Instalacije u zoni prometnica

DEAN HRNĈIĆ

INSTALACIJE U ZONI PROMETNICA

Zagreb, veljaĉa 2014.

Javna verzija rada iz podruĉja graĊevinarstva u svrhu edukacije i pruţanja na uvid odreĊenih informacija vezano za instalacije u zonama prometnica. Za detaljnije informacije kontaktirati autore struĉne literature korištene pri izradi ovog rada.

SAŽETAK Ovim radom obraĊena je problematika postavljanja instalacija u zoni prometnica, poĉevši od vrsta instalacija, materijala potrebnih za pojedine instalacije pa sve do tehnoloških rješenja kako pojedini detalji trebaju izgledati u praksi. U nastavku rada kroz tematska poglavlja vezano za pojedine vrste instalacija, pobliţe su opisani detalji postavljanja, projektiranja i izvedbe pojedinih vrsta instalacija te je dan uvid u postojeću regulativu vezano za specifiĉne instalacije (komunalne instalacije, elektro instalacije, toplovodne i druge instalacije). Završni dio rada prikazuje kroz priloge razliĉita rješenja postavljanja instalacija u zoni prometnica na pojedinim dionicama cesta na podruĉju Republike Hrvatske te ukljuĉuje primjere gradskih glavnih ulica, sporednih ulica te otvorenih cesta u zonama izvan naselja.

Instalacije u zoni prometnice - Saţetak

1

SADRŽAJ SAŢETAK …………………………………………………………………………………………………………….1 SADRŢAJ……………………………………………………………….…………………………………………….2 1.

UVOD ............................................................................................................ 7

2.

VODOVOD .................................................................................................... 8 2.1

Vrste vodovodnih cijevi ............................................................................ 10

2.1.1

Lijevano ţeljezne cijevi ...................................................................... 11

2.1.2

Duktilne cijevi .................................................................................... 12

2.1.3

Ĉeliĉne cijevi ..................................................................................... 13

2.1.4

Azbest cementne cijevi ...................................................................... 14

2.1.5

Cijevi od sintetiĉkih materijala ........................................................... 15

2.1.6

Armiranobetonske cijevi .................................................................... 17

3.

KANALIZACIJA I ODVODNJA .................................................................... 18 3.1

Vrste kanalizacijskih sustava ................................................................... 19

3.2

Slivnici...................................................................................................... 21

3.2.1

Odvodnja brzih gradskih prometnica ................................................. 23

3.2.2

Odvodnja glavnih gradskih prometnica ............................................. 24

3.2.3

Odvodnja s gradskih ulica ................................................................. 25

3.2.4

Odvodnja sporednih ulica i parkinga ................................................. 26

3.3

Vrste i materijali glavnih odvodnih kanala ................................................ 27

3.3.1

Betonski kanali .................................................................................. 29

3.3.2

Armiranobetonski kanali .................................................................... 30

3.3.3

Azbestcementni kanali ...................................................................... 30

3.3.4

Odvodni kanali od sintetskih materijala ............................................. 31

3.3.5

Lijevano ţeljezni odvodni kanali ........................................................ 32

3.3.6

Ĉeliĉne cijevi ..................................................................................... 32

3.3.7

Keramiĉke odvodne cijevi .................................................................. 32

Instalacije u zoni prometnice - Sadrţaj

2

4.

TOPLOVOD I PLINOVOD ........................................................................... 33 4.1

Toplovod .................................................................................................. 33

4.1.1 4.2

Toplovodne cijevi ............................................................................... 34

Plinovod ................................................................................................... 35

4.2.1

Plinovodne cijevi................................................................................ 36

ELEKTRIĈNE I TK INSTALACIJE .............................................................. 37

5. 5.1

Elektro-energetske instalacije .................................................................. 37

5.1.1 5.2

Materijali elektro energetskih kablova ............................................... 38

Telekomunikacijske instalacije ................................................................. 39

5.2.1

Materijali TK instalacija ...................................................................... 40

RASPORED I ODNOSI MEĐU INSTALACIJAMA ...................................... 41

6. 6.1

Podjela instalacija po zonama i razmacima ............................................. 42

6.2

Postavljanje instalacija ............................................................................. 46

6.2.1

Zakonska regulativa .......................................................................... 47

6.2.2

Popis zakona i propisa pri gradnji instalacija u zoni prometnica ........ 50

6.3

Vodovod, kanalizacija i odvodnja ............................................................. 52

6.3.1 6.4

Revizijska okna ................................................................................. 55

Toplovod i plinovod .................................................................................. 57

6.4.1

Toplovodi i vrelovodi.......................................................................... 57

6.4.2

Plinovod ............................................................................................ 60

6.5

Elektro-energetske i TK instalacije ........................................................... 63

6.5.1

Elektro – energetske instalacije ......................................................... 63

6.5.2

Telekomunikacijske instalacije .......................................................... 67

7.

ZAJEDNIĈKO VOĐENJE INSTALACIJA .................................................... 72

8.

PRILOZI ...................................................................................................... 74

ZAKLJUĈAK……………………………………………………………………………………………………….75 LITERATURA……………………………………………………………………………………………………..76 Instalacije u zoni prometnice - Sadrţaj

3

SUMMARY…………………………………………………………………………………………………………78

Popis kratica i oznaka AB – Armirano betonski B – Širina rova ili kanala DN – Unutarnji promjer cijevi DTK – Distribucijske telekomunikacije EE – Elektro energetski H – Visina kanala KT – Širina nastavka za spajanje cijevi L – Duljina cijevi NN RH – Narodne novine Republike Hrvatske OD – Vanjski promjer cijevi PE - Polietilen PELD – Polietilen niske ĉvrstoće PEHD – Polietilen visoke ĉvrstoće PVC – Polivinil klorid R,r – Radijus cijevi, kanala ili rova SL – Sluţbeni list Savezne Federativne Republike Jugoslavije TK – telekomunikacije

Popis tablica: Tablica 1 - Broj priklljuĉaka na 1 km cjevovoda ..................................................... 9 Tablica 2 - MeĊusobni razmaci instalacija ............................................................ 44 Tablica 3 - Visina i širina rova ovisno o veliĉine cijevi .......................................... 58 Tablica 4 - Razmaci TK instalacija od drugih objekata ......................................... 67


4

Popis slika: Slika 1 - Primjer tablice promjera cijevi .................................................................. 9 Slika 2 - Cijev u rovu ............................................................................................ 10 Slika 3 – Lijevano ţeljezne cijevi sa prikljuĉcima.................................................. 11 Slika 4 - Duktilne cijevi ......................................................................................... 12 Slika 5 - Detalj spoja duktilnih cijevi ..................................................................... 12 Slika 6 - Ĉeliĉne cijevi .......................................................................................... 13 Slika 7 - Azbest cementne cijevi .......................................................................... 14 Slika 8 - PVC cijevi ............................................................................................... 15 Slika 9 - Poliesterske cijevi ................................................................................... 15 Slika 10 - PE cijevi ............................................................................................... 16 Slika 11 - Armiranobetonske cijevi ....................................................................... 17 Slika 12 - Opći ili mješoviti kanalizacijski sustav .................................................. 19 Slika 13 - Razdjelni kanalizacijski sustav ............................................................. 20 Slika 14 - Linijski skupljaĉi oborinskih voda.......................................................... 21 Slika 15 - Tipovi slivnika s rešetkom i vodolovnim grlom...................................... 22 Slika 16 - Mogućnosti postavljanja rešetki i vodolovnih grla slivnika .................... 22 Slika 17 - Odvodnja brzih gradskih prometnica .................................................... 23 Slika 18 - Odvodnja glavnih gradskih prometnica ................................................ 24 Slika 19 - Odvodnja gradskih ulica ....................................................................... 25 Slika 20 - Odvodnja sporednih ulica i parkinga .................................................... 26 Slika 21 - Odvodni kanal u mekanim i tvrdim tlima ............................................... 27 Slika 22 - Odvodni kanal sa betonskom oblogom i AB sandukom ....................... 27 Slika 23 – 1. Kruţni oblik i kruţni oblik s kinetom ................................................. 28 Slika 24 – 2. Jajoliki, polukruţni i pravokutni oblik ................................................ 28 Slika 25 – 3. Potkoviĉasti i kapasti oblik ............................................................... 28 Slika 26 - Betonski odvodni kanal ........................................................................ 29 Slika 27 - Armiranobetonski kanali ....................................................................... 30 Slika 28 – Kanalizacijska poliesterska cijev ......................................................... 31 Slika 29 - Keramiĉke cijevi ................................................................................... 32 Slika 30 - Primjer toplovodnih cijevi zaštićenih pijeskom ...................................... 34 Slika 31 - Toplovodne cjevi .................................................................................. 35 Slika 32 - Plinske PEHD cijevi .............................................................................. 36 Instalacije u zoni prometnice - Sadrţaj

5

Slika 33 - Kablovi u zemlji sa zaštitnom vrpcom iznad kablova ............................ 38 Slika 34 - Elektro energetski kabel sa PE zaštitom .............................................. 38 Slika 35 - TK instalacije u ploĉniku ili kolniku ....................................................... 39 Slika 36 - TK instalacije u PVC cijevima ............................................................... 40 Slika 37 - Podjela prometnice na instalacijske zone............................................. 42 Slika 38 – Primjer gradske brze ceste .................................................................. 43 Slika 39 – Primjer gradske glavne ceste .............................................................. 43 Slika 40 – Primjer gradske sporedne ceste .......................................................... 43 Slika 41 - Dimenzije poklopaca ............................................................................ 45 Slika 42 - Vertikalne i horizontalne podgrade ....................................................... 52 Slika 43 - Primjeri rovova za vodovod ili kanalizaciju ........................................... 53 Slika 44 - Tlocrtni oblici revizijskog okna .............................................................. 55 Slika 45 - Monolitna betonska i AB okna .............................................................. 56 Slika 46 - Visina i širina toplovodnog rova............................................................ 58 Slika 47 - Betonski toplovodni kanal..................................................................... 58 Slika 48 - Rov plinovoda ...................................................................................... 61 Slika 49 - Prijelaz ceste preko plinovoda.............................................................. 61 Slika 50 - Polaganje kabela direktno u zemlju ...................................................... 64 Slika 51 - Ĉešalj za više kabela u rovu................................................................. 66 Slika 52 - Kabelska galerija .................................................................................. 66 Slika 53 - Kabelska TK kanalizacija ..................................................................... 68 Slika 54 - Zdenac TK instalacija ........................................................................... 70 Slika 55 – Minimalni razmaci u galeriji ................................................................. 73


6

1. UVOD Prilikom projektiranja prometnica veliku paţnju treba posvetiti i pravilnom projektiranju poloţaja pojedinih instalacija u prometnicama i njihovoj neposrednoj blizini. Ĉesto zbog propusta pri projektiranju ili zbog nemarnosti prilikom izgradnje prometnica dolazi do problema sa instalacijama u zoni prometnica. Takvi propusti dovode do tehnoloških i financijskih problema. Zbog neusklaĊenosti poloţaja instalacija u zoni prometnica, ĉesto smo svjedoci ponovnog

raskopavanja

tek

završenih

prometnih

površina

,

konstantnog

prepravljanja nekih ulica zbog dodavanja novih instalacija ili popravka postojećih instalacija koje su oštećene prilikom izvedbe dodatnih radova. TakoĊer, vaţan faktor je i materijal kroz koji se provode instalacije budući da neadekvatna dubina postavljanja odreĊene instalacije dovodi do njenog pucanja ili oštećenja što ponovno iziskuje potrebne sanacijske radove. U nekim situacijama zbog nedostatka potrebnog prostora za meĊusobne razmake unutar instalacija provode se rješenja zajedniĉkog postavljanja instalacija u odreĊene kalupe ili kanalice koji su prethodno regulirani propisima i normativima zbog opasnosti od meĊusobnog kontakta kao na primjer, elektro-instalacija i vodnih instalacija.

Instalacije u zoni prometnice - Uvod

7

2. VODOVOD Svako urbano podruĉje unutar granica Republike Hrvatske ne moţe se zamisliti bez sustava za opskrbu pitkom vodom. Opskrba pitkom vodom je osigurana iz raznih prirodnih ili umjetnih vodocrpilišta iz kojih krajnji korisnici pitku vodu dobivaju putem cjevovoda. Opskrba gradova vodom potjeĉe još iz doba prije nove ere ĉije ostatke i danas nalazimo diljem staroga kontinenta. Nekada je opskrba vodom bila putem akvedukata, sustavom kopanih ili oblaganih kanala iz obliţnje tekućice ili jezera, skupljanjem slivnih voda sa krovnih površina u javne bunare i cisterne itd. S vremenom su pojedina izvorišta podmirivala jedno ili više naselja. TakoĊer je došlo i do korištenja više izvora vode za pojedino naselje – površinska voda (izvori, rijeke, vodotoci i jezera) te podzemna voda pa je sustav vodoopskrbe postao sve sloţeniji. Zbog sve manje koliĉine nezagaĊene pitke vode dolazi i do gradnje regionalnih opskrbnih sustava. Danas se opskrba vodom većinom provodi putem ukopanih cijevi ispod površine prometnica koje povezuju pojedine dijelove naselja ili naselje s naseljem. Vodovodna mreţa sastoji se od glavnih, magistralnih, distributivnih i prikljuĉnih vodova. Pojedini glavni i eventualno magistralni vodovi, mogu biti graĊeni kao tunelske dionice izvan prometnih površina. U ovom sluĉaju, pozornost će se obratiti samo na one vodovodne dionice koje se odnose na prometne površine budući da tunelski oblici vodovoda spadaju u posebnu kategoriju vodoopskrbnih graĊevina. Za koliĉinu vode i opskrbni tlak potrebno je prije svega pravilno dimenzionirati cjevovod u sklopu sustava raspodjele vode. Dimenzioniranje glavnih cjevovoda raspodjele poglavito ovisi o gustoći naseljenosti duţ opskrbnog podruĉja te o specifiĉnoj potrošnji vode (Tablica 1). Faktori koji ulaze u proraĉun su i industrijalizacija pojedinog podruĉja, demografski rast stanovništva ĉime raste i potrošnja vode.

Instalacije u zoni prometnice - Vodovod

8

Tablica 1 - Broj priklljučaka na 1 km cjevovoda

Velika opskrbna podruĉja Gradska ĉetvrt (potpuno izgraĊena) Prevladavajuća obiteljska izgradnja Gradske ĉetvrti s parkovima Mješovite ĉetvrti (gradsko i poljoprivredno)

Gustoća naseljenosti (potrošaĉa/ha) 40 – 60

Prosjeĉan broj potrošaĉa

Broj prikljuĉaka na 1 km cjevovoda

370 – 450

150 – 170

20 – 40

290 – 370

120 – 150

7 – 20

200 – 290

85 – 120

4–7

160 – 200

70 – 85

S obzirom na ulazne podatke odabire se projektno razdoblje sustava u kojemu će sustav ispravno funkcionirati uz redovita odrţavanja. Zbog skupog i teškog povećanja kapaciteta vodovoda, opskrbni sustavi u gradskim podruĉjima se projektiraju na 25 do 50 godina ovisno o veliĉini naselja i o pretpostavljenom rastu stanovništva nekog podruĉja. Iz dobivenih podataka odabire se potreban profil vodovodne cijevi (Slika 1) ovisno o vrsti voda pa su i popreĉni presjeci razliĉitih profila. Prikljuĉni vodovi su u pravilu Ø 50 – 100 (mm), distributivni vodovi Ø 150 – 200 (mm), dok magistralni i glavni vodovi imaju Ø 300 – 900 (mm) i više.

Slika 1 - Primjer tablice promjera cijevi

DN – unutarnji promjer cijevi; OD – vanjski promjer cijevi; s – debljina završetka cijevi; da – visina nastavka za spajanje cijevi; KT – širina nastavka za spajanje cijevi; kg/m – masa cijevi po dužnom metru


9

2.1 Vrste vodovodnih cijevi

Cijevi za opskrbu vodom moraju udovoljavati propisanim zahtjevima glede ĉvrstoće, trajnosti, otpornosti protiv korozije te ne smiju utjecati na kakvoću vode. Svojom ĉvrstoćom moraju odolijevati vanjskim i unutarnjim silama kojima su izloţene. Vanjske sile odnose se na opterećenje od nasipa iznad cijevi, prometa te drugih sluĉajnih opterećenja.

