Islamska Kultura u BiH

ISLAMSKA ZAJEDNICA U BiH UNIVERZITET U SARAJEVU l'AKULTET ISLAMSKIH NAUKA DIPLOMA U ISLAMSKIM NAUKAMA 24. Januara - 13. Aprila 2006.

ISLAMSKA KIJLTURA U BiH Materijali

Sarajevo, 2006

III SLAVENSKO-MUSUMANSKE SKUPINE NA BALKANU

Mus/lmanska. naseljs Isto~nog aatkana nastalasu dljelom kolpnlzacljom Turaka j turkmenskJh plemena. a dlelomlcno prlmanlem lslama od etrane 'domaceg slevenskoq- (bugarskog. srpskog. makedonskog)kao d albanskog stanovnlstva. Na zapadnom dljelu Balkans. u Bosr:J1 I Hercegovlnl sa bhlslm Novopazarsklmsandfakomkao i daljeu hrvatsklm I msdarsklm krajevlma. osvojenlm ugfavnom posllje bltke na Mohacu 1526. godlne. nije usHjedHa kofonlzaclja musllmanskog stanovnlstva turskog etnlckog potljekla. U Bosnl je domace stanovntstvo .prlmllolslam. BUo je 1 doseljavanja prlpednlkapojedlnlh Islamskih nsroda, all nlsl! blla masovna. U hrvatske krajeve: Dalmaclju, Llku, Slavenllukao! dalje !J Podunavlje vrslla se. Isnna, kolonlzaclje, alt musHmana IzBosne. Na ta] nacln u zapadnom dtjelu Balkans musHmansko stanovnlstvo bllo le endogenog porljekla.N1je poznato dase u Bosnl lhrvatsklm krajevima lkada u masl govorllo tursktm Jezikom. za razltku od ostalog Balkans, gdje je dvojezlfnost, naroettou carslJama. bila redovlta pojava. Fenomen da Je masovno prlmanje islama u BOSflI blo glavnl faktor da nlje doslo do turske ko.onlzaclje,posebno Jeuo~io poznatJ turstGI hlstortear ~mer Lutfl Barkan, autor vainlh studiJa 0 osmanakom ststernu kolonlzaclJe (tzv. surgun). Prof. Bar· kan svo]e zakIjucke temetjt u prvom redu na vellkom brolu 105 neobjavljenih katastarskih deftera, I
29

perloda u period. S ovog aspekte Barkan je razmotrlo I stare turske kronlke. kao I druge izvore. Na osnovu obllne htstorljske grade ova] turskl nauc3enjak skreee peinJu ne valove Imlgracija. prvo u Anadollju. 8 onde ITa Balkan, gdJe je od naroctte vainostl bllo naseljavanje turkmansklh plemena. Barkan smatra da se hlstorlja konstltulranja Osmanskog Carstva dljelom sastojl u mlgraoljama ogromnih mass i njlhovoJ aktlvnosn da u novlm krajevlma zasnuju domove. Jedno su prl tome spontane mlgra­ cl]e. uslljedile lnlcljativom samih migranata, a drugo su one koje Imaju izvor u intervenelji drtave koja [e po jednom odredenom slsternu, medu ostalim, vrsila prlsilnu deportaciju (surgun) u krajevlma u kojima je to smatrala za potrebno Iz politickih. vo]­ nlh odnosno ekonomslolh razloga. Jedna takva prlsl/na depor­ .. .taclja sprovedena ,je na Cipru 1572. godine. uskoro poslt]e osvo­ jenja toga otoka. S druge strane, vr~ena su I preseljavanja krscenskoc stanovnlstva, posebno raznlh zarobljenika u okollcu pojedlnih turskih gradova. gdJe je trebalo da razvljaju prlgrad­ sku polJoprlvredu. Re21lmlrajucl svoja Istrazlvanla u pogledu Balkana, prof: Bar­ kan doslovce navodl: •Bez obzlra ne razloge i forme kako su tzvrsavane. ove rnl­ graclje. hila da se radi a prisllnlm III dobrovoljnlrn. dogadale su se odmah iza osvalanla: sto]t to da su se velrke mase sta­ novntstva 'Iz turske Anadollje preselile u Rumeliju. Ovl su imi­ grantl clnlli znacajnu veclnu u vellkom ,dijelu gradova I sela smjestenih u Istocnom dljelu Balkana, pa su tako stvorlll od, Rumellje po vanjskom Izgledu I po nacinu ilvota jednu u Istlnu tursko-musl.imansku zemlju. Turelziranje i islamiziranje Rumelije pod osmanskom vlascu nije dakte bilo, kao !ito se mlsl. i cesta tvrdi, prlmjer prelaska ns islam balkansklh naroda I promjene njihova imena. Turclzlrani i islamiZlirani krajevi Balkana pod osmanskom vlascu su nastanjeni i kolonizirani jakim kontlngen­ tom turskog stanovnistva, koje je doslo ~z AnadoliJe. To su bile kolonlzirane teritorije, zadoQlvene Izlozenim metodama. koje su zadrzale· turski i muslimanski karakter sve do vremena odcjep­ Ijenja tlh kraJeva od Osmanskog carstva. St~ se odrzala ovakva geografska raspodjela Turaka. usprkos tolikim metezima i poli­ tlcklm poremecaJima, koje je pokrenula hlstorija ovih evropskih krajeva u posljednja dva stoljeca do na5ih dana, to je %8 to sto je blla vrlo solldna demografska podloga. Balkansko pak stanovnlstvo, koje se je obratilo i ·turciziralo pod utjecajem via­ dajuce rellgije I jezika bilo je stanovnistvo nastanjeno u mje· stima blize krajevlma. gdje je blo turskl i muslimansld eleme· nat koncentrlsan i gdje je uhvatio korljen. tznimku cini Bosna, kola se nalazlla u speciflcnlm uvJetlma.. . Barka~ova Ispitlvanja su pokazala da Bosanskl palialuk nlje blo obuhva6en maSQvntm naselJavanJlma Turaka. 805na Je oS'tala

30

po stranl u naselJavanjlma turkrnansklh plemena I drugih orl­ jentalnlh etnH~klh skuptna, koja isu tollko: karakterlstlcna prvo 28 Anedolllu, a onda za Istoenl Balkan. Nile nam ctl] 'de u ovo] prlllcl govorimo 0 slren]u, brolnom stan]u I rasprostranJenostl Islama I mu~llmana na Balkanu i u lulnoslavens~m zemlJama u toku hlstorlle. Spornenucerno samo da le na osnovu Barkanovog proutavanja. kojl le I ovdje uzeo za lzvor turske katastarske deftere, od 1520. do 1530. godine, juino od Save I Ounava. ra6unajuC'i I egejske otoke, bilo 194.95!J muallrnensklh domacinstava. 823.707 krMansklh I 4.134 [evre]­ ska. !to ukupno Iznosl 1,031.799 dornaclnstave. Brojc8nl odnos stanovnlstva na Balkanu nlje nlkada rav­ nomlerno tekao . AlIspomenlmo da [e prilfkom prvog opceg popisa stanov­ nl!tvau Osmanskom Carstvu, obavljenog 1831. (Bosna tada nlje blla obuhv8cena) utvrdeno da je u elaletlrna Rumellje I SllIstre blla 751.339 nemusllmana, 491.263 muslimana, 28.464 C;gana, 10.133 Jevreja I 2.124 Armenca. odnosno ukupno 1,289.323 mu­ Akog stanovnl§tva (upor. Fazila Akbal, Tarlhlnde osmanli lrnpe­ ratorlugunda Idarl takslmat ve nufus. Balleten XV. 1951, No 60, str. 617-628). U bumoj proslostl Balkans, naroclto nakon obrazovanja na­ clonalnth drzava u XIX vlleku. pa kasnlle, deslie su se vrlo vellke promjene .u etnlckoJ i vjersko] strukturi. Zanimljivo le da se muslimansko stanovnl§tvo odr'Zalo r najvise u ktajevima gdJe je domacegporijekla. a to su albanski krajevf i Bosna i Herce­ gowna. . Danas u Jugoslavlji vaze kao Islamske skupine musHmani slavenskog poriJekla u republlkama Makedoniji, Srbolji, Crnaj Gorl 1 Bosnl j Hercegovinl. dalje veclna prlpadnika albanske na· rodnostl te svi pripsdnlcl turske narodnosti. Medu muslimane se ubraJa I najve61 dlo Horns (Cigana) u MakedonlJI, Crnoj Gori I Bosnl I Hercegovlnl. Muslimana Ima 1 u preostale dvije re· publlke. u Hrvatskoj I Slovenlji. all su ta naselja novijeg po­ stanka, pa je za njlh u novlje vrijeme uobicajen naz,iv .musli­ manl u dlaspori.. S obzlrom da se u savremenom svljetu, pa I u Jugoslaviji, srecemo 5 pojavom masovnog atelzma. tesko je dati precizne podatke 0 broju pripadnika Islama (sllcno kao i 0 broju pripad­ nib druglh vjeroispovijesti). Krscanl vode matlce krstenlh. a u katollckoj crkvl razvljena je I tzv. pastoralna 50ciologlja. kola pratl relevantne obHke menifestovanja vjerske svijesti. pa to pomaze de se utvrdl broj krMansklh. odnosno katollekih pripad­ nlka. Kod musllmana ovakvi podacl ne postoje, Za sada ledln! pouzdan pokazatelj 0 broj'u prlpadnika Islama jeste opca._drZ8vna statlstllka Iz 1953. godlne, alt odmah valja nap.omenutl, da se sttuacfja u meduvremenu izmijenlla. ocltona

31

stetu broja vjernika. Godlne 1953. fskazalo se 2.090.380 pripad­ nlka Islamske vjeroispovijes1li u Juqoslavtlt, a to Je ~lnl1o ,12,30 poste eje/okupnog stanovnlstva. Tada je mag/o bit! oko 3.15 po­ sto atelsta medu bcsansklm Musllrnanlrna, Albanclma I Turcl­ rna, no sada je tal postotak slgurno veci. . Polazect od toga da nema pouzdanih uporlsta 0 broju pr i­ padnlka pojedlnlh vjerolspovljestl, moracerno operlsatl podacl­ ma 0 ukupnom broju Turaka. bosanskih Musllmana itd. kOJi su po porljeklu musltmanl. bez obzlra na to da Ii su vjernlci ili

dopirao je cak do Skadarskog Jezera.pa le dakle tada uklju~lvao I musllmaoe u ·Cmdl GorJ. Ova terltorljalna ekspanz1ja '806ne, (Bosanskog pa§aluka) kao't emoclonalna pevezanoat, doprloljela le da se J musUmani C~n~ Gore, a, pogotovu muslimanl s IX' rucja Novopazarskog sand2aka kojl le sve do 1878. blo u sastavu Bosne. smatraju bosensklm Musllmanlma. pa su se prtltkom po­ pisa stanovntstva 1971. deklarlsaH kao Musllmsnl u nl\elnnal. nom smlslu. ' Od slavensko-Islamsklh skuplna u juinoslavensklm zemlJa­ ma tzV. Pomacl I tzv. Torbe!1 sa Goranirna oduvijek su bill terl· torljalno odvojenl od Bo~me. Medutlm popls stanovrilAtva .od 1971. pokasac je, po tome sto su se, tzv, Torbe!l dJeloml~no iz­ lasnllt kao MusHmanf unactonalnom -smlalu de su emoclcnalno bliskf bosansklrn Musllmanlrna. [edno 2bog Iste Yjere, a i:1;bog hHskn~tl ]ezlK8. Zanlml]lvo je da sutzv. lorbe!1 ukohabttectll. s mllslimsn:d·!.sn dJhstnnlrna uvljekznal! o~uvatl svoju etnl~ku 00' .c:ebnost.. Nasucrct tome, nalazecl se U boeensko-mustlmanskot sreernr. doata su padlozhl' a'sIrnllacl] I s bosanSklm MIJsllmanlml'l Dosl]edno pretnodnim Izlaganjlma kao slevenako-tslamske skuplne tiolaxe u obzlr:

atelstl.

J

Posljednja opca statlstlka stanovntstva od 31. marta 1971. utvrdlla je da je u Jugoslavlj.l bllo: - Musllmana kojl su se Izjasnlll u nacionalnom smlslu kao Musliman] 1.729.932, ill 8,4 poste od' ukupnog stanovnlstva: - Albanaca1.309.523 ill 6,4 postood ukupnog stanovnl­ stva: odnos Izmeau broja musllmana I katollka Albanaca u 1953. godlnl lznoslo le 95.6: 4,4, pa bl 1971. godlne u Jugj)slavJJI mo­ glo bltl oko 1.25~ .904 .musUmanskih Albanaca I oko :S7.~jjl- ka­ rollckth Albanaca: ---:kao Turcl lzjasnllo se, 1971. goolne 127.920.stanovnlka, sto cln] 0,6 posto od ukupne jugoslavenske populaelje. Iz Izlozenog, prlllkom opceg popisa stanovnlstva na dan 31. marta 1971, u JugoslaVljl bllo je Muslimaoa unaclonalnom smi­ slu, musllmanskth Albanaca-t Turaka, ukupno 3,109.756, a to clnl 15,15 posto cjelokupnog jugoslavenskog stancvntstva. ' Interesantno le da Musllmanl J Albancl trnaju najve61 prlrod­ ni prlrastaj uJugoslaviji. Kod Albanaca prirodnl prlrastaj iznosio Ja (godlne 1970/71) 29.0 na 1.000 stanovnlka, a kod Mushmana 16,7 na 1.000 stanovnlka. Muslimanr srpskohrvatskog Jazika imaju uopce najmanjl mortalltet u JugoslaV/jl (godlne 19.70/71. na 1.00a stanovnlka 6,2 umrlih). Albanel I Turci imaju u danasnjoj Ju~oslaviji status narod· nosti (po ranljoJ terminologiji narodne manjlne). Uzlvajll ravno­ pravan poloiaj sa ostalim gradanlma Jugoslavije. all i pravo slobodnog 12raz8vanja svoje narodnosti J kulture, kao st~ je upo· treba materlnskog jezika u javnom ilvotu i sluibama, odvojeno skolstvo i nacionalne instituclje i 51. Musllmanl slavenskog porljekla uzlvaju u JugosJavljl ray· nopravan tretman sa ostallm Iugosfavensklm narodfma: Srblma. Hrvatlma, SIovenelma, Makedoncima i Crnogorelma. Musliman; slavenskog porijekla. kojtlma okosnicu cine bosanski Muslimani. priznati su kao jedna od sest Jugoslavensxlh naelja. To je. histo· rijski gledano, onaj dio Juinlh Slavena, kojl je prlmio ;slam. u otormio se u toku stoljeca u pasaluku (ejaletu HI beglerbeglukul Bosna. Pasaluk Hosna blo je znatno prostranljl od dana§nJe ter;· torlje Boshe I Hercegovlne.· Obuhvatao le I Novopa2arskl san· diak (podrucJe Izmedu Srblje I erne Gore), a IzvJesno vriJeme

32

a) tzv. Pomacl

b) tzv. Torbes! I c) boaanskl Musllmanl (-Muslimania, -Muslimanl srpsko­ .hrvatskog' [ezlkae] sa svojlrn ogranclma MusHmanl Novopazar­ skogs~ndzaJc8 I crnogorskl Musliman!.

a) Tzv. Pomaci U Pomake se ubraJaju muslrmanl slavenskog porijekla, na­ stanjenl na podru~ju Bugarske, a djelomi~noJ Grl:ke. Govore ( bugarsld. Na. podrucju JugoslaVlje dosalllo se posllje1877/1878. ne§to Pomaka u okoflnu Kumanova. a endogenog porljekla Je manJa grupa Pomaka u predjelu PIJaneu. Glavnu oblast Pomaka ~Ine 'Aodopl. pa su Pomacl - za razHku od bosansklh Musli­ mana -gorstacko stanovnistvo. Ovo slavensko-musllm~nsko stanovnlstvo nlJe se nlkada samo nezivalo Pomactma;u najranlrlrn tursklm poplslma izdva. jaju se u po-sebnu kategorllu pod nazlvom -aharjanl •. Nekada su blli znatno.brojnijl nego danas. Jlrecek le r~u· nao (1876. gOOloe) da le Pomaka tads bUo 500.000. Prema op­ cern poplsu stanovnl§tva od 1926.godlne u BugarskoJ' je blo ,

3

33

102.351 musltman' s bugarsklm materinsklm jezlkom (a ukupan bro] musllmana, u Bugarskoj lznosio je tada 789.296 III 14.41 po­ sto od ukupnog stanovnlstva), . ' Prelaz 1$lam poma~kog stanovnlstva uslijedlo je - ore­ ma orljentatlstl Fehlmu Bajraktarev,~u - postepeno I u raznim krajevlma u razno doba. Prvl prelaz! su blli vec poslije bltke na Marlel (1371) 1 posflje pada Trnova (1393). Bajraktarevlc se pri tome pozlva na Jlreceka, koJI je smatrao do su tada bugarska vlastela: I bogumfIJ prlmJli Is/am. Jedna znacajnlja faza Islarnlza­ elje blla je za 5ellma I (1512-1520). a onda sredlnorn XVII stoljeee. " U bugarskom jezlku Pornaka dosta su prisutnl jezlcnl arha­ izml, a I predlslamskl oblcajL , Zanlmljlvo je da je bugarsko Ime u novijoj hlstoriji postalo poznato zahvaljujucl dobrtmdljetom upravo Pornaclrna. Donekle se neato sH~no desllo kao sa jugoslavenskom -Hasenaptnlccm-. koja je IzdanJem Fortlsa (1774)' I Goetheovlm prJjevodom na njemackl jezlk pronljeJa u Evropu slavu narodnorn stvaralastvu lugos/avenskJh naroda, U slucaju Pomaka rJjec je 0 zbircl -Veda Slavena- (I knJJga. Beograd 1874, l/ .knjiga S. Peterburg 1881). -Veda- je predstavllena kao da je toboze nastala u Pornaka sa Rodopa. Tu je sadriana mistiflkaclja. kako su preci Juinih Sla­ vena bill. IIIrl, Traeanl 1 Makedoncl I kako su doseljenl IZ l~dlje. Zblrka je Izazvala najve6i Interes znanstvenlh krugova. 00510, je do zucnfh nauenlh potemlka 0 autentl~nostl teksta u .Vedl-. Ko­ naeno se utvrdllo da je nek! makedonskJ ueltelj Imenorn lvsn Gologanov falslflclrao te tekstove I tako Ih prezentlrao redakto­ ru Stjepanu Verkovlcu', kojl je IhaOe blo porljeklom bosanski franjevac. No bez obzlrs ns to st~ se radilo 0 mlstJfJ.kaciji, -Veda Slavena- I POlT)acl dall su povoda da se posllje vlsevje· kovne zaboravl opet pro~uje za bugarskl narod (Sismanov).

ne

kao IrpowS« = torba) (upor. Maja MlIetlc, I -krstlanl« dl BosnJa alia luce dei loro monumentJ dl pletra. Roms 1957. str. 86--87). Torbdl na Gorl. Hekallle u doHnl Radlke, u Rahovecu (Ora­ hovac Podrimskl) cine prelaz Makedonclrna, dok su Torbesl 11 'tlkvesu naiclscl MakedoncJ, a njihov govor makedonski. Tlkve­ ska grupa je njJhovs najmnogobrojnlja grupa; cl ne je Kavadarci I onl u Negotlnu na Vardaru. lzrazltl Makedoncl su I Torbesl oko Klceva I Juznog Broda. Mus/lmanl u Rahovecu I ani u Jablanlc­ ko] ~upl (zvano] obleno Sredska zupa) po govoru su mnogo blii! srpskom jezlku nego pravoslavnJ oko Aahovca / sarnt Prlzrencf pravoslavne vJere. Torbesa Ima I u okolini Gostlvars, Tetova i Resna; njthova su I neka ohrldska I debarska se/a, a Ima Ih I u 'granlcama AlbanlJe (Peehkopt, '
sarafl. Is/amlzaclja tzv. Torbesakao da se ima datlratl u kasnije vrlJerne. Na podrucJuSar-plan/ne to se- prema Bajraktarevlcu - moglo dogodltl za vlade 5ellma I (1512-1520). a u oblastl oko Debra kraJem XVHstoljeca, a tek pocetkom XIX stoljeca u Gorl. Pouzdanlje je, medutim, ono st~ prlpovljeda apostolskl vi­ zitator Petar Masarechl godlne 1624. On navodl da suo cetlrl go· dine ran/je mnogasela oko' Prizre,na presla na Islilm I da je sjeverno od rlJeke Drim preslo na Islam u 200 sela vise od 3.000 dusa. Nlje Ipak jssno da /1 se ovo saopcenje odnosi samo na Torbese 1II ujedno I na Albance.

b) Tzv., Torbesi Torbesi - kojl se takoder saml nlkada ne nazJvaju tim ime· nom - clne posebnu slavel')sko·musl1mansku skupinu. a nasta· njeni su oblcno uzalbanska naselJa. Govore dljelom srpskim a dljelom makedonsklm jezlkom, pa su po svoj prilicl srpskog i makedonskog porljekla. Nlje posve 'lsklJuceno da su i slavlzl· rani Albancl (ImaJu I nosnJu kao 1 neke oblcaje slicne Alban­ cima). Pojmu -torbe§- nek! prldaju Isto znacenje kao j pojmu .I
c) Muslimani srpskohrvatskog jezika Razllkuju se po regijama: - Musllmani u Bosni i Hercegovini; - Muslimani u bivhm Novopazarskom sandzaku i - Crnogorski Musllmani. HlstoriJskJ su se kao jedna cjellna oformili Muslimani u Bosol I Hercegovlni I na podrucju blvseg Novopazarskog san­ dzaka,a etn'l~ki su im vrlo bliskl crnogorski Muslima"i srpsko­ 3­

35

hrvatskog [ezfka. Terltorijalnl supstrat u etnlckom oformljenju Muslimene srpskohrvatskog [aztke blo je Paseluk BOShe. odnosno ranlJa srednJovJekovna bosanska driava. Jo,§ pocev§1 od kralJa Tvrtka pa sve do 1878. sastavnl dlo Bosne bio je I teritorlj tzv. Novopazarskog sandiaka. Zato nazlv bosansk/ Musli· man III Bo§nJak musliman oblljeiava Juznog Slavena lslarnske vjere kojl se etnlckl razvio na podrucju Bosne (-Kraljevstvo sosna-. elalet, pasaluk, beglerbegluk 805na: dodatak .• 1 Herceqovlna- u zvanlcnom nazlvu prlpada novljem vrernenu: povezuje se sa nepuna dva decenlja vladavlne Alt-pase A/zvanbegovlca Hercegovinom kao posebnlm pasahrkom: naziv Bosna 1 Herceqovlna zvanleno je uveden austrougarskom okupacljorn 1878). Crnoporski Muslimanl juznoslavenskog per/jakta rrlsu bili trajnrJe u sastavu Bosanskog pasaluka, all suo po ku/turnlm odllkama, porijeklu I oslecanjtma najblJil bosansklm Musllmanlma. Svl se ovt mustlmani u naclona/nom pogledu /zjaSnjavaju kao Musllmani. Prema Barkanu, u razdoblju od 1520. do 1530. Bosansk/ sandiak· brojio je 16.935 rnuslimansklh dornaclnstava naprarna 19.619 krscanskth Ikatoltcklh I pravoslavnlh). Vremenom se u Bosnl muslimansko stanovnlstvo 10$ vlh povecalo. Prerna boo sanskom defteru skraja XVII stoljeca (kojl J09 nijelzdat) u boo sanskom sandiaku moglo je blti 3/4 muslimana. Brojn/ ratovl, kao I posasn, posebno kuqe, vrlo su se nepovoljne odrazavel/ na musl/mansku populac/ju. Stradalo je na]vise upfavo musHmansko ·stanovnistvo. jer u principu krscanl u Bosnl nlsu bill obavezni da ratuju. a od posastl stradalo le opet nalv/se musHmansko stanovnlstvo. Jer je kao gradsko I sa zbi· jenim tlpom naselja na sellma bllo najizloienije epldemijskim i pandemlJsklm haranjlma. Muslimansko stanovnlstvo u B05rrl na· roclto je stradafo za velikog rata 1683-1699. godlne. /zgibanja I ratne posljedlce bile su tol/ko katastrofalne. da je usprkos veIlklm doseljavenjlma U oVlm vremenlma zapravo doslo do na· glog pade musllmanskog stanovnistva u Bosn;, Na dalje naglo smanjenje utjeeala je narocito kuga od 1813. do 1817, a· i ratovl u Srbljl ,tako da od dvadesetih god/na XIX vijeke muslimansko stanovnistvo u Bosn! nije v/~e predstav· ljalo vec/nu. Iz zvanlcnog turskog popisa od 1850/51. moze se zaklju~ltl de je u Bosnl bllo 486.000 pravostavnlh. 424.000 muslimana j 171.000 katollka. Za Austro-Ugarske muslimansko stanovnistvo u Bosni ; Hercegovlni relativno je brojcano nazadovalo usHjed sel/dbi u lursku. Racuna se da je u austro-ugarskom razdoblju iseljeno iz Bosne / Hercegov/ne oko 160.000 Muslimana. Prvl 1 drugl svjetskt rat takoder se tesko odrazio na bro;canl razvoj. all su u oba ova rata stradali sv! dljelovl stanovnl!tva. Populaclone prlllke bosansklh Muslimana stablllzirale su se tek nakondrugog svjetskog rata. 36

NaJnoviji opcl popis stanovnlstva. obavljen 31. marta 1971. iskazao je u Bosnl i Herbagovlnf 1,482.430 Musllmana. 1,393.143 Srbal 772.491 Hrvata. lzraieno u postoc/ma, Muslimanl su cl· nlll 39.6 poste stanovn/it\la Bosne i Hercegovlne, Srbl 37.2 po.sto I Hrvat/ 22.1 posto. sto se tlce crnogorsklh musltmana, oblcno se tu podrazumlJevaJu musHman/ juznoslavensko9. albanskog I turskog por! jeklakojlSlJ nakon ratova 1877. I Berl1nskeg kongresa 1878. te balkanskih ratova1912. I 1913. prlsajedlnjenl knefevln! Orno] Gorl. U decembru 1877. Crnogorcl su zauzell Bar sa slavensko.musllmansklm stanovnIAt\lom. God/ne 1878. Crnoj Gorl su prlpojenl Ule/nj (sa albansklm stanovnlstvoml, Podgorlca (danasn]1 TltogradJ, Spuz. NlkSlc I Kolasln (sa muslimansldm stanovnlitvom juznoslavenskog porljekla). P6sltje balkanskth raeova CrnojGorl su prlpali Plav, Guslnje. Berane, Robj, Bljelo Polje I PlevlJe (sa musllmanlma lu!noslavenskog' porljekla) te Pe6 I E>akoVlca (sa albansklrn stanovnlstvom). Inace. u pravoj Crnoj Gorl musllmanl su do poeetka XVIII st. bll! brojnlje zastupljen/ u Cekli6lma, u Crmniel, CekHnu. cetinJskom plemenu I dr, Na samom Cet/njskompolJu postojale su trl d!amlje: u Bajlcama, na sred Polja f kraj vojne bolnlce. Racuna se da je na podrueju prave Crne Gore b110 oko sedam dzamHa. Blvse muallrnanske porodiee su Mustapicl. Muhldlnovicl I 'Ramadanovlcl Iz Ceklica. Popovlci.JabucarJ. Martlnovl61. MHoievlcl. MustaJkadl~i sa Cetlnja. Sabani, Beckl. Kadl~l, Kasomi i dr. Stenje se lzm/jenJlo tzv. lstragom poturica I kasnlje. Potlcaj .zalstragu do§ao le zapravo Izvana: podstaknuta le proglasom Petra Veflkog na hrlicane Balkana. a sprovedena jeu okvlru akcijeruskoggenerala MiJoradovlca povodorn bltke na Prutu 1711. godlne.

37

Proces prihvatanja islama u Bosni 'i,

I

I I

,I , '

Prihvatanje islama od najveceg dijela bosanskog stanovnistva i asimili­ ranje lslamske civilizacije na tlu Bosne predstavlja najizrazitiju j najzna­ .) cajniju pojavu i crtu njene moderne povijesti. Islam, skupa sa srednjovje­ kovnom bosanskom herezom, koja mu je prethodila, cini duhovnu vertikalu Bosne i Boi§njaka i njihovu bitnu povijesnu odrednicu. Historijska nauka nije ni do danas ovaj fenomen uspjela sustavno razjasniti. Njemu se pristupa, slieno kao fenomenu Crkve bosanske i bosanskih krstjana, sa puno emocija i strasti, aIi i sa brojnirn predrasudarna, sve do otvorenog krivotvorenja prirode i karaktera etnicke i vjerske strukture Bosne prije i u toku procesa sirenja ielama. Vrlo je danaa rdireno popularno bo~njacko misljenje i uvjerenje da su bosanski muslimani "ogromnorn vecinorn potornci starih bogomila bosan­ skih, koji su sacinjavali vedinu ili masu naroda bosanskoga za doba narodne ddave". Po tom shvatanju, usljed stalnih napada katolicizma i pravoslavlja na pripadnike Crkve bosanske, prihvatise ovi islarn i tako se "ucvrstise eomocu ove uzvisene vjere sa tvrdim bedemima od navale obiju crk a va." Cin prihvatanja islall1a po tome se misljenju desio u jeclan mah i masovno, odmah po padu Jajea, II junu 1463, jos dok je sultan Fatih boravio u Bosni. Padom lajca, kao stolnog grada kraljevine, nastupio je navodno "cas isla­ mizacije". Po tom predanju, 36.000 bogomilskih porodiea pohrJilo je pod Jajce da se pokloni suhanu Mehmedu U Fatihu.Oni su tu svi zajedno i odjednom prihvatili islam i tako postali muslimani. Tu se odmah trideset hiIjada za vojsku sposobnih Bosnjaka zaklelo sultanu "na njegovu zastavu kao janjicari". Stariji historical; i dl'Ugi pisci drie da je ova tradicija vjerodostojna. Oni se pri tome pozivaju na tzv. Janjicarski kanun ili zakon, odnosno na jedan njegov prepis, koji je 1724. sacinio u Istanbulu neki Mustafa Celebi. Tu se na prvom mjestu istice da je Bosna izuzetak u odnosu na sve os tale pokrajine Carstva, kada je u pilanju kup1jenje djece za janjicarski odiak. Dok je U ostalim pokrajinama praksa i zakon uzimati samo kdcansku djecu u adbmi-oglane, dotle je u Bosni "zakonom odredeno da se samo uzimaju muslimanski sinovi i primaju odmah u carske saraje i basce". Bosnjaci su 138

stekli ovo povjerenje i povlasticu jos dok je sultan Fatih "osvajao Bosnu", tako st~ se "vecina naroda poklonila njegovoj sili i odmah presla na islarn". Kad jevidiodasvi "najedanput (bir ugurden) primise islarn", sultan im rece da oni nisu "hrdav narod". Na to im je jo§ dodao da mogu od njega tnditi§ta iele. Bosnjaci mu na to odgovore da mole da se i njihova djeea uzimaju u adumi-oglane. Njihovoj je molbi udovoljeno i od tada je "zakonorn zajamceno" da se "musJimans~adj~ca i~ Bosne,.b~la obrezana ili neobrezana, bez joklame (pregleda) moraju prirnau u saraje . U prilog Janjicarskom zakonu, odnosno tvrdnji da je islam u Bosni odmah i odjedanput prihvaeen od velikog dijela stanovnistva, u literaturi se cesto navode i drugi izvori koji govore kako je sultan Fatih iz Bosne odveo mnogo roblja. Tako turski ljetopisac i historicer Dursun-beg, koji je pratio Fatiha prilikom pohoda na Bosnu, pise da se domaci avijet u pojedinim nahijama sklonio po teze pristupacnirn mjestirna i prirodnim utvrdarna, odakle Osmanlije "toliko roblje povedose" da to ne bi "kadar bio pcpisati ni najvjeltiji pisar", Dursun-beg dalje pise da je nakon zauzeca Jajca "po­ bjedonosni sultan" naredio da se iz grada izvedu svi zarobljenici, "kojih je bilo bezbroj mnogo". Nekeod njih sultan je ispoklanjao svojim vojskovodama iapahijama, a drugima je dopustio da "ostanu u gradu", Slicno je 1601. pisao i Mauro Orbini u svom Kraljeustou Slaoena, tj. da je Mehmed II iz Bosne "gotovo vecinu plemstva odveo u Aziju u ropstvo". Ni Dursun-beg, kao neposredni svjedok i ucesnik dogadaja, niti Orbini ne znaju nisla 0 masovnom prihvatanju islama pod Jajcern 1463. godine. Savremeni poljski hronicar Jan D1ugOS1: zabiljefio je da je sultan Fatih prilikom osvajanja Bosne "do 100.000 osoba oba pola odveo u ropstvo, od kojih je 30.000sl1aZnih mladicll uvrstio u janicare". Apostolski vizilator, Albanac Petar Masarechi pisno je 1624. 0 masovnom prihvatanju islum'1 od slralle sHorn pokatolicenih bosanskih krsljana. Masarechi vjel"Uje da jc do toga doslo zalo st~ su se mnogi "sjecali krivovjelja i usljed loga bili slahi u vjeri, pa su prilikom dolaska Turaka u Bosnu lahko prelazili 11\1 islam dasa~uv-aju svoju slobodu". . Teorija 0 Janjicarskom zakonu, odnosno 0 naglom i jednokratnom pri­ hv.atanju islama od strane velikog broja Bosnjaka tesko da maze i7.dri.ati historijsku kritiku. To je mi~ljenje bez stvarnih dokaza, aosim toga i bez osjecanja i smisla za dinamiku historijskih zbi·.·anja. Prihvatanje islnma tI Bosni bilo je jedan proces cija se postepenost i dinamika mogu pratili prije svega na osnovu osmanskih deftera, cijem se proucaval1ju u Bosni pristupilo tek poslije 1945. godine. Pored toga, mnostvo podataka 0 tom procesu pruzaju i i~vjestaji, u pravilu dobro obavijeiltenih, papskih vizitntora. Ovi primarni izvori pokazuju

139

da je proces prihvatanja islama u Bosni trajao 250 godina, U XV odnosno do poeetka XVI st. taj je proces tekaoprilicno sporo i ne bez oscilacija, zastoja i rerersija. Prihvatanje islama se intenzivira tokom XVI st., posebno nakon Moha
xvm

Broj od preko 30.000, ili po nekim autorima preko 36.000 ljudi. okupljenih pod Jajcem pocetkom juna 1463, sasvim je nestvaran i nepojmljiv. Pitanje je kako bi se toliki broj Ijudi tu prehranio, kada se je, kako je naprijed vec navedeno, sam sultan Fatih povukao sa vojskom u unutrasnjost Carstva, odmah po zauzecu Jajca, upravo usljed nedostatka hrane za ljude i stoku, Isto je i sa brojem od navodno 30.000 dobrovoljno regrutiranih vojnika u samo jednom danu. Ako se taj broj uporedi sa cinjenicom da je cijeli janjicarski korpus u Fatihovo doba brojao oko 8.000 Ijudi, a u doba Sulejmana Velicanstvenog oko 12.000, onda se vidi da se tu, u najmanju ruku, radi 0 proizvoljnom pretjerivanju. Brojnost pokupljenog i odvedenog roblja iz zemlje nije nikakav dokaz o ranom masovnom prihvatanju islama u Bosni. To je roblje sluZilo za demografsku obnovu Carigrada, a ne za islamiziranje osvojene zemlje. Carigrad je vec u V st. imao oko milion stanovnika. Gradski atar koji su opasivale dvostruke visoke zidine, ukupne duzine oko 45 km, bio je cak veci nego 140

~to je tolikc stanovni~tvo zahtijevalo. Od ~atinskog osvajanja ~204. stanovnistvo grada je stalno opadalo, tako da Je 1437. u gradu bilo svega oko 40.000 dub. Racuna se da je 1453. u Carigradu bilo svega oko 50.000 stanovnika, uklju~ujuci tu i izbjeglice iz okolnih bizantskih mjesta. Savremenici su zabiljezili da je grad bio toliko opustio da su se unutar zidina, umjesto nekaddnjih stambenih zgrada i kuea, prostirali vocnjaci i veliki vinogradi, osobito uz manastire. Unu~r zi~ina n~kad .~eli~og i jedins~venog . metropolis a, nalazio .se zapravo. veci ~roj. razm? zblJen.~ grado;va I sela, medusobno odijeljenlh prostranlm poljoprivrednim zemlJlitem. Sultan Mehmed II u~ao je 29. V 1453. na celu svojih odreda u jedan prakticno pust grad. Medu malim brojem onih koji su u Carigradu ostali nakon njegovog pada, bili su Jevreji u ~etvrti Balat, na kraju zaljeva Zlatni rog, Ostali stanovnici kojisu prezivjeli osvajanje vedinorn su pobjegli iz grada, Da bi obnovio opustjeli grad sultan Fatih je odredio da se iz svakog vec~ osvajenog grada trecina stanovni§tya odvede u Carigrad i tarno stalno nastani, Zahvaljuju6i takvoj demografskoj politici i obnovi grada, u Carigradu je krajem vladavine sultana Mehmeda II Fatiha vec bilo 16.324 domaeinstva. Ako se uzme da se, po konzervativnom proradunu, jedno dcmacinstvo u prosjeku sutojalo od pet clanova, onda to znaci da je grad tada imao oko 100.000 stanovnika. Od toga su otprilike polovinu cinili muslimani, jednu cetvrtinu pravoslavni Grci, a ostalo etnicki razliciti Evropljani. zatim Jevreji. Enneni i Cigani. Sultan Mehmed II je na taj nacin u raznim dijelovima Carigrada izmedu 1459. i 1475. naselio stanovnike iz Amasre, Stare i Nove Fokeje. Trapezunta, Korinta i Argosa, Karamanije, Eubeje i Kafe. Prema rijecima jednog savremenika, J. M. Angiolelloa, za "kratko vrijeme novi stanovnici su sebi izgradili prekrasne domove i crkve".

Takva demografska politika se zadrzala izgleda i u doba Sulejmana I Veli~anstyenog. Sultan Sulejman je nakon zauzeca Beograda, tada najjuznije ugarske varo~i j tvrdave, 28/29. VIII 1521. jedan dio zarobljenika, uglavnom

Srba, koji su uz Ugare cinili vecinu mjdovite k..s6anske posade grada t posleo u Carigrad. Oni su naseljeni u jednoj mahali u jugozapadnom dijelu Carigrada, u blizini Beogradske kapije (Belgralkapi). Ovi naseljenici iz Beogradapodigli Sll jednu ~umu 0 okolici grada koja se i danas zove Beogradska ~uma (Belgratorman). Doseljenici iz Beograda su 5e kao i ve6ina ostalih ratnih zarobljenika razliiSitog jezika i etniciteta koji su prije njih naseljeni u Carigrad vremenom asimilirali i iMezli meau etnickim Turcima, a vjerovatno dijelom i medu Grcima. Popularno uvjerenje da su pripadniciCrkve bosanske listom pohrlili da prihvate islam ne odgovara dru~tvenoj zbilji Bosne u prvim decenijama osmanske vladavine. Prije osmanskog osvajanja na tlu Bosne su postojale 141

i,II

!II

i

i borile se za opstanak i prevlast tri crkve. Sve do posljednje decenije postojanja bosanskog kraljevstva državna politika nije ni jednu od njih posebno podržavala, Tek 1450. kralj Stjepan Tomaš je stao na stranu ka­ toličke crkve i počeo odobravati i podriavati progon bosanskih krstjana i njihovo nasilno pokatoličavanje, Odatle se često misli da su mnogi nasilno pokatoličeni krstjani izdali zemlju 1463, bez otpora predali tvrde gradove Osmanlijama i otvoreno stali na njihovu stranu. Bilo je slučajeva predaje gradova i prelaska na stranu Osmanlija, ali je bijeg iz Bosne, ne samo katolika, nego i bosanskih krstjana, bio znatno češča pojava. Među bjegun­ cimaje bilo najviše pripadnika sitne vlastele. Najčešće su bježali u Dalmaciju i Italiju, gdje su se kao nekadašnji heretici brzo stopili sa katolicima. BJežalo je dijelom i pravoslavno stanovništvo iz Huma u susjedne zemlje. Oni pripadnici Crkve bosanske koji su ostali u zemlji i već 1463. prihvatili islam pokazali su neka kolebanja u pogledu svojih vjerskih uvjere­ nja. Tako se već iste 1463. oko 400 jačih "domaćih Turaka" odmah pridružilo ugarskom kralju Matiji Korvinu prilikom njegovog pohoda i osvajanja Jajca. O iznevjeravanju islama i izdaji dobrog dijela bošnjačke posade u Jajcu tom prilikom, svjedoči i Konstantin Janjičar, koji je kako je već naprijed spomenuto, predao kralju Matiji tvrđavu Zvečaj. On piše da su Bošnjaci koji su se "predali Turcima" i RS Turcima bili u gradu i varoši" silom zauzeli jednu gradsku kulu na koju je bio podignut osmanski bajrak, koji su odmah bacili "i počeli tući Turke", Kad su to Ugari vidjeli "odmah su živo doletjeli" i Riz te kule počeli prodirati u varoš", sve dok je nisu potpuno osvojili. Mada zauzel ratom uMoreji, sultan Fatih je odmah pokušao povratiti Jajce, koje je sa 30.000 vojnika bezuspješno opsjedao. Videći da grad ne može brzo osvojiti, digao je opsadu. Prilikom opsade zarobljeno je 200 branitelja grada, uglavnom Bošnjaka, koje je sultan poveo u Carigrad i ondje ih kao kaznu za izdajstvo pogubio.

d daju djecu u adlami-oglane imali su još jedino albanski muslimani i ripadnici kavkaskog plemena Ahaza. Takva djeca i momci se u dokumen­ ~ma često spominju kao "sunetli oglan", Za bošnjačku djecu se pored toga koristio termin "Potur oglan", Sigurno da su muslimani u Bosni i drugdje, nastojeći da se dcvšinnom obuhvate i nji~ova djee.a, očekiv~li odre~ene godnosti iptednosti, ne samo za te mladiće nego I za sebe, mače njihov ~stupak ne bi imao smisla. U praksi su muslimanska djeca iz Bosne uzimana u adžami-oglanesamo ako to njihovi roditelji i oni sami uistinu

Na to izvjesno vjersko kolebanje nekadašnjih bosanskih krstjana ukazuje i jedan sidžil iz 1465. godine. Tu se kaže da je sultan Fatih u selima oko Jajca "podijelio i ostavio u vlasništvo zemlje" onim "patarenima koji su prešli na islam". Kako su "isti patareni iznevjerili islam i opet prešli na kršćanstvo" kada je kralj Matija osvojio Jajce, to je sultan kada je ponovno došao u oblast oko Jajca "te nevjerne patarene" lišio vlasništva nad zemljom i protjerao ih u Anadoliju.

Franjevci su prije dolaska Osmanlija imali u Bosni, uključujući tu i Hercegova zemlju, ukupno 39 samostana. Mnogi se od njih ne spominje j.1 ranim osmanskim defterima, jer su tokom čestih ratovanja srušeni i oštećeni, ili su ih njihovi redovnici jednostavno napustili. Neki od tih franjevačkih samostana, kao u Foči, Jajcu, Zvorniku, Srebrenici i Bihaću pretvoreni su u džamije. Jedan general franjevačkog reda našao je u Bosni 1508. deset franjevačkih samostana.

Muslimansko stanovništvo u Bosni je po vlastitom zahtjevu bilo obuhva­ obavezama davanja hiljadu djece za janjičarski podmladak, ali ne prije XVI stoljeća. Prvi takav slučaj desio se tek 1515. godine. Tokom XVI st. to je ponovljeno više puta. Muslimanska djeca iz Bosne uzimana su uglavnom u dvorsku, a rjeđe u vojnu elužbu. Pored Bošnjaka, povlasticu

S droge strane, mada se Srpska patrijaršija u Peći ugasila skoro isto­ vremeno sa nestankom srpske dršave na tom prostoru, nije nestalo srpske crkve, čiji su episkopi došli pod jurisdikciju autokefalneOhridske arhiepis­ kopije, u kojoj je vodeća mjesta uglavnom držalo grčko svećenstvo. Ohridska arhiepiskopija je uglavnom poštivala ono što je ostalo od srpskog crkvenog

ćeno

142

žele.

Osmanska dršave nije vodila nikakvu službenu politiku prevođenja nemuslimana u islam. Prozelitizam i misionarstvo su strani islamu. U tom smislu u osmanskoj državi nije vođena nikakva organizirana vjerska propa­ ganda u kojoj bi učestvovali pripadnici uleme. Kao učeni i vjerski obrazovani ljudi, oni su počinjali djelovati tek pošto bi se stanovništvo na određenom području priznalo muslimanima. Tek tada se javljala potreba da se ovi novi muslimani poduče u vjeri, što je bio zadatak uleme. Ko je htio dobrovoljno je primio islam, a nad onima koji su ostali u svojoj vjeri nije vršeno nikakvo nasilje niti utjerivanje u novu vjeru. Naprotiv. njima je bila zajamčena vjerska sloboda ukoliko plaćaju džizju, odnosno harač. Među prvim aktima koje je sultan Fatih donio po osvajanju Carigrada bila je svečana povelja o postavljanju Genadija IT za patrijarha pravoslavne crkve. Pored toga, sultan je odmah imenovao i haham-bašu (nadrabina), kao vjerskog poglavara cjelokupne jevrejske zajednice u Carstvu. Obojica su imali sjedište u Carigradu, kao prijestolnici Carstva. Nakon osvajanja Bosne sultan je, kako je već istaknuto, posebnom poveljom (ahdnamom) zajamčio franjevcima slobodu vjerskog rada, a time i slobodu vjeroispovijesti katolicima u Bosni. Ovaj akt sultana Fatiha ustvari je omogućio katoličkoj crkvi i njenim sljedbenicima da opstanu u Bosni.

143

i I

~

naslijeda, kako bi tim ojačala svoje pozicije prema Carigradskoj patrijaršiji. Srpska crkva je nastavila djelovanje među svojim pripadnicima, uz jed­ novremena nastojanja da se obnovi njena autokefalnost, odnosno nezavisnost prema Ohridskoj arhiepiskopiji. Autokefalnost arpske pravoslavne crkve obnovljena je 1557. uspos­ tavljanjem Pe6ke patrijariije. Toj odluci sultan Sulejmana I Veličanstvenog doprinijela je činjenica da su Srbi, kao pripadnici pomoćnih vojnih redova, imali značajnu ulogu prilikom osmanskih ratovanjai osvajanja u Podunavlju. Posebnu ulogu odigrali su Srbi prilikom osvajanja Banata 1551-52. Oni ne samo da su bili uključeni u veliku vojsku Sulejmana Veličanstvenog nego su, kao članevi gradskih posada u ugarskim tvrđavama po Banatu, svojom predajom ustvari omogućili Osmanlijama da brzo osvoje tu zemlju. Pećka patrijaIiija je imala preko 40 mitropolita i episkopa. Ona je pod svojom crkvenom jurisdikcijom driala dio sjeverne Makedonije i istočne Bugarske, zatim Srbiju, Crnu Goru sa Zetskim primoljem, Srijem, Banat, Bačku i Bosnu, te. naselja Srba u Hrvatskoj, Dalmaciji i Ugarskoj. Pećka patrijaršija, odnosno Srpska crkva je imala feudalni status i organizaciju, sa brojnim feudalnim povlasticama. Bila je najve6i kri6anski i općenito jedan od najkrupnijih feudalnih zemljoposjednika u balkanskim pokrajinama Osmanskog carstva.

, !

I

II!

Još prije obnove Pećke patrijaršije Srpska crkva je slobodno djelovala, a pojedinim manastirima dodjeljivani su zemljišni posjedi kao timari. Na toj materijalnoj osnovi pojedine crkve i manastiri nabavljaju i štamparije radi širenja liturgijskih knjiga. Prva štamparija nabavljena je u Veneciji 1519. i prenijeta u Goražde, u crkvu. Sv. Đorđa, koju je 1446. podigao herceg Stjepan Kosača. Štamparija je tu radila do 1523. godine. Kasnije su pri većem broju manastira radile manje štamparije, U Bosni je, uprkos zakonskih smetnji, podignuto više srpsko-pravoslavnih manastira. posebno u Zvorničkom sandžaku. Tako se u jednom defteru iz 1548. pominje manastir Paprača u nahiji Birač. Nešto kasnije spominju se manastiri Tamna kod Teočaka, Ozren, Lomnica kod Šekovića, Vozuća i Gostović na Krivaji i dr. Novi manastiri su često podizani i na ruševinama nekadašnjih franjevačkih samostana. Uz podizanje novih, obnovljeni su i ponovno oslikani freskama i stari. oštećeni i padu skloni hramovi. Pečka patrijaršija je od seobe, zapravo od povlačenja oko 30.000 Srba 1690. sa austrijskom vojskom u zemlje preko Save i Dunava, pod vodstvom

patrijarha Arsenija III Čamojeviča, sve više zapadala u političke i finansijske Uporedo s tim, rastao je pritisak Carigradske patrijaršije na državu da se patrijaršijska stolica u Peći povjeri nekom od grčkih crkvenih veli­ kodostojnika. Pećki patrijarsi su se sve češće nelojalno držali prema teškoće.

osmanskim vlastima, posebno u ratu 1737-39, a 1765. se otkrilo da patri­ 'mija duguje ogromnu sumu novca bogatom carigradskom Grku Đorđu ~patarisu, koji je pod optužbom za. izdaju osuđen. ~ obj~n, a imo~na mu konfiscirana u korist ddave. Dug Je trebalo platiti dršavi, a blagajna Pa­ trijariije u Peči bila je prazna. Carigradski patrijarh Samuil Hanceris se ponudio. da izmiri te dugove, uz uslov da se Pečka patrijariija stavi. pod njegovu jurisdikciju. Ferman.om sultan~. Mustafe III ll •.IX 1766. ukmu:a . je Pećka patrijaršija, a sve njene eparhije došle su pod Izravnu vlast Can­ gradskog patrijarha. O 5irini autonomnih prava i feudalnih povlastica koje je Pečka patri­ jaršija, Qdnosno Srpska crkva, uživala u Osmanskom carstvu najbolje svjedoči sam Arsenije m, koji je u ratu izdao državu i priključio se Austrijancima. Po dolasku u Srijem, na austrijsku teritoriju, on je odmah tražio da se SIpskoj crkvi i tu da autonomija "kakva je postojala pod Turcima". Carskim privilegijem od 21. VIII 1690. on je postao poglavar Srpske crkve u Austriji. Autonomija utvrđena ovim privilegijem teško se provodila u djelo, usljed velikog otpora katoličke crkve i ugarskih feudalnih magnata. Nemuslimanima su u Carstvu povjeravane i vrlo osjetljive službe. U početku se među nemuslimanima susreću spahije, nahijske vojvode, čuvari tvrđava i ostali vojnici, pripadnici svih vojničkih redova, osim Janjičarskog. Kasnije su nemuslimanima, posebno Grcima i pravoslavnim Albancima, često povjeravane vrlo osjetljive diplomatske misije. Osmansko carstvo je upravo kao islamska država bilo vjerski trpeljivo, daleko od duhovne skuče­ nosti i isključivnosti Bizanta i Srbije, te zapadnog evropskog katolicizma i protestantizma. Nasuprot kozmopolitizmu Osmanskog carstva, kršćanski se svijet usko dršao principa prisilne istovjetnosti države i vjeroispovijesti, što je najjasnije formulirano odredbama augsburškog vjerskog mira 1555. go­ dine: Cuiw regio, eius religio (Čija je zemlja, njegova je i vjera). Bez obzira na sve to, u određenoj epskoj tradiciji i literaturi, posebno u srpskoj i hrvatskoj historiografiji, stalno se ponavlja i održava teza da se proces prihva~anja islama "odigrao u znaku fizičke i psihološke prinude". Tu je tezu najdosljednije razvio i fonnu1isao Radovan Samardšlč 1991. u studiji Prodor islama U. jugoistočnu Evropu. Na drugoj strani, tu staru tezu hrvatske historiografije sažeo je još ranije (1967) dr. O. Dominik Mandić u knjizi Eenilka povijest Bosne i Hercegovine. Veliki izvorni materijal koji pisac tu donosi tako je protumačen da - osim katolika koji su, po njemu, još od najranijeg srednjeg vijeka bili nacionalno osviješčeni Hrvati i njihovih navodnih progona - u cijeloj Bosni nikog drugog nije bilo i ništa se drugo u njenoj historiji nije ni dogodilo.

144

145

i I I

!ill I

I

II'

Tvrdi se da je "svako primanje nove vere stvar prinude", čak i kada se "preobraćeni k" u trenutku prihvatanja novih uvjerenja subjektivno tako ne osjeća. Ljudi su, po tome, prihvatili islam u općoj duhovnoj depresiji. Osmanska osvajanja Balkana i Panonije su trajala skoro dva stoljeća, tokom kojih su Osmanlije više puta tako porazile i dotukle razne križarske i kršćanske vojske da je kroz nekoliko naraštaja došlo do demoralizacije j potpune duhovne dezorijentacije unutar razdrobijenog balkanskog i panon­ skog hriščanskog i krščanskog svijeta. Toj općoj demoralizaciji, usljed stalnih vojnih poraza. Osmanlije su doprinosile izazivanjem "neuhvatljivih smutnji" kojima su dalje razgrađivane uredbe i tradicije zatečenog kršćanskog sta­ novništva, U tome su Osmanlijama išli na ruku "mnogi otpadnici od hriščan­ litva", posebno umišljeno premudri Grci, za koje se sa žaljenjem konstatira da su "zlehudi pomoćnici Turcima" uglavnom "ostali u staroj veri". U takvoj duhovnoj situaciji tvrdi se da su islam prihvatili uglavnom razni prikraćeni i odbačeni elementi. te kojekakve druge levente (pers. besposličar, gotovan) . Tako se navodi da su novu vjeru primali "robovi da bi im skinuli sindžire", nasmrt osuđeni. prijestupnici koje je vlastita sredina odbacila, uhode, razni pustolovi i beskućnici. Tu su i kmetovi koji su htjeli da se oslobode feudalne zavisnosti, ali i imućniji ljudi, kao sitna vlastela, seoski knezovi i gradsko stanovništvo, radi očuvanja svog društvenog statusa. Uz sve to, kao dokaz za navodno prisilno širenje islama, često se tvrdi da su Osmanlije pokretale iz Anadolije i naseljavale na Balkan različita musli­ manska, uglavnom turska plemena i razne manje društvene grupe. Kao najizrazitiji primjer prisilnog -širenja islama srpska historiografija uzima "danak u krvi". U cijelom mnoštvu onih koji su se različitim putevima uspinjali do najviših položaja u Carstvu, ropski služeći osmanskoj državnoj ideji, izdvajali su se dječaci i mladići pokupljeni "dankom u krvi", a zatim godinama odgajani za snažne janjičare, carevu tjelesnu gardu i visoke časnike i dostojanstvenike. Uzeta kao cjelina, ta skupina ljudi je navodno bila glavni nosilac "potonje islamizacije". Po tome mišljenju, oni koji su u mladosti silom regrutirani u janjičarski podmladak, a kasnije dospjeli do visokih zvanja i pološaje u Carstvu, uticali su da u njihovom zavičaju čitava sela i manje oblasti napuste kršćanstvo. Kao tipičan primjer za takvu tvrdnju uzima se rod Sokolovića, sa velikim vezirom Mehmed-pašom na čelu, koji je navodno "preobratio u muslimane mnoga sela i kasabe gornjeg Podrinja". Tvrdnje da je širenje islama podrazumijevalo čin sile i prisile nemaju utemeljenja u izvorima. One više govore o nacionalističkim i drugim opte­ rećenjima i predrasudama njihovih sastavljača i zastupnika, nego lito do­ prinose objašnjavanju i rasvjetljavanju jednog složenog historijskog procesa, kao što je bilo širenje islama u Bosni i okolnim zemljama. Već sama

činjenica da je taj proces stoljećima trajao uvjerljivo pokazuje da islam nikome nije silom nametan. Besmislene su tvnlnje da su islam prihvatili ljudi u ropstvu i razni odbalSeni elementi ili oni koji s.u ~eljeli doći do vi.šeg drulltv~nog po.lož~ja. Isbunski propisipodstiau ~usbman.~ da os~obađaJu robove l ~a~blJe~lke. S dru atraneprihvatanje Islama DIJe značilo da će neko sarmm tim činom .b.ti g~boden'rajinskogstatusa,popraviti društveni polohj ili postati imu­ 1 06 ' earstva, u prvom re du u An ad o1'" . čan, II aisto islamskim dijel ovima lJl, raju .učinili isključivomua1imani. Sve do druge polovine xvm st. u Bosni je većinu seljaka činila muslimanska raja, od koje se, kako je već naprijed

navedeno, jedan broj nije oslobodio položaja feudalne zavisnosti sve do kraja Prvog svjetskog rata.

S druge strane, Bosna je cijelo vrijeme osmanske uprave bila puna mualimanske sirotinje, dok je istovremeno u Carstvu, posebno u njegovim velikim gradovima, živjelo i uspješno poslovalo na hiljade manje ili više imućnih trgovaca - Crka, Ermena, Srba, Vlaha, Cincara, Jevreja i drugih, kojinika:da nisu ostavili svoju kršćansku, uglavnom pravoslavnu,odnosno jevrejsku vjeru. Slično je bilo i sa bojarima u Vlaškoj i Moldaviji, koji su .tWUvalisvoJe feudalne posjede i povlastice, ne žrtvujući pri tome vjeru. UB08ni je od kraja XVIn i početka XIX st. ekonomski veoma ojačao pravoslavni srpski trgovački sloj, koji se unutar sebe povezivao, kako po­ slovnim tako i rodbinskim vezama. Već su tada srpski trgovci imali velikog udjela II bosanskoj spcljnoj, uglavnom izvoznoj trgovini. U isto vrijeme je sličan slučaj bio u Beogradskom pašaluku, gdje su, posebno nakon Svi­ Itovskog mira 1791, srpski trgovci, kao veliki izvoznici stoke u Austriju, privredno veoma ojačali. Ovaj vodeći društveni sloj, pored ekonomske moći, stečene upravo u osmanskom poretku i sistemu odnosa, sve otvorenije traži za sebe i političku vlast, što je rezultiralo Prvim srpskim ustankom. Tvrdnja o navodnom planskom naseljavanju različitih muslimanskih plezpena i grupa iz Anadolije na Balkan, kao jednom od odlučujučihčinilade u procesulirenja islama, ne može se održati kada joj se suprotstave stvarne Mnjenice.Prije svega, prostrana Anadolija je bila slabo naseljena, pa je i sama u prvim stoljećima Carstva bila zemlja imigracije. Izvjesne turske et.nSčke kolonizacije bilo je na području Trakije (Istrandža-Istranca) a sasvim neznatno u daljim evropskim pokrajinama Carstva. Etničkih Turaka u Bosni zapravo nije ni bilo. One Turke koji su poslom ili službom dolazili u Bosnu, domaci muslimanski svijet je držao strancima, nazivajući ih Turku­ šama, Rijetko koji je ostajao stalno u Bosni. Ukoliko bi ostao, brzo bi se asimilirao i slavizirao, utapajući se u bosansko-muslimansku slavensku masu. U nauci je na osnovi valjanih antropoloških istraživanja utvrdeno da I

146 147

su na cijelom ju!noslaven8kom prostoru upravo bosanski muslimani, odnosno Bošnjaci, -najči~ći Slaveni", Da bi na svaki način obezvrijedila islam, muslimane, Turke i Bošnjake, srpska nacionalistička historiografija, bez ikakvih ograda, tvrdi da je pri­ hvatanje islama bio.čin "ljudske zbunjenosti i kolektivnog maloumlja". Takvo stanje je, po tome. vladalo tamo gdje su crkvene prilike bile nesređene, a vjerovanja pomna i prošeta sinkretizmom i heretičkim učenjima. Kaotipičan primjer takvog stanja i odnosa uzima se Bosna, koja je -šapatom- pala Osmanlijama u ruke. Pored nejasnih i navodno zbunjenih vjerskih osjećanja, kao uzrok navode se također razmirice. svađe i otvoreni sukobi među krupnim bosanskim velikašima, Nasuprot Bosni. u tom pogledu se ističe navodni primjer Srbije, u kojoj je bilo "velikih duhovnih predvodnika", kakav je bio Sava Nemanjič. Zahvaljujući tim duhovnim predvodnicima, narod je u Srbiji navodno postao "duhovno sređen" i "zbližen u Hristu", te upućen na pravi smisao i sadržaj svoje vjere.

:11

U vezi sa navedenim tvrdnjama o dezintegraciji srednjovjekovne Bosan­ ske države usljed velikaške samovolje, mora se primijetiti da ni u jednoj okolnoj balkanskoj i panonskoj zemlji stanje nije bilo bitno drukčije, posebno ne u Srbiji i ugarsko-hrvatskoj državi. Krupni zemaljski gospodari su nakon smrti cara Dušana (1355), zapravo raskomadali srpsku feudalnu državu na više "udeinih kneževina" i oblasti. Srpska feudalna država bila je zahvaćena rasulom i velikaškom neslogom i neredom još u vrijeme kada je Bosna pod Tvrtkom I bila u punom usponu. Kako je več istaknuto, osmanska osvajanja bosanskog kraljevstva trajala su 77 godina (1386-1463), skoro jednako kao i srpske feudalne države (1371-1459), pa se za Bosnu ne može reći da je lahko i bez otpora pala. Ni tvrdnja o otpomoj duhovnoj snazi svetosavlje ne može opstati kada se zna da je veliki dio stanovništva na prostoru između Jeleča, odnosno Novog Pazara, Gornjeg Podrinja. Polirnlja, uključujući tu i istočnu Hercegovinu, vrlo rano prihvatio islam. Tako se i u srpskoj his­ toriografiji sa žaljenjem često konstatira da je do masovnog prihvatanja islama došlo u zemlji u kojoj je nekada nastalo Miroslavljevo evanđelje i gdje su u manastiru Mileševi počivale mošti Sv. Save. Stara Raška je tako bez ikakve prisile postala vremenom jedna pretežno muslimanska zemlja, sa razvijenim gradovima bosansko-orijentalnog tipa, iz kojih se proces pri­ hvatanja islama postepeno širio na seoska područja. U tim nekad čisto pravoslavnim krajevima islam su prihvatala cijela sela, a čitav proces je počinjao obično tako što bi islam prvo primio seoski knez i trgovci stokom koji su poslovali sa Dubrovnikom. Početkom XVI st. pravoslavno stanovništvo u velikom broju i u drugim krajevima prihvata islam. Tako je monah Marko Trebinjac zabilježio 1509.

.u

kako mnogi bez prisile ostavili pravoslavlje i primili islam. Na isto vrijeme i pojavu uk8%uje i ~p Vuk koji j~ 1516. u ~arajevu zapisao da ·u te.dane u toj zemlji bijde v~~lko ~množenJ~ a~ar"ensklh čeda, a pravoslavne vjere kristianske u toj zemlji veliko umanjeme. . Plima prihvatanja islama od strane brojnih pojedinaca, ali i cijelih la nastavila se i nakon obnove Pečke patrijaršije i učvršćenja njene ' eparh" ' Sl avornjr " ..I Dal • se , 'uriadikcije nad srpsko-pravo8l a vnrm Ijama u B osm, . ~aciji. Isto tako, ni sloboda vje~kog djelovanje i misio~ars~a f:an!evaca \I Bosni nije presjekla proces prihvatanja Islama. Podaci o širenju Islama medu katolicima redovno se nilu u izvještajima papskih vizitatora iz Bosne. Kao što postojanje manastira Milcševe, nekadašnjeg "rasadnika srpskog svetosavija" nijedjelova1o na okolno stanovništvo da ne prihvati islam, isto tako ni .star1 franjevački samostani, Kraljeva Sutjeska, Kreševo i Fojnica, kao glavna uporilHa katolicizma, nisu uspjeli spriječiti da katoličko stanov­ niltvo vremenom u znatnom broju prihvati islam, i to upravo na najužem području njihovog evangellstičkog rada, na području između Zenice, Kaknja, Visokog i Kiseljaka. Pored toga, franjevačke starješine u Bosni su, jednako kao pećkipatrijarsi, u svakoj pogodnoj prilici istupali kao neprijatelji osmanske driave. Najpogodnija prilika za to bio je austro-turski rat (1683-1699), u kojr;msu se Srbi 1690. iselili, odnosno povukli zajedno sa austrijskom vojakom preko Save i Dunava. U kontekstu istog rata bosanski katolici su također imali svoje seobe, kada su se povukli sa vojskom Eugena Savojskog, prilikom njegovog upada u Bosnu i spaljivanja Sarajeva 23/24. X 1697. godine. Sam E.ugen Savojski zapisao je tada u svoj ratni dnevnik da se nada da6e pokupiti sve kršćane u Bosni i odvesti ih -nazad preko rijeke Save", Prema franjevačkim podacima u cijeloj Bosni, uključujući i Herce­ govinu, ostalo je svega oko 25.000 katolika i 29 franjevačkih redovnika. Svi ostali katolici, nešto preko 70.000, otišli su sa Eugenom Savojskim u Slavoniju ili sa uskočkim serdarom Stojanom Jankovićem u mletačku Dal­ maciju. Nakon toga, srpsko-pravoslavno stanovništvo brojčano je nadmašild katolike II Bosni. U samoj Bosni, neposredno pred i poslije osmanskog uništenja bosanskog kraljevstva. u sve tri vjerske organizacije. Crkvi bosan­ skoj, te katoličkoj, ali i pravoslavnoj crkvi vladalo je rasulo. Osmanske vlasti su, polazeći od islamskog učenja i svojih državnih interesa, poduzele naprijed već spomenute mjere da se stanje u katoličkoj, ali i pravoslavnoj crkvi stabilizira. Što se tiče preostalih bosanskih krstjana, oni koji nisu odmah prihvatili islam mogli su se povuči u sferu svoje duhovne privatnosti, slobodni od strahovitog katoličkog prozelitističkog pritiska i progona. Uprkos ~olTle, netačna je teza, koja se rano pojavila u historijskoj literaturi, da su Islam prihvatili odmah i bez otpora skoro svi bogumili ili patareni. Već je

148 14-9

.1:

) U novijoj je literaturi Aleksandar Solovjev neposredno vezivao islami­ ziranje Bosne za "nestanak bogumilstva", Navodno su bogumili najednom prešli na islam, sa uvjerenjem da je Muhammed(a.s,) onaj Paraklet, "duh utješitelj", koga je Isus najavio svojim učenicima na Tajnoj večeri,

,. ,. , .. , ..

,.,.

I.

,

I

il

I

,

I"

,

Franjo Rački pisao (1869-70) da su patarene u Bosni naslijedili "sadašnjimi hosanskimi Mus]emani". Rački se pitao kako je u Bosni nestalo patarena, "dočim se krićan.ka vjera i u jednoj i u drugoj crkvi sačuvala", Njegov odgovor je da su bosanski i humski velikaši, ukoliko se nisu iselili iz "nesretne jim otačbine", onda "iz koristi i u lasti" ili "na silu" prihvatili ·vjeru svojih gospodara". Kao primjere nasilnog prihvatanja islama Rački navodi jednog sina Hercega Stjepana i djecu posljednjeg bosanskog kralja, Stjepana Tomaieviča. Rački je ovdje ipak zapao u protivrječnost, jer nespo­ jivo je tvrditi da su vjerske prilike i odnosi u Bosni već pripremili prostor za islamiziranje bogumila ili patarena, a u isto vrijeme govoriti o nasilnom prihvatanju islama.

U jednoj tradicionalnoj bošnjačkoj literaturi, uglavnom amaterskog ni­ voa, često se špekulira sa sličnostima izmedu manihejskih učenja i islama, te da odatle izviru neke navodne predisponiranosti bogumila da prihvate islam. Takva teza je u nauci odavno oborena. Može se reći da nisu vjerski nego politički razlozi bosanske krstjane približili Turcima-Osmanlijama, kao nosiocima islama. Progon i nasilno pokatoličavanje pripadnika Crkve bosanske od strane dvojice posljednjih bosanskih kraljeva dovelo je do njihovog skoro potpunog uništenja u "kraljevoj zemlji". Mnogi bosanski krstjani su bješali u "hercegovu zemlju" pod zaštitcm hercega Stjepana, a neki su, posebno starješine Crkve bosanske, izbjegli u Bugarsku, gdje su našli utočište kod svojih vjerskih srodnika, bugarskih pavlikijana. Tako su u Bosni nastale prilike u kojima se moralo birati izmedu grube katoličke prozelitističkekampanje posljednjih bosanskih kraljeva i Turaka-Osmanlija u njihovom pobjedonosnom nastupu. Mnogi izvori iz tog vremena svjedoče oproturakim raspoloženjima i osječajima među bosanskim krstjanima, ali i među širokim slojevima seljaštva, Otvorena proturska orijentacija ili prosto vjerska ravnodušnost u uslovima rasula Crkve bosanske, logično su mnoge pojedince vodili prihvatanju islama. Slično je bilo i u susjednoj' Slavoniji, koja je II srednjem vijeku bila usko vezana za vjerska i duhovna kretanja u Bosni. Kao što se svojevremeno po Slavoniji širilo iz Bosne patarensko učenje, tako je sa uspostavljanjem osmanske vlasti na ovom području došlo do pravog vala prihvatanja islama. Veliki broj slavonskih seljaka prihvatio je islam već poslije prvog dodira sa Turcima-Osmanlijama. Zagrebački biskup Šimun Erdody je pisao 24. Xl 1536. da ,"sigurno može potvrditi da je poslije zauzeća Broda, više od

150

40.000 ljudi napustilo kričan.stvo, pored onih koji .su uzeti kao, robo~i '.~.ve vile i vile ljudi to čini, u nad~ ~a ~e ostatak svog ŽJv~ta provesti u mlmlJ~ m nima: To ukazuje na čInjemeu da su Osmanlije, u odnosu na ra01JU vredm~. 'ekovnu bosansku ili hrvatsko-ugarsku vlast, donosile daleko više sre njoVJ k .. b' k . . . k l' F d' d mira i sigumoati. Deaet d~a ~m.Je IS. up je pisao caru Ir~ JU er tn~n .u da "nala198t. ovi bijedni ljudI. p~hvataJ~ muh.amedansku Vjeru u očaJanJ~ odbacujući vjero Krista SpaSitelJa. T~ Je toliko masovno d~ su me m~~1 vlastiti vazali u području tvrđave SOPJe (kod Podravske Slatine) napustili,

pri~avajući vlast Turaka"

. Osmanlije, sudeći po savremenim i kasnijim tursko-osmanskim hroniča­ rima i dn1gim piscima, nisu razlikovale niti su se trudile da razlikuju bosanske k11ltjane od katolika i pravoslavnih. Rasprave o zamršenim vjerskim pitanjima,u kojima je srednjovjekovni kršćanski čovjek sa strašću i krajnjom islUjuaivoiću učestvovao - često i oružjem, kad u žaru verbalnog obračuna ponestane drugih dokaza i argumenata - nisu bile primjerene islamu. To ne znači da je islam bio pošteđen unutrašnjih previranja, sinkretizma i rukola. Do raskola na sunije i šiije došlo je već u prvom stoljeću islama, odnosno početkom druge polovine VII stoljeća. Time su ustanovljena dva pravca u šerijatakom pravu, odnosno općenito u islamu. 'Pri.talice prvog, sunijskog pravca su smatrale da je jedino Muhammed mogao vjerodostojno tumačiti Kur'an. On je to za života radio tako što jelzričito ili prešutno odobrio ili zabranio neko činjenje ili neči njenje. Nakon njegove smrti ni jedan pojedinac, pa ni halifa, nema pravo intervenirati u ierijatakom pravu. Nasuprot tome, šiije su vjerovale da je Bofiji Poslanik za 8VOgprvOg nasljednika odredio Aliju te da hilafet dalje prelazi na Alijino, tj. Poslanikove muško potomstvo. Alija i njegovi izravni potomci su kao imami nepogrešivi, tako da njihove izreke i tumačenja šerijata imaju isti znaa&jkao i Muhammedovi hadisi. a.

8.

ŽelJa jednog broja muslimana da ustanova hilafeta ili irnarnata u islamu ostane unutar Poslanikove porodice i kuće ostala je politički neostvarena.e Kako je politički Aiizam naišao na snažan otpor u islamskom svijetu, to se ~iijskaenergija usmjerila na vjersko polje djelovanja. U uskoj vezi sa šiizmom su razni, često mistični, derviški redovi, odnosno tarikati, Osnovno značenje rijelSi tarik ili tarika: jeste put, zapravo način poučavanja i upućivanja II vjersku praksu. Odatle su i šiizam i derviška bratstva ili redovi uvijek lJili i ostali priznati iorganizirani oblici vjerskog života u islamu.

Polueći od takvog vjerskog i političkog iskustva, Osmanlije se nisu mogle nitiželjele zanimati za doktrinarne vjerske razlike i sukobe u Bosni. ~ skladu sa svojom dugoročnom politikom, cilj osmanske države u Bosni, Jednako kao i drugdje, sastojao se u što bržem zavođenju njenog ll(lmini· ).')]

strativno-vojnog i agrarnog uređenja. To je uređenje bilo tako projektirano da državi osigura dvije stvari. Prvo, ljude, odnosno vojnike koji če ratovati, i drugo, poreze, odnosno novac kojim će se to pokrivati. Da li če neko u svemu tome, prije ili kasnije, prihvatiti islam, državu nije posebno zanimalo niti je novu vjero ikome nametala. U starijoj literaturi je bila prilično raširena, ali zato nilta manje pogrešna, teorija daje islam u Bosni prihvaćen tako što je po osvojenju Bosne cjelokupno domaće kršćansko plemstvo prešlo na vjeru osvajača, kako bi zadršalo svoje feudalne posjede. Ova teorija je naučno oborena već tridesetih godina ovoga stoljeća, ali kako se još susreću njeni zagovornici, neophodno je u vezi s tim dati nekoliko napomena. ~ Uvjerenje da je sva stara bosanska vlastela prihvatila islam kako bi sačuvala svoje posjede, predstavlja jednu od popularnih predrasuda koje su se javile u narodnoj epici i raznim predanjima. To rasprostranjeno i do kraja pojednostavljeno narodno shvatanje procesa prihvatanja islama sažeto je izrazio P. P. Njegoš 1847. u Gorskom vijencu: "Postadoše lafi ratarima I lsturči se plahi i lakomi." Samo nekoliko godina kasnije (1851) franjevac Ivan Franjo Jukić, pod pseudonimom Slavoljub Bošnjak, u svom glavnom djelu Zemljopis i pouiestnica Bome, kaže za bosanske muslimane da su "postali od zločestijeh krstjanah, koji svoje gospodstvo ne znajući drukčije uzčuvati, poturčiše se". Jukić dalje piše da im je "novi zakon (tj. vjera, islam) osigurao imanja i bogatstva, oslobodio od harača i svakog danka, dopuštao svako dielo griješno, bez truda i rada mogli su gospodarstvo pro­ voditi", U biti isto stanovište iznio je 1878. i Vjekoslav Klaić. U djelu Basna. podatci o zemljopisu i poviesti, on piše da su bosanski begovi brižiji vo čuvali "svoje starinske povlastice i povelje od kršćanskih vladara, da ih iznesu na vidjelo, ako Bosnom zavlada koji kršćanski vladar", Na isti način je proces prihvatanja islama tumačio Jovan Cvijič, poznati i priznati antro­ pogeograf On je 1918. u studiji La peninsule Balkanique - Geographie humaine, ustvrdio da je, "kako se čini", bosanska vlastela "za vrijeme turske najezde" vrlo "lahko primila muhamedansku vjero da bi očuvala svoju nad­ moćnost j da bi se mogla osvetili Ugarima koji suje po želji papinoj naročito gonili". Kasnije je slično pisao Milan Prelog u dvotomnoj knjizi Povijest Basne u doba osmanske vladavine.

