Imamovic, Emir - Jel Neko Vidio Djevojcice, Kurve, Ratne Zlocince

Emir ImamoviÊ Pirke

[

J E L N E K O V I D I O D J E V O J » I C E , KURVE, RATNE ZLO»INCE

]

Biblioteka Azbest Ureuju Kruno Lokotar Ivana Sor Glavni urednik Kruno Lokotar

CIP ∑ Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica ∑ Zagreb UDK 821.163.42-31 LAZI∆, Zoran Gori domovina : Steve i Samoula u Hrvatskoj / LaziÊ & Kožul. ∑ Zagreb : AGM, 2005. ∑ (Biblioteka Azbest) Puna imena autora: Zoran LaziÊ, TonÊi Kožul. ISBN 953-174-249-9 1. Kožul, TonÊi

450518140

Biblioteka Azbest Ureuju Kruno Lokotar Ivana Sor Glavni urednik Kruno Lokotar

CIP ∑ Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica ∑ Zagreb UDK 821.163.42-31 LAZI∆, Zoran Gori domovina : Steve i Samoula u Hrvatskoj / LaziÊ & Kožul. ∑ Zagreb : AGM, 2005. ∑ (Biblioteka Azbest) Puna imena autora: Zoran LaziÊ, TonÊi Kožul. ISBN 953-174-249-9 1. Kožul, TonÊi

450518140

Emir ImamoviÊ Pirke

Jel neko vidio djevojËice, kurve, ratne zloËince

Zagreb 2006

Ljudska nesreÊa je kao i glupost: nema precizne definicije, ali ima bezbroj primjera.

DAN PRVI

Mirza BektiÊ Garo je stvarno bio peh. Majka mu je zanijela sa, kako mu je jednom nana priËala, melekom iz vode. Ustvari, opalio ju je sin hodæe u Garinom selu i ubrzo, zajedno s ocem, zavrπio u zatvoru zbog prevare. Hodæa i sin su, objavile su novine n ovine osam mjeseci prije nego Êe Garo doÊi na svijet, varali u duetu: otac je nerotkinjama propisivao terapiju ∑ odlazak na planinsko jezero ponedjeljkom, srijedom i petkom i to samo u kasno proljeÊe, ljeti i u ranu jesen, uËenje dvije-tri dove, i predavanje situaciji. Sin je leæao ispod povrπine vode nakupljene u rupi nekadaπnjeg povrπinskog kopa, diπuÊi na slamku, i Ëekao. Kada bi procijenio da je nesretnica Ëiji je muæ hodæu isplatio materinim dukatima izmolila, momËina sa surlom meu preponama bi izlazio i punio 5

[

E m i r I m a m o v i Ê P i r k e : Jel

neko vidio djevojËice, kurve, ratne zloËince

]

zabezeknutu seljanku. I tako godinama, dok previπe djece nije poËelo liËiti na hodæinog sina i dok djeËaka iz vode nije gologuzog utrpalo u maricu i odvelo u Tuzlu. Garo nikada nije shvatio zaπto je njegova rahmetli mati iπla na vodu; nije bila udata pa, pretpostavljao je, nije ni mogla znati je li nerotkinja. Samo πto nije imao koga pitati. Neira je, tako se zvala Garina mati, umrla na porodu, dedo je priËu o jezeru zauvijek stavio u bunker sjeÊanja i zabranio nani da, nakon πto je jednom ispriËala Gari zaπto nema ni oca ni mater, viπe ikada kaæe makar jednu rijeË, a tetka bi, Ëim bi joj neko pomenuo sestru, tri puta pljunula, brzo gutala kocku πeÊera, zaljevala je vodom i izgovarala: ∑ Da Bog sakloni i saËuva. Niti je tetka voljela Garu niti Garo tetku. I tako punih petnaest godina. Sve dok se tetka nije udala i u kuÊu dovela konduktera prigradskog autobusa kojim je iz Lipnice iπla na posao u tvornicu kvasca u Tuzli. »im se tetak uselio i odomaÊio, tetka je poËela paziti na sestriÊa. Kupila mu je nove adidaske, pa majicu na kojoj je pisalo “Duran Duran” i farmerke. Svako jutro, prije nego Êe ga poslati u πkolu, mazala mu je eurokrem na kriπke, sklapala ih u sendviËe i zamotavala u salvetu, ljubila ga na izlasku i stavljala neπto sitnih para u dæep. Nije Mirza BektiÊ, tetkin Garica, znao πta se promijenilo. Bilo mu je lijepo i Ëesto je, dok je podrigivao eurokrem, znao sam sebi reÊi da je i bolje πto mu je ostala tetka umjesto matere. Toliko ju je zavolio da je bio spreman i ubiti za nju, samo kad bi htjela. Nije, istini za volju, tetka to nikada zatraæila od Gare. Samo mu je jedne veËeri, kad su nana i dedo legli, rekla da bi tetak neπto da

6

Prvi dan

popriËa i odvela ga u avliju. Posadila ga je na drvenu klupu ispod πljive, poljubila u obraz i sjela pored muæa. ∑ Bi li ti, Mirza, volio biciklo? ∑ pitao ga je tetak okreÊuÊi upaljaË meu prstima. ∑ Ih, tetak, ko ne bi ∑ odgovorio je Garo. ∑ A bi li da ti, tetka i ja odemo na more? ∑ opet je pitao tetak ne prestajuÊi okretati upaljaË. ∑ Pa kako ne bi. ∑ I da imamo nova kola... ∑ Joj, dragi tetak... ∑ I da nana ode u VrnjaËku Banju... Tetak je tako pitao, a Garo potvrivao dok su mu se zjenice πirile a srce lupalo kao da je istrËao maraton. I kada ga je tetka pitala bi li on njih neπto posluπao, samo je klimnuo glavom i joπ viπe zacaklio oËima, prestavπi disati na trenutak. Sutradan naveËer Garo je zapalio πtalu. Glupi ljudi su najtemeljitiji u greπkama: Garo nije æelio razoËarati tetka i potpalio je πtalu tako dobro da je, dok su vatrogasci stigli, izgorjela do temelja i sa kompletnim urodom pπenice. Dva sata nakon πto je zapalio πibicu i πibicom πtalu, dok su vatrogasci motali crijeva i sumnjiËavo vrtili glavom, djed otpuhivao i svako malo gledao u plafon, nana plakala, a tetka i tetak glumili da im je teπko, Garo je zaspao onako kako u san utonu ljudi zadovoljni obavljenim poslom i ponosni na sebe. Sanjao je kako vozi bicikl po plaæi dok tetak pliva, a tetka mu maæe eurokrem. I taman kada je pruæio ruku prema kriπki, osjetio je straπan bol s lijeve strane glave. Djed ga je vukao za uho, deruÊi se na sav glas: ∑ Ustaj, sunce ti jebem! I tebi i onom ko mi te dade!! 7

[



]

Na osnovu svjedoËenja seljanki koje su, umjesto da spavaju, gledale iza zavjesa πta ko po selu radi, i vlastitog priznanja istraænom sudiji, Mirza BektiÊ je osuen na tri godine. U istrazi je tvrdio da je radio sam, da je bio ljut zato πto nema mamu, da... Dok je putovao u Kazneno-popravni dom za maloljetnike u Stocu, raËunao je da Êe tetak svakako, kako mu je objasnio ono veËe ispod πljive, naplatiti osiguranje, pa Êe poslati nanu u VrnjaËku, a njega obilaziti dolazeÊi novim autom i da za tri godine neÊe potroπiti sve pare, pa Êe, kad odsluæi, bicikl staviti na galeriju, tetku na zadnje sjediπte, i otiÊi na more. Za trideset πest mjeseci, Garu niko nije posjetio. Djed je umro prvog ljeta, nanu je pokosio i za krevet prikovao moædani udar, a tetak i tetka su napravili dvoje djece i otvorili prodavnicu mjeπovite robe.

O svemu tome Mirza BektiÊ Garo nije mislio dok se prevrtao u krevetu Êelije Kazneno-popravne ustanove “Novi æivot” u Tuzli, u kojoj je proveo zadnje dvije godine i dva mjeseca. Nikako mu nije bilo jasno kako se tako rano probudio. Trebao je, kako je isplanirao noÊ prije, ustati tik pred doruËak, jesti, vratiti se po stvari, otiÊi na razduæenje i izaÊi iz zatvora. Dvije godine i dva mjeseca mu nije bilo dosadno u zatvoru i evo zadnjeg dana se straπno bojao kako Êe mu proÊi vrijeme ∑ barem do propisanog ustajanja i doruËka. Napolju je joπ bio mrak i po Garinoj procjeni nije bilo viπe od pola pet ujutro. Da je u pravu, potvrivalo je i Midino mumljanje. Garin zatvorski cimer, viπestruki silovatelj i seksualni manijak, Miralem BukviÊ Mido, uvijek je pred zoru, kako je priËao Gari, 8

Prvi dan

sanjao isti san: dvije sisate æene, od kojih jednu jebe, a druga mu puπi. Ta podjela poslova Gari nije bila najjasnija, ali je bio siguran da je Midi dobro ∑ da nije, ne bi onako glasno πkripao zubima, mljackao i dahtao. Ponekad je, kada bi zvuk Midinog sna bio nesnoπljiv, i Garo zamiπljao dvije sisate, pa da jednu jebe dok mu druga puπi, ali sad mu nije bilo do seksa. Sirena za buenje oglaπava se u pola sedam i njemu su ta dva sata izgledala duæe nego dvadeset πest mjeseci. Æelio je po svaku cijenu prekratiti vrijeme. Palo mu je na pamet da broji: ∑ Dva sata imaju sto dvaes minuta, a sto dvaes minuta ima... Minuta ima πeset sekundi, deset minuta ima πesto, onda sat ima πeset minuta, a dva sata je dva sata i samim tim makar deset hiljada minuta, ustvari sekundi ∑ raËunao je. OdluËio je da je dovoljno brojati do sedam hiljada, jer Êe mu se ostatak izvuÊi u okretanju, zabrojavanju, piπanju... Nije dobacio ni do sedamdeset, a veÊ je spavao tako Ëvrsto da nije Ëuo ni sirenu, ni Midu koji se budio glasnije nego πto je sanjao, ni otvaranje Êelije, ni korake... ∑ Komπija, misliπ li kuÊi? ∑ upitao ga je Mido nakon πto ga je dobro protresao. Garo je skoËio iz kreveta, dva-tri puta se sav bunovan okrenuo oko sebe, pa opet sjeo. ∑ A, doruËak? ∑ pitao je Midu. ∑ O, jebo te doruËak. Ideπ napolje a hoÊeπ da jedeπ smrznuti puter i zaljevaπ se Ëajem od linoleuma ∑ odgovorio je ovaj. ∑ ©to me niko nije probudio? ∑ nastavio je pitati Garo joπ uvijek nerazbuen.

