VISOKA POSLOVNA ŠKOLA ZAGREB
KOMUNIKOLOGIJA SLUŽBENA SKRIPTA ZA ISPIT -ukratko-
Pripremila: Stana Odak Krasić
[email protected]
UPUTSTVA ZA UPORABU
1. Ova skripta, kako i sami naziv govori – je SKRIPTA za ispit i nije sinonim za knjigu INTERPERSONALNA KOMUNIKACIJA – GDJE SE MISLI SUSREĆU 2. U skripti se nalaze gotovo sva pitanja koja će se pojaviti na ispitu! Naravno, pitanja neće biti jednako formulirana kao u skripti. 3. Glavni smisao ove skripte je da Vam se olakša spremanje ispita, no ne utoliko ukoliko ćete samo umanjiti ovu skriptu prilikom printanja već utoliko da ju pročitate i po više puta! 4. Istina je da ima dosta tipfelera ti pfelera i možebitnih poluinformacija ali ne toliko ukoliko bi Vam mogle znatnije naškoditi na ispitu! (pa umjesto prigovaranja – ispravite!) 5. Ako imate ideju da skriptu umanjite i poneste na ispit - činite to na vlastitu odgovornost, ali Vam najtoplije preporučam odustajanje od istih jer ćete se na takav način sami izravno “izbaciti” s ispita! 6. Skripta je napisana maximalno skraćeno, što znači da su sve definicije i odgovori na pitanja šturi. 7. Ova skripta je nastala 2007. god. A svake iduće će se nadopunjavati. Dodatni materijali koji bi eventualno nedostajali, dobiti ćete na kolegiju nekiloko tjedan dana prije prvog roka. 8. Sretno na ispitu!
2
PITANJA I ODGOVORI
1. Što je komunikacija? Komunikacija je sredstvo s pomo ću kojeg dvije ili više osoba razmjenjuju informacije i međusobno utječu na svoja mišljenja i ponašanja. (definicija, ukratko)
2. Šest osnovnih značajki ljudske komunikacije? 1. Ljudi komuniciraju iz mnoštva različitih razloga 2. Komuniciranje razultira namjeravanim ili nenamjeravanim učincima 3. Komunikacija je obično obostrana 4. Komuniciranje uključuje najmanje dvije osobe, koje jedna na drugu utje ču u najednakoj mjeri 5. Komunikacija se dogodila i onda kada nije bile uspješna 6. Komuniciranje uključuje uporabu simbola
3. Objasnite prvu značajku ljudske komunikacije ( Ljudi komuniciraju iz mnoštva različitih razloga) Svaki oblik komuniciranja i stupanja u komunikaciji za sobom vuku neki RAZLOG. Razlog tako postaje pokreta čem svake komunikacije. O vrstama razloga ovisi i vrsta komunikacije. Često se u komunikaciju s
drugima upuštamo čisto iz zabave, ponekad kako bismo dobili
neku informaciju, zatim da bismo nekoga u nešto uvjerili... Kad razgovaramo s drugima onda nas o čito ne zanima samo boja njihova glasa, ve ć za svako stupanje u komunikaciju imamo neki razlog.
4. Objasnite drugu značajku ljudske komunikacije (Komuniciranje razultira namjeravanim ili nenamjeravanim učincima). Svako komuniciranje rezultira - namjeravnim ili nenamjeravanim učincima, nikada ne možemo apsolutno predvidjeti kakvo će biti naše komuniciranje, odnosno kakve ćemo učinke imati. Jer bez obzira kako Vi nekada nešto rekli i što pod tim mislili – ono ne mora uvijek biti tako shvaćeno. Npr. mužu koji zaboravi ro đendan svoje žene ni na kraj pameti nije da ju povrijedi, no on je to ipak napravio, pokazujući time da mu njen rođendan nije dovoljno važan da ga se sjeti.
3
5. Objasnite treću značajku ljudske komunikacije (Komunikacija je obično obostrana) Svaka komunikacija licem u lice je obostrana komunikacija! Pa i onda kada ispred sebe imate osobu koja nimalo nije zainteresirana za verbalnu komunikaciju s Vama, te Vam i svojim neverbalnim znakovima to jasno daje do znanja – ona i tada s Vama KOMUNICIRA. I Vaša komunikacija je i tada – obostrana. No, komunikacija masovnih medija (pisma, telefonski razgovori, televizija...) nisu tako obostrane kao što je to komunikacija licem u lice.
6. Objasnite četvrtu značajku interpersonalne komunikacije (Komuniciranje uključuje najmanje dvije osobe, koje jedna na drugu utječu u najednakoj mjeri) Ljudi komuniciraju jedni s drugima a ne jedni drugima. Kada govorimo o interpersonalnoj komunikaciji onda uglavnom mislimo na komunikaciju izme đu najmanje dvije osobe. Danas se komunikacija smatra aktivnoš ću (najmanje dvije osobe) u kojoj ni jedan čin i ni jedna izjava nemaju zna čenje mimo interpretacije uključenih osoba. Što bi zna čilo da svaka poruka svoje pravo zna čenje nalazi tek kod primatelja odnosno pošiljatelja, a značenje se stvara zajedni čki.