Slika 2 - Cijev u rovu

S obzirom na materijal od kojeg se izraĊuju cijevi za opskrbu vodom mogu biti: Lijevano ţeljezne – sivi lijev Duktilne – nodularni lijev Ĉeliĉne Azbest cementne cijevi Cijevi od sintetiĉkih materijala – Poliesterske, PVC (polivinil klorid) te polietilenske – niske gustoće – PELD; visoke gustoće – PEHD Armiranobetonske – od prednapregnutog betona Svaka od navedenih vrsta predstavlja se odgovarajućim specifiĉnostima i to kako u pogledu tehniĉko – konstruktivnog oblikovanja (Slika 2), tako i sa stanovišta hidrauliĉko – pogonskih karakteristika te naĉina spajanja i ugradnje.


10

2.1.1 Lijevano željezne cijevi

Prvi puta se primjenjuju 1664. godine, a najrasprostranjenije su kod izvedbe vodovodnih mreţa te svoj primat drţe posljednjih 200 godina. Vijek trajanja im se procjenjuje na preko 100 godina, što im omogućuje i tvorniĉki izvedena antikorozivna zaštita. Cijevi se izraĊuju od sivog lijeva mješavinom ţeljeza i 2% ugljika zbog ĉega su krte, teške za transport i rukovanje te se ubrajaju u kategoriju s visokim koeficijentom hrapavosti. Spajanje im je loša strana s obzirom na teţinu i neelastiĉnost spojeva kod slijeganja tla. Zbog toga je problem ukoliko se postavljaju ispod prometnica koje imaju veliko prometno opterećenje jer dolazi do njihovog oštećenja i pucanja vodovoda. Sanacija je skupa i potrebno ju je izbjegavati pametnim projektnim rješenjima. Proizvode se proizvode za tlakove do 20 bara, unutarnjeg promjera, D = 50 do 600 (700) mm, te su duţine L = 3 do 4 metra. Neotporne su na agresivne vode pa zahtijevaju dodatnu zaštitu asfaltnim, bitumenskim i drugim premazima (Slika 3). Po potrebi se oblaţu i zaštitnom folijom.

Slika 3 – Lijevano željezne cijevi sa priključcima


11

2.1.2 Duktilne cijevi Proizvode se u Europi još od 1951. godine te se razlikuju od lijevanoţeljeznih po tome što se dodavanjem magnezija u taljevinu postiţe plastiĉnost, deformabilnost i rastezljivost. Ta svojstva omogućuju upotrebu pri svim tlakovima koji se pojavljuju u vodoopskrbi te su istisnule lijevanoţeljezne cijevi i još neke druge vrste cijevi. Promjeri u kojima se proizvode se DN 80 – DN 2000 mm, sa radnim tlakovima do 40 bara. Zaštićuju se od korozivnog tla i agresivne vode vanjskom i unutarnjom zaštitom. Vanjska zaštita se provodi pocinĉavanjem te se zaštićuju bitumenskim premazom (Slika 4 i Slika 5). Za agresivna tla cijevi se zaštićuju polietilenskom ili poliuretanskom oblogom. Zbog svojih dobrih svojstava ĉesto se koriste u zonama pod prometnim opterećenjem.

Slika 4 - Duktilne cijevi

Slika 5 - Detalj spoja duktilnih cijevi


12

2.1.3 Čelične cijevi Primjena ĉeliĉnih cijevi je kod vodovodnih mreţa s većim tlakovima i u uvjetima koji zahtijevaju otpornost dinamiĉkim utjecajima i savijanjima. Debljina stjenke je upola manja od lijevanoţeljeznih tako da su relativno lakše što osjetno smanjuje troškove transporta i ugradnje. Lagane su, imaju dobra hidrauliĉka svojstva, otporne su na slijeganje tla, savladavanje prijelaza rijeka, pruga i sl. te dolaze u raznim oblicima i dimenzijama. Nedostatak je visoka cijena pri ugradnji, provoĊenje zaštite od elektriĉne struje zbog ĉega nije dobro da su u blizini elektro instalacija, a i jako su osjetljive na koroziju. Zbog toga je potrebno provesti takozvanu katodnu zaštitu i galvansku zaštitu duţ cjevovoda tokom ugradnje. Za izvedbu spojeva varenjem potrebna je kvalificirana radna snaga. Unutarnja zaštita cijevi je na bazi bitumena, obloga od cementnog morta debljine 4-15 mm ili zaštitni sloj od plastiĉnih materijala (Slika 6). Vanjska zaštita bitumenskom masom i staklenom vunom u više slojeva ili plastiĉnim materijalima takoĊer utjeĉu na cijenu ĉeliĉnih cijevi.

Slika 6 - Čelične cijevi


13

2.1.4 Azbest cementne cijevi Azbest cementne cijevi proizvode se od mješavine portland cementa (75-80 %) i azbestnih vlakana (20-25 %) izraţeno u teţinskim omjerima. Cijevi od ove vrste materijala su povoljne cijene te imaju postojanost i otpornost na agresivne vode i tla, razmjerno su lagane te su montaţa i transport vrlo pojednostavljeni te je i laka obrada. Postojane su na koroziju, vrlo su vodonepropusne te imaju dobra hidrauliĉka svojstva. Loša strana azbest cementnih cijevi je krtost i lomljivost te zahtijevaju polaganje na kvalitetnu podlogu i oblaganje sitno zrnatim materijalima. Proizvode se u promjerima do 1400 mm i duţine do 5 m, te u šest klasa od A do F ovisno o tlakovima od 2,5 do 25 bara. Zbog svojih lošijih mehaniĉkih svojstava ne upotrebljavaju se toliko u zoni prometnica, ali razlog zbog kojeg su izašle iz uporabe je kancerogenost azbesta. Veliki dio sanacije vodovoda u Republici Hrvatskoj odvija se baš iz razloga zamjene azbestnih cijevi (Slika 7) nekim drugim materijalima koji nisu opasni za zdravlje.

Slika 7 - Azbest cementne cijevi


14

2.1.5 Cijevi od sintetičkih materijala Plastiĉne cijevi ili cijevi od sintetiĉkih materijala poĉele su se koristiti u novije vrijeme, unazad 50-ak godina. Osnovna podjela je na: Cijevi od PVC materijala Cijevi od poliesterskog materijala Cijevi od tvrdog polietilena (PE) Cijevi od PVC-a (Slika 8) proizvode se od umjetne mase izraĊene sintetiĉkom polimerizacijom vinil-klorida. Cijevi se proizvode u duţini od 5,0 m raznih profila, za tlakove do 16 bara, unutarnjeg promjera do 450 mm.

Slika 8 - PVC cijevi

Cijevi od poliestera (Slika 9) proizvode se lijevanjem (profili do 1000 mm) ili lijepljenjem kod većih profila. Proizvode se profila do 2000 mm, duţine do 6,0 m, za tlakove do 25 bara.

Slika 9 - Poliesterske cijevi


15

Cijevi od polietilena (PE) proizvode se polimerizacijom etilena što je sliĉno kao kod PVC cijevi. Ove cijevi su mekane i isporuĉuju se u kabelskim namotajima kod manjih profila, a u duţinama od 6-12 m kod većih profila. Dijele se na cijevi od polietilena niske gustoće (PELD) za tlakove do 10 bara promjera do 130 mm; i na cijevi od polietilena visoke gustoće (PEHD) za tlakove do 16 bara, promjera do 1150 mm.

Slika 10 - PE cijevi

Dobre strane plastiĉnih cijevi su velika otpornost prema koroziji, mala teţina koja olakšava transport i ugradnju, otporne su na mraz te je laka obrada. Loše strane plastiĉnih cijevi su znatno istezanje na visokim temperaturama i zapaljivost, opadanje ĉvrstoće pri temperaturama većim od 20°C te krutost PVC i PE (Slika 10) cijevi na temperaturama manjim od 0°C.


16

2.1.6 Armiranobetonske cijevi Danas su potpuno zamijenile betonske cijevi većih profila te se proizvode tvorniĉki do 3000 mm iako nisu normirane. Preteţno su duţine 1 do 2 metra, a novi postupci proizvodnje omogućuju i duţinu do 5 metara te se izraĊuju za tlakove do 10 bara. Za razliku od lijevano ţeljeznih i ĉeliĉnih cijevi imaju postojanost na koroziju, malu elektriĉku provodljivost i dobra hidrauliĉka svojstva. Loše strane armiranobetonskih cijevi (Slika 11) su velika teţina, robusnost i velik broj spojeva. Prilikom ugradnje, cijevi je potrebno zaštititi epoksidnim premazima. Primjena je danas jako rijetka te se u Republici Hrvatskoj armiranobetonske cijevi gotovo pa i ne koriste.

Slika 11 - Armiranobetonske cijevi


17

3. KANALIZACIJA I ODVODNJA Osnovni je zadatak kanalizacije da se otpadne (zagaĊene) vode uz što povoljnije sanitarne uvjete što brţe odstrane iz ljudske blizine i da se prije ispuštanja u recipijent (ili korištenja u neke druge svrhe) proĉiste na stupanj koji će u skladu s propisanim standardima garantirati traţenu ĉistoću toga prostora. Otpadnim se vodama nazivaju vode koje su bile upotrijebljene za odreĊenu svrhu i pri tome prikupile dopunska zagaĊenja zbog kojih je došlo do promjene njihovih fizikalnih, kemijskih, bioloških i bakterioloških svojstava. Otpadnim vodama takoĊer pripadaju i vode koje dospijevaju u kanalizaciju od oborina i procjeĊivanja podzemnih voda. S obzirom na porijeklo i karakter zagaĊenja, otpadne vode dijelimo na osnovne skupine i to: Kućanske ili sanitarne otpadne vode – potrošne i fekalne Industrijske otpadne vode – zagaĊene i uvjetno ĉiste Oborinske vode – kiša, snijeg i pranje ulica Procjedne vode – od procjeĊivanje otpadnih voda

Oborinske vode u odnosu na druge vode zauzimaju veći dio popreĉnog presjeka kanalizacijskog sustava ali imaju i najkraće trajanje, dok kućanske vode teku kontinuirano te imaju dugoroĉan utjecaj na sustav. Odvodnjavanje najvećeg dijela gradske prometne mreţe zasniva se na kanalizacijskim sustavima koji, pored funkcije odvodnjavanja obavljaju i funkciju zaštite od zagaĊenja vodotoka. S druge strane, zbog izgraĊenosti okolnog prostora i uvjeta otjecanja, sistemi odvodnjavanja dionica gradske prometne mreţe moraju prihvatiti i doticaje sa krovnih i okolnih površina koje se nalaze u neposrednoj blizini. Drugim rijeĉima, radi se o sistemu odvodnjavanja svih gradskih površina u kojima su prometne površine bitan segment.

Instalacije u zoni prometnice – Kanalizacija i odvodnja

18

3.1 Vrste kanalizacijskih sustava Dugogodišnjim promatranjima i usporedbom rezultata dovelo je do standardizacije kanalizacijskog i odvodnog sustava kroz prometne površine. Iz toga proizilaze dva osnovna tipa kanalizacijskih sustava: opći (mješoviti) i razdjelni sustav. Kod općeg sustava (Slika 12), fekalne i oborinske vode koriste iste cijevi što znaĉi da moraju biti kiselo otporne (npr. keramiĉke cijevi) i postavljene relativno duboko ispod kolniĉke konstrukcije.

Slika 12 - Opći ili mješoviti kanalizacijski sustav

Ovakav sustav je najjeftiniji u pogledu izgradnje, ali ako se javi potreba za proĉišćavanjem ili prepumpavanjem otpadne vode, dimenzije i pogonski troškovi znaĉajno rastu i sustav postaje nepovoljan. Zbog malih koliĉina otpadne vode koja teĉe kolektorima, dimenzioniranima na sanitarnu + industrijsku + oborinsku vodu, za vrijeme sušnog razdoblja pojavljuje se taloţenje. Radi spreĉavanja taloţenja koriste se popreĉni profili koji zadovoljavaju oba reţima proticanja, kao npr. jajoliki oblik, elipsasti oblik i sliĉno. Kod razdjelnog sustava (Slika 13), oborinske vode imaju zasebnu mreţu cijevi koja je relativno plitko poloţena i izvodi se od betonskih cijevi (armiranih i ne rmiranih), bez posebne unutarnje zaštite. Dugo se smatralo da se razdjelni sustav moţe direktno povezati sa recipijentom, budući da vode prikupljene sa gradskih površina se sadrţe nedozvoljene koliĉine zagaĊivaĉa. MeĊutim, za vrijeme jakih kiša Instalacije u zoni prometnice – Kanalizacija i odvodnja

19

poslije duţeg sušnog perioda, koliĉina i koncentracija zagaĊivaĉa koji se ispiru sa prometnih površina, moţe preći dozvoljene vrijednosti i po nekoliko puta, budući da sadrţava razne vrste ulja, ĉvrste ĉestice, metale i ostale tvari koje ĉak imaju i kancerogena svojstva. Razdjelni sustav kanaliziranja pokazuje niz prednosti u odnosu na opći sustav te je logiĉno ići na takva rješenja, naroĉito kod izgradnje novih podruĉja grada. Kod postojećih dijelova grada zasnovanih na općem sistemu, rekonstrukcija i razdvajanje sustava su tako veliki zahvati da nije realno planirati njihovu kompletnu rekonstrukciju, već samo u pojedinim dijelovima gdje takav zahvat ima objektivnog opravdanja

u

neadekvatnim

kapacitetima

i

povoljnim

prostorno-tehniĉkim

mogućnostima.

Slika 13 - Razdjelni kanalizacijski sustav

Mogućnosti uvoĊenja razdjelnog sistema kanalizacije svakako je najveće kod znaĉajnih zahvata u izgradnji poteza primarnih gradskih prometnica kao što su npr. gradske brze ceste i gradske magistrale. Budući da se radi o velikim površinama kolniĉkih traka i najvećim vrijednostima mjerodavnih kiša, ima puno opravdanja da se takav sistem razvije kao linijski objekt sa zadatkom prihvaćanja oborinskih voda prikupljenih u tom koridoru.


20

3.2 Slivnici Zadatak sistema odvoĊenja površinskih voda sastoji se u popreĉnom slijevanju i površinskom duţinskom voĊenju do mjesta prihvaćanja voda, tj. slivnika, a zatim, kroz podzemne kanale, prikljuĉcima i podzemnim sistemima do mjesta za proĉišćavanje i ispuštanje u recipijent. Za sve glavne prometne koridore u mreţi, podrazumijeva se potpuno podzemno voĊenje voda sa svih prometnih i drugih površina u sklopu normalne dionice prometnice. Kljuĉni element cijelog sistema odvodnjavanja prometnica su slivnici, odnosno, elementi prihvaćanja površinskih tokova vode sa kolniĉke površine. Slivnici prihvaćaju vodu iz rigola i provode u transportne cijevi sistema i istovremeno, predstavljaju zaštitni element zadrţavajući veće dijelove i taloţeći otpadne ĉestice sprane sa kolnika i ostalih površina. Kod ispravnog koncepta odvodnjavanja slivnik mora biti postavljen na osnovnom pravcu toka vode prikupljene uz rub ceste. U svim uvjetima gdje se površinske vode ne mogu skupiti pojedinaĉnim objektom, postavljaju se linijski objekti (Slika 14), linijske rešetke, linijski pihvatni kanali oborina i sl. Ovi objekti se postavljaju okomito na smjer teĉenja vode.

Slika 14 - Linijski skupljači oborinskih voda

Spajanje slivnika sa kolektorima (glavne odvodne cijevi) se provodi: Izravno – ako je oborinska voda ĉista i bez pijeska, masti i sliĉnih suspenzija koje bi se mogle nataloţiti u kolektorima Posredno – preko manjih bazena ili taloţnika, kako bi se omogućilo skupljanje krupnih suspenzija prije ulaska u glavni odvod. Za gradske uvjete se primjenjuju slivnici sa taloţnicima (Slika 15).


21

Slika 15 - Tipovi slivnika s rešetkom i vodolovnim grlom

Kod gradskih autocesta i gradskih magistrala koje se grade u slobodnom koridoru i preteţno u usijeku, obiĉno se radi o dva niza slivnika, jedan za prihvaćanje površinskih voda sa kolnika, a drugi sa okolnog terena. Oba niza slivnika prikljuĉena su na isti kanalizacijski cjevovod razdjelnog sustava. Tako u sluĉaju većih dotoka od mjerodavnih, razdjelni rigol funkcionira kao linearna retenzija. Pri smanjenju dotoka u kanalizacijski vod se mijenja reţim teĉenja te se razdjelni rigol normalno prazni.