9

[



]

∑ ©ta te ima buditi, ti si slobodan graanin, moæeπ spavat kolko ti kurcu Êeif ∑ kazao mu je Mido lijeæuÊi na svoj krevet. ∑ Moram se spremit. ∑ ©ta imaπ spremat, sviju ti mrtvih? Garo je ustao, iz πolje s likom Milka –urovskog uzeo Ëetkicu i kaladont i otiπao na jutarnju higijenu, kako su zatvorski sluæbenici zvali ono πto sav svijet radi kada se probudi. Istrljao je zube, umio se, provukao mokre ruke kroz kosu, preπao do WC πkoljke i ispiπao se, vratio se do kreveta, zategnuo posteljinu, sa zida skinuo fotografiju Kornata koja je nekada krasila bombonjeru, pored nje stavio kaladont i Ëetkicu, iz utiËnice iskljuËio mali tranzistor, omotao kabl i poloæio radio kraj slike. I to je bilo to. Ostalo je joπ samo pozdravljanje s Midom, koji je leæao u omiljenoj pozi: desna ruka pod glavom, lijeva na mudima. ∑ Eto, jarane... bil se mijenjo? ∑ zapoËeo je Garo opraπtanje. ∑ Da nisi poËeo skupljat sliËice? ∑ upitao ga je Mido s osmijehom. ∑ E, jebo ga ti... ∑ zbunjeno je uzvratio Garo gledajuÊi u pod. ∑ Pa πta da mijenjamo, kitu za kitu? ∑ nastavio je Mido. ∑ Ma, nije, nego kontam, eto ja odo, a ti imaπ joπ... ∑ »etristo Ëetres dva dana od ove minute. ∑ ProÊe i to. ∑ Aha, samo πto nije. Al da ti pravo kaæem, zaboli me kurac. Nego da mi je jedan slobodan vikend pa da zapalim u Kijev. ∑ Kakav, bolan, Kijev? ∑ NoÊni bar. Reko mi buraz kad je bio u posjeti da je gazda nabavio koke iz Ukrajine, Moldavije, Rusije, Estonije, Maarske... ma, Varπavski pakt. 10

Prvi dan

∑ Kakav pakt? ∑ To se tako kaæe. Garin pokuπaj da u zadnjim minutama robije sazna zaπto bi neko zbir kurvi zvao Varπavski pakt prekinuo je zvuk otkljuËavanja Êelije. Vrata su se otvorila, u πtoku je stajao Aga i, onako kako to uobiËava, lupkao vrhom pendreka lijevi dlan, stiπËuÊi palicu desnom rukom. Ahmed MujagiÊ Aga je za dvadeset godina staæa preæivio sve upravnike, Ëetiri pobune zatvorenika i barem pet istraga zbog prekomjerne upotrebe sile. On je vjerovao da je pendrek izaπao iz raja Ëim je Bog usavrπio batinu, da je bol najbolja kazna i da svako ko u zatvor ue po kazni, iz njega treba izaÊi pravo na groblje. I straπno ga je nerviralo kad bi u njegovoj smjeni nekom isticala robija: svako puπtanje doæivljavao je kao vlastiti poraz. Joπ kad je vidio da je red na oslobaanje zatvorenika BektiÊ Mirze, kao da mu je neko iπËupao pola utrobe. Zatvorenik BektiÊ bio je od onih πto su Agi posebno iπli na æivce: miran, vrijedan, posluπan, nesklon problemima, u svakom sluËaju nedostojan protivnik policajcu koji je svake veËeri sinu pred spavanje priËao koga je sve i kako tokom dana slomio od batina. Jedino nikada nije priËao o Gari. Policajci, vjerovao je Aga, nikada ne laæu. Istinu u ovom sluËaju nije mogao reÊi. Kakav bi on otac bio, mislio je, da sina uspava priËom o tome kako je ispendreËio ∑ niπta. Da, baπ tako je Ahmed MujagiÊ Aga doæivljavao Garu. Kao niπta pod rednim brojem tristo devedeset osam u Kazneno-popravnoj ustanovi “Novi æivot” u Tuzli. ∑ BektiÊu, jesi li spreman? ∑ prosiktao je Aga iz πtoka. ∑ Od jutros ∑ ponizno je odgovorio Garo i krenuo da skupi stvari. 11

[



]

∑ Spreman, za dom ∑ oglasio se i Mido, ne mijenjajuÊi poloæaj tijela i ruku. Garo je naslutio katastrofu: ∑ SaÊe ih sigurno Aga slomit obadvojicu pa Êe prijaviti da su ga napali, i dobiÊe samicu... ∑ mislio je. ∑ A da ti malo jebem mater, konjino uspaljena! ∑ dreknuo je Aga na Midu. Garo je znao da Êe sve biti u redu. Kad je Aga bio, onda nije progovarao. Posljednjeg dana robije, zatvorenik Mirza BektiÊ se trudio dræati ritam koraka sa Agom. Bojao se da mu od brzine ne ispadnu stvari: na Kornate je poloæio kaladont, Ëetkicu i radio i sve je sada plesalo dok je on pridræavao sliku kao konobar punu tacnu. Aga je marπirao hodnicima i planirao nastavak dana. »im razduæi Garu, pravio je raspored, vratit Êe se do Mide, odrati ga od batina i tako skupiti materijal za priËu za laku noÊ. Malo mu je smetalo πto je Mido podnosio batine ko dijete Ëokoladu, ali u nedostatku boljeg i on Êe, raËunao je Aga, biti od neke koristi. Pripadnik zatvorske jedinice “Novi æivot”, policajac Ahmed MujagiÊ, i zatvorenik Mirza BektiÊ stigli su za otprilike tri minute pred vrata sobe za prijeme i otpuste. Aga je otvorio vrata i kratko naredio: ∑ Ulazi i bolje ti je da te viπe ne vidim! Da se pravda nije htela, veÊ dva dana nije jela/ cigaretu nije htela, uzela je, uzela je samo dim... ∑ treπtalo je iz tranzistora s kojim je pjevao i policajac Nermin HadæiÊ, zatvorski sluæbenik, pjevaË amater, pobjednik karaoka πampionata upriliËenog za Dan policije, dvostruki osvajaË titule Novi talenti narodne muzike i druga zvijezda najveÊe koride u sjeveroistoËnoj Bosni. Prva je, naravno, bio bik Kastro, Ëetverostruki laureat bodljavina, ali je 12

Prvi dan

njega, kad god bi se sjeÊao lijepih trenutaka, Nermin HadæiÊ izostavljao iz uspomena. »im je ugledao Garu, okrenuo je prema njemu kineski plastiËni beæiËni mikrofon ∑ Agin poklon za Novu godinu ∑ i naredio: ∑ A sada svi zajedno: moja prva ljubav, moj prvi preen most/ moja prva ljubav, moja nevinost... ∑ Deset je sati, slijedi kratak pregled vijesti ∑ kazao je spiker iz radija i prekinuo mini koncert. Policajac Nermin HadæiÊ je spustio mikrofon, otpuhnuo i sa sjetom pogledao Garu. ∑ Eh, eto, Ëemu vakat tome i vrijeme. Ode nam i ti, a nismo se ni ispriËali kako treba. Nego, evo ti civilka, hajde presvuci se, pa da zavrπimo ostalo ∑ rekao je Nermin. Dok je skidao sivu bluzu i iste takve hlaËe, i pokuπavao sloæiti Ëohano odijelo, Garo je osjetio kako Nermin pogledom mjeri svaki dio njegovog tijela. Od starijih zatvorenika je Ëuo da “onaj HadæiÊ iz prijemnog” voli zatvorenike viπe nego vlastitu æenu, ali je njega i to maπilo. Mido se, opet, kako mu je priznao, nije bunio, pristajuÊi, kad god bi mogao, da mu Nermin “ogloe kuburu i proËisti diznu”. Garo ga je jednom i upitao, mada nije volio zabadati nos u tue poslove, kako moæe, a ovaj odgovorio bez imalo razmiπljanja: ∑ Ama, daj πta daπ na ovoj skupoÊi. Sada, dok se oblaËio, gadili su mu se i Mido i Nermin... ∑ E, lijepo, eto te ko za izloæbu. Hajde sada ovdje potpiπi pa da se izljubimo do pasa ∑ kazao mu je Nermin gurajuÊi mu papir i olovku. ∑ A πta je to? ∑ pitao je Garo. 13

[



]

∑ Potvrda da ti ja, to jest dræava, isplaÊujem pare za kartu do adrese prijavljenog boravka, πto Êe reÊ sedam maraka, plus marka za torbu i marka za staniËne usluge. I joπ jednokratna pomoÊ od sedamdeset pet maraka, πto je, suma sumarum, osamdeset Ëetri marke ili cirka oko trideset sedam eura ∑ objasnio je policajac.

Iza Mirze BektiÊa Gare su se zatvorile kapije Kazneno-popravne ustanove “Novi æivot” u Tuzli: bio je deveti dan, treÊeg mjeseca, deset sati i dvadeset Ëetiri minute,

*** Cesta je trebala biti toliko duga da joj vozaË crnog pontiaca parkiranog na poËetku nije mogao vidjeti kraja. Dokle god mu se pruæao pogled, nije bilo ni krivine ni uzvisine; na kraju horizonta, cesta i nebo bili bi spojeni u taËku. Duæ desne strane te duge, i za ovu priliku puste ceste, pruæao se zid debeo barem metar i visok tri, na kojem je kao perika stajala bodljikava æica o Ëije su se oπtre vrhove lomile zrake sunca. Bjelinu bedema prekidala su samo crna metalna vrata ulaza u Kazneno-popravnu ustanovu “Novi æivot”, pred kojima su straæarila dva policajca naoruæana automatskim puπkama. S lijeve strane ceste nije bilo niËega vrijednog zamiπljanja. Tek neugledna prodavnica puna jeftinog alkohola, loπeg duhana, Ëokolada sa isteklim rokom trajanja i pornoËasopisa. Na njen troπni zid naslanjale bi se opustjele kuÊe bez dvoriπta, sve i jedna razbijenih prozora i nagorenih krovova. U toj kombinaciji bijele 14

Prvi dan

boje zidina i sivkasto crnih kuÊeraka, izdvajao se tek bar nad Ëijim je vratima πljaπtio neonski naziv: “Magnum 357”. Onaj isti bar u kojem je neko neupuÊen jednom naruËio limunadu i kafu, sjeo u Êoπak i pokuπao zapaliti cigaretu zippo upaljaËem. Kako je poklopac kliknuo, πanker, konobar i svih pet ostalih gostiju izvadilo je piπtolje i uperilo u nepoznatog. Duga, nevjerovatno duga ulica trebala se topiti od æege, a suhi, smrdljivi vjetar valjati praπinu prema crnom pontiacu na njenom poËetku. Planiran je, mada nije obavezan, i pijanac πto tetura iz “Magnuma”, piπa na ostatke fasade troπne kuÊe sa brojem dvanaest i ulazi u prodavnicu po joπ jednu bocu piÊa. TaËno na vrijeme, na licu vozaËa pontiaca bi se razvukao osmijeh i limuzina bi polako poËela kliziti po vrelom asfaltu. Brzinomjer ne bi pokazivao brzinu veÊu od dvadeset, ako bi se kazaljka uopÊe i vidjela od kutije Marlbora pritisnute zlatnim upaljaËem. Na suvozaËevom sjediπtu odmarala bi boca Jack Danielsa, a tamo gdje bi suvozaË, da ga je bilo, dræao noge, stajala bi kutija s ledom. Na zadnjem, koæom presvuËenom sjedalu izleæavala bi se plavuπa manekenske visine, Ëiju su karijeru modela zaustavile velike sise sada stisnute u zlatni grudnjak. Izmeu njega i noænih prstiju, nesuena manekenka i skupa kurva imala bi joπ samo crne tange. MileÊi, pontiac bi tako potroπio prvih pet minuta slobode tek puπtenog zatvorenika prije nego bi stao baπ pred kapije zatvora. Onda bi Mirza BektiÊ Garo otvorio vrata, nakezio se vozaËu, odmjerio damu na zadnjem sjediπtu, hitro uzeo Jack Daniel’s i rekao: ∑ Ja Êu, brate, nazad. Imamo se kad pozdravljat.

15

[



]

I pontiac bi odjurio cestom kojoj se kraj ne vidi s poËetka, praÊen zavidnim pogledima zatvorskih straæara. Edvin MujagiÊ Æuti je volio da maπta. Ustvari, on nikada i nije radio niπta drugo nego maπtao, ili pokuπavao preËicom doÊi do velikih para, πto je, bez izuzetka, uvijek imalo pogubne posljedice ∑ po nekog drugog. Kada je negdje s poËetka zime saznao da Garo neÊe izaÊi prije marta, Æuti se sav dao u zamiπljanje: prvo je namaπtao pontiac s Jack Danielsom, Marlborom, klima-ureajem, koænim presvlakama i kurvom. Crni pontiac se, naravno, nikako nije uklapao u postojeÊu arhitekturu, pa je Æuti iz stvarnosti izbrisao stare austrougarske zgrade, socijalistiËki dizajnirani zatvor, rupiËastu i kratku cestu, prodavnicu mjeπovite robe “Asja i Dina”, stablo breze puno smrtovnica, manju Ëetu aka iz obliænje osnovne πkole i kiosk s brzom hranom iz kojeg je smrdilo viπe nego iz sva tri kontejnera pored parkinga. Maπta je Æutog vodila dugom cestom, pravo u akciju, pa u povijest i onda u svijet bogatih. Edvin MujagiÊ Æuti nije bio baπ tolika budala da do kraja vjeruje kako Êe po Garu doÊi pontiacom, ali je bio dovoljno lud da ne odustane od plana πto Êe mu, vjerovao je, trajno i nabolje promijeniti æivot. Devetog dana, treÊeg mjeseca, neπto iza devet sati, Æuti je parkirao svoj bijeli golf dvojka, star punu deceniju, izmeu dva kontejnera u ulici Ëijom je desnom stranom dominirao zatvorski zid od crvene cigle, ne viπi od dva metra i debeo najviπe trideset centimetara. Malo je oborio sjediπte, upalio radio, otvorio prozor da se moæe nalaktiti, zapalio cigaretu i pogledom fiksirao kapiju “Novog æivota”. 16