,

Takvih tradicionalnih shvatanja procesa prihvatanja islama držao se i Ivo Andrić, koji je 1924. u svojoj disertaciji Razvoj duhovnog livom u Bosni pod uticajem turske vladavine ustvrdio da je "bosanski vlastelin", kako bi spasio "svoju zemlju i svoje tle", bez oklijevanja "prihvatio vjero osvajača". Pošto je stara vjera "zatajila", bosanski vlastelin je odmah svoj zemljišni posjed, prava i povlastice nastojao čvrsto i trajno vezati "za propise i for-

I

I

I

i

152

" e nove vjere". Ovo svoje navodno naučno uvjerenje, uz mnoge pred­ i' . mu Je . k ao mentor u svom mu lac na koje d lj prema islamu i mus lmamma, ~u etu skrenuo pažnju već profesor dr. Heinrich F. Schmid, Andrić će rel8ra. k . k "ž d' la dosljedno provlačitiki'oz s oro sva svoja nJI evna Je . H'loričari koji su pokušavali naučnom metodologijom utemeljiti tezu . ~hvatanje islama II Bosni vezano u prvom redu za održanje zemljišnog d aje p . . osmans k a Bosna sjeda dokazivali su d a 'Je u pagled u agrarnog ure d enja :OsulUni ostala ono ito je bila u doba Kotrornaniča, tj. jedna feudalna, veoma rasparčana zemlja. Osim toga, u historiografiji se vjerovalo da je bosanska vlastela, koja je vjerski uglavnom pripadala "bogumilskoj sekti", prva prihvatila islam jer je već iz iskustva borbe sa katoličkom crkvom naučila da "trguje sa vjerskim uvjerenjem". Činjenica da je Bosna od droge polovine XVIII st. pa do pred kraj osmanske vladavine, sa svojim ajanima i kapetanima, prilično osarnostaljenim u odnosu na bosanskog vezira i cen­ tralnu vlast u Carigradu, veoma podsjećala na srednjovjekovnu Bosnu, sa njenom osilJenom krupnom vlastelom i slabom vlašću vladara, navodila je mnoge na. zaključak da su agrami odnosi u Bosni za "turske vlade" samo nastavak agrarnog stanja u kojem se zemlja nalazila prije dolaska Osmanlija. Pored intelektualne inercije i nedostatka historijskih izvora, na dugo zadmv.a,nJe takvog mišljenja imala je svog uticaja, kako je to primijetio Vasa Čubrilović, "i politika". U nacionalnom je interesu bilo za vrijeme tunke i austrijske vlade u Bosni i Hercegovini prikazivati muslimansko pl~tvo kao neposredne potomke srednjovjekovne bosanske vlastele. Sma­ tralo Be da. se tako među muslimanskim plemstvom pcdiše narodna svijest i o~jećanie narodne solidarnosti u borbi za oslobođenje i ujedinjenje. Isto­ vremeno se time željelo istaći jugoslavensko, ustvari srpsko, navodno his­ torijsko pravo na Bosnu. S droge strane, "sami bosanski begovi" su širili takve priče kad god suto nalazili za shodno i korisno. U pravilu su to uvijek činili kada bi im zatrebao politički oslonac u širokim slojevima bošnjačkog naroda proti" Carigrada i Beča ili kada im je bilo neophodno da se pozovu na svoj legitimitet radi očuvanja svojih zemljišnih povlastica i pogodnosti u rješa­ vanju agrarnih pitanja. U to se miješala, na jednoj strani, nacionalna ro­ mantika, a na drugoj, odredeni begovski, viteški ponos. što sve skupa nije imalo čVf8te veze sa stvarnim stanjem, odnosno sa naučnom istinom. Sredi­ nom tridesetih godina V. Čubrilović je u studiji Poreklo muslimanskog p~~T1I;S,va u Bosni i Hercegovini ustvrdio, što je potvrđeno kasnijim istrašiva­ OJIma, da BU agrami odnosi u Bosni XIX st, rezultat unutrašnjeg razvoja, kako Osmanskog carstva općenito tako i nje same, kao najisturenije granične osmanske pokrajine.

153

l! '

I' , I' , II "

I'

III

I

Uvjerenje da je bosanska vlastela prihvatila islam kako bi "bez truda i rada" mogla Ivaje gospodstvo provoditi, pokazuje svako odsustvo poznavanja karaktera i prirode osmanskog vojno-administrativnog i zemljiinog uređenja. Svaki bosanski vlastelin koji se uključio u taj sistem, kao ušivalac timara i spahija, provodio je najveći dio godine u aktivnoj vojnoj službi kao rata nik-konjanik. Prema tome, prihodi koje je po zakonu ubirao sa svog posjeda nisu mu dolazili ni bez truda, ni bez rada, najčešče vrlo krvavog. Štaviše, vlastelinu koji se odlučio da se uključi u timarski sistem nije bilo uopče neophodno da postane musliman. Kao što je već naprijed istaknuto. u prvim decenijama osmanske Bosne spahije krećani su bili sasvim uobičajena pojava. Neki stariji pisci, kao Vladislav Skarič, tvrde da su se kršćani spahije JU Bosni zadda1e sve do velikog austro-turskog rata (1683-1699). Od tada postepeno iščezavaju, uglavnom zato što BU neki smatrani nedovoljno pouzdanim ili zato što su njihovi spahiluci ustupani muslimanskim spahijama koji su ostali bez posjeda nakon osmanskog povlačenja iz Ugarske, Slavonije, Like i Dalmacije. Čubrilović je na osnovu starih srpskih zapisa i natpisa zaključio da stara vlastela, posebno na području istočne Bosne, istočne Hercegovine, stare Rallke i Crne Gore, nije morala napuštati staru vjeru i prihvatati islam da bi sačuvala zemljišne posjede. Mogla ih je sačuvati ostajući u svojoj hriščanskoj ili krščanskoj vjeri, uz uslov da se primi vojne ili neke druge, po državu korisne službe. U prvim decenijama osmanske vladavine često se susreću krščani na visokim položajima u službi bosanskog sandžak-hega. Oni se koriste za razne diplomatske misije. služe kao pisari, tumači i ljekari. Tokom sedamdestih godina XV st. na dvoru bosanskog sandžak-bega nalazio se kao dierahba!a (glavni ranar ili hirurg) neki Vlah Svinjarevič,

Pored toga, u historiji i evoluciji krupnog zemljoposjeda u Bosni za vrijeme osmanske vladavine bilo je bezbroj prekida. lomova i promjena, tako da se uopće ne može govoriti o nekom kontinuitetu između očeva i sinova. Krupni muslimanski zemljoposjed u Bosni nastao je kao posljedica. njenog osobenog geopolitičkog položaja, društveno-ekonomskog i političkog razvoja, joli od kraja XVI stoljeća. Veliki muslimanski zemljišni posjed. koji su u XIX i početkom XX st. vidjeli Jukić, Klaić. Andrić, Prelog i drugi, u pravilu nije imao nikakve neposredne veze sa feudalnim ustrojstvom srednjovjekovne Bosne i njenim vlastelinskim rodovima. Stari hrvatski historičar i političar Tadija Smičiklas tvrdi da se u Slavoniji. nakon što su Austrijanci u Bečkom ratu iz nje potisli Osmanlije, ni jedan kmet me nije sjećao ni imenom niti po predanju svog predosmanskog zemaljskog gospodara. Bošnjačke su spahije dršale posjede u Slavoniji i

m

do o8m&n8kogporaza. u velikom Bečkom ratu, kada su se vukle na pnJStore julno od Save I Dunava. po Padom Bosne pod osmansku vlast (1~3) istovre~~no je nes~al~ njenog krupnog plemstva. Sultan M~hmed II Fatl~. u Boso! Je ?OstUPIO J~~nak~ ka drugim zemljama koje Je mačem OSVOJIO. Svuda gdje su mu ŽiVI pah o :e vladari i velikui pokorenih zemalja, sultan ih je dao pogubiti. Tako ~ru 8tupio i prilikom osvajanja Carigrada, Trapezunta i Moreje. Kada je Je~. Bc»nu, .ultan Fatih je naredio da se pogube pripadnici krupnog OlVOJ10 ... kral' S· . T _x 'ć' . lm.tva. Kov.weviiSi iPavloVlćl, zatim sam J tJepan omasevr I sva . . p enjim urobijena vlast~la" J,edan d'.10 ~l sste l e, " .p~Je s~e~a Bitne, ostao Je ea uzcmlji, nastojeći se uklJUČIti u novi vojno-cadministrativni poredak, Navedeni postupakpremabosans~~m kralju i njegovoj ~pnoj vl~stel! bio j.~ u. skladu aa OlIm&nskom politikom da se u svakoj novcosvojenoj sernlj l uniiti ltaroplemstvo. Na tu činjenicu ukazali su jo§ u XVI i XVII st. dvojica tada najboljih evropskih poznavalaca Osmanskog carstva. Antonio Meravino Gcnovese i Englez Paul Rycaut. Ugarskoj

Fizička likvidacija vladara, krupne vlastele i velikodostojnika, kao način razračuna sa nosiocima vlasti u osvojenim zemljama, nije bio osmanski

izum. Takva praksa je na Istoku postojala i održavala se joli od vremena starih Asiraca i Babilonaca. Ideja je bila da se u narodu pokorene zemlje u korijenu saaiječeiluzija da još postoji stara država. U tom smislu i Hasan Kalija PrURak\l svom djelu Nizam-uL-alem. savjetuje vladara da pobijeđenom neprijatelju "ne OlItavljaprvake, jer mržnja ne izlazi iz njihovih srca, nego o$taje i prelazi na potomke". Tako je u praksi starih bliskoistočnih drža va, u osvojenoj ~ji.glavama bivših nosilaca vlasti postavljana jasna i odlučna granica izmedu starog i novog režima. Snma i na svoje prerogative veoma osjetljiva centralna osmanska vlast uprlncipu nije u svojoj blizini podnosila nikakvu nasljednu arietokrati]u, Sultaa j:e bio nosilac cjelokupne vlasti i pred njim su svi podanici bili jochulki.On je svojom voljom mogao svakog sposobnog roba podići na K polNj'aandlak.bega, beglerbega i velikog vezira. ali je istovremeno svakog OCI njib mogao uvijek degradirati na status običnog roba. Tako zasnovana upraVili driavanije mogla ni pomišljati da u ratom osvojenoj Bosni ostavi domaću vlastelu. bez obzira na okolnost što bi prihvatila islam, makar i sa sjenkom feudalnih povlastica i političke moći kojima je raspolagala u svom kraljevstvu. . Jedinu sponu aa starim bosanskim feudalnim poretkom i novim osman-

s~~ uređenjem predstavljaH su sinovi pogubljene krupne i srednje vlastele,

~OJI su zarobljeni i odvedeni u Carigrad i druge velike gradove u unutrašnjosti arstva. Oni primaju islam. školuju se, ratuju i prave karijeru u osmanskoj

154 155

\ državnoj hijerarhiji. Tom su krugu pripadali Sinan-pala Borovinić, Mustafa-beg Jurišić, Mustaj-beg Milivojević, Mehemed-beg Obrenović, Hasan-beg Mihailović, Skender-beg Vranješević, Mustafa-beg Bogojević (Dautpašič), Ali-beg Vlahović i dr. Najpoznatiji među njima bio je sin hercega Stjepana, Ahmed Hercegović, koji je u tri maha obnašao pcložaje velikog vezira: 1500, 1502. i 1511. godine. Većina njih je, idući za službom i karijerom, dobijala posjede u raznim pokrajinama daleko od Bosne. Jedan manji broj je dolazio u Bosnu, ali već u zreloj dobi i sa iskustvom u upravno-vojnoj ili sudskoj službi, sa zadatkom da kao visoki carski činovnici upravljaju zemljom svojih predaka. Po islamsko-osmanskoj tradiciji oni su, kao upravnici sandžaka i drugi visoko činovnici, svojom graditeljskom djelatnošću i s\rojim vakufima dali značajan doprinos urbanom razvitku bosanskih gradova i unapređenju kulturno-prosvjetnog života bosanskomuslimanske sredine. Jednom riječju, bili su u većini dobro etablirani u novom osmanskom političkom i društveno-ekcnomskom poretku. Što se tiče kasnijeg bosanskomuslimanskog plemstva, ono je bilo različitog porijekla. Veliku većinu su činili potomci običnih bosanskih ljudi. kako muslimana tako i kršćana, koji su svojom sposobnošću i vojnim zaslugama dospjeli do visokih položaja, zvanja i posjeda. Jedan, skoro neznatan broj, predstavljaju potomci visokih osmanskih činovnika neslavenskog porijekla (Turci i Perzijanci), čiji su očevi služili u Bosni, tu dobili timare ili zijamete i tu konačno ostali. Takvi su bili Čengići, Miralemi, Atlagići, Ulamapašići, Skenderpašiči i vjerovatno Lakišići i Malkoči-Dugalići. Napokon, treću, također malobrojnu grupu, čine potomci nekadašnje bosanske vlastele. To je svega nekoliko porodica: Kovačevići, Sijerčići, Todorovići, Ljubovići, Brankovići i Staničići, a možda se još u najviše dva-tri slučaja može pretpostaviti predosmansko bosansko vlastelinsko porijeklo. Za če­ tiri-pet begovskih porodica može se osnovano pretpostaviti da su bile nebosanskog, robovskog porijekla. To su vjerovatno Isabegovići, Pijalepašiči i Vlahovići. Neke od nekad moćnih i poznatih obitelji iz prvog stoljeća osmanske vladavine vremenom sa potpuno iščezle. To je bio slučaj sa Minetovićima, potomcima Mehmed-bega Minetoglua, prvog bosanskog sandžak-bega. Potpuno su također iščezli Tardiči, Boroviči, Katušiči i neki drugi. Na drugoj strani, neke porodice gube zemljoposjede i ostaju samo nasljedne mutevelije (upravnici) svojih vakufa (Jahjapešiči i Boljanići). Bosna je Osmanskom carstvu dala devetericu velikih vezira. Svi su se oni na tom položaju nalazili u razmaku od svega 67 godina, od prvog, Rustem-paše Opukoviča (1544) do posljednjeg, Kujundži Murat-paše (1607-1611), Dvojica najznamenitijih među njima bili su Opuković i Mehmed-paša Sokolović. Opukovič, a dijelom i Sokolović, službovali su za

156

vrijeme Sulejmana Veličanstvenog,kada je Osmansko carstvo bilo na vrhuncu svoje moći. Kukuljević-Sakcinski tvrdi da je Rustem-paša bio sin nekog Radoja Opukovića iz Mostara, što je kasnije nastojao potkrijepiti i Hamdija Kreševljakovič pozivajući se na stare turske pisce. Na drugoj strani, S. Bašagič je ustvrdio da je Rustem-paša bio rodom iz Skradina u Dalmaciji. Tu ga je, navodno skupa sa starijim bratom, budućim Sinan-pašom, zarobio 1521. neki Bektaš, vojvoda hercegovačkog sandžaka Mehmed-bega. Vjerovatno da je najbliži istini Hustem-pašin savremenik i dobar poznavalac tadašnjih prilika u Osmanskom carstvu, Mlečanin F. Navagero, koji kaže daje Rustem-paša bio rodom -iz jednog sela pokraj Sarajeva-o O vremenu njegovog dovođenja u Istanbul i školovanja nema pouzdanih podataka. Zna se da je kao sposoban čovjek brzo napredovao u službi. Sultan Sulejman ga je držao "razboritim, punim vrlina i veselog duha". Nakon slušhe na dvoru, bio je beglerbeg u Anado1iji i Dijarbekiru. U Istanbul se vratio kao četvrti vezir Porte. Istovremeno se oženio omiljenom sultanovom kćerkom Mihrimah (Sunčani mjesec), "poznatoj po svojoj ljepoti i bogatstvu", Sultanija Mihrimah je bila kćerka glasovite Hurem-sultanije, na Zapadu poznatije pod imenom Roksalena. Kao najdraža sultan Sulejmanova žena, kojoj je bio odan, "i više nego što priliči sarnodršcu", Roksalena je bila izuzetno uticajna ličnost, neobično vješta u svim haremskim i dvorskim političkim spletkama. Rustem-paša je, kao njen zet i štićenik, već u proljeće 1541. postavljen za drugog vezira u Carskom divanu. U tom svojstvu Rustem-pab je učestvovao u devetom velikom Sulejmanovom ratnom pohodu, čiji je cilj bio Budim. Prema narodnoj pjesmi Car Sulejman uzimlje Budim, koju je Kosta Hčrmann zabilježio u Sarajevu, zauzeće Budima bila je Sulejmanova zavjetna obaveza. koju mu je na samrti ostavio otac, sultan Selim l. U pohod na Budim Sulejman je krenuo na solsticij, 22/23. VI 1541. godine. Glavna bitka za Budim vodila se 21. VIII 1541, pod Gerhardovim brdom u blizini grada, u kojoj su Bošnjaci, predvođeni tadašnjim bosanskim sandžakom Ulamabegom, porazili i rastjerali čete Ferdinanda Habsburškog, koje su opsjedale Budim, gdje se nalazila kraljica Izabela, udovica kralja Ivana Zapolje, inače sultanovog štićenika, sa jednogodišnjim Zapoljinim sinom. Nakon što su bosanske spahije razbile opsadu Budima, janjičari su se u grad, kako kaže Hammer, "neopazice i miroljubivo ušuljali" i odmah putem telala objavili žiteljima sigurnost života i imovine, ako dobrovoljno predaju oružje i mirno prime janjičare. Tako je Budim, glavni grad Ugarske, 29. VIII 1541, tačno na petnaestogodišnjicu bitke na Mohaču, došao pod osmansku vlast. Sam sultan ušao je u Budim 2. IX 1541. gdje je u crkvi "Naše drage Gospe-, koju je namijenio da postane prva džamija Budima, obavio namaz. U svim

157

događajima oko Budima Rustem-peše je igrao ~načajanu ~ogu,ali ne kao ratnik, nego kao diplomata I pregovarač oko mirne predaje grada. Na polo!aj velikog vezira Rustem-pah je dcšao marta 1544. To je bilo duže mirno razdoblje, pošto je sultan Sulejman, svojim ratnim uspjesima i svojom moći nametnuo istočnom Mediteranu, Balkanu i velikom dijelu srednje i istočne Evrope "osmanski mir" (pax Ottomanica). U tim uslovima Rustem-pua je kao veliki vezir mogao iskazati svo svoje diplomatsko umijeće. Među ostalim, Dubrovčani su mu se često obraćali kao "svom zaštitniku i srodniku i kao onome koji je njihova jezika". Nakon što je okrivljen za smrt aultan-eade (princa) Mustafe, Rustem-paša je pao u sultanovu nemilost, pa mu je oduzet dršavni pečat. Vješta i moona Roksalena uspjela je 1555. .natiti svog zeta na položaj velikog vezira, na kojem se održao sve do smrti 1561. godine.

Rustem-pab je za života stekao ogroman imetak koji je kao vakif trošio za podizanje brojnih zadužbina. Samo u Istanbulu izgradio je džamiju, medresu, karavan-saraj, hamam i kutubhanu (biblioteku). Gradio je i po drugim gradovima i krajevima Carstva, posebno u Bosni. Tako je u Sarajevu podigao čuveni Brosa-bezistan, han i most preko Željeznice na Ilidši i druge objekte. Većinu njegovih građevina projektirao je sam Mimar Sinan, najveći osmanski arhitekt. Najstariji Rustem-pašin brat, Sinan-paša, bio je hercegovački sandžak-beg, a potom kepudan-paše, odnosno admiral cijele osmanske flote, Mlađi brat Mehmed-beg, zvani Karađoz-beg, ostao je zapamćen kao graditelj više zadužbina u Mostaru, među kojima je najpoznatija Karađozbegova džamija. Zna se da je Rustem-paša imao dva sina i jednu kćerku, koja je bila udata za velikog vezira Ahmed-pašu. Stariji' sin sultan-sade Mustafa-paše bio je 1592. kliški sandžak-beg, a poginuo je skupa sa Hasan-pašom Predojevićem pod Siskom 1593. godine. Neophodno je dati još nekoliko napomena o devširmi, kao o navodnom najizrazitijem vidu "nasilne islamizacije". Na prvom mjestu, nema osnove da se odlučno zaključi da su oni pojedinci koji su putem adžami-oglana došli do visokih položaja u Carstvu, kao takvi prevodili u islam na svom rodnom kraju čitava sela i kasabe, kako se tvrdi za Mehmed-pašu Sokolovića da je učinio u gornjem Podrinju. Prije svega, taj je kraj bio zahvaćen procesom prihvatanja islama dobrih 120 godina prije pojave Mehmed-paše, kao visokog carskog dostojanstvenika. Preko gornjeg Podrinja vodio je glavni put koji je povezivao Skopsko krajište sa Vrhbosnom, odnosno kasnije Rumeliju sa Bosnom. Skoro pola s tolj eĆ8 prije pada Bosne na tom se prostoru javljaju prvi muslimani među Bošnjacima, pa se tu za njihove potrebe grade džamije, od kojih se najstarijom smatra ona u Ustikolini, kako je već pome-

nuto, podignuta tridesetih godina XV stoljeća. Osim toga, kao urbano naselje kasaba se uspostavlja upravo podizanjem džamije. U kasabi skoro u pravilu isključivo live muslimani, pa tu Mehmed-paša nije imao potrebe bilo koga "prevoditi na islam". Mehmed-paša je živio i djelovao cijelo jedno stolje6e kasnije. U vrijeme sultana Sulejmana I Veličanstvenog mladi je Sokolović, kao školovan i okretan dvorjanin koji se već istakao u ratu sa Ugarskom i Austrijom (1526-1533), obavljao razne dužnosti u carskom saraju. Već 1543. bio je zapovjednik dvorske straže (kapidžibaša). Tri godine kasnije, poslije smrti velikog admirala Hajrudina Barbarose, postavljen jena njegovo mjesto kao kapudan-pua. dalje ratne zasluge, posebno na Istoku u perzijskoj vojni, Mehmed-pua je 1555. dobio položaj trećeg vezira. Tokom tog rata Osmanlije su prvi put uspostavile vezu i saradnju ss svojim etničkim i jezičkim srodnicima s one strane rijeke Amu Da.rje (antički Dxus], odnosno sa uzbečkim hanom, gospodarom Samarkanda i Buhare. Osnova te saradnje bila je borba protiv perzijskog šaha kao zajedničkog protivnika. Svi ovi vojni i diplomatski uspjesi otvorili su put Mehmed-paši ka položaju prvog činovnika Carstva. Taj je položaj Mehmed-paša dobio imenovanjem za velikog vezira 28. VI 1565. godine. U toku svog posljednjeg velikog pohoda protiv habsburške Ugarske, umro je pod opsjednutim Sigetom 6. IX 1566, sultan Sulejman Veličanstveni. Dva dana kasnije, 8. septembra, janjičari su na juriš zauzeli Siget. Tom prilikom je poginulo svih šest stotina posljednjih branilaca grada, koje je osobno predvodio hrvatski ban Nikola Zrinski. Zrinski, "ugarski Leonida", živ je zarobljen i odmah pogubljen. Njegovu odrubljenu glavu Mehmed-paša je poslao svom nećaku, Gulabi-agi, budimskom namjesniku, sa zadatkom da je proslijedi do Beča na ugarski carski dvor. U međuvremenu, Mehmed-paša je uz pomoć carskog štitonoše Džaf!!r-bega i tajnog pisara Feriduna, pod teškim okolnostima, uspio pune tri sedmice sakriti od vojske i ostalih carskih dostojanstvenika sultanovu smrt. Takva mjera, s ciljem da se izbjegnu neredi i osigura bezbolan prenos vlasti na novog sultana, primijenjena je već prilikom smrti Mehmeda I i( Mehmeda II Fatiha te Selima I, ali ne tako dugo i ne pod tako izuzetnim okolnostima. Mehmed-paša je smjesta, po posebnom čaušu, poslao pismo prestolonasljedniku, svom puncu Selimu, koji se tada nalazio u Kutahiji, s nalogom da smjesta preko Carigrada krene za Beograd, gdje se uputio i veliki vezir sa glavninom vojske. Novi sultan Selim stigao je iz Carigrada u Beograd za svega 15 dana. Tek tada je Mehmed-pab objavio vojsci da je sultan Sulejman Veličanstveni umro i da je Selim II novi sultan.

za

sam

Time se Mehmed-paša Sokolović konačno učvrstio na položaju velikog vezira. Njegova moć i uticaj dostigli su do tada neviđene razmjere za jednog velikog vezira. Odatle je austrijski diplomata, historičar i začetnik modeme

158 159

:vropske osrnanistike,Josepb von Hammer,jol i83(),.primijetiodajeumj.est~ za vladavine Selima l!", bolje kazati ·za vladavine velikog vezira SokoloVl6~ • Tu ~injenieu su zapazili već Sokolovićevi .-vremeoici, bo m1eta~ki baJl~ (ambasador) u Carigradu, Mario Cavalli, koji Je ve61561. pi$8o svojoj vladi da je Mehmed-paia "prvi vezir", ·onajkoji caruje ~ Turskot· Caval1i je zaključio da je Mehmed-paAa "svojom pameću i razboritošću· potpuno za: služio toliku vlast. Takav avoj položaj Mehmed-pda je nastojao zadržati'! po stupanju na prijestolje Selimovog nasljednika, Murata ill (1574-1595), ali se naglo povećao broj njegovih neprijatelja. kako medu dvorjanirna tako i medu carigradskom ulemom. Na dvoru je opoziciju Mehmed-pui predvodio defterdar Kara Uvejs-paia, a medu ulemom se po neprijateljstvu prema vfllikom veziru najvi'e isticao carigradski muftija ŠomsudinAhmed-ef: (efendija) Kadizade. Sokolović je pao. vjerovatno kao !rtva zavjere, tako ito ga je ll. X 1579. u njegovom saraju ubio neki derviJ, porijeklom iz. Bosne, koji je navodno dolao da od vezira nešto moli ida trdi milostinju. Ubica je po nekim piscima bio pristalica ilipripadnikbamzevijekog reda, Oeniva~

ovog sinkretilSkog islamsko-bogumils kog reda i njegovog uč5enja bio je Hamza Bali Bošnjak iz Gornje Tuzle. On je odveden u Carigrad i nakon ispitivanja, kao heretik osuđen na smrt i pogubljen 6.. VI 1573. godine. Ubistvo Mehmed. -paše moglo bi, prema tome, biti i čin osvete. Mehmed-paAa Sokolović je u ime Sulejmana Veli~anstvenQg, joi pod osvojenim Sigetom, skupio i držao vojnu snagu Cantva u s:vojoj čvrstoj ruci, ne samo za tri. sedmice poslije sultanovo smrti nego i tokom narednih 13 godina, koliko je bio na položaju velikog vezira. za to vrijeme, dr!eći se sultan Sulejmanovih načela, Mehmed-paia je oddavao Cars.tvo na vrhuncu vojno-političke moći i kulturne>-prosVjetnog i graditeljllkogp.rocvata, na koje ga je uzdigao najveći osmanski vladar. Veliki vezir Mehmed-pua nije bio prvi visoki osmanski dostojanstvenik porijeklom iz roda Sokolovića čiJi su različiti ograncilivjeH na prostoru od Glasinca do Drine i Lima. Prvi koji je iz. roda Sokolovića putem adšemi-oglana napravio karijeru u Carstvu .krajem XV i. u prvoJ polovini XVI st. bio je Deli Husrev-pa§a. On je jo§ 1516. imenovan zanarnjesnika u Konji, a zatim je redom bio beglerbeg Dijarbekira, šama (Damask), Ha1epa i Rumelije. Već 153~6. susreće se na polokju egipatskog valije, kada je imenovan za člana vezirskog vijeća. Deli Husrev-paila imao je dva sina: Kurd-bega, koji.je umro 1572. napolob.ju sandžak-bega, u Nigdu, jugoistočno od Ankare i Mustafa-agu, koji je izgleda živio na svom zijametu II Bosni, pošto je ukopan u ŠCtićima kod Rogatice, gdje mu se mesar i danas nalazi. Drugi Sokolovi6 koji je napravio visoku karijeru u Carstvu bio je Mustafa-paša Lala, koji je doliao u carski saraj ~ pom06 Deli Husrev-pde, svog starijeg

160

brata. Mustafa-paša Lala bio je stalno protivnik svog rodaka Mehmed-paše Sokolovića.

Poznato je da je Mehmed-paAa dovodio svoje najbliže rođake u Carigrad i da su mu sestra i otac primili islam. Sestra Šemsa se udala za Sinan-bega Boljaniča, hercegovačkogsandžaka. Otac Dimitrije je dobio ime Džemaludin Sinan-beg. za njega se zna da je bio mutevelija jednog Mehmed-pdinog vakufa, utemeljenog u Bosni. Kasnije, kako su skoro svi njegovi najbliži rođaci postigli uspješnu vojno-upravnu karijeru, veliki vezir Mehmed-paša nije se zanimao za dovođenje novih ljudi iz svog kraja u Carigrad, nego se, pored državničkih poslova, posvetio podizanju svojih brojnih zadužbina ivakufa širom Carstva. Tako je u svom rodnom selu Sokolovićima kod Rudog izgradio džamiju, mekteb, musafirhanu i vodovod. Mehmed-pašine zadužbine razasute su po Carigradu, Edimama, Halepu, Medini, Bečkereku u Banatu, Beogradu te po Bosni, gdje je ostao zapamćen najviše po gradnji mostova. Smatra se da je Sokolović podigao tri do pet mostova izuzetnog privrednog značaja i velike graditeljske ljepote. To su ćuprija na Drini u Višegradu, Arslanagi6a most u Trebinja, Vezirov most u Podgorici, most na ušću Žepe u Drinu i vjerovatno Kozju ćupriju u Sarajevu. Ovi i drugi mostovi u Bosni grade se u sklopu velikog obnavljanja putne mreže i trgovačkih prometnica, koje se vrši u Carstvu tokom XVI st., u doha Sulejmana Veličanstvenog i njegovog nasljednika Selima II. Taj zamašni poduhvat provode u djelo uglavnom dvojica velikih vezira Bošnjaka, Rustem-paša Opukovič i Mehmed-paša Sokolović. Nema podataka da je Mehmed-paša Sokolović gradio kršćanske vjerske objekte po Bosni, kao što su to činili neki drugi visoki carski dostojanstvenici porijeklom Bošnjaci. Tako je, primjera radi, Osman-pua Bošnjak u svom rodnom selu Kazanci, na hercegovečko-cmogorskoj granici, sagradio džamiju sa medresom i crkvicu. Džamiju, čije su se ruševine raspoznavale do poslije Drugog svjetskog rata, uništio je još šezdesetih godina XVII st. Bajo .. Pivljanin (Nikolić), poznati hajdučki četobaša u mletačkoj službi. Ako Mehmed-paša Sokolović nije sam podizao pravoslavne crkvene objekte, sigurno je kao visoki carski dostojanstvenik znatno uticao na odluku osmanske države da 1557. obnovi Pećku patrijaršiju. Za prvog patrijarha postavljen je Makarije Sokolović, po predanju iguman ili arhimandrit svetogorskog manastira Hilandar. Općenito se pogrešno smatra da je Makarije bio Mehmed-pašin brat. To se tvrdi na osnovi posrednih izvora. Tako je njemački putopisac Stephan Gerlach pisao 1575. da je obnovitelj Patrijaršije bio brat velikog vezira. Mnogo kasnije, u XIX stoljeću, zapisao je hroničar manastira Tronoše kod Loznice da je patrijarh Makarije bio brat tadašnjeg velikog vezira i da je od njega dobio hatišerif da obnovi "sve manastire j 16]

crkve". Oba ova kasnija zapisa previđaju činjenicu da u vrijeme obnove patrijariije Mehmed-pda nije jo~ bio veliki vezir, nego po rangu treći vezir. Velikim vezirom postat će tek esem godina kasnije. Neposredni svjedok, spomenuti mletački bajlo M. Cavalll, piše u jednom svomizvje'taju iz augusta 1558. da mu je jedan svećenik, Dubrovčanin, vikar bo$8l1skog nadbiskupa, rekao kako je nedavno postavljeni "srpski patrijarh grčkog obreda" došao na taj položaj zahvaljujući podršci "svog strica, koji je pda". Patrijarh je dobio od sultana berat da mu "svi krščani, i latinskog i grčkog obreda, plaćaju jednake namete". Turski hrcničari, koji 8U bili veoma obaviješteni o užoj porodici velikog vezira, znaju da je imao dva brata i njihov životni put prate sve do sultanova saraja. Odatle se može zaključiti da Makarijenije mogao nikako biti Mehmed-pašineinovac. Nije mu to mogao hiti čak ni u prvoj pobOOnoj liniji, jer je poznato da je Mehmed-pdin rođeni stric rano primio islam, pa mu sene zna čak ni za rođeno ime. U ,izvorima se spominje kao Rustem-beg Sokolović, satri sina: Derviš-pašom, Ali-begom i Ferhad-pdom. Prema tome, pravi Mehmed-pa_in sinovac bio je Ferhad-pala, kUAkii bosanskisand!ak-beg i prvi beglerbeg Bosanskog ejaleta. Što setiče Makarlja,on je mogao biti samo neki dalji Mehmed..:paJin rođak, s obzirom na činjenicu da je rod Sokolovića bio veoma razgranat. Nacional-romantičarskaje zabluda da je Mehmed-pdaradiona obnavljanju Pečke patrijariije zato što se sje6ao svog porijekla i bio mu privršen. Mehmed-pala, kao član vezirskog vijeća, sigurno nijebio bez uticaja prilikom. donošenja odluke da se obnovi Srpska patrijadija,a1i to ne treba vezivati niza kakva osjećanja niti sentimentalna lijetanja, nego isklju~ivo·za procjenu osmanskih državnih interesa. Mehmed-pala Sokolović je kroz svoj odgoj u Edirnama,gdje je stekao prvo islamsko obrazovanje, te kasnije kroz vojevanje po Ugarskoj, učestvovanje u pohodima na Bagdad i Perziju. te slu!bovanje na dvoru postao, kakopravovjemi musliman tako i pravi Osmanlija. On je od početka do kraja bio i ostao iskrenoprivriensvom novom .sakonu, koji je počeo učiti kada mu je bilo već 16-18 .godina. Mehmed,·pda je bio temeljito islamski obrazovan i kao musliman moralno veoma postojan i smiren u svojoj vjeri. Njegovo cjelokupno drianje i djelovanje pokazuje da on u tom pogledu nije imao nikakvih sumnji-Za nj~ga 'su krićanstvoi jevrejstvo bile religije Božjeg otkrovenja koje prethode islamu. U skladu sa islamskim učenjem, on je prema jevrejstvui kričanstvU, ukljulSujući tu i pravoslavlje, imao jasan stav trpeljivosti i prulanja dr!avnihgarancija njihovim sljedbenicima kao zimijama, odnosno pripadniciJrta zdti&'nih manjima. Izvan tog strogo islamskog slava, Mebmed-paia prema krl6anstvu nije imao niti je mogao imati bilo kakvih drugih naklonosti i osje6anja. Sve

162

je ostalo bilo podređeno političkim interesima osmanske države, koje je on veoma dobro shvatao i pronicljivo zastupao. Mehmed-paša Sokolović se svim svojim ogom nim znanjem i velikom snagom borio da osmanskoj državi sačuva njene čvrste islamske temelje. Njegovo ponašanje pokazuje da je on smatrao da opasnost po te temelje može doći prije od muslimanskog fonnalno-Iogičkog vjerskog misticizma, nego od nekog kršćanstva prema kojem se vodi dosljedna islamska politika. U tom smislu, Mehmed-paša se oštro suprotstavljao muslimanskim sinkretističkim i heretičkim učenjima i pokretima što, među ostalim, pokazuje i činjenica da JE! kao veliki vezir već prve godine svoje službe dao pogubiti Hamsu Bošnjaka. Nalazeći se decenijama na visokim i isturenim položajima Carstva, sa kojih pažljiv i oštrouman posmatrač može daleko vidjeti, Mehmed-paša je, kao pronicljiv čovjek, sigurno mogao sagledati mnoge opasnosti koje prijete osmanskoj državi, među kojima janjičarski red nije bio na posljednjem mjestu. Već je istaknuto da se devširma, odnosno kupljenje djece i mladića za popunu janjičarskog odžaka i obavljanje dužnosti na dvoru, ne može smatrati glavnim činiocem u procesu širenja islama, pogotovo ne u Bosni. U najstarijim osmanskim izvorima devširmom se označavalo pravo na uzimanje do petine zarobljenika u novoosvojenom "nevjemičkom" gradu, rjeđe cijeloj zemlji. Tursko-osmansko predanje datira prvo regrutiranje zarobljenika za posebne odrede u doba sultana Orhana, a nastanak janjičarskog korpusa vezuje se za prve godine vladavine Murata l. To se mišljenje ukorijenilo u nauci najviše zahvaljujući starom tursko-osmanskom historičaru Idrisu Bitlisiju, koga Halil Inalcik određuje kao "sunijskog historičara", koji je pisao krajem XV i početkom XVI st. (umro 1520). Bez obzira na to općeprihvaćeno mišljenje, ipak se u nauci još ne zna godina kada je osnovana ustanova devširme u njenom užem značenju, tj. kao uzimanje kršćanske djece za janjičarski podmladak. Solunski mitropolit Isidor Clabas žali se 1395,što znači u doba Bajezita I, zbog "uzimanja djece po naređenju! emira". Po onome što 1430. piše Sinan-paša žiteljima Janjine, tj. da će ih poštedjetiodvođenja u zarobljeništvo ako mu se pokore, moglo bi se zaključiti da su posebne čete još u doba Murata Il regrutirane od ratnih zarobljenika. S druge strane, u novijoj historiografiji se sve češće susreće mišljenje da je upravo Murat II uspostavio devširmu, a da je dotadašnje regrutiranje janjičara iz reda ratnih zarobljenika spadalo u ustanovu pendžika (pencik), po kojoj je sultanu pripadalo pravo da primijednu petinu svih ratnih zarobljenika. Ako je devširma u svom užem značenju postojala ranije, onda je sultan Murat II mogao biti njen obnovitelj, nakon što je došlo do zastoja i prekida u razvoju ove ustanove u vrijeme građanskog rata u osmanskoj }(13

državi (140~1413). U s.vakom slučaju, zna se da je Murat II izvriio refonnu janjičarskog korpusa. Turako-osmanski historičari i pravnici su se sporili oko pitanja da li je devširma u saglasnosti sa šerijatom. Idris Bitlisi je tvrdio da je dedinna u skladu sa ~erijatom jer je većina zimija, odnosno nemuslimana, silom pokorena. Nasuprot tome, Saddedin, drogi poznati tursko-osmanski historičar iz XVI st. je smatrao da devširma predstavlja povredu prava zimija. On je ipak dozvolio njenu mogućnost na osnovu !afiijskog učenja, po kojem oni koji su primili krščanatvo poslije objave Kur'ana, odnosno poslije 622, ne spadaju u "narod knjige", pa prema tome nemaju ni pravo na položaj zimija. Po tome, na Balkanu bi samo Grci imali status zimija, dok bi i!ltovremeno ogromna slavenska seljačka masa. koja je krajem VI i početkom VII st. preplavila bizantske balkanske pokrajine, bila Iišena tog statusa. Bez obzira na ove pravno-teorijske nesuglasice, u načelu je svo kršćan­ sko stanovništvo evropskih pokrajina Carstva, a nešto kasnije i azijskih, bilo obuhvaćeno devširmom, Smatra se da je u Maloj Aziji bilo pn-o obuhvaćeno devširmem područje nekadašnjeg Trapezuntskog carstva dinastije Komnina, čije je stanovništvo bilo kršćansko. Odatle se deviirma proširila na ostale maloazijske oblasti Carstva. Posljednji slu~aj deviirme u Anadoliji zabilježen je 1623. godine. Od devširme su bila izuzeta gradska djeca, za koju je drialo da su već obrazovana u svojoj vjeri. a osim toga, manje su snažna i zdrava od seoske mladeži. Ali i tu je povremeno bilo izuzetaka. Zabilješeno je, na primjer, da je u XVlst. devll.irma u nekoliko navrata kupljena u Atini. Cjelokupno kršćansko stanovništvo Carigrada, uklju~ujući tu i Calatu, kao naselje raznih evropskih, uglavnom talijanskih trgovaca, bilo je ieueetood devširme, Izuzeto je bilo stanovništvo Rodasa i Hiosa, a također Vlaške i Moldavije. Ermeni su u početku takoder bili izuzeti od devširme, ali ima znakova da su joj kasnije povremeno pod.vrgavani. U Evropi i na Balkanu su se ukorijenile predrasude da je devlirma. uzimana redovno i u pravilnim razmacima od 4-5 godina, a nekad i češće, te da je uziman utvrđeni postotak djece, po nekima desetina, pa navodno petina ili čak jedna trećina. Brojni historijski izvori pokazuju, medutim, da deviinna. nije obavljana ni u pravilnim razmacima niti u odredenompostotku. Kupljenje djece za adžami-oglane odvijalo se zapravo prema potrebi. Tako za.vladavine. Mehmeda Il Fatiha devširma ustvari nije ni provođena, kako usljed stalnog priHva zarobljenika. po osnovi pendžika, tako i usljed. ograničenosti broja janjičara na korpus od 8.000 do 10.000 ljudi. Kasnijeje devširma takoder naređivana II neredovnim razmacima, učestalije tokom XVI st., dok se od početka narednog stoljeća polahko gasi. Početkom xvn st. janjičarski odžak većinom 164

je popunjavan iz muslimanskih redova, uglavnom janjičarskim sinovima. Mletački bajlo Foscarini piše u jednom izvještaju iz 1637. da u cijelom Carstvu već punih dvanaest godina nisu kupljeni ad!ami-oglani. Godinu dana kasnije naređena je iznenada jedna devširma, koja je prema Josephu von Hammera bila posljednja koja je obavljena u Carstvu. Upravo je te 1638. obavljena, među ostalim, posljednja devširma i na području dijelova današnje Srbije. Jednom riječju, ustanova devširme je u praksi primjenjivana uz mnoge izuzetke i varijacije, kako od jednog do drugog dijela Carstva tako i po vremenskim razmacima u kojima je provođena, pa se ne može govoriti o nekom njenom jedinstvenom modelu. U svakom slučaju, ·godine 1637/38. ukinuta je ustanova d evširrne, Od tada, kako je to 1651. izričito tražio janjičarski vođa Bektaš-aga, "u službu Velikog gospodara" primana su isključivo djeca janjičara. Engleski diplomata Paul Rycaut, koji je nakon šestogodišnjeg službovanja u Carigradu objavio 1668. svoj, danas. već "klasični izvještaj" o stanju Osmanskog carstva (The Present State o/the Ottoman Empire), izričito navodi daje već tada devširma bila "potpuno zaboravljena". Mada rijetko, devširma je ipak kupljena i kasnije, sve do početka XVIII st., ali ne radi popunjavanja borbenih janjičarskih redova, nego samo za potrebe carskog saraja. Da je devširma postala sasvim rijetka ineredovna može se zaključiti iz jedne odredbe mirovnog ugovora, kojim je 1672. Poljska ustupila Osmanskom carstvu Volino-podoljsku visoravan u zapadnoj Ukrajini. Na insistiranje poljske strane, članom 3. ugovora, određeno je da su žitelji Podoljske zaštićeni i izuzeti od regrutiranja, "ako se naredi devširma". Proizvoljne procjene o broju pokupljene djece koje daju razni evropski putopisci, a nacionalistička historiografija balkanskih kršćanskih naroda nekritički prihvata i iskorištava, ne odgovara stvarnom stanju. Računa se da je najmanje 200.000 djece na Balkanu prošlo kroz sistem devširrne tokom oko dva stoljeća primjene ove ustanove. To je u prosjeku godišnje iznosilo oko hiljadu djece. Broj djece za kupljenje bio je određivan tako da je jedan dječak, obično u dobi od 14 do 18 godina, uziman na svakih 40 kuća. Mada je broj mladeži koja je putem uključivanja u adžami-oglane prihvatila islam bio ipak ograničen, ta je činjenica imala višestruk uticaj na historiju Osmanskog carstva. Kako je znatan broj adžami-oglana nakon završenog školovanja i obuke služio na dvoru, a bio slavenskog porijekla, to je njihov jezik "usađen u srce osmanske države". Jedan zapadni posmatrač zabilježio je 1595. da je "slavenski", poslije turskog i arapskog, treći jezik Carstva. Nekoliko decenija kasnije J. H. Hottinger je zapazio da se "turski jezik rijetko kada čuje na sultanovu dvoru", jer su "cijeli dvor i većina 165

magnata" bili "renegati" iz slavenski govorećih zemalja. ·Slavenski" se nije govorio samo u Saraju, nego je to istovremeno bio i jezik većine janjičara. Janjičari lU vrlo rano počeli ispoljavati samovolju i neposlulnost prema pojedinim vezirima, tra!eći stalno veče plate i druge povlastice za svoje porodice. U biti je, kako je pisao Stanford Shaw, trijumf "balkanskog elementa" unutar "osmanske vladajuće klase kroz sistem deninne" doveo do sloma osmanskih finansijskih i administrativnih ustanova i bio uzrokom "kasnijeg propadanja Carstva". Očito je da regrutiranje u adžami-oglane nije moglobiti osnovom procesa širenja islama. To posebno nije bio slučaj u Bosni, gdje je seljaitvo činilo osnovni demografski supstrat u procesu masovnog prihvatanja islama. Pro.... ođenje devširme u Bosni je imalo više svojih osobenosti. Već je poznato da su od početka XVI st. devširmom u Bosni bili obuhvaćeni i :muslimani. Izgleda da su muslimani u Bosni davali veči broj ad!ami-oglana nego kršćani. Iz jednog nedatiranog spiska, poimenično nabrojanih 60 dječaka, u dobi izmedu 13 i 19 godina, regrutiranih ukazi Novi Pazar, vidi seda su 44 bili muslimani, a 16 krščani.

U Bosni su postojale tri kategorijestanovniltva koje su bile obuhvaćene

devširmom: muslimani, Poturi i krščani. Izvori pokazuju, da prilikom kupljenja devširme nije uvijek bilo jasno ko sve potpada pod obavezu devširme. U sve tri je grupe bilo pojedinaca koji su telje1i da oni sami ili njihova djeca budu uzeta u adšami-oglane. Na drogoj strani, jednako- tako pojedini pripadnici sve tri grupe nastojali su izbjeći devširmu, Svi su oni očito od devšinne očekivali neke koristi, ne samo za svoju djecu nego i lično za sebe. U protivnom, njihovo ponašanje ne bi imalo smisla.

U takvoj situaciji vršene su razne zloupotrebe. a često je dolazilo do pokušaja prevare i podmićivanja, s ciljem da neko bude uzet ili izostavljen pri kupljenju adž&mi-oglana. U carskoj zapovijesti iz 1589, o kupljenju ažami-oglana u Bosanskom ejaletu, bosanskom se beglerbegu na kraju poručuje: ·Čuvajte se da ne biste od koga ito uzeli," Jaja-baAe koji su rukovodili regrutiranjem mladeši za ad!ami-oglane dali su pokupiti više djece nego što im je carska naredba todopultala. Vilkom djece su zatim trgovali u svoju korist, Mito [rušvet] su davali, kako kRuni tako i muslimani . Kršćani su, naročito u početku, znali davatimitodascupravoi1jihovo dijete pokupi, kako bi barem za jedno čeljade rijeiiiipitanjeegzistendje. Osim toga, mnogi su mislili da će imati neke koristi ako im dijete postane odabrani carski vojnik ili čak neki dostojanstvenik. Kako lU. muslimani u Bosni bili obuhvaćeni devširmom, to je u tom pogledu bio manji pritisak na kršćane. U jednoj carskoj zapovijedi (heratu) upućenoj 1565. "kadijama Bosne, Hercegovine i Klisa" izričito se kale da je "većina mladića" koja je 166

iz njihovih kadiluka do tada uzimana u adžami-oglane "bila obrezana", što znači da se radilo o muslimanskoj djeci. Francuski diplomat Auguste Boppe izvještava 1624. kako se u Sarajevu sa krščanima dobro postupa. Oni su u mogućnosti da iskupe svoju djecu od odvođenja u janjičarsku službu, dajući sultanovim izaslanicima 30-40 talira "od glave". Kako oženjeni dječaci ili mladići nisu uzimani u ažami-oglane, to su roditelji često vrlo rano ženili svoje sinove. Jedinci takoder nisu kupljeni, kako se kuća i imanje ne bi zapustili i ugasili, a država ostala bez jednog poreskog obveznika. Na drugoj strani, kadije su u Bosni sprečavale jaja-bašu da uzima obrezane mladiće. Kadije se zapoviješću iz 1565. upozoravaju da to ne čine. Pri tome im se nareduje samo da paze da "obrezani mladići budu od tamošnjih starih mještana", a ne od onih "koji su kasnije došli samo da bi postali adžami-oglani". Takvi su često dolazili "s vana" u Bosnu obrezani samo "da bi bili uzeti u ad!ami-oglane", što inicira da se radi o kršćanskim mladićima koji se lažno, "s varkom i prevarom", poturaju kao Bošnjaci. Zato se kadijamanareduje da omoguće da se "od obrezanih mladića od tamošrtjih starih mještana Uzmu oni koji odgovaraju, kao što je to i do sada

.

" uzamano.

Nejasnoća pri provođenju devširme u Bosni bilo je i kasnije, što se vidi iz carskih zapovijesti izdatih 1573. i 1578. kadijama bosanskog, hercegovačkog i kliškog sandžaka, te iz berata naslovljenog 1589. na bosanskog beglerbega. U zapovijesti iz 1573. na prvom mjestu se ističe da je ·uobičajeno da se u spomenuta tri sandžaka" adžami-oglani za janjičarsku dužnost "kupe od sve raje". Kadijama se u tom smislu naređuje da ne prave nikakve smetnje anadolskom agi Ferhad-agi, koji je upućen da iz njihovih kadiluka kupi adžami-oglane "bili oni od kršćana ili od Potura" {Potur taifesi). Na kraju, kadijama se naređuje da se ne protive "davanju podesnih s motivacijom da su oni obrezani".

Kako je u tom pogledu očito bilo nekih nesporazuma, to je ova carska zapovijest u biti ponovljena pet godina kasnije, tj. 1578. godine. Kadijama "u sandžacima Bosanskom, Hercegovačkom i Kliškom" naređuje se da kali dođeanadolski aga treba, "u smislu berata koji se nalazi u njegovoj ruci", da mu omoguće da kupi adžami-oglane, ·bili oni od krićanske ili muslimanske raje". Stoga im se na kraju naređuje da se ne suprotstavljaju imenovanom zato što "oni nisu kršćanski sinovi".

U carskoj zapovijesti iz 1589. bosanski beglerbeg se podsjeća da se ·i obrezani sinovi Potura" (Potur ogullari), koji su "od davnina" i "po starom načinu uzimani iz Bosanskog ejaleta, ali koji ne znaju turski, smatraju kao edžami-cglani". Beglerbegu Halil-paši naređuje se da se dobro čuva da ne bi, suprotno carskoj zapovijesti, umiješao "mladiće od drugih pod izgovorom 167

1,11 1:11

l',

II

II lli 1,1

'II I l,i

lilll ,"1

IIII

1

i"1

i' li

I,

IIII l

III' III,:

I\I,! 1\lIi

Ilill Iii

Iiii, 'IIII 111(, "I"

IIII

II'

da su to sinovi Potura". Jednako kao oni ito ne znaju turski, tako se ODi koji su se turcizirali t odnosno "usvojili turske običaje" (l'ii.rklesmes) ne smiju uzimati u adžami-oglansku službu. Navedene carske zapovijedi jasno pokazuju daje P1'OĆeS prihvatanja islama u Bosni bio vrlo postepen, posebno kada je riječ o seljaštvu, koje je činilo veliku većinu bosanskog stanovništva. Većina selja1tva u Bosni je prihvatila islam u jednom procesu koji je trajao oko 150 godina. Iz navedenih carskih zapovijesti jasno se vidi dinamika kojom je obavljana devširrna i njeni ograničeni ciljevi, pa se odatle mo!e zaključiti da janjičarstvo nije u Bosni bilo niti moglo hiti osnovom masovnog prihvatanja islama. Pouzdani izvori postoje samo za pet kampanja kupljenja adšami-oglana za ~anjičarsku dužnost tokom XVI st., kada je devširma bila najživlja. U Bosni se pouzdano zna da je devširma obavljena 1515, 1565, 1573, 1578. i 1589. godine. Između 1565. i 1589. devširma je obavljana u razmacima od osam, pet i jedanaest godina. To pokazuje da je devširma, kako je već konstatirano, provođena neredovno i prema potrebi. Jol! se ne zna da li je u jednom razdoblju od 50 godina (1515-1565) mena devširma. Može se samo pret­ postaviti da je u spomenutom rasponu obavljena bar tri do četiri puta. Sve je to, međutim, daleko od neke masovnosti i pripremanja podloge za nasilno prihvatanje islama. Na neosnovanost tvrdnji o nasilnom "širenju islama" jasno je odgovorio Vladislav Skarič jo§ 1940. godine. On je na osnovu izvora ustanovio da je "krivo mišljenje da se na Balkanskom poluostrvu islam širio naglo i da je službeno širen silom". Tu činjenicu Skarič potkrepljuje jednim logičkim argumentom, koji je vrlo očit, tj. "da XIX vijek ne bi zatekao ni jednog hriščanina, niti bi bilo i jedne crkve i manastira da je islam širen državnom silom". Islam su jednostavno "širile prilike i ljudske okolnosti", Odatle je svako nastojanje da se za činjenicu masovnog prihvatanja islama II Bosni nađe neko navodno historijsko objašnjenje usmjereno u prvom redu na negiranje Bošnjaka. Cilj svih spomenutih teorija o "islami­ zaciji" jeste da se nametne teza kako je "Bošnjacima njihov muslimanski identitet nametnut i efemeran". Mnogi autori različitog kršćanskog opred­ jeljenja misle i pišu da je širenjem islama u Bosni nastupila neka "duševna praznina". Tako je pisao austrijski arheolog MorU Hoemes, jedan od is­ traživača čuvenog neolitskog naselja u Butmiru, a kasnije urednik poznatih Naučnih saopćenja iz Bosne i Hercegovine (Wissenscha.ftliche Mitteilungen aus Bosnieri und der Hercegooina). Predhistorija mu nije bila dovoljna pa se olahko, poput mnogih drugih, u svojim Dinarskim putovanjima (Dinarische Wanderungen, 1881.) upustio u antropologiju i historiju Bosne. Hoernes će tu jezgrovito izraziti tvrdnju koju su drugi, manje Hi više opširno varirali, 168

tj. da je jedna bošnjačkageneracija, "po cijenu svojih lovišta, štala i oružnica žrtvovala vjeru svojih predaka". To uporno nametanje laivice Bošnjacima, usljed navodne izdaje pradjedovske vjere, te poricanje islama kao univer­ zalnog shvatanja svijeta, stalno je prisutno u balkanskom intelektualnom svijetu. Taj privid navodne intelektualne pozicije, a kojom se Bošnjaci ustvari lele etički diskvalificirati, najjasnije je sadržano u riječima Ive Andrića da njegovu disertaciju "ne bi trebalo shvatiti kao kritiku islamske kulture kao takve, već jedino kao kritiku onih posljedica do kojih je došlo usljed njenog prenošenja najednu hriščansku,slavensku zemlju". Ta navodna historijska objašnjenja su zapravo nehistorijska, jer polaze od postavke da je kršćanstvo imanentno Bosni. Naprotiv, svi su barbari. uključujuči tu i Slavene, kršćanstvo primili uz dobro prisilu, bilo papsku, bilo bizantsku. Što se Beene tiče, ona nikad nije ni bila kršćanska zemlja u smislu pripadanja Rimu ili Bizantu. Poruka je u tom smislu jasna: Bošnjaci bi jednostavno morali biti sve drugo, samo ne ono ito ustvari jesu, tj. bosanski muslimani. U krajnjoj liniji, proces prihvatanja islama od strane Bošnjaka zapravo ne tra!i nikakvo objašnjenje. To je jednostavno jedna historijska činjenica koja samu sebe objašnjava. Mogu ta objašnjenja biti legendama i mitska, kao što je priča o navodnom Janjičarskom zakonu, ali njima nisu potrebna nikakva tuma­ čenja, a još manje pravdanja. Makar se radilo i o mitu, mora se znati da svaka legenda ili predanje samo za sebe govori i samo sebe opravdava. Svako ko je želio napraviti karijeru u strukturi ili hijerarhiji osmanske države u načelu je od početka XVI st. morao biti musliman. U početku je put da se to postigne bilo svrstavanje u janjičarski korpus. To posebno važi za balkanske narode, uključujući tu na prvom mjestu Bošnjake. Svakom se sposobnom pojedincu ulaskom u janjičarski korpus otvarala mogućnost da u strukturi Carstva napravi karijeru. Svi oni koji su se smatrali musli­ manima, pripadnicima jedne nadmoćne civilizacije, svjesno su se i politički osjećali Osmanlijama. Bošnjaci su se tu posebno isticali t O čemu, na putu kroz Bosnu, od Beča do Carigrada, 1530. svjedoči Slovenac Benedikt Kuri­ pečič (Kuripešič), tumač austrijskog izaslanstva. On piše da su svi osmanski "janjičari i najbolji službenici, činovnici i kapetani redom Bošnjaci", Oni se u Carstvu "smatraju najboljim, najpožrtvovenijim i najvjernijim ljudima koji vole da se drže pravim Turcima". Od ostalih Turaka razlikuju se "ok­ retnošću i ljepotom", a "ljepše se i nose nego Turci". Još je u doba Bizanta dolazak u Carigrad, kako je pisao poznati bizantolog Steven Runciman, "bio prirodan cilj svakog slavoljubivog čovjeka, jer je Carigrad bio nesumnjivo središte Carstva". U tom se pogledu položaj, značaj i uloga Carigrada ničim nisu promijenili poslije Fatihovog ulaska u ovaj 169

,I' grad 29. V 1453. godine. U Bizantskom carstvu, doduše, putovanje nije mnogo ohrabrivano iz prostog razloga lito je "naseljene zajednice bilo lakše oporesovati i nadzirati". Ipak su sposobni i preduzimljivi mladi ljudi, kakav je bio obični konjušar iz Makedonije, a kasnije car Vasilije Makedonski (867-886), uspijevali da nađu način da dodu u Carigrad. Isto je bilo u Osmanskom carstvu. Prava rijeka avanturista, raznih rasa i jezika, nastojala je okušati sreću u Carigradu, kao gradu svih gradova. U Osmanskom carstvu stalno se putovalo. Svjedoče o tome mnogi hanovi, mostovi i karavan-saraji, podizani s ciljem da se nađu na usluzi brojnim putnicima-namjernicima. Pored trgovaca, posebno su pokretljivi bili derviši, a brojnim hodočasnicima država je na putu uvijek izlazila u susret i podstica1a ih da ne posustanu na putovanju do Meke i Medine. Sve je to Osmanskom carstvu davalo j.lZUzetan kosmopolitski karakter i ugođaj. Na postupnost procesa prihvatanja islama ukazuje srazmjerno dugo postojanje kategorijePotura u demografskoj strukturi Bosne. Koliko je pozna­ to, Poturise prvi put slulbeno spominju 1539. u kanunnami za Bosanski, Hercegovački iZvomički sandžak. Tu se propisuje da se odnemuslimana ispendše napalačuje 25 akči, a od Potura koji je oženjen 22 akče. Od punoljetnog a neo!enjenog Potura uzima se na ime ispendže20 akči. Iz ove kanunname izlazi da oženjeni Poturi plaćaju godišnje na ime ispendže 22 akče, upravo koliko i muslimani posjednici čitluka. Istovremeno su Poturi-momci plaćali koliko i sinovi muslimana koji su živjeli sa ocem u istoj porodici. Duže ili kraće postojanje Potura u pojedinim dijelovima Bosne sasvim je logično. Historija svijeta pamti bezbrojne idejne i vjerske prevrate, te smjene različitih vlasti i režima. Nikada se nije desilo da je jedan novi vjerski i idejni sustav odmah izbrisao u nekom narodu sve tragove njegovog prethodnog duhov-nog života. To nije bio slučaj ni u Bosni, pa bilo da su islam prihvatali bosanski krstjani, katolici ili pravoslavni. Islam su bez sumnje u Bosni svi prihvatali, mada su nekadašnji patareni ili bogumili najčešće još dugo zadržavali neke manje ili više skrivene ostatke svojih ranijih vjerovanja.

':

:1 I I

II ,11

il':I!'

1

li,1

Tako stari pravni historičar Dubrovnika Konstantin Vojnović piše da je jedan katoličkisvečenik izjavio pred inkvizicijom 1550. kako su mu se neki povjerili da posjeduju patarenske knjige. On je pri tome odbio da oda imena tih ljudi jer je to saznao prilikom njihove ispovijedi. Nešto kasnije, oko 1566, o postojanju patarena izvještav-a i neimar Hajrudin, graditelj Starog mosta u Mostaru. On se u vrijeme zastoja radova na mostu, usljed nabujalosti Neretve od proljetnih kiša, zanimao za okolinu pa je zapisao da u selima oko Milkovića ima "nešto seljaka" koji su "stare vjere" i zovu 170

se "patareni". Mauro Orbini je smatrao da se bosanska crkva održala sve do 1502. godine. Po njemu, tada je nestalo njenih pristalica, odnosno pata­ rena, kako ih Orbini prema rimokatoličkoj tradiciji naziva. Kasniji izvori pobijaju ovuOrbinijevu tvrdnju. Poturi se spominju u mnogim kasnijim izvorima, osobito u zapisima evropskih putnika i diplomata, ali i u turskim spisima. Najrazuđeniji je u tom pogledu jedan rukopis anonimnog turskog-osmanskog pisca iz 1585, odnosno njegov prepis iz 1640, u kojem se među ostalim govori o prihvatanju islama u Bosni i o bosanskim Poturima. Autor na prvom mjestu ističe da je u prošlo doba u vHajetu Bosna bila kršćanska vjera. Kad je "bilo suđeno, da se ovaj vilajet osvoji" i da se u njemu zavede "sud i uprava" osmanske države, onda je radi popisa stanovništva upućen u Bosnu kao sultanov izaslanik (muhrir) neki Mesih-pa!a. On je zatekao narod u strahu od velikih davanja, pa usljed toga zanemaruje svoja imanja, iako Bosna, vodom, zrakom i ljepotom zemlje odskače od ostalih pokrajina. Mesih-pa§a je dostavio o tome izvještaj Porti, sa zahtjevom da se ukine džizja, ali mu to nije dozvoljeno. Kako zemlja ne bi dalje propadala, Mesih-paša, kao razborit čovjek, u dogovoru sa uglednim starcima, uredi da iz svakog sela poneko od muškaraca primi muslimansko ime. kako bi im se na taj način oprosti1adžizja. U skladu s tim dogovorom. svako svoje ime dade prevesti na turski. Kome je bilo ime Živko, prozove se Jahja, kome je bilo ime Vuk, uzme ime Kurt, Gvozden postane Timur i tako redom. Umjesto džizje, koja je time ukinuta, određeno je da se na svaku seljačku baštinu naplaćuje jedan dukat. Navedeni rukopis je nastao 120, odnosno 180 godina poslije događaja kojeopisuje, pa je pitanje koliko se može prihvatiti kao sasvim vjerodostojan historijski dokument. Neka njegova posredna potvrda možda se može naći jedino u zbirnom defteru vilajeta Hodidjed iz 1455. u kojem postoji određeno odstupanje od uobičajene osmanske poreske prakse. Vilajet Hodidjed je bio prva stalna osmanska upravno-vojna teritorijalna jedinica na tlu Bosne. Njen sumarni popis izvršen je osam godina prije fetha i uspostavljanja Bosanskog sandžaka 1463. godine. Naplaćivanje dukata po svakoj baštiđi, umjesto džizje i drugih davanja, moglo je biti samo privremeni ustupak, prije konačnog osvajanja Bosne i zavođenja stalnog osmanskog agrarnog i vojnog ustrojstva. Bez obzira na to, vjerska kategorizacija bosanskog stanovništva koju anonimni autor daje može se za razdoblje XVI i XVII st. smatrati tačnom. Svijet se po tome u Bosni podijelio u tri grupe. Prva grupa, "koja se povela za svjetiljkom Bolje upute, spasila se bezvjerstva." To su bili pravi muslimani. Druga grupa, koju su činili kršćani, držeći se kur'anskog načela "vama vaša, a meni moja vjera", ostade tako "u propasti bezvjerstva". Najzad, treću 171

-­

,lit·

;lli\I,,1

II!

I

I II ! ii

II:

li 11

1

,.

l' I

1,1'.'

grupu, koju autor naziva "kolebaju6a", činili su Pourri, Riječ Potur autor objašnjava kao "polumusliman", a za takve Kur'an kaže da su wgoveda ili joli gori". Poturi uzimaju dvostruke zapise, i od hodše i od popa. Oni čuvaju "bezvjerske propise", ali "bojeći se poniženja paze na ehlisunitski put". Većina savremenih katoličkih autora iskazivala je prema Poturima izu­ zetnu vjersku i prozelističku revnost. V tom smislu o Poturima kao skrivenim kršćanima pisao je Jeronim Zlatarić, navodno potomak stare bosanske vlas­ tele koja je po padu bosanskog kraljevstva ndla utočište u Dubrovniku. On je jula 1599. boravio u Bosni s ciljem da se osobno uvjeri o stanju i raspoloženju naroda. Zlatarić je spadao među one katoličke posmatrače Bosne koji su vjerovali da će u trenutku obračuna sa Turskom kršćanski §jvijet imati podršku među Poturima. O tome je, po ovlaštenju bosanskog biskupa fra Franje Baličevića, izvijestio iste godine austrijskog cara Rudolfa II. Zlatarić je uvjeravao cara i nadvojvodu Ferdinanda da bi u slobodnom stanju svi Poturi "dragovoljno primili sveto krštenje", Ova je procjena bila pogrešna i to se u praksi nije desilo. Razvoj je išao drugim pravcem. O običaju da u jednoj porodici samo njen starješina prihvati islam pisao je 1610. barski nadbiskup Marino Bizzi. On piše da ima slavenskih krajeva "u kojima su se isturčile starješine, a žene i čeljad su sva još bila u kršćanstvu". To je pretežno bio slučaj među manje-više nomadskim stoča­ rima, koji su još uvijek živjeli u nekoj vrsti plemenske organizacije, koja je svojim pripadnicima pružala zaštitu i veću nezavisnost od feudalnih veza; nego kada su u pitanju stalno naseljeni zemljoradnici. O Poturima je krajem XVI st. također pisao talijanski historičar Montalbano, prvo u spisu Rerum Turcarum Comensarius (Komentar o turskim stvarima), a zatim 1630. u djelu Turci Imperii Stasus (Položaj Turskog carstva). Monta1bano kaže da se u "kraljevstvu Bosni" nalaze i ljudi "zvani Potur", koji nisu "ni kršćani, ni Turci". Oni se obrezuju, ali se ipak smatraju za najgore vjernike. Prema Montalbanu, krajem XVI st. je u bivšem bosanskom kraljevstvu bilo mnoštvo onih koji su u nečemu bili muslimani, a u nečemu kršćani, mada ni jedno ni drugo nisu pravo ni potpuno ispovijedali. Zato ih ni pravi muslimani, ni kršćani, posebno katolici, nisu smatrali nikakvim vjernicima. Najčešće su držani za grube i neotesane seljake. Već je Zlatarić izvještavao da su Poturi "seljaci muslimani", koji su veoma brojni a ima ih "nekoliko puta više nego katolika". Muhamed Hevai Uskufi protumačio je 1631. u svom bosansko-turskom rječniku (popularni Potur-Šahidija) riječ Potur kao seljak ili seljačina. On doslovno kaže da se "selo reče kčy, aPotur koylti". V istom smislu o Poturima govori narodna pjesma: "Otur, Potur (tj. Sjedi, seljače), ne der' opanaka, I ovdje nema za te djevojaka." Za same opanke, kao tradicionalnu 172

seljačku obuću, u narodu se govorilo "poture", kako to jasno proizlazi iz jedne pjesme: "Hodi, dragi, otura, I nemoj derat' potural" Isto se tako za seljačke čakiire kaže "poturlije". Jedna narodna pjesma kazuje: "MorčaUire (ljubičaste čakšire) poskidsše, I Poturlije obukoše," Mula Mustafa Bašeskija riječju Potur oznaČAva prostog čovjeka iz naroda koji je primio islam, dok Evlija Ćelebi tim nazivom označava sve Bošnjake, Dr. Safvet-beg Bašagičje smatrao da su se Potu rima na turskom jeziku ustvari nazivali patareni ili bogumili. On to izričito tvrdi u svom rukopisnom rječniku turcizama. Riječ poturlulc Bašagič je objašnjavao kao "balinsko neotmjeno ponašanje". U tom smislu Bašagič navodi nekog bega koji je pred hodžama izjavio kako su mu Poturi tek "silom sljedbenici". Prema Poturima su se često diskriminatorski ponašale i osmanske vlasti. Iz sidžila sarajevskog kadije, posebno iz jednog zapisnika od 10. lX 1566. nedvojbeno se kao svjedoci razdvajaju Poturi od pravih muslimana. U navedenom ano­ nimnom spisu iz 1585. tvrdi se čak da su vladari svojevremeno zabranjivali miješanje Potura sa Turcima, Određena diskriminacija prema Poturima ogledala se takoder u postojanju u nekim mjestima. na primjer u Travniku, njihovih posebnih mahala i mezarja.

Nasuprot ovako raširenom mišljenju o Pcturima, kao najprimitivnijem Bosni, Paul Rycaut, spomenuti engleski diplomat iz šezde­ setih godina XVII st., smatrao ih je urbanim i vojničkim elementom, čija su vjerska shvatanja prožeta melanholijom i stoicizmom. Poturi su većinom zanatlije i trgovci na malo. Pored toga, mnogi od njih žive kao vojnici na granicama Bosne i Ugarske. Rycaut smatra da su svi oni sljedbenici islamske sekte Kadezadeli, koju jedno stoljeće kasnije Bašeskija spominje pod imenom Kadiči. Ovu je sektu osnovao i širio neki Bigali-ef., koji je živio i djelovao u vrijeme sultana Murata IV (1623-1640). Bigali-ef, je uveo u tradicionalne islamske molitve više novih obrednih pravila i postupaka, posebno kod ukopa umrlih. Ryeaut navodi da je ova sekta najviše raširena među musli­ manima u Rusiji i među raznim kršćanskim odmetnicima. seljačkom sloju u

Bosanski Poturi su, kao pripadnici sekte Kadezadeli, veoma tačni f gorljivi u izvršavanju vjerskih obreda i propisa. Oni su pri tome, kako tvrdi Ryeaut, jako prijetvomi, odnosno "farisejski". Dok na jednoj strani "čitaju Evanđelje na slavenskom jeziku, koje dobijaju iz Mcravake i susjednog grada Dubrovnika", dotle istovremeno "radoznalo izučavaju tajne Kur'ana i zakona na arapskcm jeziku" (šerijata), Da ih ostali muslimani ne bi smatrali "sirovim i nepismenim oni afektiraju sa dvorskim perzijskim". Poturi se u Bosni, dodaje Rycaut, obrezuju i istovremeno "gnušaju slika i znaka križa". Dugo zadržavanje Potura u Bosni nikako se ne može tumačiti. kako je to mislio A. Solovjev, "duplim moralom bogumila". Poturi se nikako ne bi 173

III~!~ Ililll'l l, !

mogli ubrajati u neke "dvovjeree", skrivene patarene ili kršćane, odnosno "brene", kako su dvovjerei još u XIX st. nazivani među Vasojevićima u Polimlju. Dvovjerstvo je bilo posebno rašireno među Albancima. Takvi su pojedinci nazivani "ljannani", što na albanskom upravo znači "razne boje". Oni su se, kako je pisao Leopold Ranke, sretali još i u drugoj polovini )(lX stoljeća.

I

'I,

111'q'

:1,1:

~. ,I lllli'

~II

~I I~

111· \

~f i

,~'

~~ l~i

"i

l

illl'I!11

Ili,I,II'1

11'11·

III:·

,1

1,11

,i

Poturi su nakon prelaznog razdoblja postali emotivno najprivrženiji islamu. Mada izvori od kraja XVII st. sve rjeđe spominju taj naziv, on se u povremenoj upotrebi zadržao sve do druge polovine XVIII stoljeća. Glasoviti isusovac Daniel Farlati u svom djelu o crkvenoj historiji Balkana, Illyricum sacrum, objavljenom u Veneciji 1751, već više ne zna za naziv Potur, nego muslimanske gorštačke stočare naziva balijama. Upravo u to vrijeme, sredi­ rrom XVIII st., cijela Bosna je bila zahvaćena velikim muslimanskim seljač­ kim bunama, koje su trajale deset godina. Bosanski namjesnik Mehmed-paša Kukavica. koji je poslije mnogo muka i krvi uspio konačno ugušiti ove bune (1757), u svojim izvještajima centralnim vlastima u Carigradu, pobu­ njene muslimane seljake naziva još riječju "Poturi". Što se tiče balija, koje spominje Farlati, oni su se kao poseban društveni sloj najduže zadržali na području Podveležja i srednjeg toka Neretve, na prostoru od Konjioa, preko Jablanice do Drežnice. Opći nivo njihovog vjer­ skog obrazovanja bio je sve do pred kraj XIX st. prilično nizak. Bez obzira na činjenicu što se u praksi Poturi , odnosno balije nisu uvijek u svemu pridržavali mnogih islamskih propisa i običaja, ipak su strogo poštivali neke islamske ustanove. To su na prvom mjestu prihvatanje muslimanskih imena, zatim obrezivanje i striktno odbacivanje svinjetine u ishrani. Stvarno duhovno saživljavanje sa islamom moglo je doći i dolazilo je tek sa protokom vremena, stalnim učenjem i vršenjem propisanih vjerskih obreda. Taj je proces tekao sporo, jer u prvo vrijeme širenja islama u najvećem dijelu Bosne nije bilo dovoljno imama. U pravilu je samo u utvrđenim gradovima postojao za potrebe vojske po jedan imam, koji je i sam bio mustahfiz, odnosno član tvrđavske posade. Stanje se u tom pogledu postepeno mijenja. nastankom seoskih muslimanskih naselja i kasaba, sa uređenim mahalama, okupljenih oko muslimanskih kulturnih ustanova, kao što su džamije, mesdšidi, tekije i irnareta. Tu su već stvoreni uslovi za redovnu vjersku poduku i pouku. Hodže su kao imami predvodili vjernike u molitvi, dok su mualimi i ostali vjerski službenici učili njihovu djecu svemu što treba znati svaki dobar musliman. Odrasli su, jednako kao i djeca, učili na jednom stranom jeziku molitve čiji su pravi i puni smisao tek počinjali postepeno shvatati i prihvatati. To se dalje pamtile za cijeli život i nosilo u sebi kao suština vlastitog muslimanskog bića. Od toga 174

I' i

, ,.. ~\

svjesno više nije moglo biti nikakvog odstupanja niti -ikakvih kompromisa sa nekim drugim saznanjem ili životnim iskustvom. Širenje islama u Bosni je usko povezano sa nastankom i razvojem gradova. Ova su se dva procesa međusobno uslovljavali i preplitali. Asimili­ ranje islama ne može se posmatrati odvojeno od razvoja gradova. Istovremeno bi razvoj bosansko-orijentalnog grada bio nemoguć bez muslimanskog seos­ kog stanovništva i njegovog priliva u grad. S druge strane je opča urban izacija Bosne nakon dolaska Osmanlija podsticala i ubrzava1a proces prihvatanja islama od strane okolnog seoskog stanovništva. Iz redova tog stanovništva u najbliže kasabe doseljavaju se pretežno seoske zanatlije, uglavnom radi sticanja gradskih poreskih povlastica. Općenito se može reći da su u Bosni, posebno u gradovima, pravljeni neki ustupci u odnosu na vjerske propise, kada je u pitanju trošenje i uživanje alkoholnih pića. Tu je određena tadicionalna kultura često pre­ ovladavalajer je, uprkos vjerskoj zabrani, rakija bila u neku ruku "nacionalno piče'tBošnjaka. Vino se uglavnom izbjegavalo, ali su se trošile razne šire. EvlijJ. Čelebi među sarajevskim pićima spominje na prvom mjestu "nevareno vino", odnosno muselee, što na arapskom znači šira ili mošt. Slično piće Čelebi je nabo i u Blagaju, gdje se spravljalo od divljih šipova, Muselez se u jednoj narodnoj pjesmi spominje skupa sa šerbetom: "Šta je hajrula da nije Bosna potekla šerbetam, a Neretva muselezom." U Sarajevu se trošila, kako piše Čelebi, i hardalija, jedna vrsta mladog vina kojem su dodavani gorušica (hardalija) i drugi začini. Hardaliju u Bosni spominje i Paul Rycaut. Kao specijalitet Sarajeva EvlijaČelebi ističe romaeaniju, piće koje se "pravi odgrožđa" i "s nogu obara čovjeka". Među glasovitim pićima Banja Luke, Evlija Čelebi spominje peloniju, vjerovatno ekstrakt pelina, te nane-rakisi, ili modernim jezikom rečeno, mentol liker. U Bosni se spravljala i pila i medovina, poznato piće Starih Slavena.

Općenito se može reći da je u Bosni u jednom razdoblju od oko 150-200 godina došlo do sveobuhvatnog asimiliranja islamske civilizacije u svim oblastima ljudskog života. Tu je ipak postojala razlika između grada i seli. Dok je u gradovima islam u pogledu vjerskih dužnosti i životnih pravila i običaja dosljedno poštovan i primjenjivan, dotle se u zabačenim selima cesto sretala jedna heterogena vjerska praksa.