Slika 16 - Mogućnosti postavljanja rešetki i vodolovnih grla slivnika


22

Obiĉno je optimalni poloţaj podzemnih vodova razdjelnog sustava u dijelu razdjelne površine neposredno uz kolnik (Slika 16) što olakšava kontrolu i odrţavanje te se postavljaju laki poklopci revizijskih okana. Kod prometnica koje nemaju razdjelnu površinu izmeĊu prometnih trakova, revizijska se okna postavljaju u središnji poloţaj izmeĊu dva kolniĉka traka te se postavljaju teški poklopci revizijskih okana kako bi što manje remetili prometovanje.

3.2.1 Odvodnja brzih gradskih prometnica

Po pravilu trasa odvodnje je postavljena u slobodnom koridoru gradskih autocesta (Slika 17) i gradskih magistrala. Odvodnja je u pravcu ili krivinama velikih radijusa kada nije potrebno vitoperenje kolnika. Postavljaju se posebni razdjelni slivnici za prihvaćanje vode sa kolosijeka i vode iz okolnog terena.

Slika 17 - Odvodnja brzih gradskih prometnica


23

3.2.2 Odvodnja glavnih gradskih prometnica Trasa odvodnje je postavljena u izgraĊenom koridoru gradske prometnice (Slika 18) sa ili bez odjelne površine izmeĊu kolniĉkih trakova. Sustav odvodnje je u pravcu ili krivini velikih radijusa kao i kod brzih gradskih prometnica. Glavni vodovi odvodnje se postavljaju sa obadvije strane kolnika budući da se i ovom sluĉaju postavlja razdjelni kanalizacijski sustav te nisu potrebni razdjelni slivnici za prikupljanje vode već obiĉni.

Slika 18 - Odvodnja glavnih gradskih prometnica


24

3.2.3 Odvodnja s gradskih ulica

Odvodnja je postavljena sa strane kolnika te je cijevima spojena na glavnu trasu odvodnje (Slika 19) koja se nalazi ispod sredine kolnika u pravcu ili u krivinama velikih radijusa. Revizijska okna su postavljena u sredini kolnika i zaštićena su teškim poklopcima radi sigurnosti vozne dinamike. Glavni kanalizacijski vod je takoĊer razdjelni, a sve vode se prikupljaju istim slivnicima. Slivne vode sa krovova je preporuĉljivo prikljuĉiti na glavni vod podzemnim vezama.

Slika 19 - Odvodnja gradskih ulica


25

3.2.4 Odvodnja sporednih ulica i parkinga Zbog jednostavnosti odvodnje popreĉni nagib kolnika je jednostrani te vitoperenje kolnika nije potrebno. Odvodnja se provodi samo s jedne strane kolnika istim slivnicima koji prikupljaju i okolnu slivnu vodu sa krovova. Glavni kanalizacijski vod je u sredini prometne površine (Slika 20) sa teškim revizijskim poklopcima. U ovom sluĉaju zbog malog broja prometnog opterećenja moţe se postaviti i mješoviti kanalizacijski sustav zbog financijskih uvjeta.

Slika 20 - Odvodnja sporednih ulica i parkinga


26

3.3 Vrste i materijali glavnih odvodnih kanala

Glavni vodovi za odvodnju u zoni prometnica dijele se prema obliku i prema materijalu od kojih su izvedeni te prema vrsti tla u kojem se nalaze(Slika 21.). Oborinske i kućne vode u današnje vrijeme odvode se većinom cjevovodom okruglog oblika od metala i sintetiĉkih materijala. Glavni odvodni kanali sa prometnih površina većinom se rade od betonskih materijala (Slika 22) ili ĉeliĉnih materijala otpornijih na trošenje pod utjecajem krupnih ĉestica koje se dospjele sa kolnika u odvod. U prošlosti je bila popularna uporaba keramiĉkih cijevi koje se danas izbjegavaju zbog slabe otpornosti na opterećenje. Općenito je kod svakog konkretnog sluĉaja ugradnje kanala potrebno statiĉkim proraĉunom provjeriti veliĉinu naprezanja, odakle onda moţe uslijediti i potreba za dodatnom zaštitom kanala.

Slika 21 - Odvodni kanal u mekanim i tvrdim tlima

Slika 22 - Odvodni kanal sa betonskom oblogom i AB sandukom


27

Osnovna podjela glavnih odvodnih kanala (Slike 23,24 i 25) je prema: Obliku profila:

-

kanali kruţnog oblika, B = H = 2r = D; (1.)

-

kanali izduţenog oblika, H > B; (2.)

-

kanali stlaĉenog oblika, H < B (3.)

Veliĉini profila: Minimalni

za kućanske otpadne vode Ø min = 300 mm oborinski i mješoviti sustav odvodnje Ø min = 400 mm

profili kanala odabrani su prema kriteriju vjerojatnosti zaĉepljenja u

funkciji promjera cijevi.

Slika 23 – 1. Kružni oblik i kružni oblik s kinetom

Slika 24 – 2. Jajoliki, polukružni i pravokutni oblik

Slika 25 – 3. Potkovičasti i kapasti oblik


28

Osnovni parametri za izbor materijala odvodnih kanala su: koliĉina i svojstva otpadnih voda uvjeti zemljišta: geomehaniĉki i hidrogeološki naĉin izvedbe kvaliteta materijala: ĉvrstoća, trajnost, vodonepropusnost, korozivnost troškovi nabave, transporta i ugradnje hidrauliĉka hrapavost unutarnjih stijenki pogonska sigurnost

3.3.1 Betonski kanali Primjenjuju se kod kanalizacijskih mreţa s teĉenjem sa slobodnim vodnim licem. Ova vrsta kanala se moţe izgraditi od: Tvorniĉki izvedenih cijevi Kanala graĊenih na licu mjesta (u rovu) Tvorniĉki izvedene cijevi (Slika 26) su obiĉno kruţnog i jajolikog oblika, s podloţnom stopom od mršavog betona. Danas se koriste sve manje zbog velike teţine cijevi odnosno teškoća kod montaţe i transporta i velikog broja spojeva (slaba vododrţivost).

Slika 26 - Betonski odvodni kanal


29

3.3.2 Armiranobetonski kanali Ovi kanali mogu, kao i betonski, biti izgraĊeni od: Tvorniĉki izvedenih cijevi Kanala graĊenih na licu mjesta Tvorniĉki izvedene cijevi su obiĉno kruţnog oblika, unutarnjeg promjera D = 500 do 2000 mm, duljine L = 1 m manji i 2 m veći profili. Armirani su jednostrano ili dvostrano. Zbog robusnosti (Slika 27) i ĉvrstoće ne zahtijevaju posebno kvalitetne posteljice osim u manje ĉvrstim tlima. Mane su im kao i kod betonskih cijevi te velika hidrauliĉka hrapavost koja raste s korištenjem.

Slika 27 - Armiranobetonski kanali

3.3.3 Azbestcementni kanali

Zbog dobrih osobina poput otpornosti na agresivne vode i tla te relativno povoljne cijene ove cijevi nekada su bile u primjeni. Više se ne proizvode zbog štetnosti azbesta na zdravlje ljudi u proizvodnji i potencijalne opasnosti od širenja šestica azbesta zrakom.


30

3.3.4 Odvodni kanali od sintetskih materijala Ove su cijevi po tvorniĉkom naĉinu proizvodnje, osobinama i naĉinu spajanja iste kao vodovodne. Osnovne vrste su kao i kod vodovodnih cijevi: cijevi od polivinil klorida – PVC - umjetna masa dobivena sintetiĉkom polimerizacijom vinil klorida cijevi od poliesterskih materijala – smjesa kvarcnog pijeska, staklenih vlakana i poliesterske smole (Slika 28) cijevi od polietilena – visoke gustoće PEHD ili niske gustoće PELD Kanali od plastiĉnih cijevi – karakteristike: jednostavna montaţa, velika sposobnost savijanja, velika otpornost na lom i vodne udare, mali hidrauliĉki gubici i mala pogonska hrapavost, otpornost prema agresivnim vodama i tlima, dug vijek trajanja, jednostavan i jeftin transport i jednostavna ugradnja, znatno istezanje na visokim temperaturama, zapaljivost, opadanje ĉvrstoće kod temperature, T > 20 [°C], krutost PVC cijevi na temperaturi, T < 0 [°C],

Slika 28 – Kanalizacijska poliesterska cijev


31

3.3.5 Lijevano željezni odvodni kanali Po tvorniĉkom naĉinu proizvodnje, osobinama i naĉinu spajanja, ove su cijevi iste kao vodovodne. Primjena ovih cijevi u kanalizaciji je danas gotovo zastarjela, osim u potisnim dijelovima kanalizacijskih sistema, posebno unutar crpnih stanica.

3.3.6 Čelične cijevi

Premda se ove cijevi rijetko primjenjuju u kanalizaciji, ipak su u nekim specijalnim sluĉajevima nezamjenjive kao npr. kod strmih terena, gdje bi se zbog ograniĉenja brzine za cijevi iz ostalih materijala bilo potrebno izgraditi ĉitav niz prekidnih okana, u oĉekivanju znatnih dinamiĉkih opterećenja, kod podvodnih kolektora, sifona, potisnih dijelova kanalizacijskih sustava, crpnih stanica i sliĉno. Osjetljive su na koroziju, visoka im je cijena i potrebna je zaštita od elektriĉne struje, takozvana katodna zaštita.

3.3.7 Keramičke odvodne cijevi

Cijevi od keramike imaju najdulju tradiciju primjene u kanalizaciji, danas se sve manje koriste zbog male mehaniĉke otpornosti što zahtijeva briţljivo rukovanje i posebnu pripremu podloge kod polaganja. Keramiĉke cijevi (Slika 29) se proizvode tvorniĉki. Materijal za njihovu izvedbu je glina, kvarcni pijesak i šamot. U procesu proizvodnje cijevi prolaze kroz tunelske peći s temperaturom do 1400 °C, gdje im se zbog natrijevog silikata formira caklina. Ova caklina ĉini keramiĉke cijevi izuzetno otpornim na kiselost, što pogoduje njihovoj primjeni za odvodnju industrijskih otpadnih voda.

Slika 29 - Keramičke cijevi


32

4. TOPLOVOD I PLINOVOD

Zadatak toplovodnih i plinovodnih instalacija je distribucija toplinske energije i plina do krajnjih korisnika. Takve instalacije su izuzetno opasne ako doĊe do njihovog oštećenja, naroĉito plinske instalacije koje mogu uzrokovati eksplozije i zapaljenja, zbog ĉega njihova izvedba mora biti što kvalitetnija i bez dugoroĉnih sanacija postavljenje mreţe. Poţeljno je izbjegavanje prolaska glavnih opskrbnih vodova ispod sredine kolnika koliko god je to moguće radi opasnosti od prometnog opterećenja. Iz toga razloga se postavljaju uz rub ceste ili izmeĊu ceste i nogostupa zbog opasnosti i od korijenja biljaka koje rastu uz prometnicu te svojim rastom ugroţavaju postojanost instalacije.

4.1 Toplovod Toplovodna mreţa moţe se javiti u dva vida: centralno grijanje i centralni dovod tople vode. Ova vrsta komunalnih instalacija uvijek zahtjeva dvije cijevi većeg presjeka i, zbog mogućnosti slobodnog dilatiranja, neophodno je da budu poloţene u posebne betonske sanduke ili kanale od prefabriciranih elemenata. Toplovodne cijevi su naime izloţene velikim temperaturama, pogotovo vrelovodi koji sluţe za distribuciju tople vode na veće udaljenosti, te dolazi do rastezanja i pomicanja cijevi unutar postavljene osi. Takvo pomicanje je opasno zbog mogućeg kontakta sa susjednim instalacijama što je i rezultiralo posebnim kanalima. Po svojim dimenzijama, toplovodi su jedan od najvećih problema kod smještanja u profilu prometnice, ĉak i kad se radi o prikljuĉnoj mreţi. Toplinska mreţa se sastoji od već spomenute dvije cijevi, dovodne i povratne. Dovodna cijev leţi desno, gledano od izvora proizvodnje prema potrošaĉu i oznaĉena je sa crvenom bojom, a povratna cijev leţi lijevo, gledano od izvora proizvodnje prema potrošaĉu i oznaĉena je plavom bojom. Iznad cjevovoda se postavlja upozoravajuća traka kako bi se upozorilo na postojanje toplinskog cjevovoda u sluĉaju sanacije ili postavljanja okolnih instalacija.

Instalacije u zoni prometnice – Toplovod i plinovod

33

Vrelovodi su projektirani na temperaturni reţim 150/75°C dok je toplovod projektiran na 90/70°C zbog ĉega je potrebna velika paţnja prilikom izvoĊenja radova. Kako bi se sprijeĉile velike dilatacije cijevi, cjevovod se postavlja na posteljicu debljine minimalno 10 cm. Kada se cijev prekrije pijeskom (Slika 30) i napuni, pri povišenju temperature, ona je znatno ograniĉena na promjenu duţine zbog vanjskog opterećenja. Vrelovodi i toplovodi takoĊer moraju biti uzemljeni.

Slika 30 - Primjer toplovodnih cijevi zaštićenih pijeskom

4.1.1 Toplovodne cijevi Danas se zbog pouzdanosti najviše koriste polimerske cijevi visoke gustoće PEHD. Cijevi za toplovod (Slika 31) se sastoje od metalne cijevi koja je izvana obloţena zaštitnim slojem i plastiĉnim omotaĉem i kao takve, ove tri komponente ĉine jednu cjelinu. Cijevi na trţište dolaze tvorniĉki izraĊene tako da nema potreba za provoĊenjem izolacijskih radova na samom gradilištu cjevovoda. Promjenom temperature svi materijali mijenjaju zapremninu zbog istezanja. Toj pojavi se suprotstavlja sila trenja koja se javlja izmeĊu PEHD obloţne cijevi i okolne pješĉane obloge. PE cijevi su se pokazale najbolje jer su otporne na udarce, niske i visoke temperature te su dobar elektriĉni izolator. Izolacijski dio izmeĊu metalne cijevi i PE vanjske cijevi je poliuretanska pjena koja je otporna na temperature do 160°C, a jednokratno na temperature do 180°C.


34

Slika 31 - Toplovodne cjevi

4.2 Plinovod

Magistralni plinovodi imaju radni pritisak do 50 bara, te se kao takvi ne uvode u gusto izgraĊene dijelove grada zbog opasnosti od eksplozije, već se završavaju na obodu grada u stanicama na koje se prikljuĉuje gradska mreţa. Gradska plinska mreţa se postavlja u dionicama glavnih gradskih prometnica i vodi se do većih potrošaĉa poput industrije i toplana. Distributivna mreţa se ograncima po potrebi razvodi manjim korisnicima te takve cijevi nisu velikog profila pa time ni nemaju toliku opasnost kao one glavne. Plinovod u gradu je poţeljno postavljati uz postojeće ceste gdje postoje povoljne mogućnosti za izvoĊenje radova odrţavanja i skladištenja materijala i opreme uzduţ trase van kolniĉke konstrukcije. Kod plinovoda postoje ĉešća potreba za raskopavanjem postojećih instalacija zbog novih prikljuĉaka korisnika na opskrbnu mreţu. Iz toga je razloga potrebno izbjegavati gradske brze ceste i glavne ceste, gusto naseljena podruĉja, blizine voćnjaka sa vrstama stabala ĉije korijenje prijeti sigurnosti plinovoda. Plinovod se izvodi kao ukopani cjevovod, ĉija dubina ukopavanja ovisi o namjeni zemljišta kroz koju trasa prolazi te ispod dubine smrzavanja tla.