Prvi dan

Puπio je Edvin MujagiÊ jednu na drugu, stomak mu se stezao i najviπe πto je æelio u tom trenutku bilo je da se grdno zajebao, da je Garo izaπao juËer i da ga je odmah zgazio FAP. Opet, bez Gare nije mogao ostvariti plan æivota, a nije bio nimalo siguran da ga Garo neÊe, Ëim ga vidi, nokautirati i zauvijek poslati u tri pizde materine. Æuti je znao da teπko opraπtaπ nekom zbog koga i, πto je joπ gore, umjesto koga, robijaπ. Dok je na oku dræao zatvorska vrata, kroz glavu su mu prolazili njegov æivot i njegov drug. Upoznali su se odmah poslije rata, na gornjoj ploËi kuÊe u obnavljanju, u selu Ervinovog oca. Baπ te godine Æuti se zaduæio kod kamatara u Velenju i u bezizlazju ocu ponudio neπto πto je starog rudara πokiralo ko dolazak marsovaca: da ode u Bosnu, nae radnike i obnovi kuÊu sruπenu tenkovskim granatama. Otac se ponaπao kao da ga je sunce obasjalo. Njegov sin, viπestruki ponavljaË svakog razreda u koji bi ga uopÊe primili, registrirani uæivalac marihuane, ljenguza πto se umara gledajuÊi druge dok rade, pokazao je da i nije tako loπ. ∑ Ma nije dijete krivo. ©ta Êe jadan. Doπli smo u Sloveniju Ëim se rodio. Nije ni presto dojit a mati mu pobjeæe s onim milicionerom iz Ljubljane. Ugrijo joj se mozak od lijepa grada i muæa bez æuljeva na rukama. ©to jest ∑ jest, voljela ga je maÊeha, al opet, mati je mati. Ja, da budem pametan, sve ga do πkole slao svojoj materi, a on sa seljacima postajo sve gori. A i kakav moæe bit u Vukovijama. »uj, Vukovijama! Dobro da nije htio i u rat s njima, nego se, eto, sklonio vamo i glavu saËuvo ∑ priËao je stari rudar sam sa sobom uz kafu prvog jutra nakon πto je Æuti otiπao za Bosnu. 17

[



]

Poslije toga πutio je Ëitavu sedmicu: dvojica kamatara su ga, poπto su uzeli televizor, video, oko milion tolara, liniju Philips i vuËjaka iz avlije, tako prebili da nije mogao ni jesti, ni piti, ni govoriti, a pogotovo nije mogao misliti o onoj πteti koju je napravio prije dvadeset i pet godina i dao joj ime Ervin. Znao je, naravno, Æuti kako Êe stari proÊi, ali je, vozeÊi se prema Bosni, jednostavno sveo raËun: ∑ Jest da mi je otac, al to i nije neπto: staviπ ga, malo cimaπ i to. Pa, bolje da slome njega nego mene. Ovako ne moram objaπnjavati niπta. Ni kako sam uzimo pare, ni kako sam ih sve bacio u one poker-aparate ni... Malo savjesti πto je imao natjeralo ga je da mjesecima vrijedno radi, onako kako je najbolje mogao. Od jutra do noÊi je sjedio na kocki siporeksa pokrivenoj novinama, puπio i gledao seljake kako nosaju cigle, cement, mijeπaju malter, vuku konope s kantama na kraju... Toliko su radili da je Æuti danima imao prvo upalu miπiÊa, pa onda hemoroida od sjedenja na tvrdom. Kad od bolova u guzici viπe nije mogao ni sjediti ni gledati, otiπao je na gornju ploËu da, kao, provjeri radove. Podrum je ponovo bio iskopan i izidan, prizemlje gotovo i ostao je joπ samo jedan sprat i krov. Tu je, na ploËi, pipajuÊi cipelom vrh armature, malo ispod oka prvi put osmotrio najboljeg i najtiπeg radnika. Od ostalih je, dok je s njima dijelio sendviËe i pive od pola litra, Ëuo sve o crnokosom i πutljivom momku: kako mu je mati ostala trudna i kako su ga tetak i tetka zajebali i poslali u dom, pa kako su ga, kad mu je nana umrla usred rata, iskljuËili iz nasljedstva, kako je ratovao ko Rambo, dobio orden i na njega pokupio æenu s kojom se razveo Ëim je otpuπten iz vojske, kako æivi u nekoj πupi i da je, jebi ga, glup ko toËak. 18

Prvi dan

∑ Jarane, ja sam Æuti ∑ rekao je Edvin pruæajuÊi ruku. ∑ Garo ∑ odgovorio je Mirza briπuÊi prljavu πaku od radnu bluzu. ∑ Ovo ko zajebancija. ∑ ©to, jel nije neπto dobro ozidano? ∑ Ma jok, jebo te zidanje, meni je sve dobro. Nego, hajmo pivu popit. ∑ Ne mogu, radim. ∑ Meni radiπ, jebo te. Hajde! Bila je to ljubav na prvu pivu. Muπka, jaka, ona zbog koje se za druga radi viπe nego za sebe. Garo i Æuti bili su tim: mjesecima je Æuti ugovarao poslove, Garo zidao, kopao, iskopavao, zakopavao, nosao vreÊe. Æuti je naplaÊivao i dijelio zaradu: πezdeset posto sebi, Ëetrdeset Gari. Nije tu, mislio je, bilo nimalo nepravde: radnici su digli kuÊu, neizgoreni namjeπtaj snijeli u podrum, unijeli novi, okreËili, doveli æene da operu podove i prozore, a Garo je, otkako su se upoznali, uz Æutog pio pive, sjedio na siporeksu i dobio punu zaradu. ∑ Dosta smo, vala, i mi crnËili ∑ rekao je Æuti nakon πto je otpio gutljaj pive ispred granapa Ëijem su gazdi istovarali kamion robe. Garo ga je samo blijedo pogledao. ∑ Ovako Êemo. Sva ova auta odavde do Tuzle su polovna, lako se otvaraju. A svako ima kasetofon i to dobar. Misle kreteni da Êe guzit zato πto mogu odvrnut muziku da boja spadne s kola. E, ti i ja Êemo, fino, opuhat sve te kasetofone, sakrit u moju kuÊu i, kad skupimo dovoljno, prodat u Republiku Srpsku. Treba nam jedno pesto komada. Onda Êemo za te pare kupit kamion s jakom vuËom. Vidio si da sad stavljaju one bankomate. Tako su 19

[



]

Rumuni u NjemaËkoj radili: zakaËe lanac za bankomat, povuku kamionom, odvuku i izvade pare. Nema bankomata s manje od deset hiljada maraka. IπËupamo jedno dvaes-tries komada i palimo ∑ objaπnjavao je Æuti sve zabezeknutijem Gari. Garo je popio pivo i samo klimnuo glavom u znak slaganja. Nije pitao kako Æuti zna za Rumune, niti mu je palo na pamet da je ovaj sve proËitao u novinama, nakon πto je uhapπena banda izvaljivaËa i to tako πto su πetaËi na nekakvom jezeru vidjeli muπkarca s puπkom i pozvali policiju. Dobro, Rumuni jesu napravili glupost: nakon πto su izvukli pare, Ëuvali su bankomate da ih prodaju u staro æeljezo i joπ usred vjeπtaËkog parka punog natovljenih labudova, Njemica s celulitom i njihovih muæeva s digitalnim fotoaparatima, postavili naoruæanog straæara da pazi sekundarni plijen. Sve je to Æuti proËitao i sve preπutio Gari. Za manje od dva mjeseca, u okolini Tuzle obijena su sto pedeset i Ëetiri auta i sve ijedan je ostao s rupom na sredini, taËno prekoputa mjenjaËa, malo iznad pepeljare. Jutro nakon πto su Garo i Æuti u podrum unijeli sto pedeset i peti kasetofon, pet policijskih automobila je krenulo prema friπko obnovljenoj kuÊi Avde MujagiÊa, penzioniranog rudara nastanjenog u Velenju. Æuti je taman piπao, jedva ËekajuÊi da se vrati u krevet, kad je Ëuo sirene. Otresao je zadnju kap, uzeo pasoπ, sve para πto su imali, i pobjegao kroz prozor. Mirza BektiÊ je istraænom sudiji rekao da je radio sam, da je obio kuÊu u kojoj je uhapπen, da se kaje i dobio dvije godine i dva mjeseca zatvora.

20

Prvi dan

Iza Mirze BektiÊa Gare su se zatvorile kapije Kazneno-popravne ustanove “Novi æivot” u Tuzli: bilo je to devetog dana, treÊeg mjeseca, u deset sati i dvadeset i Ëetiri minute, i on je krenuo lijevo, put autobuske stanice, a da nije imao blage veze ni gdje Êe, ni πta Êe. ©upu je napustio davno, nikada mu Æuti nije dao kljuË od kuÊe, a tetku i tetka ne bi pitao za smjeπtaj makar umro... Mirza BektiÊ Garo je imao moÊ da ne misli kad mu je najteæe i upravo je to radio kada je konaËno primijetio kako ga prati golf dvojka bijele boje. Kada nije imao pametnih rjeπenja, Æuti je prakticirao bezobrazluk. Otvorio je vrata auta i, s osmijehom od uha do uha, pozdravio Garu: ∑ Velkomen, bonorno, benvenuti, rum, cimer fraj. Ulazi! Garo ga nije poslao u tri pizde materine, nije se gornjim dijelom tijela uvukao u auto i nokautirao ga, nije Ëak ni izraz lica promijenio. Samo je uπao, zatvorio vrata i najnormalnije rekao: ∑ Hajmo na pivu. Garo je, naprosto, znao da nema gdje, da se s parama od dræave, to jest policajca Nermina iz prijemnog, moæe samo napiti i da je Æuti jedina osoba na svijetu koja ga je, nakon πto je ispao budala, barem pogledala. Izmeu moguÊeg odlaska ravno nigdje i ulaska u auto, Garo nije imao dileme. Parkirali su pred gril “Medo”, uπli, naruËili i πutili. Garo baπ i nije znao πta da kaæe, dok je Æuti shvatao da je bolje da ne govori niπta. Sjedili su tako, pili i gledali se Ëitav sat. ∑ Jesil se napatio? ∑ Garo je ledenim glasom prekinuo tiπinu. ∑ ©ta sam sad ja kriv πto i mene nisu zatvorili? ∑ odgovorio je Æuti kontrapitanjem, ali nekako tiho. ∑ Nisi. Al si se makar mogao javiti ∑ nastavio je Garo. 21

[



]

∑ Pa jesam ∑ promucao je Æuti. ∑ Jednom ∑ potvrdio je Garo. ∑ Dobro, jednom. Sad i ti... pa nije bila doæivotna. Dvije godine... ∑ nastavljao je Æuti pazeÊi da ne kaæe neπto πto bi Garu prevelo preko granice ljutnje. ∑ To ko malo!? ∑ Garo je podigao glas. ∑ Ne kaæem da je malo. ©ta hoÊeπ, nisam ni ja bio na moru ∑ vadio se Æuti. ∑ Bio bi da ima u Sloveniji ∑ prekinuo ga je Garo. ∑ Ko kaæe da nema. Samo nije Æuti πupak da se kupa dok mu brat robija ∑ Æuti je koristio Garin trenutak postienosti zbog neznanja geografije. ∑ Pa πta si radio, da nisi studiro? ∑ Garo je pitao sada veÊ normalnim tonom. ∑ Nisam, al sam mislio ∑ odgovorio je Æuti. ∑ O Ëemu, sviju ti mrtvih? ∑ Kaka ti je to ruæna kletva? ∑ Zatvorska. O Ëemu si mislio? ∑ O nama. Ima poso, NATO nas ne moæe zaustavit ∑ zapoËeo je Æuti dok mu je glas drhtao od uzbuenja. Garo je πutio i blijedo gledao Æutog dok mu je objaπnjavao plan. Paæljivo je sasluπao sve od prve do zadnje rijeËi: ∑ Znaπ one Gold pumpe? E, frajer je, kaæu, sve kupio parama πto je pokro u ratu. A i sad radi s loæ uljem pa ga prodaje ko naftu. E, on ima dvoje djece. Ti i ja ih saËekamo kad pou u πkolu, strpamo u auto, vozimo mojoj kuÊi i eto. Pumpaπ, ako hoÊe djecu, mora nas iskeπirati. Uzmemo pare, kupimo ti hrvatski pasoπ i pravac Evropska unija. Pazi, ne smije zvat policiju da mu ne provjere imovinu. Sigurno sto posto. Ha? Imal Æuti πta u glavi? 22

Prvi dan

Garo nije popio ni kap alkohola dvije godine i dva mjeseca i pivo ga je polako hvatalo. No, bio je joπ uvijek dovoljno trijezan da ËeliËnim pogledom prikuje Æutog za stolicu. ∑ Dobro. Samo, probaπ li me izraditi, jebaÊu ti oca, majku, maÊehu, cuku, mrtvu nanu, djeda, sve do majmuna od kojeg ste nastali ∑ procijedio je Garo kroz zube. ∑ Ma, nikad u æivotu ∑ promucao je Æuti. ∑ Znam ∑ odgovorio je Garo i naruËio joπ dva piva.