Tako je za podveleške balije, koje su do 1629. bili katolici, zabilježeno krajem XIX st, da "ne vrše redovno propise Muhammedove vjere", ne kupaju se i "rijetko idu u džamiju". Posebno je zabilješeno da "ne kriju žene kao drugi muslimani". Muslimanka tu "ide otvorena lica". Obavlja sve poljske radove, čuva stoku i pri tome, uz kakav ručni rad pjeva - "da se razliježu brda i doline". U kući slobodno stupa u razgovor sa strancem, pa makar 175

I I

11.i,' . I' 'ii," I

11.,11

ill

',\::1

bio "i inovjerac". Savremenici su zabilježili da se u mnogim krajevima Hercegovine, zatim u okolini Cazina, dolini rijeke Rame i drugdje, musli­ manke nisu krile sve do pred kraj XIX stoljeća. U pravilu, djevojke se u određenim društvenim slojevima nisu krile sve do udaje. O tome svjedoči u svojim pismima Ahmed Dževdet-paša, koji je kao carski mufetiš (inspektor) boravio u Bosni 1864. kako bi proveo organizaciju nove vojske. On piše kako u Bosni "djevojke od dvadeset do dvadeset i pet godina hodaju i ašikuju bez feredše", Umjesto feredše, piše Dževdet-paša, Bosanke "pokrivaju glavu šalom i jednom rukom dršeči oba kraja idu vrlo uljudno". Izgleda da je običaj pokrivanja lica kod muslimanki u Bosni prevladao tek poslije austro-ugarske okupacije. Na to ukazuje i navod arhimandrita, kasnijeg sarajevskog mitropolita, Save Kosanovića, da sl! do okupacije BiH "malo koja turska djevojka zaklanjala". One "od niže klase" i danas po Sarajevu raznose i prodaju slatko mlijeko "po domovima bez razlike" (muslimanskim ili nemuslimanskim), "zagrnute šarenim boščama i lica otkrivena". U :z:abačenijim krajevima, uglavnom u sjevernoj i dijelovima istočne Hercegovine, pravi muslimanski obred učvršćen je u prvim godinama po austro-ugarskoj okupaciji. Još u godinama neposredno pred okupaciju pros­ vjetiteljski su među muslimanskim planincima, posebno u konjičkom i jablaničkom kraju, djelovali mostarski alirni, među kojima se svojim pros­ vjetiteljskim radom naročito isticao Omer-ef. Humo. Za konačno privođenje tamošnjih muslimana pravim islamskim običajima posebno je zaslužan Ibra­ him-beg Bašagič, koji je prvih godina poslije okupacije službovao kao ko­ tarski predstojnik u Konjicu. On je u selima oko Jablanice i po Veležu zatekao površno islamizirano stanovništvo, koje je narod pogrdno nazivao balijama, Ibrahim-beg je otkrio, među ostalim, da se nisu vjenčavali pred kadijom, nego prema svojim mjesnim običajima, pred nedoučenim seoskim hodžom. Odmah im je doveo prave hodže i odredio da se sva dotadašnja i buduća vjenčanja moraju obaviti pred kadijom. Time je vjerovatno u Bosni dovršen proces širenja islama kao određenog kulturnog modela i životne filozofije. Taj proces u njegovom cjelokupnom povijesnom trajanju dr. Muhamed Hadžijahić je svojevremeno predstavio jednim grafičkim modelom. Po tome se proces prihvatanja islama može pratiti i predstaviti kroz širenje nekoliko koncentričnih krugova. U prvom se krugu nalazi grad, odnosno kasaba ili šeh er. sa džamijama, mektebirna, medresama, tekijama i drugim islamskim kulturnim, prosvjetnim i dobrotvornim ustanovama. Iz takvog urbanog jezgra islamski uticaji prodiru u neposrednu okolinu grada, koja predstavlja drugi krug islarniziranja, Treći krug prodora islama čine župni krajevi i doline 176

--, ,:

r

rijeka, duž kojih često idu značajne prometnice koje povezuje veća i manja urbana središta. Najzad, četvrti krug čine područja izvan glavnih puteva i često teško pristupačni planinski krajevi, udaljeni od gradskih središta, gdje živi uglavnom stočarsko stanovništvo. U svakom novom muslimanskom naselju prvo zdanje je po pravilu bila džamija. Uzroci prihvatanja islama bili su vrlo složeni. Kod mnogih su ljudi, iz različitih razloga, s:igurno postojale određene individualne psihološke predispozicije prema novoj vjeri i njenoj civilizaciji. Izvjesno je da su veliki osmanski ratni uspjesi i pobjede nad smetenim i posvađanim kršćanskim vladarima i feudalcima djelovali vrlo snažno na mnoge savremenike. Os­ manlije su donosile jednu novu kulturu i civilizaciju, utemeljenu u gradskom načinu života kojemu hedonizam nije bio stran. Pored toga, vrlo je značajna činjenica da su međuljudski odnosi u islamu načelno prožeti jednakošću i društvenim dinamizmom, što je bio snažna i privlačna suprotnost u odnosu na imobilnost balkanskih feudalnih društava. Tu privlačnu snagu islama posredstvom Osmanlija opazio je već posljed­ nji bosanski kralj Stjepan Tomašević, koji se uoči same propasti svog kraljev­ stva bespomoćno žalio papi Piu Kralj je pisao sa varljivom nadom i krajnjom neizvjesnošću da će mu u posljednji čas priteći u pomoć neki kršćanski savez sa papom načelu. Stjepan Tomašević piše da su Turci u njegovoj kraljevini "saeidali nekoliko tvrđava i pokazuju se ljubazni prema seljacima, obećavajućida će svaki od njih biti slobodan koji k njima otpadne. Prost um seljaka ne razumije prevaru, te misli da će ta sloboda uvijek trajati. Lako je moguće da će narod, ovim varanjem zaveden, od mene otpasti, ako ne vidi da sam tvojom vlašću ojačan. Ni vlastela neće se dugo održavati u svojim gradovima ostavljena od seljaka."

n.

Ovo pismo jasno ukazuje da je osnovna masa "novih muslimana" u Bosni potekla iz seljačkog staleža, mada je stožernu tačku u procesu pri­ hvatanja islama predstavljao grad. Vjerovatno već odatle potiče pogrešna predstava da su bosanski muslimani uglavnom gradski element. Tačno je da su Bošnjaci sve do Drugog svjetskog rata imali apsolutnu većinu u .ukupnom gradskom stanovništvu u BiH. Bošnjaci su stoljećima bili i ostali najbrojnije gradsko stanovništvo u BiH, ali je od ukupnog njihovog broja sve do Prvog svjetskog rata preko dvije trećine živjelo na selu. Tako je 1910. od ukupno 273.203 stanovnika koji su živjeli u tadašnjih 66 bosan­ sko-hercegovačkih gradskih naselja, Bošnjaka bilo 141.225. ili 50,76 %. Ali taj broj Bošnjaka, gradskih žitelja, činili su tek 23,07 % u odnosu na ukupno tadašnje bošnjačko stanovništvo, čiji je broj iznosio 612.137. To znači da je seljaštvo činilo apsolutnu većinu bošnjačkog stanovništva, od­

177

'I'

II,I

II II I

;,1,1, 1\111

IIII IIII

1\1 1 11,,1

,III, IIII

'111'1 '1' 11 ,' 1

"I'" '11'11 1

!lllr

: I~ :I: 'lh,1

II

L, I

11\1,\ \,\'

.

,\,1\\,

lill 1,111

I.dl

"1,,1,

III' IIII IIII' i11

11

II,I III,' "111

IIII 111\ 1\\1,

nosno q.(U.'Yl~ lli 76,93 %. Ovakva struktura bošnjačkog stanovništva po­ sljedica je cjelokupnog toka i dinamike procesa širenja islama. Prema popisnom defteru iz 1468/69. na prostoru tadašnjeg Bosanskog sandžaka bile su svega 332 muslimanske kuće, od kojih 264 seoskih i 68 gradskih. Krščanskih kuća bilo je 37.125, sa 8.770 neoženjenih kršćana i 147 udovica. Broj muslimana se kroz narednih petnaest godina povećao za oko trinaest puta. Iz sumarnog deftera Bosanskog sandžaka vidi se da su tu 1485. godine več bile 4.134 muslimanske kuće. Uz to, navode se poimenice 1.064 odrasla neoženjena muslimana. Istovremeno su popisane 30.552 krš­ ćanske kuće, zatim 2.443 neoženjena krščanina i 48 udovica.

Samo četiri godine kasnije, u defteru iz 1489. popisano je u Bosanskom "sandžaku nešto manje kršćana, uz blagi porast muslimana, Tako je kršćanskih kuća bilo 25.068, sa 4.026 neoženjenih i 1.332 udovice. Muslimanskih domova bilo je 4.485, uz 2.348 neoženjenih muslimana. U posljednja dva popisa nije obuhvaćeno područje Hercegovine, koja je 1470. izdvojena u poseban sandžak. Prema daljim katastarskim defterima u razdoblju 1520-1535. bilježi se ustaljen rast muslimanskog stanovništva u tadašnja tri sandžaka ili live na prostoru Bosne. U livi Bosna bilo je ukupno 16.935 muslimanskih i

19.619 krščanskih domova. Hercegovački sandžak, kao prostorno manji i

slabije naseljen, brojao je 7.070 muslimanskih i 9.588 kršćanskih domova.

Zvornički sandžak, koji je obuhvatao sjeveroistočnu Bosnu, sa više naselja na desnoj obali Drine, brojao je istovremeno 2.654 muslimanske, prema 13.112 kršćanskih kuća. Iz toga se vidi da je proces širenja islama u prve tri decenije XVI st. na području zvorničkog sandžaka bio nešto sporiji nego u bosanskom i hercegovačkom sandžaku. Podaci iz deftera za Zvornički sandžak iz 1528, 1533. i 1548. pokazuju da se broj muslimana na tom području kretao oko 30 do 40 posto od ukupnog stanovništva. Sređivanjem prilika u ovoj oblasti, nakon Mohačke bitke 1526, postepeno se povećava udio muslimana u ukupnom stanovništvu. Ova je oblast općenito bila slabije naseljena nego Bosanski sandžak i Hercegovina. Zvornički sandžak-beg je još i 1541. pozivao vlaške knezove i prirnićure da nasele ovo područje "svojom rajom", uz· znatne poreske povlastice. Sredinom XVI st. proces širenja islama u Zvorničkom sandžaku bio je usporen, prije svega usljed izvjesne krize timarsko-spahijskog sistema, te finansijske krize i inflacije. Računajući prema jednoj konzervativnoj procjeni da je svako domaćinstvo brojalo prosječno pet članova, poznati turski historičar Omer Uitfi Barkan je na osnovu navedenog broja kuća izračunao da je u trećoj deceniji XVI st. u Bosni živjelo 344.325 stanovnika, od kojih su 38,7 posto bili muslimani.

ii ~ ff

f f

U drugoj polovini XVI st. opći pokret širenja islama dobio je takvo ubrzanje na prostoru Bosne da je 1580. osnovan Bosanski eja1et kao najviša administrativno-vojna teritorijalna fonna u Osmanskom carstvu. Proces pri­ hvatanja islama bio je posebno intenzivan i masovan na prostoru Bosanskog sandžaka. On se kao središnji i najveći sandžak Bosanskog ejaleta prostirao od Kosovske Mitrovice na jugoistoku do Cazinske krajine na sjeverozapadu. Bosanski sandžak se tako prostirao istočno od Drine, presijecajući rijeke Lim i Ihar, na prostoru današnje Srbije. odnosno obuhvatajući cijelo područje kasnijeg Novcpazarskog sandžaka. Tako je sandžak Bosna, sa svojih 55 nahija i 14 kadiluka, zahvatao i pokrivao jednu četvrtinucjelokupnog prostora Bosanskog ejaleta. Pored Bosanskog sandžaka, u sastav Bosanskog ejaleta ulazili su sandšaci Klis u Dalmaciji sa 42 nahije, odnosno sedam kadiluka, Zvornik, uključuju6i Loznicu, Šabac i Krupanj u Srbiji, sa 31 nahijom i 10 kadiluka, Hercegovina, sa dijelovima današnje Crne Gore i ukupno 25 nahija, Cemica (Pakrac) ili Začasne (Čazma) u Slavoniji, sa 13 nahija i tri kadiluka, te Krka (Lika) sa 30 nahija i dva kadiluka. Kasnije su u sastav Bosanskog ejaleta ušli i sandšaci Požega u Slavoniji, sa sedam kadiluka te Bihać, sa kadilucima Kamengrad i Bihać . Opći popis Bosanskog sandžaka iz 1604. zasniva se na privrednoj i vjerskoj strukturi stanovništva, kako gradskog tako i seoskog. Rezultati ovog popisa pokazuju izuzetno brzo širenje islama. U Bosanskom sandžaku ukupno je bilo 64.721 kuća, od kojih su 45.941 bila muslimanska domaćinstva, sa 4.979 zdravih neoženjenih muškaraca, što znači potencijalnih kućnih domaćina. Kršćanskih kuća, računajući zajedno katoličke i pravoslavne, bilo je svega 18.891. To znači da je odnos bio 71 posto muslimana prema 29 posto kršćana. Za tadašnje prilike i privrednu strukturu veliki je broj muslimana spadao u kategoriju gradskog stanovništva. U gradovima je bilo ukupno 9.845 muslimanskih kuća, uključujući 2.429 punoljetnih samaca. Muslimansko seljaštvo, odnosno raja brojala je 36.098 kuća ss 1.550 neože­ njenih. Cradsko muslimansko stanovništvo činilo je tako 21 posto, a raja, ili seljaštvo preostalih 79 posto od ukupnog muslimanskog stanovništva. To pokazuje daje muslimanska raja u sandžaku Bosna 1604. bila dvostruko • brojnija od kršćanske raje. Među muslimanskom populacijom jedna petina bila je urbano, a četiri petine poljoprivredno stanovništvo. Sa ovim podacima iz deftera od 1604. uglavnom se slažu procjene zapadnih, pretežno slušbenih, katoličkih putnika i posjetilaca Bosne. Naj­ izrazitiji među njima bio je šibenski kanonik Ivan Tomko Mmavić, kasniji bosanski biskup, koji je starinom bio porijeklom iz Bosne. On je 1623. putovao svojom starom domovinom i budućom dijecezom i o tome napisao. u vidu izvještaja papi Urbanu VIII, knjigu Opis Bosne. Mrnavić je pisao da

178 179

kršćani "radi nemara" kršćanskih vladara da oslobode Bosnu, svakim danom

slabe, kako usvojoj nadi tako "i u broju trajnim otpadima", tj. prelascima na islam. Govoreći u "općim potezima", pisao je Mmavić papi. "sada su dvije trećine stanovništva Turci, (tj. bosanski mUilliii1ani).a jedna trećina kršćani, od kojih veči dio grčkog obreda". Slično je 1628. pisao i Atanasije Grgičević, izaslanik austrijskog cara Ferdinanda n. On je ustanovio da "u ovom Kraljevstvu", tj. Bosni, "šizmatika (pravoslavnih) ima veći broj nego katolika". "Turaka", posebno onih "koji obrađuju zemlju", "mnogo je veći broj nego katolika i šlzmatika". Jedino je apostolski vizitator, Albanac Peter Masarechi 1624. vidio, u svojoj vjerskoj gorljivosti da u Bosni ima preko 150.000 katolika, a pravoslavnih polovina od toga broja. On je također procijenio da muslimani u Bosni čine tri četvrtine stanovništva i da općenito uzevši "ima vrlo mnogo sela u kojima nema ni jednog krščanina". Masarechi kaže da se geografski Bosna prostire od Novog Pazara do Hrvatske, 15 dana u duljinu, te od Save do mora, osam dana hoda u širinu, ne računajući tu Hum i Popovo polje. Tako se krajem xvn st. na prostoru od Metohije, na istoku, do Like, na zapadu, te od Slavonije, na sjeveru, do Dalmacije, na jugu, obrazovala velika i gusta aglomeracije, muslimanskog stanovništva, slavenskog porijekla i jezika. To je stanovništvo u jezičkom, etničkom i političkom smislu općenito u Osmanskom carstvu smatrano Bošnjacima, odnosno bošnjačkim narodom.

rt

~ ~

~

~

1 ~-'

!r l

.l·, f

~'·

~"

~

t,

~,

f,

~

~

~.

1,:.\'. •



,l·:.·; 1 'i'

180

~i

Gradovi i gradski život

t

I

r

1 ~!,

i

Osmanlije su u Bosni od početka istovremeno obnavljale, ponovno naseljavale i proširivale stare, a prije svega podizale nove gradove. Gradovi se ne mogu razvijati ukoliko vlast ne pomaže i ne unapređuje one privredne djelatnosti na kojima počiva i od kojih zavisi njihovo postojanje i oddavanje. Od svih takvih djelatnosti najvdnije su one koje služe razvoju i unapređenju obrta i trgovine. Da bi se imalo čime trgovati neophodno je na prvom. mjestu podsticati razvoj zemljoradnje i zanatstva, čemu je osmanska driava, kao baštinik starih, bliskoistočnih tradicija izgradnje i odrlavanja kanala za novodnjavanje, nasipa, puteva, mostova i zanatskih središta, posvećivala posebnu pažnju. Osmanske vlasti su razvoju trgovine u cijelom Carstvu, pa prema tome i u Bosni, poklanjale značajnu brigu i pažnju, Tu je na prvom mjestu dolazila izgradnja i održavanje puteva, sa objektima potrebnim za prihvat, smještaj i sigurnost trgovaca i drugih putnika. Konstantin Jireček je u svojoj studiji o "vojnom putu" (Heerstrasse) od Beograda do Carigrada, objavljenoj 1877, primijetio da od propasti rimske imperije u Evropi nije bilo države koja je toliku pažnju posvećivala sistemu svojih puteva kao što je bio slučaj u Osmanskom carstvu. Ishodišna tačka svih puteva u Carstvu bio je Istanbul. Tu su se stica1i svi putevi koji su arapske zemlje, Centralnu Aziju, Iransku visoravan j Anadoliju povezivali sa Evropom. Jedini put iz Carigrada prema Evropi išao je do Edirna, gdje se račvao u pet različitih pravaca, prema sjeveru, jugu i zapadu. Sjeverni krak vodio je preko Dobrudže do delte Dunava, a zatim uz rijeku Prut do sjeverne granice Moldavije, gdje je ulazio u Poljsku. Jedan kratak, ali strateški vrlo značajan južni put, vodio je do Galipolja, na ulazu u Dardanele. Glavni i centralni put išao je od Edirna, preko Plovdiva, Sofije, Niša, Beograda, Osijeka i Mohača do Budima. Taj magistralni put bio je od najvećeg, kako privrednog tako i vojnog značaja za Carstvo. Četvrta je linija išla na jug od ovog puta, prema Serezu, Solunu, Bitolju i Ohridu, dopirući do Drača na Jadranu. Glavni vojni put nije bio od značaja samo zato što je povezivao Carigrad i Edirne sa Beogradom i Budimom, nego i zato što je predstavljao prvu polovinu "jednog krajnje 181

, ~,~.-

ADEM HANDZIC I I

III

o

FORM!R.AJNJU NE:KIH GRADSKIH NASELJA U BOSNI U XV! STOLJECU· Uloga države i valkuifa

Iako je ustanova vakuča odigrala manje-više podjedna:ko znaU!logu u razvitk:u svih gradskih naselja U Osmanskoj carevini, ja se ovdje ogranič.alVaan samo na Bosnu, tj. na teritorij Bosanskog eialeta. Poznato je da je uloga vakufa za wLjeme osmanske uprave, naročito ranijeg perioda, 'bila u toj mjeri značajna da se razvitak gradova ne može odvojeno ni razmatrati od istorije i uloge vakufa. Vakufski objekti, razne na.m.jene, sa značajnom arhitekturom. u kojima je bio 'Skoncentr~an cio vjersko...prosvjetni, kulturni i privredni život muslimana, činili su urbane kosture svib ~adova. U periodu širenja granica .Qsm.anske države osnovnu: 'brigu drža ve predstavljada je vojska i uprava, dok je 'briga o kulturno-prosvjetnim i sociJalnim prilikama ostavljana privatnoj inicijativi, uglavnom ustanovi vakuđa, Kako je osnivanje vakufskihza1klada predstavljalo slobodno realizovanje po'božne volje njihOVih osnivača, i budući da je sa poclizainjem vakufskih kultnih objekata započinjalo urbano fonniranje gradskih naselja, kao što
I (

Ja že1im da ovdje, na osnovu izvora, pružim i%Vjesnaobavještenja o tome da li [eosnlvanje gradova, koje je za.počinjw.o podizanjem prve džamije, predstavljalo samo slobodno realizovanje volje njenog osnivača (mikif) ili je i država imala Udjela u tamealktu i II koj~jmjerl. Samo po sebi je logično da se Osmanska država, kao islamsko-teokratska, u tome procesuaktivno anga!ovaJa, jer sugra• Dlo01Ve .prcbIematike bloje sadrian l ureteratu:Aspekte de,. Entwicklung oS1n4n.ischeT Stadu Bomicm$ tn. XVI Jllh-,.htmderi. koji sam odnao na naučnom s1tu;pu u

Hamburgu (2. lntlml4ttonale A rbeUstagung fUr 1)O'ro81J'l4'FlUche UM asmanl.rehe Studtenj od 6. đo 10. .s&pt~bra

1976. godine.

"r·

~

Hnndi1ć

~----~.::==.=----------Adem

134

dovi, 'kako je poznato, .predstavljali oslonac države ne samo zato što su u njima .bili skoncentrisani svi organi državne vlaSti nego i zato što su oni, razvijani na zanatskoj !privredi predstaN'ljali i prave radionice za vojsku. Zbog toga je razumlljhro što je pojam osmanskog grada (kasaba) bio neraedvojno vezan sa pojmom dž$lmije. Treba istaknuti da je naziv kasaba označavao stepen u .klasifikaciji naselja i IPred.st8lvlja ujedno 'pravni termin. Da bl jedno naselje dobila status ka.sabe bilo je potrebno da budu ispunjeni izvj esni uvjeti, tj. da se dostigne određeni stepen razvitka. To pitanje objasnio sam ·ranije,1 ali je u ovome kontekstu potrebno istaknuti osnovne činjenice. Da bi jedno naselje (selo, varoš) dobilo naziv waba .bilo je potrebno ispunjarvanje sljedećih minima1n1:h uvjeta: 9.) stalno ns:stanjeno muslimansko stanovništvo (muslimanski džemat), eiajmanje jedna veća mahala; b) najmanje jedna džamija u kojoj se obavljalo svih :pet molitava, kao i molitve petkom i Bajramom, tj. džamija u kojoj se održavala propovijed (h'Utbe), spominjalo ime ,vladajućeg sultana i činila molitva u njegovo ime za razliku od manjih .bogomolj a (mesdžid) u kojima nisu obavljane glavne molitve; e) tTg, tj. postojanje čaršije i odriavanje sedm.ičnog pazarnog dana. Već samim podizanjem džamije obično je bio ispunjen i treći uvjet; uz džamiju najčešće su istovremeno billi podizani vakufski dućani i ustanovljavan pazarni daan. Kada su bili ispunjeni navedeni uvjeti, obično je inicijativa za progla!enje naselja kasabom potjecala od mjesnih orsana vllasti i nadle-žnog kadije te je izdavan carski ferman o ;priznavanju tog statusa. a :naselj~ na Porti zavođeno u spisak kasaba. Tim aktom je -muslimansko stanovništvo, nastanjeno u onom dijelu naselja (u onim mahalaIJ:l,Q) kojemu je bio priznat status grada, bilo oslobađano rajinskog statusa i osnovnog raji nskog jioreza tzv. resm-i čifta 1QOH je r~vito pripadao nadležnom spahiji. Zatim, zavisno od značaja naselja (strategijskog, komunikacionog i drugog) i eventualn~ slu!~i koje ie vršilo za državu, stanovništvo je bilo oslobađano l raznih državnih nameta.

O formiranju gradskih neselia sa w:ijentalno-ml;1Slimanskom fizlonomijom najsadržajnije p.odatke nal~~~ U turskim popisnim defte rima iz XV-XVII 'Stoljeća~ T~.oder, riJetko sačUIV8Ine %a~adne povelje (va.kifnčime) o prvim džamlJa.r,na sad~e podatke o. pravom -cilju podizanja novog gradskog. naselja. Iz uh ~tak~ proizilazi da je nastanak gradova u BOS~1 .0c1nosno podizanJ~ prvih dža-mija, mnogo više bilo rezultat osnllšIJ~e.drtaVl11e ~lit!'ke, uSlovljene vojno-administrativnim, komunikaClOnlaD, ~trateglJ'Sldrn, privrednim i drugim državnim potrebama. .n~~ što Je to abll~ pro!tQ realizovanje pobožne volje konkretnog vad~lfa. Iz l1·a'Vd;e~~JU~ popisa vidi se cla su \prve dža ..... ije bile obiMO po rzane po 1l1''C'I\.tnim nar"đen"Juna

z.........

l

jer~

fi A. Handžić, Znača; mllJ: a ~ u razvitku gra.dskih 'Il cue ,a.

u.p.

..

Borni u XVI tl" It

Jl5lto~ časQJ)~,e IlL,.,J\qOS[cwenski ~ 1974, 60-69.

,

...

./

o

,/

!W ~:. \",

fonnira.nju nElkJh gradskllh na.sel.ja u Bosni u XVI vijeku

135

vladajućeg

sult8lll8 i u .njegovo we, ili je na drugi mačln bMa Ispunjena sultanova volja, Interes i a1ktiv.no a.ngažovanje drževe 'u osnivanju pojedinih gradskih IOsselja i&pOl1jav.ao se upravo u činjenici što su \Jj mnogim mje5tima, kao prve bogomolje, Ibile podiza.ne carske d'žamije. Ovdje je riječ osnivan.je upotrebljena ne samo II slučajevima kada niče sasvim n~ takav grad, neg:o i onda Moda se muslimansko naselje sa orijentalnom kultnom arn±tekturom naslanja na srednjOlVjekovnu varoš. Gradska naselja u Bosni čije osnivanje !pada najr-anije jesu: Sarajevo i Zvornik, buduća sjedišta bosanskog i zvorničkog sa:ndžaka u kojima su, kao prve, bile podignU'te džamije sultana Mehmeda II Osvajača (1451-1481).2 Dok je Sarajevo formiramo gotovo sasvim nanovo, 'u Zvorniku je careva džamija pcdignute u okvdru srednjovjekovne tvrđave oko koje se razvila i istoimena mahala. Dalje prateći urbani razvitak gradskih naselja u turskim popisima saznajemo da su za vladavine Bajezida II (1481-1512) bile podignute carske džamije u sljedećim mjestima: Foči, Rogatici, Višegradu, Srebrenici, Travniku, Pruscu i Prozoru, a za sina mu Selima I (1512-1520) još u Knežini (Rornanija) i u Doboj'U. Najveći broj carskih džamija bilo je podignuto po naređenju i u ime sultana Sulejmana (1520-1566) za čije vladavine eu u ovoj krajiJkoj provinciji bile najviše i proširene granice Osmanske dršave. Takve džamije 'bile su ,podignute: u Jajcu., Banjoj Lu.ci, Dcm.joj T'UzLi, Bijeljini, Gradiškoj, Kamen.gradu, Oborcirnc, GI.amoČtL, Drni$'u, DobrunU na Dri-ni i u Zvorniku. U Zvorn:iku je, opet, Sulejmanija dižamija, za razliku od spomenute džamije Mehmeda II u tvrđavi, predstavljala početak izgradnje muslimanskog igradskog naselja ti' podgrađu koje se naslanjalo na srednjovj ekovnu varoš.š I 'kasaba DŽ'i$r-j KebIr (= Veliiki Most) na rijeci Uni, kako se prvobitno naztvao današnji Kulen Vak'Uf,osnovana je podizanjeand~ami.je sultana Ahmeda I (1603-1617).4 Treba naglasiti da se u svim navedenim slučajevima radi o najranije podignutim džamijama koje su predstavljala početak urbanog formiranja spomenutih kasaba. Jer, (

J

Falldički,

j.oš je ra,ntje bila. po-

dt.gnu.ta jedna dža.ml.i-a u Bosni za vradevlne MurMa II (1421-1451) kada. su Turci drtall samo 'USki' korIdor od Skqplja oo Vrhtbosne. To je džamija u Ustikolmi. utemeldena 852. (1448) goo
bi'la carska, mogao samo da restaurira TU·I'h3ll1. EjnE!-'beg (\Jdl. M. Mujezlnovlk-E. DimJrtri.jevlć, Dfo.mijo. na Ustikolinl. Nate starine II, 1954,

str. 137-144). ~ u.p. A. Hanđžfć, ZlIorniie 'u drugoj polovini XV i u XVI lIl;eku. GDI BiH, ,knj. XVIII, Sara.jevo 1970,

141-196. , SačU1r3·ni, .nlll~ls na ~ami'H o njenom poprav!cu sadrž~ Ime ISW~ ta.na Ahmeda I .godLnu restauracije 1254 (1838), koju je levrilo bosa,nskI

vallja Vedž.ilbl-,pa6a. nigdj e obj SN lje-n.

N'~ls joo

nije

..............Adem Handf.lć

136

o

osi!m Zvo mika, bilo je još kasaba u kojima 'Su bile podignute po dvije carske džaroije. Tako je u Rogatici, osimspomenu~ Bajezidove džamije, postojala i džamija Selima ll, po'dlgnuta 1573. godine.' Isto je tako u Jajcu pored &uJ.ejmanij~ džamije, kao glavne bogomođ.je, postojao još i rnesdžid (manja bogomolja) sultana Sulej-

mana kao centar posebne mahale. 6 Gornje podatke prtLŽaju u§lavnoan turski lpOpisni defteri u kojima su prema navedenim carskim ~jama zabilježene prve mahale. .AUi, treba ista:knuti da su J prve gradske džamije, zabilježene u tim defterima samo kao časna džamija (cam!-iJerit) ili smre džamija. (cami-i adk) bez imena njJ..h ovog utema1jitelja, bile talkođer ctrske. To se moglo utvrditi na nekoliko primjera drugih izvora; npr. itz;podataka sadržanih u Putopisu Evlija Celebije ili iz sačuva­ nih kasnijih na1lpisa o po;pravlro takvih đža,m1ja i SliČDO. Tako je navedena džamija u Srebrenici koja je u popisima 'bilježena. samo kao cam!-i šerif billa, prema Evliji, džamija sultana Bajezida. Na jsti način 'Su u defterima bile za.bilježene prve d;amije u kasabama Donjoj TuzH, Bijeljini i Oborcima, a utvrdllo 'se da' su bi.!le carske. Prva mahala u Obordma (nahija Usko.plje) ;bilježena je u def!terima XVI stoljeća kao Mahata časne džamije (MahaUe-:-i ciimi-i šer!f), dok je s !početka XVII stoljeća za bU džamiju, odnosno ka7 sabu, :z.a:bilježeno da je podignuta po carskom naree:te:nju. !me sultana tu nije tstaknutc, ali .i2 kasnijeg džamijiSk<>g šimi popis b~aMk~ sandža·k.a, sv. I (No 477), II (No 41S) 1 III (No 479) l.z vremena. euatana Ahmeda. I, 1603-1617), sv. I, .tollo 321.-oS25. 7 Ankara~ TK, TD, No 475 (OPširni pQPis ikmkog sand18Jka, ta.kođe iz vremena Ahmeda I, (1603-1617), fo 61--62. Tu stoj·l:

•

..::..)I~

e . u 4-)~"

LJ";';

~r ~,

~~, ,

•

r:

t

I··

~.' l'<.

tl

XVI vijeku.

137

se odnosi Illa bilo koju .womenutu džamiju 'U Bosni, a. niti se u poznatim carsktm vaku.fnamama - Mehmeda II, Bajezida II, SeHma r, Sulejmana I i drugih sultana, o .njihovim 'VakutiSkim dbjektima u Istanbulu, Jedreni, Bursi i drugdje - spominju i carske džamije u Bosni. Z8Itim, :ia; .nekih sačuvanih d~amijskih natpisa vidljivo je da se u B06ni radi samo o dežavnlm džamijama. Na Plt'imjer, saču­ van je natpis sa. Bajezidove džamije u kasalbi Pruscu (Akhisar), koja senalazila uolwiru tvrđave. Džamija odavno nelPbstoji,ali se sačuvao natpis o kasnijoj restauraciji džamije, koji -ll' prevodu glasi: Po naređenju sultana Bajezida podigao je (džamijU) pokojni Iskender-paša godine 893 (1488) a obnovio kadija Hasan iz Akhisa.,-a godine 1010 (160112).8 Zatim, u natpisu Bajezidovedžamije u Foči stoji između ostalog: Ova je džamija sagrađena oo uzvišenom mjestu - u doba Bajeziđa Svetog, l'romica.teUa. islama. i O Dakle, iz tih natpisa je vldljivo "Samo to da je prva-džamija pod~g.nutapo naređenju Bajezida, a druga 'll vrijeme Bajezida, Treba spomenut! i činj~nicu u vezisBI1"ajevske Hunkar džamije, 'ij. dlŽamije Mehmeda II, !poznate pod imenom Careva džcz;mija. SačUJVana je, naime, tradicija da je navodno orvi bosanski krajišnik Isa-beg Ishaković tu džamijU prvobitno podigao kao svoju zadužbinu, ali ju je kasnije pokl:<>niosultanu Mehmedu II, kada je ovaj stigao u Bosnu 1463. godine. Međutim, u I$a-lbegovoj vakUIfnami nema uopće jspomena o toj džamiji,U koju je on, kolilko se zna, 'Podigao 1457. godine. Iz navedenoa proizilazi da je Isa-beg tu džamiju ~odiga'O po carskom naređenju kao državnu džamiju. I na kraju da istaknem još to da su svi službenici navedenih carskih džaan.ija ·bili državni s\l.u.žbenici. U popisnlm defterimapojedinačnoje evidentirano iz .kojih su državnih sredstava bile određene njihove plate. Na primjer, službenici navedenecarske džamije II Sarajevu (iJmam,hatilb i mujeziaU) bili su tima.rlije, dok su izdaci oko džamijskog osvjetljenja, prostirke i poprav-ke zgrade isplaćivani iz državnog prihoda od kršćanske džizje (glS!Varina) 'u sarajevskoj nahiji.l~ I službenici svih ostalih

II

»'tj- ~

6.)f,

~ ~re:"l.~ .~,

(U s,pomenl1'tl)j k.abl je po carskom ollErređenjU podIgQ\lta dilamija).

t

forml.rantu ne'lmh gra&1dh naselja, u Bosni

e U . sa.l!uva.nom. krono.stlhu, na-

stilom povodom obnove diamije ~

1240 (1824) gOdine. koju je Itzvrnio

tad1l&njl bosan.sk1 aa.nQa.It-.bee Slvri Sellm.-pa.ta EYr.eIl\OS, eto)! da je tlo

dža.mija SU.lejmanl.)a. ~je, nalme, tri kro.n.o&tiha o tO\I&lUn}j.1 i njenoj re5ltauta
tora, sadržani u Kodex.u Orld~ntal­ nog InStLtuta· u SuaJeVU{Oboraćka ~ua), br. 935,. to 111.

, T~Zl!1ačsjnl «la\pis, umjetnič­ ki Izrađen u kamenu, &wa se u tur-

betu dobro poznatog učenja.ka. kad1je HMana, zvan>og K.Ml:, u Pruscu - .koj l je d!amijuobnovio I tekst ep!4Yra.fa· .naplsao. NllI!lPw nlle do sada ni1gdje objavljen, a ilasl:

vls, ~~ ~ LJ '..b..L.J\ ye \

4

t.z\: .J ~ I ~) d '.; ~ u:. \ ~ ~ A '\ T' 4..;..... rY"..,.J \ ~ lJ)~'J\ ~ .~\.;U l • l •

1& M. Mujezinović, Turski natP~si XVI vijeka u nekoliko mjesta Bosne i Herceg01J~ne, POF III-IV, Sarajevo 1953, str. 457:

rtwI ~\ d '\1

r p-u

'\1,., ..

A

_

~

.1

~ ..".J \l l.~ ,

rs'j

'.'

L

--::,J:: •

c.r: . .

r.:.r) lJ"

II Up. H. SSlbonović, Dvije najstarije vak'Ufn4me u Bosn.i, ErllozJ

za orijentaJ-nu !Uologiju .•• (POF) II, Sarajevo 1952, Isa-begova vaku!.n.ama iz 1462, str. 1-29. II Ankara, TK, TD, No 477 Folio 4 (up. bUj. 6).

en,

............-138

_

Adem

Hand!t~

o fOO'mira.nju -----

carskih džamija- bili su timar1ije ili su dobivlili dnevnice u novcu iz određenih državnih sredstava.

I

~

II

I dobar 'broj drugih gradskih naselja u Bosni bio je form1ran centra:1ne vlasti kao rezultat državnih potreba. Prve bogomolje u tim naseljima, iako nisu bile carske (državne) nego predstavljala vakufske Instltucije privatnih lica, bile su, ipak, utemeljene !po naređenju državne vlasti. To je činjenica koja do sad-a ,nije nigdje isticana iobjašnja.vam.a. Dokaze o tome nalazimo u popisnlen d~erima XVI i XVII stoljeća. U stvari, prve vakufske objekte, koji su predstavljali urbano formiranje gradova, uvij-ek su osnivale Istaknute ličnosti: paše, sandžak...bezi i drugi državnici, obično i sami porijeklom iz Bosne, koji 'Su imali šire političke vidokruge i koji, svjesni državnih potreba, svojim pobožnim zavieštanjem samo su udovoljavali državnim potrebama, TSlk.o su nastala sva manja i srechnja gradska naselja na glavnim !putnim reJlacija.ma kao karavaanske stanice. Takve uloge nisu ni padale u dio zamatlijama i sitnim službenicama iz čijih krugova su potjecali mnogi kasniji vakifi. Kada je U pitanju osnivanje kasaba, jedan vakif je obično podizao .niz objeka'ta koji su zadovoljavali kultne, .prosvjetme, ·komunalne, kornunikaclone i privredne :potrebe stalllovnika, čime se jednim zahvatom od dotadašnjeg seoskog naselja rađala kasaba. Pored džaartije obično je podizana osnovna škole (mekteb),' za opće potrebe (žlvotne, obredne i higijenske) dovođena je voda; za putnike je podizan jedan ili dva karavansaraja; zatim, osnivana je ćarlija podizanjem izvjesnog broja dućana i ustanovljavan sedmični. pazarni dan. Navešću nekoliko podataka iz popisnih deftera iz ,kojih je uočljiva uska veza između pobožnog zavieštanja pojedinih vakifa i naređenja držaWle vlasti, zapravo karla je pojedincima bilo naređeno da na određenom mjestu podignu svoje vakufske objekte i formiraju kasabu. 'I'Jplčsm je prfumjer osnivanja nekadašnje ka.sabe Glasinac, u Istočnoj Bosni, ona javnom putu preko romanijske visoravni, tj. u blizini današnje varošice Sokolac. N-ešto prije 1590. godine sultan M'U:Fat III je naredio lokal-nom funkcioneru HadžJi. !ibrahim-agi da na tome mjestu podigne svoje vakučske 'Objekte li osnuje kasabu, .pa j~ Imenovan! 'Podigao džamiju, ksravansarai, enekteb i odre~em broj dućana, Da bi privukao što veći broj s tanovnika, HadŽI Ebrahim-aga je još odredio da tIlj~ov vakuf preuzme i :izvjesne mjesne poreze umjesto naseljen-og stanovništva. U deiteru bos~sJrog san
Budući da još nije bio službeno utvrđen pazarnl dan, predlog je uputio .rogatički kadija. Istakao je veliku potrebu da seu tome mjestu ~ootavi sedmi,čnipazar.ni dan, obraalažućl time što je tu Hadži I.brahim-aga podigao džamiju i druge objekte pa se tu petkom okUlPi .radi molitve mnogo ernislimansklh stanovnika iz okoline, kao i time da će to hiti korisnije za državnu blagajnu. Talko je, nepuna dva mje6eca poslije prvog, stigao novi ferman, datiran 18. ramazana 997 (31. VIII 1589) kojim je bio uspostavljsn pazami dan u petak. n " Al'l!kar8, TK, TD, No 478 (II). FolIo 198 (up. blJj.. 6). Tu stoJI: ~

-~ )

(; \

"IIII !lI liil!I!I',

I!'I"

139

zapisana je: Mahala časne Hadži Ibrahim-agine džamije u navedenom mjestu, podignuto na osnovu. carske zapovijedi. la Kasaba GLa.sinac je osnovana radi obezbjeđeI1lja saobraćaja, jer je dotle to mjelSto 'bilo vrlo opasan derbend isaobr8ĆaJ je bio ugrožen. Interesantna je zabilj~ka u \l'lavedenom defteru o. poreskim povlastšcama naseljenog stanov.ništva u kojoj je sadržana cijela procedura 'oko fomti.rania te kasabe. Tu stoji: Na predstavku inspektora (mufettiš) carskih mukata, sarajevskog kadije Hasana, stigao 1e CaT'ski feT11U1n od 24. šabaM 997 (8. VII 1589) godine (u ikojem stoji:) javljeno je da je prolaz preko brda zvanog Dolja-n?, što pripada Rogatici, vrlo opasan. Zbog razbojnika niko se od putnika ne usuđUje da dođe u selo koje se nalazi u blizini tog brda. Zato je dobrotvor Hadži Ibrahim-aga u. tome naselju podigao džamiju, karavanrasa;, dućine i mekteb. Ako bi došao carski ferman dato mjesto postane kasaba, te ako bi stanovnici koji tu dođu. i TJa3tane se bili oslobođeni od poreza avariz-i div.a.niye i tekalif-i ć}rfiye, putnici bi stalno dolazni i p1"olazili, a to bi bilo i za državnu blGgajnu. korisnije. Mnogi nomadi (hajmane) i stanovnici koji nisu upisani ni kod jednog spahije već su. se naselili. A spomenuti dobrotvor Hadži Ibrahim-a.ga, želeći da naseU i oživi to mjesto, odredio je da umjesto stanovnika njegov vakuf plaća gospodaru zemlje po 125 akči godišnje na ime poreza: tržnog badža, pristojbe na povrtlarstvo i pristojbe na pčelinje košnice. I, dokle god stanovnici te kasabe budu čuvali spomenuti derbend, izlazili u susret putnicima i namjernici:ma, te brinu.li se o svojim ispašama, od njih se neće t'ražiti navedeni porezi, a vakuf će plaćati godi5nje po 125 akči. Budući da je došao ferman o oslobađanju. stanovnika od poreza a.variz-i divaniye i teka Hf-i orfiye, to je na opisani način zavedeno i tl. ovom novom defteru. 14

II

po

ne'klh ,&r~kIh naselja u Bosni u XVI vijeku

'.

•

~)(;. ~~ \ ........... 4.01 .J'1 ~,J l>• '.1 .- , l b ..... t..~ VJ-

0--~ \.:...

---:'-.!r

.J...~;' /j"'-~

0~

.)..)

.: l...P.

l4 Isto, fo 135. u I.sto.

-

,

t::'" ~ 4.b.... \;. ,

~~'

rS.:>- ~,.

j"t

1

.,......Adem.

140

Handflć

o ft7!'ml.rrmju nekdh zra.dskih nlloSelj,a. u Bosnl u XVI vijeku I stnlktura stanovnišw8J te novoformirane lkasaibe bila je u skladu sa tadanjim prilikama. P<>10vim1 staaroVD8štva navedene mahale čiJn.i.la je vojska., tj. 27 spahi.ja, 1 zajim i 1 ~ija.16 Kako vakufnaana nije sačuvana, a niti su poznati bilo k8lwi podaci o ovom vakufu i o ovoj kasahi, dragocjeni su podaci o prihodima i rashodittna vakufa koji su za.biJlje'.Žena u mašem popisu. Sredstva za i7.drlavanje (podignutih dbjekata ssstojala su se jedi.no od gotovog novca, i to: Ibrahim-aga je zavještao 100.000 a1Cći, a njegova žena .Ai!a-hatun takođe 100.000. Novac je da van privrednicima (zanatlijama) na zajam uz proviziju (mura'behaJ. od te dobiti plaćani su .vakufSki shwbenici. U navedenim ()lbjekltima sl~ su sljedeći slUlŽlbeni.d: imam, hatib. prvi mujezi'7l., drugi mUjezin, muaUim, kayyim. muteveLija, džabija i poslužitelj u karasxmsaraiu: Neke su službe spaj8llle. Dmamsku i Ihatibsku s11.Lžbu vršilo je jedno lice a obavljalo je joA i druge S1u2lbe (vaiz, nasih, džuzhan), sve uz dnevnicu od 14 akč], Isto tako je prvi mujem ujedno vršio i s1.u2bu mual1liana u mektebu, kao što sui drugi navedeni služoenio; osim osnovne s11rllbe vršili i druge sporedl'llije slw:be u navedenfm vakniđskim objektiana,17 Da bL se zadcvoljale potrebe saobraćaja na zapadnoj- strani Bosne (K:liL§kli saauiža:k), ma 12utu između tvrđava Sinja. i Knina, sUIItan je nešto prije 1580. naredio Ferhad....begu Sokoloviću, a najvjerovatnije još prije 1574. godine, dok je Ferhad....beg bio klimti sandžak....beg, da u selu Donje i Gornje H'I'vatce (Hrvace), 'koje je pripadalo nalhiji Sinj i Cetin.a, podigne svoje vakufske objekte i tako formira kasabu, U navedenom defteru doslovno stojl: U 8p01'l'1oe7l.utom setu pokojni Ferhad-pl1Ša je prema carskom naređenju podigao svoje zadužbine: džamiju, osnovnu školu i dućane. J6 Prva mahala u H'I'vatcima, ikoja je brojala 61 kuću ela 31 mudžeredom18a - između dvije tada postojeće muslimanske mahale lt I'9to. " Isto.

18

TK, TD, No 475 (1.l/P. biDj. 7),

fo 134. Tu stoji:

• ~~ J

,.

..J _.",/

mj esta i kao k1lšlO .sa.ndiaJr.-beg i bosa-nsk:l sand!ak-beg, odnosno beglerbeg, a· na.jzn~ad«1tj.e u sjedištu beglerbcgluka. Ba.nj.oj LucI:. U kll.škom sand!aku Fer~ }e, ka!ko se zne, ostavlo .sadurlJ'bi:ne u

kao

<\:J, ..t ~ ",r>' ~;: r~J"

.

;:-e I..::- .r. ~, u"",rt ,~ ~~1S'.J ~

~

đ.J6J~jA Ć:!,}

r'

do: ~

W t;.

rJ-- ,

'-:-',~,

Pokorni FeThad-pa!a je, 'OM sumnje, Sokolović FfZThad-beg, bosanski sandža,k..beg od 1574, Q od 1580. kao Ferhad-pa!Q, pm 'bosanskl beglerbeg, koj.! je osta.vlo udu.tb!ln.e u vHlc

Zemuniku. Vran~ i Hrvate/ma. U vrani je, prema va.kutnMnl, utemelJIo samo mekteb, dok j4 u druga dva navedena mjesta ,podl,gao džamije I mektebe (tJ«). A. Muftit, Mosche und SUf!u-ng Ferhad Pl1$C~ ln Ban;~ r.::J.:a, Leipzj.g, 1941, S. 22 l 62). Ita MucUered (a.r. mul1arra.d. u turskoj lIIPotrelbi macerređ) sam, LnokOS3lll. Kao Jslorij.sko-pravni termin 2nl1~1 punoljetan muftarac, sposoban za rad, neoženjen, koji iiv! u za·jedn.ici sa roditeljima.

=

J l:

!:.

141

zaibilježena je: (l) Mahala časne džamije umrlog Eertuuia. Druga, zaptsana kao (2) Mahala Mijonica?, sastojala se od četiri odvojena zem[jišna posjeda (zemin), u rukama 10 muslimllll19kih posjednika, što 'bi malIno da je navedena mahala ianala 10 kuća. l u Drugo stanovništvo, osim muslimanskog, nije u samome mj es UU ni postojalo. To je dokaz da je ta kasaba izrastala iz seoskog naselja koje dotle nlije imajo varošku tradiciju. Iako se Hrvatee u našem popisu navodl kao selo, ono [esamim tim popisom bilo dobilo status kasabe. To se 'vidi li.z daljnjeg teksta na istom mjestu .g.dje se !kaže: Nastanjen,1 muslimanski stanovnici su za:n.attije, od zanatske zarade žive, te na njih nisu st4vljeni Tajinski porezi.to Zbog toga, telmtUla1alo nešto daJ.je u speoctililkaciji poreza nema stavke resm-i čifta, osnovnog moolimanskog rajiil'lskog poreza. Osim toga, Hrvatce se u ovom istom ,popisu, na drugom mjestu (fo 313), iznao spominje ka<> kasaba, što će niže biti konkretno navedeno. Tačan naziv jednog naselja. u osmanskoj k!lasi.fitkadiji naselja (selo, varoš, pazar, 'kasaba, šehir) bio je važan zoog pravnog položaja njegovog stanovništva, tj. radi utvrđivanja da II je ono bilo u rajinskom statusu ili je, ikao kasebalije, bilo povlaštene, odnosno oprošteno raiitnskog statusa, tenije više bilo upisano ni kod jednog spahije kao raja. Prema tome, ci. u Glasincu, i u Hrvatcima, radi se o vaJkufsk1m objektima ip'Ojedk1:aca, prti.vatnih lica, a ip1l!k jeosniva.n:je tih va-kuia izvrše-no po carskom ml/ređenju (emr-i šerifle), jer je postojala državna !potreba da se na tim mjestima formiraju gradska naselja. Kad je ri;eč o Ferhad-paši Sokoloviću treba ovdje spomenuti još jedno gradsko naselje na ovim zapadnim stranama koje je on osnovao. To je kasaba. Zemunik ili kako se u našem popisu spominje: kasaba Zemun u nah-iji Kotari. Ferhad-paša je tk8JO kIl.i9ki sandžek-beg zapravo d osvojio ova ipOdru'Čja u za'leđu Zadra, što se izričito spominje u kontekstu popisa Zemunika i njegove okoline. Pod.irzanjem prve džamije i mekte'ba u ZemUJni'ku i zavještanjem dobara za njihovo izdržavanje Perhad-paša je utemeljio to naselje kao kasa.bu. U našem- 'Popisu stoji: Sama kasaba Zemun sa istoimenom tV'I'đavom u navedenoj nahiji Kotari. Spomenuta tV'l'·( dava se 1ta!azi na morskoj obali i V'I'to istuTenoj krajini. Na njene .~tanotmike nisu stavljeni ,.aji1tSki porezi, a o,~klbo&eni .w i nd poreza av(t'l'iz-i divaniye, fizičkih rabota (kara kultuk), čerah07'luk.a i dru.gih obaveza u vezi tv1'đ.aV4 (kiL4') i utvrda (hisa'l') ...:11 Prva mahala " Isto. -fo 135. .. Isto. fo 135: .

o ,I'..~.I '-;-,,J,, I '-:-,,,

I.:"~" \~"

v"
~,

Aj

J.~'

tS' ~.i

e

-

A.:!~

:J

~}i e ;~

I..9t.i ,pQPis, fo. 312:

~

).; w.....

U,..

c.

uJ'"j ~ ~ e ,. •

.,""'; bo •J

r"""; ~).Jj, I

~. ~

.)

.J JJot";" ~

-142

Adem

Handžić

o

zaJbiO.ježena- je: (1) Mahala časne džamije umrZog Fe1'hada, biv§eg bosanskog begleT-bega. Tada ji! brojala 81 muslimanBkukuću sa 8 mudžereda. Stanovnici ,te mahale bili su povlašteni, nisu bili raja, tj. samo se na njih odnosila navedena klauzula o povlaštenosti. Drugo stanovndštvo, odnosno mahala, .za!b6.lj ež~: (2) Ra;a. va.roši tvrđave Zemuna imala je 33 kuće, od kojih 14 muslimanskih i 19 kršćanskih kuća, To stanovništvo, keko se i iz naziva vid], imalo je status raje, nije ibiJ.o !povlašteno. Ono je .bilo zatečeno staro varoško, tj. JtI'ŠĆan9lro stanovništvo, koie je pr~aziIlo na islam. Proces lslam1izacije je u ovo vrijeme bio vrlo vidljiv ne samo ,kod stanovnika ove druge mahale nego je i kod većine stanovnike u> {prvoj mahah biUo vi.dIjitvo kršćan's'ko porijeklo (otac sa deklarisanlm kršćanslclm ~imenom, ili je Ibio označavan kao Abdullah). Ovdje ćemo Još navesti podartke o FErhad1Psšinom vakufu, naime o zavjehani.m dobrima kako za izdržavanje Ikultnlih i prosvjetnrh oqjek8lta u Zemuni'ku, 1ako i onih u Hrvatciana i u tvrđavi Silnj. U navedenoj nahi.ji Kotari, ta-čnije U blizilni Ben!kovca, Ferhad-;p~ je zavještao kao svoj vakui jedan veliki đfluk, zv8'Di čifl.uk Tinj.n Taj se čifJ.uk sastojao od ll} pojedinačnih obradi!vih posjeda (mezra). Karalkterlsti'Čno Ije 1Jo što se dalje o tome čifJ.U!ku u našem poplsu navodi: Cifl.uk Ferhad-pa§e, bitl.feg bosanskog begle1'-bega ... spada među zemlje koje je on lično sa carskom vojskom. osvojio. Njegove prih.ode je uvakujW za džamiju i mekteb (muallim hane) koje je tL božije ime podigao 'u nahiji Kotari, MO i za džamiju. i njene potrebe koju je oživio u kasabi Hrvatee, te za službenike mektreba u tvrđavi Vrama. Budući je taj posjed blizu mOTa i u istuTenom graničnom području pa ga zbog toga .",i;e moguće kako treba obređivati, to je. tL novom defteru zavedeno da se oo:l"skom službeniku, koji dowi da u .oblasti s one strane rijeke Kupe pokupi v1(lškie poreze, daje svake godine za. državnu blagajnu iznos od 2000 akči kao globalan iznos poreza fittLrije.2~ d

l..:-'.,J"

J ~J J

''r:!''

~ II J X

6

e:-<"

U )

; U':;6~

lo- ,

r

..1.>

l..:-'~"

.,)f!

»o-

r::ru'.J

lo

IS

.WaJ;

,,'.r---

,


u ~Jnl Benkovac. Kako se i~ vakut.name Vidi, Fe.rhad-.beg je taj .posjed otkupio od driave (~. A. Muftić, Isto, str. 21 I 63).

J Lv

:,rib \;..::,y ~., I..S'''' ft'" ~ ,.6 .u,.K ~..tt~ Jy L:-',....J, \ U J)X ~, 4 1

, LJ ..1..0,; ~

Tin; je danas po.znato nalSelj~

313:

• ..J \::~ ~ \::. • • 6.l.w-"f

:,L:-'.,J, V t.... tS J Lo.>. , t )I.; 11

fG

u~~ l.t~ JU&.t'~.

,~~ ~,.,J,;;, \

LJ.iiJJp
Isti popis,

III Približno u dsto vrij eme ikada,su osnovane mavedene kasabe (Glaslnac, HrvaltiCi:! i Zemu.nilk), tačnije pred ..kraj XVI stoljeća, bila S'U u gornjem tdku Vroasa, u okviru :na!h.ije U5kQPlje, na isti način formirana dva nova gradska naseJ~a, današnji Donji i Gom;i Vakuf. Obadva ta naselja bila su prvobitno drugačije na:zJivana. Prije nego što razmotrimo nastanak tih naselja fPQtreibno je pružiti osnovne 'Podatke o samoj nahiji iz toga vremena, Nahija Uskopllije ostalla je, čini se, kontinuirano u tursko] vlasti od 1463. goddne. Ona je bila :popisana 1468/9, zatim S€ a kasnije {1480, 1488, 1489) spominju pojeđma njena mjesta u .turskoj vlasti, naročrto utvrđeni gradovi. Bud-ući je dUJg'O ~redLstav1.jala ·istureno .gramčno područje, to je u njoj razvltak ,gradskih naselja sa orijenćalnc-musli­ manskom fi'ZionoonijlOm započeo r61atirvn{) kasno, te-k u drugoj polovini XV! stoljeća. UskopJfje je predstavljalo tteritorjjalno veću ~c\;;;.J"

li....J__

v 'JJ I

~~,; ,) ~ '-;-oJ ~ , ~" 4-lW-,.l ~.~ "J~ .i>.r '

~

\ ->oo J

..

-'

~ \.

r>--J

,

fJ-----,; LJ

6~""

.

'.J.J

LJ ~ \

~,~, ~I..,b.'.ill ~'"

~~

d,;

'-:-'-:f;;

JL

,

143

Gornja zabilj~ka je svakeko ma'Ča:jna:. ona :nam objašnja.va prave razloge' kako je Ferhad-beg SokoJovtić 6'telkao m.8Čajlne mulkovne poSjede u ovoj zapadnoj gram:ič.ndj Oblasti Bame, 'koje je kasnije mogao da za·vješta u dobrotvorne svrhe, i zatto je Ibaš u navedenim mjestima Zemuniku, Hrvatcima l Sinju osnevae spomenute svoje zooužbine. Budući se moa da su TU!I'ci ZemU!Iliik i Kotare osvoji,li 1573. godin-e,l!C Jte da je Ferhad~beg došao ml; IpdložaJj bosanskog sandžak-bega (1574) sa položaja kliškog sa.tl!džal\:..,bega, onda je stvar jasna, Iako se, dakle, u citiranom defterskom tekstu ttlll"lSka osvajanja u Kotardma vežu za Ferhada sa titurrom pde. jasno je da je on ta osvajanoa {postitgao znatno ranije, lk.a,o k.lišk:i sandl!alk-~ Ferhad-beg, te osvojena pO'drUlČja pri,pojio :kli.škom s8ind!aku. Ta zabilješka 3aldrži i druge !podatke koje ne nalazimo u Ferhoo-lbegov<)j vakufnami,u legalizovanoj oko 1580. godine.

..u-~ \;.J by ~ ~~

"...u-~' .",;'.J~'

foxantra.nju nekJh gradskih na.selja u Bosni u XVI vIjeku

0)(5

U

.A...:... '--"

J'..a..J, I

J.t \;

II

..w~1l'.J, I..

~.

..:.J \i)\.! I

fl

-

lJ.1~~~..w ~, Jo! ~I dJ)"

t..S'

r J -Lt J. ~ 'J, I·

,

~ 1~ IJ"':I <: I O...., . ,&.ao-" .., I ~'JI-.\.td.; I·.:>. .r ~'I.J\

J4 H. SaJbanovU:, Bo~anski pa.§aluk, str. 75; .prema S. Baša,giću (Kratka uputa tl pro!l()$t Bome i

Hercegovine, SarajtWo 1900, 1ltr. 38), međutim,

to se dogodilo j'~ 1568. godLne. II A. MU!ftlć, isto, str. 1~7.

'.,; 144

Adem

Ha.ndžić

n8!hiju koja ISe !prostirala u dollni gornjeg VI1ba.sa, s desne i 6 liJjeve strme te rijeke, sa tri zatečena srednjovjekovna grada: S ..~ed, Vesela Straža i Prusac, i sa trgom Gračanica, !koji je ~ra 'JO predstavljao podgrađe Su.sjeda. Turci su održavaliPrus&:C i Sus jed, dok je Vasella Straža od početka bUa Ills!puštena, !kaQ što je U!brrz;,) zamro i trg Grača.nica(dan.ašnjeselo između G. Vdiku.fa i Bugojna). Kao granično podru'Čtje bilo je od 'Početka turske V'lasti. đobrim di(jelom naseljavano vlasima-stočSlrirna koji ISU pripadađ:i carskom hasu. Oni su ovdje običnolIlas'tanjivali odvojena, tj. kompaktna vlaška sela. Prvi podaci o naseljenostr ovog područje dati-raju iz 1516. godine, kada je ta .nahija obuhvatala 48 sela, i 11>0 30 sela zemlloradni&e raje i 18 sela naselljetllih vlasi.ma-fi.lu.ridžijama. Ukupan broj rađinskog st!la1JOViIlištva iznosio je 477 kuta sa 74 mudžereća, od če-ga je na muslimane otpadala 171 kuća sa 74 mudJžereda. Vlm~ je bi'lo u:ku\pno 248 kuća sa 38 rnudžereda, od kojih je '28 kuća b.l.i.-: mus1.ima:nskih.. 16 U (Popisu iz 1540. sadržani su, aneđutim, samo podaci o vlaškim' naseljlma, Ikada je u toj nabij:i .bilo popisano 19 vlaških sela, !podijeljenih na sedam džem ata, sa u'kupno 392 kuče.vod kojih su 134'kuče bile muslimanske". Zatim, 1550. godine nabija je obuhvatala 22 vlaška naselja, podLjeljena na osam džemsta, sa ukupno 455 kuća, od koji!h 117 muslimanskih. Raja je riaseljavala 17 sela i varoš Pru2lBC ~edina varoš u .nahiji), sa ukupno 522 kuće, od kojih je 108 kuća lbilo kršćanskih, a 414 muslimanskih.P DoseO.javanje ovamo vlaškog fi'lurdžijSkarg stanovništva i poslije, Ikada. je to područje prestalo 'bi'ti isturena 'krajina, vidljivo je iz nekO'JiJko činjenica. U međuvremenu turskih popisa (1540, 1650), dakle, povečavao se broj naseljenih mjesta, odnosno povećavao se broj nastanjenog stanovništva. kao i broj vlaških džemeta kojiima su na čelu stBijaJ1i knezovi i IPrimićuri. I kretanje broja ,baština, koje su ,premanajranij.im popisima bile sasvim' malobrojne a koje su se ·kasnije - prelaskom pastira na zemljoradnju, te krčenjem i daljnjim kuativ'isanjem zemljišnih površina - stalno povećavale, govore o tome procesu. O tome govori i podatak da je jedna četvrtina sela koje su naseljavali vlasi imala dvostruke nazive, što je i na drugim stranama, kako se zna, bio rezultat imigracija i donošenja naziva raniJih naselja, uz istodobno zadržavanje stanih imena. U popisima nekih sela zemljoradničke raje opet, nalazimo zaJbHjeiene domove i posjede (baštine, mezre, čifluke) knezova i prlmićura, što je takođe dokse ranijeg vlaškog statusa tih sela. Proces .islamizadje početkom tog stcJljeća govori da se to područje već dtme nala.zino u turskoj vlasti. Kako se iz navedenih izvornih podataka vidi, razJikovao se tQk procesa islamilzacije koti tl BBA, TD, No 56 (Su.marnL popis bos&l19kog saadbUta .!rt 1516. godine), ,po 18-19 1 po 23-111. n :BBA, TD, No 211 (O,p!Lrni ,popis bosanskog sand!aJca Iz 1540--42), fo 134-<138.

ti BBA, MađJ.ye, No 284 (Qpši.r.ni popis kLi:§lrOg sllllldf..aAta jtz 1550). str. 25-35 l stT. 322-360.

o

farmJ.ranju nelr.lh g.r&dsk:lh na.se1ja. u Bosni u XVI vljeku

145

zem1lioradnilčke raje od onog ikad vJ.a!ha, koji su zna.tno manje j, sporije podlijegati tome utjecaju. Nevedezd podaci izraženl u procentima su sljedeći: Godine 1516. muslanaoska domaćinstva među zemlj oradni<:imabi'la. su zastupl] ena sa 3~0f0, CLO'k j e 'kod vlalha taj procenat l.zn.ooio samo 15'010. Do 1540. kod vJ.aha je muslimansko stanovnišbvo 'biJo !pracemualno !poraslo na 34% , ali se, svakako, znatno raz.li'kovaU.ood stanja kod zemljoradničke Taje. Kako se vidjelo, g-odine 1550, musllimansko stanovništvo među vlasima bilo je zastupljeno sa 350/0, dok je istodobno !pOStotak muslimana među zemljoradni.čkom rajom iznosio 790/0. Po jači'lli procesa islamdzacije već ISU se 1550. godine nazirali pun.ktovi 'budućih gradskih naselja, gdje je enuslimamsko stanovništvo bilo Ibrojnije. U tome se već rano ocrtavala kornunikaciono-privredna ili strategijska važnost nekiJhpunktova kao što su podgrađe Prusca, sela o'ko budućeg Donjeg Valk.ufa (vlaške selo Blagaj sa selištem Krstla.n) , vlaška sela Donjl, Gornji i Srednji Oborci, ili rajinska sela Cesta i Podgrađe. Već tada je varoš A!klhisar (Prusac)faktićki pred.stavlljalamuslima.nsku 'kasa;bu, jer je imala 85 muslimanskih .kuća sa 12 m.udžereda i samo 6 kršćanskih ,kuća. Prusac je zbog svog ,gea-strategijskog značaja u drugoj polovini tog sWljeća, predstavljao najveće naselje i duže vremena ostao administrativni i .kulturni. centar na-bije Uskoplje. Kasahu Novosel, kako je: to naselje prvi put zaoilježeno u popisu .iz početka xvn stoljeća, osnovao je domaći ,plemić Ibrahim-lbeg od loze Malkočevlća, čija starina i potječe iz riahjje UskOlplltie. Ibrahim-beg je bio &in čuvenog 'kraji§kog bega Malkoč­ -bega (hercegovačkog, pa kliškog' s andčak-bega) , a unuk poznatog Kara Os-mana (Kara Osman-bega), koji se smatra najstarijim poznabirn ~retkom ove ;plemićke loze i koji je u Uskoplju i !pokop8il1. UKopčiću nedaleko od Donjeg VaJkufa još i danas se nalazi prilično očuvano turbe Kara Osmanovo.w

o

Kara Osmanu ne ena se goiP0=t!.0010. Dok nije Ho Sa·ba.nović objavio nadgrOlbne nartplse njegovogsLna Ma.1koć-bega r unuka mu DžaJfer..bega {Natpl.si na nadgrobnim spomcmicima Malko/!%'>

tovo ništa

-bega t n;egovog rina D!ajeT-bega, POF II, 11152, 249-258) postoj-a.la su o tlm 1ičnMt!ma različita mišljenja: Hammera., Ba~agiea, StrnO~ka, B&bingera, Mai:aJIĆ8 i dru,g·Jh.. Neki su Kara Osma:na' smatrali Malkočevi­ ćem, što ·bi znatl10da je Ma1koč­ -beg blo ou\(: Kara' Osmanov, a ne njegQv sin. Poslije publikovanja tih natpisa lzvjesne čLnJenlce su pOoS.tale jasne, 2e!lm da istal«lem da· to što je više autora (Pečevl111, Babingu, Mu-

10 -

Pri1oz.l za orijenLalnu f!:lologlju.

vekH, Bašagić i Elezović) id enti:f1kovalo Kara Osmana kao Skenderpašića, nij e bez osnova. To njihovo m~jenje je, i.sLma, i pobtlano (H. Saba:nović), ali sUoprotno nije ni dokazano. Neće bllti tačna samo tvrdnja tih autcra da je ·La1 Kara osmao bio i bosanski sandžak-beg. Da je Kara Osman, najvjerovatnije, bio sin Mustafa-begOV, a unUik Skender-paliln (Skenderpatlc) naveAću dVĐ pod8ltka. Mletački ,poslanik i putopisac Katari.no Zano prooo.zećl kroz Uskaplje (Kopčić) 1550, godine zapisao je: Na polju lera; mosta veHici je grob otca Malkoč-beoa. koj se zvao Osman-beg, te je Icao konjički kapetan sve one krajeve osvojio (Rad JAZU, ·knj. XLII, Za-

--146

Adem

Handžić

llbrahim.,beg je vršio razne slU!Žlbe u oblasti kliškog sandžaka. Prvi put se ~ominje 1550. godine kao Ibrahim- sin,Ma1kOlČ-begav, koji je posjedovao timar II .na.hitii Uskqplju u imasu od 6.000 a.kči (up. bilj~ 28, str. deftera 340). Tada je vjerovatno bio .zn100. spahija. Dalje, posjedovao .je više čiJJluka u nekožiko nahija tog sandžaka, g,reb 1882, str. 93). TB1j Osmcm-beg, lccm;ičlci lcapet411 biće, mlsldm, iden­ t1C:81l .sa Jednim sVJedOkom potpisa­ nJrn -Il'll: va.kufnamL Musta!fa...bl!lltll, si.na Skeoder-,paAiona o pe>diignwtoj deamtjl 'u Sar&Jevu (Skenderl:ja). i zavještanim j'i je 1516. godi-ne zaJpLsan kao zajlm u Jl!l'hUi Neretvi i Uslroplju (UlSkop­ Ije 2 sela. Neretva 2 sela i Rama 2 sela) u Iznosu od 20.264 akče (.aBA, TD No 56, fo 25). Prema tome. xa­ ra Osman je bio svjedok kod vakuf­ ljenja Mustara-bege, sina Skender­ -pašlnog. Iroji je, vrlo vjerovatno, bio sin Mustafa-begov. Kako se zna, Skender-pah }.e bio kršćaoskir; rodl'telja. Tri puta je bio bosa'nskl sand'bk-'ol!llt (1478­ 1480, 1485-.1486. I 1488-1489), 'l1 me­ đuvremenu rwnelijski begler-b~ i kubbe ve:z.ir (1490-1496), te umro 1504. godine (H. Sa'ban ov1e, Bosan­ ski sandžak-beg SkenđeT, IGtoriski glaooiUc (Sr:bije) l, 1955, 111-127). Njegov sin Mustafa..beg, koji je od 1514. do 1526. U1Pra.vljao Si.rijom, bio je carski zet, oženjen kćerkom Se­ lima l, koja mu je rodiJa sina Osma­ na. Taj O.smaon je, po mišljen,J.u spo­ menutih a.u'tora, Identičan sa Ka'ra Osma nom. Tako je on bio s oće­ ve strane unu,k S kender...pa§ i'I1, a­ s majći:ne unu.k su.Hana Selima I (1512-1520). Kao aga "onjanikn tvrđave Prusca S9.sVim Je vje.rovat­ no, kako tvrdi Zeno. da Je ·neka po­ dručJa u U.s.koplju zaista on osvojio. slo

r

O formlra.nju nek.ih gra.dskih naselJa u Bosni u XVI vijeku

a naj-više u. Usk~ju za tkaju je ibiD najviše vezan. U toj lllahiji je i .njegov otac, Malkoč-beg, imao .čWuke i druge posjede, a. neke je i zavtjema
~

li

&

je postao za.jim. Godine 1574.lbio je na dužnosti kapetana Obrovca." Oko te godi:ne on je u mjestu današnjeg Donjeg Valkuia podigao svoje vakufske c:fujekte: džamiju i mekteJb, čime je to lDaSeđje steklo os-novne uslove da 'bude proglašeno kasa-born.. Prema kron06tihu origi'X1allnog natjpisa na džamiji, koji je ZSJbiJj,ežio EvHj'So Celebija, Ibrahim-beg je svoju dža.m.iju podigao 981. ;gadine (ilz;m.eđu 3. V 1573. i 22. IV 1574).32 Komuni'kacioni 2mA'Č8lj tog mjesta. porastao je bio još od ra­ mje. Već u popisu iz 1574. gOdli.M iana podataka da. je i prije te godine bio započeo uroanl razviil1lk tog punkJta. Naime, ako se u tome pcplsu spominju dbjekti: most, karaVa.n9aNj i tekija tl. blizini Akhisara, vakutske ustanove predaka Omer-bega, sina Malkoč-be­ gOtJa,~ tj. brata Ibrahim-begova, sasvim je vjerovatno da su se spo­ menuti objekti na:lazili na mjestu današnjeg Danjeg V~u.fal premda u izvoru lUJe precizirano samo mjesto nego samo rečeno da se na­ Iaz! u blizini Prusca (~khisa:r), Staviše, iz ranijeg popisa sa.majemo da je jedan mem lbio podignwt preko Vrbasa još prije 155
u

prj,1og takve identlifvkaoJ.je Kara Osmana govori jedna druga važna C:inJenica. Sta je, n&ime, vezale Slcender-.pa§u i njegovu uSaradevu. Kao tbosanskl sand!ak..ber; često je bor&Vio u PonJ6cu (1480). On te II Pruscu podigao i s.ultansku džamiJu u tvrđe.vJ. t'SU1ta1na Baje:l.ide) 1488. godine (~. ovdje bUd, 9). Mustadigao mm! ,preko Vrbasa (up. ovdje bHj. 34), a moguće j05 teJcioju i ikara'Vansa.r~ (ua>. ovdje bilj. 33), te Imao više .pcll9jeda u Uskop­ lju, što su na'SI.i.jed!lll, njegoViI sinovI. MaUkoč~beg Je, takođe, asta·vlo svo­ je vakufe u Uskoplj.u.. NlWode se II po.pLsIme. mlinovi MlII1koč-be.gova vwlrofa na rj.evih sedam smova I .njihovih po­ toma.ka u nahi.h UskQP!ju. Prema tome, .prvi .poznati predale ove z.načajolleplemLćke lo.ze biće, po svoj ·priJ-id, sa.mi :>ken
147

» BBA, TD, No 533 (~irnl po­ phs ~og s81ndžaka Iz 1574), fo 106.

ž

Tu se spominju mlinovi Malkoč­ -begova vakusfa na Tl,j.1!c:i PI1JISIllci (rječlca ispod tvrđave Prusca), u Isto, to 107. Tu je za,plsarn: Ciđ1uk u selu. zva.nom Dana HaJU, u na:hijl UlSko.plje, u PQSi«!>u Ibra­ him-bega, sina Ma.!lkoč--begoYa\ ka­ petana tVrđlWe Obrovca.. 31 Evlfd.a Celebl, Putopis, preveo H. Sabanov1ć, -Svje!llostc Saa-ajevo, 1967, .str. 130, :lO BBA, TD No 533 (lljp. bijj. 30), fo. 107. Tu ISto ji sljedeća ~Bibl!lje§ka:

..;.J J'-'j-'

'.

"

~..lJ~ b,.,;.

,

~J~'~'; ~;;

~~\. r~~ ,~~ ..;,5.l.