7. Objasnite petu značajku interpersonalne komunikacije (Komunikacija se dogodila i onda kada nije bile uspješna). Ovu značajku najednostavnije objašnjava primjer iz svakodnevnog života – dobili, izgubili ili igrali neriješeno na Svijetskom nogometnom prvenstvu s Englezima, nitko nam ne će moći osporiti da smo ipak IGRALI (i naravno, OPET pobjedili)!!! To je činjenica i kad je riječ o komunikaciji bez obzira na to postižu li komunikatori svoje ciljeve ili ne postižu. Komuniciranje je ono što radimo kada drugima (verbalno ili neverbalno) iskazujemo svoje misli i osjećaje. Radimo li to uspješno to je posve drugo pitanje...
8. Objesnite šestu značajku interpersonalne komunikacije (Komuniciranje uključuje uporabu simbola) Sve naše misli, geste i osje ćaji sadrže simbole. Komunikaciju olakšavaju što su zna čenja tih simbola ujedna čenija. Ako u komuniciraju sa svojim prijateljem koristite pojam “lud” u pozitivnom slislu, odnosno kao sinonim za “otka čen, veseo…” i ako on to tako razumije – 4
neće doći do nikakvog krivog razumjevanja. No, ako je suprotno, odnosno ako Vaš prijatelj pojam “lud” shvaća isključivo i samo kao negativan pojam – mogao bi se jako uvrijediti na tu Vaš klasifikaciju. No, upravo činjenica da ljudi često pridaju drugačija značenja istim simbolima jedan je od najve ćih izazova ljudskom komuniciranju.
9. Koga su novinari nazivali prvim pravim “stručnjakom u komuniciranju” ? Predsjednika Ronalda Regana
10. Što su SIMBOLI? Simboli su riječi, geste, slike, zvukovi ili pokreti
11. Što komuniciramo? Komuniciramo poruke, a one su potencijalno smislene i informativne, te mogu imati značenje.
12. Što su poruke? Poruke su nizovi simbola.
13. Kakve mogu biti poruke? Poruke mogu biti informativne, smislene i zna čajne tj. za nekoga mogu imati zna čenje.
14. Informativne poruke (objasniti i navesti primjer) Poruke informativnog karaktera su one poruke koje sa sobom nose informaciju. Poruke moraju smanjivati neizvjesnost da bismo ih mogli smatrati informacijama. Npr. Poruka: “Taj pas grize” na ulaznim vratima našeg stana – je informativa poruka nekom tko ne zna da imamo psa i da naš pas grize, ali nama koji ve ć imamo tu infoamciju ova poruka nije informativna.
15. Smislene poruke (objasniti kakve su to smislene poruke i o čemu ovise) Smislene poruke su u pravilu one poruke koje u sebi nose smisao –„ ja sam bila i on je otišao” također je poruka ali poruka koja nema smisla „ja sam bila tamo ali je on otišao prije mene” je smislena poruka... smislene poruke prvenstveno ovise samom oblikovanju poruka, „oruđa” koja nam služe prilikom tog oblikovanja je gramatika i jezik. 5
16. Značajne poruke (objasni kakve su to poruke i navedi primjer) Značajnim porukama nazivamo one poruke koje nekome imaju neko zna čenje. Postoji teza da svaka poruka u sebi ima neko zna čenje. Teza nije neistinita, ali nije u potpunosti ni istinita. Značajna poruka ze nas je „Ispit iz Komunikologije uop će nije težak!”, pogotovo ako je upućena od strane profesora ili profesorice koja predaje taj kolegij, ali ova poruka iako smislena i informativnog karaktera jednom studentu novinarstav na Fakultetu političkih znanosti, nimalo nije zna čajna...
17. Denotativo značenje Kako znamo da su zna čenja u ljudima a ne u rije čima upravo ova činjenica igra veliku ulogu u razumjevanju. Denotativna su zna čenja - deskriptivna zna čenja, koja su zna čaja većini ljudi neke kulturne sredine. Npr riječ ljubav – može se naći u svakom riječniku
18. Konotativno značenje Konotativna su zna čenje osobna zna čenja koja nije tako lako otkriti i koja ne moraju biti zajednička većem broju ljudi Npr. Riječ ljubav može se interpretirati na mnogo na čina, od simpatije do opcesije, od bratske ljubavi do bra čne.
19. Koja znanja su nam potrebna za oblikovanje poruka (1,2 i 3)? Ljude od djetinjstva u če kako upotrebljavati materinji jezik, kako “ čitati” ljude i sutacije i kada treba govoriti a kada šutjeti. Znanje koja su nam prijeko potrebna za oblikovanje poruka i razumjevanje istih, te za uspješnu verbalnu komunikaciju s drugima su: 1. gramatika, 2. znanje o drugoj osobi, i 3. poznavanje situacije.
20. O čemu ovisi izbor metode istraživanja? (jedna riječ) O cilju!
21. Koje je najčešće sredstvo za proučavanje komuniakcije (jedna riječ) ? Znanost!
6
22. Verbalna i neverbalna ponašanja (objasniti i navesti primjer) Komunikacija uglavnom uklju čuje verbano i neverbalno ponašanje. Komuniciranje nije samo funkcija riječi, veliku ulogu u uspješnoj komunikaciji igraju - neverbalni znaci koji ju prate. Komponenta sadržaja sastoji se od onoga što je rečeno ili učinjeno Relacijska komponenta ili komponenta odnosa obuhva ća kako je to rečeno ili učinjeno. Komponenta sadržaja i relacijska komponenta ovisna su jedna o drugoj te u jednakoj mjeri utječu jedna na drugu. Gotovo je jednako važno ŠTO re ći koliko i KAKO nešto re ći. Npr. Da biste nekome iskazali koliko vam je do nekog stalo možete koristiti re čenicu „VOLIM TE” koja po svojoj formi i sadržaju jasno pokazuje što osjećate, no prilokom govorenja istog jako je važan i na čin KAKO ćete to reći.
