Instumnti Za VIS

JO S IP K LO B U Č A R

INSTRUMENTI ZA VOKALNO-INSTRUM ENTALNE SASTAVE III IZD AN JE

O V IN S K O - IZ D A V A Č K O P R E D U Z E Ć E

T E H N IČ K A K N J IG A BEO G R AD , 1974.

Josip Klobučar INSTRUMENTI ZA VIS III izdanje Glavni urednik: Živojin Jeremić Korice i oprema: Jugoslav Bogdanović Izdavač: NIP »Tehnička knjiga«, Beograd, 7. juli 26 Štamparija: BIGZ, Beograd, Bul. voj. Mišića 17 Tiraž: 6.000 primeraka Oslobođeno osnovnog i posebnog poreza na promet na osnovu mišljenja Sekretarijata za kulturu SRS rbr. 413-341/74-02 od 21. VI 1974.

PREDGOVOR

U ovoj knjizi obrađeni su svi instrumenti vokalno-instrumentalnih sastava: električne gitare, mikrofoni, elektronske orgulje, pojačala, zvuč­ nici, bubnjevi i pribor. Data su uputstva za podešavanje i održavanje elektronskih uređaja i instrumenata. Pored opisa mogu se naći detaljna uputstva za gradnju 60-ak raznih elektronskih uređaja, odnosno muzičkih instrumenata za sviranje na 220 V. Uz pomoć crteža, shema i fotografija mogu se načiniti sve vrste gitara, zvučnice, pojačala od 3 — 200 W, male elektronske orgulje, kvalitetne zvučne kutije i ostali pribor. Uređaji su uglavnom konstruirani na principu Hi-Fi tehnike, te se mogu mjeriti s komercijalnim proizvodima ali su uz to jeftiniji i desetak puta. Autor se zahvaljuje svima koji su mu na bilo koji način pomogli kod pisanja ove knjige. Posebno se toplo zahvaljuje poduzeću »RIZ« Zagreb, Božidarevićeva 13, te njemačkim firmama »KURT ROSSBERG«, 8 München 22, Liebigstrasse 8 i »GENERAL ELEKTRO MUSIC« 3001 Krähenwinkel über Hannover, Birkenweg 15—15A. Josip Klobučar

5

ELEKTRIČNE GITARE

Neosporna je činjenica da je električna gitara danas jedan od naj­ popularnijih instrumenata među omladinom. Razlozi da je došla na vodeće mjesto su uglavnom slijedeći: — široke izražajne mogućnosti, — neuporedivo veća glasnoća od obične gitare, a i većine drugih muzičkih instrumenata, — — — — — — —-

suptilna melodioznost, bogatstvo akorda, bogatstvo ritmova, mogućnost soliranja i pratnje, mogućnost specijalnih efekata, pristupačna cijena i mogućnost samograclnje.

Postoje dvije vrste električnih gitara s obzirom na trup, već prema teme da li je pun ili šupalj. Kod obične gitare zvuk upravo nastaje u rezonatoru (šupljem dijelu), te o njegovoj konstrukciji i ovisi kvalitet ¿onova. Električna gitara ima poseban uređaj za hvatanje zvukova koji proizvode žice, te joj nije potrebna rezonantna šupljina. To je zvučnica, magnet ili »pick-up« (slika 3), koji mehaničke titraje žica pretvara u

SI. 1 — Električna gitara »G ibson«

7

odgovarajuće električne impulse, a koji se zatim pojačavaju u pojačalu i reproduciraju u zvučnicima. Po namjeni razlikujumo solo, ritam i bas gitaru. Instrumenat za soliranje i pratnju je gotovo identičan, dok je baserica nešto drugačije kon­ strukcije. Kao prvo opisat ćemo gradnju gitare za pratnju ili ritam gitare.

SI. 3 — Zvučnica

RITAM GITARA Najjednostavnije ćemo načiniti električnu gitaru na taj način da u običnu gitaru ugradimo zvučnicu, koju možemo kupiti ili napraviti prema uputstvima. Ukoliko smo se odlučili na kupnju preporučujemo zvučnice

8

marke »Framus«. Cijena po komadu je između 120 i 150 dinara. Moguće je nabaviti i jeftinije zvučnice koje će nas također zadovoljiti. Zvučnica je veoma važan dio električne gitare, jer o njoj ovisi kako će se mehaničke oscilacije žica pretvoriti u zvučne titraje. Ipak svaki spretniji amater može uz malo strpljenja i minimalne materijalne izdatke izraditi taj »hvatač zvukova«. Postoji više vrsta zvučnica, no najbolje su elektromagnetne, te se danas skoro isključivo samo takve izrađuju i koriste. Princip rada im je veoma jednostavan, a koriste stalni (permanentni) magnet i induk­ tivni namotaj. Zvučnica treba da zadovoljava slijedeće uslove: 1. da ne iskrivljuje zvuk, 2. da sve žice zvuče istom jačinom, 3. napon na krajevima kalema treba da je toliko veliki da je mo­ guća reprodukcija na normalnim NF pojačalima, 4. da je zvučnica čim manje osjetljiva na vanjske štetne utjecaje, 5. da se dijelovi za nju mogu nabaviti bez poteškoća i bez većih materijalnih izdataka, 6. da je jednostavna za samogradnju i 7. cla je pouzdana u radu. Evo nekoliko načina izgradnje elektromagnetne zvučnice.

SI. 4 — O bična gitara sa zvučnicom

9

Najjednostavnija zvučnica

Jedna od najjednostavnijih zvučnica prikazana je na slici 5. Jezgru predstavlja magnetna šipka na kojoj je postavljen kalem sa oko 2000 zavoja bakrene žice 0 0,10 mm izolirane lakom. Osnova je načinjena od željeznog lima debljine 0,5 — 1 mm i savijena prema slici. Dimenzije su naznačene samo orijentaciono, a zavise uglavnom od raspoloživog stalnog magneta. Magnet približnih dimenzija 10X12X60 mm može se naći gotov ili načiniti od noža za strug, stare četverouglaste turpije ili nekog od­ bačenog komada čelika. Najbolje su specijalne legure permanentnih

magneta (alniko, tikonal) čija su magnetna svojstva 40—60 puta veća od običnih. Ovi magneti primjenjuju se za izradu različitih električnih instrumenata, dinamičkih mikrofona i zvučnika. Nabavljeni materijal se ¡sječe pomoću sjekača i čekića, a zatim obra­ duje na šmirgl-kamenu. Ne upotrebljavati pilu i turpiju! Kod obrade permanentnih magneta treba posebno voditi računa da uslijed trenja ne dođe do usijavanja, jer im se u tom slučaju smanjuju ili potpuno gube magnetna svojstva. Obrada ostalog čelika, npr. stare turpije, može se vršiti tako da izabrani komad zagrijemo do crvenog usijanja, a zatim postepeno hla­ dimo da omekša. Sada ga možemo piliti i turpijati na određene dimen­ zije. Nakon toga potrebno ga je opet zagrijati do bijelog usijanja i okaliti u hladnoj kišnici u koju smo stavili kuhinjske soli (jedna šaka na 3 lit. destilirane vode). Čelični komad se baca u vodu pljoštimice, tako da oba kraja budu istovremeno uronjena u tekućinu.

10

Slijedi magnetiziranje koje se može izvršiti na dva načina: 1) Budući magnet obložimo tankim prešpanom preko kojeg namo­ tamo 50 navoja izolirane bakrene žice 0 0,5 mm. Krajeve očistimo od izolacije, a kao osigurač uzimamo bakrenu žicu 0 0,12 do 0,15 mm dužine 5 cm. Pomoću izoliranih žica spojimo kalem na gradsku mrežu 220 V. Osigurač se trenutno rastali uz prasak, a magnet je namagnetiziran. Pri tom pomoću deblje savinute trake (ili klješta) spojimo oba pola, kako bi magnetiziranje bilo uspješnije (slika 6). 2) Kod magnetiziranja pomoću akumulatora iz automobila osigurač nije neophodan. Namotaj se sastoji od 10 zavoja CuL žice 0 0,7 do 0,8 mm i za momenat se spoji na kleme akumulatora 6 ili 12 V, pri čemu skoči iskra. Dovoljan je djelić sekunde, jer povećanjem vremena neće se poboljšati magnetiziranje već oštetiti akumulator. Ako jednim ili drugim načinom nije postignut zadovoljavajući re­ zultat može se proces ponoviti. Dobar magnet mora lako podizati manje predmete (čavlići, matice, vijci). Ukoliko to ne radi i nakon ponovljenog magnetiziranja materijal ne valja, te ga treba zamijeniti novim. Zvučnica izrađena na ovaj način ne daje mnogo kvalitetan zvuk, ima veliko rasipanje magnetnog polja i podložna je raznim šumovima. Krajnje žice čuju se jače nego one u sredini. Odlična zvučnica

Kvalitete prije opisane zvučnice mogu se mnogo poboljšati ukoliko se permanentni materijal magnetizira uzduž, a ne poprijeko. Prilikom magnetiziranja žica se namota uzduž, te se na taj način dobiju N i S polovi gore i dolje (si. 7), a ne lijevo i desno. Tijelo kalema načini se od prešpana i lijepi acetonskim ljepilom. Središnji dio tijela izrađuje se od tanjeg prešpana 0,3 — 0,5 mm, a bočne strane od nešto debljeg 0,8—1 mm. Preporuča se gotovo tijelo premazati bezbojnim nitro-lakom ili parafinom. Strugotine parafinske ili voštane svijeće posipaju se po kalemu, a zatim se zagriju i rastope najbolje ugrijanom lemilicom. Žica za namotavanje treba da je što tanja 0,04 — 0,10 mm. Može se kupiti nova u trgovini ili još bolje uzeti sa starih slušalica, odbačenog automobilskog indukcionog kalema (bobine), nekog pokvarenog mjer­ nog instrumenta ili elektromagnetnog zvučnika. Da bismo dobili potreban otpor od 4000 do 6000 oma treba namo­ tati 4000 — 6000 navoja. Broj navoja ovisi o debljini žice i veličini samog kalema. Možemo tačno izračunati koliko navoja žice nam treba za neki kalem na slijedeći način:

11

Primjer: Imamo kalem s prosječnom dužinom navoja 14 cm, a raspolažemo sa žicom 0 0,07 mm. Za 4000 oma potrebno je 633,9 m žice, jer 1 m spomenutog vodiča ima otpor 6,31 om. To možemo izmjeriti pomoću ommetra ili univerzal­ nog instrumenta, a možemo naći i u radio-tehničkim priručnicima: 400 oma: 6,31 om/m = 633,9 m. Za 1 m žice potrebno je 7,14 zavoja: 100 cm: 14 cm/zavoj = 7,14 zavoja. Prema tome, ukupno nam treba okruglo 4525 zavoja: 633,9X7,14 = 4525,8. T a b lic a 1

Promjer CuL žice u mm 0,06 0,07 0,085 0,095 0,105 0,115

Promjer gole žice u mm 0,05 0,06 0,07 0,08 0,09 0,10

Otpor po dužnom m u omima 8,70 6,31 4,64 3,55 2,81 2,27

SI. 7 — O dlična zvučnlca

12

Motanje kalema je relativno lako, jer ne treba stavljati izolaciju i!i slagati tačno navoj do navoja. Na početku se nalemi komadić pletenice, a isto tako i na kraju. Ti izvodi se na neki način pričvrste (ljepljivom trakom, selotejpom, koncem) kako bi se izbjeglo oštećenje. Eventualni prekidi tanke žice sastavljaju se lemljenjem. Prekinuti krajevi se očiste od laka, pocinkuju, upredu i zaleme. Skidanje laka sa tankih žica je prilično osjetljivo, te se ne može vršiti nožem već potapanjem u aceton ili alkohol da se lak rastvori. Može se čistiti i finim šmirglom (stakleni papir) ako se prije pod prekinute krajeve stavi plamen šibice. Sve sastave obavezno izolirati masnim papirom ili selotejpom, jer ako ih je više moglo bi doći da kratkog spoja u kalemu. Na kraju namotaje zaštićujemo od oštećenja trakom masnog papira ili prešpanom. Nije uputno zalivanje namotaja smolom ili parafinom, jer je tada ne­ moguć popravak u slučaju kvara. Ispravnost kalema provjerava se ommetrom, univerzalnim apara­ tom, tinjalicom, slušalicama i baterijom, a moguće je i pomoću radio­ aparata (NF pojačala). U gramofonski priključak spojimo krajeve kalema u koji smo umetnuli magnet (škare, turpiju). Odvrtkom lagano kucamo po magnetu ili škarama, a ti udarci treba da se čuju u zvučniku. Kućicu načinimo od aluminijskog lima debljine do 1 mm i savijemo prema slici. Unutra se tijesno ugura kalem s namotajem, a u sredinu se stavi magnet. Iznad njega postavlja se željezna pločica u koju su uvrnuti kraći vijci u razdaljini od 10 mm. S gornje strane željezne pločice može se staviti perforirana ili puna aluminijska, bakrena ili mjedena pločica debljine 0,3 mm. Može se upotrijebiti i plastika u boji. Svi dijelovi zajedno se pričvršćuju kroz otvore 0 3 mm pomoću dva vijka s ma­ ticama. Ukoliko smo upotrijebili šupljikavu pločicu dobro je da s gornje strane dođe okvir od plastike ili aluminija (slika 8). Zvučnica sa šupljikavom pločicom djelovat će kao mikrofon, pa se u krajnjoj nuždi može za to i upotrijebiti.

SE.

8

—

Zvučnica

sa

šupljikavom

pločicom

13

Zvučnica sa »U« magnetom

Kod te zvučnice magnet se obrađuje u obliku slova »U« i to iz jednog komada. Prilikom kaljenja opet treba usijani komad pljoštimice potopiti i to tako da budući polovi istovremeno uđu u otopinu. Magneti­ ziranje se vrši tako da se žica mota uzduž kako bi gore dobili N i S po­ love. Ne bi valjalo da su polovi na krajevima dužeg dijela magneta (slika 9). I ovaj »pick-up« treba obući u aluminijsku ili mjedenu košuljicu koja će ga zaštititi, a i omogućiti lakšu montažu na gitaru. Zvučnica sa više magneta

Tijelo kalema i namotaj je kod ovog tipa zvučnice isti kao i u pret­ hodnim slučajevima, jedino je magnet nešto drugačiji. U stvari, on se sastoji od 3 manja magneta (kockica) dužine 15 — 20 mm, koji su poslagani određenim redosljedom: istoimeni polovi su im jedan do dru­ goga. Na taj način dobijemo da nam se sve žice jednako čuju. Zato prilikom slaganja magneta moramo postupiti baš kako prikazuje slika 10. Istoimeni polovi se odbijaju pa ćemo po tome pronaći pravi redosljed.

SI. 9 — Zvučnica sa »U « m agnetom

SI. 10 — Zvučnica sa više m agneta

Prednost je što magnete ne treba magnetizirati, već se nabave gotovi ili se dulja magnetna šipka razlomi na dijelove. I ova zvučnica koristi kućište, koje štiti magnete od ispadanja, a i omogućuje lakšu montažu. Željezna pločica ne dolazi u obzir, prema tome ni zavrtnji, a kućica je neperforirana.

14

Zvučnica sa okruglim magnetima

Kalem je načinjen od drva i pertinaksa (ili neke druge plastične mase). Drvo se izbuši sa 6 rupa u koje se smještaju magneti. Stranice kolema se čvrsto spoje sa drvom. Na kalem se namata oko 5000 zavoja

SI. 11 — Zvučnica s okruglim m agnetim a

žice 0,1 mm ili tanje, već prema prethodnom proračunu. Magneti su napravljeni od šipke krom-čelik. Nakon što su isječeni na određenu duljinu (oko 13 mm) okale se na oko 800° C i zatim magnetiziraju. U kalem se stavljaju tako da su istoimeni polovi na jednoj strani (slika 11). Kalem se montira na pločicu od željeznog lima 0,5—1 mm. S gor­ nje strane kalem je pokriven mesinganim poklopcem.

Zvučnica od slušalica I

Zvučnicu je moguće napraviti i od radio-slušalica. Evo jedan primjer kako su se prije izrađivale zvučnice dok ih se nije moglo kupiti u trgo­ vinama. Potrebno je rasklopiti 3 visokoomske slušalice (svaka po dva kalemčića) i to sa makar 1000 oma po kalemu. Namotaji se vežu serijski te im ukupan otpor iznosi 6000 oma, što je veoma dobro. Zakovicama ili vijcima pričvrste se za potkovičasti magnet, koji se može izraditi od tur­

15

pije na prije opisan način. Rupe se u turpiji buše kad se otkali (za­ grije do crvenog usijanja i pusti u pepelu da se lagano ohladi). S gor­ nje strane se na magnet-turpiju pričvršćuje metalna montažna traka, koja i štiti od štetnih vanjskih utjecaja, tj. šumova. Razmak između kalema, žica i montažne ploče treba da je što manji, no ipak dovoljan da žice slobodno trepere. Kaleme treba tako montirati

SI. 12 — Zvučnica od slušalica I

da se nalaze tačno ispod žica. lako je čitav »pick-up« dosta velik može se koristiti i kod klasične gitare. Tada ga postavljamo na rezonantni otvor i s 4 vijka pričvrstimo za drvo. 16

Zvučnica od slušalica II

Još jedna zvučnica načinjena od radio-slušalica, koje se danas sve manje upotrebljavaju (si. 13). Ova zvučnica ima suvremen izgled i do­ bre osobine. Za izgradnju su potrebne tri slušalice s istim otporom. Naj­ bolje da je otpor svakog kalema 1000 oma, no može 1500 ili 2000 oma. Kalemi se montiraju na šperploču (ili neki plastični izolacioni mate­ rijal) debljine 5 mm, a veličine 25X70 mm (uglavljivanjem, Ijepljenjem,

SI. 13 — Zvučnica od slušalica II

vijkom), tako da svaki magnetni vrh bude ispod jedne žice gitare. Naj­ bolje je upotrijebiti jednu izolacionu pločicu u koju se magneti uglave, a pločica se poslije ljepilom i zavrtnjima pričvrsti za šperploču koja služi kao podloga. Narez je u magnetu teško rezati, ali se može poku­ šati, što nije preporučljivo. Kalemi se pokriju poklopcem na kojem se izrežu pravokutni otvori tačno iznad magnetnih glava. Zvučnica se pričvršćuje na gitaru pomoću dva vijka koji ulaze u rupe sa strane poklopca.

Zvučnica od elektromotora EM-1

Ova zvučnica se sastoji od jednog stalnog permanentnog magneta, koji je inače ugrađen u elektromotorčiću EM-1 proizvod Mehanotehnike iz Izole. Dimenzije su mu 10X16X18 mm. Budući da je premali i ne rasprostire se ispod svih žica, naprave se polni nastavci od bijelog ili trafo lima debljine 0,5 mm. Kalem je načinjen od prešpana prema od2 Instrumenti za VIS

17

ređenim dimenzijama (si. 14). Namota se što više zavoja tanke izoli­ rane žice, koja se zaštiti trakom selotejpa ili prešpana. Kućište se na­ čini najbolje od mesinga i nakon bušenja rupa savije. Rubovi se iznutra mogu zalemiti, a nakon toga se umeće kalem sa magnetom. Kroz rupu 0 4 mm izlazi oklopijen kabl, koji je spojen na početak i kraj svitka. Kućica se zalemi za oklop kabla, koji predstavlja uzemljenje ili 0 vod.

SI. 14 — Zvučnica od elektromotora EM-1 18

Zvučnica sa mogućnošću podešavanja I

Dobra i moderna zvučnica, na kojoj je moguće podešavati jačinu zvučenja pojedinih žica, prikazana je na slici 15. Magnet se pravi od kvalitetnog čelika koji se omekša, buši i ure­ zuje navoj. Kalemi se načine od prešpana, a na njih se mota žica. Po­ trebno je 6 komada, a svaki treba da ima podjednako 500 ili 600 oma. Kad se međusobno povežu serijski ukupan otpor iznosi 3000 — 3600 oma, što je sasvim dobro. Jezgra su od običnog mekog željeza (vijci 0 3 — 6 mm), te se mogu tačno podešavati prema žicama, kako bi se dobila najbolja re­ produkcija. Kućica se buši na onom mjestu gdje su jezgra, tako da se nakon montiranja mogu podešavati odvijačem. Zvučnica sa m ogućnošću podešavanja II

Na koncu evo još jedne kvalitetne zvučnice. Razlikuje se od pret­ hodne samo po tome što ima jedan zajednički namotaj. Budući da kalem ima dosta mjesta (najviše od svih dosad opisa­ nih slučajeva) možemo namotati i preko 10000 zavoja tanke izolirane žice već s kojom raspolažemo. Time će nam zvučnica biti veoma osjet­ ljiva. Kvaliteti će pridonijeti i pažljivo magnetiziranje jezgra. Pazite da su magnetni polovi gore i dolje, a nikako na duljim krajevima. Poklopac (slika 16).

se

može

ukrasiti

perforacijom

ili

utisnutim

slovima

Ukoliko radite dvije zvučnice poželjno je upotrijebiti različito de­ belu žicu za namotaj. Zvučnica koja daje dublje tonove upotrebljava se za ritam i bas gitaru, dok ona sa visokim tonovima ugrađuje se u gi-

taru za soliranje. Boja tona regulira se pomoću ton-blendi na pojačalu ili samoj gitari, a ovisi i o mjestu gdje je zvučnica postavljena. Montaža zvučnica

Postoji više načina za postavljanje zvučnica na gitaru. Koji od njih ćemo primijeniti ovisi o obliku gitare, dimenzijama zvučnice i boji tona koji želimo dobi ti.

