Iskonsko zlo ima poznato lice i glas kojem vjeruješ. — Nepoznat autor
1. POGLAVLJE Alex Morse jurila je hodnikom novog Sveučilišnoga medicinskog centra kao liječnica koja se javlja na hitan poziv, samo što ona nije bila liječnica. Ona je radila za FBI1 kao pregovarač U talačkim krizama. Prije dvadeset minuta, Alex je iz Charlotte U Sjevernoj Karolini doletjela u Jackson u Mississippiju, a na let ju Je nagnalo to što se njena starija sestra iznenada srušila na utakmici Male bejzbolske lige. Ova godina bila je obilježena mučnim događajima, ranjavanjem i smrću, a bit će još toga, osjećala je Alex. Ugledavši dizala, pogleda displej iznad vrata i vidje da se kabina spušta. Pritisne tipku i pozove dizalo pa počne cupkati. Bolnice, pomisli s gorčinom, zapravo, tek što je sama izašla iz nje. Niz tragičnih događaja počeo je s njenim ocem. Prije pet mjeseci, Jim Morse umro je baš u ovoj bolnici, nakon što je ustrijeljen za vrijeme jedne pljačke. Dva mjeseca nakon toga, Alexinoj majci dijagnosticiranje uznapredovao karcinom jajnika. Već je živjela dulje nego što su predvidjeli, ali bilo je malo vjerojatno da će doživjeti kraj tjedna. Zatim je došla Alexina nesreća, a sada Grace... Zvonce tiho zazvoni i dizalo se otvori. Mlada žena u bijeloj kuti odjevenoj preko dnevnog odijela bila je naslonjena na stražnji zid, a njezino držanje odavalo je krajnju iscrpljenost. Stažistica, zaključi Alex. Puno ih je srela u posljednjih mjesec dana. Kad je Alex ušla u dizalo, žena digne pogled, a onda ga opet spusti. Potom ga ponovno digne. Nakon pucnjave, Alex je toliko puta doživjela da se ljudi zaprepaste kad je vide da se više ne ljuti na to. Samo se snuždila. — Koji kat? — pitala je mlada žena, dignuvši ruku prema tipkama, trudeći se iz sve snage ne buljiti u nju. *Savezni istražni ured Ministarstva pravosuđa SAD-a
- Neurologija, intenzivna - odgovori Alex pritisnuvši prstom broj 4. -Ja idem u podrum - rekla je stažistica koja je izgledala kao da ima dvadeset šest godina, četiri godine manje od Alex — ali nakon toga odvest će Vas ravno gore. Alex je kimnula, a zatim uspravno stala gledajući svjetleće brojke koje su se izmjenjivale iznad njene glave. Nakon majčine dijagnoze, zrakoplovom je počela redovito putovati iz glavnoga grada, Washingtona, gdje je tada živjela, u Mississippi kako bi rasteretila Grace, koja se mučila radeći puno radno vrijeme kao učiteljica, a noću se brinula za njihovu majku. Za razliku od FBI-ja iz doba J.-ja Edgara Hoovera1, moderan Ured nastojao je imati razumijevanje za obiteljske poteškoće, ali u Alexinu slučaju, zamjenik zapovjednika bio je savršeno jasan, jedno je dobiti slobodan dan za odlazak na pogreb, a redovito prevaljivanje tisuću kilometara kako bi bila na 1 Direktor FBI-a od 1924. do 1972.
kemoterapiji, nešto sasvim drugo. Međutim, Alex ga nije poslušala. Usprotivila se sustavu i naučila živjeti bez sna. Rekla je samoj sebi da može izdržati taj pritisak, i je... sve do trenutka dok nije puknula. Problem je bio u tome što nije bila svjesna toga da je puknula sve dok joj pucanj nije dohvatio desno rame i lice. Zaštitni prsluk spasio joj je rame, ali još se nije znalo što će biti s njenim licem. Kao pregovarač u talačkim krizama, Alex je počinila neoprostivu pogrešku i bila je veoma blizu da za to plati najveću cijenu. Strijelac je pucao u debelu staklenu pregradu, a ono što je bilo izvrstan zaklon (budući da gaje pogodilo nekoliko zrna sačme koja joj je mogla raznijeti mozak, ali nije) uzrokovalo je ozljedu koja joj je promijenila život. Kiša stakla zabila joj se u obraz, čelo i bradu, razderavši kožu i otrgnuvši komad mesa i kosti. Plastični kirurzi obećavali su sve i svašta, ali za sada je uspjeh bio više nego skroman. Rekli su joj da će s vremenom ružne crvene brazgotine izblijedjeti (nisu mogli učiniti mnogo da »popune« udubinu na obrazu) i da laici neće niti vidjeti njenu ozljedu. Alex nije bila sigurna u to. Međutim, što znači taština u odnosu prema svemirskomprostranstvu? Pet sekundi nakon što je pogođena, zbog njene pogreške netko drugi platio je najvišu cijenu. U paklenim danima koji su slijedili nakon pucnjave, Grace je tri puta letjela u glavni grad kako bi bila s Alex unatoč tome što je bila iscrpljena jer se brinula za njihovu majku. Grace je bila obiteljska mučenica, prava kandidatkinja za sveticu. Koja nevjerojatna ironija, noćas Grace leži na intenzivnoj njezi boreći se za život. Zašto? To sigurno nema veze s karmom. Uspinjala se stubama stadiona da gleda kako njezin desetogodišnji sin igra bejzbol i samo se srušila. Sekundu nakon što je udarila u stube, ispraznila je mjehur i crijeva. CT snimka načinjena četrdeset minuta poslije pokazala je da Grace ima ugrušak krvi u mozgu i to takav koji je često smrtonosan. Kada je primila vijest, Alex je bila na plivanju u Charlotti (kamo je nakon pucnjave premještena po kazni). Majka joj je bila previše uzrujana da bi suvislo razgovarala na telefon, ali rekla joj je dovoljno pojedinosti da navede Alex da po- hita u zračnu luku. Čim je prvi kotač dodirnuo sletnu stazu u Atlanti, Alex je uzela svoj mobitel i nazvala Gracina supruga kojeg nije uspjela dobiti prije ulaska u zrakoplov. Bili Fennell joj je objasnio da se, iako se neurološka oštećenja u početku nisu činila tako teška, lagana uzetost desne strane, klonulost i poremećaj govora, stanje nakon moždanog udara pogoršava što se često događa. Neurolozi su Grace počeli davati sredstvo za razbijanje krvnih ugrušaka, lijek koji bi mogao pomoći, ali koji je sam po sebi opasan. Bili Fennell bio je osoba koja je uvijek vladala situacijom, ali kad joj je govorioo tome, glas mu je podrhtavao i on zamoli Alex neka se požuri. Kada je zrakoplov sletio u Jackson, Alex je ponovno nazvala Billa. Bilí je jecao dok je prepričavao događaje koji su se zbili posljednji sat. Iako je i dalje samostalno disala, Grace je pala u komui mogla bi umrijeti prije nego što Alex prevali tih 25 kilometara od zračne luke. Obuze je strah kakav nije osjetila još od djetinjstva. Iako je zrakoplov tek počeo rulati prema terminalu, Alex ispod sjedala izvuče svoju ručnu prtljagu i krene
prema prednjem dijelu Boeinga 7272. Kada ju je stjuard upozorio, pokazala mu je iskaznicu FBI-ja i tiho mu rekla da je hitno odvede do terminala. Kad je došla do izlaza, potrčala je hodnikom, uz prostor za prijam prtljage, potom je zaobišla red za taksi, ponovno pokazala iskaznicu i rekla vozaču da će mu dati 100 dolara bude li je odvezao do Sveučilišnog medicinskog centra vozeći 180 km na sat. Sada je tu, izlazi iz dizala na četvrtom katu, udišući teške mirise koji su je vratili četiri tjedna unatrag kad joj je vrela krv potekla niz lice kao iz slavine. Na kraju hodnika stajala su velika drvena vrata na kojima je pisalo NEUROLOGIJA - JEDINICA INTENZIVNE NJEGE. Prošla je kroz njih kao padobranac koji prvi put skače iz zrakoplova i psihički se priprema za slobodan pad, užasnuta zbog riječi za koje je bila sigurna da će ih čuti: Zao mije, Alex, ali zakasnila si. Na intenzivnoj je bilo dvanaest ostakljenih boksova smještenih u obliku slova U oko prostora za medicinske sestre. Na nekoliko boksova bile su navučene zavjese, ali kroz prozirnu stijenu četvrtog boksa s lijeve strane, Alex je vidjela Billa Fennella kako razgovara sa ženom u bijelom ogrtaču. Sa svojih 190 centimetara, bio je znatno viši od nje, ali lice mu je bilo naborano od brige i činilo se da ga žena tješi. Osjetivši da je Alex stigla, digao je pogled i stao usred rečenice. Alex krene prema boksu. Bili pohita prema vratima i privine je na prsa. Uvijek joj je bilo neugodno zagrliti šurjaka, ali večeras to nije mogla izbjeći. Nije bilo ni razloga, stvarno. Večeras im je oboma trebala bliskost, potvrda obiteljskog zajedništva. - Sigurno
si unajmila helikopter — rekao je svojim zvonkim dubokim glasom. — Ne mogu vjerovati da si došla tako brzo. -Je li živa? —Još je s nama — rekao je Bili neobično službenim glasom. — Zapravo, nekoliko puta došla je k svijesti. Pitala je za tebe. Alex se poveseli, ali s nadom dodoše i nove suze. Žena u bijelom ogrtaču izađe iz boksa. Po izgledu, činilo se da ima oko pedeset godina, a lice joj je bilo ljubazno, ali ozbiljno. - Ovo
je Graceina neurologinja - rekao je Bili.
-Ja sam Meredith Andrews - rekla je žena. - Jeste li vi ta koju Grace zove KK? Alex nije mogla zaustaviti suze. KK je bio nadimak izveden iz njezina srednjeg imena, a radilo se o obiteljskom pridjevku, Karo- Ii. —Jesam, ali, molim Vas, zovite me Alex. Alex Morse. 2 Tromotorni uskotrupni zrakoplov srednjeg doleta
—
Specijalna agentica, Morse — doda Bill potpuno nepotrebno.
—Je li Grace pitala za mene? — upita Alex brišući obraze. —Jedino Vas spominje. —Je li pri svijesti? - Trenutačno nije. Činimo sve što možemo, ali morate se pripremiti — doktorica Andrews na brzinu odmjeri Alex — morate se pripremiti na najgore. Kada su je dopremili ovamo, Graceje imala tešku trombozu, ali samostalno je disala pa sam se ponadala. Međutim, stanje se stalno pogoršavalo pa sam odlučila započeti te- rapiju lijekovima protiv zgrušavanja krvi. Da se razbije ugrušak. To zna neki put napraviti čudo, ali isto tako, može izazvati krvarenje negdje drugdje u mozgu ili tijelu. Imam osjećaj da se upravo događa baš to. Ne bih htjela Grace voziti na magnetsku rezonanciju3 i tako je dodatno izlagati opasnosti. Još samostalno diše, a to nam je najveća nada. Prestane li disati, spremni smo je odmah in- tubirati. Možda sam to već trebala učiniti - doktorica Andrews pogleda Billa - ali znam da očajnički želi razgovarati s Vama, a kad je jednom intubiramo, više neće moći ni s kim komunicirati. Pisati više ne može. Alex se lecnula. Nemojte biti zaprepašteni ako Vam uspije nešto reći. Centar za govor joj je prilično oštećen. —
—Jasno mije — nestrpljivo odgovori Alex. — Imali smo strica koji je doživio moždani udar. Smijem li samo biti uz nju? Nije važno u kakvom je stanju. Moram biti s njom. Doktorica Andrews se nasmiješila i pustila Alex u prostoriju. Kada je došla do vrata, Alex se okrene Billu. - Gdje je Jamie?
—
Kod moje sestre u Ridgelandu.
Ridgeland je bilo dvadesetak kilometara udaljeno predgrađe s bjelačkim stanovništvom. - Je li vidio kada je Grace pala? Bili smrknuto odmahne glavom. — Ne, bio je dolje na igralištu. Samo zna da mu je mama bolesna, to je sve.
3 Uređaj kojim se prikazuju slojevi ljudskog tijela
—
Ne misliš li da bi trebao biti ovdje?
Alex je nastojala da joj se u glasu ne čuje osuda, ali Billovo lice se smrkne. Na trenutak se činilo da će joj odbrusiti, ali onda je duboko udahnuo i rekao: - Ne, ne mislim. Kada je Alex nastavila gledati u njega, stišao je glas i dodao: — Ne želim da Jamie gleda kako mu umire majka.
—
—
Naravno da ne, ali trebao bi mu dati priliku da se oprosti s njom. Dobit će je - doda Bili. — Na pogrebu.
Alex zaklopi oči i zaškripi zubima. - Bille, ne možeš... Nemamo vremena za to. — Kimne glavom prema prostoriji u kojoj je dr. Andrews stajala i čekala. —
Alex polagano ode do Graceina kreveta. Blijedo lice iznad bolničkog pokrivača nije izgledalo blisko. S druge strane, opet je. Izgledalo je kao lice njezine majke. Grace Morse Fennell imala je trideset pet godina, a noćas je izgledala kao da ima sedamdeset. To je zbog kože, shvati Alex. Poput voska je. Rastopljenog voska. Imala je osjećaj da su se mišići koji su upravljali sestrinim licem opustili i da se više nikada neće zategnuti. Grace je imala sklopljene oči, a na vlastito iznenađenje, Alex pomisli daje to sreća. Tako je dobila vrijeme prilagoditi se novonastalom stanju, ma koliko prolazno to bilo. —Jeste li dobro? — pitala je dr. Andrews iza njezinih leđa. —Jesam.
—
Onda ću Vas ostaviti s njom.
Alex pogleda niz monitora koji su pratili Graceine životne funkcije. Otkucaje srca, razinu kisika u krvi, krvni tlak i Bog zna što još. Cijev od transfuzije gubila se ispod zavoja na njezinoj podlaktici. Od samog pogleda na to Alex osjeti bol u zglobu. Nije bila sigurna što napraviti, a možda i nije bilo važno. Možda je samo bilo važno to da je tu.
—
Znaš što sam naučio u ovoj tragediji? — pitao je poznati duboki glas.
Alex se trgne iako je nastojala sakriti nelagodu. Nije opazila da se Bili nalazi u prostoriji, a bilo joj je mrsko pokazati bilo kakav znak
malodušnosti. — Što? — rekla je iako joj je bilo potpuno svejedno što će odgovoriti. — Novac doista ništa ne znači. Nikakav novac na ovome svijetu neće maknuti taj ugrušak krvi.
Alex odsutno kimne glavom. — Ma, k vragu, za što sam radio? - pitao je Bili. - Zašto nisam > stao na loptu i zašto svaki trenutak koji sam mogao nisam proveo s Grace?
Grace si je vjerojatno tisuću puta postavila to pitanje, pomisli Alex. Međutim, bilo je kasno za žaljenje. Puno je ljudi mislilo da je Bili hladna i odbojna osoba. Alex je oduvijek mislila da glumata. Mogu li neko vrijeme ostati sama s njom? - zamoli Alex ne skidajući pogled s Graceina lica. —
Osjeti kako joj se snažna ruka spustila na rame, ozlijeđeno rame, a onda je Bili rekao: — Vratit ću se za pet minuta. Kada je otišao, Alex uze Graceinu vlažnu i hladnu ruku u svoju, nagne se i poljubi je u čelo. Nikada nije vidjela svoju sestru tako bespomoćnu. Zapravo, nikada Grace nije vidjela ni blizu tome. Grace je uvijek bila jaka. Krize u kojima bi život drugima stao nju su jedva natjerale da uspori korak. Ipak, sada je bilo drukčije. Sada je gotovo, Alex je to znala. Znala je isto kao što je znala kad se James Broadbent srušio nakon što je ona ustrijeljena. James je promatrao kako Alex ulazi u banku nakon što je Odred za spašavanje talaca dobio naredbu da krene pa je ušao odmah za njom. Vidio je da je pogođena, ali umjesto da odmah uzvrati vatrom na stijel- ca, spustio je pogled da vidi koliko teško je Alex ranjena. Zbog te brige drugi ga je pucanj pogodio ravno u prsa. Na sebi nije imao zaštitni prsluk (skinuo ga je kad je čuo da OST-ovci ulaze) pa mu je sačmarica raznijela srce i pluća u nešto što se viđa iza mesarskog pulta. Zastoje spustio pogled? — pitala se Alex milijunti put. Zašto je uopće pošao za mnom? Međutim, znala je odgovor. Broadbent je pošao za njom zato što ju je volio, istina izdaleka, ali zbog toga njegovi osjećaji nisu bili ništa slabiji. Ta ga je ljubav ubila. Alex ugleda suze koje su padale na Graceino lice, vlastite suze, bezbrojne u ovih nekoliko proteklih mjeseci. Obrisala je oči, izvadila svoj mobitel i nazvala Billa Fennella koji je stajao nekoliko metara dalje.
—
Što je? - mahnito je pitao. — Što se dogodilo?
-Jamie bi trebao biti ovdje.
—
Alex, rekao sam ti...
—
Dovedi ga, k vragu. Ova osoba koja tu leži njegova je majka.
Nastade duga šutnja. Potom Bili reče: - Nazvat ću svoju sestru. Nagonski, Alex se okrenula i vidjela ga kako stoji pokraj sestrinskog stola. Razgovarao je s dr. Andrews. Odmaknuo se od neu- rologinje i i vidjela je kako prinosi mobitel licu. Alex se nagnula nad Graceino uho pokušavajući sjetiti se nečega što bi doprlo do dubokog bezdana u kojem je trenutačno bila njezina sestra. Sue-Sue? — šapne, stisnuvši istovremeno hladnu ruku. Sue-Sue je bio još jedan nadimak proizašao iz obiteljskog imena, obiteljska tradicija. — Sue-Sue, ja sam, KK. Graceine oči ostale su sklopljene. —
—Ja sam, Sue-Sue. KK. Vratila sam se od Sally. Probudi se prije nego što mama ustane. Hoću ići u luna-park. Sekunde su se razvukle u nepoznatu količinu vremena. Alex navre bujica sjećanja u glavu. Zabolje je srce. Graceine oči ostale su sklopljene.
—
Daj, Sue-Sue. Znam da se praviš da spavaš. Prestani glumiti!
Alex osjeti trzanje ruke. Tijelom joj prostruji adrenalin, ali kada je vidjela ukočene vjeđe, zaključi da je valjda ona trznula rukom.
—
Kh... kh — netko zakašlja.
Alex se okrene misleći da je Bili ili dr. Andrews, ali onda joj Grace stegne ruku i ispusti oštar krik. Kada je Alex okrenula glavu vidjela je Graceine zelene oči širom otvorene. Tada Grace za- trepće. Alexino srce poskoči. Nagnula se nad sestru jer su Graceine oči, iako je imala samo trideset pet godina, bez naočala ili leća bile gotovo beskorisne.
—
KK? — proštenje Grace. — Ti s ti!
Ja sam, Grace — rekla je Alex maknuvši pramen kose s mutnih očiju svoje sestre. O, Bohe — kazala je Grace grlenim glasom i počela plakati. — Hala Bohu. —
Alex je morala čvrsto stisnuti zube da ne počne plakati. Desna polovina Graceina lica bila je uzeta, a kad god je pokušala govoriti, niz bradu joj se cijedila slina. Zvučala je potpuno isto kao stric T. J. koji je umro nakon nekoliko moždanih udara zbog kojih nije bio ni sjena onog starog strica.
—
Pa... pa hijamieja — grgljala je Grace.
—
Molim? Nisam te razumjela.
Pahijamiejal — ponovi Grace, trudeći se iz petnih žila da se digne u krevetu. Činilo se da želi vidjeti iza Alex. —
—Jamie je dobro - rekla je Alex smirenim glasom. - Na putu je ovamo. Grace silovito odmahne glavom. — Sušaj! Moaš meposušatil
—
Slušam te, Sue-Sue. Vjeruj mi.
Grace se zagledala u Alex, a u pogledu joj se odražavala silna briga. — Mo — mo —aš— spa-itijaemija... Ej-Ej... Spa-iga.
—
-
—
Od koga da spasim Jamieja? Bia. Billa? - upita Alex uvjerena daje krivo protumačila to što je čula.
Uz bolan napor, Grace kimne. Alex zatrepće, zatečena. - Što to govoriš? Zar Bili Jamieju nanosi nekakvo zlo? Slabo kimanje glavom. — Bu-e... him o-em. Alex se trudila shvatiti riječi izrečene u bolu. - Nanijeti Jamieju zlo! Kako? Govoriš li o nekoj vrsti zlostavljanja? Grace odmahne glavom. — Bij — he — u-iti — Jami-evu — duhu. Alex je zaškiljila kao da želi odgonetnuti neki šifrirani tekst. — Bili... će... ubiti...Jamiejevu... dušu? Iscrpljena, Graceina glava klone.
Gracie... Nikada nisam previše voljela Billa. Znala si to od početka. Međutim, dobar je otac, zar ne? Sve u svemu, čini se da je častan čovjek. —
Grace zgrabi Alex za ruku i odmahne glavom. Potom sikne: — On e udo-vi-te Alex zadrhti. — On je čudovište? To si rekla? Suza olakšanja kliznula je niz Gracein uzeti obraz. Alex pogleda uznemirene oči, a onda se okrene i pogleda preko ramena. Bili Fennell još je razgovarao s dr. Andrews, ali pogled mu je počivao na Alex. Bij doa-P. — upita Grace prestravljenim glasom, pokušavajući okrenuti se u krevetu, ali uzalud. —
—
Ne, ne, razgovara s liječnicom.
—
Doto-i-a ne-na.
—
Što ne zna?
—
Toe Bij na-a-vio.
—
Kako to misliš? Što je Bili napravio?
Graceje iznenada digla ruku i zgrabila Alex za bluzu, a onda je njenu glavu privukla do svojih usta. — U-io me el Alex je imala osjećaj kao da joj je netko u vene ubrizgao ledenu vodu. Odmaknula se i zagledala u Graceine krvlju podlivene oči.
-
Ubio te je? To si rekla?
Grace jednom kimne, pogleda punog optužbe.
—
Ne znaš što govoriš, Grace.
Unatoč tome što joj je lice bilo djelomično uzeto, Grace se nasmiješila osmijehom koji je govorio, O, da, znam.
—
Ne misliš valjda ozbiljno. Ne doslovno.
Grace je sklopila oči kao da skuplja snagu za taj posljednji napor. Ti... i. ..je... ina... ko... aga mo... e zau. ..ta... iti... a me. ..eje ka... no. P... e... in.em te... pa... i mi Jamie. ..a,... ej-,.. ej. Mo... im... e. -
Alex ponovno pogleda kroz staklenu stijenu. Bili ju je još promatrao i činilo se da njegov razgovor zamire. Alex je oduvijek znala da Gracein brak nije savršen, ali čiji je? Alex nije bila nikakav stručnjak za to. Nekako je došla do tridesete, a da se nije vezala. Nakon što su je mnogi salijetali zato što je nosila značku, konačno je pristala na udaju, ali nakon tri mjeseca razvrgnula je zaruke kada je otkrila daje zaručnik vara s njenom najboljom prijateljicom. Što se ljubavi tiče, bila je upravo smiješno otrcani predložak.
—
Sue-Sue - šapne — zašto bi ti Bili htio učiniti nešto na žao?
—
D... uga — kaza Grace. —... ena.
—
Druga žena? Pouzdano to znaš?
Još jedan napola uzeti osmijeh. - Ah,.. .ena.. .na. Alex joj je vjerovala. Za vrijeme zaruka s Peterom, neki osjećaj, veoma nalik na šesto čulo govorio joj je da u njihovoj vezi nešto nije kako treba. Puno prije nego što je otkrila opipljiv dokaz, jednostavno je znala da se radi o prijevari. Da je takav predosjećaj prati kad je riječ o uobičajenim zločinima, već bi bila viši istražitelj, a ne pregovarač u talačkim krizama. Ispravak, pomisli, ja sam sad istražiteljica. Ako Bili želi biti s drugom ženom - rekla je - zašto jednostavno ne zatraži rastavu? -
No. ..as... gu.. .pa.... o. To bi Bi. ..ako... ta...omi... u... ne. Pet mi... «... na,.... mo... da. -
Alex ustukne u nevjerici. Znala je da Billu već nekoliko godina dobro ide, ali nije imala pojma da je tako bogat. Zaboga, zašto Grace i dalje predaje u osnovnoj školi? Zato što to voli, odgovori sama sebi. Zato što ne može ne raditi. Graceje zatvorila oči, očito iscrpljena od toliko napora. - Ve... ti... mami... bo.. .gom - rekla je. — Ve... ti... da... uje te... ka.ti u va. ..ju... — Osmijeh je ponovno ozario pokretnu polovinu lica. — Ako. ..do... em... amo. Doći ćeš, dušo — rekla je Alex skupivši slobodan dlan u šaku i prislonivši je na usta. —
Pogledajte ovo, doktorice Andrews! - zagrmi Bili Fennell. — Izgleda kao da se sprema ustati iz tog kreveta. -
Grace naglo otvori oči i ugledavši svog muža okrene se na drugu stranu očito pokušavajući iskoristiti Alex kao štit. Užas u njezinu pogledu Alex je slamao srce i naveo ju je da se ponese zaštit- nički. Digla se i zapriječila Billu put do kreveta.
-
oči.
Mislim da je pametnije da izađeš — rekla je oštro gledajući šurjaka u
Bili zine. Mimo nje, pogleda Grace koja se doslovce skutrila u krevetu. — Što to govoriš? — ljutito upita. — K vragu, što se ovdje događa? Jesi li Grace rekla nešto o meni? Alex pogleda doktoricu Andrews koja je bila zbunjena. — Ne, upravo suprotno, bojim se. Bili zatrese glavom, očito zbunjen. — Ne razumijem. Alex se zagleda u njegove tamne oči tražeći neki znak krivnje. Graceini strahovi i optužbe vjerojatno su proizvod haluciniranja žene na umoru, ali nije bilo sumnje da je njen strah stvaran. — Uzrujavaš je, Bille. Vidiš i sam. Idi dolje i pričekaj Jamieja. Ne dolazi u obzir da se maknem od kreveta svoje žene. Ne sad kad bi mogla... —
—
Što? - upita Alex razdražljivim glasom.
Bili stiša glas. — Kad bi mogla... Alex pogleda doktoricu Andrews. Neurologinja korakne prema Billu i reče: - Možda bismo Grace i njenoj sestri trebali dati još malo vremena nasamo. Nemojte niti pokušati otpremiti me na taj način — ljutito će Bili. — Ja sam Gracein suprug. Ja sam njen suprug i ja ću odlučiti tko... —
Ona je moja krv — krajnje odlučno odvrati Alex. — Tvoja nazočnost uzrujava Grace i samo to je važno. Moramo joj pružiti što je moguće više mira. Nije li tako, doktorice Andrews? —
Svakako. - Meredith Andrews zaobiđe Alex i spusti pogled na svoju pacijenticu. — Grace, čujete me? —
Ta.
-
—
Želite li da Vaš suprug ode iz prostorije?
Grace polagano kimne glavom. - ... otu.... voje... dij... ete... otu Jamieja. Dr. Andrews pogleda Billa koji se uzdizao iznad nje. — Meni je to sasvim dovoljno. Tražim da odete s intenzivne, gospodine Fennell. Bili priđe neurologinji, a oči su mu sijevale od bijesa. Ne znam što si zamišljate tko ste, ni što mislite s kim razgovarate, alija ovom sveučilištu dajem puno novca. Puno novca. Zato ću... —
Nemojte me tjerati da pozovem osiguranje — tiho je rekla doktorica Andrews, uzevši telefon pokraj Graceina kreveta. —
Bill problijedi u licu. Alex se gotovo sažalila nad njim. Bilo je očito da je dr. Andrews odnijela prevlast, međutim činilo se da se Bill ne može odlučiti da ode. Izgledao je, Alex se tako Činilo, kao glumac u filmu na DVD-u nakon što se uključi stanka. Ili je mislila na to kad se oglasio alarm. Gubi se! - viknula je dr. Andrews kroz vrata, ali njen povik bio je nepotreban. Sestre su sa svog mjesta već trčale prema boksu. Alex im je odskočila s puta, a trenutak poslije to je učinio i Bili. —
—
Srčani zastoj — rekla je dr. Andrews otvorivši ladicu.
Budući da se radilo o intenzivnoj njezi, nije bilo kolica za hitne slučajeve, sve je već bilo tu. U inače mirnom boksu odjednom je nastala strka usmjerena samo jednom cilju, spasiti život koji je brzo istjecao iz tijela na krevetu. — Morate otići — rekao je visoki medicinski tehničar koji je stajao iza dr. Andrews. — Oboje.
Dr. Andrews digla je glavu dovoljno dugo da se ona i Alex pogledaju, a onda se vratila poslu. Alex polako izađe iz boksa, gledajući posljednji čin u životu njezine sestre, bez imalo nade da može bilo što pomoći. Srce joj je izjedalo glupo žaljenje što je izabrala pravo, a ne medicinu. Međutim, što bi bilo da je postala liječnica? Radila bi četiri tisuće kilometara od Mississippi
a, a ishod bi bio isti. Greaceina sudbina sada je u Božjim rukama, a Alex je znala koliko te ruke mogu biti ravnodušne.Odvratila je pogled od boksa, od Billa Fennella, i pogledala prema prostoru za sestre gdje je niz monitora neprestano zvrndao i treperio. Kako istovremeno mogu biti usredotočeni na sve te monitore, pitala se, prisjetivši se kako je bilo teško pratiti više ekrana kada je Ured provodio videonadzor nad nekim određenim mjestom. Dok je mislila na to, čula je kako dr. Andrews govori: - Društvo, proglasit ću vrijeme smrti. Dvadeset dva sata i dvadeset devet minuta. Šok je čudna stvar, pomisli Alex. Kao onoga dana kad je ustrijeljena. Desnu stranu lica pogodila su joj dva komada vrućeg olova i kila stakla, a ona nije osjećala ništa, samo val vrućine, kao da je netko pokraj nje otvorio pećnicu. Vrijeme smrti, dvadeset dva sata i dvadeset devet minuta... Nešto se počelo događati u Alexinim grudima, ali prije nego što je uspjelo izaći na površinu, čula je kako mali dječak govori: — Hej! Je li ovdje moja mama? Okrenula se prema velikim drvenim vratima koja su je dovela u ovu prostoriju pakla i pred njima ugledala dječaka visoka otprilike sto trideset pet centimetara. Bio je crven u licu kao da je od mjesta s kojeg je krenuo cijelo vrijeme trčao. Trudio se biti hrabar, ali Alex je u velikim zelenim očima vidjela strah. Teta Alex? — rekao je Jamie raspoznavši je napokon među mnoštvom odjevenom u odore. -
Iza Alex začuje se Billov glas: — Zdravo, sine. Gdje je teta Jean?
-
Prespora je — ljutito reče Jamie.
-
Dođi ovamo, momče.
Alex se okrene i pogleda šurjakovo ozbiljno lice, a ono što joj se počelo događati u grudima odjednom izbije na površinu. Ne razmišljajući, otrčala je do Jamieja, digla ga na ruke i istrčala s njim kroz vrata, dalje od ovog bolnog košmara. Dalje od njegove pokojne majke. Dalje od Billa Fennella. Dalje...
2. POGLAVLJE
Pet tjedana poslije
Dr. Chris Shepard uzeo je žutu košuljicu iz limenog ormara s kartonima ispred ordinacije 4 i brzo je proučio. Ime pacijentice nije mu bilo poznato, što je bilo neobično. Chris je imao puno pacijenata, ali bio je to mali grad i on je to volio. Pacijentica se zvala Alex Morse, a u košuljici se nalazila samo njena povijest bolesti, dugački obrazac koji je svaki pacijent ispunio pri prvom dolasku. Chris pogleda niz hodnik i spazi Holly, svoju medicinsku sestru, koja je od pulta išla prema rendgenu. Pozvao ju je i mahnuo joj preko hodnika. Kroz vrata rendgena, Holly je nešto rekla, a onda se požurila k njemu.
-
Nećeš ući sa mnom? - tiho je pitao. - Pacijent je žena.
Holly odmahne glavom. — Tražila je da razgovara s tobomnasamo.
—
Nova pacijentica?
Da, mislila sam ti prije nešto reći, ali imali smo puno posla s gospodinom Sewardom... —
Chris kimne glavom prema vratima i stiša glas do šapta: — Kakva je njena priča? Nemam pojma. Zove se Alex. Ima trideset godina i u izvrsnom je stanju, ako izuzmeš ožiljke na licu. —
-
Ožiljke?
S desne strane. Obraz, uho, oko. Pretpostavljam da je prošla glavom kroz staklo. -
-
—
U povijesti bolesti ne piše ništa o tome da je imala prometnu nesreću. Po boji ožiljaka, prije nekoliko mjeseci.
Chris se maknuo od vrata, a Holly ga je slijedila. - Nije se ni na što žalila?
Sestra odmahne glavom. — Nije. Znaš da sam pitala.
—
O, Bože.
Holly znakovito kimne. Žena koja dođe sama i ne želi reći što je muči, obično znači da se radi o seksualnim poteškoćama, najčešće je to strah od spolnih bolesti. Natchez u Mississippiju mali je grad, a sestre ogovaraju baš kao i ostali stanovnici. Iskreno govoreći, pomisli Chris, liječnici ovdje ogovaraju više nego njihove sestre. U kartonu piše da je iz Charlotte u Sjevernoj Karolini — primijetio je. -Je li ti gospodična Morse rekla što radi u Natchezu? —
Nije mi rekla baš ništa — rekla je Holly pomalo uvrijeđeno. — Hoćeš li da slikam gospodina Sewarda prije nego što zbriše sa stola? —
—
Oprosti. Idi, riješi to.
Holly namigne i šapne: - Dobru zabavu s gospodičnom Morse. Chris zakima glavom, onda se uozbilji i uđe u ordinaciju. Pokraj stola za pregled, stajala je žena u plavoj suknji i žućka- sto-bijeloj majici. Zbog lica, zamalo se zabuljio u nju, iako je za vrijeme liječničke prakse vidio mnogo ozljeda. Ožiljci ove žene zapravo nisu bili tako strašni. Isticali su se zato što je bila mlada i atraktivna. Bili su upravo napadni. Čovjek bi očekivao da će žena koja tako izgleda i koja se tako odijeva otići na plastičnu operaciju kako bi riješila ovakvu ozljedu. Ne radi se o tome da je bila ljepotica, nije. Samo...
—
Zdravo, doktore Sheparde — obrati mu se žena bez okolišanja u glasu.
Gospođica Morse? — rekao je sjetivši se da je u kartonu pisalo da nije udana. —
Potvrdno se nasmiješila, ali nije rekla ništa drugo.
—
Što mogu danas učiniti za Vas? — pitao je.
Žena je i dalje šutjela, ali osjećao je kako ga proučava pogledom, temeljito kao da mu je postavila neko pitanje. Sto se to događa, pitao se Chris. Je li mi rođendan?Je li osoblje smislilo kakav štos? Možda želi lijekove? Već mu se to događalo, neke pacijentice nudile su seks u zamjenu za lijekove, obično narkotike. Chris stade proučavati ženino lice nastojeći odgonetnuti zašto je
ovdje. Imala je tamnu kosu, zelene oči i ovalno lice, ne puno drukčije od lica desetaka žena koje je viđao svaki dan. Malo bolji položaj kostiju, možda, osobito jagodica. Međutim, prava razlika bila je u ožiljcima, a pravi šok izazivala je sijeda kosa iznad njih, koja nije izgledala kao da je djelo frizera. Osim tih pojedinosti, Alex Morse mogla je biti bilo koja Žena iz mjesne teretane. Ipak... unatoč tome što je bila neobična, ako je to prava riječ, bilo je u njoj nešto što Chris nije mogao točno odrediti, nešto po čemu se razlikovala od drugih žena. Nešto u tome kako je stajala, možda. Odloživši karton iza sebe na pult, on reče: — Možda da mi jednostavno kažete što Vas muči. Vjerujte, koliko god Vam se u ovom trenutku stvar čini zastrašujuća, već sam to čuo i vidio u ovoj ordinaciji, a zajedno možemo nešto poduzeti. Ljudi se obično bolje osjećaju kada te stvari pretoče u riječi. Nikada niste čuli ovo što ću Vam reći — rekla je Alex Morse posve sigurna u to. — Uvjeravam Vas, doktore. —
Pokolebala ga je sigurnost njezina glasa, ali nije imao vremena za mudrolije. Znakovito pogleda na sat. — Gospođice Morse, ako ću Vam uopće pomoći, moram znati koje je prirode vaša poteškoća. —Ja nemam poteškoća — naposljetku će žena. — Vi ih imate. Kad se Chris zbunjeno namrštio, žena je gurnula ruku u malu torbicu koja je stajala iza nje na stolcu i izvadila korice. Otvorila ih je i pružila mu da pogleda. Vidio je neku vrstu iskaznice s plavo bijelim pečatom. Pogleda bolje. Na desnoj strani iskaznice debelim slovima pisalo je FBI. Želudac mu se zgrči. Lijevo od krupne kratice, manjim slovima pisalo je specijalna agentica Alexandra Morse. Pokraj toga nalazila se slika žene koja je stajala ispred njega. Specijalna agentica Morse smješkala se na slici, ali sad se nije smješkala. Moram Vam reći nešto povjerljivo — rekla je. Neće Vam oduzeti puno vremena. Pretvarala sam se da sam pacijentica jer nisam htjela da itko iz vaše okoline zna da ste razgovarali s agenticom FBI-ja. Prije nego što odem, morate mi napisati recept za Levaqu- in i morate reći svojoj sestri da imam infekciju urinarnog trakta. Recite joj da su simptomi tako očiti da niste trebali napraviti analizu mokraće. Hoćete li to napraviti? -
Chris je bio previše iznenađen da bi donio razumnu odluku. - Naravno rekao je - ali što se događa? Nešto istražujete? Ja sam pod istragom?
-
Ne vi.
-
Netko koga poznajem?
Agentica Morse nije niti trepnula. — Da. -Tko? Sada Vam još ne mogu reći. Možda Vam kažem na kraju ovog razgovora. Sad ću Vam ispričati jednu priču. Na brzinu. Hoćete li sjesti, doktore? -
Chris sjedne na stolac bez naslona kojim se koristio u ordinaciji. -Jeste li doista iz Sjeverne Karoline, ili je to samo paravan?
-
-
Zašto pitate? Govorite kao da ste sa sjevera, ali iza toga čujem južnjački naglasak.
Agentica Morse se nasmiješi, odnosno, uputi mu nešto što je kod nje prolazilo kao osmijeh, neznatno raširi napete usne. — Imate dobro uho. Odrasla sam u Jacksonu. Međutim, sad živim u Charlotti u Sjevernoj Karolini. Bilo mu je drago da su se potvrdila njegova nagađanja. Molim Vas, nastavite svoju priču. Sjela je na stolac na kojem je bila torbica, prekrižila noge i mirno ga pogledala. — Prije pet tjedana moja sestra umrla je od izljeva krvi u mozak. To se dogodilo u Sveučilišnoj bolnici u Jacksonu.
-
Moja sućut.
Agentica Morse kimne kao da je to preboljela, ali Chris u njezinu pogledu spazi potisnute osjećaje. — Smrt je bila iznenadna i neočekivana, ali prije nego što je umrla, rekla mi je nešto što mi se činilo suludo.
-
Što?
-
Rekla mi je da je ubijena.
Nije bio siguran da razumije. — Hoćete reći da Vam je rekla da je nju netko ubio?
-
Točno. Da budem preciznija, njezin suprug.
Chris na trenutak razmisli o tome. — Što je pokazala obdukcija? - Smrtonosni krvni ugrušak s lijeve strane mozga, blizu moždanog debla. -Je li bolovala od kakve bolesti koja je mogla izazvati moždani udar? Na primjer, od šećerne bolesti? -Nije. —Je li Vaša sestra uzimala tablete protiv začeća? -Da.
—
To je moglo biti uzrok ili je moglo pridonijeti bolesti. Je li pušila?
Nije. Radi se o tome da na obdukciji nisu nađene nikakve posebne tvari koje bi izazvale udar. Nikakvi lijekovi, nikakav otrov, ništa takvo. —
—Je li se suprug Vaše sestre protivio obdukciji? Agentica Morse doslovce je zračila kada je odgovorila na to. — Ne, nije. Međutim, Vi joj i dalje vjerujete? Doista mislite da je moguće da ju je suprug ubio? —
U početku nisam. Mislila sam da je sigurno halucinirala. Ali onda... — Agentica Morse prvi put odvrati pogled od Chrisa i njegov pogled odluta na ožiljke. Ozljede su nesumnjivo nastale od razbijenog stakla. Međutim, istaknuti ožiljak upućivao je na još nešto. Možda malokalibarski meci? —
—
Agentice Morse? — potakne je.
Nisam odmah otišla iz grada — rekla je usredotočivši se ponovno na njega. — Ostala sam na pogrebu. Tijekom ta tri dana puno sam razmišljala o tome što mi je Grace rekla. To je sestrino ime, Grace. Rekla mi je da misli da je muž vara. On je bogat čovjek, puno bogatiji nego što sam mislila, i Grace je vjerovala da je u vezi s nekom ženom. Bila je uvjerena da bi je radije ubio nego da plati onoliko koliko bi ga stajala rastava. Naravno i da dobije skrbništvo nad njihovim sinom. —
Chris razmisli o tome. — Vjerujem da su i prije žene ubijali zbog toga. Pretpostavljam i muškarce.
Naravno. Čak i potpuno normalni ljudi priznaju da su pomišljali na ubojstvo dok su prolazili kroz rastavu braka. U svakom slučaju... nakon Graceina pogreba, rekla sam njezinu suprugu da se vraćam u Charlotte. —
—
Međutim, niste otišli.
—
Nisam.
—Je li ju varao? -Je, a Graceina smrt nije ga ni najmanje usporila. Naprotiv, baš suprotno.
—
Nastavite.
Zovimo Graceina supruga Bili. Nakon što sam otkrila tu vezu, nisam to Billu stavila pod nos. Zatražila sam neke znance iz Ureda da provedu istragu nad njim. Njegov osobni život, njegov posao, sve. Sad znam gotovo sve što se o Billu može znati, sve osim jedne stvari koju moram dokazati. Znam puno više nego što je znala moja sestra i znam puno više nego što danas zna njegova ljubavnica. Na primjer, kada sam proučavala podatke o Billovim poslovima, otkrila sam prilično zamršenu vezu s mjesnim odvjetnikom. —
Odvjetnikom iz Natcheza? — upita Chris nastojeći sam doći do nekih zaključaka. Za razliku od većine mjesnih liječnika, on je u Natchezu imao nekoliko prijatelja koji su bili odvjetnici. —
—
Ne, ovaj odvjetnik radi u Jacksonu.
—
Razumijem. Nastavite.
Bill je građevinski poduzetnik. Ondje gradi novu dvoranu za hokej na ledu. Naravno, većina odvjetnika s kojima radi specijalizirana je za poslove s nekretninama. Međutim, ovaj odvjetnik je drukčiji. —
—
Po čemu?
—
Njegova specijalnost je obiteljsko pravo.
—
Rastave? — kaza Chris.
Točno. Iako nešto radi i na imovinsko-pravnim odnosima. Zaklade, oporuke i tako dalje. —
—Je li »Bili« došao tog odvjetnika pitati za savjet u vezi s rastavom od Vaše sestre? Agentica Morse promijeni položaj na stolcu. Chris je stekao dojam da je htjela ustati i početi hodati, ali u prostoriji nije bilo mjesta za hodanje, znao je iz iskustva. Isto tako, osjećao je da pokušava sakriti nervozu. Ne mogu to dokazati - rekla je. — Još ne. Međutim, uvjerena sam da je. Ipak, nema dokaza da su Bill i taj odvjetnik imali bilo kakve veze do tjedan dana nakon sestrine smrti. Tada su zajedno krenuli u posao. —
Chris je htio postaviti nekoliko pitanja, ali odjednom se sjetio da ga čekaju pacijenti. - Ovo je veoma zanimljiva priča, agentice Morse, ali ne vidim da ima bio kakve veze sa mnom.
—
Vidjet ćete.
Onda bi bilo bolje da se požurite jer ćemo inače morati ovo ostaviti za poslije. Čekaju me pacijenti. —
Uputila mu je pogled koji kao da je govorio Nemojte misliti da ovdje vi vladate situacijom. - Nakon što sam otkrila vezu između Billa i tog odvjetnika za razvode — nastavila je - proširila sam istragu. Naišla sam na mrežu poslovnih veza koje su me zaprepastile. Znam ponešto o tvrtkama koje su paravan za mutne poslove, doktore Sheparde. Karijeru u FBI-ju počela sam u Južnoj Floridi gdje sam radila na puno slučajeva pranja novca. Chris u sebi zahvali nebesima što se previše bojao da bi rekao da, raznim prijateljima koji su mu nudili da će ga »uputiti u neke investiere« na Kajmanskim otocima. Taj odvjetnik za rastave ima udjel u svim poslovima kojih se možete sjetiti — nastavi Morseova. — Uglavnom je suradnik raznim bogatim pojedincima u Mississippiju. —
To Chrisa nije iznenadilo. - Zar je čudno da se bogati odvjetnik, pretpostavljam da je bogat, upusti u različite poslove? Samo po sebi nije. Međutim, svi njegovi poslovi počeli su prije otprilike pet godina. Kada se bolje pogledaju ti poslovi, ne vidim razlog zašto bi se jedan odvjetnik upustio u njih. Može se reći da se radi o poluprivatnim poslovima. Samo što odvjetnik nije u rodbinskoj vezi ni s jednom stranom o kojoj govorim. Ni krvnoj ni ženidbenoj. U nekim slučajevima nastupao je kao savjetnik, ali u većini ne. —
Chris kimne i još jedanput baci pogled na sat. - Pratim Vas, ali kamo sve to vodi? Alex Morse gaje napeto gledala, tako napeto da mu je njen pogled postao neugodan. — Devet osoba s kojima je taj odvjetnik u poslovnoj vezi ima jednu zajedničku crtu.
—
Koju? Svi su moji pacijenti?
Morseova odmahne glavom. — Svatko od njih imao je bračnog druga koji je u posljednjih pet godina iznenada umro. U nekoliko slučajeva, razmjerno mladoga bračnog druga. Kada je Chris to čuo, osjeti neobičnu jezu, mješavinu uzbuđenja i užasa. Ipak, ništa nije rekao već se radije pokušao potpuno usredotočiti na ono o čemu je govorila. Zapravo — doda agentica Morse — zapravo svi su umrli u razmaku od dvije i pol godine. —
—
Zar je to neobično?
Pustite me da dovršim. Svi ti bračni drugovi bili su bijelci, prije toga zdravi i svi su bili vjenčani s bogatim ljudima. Ako želite, mogu Vam pokazati financijske izvještaje. Daleko su od prosjeka. —
Morseičina gorljivost pobudila je Chrisovu znatiželju. - Dakle, želite reći da... Vi mislite kako taj odvjetnik za razvode pomaže svojim potencijalnim klijentima da ubiju svoje bračne drugove kako im ne bi trebali isplatiti odštetu? Agentica FBI-ja sklopi ruke i kimne. - Odnosno da ne bi izgubili skrbništvo nad djecom. Želim reći upravo to.
—
U redu, ali zašto to govorite meni?
Prvi put se činilo da je agentici Morse neugodno. - Zato — rekla je polako što se prije tjedan dana Vaša žena odvezla u Jackson i provela dva sata u uredu tog odvjetnika. Chris zine. Tijelom mu se polako proširi obamrlost kao da je uzeo veliku dozu lidokaina4.
4 Lokalni anestetik
Oči agentice Morse postale su uski prorezi. - Nemate pojma, je li tako? Bio je previše zaprepašten da bi odgovorio.
—
Imate li poteškoća u braku, doktore?
Ne — naposljetku je odgovorio sretan što napokon može bar u nešto biti siguran. — To Vas se uopće ne tiče, ali ako je moja žena otišla tom odvjetniku, sigurno je imala neki drugi povod, a ne rastavu. Nemamo nikakvih bračnih poteškoća. —
Morseova se nasloni na stolac. — Mislite da je nemoguće da Vas Thora vara? Kad je izrekla ime njegove žene, pocrvenio je u licu. — Želite mi reći da vara?
—
Što ako da?
Chris je naglo ustao i isprsio se. — Rekao bih da ste ludi. Šašavi. Uz to, izbacio bih Vas odavde. Htio bih znati kako Vam je palo na pamet da upadnete ovamo i govorite mi takve stvari? Smirite se, doktore Sheparde. Možda ovaj tren ne vjerujete, ali ovdje sam da Vam pomognem. Jasno mi je da razgovaramo o osobnim stvarima. Štoviše, intimnim. Međutim, Vi ste u svom poslu prisiljeni raditi isto to, zar ne? Kad je riječ o ljudskom životu, privatnost postaje nevažna. —
Imala je pravo, naravno. Mnoga pitanja u njegovu upitniku bila su veoma osobna. Koliko ste seksualnih partnera imali u posljednjih pet godina? Jeste li zadovoljni svojim seksualnim životom? Chris odvrati pogled od nje i ushoda se prostorijom, putem dugačkim točno dva i pol koraka. — Što mi želite reći, agentice Morse. Dosta je igranja. Da čujem.
—
Možda Vam je život u opasnosti.
Chris stane. — Od moje žene? To mi želite reći?
—
Bojim se da je tako.
Isuse Kriste! Vi ste sišli s uma. Odmah ću nazvati Thoru pa da to riješimo. - Pružio je ruku prema telefonu na zidu. —
Agentica Morse ustane. — Molim Vas, doktore Sheparde, nemojte to činiti.
—
Zašto ne?
Zato što ste možda jedina osoba koja je u mogućnosti zaustaviti onoga tko stoji iza tih ubojstava. —
Chris spusti ruku. — Kako? Duboko je udahnula, a onda progovorila izrazito ozbiljnim glasom. — Ako jeste meta, odnosno, ako ste prošli tjedan postali, Vaša žena i taj odvjetnik nemaju pojma da znate što smjeraju. -Pa? - To Vas stavlja u jedinstveni položaj da nam pomognete uhvatiti ih. Brzo mu je sinulo. - Želite da Vam pomognem uhvatiti moju ženu? Da je strpate u zatvor zbog pokušaja ubojstva? Morseova digne ruke s dlanovima okrenutima prema gore. — Radije biste se pretvarali da se ništa nije dogodilo i umrli s trideset šest godina? Na trenutak je sklopio oči u nastojanju da se obuzda. — Vi od drveća ne vidite šumu. Vaša nagađanja su besmislena.
—
Zašto?
Ti muškarci za koje mislite da su ubili svoje žene... učinili su to da ne bi ostali bez dijela imovine i da ne bi trebali platiti veliku alimentaciju, točno? —
—
U većini slučajeva, da. Međutim, nisu sve žrtve bile žene.
Chris isti trenutak izgubi nit. Najmanje u jednom slučaju — rekla je Morseova — a vjerojatno u dva, uzrok ubojstva je skrbništvo nad djecom, ne novac. —
—
Opet, jako griješite. Thora i ja nemamo djece.
—
Vaša žena ima dijete. Devetogodišnjeg sina.
Nasmiješio se. — Da, ali Bena je imala još prije nego što se udala za Reda Simmonsa. Thora bi automatski dobila skrbništvo. Vi ste zakonski posvojili Bena. Međutim, sad dolazimo do još jednoga važnog pitanja, doktore Sheparde. —
-Kojeg?
—
Kako je Vaša žena došla do novca.
Chris je sjeo i pogledao agenticu Morse. Što sve zna o njegovoj ženi? Zna li da je kći glasovitog kirurga s Vanderbilta koji je napustio obitelj kada mu je kći imala osam godina? Zna li daje Thorina majka bila alkoholičarka, da se Thora kao divlja mačka borila da preživi pubertetske dane i da postignuće što je završila medicinsku školu s obzirom na njezino podrijetlo, nije baš osobit uspjeh. Vjerojatno ne zna. Morseova je vjerojatno znala samo ovdašnju priču kako je Thora Rayner radila u Bolnici sv. Katarine kad je Red Simmons, mjesni naftaš, devetnaest godina stariji od nje, dovezen na hitnu zbog srčanog zastoja, da se zbližila s Redom za vrijeme njegova boravka U bolnici i da su se šest mjeseci poslije vjenčali. Chris je dobro poznavao tu priču jer je liječio Reda Simmonsa posljednje tri godine njegova života. Chris je, naravno, Thoru poznavao kao medicinsku sestru, ali bolje ju je upoznao tijekom Redove bolesti srca. Znao je da je Red iskreno volio »svoju malu Vikingicu«, ciljao je na Thorino dansko podrijetlo, i da je bila hrabra i odana supruga, žena dostojna dubokog poštovanja. Kad je Red prije dvije i pol godine umro, ostavio je Thori imetak vrijedan 6,5 milijuna dolara. U Natchezu to je bilo puno novca, ali Chrisu to nije ništa značilo. Imao je nešto vlastitog novca i bio je dovoljno mlad da zaradi puno više. Agentice Morse - rekao je hladnim glasom — neću s Vama raspravljati o svojoj ženi. Samo ću Vam reći ovo. Thora ništa neće niti dobiti, niti izgubiti ako se rastanemo. -
-
Zašto ne? Jako je bogata.
Ima novca, da. Međutim, imam i ja. Počeo sam štedjeti od onog trenutka kada sam počeo honorarno raditi na hitnoj, a imao sam i neka dobra ulaganja. Najvažnije je to da je sve pravno sređeno. Prije braka oboje smo potpisali predbračni ugovor. Ako se rastanemo, svaka osoba izlazi iz braka s onim što je u njemu stekla. -
Agentica Morse u tišini je promatrala Chrisa. — Nisam to znala.
Nasmiješio se. - Žao mi je što sam našao rupu u Vašoj teoriji. Čini se da se Morseova odjednom izgubila u mislima i Chris je imao osjećaj da u tom trenutku za nju i ne postoji. Lice joj je bilo ozbiljnije nego što mu se u početku činilo, obuzele su ga neke čudne sjene. Kažite mi nešto - odjednom je rekla. - Što se događa ako netko od vas dvoje umre? -
Kad je Chris razmislio o tome, osjeti prazninu u želucu. — Pa... mislim da tada naše oporuke stupaju na scenu. Što je jače od pred- bračnog ugovora. Barem tako mislim. Što piše u Vašoj oporuci? Tko dobiva novac od ulaganja koja su Vam se isplatila? -
Chris pogleda u pod, a lice mu je gorjelo. — Moji roditelji dobivaju znatan dio.
-
To je lijepo, a ostatak?
Pogledao ju je. - Sve dobiva Thora. Morseičine oči slavodobitno bijesnu.
—
Ali... — pobuni se Chris.
—
Slušam.
Thora ima milijune dolara. Čemu to? Ubiti me i doći do još dva milijuna? —
Morseova je nekoliko trenutaka trljala bradu, a onda pogleda uzak niz prozora na vrhu zida. — Ljudi su ubijali za manje, doktore Sheparde. Puno manje.
—
Milijarderi?
Ne bih sumnjala u to. Osim toga, ljude svakodnevno ubijaju zbog drugih stvari, ne samo zbog novca. Koliko dobro poznajete svoju ženu? Mislim, po karakteru? —
—
Prilično dobro.
—
U redu. To je dobro.
Chris je počeo sve više mrziti agenticu Morse. — Mislite da je moja žena ubila prvoga muža, zar ne? Morseova slegne ramenima. — Nisam to rekla. Kao da jeste. Međutim, Red Simmons bio je dugogodišnji srčani bolesnik. —
-Da, je. Ljutilo gaje što Morseova sve zna.
—
—
Međutim, nije napravljena obdukcija — istakne ona. Znam to. Ne želite valjda reći da bije sada trebalo napraviti, je li?
Odmahnuvši rukom, agentica Morse odbaci tu zamisao. — Ne bismo ništa našli. Tko god stoji iza tih ubojstava predobar je za to. Chris frkne nosom. — Tko je tako dobar, agentice Morse? Plaćeni ubojica? Forenzičar? Patolog? Prije nekoliko godina jedan se mafijaš hvalio da tako radi. Bio je veoma povučen čovjek, sa snažnim egom. Nije imao nikakvo medicinsko obrazovanje, ali bio je zaneseni amater. Sada je tobože u mirovini. Naši ljudi ga prate, za svaku sigurnost. —
Chris je više nije mogao sjediti. Ustao je i rekao. - Ovo je ludo. Hoću reći, što, k vragu, sad očekujete od mene?
—
-
Da nam pomognete. Nama? Ovo je tek treći put da ste tijekom cijelog razgovora rekli mi.
Ovaj put se agentica Morse malo jače nasmijala. — Ja vodim istragu. Od 11. rujna na ovakvim slučajevima nema nas baš puno. Svi rade na suzbijanju terorizma. Chris joj se zagleda u oči. U njima je vidio iskrenost i strast. Međutim, vidio je još nešto, nešto što se nije puno razlikovalo od onoga što je vidio u očima
onih pacijenata koji su ga svaki tjedan pokušavali nasamariti kako bi se dočepali nekog lijeka.
—
Ubojstvo je državni zločin, je li tako? — polako je rekao. — Ne savezni.
Da, ali kad nekoga ubijete, također ga lišavate njegovih građanskih prava. -
Chris je znao da je to točno. Nekoliko desetaka godina stara rasistička ubojstva u Mississippiju vraćena su na sud tako što su prije oslobođeni Ku Klux Klanovi5 ubojice optuženi da su prekr- šili građanska prava svojih žrtava. Ipak... činilo mu se da nešto u priči Alexandre Morse nije kako valja. Prva žrtva o kojoj ste mi govorili, ako to jesu žrtve ubojstva, bila je Vaša sestra, točno? Ne radi li se tu o sukobu interesa? Ja članove obitelji ne smijem liječiti od neke teške bolesti. Vi smijete istraživati ubojstvo svoje sestre? —
Da budem potpuno iskrena, ne. Međutim, ne vjerujem da će to itko učiniti kako valja. — Agentica Morse prvi put pogleda na sat. - Nemamo vremena da uđemo dublje u to, doktore Sheparde. Uskoro ćemo ponovno razgovarati, ali ne bih htjela da mijenjate svoj svakodnevni raspored, ni na koji način, kako Vaša žena ili netko drugi to ne bi opazili. -
— Tko
-
bi još opazio?
Osoba koja Vas namjerava ubiti.
Chris se ukipio. - Hoćete reći da me možda netko prati? — Da.
Vi i ja ne smijemo biti viđeni u javnosti.
Čekajte malo. Ne možete mi takvo što reći, a onda tek tako otići odavde. Hoćete li me štititi? Hoće li me agenti FBI-ja štititi kad izađem? —
Nije baš tako. Nitko vas neće pokušati ubiti puškom. Ako je prošlost neki pokazatelj, a gotovo uvijek je, jer se zločinci nastoje držati uzorka koji se u prošlosti pokazao uspješan, onda će Vaša smrt morati izgledati prirodno. Morate se čuvati u prometu i ne smijete šetati, trčati i voziti bicikl ondje gdje ima prometa. Od takvog nabada nitko Vas ne može zaštititi. Međutim, najvažnija stvar su jelo i piće. Kod kuće ne biste neko vrijeme smjeli jesti i piti. Čak ni vodu u boci. Ništa što kupi ili pripremi Vaša žena. —
5 Organizacija osnovana 24. 12. 1865. zagovara prevlast bijelili protestanata u SAD-u.
—
Šalite se, je li tako?