23. Spontana, uvježbana i planirana ponašanja (objasniti i navesti primjer) Ljudi su saloni sami sebe smatrati prvenstveno racionalnim bi ćima, a ne emocionalnim. Više nam se sviđa pomisao kako su naša djela posljedica razuma a ne osje ćaja. No, ipak ne postoje nikakvi kona čni dokazi za tezu po kojoj su ljudi u svojim ponašanjima više racionalni nego emocionalni. Čovjek je sposoban veliki dio svojih emocionalnih ponašanja prikazati u racionalnom obliku.
Spontano ponašanje – je komunikacijsko ponašanje ujvetovano osje ćajima bez spoznaje kontrole uop će. Takva ponašanja mogu biti i verbalna i neverbalna. Primjeri takvih ponašanja: gledate Dnevnik djeca oko Vas urlaju, a Vi iznanada povi čete – PRESTANITE!!! tako glasno i prodorno da iznenadite i sebe i njih...
Uvježbano ponašanje – ponašanje koja se tako dobro nau či ili uvježba da se može izvoditi bez svjesnog planiranja. Primjeri takvih ponašanja susre ćemo u svakodnevnoj komunikaciji, to su npr. Pozdravi koje izgovaramo gotovo automatski - Dobar dan, kako si, šta ima??? - automatizmom i odgovaramo – Dobar dan, dobro, a ti?, nema ništa…
Planirano ponašanje - ponašanja koja nam se čine primjerenima u nekoj situaciji, zahtjevaju veći spoznajni napor. To su ustvari promišljena ponašanja. Primjeri ovakvih ponašanja nemamo u svakodnevnom komuniciranju prvenstveno zato što zahtjevaju veliku pripremu i promišljenost, ovakva ponašanje naj češća su u razgovorima za posao, novim upoznavanjima i td…
7
24. Što je to izravna povratna veza ili personalni feedback? Personalni feedback obuhva ća komunikatorove verbalne ili neverbalne reakcije na partnerove verbalne ili neverbalne akcije. Da bi se ostvario ovakav oblik veze, komunikacija mora uklju čivati najmanje dvije osobe: jednu koja po činje komuniakciju a drugu koja na poslane informacije šalje svoje akcije. Personalni feedback uvijek je usmjeren prema nekoj konkretnoj osobi ili prema nekim konkretnim osobama a ne prema skupini ili agregatu nepoznatih ljudi.
25. Unutarnja i vanjska pravila komunikacije (pojasniti i navesti primjer) Unutarnja pravila – su standardi ponašanja, koje su partneru uspostavili za vlastitu uporabu u međusobnom komuniciranju. To su pravila specifi čna za neki konkretni odnos.
Npr. Dvije prijateljice mogu izbjegavati neku temu o kojoj nemaju zajedni čko razmišljanje. One postavljaju svoja unutarnja pravila koja vrijede za izbor tema razgovora.
Vanjska pravila – nemetnuli su drugi ljudi ili situacije. Takva pravila se još nazivaju društvenenim normama.
Npr. Dvije osobe koje se tek upoznaju, najvjerojatnije se ne će upustiti u razgovor o intimnim temama (osim ako nisu pijani!).
26. Prvi „profesori” komunikologije bili su? Stari Grci.
27. Procvatom religije komunikologija bilježi svoj najveći ili najmanji napredak? Najmanji.
28. Najranije zabilješke o raspravama o komunikaciji datiraju iz kojeg razdoblja? Klasičnog doba.
29. Prvi studij komunikologije pod vodstvom fdavida Berloa počinje na kojem Sveučilištu? Michigan State.
8
30. Tko su bili empiristi? Empiristi su bili znanstvenici koji su sa svojim djelovanjem započeli u doba renesanse. Empiristi su vjerovali da se pouzdano znanje može ste ći samo osjetilima i da se takvo znanje mora provjeravati pokusima.
31. Tko su bili racionalisti? Racionalisti su bili znanstvenici koji su sa svojim djelovanjem zapo čeli u doba renesanse. Racionalisti su vjerovali da je razum važniji od bilo kojeg eksperimenta i da se samo razumom može odrediti što je dobro u moralnom pogledu.
32. Što je to bila ideja deteminizma? Prema determinističkom pogledu sve što postoji nužno proizlazi iz jednog ili više prethodnih uvjeta.
33. Biheviorizam Bihevioristi su bili znanstvenici koji su vjerovali da se istraživanje ljudskog ponašanja mora usredotočiti samo na ono što se može opažati izvana.
34. Kognitivizam Kognitivisti su bili znanstvenici u čijem se centru učenja nalazila misao a ne vanjski podražaj. Kognitivnist dakle vjeruju da je misao, a ne vanjski podražaj, uzro čnik ljudskog ponašanja.