*** Zlatan BaπiÊ je izvadio zadnju cigaretu iz kutije Marlbora, liznuo je vrhom jezika da sporije gori, malo zagrizao filter i zapalio srebrnim zippo upaljaËem sa malim, zlatnim slovom “z” na sredini. Joπ dok mu se dim πirio pluÊima, ustima je prinio Ëaπu od teπkog kristala i otpio gutljaj Balantinesa blago razblaæenog sa dvije kocke leda. Viski mu se slijevao niz ædrijelo a dim izlazio iz nosnica i malo je falilo da se zakaπlje. Zlatan je, meutim, volio tu kombinaciju od koje bi mu malo zastao dah, blago zasuzile oËi a tijelom proπli trnci. Spustio je Ëaπu na sto, poËeπao jaja i uvukao novi dim. OsjeÊao se onako kako su ga drugi zvali ∑ kao gazda. Nije Zlatan bio skroman Ëovjek, dapaËe, skromnost je smatrao vrlinom neuspjeπnih, no nije volio da ga oslovljavaju sa “gazda”. ZvuËalo mu je nekako sirovo: gazde su, mislio je, zemljoposjednici, uzgajivaËi stoke, bahati, grubi svijet bez manira, nasilnici πto komuniciraju sa dvadesetak rijeËi meu koje spadaju i psovke i prijetnje i hladno oruæje. On je bio gospodin po svemu: od para do manira. Kao hroniËni i strastveni puπaË, odavno nije razlikovao 23

[



]

duhan po aromi, veÊ samo po jaËini, ali je, ipak, puπio samo Marlboro i to medium; onaj lights mu je bio nekako æenski, a standardni ∑ malo seljaËki. Cigarete se, i to je znao, mogu upaliti na sto naËina, no on je uvijek koristio samo svoj, unikatni zippo od srebra i s malo zlata. Od πljive mu je uvijek bivalo toplo prvo u stomaku pa u duπi, samo πto je viski bio oznaka bogatstva, pa Zlatan nije imao izbora. Nosio je Ëak i svilene bokserice u kojima mu je guzici uvijek bilo nekako klizavo. Sjedio je tako Zlatan BaπiÊ u svilenim boksericama na svojoj omiljenoj, koænoj fotelji, pijuckao polako i brzo puπio u polumraku gledajuÊi u zidni sat i ËekajuÊi da se kazaljke poklope pa da proe dan kakvih je imao malo, jedan-dva u godini najviπe.

Ustao je tog jutra rano, malo iza πest. Brzo se istuπirao, obukao i tiho izaπao iz kuÊe. Slabo martovsko sunce nije nimalo grijalo i Zlatan je odmah upalio klima-ureaj u svom grand cherokeeju. Neπto kasnije je otkljuËao sporedni ulaz na velikoj, bijeloj zgradi kompanije Gold, popeo se u kancelariju i napravio jak, dupli espresso. Do devet je pio kafu, puπio i Ëitao juËeraπnje novine. TaËno na vrijeme je stigla i njegova sekretarica. Nije baπ bila cura od velike pameti i ikakva ukusa, ali je ovaj put baπ pretjerala. Suknja od teksasa je Ëak izgledala dobro iako izrez na lijevoj strani moæda jeste bio prevelik, ali su zato crne najlon-Ëarape i bijele Ëizme sa visokom petom Ëinile kombinaciju uæasa. Zlatan nije znao kako da je pita uz Ëiju pomoÊ je ugurala sise u usku, poluprovidnu koπulju i grudnjak Ëiji su joj se dijelovi vidno urezivali u koæu. Nakon πto se pokazala, odmah je i objasnila πta je tajna naroËitog izgleda. 24

Prvi dan

∑ Ja sam, ovaj, gazda, htjela pitat, pa eto... ∑ zamuckivala je klateÊi se na πtiklama. ∑ Reci ∑ Zlatan se trudio da zvuËi ozbiljno. ∑ Pa, eto, ako bi firma, ovaj, vi, znate, mogli da ja dobijem kredit. Nije puno, pokrivamo kuÊu, pa da se ima. ∑ NapraviÊemo neπto ∑ svodio je Zlatan razgovor. ∑ Ama ∑ cura se nije predavala ∑ al da nije rata velka, da ne radim samo za kredit... ∑ Pa kako, majke ti, misliπ da se kredit vraÊa? ∑ VratiÊu ja, nije to, samo... ∑ ©ta samo? ∑ Pa, eto, na duæe. ∑ Jel godina puno? ∑ Ja misla tri. ∑ E, jebi ga... ∑ Al mogu ja... ∑ ©ta? ∑ Pa kad vi hoÊete... ∑ ©ta, bona? ∑ Pa, ne znam kako da kaæem... Eto, moæete me, napri mjer, ma, eto, malo, ma znate ko sa Selmom i tako. ∑ Naprimjer!? ∑ Naprimjer. Zlatan je podigao telefonsku sluπalicu i poËeo nasumice pritiskati brojeve. Sekretarica je dobro shvatila da treba izaÊi i s crvenim flekama na obrazima napustila kancelariju. »im su se vrata zatvorila, vlasnik i direktor kompanije Gold je zavrtio glavom, trudeÊi se da se ne smije glasno.

25

[



]

VeÊ oko podneva je sisata investitorka u graevinske radove dobila novac i umalo zaplakala kada joj je πef rekao kako Êe vratiti za Ëetiri godine. Zlatanu su, a da nije mrdnuo prstom, za jedno prijepodne stigli svi duænici i donijeli taman koliko je trebalo sekretarici za krov, njemu za podebljanje raËuna i krstarenje s porodicom Ëim poËne ljeto. Od podneva pa sve do pet Zlatan BaπiÊ nije radio niπta. Za njega su radili drugi. RuËao je oko dva, u tri rekao da ga niko ne uznemirava, zakljuËao ured, zavalio se u fotelju, noge podigao na sto i zaspao. Sanjao je kako neπto traæi, ali nikako nije znao ni πta ni gdje. Da se zbilja radi o posebno dobrom danu, potvrdilo se kada je stigao kuÊi. U hodniku ga je doËekala Adela, dvanaestogodiπnjakinja Ëije su ga oËi, jedine na svijetu, uvijek i stalno gledale onako kako se gleda neko ko se beskrajno voli. ∑ Tajice mooojjj ∑ vikala je dok ga je grlila. VeÊ je bila velika, ali ju je Zlatan uvijek kada bi ga doËekivala uzimao u naruËje, podizao i ljubio u desni obraz, miriπuÊi joj kosu. ∑ Jel to moj Bambi sam? ∑ pitao ju je mazno, kao da je i sam podjetinjio. ∑ Pa πta, ne bojim se ja bit sama!? ∑ Znam, sreÊo, samo pitam gdje su Selma i Adi. ∑ Mama je otiπla kozmetiËarki, a brat je kod nane Munire, pa Êe ga mama pokupit kad poe kuÊi. Od πest i deset, koliko je bilo kada je stigao, pa sve do devet, kada su se vratili Adi i Selma, Zlatan i Adela su uæivali. Ona mu je recitovala pjesmicu nauËenu za sutraπnji Ëas bosanskog jezika,

26

Prvi dan

zajedno su odgledali njene omiljene emisije, igrali »ovjeËe, ne ljuti se i u tajnosti dogovorili da kupe malog cuku. ∑ Foker πpanijela ∑ euforiËno je objaπnjavala Adela. ∑ Nije, sreÊo, foker nego koker ∑ ispravio ju je otac. ∑ A ja Êu mu dati ime. Moæe li, tajo? ∑ Pa ko bi drugi. NeÊe... ∑ Floki. Jelde da je to super? ∑ Ma, ti si moje super dijete. Po Adijevom osmijehu s kojim se ukazao na vratima dnevne sobe, Zlatan je znao da tog dana nije bio u πkoli i da je, sigurno, nani odnio staru aËku knjiæicu i na petice iz Ëetvrtog razreda starici izbio neπto para. Mogao je Zlatan BaπiÊ birati: da pita Adija je li bio u πkoli, da mu ovaj kaæe da nije, pa da onda izgubi æivce i drekne pokuπavajuÊi ga pitati πta Êe ako propadne u osmom, oËekujuÊi da se Selma ukljuËi, i onda bi dobar dan zavrπio groznom noÊi. I izabrao je. Pitao je ko hoÊe tople sendviËe, i Ëim su mu odgovorili, krenuo da napravi Ëetiri. Mljackali su u dnevnoj sobi, gledali TV i izgledali kao enciklopedijski primjer sretne porodice. Kada je poËeo treÊi dnevnik, djeca su se rasporedila po sobama, a Zlatan i Selma popili po viski nakon πto su ugasili svjetlo i ostali obasjani samo plaviËastom svjetloπÊu s ekrana. Selma je zijevnula, protegla se pa podigla noge na kauË. Gledala je u ekran skreËuÊi svako malo pogled na Zlatana. ∑ Ja bi legla ∑ rekla je. ∑ Rano je, evo pet do jedanest. ∑ Pa ne moramo spavat. ∑ Ja, moæemo Ëitat. ∑ Ne valja naveËe Ëitat. 27

[



]

Zlatan se digao iz fotelje i njegova je erekcija potvrdila Selmi da se razumiju. ∑ Jel braËni seks duænost il obaveza? ∑ pitao je Zlatan prilazeÊi kauËu sa kojeg je Selma u poluleæeÊem poloæaju Ëinila sve da joj pogled ne ide na muæevljeve prepone. ∑ Jebe mi se, πta god da je ∑ odgovorila je pruæajuÊi ruku Zlatanu. ∑ To se vidi ∑ kazao je podiæuÊi je. Selmino znanje u krevetu bilo je ravno njenoj zainteresiranosti za seks. Sedmicama joj ne bi padalo na pamet niπta viπe od automatskog napuÊivanja usana kada Zlatan krene da je poljubi. Kada bi nakon takvih perioda osjetila malo strasti, uzbudila bi se brzo i ne bi imala vremena za duge predigre ili eksperimentiranje. Otvorila bi se Zlatanu i primila ga drhteÊi cijelim tijelom. Za pola sata ona je svrπila dva puta, suspreæuÊi glas da je djeca ne Ëuju, on jednom, uz mumljanje.

Viski ga je grijao, ali nedovoljno, i Zlatan BaπiÊ je osjetio kako mu se hladnoÊa penje od stopala. Sjedio je u svilenim boksericama na koænoj fotelji i zavrπavao cigaretu. Mogao bi zapaliti joπ jednu ∑ imao je u Ëaπi piÊa taman za joπ nekoliko dimova ∑ ali je to znaËilo da treba ustati i otiÊi po novu kutiju u kuhinju, ne bi bilo loπe i da nae kakvu majicu i papuËe. Zlatan BaπiÊ je taËno u ponoÊ izvukao posljednji dim iz Marlbora i otiπao u spavaÊu sobu. Selma je veÊ spavala, pokrivena do grla. Zlatan se polako uvukao u krevet i prislonio se uz njeno toplo, golo tijelo. ∑ Joj, πto si hladan ∑ promrmljala je probuena dodirom. 28

Prvi dan

∑ Zato si ti vruÊa ∑ πapnuo je dok je dlanom milovao Selminu sisu. ∑ Spavaj, jebo te ∑ odvratila ga je od svakog pokuπaja da proba joπ jednom. Zlatan je poljubio æenino rame, zatvorio oËi i zaspao prije nego mu se kita spustila i prestala bosti Selminu guzu.