—Jasno mi je da bi to moglo biti teško, ali nešto ćemo smisliti. Da Vam iskreno kažem, mislim da, što se vremena tiče, imamo dosta prostora. Vaša žena je tek razgovarala s odvjetnikom, a takvo ubojstvo treba potanko isplanirati. Chris je u njezinu smijehu čuo prizvuk histerije. — To je velika utjeha, agentice Morse. Stvarno. Sada se puno bolje osjećam.
—
Namjerava li Vaša žena uskoro otići iz grada?
Odmahnuo je glavom. Dobro. To je dobar znak. — Morseova je uzela torbicu. - Napišite mi sada taj recept. —
—
Molim?
—
Za Levaquin.
Aha, dobro. — Uzeo je blok iz džepa i napisao recept za kutiju antibiotika. — Na sve mislite, zar ne? —
Nitko ne misli na sve. Treba Vam biti drago zbog toga. Većinu zločinaca uhvatimo na taj način. Zbog glupih pogrešaka. Rade ih čak i najbolji. —
Niste mi dali posjetnicu, ništa — kaza Chris. — Nikakve podatke koje bih mogao provjeriti. Pokazali, ste mi samo iskaznicu za koju ne znam je li lažna ili nije. Želim broj telefona. Bilo što. —
Agentica Morse odmahne glavom. — Ne smijete nazvati nikoga u Uredu, doktore. Ne smijete učiniti ništa čime biste upozorili Vašeg ubojicu. Možda Vam prisluškuju telefon, uključujući i Vaš mobitel. Njega je najlakše nadzirati. Chris je dugo gledao u nju. Htio ju je pitati za ožiljke. — Rekli ste da svatko griješi, agentice Morse. Koja je najveća pogreška koju ste Vi napravili? Ženina ruka polako se digla do desnog obraza, kao vlastitom voljom. — Nisam pogledala prije nego što sam skočila - tiho je rekla — a netko je zbog toga poginuo.
—
Žao mi je. Tko je to bio?
Prebacila je torbicu preko ramena. — To nije Vaš problem, doktore. Međutim, Vi imate problem. Žao mi je što sam Vam baš ja okrenula život naopačke. Zbilja. Međutim, da nisam, možda biste jednu noć zaspali misleći da ste sretni i više se ne biste probudili. Morseova je uzela recept iz Chrisove ruke, a onda mu se usiljeno nasmiješila. — Uskoro ću Vam se ponovno javiti. Nemojte pošiziti i napravite bilo što, samo nemojte pitati ženu pokušava li Vas ubiti. Chris je otvorenih usta gledao za Morseovom dok je hodnikom odlazila prema vratima čekaonice. Hod joj je bio odmjeren i siguran, hod sportašice. — Onda? — rekla je Holly iza njegovih leđa prestrašivši ga. — Kakva je njezina priča?
—
Cistitis6 - promrmljao je. — Sindrom medenog mjeseca.
—
Previše hincanja, ha? Nisam joj vidjela vjenčani prsten na ruci.
Chris odmahne glavom na Hollyn posprdni glas, ode niz hodnik do svog privatnog ureda i zatvori vrata. Čekaonica je bila puna pacijenata, ali bez obzira na to koliko bolesni bili, sada su u drugom planu. Gurne na stranu hrpu kartona i pogleda Thorinu sliku na stolu. Thora je bila čista suprotnost agentici Alex Morse. Bila je plava, prirodno plava, za razliku od 98 posto zlatokosih žena koje čovjek vidi na ulici, danskog podrijetla što na jugu nije bilo uobičajeno. Oči su joj bile sivo-plave, u nekim prigodama morsko plave, ako bi se čovjek htio pjesnički izraziti. Međutim, iako bi je po izgledu netko mogao zamijeniti za vikinšku princezu, Thora nije bila sklona tome da bude glavna. Četiri godine provela je u braku s Redom Simmonsom, sna- lažljivim provincijskim momkom koji je zahvaljujući šestom čulu stekao bogatstvo i koji se, nakon nagomilane hrpe, pristojno odnosio prema ljudima. Chris je bio uvjeren da mu je, što se žena tiče, šesto čulo bilo jednako dobro kao i predosjećaj vezan za naftu. Da, Thora se obogatila kad je Red umro, ali zar je to grijeh? Kada bogataš umre, netko uvijek dobro prođe. Tako je to u svijetu, a Red Simmons nije bio od onih koji traže potpisivanje predbračnog ugovora. Imao je dobru, mladu ženu koja je s njim dijelila život u dobru i u zlu, više u zlu u tih posljednjih godinu dana i zaslužila je sve što je dobila, bez obzira na to tko što misli. Red bi se složio s tim. Što je Chris više razmišljao o tome što mu je agentica Morse rekla u ordinaciji 4, to se više ljutio. Uzeo je telefon i nazvao svoju recepciju.
6 Upalna bolest mjehura koja najčešće zahvaća žene
— Da? — pitala je njegova nabusita recepcionarka, Jane Henry, otegnutim glasom. Da je konačno završilo s dva dugačka glasa, možda dva i pol.
—Jane, imam prijatelja s faksa s kojim sam bio u istoj bratovštini, zove se Darryl Foster. Piše se D-A-R-R-Y-L.
—
Da? I?
Mislim da je sad agent FBI-ja. Ne znam gdje. Rodom je iz Memphisa, ali posljednje što sam čuo je da radi u područnom uredu u Chicagu. —
-I? — Molim te, nađi mi ga. Mislim, njegov telefonski broj. Moja nekadašnja bratovština želi skupiti prilog za staru udrugu pa žele pronaći svakoga tko bi mogao dati nekakav prilog.
—
A kako mislite da ću pronaći tog super-murjaka?
Valjda preko interneta. Dovoljno vremena provodiš na njemu igrajući poker ili kupujući na eBayju. Najmanje što mi možeš učiniti jest pronaći moga starog školskog kolegu. —
Jane se glasno nakašlja. — Pokušat ću, valjda.
—
Nemoj se pretrgnuti.
Poklopila je slušalicu bez riječi, ali Chris je znao da neće proći nijedan sat, a da će imati broj. Nemojte mijenjati svoj svakodnevni raspored, rekla je agentica Morse. Nemojte činiti ništa čime biste upozorili vašeg ubojicu...
—
Mog ubojicu — glasno će Chris. - Ma to je vjerojatno obično sranje.
Uzeo je stetoskop i otišao do vrata, ali Janein poziv vrati ga do stola. Pograbi telefon. — Već si našla Fostera?
—
Nisam još. — Na telefonu je Vaša žena.
Chris ponovno osjeti obamrlost. Thora ga je rijetko zvala u ured, znala je da ima previše posla da bi visio na telefonu. Spusti pogled na njezinu sliku,
čekajući da mu sine kako da se ponaša. Međutim pred sobom nije vidio svoju ženu nego specijalnu agenticu Alex Morse kako ga iza svojih ožiljaka hladno promatra. Glupe pogreške, rekla je Morse. Rade ih čak i najbolji od nas.
—
Reci Thori da imam pacijenta, Jane.
—
Molim? — pitala je recepcionarka, očito iznenađena.
—
Već sam u velikom zaostatku. Napravi to. Nazvat ću je poslije.
—
Kako god kažete. Vi me plaćate.
Chris je namjeravao poklopiti slušalicu, ali u posljednji tren reče: - Saznaj mi Fosterov broj, dobro? Odmah. Jane se prestala šaliti, znala je kad ozbiljno misli.
—
U redu, doktore.
3. POGLAVLJE
Andrew Rusk bio je u strahu. Stajao je pokraj prozora svojeg odvjetničkog ureda i promatrao šarolike obrise nebodera Jacksona u Mississippiju. Pogled na grad nije bio nešto osobito, ali Ruskov ured na šesnaestom katu nalazio se na uglu zgrade. Gledajući prema sjeveru, vidio je sve do šumovitih ravnica gdje su nekoć mrtve okruge bijelci pretvarali u enklave pune života za bogataše dvadeset prvoga stoljeća. Još dalje, nova Nissanova tvornica donosila je pristojnu zaradu vrijednim industrijskim radnicima države. Svaki dan su putovali dvjestotinjak kilometara u oba smjera iz malih gradića u okolici glavnoga grada. Iza njega, izvan vidokruga na zapadu, živjeli su neobrazovani crnci koji su u posljednjih dvadeset godina vukli grad prema natrag. Rusk i nekolicina njegovih najbliskijih prijatelja zvali su ih »nedodirljivi«. Nedodirljivi su se međusobno ubijali u zastrašujućem broju, a toliko su krali da su među bijele stanovnike Jacksona usadili velik strah. Međutim, oni nisu bili razlog njegova straha. Njih nije mogao vidjeti iz svojeg ureda, a naporno je radio da tako i ostane i to na svim poljima njegova života. U tu svrhu, svoj dom sagradio je u hrastovoj šumi sjeverno od grada, blizu Annan- dalea, golfskoga kluba smještenog u sigurnom kutku između Country Cluba starih jacksonskih bogataša i Reuniona, kluba onih mladih, nadobudnih. Svako poslijepodne u pola pet, Rusk se dizalom spustio u garažu, ušao u svoj crni porsche Cayenne turbo i otprašio na sjever u svoje utočište od stakla i kamena među hrastovima i borovima. Kada je stigao, njegova žena je, kao i uvijek, ležala pokraj golemog bazena. Lisa je još bila dovoljno mlada za bikini, ali ljeti je rijetko na sebi imala kupaći kostim. Nakon poljupca uz bazen, ili, što je u posljednje vrijeme bilo češće, slušanja gunđanja o svemu i svačemu, ušao je u kuću po jedno žestoko piće. Na stolu ga je uvijek Čekala večera koju je pripremila njegova kuharica, čemu se Andrew svaki dan veselio. Međutim, okus straha nadjačao je okus hrane. Rusk dvadeset pet godina nije osjetio pravi strah, međutim nije zaboravio kako je to. Strah je bio isti kao u srednjoj školi kad te je maturant stjerao u kut želeći tvoje lice pretvoriti u crvenu kašu, tvoji prijatelji gledaju, ali skamenjeni su od straha i ne mogu ti pomoći, a mjehur prijeti da će ispustiti ocean mokraće niz tvoje hlače. Rusk prinese ustima čašu s viskijem i otpije velik gutljaj. Viski na poslu bio je užitak koji sije posljednjih tjedana sve češće priuštio, melem protiv straha.
35
Ponovno je napunio čašu pa sa stola podignuo sliku veličine pet puta sedam centimetara. Fotografija je prikazivala tamnokosu ženu četvrtasta lica i duboko usađenih očiju, očiju koje čak i na papiru izgledaju žive. Rusk je znao da žena na slici nikada ne bi nasjela na njegova najslađa udvaranja. Možda da ju je uhvatio kao mlad, dok je bila brucošica, a on na zadnjoj godini, pijana na studentskoj zabavi, tako nešto, ali vjerovao je da čak ni onda. Ta djevojka imala je nešto što većina žena nema, samopouzdanje, i to na bacanje. Tatina kći, odmah se vidi. Vjerojatno ju je to dovelo u FBI. — Specijalna agentice Morse — promrmljao je. — Kurvetino koja svuda zabadaš svoj nos. Zazvoni Ruskov telefon i javi se njegova tajnica. U njegovoj maloj tvrtki još su imali tajnice, a ne vražje osobne tajnice, a sve su bile staroga kova, sve do jedne. Davali su i primali obilne darove i svi su bili zadovoljni. Rusk je čuo da u sjedištu Googla u Mountain Viewu postoji pravilo da svakom zaposleniku hrana mora biti nadohvat ruke. Zbog toga su po cijelom Googlu postavljeni aparati za samoposluživanje. Ruskovo pravilo, koje je Andrewov otac uveo u svoju puno uvaženiju tvrtku, preduhitrilo je Google za punih pedeset godina, a glasilo je ovako: svakom suradniku nadohvat ruke mora biti dobar i uvijek spreman komad. Andrew mlađi prenio je tu tradiciju u vlastitu tvrtku s više nego zadovoljavajućim učinkom. Ispio je posljednji gutljaj iz čaše i otišao do svog stola na kojem je ravni ekran uporno svijetlio. Na zaslonu je stajala grafička oznaka nizozemske internetske stranice koja se zvala EX NIHILO, crni krug sa svjetlucavim rubom. Rusk se sjećao malo latinskog iz srednjoškolskih dana, ex nihilo značilo je »od ničega«. Za razumnu naknadu EX NIHILO osiguravao je potpunu anonimnost u digitalnoj domeni. Tvrtka je davala i druge usluge koje su zahtijevale diskreciju, a to je bila jedna od usluga za koju je Rusk danas potpisao ugovor. Predmnijevao je da velik dio klijenata EX NIHILA čine ovisnici o dječjoj pornografiji, ali to mu je bilo svejedno. Važno je bilo samo to da ga tvrtka može zaštititi. Suradnici, pomisli, sjećajući se očeva ciničnoga glasa. Svaka suradnja na kraju propadne, kao i brak. Jedini život nakon smrti koji će čovjek upoznati jest ostanak u braku ili suradništvu nakon što propadne, a to nije život, to je živa smrt. Rusk je mrzio većinu stvari vezanih za oca, ali jedno mu nije mogao osporiti, čovjek je uglavnom u svemu imao pravo. Rusk pomakne kursor na praznu kućicu i upiše 3,141592653, pi do devete decimale. Kao dječak naučio je pi do četrdesete decimale ne bi li zadivio svog oca. Odmah nakon što mu ga je poslije večere ponosno recitirao, tata mu je ispričao kako je jedan mali Indijac znao pi do šestote decimale. Uobičajeni očinski odgovor u domu Ruskovih. Andrewu Jacksonu Rusku starijem nikada ništa nije bilo dovoljno dobro. Rusk ponovno utipka lozinku i klikne unos. Tim činom pokrenuo je digitalni mehanizam koji bi, lako moguće, u sljedećih nekoliko tjedana mogao postati njegovo jedino sredstvo za preživljavanje. Nije gajio nikakve lažne nade. Njegov suradnik ne bi prihvatio nikakav rizik, na početku je to jasno dao do znanja. Zapravo, čovjek je bio toliko opsjednut sigurnošću da nije samo smislio tajno ime, Glykon, da se Andrew koristi njime u njihovim razgovorima, kojih je bilo malo (Rusk je na Googleu potražio Glykon, ali saznao je samo to da je to bio grčki bog u zmijskom obličju koji je 160. godine zaštitio svoje sljedbenike tako što je čarobnim riječima raspršio oblak zaraze. Ruskov Glykon besmisleno je tražio da Andrew rabi njegovo tajno
ime čak i onda kad razmišlja o njihovim poslovima. - Sigurnost se temelji na strogim navikama - uporno je tvrdio Glykon, a najsmješnije je to što je ispalo da je imao pravo. Pet godina imali su redovitu i nevjerojatnu zaradu bez ikakvih neprilika. Međutim, Rusk je znao da bi Glykon, uoči li bilo kakvu opasnost, odmah poduzeo nešto da je prevlada, a to je značilo samo jedno, smrt. Ono što je tako dugo održalo njihovu suradnju bila je hladno- ratovska strategija takozvano UZU, uzajamno zajamčeno uništenje. Povjerenje je zajamčeno tek kad obje strane znaju da drugi suradnik ima ključ njegova uništenja. (Rusk je jednom naveo sličan primjer preljubnicima koji su oboje bili u braku.) Međutim, sada se stanje promijenilo i Rusk se više nije osjećao siguran. Od njihova udruživanja prava opasnost sada je prvi put pokazala zube. Pojavile su se dvije opasnosti i to gotovo istovremeno. Jedna je dolazila iznutra, a druga izvana. U njihovoj sjeni, Rusk je zaključio da je UZU prava zaštita tek kad obje strane znaju da im nad glavom visi Damoklov mač7. Prešutni sporazum više nije dovoljan. EX NIHILO bit će taj mač. Ne prijavi li se Rusk svaki dan na nizozemsku mrežnu stranicu i potvrdi svoj identitet, tada će EX NIHILO FBI-ju i Državnoj policiji Mississippija proslijediti velik elektronički dosje. U tome dosjeu potanko su zabilježene aktivnosti tijekom njihove suradnje u posljednjih pet godina s pripadajućim fotografijama i podacima o poslovanju, dovoljna pravna osnova da oba muškarca budu osuđena na doživotnu robiju u Parchman Farmu gdje su najgori nedodirljivi provodili posljednje dane svog bijednog i nasilničkog života. Naravno, program je imao ugrađenu mogućnost prekoračenja roka. Bez toga bi se moglo dogoditi da Andrew doživi slučajnu prometnu nesreću i bude tjedan dana u komi, a onda se nekim čudom probudi i bude uhićen zbog ubojstva. Međutim, dopušteno prekoračenje roka nije bilo dulje od tjedan dana. Zapravo, deset dana. Nakon toga, Glykon bi bio uhićen, zatvoren i osuđen na smrtnu kaznu. Rusku se stezao šupak od pomisli na to da Glykonu priopći taj podatak. Onaj trenutak kad razotkrije taj »mač«, počet će mu izmicati tlo pod nogama. On i Glykon će, bez ikakve sumnje, postati protivnici čak i ako nastave zajedno raditi. Zbog genijalnog uma i okrutne djelotvornosti, Glykon je bio savršeni suradnik, ali iste te sposobnosti pretvorile bi ga u protivnika opasnijeg nego što čovjek može zamisliti. Rusk se gnušao svojeg straha. Zidovi njegova ureda bili su puni fotografija koje su svjedočile o njegovoj muževnosti: amaterske fotografije divnoga plavokosog bivšeg predsjednika bratovštine odjevenog u ronilačko odijelo koje si čovjek može zamisliti. Rusk je uvijek imao najskuplje igračke i znao ih je upotrebljavati. Ekstremno skijanje. Jahanje na velikim valovima na Havajima. Imao je sportski zrakoplov kojim je upravljao kao kakav kaskader. Prošle se godine čak popeo na Mount Everest i to za vrijeme snažne oluje (s kisikom). Sve to napravio je prije četrdesete, ali u Glykonovu društvu ipak se osjećao kao dječak. Nije se radilo samo o razlici u godinama, zato što se Rusk osjećao nadmoćniji od većine šezdesetogodišnjaka koje je upoznao. Radilo se o nečem drugom. Vjerojatno o nekoliko čimbenika, koje zapravo nije znao imenovati, ali bilo je tako.
7 Izraz koji simbolizira mogućnost da velika vlast brzo propadne ili kobno završi
Rusk je znao da je pogriješio što je preuzeo slučaj Fennell. Meta je imala sestru koja je bila agentica FBI-ja, i oca istražitelja koji je radio na ubojstvima. Rusk je htio odbiti taj posao, ali ipak ga je spomenuo Glykonu, pretpostavljajući da će njegov paranoičan suradnik bez premišljanja odbiti. Na njegovo iznenađenje, Glykon je vezu s FBI-jem shvatio kao izazov. Tada je Bili Fennell ponudio 50 posto bonusa — 50 posto — pa je Rusk popustio. Što mu je drugo preostalo? Kao što je Oscar Wilde8 jednom rekao, jedini način da se riješiš napasti je taj da popustiš. Međutim, sada je specijalna agentica Alex Morse počela čeprkati po njegovu životu. Zalijepila se za njega, kao ona vražja ustavica na morskog psa. Mislio je da će nakon nekog vremena odustati, ali nije. Bilaje uporna, a takva upornost vodila je samojednome. Rusk je bio siguran da je Morseova provalila u njegov ured. Nije to prijavio, naravno, ni policiji, a svakako ne Glykonu. Samo se pobrinuo da se to više nikada ne dogodi, ali to je, kao što poslovica kaže, bilo zatvaranje vrata staje kad je konj već pobjegao. Što je Morseova otkrila dok je bila ovdje? Nije mogla naći nikakve stvarne dokaze. Podaci na Ruskovu računalu bili su šifrirani (iako šifrirani, radilo se o kršenju Glykonovih pravila), međutim, Rusk je imao osjećaj da se Morseova dobro razumije u računala. Vjerojatno i u poslovne knjige. Kada se oprezno raspitao za njezin životopis, saznao je daje diplomirala pravo na Tulaneu i da je godinu dana radila na jugu Floride u FBI-jevoj i DEA-inoj1 postrojbi. Savršena priprema za otkrivanje jedne strane njegovih djela. Isto tako, Morseova je provela pet godina kao FBI-jev pregovarač u talačkim krizama. To ga je iznenadilo, sve dok mu njegov izvor nije objasnio da u Uredu ima više ženskih nego muških pregovarača. Čini se da su za mirno rješavanje sukoba žene bolje od muškaraca. To je iznenađenje. Kao iskusan odvjetnik za rastave, Rusk je upoznao žene s takvim nagonom grabežljivca - zle i pokvarene žene koje bi Machiavelliju9 mogle držati dopunske satove o tome kako izazvati ratove. Unatoč obećavajućem početku, Alex Morse pokazala se nedorasla poslu pregovarača u talačkim krizama. Smrt njezina oca i majčin rak očito su je doveli u položaj da izgubi sposobnost prosudbe zbog čega je netko ubijen. Zamalo da nije sama poginula, sa žaljenjem pomisli Rusk, a unakaženo lice bilo je dokaz susreta sa smrću. Međutim, poenta je u tome da su osjećaji bili jači od profesionalnog vladanja sobom. Postupala je potpuno nagonski ne razmišljajući o posljedicama, a taj uznemirujući presedan ne smije zanemariti. Glykon mora saznati za Alex Morse. Unutarnje opasnosti uvijek su bile veće od onih vanjskih, a pod njihovom suradnjom upravo odbrojava atomska bomba. — Klijent - promrsi Rusk u nevjerici pijući iz svoje čaše. — Prokleti prevrtljivi klijent. Trgnuo ga je zvuk vrata koja su se otvorila tek toliko da njegova tajnica proviri unutra. Bila je tek sredina svibnja, ali Janice je već imala dobru boju zbog čega je prije izgledala kao tridese- togodišnjakinja nego tridesetpetogodišnjakinja što su bile njezine stvarne godine. Uputi Rusku otvoren pogled, pogled intimne družice.
8 Irski pisac (1854. —1900.) poznat po oštroumnim i duhovitim dosjetkama 8 Policijsko-obavještajna agencija za suzbijanje droge u sklopu Ministarstva pravosuđa SAD-a 9 Niccolo Machiavelli (1469. — 1527.) talijanski književnik i političar, tajnik za vanjske i unutarnje poslove i rat u službi Firentinske Republike
—
Gotovo svi su otišli — rekla je. — Hoćeš li prije nego što odem kući?
Rusk odvagne njezinu ponudu. Janice je bila starija od njegove žene, iako ne tako lijepa kao Lisa, u krevetu je bila puno maštovitija i strastvenija. Bila je to savršena veza. Janicein suprug bio je knjigovođa i bio joj je strašno dosadan, ali bio je dobar otac, a Ja- nice nije težila višem društvenom položaju. Uz to, Rusk joj je davao gotovo trostruko veću plaću od one koju su u glavnome gradu zarađivale druge tajnice. —Je li ti dobro? - pitala je Janice ušavši u ured. Na sebi je imala smećkastu suknju i bijelu platnenu bluzu kroz koju se vidio grudnjak. Na listovima i podlakticama imala je napete mišiće zarađene na teniskim turnirima i bolesnim vježbanjem u teretani. Rusk kimne, ali znao je da ga čita kao otvorenu knjigu. — Nešto u vezi s tvojim ocem? - oprezno upita znajući da je to uvijek škakljiva tema.
—
Ne, samo trenutačno imam jako puno posla.
Pogled joj ostane na njemu, ali nije ga požurivala. — Hoćeš li da se samo koristim ustima? Rusk prouči njezin pogled u kojem nije bilo ničega osim brige i procijeni mogućnost da će njegova žena večeras biti raspoložena za seks. Ma k vragu, pomisli. Mogu na putu doma stradati u prometnoj nesreći. Uspije se nasmiješiti Janice. Došla je do njega, klekla pred stolac i otvorila mu smičak na hlačama. Kada je htjela, obično joj je uspijevalo navesti ga da brzo svrši, ali danas je predosjećala da bi moglo potrajati. Pogled mu je pao na sliku Alex Morse i pustio je mašti na volju. Nije mogao vjerovati da se sve to baš sada događa. Imao je četrdeset godina, a ako se posao nastavi razvijati ovom brzinom, za godinu dana premašit će očevu čistu dobit. Andrew Jackson Rusk, st., među prijateljima poznatiji kao A. J. (među njima su i guverneri, a njihov popis seže pedeset godina unatrag), imao je sedamdeset pet godina i još je radio kao odvjetnik. U posljednja tri slučaja, koji su privukli pozornost državnih medija, dva u okrugu Jefferson gdje su crnačke porote šakom i kapom dijelile novac onima u čiju je korist donesena presuda, zaradio je milijune. Kada se čovjek bavi razvodima, čak i s onim najvećima, onda je teško držati korak s takvom zaradom, ali Andrew je uspio. Što je dobro jer otac mu nikada nije dopustio da zaboravi da se natječu.
—
Pazi sa zubima — reče.
Janice nešto promrmlja i nastavi ga obrađivati.
A. J. se trudio da kod svog sina uništi svaki trag dobrote, idealizma i suosjećanja i u tome je uglavnom uspio. Kad je Andrew mlađi prvi put vidio košarkaško nadmetanje između oca i sina u filmu Veliki Santini, kada Robert Duvall10 loptom napuca svog sina u glavu, shvatio je da ne može disati. Budući da njegov osobni Buli Meechum 11 nije poginuo u zrakoplovnoj nesreći, njihovo nadmetanje nije prestalo kad je Andrew odrastao. Zaoštrilo se. Umjesto da uđe u očevu odvjetničku tvrtku, Andrew je ušao u odvjetničku tvrtku oca svoje prve žene, pogreška koju si nekoliko godina nije htio priznati. Rastava od kćeri starijeg suradnika završila je tako daje izgubio položaj u tvrtki, ali kada je ostao bez posla, A. J. nije mu ga ponudio. Andrew se nije htio zaposliti u lošiju tvrtku, radije je osnovao vlastitu, preuzevši baš svaki posao na kojem je mogao zaraditi. Ispalo je da su to većinom bile rastave. Bila je to sredina u kojoj je otkrio svoj dar. U godinama koje su slijedile često se na sudu sučeljavao s odvjetnicima iz očeve tvrtke i u svakoj bitki je pobijedio. Te pobjede bile su slatke, ali nije bilo isto kao da je pobijedio svog staroga. Međutim, ove godine, govorio je samome sebi, ove godine napokon će velikog A. J.-ja spustiti na zemlju.
—
Hoćeš li mi protrljati bradavice? - molila je Janice.
Risk je pogleda. Slobodna joj je ruka nestala ispod suknje. Spustio je ruku i odsutno je uštipnuo. Zastenjala je, a onda ga zgrabila i novom snagom navalila na njega. Pogledao joj je tjeme na kojem su se ispod plave umjetne boje nazirali tamni korijeni. Gdjekoja sijeda vlas stršala je na svoju stranu...
—
Prestani — rekao je.
—
Mol...? - prokrkljala je.
—
Ne mogu.
Podigla je glavu i uputila mu gotovo majčinski osmijeh ohra- brenja. Da, možeš. Treba ti to. Samo se opusti. - Ponovno je spustila glavu.
—
Rekao sam prestani.
Gurnuo joj je ramena i oslobodio se njezinih usta, međutim, Janice se nije dala samo tako otjerati, ne kad se napalila. Ustala je i hitro skinula plave gaćice, potom je podigla suknju i sjela na njega. Nije joj pomagao, ali nije ju niti potjerao, unatoč tome što ga je počela boljeti glava. Pustio ju je da napravi ono što je htjela napraviti usredotočivši se na mišićava bedra koja su se dizala i spuštala. Janiceino stenjanje postajalo je sve glasnije, ali to nije bilo važno. Zidovi su imali zvučnu zaštitu. Maknuo je pogled s vlažnog trokuta gdje je nestao u njoj i usredotočio se na sliku Alexandre Morse. Zamislio je da se nad njim ovako znoji agentica FBI- ja. Potom je u mašti promijenio sliku, sad je on, na veoma bolan način, obrađivao specijalnu
10 11
Američki glumac i redatelj, dobitnik filmske nagrade Oscar za najboljeg glavnog glumca i četverostruki osvajač nagrade Zlatni globus Filmski lik vojnika kojeg tumači Robert Duvall u filmu Veliki Santini. Pukovnik čija tiranija prijeti uništavanjem vlastite obitelji
agenticu Alex, tjerajući je da skupo plati za neugodnosti koje mu je stvorila...
—
Ah — stenjala je Janice. — Sad je tvrd.
Iznenada mu se u glavi pojavi Glykonova slika. Daj - poticala ga je Janice, s prizvukom straha u glasu. - Samo tako, dragi. Misli na bilo što. —
Usredotočio se na Morseičine oči i zgrabio dojke pred sobom. Bile su dosta velike, ali mlohave, Janiceino dvoje djece uzelo je danak, a kirurški zahvat nikad nije vratio dojke u ono stanje u kojem su bile prije majčinstva, bez obzira na to koliko kirurzi obećavali. Alex Morse nema djece. Njezine dojke sigurno čvrsto stoje, kao i Lisine, a ima barem 50 posto veći kvocijent inteligencije. Rusk divljačkom snagom stisne ruke. Janice vrisne od bola, ali vrisak se pretvorio u dugačko stenjanje kad se prepustila i svršila, stišćući zube pokraj njegova vrata kako ga ne bi ugrizla, što je uvijek željela učiniti. Rusk se začudio kad je i on napokon svršio, sklopio je oči i otjerao iz glave Glykonovo lice koje ga je znakovito gledalo. Rekla sam ti — kazala je Janice. Ustala je i pogledala ga još teško dišući od napora. Njegov vrhunac očito je doživjela kao malu pobjedu u njihovoj neprekidnoj seksualnoj igri. - Rekla sam ti da možeš. —
Rusk na brzinu kimne razmišljajući da bi na putu kući mogao uzeti pola Viagre u slučaju da Lisa zaželi njegove usluge.
—
Tko je to? - upita Janice pokazujući na Alex Morse.
—
Nitko.
Janice digne gaćice s poda i počne ih navlačiti. — Netko očito je. Ponovno je pogledao Morseovu, a onda odmahnuo glavom.
—
Misliš li da je seksi? — pitala je Janice šaljivim glasom.
—
Ne - odgovorio je, ozbiljno misleći.
—
Lažeš. Dok si bio u meni, mislio si na nju, zar ne?
—Jesam. Poznaješ me, Janice.
Mrko gaje pogledala.
—
Ne moraš biti ljubomorna na nju - rekao je Rusk.
—
Zašto ne?
—
Ona je mrtva.
—
Aha. — Janice se zadovoljno smijuljila.
★ Kada je Janice izravnala suknju i odnijela cipele natrag do svog stola, Rusk je otišao do uredskog ormara i iz ladice izvadio kutiju aluminijske folije. Ležala je ondje pet godina, ali nikad je nije morao upotrijebiti. Otvorivši dugačku kutiju, otrgnuo je dva kvadratna komada folije i položio ih na stol pokraj sjeveroistočnog prozora svog ureda. U najdonjoj ladici pisaćeg stola stajala je ljepljiva vrpca. Odrezao je nekoliko kratkih komada i zalijepio ih na rub ormara. Njima je na prozor koji je gledao prema istoku pričvrstio foliju, okrenuvši sjajnu stranu prema van. Na suncu, kvadrati će se vidjeti s međudržavne ceste br. 55, koja je prolazeći kroz grad gotovo cijelom dužinom bila dignuta na stupove. Aluminijska folija bila je još jedna Glykonova zamisao. Ta dva prokleta kvadrata folije potaknut će sastanak kojeg se Rusk bojao više od bilo čega drugoga u životu, koji će, kako bi preživio, zahtijevati svu njegovu moć uvjeravanja. Ruka mu se tresla kada je iskapio drugu čašu viskija. Imao je osjećaj da je izveo obred za dozivanje vraga.
Greg Iles
4. POGLAVLJE
Chris Shepard bacio je lopticu u zrak, zamahnuo palicom i lopticu koja je odskočila od zemlje poslao svom metar i trideset visokom medubaznom igraču. On je uhvatio lopticu i uputio je igraču prve baze, Chrisovu posvojenom sinu, Benu. Izbačaj nije bio precizan, ali Ben se ispružio i loptica se kao nekom čarolijom našla u njegovoj rukavici. — Izvrsno hvatanje! — viknuo je Chris. — Bacaj na njegova prsa, Mike! Ima rukavicu, može je uhvatiti. Međubazni igrač je kimnuo, čučnuo i pripremio se za sljedeću lopticu. Benove oči ponosno su blistale ali čuvši pohvalu ostao je ozbiljan koliko to devetogodišnje dijete može. Chris se pretvarao da će međubaznom igraču uputiti još jednu lopticu, a onda ju je bacio preko Bena njegovom desnom vanjskom koji je sanjario. Dijete se na vrijeme trgnulo da izbjegne lopticu, ali trebalo mu je nekoliko sekunda da se makne s putanje loptice i pokuša je uhvatiti uz sam rub igrališta. Čekajući udarac, Chris potajice pogleda udesno. Prije dvije minute, Thorin srebrni mercedes zaustavio se na travnatom nasipu iza prazne parcele na kojoj su trenirali. Nije izašla, nego ih je promatrala iza zadimljenog vje- trobranskog stakla. Možda razgovara na mobitel, pomisli. Pogodilo ga je što je Thora rijetko dolazila na trening. Prošle godina bila je među onima koji su klubu davali najveću potporu, uvijek je donosila rashlađenu vodu ili čak prijenosni hladnjak s osvježavajućim pićem za svako dijete. Međutim, ove godine bila je najrjeđi posjetitelj. Znao je daju je danas dovela znatiželja. Umjesto da, kao što je u posljednje vrijeme imao običaj, rano ode u večernji obilazak bolnice, Chris je došao doma po Bena čim je otišao iz ordinacije. Thora je, naravno, bila na trčanju pa su se mimoišli. Kao posljedica toga, još nisu razgovarali otkako gaje posjetila Alex Morse. Chris mahne prema mercedesu i počne uvježbavati razne udarce. Izbjegavao je razgovor s Thorom jer mu je trebalo vremena da probavi ono što mu je rekla agentica Morse, a krcata ordinacija nije bila mjesto za razmišljanje o osobnim poteškoćama. Trening bejzbola za deveto i desetogodišnjake nije baš bio zen-meditacija, ali mogao je ukrasti malo vremena da prouči neke činjenice koje mu je Morseova izrekla tijekom njihova sastanka. Bilo mu je krivo što joj nije postavio više pitanja. Na primjer, o navodnim ubojstvima. Je li u svim slučajevima uzrok smrti bio moždani udar? Nije vjerovao da Morseova ima forenzički dokaz koji bi potkrijepio njezinu nevjerojatnu teoriju. Da ima, ne bi joj on trebao za postavljanje zamke, ubojica bi već bio uhićen. S druge strane, želi li biti potpuno iskren prema samome sebi, ne može zanijekati da je u proteklih nekoliko sati neprestano razmišljao o nekim činjenicama koje su ga već dulje vrijeme jako mučile. Kao prvo, pitanje djeteta. Dok su hodali, Thora i on složili su se da će imati vlastito dijete čim se vjenčaju. Najmanje jedno, a možda i dvoje. Chris 43
je imao trideset šest godina, Thora trideset. Što ranije počnu, to će dijete biti zdravije i bolje će se slagati sa svojim polubratom. Međutim, nakon vjenčanja, činilo se da Thora nije spremna odreći se kontracepcije. Dvaput je izjavila da je zabunom načela novu kutiju. Kada se osvrnuo na tu neobičnu rastresenost, priznala je da razmišlja o tome trebaju li se toliko žuriti. Chris je pokušao sakriti razočaranje, ali očito nije uspio jer je Thora prestala uzimati tabletice i počelo je obvezatno tromjesečno čekanje jer nije preporučljivo ranije začeti. Seks im je i dalje bio dobar, ali znatno se prorijedio. Thora se tužila da su, u odnosu na bezbrižnost koju nosi uzimanje pilule, ostali načini sprječavanja trudnoće tlaka. Nije prošlo dugo, a Chris je bio sretan ako su jedanput na tjedan vodili ljubav. Nakon što su prošla tri mjeseca, ostavili su sve vrste kontracepcije, ali Thora za sada još nije začela. Čak joj nije izostala nijedna mjesečnica. Kad god je Chris potegnuo to pitanje, ona je odmah predložila da se ode pregledati jer je Ben dokaz da ona može imati djecu. Chris nikada nije ništa rekao na njezine primjedbe, ali »dao se pregledati« koristeći se uslugama vlastitog laboratorija. Nalaz je bio jasan: velik broj spermija, velika pokretljivost. Poželje da Thora izađe iz mercedesa. Nekoliko drugih roditelja sjedilo je na dekama ili platnenim stolcima na brežuljku pokraj igrališta, samo je Thora ostala u vozilu. Zahvaljujući takvom ponašanju, čovjeka u malom gradu počne pratiti glas da je snob, umišljena liječnikova žena. Prošle godine Chris nije mogao zamisliti da bi se Thora tako držala po strani. Obišla bi redom sve roditelje, izvikujući dječacima riječi poticaja s bočne linije. Međutim, možda od buhe radi slona. Što ima loše u tome ako joj se sjedi u autu? Sunce je pržilo neuobičajenom žestinom za svibanj i možda je samo uživala u vremenu. Nije mogao reći radi li motor ili ne, jer je agregat koji je pokretao automat za izbacivanje lopti bio preglasan. — Alex Morse je luda — promrmlja šutnuvši lopticu prema trećoj bazi. Njegov brak možda nije bio savršen, ako takav uopće postoji, ali zamisao da ga žena namjerava ubiti bila je tako smiješna da Chris uopće nije znao što da kaže na to. Bilo je to isto kao da vam netko kaže da vas vaša majka kani ubiti. S druge strane... baš i nije sasvim isto. Između muža i žene nema krvne veze, ako nemaju zajedničko dijete, a Chris zbog nečega nikako nije mogao iz glave izbaciti Morseine smrtno ozbiljne oči. Bilo je jasno da nije od onih ljudi koji bi trošili vrijeme na to da se poigravaju tuđim životima. Odgovor mora biti nešto drugo. Na primjer, emocionalna nestabilnost. Možda je Morseova sto posto uvjerena u scenarij koji je danas iznijela. S obzirom na nedavnu sestrinu smrt, to nije bilo teško zamisliti. Chris je za vrijeme svoje liječničke karijere vidio bezbroj neobičnih reakcija na bol. Samo, što bi on trebao poduzeti u vezi s tim? Nazvati područni ured FBI-ja u Jacksonu i izvijestiti o Morseičinu posjetu? Nazvati svog odvjetnika? Nazvati središnjicu FBI-ja u Washingtonu, ili diskretno pokušati sam doći do nekih podataka? Njegova recepcionarka konačno je pronašla broj Darryla Fostera paje Chris pokušao nazvati svog starog prijatelja iz bratovštine, ali javila mu se govorna pošta. Nadao se da će Foster, aktivni istražitelj FBI-ja, baciti malo svjetla na tajanstvenu agenticu Morse prije nego što se suoči s Thorom, ali mobitel u njegovu džepu nije zazvonio. Dok ne sazna nešto više, neće Thori dati do znanja da nešto nije kako treba. Nije stvar u tome da je vjerovao išta od onoga što mu je Morseova rekla, ali kad bi Thori ispričao što se to poslijepodne dogodilo, ona bi prvo pitala Kome si je prijavio'? Što bi na to odgovorio? Zašto je nije prijavio?
- Treneru, hoćete li baciti loptu ili ne? Chris zatrepće očima i vrati se u stvarnost. Hvatač je zbunjeno buljio u njega. Da se iskupi, Chris se nasmije i baci visoku loptu prema sredini igrališta. Dok je gledao kako leti, Chris zdesna opazi neko kretanje. Thora je sad stajala uz otvorena vrata mercedesa, a plava joj je kosa blistala na suncu. Gledala je ravno u njega. Je li opazila kako je na trenutak bio odsutan dok je stajao na bacačkoj ploči? Kratko mu je mahnula i nasmiješila se ispod sunčanih naočala šiljastih okvira koji su joj davali izgled art deco1 jastreba na bočnoj strani nekog nebodera. Na sebi je imala odjeću za trčanje u kojoj je svatko mogao vidjeti njeno gipko, mišićavo tijelo. Možda zato nije izlazila, pomislio je. Međutim, zavaravao je samoga sebe. Posljednjih osam mjeseci, otkako je medu mladim ženama postalo moderno trčati maraton, Thora je trčala između četiri i dvadeset kilometara na dan. Kupila je tenisice za 200 dolara, ručni GPS uređaj i ostalu opremu modernog dugoprugaša. Stvar je bila u tome da kod Thore to nije bilo samo zato da bi se pokazala. Zapravo, imala je dara. Nakon samo tri mjeseca treniranja počela je presti- zati vremena žena koje su trčale dvije, tri godine. Međutim, Tho- rina odjeća za trčanje postala je novi izvor napetosti među njima. Kada je bila udana za Reda Simmonsa, Thora se konzervativno odijevala. Moderno, da, ali nikada nije prelazila granice dobrog ukusa. Nakon primjerenog razdoblja žalovanja, otprilike u vrijeme kada se počela viđati s Chrisom, lukavo je počela mijenjati stil. U početku, Chris je to odobravao. Novi izgled jače je isticao njezinu ljepotu i bio je znak da će živjeti punim plućima što joj je itekako trebalo. No, u posljednje vrijeme Thora je počela nositi stvari za koje nikada ne bi pomislio da će ih kupiti, a kamoli odjenuti u javnosti, pretjerano kratke hlače, prozirne majice predviđene da se odjenu na neki drugi odjevni predmet, ali nosi ih bez njega i *Stilski
pravac u umjetnosti koji se javio kao reakcija na akademizam i eklekticizam zadnjih desetljeća 19. Stoljeća
push-up grudnjak (ako gaje uopće imala na sebi). Chris ju je zbog toga zadirkivao, nadajući se da će shvatiti poruku, ali Thora je i dalje odijevala takve stvari pa je zašutio. Mislio je da nema pravo miješati se u to kako će se odijevati. Možda je stario pa je gubio korak s vremenom. Sve do danas to mu se nije činilo važnim. Zapravo, ništa mu se nije činilo važnim. Mučilo ga je samo pitanje Thorine trudnoće tako da nije mogao spavati. - Treneru
Grat — viknuo je svojem pomoćniku, ocu još jednog djeteta iz momčadi. — Idemo nekoliko puta optrčati igralište pa je dosta za danas. Dječaci su se razveselili, a njihovi roditelji počeli su ustajati s deka i stolaca, spremajući rashladne torbe i djecu za povratak kući. Chris je dječake pustio da pet minuta trče, potom ih postrojio u krug gdje su glasno izrekli momčadski pozdrav koji je odjeknuo gustom hrastovom šumom na zapadu. Dječaci su spremili opremu, momčadski običaj, a onda je svatko pošao prema svom obiteljskom autu. Dok su hodali prema mercedesu, Ben je išao pokraj Chrisa. Chris se pokušavao prisiliti da ni na što ne misli, ali nije mu uspijevalo. Na površinu
je počelo izbijati puno toga Što je dugo potiskivao u podsvijesti. Na primjer mercedes. Prošlog Božića, Thora si je kupila SL 55 AMG. Gotovo nitko u gradu nije znao koliko je doista skup taj automobil. Nekoliko liječnika imalo je benz, a njihova cijena je uglavnom bila između 50 i 80 tisuća dolara. Thorin SL stajao je 145 tisuća dolara. Chris joj nije prigovarao zbog auta, uostalom, bio je to njezin novac, no, dok je bila udana za Reda Simmonsa, vozila je Toyotu avalon. 40 somova sa svom opremom. Isto tako, nosila je sat marke Timex. Dok je radila kao medicinska sestra, Chris se često na taj račun šalio s njom. Međutim, prije mjesec dana, na ruci joj se diskretno pojavio Patek Philippe. Nye imao pojma koliko stoji taj sat, ali dragulji na rubu brojčanika govorili su mu da vjerojatno vrijedi više od 20.000 dolara, više nego što je na godinu zarađivala nekolicina očeva koja je gledala trening. — Veliki Ben! — uz osmijeh vikne Thora, maknuvši se od vrata SL-a i nagne se kako bi zagrlila svoga znojnoga sina. — Otkad stojim ovdje, nisi izgubio ni jednu lopticu!
Ben slegne ramenima. — Igram na prvoj bazi, mama. Ne možeš to igrati, ako gubiš loptice. Chrisu je bilo žao što ne vidi Thorine oči, ali sunčane naočale potpuno su ih skrivale. Na brzinu stisne Bena, a onda se okrene Chrisu i uputi mu veličanstven osmijeh. Pogled mu padne na Pa- tek Philippe. Prestani, kaza u sebi.
—
Danas si rano došao po Bena — rekla je.
—Jesam. Znao sam da će obilazak pacijenata potrajati pa sam odlučio obaviti to poslije treninga. Kimnula je, ali ništa nije rekla. Nije bio siguran što dalje, ali Ben ga je spasio pitavši: - Možemo li ići u La Fiestu? Preko ruba naočala Thora pogleda Chrisa, ali nije mogao dokučiti što misli. La Fiesta bio je meksički restoran okrenut obiteljima, s niskim cijenama i brzom podvorbom, zato je u njemu uvijek bilo bučno i krcato.
—
Zbilja moram otići u bolnicu — kaza Chris - ali vas dvoje idite.
Thora odmahne glavom. - Kod kuće ima dovoljno hrane koja je zdravija od meksičke. Poslije podne sam napravila salatu od piletine. Ben zakoluta očima i objesi nos.
Chris je zamalo rekao: Ja ću usput nešto pojesti kad se budem vraćao kući, ali to bi samo značilo da bi Ben nastavio gnjaviti da odu van, a Thora bi se razljutila. - Pomogni mi utovariti opremu, sine. Chris i Ben u kamionet ubace dvije natrpane platnene torbe. Potom Chris pozdravi Bena pljesnuvši mu ruku, na brzinu zagrli Thoru i popne se u kamionet. — Neću doći jako kasno — rekao je kroz otvoreni prozor. Kao da odgovara, Thora skine naočale. Njezine kao more plave oči razoružale su njegovu hinjenu mirnoću. Njezin pogled uvijek je izazvao fizičku reakciju u njegovim grudima, nešto poput topline koja treperi i širi se. (Izazvao je reakciju i dolje niže.) Sada je u tom pogledu vidio neizgovoreno pitanje, ali odvratio je pogled, dignuo ruku i mahnuo, a onda se natraške izvezao na cestu i krenuo na sjever prema gradu.
5. POGLAVLJE
Alex Morse dovezla se svojom unajmljenom corollom naparkiralište Days Inna, zaustavila se pred vratima sobe 125 i ugasila motor. Kada je otvorila vrata svoje sobe, zamijaukao je prugasti mačak njene sestre i bešumno sišao s kupaonskog ormarića na sag. Alex je plaćala dodatnih pet dolara za noć kako bi Meggie mogla boraviti u hotelskoj sobi. Imala je Graceina mačka samo zato što ju je Jamie nakon pogreba molio daje uzme. Jamie je volio Meggie, ali njegov otac nije pa se dječak bojao da će je tata odnijeti u živodernicu čim Alex odleti u Charlotteu. Budući daje Alex znala da je Bili Fennell u stanju napraviti nešto tako okrutno, preuzela je tu obvezu. Iznenadila se jer joj je prugasti mačak bistra pogleda pomogao da lakše podnese posljednjih pet tjedana samoće. Alex je skinula korice pištolja, izmasirala vlažno tkivo na koje se naslanjao, a onda je kleknula i svinutim prstom pomilovala mačka ispod brade. Kad joj je u plastičnu posudicu pokraj kupa- onskih vrata stavila hranu, počeo je pohlepno jesti. Alex je uzela sobu u Day Innu prije pet dana i učinila sve što je mogla da od te sobe stvori dom. Njeno prijenosno računalo tiho je zujalo na stolu, a na ekranu su se izmjenjivale slike snimljene na krstarenju na kojem je bila s Grace kako bi proslavile njezin trideseti rođendan. Uz računalo stajala je Jamiejeva slika u košarkaškom dresu Akademije Jackson, krakatog crvenokosog desetogodišnja- ka, pjegavog lica u razvoju i duboko usađenih očiju u kojima se očitovala dirljiva nesigurnost. Gledajući tu sliku, sjetila se kako je jutro poslije majčine smrti Jamie bio izvan sebe kada mu je rekla da ga mora odvesti natrag k ocu. To što je nakon Graceine smrti pobjegla s njim, bilo je očajnički čin, a s pravne strane gledano, otmica. Da je Alex zadržala Jamieja, Bill ne bi oklijevao, nego bi je dao uhititi, što bi vjerojatno noć prije učinio da je mogao utvrditi gdje je. Od toga dana,
Alex je puno puta požalila što je vratila Jamieja, ali bila je dovoljno iskusna da zna kako uspješnu otmicu treba jako dobro pripremiti i planirati. U tih pet tjedana poslije toga dana, poduzela je neke mjere u tom smjeru, a ako ne uspije dokazati da je Bili umiješan u Graceino ubojstvo, što je lako moguće ako joj dr. Shepard ne pomogne, bit će spremna na tako drastičan potez. Na niskom toaletnom stoliću pokraj motelskog pisaćeg stola stajalo je nekoliko uredno složenih hrpa papira, koji su se odnosili na majčino liječenje. Bio je tu popis lijekova za oralnu uporabu i lijekova za kemo- terapiju, računa koje treba platiti osiguravajuće društvo, računa privatnih liječnika za usluge koje ne pokriva osiguranje, nalazi iz Sveučilišnog medicinskog centra i laboratorija jednog privatnog onkologa i, naravno, dopisi između Grace i raznih specijalista za rak iz cijeloga svijeta. Grace se prema majčinu raku odnosila kao prema svim kriznim situacijama, objavila mu je rat i vodila ga je s takvom neumoljivom žestinom kao što je Sherman12 palio i žario jugom. Jao si ga onom činovniku iz osiguranja koji je na računu naslovljenom na Margaret Morse napravio pogrešku, Graceina osveta bila je brza i učinkovita, ali sada je taj posao preuzela Alex, a prema Graceinim mjerilima to je jako loše obavljala. Njezin najveći grijeh? Nije bila uz majčinu bolesničku postelju. Umjesto toga, utaborila se dvije stotine kilometara jugoistočno, u Natchezu u Mississippiju dok su se plaćene medicinske sestre, neznanke!, brinule za njenu majku u Jacksonu. Što je ona radila u Natchezu? Trošila životnu ušteđevinu i dovodila u opasnost svoju karijeru, u vjerojatno uzaludnoj istrazi o sestrinu ubojstvu. Grace bi imala štošta reći o tome. Međutim, Grace je bila ta koja je Alex naredila da »spasi« Jamieja od njegova oca. Budući daje Bili Fennell imao skrbništvo nad svojim sinom, jedini način na koji je Alex mogla spasiti Jamieja bio je taj da dokaže da je njegov otac ubio njegovu majku. Alex ode do velikog sklopivog stola koji je kupila u robnoj kući da na njemu drži sve materijale vezane za slučaj. Taj stol bio je ishodište istrage. Radilo se o prilično jednostavnom materijalu: načrčkanim bilješkama, podacima o praćenju, digitalnim fotografijama, minijaturnim kasetama, ali otac joj je bezbroj puta ponovio da nema ništa ako ne izađeš na cestu ili ne sjedneš za upravljač. Sva računala svijeta neće uhvatiti ubojicu, ako se ne makneš iz ureda. Na sklopivom stolu, Alex je držala uokvirenu sliku oca, svog sveca zaštitnika neriješenih slučajeva. Zapravo, to nije bila fotografija nego novinski članak s dvjema slikama Jima Morsea, jedna mladog pozornika svježeg lica iz 1968., a druga umornog, ali odlučnog istražitelja Odjela za ubojstva koji je 1980. riješio razvikani slučaj rasističkog ubojstva u Jacksonu. Njezin se otac prihvatio policijskog posla odmah nakon rata, vrativši se u Mississippi poslije odrađene dvije smjene u Vijetnamu. Bio je u borbi, ali nikada nije pričao o tome i nije imao nikakve trajne posljedice za koje bi Alex znala. No, kao vojni policajac u Saigonu bio je uključen u rješavanje nekoliko slučajeva ubojstva. Taj ga se posao dojmio pa kada je na svoj dvadeset prvi rođendan ostao bez posla, prijavio se na policijsku akademiju u Jacksonu. Bio je dobar pozornik, a postao je vodnik prije svih iz svoje klase. S dvadeset sedam, položio je ispit za istražitelja i ubrzo se proslavio zbog dvije stvari, zbog toga što je bio izvrstan istražitelj i zato što je svakome rekao što misli, bez obzira na to s kirn je razgovarao. Prva osobina osigurala bi mu brzo napredovanje, da nije bilo ove druge. Alex se cijeli život borila protiv iste sklonosti u čemu je uglavnom uspijevala, ali tijekom svoje
12Wiliam T. Sherman (1820. - 1891.) — američki general, za vrijeme američkog građanskog rata na strani Unije odnosno sjevera
karijere njen otac gledao je kako se na ljestvici uspjeha uspinju ljudi manje daroviti i predani od njega. Nakon odlaska u mirovinu, Jim Morse je s bivšim partnerom, pametnim starim južnjakom Willom Kilmerom, koji mu je na početku karijere bio mentor, otvorio detektivsku agenciju. Obojici muškaraca odgovarala je sloboda koju im je omogućavala detektivska agencija i prihvaćali su sve slučajeve s kojima su mogli izaći na kraj. Alex je bila uvjerena daju je to što je kao tinejdžerica doznala za neke od njihovih uzbudljivijih slučajeva navelo da nakon pravnog fakulteta odbije sve ponude za posao i upiše se na FBI-jevu akademiju. Otac je pozdravio njezin odabir, ali majka... dakle, Margaret je reagirala kao uvijek kada je Alex skrenula s utabane staze južnjačke žene. Šutnjom je pokazivala svoje nezadovoljstvo. Alex zapeče savjest, a potom je obuze val tuge. Kako ne bi osjećala grižnju savjesti, spusti pogled na hrpu fotografija Chrisa i Thore Shepard. Na nekim slikama bili su zajedno, ali na većini nisu. Alex ih je dovoljno dugo slijedila da stekne sliku tipičnog para iz gornjega srednjeg sloja opterećenih zahtjevima svakodnevnog života koje ne mogu do kraja ispuniti. Chris je veći dio vremena provodio radeći dok je Thora malo hitro trenirala, a malo ugađala samoj sebi. Alex nije bila sasvim sigurna kako daleko seže to ugađanje, ali sumnjala je na neke stvari. Isto tako, imala je neke bilješke i fotografije koje bi dr. Shepard možda rado vidio, kad preboli početni šok zbog jutrošnjeg sastanka, ali ne još. Dok je gledala Thoru, Alex je bila malo ogorčena na nju. Žena je nakon pretrčanih deset kilometara izgledala bolje nego što većina žena izgleda nakon dvosatnog dotjerivanja za neku zabavu. Čovjek je mora zbog toga mrziti. Chris je, po drugoj strani, stajao objema nogama na zemlji. Bio je tamnokos, tip Henryja Fonde13, a ne neki ljepotan. Možda malo mišićaviji od Fonde, ali smiren baš kao i on. Dr. Shepard podsjećao ju je na oca, još jedan miran čovjek koji je živio za svoj posao. Sa slikama Thore i Chrisa bilo je pomiješano i nekoliko fotografija Chrisa i Bena, sve slikane na praznom terenu gdje je Chris trenirao Benovu momčad iz Male lige. Ben Shepard bio je samo godinu dana mlađi od Jamieja, a u očima mu se vidjela ista nesigurnost kao kod Jamieja. Možda su to samo njihove godine, pomisli Alex. Ili djeca osjećaju kad u njihovoj obitelji nešto ne valja. Čim bi se sjetila obećanja koje je dala Jamieju, Alex se toliko uznemirila da nije mogla ništa raditi paje uključila televizor kako se soba ne bi doimala tako prazno. Pustila je vrelu vodu koliko je mogla podnijeti, potom je namočila krpu, legla na krevet i počela ribati lice. Tjemenom i vratom širila se vrućina donoseći tijelu toliko potrebno olakšanje. Kada se djelomice riješila nakupljenog stresa, misli joj se vrate na Chrisa Sheparda. Sastanak je prošao mnogo bolje nego što je mogao. Naravno, bila je uvjerena daje dr. Shepard već nazvao područni ured u Jacksonu i izvijestio o njezinu posjetu. Koliko bi ljudi smireno primilo optužbu koju je ona danas iznijela? Svedena na ono bitno, njena vijest glasila je mislim da vas vaša žena namjerava ubiti. 13 Američki glumac (1905. —1982.) najpoznatiji po ulogama poštenih idealista
Ako ju je Shepard prijavio, uskoro će je nazvati iz Washingtona. Kao svaki uspješni agent, Alex je u Ured stekla neprijatelje baš kao i prijatelje. Međutim, za razliku od većine agenata, njoj su ijedni i drugi bili na visokim položajima. Jedan od tih neprijatelja zamalo je isposlovao da nakon pogibije Jamesa Broadbenta dobije otkaz, ali prisilili su ga da pristane na to da je premjeste u Charlotte. Da je slutio da je napustila dužnost, najmanje što je mogla očekivati bio bi hitan poziv u stožer na razgovor u Uredu za profesionalnu odgovornost, istu službu kakva je u policiji Unutarnja kontrola. Čak i površna istraga u Charlotteu pokazala bi da je optužba točna, a tada... jadan završetak nekoć blistave karijere. Ipak, što se tiče Chrisa Sheparda, Alex je imala dobar predosjećaj. Brzo je kopčao i to joj se svidjelo. Znao je slušati, što je kod muškaraca bila rijetkost, a čini se još rjeđe kod liječnika, barem prema Alexinu iskustvu. Shepard se oženio vješticom, usput rečeno, plavom, ali to je učinilo mnogo pristojnih momaka. Čekao je do trideset pete da se ponovno oženi, zbog čega se Alex pitala kakva je bila njegova prva žena. Shepard se oženio svojom studentskom ljubavi na prvoj godini medicinskog fakulteta, ali dvije godine nakon što je diplomirao, baš kada se obvezao da će raditi u veoma siromašnoj delti Mississippija kako bi otplatio studentski kredit, na brzinu su se rastali. Nisu imali djece pa je sve prošlo glatko, u sudskom spisu samo je pisalo »zbog nepomirljivih razlika«. Ipak, sigurno je bilo nešto više od toga. Zašto bi inače liječnik samac pristala izgleda pet godina nakon rastave izbjegavao brak? Prva žena ga je prevarila, pomisli Alex. Neko vrijeme bio je sjeban. Zato se priklonio Thori, ledenoj kraljici. Ona je, kao i on, bila rabljena roba, ali mislim da doktor Chris ne zna puno o tome... Alex nevoljko skrene misli na puno prizemnije stvari, na primjer, financije. Obziran knjigovođa rekao bi joj da stanje ne obećava, ali ona je bila puno izravnija i prema njezinu mišljenju nije imala prebita novčića. Trebalo je puno novca da bi se vodila istraga o ubojstvu, čak i onda kada puno toga radiš sam. Redovito je plaćala dvjema privatnim detektivskim agencijama, a raznim drugima plaćala je manje poslove po ugovoru. Većinu poslova radila je bivša agencija njezina oca, ali iako joj je Will Kilmer davao sve moguće popuste, honorari su je uništavali. Najviše je trošila na praćenje. Stric Will nije mogao slati detektive na teren na lijepe oči. Vrijeme koje su provodili radeći na Alexinu slučaju morali su ukrasti negdje drugdje, radni sati su se gomilali, a njihov zbroj svakoga je dana otkidao velik zalogaj od njene načete mirovinske štednje. Uza sve to, plaćala je benzin, zrakoplovne karte od Jack- sona do Charlotte, privatne medicinske sestre za svoju majku... tome nije bilo kraja. Gorući problem bio je stan u Charlotteu. Posljednje tri godine imala je unajmljen stan u Washingtonu. Da ga je kupila, sutra bi ga mogla prodati po dvostrukoj cijeni. To su, međutim, bile puste sanje. Pametan agent riješio bi se stana nakon što je dobio premještaj, ali Alex ga je zadržala znajući da će njeni nadređeni shvatiti da ga ona doživljava kao stvaran simbol svog vjerovanja da će se na kraju iskupiti, no, sada je uz taj stan imala i šestomjesečni najam prostora u Charlotteu, stana u kojem nije prospavala više od deset noći. Platila je drugu stanarinu kako bi održala privid da marljivo odrađuje svoju kaznu, ali jednostavno nije si mogla dopustiti da dalje plaća. S druge strane, ako raskine ugovor o najmu, njeni nadređeni napokon će saznati istinu. Razmišljala je o mogućim objašnjenjima, ali nije se sjetila ničega Što bi smekšalo Ured za osobnu odgovornost.