35

4.2.1 Plinovodne cijevi Plinovodi se danas većinom rade od polietilenskih cijevi visoke gustoće te nešto rjeĊe od ĉeliĉnih cijevi. Distribucija do krajnjih korisnika je manjeg profila i manjeg pritiska za razliku od glavnog cjevovoda koji ide do pritiska od 70 bara i promjera DN od 300 mm. Plinske cijevi se polaţu na isti naĉin kao i vodovodne cijevi uz osiguranje prolaska cjevovoda ispod kolniĉke konstrukcije. Ĉeliĉne cijevi se primjenjuju u situacijama gdje su veliki tlakovi ili gdje se pojavljuju visoke temperature. Nedostatak ĉeliĉnih cijevi je veća cijena od plastiĉnih te je zavarivanje dosta kompleksnije nego kod plastiĉnih cijevi jer se izvodi ruĉno radi što boljih rezultata varenja. Potrebna je vanjska i unutarnja zaštita ĉeliĉnih cijevi od korozije, što se izvodi PEHD slojem. Za glavne vodove plinovoda koriste se crne polietilenske PEHD cijevi (Slika 32) sa ţutim linijama kao znakom raspoznavanja od vodovodnih i ostalih plastiĉnih cijevi. Sporedni ogranci plinovoda kao i oni do krajnjih korisnika su ţute boje u cijelosti. Glavni gradski plinovod se radi pod pritiskom do 10 bara, a cijevi su tipiĉno u rasponu od DN 90 mm do DN 225 mm.

Slika 32 - Plinske PEHD cijevi


36

5. ELEKTRIČNE I TK INSTALACIJE

5.1 Elektro-energetske instalacije U samom poĉetku opskrbe naselja elektriĉnom energijom, elektriĉni kablovi su bili provoĊeni zrakom preko stupova. Taj se naĉin opskrbe pokazao manje uĉinkovit sa većom opasnošću od oštećenja el. instalacija i strujnih udara kao i sa većim gubicima elektriĉne energije. Danas je klasiĉan naĉin voĊenja glavnih kablova kroz zemlju dok je dostava struje do krajnjih korisnika ostala nadzemno na stupovima. Karakteristika svih energetskih vodova je da zahtijevaju relativno malo prostora, fleksibilni su u voĊenju te se mogu polagati direktno u tlo. U sluĉaju direktnog polaganja u tla, iznad kabla koji je izoliran, postavlja se popreĉno red betonskih opeka radi mehaniĉke zašite. Kablovi se takoĊer mogu polagati u pravokutne betonske kanalice sa poklopcem ili u betonske blokove dimenzija 70 x 45 cm za smještaj 6 kablova. Ovakvo polaganje kablova daje mogućnost da se prilikom iskopa i ugradnje stvori rezerva, tako da za provlaĉenje novog kabla nije neophodno raskopavati pješaĉku stazu, već se to moţe izvesti po dionicama. Nedostatak ovakvog voĊenja kablova je relativna krutost i zauzimanje većeg prostora. Najveća duţina kabla iznosi oko 550 m, zbog ograniĉenja u transportu tako da se prije zatrpavanja, kablovi moraju povezati i osigurati spoj. Ĉesti radovi na elektriĉnim instalacijama ukljuĉuju produljenje prikljuĉka za novi ogranak te se jako rijetko postavljaju u zoni kolnika. Poţeljno je da elektriĉni kablovi budu postavljeni u zelenoj zoni uz prometnicu ili ako to nije moguće, onda na rubu nogostupa radi stalnog dostupa u sluĉaju popravaka ili odrţavanja (Slika 33). Dubina i širina rova zavisi od elektriĉnog napona i broja kablova. Za napone 1 i 10 kV dubina rova je 0,8 m, a za 35 kV 1,1 m. Za napon 110 kV uobiĉajena dubina je 1,4 m. MeĊutim , ona se u praksi ĉesto mijenja zbog prepreka i drugih instalacija. U tom sluĉaju uobiĉajeno je polagati kabel na veću dubinu, naravno ukoliko je ekonomski opravdano. Kablovi se ispod ulica obiĉno polaţu u cijevi koje su od plastike (tzv. „juvidur“ cijevi) ili betona. Od ovih drugih se sve više odustaje zbog ne

Instalacije u zoni prometnice – Elektriĉne i TK instalacije

37

praktiĉnosti. Povoljnije su plastiĉne cijevi, jer su glatke, ne smiĉu se na sastavima što se dogaĊa kod betonskih cijevi, a ugradnja im je jednostavnija.

Slika 33 - Kablovi u zemlji sa zaštitnom vrpcom iznad kablova

5.1.1 Materijali elektro energetskih kablova Prednjaĉe kablovi sa sintetiĉkom izolacijom poput PVC i PE kablova. Prednosti sintetiĉkih kablova su manja osjetljivost na savijanje, manja potreba za odrţavanjem i manji gubici el. energije. Ponekad se koriste i uljni kablovi ali oni su skuplji i nisu toliko praktiĉni kao sintetiĉki kablovi. Mana sintetiĉkih kablova je nemogućnost popravka kabla kada se pokvari već je potrebna kompletna zamjena te nisu pogodni za provoĊenje velikih napona. Ukoliko je potrebna zaštita instalacija, PVC kablovi se postavljaju u cijevi od polietilena (Slika 34) koje sluţe kao zaštita jer su tvrĊe. Takvi primjeri se pojavljuju kod većeg površinskog opterećenja ili ako podloga nije povoljna za PVC kablove koji su mekaniji pa postoji opasnost od oštećenja. Elektro energetski kablovi traţe ureĊenje posteljice prije polaganja te uklanjanje oštrih komada u rovu.

Slika 34 - Elektro energetski kabel sa PE zaštitom


38

5.2 Telekomunikacijske instalacije U telekomunikacijske instalacije ne spadaju samo telefonske instalacije već se danas zajedno sa njima polaţu i instalacije za Internet, kablovsku televiziju, kablovi specijalne namjene poput sistema automatskog alarmiranja vatrogasaca i policije, kablovi za kontrolu rada svjetlosne signalizacije itd. Tako da pod pojmom TK instalacija dolazi široki spektar instalacija na jednom mjestu. Takve instalacije su relativno sliĉne te nema opasnosti ukoliko se postavljaju zajedniĉki. Prilikom gradnje novih naselja i prometnica potrebno je obratiti pozornost na njihovo projektiranje i smještanje u zoni prometnice. Većinom se radi zaštite od oštećenja postavljaju u zoni nogostupa ili eventualno u zoni kolnika ukoliko je postavljanje u nogostupu sprijeĉeno. U zelenoj zoni van prometnica se ne postavljaju radi opasnosti od interakcije sa elektro energetskim instalacijama. U sluĉaju zajedniĉkog postavljanja sa TK kablovima, posebni kablovi se moraju oznaĉiti i voditi u posebnim kanalicama. Iznad TK kablova se postavlja upozoravajuća zaštitna traka (Slika 35) kao i kod elektroenergetskih kablova. U podruĉju telekomunikacija se oĉekuje najveći porast u budućnosti te se ĉini logiĉnim da se tokom gradnje osiguraju rezervni otvori u cjevovodu kako bi se kablovi mogli provlaĉiti bez raskopavanja postojeće infrastrukture.

Slika 35 - TK instalacije u pločniku ili kolniku


39

5.2.1 Materijali TK instalacija

TK instalacije mogu biti postavljene u obliku podzemnih kabela koji se postavljaju izravno u zemlju pa imaju armaturu i zaštitne slojeve, te uvlaĉni kabeli koji se uvlaĉe u cijevi kabelske kanalizacije pa nemaju armature. Gradnja magistralne kabelske kanalizacije izvodi se PVC cijevima (Slika 36). Prije gradnje potrebno je sagledati potrebe mreţe za dulje vrijeme kako bi se ugradio potreban broj cijevi. Dimenzije rova ovise o mjestu ugradbe, broju cijevi, naĉinu polaganja cijevi i dr. Rov mora biti toliko dubok da najmanja udaljenost od površine zemlje do tjemena cijevi u gornjem redu iznosi 50 cm - za cijevi postavljene ispod ploĉnika ili 80 cm - za cijevi postavljene ispod kolnika prometnice. Kabel se polaţe u rov vijugavo radi zaštite od istezanja. Za izvedbu armature kabelske kanalizacije najĉešće se rabe PVC cijevi promjera D = 110 mm, debljine stijenke 3,2 mm i duljine cijevi 6 i12 m. U PVC cijevi se polaţi PE cijevi razliĉitih vrsta TK instalacija ĉiji su promjeri D = 32/28 mm za debljinu stijenki 2,0 mm; i 40/35 mm za debljine stijenki 2,5 mm.

Slika 36 - TK instalacije u PVC cijevima


40

6. RASPORED I ODNOSI MEĐU INSTALACIJAMA U ograniĉenim mogućnostima postavljanja komunalnih instalacija u zoni prometnica moraju se poštovati pravila koja definiraju dubinu postavljanja i dopušteni meĊusobni prostorni odnos. Pri tome se mora apsolutno uspostaviti veza izmeĊu površine i posebnih zahtjeva instalacija poput poklopaca, revizijskih okana, hidranti, razvodne kutije i sliĉno. TakoĊer je potrebno osigurati da ne doĊe do prostornog i funkcionalnog sukoba komunalnih instalacija sa drugim elementima opreme gradskih prometnica kao na primjer visoko zelenilo, temelji stupova za osvjetljenje i signalizaciju itd. Kod kriţanja instalacija potrebno je paziti na sljedeća naĉelna pravila: Prometnica i instalacije se trebaju sjeći pod pravim kutom, odnosno, u rasponu od 80° do 100° OdreĊene instalacije zahtijevaju posebnu zaštitu poput plinovoda u posebnoj zaštitnoj cijevi, toplovodi u betonskom kanalu i sl. dok i ostale instalacije ukoliko prolaze ispod magistralnih prometnica zahtijevaju dodatno osiguranje budući da su potrebe odrţavanja i sanacija u takvom sluĉaju oteţane. Rezervne kanale treba osigurati, naroĉito pri presijecanju gradskih autocesta i brzih cesta, kako bi eventualna proširenja mreţe komunalnih instalacija mogla biti izvršena bez otvaranja kolniĉke konstrukcije i ometanja prometa. Realna alternativa u takvim sluĉajevima je zajedniĉko voĊenje razliĉitih instalacija u istoj podzemnoj prohodnoj galeriji.

Kod paralelnog voĊenja instalacija u zoni prometnica problemi tokom gradnje, rekonstrukcije,

eksploatacije

i

odrţavanja

zahtijevaju

poštivanje

vrijednosti

horizontalnih razmaka od specifiĉnih objekata kao i vrijednosti meĊusobnog razmaka instalacija. Takvi tehniĉki uvjeti propisani su normama i zakonima te se većinom svugdje izvode na isti naĉin zbog specifiĉnosti problematike. U nastavku slijedi prikaz pravila i tehnika izvoĊenja pojedinih instalacija.

Instalacije u zoni prometnice – Raspored i odnosi meĊu instalacijama

41

6.1 Podjela instalacija po zonama i razmacima Pri definiranju poloţaja linijskih komunalnih instalacija u popreĉnom profilu dionica, mora se voditi raĉuna o svakom pojedinaĉnom sistemu i njegovim zahtjevima, s tim što prioritet u rješavanju uvijek imaju komunalne instalacije sa manjim stupnjem fleksibilnosti. Njihov poloţaj mora biti tako izabran da pri gradnji ili intervencijama ometanje prometnih površina bude svedeno na najmanju moguću mjeru te da se istovremeno ne ugroţava funkcija drugih komunalnih vodova u profilu prometnice. Distributivni i prikljuĉni vodovi obiĉno se postavljaju van kolnika glavnih prometnica osim kanalizacijskih vodova za odvod atmosferskih i/ili otpadnih voda. U sluĉaju da prostor izvan glavnih prometnica nije dovoljan, moţe se predvidjeti postavljanje vodova ispod zaustavnih ili krajnjih voznih traka, tako da kod izvoĊenja radova bude zauzeta samo jedna kolniĉka traka. Za potrebe postavljanja instalacija, potreban se prostor dijeli na polja širine 0,60 – 1,00 m i svaka se zona preodreĊuje za pojedine vrste vodova. Na primjeru kao sa slike 37, u E zona elektroenergetski vodovi, u P zoni plinovodi, TT telekomunikacijski vodovi, V zona vodovod, To toplovod, K kanalizacijski vodovi itd.

Slika 37 - Podjela prometnice na instalacijske zone


42

Zbog lakšeg izvoĊenja prikljuĉnih vodova kod prometnica sa razdjelnim prostorom, navedene zone se izvode sa obje strane prometnice. Takav pristup se izvodi kod širokih popreĉnih profila (Slike 38,39 i 40) kao što su gradske obilaznice, glavne ceste sa razdvojenim kolnicima itd. Takva raspodjela se izvodi zbog velikih duţina, uĉestalosti, izvoĊenja i odrţavanja popreĉnih veza i eventualnih prostornih sukoba popreĉnih veza i linijskih instalacija uz duţ prometnice. Ovakav princip nije moguće, a nije ni potrebno izvoditi kod pristupnih ulica gdje dominira jednostrano postavljanje.

Slika 38 – Primjer gradske brze ceste

Slika 39 – Primjer gradske glavne ceste

Slika 40 – Primjer gradske sporedne ceste


43

Mreţa komunalnih instalacija treba biti formirana tako da ima najmanji mogući broj prikljuĉaka sa osnovnog voda. Ovaj zadak je relativno jednostavan u urbanistiĉkoj koncepciji otvorenih blokova, kada se i kod širokih popreĉnih profila moţe raĉunati sa jednostranim voĊenjem, dok se kod zbijenog rasporeda zgrada na prometnoj liniji javlja ozbiljan problem usklaĊenja prostornog odnosa (Tablica 2) duţnih vodova i prikljuĉnih veza. Tablica 2 - MeĎusobni razmaci instalacija

El V

Kk

(a) 1,50(b) 1,50(b) 0,40 kuć. kanalizacija (Kk) oborinska kanalizacija (Ok) 1,50 0,40 elektro-energija (El) < 1 [kV] 1,00 0,50 1 - 35 1,00 0,50 [kV] 110 [kV] 1,00 1,00 vodovod (V)

telekomunikacije (TT) toplovod (To) plinovod (P) 0,050 - 1,0 [bar] > 1,0 [bar]

Ok 1,50 0,40 0,40

1,00 0,50 0,50

35 kV 1,00 0,50 0,50

0,50

0,20

0,20

1 kV

P

(d)

0,05

1,00

110 kV 1,00 1,00 1,00

To

TT

0,50 0,50 0,50

1,50 1,00 1,00

1,00 1,00 1,00

1,50 2,00 2,00

0,50

3,00

2,00(c)

1,00

2,00

(c)

1,00

2,00

0,50

0,20

0,20

0,50

3,50

2,00

1,00

0,50

0,50

0,50

4,00

2,00(c)

1,00

1,50

0,50 1,50

0,50 1,00

0,50 1,00

3,00 2,00

3,50 2,00

4,00 2,00(c)

1,00

1,00 -

1,00 2,00

1,50 4,00

1,00 1,50

1,00 2,00

1,00 2,00

1,00 2,00

1,00 2,00

1,00 2,00

1,00 1,50

2,00 4,00

0,50

0,50 -

(a) za Ø < 300 [mm] - 0,7 [m]; Ø = 400 - 1000 [mm] - 1,0 [m]; Ø > 1000 [mm] - 1,5 [m] (b) u zavisnosti od Ø vodovoda, Ø < 300 [mm] - 1,5 [m]; Ø ≥ 300 [mm] - 2,0 [m] (c) za manje razmake potrebna dodatna izolacija toplovoda (d) razmaci prihvatljivi do radnog pritiska od 10 [bar]

Kod sabirnih cesta i pristupnih ulica javljaju se najveća ograniĉenja za smještaj komunalnih instalacija, kako zbog manje širine tako i zbog niza prikljuĉnih veza. Stoga se kod gradnje novih prometnica profili standardiziraju

tako da se za

konkretnu prometnicu i svaki tip instalacije odredi poloţaj u profilu i to u horizontalnom i vertikalnom smislu. Prostorne koordinacije instalacija sa postojećim drvećem ili s onim koje je dano u projektu, kod uskih profila, je izuzetno znaĉajan i sloţen zadatak. Tipizacijom i projektnim rješenjima se otklanjaju prepreke koje uzrokuju revizijski otvori, šahtovi, tijela slivnika i sliĉne popratne graĊevine potrebne instalacijama. Instalacije u zoni prometnice – Raspored i odnosi meĊu instalacijama

44

Poseban zadatak predstavlja definiranje poloţaja onih elemenata komunalnih instalacija koji imaju direktnu vezu sa površinom prometnice kao što su npr. revizijska okna, poklopci, hidranti itd. Na glavnoj prometnoj mreţi, osim slivnika uz rubnjak, poklopci otvora elemenata komunalnih instalacija smještaju se po pravilu u razdjelne trake, pješaĉke i biciklistiĉke staze. Kod cesta veće kategorije mogu se javiti revizijska okna kanalizacije (Slika 41) u središtu kolnika (teški poklopci), dok se kod lokalne prometne mreţe u kolniku mogu locirati i otvori za druge instalacije, naravno, kada su iscrpljene mogućnosti pješaĉkih staza i uz teţnju da se izbjegnu tragovi kotaĉa vozila(npr. sredina vozne trake). Kruţni poklopci u kolniku su sigurnije i trajnije rješenje od kvadratnih poklopaca.