29

DAN DRUGI

Kad god je bio nervozan, Zlatan BaπiÊ se znojio pod pazuhom. Nivo nervoze poveÊavao je nivo rada njegovih ælijezda: u najboljem sluËaju, samo bi osjetio da mu je dio rukava mokar, u najgorem ∑ iz pazuha bi mu bukvalno kapalo. U kalendaru koji je vodio za sebe postojali su normalni radni dani i dani u kojima se sve dogaa samo da bi njemu treperili æivci. Vlastito raËunanje vremena joπ nije usavrπio da bi takvim danima mogao dati mjesto u sedmici, no zato su imali ime: Adi, Selma, Munira, carina, finansijska... Ponekad bi se dva-tri dana spajala u jedan i tada bi Zlatan pod pazuhom osjetio vodopad. U jednom od takvih dana nadogradio je, kako je mislio, Marxa, Engelsa i Lenjina: i za

31

[



]

Zlatana je porodica bila osnovna Êelija druπtva, s tim πto je on u njoj vidio i tamnicu duπe. ∑ Da se nisam oæenio, da nemam porodicu, ili da ih barem, osim Adele, sve mogu nabit nogom, sada bih... A jebem li ga, kakve sam sreÊe, sigurno bi me neπto zapalo da mi zakomplikuje æivot ∑ Zlatan joπ nije doπao do faze da razgovara sam sa sobom naglas, ali se zato znao u sebi sit ispriËati. Jutro je proveo sa πefom carine koji mu je lijepo objasnio da mu sin studira u BeËu i da to baπ nije jeftino, pa da Zlatan, eto, nekako, malo poveÊa cifru... ∑ Mater mu jebem, toliko mi para ode na mito da dolazim na isto kao da poslujem Ëisto ∑ objaπnjavao je Zlatan sam sebi i znao je da laæe. Da posluje Ëisto, da ne prodaje naftu koju pri uvozu prikazu je kao loæ-ulje, da prijavi svaku cisternu benzina, da radnike ne dræi na crno i da svaki mjesec nema kovertu za inspektore finansijske policije, πefa carine i gradonaËelnika, ne samo da ne bi poslovao pozitivno nego ne bi poslovao nikako. Bio bi u zatvoru. ∑ O, jebem ti znoj i majku, ko da oluke imam pod rukama ∑ obratio se Zlatan Zlatanu. Dan zbilja jeste bio paklen: ustao je rano, nadajuÊi se da Êe izaÊi iz kuÊe prije nego se bilo ko probudi. Æelio je samo popiti kafu u miru, obuÊi se, spremiti pare za carinika, smisliti kako da poveÊa broj kamiona u noÊnim turama a ne doplaÊuje mitomanima, kako je zvao one πto ih je isplaÊivao da ponekad æmire na poslu i uvijek πute. Ali nije iπlo. Selma, koja je inaËe oboæavala spavati dok joj miπiÊi ne atrofiraju, ustala je odmah za njim i, dok se brijao, izabrala mu koπulju za taj dan. Njoj najdraæu, njemu najneudobniju: da ga je neko pitao da objasni 32

Drugi dan

od Ëega je, rekao bi da je od aluminijske folije. Selmi se, opet, naroËito sviala, i bila jako vaæna: ona ju je odabrala i kupila muæu za godiπnjicu braka. Zlatan se bez rijeËi obukao. Znao je da nema svrhe objaπnjavati da se puno znoji, da se u Selminoj koπulji znoji joπ viπe, da ga kruta kragna æulja i da, generalno, mrzi bijele koπulje. Od nekog je Ëuo da nesreÊa uvijek dolazi utroje i sad je samo Ëekao πta je sljedeÊe. ∑ Trebo bi mi neπto obaviti danas ∑ rekla je Selma. ∑ ©ta? ∑ upitao ju je ne uspjevπi sakriti iznerviranost. ∑ E, kad me tako pitaπ ∑ niπta! ∑ prosiktala je pokazavπi da je spremna za svau. ∑ Dobro ∑ odbrusio je Zlatan. Selma je πutjela Ëitavih dvadeset sekundi. ∑ Znaπ, ovo πto je Adi bio bolestan... ∑ nastavila je. ∑ Znam, on je hroniËno bolestan ∑ odgovarao je Zlatan mehaniËki. ∑ Pa i jeste ∑ zabrinutim glasom mu je uzvratila supruga. ∑ Aha, boli ga kurac povazdan ∑ Zlatan se nije uspio suzdræati. ∑ Kako moæeπ... ∑ Selma je veÊ stigla na ivicu histerije. ∑ Dobro, πta je? ∑ sada je Zlatan smirivao i sebe i situaciju. ∑ Pa, eto, treba opravdanje za πkolu ∑ kazala je Selma. ∑ I kakve to veze ima sa mnom? ∑ u Zlatanu je opet bujala nervoza. ∑ S tobom nikakve. Ti samo nai opravdanje i gotovo ∑ objasnila je Selma hladno.

33

[



]

Zlatan je otpio gutljaj kafe i ugasio cigaru kao da pokuπava probiti pepeljaru. Ustao je, pogledao u plafon, udahnuo barem polovinu kiseonika kojeg je zapremala dnevna soba i upitao: ∑ Za kolko dana? ∑ Ama, uzmi blanko, pa Êemo popunit ∑ odgovorila je Selma. ∑ Kaæe se bjanko ∑ ispravio ju je. ∑ Uf, ko da je vaæno ∑ odbrusila je Selma pokazujuÊi kako je spremna na æestoku svau nakon πto su nekoliko dana æivjeli u za njih neprirodnim, dakle idiliËnim, odnosima.

*** ∑ OK, let’s go. Up and down, up, down ∑ komandirala je Cindy Crawford sa kasete za vjeæbe aerobika. Svakog jutra, prije kafe, tuπa i doruËka, apotekarka Meliha AliÊ je palila video i TV, stavljala kasetu i vjeæbala. Od silnog koriπtenja traka se veÊ toliko izlizala da je sve bilo pomalo ljubiËasto: i Cindy i kostim na njenom savrπenom tijelu i drugi plan kadra. Melihi to, meutim, nije smetalo u odræavanju kondicije. Napunila je Ëetrdesetu, izgledala je barem deset godina mlae i nije imala namjeru stariti. Uostalom, bila je neudata, zaposlena, æivjela u stanu kojeg je namjestila po feng shui metodama i smatrala je nenormalnim dopustiti tijelu da pokaæe ijedan znak proteklih godina. U skakutanju ju je prekinula zvonjava telefona. ∑ Zvoni, vala, do Nove godine ∑ rekla je i nastavila vjeæbati. Telefon nije prestajao. Skoncentrirala se da nekoga ne poπalje u pizdu materinu i podigla sluπalicu. 34

Drugi dan

∑ Bambi, jesam li te probudio? ∑ Ëula je iz sluπalice. Za skoro dvadeset godina, otkako su prekinuli, sve se promijenilo osim nadimka kojim ju je Zlatan zvao. I njemu i njoj bio je to jedini znak da su se nekada voljeli tako i toliko da je bilo nemoguÊe zamisliti Zlatana bez Melihe i Melihu bez Zlatana. ∑ I da sam spavala, sad je gotovo ∑ odgovorila je. ∑ Izvini, molim te ∑ pravdao se Zlatan. ∑ Ma niπta, kaæi ∑ Meliha nije bila nimalo ljuta. ∑ Radiπ li prvu? ∑ pitao je. ∑ Jel tebi dobro? Pa da radim, ne bi me dobio na kuÊni telefon ∑ odgovorila je uz osmijeh. ∑ Bi li, majke ti, mogla oko jedanest doÊi do mene u kancelariju? ∑ snishodljivo je pitao Zlatan. ∑ Moram pogledati rokovnik ∑ Melihi je glas podrhtavao od priguπenog smijeha. ∑ Hajde ∑ rekao je Zlatan najnormalnije. ∑ Ti si zaglupio od benzinskih isparavanja ∑ sada je veÊ bila iznenaena. ∑ Vidimo se, Bambi ∑ pozdravio ju je. Zlatan je nikada nije zvao bez razloga i nikada se nisu vidjeli ∑ onako, da priËaju bezveze. Oboje su znali da bi ih sekunda neobaveznosti odvela tamo gdje su jednom stali i da bi onda Zlatan morao objasniti πta se, zapravo, dogodilo. A Meliha se bojala samo toga: objaπnjenja koje bi bilo toliko banalno da bi se poslije osjeÊala ∑ posrano. Iako je pamtila svaki detalj, nerazumijevanje joj je bilo odbrambeni mehanizam. Upoznali su se u srednjoj πkoli, prvog dana nastave. Poljubili zadnjeg dana prvog razreda. I viπe se nisu razdvajali. Znali su da Êe Meliha nakon srednje u Sarajevo, 35

[



]

na fakultet, a Zlatan na pumpu na kojoj je njegov otac radio kao poslovoa. Zlatan ju je, kada je doπlo vrijeme, vozio na prijemni i s prijemnog, koji nije poloæila; ubijedio je svog oca da preko direktorove æene nau vezu na Farmaceutskom fakultetu, pomogao joj da se spremi, odveo u Studentski dom i svakog petka iπao po nju i vraÊao je kuÊi. Pred kraj druge godine studija, odvezao ju je u Sarajevo, unio joj torbu opranih stvari u sobu, vratio se po paket hrane πto joj ga je mati spremila i... »ekala je petnaest minuta, siπla do recepcije, naπla svoju kutiju s hranom i u njoj pismo. Prve dvije godine je u Sarajevu uËila i brojala dane do Zlatanovog dolaska. Naredne dvije je uËila i sve rjee iπla kuÊi. Sviao joj se grad u kojem je niko nije znao, u kojem nisu postojale samo dvije kafane i jedno kino, u kojem je abortirala sedam dana nakon Ëitanja pisma a da to niko ne zna niti ga zanima. Na kraju je dobila diplomu i odbijenicu za posao i morala je spakovati knjige, sarajevsku garderobu, slike s derneka, Zlatanovo pismo i vratiti se. I taman kad je sve sloæila i sjela da joπ jednom pregleda zidove studentske sobe, Zlatan je uπao, uzeo njene dvije torbe i otiπao. Za dvije minute je sjedila u istom onom autu u kojem je doπla na fakultet i Ëula: ∑ Bambi, jesil sve ponijela? ∑ Valjda ∑ odgovorila je. Narednih osamnaest godina sve je funkcioniralo baπ tako: Zlatan je uvijek bio tu kad joj je trebalo a da mu nikada nije morala reÊi. On je nju zvao u pomoÊ kad baπ nije bilo drugog rjeπenja: kad je Selma rekla da je il’ æeni il’ da je pusti na miru; kad je Adi dobio prvu temperaturu u sedmom mjesecu æivota i kada mu je u Ëetiri ujutro trebalo donijeti lijekove; kad je Zlatanu 36

Drugi dan

u ratu trebalo zavoja; kad su doktori rekli da Adela ima gripu, a imala je zapaljenje pluÊa...

*** Kada se crni grand cherokee parkirao ispred najveÊe pumpe i poslovne zgrade kompanije Gold, Zlatan je ispod ruku imao fleke od znoja duge barem deset centimetara. I nije se prestajao znojiti. Kasnio je na sastanak s Melihom, a znao je da ona baπ to najviπe mrzi. Kao πto je on mrzio njeno parkiranje: vozila je crveni yugo, a zauzimala mjesta kao cisterna. ∑ Jel me neko traæio? ∑ upitao je Zlatan radnika u æutom kombinezonu, prekinuvπi ga u buljenju u prazno. ∑ O, πefe... ∑ odgovorio je ovaj. ∑ Traæio me O? ∑ Zlatanu je trebao neko za praænjenje i izgleda da ga je naπao. ∑ Nije, nije. Nije niko, samo Meliha apotekarka ∑ mucao je radnik. ∑ Jel ono njen auto? ∑ pitao je Zlatan znajuÊi odgovor. Tamnokosi mladiÊ, preplanuo od rada na otvorenom, u æutom je odijelu izgledao kao palidrvce kojem se vrh miËe naprijednazad. ∑ Onda ga natankaj ∑ naredio je oznojeni biznismen. ∑ Al... nije ostavila kljuË ∑ odgovorio je njegov uposlenik. ∑ U jebo mater, pa nije πatl, yugo je. Moæete ga na rukama donijeti. Hajde, nemoj da ponavljam ∑ zagalamio je Zlatan. Melihi ovoga puta nimalo nije smetalo Zlatanovo kaπnjenje. Nakon cjelojutarnjeg stizanja Cindy Crawford, pretjerano obilnog 37

[



]

doruËka i kratke ali neudobne voænje u raspadajuÊem autu, sasvim joj je godilo odmaranje u koænoj fotelji. Zlatanova kancelarija je, na prvi pogled, bila jedno od najneukusnije namjeπtenih mjesta u jugoistoËnoj Evropi. Na drugi, vjerovatno i najneukusnije. Foteljama bordo boje nikako nije odgovarao bijeli sto, bijelom stolu je smetala antikna komoda, svemu tome lampa Ëiji je dizajner ili obnevidio u procesu rada ili na kraju zavrπio na psihijatriji. Ovo je sigurno Selmica birala, mislila je Meliha kada je Zlatan uπao. ∑ Izvini, Bambi, molim te, imo sam neki sastanak, hoÊeπ neπto piti? ∑ izgovorio je rafalno. Meliha ga je gledala i osjetila neπto Ëudno. Da je imala hrabrosti, vjerovatno bi primijetila da u Ëetrdesetoj izgleda bolje nego ikada: ni grama sala, malo sijedih sa strana, neznatne bore oko usta, preplanula koæa... I koπulja koja nije imala okovratnik, nego oklop do uπiju. ∑ Dobro, ne drami, πta je bilo? ∑ smireno mu je odgovorila. ∑ Ma, ne znam, Adi... ∑ poËeo je Zlatan. ∑ Bolestan? ∑ pitala je Meliha zabrinutim glasom. ∑ Vazda ∑ odrjeπito je odgovorio Zlatan. ∑ ©ta mu je? ∑ joπ zabrinutije je pitala Meliha. ∑ Niπta. Idiot. NeÊe u πkolu, ima neopravdanih ko u priËi. Proπli put ga je vadio moj πura, al neÊe viπe. Kaæe, ima i on obraza... ∑ Zlatan je odgovarao bez daha. ∑ A Adela? ∑ upitala je apotekarka. ∑ Lutka. Jebo mater, ko da nisu brat i sestra. Nema prohtjeva, uËi, sluπa, radi po kuÊi, vazda smijeh od uha do uha... ∑ Zlatan nije mijenjao ton, ali mu se s lica mogla Ëitati njeænost.