35. Koga smatramo ocem Međunarodne komunikacijske udruge? Eldwooda Marry-a.
36. Kako djeca uče komunicirati? (tri načina...) Osim procesa otkrivanja i podu čavanja kao osnovnih metoda kojima djeca u če, veliki dio učenja je i slučajan proces. Neke od metoda kojima djeca i odrasli sura đuju u razvoju dječ je komunikacije su: 1. Oponašanje 2. Proširivanje i ispravljanje 3. Kategorizacija 9
37. Ograničeni i razrađeni jezični kod kod djece? Djeca, kao i sva ostala ljudska bi ća, žive u nejednakim sredinama, što je i potaklo određene istraživače i znanstvenike u istraživanje jez čnih kodova, kod djece. Tako su došli do razlikovanja dvaju kodova: Ograničeni jezični kod – je onaj gdje govornik pretpostavlja da je primatelju poznat kontekst njegovog iskaza. (kra ća forma, nejasnije i nesmislene re čenice) Razrađeni jezični kod – ne predstavlja da je slušatelju jasan kontekst. (duži oblici, pri čanje “u širinu”, jasnije rečenice, smislenije)
38. Tko ima najveći utjecaj na razvitak komuniciranja kod djece? (nabroji i pojasni) Najveći utjecaj na razvoj komunikacije kod djece ima svakako OBITELJ. Svoje prve godine života dijete provodi uglavnom u obiteljskoj sredini. Daljnji zna čajan utjecaj svakako imaju ISTODOBNICI, odrastanjem se dijeca sve više po činju družiti s drugom djeom (u vrtićima, školama...), EMOCIJE također igraju veliku ulogu u razvitku komunikacije, tako đer SPOL...
39. Što je intarpersonalna komunikacijska kompetencija? Stupanj u kojemu su na čija ponašanje primjerena situaciji i tako omogu ćuju osobi da ostvati svoje individualne i relacijske ciljeve
40. Kompetencija: primjerenost i uspješnost ponašanja Da bi se ponašao kompetentno, komunikator mora govoriti ili činiti ono što je primjereno situaciji I ujedno uspješno s obzirom na njegove individualne I relacijske ciljeve.
Primjerenost znači mjeru u kojoj je komunikatorovo ponašanje ispravno u usporedbi s društvenim pravilima koja su relevantna za tu interakciju. Npr. Primjerena je reakcja na izraz „Hvala” odgovoriti - “Nema na čemu”
Uspješnost se tiče namjere u kojoj komunikatorovo ponašanje pomaže ostvarivanju individualnih I relacijskih ciljeva Npr. Ako je ne čiji cilj privući pozornost osobe koja upravo razgovara s nekim drugim onda upadanje u rije č nije uspješno ponašanje, ali je ujeno i neprimjereno situaciji.
10
41. Kompetencija : situacijske razlike Situacijska perspektiva podrazumjeva da nema vještina I sposobnosti kje bi bile primjerene u svim situacijama. Nemogu će je sastaviti neki univerzalni popis situacija u kojim abi određena ponašanja bila kompetentna za ve ći broj ljudi.
42. Koje dvije vrste društvenih vještina poznajemo? Postoje dvije vrste društvenih vještina: kognitivne I bihevioralne. Kognitivne vještine pomažu osobi da otkrije na čine uspješna ostvarivanja osobnih i relacijskih ciljeva Bihevioralne vještine pomažu joj da te ciljeve ostiari.
43. Empatija (kognitivna vještina) Empatia - tiče se osjetljivosti za mišljenje i osje ćaje drugih osoba. Empatija je način da posjetimo svijest drugih, kako bismo na taj na čin došli do informacija do kojih ne možemo do ći drugim načinima. Ona komunikatorima omogu ćuje da dođu do informacija o drugima, koje zatim mogu upotrijebiti u izboru riječi, stila prezentacije i izboru strategija. Empatija nije nužna u svim vrstama interpersonalne komunikacije, no ona uvijek može poboljšati komunikaciji u kompetenciju.
44. Zauzimanje društvenih perspaktiva (kognitivna vještina) Zauzimanje društvenih perspektiva je sposobnost zaklju čivanja o mogu ćnostima ili opcijama koje su pred drugim osobama. Onoliko koliko shva ćamo način na koji drugi vide situaciju i svoje mogućnosti u izboru ponašanja, toliko možemo predviđati njihove budu će poteze. Ova vještina nam omogu ćuje da reagiramo na primjren i uspješan na čin.
45. Kognitivna komplaksnost (kognitivna vještina) Kognitivna se kompleksnost ti če broja i vrste pojmova i shema kojima netko raspolaže radi interpretacije različitih aspekata svoje okoline. (Konstrukti – su mentale strukture koje ljudima služe kao osnovica za interpretaciju zna čenja predmeta, ljudi i zbivanja.
46. Osjetljivost za standarde odnosa (kognitivna vještina) Komunikacijska kompentencija rezlikuje se u ovisnosti o tipu odnosa. U tijeku razvitka nekog odnosa ljudi stvaraju o čekivnja o tome što je svakom od njih činiti i reći, a što nije. 11
No ljudi nisu svijesni takovih o čekivanja. Postaju ih svjesni tek u tijeku kada ona nisu ispunjena. Npr: šala u nekoj situaciji je primjerena i izaziva bujicu smjeha kod poznatih prijatelja, a u drugoj uzrokovat će smješak osobe koju tek poznajete.
47. Poznavanje situacije (kognitivna vještina) Postoje četiri primjene uporabe poznavanja situacije (Cody i McLaughlin): 1. Ljudi poznavanje situacije faze kao okvir za ocjenjivanje drugih 2. Ljudi interpretiraju informacije u skladu s razvojem situacije, vodeći računa o vlastitim ciljevima što ih žele ostvariti u toj situaciji 3. Ljudi ulaze u situacije, izbjegavaju ih ili ih mjenjaju u skladu s vlastitim scenarijima o sebi a u situaciji poznavanju samih sebe ili o percepiranim kompetencijama. 4. Ljudi se služe znanjem o situaciji radi održavanja vlastitog ponašanja
48. Samopraćenje (kognitivna vještina) Istraživanja pokazuju da osobe s razvijenim samopra ćenjem brižljivo pramatraju izraz lica svojih sugovornika i služe se s tim opažanjima u vo đenju vlastitog ponašanja. Te osobe sklone su humoru. Samopra ćenje može znatno poboljšati kompetenciju. Ako imaju razvijenu sposobnost samopra ćenja, komunikatori mogu mjenjati svoj na čin izlaganja u slučaju da drugi ne reagiraju u skladu s njihovim željama.