Slika 41 - Dimenzije poklopaca


45

6.2 Postavljanje instalacija Prostorni sukob popreĉnih veza i linijskih vodova dodatno se ublaţava ĉinjenicom da se razliĉiti vodovi postavljaju na drugaĉijim dubinama, što je djelomiĉno odreĊeno i karakteristikama same instalacije koje zahtijevaju odreĊenu visinu zaštitnog nadsloja. No, pored svih navedenih elemenata, poseban kriterij za definiranje prostornog poloţaja komunalne instalacije je i potreba da se uspostavi veza sa površinom kroz revizijska okna, preko zatvaraĉa, hidranta i sl. Širina zona za svaku od instalacija, pored zahtjeva meĊusobnih razmaka, proizilaze i iz mogućnosti iskopa u fazi gradnje ili odrţavanja. S druge strane, širina iskopa zavisi i od dimenzija cijevi i naĉina iskopa i podgraĊivanja. Ukoliko se iskop vrši sa kosinama, neophodno je osigurani dodatni prostor bez komunalnih instalacija kako bi se radovi mogli neometano izvesti. U ovisnosti od dubine i karakteristika tla, moguće je vršiti iskop sa vertikalnim stranama bez podgrade. Zapliće poloţene instalacije poput telefona, energetskih kablova itd. pribliţno do dubine maksimalno 1,50 m, podgrada obiĉno nije potrebna. Širina iskopa zavisi od cijevi i potrebnog dodatnog prostora za rad, dubine (ruĉni iskop) i karakteristika mehanizacije (širina bagerske ţlice). Svi radovi koji se izvode za potrebe postavljanja instalacija u zoni prometnica moraju zadovoljiti zakonsku regulativnu i normative koji su propisani u Republici Hrvatskoj bez kojih radovi ne mogu biti izvoĊeni.


46

6.2.1 Zakonska regulativa Pri projektiranju primijenjeni su svi zakoni, tehniĉki propisi, pravilnici, norme i standardi koje odreĊena vrsta radova zahtjeva. IzvoĊaĉ radova, u toku izvoĊenja graĊevine, te korisnik graĊevine, nakon završetka izgradnje, duţni su se u potpunosti pridrţavati navedenih propisa, kako bi osigurali propisane mjere zaštite u toku izgradnje, odnosno korištenja. Tijekom izrade projekta odabiru se tehniĉka rješenja koja u cijelosti osiguravaju potpunu primjenu pravila zaštite na radu, kako bi se svim sudionicima (za vrijeme graĊenja i u tijeku uporabe), osigurali uvjeti rada bez opasnosti za ţivot i zdravlje. IzvoĊaĉi radova su duţni prije poĉetka radova dostaviti nadleţnom tijelu svu potrebnu dokumentaciju kako bi dobrili odobrenje za poĉetak radova. U prilozima se prilaţu izvedbeni projekti koji izmeĊu ostaloga sadrţavaju norme i pravila gradnje kojima se sluţi pri gradnji i nakon gradnje. IzvoĊaĉ radova je duţan uskladiti radove sa prostorno-planskom dokumentacijom te prostornim planom ureĊenja odreĊenog naselja. Prije poĉetka izgradnje izvoĊaĉ radova mora posjedovati elaborat: Plan izvoĊenja radova prema Pravilniku o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima (NN RH br. 51/08). Plan izvoĊenja radova, temeljen na Glavnom i/ili Izvedbenom projektu Prometnom rješenju za vrijeme izvoĊenja radova . IzvoĊaĉ radova primjenjuje iz plana izvoĊenja radova tehniĉka rješenja, odredbe, smjernice, ciljeve, mjere i aktivnosti za izvoĊenja radova i ugradnje opreme, ureĊaja i instalacija po graĊevinama i objektima u skladu s predmetnim Zakonom o zaštiti na radu i svim podzakonskim aktima i tehniĉkim propisima, uz prethodnu suglasnost i odobrenje Investitora i ovlaštenog koordinatora zaštite na radu. Plan izvoĊenja radova predstavlja podlogu za aţuriranje, izmjenu i dopunu i/ili doradu osnovnog Plana izvoĊenja radova tijekom samog izvoĊenja radova i ugradnje opreme, ureĊaja i instalacija ukoliko se to pokaţe nuţno potrebnim i opravdanim. Prije poĉetka radova potrebno je usuglasiti projekt sa tijelima lokalne opskrbe vodom, elektriĉnom energijom, plinom, grijanjem, komunikacijskim operaterima te ostalim tijelima o ĉijim se instalacijama radi ili s kojima se dolazi u doticaj.


47

Za vrijeme graĊenja potrebno je provesti sve propisane i vaţećom zakonskom regulativom predviĊene mjere zaštite na radu, a koje se posebno odnose na: -

organizaciju i ureĊenje samog gradilišta,

-

organizaciju skladišnog prostora,

-

organizaciju i lokaciju graĊevine namijenjenih boravku ljudi i odmoru,

-

organizaciju transporta materijala, alata, strojeva opreme i ljudi,

-

organizaciju pruţanja prve pomoći u sluĉaju povrede djelatnika na radu i sliĉno,

-

ispravnost sredstava za rad, kao što su alati, strojevi i ostala prateća oprema,

-

ispravnost i pravilan naĉin uporabe osobnih zaštitnih sredstava djelatnika

-

sanaciju okoliša graĊevine i gradilišta, te dovoĊenje u stanje prije same izgradnje

-

kontrolu provedbe navedenih mjera zaštite na radu provode: IzvoĊaĉ radova, Koordinator zaštite na radu, Struĉni nadzor nad gradnjom, Investitor i ovlašteni predstavnici nadleţnih drţavnih tijela.

Zaštita na radu na gradilištu: -

Pri izvoĊenju radova na gradilištu mora biti prisutna struĉna osoba s poloţenim ispitom o zaštiti pri radu koja treba voditi raĉuna o primjeni svih mjera zaštite pri radu.

-

Gradilište treba voditi ureĊeno tako da je omogućeno nesmetano i sigurno odvijanje radova. O ureĊenju gradilišta treba brinuti IzvoĊaĉ radova na temelju posebnog elaborata.

-

IzvoĊaĉ radova je duţan osigurati granice gradilišta prema okolini kako ne bi došlo do ozljeda sluĉajnih prolaznika.

-

IzvoĊaĉ radova je duţan obiljeţiti opasna mjesta na gradilištu, odrediti mjesto i naĉin razmještaja graĊevinskog materijala, a materijal i opremu za izgradnju objekta sloţiti pregledno tako da je omogućeno ruĉno ili mehanizirano uzimanje iste bez opasnosti od rušenja.

-

Privremene elektriĉke vodove na otvorenom prostoru gradilišta treba izvesti s izoliranim vodiĉima ovješenim na sigurnim stupovima, tako da se najniţa


48

toĉka provjesa nalazi najmanje na 2,5m od visine iznad mjesta rada, 3,5 m iznad mjesta pješaĉkog prolaza, i 6m iznad kolniĉkog prolaza. Na visinama manjim od 2,5 m kabeli moraju biti u cijevima. -

Elektriĉna mreţa i instalacija na gradilištu mora biti tako izvedena da se s jednog mjesta mogu iskljuĉiti svi vodovi pod naponom.

Tijekom gradnje obavezno se mora osigurati kontinuirani nadzor od strane nadzornog inţenjera, investitora i IzvoĊaĉa radova uz primjenu svih propisa

u

graĊevinarstvu koji se odnose na ovu vrstu graĊevina. IzvoĊaĉ radova se mora pridrţavati svih vaţećih propisa koji moraju biti usklaĊeni sa Zakonom o zaštiti na radu.

Za ispravnu izvedbu graĊevine treba tokom rada obavezno kontrolirati ispravnost ugraĊenog materijala, sve po vaţećim propisima. Kod izgradnje cjevovoda i graĊevina postoji opasnost od urušavanja ukoliko se ne predvide mjere zaštite. Mjerama zaštite opasnost od urušavanja ne postoji ukoliko se pridrţava projekta tj. ako je posteljica propismo zbijena, ukoliko je ugraĊena podloga cijevi i izvršeno nabijanje materijala u slojevima. Kad iskop preĊe 100 cm dubine potrebno je osigurati rov od pada u rov. Ukoliko je iskop u nasipanom materijalu potrebno je izvrši podgraĊivanje rova. Opasnost od urušavanja cijevi ne postoji jer je nosivost cijevi i kvaliteta materijala cjevovoda dokazana atestom. Kod iskopa gdje postoje druge instalacije radove izvoditi uz prisustvo i suglasnost istih. Kod iskopa uz blizini drugih objekata osigurati mjere da na doĊe do oštećenja tih objekata.


49

6.2.2 Popis zakona i propisa pri gradnji instalacija u zoni prometnica

Zakoni: -

Zakon o prostornom ureĊenju i gradnji NN br 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 153/13

-

Zakon o vodama NN br. 153/09, 130/11

-

Zakon o zaštiti okoliša NN br. 110/07

-

Zakon o oĉuvanju šuma NN br. 52/90

-

Zakon o zaštiti prirode NN br. 70/05, 139/08

-

Zakon o zaštiti na radu NN br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08 , 116/08 i 75/09

-

Zakon o zaštiti od poţara NN br.58/93

-

Zakon o zaštiti od buke NN br. 30/09

-

Zakon o otpadu NN br. 178/04, 111/06, 60/08, 87/09

-

Zakon o energiji NN br. 68/01, 177/04, 76/07, 152/08, 127,10

-

Zakon o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom NN br. 42/05

-

Zakon o osnovama sigurnosti transporta naftovodima i plinovodima S.L. br. 64/73

-

Zakon o elektroniĉkim komunikacijama NN br. 073/08

Tehniĉki propisi: -

Tehniĉki propis o graĊevnim proizvodima NN br. 33/10, 87/10, 146/10

-

Tehniĉki propis za betonske konstrukcije NN br.39/09, 14/10, 125/10

-

Tehniĉki propis za sustave zaštite od djelovanja munje na graĊevinama NN br. 87/08

-

Opći tehniĉki uvjeti za radove na cestama - knjiga I i II, 1989

-

Opći uvjeti za opskrbu toplinskom energijom NN br. 129/06

-

Opći uvjet za opskrbu elektriĉnom energijom NN br. 14/06

-

Opći uvjeti za opskrbu prirodnim plinom NN br. 43/09

-

Uputa

za

projektiranje

i

graĊenje

distributivne

telekomunikacijske

kanalizacije (DTK) HPT TK CENTAR Zagreb, srpanj 1997.


50

Pravilnici: -

Pravilnik o zaštiti na radu u graĊevinarstvu Sl.list 42/68, 45/68

-

Pravilnik o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima NN br. 51/08

-

Pravilnik o listi strojeva i ureĊaja s povećanim opasnostima NN br. 47/02

-

Pravilnik o ocjenjivanju sukladnosti, ispravama o sukladnosti i oznaĉavanju graĊevnih proizvoda NN br. 103/08, 147/09, 87/10

-

Pravilnik o najvišim mogućim razinama buke u naseljenim mjestima NN br. 37/90

-

Pravilnik o tehniĉkim uvjetima za graĊevine odvodnje otpadnih voda NN br. 3/11

-

Pravilnik o tehniĉkim normativima za elektriĉne instalacije niskog napona S.L. 53/88

-

Pravilnik o standardima za elektriĉne instalacije niskog napona S.L. 12/89

-

Pravilnik o tehniĉkim uvjetima gradnje i uporabe telekomunikacijske infrastrukture NN br. 88/01

-

Pravilniku o kontroli TT sredstava PTT Vjesnik, br. 14/79, 8/75

-

Pravilniku o kontroli TK sredstava i objekata, HPT, 22.10.1991

-

Pravilnik o tehniĉkim uvjetima za kabelsku kanalizaciju NN br. 114/10, 29/13

-

Pravilnik o naĉinu i uvjetima pristupa i zajedniĉkog korištenja elektroniĉke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme NN br. 136/11

-

Pravilnik o naĉinu i uvjetima odreĊivanja zone elektroniĉke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, zaštitne zone i radijskog koridora te obveze investitora radova ili graĊevine NN br. 42/09, 39/11

-

Pravilnik o tehniĉkim uvjetima i normativima za siguran transport tekućih i plinovitih

ugljikovodika

magistralnim naftovodima

i

plinovodima,

te

naftovodima i plinovodima za meĊunarodni transport NN 53/91 -

Mreţna pravila plinskog distribucijskog sustava NN br. 50/09


51

6.3 Vodovod, kanalizacija i odvodnja Radovi na vodovodu, kanalizaciji i odvodnji se većinom rade u isto vrijeme i sliĉnog su karaktera budući da se radi o cjevovodima ispod razine prometnice bilo ispod kolniĉke konstrukcije ili ispod pješaĉke staze (vidi prilog 1). Cjevovod se postavlja u rovove koji se rade s podgradama (Slika 42) ili bez njih, ovisno o materijalu i dubini iskopa. Ovo su neka općenita pravila za postavljanje takve vrste cjevovoda kako propisuju graĊevinske norme.

Slika 42 - Vertikalne i horizontalne podgrade

Prosjeĉna dubina ukopavanja rova vodovoda kreće se oko 1,40 m a širina idealnog rova za cjevovod iznosi 0,70 m. U sluĉaju iskopa u lošijem materijalu rov je potrebno podgraĊivati. Cjevovod se polaţe na pješĉanu posteljicu frakcije 0-8 mm debljine 10 cm. Zatrpavanje cijevi je boĉno i 30 cm iznad tjemena cijevi odreĊenog profila, s pijeskom 0-8 mm. Iznad toga je probrani materijal iz iskopa. Potreban Ms = 40 MN/m2. PVC signalna traka "vodovod" vodi se ispod tampona, a 30 cm iznad cijevi vodi se pocinĉana traka dimenzija 2,5x40 mm. Traka se provodi u okna min duţine 20 cm te ostaje slobodna i povijena prema dolje. Signalne trake postavljaju se kao upozorenja pri budućim iskopima zbog potrebe sanacije ili proširenja mreţe, kako ne bi došlo do oštećivanja vodovoda.


52

Dubina ukopavanja sanitarnih kolektora se kreće od 1,90 do 4,4 m (prosjeĉno 2,0 m), a širina idealnog rova (Slika 43) za cjevovod kanalizacije iznosi 0,90 m. Cjevovod kanalizacije od rebrastih PEHD cijevi se polaţe na pješĉanu posteljicu frakcije 0-8 mm debljine 10 cm poloţene na niveletu cijevi i nabijenu na 20 MN/m 2. Zatrpavanje cijevi je u slojevima boĉno i 30 cm iznad tjemena cijevi s pijeskom frakcije 0-8 mm.

a) HORIZONTALNI LOM B-širina rova (bloka) H-visina bloka A-površina bloka L-duljina bloka

Slika 43 - Primjeri rovova za vodovod ili kanalizaciju

Traţena zbijenost rova prije ugradnje cijevi provjerava se mjerenjem modula stišljivosti metodom kruţne ploĉe ili mjerenjem stupnja zbijenosti ispitivanjem prostorne mase ureĊenog tla dna rova, prema HRN U.B1.046 i HRN U.B1.012. Tekuća mjerenja u cilju provjere zbijenosti ureĊenog dna rova cjevovoda treba izvršiti u prosjeku na svakih 100 m. Dopušteno odstupanje kote iskopa ureĊenog dna rova moţe biti lokalno

3

cm od projektirane kote Nedopustiva je izvedba cjevovoda horizontalno ili u kontra padu u odnosu na projektirane nivelete cijevi Nosivost posteljice: modul stišljivosti Ms mm) ili mjerenom stupnju zbijenosti Sz

30 MN/m2 (kruţna ploĉa DN 300 95% u odnosu na standardni

Proctorov postupak.