38

Drugi dan

∑ Dobro, πta ja mogu pomoÊi? ∑ Meliha nije Ëekala da je zamoli. ∑ Pa, oko opravdanja? ∑ snebivao se Zlatan. ∑ Majke ti, πta je tebi? Ja sam farmaceut, apotekarka, kontaπ? Izdajem andole, prodajem C-vitamin, objaπnjavam da se vaginalete ne gutaju, prevodim sa seljaËkog: znaπ ono, plikovit u pikovit i to... ∑ Hajde, molim te. Napiπi neπto na latinskom, udari peËat dva puta da se razmaæe, potpiπi se i super. ∑ Ama, na πta? ∑ Na papir, jebo ga ti, neÊeπ na... ∑ Na njega neÊu sigurno. A πto ne naeπ kakvog doktora? Daj mu benzina dæaba. ∑ Probo. Al konj ima toliko neopravdanih da me Saudijska Arabija ne moæe pokriti. ∑ Dobro, dobro, zavrπiÊemo. ∑ Ma, ti si moje... Zlatan je uπutio sekundu prekasno. Kako je rekao “mo”, znao je da se zajebo. Meliha je samo zaæmirila, udahnula tako kao da ju je neπto æignulo, malo zadræala dah i brzo ustala. ∑ Jel kasno za dva-tri dana? ∑ pitala je izlazeÊi tek da neπto kaæe. ∑ Nije, kakvi ∑ Ëula je iza sebe i Ëinilo joj se da Êe joj, ako Zlatan joπ kaæe i “Bambi”, neπto puknuti u pluÊima. Kad je konaËno sjela u yugo, pogledala se u retrovizor i potpuno staloæeno upitala: ∑ Majke ti, koji je tebi kurac? Zlatan je u meuvremenu pokuπavao dobiti Selmu i javiti joj da je sve sreeno, ali je linija bila zauzeta. Odustao je od javljanja, 39

[



]

ustao, skinuo koπulju, iz ladice izvadio majicu, presvukao se, zapalio cigaru, otpuhnuo dim, i izgovorio naglas, zaËudivπi sam sebe: ∑ E jebi ga. Imao je, nije da nije, Zlatan BaπiÊ, vlasnik kompanije Gold, muæ Selme i otac Adija i Adele, taktiku za napad proπlosti na emocije. Razradio ju je davno, kasnije je samo doraivao: ∑ Nikad se ne æeni æena koju oboæavaπ, veÊ ona koju voliπ. Voljenje je stanje koje te proe, ali ti stvori obavezu da tom nekome daπ sigurnost, pa onda radiπ, stvaraπ, paziπ... Kad se svaaπ, ne boli previπe; kad se miriπ, dobro doe. Kroz imetak se onda veæete tako da vas niπta ne rastavi, jer je previπe interesa s obje strane. A kad nekoga oboæavaπ, onda ti je ta osoba cijeli svijet. Ne radiπ dovoljno da ne bi bio puno van tog svijeta, ne stvaraπ jer si u takvom stanju da ti nikada nije loπe... Eno ih, svi πto se oboæavaju nemaju dinara. Selma i ja sad moæemo u penziju a da bude dobro i nama i djeci... Ovaj put, meutim, nije iπlo. Samo mu je kroz glavu proπla slika kako sa Adijem, Adelom i Melihom negdje πeta. Malo su ga pecnule oËi i vratile u stvarnost: u kancelariju direktora kompanije Gold, pod Ëijim prozorima se sipa benzin i u kojoj je najËeπÊi zvuk πtektanje motora i πkripa koËnica.

*** ∑ KoËi, jebo te...! ∑ skoro da je vrisnuo Garo. ∑ KoËim, jebo te!!! ∑ uzvratio je Æuti koji je svu teæinu prebacio u stopalo, pritiπÊuÊi koËnicu golfa bijele boje. 40

Drugi dan

U trenutku mu se uËinilo da Êe nogom probiti pod automobila. Od straha su mu se oËi raπirile, napele æile i na vratu i na Ëelu, a zglobovi na rukama pobijelili od siline stiska volana. Garo je progutao pljuvaËku, zatvorio oËi i s obje noge pritisnuo pod tako jako da ga je uhvatio grË. Æuti i Garo su koËili tek nekoliko sekundi, ali im se svaka Ëinila duga ko godina. Nije ih niti jednog momenta bilo strah da Êe u sudaru razbiti golf, da Êe, poπto nisu bili vezani, udare li pri brzini od osamdeset na sat, sigurno najebati, da Êe crvenog yuga, koji se stvorio niotkuda, nabiti tako da Êe mu spojiti lijeva vrata s desnim, niti ih je bilo briga πta Êe ostati od vozaËa. A da jeste, shvatili bi, bez puno razmiπljanja, da bi od vozaËa ostala ∑ uspomena. Æuti i Garo su znali da Êe, ako golf ne stane, zavrπiti prvo u bolnici i da Êe, u najboljem sluËaju, voziti autiÊ iz kinder-jajeta ako ga neko dijete zaboravi u bolnici poslije posjete nekome s kim Êe dijeliti sobu. I sve tako dok ne ozdrave da mogu preÊi u zatvor. Brinulo ih je, meutim, neπto drugo: sa slupanim autom, saπivenih glava, puni modrica i sa nogama u gipsu, oni ne bi mogli izvesti ni piπanje, a kamoli akciju koja Êe ih odvesti u povijest i Ëarobni svijet bogatih i bezbriænih. ∑ O, jebo te... ∑ izgovorili su uglas nakon πto je golf nekako stao, a crveni yugo produæio cestom kao da se niπta nije dogodilo. ∑ Stade golf ∑ konstatovao je Garo. ∑ Stade ∑ potvrdio je Æuti. ∑ Ma, ja, kad ©vabo napravi, nema tu... ∑ nastavio je Garo. ∑ Nema.

41

[



]

*** I kada nije bila potresena, Meliha je vozila, blago reËeno, neoprezno. Po njenom tumaËenju saobraÊajnih pravila, pravo prvenstva na svakoj raskrsnici imala je ona. Kada je skretala, uglavnom je zaboravljala dati znak, a ako bi se i sjetila da upali æmigavac, sigurno bi zaboravljala da ga ugasi, pa je malo æuto svjetlo treptalo sve dok auto ne bi stalo. Za one πto su je znali i πto su iz nuæde pristajali da se s njom voze, Ëinjenica da Meliha ima regularnu vozaËku dozvolu bila je nevjerovatnija od pojave krokodila u okolini Tuzle. Kada se neke godine krokodil stvarno pojavio u Æivinicama kod Tuzle, Melihin otac je samo rekao: ∑ Kad ti imaπ vozaËku, neka, vala, i krokodila. A kada se ispostavilo da je krokodil pobjegao iz nekakvog cirkusa πto je tumarao Bosnom, stari je joπ dodao: ∑ Eto, sve ima nekog smisla, samo tvoja vozaËka nema. I izazvao Melihinu reakciju zbog koje nisu govorili dva dana. ∑ Pa hajde pjeπke na dijalizu, jebem te stara ∑ odbrusila mu je. Progovorili su kada je morao do bolnice da mu maπina obavi ono πto bubrezi viπe nisu mogli. Meliha AliÊ je u Zlatanovoj kancelariji doæivjela neπto πto joj se nije dogodilo godinama. Teπko da se mogla i sjetiti kada je zadnji put osjetila da u stomaku ima kocku leda i da je prsa bole kao da neko stoji na njima. Tijelo ju je boljelo, i to nije bio bol rjeπiv tabletom: Meliha AliÊ, diplomantkinja sarajevskog Farmaceutskog fakulteta, znala je da za taj bol medicina nema rjeπenje.

42

Drugi dan

Kada je, okrenuvπi kljuË u bravi, shvatila da joj je rezervoar napunjen i da ju je Zlatan, zapravo, podmitio ne znajuÊi ishod razgovora, umjesto uvrede obuzela ju je neka Ëudna sreÊa. U Ëetrdesetogodiπnjoj æeni se opet javio onaj osjeÊaj πto sve stvari prikazuje drugaËijim, pa i ono πto izgleda poniæavajuÊe izmami osmijeh. Nakon dvadeset godina, jedna reËenica neizgovorena do kraja probudila je sve πto je osjeÊala prije nego je naπla paket na recepciji studentskog doma. Ako je veÊ i bila ponovo zaljubljena, Meliha nije bila blesava. Uæasno ju je nerviralo vlastito stanje, pa je, bræe i gore nego obiËno, pritisnula gas i izletjela s parkinga kompanije Gold. Potresena razgovorom sa Zlatanom, Ëiji je kraj svojom teæinom skoro izbrisao osamnaest godina prijateljstva, nije ni pomislila da prije izlaska na put provjeri da li se, moæda, joπ neko sjetio voziti istim putem tog dana. Tek kad je bila na cesti, okreËuÊi se kao da zaobilazi mjesto pada meteora, krajem oka je primijetila golf bijele boje. ∑ Nek koËi, ko ga jebe ∑ rekla je sama sebi.

*** ∑ ©ta ako nam se ovo dogodi dok budemo radili? ∑ upitao je Garo nakon πto su i on i Æuti pohvalili njemaËku autoindustriju. ∑ Ko ne riskira, ne profitira. Gari nije preostalo niπta drugo nego da mu vjeruje. Od izlaska iz zatvora do jedva izbjegnutog sudara, dakle punih dvadeset i πest sati, Æuti je, uglavnom, vladao situacijom. »im su otiπli od “Mede”, 43

[



]

odvezli su se do motela “Fenix”, Æuti je iznajmio dvokrevetnu sobu i platio dva noÊenja unaprijed. Bilo je tek dva poslije podne, a Garo je, πto od piva, πto od napornog razgovora, bio umoran kao maratonac. Uπao je, piπao, skinuo cipele i legao. Probudio se oko pet i na susjednom krevetu, umjesto Æutog, naπao nove farmerke, jaknu, crnu majicu i kutiju s patikama. Presvukao se i izaπao iz sobe. ∑ Ma tako, brate, neÊeπ mi na poso obuËen ko magarac ∑ dreknuo je Æuti iz motelskog bara. Garo za svojih dvadeset i sedam godina nikada nije Ëuo da se magarci oblaËe, ali je znao da je nova garderoba puno ljepπa od one u kojoj je uhapπen i puπten iz zatvora. Dok mu je partner spavao, Edvin MujagiÊ se bezuspjeπno udvarao prvo recepcionerki, pa konobarici i na kraju ËistaËici. Radi boljeg dojma, umjesto piva pio je viski, traæeÊi svaki put i tri kocke leda, iako nije imao pojma zaπto. I nije ni primijetio kako mu je Êelavi πanker veÊ nakon treÊeg piÊa poËeo umjesto viskija sipati πtok, zaraujuÊi na svakoj narudæbi neiskusnog πarmera sa nepostojeÊim stilom. Viπesatno putovanje od piva do πtoka za rezultat je imalo Æutog sa zadebljanim jezikom, krvavim oËima i manjkom koordinacije pokreta. Nakon πto je s Garom veËerao, Æuti je uspio nekako reÊi da bi trebali leÊi jer ujutro imaju posla. Povratio je pred vratima sobe, pa onda i u WC-u. Prije nego Êe zaspati, nazvao je recepciju i naruËio buenje za, kako je Ëvrsto vjerovao, sedam sati ujutru. ∑ M...vas u...jtro. Fala, lutko ∑ promrmljao je u sluπalicu baleÊi je. Garo je pokrio druga i pustio da ga uspava emisija o majmunima i njihovoj specifiËnoj vezanosti. Zadnje πto je vidio prije nego 44

Drugi dan

je zatvorio oËi bili su majmun i majmunica u kroπnji drveta. U san ga je ispratio duboki spikerski glas: ∑ Ovaj par je zajedno veÊ petnaest godina. Probudili su se istovremeno. Æuti je, samo πto je otvorio oËi, upitao: ∑ Imal sedam? ∑ Nema, ima deset ∑ bio je odgovor. ∑ U, jebo te! ∑ rekao je Æuti prije nego je skoËio iz kreveta i osjetio kako ga boli svaki milimetar tijela od peta do glave, i kako mu u lobanji kuca kao da mu je, dok je spavao, ugraen sat. Od naglog dizanja mu se vrtilo, a æeludac kao da je krenuo prema ædrijelu. Udahnuo je duboko i iskreno priznao: ∑ Mahmuran sam ko Ëep. ∑ Pa, lezi ∑ prijateljski ga je savjetovao Garo. ∑ Kako leÊ, moramo u izvianje ∑ savjesno je procvilio Æuti. Vjerovanje u poslovicu da se klin klinom izbija razvelo je viπe brakova nego ijedan sudija za porodiËno pravo, skraÊu juÊi istovremeno period tranzicije od pijanca do alkoholiËara. Æuti, meutim, nije imao izbora: da bi mogao funkcionirati, morao se popraviti. DoruËkovao je dva hladna piva i pet cigara i osjeÊao se bolje. Od Gare se svakako nije mogao razvesti, a bez alkohola je mogao onoliko koliko ga je volio.