- Sranje — promrmlja bacivši hladan ručnik na drugi krevet. Meggie skoči u zrak prestrašivši se mokre krpe. Alex nije vidjela da se sklupčao na krevetu pa je sad za vratom imala srditog mačka. -I ja bih bila ljutita — rekla je, dignula se i krenula prema svom računalu. Prijavila se na MSN14 i pogledala popis onih koji su na vezi da vidi je li među njima Jamie, ali pokraj njegova računalnog imena, Ironman QB, gorjela je crvena, a ne zelena ikonica. Nije se brinula zbog toga. Njihovi noćni susreti pomoću web-kamere obično su se zbivali kasnije, nakon što je Bili otišao u krevet. Iako je imao samo deset godina, Jamie se prilično dobro snalazio s računalima. Budući da je džeparac bio jedna od rijetkih stvari u kojima je Bili bio široke ruke, zato što ga je mučio osjećaj krivnje, znala je to, Jamie je bio u mogućnosti kupiti web-kameru koja mu je omogućavala izravnu vezu s Alex svaki put kad su oboje bili priključeni na MSN. Potajna komunikacija s desetogodišnjakom s etičkog bi stajališta možda bila upitna, ali Alex je pretpostavljala da je to ipak zanemarivo u odnosu prema ubojstvu s nakanom. Budući da je Grace obećala da će štititi Jamieja, Alex je smatrala da je opravdan bilo koji način održavanja veze. Ostavivši uključenu MSN vezu, dignula se od pisaćeg stola, uzela mobitel iz torbice i nazvala majčinu kuću. Javila se medicinska sestra.
—
Alex ovdje. Je li budna?
—
Nije, spava. Prima morfij.
O, Bože. - Kako je, osim što je boli? Bez promjena, zaista, u fizičkom smislu. Emocionalno... - Sestra je zašutjela —
—
Što je?
—
Čini se da je potpuno klonula.
Naravno daje. Umire. I to sama. - Recite joj da ću poslije nazvati - šapne Alex. Neprestano govori da se može dogoditi da uskoro dođete u Mississippi. —
14 Besplatni klijent za instantno komuniciranje koji je razvio i distribuirao Microsoft između 1999. i 2005. Za računala koja rade na Microsoft Windows operativnom sustavu, a glavna ciljana skupina su osobni korisnici
Već sam u Mississippiju. Alex sklopi oči osjećajući grižnju savjesti zbog ove nužne laži. - Možda hoću, ali za sada sam zapela u Charlotteu. Liječnici je redovito obilaze?
—
Da, gospođo.
—
Molim Vas, nazovite me bude li kakvih promjena.
—
Pobrinut ću se da Vam se netko javi.
—
Hvala. Do viđenja.
Alex gurne pištolj za pojas hlača, prebaci rub košulje preko kundaka pa uze Meggie i izađe na parkiralište. Soba 125 gledala je na bazen koji je u ovo doba bio prazan. Rado bi otplivala nekoliko krugova, ali nije ponijela kupaći kostim, a kada je bila u robnom centru, nije se sjetila kupiti ga. Središnja zgrada Days Inna bila je sagrađena kao zemljoposjednička palača iz vremena prije građanskog rata, oponašajući izvorne turističke atrakcije Natcheza. Iza te zgrade i niza soba smještenih u razizemlje, ispod hrastove šumice pravokutna oblika, nalazilo se prastaro tenisko igralište. Alex počeše Meggie po ušima i krene prema njemu. Namjeravala je odsjesti u hotelu Eola u središtu grada, kojeg se sjećala kada je kao dijete posjećivala Natchez. Međutim, otkrila je da to nadilazi njezine mogućnosti. U Days Innu plaćala je pedeset devet dolara za noć, uključujući doplatu za Meggie. S parkirališta mogla se odmah uključiti na autocestu 61. Skrenuvši lijevo išli ste prema New Orleansu, skrenuvši desno prema Chicagu. Sve ću upropastiti, pomisli Alex. Priberi se. Stala je na raspucalu zelenu površinu teniskog igrališta i omiri- sala zrak. Osjetilaje tešku mješavinu mirisa raznoraznog zelenila: lišća iz šume, kudzua i borovih iglica pomiješanih s mirisom kozje krvi, azaleja i pitosfore. Osjećala je i miris vode, prave tekuće vode, a ne bezlične vode iza sebe u bazenu. Negdje u blizini, kroz šumovit dio grada, potok je vijugao prema golemoj rijeci koja je tekla samo dva kilometra daleko u smjeru zapada. Alex je samo triput u životu bila u Natchezu, ali znala je jedno, potpuno je drukčiji od svega. Prema vlastitom iskustvu, većina Amerikanaca smatrala je da je Mississippi jedinstvena država, a Natchez je bio jedinstven u Mississippiju. Prema njezinu mišljenju, grad taštine, iako je određena količina taštine bila opravdana, osobito u odnosu prema njegovoj povijesti. Kao najstariji grad uz rijeku Mississippi, Natchez se nevjerojatno obogatio još prije nego što je uzvodno uređena bogata delta. Tijekom naizmjenične vlasti Engleske, Francuske i Španjolske, grad je pokupio ukus, običaje i arhitekturu tih europskih sila zbog čega je, prirodno, smatrao da je bolji od ostatka države kojoj je zakonski pripadao. Zbog toga je Izvan svojih granica, Natchez imao malo pristaša, ali bogatašima koji su se obogatili na pamuku bilo je sve svejedno pa su svoj veličanstveni grad predali bez ispaljenog metka. Zato je Alex, ko- ja je odrasla u Jacksonu, povremeno čula negodovanje kada se u razgovoru spomenuo Natchez. Istina, predaja bez prolivene krivi omogućila je gradu da neoštećen preživi strašan rat, slično
kao Charleston i Savannah pa je Natchez ostao svijet za sebe, naizgled zaštićen od povijesti, izvan vremena. Kada se plodna zemlja u okolici Natcheza iscrpila, posao s pamukom preselio se na sjever u deltu. Natchez ipak nije zamro. Desecima godina poslije, turisti iz cijeloga svijeta počeli su ho- dočastiti u taj prastari dragulj staroga Juga da vide nekadašnje, kao božjom rukom sačuvano bogatstvo (iako je njegova ljepota sačuvana zahvaljujući dobrovoljnom radu mnogobrojnih žena iz otmjenog društva). Čak su i zadrti baptisti iz seoskih područja Mississippija, iako protiv volje, bili očarani gradom na rijeci čiji su barovi cijelu noć ostajali otvoreni i čija je javna kuća po imenu bila poznata u Parizu. Otkriće nafte ispod nekadašnjih polja pamuka donijelo je gradu uskrsnuće za sljedećih četrdeset godina pa se vratilo nešto od starog blagostanja. Dok je kao mlada djevojka bila na svečanosti proglašenja Konfederacije, Alex je nakratko bila uvučena u vrtlog zbivanja koji je samo moglo izazvati staro podrijetlo, novozarađeni novac i jedva obuzdavana rasna netrpeljivost. Međutim, kada je ponovno došla, s kolegicom za vrijeme studija, grad je izgledao kao blijeda sjena onoga što je nekada bio, sve se činilo nekako manje važno i manje slikovito. U proteklih pet dana, dok je slijedila Thoru za vrijeme trčanja, Alex je svako jutro pročitala Natchez Examiner od prve do posljednje stranice. Iz tih stranica iščitala je da se grad još bori s demonima prošlosti. Pola bjelački, pola crnački, ovaj nekadašnji glavni grad Juga prepunog plantaža čini se da nije mogao naći svoje mjesto u suvremenom svijetu. Alex se pitala što je čovjeka poput Chrisa Sheparda dovelo natrag ovamo nakon što je bio tako uspješan na medicinskom fakultetu. Možda se iz grada čuo pjev sirena koji su čuli samo oni koji su se ovdje rodili. Vratila se do bazena i spustila mačka na nizak rub. Dok se on otmjeno šepirio i pio mirnu vodu, Alex je razmišljala o Chrisu Shepardu u njegovu bijelom ogrtaču. Nakon pet tjedana mahnitog istraživanja, njezina sudbina, i Jamiejeva, ležala je u rukama toga liječnika. Namjeravala je Shepardu dati malo vremena da razmisli o današnjem sastanku, ali ne previše. Tijekom sljedećeg sastanka, dat će mu još podataka, dovoljno da zagrize udicu. Znala je da ga je prvi zalogaj zagolicao. Koga ne bi? Predočila mu je klasičnu zagonetku vezanu za ubojstvo. Alfreda Hitchcocka u stvarnom životu. Poteškoća je bila u tome što je bila riječ o životu Chrisa Sheparda i Shepardove žene. Na kraju će se njegova odluka o tome hoće li joj pomoći ili ne temeljiti na činjenicama koje Alex nikada neće saznati, na nepoznatim događajima u njegovu braku i osjećajima koje nitko ne može predvidjeti, odnosno ni jedan istražitelj izmjeriti. Ipak, mogla se kladiti da će pomoći. Thoru je slijedila već pet dana i bila je uvjerena da vodi dvostruki život. Na neki način, njezin suprug to mora znati, ali hoće li svjesno to priznati? Ljudi vide samo ono što žele i tek onda kad su spremni na to. Stvarnost, drugima možda očita, može biti bolna, no u ljubavi sve je prekriveno velom tajne. Nada, strah, a najviše od svega povjerenje. Alexin otac dugo se mučio da to nauči, ali trebalo joj je vlastito iskustvo da se to ureže u njezino biće. Vjeruj samo sebi. Uzela je Meggie i vratila se u svoju sobu. Nekoliko kilometara južnije, Chris Shepard vjerojatno je ležao budan u krevetu pitajući se poznaje li
uopće ženu pokraj sebe. Alex je bilo krivo što mu je život okrenula naglavačke. Ostavljen na milost i nemilost ženi, Shepard vjerojatno ne bi preživio do kraja mjeseca. Kada je pružila ruku prema kvaki, shvati da je odlučila što će sa stanom u Charlotteu. — Sayonara15 — rekla je tiho. Zatvorila je vrata za sobom i sjela za računalo. Jamie još nije bio na vezi. Na satu je bilo 11:25 navečer. Alex je počelo stezati u grlu i grudima kao da udiše otrovan plin. Silno joj je trebao san, ali čekat će dok Jamiejeva ikonica ne pozeleni, bez obzira na to koliko bude trajalo. Protrljala je oči, uzela energetski napitak iz hladnjaka, sjela i u nekoliko sekundi ispila pola limenke. Još prije nego što se podrignula, na jeziku je osjetila djelovanje kofeina. - Hajde, mali - promrmljala je - daj, javi se teti Alex. Jamiejeva ikonica bila je i dalje crvena.
6. POGLAVLJE
Chris nikada nije znao lagati. Kao ni njegov otac. Buddy Shepard nikada nije zaradio puno novca, ali gdje god je radio, poštovali su ga i to je poštenje prenio na svoga sina. Chris je otkrio da u svijetu koji djeluje prema zakonima ljudske prirode nije lako ostati pošten. Hodajući mračnom stazom između vlastite kuće i preuređenog štaglja iza nje, nije čak bio siguran ni što je ispravno. Korak mu je bio težak i nije uživao u okolišu s kojim se uvijek ponosio. Nakon selidbe u Natchez, potrošio je velik dio ušteđevine na kupnju velike kuće smještene na dvadeset jutara zemlje koja je nekada, prije građanskog rata, bila plantaža Elginovih južno od grada. Unatoč osami, kuća je bila samo pet minuta udaljena od Benove škole i manje od deset minuta udaljena od obiju bolnica u Natchezu. Chrisu nije bilo jasno kako mogu naći bolje mjesto, ali Thora je već dugo htjela da se presele u Avalon, novi pomodni predio koji je nicao niže na jugu. Red Simmons uvijek se odupirao njezinoj želji, ali nakon višemjesečne rasprave, Chris je konačno popustio priznavši da će u novom susjedstvu Ben imati više prijatelja koji žive u blizini.
15
Zbogom na japanskom
Njihova kuća u Avalonu, on ju je za sebe zvao Najpalača, bila je do tri petine završena. Thora je osobno nadgledala radove, ali Chris je rijetko odlazio na gradilište. Odrastao je u nekoliko provincijskih gradića (njegov otac radio je u proizvodnji papira i selili su svakih nekoliko godina) i vjerovao je daje život na selu uvelike utjecao na njegovo samopouzdanje. Znao je da će Benu koristiti odrastanje u istom takvom okruženju pa je potajno odlučio da neće prodati ovu zemlju kad se budu preselili u Avalon. Pred njim u mraku stvori se velika zgrada, iako vanjski rustikalni izgled nije otkrivao stvarnu svrhu. Chris je sam preuredio taj štagalj, pretvorivši ga u filmski studio u koji je smjestio opremu Za hobi kojim se bavio, Thora ga je zvala »snimateljski hobi«, koji ga je okupirao više nego što je bio spreman priznati. Otključao je vrata i ušao u glavni studio, raj napravljen od svijetlog javora i Stakla, besprijekorno čist s temperaturom od devetnaest stupnjeva radi čuvanja kamera, računala i ostale opreme. Sam ulazak u ovu prostoriju popravio mu je raspoloženje. Još više se popravilo kada je uključio svoj Apple G5. U toj prostoriji zaboravljao je na sve nedaće. Ovdje je imao nadzor nad svime što se događalo, a duboko u duši bio je uvjeren da radi nešto divno. Chris se počeo baviti snimanjem filmova kao student, radeći na nekoliko dokumentaraca od kojih su dva dobila državnu nagradu. Dok je studirao medicinu, snimio je dokumentarac koji se zvao Jedan dan u životu liječnika. Zbog toga digitalnog videouratka snimljenog skrivenom kamerom, njegova liječnička karijera gotovo daje završila prije nego što je počela. Međutim, nakon što je njegov kolega vrpcu poslao nacionalnoj televizijskoj mreži, liječnicima je tada određeno točno radno vrijeme. No, kada je Chris doista počeo raditi kao liječnik, shvatio je da ima vrlo malo vremena da bilo što snimi. Medicina je donosila mnogo koristi, ali slobodno vrijeme nije ulazilo u to. No, prošle godine, kada se udružio s dr. Tomom Cageom, liječnikom opće prakse staroga kova iz Natcheza, Chris je pronašao način kako uskladiti svoj posao s hobijem. Kada je dobro pomno proučio svojega novog suradnika, Chris je počeo raditi novi dokumentarac o postupnom propadanju tradicionalne opće medicine, a Mississippi koji je umnogome bio deset godina iza ostatka zemlje, bio je savršeno mjesto za to. Tom Cage bio je jedan od onih liječnika koji je u stanju provesti cijelo radno vrijeme slušajući svog pacijenta, ako je to bilo ono što mu je trebalo. Kao sedamdesettrogodišnjak, Tom je imao nekoliko kroničnih bolesti, a kao što je često znao priznati, bio je bolesniji od većine svojih pacijenata. Ipak, još je radio osamdeset sati na tjedan, a kada nije radio, čitao je časopise kako bi ostao obaviješten o najnovijim dostignućima u liječenju. Za vrijeme pregleda dr. Cage često je opipavao pacijente i pridavao je veliku pozornost onome što je osjetio. Što je najvažnije, pacijente nije potanko ispitivaosamo o simptomima koje imaju, nego i o drugim stvarima iz njihova života koje bi mogle utjecati na njihovo opće stanje. Njegov odnos prema honoraru bio je takav da je uvijek nastojao svom pacijentu uštedjeti novac (zato nije bio bogat) i nikada nije razmišljao koliko pacijenata ga još čeka, a mnogi od njih nisu bili najavljeni. Tom Cage ostao je u ordinaciji tako dugo dok nije primio posljed- njeg pacijenta i tek tada je rekao da je posao za taj dan obavljen. Chris, koji je privatnu karijeru počeo sa skupinom internista svojih godina, bio je zapanjen načinom rada dr. Cagea. Liječnicima Chrisove generacije, dobar posao značio je dobar prihod, malo radnih sati i hrpa
kolega koji se mogu odazvati kad ih netko zove tako da je čovjek mogao očekivati da će ga pacijenti noću zvati najviše jedanput na tjedan. Chrisovi prijašnji suradnici bili su zagovornici defenzivne medicine, pacijente su slali na sve moguće pretrage na koje su upućivali njihovi simptomi, ali s tim istim pacijentima provodili su što je moguće manje vremena, a sve zbog veće zarade. Tom Cage prezirao je takvu praksu. Sustav podređen liječnikovoj udobnosti i zaradi bio je da te Bog oslobodi. Za dr. Cagea medicina je bila služenje drugima, divan poziv možda, ali svejedno služenje drugima, i Chris je vjerovao da bi bilo vrijedno dokazati to budućim naraštajima. Duboko u duši dijelio je Tomovo mišljenje o modernoj medicini. Njegovo poimanje služenja drugima stajalo ga je prvoga braka nakon čega je u ljubavi bio oprezan. Tek kada je u njegov život ušla Thora Rayner, Chris se ohrabrio da ponovno okuša sreću. Zato ga je posjet agentice Morse uznemirio više nego što bi možda uznemirio drugog muškarca. Chris je svoju prvu ženu potpuno pogrešno procijenio i ne bi mu bilo lako priznati da je možda drugi put napravio istu pogrešku. Zapravo, razmišljao je, brige koje su ga počele mučiti za vrijeme treninga bile su najobičnije gluposti. Svaka odrasla osoba proživljavala je raznorazne promjene, a prva godina braka uvijek je vrijeme prilagođavanja. Dragom Bogu bilo je potpuno svejedno što je Thora počela trošiti više novca nego prije, ili što je nosila užu odjeću. Chris je otvorio hladnjak u studiju, natočio si gotovo smrznutu votku i popio je. Tada je sjeo ispred računala, otvorio program za montažu i počeo pregledavati neke prizore koje je prošli tjedan snimio. To što je snimljeni materijal izravno prenosio s kamere na računalo značilo je da nije gubio vrijeme na rezanje nepotrebnog materijala s vrpce. Pred njim se upravo vodio razgovor s Tomom Cageom i jednom crnkinjom, njegovom pacijenticom od 1963. godine. Žena je već imala pra-praunuku koja se igrala uz njezine noge. Tom više nije bio voljan liječiti djecu, ali ta žena nije htjela svoju unuku odvesti ni jednom drugom liječniku. Chris je u posljednje vrijeme imao puno više iskustva u liječenju djece od Toma i bio je ponosan što će pomoći odrediti zašto dijete ima visoku tjelesnu temperaturu (Tom je sumnjao da je to meningitis). Dok je stara žena pričala kako je dr. Cage za vrijeme proloma oblaka 1963. putovao do njene kuće, Chris osjeti da mu se tijelom širi velik val osjećaja. Do danas ujutro, kada je Alex Morse na prepad ušla u njegov život, bio je zadovoljniji nego ikad. Njegov otac bio je dobar čovjek, ali nikada se nije opterećivao tajnama života. Chris je u Tomu Cageu pronašao učitelja koji je imao i koji mu je mogao predati golemo znanje, ali činio je to a da mu nije solio pamet i pravio se važan, gotovo kao učitelj žena. Domišljato pitanje, mali znak dok je pozornost pacijenta bila usmjerena na nešto drugo - Tom je na jednostavan način od Chrisa stvarao i više od prvorazrednog internista, od njega je stvarao iscjelitelja. Međutim, da muškarac bude zadovoljan, nije mu dovoljna samo karijera, razmišljao je Chris osjećajući kako mu votka ulazi u krv. Čak ni onda kad je zaljubljen u svoj poziv. Muškarcu treba netko s kim će podijeliti najdublje osjećaje, s kim će zadovoljiti svoje nagone, tko će mu pomoći kad ga nešto muči, tko će primiti darove za koje smatra da ih mora darovati i možda ono najvažnije, tko će biti s njim u milijun sitnih trenutaka koji zajedno čine život. Gotovo dvije godine, Chris je vjerovao daje ta osoba Thora. Zajedno s Benom tvorila je čaroban krug njegova života. Prije nego što se oženio Thorom, Chris nije znao kako će na Bena djelovati to što će se prema njemu odnositi kao otac. Međutim, za manje od godinu dana, dječak se razvio u mladoga momka koji je svoje učitelje zadivio svojim stajalištima i
zadaćama. Ni na sportskom polju nije bio loš. Chrisa je zapanjilo to što je tako ponosan na Bena i smatrao je da mu je obaveza, pa čak i čast, posvojiti dječaka. S obzirom na to što je osjećao prema Benu, Chris nije mogao zamisliti što bi za njega značilo da ima vlastito dijete. Gotovo da je osjećao grižnju savjesti što od života traži više od onoga što već ima. Svaki tjedan gledao je kako umiru muškarci bez onoga što je on već imao, ili zato što to nikada nisu pronašli, ili zato što su zbog svoje gluposti to odbacili. Ipak... sad se sve nekako promijenilo. Alexandra Morse pustila je crva sumnje u njegov raj prisilivši ga da se zapita posjeduje li uopće sve one darove za koje je vjerovao da su njegovi.
—
Prokletstvo - promrmlja. - Prokleta žena.
—
Što sam napravila? — zapita zabrinuti glas.
Chris pogleda preko ramena i spazi Thoru koja je stajala iza njega. Na sebi je imala prozirnu plavu spavaćicu i bijele papuče po kojima je bilo trave. Toliko se zadubio u snimljeni materijal i svoje misli da nije čuo kada je ušla u studio.
—
Došao si prilično kasno iz bolnice — rekla je plaho.
—
Znam.
—
Imao si puno posla?
—Jesam. Uglavnom uobičajene stvari, ali imamo jedan slučaj koji nitko ne može prepoznati. Don Allen tražio je Tomov savjet, a Tom je tražio moje mišljenje. Iznenađena, Thora raširi oči. — Ne mogu vjerovati da je Don Allen tražio nečiji savjet. Chris se slabašno nasmiješi. - Na to ga je prisilila obitelj pacijenta. Znam da gaje to pogodilo, no, ako nitko ne otkrije što je tome čovjeku, mogao bi umrijeti.
—
Zašto ga ne prevezete u Jackson?
Don je već razgovarao sa svim specijalistima u Sveučilišnom medicinskom centru. Vidjeli su nalaze, ali ni oni ne znaju što da misle. Ja mislim kako obitelj pretpostavlja da je u pedeset godina bavljenja medicinom Tom vidio sve što se može vidjeti pa su htjeli njegov savjet. Međutim, Tom je također u nedoumici. Barem za sada. —
Kladim se na tebe - rekla je Thora smiješeći se. - Znam da ćeš ti otkriti o čemu se radi. Kao i uvijek. —
—
Ovaj put, ne znam.
Thora priđe bliže, a onda se sagne i poljubi Chrisa u čelo. — Okreni se — tiho je rekla. — Prema monitoru. Činilo mu se da je njezin zahtjev čudan, ali ubrzo se licem okrenuo prema ekranu. Thora mu je počela masirati leđa. Za tako vitku ženu imala je neobično jake ruke, a napetost u vratu tako je brzo popustila da mu se lagano zavrtjelo.
—
Kako ti se čini?
—
Gotovo nevjerojatno.
Prošla je rukama uz vrat i počela masirati napete mišiće uz rub lubanje. Tad su joj prsti kliznuli u njegove uši i počela mu je iznutra masirati ušne školjke, jednoličnim pokretima lagano pojačavši pritisak. Ubrzo je imao osjećaj da će sa stolca skliznuti na pod. Jedna Thorina ruka je nestala, a druga se spustila pod njegovu majicu masirajući neočekivanom snagom mišiće na prsima.
—
Znaš o čemu sam razmišljala? — rekla je.
—
O čemu?
—
Nismo već neko vrijeme pokušali napraviti dijete.
Nijedna primjedba ne bi ga više iznenadila. - Imaš pravo. -Onda...? Polako je okrenula njegov stolac dok se nije našao pred njezinim ogoljelim grudima. Inače su bile snježno bijele, zahvaljujući danskoj krvi, ali kao sve njene prijateljice i Thora je u posljednje vrijeme postala ovisnica o solariju pa joj je koža blistala neuobičajenom zlatno-smeđom bojom, bez ijedne crte na vidiku.
—
Poljubi ih — šapnula je.
Učinio je to.
Duboko iz njezina grla začulo se stenjanje, gotovo mačje izražavanje zadovoljstva i on osjeti kako je promijenila položaj. Dok se prstima igrala kosom na njegovu zatiljku, on joj je nježno i strpljivo obrađivao bradavice. One su bile siguran izvor užitka i Thora je ubrzo počela dahtati. Svinula je koljena i spustila ruku da vidi je li spreman. Kada je otkrila da mu se dignuo, otkopčala mu je hlače, a onda je kleknula i pokušala ga svući. Dignuo je bedra da joj bude lakše, a onda je ponovno sjeo. Ne čekajući više ni tren, Thora zadigne spavaćicu i omota snažne noge oko njegova struka i naslona stolca. Chris je stenjao, shrvan njezinom strašću koju već dulje vrijeme nije iskusio. Međutim, večeras je Thora bila žena u koju se prije dvije godine zaljubio, a moć tog utjelovljenja ubrzo ga dovede do vrhunca. Dok je jašila na njemu, gledala ga je u oči, ali u posljednjem trenutku spustila je noge na pod, odgurnula se i sišla s njega.
—
Što? - zavapio je.
— Ovo nije najbolji položaj za stvaranje novog naraštaja - rekla je zadirkujući ga pogledom i ovim tobožnjim prijekorom.
-Ah. Uhvativši ga za penis, povukla ga je prema kožnatom trosjedu, a onda je legla na leđa i dala mu znak da se popne na nju. Učinio je to nakon što ju je dovoljno dugo gledao da mu se njena slika ureže u pamet. Dok mu je Thora u uho šaptala lascivne riječi da ga još više uzbudi, po glavi mu se neobjašnjivo počeo motati razgovor s Alex Morse. Sada mu se taj razgovor činio potpuno nestvaran. Je li to uopće moguće? Je li se netko pretvarao daje pacijent paje uz pomoć te laži došao u njegovu ordinaciju i njegovu ženu optužio za ubojstvo? I to naručeno? To je ludo... —
Sada — kaza mu Thora. — Sada, sada, sada...
Chris svom snagom uđe u nju i ostane tako pustivši Thoru da stigne do vrhunca. Kada je vrisnula i zabila mu nokte u leđa, svršio je i on, a sjajno blještavilo odagnalo je sve dvojbe. Kad se polako vratio u stvarnost, Thora se pridignula da ga poljubi u usta, a onda ponovno pala na leđa sva znojna unatoč strujanju zraka iz uređaja za klimatizaciju. Chris se protegnuo i legao pokraj nje na hladnu kožu. — Ako hoćeš, možeš ustati — rekla je. - Ostat ću ovdje nekoliko minuta. Neka stvari idu prirodnim tijekom.
Nasmijao se. — Dobro mi je ovdje.
—
Dobar odgovor.
Ležali su u tišini neko vrijeme. Tada je Thora rekla: - Je li sve u redu, Chris?
—
—
Zašto pitaš?
Danas mi se činiš nekako odsutan. Je li se što dogodilo na poslu?
Bože, dogodilo se nešto. - Uobičajene stvari.
—
Ponovno te muči nova kuća?
-
Nisam niti pomislio na nju.
Doimala se razočarano. - Nisam sigurna je li to dobro. Prisilio se na osmijeh. — Kuća je lijepa. Samo treba vremena da se seoski momak pretvori u gradskog momka.
-
Ako je to uopće moguće.
—
Uskoro ćemo saznati.
Thora makne vlažnu kosu s očiju. — Joj, zaboravila sam. Htjela sam te nešto pitati. -Što.
-
-
Laura Canning ovaj tjedan ide u Alluvian. Pozvala me da idem s njom. Koji Alluvian?
Ma, znaš, onaj hotel u Greenwoodu. Gore u Delti. Onaj koji su preuredili ljudi iz tvrtke Viking Range. Trebao bi biti čaroban. Ti si neko vrijeme radio ondje, zar ne? -
Nasmijao se. — Moji pacijenti nisu si mogli priuštiti takvo mjesto.
Navodno su to izvrsne toplice. Ljudi dolaze čak iz New Yor- ka. U delti se nalazi blues klub Morgana Freemana16, znaš, i on odsjeda u Alluvianu. —
Chris kimne. Volio je umjetnička ostvarenja Morgana Freemana, ali ne bi mu palo na pamet da ide u toplice koje posjećuju holivudski glumci. Da bude iskren, uopće nije volio toplice. Dovoljno se znojio održavajući dvadeset jutara zemlje oko svoje kuće. Ako nećeš da idem, neću ići - rekla je Thora, koliko mu se činilo, nimalo ljutita. - Međutim, ovo je Benu zadnji tjedan nastave, a znaš da ionako tebe uvijek moli da mu pomogneš napisati zadaću. Ja nemam strpljenja za to. —
Chris to nije mogao poreći. — Kada bi to bilo? Vjerojatno za nekoliko dana. Ostale bismo samo tri noći. Onda ravno kući. Blatne kupke i pjenušac, malo bluesa pa doma. —
Chris je kimnuo i još jedanput se na silu nasmiješio, ovaj put uz malo više truda. Nije bila stvar u tome daje imao nešto protiv da se Thora zabavi. Radilo se o glasu Alex Morse koji mu je šaptao na uho: Namjerava li vaša žena uskoro otputovati iz grada?
—
Chris? — upita Thora. — Reci mi istinu. Želiš li da ostanem kod kuće?
Sjetio se njezina lica dok su vodili ljubav, čistog užitka u njezinim plavo-sivim očima. Sada je ležala na leđima na hladnoj koži jer je tako postojala najveća mogućnost daje njegova sperma oplodi. Sveca mu, zašto se brine? - Mislim da sam jednostavno iscrpljen - rekao je. — Posao, obilazak pacijenata u bolnici, rad na mom projektu... -I treniranje bejzbola — doda Thora. - Sat i pol na dan na plus trideset s hrpom divljih Indijanaca. Idi u deltu i odmori se - rekao je iako mu nikada prije nije palo na pamet da riječ delta poveže s riječi odmor. — Benu i meni bit će dobro. —
Thora mu se dražesno nasmiješi, a onda ga još jedanput poljubi. - Ti ostani tu. Gledao je u nju kad je skočila i otrčala do vrata studija pa se izgubila kroz njih. Vratila se nekoliko trenutaka poslije držeći obje ruke iza leđa.
—
Što radiš? - pitao je neobično uznemiren.
16 Američki filmski glumac i redatelj, postao vrlo popularan devedesetih nakon nastupa u seriji uspješnih holivudskih filmova
—
Imam za tebe iznenađenje. Dva iznenađenja.
Sjeo je na trosjed. — Što? Ne trebam ništa. Nasmijala se i primaknula bliže. - Siguran si? —Jesam. Ispružila je desnu ruku koju je držala za leđima. U njoj je bio tanjur s hrustavim čokoladnim keksima. Sline su mu počele curiti kada je osjetio njihov miris, sve dok u glavi nije začuo upozorenje Alex Morse. Prije nego što je uspio odlučiti hoće li pojesti keks, Thora mu pruži kartonski tuljac sličan onim u kojima je držala nacrte za novu kuću. Chris se usiljeno nasmiješi, ali nije bio ni najmanje raspoložen raspravljati o kući u Avalonu. Vidim da se mrštiš — rekla je Thora stavivši pred njega kekse, a onda spusti savršenu stražnjicu na njegova koljena. — Čekaj da vidiš. —
Iz tuljca je izvadila smotuljak papira i raširila ga preko golih bedara. Chris je vidio nešto što je izgledalo kao nacrt nove zgrade iza kuće od devetsto četvornih metara koja je bila pri dovršetku. Prilično velike zgrade. Što je to? — pitao je neprestano stenjući. — Vlastita teretana? Thora se nasmijala. — Ne. To je tvoj novi studio. Zajapurio se u licu. - Molim? —
Nasmiješila se i poljubila ga u obraz. - To ti je moj dar za useljenje. Tražila sam od našeg arhitekta da se posavjetuje s jednim stručnjakom iz New Yorka. Gledaš najmoderniji studio za proizvodnju filmova. Ti samo moraš odabrati opremu.
—
Thora... šališ se.
Razvukla je osmijeh. - A, ne, ozbiljna sam. Već su napravljeni temelji i postavljaju se kabeli za visoku tehnologiju .Jako skupi. To je bilo previše s obzirom na to što je sve Chris taj dan pretrpio. Najradije bi ustao i počeo hodati po sobi, ali Thora ga je pri- kliještila uz trosjed. Odjednom je bacila nacrte i tuljac na trosjed i čvrsto ga zagrlila. Neću ti dopustiti da pobjegneš ovamo svaki put kad poželiš montirati svoje filmove. Nećeš me se riješiti, jasno? —
Nije mu bilo. Osjećao se kao da je progutao neko sredstvo koje izaziva halucinacije. S druge strane, da Alex Morse nije jutros došla k njemu na posao, sve ovo činilo bi se samo kao predivno iznenađenje.
Uspjela sam te iznenaditi — rekla je Thora zapanjenim gla- som. — Jesam, je li tako? —
Zbunjeno je kimnuo. S tanjura je uzela keks i stavila mu ga pred usta. — Izvoli. Treba ti snaga.
—
Ne, hvala.
Nije bila jako razočarana. — Iskreno, napravila sam ih od ostataka. — Žao mi je. Doista nisam gladan. Kušat ću ih poslije. Slegnula je ramenima i stavila keks sebi u usta. — Tko ti je kriv — rekla je trepćući očima dok je žvakala. — Mmm... ovo je gotovo bolje od seksa. Chris je osjetio miris rastopljene čokolade u njenim ustima, dok je promatrao kako s velikim užitkom guta. Alex Morse je luđakinja, rekao je samome sebi. Thora ga pogleda u oči, a onda mu uhvati ruke i položi ih na svoje grudi. - Jesi li raspoložen za drugi krug? Možemo povećati mogućnost začeća za dvjesto milijuna ili otprilike toliko. Osjećao se kao astronaut koji se odvojio od svojeg svemirskog broda i koji se udaljava od svega što mu je poznato. Tko može tako živjeti, pitao se. Ne mogu sumnjati u sve što se događa u mojoj kući. Sklopio je oči i poljubio Thoru s gotovo očajničkim žarom.
7. POGLAVLJE
Alex se razveselila kada je vidjela da je mala crvena ikona pozelenjela označivši da se Jamie priključio na MSN. Tri sata provjeravala je i čekala da se Jamiejeva ikona upali i usput igrala pasijans. Na ekranu se pojavi manji ekran nalik na televizijski, ali na njemu se nije vidjelo ništa. Potom se na njemu pojavi Jamiejev lik koji je sjedio za pisaćim stolom u kući Billa Fennella. U početku bila je zapanjena mogućnostima web-kamere. Čovjeku se doista činilo da je u istoj prostoriji s osobom s kojom je razgovarao. Mogao se vidjeti svaki osjećaj u njegovu pogledu,
svaka promjena na licu. Večeras je Jamie na sebi imao majicu košarkaškog kluba Atlanta Braves i bejzbolsku kapu momčadi Dixie Youth. Njegove oči nisu gledale nju nego monitor jer je na svom ekranu htio vidjeti njezinu sliku. Znala je da ona njemu izgleda isto tako jer je gledala u njega, a ne u kameru iznad zaslona.
—
Bok, teta Alex - rekao je. — Oprosti što kasnim.
Iskreno se nasmiješila, danas prvi put. — Sve je u redu. Znaš da sam tu kad god se priključiš na mrežu. — Čime se baviš, mali? Jamie se nasmijao. - Imao sam bejzbolsku utakmicu.
—
Kako ste prošli?
—
Zgazili su nas.
—
Oprosti. Kako si ti igrao?
—
Izbacio sam dva protivnička napadača.
Alex uzvikne i zaplješće. — Izvrsno! Jamiejev osmijeh nestane. - Ali dva puta sam promašio loptu.
—
Nije važno. To se događa i profesionalnim igračima.
—
Dva puta na utakmici?
Naravno. Jednom sam vidjela daje Hank Aaron tri puta promašio. — Bila je to laž, ali bezazlena. Hank Aaron bio je jedini igrač čije ime je znala i to zahvaljujući svom ocu. —
—
Tko je Hank Aaron? — pitao je Jamie.
—
Imao je više dobrih lopti nego Babe Ruth17.
—
Da, mislio sam da je to bio Barry Bonds.
17
Američki igrač bejzbola i nacionalna ikona SAD-a
Alex slegne ramenima. - Ma, svejedno. Važno je da si ti izbacio dvojicu. Što još ima? Jamie uzdahne kao kakav pedesetogodišnjak. - Ne znam.
—
Da, znaš. Da čujem.
—
Mislim da je sad tu.
—
Missy? - Missy Hammond bila je Billova ljubavnica. Jamie kimne.
Alex je pobješnjela. Osjeti metalni okus u ustima. - Zašto to misliš? Vidio si je? Nisam. — Jamie pogleda iza sebe prema vratima svoje spavaće sobe. — Tata misli da spavam. Došao me pogledati. Svjetlo je bilo ugašeno. Nakon nekoliko minuta čuo sam da se otvaraju stražnja vrata. Mislio sam da odlazi pa sam se iskrao na balkon. Ništa nisam vidio, ali nakon kratkog vremena, čuo sam da se netko smije. Zvučalo je točno kao njezin smijeh. —
Alex nije znala što bi rekla. - Žao mi je, Jamie. Idemo razgovarati o nečem drugome. Dječak pogne glavu. - Lako je tebi reći. Zašto ne dođeš po mene? Tata želi biti s njom, ne sa mnom. Uopće mi se ne spava. Ne mogu tek tako doći po tebe. Razgovarali smo o tome. Tvoj otac te želi, Jamie. - Alex nije bila sigurna je li to točno. Želi i tebe i nju. —
Dječak odmahne glavom. Nakon utakmice, otac je samo pričao o mojim promašajima i onome u čemu sam griješio. Ni riječio dva izbačena igrača. Alex se nasmiješila i kimnula kao da razumije. — Mislim da su mnogi očevi takvi. Tvoj djed je to radio dok sam igrala ženski bejzbol. Jamie se iznenadio. — Zbilja?
—
O, da. Nije oklijevao reći mi što sam pogriješila.
To baš nije bilo sasvim točno. Jim Morse znao je izreći konstruktivnu kritiku, ali znao je kako to učiniti, a da se čovjek ne osjeća loše, a Alex se iz vremena kada je imala deset godina najviše sjećala bezrezervnih pohvala.
—
Tata ti samo pokušava pomoći da napreduješ — dodala je.
Valjda, ali ipak mi se to ne sviđa. - Jamie je pružio ruku i po- dignuo debelu knjigu na pisaći stol. — Trebao sam ranije napisati zadaću, ali nije mi se dalo. Mogu li je sada napisati? —
—
Naravno.
—
Hoćeš li ostati sa mnom dok je pišem?
—
Alex se nasmiješila. — Znaš da hoću.
Sada se Jamie smijao. Ovo su puno puta napravili nakon Grace- ine smrti. Dok je Jamie rješavao zadatke, Alex je sjedila i gledala ga, a u mislima je kopala po prošlosti. Nije znala zašto, ali večeras je mislila na svog oca. Jim Morse volio je svog unuka više od svega na svijetu, a može biti da su se tu ubrajale i njegove kćeri. Dok su Grace i Alex bile male, Jim je sav bio u poslu i unatoč tome što se doista trudio biti dobar otac, viđao ih je samo u prolazu. Međutim, kada je bila riječ o Jamieju, s dječakom je mogao provoditi nebrojeno mnogo sati. Jim gaje učio lovu i ribolovu, učio gaje skijati na vodi, puštati zmajeve i ne samo bacati bejzbolsku loptu, nego ozbiljno igrati. Već kao osmogodišnjak Jamie Fennell znao je baciti »felš« loptu. Jim je stalno bio s Jamiejem usprkos tome što se Jim nije slagao s Billom Fennellom. Što se Alex tiče, Jim je dokazao da je pravi muškarac zato što je popustio koliko je trebalo kako bi ostao u bliskoj vezi sa svojim unukom. Ipak, Alex je bila uvjerena u jedno, da je njen otac čuo optužbu koju je Grace izrekla na samrtnoj postelji, događaji u proteklih nekoliko tjedana tekli bi na potpuno drukčiji način. Iste te noći Billa Fennella ugurao bi u praznu sobu, pritisnuo ga uza zid i natjerao da istrese sve što mu je na duši. Ako taj postupak ne bi bio dovoljan da izvuče istinu iz njega, Billa bi s Jimom Morseom, Willom Kilmerom i još nekim bivšim policajcima koji su radili u njihovoj agenciji, protiv svoje volje, odvezli na vožnju čamcem. Na ovaj ili onaj način, Bili bi rekao sve što zna o Graceinoj smrti, a Jamie ne bi živio u Billovoj odvratnoj kući na rubu Ross BarnettReservoirea u Jacksonu. Ako Jamieja ne bi spasio sud, njegov djed odveo bi ga na sigurno mjesto gdje bi ga odgajali ljudi koji ga vole. Alex bi otišla s njima. Ne bi se nimalo premišljala. Naravno, ništa od toga nije se dogodilo zato što je, kao i njegova kći, Jim Morse bio mrtav. Alex je proučila sve navode svjedoka, ali nigdje nije naišla ni na kakve proturječnosti, kao ni onda kada je ona u banci napravila glupost pa je Broadbent ubijen. Svi su taj dan vidjeli isto. Međutim, kod očeve smrti nije bilo tako. Sa šezdeset godina, Jim je u petak kasno poslijepodne ušao u praonicu rublja. Obično se koristio prozorom na kojem je sve mogao obaviti iz auta, ali taj dan odlučio je ući. Iza pulta stajale su dvije zaposlenice. U praonici je stajao mladi crnac u odijelu s prslukom, samo što nije bio klijent. Pravi klijenti ležali su iza pulta na trbuhu, pokraj vrećice napunjene novcem iz blagajne. Kada je ušao, Jim nije to znao, ali Alex je pretpostavljala da mu je trebalo otprilike šest sekundi da shvati da nešto nije kako treba. Nitko nije mogao Jima Morsea prevariti da nije u tijeku pljačka, bez obzira na njegove godine. Djevojke iza pulta bile su toliko prestrašene da su jedva govorile kada je Jim prišao pultu i počeo monolog o vremenu, kako je jesen bila topla i kako je u
Missi- ssippiju sniježilo jedanput ili dvaput na godinu, ali danas gotovo nikad. Jedna zaposlenica vidjela je kako je Jim preko pulta bacio pogled, a da nije pomaknuo glavu, ali druga nije. Vidjela je samo da Jim s vješalice uzima ženinu odjeću i okreće se da ode iz praonice. Kada je prošao pokraj »mušterije« koja je čekala, Jim gaje onesposobio snažnim udarcem u vrat. Zaposlenica se zaprepastila kada je sjedokosi tip napao mišićavog muškarca u ranim dvadesetima. Oni koji su poznavali Jima Morsea, nisu se iznenadili. Nakon odlaska u mirovinu, često je nosio pištolj, ali taj dan nije ga imao, jer je samo nakratko odjurio u praonicu. Jim je upravo pretraživao sako oborenog pljačkaša kada se rasprsnuo izlog praonice. Jedna zaposlenica je vrisnula, a onda se u tišini srušila kad ju je metak pogodio u lijevi obraz. Druga se sakrila za pulta. Nakon toga malo se podataka zna. Patolog je smatrao da je metak koji je ubio Alexina oca bio ispaljen iza pulta, a ne iz auta kojim su namjeravali pobjeći, a kojije bio parkiran ispred praonice. Što uopće nije bilo važno. Nakon što je cijeli život bio izložen opasnosti, Jim Morse jednostavno više nije imao sreće. Unatoč nevjerojatnim naporima policijske postaje, njegovih bivših kolega pa čak i velikoj nagradi koju je ponudila Udruga za pomoć stradalim policajcima, njegovi ubojice nikada nisu uhvaćeni. Alex je znala da njen otac nije htio poginuti taj dan, »li znala je i nešto drugo, radije je poginuo tako nego da umire ovako kao što danas umire njegova žena, polako i u bolovima. Iz razmišljanja je prene zvuk kada je Jamie zaklopio knjigu. Gotov sam — rekao je, a te zelene oči i dalje su gledale ekran. — Lakše mi je kad si sa mnom. -
—
Volim biti s tobom. To i meni pomaže u radu.
Jamie se nasmiješi. Nisi radila. Vidio sam te. Samo si sjedila.
—
Razmišljala sam i tako radila. Većina mog posla je takva.
Jamie se prestao smiješiti, a pogled mu odluta od ekrana. —Jamie? Je li sve u redu? Pogledaj me, dušo. Pogledaj u kameru. Prošlo je dosta vremena, ali na koncu je to učinio, a njegov pogled dirao ju je u srce. - Teta
Alex?
- Molim?
—
Nedostaje mi mama.
Alex se prisilila potisnuti svoju bol. Suze su joj navrle na oči, ali one neće pomoći Jamieju. Naučila je nešto na vlastitoj koži. Kada odrasli počnu plakati, djeca su potpuno izgubljena. - Znam,
—
dušo - tiho je rekla — i meni.
Ona je govorila isto što i ti. Da radi glavom.
Alex zabaci glavu i obriše oči, nije bila u stanju zaboraviti onu noć kada je Grace umrla, kada je zgrabila Jamieja i pobjegla iz bolnice. Nije otišla daleko, samo do obližnje pizzerije gdje je Jamieju rekla da je Grace umrla i pokušala ga utješiti najbolje što je mogla. Njen otac umro je prije samo šest mjeseci, a njegova smrt pogodila je Jamieja jednako kao i nju. Međutim, Graceina smrt bila je takva tragedija da dječak to jednostavno nije mogao shvatiti. Alex ga je privinula na prsa moleći u tišini Boga da opozove smrt i nadajući se da Grace nije bila pri sebi kada je svog muža Optužila za ubojstvo. Alex stavi otvoreni dlan pred objektiv kamere. - Budi snažan, mali moj. Učini to za mene, dobro? Bit će bolje. Jamie također stavi svoj dlan. — Hoće li? — Možeš
-
se kladiti. Upravo radim na tome.
Dobro. — Jamie se okrene prema vratima. — Mislim da bili trebao ići.
Alex potisne suze. — Sutra u isto vrijeme? —Jamie se blijedo nasmiješi. - U isto vrijeme. Potom je nestao. Alex je ustala od pisaćeg stola, a suze su joj tekle niz obraze. Sipala je psovke i hodala amo-tamo po hotelskoj sobi kao duševni bolesnik zatvoren u ludnicu, ali znala je da još nije izgubila razum. Pogledala je očevu sliku iz novina. On bi shvatio zašto živi u ovom klaustrofobičnom motelu umjesto da bdije uz majčinu samrtnu postelju. Na ovaj ili onaj način, Jim bi radio isto samo da spasi svog unuka. Bez obzira na to koliko je to stajalo, Alex će održati obećanje koje je dala Grace. Ako joj Ured želi dati otkaz zato što radi posao koji bi on trebao raditi, onda neka ide k vragu. Postoji zakon, ali postoji i pravda, a nitko od Morseovih s koji- maje bila u rodu nije imao poteškoća da shvati u čemu je razlika. Alex svuče hlače i košulju, ode do praznog bazena i počne plivati u donjem rublju. Bilo je kasno i nije bilo pristojnih ljudi koji bi se mogli buniti, a ako bi neki tip sličan Billu Fennellu htio sjesti na plastični stolac i gledati kako se
ona pokušava riješiti svojih frustracija, samo neka izvoli. Bude li on tu kada izađe, nabit će ga u guzicu da odleti do parkirališta.
8. POGLAVLJE
Dr. Eldon Tarver, spuštene glave, polako je hodao stazom u parku, usredotočivši izvježbani pogled na visoku travu u potrazi za perjem. U jednoj ruci nosio je Nikeovu platnenu torbu, a u drugoj aluminijsku hvataljku kojom se većina ljudi uglavnom koristila za skupljanje limenki i smeća s poda. No, dr. Tarver nije bio kao većina ljudi. On se je koristio aluminijskom hvataljkom za skupljanje uginulih ptica koje je stavljao u plastične vrećice, a potom u platnenu torbu. Izašao je prije osvita i već je skupio četiri uzorka, tri vrapca i jednu crnu čiopu. Čini se da su dva bila potpu- no svježa što je bilo jako dobro za posao koji će poslije raditi. Dr. Tarver je do sada vidio samo dva ljudska stvora, oboje trka- ča. Malo se ljudi usudilo doći u ovaj dio parka gdje su grane visjele gotovo do zemlje, a staze na puno mjesta bile zarasle. Oboje trkača prenulo se kad je ugledalo liječnika, djelomice zato što je bio u ovo vrijeme na ovome mjestu, ali i zbog njegova izgleda. Sigur- no se nikada nitko ne bi zabunio i rekao da je Eldon Tarver trkač. Na sebi nije imao ni kratke hlače ni trenirku nego jeftine hlače i pulover iz muškog sportskog odjela robne kuće uz cestu u pred- građu. Dr. Tarver imao je metar devedeset, izbočeni prsni koš i dugačke snažne ruke prekrivene tamnim dlakama. Bio je ćelav od četrdesete, ali nosio je dugu sijedu bradu zbog koje je izgledao kao propovjednik neke sekte. Imao je i oči propovjednika, ne svećenika, nego vatrene oči strastvenog proroka, svijetloplave šarenice ko- je su, poput kovanica na dnu fontane, blistale usred tamnoga dna. Kada je bio ljutit, sijevale su kao oči vraga, ali to je vidjelo malo ljudi. Puno češće, iz tih očiju zračila je ledena hladnoća. Neke žene u medicinskom centru mislile su da je zgodan, ali druge su govorile da je beskrajno ružan, a taj dojam pojačavala je izraslina na njegovu lijevom obrazu za koju je većina ljudi mislila da je crveni madež. Ružan znamen bila je zapravo teška arteriovenozna anomalija, strahota koja se u blagom obliku pojavila dok je bio dijete, ali je u pubertetu buknula na površinu kao znak nečiste savjesti. Sve te značajke pridonijele su tome da je čak i krupni trkač odskočio pet koraka udesno dok se mimoilazio s njim jer je trebalo pet koraka da zaobiđe bradatog diva koji je s platnenom torbom i aluminijskom hvataljkom hodao uz stazu. Kada su se prve žute zrake sunca probile kroz hrastovo granje na istoku, pojavio se još jedan trkač, ovaj put djevojka. Prilika u uskoj plavoj trenirci i s bijelim žicama koje su virile ispod plave kose. Žice su završavale u iPodu pričvršćenom na njezinu nadlakticu. Dr. Tarver htio je promatrati njen dolazak, ali upravo tada ugledao je još jednu pticu na stazi koja se ovaj put trzala u samrtnom grču. Vjerojatno je pala prije nekoliko sekundi. Djevojčine tenisice ošinule su rosnu travu kada je sišla s asfaltirane staze na suprotnu stranu od one na kojoj je stajao doktor. Trudila se izgledati kao da je to učinila iz pristojnosti, ali nije ga mogla prevariti. Podijelio je pozornost između djevojke i ptice, jedne pune života i druge koja je brzo ugibala. Nastojala je ne gledati ga dok je trčala pokraj njega, ali nije uspjela. Dva puta su joj zjenice pobjegle prema njemu procjenjujući udaljenost, 70
pazeći da joj se ne približi. Procjena opasnosti bio je tako istančano prilagođeni dar, jedno od blaženih stečevina evolucije. Nasmiješio se dok je djevojka prolazila, a onda se okrenuo promatrajući mišiće koji su se napinjali i opuštali dok je nestajala iz vidokruga diveći se njihovu obliku hladnim pogledom stručnjaka za anatomiju. Nakon što se izgubila iza zavoja, nepomično je stajao udišući miris njezina parfema, nerazboritog dodatka jutarnjoj trkačici koja želi izbjeći nezgodno udvaranje. Kada se miris izgubio i više ga nije mogao osjetiti, kleknuo je, navukao kirurške rukavice i iz džepa izvadio skalpel, špricu i epruvetu. Tada je zavezao kiruršku masku i jednim rezom vrapcu otvorio prsni koš. Dugačkim prstom izvadio je ptičju jetru. Gurnuvši vrh igle u gotovo crni organ, lagano ga je pritisnuo za što je bio nagrađen malim mlazom krvi. Trebao mu je samo jedan prostorni centimetar, zapravo još manje, ali uzeokoliko je stalo u špricu, potom je spretnim pokretom vrapcu za- vrnuo vrat i njegovo uginulo tijelo bacio u grmlje. Otvorivši petrijevu posudicu18, dr.Tarver na podlogu od mlje- venog pilećeg embrija štrcne malo krvi i malo je razmaze sterilni štapićem s vatom na vrhu koji je izvadio iz džepa. Potom je posudicu zatvorio i spustio je u platnenu torbu pokraj plastičnih vrećica. Strgnuo je rukavice, one su također završile u torbi, i zatim s malo dezinfekcijskog sredstva očistio ruke. Dobar jutarnji posao. Kada se vrati u laboratorij, prvo će obaviti pokus s tom po- sljednjom pticom. Bio je uvjeren da je ona prijenosnik. Zbog laganog micanja trave na mjestu na koje je bacio vrapca dignu mu se dlake na ruci. Zvuk koji se uz to čuo bio je tih, ali zvukovi iz djetinjstva nikada ne blijede. Dr. Tarver spusti platnenu torbu i laganim korakom, veoma laganim s obzirom na njegovu veličinu, krene prema procjepu u travi koji se zatvarao. Čim je ugledao trulu kladu, znao je. Na trenutak je sklopio oči usre- dotočivši se na svoj cilj. Potomje ispružio lijevu ruku i podignuo kladu. Srce mu je zaigralo kada je ugledao to što je bilo ispod nje, ne čegrtušu, nego predivno crveno, žuto i crno klupko koje se presijavalo na suncu. - Micrurusfulvius fulvius — šapnuo je. Našao je istočnu koraljnu zmiju, jednu od najplašljivijih zmija U Americi i nedvojbeno jedu od najsmrtonosnijih. Nježnim pokretom kao kad otac djetetu miluje kosu, Tarver uhvati uznemirenu otrovnicu iza glave i digne je u zrak. Oko nadlaktice omota mu se šareno prugasto tijelo, svih četrdeset centimetara, ali to nije bila srčana zmija. Vodena mokasina ili čegrtuša borila bi se koristeći se snažnim mišićima da ga se oslobodi i napala bi, no ko- raljna zmija nije bila okrutna otrovnica koja žrtvi ubrizga snažan otrov što razara stijenke krvnih žila svojih ljudskih žrtava, uzrokuje jake bolove, oticanje tkiva i na kraju gangrenu te infekciju. Ne, koraljna zmija je rafinirani ubojica. Poput svoje rođakinje kobre, ona ubrizgava čisti neurotoksin koji uzrokuje samo oma- mljenost prije nego što živčani sustav žrtve prestane raditi, donoseći uzetost i smrt. Dr. Tarver bio je patolog, ne stručnjak za zmije, ali imao je dugogodišnje iskustvo sa zmijama. To obrazovanje počelo je u njegovu djetinjstvu, ali ne po vlastitom izboru. Za dr. Tarvera zmije su bile neraskidiva veza s poimanjem Boga. Ne na isti način na koji su to shvaćali ljudi koji su ga posvojili, zato što samo budale, kao dokaz vjere, iskušavaju smrt, nego ni više ni manje kao vezu sa samim Bogom. Kao dječak, Eldon je vidio stotine prestrašenih čegrtuša koje su seljaci držali pjevajući usput, uvjereni da ih je 18 Plitka, prozirna, staklena ili plastična cilindarska posudica kojom se većinom biolozi koriste u promatranju raznih kultura bakterija i drugih mikroorganizama na posebno pripravljenim hranjivim podlogama
Greg Iles
Bog pomazao i tako ih zaštitio od smrtonosnih sastojaka u nabreklim vrećicama s otrovom smještenim iza uskih očiju. Znao je da nije tako. Vidio je mnogobrojne seljake s ugrizima na dlanovima, rukama, vratovima i licima, a svaka ta blagoslovljena osoba trpjela je strašne bolove kakve si čovjek ne može niti zamisliti. Neki od njih izgubili su prste, neki udove, a dvoje i život. Eldonu je bila poznata njihova sudbina jer je nekoć i sam bio jedan od tih seljaka, ne zato što je to htio, čak ne ni po rođenju, nego prema zakonu Tennesseeja. Znao je također da sumnjičavci koji su njegova poočima optuživali da zmije drži u hladnjacima kako bi bile trome, odnosno da im prije mise izmuze otrov, nisu imali pojma o čemu govore. Sudbina tih seljaka bila je stvarna baš kao kamenje koje su svakim danom osim nedjeljom kopali iz tvrde zemlje Apsschiana. Oni su željeli smrt u crkvi dok su se molili Bogu. Eldon je osobno ulovio mnogo zmija za mise nedjeljom odnosno srijedom. Crkveni starješine ubrzo su shvatili da krupan momak s urođenim znamenom doveden iz Prezbiterijanskoga dječjega doma u Knoxvilleu ima dar, toliko da gaje njegov poočim nagovarao da i sam navuče mantiju, ali to je druga priča... Eldon je promatrao kako se sunce poigrava po šarama koraljne zmije, koje su se preklapale, a svaka šara sama po sebi bila je dio neopisive ljepote. U Tennesseeju nije bilo koraljnih zmija. Da bi ih čovjek našao trebalo je otići na istok u Sjevernu Karolinu ili na jug u Mississippi. Međutim, tijekom dugih šetnji divljinom uokolo Jacksona, u proteklih nekoliko godina, vidio ih je tri do četiri. Bio je to jedan od tajnih užitaka u ovoj nesretnoj državi. Tijelo zmije obavilo mu se oko ruke u osmici koja se stalno mijenjala, savršenom simbolu vječnosti. Sljedbenici sekte njegova po- očima vjerovali su da su zmije utjelovljenje vraga, ali dvije zmije koje je Eldon nosio na lančiću oko vrata bile su puno bolji pokazatelji prave naravi toga gmaza, barem što se simbolike tiče. Zmije su bile simbol ozdravljenja zato što su njihovo presvlačenje stari Grci doživljavali kao proces ozdravljenja i ponovnog rođenja. Da su stari Grci poznavali mikrobiologiju, uočili bi puno dublju vezu između zmije i tajne života. Međutim, čak ni taj drevni narod nije shvaćao da su zmije živi primjer proturječja koje se odnosi na svaki lijek, u maloj količini liječi, u velikoj ubija. Stavio je koralj- nu zmiju pred lice i od srca se nasmijao, zatim je otvorio platnenu torbu, gurnuo zmiju unutra i zatvorio smičak. Okrenuvši se prema udaljenoj čistini na kojoj je ostavio auto, dr. Tarver osjeti zadovoljstvo koje je bilo puno veće od onoga koje je osjetio kada je pronalazio mrtve ptice. Zapravo, osjetio se blaženo. Amerikanci su neprestano živjeli u strahu, ali istodobno, nikada nisu bili svjesni koliko je u svim noćnim i dnevnim satima smrt blizu. Ako čovjek doista želi smrt, zapravo je ne treba tražiti. Neka dovoljno dugo ostane na jednom mjestu pa će ona naći njega. ★ Put doktora Tarvera do njegova laboratorija išao je sjeverno po međudržavnoj cesti br. 55, istočno od glavne skupine poslovnih zgrada koje su okruživale gradsku skupštinu Jacksona. S lijeve strane između obrisa nebodera glavnoga grada stršao je toranj Am- South banke. Pogledom je prelazio po šesnaestom katu sve do plavo-crnih prozora ureda na uglu. Proteklih pet godina Eldon je vozio ovom međudržavnom cestom i gledao te prozore gotovo svaki dan. Međutim, danas je prvi put vidio da se na
uredskom prozoru vidio odbljesak sunca na aluminijskoj foliji, kao da svijetli svjetionik. On je prije puno godina odredio da će to biti znak za nenadanu opasnost. Stegnuli su se mišići njegovih krupnih prsa i on poče ubrzano disati. Bilo je i prije rupa na njihovu putu, uglavnom sitnih propusta u planiranju ili nesporazuma u komunikaciji, međutim nikada nije bilo razloga za isticanje ovog znaka. Folija je značila ozbiljne nevolje. Eldon je odabrao ovaj jednostavan način obavještavanja zbog istog razloga zbog kojeg su to činile obavještajne službe. Ako si doista u opasnosti, možda čak razotkriven, najgore što možeš učiniti jest to da stupiš u vezu sa svojim saveznicima pomoću nekog uređaja kojem se može ući u trag. Za razliku od telefona, računala ili dlanovnika, folija je bila potpuno bezazlena. Nitko nikada ne bi mogao dokazati da je bila neki znak. Čak ni Služba nacionalne sigurnosti ne može postaviti kamere na svaki četvorni metar zemlje pa da se vidi taj komad folije. Ne, folija je bila izvrsna zamisao. Kao i unaprijed dogovoreni sastanak. Andrew Rusk znao je kamo mora otići, pitanje je samo može li stići onamo, a da ga nitko ne prati. Što bi znak za opasnost drugo mogao značiti osim to da je netko počeo postavljati neželjena pitanja. Samo tko? Policija? FBI? U biti to je potpuno svejedno. Dr. Tarver je prvo pomislio da treba maknuti izvor opasnosti. Jedino je Andrew Rusk znao tko je i čime se u posljednje vrijeme bavi. Osim toga, nije bio siguran da Rusk pod pritiskom neće progovoriti. Odvjetnik je mislio da je jak, što je prema standardima bogataša dvadeset prvoga stoljeća možda i bio, no baš ta podvrsta homo sapiensa nije imala pojma u čemu je bit snage i izdržljivosti. Nema pojma što je to samopouzdanje. Nekoliko trenutaka nakon što je ugledao foliju, Eldon je razmišljao o tome da mora naći neko udobno mjesto koje gleda na jednu od ulica kojima se Rusk svaki dan vozi i da velikokalibarskim metkom odvjetniku prosvira mozak. Samo tako mogao bi zaštititi vlastitu sigurnost. Naravno, ubije li Ruska, nikada neće saznati o kakvoj se opasnosti radilo. Ubiti Ruska također bi značilo pokretanje plana za bijeg, a dr. Tarver još nije bio spreman napustiti zemlju. Još je imao važnoga posla. Bacio je pogled na platnenu torbu koja je ležala pokraj na prednjem sjedalu. Unaprijed dogovoreno mjesto za sastanak bilo je pedeset kilometara odavde. Ima li vremena ostaviti ptice u svom laboratoriju? Treba li se uopće izložiti opasnosti i otići na sastanak s Ruskom? Da, odgovori njegovo šesto čulo. Policija još nijednu smrt nije proglasila ubojstvom. Barem ne javno. Zdrav razum nalagao mu je da treba otići na taj sastanak. Nitko mu ne može postaviti zamku na mjestu koje je on odredio. Eldonu pade na um druga mogućnost. Sto ako je Rusk postavio foliju kao mamac? Što ako SU ga nekim čudom uhvatili pa je, da si smanji kaznu, ponudio svojeg suradnika na tanjuru? Možda ga policija već čeka u laboratoriju. Eldon si je mogao priuštiti gubitak ptica. Zapadni Nil bio je nepredvidivi virus, jako promjenljiv kod različitih pacijenata, ovisno o prijašnjem imunitetu, cijepljenju, drugim čimbenicima. Mogućnost da ga uhvate upropastila bi svaki mogući napredak u njegovu istraživanju. Dr. Tarver čvršće stegne upravljač, siđe s međudržavne ceste 55 na silasku Northside Drive pa se vrati na autocestu na stupovima koja je vodila na jug. Samo što će s koraljnom zmijom? Nije mu se svidjela zamisao da je baci zajedno s pticama. Možda bi trebala biti na ovom hitnom sastanku. Možda bi trebao učiniti isto što je učinio jednom nakon što su mu na parkiralištu
Greg Iles
robnog centra iz auta ukrali torbu za spise kada je parkirao otključani auto na udaljenom dijelu parkirališta i na sjedištu ostavio skupu torbu. U gradu punom zločina kakav je bio Jackson, lopov je ukrao torbu, a da nije prošlo ni trideset minuta. Dr. Tarver je uvijek pokušao zamisliti izraz počiniteljeva lica kada je pun iščekivanja otvorio torbu, a u njoj nije bio plijen nego sklupčani mišićavi bič sa smrtonosnim zubima. Zla sudbina, sranje... U bradi mu bljesne zločesti osmijeh. Smiješno kako se, kada vrijeme prođe, u naizgled nepovezanim događajima otkrije skriveno značenje. Folija na zgradi i koraljna zmija mogle bi biti povezane s jungovskom mrežom vremenske usklađenosti. Možda je zmija na neki način rješenje njegovih poteškoća označenih folijom. Otvorio je torbu i čekao da se pojavi glava sa žutim prugama. Pod gumama se istopilo gotovo dvadeset kilometara prije nego što se to dogodilo. Kada je iz torbe ispuzala prva crvena pruga, dr. Tarver palcem i kažiprstom uhvati glavu koraljne zmije i izvuče joj tijelo iz torbe. Koraljne zmije znale su ugristi djecu zato što je zmija tako lijepa pa djeca ne mogu odoljeti da ih ne pokušaju uhvatiti. Da koraljne zmije po prirodi nisu tako plašljive, na američkom jugu bilo bi puno više mrtve djece. Zmija je trenutak visjela obješena, a onda se drugi put omotala oko krupne liječnikove podlaktice. Krvnim žilama proširi se val oduševljenja. Za razliku od euforije izazvane kemijskim sredstvima, reakcija uzrokovana klizanjem ljusaka po goloj koži nikada nije gubila na jačini. Osjetio je uzbuđenje maloga dječaka koji prvi put drži pušku u ruci, opojnu snagu moći da u ruci drži smrt. Smrt drugih, mogućnost da i sam stradaš... Dok je vozio prema jugu, dr. Tarver je uživao u blizini vječnosti.