S I. 1 7

S I. 1 8

20

Na običnoj gitari zvučnica se može postaviti tačno nad rezonantni otvor, na mjestu gdje počinje vrat ili do samog konjića. Kako pri po­ stavljanju zvučnice, u stvari, oštećujemo običnu gitaru moramo to raditi veoma pažljivo. Najbolje mjesto određuje se eksperimentom i to tako da se zvučnica privremeno pričvrsti selotejpom, spoji kablom za poja­ čalo i udari nekoliko akorda. Pomicanjem od konjića prema vratu i na­ trag naći će se najbolje mjesto i tu se onda definitivno pričvrsti — uglavnom vijcima za drvo. Prilikom probe (a i kasnije) treba da su na gitari specijalne čelične žice baš za električnu gitaru. Odmah treba ispi­ tati da li se i najviši tonovi mogu reproducirati. Naime, pri tom su žice najniže pa mogu eventualno strugati po magnetu, što nije dobro. Tada treba podići konjić, spustiti zvučnicu niže ili je pomaknuti bliže konjiću. Kod klasične gitare je to nekada nemoguće, jer je zvučnica previ­ soka, a daska rezonatora se ne smije presjecati. Ostaje ili da se načini (kupi) niži magnet ili da se montira tačno u rezonantni otvor. Treba iz­ bjegavati montažu zvučnice do samog konjića, jer tada dobivamo visoke i slabije tonove, što eventualno odgovara za solo gitaru. Naravno, svaka žica treba da je iznad svog magneta. Razmak među žicama je standardni, pa ukoliko smo se pridržavali mjera greške neće biti. Pri kraju su žice međusobno razmaknute 9,5—10 mm. Zapamtimo da zvučnica smještena na kraju vrata daje jače ali grub­ lje tonove, a obratno ako je bliže konjiću.

Povezivanje zvučnice

Kalem zvučnice povezuje se obično žilnim oklopljenim kablom sa utikačem, mjestu. Utikača ima više vrsta i tipova izvodi i naša industrija, dok ostale na žalost

jednožilnim, a moguće je i dvokoji se montira na pogodnom (si. 19). Tropolne utikače pro­ uvozimo.

Upotrijebit ćemo one koje uspijemo nabaviti. Preporučujemo da se u gitaru ugradi bananski dvopolni ženski utikač, koji je najsigurniji — najmanje se kvari. Koji kraj kalema će biti »vrući«, a koji će se spajati sa oklopom i masom treba utvrditi pokusno. Tada će brujanje biti minimalno. Oklop zvučnice (kućište) kao i metalni dio konjića na koji se osla­ njaju žice treba spojiti na oklop kabla (masu, uzemljenje), a taj i na metalnu košuljicu priključnice. Središnji vrući vod lemi se na središnji vrući pol priključka i to pažljivo da ne dođe do kratkog spoja. 21

SI. 19 — U tikači i priključnlce

SI. 20 — M ontaža utikača na kabl

Kabl kojim spajamo zvučnicu s priključkom stavlja se ispod daske rezonatora, tako da se izbjegne njegovo oštećenje, a pridonosi i ljepšem izgledu gitare. 22

Montažna

ploča

»Schaller«

sa

ugrađenim

zvučnicima,

potenciom etrim a,

prekidačim a i priključkom za kabl

Gitaru spajamo s pojačalom pomoću jednožilnog oklopijenog kabla dužine 2 — 3 m. Na krajevima kabla nalemljene su priključnice i to na jednom kraju muški dvopolni banan utikač, a na drugom kraju tropolni mikrofonski priključak. Oklop i metalna košuljica spajaju se na uzem­ ljenje, a također i srednji priključak mikrofonskog utikača. Ostala dva se spajaju na vrući vod (si. 20). Na gitari je moguće ugraditi 2 ili 3 zvučnice te raznim preklopnicima i potenciometrima podešavati jačinu i boju zvuka. No ukupna jačina se ne pojačava ugradnjom većeg broja zvučnica. Boja tona regulira se na pojačalu tako da baš i nije neophodan potenciometar. U trgovinama se prodaju ploče sa već ugrađenim magnetima, po­ tenciometrima, prekidačima i utikačem za kabl. Važno je samo pravilno pričvrstiti ploču, a pri tome se držati uputstava koja su ranije iznesena. Nepravilnosti koje se događaju prilikom ugrađivanja zvučnice: 1. Zvučnica uopće ne radi Moguće greške: a) prekid u namotaju kalema, b) prekid u vrućem vodu kabla, c) kratki spoj vrućeg voda s masom.

23

2. Jako brujanje Moguće greške: a) uzemljenje u prekidu, b) nema kontakta na priključku, c) gitara je preblizu pojačala odnosno mrežnog transformatora. 3. Čuje se lokalna radio-stanica Moguće greške: a) nedovoljno oklapanje — umjesto oklopljenog kabla upotrijebljen obični, b) nije spojena osnova ili kućica zvučnice s masom.

PUNA GITARA »APY« Prava električna gitara koja stvara zvuk isključivo pomoću zvučnica može se lako načiniti. Na slici 22 je nacrt jedne moderne gitare. Za njenu izgradnju potreban je slijedeći materijal: 1. javorova daska 25X32X100 cm (može i drugo drvo, glavno da nije savitljivo), 2. javorova daščica 1X6X42 cm, 3. šperploča ili ultrapas 0,5X20X25 cm, 4. navijači, 5. zvučnica, 6. potenciometar 500 K, 7. dugme potenciometra, 8. priključak kabla, 9. ogledalo, 10. kožna traka — remen 2X100 cm, 11. komad kože 5X32 cm, 12. oklopljen kabl 20 cm, 13. komplet žica za izradu pragova, 14. komadić kosti — češalj, 15. 4 vijka za drvo dužine 30 mm, 16. 16 manjih vijaka za drvo dužine cca 10 mm, 17. 2 čavlića bez glave, 18. komplet čeličnih žica za električnu gitaru, 19. ljepilo, 20. lak u boji za drvo i bajc. Tijelo gitare se precrta na dasku. Najlakše je to načiniti pomoću ucrtane mreže s tim da su kvadrati u stvarnoj veličini 25X25 mm. Mo­ ramo paziti da nam je daska suha, bez čvorova i bez pukotina. Oblik izrežemo uskom pilom ručno ili pomoću stroja, a zatim dotjeramo raš-

24

SI. 22 — G itara A PY« za pratnju

pom. Vrat, koji čini cjelinu s trupom, moramo profilizirati prema na­ značenom obliku. On se stanjuje što je bliži navijačima. Dio gdje se pričvršćuju navijači je iskošen. Ta kosina je važna da bi se žice mogle do-

25

bro zategnuti. Za navijače se buši 6 rupa 0 6 mm. Još se pravi urez za sedlo i dubi trup gitare ispod poklopca. Daščica za pragove je debljine oko 10 mm. Na gornjoj strani je široka 4,3 cm, a na drugoj 5,3 cm. Nalijepi se na vrat do samog gor­ njeg konjića i tek sada definitivno obradi. Mora biti idealno ravna, da bi žice mogle vibrirati u svim položajima. Zbog ugodnijeg sviranja (lak­ šeg hvatanja akorda) može se išmirglati po obim dužim stranama, tako da je blago trbušasta (gledano sprijeda). Na koncu se i čitava gitara iz­ gladi šmirglpapirom razne gradacije. Pragovi se izrađuju od specijalne žice (alpaka), koja se kupuje u trgovinama muzičkih potrepština. Oštrim klještima reže se na određene duljine i učvršćuje na unaprijed zacrtanim mjestima. Postupak je slijedeći: Tačno se izmjeri dužina od donjeg konjića do prvog praga, koji se postavlja 2 — 5 mm od sedla (gornji konjić). Taj broj u milimetrima podijeli se sa 18 i dobije razdaljina do 2. praga. 1 tako redom. Nova du­ žina od 2. praga do konjića opet se podijeli sa 18 i dobije razdaljina do slijedećeg praga. To se radi dok se ne podijeli čitav vrat — ukupno 18 do 20 pragova. U našem slučaju razmak od konjića do 1. praga iznosi 605 mm: 605 : 18 = 33,5. Razmak između 1. i 2. praga je 33,5 mm: 605—33,5 = 571,5. Nova duljina je 571,5: 571,5 : 18 = 31,5. Razmak između 2. i 3. praga iznosi 31,5 mm: 571,5—31,5 = 540, 540 : 18 = 30,0. Razmak između 3. i 4. praga je 30 mm. Dalje dolaze slijedeći razmaci: 29, 27, 25, 24, 22,5, 21, 20, 19, 18, 17, 16, 15, 14, 13, 12 i 11 mm. Nakon što se pažljivo izmjere svi podioci povlače se okomite linije na središnju os. Rezbarskom pilicom ili žagcem se upili plitak utor i unutra se stavljaju pragovi. Oni treba da su za 1 mm kraći i sa strane zaobljeni. Ako prag ne sjedne tijesno treba ga malo stucati s tanje strane tako da čvrsto prilegne u udubinu. Svakako je dobro prag i zarez na­ mazati nekim kvalitetnim ljepilom (syntelan). Pri stavljanju pragova tre­ ba se oprezno služiti drvenim čekićem kako se ne bi oštetili ni pragovi ni vrat. Žičnjak je od tvrdog drveta i ima 6 rupa u koje se umeću žice. Za tijelo gitare žičnjak se pričvršćuje sa 2 šarafa.

26

SI. 23 — Gitara za pratnju

tipa »APY«

Konjić je od tvrdog drveta. Obrađuje se prema slici, a na gornjoj strani mu se pričvrsti jedan prag ili deblja bakrena žica 0 2—2,5 mm. Finom okruglom turpijom urežu se plitki urezi na razdaljini od tačno 10 mm. Urezi trebaju biti obli da kasnije ne sijeku žice. Konjić se može ulijepiti ili pričvrstiti s 2 čavla bez glave na određeno mjesto. Pazite, nije greška u crtanju, jer on stvarno treba stajati sasvim malo ukoso! Navijači se umeću u rupe izbušene na vrhu vrata i pričvršćuju s ne­ koliko manjih zavrtanja sa upuštenom glavom. Sedlo ili gornji konjić izrađuje se od starog češlja. Dimenzije su mu 3X14X43 mm. S gornje strane su urezi za žice različite širine (ovisno o žicama) dubine oko 7 mm. Međusobno su udaljeni također 7 mm. Poklopac-ploča se može napraviti od metala, šperploče, ultrapasa ili sličnog materijala. Izreže se prema nacrtanom obliku i na njemu pri­ čvrste zvučnica, potenciometar i priključak kabla. Spoj se izvodi prema slici 23. Poklopac se zavrtnjima za drvo pričvrsti za trup gitare tačno iznad izdubljenog dijela. Magnet, tj. zvučnica se ugrađuje prema navedenim uputstvima. Ukoliko je visok na ploči se prorezuje pravokutan otvor i tek tada pri-

27

čvrsti pomoću 2 vijka s maticama M3. Za potenciometar se buši rupa 0 10 mm, a za priključnicu oko 9 mm (ovisi o tipu). Osovina poten-

SI. 24 — G itara »Spectrum « za pratnju

ciometra se skraćuje, a na nju se pričvršćuje manje dugme.

Na gitaru se namješta remen sa kožom, koja prilikom sviranja dođe na rame muzičara, te duljinu remena i mjesto gdje dolazi koža svatko podešava prema sebi. Remen se može ukrasiti zakovicama, a dobro je ako ima mogućnost skraćivanja odnosno produženja. Prije nego što učvrstimo ogledalo, ukrase, remen i navijače treba gitaru obojiti. Možemo upotrijebiti raznobojni nitrolak ili boju za drvo pa kasnije prelakirati. Eventualne neravnine ili pukotine zatvore se ki­ tom koji se nakon sušenja izbrusi finim šmirglpapirom. Tako će nam go­ tova gitara biti lijepa kao kupljena! Upotrijebiti treba jake boje crvenu i crnu ili crvenu i bijelu, no to neka svatko učini prema svom ukusu. Je­ dino ne bi smjeli upotrebljavati komplementarne boje, tj. one koje se ne podnašaju. To su crvena i zelena, žuta i ljubičasta, plava i narančasta. Drvo gdje su pragovi ostavlja se u prirodnoj boji; prelazi se bajcom ili firnisom i onda prelakira bezbojnim lakom. Oznake na vratu gitare načine se od bijele plastike, kaučuka i si. Ogledalo izrežemo dijamantom po prije izrađenom šablonu ili običnim škarama u lavoru punom vode. Na koncu se montiraju žice. One treba da čisto zvuče ma gdje god se pritisne prstom. Ne smiju zapinjati u prethodni prag ili možda magnet. GITARA ZA PRATNJU »SPECTRUM« Izrađuje se na isti način i od istog materijala kao I prethodna gitara. Po obliku se nešto razlikuje, a ima i neka drugačija rješenja. Navijači su raspoređeni 4-^2, žičnjak je od metalne pločice a ugrađena su 2 potenciometra: jedan za jačinu, a drugi za boju tona.

SI. 25 — Spoj zvučnica i potenciom etra

29

Ukrasi na poklopcu su od raznobojnog ultrapasa, Izolirajuće trake u boji ili sličnog materijala, a imitiraju dugmeta — odnosno preklopnike. Ukras na vrhu vrata se izrađuje od bijele plastike (kaučuka) koji izrežemo, probušimo i nalijepimo «Oho« ljepilom.

Žičnjak je od željezne pločice debljine 1 mm, koja se izreže i pro­ buši kako bi se mogle učvrstiti žice. Uzdužni zarezi izrezuju se rezbar­ skom pilicom sa sitnim zubima. Pločicu pričvršćujemo sa nekoliko vijaka za drvo, a ispod nje prethodno izdubimo pliću udubinu. Potenciometri su od 50 i 500 k. Spajaju se prema slici 27. Potreban je i jedan blok kondenzator od 56000 pF. Vrh vrata i trup gitare oboje se istom bojom, a ploča nekom drugom. Remen treba podesiti tako da gitara sama stoji u malo kosom položaju s vratom naviše.

RITAM GITARA »ACORD« Oblik te gitare skoro je klasičan, ali nekom se možda više sviđa pa će izraditi upravo ovu gitaru. Naravno da svatko može mijenjati oblik trupa i vrha vrata, a kao ideje neka posluže priložene skice (si. 27). Nacrtani žičnjak gitare »Acord« ponešto se razlikuje od prijašnjih. Izrađuje se na ovaj način. Okruglu metalnu šipku 0 5 mm treba saviti u obliku slova »V« i pričvrstiti na jednu metalnu pločicu dimenzije 5X10X85 mm (varenjem ili maticama). U pločici je izbušeno 6 rupa u koje dolaze žice. Druga metalna pločica obavija se oko vrha savinute

30

SI. 27 — G itara »A cord« za pratnju

šipke i pričvrsti u čelo gitare pomoću nekoliko dužih vijaka. Takav žičnjak se uglavnom upotrebljava kod klasičnih gitara, ali i kod elek­ tričnih, pogotovo ako imaju šupalj trup.

31

SI. 28 — Skice raznih gitara

Možemo i mi napraviti šuplju gitaru. U tu svrhu potrebna je šper­ ploča za dno i poklopac (može i smrekova daščica). Rubovi se izrezuju od više komada, sastavljaju čavlima i lijepe. S donje strane se Ijepljenjem

32

pričvršćuje dno, a s gornje strane poklopac na kojem se Izrezu ju zvučni otvori. Vrat gitare treba da po mogućnosti bude od čela gitare do vrha od jednog komada, kako se ne bi savio prilikom napinjanja žica. Daščica sa pragovima je deblja (oko 15 mm) kako bi se ploča sa zvuč­ nicima i potenciometrima mogla montirati na trup gitare bez ikakvog urezivanja ili roniranja gornje daske. Zvučni otvori izrezuju se sa strane, a u jedan od njih ulaze potenciometar (oznaka »x«). Vrat gitare može se ukrasiti bijelim kaučukom ili celuloidom, a također i rubovi. Za to treba više prakse, pa početnicima ne preporu­ čujemo takve zahvate. Vrh vrata ukrašuje se furnirom ili plastikom. Tko je spretan može raznobojnim furnirom ukrasiti i čitav trup gitare (tehnika intarzije). Takva gitara će biti pravo remek-djelo. Treba uvijek imati na umu da ljudi cijene ono što je dobro, ali i ono što je lijepo. GITARA ZA SOLIRANJE Solo gitara je identična po obliku sa ritam gitarom, jedino ima ručni vibrator. To je uređaj pomoću kojeg se žice u momentu treperenja natežu i popuštaju. Tako se dobije poseban efekat zavijajućeg tona. Vibrato mehanički uređaj (si. 30) moguće je ugraditi u sve prethodno opisane gitare za pratnju. Sam žičnjak mora biti pokretan, te njegov držač izrađujemo kao šarku na vratima. Pločica je od jačeg lima, probušena s 3 rupe u koje ulaze vijci. Tako se i čitav žičnjak pričvrsti u čelo gitare. S držačem žica povezan je okruglom šipkom 0 5 mm, koja na krajevima ima navoj, te se pričvrsti pomoću matica. Moguće

SI. 29 — Električna gitara »Royal 7« proizvod »M uzičke naklade«

3 Instrumenti za VIS

33

SI. 30 — R učni vibrator

je zakivanje ili zavarivanje. Držač žica je od željeza — metala dimen­ zija cca 10X10X85 mm. U njemu se buše rupe i to 6 kom. 0 2,5—3 mm za žice i 2 kom 0 5 mm za žičnjak. Odozgo se buši još jedna rupa

34

0 4 mm u koju se učvršćuje ručica vibratora. Ona je pokretna te su obavezne podložne pločice, po jedna sa svake strane. Visina kraja ručice je veoma važna, a najpogodnije je da se nalazi 30—40 mm iznad poklopca. Ručica je od poniklovanog željeznog lima debljine 2 mm. Kutast oblik nije obavezan, već može biti i prava (gledano odozgo).

SOLO GITARA »FLORIDA« To je puna gitara sa jednim magnetom, dva potenciometra i ručnim vibratorom. Konjić za žice se može dizati i spuštati. Budući da nam je već sve poznato iz prethodnih opisa objasnit ćemo samo izradu konjića i vibratora. Konjić se sastoji iz podložne pločice dimenzija 2X25X90 mm. U njoj su na razmaku 65 mm učvršćeni vijci 0 3 — 4 mm ukupne dužine 20 mm. U tu svrhu se u podlozi narezuju odgovarajući navoji, a vijci se nakon uvrtanja stegnu sa kontranavrtkama. Podloga se za tijelo gitare pričvršćuje pomoću 1 — 2 vijka za drvo. Nosač žica je od metala 8X10X80 mm. U njemu se također buše rupe 0 3,5 odnosno 4,5 mm na razmaku od 65 mm. U njih ulaze vijci na kojima se nalazi još po jedna veća okrugla navrtka sa nareckanim rubom. Pomoću tih većih navrtki regulira se visina žica, koje se direktno oslanjaju na pogodan nosač od bakrene žice, a koji se nalemi s gornje strane metalne pločice. Žice su međusobno razmaknute tačno 10 mm. Sam nosač žica bi ispadao da ga u napetom stanju ne potiskuju prema dolje. Visina žica je najbolja, kad pritisnute na zadnjem pragu (najviši ton) još uvijek ne zapinju po magnetu. Ručni vibrator se sastoji od držača, pokretnog žičnjaka i ručice. Žičnjak se pravi od željeznog lima debljine 1 mm trapeznog oblika. Prema slici se nacrta mreža, a rubovi se sa tri strane previju prema dolje pod pravim kutem i zaleme. Izduljene rupe se buše radi ukrasa, a u poprečnu ulazi kraj držača. Tako je omogućeno micanje čitavog vibratora. Sa strane gdje se pričvršćuju žice umeće se i lemi metalni komad 8X7X77 mm. Na jednom kraju se probuši rupa 0 5 mm kroz lim i metalni komad, u koji ulazi ručka vibratora — u stvari okrugla metalna šipka 0 5 mm — koja se savije prema slici. Kraj ručice se učvrsti zakivanjem, ali samo toliko da ne ispada. Moguće je pričvršćenje pomoću narezane loze i navrtke. S donje strane režu se pilom za željezo 6 utora za pričvršćenje žica. Oni su široki 2 i duboki

35

SI. 31 — G itara »Florida« za soliranje

najviše 5 mm. Da žice ne bi ispadale treba željezni komad prije ugradnje udubiti s one strane gdje će kasnije naleći kolutići na kojima su žice učvršćene.