~I,,~~~~ ~ "

~.; J l.D.>J \ ,,-'~r:- ~ A;

10'

"'ftt

1.S,)6.J.J u)lJ'

. u.;, d,t~.~

6

Ad ~u lt,; 1S'"

~ ~ ?.) "..a.4- \.s;JS' ..&;e \ t.S

,~,

J

3<

~

6..v,' ,".t;JJ

BBA, TD, No 284 (t!lP. bUj. 28),

str. 323:

J~

JJ

d~ ...let J

U ~

~~~ ~j • J J L.:u..:i' 6.J I

lJ';:';

- ,/) _-'o .~... .:.:>'l..-

"

.JJ, ~' -'

JJ

_ l; t!L. U. ~ cS..I..O.-~

.JJ, ~ '..H-r cl..c.; ~ ~,~~

...L.-.J • . I.." -'

'> rr" c..r:-:;~ /) -'jr!

fi

4·tSI-;~

-'~

~, ..;.Jj~ ~~~

Adem

148

Handtlć

f

o

...........--r

.

149

forml.rainju ne1dh gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku

most na Vl'Ibasu podignut je približno II isto vrijeme, i to od ka­ mu.ni:kaclcme važnosti i zasnovano te ubrzo preraslo u kasabu. Vl"lo

mena sa pet lukova, kojim je nešto posI:l!je Katarina Zena prošao ~~; je ka.rakteristilčna zabiJdeAka u našem popisu o tadanjem geapo1i­

putnik PouqueviJlle idući od Prusca za TraWliJk,IS a bio je poznat tičkom i .komunikaclonom značaju ove kas albe i o razlozima pore­

i kao Su:lejlm841OV mast." Bio je podignut, očito, u današrdem Do­ skih povlaštenostl njenog stanoWl!ištva:

njem VaokUJfu.. Prema tome; taj most je bio podilgnut prije 1565. Ka:laba Nef} Ab4đ (= novo naselje), drugim imenom Novosel.

godi.ne, a. mogao ga je podsći Osman-beg ili njegov sin Ma'likoč...beg Stanovnici ove kasabe imaju malo obradive zemlje. Budući si! svi

po sultanovom na.ređenju. bave zanatima i trgovinom oprošrent su. od svih Tl4meta, fizičkih Sti'Catl.jem gradskog statusa to naselje se kasnije brzo razvi­ rabota (kara kulluk). av.ariz-i divaniye i čerah.orLuka. Od - zemlje jaJo. U navedenom ~u ono je nazvano: kasaba' Nef) Abad dru­ što je, moguće, obrađuju samo će posjedniku zemlje (spahiji) dati gim imenom Novosel.s 7 Da su Turci na svome jeziku to mjesto ušur od prihoda, kako je to bilo zapisano i prilikom ranijeg popisa. nazvali Nooo 7I48elje (Nev AMd) ima svoje opravdanje i svoj i5OO­ (ZaJtim) j:e 20. muha1"7"em.a 999. godine (19. XI 1590) stigao carski rl~ki značaj. Naime, u izvorima nije se moglo utvrd!itipOIStojanje ferman sljedećeg sadržaja: Budući Novo naseLje predstavlja der­ as ranijeg istoimenog seoskog naselja na tome mjestu. Na tome bend, a blizu je carIlke g'fanice, i kako se nalazi na javnom p-u.ttt punktu je, da:kle, niklo zaista novo naselje, Ikoje je 1J~ svoje ko­ koji vodi prema san.džacima: Bosni, Hercegovini i Krki, te kako je preko rijeke Vrbasa, koja protječe kroz taj derbend, potreban most, selo Novosed, Boli su postoja.1a U1P~­ a budući je stanovn.ištvo spomenute ka.s4beoslobođeno od d"U1tmilt '" ;.;.~ ~ .J.~<.i. Wl:.. .',.r., ."r.•• redo kao dvarll%lič·lItana:se!ja. Na­ nameta (avariz), to će - kako je ono do sada bilo oslobođene od line, u ,popisu iz ,~e1lka· XVII st. avariza - i u buduće biti ostobođeno od avariza~i di1X1niyei ostalih .) L.cu..cl ~ 1J}.)rf J-~J' ~ na·1ll1U1mo osim te kB6abe (Nev Abiid lli Novosel) popisano l selo pod na­ nameta tekalif-i orfiye pod uvjetom: kada nesretni nep"ijatelj bude tJ~" .r';.;e dW,' o~j'. zivom: selo NOĐosel, dnlgl.m. ime­ napao, da na loc:mju oi naoružani požure i stt..protstave se, da most sa nom Krst;an. zajedno sa Blaga.jem vl.astitim matlerijalomi sredstvima pociign.u,3Đ te da ga - zato što l :" ~ ,-;-,,,J,)It' u ~ (TK, TD, No 475, fOo 84). Budući da je neophodan - prema potrebi obnavLjaju i poprcwtjaju. DoJdegod ta naselJa postoje! dB.n8s(Novo Se­ • cs -eJ" I ~ ct...a.L...o ~ svoje sLužbe budu bez prigovora obavljali oni su na opisani naćin l~ i Blal,gll>j), keo sela sjeverno od Donjeg V1lIku1B, juno je da je u - prema ranijem popisu i tt smisLu navedene carske zapovijedi ­ d~fteru 2.llb:Ilj~lmO selo Novosel. oslobođeni i tako je zaveden.o i u ovom novom popisu. 40 Taj Kara 0sm8lll0V most biće. <'

'oJ

dru.glm imen.om Krnja.n (lrecllstav­ najvjerovat:nlde, onaj drveni most u 1jBl!odmgo naselje I da se Iz lijega nasu,prot Kara OsmarllWa nije r~lJa kas8lba NevXbld lli tur.'oeta,koji spoml!nje KatarIno Ze­ Novosel. ISllco to selo Novo SelO na­ no (vlddeU u .bLlJ. 29). Gledabi'ČIno se radi o jednom za.pravo dva imena, jedno tursko, starom imenu nas~& i drugom tj. perz\đoSka konstrukcija NevAbiid imenu. ko]! doseJjavanjen donose (==novo naselje) I nu oselrv NOlJo­ \'1351 kao ime na:seLj.a svoga ra.ni­ ",,/, Jcg obitava·Jištll. U ovom sLUćaju nazLv Krst;an bilo bi staro ime na­ lli Treba objasniti da je, Lpa~, u selja. I)l:~Hni kasabe Novosel, ,po5tojBlo j Kopčiću

Prema ovom !%vornom tekstu, XVII stoljeća nije !posto­ jao most na Vrbasu u ,podrućju da­ na!nJeg Donjeg Va4tufa, premda je r~ije lItwđeno da je 'Illi> tome mje­ stu bio ~ut most za vlade sul­ taaa Sulejmana (\loP. bl1;l.33--35l.

Očsto je Vrbas odnosio mostove. Sa istom ~com susresti ćemo se i u Gocrnj:em Vakuf\L Takvo pital!1je po9tavlja.ju, takođe, "Cell/: i Mujez!­ nović u"vezi sa sudbinom navede­ nog mosta na Vrbasu 'u Donjem Va­ kufu(UIj:l. Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, str. 129). 4O;rK. TD. No 475 (1603-1617), fo 82: :If

početkom

.,.

:~ ~ ~

...d

J

.

~

,,,,~,;S

.

.! OJ ~

l"\.;

uL;~\A' dJ~;.a ~ I OJ l!1.:.6..t.. ~ t.5""'"• ., .....)".,.. . " \ ~," ~...

•-1-;

' O I . .'

n.tIll

LS.) I

,-:""J, I ..1-J:;

" . ,~O

\., .0 . U~-­

ili..J,' .u..::- ~.rl= J ~ , s U ..iw':;.:l/ , ..J ~ ~

0.;J,>.:l,;-:,- s V J~ ~ ..J...p) \~ ..:;..; '..JJ "':".,J, I r-L- , W L..... J~

~-.)"fi I

I..JI.J.

urK..J:...\ ..

t~~ fJ...DJ ' ~ l..::>

.:l~?J;'; )J-I.;:' ~ •• r .~ J~' -'

,!I'

. je;'" . ),.;.1

u.... .;e \ -.:~

I' ­

_

'-:")-')

cl ..J.,;,,;-(

,..,

..~

wLi.b •

<:

~f t

~ JI....... r~ ~J -1.;:'

J'.,:'

Adem

150

--

Handžić

stoljeća kasaba Novosel je u dvije musliman­ ske mahale imala 161 kuću sa 33 m.udžerred81 e~ sta­ novnika. Drugog stanOfVništVa, osim .muSlimanskog, nije tu in bL1o. To je razumljivo zbog toga što ta kasaba ·mje imala ~ varošku

tradlclju, osnovana. je kao novo naseljena važnom komuni!kaclonom punktu i isturenom derbem:lu. U izvoru se ne navodlipori(jeklo tog stanovništva, ali s obzirom na utvrđene činjeni-ce nzvitka drugih

gradskih naselja u ovo vrijeme, ono je bilo doseljene d!ijelom iz susjednih sela a dijelom iz najfbliiih razvijenijih gradskih naselja (Mostar, Livno, Foča, Sara,jevo~. Prva mahala, zafbilježena: (1) Ma­ hala džamije Ibrahi-m.a, sina Malkač-begova, obuhvatala je. 112 kuća sa 27 muđžereda. Druga, nazva-na: (2) Mahala HMan-efendije 41 i časne džamije Mehmed-čelebije, imala je 49 kuća sa 6 mudžerreda. Svi su ti stanovnici bHi zanatlije, Hi su vršili neku sluZbu. Prema

, ~~..J ~

oi;;'

t • •

.J ~~

~ ...u;,.;io

... - ,;-wo

Arr~~~

, eA-~,

cl.M.v~

\0:',.1, ~.

»» .0..,Ji ~

.J~

6jjj

~ '-' ~..u~j,'. J~ r;,..l:! , ~~',..J.' wW, \ v" ~~Jv ~,\

,} j

I.S}"=!"

~,'rj 'll ~ ~

~ l>.

~

lJ

A.LW,' 6

~,

.Jj»,' fr e

IJ.)J-f)-

~';

t..P~~ ~~,\ 0~)'S­ U-~ LJ ~ 4 .~ ..J.S~.):!,

~~ .JJ>~~ ~.J ..v-:' o ..J6-+;y u-r,J lS::: ~ L J j

~j".rt

~.;---J.,..~ ..ađ.L' ..

.

u.-J,' ~ la.,

d!W ~ .J tt:'

I::, . v~'.Jr!'

d

cT

6.J.,;.; \.o'. )

~J.xY· , L.:-'".~ ~~,:;

.u.....:.."J ..Li; . .:

o

xvn

. Početkom

LS.;l.H..

"L

.L.~ .JJ, \ rJ 'i ~J..1.!'

~

rjJ IUr-oS.)11"'''''':;, lJ

~~

..uj\:;.. J;.. ~'..J I. .~~ \ ~,..

Li...·:rI.,

4

•

I \

j'f~"

.r , ,

.I .. (S.r~~

~ l..;r.;--

~,.)

.r­

'-- ~~j,' c,-r~ ~,

.s ..l.OJ, , ...1,,0-. " ..1.! J.>:-;;-:' ..J~..,J u Ko je taj Hasan-efendiJa? Ni­ je JJ. to .poznatl .kadi-ja .i ućenjak Hasan, ZVSII1i Kaf! i-z. Prusca, koj i je, mo~uće, i tu utemelj.io neke svo­ je .građevine te se postepeno formi­ rab mahala. u ·kojoJ j.e Me-tuned­ -čeloo1ja .pcJdLgao. svoju džamiju? Evlija Celebl(la je, liStina, naveo da je Hasan KšfI %ll svoje učenike i ~~are· prijatelje podigao nil jednom prostr/mom i plodnom mjestu novo n~elje (Nev Abđa) poput kcuabe . . . CĐvUja,Putopis ISabanović/, str. '133). Međutim, zna se da je 'to mjesto biJ.o uzvn;enj.e 'll Pruscu, odnosno naselije 'koje se razvilo oko zgrade koja je predstavlja-la med-resu i Ka­ f1nu ·tek~ju, u okviru koji! je on i pokQpa-n. TQ I»ZviAenJe naeiva'oo je Srđ, Danas tu, -pored na.vedene zgra­

de i KafI.na turbetao, pootoji još mek­

tab 1 diaml,jn nad !koju se nadvj{)

vrlo iSta.r 'bor, .koji, je zbag ogrom­

nih dimenzija ,pad zaAtltom države.

Naziv Ne'!) Abiiđ (novo oa.selje).

kako je u to vrijeme narzivana sama

ova .kasaiba (Donj.i VakU'f), nije, d-ak­

formiranju nelmh gradlskih na.se1.ja u Bosni u XVI vijekui

151

njihovo] struMuri to naselje je predstavljalo kako strategijski va­ žan p.wrkt(dez,bend), jer je imalo 14 nastanjenih voj:nlli liJea (10 spa­ hija, 2 ćena.je, 1 su.bda i 1 vojvoda), tako i gradsko naselje sa re'lati'Wlo raznovrsnim z841.Sltima i općenito ·brzim razvojem.'! Tu je bilo i zenata .kolji su karakterisali razvijenije zana1ske centre, kao 'Što su izrađivači nakiU!. i zlatari, te trgovci uvezenom čohom (čokadžije). Spominje se oi jedan ranar (džeTroh). akči

Vakufi. 1) Akti.va IJbrahim"begOlVa vakuf a iznosila je 77.000 gotovog novca, što je davano na zajam u-z; interes. 1lbrahim-beg

je još podigao i za.vještao l8 dućama u istoj kasalb~, kao i 3 mlina na rijeci KMi. Godmja zakupnina od dućana dznosila je 5fr8, a od mlinova 1.740 alkči. TaaJttiva trošena je uglavnom na plate slu­ žbenika", a to" su: imam, hatib, mu.alim, mujezin, drugi 71lIUjezin, [erraš, drugi ferr!tŠ i muteveHja. 2) MUva. Mehmed-čelebijina vakufa sastojala se dsključivo od za vještanog gotovog novca, u iznosu od 40.400 a.lOOi, od čega su pla­ ćani slw:beni'ci, a ost8Jtalk je davan na zaj am. Slu2Jbenid su bili: imam, hatib, mujezin, jerTtJš i muteveHja. Osim ta dva vakufa, odnosno osim njihovih kulturno-pro­ svjetnih objekata: 2 ~amije i jednog mekteba, sigurno je tu po­ stojao još najmanje jedan karavansaraj nekog raniljeg vakufa, kao i jedna tekija, što je i ranije spomenuto, Naime, među popisanim stanovništvom bio je zabilježen j-edan čuvar 'karavansaraja, kao j dvojica d-erviša (sufi)}S

Još ću spomenuti opći privredni značaj ovog tpodru~ja po­ XVII stoljeća na .koji jasno Ukazuje održavanje nekoliko godišnjih vašara II kasabi Nouose; ili u njenoj okolini, odnosno ti nahi]! Uskoplje. Još su, i prema ranijem popisu, kako u izvoru stoj», tj. lprije 1574. gcddne, u toj k a.s abi održavana dva godišnja vašara. O tome je u našem defteru za:bilježeno SlIjedeće: Panađu'7' (vašar) zajedno sa badžom na ĐU1"đev-dan i na Mihalj-dan, kao i badž na sedmičnom pczaru u kasabi Nev Abad, drugim imJenom Novosel. Od onih koji povodom vašara dolaze u spomenutu kasabu po nekoliko puta godišnje, /00.0 i od oniJi koji u sam.oj toj kasaM prave pazaT i pr.odaju robu, uzima se po zakonu carina (bac), a četšccrn

le, .PTedstavLjao ni·kndtvo VI1astito ime nego općt naziv II turskom jeq;~ku (perz. slcženlca) zasva.ko no-vo ,po­ dl.gnutonaselje. Tako je, dlllkle, .na­ zl.vana· ova ka-saba, ka
u

Popisivač

je ·u ovom

s1U1Ćaj.u

brižljivo .popisao za.nirnatllja stanov­ nilka.

Najbrojnij~

su ,bili

za:st~e-

ni zanati: ta-baci (22 zanatlije), mu­ ta:pi (l8), ·kovači (17), člzmedii·je (l5). tl'1llovcl (13), .majstor!' drvetom ­ neccar (8), krojači (7), sa.rsčl (6), sa­ mardžije {5) 1 donćad· (5). POO'toja.li s~ tu i drugi zBlI1aot1: berberl, mesa­ ri, kla~nlčari" tpekarri, bozadž1ie. ~er­ betdžije, 'halvedžb.lil, ćurčl·je, Paa>uč­ d.žije, ja§ma.kčlje, kaaadd.žlje, savat­ džije, ~IJe, fučdžl.je i baćv8't'1 ­ TK, TD, No 475, fo 82-83. Q TK, TD, No 475, fa BZ~.

,

..........--

Adem

152

Hand!ić

o !om1l.raaJu nelldh gradskih na.selja u &snI u XVI vijeku 153 uzima se i ihttsab i ihza.rije. Kako je u mnijem popisu bito zaue­ deno da se na spomenute dane, u trajanju po tri Mna, od:rŽ4Va;u. navedeni t>dari, to je na isti način %atledeno i tt. ovom 1'l.OOOm def­ Mehme<:hbegu 'bilo izričito naređeno da svoje zadužbina rpodiigne teTU.." Zatim su dva puta gooi!nje, na Vldov-;;dan do na joi gedan na tome punktu, kojI je ikQlIl,u:nitkaci'Ollo /postao vdan, da ,bi na taj

dan I/praznik)45 održavani vašari kod sela Paloč.4 8 Nešto ranije ti vašari su održavani ll- selu Donje Skrtei 7 koje se nalazi zapadnije od sela Palo.č i dallje od puta, pa su carskom naredbom ti vašari premješteni u seloPaJ.0IČ. 4 8 Još su održavana dva vašara godišnje u selu Balčetlo,411 i to na Vidov-dan i Petrov-dan.š" Ovi cvašari u selima očito su naliviše predstavljaJU vašere stokom i stočarskim proizvodima.

••• U istoj toj nahLji, takođe na Vroasu, oko dvije decenije po osnivanju kssabe Novosel, 33 km odafle uzvodno, formirano je ct oš jedno novo gradlSko naselje, izv. kasaba Cesta, .kalko. se prvobitno nazivao današnji Gornji Vakuf. Tu kasabu je osnovao zajim Meh­ med-beg Sto'ČaDd.n61 (početkom .posljednje decenije XVI stoljeća. U smislu mavedenih slUIČS{jeva (G.lasinac, Hrvatce) vjerovatno je i '4

TK, TD, No 475, fa 83:

45

J,.J E~ t- ~\t;.' ,)~~Č~' ~~ j,) , J-j.; ~ OJ rl;. OJ lt~ ,r-A:-'

, ~,)~~. ~~'. , -. ~./l)..J ~

b...a; 00:1.- .:J.>đ.J}of')- ~

~~\;O ~Jr;.\;

,.

tJ

-;t

.

4

~

..J6,J.,---t;, .~. f ~ OJ~

V~·\; ",.J~ ~".j'~ ~~ ~ ~~\J ~,

č.~

";j,'

j,,) ~,.H ~.J L.ču.. \

u,s~J'

d,r

6~ ?

o,r...

~

OJ

oJ..,J..JJ't; "»j' .~p1

,)..J6

~,y".u~

cLJr:

j

~

~ ? . J ".JJ,' • I.S

..u.l" I

Ime praznika nije se moglo

pročitatl-. 4. Danas selo njeg Vakufa.

P8l1.oča,

kod

~r­

'" Da'nas selo Sk.rte, po4t.a Gra­ čanlce,

48

TD, No 475, !o 83.

u NIje se 10

~o

ubLoJra.t1.

Isto, to 83.

U clltl.ranom defiteru (TK, TD. No 475, !o 52) za.plsan je samo kao Mehmed-beg; osnlvać džamIje I ma­ halle. Međutim, na jednom nadgrob­ nom spomeniku od ramUMa 1084 (I:zmeđu 10. XlI 1673. ie, I 1(74) u haremu Mehmed-begove džamije, legator je zapisan kao Z8Ijim Meh­ med-.beg, dok ga .trad1olda u Gor­ njem Vaku!u:zna IPod Imenom Meh­ med-beg Stočani!n (Ilp. M. Had-iiJa­ hlć-M. MujezJ.nović, utoglI dZami­ je Mehmed-bega St()č4nka4 tL for­ mi1'a1tju Gornjeg Vakufa, Odbor IVZ Gornji Vaku1, 1971. str. 10. II

način ,bilo osnovano gradsko :naselje. Za r8.21liku· od forrnir8ll1ja No­ vesela, naselje Cesta, međutim, imalo je i svoju ramju istoriju. Naziv Cesta je naša rije'Č. Ture! su ga zatekli Ikao oznaku za manje seosko maselje. U !popisima iz XVI i iz ,početka XVII stoljeća više puta je zabL1je.žen,pa nema ;s~e u ortografiju naziva; tre­ balo bi .ga 'Čitati: Cesta (Cista) ili Cešta (Cišta). U turskim izvorima prvi put ga nalazimo 1516. godine kao selo ze:m1(jora.dničke ra:j€ 0022 kuće i 3 muđžeređa, od .kojih 8 .kuoĆa sa 3 .mud'že.reda musti­ mani i 14 kuća (jedna na 'baštinsko] 2emlji) kršća:ni.u I nakon 40 godina. "bro-jlJro stalllje stanovnika ostalo je približno Isto, U popisu iz 155{). selo je imaJ.oukwpno 26 ažaju i u broju naseljenog stanovni§tva. Naime, 1574. godine u .tome selu je bilo popisano samo 9 kuća: (muslim8.l1Skih) sa 12 rnudžereda, U selu su još postojala 3 čifluka koji su seuglav­ nom sastojaJlj od ranijih. 'baštinsbh zemalja, koje su .kasniIje kup­ njom ili na drugi način, na osnovu .kadijskog rješenja, .bile uklop­ ljene u čiflUike. Sva tri ta čifluka obuhvataj] su travnjake, zimska ispasbšta stoke i Č8jire. Prvi od tih čiBuka obehvatao je još vino­ grad i bašču, a držali su ~a dvojica posjednika, Behram i Veleđhan: drugi čilluk držao je M);ttad spahija, a treći IllJas čaut.64 C1ni se da to ZDalČa.jmje smanjenje naseljenog stanoV'l'Uštva Između 1550. i 1574. treba objašnjava-ti upravo nastankom naved€ ' na tri čifluka, čime su raniđe baštinske zemlje (pet baštinskih zemalja, 'koliko se moglo utvrditi) roile obuhvaćene navede-nim čiflucim.a. Sta je billo Sa r3!nijih još 12 domaćinstava .nije jasno, jer u a>apisu iz 1574. nije za te čif1uke bilo označeno da su naseljeni rajinsk1m stanovništvom. To su promjene .koje se za.pažaju upravo pred preobražaj tog seo!'a li kasabicu, što se dogodilo oko 1593. godine. . II

BBA, TD. No 56 (up. bl1'j. 26),

s-tr. 26.

BBA, Ma.lJye, No 284 (u,p. bUJ. 28), str. 349-350. 61

u BBA, TD, N<.J 533 (\.tP. bilj. :W fa 117.

Adem

154

'1

Handžić

,t~

Stvarni motiv fonnirantia kasabe na. tome tpunk'tu ogleda se u njegovom privredno-komwrlka.cionom Značaju. Takvu Važnost to mjesto dobiva u devetom deceniju XVI st~ećal, nešto prlje podizanja Mehmed-begove džamije. Vrijeme podizanja ~amije predstaVlja ujedno i datum iPreobraržaja tog naselja u kasabu. Taj d8ltum sadržan je u natpisu na staroj Mehmed-lbegovaj džam~ji, ,k()ja je potpuno Obnovljena 1971. godine. Iz tog natplsa saznajemo da je dzamija podignuta 1001. hidžretskecgodine (tj. između 8. X 1592. i 26. IX 1593).55 Ta.j natpis je, prema tome, fwn.damenta1an za tačno datiranje fo.run.ira.nja te ·kasa·be. Jer, .na osnovu samih popisnlh deftera, koji predstavljaju naše [edine izvore, taj datum mogli bismo staviti jedino u' vrijeme između dva !popisa, 11j.iposlije 1574. a prije 1603. godine. SG Kasaba Cesta, kao bivše selo koje je pripadalo nekom spahitii, osnovana je na državnoj zemlji koja, dakl1.e, nije predstavJjala ničiji mu·1'ko.vni posjed. Tu činjenicu objašnjava i jedna zabilješka u' popssu iz početka XVII lStoJ,je<::a: Ka.saba Cesta. Stanovnici spomenute kasabe su zanatlije, i budući da žive od zanatske priwede oni nisu nikome upisani kao raja i na njih nisu upisani rojinski pOTezi ... A budući su kuće i vrtovi stanovnika spomenute Ioasabe podignute na S'Pahijskoj zemlji, to je zapisano u novom popisnom dejteru. da vakuf daje spahiji (sahib-i erz) po 100 akči .godišnje umjesto ušura. S1 Iz; toga proizilazi da je sami Mehmed-begov vakuf podizao kuće i formirao dvorišta i vrtove na spahijskoj zemlji, tj. forsirao razvijaruje na:selja, !pa je bio dušan ida' donekle Obešteti odredenog sp anitiu kome je ta zemlja pripadala. Daljnji tekst navedene defterske bilješke govori upravo o ekonomsko-komunjkacionom znaTe.k.st i .prevod na!lPi&a, vidjeti rađu: M. Had~Ljahić-M. MuIezlnovlć, Vlaga dž/l.mije Mehmed-beg/l. Stoč/l.nintl ti form:ira1ljv. GOTnjeg VI1!cU1I1, str, 6 i 9-10. oo Već su WlIoI'I. Be.rchen I dru.gi ~~

u dt.

ukazali na veliki

značaj na~l.sa

sa

raznih lIStPelta,ta. ~I.graof:ski sporne.nicl, op{:enL,to, predsta'll'1jaju važne

izvore za- .tatno

Ultvrđ~vail1je

nastan-

ka po;jedlnih objekata a, prema tome, L za tačno Ultvrđlvtmje drugJ,h il'itorijsklh .čmjenlell:. SaČouvml niltpisi u mnogo slučajeva ,poUtZdano i konkTet.no nađO(pUol1JuJu poda.tke koje .sadrte turski po,plsnt deof.teri koli. npet. za ran! p.~rlod .pred9tav1jaju, obi6no, I jedl'ne illNo.re (.\lIp. ovdj-e bidj. 2. 4, 5, 8, 9, lO, 32, 51, 55 I 75). '7

«

TD, No 475, fo 64:

.., .. ~ lA

~, .~lrb'

• Af-oCU~. - .

4,b1;"

~

J..);. ~A ~.YJ' J~

,

~. -5~'"",' ~1S'.L?j

~,.

itA ~,

c.S~.J ,Jj\,

."~,...." '~'r"') ~)...v, ' J

lJ),'~...,.v. ~ ,-

~ ~.)It ~

..aJ,'

u;l;\:-.,.,

..u.J,'

~?~ ~ J>'.Jtb ~"'" v~~ ~J J~ cl~'»~ J l-.t J'- u.J'

...v"

~.J.t~?.J •

• lJ

~, \.J' ~,' .J.ij

o

fcmnl.ra.nju nekJh gradskih n9.5eLja u BosnI. u XVI vijeku

155

čaju tog mjesta: Spomenuta k4sab.a se nalazi na promemom mjestu na javnom ptLtu ko;i vodi za Bosnu preko ooaanskih rudnika: Sebešića, Fojnice, Radostovall8 i rudnika željeZa Var-da (Varo!). Kako u bHzini ka8qbe sagrađeni drveni most preoo Vrbasa ni;e bio čvrst, spomenuta riieka kada nadode često puta most pokva.ri i poruši pa putnici po vi§e dana ostanu tl. spomenutoj kasabi, a stanovnici spomenute kasabe bUi SU oslobođeni od nameta a.va.riZ-i cHvaniye. Budući su. se stanovnici te ka.sabe obavezali da će n4veđeni most prema potrebi popravljati i održavati to su. oni za. tu suoju službu caTskim fe7'7'flt1nofn bili oslobođeni od nameta avčlriz-i divaniye i tekčltlf-i orfiye pa je Tl4 OS'TllOVU uzvišenog carskog fermana to njihovo oslobođenje zavedeno i ou ovom novom popisu. u Početkom XVII stoljeća kasaba Cesta imala je razv~jene dvije mahale sa ukupno 78 kuća. poreskih obveznika. Prva, {l) Mehmed-begova. maheUa, u. kojoj se nallllZi1a Mehmed-begova dttamija. i mekteb, imala je 63 kuće sa 4 mtvdžereda. Stanovnicima te mahalle bio

je pri2na.t status građana., tj. samo se na nji'h oonooUa cltiorana. defterska zabilješka o oslobođenju od rajinski'h poreza. Druga mahala, zatbHje'Žena: (2) Raja u samom mjestu Cesta, oroiala je 15 domaćinstava, To su bil! zerrsljišni posjedi, i to: 11 zemina, 3 čifiu.ka ~ Selo Rl1dostovo .pDStojalo je u samoj nahIJJ Usk~1je. Godine 1516. bilo je to značadno selo, naseljeno zerrslioradnlčkorn radom, sa ukupno 58 kuća i 12 rnudžereda, od kojih su 24 ss 12 mudžereda bile muslfrnanske kuće, Tada je pl'i",o
u Na, Istom mjestu:

~

\:;

~~

• ',w'. ~ ".,.v·

.

.J 'JJ .~';, d.,;~ ~~v .J.:,..Al~ ~ ~'.J ti ...u.IiJ' t ~~".b LJ ~ ~ " '..J.:..t.} ~,J,' u" W'.J.e đ ..I,;..vJ'.~ r \.; v" ~)It' ~ elFJ

"Il

'»

'J,'

I.i-'; ,,!J';J~Y r;z'" U w,' ~ .»ot;'~"~l.; ,lS' ~~,,' ~ ~...co.t' V \,..A..b V Ir&-b , tS'~ I U ~J '-;JJ-»< lS~;' đ .J#;. ~~ Jn-. t:.., ,

.

.

~ ~ ,~;,. ~, ~,.r\;

'

•

'J~~~,...J,' v~.J~

rj'i.

c.S#;.'

~ ~Ut'

~"~",:;.J ~ ~..u,'

lS.,.he ~ JJ' ,-:,,;Jf .r..v",.Lt ........ v~>-.JJ,)~ • IL~\i.e

vL...· u.JY",-~~, ""-"r ~, ,,:--,J,' ~J' rJ-:. Jt ~~..lH't U.J.4 tS' \J,J... J

v~l- ~~ V\.~ ~~,. • LS .l.OJ" , ~ 6 4t ~ ';;;.J

,J

1 1 ~!l i '!1 1 iiii,

1'11

:,i"

\11

I~I I ",II

":l"'1 ',11' 1 1

1'\ !'1, 1111 11

1

~

i,:[,:"!""I,,,II,,1

1

1

i~l l

1:li)11

111 :11

1

IIIII11

\l lllil 1 1

1

,I". \~"

lJ':

parcela (zemin) za koje je vakni od godišnje zaklJG)n.ine (mukata) imao prihod 800 akči. Zatim, od ~odiJgINtih 16 dul:ana godišnja zakupnina iznosila je 72 akče. U okviru svog vadtufa Meobmed..obeg je podigao još jedan u Iprinc.ia>u korlstonosni objekat. To je bio ka .. ravansa.raj, ali je bilo uslovljeno da bude besplatan (hasb!). U $'pomMuta dva kulturno-prosvjetna objekta (d.iami-ja i mekteb) Mehmed-begov vakuf je imao sljedeće sluJJbenike: iffl4m, hatib, mooZ1im, proi mujezin, drogi mujezin, zamjenik mu;ezina, kayyim, 'l11IUtevetija i na.zir. Za osvjetljenje i (prostirku u džamiji trošeno je gocLišI1lje 480 akči. Razlika između ~rihoda· i rashoda pokazivala se tada u iznosu od 69 akči godišnje. lIl IV

"II

'Iil .\~j

1,,1

1 ::1111

,1

lillII' illl'"IIIIII,II!

"I'I ',I 'I!"I',111,1 1

~II,II~'I,

, :1[1111

"IIII

I,~I' ,!I I

I

kao Dd. bflo kakvi drugi izvori iz ranijeg perioda o tome 'V8!kuiu. Ekonomski osnov i tog vakuča sastojao se u ZDNjritan
11111 1

1

11

i 1 mezra. Svi su, ta!kođe, bili muslimani, ali su tretirani kao zemljoradn5.čka raja.so Na! popis sadrži i' osnovne podattke o Mehan~egovu va.kufu. Ti podaci su wlo značajni s obzirom da nije sačuvana va.klJ,fuama

1

"II""

11

Adem Hanđ!1ć

156

1

1 1

11

Bred kraj XVI stoljeća, sjeverno od naJh:ije Uskopije, u nahiji Trijebavi, bilo oje formirano još jedno novo gradsko naselje. To je ka3aba Jenid!e Ja;ce ee (Novo Jajce), đta.ko je prvobitno nzva.n dandnji Mrkonjić Grad. Osnovao ju je Hadži Mwtafa-aJga, porijeklom iz tog kraja,podigawi 'Ila tome mjestu kao svoj vakuf prve kultueno-prosvjetne i druge objekte. To područje je došlo pod tursku vlast padom jSljačke banovine (1528). Prvobitno je pripadalo nahiji Zmijanju koja se prostirala sjeverno od današnjeg Mrkonjića, s lijeve strane Vrbasa,a bila je naseljena samo vlasi-ma-stočarima, koji su pripadali carskom hasu. Godine 1540-42. ta je nahija obuhvatala 21 selo, 2 stare varoši (Greben i B očac) , tri utvrđena grada (Greben, Bočac na Vrbasu i Dubica - danas selo sjeveroza.padno od MrkonjiICa), 6 m ezri i l naseljen čiifJ.uk sa ukupno 250 vlaških dcmačinstava. Spomenuti čifluk, naseljen sa 5 domaćinstava, predstavljao je dijelove granič­ nih sela prem4 kt;učkoj tvrđavi, Demja. i Gornja. Rakova, drugim imenom Stra.žilice {da.našnda tri' sela: D. i G. Ra;dkovo i Stra.žice), a bio je u posjedu dvojice čifluk..sahibija·: Hasana, sina Jusufova, mustahfiza U tvrđavi Udlbini i Ferhada, sina Jusufova iz Uskoplja,

,,1 1

1',",1 ','1'1 1

['I' "

1

1 1,,1,'111,'1,' 1 1:""'11

',' ,I 'ji::I'i:', illili'illl',

,1(11 Ilil,II,I,11

eo TK, TD, No 475 (up. blJj. 7),

fa 64. tl

Isto.

IS U prvim turs.kim Izvorima ono se nul,va ra.7J1ičlto: Y4J/ce-i ~l!did. Yatll:e VimfceSf l !limice Yall~e.sve

u U1ačcn~ N01JO Jajce.

1 ,

o

f
157

Međutim, II na.ll.itil se .spominje još jedan čiflwk kome SU·, štaviše, pripadala dva sela: Donje Trijeb ovo (sa 12 domaćinstava) i Srednje Trijebovo (11), za koja stoji da su: pripadala čifl.uku umrlog Hurrem-peše. Te godine ib:l.1o je vid1jivolPridolaženjestanovništva. Naime, za g se4a je bilo zabUj.e!eno da su izvan ranijeg popisa, što znači da se stanovništvo tih sela nase1iJo u vremenu između d va popisa. U ·tome popisu se jasno nazire i sta~a zatečena ~je1a igravi'ta.cija tih naselja prema narvedenim tvrđavama, jer su pojedina naselja označena kojoj tvrđa.vi pripadaju. es J>r:ije 1574. nabija Zmijanje je bila podijeljena na dvije nahije. Južni, nešto manji njen dio, čija su naselja, prilpadala tvrđavi Bcčac, bio je izdvojen u ~ebnu nahiju sa centrom u selu Trljebovu', kako je i nazvana. Obuhvatala je svega 10 malenih naselja. Samo tri sela imala su (po više odlO domaćinstava, a ostala su bila manja. Selo Tri';ebovo !biJ.o je i najznačajnije, ono je nominalno zahvatalo tri sela, tj. dijelilo Be na: Gorn.je, Donje i Srednje Trijebovo. Osim tih sela, nlllhija 'je obU!h.vataAa još sljedeća: Gornja K1oka," P~ratnica Hi Vrh Kroka, Močijovci, Plaznica (Plavicaf) ili Ponor ili Gornje Ponikve, Jezerce, Donje i Gornje B~lavice (Blatce?,Bjelajce?) i naseljeno selište (mezra) Dabrac. Obuhvatala je lt' cje-lini 100 domaćinstva, od kojih su 22 bila muslimanska. GS Kroz tu nalhiju prol8lZio je važan javni put, i to baš kroz selo Trijebovo. Opasne prolaze (derbend) II blizini toga sela čuvali su derbend:žije (jedan bwbanj) još od 1563. go&ine. Ta okolnost je najviše utjecaJa i na formiranje u susjedstvu gradskog naselja, Novog Jajca, na tome putu. O tome postoje izričiti podaci i u izvorima, što ćemo niže spomenuti. Selo Trijebovo bilo je važno i kao sjedište nahije, a i kao derbend .koji je trebalo čuvati, Ono je za nas interesantno li zbog

ea BBA, TD, No 211 (Opllimi po .. pls bosanskog samdžaka ~ 154()...-42), fo 184--186.

.. Naziv K10ka danas nije po-

znat. OdaVDo je ne9tao jer se 1z njega razvtlo gra.dBko naselje. Odakle takav caeiy? Na}v.jerovllltnije je da je bio vez4n za istalmenu r1jaku, koja se također danas drugatije naziva. Na to nas na&vlile UlPu6U';ie naziv drugog sela, Vrh Klok4. Treba se GjeUtI da je u srednjem v.J.jeku bio običaj da se n.ase1ja u gornjem tolro r1jekanaz1'Vala- 'u obllku 810ženice sa vrh, a naselja pri utoku sa usti: Vrh-Bosna. VTh-PrIl'Č3, Vrh-Sa,pna; kao I Ueli-Ptača, Usti-Ko.. llrra, Ni-je 11 se ranJ,je Ktoka nui.. vlll1a
zvali), II 'koja teče 'Prema u.padu. aL, nije II se današnja Tijeka Crna nazivala rlla1!,je K!lQka, člji je izvor talkođe u p'odručju MrkonJića, a koia teče ;prema sieverclatoku kao lijeva prItoka Vrbasa. POU1!\lla je, na.une, adekvatna situacija gdje su na7Jlvt· naselja po istoImenoj r~jecl nestaJ.i, a razvila se gradska naselja kaja su kasn.Lje dobiJa druga Imena. Takav je bio slučaj sa nekadašnjim selima na rijeci

Ukrini: Gomjll I Donja. Ukri~, tj.

dan~ja Dll1"Ventll I naselie Omerdgl6i (\liP. A. HHlđilć, PostcMIc i ra.ruttll/( De",entll u XVI stolje6L. Prilozi Lnstltuta za 15toriju, sv. lO/2, Sarajevo 1974, str. U 1-133).

.. BBA, TD, No 415 (oko 1574), fo 284-285.

'· r.

---158

Adem

Hand1ić

,e

toga što su u selu Gornjem Trijebovu spomenuti Hadži Mustafa, osnivač !kasabe, kao i njegov otac, Melhaned~i ~e'klli balŠtinske posjede. Još je Interesantnije selo Gornja Klcika i posjedi spomenutlh, iz kojih će se razviti gradsko naselje. Za
se,

oo Lsto,

,1

o

r

form1ra.nju neik.ih gra&k.lh naselja

II

Bosni u XVI vijeku

159

(,

muslimansku baštinu u mezrl Dabrac: bMtina Hamze, u posjedu VeHje, ka.l4jđ.žtje ~ sada u posjedu kneza Dragojla.,n Evo IkBJko je popistvač jstog tog toplsa zabfĐje!!o o važnosta pUlta kojL je vodio kroz tu nabiju, odnosno o važnosti derbenda: Selo Gornje TTijebovo. Budući je k.obaški karUja88 uputio predstavku Visokoj Porti da je neobhodno da to sdo čuva derbend .zvani Međugozdje i Trijebovo, a koje se naLazi između tvrđave Ban;e Luke i Jajca, tj. između dvije postaje (menzil), to su carskim ferrnanom od S1"ednje dekade mjes..eca džemaza I 970. godine (između 6. i 15. I 1563) određene 33 kuće da čuvaju spomenuti derbend. Oni će, nakon što podmi-re svoje filuTije - pod uvjetom da se .!ivotima i imovini putnika nUta ne cWgod.i, a ako se šta dogodi da nami'Te itetu u naknadu za svoje službe biti oslobođeni od kara kunu-ka, čera­ horZuka, veslačke službe, avanz-i divaniye i tekaHf-i orfiye. Budući je na osnovu tog fermana bilo tako upisano prilikom ranijeg popisa, to je tako zavedena i u ovom novom popisu. o9 Za !istoriju nastanka 1- prvobitnoeg razvitka kasabe NO'/)o Jajce postoje dva prvorazredna savremena ~vora koji jedSlll drugog dopunjavaju: jedno je sačuvana zakladna povelja Had!i Mustafa-aJgjna II

TK, TD, No 477 (up. bll;j. 6),

fo 331, 332. ea Peoz.n.a:to je da je jedno vrlle,posl~je obl~t

me

pada Ja:jca (1528) cJdela ova :>padaJa. u jurlsdJlkclju koba§ko.g ·kad.Lje. Među.tim, ?06lđđe 1580. osnovan je JajačJol kađlJ.uk I od tada je to 'PO
d,

,lA..? Aj~ ~.;

~ ~ J CU"" l,; tr đ.rt;; ~.:.. J.,;.:. ~, " ..u.... lJ' .r'6-A.J.; (l,; đ~';;,

c1.:of

.Jj~ ,,~

;;Jb C.tJ ~J.J

U,.r-

l.

\.>. ?i' , j~,' ~'c.Jt.r

đj...au...64' '":"',

~I ~ J

'..JI

~~~

l>.J'-(''''

~J.J

~j'1J\.' ~ .~,

:y , J~ ~~ l,:J ':J," ei" '-:'~J..J....:,~'

uW~·~, ~ u.t)~ o~cl..4 \."- ~.,..t;.....I.>, . U ..1iJJ,.>6.r:tJ' U.tU.l~6;;

u~~.,J...PJ'n u~~

,,»,'

:'jAJ" I"'; '.Ja.oI .u~I~,1

4

lJ J

~..J

~..J J~j~ ~ ~J 4,t)l,a. đ tS'J..J ~ \.; UZ ~,:; Aj

l'

U

~.r~ ~J

~ ~J..J "JJ,'

6J lo r..-:;'

,

~'\.;..­

~ ~J\:; ~.." ~J..J ~J' ,)

~,

-;;..J

~..J

0r..w,,'

~,,':/I

JJ" ~r

LS.J.:J" I

~

~ l,,~

đ ~ ~ ?..J "JJ,' • lJ

o.J'4e

.J.:J, I

~

lr ,

Adem Hand!U:

o

160.'---~-----------­ vakuIllI,1O a drugo lie citirani. qpširni popmbosanskog sandžaka iz p~etka

xvn

stoljeća'.

Treba spoonentl.llti. i živu tradiciju- o toj ~a­ miji i porijeklu njenog osnivača Tra.ddcija·, naime, kaže da je Musta1a-aga sin. pravoslavnih roditelja, od /POrodke Dukanovića iz susjednog sela StUlpara. O Hadži Musta.fa-aginu porLjekJ.u, o njegovoj visokoj dvorskoj sl1.1&1; i o mottvama osnivanja vaku!a i formiranja time gradskog naselja postoje izr1lčiti podaci u njegovoj vakumamL Ta vakUlfnama, .napisana na. tUlrskom jezilku, 'bila je lleg~v8ll1a predsudom u Istal!'llbu1u hidžr~ke 1003. godine (između 116. IX 1594. i li. IX 1595), ali je, čini se, d!amija b.Ha podignuta nešto ranije, oko 1592. godine. Tu se klde da je: Mustafa-aga., kizlaraga, sin Mehmed-bega i Aiše-hafun, a Mehmed-beg sin Abdu.lt>eduda, rodom iz mjesta Yayce yenicesi(Novo Jajce) u Bosni u RumeUji. Pored drugih.kvai1iteta, koji su pobrOjani, ističe se da je bio vrstan ~valac arapskog jerzi'ka i §erlabkog prava... Tu se navodi k~o je Mustafa-aga uvidio da je tome mjestu potrebna džamija, jer je na pUltu i prometno mjesto, te je u smislu intencije: voljeti svoju domovinu spada u stvari islamske vje1'el1 odlučio da tu poclr1gne džamiju. Istonoono je dao sagraditi melktelb, .karavansaraJj za ug~avanje pu,tnilka, han od 20 soba, 24 dlučana i jednu pekarsku furunu. Za funkcianisanje i održavanje 1Ji:h oIb[jekata za'Vje'Štao je gotov novac, u' iznosU' od 674.100 atkJči. Time su plaćani službenici valkufa, a dobar dio je, po običaju, davan. prdvredniclma (zanatld.jama) na zajam u2 interes. Sve je to formulisano i opširno opisano u va·kufnami. Podizanjem tih objekata, !početkom zadnje decenije XVI stoljeće i utvrđIivanjem redovnog sedmlčnog' ipa2a'l'nog dana, to mjesto je steklo osnovne uvjete da bude .proglašeno kasabom. Pdlob1 kizl.arage bila je visoka funkcija u carskom dvoru u Istarrbulu. BiJo je to zvanje trećeg age po rangu u dvoru. Ta funkcija seu natim izvorima spominje u ra2lUčitim varijs.ntama, ali uvijek u istom značenju. U vakufnami se fPr~o navodi: kizlaraga; međutim, u navedenom popisu Mu.stafa-aga ISe označava samo kao aga u carskom dvoru. (saray ami1'e a.gasi, babissa.ade agasi, darilssa.a.deagasi).

U drugom izvoru, popisnom defteru (oko 1604), navedeni su, opet, zemlj.išni posjedi MUlStafa-agind i njegova oca Mehmed-bega, što UlPotij)oojuje nevode vakufnarne. Iz tih podataka saznajemo još i to da je i otac mu, Mehmed-beg, blo na službi u carskom dvoru. 10 Sa.rajevo, Ga.zl Husrev-begeva bitllolJooteka, Sidž~l vNu-tnama-. Ta vakU!fnama. .predstav]da iZVor od prvoraeređnog značaja- .ne .samo za istoriju tog vakuđa nego l za istoriju rađanja đlldla!n,j~ Mrkonjić Gra
je za štampu među drugim vakufnamama 1'2. BlWle u XVI stoljeću, što će biti publikovan'o u Iedanju Orljentaolnog Lnsti-tuta u Sarajevu.

'I '11rac:lklj a (Muhamed): U ~ .~, voa uJ:.,J,

1...-:>0

tom1Lra.nju nekJ.h gradskih na.se!ja u Bosni u XVI vijeku

161

Tako je u selu Trijebovu Mcluned"beg posjedcvao R baštlne, a sin mu MuStafa-aga 1 baštinu. Zatim je Mehmed..belg imao jedan posjed (zemin) tl: selu Gornjoj Klok i, koji je zatim, sa [oš bri slična i.m.anja, prešao u posjed njegovog sina Mustafa-age. Ti rpoo.1edi II Trij~vu evidentirani su U našem popisu na sljedee način: (l) Baština Ejneh4na, sina Hasnee, tL posjedu Mehm.ed.bega carskog guLama (sluge); (2) BaJtina Vukca, u. posjedu njegcwogsina Radula, sada u posjedu Mehmed-bega, carskog gu.lama.; (3) Baština EvrenosCr., u posjedu Muse, sada u posjedu age carskog dvora (a~a.-i babissaad:e).n

Mnogo je sadrža.jn1lji tekst u istom ~opisu koji govori o posjedu Mehmed-bega i njegovog sina Mu.stafa-8Jge u naselju Gornja Kiloka. Taj nam tekst upravo .na plastičan način api6uje formiranje današnjeg MrkODljić Grada kao gradskog naseljlll. Riječ je o većem kompletnom posjedu (zemin) koji je imao Mu.stafa-aga, a .koji se sastojao jednim dijelom od naslijeđenog očevog posjeda, kao i tri droga posjeda koja je 61oji: KQ$aba Gornja KLaka.. d1'u.gimim.enom Novo Jajce. Zem.ini: Mehmeda, sina Nesu.hooo i Mehmed-bega i Hu.sejna. i MiLoša u korištenju. Hadži MtLStafe, age u carskom dvoru,
II -

Prilozi

ul

orijentalnu fLlologiju

Kako je već ranije spomenuto. loS prije 30 godina (1574) mozlo se utv:rditl .postolltnje QvijU navođenih b8ŠUna, b. E.lneh&allil 1 b. Evrenosa; međutim, tu nem& JOO spomena o Mehme
~

f i

Adem

162

Hanđ1ie

if

ava:riz~i ditla~iye i tekiillf·i Orfi.ye, kao i da oni1co;i dolaze i 00sta~juju se budu osl.obođe~i od svih drugih obia~%a:od pohoda sa

begte'1'begom u 'I14v41u, od čeroh.ortuka te da budu osZobo4e~i od svih 714m.eta iz· "48"1004 tekđHf~i đrfiye, da im se 'ne Qte!4Vll i da se ne uznemiratl
.,

;".t;

< •

,

d.:'--a3 ~

.~,' ~, ~ , ~~j li. , v,.,.J \i., 6 ;;~

L

r \.;

~J' ~; ~ I.::.v. ~,

f>:,;;,.-

~

<..J ft

"'I!~."~ •.

I

,

.

o«. ~,.t." ~ ~

..l.>-,r-

• I . ,._.

~

~.)

, . .~~..J.e.:-

,

'\i.I~~b. u~ .)..J

~~,

f' •

~)u W, I .; ~

0~,) ~,

--i,..r

~, ~,

~

"ris.

J'!

:..$

I.P;; ~ ~ ~
.,~ ~ \;~,.

".,.I.;.,JS',..l.I.t' ~.) :; .J.~;; l;.. ~~ \ r)'-"\ ~ l. u-.b.,:; '-:-~ 4.;11 ~ J-Ct) I J~,

~

u~ \..0. .r I 0"~' Jo-~,' ., '.J,)~r l.l- ~I ~;;

'.""1 .,.1.;;;), I

<..s I r

v~\..jb

.)'.;,~ ~\;\ ".OJ~ ),.)

,.1 ~:t-'''.):1'

~tS..J ,

~ 'i, o..:,..,...~ 9 '\ A
,

;;

~-,'

.;t.r-=- ' ..J ~

i:»: ~;)bu;>~\ d;~ ~. ,~, '
.,

..J'~\ ~r' f>:,)~ t;f b

.c.- \..a;

~..J c.r~ ,,~~ ~,J, '

d

Ir!:

•

~

'ru ~.J 15'"

" .JL.... 'S~" ~ lo"

~u, I ,

'~,

.f..rt j

d..:!,} .....;';;.AJ>

J.>.Y'"

~..J,,~~., tJ

~;;\;

ć..J':)

...J,-:!r

\~

~\S"..J

U--J, \

"""",}t..... ,

t'" t~ ~;

;;~,

u ~ ~ ~,J" \ ~~ . . r-.r u ..c.....;l... . .

.~

4

J

t...a".

...... ,-;-"

;.eJ,' LJ \

..Jl.: ,

~ '-"=,,..J

, ,

\

~J 0~~ ~le

'u-"" \.a..n- .r I

~,~..Jl-r~

r\,;,u,J.;

,

f:..

J>~ 6;;b~1

~, .)~:r

~ I .J

'.Y-' .r>- I

,. ~ \ ;;~;. d';; \.y-. u,·~1

,j~.- 0 ~r ~tS::;

J, \

~ l.:, '-;-'"..~, ~

a1~~ ,-;-,,,JS 0 ~ ~ 6J";'"

u~\..c ~~ ",rl;~.1 .fti\.... , .JY-"rr , ~~lo . ; tl r\; '>'..J u .... ~ lS::: I.> -~

oo

J JJ .ai j ~ l.:-'~j I , ,-;-,,.;..1,' LJ te; -"=,,.J ~;) J; I

o

fonn1raaju nelo1h gradskih na.se1ja. u Bosni u XVI vijeku,

163.

Da S~ u:kra'tko osvrnemo na podatke prezentir'anih wora o po.rijelt'lu legatora Mustafa-age. Cinjenica je da se spomenwta. tradieija o njegovom porijeklu: može samo dj.elomilčno da dovede u sklad sa- izvorima. Nije tačno, dakle, da je Mustafa-aga direld:no sin kršćanskih rodl.teIlja, ali je tačno da je rođeni sm sa tog područja, i kao takav svakako je kršćaMkog pcmijekla. Pitanje je samo ko je od njegov.ih predaka prešao na islam. Ako znamo da j e ova oblast došla defi·rui.ti'Vllo pod tursku vlast padom' jajačke banovine (1528), onda je neki: predak ipOSldje te god1ne prlanioislam. Ako tu činjenicu analiziramo proizilazilo bi sljedeće: Ako se MU'stafa-aga oko 1592. godrl.n.e isticao II poznavenju šeniatskog prava i arwpskog jezika, te dospio bio do položaja Id!mararge, morao je tada irneti najmanje 45 godina. Ako dalje uamemo starosnu I'SZIUku između oca 1 sina od ll.8Ijma.nje 20 godina, onda je pad J~ca mogao zaeeći oca Musta:fina. kao dijete. Vrlo je, dakle, vjerovatno da je Mustafin otac, jOlŠ kao dijete dospio u carski dvor, islamiziran., dobivši ime Mehmed, i školovan. Ime MUlS'ta.finog djeda AJbdulved ud , što znači: ,božija rob, očrto je eUlfemistdčko, krije kršćansko ime. Ta1kva pslhO'log~ja zapaža se gotovo ·kod svih tada.§njd.h k()t1vert!..ta koji su bili na višim po:božajima te su navodili eufemistička imena roditelja, !kršćana, kao u navedenom značenju. Mehmed je u sl-u2ibi napredovao, dobio ·titulu bega. i na .kIraju zvanje carskd sluga (gulam-I šahi).u Nažalost, nedostaju nam popisi za dug period, od 30 godina (1574-1~04), da bismo na osnovu zabilježenih posjeda njegove porodice 'konkretnije utvrdili njegovo porijelclo. S ob%irom na činjenicu da se Mustafa tu rodio, kako se II vakufnami doslovno kaže: tulknuo t'{'lavom u Gornjoj Kloki, proizi18lZi da je -Mehmed..:beg, prem
4-;..-j ' v ~"I ,;"k.~, \.:"~,'

~,\ . lt Jj,'

..~

".J

~ lo:

"""";.oJ

Jl-.t J\- u ~~ ~,

•
.1'

~, j~

cl ~

~ p..J

,

,. lako nazi'\' gulam-i §aht znači samo ca.rs1ct "luga (mladlt. 1p1l.lŽ, sluga, rob), l:Pa.k .jz OV(),g, k8'O i Iz mnogih df'l.l«ih a;!Offiena u ranim '!.tJa"lP

skim worima, proizilarzi da je taj n!lQ:w koma-etno obilježavao i određeno zVBIIlje, odnosno tunkc.l(ju. Oni su obitno bUiO uddml i drugi funkcioneri. TllIko su na. va·kub:lami Musta.ta..ibega Skend81lP8'ilća I.z 1517/18. godine, među zaj:imjma I drugim

viđenim llćnostlma, po~isana dvojka begova s .n~vom l1IL!am-j bh; (1J(p, ovdje bJJj. 29), TllIkođe, II ilz.v-o-

rimllI ta zva.n,ja na1aeJmo među zajimima ~ drugim odoH6ctcima kada su bili u tunkci}! vidajetskIh ajana. kao gula.m-i !ahi I ča:u§ de'" All (LJU). A. Sućeska, Ajani, Sarajevo,

1985, str. HI). Ovaj naziv kao term-ion niJe j~ .mgdje objaInjen.

.,.......Adem

164

Handil.ć

rr ~;

~

,',

stala kao dijete odveden u Istanbul, dostigao visoki položaj i odveo i roditelje, te je i otac dobio dvorsku slu6Jbu. Međutim, prva pretpostavka je vjerov8Itnija. Jedna činjenica je Sigurna ato je da· je MUBt8lfa-aga u vrijeme našeg popisa (1603-1617, najvjerovatnije 1604) -bio još živ i još uvijek vršio navedenu dvorsku sl'\Wbu. Ostaje još da nešto kažemo o fi2ionomiji kompletnog naselja Gornja KJ.oka kakvo se ono vidi II našem popisu (oko 1604). Naselje je bilo poplseno u dva dijela: 1) Jedno je: ran'ije naselje, selo Gornja Kloka, od 15 domaćinstava vlaha filurdžija, i to 12 baštinski.h zem8ilja, među kojima 3 rnusllmanska domaćinstva, a·plaćali su fUuriju po 200. odnosno 4 kuće po 100 akči. Isto takvo stanjfi! je bilo registrovano i priJje 30 godina, kako je ranije navedeno. Taj dio naselja ostao je II statusu nepovlaštenom, tj. u etatusu seoskog vl8.Škog naselja. 2) Drugi dio naselja bilo je novo naselje koje se razvUo na MUlStafa-aginu posjedu, a nazvano je na tUlrskom jeziku' Yayce-i cedid. što znači Novo Jajce. Već sama pojava takvog naziva na turskom jezi,ku govori da ni tog naselja niti tog 1mena ranij-e nije bilo. Po čemu je nazvano Novo Jajce, nije !poznato. Njegov je popis započeo već donesenom za,bHješkom o rađanju i formiranjU kasabe. Zatim je1konkretno popisano to naselje po .poimeničnJian domaćin­ stvima, i to: Diemat čame džamije Hadži Mustafe, age carskog novog saraja - u spomenutoj kasaM, ukupno 58 mUlS1imanskih kuta sa 12 mudžereda. Taj muslima.nski dio naselja Gornje Kloke, tzv. kasaba Novo Jajce, već je od početka 15~O. godine bio dobio status grada, tj.njegovd stanovnici od tada nisu bili nikome Ulpisaa1i kao raja, Prema struJk:lturi stanovndka i ovdje, kao i kod kasabe Nev .A:bad, naselje je odavalo sliku koliko :gradskog naselja toliko i vainog stra.tegijskog punkta (derbend). Iako pretežno zanatlijsko, stanovništvo je bilo oorga'ruzovano i vojnički. Tu je bio: l aga, 1 zapovjednik desetine, 2 spahija, 1 sermaje EnižJ zapovjednik kod martolosa) , 2 divan-e (delija), zatim gradski ćehaja i starješina mahale (ser džemn'at). Ostalo su većlnorn bile zanatlije: dosta segradilo [er je postojalo 5 nedžara, zaMro su zabilježena 4 taibalka, 3 kalajdZije, 2 kovača, 1 graditel] (mimar). Postojali su još zanatihje: čizrnedžije, 10TfČ ari , kasapl, pekari, ribolovci (kao zanat), a. bilo je [oš zanatlija među IPolovinom stanovnika kod kojih zanimanje nije bilo zabilježeno, Kako je već citirano, to stanovništvo je uglavnom· !bilo doseljeno iz okoline, o. to ono koje ni dotle nije bilo upisano nl kod jednog spahije. zati-m nomadi (hayma.ne), kao i prldošlo stanovništvo i~rarzvljenlj1h gradskih naselja. Ono je bilo većinom oslobođeno od poreza, kao gradsko, samo je plećalo neke uvjetne pristojibe bosanskom begler-begu u čiji je has to !područje spada19,7l> i to: rs tJ;p.

p.revod H. str. 209.

EvliJa

Celebl,

Putopig,

Sa.banovlć, Sa.rajeV'O

1967,

o

formlra.nju ne!kJh gradskih naselja Li Bosni u XVI Vijeku --...~.

~'

.

165

~~

polovinu pristoj1be baddhave i polovinu mlađa.rine (pristojba. kod vjenčanja). Zatim, ukoliko je neko od građana. obrađivao zemlju na selu plaćao je vlasnšcu zemlje (be-gIer-begu.) fiIuriju- umjesto Ušura. Od spomen.u'tih dbjElkata Mustafa-agina va.kufa do danas je samo džamija i to, čini se, ug:lavnom, originalna. Nužni zahvati u proŠ'losti predstavljali su rekonstrUJkcije koje ndsu promijenile ori.gina!ln:u arhitekturu. Podignuta je oko 1592. godine jer su te godine, tj. 1001 (između 8. X 1592. i 26. IX 1593), bUa u Istanbulu izrađena dva velika šemadana (svijećnjaka) od mje-dli na kojima Jeusravtran tekst u kojem se čita da ih je naručio aga cerskog dvora Mw;f.afa-aga i zavještao za svoju džamiju tl mjestu. Jenidže Jajce. Tu je izražena i kletva za onoga ko ih iz džamije 76 otuđi. lipak do danas se očuvao samo jedan origim.alnJj šemadan, dok 'drugj iPredstawlja kapijU i 'kasniju ma-du. In eče, džamija je pod kupolom, Slk.lBXlne arhi1:.ekture,ma:sivna, te !predstav1da krasan spomenik islamske arll:iltekture u našim krajeVima. Posljednji put je dbnovoljena 1290 (1844) pod rukOvodstvom ,tadanjeg mu.tevelije tog valmfa, Mehmed-efendije Adžemovića, kako se to do:zn~e jz današnjeg natplsa iznad ulaznih vrata džamije.

očuvana

.

oo

U istom pravcu dalje na sje-verozarpa prva džamija. Iako je u Dičevu navedena džamija !podignuto. d-osta rano, vjerovatno početkom dr1.llge 'Polovine XVI stoljeća, ova kasaoica se vrlo sporo razvijala mog stalnog ,grani~nog .položaja. U drugbj lite11

Tekst 68držan na šema.danu

takođe je V&Ža'l1 Izvor kOJI će biti

posebno OobJaWJen (up. bilj. 70).

n Silmjevo, OrIJentalni ilnstitut SMih HadžihU$ednović (MuvekU!).

TCTlh-l BoS1l4 (rWtopl.s).

Adem

166

Handžlč

--r

o

R'

raturi i izvorima zna se samo za jednog bO$anskQg sand2:ak-bega H~ega, koji se spominje na tome polo!aj'u 1557. goome. 7ll. Početkom xvn stoljeća ovo mjesto je zSlbilježeno; Mjesto Dičevo u blizini rijeke Sa:ne. Imalo je jednu mahalu u kojoj je postojaa1ana'Vedena džamija. To je: Mahala džamije pokojnog Hamza-bega, bivšeg bosanskog sandžak-bega, sa 69 muslimanskih kuća i 11 mudžereda. E:amza-beg je za svoju džamiju zavještao sljedeće prihode: 10 dućana po 6 a,kči - 60 Slkči god.rštvje, prihod. od 13 mlinova; zakupninu odne4toJiko zemina - 30 akči goddšnje; tržni badž tog mjesta od 500 akči; kao i !poreze: mlađa-rinu. i novčane kazne od eventusšmb manjih prestUlPa džemat1ija - goddšnje (u prosjeku) 300 SJkči. U akti.vi je zaJbi1ježen i jedan .Jtaravan.saraj, ali bez prihoda, bio je Ibesplata.n. Od gornjih !prihoda ispJ.a"Ćivane su plate službenika: hatiba., imama I mujezina.7D Međuiilm, s c;bzirom\ na visinu cjelokupne aktive i na visinu plata službenika, čije su dnevnice u našem popisu označene, ~ind se da ovdje nešto ma-njka. Vjerovatn'O manjka intabulaeija ZJa
• •• Mogu se ne.veslli i druge kasabe u Bosni ikoje su tokom XVI i XVII stoljeća osnovane na opisani način. Takva je kasaba Rudo

na Limu koju je osnovao bosanski sa'11džSlk"'beg Mustafa-beg So-

kolović

oko 1555. godine

fPodi~anjem

niza svojih vakufskih obje-

kata,eo Isto tako je utemeljena Nova Kasaba na Jadru, koju je nešto

prije 1643. osnovao budimski vezir Musa-paša, porijeklom iz fočan­ skog .kraja.Bt Na kraju, .treba istaknuti da su vakufi II toj mjeri udarili . pečat nekim gradskim naseljima- da su ona b&kvo i ime dobila. To su. četiri naselja na Vrbasu i u -poriječju Vrbasa: Garn.ji Vakuf, Donji Vakuf, Skende'l' VakuF i Varcar Vakuf. Sva su u prvo vri1StA:>. " TK, TD, No 47'1, to 294. III Up. A. Bejtić. Rudo i rudski '8

lera; kroz tl;eKov.8, Rudo, Spomeni-

ca ;povodom 30. god4jnJice Prve proTeterske brlgađe, Sarajevo 1971, 173-241. 81

A. Bejtlć, Nova. ~abl1

'u

Jad-

ru, Godl1nJIIIk DnWtva istorJčua Bosne l Hercqovk1e, Sarajevo 1961. 24~249; Vid1ett, jOlI Be,ttić, Uloaa.

'Vakufl1 u i%orađn# i razvitku na!ih,

OTođoVQ, Narodna UZda.n.ica,· Ka.lendar za 1944• .god., str. 1~161. el Osnivmje Skender Vakufa pri$llsuje se nekom đervlšu Skenderu. odnosno Skender-dedi kako ga 1118.rođ zove. Nedostaju. medutim. IevorJ o vremenu njegovog osniva-nja. Grob Skenderov nalui se u okv:iro. stare džamije u Skender Vakufu; lB1lflna, na grobu nema natpisa. To je jedionl· ,primjer u Bosni da .posto}! grob u okviru jedne dž:l-

formLra.nju nekJh gradskih nll.Se!ja u Bosni u XVI vijeku

167

jeme turske vlasti ima-la druge nazive. Prva. dva su dobila gornje nazive oko 1660, ikako ih naziva Evlija Celebi.1I$ Posljednje je nekoliko puta mijenjalo ime: prvobitno selo Gornja Kloka, zatim kasaba Yenice Yayce (= Novo Jajce) do 1660, od tada Varcar Vakuf sve do 1925. ~a je dobi'}o današnje ime Mrkonjić Grad. Zatim, varošica Kulen Vakuf dobiJ.a je to ime poolije 1838, a dotle je nazivana D.žisT-i kebir (= Veliki Most). I dva naselja u poriječju Sane: današnje selo Skucani Vakuf (kod Kamengrada) d današnji Sanski Most dobila su nazive po vakufu. Kako j.e istaknuto. Sanski Most je krajem XVI i početkom XVII stoljeća nazivan kasaba Dičevo, a kasnije kasaba Va.kuf, odnosno DžisT-i Sama (= Sanski Most), sve do 1878. Nije nam poznato kako je ranije nazivan Skucani Vakuf i od kada nosi taj naziv. Ova pojava je, dakle, karakteristika zapadne Bosne, isturenije prema grandci. Razlog je vjerovatno tlaJj što je ovdje od formiranja pojedine kasabe ,vaku:fu pripadalo ne samo zemljište IPod 'VaJkufskim objektima. nego šire (područje na 'kome se razvilo cijelo gradsko naselje. Ta.ko su, npr., u kasabi Dičeuo (Sanski Most), Iprema \popisu iz Ipo:Četl~ XVII stoljeća, u posjedu va'kuia bosanskog slllndžak-'bega Ham'Za.;bega bili zalbidježeni i porezi ,gradskog stanovništva (bac-i bazar, resm-i crus, bad--i MOO) koji su drugdje redovito :pripadali jednom polovinom spalhiji, a drugom 1P001ovinom nadležnom sandižak-begu.ll4 Uikra.tko, želio sam reći da je uloga vakufa u formiranju gradskih naselja u osmanskom periodu bila prima-rna jer je podizanjem vakufskih kultnih objekata započinjalo urbano formiranje gradova. Ali je istodobno čialjenica da je osnivanje gradova bilo faktički rezultat državne politike, što je država ostvarivela preko institucije vakwfa, i u tome [procesu nije rnoglobiti nikakve stihijnosti. Stvarni subjekat ·bila Je država, a vakUJfi se pojavljuju kao objekat osmišljene državne polinke uslovljene javnim .potrebaena, najviše komunikadonim i strategijSkim. mije. Već. po tome se vIdi da je to derviška -ka:rakterisUka. Vjerova t:no je tu prvobl-tno ·pllla neka te.klja u kojoj je. JolI pokraj. koje je. bio ukopan, a džamiJja. kasni~e ,podi.gnuta ()buhva.th~i i Skenderov gorob. Ionače, arhiotektura džamije mogJ.a bi bit! iz kraja XVII ial iz XVIII stoljeća.

Budući se Skender·.ylbkuof nalatio u okVllru naMje Kotor, l budući da -je .početkom XVII stoljeća (oko 1604) postojalo u ·toj nah1jd jedno muslJ.mlmsko naselje koje Je u.pravo prerastalo U kas8lblcu. .nameće se pM.anje nije al to Skender Vakuf. Ime samog naselja u tome popisu

je nejasno 1Il8:p1s8lll0 (Ikao Jelić), i nije se moglo nina ~oh način da utvrdi. U tome naselju je oko 1604. godine neki Hasan- je odmah odobreno obavljanje molitava petkom 1 ba.jra.mom (BB A, TD, No 479. to 290), ho ..nači da je tLme na.sel,je blao dobmo i status kasabe. Međutim. koje je 1.0 naselje potrebno je da se utvrdi. 8# Evllja, isto, str. 129. 130. EvUja, za.pr8IVO, spominje samoUskoplle Vakf! (DonjiVa.kuf), dOJt u Gornjem Vakutu nhje bio, te ga i ne spcnnia1j e. 84

TK, TD, No 477, to 294.

l

r

ADEM HANDZrC (Sarajevo)

o I.

lill

I.

IiiI"

I

II

1:1

i I'

1

",[II' I.'

' ' 111111'1

1,li ilil

I



·,~II[~I 'I ',II!I

IIII

IIII,I

i

I II!'I

!II

Iil

llll,.I,II!

d

GRADSKOM STANOVNISTVU U BOSNI U XVI STOLJECU

o gradovima i gradskom stanovništvu u Bosni u ranom periodu turske vlasti, 'kao i o mno:gim drugim pitanjima, slu!beIl'i turski popisi,sadI"Žani u arhivLma Istanbula i Ankare, predstavljaju naj­ sadržajnije izvore. Na osnovu tih izvora želim da iznesem ne'ka za­ pažanja o procesu i načinu formiranja gradskog sta.novništva. Naj­ prije tu napomenuti neke opće činjenice o samom ra2:vdtku tih gra­ dova. Treba imati na umu da je Bosna postepeno potpada:la pod ·tursku vlast. Između osnivanja Bosanskog sandžaka (1463) i osni­ vanja BihaOkog sandžaka (11)92), posljednjeg izmedu 7 sandžaka tadašnjeg Bosanskog ejaleta, proteklo je 129 godina. Bosanski ejalet se razlikovao od drugih ejaleta Rumelije po nelcirn specifičnostima. Bio je osobit po stalnom graničnom karakteru, do bečkog rata (1683-1699) ofanzivnom, a kasnije defanzivnom. Zatim, i pored svog krajiškog 'karaktera, taj ejalet se posebno isticao po relativno brzom širenju islama i II gradskim i u seoskim naseljima, čime je Bosna ubrzo postala čvrst oslonac osmanske vlasti. U vezi s tim oso­ .benostana i razvitak ;gradova osmanskog tipa i formiranje njihovog stanovništva bilo je specifično. Poznato je da su Osmanlije za,tekl~ u Bosni relativno sitna gradska naselja, nazivana prema mađarskom tJa1'o§ima, r&2:vijena ·uglavnom na bazi rudarske privrede i formirana redovito kao pod­ grada srednjovjekovnih tvrđava. Njihovo stanovnUtvo bilo je do­ maće, kršćansko, a bavilo se zanatstvom, rudarstvom, poljoprivre­ dom i trgovinom. Veliki udio II privredi tih varoši imali su Dubrov­ tani, koji ~U u prometnijim trgovima bili i stalno nastanjeni, a bili su obično zakupci rudnika i prometnih carina. Razv.itak gradova orijentalno-musllmenskog tipa (kasabe) za­ počinjao je obično 2-3 decenija po osvojenju ili kasnije, zavisno .u prvom redu od postignute slgurnosti od neprijatelja ~ od širenja islama, -kao i
.....,

248 A. Hanđ!l~

o grndskClm stanovnl!tvu u BosnI u XVI st. 249

I

!I

I I

poraza Ugarske na Mohatu (1526). RazvHa.k osmanskog grada u Bo­ .sni predstaV'1jao je ili nastavak na urbano stanje zatečenih varošt, lli SU formirani na drugim mjestima novi gradQY:il ~wno od novih ,privrednih. kOmunikaclonih, strategijskih i drugih 'uVjeta. U slučaju nastavljanja izgradnje kasabe na kršćansku oo'/'o§, ta varoš je po­ stajala peI'1ferni dio novog orJjentalnog grada 'kao kršćanska mahaLa koja se POstepenim prelaskom njenih stanovnika na islam sve više smanjivala. Ukoliko je zatečena varo§ imala jaču ekonomsku bazu (rudnik), utolik-o je mrenje islama, odn-osno preobražaj varali u grad ,osmanskog tipa, teka-o spcrije. Ta.kvi gradovi se nl tokom cijelog osmanskog perioda nisu razvUi u znai:ajnij-e kasa be. Međutim, gra­ dovi koje su Osmanlije nanovQpodizali, na mjestima sitnih trgova i seoskih naselja, r8.Z'likoval.i su se od prvih svojim bržim rezvttkom i od početka gotovo monolitnim mus1:i1nansk>lm stanovnfštv-om. Takvi su bill gradovi koji su bili sjedišta sandž!rlt-begova: Sarajevo, Banja Luka i Travnik u Bosanskom sandža.kuj Mostar d Taslldža(pljevlja) u Hercegovačkom. i Livno u Kliškom sandžaku. Od takvih gradova razlikovali su se samo Foča, prvobitno sjed.i§te hercegovačkog san­ džak-bega, i Zvornik, sje-dište zvorničkog sandžak-bega, koji su za­ teče.ni kao srednjerazvijene kršćanske varom. Taj admin.iBtrativni momenat, sjedlite sandžak-~a, najviše je utjecao na brz urbani i privredni raZvitaik, pa su stoga navedeni gradovi i predstavljali najrazv.ljenije gradove u ovom eja1etu. Saraievo, kao centar ej aleta, dostiglo je najveći stupanj razvdjenosti među WB.dovtma u Bosni, slično donekle velikim centrima na Istoku (Jedrena, Brusa}. ·Kada je riječ o porijeklu gradskog stanovništva uopće, onda se susrećemo sa konfesionalnom podjelom na: zatečeno kršćansko .i novo muslimansko stanovništvo. Dolaskom turske vlasti bio je zaustavljen daljnji razvoj kršćan­ skih varošl, koje postaju perifernd dijelov-i relativno brzo razvijanih gradova osmanskog tipa, a njihovo kršćansko stanovmštvo se opće­ l11ito smanjivalo usljed postepenog prelaženja na islam. Muslimansko gradsko stanovništvo, u stvari, ma-lo se poveća­ valo usljed prelaženja na islam zatečenog va~kog stanovništva, jer su zatečene varoši bile i sitne i malobrojne u odnosu na veliki stu­ .panj razvijenosti građava orijentalno-muslimanskog tipa i na njihov J:>roj u Bosni koji je bio postignut do početka XVII stoljeća. Naj­ razvrijenija varo! koju su OsmanI.ije zatekli bila je Fojnica, rudnik srebra i trg u centra1noj Bosni, u kojoj je 1468. godIne bilo zapisano svega 329 krščansklh kuća, kao i 3 franjevca u samostanu. 1 Te iste godine je maleno naselje Utor1covi§te (= Sa.Hpazari, po pazaru u utorak) - iz kojeg će se razviti današnje Sarajevo _ imalo svega 75 kuća, od kojih 5 musllmanskih.' Međutim, do početka XVII stoIstanbul, Beledlye kUtuphanesl (MuaU!m Cevdl!'t yazmalarl), Tapu detter (TD), No 0-78, SumarnI def­ I

ter bosanskog sandžaka l-z 1468/9. godine, str. 46. • Isto, str. 81.

A.

Handžić

o

gradskom stanovništvu u Bosni u XVI st .

ljeća

Sarajevo se razvilo u veliki grad od 93 mahale, od kojih su kršćanske, sa ukupno 4.220 kuća, među kojima 144 nemusllmanske.š. Na muslimansko stanovništvo otpadalo je, dakle, 4.078 kuća. Slično Sarajevu, i u drugim gra-dovima mu.slimansko stanov­ ništvo se form\ralo uglavnom doseljavanjem. Nešto turskog stanov­ ništva, naroOito u prvom periodu, došlo je iz i.stočnih oblasti Rwne­ lije (Makedonija, Albanija, Bugarska).' gdje se vlše od pola stoljeća ranije bila ustalila osmanska vlast i razvila gr ado VIi., a vrlo su rijetki bili stanovnici i'2: još daljih oblasti. T.aj doseljeni dio stanovništva ,predstavljao je vojno-adrrrinistrativnd aparat, vjerske službenike, derviše i izučenije zana-tHje. TOkom vremena, međutim, i njega je sve vlše zamjenjivalo domaće stanovništvo. Već u prvoj polovini. XVI stoljeća turski popisi bilježe vrlo mali broj takvih ljudi. Tako su, na primjer, u Novom Pazaru 1528. godine bila zabilježena samo trojica stanovnika iz istočniJh oblasti: dva iz Anadola i jedan iz Moreje. 5 U Sarajevu su, opet, iste godine hila zabilježena tri doma­ ćina iz Edirn-e i dva iz Soluna, kada je Sarajevo imalo ukupno 1.050 muslimanskih kuća.o Gradsko muslimansko stanovništvo se uglavnom formdralo od doseljenog domaćeg stanovništva. Ako na osnovu popisa iz XVI sto­ ljeća pratimo taj proces od početka, vicl:imo da stanovništvo prido­ laozi u gradove i'2: bliže okoline, ;i·z sela iste nahije i iz susjednih nah1ja, uglavnom iz istog sandžaka, ali djelomično i iz susjednih sandžaka. Kod tog stanoV'lllištva obično je bilo vidljivo kršćansko ;porijeklo. Obično za tri četvrtine popisanog stanovništva moglo se utvrditi kršćansko porijeklo, i to: bilo da j-e kod upisanlh domaćina izričito navedeno ime oca kršćanina, bilo da je kršćansko ime oca iskazano eufemistički, kao: Abdulah, Abdulveduđ, Abdulgafur i slično (= božiji rob), bilo da su zabilježeni mnogi do§laci i prišlaci, ikako su domaćom terminologijom označavani razni doseljenici, bilo da su zabilježeni brojni oslobođenš robovi, kao i mnogi sinovi svih .tih kategorija. Tu se radilo najpnije o seoskim zanatlijama - kojih je postojao priličan broj u vrijeme slabo razvijenih gradsklh naselja ~ kao i o drugom seoskom stanovništvu. Navešću opet primjer Sarajeva iz 1528. godine, tj. samo one u defteru sadržane podatke o muslimanima doseljenicima, a ne i podatke o vJdljivom kršćanskom !porijeklu: 9 domaćina bili su iz bližih sela oko Sarajeva, 35 iz Her­ cegovine, još dva iz Hercegovine (tj. jedan iz Neretve li jedan iz Mostara), jedan .iz nahije Olovo, dva iz Akhisara (Prusac) i jedan iz Livna. Svakako, takve podatke o porijeklu popisivač nije dosljedno bilježio, jer to nisu bi1iza popis važnd 'Podaci. 91 muslimanska i 2

• Ankara, Ta-pu ve Kadastro (TK), TD. No 477, Opširni popis bosanskog sandžaka, EN. I, iz vremena sultana Ahmeda I (1603-1617). I Vidjeti popIs u bll]. 1, zatim Istanbul, Basbakanlik Arslvl (BBA),

TD. No Ul, Sumarni popis bosanskog sandžaka iz 1485. s Isto. BBA, TD, No 157, Opšlrn l popis bosanskog sandžaka iz 1528­ 30. godine, to 56-63. e Isto, fo 113-127.

~, 250 A.