9. POGLAVLJE
Čak ni nakon tri čašice votke, Chris nije mogao zaspati. U 5ujutro konačno je odustao. Tiho se izvukao iz kreveta, otišao u garderobu i ondje odjenuo, a onda otišao u garažu, utovario bicikl u prtljažnik kamioneta i odvezao se dvadeset minuta sjeverno od grada. Ondje je pod ljubičastim nebom jako napumpao gume, sjeo na svoj čvrsti bicikl od karbonskih vlakana i počeo voziti na sjever prema pustom sivom pojasu ceste za Natchez. Dok je pumpao gume, zrak bez daška vjetra bio je topao i težak, ali ova vožnja ga je rashladila pa mu je bilo gotovo hladno. Ovako daleko na jugu, veći dio dvotračne ceste bio je zapravo tunel koji su tvorile visoke obješene grane crvenih hrastova poredanih duž ceste. Krajnji učinak bio je prirodan svod koji se protezao kilometrima. Kroz rijetke procjepe u svodu, Chris je vidio žuti polumjesec, još visoko na nebu unatoč suncu koje se polako dizalo. Tjerao je bicikl u jednoličnom ritmu, dišući gotovo muzički pravilno. Male životinje bježale su dok je prolazio, a otprilike svaki kilometar, skupina prestrašenih srna skočila bi i potražila zaklon medu drvećem. Počela je padati topla dosadna kiša. Smjerokazi su se izmjenjivali kao film bez zvuka. Ploče s natpisima koji opisuju ovu divnu zemlju, ograda od dasaka koja je okruživala šumarsku postaju u Mount Locustu, visoki most iznad Coleova potoka s kojeg se vidio mali most, mjesto za koje su Chrisa vezale lijepe uspomene iz mladosti. Kada je prošao visoki most, postao je opasan. Tjerao je bicikl kao vozač Tour de Frattcea, misleći da će se napornom vožnjom riješiti nagomilanih briga koje su ga pritiskale posljednjih osamnaest sati. Stvar je u tome da se naprezanjem čovjek ne može riješiti briga proizašlih iz okolnosti na koje ne može utjecati, a na specijalnu agenticu Alex Morse nikako nije mogao utjecati. Vozioje sve do kraja ovoga dijela ceste tada se okrenuo za 180 stupnjeva i pošao natrag prema jugozapadu. Uz šum guma po mokrom kolniku začulo se tiho zvrndanje. Trebalo mu je petnaestak metara da shvati kako to zvoni njegov mobitel. Ovdje je rijetko imao signal; bio je to jedan od razloga zašto je baš ovu cestu izabrao za vožnju. Oprezno gurnuvši ruku otraga, iščeprkao je mobitel iz vodootporne vreće koja je visjela ispod sjedala. Na zaslonu je stajalo NEPOZNAT BROJ. Chris je odlučio ne javiti se, ali kako je bilo tako rano, zapitao se je li pozlilo nekom njegovu bolničkom pacijentu. Možda je čak bio Tom Cage, koji zove zbog nekoga neobičnog slučaja što ga ne zna riješiti.
—
Dr. Shepard - rekao je službenim glasom.
—
Halo, doktore — rekao je neobično poznati glas.
Darryl? - pitao je gotovo siguran da je prepoznao glas svog starog prijatelja iz bratovštine. — Foster? —
Greg Iles
—
Da, sveca mu!
—
Konačno si dobio moju poruku, ha?
Upravo sada. Znam da je rano, ali pretpostavljao sam da se nisi puno promijenio od onda kada si bio student. Uvijek prvi budan, čak i s mamurnošću. —
—
Hvala ti što si nazvao, stari.
— Dakle, zagolicalo me ime koje si spomenuo. Zašto me, zaboga, pitaš za Alex Morse? Sreo si je ili što?
Chris se dvoumio koliko da mu otkrije. — Ako nemaš ništa protiv, za sada radije ne bih rekao. Opa, opa, opa - veli Foster podrugljivim glasom. - Dakle, što želiš saznati o njoj? —
—
Sve što mi možeš reći. Je li doista agentica FBI-ja?
Svakako, ili je barem bila. Da budem iskren, ne znam kakav je trenutačno njezin službeni status. —
—
Zašto ne?
— Ženu ne poznajem, Chris, zato me nemoj držati za riječ, međutim Alex Morse bila je u pravom smislu riječi zvijezda Ureda. Počela je kao, kako mi to kažemo, zmaj. Otprilike kao ti dok si bio student. Same petice, iz svega, uvijek je radila više nego što je trebala. Proslavila se kao pregovarač u talačkim krizama. Govorilo se da je najbolja. Bilo da se radilo o slučajevima koji su bili na meti javnosti ili slučajevima o kojima se nije smjelo ništa znati, direktor je nju slao da ih riješi.
—
Govoriš u prošlom vremenu.
Naravno. Ne znam cijeli razvoj događaja, ali prije nekoliko mjeseci, Morseova je usrala i netko je ubijen. -
Chris je prestao okretati pedale. - Tko je ubijen? - pitao je spuštajući se niz strminu ne držeći noge na pedalama. — Talac?
—
Ne. Kolega, agent. 76
—
Kako se to dogodilo?
Priča se da se radilo o osobito napetoj talačkoj krizi i da je Morseova poludjela. Jedinica za oslobađanje talaca, zapravo ista stvar kao naši momci iz Protuterorističke jedinice, dobili su naredbu za napad što Morseova nije htjela prihvatiti. Vratila se na poprište, očito pokušavajući nastaviti pregovore, a svi su počeli pucati. Jedan agent, koji se zvao James Broadbent, metkom ispaljenim iz puške pogođen je ravno u srce. Jima sam osobno poznavao. Bio je pravi Amerikanac sa ženom i dvoje djece. Pričalo se daje u to vrijeme bio u vezi s Morseovom, ali čovjek nikad ne zna što je u takvim okolnostima istina. —
Chris je nastojao sve to brzo pojmiti kako bi postavio pametno pitanje. — Znači, ne znaš je li Morseova u službi ili ne? — nastojao je dobiti na vremenu.
—
Ne. Hoćeš da provjerim?
—
Možeš li to učiniti, a da ne izazoveš uzbunu u Washingtonu?
—
Možda, ali moraš mi reći o čemu se radi.
Darryl, postoji li ikakva mogućnost da je Morseova uključena u istragu o ubojstvu? —
Foster neko vrijeme nije ništa odgovorio. — Ne vjerujem. Mi se ne bavimo ubojstvima, znaš. Osim ako se ne radi o nekim posebnim okolnostima. Ubojstvima u kojima su prekršena ljudska prava i tome slično.
—
Na televiziji serijske ubojice uvijek love agenti FBI-ja.
To su holivudska sranja. Jedan veoma mali ogranak Ureda u slučaju ubojstva daje savjete mjesnoj i državnoj policiji, i to samo ako oni to traže, ali oni nikada ne uhićuju i ne rade takvo što. Chris se nije mogao sjetiti ni jednog pametnog pitanja, a nije htio da Foster počne navaljivati sa svojim pitanjima. - Doista cijenim to što si se javio, Darryl. Hvala ti. —
-
Ne možeš mi reći više pojedinosti nego što si već rekao?
Chris dobro razmisli tražeći neko suvislo objašnjenje. — Morseova je podrijetlom iz Mississippija, dobro? To je sve što ti zasada mogu reći. Javit ću ti se ako se dogodi što neobično. Čini se da ću se morati zadovoljiti time — rekao je Foster, iako se doimao sve samo ne zadovoljan. - Hej, kako je tvoja nova žena? -
-
Dobro, dobro je.
Oprosti što nisam uspio doći na vjenčanje, ali Jake Preston mi je rekao da je sjajna. Zbilja sjajna. -
Chris se uspio nasmijati. - Da, dobro izgleda.
-
Vražji liječnici. Uvijek poberu najbolje komade.
Chris se ovaj put iskreno nasmijao, čuvši malo prostačku primjedbu starog prijatelja. - Još jedanput hvala, Darryle. Stvarno. Nazvat ću te kad saznam priču o Morseovoj. To može biti danas, ali vjerojatno će biti sutra. -
-
Odgovara mi, kad god bude. Hej, gdje sad živiš?
-Još u »Vjetrovitom gradu«19. Lijepo je u ovo doba godine, ali prošle zime sam se smrzavao. Zreo sam za Miami ili L. A.
-
Sretno.
-
Da. Čujemo se uskoro.
Chris je gurnuo mobitel natrag u vrećicu ispod sjedala i žurno krenuo. Cesta je sada bila puna automobila i kamiona u kojima su se uglavnom vozili 19Chicago
radnici koji su živjeli iza granice uskog, ali dugačkog pojasa zemlje u saveznom vlasništvu. Ograničenje brzine na cesti iznosilo je 80 km na sat, izvrsno za bicikliste da su ga vozači poštovali, ali nisu. Pogledavši na sat, shvati da vjerojatno neće na vrijeme stići kući da Bena odveze u školu. Thora će se tome čuditi, ali morao je nešto učiniti da smanji napetost koju je izazvao Morseičin posjet. Fosterov poziv sada je poništio olakšanje koje mu je donijela vožnja. Sada je imao više podataka, ali bez pravih odgovora. Alex Morse bila je slavna agentica FBI-ja, ali zeznula je i netko je poginuo. Dobro. Sama je priznala daje zeznula. Samo, što je sada? Agentica koja na terenu službeno istražuje jedan slučaj? Možda odmetnuta agentica koja bez dopuštenja istražuje ubojstvo svoje sestre? Što se jednoga tiče, to je bilo potpuno nevažno jer je Chris bio uvjeren da je, kad je riječ o njegovu slučaju, ona sto posto luda. Okrenuo je upravljač nadesno kada gaje s leda, trubeći, velikom brzinom pretekao jedan automobil, ispod čijih je guma prskala voda. Zamalo je pao na leđa, ali u posljednji tren se izvukao i vratio na mokar kolnik. Vozač je već otišao predaleko da bi ga vidio, ali Chris mu svejedno pokaza srednji prst. Inače to ne bi učinio, ali inače ne bi dopustio niti da ga vozilo ovako iznenadi na cesti po kojoj se rijetko vozi. Dok su mu kotači drndali uz rubnik, u daljini ugleda još jednog biciklista koji mu se približavao suprotnom stranom ceste. Kada se udaljenost smanjila, Chris opazi da je vozač žena. Dignuo je ruku na pozdrav, a onda stisne kočnice. Biciklistica je bila Alexandra Morse.
10.POGLAVLJE Agentica Morse nije nosila biciklističku kacigu, ali tamna joj je kosa bila svezana u mokar konjski rep, zbog čega su se ožiljci na licu još više isticali. To je Chrisu pomoglo da je prepozna. Nije mogao vjerovati da je tu i baš se spremao projuriti pokraj nje kad je ona prešla cestu i uz škripu se zaustavila metar od njega.
—
Dobro jutro, doktore.
—
Sveca mu, što radite ovdje? — pitao je.
Moram razgovarati s vama. Ovo mi se učinilo kao dobar način da to obavim. —
—
Kako ste znali da sam ovdje?
Morseova se samo nasmiješila. Chris je odmjeri od glave do pete zamijetivši kišom natopljenu odjeću i konjski rep iz kojeg je kapalo. Ruke i noge bile su joj naježene, a pamučnoj jakni koju je imala na sebi trebat će cijela vječnost da se osuši, čak i da kiša prestane.
—
A bicikl? — pitao je. — Velik ste biciklist?
Nisam. Kupila sam ga prije četiri dana kada sam saznala da Vi vozite bicikl, a da vam žena trči. —
—
Slijedite i Thoru?
Morseičin osmijeh izblijedi. - Pratila sam je nekoliko puta dok je trčala. Brza je.
—
—
Isuse! — Chris zatrese glavom i počne voziti dalje. Čekajte! - poviče Morseova. — Nisam ja opasna, doktore Sheparde!
Stao je i osvrnuo se. - Nisam siguran u to.
—
Zašto ne?
Sjeti se riječi Darryla Fostera. - Nazovite to predosjećajem.
—
Imate dobar predosjećaj kada se radi o izvoru opasnosti?
—
Nekoć sam imao.
—
Čak i kada je taj izvor čovjek?
Kraj njih prošiša crveni kamionet, a njegov vozač ih je gledao. - Zašto ne bismo nastavili vožnju? — predloži Morseova. — Tako ćemo biti manje uočljivi dok razgovaramo. — Ne namjeravam nastaviti jučerašnji razgovor, Zapanjeno ga pogleda. — Sigurno imate neka pitanja za mene. Chris skrene pogled prema drveću, a onda se okrene i pogle- dom joj pokaže koliko je ljutit. — Da, imam. Moje prvo pitanje glasi, jeste li osobno vidjeli moju ženu kako ulazi u ured tog odvjetnika za rastave? Morseova napravi mali korak unatrag. — Ne osobno, ne, ali... - Tko ju j e vidio? —Jedan drugi agent?
—
Kako je identificirao Thoru?
—
Slijedio ju je do auta pa je onda zapisao broj tablice.
Broj tablice. Ne postoji mogućnost pogreške? Ne postoji mogućnost da je pogrešno zapisao jedan broj pa da je to bio netko drugi? —
Morseova odmahne glavom. — Slikao ju je.
—
Imate tu sliku?
Nemam kod sebe. Međutim, imala je na sebi veoma napadnu odjeću. Crnu svilenu haljinu, bijeli šal i šešir u stilu Audrey Hepburn. Nema puno žena koje si to danas mogu priuštiti. —
Chris zaškrguće zubima. Thora je bila tako odjevena na jednoj zabavi prije mjesec dana. — Imate li kakvu snimku njezina razgovora s odvjetnikom? Kopiju nekih bilježaka ili dokumenata? Ne- što što bi dokazivalo o čemu su razgovarali? Morseova nevoljko odmahne glavom. Znači priznajete da postoji mogućnost da su razgovarali o oporukama i imetku, ili ulaganjima, ili o nekim drugim zakon- skim pitanjima. —
Agentica Morse spusti pogled na svoje mokre cipele. Nakon nekog vremena, ponovno je digla pogled i rekla: — Moguće je, da.
—
No vi ne vjerujete u to.
Ugrizla se za donju usnu, ali ništa nije odgovorila. Agnetice Morse, po ženinu ponašanju u posljednje vrijeme, llučajno znam da je ono o čemu ste jučer govorili nemoguće. —
Agenticu FBI-ja to je zagolicalo, ali umjesto da ga pita o čemu je riječ, ona reče: — Do vašeg kamioneta ima otprilike dvadeset kilometara. Zašto se ne bismo zajedno odvezli natrag? Obećavam da Vas neću ljutiti, ako mi to uspije. Chris je znao da Morseovu u sekundi može ostaviti iza sebe, ali zbog nečega je, možda samo zato što je bio pristojno odgojen, od lučio da neće to
učiniti. Slegnuo je ramenima, zagazio na pedale i lagano okrećući pošao prema jugu. Morseova je krenula za njim i odmah počela govoriti. —Jeste li nekoga zvali da se raspitate za mene? Odlučio je izostaviti Darryla Fostera iz njihova razgovora. Pretpostavljam da već znate odgovor na to pitanje. Ne prisluškujete moj telefon? Prešla je preko toga. — Sigurna sam da nakon onoga što sam jučer rekla, imate neka pitanja za mene. Chris otrese kišu s očiju. Priznajem da sam malo razmišljao o tome što ste mi rekli,- osobito o medicinskoj strani slučaja. - Dobro.
-
Nastavite.
Htio bih čuti više o tim neobjašnjivim smrtima, kako ih Vi zovete.
- Što
želite znati?
- Kako
- Ne,
su ljudi umrli. Je li se uvijek radilo o moždanom udaru?
samo kod moje sestre.
- Zbilja?
Koji su bili drugi uzroci smrti?
- Plućna
embolija u jednom, srčani infarkt u drugom.
- Što
još?
Prešli su tri stotine metara ceste prije nego što je Morseova odgovorila. — U ostalim slučajevima rak. Chris je oštro pogleda, ali Morseova je i dalje gledala cestu. - Rak? Kimnula je iznad upravljača, a s nosa joj je kapala voda. — Smrtonosni zloćudni. - Šalite
-Ne.
se, zar ne?
Hoćete reći da niz tih sumnjivih smrti koje su Vas tako uznemirile uključuje ljude koji su umrli od raka? -
- Da. Neko vrijeme je razmišljao o tome. - Koliko je bilo žrtava? Sveukupno. Devet smrti povezano s odvjetnikom za rastave o kojem sam vam govorila. Šest slučajeva raka koje sam do sada otkrila. —
— Isti oblik raka kod svih osoba?
—
Ovisi koliko ste sitničavi. Kod svih se radilo o raku krvi.
Nazovite me sitničavim, ali rak krvi uključuje cijeli niz bole- sti agentice Morse. Samo je više od trideset vrsta non-hodgkinova—
limfoma. Barem tuce različitih oblika leukemije. Jesu li barem sve smrti posljedica iste vrste raka krvi? Nisu. Tri leukemije, dva limfoma, jedan multipli mijelom. Chris zatrese glavom. - Vi ste ludi. Doista vjerujete da netko —
ubija ljude dajući ima nešto što izaziva jedan oblik raka? Morseova se okrene prema njemu, a pogled joj je bio tako mrk da to još nije vidio.
—
Znam da je tako.
—
To je nemoguće.
-Jeste li potpuno sigurni? Vi niste onkolog. Chris frkne nosom. Čovjek ne mora biti onkolog da shvati da bi to bio glupi način ubijanja ljudi, čak i da je moguć. Čak i kad biste Žrtvu mogli nekako zaraziti rakom, trebale bi godine da ta osoba Umre, ako bi uopće umrla. Puno ljudi preživi leukemiju. Limfbm također. Nakon presađivanja koštane srži, ljudi s mijelomom žive puno dulje od pet godina. Neki pacijenti idu dvaput na presađivanje pa požive deset i više godina. Svi ovi pacijenti umrli su za osamnaest mjeseci ili manje. Kada je to čuo, naglo se zaustavio. - Osamnaest mjeseci od postavljanja dijagnoze do smrti? Svi? —
Svi osim jednoga. Pacijent s mijelomom živio je dvadeset tri mjeseca nakon što mu je presađena vlastita koštana srž. —
—
—
Znači, radi se o veoma agresivnim oblicima raka. Veoma agresivnim. Očito.
Morseova je htjela da on sam to zaključi. — Svi ti ljudi koji su umrli... svi su bili u braku s jako bogatim ljudima? - Svi.
S jako bogatim ljudima.
-A
svi preživjeli bračni partneri bili su klijenti istog odvjetnika za rastave? - Morseova odmahne glavom. - To nisam rekla. Rekla sam da su svi preživjeli supruzi ušli u poslovne veze s istim odvjetnikom za rastave, i to tek nakon smrti svojih bračnih partnera. Radi se, uglavnom, o velikim poslovima i to onima koji nemaju nikakve veze s područjem rada toga odvjetnika.
Chris kimne, ali u mislima je još bio na Morseičinoj teoriji o raku. - Ne bih se htio upuštati u stručne rasprave, ali čak da su svi ti pacijenti umrli od raznih vrsta leukemije, govorimo o nekoliko različitih uzročnika bolesti. Uz to, u većini slučajeva uopće se ne zna koji je uzrok nastanka raka. Dodajte tome limfome i imat ćete posla s potpuno drugim skupinama stanica, zloćudnim promjenama na eritrocitima i B-stanicama20, a uzrok tih vrsta raka također nije poznat. To što ti vaši »rakovi krvi » ubijaju za manje od osamnaest mjeseci vjerojatno je jedina sličnost među njima. U svakom drugom pogledu vjerojatno se razlikuju jedan od drugoga kao što se razlikuje rak gušterače i rak kostiju. Osim toga, ako ni najbolji onkolozi na svijetu ne znaju što uzrokuje te vrste raka, tko bi ih mogao namjerno izazvati kako bi nekoga ubio? -Radijacija
izaziva leukemiju - Morseova je bila uporna. - Čovjek ne mora biti genij da kod nekoga izazove rak. Ima pravo, shvati Chris. Mnogi preživjeli iz Hirošime umrli su od leukemije kao posljedice eksplozije atomske bombe poput mnogih koji su preživjeli černobilsku katastrofu. Marie Curie 21 umrla je od leukemije uzrokovane pokusima s radijem. Pomoću, recimo to tako, glupog sredstva može se izazvati složeno genetsko oštećenje. Odmah mu na pamet padne pitanje pristupa gama zračenju. Treba uzeti u obzir liječnike, zubare, veterinare, sveca mu, čak i neki medicinski tehničari imaju pristup rendgenskim aparatima ili radioaktivnim izotopima koji se koriste u radioterapiji. Teorija agentice Morse nije baš zasnovana na pukim nagađanjima. Ipak, osnovna pretpostavka činila mu se i dalje smiješna.
20 21
Velika skupina limfocita, koja nosi imunoglobulinske molekule na svojim površinama. Ta vrsta limfocita je prethodnik plazma stanicama i kao takvi ključni su za razvoj humoralne imunosti odnosno protutijela Kemičarka, pionirka ranog doba radiologije i dvostruka dobitnica No- belove nagrade, za fiziku 1903. i za kemiju 1911.
—
To se već događalo, znate — rekla je Morseova.
-Što? U kasnim tridesetima, nacisti su obavljali pokuse kako bi pronašli način da, bez njihova znanja, steriliziraju veliki broj Zidova. Tražili su od osoba da sjednu za stol i ispune neke obrasce za što je trebalo otprilike petnaest minuta. Za to vrijeme s tri strane je na njihove genitalije usmjereno jako gama zračenje. Eksperiment je uspio. —
—
Bože moj.
Zašto netko ne bi isto učinio u odvjetničkom uredu žrtvi koja ništa ne sumnja? - pitala je Morseova. - Ili kod zubara? —
Chris je počeo brže okretati pedale, ali nije rekao ništa. Znate da istraživači kod laboratorijskih životinja namjerno izazivaju rak, točno? —
Naravno. Rade to tako da u životinje ubrizgaju kancerogene tvari. Samo što se takve kemikalije mogu otkriti, agentice Morse. Mislim, forenzičkom pretragom. —
Sumnjičavo ga je pogledala. — U savršenom svijetu. Međutim, sami ste rekli da treba vremena da čovjek umre od raka. Za osamnaest mjeseci može nestati svaki trag opasnoga kancerogenog sredstva. Benzen je dobar primjer. Chris namršti čelo razmišljajući. — Benzen uzrokuje rak pluća, je li tako? Kao i leukemiju i multipli mijelom — izvijesti ga. — To je dokazano testiranjem tvorničkih radnika koji su bili izloženi manjim količinama benzena u Ohiju i Kini. —
Napravila je domaću zadaću, pomisli. Ilije to napravio netko drugi. -Jeste li u svim tim slučajevima načinili temeljite toksikološke pretrage?
—
Zapravo ni jednu.
To ga je zaprepastilo. — Zašto ne?
—
Neka tijela su kremirana prije nego što smo počeli sumnjati.
—
To je zgodno.
U drugim slučajevima, nismo mogli dobiti dozvolu da ekshumiramo tijela. —
—
Ponovno, zašto ne?
—
To je zamršeno.
Chris je imao osjećaj da ga je prešla. — Ne možete mi to prodati, agentice Morse. Daje FBI želio da se provede forenzička istraga, to bi se dogodilo. Što je s obiteljima tih navodnih žrtava? Jesu li posumnjali u zločin? Jeste li se tako počeli baviti ovim slučajem ili je sve počelo optužbom Vaše sestre? Dva velika sportska motora u velikom luku prošli su zavoj pred njima, a njihova svjetla obasjala su kišu.
—
Obitelji nekih od žrtava od početka su sumnjale da se radi o zločinu.
—
Iako su im rođaci umrli od raka?
—
Da. Većina muževa o kojima govorimo prave su svinje.
Kakvo iznenađenje! — Jesu li sve te navodne žrtve podnijele zahtjev za rastavu?
—
Nije ni jedna.
—
Ni jedna? Jesu li ga onda podnijeli muževi?
Morseova ponovno pogleda prema njemu. — Nije nitko. Sveca mu, što se onda dogodilo? Ljudi su se savjetovali s odvjetnikom, ali nitko nije podnio zahtjev? —
Točno. Mislimo da je najvjerojatnije održan samo jedan sastanak, možda najviše dva. Odvjetnik čeka da se pojavi doista bogati klijent koji bi mogao pri rastavi izgubiti nevjerojatnu svotu. Ili postoji opasnost od gubitka skrbništva nad djecom. Međutim, kad odvjetnik osjeti da je pred njim doista očajan klijent, klijent koji jako mrzi svojeg bračnog partnera, iznosi svoj prijedlog. —
—
Zanimljiv scenarij. Možete li išta od toga dokazati?
Za sada, ne. Taj je odvjetnik veoma oprezan. Zapravo, paranoičan. Chris ju je gledao u nevjerici. — Ne možete čak dokazati da se ijedno ubojstvo uopće dogodilo, a kamoli da je neka određena osoba u to umiješana. Nemate ništa osim nagađanja. —
—
Imam izjavu svoje sestre, doktore. Izrečenu na samrtnoj postelji, nakon snažnoga moždanog udara.
—
Morseičino lice pretvorilo se u masku u kojoj se odražavala drska odlučnost. Ne želim Vas uzrujavati - kaza Chris. — Jako mi je žao zbog vašega gubitka. Ja iz tjedna u tjedan viđam takve tragedije i znam kako one djeluju na obitelj. -
Ništa nije rekla. - Međutim, morate priznati da je ta teorija koju ste iznijeli prilično nategnuta. Kao kakva holivudska priča - rekao je sjetivši se Fosterovih riječi - a ne stvaran život.
Morseova se nije doimala ljutito, naprotiv, kao da je to lagano zabavlja. Doktore Sheparde, 1995. u Medicinskom centru Van- derbilt uhićenje četrdesetčetverogodišnji neurolog s petnaest centimetara dugačkom špricom i deset centimetara dugačkom iglom u džepu. Šprica je bila napunjena bornom vodom i slanom vodom. Uvjerena sam da znate da bi ta otopina bila smrtonosna kada bi se čovjeku ubrizgala u srce. - Deset centimetara dugačka igla i nije za drugo, glasno je razmišljao Chris.
Neurolog je namjeravao ubiti liječnika koji je nadzirao njegov rad dok je ondje bio stažist. Kada je policija pretražila njegovo spremište, našla je knjige o ubojstvima i proizvodnji bioloških otrova. Također su našli staklenku u kojoj je bio ricin, jedan od najjačih otrova na svijetu. Neurolog je namjeravao stranice knjige natopiti razrijeđenom mješavinom koja bi omogućila upijanje ricina kroz kožu. - Morseova upitno pogleda Chrisa. Jesam li Vam ovo dovoljno dobro opisala? Chris ubaci u nižu brzinu i nastavi voziti. Morseova ga je ubrzo stigla vozeći usporedo s njim. — godine 1999. jedna žena iz San Josea u Kaliforniji primljena je u bolnicu s mučninom i strašnom glavoboljom. Napravili su joj CT22, ali ništa nisu našli. Međutim, tehničar je
22 Slikovna radiološka metoda koja daje slojevni prikaz pregledavanog dijela tijela. Za nastanak slike koriste se rendgenske zrake
ostavio ženine naušnice pokraj hrpe neeksponiranoga rendgenskog filma. Kada su ga razvili, tehničar je na svakom filmu opazio vidljivo oštećenje. Ono je bilo veoma osebujno. Na kraju je shvatio da je jedna ženina naušnica osvijetlila film.
—
Naušnice su bile radioaktivne?
-Jedna je bila. Ženin suprug bio je onkolog radiolog. Policija je pozvala Ured i otkrili smo da je njezin mobitel ozračen kao komad radioaktivnog otpada iz Černobila. Pokazalo se daje suprug u telefon sakrio malu kuglicu cezija. Naravno, tada je kuglica već bila vraćena u svoju olovnu kutiju u njegovoj ordinaciji. Međutim, tragovi su ostali. —Je li dobila rak? —Još ne, ali mogla bi. Primila je stotinama puta jače zračenje od dopuštenoga.
—
Što se dogodilo s onkologom radiologom?
— Sad je u San Quentinu23. Želim reći da se i kod liječnika može javiti nagon da nekoga ubije. Osim toga, oni su sposobni razraditi opsežan plan. Mogu Vam navesti desetak sličnih slučajeva.
Chris odmahne desnom rukom. - Ne trebate se truditi. Poznajem i sam nekoliko šašavih liječnika. — Unatoč neozbiljnom odgovoru, iznenadilo ga je Morseičino otkriće. — U Mississippiju ima četiri i pol tisuće liječnika — rekla je. — Dodajte tome otprilike pet tisuća zubara. Onda su tu veterinari, medicinski tehničari, istraživači, medicinske sestre — velika populacija čak i ako pretpostavimo da je ubojica iz Mississippija, a radim na toj teoriji tek sedam dana.
Dok je Morseova govorila, Chris shvati da se radi o tako velikom zadatku i da ga nije moguće obaviti, iznijela ga je samo zato što nema temeljne podatke. — Morate otkriti koji je uzrok smrti kod tih ljudi, ili bolje rečeno, koji je uzrok uzroka, etiologiju24tolikog broja raka krvi. Ako je to zračenje, možete prilično brzo početi sužavati broj osumnjičenih. Glas joj posta uzbuđen. — Stručnjak s kojim sam razgovarala kaže da je zračenje najsigurniji i najjednostavniji način. Samo što nemate forenzičke dokaze? Nema opeklina od zračenja, ni neobičnih simptoma uočenih puno prije nego što je ustanovljen rak? —
23 24
Državna, muška kaznionica u Kaliforniji U širem smislu označava ispitivanje o uzrocima određenih pojava, u užem smislu predstavlja granu medicine koja se bavi uzrocima pojedinih bolesti, kako bi se što lakše utvrdio njen pravi izvor i olakšalo liječenje.
Ne. Ponavljam, zato što mjesna pravosudna tijela ne vjeruju da su ti umrli ubijeni pa ne možemo doći do tijela. —
—
Što je s medicinskom dokumentacijom navodnih žrtava?
Od ljutitih članova obitelji uspjela sam dobiti podatke za dvije žrtve. Međutim pregledali su ih stručnjaci do najmanje pojedinosti i nisu našli nešto sumnjivo. —
Chris zatrepće jer mu je kiša ispirala znoj u oči i to ga je peklo. Međutim, rečeno mi je da zračenje može biti objašnjenje za različite inačice raka - nastavila je Morseova. - Nekoga izložite zračenju, ali ne možete znati kako će se ponašati njegove stanice. Chris kimne, ali nešto ga je u svemu tome mučilo. — Vaš stručnjak ima pravo. Zašto se pojavio samo rak krvi? Zašto ne neka čvrsta tumorska tvorevina? Zašto ne melanom? Zašto samo jako agresivni rak krvi? Zračenjem ne možete proračunati takvo što. —
—
Možda možete — doda Morseova — ako ste onkolog radiolog.
Možda - složi se Chris. - Ako prvenstveno ozračite koštanu srž, možete dobiti više raka krvi nego drugih oblika raka. Međutim, ako je to točno, upravo ste suzili krug sumnjivaca za otprilike deset tisuća ljudi. —
Morseova se nasmiješi. — Vjerujte mi, u ovom trenutku svaki je radiološki onkolog u Mississippiju pod istragom.
—
Koliko ih ima?
Devetnaest. Samo što se tu ne radi o jednostavnoj stvari kao što je alibi. Ne mogu pitati nekog liječnika gdje je bio određenog dana u određeno vrijeme zato što nema načina da saznamo kada je žrtva ozračena. Razumijete? —
Da. Uobičajene policijske metode ne koriste. Međutim, ne tragate samo za liječnikom, točno? Za odvjetnikom također. Ako imate pravo, on djeluje gotovo kao ubojičin menadžer. —
—
Baš tako. Samo što on zastupa ubojicu, a ne pjevača ili sportaša.
Chris se potiho nasmijao. — Kako je počela takva suradnja? Ne možete hodati okolo i nuditi usluge mladoga ubojice koji obećava.
Nema službenog popisa ubojica. Novači li Vaš gramziv odvjetnik putem internetskog oglasa osobu koja može nekoga ubiti, a da je nitko ne otkrije? Traži li darovitog liječnika? — Kada ovako postavite stvari, znam da to zvuči smiješno, ali govorimo o velikoj količini novca.
-Koliko? — Milijunima u svakom od slučajeva. Dakle, odvjetnik može ponuditi jako veliki izazov nekome tko vjerojatno zarađuje sto tisuća ili manje na svom redovitom poslu.
Kako bi razbio jednoličnu vožnju, Chris je počeo lagano voziti lijevo-desno. Morseova mu je dala prostor za vijugavu vožnju. — Odvjetnici u svojem radnom vijeku upoznaju mnogo ljudi koji se isključivo bave kriminalom - istaknula je — a potreba je majka domišljatosti, je li tako? Mislim daje čovjek jednostavno shvatio da postoji potreba za takvom uslugom i našao je način kako daje osigura.
Chris se maknuo ispred nje da može proći veliki kamion. Nepropisno, jer je velikim kamionima bilo zabranjeno voziti tom cestom. - Puno toga što ste rekli ima smisla - viknuo je nadgla- sujući zvuk kamiona koji se udaljavao — ali i dalje tvrdim da Vaša teorija nije točna.
—
Zašto ne? — pitala je Morseova ponovno vozeći usporedo s njim.
— Vremenski čimbenik. Ako hoću nekoga ubiti, onda je to zato što ga doista mrzim ili zato što ću jako puno dobiti ako ta osoba umre, ili ću možda izgubiti milijune dolara ako moja žena ostane živa, kao što ste jučer rekli. Što ako mi zauvijek želi oduzeti djecu? Neću čekati mjesece ili godine da je se riješim. Želim djelovati odmah.
Čak i ako je tako — rekla je Morseova — najvjerojatnije je da će ishod bilo kojeg uobičajenog ubojstva, osobito kada je u igri rastava, biti taj da ubojica završi u zatvoru. Ako nećete pokušati ubojstvo obaviti sami, koga ćete unajmiti? Vi ste multimilijunaš. Nemate prijatelja zločinca kojem se možete obratiti. Zamislite kako bi se mogla ponašati očajna osoba kojoj slatkorječiv odvjetnik ponudi izlaz iz te situacije, a da se sama ne mora izlagati opasnosti? Vrijedi pričekati savršeno ubojstvo. —
Ovo ima smisla, pomisli Chris. — To mi je jasno, ali bez obzira na Vaše tumačenje, kod rastave postoji element hitnosti. Ljudi polude. Učinit će sve da izađu iz braka. Postoji mahnita želja da se krene dalje, da se oženi ljubavnica, bilo što.
Imate pravo, naravno — složi se Morseova. — Samo možda već godinama čekate slobodu. Možda desetljećima. Svaki odvjetnik za rastave reći će Vam da može proći puno vremena da se dobije rastava, uzme li se u obzir cijeli postupak od početka do kraja. Ako se ne radi o sporazumnoj rastavi, govorimo o razvlačenju kojem nema kraja. Čak i onda kada je riječ o nepomirljivim razlikama, supruzi se često natežu godinu dana pa čak i dulje. Ljudi vrijeđaju jedni druge, inate se, nagodbe propadaju. Možete na sudu izgubiti živce iako ni najmanje to ne želite. Mogu proći godine. - Morseova je odjednom počela ubrzano disati. - Ako vam odvjetnik kaže da vam za isto razdoblje koliko traje rastava može uštedjeti milijune dolara, zajamčiti skrbništvo nad djecom i spriječiti da vas zamrze, morat ćete, ako ništa drugo, barem poslušati što vam ima reći, je li tako? —
Prelazili su visoki most preko Cole's Creeka. Chris prikoči i stane, siđe s bicikla i nasloni ga na betonsku ogradu. - Uvjerili ste me - reče. - Izbacimo li iz jednadžbe hitnost, onda oružje koje ima odgođeno djelovanje ima smisla. Rak bi se mogao upotrijebiti kao oružje. Ako je tehnički to moguće. — Hvala Vam — tiho je rekla Alex. Naslonila je svoj bicikl na beton i zagledala se u smeđu vodu koja je lijeno tekla preko pijeska sto pedeset metara niže.
Chris je promatrao kako sitne kapi udaraju u površinu vode, a onda se izgube. Kiša je stala. - Niste li rekli da su neke od žrtava bili muškarci? - Da,
u dva slučaja preživjele su supruge.
- Znači,
ovdje se događalo i da žene ubijaju muževe.
Morseova duboko udahne, potom ga pogleda i reče: — Zato samovdje s Vama, doktore. Chris si je pokušavao zamisliti Thoru kako potajno odlazi u Jackson na urotnički sastanak s odvjetnikom za rastave. Jednostavno, nije mogao. — Prihvaćam Vaše zaključke, u redu? No, umojem slučaju to je potpuno nebitno i to zbog nekoliko razloga. Glavni je ovaj, daje Tbora tražila rastavu braka, ja bih. joj ga dao. Vrlo jednostavno. Mislim da ona to zna. Morseova slegne ramenima. — Ne poznajem gospođu. - Imate pravo. Ne poznajete. Betonska ograda Chrisu nije bila ni do struka. Ponekad dok se ovuda vozio biciklom, znao se pomokriti preko nje. Potisne želju da to sad učini.
Lijepo je dolje — zaključi Morseova gledajući vijugavo korito potoka. — Izgleda kao nedirnuta divljina. —
- Niste daleko od istine. Šuma nije čišćena od 1930., a zemlja je vlasništvo savezne države. Kao dijete, puno sam vremena proveo šećući uz taj potok. U njemu sam pronašao desetke vršaka strijela i kopalja. Natchez Indijanci lovili su duž toga potoka tisuću godina prije dolaska Francuza.
Nasmiješila se. - Sretni ste što ste imali takvo djetinjstvo. Chris je znao da ima pravo. — U Natchezu smo živjeli samo nekoliko godina, otac se zbog posla često morao seliti, iz tvornice u tvornicu, razumijete, ali tata mi je pokazao puno toga u ovim šumama. Nakon velikih kiša, svaki bi odabrao jednu stranu obale pa bismo dugo hodali uz potok. Nakon jednog odrona blata, našao sam tri goleme kosti. Pokazalo se da pripadaju mamutu. Petnaest tisuća godina stare.
—
Opa. Nisam imala pojma da ovdje ima toga.
Chris kimne. — Kamo god pošli idemo njihovim stopama.
—
Stopama mrtvih.
Dignuo je glavu kada je čuo zvuk vozila koje se približavalo. Bilo je to ophodno vozilo čuvara parka. Podignuo je ruku sjetivši se čuvarice parka koja je godinama obilazila ovaj dio ceste. Nakon što je otišla, vidio je njezino lice na poleđini veoma prodavanog krimića čija se radnja događala uz ovu cestu. Činilo se da ovo mjesto utječe na svakoga tko ovdje provede neko vrijeme.
-
O čemu razmišljate, doktore?
Razmišljao je o Darrylu Fosteru i onome što mu je Foster rekao o Alexandri Morse. Chris nije htio biti bezobrazan i zanovijetati, ali želio je znati je li prema njemu bila iskrena. — Od trenutka kada snio se upoznali - rekao je gledajući u njezine zelene oči - kopate po mom privatnom životu. Htio bih na trenutak prekopati po Vašem.
Gotovo da je vidio kako se oko nje diže zid. Međutim, nakon kraćeg vremena kimnula je u znak pristanka. Vaši ožiljci - rekao je. - Vidim da nisu stari. Htio bih čuti kako ste ih zaradili. —
Okrenula se na drugu stranu, spustila glavu i zagledala se u namreškani pijesak ispod površine vode. Kada je napokon progovorila, bilo je to teškim glasom. Više nije bilo profesionalne strogoće, a njeno mjesto 92
preuzela je otvorena iskrenost koja mu je govorila da sluša nešto što je veoma blizu istini. Postojao je jedan muškarac — rekla je. — Muškarac s kojim sam radila u Uredu. Zvao se James Broadbent. Ljudi su ga zvali Jim, ali on je više volio James. Često je dobio zadatak da me štiti u pregovaračkim situacijama. On... bio je zaljubljen u mene. Doista mi je bilo stalo do njega, ali bio je oženjen. Dvoje djece. Nikada nismo bili intimni, ali da i jesmo, on nikada ne bi napustio obitelj. Nikada. Razumijete? —
Chris kimne. Ponovno se zagledala u vodu. — Bila sam dobar pregovarač u talačkim krizama, doktore. Neki su govorili najbolja od svih. U pet godina nisam izgubila nijednog taoca. To je rijetkost. Međutim, prošlog prosinca... — Morseova je zastala, a ondaje ponovno uhvatila nit. — Moj otac ubijen je kad je pokušao spriječiti pljačku. Dva mjeseca poslije ustanovljeno je da majka ima rak jajnika. Jako uznapredovali, a znate što to znači.
—
Žao mi je.
Morseova slegne ramenima. — Bila sam izgubljena. Samo što nisam to znala, shvaćate? Otac me odgojio da budem hrabra pa sam to nastojala biti. »Nikad ne odustati« bila je krilatica Morseovih. Od Winstona Churchilla25 do mog oca pa sve do mene. Chris je kimnuo trudeći se pokazati razumijevanje.
25 Britanski političar, državnik, pisac i borbeni imperijalist, najpoznatiji kao premijer Velike Britanije tijekom Drugoga svjetskog rata
— Doći ću do ožiljaka. Obećavam - rekla je. - Prije devet tjedana poslali su me u jednu banku gdje su držali taoce. Ne običnu banku. Narodnu banku u glavnome gradu. Unutra je bilo šesnaest talaca, uglavnom zaposlenika. Puno odgovornih osoba u Uredu vjerovalo je da se radi o terorističkom napadu. Drugi su mislili da radi o novcu. Moglo je biti ijedno i drugo, zahtjevna pljačka da se namakne novac za terorističke napade. Međutim, šesto čulo govorilo mi je da se radi o nečemu drugome. Vođa je imao arapski naglasak, ali meni nije izgledao pravi. Bio je bijesan, možda shi- zofreničan. Iskazivao je strašan bijes prema vladi. Shvatila sam da je nedavno pretrpio nekakav gubitak, kao mnogi ljudi koji odu u krajnost. — Morseova se napeto osmjehne Chrisu. - Mislite, kao i ja? U svakom slučaju, jedan od zamjenika direktora, zove se Dod- son, zapovijedao je cijelom operacijom i nije mi dao vremena da obavim svoj posao. Postojala je velika vjerojatnost da ću vođu nagovoriti na predaju, a da nitko ne ispali metak. To mi je govorilo moje iskustvo i moje šesto čulo. Znate, radilo se o šesnaest života. Međutim, bilo je puno pritisaka s vrha, jer radilo se o Washingto- nu, a ljudi nisu zaboravili 11. rujna. Zato me je Dodson izvukao odande i naredio Jedinici za spašavanje talaca da krene.
Chris je opazio da pričajući o događaju sve to ponovno proživljava. Vjerojatno je to milijun puta pretresla u svojoj glavi, ali koliko je puta nekome drugome pričala o tome? - Nije bilo mogućnosti da snajperisti riješe krizu. Trebalo je naglo napasti, što je za taoce bilo iznimno opasno. Nisam to mogla prihvatiti. Zato sam se kroz kordon policajaca vratila u banku. Moji ljudi su mi vikali, ali slabo sam ih čula. Neki momci iz protuterorističke jedinice nisu na vrijeme dobili obavijest pa su raznijeli vrata i prozore baš kad sam ušla u predvorje. Bljesak, eksplozija granata, lom, svašta. - Morseova dodirne zastrašujući oži- ljak kao da ga je prvi put opipala. - Jedan od pljačkaša pucao je na mene kroz staklenu zaštitnu pregradu. Uglavnom su me pogodile krhotine, ali nisam znala da je James pošao za mnom u banku. Kada sam bila pogođena, spustio je pogled na mene umjesto da ga digne prema pljačkašu, što je trebao učiniti. Njegovi osjećaji prema meni bili su jači od obuke, a prošli smo tešku obuku, da znate.
Morseova obriše lice kao da skida paučinu s njega, ali Chris je vidio blistanje suza. -
—
Hej — rekao je i stisnuo je za ruku. — Sve je u redu.
Odmahnula je glavom iznimno silovito. - Ne, nije. Možda ćejednoga dana biti, ali za sada nije. —Jedno znam — rekao je Chris — u ovakvom stanju u kakvom jeste ne biste trebali raditi na rješavanju ubojstva. Treba Vam bolovanje. Morseova se čudno nasmije. - Sad sam na bolovanju.
94
Kad ju je pogledao, sve je odjednom postalo jasno. Njen veliki umor, opsjednutost, tupi pogled ranjenog vojnika... — Radite na svoju ruku, je li tako? Ponovno je odmahnula glavom, ali brada joj je drhtala.
—
Puno češće govorite nego mi.
Morseova se ugrize za donju usnu, a onda zaškilji kao da joj smeta sunce. —Je li tako? - ljubazno je pitao. - Sami ste? Kada gaje pogledala, oči su joj bile mokre ne samo od kiše. — Uglavnom. Istina je da je uglavnom sve što sam napravila u proteklih pet tjedana učinjeno bez odobrenja. Da znaju, dali bi mi otkaz. Chris glasno zazviždi. - Isuse Kriste. Primila ga je za ruku i s velikom strašću i uvjerenjem rekla: Vi ste mi zadnja nada, doktore Sheparde. Bez zafrkavanja, posljednja nada. —
—
Posljednja nada za što?
—
Da zaustavim te ljude. Da dokažem što su napravili.
Gledajte - zbunjeno je rekao - ako je istina sve što ste mi rekli, zašto FBI nije uključen? —
Uozbiljila se, ljutita. — Ima milijun razloga, ali ni jedan dobar. Ubojstvo je državni, a ne savezni zločin, osim ako se radi o kršenju ljudskih prava. Ono što ja imam uglavnom su nagađanja i sumnje, ne pravi dokazi. Međutim, kako da dođem do dokaza, ako sam u tome onemogućena? U FBI-ju su takvi zadrti birokrati da si to ne možete niti zamisliti. Sve se radi po propisu, osim, naravno, ako nije riječ o suzbijanju terorizma, u tom slučaju zaboravljajuda postoje propisi. Međutim, ove frajere koje ja lovim nitko neće uhvatiti budemo li se strogo držali pravila. Chris nije znao što bi rekao. Jučer ujutro njegov život tekao je uobičajeno, sada stoji na mostu, na kiši i sluša kako jedna žena koju jedva poznaje pred njim otvara dušu.
—
Ako radite sami, tko je vidio kako Thora ulazi u ured tog odvjetnika?
—
Privatni detektiv. Nekoć je radio za mog oca.
—
Isuse. Što FBI misli da trenutačno radite?
Misle da sam u Charlotteu i da radim na slučaju prostitucije u koji su umiješane strankinje bez dozvole boravka. Kada su me premjestili onamo, nakon što sam ustrijeljena, imala sam sreću. Ondje sam naišla na starog kolegu s akademije. On daje sve od sebe da me pokrije, ali to neće moći još dugo trajati. —
—
Sveca mu.
— Znam da sve skupa ne zvuči suvislo. Već pet tjedana ne spavam dulje od tri sata na noć. Samo dva tjedna potrošila sam da pronađem vezu između mog šurjaka i tog odvjetnika. Onda još jedan tjedan da otkrijem imena svih njegovih poslovnih suradnika. Popis žrtava sastavila sam tek prije tjedan dana. Koliko znam, moglo bi ih biti još desetak. Međutim, tada je Vaša žena ušla u Ruskov ured i to me dovelo u Natchez. Provodim vrijeme između Ntcheza i Jacksona gdje mi umire majka o...
—
Tko je Rusk? — prekine je Chris. - Odvjetnik za razvode?
— Da. Andrew Rusk, mlađi. Njegov otac je poznati odvjetnik u Jacksonu. — Još se suza pomiješalo s kišom na njenim obrazima. —Jebi ga, kakva zavrzlama! Trebam Vašu pomoć, doktore. Trebam Vaše medicinsko znanje, ali najviše od svega trebam Vas jer Vi ste sljedeća žrtva. — Morseova se sablasnim pogledom zagledala u njega. - Je li Vam to jasno?
Chris sklopi oči. - Ništa od onoga što ste danas rekli to ni izdaleka ne potvrđuje. Konačno joj je prekipjelo. - Slušajte me! Znam da Vam nije drago što to čujete, ali Vaša žena vozila je dva sata do Jacksona kako bi se sastala s Andrewom Ruskom i lagala Vam je zato što Vam nije rekla za to. Što mislite, što sad slijedi? Ne ubojstvo — Chris će tvrdoglavo. — Ne vjerujem u to. Ne mogu vjerovati. —
Morseova mu dodirne ruku. — Zato što ste liječnik, a ne odvjetnik. Svaki tužitelj u ovom okrugu ima cijeli popis ljudi koji mu svaki dan dolaze i traže od njega da otvori istragu zbog ubojstva njihovih bližnjih. Te smrti vode se kao nesretni slučajevi, samoubojstva, požari, sto stvari. Međutim, roditelji, djeca ili žene žrtava. .. oni znaju istinu. To je bilo ubojstvo. Oni pokušavaju pobijediti sustav, tražeći da ih netko posluša, da barem to što se dogodilo svrsta u zločin. Unajmljuju privatne detektive i troše životne ušteđevine nastojeći otkriti istinu, doći do pravde. Samo što se to gotovo nikada ne dogodi. Na kraju postaju nalik na duhove. Neki od njih ostaju duhovi do kraja života. — Morseova pogleda Chrisa bijesnim pogledom prekaljenog
borca. - Ja nisam duh, doktore. Ja se neću pomiriti s tim da je moja sestra likvidirana zato što je to nekome odgovaralo, što se netko time okoristio. — Glas joj je poprimio opasan prizvuk. — Bog mi je svjedok, neću to učiniti. Iz poštovanja, Chris je pričekao nekoliko trenutaka, a onda je odgovorio. — Podupirem to što radite, u redu? Čak Vam se zbog toga divim, ali razlika je u tome što Vi u tome imate osobni interes, a ja ne. Stisnula je oči. — O, da, imate. Samo što to još nećete priznati.
—
Molim Vas, nemojte opet počinjati.
— Doktore, učinila bih sve da Vas nagovorim da mi pomognete. Shvaćate li? Otišla bih tamo u grmlje i ako treba za Vas skinula hlače — oči su joj plamtjele ledenim žarom - ali ne moram to učiniti.