36

SI. 32 — Solo gitara »H ofner«

GITARA »GLORIA« Za razliku od svih dosadašnjih ova gitara ima ugrađena 2 magneta i čak 3 potenciometra. Time je moguće regulirati jačinu i boju tona dosta nijansirano. Naime, magnet bliže vratu daje dublje, jače i grublje tonove, dok magnet do konjića daje više, slabije ali finije tonove. Zvučnice ćemo s potenciometrima povezati prema slici 34. Od materijala nam je potrebno: 3 potenciometra od 1 M, 2 blok kondenzatora od 100 pF, 2 otpornika od 500 (470) k. Sve vruće vodove izvoditi obavezno oklopljenim kablom. Da se vanjski utjecaji čim više smanje preporučljivo je da se poklopac gitare »Gloria« izvodi od nekog nemagnetnog metalnog lima. Kao idealna može poslužiti aluminijska ploča debljine 2 mm. Pomoću potenciometra P1 kontrolira se prva zvučnica Ql, pomoću P2 druga zvučnica Q2, a P3 služi za ukupnu regulaciju glasnoće. Pri kl j učnica je tropolna. Pazite na priključke: onaj u sredini je uzemljen kao i čitav oklop priključnice. U gitaru je moguće ugraditi kupljene dijelove: vibrator, konjić, magnete pa i čitavu ploču na kojoj su već pričvršćene zvučnice i regu­ latori. Na slici 21 vidi se ploča firme »Schaller« sa 3 magneta i velikim brojem mogućnosti reguliranja jačine i visine tonova.

37

38 SI. 33 — G itara za soliranje

SI. 34 — Spoj 2 zvučnika i 3 potenciom etra

BAS GITARA »EGMONA« Bas gitara ima svega 4 žice te joj je i vrat nešto uži — pri lopati je širok 40 mm, a na kraju 50 mm. Potrebna su 4 navijača, a na konjiću i sedlu isto toliko ureza. Žice bas gitare su deblje, te su i ti urezi širi. Trup se može raditi pun ili šupalj. Dok se za sve ostale električne gitare preporuča pun trup, kod bas gitare zbog kvalitetnijeg tona može da se gradi šupalj. Gradnja je moguća na isti način kao i kod klasične gitare, dok je ipak jednostavniji način opisan pri gradnji gitare »Acord«. Magnet mora biti predviđen za 4 žice, pa ako ga sami gradimo moramo se tog zahtjeva i pridržavati. Bez ikakvih izmjena možemo ugraditi prije opisane zvučnice sa »U« magnetom i sa permanentnim magnetom od elektromotorčića EM-1. Ukoliko radimo »pick-up« sa više magneta moramo paziti da nam sastavci dođu tačno ispod žica. Potrebna su svega 3 magnetića dužine 10 mm. Spoj s potenciometrima izveden je prema slici 25.

39

40 SI. 35 — B as gitara

GITARA »BEATLE BASS« Ova gitara ima simetričan (violin) oblik. To je bio još jedino slučaj kod »Egmone«. Takve gitare ljevaci mogu graditi bez većih iz­ mjena; jedino potenciometri i priključnica dolaze na drugu stranu

41

SI. 37 — »Beatle bass« gitara

SI. 38 — N aš protestni pjevač Ivica Percl — Peroan sa 12-žičnom gitarom m arke »Fram us«

(lijevu). Kod drugih nacrta dobila slika kao u ogledalu.

potrebno

je

mijenjati

oblik

kako

bi

se

Žičnjak za ovu gitaru izrađen je slično kao i za gitaru »Florida« samo je bez ručice. Takav žičnjak, koji se pričvrščuje na čelo gitare je obavezan kod šupljih gitara. Upotrijebljena su 2 magneta, ali i samo 2 potenciometra. Spoj se vidi na glavnom crtežu. U vrat gitare, da se vremenom pod utjecajem žica ne bi savio, moguće je ugraditi čelične šipke. Prije naljepljivanja daščica sa prago­ vima u vratu se prave žljebovi (1 — 3 kom.) po cijeloj dužini i uljepljuje čelična šipka okruglog ili kvadratnog presjeka. Nakon toga se pričvrsti daščica sa pragovima, te se šipke uopće ne vide. Natpis »Beatle bass« se može najbolje izraditi pomoću šablona i prskalice. Ako je gitara prelakirana tamno, onda se za natpis uzima bijeli lak. 42

Danas na tržištu se nalazi velik broj gitara raznih maraka, tipova, oblika i kvalitete. Moguće je kupiti gitare sa 12 žica na jednom vratu ili sa 2 vrata. Broj ugrađenih zvučnica, potenciometara i preklopnika također varira od jednog do drugog instrumenta. Cijena električnih gitara je od 500 din. naviše. Poznati svjetski proizvođači električnih gitara su: »Framus«, »Hofner«, »Gibson« itd., dok kod nas time se bavi »Muzička naklada«.

43

MIKROFONI

Mikrofoni su elektroakustični pretvarači koji energiju zvučnih valova (nastalih prilikom govora ili pjevanja) pretvaraju u električnu energiju. Po sastavu mikrofoni se dijele na ugljene, kondenzatorske, elektromagnetne, elektrodinamičke i kristalne. Za potrebe VIS-ova, tj. za prijenos muzike upotrebljavaju se kvali­ tetni mikrofoni koji zadovoljavaju slijedeće zahtjeve: 1. širok frekventni opseg, 2. velik koeficijent osjetljivosti, 3. širok dinamički opseg uz minimalan vlastiti šum, 4. linearan prijenos, tj. minimalna izobličenja,

SI.

39

—

D inam ički

m ikrofoni

serije »Unidyne«, m odeli 556S i 55SW

44

»Shure«

SI. 40 — O dlični m ikrofoni »Shure« (U SA), m odeli 548, 548S i 549

5. pogodna usmjerenost, 6. robustnost izrade. Smatra se da dobar mikrofon treba uspješno prenašati frekvencije od 40 Hz— 15 kHz. Veliki frekventni opseg postižu dinamički mikrofoni (mikrofon MD 211 firme Sennheiser od 40 Hz — 17 kHz). Kristalni mikrofoni nemaju toliku širinu frekventnog opsega, a i izobličenja su im nešto veća (kristalni mikrofon MKS3/8 firme F&H Schumann od 50 Hz—10 kHz, mikrofon Peiker PM 31 od 30 Hz—12 kHz). Najbolji u tom pogledu su kondenzatorski mikrofoni koji mogu prenijeti frekvenciju od 20 Hz — 40 kHz, a upotrebljavaju se u TV, radio i filmskim studijima. Osjetljivost mikrofona se mjeri u mV pri zračnom pritisku od 1 mikrobara (|jb). Pri normalnom pjevanju na razdaljini od 50 cm ostvaruje se na mikrofonu zračni pritisak od 1 ¡¿b. Dinamički mikrofoni (sa kretnim kalemom — slično kao i zvučnici) imaju osjetljivost 0,1 — 0,25 mV/i.ib (Beyer MM66 — 0,25 mV/^b). Magnetni mikrofoni su manje osjetljivi, dok su najosjetljiviji kri­ stalni mikrofoni (Peiker PM16 — 5 mV/|jb). Dinamički opseg mikrofona je raspon od najslabijeg do najjačeg pritiska kojeg mikrofon može primiti bez smetnji odnosno bez izobli­ čenja. Danas se već proizvode mikrofoni koji kod zvučnog pritiska od 100 ub ne daju veća izobličenja od 1%. Važniji su vlastiti šumovi mikrofona koji mogu nastati ako je regulator jačine na NF pojačalu postavljen prije prve djevi, zbog nedo­ voljnog oklopa priključnog kabla, naizmjeničnog grijanja prve cijevi, blizine mikrofona mrežnom transformatoru ili sličnom izvoru magnetnih smetnji.

Si. 41 — K arakteristike usm erenosti m ikrofona. 1 — kružna; 2 — kardioidna; 3 — dvokružna

45

Pomoć kod naizmjeničnog grijanja prve djevi je da se ista zagri­ java istosmjernom strujom ili iz posebnog namotaja koji se simetrira. Kod veoma kvalitetnih mikrofona nelinearna izobličenja su ispod 1 % i ne mogu se uhom zapaziti. Najveća izobličenja ima ugljeni mikro­ fon (preko 20%), pa ga ni u kom slučaju ne možemo upotrijebiti. Usmjerenost mikrofona je karakteristika koja označuje s koje sve strane dotični mikrofon prima zvuk. Poznato je da neusmjereni mikrofon jednako prima smetnje koje npr. dolaze od publike ili nekih izvora, odjek od zidova i plafona kao i željeni glas pjevača. Dakle, neusmjereni mikrofoni jednako primaju zvuk iz svih pravaca. Da bi se izbjegle smetnje koje dolaze iz jednog pravca izrađuju se usmjereni mikrofoni. Oni s jedne strane dobro hvataju zvučne valove, dok s druge slabo ili nikako. Prilikom pjevanja manje osjetljiva strana se okreće publici, a osjetljivija pjevaču. Usmjereni mikrofoni mogu imati kardioidnu ili bubrežastu karakte­ ristiku i dvokružnu (u obliku osmice). Za potrebe VIS-ova najbolji su i gotovo isključivo se upotrebljavaju usmjereni dinamički i kristalni mikrofoni, koji se postavljaju na po­ godne stative. U praksi se ipak najviše upotrebljavaju dinamički mikro­ foni, jer su pouzdaniji u radu. Naime, kristalni mikrofoni su veoma osjetljivi na mehaničke udarce, odnosno padove i odmah se kvare.

Prilagođenje mikrofona na ulaz pojačala

Elektrodinamički mikrofoni evropske proizvodnje imaju obično impedancu 200 oma, što otprilike odgovara otporu mikrofonskih kablova standardne dužine. Ulazna impedanca evropskih pojačala kreće se pri raznim frekven­ cijama od 600 k — 1 M, te se treba izvršiti prilagođavanje. U tu svrhu ugrađuje se prilagodni trafo u samo kućište mikrofona ili na koncu kabla na ulazu u pojačalo. Na taj način je moguće svaki dinamički mi­ krofon priključiti na visokoomski ulaz pojačala. Ukoliko je transformator ugrađen u mikrofonskom kućištu kabl ne bi smio biti dulji od 2 m; u drugom slučaju može biti i do 200 m bez loših posljedica. Odnos transformacije je različit, a obično je 1 : 30. Kristalni mikrofoni zbog svoje visoke impedance mogu se priključiti direktno na ulaz pojačala, odnosno na upravljačku rešetku prve pojačavačke cijevi (bez prilagodnog transformatora). Priključni kabl ne smije biti suviše dug — do najviše 10 m.

46

SI. 42 — M ikrofoni »Shure«,

m odeli 515SA i 515SB , 588SA i 588SB

Svjetski proizvođači dinamičkih mikrofona su: AKG (Akustische und Kino Geräte) i Dynacord — Austrija, Philips — Holandija, Shure — USA te Beyer, Sennheiser, Schumann i Peiker — Njemačka.

Izrada stalka za mikrofon

Tvornički mikrofonski stativi su izvedeni sa prigušivačima potresa, a visina im se može mijenjati po volji. Posebna izvedba je tzv. »labudov vrat« gdje otpada pritezanje pri­ likom promjene visine, već se mikrofon, koji je učvršćen na vrhu »vrata«, jednostavno povije u željenu stranu.

SI. 43 — M ikrofoni firm e »Dynacord«, A ustrija: D D 500 (gore), DD 70 (dolje)

47

Nacrtani stalak izrađuje se od metalne šipke i djevi dužine 1 m. Sipka je okruglog oblika 0 10 — 15 mm i tijesno ulazi u cijev. Pod­ nožje se radi od 3 željezne šipke proizvoljnog presjeka dužine 25 — 30 cm, koje se vare u obliku zvijezde. U sredini se okomito pričvrsti cijev (varenjem). U njoj 10 cm od vrha buši se rupa 0 4 mm i urezuje navoj M5. Tu dolazi vijak sa širim rubom ili jednostavno savinuta

48

S I. 45 — To m Jo nes pjeva koristeći kvalitetan m ikro fon D D 500

metalna šipka 0 5 mm kojoj se na jednoj strani nareže navoj. Služi za reguliranje visine mikrofona. Mikrofon se učvršćuje (navrtanjem, steznom trakom) na vrhu okrugle šipke.

4 Instrumenti za VIS

49

ELEKTRIČNE ORGULJE

Razvoj elektronike omogućio je da se ostvari ideja o muzičkom instrumentu koji će imitirati orgulje, ali će biti još univerzalniji, a ma­ njih dimenzija. Dok kod klasičnih orgulja struja zraka uz pomoć cijevastih rezonatora direktno proizvodi čujne tonove, u električnim orguljama se proizvodi određen električni signal. Ovaj signal je sličan ili gotovo

S I. 46 — O rgu lje »G E M « tip »Jum bo «

50

identičan zvuku koji bi se dobio ako se pored pravih orgulja postavi mikrofon te signal pojača i reproducira u zvučnicima. Električne orgulje na 2 načina proizvode potrebne električne osci­ lacije i to: 1. na potpuno elektronski način, 2. na mehaničko-elektronskom principu. Ove posljednje posjeduju obrtne ili njišuče elemente koji svojim kretanjem izazivaju električni signal pomoću fotoćelije ili elektromagneta. Takve su npr. električne orgulje Hamond. One posjeduju za svaki ton obrtnu kružnu perforiranu ploču uz koju se nalazi elektromagnet, u kome i nastaje električni signal. Veličina ploče i brzina vrtnje određuju visinu tona. Modernije su orgulje sa elektronskim oscilatorima — određenim elektronskim sklopovima sa cijevima ili tranzistorima, koji daju po­ treban signal. Za svaki ton postoji jedan takav električni generator koji je stalno u radu, ali se pritiskom odgovarajuće tipke zatvara kontakt i koristi njegov signal. Tako su suvremene električne orgulje polifoni instrument, tj. može da se istovremeno svira neograničen broj tonova.

S I. 47 — O rgu lje »Im perial« njem ačke firm e G E M (G eneral E lektro M usic)

51

SI. 48 — Orgulje »Hohner«

SI. 49 — Orgulje »Teisco-G«

52

Ovakav nastali električni signal može po želji da se dotjeruje fil­ trima (registarskim tipkama), koji ističu ili potiskuju pojedine grupe učestanosti. Dalji put signala je isti kao i kod mikrofona ili električne gitare. Potrebno je pojačalo i zvučnik, a mogu se nadovezati elektronski vibrator, eho uređaji i si. Isto tako je moguće ponekad razdvojiti grupe tonova, npr. basove od ostalih i odvesti ih u dvokanalno pojačalo i raz­ ličite zvučnike. Tako se akustični utisak još više poboljšava. Elektronske orgulje se izrađuju u raznim veličinama, sa jednom ili dvije klavijature, sa ili bez pedala. Naravno i cijena im je različita — 3000 din. pa naviše. Poznati proizvođači orgulja su firme Hohner, Teisco i Gem Electronic. To su u svakom slučaju veoma komplicirani uređaji i prema tome amaterima gotovo nemogući za samogradnju. Ipak za one koji vole eksperimentirati donosimo dvije jednostavne sheme elektronskih orgulja u kojima su upotrijebljeni tranzistori.

ORGULJE »PICOLO« Ove mini orgulje su jednoglasni instrument, koji ima frekventno područje jedne oktave. Shema veza je vrlo jednostavna. Tranzistori Tri i Tr2 čine multivibrator čija se frekvencija može mijenjati prekidačima — tipkama. Podešavanja osnovnog tona »do« prema gitari ili klaviru vrši se potenciometrom od 10 k. Poslije multivibratora su dva stepena NF pojačanja i zvučnik za glasnu reprodukciju. Napajanje se vrši iz baterije napona 9 V. Ekonomično je upotrijebiti dvije pljosnate baterije za džepnu svjetiljku napona 4,5 V, koje se spajaju serijski. Plus pol baterije (kraći pipak) spaja se na šasiju, odnosno na uzemljenje. Tran­ zistore AC125 ne treba zamjenjivati, dok se umjesto slijedećih dva mogu ugraditi domaći tranzistori AC540 i AC550, što također nije dobro rješenje. Vrijednosti dijelova

Otpornici: Rl = l k R2 = l,5 k R3=180 oma R4=120 oma R5=180 oma R6=120 oma

R7 = 220 oma R8 = 270 oma R9 = 270 oma R10=150 oma R11= 47 k R12 = l k R13 = 47 k

R14 = 3,3 k R15= 1 k R16 = 22 k R17 = 330 k R18 = 1,5 k R19 = 47 k R20 = 470 oma 53

54 S I. 50 — E lektro nske orgulje »P icolo«

Kondenzatori: Cl = 125 ¡¿F/l6 V C2 = 0,l ¡.¿F C3 = 0,1 UF C4 = 0,l ¡¿F

C5 = 47000 pF C6 = 25 |xF/6V C7 = 25 jiF/ćV Potenciometar: P = 10— 15 k

Transformator: T= izlazni trafo Zvučnik: Zv. = zvučnik 4 oma/l W Tranzistori: 2 X AC1 25, AC126 i AC128

ORGULJE »MINI« To je nešto složeniji tip malih elektronskih orgulja. Broj tipaka im je neograničen, a ovisi o želji graditelja. Tranzistori Tri i Tr2 čine vibrato uređaj, koji se uključuje pomoću prekidača SI. Frekvencija nje­ govih oscilacija je 5 — 7 Hz. Generator tona izveden je tranzistorima Tr3 i Tr4 u spoju asimetričnog multivibratora. Uključuje se pritiskom tipki na klavijaturi, odnosno zatvaranjem kontakata K. Frekvencija mul­ tivibratora zavisi od ugrađenih otpornika R čija se veličina određuje eksperimentom prilikom podešavanja. Fina regulacija tona vrši se potenciometrom P1 od 2 k. Kako frekvencija tona zavisi i od napona baterija, to je predviđen i potenciometar P2 kojim se namješta radni napon na — 7,2 V. Boja tona se može mijenjati prekidačem S3. Tr5 je izlazni tranzistor koji omogućava glasnu reprodukciju u zvuč­ niku 4 oma/l W. Ukoliko izlaz orgulja priključimo na NF pojačalo dobit ćemo jaku reprodukciju s kojom ćemo biti svakako zadovoljni. Podešavanje orgulja »Mini« svodi se na prvi izbor otpornika R. To se vrši na taj način da se umjesto otpornika Rx stavi potenciometar oko 10 k, pritisne dirka Kl i podesi ton prema klaviru ili gitari, npr. C3 (najviši ton koji želimo). Otpornost potenciometra izmjerimo ommetrom ili univerzalnim instrumentom i ugradimo takav otpornik. Zatim se pre­ lazi na izbor otpornosti otpornika Ry, itd. Poslije podešavanja generatora tona, odnosno izbora vrijednosti svih otpornika, možemo podesiti vibrator. To se izvodi mijenjanjem kapaci­ teta kondenzatora C2 od 2 ¡¿F. Dubina modulacije može se mijenjati zamijenom otpornika od 39 k (kod SI). Da frekvencija tona bude nezavisna od napona baterije, može se potenciometar P2 od 2,7 k zamijeniti sa otpornikom od 500 oma, a između donjeg kraja otpornika i plus pola baterije spojiti »zener« diodu tipa D808 ili sličnu. Trajno rješenje (i najjeftinije) je napajanje orgulja iz posebnog ispravljača, koji se priključuje na gradsku mrežu. Kućište za »Mini« orgulje može se izraditi potpuno novo, dok odli­ čno može da posluži npr. stari pokvareni harmonij, jer otpada najkom­ pliciraniji rad oko izrade klavijature, odnosno tipaka. 55

SI. 51 — Električne orgulje »M ini«

POJAČALA

Pojačala su elektronski uređaji koji pojačavaju vrlo slabe niskofrekventne napone nastale pomoću zvučnica električnih gitara, mikro­ fona, gramofonskih i magnetofonskih glava i si. Mikrofon na svojim izvodima prilikom govora ili pjevanja stvara sasvim slabe napone do najviše 2,5 mV, dok »pick-up« nešto više — do 7 mV (gramofon 100 mV, VF dio radio-aparata 1 V). Kad bi takav signal uveli u zvučnik ne bismo čuli ništa. Potrebno je pojačati tu slabu pulsirajuću struju, a tu funkciju obavljaju elektronske cijevi i tranzistori. Prema tome se i pojačala dijele na cijevna i tranzistorska, no mo­ guća je i kombinacija. Cijev koja pojačava — triodu — pronašao je još 1906. godine Lee de Forest, dok je tranzistor pronađen tek 1948. godine, lako tranzistori imaju velikih prednosti (male dimenzije, otpornost na mehaničke udarce, niski anodni napon, nepotrebno grijanje jer nemaju žarnih niti) i po svoj prilici će vremenom potpuno istisnuti elektronske cijevi za sada se još ne preporučuju za samogradnju pojačala. Inostrani proizvodi se teško nabavljaju, dok su tranzistori domaće proizvodnje prilično nepouzdani u radu. Autor se mnogo puta iznova razočarao u njima, te iz tog razloga opisuje i preporuča za gradnju cijevna pojačala, koja će konstruktorima na njihovo opće zadovoljstvo dobro služiti. Po kvaliteti razlikujemo obična i Hi-Fi (čitaj: haj fi) pojačala (Hi-Fi— visoki kvalitet zvuka). Na žalost, danas je ušlo u modu da se prefiks »Hi-Fi« stavlja svagdje, jer to dobro prodaje robu. Međutim, Hi-Fi uređaj je onaj koji zadovoljava vrlo stroge kriterije, a to su: 1 ) širok frekventni opseg izlaznog stepena od 40 Hz — 15 kHz, 2) nečujan šum i zujanje, 3) basova,

dvostruka tonska kontrola, tj. posebno reguliranje soprana i

4) jaka povratna sprega koja kod pretpojačavačkih stepena pot­ puno briše izobličenja i odlično prigušuje zvučnik, 58

5) ukupna izobličenja su minimalna — ispod 1%, a u ekstremnim slučajevima najviše 2% kod pune izlazne snage. Od svakog NF pojačala traži se da daje što ljepši običnim pojačalima je dozvoljeno izobličenje do 10%. toga ne može, jer to onda više nije uređaj za muziciranje vrabaca! Pojačalo za električnu gitaru mora biti građeno čaju po zakonima Hi-Fi tehnike.

i čišči ton. No Naravno, iznad već za plašenje u svakom slu­

Veoma važna podjela pojačala je po izlaznoj snazi, koja se mjeri u vatima (W):

S I. 53 — P ojačalo »G ig an t« firm e »D ynacord« izlazn e snage 200 W

flUi..■ .-i.4..v..