49. Uključenost u interakciju (bihevioralna vještina) Ova bihevioralna vještina ti če se mjere u kojoj osoba sudjeluje u konverzaciji. Sastoji se od:
Rasponzivnost – tedencija mentalnom reagiranju na socijalne okolnosti i prilagodbu tako da osoba zna što i kada treba reći. To je pokazatelj sklonosti da se kaže ono što je prikladno za neku situaciju
Perceptivnost – stupanj u kojem osoba zna zna čenje kojeg drugi pridaju vlastitom ponašanju i zna čenje koje osoba treba pripisati ponašanju drugih
Pozornost- se odnosi na mjeru u kojoj je osoba svjesna podražaja u svojoj okolini 50. Upravljanje interakcijom (bihevioralna vještina) Osim što mora biti uključen u interakciju komunikator mora znati i kako njome upravljati radi ostvarivanja vlastitih ciljeva. Sposobnost upravljanja interakcijom stje če se u 12
djetinjstvu u dobi u kojoj se u če pravila uspješne interakcije. Jedan aspekt konverzacije, koji zahtjeva upravljanje konverzacijom jest uzimanje rije či. Ljudi vrlo rano uče jedva vidljive znakove koji im govore kada da govore, a kada da slušaju. Npr. kad su ljudi spremni prepostiti riječ drugome, njihov se govor malo usporava.
51. Fleksibilnost ponašanja (bihevioralna vještina) Fleksibilnost ili gipkost ponašanja ozna čuje mjeru u kojoj komunikatori poznaju i primjenjuju alternativa ponašanja radi ostvarivanja jednog te istog cilja. Kada neki razgovor počne još se ne može predvidjeti u kojem smjeru će se on odvijati. Konverzacijska devijacija – je situacija kada se prekrši neko pravilo konverzacije, npr. kada neko nekom upadne u rije č.
52. Slušanje (bihevioralna vještina) Slušanje znatno pove ćava komunikacijsku kompentenciju. Malo je sposobnosti komunikatora na tolikoj cijeni kao sposobnost dobrog slušanja .Bez dobra slušanja malo je koristi od zauzimanja društvenih perspektiva i samopra ćenja. Da bi se komunikacija mogla prilagođavati potrebama drugih oni se moraju slušati. Svatko može poboljšati svoje sposobnosti slušanja.
53. Društveni stil (bihevioralna vještina) Stil označuje način komuniciranja a ne njegov sadržaj. To je ustvari jedan oblik obrasca kojeg pojedinac primjenjuje u interakciji. Stil ozna čuje kako se nešto kaže. Četri ključna svojstva svakog stila su: dominacija, pažljivost, osobine jezika i samootkrivanje. Postoje mnoge vrste stilava, uspješnost odre đene vrste stila ovisi o mnoštvu činitelja (situacija, spol komunikatora, narav obavijesti koja se prenosi..)
54. Strah od komunikacije (bihevioralna vještina) Neki se ljudi jednostavno boje komunicirati. Taj strah djeluje i na njihovo ponašanje tijekom komunikacije. Komunikacijski strah ili komunikacijska aprehenzija nije ništa drugo nego oblik straha od stvarne ili pretpostavljene komunikacije s drugima. Popratne pojave su: drhtanje, nesposobnost gledanja sugovornika, izbjegavanje društvenih situacija i sustezanje od sudjelovanja u razgovoru. Činjenica je da se svatko od nas ponekat osje ća nervozno u komunikaciji s drugim ljudima, pogotovo kad je rije č o raznim prezentacijama i
13
predavanjima pred ve ćim brojem ljudi, no ako je takav srtah velik i stalan, on svakako u velikoj mjeri utječe na našu komunikacijsku kompetenciju.
55. Konverzacija Konverzacija je – vrlo složena aktivnost, oja zahtjeva mnoštvo vještina. Svaki sudionik unosi u konverzaciju ili u razgovor skup pravila o tome kada će se govoriti, koliko dugo, koliko će biti kontakta o čima, kakva će biti udaljenost među sudionicima, o jačini njihova glasa i dr. Ako dva čovjeka potiču iz iste kulture, najvjerojatnije će imati ista pravila konverzacije. Takva zajedni čka pravila konverzaciju čine uspješnom. Ali je ona, sama po sebi, jako komplicirana unatoč tim istim pravilima. Konverzacijom održavamo, poboljšavamo, slabimo i razaramo naše odnose. Konverzaciju možemo smatrati kao TVAR od koje se grade odnosi.
56. Pravila i vrste konverzacije (nabrojiti i opisati ih) Konverzacijska pravila su propisi o verbalnim i neverbalnim ponašanjima koja bi sudionici trebali očitovati u određenom tipu interakcije. Kada govorimo o vrstama interakcije onda mislimo na: neslaganja, rasprave, pregovaranja, pozdravljanja i dr.
Preuzeta pravila - su ona koja u čimo od drugih ne mijenjaju ći ih znatnije. Npr. Nije pristojno okrenuti se od osobe koja govori, ne prekidaj govornika ako za to nemaš razlog...