Chrisu se nije svidio izraz koji se pojavio na njezinu licu. — Zašto ne?
—
Zato što Vas vaša žena vara.
Nastojao je ne pokazati koliko ga je to zgranulo, ali ništa nije moglo usporiti lupanje njegova srca. — Thora se ševi s kirurgom ovdje iz grada — nastavila je Morseova. — Zove se Shane Lansing.
—
Glupost - šapnuo je Chris promuklim glasom.
Morseova nije niti trepnula.
-
Imate dokaze?
—
Dokaze na temelju indicija.
—
Indicija...? Ne želim slušati o tome.
—
Nijekanje je uvijek prvi odgovor.
—
Umuknite, sveca mu!
Morseičino lice posta blaže. — Znam kako to boli, dobro? Nekoć sam bila zaručena sve dok nisam otkrila da moj zaručnik ševi moju najbolju prijateljicu. Chris, u ovom trenutku Vaš neprijatelj je ponos. Morate prihvatiti stvari onakve kakve jesu. —Ja bih trebao prihvatiti stvari onakve kakve jesu? Vi iznosite zamršene teorije o masovnom ubojstvu. Rak je oružje, mladenka namjerava ubiti svog muža... nije čudo da radite sami! Morseičin pogled bio je nepopustljiv. - Ako sam luda, onda mi recite jednu stvar. Zašto jučer niste nazvali FBI i prijavili me? Zurio je u betonsku ogradu.
—
Zašto, Chris?
Imao je osjećaj da mu riječi naviru same. - Thora ovaj vikend odlazi iz grada. Sinoć mi je rekla. Morseova zine. — Kamo ide?
—
Gore u deltu. U toplice u Greenwoodu. Poznati hotel.
—
Alluvian?
Kimnuo je.
—
Znam ga. Kada odlazi?
—
Možda sutra. Ovaj tjedan sigurno.
—
Kada se vraća?
—
Tri noći pa doma.
Morseova stisne šaku i prinese je ustima. — To je to, Chris. — Moj Bože... brzo djeluju. Sada se morate s tim suočiti. U velikoj ste opasnosti. Upravo sada. Primio ju je za ramena i stresao. — Čujete li se? Sve što ste mi rekli jesu nagađanja. U svom tom sranju nije bilo ni jedne činjenice!
Znam da Vam se tako čini. Znam da ne želite vjerovati u to, ali... želite li saznati sve što ja znam? —
Dugo ju je gledao. - Mislim da ne. - Pogleda na sat. - Stvarno kasnim. Moram se vratiti do svog kamioneta. Ne mogu Vas čekati. Popeo se na bicikl i krenuo, ali Morseova ga je sa začuđujućom snagom zgrabila za lakat. Drugom rukom izvadila je nešto iz hlača. Mobitel. Uzmite ga - rekla je. - Ima ukucan moj broj. Na njega možete otvoreno govoriti. To će nam biti jedina sigurna veza. -
Odgurnuo je telefon. - Ne želim ga.
-
Nemojte biti budala, Chris. Molim vas.
Gledao je telefon kao poglavica koji je sumnjičav prema nekakvoj čudesnoj tehnologiji. - Što da velim Thori, otkud mi?
-
Thora odlazi iz grada. Možete ga sakriti na dan-dva, zar ne?
Ljutito je ispuhnuo zrak, ali uzeo je telefon. Morseičin pogled odavao je iskrenu zabrinutost. - Zaboravite pristojnost, Chris. Sveca mu, u smrtnoj ste opasnosti. Iz usta mu se ote čudan smijeh. — Žao mi je, jednostavno ne vjerujem u to.
-
Vrijeme će se za to pobrinuti. Na ovaj ili onaj način.
Htio je pobjeći, ali još jedanput gaje zaustavio južnjački odgoj. — Ne smeta ako Vas ovdje ostavim? Morseova se okrene, digne rub košulje i pokaže mu lijevan držak poluautomatskog pištolja. Izgledao je velik u odnosu prema uskom struku. Dok je on gledao, sjela je na bicikl i uhvatila upravljač. — Nazovite me brzo. Nemamo puno vremena za pripremu.
-
Što ako umjesto Vas nazovem FBI?
Slegnula je ramenima kao da joj je stvarno svejedno.
-
Vas.
Onda je moja karijera gotova, ali neću stati, a i dalje ću pokušati spasiti
Chris je stisnuo pedale i brzo se odvezao.
11.POGLAVLJE
Andrew Rusk ubrzao je svoj Porsche Cayenne, prešao prekodva vozna traka, a onda pogledao u retrovizor. Posljednji tjedan imao je osjećaj da ga netko prati, i to ne samo na cesti. Obično je jeo u boljim restoranima i više nego jedanput imao je osjećaj da ga netko promatra, okrenuvši se na drugu stranu baš u trenutku kada se osvrnuo da ga uhvati. Međutim, taj osjećaj bio je najjači na autocesti. Svejedno, ako ga prate, onda su dobri. Vjerojatno upotrebljavaju više vozila, što je loš znak. Više vozila znači da se službeno zanimaju za njega, a to nikako nije htio reći Glykonu. Nije niti morao, jer nije bio siguran. Međutim, danas je drugačije. Danas ga je tamnoplava crown victoria slijedila otkako se popeo na MC 55. Nekoliko puta znatno je ubrzao, ali crown victoria stalno je bila uz njega. Kada je Rusk odglumio da će sići s autoceste, a onda se u posljednji tren vratio, njegov progonitelj konačno se otkrio. Malo je vjerojatno da bi pravosudna tijela koja se koriste s više vozila napravili takvu početničku pogrešku, što je bilo dobro. Loše je bilo to što je Rusk morao stići na sastanak i nije imao vremena riješiti se svoje pratnje. Dok je vozio prema jugu, padne mu na pamet moguće rješenje. Sišao je na izlazu Meadowbrook Drive, prošao ispod autoceste i krenuo na istok. Crown victoria ostala je desetak automobila iza. Uskoro je vozio Old Eastoverom, jednim od najekskluzivnijih dijelova glavnoga grada. Rusk se pitao je li ford vladin automobil. FBI se ponekad koristi crown victorijom. Američko smeće sa slabim motorom... Držao se glavne ulice koja se polako ali neprestano spuštala. Pitao se zna li njegova pratnja da je razlog toga spuštanja približavanje rijeci Pearlu. Prije nekoliko godina područje pred njima bilo je poplavljena ravnica, neprikladna za gradnju. To je još bila poplavljena ravnica, ali u međuvremenu proradio je novac pa je sad u nizini počela ubrzana izgradnja stambenih naselja. Prije nekoliko godina Rusk se s prijateljem, koji se pripremao za splavarenje u Kanadi, više puta kanuom vozio po Pearlu. U to vrijeme, šume uz rub rijeke bile su isprepletene blatnjavim cestama, a većinu je održavala luda mlađarija koja se ovdje vozila motociklima na četiri kotača. Ako je Rusk imao pravo, neka od tih razrovanih cesta još bi mogla biti tu, unatoč novim kućama...
Skrenuo je desno i zaustavio cayenne ispred velike prizemnice u teksaškom stilu. Hoće li se crown vic zaustaviti iza njega ili će ga pokušati uvjeriti da ga uopće ne zanima? Gledao je kako obris tamnoplavog automobila usporava prolazeći pokraj skretanja, a onda nastavlja vožnju. Rusk brzo pođe naprijed vozeći ulicom koja je u obliku slova U prolazila kroz stambeno naselje i nešto niže se vraćala na glavnu cestu. Kada se pojavio na njoj, cesta pred njim bila je prazna. Pogleda u retrovizor, crown vic stajala je stotinjak metara iza njega. Rusk do kraja pritisne papučicu za gas, a turbo stroj zagrmi zalijepivši ga za naslon sjedala kao astronauta koji samo što nije poletio u svemir. U trenu je jurnuo prema gustom drveću i visokom grmlju. Neprobojna prepreka protezala se bolesno daleko, ali Rusk slijeva spazi blatnjavu cestu. Otvor je bio jedva toliko širok da porsche može proći, ali on nije oklijevao. Uz navalu adrenalina, okrenuo je upravljač nalijevo, pritisnuo gas i uletio kroz otvor u drveću moleći Boga da ne naleti na neko dijete na motociklu s četiri kotača i zgnječi ga kao bubu. Cayenne je poskakivao gore-dolje kao vozilo za vožnju po pijesku na obali. Rusk je držao nogu na papučici stisnutu gotovo do kraja. Stražnji dio cayennea poleti u zrak i zabije se nosom u duboku rupu prskajući vodu na sve strane. Prije nego što je sasvim stao, Rusk okrene upravljač na jednu pa na drugu stranu i doda gas puštajući da pogon na četiri kotača učini svoje. Nakon nekoliko napetih trenutaka, stražnje gume sjele su na podlogu i on se izvukao iz rupe uz snažno cviljenje prednjih kotača. Rusk je oduševljeno viknuo kada su prednji kotači dotaknuli pjeskovito tlo i potjerali ga dalje po izrovanoj stazi. Motor je rikao kao bijesan grizli. Nikakva jeftina crown victoria ne može ga slijediti preko te rupe. Još mu je preostala jedna majstorija, kako pronaći put do asfaltirane ceste prije nego što njegov progonitelj shvati gdje bi se mogao pojaviti. Nastavio je prema rijeci, odnosno ondje gdje je mislio da je rijeka, pomnjivo pazeći da vozi po širem tragu. Nagon ga nije prevario. Za manje od minute ugledao je smeđe korito Pearla koji je tekao kroz široku guduru oko trideset metara duboko. Okrenuo je upravljač nadesno i počeo slijediti riječni tok. Gdje je crown victoria? Je li vozač iz Jacksona? Hoće li pogoditi da se Rusk namjerava spustiti na jug i onda se vratiti na asfaltiranu cestu? Tajanstveni čovjek iz crown victorije lako može pozvati pojačanje, drugi automobil, možda čak i helikopter. Helikopteru bi teško pobjegao, osim ako Rusk ne ostavi cayenne i ne sakrije se u šumi. Samo, što bi time postigao? Oni već znaju tko je. Već je dugo imao plan za bijeg kojim će se maknuti izvan dohvata američkih vlasti, međutim biti će teško ostvariv ako za njim već šalju helikopter. Ne šalju, kaza samome sebi. Nisu čak ni oni koliko znam. Radi se o jednom čovjeku. - Da, ali o kojem? - glasno je rekao. Ta prokleta cura.
Rusk je škripao zubima koliko se porsche drndao. Mogao je igrati samo onako kako su bile podijeljene karte. Ispred njega na rijeci iza zavoja pojavi se krasan drveni kanu kojim su upravljale dvije mlade djevojke s jarko crvenim naprt- njačama zaguranim između njih. Rusk se pitao jesu li krenule od rijeke Stronga pa nedaleko odavde uplovile u Pearl. Prošao je taj put s izviđačima dok je išao u srednju školu. Dok je Rusk promatrao djevojke, to prisjećanje probudi čudne uspomene. Sada je bio daleko od izviđača, dobre stare rulje. Krilatica im je bila... Isuse Bože. Ljudi dječurliju u šumi nisu bez razloga zvali... Rusk stisne kočnicu. Odmah iza skupine debelog bambusova pruća s desne strane među drvećem otvarao se mračni prolaz. U njega su vodili duboki tragovi kotača, a na samom ulazu ležala je hrpa poluizgorjelih klada i stotinjak praznih limenki od piva. Rusk zadovoljno kimne. Taj put vodio je natrag u civilizaciju. Malo je porscheu dodao gas, prešao preko nakupine pijeska i ubrzao prema prolazu. Deset sekundi poslije proguta ga sjena. Još se smijao kada je izletio na čisti asfalt i nesmetano se odvezao prema nadvožnjaku koji se dizao u daljini i vodio na MC 55.
12.POGLAVLJE Sunce je sasvim izašlo, a Chris je vozio svoj kamionet znatno više od dopuštene brzine. Kiša je konačno stala, ali kada je skrenuo na obilaznicu koja će ga odvesti na autocestu 61 jug, prednjim lijevim kotačem stvorio je svjetlucav zid načinjen od vodenih kapljica. Posljednje otkriće Alex Morse u njemu je ostavilo prazninu. Zapravo, još nije mogao razmišljati o tome. Međutim, barem je riješio tajnu koju Darryl Foster nije znao objasniti. Specijalna agentica Morse bila je odmetnuta agentica i vodila je istragu o ubojstvu o čemu FBI ništa nije znao. Ne samo istragu, nego hajku, usmjerenu samo jednom cilju, a to je uhvatiti one za koje je vjerovala da su joj ubili sestru. Na tome zadatku bila je pet tjedana, a nije imala ništa osim nekih neobično zanimljivih teorija i dokaza izvedenih na temelju nagađanja. Ipak, pomisli malo posramljeno, kad je napokon htjela podastrijesti stvarne dokaze, ja sam je otpilio. Dok je prolazio pokraj robnoga centra, uze mobitel koji mu je Morseova dala i nazove jedini broj koji je bio ukucan na kartici. — Alex je — javila se Morseova. — Jeste li dobro? Znam da sam Vas jako pogodila kad sam Vam tamo rekla za Thoru.
—
Kakav imate dokaz koji povezuje moju ženu sa Shaneom Lansingom?
Morseova glasno uzdahne. - Dr. Lansing ovaj tjedan dvaput je navratio u Vašu novu kuću dok je Thora bila ondje.
Chris osjeti olakšanje. — Pa što? Shane živi u susjedstvu.
—
Prvi put ostao je unutra dvadeset osam minuta.
—
A drugi put?
—
Pedeset dvije minute.
Pedeset dvije minute. Dovoljno dugo da... — Thora mu je vjerojatno pokazivala kuću. Sama ju je dizajnirala. Osim toga, radnici su bili tamo, je li tako? Kao da ga je netko lupio čekićem kad je čuo Morseičin odgovor. — Nije bilo radnika.
—
Ni jedanput?
—
Ni jedanput. Žao mi je, Chrise.
Nakrivio je lice. — Još se moglo raditi o nevinom susretu, znate?
—
Takvo je Vaše mišljenje o Sbaneu Lansingu? Daje nevinašce?
Chris o Shaneu uopće nije razmišljao na taj način. Nije važno kod koga sam se raspitala o njemu — dodala je Morseova. — Čula sam tri stvari: da je daroviti kirurg, bezobrazna svinja koja se prema medicinskim sestrama odnosi kao prema smeću i ženskar. —
Chris se lecne. Također sam čula da voli zgodne žene - dodala je Morseova. — Thora svakako udovoljava tome zahtjevu. —
—
To je sve?
—
Nije. Posljednjih pet dana razgovarala sam s nekoliko sestara.
-I?
Kažu da je Thora bila u vezi s oženjenim liječnikom čim je došla u grad. Prije sedam godina. Bilo je to prije nego što ste je upoznali, točno? Tip je bio liječnik na hitnoj. Je li vam rekla za to? —
—
Tko bi trebao biti taj tip?
—
Zove se Dennis Stephens.
Blijedo sjećanje na mlado, bradato lice preleti Chrisovom glavom. - Nikada nisam čuo za njega. Stvar se očito počela otimati nadzoru pa je Stephens prihvatio posao u drugoj državi. —
—
Bolnica uvijek bruji takvim pričama.
Morseova je šutjela.
—
U svakom slučaju, Thora u to vrijeme nije bila udana.
Postoji i priča o njoj i jednom kirurgu oftalmologu koji je neko vrijeme bio s njom. To je bilo malo prije nego što se udala za Reda Simmonsa. —
—
Mnogo sestara mrzi moju ženu, agentice Morse. Misle da je ohola.
-Je li?
Teško je na to odgovoriti. Kada je riječ o čistoj inteligenciji, Thora je pametnija od polovice liječnika ovdje. Možete si zamisliti kako to na njih djeluje. Većina su muškarci. —
Mogu to shvatiti. — Telefon je počeo krčati zbog smetnji na vezi. — Ja sam Vam prijateljica, Chrise, iako me ne poznajete. Prijatelji si govore istinu, čak i onda kada je bolna. —
-Jeste li mi prijateljica? Ili me samo trebate. Dajte mi priliku da Vam pokažem. Onda se odlučite. Kladim se da je bila dobar pregovarač u talačkim krizama, pomislio jekada je prekinuo vezu. Već manipulira mnome. —
—
13. POGLAVLJE Četiri sata nakon što je biciklom prevalila posljednji kilometar do svog auta, Alex Morse sjedila je na klupi u sjeni katoličke katedrale u središtu Natcheza i gledala kako Thora izlazi iz fitness centra Mainstream. Plava joj je kosa lepršala ispod plavoga svilenog rupca. Skrenula je desno i krenula glavnom ulicom prema zapadu. Četiri stotine metara hoda u tome smjeru, dovest će je do šest metara visoke strme obale iznad Mississippija. Thora je često trčala rubom toga nasipa koji se protezao kilometrima, a od vječnosti ju je dijelila samo žičana ograda i na nekim mjestima grmlje. Alex je jednom trčala iza nje, zadivljena širinom rijeke. Blatnjava bujica koja je prolazila Natchezom bila je široka gotovo dva kilometra, da bi se poslije u Louisiani pretvorila u deltu koja se protezala dokle god je sezao pogled. Međutim, Thora danas nije bila spremna za trčanje. Imala je sunčane naočale marke Mosquito i po mjeri rađeno odijelo koje je stajalo više nego što je Alex zarađivala na mjesec. Dok je Thora otmjeno hodala ulicom, izgledala je kao da se sprema na snimanje za naslovnicu nekakvoga modnog časopisa. Alex je vidjela iznenađene poglede ljudi dok se na pločniku mimoilazila s njima. Stvar je bila u tome da je nisu gledali samo muškarci, gledale su je i žene. Možda su tu bili korijeni Thorine antipatičnosti. Alex nikada nije voljela plavuše. Nije bila sklona trpati nekoga u određeni kalup, ali kada je bila riječ o plavušama, nije mogla, a da to ne čini. Hodale su na određeni način, govorile, zabacivale kosu i to joj je jednostavno išlo na živce. Njihovo bespomoćno pjevušenje dok su govorile, taj patetični glas male djevojčice, čak i u tragovima, kod Alex je izazivao želju da nekoga udari. Sve to nije imalo nikakve veze s tvrdnjom da su glupe. Znala je da nisu sve plavuše po prirodi glupe, iako s druge strane, nije ih znala puno, ako ih je uopće znala, koje su bile jako pametne. U tome je bila srž njezine odbojnosti prema njima. Većina plavuša nikada nije trebala naporno raditi da dođu do onoga što su u životu htjele, zbog toga su razvile neke vještine, osim očijukanja i zabadanja noževa drugim ženama u leđa, koje su bile korisne u raznoraznim prigodama.
GregIles
Naravno, danas je rijetko koja plavuša bila prirodna plavuša. Thori je morala priznati da je ona ta. Malo je ljudskih stvorenja, čak i onih koji su kao djeca bili plavi, došlo u zrelije godine, a da im kosa nije prirodno potamnjela. Međutim, Thora je imala danske krvi pa je njena plava vikinška kosa boje slame bila iste boje kao i kosa njezina oca koji je s pedest osam godina još imao nevjerojatno puno kose. Zbog toga je iz Thore, za razliku od spaljenih, prošaranih, ograničenih, ukočenih, ismijavanih plavuša kao i onih s tamnim izrastom, zračilo nekakvo grabežljivo samopouzdanje, ptičji oprez koji je čovjeku govorio da neće daleko dospjeti pokuša li joj što natovariti na vrat. Isto to tjeralo je muškarce i žene da se okrenu za njom dok je na ulici prolazila pokraj njih. Na kraju, isto to natjeralo je pametnog i zgodnog mladog liječnika po imenu Chris Shepard da je zaprosi, a da ne spominje zakonsko posvojenje dječaka bez oca rođenoga prije devet godina. Nije loše za ženu njezine prošlosti. Alex se požurila preko glavne ulice i počela hodati iza Thore koja je sad bila jednu ulicu ispred nje. Razljutila se kada je vidjela kako se mladi poslovni čovjek okrenuo za 180 stupnjeva ne bi li promatrao Thoru kako se udaljava od njega. Tada je Thoru zaustavio jedan stariji čovjek i oni su se upustili u razgovor. Thora je vatreno raspravljala često koristeći se rukama kako bi objasnila to što želi. Alex se okrenula i zagledala u izlog. Od početka je nagonski osjećala odbojnost prema Thori, iako nije znala zašto. Nitko nije mogao poreći da je Thora imala teško djetinjstvo. Život je počela sa srebrnom žlicom u ustima, ali tu su joj žlicu brzo oteli. Kći poznatog kirurga s Vanderbilta, Thora Rayner, provela je prvih osam godina svog života u otmjenim krugovima Nashvillea u Tennesseeju. Otmjena škola, odabrani klub, škola jahanja, sve što si čovjek može zamisliti, no kada je Thora imala osam godina pijanstvo njene majke dosegnulo je kritičnu točku. Nakon nekoliko pokušaja da se okani pića, Anna Rayner odala se takvom pijanstvu da nije bilo nade da će se iz toga izvući. Uz pomoć nekih prijatelja, Lars Rayner strpao ju je u državnu bolnicu, a onda predao zahtjev za rastavu braka. Šest mjeseci poslije bio je slobodan, ali cijena da zadrži svoje bogatstvo bila je njegova kći. To što se odrekao prava na Thoru nije jako utjecalo na dr. Raynera, ali je iz temelja promijenio budućnost djevojčice. Thorin život postao je lutanje od jednog do drugog gradića istočnog Tennesseeja. Pohađala je državne škole jer si privatne nije mogla priuštiti jer je novac za uzdržavanje, koji je odredio sud, majka spiskala na alkohol. Majčino se opijanje pojačavalo i smanjivalo bez nekog posebnog pravila, međutim, nekoliko puta Thoru je morala uzeti baka po ocu. Ocjene u srednjoj školi bile su joj osrednje ili loše sve do prve godine koledža kada je konačno odlučila ocu pokazati što može postići kada se zainati. Kad je na svim testovima postigla najbolje rezultate, Lars Rayner konačno je to opazio. Ponudio joj je da će povući veze da Thora dođe na Vanderbilt i da će platiti račun. Thora je odbila. Umjesto toga, sama je podnijela molbu i dobila stipendiju na očevu sveučilištu. Nažalost, nije dugo imala sreću. Majčini geni i narav radili su protiv nje. Nakon izvrsnoga prvog semestra, ocjene su postajale sve lošije kako se bližio kraj druge godine, koju na kraju nije završila. Kada se zaposlila kao konobarica u sumnjivom lokalu u predjelu Printers Alleyju, razlog je uskoro postao očit. Thora je bila trudna. Momak je zbrisao, ali Thora je unatoč tome odlučila roditi. Uz novčanu pomoć svoje bake i njenu pomoć u čuvanju djeteta, upisala je školu za medicinske sestre koju je nakon dvije godine završila i to s dobrim ocjenama. Počela je raditi u Bolnici za ratne veterane u
Murfreesborou u Tennesseeju, ali je nakon samo devet mjeseci dala otkaz i preselila se, iznenada i bez objašnjenja, u Natchez u Mississippiju. Alex je vjerovala da se iza toga krije neka prljava afera, ali za to nije imala dokaza (iako je dala jednom detektivu da to istraži). Thoru su zaposlili u Bolnici sv. Katarine i ondje je upoznala Reda Simmonsa, naftaša koji će postati njezin prvi suprug, a ubrzo nakon toga ona udovica. Jako bogata udovica. Alex pogleda ulijevo. Thora je još dvadesetak sekundi razgovarala sa starijim muškarcem, onda ga je zagrlila i krenula dalje niz Glavnu ulicu. Alex iz torbice izvadi mali fotoaparat i poslika muškarca dok je prolazio pokraj nje. Izgledao je kao šezdesetogo- dišnjak, vjerojatno prestar da bi joj bio ljubavnik. Alex se već dugo ponosila svojom tjelesnom kondicijom, ali iscrpljivalo ju je obično praćenje Thore na njezinim svakodnevnim izlascima. Dizanje u zoru radi trčanja, najmanje osam, a ponekad i deset kilometara, potom tuširanje na brzinu kod kuće, nakon toga odlazak na gradilište kuće Shepardovih u Avalonu. Thora se obično oko pola sata prepirala s građevinarima, zatim bi se svojim mercedesom s pomičnim krovom odvezla u klub na plivanje ili nekoliko setova tenisa (Alex je obično gledala s parkirališta). Nakon toga je naizmjence isla urediti kosu ili nokte, odnosno žestoko vježbati u fitness centar. Još jedno tuširanje, potom ručak s najmanje jednom prijateljicom. Najviše je voljela tajlandsku kuhinju iz odličnog restorana u središtu grada i to je vjerojatno sada bilo njezino odredište. Nakon jela (malo hrane, vidjela je Alex s obližnjeg stola), Thora je često još jedanput odlazila na gradilište. Jedino odredište na koje je odlazila svaki dan bila je Osnovna škola sv. Stephena gdje je pokupila Bena. Dok su majke većinom čekale u redu i do dvadesetak minuta, ako njihovo dijete izjuri iz škole odmah nakon zvona, Thora se uvijek pojavljivala dvadeset minuta poslije. Tako je izbjegavala dosadno čekanje i obično je našla Bena kako sam na igralištu nabacuje loptu u koš. Nakon što ga je odvezla kući i predala sluškinji, ostatak po- slijepodneva provela je obavljajući razne poslove ili u nabavi, potom bi ponovno otišla u Avalon na gradilište prije povratka kući u Elgin. Za vrijeme tih odlazaka potkraj dana, dr. Shane Lansing dva puta je došao u intiman posjet. Alex nikada nije ušla u kuću dok je Lansing bio unutra, ali ako se kirurg ponovno pojavi, namjeravala je ući. Nakon dva susreta s dr. Shepardom (nije očekivala da će tako uporno braniti ženinu čestitost) bilo joj je žao da u Natchez nije dovela Willa Kilmera. Stari partner njezina oca lijevom je rukom rješavao slučajeve bračne nevjere, a imao je i opremu kojom je mogao prisluškivati i pratiti razgovore s digitalnih mobitela. Međutim Will joj je već sada radio uslugu tako što je nadzirao Andrewa Ruska, a Alex si nije mogla priuštiti da plati nekom od njegovih detektiva da dođe u Natchez. Ipak, radila je na tome da se ubaci u Thorinu elektroničku poštu. Thora je svuda nosila dlanovnik i često se pomoću tog uređaja priključivala na internet. Alex je imala osjećaj da bi dr. Shepard shvatio u kakvoj je opasnosti i prihvatio njezin plan kad bi samo došla do jedog pisma poslanog elektroničkom poštom koji bi dokazivao da su Thora i Lansing ljubavnici. Thora se ponovno zaustavila, ovaj put da porazgovara s muškarcem svojih godina. Kada se Alex oprezno približila kako bi uhvatila o čemu
razgovaraju, zazvoni joj privatni mobitel. Kada se odmaknula i javila, začula je duboki glas Willa Kilmera. — Hej, striče Will — šapnula je, obrativši mu se s poštovanjem iako je u njenim riječima bilo puno ljubavi.
—
Imam za tebe novosti - rekao je stari čovjek.
—
Dobre ili loše?
— Loše, za sada. Malo prije, Andrew Rusk prevario je jednog mog čovjeka i zbrisao.
—
Ma, sranje. Kako je uspio zbrisati tvojem čovjeku?
— Seronja se porscheom, koji ima pogon na sva četiri kotača, odvezao do rijeke Pearla i naglo skrenuo ravno u blato. Moj momak bio je u crown victoriji, nabrijanoj, ali to u blatu ne pomaže. Ne vjerujem da je Rusk to napravio radi zabave. Mislim da je išao na neki važan sastanak. Zašto bi se inače toliko trudio?
—
K vragu.
—
Rekao sam ti da nam treba više automobila, ali ti si rekla da...
Znam što sam rekla — odbrusila je Alex, ljutita što nema novca za nadzor kakav bi bio primjeren za taj slučaj. Skrtica, pametnja- kovićka, šaptao je njezin otac iz groba. Sav nadzor koji je do sada platila, bio je uzaludan. Rusk je nestao, a ona ne može ništa poduzeti dok on ne odluči ponovno pojaviti se. —
Trideset metara dalje, Thora se rukovala s muškarcem s kojim je razgovarala, potom je prešla Trgovačku ulicu i skrenula desno. Alex ju je slijedila.
—
Žao mi je, Wille. To je samo moja krivnja. Ja sam ti vezala ruke.
S druge strane začulo se teško disanje. Kilmer je imao sedamdeset godina i uznapredovali emfizem26. — Sto hoćeš da sad napravim, zlato? Ako možeš, postavi nekoga pred Ruskovu kuću. Jednom mora doći kući, je li tako? —
26 Bolest koja zahvaća pluća. Kod oboljelih tkivo unutar pluća se postepeno uništava što dovodi do pada rada pluća i s vremenom do smrti
—Jest. Večeras će sigurno biti doma.
—
Ako ga nismo stvarno prestrašili.
Will nye ništa rekao.
—
Misliš li da bi takav lik zbog ovoga pobjegao iz grada?
Ne, ne mislim. Nije to samo tako. Ima posao koji donosi veliku zaradu, ženu, veliku kuću, djecu. —
—
—
Djeca ne žive s njim — naglasi Alex. Samo polako. Rusk je bogati odvjetnik, a ne agent CIA-e. Doći će doma.
Teškom mukom se smirila. Thora je gotovo stigla do tajlandskog restorana. Poslat ću nekoga onamo — doda Will. — Ako nitko nije slobodan, otići ću sam. —
Ne moraš to... — Alex je stala usred rečenice. Thora se naglo zaustavila na pločniku kako bi se javila na mobitel. Sada je bila naslonjena na zgradu držeći mobitel sasvim blizu uha. —
—
Bože, voljela bih da si tu — uzbuđeno će Alex.
—
Što se događa?
—
Ništa. Moram ići. Nazovi me.
Kada je prekinula, Thora se odmaknula od zida i okolišajući zavirila kroz prozor tajlandskog restorana. Očito zadovoljna, ki- mnula je, potom spremila mobitel u džep i promijenila smjer, vraćajući se brzo prema Glavnoj ulici. Ravno prema Alex. Alex je brzo ušla u najbližu trgovinu u kojoj je bilo svega osim sudopera. Zidovi su bili puni starinskog pokućstva, uokvirenih zrcala, grafika, pletenih košara i plitica punih čokoladnih bombonas orasima, za prodaju. Kada je Thora prošla pokraj trgovine, izraz lica bio joj je vrlo ozbiljan. Alex nabroji do petnaest, potom izađe iz trgovine i krene za Thorom prema mercedesu. Nešto će se dogoditi.
14.POGLAVLJE
Andrew Rusk još jednput provjeri kilometražu na porscheu, a onda među drvećem počne tražiti izlaz. Sišao je s MC 55 prije četrdeset minuta, a nakon četrdeset kilometara skrenuo je na uzak šljunčani put. Negdje na ovoj cesti bilo je skretanje za lovački kamp Chickamauga. Rusk je petnaest godina bio član otmjenoga lovačkog društva, kupivši članstvo nakon što se njegov tast povukao, a osim što je u jesen značilo bavljenje lovom, članstvo se pokazalo višestruko korisnim. Rusk napokon ugleda skretanje, označeno natpisom iznad prilazne ceste. Okrenuo je vozilo i stao ispred željeznih vrata koja su mu prepriječila put, a zatim na brojčanik na stupu do vozila utipka šifru. Kada su se vrata otvorila, on se polagano proveze kroz njih. Još je trebao prijeći kilometar po makadamu i to je učinio polako. Unatoč velikom bogatstvu članova kluba, ova cesta bila je loše održavana. Pitao se jesu li je ostavili u takvom stanju kako bi zadržali privid da ovdje vladaju priprosti uvjeti, jer je to ipak bio samo privid. Iako se činilo da su društvene zgrade obične brvnare, sobe u njima bile su uređene kao u hotelu, s vlastitom kupaonicom, centralnim grijanjem, klimatizacijom i satelitskom televizijom u zajedničkoj prostoriji. Ozbiljnim lovcima troškovi su bili opravdani. Na ovom području bilo je više bjelorepih srna nego u bilo kojem drugom dijelu Sjedinjenih Država. Najveći srndač ikad ulovljen ustrijeljen je u Mississippiju. Bjelorepi su voljeli gustu šikaru na- stalu od mladog drveća i netaknute šume ovoga dijela države napuštene prije gotovo 200 godina. Ovo je bio raj za srne i lovci iz cijele zemlje plaćali su najviše cijene da ovdje love. Cijene su bile još više na jugozapadu, baš oko Natcheza. Ono je bio raj za srne. Dok se Rusk vozio prema središnjoj zgradi i parkirao, pogle- dom je pretražio čistinu tražeći Eldona Tarvera. Nije vidio nikoga. Izašavši iz cayennea, pokuša otvoriti vrata glavne zgrade, ali bila su zaključana. To je imalo smisla jer Eldon Tarver nije bio član lovačkog društva pa nije imao ključ. Međutim, zahvaljujući Andrewu Rusku, Tarver je znao šifru koja je otvarala ulazna vrata. Dogovorili su to davno prije u slučaju iznenadne opasnosti. Odabrali su Chickamaugu jer su ovdje sklopili prvi zajednički posao. Njihovo poznanstvo trajalo je dvije godine dulje od toga prvog sastanka, a u međuvremenu gotovo da se nisu sreli. Svi naknadni sastanci trajali su manje od dvije minute i događali su se na tako javnome mjestu da za njihov susret čak nitko nikada ne bi rekao da je to sastanak. Unatoč praznoj čistini, Rusk je bio siguran da je dr. Tarver već ovdje. Sakrio je svoje vozilo u slučaju da naiđe neki drugi član društva, što je izvan sezone bilo malo vjerojatno, ali nikad se ne zna. Pitanje je bilo, gdje će ga Tarver čekati?
Rusk je sklopio oči osluškujući zvukove šume. Prvo je čuo vjetar, šuštanje milijuna proljetnih listova. Potom ptice: vrapce, šojke, bregunice. Osamljenu prepelicu. Povremeno kuc kuc kuc djetlića. U pozadini svega toga čuo je brujanje kamiona u daljini na autocesti 28. Međutim, ništa u ovoj šarenoj simfoniji nije odavalo prisustvo drugoga ljudskog bića. Tada osjeti miris vatre. Njemu slijeva, negdje je gorjelo drvo. Pošao je u tome smjeru, hodajući između drveća dugačkim, sigurnim koracima. Što je išao dalje uz vjetar, to je jače osjećao miris dima. I mesa. Netko je ondje kuhao! Posumnja daje to Tarver, ali morao je provjeriti. Trenutak poslije, našao se na maloj čistini usred koje je sjedio Eldon Tarver. Veliki patolog pazio je na željezni kotlić postavljen iznad slabe vatre, a čistinom se širio miris mesa koje je cvrčalo. Na žici pokraj dr. Tarvera visjelo je ubijeno lane, svježe oderano, ali samo djelomično razrezano. — Sjedni - kaže Tarver svojim dubokim baritonom. - Pripremam rebarca. Bolesno su dobra, Andrew. Ubivši lane, patolog je prekršio nepovredivo pravilo društva. Ubivši ga izvan sezone, prekršio je nekoliko državnih i saveznih zakona. Međutim, Rusk nikome neće ništa reći o tome. Ima većih problema kojima se treba pozabaviti, a koji god propis i zakon prekršio, dr. Tarver učinio je to svjesno i namjerno. Tarver džepnim nožićem nabode komad rebarca i digne ih u zrak. Rusk uze nožić i u znak prijateljstva pojede meso.
—
Dobro je — reče. — Vraški dobro.
—
Kako ne, ovako svježe, čak i sirovo.
—Jeo si sirovo? Na patologovu licu pojavi se zagonetan izraz. O, Bože, jesam. Dok sam bio dječak... ali to je druga priča. Jednom bih volio čuti tu priču, pomisli Rusk. Kad ću imati više vremena, volio bih ćuti što može pretvoriti dječaka u ovakvu spodobu. Znao je nešto malo prošlosti dr. Tarvera, ali nedovoljno da objasni njegovo neobično ponašanje i interes, no, danas nije bio dan da ga gnjavi s tim stvarima.
—
Imamo problem - bez okolišanja će Rusk.
—
Ovdje sam, zar ne?
—
Zapravo, dva.
—
Samo polako — kaza Tarver. — Sjedni. Uzmi još malo divljači.
Rusk se pretvarao da gleda u vatru. Nije vidio pušku pokrajdr. Tarvera, čak ni pištolj. Pokraj njegovih nogu ležala je platnena torba marke Nike u kojoj je možda bio pištolj, možda čak automatska puška. Morat će je držati na oku. - Nisam gladan, stvarno — rekao je.
—
Više bi volio da odmah prijeđemo na posao?
Rusk kimne.
—
Onda moramo odmah riješiti neke sitnice?
Sitnice?
—
Svući odjeću, Andrew.
Ruskovim tijelom proširi se adrenalin. Da me želi ubiti, bi li mi rekao da se svučem? Da se riješi muke da ne mora svlačiti moje truplo? Ne. Koja bi bila svrha toga? — Doktore, zar misliš da sam ozvučen? Tarver se slatko nasmiješi. — Rekao si da se pojavila iznenadna opasnost. Stres tjera ljude da rade stvari koje inače ne bi napravili.
—
Ti ćeš se također svući?
—Ja ne moram. Ti si sazvao sastanak. To je imalo smisla. Osim toga, koliko je Rusk poznavao Tarvera, neće se reći ništa bitno tako dugo dok ne posluša doktorovunaredbu. Zahvaljujući Bogu što je ostavio pištolj u porscheu, sagnuo se i razvezao cipele, potom je raskopčao hlače i svukao ih. Potom je svukao košulju marke Ralph Lauren i ostao samo u gaćama i čarapama. Činilo se da Tarver gleda vatru, a ne njega. —Je li to dosta? — pitao je Rusk.
—
Sve, molim - rekao je Tarver ravnodušnim glasom.
Rusk proguta psovku i skine gaće. U tome trenutku osjećao se čudno, i začudo, bilo gaje stid, što ga je smetalo. Sto puta se svukao pred muškarcima u svom klubu kamo je išao na rekreaciju, a cijelu je mladost činio istu stvar po svlačionicama diljem države. Sigurno se nije imao čega stidjeti, uklapao se u mjerila, a neke žene čak su govorile da je dobro obdaren. Međutim, ovo je bilo drugo. Ovo je bilo svlačenje do gola pred tipom koji je bio sklon tko zna kakvim nastranostima, a uz to i patolog, čovjek koji je hladnokrvo promatrao tisuće mrtvih tijela i procjenjivao svaki nedostatak na tijelu. Grozno. Dr. Tarver nije mu nimalo olakšavao stvar. Sad je zurio u Ruskovo tijelo kao entomolog koji proučava kukca koji se pari.
—
Radio si na latissimi dorsi — zaključi Tarver.
Istina. Lisa je zapazila da su godine ostavile trag na njegovim leđima pa je Rusk u klubu dodatno vježbao na spravama kako bi popravio navodni nedostatak. K vragu, kako je to Tarver znao nakon što gaje samo jedanput pogledao... — Trebao bi više raditi na nogama — dodao je patolog. - Dizači utega opsjednuti su gornjim dijelom tijela, ali slabe noge kvare cijeli dojam. Sve je u simetriji, Andrew. U ravnoteži.
— Zapamtit ću to - reako je odvjetnik s prizvukom gorčine. Rusk je znao da ima mršave noge, ali za vrijeme faksa bile su dobre. Osim toga, imao je važnijih briga od vježbanja. Tko je, uostalom, Tarver da se javlja? Lik je krupan, točno, ali jesu li njemu napeti mišići? Rusk je pretpostavljao da se ispod flanelske košulje, koja uopće nije bila prikladna za ovo vrijeme, krije veliki hladen- tinasti pivski trbuh.
—
Odjeni se — kaza dr. Tarver. — Izgledaš kao kornjača bez oklopa.
Rusk navuče gaće i hlače, a onda sjedne da obuje cipele. - Kada smo posljednji put bili ovdje, rekao si mi da mrziš šumu.
Liječnik se tiho nasmije. — Ponekad mrzim.
—
Što to znaci?
— Malo toga znaš o meni, Andrew. Čak i da ti kažem... moje iskustvo uopće se ne uklapa u tvoje poimanje života.
Rusk je to pokušao protumačiti kao aroganciju, ali to nije bilo rečeno s tom namjerom. Činilo se da Tarver govori: Ti i ja nismo iz istog plemena,
možda smo čak različita vrsta. To je bilo točno. Bez obzira na to kakav je bio odnos dr. Tarvera prema šumi, očito u njoj nije bio stranac. Na tome posljednjem izletu prije pet godina, bio je u Chickamaugi kao gost jednog kirurga ortopeda iz Jacksona. Dva dana nije ništa ulovio, zbog čega mu se ostatak društva, koji su te godine ubili rekordan broj divljači, iako uglavnom srna i to manjih, podsmjehivao. U isto vrijeme, taj vikend nitko nije pričao ni o čemu drugome nego o Duhu, pametnom srndaću, kapitalcu koji je već deset godina uspješno izmicao najboljim lovcima društva. Nakon što ga dvije godine nitko nije vidio, Duh je uočen tjedan dana prije i svi su ga htjeli uloviti, muškarci i mladići. Svaku večer, Tarver je u tišini slušao kako članovi društva pokraj vatre pripovijedaju priče o Duhu, neke istinite, neke izmišljene, a svako jutro prije zore nestao bi u šumu. Trećega dana, bila je nedjelja, sjećao se Rusk, Eldon Tarver vratio se u kamp noseći na leđima 110 kilograma teško tijelo Duha. Mnogi članovi društva uzrujali su se što je ubio njihovu gotovo legendarnu životinju, ali što su mogli reći? Tarver nije ubio Duha gađajući ga s čeke, onako kako je danas lovila većina lovaca, čekajući, u donekle udobnim uvjetima, da ispod njih prođe srna, taktika koja je i osmogodišnjaku omogućavala da u svom prvom lovu odstrijeli srnu. Dr. Tarver je otišao i prikrao se Duhu na starinski način, indijanski način. Tri dana slijedio je velikog srndaća uzduž i poprijeko lovnog područja, što je bilo vraški naporno s obzirom na gusto šiblje i blato od jesenskih kiša. Tarver nikada nije rekao više od toga (držeći se valjda drevnog praznovjerja da se gubi moć kad se o nečemu govori), ali su na kraju članovi društva iz toga stvorili legendu. Oni koji su lovili s čeke pričali su o tome kako su, taj dan kada je srndać ubijen, čim je svanulo čuli neobične zvukove, zov parenja, borbenu riku, zvukove koje može proizvesti samovrhunski lovac. Potom se začuo samo jedan pucanj, savršen pogodak u kralježnicu od kojeg se Duh srušio ondje gdje je stajao. Bila je to gotovo bezbolna smrt kakvoj se srndać mogao samo nadati. Nije morao kilometrima trčati kroz grmlje pogođen blizu srca, ili u trbuh pa da mu se puni krvlju, nego je to bila trenutna uzetost i smrt. Poslije tog poslijepodneva, Rusk je bio vani i vadio utrobu svom srndaću kapitalcu. Kao da ga je poslala sudbina, prišao mu je Eldon Tarver i ponudio da će mu pokazati neke vještine kako da brže očisti srndaća. Kada mu je Rusk dao svoj nož za deranje kože, bio je svjedok tako vještom radu ruku i poznavanju anatomije da je ostao bez riječi. Toliko je bio očaran Tarverovim spretnim baratanjem nožem da je jedva mogao pratiti što čovjek govori. Onaj dio njegova mozga koji nije bio potpuno zaokupljen krvavim prizorom što se odigravao pred njegovim očima počeo je razmatrati jednu ideju koja se prije nekoliko godina rodila u najskrovitijem kutu njegove duše, ideju nastalu iz potrebe, a neostvarenu zbog moralnih skrupula i nedostatka prilike. Međutim, što se dulje bavio odvjetništvom, to su se više te skrupule gubile, a moral, Rusk je to znao čak i onda, nije bio sastavni dio osobe Eldona Tarvera. Dva problema — rekao je Tarver uzevši komad mesa s noža i stavivši ga u usta. - Tako si rekao. —
—Jesam. Možda su i povezani. Tarver je polako žvakao, kao čovjek naviknut da mu zalihe traju što je moguće dulje. — Zna li itko tko sam ja, Andrew?
-Ne.
—
Zna li itko da smo ti i ja na bilo koji način povezani?
-Ne.
—
Zna li itko što radiš?
-Ne.
—
Sumnja li tko?
Rusk obliže usne nastojeći izgledati smireno. — Ne mogu to isključiti. Ne sto posto. -Tko? —Jedan agent FBI-ja. Tarver napući donju usnu. — Tko je on?
—
Radi se o ženi. Sestri Grace Fennell. Zove se Alexandra Morse.
Na Tarverovim usnama pojavi se neobičan osmijeh. — Aha. E, pa, znali smo da ona znači opasnost. Zašto sumnja na tebe? Bili Fennell misli da je njegova žena prije nego što je umrla možda nešto rekla Morseovoj. Jako se uzrujala zbog sestrine smrti, sjećaš se? Otela je Fennellova sina. —
—
Ali vratila ga je prije pogreba, točno?
Točno. Ta obitelj pretrpjela je puno udaraca i prije nego što smo se mi pojavili. Otac je ubijen tijekom jedne pljačke. Majka upravo umire od raka jajnika. Morseova je nekoliko mjeseci poslije očeve smrti gotovo potjerana iz Ureda zato što je zbog nje ubijen jedan njezin kolega. —
—Je li ti se izravno obratila? -Ne.
Dr. Tarver je uporno piljio u Ruskove oči. — Pitanje glasi, Andrew, otkud ona uopće zna da postojiš?
—
To ne znam.
—Je li joj Fennell rekao nešto o tebi?
—
Moguće... ali zašto bi? Ne vjerujem. On nije glup.
—
Ševi je?
Mislim da ne - odgovori Rusk zapitavši se to i sam prvi put, prilično površno za odvjetnika koji se bavi rastavama, shvati. - Hoću reći, koliko ja znam, ne. —
Taj odgovor očito nije zadovoljio Tarvera. Nikad se ne bi ševila s Billom Fennellom - kaza Rusk s više samopouzdanja. — Predobra je za njega i prevatrena. —
—
Ima vaginu, ne?
—
Slažem se.
—
Zašto, nije njegov tip?
—
Sjećaš se spisa o Fennellima, je li tako? On je u biti zmija.
—
Tom usporedbom vrijeđaš ta stvorenja — neobično oštro će Tarver.
Zbunjen, Rusk nekoliko puta zatrepće očima, a onda nastavi. - Provjerio sam Morseovu prije našeg posla, sjećaš se? Ona je agentica koja sve radi po propisu, uvijek igra po pravilima. Barem je tako bilo. Zato je ušla u FBI, a ne CIA-u.
—
Međutim, ne znaš ništa više o njezinu mentalnom sklopu.
—
Kada već tako pitaš, mislim da ne.
Možda se radi o poslovnoj vezi — zamišljeno će Tarver. — O poslu s nekretninama između tebe i Fennella. —
—
Možda.
—
Trebao si se držati dijamanata.
—
Ovaj posao bolji je od dijamanata. Puno bolji.
—
Nije ako zbog njega stradaš.
Rusk je odmah zaključio dvije stvari koje su ga jako uznemirile: prvo, dr. Tarver je upotrijebio jedninu, drugo, nije spominjao zatvor, prešao je ravno na smrt. Gotovo. Kraj priče. Tarver je s novim zanimanjem promatrao Ruska. - Što je agentica Morse napravila da si se tako uzrujao? Očito si zabrinut. Mislim da me netko možda slijedi. - Nevjerojatno ublažavanje stvarnog stanja. Ni spomena o crown victoriji i jurnjavi uz rijeku Pearl... ništa što bi pokrenulo pretjerano razvijeni osjećaj za samoodržanje Eldona Tarvera. —
Tarver se ukipio. - Možda te slijedio? Ili te slijedio?
—
Moguće je. Nisam siguran.
—
Što misliš, tko te slijedi? FBI?
—
Iskreno, ne vjerujem.
—
Pusti pretpostavke, Andrew. Daj mi činjenice.
Rusk se odupro nagonu da opsuje patologu. - Ako Alex Morse čačka po sestrinoj smrti, onda to radi na svoju ruku. Morseova se već svojim nadređenima usrala u čizmu. Zašto bi FBI istraživao smrt Grace Fennell? To je državni zločin.
—
Ti si odvjetnik. Istraži to.
—
Hoću.
—
Što još je Morseova napravila?
Sad dolazi... — Možda je provalila u moj ured.
Tarver je gledao ne trepnuvši. - Jesi li u išta siguran, Andrew? Ili se jednostavno bojiš reći mi istinu? Ne bojim se — rekao je iako je to bilo krajnje smiješno. — Čak i da je provalila, u mom uredu nema što naći. Hoću reći, ništa što bi nas teretilo. —
Uvijek ima nešto. Znam takve kao ti, bolesne od toga da sve treba zapisati. Ma daj... —
Ako je ušla u moje računalo, možda je otkrila neke poslovne veze. Iako, ništa protuzakonito. Sve je pošteno. —
Ali veze — tiho je rekao Tarver. - Veze s ostalim pokojnicima. S bračnim drugovima pokojnika. —
—
Samo kod početnih poslova - kaza Rusk. — Posljednjeg prije tri godine.
—
Ne računaš li Grace Fennell — podsjeti ga Tarver.
—
Točno.
Tarver baci u kotlić još nekoliko komada mesa. Rusk je razmišljao kako bi bilo da iskoristi ovaj trenutak tišine da mu kaže za EX NIHILO, međutim nekako mu se nije činio pravi trenutak. —Još nisam ništa čuo o drugoj opasnosti—promrmlja dr. Tarver.
—
Druga je izravnija, ali lakše ju je riješiti.
—
Nastavi.
Radi se o jednom od bivših klijenata. Williamu Braidu.
—
Vlasniku brodarske tvrtke iz Vicksburga?
—
O njemu.
—
Što je s njim?
Ima slom živaca. Ne zafrkavam te, Eldone. Zbog grižnje savjesti jer je gledao kako mu žena umire. Halucinira, u mnoštvu vidi svoju mrtvu ženu, —
takva luda sranja. Dugo je umirala, znaš. Jednostavno, ne može se pomiriti s tim. Strah me što bi mogao napraviti. S kim bi mogao razgovarati. Sa svojim svećenikom? Psihijatrom? Možda čak s policijom.
—
Braid te nazvao?
Zaustavio me na vražjem golfskom igralištu! Jučer se provezao pokraj moje kuće! Lisa se izbezumila. —
Lice dr. Tarvera se uozbiljilo. — Je li ga tko vidio?
—
—
—
Samo Lisa, ali uspio sam je uvjeriti da čovjek nije opasan. Što ti je Braid rekao na golfskom igralištu? - Razmišlja o samoubojstvu. Što čeka?
Rusk se usiljeno nasmije, ali previše se bojao za vlastitu kožu da bi prihvatio šalu. Čemu govori da će se ubiti? — glasno je razmišljao dr. Tarver. — Zašto to jednostavno ne učini? —
Upravo to. Mislim da nije osoba sklona samoubojstvu. Previše voli samoga sebe. Mislim da će na kraju sve priznati policiji i svaliti krivnju na nas. —
Tarver je neko vrijeme gledao Ruska, a onda ravnodušno slegne ramenima. — To se prije ili poslije moralo dogoditi. Doista, bilo je neizbježno.
—
Što da radimo?
-
Ima li Braid djecu?
-Troje. Misliš da je zaboravio tvoje upozorenje? Zar je zaboravio što se dogodilo njegovoj ženi? —
-
Eldone, mislim da mu je potpuno svejedno. Do toga je došlo.
Ti ljudi - rekao je Tarver s gotovo opipljivim gađenjem. — Tako slabi. Stvarno, kao djeca su. Nije čudo da danas žene preziru muškarce. -
Rusk nije ništa rekao. Gdje je bila ta silna savjest gospodina Braida kada nam je plaćao da ubijemo to staro strašilo? -
Odvjetnik slegne ramenima. - On je baptist s juga. Traver se na trenutak zbunio. Zatim se nasmijao. — Hoćeš reći da je subotnja večer puno drukčija od nedjeljne?
—
Dva različita svijeta, dragi moj.
Tarver je pokupio ostatak mesa iz kotlića u kojem je cvrčalo i stavio ga na jedan od kamena koji su stajali oko vatre. — Nekoć sam poznavao takve ljude.
—
Što misliš, što bismo trebali napraviti?
Liječnik se nasmijao. — Mi? Možeš li ti nešto napraviti da nas iz toga izvučeš? Rusk se zamalo zacrvenio. — Pa... mislio sam...
-
Mislio si, što ću ja učiniti da spasim tvoju guzicu.
To će me skupo stajati, odjednom shvati Rusk. Jako skupo. Dr. Tarver se uspravio i protegnuo svoje visoko tijelo. Rusk je čuo kako se napinju tetive. Tarver je izgledao kao sjedobradi lik koji u noćnom televizijskom programu skuplja novčane priloge za gladnu djecu. Samo što je on na licu imao znamen. Ta vražja stvar bila je odurna. Za Boga miloga, otiđi na plastičnu operaciju, pomisli. Sad je dvadeset prvo stoljeće, a ti si nekakav jebeni liječnik. Naravno, kada je o tome riječ, poznavao je dosta liječnika s pokvarenim zubima. —Ja ću se pobrinuti za gospodina Braida — rekao je Tarver bez premišljanja. Rusk oprezno kimne. Htio je čuti kada doktor namjerava krenuti u akciju, ali nije ga htio razljutiti tim pitanjem.
-
Hoće li Will Braid večeras biti kod kuće? - pitao je Tarver.
Hoće. — Rekao sam mu da ću možda doći do njega da o tome porazgovaramo. -
-
Budalo. Što ako to kaže svojoj ljubavnici?
Ostavila ga je prije deset dana. Više nitko ne razgovara s njim. Djeca su posljednja dva tjedna kod djeda i bake. -
-
U redu.
Rusk je lakše disao. Za sada nije spomenuo novac. Dvjesto pedeset tisuća - odjednom je rekao Tarver kao da mu čita misli.
-
Rusku se zgrčila utroba. - To mi se čini puno - usudio se doda- dati. — Mislim, on je za obojicu opasnost, nije li? Lice dr. Tarvera izgubilo je svaku čovječnost. — Zna li Braid moje ime? -Ne.
-
Zna li kako izgledam?
-
Naravno da ne.
Onda meni nije opasnost. Ti si mi jedina stvarna opasnost, Andrew. Savjetujem ti da me ne tjeraš da se pozabavim time. -
-
Kako želiš da ti predam novac?
Na siguran način. Ovdje ćemo napraviti primopredaju, možda drugi tjedan. -
Rusk kimne. Četvrt milijuna dolara... tek tako. Samo da začepi usta jednom klijentu kojeg je počela peći savjest. Ubuduće će klijenta morati potanko ispitati. Ali kako? Nije lako procijeniti tko u sebi ima dovoljno snage gledati kako se netko koga je nekoć volio, prije nego što se slomi, pretvara u ispijenu ljušturu. Puno je brže nekoga ubiti i puno jednostavnije. Povuče se obarač i izvor vašeg privremenog ludila leži u mrtvačnici. Tri dana poslije uredi se za posljednje pojavljivanje u mrtvačkom sanduku i puf, zauvijeknestaje. To je nekada bilo lako, naravno, u danima jebenog Perryja
Masona. Sada je moderno doba. Ne možeš ustrijeliti nekoga koga poznaješ, a da se izvučeš. Ne možeš ih niti zadaviti, otrovati, niti ih gurnuti s hotelskog balkona. Baš svakom ubojstvu može se ući u trag i može se dokazati na sudu, a kod svakog ubojstva prvoo- sumnjičeni su bračni drugovi i članovi obitelji. To je prvo pravilo koje nauči svaki istražitelj koji se bavi ubojstvima. Ne, želiš li ubiti svog bračnog druga i proći nekažnjeno, moraš učiniti nešto stvarno domišljato, nešto što uopće neće biti prepoznato kao ubojstvo. Andrew Rusk pronašao je način davanja takve usluge. Kao do svakog dobrog proizvoda, ni do ovoga nije bilo jeftino doći, ni brzo, i možda najvažnije od svega, William Braid bio je živi dokaz, to nije bilo za slabiće. Potražnja je bila velika, ali bilo je malo onih koji su bili doista prihvatljivi klijenti. Bila je potrebna zaista duboka mržnja da gledaš bračnoga druga kako umire u mukama, znajući da si ti kriv za njegovu patnju. S druge strane, razmišljao je Rusk, neki ljudi izvrsno su podnijeli pritisak. Zapravo, neki ljudi kao da su bili stvoreni za tu ulogu. Sirili su svoja krila i glumili, na- vukavši masku patnika u čemu su beskrajno uživali to više što im je do tada to bilo nepoznato. Rusk se trudio nikoga ne osuđivati. Nije bio zadužen za to. Njegov posao bio je omogućiti ishod koji su mnogi ljudi priželjkivali, ali koji su si samo neki mogli priuštiti. -Ako te muči novac — kazao je dr. Tarver — samo se sjeti kako bi bilo da te dvadeset pet godina siluju u zatvoru. Ili kako bi bilo gurnuti ruku u onu torbu. — Tarver pokaza na plavu platnenu torbu koja je ležala pokraj njegovih nogu. - Mogao bih ti pružiti čvrsti dokaz za to. Za mene nema opasnosti, a jamči mi potpunu sigurnost.
- Samo
što bi ostao bez prihoda u budućnosti - hrabro odgovori Rusk.
- Tarver
se nasmije. — Već sam bogat, Andrew.
Rusk nije ništa rekao, ali ovdje je bio na sigurnijem tlu. Na njihovoj suradnji, dr. Tarver je zaradio milijune, ali patolog je već potrošio većinu novca. Njegov privatni istraživački rad pojeo je golemu svotu. Rusk nije točno znao na čemu radi, ali štogod to bilo, nije vidio svrhu, ako nije bila riječ o novcu. Rusk je znao da je Tarver jednom dobio otkaz u nekoj tvornici lijekova zbog nedoličnog ponašanja, pa je ostao bez plodova svog istraživačkog rada koji je za njih obavljao. Možda je Tarverov cilj bio tim ljudima dokazati da im je to bila najveća pogreška koju su u životu napravili. Sve je to u sekundi prošlo kroz Ruskovu glavu i to samo površno jer mu je mozak bio usredotočen na pitanje što je u toj platnenoj torbi. Promatrao je torbu već dvadeset sekundi i bio je gotovo siguran da se miče.
—
Želiš li vidjeti? - upita Tarver.
Rusk odmahne glavom. Kada se radi o Eldonu Tarveru, čovjek može samo nagađati što je u torbi. Zmija otrovnica? Nekakav jebeni otrovni gušter? Sam Bog zna. — Moramo razgovarati o nečemu drugome.
—
O čemu, Andrew?
—
O mojoj sigurnosti.
U Tarverovu pogledu pojavi se novi oprez. — Da?
—
Znao sam da ćeš se danas uzrujati. Osobito kad čuješ za Morseovu.