Vit*.*»«#»

ktk '■

S l. 54 — P ojačalo 15 W

59

SI. 55 — Pojačalo Hohner tip »Orgaphon 60 M H«

1) do 1 W — uglavnom tranzistorska ili baterijska pojačala koja koriste male zvučnike ili slušalice, 2) 2 — 6 W — takva pojačala ugrađena su u većini radio-aparata (NF dio), gramofonima, magnetofonima i si. Reprodukcija im je do­ voljna za sobu srednje veličine. Pogodna su za učenje el. gitare ili sviranje u porodičnom krugu, 3) 10 — 30 W snažna pojačala, koja se koriste u najjačim radio-prijemnicima (RIZ 594, Ingelen Gigant 40 W), kinopojačalima i razglasnim pojačalima za priključak mikrofona, električnih gitara ili gramofona. Omogućuje sviranje u velikim plesnim dvoranama, 4) 5— 200 W — najjača pojačala predviđena za otvorene prostore bilo za govor ili muziku. Koriste se prilikom velikih mitinga, sportskih ili muzičkih priredbi, u željezničkim stanicama i si. Također u ratu za propagandu i poziv neprijatelja na predaju u tzv. glasnogovornicima. Proizvođači pojačala su prilično beskrupulozni i često navode po­ datke o snazi pojačala koji su daleko od stvarnosti. Stavlja se veća izlazna snaga nego što je dotično pojačalo može dati. Najsigurnije je uređaj ispitati, ali za to su potrebni specijalni instrumenti. No može 60

se zaviriti u samo pojačalo (ili u njegovu shemu), naći koje su izlazne djevi i u kakvoj sprezi rade, te na osnovu toga i napona koji dobivaju (izmjeriti voltmetrom ili univerzalnim instrumentom) utvrditi realnu izlaznu snagu pojačala. U tablici 2 nalaze se podaci za preko 150 izlaznih cijevi koje do­ laze u obzir za ugradnju. Navedene su snage za klasu A (1 elektronka), te za protufazne spojeve 2 cijevi klase AB i B. Dvije cijevi u tzv. »push-pull« vezi mogu raditi u klasama A, B, C, D i AB. Protufazna sprega A se rijetko upotrebljava, jer omogućuje slabo iskorišćenje cijevi: triode 25%, pentode 50%. Klasa B se koriste za jaka pojačala. Radna tačka je u koljenu ka­ rakteristike cijevi. Anodne struje mirovanja (dok uređaj ne radi, a ukopčan je!) praktički nema, pa se na taj način izbjegava nepotrebno trošenje energije. Iskorištenje je 40% kod trioda, a 80% kod pentoda.

S I. 56 — P ojačalo S challer tip »G u itar-M aster 100/80 W «

61

Klasu C upotrebljavaju samo radio-stanice i to uglavnom za tele­ grafske emisije. Ako izlazne djevi dobivaju stalni prednapon na prvim rešetkama (gl) imamo protufazni izlazni stupanj u klasi D, kojeg karakterizira velika korisna snaga. Push-pull veza dvije cijevi, gdje su iskorištene dobre osobine A i B klase, a to su: mali anodni gubitak i što manji faktor izobličenja (klir-faktor) zove se klasa AB i u pojačalima se najviše upotrebljava. Ako u pojačalu postoje četiri izlazne elektronke snaga je dvostruka od one koja je označena za protufazni spoj dvije cijevi. Postoje jednokanalna i dvokanalna pojačala. Ako je pojačalo dvokanalno to znači da ono'sadrži dva ista pojačala od kojih svako ima polovinu snage od one koja je naznačena kao snaga cijelog uređaja. Na j priznat i j i svjetski proizvođači pojačala za električne muzičke instrumente su američki »Fender« i engleski »VOX«, no naši vrhunski muzičari na 220 V kao i manje poznate grupe upotrebljavaju pojačala raznih maraka, izgleda, snage i ostalih mogućnosti, kao što su vibriranje, odnosno podrhtavanje tona ili zadržavanje tona još neko vrijeme kao jeka itd. To su vibrato, tremolo i hali uređaji. Evo nekoliko pojačala i najvažnijih podataka o njima: Fisher tip »X101C« — visokokvalitetno dvokanalno pojačalo 2X27 W, 7 priključaka, klir-faktor 0,5%, 10 cijevi i 2 silikonska isprav­ ljača, frekventna karakteristika 20 Hz — 20 kHz. Hohner tip »Orgaphon 60 MH« — prenosno kofer pojačalo 60 W 9 ulaza, 2 ugrađena zvučnika 0 30 cm, hali efekat. Dynacord tip »Royal II« — prevozno kofer pojačalo 60 W, 4 ulaza, 2 ugrađena zvučnika 0 31 cm, 24 tranzistora, 12 dioda, frekventni opseg 70 Hz — 10 kHz, klir-faktor 1,5%. Dynacord tip »Hi-Fi Favorit II« — visokokvalitetno kombinirano pojačalo 100 W, 4 ulaza, izlaz 4, 8 i 16 oma, 16 tranzistora, 10 dioda i ispravljača, 4 cijevi, frekventni opseg 30 Hz — 20 Hz, težina 13,8 kg. Pojačalo specijalno građeno za el. gitare. Schaller tip »KV 50« — 50 W prevozno kofer pojačalo, 3 ulaza, ugrađena 2 zvučnika 0 30 cm, klir-faktor 1%, 19 tranzistora i 3 cijevi (ECF83 i 2 X EL34). Schaller tip »Guitar-Master 100/80« — prevozno kofer pojačalo snage 80 —• 100 W za priključak el. muzičkih instrumenata, 4 ulaza, 3 ugra­ đena zvučnika marke »Goodmans«, 21 tranzistor i 8 dioda. Selmer tip »Taurus Tranzistor 60« — dvokanalno kofer pojačalo 2X30 W, 4 ulaza, efekat hall i tremolo.

62

VOX tip »Supreme« — prevozno bas pojačalo snage 200 W, 2 ulaza specijalno za bas gitaru, dimenzije pojačavača: 24X28X60 cm, dimen­ zije zvučne kutije: 28,5X70X102 cm.

POJAČALA DOMAĆE PROIZVODNJE »Iskra« proizvodi pojačala 35 W tip »E0-0952«, koja imaju čak četiri ulaza. Dva od po 200 oma, čija jačina može posebno da se regu­ lira, predviđena su za priključak mikrofona, dok se električne gitare spajaju preko prilagodnog transformatora ET-5004 ili ET-5005 proizvod »Iskre«. Gitara, naime, ima mnogo veću otpornost (do 100 koma). Ostala dva ulaza predviđena su za gramofon ili radio (magnetofon), te se tu mogu priključiti električne orgulje. Ostale karakteristike: frek­ ventni opseg 60 Hz, — 10 kHz, izlaz 4, 8 ili 16 oma, klir-faktor do 3%. Pojačalo je kombinirano od tranzistora i cijevi. Pojačalo E0-0951 proizvod »Iskre« je snage 15 W. Koristi štampana kola, ima širok frekventni opseg i 3 ulaza predviđena za priključak magnetofona, gramofona i radija. Postoji mogućnost međusobnog mije­ šanja ulaza. »RIZ« cijevna pojačala možemo također koristiti pogotovo zato što imaju priličnu izlaznu snagu. Tip RP-25 W ima 6 elektronki 2XEF40,

S I. 57 — P ojačalo »Tran sivvatt 50«

proizvo d zp Iskra — R IZ

ECC40, 2XEL34 i 5Z3, klir-faktor 5%, frekventni opseg 50 H z — 1 0 kHz izlaz 400 oma/30 W, 3 ulaza: 2 mV/lm, 0,2 V/500 k i 0,8 V/600 oma. Tip RP-50 W ima 6 djevi i selenski ispravljač, izobličenje 5%, frek­ ventni opseg 30 Hz — 10 kHz, 3 ulaza (mikrofon, gramofon i radio). »RIZ« proizvodi prenosna pojačala 15 W sa 2 ulaza (mikrofon i gramofon), dok su zvučnici ugrađeni u poklopcima pojačala. Kao integrirano poduzeće »Iskra-RIZ« proizvodi visokokvalitetno tranzistorizirano dvokanalno pojačalo Transiwatt 50 Hi-Fi Stereo snage 2 X 2 5 W. Ima 5 ulaza: 5 mV/47 k, 8 mV/47 k, 3 X 2 5 0 mV/500 k, frek­ ventno područje 20 Hz — 20 kHz, izobličenje 1%, 20 tranzistora i 10 dioda. Pojačalo »Terero T 32 W« proizvodi »Ei« — Niš. Predviđeno je za priključak mikrofona, gramofona, magnetofona i radija. Građeno je na principu Hi-Fi tehnike. »Ei« — Niš proizvodi pojačala 16 W baš namijenjena za muzičke instrumente. To je tip »Torero Mió W« sa 2 djevi EL84 u push-pull vezi. Ima visoku vjernost reprodukcije. Frekventni opseg 25 Hz — 20 kHz, klir-faktor 2,5%, 4 ulaza: solo gitara 25 mV, ritam gitara 25 mV, bas

SI. 58 — Pojačala firme Dynacord za bas gitaru

64

gitara 40 mV i električna harmonika 15 mV. Zanimljivo je da ovo pojačalo u pretpojačavačkim stepenima koristi 3 elektronke ECF80 umjesto uobi­ čajenih ECC83 ili EF86. Pojačala proizvode i neke druge naše tvornice, npr. »Muzička na­ klada«, Zagreb, »Elektroakustika«, Novi Sad itd. To su uglavnom skupi uređaji, a cijena jednom solidnom pojačalu zajedno sa zvučnicima za priključak 3 gitare i mikrofona kreće se od 5000 din. naviše To je veliki novčani izdatak, a i razlog da se mnogo pažnje posveti samogradnji. Gradnji ne mogu uspješno pristupiti oni koji prvi puta grade elek­ tronske uređaje. Treba baratati makar s osnovama elektronike, te po­ znavati simbole i sheme. Kao idealnu knjigu s tog područja preporuču­ jem priručnik za učenike gimnazije »Elektronika« od B. Metzgera u iz­ danju »Školske knjige«, Zagreb ili »Malu školu elektronike« od V. Krs­ tića u izdanju »Tehničke knjige«, Beograd. 0 više faktora ovisi koje ćemo pojačalo graditi (raspoloživi mate­ rijal, želje, vlastite mogućnosti) no savjetujem postupnu gradnju poja­ čala, tj. od jednostavnijih k složenijim. Evo nekoliko savjeta kojih se treba obavezno pridržavati: 1 ) Sve raditi tačno po uputstvu odnosno po shemi. 2) Sve sastavne dijelove ispitati prije ugradnje koristeći npr. uni­ verzalni instrumenat »Iskre« iz Kranja tip US6B ili sličan. 3) Ne upotrebljavati stare poluispravne djevi koje su se već istro­ šile u nekom elektronskom uređaju. 4) Sve dijelove dobro pričvrstiti, da ne dolazi do micanja I neže­ ljenih dodira. Otpornike i kondenzatore pravilno lem i t i uz prethodno me­ haničko učvršćivanje. 5) Izvode otpornika i kondenzatora skraćivati i po potrebi izolirati navlačeći na njih manje komadiće bužir djevi. 6) Da bi se izbjeglo brujanje, zujanje i osciliranje oklapati poje­ dine osjetljive vodove pomoću oklopijenog kabla. Također sve vodove jednog stepena lemiti u jednu tačku, a nju za­ tim debljom bakrenom žicom 0 2 mm vezati na masu, odnosno šasiju. U tu svrhu raditi obavezno metalno postolje — šasiju, a vršiti po po­ trebi i druga oklapanja (metalne pregrade, poklopci za djevi i si.). 7) sheme.

Prije prvog uključenja sve spojeve prekontrolirati uz pomoć

8) Za vrijeme rada prekontrolirati napone, a i ponašanje pojedinih dijelova da se ne bi suviše zagrijevali, jer je to znak da nešto nije u redu. 5 Instrumenti za VIS

65

9) Kontrolirati radne otpornike (spojeni u kolo anodne struje 250 — 600 V), elektrolitske kondenzatore, transformatore i cijevi. Tu treba imati i iskustva, jer izlazne cijevi se prije i jače zagrijavaju od ostalih. 10) Ukoliko osjetimo miris kao da se nešto pali odmah moramo isključiti uređaj i tek nakon otklanjanja greške moguće je ponovo pri­ ključenje na gradsku mrežu. Profesionalni muzičari bi trebali posjedovati makar 25 W izlazne snage za svaki pojedini instrument. To znači da VIS sa 3 gitare, 2 mi­ krofona i električnim oprugama treba da ima pojačala ukupne snage 150 W. Npr. 1 pojačalo 50 W (mikrofon i solo gitara), bas pojačalo 50 W (bas gitara) i 2 pojačala od 25 W (mikrofon, orgulje i ritam gi­ tara). Ima slučajeva da čitav VIS koristi samo jedno pojačalo 50 —■ 60 W npr. »Hohner« — Orgaphon 60 MH, koje raspolaže sa 9 ulaza. Treba znati da su kvalitetna pojačala i zvučnici osnova za dobro muziciranje. Ako oni ne zadovoljavaju i sve ostalo može da izgubi smi­ sao. Zato treba beskompromisno graditi ili nabavljati Hi-Fi pojačala; ne ona koja nose taj naziv iz komercijalnih razloga, već ona koja su to zaista po svojim karakteristikama.

UPUTSTVA ZA GRADNJU POJAČALA SNAGE 3 —5 W Donosimo više shema cijevnih pojačala, koja su veoma laka za samogradnju. Upotrebljeno je relativno malo sastavnih dijelova, a koriste svega dvije ili tri elektronke. Uprkos tome jačina im je dovoljna za sobu srednje veličine. Gotovo svi dijelovi se mogu naći u starom radio-aparatu s izuzetkom prve pojačavačke cijevi. Izlazne i mrežne transformatore nije potrebno motati već se koriste također iz radio-aparata. Šasija (postolje) se uglavnom radi od aluminijskog lima debljine 1,5 mm. Raspored dijelova mora biti logičan slično kao i na shemama. Sasvim lijevo se nalazi pojačavačka cijev i u njezinoj blizini ulazne priključnice. Sasvim na suprotnoj strani je mrežni transformator i ispravIjački dio. Izlazni trafo postavlja se pod kutem od 90° u odnosu na mrežni, kako bi se izbjegao njihov međusobni utjecaj. Potenciometar za regulaciju glasnoće nećemo stavljati blizu izlazne cijevi. Vodove oko ulaza preporučljivo je izvoditi oklopljenim kablom. Ukoliko dolazi do osciliranja zamijenjuju se vodovi izlaznog transfor­ matora. Također okretanjem mrežnog utikača smanjuju se brujanja ko­ jih kod dobro izgrađenih uređaja gotovo i nema. 66

67

S I. 59 — P ojačaio cd 3 W

68 S I. 60 — P ojačalo od 4 W

zĐj n

69

S I. 61 — P ojačalo od 5 W

5 in

0 -2

flj

>u

fO

o'

CL

1
to

70

GRADNJA POJAČALA 10 — 30 W Ugradnjom samo jedne djevi u izlazu ne može se postići velika iz­ lazna snaga pojačala. Iz tablice 2 vidi se da svega nekoliko najjačih iz­ laznih cijevi daje iznad 10 W korisne snage. Upotrebom elektronke FL34 (EL60, 6CA7) možemo načiniti odlično pojačalo, koje možemo koristiti i u većim salama. Ostale sheme prikazuju pojačala sa dvije cijevi u protutaktnom izlazu: 2XEBL21 — 10 W, 2XEL84 — 15 W, 2XEL34 — 30 W. Kod tih spojeva susrećemo se s problemom okretanja faze i izlaznim push-pull transformatorom, kojeg u mnogo slučajeva mo­ ramo sami motati. Kako bi se izobličenje i brujanje smanjilo na minimum kod tih i jačih pojačala koriste se slijedeći zahvati: 1. Dobro se filtrira anodna struja. Koriste se elektroliti velikog kapaciteta i prigušnice umjesto otpornika u mrežnom dijelu. 2. Najpogodniji raspored dijelova. Ulaz je maksimalno udaljen od mrežnog dijela. I spravi jački dio odjeljuje se metalnom pregradom iznad i ispod šasije od izlaznog dijela. Ulazne priključnice su svega 1 cm od ulaznih elektronki. 3. Veze od anode do slijedeće rešetke su kratke i ne idu pored vodova za grijanje. 4. Brižljivo izvedeno uzemljenje. Gola bakrena žica 0 1 — 2 mm sakuplja mase iz pretpojačala. Druga takva žica sakuplja mase iz isprav­ ljača, elektrolita, izlaza i obrtača faze. Elektroliti su izolirani od šasije, tako da ona ne provodi nikakve struje. Uzemljenje se izvodi samo u jednoj tački kod samog ulaza (u težim slučajevima pronaći eksperi­ mentom ). 5. Upotrebijene su raznovrsne povratne sprege, koje doduše sma­ njuju ukupno pojačanje, ali i uveliko pridonose vjernoj reprodukciji zvuka. 6. Vodove grijanja međusobno upresti. Da bi se smanjilo ili pot­ puno eliminiralo brujanje koje dolazi od grijanja kod raznih pojačala primenjuju se slijedeći spojevi: — uzemljuje se jedan vod grijanja. Ispitati pokusom koji vod jer nije svejedno (pojačalo 10 W); — bolje je simetrirati vodove grijanja, tj. spojiti ih na masu po­ moću dva ista otpornika (2X47 oma — pojačalo 15 W); — jednostavnije je na masu spojiti srednji izvod grijanja (poja­ čalo 12 W);

71

— najbolje je (pojačalo 25 W).

pretpojačavačke

djevi

grijati

ispravljenom strujom

Posebno je interesantno pojačalo sa 4 elektronke EL84. Dobiva se izlazna snaga 35 W maximum paralelnim vezivanjem po dvije lampe. Anodna opteretivost izlaznog transformatora je 3,3 — 3,5 k dakle kao za dvije EL34. Zato i to pojačalo koristi trafo kao i pojačalo od 50 W sa dvije EL34. Potpuno odgovara trafo od tvorničkih pojačala, te ga ne treba posebno motati. Podaci za izlazni trafo pojačala 15 W nalaze se na si. 78. Ukoliko kod pojačala od 15 W ne ugrađujete vibrator treba vod koji od otpor­ nika RIO i Rll vodi na potenciometar P3 uzemljiti. Mnogi manje iskusni amateri griješe u spoju elektronke ECC83. Ona je predviđena za grijanje strujom napetosti 12,6 V. Ako na mrežnom transformatoru imamo samo napon reda 6,3 V tada 4. i 5. nožicu kratko spojimo i priključujemo na jedan vod grijanja. Drugi vod vežemo na nožicu br. 9 (fc). Isti slučaj je kod elektronke ECC82.