53

Ukoliko sraslo tlo ili dno iskopa ne zadovoljava traţenim uvjetima potrebno ga je poboljšati do zadane zbijenosti. To se postiţe mehaniĉkim zbijanjem ili zamjenom materijala. Debljina posteljice definirana je projektom i razliĉita je za pojedini promjer cijevi. Minimalna debljina posteljice mora iznositi 5 cm, a ovisno o debljini nanosi se u jednom ili dva sloja. Odstupanje posteljice od projektirane nivelete veće od

1 cm na duţini od

4 cm se ne tolerira Zatrpavanje rovova i temelja objekata na trasi cjevovoda treba izvršiti nakon što su poloţene cijevi i objekti pregledani. Materijal za zatrpavanje mora biti propisan i ovisan od mjesta gdje se zatrpavanje izvodi . Na mjestima gdje su izgraĊeni betonski objekti zatrpavanje moţe poĉeti tek nakon što je objekt pregledan i odobren, a nakon što je postignuto 4/5 zahtijevane ĉvrstoće betona. Nasipavanje će se vršiti sljedećim redoslijedom: -

nasipavanje i razastiranje posteljice ispod cijevi,

-

zatrpavanje cijevi finijim materijalom

-

zbijenost se provjerava na svakom sloju ispune , na svakih 50 m cjevovoda

-

zatrpavanje preostalog dijela rova do završnog sloja,

-

izrada nosivog sloja ispod prometnica (tamponski sloj).

Zatrpavanje treba obavljati paţljivo, uz nabijanje laganim ruĉnim nabijaĉima prvih 1,0 m od tjemena cijevi, a nakon toga se zbijanje moţe obavljati i strojno, ali paţljivo, sve kako bi se zasuti materijal dobro konsolidirao i tako uspostavilo veće trenje o stjenke rova i kako bi se sprijeĉilo oštećenje poloţenih cijevi i revizijskih okana. Prije izrade tamponskog sloja minimalna zbijenost mora biti 40 MN/m2. Izrada nosivog sloja u zoni prolaska cjevovoda kroz prometnice (tamponski sloj) izvodi se većinom u debljini sloja od 25 cm od mješovitog kamenog materijala 0/63 mm (bez prisustva zemljanih ĉestica), sa zbijanjem do postizanja traţene vrijednosti 60 MN/m2 na razini završnog sloja (ispod asfalta).


54

6.3.1 Revizijska okna Revizijska okna su graĊevine u sklopu profila prometnice kojima se omogućuje pristup kanalima u svrhu odrţavanja, pregleda, ĉišćenja, popravaka te za tehniĉko ispravno spajanje kanala, njihovo skretanje, promjenu pada i profila te nove prikljuĉke na cjevovod. Revizijska okna su projektirana tako da se cjevovod izmeĊu dva okna vodi u pravu s istim karakteristikama te sva spajanja i promjene koje se provode moraju biti takvi da ne stvaraju uspore u mreţi. Postavljaju se na maksimalnom razmaku od: Razmak Lmax = 50 m, za profile 250 mm < D < 600 mm Razmak Lmax = 75 m, za profile 700 mm < D < 1400 mm Razmak Lmx = 150 m, za profile D > 1400 mm

Slika 44 - Tlocrtni oblici revizijskog okna

Revizijska okna su po obliku kruţnog, pravokutnog ili trapeznog popreĉnog presjeka kod velikih profila (Slika 44). Po naĉinu izvedbe se dijele na monolitna okna izvedena na licu mjesta, montaţna okna od gotovih elemenata te kombinirane izvedbe. Detalje izvedbe prikazani su u prilozima 5,6 i 7 za pojedine vrste okana. Danas se okna većinom rade kao betonska i armiranobetonska (Slika 45) koja na dnu imaju kinetu izraĊenu od mršavog betona, a za silazak se u okna ugraĊuju lijevano

ţeljezne

penjalice.

Marka

betona

je

MB

30

uz

dodatak

za

vodonepropusnost. Pri izradi okana (prilog 5), dosta se koriste PEHD kalupi koji se oblaţu betonom radi standardizacije okana te se postavljaju na posteljicu od pijeska debljine 10 cm. AB ploĉa ne smije prometno opterećenje prenositi na stjenku okna već na dobro nabijeno okolno tlo. Armirano-betonska kanalizacijska revizijska okna većinom su svijetlog otvora 80x80 cm do dubine okna do 2,0 m i 100/100 za veće dubine na gravitacijskoj Instalacije u zoni prometnice – Raspored i odnosi meĊu instalacijama

55

kanalizaciji. Veća okna (dublja okna) u pravilu su i kaskadna. Do dubine od 2,0 m, zidovi se izvode ne armirani dok se za veće dubine od toga zidovi armiraju. Kod pripreme za kućne prikljuĉke postavljaju se betonska okna 60x60 cm do dubine 1,0 m. I dva veća 100x100 cm za dubinu veću od 2,0 metara. Potreba za izgradnjom kaskadnih revizijskih okana se javlja u sluĉaju kad je potrebno izvesti umirenje toka vode te se na taj naĉin izbjegavaju cijevi većih profila potrebnih za odvodnju ispod prometnica.

Slika 45 - Monolitna betonska i AB okna

Poklopci na kanalizacijskim oknima su od nodularnog lijeva. Okvir poklopca je izraĊen tako da se prilikom ugradnje prekriva završnim slojem asfalta. betona i sl.. Nakon ugradnje kompletnog poklopca sa okvirom na cesti je vidljiv samo kruţni rub okvira i poklopca. Leţište poklopca mora biti izraĊeno od umjetne mase (elastomera) tako da poklopac potpuno nalijeţe na okvir, bez mogućnosti pomaka i lupanja kada prolazi vozilo. Poklopac je sa šarkama povezan s okvirom, a visina okvira je minimalno 100 mm. Osim toga poklopac je opremljen sustavom samozabrtljenja ĉime onemogućuje otvaranje tj. izlijetanje poklopca.


56

6.4 Toplovod i plinovod Toplovodne i plinovodne instalacije postavljaju se u suštini na isti naĉin kao i komunalne instalacije. I kod ove vrste instalacija potreban je iskop rova ruĉno ili bagerom uz osiguranje iskopa po potrebi. Jedina bitna razlika je kod toplovodnih instalacija koje moraju imati dodatnu izolacijsku zaštitu kao i betonsku zaštitu zbog opasnosti od oštećenja cjevovoda.

6.4.1 Toplovodi i vrelovodi Toplovodi i vrelovodi se većinom polaţu ispod prometne površine zbog veliĉine cijevi te zbog opasnosti koju predstavljaju. Ukoliko situacija dozvoljava polaganje van prometnog koridora nije potrebna zaštita od betona već se mogu polagati direktno u rovove kao što se polaţu ostali cjevovodi uz izolaciju od okolnog tla. Padove, odnosno uspone cjevovoda trebaju biti prilagoĊeni terenu. Bilo koji nagib je povoljan, ali mora biti osigurano besprijekorno praţnjenje cjevovoda. Na najvišim toĉkama cjevovoda osigurati ozraĉivanje za ispuštanje zraka kod punjenja i upuštanje kod praţnjenja vode, pomoću posuda za skupljanje zraka na koje treba ugraditi odušne ventile sa preljevnom cijevi do jame u podu šahta. Cijevi se prije ugradnje moraju sa unutrašnje strane oĉistiti od pijeska, zemlje, kamenja i ostalih neĉistoća ispiranjem. Posteljica je minimalne debljine 100 mm i granulacije 0 - 4 mm. Projektom se utvrĊuje koji je minimalni promjer cijevi, koje se polaţu u kanal (Slika 46). Kanali mogu biti neprohodni, polu prohodni i prohodni. Izbor vrste kanala zavisi od situacije na terenu i potrebe eksploatacije (remont, odrţavanje, kontrola). Ĉvrstoća kanala na prijelazima ispod ceste mora biti takva da izdrţi prijelaz teških vozila ĉije je osovinsko opterećenje do 11 kN. Za cjevovode profila cijevi 300 mm kanali ispod puta moraju biti najmanje polu prohodni.


57

Slika 46 – Visina i širina toplovodnog rova

Tablica 3 - Visina i širina rova ovisno o veličine cijevi

Profil cijevi Da [mm] Dubina rova T [m] Razmak cijevi M [mm] Širina rova B [m]

65 0,565 100 0,430

75 0,575 100 0,450

90 0,590 100 0,480

110 0,610 100 0,520

125 0,625 100 0,550

140 0,640 100 0,580

160 0,660 100 0,620

180 0,680 100 0,660

225 0,725 150 0,900

250 0,750 150 0,950

Na trasama ili terenima gdje su visoke podzemne vode osigurati kanale od prodora vode, a na dnu kanala treba predvidjeti odvodnu cijev spojenu na kanalizaciju zbog oborinske vode koja uspije ući u kanal te u sluĉaju da doĊe na kvaru cjevovoda kako bi vruća voda mogla slobodno otjecati iz kanala bez opasnosti. U tom sluĉaju odvod mora biti spojen preko bunara za hlaĊenje kako se ne bi oštetio kanalizacijski sustav. U svakom sluĉaju u podu šahta ili komore ili dna kanala predvidjeti udubljenje za usisnu dio pumpe za odmuljivanje u sluĉaju pucanja.

Slika 47 - Betonski toplovodni kanal


58

Betonski i AB radovi se izvode po pravilima i normativima koji su propisani u RH i koji su ranije već spomenuti (Slika 47). Širina gornje betonske ploĉe mora biti minimalno pola metra šira od donjeg dijela rova kako bi na sebe preuzela dodatna opterećenja od vozila s kolnika. Na taj naĉin se cjevovod štiti od eventualnih oštećenja nastalih prometnim opterećenjem. Debljina i koliĉina armature su odreĊeni prema projektu. Prikljuĉenje na kanalizacijsku mreţu i udubljenje u šahtu izvesti ispod poklopca šahta ili komore. Komore moraju biti dimenzionirane tako da je ovlaštenom osoblju omogućena normalna manipulacija sa ureĊajima, odnosno normalan ulaz i izlaz sa penjalicama. Komore na magistralnim cjevovodima i veće komore moraju imati dva ulazapoklopca (min 70x70 cm). Za poklopce koji se nalaze u zoni kolnika, vodi se briga o nosivosti poklopca i njegovom dihtanju zbog prodora oborinskih voda, kao i naĉin osiguranja od ulaska neovlaštenih lica. Veza šahta i kanala izvedena je tako da voda koja prodre u kanal ne ovlaţi izolaciju cijevi. Izolacija cjevovoda se postavlja tek nakon provedenog probnog puštanja toplovoda u funkciju. Pad temperature ne smije biti veći od 10 °C te izolacijski materijal ne smije mijenjati fiziĉka i kemijska svojstva u nijednom sluĉaju. Razmak izmeĊu vanjskih slojeva dovodne i odvodne cijevi ne smije biti manji od 200 mm, a koristi se staklena vuna u jastucima koja ne smije dodirivati zidove kanala. Staklena vuna se povezuje pocinĉanom ili aluminijskom trakom bez smanjenja debljine jastuka. Radna temperatura cjevovoda štiti cjevovod od kapilarne vlage s tim da je potrebna i anti korozivna zaštita u obliku premaza otpornima na kiseline i utjecaj temperature.


59

6.4.2 Plinovod Uz odabir trase plinovoda, potrebno je odrediti radni pojas. Radni pojas je ureĊeni prostor, koji je oĉišćen od raslinja, poravnat i osposobljen za nesmetanu i sigurnu izgradnju plinovoda. Plinovod se izvodi kao ukopani cjevovod, ĉija dubina ukopavanja ovisi o namjeni zemljišta, kroz koju prolazi trasa plinovoda. Dubina ukopavanja mora biti ispod dubine smrzavanja. Temperatura smrzavanja tla ne smeta protjecanju plina kroz cjevovod. MeĊutim, ipak nije dozvoljena niţa temperatura zbog opasnosti od smrzavanja podzemnih voda uz cjevovod, ĉime se moţe oštetiti antikorozivna izolacija. U pojasu širine 5 m s jedne i s druge strane raĉunajući od osi cjevovoda zabranjeno je saditi biljke ĉije korijenje raste dublje od 1 m, odnosno za koje je potrebno obraĊivati zemljište dublje od 0,5 m. razlog je već spomenuto oštećivanje cjevovoda. Ovisno o profilu cijevi plinovod takoĊer mora biti odmaknut od zgrada zbog eventualne opasnosti od eksplozija : 10 m – za promjer plinovoda do D = 125 mm 15 m – za promjer plinovoda od D = 125 mm do D = 300 mm 20 m – za promjer plinovoda od D = 300 mm do D = 500 mm 30 m – za promjer plinovoda veći od D = 500 mm

Takvi propisani razmaci u gusto naseljenim podruĉjima ĉesto nisu mogući pa se pri izvedbi plinovoda posvećuje veća paţnja i mjere sigurnosti te se ugraĊuju senzori s dojavljivaĉima u sluĉaju istjecanja plina ili kvara na plinovodu. Rov za polaganje cjevovoda (Slika 48) mora biti iskopan tako da se postavljanjem cjevovoda postigne projektirani poloţaj cjevovoda i sprijeĉi nedopušteno naprezanje u materijalu cijevi te da se onemogući oštećenje izolacije cijevi. Zbog sigurnosti se po potrebi izvode razupore kao i kod ostalih kanala za cjevovode. U isti rov se polaţu i optiĉki kabel te drenaţna cijev obloţena glinom. Oni moraju biti zasipani s probranim sipkim materijalom ili pijeskom bez kamenih primjesa, da se ne bi izolacija oštetila. Metalni plaštevi optiĉkih kabela moraju biti ukljuĉeni u sistem katodne zaštite cjevovoda. Instalacije u zoni prometnice – Raspored i odnosi meĊu instalacijama

60

Slika 48 - Rov plinovoda

Cijev u rovu mora biti poloţena na posteljicu debljine minimalno 15 cm od sitnog materijala. Zasipavanje cijevi izvodi se takoĊer sipkim kamenim materijalom kako ne bi došlo do oštećenja izolacijskog sloja oko cijevi, a slojevi iznad cijevi se izvode od materijala dobivenog iskopom koji moţe biti krupnijeg materijala. Na cijevi plinovoda se postavlja zaštitna traka „PAZI PLIN“, kako ne bi došlo do njenog probijanja prilikom izvoĊenja radova u njenoj neposrednoj blizini. TakoĊer se iznad cijevi, prilikom zatrpavanja rova postavlja upozoravajuća traka na udaljenosti minimalno 15-20 cm s istim natpisom.

Slika 49 - Prijelaz ceste preko plinovoda

Betonska i AB zaštita plinovoda se izvodi samo u sluĉajevima kada postoji opasnost od okolnih instalacija zbog skuĉenosti prostora ili kada iznad plinovoda prelazi neka prometnica većeg opterećenja. Većinom se problem prelaska rješava Instalacije u zoni prometnice – Raspored i odnosi meĊu instalacijama

61

postavljanjem cijevi plina u posebnu PEHD zaštitni cijev (Slika 49) koja mora biti većeg profila od glavne cijevi dovoljno većeg da se postavi odgovarajuća izolacija ovisno o projektiranim vrijednostima za dano prometno opterećenje. Duljina zaštitne cijevi mora iznositi minimalno kao širina cestovnog pojasa. Visina nad sloja izmeĊu tjemena zaštitne cijevi i asfaltnog kolnika treba iznositi do 150 cm, odnosno 100 cm izmeĊu tjemena cijevi i najniţe kote odvodnog kanala uz cestu, a na krajevima zaštitne cijevi, ugraĊuje se odušne cijevi promjera zbog kontrole propusnosti. Vertikalni dio odušne cijevi visine 2,50 m usidri se u betonski temelj, na minimalnoj udaljenosti 15 m od osi ceste. Tlocrtno gledano, vertikalni dio odušne cijevi, postavlja se 1,00 m od osi plinovodne cijevi s desne strane gledano u smjeru protjecanja plina kroz cjevovod. Na mjestima gdje dolazi do promjene osi cjevovoda ili dimenzije cijevi, izraĊuju se revizijska okna kao i kod ostalih komunalnih cjevovoda. Standardno okno je svijetlog otvora 60 x 60 cm, visine 70 cm. Okna se izraĊuju od betona ili po potrebi armiranog betona ĉije su stjenke debljine 15 cm, a dno je debljine 20 cm. Okno je vodonepropusno kako ne bi došlo do procjeĊivanja vode u cjevovod. Cjevovod je potrebno zaštiti premazima protiv korozije i kiselina, a katodna zaštita je obavezna kako bi se uklonila pojava napona i korozije duţ cjevovoda.