-I? Zbog toga sam smatrao da moram poduzeti određene mjere kako bih se zaštitio. —
Liječnikove vjeđe spustiše se kao vjeđe južnoameričkog guštera koji se sunča na ožbukanom zidu. -Što si napravio, Andrew? Smiri se, Eldone. Samo sam sklopio jednostavan ugovor prema kojem će se, ako svaki dan ne napravim određenu stvar, pokrenuti određen slijed događaja. — Rusk je čuo da mu drhti glas, ali morao je nastaviti. Ako ne, nikada neće to reći. — Događaja koji će te strpati u zatvor zbog višestrukog ubojstva. —
U poluzatvorenim očima pojavi se čudno svjetlo. - Nemoj mi reći da si kod svog odvjetnika pohranio svojevrsno priznanje? Ili negdje nešto stavio u sef?
—
Ne, ne, ovo je znatno sigurnije! I pouzdanije.
—
Sto ako slučajno pogineš u nekakvoj nesreći?
Imat ćeš nekoliko dana vremena da odeš iz zemlje. Iako, ne više. To i nije tako loše. Već smo bogati kao kraljevi. Samo ćeš otići malo ranije, ništa drugo. Najvažnije je to, ne možeš me ubiti i ostati u Americi. Samo, zašto bi me htio ubiti? Zahvaljujući meni zarađuješ više novca nego što bi na bilo koji drugi način dobio. —
Tarver je duboko i ravnomjerno disao. — Nije točno. Tvoje poimanje bogatstva jako je ograničeno, Andrew. Zarada od mojih istraživanja zasjenit će ovo što smo zaradili. To što radimo smatram malim usputnim poslovima, kao što student medicine zarađuje košenjem trave. Ruska je to naljutilo jer je smatrao da je to što rade nešto revolucionarno. Međutim, nije se htio prepirati. I dalje je gledao torbu. Bez dvojbe, u njoj je bilo nešto živo.
—
Moram se vratiti u grad — rekao je.
Tarver pruži ruku i otvori torbu. — Tvoje poimanje grada također je ograničeno. Jackson u Mississippiju... moj Bože. Kada se Rusk odmaknuo od vatre, nešto crno-žuto pojavi se iz otvorene torbe. Izgledalo je kao glava guštera. Crnoga guštera sa žutom prugom oko glave. Premalo je za guštera, pomisli, osim ako nije mlad.
—
Prije nego što odeš — rekao je dr. Tarver - reci mi nešto o toj ženi.
Ženi? — ponovio je Rusk sjetivši se zbog nečega Janice i njezinih mišićavih bedara. —
—
Alex Morse.
Aha. Radila je u Uredu kao pregovarač u talačkim krizama. Bila je najbolja dok nije zajebala. —
—
Kakvu je pogrešku napravila?
—
Dopustila je da osjećaji nadjačaju razum.
Uobičajena zamka. - Gipkom kretnjom gotovo kao u baletana, Tarver pruži ruku iza crno-žute glave i iz torbe izvadi prekrasnu šarenu zmiju. —
Jao, sranje... Tanko, šareno prugasto tijelo koje je bilo dugačko otprilike pola metra, omota se oko Tarverove ruke kao oko debla nekoga blijedog kosmatog drveta. Rusk se zagledao u šarene pruge: crvenu, žutu, crnu; crvenu, žutu, crnu... Tlak mu je tako brzo padao daje mislio da će se onesvijestiti. Bila je to jebena koraljna zmija. Najgori jebeni ubojica! Osim, osim...ako to nije neotrovna zmija koja izgleda potpuno isto kao i koralj- na. Crvena kraljevska zmija! Sjetio se priče o nekim momcima koji su se nasmrt prestrašili kad je netko donio takvu zmiju na njihovu svečanu prisegu. Pokušao se sjetiti pjesmice koju je naučio u izviđačima: Crvena i žuta... bježi joj s puta. Je li išla tako? Crvena i crna, plaha kao srna. Ako ima pravo, Tarver u ruci opušteno drži vražju koraljnu zmiju, kao što bi Rusk držao mačku.
—
Gdje si došao do te jebene zmije? — pitao je Rusk drhtavim glasom.
—Jutros sam je našao. Plašljiva je kao i sve od njezine vrste.
—
Izašla je iz torbe čim si je otvorio.
Tarver se nasmije. - Mislim da se htjela ugrijati na suncu. Ima hladnu krv, sjećaš se? Kao i ti, kretenu ludi. -Je li agentica Morse udana? — upita Tarver. -Nije
—
Zanimljivo. Djeca?
—
Ima samo nećaka. Fennellova sina.
—Jesu li bliski? -Jako. Činilo se da se dr. Tarver izgubio u mislima. On je grubi, stari konj, pomisli Rusk. Nije baš jako ružan, osim što ima taj znamen, ali je zbog koječega odbojan. Kao prvo, kozi- čav je. Ako mu čovjek bolje pogleda lice, kao da gleda tlo puno rupa ili unutarnju oblogu volkswagenova krova. Bio je cijelu godinu blyed kao da na njega ne utječe nemilosrdno sunce Mississippija. Da, još nešto — kaza Rusk. - Sutra mi dolazi mogući klijent. Lik je prava seljačina, za razliku od njegova bankovnog računa. Pouzdano znam da mrzi svoju ženu. Postoji mogućnost da ona svaki čas potraži nekog mjesnog lešinara koji se bavi rastavama, ali Lisa kaže da to još nije učinila. Ako se on odluči za suradnju, ima li razloga da ga odbijem? —
—
Gramzivče. Koja je moguća zarada?
—
Mislim da bi svaki mogao dignuti milijun.
Dr. Tarver je držao zmiju samo nekoliko centimetara od njegovih očiju. Stvarno?
—
Da, ozbiljno. Rastava bi ga stajala deset puta više.
—
Onda prihvati.
—
Više se ne moram brinuti za Braida?
Tarver odmahne glavom. - Zaboravi Braida. Usredotoči se na predstavljanje usluge. Imaš dar za to. Predstavljanje usluge. Rusk se ovaj put iskreno nasmijao, djelomice zato što je to bila istina, a djelomice zato što je dr. Tarver smatrao da za njega ima budućnosti, budućnosti u kojoj nije bilo koraljne zmije omotane oko njegove podlaktice. Rusk se odsutno pitao hoće li se William Braid suočiti s tom zmijom, ali iskreno, nije niti želio znati. Ruku na srce, zmije su ga živcirale. Čak i na daljinu. — Doista moram ići. Tarver se nasmiješi. — Pozdravi moju malu prijateljicu. Rusk odmahne glavom. - Hvala, ne.
—
Uzmi sa sobom malo mesa. Za put.
Nisam gladan. - Rusk se već odmaknuo desetak metara od vatre. - Kako ću znati da si se pobrinuo za Braida? —
Tarverove plave oči zabljesnu od ljutnje. — Jesam li ikada nešto obećao, a da to nisam ispunio?
—
Nisi. Moja pogreška.
Idi, Andrew, i zapamti, dvjesto pedeset tisuća dolara. Hoću nebrušeno kamenje, bijele kristale, ali ne one jeftine kojima se koristiš za zavođenje studentica. —
Nebrušene bijele kristale - potvrdi Rusk našavši se napokon među drvećem. - Dobit ćeš ih sljedeći tjedan. —
Rusk je sada vidio samo još Tarverov obris, ali ruka oko koje je bila omotana koraljna zmija bila je i dalje u zraku. - Naravno da hoću — viknuo je. Rusk se okrenuo i počeo trčati.
15.POGLAVLJE Chris je satima radio bez prestanka. Kad je došao odmoriti se u svoj ured, lice njegove žene bilo je zadnje koje je očekivao da će vidjeti. Thora je sjedila za njegovim pisaćim stolom i pisala po tipkovnici računala. Na sebi je imala plave svilene hlače i tako tanku bijelu svilenu bluzu da je vidio kroz nju. Začuvši šuškanje njegove bijele kute, digla je glavu i divno mu se nasmiješila.
-
Hej — rekao je. - Što radiš tu?
Spremala se odgovoriti, ali onda joj se pogled smrači. - Chri- se? Je li sve u redu?
-
Naravno. Zašto?
-
Zelen si, dušo. Što se dogodilo?
On za sobom zatvori vrata. — Upravo sam pedesetpetogodiš- njakinji dijagnosticirao uznapredovali rak pluća. Bila je prijateljica moje majke dok smo živjeli u Natchezu. Thora skine svijetloplavi šal koji je nosila u kosi i stavi ga na stol. — Žao mi je. Znam da te takve stvari ubijaju.
-
Stvarno mi je drago što te vidim. Samo sam iznenađen.
Ma, slučajno sam prolazila autocestom pa sam skrenula ovamo da te vidim i da dobijem poljubac. - Ustala je, obišla stol, stala na prste i poljubila ga u obraz. — Sjedni. -
Sjeo je. Thora je stala iza njega i počela mu masirati leđa. Do njega je dopro blagi miris njezina parfema i on je uskoro bio u svom studiju, u trenucima prije nego što je s njim sinoć vodila ljubav.
-
Godi ti?
-
Ponekad je ovaj posao doista grozan.
Zato što sve uzimaš k srcu. Liječnici poput mog oca potpuno se isključe. Dođu, operiraju, uzmu ček i idu dalje. -
146
Chrisu pade na pamet Shane Lansing, on je dijelio tu osobinu s Larsom Raynerom.
-
Opusti se — tiho će Thora. — Samo na trenutak.
-
Pokušavam.
Masirala mu je vrat pokušavajući smanjiti napetost. Pokušavao se opustiti, uglavnom zato da joj udovolji. Masaža neće riješiti njegove tekuće -probleme. Da, ručala sam s Laurom Canning u Planetu Tajlandu - kaza Thora. — Rekla mi je da je danas u Alluvianu smjena gostiju. Rezervirali su nam sobu za sljedeće tri noći. Jedina kvaka je u tome da moramo biti zajedno, to znači zajedno u istoj sobi. -
Chris se naslonio i pogledao njeno izvrnuto lice. — Hoćeš reći da danas odlazite onamo?
-
Ne, ne, sutra. Nećemo krenuti prije jutra.
Ponovno se nagnuo naprijed, pokušavajući to prihvatiti u tišini. Nemoj se brinuti! Stići ću odvesti Bena u školu, a gospođa Johnson može ga odvesti Cameronu na rođendan ako ti nećeš moći doći na vrijeme. -
Chris je potpuno zaboravio na rođendan, proslavu u kuglani, poput mnogih sličnih koje su priređivali Benovi školski kolege. Thora je zaobišla stolac i sjela na stol. Bio je loše volje i njeno raspoloženje je splasnulo, iako se činilo da je više zabrinuta nego ljutita.
-
Prilično si šutljiv - rekla je gledajući ga prodorno.
Bilo mu je žao što se ne može oraspoložiti, ali nakon optužbi Alex Morse i jutra punog smrtonosnih bolesti, nije mu bilo jednostavno veseliti se njenim planovima za odmor. Gledajući Thoru naslonjenu na stol, nešto ga silno pogodi. Zapravo, već sinoć je to zapazio, ali zbog probuđenoga spolnog nagona potisnuo je to kao nešto nevažno. Koliko kilograma si izgubila? — pitao je zagledan u ravan trbuh ispod svilene bluze. -
Thora je ostala zatečena. — Molim?
-
Ozbiljno. Premršava si.
Kratko se nasmijala. — Eto što trčanje napravi od čovjeka. Znam. Samo to može biti nezdravo. Još ti je mjesečnica redovita?
-
Imala sam je prije dva tjedna. Chris se pokušavao sjetiti nekog dokaza da je to točno. - Volio bih da odeš u predsoblje pa da te Holly izvaže. Thora je ispružila ruku i stisnula ga za bedro. — Zafrkavaš se, Chrise.
—
krv.
—
Ne. Ozbiljan sam - rekao je ustajući. — Sam ću te izvagati. Izvadit ću ti i
Krv? - Thora se zapanjila. - Ni govora.
Gle, rijetko kad dolaziš ovamo. Kada si posljednji put bila na sistematskom pregledu? —
Razmislila je. — Ne sjećam se, ali kada sam posljednji put bila na ginekološkom pregledu kod Mikea Kaufmana, on me pogledao. Bio je to ciljani pregled. Zabrinjava me tvoje opće zdravlje. Osim toga, kada te je Mike pregledao, nisi ni približno toliko trčala. Možda to ima veze s tim da ne možeš zanijeti. —
Thora ga hladno pogleda, ali ništa nije rekla.
—
Što te muči? — pitao je iskreno zabrinut.
—
Ništa, samo ne volim igle. Znaš to.
To nije razlog da to odgađamo. Dođi. - Uzeo ju je za ruku i odveo je do Hollyne sestrinske sobe. Ne izuvši sandale, Thora je stala na medicinsku vagu. Chris zakima glavom i kaza joj da izu- je sandale. Kada je to učinila, pomicao je crni željezni uteg tako dugo dok šipka vage nije bila u vodoravnom položaju. —
Pedeset jedan kilogram — rekao je. - Koliko si imala kada smo se vjenčali? —
Thora slegne ramenima. - Ne sjećam se. —Ja se sjećam. Pedeset sedam.
—
Nikada u životu nisam imala toliko kila.
Chris se smijuljio. Sigurno laže, ali to nije ništa strašno. - Thora, imaš metar šezdeset sedam. Ne moraš smršavjeti. Uzdahnula je i sišla s vage. Znao je da je neće pridobiti da ode niz hodnik do laboratorija zato ju je posjeo i oko nadlaktice joj pričvrstio vrpcu od tlakomjera. Kada ju je napunio zrakom, prekopao je po Hollynoj najdo- njoj ladici i iz nje izvadio jednu od šprica koje je rabila za injekcije.
—
Hej! — viknula je Thora. — Što ćeš s tim?
—
Samo sjedi i budi mirna. Dobro baratam iglom.
—
Istina - rekla je Holly njemu iza leđa. - Naći će venu i naj- debljem slonu.
Mislim da je to potpuno nevažno — rekla je Thora. — Kakva je to debela igla? —
—
Nije debela — kaza Chris.
Nakrivila je lice. - Možeš li uzeti tanju?
—
Nemoj biti dijete. Kod većine ljudi koristim se iglom ove debljine, znaš.
—Ja nisam većina. - Prvo je povukla ruku, ali kada nije mogla izbjeći, naslonila se i pustila da joj izvadi tamnu vensku krv. Da su bili u laboratoriju, napunio bi nekoliko epruvetica, ali i ovo je bilo bolje nego ništa. — Bože - kaza Thora stisnuvši pregib na laktu da krv brže stane. — Došla sam po poljubac, a ti me siluješ. Nije čudo da ne dolazim češće. Chris se nasmije, ali shvati daje imao pravo kada je pretpostavljao da Thora ne dolazi u njegovu ordinaciju jer ju je na određeni način podsjećala na oca i to ju je smetalo. - Mislio sam da voliš kad te silujem - rekao je.
—
Ne danas. — Ustala je i pošla natrag u njegov ured.
Kada je Chris onamo došao, ponovno je imala šal na glavi i spremala dlanovnik u torbu. - Imam puno posla jer se moram spremiti za put — rekla je odlazeći prema vratima. Hoćeš li biti doma kad dođem po Bena? - pitao je. — Danas imamo trening. —
Trening? — Thora ga iskosa pogleda. — Chrise, Ben večeras ima utakmicu. Igrate s prošlogodišnjim prvakom. —
—
Isuse, imaš pravo.
Thora se nasmijala, istinski zadovoljna. - Ne mogu vjerovati da si ti zaboravio, a ja sam se sjetila. Sigurno se danas Zemlja okreće u suprotnom smjeru. Uz ovakvo jutro, ne bi me čudilo. Nadam se da će ostatak dana biti bolji. —
Zbunjeno je zakimala glavom. - Chrise, već je poslijepodne. Pogledao je na sat. Imala je pravo. - Bože. Kladim se da mi osoblje već skida sve svece. —Jesi li što jeo?
-
Nisam od jutra.
Thora izađe u hodnik i okrene se prema njemu. — Zatvori ordinaciju i otiđi u bolničku kantinu.
—
Mislim da hoću. Ideš sa mnom?
—
Ne, prejela sam se sušija.
—
Čisto sumnjam. Vjerojatno si pojela dva-tri zalogaja.
Ona ga u šali gurne, potom vikne doviđenja Holly koja je stajala na vratima rendgena. - Vidimo se doma, dobro? Thora se stisne uz njega. - Možda nakon Benove utakmice možemo ponoviti jučerašnju večer.
Htio je odgovoriti kada je osjetio kako ga je rukom uhvatila za testise. Važno ga je pogledala i stisnula.
—
Možda - rekao je pocrvenjevši.
Thora se tiho nasmijala, okrenula i pošla prema izlazu za osoblje, a svilene hlače milozvučno su šuštale oko njenih gležnjeva. Kada je otišla, Chris se spustio niz hodnik i predao Holly punu špricu.
—
Koje pretrage da napravim? - pitala je.
Kompletnu krvnu sliku i uobičajenu kemijsku analizu krvi. Samo nemoj baciti serum, možda ću morati napraviti još neka ispitivanja, ovosno o tome što ću naći. —
—
Dobro. - Holly žurno ode u laboratorij.
Kada se Chris okrenuo, ugledao je svoju recepcionarku, Jane, nagnutu na prozorčić koji je gledao na hodnik. — Jeste li dobro, šefe? - pitala je. —Jesam, zašto?
—
Čini mi se da danas niste sasvim svoji.
—
Vrijeme je da odem.
Jane frkne nosom. — Onda biste možda i trebali otići. Morate nešto pojesti. Da, vrijeme je. Čak je i dr. Cage otišao prije pet minuta — njemu iza leđa začuo se glas njegove tehničarke iz laboratorija. —
Chris zatrese glavom. Ako je Tom otišao na ručak, onda je stvarno predugo ostao. Imate još jednog pacijenta — podsjeti ga Holly vrativši se hodnikom. — Soba četiri, gospodin Patele. Čini se da je upala žuči. —
Chris se vratio u svoju ordinaciju i zatvorio vrata. Mora pregledati Patela, ali trenutačno se nije mogao usredotočiti. Hodao je oko stola pa ponovno sjeo na stolac. Bez posebnog razloga, otvori ladicu. Kada je to napravio, shvati da provjerava je li Thora kopala po njeegovim stvarima.
Zašto bih se zbog toga brinuo, pitao se. Onda je ugledao odgovor. Na vrhu bloka recepata stajala je srebrna preklopna motorola koju mu je jutros dala Alex Morse. Da je Thora otvorila tu ladicu, odmah bi je vidjela. Možda je, pomisli. Nije... daje vidjela novi mobitel, pitala bi me odakle mi. Kada je Chris u ruci okrenuo motorolu, vidio je da na njezinu plavom zaslonu piše PROPUŠTENI POZIV. Zvuk zvona bio je ugašen. Otvori telefon i pogleda kada je stigao poziv. Prije minutu. Neobično uznemiren, nazove jedini broj koji je bio ukucan u njegovu memoriju. Čim je zazvonio, ženski glas reče: — Alex ovdje. Možete li razgovarati? -Da.
-
Nalazim se ispred Vaše ordinacije. Thora je upravo otišla.
Odjednom se zbunio. - Zašto ste ovdje?
-
Slijedila sam Vašu ženu.
—
Sranje, Alex. Što radite?
—
Pokušavam Vam spasiti život.
—
Isuse. Rekao sam Vam...
-
Moram Vam nešto pokazati, Chrise. Nešto nedvosmisleno.
Od straha ga stegne u prsima. — Što?
—
Reći ću Vam kad vas vidim.
-
Sveca mu. Rekli ste da je Thora otišla?
-Da.
-
Dođite onda u moju ordinaciju.
Oklijevala je. - To ne bi bilo pametno.
-
Možete se poslužiti mojim privatnim ulazom.
—
Ne. Vi dođite do mene.
—
Još imam pacijente! Ne mogu sada otići. Osim toga, kamo bismo otišli?
Na kraju avenije nalazi se nekakav park.
—
To nije park, to je povijesni lokalitet. Veliko selo Natchez Indijanaca.
—
Dobro, nije važno. Napušteno je i udaljeno samo četiri stotine metara.
—
Agentice Morse...
—
Chrise, odlazi li Thora danas iz grada?
—
Sutra ujutro.
Na brzinu je ispustila zrak. - Ovo neće trajati dulje od deset minuta. Dugujete to sebi. Benu također. Obuze ga bezuman bijes. Razmišljao je kako bi bilo da predloži Morseovoj da pričeka deset minuta pa da onda dođe u njegovu ordinaciju, ali uvijek bi jedan do dva člana njegova osoblja ostao za vrijeme stanke za ručak i na brzinu u predvorju nešto pojeo. Nije mogao znati da se to neće i danas dogoditi. - Naći ćemo se za pet minuta.
—
Čekat ću Vas na visokom brežuljku u sredini - rekla je Morseova.
Visokom brežuljku? — To je obredni humak, a ne brežuljak. Indijanski humak.
—
Izvrsno. Molim Vas, požurite se.
* Petnaest minuta poslije, Chris je hodao ispod gusto posađenih hrastova idući prema žarko obasjanom pojasu trave koji se protezao gotovo kilometar. Protrčao je pokraj replike indijanske kolibe i izašao na sunce. Malo dalje stajala su dva strma humka međusobno udaljena oko osamdeset metara. Bliži je bio obredni humak na kojem je poglavica Natcheza, Veliko Sunce, nekoć predvodio obrede svog jedinstvenog plemena. Dalje je stajao humak sa svetištem. Oba su sagradili domoroci, štovatelji Sunca koji su
nastanjivali ovu zemlju tisuću godina prije dolaska bijelaca. Kao i mnogi drevni gradovi, Natchez je nastao u krvi, u ovom slučaju na pokolju Natchez Indijanaca koji su počinile francuske postrojbe iz New Orleansa iz osvete za pobunu prethodne godine, 1729. Chris dlanom zastre oči proučavajući vrh bližeg humka. Na obzoru se pojavio sitan obris. Nije bio siguran pripada li taj obrisAlex Morse, ali ipak je pošao u tom smjeru. Dok je hodao, promatrao je selo i opazio desetak turista u blizini humka sa svetištem, koji su se kretali po dvoje u skupini. Penjući se na humak, koji je bio neusporediv sa Smaragdnim humkom u blizini grada, počeo je teže disati. Ondje su Natche- zi sagradili zemljanu kopiju majanskih hramova na Jukatanu, iako su antropolozi bili uvjereni da među njima ne postoji nikakva izravna veza.
-
Prošlo je dvadeset minuta - rekao je lik iznad njega.
Kadaje Chris došao do vrha, prepoznao je Morseovu. Mokruodjeću zamijenila je smeđim hlačama i žutom majicom. Nije opazio da nosi pištolj. Možda je bio u smeđoj torbi koja joj je ležala pokraj nogu.
-
Što mi morate pokazati?
- Ovdje nas svi mogu vidjeti — rekla je Morseova. — Možemo li otići negdje drugdje?
- Isuse. Valjda možemo. Ovim područjem teče potok sv. Katarina. Ondje pod onim drvećem nalazi se staza koja vodi do njega.
-
Dobro.
Krenula je u tome smjeru ne čekajući ga. Chris uzrujano strese glavom i pođe za njom. Uz stazu, drveće se mijenjalo, od hrastova do kanadskih topola. Na objema stranama pojavila se gusta šuma bambusa da bi začas hodali po vlažnom svijetlosmeđem pijesku. Vlažan zrak mirisao je po uginuloj ribi. Prije samo dvije godine, prisjeti se Chris, pokraj ovog potoka bila je ubijena jedna od najzgodnijih mladih djevojaka u gradu, zapravo, nedaleko odavde. Prvooptuženog u tome slučaju, ni manje ni više nego natcheskog internista, branio je sin Toma Cagea, a Penn Cage uspio je osloboditi se lošeg ugleda koji je stekao zbog svog klijenta za vrijeme istrage, tek kad je osumnjičeni liječnik oslobođen svih sumnji. Itekako se oslobodio jer je samo dva mjeseca poslije, na izvanrednim izborima uspio ući u ured gradonačelnika. - Koliko je daleko taj potok? — pitala je Morseova teško dišući, sva znojna.
—Još pedeset metara.
-
A da stanemo ovdje?
—
Ne. Ovdje je raj za komarce.
Drveće je zamijenio pusti pješčani pojas iza kojeg je ležao širok, miran potok. Mirna voda zavaravala je ljude. Za vrijeme oluja, Chris je vidio da potok raste do šest metara dubine i juri kroz grad noseći debela stabla kao da su šibice. Tako je bilo i taj dan kad je sirota djevojka ubijena... Dosta smo daleko - rekla je Morseova, zaustavivši se nasred pijeska. — Jeste li spremni, doktore? —
Držeći ruke uz tijelo, Chris stisne šake. Otvorila je torbu i izvadila otisnuti list papira na kojem se boja još nije osušila. Bila je to fotografija Thore koja je stajala licem u lice sa Shaneom Lansingom. Iza njih stajala je crna granitna ploča u jednom komadu koju je Chris prepoznao kao pročelje kamina u dnevnoj sobi njihove nove kuće u Avalonu. Thorino lice bilo je puno strasti, naizgled zbog ljutnje, iako nije bio siguran, i mahala je objema rukama. Lansing je pokorno slušao, što Chris nikada prije nije kod njega vidio. Bilo je teško reći o čemu su raspravljali, ali bili su jako blizu jedno drugome, u svakom slučaju opasno blizu, iako ta blizina još nije odavala prisnost.
—
Gdje ste to snimili? - pitao je Chris.
—
Znate gdje.
—
Hoću reći, kako ste došli do ovoga? I kada?
Snimila sam ovu fotografiju prije četrdeset pet minuta. Isprin- tala sam je u svojem autu na prijenosnom Canonu. —
Chris je imao osjećaj da mu izmiče tlo pod nogama. Thora je na sebi imala istu svilenu bluzu i plavi šal koje je prije samo nekoliko minuta imala na sebi u njegovu uredu, a nije rekla da je razgovarala sa Shaneom Lansingom. — Ušuljali ste se u kuću za njima? — Snimila sam je kroz prozor. Već sam umorna od toga da mi stalno govorite da serem. Da nemam dokaz ni za što. Chris se zagledao nizvodno u petnaest metara visoku strmu obalu obraslu gustim, zelenim puzavcem. — Što mislite, što ova fotografija dokazuje?
Da Vaša žena radi nešto što nije obično pokazivanje kuće doktoru Lansingu. To je već treći put da su se sastali ovaj tjedan. —
—Jeste li čuli o čemu razgovaraju?
—
Nisam mogla doći dovoljno blizu, a da me ne vide.
Chris je otišao do velike klade koju je donijela voda i sjeo, smrknut.
—
Doktore Sheparde?
Nije odgovorio. Razmišljao je o protekloj noći kad su Thora i on vodili ljubav na kauču u njegovu studiju. O Thorinu nastojanju da ostane trudna... o nacrtima za njegov studio kojima ga je iznenadila... - Znam da ovo ne izgleda dobro - rekao je bezbojnim glasom držeći sliku u ruci. — Samo što to ne dokazuje da su u vezi. Možda Lansing ima nekakve poteškoće kod kuće. Možda se povjerio Thori. Morseova zine, zapanjena. — Chris, ponašate se kao žena. Dugu- ročno nesretna žena koja pred obitelji i prijateljima brani supruga koji je vara.
—
K vragu - rekao je tihim glasom - ne poznajete Thoru.
—
Možda ni Vi.
Pogleda je. - Hoćete reći da se navlačila s Lansingom, a onda se dovezla ravno u moju ordinaciju da mi da poljubac? Morate se osvijestiti, Chrise! Odrasli neprestano govore takve laži. Moj zaručnik je izašao iz kreveta moje najbolje prijateljice, došao ravno u moj stan i sa mnom vodio ljubav. Nije se čak niti otuširao. Nije važno, možda je to samo moj život. Je li Vam Thora rekla da je došla k Vama u ordinaciju da Vam da poljubac? —
Chris pogleda na drugu stranu i spusti sliku na pijesak. — Što je još danas radila? Uobičajene stvari. Trčala, tuširala se, plivala u klubu. Zatim se odvezla na fitness gdje je dizala utege. Ondje se ponovno otuši- rala, a onda je krenula prema Planetu Tajlandu. —
Odsutno je kimnuo. U posljednji čas zazvonio joj je mobitel. Javila se, a onda se naglo okrenula i vratila do svog automobila. Potom se odvezla u Avalon. —
Chris je oštro pogleda. - Thora nije jela u Planetu Tajlandu?
—
Nije. Što Vam je rekla? Jela sam s Laurom Canning u Planetu Tajlandu... Ne, najela sam se sušija...
-
Chrise?
Nije mogao pogledati Morseovu. Zagonetna fotografija je jedno, a neprikrivena laž drugo. Lagala Vam je, je li tako? - rekla je Morseova. - Ako i dalje sumnjate, provjerite joj račun za mobitel. Možete to učiniti preko računala. Naći ćete Lansingov poziv u dvanaest i dvadeset osam danas poslijepodne. Imate fotografiju koja dokazuje da se odmah nakon toga sastala s njim i znate da Vam je lagala o tome gdje je bila u vrijeme ručka. Kad sve to zbrojite... -
- U redu, shvatio sam! — odbrusio je Chris okrenuvši se na drugu stranu. Samo me pet minuta pustite na miru! ★ Alex je otišla do vode pustivši doktora Sheparda da se na svoj način suoči sa stvarnošću. To se dogodilo zbog laži, pomisli zadovoljno. Mogla je ponavljati do besvijesti, a Shepard bi i dalje sve odbijao. Čak je bio spreman pronaći objašnjenje za tu fotografiju. Međutim, sada to više nije bilo važno. Thoru je pokopala jedna jedina laž. Ta laž uopće nije bila potrebna, pomisli Alex. Međutim, to je ljudska priroda, što joj je otac puno puta objašnjavao. Kada se čovjek navikne lagati, počne ovisiti o lažima jer na taj način lakše prolazi kroz život. Thora vjerojatno uopće nije razmišljala da bi ta mala laž mogla biti opasna. Uostalom, namjeravala je ručati u tajlandskom restoranu, a Chris nikada ne bi provjeravao tako bezveznu stvar... Alex se zagleda u potok tražeći ribe, ali vidjela je samo jato punoglavaca. Potok i šuma naveli su je da pomisli na Jamieja i to kako ga je njen otac na raznim vodenim putovima uokolo Jacksona učio loviti ribu. Billu Fennellu bili su dragi ti ribički izleti, sjetila se, a sad je znala zašto. Bez Jamieja koji bi ga gnjavio, Billu je bilo puno lakše sastati se sa svojom ljubavnicom na brzoj ševi. Ostalo mu je samo riješiti se Grace, a ona je uvijek imala toliko posla da mu nije bilo teško izbjeći je, osobito nakon što je njihovoj majci dijagnosticiran rak. O, Bože, pomisli Alex. Moram se čuti sa sestrama. Okrenula se natrag prema Chrisu spremna viknuti: Ta se slika neće promijeniti bez obzira na to koliko dugo je gledate, međutim na kraju ništa nije rekla. Chris Shepard je otišao.
16.POGLAVLJE Gomila je zaurlala na zveket aluminijske palice i dvije stotine očiju počne pratiti let bejzbolske loptice udarene daleko iza svjetala. Stojeći uz prvu bazu, Chris se ukipio gledajući kako Ben s udaračkog mjesta trči prema njemu. Dječak je šutnuo loptu između igrača na drugoj bazi i baze. Igrač s centra jurnuo je naprijed i već je zahvatio i dignuo lopticu.
—
Okreni se i pogledaj! — viknuo je Chris.
Ben se okrenuo na desnoj nozi i pretrčao trećinu puta do druge baze. Loptica je bila brža od njega pa se moglo dogoditi da bude izbačen iz igre. Morao se vratiti. Chris je čuo Thoru kako navija s tribina, ali nije dignuo pogled. Otkako je vidio fotografiju koju mu je Alex Morse dala na obali potoka sv. Katarina, bio je u stanju blagoga šoka. Prvo je nagonski krenuo kući kako bi se suočio s Thorom, ali kada je automobilom prolazio pokraj bolnice, već je bio toliko smiren da se okrenuo, ušao i obišao pacijente. Nakon toga vratio se u svoj ured i odradio poslijepodne. Do tada je većina Thorinih nalaza bila gotova, a jedina nepravilnost koju je našao bila je lagana slabokrvnost, koju je često nalazio kod dugoprugaša...
-
Tata? - rekao je Ben. — Da pokušam oteti izbačenu loptu?
Kao u transu, Chris je buljio u Bena. Ovaj zgodan mladić kojiga je zvao tata, bio je sin čovjeka kojega Chris nikada nije upoznao, plod jednog poglavlja Thorina života koji mu je znatnim dijelom bio nepoznat. Prije nego što je Alex Morse stigla u Natchez, Chrisa nisu previše mučile nepoznanice iz Thorina života. Međutim, sada se sve promijenilo. Nije razgovarao s Thorom otkako je to poslijepodne otišla iz njegove ordinacije. Poslije posla, nazvao je Bena i rekao mu da ga čeka pred kućom. Kada se dovezao, Thora je mahnula s kuhinjskog prozora pokazujući mu da pričeka, ali Chris je bez riječi otišao na bejzbolsko igralište. - Tata ! — ponovno reče Ben. — Da je otmem ili što? Chris je na silu pokušao misli vratiti u stvarnost. Nije ručao niti večerao, a otkako je počela utakmica bilo mu je slabo. Bio je početak šeste izmjene, a protivnička momčad bila je bolja za jedan bod. Ako se njegovi momci ne uspiju izboriti za dodatna bacanja, onda je gotovo. Pogleda prema mjestu za udaranje i sledi se. Došao je do samoga dna, na red za udaranje čekala su trojica slabašnih deveto- godišnjaka. Bili su to dobri dječaci, ali nisu mogli pogoditi lopticu po cijenu života. Pomaknuo je Bena malo bliže kako bi nešto poslije imao jačeg bacača, ali to je bilo sve što je mogao učiniti. Chris klekne pokraj njega, pogleda ga i šapne: - Otmi je, pa kud puklo. Ben je htio nešto pitati, ali onda malo bolje razmisli. Shvaćao je u kakvom su položaju. Čim je sljedeća loptica prešla kutnu bazu, Ben jurne prema drugoj bazi. Hvatač je bez greške uhvatio loptu, skočio na noge i izbacio je
preko bacačeva humka. Njegov izba- čaj bio je malo visok, baš toliko da Ben neometano klizne ispod rukavice obrambenog igrača koja je sijevnula da uhvati lopticu. Polovica mnoštva se raspametila, a ostatak je gunđao. Chris pokaže Benu uzdignuti palac gledajući kako njegov lijevi vanjski živčano ulazi u prostor za udaranje. Momak je zauzeo položaj na podlozi i zabrinuto pogledao Chrisa. Chris uz trzaj digne pojas pokazavši mu time da samo spusti lopticu u polje. Dok je čekao bacanje, pogleda na lijevo prema žicanoj ogradi. Učinivši to shvati da je njegov pogled privuklo nekakvo gibanje. Pokraj igrališta vozila se mlada žena na biciklu. Kada je dignula desnu ruku i spretno mahnula, Chrisu poče jako lupati srce. Alexandra Morse. Vjerojatno se prepala kada je nestao s obale potoka. Nakon toga sastanka toliko ga je puta zvala na mobitel da ga je isključio. Čak gaje pokušala nazvati u ordinaciju, ali njegovi zaposlenici nisu je htjeli spojiti. Chrisu je bilo svejedno. Kad se Morseova polako od- vezla, na zvuk loptice koja je udarila o aluminij, on naglo okrene glavu. Njegov lijevi vanjski spustio je lopticu dva metra od mjesta na kojem je stajao i sada je jurio prema prvoj bazi, mašući snažno rukama nastojeći održati ravnotežu. Chris je vrištao potičući ga, ali uzalud. Hvatač je zakucao lopticu u rukavicu igrača prve baze dok je dječak bio još tri metra daleko. Igrač prve baze pokušao je Bena izbaciti na trećoj, ali i prije nego što je pogledao, Chris je znao daje Ben uspio. Potapšao je lijevog vanjskog po leđima i rekao da je dobro odigrao. Ostani usredotočen na igru, ponavljao si je, opirući se nagonu da ponovno pogleda u smjeru Morseove. Ben je na trećoj... sada možemo izjednačiti. Na semaforu su bila označena već dva izbačena napadača. Njegov sljedeći udarac većje imao jedan promašaj. Protivnički bacač danas nije imao puno teških bacanja; većina ih je išla ravno. Izbacivanje je bilo gotovo sigurno. Da bi izjednačili, Ben bi morao ukrasti zadnju bazu. Ima brzinu, ali hoće li mu se pružiti prilika? Chris je pogledao na drugu stranu terena, prema svom treneru treće baze, lokalnom variocu. Čovjek ga je upitno gledao. Chris je na tren zatvorio oči, a tada se povukao za lijevu usku. Ako hvatač ne ulovi lopticu, Ben će krenuti. -Jako zamahni, Ricky! - povikao je Chris. U ovoj ligi, zamah palicom povećava vjerojatnost da hvatač ne ulovi lopticu, pogotovo ako je zamahnuta na način kako to radi Ricky Ross. Postojala je jednaka mogućnost da pogodi hvatačevu rukavicu ili da pogodi lopticu. Bacač je bacio brzu lopticu. Ricky je zamahnuo kao Mark McGwire27 predoziran steroidima - i promašio. Loptica se odbila od hvatačeve rukavice i od zida iza njega. Ben je dojurio s treće baze, postigavši punu brzinu već u 27 Jedan od najvećih udaraca u povijesti MLB (Major League Baseball)lige, priznao korištenje dopinških sredstava velikim dijelom karijere
pet koraka, ali bacač je već jurio da pokrije zadnju bazu. Hvatač neće stići do baze prije Bena, ali bacač bi mogao. Ben je sprintao najdalje koliko se usudio prije nego što se bacio u uklizavanje, a tada je klizio niz liniju u oblaku prašine. Cijele tribine su utihnule, a Chrisu je srce zastalo u grlu. Mislio je da će Ben uspjeti, ali bijeli obris usred oblaka prašine, natjerao ga je da u strahu stisne šake. — Vani! - zavikao je sudac. Tribine su erumpirale shizofreničnim urlicima bijesa i radovanja. Chris je potrčao prema bazi, ali nije imalo smisla osporavati odluku. Nije vidio što se dogodilo. Instinkt mu je govorio da nitko nije vidio, uključujući i suca. Bilo je toliko prašine, da završni čin igre nije bio jasan. Ben je ustao, crvenog lica, buljeći u suca sa »uzama u očima. Činio se na rubu da ospori sučevu odluku, pa ga je Chris uhvatio za ruku i odvukao ga prema klupi.
-
Bio je to dobar pokušaj - kaza Chris — ali gotovo je. Budi muško.
Dvije momčadi su se poredale, a onda su igrači prolazili jedni uz druge govoreći »dobra utakmica, dobra utakmica« i to je bio kraj. Chris je okupio svoju momčad iza klupe za igrače, dao im poticajni osvrt na igru i poslao ih roditeljima koji su čekali. Četiri ili pet očeva rekli su mu da bi trebao uložiti žalbu na posljednju odluku sudaca, ali Chris je odmahnuo glavom rekavši im neka počnu razmišljati o sljedećoj utakmici. Tata? - kaza Ben vukući ga za ruku. - Možemo li ostati i pogledati C. J.-jevu utakmicu? -
-
Ne, zlato — rekao je ženski glas iza Chrisa. Thoringlas.
-
Ma, daj, mama! Tata nije rekao ne.
Onda dobro — rekla je Thora odrješitim glasom. - Pitaj tatu pa ćeš vidjeti što će on reći. -
Ben se nasmijao i pogledao Chrisa. — Mogu li, tata? Mogu li? Naravno - reče Chris. — Da vidimo što će C. J. napraviti protiv Webb Furniturea. -
Ben je oduševljeno vrisnuo i otrčao prema tribinama.
Zašto si to učinio? — pitala je Thora i stala pred njega gledajući ga kao da ju je izdao. -
-
Mislila sam da ćemo se neko vrijeme družiti kod kuće.
Chris je progutao desetak odgovora. - Zbilja želi ostati.
-
Ali ja sutra odlazim.
-
Po vlastitoj volji.
Pogledala ga je kao da ju je pljusnuo.
-
Neće te biti samo tri dana - rekao je. - Točno?
Thora je polagano kimnula, ali ništa nije rekla. Prošao je pokraj nje prema tribinama. Mislio je da će ga možda pozvati, ali nije. Dok je hodao, pokušavao je proniknuti u svoje osjećaje. Kada se vratio u ordinaciju, poslušao je Morseičin prijedlog i preko računala provjerio račun za Thorin mobitel. Naišao je na nekoliko nepoznatih brojeva, ali nijedan nije pripadao Shaneu Lansingu. Chris je to znao jer ih je sve nazvao da provjeri. Još čudnije, u 12:28 poslije podne nije bilo poziva. Ili se agentica Morse zabunila, ili Thora ima mobitel za koji on ne zna.
17.POGLAVLJE Eldon Tarver stajao je sam ispod užarenog neba zagledan u zgradu koju su robovi sazidali 150 godina prije njegova rođenja. Jedan od najljepših domova u Vicksburgu, palača u stilu grčke renesanse stajala je na vrhu strme obale i gledala na nekoć Itrateški važan zavoj Mississippija. Nedaleko odavde ležali su veliki topovi kojima je Ulysses Grant28 grad držao pedeset dana pod opsadom za koje vrijeme su stanovnici jeli štakore držeći se svojih dugogodišnjih uvjerenja. Koliko ih je uzalud poginulo, pitao se dr. Tarver. Samo u Gettysburgu bilo je pedeset tisuća žrtava, a zbog čega? Da se oslobode robovi koji su sazidali ovu kuću? Da se sačuvaju Sjedinjene Države? Zar je krševiti Jackson umro zato da se stvori nacija koja ništa ne radi nego se samo izležava kod kuće i ne poznaje svoju povijest kao ni osnove matematike? Da su ti hrabri vojnici u plavim i sivim odorama znali što donosi budućnost, odložili bi puške i vratili se na svoje farme. Dr. Tarver se povukao dublje u sjenu hrasta i gledao kako se Lincoln Continental prilaznim putem polagano penje prema kući. Kada se parkirao, kroz vozačka vrata izađe zdepasti muškarac u prljavom poslovnom odijelu, uspravi se i krene prema glavnom ulazu u kuću. William Braid. Dr. Tarver skine naprtnjaču i spusti je do nogu. Udisao je miris kozje krvi, miris proljeća. Podsjećao ga je na djetinjstvo i njegov dom u Tennesseeju, na kojekakve uspomene. Braid se gotovo jednu minutu mučio da ugura ključ u bravu. Nije se brijao već danima, a odijelo mu je bilo uništeno. Nakon dodatnih trideset sekundi, izvadio je mobitel i nekoga nazvao. Činilo se da nešto galami, ali Eldon nije mogao razabrati što govori. Kada se Braid udaljio od kuće, vjerojatno da poboljša prijam, Eldon baci pogled na sat i vrati se svojim mislima. Kao William Braid, i Amerika je bezglavo srljala prema samouništenju. Trošila je snagu na nedovršene ratove i izvozila industrijske proizvode budućim neprijateljima, ukratko, kao da je tražila darvinovsku osvetu. Dr. Tarver je vjerovao daje, od svih mislilaca, Charles Darwin bio najdalekovidniji. Njegovi zakoni vrijedili su na svim razinama, upravljajući životnim ciklusom mikroba, ljudi i naroda. Dr. Tarver je pratio skladno djelovanje tih zakona gotovo kao urar koji proučava besprijekoran sat. Kao svi znanstveni zakoni, i Darwinov se mogao iskoristiti ne samo da opiše prošlost nego i da predvidi budućnost. Nije slučajno Eldon Tarver bio jedan od rijetkih znanstvenika koji su predvidjeli da će se homo sapiens oboljeti od side. Darwinovi zakoni također su mu otkrili da je nova vrsta rata, koju su mediji toliko razvikali, rat protiv terorističkih skupina, a ne naroda, samo obična obmana. Nije bilo ničeg neobičnog u njegovu shvaćanju. Budućnost se takvom brzinom približavala Americi da je nitko nije mogao zaustaviti, što je svakom djetetu hladnoga rata još prije pet godina trebalo biti jasno. Ta 28 Američki vojskovođa i pisac poznat kao jedna od najzaslužnijih osoba za pobjedu Sjevera u američkom građanskom ratu, ali i kao 18. predsjednik SAD-a
budućnost bila je Kina, drevno carstvo ponovno rođeno kao industrijska velesila, stroj usmjeren samo jednome cilju, gospodarskom širenju koje ne mari za etiku, okoliš, gubitak života ni sudbinu drugih naroda. To je jamčilo da će Kina u vrlo kratkom vremenu biti upletena u borbu na život i smrt s jedinom drugom silom na planetu. Samo što je Tarver znao da su Sjedinjene Države beznadno nepripremljene na tu darvinovsku borbu za preživljavanje. Dok je razgovarao na telefon, William Braid hodao je bez cilja, ali sada se iznenada okrenuo prema mjestu na kojem se skrivao dr. Tarver. Doktor je ukočeno stajao sve dok debeljko nije skrenuo lijevo i stao pokraj savršeno njegovane gredice ruža uzrujavajući se i dalje. S te udaljenosti dr. Tarver je vidio da je Braid mrtav pijan. Bitka između Sjedinjenih Država i Kine počet će kao hladni rat, a vođe obiju strana nijekat će da uopće postoji sukob. Međutim, u svijetu u kojem su prirodna bogatstva ograničena, industrijski divovi neće se moći dugo pretvarati. Prve čarke pojavit će se na polju međunarodne trgovine, potom će se proširiti na međunarodno bankarstvo. Puno prije nego što će se vojske sukobiti na kopnu ili moru, kao odraz novoga stanja, s obiju strana svijeta promijenit će se koordinate ciljeva nuklearnih bojnih glava. Drugi put u povijesti, manji ratovi nestat će s pozornice, a djeca će rasti U sjeni sukoba dviju sila koji će na kraju donijeti jedinstven i toliko potreban red. William Braid viknuo je nešto okrenut prema dr. Tarveru, potom je bacio mobitel na pod i teturajući otišao do ulaznih vrata kao boksač koji samo što nije pao u ringu. Ponovno nagnut nad ključeve, Braid slavodobitno vikne i nestane u kući. Dr. Tarver iz džepa izvadi par kirurških rukavica, navuče ih i pogleda na sat. Ostavit će Braidu minutu-dvije. To je sva budućnost koja ga čeka. Za razliku od hladnog rata, ovo se neće razvlačiti desetljećima, i neće se odigravati na ograničenom području. Zato što Kinezi nisu Rusi. Rusi su, kao što je Tarver često govorio svojim kolegama, u osnovi isti kao i mi, bijeli Europejci s jakim židovsko-kršćanskim nasljeđem, unatoč tome što su verbalno podupirali komunističko nijekanje Boga. Međutim, Kinezi sasvim sigurno nisu kao mi. Kada zagusti, Kinezi će biti u stanju uništiti pola svog stanovništva da bi nas zbrisali s lica zemlje. Kao što je Mao29 jednom rekao: — Ako atomski rat ubije pola milijarde naših stanovnika, još će nam ostati pola milijarde. — Potom se nasmijao. Međutim, Mao se nije šalio. Rat s Kinom bio je neizbježan, a Eldon Tarver to je znao. Međutim, za razliku od službenih nojeva koji vode zemlju, on nije bio zadovoljan time da sjedi i gleda kako se to događa. Godine 1945. Eldonov poočim borio se svojim načinom na četirima krvlju natopljenim otocima na Tihom oceanu i naučio ponešto o azijskom svjetonazoru. Možda je bio ogorčeni stari gad željezne ruke, ali u svako svoje dijete usadio je lekciju naučenu za vrijeme rata, čak i u ono koje je posvojio samo zato da bi dobio još jednog radnika za svoju farmu. Zato je, za razliku od neznalica koji su samo u uskom krugu ljudi iskazivali protukine- sko raspoloženje,
29Mao-Ce Tung (1893. — 1976.) kineski političar, vojskovođa, revolucionarni vođa i državnik koji se smatra najvažnijom osobom u modernoj kineskoj povijesti
Eldon Tarver imao plan. Desetljećima je proučavao neprijatelja pripremajući se za ono što je Pentagon nazivao rat s jednim čovjekom. U spavaćoj sobi Braidove kuće upalilo se svjetlo. Štedljiva halógena žarulja prosula je svjetlo po savršeno njegovanom travnjaku. Dr. Tarver znao je za halogene žarulje jer je prije dvije godine proveo neko vrijeme u toj spavaonici. Podignuo je naprtnjaču i hitro obišavši kuću došao do vrata terase. Braid još nije uključio alarm; kao većina ljudi bio je čovjek koji se držao određenih navika. Isto tako, kao većina ljudi, barem u razmjerno sigurnom Mississippiju, Braid je smatrao da, dok još sja sunce, nije ni u kakvoj opasnosti. Zato je dr. Tarver došao tako rano. Ključem koji je Braid dao Andrewu Rusku prije više od dvije godine, otključao je francuski prozor, uvukao se unutra i krenuo prema sobici ispod glavnog stubišta. Bio je na pola puta kad je kućom odjeknula kratka zvonjava. Ušao je u sobicu i stao potpuno miran slušajući baš kao i u djetinjstvu dok je lovio kako bi došao do hrane. Ništa nije čuo. Namjeravao je čekati da Braid ode spavati kako bi to obavio, ali sada kada je bio tu, užasavala ga je pomisao da će potratiti toliko vremena. Ovaj posao neće nimalo pridonijeti njegovu istraživačkom radu. Dok je tako stajao u zagušljivoj sobici, padne mu na um moguće rješenje. Ako se Braid sada tušira, mogao bi učiniti to zbog čega je došao i biti kod kuće prije nego što mjesec izađe. Treba mu samo malo drskosti, što Tarverovu karakteru nije bilo strano. Izuo je cipele, otvorio vrata i brzo krenuo stazom u hodniku. Na kraju staze bilaje spavaća soba. Pred vratima spavaonice osluh- nuo je, pri čemu je bio jednako usredotočen kao i u sobici. Ništa. Braid je nedvojbeno bio u kupaonici. Dr. Tarver potiho otvori vrata, uvjeri se da je soba prazna i potom ode ravno do zatvorenih vrata kupaonice. Braid se tuširao ili je srao. Eldon se nadao daje radio ono prvo. Spustio je pogled i opazio jedva vidljiv trag pare koji je izlazio ispod vrata. Otišao je do komode s lijeve strane do zida. U najgornjoj ladici našao je oružje za koje je znao da će biti ovdje (čovjek doista ima ustaljene navike), tucet bočica inzulina i dvije vrećice šprica. Tu su bile dvije vrste inzulina, onaj s kratkim djelovanjem, Humulin R., i onaj s produljenim djelovanjem, Humulin N. Otvorivši svoju kutiju, izvadio je špricu i skinuo omot. U tu Ipricu stalo je pet puta više tekućine nego u standardne šprice za dijabetičare koje su se nalazile u Braidovoj ladici, dvadeset puta više od njegove uobičajene doze. Iz Braidove ladice doktor izvadi deset bočica i brzo napuni špricu do vrha. Kako bi upotpunio komediju koja će se poslije odigrati, napunio je i dvije Braidove šprice, a onda je s obiju igala skinuo poklopce. U jednoj ruci, izgledale su kao zubi nekakve mehaničke zmije.
Kada je spustio ruku na kvaku, čuo je prigušeni zvuk vode iz tuša. Mora brzo djelovati. Ako se Braid pojavi i spazi ga, moglo bi biti borbe, unatoč tome što je čovjek bio pijan. Čak i ako je Braid sklon samoubojstvu, Eldon nije mogao računati na to da će biti pasivna žrtva. Suočeni s mračnim raljama smrti, mnogi mogući samoubojice ubili bi i desetak ljudi samo da se spase. Rukom u rukavici, dr. Tarver okrene kvaku i otvori vrata. Čuo je struganje drvenih vrata po sagu. Kupaonica je bila velika, ali puna pare. Braid je zaboravio uključiti ventilator. Voda je sigurno jako vruća. Tako je pijan da to ne osjeća. Dr. Tarver bio je jako zadovoljan. Ovakav scenarij bio je puno bolji od njegova prvotnog plana. Njegov plin za uspavljivanje ostajao je u tkivu trideset šest sati (ako čovjek zna što traži), a kod nekih ljudi uzrokovao je alergijsku reakciju. Ovo odstupanje nije sporno za forenzičare, ali zahtijeva čelične živce. Spustio je dvije manje šprice na pult u kupaonici, a onda se smjestio lijevo od vrata tuša. Iza pjeskarenog stakla, u pari se njihao blijed i nejasan lik. Eldon je čuo soptanje, potom stenjanje zbog čega je posumnjao da Braid ili mokri ili masturbira. Trenutak poslije snažan miris potvrdio je ono prvo. Trebalo je više od mokraće pod tušem da bi patolog osjetio gađenje, ali dr. Tarveru se gadila, ne tjelesna funkcija, nego Braidova elementarna slabost. Čovjek je odlučio promijeniti svoj život, a ondaje dokazao da nije dorastao svojim ženama. Nije mogao shvatiti što se čovjeku zbilo u glavi. Zašto se slomio? Je li zaključio da je u redu ženu ubiti brzo, ali ako dugo pati, onda je to smrtni grijeh? Bilo je to proturječno razmišljanje koje je zahvatilo cijelu naciju. Nestrpljiv da što prije ode, Eldon gurne dva prsta u rukavici iza ručke od nehrđajućeg čelika na vratima tuša. Tada je kleknuo, otvorio vrata i zabio iglu u iz- bočenu venu na Braidovoj potkoljenici. Nije bilo nikakve reakcije. Ubrizgao je gotovo cijelu špricu inzulina prije nego što se Braid trgnuo i zaustio: - St...? To je Eldona podsjetilo na slučaj kadaje njegov polubrat kravi u bedro zarinuo džepni nožić. U početku, ništa. Potom se krava posrćući pomaknula tri koraka dalje i tupo ga pogledala ne shvaćajući. Je li Braid uopće osjetio ubod? Ilije samo osjetio propuh. Bio je propuh! Nasumice je pružio ruku da zatvori vrata. Braid je patio od teške neuropatije30 ili je bio mrtav pijan. Prije nego što su se vrata zatvorila, dr. Tarver je gurnuo ruku iza njegovih gležnjeva i naglo povukao. Čovjek se srušio i udario glavom o oplo- čeno sjedalo i vjerojatno slomio bedro. Nakon što je dulje od minute stenjao, Braid se pokušao dignuti na noge, ali lijeva noga nije podnijela toliku težinu. Dr. Tarver je natraške otišao od tuša i sjeo na komodu iza malog paravana. Bez obzira na to kakvu je ozljedu Braid zadobio, bolje bio toliko jak daje nadjačao anestetično djelovanje alkohola. Stenjanje se ubrzo pretvorilo u bijesno rikanje, a potom u panično vrištanje. Na vratima se pojavila debela bijela ruka i čvrsto zgrabila opločani rub tuš-kade. Eldon se 30 Oštećenje perifernih živaca, jedna od najčešćih komplikacija šećerne bolesti
na trenutak zabrinuo da će se debeljko možda izvući iz tuša, ali tada je počeo djelovati inzulin. Prsti ruke prestali su se micati, vriskovi su se ponovno pretvorili u stenjanje, a na kraju stenjanje u tišinu. Uskoro će slijediti koma. Dr. Tarver je ustao, ubacio dvije neupotrebljene šprice pod tuš, a onda ispraznio bočice iz ladice. Sada je došao doista neugodan dio večerašnjeg posla. Prije nego što ode iz ove kuće, morat će je pretražiti od podruma do tavana, uključujući računala. Morao se uvjeriti da Braid za sobom nije ostavio nekakav oblik priznanja. Vrativši se do tuš-kabine, Eldon se sagnuo i podignuo Braidovu vjeđu. Zjenice su bile ukočene i proširene. William Braid bio je na najboljem putu da postane biljka, ako pritom ne umre od šoka. Prvi put u mnogo godina, zaključi dr. Tarver, debeljkovo lice nije bilo naborano od briga. Dok je išao niz hodnik prema Braidovoj radnoj sobi, dr. Tarver zaključi kako neće pretjerati ako kaže da je ovo djelo bilo čin milosrđa. Amen.
18.POGLAVLJE U Natchezu se već gotovo smračilo, ali rasvijetljeni stadions tri bejzbolska igrališta obližnji je park noću pretvorio u smaragdni otok. Više nije vidio ni traga Alex Morse, ali Chris je osjećao da je blizu. Odgodio je odlazak kući kako bi imao vremena za razmišljanje, ali nije ga dobio. Nakon što se neko vrijeme durila pokraj ograde, Thora je sada krenula k njemu na tibine noseći u ruci dvije orošene boce vode. Chris je odabrao mjesto na vrhu tribina u nadi da će izbjeći beskonačne priče o raznoraznim simptomima. Thora se obratila svakom pacijentu pokraj kojeg je prošla, a oni su pretjerano ljubazno odgovarali jer se radilo o ženi liječnika o kojem su ovisili. Hoćeš li mi reći što nije u redu? - šapnula je Thora i naposljetku sjela do njega. -
-
Ništa - rekao je gledajući pred sebe. - Samo ne volim izgubiti.
Stavila je jednu bocu na sjedalo. — Čini mi se da nije samo to. -Ne. Nagnuvši se prema njemu, pogleda uprta naprijed, šapnula je: - Mislila sam kako će te nada da ćemo se seksati natjerati da rano odeš kući, pobijedio ili izgubio. Tada ju je pogledao. Kada se okrenula prema njemu, Chris je oko njenih očiju opazio neobične bore koje su odavale napetost. — Što si danas radila? — pitao je. Malo se odmaknula. - Brzo mijenjaš temu. Slegao je ramenima. — Uobičajene stvari - rekla je Thora, ponovno bacivši pogled prema igralištu. - Trčala sam, plivala, vježbala u fitness centru. Potom sam bila na ručku, onda sam se prepirala s građevinarima i kupila nekoliko stvari za put. Chris je zamalo pitao »kako je prošao ručak«, ali umjesto toga, rekao je: — Što se događa s građevinarima?
Thora slegne ramenima, a onda zaplješće momku iz sv. Stephensa koji je osvojio dva boda. — Uvijek isto, uvijek isto. Te- sarski radovi kasne, mijenja se redoslijed radova. Žele više nov- ca unaprijed. Chris je kimnuo, ali ništa nije rekao. Pri sljedećem bacanju, Benov prijatelj C. J. puknuo je lopticu prema desnoj ogradi, osvojio prvu, drugu i treću bazu te izbacio tri protivnička igrača.
-
igru?
Tata!- vikao je Ben tri reda niže. - Jesi li vidio ovo? Gledate li uopće
Vidio sam, da. Možda ćete sljedeće godine ti i C. J. biti u istoj momčadi. -
Da, baš. — Ben pozdravi jednog od svojih prijatelja, a onda se popne do Chrisa.