S I. 6 3 — P o jač a lo o d 1 0 W , a m a te rs k a g ra d n ja

73

S I. 64 — P ojačalo od 10 W

74 S i. 65 — P ojačalo od 10 W

75

76 S I. 67 — P ojačalo od 15 W

77

S I. 68 — P ojačalo od 25 W

78

GRADNJA POJAČALA 45 — 200 W Iz tablice 2 vidljivo je da cijev EL34 vezana u protufazi a u režimu B daje izlaznu snagu 100 W. Anodni napon iznosi 600 — 800 V. Visoki anodni napon automatski smanjuje pouzdanost u radu. Zato na shemama odmah upadaju u oči dvostruki f i I terski lanci. Paralelnim spojem po dvije elektronke EL34 podvostručuje se snaga, te se tako dobije najsnažnije pojačalo izlazne snage od čak 200 W. Kod ovih snažnih pojačala koriste se svi prije opisani zahvati kako bi se smanjilo brujanje, šumovi i neugodne oscilacije. Ponekad će trebati pojedine stepene odvojiti međusobno pocinkanim limom, a osjetljive vo­ dove oko upravljačkih rešetki obući u metalnu košuljicu zajedno sa svim elementima (otpornici, kondenzatori). Zvučnici koji se priključuju treba da su ukupne snage makar koliko i samo pojačalo. U protivnom neiskorištena snaga pretvara se u toplinu, koja može uništiti izlazne djevi. Umjesto zvučnika 5 W može se priključiti otpornik 5 W 200 oma, umje­ sto zvučnika od 10 W otpornik 10 W 100 oma, a umjesto zvučnika 20 W otpornik 20 W 50 oma. I sijalice od 110W mogu se priključiti na izlaz pojačala. Sijalica od 25 W uspješno zamijenjuje zvučnik te jačine, sija­ lica od 50 W također itd. Naravno da se sijalice koriste u krajnjoj nuždi. Suhi ispravljači uspješno su zamijenili elektronke u ispravijačkom dijelu. Za dobivanje anodnog napona koriste se silicijeve diode BY u Graetzovom ili Delonovom spoju (udvostručivač napona). Upotrebom Graetzovog mosnog spoja nije na mrežnom transformatoru potreban dvostruki napon (pojačalo 200 W). Još bolji je Delonov spoj. Trafo ima svega jedan namot, a uz punovalno ispravljanje dobija se dvostruko veći napon. Upotrebijene su svega dvije diode uz 2 kondenzatora (poja­ čalo za bas gitaru 55 W). U oba slučaja nepotreban je namotaj za gri­ janje vakuumske ispravljačice. Stalni negativni napon uzima se sa posebnog namotaja mrežnog transformatora. Može se ispravljati kristalnim diodama BY140 (poja­ čalo 60 W) ili elektronkama (pojačalo 100 W). Koci korišćenja starih mrežnih transformatora koji nemaju namotaj za negativni prednapon možemo koristeći umnoživač napona dobiti vrijednost — 25 do — 40 V. Anodni napon ispravljamo silicijevim diodama, a za negativni prednapon koristimo namotaj za grijanje ispravljačice. On obično iznosi 4 ili 5 V/2 — 3,75 A. Upotrebom npr. upetostručavača (si. 71) dobivamo od 4 V 25 V, a od 5 V 31 V! Jedino ako je žica za grijanje ispravljačice pri vrhu dolazi u obzir raskopavanje mrežnog transformatora. Pri odmotavanju ustanovi se koliko navoja ide na 1 V. Nakon toga tanjom žicom 0 0,2 mm namota se namotaj za negativni prednapon.

79

80 S I. 70 — P ojačaio od 45 W

ECC63, ECFBO EL36

D1 - D^= kristalne diode inverzni napon min. 20 V C1- C5 = eleklrolitski kondenzatori 100 -1000pF radni napon 6 - 2 5 V

S I. 71 — U petostru čavač napon a

GRADNJA POJAČALA OD 50 W ZA CJELOKUPNI VIS Ovakvo pojačalo sa mogućnošću priključka solo, ritam i bas gitare te mikrofona je san još mnogih VIS-ova. To je Hi-Fi pojačalo u punom smislu kod pojačanja od 25 W, dok mu se maksimalna izlazna snaga krer^ iznad 60 W. Konstrukcija je djelo našeg priznatog stručnjaka i entuzijaste Mirka Vožnjaka. Sa sheme na si. 80 vidi se izvođenje pretpojačanja. Radi se o kom­ pletnom četvorokanalnom cijevnom mikseru. Tri kanala se odmah na­ kon prvog stepena pojačanja miješaju. Ova tri ulaza predviđena su za priključak solo, ritam i bas gitare. Signal iz četvrtog kanala, nakon poja­ čanja u ulaznom pojačavaču i regulacije jačine, vodi se na posebno dvostepeno pretpojačalo sa tonskim kontrolama. Ovaj ulaz predviđen je za priključak mikrofona. Vidljivo je da signali iz sve tri gitare zaobilaze tonske kontrole, te se njihovi signali ne mogu namjerno linearno izobličavati. To je učinjeno namjerno kako bi se izbjeglo isticanje pojedinih in­ strumenata bez prave mjere. Svi signali se vode na još jedno dvostepeno pretpojačalo koje je obuhvaćeno jakom negativnom spregom, a nakon toga dolazi obrtač faze. 6 Instrumenti za Vli>

81

82

S3V/2A S i. 7 2 — H i-F i p o ja ča lo za b as g ita ru (k o n s tru k c ija M . V o žn ja k )

83

84 S I. 74 — P ojačalo od 200 W

5 o

•n

xso o (Ö

o

« 0 X 1 rt s

Ti

85

86 S I. 76 — P ojačalo od TO O W

Q — 16 cm' (32 mm X 50 mm) Pj — P., = primar 4 X 639 n Si — S« = sekundar 6 X 70

0 0,3 mm 0 0,6 mm

Pi i Pi motani su u suprotnom smjeru u odnosu na ostale namotaje S I. 77 — Izlazn i trafo o d 50 W

EL64

Zw.

Q = 7,86 cm 2 (28 mm X 28 mm)

0 0,11 0 0,6

Pi — Pi = primar 4 X 1650 n Sj i S 2 = sekundar 2 X 96 n

Raspored namotavanja: Pi Si P 2 P.i S- Pi S I. 78 — Izlazn i trafo o d 15 W

ELS4

Ukoliko nam je impedanca izlaznog transformatora 4 oma vrijednost otpornika R35 je 6,8 k, a kondenzatora Cl9 470 pF. U slučaju impe­ dance od 16 oma koristi se otpornik od 22 k i kondenzator od 150 pF. Vrijednost otpornika R42 je kritična. U krajnjem slučaju između više ot­ pornika od 22 k izaberemo onaj najmanje vrijednosti. To sve pod pret­ postavkom da je izlazni trafo motan tačno po podacima na si. 77. Sekundar čini 6 namotaja od 4 oma. Za rad sa sistemom zvučnika od 4 oma svi namotaji vezuju se paralelno, dok se za 16 oma dva i dva su­ sjedna namotaja vezuju serijski. Tako se dobiju tri namotaja od 16 oma, koji se zatim povežu paralelno. Otpornici R43 i R44 kao i R54 i R55 su upareni, tj. potpuno iste vrijednosti. Odabiru se između više otpornika istih oznaka. Žičani potenciometar od 50 oma (47 oma) služi za simetriranje, P8 od 10— 15 k za tačno dobivanje negativnog preclnapona od —32 V. Umjesto dioda BY180 mogu se uporediti po dvije diode BY140 vezane serijski. U she­ mi su spojene u tzv. udvostručavaču napona.

88

89

SI. 80 — Pojačalo od 50 W za cjelokupni vokalno-instrumentalni sastav: priključak za tri gitare te za mikrofon

Na izlaz ovog pojačala treba priključiti zvučnike ukupne snage ma­ kar 50 W. Na slici 79 je prikazan spoj 4 bas zvučnika RIZ snage 10 W i 4 Iskrina zvučnika za srednje i visoke tonove ZP27. Za spregu ZP27 upotrebljen je kondenzator od 10 uF. Preporučuje se upotreba papirnatog kondenzatora. Zvučnici su postavljeni u dvije posebne kutije. Upotrebom jačeg zvučnika od 25 — 50 W uz eventualno dodavanje visokotonaca moguće je koristiti samo jednu zvučnu kutiju.

POJAČALO 3 W Kondenzatori: Cl =25-50 mF/25 V, C2 = 0,1-0,5 mF/500 V, C3 = 20000 pF/500 V, C4 = 2000-5000 pF/500 V, C5 = 8-32 mF/450 V, C6 = 2000 — 5000 pF/1000 V, C7 i C8 = 2X50 mF/450 V, C9 = 50 mF/50 V. Otpornici: Rl=400 k, R2 = 200 k, R3 = 500 k, R4 = 22-47 k, R5 = 33 k. Prigušnica: Pr = žica CuL. 0 0,2 —0,3 mm namota se na jezgri 4 cm- kolikogod stane (oko 2000 zavoja). Prigušnica se može zamijeniti otpornikom 1,5 k/2 W. Potenciometri: P1 = 0,5 M, P2 = 3 — 5 k i P3 = 0,5 — IM. Transformatori: TI = izlazni trafo — primar 7 k, sekundar 4 oma T2 = mrežni trafo —primar 220 V, sekundar 2X250 V/70 mA, 1X4 V/ 1,1 A i 2X2 V/2 A. Zvučnik: 4 oma/3 W sa stalnim magnetom. Ukoliko raspolažemo sa­ mo s elektromagnetnim zvučnikom tada pobudni namotaj spojimo umjes­ to prigušnice Pr. Elektronske cijevi: AF7, ALI i AZ1.

POJAČALO 4 W Kondenzatori: Cl =50 mF/12 V, C2 = 0,l mF/1000 V, C3 = 20000 pF/1000 V, C4 = 0,l —0,5 mF/1000 V, C5 = 4700 pF/1000 V, C6=100 mF/25 V, C7 i C8 = 2X50 mF/450 V. Otpornici: Rl=l,5 k, R2 = 820 k, R3 = 220 k, R4 = 680-820 k, R5 = 170 oma/1 W, R6=10-50 k i R 7 = l - 2 k/2 W. Potenciometar: P = 0,5 — 1 M. 90

Transformatori: Tl=izlazni trafo —primar 7 k, sekundar 4 oma, T2 = mrežni trafo —primar 110 i 220 V, sekundar 2X300 V/70 mA, 1 X4 V/1,1 A, 1 X6,3 V/2 A. Zvučnik: 4 oma/4 —5 W ili 2 kom. 2 W. Elektronske cijevi: EAF42 (EF40),EL41 i AZ1.

POJAČALO 5 W Kondenzatori: Cl =20000 pF/1000 V, C2 = 50 mF/12, V, C3 = 0,47 mF/500 V, C4 = 20000 pF/1000 V, C5=100 mF/25 V, C6 = 5000 pF/1000 V, C7 = 20000 pF/1000 V, C8 = 8-16 mF/450 V, C9 = 16-32 mF/450 V, Cl0 = 50 mF/450 V i Cl 1=50 mF/450 V. Otpornici: R1 = 1 M, R2=l k, R3 = 470 k, R4=100 k, R5 = 680 k, R6=l k, R7=135 oma, R8 = 200 —500 oma, R9 = 200 —500 oma, R10 = 2 k/2 W. Potenciometri: P1 =0,5—1 M, P2 = 50 k. Transformatori: TI == izlazni trafo —primar 5,2 k, sekundar 4 oma, T2 = mrežni trafo —primar 220 V, sekundar 2X270 — 300 V/80 mA, 1 X6,3 V/l A i 1 X 6,3 V/l A. Zvučnik: 4 oma/5 W. Elektronske cijevi: EF86, EL84 i EZ80.

POJAČALO 5 W Kondenzatori: Cl =50000 pF/1000 V, C2 = 0,l mF/1000 V, C3 = 4700 pF/1000 V, C4 = 4700 pF/lOOOV, C5 = 100 pF/lOOOV, C6 = 0,l mF/1000 V, C7 = 50000 pF/1000 V, C8=100 mF/25 V, C9 = 2000 pF/1000 V, Cl 0 = 400 pF/1000 V, Cll i Cl 2 = 2 X 50 mF/450 V. Otpornici: R1 =0,5-1 M, R2=100 k, R3 = 2,2 k, R4=l,8 M, R5 = 100 k, R6 = 470 k, R7=100 k, R8=l,8 M, R9=100 k, R10 = 2,2 k, R11 = 1 k, R12 = 135 oma, R13 = 200 oma, R14 = 2-40 k, R15=1,5 k/2 W. Potenciometri: P1 = 1 M lin., P2=l M lin., P3=l M log. Transformatori: T1 = izlazni trafo — primar 5,2 k, sekundar 4 oma, T2 = mrežni trafo — primar 220 V, sekundar 1X250 V/70 mA i 1X6,3 V/l,5 A. Selenski ispravljač »Iskra« 300 V/75 mA ili 4 diode BY140. Zvučnik: 4 oma/5 W. Elektronske cijevi: ECC83, EL84. 91

POJAČALO 10 W Kondenzatori:

Otpornici:

Cl =40000 pF/500 V

R1 =3 M

C2 =2000 pF/1000 V

R2 =1 M

C3 =25 —100 mF/25 V

R3 =2,2 k

C4 =0,1 mF/1000 V

R4 =1 M

C5 =8 mF/385 V

R5 =220 k

C6 =56000 pF/500 V

R6 =60 k/0,5 W

C7 = 8 — 1 6 mF/385 V

R7 =2,2 k

C8 =40000 pF/500 V

R8 =220 k

C9 =6000 pF/500 V

R9 =1,8 M

Cl0 = 6000 pF/500 V

R10=180 k

Cll = 110 pF/500 V

R11=470 k

02 = 56000 pF/500 V

R12 = 10 k/l W

03 = 2000 pF/1000 V

R13=150 k

04 = 22000 pF/1000 V

R14=1,8 M

05=100 mF/25 V

R15=l,5 k

06 = 50 mF/450 V

R16=100 k

07 = 50 mF/450 V

R17 = 0,5 M

08=10000 pF/1000 V

R18 = 2 k

Potenciometri: P1 = 1 M log P2 —0,5 M log

R19= 120 oma/3 W R20 = 22 k

R21 — 1 k/2 W

P3 = 0,5 M log Zvučnik: 4 — 6 oma/15 W

Transformatori: TI — izlazni trafo —primar 2 k, sekundär 4 — 6 oma. T2 = mrežni trafo —primar 220 V, sekundär 2X280 V/140 mA, 6,3 V/l,5 A; 6,3 V/2,5 A. Kontrolna sijalica: Ž = 6,3 V/0,3 A. Elektronske djevi: EF86, ECC83, EL34 i EZ81. 92

POJAČALO 10 W Otpornici: R1 = 330 k R2 =2,2 k R3 =1 M R4 =220 k R5 =47 k R6 =150 k R7 =2,2 k R8 =50 k 1% R9 =220 k R10 = 50 k 1% R11=330 k R1 2 = 330 k R1 3 = 1 k R14 = 140 oma R15=l k R16 = 33 k ' R17 = 220 oma R18 = 220 oma R19 = 4 k/l W R20 = 1 k R21=50 oma R22 = 700 oma/10 W

Kondenzatori: Cl -40000 pF/500 V C2 =25 mF/25 V C3 =0,1 mF/500 V C4 =30000 pF/150 V C5 =5000 pF/500 V Cć =16 mF/450 V C7 =16 mF/450 V C8 =1500 pF/500 V C.9 =20000 pF/3000 V C10 = 20000 pF/3000 V Cl 1 =2000 pF/3000 V Cl2 = 32 mF/450 V C13 = 32 mF/450 V Potenciometri: Pl = l M P2 = 500 k Kontrolna sijalica: Ž = 6,3 V/0,2 A Zvučnici: 2X4 oma/5 —10 W

Transformatori: TlXizlazni trafo, — 2X1900 zavoja žice CuL 0 0,15 0 0,8 mm, T2 = mrežni trafo, primar 4 V/1,1 A; 6,3 V/2,3 A. Elektronske cijevi: EF40, ECC40, Osigurač 0 = 0,5 A.

jezgro 7 cm2 , primar 2X4,5 k mm, sekundär 2X65 zavoja CuL 220 V, sekundär 2X330 V/80 mA; EBL21, EBL21, AZ1.

POJAČALO 12 W Otpornici:

Kondenzatori:

R1 =1,5 M R2 =150 k R3 =2,2 k R4 =2,2 k R5 =10 oma R6 =1 M

Cl =270 pF/500 V C2 =680 pF/500 V C3 =33 pF/500 V C4 =3300 pF/500 V C5 =1500 pF/500 V C6 =100 mF/6 —25 V

93

R7 = 180 k/1 W R8 =1,2 M R9 =68 k R10 = 47 k R1 1 = 100 k R12 = 100 k R13 = 330 k (680 R14 = 330 k (680 R15 = 1 k R16=l k R17 = 130 oma/3 R18 = 27 k R19 = 220 oma R20 = 220 oma R21 =3,9 k R22 = l k/4 W R23= 1 k

C7 =4700 pF/1000 C8 =0,1 mF/500 V C9 =50 mF/450 V C10 = 50 mF/450 V Cl 1 =0,1 mF/500 V 02 = 0,1 mF/500 V k) 03=100 mF/25 V k) 04 = 50 mF/450 V 05 = 50 mF/450 V W Potenciometri: P1 =2 M P2 = 2 M P3= 1 M Kontrolna sijalica: 2 = 6,3 V/O,2 A

Transformatori: TI = izlazni trafo, jezgra 7,86 cm2 , 4X1600 zavoja= = 6600 zavoja žice CuL 0 0,11 mm, sekcije su povezane paralelno: P1 i P4, P2 i P3 — primar, 2X96 zavoja =192 zavoja žice CuL 0 0,6 mm povezana paralelno — sekundar. T2 = mrežni trafo, presjek jezgra 13 cm2 , primar: 220 V/0,45 A — 650 z 0 0,45 mm CuL, 12 oma, sekundar: 2X280 V/120 mA — 2X825 z 0 0,25 mm CuL, 2X56 oma; 6,3 V/l,5 A — 20 z 0 0,9 mm CuL; 2X3,15 V/2 A — 2X 10 z 0 1 mm CuL. Osigurač: 0 = 0,5 A. Elektronske djevi: EF86, ECC83, 2 X EL84 i EZ81, POJAČALO 15 W Otpornici: R1 =470 k R2 =1 k R3 =390 k R4 =100 k R5 =470 k R6 =1 k R7 =470 k R8 =100 k R9 =100 k R10 = 270 k RI 1 =270 k 94

Kondenzatori : Cl =1000 pF/500 V C2 =50000 pF/500 V C3 =100 uF/6 V C4 =0,5 nF/600 V C5 =50000 pF/500 V C6 =0,1 uF/1000 V C7 =0,1 uF/25 V C8 =100 'uF/25 V C9 =220 pF (470 pF) C10 = 50 ¡.(F/450 V Cl 1=50 uF/450 V

R12=1 k R1 3= 1 koma R14 = 130/10 W R15 = 220 oma R16 = 220 oma R1 7= 15 k (4,7 k) R18 = 47 oma R19 = 47 oma R20 = 2,2 k/2 W R21 = 10 k/1 W R22 = 22 k R23 = 2,2 M R24 = 510 k R25 = 68 k R26=l,5 k

Cl2 = 50 uF/450 V C13 = 50 uF/450 V C14 = 0,25 ^F/500 V Cl5= 10000 pF/500 V C16 = 20000 pF/500 V C17 = 30000 pF/500 V C18 = 50 uF/6 V Potenciometri: P1 =0,5 M P2 = 0,5 M P3 = 250 k P4 = 0,5 M S = prekidač (nožni)

Transformatori: Tl=izlazni trafo, 72 = mrežni trafo. Elektronske cijevi: EF86, ECC83, 2XEL84, EABC80 i EZ81. POJAČALO 25 W Otpornici: Kondenzatori: R1 =2 M Cl =22000 pF R2 =1,2 k C2 =50 mF/6 V R3 =100 k C3 =0,1 mF R4 =2 M C4 =50 mF/500 V R5 =100 k C5 =5000 pF R6 =470 k C6 =100 pF R7 =20 k C7 =5000 pF R8 =100 k C8 =0,1 mF R9 =2 M C9 =50 mF/6 V R10= 1 k Cl0 = 50 mF/500 V R11 =100 k Cl 1 =47000 pF R12 = 820 oma C12=10000 pF R1 3 = 47 oma C13 = 50 mF/50 V R14= 15 k/1 W C14 = 50 mF/500 V R15 = 100 k Cl 5 = 0,1 mF R16= 1 M Cl 6 = 0,1 mF R17=100 k Cl7 = 50 mF/550 V R18 = 10 k/2 W Cl 8 = 56 — 200 pF R19 = 820 oma C19 = 50 mF/50 V R20= 100 k C20 = 50 mF/550 V R21 =330 k C21 = 50 mF/50 V 95

R22 = 56 k R23 = 56 k R24 = 330 k R25= 1 k R26=1 k R27=l k R28 = 1 k R29 = 2,7 k/3 W R30=15 — 27 k R31 =10 k

F'otendometri: P1 — 1 M P2= 1 M P3 = 0,5 M P4 = 50 k P5 = 25 k Elektronske cijevi: 2 X ECC83, 4XEL84 i GZ34 Dioda: BY140

T ransformatori: T1=izlazni trafo, impedanca primara 3,3 k, impedanca sekundara 4, 8, 12 i 16 oma. T2 = mrežni trafo POJAČALO 30 W Otpornici: R1 =1 M R2 =1 k R3 =100 k R4 =390 k R5 =270 k R6 =1 M R7 =1,2 k R8 =82 k R9 =18 k R10 = 390 k R11 =33 k R12=47 k R13 = 68 k R14 = 39 k R15 = 6,8 k R16 = 500 k R17 = 30 k R18 = 27 k R19 = 3,9 k R20= 1,2 k R21 = 150 k R22= 150 k R23= 1 M 96

Kondenzatori: Cl =100 j.iF/6 V C2 =0,1 UF C3 =47 nF C4 =47 nF C5 =8 uF/350 V C6 =25 ¡ aF/6 V C 7 =0,1 jiF C8 =350 pF C9 =8,2 nF Cl0=16 uF/350 V Cl 1=2,2 nF Cl2 = 20 nF C13 = 2,7 nF C14 = 56 nF C14 = 56 pF C16 = 32 ¡.iF/350 V Cl7 = 64 ^F/450 V Cl8 = 25 — 50 jiF/50 V C19 = 25 f.iF/50 V C20 = 0,l uF Potenciometri: Pl = l m log. P2 = 250 k log.