*** Stariji mjeπtani su ga zvali, jednostavno, Vidikovac. Mlai bi, dok ne dou u one godine πto nalaæu ozbiljnost u svemu, pa i u jeziku, to brdo zvali Sisa. Zaista, ta je uzvisina imala oblik lijepe, 45

[



]

kruπkolike sise. I da je, umjesto Gulivera, kakva lijepa æena zavrπila meu patuljcima, oni bi s njenog stomaka vidjeli ono πto su prepoznala djeca koja su imala svoje ime za Vidikovac. Na vrhu Vidikovca je, umjesto bradavice, bila zaravan s koje je πtrËio bijeli golf dvojka. Æuti i Garo su, sjedeÊi na haubi, s lijeve strane vidjeli uzvisinu na kojoj je najprimjetnija bila velika bijela kuÊa okruæena manjim i ruænijim, crvenkastim od cigle koja Ëeka na fasadu. Vijugavi put je vodio do gradiÊa u koji se ulazilo krivinom u obliku slova S. ∑ Gdje su djeca? ∑ pitao je Garo prelazeÊi pogledom kuÊe oko bijele trospratnice Zlatana BaπiÊa. ∑ U piËki materinoj. Gdje imaju bit u ova doba nego u πkoli... Eno, spuπtaju se onim putem, mi ih kupimo na krivini, nema nas ko vidjeti ni iz kuÊa ni iz grada, i palimo ∑ odgovorio je Æuti i naredio pokret. ∑ Hajmo se provest, da vidimo put. Prije nego Êe uÊi u auto, Æuti je otvorio gepek i Gari pokazao pet parova razliËitih registarskih tablica. ∑ Ja, i? ∑ pitao je Garo ne shvatajuÊi svrhu. ∑ »uj i?! Valja nam se kretati dok ne dobijemo pare. Fino svako jutro stavimo druge table i niko nas ne moæe skontat. I da πta bude, nek danas zapiπu jedne, mi sutra imamo druge. Nego, imam joπ neπto u autu. ValjaÊe nam ∑ objasnio je Æuti. Kad su sjeli, Æuti je otvorio ladicu i Garo je ugledao dva piπtolja. Bivπi vojnik i dvostruki zatvorenik je malo stvari mrzio kao oruæje. Dok je gledao u ukrπtene cijevi, doπlo mu je da od svega odustane, a onda je Æuti gurnuo ruku i ispod piπtolja izvukao dvije sjajne znaËke sa znakom policije. Garo je samo raπirio oËi. OËajniËki je æelio da neπto pita.

46

Drugi dan

∑ ©ta si ublijedio, jebo te. Jesmol se dogovorili da Êemo reÊi djeci da je u πkoli bilo ubistvo, da smo iz policije i da Êemo ih prevesti? Imal igdje policija bez znaËki i piπtolja? Nema ∑ samouvjereno je kazao Æuti. Gari je laknulo. Otpuhnuo je, zatvorio ladicu i promrmljao: ∑ Dobro, hajmo. Krivina u obliku slova S je imala proπirenje kao stvoreno za Ëekanje. Æuti i Garo su probali izvoæenje i nastavili. Prednost malih gradova je πto je u njima sve blizu, i πto je nemoguÊe zalutati. Istina, mala udaljenost ostavlja ogromne moguÊnosti za zavirivanje u tue æivote, praÊenje bilo koga i πpijuniranje radi traËa kao druπtvene igre. Bijeli golf star deset godina se savrπeno uklapao u okolinu: polovna je bila veÊina auta u gradu u kojem su se besposleni zabavljali tako πto su ih ili vozili ili prali. Æuti i Garo su proπli pored πkolskog dvoriπta punog djece sa sendviËima u rukama. ∑ Eno male ∑ kazao je Æuti usporavajuÊi. ∑ Gdje joj je brat? ∑ pitao je Garo. ∑ Otkud znam. Garant puπi u WC-u ∑ odgovorio mu je Æuti. Adi, πto ni Garo ni Æuti nisu znali, nije puπio, ali je oboæavao play station. Danima je, nakon πto je bez puno truda ubijedio majku da mu nije dobro, pokuπavao s Millwolom i dæojstikom osvojiti Ligu prvaka na videoigrici. I dok je Adela jela sendviË na velikom odmoru, fokusirana pogledima dvojca iz golfa, on je dao treÊi gol Bayernu, radujuÊi se tiho da ne izazove sumnje. Znao je da ljudi s gripom, koju je simulirao ne skaËu po sobi, pa je radovanje sveo na stiskanje pesnica i πaptanje pjesme engleskih navijaËa: Two world war and one world cup. 47

[



]

Kada su djeca krenula ka uËionicama, Æuti i Garo su nastavili ispitivanje ceste. Provezli su se pored zgrade opÊine i policije, pa Doma zdravlja i jedine apoteke u gradu, i za najviπe deset minuta bili na izlazu iz grada. Pred njima je bila cesta uokvirena livadama iz Ëijeg se zelenila i bojom i ruænoÊom izdvajala poslovna zgrada i najveÊa pumpa kompanije Gold. ∑ Vidi, jebo majku... Fino mu ide, a sve kriza, te poskupio barel, te pao dolar... ∑ mudrovao je Æuti kada je na cestu izletio crveni yugo. Garo, koji nije imao pojma πta je barel i nije razumio kako dolar pada, osim ako nekome nije ispao, pritisnuo je pod nogama kao da koËi i skoro vrisnuo: ∑ KoËi, jebo te...!

48

DAN TRE∆I

Jutro mokro ko ribar i profi kalibar , sviralo je iz radija i Æuti se osjetio ∑ zajebanim. Pred njim je, uostalom, bila akcija kakve ne izvode budale i iz kojih se izlazi ili kao pobjednik ili kao pokojnik. Edvin MujagiÊ nije imao namjeru biti drugo. I upravo je stajao, taËnije, sjedio u bijelom golfu, na granici πto dijeli one sa viπkom ideja i manjkom muda i one πto, najËeπÊe, imaju samo dovoljno muda. Pogledao je desno i s Garinog lica proËitao malo straha i puno povjerenja. Bilo bi Ëudo da je drugaËije: otkako su se vratili iz izvianja u “Fenix”, Æuti se ponaπao kao oficir. Barem je Garo tako doæivio ritam nimalo sliËan uobiËajenom. Ni pivo za doruËak, ni udar adrenalina zbog jedva izbjegnutog sudara, ni napetost koju 49

[



]

su obojica osjeÊali, nije Æutom nimalo promijenila krvnu sliku. Kroz njega je kolala smjeπa piÊa i duhana i mahmurluk mu se vraÊao u intervalima, svaki put sve jaËe i jaËe. Kada je, dakle, manje od dvadeset Ëetiri sata prije akcije ugledao motel “Fenix”, sa dva betonska labuda na ulazu, prljavom fontanom usred parkinga i grafitom na fasadi “Melina droljo”, Æuti je osjetio kako ga napuπta snaga. Nije imao volje za ruËak, nije ga zanimalo ko je Melina i zaπto je kurva... Parkirao je auto i naredio: ∑ Moramo spavat, jest Êemo poslije. Garo nije pitao niπta, samo je posluπno nastavio za Æutim. I kad je ovaj pljunuo labuda s lijeve strane ulaza, Garo je isto uradio desnom. ∑ Da se ne naljuti ∑ pokuπao je biti duhovit. ∑ Ko ga jebe ∑ promrmljao je Æuti. Garin je djed znao reÊi da se komunizam, prehlada i mahmurluk najteæe istjeruju iz insana i da je za svaku boljku potrebno leæati: za komunizam u zatvoru, za prehladu ‘nako, a za mahmurluk u dobrom snu. Kad se Æuti sruπio na krevet, stigavπi u letu skinuti jaknu i cipele, ni Gari nije padalo na pamet niπta pametnije. Pola sata se prevrtao po krevetu, i kada je bio siguran da Æuti dovoljno Ëvrsto spava, upalio je televizor. PreskoËio je sve kanale sa teleπopovima, vijestima na jezicima koje ne razumije, teniski meË neke crnkinje i neke bjelkinje πto se, Ëim opali loptu, dere ko da joj nokte Ëupaju, dokumentarni film o proizvodnji sira i stigao na reprizu emisije o majmunima. Opet je ugledao par πto je petnaest godina zajedno. ∑ O, jebo ti majmun mater... Od ovoga da Ëovjek nastane? Ma, nema govora. Lijepo je nana govorila da je dragi Allah sam sve

50

TreÊi dan

napravio. Kakav majmun, kako πta... Zamisli majmun-direktor, pa majmun-policajac, pa doktor... I kako je nabrajao, tako mu je, nekako, sve bilo jasnije: ∑ Ama, opet, pa ne kaæe se dæaba za nekog da je majmun, to je sigurno kad je malo zakasnio. Eno, onaj Aga. Ali i Mido... Oni su sigurno postali od majmuna. I ostali majmuni. Gari se toliko svidjelo vlastito pametovanje da se skupio ko fetus, osjetio struju uz kiËmu i od miline zaspao. Sanjao je kako je u Êeliji s majmunom i kako ga obilazi majmun u uniformi i tuËe velikim, æutim pendrekom-bananom. Probudili su se Ëim je Æutog pustio mahmurluk, a stigla glad. ∑ Hajmo jest, interventno! ∑ naredio je, obukao se i stao na vrata. Garo, istraumiran od majmunskih batina, slijepo je posluπao. Kako nije znao πta, zapravo, znaËi interventno, pomislio je da ih Ëeka neπto krajnje ozbiljno, zbog Ëega vrijedi preskoËiti umivanje i popravljanje frizure. Æuti je bio ozbiljno gladan: naruËio je supu, burek, mijeπano meso, dvije sarme promjera vodovodne cijevi i salatu. ∑ Ti ko da si iz gladi izaπo!? ∑ rekao mu je Garo ne vjerujuÊi da Êe Æuti pojesti i pola od naruËenog. ∑ Mhhh... ∑ promrmljao je ovaj gutajuÊi. Æutom nije bilo do razgovora. Halapljivo je trpao u usta sve πto su konobari “Fenixa” donosili i nije imao vremena primijetiti ni koliko je supa razvodnjena, meso zagorjelo, da je jufka na bureku debela ko vatrogasno crijevo, sarme malo sirove, niti da sir na salati ima malo Ëudan miris.