Handžić

251 Ogradskoon stanovništvu U Bosni u XVI st.

Doseljavanje sa sela u grad rajinskog stanovništva, i kršćan­ skog I muslimanskog, bilo je moguće na dva načina, tj. radilo se o dvije vrste raje: s) Jedno je bilo stanovništvo !roje je još bilo vezano za zemlju i spahiju na selu, te je u gradu imalo privremen status. Rajinska ovisnost prema spahiji i davanje poreza trajalo je obtčnc do nared­ .nog popisa, a:li najviše do 10 godina, za koje je vrijeme takvo sta­ •novni.štvo u gradu plaćalo minimalan porez, tzv. 1'esm-i duhan (dimarina), po 6 a·kOi godišnje od. kuće," U svakom popisu u XVI stoljeću evidentirano je bilo U gradovima takvogstanovništva. b) Stanovništvo koje do sada nije đmalo stalan boravak i nije bilo pot()injenospah.ijl, tzv. hajmane (nomadi), čije su rajinske dažbine obično davane u zakup. Nastanjivanje takvog stanovništva .u gradove bilo je, dakle, jednostavtrije. U drugoj polovini XVI sto­ Ijeća neki novigradovi čiji su nastanak uslovile javne potrebe, kao IŠto je ()Ibezbjeđivanje sigurnosti sa'O'braćaja,bi1i,su formirani pre­ težno od muslimana hajmana. Ako se, pak, radilo o doseljavanju kršćanskog stanovništva, ono je na neki način već bilo vezano za ~rad, kao ito je neka pomoćna slušba ili davanje djece na zanat i slične, te je rl. samo kasnije obično primalo islam. Pl'imje6uje se člnjenica da su zanatlijski naučnici (šegrti) svih zanata billi obično djeca kršćanskih roditelja i to na zanatu većinom kod majstora .takođe vidljivog kršćanskog porJjekla. I Dalje, želim da ukažem na jednu činjenicu koja je imala svoj ,značaj u formiranju muslimanskog gradskog stanovništva u Bosni, ,a na čiju važnost do sada nije ukazivano. To je pitanje sudbine zatmh zarobljeni.ka. Ta činjenica, koja je bHa reeultat stalnih ratova ria .granicama Bosne, osvjetljava li jedan aspekt povećavanja broja muslimanskog stanovništva u ovoj oblasti uopće. O ratnim zarobljenicima ima malo podataka. Zna se da je ratni ,plijen u Ijudstvu raspoređivan tako da je jedan dio pripadao nepo­ srednim komandantima, a jedan dio nadležnom sandžak-begu. Da je zarobljenik u to vrijeme i na jednoj i na drugoj strani predstavljao robu koja se prodavala, nema sumnje. U kanun-namama za Bosan­ ski sandžakIz 1565. i za Kliški sandžak iz 1574. godine navodi se visina pristojbe za prodatog roba od 2 akče za kupca, kao i2 akče ;za prodavca." Konkretniji odraz te situacije nalazimo u popisnim defterdrna, U prvoj polovini XVI stoljeća u tim izvorima je zabilje­ ženo nekoliko bazara .gdje se prodavašo roblje. Još sedam godina .prije nego će Osmanlije rl. započeti osvajanje Slavoni.je, tj. 1529. godine, postojali su na dva mjesta na rijeci Sav.i bazari -roblja, kod .tvrđave Rače i kod tvrđave Brčko, Te godine je, naime, u jednom 7 Kanuni i kartun-name, Orijen­ talni institut. Sarajevo 1957, str. 78,

89.

• Isto, str. 45, 67, 187.

A.

Handžić

o gradskom stanovniftvu u Bosni u XVI

st.

Mukata.-d.efteru. zabilježen zakup prihoda od prodaje zarobljenika (mukata'a-i baci usara) na tim mj€Stima.o Svakako je bio rezultat :prethodmh akindžijskih akaija U zemljama s lijeve Strane Save. Dalje, u opširnom popisu iz 1528. godine zabilj~ene su mukate !prihoda od' zarobljenika u Sarajevu i Livnu, i to U Sarajevu 1.000 .akči, a u Livnu 600 akči godišnje. 10 To znači da su td iznosi pret­ postavljali godišnjU prodaju u Sarajevu od 250, a u Livnu 150 za­ robljenika, računajući, d-a:k1e, 4 Slkče po jednom zarobljeniku. I 1540. zwbHježeni su zakupi od prodaje zarablj~ni'ka: u tim gradovima, :3 tim što je u Sarajevu ta:kav promet bio udvostručen, jer je mukata od prodaje zarobljenika i.z.n<>sila 2.000 akči (dakle 500), a u Livnu je taj promet bio smanjen - mukata je iznosila 300 (75).11 Svakako, samo je jedan dio zarobljenog stanovndštva stizao na trgove. Dalja sudbina .zarobljenog stanovništva re2lU1tirala je, očito, .masovnim prelaženjem na islam da bi tako olakšalo svoj položaj. ,Takav tok je raeumljivij! SJlto se zna islamsko učenje u ve'lJi s tim lpoitanjem. Poznato je, uostalom, da je islam od početka navijestio ·likVlrdaciju ropstva uopće. Po Kur'anu je, naime,oslo'bođenje roba (fekku rakabetin) predstavljeno kao najveće Bogu ugodno djelo. 1 2 Kod nekih ritualnih sankcija, ope-t, 'kod kršenja posta (kefaret-i sa­ (num) i kršenja zakletve (kefa.ret-i yemin) određeno je na prvom mjestu oslobađanje roba, ili druge sankcije. Ali, ako se radilo o dmućnorn čovjeku. bila mu je dužnost jedino da oslobodi roba; tj.
11

Kur'an, 90. sura Beled.

la SpomenIca Gaa-i Husrev-bego­

va

tekst

Četlrlstogod~njice.

i XXXV),

F.

Spaho, (str.

vakufname Sarajevo 1932. prevod

252 A. H1md!1ć

o

gradsJco.m stanovništvu u BosnI u XVI st.

"'r v

"

l' I

,I

'I'

lli l!

1,1,'11

III

lilll II

I I!

I II I

!I I'!I

Iii I,!

l i, ,

Stll.če se dojam da je cijelo zarobljeno stanovniitvo kojeg ponekada, prema savremenim svjedočansMma, mje bio mall broj - prelazLJ.o na islam, a potom oslobađano. Turski popisi nam, opet, pokazuju da je udio oslobođenih robova. u formiranju stanovništva gradova imao svoj i kvalitativni d kvantitatiVIlli zna:čaj. Iako je takvo staacvnšštvo bilo naseljeno i po selima, najviše ga je bilo po gra­ dovima. Svi su oni, logično, oenačavani kao k.ršćanskd sinovt (izričito kršćansko ne oca, ili ime oca Abdulah), a rijetko 'kao sinovi mu­ slimana, kada su u ropstvo pali i otac i sin, te obadvojica prije popisa primiU islam. Inače u gradovima 'Oslobođene robove nalazimo svih (!)r<>fesija, počevši od svih vrsta zanathja do svih vjerskih (vakuf­ skih) shdJbem'lka (imami, hatibi, mujezini, kajimi, feraši, mutevelije) J državndh slušbenika (vojvode, spahije, sandžak-bezi). Kvantitativni značaj oslobođemka u ukupnom broju musli­ ·manslrog gradskog stanovništva bio je veći nego što se na osnovu !popisa moglo da utvrdi. U komparaciji pojediIllih popisa vidi se, .naime, da popdsivač! tu činjenicu nisu dosljedno pratili, tj. gube se .ranije evidentirani oslobođeniol, a bilježe potomci oslobođenika, Ipak u defteI'ima utvrđeni procenat oslobođenika bio je značajan. ,U Novom Pazaru je 1528. .godine bilo zahilježeno 42 kuće os10OO­ đenlka, kada je ukupan 'broj muslimanskog stanovništva iznosio 616 .kuća,u tj. oslobođenici 7%. Iste godi,ne je taj procenat u Sarajevu Izneslo 7,6'0/0, tj. bilo je zalbilježeno 70 oslobođenika kada je Sara­ jevo imalo ukupno 919 muslimanskih kućaP Tada je q šejh Isken­ der-patine tekije u Sarajevu (Skenderija) bio oslobođenik (Džafer, mu'tek-i Iskender-pa§a, §ejh zaviye). Kvantitativni efekat oslobođe­ .nika u ukupnom broju muslimanskog gradskog stanovništva bio je, rneđuttm, znekajnijoi jer tu nisu uzeti u obzir oslobođenikovd potomci, a bilo ih je koji su imali po dva i p<> tri sina, koji su u defteru iska­ zani kao pose-bne kuće. Godine 154{l, opet, tl džamiji Cekre'kd.ži Mu­ slihuddlna imam je također bio oslobođenbk (Mevlana Bedruddin, imam, mu'tek).lOIste te godine oslobođenike nalazimo zabilježene Još u Kladnju, odnosno Cetv'l'tkovištu (= Peršembepazari, kako se Ita kasaba prvobitno nazivala), Visokom i Livnu. U popisu i2 1570. .u Sarajevu je zabilježeno 130 oslobođenika.V dok je broj svih vjer­ skih službeni-ka u 63 postojeće muslimanske mahale iznosio 128. Vlasnici robova bili su također ljudi svih staleža i zanimanja, :izU"Limajući slromašne. T<> su u prvom redu sandžak-bezi: Isa-beg, Skender-paša, Davud-beg, Bali-beg, F'iruz-beg, Husrev-beg i drugi. U defterima je, na primjer, zapisano u Sarajevu Isa-begovih 5 oslo­ bođenika, S'kender-pašinih 3, Flrua-begovlh 10 (8 u Sarajevu i 2 u Novom Pazaru), Ajas-pašmth 2, Husrev-begovih 15, zajirna Kemal­

253 A.

Hand!lČ

o

gradskom stanovništvu

II

Bosni

II

XVI st.

-bega 10 i tako dalje. lB Zatim su slijedi:H drugi zapovjednici: zajimi, mnoge vojvode -1 age, čaušl, ćehaja, spahije, gradski dizdar-i, kao oi drugi službenlcl: kadije, imami, šejhovi, te razne zanatlije i trgovci. Svi se oni navode kao bivši vlasnici-koji su robove oslobodili. Nad­ Iežndm sandžek-beeima je jedan broj zarobljenika pravno pripadao, hilo da su ih oni sami zarobili, bilo da su ih zarobili drugi zapovjed­ nici, a svi ostali su zarobljenike kupovali da bi ,ih kasnije oslo-bodili. Davanje povlastica gradskom stanovništvu najviše je doprini­ jelo da su .gradovi u Bosni do kraja XVI stoljeća postali izrazito musllmanskš, Zakonslcim ustanovljenjem tzv. mu'afijeta, tj. osloba­ đanjem rajinskog statusa i rajinskih poreza, što se uglavnom odno­ silo na muslimansko gradsko stanovništvo, osmanska država j e postizala cilj brzog okupljanja tog stanovništva u gradove koji tako postaju čvrst oslonac njene vlasti. Ka-ko je poznato, mu'čifijet se odnosio na sve gradove, a ,bio je vezan za određeni stupanj razv-itka. Da bi jedno mjesto dobilo status kasabe, a njegovo stanovništvo bilo oprošteno rajinskog statusa i spahijske daće, tzv. resm-i čifta, kao i državnih nameta 'aviiriz-i divčiniye i tekalif-i orfiye, bili su po­ rt:rebni sljedeći minimalni uvjeti: a) stalno nastanjeno muslimansko stanovništvo, b) najmanje jedna džamija u kojoj su obavljane sve molitve i e) stalni sedmični pazarni dan. 10 Kako je, opet, mu.'čifiyet uslovljavan gradskim profesijama (aanatstvo, trgovina), a rajinski status obradom zemlje, bez obzira na konfesionalnu pripadnost, to stanovništvo perifernih muslimanskih .mahala i kršćanske varoši ,koja je ubrajana u periferiju nisu dobi­ vali mu.'čifiyet; ostajali su u statusu raje. PO tome principu, i kršćan­ sko stanovništvo koje je bilo pravo gradsko, zanatlijsko i stanovalo tl muslimanskom dJije1u grada bHo je uklopljeno u esnafske orga­ mizacije i uživalo povlastice gradskog stanovništva, isto kao i mu­ eltmansko. Kao primjer navešću opet Sa.rajevo. Ranije pomen uto nemuslimansko stanovništvo iz početka XVII stoljeća (1.604) dijelilo se ta-kođer na povlašteno i rajinsko. Od pomenute 144 nemusliman­ .ske kuće (prema 4.076 muslimanskih), 93 kuće uživale su mu'ajiyet gradskog stanovništva, i to 90 kuća bile su kršćanske, a 3 židovske. ,Za to stanovništvo, koje nije bilo upisano kao raja, tj. nije plaćalo spahiji osnovni rajinski porez ispendžu, zabilježeno je da je nasta­ njeno u samom gradu Sarajevu: cema'at-i geberan der nefs-i Saray (cemči'at-i yehudiyan der nefs-i Saray). Za preostalo kršćansko sta­ movništvo, . tj. 51 kuću, koje je bilo u rajinskom statusu, zapisano je da je bilo nastanjeno u varoši: cemii:'at-i geberan der mahalle-i ua.ro§ der Saray, i to 14 kuća bil! su stalni stanovnici, a 37 kuća :vođeni su 'kao privremeno nastanjeni, tj, imali su zemlje na selu,

"

14 Up. bilj. 5. u Isto. lO BBA, No 211, fo 187-209.

11 BBA, TD, No 379, Op!ilrni po­ pis bosanskog sandžaka iz 1570. go­ dine.

18 Popisi Iz 1489, 1528-30, 1540­ 41 i 1570 (Up. bilj. 4, p, 11 1 17). l. Up. A. Ha.ndžlć, Značaj mu­ afijeta u Tazvttku gradskt/l nCt$elja

tl Bosni tl XVlvi;eku, Jugosloven­ ski istorijski časopis, 1-2. Beograd 1974, str. 60-69.

-rr

254

o

Handžić

A.

("

gradskom stanovništvu u Bosni u XVI st.

255 A.

a II gradu plaćali samo pristojbu resm-i duhan. 2 0 U isto to vrijeme je i kršćanski džemat u Banjoj Luci, od ukupno 18 kuća, za koje de navedeno da nemaju zemlje i da su sircmašnl, bio oslobođen ·rajdnskog statusa." Treba, ipak, naglasiti da je kršćansko stanovništvo u bosanskim gradovima, prema navedenim popisima, bilo opće­ "nito u velilroj manjini. Ustanova mu'čifiyeta i druge mjere stvorile 'su izrazito muslimanske gradove u kojima je muslimansko stanovrilštvo početkom XVII stoljeća bilo zastupljeno sa više od 90 odsto. Sto se tiče strukture gradskog muslimanskog stanovništva, možemo ga podijeLiti na dvije osnovne-grupe, na službenike i privrednike. Na službenike (vojno-administrativne, sudske, v.akui9ke, ulema, spahije) otpadao je značajndji procenat nastanjenog stanovništva, maročrto u sjedlštima sandžak-begova. U nekim popisima posebno su označavan! po pojedinim mahalama samo vakufski, odnosno dšamijski sluZbenici (imam, hatib, mujezin). Gradsku privredu u cjelini predstavljalo je zanatstvo i trgovina, na čijem su prosperitetu gradovi i dosti'gli svoj ve1iki razvitak. Prema analizama na osnovu tahrir-deftera za neke srednjerazvijene kasabe u Bosni u XVI stoljeću (D. Tuzla, G. Twz;la, Zvornik, Bijeljina, Gračanica) na zanatlije i trgovce otpadalo je ukupno oko polovine zapisanog stanovništva. Kao i u ostalim zemljama Carstva, ,razvijeniji i brojniji zanati bili su organizovani po esna.fiima. U Sarajevu i Zvorniku postojali su esnafi nekih zanata još u prvoj poIovlni XVI stoljeća,22 a tl drugoj polovina. tog stoljeća u kasabi Livnu," sjedištu kliškog sandžak-bega i kasabi Gračanici u sjevernoj Bosni.š" Bilo je i gradova -iooj'i su svojim zanatstvom predstavljali prave organizovane radionice za vojsku. Takav je bio utvrđeni grad Zvornik na Dr-ini do druge polovine XVI stoljeća, a krajem tog stoJjeća ta je proizvodnja iz Zvornika bila prenesena u Gračanicu. Ovim sam rnogao da iznesem samo kratak pregled naslovljene terne. Da bi ~e kako treba razjasnilo pitanje doseljenika u gradove, što je najvažnije p.itanje kada se govori o form-iranju i strukturi gradskog stanovništva u Bosni, bilo bi potrebno izvršiti pojedinačne analize. Ipak ovo što sam iznio bazirano je na pedantnom sagleda': vanju svih raspoloživih turskih popisa. tO Up. popis TK, TD, (bilj. 3), fo 1-33.

No

477

21 TK, TD, No 479, Opširni popis bosa-nskog sandžaka Iz vremena Ahmeda I (up. bll], 3), sv. III, fo 298-

302.

II

A.

•: Popis Iz 154D--42 (up. bUj. ll); Handžić, Zbornik u drugoj polo-

vIni XV i u XVI vijeku, GodUnjak DruAtva Lstorlčara BiH, XVIn, Sarajevo, 1970, 141-196. u BBA, TD, No 533, Oplimi po-. pls kliškog sandžaka Iz 1574, fa 152-157. Z. BBA, TD, No 743, Opširni popis zvorničkog sandžaka Iz 160l)1604.

Handžić

o

o gradskom stanovništvu

II

Bosni u XVI st,

GRADSKOM STANOVNISTVU U BOSNI U XVI STOL.TECU

Re z d m e

Ov-dje je - na osnovu turskih popisa kao najsadržajnijih izvora razmatrano pitanje porijekla gradskog stanovništva, tj. načini :njegovog formiranja i njegova socijalna struktura. U gradovima sa orijentalno-muslimanskcrn :fizionomijom stanovništvo se konfesionalno dijelilo na zatečenokl'šćansko i muslimansko. Muslimansko, koje se rapidno povećavalo, formirano je uglavnom doseljavanjem okolnog seoskog stanovništva. O tome procesu govore mnogi izričiti podaci u službenim turskim popisima. Izvjestan procenat stanovništva, naročito u ranom periodu, doselio se iz istočnih provincij a i gradova Osmanskog Carstva. To su bili vojno-a-dministrativni službenici, vjerski službenici i razne zant1ije. Jedan procenat gradskog stanovništva, opet, vukao je porijeklo od ratnih zarobljenika. Da ·hi olakšald svoj položaj, brojni -ratni zarobljenici prelazili su na islam, a zatim su redovito bili oslobađani. Takvi stanovnlcibi1d su u izvjesnoj mjeri l favorizirani. Obično su se nastanjivali u gradovima. Oturla bivše ratne zaroblje.nike nalazlmo u gradovima sa različitim funkcijama I zanimanjima: \Zanatli] e, vj erski službenici i državni sLUŽ'benici. Još treba istaknuti da je musLimansko gradsko stanovništvo .koje se bavilo zanatstvom i trgovinom bilo oslobođeno rajinskog statusa. To oslobođenje odnosilo se samo na središnji dbograda, dok se ta povlastica nije odnosila i na 'Periferne dijelove grada.

ABOUT THE TOWNSPEOPLE IN BOSNIA IN THE XVIth CENTURY

Summary The author - on the basis of the Turkish registers as the most comprehensive source - considers the origin of the Bosnian townspeople i. e. the ways of forming and inhabiting towns and the socialstructure in the Bosnian towns. In the towns with the Oriental and Muslim physiognorny the townspeople were partly native Chrdstians and partly MU3S1i.mS. Muslims originated mainly from the neighboring rural area and their number lncreased eapldly, This is confirmed 'by many findings in the official Turkish registers. Some people, especially in the early period, came from the eastern parts of the Ottoman Empire. They were administrative and military officials, people whose profession was connected with Muslim religion and handicraftsmen. Others were the ex-prisoners of war. In order to facilitate their position many of them accepted Islam. Thereafter, they were always

."

II

ill!I!I.i

li'II'11 11'1,

84

,l,'

85

saodlikama klasične osmansko-islamske arhitekture. U Sarajevu je izgrađeno 8 kupolnih džamija, II Livnu 4, u Mostaru 3, u Travniku, u Foči i Banjoj Luci po 2, a po jedna u Počitelju, Čajniču, Konjicu. Varcar-Vakufu, Blagaju kod Mostara i Duvnu, Maglaju, Gračanici, Knežini, Kladnju, žepču. Jajcu, Gradačcu, Buni kod Mostara i Brezovom Polju kod Brčkog. Među arhitektonski najvrednijedžamije ove vrste spadaju: Gazi Husrev-begova u Sarajevu iz 1531. iFerhadija u BanjojLuciiz 1579.kojeimajusloženu koncepciju, zatim Aladža džamija u Foči iz 1550., Ali-pašina u Sarajevu iz 1561., Ferhadije u Sarajevu iz 1562.,Jusuf-pašinau Maglaju izdrugepolovine XVI stoljeća. Karađoz-begova u Mostaru iz 1557. i Hadži Alijina u Počitelju iz 1562. godine koje. imajustandardno rješenje.sn

KULTURNO·PROSVJETNE USTANOVE U XVI STOLJEĆU

I NAIWN TOGA

KrajemXV i početkom XVI stoljeća, uporedosa sve intenzivnij imširenjem islama i formiranjem irastomkasabau Bosanskom ejaletuotvarase isve veći broj obrazovnih, vjersko-prosvjetnih i kulturnihustanova.mesdžida,džamija, muallirnhana,mekteba i tekija, a potom i medresa kao ustanovasrednjeg i visokog obrazovanja. Uz odredene oblikeprivatnenastavekojaje organizirana u porodicamapojedinih krupnihfeudalaca, spahija i begova, postepeno su obrazovanjem i odgojem obuhvaćeni svi slojevi muslimanskogdruštva, odvisokih državnih velikodostojnika do najsiromašnijih podanika u udaljenim dijelovima Ejaleta. Džamije, rnesdžidi i tekije, kao i u prethodnom periodu, ostale su u funkciji vjerskoobrazovnih ustanovau kojimsu se obavljalivjerskiobredi i održavala nastava, kako za djecu u onim koje su u svom sastavu imale i mekteb-osnovnuškolu, tako i za odrasle, posebno novoobraćenike koji su ovdje stjecali osnovna znanja o vjeri, te memorirali neophodandio vjerskih tekstovaza potrebeobredoslovlja.Uporedosa tim, u ovim ustanovama su se osobito u džamijama, petkomdržale hutbe (vjerski govori),te redovni vazi-nasihati kojisu bilinamijenjeni općem vjerskom obrazovanju. Na taj način, zadovoljavanesu osnovne vjerske potrebe muslimanau kasabama i selima, a u ovom periodu građeni suoviobjekti i kaodržavni. kaocarski(hunkšrdžamjje) i kaodobrotvorni objektiu okviruvakufa.Na taj način, uspostavljeni su mnogisrednji i manjivakufi koji subiliufunkcij i podsticanja ovedjelatnosti, biloputemosiguranja materijalnih troškova ovihobjekata, biloputempodrške imamima, mujezinima i drugomosobljuodredbamao učenju pojedinih poglavlja, ili pak cijelog Kur'ana. To se vidi iz naprijed navedenih popisa vakufa u Bosanskom sandžaku za 1540. i 1604. godine, te Hercegovačkom sandžaku za nešto duži period."! Kao kulturni, prosvjetni i društveni centar mahale, džamije su u ovom periodu podizane u svakoj mahali, sa kupolama i kamenim munarama, sa četverovodnim krovovima i kamenim munarama, te sa četverovodnim krovovima idrvenim munararna, Najintenzivnijagradnja džamija sa kupolamabilaje u XVI stoljeću kadaje izgrađeno 28 od ukupno36 kupolnih džamija i kada su nastalearhitektonskinajvrednijedžamije III

Usp. poglavlje: Uloga vakufa u podizanju vjersko-prosvjetnih objekata. gdje su navedeni osnovni podaci o prosvjetnim objektima u okviru vakufa, te podaci o službenicima i njihovim zadacima određenim od pojedinih vakifa (ktitora).

, l

Uporedo sa gradnjom kupo/nihdžamija podizanesu i džamije sa četverovodnim krovomi kamenommunarom počev od sredineXV stoljeća. Uarhitektonskom pogledu ove džamije po značaju dolazeodmah iza kupolnih,a mogu se svrstati u dva osnovna tipa - tipjednoprostorne džamijekoji prevladava, i tip džamijesa stupovima. U XV stoljeću izgrađene su tri ovakve džamije, dok su ostale izgrađene u XVI stoljeću. Budući da su krajemovog stoljeća, prodorom EugenaSavojskog1697.godine većina ovih džamija stradale, obnovljene su nakon toga u XVII stoljeću. Prema istraživanjimaovih džamija kojeje obaviladr.Madžida Bećirbegović, u Sarajevu ihje nekada bilo 34. a danas još postoji 26 j većinom su jednoprostorne, Takve su i neke džamijeu Foči, BijeladžamijauTuzlii Ferhadije uTešnju tenekedžamije u Hercegovini. Među veće i značajnije objekte ove vrste spada džamija KebkebirHadži Ahmeta koju narod zove Mišćina po njenom mujezinu iz XVIT stoljeća, a nalazi se preko puta velikoggroblja nad Kovačima. u Sarajevu,džamija Sarač Alije kojase nalazi na vrhu ulice Remzije amanović, iznadSinanovetekije u Sarajevu,džamijaSejh Magribijena Marindvoru u Sarajevu, zatim džamija Memi-šahbega u Foči (XVI st.) Kadi Osman­ -efendijnaiz 1593.godineu Foči, AtikAli-pašina (XVI st.) u Foči, Ferhadija ili Čaršijska džamija u Tešnju (XVI st.), Sulejmanija iliŠarena džamija u Travniku(XVI st.) čijije današnjioblik iz 1757. godine,HadžiAli-begova džamijau Travniku (današnjiizgled iz XIX st.) Sultan Ahmedovaili Čaršijska džamijau Zenici itd. Kao treći tip džamijau Bosni bilesu džamije sa četverovodnim krovom i drvenom munarom.Ovedžamije predstavljaju 70%svih izgrađenih džamijana ovim prostorima, a bile su, po svemu sudeći, najprimjerenijeza gradnju i sa ekonomskog i klimatskogi općedruštvenog aspekta. Građene sujoš od sredine XV stoljeća u različitim vidovima gradnje.kakopotlocrtnomrješenju takoi po primjeni različitih materijala za gradnju, te arhitektonskom oblikovanju džamijei rnunare.I ovedžamije,kao i prethodne, podizane su kao zadužbineraznih osnivača, sultanai državnih velikodostojnika, ali najvišeobičnih građana. Sagrađen je impozantan broj džamija 786, od čega 770u Bosni, a samo 16 u ':1 Usp.

Madžida Bećirbegović, Džamije sa drvenom munarom II Bosni i Hercegovini.

V. Masleša, Sarajevo, 1990., str. J 7-41.

"-f'

86

87

Hercegovin išto također govorio primjerenosti i funkcionalnosti ovihdžamija u Bosni. Prema istraživanjima Madžide Bećirbegović, oko 50% džamija sa drvenom munarom i krovom izgrađeno je u bivšem sarajevskom i banjalučkom muftijstvu, a 29% u tuzlanskom kraju. Istotako, u velikim i razvijenijim naseti imakojase formiraju i razvijaju u XVI i XVII stoljeću gdje je izgrađeno više mesdžida i džamija, mesdžidisu građeni kaojednostavnijiobjektisa drvenommunarom ilibez munare,a tek kasnijeneki od njih dobili su status džamije dodavanjem minbera i drugih promjena u arhitektonskom oblikovanju."!

Džamije i mesdžidi sa drvenom munarom posebno su građeni u selima tako da su to počev od XVIpa do XIX,odnosno XX stoljeća bili faktičkijedini vjersko-prosvjetni, kulturni i društveniobjekti u bosanskim selima,a njihov status održavaoje i status sela iseljaka u pojedinimrazdobljima. Među najpoznatij imseoskimobjektimaove vrste bili su džamija u selu Karići kod Vareša, džamijau Podzvizdu, džamija u naselju Priluk kod Tuzle,džamija u naselju PoljicekodTuzle, džamijau Bužirnu, u Bosanskoj Kostajnici, utim džamije u selima u okolini Srebrenice, Travnika, Jajca, Banje Luke, Ključa, Prijedora, Bosanskog Novog, Bihaća, Velike Kladuše itd."! .

Mektebi imuallimhane Opće ustanove u osnovno obrazovanje muslimana, pored džamija, mesdžida i tekija, bilisumektebi i muallimhane koje spadaju među prve, alii najbrojnije kuJtumo.prosvjetne ustanove u Bosanskom ejaletu u ovom periodu,bilo da su djelovale u sastavu džamija i mesdžida, biloda su osnivane kao samostalneinstitucije. Idok su džamije, mesdžidi i tekije zadovoljavale vjersko-obredne i prosvjetne potrebeodraslogstanovništa, a ponekad i djece, različiti oblici privatne nastave, potrebeobrazovanja djece krupnih feudalaca, spahija i begova, mektebi i muallimhane, podizani su za obrazovanje djece širom muslimanskih masa u dobi od 6 do lOgodina,odnosno do punoljetstva. Prema podacimakojenalazimou izvorima, posebnou sačuvanim vakufima izovog perioda,ove ustanovenazivanesu raziičitim imenima: bejtu 1- 'i1m (kuća znanja), bejtu t-ta'lim (kuća pouke), muallimhana (dom učitelja), te mekteb (osnovna škola) štoje u početku bilo rjeđe. U prvom periodu najčešći nazivje bio "bejtu t-ta'lim" (kuća pouke) i"bejtu I-'jlm" (kuća znanja)što će kasnije bitizamijenjeno nazivom .rnekteb" ili"sibjan mekteb", dokje naziv muallimhana upotrebljavan,po svemu sudeći, za posebnu vrstu 1

"'1

I':

t

ove institucijenamijenjenu za siromašnu djecu.To uključuje postojanjeinternatagdjeje djeciosiguravanahrana,stan i odjeća, ali i program kojije garantirao stupanjobrazovanja muallima (učitelja). Takvajebilai prvamuaJlimhana uSarajevu,poznata kao Ajjas-begova mualfimhana. U nedostatku medresa koje se otvaraju postepeno, počev od početka XVI stoljeća ovo su bile niže srednje škole. U skladu sa tradicionalnom organizacijom islamskogobrazovanja u mektebima, programi nastavei u Bosniobuhvatati sustjecanjeosnovnih znanjao vjeronauci, vjerskim dužnostima, obredimaimomlu,tečitanju i pisanju arapskog pismau svrhuosposobljavanja u učenje (čitanje) Kur'ana. za razlikuod prvih islamskihmektebapoznatihpod nazivom,,kuttAb" (p/. katštlb) u kojima su pored ovih predmeta, pisanja, čitanja i računa predavane i druge vještine među kojima se u pojedinim u Bagdadu navodi i vještina plivanja,sS) u programima bosanskih mekteba., po ugledu naosmanske, glavno mjestozauzima obredoslovlje, učenje Kur'ana odnosno čitanje imemoriranje određenih dova (molitvi) i sentenci potrebnih za obavljanje namaza. Osnove pismenosti učile su se iz arapskih početnica kasnije poznatih kao "elif-ba sufare". U okviru tog programa učilo se i pisanje, a ponekad, posebno u XIX stoljeću i lijepo pisanje, kaligrafija. Poslije svršetka sufare učenik je prelazio na čitanje Kur'ana, te pravila "učenja" Kur'ana (tedžvid). Metode izvođenja nastave u mektebimabile su uglavnomtradicionalne, sa mnogo vježbi kojeje nametala priroda nastave. Budući da nastava nije izvođena.u posebnim odjeljenjima ni razredima nego kolektivno, svaki učenik imaoje poseban individualni program.tzv, "sabah" kojije savlađivao u skladusa svojim individualnim sposobnostima i ulorenimtrudom.Timeje bilo omogućeno da učen icikoji su inteligentnij i i vred niji brže savladajunastavni plan i programuz istovremeno ponavljanjeranijeggradiva slušajući drugu djecu u toku nastave. Učitelj (muallim) pri tomeje imaoposebnu ulogu i samje kreirao način izvođenja nastave. Tako, naprimjer u Kulen-Vakufu slova su se učila ovako: "EI if' je pružen kao štap, "be" je kao tekne i nokta do mene. "Te" je kao tekne i dvije nokte.do hodže. "Se" je kao tekne i tri nokte do hodže. .Džim" je kao srp i ima noktu u trbuhu. "Ha" je kao srp. "Hi" je kao srp i ima noktu do hodže. "Dal" je kao teljig što se meće volu na vrat, ,,leI"je kao teljigi ima noktudo hodže..Ri"je kao kuka što se s njom dokučuju hašlame. "Ze" je kao Zelića sablja (Amed Zelić je tada bio pandur i imao sablju). "Ajin" je zinuo kao vuk."Gajin"je zinuo kaovuk i ima noktudo hodže. "Lam" je kao dižva. "Mim" je kao Bajbutov topuz. "Nun" je kao ćasa što se iz nje kusa tarhana. "Lam-elif' izgleda kao Huse Lezića makaze (Huso Lezić je bio krojač)".U) .

'1 :'11 :

I 'I

1I' Ii . II,

"I

"I

Usp. M. Bećirbegović. Ibid. str. 34. Usp. M.Bećirbegović. Ibid. str. 70·14~.

1\)

"·1

Usp. Islam Ansik1opedisi, str, 61, 62.

Husein, S/arinski mekteb, Osvit. br. 42, 43. Sarajevo, 1942.

Alić

""r,:

;; j;'

88

Obredoslovlje se u prvom periodu kao i ranije učilo premadjelu"Munyatu l-musalli wagunyatul-rnubtadi" (želja klanjača i potrebe početnika), bilo izvornika Sadiduddina al-Kašgarijailikomentaru Ibrahima Halebijepoznatom kao Halebikebir i Halebisagir (Veliki i malikomentar) o čemu smo već govorili. Upojedinimmektebimaovaj udžbenik zamjenjivan je lImihaiom, udžbenikom vjeronauke koji sadrži osnovne propise iz dogmatike iobredoslovIja. Najpoznatiji udžbenik ovevrste biojepoznati "Mizrakli ilmihal" na turskornjeziku nazvan tako poslicikopljana koricamaprvoglitografisanog izdanja. Međutim, već od polovine XVI stoljeća u mektepskoj nastavi koristi se čuvena .Bergivijinarisala" (Risale-i Bergivi)jednostavno poznata kao Bergivija. Ovaj udžbenik napisaoje poznati teolog Muhamrned ibn Pir Ali iz Birge u Maloj Aziji na turskom jeziku(autorje umro 1573.g.), a sadržiosnovneelementeizdogmatike iobredoslovlja. Udžbenikje poznat također kao .Vasijjetnarne" (Testament) ilmihal tako daje postao pojam za osnovno vjersko štivo. Po svemu sudeći, ovo djelo vrlo rano doživjelo je preradu na različite jezike. U prilogtomegovoriviše sačuvanih primjerakaBergivijeu rukopisnim zbirkama i privatnim kolekcijama u Bosni,naosmanskoturskomjeziku, ali i određeni brojnabosanskomjeziku. Imepriređivača iliprevodioca ovogdjelanijepoznato, u zbirkamase obično navodi"od nepoznatog autora" ili "anonimus".nl Jedan od sačuvanih rukopisa ovogdjela prepisaoje poznatisarajevski prepisivač MulaMuhamedMestvica (umro 1280.11 863.g.)još u mladosti (1225.11810.), ujednom zbornikukoji se nalazio u posjedu porodiceSalih-ef. Bulgurdžića (umro 1942.g.). Iz ovogrukopisa sevididaje djelokoncipirano kaoi1mihal, odnosno pedagoškovjeronaučno djelo gdje se u formi pitanja i odgovoradaju osnovne informacijeo osnovama učenja islama, tzv. irnanskirn šartirna (vjeri u Boga,u meleke-anđele, poslanike, objave,Sudnji dan i Božijeodređenje-sudbinu, kao i tzv. islamskim šartirna), riječi svjedočanstva daje samo Allah Bog i daje Muharnmed,a.s., Božiji rob i poslanik, dužnosti obavljanja namaza, islamskih davanja-zekata,postaramazana, obavljanjahadžaidžihada (borbe). U istovrijemekaoglavnodjelo kojetretiradidaktičke-moralne propiseu nastavi, ili tačnije za muallime korišćeno je djelo "Ta'limu l-rnuta'allirn" (Poučavanje učenika) Burhanuddina az-Zarnudžija, te udžben ik arapskogjezika .Alet" koji je sadržavao gramatiku i sintaksuarapskogjezika štoje korištenosamo u nekim mektebirna, Namjene mekteba, njihova organizacija i programrada utvrđivani su u skladu sa zahtjevimaosmansko-islamskogtradicionalnogškolstva, s jedne strane, i posebnim zahtjevima osnivača ovih ustanova, vaki fa, s druge strane. U tom pogledu u vakufnamarna vakiti ističu svrhu ismisaosvog vakufa insistirajući na potrebivjerskog obrazovanja i odgoja polaznika. Tako, naprimjer, u vakufnarni Mustafa-bega, sina lskender-bega, iz Sarajeva sačinjeno] 923.11517. godine navodi se odluka da vakif "sagradimekteb (početnu školu) u blizini spomenutedžamijeda se u njemu poučavaju vaspitanjui velikom Kur'anu djeca siromašnih i ubogih.'?"

89

Isto se naglašava i u drugim vakufuamama. Livanjski Mustaj-beg 1642. godine "U rnektebu će se učiti Kur'an prema dječijim sposobnostima, jezik (pjesma i proza) i krasnopis.To će poučavati muaUim vješt pismu".19l Mostarski ćehaja Ćejvan u XVI stoljeću, uzsvojudžamiju gdjeje sagradiomekteb, odnosnomualJimhanu ističe daje to lijepi uredan objekat ,,za podučavanje u Uzvišenom Kur'anu, Časnoj Knjizi koja razlučuje istinuod neistine", a uvakufio gaje za djecu siromaha i ubogihma ko oni bili,te izuzeo izprometa u imeGospodaraPremilostivog. Prema tome, najvećim dijelom mektebi su bili namijenjeni djeci širokih muslimanskih masa. U početku su to isključivo bila vakufska dobra, odnosno, muallimhane za obrazovanje djece siromašnih, a kasnije, tijekom vremena i promjenom društveno-historijskih uvjeta uz njih će se javiti i drugi, tzv. narodni, te povremeni mektebi.Funkcijupouke i opismenjavanja dobit će zatimi putujući imami, tzv. sejjar hodže koji će stizati i djelovati u manjim mjestima i krajevima gdje nije bilo mekteba. Izvođač nastave kao i u prethodnom periodu bio je učitelj (muallim) i njegov pomoćnik (halifa) ili kalfa. U početku, u džamijamaovu dužnost obavljali su obično imami rnujezindžarnije štosu u nekimvakufnamarna i izričito zahtijevali, vjerovatnoiz ekonomskih razloga.Takoje naprimjer uvakufu Hadži Ejnebegijeve muallimhaneu Sarajevu uvjetovanoda muallimsku dužnostu muallirnhani obavljaimamu mesdžidu MevlanaArapa uz koji se nalazila rnuallimhana.t" Premapodacima iz popisa Bosanskog sandžaka iz 1540. i 1604. godine, te odredbama dodanas sačuvanih vakufnama plaće muallima uvećini mekteba iznosilesuumuallimhanarna 5 ili4 akče, a udrugim mektebima 4,3 ili dvijeakče, U istovrijeme, plaća imama iznosilaje također najčešće 3, 4 ili S akči, a pomoćnika muallima i mujezina obično 2 akče. U nekim skromnijim vakufima određenoje pojednuakču. Međutim, treba reći da je plaća zavisila od veličine i značaja mekteba. Tako, naprimjer, za muallimaKarađoz-begova mekteba u Mostaru plaćaje određena u iznosu od 5 akči, njegova mekteba u Konjicuu iznosu od 4 akče, a mektebau selu Potocima 2 akče."! ističe slijedeće:

I >

Pored toga, u vakufnamama su određeni i uvjeti ko može biti muallim i njegov

pomoćnik. Tako, naprimjer, u vakufnami Šahdldar, suprugeGaziHusrev-bega, iz XVI stoljeća stoji da "muallim u mektebu treba dabudepouzdan, pobožan, vedra lica,blag.

On treba da odgaja djecu i da ih podučava

Usp. A. Aličić, Prosvjeta II Livnuprije J stoljeća. EI-Hidaje, IV, 1940.141. str.7-11 . .•,) Usp. Popis vakufa Bosanskog sandžaka iz 1604. godine u okviru Opširnog popisa Bosanskog sandžaka iz 1604. godine. "'1 Usp.Vaklifnama Zaima Hadži Mehmed-bega. Vakufname... str. 165. ":1 Usp. lbid.; str.77. 1"1

Xli OIS,GHBitd.

"I

Usp. Vakl!fname iz Bosne i llercegovine (XV i XVI vijek), OIS,Sarajevo. 1985.. SIr. 35.

Kur'anu".9~)

~

90 91

Mostarski ćehaja Ćejvan za svoju muallimhanu uvjetovao je da"ima muallima koji poznajemetod iku nastave i koji je pouzdan, pobožan, vedari fizički zdrav. on će odgajati djecu muslimanau toj mual1imhani, poučavati ih učenju Kur'ana i lijepom ponašanju (edebu)"?" Prema tome, u prvom planu u radu mekteba bilaje odgojna komponenta, odgoj djece, potom učenje Kur'ana i vjerskih disciplina, a tek nakon toga dolazili su drugi sadržaj i koj i su se predaval iu ovomoblikuosnovne školskenastave. Međutim, s obzirom na činjenicu da su mektebi biliustanovekojesu organizirane privatnominicijativom, te da u pogledu veličine i organizacije nisu pod lijegali strogoi precizno utvrdenim propisima vlasti, organizacija nastave i kvalitet nisu bili svugdjejednaki. U većim centrima i u okviru većih vakufagdje su bilaosiguranaveća sredstva i kvalitetniji učitelji, uz nadzor mutevellije inazira vakufa i nastavaje bila kvalitetnija i uspješnija. Kao i u slučaju medresei ovdje seto određivalo visinom plaće utvrđene vakufnamom, odnosno drugih prinadležnosti kojesu date mual1imu i halifi, učenjem džuzova, držanjempredavanjaitd. Utomsmislu, najveći i najznačajniji mektebi bilisuu velikim centrima: Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci,Travniku,Novom Pazaru, Foči, Rogatici itd. Među najpoznatijim bili su: muallimhana Ajjas-bega u Sarajevu, GaziHusrev-begov mekteb u Sarajevu,Ejnebegijev mekteb u Sarajevu, mekteb Ćejvan Ćehaje u Mostaru, Elči lbrahirn-pašin mekteb u Travnikuitd.Pozavršetku mektebaučenikje u zavisnosti od društvenogpoložaja svojih roditelja mogao da ide na zanat ili u trgovinu ili pak da nastavi školovanje u srednjoj školi, medresi. Oni koji su se nalazili u posebnim,državnim školama, na Enderunu ili drugim rnektebima, nastavljali su školovanje uokviru tihzavodaučenjem različitih vještina kako bi se kvalificirali za različite položaje ili službe na dvoru. Međutim, najveći dio svršenika mekteba zadržavao se natomstupnju, naneophodnom vjerskom obrazovanju koje irnjekoristilo usvakodnevnom životu, za potrebe obavljanja namaza, učenje Kur'ana itd. U XVI i XVII stoljeću, većina osnovanihrnektebaradilaje uspješno. Broj učenika u njimabioje konstantanilije paksmanjivan ili uvećavan ovisnood smanjenja ili rasta brojastanovnikakojima su mektebi bili namijenjeni. Naime, poznatoje da se u prvom periodubroj učenika stalno povećava povećanjem broja muslimana (novoobraćenika). U tom periodu,to se rješavaloizgradnjom novihobjekata i fonniranjem novih mahala što se vidi iz porasta broja mahala u pojedinim kasabama, odnosno formiranjem niza novih kasabaudijelovima ukojimjedošlodo širenjaislama. Podaci u popisnimdefteri ma iz 1489.,1516.,1540., 1570., 1604., itd.o tome rječito govore. Međutim, u isto vrijeme u pojedinim mjestima dolaziloje i do smanjenja broja stanovnika mahala, pa prema tome i do broja učenika, različitim vrstamastradanja,požarima,epidemijama kuge itd. Tako naprimjer, prema popisu iz 1570. godine kasabaVisoko imalaje 5muslimanskih mahala sa 544 domaćinstva, a prema popisu iz 1604. 5 mahala sa svega 190 domaćinstava i 75 neoženjenih muškaraca. 'nl

~

~'

t ~

To se vidi i iz popisa mahala. Mahala zavije Ajjas-paše i mahala Čekrekči Muslihuddina kojesu 1570. godineimale128 kuta domaćinstava i 2 neoženjena muškarca (mudžerred), 1604. godine spojene su u jednu mahalu u kojoj je bilo 40 kuća i II neoženjenih. Stanovništvoje biJo desetkovana epidemijom kugekojaje u međuvremenu zahvatila ovu kasabu.U istovrijeme smanjene su idrugegradskemahale, Šerefudd inova sa 139 domaćinstava 1570. godina na 33 domaćinstva i 21 samca, mahala Alauddina sa 198 domaćinstava 1570. na 68 domaćinstava i 28 samaca.t" Naravno. sve ovo odražavalo se i na mektebe koji su bili locirani u gradskim mahalama i na selima,u okvirudžamija,mesdžida i tekijailiuzdžamijeimesdžide. Kao vakufski objekti namijenjeni narodu ovisumektebidjelovali ilikaomuallimhane, mektebi namijenjenisiromašnojdjeci, ilipak kaojdasični osmanski mektebikojisu osiguravali osnovnu pismenost i vjerskunaobrazbu. Ovi mektebi bili su muški, ženski i mješoviti i radje, uglavnom, bio usklađen sa islamskimpropisima i ekonomskim mogućnostima, U mješovitimmektebimaženska djeca sjedila su odvojeno, obično izamuške kao i u džamiji.U mektebimasa manjom djecom nije sepravilarazlikau spolu. Djecasu sjedilau grupama, svrstanapo lekcijama ili pak"sabah u", U pojedinim mektebima u kojim su postojali uvjeti i mogućnosti žensku djecu obučavalaje mual1ima (bula), odnosno, hodžinica. Neke žene su u maha/ama imale svoje mektebe i živjeleod onogšto bi im učenice donosile, Takvih mektebabiloje skoro po svim većim mjestima, a u njima se kao i u drugim mektebima stjecalo osnovno vjersko obrazovanje i osnovnielementi pismenosti. Stogaje bulaorganiziralanastavu tako da i pojedine bolje učenice učestvuju u njenom izvođenju kao pomoćnice. Posebna pažnja poklanjala se odgoju učenica štoje bilo u skladu sa osnovnim porukama vjere. Stoga se ne samo u ženskim mektebimanego i u muškim kao i svim drugim oblicima obrazovanja iodgoja možesasvimopravdanogovoriti o pedagoškom radu i odgoju kao svjesnom i izričitom zadatkunastave. za teorijskupodlogutakvogradamuallimi sukoristili osnovne izvore islama,Kur'an i hadis(tradiciju Poslanika),a potompoznatodjelo Abu-Harnida AI-Gazalija "Ayyuha I-walad" (O, dječačel) kojeje prepisivano u različitim sredinama Bosanskog ejaleta i korištenoširom Carstva O tome svjedoče mnogi sačuvani rukopisi ovogdjela i u našim rukopisnirn zbirkama. Ovako organizirani,mektebi su u prvatri stoljeća važili uistinu kao osnovni oblik obrazovanja iodgojakojije omogućavao aktivno uključivsnjesvršet1ika udalješkolovanje ili jednostavno, život. Međutim. kasnije, u toku krize Carstva na širem planu, pa i u Bosanskom ejaletu došlo je i do krize školstva. U mektepskoj nastavi to se odrazilo posebno u XVIII i početku XIX stoljeća.

Usp. Ibid. str. 84. '''1

Usp. navedene popisne deftere iz 1570. i 1604. godine.

~ ..". r . ~;

92

93

U izvorimaizovog perioda nalazimoniz podatakakojio tomegovore. Sveje više nezadovoljstva među imarnima, hatibirna, rnuallimima i rnuderrisirna kojisu imaterijalno dovedeni u vrlo tešku poziciju propadanjempojedinihvakufa i ekonomskom nemoći države da održava obrazovne institucije i plaća službenike iz Centralne blagajne tako da u ovom periodu rnektebi postaju briga pojedinaca, često hodža koji dosta loše materijalno stoje i nemaju mogućnosti da sami finansiraju svoj rad.Stogase oniu ovom periodu dovijajurješavajući to dodatnim angažmanom u trgovini ilinazemlji i stavljajući nastavuu drugi plan.Toje dovelodo krizeobrazovanjai odgojau cijelomCarstvu tako da su reforme školstva provedene početkom XIX stoljeća bilejedino rješenje koje je mogloosiguratibilo kakvofunkcioniranje ovih ustanova. Utom kontekstu, trebashvatiti j položaj muallima za koje setraži pomoć od Centralne blagajne, čekaju plaće izTravnikasazebnjomi postavljaju sergije(dobrovoljna pomoć građana) kako bi se osiguralo funkcioniranje školstva. Prema jednoj molbi koju su uputili građani Sarajeva 1706. godine, dakle, devet godinanakon proboja EugenaSavojskogu ovajgrad i požarakojije uništio veliki broj objekata navedena su 32 uništena mekteba.S obziromdaje najveći dio vakufa kojim su ovi rnektebi izdržavani bio novčani i kao takavstradao,oni su tražili pomoć kako bi se uništeni mektebi popravili i osnovala iznovaglavnica za isplaćivanje muallima. U ovom spisku navedena su imena 32 mekteba koji su stradali i muallima koji trebaju pomoć. To su: - u mahali Haseki, muallim Muhammed Hatibzade, - u mahali Duradžik, muallim Mustafa Požegavi, - u mahali Kučuk Katib, muallimMuhammed Serradži, - u mahali Hubjar-aga, mua!lim JusufDženneti, - u mahali Sarač Alije, muallimIbrahim el-Kadiri, - u mahali Haladž Davuda, muallim Nimetullah, - u mahali Jakub-paše,muallim Salih Halili, - u mahali Divan-Kariba, muallirn HasanSufi, - u mahali Sahtijandži, muallirn Es-Seli idMensur, - u mahali Kalin HadžiAlije, muallim Ibrahim Zergerin, - u mahali Sagrakči, muallimHusamuddin, - u mahali Šejh Ferruha, muallimSulejman Halvai, - u mahaliBalizade, muallim Sulejman Serradži - u mahali Kebkebir,muallimIbrahim ŠarihiDav'i, - u mahali Husamuddina.muallim Ebu-Bekir, - u mahali Čokadži HadžiSulejmana,muallimMehmedAbbasi,

- u mahali Hadži Isa, muallimAhmedVudžudi, -ll mahali Kečedži Sinana, muallimOsmanNerdubani, -ll mahali MunlaArap Atik, muallim Abdullah Šehrnani, -ll mahali Kulen Hadži Bali, muallim MustafaTabhi, -li mahaliAbdullahHalife,muallimJahja,
l

r :'lj

Plaće ovihmuallimaiznosilesu 8 akči dnevno, ukupno256 akči mjesečno, odnosno ukupno za sve 1933 akče. za ulemu za koju se traže ova sredstva iz državne blagajne u molbise ističe da su "pismenasirotinja".U ovomperiodusu i popravljani ili izosnova obnavljani mnogi mektebi dok su neki ostali zapušteni sve do početka XIX stoljeća. Prema Sidžilu blagajskog kadije od 12.rebiula Il 1238.11822. godine bosanskivalija Dželaluddin-paša uputioje bujruldiju kadijama Duvna,Ljubuškog,Mostara,Blagaja, Poćitelja, Ljubinja,Trebinja,Stoca,Cernice, Nevesinje, ostatkaNovog(Bekije-i Nova), Konjica (Belgraddžik), Neretve, Prozora, zatim mutesellimima, kapetanima, ajanima, zabitima, prvacima i službenicima gdjeihje obavijestio "dasu mnoge džamije, mesdžidi, mektebii medreseostarjeli tokomvremena i da ne moguslužitipotrebama muslimana! Naređuje im da posredstvom suda i uz sporazum sa mutevelijama pojedinih vakufa dobro pregledaju u kakvomse stanju nalazevakuf u njihovimkadilucimai da oprave sve dotrajaleobjekte, Džamijetrebaosposobiti da se u njimamoguobavljati petdnevn ih namaza(molitvi)a rnektebeda ih djeca mogupohoditi. Po selima i kasabama u kojima nema mektebatreba ih sagraditi".Istotako, u Sidžilubr.73sarajevskogsuda navodise bujruldija Davud-paše iz 1249./1833. godine kojom se naređuje briga o dobrima (hajratima) pod krovom,džamijama,mesdžidima, drugim bogomoljama, mektebima,

"', Usp. M. E. Kadić, Tarih-iBosna. V, str. 30. rukopis GHB; M. Handžić, Dvapopisa sarajevskih mekteba, EI-Hidaja. VI, Sarajevo, 1942.-1943., 5tr.119-123.

94

95

medresama, ti. zaštita od rušenja i propadanjate da se utvrdida li službenici obavljaju svoj posao. U tom smislu, naređuje se da se nadgleda i izvijesti da lise u svimdžamijama obavlja pet obaveznih namaza,da lise u mektebima poučava i uči Kur'an, te koliko u svakomvakufu imaimama, hatiba, mujezina, muderrisa i ostalih i na krajuda se dostave podacio mutevelIijama (upraviteljima) vakufa.?" Sličan sadržaj ima kasnije ijedna bujruldija Vedžihi-paše iz 1252.11856. godine.'?'

MEKTEBI I MUALLlMHANE U SARAJEVU

U periodu od 1463. do 1878. godine uBosni iHercegovini podignutjeveliki broj mekteba i muaUimhana. Najveći brojovihustanova podignutje u gradovima (kasabama) išeherima

I

'K,)

Usp. Sidiit sarajevskog suda, br. 73, str. 21, u GHB u Sarajevu

'Il)

M. E. Kadić. Tarih-i Bosna. knj. XXI!, str. J:a . .2 ~t.

koj i suuovom periodu imali intenzivan razvoj. Već smovidjeli dasuse među ovimgradovima, posebno intenzivno od početka razvijali: Sarajevo, NoviPazar, Foča, Mostar, Livno, Travnik, Banja Luka, Zenica, Prozor, Konjic,a potomčitav nizdrugih gradova Ejaleta.Najviše sačuvanih podataka o mektebima u pristupačnim izvorima odnosi senaSarajevo budući daje ovaj grad od početka bioglavni administrativni vjerskoprosvjetni i kultumi centar. Podaci kojenavodi Evlija Ćelebija o 180 džamija imesdžicla, iako izgledaju pretjerani, indikativni su budući daje Sarajevo uovovrijeme, dakleudrugoj polovini XVII stoljeća, imalo 104mahale. Uz svaku od džamija i mesdžida bioje ,,pojedan mekteb". Stogapretpostavka daje Sarajevo imalo u to vrijeme najmanje 1OO mektebadjeluje sasvim realno. Ovaj impozantan broj džamija i mekteba, tedrugih ustanova iobjekata pokazuju daje Sarajevo već krajem ovogstoljeća bilošehersa razvijenom infrastrukturom, privredom, kulturom i školstvom. Naprijed navedena molba sarajevskih građana i popis32 mekteba kojisu stradali u požaru Eugena Savojskog 1697. godine to također potvrđuje. Iakood početka nepostoje precizni podaci osvim prosvjetnim objektima, džamijama, mektebirna imedresama, treba kazati daje Sarajevo uprvom periodu, dakle, počev od početka XVI stoljeća bilo, uzSkoplje i NoviPazar,jedan od najvećih kulturnih centara Rumelije. Značajan dio podataka o mektebirna uSarajevu u prvom periodu sačuvan je uvakufuamama idefterima, odnosno popisima vakufa. U vakufnami Mustafa-bega, sina memumIskender-paše iz923J1517. godine posebno sespominje odlukavaki fa(ktitora)"da sagrndi osnovnu školu (mekteb) ublizini spomenutedžmnije,dase unjoj poučavaju vaspitanju i velikomKur'anudjecasiromašnih i bijednih''98) U tu svrhu ktitorje"uvakufio, zavještao iu dobrotvorne svrheodredioodsvognajboljeg imetka i nanajpošteniji najlegitimnij i način stečenog blaga(imanja) i ono štoje njegovo mulkovno vlasništvo i ono kojeon pritežava (tesarruf), a za kojeje dobio pravo mulkiziranja (rnulkijjet) prijeizdavanja ove isprave." Tu spadacijeli zemljišni posjed (mezra) kojise zoveseloVesela Straža (danassefoVesela na ruševinama gradaVesela straža kojise zadnjiput kao grad spominje 1463.g.). Nalazi se nedalekood Bugojna sazaseocima Cmič, Golobrdica i Jaklič,...te prostorom uzvodu (nehr) kojasezove Poričjedo mjesta....GaziIetGečidLi druge~uCMXTl kraju OOAkhm(Pn.Js:a).9Jl

"'I Usp. Vaku/name... str.35. "" Usp. n.d, str.35.

~

152 153

medresa, njihovih pomoćnika (kalfi) i poslužitelja, status učenika i podatke o njihovim stipendijama, sredstvima za ishranu učenika, te druge troškove koji sejavljajuu određenoj ustanovi ovevrste. Istražujući i razmatrajući svaovapitanja naosnovu vakufuama idrugih dokumenata došli smodo zaključka daje sistem srednjeg školstva naovimprostorima, kao što ćemo vidjeti, razvijan postepeno, uporedo sa razvojem gradova i osmansko-islamske društvene organizacije. U tom smislu, prve medrese podignute su u prvim većim administrativnim ikultumim središtima, u Skoplj U,a zatim uNovom Pazaru, Sarajevu, Foči, Mostaru, Banjoj Luci, Livnu, Travniku, Pruscu, Zvorniku, čaj niču, Pljeviju (T8Šlidži) itd. prvu poznatu i najstariju medresu naovim prostorima podigao je uSarajevu bosanski sandžak-beg Firuz-beg između 1505. i lS12.godina.1oUlNakon toga, utoku XVIstoljeć8podignutjeveliki broj ovih škola. Sveoneorganizirane SlJ uskladu satradicionalnom organizacijom osmanskih medresa, najvećim dijetom kao haridž i dahil medrese u statusu od 20 do SO akči. Prema podacima kojenalazimo u Roznamčec1efterima Rumelijskog iAnadolskog, kaziaskera, gdje suevidentirana postavljenja muderrisa i visina njihovih plata,uovim krajevima najveći broj medresa imao je status nižeg stupnja od20-25akči nadan.Tokom vremena,jedan broj ovih medresadobioje status sređnjegstupnja sa plaćom od30-35, odnosno 40 akči, asamojedna, Gazi Husrev-begova medresa imalajestatus višeškole, odnosno fakulteta sa plaćom od 50 akči dnevno. Naravno, toje bilosasvim uskladu sapozicijom Bosanskog sandžaka, odnosno Bosanskogejaletakoji ćekaojednaodznačajnijih provincija Carstva: dobiti relativno razvijenu mrežu srednjeg školstva što će omogućiti uspješno uključivanje ove provincije u tokove osmansko-islamskog kultumogživota togavremena

MEDRESE IDERSHANE

Uz rnektebe i rnuall imhanekaoustanove osnovnogškolskogobrazovanja i odgoja izrasle izdžamija i mesdžida uporedosa širenjem islama i uspostavljanjemosmanske vlasti na Balkanu, početkom XVl stoljeća u Bosanskom sandžaku podižu se i prve ustanove srednjeg ivišegobrazovanja, medrese idershane. Premaraspoloživim izvorima i historijskoj literaturi, prvi oblici ovogobrazovanja nastalisu kao rezultat potrebe za vjerskim obrazovanjem i odgojem novoobraćenika, muslimana domaćeg porijekla čij i se broj u ovom periodu relativno brzo povećavao i imamsko-hatipskim i nastavnim. (muallimskim) kadrom za radu novopodignutim mesdžidima, džamijama i mektebimau gradskim mahalama,tekijama i musafirhanama ili seoskim naseljima u kojimsu formirani muslimanski džemati, Medresakaobosanski oblik.nižih i višihsrednjihškolajavljase u Bosni i Hercegovini početkom XVI stoljeća. Kaoi mektebi,mual1imhane idrugikulturno­ -prosvjetniobjekti, iove ustanovepodizanesu na inicijativupojedinaca kao vakufski objektištoje bilo uobičajeno u cijelom Carstvu. Istina, glavnidio školstvaje u skladusa organizacijom Carstvafinansiran izfondapoznatogpod nazivom "Sandikl8eytul-Mal 'il-Ganšim''(Fond ratnog plijena) u koji su prihodi pritjecali poosnovu ratnogplijena,iz rudnika i petine odzarobljenika. Iztogfonda finansirani sutroškovi muftija, dijelaškolstva, čuvanja granica, dobrotvornih ustanova, općih službi, sirotinje, siročadi, ubogih i putnika. Međutim, po svemu sudeći, dio sredstavakojise iz ovog fonda izdvajao zaškolstvo bio je ograničen najvećim dijelom na glavne obrazovne ustanove u Istanbulu i drugim većim centrima, posebno Enderun,Sahn-i Seman iSultan Sulejmanovoučilište.šš'Naosnovu uvida u sačuvane popisne knjige, deftere ivakufuameizovogperioda vidi seda su prvi osnivači ovogtipaškolau Bosni i Hercegovini bili, uglavnom, veliki državni velikodostojnici,sandžak­ -bezl, valije, njihove vojvode idrugi visoki državni funkcioneri. Kaonosioci izvršne vlasti u provincijama, oviljudi od beglerbega dospahije, pored organizacije ivršenja vlasti imali Sll zadatak, također, da zajedno sa predstavnicima uleme, organiziraju i školstvo kao izuzetno značajan segment društvene organizacije. Utom smislu onisu posebno podsticaniod samih sultanadobijajući utusvrhu ubaštinu velika imanja kojasu, potom.uvakufliavali osiguravajući na taj način sredstva za izdržavanje objekata koje supodizali. Svaovapitanja, kao i u slučaju mekteba regulirana su vakufuamama, vakufskim ispravama izkojih saznajemo podatke o imanjima isredstvima izkojih suosiguravani prihodi zaoveobjekte, visineplaća profesora ~.~)

Usp. doc. dr. Ahmed Akgunđuz, Osman/I kanunnameleri ve hukukitahlileri, I. Kitap,

Osman"hukukuna giris"e Fauh dewi kanunnameleri, Feyvakfi, Jstanbul, 1990.. str. 194,195.

t

Nastava i uloga muderrisa U skladu sa ustaljenom praksom u osmanskim medresama i u medresama Bosanskog ejaletanastavaje izvođena na tradicionaln i medresanski način uspostavljen još u Nizamiji, a donekle modificiran u skladu sa potrebamaCarstva i sklonostima muderrisa koji su bili nosioci obrazovnogprocesa. Učenici u ovim školama nisu bili posebnoraspoređeni u godištaili razrede, negosu radili u halkama (kružocima) štoje u prvom periodu, do kraja XVI stoljeća dok su ove institucije bile iznad u to vrijeme postojećih zapadn ihškolskih institucija, bilou funkcij i napretka irazvoja Carstvakaošto je omogućavalo brže i efikasnijeobrazovanjetalentima budući da se iz halke u haiku prelazile neposredno po savlađivanju određenog udžbenika.š'? Prema tome, II medresama nijebilo strogo određeno vrijeme pohađanja cjelokupne nastave negoje to, uglavnom, kao iu mektebu, zavisilo odindividualnih sposobnosti i zalaganja samog učenika. ~'J' Usp. H. Kreševljaković, Banje If Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1952., str. 78-79. Radmila Tričković./s/amske škole 1/ našim zemljama, lstorijskirnuzej SRSrbije, 1974., Beograd, (separat iz djela "Istorija škola i obrazovanja kod Srba"), str. 252.

!'"')

y

lS4 155

U medrcsarna II ižeg stupnja najčešće je jedan muderris (profesor) predavao sve predmete. a njegov pomoćnik, kalfa bi držao vježbe i ponavljao sa učenicima predeno gradivo. Kao i u mektebima,iovdje su predavanjaodržavanau dershani, predavaonicigdje su učenici sjedili u više halki radeći paralelno. Predmetisu bili slični u svimmedresama istogranga,a razI ikesu bilesamo u izboru muderrisa kojije odabirao određeni udžbenik po komeje predmet i dobijao naziv. U toku nastave, u početku su obrađivani 4-6 godina određeni predmeti prvog stupnja. Nakon toga učenik bi prelazio na predmete (udžbenike) srednjeg stu pnja, a potom i višegukolikoje nastavljao školovanje. Prematome,kompletna nastavau medresi poslije završenog mekteba trajala je 12 do 16 godina ovisno o individualnim sposobnostima i.zalaganju učenika. U toku školovanja u tim medresama

izučavan i su slijedeći

predmeti:

a) tradicionalne znanosti, viši stupanj znanosti (al-tulumu l-muqaddima) l. morfologija(as-Sarf), 2. sintaksa (an-Nahw), 3. znanost o pojmovima (al-Wad'), 4. etimologija(al-lštiqšq), 5. geometrija (al-Handasa), 6. račun (al-Hisab) i 7. disputacija tal-Munazara) b) logika (al-Mantiq)

1. isagoge(lsagugl), 2. komentar Isagogaod Fenarija(Šarhu l-Fanšri), 3. kompendij iz logike (Husšrnu l-Kati) i 4. komentar Metalia (Šarh-i Matšli') c) apologetika (al-Kalšm)

I :1

Toje. međutim, bio samo opći okvir koji je omogućavao muderrisuda selektivno pristupi predavanju odgovarajućih udžbenika. Praksaje bila da po ulasku u medresu učenik prođe prvo početni kurs gdjeje stjecao osnovna znanja iz gramatike i sintakse arapskogjezika, zatim aritmetike i geometrije, te logike,retorike i apologetike. Istiovi predmetibili su zastupljeni i kasnijenadrugomstupnju,ali su predavani naosnovuvećih i opširni] ih udžbenika. Na višemstupnjunastavljalo se sa proučavanjem pojedinih grana prava, tumačenja Kur'ana, korpusaislamsketradicije,hadisaitd.Na kraju,pozavršetku odgovarajućeg stupnja škole svršenik je dobijao diplomu, idžazet na iršad što ga je kvalificirala za bavljenjeoclgovarajućim poslom. Svršenici nižegisrednjeg stupnja dobijali Sll nakon toga posao u lokalnoj administraciji, mjesta imama i mual1ima, ili su, pak, nastavljali školovanje u višojškoli,Gazi Husrev-begovoj medresi (Husreviiji) uSarajevu iIi na Sahni Semanu,sultanSulejmanovom učilištu j liAja SofijiuIstanbulu. Pozavršetku nekeod ovih škola,on se opredjeljivaou tri pravca,muderisku ilikadijskuslužbu ilipak vojnuslužbu. Ukolikobi otišaou vojnu službu,po zakonu izvremenaMehmeda Fatiha, mogaoje dobiti zemljišni posjedod 20.000 akči godišnjegprihoda.2A6l Ukolikobi, pak, želio službu muderrisa ili kadije, svršenik se upisivao u defter vrhovnog vojnog zapovjednika, kaziaskera Rume1ije ili Anadolije, kakobidobio pripravništvo (rnulšzemet), Prvamedresakojubi kandidatnakonobavljenog stažiranja dobiobilaje medresa najnižeg stupnja, od 20 do 25 akči. Nakon određenog perioda provedenih u muderiskoj službi u ovoj medresi, prema kanunnami MehmedaFatiha, onje mogao napredovati prelaskom u drugu medresu u kojojje dobivao 5 akči dnevno veću plaću. Na taj način, sposobniji i ambiciozniji muderrisistizalisu vremenom i do stupnja sahna, profesoravisokeškole ilifakulteta. Premakanunnami SulejmanaZakonodavcakandidarjeutoku napredovanja od najnižegdo najvišegzvanja, funkcije muderrisa Daru l-hadisa(Fakulteta za proučavanje tradicije) u okviruSulejmanovogvisokog učilišta trebao da prođe 14stepenica.Istiput prolazioje i kandidat za kadiju kojije, također, počinjao kao pripravnik, mulazirn da bi potomnapredovaodo najvišegstupnja, munle.U tom kontekstu, rangovimuderrisa bili su ravni odgovarajućim položajimakadija takoda se iz muderiskeslužbemoglo preći u kadijsku,ovisno odstupnja. Broj podignutih medresa u Bosnii Hercegovini i Sandžaku u osmanskomperiodu teško je utvrditi s obzirom da je značajan broj dokumenata izgubljen ili još uvijek nepristupačan. Međutim, na osnovu raspoloživog materijala, posebno vakufnama, popisnihdefteraskižila i pojedinačnih dokumenatao postavljenjimamuderrisa možese zaključili da je broj ovih objekata bio znatan. U popisnim defterima već se u prvoj polovini spominju vakuf Firuz-bega, Kemal-bega i Gazi Husrev-bega u Sarajevu, S inan-bega u Novom Pazaru."?' Krajem ovog stoljeća evidentirani su već i vakufi

I. glose na tedžrid (Hššiyštu t-tagridj'?' :"'1 "-'I

Usp. Uzuncarsll], n.d., str.586.

:<71

Usp. Uzunearsfl], l, H. Osmardi devletinin IImiyye teskilatl, Ankara, 1965., str.SS. Usp. B. Zlatar, Popis vakufa u Bosni iz prve polovine XVI vijekka; PaF, XX-XXI, 1970-71, str. 109·1 S8.

1

156 mostarskih, foćanskih i drugih medresa. Evl ijaČelebije sredinom slijedećeg. XVIIstoljeca već spominje na ovim prostorima 39 medresa i 10; u Foči 6. Livnu 3, Zvorniku 3. Ćajniču J, Konjicu 2. Nevcsinju Z, Novom Pazaru S, Prijepolju J, PIjeviju 2 i po jednu medresu u Mostaru, Počitelju, Blagaju.Cernici, Ljubinju, Banjoj Luci,Jajcu i PrUSClI, la Sarajevo ističe da irna mnogo muderrisa iako ne navodi broj medresa. '''I Nakon toga, iako nemamo preciznih statističkih podatakao broju ovih medresa sve do druge polovine XIX stoljeća, na osnovupodatakakojenalazimou različitim izvorima možemo konstatirati da je postojao impozantan broj ovih ustanova, prema nekim procjenama. čak više od 100. Budući da su podizane, uglavnom, u glavnim administrativnim i kulturnimsredištima, mi ćemo ih prema tome i predstaviti.

157

MEDI
~;4Pif5~ L...::J lt';!~~~~i~t~j,j~i::::':::~:;

. . . . ,. . . .

~...

'~~"

'0

.':'~ . ...... ~ ..'\t.., :}h

... ''':'''

.

t I"

~

"~'+I.;"-'..

\

r

•

~~:~ ~:.:'f..~~';.: '"~,,,:'~ ':-, ";:~' .:

;.: ',oO '-,.

o

-,

~,"'"

.' ' )

[(~.f:l -11 l·., ~ '. - ~ . -, :

~.: ··:~···fl':(.'~'~-'-ij~·"':v."·4jl~~t»,, • ..t"';' 'H:l .'-. ,l" ;,,~ ·.,r'. ,~\ '" .... lt ~i'." 4.......-:. D',.r,j\ ~'"' :".' . ~ . .;.r; .... :";:.f/:·,;·;,~';:~"··:W:a1'I' .."ll·Q.·: """~~'l':~", ' ":'i", k. LI. ': Sl'" .:;'0';" : ~:. ·J:r.-';.·<..=-X" .,. 'LI'" _ -"If'!j, . '/:.. . '. '.1',01 ;1'",::.'1::';;.; ';:"'::11 '. :'" --,':< t .~:":::'~~':' =;/.4 .:.~.1'7 • .... l ~u~ ~ jY,,.,~ 'J'

•

....., .

.""

-.

• ..
'\. :'"

oo

Q"... ....

.. r.......... _"' .. ~ ~ _

..;. '\ .. _ .

.. -

' . r. . . . _

• o.

:..::.

Merhemića

.. ..

oo'

r~'"

-. ·,.. i

.........

.; • f"

•

'-. _..

•

..

•

.', '. "j'

;:.. ~:(:. ('(J" '" .:\\l~;':~::~; ' •••••

t;,j

medresa uz Carevu džamiju, (S.K., n.d., str. 10)

Kao administrativni i kulturnicentar utemeljen u prvojdeceniji druge polovine XV poznat kao kasaba u kojoj je sjedio vojvoda Vrhbosanja i kadija do 1462, godine, a od 1463.bosanski sandžak-beg, Sarajevoje, kao što smo vidjeli, već krajem XV stoljeća imalo tri, odnosno pet mahala sa isto toliko džamija i mekteba, tekija i drugih kulturno-prosvjetnih j utilitamih objekata. Budući da se nakon toga ovaj grad dosta intenzivno razvijao, uz džamije, mesdžide, mektebe, tekije i slične objekte već početkom XVI stoljeća izgrađenaje ovdje i prvasrednjoškolska ustanova,Firuz-begova medresa (1505-1512.) Premapodacima izraspoloživih izvora,nakontoga podignutesu u četvrtoj dekadi XVI stoljeća još tri medrese, Gazi Husrev-begova, Kemal-begova i Mehmed-begova,a potomjoš nekolikoovakvih ustanovau XVII,XVID i XIX stoljeću tako da je u ovom gradu u toku osmanskog perioda podignuto i djelovalo oko petnaest medresa,nižih,srednjih i viših.što pokazujezavidan stupanjobrazovanjau ovoj sredini. Na osnovu uvidau dosadašnjuliteraturu i izvoreu Sarajevusamo utoku osmanskog perioda konstatirali smo postojanje i djelovanje slijedećih medresa: 1. Firuz-begova, sagrađena između 1505. i 1512. godine.l'" 2. Mehmed-bega Isabegovića, sagrađena oko I520,25°J 3. Gazi Husrev-begov hanikah, sagrađen 1531. godine.v" 4. Gazi Husrev-begova (Kuršumlija) medresa, sagrađena 1536.137. godine.P" 5. Kemal-begova medresa, sagrađena 1538. godipe.P" stoljeća,

.:-:~,.~,.'_~;~~<.a ...~~~,:~:.1;­

t D.

I

,"l Usp. M. E. Kadić. n.d, I,str. 290.; V. Skarić, Sarajevo i njegova okolina. str, 72.; H,Kreše-

vljaković, Hanikah. Spomenica. str. 57-59.; Ć. Truhelka, Gazi Husrev-beg .... , str. 176-180. Usp. Roznamce defteri, god. 1586, \588.; H. Šabanović, Teritorijalno širenje i građevni razvoj Sarajeva u XVI stoljeću, Radovi XXVI, Sarajevo. 1965., str. 110. :'1) Usp, H. Kreševliaković, Hanikah; Spomenica, n.d.,st.57-59.; Ć. Truhelka, n.d. str. 176-180. J':I Usp. Vokufname Gazi Husrev-bega od 26. redieba 94J.l8. januara JSJ 7,. OHB; Sidii! vakufnama, J. str. 26,27, prijevod F. Spaho; SpomenicaGazi Husrev-begove četirlstogodišnjice, Sarajevo, 1932., str. XXV-XXXVI; Vaksfname iz BiH; OIS. Sarajevo 1985. str. 61,67. :11) Usp. Vakufnama I;(emal-bega. GHB. Sidžll] sar. suda. br.I, str. 22,27,28,29,30; Vasijje/nama [Testament} Kemal-bega. GHB, Sidžil Sar. suda br.l,str. 37,(prijevod S, Kemura): S, Kernura, Sarajevskedžamije i druge javne zgrade turske dobe. str. 258-262., Separat GZM XXIlI. 1908.-1913., Sarajevo 1913. godine.

:'''1

Fadil-pašina medresa, (S.K., n.d., str. ll) J">

Usp. Evlija Čelebi, n.d., str. 403, 139.478,398.470,411,264,391,394,467,458,454,448. 415. 212, 207. 133 i 108.

lil,1

l'

IIII

SKICA ZA PREGLED BOŠNJAČKE KNJIZEVNOSTI

181

SKICA ZA PREGLED BOŠNJAČKE

KNJIŽEVNOSTI I

II

Munib

Maglajlić

li ;11

1

",,11,11

SKICA ZA PREGLED BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI Munib MaglajJi, u ovom tekstu daje kratak pregled bošrijačke književnosti: počevši od usmene kn'jiževnosti i njenih rnzličinh oblika u prozi i stihu, j to pojedinačno definira i u osnovnim crtama opisuje lirsku pjesmu, baladu i romansu i epsku pjesmu s jedne strane, te daje podatke o iunacima ovih pjesama, donosi podatke o strukturi usmene priče, njenim podvrstama i opisuje ih. Također, krnrko predstavlja književnost poznarih aurora, i to od srenjevjekovne . sn dragoqeunu pisnurna, darovnicama i poveljnma bosanske vlastelc, preko književnosti osmanskog perioda. kako na orijentalnim jezicima, tako i nlhnmijado • u prozi is stihu, sn gazelirnn, kasidnmn, tahmisima, mesnevijnrnn, epitafima, didaktičkim i mističkim spjevovima, sa [edne, i puropisima, filozofskim i teološkim rnsprnvnmn, historijskim kronikama i pravnim djelima sa druge srrnne.uz pregled imena autora. Treći segment bošnjačke književnosti kojeg MaglajJić predstavlja u ovom tekstu jeste književnosr nusrro-ugnrskog perioda, gdje uz karakteristike književnih ostvarenja daje i osnovna Imena aurora i uz same nazive djela, smjc:štajući ih u prostor i vrijeme, izriče i suštinske podatke o djelima i pravcima kojima pripada]u, kao j općim, kulturnim i društvenim pojavama u kojim ovakvi autori i ovakva djela izrastaju. Međuratne i savremena hušnjnčkn književnost su takoder dijelom ove skice, gdje autor takoder porninje najznač:ljnija imena, pravce i djela Sl1Vreme:lIC bošnjačke književnosti, i jezgrovito((:lje: inforutaciju II njihovim osnovnim svojstvima.

t 'I

ao i U primjeru drugih nacionalnih književnosti, bošnjačka } (književnost se također odvija u dva glavna roka, koje čine usmena književnost, na jednoj i pisana književnost, na drugoj strani. Uobičajeno je da se usmena književnost razmatra izvan dijahronijske razdiobe, tj. žanrovski (lirska pjesma, balada, epska pjesma, usmena predaja i sl.), dok je u primjeru pisane književnosti uobičajen pristup posredstvom dijahronijske podjele (npr. srednjovjekovno, osmansko, ausrrougarsko, razdoblje izmedu dva svjetska rata i sl.), a onda se u okviru svakog izdvojenog razdoblja dalje vrši žanrovska podjela različitih vrsta lirske pjesme, dramskih te proznih oblika (roman, pripovijest, pripovijerka, kratka priča i sl.).