R24 = 3,3 k R25 = 160 k R26 = 2,7 k R27 = 330 k R28 = 56 k R29 = 56 k R30 = 330 k R31=1 k R32 X 1 k R33 = l k R34= 1 k R35 = 27 k

P3 = 250 k log. P4 = 50 k lin. P5 = 50 k lin. Kontrolna sijalica: 2 = 6,3 V/0,3 A

Transformatori: 11= izlazni trafo, isti kao za 2 X EL34 T2 = mrežni trafo

Kristalna dioda: BY140 Elektronske cijevi: 3XEF86, ECC83, 4XEL84 i GZ34 POJAČALO 45 W Otpornici: R1 =470 k R2 =2,2 k R3 =100 k R4 =100 k R5 =2,2 k Rć =200 k R7 =200 k R8 =300 k R9 =10 k R10 = 10 k R11 =470 k R12 = 1 k R13= 100 oma R14 = 200 k R15 = 1,5 M R16= 1 M R17= 1,5 M R18 = 200 M R19 = 220 k R20 = 220 k R21 = 1 0 k R22 = 2 k R23 = 47 k 7 Instrumenti za VIS

Kondenzatori: Cl =25 j.iF/6 V C2 =22 nF C3 =50 |iF/350 V C4 =0,1 jxF C5 =150 pF C6 =1,5 nF C7 =2 nF C8 =10 nF C9 =50 ¡.iF/350 V Cl0= 10 ¡.iF/12 V Cl 1 =0,1 ¡.(.F C12 = 100 pF Cl3 = 47 nF C14 = 22 nF C15 = 3,3 pF Cl6 = 47 nF Cl 7 = 50 uF/350 V Cl8 = 50 |iF/350 V Cl9 = 0,1 }iF C20 = 500 pF C21 =50 ^F/50 V C22 = 50 uF/50 V

97

R24 = 47 k R25 = 2 k R26 = 100 oma R27 = 100 oma R28 = 2,2 k R29 = 3,3 k R30=10 k R31 = l M R32 = 3,3 k R33 = 47 k

Potenciometri: PI =1 M P2= 1 M P3 = 1 M P4=100 k P5 = 50 k P6 = 50 k Transformatori: 11= izlazni trafo T2 = mrežni trafo

Osigurač: 0=1 A Kristalne diode: 5XBY140 Elektronske djevi: ECC83, ECF80, 2XEL36 Hi-Fi POJAČALO ZA BAS GITARU Otpornici: R1 =470 k R2 =470 k R3 =1 k R4 =1 k R5 =100 k R6 =100 k R7 =270 k R8 =270 k R9 =1 k R10= 15 k R11 = 100 k R12=l,2 M 8,2 R13 = 100 k 15 k (16 oma) R14 = 100 k R15= 10 k R16= 100 k R17= 15 k R18 = 47 k R19 = 470 k R20= 1 k R21 = 1 k R21 = l,2 M R22= 100 k R23= 100 k 98

R24 = 47 k R25 = 470 k R26= 10 k/2 W R27 = 82 k/1 W R28 = 82 k/l W R29 = 5,6 k/2 W R30=l k R31 =470 k/1 W R32 = 220 k R33 = 220 k R34= 1 k R35 = 4,7 k (4 oma) k (8 oma) R36= 1 k R37 = 1 k R38 = 1 k R39 = 220 k/2 W R40 = 220 k/2 W R41 = 10 k/5 W R42 = 33 k/2 W R43 = 220 k/2 W Kondenzatori: Cl =100 mF/6 V C2 =100 mF/6 V

C3 —47000 pF C4 =47000 pF C5 =64 mF/400 V C6 =50 mF/6 V C7 =32 mF/500 V C8 =47000 pF C9 =2200 pF C10 = 22000 pF Cl 1 =220 pF Cl2 = 2200 pF C13 = 47000 pF C14 = 32 mF/500 V Cl5 = 50 mF/6 V Cl6 = 47000 pF Cl7 = 47000 pF Cl8 = 50 mF/550 V Cl9 = 50 mF/550 V C20 = 0,5 mF C21 =0,5 mF

C22 = 470 pF (4 oma) 270 pF (8 oma) 150 pF (16 oma) C23 = 100 mF/350 V C24=100 mF/350 V C25 = 200 mF/350 V C2ć = 200 mF/350 V C27 = 47000 pF/2000 V C28 = 50 mF/100 V C29 = 50 mF/100 V Potenciometri: P1 = 1 M log P2 = 1 M log P3= 1 M lin P4=l M lin P5 = 47 oma žič. P6 = 10 k žič.

Elektronske cijevi: 4 X ECC83, 2 X EL34 Diode: 2XBY180, BY140 Prigušnica: Pr —- mrežna prigušnica, Q = 5 cm2, žica 0 0,3 mm, namotati koliko stane navoja, zračni procjep 0,1 mm. Transformatori: TI = mrežni trafo ultralinearni snage 50 W T2 = mrežni trafo, Q=16 cm2; primar: 220 V — 660 navoja žice 0 0,5 mm; sekundar: 190 V/250 mA — 655 navoja žice 0 0,35 mm; 60 V/25 mA — 198 navoja žice 0 0,15 mm; 6,3 V/3 A — 21 navoj žice 0 1,11 mm; 6,3 V/2 A — 21 navoj žice 0,8 mm. Zvučnici: Zv — 1 — 4 zvučnika 4, 8 ili 16 oma/50 W. POJAČALO 60 W Otpornici: R1 =1 M R2 =1 k R3 =47 k R4 =150 k

R5 =33 k R6= 1 M R7=l k R8 =47 k R9 =100 k R10 = 22 k R11=4,7 k

99

R12 = 470 k R13= 1 M R14 = 22 k R15= 1 k R16 = 100 k R17 = 47 k R18= 10 k R19 = 56 k R20 = 470 k R21 =47 k R22= 10 k ’R23 =1 k Kondenzatori: Cl =50 nF C2 =200 (l F/300 V C3 =0,1 |xF C4 =0,1 |xF C5 =100 [xF/300 V C6 =20 nF C7 =100 (j.F/300 V C8 =0,25 [ aF C9 =100 uF/300 V Cl0 = 6,8 nF Cl 1 =33 pF C12 = 6,8 nF Cl 3 = 0,1 ^F C14 = 220 pF C15= 100 ¡iF/350 V C16 = 68 pF Cl 7 = 0,1 |iF Cl 8 = 0,1 |xF Cl9= 100 uF/350 V C20 = 8 |,iF/300 V C21=200 i^F/350 V

C22 — 200 tiF/350 V C23 = 50 jiF/350 V C24 = 50 ¡u.F/350 V C25 = 1000 (.iF/50 V R24 = 470 k R25 = 33 k R26 =100 k R27 =100 k R28=1 M R29=l M R30 = 27 k R31 =27 k R32= 1 k R33= 1 k R34= 1 k R35 = 1 k R36= 10 k R37 = 1 k R38 = 1 k

Polenciometri: P1 = 1 M P2 = 750 k lin. P3 = 50 k žič. P4 = 30 oma žič. Prigušnice: Pri, Pr2, i Pr3 (podaci na shemi) Transformatori: T"l = izlazni trafo (podaci na shemi) T2 = mrežni trafo

0sigurač:0=1 A

100

Kristalne diode: 3XBY140

i 4 X BY266

Elektronske djevi: 3XECC

13, 2 X ECC82 i 2 X PL500

POJAČALO 200 W Otpornici: R1 =1 M R2 =3,9 k R3 =47 k R4 =47 k R5 =100 k R6 =10 k R7 =8,2 k R8 =100 k R9 =10 k R10= 1 M R1 1=3,9 k R12 = 47 k R13 = 47 k R14 = 470 k R15 = 1 k R16 = 22 k R17 = 47 k R18 = 4,7 k R19 = 22 k R20 = 22 k R21 =6,8 k R22 = 470 k R23 = 470 k R24 = 4,7 k

R25 = 47 k R26 = 47 k R2.7 = 100 k R28 = 100 k R29 = 22 k R30 = 22 k R31 =22 k R32 = 22 k R33 = 470 oma R34 = 470 oma R35 = 470 oma R36 = 470 oma R37 = 50 oma R38 = 2,2 k R39= 100 oma R40 = 470 k R41 =4,7 M R42 = 470 k R43= 100 k R44 = 47 k R45= 1 M R46 = 47 k R47 = 47 k

Kondenzatori: Cl =22 nF C2 =3,9 nF C3 =47 nF C4 =2,2 nF C5 =22 nF C6 =32 jxF/500 V C7 =220 pF C8 =22 nF C9 =1,5 nF C10 = 47 nF Cl 1 =3,9 nF Cl2 = 12 pF C13 = 16 |.iF/500 V Cl4 = 220 pF

Cl5= 16 u.F/500 V C16 = 220 pF Cl7 = 0,1 C18 = 0,l |iF C19=100 ^F/500 V C20 = 0,47 uF C21 =0,47 ^F C22 = 50 pF C23 = 2,2 nF C24 = 2,2 nF C25= 100 [iF/100 V C26= 100 ^F/100 V C27 = 160 iiF/350 V C28= 160 ^F/350 V C29 = 0,47 jiF

101

Potenciometri: Pl=50 k P2 = 1 M P3=l M P4 = 500 k

P5=10 k P6 = 200 k P7 = 1 M

Diode: OA81, BY236, 4XBY248, BZ15, 2XBZ24. Elektronske djevi: 3XECC82, ECC83, EM84, EL84, 4XEL34. Transformatori: TI = izlazni trafo, Q = 20 cm2 (32X63), primar: 4X800 navoja žice CuL 0 0,22 mm; sekundar: 2X70 zavoja 0 1 mm — 4 oma, 2X105 zavoja 0 0,9 mm — 8 oma, 2X150 zavoja 0 0,8 mm — 16 oma, 2X165 zavoja 0 0,16 mm — negat. reakcija. Redoslijed motanja: Pl, SI, NR1, P2, okreće se smjer motanja P3, S2, NR2, S4. T2 = mrežni trafo, Q = 25 cm2 , primar: 220 V — 440 zavoja 0 0,75 mm; sekundar: 520 V — 1040 z 0 0,5 mm, 35 V — 70 z 0 0,2 mm, 2X6,3 V — 2 X 1 4 z 0 1,2 mm (EL34), 6,3 V — 14 z 0 0,8 mm, 6,3 V — 14 z 0 0,8 mm. POJAČALO 50 W Otpornici: R1 = 250 k R2 =1,6 k R3 =100 k R4 =100 k R5 =1,6 k R6 =40 oma R7 =320 k R8 =560 k R9 »100 k R10 = 3 k R11 =470 k R12= 1 M R13 = 82 k R14= 150 k R15= 150 k R'l6 = 250 k R17 = 250 k R18 = 3 k

102

R19 = 3 k R20 = 820 k R21 = ll k/2 W R22 = 560 k R23 = l,5 M R24 = 250 k R25 = 470 k R26 = 2 — 3 M R27 = 45 k R28 = 20 k R29 = 700 oma/2 W R30= 150 k/1 W R31 = 150 k/1 W Kondenzatori: Cl =25000 pF C2 =2200 pF C3 =25000 pF C4 =68 pF

C5 =470 pF C6 =2200 pF C7 =47000 pF C8 =47000 pF C9 =47000 pF Cl0 = 47000 pF Cl 1=0,1 ijxF Cl2 = 32 (iF/500 V C13 = 32 nF/500 V C14 = 32 [ aF/500 V Cl5 = 32 uF/500 V

Cl6 = 32 f.iF/500 V Cl7 = 32 [iF/500 V C18 = 5 [xF/70 V ili 0,82 n-F/200 V Sijalice: Ž1 =6 V/5 W Ž2 = 6,3 V/0,3 A Osigurač: 0=1,5 A

Potenciometri: P1 =0,5 M, P2 = 0,5 M, P3 = l M. Transformatori: Tl=izlazni trafo, T2 = mrežni trafo. Elektronske cijevi: 3XECC83, 2XEL34, GZ34 i EM81. Dioda: GD161. Podaci za izlazni transformator: Q=13,5 cm2 (30X45 mm), pri­ mar: 2X1150 navoja žice CuL 0 0,3 mm; sekundär: 180 navoja žice CuL 0 0,3 mm, 485 navoja žice CuL 0 0,6 mm i 180 navoja žice CuL 0 0,3 mm. Redoslijed motanja: SI, Pl, S2, P2, S3. POJAČALO 100 W Otpornici: R1 =2 M R2 =2 k R3 =1 M R4 =220 k R5 =500 k R6 =500 k R7 =1 M R8 =2 k R9 =220 k R10 = 1 M R11=100 k R12 = 2 k R13 = 100 k R14 = 680 k R15 = 10 k R16 = 150 oma/l W

R17 = 100 oma R18 = 100 oma R19 = 50 k/1 W R20 = 20 k/1 W R21=100 k/l W R22 =100 k/l W R23= 100 k/l W R24= 100 k/l W R25 = 2k/1 W Kondenzatori: Cl =20000 pF C2 =50 nF/6 V C3 =0,1 iiF C.4 =8 ^F/400 V C5 =20000 pF C6 =0,1 C7 =25 jiF/6 V

103

C8 =0,1 |xF C9 =25 (xF/6 V Cl0 = 8 uF/400 V Ci 1=20000 pF Cl2 = 0,1 ¡.iF Cl3 = 50 |xF/35 V 04 = 5000 pF 05 = 32 (xF/500 V 0 6 = 32 |iF/500 V

07 = 32 |iF/500 V Cl8 = 32 ¡. lF/500 V Cl9 = 1 ć nF/500 V C20 = 50 ¡.tF/500 V Ckl =50 ¡.iF/500 V C22 = 50 ^F/35 V C23 = 50 uF/350 V C24 = 50 |_tF/350 V

Potenciometri: P1 = 1 M, P2 = l M, P3 = 0,5 M, P4 = 5 k. Kontrolne sijalice: Ž1 =6,3 V/0,3 A, Ž2 = 6,3 V/0,3 A. Osigurači: 0 1 = 1,5 A, 0 2 = 400 mA. Elektronske djevi: EF86, ECC83, EL84, 2XRL12P35, 2XAZ4, AZ50 i EZ80. Prigušnice: Pr. 1= mrežna prigušnica; Q=10 cm 2 , žica 0 0,3 mm, namotati koliko stane navoja, zračni procjep 1,5 mm. Pr. 2 = mrežna prigušnica; Q5 cm2, žica 0 0,2 mm, namotati ko­ liko stane, zračni procjep 0,5 mm. Pr. 3 = mrežna prigušnica; Q = 4 cm2, žica 0 0,2 mm, namotati ko­ liko stane, zračni procjep 0,5 mm. Transformatori:

0 1

Tl=pobudni transformator, Q = 7 cm2; primar 2500 navoja žice 0,2 mm; sekundar 2X800 navoja žice 0 0,25 mm; zračni procjep mm, izolacija paus, a između primara i sekundara prešpan

0,2 — 0,3 mm. T2 = izlazni trafo, Q = 20 cm 2 ; primar 2X1150 navoja žice 0,35 mm; sekundar 450 navoja žice 0 0,5 mm; limovi slagani unakrsno kao kod mrežnog transformatora, bez zračnog procjepa, izolacija paus, a svaki treći sloj prešpan 0,2 mm, između primara i sekundara prešpan 0,3 mm. T3 = mrežni transformator, Q = 24 cm 2 ; primar: 220 V — 420 na­ voja žice 0 0,7 mm; sekundar: 4 V — 9 navoja žice 0 1,5 mm; 4 V — 9 navoja žice 0 1 mm; 2X300 V — 2X627 navoja žice 0 0,35 mm; 4 V — 9 navoja žice 0 1 mm; 2X60 V — 2X125 navoja žice 0 0,2 mm; 2X3,15 V — 2X7 navoja žice 0 1 mm; 12,6 V — 28 navoja žice 0 1 mm.

104

POJAČALO ¿0 W ZA CJELOKUPNI VIS Otpornici: RT =1 M R2 =1 M R3 =1 M R4 =1 M R5 =1 k R6 =1 k R7 =1 k R8 = 1 k R9 =100 k R10 = 270 k R11 = 100 k R1 2 = 270 k R13 = 100 k ' R14 = 100 k R15 = 100 k R16 = 270 k R17= 1,2 M R18= 1 k R19= 100 k R20 = 22 k/lW R21 = 15 k/2W R22 = 22 Š/1W R23 = 4,7 k R24 = 470 k R25=l,2 M R26= 1 k R27 = 100 k R28 = 270 k R29 = 22 k/lW R30= 100 k R31 = 100 k R32=100 k R33 = 470 k

R34 = 47 k R35 = 6,8 k (22 k R36=l k R37=100 k R38=l k R39=100 k R40 = 6,8 k R41 =470 k R42 = 20 k R43 = 82 k R44 = 82 k R45 = 6,8 k R46=l k R47 = 1 k R48 = 470 oma/2W R49 = 220 k/2W R50 = 220 k/2W R51 =220 k/2W R52 = 33 k R53= 10 k/2W R54 = 220 k R55 = 220 k R56 = 270 k Potenciometri: Pl=l M P2 = 1 M P3 = 1 M P4= 1 M P5 = 500 k lin P6= 1 M lin P7 = 50 oma žičani P8 = 10 k žičani

Elektronske cijevi: 6XECC83, 2XEL34. Kristalne diode: 2XBY180, BY140. Kondenzatori: Cl XI00 (.iF/6 V C2 =100 ¡iF/6 V

C3 =100 yJF/6 V C4 =100 ¡.iF/6 V 105

C5 =47000 pF C6 =47000 pF C7 =47000 pF C8 =47000 pF C9 =100 i(j,F/350 V Cl0 = 10 nF/6 V Cl 1=47000 pF Cl 2 = 22000 pF C13 = 50 |xF/350 V C14 = 2200 pF Cl5 = 470 pF C16 = 2200 pF Cl7 = 47000 pF Cl8 = 47000 pF 09 = 470 pF (150 pF)

C20 = 32 uF/500 V C21 = 10 |xF/6 V C22 = 47000 pF C23 = 32 [xF/500 V C24 = 0,5 fiF 025 = 0,5 [iF C26 = 20 (,iF/60 V C27 =100 mF/350 V C28= 100 mF/350 V C29= 100 mF/350 V C30= 100 |xF/350 V C31 =10000 pF/1,2 kV C32 = 32 [iF/350 V C33 = 20 uF/60 V C34= 100 pF

Prigušnica: Pr. — Mrežna prigušnica, Q = 5 cm2, žica 0 0,3 mm, namotaj koliko stane navoja, zračni procjep 0,1 mm. Transformatori: TI

—

izlazni

trafo,

Q=16

cm2;

primar

4X639

navoja

žice

0 0,3 mm; sekundar 6X70 navoja žice 0 0,6 mm (vidi podatke na

si. 77). T2 — mrežni transformator, Q=16 cm2; primar 660 navoja žice 0 0,5 mm; sekundar: 190 V — 655 navoja žice 0 0,35 mm; 60 V — 198 navoja žice 0 0,15 mm; 6,3 V — 21 navoj žice 0 1,11 mm; 6,3 V — 21 navoj žice 0 1,11 mm. T a b lic a 2 — Iz la z n e c ije v i

n

,

ABL1 ADI 02 AD1/350 ALI AL2 AL2/375 AL4 AL3 AL4/375 AL5 AL5/375 AVI 037 C443 CBL1

106

Grijanje V/A 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 6,3/0,90 4 44

/2,4 /1,6 /0,95 /1,1 /l /l /l,75 /l,85 /l ,75 /2 /2 /0,25 /0,2

Anodni nepon (V) A 250 400 350 250 250 375 250 250 350 275 375 250 300 200

Izlazna snaga (W) AB B 4,3 5,5 20 3,1 3,8 4,3 4 ,3

8,8 4,5 2,8 4,0

19 8,2 8,2 14,3 19,5 28,5 8,2

° znaka CBL6 CBL31 CL2 CL4 CL6 CL33 CV509 CV510 CV511 CV1862 CV1948 CV2938 CV2941 CV2945 CV3526 CV3889 CV3890 DN143 E443H E443N E463 E7032