51

[

E m i r I m a m o v i Ê P i r k e : Jel Je l

neko ne ko vidi vi dioo djev dj evoj ojËi Ëice ce,, kurv ku rve, e, ratn ra tnee zloË zl oËin ince ce

]

∑ Ovo kurcu ne valja ∑ rekao je Garo dok je na tanjiru prevrtao komade jagnjeÊeg peËenja presvuËenog masnim naslagama. ∑ Nemoj jest ∑ bilo je sve πto je Æuti uspio prozboriti. Edvinu MujagiÊu je trebao πkolski Ëas da se izbori s hranom, podrigne u bradu, zapali cigaru i konstatuje: ∑ E, sad sam ko nov. Garo je jedva Ëekao naredbu da krenu u sobu. RuËak mu je smrdio toliko da je umjesto apetita imao poskakivanja æeluca. Kada je Æuti naredio pokret, osjetio se osloboenim. Da mu je u tom trenutku rekao bilo πta, da idu πetati po minskom polju, lizati elektriËne vodove ili skakati s motela na asfalt, Garo bi prihvatio. Edvin MujagiÊ je, ipak, imao ozbiljnu æelju da se obogati i nije æelio da mu bilo πta, neka pogreπna rijeË, pokvari plan. Zato je prvo Garo bio uËenik osnovne πkole, a Æuti otmiËar. ∑ Dobar dan. ∑ Dobar dan. ∑ Jesi li ti Adi? ∑ Jesam. ∑ Ja sam iz policije. U πkoli se desilo ubistvo, pa Êemo kolega i ja tebe i sestru prebaciti na nastavu. ∑ Dobro, Ëiko. ∑ U, jebo te Ëiko. Onda su zamijenili uloge. ∑ Dobar dan ∑ Dobar dan. ∑ Jesi li ti Adi? ∑ Jesam. ∑ A jel ti ovo sestra? 52

TreÊi dan

∑ Jebo te sestra... ∑ Dobro. ∑ Ja sam iz policije, da vas vozimo u πkolu gdje je bilo ubistvo... ∑ Ti nisi zdrav. ©ta treba da djeca pomisle da ih vozimo da ih neko ubije. ∑ Dobro, zbunio sam se. Vjeæbali su do nove gladi. Æuti je ovaj put shvatio koliko je sve loπe: od namirnica do kuhara. Garo je odluËio da ne veËera. Vratili su se u sobu, ponovili uloge uloge i legli. Narednog jutra, veÊ u sedam sati, bijeli golf dvojka bio je parkiran na krivini u obliku slova S. Dok je kiπa lupkala po πoferπajbni, Æuti se osjeti zajebanim. Samo, pjesma s radija o ribaru i kalibru je imala joπ stihova od kojih je Edvinu MujagiÊu zastala knedla u grlu. poËinilac neznan. U Ëitulji, pune stranice dve, mafija i de-be, ... poËinilac sloæno æale za njim. ∑ U jebo ti ja mater baπ ∑ trznuo se Æuti i krenuo ugasiti radio. ∑ Nemoj! SaÊe vijesti ∑ pobunio se Garo, ËudeÊi se sam sebi zbog nagle potrebe za informiranjem. ∑ Poπtovani sluπatelji, æelimo vam dobro jutro. Danas Êe u centralnoj komandi komandi meunarodnih snaga u naπoj zemlji biti odræan sastanak kojem Êe prisustvovati Ëelnici ameriËkih, britanskih, francuskih i njemaËkih trupa. Teme sastanka su uËinci ino-snaga tokom mira u Bosni i Hercegovini i perspektiva naπe zemlje u tokovima integracije u Sjevernoatlantski vojni savez. ∑ Eto vijesti i govana ∑ prokomentirao je Garo nakon πto mu je Æuti dopustio da se informira. informira. 53

[



]

*** U sedam sati i pedeset i pet minuta, kroz kapije vojnog kompleksa lek sa Butmir kod Sarajeva proπla su tri terenca u maskirnim bojama. Razlikovali su se po registarskim tablicama tablica ma i zastavicama na antenama. Pored table na kojoj je pisalo “Headquarters of international military mission in B&H” prvo je proπao automobil sa njemaËkom zastavicom, odmah iza onaj sa francuskom i na kraju s britanskom. Na zadnjim sjediπtima jednako su se mrπtili generali: Nijemac Karl Kahn, povjesniËar amater, ekspert za Balkan i jugoistoËnu Evropu, fanatiËni navijaË St. Paulija i zagriæeni numizmatiËar, Robert Herbin, Francuz sa Korzike, nekadaπnji komandant Legije stranaca i poluskriveni zaljubljenik zaljubljenik u lik i djelo Adolfa Hitlera, i Britanac Michael McGiven, meu kolegama poznat kao Hemoroid, uvijek spreman da bude drugi, pomalo feminiziran ali miπiÊav, s bicepsom ukraπenim grbom Evertona. Dvije godine misije su iza svakog od njih, i nakon viπe od sedam stotina dana bez kobasica, pariπkih kurvi i slavlja kraljiËinog roendana, doæivjeli su da ih se poziva kao kaplare. Komandu nad misijom preuzeo je Nicholas Mahoney, Maho ney, Amerikanac dizajniran prema snovima homoseksualaca fetiπista i nedepiliranih ratnih reporterki Ëiji je æivot posveÊen posve Êen traganju za krvavim slikama i oficirskim krevetima: preplanuo, uskog struka, kratke sijede kose, plavih oËiju, pun sebe i loπih πala. Dva dana nakon πto je zauzeo kancelariju glavnokomandujuÊeg, glavnokomandujuÊeg, naredio je da mu se skupe sva trojica. Naravno, nije mu ni nakraj pameti bilo da ih zove liËno: naredbu je prenio njegov sekretar, informatiËki inæinjer s Floride, Balkanac po krvi i Amerikanac po roenju, Nicholas Hamer. 54

TreÊi dan

Nisu Kahn, Herbin i McGiven Ëestito ni sjeli za sto od mahagonija sa ameriËkom zastavicom na sredini, uskovitlanom od ruæe vjetrova klima-ureaja, a Mahoney je progovorio. PreskoËio je pozdrav, pozdr av, zahvaljivan zahval jivanje, je, kurtoazno kurt oazno interesir inte resiranje anje za bilo πta. Pogledom je fiksirao zastavicu i govorio ono zbog Ëega Êe, kako je vjerovao, dobiti premjeπtaj premjeπt aj u Bruxelles, Bruxel les, orden i pet minuta uæivo na CNN-u, plus dvadeset i sedam intervjua u lokalnim medijima i barem dvije urednice rascvjetalih kosa i nekultivirane bikini zone. ∑ Gospodo, pred nama je misija koja Êe promijeniti tok historije na Balkanu. Nadam se da znate πta to znaËi... ∑ zapoËeo je Mahoney ne skidajuÊi oka oka sa zastavice. Niko od trojice nije progovorio ni rijeËi, nije napravio niti jedan jeda n neoËekiva neoËe kivan n pokret. pokr et. Ovakvih Ovakv ih su se poËetaka poËet aka nasluπal nasl uπalii i nikada se nije otiπlo ni milimetra dalje, πto je za posljedicu imalo oficirsku kurcobolju, ne raËunajuÊi generala Kahna, komandanta sanitetskih trupa. Mahoney se, meutim, nije smeo. Kako se nije udostojio pogledati nekoga od onih πto im se obraÊa, nije ni primijetio da ga sluπaju samo zato πto nemaju izbora. ∑ Sve πto se danas dogovorimo i isplaniramo, ostaje tajna za sve druge. Ovo je operacija velikih zemalja i niko nas ne zanima. Komanda NATO-a u Bruxellesu ima pouzdane podatke da se najtraæeniji ratni zloËinac Balkana krije u manastiru na samoj entitetskoj granici, gdje s pratnjom Ëeka isporuku novca i municije za dalje skrivanje. Grupa koju Êemo od danas zvati Target team uæiva zaπtitu naπih ruskih prijatelja, pa prema tome, operacija mora biti izvedena mimo zvaniËnih struktura...

55

[



]

Mahoneyev pogled bio je sve opasniji, disanje dublje, a pesnice stisnute, i bogzna da li bi u æaru ratnika doæivio srËani udar u svojoj pedeset i drugoj godini da ga nije prekinuo Herbin: ∑ Ovo, koliko znam, nije niti vaπa niti bilo Ëija misija, nego zajedniËka operacija uspostavljanja mira. Traæite od nas da ignoriramo tu Ëinjenicu, ili se varam? McGiven je samo pogledao Amerikanca kojem su se uπi zacrvenile, Kahn je udahnuo duboko i u komandi stranih trupa zavladao je muk kao na sultanovom dvoru kada bi se otkrilo da mu je neko ukrao kljuË haremskih vrata. Mahoney je mrzio da ga prekidaju kada govori, mrzio je zajedniËke operacije i savezniËke snage, mrzio je Bosnu B osnu i æelio je u Bruxelles po svaku cijenu. Umjesto zastave, pogledao je Herbina, skupio obrve i nastavio: ∑ Traæim od vas da konaËno neπto uËinite!!! McGiven je klimnuo glavom u znak odobravanja, kao πto bi klimnuo da je Mahoney zatraæio da ofarba kosu i obuËe tange. Herbin se, meutim, nije dao ∑ bezobrazno b ezobrazno je zaboravio da se u bazama ne puπi, izvadio kutiju Gitanesa i kroz dim upitao: ∑ Samo na vaπ naËin, zar ne? NjemaËko strpljenje ima granicu ∑ daleku, ali postojeÊu. ∑ NaËin Êemo zaboraviti onoga trenutka kada obavimo zadatak. Kao πto Êemo zaboraviti francuske greπke na Balkanu, zar ne, generale? Herbin je ostao zateËen: Karl Kahn, sanitetski oficir, najstariji naj stariji meu njima, ne samo da mu nije pruæio oËekivanu podrπku nego nije bio ni neutralan. ∑ Najbolji operativci CIA-e su veÊ tu. Njih dvanaest mora raspolagati svim informacijama koje posjeduju vaπe snage i ne 56

TreÊi dan

smiju imati nikakve smetnje. Kretat Êe se u civilu, obaviti posao i nestati. Jesam li dovoljno jasan!? ∑ deklamovao je Mahoney trudeÊi se zadnjim atomima snage da se ne dere. I Kahn i McGiven su odgovorili potvrdno. Herbin je, meutim, uπao u seriju novih pitanja, pretvorivπi sastanak Ëetvorke u dijalog dvojke: ∑ ©ta Êemo reÊi medijima? ∑ upitao je. ∑ Da smo uradili ono zbog Ëega smo ovdje ∑ Mahoney je odgovarao suspreæuÊi ljutnju. ∑ A πta Êe oni reÊi? ∑ nastavljao je Francuz. ∑ Da smo uradili ono zbog Ëega smo ovdje ∑ Mahoney je cijedio kroz zube. ∑ A ako ne uspije? ∑ Herbin je osjetio da njegov sagovornik balansira na rubu nervnog sloma. ∑ Mora ∑ kazao je Amerikanac. ∑ Ipak... ∑ Francuz je govorio s osmijehom. ∑ Onda Êemo biti πupci i zasluæiti da nam se to kaæe ∑ Mahoneyev glas je drhtao. ∑ ©ta je sa eventualnim preprekama izvan plana? ∑ Herbin je nabacio zabrinuti izgled. ∑ Znate li πta je Churchill rekao kada su ga pitali πta Êe biti ako se Nijemci ∑ oprostite, generale Kahn ∑ iskrcaju na obale Britanije? ∑ ljutito je upitao ameriËki general. ∑ Ne! ∑ odgovorio je francuski. ∑ Naravno da ne znate. Rekao je: “Mislit Êemo o tome kada se iskrcaju” ∑ rijeËi su iz Mahoneyja izlazile u ritmu koraËnice. McGiven nikada nije Ëuo da je Churchill rekao neπto sliËno, ali je znao da nije vrijeme pametovanja. Kahn je potvrdno klimao glavom i uæivao u Herbinovom porazu. 57

[



]

*** ∑ ©ta misliπ, hoÊe li nas primit u NATO ∑ pitao je Garo. ∑ Aha, samo πto nisu. Nas, bolan, nigdje ne primaju, nas samo istjeruju. A i gdje nas prime, to se raspadne. Nisu budale ∑ mudrovao je Æuti. ∑ Lako je tebi, ti imaπ slovenski pasoπ ∑ pomalo razoËarano je konstatovao Garo. ∑ Ja, jebo te, a Slovenija je u NATU ∑ Æutog je iznenadilo vlastito dræavljanstvo. ∑ »uj to? Kako? ∑ sada se i Garo Ëudio. ∑ Otkud znam ∑ iskren je bio Æuti. ∑ Pa gdje je Slovenija ratovala? ∑ U Disneylandu. ∑ Nisam znao... Æutom je odjednom neπto bilo Ëudno. Umjesto Adija i Adele BaπiÊ, u retrovizoru je ugledao pet djevojËica.

*** U sobi Adele BaπiÊ bilo je viπe satova nego u sajdæijskog radnji, a trebao joj je, eventualno jedan. OdliËna uËenica πestog razreda osnovne πkole na oca nije liËila samo po ljubavi prema knjizi i jeste po svemu drugom. Bila je od onih πto u sebi imaju prirodnu vekericu: baπ kao i Zlatanu, trebala joj je samo informacija kada mora ustati i bila bi budna na vrijeme. Ni minutu kasnije, a najviπe pet ranije.

58

Imamovic, Emir - Jel Neko Vidio Djevojcice, Kurve, Ratne Zlocince

Recommend Documents