Chris je gotovo uzdahnuo od olakšanja. Nije htio razgovarati s Thorom. Ne ovdje. Kada je već o tome riječ, ni kod kuće. Bilo mu je žao što već večeras ne ide u deltu. Budući da je Ben bio blizu, Thora je u tišini promatrala igru. Chris si nije nogao pomoći, ali primijetio je da je gotovo sve što Ben kaže upućeno njemu. Kako je igra tekla, Chris je počeo pogledom pretraživati ogradu i ostale tribine. Poznavao je gotovo sva lica koja je vidio. Tako je to u malim gradovima. Na tribinama su sjedile četiri generacije nekih obitelji, klinci su se vozili po prašini na koturaljkama, a pradjedovi sjedili pokraj ograde u kolicima. Spustivši pogled prema bazi, ugledao je muškarca svojih godina kako mu maše. U rukama i na licu osjeti neobičnu ukočenost. Bio je to Shane Lansing. Prije nego što je uopće toga postao svjestan, Chris je počeo preispitivati kirurgovo zgodno lice i njegovu atletsku građu. Tek sada je otkrio da je Lansing prilično sličan Larsu Rayneru, Thorinu odsutnom ocu. Imali su drukčiju boju kose, ali osim toga, sličnost je bila velika. Obojica su bili mršavi i mišićavi, obojica arogantni i ponekad okrutni, obojica kirurzi sa snažno izraženim egom. Lars Rayner bio je vrhunski vaskularni kirurg i stoga je imao razloga praviti se važan. Shane Lansing je, pak, bio obični mesar kojemuje do medicine bilo stalo jednako kao do golfa. Sada se cerio, a Thora mu je mahala kao da je Lansing davno izgubljeni rođak.
—
Mahnt, Chrise - nukala ga je, gurkajući ga pod rebra.
Jebeš njega, pomisli Chris, zamalo rekavši to naglas. Lagano je
kimnuo glavom u Lansingovu smjeru, a onda se bez okolišanja vratio igri.
—
Što ti je večeras? — pitala je Thora.
—
Ništa, rekao sam ti.
—
Mislila sam da ti je Shane drag.
—
Mislio sam da maše tebi.
Čudno ga je pogledala. - Što se događa s tobom? Što je? Ej, Ben - kaza Chris vadeći novčanik i pružajući dječaku 2 dolara. Otrči mi po kokice. —
—
Ali tata, baš traje napad. Dugački.
Chris mu da novac i potjera ga. Ben je ustao i pokunjeno krenuo niza stube. Vidiš li kada Lansinga u Avalonu? — pitao je Chris bezbojnim glasom.
—
Vidjela sam ga danas — spremno je odgovorila Thora. To priznanje zbunilo je Chrisa. - Da? —
—
Da. Na putu kući zaustavio se na gradilištu.
—
Zašto.
—
Kao prvo, da pogleda kuću.
—
Kao drugo?
Prvi put činilo se da je Thori neugodno. — Namjeravala sam s tobom razgovarati o tome, ali ti u posljednje vrijeme imaš toliko posla... O čemu? — Chris je osjetio kako mu lice crveni. — O čemu si namjeravala sa mnom razgovarati? —
—
sve.
Bože, Chrise. Što je? Shane me zamolio da dođem raditi kod njega, to je
Chris nije znao što odgovoriti. Ništa ga nije moglo više iznenaditi. - Raditi kod njega? Sto? Nemoj nikome govoriti o tome, ali Shane namjerava graditi veliki centar s kirurškim ambulantama. Bit će to konkurencija mjesnoj bolnici pa možeš zamisliti kakva će se prašina podići. —
Zamisao da Shane Lansing želi sagraditi centar s kirurškim ambulantama nije iznenadila Chrisa. Lansing je bio novoga kova, jedan od onih koji su počeli graditi svoje carstvo isti dan kad su dobili zakonsko pravo da ispred imena stave titulu dr. Međutim, nije mu bilo jasno zašto bi Lansing htio da Thora radi u njegovu kirurškom centru.
—
Što hoće da radiš?
—
Da nadzirem osoblje. Uglavnom sestre i tehničare. -Ali...
—
Što ali?
—
Ti si multimilijunašica, za Boga miloga. Zašto bi radila kao nadzornica?
Thora se nasmijala, a oči su joj blistale. — Nisam rekla da ću prihvatiti.
—
Razmišljaš li o tome?
Pogledala je prema igralištu. — Ne znam. Koji put mi je dosta izigravati bogatu kućanicu. Chris ništa nije rekao. Ponovno ga je pogledala. — Hoćeš li mi reći što ti misliš? Ili da pogodim?
—
Zanimaš li Lansinga samo zbog toga?
Thora se ovaj put glasnije nasmijala, kao da zvoni mnogo zvona. - Kako to misliš? - pitala je, ali svjetlo u njenim očima govorilo mu je da točno zna što misli.
—
Budi iskrena.
Njezin osmijeh izblijedi. — Shane je oženjen, dušo.
—
Da nije?
U tišini koja je slijedila nakon toga pitanja, njihova prijašnja razmjena mišljenja prerasla je u nešto uznemirujuće. — Daj, molim te — rekla je Thora. — Ne misliš valjda ozbiljno. Koliko ja znam, Lansing je u posljednjoj godini dana imao tri ljubavne avanture. —
To su obična ogovaranja — odbila je njegovu tvrdnju. - Poznaješ ovaj grad. —
Ne, ogovaranje je to da je prošlu godinu poševio šest ili sedam medicinskih sestara. Tri ljubavne avanture koje sam spomenuo su činjenica. Dvjema ženama morao je platiti kako bi ih se riješio. —
Dvojica visokih momaka pridružila su se Shaneu Lansingu iza zaštitne ograde. Kirurg je imao četvoricu sinova, svi su bili zgodni i dobri sportaši.
—
Nisam to čula — rekla je Thora zamišljeno.
—
Ne mogu vjerovati da sam ja čuo nešto što ti nisi.
—
Znaš da se ja ne motam po bolnici.
Chris se ponovno usredotočio na igru. Zapanjilo gaje Thorino otkriće da ima poslovnu ponudu. Može li to biti objašnjenje za njihove tajne sastanke? Ako Lansing osniva vlastiti kirurški centar, ima pravo što to drži u tajnosti. Dvije mjesne bolnice učinit će sve da ga u tome spriječe. Nakon što su dva napada prošla u tišini, Chris reče: — Moram mokriti - i spusti se na teren odabravši put koji je vodio iza zaštitne ograde. Prolazeći pokraj Lansinga, zaustavio se i rukovao s kirurgom odupirući se djetinjastom nagonu da mu zdrobi ruku.
—
Čujem da ste večeras izgubili — rekao je Lansing.
Chris je uspio obuzdati nevjerojatnu ljutnju i samo je kimnuo. - Kako je kod vas? Kirurg se nasmijao. - Kad čovjek ima četiri sina, svaki dan malo gubiš, a malo pobjeđuješ.
—
E, Thora mi je rekla da si danas navratio u kuću.
Činilo se da je ta primjedba Lansinga iznenadila, ali ubrzo se pribrao. - Da, kuća je stvarno prava. Teško mi je povjerovati da je Thora sve to osmislila.
—
Kad je poznaješ, nije. Može ostvariti uglavnom sve što si zabije u glavu.
Lansing se ponovno zasmijuljio. — Da, čujem da je znala uzrujati puno liječnika rekavši im kako da rade svoj posao.
—
Gdje si to čuo?
Lansing slegne ramenima. — Priča se. Znaš kakve su bolnice. Chris se na silu nasmiješi. — Igraš li što golfu posljednje vrijeme?
—
Kada stignem, znaš mene.
-
Mislio sam igrati ovaj tjedan. Bit ćeš u gradu?
Lansing ga je gledao ravno u oči. — Da, svakako.
-
Cijeli tjedan?
-
Da. Želiš li da odigramo koju rundu?
Chris kimne. - Nazvat ću te. Lansing se nasmijao, a onda čuo udarac i okrenuo se natrag prema igralištu. Chris je išao prema zahodima, a u ušima mu je zvonilo kao da ima tinitus31. Na pola puta, osvrnuo se i pogledao prema Thori. Netremice je zurila u Shanea Lansinga. Lansing je, međutim, pratio igru. Nakon nekoliko trenutaka, Thora se okrenula prema zahodima i otkrila da je Chris promatra. Gledao ju je dovoljno dugo da joj da do znanja kako je vidio da gleda Lansinga, a onda se okrenuo i pošao dalje. Stajao je pokraj maloga pisoara kad začuje tihi ženski glas. — Chrise! Čujete me? Gotovo se pomokrio po hlačama kada se okrenuo ulijevo da vidi odakle dolazi taj glas. Kada gaje ponovno čuo, shvatio je da Ženski i muški zahod 31 Osjet zvuka u uhu bez odgovarajućeg vanjskog podražaja, može se očitovati kao zujanje ili šum
dijeli samo zid od blokova koji je deset centimetara niži od limenog krova. Glas je dopirao iz te pukotine.
-
Agentice Morse?
A tko drugi? — šapnula je. — Što ste radili danas poslijepodne? Niste valjda Thori pokazali sliku? -
-
Nisam.
—Jeste li je napali zbog Lansinga?
-
Nisam. Ne izravno.
-
Što ste joj rekli?
-
Nemojte se zbog toga brinuti. Ne ono što vi mislite, dobro?
-
Isuse, Chrise. Zafrkavate me.
-
Sveca mu, ostavite me na miru!
-
Voljela bih da mogu, ali ne mogu.
-
Vraćam se na svoje mjesto.
-
Nazovite me sutra - rekla je. — Čim Thora ode iz grada. Chris ispere pisoar.
—
Hoćete li nazvati? — pitala je Morseova dok je prao ruke.
—
K vragu, tko to govori? - začuo se duboki muški glas.
Muškarac u dugim hlačama s naramenicama punim masnih mrlja ušao je u muški zahod za Chrisom. Chris osjeti miris alkohola, koji je na igralištu bio zabranjen, ali je unatoč tome očito bio sastavni dio male lige.
— Neka mačka u ženskom zahodu — veli Chris. - Mislim da traži društvo.
Kada je Chris izlazio iz zahoda, muškarac u hlačama s naramenicama pokušavao se popeti na zahodsku školjku i zaviriti kroz otvor uz limeni krov. ★ Alex se kasno spojila na MSN. Obeshrabrena odgovorom dr. Sheparda na bejzbolskom igralištu, stala je pokraj trgovine pićima i za 12 dolara kupila bocu crnog pinota. Prije nego što je stigla u motel, nazvala ju je jedna od majčinih medicinskih sestara i obavijestila da je onkolog majku vratio na bolničku njegu zbog pogoršanog rada jetre. Alex se istovremeno počela pakirati i piti, cijelo vrijeme provjeravajući je li se Jamie prijavio na računalo. Popila je više nego što je namjeravala, puno više, zbog čega je onako odjevena zaspala, a naglo se probudila u 11:45 navečer, punog mjehura i prestravljena jer je iznevjerila i Jamieja i svoju majku. Silno joj je laknulo kada je ugledala maloga zelenog čovječuljka koji je označavao daje Jamie priključen na mrežu. Prije nego što je uspjela natipkati ijednu riječ, na ekranu se pojavio poziv za videokonferenciju. Prijavila se, a potom promatrala otvaranje malog ekrana. Kada se pojavilo Jamiejevo lice, zastala joj je riječ u grlu. Dječakovo lice bilo je crveno, sa suzama na obrazima. Bili mu je sigurno rekao da se baka vratila u bolnicu. Što je, mali čovječe? — pitala je nadajući se da se radi samo o izgubljenoj bejzbolskoj utakmici. - Što se dogodilo? —
—
Missy će se doseliti k nama.
Alex kao da je pogodio grom. - Molim? Zašto to kažeš? Danas je došla k nama na večeru. Čudno se ponašala, kao da mi je najbolja prijateljica ili tako nešto. Onda je tata rekao da —
bi bilo divno kad bih pokraj sebe ponovno imao žensku osobu. Kada je to rekao, oboje su me pomnjivo promatrali. Nisam glup, teta Alex. Znam što rade. Alex se gotovo dignula i maknula od web-kamere. U ovakvim okolnostima nije mogla sakriti svoje osjećaje. Međutim, možda ih i ne bi trebala skrivati. Sveca mu, što Bili misli? Žena mu nije u zemlji ni šest tjedana, a on namjerava ljubavnicu useliti u kuću sa svojim ucviljenim sinom? Čovjek nema srama! — Što da radim? — pitao je Jamie i u tome trenutku Alex osjeti svu težinu odgovornosti za njegovu budućnost.
—
Budi strpljiv dok nešto ne smislimo, mali. To.
Jamie obriše oči. — Moram li ostati ovdje ako se ona doseli? Alex stisne zube, odupirući se nagonu da mu pruži lažnu nadu. — Bojim se da moraš. U svakom slučaju, to je prema zakonu. Namrštio se, ali činilo se da je ljutnja malo ublažila njegovu tugu, barem sada kada je Alex bila na vezi. —Možeš li mi nekako pomoći? — pitao je. — Postoji li način da dođem živjeti s tobom?
— Možda.
Svakodnevno radim na tome. Samo ne smiješ ništa govoriti o tome. Ni tati, ni Missy. — Mrzim je — rekao je Jamie doista pokazujući netrpeljivost. — Mrzim, mrzim, mrzim.
K vragu, nije problem u Missy, pomisli Alex, nego u Billu. — Nisam
napisao zadaću — zabrinuto će Jamie. - Rekao sam tati da jesam, ali nisam. Nisam mogao misliti na to.
—
Što misliš, možeš li je sad napisati?
Jamie slegne ramenima. — Možeš li ostati na vezi dok je pišem? Alex je trebala krenuti u Jackson. Već je kasnila, a radilo se o dva sata vožnje. Međutim, kako da okrene glavu pred Jamiejevim zbunjenim i prestrašenim pogledom? Što bi njena majka odabrala u takvim okolnostima? Alex se prisili na osmijeh kao da ima vremena na pretek.
—
Naravno. Samo moram odjuriti na zahod.
Jamie zahihoće. -1 ja. Bojao sam se da mi ne pobjegneš pa sam sjedio i čekao. Zamalo sam se popiškio u gaće. — Vidimo se za čas. Jamie stavi otvoreni dlan pred kameru, to im je bio nadomjestak za stvarni dodir. Alex digne ruku i tako mu odgovori, ali morala je okrenuti
glavu da sakrije lice. Taj me dječak, pomisli ponosno, taj me dječak trenutačno drži na životu, a deset puta je vrjed- niji od svog oca. Dok je odlazila od računala, govorila je tiho, ali puna uvjerenja, glasom koji je mogao biti glas njezina oca. — Taj dječak jeMorse, a ne Fennell, i odgojit će ga osoba kojoj je stalo do njega. * Deset kilometara od hotelske sobe Alex Morse, Chris je legao u krevet posvojenoga sina slušajući Benovo polagano, ujednačeno disanje. Bio je iscrpljen i odlučio je zaspati tu gdje je. Danas je bio jedan od najtežih dana u njegovu životu i nije se htio prije spavanja upuštati u daljnje rasprave s Thorom. Po glavi su mu se motale Morseičine optužbe i Thorina objašnjenja, a u toj oluji riječi počeo se rađati strah da je opet zaribao. Sa svojom prvom ženom hodao je pet godina prije nego što ju je oženio i mislio je da ju dobro poznaje. Međutim, nakon nekoliko kratkih godina, život je pokazao da je pogriješio. Kada ju je Chris oženio, Kathryn Ledet bila je studentica fizikalne terapije na sveučilištu u Jacksonu. Rođena u Covingtonu u Louisiani, pohađala je Tulane i bila je oduševljena kada je Chris dobio specijalizaciju u Medicinskom centru Tulane u New Or- leansu. Međutim, kada je došlo vrijeme da Chris počne vraćati studentski zajam dvogodišnjim radom u siromašnoj delti Missi- ssippija, Kathryn je bila sve manje oduševljena. Ipak, pregrmjela je to sve dok Chris nije dobio obavijest da mu zamjena kasni četiri mjeseca. Chris je također bio spreman otići iz delte, čekao ga je sjajan posao u skupini vrhunskih internista u Jacksonu, ali, unatoč tome, nije bio raspoložen napustiti gotovo očajne pacijente koje je dvije godine liječio. Kathryn nije osjećala takvu obvezu. Kada joj je Chris priopćio da osjeća obvezu da ostane dok se ne nađezamjena, spakirala je stvari i vratila se u New Orleans. Kada je zamjena stigla, Chris je pošao za njom nastojeći spasiti brak, ali uzalud. Već je dokazao da nije muškarac kakvoga Kathryn že- li. Nakon tri mjeseca rada u Jacksonu, shvatio je da ni Kathryn Ledet, ni medicina za odabrane nisu za njega. Međutim nad gla- vom mu je kao mač i dalje visjela spoznaja da, iako je s Kathryn žvio godinama, nije uspio proniknuti kakva se žena krije iza te lijepe maske. S Thorom je hodao manje od godinu dana kada ju je zaprosio. Naravno, poznavao ju je dulje, uglavnom kao odanu suprugu jednog od njegovih pacijenata. Za to vrijeme, počeo ju je cijeniti i željeti više nego ijednu ženu koju je upoznao u tih sedam godina nakon rastave. Međutim sada, čak i bez Alex Morse koja mu šatpće sa strane, osjećao je daje Thora koju je upoznao kao ženu Reda Simmonsa samo jedna strana puno složenije osobe. Uostalom, koliko dobro možeš upoznati ženu? Mornar može nekoliko puta oploviti svijet vjerujući da poznaje more, a zapravo je upo- znao samo određene valove i plime koji su se nakon njegova od- laska itekako promijenili. Što je s Benom? U nevjerojatno kratkom vremenu, dječak koji je pokraj njega spavao položio je sve svoje povjerenje i nadu u Chrisa. Ben je u njemu tražio odgovore, prijateljstvo, potporu i sigurnost. Ne novčanu sigurnost, Thora mu je to sama mogla dati, nego osjećaj da postoji muškarac, dvostruko veći od njega, koji je spreman stati između njega i svakoga zla koje bi mu moglo stati na put. Iako će se dio dječakova divljenja u
tinejdžerskim godinama izgubiti, zasad je Chrisa gledao kao da je nepobjediv. Bilo je teško povjerovati da bi Thora takav odnos dovela u opasnost zbog ljubavne veze s likom kakav je Shane Lansing. Gotovo nemoguće, stvarno. S druge strane... vidio je kako njegovi prijatelji i pacijenti odbacuju sve vrijednosti očajnički se držeći za nešto uvjereni da bez toga ne mogu. U mraku se pojavila okomita pruga žutog svjetla. Tada prugu prekrije sjena. Na vratima je stajala Thora gledajući ih. Chris je zaklopio oči i mirno ležao. — Chrise? - šapnula je. Nije odgovorio. — Chrise? Spavaš li? Bez odgovora. Nakon nekoliko trenutaka, Thora je na prstima došla do kreveta i obojicu poljubila u čelo. — Doviđenja, dečki - šapnula je. — Volim vas. Tada se iskrala i za sobom zatvorila vrata.
19.POGLAVLJE Alex zatrepće očima i okrene se stenjući od bola. Lebdjela je u međuprostoru jave i sna. Od sjedenja u bolničkom stolcu, koji je gurnula skroz do majčina kreveta, ukočila joj se stražnjica. Boljela su je leđa jer je satima ležala glave naslonjene na madrac blizu majčina ramena. Blijedo svjetlo ulazilo je oko prozorskih zaslona. Margaret Morse zapravo je bilo mjesto na intenzivnoj njezi, ali prije tjedan dana potpisala je poseban obrazac prema kojemu, ako joj pozli, ne treba poduzimati nikakve posebne mjere da joj se spasi život. Rak koji je počeo na jajnicima i godinama neotkriven bujao, sad se, poslije triju operacija, nekontrolirano proširio na jetru i bubrege te ostale dijelove utrobe. Jetra joj je dosegnula dvostruku veličinu i dobila je tešku žuticu. Život joj je ugrožavao Eastoj bubrega, što je kod raka jajnika neobično. Ipak još je bila liva, dugo nakon što je dr. Clarke rekao Alex da se pripremi za najgore. Alex je onkologu mogla štošta reći o tome kako je njena majka žilava, ali šutjela je i pustila da liječnik slijedom događaja Upozna svoju pacijenticu. Dok je noćas vozila u Jackson, Alex je gotovo dva puta sletjela s ceste. Jamiejeva zadaća trajala je dulje od sata, a Alex je držala budnom samo slika Chrisa Sheparda koji u pratnji svoje žene odlazi s parkirališta. Jučer poslijepodne pokraj potoka bila je uvjerena da su inkriminirajuća fotografija i Thorina laž uvjerile Chrisa U njenu krivnju. Ipak, za vrijeme vožnje Alex se sjetila još jedne očeve lekcije. Ako prevareni suprug stvarno ne uhvati svoju ženu u krevetu s ljubavnikom, ako je i čuo ogovaranje i zlobne primjedbe, neizbježno je da će neko vrijeme to osporavati. Ponekad te neće obazirati na očite dokaze, a inteligencija s tim nema veze. Baš kao prvotni odgovor na smrt ili tešku bolest, nagon za preživljavanjem stvara otpor prema nepobitnoj istini kako bi se čovjekpriviknuo na novonastalo stanje i kako ne bi pogubno reagirao. Chris Shepard očito sad proživljava to razdoblje. Pitanje je koliko će mu vremena trebati da se to pretvori u bijes? Margaret ponovno zastenje. Alex joj stisne ruku. Njena majka sada je primala toliko morfija da su razdoblja kada je bila budna bila puno rjeđa od razdoblja kada je spavala, a o lucidnosti da se ne govori. Tijekom noći, Margaret je dva puta molila Alex da u sobu dovede oca i sestru, a onda se žalila na to kako su bezobzirni što joj ne dolaze dok je bolesna. Budući da je bila tako blizu smrti, Alex nije smatrala prikladnim majku podsjećati da su joj unatrag sedam mjeseci umrli i suprug i starija kći. Na zvrndanje mobitela koji je bio u njenoj torbi na podu, Alex skoči. Ne puštajući majčinu ruku, ispružila je drugu i izvadila telefon.
—
Halo? — rekla je tiho.
Ovdje Will, dušo. Kako je? - Will Kilmer bio je uz Margaret dok Alex nije stigla iz Natcheza pokazujući iskrenu odanost prema ženi svog partnera koji bi isto tako postupio. —
—
Ni bolje, ni lošije.
-Je li nastavila spavati nakon što sam otišao?
—
Ne cijelu noć, ali spavala je više od mene.
Stari detektiv ljutito uzdahne. - Sveca mu, djevojko! Rekao sam ti prošli tjedan da se moraš odmoriti od toga slučaja. Uzmi jaku tabletu i odspavaj dvadeset sati u komadu. Taj vražji Rusk nikamo neće otići. Međutim, sada si prevelika da bi me slušala. Alex se zbog Willa pokušala nasmijati, ali nije uspjela. U svakom slučaju, imam neke vijesti koje će te razbuditi — rekao je Kilmer. —
-Koje?
—
Sjećaš se Williama Braida?
—
Naravno. Suprug žrtve broj pet.
—
Rekao sam ti prošli tjedan da sam dobio vijest o tome da puno pije.
Margaret je počela hrkati. — Mmm... da, i rekao si da ga je ostavila ljubavnica.
—
Točno.
-
Dobro, što je sad napravio?
-
Čini se da se pokušao ubiti.
Od uzbuđenja, Alex se potpuno razbudila. - Kako? Kada? Sinoć, u svom domu u Vicksburgu. U svakom slučaju, barem policija tako misli. -
-
Nastavi.
Braid je bio šećeraš. Jučer navečer ili između večeri i današnjeg jutra kada gaje našla njegova sluškinja, ubrizgao si je toliko inzulina daje pao u komu. Trajnu komu. -
— Ti bokca - Alex je uzbuđeno disala. — Je li moguće da je to bio nesretan slučaj?
-
Moguće, ali Braidov liječnik kaže da je malo vjerojatno.
Ti bokca! To bi moglo biti ono što smo čekali. Ovo bi mogla biti prekretnica. -
Možda - rekao je Will opreznim glasom iskusnog lovca koji Je puno puta doživio da mu lovina pobjegne iz ruku. -
To je grižnja savjesti - glasno je razmišljala Alex. - Braid se nije mogao nositi s time što je učinio svojoj ženi. -
-
Umrla je u mukama. Strašnije nego bilo koja druga žrtva.
Moramo saznati sve što možemo o tome kako je Braid proveo posljednja tri dana. Imaš li kojeg agenta u Vicksburgu? -
Znam ondje jednoga tipa koji se bavi brakorazvodnim parnicama. Duguje mi uslugu. -
-
Hvala, striče Wille. Bez tebe bih bila izgubljena.
—Još nešto — kaza Kilmer. — Imam čovjeka koji je tebi za volju spreman provesti dvije noći u hotelu Alluvianu. Žena mu je oduvijek željela vidjeti taj hotel. Budeš li im platila sobu, oni će platiti ostalo.
-
Koliko je soba?
-
Četiristo.
-
Za dvije noći?
Will se tiho nasmijao. — Jednu. Alex se sjeti svoga posljednjeg bankovnog računa kojim se još mogla koristiti, ali onda to brzo izbaci iz glave. Mora učiniti sve ïto je u njenoj moći da pridobije Chrisa na svoju stranu. - Dogovori. Platit ću.
-
Vraćaš li se večeras u Natchez?
-
Nemam izbora. Shepard mi je jedina nada.
—Jesi li tu postigla kakav napredak? Osvijestit će se. Nikome nije drago otkriti da mu je cijeli život velika laž.
-
Uzdahnuvši Will se složi. — Reci mami da ću navratiti u neko doba. Alex pogleda majčino upalo lice. Usta su joj bila otvorena, a na jastuk joj je curila slina. Alex je imala glupi dojam da tekućina iz vrećice za infuziju izlazi iz majčinih usta istom brzinom kojom je sila teža ubacuje u njene vene. — Hoću.
-
Hej, mala... jesi li dobro?
—Jesam. Samo... sjedim ovdje i gledam mamu. Ne mogu vjerovati da bi netko mogao drugoj osobi namjerno to učiniti. Osobito osobi koju je jednom volio. Čula je sipljiv zvuk, posljedicu Willova emfizema. Kada je ponovno progovorio, učinio je to glasom policajca koji je dvadeset godina hodao svijetom širom otvorenih očiju. - Vjeruj mi, dušo, vidio sam kako ljudi rade i strašnije stvari. Pazi na sebe, čuješ? Ti si posljednje dijete koje je tvoj otac ostavio na ovome svijetu pa ne bih htio da potratiš život pokušavajući osvetiti svoga oca.
-
Ne radim to — šapnula je Alex. — Pokušavam spasiti Jamieja.
Učiniti ćemo to na ovaj ili onaj način - rekao je Will odlučno. — Samo se čuvaj! Ježim se od ovog slučaja. Imamo posla sa zlim ljudima. To što su u prošlosti ubijali polako ne znači da neće udariti brzo ako ih ugroziš. Čuješ me? -
-Da.
-
Onda dobro.
Alex je prekinula, pogleda prikovana za majčino žuto lice. Što još može ovdje učiniti? Ustala je i poljubila žuti obraz, a onda pustila majčinu ruku. Vrijeme je za pokret.
20.POGLAVLJE Andrew Rusk konačno je ulovio veliku ribu. Bio je siguranu to baš kao i onda kada mu je velika sabljarka zagrizla mamac i počela juriti poput jet-skija režući valove. S druge strane pisaćeg stola sjedio je Carson G. Barnett glavom i bradom, krupan četrdesetšestogodišnjak, višestruki milijunaš, toliko daje prestao brojiti. Legenda naftaškog posla, Barnett je tri puta stjecao i gubio bogatstvo, ali trenutačno je bio u usponu, velikom usponu. Posljednji sat, Barnett je opisivao stanje u svojem braku. Rusk je na lice navukao jako zabrinuti izraz kimajući katkad na prikladnim mjestima, ali zapravo nije slušao. Već nekoliko godina nije morao slušati. Zato što su sve priče bile iste, varijacije na temu, i to jako dosadne. Rusk je jedino naćulio uši kada je Barnett prešao na poslovnu stranu stvari. Tada se odvjetnik potrudio zapamtiti svaki slog. Međutim, upravo je trajao najteži dio... melodramatični monolog o tome kako je Barnett neshvaćen. Rusk je znao u kojem smjeru naftaš ide davno prije nego što je došao do toga. Rusk je ne razmišljajući mogao navesti rečenice iz toga filma. Od onoga dana kad smo se vjenčali nije se nimalo uozbiljila. Ni osjećajno, ni psihološki, ni intelektualno, ni seksualno, rekli bi oni gluplji. Malo bi ih dodalo Za razliku od toga, guzica joj je narasla kao kod mladoga slona. Druga obvezatna rečenica glasila je: Ne razumije me. Na kraju je slijedilo patetično: Uopće me ne poznaje. Prema Ruskovu iskustvu, obično se pokazalo da je istina potpuno suprotna. U većini slučajeva, žena je predobro poznavala muža, poznavala ga je bolje nego što je on to htio, zapravo, razumjela ga je bolje nego on sam. Zato se nije uvijek divila i uzdisala svaki put kada se hvalio svojim najnovijim poslovnim uspjehom, a dugo i glasno se žalila kada bi je razočarao, što je bilo često. Više nije mislila da je savršen (čak ni pametan), ni maštovit u krevetu, a zasigurno više nije bio zabavan, ne nekome tko je već odavno čuo sve glupe šale koje je uspio zapamtiti, većinu dvaput. Naravno, tu je uvijek bila i ljubavnica. Neki klijenti odmah su prešli na stvar i priznali da su u vezi, drugi su je pokušavali sakriti, kako bi ispali plemeniti i požrtvovni. Rusk je više od ičega počeo cijeniti otvorenost. Muškarci i žene koji su razmišljali o rastavi uvijek su bili hodajuće bombe nabijene razočaranjem, osjećajem krivnje, pohotom, na gotovo psihotičnoj razini razmišljanja. Međutim, bez obzira na to tko je sjedio na stolcu nasuprot njemu, sjajan liječnik ili seljačina jedva sposobna zbrojiti vrijednost svojih ulaganja, na kraju je ipak jedno shvatio. Nema bezbolnog rješenja. Što god odabrali, netko će patiti. Jedino pravo pitanje bilo je, hoće li sami izdržati patnju ako se odreknu ljubavnice i ostanu u braku? Odnosno, hoće li patnju prenijeti na bračnog druga i djecu tako što će razoriti obitelj. Bili bogati ili siromašni, osnovna patnja zbog rastave ležala je u tome.
Rusk je došao do uvjerenja da su žene, kada se u sve uključe djeca, u potrazi za srećom manje sklone žrtvovati obitelj nego muškarci. To ne znači da je njima manje stalo do sreće, nego samo da su manje spremne ostvariti je na štetu drugih. Međutim, taj zaključak zasnovan je na pričama iz svakodnevnog života ograničenoga geografskog područja. Ruska nije zanimalo koliko ima rastava braka u New Yorku ili Los Angelesu, nije živio u tim gradovima. Osim toga, pretpostavljao je da su motivi skupine prokletih Jen- kija jednako neurotični i egocentrični kao filmovi Woodyja Aliena32, samo bez smijeha. Bračne poteškoće Carsona Barnetta imale su svoje osobitosti koje bi bile veoma zanimljive nekom antropologu ili sociologu. Međutim, odvjetniku nisu značile gotovo ništa. Istodobno, Carson Barnett bio je jako bogat, a prema Ruskovu mišljenju, kao i prema mišljenju njegova oca, bogati su smatrali da ih se treba pozornije slušati nego nekoga s manje novca. Gospođa Barnett, Carson ju je zvao Luvy, ušla je u brak kao pripadnica baptističke vjere, ali to je za nju bilo jednako važno kao to što je bila članica ženskoga »tudentskog udruženja. Međutim, nakon rođenja djece, Luvy se iznenada počela sve više zanimati za crkvu. Nekako istovremeno, jednakomjerno je splasnulo njeno zanimanje za seks. Carson je neko vrijeme trpio koliko je mogao, a onda si je, kao svaki čovjek od krvi i mesa, dao oduška ondje gdje gaje našao. - Ako u hladnjaku nema hrane, ideš u trgovinu - galamio je. -Je li to u redu, Andy?
-
Da, je - složio se Rusk.
- Hoću reći, to zna čak i pas. Ako u njegovoj posudici nema hrane, vreba plijen. Je li tako?
-
Točno tako. - Rusk se obvezno nasmijao.
Mnogo puta čuo je tu priču. Muškarci koji su tražili seksualnu zadovoljštinu, prolazili su kroz razdoblje u kojem su bili u stanju poševiti svaku koja je bila spremna skinuti gaće. Začudo, to uopće nije imalo nikakav utjecaj na obitelj. Štoviše, sve je teklo puno glade. Nevolje su počele kada je muškarac, ili žena, pronašao nekoga tko je »drukčiji« od drugih, »srodna duša« (taj izraz Andrewa Ruska redovito je tjerao na povraćanje), odnosno vezu kojaje bila »ono pravo«. Kada je ljubav digla svoju ružnu glavu, ubrzo bi slijedila rastava. Barnett je upravo pričao sličnu priču, a njegova srodna duša bila je slatka mlada mačka kojaje radila u pečenjarnici restorana Route 59, u kojem je u proteklim godinama sklopio puno poslova vezanih za naftu, velikih poslova također, črčkajući skicu nalazišta na ubrusu i sklapajući posao rukovanjem. - U svakom slučaju — rekao je Barnett dok su mu se krupni graš- ci znoja kotrljali niz vrat - volim tu malu više od svega i oženit ću se njome pa što bude.
32 Američki filmski redatelj i glumac, u središtu pozornosti njegovih satiričkih komedija većinom su njujorški intelektualci koje prikazuje na tragikomičan način
Rusku se svidio Barnettov izbor riječi, zato što je, bez obzira na to koliko se grubo izrazio, Barnett na neki način govorio u šifri, šifri koju je Andrew Rusk prešutno ugradio u određeni sustav moralne računice što ju je razvio godinama slušajući razočarane ljude, uglavnom muškarce. Tijekom razvoda svi su bili gnjevni, bila je to nesporna činjenica. Većina ljudi bila je dan-dva sklona samoubojstvu, no većina ih je ubrzo prevladala gnjev i pomirila se s činjenicom da će budući život biti veliki kompromis. Ipak, neki ljudi nisu prihvaćali kompromis. Osobito jako bogati. Vjerojatno je to bila stvar navike kao i nekih drugih stvari. Bilo kako bilo, Carson Barnett već je djelomično upao u Rusko- vu mrežu pa su se približili onom dijelu razgovora u kojem je odvjetnik igrao važnu ulogu.
—
Dakle, želite se rastati — rekao je sumornim glasom.
Da, gospodine, želim. Nikada nisam mislio da će se to dogoditi, ali Bog mi je svjedok da me natjerala na to. —
Rusk mudrijaški kimne. - Mnogi odvjetnici bi Vas odgovarali, gospodine Barnette. Predložili bi Vam da odete u bračno savjetovalište. Andy, zovite me Carson. Molim Vas. Odmah ću Vas prekinuti. Luvy bi jedino prihvatila savjet svog svećenika, a jedan odlazak k njemu više je nego što mogu podnijeti. U životu niste čuli takve gluposti. Ja bih ustao i rekao mu da Isus nema nikakve veze s našim brakom i da je Bog zbog njega sretan. —
Rusk se nasmijao raspoložen primitivnim mudrovanjem svoga klijenta. — Ja Vas neću odgovarati, Carsone. Zato što vidim da ste zaljubljeni. Iskreno zaljubljeni.
—
Dobro ste shvatili.
Prava ljubav je divna stvar. Međutim prema onome što ste mi do sada rekli, zaključio sam da bi vam Luvy mogla stvarati poteškoće zbog Vašeg nauma da se razdvojite. —
—
Ma, sveca mu, da - rekao je Barnett, a u očima mu se nazirao strah.
Rusk je stekao dojam da je Luvy Barnett divna žena. Luvy je protiv rastave, Andy. Kaže da je to grijeh. Kaže da je to izvor svih zala na svijetu. —
—
Mislio sam da je novac izvor sveg zla.
Barnett frkne nosom. — Luvy nema ništa protiv novca. Ne, gospodine. Uopće nema ništa protiv.
—
Nije li to zgodno?
To Vi kažete, brate mili. Predložio sam joj da kao razlog navedemo nepomirljive razlike, kao što je učinio moj prijatelj Jack Huston. Jackova žena i Luvy bile su prije nekoliko godina najbolje prijateljice. Ali ne, neće niti čuti. —
—
Što je Luvy točno rekla?
Rekla je da nemam razloga da se rastanemo i da ona neće pristati na to. Kaže da će me, pokušam li pokrenuti sudski postupak, zavlačiti što je moguće dulje kako bi djeca vidjela kakav sam grešnik i kako im dajem loš primjer. Naravno, ako ostanem s njom i pokušam ponovno, bit ću i dalje najbolji od najboljih. Što mislite o tome? —
—
Želi da se žrtvujete zbog djece.
Dobro ste rekli! Isuse, opet ispočetka. Samo, možete zaboraviti djecu. Trebao bih se svega odreći zbog nje. —
-Je li Luvy išta rekla o materijalnoj strani svega toga? Prije nego što je odgovorio, Barnett je neko vrijeme škripao zubima. — Tvrdi da ne želi novac za sebe, osim polovine onoga što sam zaradio dok sam bio oženjen njome, nego da želi sve što po zakonu može dobiti za djecu, što znači svu buduću proizvodnju bušotina koje sam otvorio dok smo bili u braku pa čak i mogućih bušotina koje sam označio za to vrijeme. Rusk kimne glavom kao da je ostao bez riječi razmjerima Lu- vyne pohlepe. Isto tako, unajmila je, koliko čujem, najopasnijeg odvjetnika za brakorazvodne parnice u Jacksonu. —
Čuvši tu nezgodnu vijest, Rusk se nagne naprijed. - Koga je unajmila?
—
Davida Blissa.
Imate pravo, Carsone. To je doista loša vijest. David Bliss na platnom popisu ima knjigovođe koji su stručnjaci za različite vrste poslova. Kod odvjetnika kakav je Bliss trenutačno je najpopularnija medicinska praksa. Sve liječničke žene idu k njemu. Njegovi Židovi uništavaju im dio po dio —
posla. Samo što se ne osuši tinta na rješenju za rastavu, a siroti liječnik sljedećih će dvadeset godina raditi za svoju ženu.
—
Hvala Bogu, ja nisam liječnik.
Bojim se, Carsone, da ste Vi u još težem položaju. Imate znatnu imovinu s podacima o mjesečnoj proizvodnji. Smatrajte da od ovog trenutka gubite pola bušotina. —
Barnett glasno proguta slinu. Ne samo da sudac može Luvy dodijeliti vlasništvo nad pola sadašnjih bušotina nego može odrediti alimentaciju na temelju sadašnje proizvodnje, a količina izvađene nafte svake će se godine smanjivati. Točno? -
Barnett je problijedio. Morat ćete se vraćati na sud svaki put kada cijena barela padne ili ćete plaćati previše. Provest ćete pola vremena na sudu, Carsone. Imate li vremena za to? —
Barnett je ustao i počeo hodati po uredu. - Znate kako se kreću cijene nafte u posljednje vrijeme? Čak se i vrijednost mojih starih bušotina utrostručila. U posljednjih pet godina crpem naftu iz bušotina koje sam prije pet godina zatvorio. Ako sudac napravi procjenu na temelju moje sadašnje proizvodnje... Isuse Kriste. Bit ću joj dužan najmanje dvadeset milijuna, a možda i više. Tu je onda nakit, kuće, brod, ona prokleta restauracija... Rusk se okrenuo na drugu stranu kako bi sakrio svoje uzbuđenje. To je klijent kojega je čekao, isplata koja će mu omogućiti da s četrdeset ode u mirovinu. Isto tako, nije mogao doći u bolje vrijeme. Više neće morati dugo surađivati s Eldonom Tarverom. Molim Vas, Carsone, sjednite — tiho je rekao. — K meni ste došli s razlogom, zar ne? —
Barnett prekine svoju priču. Izgledao je i posve izgubljeno. Tada je sjeo i zagledao se u Andrewa Ruska kao što grešnik gleda svećenika koji će mu dati papinski oprost.
—
Pametan odvjetnik reći će Vam da zaboravite na rastavu.
—
Molim? - pogledao ga je sumnjičavo.
—
Ne možete si to priuštiti.
—
Kako to mislite? Imam pedeset milijuna dolara.
—
Dvadeset pet, Carsone. Ako imate sreće.
—
To je još puno novca.
Da, je. - Rusk se nagnuo natrag i prekrižio ruke na prsima. — Idemo porazgovarati o Vašoj djeci. Nemate li sina koji igra nogomet za Akademiju Jackson? —
Na Barnettovu licu pojavi se osmijeh. - Da, imam. Jake je jako dobar. Prema mome mišljenju, brži nego što sam bio ja.
—
Koliko godina ima Jake?
—
Trinaest.
Rusk se smiješio kao ponosan stric. — To je dobro. On će se mo- ćí izjasniti o skrbništvu. A druga djeca? Barnettov osmijeh iščezne. - Imam dvije male djevojčice, blizanke.
—
—
Koliko stare? Šest. Naravno, jedna je osamnaest minuta starija od svoje sestre.
Ozbiljno kimanje glavom. — Još šest godina prije nego što će moći reći svoje mišljenje. Shvaćate na što ciljam, Carsone? Krupni muškarac teško uzdahne. — Rastava će Vas stajati dvadeset pet milijuna dolara i devedeset posto vremena s Vašom djecom. — Devedeset posto? Ako se Luvy postavi tako kako ste rekli, a predstavlja je David Bliss, onda je to točno. Možete očekivati da ćete ih viđati svaki drugi vikend, a, naravno, imat ćete i poseban dogovor za praznike. Još nekoliko dodatnih sati. Gotovo Vam jamčim za Očev dan. —
Očev dan? Namjeravao sam Jakea voditi na polovicu autoutrka ove godine. Bože... to jednostavno nije u redu. —
Sa stajališta morala, potpuno se slažem s Vama. Međutim, zakonski. .. bojim se da je to u redu. Barem u nezavisnoj državi Mi- Missippiju. Ovdje nema sporazumne rastave. —
K vragu. Preuzet ću krivnju na sebe. Samo želim da se to za- vrši i da svi budemo prijatelji. —
Rusk tužno odmahne glavom. — Pusti snovi, Carsone. Da Vas nešto pitam. Jeste li Vi i Vaša nova ljubav bili oprezni? Barnett se od muke počeo meškoljiti na stolcu. — Prilično oprezni. .. znate. —Jeste li joj ikada kupili dar?
—
Pa, naravno.
-Jeste li se ikada za to koristili kreditnom karticom? Sveca mu, danas je gotovo nemoguće nešto kupiti gotovinom. Znate i sami. —
—
Da. Što je s telefonima? Jeste li je zvali sa svog mobitela?
Barnett kimne sav očajan. Možete biti sigurni da će Bliss protiv Vaše prijateljice podnijeti tužbu zbog nanošenja duševnih boli. —
—
Molim?
O, da. Povlačit će je po sudu i pokušat će od nje izvući novčanu odštetu. —
—
Ona nema ništa!
—
Kao Vaša žena, imat će.
—
Mogu joj oteti sve buduće prihode.
—
Ma, baš me briga za novac, ali da prođe sve to samo zbog...
—
Koliko ste namjeravali čekati prije nego što se oženite tom djevojkom?
—
Znam da to ne može biti odmah, ali, čujte, prilično smo nestrpljivi.
Rusk je mogao zamisliti da je dotična djevojka nestrpljiva da se vjenča prije nego što njenu »srodnu dušu« ne smota neka druga zgodna mala negdje u nekoj drugoj restauraciji. Isto tako, morate biti spremni na to da će se Vaša djeca biti jako ljutita na Vas. —
Sada ga je Barnett pozorno slušao. Bit će itekako svjesni da ostavljate njihovu majku zbog mlađe žene i znat će tko je ta žena. —
Barnett je smrknuto kimao glavom.
—
Mislite li da će se Luvy truditi uljučiti Vašu novu ljubav u život obitelji?
Svaki put kadaje vidi vikat će »bludnica« i »bestidnica«. Još u nečemu imate pravo. Luvy će učiniti sve Što može da djecu okrene protiv mene. Već mi je rekla da bi najradije da umrem od srčanog udara. Kaže da svaku noć moli za to. —
—
Ma šalite se.
Kunem se na Bibliju. Kaže da je za djecu bolje da sam mrtav nego da odem i ostavim ih. —
—
Carsone, ne ostavljate njih.
Pokušajte to objasniti kravetini! — zaderao se Barnett dignuvši se sa stolca. — Sveca mu, oprostite, Andy. Ponekad se toliko raspalim da bih je mogao... -
-
-
Što? Ne znam.
Rusk je pustio da tišina potraje. Sada kada je Barnettov bijes dostignuo kritičnu točku, neće se tako brzo ohladiti. Rusk je ustao i odgurao stolac
ispred stola, a onda Barnettov stolac okrenuo tako daje gledao u njega i to jako blizu. Krupni naftaš gledao gaje s neskrivenom znatiželjom, čak pomalo sum- njičavo, kao da se pita je li Rusk možda homoseksualac. —Molim Vas, sjednite, Carsone. Želim razgovarati s Vama, kao muškarac s muškarcem. Bio je to jezik koji je Barnett razumio. Okrenuo je stolac nao- pako i tako sjeo, a njegove krupne podlaktice bile su samo neko- liko centimetara od Ruskova lica.
-
Možda će Vas zaprepastiti to što ću reći, Carsone.
-
Ne, samo recite.
Pretpostavljam da je čovjek Vašega kova u svom poslu naišao na nekave neuobičajene situacije. -
-
Kako to mislite?
-
Pa... poteškoće.
-
To sigurno.
Rusk ozbiljno kimne glavom. - Došao sam do zaključka da se neke poteškoće mogu riješiti na uobičajeni način, a druge... druge zahtijevaju kreativno razmišljanje. Mogli bismo reći, izvanredne mjere. Barnett ga je sad pomnjivo promatrao. - Nastavite. Odradio sam puno razvoda. Zapravo, stotine. Neki od njih bili su slični Vašemu. -
-
Zbilja?
Rusk kimne. — Neki od tih slučajeva, pa, jednostavno su mi slomili srce. Više puta promatrao sam kako neobjektivan sudac muškarcu otima više od polovine zarade koju je u životu stekao, čak i više, a uz to ga sprječava da viđa djecu, djecu koju je donio na svijet! Kada to vidite... ma, Carsone, imate osjećaj da to uopće nije Amerika.
-
Imate pravo!
Znam da imam. Nakon što sam vidio dosta takvih slučajeva, nakon što sam vodio rovovsku borbu za klijenta, a sve uzalud... eto, nešto mi je palo na um. —
—
Što?
Pomislio sam »Bože mi oprosti, ali kakvo bi olakšanje tome čovjeku bilo, a i toj djeci, kada bi jedna strana u toj sudskoj bitki jednostavno nestala? —
Barnett je razjapio usta kao kakav tinejdžer kada gleda ukradeni pornografski film, a oči su mu plamtjele. Rusk je gotovo vidio kako ta zamisao uranja u trome sive stanice iza tih očiju. Nije se usudio maknuti pogled s Carsona Barnetta, gledao je u njega gotovo evanđeoskim žarom. Barnet je progutao slinu i spustio pogled na sag između njih. - Mislite... Mislim ono što sam rekao. Ni više, ni manje. Ako osoba koja je zlobna i koja ne prašta, radi sve što je u njenoj moći da stane na put osobi koju je jednom voljela, osobi s kojom ima djecu, da tu djecu uopće viđa, a istovremeno joj pokušava oduzeti sve za što je ta osoba čitav život radila... e pa onda mi izgleda kao božanska pravda ako se pojavi neka sila, možda sudbina, koja će se umiješati i spriječiti da se to ne dogodi. —
—
—
Isuse — tiho je rekao Barnett. — Sad ste svašta rekli. Ne govorim to svakome, Carsone. Međutim, Vi ste u očajnom položaju.
U pogledu krupnog čovjeka ogledala se mračna, životinjska inteligencija. Je li se što slično tome o čemu ste govorili ikad dogodilo? Hoću reći, je li ta druga osoba jednostavno... nestala? Rusk polako kimne. Barnett je otvorio usta da ponovno nešto kaže, ali Rusk ga prekine dignuvši ruku. — Ako ta zamisao pobuđuje Vaše zanimanje, više nikada ne smijete doći u ovaj ured. —
Molim?
Prekosutra otiđite u jacksonski klub Racquet i kažite da biste se rado koristili parnom kupelji. —
—
Nisam njihov član - Barnerttu je bilo neugodno.
Rusk se nasmiješi. — Platit ćete deset dolara kao gost i ući. -Ali... Stavio je kažiprst lijeve ruke na usta, potom je ustao i pružio Bernettu desnu ruku. - Barnette, ako se želite razvesti, bit će mi drago da Vas mogu zastupati. S obzirom na Luvyno stajalište, moglo bi potrajati dulje od godinu dana da se sve riješi, ali obećavam vam da ću dati sve od sebe. Kao što ste rekli, možete joj dati dvadeset pet milijuna dolara i još ćete imati puno novca. Barnett je otvarao i zatvarao usta kao čovjek u stanju laganog šoka. Čovjeku poput Vas, čovjeku koji je više puta stekao i izgubio bogatstvo, novac vjerojatno ne predstavlja ono što predstavlja meni. -
-
Više nisam mlad kao što sam bio — tiho kaza Barnett.
To je istina — nasmijao se Rusk. — Vrijeme na svima nama ostavlja trag. — Vratio je stolac iza svog stola. -
Barnett ga je gledao poput čovjeka kojije mislio da dijeli pro- stor sa psom, a onda je shvatio da mu društvo radi vuk.
-
-
Sada se smirite — rekao je Rusk. - Nemojte joj dopustiti da Vas proguta. Klub Racquet u Jacksonu? - promrmlja Barnett.
Što ste rekli? - pitao je Rusk. - Nisam Vas čuo. Barnettove oči zaiskriše kad je shvatio. — Ništa. Nešto sammumljao. -
-
To sam i mislio.
Naftaš je još neko vrijeme gledao Ruska, a onda se okrenuo da ode. Kada je stigao do vrata, Rusk ga pozove: - Carsone? Kada se Barnett ponovno okrenuo, doimao se iscrpljeno. Mislim da to ne biste trebali reći svojoj budućoj nevjesti, — a onda, u najiskrenijem trenutku njihova sastanka, Rusk je dodao: — Nikada se ne zna kako će se stvar razvijati. -
Barnett raširi oči, a onda žurno izađe iz ureda.
21.POGLAVLJE Chris je biciklom prošao pokraj Malog kazališta, a onda jeskrenuo u Ulicu Maple brzo tjerajući uzbrdo prema natche- skom groblju. Uskoro će doći na vrh odakle će se otvoriti vidik na kilometre praznog prostora slijeva i drevno groblje zdesna. U svojoj karijeri, Chris je prepisao puno antidepresiva, ali sam nikada nije iskusio što je depresija. Puno je čitao o toj temi i pacijentima postavljao najsloženija pitanja koja je mogao, ali do danas nije imao točnu predodžbu o stanju koje su mu pacijenti opisivali. Stakleno zvono, metafora Sylvije Plath, činilo mu se savršeno prikladno, činilo mu se kao da je netko iz njegova života isisao sav kisik, da se kreće u vakuumu, a njegovi postupci, na što god se odlučio, neće značiti ništa i neće imati nikakve pozitivne posljedice na ovome svijetu. Tom Cage, koji je uvijek sve zapažao, shvatio je u kakvomje duševnom stanju Chris pa mu je rekao da uzme slobodno poslijepodne. Budući da je Thora prije zore otišla u deltu (unatoč obećanju da će Bena odvesti u školu), ostala mu je još samo obveza, osim večernjeg obilaska pacijenata, u četiri poslijepodne odvesti Bena na rođendansku proslavu u kuglanu. Samo jednim telefonskim pozivom mogao bi urediti da čak i to obavi gospođa Jackson. Nakon odlaska iz ordinacije, Chris se odvezao kući, presvukao se pa iako to zapravo nije namjeravao, krenuo biciklom od Elgina prema rijeci Mississippiju. Prešao je dvadeset pet kilometara za trideset šest minuta, rekordno vrijeme za njega, ipak, nije osjećao ni umor ni zadovoljstvo. Osjećao se kao stroj sa sposobnošću razmišljanja. S druge strane, nije htio razmišljati. Uz oštar vjetar koji je puhao sa zapada, samo se htio popeti na vrh brda i osjetiti kako ga vjetar šiba u lice na šezdeset metarskoj obali koja se dizala uz Mississippi. Deset sekundi nakon što je došao na cestu kojaje vodila prema groblju s lijeve strane se otvorio pogled prema širokoj riječnoj dolini. Tadaje znao da neće sići s ceste i odvesti se na groblje nego da će nastaviti vožnju prema kolibama koje su stajale uz cestu za groblja i otići do Vražjeg prolaza, dubokog klanca u koji su okorjeli odmetnici u prošlim stoljećima bacali tijela svojih žrtava. Tako je zagledao u prostrana luizijanska polja pamuka s lijeve strane da je gotovo zabio u auto koji je, bočno okrenut, stajao nasred ceste. Chris je tako naglo zakočio da je zamalo preletio preko uprav- ljača. Baš je htio početi vikati na vozačicu kada je ona skočila iz auta i počela vikati na njega. Stajao je otvorenih usta. Vozačica je bila Alex Morse.
Izgledala je kao da danima nije spavala. Glas joj je bio grozno hrapav, oko očiju imala je tamne kolutove, a otkako ju je upoznao, sada mu se prvi put činilo da je izvan sebe.
—
Sveca mu, zašto ne odgovarate na moje pozive? — vikala je.
—
Ne znam.
—
Ne znate?
—
Zato što već znam što ćete reći.
Vraga, ne znate što ću Vam reći! Dogodilo se nešto strašno! Nešto što ni u snu ne bih predvidjela. —
Chris se dovezao do otvorenih vrata njezina automobila. — Što? —Jedan od muževa koji su ubili svoju ženu sinoć je pokušao počiniti samoubojstvo. Chris je ostao zapanjen. — Pokušao, kako?
—
Pretjerana doza inzulina.
-Jošje živ? Morseova kimne.
—
U komi je, je li tako?
—
Kako znate?
Puno puta sam to vidio dok sam bio stažist. Ljudi pokušaju s inzulinom nadajući se bezbolnoj smrti. Češće završe u trajnom vegetativnom stanju. Bio je šećeraš? —
—
Da. Dvije injekcije na dan.
Chris pogleda prema rijeci. — Je li moguće daje pogreškom uzeo tako veliku količinu?
—
Ne vjerujem. Kao što ne vjerujem ni da se radi o samoubojstvu.
Ništa nije rekao. Morseova napravi nekoliko koraka prema njemu, probadajući ga pogledom. - Što Vam je?
—
Ništa — odvrati Chris.
—
Zašto niste na poslu?
—
Nije mi se dalo raditi. Zašto mislite da to nije bilo samoubojstvo?
Proučavala ga je kao da se dvoumi treba li zanemariti pitanje njegova duševnog stanja. - Čovjek se zove William Braid. Iz Vicksburga je. Žena mu je strašno patila prije nego što je umrla. Ako imam pravo i ako je Braid platio za njezino ubojstvo, onda postoje dvije mogućnosti. Prvo, Braida je izjedao osjećaj krivnje i više nije mogao živjeti ni jedan jedini dan. Neke mjesne glasine potkrepljuju takav scenarij. Drugo, nekoliko Braidovih bliskih prijatelja kaže da je bio toliko zaljubljen sam u sebe da se nikada ne bi mogao ubiti.
—
Nastavite.
Isto tako, moguće je da je taj koga je Braid unajmio da mu ubije ženu, na primjer, Andrew Rusk, zaključio da mu ovakav nestabilan klijent kojega peče savjest čini nepotrebno opterećenje. Osobito sada kada sam ja počela okolo njuškati. - Morseova pogleda gore-dolje po cesti za groblje. - Koliko bi bilo teško kod Braida izazvati trajnu komu? —
Dječja igra u odnosu prema tome da kod nekoga izazovete rak. Sjetite se slučaja Klausa von Buelowa33. Ista stvar. —
Morseovoj se zasjaje oči. — Imate pravo. Samo u ovom slučaju, ne postoji obitelj koja će poludjeti. Zato je napadač, time što je Braida gurnuo u komu umjesto da ga je ubio, znatno smanjio mogućnost da policija počne istraživati taj slučaj. Pokraj njih protutnji stari kamionet ispuštajući plavo-crni dim iz ispušne cijevi.
33 Optužen za pokušaj umorstva vlastite supruge predoziranjem inzulinom, međutim 1980. na suđenju oslobođenje optužbi 33 Jedan od najopasnijih otrova, osobito štetan za čovjeka i okoliš, nastaje izgaranjem organskih tvari, organskih otpadaka pri spaljivanju otpada ali i kao nusprodukt u kemijskim procesima u organskoj kemijskoj industriji.
—
-
Grozno izgledate - kaza Chris. - Zašto niste spavali?
Prošlu noć odvezla sam se u Jackson. Vidjeti majku. Sinoć su je ponovno odvezli u bolnicu. Zakazuje joj jetra. Bubrezi također. —
—
—
Žao mi je. Ovaj put je blizu kraju. Sva je natečena... pod jakim sedativima je.
Chris kimne. Vidio je to puno puta. Čudno je to — reče Morseova. — Stavite me u zrakoplov i spavat ću uzlijetanja pa do slijetanja, ali u bolnici... ne mogu. —
Činilo se da od njega očekuje da počne razgovor, ali Chris nije znao što bi rekao.
—
Odspavala sam u autu nekoliko sati — dodala je.
—
Zvuči opasno.
Zapravo, nije. Spavala sam na parkiralištu ispred Vaše ordinacije. Još sam spavala kad ste otišli. —
Zapeče ga savjest. Pretpostavljala sam da biste mogli doći ovamo - nastavila je. - Slijedila sam Thoru dok je ovuda trčala. —
—
Gledajte, agentice Morse...
Za Boga miloga, zovite me Alex. — Od jada se zacrvenjela u licu, a ožiljci oko oka su potamnjeli. —
Dobro, Alex. Čuo sam sve što ste mi rekli, u redu? Vidio sam što ste mi pokazali. Znam što želite da učinim. Čak sam malo razmišljao o mogućnosti da se kod ljudskog bića izazove rak. Međutim, danas nisam raspoložen slušati išta o tome. Zato nisam odgovarao na Vaše pozive. —
Izraz lica joj se promijenio, iz jada u suosjećanje. — Za što ste raspoloženi?
—
Za vožnju biciklom.
Dignula je ruke. — Dobro. Zašto ne? — Kimnula je prema dola- zećem automobilu. — Samo se moramo maknuti s ove ceste. Kamo ste namjeravali krenuti odavde? Nije htio spominjati Vražji prolaz. - Htio sam napraviti nekoliko krugova po groblju, a onda malo sjediti na Židovskom brdu.