Grijanje V/A 44 /0,2 44 /0,2 24 /0,2 28 /0,2 35 /0,2 28 /0,2 6,3/0,45 6,3/0,45 6,3/0,45 6,3/0,45 6,3/0,9 6,3/0,9 6,3/1,35 6,3/0,76 6,3/0,2 6,3/0,71 6,3/0,2 6,3/0,8 4 /1,1 4 /1,1 4 /1,35 6,3/1,5

E7036

6,3/0,76

E7053 EBL1 EBL21

6,3/0,78 6,3/1,18 6,3/0,8

ECL11 ECL82 ECL86 ECL1 13 ECLL800 EL2 EL3( N) EL3/375 EL5 EL5/375 EL6 EL6 spec. EL6/400 ELI 1 EL11/375 ELI 2 ELI 2/325

6,3/1 6,0/0,78 6,3/0,7 6,0/0,6 6,3/0,6 6,3/0,2 6,3/0,9 6,3/0,9 6,3/1,35 6,3/1,35 6,3/1,2 6,3/1 6,3/1 6,3/0,9 6,3/1 6,3/1,2 6.3/1.2

Anodni napon (V) 200 200 200 200 200 200 250 250 250 250 250 250 425 50 300 225 250 225 300 250 400 250 265 375 425 800 100 170 250 250 250 250 300 250 250 250 250 250 8,5 250 250 375 12 275 375 28,5 250 4 °0 26,0 425 26,0 250

A 3,8 4,0 3,0 4,0 4,0 4,0 4,5 4,5 4,5 4,5 6,5 4,5 6,0 2,8 4,0 2,8 4,5 3,1 5,4 4,1 11

Izlazna snaga (W) AB B

8,0 8,0

10 8,2 17 7,0 9,4 7,0 13,2

35

36 55

5,6 3,5 4,5 4,5

18,5 10,5

13,2 3,8 3,5 4,0 2,25

10,5 10

3,6 4,5

8,0 8,2

8,8

19,5

8,0

14,5

9,2

4-5

8,2

8,0

14,5

350

R3 250 325 28,5

107

Oznaka

Grijanje V/A

ELI 2/375 ELI 2 spec. EL32 EL33 EL34

EL35 EL36

6,3/1,2 6,3/1,2 6,3/0,2 6,3/0,9 6,3/1,5

6,3/1,35 6,3/1,2 s kapicom

EL36 EL41 EL42 EL50 EL51

6,3/1,2 6,3/0,71 6,3/0,2 6,3/1,35 6,3/1,9

EL60

6,3/1,5

EL81 EL82 EL84

6,3/1,05 6,3/0,3 6,3/0,76

EL85 EL86

6,3/0,2 6,3/0,76

EL90 EL95 ELI 56 ELL80 F410 F443N LS4 LS50 LV3 LV13 LV50 N147 N150 N151 N709 N727 PCL82 PEN650 PL81 PL84

108

6,3/0,45 6,3/0,2 6,3/1,9 6,3/0,55 4 /2 4 /2 12,6/0,42 12,6/0,7 12,6/0,55 12,6/1,6 12,6/0,55 6,3/0,9 6,3/0,71 6,3/0,2 6,3/0,76 6,3/0,45 16/0,3 6,3/1,35 21,5/0,3 15/0,3

Anodni nspon (V) A

Izlazna snaga (W) AB B

350 425 250 3,6 250 4,5 265 11 375 425 800 100 275 8,8 100 (Philips) 200 (RFT) 250 8,0 250 4,0 225 2,8 425 500 750 265 11 375 425 800 100 300 200 4,2 250 5,7 300 225 2,8 170 5,6 250 250 4,5 250 3 450 25 250 3 550 5,9 300 10,3 250 4,2 300 18 250 8,5 250 13,5 250 8,5 250 4,5 250 4,0 225 2,8 300 6 -° 250 4,5 200 3,5

35,0 50,0 8,0 8,2

425

50 20 17,5

200 230

5,5

35

36 55

19,5

14,5 9,4 7,0 50 67,5 140 35

36 55

20

17 7 18,5 10 7 8 5

9 4 7' 17 10 9

9j2

Oznaka

Grijanje V/A

Anodni napon (V)

Izlazna snaga (W) A AB

PP6As PP6BG PP6Bs RENS1374d RES374 RES964 RL4,8P15 RL12P35 RL12P50 RL12T75 RS286 VT48 VT96 VT107 VT115 VVE30 WE35 XL84 XL86

6,3/0,2 6,3/0,9 6,3/0,9 4/1,1 4/0,25 4/1,1 2,4/1,36 12,6/0,63 12,6/0,65 12,6/2,3 12,6/0,63 6,3/0,4 6,3/0,8 6,3/0,45 6,3/0,9 4/1,1 4/1,1 8,5/0,6 8/0,6

250 250 250 250 300 250 220 600 300 500 600 250 300 250 250 250 250 300 170

3,6 8 4,5 8,2 4,5 8^2 2,9 3' 3,1 5,5 14 100 18 15 14 3,4 10 45 6^5 3,1 3,1 6 17 5,6

5V6 6Ać 6AG6G 6AG7 6AQ5 = EL90 6BM8 = ECL82 6BN5 = EL85 6BQ5 = EL84

4,7/0,6 6,3/0,8 6,3/0,9 6,3/0,65 6,3/0,45 6,3/0,3 6,3/0,2 6,3/0,76

250 250 300 250 300 250 250 225 250

18,5 4,5 10 4,5 8,2 3 4,5 10 3,5 10,5 2,8 7 5,7

6,3/1,5

300 265

17 11

6CA7= EL34

375 425 800 6CJ6 = EL81 6CK5 = EL41 6CM5 = EL36 6CM6 6CW5 = EL86 6DL5 = EL95 6CY7 = EL82

35 36 55 100

6GW8 = ECL86 6HU8 = ELL80 6K6GT 6L6 6N7

6,3/1,05 6,3/0,71 6,3/1,2 6,3/0,45 6,3/0,76 6,3/0,2 6,3/0,3 6,3/0,7 6,3/0,7 6,3/0,55 6,3/0,4 6,3/0,9 6,3/0,3

300 250 250 250 250 250 200 250 300 250 250 250 300

6P15

6,3/0,76

300

17

6V6

6,3/0,45

250

4,5

ĆF6

B

20 4 9,4 8 14,5 4,5 18,5 37 4,2 3,2 14 3 3' 3,4 6,5 10

92

109

„ . Grijanje ° z n a k a V/A

Anodni Izlazna snaga (W) napon (V) A AB

6Y6G 6,3/1,25 12V6 12,6/0,225 25CG6 . 25/0,3 41 6,3/0,4 67PT 6,3/071 4624 7,2/1,1 4654 = EL50 6,3/1,35 4682 = AL2/375 4 /~\ 4684 = AL4/375 4 /l,75 4688 = AL5/375 4 /2 4689 = EL5/375 6,3/1,35 4694 = EL3/375 6,3/0,9 4699 = EL6/400 6,3/1 5871 6,3/0,45 5881 6,3/0,9 5932 6,3/0,9

200 6 250 4,5 200 6 250 3,4 250 4 9,4 800 9 425 50 375 19 350 14,3 375 28,5 375 375 425 250 4,5 250 6,5 250 6,5

B

28,5 12 26

Tablica 3 — Ispravljačice

Grijanje V/A AZ1 4 /1,1 AZ3 4 /1,7 AZ4 4 /2,3 AZ11 4 /1,1 AZ12 4 /2,3 AZ21 4 /l AZ41 4 /0,72 AZ50 4 /3 AX 1 4 /2,4 A X 50 4 /3,75 EZ4 6,3/0,9 EZ40 6,3/0,6 EZ80 6,3/0,6 EZ81 6,3/1 EZ150 6,3/3 EYY13 6,3/2,5 EYY53 6,3/2,5 GZ31 5 /3 GZ32 5 /2

110

Transformirani napon (V) 2X500 2X300 100 2X500 2X500 2X400 150 2X400 2X300 120 2X500 2X300 200 2X400 2X300 130 2X500 2X300 70 2X500 2X400 2X500 125 2X500 2X400 2X350 2X350 2X350 2X600 2X500 2X500 2X450 2X500

Ispravljena struja ( m A ) 60 120 120 90 120 90 60 250 275 275 175 90 90 150 380 250 250 275 125

Grijanje Oznaka

y/A

Transformirani napon (V) 2x35Q

r 7 -, GZ34

5 /1 9 '

2X500 2X450

Ispravljena struja (mA) 250 160 250

LG10 L$ 2 RG12D300 RGN2504

'2.6/2,6 12.6/0,6 >2.6/0,8 4 /2,5

2 X’ 850

2X800 2X5 0 2X500

200 300

RGN4004 5AU4

4 /4 5 3,75

oO/nn 2X400

325

I& l2

2X900 2X450

0 225

l £.3 8 / ' 5 /3

t 2X450

225

^ ST

2^4

300

350

5V3 r7o

5

fvor

5 /3

2X450

225

c5 /o 2 5 /2 4 /2 5 4^ /u4

¿2X350 kjov 2X350 2X500 2X350

125 125 180

5X

5Y3G an ?oi 5 181 200

300 _________--------

111

ZVUČNICI

Zvučnici su zadnja karika u lancu elektroakustične aparature koja je do sada opisana. Kod njih je važan stepen iskorištenja, koji je u principu mnogo veći kod zvučnika u zatvorenoj kutiji ili u kutiji s ma­ njim otvorom (»bas-refleks« kutija).

S I. 81 — Zvučnici, 1— 5 om a/6 W ; 2— 2,7 om a/IO W ; 3— 8 om a/15 W ; 4— 8 om a/30 W

112

Snaga zvučnika je podatak koji kaže koliko se zvučnik može opte­ retiti bez opasnosti od razaranja. Poželjno je da se zvučnik priključuje na pojačalo iste Ili, još bolje, manje snage (pojačalo 25 W, a zvučnik 30 — 50 W!). Kutija ni u kom slučaju ne smije biti otvorena sa zadnje strane. Za ugradnju dolaze u obzir snažni i visokokvalitetni zvučnici (Hi-Fi). Zvučnici su različite omske otpornosti: 2, 4, 5, 8 i 16 oma, te se moraju prilagoditi izlaznom transformatoru. U praksi često dolazi slučaj da se na jedan izlazni trafo spaja više zvučnika. To se može izvoditi na razne načine (serijsko, paralelno, kombinirano spajanje), no ukupna impedanca treba da odgovara impedanci pojačala. Prilikom upotrebe više zvučnika važno je ispravno spojiti njihove polove. Najlakše se to provjeri na taj način da se na priključnice spoji uložak od džepne baterije. Tada trebaju membrane svih spojenih zvuč­ nika okrenuti u istu stranu (naprijed). Zamjenom priključnih žica na pojedinom zvučniku ispravlja se loš spoj. Kod nekih tipova zvučnika polovi su obilježeni, pa je olakšano njihovo međusobno spajanje. Zvučnici imaju svoju određenu frekventnu karakteristiku. Bas zvuč­ nici uspješno prenašaju frekvencije od 30 ili 40 Hz pa naviše, dok se efikasna reprodukcija visokotonaca kreće do 14000 ili 16000 Hz. Zvučnici se mogu kupovati ugrađeni u zvučne kutije. Kod nekih ti­ pova pojačala zvučnici su ugrađeni u istu kutiju kao i samo pojačalo. Najpriznatiji i najbolji svjetski proizvođač zvučnika je engleska firma »Goodmans«. Kod nas kvalitetne zvučnike proizvode poduzeća »Iskra«, »RIZ« i »Telekomunikacije«. Poduzeće »Iskra« proizvodi i zvučne kutije na principu »bas-refleks« tip EZ-0702 snage 25 W, s frekventnim opsegom oci 45 — 14000 Hz.

IZRADA ZVUČNIH KUTIJA TIPA »BAS-REFLEKS« Na slici 84 prikazana je izrada kvalitetne kutije za zvučnike sa četvrtastim zvučnim tunelom. Veličina kutije ovisi o dimenzijama zvuč­ nika. Za to će nam poslužiti tabela 4. Tu ćemo naći i podatke o dimen­ zijama otvora O na koji će naleći zvučnik (on može biti i elipsastog oblika) i odstojanje E između otvora za tunel i otvora za zvučnik. U tabeli 5 date su sve dimenzije koje se odnose na gradnju zvučne kutije, dok se u tabeli 6 nalaze sve dimenzije za gradnju tunela i otvora za njega. Tunel se može graditi od šperploče debljine 5 mm. Njegovi dijelovi se lijepe i međusobno učvršćuju zavrtnjima za drvo. 8 Instrumenti za VIS

113

SI. 82 — Zvučne kutije Dvnacord tipovi »D 10« i »D 100«

S I.

83

—

Zvučnici

eng leske

firm e

»G oo dm an s«.

Lijevo :

8

0 300 m m , m ag net 16500 gn usa, desno : 8 om a/i00 W , 0 460 m m , m ag net 14000 gausa

114

ili

16

om a/25

W,

S I. 8 4 — K u tija za zv u č n ik e » b a s -re fle k s«

Kutija se izrađuje od panel-ploče debljine 15—25 mm, što zavisi uglavnom o veličini same kutije. Stranice trebaju biti čvrsto vezane, da bi se izbjegle neprijatne vibracije. Za najveće tipove zvučnih kutija pre­ poručljivo je da se uglovi na kojima se spajaju ploče pojačaju letvama. Na najvećoj ploči nalazi se zvučnik, a ispod njega, na odstojanju jedna­ kom polumjeru zvučnika, nalazi se otvor tunela. Unutrašnjost zvučne kutije treba postaviti staklenom vunom ili debelom krojačkom vatom. Time se poboljšava amortizacija ploča zvučne kutije, čime se još više poboljšava kvalitet reprodukcije. Sve ploče su međusobno zaljepljene i učvršćene zavrtnjima za drvo. Izuzetak je zadnja ploča koja se jednostavno učvršćuje bez Ijepljenja sa što više zavrtanja za drvo. Za apsolutno zaptivanje upotrebljava se zaptivka izrađena od gume ili 2 mm debelog polivinila. Samu zaptivku moramo izrezati od jednog komada, tj. u vidu beskrajnog rama. Sve ove komplikacije potrebne su radi eventualnog prilaza zvučniku u svrhu popravka. Ukoliko se radi o kutiji koja će imati više zvučnika, onda se prema najvećem zvučniku odredi tip kutije. Manji zvučnici (eventualno visokotonci) stavljaju se iznad glavnog zvučnika. Ako u kutiju treba staviti razne filtre, prenosne kondenzatore, skretnice i si. onda ćemo i njih dobro pričvrstiti da bi se izbjegle neželjene vibracije. 8*

115

KUTIJA ZA DVA ZVUČNIKA Na slici 85 prikazani su svi detalji jedne varijante »bas-refleks« kutije kod koje je otvor izrađen u obliku cijevi. Takav tip zvučne kutije razvila je američka firma za izradu zvučnika »Jansen«. Kutiju treba praviti od panelke 20 mm. Osnovna stvar za odličan raci ove kutije je njeno apsolutno hermetičko zatvaranje. Stoga se sa­ stavljanje svih stranica međusobno mora vršiti zavrtnjima i Ijepljenjem uz upotrebu letvica 20X20 mm u uglovima. Zadnja stranica se može pričvrstiti na isti način kao i kod prije opisane kutije tipa »bas-refleks«. Ugrađuju se domaći zvučnici ZP21 i ZP27. To su po svim kvali­ tetama Hi-Fi zvučnici. ZP27 je visokotonski dinamički zvučnik snage 2 W, vanjskog promjera 13 cm, predviđen za efikasnu reprodukciju u oblasti od 800 — 14000 Hz. ZP21 je bas zvučnik snage 10 W, vanjskog promjera 27 cm, a predviđen je za efikasnu reprodukciju od 40— 12000 Hz. Iz podataka se vidi da taj zvučnik i bez visokotonca može davati kvalitetnu reprodukciju. No, dodavanjem zvučnika ZP27 opseg mu se proširuje do 14 kHz. Oba zvučnika imaju impedancu oci 4 oma. Serijskim spajanjem dobiva se otpor od 8 oma. Odlično nam može koristiti za sva pojačala izlazne snage do 15 W s tim da je impedanca sekundarne strane izlaznog

S I. 3 5 — K u tija za 2 zv u č n ik a

116

transformatora 8 oma. Kod impedance transformatora od 2 — 4 oma zvučnici se spajaju paralelno. Cijev se može praviti slojevitim namotavanjem prešpano i istovre­ menim Ijepljenjem i impregniranjem pomoću dobrog ljepila. Debljina zidova djevi nije kritična s tim da ne bude tanja od 6 mm. Cijev se može izraditi i od drveta obradom na strugu. Unutrašnjost kutije oblaže se krojačkom vatom 2 cm debljine, koju treba solidno zalijepiti. Moguće je oblaganje samo jedne bočne stranice i dna. U tom slučaju bas zvučnik je dolje. Tkanina koja se stavlja preko prednje ploče treba da je što rjeđa. Ovo je naročito važno u odnosu na otvor cijevi. Dobro rješenje je da se ukrasnim platnom prekriju samo zvučnici, a otvor ostavi nepokriven. Izvode za zvučnike možemo načiniti pomoću univerzalnih stezaljki ili na neki drugi način s time da obezbjedimo hermetičnost, tako da unu­ trašnjost kutije ima vezu sa vanjskom sredinom isključivo preko okrug­ log tunela. Naravno i zvučnici se moraju pažljivo (čitaj: hermetički) pričvrstiti. Tablica 4 Tip Promjer Tip zvučne kutije zvučnika zv. (cm) bez tunela Okrugli 17 19 21 24 28 30 Elipsasti 24X16 32X21

I I III V VIII VIII II VIII

Promjer O sa tunelom (mm)

Odstojanje E (mm)

I 148 I 170 II 192 IV 222 VII 256 VIII 278 I 230X 150 VI 300X190

85 95 105 120 140 150 95 125

Visina C (cm) (cm)

Unutrašnja zapremina (dm 3 )

27 70 30 78 32 84 33 87 36 94 39 102 40 105 41 108

60 80 103 116 151 187 206 226

T o b lic a 5

'P.. zidova u t l i e (cm) I 1,5 II 2 III IV V VI VII VIII

Debljina Vanjske dimenzije Širina A Dubina B (cm)

2 2 2 2,5 2,5 2,5

43 48 52 54 58 63 65 67

117

BUBNJEVI

I kod modernih vokalno-instrumentalnih sastava važnu ulogu ima skupina udaraljki: baterija bubnjeva, činele i gong. To su najstariji instrumenti koji sežu sve do nekulturnog doba primitivnog čovjeka. Najstarije oblike bubnjeva nalazimo sačuvane kod primitivnih plemena Afrike, Azije i Južne Amerike. To su prvenstveno ritmički ili beat instrumenti (beat = udarac, ritmički naglasak). Glavni i najveći je veliki bas bubanj. Sastoji se od oboda u obliku cilindra na kojem je s jedne i druge strane napeta teleća koža ili, u novije vrijeme, plastična membrana. Te opne drže obruči koji su utvrđeni vijcima. Pomoću zatezača se koža može napeti ili opustiti. Ako je membrana napetija zvuk je jasniji i prodorniji. Udara se batom pomoću nožne pedale. Glava bata je presvučena pustom ili kožom. M ali bubanj ili doboš je vanjskim oblikom sličan velikom bubnju, samo što je daleko manji. Membrana mu se nalazi s obje strane. Odoz­ do ima obično napetih nekoliko žica oci srebra ili bakra. Udara se s dvije drvene palice — štapićima.

Koristi se 2 ili više tam-tam bubnjeva raznih dimenzija. O veličini ovisi boja zvuka i visina tona pojedinog bubnja. Svaki bubanj je već tvornički udešen na određeni ton. Kontra-činele su načinjene od slitine bakra, kostira, olova i željeza. Oblikom su slične na dva tanjura. Pomoću nožne pedale udaraju se me­ đusobno i proizvode prigušen metalan zvuk. Mogu se udarati (što se često koristi) i drvenom palicom. G ong je po obliku sličan čineli, a istočnjačkog je porijekla. Građen je od plemenite kovinske smjese i daje prodoran zvuk koji dugo traje. Udara se drvenim štapićem. Ako se želi zvuk prekinuti mora se rukom dotaknuti ploča gonga.

Da mu se zvuk obogati često se preko gonga vješa metalni lančić. 119

Amateri mogu izrađivati bubnjeve i drvene palice za udaranje, dok se gong i činele u principu kupuju kao gotovi proizvodi. Na slici 87 prikazana je izrada doboša. Cilindar se izrađuje od lesonita i šperploče. Obruči su od aluminijskog lima debljine 2 mm. Prije savijanja treba im dati potreban profil. To se radi udaranjem metalnim čekićem po pogodnoj podlozi i istovremeno savija u krug. Krajevi se zakivaju. U obručima se buši 6 rupa 0 5 mm. Membrana se kupuje gotova. Potrebne su dvije, a o njihovoj veličini ovisi koliki će biti promjer cilindra i steznih obruča. Štapići se izrađuju od suhog drveta najbolje na strugu za drvo, no može i ručno.