Osobna pravila – su propisi pojedinih osoba za vlastito ponašanje. Npr, ako me netko uvrijedi, ne ću mu dati priliku da se ispri ča Komunikatori moraju koordinirati svoja pravila, jer samo tako mogu znati što da o čekuju jedan od drugog
57. Struktura konverzacije (5 faza) Frentzov model u 5 faza: 1. Incijalna faza: razmjena pozdrava 2. Definiranje pravila. Faza dogovaranja o tipu interakcije i o potrebnom vremenu 3. Potvr đivanje pravila: “potpisivanj ugovora” o tipu interakcije i vremenu koje će se na nju potrošiti 4. Faza strategijskog razvitka. Razdoblje rasprave o temi 5. Završna faza: promjena teme ili oproštaj
14
58. Opravdanja To su isprike ili izgovori za neprimjerena ponašanja. Pomo ću njih nelogično bi ponašanje trebalo dobiti izgled logi čnog.
59. Konvergencija (4 osnovna načela ) Konvergancija je pozicioniranje verbalnih i neverbalnih ponašanja. Naime jedno je znati što će se reći, a drugo kada to treba u činiti. Četiri osnovna načela: 1. načelo količine zahtijeva 2. načelo kakvoće zahtjeva 3. načelo relevantnosti 4. načelo načina
60. Konsenzualna pravila Bitan uvijet koordinacije u komunikaciji daju konsenzualna pravila. To su zajedni čka pravila. Npr. ako dvije osobe imaju jednaka pravila o tome kako bi trebala izgledati zabava koju trebaju zajedno organizirati – njihova će interakcija biti uspješna.
61. Neverbalno upravljanje konverzacijom Osim toga što u konverzaciji upravljaju svojim verbalnim izrazima, komunikatori to čine svojim neverbalnim ponašanjem. Izrazi lica, tjelesni pokreti, kontakt o čima, udaljenost na kojoj se govori i konverzacijski regulatori, kao što su kimanje glavom, sve to pridosnosi dojmovima što ih komunikatori stje ču jedni o drugima o odnosima te sadržaju poruka. Neverbalna ponašanja u interpersonalnoj komunikaciji jednko su važna kao i verbalna.
62. Kako popravljamo pogreške u konverzaciji? Pogreške u konverzaciji popravljamo poduzimau ći tzv. Konverzacijske popravke ponašanja kojima se mijenja interpretacija pogrešnog ponašanja. A to su: opravdavanja, isprika, racionalizacija, odbacivanje i demanti.
15
63. Interpersonalna parsuazija Interpersonalna persuazija je vrsta interpersonalne komunikacije kojoj je specifi čna odlika namjera od strane najmanje jednog komunikatora promjeniti mišljenja, osje ćaje ili ponašanje barem jedne osobe . Dok interpersonalna komunikacija može biti posve spontana – interpersonalna persuazija u pravilu sadrži uvježbana i planirana ponašanja. Takva ponašanja – odabrana tako da mogu promjeniti drugu osobu – nazivamo i strategijskim. Oblik planskih strategija – kada razmišljate o tome kako biste pristupili odre đenoj osobi kako bi promjenili neka njena mišljenja , ponašanja ili osje ćaje.
64. Vrste ishoda persuazije Kada govorimo o persuaziji onda često znamo sam proces persuazije zamišljati kao neki radikalni podhvat krajnjeg mjenjanjanja mišljenja , kada osoba iz jedne krajnosti mišljenja prelazi u drugu. Postoje tri vrste ishoda persuazije: oblikovanje reakcija, potvr đivanje reakcija i mjenjanje reakcija. Do oblikovanja rekacija dolazi kada uvjeravana osoba ne zna kako bi reagirala u nekoj situaciji, jer s njom nema iskustva ili se po prvi put našla u takvoj situaciji ili ne poznaje bit sadržaja i dr. (Npr. strah djece od dizala... stomatologa...) Do potvr đivanja reakcija dolazi u situaciji već usvojenih stavova i ponašanja, koja ne želimo mjenjati,već ih želimo učvrstiti protiv promjena. (Npr. tako odlasci u Crkvu mogu poslužiti pojačavanju već stečenih religioznih stavova i ponašanja)
Mjenjenje rekacije ujedno je onaj oblik persuazije na koji milsi ve ćina ljudi kada govori o persuaziji. I mjenjanje reakcija trajan je proces. Naime, ljudi imaju sklonost zadržavati i ponašanja koja su se u prošlosti pokazala uspješnim. Voljni su ih mjenjati samo ako za to imaju dovoljno razloga. A upravo to zahtijava više vremena.
65. Pristajanje i prihvaćanje Pristajanje uključuje usvajanje ne čijeg zahtjava, naredbe, pravila ili mišljanja samo zato što bi sve drugo izazvalo ve će probleme. Npr. strastveni puša či pristaju na nepušenje u avionu samo iz sigurnosnih razloga
Prihvaćanje se postiže samo tako što osoba mora promjeniti ne samo svoje ponašanje nego i steći uvjerenje o vrijednosti te ponude. Npr. strastveni puša či koji se ostavljaju
16
pušenja ne zato što je to zabranjeno i nije ugodno ostalim oko njega nego zato što shva ća koliko njemu osobno pušenje smeta, skra ćuje život i td...