62

6.5 Elektro-energetske i TK instalacije

Elektro i telekomunikacijske instalacije spadaju u grupu instalacija koja je manje zahtjevna s obzirom na prethodne instalacije. Presjeci cijevi su znatno i otporniji na oštećenja, ali zato iziskuju poštivanje pravila kod postavljanja budući da interakcija s ostalim instalacijama dovodi do neţeljenih posljedica poput poţara, pregorijevanja, strujnih udara, korozije cjevovoda i sliĉnih problema u kontaktu s metalima. Posebno su riziĉne elektro instalacije zbog opasnosti od udara elektriĉne energije.

6.5.1 Elektro – energetske instalacije Elektro – energetske instalacije se polaţu na dva naĉina: direktno u zemlju ili u kabelsku kanalizaciju, a svaki od naĉina ima svoje mjere zaštite od mehaniĉkih utjecaja. Pri polaganju kabela izravno u zemlju poduzima se više mjera zaštite, kao što su: pravilan izbor trase, propisana dubina ukopavanja, odreĊena mehaniĉka zaštita i elementi koji upozoravaju na postojanje kabela što je prikazano u prilogom 2. Prvo se obavlja trasiranje, pri ĉemu se utvrĊuju razmaci od ĉvrstih objekata (zgrada, prometnica i sl.). Zatim se obavlja kopanje rova, ruĉno ili posebnim strojevima (rovokopaĉi, freze, plugovi). Na mjestima na kojima se predviĊa izradba nastavaka rov se proširuje, a polaganje kabela obavlja se ruĉno ili pomoću vozila, koje se kreće uzduţ trase. Za polaganje kabela u naseljima propisana je dubina ukopavanja 80 cm, a izvan naselja 90 cm na posteljicu od pijeska debljine najmanje 5 cm. Radi zaštite kabela od slijeganja zemljišta, on se u rov polaţe vijugavo, pa treba raĉunati s 3% većom duljinom kabela. Kod paralelnog voĊenja kablova treba osigurati sljedeće razmake: 30 cm – energetski kabel pored telefonskog 10 cm – energetski n.n. kabeli meĊusobno 20 cm – energetski kabel 10 kV pokraj n.n. energetskih kabela 25 cm – energetski kabeli 10 kV meĊusobno


63

Ispod cesta, gradskih ulica, ţeljezniĉkih i tramvajskih pruga kabeli se polaţu u cijevima (ţeljezne, PVC i druge) bez obzira na tip kabela, a dubina treba iznositi najmanje 150 cm. Kabeli se polaţu na dno kanala, koje mora biti izravnano i oĉišćeno od oštrih predmeta i kamenja. Ukoliko se dno ne moţe oĉistiti, nasipava se prosijana zemlja ili pijeska u visini koja osigurava izravnavanje dna kanala. Zatrpavanje kabela većinom se vrši materijalom iz iskopa. Ukoliko materijal iskopa sadrţi oštre predmete i kamenje potrebno je prvi sloj zatrpavanja debljine 100 mm izvesti prosijanom zemljom ili pijeskom, te postaviti mehaniĉku zaštitu kabela. Slijedeći slojevi zatrpavanja su debljine 200-300 mm, a moraju se nabijati ruĉno ili motornim nabijaĉem. Kabeli poloţeni u zemlju (Slika 50) moraju se obiljeţiti standardnom plastiĉnom trakom za upozorenje koja se polaţe po ĉitavoj duţini trase na dubini od 300 mm od nivoa terena. Traka za upozorenje postavlja se iznad svakog kabela.

Slika 50 - Polaganje kabela direktno u zemlju

U kabelski kanal zajedno s kabelom moţe se polagati traka za uzemljenje. Traka se polaţe sa strana kanala i to tako da joj je duţa stranica okomita na dno kanala. Kriţanje elektroenergetskog kabela s cestom izvodi se pod pravim kutom. Kabel se polaţe na dubinu 1,5 m od nivoa ceste, a polaganje se vrši u plastiĉnoj cijevi promjera 160 mm. Cijev mora prelaziti rub ceste s obje strane u duţini od 1,5 m.


64

Ulazak kabela, odnosno izlazak kabela iz cijevi s obje strane ceste treba oznaĉiti na površini s trajnim oznakama u betonskim stupićima. Bušenje ispod ceste i postavljanje cijevi izvodi se strojno kako se ne bi narušila stabilnost ceste. Kriţanje elektroenergetskog kabela i telekomunikacijskih kabela treba izvesti pod kutom 90 , a nikako manjim od 45 s okomitim razmakom od 300 mm, za energetske kabele 1 kV, a 500 mm za energetske kabele izmeĊu 1 kV i 35 kV. Kod paralelnog voĊenja elektroenergetskog i telekomunikacijskog kabela treba osigurati minimalni horizontalni meĊusobni razmak od 500 mm. Polaganje energetskih kabela ispod ili iznad vodovodnih, odnosno kanalizacijskih cijevi nije dopušteno osim u sluĉaju kriţanja. Minimalni vodoravni razmak pri paralelnom polaganju energetskog kabela i vodovoda iznosi 0,7 m odnosno 1,5 m za magistralni vodoopskrbni cjevovod (razmak izmeĊu najbliţih vanjskih rubova instalacija ). Ovaj razmak se moţe smanjiti do 30% ukoliko se obje instalacije zaštite specijalnom mehaniĉkom zaštitom poput betonskih kanala. Na mjestu kriţanja, kabel moţe biti poloţen iznad ili ispod vodovoda, ovisno o visinskom poloţaju cijevi. Okomiti svijetli razmak izmeĊu kabela i glavnog cjevovoda mora iznositi najmanje 0,5 m, a kod kriţanja kabela i prikljuĉnog cjevovoda spomenuti najmanji svijetli razmak treba iznositi 0,3 m. Ukoliko je u oba sluĉaja kriţanja manji razmak, potrebno je energetski kabel zaštititi od mehaniĉkog oštećenja, postavljajući ga u zaštitnu cijev tako da je cijev dulja za 1 m sa svake strane kriţanja. Za trasu koja se vodi izvan naseljenog mjesta propisane su razliĉite minimalne horizontalne udaljenosti kabela: 5 m – od ţeljezniĉkog nasipa ili autoceste 3 m – od ţivih ograda 2 m – od stabala drveća

Drugi oblik postavljanja elektro instalacija je u obliku kabelske kanalizacije koja je u prvo vrijeme raĊena od betonskih blokova s rupama promjera 8 ili 10 cm. Betonski blokovi su vrlo teški, pa su se kasnije poĉele upotrebljavati cijevi, u prvo vrijeme azbestno-cementne, a zatim od polivinilklorida ili polietilena, unutarnjeg promjera 10 cm. MeĊu cijevima kabelske kanalizacije treba zadrţati odreĊeni razmak - 3 cm, što Instalacije u zoni prometnice – Raspored i odnosi meĊu instalacijama

65

se postiţe pomoću posebnoga distantnog ĉešlja (Slika 51). Kada se ne moţe postići potrebni razmak koristi se zaštita od betona. Kapacitet ove kanalizacije je 8 cijevi za glavni smjer i 5 cijevi za sporedni smjer.

Slika 51 - Češalj za više kabela u rovu

Cijevi kabelske kanalizacije polaţu se na odreĊenoj dubini, tj ostavlja se zaštitni razmak od površine zemlje koji iznosi 80 cm na kolniku ili 50 cm u nogostupu i zelenim površinama. U sluĉajevima kada se ne moţe postići potreban zaštitni razmak izvodi se zaštita od betona u obliku zdenaca. Lokacija zdenaca prilagoĊuje se mjestima raĉvanja kabela i terenskim prilikama. Dimenzije zdenaca ovise o broju cijevi kabelske kanalizacije koje u njega ulaze. Ako kabelska kanalizacija mora imati velik broj cijevi onda se grade posebne kabelske galerije (Slika 52) pribliţnog profila 2 x 2 m. Kabeli koji se polaţu u kabelsku galeriju ne moraju imati armaturu u obliku PEHD cijevi jer su zaštićeni od mehaniĉkih oštećenja.

Slika 52 - Kabelska galerija


66

6.5.2 Telekomunikacijske instalacije Telekomunikacijske instalacije u naĉelu se izvode kao magistralne kabelske kanalizacije i kao distributivne instalacije do krajnjeg korisnika. Gradnja magistralne kabelske kanalizacije izvodi se PVC cijevima, a distributivna kanalizacija se iz zdenaca ili galerija dalje razdvaja do odreĊene lokacije na površini. Prije gradnje potrebno je sagledati potrebe mreţe za dulje vrijeme kako bi se ugradio potreban broj cijevi. Za eliminiranje eventualno mogućeg mehaniĉkog oštećenja elektroniĉke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, kod paralelnog voĊenja, pribliţavanja i kriţanja s ostalom infrastrukturom (vidi prilog 4), u prostoru potrebno je pridrţavati se odreĊenih minimalnih razmaka danih u tablici 4.

Tablica 4 - Razmaci TK instalacija od drugih objekata

R.b.

VRSTA OBJEKTA

Udaljenost (m)

1

Udaljenost od donjeg ruba nasipa (pruga, cesta i drugo.)

5

2

Udaljenost od uporišta nadzemnih kontaktnih vodova

10

3

Udaljenost od semafora

3

4

Udaljenost od uporišta elektroenergetskih vodova

1

5

Udaljenost od uporišta nadzemnih telekomunikacijskih kabela

2

6

Udaljenost od cjevovoda gradske kanalizacije, slivnika i toplovoda

1

7

Udaljenost od vodovodnih cijevi promjera do 200 mm

1

8

Udaljenost od vodovodnih cijevi promjera većeg od 200 mm

2

9

Udaljenost od plinovoda i toplovoda s tlakom do 0,3 MPa

1

10

10

13

Udaljenost od plinovoda s tlakom od 0,3 do 1 MPa Udaljenost od plinovoda s tlakom većim od 10 MPa izvan gradskih naselja Udaljenost od instalacija i spremnika sa zapaljivim ili eksplozivnim gorivom Udaljenost od traĉnica tramvajske pruge

14

Udaljenost od regulacijske crte zgrada u naseljima

0,6

15

Udaljenost od temelja zgrada izvan naselja

5

16

Udaljenost od ţivih ograda

2

17

Udaljenost od energetskog kabela do 10 kV napona

18

Udaljenost od energetskog kabela od 10 do 35 kV napona

1

19

Udaljenost od energetskog kabela napona većeg od 35 kV

2

20

Udaljenost od stabala drveća

2

11 12


30 10 2

0,5

67

Rov za polaganje kanalizacije od PVC cijevi moţe biti pravocrtan ili uz uporabu lukova. Dimenzije rova ovise o mjestu ugradbe, broju cijevi, naĉinu polaganja cijevi i dr. Rov mora biti toliko dubok da najmanja udaljenost od površine zemlje do tjemena cijevi u gornjem redu iznosi: 50 cm - za cijevi postavljene ispod ploĉnika 80 cm - za cijevi postavljene ispod kolnika prometnice Pri odreĊivanju dubine i širine rova (Slika 53) uzima se u obzir debljina pješĉane podloge, broj redova cijevi, meĊusobnu udaljenost izmeĊu redova cijevi te udaljenost do površine tla. Širina prostora za manipulaciju cijevima iznosi po 10 cm s obje strane cijevi (mjereno od krajnje cijevi do ruba rova). Za rovove dubine veće od 1,25 m potrebno je obaviti razupiranje rova i povećati njegovu širinu po 15 cm s obje strane. Cijevi se postavljaju na posteljicu koja se izvodi od sloja pijeska veliĉine zrna od 0,3 do 0,7 mm, debljine oko 10 cm. U posebnim sluĉajevima, kada postoji opasnost da pijesak bude ispran podzemnom vodom, podloga se izraĊuje od mješavine cementa i pijeska u omjeru 1:20. Istom mješavinom se oblaţu i cijevi. Ako se podloga postavlja u zemljište male nosivosti, onda se sastoji od armiranobetonskog sloja najmanje debljine 10 cm. Razmak meĊu cijevima se izvodi pomoću ĉešlja kao i kod elektro-energetskih instalacija.

Slika 53 - Kabelska TK kanalizacija


68

Oblik i veliĉina drţaĉa ovise o vanjskom promjeru cijevi i naĉinu slaganja cijevi. Drţaĉi razmaka cijevi postavljaju se na udaljenost od 1,5 m kod zasipanja cijevi pijeskom, a na udaljenosti od 3 m kod oblaganja cijevi mješavinom cementa i pijeska. Debljina sloja pijeska iznad cijevi iznosi 3 cm. Iznad gornjeg reda cijevi postavlja se sloj pijeska debljine 10 cm. Nakon nabijanja sloja pijeska iznad cijevi zatrpava se rov zemljom u slojevima 20-30 cm debljine uz dobro nabijanje. Cijevi vanjskog promjera 110 mm i debljine stijenki 3,2 mm mogu se savijati do polumjera luka R>5 m, a cijevi vanjskog promjera 50 mm i debljine stijenki 1,8 mm mogu se savijati do polumjer R>2,3 m. Manji polumjeri luka nisu dopušteni jer pri savijanju cijevi mijenjaju popreĉni presjek. Za veće promjene pravca kabelske kanalizacije rabe se PVC lukovi ako kanalizacija nije pravocrtna. PVC lukovi su najĉešće pod kutom 90º ili 45º . TK kablovi se mogu polagati u rov ruĉno gdje se ne moţe koristiti odgovarajuća mehanizacija zbog blizine drugih instalacija ili strojno. Ukoliko se polaţu strojno bušenjem kanala ispod površine onda se polaţu na dva naĉina: uvlaĉenjem i upuhivanjem. Uvlaĉenje se izvodi uporabom vitla dok se metoda upuhivanja bazira na upuhivanju „zraĉne rakete“ na koju su priĉvršćeni kablovi. Distribucijska kanalizacija se odvaja od magistralne i ide do krajnjeg korisnika. DTK kanalizacija izvodi se u gradovima i naseljima gradskog obiljeţja prigodom gradnje novih stambenih i poslovnih zgrada kao sastavni dio komunalne infrastrukture. Naziva se mala kabelska kanalizacija, a koristi se za pretplatniĉke TK vodove i vodove za kabelsku televiziju. Kapacitet ove kanalizacije je osam cijevi (najmanje 5) za glavni smjer i pet cijevi (najmanje 2) za sporedni smjer. Kod glavnog smjera koriste se: 4 PVC cijevi promjer 110 mm (najmanje 2 PVC cijevi + 3 PE cijevi) 4 PE cijevi promjer 50 mm (najmanje 2 PE cijevi) Jedna PVC cijev koristi se za razvod nove ili postojeće pretplatniĉke mreţe koja se razgraĊuje na podruĉju zahvata, dok preostale tri sluţe za prolazak kabela nove ili postojeće pretplatniĉke mreţe koji se razgraĊuju izvan podruĉja zahvata.