S I. 86 — B ubn jevi »Trow a«

120

121

S !. 8 7 — B u b a n j: d o b o š i š tap ić i

PRIBOR

Uz opisane elektronske uređaje dolazi razni pribor počev od čeličnih žica za električne gitare, kablova i adaptera za njih, pa do raznih uređaja na mehaničkom i elektronskom principu, kao što su nabujivači tona,

S I. 8 8 — A d a p te ri z a k a b !o v e (g o r e ) i k a b lo v i z a g ita r e

122

izobličavači, busteri, »vau-vau« zvučni efekti, vibrator, hali i si. Na si. 90 prikazani su razni uređaji njemačke tvornice »Schaller« u vidu nožnih pedala. Pritiskom noge dobijaju se željeni efekti, kao što je promukao

SI. 89 — Nožne sklopke. T — treniolo efekat; R — hali efekat

Razni pribor »Schaller«. 1— univerzalna S I.SI. 9090 —— R azn i p ribor firmfirme e »S challer«. 1 — un iverzaln a nožn a nožna pedala;pedala; 2 — izo 2 - — bličavač —ster; buster; — vibrator; 5 — pedala za »vau-vau« bličavač tontona; a; 3 —3 bu 4 — 4vibrator; 5 — pedala za »vau-vau « efekat efekat

123

SI. 91

— M ik s er S h u re , izg le d sp rije d a i s tra g a

S I. 92 — M ikser sh ure m o del M 68-2E

124

glas, vraćanje tonova odsviranih na gitari ili vibriranje akorda sa or­ gulja. Upravo ti uređaji daju elektronskoj muzici jednu sasvim novu kvalitetu i izražajne mogućnosti, koje u zadnje vrijeme detaljno istražuju i koriste mnogi VIS-ovi. Opisat ćemo izradu nekoliko uređaja koji nam mogu dobro poslu­ žiti u praksi:

MIKSER Često se javlja potreba da se na pojačalo sa samo jednim ulazom priključi više izvora (el. gitare, orgulje, mikrofoni). Netko taj problem rješava na taj način da na isti ulaz uz pomoć improviziranih priključaka vezuje dva, pa i tri instrumenta. Ovakva veza smanjuje mogućnosti pojedinih instrumenata i često dovodi i do uza­ jamnog smetanja. Jeftino ali dovoljno elegantno rješenje je korištenje miksera (mješač), koji može da posluži u razne svrhe. Na si. 91 i 92 prikazani su mikseri firme »Shure«. Na si. 93 prikazana je shema jednostavnog miksera za samogradnju. Predviđena su 3 ulaza na koje se priključuju instrumenti, dok se zbir svih signala vodi u pojačalo preko izlaza. Svaki ulaz omogućava neza­ visno reguliranje jačine u odnosu na druga dva, tj. ulazi ne utječu jedan na drugoga.

125

Sve električne veze se izvode lemljenjem električnom lemilicom. Kutija se pravi od aluminijskog lima debljine 1 — 2 mm. Izbuše se rupe, pričvrste priključci i potenciometri, a zatim se svi dijelovi tačno spoje.

S I. 9 4 — M ik s e r

Izlaz miksera poveže se oklopljenim kablom na ulaz pojačala, a na ostale priključke (1, 2 ili 3) spaja se gitara ili mikrofon. Jačina poje­ dinih ulaza regulira se potenciometrima od 0,5 M. Na si. 94 prikazan je još jedan mikser, koji je predviden za cijevna pojačala. Ukoliko ga želimo koristiti za pojačala sa tranzistorima vrijeclnost ugrađenih dijelova se mijenja te se koriste elektrolitski kondenzatori od 50 mF, otpornici od 68 k, a potenciometri od 50 k. Shema ostaje ista. PRETPOJAČALO Da bismo gitaru mogli priključiti na običan koncertni radio-prijemnik sa magnetofonskim ili gramofonskim ulazom potrebno je slabe impulse, koje daje zvučnica, prethodno pojačati, kako bi reprodukcija bila zado­ voljavajuće glasnoće. Za to nam služi pretpojačalo, koje je uostalom i

S I. 95 i 96 — P retp ojačala

126

sastavni dio svakog pojačala. U njemu se vrši korekcija jačine i boje signala, a uglavnom se sastoji od više stepena u kojima su ugrađene elektronske cijevi ili tranzistori. Na slici 95 je spoj jednostavnog jednostepenog tranzistorskog pretpojačala, koje se može ugraditi i u kućište gitare. Vrijeclnost ugrađenih dijelova je naznačena na shemi. Kao izvor energije je baterija od 1,5 V. Otpornici mogu biti snage i 0,1 W s tolerancijom 25%. Najbolje je upo­ trijebiti potenciometar s prekidačem, čime otpada upotreba posebnog pre­ kidača. Ugraditi se mogu razni tranzistori, npr. AC530, AC125, AC240, AC126 i si. Na slici 96 je shema dvostepenog pretpojačala u kojem su upotrijeb­ ljeni domaći tranzistori AF261 i AC540. Koristi se baterija od 4,5 V i daje jače pretpojačanje. Moguće je priključenje i mikrofona preko prilagodnog transformatora. BEŽIČNI ADAPTER Ovaj jednostavni uređaj omogućuje sviranje na gitari bez kabla, a ipak reprodukciju na koncertnom radio-prijemniku. Dapače, moguća je istovremena reprodukcija na više prijemnika. U principu bežični adapter je mala radio-stanica čiji »program« hvataju radio-aparati na bliskom rastojanju. Zato je najbolje naš predajnik podesiti na valnu dužinu oko 500 metara (72 navoja žice na feritnom jezgru). Adapter se ugrađuje u kućište gitare ispod poklopca. Moguće je ugraditi malu štap antenu u obliku žice, no upotrebom feritnog jezgra to nije neophodno. Kvalitet i jačina reprodukcije mogu se mijenjati upo­ trebom pogodnog otpornika koji je u shemi naznačen 8 — 100 k.

S I. 97 — B ežičn i ad ap ter

127

ELEKTRONSKI VIBRATOR Vibriranjem zvuka mogu se postići posebni efekti. Ta vibracija zvuka gitare može se postići mehaničkim (ručni vibrator) ili električnim putem. Vibrator s elektronskom cijevi je prikazan na shemi pojačala od 15 W (si. 67). No vibrator se može izraditi i pomoću tranzistora prema slici 98. Ulaz mu se priključuje na »pick-up« ili pretpojačalo, a izlaz na ulaz pojačala. Može se napajati sa 2 pljosnate baterije od po 4,5 V ili aku­ mulatorom od 12 V. U slučaju upotrebe akumulatora ugrađuje se otpor­ nik od 1 k za reduciranje napona. Trajno rješenje je izgradnja isprav­ ljača od 9 V, koji se priključuje na gradsku mrežu. Frekvencija ovog vibratora se kreće od 4 — 16 Hz, a regulira se potenciometrom od 3 k. Gruba regulacija se može izvesti mijenjanjem vrijeclnosti otpornika u granicama od 7 — 15 k. Također i vrijednost elektrolitskog kondenzatora 1 — 5 F treba odrediti eksperimentom, a ovisi o upotrebijenim tranzistorima. Mogu se upotrijebiti po 2 komada: TG50, TG52, 0070, OC71, AC125, AC530, AC540 ili neki slični. Otpornici mo­ gu biti minijaturne izvedbe snage 0,1 W, a tolerancija do 20%. Elektro­ liti moraju imati radni napon makar 12 V.

S I. 98 — V ib rator

128

RAZVODNA KUTIJA Da bi se svi uređaji mogli priključiti na gradsku mrežu potrebno je izgraditi razvodnu kutiju. Na slici 99 prikazana je jedna pogodna kutija, koja omogućuje priključak sedam potrošača. Na slici 100 vidi se shema koja je veoma jednostavna. Veličina kutije je 37X27X7 cm. Izrađena je od daščica ili šperploče debljine 1 cm. Osigurač je smješten u unutrašnjost. Sklopka je predviđena za jača opterećenja, jer se u praksi priključuju uređaji ukupne snage cio 1 kW. Preporučuje se ugradnja tzv. »šuko« utičnica.

S I. 9 9 — R azv o d n a k u tija (k o n s tru k cija A . Iv an čić)

DRŽAČ ZA USNU HARMONIKU U posljednje vrijeme dosta se upotrebljava kombinacija sviranja na gitari i usnoj harmonici. Da bi se istovremeno moglo svirati na oba in­ strumenta može se napraviti veoma jednostavan držač od obične žice 0 3 mm. Sa tijelom harmonike spojen je sa 2 savijena kraja, koji se uvlače u probušene rupe. Držač se može učvrstiti na vrat bilo ukrasnom uzicom ili remenom. Približne mjere koje su navedene na slici 101 po­ godne su za usnu harmoniku tipa »Opera«. ? Instrumenti za VIS

129

130 370 S I. 1 00 — R azv o d n a k u tija

N Oj

a £ a; c

S I. 101 — D ržač za u sn u h arm oniku (»O pera«)

BUSTER Buster se koristi kako bi se dobio kod gitare tvrdi ton koji »reži«. Priključuje se između gitare i pojačala. Spoj je veoma jednostavan. Upotrebljena su 2 tranzistora OC45, a napon baterije iznosi 9 V. Konden­ zatori trebaju imati radni napon makar 12 V. Buster je smešten u me­ talnu kućicu koja je uzemljena, kako ne bi došlo do neugodnog brujanja ili pištanja. Uređaj se uključuje pritiskom noge na prekidač S. Kad se noga podigne prekidač automatski pomoću opruge ostvaruje direktnu vezu gitare s pojačalom (si. 102). IZOBLIČ1VAČ TONA Shema izobličivača tona je na si. 103. Taj uređaj produžuje zvučanje tona gitare (hali efekat) a ujedno ga i izobliči. Tako možemo imitirati razne druge instrumente kao npr. violinu, orgulje i si. IzoibIičivač se priključuje između gitare i pojačala. Kabel gitare spoji se na ulaz izobiičivača, a izlaz se spaja na ulaz pojačala. Jednim potenciometrom se regulira jačina a drugim oblik signala. Napon baterije je 9 V, a upo­ trijebljeni su tranzistori OC75. Izobličivač tona se ne isključuje za vrijeme izvođenja jedne kompozicije, te stoga i nisu predviđeni prekidači. Jedino se preporuča upotreba sklopke da se isključi baterija kad uređaj nije u upotrebi.

2x0C45

S I. 1 02

S I. 103

132

UGAĐANJE I ODRŽAVANJE INSTRUMENATA

UGAĐANJE INSTRUMENATA Prije svake vježbe ili nastupa električne gitare treba tačno uštimati. Ta delikatna operacija je nepotrebna za električne orgulje (ili harmo­ niku). Zato se i žice gitara ugađaju najbolje pomoću orgulja. Ugađanje se može vršiti i pomoću ugađaljki u obliku zviždaljki. Moguće je imati samo jednu ugađaljku, a zatim se žice međusobno uštimavaju nateza­ njem ili popuštanjem navijača. Kod solo i ritam gitare: 1. najtanja žica je »e« (Ml), 2. žica »h« (TI), 3. žica »g« (SO), 4. žica »d« (RE), 5. žica »a« (LA), 6. najdeblja žica opet »e« (Ml). Šesta žica daje ton »e«, dvije oktave niži nego prva žica. Međusob­ no se žice uštimavaju na 5. pragu (2. žica na 4. pragu).

SI. 104 — Nožni regulatori za električne gitare i orgulje

133

Bas gitara ima deblje žice: 1. žica »g« (SO), 2. žica »d« (RE), 3. žica »a« (LA), 4. žica »e« (Ml). Najlakše se ugodi na akorde ritam gitare. Bubnjevi se također mogu ugoditi steznim navrtkama. Inače i oni su tvornički ugođeni na određen ton. Mnogi možda nisu čuli da se bubnje­ vima može izvoditi melodija!?

ODRŽAVANJE INSTRUMENATA Za koji minut počinjete. Možda je to najobičnija priredba, a možda priredba od koje zavisi čitav niz povoljnih aranžmana, možda čak poziv za snimanje ploče. I evo neprijatnog iznenađenja! Jedan od uređaja je zatajio. I pored toga što ste lično ili zajedno s tehničarom grupe prije toga i deset puta sve prekontrolirali ipak se događa. Što uraditi? Najprije pregledati osigurače. Ako su u redu, a uređaj ipak ne do­ biva struju, pregledajte utikač. Gažen mnogo puta možda se izvukao kabl. Prodrmajte prekidač nekoliko puta, jer kad mu opruga oslabi on može zatajiti. Zadnje što još preostaje je da izmijenite cijev (elektronku) uko­ liko neka ne svijetli. Ukoliko je uređaj i dalje nijem u pitanju je veći kvar, koji kasnije treba da popravi stručno lice. U praksi se dešavaju i drugi kvarovi: prekid u kablu kojim se pri­ ključuje gitara, prekid u vodu do zvučnika i si. Evo nekoliko savjeta: Za svoj instrument nosite bar 2 kabla. Svakako nastojte da svi imate iste priključke, da se u nuždi možete priključiti na pojačalo kod druga. U takvim slučajevima odlično služe mikseri i adapteri kablova. Pozajmljenu gitaru ili mikrofon treba prije isprobati. Pojačala treba postaviti tako da im se omogući dobro hlađenje. Sla­ bo odvođenje toplote mijenja režim rada uređaja i rapidno smanjuje nje­ gov radni vijek. Povišenje temperature deformira gumu na transporteri­ ma trake u eho uređajima. Zagrijana traka se rasteže zbog čega spada ili se odljepljuje na sastavu. Veliki šum je siguran znak da je traka suha i dotrajala i da je emulzija na njoj izgubila kvalitet. Sobom uvijek treba nositi probnu sijalicu u obliku odvijača (probir-lampa). Tako se najlakšše može znati da li u nekoj priključnoj dozi 134

ima struje. Na isti način lako se utvrđuje da li neki uređaj elektrizira i čuva od udara struje ili kratkog spoja. Brigu o održavanju instrumenata treba da vode svi članovi grupe, dok tehničar kontrolira i prema svojem znanju i mogućnostima otklanja tekuće kvarove.

S I. 105 — E lektrična harm o nika firm e »G alanti«, tip »D u ovox« zajedno s po jačalo m

135

Instrumente treba pohranjivati u suhoj prostoriji sobne temperature (cca 18°C). Toplina, hladnoća i vlaga razorno djeluju na gitare, mi­ krofone, orgulje, pojačala i bubnjeve. I inače sa svim tim instrumentima treba rukovati pažljivo i čuvati ih od udaraca, padova i drugih mehaničkih oštećenja. Gitare donekle štiti futrola, koju svatko može sam načiniti od ikaja i pogodne podstave. Instrumenti se redovno pregledavaju, a poželjno je da se vodi i njihov dnevnik. Česti kvarovi su na priključnim kablovima, te njih treba ( češće pregledavati, pa naravno i popravljati. Pojačala i elektronske orgulje može da popravlja jedino tehničar i to jkoliko je za to stručnjak. U protivnom veliki su izgledi da kvar neće biti otklonjen, a šteta da se poveća. Tada je najbolje te skupe i kompli­ cirane uređaje slati u servisnu radionicu ili u krajnjem slučaju proiz­ vođaču. Tehničar grupe treba da posjeduje otprilike slijedeći alat i materijal, koji u principu uvijek nosi sa sobom:

A la t

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

lemilo 220 V, 60 W; pinceta; odvrtke raznih veličina (2,5 i 8 mm) — 3 kom.; klješta šiljata; džepna svetiljka; džepni nožić; zubarsko ogledalce; četkica; odvrtka sa probir-sijalicom (fazni ispitivač).

Materijal

1. tinol žica ili cink; 2. pasta za lemljenje; 3. izolirane žice; 4. oklopljen kabl; 5. džepna svjetiljka; 6. ljepilo »Oho«; 7. rezervni vijci za drvo i metal; 136

S i. 106 — O vi m ladići vježb aju u vrtu n a instrum en tim a koje su uglavno m sam i napravili

8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

rezervni džekovi (priključnice, utičnice); rezervni otpornici razni; rezervni kondenzatori razni; rezervne djevi; rezervne diode; rezervni tranzistori; rezervni osigurači (ili tanka žica); rezervne žice z? gitare (komplet).

Od instrumenata za kontrolu i popravke poželjan je makar univer­ zalni instrument npr. »Iskra« tip US6A.

137

LITERATURA

1. Đ. Kovačević: »Hi-Fi tehnika«, Tehnička knjiga — Beograd, 1960. 2. Časopis »Radioamater«, Beograd, 1949—1973. 3. Časopis »Tehničke novine«, Beograd, 1958—1973. 4. Časopis »Abc — tehnike«, Zagreb, 1959—1973. 5. Časopis »Elektrotehničar«, Zagreb, 1960—1973. 6. V. Mesaroš: »Radiotehnički priručnik«, Tehnička knjiga — Beograd, 1968. 7. A. Vedam: »Pojačivači i prijemnici«, Tehnička knjiga — Beograd, 1956. 8. I. R. Dragović: »Mikrofoni«, Tehnička knjiga — Beograd, 1966. 9. H. Kurtović: »Ozvučavanje«, Tehnička knjiga — Beograd, 1970. 10.

V. Krstić: »Mala škola elektronike — tn sistem«, Tehnička knjiga — Beograd, 1966.

11. A. Židan: »Elektronke i tranzistori«, Tehnička knjiga — Zagreb, 1965. 12.

A. Zidan: »Priručnik za popravak radio-prijemnika«, Tehnička knjiga — Zagreb, 1965.

13.

Z. Vistrička: »Sheme spajanja u elektrotehnici«, Tehnička knjiga — Za­

greb, 1966. 14. B. Metzger: »Elektronika«, Školska knjiga —Zagreb, 1967. 15. K. Odak: »Poznavanje instrumenata«, Muzička naklada — Zagreb, 1956. 16. Z. Marković: »Muzički instrumenti«, Muzička naklada — Zagreb, 1959. 17. Magazin »Džuboks«, Beograd, 1965—1966. 18. »LISTINO UFFICIALE VALVOLE«, G. B. C., Italiana, 1968. 19.

Publikacije i katalozi raznih domaćih i stranih proizvođača elektronskih

muzičkih instrumenata i uređaja.

138

SADRŽAJ

PREDGOVOR...........................................................................................................................

5

ELEKTRIČNE GITARE............................................................................................................

7

Ritam gitara ....................................................................................................................

8

Puna gitara »APY«.........................................................................................................

24

Gitara za pratnju »Spectrum«................................. ..... ...............................................

29

Ritam gitara »Acord«.....................................................................................................

30

Gitara za soliranje..........................................................................................................

33

Solo gitara »Florida«......................................................................................................

35

Gitara »Gloria« ...............................................................................................................

37

Bas gitara »Egmona«....................................................................................................

39

Gitara »Beatle bass« ....................................................................................................

41

MIKROFONI ...........................................................................................................

44

ELEKTRIČNE ORGULJE.....................................................................'..................................

50

Orgulje »Picolo«..............................................................................................................

53

Orgulje »Mini« ........... ....................................................................................................

55

POJAČALA ...............................................................................................................................

58

Pojačala domaće proizvodnje......................................................................................

63

Uputstva za gradnju pojačala snage 3—5 W.............................................................

66

Gradnja pojačala 10—30 W..........................................................................................

71

Gradnja pojačala 45—200 W........................................................................................

79

Gradnja pojačala od 50 W za cjelokupni VIS............................................................

81

Pojačalo 3 W ..................................................................................................................

90

Pojačalo 4 W ..................................................................................................................

90

Pojačalo 5W ...................................................................................................................

91

Pojačalo 5W ...................................................................................................................

91

Pojačalo 10 W ................................................................................................................

92

Pojačalo 10 W ................................................................................................................

93

Pojačalo 12 W ................................................................................................................

93

Pojačalo 15 W ................................................................................................................

94

Pojačalo 25 W ................................................................................................................

95

Pojačalo 30 W ................................................................................................................

96

Pojačalo 45 W ................................................................................................................

97

Hi-Fi pojačalo za bas gitaru.........................................................................................

98

Pojačalo 60 W ................................................................................................................

99

Pojačalo 200 W .............................................................................................................

101

Pojačalo 50 W ...............................................................................................................

102

Pojačalo 100 W .............................................................................................................

103

Pojačalo 50 W za cjelokupni VIS................................................................................ ZVUČNICI .................................................................................................................................

105 112

Izraela zvučnih kutija tipa »Bas-refleks«...................................................................

113

Kutija za dva zvučnika..................................................................................................

116

BUBNJEVI ...............................................................................................................................

119

PRIBOR......................................................................................................................................

122

Mikser ..............................................................................................................................

125

Pretpojačalo ...................................................................................................................

126

Bežični adapter ..............................................................................................................

127

Elektronski vibrator........................................................................................................

128

Razvodna kutija .............................................................................................................

129

Držač za usnu harmoniku.............................................................................................

129

Buster ..............................................................................................................................

131

Izobličivao tona .............................................................................................................

131

UGAĐANJE I ODRŽAVANJE INSTRUMENATA.................................................................

133

Ugađanje instrumenata.................................................................................................

133

Održavanje instrumenata .............................................................................................

134