66. Što je stav? Stav – je ustvari sklonost za određeni način reagiranja na neki objekt ili skupinu objekata. Npr. crveno svijetlo na semaforu podražaj je koji izaziva pritisak na ko čnicu, glazba može biti podražaj na plas.... Stavove možemo određivati samo na osnovi promatranja vanjskog ponašanja. Stanje svijesti neke osobe nije mogu će vidjeti. Zaključivanje na relaciji rekla- čula definiran je kao proces u kojem netko usvaja informaciju dobivenu od neke osobe koja neki doga đaj ili osobu nije izravno upoznala (novine – trečevi).
67. Osnovne teorije persuazije – teorije učenja. Teorijama učenja objašnjava se proces usvajanja novih stavova i ponašanja te na čini njihova mjenjanja.
Klasično uvjetovanje – izraz je koji ozna čava učenje preko povezivanja ili asociranja. Kao što smo već rekli često persuazija nema za cilj stvaranje nekog posve novog stava, nego mjenjanje postoje ćeg. To znanstvenici ove škole nazivaju protuuvjetovanjem. U takvim se slučajevima neki predmet, osoba ili zbivanje, koji ine če izazivaju pozitivne reakcije nastoje povezati s ne čim što izaziva negativne ili obrnuto. Npr. dijete koje ne voli ići u crkvu na misu, može se pridobiti da ide tako što mu se obeća sladoled poslije mise.
Operantno uvjetovanje – oblik je persuazije sličan klasičnom uvjetovanju. I u njega uspjeh ovisi o primjeni nagrade ili kazne.
68. Osnovne teorije persuazije – teorije konzistencije Teorije spoznajne konzistencije idu me đu najpopularnije kategorije teorije persuazije. One polaze od pretpostavke da se ljudi ne osje ćaju ugodno ako se u njima kuhaju suprotne ili nekonzistentne misli. Osnovno polazište teorije ravnoteže jedne od najranijih teorija konzistencije, jest uvjerenje da ljudima smetaju kontradiktorna mišljenja.
Samouvjerenje suprotno – prema ovoj teoriji ljudi su svoji najbolji uvjeravatelji. Samouvjeravanje u suprotno postiže se tako da ljude uvjerimo u potrebu pobijanja svojih stavova. 17
69. Osnovne teorije persuazije – teorije društvenog i osobnog prosuđivanja Pojas prihvaćanja – tiče se preferirane pozicije uvjeravanog u vezi s nekim pitanjem. Ako nije posebno dogmati čan, uvjeravani će prihvatiti i takve tvrdnje koje više ili manje odstupaju od njegova osnovnog stava. Dakle, u tom pogledu postoji neki raspon, definiran pojasom prihvaćanja.
Pojas odbacivanja – vezan je uz ideje neprihvatljive uvjeravanoj osobi. Npr. ako je netko protiv pobačaja, on će biti nepristupačan za bilo kakve razloge o prekidu trudno će.
Pojas neutralnosti – obuhva ća argumente prema kojima je uvjeravani neutralan. Ako je tema uvjeravanja u tom pojasu, uvjeravatelj mora ponajprije uvjeriti ciljnu osobu da joj je ta tema važna. Tek se tada javlje mogu ćnost uvjeravanja radi prihva ćanje nekog gledanja ili ponašanja.
70. ACE model persuazije ACE model persuazije – uključuje prosudbu i razmatranje kojeg provodi uvjeravani. Prema ovom modelu ljudi se u svome izboru oslanjaju na tri kriterija: Ti su A adekvatnost ili prikladnost, C konzistencija ili dosljednost (consistency) i E efektivnost ili uspješnost.
71. Strategije persuazije Strategije persuazije su opći smjerovi ili vodiči za postizanje nekih ciljeva a možemo re ći da je tu riječ i o širim modelima verbalnog i neverbalnog ponašanja. Npr. prijetnje, obećanja, podsjećanje na dugove... Uvjeravatelj sam odlučije koju će vrstu persuazije koristiti za postizanje vlastitih ciljeva.
72. Vrijable u izboru strategije Varijable u izboru strategije – prema Bergeru prilikom odabira strategije uvjeravatelj u obzir mora uzeti jednu ili više varijabli s ovog popisa: 1. vrijeme – koje mu stoji na raspolagaju za postizanje ciljeva 2. prijašnju uspješnost neke strategije 3. legitimnost strategije 4. posljedice za odnos 5. stupanj intimnost s uvjeravanim 6. odnos snaga 7. uvjeravateljeve li čnost 18
73. Taksonomija strategija Taksonomija strategija – većina strategija pripada kategoriji „dobivanja pristanka“. No, nekim od njih je svrha stvaranje prijatelja, izbjegavanje osje ćaja nelagode, umirivanje drugih i riješavanje sukoba. Najviše proučavane su upravo ove – dobivanja pristanka. Tako se otkrilo – da trajenje odnosa znatno utje če na izbor strategije. Kad je rije č o dugotrajnim odnosima ljudi su skloniji obe ćanjima i altreuističkim poticajima. Upotreba negativnih poticaja u takvim su odnosima rijetkost. Mnogim ljudima nije poznato svih 16 raspoloživih strategija. Znaju za njih samo 5 – 6 ili se pak uvijek koriste samo jednom.