69

Jedna PE cijev sluţi za distribuciju radijskih i televizijski (TV) signala, dvije sluţe za razvod TK kabela i TV kabela do susjednog zdenca i dalje kroz sporedni smjer, dok je jedna cijev rezervna. Kroz sporedni smjer kabel se uvodi u zgradu. Koriste se 2 PVC i 3 PE cijevi. PVC cijevi koriste se za prijelaz prometnike. Dvije PE cijevi sluţe za uvod u zgradu, a treća je rezervna. U ploĉniku se PEHD cijevi polaţu tako da je gornji rub cijevi u odnosu na razinu ploĉnika na najmanjoj dubini 50 cm. Iznad cijevi mora biti najmanje 10 cm pijeska ili rahle zemlje. Tada se iznad cijevi polaţu PVC štitnici. Iznad štitnika nanosi se sloj od 20 cm zemlje i nabija ruĉno ili strojno. Postavlja se PVC traka upozorenja te još jedan sloj s nabijanjem. Završava se betonom MB 15 ili šljunkom te završnim slojem ploĉnika. Cijevi se zaštićuju slojem mršavog betona ţute boje i stavljaju na sloj pijeska. U kolniku se instalacije postavljaju na dubini 70 cm. U kolnik se ne smije ugraĊivati PVC cijev bez dozvoljenog zaštitnog sloja. Ostali su elementi (pijesak, PVC štitnici, traka upozorenja) kao kod ploĉnika, a cijevi se zaštićuju slojem mršavog betona ţute boje. Završni sloj prije kolniĉke konstrukcije je sloj betona MB 15. Kabelska kanalizacija u obliku zdenaca (Slika 54) se koristi kada postoji veći broj TK instalacija na jednom mjestu te je neizbjeţna njihova meĊusobna interakcija poput kriţanja glavnih vodova TK instalacija ili uvoĊenja u objekte. Razlikuju se magistralni zdenci i distribucijski zdenci koji su manjih gabarita i montaţni te se izvode na mjestima gdje se uvodi TK instalacija u neku graĊevinu.

Slika 54 - Zdenac TK instalacija


70

Zdenci imaju oblik kvadra, obiĉno s odrezanim postranim kutovima, pa im je presjek osmerokutan. Grade se od opeka ili betona. Na unutarnje stjenke zidova zdenca ugraĊuju se konzole za voĊenje kabela. U zdenac se ulazi kroz otvor na stropu dimenzija 60x60 cm, koji na sebi ima poseban ţeljezni poklopac. Postoje dvije izvedbe tih poklopaca: teški ako je u kolniku i laki ako je u nogostupu. Dimenzije zdenaca ovise o broju cijevi koje u njega ulaze. U kabelsku kanalizaciju u zdencima, uvlaĉe se normalno uvlaĉni kabeli (bez armature). Kroz jednu cijev kanalizacije uvlaĉi se uglavnom jedan kabel, a moţe i više njih ako im zajedniĉki promjer ne prelazi 60 mm. Kabel ne smije imati nastavak u rasponu izmeĊu dva zdenca, a redoslijed zauzimanja cijevi u kanalizaciji obavlja se u vertikalnim redovima odozdo prema gore.


71

7. ZAJEDNIČKO VOĐENJE INSTALACIJA U posebnim uvjetima primjenjuje se i zajedniĉko voĊenje instalacija u obliku podzemnih galerija koje su cijelom duţinom prohodne. Glavne su prednosti: Vodovi su pod potpunom kontinuiranom kontrolom, a eventualni popravci su mogući bez otvaranja sa površine terena Dodatni vodovi se mogu naknadno smjestiti bez iskopa ili ometanja odvijanja prometa Popravci su mogući i jednostavni i u nepovoljnim vremenskim uvjetima poput smrznutog ili mokrog tla zimi

Galerije su naravno skuplje rješenje i izazivaju dodatne probleme kao što su pitanje koordinacije i prednosti pojedinih instalacija, oštećenje jedne instalacije moţe ugroziti druge vodove i sliĉno. Ozbiljan razlog protiv izgradnje galerije je potreba za ĉestim popreĉnim vezama što objektivno moţe ugroziti prohodnost, što je i jedan od osnovnih motiva gradnje. Stoga se galerije javljaju kao realna alternativna rješenja u sljedećim uvjetima: Velik broj magistralnih vodova i većih vodova za industrijske zone ili stambena naselja, koji su locirani u istom koridoru i bez zahtjeva za popreĉnim povezivanjem Unutar većih industrijskih kompleksa sa posebnim tipovima instalacija i razgranatim lokalnim sistemom veza Popreĉni prolazak komunalnih instalacija ispod ţeljezniĉkog kolosijeka, gradskih brzih cesta te cesta kod kojih bi eventualna potreba zatvaranja izazvala ozbiljne konstruktivne i financijske probleme U sluĉajevima prostornog konflikta sa podzemnim pješaĉkim prolazima, deniveliranim raskriţjima, podzemnim garaţama i sl. u ograniĉenim uvjetima Stvaranje rezervnih kanala za buduće polaganje komunalnih instalacija ispod konaĉno oblikovanih gradskih površina, povijesnih dijelova gradova, podruĉja sa problematiĉnim i ograniĉavajućim terenima poput brdovitih ili kamenitih tala

Instalacije u zoni prometnice – Zajedniĉko voĊenje instalacija

72

Za postavljanje u galeriju dolaze u obzir sve vrste komunalnih instalacija uz poštivanje uvjeta meĊusobnih razmaka (Slika 55) i posebnih zahtjeva kao što je npr. izolacija toplovoda zbog zagrijavanja elektro-energetskih kablova i vodovoda. Telekomunikacijski vodovi poloţeni u galeriji zajedno sa elektro-energetskim vodovima mogu se paralelno voditi na konzolama koje imaju ulogu Faraday-evog kaveza za prijem indukcijske struje.

Slika 55 – Minimalni razmaci u galeriji

Sve galerije se po pravilu odvodnjavaju preko slivnika, odnosno dno galerije mora biti iznad nivoa fekalne kanalizacije i u nagibu od 1% prema slivniku. Razlikuju se jednostruke i dvostruke galerije s obzirom na broj zajedniĉkih instalacija. Prednost dvostrukih galerija je da su elektro-energetski i TK vodovi odvojeni kontinuiranom pregradom od cjevovoda, ĉime su zaštićeni u sluĉaju eventualnih kvarova. Rješenja galerija su ĉesto specifiĉna i pod direktnim utjecajem lokalnih prilika na terenu i konkretnih zahtjeva. Obiĉno se u galeriju ne mogu smještati sistemi koji rade po gravitacijskom naĉelu poput gravitacijske kanalizacije ili vodovoda. Jedini sluĉaj koji dolazi u obzir je ako situacijski i visinski poloţaj gravitacijskog cjevovoda u potpunosti odgovara svim zahtjevima galerijskog voĊenja. Instalacije u zoni prometnice – Zajedniĉko voĊenje instalacija

73

8. PRILOZI U nastavku slijede grafiĉki prilozi sa nekoliko razliĉitih gradilišta na podruĉju Republike Hrvatske. Prilozi se odnose na detalje izvedbe dijelova prometnica kroz koje prolaze cjevovodi s instalacijama te su takoĊer prikazani detalji kriţanja instalacija kao i primjeri revizijskih okana na prometnici. Prilozi redom saĉinjavaju: PRILOG 1: Karakteristiĉni presjeci instalacijskih rovova kroz razliĉite presjeke prometnica MJ: 1:30 PRILOG 2: Detalj kriţanja i paralelnog voĊenja sa EE instalacijama MJ: 1:25 PRILOG 3: Detalj kriţanja i paralelnog voĊenja sa TK instalacijama MJ: 1:25 PRILOG 4: Detalj kriţanja kanalizacije sa TK instalacijama MJ: 1:25 PRILOG 5: Detalj ugradnje montaţnog PES okna Ø800 mm i Ø1000 mm MJ: 1:20 PRILOG 6: Detalj ugradnje polietilenskog okna MJ: 1:25 PRILOG 7: Detalj revizijskog okna za cijevi velikih profila MJ: 1:25

Instalacije u zoni prometnice – Prilozi

74

PRILOG 1:

Karakteristični presjeci instalacijskih rovova kroz različite presjeke prometnica MJ: 1:30

PRILOG 2:

Detalj križanja i paralelnog voĎenja sa EE instalacijama MJ: 1:25

PRILOG 3:

Detalj križanja i paralelnog voĎenja sa TK instalacijama MJ: 1:25

PRILOG 4:

Detalj križanja kanalizacije sa TK instalacijama MJ: 1:25

PRILOG 5:

Detalj ugradnje montažnog PES okna Ø800 mm i Ø1000 mm MJ: 1:20

PRILOG 6:

Detalj ugradnje polietilenskog okna MJ: 1:25

PRILOG 7:

Detalj revizijskog okna za cijevi velikih profila MJ: 1:25

ZAKLJUČAK Bez obzira o kojoj kategoriji prometnice se govori, svaka prometnica ima barem jednu instalaciju

budući da mora postojati sistem odvodnje sa kolnika zbog

sigurnosti prometa na cestama. Ukoliko se radi o gradskim prometnicama, onda se taj broj povećava na komunalne i opskrbne instalacije. Stoga je potrebno obratiti pozornost pri projektiranju prometnica kako bi se kolniĉka površina što manje oštećivala ili narušavala njena kontinuiranost zbog izgradnje ili ureĊenja postojećih instalacija. U dosadašnjem obrazovanju nedovoljno pozornosti se posvećuje instalacijama budući da se većina predmeta vezanih za cestogradnju dotiĉe te tematike, ali nema šireg i konkretnijeg obraĊivanja tema vezanih za instalacije zbog širine tematike. Izuzev graĊevinske struke,s instalacijama se susreću i druge struke poput strojarstva, elektrotehnike te struka zaduţenih za zaštitu ljudi i dobara zbog opasnosti koje pojedine instalacije predstavljaju. Radom nije obuhvaćena izgradnja naftovoda koji su takoĊer sastavni dijelovi manjeg dijela prometnica na odreĊenim lokacijama, ali zbog svojih karakteristika, naftovodi su posebna cjelina budući da se cjevovodi rijetko postavljaju uţim gradskim središtima. S obzirom na razvoj materijala i tehnologija, za većinu instalacija se koriste sintetiĉki materijali osim u posebnim okolnostima kada se zahtijevaju otporniji materijali. Sintetiĉki materijali su laganiji, lakše je njima rukovati te su izuzetno povoljniji u odnosu na ostale materijale. Zbog manje otpornosti na promjene temperature,udarce i mehaniĉka oštećenja kod sintetiĉki materijala, potrebno je veliku pozornost obratiti rasporedu i meĊusobnoj udaljenosti pojedinih instalacija kako ne bi došlo do njihove meĊusobne interakcije i pojave kvara. Takvi proraĉuni zahtijevaju bliţe suraĊivanje meĊu strukama ĉime se izbjegavaju potencijalni kvarovi i uĉestali popravci i nadogradnje na instalacijama ĉime se narušava kolniĉka konstrukcija i prometovanje bez izlaganja opasnostima od nailaska na poklopce instalacija, loše izvedene prelaske instalacija jednih preko dugih, do rupa na kolniku uslijed urušavanja instalacijskih rovova.

Instalacije u zoni prometnice – Zakljuĉak

75

LITERATURA

1. Cvitanić, D.: Prometna tehnika; Sveuĉilište u Splitu, GraĊevinskoarhitektonski fakultet, Split, 2008. 2. Maletin, M.: Planiranje i projektovanje saobraćajnica u gradovima, drugo izdanje; Orion-Art, Beograd, 2009. 3. AnĊus, V.; Jovanović, S.: Analiza i proraĉun elemenata odvodnjavanja vangradskih puteva; GraĊevinski fakultet, Beograd, 1991. 4. Mohitpour, M.; Golshan, H.; Murray, A.: Pipeline design & construction: A practical approach; ASME press, 2003. 5. Koharić, V.: Uvod u projektiranje cjevovoda; Fakultet Strojarstva i Brodogradnje, Zagreb, 1991. 6. Kraut, B.: Strojarski priruĉnik; Tehniĉka knjiga, Zagreb, 1988. 7. Jakovleviĉ Sokolov, E.: Toplifikacija i toplotne mreţe; GraĊevinska knjiga, Beograd, 1985. 8. Mintas, I.; Boţanski, E.; Janje, K.; „et al“: Opći tehniĉki uvjeti za radove na cestama: Knjiga II – Zemljani radovi, odvodnja, potporni i obloţni zidovi; Institut GraĊevinarstva Hrvatske, Zagreb, 2001. 9. Pravilnik o naĉinu i uvjetima odreĊivanja zone elektroniĉke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, zaštitne zone i radijskog koridora te obveze investitora radova ili graĊevine; Narodne novine broj 73/08, 2008. 10. Kordek, Ţ.; Cijevi, zasuni i fazonski komadi; Tehniĉko veleuĉilište u Zagrebu, Zagreb; s Interneta: https://moj.tvz.hr/index.php?pred=19030; 2013. 11. Ćosić-Flajsig, G.: Kanalizacija i cijevogradnja; Tehniĉko veleuĉilište u Zagrebu, Zagreb; s Interneta: https://moj.tvz.hr/index.php?pred=19047; 2012. 12. Pavlin, Ţ.; Vodoopskrba; Tehniĉko veleuĉilište u Zagrebu, Zagreb; s interneta: https://moj.tvz.hr/index.php?pred=19000; 2012. 13. Goić, R.; Jakus, D.; Osnove elektroenergetike; Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, Split; s Interneta:

Instalacije u zoni prometnice – Literatura

76

http://www.scribd.com/doc/130756668/Osnove-elektroenergetike-RankoGoi%C4%87-Damir-Jakus-FESB; 2011. 14. Raiĉević, M.; Polaganje elektroenergetskih kablova; Elektrotehniĉki fakultet Podgorica, Podgorica; s Interneta: http://www.scribd.com/doc/149720503/polaganje-kablova; 2013. 15. Polaganje i montaţa kabela; Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu, Zagreb; s Interneta: http://www.fpz.unizg.hr/ztos/prsus/polaganje.pdf; 2003. 16. Tehniĉki uslovi za prikljuĉenje na sistem daljinskog grijanja i isporuku toplinske

energije;

Gradski

Nadzorni

odbor,

Tuzla;

s

Interneta:

http://bs.scribd.com/doc/146243496/Tehnicki-Uslovi-Za-Isporuku-ToplotneEnergije; 2009. 17. Samardţić, I.; Klarić, Š.; Zavarivanje ĉeliĉnih plinovodnih cijevi; Strojarski fakultet

u

Slavonskom

Brodu,

Slavonski

Brod;

s

Interneta:

http://bib.irb.hr/datoteka/208877.07_SAMARDZIC_I_DR.pdf; 2005. 18. Katalog

proizvoĊaĉa

toplovodnih

cijevi;

ISOPLUS;

s

Interneta:

http://www.isoplus-pipes.com/en/download/design-manual/; 2013. 19. Studija utjecaja na okoliš za izgradnju magistralnog plinovoda Zlobin Omišalj DN 1000/100; s Interneta: http://rgn.hr/~mgolub/radovi4web/ad5/MAGISTRALNI_PLINOVOD.pdf; 2009. 20. Pravilnik o tehniĉkim uvjetima i normativima za siguran transport tekućih i plinovitih ugljikovodika naftovodima i plinovodima te naftovodima i plinovodima za meĊunarodni transport; Sluţbeni list SFRJ br. 64/73; s Interneta:http://cadial.hidra.hr/Zakon+o+osnovama+sigurnosti+transporta+ naftovodima; 2013.

Instalacije u zoni prometnice – Literatura

77

SUMMARY

Regardless of the type of road being said, every road has at least one installation through the road, so there must be a system of drainage from the roadway due to road traffic safety. In case of urban roads , then this number increases on sewer and supply installations . Therefore, it is necessary to pay attention during designing roads to pavement surfaces to be as less damaging an or disrupt its continuity due to the construction or design of existing installations. Little attention is paid to installations because the majority of subjects related to road construction touches on this topic , but there is a broader and more specific processing issues related to the installation due to the width of topics. Except in civil engineering , with installations are meeting other professions such as mechanical engineering , electrical engineering and the professions responsible for the protection of lives and property due to hazards that pose a particular installation . This work is not covering construction of oil pipelines which are also integral parts of the lower part of the road in some locations , but due to its characteristics , oil pipelines are a separate entity because the pipelines are rarely put under urban centers and roads. With development of materials and technologies , for most installations synthetic materials are used , except in special circumstances when is demanded on resistant materials . Synthetic materials are lighter , easier to handle and they are very favorable compared to other materials . Due to less resistance to changes in temperature , shock and mechanical damage in synthetic materials , it is necessary to pay great attention to the disposition and distance of individual installations to avoid their mutual interaction and appearance of failure . Such calculations require closer collaborate between disciplines , thus avoiding potential failures and frequent repairs and upgrades to installations which disrupts the pavement structure and traffic without exposing the dangers of encountering covers for installations , poorly executed crossings installation of one over the other , or a hole in the pavement due to the collapse of installation trenches .

Instalacije u zoni prometnice – Summary

78

Instalacije u zoni prometnica

Recommend Documents