USMENA KNJIŽEVNOST Bošnjačka

usmena književnost zabilježena je u raznolikim i razuđenirn oblicima, u rasponu od najkraćih (poslovica, zagoncrka, pitalica i sl.) do najduži h (epovi i od preko dvanaest hiljad n stihova). Kao cjelina, bošnjačka usmena književnost se može dalje dijeliti na onu koja je oblikovana stihom, na jednoj, te onu u prozi, na drugoj strani. Prvu skupinu djela oblikovanih stihom čine različite vrste lirske pjesme, drugu balade i romanse, a treću bošnjačka epika.. Bošnjačka usmena književnost LJ prozi može se podijeliti na: priče o životinjama, bajke, novelističke, šaljive i druge priče sa izrazitim crtama fabuliranja, na jednoj, te legende, predaje i anegdote te druge kratke prozne oblike LI kojima fabula nije razvijena (npr. poslovica i vic), na drugoj strani.

1

F

182

MUNIB MAGLAjUĆ

SK1CA ZA PREGLED BOSNJAČKE KNJIŽEVNOSTI

Lirska pjesma Medu lirskim vrstama bošnjačke usmene književnosti posebno se izdvaja ljubavna pjesma sevdalinka (prema rurcizrnu sevdah -Iiubav, ljubavna čežnja, zanos), nastala u sredinama većih i manjih gradskih sredina oblikovanih pod istočnjačkim utjecajem, nakon propasti Bosanskog kraljevstva i pada srednjovjekovne Bosne pod osmansku vlast. U sevdalinci je došlo do plodotvornog spoja istočnjačkih elemenata sa zatečenom slavenskom tradicijom. U muzičkom pogledu je to vidljivo u prožirnanju starobosanskog poravnog napjeva sa raličitim melizrnima i tzv. prekomjernom sekundom. Najčešći oblici stiha II sevdalinci su epski (nesimetrični) deseterac, simetrični i nesimetrični osmerac, jedanaesterac, rrinaesrerac te lirski (simetrični) deseterac, obično u rasponu od 5 do 15 stihova. Me1ostrofu, tj. oblik pjevane strofe, odlikuju raznoliko izrnjenjivani pripjevi. Pjevana je u različitim prilikama, bez muzičke pratnje ili uz pratnju saza te u novije doba harmonike. Sevdalinke je na upečatljiv način izrazila osjećanje ljubavne radosti, snovite čežnje ili treperavog iščekivanja susreta sa voljenim bićem, ali i ponor beznađa i ljubavnog očajanja te osjećanje bezizlaza, usljed neostvarene ili neuzvraćene ljubavi, vjerolomsrva i iznevjerenog očekivanja. Posebnu odliku sevdalinke čine lokalna obilježja: u brojnim primjerima ova je pjesma zapamtila sasvim odredene pojedince, djevojke i mladiće koji su ljepotom, držanjem ili učešćem u zgodama oko ašikovanje privlačili pažnju usmenih lokalnih pjesnika. Ušavši jednom II pjesmu, ove su ličnosti započinjale svoj "novi život", U zamršenom toku koji je najčešće teško pratiti: junaci opjevanih zbivanja potiskivani Sll novim zgodama, kojesu imale svoje vedre ili tužne sudionike. Najrauija vijest o sevdalinci vezana je za drugu polovicu XVI st.,
l t

I lr

t

183

pratile su različite dijelove svadbenih običaja, u skladu sa islamskim životnim načelima i praksom (uz kretanje svatova, uz traženje nevjeste, uz krnanje mlade, uz svođenje mladenaca i sl.). Raznovrsnu skupinu bošnjačkih lirskih pjesama čine uspavanke. Pjevane nad djetetom u bešici, izražavale su materinsku želju za sprječavanjem uroka i posvemašnjim zaštićavanjern čeda. Na raznovrsnost uspavanki ukazuju već i različiti oblici stiha kojima je spjevana: sedmerac, simetrični i nesimetrični osmerac, epski deseterac. Šaljive pjesme spadaju među one lirske vrste koje su slabije bilježene i općenito manje proučavane. Znatnu rasprostranjenost u bošnjačkoj sredini imale su pjesme II kojima smijeh izvire iz veselih zgoda koje izaziva nespretni mladić u silnoj želji da se što prije nađe u blizini drage. Vedrim humorom odlikuju se neke šaljive pjesme u kojima smijeh izaziva nakaradno prikazivanje supruga. Jedan broj šaljivih pjesama zasnovan je na "događanju nemogućeg". Zbivanje u nekim šaljivim pjesmama slikovito je preneseno u.životinjski svijet. Šaljivim pjesmama pripadaju također one koje su odrasli pjevali maloj djeci u cilju uveseljavanja i zabave. Zapravo su ove pjesme dio igre i ~a njihovo potpunije razumijevanje neophodan je opis koji objašnjava rok igre i mjesto pjesme u njenom toku

Balada i romansa

, t

Balada i romansa prisutne su u bošnjačkoj usmenoj književnosti u raznolikim i razudenim oblicima. Termin balada čuva sjećanje na vezu ove pjesme sa plesom (prema tal. ba/are - plesati) uz koji je u zapadnoevropskim književnostima pjevana, U bošnjačkoj baladi plesu odgovara žensko kolo, II kojem je pjevana poravnirn napjevom, najčešće bez pripjeva j melizarna svojstvenih sevdalinci, Bošnjačka usmena balada oblikovana je najčešće stihom deserercern, uglavnom epskim (nesimetričnim), rijetko lirskim (simetričnim), te osmercem (mnogo češće simetričnim nego nesimetričnim), kao i tr inaestercem, II rasponu od pernaestak do preko dvije stotine stihova. U ženskom dijelu repertoara pjevana je na sijelima u kolu i mimo njega, skupno i

184

MUNIB MAGLAJLlĆ

SKICA ZA PREGLED BOSNJAČKE KNJIL:EVNOST[

pojedinačno (ponekad uz okretanje tepsije kao pratnju). U muškom

dijelu repertoara pjevana je obično uz pratnju saza, a u novije doba harmonike, pa i violine. S obzirom na tematski raspon, bošnjačka balada može se podijeliti u šest skupina, s mogućnošću daljnje podjele: o djevojci zle sreće, o smrću rastavljenim dragim, o zlosretno] nevjesti) o nesretnim supružnicima, o ojađenim roditeljima, o različitim sukobima u porodici. Stradanje smrću rastavljenih dragih - u kojoj tragično zbivanje izaziva materino nametanju sinu nevoljene nevjeste - jedna je od najomiljenijih tema u bošnjačkoj baladi, o čemu svjedoči višedesetina zabilježenihvarijanata, u kojima se smjenjuju imena dragih (Omer i Mejrema, Mujo i Ajkuna, Mehmed i Fata i sl.). Brojnošću se izdvajaju također pjesme iz treće skupine, o tzv. smrznutoj nevjesti, koja na putu u novi dom prolazi kroz oluju i susnježicu, kao predskazanje ledenog dočeka u mladoženjino] kući, koji za nju bude koban. Kao i u primjeru sevdalinke, lokalna obilježja čine jednu od glavnih odlika bošnjačke balade i predstavljaju njezinu osobenost: znatan dio ukupnog bošnjačkog baladičnog pjevanja vezan je za nekoliko pjesama sa lokalnim obilježjima, koje predstavljaju pjesničko uobličenje određenih mjesnih ili pokrajinskih zbivanja koja su privukla pažnju usmenih pjesnika, hroničara j očevidaca. Teme kao što su pogubljenje braće Morić ili na smrt osuđenog Ibrahim-bega (Kusrure) _u usmenoj predaji "hafiza Kusrure" - u Sarajevu, te pogibija Hifzi­ bega Đumišjća kod Bijeljine bile su toliko privlačne da su prenošene začuđujuće dugo te daleko od zavičaja pjesme. Tu spada i jedan broj manje rasprosrranjenih lokalnih pjesama, a ovoj skupini pripada svakako najznarnenirija bošnjačka i južnoslavenska balada općenito ­ Hasanaginica (1774), koja pjeva o nekoj davnašnje] obiteljskoj tragediji u bošnjačkoj aginskoj porodici, a sukob junaka u njezinoj osnovi tragičan je nesporazum među supružnicima, koji, II skokovitoj radnji tipičnoj za većinu balada, neodgodivo vodi raspletu.Višestruko je zanimljiva za proučavanje bošniačke balade pjesma o pogibiji sarajevskih janičarskih prvaka Morića, Hadži Mehmeda i Ibrahim-age, kolovođa bune iz sredine XVIII st., koja u neprekinutom usmenom prenošenju živi dulje od dva stoljeća, a o opjevanom događaju sačuvane su i usmene predaje, i svjedočenja ljetcpisaca-savrernenika, i

185

pjesnički zapis u obliku tariba na turskom jeziku. Romansa je pjevana na sličan kao i balada, ali vedrijim napjevorn, a uobličena je najčešće

,

t. 1:: 1.::

I ~

I

epskim deserercern te rrinaesrercern, sedmercem i iedanaesrercem, u manjem rasponu stihova od balade. Tematski se može podijeliti II četiri skupine: o nestašnom i preduzimljivo m momku (djevojci), o ljubavnom nadgovaranju, o strasnom susretu, o ljubi u nevjeri. Vedrina je temeljna crta bošnjačke romanse. Na drukčiji način od balade, koja u žalobnom tonu pjeva o stradanju pojedinca, izazvanom tragičnom osjetljivošću, različitim strastima i osjećanjima ili izvanjskom silom ­ romansa vedro, često i sa humorom i raspusno, pjeva o ljubavi koja pobjeduje. Doživljaj svijeta zato je u romansi općenito vedriji nego u baladi, za čije junake nema izlaza ni izbavljenja. Romansa pjeva o ljubavi razdragano i poneseno, izričući na taj način i pohvalu životu. Ljubav, tačnije ljubavna igra, u romansi je shvaćena kao vrhunaravni smisao života.

Epska pjesma Najstariji poznati sloj bošnjačke epike vezan je zaprosror srednje Bosne, na kojem izrasta njezin središnji junak, Đerzclez Alijn. U oblikovanju epskog Đerzeleza značajno učestvuje historijski Gurz fips, o kojem upečatljivo svjedoči njegov savremenik, turski hroničnr Ibn KCI11::t1. Epski Đerzelez ulazi tako, još Z<1 života svoga historijskog prednika.na "veli b vrata" II bošnjačku usmenu epiku. Epski životopis ovog-j II naka bogati]: je od svih drugih bošnjačkih junaka. on se sum: t: L: i nadmeće sa najvećim brojem suparnika iz suprorsravljenih tradicija, o njemu, njegovoj snazi, njegovom konju, njegovom arul-ju, biljczin»: koji svjedoče o njegovim epskim podvizima i slično kazuju brojne predaje. On je jedini bošnjački epski junak - II stoljetnom snu, skriven II pećini u planini - čiji se spasilački dolazak očekuje Ll odsudnom času za život njegova naroda. Pjesnici bošnjačke epike su oblikovuli - bo suprotnost klasičnom epskom junaku· samosvojni lik poznat bo Budalina Tale (Od Orašcu 1:11c, Ibrahim Tale), čijem je izrasr.mju doprinio historijski Tale Ličanin, buntovni Krajišnik koji [e poginuo

",-f'

186

i\IUNIl3 MAGLAJLIĆ SKICA ZA PREGLED BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI

kod Banje Luke 1637. godine. Nastanak lika Budaline Tale s razlogom je doveden u vezu sa čaušern svatovskog veselja, čiji je izgled dao usmenom pjesniku osnovu za građenje junaka iz kojeg je progovorio čovjek iz nareda sa obje noge na zemlji, 'koji je suprotstavljen uobičajenom sjaju klasičnog epskog junaka:"... Nema Tale kadifli čakšira, nego čohane otrcane; nema na njem zlatom vezenih ječerma, nego ćurak od medvjeda, rukavi poderani; ne pokriva njegovu glavu kapa zrdalija ili finofes, već kapa od jazavca ili bo što na jednom mjestu vele, kapa od dva vuka. Na kapi nema junačkih čelenaka, nego trista praporaca. Ne nosi on toke i ilike, ni pozlaćene šipke, da mu sablja ne ckači pleća. Ne steže se mukadernorn pasom, već ličinorn, a nema ni okovanih pala, nego nosi čavlenu batinu, u kojoj je do pet stotina i hiljada klinaca ..." (N.Tordinac) Tale umije što drugi ne umiju; Tale može što drugi ne mogu; Tale smije što drugi ne smiju. I ništa neće biti neočekivano od ovog nepredvidivog junaka, "naherenog delije" (R.Durić), jer svi - i nu "turskoj" i na "kaurskoj" strani- znadu da je Tale jedan i jedinstven. Neponovljiv. Nepodmitljiv i nepotkupljiv. Smiješan istrašan istovremeno. Nehajan prema sebi i svome i nesebičan do snmozaborava. Istinski plemić milosrđa koji sve dijeli i sebi ne ostavlja ništa. Najveći bekrija bošnjačke usmene epike. Šerer do urnebesa i pogubno istinoljubiv II isti čas. Ali nadasve, Tale je neumorni veseljak i šaljivdžiju - "buš naše narodne pjesme", kako je primijetio Tordinac, tj. pokretač i glavni junak svih urnebesnih lakrdija krajišničkog čerovanja. Kralj smijeha, bez podsmijeha, osim na vlasriti račun. Junak "bajnrijch bb" CR. Durić), koji može ponijeti i podnijeti što drugi ne mogli, što ic uzro k njegovog dubokog urastanja II tlo pučkog kaziva I1j:1. Ličko i zapadnobosansko krajište također je pjesnički zavičaj mladog razvijenogsloju bošnjačke epike, čiji Su naizrnslijijunaci Mustaj­ beg Lički i bruća Hrnjice, prije svega Mujo i Halil. Neosporni zapovjednik bošnjačkog krujišničkog četovanja, Mustaj-beg Lički je u svom epskom liku objedinio osobine i sažeo ugled i vojničku slavu nekoliko bihaćkih kapetana, od razdoblja s kraja XVI do vremena Mustaj-bega Hasumovića iz druge polovice XVII stoljeća (D. Bururović), U oblikovunju epskog Muje Hrnjice važan udio je po ~\''''I11L1 sudeći dao neki Mustafa Turčalović, koji se spominje II carskom

f

~~t

, fl;

187

fermanu upućenom Mehmed-paši Vuči, povodom burnih događaja u Krajini 1637. među šestericorn Krajišnika čije je glave sultan tražio, povjerovavši da su oni prilikom uzimanja otkupa za jednog uglednog sužnja prisvojili četrdeset hiljada groša. Međutim, naspram oskudnog životopisa hisrorijskog pretka Muje Hrnjice, stoji u narodnoj tradiciji, u usmenoj predaji, raskošna epska biografija ovog junaka, opjevanog u velikom broju krajišničkih pjesama. Sačuvane su predaje o Hrnjičinu porijeklu, dolasku u Krajinu, obznanjivanju junaštva, neranjivosti olovnim metkom, pogibiji napadom iz potaje, iz busije. Kao i drugi znameniti epski junaci, Mujo ima čudesnog, nepobjedivog konja, čiji se tragovi, zajedno s tragovima njegova koplja, pokazuju s koljena na koljeno, zna se za njegovu kulu u Kladuši, njegov bunar, njegov grob u Petrovoj gori i slično, sve to II znaku njegovih opjevanih pothvata, u kojima je često u društvu svoje braće i drugih krajiških epskih junaka. Legendarno je premoćno odnijelo prevagu nad historijskim, pjesma je prekrilila zbilju, epski je junak· ponijevši sjećanje na historijsku ličnost - u brojnim pjesmama bezbrojnih neznanih usmenih pjesnika proživio svoj "novi život", bujna predaja, a ne štura povijest roji asocijacije kada se spomene njegovo ime. Visok stupanj samosvojnosti bošnjačke epike, kao važne etape II razvoju ukupne balkanske epike, utvrdio je niz glasovitih istraživača u stoljetnom slijedu, od F. Kraussa i L. Marjanovića, preko M. Murka, G.Gesemanna, M. Parrya, M. Brauna, A.Schm
",

188

MUNIB MAGLAJUĆ

doprinijelo "ratničkorn obilježju najstarijih slojeva usmene epike Bošnjaka" i konačnom prevladavanju "tipa krajišničke epike, tj. epike četovanja, mejdana, okršaja". Činjenica da je najveći broj bošnjačkih epskih pjesama zabilježen u drugoj polovici XIX st., u vrijeme kada su se "Bošnjaci našli u bespuću i sigurno znali da nemaju zajednički put sa Osmanlijama", utjecala je na dulji vijek bošnjačke epike i bitno djelovala na njen daljni razvoj. Zahvaljujući činjenici o bujnom životu bošnjačke epike u vrijeme kada je u drugim nacio na ln irn književnostima na balkanskom prostoru i šire bila sasvim na izmaku, bilo je moguće da istraživači potraže u radu sa pjevačima iz Novopazarskog sandžaka, "živim Hornerima", odgovorna "homersko pitanje". Tako je tridesetih godina ovoga stoljeća te nakon završetka Drugog svjetskog rata na području Novopazarskog sandžaka i drugdje zabilježenaobimna epska građa kojaje poslužila A.B.Lordu za razradu "teorije formule" o životu epike u danas već svjetski znamenitoj knjizi The Singer of Tales (Pjevač priču), Sažimanje rezultata obimnih i dugotrajnih istraživanja pokazuje da bošnjačka epika na balkanskom prostoru predsravljai'složenu i slojevitu epsku cjelinu" (Đ.Buturović).

SKICAZA PREGLED 1.I0ŠNJACKE KNJIZEVI"OSTI

t

~ ~'

Usmena proza Usmena proza Bošnjaka može se podvesti pođuobičujeuu književnoteorijsku podjelu na priče o životinjama, basne, bajke, novele, šaljive priče, predaje, poslovice... Uodnosu nj ovu vrstu umjetnosti riječi drugih naroda na istom prostoru, bošnjačka usmena proza odlikuje sc nekim crtama koje Sll posljedica izravnog uticaja islama,s jedne, tc II pliva usmene književnosti islamskih naroda sa kojima su Bošnjaci dolazili II dodir: Turaka, Arapa, Iranaca,s druge strane, Ovaj je utjecaj ostvarivan II dva tob: izravnimdoricajirna . na putovanjima, na vojnim pohodim." u trgovačkim poslovima, te posredstvom pisane književnosti, čiji su prenosioci i tumači biliobrazovani pojedinci koji su učili turski.arapski i perzijski jezik, pripremajući se za različite vjerske, upravne i vojne službe II Bosni ilidrugdje u Osmanskom carstvu. Osim pozajrnicn nn motivske­ tematskom planu, utjecaji su vidljivi i na razini likova, gdje je posebno

189

upečatljiv primjer sa poznatim junakom turske šaljive priče, Nasrudin Hodžom, koji je urastao u bošnjačku usmenu prozu, poprirnivši neka obilježja likova šaljive priče iz usmenog naslijeđa nove domovine, iz raznolike građe pričanja o Ćeli, Ćosi i drugimšaljivim junacima bošnjačkog usmenogpripovijedanja. Bošnjačka usmena proza općenito je nedovoljno istražena kao cjelina. Unitarističko shvaćanje o "nedjeljivosti korpusa" i nemogućnosti izdvajanja pojedinih nacionalnih tokova na području usmene književnosti najvećeg dijela južnoslavenskog prostora imalo je posebno zahvalno do kada je riječ o usmenoj prozi. Građa bošnjačke usmene proze nalazi se u znatnom obimu već u najstarijoj objavljenoj zbirci (bosanske redovničke mladeži), čiji je sadržaj sakupljen u Bosni i Hercegovini sredinom XIX sr. te kasnije u zbirkama N.Tordinc;1, K.Blagajib, V.Vrčevića i drugih, bez obzira na njihovu nacionalnu nominaciju, ali i II ondašnjim časopisima (Bosanski priiatel}, Bosanska vila, Beha!"). Ukasnijem razdoblju, nakon završetkaPrvogsvjetskog rata, u bošnjačkim i drugim časopisima (posebno Novom beharu) objavljivane je raznolika grada bošnjačke proze, a II to vrijeme pojavljuju se i prve zbirke sa bošnjačkom nominacijom (A.N..,metak). U razdoblju nakon Drugog svjetskog ramsastavljaju se i novezbirke bošnjačke usmeneproze, nastale novim bilježenjem na terenu, "li sc vrše i istraživački uvidi II gradi: (takoder A.i':amctak), posebno kada jc riječ o usmenoj predaji, 7.;1 koju sc može ustanoviri da predstavlja najisrraženiju vrstu bošnjačke usmene I1I"07.C. Proučavanja koja je na gradi usmene predaje o Snrujcvu ob.ivil.i E.SmailbegO\·jć potkrepljuje tvrdnju o samosvojnim crtama bošnjačke usmene proze, koje izviru iz pripadnosti bošnjačkog naroda i njegove ukupne trudicije islamskom civilizacijskom okrilju. Predajeo cvlij:1I11;1 ili "dobrim" i vidovitim pojedincima tc čitav niz motiva II predajama o nastanku džamija njihovih naziva i obilježja, o tekijama, grcbljima, grobovima i rurbcrima, o vodovodima i čcsrnama - S:lI1lO pokazuju šm k svenastalo bo samosvojna odlikabošnjačke usmene predaje pod izravnim islamskim uplivom. Svestranija istraživanjadrugih bošnjačkih usmenih vrsta II tom pogled Ll tek predstoje i treba zamijeniti nerijetko proizvoljne ocjene o tzv, "orijentalnom repertoaru" bošnjačke pripovijcdnc i novelističke proze.

"W;:-r

190

MUNIB MAGLAJLJĆ SKICAZA PREGLED BO~NJAČKE KNJIZEVNOSTI

PISANA KNJIŽEVNOST

Srednjovjekovno razdoblje Sačuvani spomenici pismenosti i književnosti. mada oskudni brojem, svjedoče o raznovrsnosti pisama i oblika. Rasprostranjenost grčkog i latiničkog pisma znamo je manja u odnosu na glagoljicu i bosančicu, koje su bile u svakodnevnoj upotrebi. Najstariji glagoljski spomenici srednjovjekovne Bosne i Huma su Grškovićev odlomak i Mihanovićev odlomak iz XII te Splitskiodlomak s kraja XII ili s početka xm stoljeća. Brojne su i glagoljske glose na spomenicima pisanim bosančicom, ŠtO upućuje na zaključak da se glagoljica zadržala kroz cijelo bosansko srednjovjekovlje. Spomenici pisani bosančicom brojniji su i raznovrsniji, a obuhvaćaju crkveno-kanonske apokrifne spise, pisane na crkvenosbvenskom jeziku bosanske recenzije, s rijetkim elementima živog narodnog govora, zatim povelje, darovnice, kao značajan izvor diplomatske pismenosti u kojima je njegovan narodni govor, te epitaf i zapisi, l! kojima gotovo potpuno prevladava narodni jezik, kao i lijepa književnost, također pisana narodnim jezikom. Crkvene knjige ugkivnorn sadrže prijevode Novoga zavjeta (evanđelja), apostolska djeb, novozavjetne poslanice i apokalipsu. U jeziku i pravopisu vide sc tragovi iz kojih se može zaključiti da je riječ o prijepisirna iz starih glagoljskih predložaka, a mjestimice u njima probija živi narodni govor. Najsruriji SlI Hvalov zbol'llik, pisan 1404. za Hrvoja Vukčića, Mletački zbornil: iz sredine XV sr., koji je gotovo istovjetan s Hualouim, Zbornik lirstianina Radosava iz druge polovice XV SL, pisan za krstjanina Cojsuka. Najstariji i najljepši spomenik ove vrste je Mil'oslavovo cvondcl]c iz druge polovice XII SL, pisano u Huml! ili na dvoru bosanskog ban n Kulina za humskog kneza Miroslava. Iz XIV i XV st. sačuvani su još Mostarsko, Srećkovićevo, Ljubljansko bosansko (Kopitarevo) i Nikoljsko evandelje, te Odlomak petrogradskog

apostola, Vrt/toški rukopis, Danićićeuo i Čajlličko evandelie.Aprakos kneza Louanova, Eval/de/je krstjml;1ttl Tvrtka Pripkouića. Treće

191

beogradsko evanđelje, Mostarski listovi i Početije svijeta. Bosanski srednjovjekovni književni spomenici, bilo da su pisani glagoljicom ili bosančicom, najčešće se nalaze na pergamentu, a od druge polovice XIV SL i na papiru.U korpusu bosanske srednjovjekovne književnosti od posebne su važnosti povelje, pisma, darovnice i oporuke, nastali na kraljevskom ili banskom dvoru i državnoj kancelariji te II kancelarijama bosanskih plemića i oblasnih gospodara. Najstariji primjer sačuvan je u Povelji Kulina bana iz 1189. godine. Iz XIII st. sačuvane su povelje humskih knezova i četiri povelje bosanskog kneza Ninoslava. Uz spomenike ove vrste nastale II vrijeme Stjepana II Korrornanića u XIV st., vrijedne su pažnje i zanimljive povelje, darovnice i pisma pojedinih plemića, posebno Pavlovića, Kosača, Vukčića te Hercega Stjepana i njegovih sinova: Vladislava, Vlatka i Stjepana (kasnijeg velikog vezira Ahmeda Hercegovića), Književnom vrijednošću se posebno odlikuje epigrafika, koja se najčešće nalazi na stećcima, građevinama, sudačkim stolicama, kaznenim pločama, ma uz o lejirna i sl. Mada se u ovim natpisima često susreću rasprostranjene sentence, "bosanski pjesnik je probijao oklop obrazaca, pa je ličnim odnosom, dubokim doživljajem, nabojem osjećanja i jezgrovirošču misli, a izazvanih tragičnim događajem, uobličavao izuzetnu pjesničku poruku i dostizao prepoznatljiv iskaz prvorazredne umjetnine" (F. Rizvanbegović). Osmansko razdoblje Prvi, veliki rok bošnjačke književnosti ovoga razdoblja obuhvuća književnost na turskom, arapskom i perzijskom jeziku, koja se u znamo slabijem rukavcu produžuje i u austrougarske razdoblje. Velik broj pisaca (pre ko 3 OO) okUŠ~1V~lO se u razi iči tim književn i III vrsrnmu, najčešće u stihu, koji je II istočnjačkim književnostima bio razvijeniji bo oblik izražavanja, ali i u prozi, koja je među bošnjačkim pisci111;1 bila najzastupljenija II ljetopisu i u putopisu o odlasku na hadž. Književnost Ila orijentalnim jezicima, oblikovana uglavnom u tradiciji istočnjačkih literarure, nastajala je najvećim dijelom na tlu Bosne i

.........­

,

i"

192

MUNIB MAGLAJLlČ

tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika, pjesme o gradovima, ljetopisi u kojima su bilježeni značajni događaji, putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz koje su hodočasnici prolazili). Za rodno tlo njezinih spisatelja ovu književnost veže i vidljiv rodoljubiv i domovinski ton te ponegdje utjecaj usmene književnosti maternjeg iezičnog izraza. Značajniji predstavnici: Nihadi (umro oko 1587), liričar i epigrafičar; Derviš-paša Bajezidagič (oko 1560-1603), pjesnik rodnog Mostara i ljubavni lirik; Medžazi (u. 1610), pjesnik prigodničarske lirike; Lamekani (u. 1624), pjesnik mistične lirike; Nerkesi (1592­ 1634), ljubavni lirik i pjesnik rodnog Sarajeva; Talib (u. 1674), pjesnik ljubavne lirike; Rešid (oko 1650 - oko 1715), epigrafičar, FevziBlagajne (u. 1747), pjesnik Bulbulistana na perzijskom jeziku; Hurerni (XVIII SL); Sabit Užičanin (u. 1712), divanski pjesnik; Mejli (1713-1781), plodni epigrafičar i pjesnik Sarajeva; Mula Mustafa Bašeskija Ševki (1731.1809), pjesnik i ljetopisac Sarajeva; Hadži Jusuf Hlivnjak (kraj XVI- sredina XVIII st.), putopisac; Sirri (1785-1847), mistični pjesnik; Habiba Stočević (1845-1890), pjesnikinja koja je u progonstvu u Turskoj sastavila jedan divan pjesama; Fadil-paša Šerifović (1802/3­ 1882), divanski pjesnik čiji se stihovi u najvećoj odnose na ljude, događaje i lokalitete u Bosni; Arif Hikmet (1839-1903), samosvojna pjesnička pojava, nepoćudna osmanskom sistemu, "posljednji turski klasik". Drugi, znatno slabiji tok bošnjačke književnosti II osmanskom razdoblju predstavlja nlharnijado književnost, tj. književnost oblikovana na maternjem jeziku Bošnjaku, " dobrim dijelom pisana na arapskom pismu prilagođenorn bosanskom jeziku. Glavne književne vrste alhamijado književnosti jesu: kasida (pjesma p<1negiri~kog, elegičnog ili vjerskogsadržaja), ilahija (pjesma u S];1Vl1 Bogu), hikjajaili hičaia (vjerska priča.Iegeuda), arzuhal (pritužbu, molba, peticija, buntovna pjesma, poslanica), mahzar (kolektivna molba, priružba), ljubavna pjesma, moralno-poučna pjesma. Ova književnost traje od sredine XVl1 do kraja XIX stoljeća, a glavni su joj predstavnici Muhamed Hevai Uskufi (oko lGOl- poslije 1651), vjerski i didaktički pjesnik, koji je prvi sastavio rursko-bosanski rječnik, II stihovima (Magbuli arif ili Potur-šabidiia, 1631), drugi po starini rječnik na [užnoslavenskim

SKICA ZA PREGLED BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI

193

prostorima općenito; u predgovoru rječniku kaže za sebe da je Bošnjak (Bosnevi), a svoj jezik materinskog izraza dosljedno naziva bosanskim (bosanca) i smatra ga izuzetnim medu ostalim jezicima; Hasan Kairnija (u. 1680), pjesnik satiričnog i buntovnog izraza; Mehmed-aga Pruščanin (XVIIIXVIII SL), moralno-poučni i satirični pjesnik; Razi (u. 1786); Seid Vehab Ilharnija (u. 1821), buntovni i satirični pjesnik; Abdurahrnan Sirri (u. 1847), pjesnik sufijskog usmjerenja; Umihana Čuvidina (1795 -1870), pjesnikinja "na narodnu"; Mustafa Firaki (1775 - poslije 1827), pjesnik i ljetopisac; Fejzo Sofra (XIX sr.), pjesnik ljubavne lirike. Konačno, u osmanskom razdoblju uobličena je na bosanskom jeziku vrsta epistolarne proze koja je naporedna sa bošnjačkom usmenom epikorn, a izrazom predstavlja produžetak govornog jezika i pisma srednjovjekovne Bosne. Sačuvana je u obliku krajišničkih pisama, u kojima je - kako je to ustanovio M.Rizvić • prisutno "epsko raspoloženje, suparnička događajnost i junačka ćudore dnosr". Bošnjački zapovjednici u osmanskoj službi pisali su ova pisma bosančicom na bosanskome jeziku, koji će se koristiti kao diplomatski i na osmanskom dvoru i upućivali ih preko tadašnje bosanske granice, hrvatskim časnicima u službi Austrije i Venecije, zagrebačkim kanonicima, mletačkim providurirna, uskočkim starješinama u mletačkoj službi, dubrovačkim vlastima te plemenskim glavarima Ll Crnoj Gori. Sadržinn ovih "knjiga", kako ih naziva narodna pjesma, najčešće se odnosi na pogranične sporove, koji se nastoje izgladiti i tada su pisma uobličena uljudno, s pozivanjem na dobrosusjedstvo, ali ponekad-izbije iz njih i nestrpljivost, ironija pa i prijetnja. Malo jc LI njima spomen" o bojevima, mejdanima i nasilju, a više "svjcdočansrava o časti i zadanoj vjeri, o prijateljstvu, pobrarirnsrvu i junačkom poštivanju" (Rizvić), bo u čuvenom pismu Musraj-begn Ličkog uskočkom harambaši Petru Smiljaniću iz 1648. god inc. M.Rizvić, koji je zapravo i ustanovio krajišnička pisma bo književnohisrorijsku rernu, u zaključku o ovoj pojavi bžc:"Mada se II nekima piše i o upadima, pljački binga i od vođenju roblja, u njiIna se ponajviše govorio razmjcni i otkupu sužnjeva, o ženidbama preko granice, trgovanju na obje strane,

.rzirnanju pod zakup njiva, ali i o sažetim ljudskim sudbinama, djeluje književno neposredno i živo."

Što

Austrougarske razdoblje Nakon Mehmed-bega Kapetanovića Liubušaka (1839-1902), koji svojim zbornicima (Narodno blago, Istočno blago, l-Il) predstavlja spoj prosvjetiteljstva i romantizma i nastavak književnih težnji iz osmanskog razdoblja, javljaju se prvi pjesnici koji su objavili zbirke pjesama na bosanskom jeziku. U većine je vidljiv utjecaj usmene lirike i istočnjačke poezije, a u nekih se očituju evropska pjesnička strujanja na prijelomu stoljeća. Glavni predstavnici: Safver-beg Bašagić - Mirza Safver (1870-1934), koji je pjevao o ljubavi, rodoljublju, prijateljstvu i prolaznosri svijeta, ugledajuči se na istočnjačke pjesnike, ali je pisao i bud ničke stihove sa historijskim sjećanjima i poeziju drušrvenokritičkog sadržaju ('Trofanda iz hercegovačke dubrave, 1896); Musu Ćazim Ćatić (1878-1915), izrazom p ripad a pr<1VCU pjesničke Moderne tl južnoslavenskim književnostima, od koje se odvaja vezom sa savremenom turskom poezijom i tematsko-motivskim pozajmicarna iz bošnjačke usmene lirike; njegovo pjesničko djelo označava upečatljivo usvajanje i uvode nje tl bošnjačku književnost soneta bo evropske pjesničke forme. Ostali pjesnici ovoga razdoblja: Riza-beg Kapetanovič (1868-1931), Avdo Karabegović Hasanbegov (1878­ 1900), Osman Đikič (1879-1912) i dr. Pripovijetke i roman, koji se u ovom razdoblju prvi put javljaju u bošnjačkoj književnosti, kao posljedicn ulaska ovog naroda u zapadnoevropski kulturni krug, uglavnom su tematski usmjereni prema savremenim zbivnnjimn. Glavni predstavnici: Edhem Mulabdić (1862-1954), opisao događaje vezane za Okupaciju (1878) i život različitih slojeva bošnjačkog društva, odnos starog i novog, pitanje školovanja bošnjačke mladeži i prilagođavanja zahtjevima novoga doba (pripovijetke Na obali Bosne; romani Ze/mo busenje, Nova vremena i dr.); Osman-Aziz, književni rnndern koji su sačinjavali Osman Nuri Hadžić (1869-1937) i Ivan ...• n,.o -1 c) ~O). zahvatili su tematiku iz živom Bošnjaka nakon

austrougarske okupacije i poteškoce KVI" ~- r : evropeizacije načina života, pri čemu su izložene kritici ZCl~lu'J~ __ društvene ustanove te iskazana prosvjetiteljsko-poučna nastojanja (romani Bez nade, Bez svrhe, pripovijetke Na pragu novoga doba i dr.), Šemsudin Sarajlić (1887-1960), pjesnik i pripovjedač (pripovijest Raziia, pripovijetke Iz bosanske romantike); Nafija Sarajlić (1893­ 1917), u kratkim prozama bavila se položajem bošnjačke žene u savremenim prilikama (Teme). Bošnjačka drama se u austrougarskom razdoblju razvija u dva toka: (1) drama s povijesnom tematikom i (2) komedija s tematikom izsavremenog, mahom političkog života, Glavni predstavnici: Hamid Šahinović Ekrem (1879-1936), pisao drame s likovima iz nacionalne prošlosti j komedije s tematikom iz savremenog života iHifzibeg, Zmaj od Bosne, Đavo pod čergom, Punica, Andeiiia, Dva načelnika i dr.); Safver-beg Bašagić, pisao rodoljubivo intonirane drame s povijesnom tematikom (Abdullah-paša i Boj pod Oziiom ili Krvava nagrada); Salih Kavazović (1873-1943); Husein Dogo Dubravić (1880-1961). U ovo razdoblje pada i pokretanje prvog bošnjačkog književnog časopisa (Behar, 1900),
Razdoblje

između

dva svjetska fata

U lirici je zamjetljiva prisutnost folklornih motiva i vezas usmeno: ljubavnom pjesmom, ali je uočljiv i utjecaj evropskih pjesničk strujanja, npr. ekspresionizma, što se ogleda i u formalno oslobađanju, u lirici nevezanog stiha. Društvena tematika okup pažnju jednog broju pjesnika usmjerenih prema političkoj ljevici. Gla­ predstavnici: Hanna Humo (1895-1970), u početnoj fazi r utjecajem ekspresionizma, a kasnije se vraća zavičajnim teman

196

MUNIB MAGLAJUĆ

oglašava bo ljubavni lirik hercegovačkog podneblja nadahnut sevdalin kom, s jasnim tragovima bogurnilsko-islamske mitologije (Nutarnji život, Sa ploča istočnih, Grad rima i ritmova); Salih Alić (1906-1982)) liričar impresionističke vokacije) okrenut pejzažu) sa posebnom sklonošću za sonet (Lirski akvareli, Lirskidnevnik); Hamid Dizdar (1907-1967), pretežno ljubavni Iir ičar, zaokupljen hercegovačkimmotivirnn (Arabeske) Zapisi lt kamenu); I1ijas Dobardžić (1902-1945). Pripovjedačka proza u najzrelijih predstavnika odvaja se od folklornih usmjerenja i okreć'e savremenoj problematici i modernije m izrazu. Glavni predstavnici: Abdurezak Hifzi Bjelevac (1886-1972), u svojim romanima bavio se pitanjem iseljavanja Bošnjaka u Tursku i položajem muslimanske žene u novonastalim prilikama (Pod drugim suncem, Minka, Alla Zolotti, Melika, Rene Logotetides, Zidanje srećnog doma i dr.). Harnza Humo, pripovjedač lirske vokacije) a II jednom dijelu opusa hrcničar društvenog raslojavanja bošnjačkog svijeta; pratio duševne potrese i provale strasti kod svojih junaka u atmosferi južnjačkog hercegovačkog podneblja, utkivajući i slavensko-bogurnilske mitove u osnove svojih proza (pripovijetke Pod žrunjem vremena, Ljubav na periferiji, Hadžiiin mač i dr.; romani Grozdanin kikot, Zgrada na ruševinama, Adem Cabric)j Ahmed Muradbegović (1897-1972), u čijim sc proz;1ma, izravnije vezanim za savremena zbivanja, osjeća uticaj ekspresionizma (pripovijetke Haremske novele, Svijet u opancima, Nojemoua lada); Hasan Kikić (1905 -1942») II prozarna sa socijalnom tematikom prikazao život radnika i seljaka izloženih ugnjetavanju i atmosferu zaostale bosanske kasabe; predstavlja ključnu tačku u razvoju bošnjačke međuratne proze u znaku "socijalno-klasnog prcobrnžaja" (romani Ho-Ruk i Bukve, pripovijetke Prouinciia 1/ pozadini i dr.); Alija Nametak (1906-1987), pripovjedač II čijim je nerijetko ver istički intoniranim prozama sačuvanu opora i dokumentarno upečatljiva slika bošnjačkog sela i bošnjačkog društva općenito (pripovijetke Dobri Bošnjani, za obraz); Enver Čolaković ('1913-1976), pripovjedač lirske vokacije Ll slikanju prošlog (roman Lege/Ida o Alipašr); Zija Dizdarević (1916-1942), koji je u svojim pripovijetkama dao proživljenu sliku bošnjačke kasabc. U drami se u jednom toku nastavlja tematska

-- r

,

SKICA ZA PREGLED BOSNJAČKE KNJIŽEVNOSTI

197

~.

f>

orijentacija iz prethodnog razdoblja, s težištem na obradi povijesnih likova, ali se javlja i mlađi naraštaj dramskih pisaca koji se okreću temama iz savremenog života, čiji su glavni predstavnici Ahmed Muradbegović (Na Božijem putu) Majka) Bijesno pseto i dr.), Husein Dogo Dubravić (1880-1961), koji nastavlja komediografske liniju bošnjačke književnosti iz austrougarskog razdoblja; Rasim Filipović (1909-1983), koji u ovom razdoblju objavljuje pozorišne "komade s pjevanjem". Uz časopise Gajret i Novi behar, koji su u dvadesetgodišnjern toku izlaženja objavili obimnu i vrijednu književnu građu, tematski raspon ovog razdoblja upotpunjuje časopis Putokaz, koji predstavlja izraz ljevičarski usmjerenih bošnjačkih književnika uoči Drugog svjetskog rata. Književnom kritikom bavili su sc- također ljevičarski orijentirani - Rizo Rarnić (1907-1981), AkifŠeremet (l S99­ 1939) i Safet Krupić (1911-1942).

Savremeno razdoblje Liriku karakrerizira paralelizam tokova u kojima se očituju različita iskustva raznih-pjesničkih naraštaja. Glavni predstavnici: Salih Alić (1906-'1982), liričar impresionističke vokacije, okrenut pejzažu, S posebnom sklonošću za sonet; Skender Kulenović (1910-1978), najprije pjesnik ratnih pocrnn u kojima je došla do izražaja njegova vitalisrička vizija svijeta i svojevrstan pante istički aktivizam, ~ poslije istančani liričar okrenut sonetu) u kojem se osjeća ton rezignacije i stiša ne lirske konternplacijetpoerne Stojanka majka Kueiopolil:a, Ševa) Soneti I·m; Mak Dizdar (1917 -1971), LI prvom razdoblju pjesnik II čijoj se lirici prcpliću socijalni i ljubavni motivi) a II najzrclijcm dijelu opusa oblikovao je atmosferu srednjovjekovne patarenske 130SI1C i izrazio snv trngiznm njezine povijesne sudbine, jezikom koji svoje polazište ima II srednjovjekovnim natpisima na stećcima (poema Plivačica, zbirke Vidovopo/jska noć, Okrutnosti kruga, Kameni spavač i dr.). Izet Sarajlić (1930») pjesnik sa naglašenom sklonošću Z~l "kolokvijalnu liriku" nevezanog stiha, koji se razvijao pod snažnim utjecajem ruskih pjesnika; Husein Tahmiščić ('1931-1999») pjesnik sa pjesnička

--198

~

MUNII.\ MAGLAJUĆ SKICA ZAPREGLED 130ŠNJA~KE KNJIŽEVNOSTI

usmjerenošću Bašić (1938),

na moderni izrazu znaku nadrealističkih odjeka; Husein koji je folklornu građu zavičajnih predanja preobrazio u poetsku sliku ljudskog sukoba sa silama historije i prirode; Bisera Alikadić (1939), koja se II prevladavajućern lirsko-ispovjednom pjesništvu oglasila otvorenošću nespojivom sa tradicionalnim shvaćanjem tzv. "ženskog pisma"; Abdulah Stdran (1944), koji u bošnjačkoj lirici nastavlja liniju "komunikativne razgovjetnosti" i koji u razuđenorn slobodnom stihu, pogodnom za govorenje, prijemčivorn za slušaoca, najuspjelije pjesme ostvaruje u primjerima gdje se stapaju "čulni misterij i ezorerijski odjek duše"; Mubera Pašić (1945), kao izraziti predstavnik "antimimetičkog" postupka, nasuprot Sidranovoj komunikativnoj razgovjetnosti, iskazujese kao pjesnik "iracionalnog pejzaža duše i posvemašnje razdešenosri antropološke slike svijeta" (Duraković); Džemaludin Alić (1947), liričar koji se priklonio meditativnorn toku bošnjačkog pjesništva, oblikujući najuspjelije pjesme stišanirn, elegično intoniranim stihovima. U srazmjerno mlađem te tl najmlađern naraštaju bošnjačkih liričara samosvojan pjesnički glas stekli SLI Kemal Malunurefendić (1942), Ibrahim Kajan (1944), Munib Delalić (1950), Hamdija Demirović (1954), Hadžern Hajdarević (1956), Džerualudin brit (1957), Ferida Duraković (1957), Zilhad Ključanin (1960), Semezdin Mehmedinović (1960), Selim Amam (1962), Zijad Sarajlić (1962), Damir Uzunović (1965) j Mirsad Sijarić (1970).

Noviju bošnjačku prozu karakterizira znatna žanrovska i tematska raznovrsnost te različite inovacije LI oblikovanju djela, a s protokom vremena.sve je veću prevagu odnosio roman, kao najreprezentativnija književna vrsta modernoga doba, U pripovijetki je uočljivo proširenje raspona i s obzirom na terne i s obzirom na književni postupak: od pripovjedaka s ratnom i poratnom tematikom II socrealističkoj maniri do moderno oblikovanih proza S tematikom iz savremenog života. GlaVJ1i predstavnici: Meša Selimović (1910-1982), najprije pisac proza s ratnom i savremenom tematikom, a poslije romanopisac koji se posredstvom vraćanja Ll prošlost bavi zapravo zapitanosrirna savremenog čovjeka, osobito II složenom odnOSLI pobunjenog pojedinca prema instituciji vlasti i sl. (zbirke priča Uvrijeđeni čovjek,

199

Magla i mjesečina, romani Tišine, Derviš i smrt, Tvrđava i dr.); Alija

Nametak, koji je II razuđenorn pripovjedačkom opusu nastavio predratnu liniju dokumentarnog prikaza narodnog života, posebno zanimljivom u jezičkom sloju i živopisno] lokalnoj boji, sa osobenim, reskim humorom (Ramazanske priče, Trava zaborauka, Tuturuza i Šeh Meco)j Rasim Filipović, pisac romana sa savremenom tematikom, izrazitije zaokupljen ženskim likovima (Glumica, Doviđenja smrti, Ničija); Skender Kulenović, koji proširuje tematski raspon proze koja književno svjedoči o drami društvenog raslojavanja u bošnjačkoj narodnoj zajednici u austrougarskom te u razdoblju između dva svjetska rata (zbirka priča Divanhana, roman Ponornicay; Ćamil Sijarić (1913-1989), pripovjedač LI čijim je prozama zarnjerljivutjecaj usmenog pripovijedanja, okrenut u jednom dijelu opusa zavičajnim temama iz bošnjačkog sela u Sandžaku, a u drugom povijesnim temama (zbirke priča Ram-Bu/ja, Naša snaha i mi momci i dr.; romani Bihorci, Kuću kućom čine lastavice, Konak i dr.); Derviš Sušić (1925-1990), čije pripovijetke odlikuje dramatska linija fabuliranja; u romanima sa ratnom tematikom okrenut je humornom viđenju ljudi i prilika, n u romanima s tematikom iz osmanskog razdoblja bošnjačke povijesti zabavljen je položajem pojedinca u složenim historijskim okolnostima (zbirke priča [abučaui, Pobune; romani ja, Dani/o, Uhode, HodžaStrah i dr.): Alija Isnkovič (1932-1997), prozaist zao kuplje n ispitivanjem svijesti savremenog čovjeka LI složenom odnosu prema duhovnom naslijeđu (zbirke priča Semafor, Taj čovjek; romani Sunce o desno rame, Pobuna materije); Muhamed Kondžič (1932·1996), pripovjedač koji je Ll pričama i romanima upečatljivo progovorio o dramaričnom pOJOŽ;ljU savremenog čovjeka, vraćajući se u okruženje osmanskog razdoblja prošlosti Bosne, slično Selimoviću i Sušiću (romani Noć trema svjedoka, Silicijum front, Žive muke); Sead Fetahngič ('1935), zastupnik moderne egzistencijalističke proze u bošnjačkoj književnosti (zbirke priča Četvrtak poslije petka, Go čovjek Ila krečl1jaktt) j Nedžad lbrišimovič (1940), pripovjedač i romanopisac koji je postupkom "rob svijesti' uspješno. pouirao u zamršene slojeve bošnjačkog naslijeđu u sferi pojedinačnog i porodičnog (romani UgurS1!Z, Karabeg, Braća i veziri, zbirke priča Kuća zatvorenih vrata,

200

MUNIB MAGLAJLlĆ

Nakaza i vila i dr.); Bisera Alikadić (1939), prvi romanopisac medu Bošnjakinjama, čije proze sa tematikom iz savremenog života imaju nerijetko autobiografsku potku (romani Larua i Krug); Jasmina Musabegović (1941), koja u moderno intoniranim prozama književno svjedoči o razdoblju za vrijeme i nakon završetka Drugog svjetskog rata iz perspektive bošnjačke porodice (zbirka proze Snopis, romani Skretnice i Most); Irfan Horozović (1947), pripovjedač i romanopisac sa sklonošću za fantastično u lirsko intoniranim prozarna S temama iz bošnjačke prošlosti, ali i dramatične sadašnjosti (zbirke proza Talhe ili Sedruanslei vrt, Karta vremena, Prognani grad i dr.; romani Kalfa, Slič01I čovjek, Berlinski nepoznati prolaznik i dr.}; Dževad Karahasan (195'}), zastupni k "akademske proze" u bošnjačkoj književnosti, sa znatnim prodorom esejističke građe u pripovjedačko i romaneskno tkivo (zbirku priča Kraljevske legende, romani [stočni diioan i .~ahrij(/rov prsten). Ostali predstavnici: Zairn Topčić (1920-1990), Husein Bašić (1938), Bajram Redžepagić (1939), Iso Kalač (1939), Nijaz Alispahić (1940), Melika Salihbeg Bosnawi (1945), Safeta Obhcđaš (1951), Murat Baltić (1952), Zlatko Topčić (1955), Fatima Mnminović (1956). Drama tl ovom razdoblju, uz nastavak linije "drame u užem smislu" iz prethodnog razdoblja i komedije, dobija nove podvrste: radiodrarnu i televizijsku dramu. Oralnu u užem smislu najuspješnije nastavljaju Skender Kulenović tSvietlo 11a drugom spratu, Djelidbai i Alija ls.iković (To, Generaliium, Hasanaginica ), dok komediografsku liniju, jasno izraženu i u austrougarskom i tl razdoblju izmedu dva svjcrsk.i rnrn, najuvjerljivije slijedi Fadil Hadžić (1922); pisac brojnih, društveno angažiranih komedija (Političko vjenčanje, Državni lopov, Ćouje): 11(1 poloiajlJ i dr.). Najreprezentativniji predstavnici putopisa u ovom razdoblju bošnjačke književnosti su Zu ko Džurnhur (19201989) i Aliin Isaković, Humorističko-satirički intoniranu prozu najuspješnije je u savremenom razdoblju njegovao Enver Enko Mchmedbašić (1935). Književnom historijom i književnom kritikom najinrcnzivnije su se bavili Salko Nazcčić (1904-1970), Midhat Šarnič (1907·1990), Midhat Begić (1911-1983), Muhsin Rizvič (1930(994), Lamiia Hadžiosmanović (1931), Đcnana Buturović (1934),

-r ~

SKICA ZAPREGLED BOSNJAČKE KNJIŽEVNOSTI

201

Hanifa Kapidžić-Osrnanagić (1935), Hatidža Krnjevič (1936), Kasim Prohić

i Enes

(1937-1984), Fehim Nametak (1944), Amir Ljubović (1945) Duraković (1947).

LITERATURA~ Munib Maglajlič, Od zbilje do pjesme. Ogledi o usmenom pjesništvu, Bunja Luka 1983; Đenana Buturovič, Bosanskomuslimanska USmena epika, Sarajevo 1992j Nikola Tordinac, Tale budaline ili čauš u narodnoj pjesmi, Pozor, 1884,20,1; 21, lj 22,1; Pjesme o BudaliniTali. Priredio Rašid Durić, Banja Luka 1983; Esma Srnailbegovič,Narodna predaja o

Sarajevu, 5nrajevo1986; Mak Dizdar, Stari bosanski tekstovi, Sarajevo 1969; Biserje. Anrologijn muslimanske književnosti. Drugo, dopunjeno izdanje. Odabrao i priredio Alija lsaković, Opatija 1990j Safver-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj kniižeunosti, Sarajevo 1912 i Fehim Nametak, Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih muslimana Ila turskom jeziku, Sarajevo 1989; Muhsin Rizvič, Kniiževno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini li dobaaustrougarske uladauine I Sarajevo 1973 j Muhsin Rizvič, Panorama bošniačkc književnosti, Sarajevo 1994; Enes Duraković, Predgovor u knjizi An/ologija vnšnjalke poezije XX vijeka, Sarajevo 1996, str.7-32; Enes Duraković, Predgovor u knjiz.i Antologija bošnjačke pripallijetke XXvijekaI Sarajevo 1995, str.5-28.

...........-­ f 244

AHjQ BoHil

II

SPOMENICI

nZAMLJE Ideologija osmanlijske feudalne klase bio je Islam, I stoga su stare Osmanllje , u svima osvojenim mjestima među prvim objektima' podizali upravo džamiju. A oko te prve džamije, koja se obično prozvala Imenom sultana, za koga je mjesto osvojeno, I koja s prvim izokolnim dućanima, kao i na Zapadu u srednjem vijeku crkva, postaje jezgro I središte grada, poslije se i%gTai:!uju 'daljnje džamije po svim okolnim muslimanskim mahalama. Otud su džamije relativno najbrojniji spomenici osmanlijske arhitekture na čitavu prostoru bivše turske. carevine. Prve džamije u Bosni nikle su negdje polovinom petnaestog stoljeća. Ne ma se sigurno, koja je najstarija. Narodna tradicija to tvrdi za onu u Ustlkollni u jugoistočnoj Bosni, a to nije nemoguće, jer je taj kraj daha u sastav turske države prije ostallhnaših krajeva. Kasnije se one nl.!u po irvima mjestima s muslimanskim žtvljern i, prema .službenim podacima Ulema Med!lla8." pred drugi svjetski rat bUo ih je u te dvije pokrajine 1173. U samome Sarajew sagrađeno ih je 108 (danas ih ima 87). :

,

Siijh Bagc!ad!Jin.' mes~ld u Sarajevu

Tip dl"Yene dtam1je -

G1I7.1 ~lusrevbegova džamija u Saraj~VU - presjek kroz uzdu!nu 08. U pozadln~ Gazi Husrevbegova 8Dhat~kula (Ed. Stlle)

• Arapi za lo.j prostor 1n;Iaju riječ 11v An. "

•

•

I

•

~

, ,:"

Spomenici osmanltjsjcc

Daljnji bitan elemenat svake džamije jest mund­ rao' koja donekle akcen­ tira čitavu, inače pretežno horizontalno razvijenu građevinu. Za razliku od crkvenih tornjeva, koji se izdlžu iz same mase ob­ jekta, mu nara je takore­

kući prislonjena uz građe­ vinu, i to redovito s desne

strane; s lijeve je tek on­

dje, gdje je to zahtijevala

bolja optička veza između

toga objekta i čaršlje (Su­ lejmanija u Travniku, biv­ ša Serdarija uRogatici). Cetverokutno ili poligonal­ no široko kameno podno­ žje, za koje se sačuvao kod nas izraz ćup, prelazi preko profillranih kame­ rJih oblika u visini dža­ mijskog krova u uži po­ llgonalni valjak, koji u svom gornjem dljelu nosi konzolne isturenu l često sta1aktitnim ornamentima potklćenu kružnu galeriju lli šerefu, s koje mujezin poziva na molitvu. Iznad še refe je klica, nad kacom šiljast i stošcu sličan krov prekriven olovom, bakrom lli cin čanim 1lmom i okru­ njen većim pozlaćenim dlemom, na kojem je ispod koplja ili mizraka naniza­ nonekoliko pozlaćenih ja­ buka. .Takav oblik imaju sve kamene munare naših džarnija.! On ne pokazuje one suptilne rasčlanjenostl i

245

arhitekture u Boanl i Hercel!ovlni

~..

f

-'--,

\.

246

AlIja

BeltIć

prebogate plošne O:rnamentalne muskulature egipatskih munara, 'ali ipak djeluje na gledaoca .ozbiljno, ',dostOjanstveno, elegantno. Međutim, na, na1em l ,čitavom,: pro­ storu bivše turskecarevine ima velik broj munara i posebne konstrukcije s.'posve' drugačijim gornj~ zavrAetkom. Građene su u cijelosti od drveta, rnnogćesu niže, a, u likovnom smislu donekle podsjećaju na oblike nekih 'perzijskih mimara ':(Ven­ ka džamija u Teheranu). . ' , . t.:', '.".'-r;~ Obzirom na .izbor građevnog materijala i vertikalnu' razvedenost prostora posebno se ističu dž8mije s kamenom kupolom nad kvadratičnim prostorom. :K9Ji tih džamija četiri masivna kamena zida prelaze preko stalaktitima ispunjenih trompa u tambour, nad kojim leži kube lli kupola u: o,bliku odsječka kai~~. Takve džamije osobito resi kameni trijem sa sistemom stupova, koji nose tri kupe­ lice, A taj ures [oš više pojačavaju arhi tektonski dekor i plošna ornamentika., I jedno i drugo došlo Je 'do sna!nog izražaj a u toj vrsti džamija. Arhitektonski dekor ogledava se u riajrilZličitijim formama lukova, kapitela, baza' i drugih elemenata. Osoblto je čest indijski stalaktitnl ornamenat različltih varijacija. Njega" sretamo ne samo kod ovih džamija, nego i 'svih ostalih kupolastih objekata. Tu čini: i konstruktivni prijelaz iz kvadratičnog dijela objekta u tambour, na' koj ein' 'leŽi kupola, a u mnogim ·d1amijama još resi nišu mihraba i donji dio šerefe na 'rnunarf, U plošnoj pak ornamenticl ističu se jake boje l stilizirani orijentalni' .ornament ' arabeska i vegetabUne i geometrljske varijacije. Aladža džamija u Foči i Gazi Husrev­ begova u' Sarajevu su prilDj~, gdje' je. ta plošna kolorna ornamentika doila, do punog i majstorskog·lzr'ažaja. Sve takve džamije doimlju se stoga ugodno i intlmIio. Unutrašnj}. prostor 1\8d visokom kupolomčinl se većim i .vellčanStVenljim, nego ~tO uistinu jest, a taj Se dojam, bez sumnje,' ima pripisati [oš uballU'iSiranim li tokom ~emena sraČW1at:hn proporcijama to~a prostora. Austro-ugarska 'okupacija ~J i Hercegovine zatekla je' trideset i osam takvih ,džamija. .u ove dvije. p0ltraj,~~, Među njima se, svojom arhitekturpm 059 bito ističe čuvena Gazi Husrev,Dil90V~ (1530), Careva (1565) i AU"pa.fina (1561) u Sarajevu, pa A!iz4.f4 ,u Foči (1559), Xii,:iI,­ đozbegova u Mos:t!U'U (1570), Sinanbegova u Cajnlču (158Z), FeThađ·p!liina u 'B~jo] Luci (1579), 'Kalau.n JUSttj.pa1iri4' u Maglaju (1584) i KizIaTagina u Mrkonjićgx:~d'u (prije 1591). ' .' " . . Ostale naše džamij,e završavaju se ravnim drvenim stropom i niskim, če,tYlf rostrošnim krovom s pokrovom od ćere rnita (Sarajevo i Gornje ,Podrinje), ~imle (bosansko selo) ,lli kamenih "p1Dča (Hercegovina). Medu njima se osobito'ističu,.pr.l­ proste, ali slikovite, seoske .džamije s drvenom munarom. Takve džamije redovlto su gradili domaći' majstori' - ' dunderl, . ,: Posebno valja istaknuti'još nekoliko zanimljivUl konstruktivnih d~enja nall~ džamija. Strop u Magribtje"džamije u Sarajevu ima oblik bačvutll svoda, a Izveden je .sav iz drvenog materijala (1766). U džamiji Tabqtici u' Mosta,ru, , lianda",ijt- u Pruscu (1617) i Gazanfenjt u Banjo~ Luci (kraj 16: stoljeća) m!esto oblčnog,r&vnJ)g stropa je drvena. ~upola ~. četver05trešnim krovom. Sulejl'll4nija pak, džamija, u Travniku (današnja zgrada je iz god. 1816) počiva čitavom povritnom na bezistanu, a biv~ džamija u Kulen-Yakufu ~Ua.Je situirana nad .samom Ulicom, tako' aa" še ispod nje kroz prokopu sličan prolaz odvijao čitav promet,'S jedne obale. Une" ne; , drugu. ',' .. . ,

ori

!

i

t!

I

r

'

All-pašlna

džamija u Sarajevu ~ presjek kroz uzdutnu

0$

• Izraz m I n ll. r e t ntJe poznat u našem narodnom jezlku; on Je dolao k nama u novije vrijeme preko llterature. . . • Iznimku čine dvije kamene munare u Hercegovini IUVIm je4nollavnoc I arhaično II tipa s četiri otvora u vrhu, koji nadomJc!taju terete, Je4na je bU. u Moataru uz FatIma­ kaduninu džamiju (Iagrađena prlje 1620, aporulena 1948) I ImalA, je oblik četverokutnog tor­ nja I plramldalnlm zavrletkom, a druIln je uz cURmlju u Kotezlma kod Ljubinjal Ima kruf.nl oblik. Daljnje odstupanje od uobičajenog tipa čini I munara Iliavne dlamlJe u Bijeljini, koja trna, mimo sve naAe munare, dva lereletn. No, ta lU kretela t\l Iz DOVljeg. vremena. 16

..'

..

'

,

Izvo'rl' l Itterat:u'I"Il·:. Vakulnam,e br. I,I~, 28, 29. 06, 08,110,120,141, 145,'184;:.IMf 107, 202, 2011. 215. 236, 263, .295, ~, 200, '300, 301, 31~, 320, 332, 352, 3h,.. 452, ~34.. ,:e96,' '(oiJ; 708, 721, 757, 760.- Kem~':!lo,G~. X?C!I008. r: XXlrI/jOU .,... Sablll1Ovlć" ~rllOZI II1'051. ~ ''(itt~

f !

247

Sj:lomenlol esrnanlf iske arhItekture u Bosni I Hercel(ovlnl ,-

­

~'je osnovao sarajevsku Ferhadiju. Gl. Vrhov- ,

24P.

iKog IsL starjeilnstva tVI1US3 (Sarajevo), str. .. ~o. _ KrejevljakovlĆ, DžamIJa lvakutnama

usllhudlna Cekrekčlje, OI, -Isl. vjerske zajed­ (DIce VI/I 918, str, 17-38. Isti, TuralIbegov vakti! u TUZli, Ibldem IXl1941, str. 10--17, 4~5, ..:.:.. Truhelka, Gazi Husrevbeg. - M. Mujezlno­ .... 't1ć, Turski natpisi u Sarajevu Iz XVI vijeka, ., b>rnozl 1111951, str. 95-114 - Evllja Celeblja ~v I VI - E. SlIx, Das Bauwesen ln Bosnlen . der Herzegovina - J. Pospl~ll, Wie man ln' .. ,."' Bosnlen Djamllen bau te, Der Bnutechnlker , (Wien) XXXVI, br. 1 (1 t 191G) str, 1-3 -_ Knoll, O muslfmanskoj umjetnosti U Bosni ­ ,\, I ~ Zarzycl
1111 11

"I

_

:u..

...-..

_­

....... _-"'T'"- . . .

I

IlIJI' • •

l'

\!Ir

-~

.. l

1''l''I!/_

fWB'iš.d

.Ir.

Alljn

Bejtlć

i hfzmečartca, kQjl nisu-mogli ne. vrijeme pohađati tu ŠKolu, nego su morali - ran otići za zaradom l- kruhom. A to nam sve kazuje, da je osnovna pismenost, bar . gradu, morala biti u prija!nja vremena dobro razvijena. . Iako se do _tih - po~tnUi. ikola mno go držalo, arhitektura tih objekata, kak kod nas, tako, čini-se, i 'na Istoku, ne odaje nešto osobito, jo! manje monumenta!nt Te gradev1ne nisu čak Imale lu posebnog tipa. Kod nas SU ul redovito gradi:: domaći majstori, i u vlU\iskof arhitekturi ničim se nisu razlikovali od obične domać stambene kuće. obično SJ1 to- bile rnale, prizemne i neugledne zgrade, i koje su s do danas od njih sačuvale - kako zgodno reče jedan naš pisac - vtše bl mogI poslužiti kao tužitelji nalili predaka, gdje su zatvarali nedužnu djecu, negoli ka djela znatnije umjetničke vrijednosti. No, bilo je svakako i boljih zgrada. Kao pri mier navodim.samo sporoenutl-iegrtski mekteb u Sarajevu, u Kazandžijskoj ČariJ.! (tačnije u Oprkanju). Skolske p~ostorlje su uzdignute na kat (nad tri trgovačk magaze), prostrane i insol1rane'sa tri strane nizom većih prozora, koji u svako dob dana i godine upuAtaju ·unutra dovoljno svjetlosti i Spomenik je i dana uzgor i dobro očuvan, a potje~ iz god. 1783. I z vor I I: ll-t e r a t ~:~~: - Vakutname l, Z8, 96, 145, 148, 184, 194, 53~, 698. - SlcWll l

sunca.

. 193, ~; XIII 18, 18; XIV U; XXI 157; XXII 178; XXXI 154: XXXIV ll; XXXIX L85; XLI 95. \44, 145; LV 171; LXXV 24.11; LXXIX 276 - ManuscrIpta tllrClca I 803 - Jtemurr GZM XXJ1808-XXIII11l111 - H. Mo Hand!lć. Dva' Popisa aaraJevak1h mekteba, El-Indaj VI/19u-43. rtr. 11"'''':'123 ~ Zv1!ja Oeleblla V l VI. - A.. BelU/:, ProtVletne prll1ke u Novoz; Seheru polOviCOIZl' xvm .tolJllĆa, El-H1daje VII, 132-135. - Krelevljalcovl~ Huarevbqo' mekteb, S ~ .GUJHusrevbecove 400-a:odl!ajlce,' atr. 43--45. - S. M. TralJl~ PoJebn rnektebl ZD. Iqrte I J1uJ1anje tl SarIlJevu, EI-Hldaje str. A. Belllć. Elč! Had! Ibrahlm-pa4ln vakuf tl Travniku, E1-Rldale V/194l---U, Itr. 2'16.

.Ir.

m,

aa -

,,"t. ': ME~TImI

h 11'1''''

dili

;1':1' :,

,I,

U prvo doba islama džamija nije bila samo bogomolja, nego je usto imala obilježje i javnoga zborlšta, upravnog središta, sudiita i 'brojnih· drugih Institucija. Tu se u to rano doba stlcahu i prvi temelji pismenosti i, obraZovanosti, pil BU dža­ mije, prema tome, bile i prve pučke škole. Od drugog pak hallfe Omera (834-844) počinju se osnivati prva posebna pučka učtllšta ili me1ctebi, Otada se mektebi podi­ zahu uz džamije i bijahu vrlo brojni. ­ VeČ prvi csnivačt naših džamija ul .te objekte podižu i mektebe i ostavljajU bogate zaklade za uzdržavanje tih škola, nastavnika, pa , učenika. Kasnije se te škole i zaklade za.nifhcvc uzdržavanje sve viJe množe po svima-naseljima s masli­ manskim življem, i gotovo je svaka maha la uz diamiju ,imala .isvoj mekteb. Tako, na -pr., samo Sarajevo imalo je krajem sed~mnaestOgstoljebltrideset 1 dvije takve škole i sve su propale u požaru Sarajeva god. 1697;- A u ,tom ·.~tom mjestu bUa su u 'minulim stoljećima i dva posebna mekteba: jedan'·za. šegrte;: a drugi za hizme­ ćar1ce (kućne pomoćnice). Prvi je radio do 19-12, 'uirug!:do'p1)četka ovoga stoljeća. Išlo se tu za tlm. da ne ostanu bez osnovne naobrazbe U'.-čltanju·i pisanjU- ni šegTt .

-

•

.

lG·

Mekteb Fadil-paje (Iz 1851.) u

Serifovlća

Sarajevu

MEDRESE

To su škole, u kojim se sticala srednja i viša naobrazba, Ione su se razvil, iz džamije. Prve BU nastale u jedanaestom stoljeću. Prijeporno je, kada je nasW: prva i gdje, tl gradu Nejsaburu Ui u Bag datu, 'Sigurno je samo to, da Je pro medresu \i tom .poslied1l1em mjestu osnovao god. 1065 NiUmuZ·Mu1k, Vezir' selo d!Učkih sultana A1p Ai'flana iMellk Saha, i da je N1zamul-Mulk prvi uveo MiĆl nu~vniclma l ati~dije. Tu njegovu me dresu, koja se po njemu prozvala - Niza· mijja• . gradio je od god. 1085 do 22 IX 1067 arbitekt EbQ Seid Sifi, a za njezinI uzdržavanje osnivač je uvakutio dućane oko nje I druge nekretnine, koje au donosU. godl!nji prihod oko' 60.000 onda!njlh ::1 a tnih dinara (dukata). od toga doba poči. nju te §kole cvasti i nicaU 1 po ostll1im muslimanskim zemljama.

. __

~v.m

1

249

H~reesoVInI

250

Alija

BeJtlć

U prvo doba medresa se razlikovala od d!amije jedino. time. Ito. je !mala

prostorije za smjdtaj učenika (internat). Poslije je ona.dobtla zaaeban tip, a čini se, da su ga uveli i ustalili upravo Osmanlije. Karakterlst1kamedrese toga novog tipa je u tome, što se ona potpuno odvojila od džamije I 'smjestila negdje u. njezinu blizinu, I što joj se prostorije nižu u dva ill četiri trakta oko manjeg ill većeg dvo­ rtšta sa šadrvancm na sredini, koje je redovito popločeno kamenom; -opasano bar.sa dvije strane trijemom i arkadama i uvijek zatvoreno od vanjskog svijeta sa sve četiri strane. U dužem jednom ili dva trakta su sobe za po jednog 111 dvojicu slu­ šača, a sučelice glavnom ulazu je zajednička predavaonica ill dllrshana, u kojoj slušač! sjede na tlima i prave hillku ill krog' oko predavača. Prema tome, da li je osnivač bio manje ill više imućan, i medrese su pravljene u dva ill četiri tialcta, od drvenog materijala' ili kamena tesanea, s običnim dvostreinim krovom ill pak s impozantnim kupolama i kupollcama. Prvu medresu toga samostalnog tipa kod Osmanlija osnovao je god. 1360 sultan Orhan, a njega poslije slijede u tome 1 ostali sultani, njihoVi dostojanstve­ nici i drugi imućniji ljudi. U 15 i 16 stoljeću iZgrađene su u Carigradu medrese sultana Fatiha i one sultana Sulejmana, zvane Meddri.ri-,,~7nđn (osam medreSa kao osam viših i nižih odjeljenja), i te se i danas st'natraju najznamenitijIm I građev­ nom smislu najimpotantnijim na čitavu prostoru bivšeturske carevine. Taj turski ~ip ;nedrese prešao je i ll'

naše strane. Prva medresa nn prostoru

Jugoslavije 'nastala je u Skoplju na

Vardaru. Osnovao ju je krajiški voj­

voda i sultanovnamjesnik

u Skopldu Gazi Ishakbeg

god. 1445 I svojom zakla d­

nicom od te. godine odre­

dio beriva predavaču (mu­

đerisu) i stipendije učeni­

cima od prihOda velikog

broja nekretnina, Ato ih je

u tu i u droge svrhe uva­

kuflo. Kada je pak i gdje

nastaja prva medresa u

Bosni, ne može se jo! u­

tvrditi. Prva poznata je

ona, što j u je sagradio bo­

sanski namjesnik Ferizbeg

između 1505 i 1512 u Sa­

rajevu. Ne zna se, od kak- '

ve je građe bila, jer je pot­

puno propala u pobru

god. 1697. BUa je povtso­

ko ubrdu, i na nju i.danas

sječa naziv tamošnječe-.

tvrtl MedTese. Vremenski je,"međutim, moguće, da 'je jo! i prije sagrađena koj u istočnoj Bosni. Ona' je "mogla 'nastati svakako samo u Foči, koja je već' pclovi nom šesnaestog stoljeća slovila kao izgrađen i vrlo napredan grad. Drugupoznatu r ·dar.ias uopće najstariju medresu u Bosni i Hercegovini ssira dio je god, 15.37 'ondaAnji bOsanski namjesnik Gazi 'Husrevbeg, također u SarBjeV\: Kasnije objekti te vrste n,ičii: i po mnogim ostalim većlln I manjim mjestiina t1i dviju ppkrajina; i tok9rii turske. vladavine sagrađeno Ih je. koliko se zna, učetrdese i sedammjesta ne!to' ~e; qd sedamdeset. Takvu školu imala su čak I mala mjest; Počltel], Blagaj .na Buni• .Teleć kod Foče. Rača i mnoga druga, I u svim um mje stima' bijahu čak i fuve-takve zaklade za plaćanje predavača I potpomagan]­ učenika.· .'

Većina tih medre~ bila je, međutim, od slabog materijala, od' ćerpiča drveta, i trag im se u požar1ma I drugim nepcgcdams davno zameo, ali' ih je sva kako bilo I od ka,m:ena i' 'm'ajstorskl građenih. Do danas su se očuvale iz starijer doba tek dvije .kao odlični predstavnici te vrste spomenika na ovome tlu. Jedna j, Gazi HusreVbegova u Sarajevu, a druga Si!man Ibrahim-paJina u' Po~telju .n: Neretvi. Gazi Husrevbegova medresa,' k
u

GaZi Husrevbesova

\ljaj

-.• ~:'.

~.;

V"::. •

.

.

(Kurlum­

medre.. II Saraievu

l10crt

(Ed. SUx)

aut Husrevbesova medresa - popre1:nl prealek' (Ed.

"

--

Slix)

r

•

2'51

Spomenici osrnanltjsko arhitekture u Boenl I Hercegovini

252 starost i dugovječnost . 'ostaje uvijek mlada, uvi­ jek svježa. (Truhelka), P6sebari akcerit daju' toj 'iT~~~vhil visoki, stalakti­ 'tima Urešeni portal i niz 'Šiljastih i vrit> precizno fZv~,fenih kamenih. dim­ 'Tijaka, što se viju iznad 'portala i kupoltca; 'Lijepe je umjetničke

vrijednosti i počiteljska

medresa, samo je ova gra­

đenau dva trakta (kutni

oblik) i danas je s običnim,

jednostrešnim krovom nad

Bcltlć

TEĐJE .

>

I

Islamski misticium"koji je mnogu misao crpio iz novoplatonizma i budizma pružio je svoje žile po syima krajevima s muslimanskim !ivljem i pStavlo du1nkt tragove ne samo· u knjltevnosti, nego l u privatnom životu muslimana. Plo
e.

:trijemom, ali su ,j tu sve Odžacl (dimnJaci)' na Gszl'Hulrevb
Alila

.

nema

.

Soomenlel' osmanIIjske arhltekture u Bosni I Herce20vlnl

253 254

GuI Isabegova (Mevlevliska)

tektja na Bembatl

II

Saralevu

oblikl. U dvoriUlI grobovi šehova tekile

(dana~nil

Od ostalih tekija II našim stranama poznata je bUa ona na Oglavku u ''{ojkotaru (osnovana početkom pro§log stoljeća), a kao građevina vrijedne su spomena još ona na Tekiji u Foči I na vrela. Bune u BlagajU. Svetri su 1 danas ničkom

uzgor." l z vor I I II t e r a t u r a: VakuCname 120, IM, - SId!U1 II 203, ua; VUI OI. 8: IX 119, 120: XVIII 167: XXI 99, 118, IS2, 153, 155; XXIX 173; XXX 28; XXXVI 187; XXXIX 189, 170; XLIV 32; LVI 86, 80: LXIl1 S; LXVIII 8S; LXXI ns; LXXV 18, 39,'U: LXXVIII ln; LXX 40 - Manuscripta turcica Il 953, 1141, 1198 - Kronlka Kadića vl 32 (m, 100; VIII 2B (Ill; X 101: Xl 70; xv 20, 320 (Ill: XIX 22, 29, 34; XXII 89, 89, ns: XXOI 158, 366; XXIV 353; xxv 119, 341: XXVI 1B, 194, 251: XXVII 343 - Sabanovle, 9-,28 - Kemura, GZM XXII/19l0, str. 54-:i8: 58g....e18; XXIII11911, str. las-l8'1 - EvUja CelebIla V l vl - ·S. Sikirić, Dervlskoloatorok b .dnt slrok Boaznl'blln, Blldapelt 1918.lati, Sara'eVlIke teklle, Narodna starIna (Zail"eb) ov. 14, knj. Vl. br. 1 (l XII 192'7), str. '17-79 - lIti, Tektla nil OC1avku, kaLCaJret 1941, m. 4~SI - M. Ka~bIĆ. Hadll Slnanovll teldja, QZM Il/I890 A. BeJtlĆ, Elfl Hadtl Ibrahlm-palln vakut tt TraV1l~ El-Hidaje VlIMI-l2, str. 22B-230' ..:... Isti, Skender-pallna tekl,la, Novi Behar xVIIII", Itr. U-28 - M. Had!lmulJć,' atr. 215 - N. Cellć, MU8atlrhena. blagejake tekile, NIUe atarIne, I1U53.

