Krleza - Kraljevo

Krlea - Kraljevo

Miroslav Krlea: KRALJEVO

Rane Krleine drame, Legende, nisu se poetkom XX.st. mogle izvesti na sceni onako kako su napisane. (Iza scene ± bezbroj zborova, scenom prelijeu gorui vlakovi, potapaju se brodovi«) ALI Krlea je bio potpuno u tijeku suvremenih europskih kazalinih dogaaja. Kraljevo je napisano 1915.g., a dvije godine kasnije francuski pjesnik Apollinaire pie dramu Tirezijine dojke, iji Prolog  ima karakter manifesta novog kazalita. Apollinaire rui temelje klasike na kojima je poivala cjelokupna europska drama od Eshila i najavljuje kazalinu avangardu koje se obiljeja velikim dijelom mogu uoiti ve u Krleinu Kraljevu. G.

Apollinaire: Prolog Tirezijinim dojkama

Komad je raen za neku staru scenu Jer nam jo nije sagraeno novo kazalite Okruglo kazalite sa dvije scene Jednom u sredini drugom to se s e svija poput prstena Oko gledalaca i koja koj a e omoguiti Veliki razvoj nae umjetnosti Povezujui esto bez jasne veze kao u ivotu Zvukove geste boje krikove umove Glazbu ples akrobaciju poeziju slikarstvo Korove akcije i mnogostruke dekoracije Nai ete ovdje radnje to se pridodaju glavnoj drami i ukraavaju je Prijelaze patetinog tona u burleskni I razboritu upotrebu nevjerojatnosti Kao i glumce kolektivne i nekolektivne Koji nisu nuno izvaci ljudstva Ve cijelog svijeta Jer kazalite ne smije biti umjetnost privida. Pravo je da se dramatiar slui Svim varkama kojima raspolae «««««««««««««««««.. Pravo je da daje rije gomilama neivih predmeta Ako mu se svidi I da ne vodi rauna ni o vremenu Kao ni o prostoru

, kraljevski sajam saja m ima svoje datume, svoj realni zagrebaki prostor u okvirima austrougarske stvarnosti neposredno prije Prvoga svjetskog rata. Tema = sajam. Slikanje provincijskog raspojasanog slavlja i hrvatskih prilika, ali i slika cijelog svijeta u sablaznom sabla znom razdoblju razdoblju u kojem se raspojasanou raspojasa nou gui i potiskuje strah pred smru. Kraljevo je i junak drame. raljevo K raljevo

1

Krlea - Kraljevo

Istinski nositelji radnje su mrtvi, oni su napuhnute sablasti s ribicama u ovratniku il i samoubojice s uetom oko vrata. Junaci su mrtvi, sajam je iv. Ekspresionistike i realistiko-naturalistike pojedinosti teksta. - sajamski ugoaj i kaotina slika ostvareni su barokno bogatim raznovrsnim nabrajanjem sudionika sajma - isprepletanje realnoga i irealnoga, metafizikoga, u obliku sablaznih vizija ( kelneri i kelnerice,« slukinje, momci, soldati« Mirogojci, mrtvaci, samoubojice, objeenjaci, kor mrtvaca, kostur na mrtvakom est eropregu, Ptica smrti) - didaskalije najavljuju dizanje zavjese, a na sceni mora da je Ritam boja, i ploha i tonova tako silno intenzivan da se ne razabire nita. - boje, zvukovi, kaos neodreenih oblika jednako su ivi, ako ne i stvarniji od ljudi - silovita vanjska i unutarnja dinamika ± ruilaka, bezumna strast i sirova snaga kao da su se odvojile od ljudi i ive samostalno na sceni - uoavanje boja kao slika stanja, a ne koloristikih obiljeja predmeta: boje intenzivne, ekspresionistiki naglaene; crveno, crno (crno kao imenica) ± ( sve e to pasti u crno; ljudi plivaju u bijeloj boji« modro nepoznato nitavilo« ) - zvukovi disonantni, neugodni, razulareni ( kaskade se zvukova rue halabukom, jedan herojski bariton u fonografu, sirene bioskopa u daljini, trube limeni bombardoni, jee bubnjevi, kanibalska pretpotopna vika« ) - didaskalije ne najavljuju dramsku radnju ili likove, najavljuju Kaos - didaskalijom Krlea istie simultanost svih navedenih pojedinosti, istie da se na sceni sve mora prikazivati istovremeno KRLEA: Sve moje drame iz onog vremena, oni simbolini dance macabrei, bezbrojna umorstva, samoubojstva, privienja, ono uznemireno odvijanje slika u furioznom tempu, sva ona jurnjava pokojnika, mrtvaca, bludnica, goruih anela i bogova, rovanje po grobovima« sve je to bilo traenje takozvane dramatske radnje u sasvim krivom smjeru. U kvantitativnom. (Golgota, Adam i Eva, Kraljevo). KRALJEVO = najbogatija, sredinja drama Krleinih Legendi. - javljaju se samo tipovi. = neindividualistiki, koralni ples ivota i smrti personificiran kozmikim tamburakim zborovima iza scene i masovnim dionizijskim kolima na njoj. Sve je jedan Äringipil³ («) pod velikim atrom neba u ovom teatrum mundi: («) planetarica plee s debelim kanonikom, dacar s milostivom, purgari i slijepci i ciganke sa prostitutkama, slukinje, soldati, cure, barabe, majmuni, arobnjaci, sve to kovitla se i plee. Vijori crni vihor ± laju pseta, poplaili se konji, propinju se pa gaze ljude («) ------------------------------------------------------------------------------------------------------Iz velikog kovitlaja uzvitla se kor mrtvaca koji su dosada u meteu plesali («). Mnogo objeenih, dri jedan drugomu trik, to s e spetljao oko vrata, pa onda otrovani sa grevito iznakaenim licem, rasplamsanih tjelesa, naikani noevima, jedni dre u ruci krvavo srce, drugi svoju glavu a iz vena im mlazi krv ± jedni imadu votanice u ruci ± popovi, klerici. Svi pleu oko Anke. 2

Krlea - Kraljevo

i skicirani ljubavni trokut ne koristi karaktere. Anka je naprosto Ona, Äona svaka³, Ävictrix Eva³, Ätip rune prostitutke, ali koja je ipak ve osjetila veliku nevienu enu³. i ime joj je NEINDIVIDUALNO, izvedeno iz puke pjesmice ÄAnice, duice³ Herkules je emblematsi pobjednik seksualnog odabira, Äizgleda kao trobojni plakat i reklama za hrvanje³. Janez je emblematski pobijeeni, samoubojica s uetom oko vrata. N

Tipizacijom po profesiji ± Janez = funebra Anka = kasafrajla Herkules = cirkuski strongman je povrno kamuflirana neindividualnost. Postoji i etniko-regionalna i klasna tipizacija : Turci, idovi, Makedonci, Kinezi, kumek estinan, malograanin, purgerske gospe

3