Kondenzacija u košnici i njeno iskorištenje Kako funkcionira upijač kojeg svaki pčelar može sam napraviti u nekoliko „zimskih“ minuta. Višak vlage u današnjim standardnim košnicama odlazi na vrh, preko propusnog pamučnog platna prelazi u piljevinu i hoblovinje koji „glume“ spužvu. Rezultat "spužve" je da voda - kondenzat ne kaplje po pčelama ali im je ta vlaga uvjek dostupna što je posebno bitno i dolazi do izražaja kada krene leglo. Manji je problem svi to dobro znamo što kondenzat unutar košnice kaplje po podnici i letu već što kaplje po samim pčelama unutar klupka te ih uznemirava i razdvaja. Ukoliko se kojim slučaju klupko razdvoji tijekom hladnih dana (ili noći) ta zajednica je u velikoj većini slučajeva osuđena na propast. Pčelari svjesni tog problema nude najrazličitija rješenja kako bi se taj kondenzat unutar staništa smanjio ili nestao. Nabrojimo neke:
Odškrinuta antivaroa podnica i limeni krov Skroz otvorena antivaroa podnica i limeni krov Zatvorena antivaroa podnica i krov bez lima na sebi Obična podnica i krov bez lima na sebi Vađenje prvog i desetog okvira u košnici
Naoko kad pčelarima plasirate teoriju da kondenzacije nema svi će pohrliti i usvojiti predloženo nema kondenzacije i kao "problem je rješen".
Problem kondenzata s nekim se metodama uistinu rješava, on nestaje ili se smanjuje, no kako su pčele "kondenzat" koristile tisućljećima u prirodi i preživjele ili kako ga koriste danas u prirodi kad se ljudi ne umješaju u njihove živote? Prije svega od pčela trebamo svi skupa učiti, pčele neće i ne mogu učiti od nas, ne zato jer ne bi mogle već jer ih mi još uvijek ne razumijemo u dovoljnoj mjeri da bi im pomogli više nego si to mogu one same bez ljudskog ometanja. Oduzimanjem onog što one koriste u prirodi nismo problem rješili, samo smo ga najčešće pojačali. Možda sa odgodom, možda odmah trenutno, ali problem provjetravanja košnice zimi (i ljeti) je pčelama najčešće velika smetnja. Posebno tijekom zimovanja, u klupku, iako će i u tim uvjetima u određenom postotku preživjeti.
Zamislimo sebe da kondenzat tijekom zime u svojoj kući riješavamo otvaranjem svih prozora i vrata, teško da bi nam bilo ugodno, ali bi vjerojatno neki od nas čak i preživjeli, neki bi oboljeli no neki nažalost tu cirkulaciju zraka ne bi podnjeli. Dakle isto je i sa pčelama, kondenzat im "smeta", ali istovremeno u određenom vremenu im itekako zatreba osobito kada krene leglo, van se zbog vremena ne može ili vode nema. Samu vodu možemo im osigurati i unutar košnice no postoje i druga rješenja. Jedno od mogućih je rješenje koje je lako primjenjivo na nastavljačama poput Langstroth košnice koja je poslužila i za ovu prezentaciju (ali i drugim vrstama košnica). Kako izgleda standardna Langstroth košnica, ako ju osmatramo gledajući njezine dijelove? Gledajući njezine dijelove odavno su pčelari ustanovili da su neki od njih „višak“ ili su iste zamjenili drugim nebitno da li novim ili uz manje preinake onima koji se već nalaze u ponudi. Tako su hranilice koje su nekad bile dio standardne opreme na mnogim pčelinjacima zamjenjene adekvatnijim višenamjenskim dijelovima ili potpuno izbačene iz upotrebe. Ventilacione mreže (ili hranilice) pčelari često upotrebljavaju za nešto drugo ili ih ne koriste nikad. A upravo su te ventilacione mreže (ili hranilice) poslužile kao „test“ ideje o iskorištavanju sveprisutnog zimsko-proljetnog kondenzata iz pčelinjih košnica. Za izradu jednog „upijača kondenzata“ nam je potrebno:
Pamučna tkanina 50x41cm Piljevina ili hoblovina Mrežica za komarce Bušilica Klamerica (ili čekić i čavlići)
Kako funkcionira „upijač suvišne vlage“u košnici tijekom klupka? U prirodi na primjer u deblu unutar kojeg su se pčele smjestile „višak“ vlage povlači ili upija samo deblo ostatak sa površine ili vlažnog debla služi pčelama za njihove potrebe oko uzgoja legla. Na sličan način zamišljeno je da funkcionira i upijač koji opisujem u članku i koji je već kao takav pčelarstvu u upotrebi. Masa, debljina i gustoća debla drugačija je od mase, debline ili gustoće drveta iz kojeg je sklopljena jedna košnica zar ne? Razlog je ušteda materijala i manja nabavna cijena. Veća gustoća masa stjenki smanjuje pojavu kondenziranja no košnice bi bile preskupe i preteške za svakodnevnu manipulaciju.