IIANmAJI

To je ustanova slična tekiji, ali se od nje razlikuje u tome, što je hAniklih ne samo mjesto za reUgiozno-mistične obrede, nego ujedno i ikola za iZučavanje teo" rIje misticizma. Po tome se često zvaše I h a n l k a h m e' d r e s a. Koliko se dosad zna, u našim krajevima bila su svega dva hlmikaha, oba u Sarajevu, Jedan je osnovao nešto prije god. 1531 Gazl Husrevbeg uz svoju d!am1ju I medresu, a drugi negdje polovinom sedamnaestog stoljeća S e j h I b r a h i m - e re n d i j a B i s t r ig i ja..

1)11

111'1,

III

"11

"'II'" 1

11'1; 1

II"

1

III"

'1' 1'

"'I' ,III

!Ili

Gazi Husrevbegov hanikah više je puta stradavao u požaru i obnav~jan. Bio je uzgor sve do god. 1931, a tada bl uslijed nerazumijevanja ondalnje sredine najvećim dijelom porušen, da ustupi mjesto novoj medresanskoj zgradi, dana.mjoj nakaradno] dvokatnici, koja silno remeti skladnost,;horl%ontalno razvijene arhitekture toga kraja,t A po svom konstruktivnom i tlocrtnom rjdenju bio je to osobito . zanimljiv objekt i odličan predstavnik orijentalnih spomenika te vrste u ndim , • Vnkufakl labor za Bosnu I Hercegovinu donJo je 12 III 19l12 mk1JuUk o prestanku rada lekIJa na podrll!Ju Boane I HercegovIne, a na temelji.! top za\dJ~ 40ftlA ja u tome amlslu I [Jlema Medf.111a odlukll, koln le Izaila u Qlunlkll Vrhovno, lal. ~1nItVa 'Cod. m br. 6-7 Za maJ-Jull 1'52, atr. 1.9. t Panas Je II nJ~1 Filozofski !altultet,

AlIJn,

BeItIć

stranama. Upravo stoga prenosim ovdje gotovo' u cijelosti opis toga hanikaha, što ga je napisaodr. Cira Truhe1ka god. 1912" dok je spomenik ' bJo jo§ relativno dobro očuvan: , • Ytata, prem: danas tali gornji dio dovrat< 'J nika, bila su slično udešena, agare stalakti-, , 'thos (koji. danas fale) urijeAena" kao i u 'medrese, a toliko zanimljivije od onoga u Kur, šumllj], što je dugoljutljega oblika. To predvorje bilo je sa tri strane opasano kolonadama od vitkih stupova, koje ograđujU prillčno uzahan trijem, a svod toga trijema je utoliko ~imljiv, što je jedna polovina krstoliko, druga 'bačvuto presvođena, te time predstavlja neki mjeŠOviti tip svodovlja, koji mi inače na drugim građe­ vinama nije poznat. Posred ovih arkada bijaše otVoreni l m p l u v i u m. kroz koji :,'se v1dJ vedro nebo, a- sred impluvija bijde sebilj (~_ , . drvan), bez koga u Orijentu ne možemo zamis,liti monumentalne građevine, .Oko ovog atrija (dvora) redaju se sobe .' derviša, kojima je, ovaj hanikah bio nllJXliJ~' njen, ali i njihov raspore<;i je utoliko ~lv, što lrn vrata ne idu direktno na trijem, nego:l1 'ovaj ide između dvije 1 dvije sobe smjerom trijema okomito poredali uski hodnik,' a u nje'mu se desno i' lijevo nalaze Vrata, k~ja v~e u obje sobe, što ih, hodnik dijeli. Ovaj raspo. red lrna to dobro svojstvo, da je prema Gll%i Husrevbe80v hanikah u saralevll trijemu ostalo prostranije pr~čelje za Pt9- ticat (Truhelkal, . zor, i tako je svaka soba vidnij&, negoli' bi bila, da je valjalo na istoj strani !mješta vati i vrata. 'raldh hodnika ima s desne strane četiri,'a s lijeve bilo je njih tri. So ba je bilo prvobitno četrnaest,· dočim je u jugozapadnom ćo!ku' bila simahana,koja je zapremala prostor triju soba i, trijema pred njima, te je B1uliIa ~. obavljanje zlkra. Tako je prvobitno bUo u hanikaba. prema \1Stllnovama vakfije, svega petnaest prostorija. / . • U dno peristila han1kaha smjdten e su nU2:gredne prostorije: u sredini kuhinja, demo komora, a lijevo kupaonica. i n užnici.e . Drugi. Bistr1gijln ,hanikah, bio je u Blstriku, uz samu' Gazi Mehmedbegovu džamiju. Okolna mahala 1 danas nOSi, po njemu ime B i s t r i k _M e d r e 8 e, Arhitektura prvobitne zgrade nije nam pozna ta, Danas je to obična zgrada prUemnlca od ćerpiča i drvene građe i s dvije prostorije, u, kojima se u posljednje vrijeme obavljahu samo derviikl· obredi. prvi šeh i predavač u tome hanikahu bio je 5anl osnivač .Ibrahi.m-etendiJa. Umro' je god. 1659 l pokopan kraj' Careve džamije;ti Sarajevu~, . . , .

I

h, vor I I II t'e r a \ u r a: Man~lpta turcica 1 lS09 ..:... Man. turcica Il 985 _ Kr0nika M. Eo KldlćaV lOs;, XIX 330; XXIV 40: XXV 128,.154, 383; XXVIII 379' _ Trube1lul, Qw Husrevbec. 176-180, 2M, 218 - lWrIura, GZM XX (81.:..2: XXII 24a-50 _ Kre!evlJ~ koVić, HanJkah. Spomenica Oazi H_be~ovl) čellrlrto~odlJnJ1ce, :atr, 67-l1D, .

~~ r

Spomenlc! osmanll.iske arhitekture u Bosni I Hercegovini

255

256 SAHAT-KULE I MUVEKITHANE

Sve do god. 1878 vrijeme se u Bosni općenito računalo po starom orijentalnom običaju od zalaska sunca i brojilo dva puta po 12 sati. Aklam (zalaz sunca) bio je uvijek tačno u 12 sati. No. kako [e astronomski zalaz sunca u razno .godi§nje doba varirao, bilo je potrebno mjeriti visinu sunca i prema njemu ua~avati, pr&:-' vije rečeno, pomicati sat. To mjerenje vršilo se u starije doba jednostavnom tahtom, ill, potpunije, rub"tahtom od drveta, t. j. astrolabom u obliku kvadr8rita, a u novije doba modernim sekstantom na zrcala.. Taj posao' obavljao je u' pojedinim mjestima koji imam ili nastavnik medrese (muđerts), a u Sarajevu je to vršio poseban službenik, zvan muvekkit. Džepni satovi bijahu kod nas u prvim stoljećima turske vladavine dosta, rijetki, jer su bili vrlo skupi, a potrebe za tačnim vremenom dosta velike. Upravo zbog toga od druge polovine šesnaestog stoljeća naovamo grade u našim' stranama pojedini imućnici po većim naseljima visoke tornjeve ill "ahat-kule s uređajem za otkucavanje, a negdje i pokazivanje vremena po A la turca satu. Takvi objekti podizali su se obično u blizini koje džamije, u gradakoj' tvrđavi ,ili na kojem drugom uzdignutom mjestu. U suštini su to zapravo kopije romaničkih crkvenih zvonika Srednje Evrope, odakle su ih Turci I, preuzeli. Prva sahat-kula na prostoru bivše turske carevine nastala je na našem terenu,u Skopl;u na Vardaru. Sagrađena je između 1566 i 1572, a sat za nju donešen je 1% zauzetog Sigeta.•Taj podatak sačuvao nam je jedan Francuz, koji je prošao kroz Skoplje 1572 i u svojim putoplsnlm bilješkama zapisao, kako su T\U'ci doveli 1 majstora iz Sigeta, koji vodi ,brigu o tom javnom satu i prima za to veliku plaćU. Taj putopisac posebno ističe, kako Turci vole i .cijene satove, i da je to ;edini ;avni' aat u cijeloj Turskoj. Na prostoru pak Bosne i Hercegovine prva poznata sahat-kula nastala je u Banjoj ~ _Luci uskoro iza te skopaljske, između ~od. t579 i 158'7: Sagradio ju je ondašnji bosanski namjesnik Ferhad-paša Sokolović uz svoju džamiju Ferhadiju. To se raza- ' 'bire iz njegove zakladnlce iz te posljednje godine. Tu se, doduše, sahat-kula i%rlčito ne spominje, ali se određuje plaća službeniku, koji će .vodit! brigu o javnom satu, a posve je jasno, da je' taj sat mogao onda stajati same na sah,at-kuli. Držim, da je tobUa i uopće prva sahat-kula, koja je 'proradila na tlli Bosne i Hercegovine. Ona je i danas uzgor, ali u svom gornjem djelu znatno. preinačena "i ne služi više svoj oj svrsi. , Kasnije se sahat-kule redaju i po drugim krajevima, i do kraja turske vladavine sagrađena je dvadeset i jedna u devetnaest mjesta, i to po dv1jeu Sarajevu. i Travniku, a po jedna u Foči, Mostaru, Stocu, Trebinju, P~itelju" Nevesinju, Livnu, Ostrožcu kod Bihaća, Gradačcu, Gračanici, Gprnjem i Donjem Vakufu, Pruseu, 'Banjoj Luci, Te!nju, Maglnju i Joj cu. Sahat-kula u tom posljednjem mjestu zapravo i nije objekt te vrste, nego obična tvrđavska' kapi-kula, u koju su smjestili sat sa zvonom. Od tih sahat-kula danas više nema jedne u Sarajevu i one II Stocu, ali ni one, koje su uzgor, nisu sve . čitave. Sve te sahat-kule na bosansko-hercegovačkom- tlu, osim jednog jedinog Izuzetka, " građene su od tesane sedre lli pak od pritesana kamena vapI\enca, sve go~ovo po istome kalupu i s manje ili više umjetničkih pretenzija. One od' sedre su , • Tu IznimkU ćinJIa Je drvena Bahat-kula na -Vratniku u SGrajevu. SaSŽ'adena Je IDd. 1814. Nile bila duga vijeka. Porulena le do nekoliko Iodina,' Jer konstrukcIja nljebUa dobro učvršćena, pa· su se mahaljani bojali, da je vjetar ne obori; i da se Ume Ateta lie nanese.

AI\.ln

Bejtlć

svakako mnogo dopadljiV-Ije, jer je sam građevni materijal omogućavao bolju, p, cizniju izradu. Kod 'onih' pak od vapnenca tesani kamen stavljao se čisto iz ke struktivnih razloga samo uglove; u osta1lm dijelovima ugrađlvao se i obi~ kamen lomljenik, pa su se takve sahat-kule redovito žbukale i krečile. Veličina tih spomenika prilično je različita. Stranica kvadratične osnov kreće se od 2 m do 5,5 ln. Visine pak još su različitije. Najmanja, ona u Don]. Vakufu, iznosi oko 10 m, a najviša, Gazi HusreVbegova u Sarajevu, ~m. Izrazitije oblikovne, varijacije kod tih objekata opa!aju se tek u gornj, dijelu, gdje su smjeAten1 sat i zvono. Da se glas zvona može nesmetano fuiti pre: vani, kod jednih su u svečetirl zida ostavljeni otvori u obliku prozora svedenih luk, a kod drugih' je to opet omogućeno time, što se šatc rast! krov rlmuje1lo horizontalnom smislu u dva dijela, međusobno l):eAto rastavljena, i u taj otvor or. smjestilo ZVODO (Prusac, Donji Vakuf, Maglaj). Vrlo zanimljivo rješenje, Kod prvih upad1jive su osjetne razlike i u obliku samih otvora. Jedne imaju čisti, jentalni luk u obliku m&glll:aćeg hrbta, što upućuje na rad istočnih majstora, druge, kakva je, na pr., stolačka, koja je porušena prije tridesetak, godina, i ( trebinjska, što ju' je osnovno. nešto prije 1'729 Osman-peša IUsulbegović, Im: gotovo polukružan luk - očevidan rad i oblikovanje majstora dalmat1.n5ke obale Od sv1h~tih sahat-kula svakako je najizrađenija i najimpozantn1ja G Husrevbegova u. Saraje,vu,koja i danas služi svojoj svrsi te pokazuje l otkuca vrijeme po starom ~a~anju kao i prije stotinu i više godina. Podataka' neIl kad je nastala, -samo je ~stojala već u drugoj polovini sedamnaestog vijeka. Nel liko je puta restaurirana. Nešto prije god. 1834 potrošeno je za njezin poprav trideset tovara tesane "dre. PoSljednji veći popravak bio je god. '18'75. Tada je gornji dio nadoz1dan (današnji oblik), a taj posao obavili su isti majstori, koji u isto vrijeme gradi1l i mjesnu novu pravoslavnu crkvu. Rekao sam, da je u Sarajevu vrijeme mjerio poseban službenik ffltttJekJ. Mjerenje je obavljao u 'posebnoj zgradi mutJekithani. Dvije su takve 'ustanove b u Sarajevu, jedna pri ulazu u Carevu džamiju, a druga u sjeverozapadnom Ul harema Begove džamije. U građevnom smislu ne č,ine neki poseban tip, all ih iX; valja spomenuti, jer su to jedini primjeri te ustanova u Bosni i Hercegovi Muvekithanu kraj Careve džamije osnovao je god. 1854 o svome trošku Fadil-pl Serifović,a do .godinu izatoga uvakuflo je bosanski valija Mehmed Huriid-p: jednu kuću u bliZini s odredbom, da trećinu stanarine uživa na ime plaće muve te muvekithane. BUa je to zgrada na kat u stilu ondašnje stambene kuće' i ćoškom isturentm prema dvorani, Ispočetka slobodno situirana u desnom, uf ~jskog dvor2ta, a kasnije (1872) joj prizidaše i drugo krilo (lijevo) za' ima; 1 hat1ba Careve džamije. Muvekithanu pak u haremu Begove džamije podigao Husrevbegov vakuf god. 1859. Prizemna je to zgrada vrlo čednih dimen.zJ.ja i s j( nom jedinom prostorijom. Postoji i danas, i u njoj sjedi službenik, koji uprav satom na susjednoj s8hat-kull. Prvi muvekit u toj muvekithani bio je Salih-eft dija Hadžihusejnović, po samoj toj službi bolje poznat pod imenom Muuekit. k je iza sebe ostavio jedno astronomsko djelo i poznatu Povijest Bosne u ruko!,i, VrMo je tu službu ravnih n-Iđeset godina, Umro je 12 nI 1688 i pokopan u grob na Vinogradu: '

na

Muvekithana (desni, Islureni dio) Careve dfamlje u Sarajevu (ne postoji vite)

kraj

I . v o rl I II t e r a t u r a: Va1210 Kre!evll.kovIĆo Spomenica XXl190B. str. 480 - Trubeika. Gazi Husrevbet, 168-160. 183 G. H. 400-gtldIJnjlce. str. 63-e4 - S. M. Traljić, SaraJewld sr.d VratnJk, Sarajevo 19S7. 81r. 3B _ Hadl!mullĆ. M: Behar XII 936-37. sir. 27S MIlJe starine 111953, str. 103. - M. Dinić. Tri francuska pulopisa XVI veka o ndlm zemljama, GodlJnjica M. Cuplća XLIX, str. 102.

No, U svnje dobil teiesme, o~lto, nl:>.. ljude vodom, I.CgO I da ~o.,a;'b1tektonsk1 monumenti djeluju .. _. _•. Ob~vanju tih Objekata'graditeljl su pridavali veliku pažnju, I mnogi od tih SPI)menika I dandanas p~tavljajU:'prava majstorska djela. A to dokazuju vrlo izbalansirne proporcije, pomnaJeleSarska I zidarsk.a obrada I oni vanredno klesani vitičasti orijentalni lukovi, "kojt"res!! i nagl~uju pročelje I izlje.v mnogih česama, kao da je graditelju ta!tvAl. čeSama;o~tO, lebdjela pred; očima z'nI.sao, date minI.jaturne monumente dovede u Ato veći sklad s niskim mahalsldm krovovima Idjevoj kama, koje su u ibriclma I đugumima nosile vodu s tih. česama. U starome Sarajevu, Travnill:u, Banjoi Luci, Foči i nekim drugim mjestima sve do danas se očuvalo više' takvih spomemka, a mnogi od njih jednako sluie svojoj svrsi. Pojedinci' su gradlli česme kao svoje zadužbine ne samo po 'naseljima, nego I po usamljenim planinskim putevima. Samo su tako mogle nastati one ~ene česme' gotovo pri vrhu planine Gnjile starom putu između Rogatice i Goraida, koje Joo u prvoj polovini sedamnaestog stoljeća posebno ističe jedan stran! putopisac, i koje I danas postoje,' zatim čuvene Careve vode Romaniji, koje se pripisuju sultanu, Mehmedu Fatihu, osvajaču Bosne, I ~Ijl nam ostaci (neobično lijepo klesani kvaderi, korito I žljebovi, sve od kamena, čini se, opet od stećaka) kazUjU, da je to nekad bio vrlo lijep građevni spomenik, pa česme na vrelu Rotim u selu Rotimljl kod Stoca i' mn
na

na

CESME [ SADRVANl

Cista voda bila je potrebna za piće i druge kućne potrebe, ali u-svim muslimanskim naseljima jo! za propisano kup anje' i svakodnevno obredno umivanje. Upravo zbog tih pOtreba nije se dalo ni zamisliti'imalo veče naselje bez 'čiste tekućice vode, i [oš u 15 -I 16 stoljeću bi Izgrađena u ,Bosni, Hercegovini I ostalim zemljama Balkanskog poluotoka sva' sila vodovoda i čeaama. Građeni su po grado.vima, selima pa I putevima između grado~a i sela. prvi vodovod u Bosni, koliko se zasad dokumentarno zna, sagradio je Gazi Isabeg u .Sarajevu nešto prije god. 1462. a izatoga se, u 16 stoljeću i kasn.lje, takvi objekti građe i po svim ostalim mjestima Bosne i Hercegovine. Zadnjih godina turske uprave u ovim stranama sAmo je, primjerice, Sarajevo imalo 68 samostalnih vodovoda u ukupnoj du!ini do 55 km. Voda je tekla isprva osobitim glinenim, a kasnije i drvenim cijevima, t. zv. ĆUnkooima. Među vodovodima te prve vrste bješe ih vrlo lijepe i dobre tehničke izrade. Kao primjer spominjem samo onaj u Prač], iz lG stoljeća, koji je opskrbljavao mjesno 'kupatilo l bar jednu česmu. Tu glinene cijevi nisu polagan.. izravno u zemlju, kao kod većine ostalih starih vodovoda, nego u manji četvrtut prokop, koji je na ciJeloj dužini bio izgrađen od samih kamenih ploča. Djelomično se do danas očuvao.• Dui takvih vodovoda građen je jedan.ili ViAe Wjevnih objekata, već prema jačini vodovoda. A među tim objektima svakako bijahU najbrojnije č IIs m e. One su se podizale obično uz džamije i gotovo u svim mllhalama. .Tedne su bile u zidu kojeg drugog, većeg objekta, a druge opet posve samostalno situirane. Te druge bijahu monumenti naročite vrste: kameni kubus s krovom na jednu, dvije lli četiri vode i veliko kameno korito u podnožju toga kubusa, iz kojeg teče voda na jedno ili više izljevnih mjesta lli tuta. Korita su uvi1ek klesana iz djelca kamena. cini se, da Ih je dobar broj nastao od srednjovjekovnih stećaka, koji se,na!alost, sve do naših dana upotrebljavahu tu i tamo i kao običan građevni materijal za kuče I druge objekte. Korito, na pr., u Cemaluš! mahali u Prači i nekoliko drugi},. u Sarajevu i okolini posve jasno kazuju, da su klesani od stećaka. Na nekim se čak zadrtala i stara ornamentika.

..............

Spomenici osmnntljsk e arhitekture u Bosni

l

Hercegovini

259

sliku." 'Sva je ta naprava zaogrnuta laganom željeznom mrežom u vidu lukovice ili kruškaste kupolice, a cio opet prostor nadvisuje krov na šest ili osam poligonalno postavljenih laganih drvenih stupova. Taj krov je kod boljih, šadrvana u obliku kupole, prekrivene olovom, ili je obični strmi šatcrasti krov od kamenih ploča na šest ili osam voda, kakav se vidi osobito u· Hercegovini. Šadrvanu je domovina, kako i samo ime kazuje, Per:ilja. ,pdPerzfjanaca poprimili su ga Arapi i Turci, i prvi ga raširili po' Arabiji; Siriji, 'Egiptu' i S1'>a-' njolskoj, a drugi po Maloj Aziji i Balkanskom poluotoku. U našim stranama bješe ih nekada gotovo po svim mjestima, ali ih je tokom 'vremena većina propala. Do danas su se održala dva u Mostaru, u dvorištu Karađozbegove i Kosld Mehmedpašine džamije,' i po jedan pred glavnom džamljomu Sarajevu, Cajniču, Jajcu i Banjoj Luci. Najviše ih je, svakako, bilo u Sarajevu, glavnom gradu, a nL, je nastao i najljepši spomenik te vrste u ovim stranarna.: To je šadrvan ,u dvorištu Begove džamije. Današnj! oblik potječe iz god. 1892" i ,kažu, da je vjerna kopija šadrvana UJu-džamije u Brusi, ali je na tom istom mjestu stajao šadrvan još od god. 1530, a podigao ga je sam Gazi Husrevbeg, Prije ovog današnjeg liadrvana bješe tu šadrvan u biti iste koncepcije, samo nešto dnigačijih detalja, kako nam to kazuje ,i jedna očuvana fotografija, a' rt apravljen je '·god. '1707. Bazen u' tom starom šadrvanu bio je od bosanske miljevine i čistog kružnog oblika, visok 1,5 ' m, a 4 m u promjeru. I z vor t I l i t e r a t u r a: Vakufname br. l, loi5, 19(,' 399, ~8. 717 , - SldlU LXXVI Kronika M. E. Kl1dlća II 70 - Kemura, CiZM XX-.XXm ...,. 'Nale ,atarine. I/18~, sir. 91-118 - Ph. BaUll, Wasaerbouten ln Boanlen und der Hercesovlna, J IL Il; TheU, Wien 1891l Kre&evljakovlć. Vodovodi I gradnje na vod!, u atarom Sarajevu, Sarajevo ,1939, I' brojni drugI Izvori, navedeni u tom posljednj~m djelU'. ' 249 -

HA~,

Muslimanska vjera zahtjeva od svojih sljedbenika, osim peterokratJtog wnlvanja, i pranje tijela bar jednom tjedno.. A za te, potre~ -grade ,se joli od početka islama po svim muslimanskim domovima kućne banjice, aposll.je i po gotovo svim naseljima javna kupatila ill hamdmi. Taj običaj dci§ao je zajedno 's'osmanlijskom vlašću i u naše strane i našao tu vrlo liir'oku primjenu. osim kućnih banjica ili Itamamdfika, gotovo sva naselja Bosne ~ Hercegovine imađahu,'i bar po jedno javno kupatilo. Odatle proizlazi, da Istok! diJ.elciVi 'naPe zemlje bjehu nekade u sanitarnom smislu na daleko većem stupnju, negoli. zemlje zapadne Evrope toga doba. Izuzimajući drevne Helene i. Rimlj ane, . kod, .k'ojih .je, smisao ' za 'hiiiienu tfje~a bio vrlo razvijen,.osoblto kod prvih. Iju4 su ~ u ,vellkomd1jell:l Evrope počeli redovno kupati tek prije stotinjak godina.. Najveći, crkyeni i .svje,tovni dostojanstvenici nisu se uopće kupali, i to su smatrali svojom' osoblt;om' vrlinom.: I.4~k takvu sliku 1JT1amo na Zapadu jošpoče*om prol1op~·.to~jeća! S8rajil\ro još u' šesnaestom vijeku ima, 'osim brojnih kućnih I:i~"c:a;, sed$nl' Ja~ kup~~ U istomstoljeću imaju u Bosni javno kuPl!-~ci,.l~iI..1?rača.lQadant, Bligaj

tOme

~lItlc je upravo 'u perzljsltomo lnaslao' nul v' Iadt-Van '(.veae!olokčl:

r I I

260

Alija

Bejttć

na Buni, Rudo, ,Kostajnica i Jasenovac i druga isto tako omanja mjesta, a do kraja sedamnaestog vijeka sagrađeno je pedeset i šest takvih 'kupatila u četrdeset i dva mj~a u samoj Bosni i Hercegovini. ' O_ ' Svakome hamatnu najvi!e je trebala voda i vatra. Upravo zbog toga polagala se posebna pažnja kod projektiranj a i izvedbe tih objekata, pa su svi masivni i, veoma solidno izvedeni od samoga kamena. Pritom se mnogo pažnje pridavalo i likovnom izrazu takvill ,objekata, pa se u nutrašn] ost oblaže bogatim dekorom, a cio objekt prekriva kupolom i kupolic:ama, koje tom objektu pribavljaju pose~u draž. Prema svrsi, kojoj treba da služi, i samoj metodi trnutraAnj( prostor hamama dijelio se u' Vi.&e, prostorija. Posjetnik je ulazio najprije u il a d rv A n, najveću prostoriju u hamamu s odjeljcima za svlačenje i !adrvanom na sredini. po kojem se ta ~vorana i prozvala. To je bila neka'vrSta čekaonice i sale ;w. odmor i zabavu poslije kupanja. U manjim hamamima 1%iladrvana ulazilo se izravno u prostorijJ,t za kupanje lli h ii l vat, a u onim večim lJilo se iz šadrvana najprije u k ii. P a l u k' _ omanju prostoriju za svlačenje preko zime - a odatle na m ~ j d l. n, međuprostor, na kojem se obavljala masa.ža, pa tek onda u halvate. U tim toplim halvatima, kojih je bUo i P o vl.§e po večim hQJl1aoUma, u dva ul tri ugla stajale su niske kamene estrade, 'n između njih mala kamena korita lli k o. r n često urešene vanrednim' klesarskim dekorom, u koje je iz zida, tekla topla i hladna voda, a iz njih se onda grabUa posebnom posudom s II s a k o m i razljevala po

*- '.

kU~p..~

e,

tijelu.

Na suprotnoj strani od ulaza' u hamam, a iza halvata bio je u' posebnoj prostoriji prostrani rezerv,ciar'ill h li zu'a ,s' obrnuto postavljenim kotlom za grijanje . vode. Topla voda iz rezervoara odvodila se cijevima do pojedinih izljeva u halvatima, a sAmO loženje i zagrija~anje oba vijalo se 1% posebnog prostora ć tl Ih d n a, koji je uvijek bio jednu etaju niže od šadrvana ipt'9Sto rija za kupanj~ Princip zagrijavanja' samih prostorija hamama provodio se sUčno kao i kod rim- . , skih terma: ispod čitavog hamama bio je onizak prostor nil kamenim stupovima; kroz koji je iz lotionice u istoj etaži strujao topal zrak zajedno s dimom i zagrijavao pod od većih kamenih ploča i zidove prostorija, takQ da j~ temperatura, idučl prema !%lazu, sve vlAe opadala. Dim se od vodio napolje posebnim glinenim cijevima, koje su ,bile smjeilten~ obično u unutrašnjem zidu, glavne prostorije, šadrvanaTo su bitne prostorije u svakome harnamu. One se u raznim hamamima osjetno razlikuju po međusobnom komponiranju i samoj veličini, i na ndem terenu, za razliku od d1amije, medrese i nekih drugih spomenika, nisu poznata ni dva hamama s jednakom tlOcrtnom osncvom. Takvi hamami građeni su' samo za muškarce lli samo 'za žene, pa za jedne i druge, all u razne dane, ill u razno doba dana (do podne za mulkarce, a poslije podne za žene). BUo je, međutim, i dtlostrukilt ltamam4, kojim su se služila istodobno oba spola. Po spoljlllnjem obliku to je jedna zgrada, all su unutra odjeli za muške i ieti.ske potpuno odijeljeni i posve simetrično nanizani duž podužne osi, I , t. Do sanitarna all~a tadalnje Boane bude potpunija, nllpoaW!Jezn, da lU, na pr., sarajevo I Banja Luka joj u lemaelItom Itoljetu imali I javne U1hode. One usarajavu \lJP08tavlo je o svome trolku ndlo prlje lIod. 1528 Ml181lhudln Cekrekćlja, oanlvač danlllnJe CekrekeJjlnlce d1amlje u vrhu, BalčarilJe, a ono u Banjoj Luci bosanski ~ll1erl;le& Ferhad-pda SokolovlĆ priJe 1~7 Sodine. Obadva ta osnivača postavili &u svojim vakutnamarnll Iz navedenih lIodlna i poaeb"!oC alu1benik~ koji će se brinuti z.ll čileenje Ub zahoda.

~

,~ Alija

262

Bejtlć

jedan i drugi odjel imali su zasebne i potpuno jednake prostorije, a oba jedan, zajednički rezervcar i prostor, 'odakle se zagrijavao hamam. Takvih kupaWa nije

bilo mnogo na ndem.tlu.' , Unutrdn.ji ~đaj tarhitektonsk! dekor nalili hamama bio je često bogat i ukusan. To se opažalo osobito u 'prvoj dvorani. šadrvanu, koji je bio i najreprezentativnija prostorija hamama. Naokolo poredana seć1je i jastud, a u većim hamamima i posebn~g~!!1"ije .na kol0!ladi stupova, koje su povezivali lagani lukovi, sve u Izrezbarenom drvetu, pružali su posjetiocu ugodan odmor i razcnedu poslije kupanja uz čibuk, nargilu i crnu kavu. Taj, samo Orijentu svojstveni ugođaj jo! je više pojačavala visoka kupola i mlazovi bistre vode, ito su pIj uš tali na šadrvanu\ u sredini dvorane. Odmor poslije kupanja . u toj. dvorani, osobitq u ženskom odjelu, znao se kadikad pretvoriti u pravi teferič i zabavu, koja je trajala od [utra do mraka. Prvi poznati hamam u Bosni sagradio je Gazi Isabeg u Sarajevu nešto prije god. 1462 na mjestu,dan~nje banje kod Careve džamije. Od kasnijih hamama bili su k'ao građevni ~poineiU~i osobito vrijedni dva u Mostaru i po jedan u Stocu, Poči­ telju l· nekim drug1J;n "mj~a:, ali svojom tehnikom i veli~om, bez sumnje, sve natkriljuje Gazi Husrevbegov dvostruki hamam u Sarajevu,nastao nešto prije 1557 godine. On l dan~anll1l stOji 'uzgor jedini jo! predstavlja potpuno oču";'ani tip starih orijentalnih zatvorenih kupatila u Bosni i Herc:ego~ Ostali' su ,uslijed' različitih, a najviše materijalnih okolnosti davno propali, a mnogima se VIŠe ne zna ni za trag.

i

I z vor

I I I I t e r a t ,u r a: SabanovIć, Prllo:u 1I/19S1, Itr. 8, I9, 31, 35 - KrelevJjaBanle u BOlni I Hereellovini '(140Z-1910), drugo popraVljena I prallreno iZdanJe, Sara· jevo 1952, te braini drugi izvori l literatura, navedeni u tom zadnjem djelu.

kovIć,

263

Spomenici oSmanlijsko! arhitekture u' Bosni I ltereegovinl DUCANI, MAGAZE I DAmE

Potrebama obrta i' trIlovine služili su brojni dućani oriientalnog tipa i m)lhom od drvene građe, zatim robna spremišta od vatrcslzur110g materijala odostraga većine dućana ili magaze i posebna trgovačka

skladišta ili dalre. D u ć a n i su redovito zgrade nrl- . 'zemnlce, nizane u dva nasuorotna l~

bloka jedna do druge. Većina Ih je " vrlo skromnih dimenzija i u uskoj a:.-~

vezi s mjerilom čovjeka, koji tu po"""'~"'~j

Sluje. Najmanji je oko, 1.5 m širine. Unutrašnja je razina većine dućana

50-75 cm iznad ulice, a kod nekih Hadi1muratovlća dalra u čarlljl HalačI

~ u Sarajevu .~ tlocrt obrtničkih jednaka je. uličnoj, ili je tek neznatno uzdignutija, da ne bl voda s ulice ulazila unutra. Svi tl du".!"t ćani zatvaraju se s tri drvena kapka, " koje Turci zovu k e p e n k, a po njima onda l ndi stari trgovci i zanaUlje ć H e n k. ill ć Ue n a k. Kapci se redaju u vertikalnom smi. slu, 'a okreću se oko horizontalne osi, i kad se dućan otvara, dva gornja, koja su međusobno :vezana šarkama, C. preklope se jedan po drugome i zakvače za strop, a donji se dovodi II .hortzontalan polo!aj i osloni na nekoliko kolčlča, i na njemu sjedi muTlocrt dalre uz ltaru p;a.:cl~v;tJ ' i iterlja. Kad se ti kapci otvore, cijela 'crkvu u S~evu

uHčna strana dućana potpuno je . otvorena, i u dućanu se sve vidi, sva je roba I%ložena oku mU!terlje. Ti sitni dućani, kojih strehu možeš gotovo rukom dohvatiti, redaju se s obje strane uske i krivudave ulice. Qitavu .skuplnu dućana i' magaza u jednome bloku prekriva jedan, zajednički krov: Prostorije koriste razni trgovci l zanaUlje, a krovište popravljaju i održavaju svi zajednički. Kooperacija u arhitek, tud Nekada tako bjde natkriven u I1eldm dijelovima stare sarajevske čar!ije i sam prolaz, ulica između dućana. A takvo krovište. iznad ulice odriaIo u Banjoj Luci do dana danaAnjega. Ti stari ,bosanski dućani orijentalnog tipa predstavljaju umjetninu u posebnom amialu. Ta se umjetnost ne ogleda u konstrukciji i arhitekturi poje- ' . dinih objekata, nego u cijelini, li ansamblu čitave čarAije, dapače i čitava krajouka. Oni kao indivldualiteti ne odaju niAta osobito, ali u onom aglomeratu kriVudavih čariijskih ploha Ijednokatnih hanova, nešto većih kupola i kupolica te jo! 'vi!ih d!amijskih munara i zelenih. topola čine čest. te piraJnidalne' arhitekture.

. ,

se

GazI HuarevbclOv hamam u Sarajevu (Ikica)

J

17.

--Aliin BeJU/:

264

Ispred nekih naših dućana stajahu nekada još. niži objekti, t. zvo k r evet a. To su također dućani, samo maleni i vrlo niski: u njima se čovjek nije uopće mogao ispraviti, ,nego je sjedeći obavljao svoj posao. Bili su redovito u n~tkrivenim dijelovima čar~ije, pa su stoga uvijek imali ravan krov. U njima poslovahu samo slromašnij! obrtnici. Takvih dućančića bilo je kod nas, koliko se zna, samo u Sarajevu I Visokom. Nekad ih je u tome prvom mjestu bilo preko tri stotine. U posljednje vrijeme tako bješe uređena u tome mjestu joli čarlija Halvadžiluk. Ta čadija .izgorila je u oktobru 1908, i tada je nestalo i posljednjih kreveta u našim krajev1mll. Iznad nekih dućana u Sarajevu ·i nekim drugim našim mjestima bijahu i posebne odaje, a služile su kao radionice pojedinih obrtnika. Jedna takva radionica očuvala se sve do danas u Kazandžijskoj čar~iji u Sarajevu. M a g a z e su, kao što je već istaknuto, skladišta raznovrsne trgovačke robe. Redovito su prilično skromnih omjera I situirane odmah uz dućan, uz njegovu strdnju stranu i s ulazom iz dućana, Ul, rjeđe, na zasebnom prostoru u bloku dućana, a građene su isto.tako I u prizemlju većih trgovačkih hancva lli karavan-saraja, kako Ćemo kasnije vidjeti. Robu je -trebalo za!tititi od požara, .koji je češće harao čarllljom, izgrađenom pretežno od drvene građe, i stoga su sve magne građene tako, da niodakle vatra nemože doprijeti unutra. Stijene magaze, debljine··70 do 80 crn, zidane su u tu svrhu sve od kamena ill od kamena i ćerpiča; a 1 strop·'ie ,isto tako~osebno Izveden: nad d!zmom, t. j. 1stesanim hrastovim stropn1m gredama, prl1jubljen1m jedna uz drugu u ravnoj površini, nalazi' se tanak iZolacioni sl~j guste kaše vapna te isušenih I izdrobljenlh konjskih fekalija, po tome su postavljena dva ul tri sloja ćerplća u mortu s većim dijelom vapna, a preko' svega toga debeo naboj od ilovače, po kojem u magazama po hanovima dolazi joli nasip, blazenice I. obični drv~ pod prostorija na spratu. Debljina takvog stropa često seže I do 8~ cm. Stoga kod širih magaza, gdje nosivost stropnih greda poradi svoje dužine, a i same težine stropa nije bUa dostatna, teret stropa prenosi se preko poprečne drvene podvlake, j a s t u k a i drvenog stupa III ću r s.I j na pod magaze, koji je uvijek popločan kamenom, jer drvo nije trajno na 'zem1jLPrag, dovratnici i nadvoj nad magaznim ,vratima izvedeni su redovito od kamena tesanea, a sama vrata s pouzdanim dubrovačkim bravama. sva su od željeza. Od željeza su i k a p e i na prozorčlćlma,kroz koje dopire unutra oskudna svjetlost, aod istog su materijala i jaki d e m i r i (rešetke) na tlm prozorima, kako se ne bi mogao uvući Unutra lupež, kad je kapak otvoren poradi zračenja magaze. Tako izgrađene magaze zvale su se a t ~ il t e r em t n' (pravilno: a.t e At en - e m i n). t. j. vat r o s i g u r n o s k l a d i li t e, I praksa je pokazala, da su uvijek odolijevale požaru, pa kad je plamen zahvatio, i čitavu zgradu. D~ danas se očuvao lijep broj magaza u Sarajevu i Mostaru; a naročito , , u, tom prvom mjestu." U sarajevskoj čad1jl bilo je magaza I u dvije etaže (dvije u Kazandžlluku i danas su uzgor), ali I takvih, koje su presvođene bačvastim svodom od Bedre ill kupolom. Jedna pak magaza u Travniku, u DonjOj čaratjt, ukopana je sva u kamenu. u onom brijegu ispod sahat-kule.

e

265 D a i r a je zaseban skup trgovačkih magaza poredanih jedna do druge okolo za;edničkog dvorišta'! i prekrivenih zajedničkim l, obfčno jednostrešnim krovom. To su bila prava robna skladišta. Dvcrište . je ,zajedničko i nedjeljivo vlasništvo posjednika magaza, a u njemu se na konje tovarila i otovarala roba. U taj prostor ulazilo se kroz velika I na svod građena vrata, kroz koja može nesmetano proći i konj pod tovarom. Same magaze građene su po istim 'načelima kao i one uz dućane i po hanovima. "'''. Takvih sk1acmta imalo je kod nas, koliko se zna, jedino sarajevo. Prlje osamnaestog stoljeća nema im nigdje spomena ni u tome mjestU, i ć1ni se, da su se počele tu graditi peradi veće sigurnosti robe tek poslije· onog katastrofalnog požara u god. 1697. U tome mjestu bj~e nekada pet daira: jedna na Varoši 'uz staru pravoslavnu crkvu, druga u Kundurdžiluku, zatim Hil d ž I G a z a n f er o vana Novoj Teati, H a d ž I m u r a t o v i ć a u Halačhna i H a d fi B e il lij I n a kraj Careve ćuprije i Tabačke džamije. Od njih su danas jo. uzgor ona na Varoši I Hadilmuratovića u Halač1ma. Jedan dio Hadži Gazanferove daire porušen je god. 1865 prosijecanjem nove ulice od BaličariJ.je do Vijećnice, a ona u , Kundurdžiluku i Hadži BešlijiDa potpuno su propale krajem prošloga stoljeća: prva. je stradala u požaru god. 18'79, a podor joj sravnllie 1898, a druga. god . 1897 pri regulaciji korita rijeke Miljacke. t s v e r t I literatura: Kre&evljakovlČ; E5nl1!ll obrtl,I, atr;D9---llO,~; Esnafl I obrll n, str. M--lI8 - Isti. KazmlcWjlkJ obrt u Domi I Hereqovlnl, GZU 1951, N. lDl-185 , - IstI, SIll'1IJev.ke đa1re, Nale' .tarlne IllBU •• tr. 163-188 ,.... D. Grabri.lan, ArhltektuTa na dobvatu čovječje ruke. Gla.nIk Jug. prof. dru!tvaXIX/1938, (I Novi'Bebar XIIIlID39-(O. ~. , 309-318), :" ,

BEZI8TA.NI

Tosu posebni trgovački bazari po većim gradovima, kOJI su privlačili na sebe pamju I kao impozantni građevni spomenici I 'kao veliki trgovački magazini, gdje je mušterija mogao kupiti raznu robu, lito je tu do1az1ia i s :Istoka I sa zapada. Redovito su to kameni i vrlo masivni objekti, kako im požar I noćne skitalice .ne bi mogli nanijeti znatnije štete. U Bosni Ih je bilo svega šest: tri u Sarajevu, dva u Travniku I jedan u 'Banjoj Luci. Prvi sarajevski i uopće bosanski bezlstan sagradio. je carski namjesnik G a z I M e h m e d b e g, sin spominjanog Gazi Isabega; negdje krajem ~tnaestog ill prvih' decenija šesnaestog stoljeća. Bio je na Istočnoj strimi hana Kolobare. Potpuno je stradao u požaru god. 1842, I na njegovu prostoru kasil1jebl.§e izgrađene čariije Velike I Male Trgovke iliPazarbule s oko !ezdeset dućima. Kakva' je bUa arhitektura toga bezistana, nije poznato, jer se njegov opis .nije nigdje sačuvao.

Drugi bezistan . u tome mjestu nastao je oko god, 154~, a sagradio ga je G a z i H u s r e v b e g, pa se I zvao njegovim imenom. Protezao se dU! Kujunclliluka .od današnje ulice Jugoslavenske armije, do Ferha~je. (dandnje ulice .

riječ (dAJ re) I u leksičkom amlalu mati. krul. knl!nIe:l,' II tu vrstu upravo po tome, Ilo se maJUC nl!u oko c1vorlJtt. .

" Dalra je arapska

.ldsđlltll označuje

266

Allia

BejUć

Vase Miskina) U .dužini od punih 109 m. To je vrlo masivna' kamena građevina bazilikaInog tipa. Uz dugi hodnik, natkriven bačvastim svodom, poredano je s dvije nasuprotne strane ništa manje nego pedeset i dva dućana. S vanjske strane, duž čitava Kujundžiluka,' a današnje Gazi Husrevbegove Ulice bio je i treći niz dućana s otvorima prema ulici. .U unutrašnjost vodila su četiri velika i posebno naglašena ulaza: dva iz Kujundžiluka, a po' jedan iz Ferhadije i današnje ulice Jug. armije. Osvjetljenje prostora tu je provedeno, kao kod kakve bazilike,nizom luneta ispod samog potkrovlja. Danas je još trećina toga spomenika u prvotnom obliku, all ni ona više ne služi svojoj staroj svrsl, Posve je drugačijeg tipa treći sarajevski bezistan, koji je sagrađen na južnoj strani hana, Kolobare i Gazi Mehmedbegova bezistana, i koji i danas stoji cio uzgor. Podigao ga je god. 1551 uz ostale svoje zadužbine veliki' vezir I sin Sarajeva ili najbliže okoline H r vat R u s t e m - p a š a.' CetvE!rouglasti prostor (27 X 18 m) sa po jednim ulazom sa svečetiri strane' prekriva šest posve jednakih kamenih kupola, koje se oslanjaju jednim dijelom na vanjske zidove, a drugim na dva snažna kamena stupa u unu trsšnjosti, u dužoj osi zgrade. Oko tih stupova i okolo do zidova nekad se nizao dućan do dućana, a u tim dućanima prodavala se raznovrsna, mahom tekstilna roba, a ponajviše svila iz Bruse, pa se tako po tome gradu taj bazar i prozvaq B r u s a - b e i s t a n o m.Dućani i iza njih masivne magaze s bačvaStim svodovima od stare opeke poredani su tu. i sa svečetiri vanjske strane' zgrade, i oni čine suvislu cjelinu i u konstruktivnom i . oblikovnom smislu. s glavnim dijelom; objekta. Sami način gradnje i komponi~. ranja kazuju nam, da je ela taj sklop potekao u isto doba i iz ruku istih majstora.. Zbog smještaja tih vanjskih dućana i' magaza prozori na bezistanu: koji upuštaju unutra primjernu svjetlost, postavljeni su tu visoko gore, gotovo ispod. samog vijenca. , Od dva travnička' bezistana jedan je 'bio u današnje] Gornjoj čaršiji, i od njeg se samo dio sačuvao. Dok je bio ela, imao je četrdeset i sedam dućana. Sagradio ga je uz brojne ostale svoje zadužbine u tome i drugim mjestima bosanski namjesnik Mehmed-p~a Kukavica sredinom 1757-1758 godine. u Drugi travnički. bezistan sagrađen je u Donjoj čarlliji i predstavlja jedinstven tip tih objekata u našim stranama. Nije to uopće samostalna zgrada, nego je izgrađena u sklopu današnje .džamije Sulejmanije: u prizemlju je bezistan s dva ulaza s dviju nasuprotnih strana (sjeverne i južne), a na katu džamija. I danas je u vrlo dobrom stanju i ima ukupno dvadeset I sedam dućana.' Deset ih je unutra, a sedamnaest s tri vanjske strane. S južne' i zapadne strane bezistan resi impozantan trijem s kolonadom jakih kamenih stupova. Taj beztstan i džamija nad njim građeni su nekako u isto vrijeme, kad l Kukavičin bezlstan .u Gornjoj čaršiji. I bezlstan i džamiju podigao je ondašnji bosanski valija Sopa Satan Camll Ahmed-paša."

z

.. To se razabire Iz samoga natpisa na bežistanu (reb. Rtl71

= 13. XII 1757 -

10 I 1758)

i jz KukavIčine vaku!name od 21 VII 1758 godine. U vaku!naml se, dalje, uspoatavlja I slldba

p a s van d i II e, koli će, uz dnevnu plaću od 3 akče, ćuvaU po noći taj bezlstan od proval-' nika i požara. .. Iz njecove se vaku!name od 13 VIII 1757, dalje, vldl, da su bnJstan I dtamlJa riad njim podignuti na mje.tu dotrajale (han1bil Ga zi - a S I n e db-mlje. DanaAnje pak Ime diamija nosI po poznatom beoiradskom I bosanskom valJJl SUleJII'\ lU1-paJl SkoplJaku, kojI ju je nakon Jeđno&, polara obnovio cO
SDomenlcl osmanIlJske arhitekture u' Booml I Hercegovini

267

......... Bl!zistan u Banjoj Lu i zadužbina je bosanskog beglerbega ~

h Ferhad-palle-Sokolovi6a ( 58D-1588). U svojo] vakufnan1l; datiranoj sredinom safera 9 j (treća dekada januara 1587), dao je '1 ~

samo ovu odredbu za nj: ,I među spomenutim dućanima neka. ....,;, se na pogodan način sa , j.dm bezlstan.e P~ -.lo objekt je podignut negdje "dl laslije god, 1587 iz sredstava Ferhadi. ~, pašina vakufa. Bio je u sr cu donjošeherske čaršije, i davno je I propao. Jedini poznati k .mlji spomen i opis toga bezlstan.a . I--i ! ~ sačuvao nam je EvliI . ~ [],.J i L.......J • J. . .' I ja Celebija. on na II prolasku kroz Banju ~~ R~' ~~ Luku god. 1652 opi- ' -...j Iti u; sujući to mjesto veli: L.J!I!! u '. .•.•• 'W!:;J 1--1 .U čaršiji ima oko .. I .'.;', " 'I ~ .L - i tri stotine dućana, Tvrdo zidani bezistan ; I .- .' I I ; ..... .,. sa stotinu dućana, r' I I-", " -, I~ gdje se i danas s obje l-.J..strane na vratima 0...I r- ~ i provlači gvozden la"""'" ,;...J nac, Ferhad-pašina je OJ ro-. l : >-. zadužbina... A taj ~ ::l. -:J opis kazuje, da je to I /1 ~ morala biti masivna, I , vrlo velika i impo: ~ r-zantna građevina. l r", ,,:::.0.:- ~ . IAko je Evlljin navod o broju dućana taI I .čan, onda je to bio , LL::~.I L najveći bezistan na F našem tlu, gotovo ~ dva puta veči l. od Gazi Husrevbegovog j'U,II"'l ~ j i ,.... u Sarajevu. u

"'U

....

.

-, """

....

.....

...

...

..

,o:.~.

.I II

.J

oo

...

-

.a

...

GIlII Husrevbegov bezlstan

(d~). I Ta1llhan Uljevo) u· Snrnjevu lTruhelka) .

I z vor I I 11 t e r a t u r a: Vaku!name br. 209, 307, 696 ~ KreJevljakovlĆ, Esna!1 1 obrU 77--94.- TruI. 6-8 - Isti, Veliki vezir Rustem paše, kaL Narodna UZdanlea1Đ39, helka, Der Bruuabeslsten, Bosnlsclle Post od' 6 IV 1912·- Truhelkll, GazL Huarevbeg, 88-100 - Krelevllakovlć. u Spomenici G. H. 400-godIWlco, 'iltr. 85 -: Bej~, OamJlIja đ1amlja I njen vakut u Travniku, GlasnJk IVZ X/1942, 143-148 ...:.. AsIm'MufUć, Moache und ~lttung Ferhad PIlJa'. In Banja Luka. LeIpzig 1941, str. 34 I 47 -.NIIJe starine I119S3 98, 99.

.ir.

.ir.

.. Ne smije le nJpolto lđentUlcli'atr nl po mjestu: nl' po arhitekturi, onim daDIlJnjim Slbli:evlm b e z l s t a n c rn, koli, uzmi .troge, I nile 'beziat8n. Taj drugi objekt čini tridesetak običnih dućana s dvije strane uličice I obični drveni đvoalrelni krov· Iznad ulice. Dui:ane je sagradio. Sod. 1873 benjolučkl trgovac 'J u • u ! a g a S I b I i: za svoju tameInjl! medresu, a krov je Iznad ulice I tih dućana kaanJje .napravlo mutevelIja SI"lćeva vllku!Q }I~I HlIltIld HusedžInović, I tada " taj sklop dUĆana nuvao bu1atanom, t.

IV,

SpomenIci osmanlijske Drhltekture u Bosni I HercegovIni

269 Alija

270. KARAVAN-SARAJI" I BANOVI

To su javna svratlšta, u kojim su nalazili prenoćište za se i za svoje konje kirldžije I trgovci, a onda i svi ostali putnici, posebno vojska. Građeni su na Orijentu I kod nas po svima putevima, kojim se odvijao imalo jači promet. Obzirom na samu namjenu, imaju posebno prostorno rješenje i donekle ustaljen tip. Domovina putničkih svratišta tega tipa je, kako i sami nazivi, kazuju, . Orijent, upravo Perzija, gdje su bili poznati, po saopćenju Herodota, još il starom vijeku. U starije doba na Orijentu i kod nas ta dva naziva označavali su dvije vrste putničkog svratišta. K a r a van - s a r a j je zapravo, kako i samo ime kaže, veliki dvor, u kojem se mogla smjestiti čitava' karavana tovarnih konja I trgovaca. Karakteriziraju ga, dakle, vrlo velike dimenzije. Uvijek je građen u dvije etaže I u četiri trakta, koji zatvaraju veče i prema gore otvoreno' dvorište u središnjem prostoru plana. Gotovo redovito ima samo jedan ulaz, osiguran sa dva teška željezna krfla, koja se preko noći zatvaraju. Taj ulaz sele uvis do stropa prizemnih prostorija, a širok je najmanje 'toliko, da kroza nj može nesmetano proći konj pod tovarom. Dvorište je obično kaldrmisano I ima negdje u kraju redovito bunar 111' česmu. Tu se tovari I rastovara roba. Okolo dvcrlšta, s jedne ili više strana je širok trijem. a iza trijem~, u karavan-saraju po ;gradovima, tvrde kamene magaze, u kojim su putnici i domaći .trgovc! d~li robu. Uz neku stranu dvortšta je i prostrana staja za konje, bitna čest svih karavan-saraja i hanova. Negdje iz dvorišta ili do samoga glavnog izlaza smještene su jedne ili dvoje stube, koje vode na kat, raspoređen u odaje za putnike te upravitelja ili h a n d ž i j u i poslugu konačišta. Handžljina je soba uvijek nad samim glavnim ulazom ili na suprotnoj strani dvorišta, sučelice ulazu, kako bl mogao imati slobodan pregled putnika, koji dolaze i odlaze. Putničke, pak odaje nltu se u svečetiri trakta u dva reda, Između kojih vodi prostran [ kaldrmisan hodnik skroz unaokolo. ' ponajčešće

Tako velika konačišta gradili su samo vrlo Imućni ljudi, mahom visoki državni službenici, kao svoje zadužbine. Glavna lm je namjena bila da pruže naj'nužniju pomoć putnicima I da lm osiguraju krov nad glavom po vrlo niskoj cijeni, koja kadikad nije bila dostatna ni za samo uzdržavanje objekta. U karavan-saraju, u pravilu, putnik nije mogao nabaviti hrane nl za se ni za konje, nego je to obadvoje kupovao vani, u gradu u čaršiji, a na otvorenom putu u selu, a to je daljnja karnkteristika karavan-saraja. H a n je u leksičkom smislu analogan gostionici, to je, dakle, svratište, gdje se, pored konaka, mogla nabavili i hrana. Već se po tome znatno razlikuje od karavan-saraja.. Daljnja i [oš veća razlika je u samoj arhitekturi. Mnogo je čednijih dimenzija i, u pravilu, posve drugačijeg, jednostavnijeg tipa. U vanjskoj arhitekturi razlikuje se od obične stambene gradske kuće samo u tome, što nema ćošaka ill erkera. Nema tu članjenja na traktove i razvedenosti oko centralnog dvortšta, nego se svi, najnužniji prostori nalaze u jednom objektu I pod jednim, četverostrešnim krovom: u prizemlju staja i uz nju, do ulice, jedna veća soba za zajedničko konačenje i kraj nje droga, u kojoj je handžija gotovio kavu , i jelo i dvorio goste. Veći pak i bolji hanovi obično su imali i nekoliko soba na spratu za konačenje putnika.

_

Bd\~~

·~T:'4:~LT.T,lI

+- ....

'0.I f '

. '

~J~_k.

. RE ee Nl:i' 11 ORitA H'A'N'A SP RAT:'

al:'

tw .....·...

"

\ Morića

bll.O u Sarajevu -

Uocrt kata

Međutim, dok se' u hanu mogla' nabaviti bar hrana, nl u hanu, niti u kara-. van-saraju nije bio običaj dr!,ati posteljine za putnike. Oko pola metra uzdignutipodij od golih dasaka, postavljen od zida do zida i u dužini Ispru!enog, ljuchItog' stasa, bio je sav namještaj utim konačištlma, i putnik je sve nosio sam. 'U takvim konacIma kiridžijama i običnim putnicima uzglavlje je bio samar ill sedlo, postelja konjsko ćebe tu serdžada, a pokrivač duga .suknena kabanica. Imućniji pak ljudi, posebno visoki državni službenici,' noslil toliko posteljine'i putničkog pribora sa sobom - kako se to vidi iz više isprava -, da su time tova- . rili i po nekoliko konja. ." " Dok su karavan-saraji odreda bile zadužbine, hanovi su "bill, naprotiv, mahom privatna dobra pojedinaca, koji su sami njima upravljali; ili ih davali u gO
su

u

Spcmwnlcl osmanltlske arhitekture u Bosni I Hercegovini

271 272

Morića han u Sarajevu pogled Iz dvorl!ta. pemo u prizemlju je trijem. magazama, do, stuba nađsveđen! ulaz u staju, 'a nad stubama, gore, Isturena abđesthnna . za umivanje .'

Velik je broj i karavan-saraja i hanova postojao 1 radio po svima našim putevima sve do prvog svjetskog rata. Najviše Ih je bilo, dakako, uz Carigradski drum, kojim se odvijao najjači promet i putnika i trgovačke robe. Prvo poznato putničko konačište u Bosni sagradio je i uvakufio Gazi Isabeg u Sarajevu. U njegovoj vakufnami, pisanoj izmedu l II i 3 III 1462, navodi se pod imenom h a n. Iz te se vakufname, dalje, razabire, da je taj hAn stajao na istom mjestu, gdje i kasniji han Kolobara, koji je također pripadao Gazi IsabegoVu vakufu. Da li je taj prvi han od svoga osnutka imao u građevnom smislu' tip karavan-saraja, nile poznato, all je izvjesno to, da je kasnija Kolobara bUa po tipu pravi karavan.sars], a po unutrašnjim uslugama gostinjac, u kojem se' i kava pekla, .a stare Sarajlije držal! i političke zborove.. i stoga se s, pravom nazivaše i karavan-sarajem i hanom. Kolobara je bila jedan od naših' najvećih, 1 najljepših' karavan.. saraja. Mogao je primiti 400 putnika i 35 konja. Potpuno je .Izgcrio 29 XII 1937, a posljednja mu je zgrada bila iz prošloga stoljeća. . ' Sarajevo je pod· turskom vladavinom bUovrlo. jak 'privredni centar Balkana, i u njemu je iza toga prvog Gazi Isabegova 'konačiIta izgrađen velt.k' broj' . karaven-eeraja l hanova, Austrougarska okupacija god. 18'7& zatekla ih je u tome mjestu ravno pedeset, koji su bill čitavi l' [oš radili; 'l' u koje se, prema jednom

Alljo

Bejtlć

službenom popisu iz te godine, moglo ukonačiti 2640 osoba i 1262 konja. Među njima svima bjehu osobito poznati po veličini, tipi; i prometu, pored Kolobare, [oš T a U i h a n i M o r i ć a h an. Tdlihan je zadužbina Gazi Husre-vbegova; a sagrađen je oko 1540' uz Gazi Husrevbegov bezistan, s kojim je bio i spojen sporednim vratima. Stajao j~ o~dje, gdje je danas bašča hotela ,Evrope. PO tlocrtnom rješenju bio je pravi karavan-saraj na kat, a bješe izgrađen sa~ od kamena, pa se po tome i zvaše' T a U i h 'a n (»Kamet1i han«), Ali dok je kod drugih karavansaraja unutramji trijem bio slobodan za tovarenje i rastovarenje robe' po nevremenu, u Tašlihanu je taj prostor bio raspoređen u čitav niz trgovačkih dućana, i po tome taj han činjaše iznimku među svim bosanskim hanovima i karavansarajima. Bio je tipični t r g o va č k i h a n, kakvih inače nije bilo na 'našem tlu. U četverouglastom dvorištu toga hana bio je i sebilj s više česama, a nad njim, na stupovima, zanimljivo, mala džamija, čija je zgrada morala praviti osobit optički ugođaj u svojoj' okolini. U veliku staju toga hana moglo se, smjestiti '70 konja, a u slobodne sobe na katu 20 putnika. Tašlihan je propao u požaru 8 VTII 1879, a god. 1912 raskopaše mu i 'posljednje zidine. ' M o r i ć a h a n je također' vlasništvo Gazi HuSreVbegova vakufa, a podignut 'je u srcu nekadašnje sarajevske čaršije negdje' krajem llesnaestog lli počet-o kom sedamnaestog stoljeća.. U pisanim izvorima. zovei.se D ru g i n o v,i h a n Gazi Husrevbegova :v.akufa, .a današnje jelme dobi~negdje u .prvoj polovini prošloga stoljeća po zakupniku Mu s t a fa g 1 :M o r i ć u i njegovu sinu l b r a h i m u. I danas, je taj han uzgor i predstavlja, jedini sa~vani tip starih orijentalnih karavan-saraja u Bosni ~ Hercegovini. U svoje vrijeme mogao je primiti,'na konak 300 putnika i '70 konja, . , Običnih hanova bilo je, \tako· navedoh, po svima' našim gradovima i otvorenim drumovima, a od dosta brojnih: pravih karavan-saraja bijaše poznat onaj na Kiseljaku, kojeg je podigao uz svoju džamiju neki H a d ž i Uv e j s prije god. 1564, zatim H u s e j n b e g o v u Rogatici (1558), pa karavan-saraj M e h m e dpaše Sokolovića 'u'VL§egradu 1 Hadži Alijagin u Prači, oba iz 16. stoljeća, potom dva karavan-saraja budimskog vezira M u s a - p a e u Novoj Kasabi (1643) i mnogi drugi. U podizanju takvih objekata posebno su se istakli sandžakbezi Mustafa~paša Sokolović i Sinanbeg te- beglerbezi Ferhad-paša Soko. lović i Mehmed-paša Kukavica. M u s t a f a - p a! a S o k o 1,0 V i ć je sagradio i uvakufio polovinom šesnaestog stoljeća tri karavan-saraja: uRudom, Goraždu i Mokrom kraj Sarajeva. Hercegovački pak sandžak S i n a n b e g podigao je nešto prije 7 VI 1582, pored ostalih zadužbina u Cajniču i drugim mjestima, isto tako tri karavan-saraja: u Cajniču, Priboju na Limu, i "U kasabi Cernlku u kadiluku Velika, a sandžaku Začema (Slavonija). Bosanski beglerbeg' Fer h a dp a li a S o k o lov i Ć, čini se, nadmašio je u tome ,sve svoje i predšasnike . i nasljednike u ovim stranama. Osim karavan-saraja u .Banjoj .Luci, koga je podigao uz svoju džamiju Ferhadiju, i za kojeg određuje u svojoj vakufnarni od 158'7, da se u budućnosti prekrije olovom, podigao je i uvakufio .još šest hanova: u Livnu, Ravnom, Dobrunu, Sogubini, Kratovu i Svinjaru. Od njegova hana u ,Dobrunu vide se i danas temelji kraj željezničke pruge i donjeg mosta na Rzavu, i po ostacima se razabire, da je to bila velika građevina (oko 36 X 17 m). Od kasnijih osoba posebno je zaslužan u tome pogledu M e h m e d - p a li a K u: k a v i e a, rodom iz okollce Foče.' l on je, poput Mustafe-paše 1 Sinanbega7 podigao ,tri 'karavan-saraja, jedan u Foči, a dva u PrijepoljU, i go<1, š

Spomenici osmonlijske arhitekture u Bosni I Hercegovln!

273

1758 uvakufio ih za uzdržavanje drugih svojih zadužbina u Foči, Travniku I Sarajevu. Njegov karavan-saraj u Foči i danas je uzgor i ima tip većeg dvoetažnog hana s širokim i na luk svedenim kamenim ulazom...

r z v o I' i i l j t e I' a t u I' a: Vakulname br. l, 17. 9S, 131, 132, 145, 152,. 166, 184. 194, 209, 237, 307, 366, 534, 690, 696, 708 - Sldžlll II 28, 64, 135, 318, 444; VIII' 5, 58; XIII 19: XVI 40; XXI 54; XXV 42: XXVIII 83, 84; XXXI S2, 75, 91, 107; XXXII 158, 159;··XXY.VI! 50, 209; ,XXXVIII 57; XLI 89; XLV 101, 102, 104: LV 257; LVI 29: LVIII 53: LXVII ~: LXVIII 45-48, 51, 52: LXIX Sl, 62, 63; LXXV 33, 35 - Monumenta turcica I br. 33S3 - Kronika M. E. Kadića IV 121 (II); X 34 (II); XXVI ll6lII - Sabanović, PrU()zj III19S1, str, 9, 19 - Kreševliakovtć, Esna!1 I obrti I, 9-14; Esnafl I obrti II, S~g Truhe1ka, Gazi Husrevbeg, 96-102 - KrdevIJakovJć, Han Kolobara u Sarajevu, Novi Behar XI/1938. str. ,202-208 ,_ IsU, Morića han u Sarajevu, Arhlteklura VIl9S1, br. 9-12, str. 92-94 - Sarajevaki TailIhan. Jugoslavenski list (Sarajevo) br, 161 od 1929 - Trojanović, Nale kiridiije, Etnografski zbornik SKA, knj, xnr. str. 50-56 - Novi Behar VII/1933, str. 36-41 - Nde starine 1/1953, 91-1i6.

MOSTOVI

Od spomenika, koji su služili prometu i trgovli1i, svojom smjelom konst'rukcijom I arhitekturom osobito se ističu kameni' mostovi ill ćuprije, kojih i danas ima po mnogim našim rijekama i rječlcama.Najveći 'dio tih starih turskih mostova u našim stranama građen je veoma solidno od kamena tesanea na jakim pilovima u riječnom koritu, i svi su prema sredini manje ili viJe uzdignuti radi bržeg ot jecanja vode s kolovoza. U ona starija vremena nije bio razvijen kolski promet,. pa je kod tih svih mostova kolovoz razmjerno uzak, određen samo za prijelaz pješaka i konja pod tovarom i ograđen niskom 'kamenom ogradom k II r k a l u k om. Kod boljih mostova iz' te ograde izdiže· se na srednjem djelu objekta kameni portal,u koji je uzidana ploča s natpisom ć gradnji objekta. Takvih portala bilo je -na nekoliko naših mostova. Otvori nad, vodom među pilovima presvedeni su lukovima različitih omjera i oblika, a ima VlAe primjera, gdje je korito rijeke prernoščeno jednim jedinim lukom. Upravo ti [ednclučn] kameni mostovi, koji se poput duge viju u zakrivljenom luku' iznad riječnog korita, dokazi su velike spreme i smjelosti starih gradi telj a, oni, usto, svojim masivom i elegantnim oblikom, kOJI se čini, kao da je iz sira Isječen, djeluju na gledaoca. I kad ae ima na umu, da u ondašnje doba nije bilo dana!nj!h tehnil!klhpomaga1a, bez kojih se danas ne da ni zamisliti takav jedan rad, i da se nijesu poznavali zakoni statike,onda se čovjek upravo divi, s koliko su vje!tine, 'osjećaja i smjelosti izvođeni takvi objekti. Neki mostovi Imaju i karakteristične t. zv, štedne otvore u upornjacima i pilovima, a oni su nastali, jedno, radi uštede materijala i, drugo, poradi lakšeg otjecanja nabujale rijeke i smanjenja pritiska na masiv mosta. Neki pak mostovi na granicama i važnim prolazima imađahu na sredini i. kapi-kule,koje su se preko noći zatvarale, Tu se carinila roba I obavljao pregled putnika, a u ratnim danima i držala jaka straža, koja je čuvala most I branila prijelaz neprijatelja. Te su kule bile obično izvedene od priprosto obrađene drvene' građe te su stoga stajale u velikoj disharmoniji s pomno izvedenim kamenim maslvom mosta i mnogo kvarile estetsku cjelinu glavnog objektR. _ •

274

Alija Beitl~

Graditelji tih kamenih mostova na našem Uu bili su iz raznih krajeva, iz Carigrada, Bo:me, Hercegovine,. Dalmacije, pa, kako je' naprijed spomenuto, I iz Italije, ali su gotovo 'svl, zanimljivo, svoj rad strogo podređivali Istočnjačkoj građevnoj koncepciji. Tek tu-I tamo -opaža se u oblicima lukova iZVjesno odstupanje od tih tradicija. Među tim graditeljima svakako je bio najvje§tijl I naj uzoriti] I Kodža Mimar Sinan, kojl je, uostalom, i započeo graditeljsku karijeru sličnim poslom, izgradnjom triju' veli!dh lađa za prijevoz .vojske preko Vanskog jezera u Istočnom Anadolu u danima vojnog pohoda na Per-Liju,U Od brojnih kamenih mostova turskoga sloga u našim stranama, nekoliko ih se Ističe upravo majstorskim oblikom i izradom. Takva je [ednolučna K o z; fa Ć u p r I j a na Miljacki više Sarajeva na starom Carigradskom drumu, koja i danas stoji uz;gor potpuno očuvana, i koje nam je prvi poznati spomen sačuvao mletački putopisac Katarino Zeno 1550 godine. Vrijedna je I S e h e r Ć e h lij i n a ili S e h e r i j a' č u p r i j a u Sarajevu, koja je presvela Miljacku s pet okana (danas ih ima četiri, a peto,' ono na lijevoj obali, zasuto je 1897), i koju je sagradio š e h e r ć e h a i. a .(načelnik grada) H a d ž i H u s e j n 1620 godine. Njoj je i po obliku I po umjetničkoj 'izradi slična, dalje, današnja L a t i n s k a ć up r I j a s četiri okna na U;toj rijeci i u istom mjestu. Sagrađena je god. 1798 troškom sarajevskog trgovca H a d ž i A,.bd u l a h a g.e B r I g e, kOJI je u tu svrhu pred svoju smrt oporukom QstaVio trećinu svoga imetka. Za gradnju toga' mosta pozvan je iz 4jubinja n e i m a r R i s t o i njegovih dvadeset majstora. Risto, međutiin, nije dcšac, I gradnju, je izveo n e i ni a r J o van za 76 dana s k1esarima'Grgom, Trl1kom i AlUnedom i brojnim zidarima. Tehnika mosta kaz;uje, da su ti domaći graditelji. bill 'dorasli Svome poelvu, l 'da su Izveli djelo lijepe umjetničke vrijednosti. A kad se irqa .na umu, da je most sagi-ađen daleko izvan epohe one veličanstvene građevne djelatnosti u turskoj carevini, onda je sposobnost iurn1jeće tih graditelja jai izrazitija. Dalje je vanredno ~io jednolučni most u Zepi na' rječicl Zepl, lijevoj pritoci Drine, svakako iz 16 stoljeća. zatim ćuprija na rijeci Bosni u Sarajevskom polju, pa Arslanagića' most na Trebišnjlcl kod Trebinja, na kojem je, bija I kapi-kula, i nekoliko drugih s vile' okana na rijeci Buni u Hercegovini. No, nad svima se svakako ističe nadaleko poznati 's.tari most u MostarU. i čuvena i:uprija Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu. Oba spomenika resi solidna izvedba i vanredna elegancija i najmanjih detalja. I pored velebnosti tih ob~ekata, .na promatrača tu ne djeluje uopće tetina mase, i u arhit l Vrijedno je ovdje spomenuU l jednog domaćeg' gradilelja, koji se proslaviO' Uprl\v9 tom &radnjom pontolUk!b mostova. Bio je to A b d u I a h - č e l e b ~ j a M u z alt e r lj a. podatke o njemu sačuvao nam Je njegov savremenik Omor el. NovIjanIn u svome poznatom djelu A h v II I I II a Z e v II t I d e r d I J II r l B o s n a o ratovanju pod Heklm-oglu All: patom u !loG. 173'7, 1738 11739,'gdje sc! veli: .Kad Je Hl!tlmoglu All pala poIao Iz: Travnika ka Beogradu, na putu do tamo da bl olaklall prlJelu pJe!aka preko rIjeklI; koje lm bIJahu na putu, (koristili su &e) vjeJ~ek1m mOllom, Ito la je izumio Muzaterl-zade Atx1ulah-čeleblja Iz Sarajeva, ćovjek s tisUću manoaU (hczar-fennll, vjett znanostlma I prirodno nadaren, mostom, kOJI se dade rastavit], a po potrebi natoyarlo bl ae na kola I sobom u boj pente, Tako Je na ovome pulu ila Drini u1sUnu. bio poatavllen, pa lU .,,1 pjdacl brzo prdll preko njega.« Po lome opisu z:a tola graditelja znade I Hammer I naziva ga .TllusendkUnaUerc. Umro lo u Sarajevu god. llSS (1750) I pokopan u groblju. na Jekovcu. - Iap. op!lrnlJe o njemu članak Oamllna A. Sokolovića: U S a r a j e v u j e II v lop rl Je d v a , l Q II e ć a l e ci II 11 m j e r n l k l I z um I t e II pr en o a Q o ll. m o a t a, Hrvatski dnevnik (Zall1'ebj od 11 Ul 1940, all'. 20,

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni I Hercegovlnt

275

tek tonskoj cjelini tih mostova došla je do snažnog izražaja istočnjačka građevna tradicija. Valja posebno naglasiti, da su ta dva mosta svratili na se jaču pažnju i narodnog pjevača, pa je i jedan i drugi opjevan u oduljim narodnim pjesmama. Stari most u Mostaru premostio je .korito široke Neretve jednim jedinim smjelim lukom, kojega raspon iznosi 29,40 metara. Most je visok nad razinom vođe upravo 21 m, a širina mu je 4,30 m. Građen je hid.žretske godine 974, a ta odgovara našoj 1566/67. Graditelj mu je turski neimar H a j r u cl i n Iz škole Kodža Mimara Sinana. Dvije kamene kule, što rese ovu ćupriju, i koje su štitile prelaz preko mosta, podignute su, vjerojatno, tek potkraj sedamnaestog' stoljeća, u doba političke i ekonomske krize i vremenima četovanja Stojana Jankovića, a na svu priliku godine 1676, kako to kazuje i zapis, uklesan na lijevoj nozi mosta. Sokolovićev most u Višegradu premostio. je brzu Drinu s jedanaestšiljastih lukova u ukupnoj dužini od 179,43 ml Rasponi tih lukova r8%1ičite su veličine i kreću se između 5,20 i 14,79 m. Kolovoz mosta, kojega širina iznosi tačno 6 m, prema sredini je lakše uzdignut i s obje strane otvičen kamenom ogradom ili korkalukom. Visina pak mosta na najvisočijem dijelu, a to je središnji dio, iznosi pri normalnoj visini vode 13,80 m. Taj dio građevine urešen je s dva nasuprotna kamena izduženja, poput dva balkona. U izduženju prema izvoru rijeke je visoki kameni' portal s natplsirna, dok je u onom drugom s o f a (5,50 X 3,50) za odmaranje prolaznika. Povrh obadva ta izduženja do 1886 stajala je i kapi-kula na kat od hrastova drveta. , Most na lijevoj obali rijeke izbija okomito 'na kamenu hrid I visoko Iznad riječnog korita, pa je na tome mjestu nadovezan 'kameni podzid, koji gotovo u pravom katu. skreće kolovoz na desnu stranu i vođi u dužini od kojih 120 metara nizvodno sve do preko potoka Osojnice, Cio most, i glavni masiv i, silaz, zidan je posebnim kamenomtesancem, sedrorn, koja s'e. lako da obrađivati, i koja. je dol;lavljana Iz dana!njeg .mjesta Banje, 5 km nizvodno i na desnoj obali Drine, gdje se i danas vadL Tesana sedra ugrađena je tu ne samo u vanjskoj strani, već i u čitavoj unutrašnjosti i u cijeloj dužini objekta. Tako obrađen i ugrađen' kameh još veže, osim vapna, i obilje-željeznih spona. Osim željeza u most je utrOšena i velika količina olova. Njime su 'zaljevane željezne spone, a posebno je mnogo utrošeno u temelje stupova, kojim se obraćala osobita pažnja, i pri čijoj su se izgradnji trebali prebroditi najteži podvodni' radovi. Graditelj Sokolovićeva mosta bio je prvorazredan majstor. Već i po samome objektu može se zaključiti, dn jeto djelo "Kodža Mimara Sinana, a za to imamo i pisani podatak u P o P i su g r a đ e v i n a, koga je sastavio en-sam ill neki od njegovih učenika. Vrijeme gradnje mosta pokazuju dva natpisa, uzidana u portalu. Jedan ima hidžretsku godinu 979 (15\1172) a drugi 985 (1577178). U oba se natpisa veli, da je sastavljač tih natpisa vidio građevinu dogotovljenu, all će to biti običan locus communis, koji sc sreta u' gotovo svima turskim kronogramima na građevinama, i prva Hodinn bez dvojbe označuje početak gradnje mosta,a druga završetak glavnih rndova, Drugačije se ne (da protumačiti postanak tih natpisa. Na našim rijekama I rjcčicarnn bio je, pored kamenih, velik broj i drrenlh mostova, ali su svi, razumljivo, davno dotrajali i propall.. Među njima je bila i jedna osobita vrsta s Iučnlrn otvorom Iznad riječnog korita..Luk je bio konstruiranna majstorskI 'načln. Tesane drvene grede postavljale se t vezale horizon-

su

276

Alila

BelUć

talno jedna po drugoj, ali tako, da je svaki gornji sloj, počevši od lučnlh uporišta, nadilazio donj; prema sredini korita i u obliku peraja na pUčjem krilu, dok se grede nisu sastale gore pod,'samim kolovozom i tako' formirale tjeme luka. Poznata su mi dva takva mosta na ndim rijekama. Jedan je bio na Drini na Brodu više Foče, i putopisac Evlija Celebi.ja s divljenjem ga opisuje, a' drugi je stajao na rijeci Prači,lljevoj pritoci Drine, 'niže 'današnje željezničke'stanice Mesići-Roga­ tica, na vrlo starom putu 'iz Rogatice u Goražde i Gornje Podrinje, Ostaci konstrukcije toga drvenog mosta vidjeli su se još krajem prošloga stoljeće,. Neke mostove na našem tlu gradila je i popravljala država za vojne potrebe, ali ih je, svakako, najveći broj izgrađen troškom imućnijih pojedinaca; Neki' se opet naši ljudi posebno istakoše podizanjem mostova. Tako, na pr.;: mnogostruki mostarski legator Mehmedbeg Karađoz sagradio je, kako se vidi iz njegove vakufname od početka marta 1570, tri mosta u Hercegovini: jedan na Buni blizu Blagaja, drugi na LiliUci u Blatu, a treći na Neretvi u Konjicu. Nešto kasniji hercegovački sandžak i čajnički legator Sinanbeg gradi veliki most na rijeci' Limu' u Priboj u i nekoliko manjih na rječicl Janjini kod Cajnlča, a Ferhad-pa!a Soko"lović nekako u isto vrijeme 'podiže dva mosta u Banjoj Luci, jedan, drveni,' preko Vrbasa, a drugi, manji i kameni, preko rječice Crkvine. Drugi i kasniji pak mostarski legator Hadži Balija,' sin Mehmedov, sagradio je početkom iedamnaestog stoljeća, pored drugih zadu!bina, i dva mosta na rifeci Neretvi, jadan u Konjicu, a 'drugi ii' .nah1ji GlavaUčevo, i svojom vakufnamom od pqčetka maja 1612' ostavio lijep imetak novcu i dućanima za njihovo uzdr!avanje.. All. je bosanski vezir Mehmed-pala 'Kukavica ,i u tome nadmašio sve druge' svoje zemljake. On je sam svojim troikom prije; 21 VII 1758 podigao pet velikih mostova: dva u. Foči (jedan na Drini, a ~gi na Cehotlnl) i po jedan na Limu kod Prije-, polja, na Drini .u~Gora!du i na Bosni u IVisokom. Sve se to vid1iznjegove vakUf,; name od spomenutog datuma, 1,\ kojoj se određuju i prihodi, kojim će se ti mostovi uzdržavati.

u

I z vor I I lit e r a t u r a:· Vakutname br, l, 96. 120, 14~, 184, 19', 209, 236, '52, 696, 708 - SlcWll II 216: V 29; VIII 58l X 26: XVII 61, 62; xvrn 50; XXI 100, 113: XXII 168, 169: XXIX li1, 168: XXXI 29: XXXIII 219: XXXV 'O; XXXVI 23, 80, 188: XXXVII 82, 1'S, 18'. 207: XXXVIII 1ol6; XL 018, 168; XLI 6; XLII 132; XLIII 78, 1ol6; XLVIII 56, 118, 1&6; Ln 42, 111, 120; Lm 76; LIV 71; LVI 98:LIX 27: LXIII 3~. ~9: LXX 20: LXXIII 103; LXXV 62, 86, 89: LXXVII 39; LXXVIII l03j LXXX 99-101; LXXX 36 ..:... Monumenta turcica I 805, 806, 807. 810. 812, 813, 1995, 2SUI - Mon. turcica n 101, 102, 122, lU, Jli2. 197, 2M. 318. '36, 1122. 906, &6S, 100, 1061, 1882 - Kronika M. Eo Kndl~a I 120. 122, 1li9, 183, ,177, 201, asso 277, 282, 311: II :n, 22, 32, 33, -a, 71, 8ll, 2111., 280, 331, 332:. Ul 183: IV 73 (II), 173, 215, 216, m;, 288; V 129. 213; VI 3' (11), 200 (I1); VII 229, 252, 255-257: VIII 328: IX li1 (I1), 28'. 307: X 3 (11). 279; XI 81, U; xv 1ol6: XVI 77" 78, 1'6: XIX 64; XXIV. 305; xxv 31' .; Boann br. U, 99, 108. 128, lU, 223. 234, u2, 24'1, 276, aM, 3115, 3311. 379, 396, 470 - &banovj~" Prilozi II/195l - Evllja Celeblja V I VI -.Kemura GZM XXII/19l0 .tr. 122-123, 2K-261 _ Krelev1jakovl~, Vodovodi-j gradnje Da vodi U .tarom Snrajovu. str. 197~12 Kemurazado S. S, Fehmi, Kllpr(l1ar. kalendar GaJret' II/l32li, 56-60 - Salnama (Sarajevo) :ta 12D011873 _ Stlx. Das Bauweaen ln BoSnIeft und der Hercegovina - V.. RadimIkI, BlUe-polje kod Mostara, GZM IIVl8D1, rtr. 159-1D2 - Napredak (Snrajevo) 1932, br. II I 12 Novi Bilhar VIII1933, rtr. ~1; VIII/19U, rtr. 177; IX/ID3S. str. 319 - Nova EvroPa XXIXIl936, .tr. 282-235 - GL J~ prof. clruttva XVII/1931, .tr. 1056-1059 - GlamIk IVZ VVl938. 26 I 29; VII/1939, str. 83, 71-79; 0019'1, .tr. '5-46 - Kalendar Narodna Uzdanica 11140, 112-130 - HrvataJd dnevnik (zaareb) 'od 13 X 1940 - M. Hadttjablć, Kozija ~prtja u pronesu, N. Behar IXI1935, 1'1-18 - S. DelJ~, Cuprlja na moStu (kod Trebinja), GZM UI/189l - AralanalIĆA, most, kaleadar Narodna UZdanica 1935, str. '145-e _ H. M. Muhibić,

.tr.