74. Što su raspoloženja ? U nekim novijim teroijama smatra se da se osje ćaji i raspoloženja bitno razlikuju. Prema tim teorijama raspoloženja su – manje intenzivna od osje ćaja i nisu u vezi s konkretnom osobom, predmetom ili zbivanjem. Smatra se također da su raspoloženje dugotrajnija od osjećaja. Raspoloženja bitno utje ču na naše interpretacije zbivanja. Istraživanja su pokazala da ako su ljudi pozitivno raspoloženi pozitivno se odnose i prema okolini a u negativnom raspoloženju reagiraju na negativan na čin
75. Činitelji koji utječu na oblikovanje odnosa Jedna od važnih zna čajki odnosa je činjenica da mnogi od njih nastaju i prestaju mimo naših odluka. U neke smo odnose dospjeli samim ro đenjam. Drugi nastaju tijekom zaposlenja ili su posljedica braka. Mnogo je činitelja koji utječu na broj, vrstu i kvalitetu odnosa s izabranim i neizabranim partnerima. Npr: socioekonomski status, dob, spol...
76. Teorije razvitka odnosa Postoji nekoliko teorija razvitka odnosa: samootkrivanje, pridavanje, društvena penetracija, odnos kao proces, perspektiva društvene razmjene...
77. Tipovi odnosa Da bi u društveni život unijeli reda, ljudi svoje odnose kategoriziraju. Takva kategorizacija ili tipizacija pomaže im da odrede što se od njih o čekuje u nekom odnosu. Mi smo obradili
19
6 vrsta odnosa: znanci, prijatelji, intimni odnosi, brak, odnosi izme đu roditelja i djece i braća i sestre.
78. Komuniciranje u malim grupama Komuniciranje u malim grupama dobilo je svoj najve ći poticaj radovima Kurta Lewina. On postavlja hipotezu da svaka osoba u okvirima grupe ima svoj „životni prostor” koji dijeli s drugim članovima. Grupu smatra nekom vrstom „polja” unutar kojeg se odvijaju me đusobni odnosi njenih članova.
79. Definicija i vrste grupe Pod pojmom male grupe podrazumjevamo najmanje dvoje a najviše petnaest članova grupe. Jako je teško odrediti idealan broj članova grupe. No, što je supina ve ća to je veća vjerojatnost da će manji broj članova monopolizirati raspravu. Smatra se da postoji pet osnovnih vrsta grupe: prigodne, karakteristi čne, grupe za u čenje, grupe za odlu čivanje i akcijske grupe.
80. Razvojne faze grupe Istraživači su se usuglasili oko tri razvojne faze grupe: 1. faza usmjeravanja 2. evolucijska faza 3. kontrolna faza
81. Komunikacija i strategija Da biste u svojoj komunikaciji postigli željene rezultate , trebate razviti strategiju komuniciranja. Mnogi od nas intuitivno razmatraju osnovne korake kao što je odlu čivanje na koji način želimo komunicirati – licem u lice, telefonom, poštom ili e-mailom. Također unaprijed razmišljamo o primatelju poruke i o tome koju poruku želimo prenIjeti. Rezultat nije uvijek zadovoljavaju ći. Postoje brojne zapreke koje mogu iskriviti poruku. Dobro razvijena streategija smanjuje broj zapreka u komunikaciji i povećavamogućnost uspjeha bilo kojeg komunikacijskog zadatka.
82. Četiri temeljna elementa strategije •
strategija komunikatora
•
strategija publike 20
•
strategija kanala
•
strategija poruke
83. Strategija publike Analizom publike mogu se procjeniti njezine potrebe,a komunikator može ostvariti svoje ciljeve. Publiku treba analizirati prije oblikovanja poruke da bi mogli prilagoditi svoju komunikaciju,da bi se ona podudarala s interesima i o čekivanjima publike. Publiku možemo analizirati odgovaranjem na pitanja: Tko je vaša publika? Što znate o svojoj publici ? Što vaša publika zna o vama? Što vaša publika zna o vašoj temi? Kako će vaša poruka biti primljena?
84. Motiviranje publike Motivacija potiče ljude da se ponašaju na odre đeni način. Postoje dva modela motvacije: Teorija poticaja i Teorija potreba / zadovoljstva
85. Bonton je francuska riječ koja znači ukupnost pravila o dobru i
prikladnu
ponašanju u društvu / lijepo ponašanje.
86. Temeljna razlika između poslovnih i društvenih pravila ponašanja Poslovna pravila ponašanja su rodno neutralna : žene i muškarci u poslu su ravnopravni , izvor nalaze u vojsci, važna je hijerarhija i mo ć.
Društvena pravila izvor pronalaze u viteštvu, uglađenost prema ženama (kavalir). 87. Halo efekt
je pojava kada na temelju jedne osobine donosimo opći zaključak
-
o nekoj osobi.
88. Stereotipi
-
kada procjenjujemo osobu na temelju pretpostavljenih karakteristika
grupe kojoj pripada ( debeli, mršavi,nose naočale,različite nacionalnosti i sl.) Naj češći stereotipi odnose se na spol, dob, rasu i etničku pripadnost.
21
PRIMJERI PITANJA NA ISPITU PITANJA NA ZAOKRUŽIVANJE: 1. Poruke su: a. nizovi simbola b. nizovi riječi c. smišljeni nizovi riječi 2. Denotativna značenja su: a. deskriptivna zna čenja, poznata ve ćini ljudi b. osobna zna čenje koja nije lako otkriti 3. U centru Bihevioralnog u čenja nalazi se: a. samo ono što se može opažati izvana b. misao a ne vanjski podražaj c. cijelina – geštalt
PITANJA NA NADOPUNJAVANJE: 1. Komunikacija je_______________________________________________________ ____________________________________________________________________ 2. Što komuniciramo? _______________. Koje mogu biti ________________, ________________ i ________________________ . 3. Objasni kakva su to neverbalna ponašanja i navedi primjer. _______________________________________________________________ _______________________________________________________________ _______________________________________________________________
22