Višak vlage dakle u današnjim standardnim košnicama od kojih još jedno vrijeme ne očekivati "čuda" u izmjeni odlazi na vrh, a preko propusnog pamučnog (ili sličnog) platna prelazi u piljevinu ili hoblovinje koji „glume“ spužvu. Naravno može se koristiti i spužva odnosno bilo koji netoksičan upijajući materijal. Kako se ne bi stvorilo toliko vlage da bi postojala mogućnost povrata i kapanja po pčelama bočno na drvenim stranicama izbušimo ventilacione rupe. One omogućuju lagano prosušivanje istoremeno kako se vlaga i upija. Dio vlage ipak uvijek stoji na raspolaganju pčelinjim zajenicama koje je uzimaju preko tkanine. Tako se prirodni procesi imitirani iz debla prema primjerima života pčela u prirodi nastavljaju nadobrobit pčela. Iako pamučna tkanina drži dio vlage zahvaljujući upijajućem materijalu (piljevina, hoblovinje isl) nikad je nema toliko da ona kao takva kaplje po samim pčelama u klupku. Ukoliko mješamo različite upijajuće materijale omjer piljevine i ostataka hoblanja neka bude prema mogućnostima/dostupnosti materijala. Ukoliko radimo sa više hoblovinja a manje piljevine zrakopšropusnost će materijala biti veća a time i prosušivanje i obrnuto. Pčele kao što znamo podnose vrlo niske temperature i to zahvaljujući sposobnosti rotacije klupka i više nego zadovoljavajuće, dakle temperature im same posebi ne smetaju bar ne direktno. No kombinacije vode i hladnoće je za njih smrtonosna formula. Osim toga i činjenice da stabla upijaju dio vlage leta na deblima su sasvim drugačija nego ona koja koriste pčelari u standardnim košnicama. Ona im omogućuju sasvim drugačuju izmjenu zraka pa smo svjedoci da pčele kod priprema za zimu sve pukotine propoliziraju. Dakako da ne možemo u potpunosti uspoređivati standardne košnice koje koristimo u pčelarstvu s onim uvjetima koje nalazimo u prirodi, no možemo bar pokušati djelomično imitirati uvjete koje bi pčele same odabrale bez nas. Takav jednostavan upijajući materijal služi ujedino i izolator na vrhu košnice, dok ovisno o količini pčela u košnici prilikom ulaska u zimu bočne okvire možemo izvaditi i na njihovo mjesto staviti prazne koje smo na isti način popunili piljevinom ili nekim drugim upijajućim materijalom. Osim stvaranja povoljnih uvjeta treba naravno pripaziti i na prihranu/prehranu pčela. Med i pčelinja pelud su pčelinja prirodna hrana pa i time naravno najbolja opcija. No nije svaki med dobar za uzimljavanje, tako pčelar treba na primjer pripaziti prilikom samog procesa sakupljanja zimskih zaliha da se ne pojavi medenje medljike. Ukoliko se to ipak desi, a na to ipak kao pčelari nemamo nikakva utjecaja, taj med treba odmah vrcati ili ukoliko ga ne trebamo pčele odmah početi prihranjivati rijetkim sirupom kako bi negativni utjecaji medljike na (teška probava) mješajući smanjili na najmanju moguću razinu.