.tr. .tr.

.tr.

Spomenici osmanlliske orhftekture u BosnI I Her(!egovlnl

277

Stara ćuprija u Mostaru, GZM 1/1889 - O, A. BalJč, StarI most, Zora (Mostar) I br. 1 (15 II 1926) - Peez, Mostar und seln Kulturk r-els; Leipzig 1B91 - R., MJchel. Mostar, Prag 1909 _ Fr. BabInger, Oje Bruck. von Mostar, Morgen blatt (Zagreb) LIII br. 115 od 15 V 193B - J. Neidhardt-Df. Cellć, Stari most u Mostaru, Na~e starIne J/1953, str. 'lSS-O - I. ZdravkovIć, Opravka kula na starom moslu u Mostaru, ibldem 141-143 - fl. 'Stratlmlrovlć, StarI most na Pračl, GZM XXXVII/1925 Z. Bogdanovtć, VI&egradska ćuprija. Bosanska Vila 1888, str, 17_175 - K. Hormann. CuprlJa u VI~egra
KULTURA STANOVANJA

Graditeljstvo bosansko-hercegovačkog'sela nalazilo se pod turskom vladavinom uslijed prtrođene konzervativnosti njegovih nosUaca ..takorekući u jednom zatvorenom krugu. Kuća se tu i po obliku, I po konstrukciji, 'I po materijalu, od kojeg je građena, uvijek oslanjala na stare tradicije i razvijala vrlo Sporo.'" Grad je, međutim, bIo mnogo elastičniji. Orijent preko načina žtvota utjecao je tu jače i na oblikovanje samog stambenog prostora, I stambena arhitektura u gradu kreče novim putevima i poprima drugačije oblike od onih, koji su vladali na tome području u srednjem vijeku. Tako nastaje u gradovima Bosne i Hercegovine stambena kuća posebnog, orijentalnog tipa, i u svom daljnjem razvoju doživljava u oblikovnom i umjetničkom smislu visok Uspon. Turski utjecaj na nalu kuću osjetio se vrlo rano. Još god, 1550 mletački poslanik Katarino ZeJio na prolasku kroz Sarajevo ističe u svojim putopisnim bilješkama, da svaka kuća u tome mjestu !ma svoju bašču i čardak. To Ističu i kasniji strani pisci, a posebne Evlija Celebija, koji takve kuće sreta po svima našim mjestima, kuda: je prolazio:' I sarajev~ ski kroničar dnlge polovine osamnaestog vijeka' Mula Mustafa Bdeskija spominje čardake I ćoškove sarajevskih kuta. A to sve kazuje. -da su čardaci, ĆOICi i zelenilo, bitne česti turske stambene arhitekture, bili stalni pratioci I bosanske varolIke kuće od prvih godina turske vladavine u ovim stranama. Razvoj i množinu te orijentalne kuće svakako su mnogo pospješivalt stalni prilivi stanovni!tva sa sela, ali isto tako i brojni požari, poslije kojih su se morale kadikad iz temelja obnavljati i čitave gradske četvrti. Sarajevo je, na pr., godine' 1697 austrijski princ Evgenij Savojski saždio u gomilu pepela, i SVe stare kuće, koje danas viČlimo u tome mjestu, izgrađene su poslije toga požara. Osnovni oblik turske kuće prodro je u sve naše 'gradove, ali je u pojedinim regionima poprimio nešto drugačij!! ruho, i u unutraInjosU i u vanjštini. Na ,tu promjenu utjecao je građevni materijal okoline, lokalni običaji, a ponajviše pokrajinski graditelji dunđeri, od kojih je svaki nastojao, da u svoj objekt unese i nešto specifično, svoje. Tako svaki kra] u Bosni I Hercegovini Ima svoj, lokalni građevni izraz, i opažaju se znatne razlike među kućama, na pr., Sarajeva, Foče, . . . ~

.. Kao primjer navodim samo vrlo ra!lreno vjerovanje narodn, dil d a m l a, L' J. kućna okllpnlcll donosI zlo onome, Jtojl na njezInu mjeatu .tojl. 'Zbol tola le 'kOd gradnje' kuće na starim temeljima Itrogo pazilo na to, l nova kuća nije. nIpoito smjela bIti veča, dil okapnlca stare kuće ne bl dofla na prostor nove kuće. edle le law k\lćna čeljad. ,

l'

278

Alija

BelIIć

V1asenice, Jajca, Banja Luke i drugih mjesta, To variranje osobito je osjetno u vanjskoj arhitekturi i u o~licima pojedinih konstruktivnih I dekorativnih elemenata. ' Orijentalna kuća je svuda u Bosni i Hercegovini jednokatnica, s prizemljem i 'katom. Iznimku čini jedino Jajce, u kojem se ta kuća u bregovitu terenu razvila i u tri etaže.' U svima kućama u prizemlju su h a l vat i i h a l vat i ć i - sobe, u kojim se zimuje - a ponegdje i gospodarske prcstorlje, posebno m lt tva k ill kuhinja, koja' nikad nema stropa, nego je otvorena prema gore iznad čitave svoje površine. Negdje u prizemnom predsoblju lli h a j li t u , smješteno je drveno stubište, koje vodi na d I v h a n u, otvoreni prostor na katu, na kOJI se vežu spratne prostorije, I koji je često na vanjskoj strani ukrašen kolonadom lakih drvenih stupova i lukova, Na katu je gotovo isti raspored stambenih prostorija, kao i u prizemlju, samo su tu sobe nešto, veće I s mnogo we prozora. To su č i r d Ae i i č a r d il č i ć i, u kojima se ljetuje. Ulični dijelovi tih čardaka i čardačića obično su prošireni i izneseni nešto prema vani, nad ulicu, I razvedeni u čitav !1l.z pendžara I sitnih drvenih mreža - m u š e b a k a. To su opet ć I) š e I koji kroz tri plohe otvaraju dobre vidike na ulicu i čitavu okolinu. U mnogim kućama'na divhanu 'se vele i k a m e r l j a ili j il z l u k (Hercegovina), prema vani nešto iznesen prostor s mu!epcima, čohom i jastucima, gdje kućna čeljad, posebno ženskinje, izjutra doručkuje, i u predvečerje toplih dana najradije sjedi. Građena je od laganog i :tesanog drvenog materijala I isturena prema vani kao i ćošak. samo u vidu polukruga ili na više uglova, te sama sobom djeluje vrlo slikovito. , ' Orijentalna kuća u Bosni nema, namještaja po sobama u smislu evropskog konfora. Sav vidljivi namje!taj je nepomična fotelja ili s tl ć i j a, koja se proteže: ispod prozora du! cijelog čeonog zida. Na njoj se čovjek odmara, a na njoj i spava. Visoka je upravo toliko, da čovjek može ugodno sjediti na njoj podavijenih nogu i kraj toga nasloniti se na niski parapet pendžera, kroz koji se otvara pogled u daljinu. Sav ostali prostor je' slobodan, čist i zastrt šaranlm ćllimom, pa nam se soba čini još lirom, još prostrllJlijom. U toj kući nema ni članjenja prostora za blagovanje, dnevni boravak i spavaći dio. Sve se odvija u istom halvatu ,ill čar­ daku izravno na ćilimu ill na sećlji bez imal2. osjećaja prostome skučenosti, kojom, toliko u Evropi razbijaju glavu. Pa ipak tu je i sav' potrebni pribor za objed r' spavanje, čak i za kupanje. Trpezu tu zamjenjuje okrugla I niska s l) fra, koja se unosi iz mutvaka, i za koju može sjesti {"petnaest osoba. Pod sofru se stere ćilim velJka plahta ili 8 of r a· b o I č a, da se otPatci hrane ne razasipaju po ćilimu,' il kad se '!Ofra digne, pokupi se i sofra-bošča, i prostor opet ostaje slobodan i čist. Tu su' i ormari, peć I kupaonica, samo izvan sobnog prostora I ugrađeni du! čitava stra!njeg sobnog zida u mII s a n d a r u ill o k o II e u. Obično u srednjem dijelu te musandare ill okolice, koje širina iznosi' oko 1 m, ugrađena je zemljana peć s glinenim lončićima, koji akumuliraju unutrunju toplinu I postepeno je prenose u prostoriju, a s desne ili lijeve strane peći je b il n j I c a ili h am il m d ž i lt površine oko jednog četvornog metra. Voda se ljeva iz ibrika, a' topla' se u ibrik toči iz velikog gllnenog vrča ul p ~ š n j a k a, koji stoji ugrađen u samoj peći do banjice, i koga ~grij.avaju plinovi iz peći. U nekom dijelu okolice je i .d u I tl k l u k, u kojem se, kako i samo' ime kaže, drže dušeci. jorgani i jastuci preko dana. Uveče, pred spavanje, nastaje tranllf~rmacija prostora. Vadi se iz du!ekluka posteljina i stere po sečiji ili Izravno po tUma, na ćilim, i dnevna, se soba pretvara u spavaću.

um

na

a

Sp'omenlcl osmanlijske arhitekture

II

219

'Bosni i r!ercegovlnl

280

stambena arhitektura u . FočI. Cečlna kuća u Gor. Polju. U gornjoj eta!! na krajevima istu­ reni ćoJkovl, a Između njih otvorena kamerIJa

.1

,',

'oo

Cečlna kuća U

Oor. Polju -

Foči u

tlocrt kata,

,. Pred svakom je kućom manja ili ~eća ~ v l i j a, atrij, koji ku~ osi~rava dobro provjetravanje i osvjetljenje. Sva je pokaldrm1jena kamenom oblutkom 1 . zasađena okolo lozom, cvijećem i drugim zelenilom, da ku~ daje hlad, ljepotu i miris. Tu je, prijeko od kuće, i ljetni mutvak, a u mnogim avlijama i bunar ili česma s pitkom vodom. S ulične strane aVliju opasuje visoki zid, a gdje je bUo potrebno, po zidu se udarao još paravan od dasaka k Al k a n. da se spriječe pogledi nepozvanog oka izvana. U tome je zidu ·k a p i j a na dva krila ili k An a t a s velikim mjedenim h a l k a m a ili z v e k i r i m a, koji .su služili mjesto dana­ šnjeg električnog zvonceta, a kraj kapije obično i maU prozorčić k a p l d ž l k, . kroz koji se pogleda došljak. kad' zakuca halkom, ako se 'ne će kapija odmah otvo­ riti, i kraj kojeg obično djevojka aMkuje. Neposredno uz avlijU je un svaku kUću i bašča sa šljivikom i povrćem. a tu negdje u blizini su i posebna' jednokrilna vrata k o n li i p k e, koja vode u avliju ili baAču prvoga konUije, do čijeg se pri­ jateljstva mnogo ddi. . Takve je kuće gradio obično srednji, zanailljski Stalež. Imućniji, međutim, ljudi imali su ponegdje i bogo.tije rješenje kuće. Takva se kuća sastojala iz dva zasebna ili međusobno spojena trakta, ili; kako se. tu veli, k r a j a, a oba ta dijela imaju posebne avlije i sav pctrebni prostor u unutraAnjostl, U jednome kraju stojl samo mušk.inje, a tu se i primaju muške posjete, i zove se . s e U, m l u k. Drugi je opet određen 'samo za ženskinje i sitnu l!eljad', i do toga dijela zabranjen je svaki pristup strancu, pa i daljnjem rođaku, pase' po tome taj· kraj· naalva h a r m l u k. Ako su traktovi spojeni, onda je neEdje Ui srednjem :rJ.du· takve

e

1.·

Alija

Bejtlć

stambene jedinice ugrađen poseban' okrugli i vertikalno položeni ormarić ili č II k m e-d o l tl f,' koji se. okreće oko svoje vertikalne osi, a njime se iz harem1uka pretura. jelo gostima U selamluku, a da žena ostaje neopažena. Tako spojene trak. tove obično veže l mali međuprOlItor, t. ZV, m I€ b El j i n, preko koga se može preći iz jednoga kraja u drugi, i koji upotrebljava i muškinje i ženskinje. Tipične pri­ mjere takvih kuća pružaju nam 'bim kuća Osman-paše Skopljaka uGladinu sokaku u Sarajevu, od 'koje je model izložen u Etnografskom odjelu Zemaljskog muzeja, i Svrzina kuća. u istome sokaku, koja i danas stoji uzgor potpuno oču­ vana. Prva ima rastavljene, a druga spojene traktove. To su bitni elementi nekadašnje stambene varoške arhitekture ovih dviju pokrajina. Nema tu uopće isticanja statičkih funkcija pojedinih elemenata, niti renesansnog članjenja objekta na podnožje, trup i završetak. Nema tu ni dosljedno provedene simetrije. Bosanska kuća ovoga tipa podjednako voli i simetriju I asi­ metriju. Sva je razvedena u neke manje i veće nenametljive elemente, Poseban tip starije muslim.anske kuće u Bosni i Hercegovini predstavljaju visoke kamene kule iz naših narodnih pjesama, zapravo poluutvrđeni dvorci feu­ dalaca i, po svoj prilici, izdanak stambene kulture srednjeg vijeka. To su četvr­ taste, upravo kvadratične kamene zgrade sa dva, tri, pa I više katova. Ulu u kulu redovito je nešto uzdignut i, radi sigurnosti, pomičan. U suterenu je zasvođen podrum; koji je kojegdje slutio i kao tamnica, a u katovima su stambene i druge prostorije. Posljednji .je kat gotovo redovito prekriven kupolastim ili bačvastim svodom od sadre, kako u kulu ne bi ušla vatra, ako bi napadač uspio zapaliti drveni krov. U tome 5)J katu u ':rJ.doviJJj.a puškarnice za odbranu u slučaju napada, a ponegdje i ~bno građeI1 'otvor, mašikula, kroz koju se sipala vrela voda. na.. neprijatelja. Neke· kule' imale su iznad toga .kata još jeclnu etažu od drvene' građe; l zidovi te etaže· bijahu redovito razvedeni u ni2; prozora, a ponegdje .1 konzolno . Jstureni na svečetiri strane. To je č il t m a, elemenat; koji je prenijet ovamo' iz orijentalne kuće. '. Te kule često spominj':l i opijevaju naši. narodni pjevači u junačkim pje­ smama. Evo jednog takvog zanimljivog opisa, kojim upravo počinje jedna poduga pjesma, što sam je prlje trinaest godina zabilježio u Kukavicama kod Rogatice od narocinogpjevača starca 8malla Džafovića (umro 1941): oo

KUlu gradi Mahmut pala, Dedo, na Udblnl, na dUloj poljani, kuJu gradi tri Ilodlne dana. Kad. je pala dogradto kuJu', pokrio ~ lučevIjem k1lsom, a po Qjemu ~tom !u~, da mu bolje odllovara ku1D.. Na vrh kuJe lUjak udario, a na IUjku od zlat&. jabUku. Na jabuci alem kamen dragi, Iz njeg biju mavl plamenovi, &evak daje poljem udb\nsklJem, pn' njemu se VJdj putovati, u po noći kano u po dans. . Blaerom joj strehu potldtlo, na bItl:rI f:oIka udar1o,

~vio četlrl p~

kaiillpall do nevolje dođe, da pripali ~etirl l)l'lI.QIlje, da IllIdu brda I· doline, a dil skuplja mlade UdbInjane, da Udbinu od )caun \)tUte.

Oko kule- bedem ! IIv1lJa, na avUj! od čelikll Vrat&., preko vrata čell~ mandall. U avliju vodu uvodio, pa on vodi &adrvana eradl, u šadrvun vodu uP11Bt.lo, namjestio četeres t1akijll, naokolo drvene police, zasUre Ih dlbom I kadifom, kad mu palo I veziri dodu, kad mu hodte Ihadilje dodu, kad mu alle I begovi dođu, da posjeda Jedan Ilo dl'\lgoga, dn su redom oko !adrvana, da uzimlju t~akl avdea ne so, I da Idu u novu dtamlju l džamiiu palu Dačlnlo. ' Oko kuje hendek !JkOPIIO, a u hendek vodu u]lIvlo. Preko vode Dil čelane ćuprije, da ne rnoie niko prolazltl ••.

S~omenlcl

2111

osmanlliske arhItekture u Bosni I Hercegovini

282

Alila BeIti/:

................<,

",-.

.

:

! ' . .,

[ ,

....... \ ;\"

Kolakoviča ku/:a u Blagaju (Hercegovina) sjeverotapadna tasada (arh. Dt. Celi/:)

~f;NJJU ~

:

• 1tlu.lM~ ~~UA

.....}OO •

'.WOll

I

OIWIl"IIJ(UItU'IIIC'~

• MjJ" •

•

1U~1l

• IMU.uJ 1I"~4' .t

~ ..:,-

k'i,-. "J'

m .......

.

O

-u ",..

-'"

\~-g j5 I~_~ ll:Yr H~ . ·ft . I

..

~

-~.

YJ

II

AM.I

I

AUG,u.. OCTJU JUIIUI/Jj

.. "-, .. " •t .'

.4

4,·': • ,,'.

I

~

•

/''''S''' ..,,1.134

•

'OP4N'tllf~r/

.- J •

"

. i'

i

Svnlna kuća u Glođlnu sokaku U Sarajovu. Primjer boglllaške kuće a dva saalavljena trakta. . T1oc~ prl2:emlja •

.sedam pod krovom: kula u Bijeloj između Gradačca i Bijeljine, zatim Gradašče­ vića kula u Gradačcu, kula u Bihaću ona Njuhovića i druga' Had!ime§ića u Slatini kod Foče te kula RustempdiĆB u Odžaku kod Bugojna i KulenOvića u Starom selu kod Mrkonjićgrada. U um dvjema zadnjim i lianu se stanuje. . Takve kule rijetko su gdje stajale same. Porodica, kojoj, je kula pripadala, vremenom se naronožila, i prostor li kuli postao je pretijesan. Stoga se odmah do kule gI:adila l obična kuća za stanovanje. Takvll kuća uz kamenu kulu zvala se, 6 d ! a k, a tlm imenom zvaše se po toj kući obično I eljelo nll$elje. U Bosni i, Hercegovini danas ima četrnaest sela, dvije mahale I jedna varalica, koja otud nose ime Odžak ill Od!aci. Kula u sredini takva naselja uvijek je od nežbukana kamena, a odžak mješavina kamena, ćerpiča i drveta. Kula se di!e uvis, a odžaci se opet oko nje lire u horizontalnom pravcu I daju u estetskom smislu protutefu goloj i visokoj kamenoj masi. Vanredno lijep primjer takva balansa i mješavine materijala pružali su osobito odžacl i kula Cengića u Odžaku kod Ustlkoline. . Ponutrica svih tih stambenih jedinica, i kuća, i kula, I odžaka, bila je od drveta I u najvl.§e slučajeva bogato dekorirana rezbarijama različitih varijacija. Ornament tu prekriva gotovo 'sve vidljive drvene plohe: vrata, do1afe, rafove, svu muaanderu ill okolicu i, posebne, strop ili l i e. U tim rezbarijama opaža se ·bogatstvo motiva Istočnjačkog, all i domaćeg, originalnog porijekla. Istočnjački se javljaju mahom u geometrijskom obliku, a domaći u biljnom,. pa l likovnom. Od tih geometrijskih ukrasa dosta je čest prastari ornament u obliku svrtkaste zvi[ezde (Wirbelrosete), a· među domaćim, likovnim, na prvom mjestu dolazi vijugava zmija. Tu 1 t4\mo mo!v se jo& vidjeti, važno je- istaknuti, 1 po Koji ornament

pa

.-

I:d&ro

._-

~C.,

Q'

"

~"tll'

-" .........

~

• ,

"

.... .

_- V ~ iI\.'I::

..

"~J

.. "".'4a

"&lU

Kolakovl/:a kuća u Blagaju (Hercegovina) raspored prostorija na katu (arh. DL Cellć)

-- ....

L.:-~

~

~

Takvih kula bilo je nekad oko stotinu u raznim mjestima Bosne. I Hercegovine, a gradili su ih obično spahije I zaimi na svojim imanjima I .kapetani po središtima svojih kapetanija. U samome Livnu, postojbini 'pjesmom opjevanih Atlagića, Firdusa i' Ljubunčića, bijaše ih nekada dvanaest, a danas je uzgor jedina još Pirijina, 'ali je i ona već u ruševnu stanju. U tome mjestu bijaše velika. I tvrda kula bega Firdusa. Iznad prizemlja imala je jo! četiri kata u kamenu. Porušena je god. 1921, a prestala je služit! svojoj svrsi JO! god. 1878. Nekako ista tolika bijaše i kula Sulejrnanpašića u Odžaku kod Bugojna, samo Ito je ona još, po narodnom kazivanju, imala i čatrnu iznad četvrtog kata. Do danas su joj se oču­ vale samo gole zidine. Zapalili su je god. 1831 pristaJe Husein-kapetana Gradaščevića, i više nikad nije obnavljana. U građevnom Smislu bijahu lijepe i dvije kule begova Cengića, jedna na Ratajima kod Foče, a druga u Odžaku kod Ustikoline, a obje su spalili četnici god. 1942. Danas ih [oš, ko1lko znam, ima svega

š

283

...:",::!'p~o::;m~e::.n:,::lo::,l....:::os:.:.m~.:.:.n:,:,I:,=,I1=;"'::~=~~~==~~~~~~-...,....,....._ _----:~

~

!

I I

sa domaćih srednjovjekovnih stećaka, a u Beglerovića kući u Repovcima kod Konjica našao sam prije četiri godine u t. 'ZV. Š a r e n o m h a l vat u i jednu rijetku likovnu kompoziciju, koja je, očito, preuzeta s hercegovačkih sU;ćaka: lovački prizor s psima, koji tjeraju zeca, I lovcem, koji [aše na konju i u ruci drži, umjesto srednjovjekovnog koplja, nategnutu puškul Svi su likovi u živom pokretu i proporcionalno rađeni, i kompozicija odaje izvanrednu dinamir(:u i sklad­ nost."

I z v o l' i I II t e l' o. t u l' a: P. MatkOVić, Putovo.nja po Balkanskom poluotoku 16. vteka. , Rad Jug. akad. 62. str. 95 - Evllja Celeblja V I VI - R. Mudarizović, Kroniku Mula Mustafe Bašeskije, GZM XXX;19IB, str. 46 - sttx, Das Bauwesen ln B. und H. - R. Maringer, Pučka kuća u Bosni i Hercegovini (prijevod A. Lovrića), GZM XI/1899 - lati, Das Volksthllrnllche Haus in Bosnlen und Herzegovina, Wien 1900 M. Murko, Zur Geschichte des volksthil· mllchen Hauses bel den StIdslaven, Mltte!lungen der Anthropologlscben Gesellschaft ln Wien, 1906, str. 12--40, 92-129 (provjerio I proširio Merlngerovu r&spravu) - I. PuriĆ, Pučka, kuća u Bosni I Hercegovini, Vicnae (Zagreb) XXXII/1900, str. 205-206, 221­ -22, 235-38 - Bosanska kuća (Iz knjige: Bosna l, Her<:egovlnB na mUenljskoj Wolbl u Bu­ dtmpeštl), Sarajevski list XIx/IS96, bl'. 145-146 -. V. V. Vukasović, Narodna kuća I dom s pokućstvom u Dalmaciji, u Hercegovini I u Bosni, Zbornik za narodnlllvot' I ob IĆllj e, knj. 1/1896 - J. PosplJ!l, Unterwegs zur Baukunst, Monauheft der Wiener Baulndustrle-Zeltung XXXIV, br. :i (decembar 1916) - J. Vancu, Narodno gradItelfstvo, Tehnički list (Zagreb) XtI928,str. 353-356 - M. Karanović, O tipovima kuća u BoIh1, lJZM XXXIX!1927 S. Soldo, Tipovi kuća I zgrada u pređašnjo] Bosni l, Hercegovini, . Beograd 1932. - V. Curčlć, Ugledna muslimanska kuća u Sarajevu, Narodna 'stanna, knj. ,VI w. 14, br, 1 (Zllgreb l XII '1927), str. 79--92 - Grabrijan, Neidhardt,' Dldek, ,Sarajevo I njelOVI trabantI, Tebnl~1 vje­ snik LIXH942 - D. Orabrijan, Turska kuća, NoY! Behar XI/1937, Itl'. 9--12 - Isti, Orljen­ ·taIna hil a v Sarajevu, Arhitektura 1111949, br. 23-24, Itl', n--el - IsU, Nale onjentalne I -savremena kuća, Problemi arhitekture ln urbo.nlzma L. R. i:novenlje; t. posvetovanje arh!­ tektov FLRJ Dubrovnik 1950, Ljubljana 1950, str. 105-'-115 - M, S. Filipovič, Prozor, Gl. oBoSI'. drultva XVIIII1932, str. 1-16 - A. Kristić, KreJevska kuĆA, kalendar Napredak 1934 - K. Htlnnann, HRd!lbegova kula u Hutovu, GZM II/1890 - BeltIć, ođ!ak na Vrbasu, Obzor LXXXI br. 5 od 7 I 1941 I EL-Hidaj e V1I941 (SaraJevo), str, 82-70 - V. Curčlč. Drvorezbo.r­ stvo u Bosni I HercegOVini, kalendar Napredak 1934, Itl'. 131-144 - M. Karanović, Dubo­ rezna soba u jednoj hercegovačkoj kuli, GZM 'XLIXI1937 -: F. Hefele, Bosanska kuća. Glalnlk

284

AUla

Bejtlć

MEMORIJALNA ARHITEKTURA

Brojnu i vrlo vrijednu vrstu spomenika orijentalne arhitekture u Bosni i ' Hercegovini čine upravo muslimanski nadgrobni spomenici. To su najčešće sni­ ježno bijeli 'kameni n ul a n i ili b Qš l u ci, zatim kameni o k lop i, k il b u r e i rnnogovrsni mauzoleji- ili, kako, ih ovdje zovu, t u r b II t a. Ljepota tih spomenika ogledava se u dotjeranim oblicima, klesarskoj tehnici i onoj široke] i bujnoj kombinatorici ornamenata. Specifična vrijednost tih spomenika opaža se, dalje, i u cjelini, u, onom osebujnom načinu plasiranja, koje ,je posve oprečne onome u' zapadno-evropskim zemljama. Muslimanska groblja situirana su i u samoj sredini naseoblne. Ta speeWčnost svih starih gradova s pretežno musliman­ skim stanovništvom proizišla je, držim, iz same muslimanske religije. Islam, naime, uči svoje sljedbenike" da se sjećaju svojih mrtvih uvodnom kur'anskom surom Fatihom u smislu učenja islama ozagrobnom životu, Otud su muslimanska groblja prekrila gotovo sve praznepovršine u gradu, kuda se kreću ljudi: uz dža­ mije, prometn1je puteve, čak i uz same kuće - usred života čovjeka. Takva gro­ blja, zasađena zelenilom i kamenim nišanima najrazličitijih veličina I oblika pre­ tvorila su se u mirne i skladne zelene površine, bašče, koje starim gradovima' daju osobit biljeg 'l čine bitnu čest njihove likovne fiztonomlje, »Pojedini spome­ nici - veli arhitekt Josef PosplJil u članku o muslimanskIm grobljlffia u Bosni - čine se na prvi pogled tako Slični, da čovjek pomisli, kako su jednaki,., Tek kad' ih izbliza promotrImp; 'otkrivamo razlike, koje su upravo tolike, da oni svi zajedno ne budu dosadno [ednollčnl.e : • N i š a n i su svakako najbrojniji, a ujedno i najzanimljiviji spomenici nad­ grobne umjetnosti bosansko-hercegovačkihmuslimana. To su kameni stupci razli­ čitih veličina I oblika. Obllje!avaju grob obično po dva, jedan više glave, a drugi niže nogu, I stoje na grobu najčešće sami, a kojegdje i sa s a n t r a č e m, četvr­ tastlm i dUguljas~ tesancima, koji .prave rub groba u obliku četverokuta, Prednji je nišan lli b a š l u k Uvijek prilično veći od zadnjega. Manji su nišani usađeni izravno u tlo, a oni veći" teži, kojegdje su poradi veće stabilnosti uglavljeni u posebno i ~ire kameno postolje u zemljI.

društva Zli umjetnost I umjetni obrt u Zagrebu, nI/1888, str. 43--48 • .. Daska s tom kompo~lclJom stajala Je u gornjem dllelu okolice Ul musandare. I svo ostalo drvenimi u tome halvatu bila Je bogato' l%rezbarena ~latlm narodnim 'mbtlvlma (unija, vijugava loza, cvijetl, all je najveći dio toga, nažalost, otllao - . na vatru. Ta' 'bosatl dekor I dao je Ime toj sobi šareni nalvat. Nasuprot tome halvatu stoji drugi, također 'Izrezbaren, all su tu motivl posve drugačijeg sastava; najvećim su dIlelom, sudeći bar po onome, Ato je Jo! ostalo, oriJentalno-Islamskog poriJekla. Te rezbarije·u oba ta halvata radUl su god 1850/51' domaći dunđerl u I t a H u s t a f a I u I t a N I k o l a, kolt. su tih godina I aamu kuću gra­ dUi, kako se to vidi Iz dvaju natpisa vUe donjlh IgomUh vBDjlklh vrata. Sedamdesetgodl­ ~nJl starac Allbeg Alibegović iz Rcpovca kano ml Je, da ,le neimar Nikola pretlvao Bor1ć j da je bio iZ' obll!nJeg sela LIsičića. Dalje ml Je kazao I to, da au ona dvo. ha1vata rezbarUl gotovo čitavu godinu. Okladili se rnajstort, tko če napraviti bolje lare, pa se atvonU svaki u· svoj halvat, I kroz čitavo vrtjeme rada nijesu jedan drugome u1ulll u sobu, da JedAn od drugoga ne bl poprimio šte od motiva I načinIl rada, ,A.1lbell kale, da le neimar Nikola Borl~ . r e1,b a r Jo onaj drugi, orIJentalni halvnt,

Ilos,anski n1IllIll 'SlU'aJevlklll kleSAra (arh. l, PoipllU)

SoomenleI osmanlljske arhitekture u Bosni I HerceRovInI

285

K a m e n, od koga su se klesali naši nišani, najčeJće je vapnenac, alga ill aragonit i andezrtnt tuf zelene boje. Vapnenac je svakako bio najviše u upotrebi, jer je dosta otporan, podesan aa izradu natpisa i. ito je t'lajvažnije, gotovo svuda rasprostranjen. Pored tih vrsta javlja se tu i tamo jo! glaukonltski lapor, zeleni diab az i makedonski bijeli mramor, ali se taj zadnji nije klesao u Bosni, nego je, kako ću kasnije pokazati, obrađen uvožen. . ..... T i p o v i ntšana na našem tlu' vrlo su različiti. Te razlike' nisu toliko velike, koliko široke, i teško bi bilo postavit! tipove, u koje bl se svi mogI! uvr­ stiti. Može se odrediti samo približna i ona najvidljivija tipizaclja, a to je podjela tih nišana na t. zvo muške i ženske, zatim po pojedinim razvojnim epohama, po zanimanjima ljudi, čije grobove ti nišani obilježavaju, I po pojedinim, da tako kažem, klesarakim škelama, kojih je bilo više na našem tlu ikoje su se osjetno razlikovale među sobom u izboru, načinu obradeI oblikovanju materijala. Razlika oblika muških i ženskih nišana vrlo je upadljiva. Mu!ki su u svima epohama iklesarskim školama u pravilu građeni u obliku četverokutne ul osme­ rokutne prizme, a prednjak usto prelazi gore u tanki "vrat I završava se isklesa­ nim turbanom, kakav je pokojnik nosio. Zenski su 'ni!ani, naprotiv, gotovo redo­ vito plosnati .i većinom su oba jednako oblikovana i gore završena u vidu AUja­ stog luka. To su najuočljivije razlike između tih ni!ana, ali ih ima još više I drugih, koje ću kasnije navesti. U razvoju pak oblika bosanskih nišana jasno .se opažaju tri' epohe: doba fetha, t: j, prve godine turskog gospodstva u ovim stranama, zatim kasniji vije­ kovi (16 -18 st.), kad se turska vlast potpuno ust8li1a. a s njome I oblici nišana, i. najposlije, prošlo stoljeće, u kojem su r,eforme dale novi oblik I niJanIma. Na tu prvu i najstariju epohu u razvoju bcsanskth ni!ana ukazuje velik !iroj ~van1h spomenika. Nalaze se gotovo svuda po Bosni i Hercegovini pojed1na&lo lli u manjim skupinama, nekropolama, a narod kazuje,' daoznat!avaju grobove palih turskih vojnika i časnika. pa ih, po tome, zove A, e h i t s k i m ill, rjeđe, g a z I j­ s k i m, a same nekropole š e h i t I u e i m a. Osnovne 'značajke ni!ana te epohe jesu težina mase, arhaičnost oblika I dosta prlmltivna obrada. Sve to ukaZuje, da su tl spomenici doista rađeni u burnim danima, na brzu ruku i u doba, kad tra­ dicija novih oblika nadgrobnih spomenika u Bosni n1jejoA bUa potpuno utrta,

Paljnji !ipovi sarajevskih niInoa (IIrh. J. Poapl!l1)

286

Allla

Bejllć

Narodna predaja veli. da je osvajač Bosne sultan Mehmed Fatih vodio aa sobom 12,000 klesara, koji su radili te nišane njegovim poginulim vojnicima. Ta je pre­ daja neprihvatljiva vel! 'zbog tako visoka broja, a i zbog same činjenice, da pri osvajanju Bosne većih borba 'nije takorekuć l nl bilo. Ona je, bez sumnje, nastala na osnovi narodnog saznanja o 'zaista velikom broju tih arhaičnih nišana, Posve je razumljivo, da među tim nišanima ima takvih, koji obiljeiavaju grobove' palih boraca, i koje su radili turski klesari, ali je isto tako jasno, da ih je najveći 'dio nastao po osvojenju Bosne, na grobovima domaćih ljudi, kOJI su prlmi1l islam. Već same dimenzije I obUci tih nišana jasno ukazuju' na oblikovnl prijelal: izravno iz stećaka ill, joj vidljivije. iz obeliska bosanskih k r s t j a n a, Taj prijelaz opaža se mjestimice I zomo na nekim starim nekropolama, gdje se na jednoj stranl na­ laze s t e Ć cl bosanskih krstjana, a na drugoj opet arhaični n 1 li a n i njihovih islamiziranih potomaka. Takva je,' poimence, nekropola u Prečanlma kod Trnova i u Brankovifima u rogatlčkcm srezu. Među nišanima u toj drugoj nekropoli sta­ jale kao najstariji ill jedan od najstarijih onaj M a h m u t a B r a n k o v I ć a, »kojl pogibe na boju despotovuc. l I Na nišanu je natpis u staroj bosanskoj ćiri­ lici, koji sadril to ime, a više njega I lik lava upropornju - grb kuće Branko­ vića. Tome je nUanu i po obliku i po ornamenticl posve sličan obelisk: »početnoga viteza vojvode Radivoja Opra!ića«. Staj aše u Oprašlćiina, sat hoda sjevemo od Brankovića, pa već I to, a I ostala sličnost u obliku i ornamentlc! s n1ianom kon­ vertita Mahmuta BrankoviĆlt upućuju na to, da su oba spomenika potekla iz istoga ' ' doba I iz ruku ,istoga majstora. Ni!ani ~jlh vjekova mnogo su čednijth dimenzija,alf se i u toj epohi' nađe tu i tamo i pokoji 'vrlo velik, većl:! od onih iz prvoga. doba. Dapače, najveći poznati ni!an u Bosni nastao je baš u toj drugoj epohI. To je ni!an na grobu O m,e r a g e B a lli ća.,kod Ba!J.ća mosta na putu između,.Glamoča I Livna, iz 1798 gocUne. visok je 4,7 m, a upravo mu je .toliki I opseg. turbana I No, najveći dio n!.šana u toj drugoj epohi pokazuje pomniju klesarsku obradu. U oblikovanju završnog dijela muAkih nIlana, turbana, na mjesto prlmitvnosti iz one ranije .epohe I srednjega vijeka, ,kad su se likovi prikazivali ville kao shema, kao ideo­ gram, pridolazi sve više detaljiz1ranje l, rekao bih, reallstl&o tretiranje. U toj epohi javlja se jllBna temja, da se nlšanom Interpretira stale!, kojem je pokoj- ' nik pripadao. A to se postizalo raznim oblicima turbana, jer je svaki stalež !mao 1 svoj oblik kape. . ' Cetrdesetlh godina pro§loga vijeka u Bosni su se počele provađati vojne reforme. Turski vojnici I svi ostal! građani, osim svećenstva, po' tim reformama, umjesto turbana nose od god. 1832 isključiVO f e s o v e, .a oblik 'te kape počinje se otada javljati i na nišanima I kasnije" zauzima sve večl mah,' S oblikom fesa nastaje treća i, molemo je slobodno nazvati, dekadentna epoha u izradi ntšana, Istina, pro!l:vode se JO! star! obllcl sa turbanom, all stereotipni oblik s fesom sve više prevladava, radi se bez imalo Individualnosti i umjetničkih pretenzija, kakve pokazuju oblici minulih vijekova. '. U umjetničkom smil!lu svakako je najzanimljivija na bosanskim nišanima pojava interpretacije pokojnikova zanimanja, koje se Izvodilo, kako sam' naveo" raznim oblicima turbana. Takvim nišanima najviše obUlIje ona druga i najduža epoha, i već se samo po tlm oblicima turbana može znati, čiji grob obUjeiavaju tl lO TilJ lOG nlJan dlllUl. nalazJ u botilnlekol billčl ZcmJ1JslcOI muzejo u Sarajevu, U okvlf\l one male nekropole 'sr04l1jovJekovQl1I .te~akll pred etn0srot.klrn pavUlonom, ,

Seomentel osmanlijske arhitekture u Boml I Hercegovini

287

nišani: derviša, hadžije, trgovca i zanatlije lli svećenika. Plastika kod muslimana, uslijed izričite vjerske zabrane, nije nikada razvijana, t: ako ona uopće postoji, ,onda se njeni začecl nalaze upravo u tlm oblicima nišana. Zivi likovi, po islamu, ne smiju se ni slikati, niti modelirati, te je klesar nastojao prikazati pokojnika posrednim putem, preko vrste kape, koju je nosio, I na tome je putu dao djela lijepe umjetničke vrijednosti. A naš muzealac Doko 'Mazallć nedavno je, istražu­ jući okolinu Prusea, u blizini toga mjesta pronašao i. opisao čak I jedan takav nišan, kojega gornji dio predstavlja u pravome smislu torzo ljudske glave. s k e š k o l e ili. jasnije rečeno, klesar! pojedinih regiona bili su daljnji čimbenici, koji su dovodili do raznolikosti naših nišana. Radili su dosta ,samostalno, po klesarskim i oblikovnim tradicijama, koje su se prenosile' s oca na sina, i time proizveli osjetne raztike u formi I načinu dekoriranja nišana, SrediAta tih regiona bijahu dobri i jeftini kamenolomi, a to su 'bili, koliko znam, Sara­ jevo, Foča, Mostar, V1asenica, Jajce i Bihać. Sarajevski, fočanski i mostarski kle­ sari lli t a š č i j e klesali su nišane od vapnenca, vlasenlčki opet od zelenog ande­ zitnog tufa, jajački od lakoobradive sige (aragonita), a bihaćki od posebne vrste vapnenca, koja I pored duge ixloženostl suncu i kemijskim utjecajima ostaje uvi­ jek bijela i vrlo otporna'!" Postoji, međutim, dobar broj nišana, koje nisu uopće radili naši klesari, nego su uveženi gotovi sa strane, To su u prvome redu oni dugi i vrlo pomno obrađeni nišani od sltnozrnatog bijelog mermera. Kamenolomi takva mermera nalaze se u Makedoniji, pa su otud idobavljani 'i . po turskom imenu Skoplja nazivani u li ć u p s k i m. Uvozili su se sameu šesnaestom stoljećU i prvih godina sedamnaestog. Većina ih ima natpise, ali i onim bez natpisa vrlo je lako odrediti porijeklo I vrijeme postanka: svi su vrlo :dug!, a tlmki i 'kvadratičnog presjeka s osnovicom ođ svega oko 10 cm. Koliko znam, do danas se sačuvalo oko tridesetak .takvih nišana u Bosni: u Sarajevu, Pračt; Foči, Ustlkolln1 I Banjoj LUci, a bilo lli je sigurno I po drugim mjestima. Među njima poznata SU' mi I dva muAka takva, koji čine znatno odstupanje od uobičajene forme: oba su građena u plosnatom obliku, imaju, dakle, potpuno formu ženskih ntšane. U osamnaestom i devetnaestom stoljeću sa strane su dobavljanl i ont veliki ni!ani s gotovo baroknom ornamentalnom muskulll.turom na groboVima nekih paša i drugih Istaknutijih, a imućnijih osoba. Ima 1hlijep broj na naJem tlu, a svi su dopremani ovamo. čak iz Carigrada.' Na to upućuje sama forma l ornamen­ tika tih spomenika, a to i pisani dokumenti potvrđuju. K lesa

I'

D e k o I' naših nišana dosta je bogat i vrlo raznolik, i u umjetničkom smi­ slu zaslužuje istu pažnju, koliku i sami oblicI. Upotrebljeni motivi jednim se dije­ lom oslanjaju na stare domaće tradicije, drugim opet naorijentalnuornamentiku, ali ih ima I pretežno čisto originalne invencije. U tome smislu svakako su najza­ nimljiViji i za nas najvažniji nišani iz prvih godina turske vladavine uovimkra­ jevima. Na njima su česti motivi mladi mjesec s vrhovima prema, gore, zatim mač, sablja krivosjeklica, koplje, luk sa strijelom, topuz, č6maga (kijača) 1 balta. Predaje o značenjima 'tih motiva različite su, pa je telkoprotumačit1 njihov pravi smisao. Može se samo pretpostaviti, da u naTviAe slučajeva označuju zanimanje ili život (upravo sport~, kakav je volio provoditi pok~jnlk, Tome, omam.entu pridru­ lo Upravo 11 bihaćkI ~1š8nt s tlm osobInama pr/vukU lU pa!n,lu. naJlh mineralola, te lU U lome kamenu otkrllJ jednu posebnu, dota da nepoUlatIl vapDen~ t dali Joj, po BlhaĆ\.l, stl'\leni nQ~lv b I h Qe ll.

vnw

2BB

AIJjs

Bejtlć

roju se i čisto figuralni ukrasi, a to su najčešće ptice i čitavi prizori lova sa soko­ lom. Valja napomenuti, da je u tim prizorima čovječji lik dat simbolički, putem ispružene šake. Na jednom jedinom nišanu, koji se nalu! ispod JahorIne u Gove-. dovtčlma kod Sarajeva, čovječji lik u lovačkom prizoru prikazan je na konju, ali opet samo kao gruba silueta. Svi ti ukrasi, osim onih čISto orijentalnih, nalaze se ina bosanskim steč­ cima,. i pokazuju suvislu međusobnu vezu s njima i II oblicima I u načinu kompo­ niranja. I to je jedan od zornih dokaza, da oni veliki ni1lani iz doba fetha čine neposredan prijelaz od stećaka ka kasnijim nišanima čednijih omjera i oblika. U ono doba, kad su ti prvi nlšant nastajali, stara klesarska tradicija bila je još živa, i nisu je odmah mogli potpuno potisnuti propisi islama o zabrani likovnog iživlja­ vanja. To su učinila tek. kasnija stoljeća. Na mu!kim nišanima one druge epohe javlja se [cš kojegdje pokoji lik oružja i oruđa, all gs. sve vi1le po~kuje čisto ornamentalni ukras mahom geome­ trijskog sastava. Među tim ukrasima nađe se još kojegdje plastl~o usukano uže, koje zarubljuje bridove nišana, a od osamnaestog stoljeća naovamo 'torne pridolaze i cik-cak linije, kojegdje i p~t1čne, ispod vrata nišana. Osobito lijepi ukrasi [lI'etaju se na mnogim ženskim naanlma iz te epohe, a mahom su u obliku stillziJ anih cvjetova, lišća I grančica. Ti SU ukrasi brojni i lijepi posebno na djeVOjačkim nUanima. Tim posljednjim sVakako pripada i Jedan nedatir8ni n~an u groblju kraj bivše Teldfske džamije. ~Rogatlci, na kojem:.Je gotovo j«Unstvenom simbolikom prikazana, možda, lll1adost: u .dnu plohe. 'ibriJt (vodalj, a Iz njega izrasta vijugav! struk cvijeta s listovima· i rascvjetalim čaJkaaui. ' Dekor mnogih ni1lana, i muAkfu i ženskih, sjajno upotpunjuju i natpisi u arapskom pismu, koje je samo po sebi vrlo ornamentalno. Njih nema na nUanima 20 iz petnaestog stoljeća. .Iz šesnaestog' stoljeca sačuvalo Ih se do danlfs dvadesetak, i to mahom, na nišanima skopaljske provenienc:ije. Vrlo su kratki. i rese svečet!ri plohe muških nišana, JoA je manje nlšana s natpisima, začudo', iz sedamnaestog stoljeca. Ti natpisi javljaju se u većoj mjeri zapravo tek od prve polovine osam­ naestog stoljeća i otada pokazUju, po pojedinim reg!onllna, različitu stilizaciju i u prozi i u stihu. Naime, svaki je centar u svako doba imao svoje sastavljače nat­ pisa, koji su seu u tome uvijek driaU utrtih putova svoga kraja, pa SU otud i nasta­ jale te razlike. Svi, tl natpisi završavaju godinom, a neki čak mjesecom i danom smrti pokojnika, pa po tim i drugim podacima u tekstu predstaVljaju vrije­ dan materijal za izučavanje prošlosti pojedinih raZdoblja.

se

.. Iz tola doba natpise \maju samo trI takvo spomenika, obelisk Mahmuta Branko­

pravi nIJm u CadoVlnl kOd Rolatll:e na i\'obu bl'aće RadUovlĆB, Hasana I Ahmeta, koji

su, zanimljivo, ujedno pokopanl, ta nllan nekoga Skendera u FabUel kod BUeĆ8. Tl natpl.sl

,n13u u arapSkom pismu, Dego u trad1clonalnol bosančicI. . II Među tim S\lStllvljačlma bio je U osamnaestom sioijeću osobito plodan t poznQt pje­ snik S e j h M e h m e d • II to n d I j a K u r a n I j Q II ple.nlčklm Imenom M e J 11. Njegovih natpisa lm" po mnollirn mjestima u Bosni no raznim objektima, II nllJvlJe th je, dakako, u sarajevu, I kad bl se svi lIlbra1J Da jedno mjesto, činili bl lIJepu I Vrijednu zbirku. On je .sIn H a d! I I II m a Ilav, a .tanovl1l1t VekUharčove mahale u Sarajevu. BaJeaklja u svome Nekrolol\Ju. &Ub god. 1195 bUSdl, .đ4 se tada Mej1\ja zaputio I nekakvom molbom novom .vezlru AbdU1ah·pail.TQfterđlU'GVl~ u Travnik, I da ga je nadomak Travnlka, u Docu, Ubio grom. Na osnovu toga podatka POmIlO sam 10<1. lm. protraUo Iroblje kraJ t\ll'beta u Docu Idolata nnlao tu MeJUjln il'Ob. O~vall su /ul samo dIJelOVi sanira ča I prednji nlAan bez Ilavice. Na nlJanu je natpl. u 0S8ll1 redaka, II Jz njec se Vidi, dil Je MeJ\lJa WaUl umro 1195 (1781) godine. .

Vića,

~~omenlci

osmanlijske arhitekture u Bosni I Hercegovini

280

Daljnji muslimanski nadgrobni spomenici u Bosni, koji svoje porijeklo vuku s Orijenta, jesu oklopi i turbeta. I jedan I drugi' spomenik prate uvijek i nišanl. Oklopi su osobito česti u mjestima zapadne Bosne, To je zapravo prizmatični sarkofag, čija je donja ploha nešto veća od površine groba. Sastavljen je od kamenih i pomno obrađenih ploča, dolje Ima postolje, a s gornje je strane obično otvoren i, na ženskim grobovima, zasađen sitnom vegetacijom (ruže I cvijeće). U krajevima gornje plohe usađeni su ntšsni, a postrane su ploh~opet kojegdje Ispunjene ornamentima i Izrekama na arapskom jeziku." Svakako najljepši primjeri takvih spomenika i, ujedno, starijih nišana na našem tlu nalaze se u Banjoj Luci u maloj nekropoli glasovitog vojskovođe I kliškog sandžaka M a l k o č­ b e g a (umro 1565) i njegova sina D ž a fer b e g a (1560). Oklopi tu stoje na kamenom podiju (6 X 12 m), koji ih još više ističe, a obadva su vrlo pomno obrađena i sastavljena od ovećih ploča. Dugi su 2,40, široki 1,30, a visoki tačno l m. I ti oklopi i nišani na njima isklesani su od bijelog mermera, i po tome se vidi, da su rađeni Izvan Bosne, vjerojatno u MakedonijI. Obadva Džaferbegova nišana imaju onaj Iznimni oblik ploča, koji se javlja na ženskim grobovima. Taj oblik došao je tu na svu priliku zbog dugog natpisa, koji nikako nije mogao stati na uske površine muške forme nišana. T ur'b e t a ili mauzolej i podizani su nad grobovima paša, šehova i nekih. drugih istaknutijih ili imućnijih osoba. Neka su gradili pojedinci sami za sebe, druga su opet podizali nasljednici ili štovatelji pokojnika. U Bosni i Hercegovini danas. ima još pedesetak takvih spomenika, a prije ih. je bUo sigurno još toliko. Pokazuju, uglavnom, tri tipa: kupolasti zatvoreni," ·kupolasti otvoreni i obični, drveni tip. : '. Prvi tip ima. u tlocrtnoj šemi uvijek pravUan ill približno pravilan oktogon, a zidan je redovito iz tesana i nežbukana kamena, mahom sedre ill sige. U okolnim zidovima su obično tri prozora s demlrima, dva naSuprot jedan. drugome, a naprama trećem je opet lijepim lukom nadsvođen ulaz u turbe, kOJI gotovo uvijek ima nadstrešnicu. Masivni I razmjerno dosta visoki zidovi prelaze u kamenu t olovom prekrivenu kupolicu obično preko trompa, ali tu l tamo i preko .pandantiva. Na sred srijede unutrašnjeg osmerokutnog prostora je grobnica (negdje jedna, a negdje I dvije), uvijek obilježena praznim drvenim sarkofagom ili k u b u rom. Ta kubura na gornjem dijelu ima oštri hrbat, a sva je prevučena zelenom čohom. Više uzglavlja je drveni ili' kameni stalak i na njemu od naravnog materijala turban, što ga je pokojnik nosio. Po~este su osobito Izreke E l - i: e n 6. z e t u m e r k e b u k u 111 n fl s I n r fl k le l - q a b r u b A b u k u 111 n 6. s l n d II h II IIn. (Mrtvački je sprovod lllđa. u kolu . će se svatko ukrcati, a grob vrata, na koja će watko ući) l J' A' D A z I r II n bl q a b r t k II n m u t e te k k l r e n b I e m rf. E m s l n k u n t u" m I al fl k e. I a de D te. t r u m 1.11 (Gledaoče groba moga, bud! zabavljen razmtšllaniem o mome udesu: ju~er sam ja bio kao tl, a sutra će! biti tl kao jal. Zanimljivo Je, da se ta Ista druga !%reka sreta na .eveme tlu 1 ranlje, na bosanskim stećcima. Tako, na pr., na stećku Vlsnja 'Mllolevlća u Kočennskom polju stOji: ne n a s t u pa r t e na me: Ja sam' bil' kako vl • te, vl ćete biti kako e s a m J a. Slična fraza nalaZI .e l na stećku u Pr~kom po1,Ju Ispod Trakavice: b r a tlj o I d r ll! l n o, ! a II t e m e: j a a a m' b ll' ja k o v I a v l ć e te b I tl k a o l l a. No, u tlm sličnostima ne trebamo tratiti neku neposrednu vezu l. utjecaje, jer lie ta Iata formula nalazi l kod drugih naroda. Tako Joj, na pr., potpuno odcoYar:a ODa 'stara tll1ljan.ka: lo f u l COme sol tu - Tu s a r a l come son lo: - Pen.1 a questo e va con DJo! (Ja sam bio kao tl, tl ćei biti kao ja: misli na 10 l podi • borom). II

b O n.

w

290

Alija Bcjlle

'Takva tur~ta gradila su se kod nas samo u šesnaestom stoljeću, i nema ih mnogo na našem tlu. Najbolji I najstariji očuvani predStavnici toga tipa su turbeta Gazi Husrevbega (umro 1541) i Muratbega Tardića, po!eškog sandžaka I prvog mutevelije G~ Husrevbegova vakufa (umro 1545). Oba su situirana jedno do drugoga s lijevu stranu Gazi Husrevbegove džamije u Sarajevu I oba imaju natpise. Tome. istom tipu pripadaju, dalje, dva turbeta 1,1 Cajnlču, jedno spomenutog čajničkog legatora i hercegovačkog sandžakbega S i n a n b e g a (umro 'Iza 1582) I njegove žene . S e m s e - k a d u n e, sestre velikog vezira Meh.n+ed-paAe Sokolovića, a drugo nekoga šeba M u r a t - d e d e. Od takvih turbeta ima još jednoomanje u Prači I sedam u Banjoj Luci. Od tih banjolučkih u građevnom su smislu svakako najljepše F e.r h a d - P a š I n o, koje je sagradio sam Ferhad-pdanešto prije 1587, { H a li l p a I n o na polovini puta . između Donjeg i Cklmjeg Sehera i u blizini Ma1kočbegove nekropole. Tome istom tipu pripadalo je i turbe bosanskog sandžaka K a r a O s m a n b e g a, oca· Malkočbega, kOJI je, prema . Muvekitu. umro 1555 godine. Turbe se nalazi u Kopčlćlma kod Donjega Vakufa, . a danas mu se vide. još samo zidine. o'

š

Drugi tip turbeta u tlocrtu ima najčešće čisti kvadrat. Takvo je turbe otvo- . reno sa svih. strana, 11. kupol.u nost .kolonada od četiri ill osam stupova; često s vrlo pomno obrađenhn bazama, kapitellma i lukovima.' Sve je od. tesana. kamena. Neka turbeta toga tipa,međutlm, nemaju uopće one masivne, kamene kupole.. Njen vanjski oblik tu Samo imitira lagana žičana mreža, upeta u okolni zid. Unutrašnja je površina kod- nekih takv~ turbe ta u razini same okoline,'lli tek nešto U2dignUtija, a kod drugih je opet ~ visoki podij, a na njemu još t kameni oklop. NajstarijI poznati i "Očuvan! predstavruj, toga tipa u Bosni jest vrlo elegantno turba s kamenom kupollcom. kraj AIadže u Foči, u kojem je pokopan I b r a h i mb e g (umro Između 17 i 27 VI 1550), sin osnivača A l a d ! e H a s a n _ č e I e b I j e N a z ira. Potpuno je Istoga oblika, samo s visokim postoljem i turbe kraj poznate Sinanove tekije u Sarajevu, u kojem počiva sam H a d ! i S t n a n a g a (umro 1639) i njegova !ena S a k I n a, kći Hadži Muhamedova (umrla 1619). Druga dva takva turbeta .u SarajeVu na alIfakovačkom sroblju nastala su za čitav vijek kasnije j mnogo su slabije izrade. Oba je o svome tro.§ku· podlgaosarajevsk! kadija Ahmed-efendija Jahja-zade, porijeklom Turkuša, I to jedno na grobu sina Me h m ed a J u su f a (umro 1780), a drugo J u s u f _ P a š i, zagonetnom bjeguncu iz Carigrada (umro .između 1747 I 1757). Dva turbeta toga tipa sagrađena su i u Mostaru, a oba su s osam stupova i s 11čanom kupolom. Jedno je uz Havadže džamiju, a u ~~u su pokopani Hadži Meh,medaga Kreho l, vjerovatno,' njegova žena, Potječe iz god. 1760. Zlčana kupolIca propala je davno, I vrh zida je prekr1ven 'kamentm plo~ Drugo je turbe mQStarskog muftije i učenog pisca S e h J u j e E j u b o v i ć a (umro 1707), a podigao ga je pedesetih godina prollog vijeka All-paša Rizvanbegović. Oba ta turbe ta imaju čiste polu- . kružne lukove, kakvi se vide i na 'romaničkim objektima obližnje dalmatinske obale, a to kazuje, da. su te spomenike gradili domaći majstorI. Cetiri slična tur-' beta sagrAđena su i· u vezirskom' Travniku i SVllčetlri Imaju žičanu mrežu umjesto kamene kupole. Jedno je u Sumeću uz kavanu .Derventac, drugo na Varoši uz Jeni-d!amlju, o ostala dva uz glavnu ulicu u Gornjoj Carilji. Prvo je građeno na osam stupova, a podianuto je nad 1I'0bovima S e j h a M e h m e d a (umro 1780)

case

Spom~nlcl osrnanltjske ""hileklure u Bosni I Hercegovini

,291

i njegove žene (umrla 1782). U onom kod Jeni-džamije, koje je također s osam stupova, pokopan je bosanski vezir, rodom Sarajlija, A b d u l a hp a š a T e f t e d a r i j a (umro između l i 10 II 1785). Od ona pak elva turbeta u Gornjoj Caršiji jedno, istočno, čuva uspomenu na bosanske. namjesnike M u h s 1 n ~ z a d e A bd u l a h - P a š u (umro 1749) i H od ž i H a f i z A 1 i D ž e l a l u dd i n - p a š u (umro 1822/3), a drugo (na uglu) je trećeg bosanskog namjesnika P e r ill a n M u s t a f a - p a š e Pt' )1',' i' ,~t-=ttI . (umro kra jem.1798). :r:'0 je građeno na kvadratnoj osnOVliS osam stupova, a drugo čini Iznimku među sočuvanim turbetima ovoga tipa: podignu to je na pravilnoj II e s t e r ok u t n o j osnovi i sa šest stupova na uglovima. ' Bosanska turbeta trećega tipa posve su druga~lje konstrukcije. U osnovici imaju kvadrat ili paralelegrain, a građeni su od mješavine čer­ pića, kamena 1 drveta. Kupole nemaju, nego su uvijek prekriveni dašča­

nim krovom na četirl vode. To su zapravo vrlo jednostavne kućice, upravo kolibe, a podizao ih je najnuinijim sredstvima narod na grobovima derviša iz poštovanja prema takvim ljudima. Na sredini unutrašnjeg popođenog prostora je drveni kenotaf, ~~-,4 --:-...... ,.; ~, i kao I kodone prve vrste turbeta, a okolo ovčije koUce, na kojlril se neu- Halll-patlno turtle u Banjoj Luci (kraj 18 vIJeka) _ tlocrt I presjek (Dt. CeU~ - M. GoloJ) ki svijet molio I tražio pomoć posredstvom tih derviša, Takvih turbeta ima u mnogim našim mjestima. Innedu dervl!a i drugih ljudi, čije grobove prekrivaju takvi spomenici, sve dO"nedavno bijahu u narodu osobito poznati B e h r, a m - e f e n cli j a u Banjoj Luci (prva pola 1'7. st.), S e j h 1 b r a h i m - d e d e tl Docu kod Travnika
_.-!-.-

292

Alljn Bejtl6

onome kraju velikih usluga učinio. Ta je pre.";lotafa. Natpisa na njem nema nikakva, ali se jasno vidi po obliku i ornarneut icl (trokutići ispod turbana), da pripada obilju takvil"i spamerilka iz 18. stoljcć«. Prema tome je predaja, koja Ajvaz-dedu veže za ·ranija vremena, obična zl".duela. Izvori.,' I literatura: Vnkufname br. liji, ~W - Manuscripta turcica I 3436 - Man. turcica n 393 - MuvekIt I sub god. 962; Il "\.IJ 1206 I' 12.47 .... Kronika M. E. Kl\dJĆll X 12 (II); XIII lOS, 361: XV 197, lS8;' XVI 287, 292; .rxv 168 - Truhelka, Osvrt na sredovječne kulturne spomenike Bosne, Sarajevo 1914, str. ;,.:.. ~1 litI, Gul HUS1'evbeg. str. 162-166 - V. Skarlč, Grobni D.Iltplal braće RacIilovi,:'. 'J ĆlIdovlnt,GZM XXXIX!1927 Kemura, GZM XXl1908-XXllI/1911 - Mo Mujezlnovi;', "!'urskl natpisi u sm·.jevu Iz XVI vijeka. PrUozl W19S1, str. 95-114 ..:- Sabanovlć, NnijJl••; 11:1 nadlP'obnlm 8pomenlclma Malkoč­

'DetIa I nje,ovo, .!ha Df.8!erbe,a, Ibldem 248-257 - ',;u'ue SUahdar Abdulah pale Defterdarevtča u Travniku, kalllJldar Gajr~t IJ1324, str. 149 nll'be Muhslnzade Abdulah pde l Had1I Ha!l.z Ali Dielalije u Travniku, lbldem 150 NlIao .atarlne IJ18~, Ur. 91-U6 KreJevljakovlć, Turbeta I mamri oko Bellove džamt i,', :';pomenlC/1 G. IL 40G-lodUnjl~e, str. 33-:-41 - Isti, ESnatI I obrU l, str. 151 - J. Pospi.iJ. :,us moha:meda.nl8c:1um Frledh6ten ln Bosnien, Di!r Bautechlker XJ<:XIV1191' (WIen), br, 4~ \ .... uredl Hrvat.lka Ravlja XVIlI043, br. 11) - Knoll, O musllmlll18koj w:njetnosU u Bosnl Muhnmednn1Jeh4! Grahma1k\l!lSt,Mor,~bllltt (ZAgreb) od 24 XII 1932 S. M. TraljIć, I\lu~lJmanskl nadgrobni spomenici, kalendar Narodna Uzdlln1ea 1040, str. 192-210 - T. Potok•.•·, Musllmllns1d nadgrobni lPomen1k1. Sloven,ec (Ljubljana) od 10 V 1936 - V. ce-ere, Lov ...1 sokolom u Bosni I Herc:eeovlnI. koleno dar Na(>redak 193'1, str. e-oZ - D. Gra1:lrijan, Muslh,,;dISko groblje, Novi Behar XI/1937 str. 71-73 - S. SIk1rIć, Teklja na Oglavku, ko.lendor C;iljIC\ 1941, str. ~1 - Đ •. Mazalić, BIograd lU Prusac, GZM 1951 - »Srđe U1902 (Dubrovnik), _"'. 748-750.

il

...

,J

OBB.ANlIENA

ARU1T:,:~','URA

Rijetko u kojoj zemlji ima toliko starih utvrda i kula, koliko u Bosni i Hercegovini. Jedan dio tih utvrđenja nastao je :J srednjem vijeku, a drugi, manji, pod turskom vladavinom. Te nove, turske utvrde imaju znatno drugačije I nove, oblike, pa i stari, srednjovjekovni gradovi u tLn novim prll1kama osjetno mijenjaju svoje lice, i vojna arhitektura kreće tu ncvlm. putem. Među razlozima, koji suoznačill put toj novoj vojnoj arhitekturi, bio je svakako od. na1odlu~j~ važnost] izumvatrenc~; oružja, koje se prvi put javlja u četrnaestom stoljeću, I koje su Turci mnogo \~;Jud'ebljavali u svojim vojnim akcijama. Barut je iz temelja iz~jenio način dolL\lJJšnjeg ratovanja, a time onda i , oblik fortifikacionih objekata. Visoki bcdemi i JUŠ visočije kule srednjovjekovnih gradova postali su ·tada izvrsna meta tome u-ivom oružju, topovima, i bedemi se snižavaju i podebljavaju, a preostale kule ;:u~~ otada samo kao stražarnice i osmatračnice. Istodobno pridolazi potreba i obr.inc istim oru!jem, pa se unutar bedema, cbično na uglovima tvrđave, izgrađUju novi i najvažniji obrambeni dije- . lovi, a to su bastioni ili t II b I j e, na kojim su :,~ smještavell topovi za obranu. Te prepravke. poče.le su se provoditi na tome Uli i prije Turaka, a pod turskom upravom su još jače PQllpjekne. Lijepi primjeri tnkve prepravke starih gradova opa!aju se u Jajcu, TeAnju, 'Vranduku I još nekim gradovima. All se to prilngođa­ vanje utvrde novom na&u ratovanja iza pada Bosne vršilo i na [edan drugi način: , stare kule I bedemi riisu se dirali, već bi se tahiju podizale na neizgrađenom terenu

293

:lopUnWnlCl osm.w1uske arhl tek ture u BosnI I Hercegovini

u blizini, a onda cio prostor opasao novim bedemom. Karakteristične primjere takve dogradnje i proširenja nalazimo u Jezerskom. Bufimu i Vranograču na Bosanskoj Krajini. Kamene utvrde na našem tlu bijahu u srednjem vijeku dvori feudalaea, u kojim su oni stanovali i iz kojin su se branili. a pod turskim gospodstvom dobivaju nešto drugačije značenje i postaju utvrđenim sredUtima stalnih i plaćenih turskih vojnih posada, koje su se dijelile u više rodova i imale u svako] takvoj tvrđavi posebnog zapovjednika, d i z d a I' a.. A za tU ·brojnu posadu trebalo je u tvrđavi i više prostora, u kojem će živje-ti. Artiljerija je bivala sve opasnija, i kuće se nisu smjele graditi, da im neprljateljskt top ne bi zapalio krov, pa su se u tu svrhu ispod kula itabija pravile u zemlji dosta prostrane i na svod građene zemunice. Usto u tim turskim tvrđavama izrnstaju i novi elementi, bdtina orijentalne kulture. a to su banjice za kupanje i džamija s munarom za posadu, koja se nije smjela udaljivati izvan bedema, a to sve bitno mijenja lice srednjovjekovnih gra~Q.

.

Dolaskom turaka u ove strane nestalo je starih granica, a nastale nove prilike i potrebe. Mnoga dotadašnju utvrđenja izgubila su pomicanjem granica stratešku važnost, pa su odmah II početku ill kasnije napuštena. Mnoga su opet takva utvrđenja po važnijim prolazima i pogranll!:nim mjestima posve nanovo sagrađena, a to su tvrđave u Mostaru, Trebillju, Zepču, Derventi, Tuzll. Gradačcu; Duvnu, Prijedoru, Banjoj Luci, zatim Donji grad. u Srebrenici, Novi grad u Ključu, Donji grad u Kozarcu, Novi Novi u Bosanskom Novom, i, napokon, Novi grad u Stijeni na Bosanskoj Krajini, kOJI je ujedno i najtvrđi turski grad u Bosnl i Hercegovini. Srednjovjekovni gradovi na Istoku imali su mnogo duže bedeme, negoli oni na našem tlu u srednjem, pa i novom vijeku. Tamo su oni opasiv'ali·i Atitili i gotovo cijelo naselje pod tvrđavom, Zanimljivo je, da Turci nisu ruirill taj tip grada na našem tlu, Jedine takve primjere kod nas pokazuje atari grad u Jajcu i Vratnik u Sarajevu, gdje gradski bedemi 'obuhvataju l dobar dio varoši. Ne zna se, kad su nastali bedemi u J
294

Alija BelU/:

po važnim prolazima, i u njima su stajali vojnici kapetanije kao straža na putu, gdje je prolaz bio opasan. Neke od tih obrambenih k.ula imale su i bedem oko dvorišta, pa su bile kao kakve male tvrđave. Takva je, na pr.• bUa kula u klancu L1peta k.od Konjica; a pripadala je mostarskoj kapetaniji. • Po mnogim našim klancima i pograničnim mjestlma umjesto kamenih kula. kojih je gradnja bUa skupa i dugotrajna, podizane su utvrde manjih mjera i jednostavnijeg oblika. To su zgrade s jednim katom, Prizemlje je uvijek. osidano iz kamena i imalo je niz puikarn:ica ill m a z g a l il za obranu, a kat je bio od drvenog materijala, gotovo redovito od hrastovine. Takve' utvrde. zvale su se č li rd ii e i, a bilo ih je mnogo osobito prema Slavoniji. Hrvatskoj, Dalmaciji i Crnoj Gori. Do nas nije nijedan dopro, ali im čest spomen pa i opis i danas u narodu čuva narodna. junačka. pjesma. S.ve te vrste utVrda podizala je i održavala država o svome trošku, ali se kadikad· u tu svrhu udarao i namet na narod, a ima nekoliko i takvih primjera, gdje su sami zapovjednic:i na svoj račun popravljali svoju utvrdu. O radovima na izgradnji ili popravku tvrđave brinuli su se u ime države b i n II ~ e m i n (građevni povjerenik) i b 11 š m i m ll. r ili s ii r m i m II r (glavni graditelj) Bosanskog pašaluka. I jednog i drugog službenika postavljao je bosanski vezir, prvoga' za svaku gradnju posebno, a drugoga stalno, Bina-emin je bio upravni, komercionaini službenik, a 'bašmimar uvijek strućna osoba, koja je ustanovljavala potrebu i troškovnik izgradnje ill popravka te davala projekt i izvodila samu gradnju. Na' izgradnji ili popravku tvrđave radili su č e r a h ori, z i d a I' i, l a g u md ž i j e I d u n đ eri. Svi su ti majstori bivali domaći ljudi, najvećim dijelom krštan'i. Zidari (duvardžlje), lagumdžlje, i dunđeri radili su pod plaću, a čerahort besplatno. jer. je postojala nametnuta obaveza nekih sela; da daju besplatne čera­ hore za gradnju i popravak: utvrda, mostova i nekih drugih drf.avnih objekata, Iz raznili se 'izvora zna, da [e, na pr., Fojnica UVijek davala lagumdlije, a Mostar, Ljubinje, Prijedor, Zenica, Jajce i' Srebrenica čorahore, zidare i dunđere. ·Ti domaći majstori odlazilr"su' na rad i izvan Bosanskog pašaluka, Tako je, na pr., god. 1685 došao u Moštar ferman, da Hercegovački sandžak opremi 300 majstora kršćana za popravak grada čak. u Budimu. A god. 1693 Izdat je ferman, kojim ·se traži. da Bosna poAalje 300 majstora zidara, kamenara i tesara za popravak bedema beogradske tvrđave. Sve to upućuje, da su domaći ljudi bill majstori svoga zanata, a to potvrđuju i brojni očuvani spomenici, koje su oni h:vod lli, t e v e r t I literatura: Ferman. u VakuisJtoJ direkoljI u.Sarajevu br. 96 _ SldtlU V '18. M, 91; xl 24, 28, 57, SS; X>.."VIII U3; 'XXX 172; XXXI 176; XL 180; XLI 8, 26, 65, 92. 96, 152;XLU 90. tlS; XLIII 130; XLIV H, 16; XLV 68; XLVII ns, 120; XLVIII 118: XLIX 149 - MostArski aldtU u ·Orijent. luatitutu u Sarajevu br. 965 - Manuserlpt4 turctca I 4930 Mar>. turcica II 136, 165,' 218-222 - Isprava u Orijentalnoj 1hlrol Jug. akademije u ZagrebU br. 10 - Truhe1ka. Pabirci. Iz. iednog jajačkog sldtll., CZoM XXXl19111 - St. Nova)c:ovlč, Palanka - pa!al\ia - PO!\I&ll - brven1k; GodUnjlca N. CUplĆll IIII878 - Truh.e1ko., NBAI gradovl, Sarajevo 1904 - Đ. Maz.allć, Stari grad Jajce. aZM 1952 - S. M. Traljić, &arajevski arad Vratnu" Sarajevo 1937 ..:."Ing. Eo Stelnman. NoJ"" temelja stare turake. tvrđave u Petrinji, Tehnički vjesoik (Zagreb) LIXll942 Krdevljakovlć, Kapatan\Je i klIpetani u Baml l H.rcogovini, GodltnJaIc IJtorlllco, c1ruJtva Bosne j Hercegovine II11950 - liU, Prilozi povijesti bo'8l1$k!hl gradova pod turskom upravom, PrIlozi !U1951 - Isti, NaJi alar! ,radovi, NaAe starine 111953, to brojni dru,l !nori I Uteratura. navedeni u toj poaIjednjoj studiji. .