—
Što je to Židovsko brdo?
Chris pokaza prema pet metara visokomu brdašcu na kojem su stajali mramorni spomenici i visok stijeg za zastave. Američka zastava sramotno je izblijedjela, krajevi pruga čak su bili poderani. — Najbolje mjesto za gledati rijeku kako protječe. — Danas se ne mogu voziti s Vama — rekla je Alex mahnuvši glavom prema praznom držaču za bicikle pričvršćenom na stražnji blatobran. — Možemo li samo prošetati unutra? Neću uopće govoriti, ako želite da šutim.
Chris pogleda na drugu stranu. Može li hodati uz njega, a da ne spominje to što je proganja? Sumnjao je, a razgovor s Alex Morse zacijelo će ga gurnuti u još dublju depresiju. Baš čudno, ona je bila jedina osoba koja je mogla barem djelomično shvatiti što ga izjeda. - Vjerovali ili ne, ovdje možemo sresti ljude koji me poznaju. Puno ljudi trči po ovome groblju. Alex slegne ramenima. - Ako ih sretnemo, recite da sam liječnica iz drugoga grada. Vi i Tom Cage razmišljate o tome da do- vedete novu kolegicu. Chris se prvi put nakon puno sati, možda dana, nasmijao. Potom je sjeo na bicikl i polako počeo voziti prema najbližem ulazu u groblje, golemom čudu od kovanog željeza pričvršćenom na debele stupove od cigle. Cijelo groblje bilo je puno lijepih radova od kovanog željeza iz prošlog stoljeća. Alex se provezla kroz otvorena vrata i corollu parkirala na travi. Chris je lancem vezao bicikl za držač na njezinu automobilu, a ondaje poveo niz jednu od uskih staza koje su razdvajale visoke spomenike. Dio puta prošli su bez riječi, ulazeći sve dublje u unutrašnjost groblja. Kao puno toga u Natchezu, i na groblju se vidio utjecaj klasične Grčke, uglavnom zbog arhitekture grčke renesanse koju su obožavali anglofilski nastrojeni vlasnici plantaža prije Građanskoga rata. Ovdje su pokapali pristaše Konfederacije, ali i mnogobrojne ljude koji su se izjašnjavali kao Amerikanci, no Chrisa su najviše zanimali grobovi običnih ljudi. Gledajte — rekao je pokazujući prema tamnom kamenu prekrivenom mahovinom. —
—
Tko je tu pokopan?
Mala djevojčica koja se bojala mraka. Tako se bojala da će smrt biti mračna da ju je majka pokopala u lijesu koji je imao stakleni poklopac. Male stube vode do njezina groba. Majka je svaki dan silazila tim stubama i mrtvoj djevojčici čitala iz njezine omiljene knjige. —
—
O, Bože. Kada je to bilo?
—
Prije otprilike sto godina.
—
Mogu li je vidjeti?
Više ne. Konačno su je morali zatrpati. Zbog vandala. Gadovi neprestano dolaze ovamo i uništavaju. Volio bih da imam vremena pa da mogu sjediti ovdje nekoliko noći za redom. Ubio bih Boga u svakome tko pokuša oskvrnuti ovo mjesto. —
Alex se nasmije. - Vjerujem Vam. Ona je krenula naprijed i pošla uz stazu koja se spuštala prema velikom zemljištu iznad rijeke. — Rekli ste da ste malo razmišljali o mojoj teoriji o raku.
—
Mislio sam da nećemo razgovarati o tome.
—
Vi ste počeli razgovor.
Chris je samoga sebe čuo kako se smije. — Čini se da jesam. - Prošao je još nekoliko metara, a onda rekao: — Između pacijenata, malo sam čitao tekstove iz onkologije. -Što ste saznali? Imao sam pravo kada sam rekao da postoji puno vrsta raka krvi. Ne znamo što uzrokuje devedeset posto njih. Znamo da je kod većine uzrok različit. To se zna po promjenama na raznim krvnim stanicama i po drugim čimbenicima kao što su geni koji usporavaju razvoj raka, čimbenici râsta stanica i tako dalje. Da se razumijemo, govorimo o stvarima koje još nisu do kraja istražene. —Jesam li imala pravo što se tiče zračenja?
U onome što ste iznijeli, jeste. Zračenjem se stvarno mogu izazvati razne vrste raka. Međutim — Chris digne kažiprst — to bi se otkrilo. Usmjerite gama zrake na nekoga, a da uz sebe nemate iskusnoga radiološkog onkologa, i izazvat ćete teške Opekline na koži, guljenje kože, neprestano povraćanje. Čak i pokraj stručnog osoblja, kod liječenja zračenjem nastaju ozbiljne popratne pojave, a govorim o minimalnim dozama koje se daju da bi se ljude liječilo. —
Ali moguće je uz dovoljno stručnog znanja — bila je uporna Alex. - Jeste li otkrili neke druge mogućnosti? —
— Kemijske tvari - rekao je Chris hodajući polako prema Židovskom brdu. — Kao što sam pretpostavljao, otrovi za koje se zna da izazivaju rak, jedni su od najpostojanijih na planetu. Dajte nekome jedan nanogram dioksina1, naći ćete ga u njemu na dan njegove smrti. Temeljita toksikološka analiza kod autopsije, brzo bi to otkrila. Što se tiče nepostojanih tvari kao što je benzen, koji ste spomenuli na našem drugom susretu, naišli biste na iste poteškoće kao i pri zračenju. Količina koja bi bila dovoljna da ubije čovjeka pouzdano bi izazvala neku akutnu bolest. Dakle, u osnovi, kao vrsta, kemijske tvari su manje pouzdano onkološko ubojito sredstvo od zračenja, a postoji veća vjerojatnost da će vas uhvatiti. Pretpostavljam...
—
Oprostite. Onkološko?
—
Koje izaziva rak — objasni Chris.
—
Oprostite. Nastavite.
— Pretpostavljam da netko može pronaći onkološki otrov koji ne ostavlja trag, recimo CIA34 ili vojska, ali u tome slučaju gotovo da nema nade da ćete ga otkriti.
Alex je zamišljeno gledala. - Međutim, treba i to uzeti u obzir. Nisam razmišljala o tome da bi obavještajci ili vojni časnici mogli biti među osumnjičenima, ali možda je to stvarna mogućnost. Ne ovdje. S mikrobima i otrovima rade u Fort Detricku u Marylandu. Doista morate razgovarati sa stručnjakom, Alex. Pritom ne mislim na običnog hematologa3. Treba vam netko iz Nacionalnog instituta za zdravlje, iz centara za rak Sloan-Kettering odnosno Dana-Farber. Chris je stao i zagledao se u desetak leptira koji su lepršali oko grma prepunog crvenih cvjetova. Jedan je na krilima imao gotovo psihodelične šare, sve puno krugova jarko plave boje. - Možda je najbliže mjesto Medicinski centar Anderson. —
—
-
34
To je u Hustonu?
Točno. Autom sedam sati vožnje. Središnja obavještajna agencija SAD-a
Alex pruži ruku, a jedan leptir počne plesati oko njezina ispruženoga prsta. - Sto da pitam te stručnjake? Sto biste ih Vi pitali? Chris je ponovno počeo hodati. — Ako iz naše male teorije izbacimo zračenje i kemijske tvari, ostaje nam samo jedna mogućnost za koju znam, a radi se o velikoj stvari.
-
O čemu?
-
Virusima koji izazivaju rak.
Okrenula se prema njemu. — Profesor s kojim sam razgovarala prošli tjedan spominjao je viruse, ali puno toga što je rekao ni- sam razumjela.
-
Znate li išta o retrovirusima35?
-
Samo da je jedan od njih uzročnik side36.
-
O obrnutoj transkripciji virusa?
Alex ga je zbunjeno gledala. U redu. Zna se da su neki virusi iz porodice herpesa uzročnici raka. Postoji najmanje jedan retrovirus za koji se zna da je onkogen. Ako postoji jedan, vjerojatno ih ima i više. Postoje razne teorije o toj temi, ali to nije moje područje. Razmišljao sam o tome da nazovem svojega nekadašnjeg profesora hematologije s medicinskog fakulteta, Petera Connollyja. On je sada u Sloan-Kette- ringu. Počeo je pionirska istraživanja na genskoj terapiji, koja se zapravo koristi virusima za prenošenje »čarobnih projektila« kojima se uništavaju stanice raka. Radi se o jednom od najsuvremenijih načina liječenja te bolesti. -
-
Iz Jacksona u Mississippiju do New Yorka?
Chris se ponovno nasmijao. - Događa se. Jeste li znali da je prvo presađivanje srca na svijetu obavljeno u Jacksonu?
-
Mislila sam da je to bilo u Hustonu.
Presađivanje u Jacksonu izvedeno je na majmunu. Međutim, postupak je bio isti. Tegobe su bile iste. Kao pri prvom lansiranju -
35
36
Virus čiji je genetski kod zapisan u RNK molekuli. Da bi se replicirao u DNK molekulu, koristi određene enzime u stanici Sindrom stečene imunodeficijencije. Osnovno svojstvo te bolestije teško oštećenje imunosnog sustava, tj. nemogućnost da se taj sustav brani od štetnog djelovanja različitih bolesti
u svemir. Majmuni su pridonijetli tome da se utre put i Michaelu DeBakeyju37 i Alanu Shepardu2. Napokon su stigli do Židovskog brda, ali kada su krenuli prema kosini s prednje strane odakle se pružao predivan pogled, Chris pogleda na sat. — Alex, žao mi je, ali moram juriti. Ben je na rođendanskoj proslavi, a pošto je Thora otišla, ja moram otići po njega.
Nasmiješila se. - Sve je u redu. Možemo trčati do auta. Počeli su se spuštati, ali Alex očito nije imala namjeru potrati- ti preostalo vrijeme u njegovu društvu. - Razmišljala sam o tome mogu li se jednostavno tumorske stanice iz bolesne osobe ubrizgati u zdravu. Na Discoveryju38 sam vidjela da to rade na miševima. Malo znanja je opasna stvar, pomisli Cris. — To se može zato što su miševi koji se rabe u istraživanju raka, laboratorijski miševi, što znači da nemaju razvijeni imunitet ili zato što su genetske kopije jedan drugoga. Zapravo klonovi. To je isto kao da stanice raka iz mog tijela ubrizgate mom identičnom blizancu. Naravno, te stanice će rasti, odnosno, u svakom slučaju imat će priliku za to. Međutim, ako stanice svog raka ubrizgam u Vas, Vaš imuno- sni sustav brzo će ih uništiti i to vrlo burno, na staničnoj razini. -Jeste li sigurni? Čak i kod veoma agresivnih tumora? Prilično sam siguran. Čak i kada se radi o, kako ih mi zovemo nerazvrstanim tumorima, stanice raka razvijaju se kao dio određene osobe, iz njegova jedinstvenog DNK. Imunosni sustav svakoga drugog čovjeka prepoznat će tuđe tkivo kao stranog napadača. -
-
Što ako nekako unaprijed uništite imunosni sustav svoje žrtve?
Na primjer, mislite ciklosporinom4? Lijekom protiv odbacivanja presađenih organa? —
37 38
Svjetski poznat srčani kirurg, inovator, znanstvenik i medicinski predavač, libanonsko-američkog podrijetla (1908. — 2008.) Američki dokumentarni program, najčešće emitira filmove o popularnoj znanosti, tehnologiji i povijesti
—
Ili kortikosteroidima39 — dometne Alex. Dobro je to proučila.
— Kada biste pripremili nečiji imunosni sustav da prihvati sta- nice raka druge osobe, čovjek bi bio podložan svim mogućim za- razama. Bio bi vidljivo bolestan. Jako bolestan. Ima li u medicinskoj dokumentaciji Vaših žrtava podataka o neobičnim bolestima prije nego što im je dijagnosticiran rak?
Došla sam do podataka samo dviju žrtava. Ipak, ne, nema takvih podataka. —
Corolla je bila četrdeset metara daleko. Chris je krenuo preko trave obilazeći nadgrobne spomenike. — Kada biste imali dokumentaciju svih žrtava, možda biste mogli mnogo toga saznati. Mogli biste stvarno krenuti naprijed. Alex se zaustavila pokraj crnoga granitnog kamena i otvoreno ga pogledala. — Osjećam se nedoraslom za tu istragu. Hoću reći, da mije poznavanje genetike2 na srednjoškolskoj razini. Na Men- delu40 i njegovu grašku. Vi ste tu doma, poznajete stručnjake s kojima trebamo razgovarati...
—
Alex...
— Ako uspijem doći do ostalih dokumentacija, hoćete U barem razmisliti o tome da mi pomognete proučiti ih?
—
Alex, slušajte me.
Molim Vas, Chrise. Zar doista mislite da će Vam uspjeti ne misliti na sve to? —
Uhvatio ju je za ruke i čvrsto stisnuo. - Slušajte me! Kimnula je gotovo divlje, kao da je svjesna da je prešla granicu. Nisam još siguran što napraviti - rekao je. - Sve što se dogodilo kovitla se u meni, a ja nastojim suočiti se s tim. Radim —
na tome, dobro? Na svoj način. Sutra ću nazvati svog prijatelja u Sloan-Ketteringu. Alex je sklopila oči i odahnula. - Hvala Vam. 39
40
Velika grupa različitih kemijskih supstancija koje stvaraju i luče stanice kore nadbubrežne žlijezde. Iste ili slične supstancije dobivaju se i sintetičkim putem, široko se primjenjuju u mnogim granama medicine Austrijski svećenik i znanstvenik, redovnik augustinac (1822. - 1884.) provodio istraživanja nasljednih osobina kod biljaka, najpoznatiji po istraživanju na vrtnom grašku
—
Ali sada moram otići po Bena i ne želim zakasniti.
—
Dajte da Vas odvezem do Vašeg kamioneta. Gdje je?
Pustio joj je ruke. - Doma.
—
Doma! Treba Vam jedan sat samo da dođete do tamo.
—
Pola sata.
—
Morate mi dopustiti da Vas odvezem.
Hodao je ostatak puta do auta, a ona je išla za njim. - Moram biti sam, Alex. Za sada je to sve što mogu podnijeti. — Otključao je bicikl i skinuo ga s držača. — Napisat ću Vam recept da lakše zaspite.
—
To na mene ne djeluje. Čak ni Ambien.
Dat ću vam Ativan. Nemoguće da ne djeluje, osim ako se već niste naviknuli na njega. Ako i ne zaspite, odmorit ćete se. Odgovara li Vam ljekarna Walgreens? To je blizu Vašeg motela. —
—
Naravno.
Popeo se na bicikl i pružio ruku. Kada ju je Alex primila svojim rukama, osjetio je kako drhću.
—
Obećajte mi da ćete biti oprezni - zamoli ga. — Klonite se prometa.
Sve će biti u redu. Stalno to radim. Sada me pustite. Poslije ćemo razgovarati. —
—
Večeras?
—
Možda. Sutra svakako.
—
Obećajete?
—
Isuse.
Alex se ugrizla za donju usnu i zagledala u tlo. Kada je podignula glavu, imala je krvave bjeloočnice. — Ovo je za mene opasno, Chrise. Za Vas također. Samo što Vi to još ne znate. Gledao ju je dovoljno dugo da shvati što hoće reći. - Znam. Očito je htjela reći još nešto, ali prije nego što je uspjela, stisnuo je pedalu i odjurio prema vratima groblja.
22.POGLAVLJE Eldon Tarver sišao je s južnog dijela MC 55 i odvezao se svojim bijelim kombijem u jeftino, raštrkano, trgovačko predgrađe južnoga Jacksona. Uskoro se izgubio u aluminijskoj džungli trgovina rezervnim dijelovima, skladišta cijevi, trošnih automehaničarskih radionica i trgovina svim i svačim, koje su preživjele dolazak trgovačkih centara i ostalih velikih prodavačica. Njegov cilj bila je zgrada stare pekarnice, jedine zgrade od opeka u cijelom kraju. Sagrađena pedesetih godina prošloga stoljeća, iz nje se nekoć mirnom okolicom svako jutro širio miris svježe pečenog kruha. Međutim, pekarnica se, kao i cijelo susjedstvo, sedamdesetih godina gasila polaganom smrću, a svi poslovi koje su njezini vlasnici ovdje počeli, propali su. Dr. Tarver je zaustavio auto pred vratima visoke žičane ograde koja je okruživala veliko parkiralište, izašao i otključao težak lanac. Mislio je da će se netko buniti zbog bodljikave žice na vrhu, ali nije. Svi su znali daje ovaj kraj poznat kao jedno od mjesta s najvišom stopom kriminaliteta u Sjedinjenim Državama. Dr. Tarver zatvorio je vrata za kombijem, ali nije ih zaključao, jer je očekivao dostavu. U ovom kraju nisu ga znali kao Eldona Tarvera, liječnika, nego kao Noela D. Travera, veterinara. Pekarnica je tobože bila uz- gajivačnica pasa koja je istraživačkim ustanovama diljem zemlje prodavala biglove 41 , miševe i voćne muhe. Budući da »dr. Traver« nije primao državne potpore, nije ulazio ni pod kakav nadzor koji je drugim uzgajivačnicama stvarao mnogobrojne neugodnosti. Bilo je to nužno jer je uzgoj pasa bio samo paravan za ono što se zbivalo u nekadašnjoj pekarnici. Tu pekarnicu dr. Tarver nije odabrao zbog njezina položaja. Odbrao ju je zato što se ispod poda proizvodne hale nalazilo jedno od najvećih skloništa koje je ikada vidio. Vlasnik pekarnice, desničarski fanatik po imenu Farmer, bojao se Sovjetskog Saveza jednako koliko ga je mrzio. Zbog toga je izgradio pomnjivo uređeno sklonište koje bi od atomskog napada zaštitilo ne samo njegovu obitelj nego i određeni dio njegovih zaposlenika. Iako je Eldon vjerovao da bi mu sklonište moglo spasiti život u sljedećih deset do petnaest godina, prvenstveno ga je kupio za tajni pogon za proučavanje primata.
41 Kratkodlaki pas podrijetlom iz Engleske, gonič i kućni ljubimac. U SAD-u najčešće služi za lov na rakune i lisice 41 Gospodin na španjolskom
Otključao je ulazna vrata i brzo prešao kroz veliki pretprostor ispred zgrade. Dvije stotine biglova počelo je snažno lajati u svojim kavezima. Dr. Tarver se naviknuo na buku kojoj je bio doista zahvalan jer je prikrivala znatno čudnije zvukove koji su ponekad dopirali iz unutrašnjosti stare pekarnice. Ušao je u uzgajivačnicu tražeći svojeg polubrata kada je kroza zidove zgrade dopro zvuk trube. Psujući, okrenuo se na peti i brzo vratio van. Pred vratima je drndala hladnjača sa sladoledima prelivenima sirupom nacrtanima na bočnim stranicama kamiona. Dr. Tarver mahne rukom pokazavši da bi trebao otići do ulaza za dostavu. Vozilo skrene slijedeći upute, a Eldon otrči za njim u oblaku ispušnih plinova. Jedva je čekao da vidi što su mu Meksikanci ovaj put donijeli. Iz kabine iskoči Luis Almodovar i uzbuđeno kimne doktoru. Krupan čovjek s crnim brkovima, Luis se gotovo neprestano smiješio, međutim danas je dr. Tarver vidio strah na napetoj koži oko njegovih crnih očiju.
—
Sad ste stigli? — pitao je dr. Tarver.
—
Ne, ne. Već smo dulje tu. Javier je htio hamburger.
—
Koliko ih imaš za mene?
—
Dva, señor1. Toliko ste tražili, ne?
—
Da. Otvori kamion.
Sjena straha ponovno preleti Luisovim licem. Otključao je stražnja vrata kamiona i dr. Tarver stane na branik. Zapuhnuo ga je smrad koji bi izbacio iz takta svakoga tko nije patolog.
-
Sveca mu, što se dogodilo? - pitao je.
Luis je kršio ruke očito prestravljen. — Hladnjak, señor. Pokvario se.
—
Isuse. - Dr. Tarver je košuljom pokrio nos i usta. - Kada?
—
U Matamorosu42, señor.
Dr. Tarver s gađenjem zatrese glavom i uđe u kamion. Bio je pun raznih vrsta životinja s barem dvanaest NČM-a, odnosno nečovjekolikih majmuna, zaključanih u kavezima u prednjem dijelu. Na vrućini koja se na 42 Grad smješten na sjeveroistoku države Tamaulipas u Meksiku, leži na rijeciRio Grande u blizini granice s Texasom u SAD-a
mississippijskom suncu najvjerojat- nije popela na 70 stupnjeva, smrad izmeta bio je nesnosan. Muhe su ušle u kamion i tako su zujale da bi čovjek sigurno poludio da ga zatvore u kamion. Idući naprijed, Eldon opazi da su dva in- dijska rezus-majmuna uginula u svojim kavezima. To će mek- sičke trgovce skupo stajati, iako ga je mučio gubitak za vlastito istraživanje. Indijski rezus-majmuni bili su najbolji za ispitivanje HIV-a, a dobro su mu koristili i za njegova istraživanja. Među- tim, Eldonov dragocjeni teret nalazio se uz prednju pregradu. U Velikom kavezu sjedile su dvije trome i iscrpljene čimpanze koje su ga prijekorno gledale. Lice jedne čimpanze bilo je puno sluzavog sekreta, a krzno druge na nekim se mjestima potpuno olinjalo što je moglo biti znak raznih bolesti. Bilo je očito da čimpanze nisu jele danima, a možda i tjednima. Prokleti idioti — promrmljao je. — Jebeni meksikanski kreteni, Okrenuo se u mraku i zagrmio prema obrisu koji je čučao na vratima. Izvadi te kaveze odavde! —
Luis je nekoliko puta kimnuo, a onda se pokraj dr. Tarvera provukao kroz uzak prolaz između kaveza. — Budalo glupa - rekao je Eldon iza Luisovih leđa. — Znaš li kolik će zastoj to izazvati? Moram ih dovesti do uobičajene težine prije nego što mogu raditi bilo kakva ispitivanja. Isto tako, ne mogu početi mjeriti učinak stresa koji si im priuštio. Stres izravno Utječe na imunosni sustav. -Señor... Da svojim jebenim kamionom moraš isporučiti automobil vrijedan šezdeset tisuća dolara, pazio bi na njega, zar ne? —
Si, señor! - Luis je gunđao dok je pokušavao podignuti kavez. - Ali ti majmuni... —
—
Čimpanze. Gdje je tvoj maloumni kolega?
—
Señor, te životinje su pokvarene.
—
Luis, to su divlje životinje.
—
Si, ali pametne su. Pametne kao ljudi.
Vjerojatno pametnije od tebe, pomisli Eldon. Prevare te, navedu te da misliš da spavaju ili da su se predale, a onda, Dios mio'!, onda ti otrgnu glavu i pokušavaju pobjeći. —
—
Ne bi li ti učinio isto da te netko izgladnjuje?
Si, ali... ja sam čovjek. Javier je zamalo izgubio oko kada ga je jedna čimpanza napala. Javieru je oko ispalo iz šupljine. Ne la- žem, señor. —
Traver se nasmijao toj slici.
—
Uostalom, što radite s tim majmunima?
—
Zarazim ih — reče doktor.
—
Señor?
Onda ih izliječim. Posao koji ovdje radim mogao bi jednoga dana tebi spasiti život, Luis. Za to vrijedi izgubiti oko. —
Luis kimne, ali bilo je vidljivo da se ne slaže s tom tvrdnjom. Budući da nije mogao sam pomaknuti kavez, Luis je napokon izmamio Javiera Sancheza iz kabine kamiona. Bila je potrebna novčanica od 100 dolara iz džepa dr. Tarvera da Javier uđe u hladnjaču, ali dvojica Meksikanica zajedno su iznijela kavez iz kamiona i odnijeli ga u pekarnicu. Dr. Tarveru nije bilo drago što je morao potkupiti svoje vozače, ali što znači 100 dolara kada je na crnom tržištu čimpanza platio 30.000 dolara po životinji? Ispratio je Meksikance i poslao ih njihovim putem. Ni jedna osoba koja je obavljala isporuku nije došla dalje od prostora za istovar odmah iza vrata pekarnice. Kad je Eldon ponovno ušao, njegov polubrat Judah natovario je kavez na kolica i vozio ga prema dizalu koje je vodilo do skloništa. Jedan od četvero braće u obiteljikoja je Eldona posvojila kao dijete, Judah je s lakoćom mogao ka- snije odnijeti dolje. U pedeset petoj, još je bio krupan i snažan kao bik, guste crne kose i svijetlih očiju ispod niskoga čela. Bio je svojeglavo dijete sve dok ga otac nije odlučio ukrotiti. Otada Judah nije puno govorio, ali bio je odan polubratu, koji se u »vanjskom svijetu«, toliko različitom od onoga koji su kao djeca upoznali u Tennesseeju, uvijek brinuo za njega. Kada se dizalo uz štropot počelo spuštati, Eldon naredi Judahu da čimpanze okupa i očisti od ušiju, a onda da im da sredstvo za umirenje kako bi ih mogao pregledati. Judah bez riječi kimne. Kada je dizalo došlo do dna, Eldon okrene kotač kojije otvarao hermetički zatvorena vrata i ude u laboratorij s primatima. Gore na ulici nitko nije niti slutio da ispod njega postoji takav objekt. Osoba s opsesivno-kompulzivnim poremećajem, opsjednuta či- stoćom, rado bi jela s bilo koje površine u laboratoriju. Judah ga je svaki dan čistio pomnjivo usredotočen na svaku pojedinost. Besprijekorna čistoća bila je bitna uzmu li se u obzir razne moguć- nosti onečišćenja u ovakvom laboratoriju. Dr. Robert Gallo43 itekako je to naučio u svojem laboratoriju za sidu, a prije samo dvije godine, pola cjepiva protiv gripe za cijelu državu moralo je biti uništeno zbog takve pogreške.
Američki biomedicinski istraživač najpoznatiji po svom sudjelovanju u otkriću virusa HIV
Uza zapadni zid laboratorija stajali su kavezi s primatima, ra- skošni klasično građeni prostori koje je osmislio sam dr. Tarver, napravio Judah. U ovom trenutku u njima su bile četiri čimpanze, dvadesetak makakija, četiri svilaša i jedan pinč tamarin. Svi tamarini, Čak i oni koji su bolovali od smrtonosnih bolesti, očito su živjeli u dobrim uvjetima. Dr. Tarver osigurao im je cijelodnevnu kontrolu klime, a društvene životinje usrećivala je glazba. Čak se i sad u pozadini sve glasnije čula Mozartova Sed- ma simfonija. Mišji kavezi, plastični montažni, bili su složeni uz sjeverni zid. U blizini istočnog zida visjele su tegle za uzgoj voćne muhe, drosophile melanogaster. Ispod njih bio je posložen red akvarija i činilo se da u njima nema ničega osim bilja. Međutim, bolje pogledavši, čovjek bi otkrio ljuskava tijela nekih od vrijednih zmija dr. Tarvera. Pod je uglavnom bio zauzet velikim hladnjacima koji su se koristili za spremanje uzoraka te aparatima za raznorazna ispitivanja koje je proizvela tvrtka Beckman. Dva aparata bila su noviji modeli od onih koje je imao odjel za genetiku i onkologiju Sveučilišnoga medicinskog centra. U početku je dr. Tarver kanio nastaviti svoja istraživanja na medicinskom fakultetu skrivajući se iza svojega redovitog posla, ali visina troškova potaknula je određeni nadzor zbog čega je to postalo nemoguće. Povremeno bi neke uzorke iz ovog laboratorija odnio na medicinski fakultet gdje ih je na biokemijskom odjelu pogledao pod elektronskim mikroskopom, ali u većini slučajeva morao je ovamo donijeti pravo zrcalo iz sveučilišnog laboratorija. Reakciju cijepanja polimernog lanca mogao je napraviti na mjestu događaja, a zahvaljujući bežičnoj vezi s računalima profesionalnoga patološkog laboratorija koji je vodio u Jacksonu za genetičku analizu mogao je upotrijebiti njihove programe. Do danas je na svoj objekt potrošio više od 6 milijuna dolara. Nešto novca došlo je od njegove žene, koja je od početka vjerovala u njegovu darovitost, ali nakon njene smrti morao je naći puno jače izvore financiranja. Kao na primjer, Andrewa Ruska. Bilo je i drugih izvora, naravno, koji bi bili sretni da mu mogu osigurati novac, ali svi su bili strani, obično strane vlade, no dr. Tarver s njima nije htio imati posla. Ipak, katkad je došao u iskušenje. Kada je riječ o medicinskim istraživanjima, Sjedinjene Države vodile su gotovo samoubilačku politiku, gotovo jednako lošu kao i Britanija, iako ne baš potpuno istu.. U Britaniji nisi uopće smio obavljati opite na čimpanzama, što je jamčilo da Britanija u budućnosti neće igrati nikakvu ulogu u farmaceutskoj industriji. Međutim, ni u Americi nije bilo sjajno. Čimpanze su bile na popisu ugroženih vrsta, ali vlada ih je skinula s popisa kako bi se na njima mogla provoditi medicinska istraživanja. Ipak, u svakom trenutku u Sjedinjenim Državama za istraživanja nije iskorišteno više od tisuću šesto čimpanza. Većina je uzgojena u zemlji u strogo vođenim centrima za uzgoj. Jedan od takvih centara nalazio se samo 500 kilometara dalje u Novoj Iberiji u Louisiani. Međutim, dr. Tarver nije mogao koristiti se tim životinjama, ne za ono što je on radio. Kamo god ti primati išli, vladini inspektori išli su za njima. Kinezima je, pak, bilo potpuno svejedno koliko čimpanza još ima u divljini. Kad bi zaključili daje to potrebno, poslali bi cijelu Vojsku biologa da očiste svako drvo u Africi. Što se njih tiče, zadrti borci za prava životinja mogu ići k vragu. Dr. Tarver dijelio je to mišljenje. Prema njegovu iskustvu, moralna uvjerenja kod boraca za prava životinja trajala su sve dotle dok netko nije dobio Opasnu bolest koja se može izliječiti samo tako da dobije zalistak iz svinjskoga srca. Odjednom mu se ta svinja više ne čini tako dra-
gocjena. Ti zadrti borci za prava životinja nisu kao Jehovini svjedoci koji bi legli i umrli tri metra daleko od bočice krvi koja bi ih mogla spasiti. Bili su to liberalni mlakonje koje su odgojila djeca cvijeća, nikada im ništa u životu nije nedostajalo. Prema Eldono- vu saznanju, Jehovini svjedoci bili su najotporniji prema nacističkoj tiraniji, osobito u koncentracijskim logorima. Pretpostavljao je da bi prosječni borac za prava životinja u Auschwitzu izdržao Otprilike tri dana. Istraživanja na životinjama imala su dugačku i važnu povijest. Aristotel44 i Erazistrat2 obavljali su pokuse na živim životinjama dok je Galen45 u Rimu secirao bezbroj svinja i koza. Edward Jenner46koristio se kravama kako bi razvio cjepivo protiv velikih boginja, a Pasteur 47 je pronašao lijek za bedrenicu48 tako što je namjerno zarazio ovcu. K vragu, nije mogao shvatiti kako netko očekuje da će znanstvenici pronaći lijek za rak ili sidu, a da se ne koristi životinjama na kojima će obavljati opite. Međutim, dr. Tarver nije stao na tome. Zato što su, ruku na srce, ispitivanja na životinjama dovela samo do određenih granica. Kada se čovjek bavi neurološkim bolestima ili proučava viruse, nije dovoljno provoditi ispitivanja na sličnim organizmima. Treba se koristiti pravom stvari, a to je homo sapiens. To može potvrditi svaki ozbiljan istraživač. Samo Što većina to ne želi, jer nadzor nad novcem za istraživanja obavljaju za- tupljeni liberali koji pojma nemaju što je to znanost, a nitko ne želi žrtvovati svoja sredstva za istraživanje za nešto, u političkom smislu, tako opasno kao što je istina. Konzervativci nisu ništa bolji. Neki od njih uopće ne vjeruju u evoluciju! Da čovjeku stane pamet. Dr. Tarver je hodao laboratorijem promatrajući kako Judah kupa čimpanze koje su bile pod sedativima. Uživao je gledajući kako njegov polubrat čimpanzama pomnjivo riba šmrkave obraze. Nakon što je Judaha potapšao po ramenu, otišao je do metalnog stola kojije ovdje rabio kao pisaći stol. S desne strane velikog stola stajala je hrpa debelih fascikala. U svakom fasciklu bila je jedinstvena zbirka dokumenata koji su govorili o nečijem životu. Eldonu ih je sve dostavio Andrew Rusk koji je u protekle dvije godine raznim klijentima naredio da ih skupe. U fasciklima su se nalazili dnevni rasporedi obveza, medicinska dokumentacija, ključevi na kojima je bilo označeno što otvaraju, što je uključivalo automobile, kuće, urede pa čak i vikendice, popisi važnih brojeva, kao na primjer brojevi socijalnog osiguranja, brojevi putovnica, telefonski brojevi, PIN-ovi, brojevi kreditnih kartica, i naravno, bile su tu fotografije. Eldon nije trošio puno vremena na gledanje fotografija. Pogledao ih je tek prije odlaska na zadatak. Većinu vremena proveo je proučavajući medicinsku dokumentaciju, tražeći bilo što što bi moglo negativno utjecati na njegovo istraživanje, ili nešto zbog čega bi netko zahtijevao poseban pristup. Kao u svemu, dr. Tarver bio je u tome poslu veoma pedantan. Svakome se žurilo. Svatko je htio da posao bude obavljen još jučer. Svatko je bio uvjeren da njegov slučaj traži poseban pristup. Međutim, to su bili ljudi dvadeset prvog stoljeća. S nimalo strplje- nja, poštovanja i zahvalnosti. Kada se Eldon zatekao u sličnom po- ložaju, on je to sam riješio. Naravno, 44
Starogrčki filozof
45 Rimski liječnik i filozof grčkog podrijetla, najveći medicinski znanstvenik rimskog razdoblja 46 Engleski liječnik, poznat po radu kojim je u medicinu uveo cjepivo za velike boginje, smatra se »ocem imunologije« 47 Francuski kemičar i biolog 48 Poznata i pod nazivom antraks akutna je zarazna bolest različitih životinjskih vrsta (najčešće obolijevaju biljožderi). Na infekciju su najosjetljivije koze i ovce, potom goveda i konji, relativno su otporne svinje i psi dok perad nije osjetljiva na infekciju
Greg Iles
bio je iznimno osposobljen da to učini. Međutim, nikada nije dopustio da ga neznanje spriječi u nečemu. Kada mu je mehaničar htio više zaračunati popravak au- tomobila, dr. Tarver je iz Forda naručio priručnik za održavanje auta, četiri dana ga proučavao, zatim je rastavio motor, popravio ga sam ponovno sastavio i radio je kao urica. Većina Amerikanaca danas nije bila u stanju to učiniti. Zbog toga se bližio dan kad uobičajeno ratovanje protiv bilo koje vodeće sile neće dolaziti u obzir. Od koristi će biti samo posebno oružje.
214
23.POGLAVLJE Kasno navečer Chris je radio u svom studiju kada osjeti da nije sam. Na računalu je obrađivao snimljeni materijal koristeći se uobičajenim postupkom pregledavanja i montaže čime je zaokupio svjesni dio svog mozga, dok je u podsvijesti razmišljao koji bi trebao biti njegov sljedeći korak. Kada je osjetio nazočnost drugoga ljudskog bića, prvo je pomislio da se Ben probudio. Chris je pohranio dokument na kojem je radio i hodnikom otišao do sobe u stražnjem dijelu preuređenog Štaglja. Bilo koju drugu noć, stavio bi Bena u krevet i onda otišao u svoj studio i tu sam radio. Međutim, studio je od kuće dijelilo pedeset metara tame pa je dječaku večeras dopustio da zaspi na trosjedu na kojem su Thora i on prije dva dana vodili ljubav. Kad je Ben zaspao kao top, Chris ga je preselio u stari bračni krevet u stražnjoj sobi.
—
Ben? — tiho ga pozove otvorivši vrata.
Ben je potrbuške ležao na krevetu i čvrsto spavao. Chris ga je neko vrijeme gledao, a onda se požuri u prednju sobu i ugasi svjetlo. Pozorno je slušao nekoliko sekundi, a onda ode do prozora i odmakne zavjesu. Uskoro se uvjerio da u mraku ispred studija nema nikoga. Između studija i kuće prostirao se crni bezdan. Osjećajući se pomalo glupo, upalio je svjetlo i vratio se na posao. Baš je htio uzeti zamašnjak kada se na vratima studija začu oštro kucanje. Ovdje nije imao nikakvo oružje, samo aluminijsku bejzbolsku palicu koja je stajala naslonjena pokraj vrata, ostavljena nakon neobvezatnog vježbanja udaranja. Skočio je, zgrabio palicu i otišao do vrata.
—
Tko je?
—
Alex — rekao je poznati ženski glas. — Alex Morse.
Otvorio je vrata. Na njima je stajala Alex u istoj odjeći koju je poslijepodne na groblju imala na sebi, a izgledala je još više iscrpljena i zbunjena, ako je to uopće bilo moguće. U ruci je dr- žala crni automatski pištolj, — Dovraga, što radite ovdje? - pitao je. — Da sam imao pušku, mogao sam Vas ubiti! — Žao mi je što ovako upadam. Pokušavala sam nazvati. Znam da sam rekla da ću pričekati, ali... Možemo li ući?
-
Broj koji je u imeniku zvoni samo u glavnoj kući.
Alex naglašeno kimne glavom u nastojanju da se ispriča. Još jeoko očiju imala tamne sjene. — Možemo li ući? -Da.
Gurnula ga je unutra i zatvorila vrata za njima. —Jeste li uopće spavali otkako sam Vas posljednji put vidio? — pita Chris. — Ne. Podignula sam lijek, ali nisam se usudila uzeti ga. Mogla bi se ponovno odvesti u Jackson da vidim majku. Brzo slabi, ali kratko je bila budna i pitala je za mene. Pokazao je Alex da sjedne na trosjed nasuprot mjestu na kojem je radio. Kada je sjela, po podu od tvrdoga drva dovukao je sto- licu i sjeo ispred nje.
-
Zašto nosite pištolj?
Stavila ga je pokraj sebe na trosjed. — Začas ću vam reći. Je li Thora večeras zvala? — O, da. Dobro se zabavlja. Danas poslijepodne ona i Laura ima- li su blatne kupke cijeloga tijela.
-
Prije koliko vremena je zvala?
Ne znam. Prije dosta vremena. Ben je bio još budan. —Je li Vas pitala jeste li u kući ili u studiju? -
Chris se naslonio na stolac. - Nije trebala. Moj osobni telefon zvoni samo ovdje. Što radite tu, Alex? Vratila sam se iz Jacksona jer sam znala da bi netko protiv Vas mogao nešto poduzeti kad Thora ode iz grada. Posljednja tri sata -
nadzirem Vašu kuću.
-
Zašto? Odakle?
-
Parkirala sam s druge strane ceste na prilazu one kuće koja prodaje.
- Jeste li što vidjeli? 216
Kada sam skrenula u Elgin, prošla sam pokraj vozila koje je izlazilo. Vozač je imao upaljena svjetla, ali učinilo mi se da se radi o kombiju. Bijelom kombiju. Ima li netko tko ovdje živi bijeli kombi? —
Razmislio je o tome. - Mislim da nema, ali u ovim šumama ima šezdesetak kuća iako se čini da je tu divljina. Isto tako, ovamo dolazi dosta nepoznatih ljudi. Klinci tu parkiraju, dolaze znatiželjnici pogledati kakve su kuće.
To nije umirilo Alex. Prije petnaest minuta još se jedno vozilo polako dovezlo niz ulicu. Prošlo je posljednji zavoj, ali umjesto da nastavi naprijed prema Vašoj kući, ušlo je na prilaz kuće gdje sam ja parkirala. Dovezlo se uzbrdo dovoljno daleko da svjetlima obasja moj auto, onda je stalo i vratilo se. To mu je nalikovalo na tinejdžere koji su tražili mjesto gdje bi se mogli ljubiti. - Jesu li Vas vidjeli?
—
Mislim da nisu. Sakrila sam se prilično brzo.
—
Možete li prepoznati vozilo?
Odmahula je glavom. — Kada je izašao, nije se okrenuo već je natraške ušao u zavoj. Chris je u njenim krvavim očima vidio istinski strah. — Znam da Vam to izgleda sumnjivo, u redu? Međutim, već sam vidio kako se noću ovdje događaju takve stvari. Dolaze zvjerokradice ne bi li uhvatili srnu. Pucali bi u Vaše dvorište, ali stanovnici bi im uzvratili pucnjavom. Zvjerokradice znaju da u naselje i iz njega vodi samo jedna cesta, pa su pretjerano oprezni. Alex gaje pomnjivo promatrala. Previše ste umorni da biste suvislo razmišljali — blago je rekao. - Sami ste mi rekli da smo još neko vrijeme sigurni prije nego netko nešto pokuša. Sjećate se? Onaj dan kad smo se upoznali. —
—
To je bilo prije Williama Braida i njegove inzulinske kome.
Alex, ako želite mogu nazvati čuvara našeg naselja. On ima velik stroj koji može ostaviti na cesti i tako zapriječiti svaki ulaz ili zlaz. —
—
Stvarno?
Ozbiljno. — Chris pogleda na sat. - Da nije tako kasno, rado bi nam to učinio. —
Pogledala je Chrisa kao da želi da nazove, ali rekla je: - Pri- znajem, taj drugi put nisam vidjela vozilo i ne znam je li se radilo o bijelom kombiju. Rekli ste da niste sigurni ni za prvo vozilo pored kojeg ste došli. - Znam da je bio kombi. Samo nisam sigurna za boju. Ispružio je ruku i stisnuo joj koljeno. — Znate što ja mislim? -Što? —
Mislim da se neki tip čak dovezao ovamo da me ubije, kad je s duge strane ulice vidio parkiran Vaš auto, shvatio je da je igra gotova. —
Nije uspio Alex uvjeriti u to. Hoću reći, mora to izvesti tako da izgleda kao nesretan slu- čaj, točno? Prema Vašoj teoriji, tako se radi. Čak ni nesretan slučaj, nego bolest. Nema govora o tome da bi to sad mogao izvesti. Kimala je glavom. — Tri žrtve nisu umrle od raka, sjećate se? Jedna je umrla od srčanog udara, druga od moždanog udara, a treća od plućne embolije. —
Ne znate da su to bila ubojstva, a ne uklapaju se u ostale smr- ti, nije li tako? —
— Mislim da te smrti pokazuju da će se uz dovoljno visoku naknadu ubojica izložiti opasnosti i na brzinu ubiti nekoga.
Počela ga je zamarati njena tvrdoglavost. — Čak i da imate pra- vo, time što ste sa mnom stupili u vezu, da ne spominjem da ste mi posljednja tri dana stalno za petama i da me pratite, upropastili ste mogućnost da me netko ubije za novac, a da to izgleda kao nesretan slučaj. To više jednostavno nije moguće. Sami ste mi rekli da će me ta osoba pratiti, prisluškivati moj telefon i slično. Ako je iole pa- metna, povući će se i moliti Boga da ćete se umoriti od lova na nju.
—
Neću.
Nasmiješio se. — Znam, ali večeras možete napraviti stanku, možete uzeti kratak odmor. Pripremit ću Vam krevet u velikoj sobi pa...
—
Ne. Ne bih htjela uznemiriti Bena.
Ben Vas neće niti vidjeti. Bez rasprave, Alex. Uzet ćete Avi- an i spavati sljedećih dvanaest sati. Kad se probudite, sve će vam izgledati drukčije, jamčim vam. —
Vidio je da razmišlja o toj mogućnosti. Ako to napravim — rekla je — hoću da Vi i Ben isto budete u glavnoj kući. Tako da mogu... —
—
Što? — smijao se. — Čuvati nas? Zaboravite. Spavat ćete.
Alex otvori usta radi nastavka rasprave, ali omete je njezinmobitel.
218
Pogleda na zaslon, a lice joj se smrkne.
—
Tko je? - upita Chris.
Nekadašnji suradnik mog oca. On je privatni detektiv. - Javila se. Striče Wille? —
Alex je slušala, a lice joj je postajalo sve napetije. Stavila je lakat na koljeno i dlanom poduprla čelo. Nakon nekog vremena, postavila je nekoliko pitanja o tome kakvi su majčini izgledi, a onda je prekinula.
—
Što je? - pitao je Chris. — Učinilo mi se da se radi o zastoju bubrega.
Kimnula je. — Liječnici misle daje ovo kraj. Ima najviše dva do tri sata, ako se ne dogodi kakvo čudo. Već su mi to jednom rekli, ali ovaj put se Will slaže.
—
Ne možete sad voziti do Jacksona. Ne u ovakvom stanju.
Alex je ustala, stavila mobitel u džep, a onda s trosjeda uzela pištolj. — Nemam izbora. To je moja majka. Ustao je i primio je za ruku koja je bila slobodna. - Mislite li da bi ona htjela da dovedete u opasnost svoj život da biste bili pokraj nje, kada ona toga uopće nije svjesna? Alex mu uputi odlučan pogled. - Ona bi bila kraj mene. Vidio je da nema smisla prepirati se. - Da se ne moram brinuti za Bena, ja bih Vas odvezao.
—
Nema potrebe, ali...
-Što? Alex je bilo neugodno pa na trenutak pogleda na drugu stranu. — Imate li nešto što bi mi pomoglo da ostanem budna? Nije mi drago što Vas to moram moliti, ali jedva stojim na nogama.
—
Rado bih Vam nešto prepisao, ali sve ljekarne su zatvorene.
—
Šalite se.
—
Ne. Zadnja se zatvara u 9 navečer.
Alex pogne glavu očito preplašena kušnje koja je čeka. Stanite, mislim da imam nešto. Prije nego što sam postao nje- liječnik, Benu je dijagnosticiran ADD49. Uzimao je Ritalin50 ipuno previše, mislim da ga još imamo u kući. —
— Mislila sam da Ritalin čovjeka smiruje. Na odrasle ima suprotan učinak. Mislio sam da to znate kad radili na slučajevima zlouporabe droga. —
U Miamiju sam uglavnom radila na novčanoj strani toga po- sla. Forenzičko knjigovodstvo. Iako sam nekoliko puta bila u raciji. Chris ode do vrata. - Ostanite ovdje s Benom, a ja ću donije- ti tablete. —
Odmahnula je glavom. - Moramo svi zajedno otići.
—
—
Alex, spremate se otići iz grada. Što znači jedan odlazak do kuće? U kući imate pištolj, je li tako?
Kimnuo je. Dala mu je automatik. - Znate li se time služiti? Odmjerio je pištolj u ruci. Radilo se o Glocku kalibra .40, ali bio je manji od onih koje je ogledavao u trgovini sportskom opremom. - Znam. Ponesite ga. S tabletama donesite i svoj pištolj. Pazit ću na Bena dok se ne vratite. —
—
Hoću. Ako se probudi...
—
Snaći ću se. Idite.
Chris je držao sklopljene oči dovoljno dugo da mu se zjenice raíire, a onda izašao u mrak. Nije se bojao, ali i inače je na tome putu držao širom otvorene oči. U dvorištu je uvijek bilo srna, da ne spominje pokojeg kojota, a
49
50
Attention deficit disorderodnosno
poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje je stanje za koje je karakterističan vrlo visok stupanj motoričke aktivnosti kao manifestacija vrlo visoke aktivnosti uma Najčešće primjenjivan lijek za djecu školske dobi koja pate od ADD-a
220
prošlog proljeća je na terasi ubio dva metra dugačku čegrtušu. Put do kuće prešao je za trideset sekundi, ušao je kroz stražnji ulaz i otišao do središnje spavaonice. U ormaru u studiju imao je nekoliko pušaka, ali jedino ručno Vatreno oružje bio je pištolj kalibra .38 koji je držao zaključan u malom sefu u svom ormaru. Izvadio ga je, zatim s najviše police ormara skinuo kutiju u kojoj je držao stare lijekove koje je donio kući iz ordinacije. Naravno, na dnu kutije ležala je bočica Ritalina, lijeka koji Ben vjerojatno uopće nije trebao uzimati. Chris spusti bočicu u džep, gurne Alexin pištolj za pojas, potom izađe iz kuće i trčeći se vrati u studio držeći u desnoj ruci svoju tridesetosmicu. Uzmite jednu - rekao je Alex. — Ako se počnete gubiti, poslije uzmite još jednu. Donijet ću Vam vode. -
Ne treba. — Na suho je progutala tabletu, a zatim spremila bočicu u džep. - Dobro Vam to ide. -
Kiselo se nasmiješila. — Pilule protiv začeća. -Aha. Iako mi u posljednje vrijeme baš ne trebaju. — Podigla je pogled, odjednom samouvjerena. — Previše podataka? -
-
Ni govora. Samo se usredotočite na to da ostanete budni.
Zahvalno je kimnula, uzela natrag svoj pištoj i otišla do vrata. — Sutra se čujemo, dobro? Noćas - rekao je. Nazovite me kad stignete u Jackson. Nazovite i prije ako nećete moći ostati budni. -
-
Hoću, ali sve će biti u redu.
Kratko je zastala, kao daje htjela još nešto reći, ali onda se okrenula i otišla. U sekundi ju je progutao mrak. Chris je stajao gledajući svjetla glavne kuće, pitajući se hoće li je u duši doista ostaviti kad se s Thorom preseli u Avalon. Čak i prije nego što je Alex došla u Natchez ta mu se zamisao nije pretjerano svidjela, ali sada mu je bila grozna. Razmišljao je o onoj noći kada je Thoru prenio preko praga ove kuće, kad u daljini začuje paljenje motora. Zavrtio se nekoliko puta, a onda polako nestao. Udahnuo je noćni miris prometnog lišća i slatke masline, potom se okrenuo i vratio u svoj studio. 24.POGLAVLJE
Alex je s prilaza preko puta Chrisove kuće skrenula lijevo i krenula prema autocesti br. 61. Do skretanja bilo je goto- vo dva kilometra, s puno uskih staza koje su vijugale duž visoke strmovite obale. "Hvala Bogu, na cesti nije vidjela ni jedno svjetlo, nijedan au- tomobil parkiran u mraku na nekoliko prilaznih puteva pokraj kojih je prošla. Skrenuvši na sjever na A 61, ubrzo je prošla pokraj Škole sv. Stjepana, kilometar dalje i motela Days Inn. Osjeti nagon da stane i uzme računalo, ali kako je u torbi od prijašnjeg puta već imala čistu odjeću, odluči nastaviti bez zaustavljanja. Ako majka noćas umre, moći će se za slanje potrebne e-pošte koristiti raču- nalom strica Willa. Ako nekim čudom Margaret preživi noć, on- da će se Alex do sutra u podne vjerojatno već vratiti u Natchez. Kada je prošla odvojak gdje je autocesta 84 skretala prema ri- jeci Mississippiju, opazi da je prate neka svjetla. Prvo je pomisli- la da je murja, jer se činilo da se automobil iznenada stvorio iza nje, a onda ostao na određenoj udaljenosti. Vjerojatno upravo provjerava njene pločice. Međutim, nakon što je neko vrijeme u retrovizoru promatrala svjetla, Alex zaključi da su previsoka za ophodno vozilo. Vjerojatno su pripadala kamionetu ili kombiju. Prošla je uz baptističku crkvu s visokim zvonikom. Potom se cesta suzila u samo jedan trak jer se gradio novi odvojak za Natchez koji je prelazio preko A 61. Alex je naprijed s lijeve stra- ne vidjela veliki trgovački centar, ubrzala je, a onda se corollom ubacila ispred dolazećih automobila i skrenula na parkiralište robnog centra. Vozilo iza nje nastavilo je istom brzinom. Kad je prošlo skre- tanje, vidjela je da se doista radi o kombiju, bijelom kombiju za- prljanom blatom i zemljom. Vozačko staklo bilo je gotovo crno. Sjedila je pod krivim kutom pa nije vidjela pločice, ali nešto joj je govorilo da su prekrivene blatom. Parkirala je tridesetak metara od trgovine, prednjim dijelom automobila okrenuta prema autocesti. Što da radim sada, pitala se. Mogla bi nazvati mjesnu policiju i prijaviti da je uznemiravaju, navesti ih da zaustave kombi, ako ga nađu, ali nije htjela učiniti ništa što bi je prisililo da pokaže isprave FBI-ja, ako ne mora. Međutim, isto tako nije htjela napamet krenuti na dvije stotine kilometara dugi put do Jacksona po gotovo praznoj autocesti. Morala je saznati znači li kombi stvarnu opasnost ili je to samo njena bujna mašta. Zamisao da bi u tome kombiju mogao biti Gracein ubojica bila je gotovo nevjerojatna, ali svejedno je u krilo stavila svoj glock. Tu i tamo autocestom je prošao koji auto, a dva su skrenula na parkiralište, međutim od kombija više ni traga. — Dosta sam čekala - reče glasno. Ubacila je u brzinu i izvezla se na autocestu, ali sad je skrenula desno, a ne lijevo što ju je vodilo dalje od Jacksona. Nije prošla ni pedeset metara kada se vozilo koje joj je dolazilo u susret, čim ju je prošlo, okrenulo za 360 stupnjeva između narančasto-bijelih čunjeva. Nije vidjela kako je to
222
završilo, ali brzo je skrenula desno i našla se na Liberty Roadu. Ako ju je pamćenje dobro služilo, tom cestom proći će pokraj nekih najstarijih gradskih kuća, a onda u samo središte grada. Iza nje se pojave svjetla. Bila su dovoljno visoka za kombi. Na prvom skretanju na koje je naišla, otišla je desno, ovaj put kako se činilo u stambenu četvrt s kućama u nizu koje su izgledale kao da su sagrađene pedesetih godina. Dodavala je gas pet sekundi, a onda pričekala da vidi jesu li je svjetla slijedila u ovaj kraj. Usporila su, stala a onda krenula ulicom za njom. Alex okrene upravljač desno, malo ubrza, onda ponovno skrene lijevo na cestu koja je vijugala ispod krošanja crnih kao ugljen. Lijevo iz mraka izroni velika kuća kao iz razdoblja prvih filmova u boji. Gotovo da je vidjela časnike u sivim odorama i dame u širokim suknjama kako Šeću prostranom verandom. Polako je prošla pokraj širokog stubišta, a onda ubrzala i našla sedrugom raskrižju. Bila je svjesna toga da je na istoj cesti na kojoj je bila prije i daje zaobišla imanje u središtu ove neobične četvrti. Dok je razmišljala na koju će stranu, iza nje se pojaviše visoka svjetla. Svjesna da će, skrene li lijevo, ponovno doći na Liberty Road, krene upravljač udesno i brzo prođe dugački zavoj. Na kraju svoja skrene lijevo pa desno i onda ponovno uspori. Svjetla su se udaljila, ali su još bila tu. Više nije bilo nikakve sumnje. Odvezla se još tridesetak metara, a onda bez razmišljanja krenula na dugačak prilazni put prema prostranoj prizemnici, Put je zapravo prolazio blizu kuće koja se nalazila dosta dale- ko od ceste. Ugasila je motor i izašla, hodajući brzo ispod nadstrešnice pod kojom su stajale dvije američke limuzine. Bojala se da bi se stanovnici kuće mogli probuditi, ali nije se upalilo nijedno svjetlo. Otkočila je pištolj i čekala. Svjetla su klizila cestom, a onda usporivši prođu pokraj prilaznog puta. Alex se nasloni na dr- ugu stijenu, a srce joj je tako tuklo da ga se čulo s druge strane stijene. Zar je poludjela? Lijeva joj ruka krene prema džepu u kojem je držala mobitel. Koga da nazove? Chrisa? On ne može ostaviti Bena. Čak i da može, nije osposobljen za ovakve okolnosti. Will Kilmer je predaleko da bi joj pomogao. Isuse, čak i da nazove 911, ne mogu joj nikako olakšati položaj u kojem se upravo našla. Točno je znala kako stvari stoje, upravo je prekr- šila pola pravila FBI-ja. — Moraju
me otpustiti - šapnula je.
Srce joj se polako smirilo, a kada se svjetla više nisu pojavila, otkucaji su se ustalili manje-više na normali. Da joj prođe vri- jeme, počela je brojiti otkucaje u minuti: sedamdeset pet. Dok je stajala i čekala, padne joj na pamet da se vozač možda sa- mo htio uvjeriti da mu neće stajati na putu kad napadne Chrisa. —Jebi ga — promrmlja izvadivši mobitel. Nazvala je Chrisov stan, a ovaj put se, hvala Bogu, javio.
-
Hej, jeste li dobro? — pitao je.
Nisam. Slušajte me. Kada sam otišla od Vas, slijedio me bijeli kombi. Parkirana sam u blizini Liberty Roada, a on je otišao
prije otprilike pet minuta. Još nije mogao stići do Vaše kuće, ali moguće je da je krenuo onamo. Jeste li još u studiju? —Jesam.
—
Imate uza se pištolj?
—
U ruci mi je. Da nazovem policiju?
Ne bi bilo loše. Jendostavno možete reći da ste vidjeli nekakvog sumnjivca. —
Činio sam to i prije. Trebalo im je petnaestak minuta da se pojave. Ovo je selo, ne grad. —
—
Odmah nazovite.
—
Dobro.
—
Ponovno ću Vas nazvati za pet minuta.
—
Što ćete raditi?
—
Potražiti kombi. Ako se tko približi studiju, pucajte bez premišljanja.
—
Alex...
—
Sada ću prekinuti.
Gurnula je ruku u džep da nađe ključ kad se na njezinu osobnom radaru uključi crveno svjetlo. Nije bilo nkakvog upozorenja, nikakvog zvuka, ničeg opipljivog zbog čega bi se ukipila, a ipak jest. Nešto se promijenilo dok je bila na telefonu. Njena svijest nije to zabilježila, ali negdje duboko u svom mozgu gmaza, pokrenulo se neko drevno osjetilo. Adrenalin je jurnuo njenim tijelom kao da ima nepresušne zalihe. Trebala joj je sva moguća samokontrola da ne jurne u panični bijeg. Običan čovjek ne bi se mogao oduprijeti tome nagonu, ali Alex je bila dobro uvježbana, znala je da bježati znači umrijeti. Srce joj je dvostruko brže tuklo. Tridesetak metara dalje, asfaltirana ulica bila je slabo obasjana svjetlošću udaljene ulične svjetiljke. Obližnje kuće imale su samo jednu svjetiljku nad ulaznim vratima, ništa više, a nije bilo mjesečine. Njezin svijet bio je crno-sivi. Čučnula je i krenula prema
224
unutrašnjem kutu nadstrešnice, držeći pred sobom pištolj. Bila je potrebna snažna volja da ne pritisne zvonce pokraj ulaznih vrata. Ušima je pratila svaki i najmanji zvuk, ali u vlažnoj tmini čulo se samo ravnomjerno zujanje uređaja za klimatizaciju. Tada ga čula, lagano tupkanje, kao da se kamenčić kotrlja po asfaltu, Okrene pištolj prema desnoj strani gdje se nadstrešnica otvarala prema prilaznom putu. Zurila je u mrak kao zatrpani rudar ko- ji traži tračak svjetla. Zurila je tako napeto da se gotovo razve- selila kad ju je za vrat zgrabila ruka u rukavici. Prije nego što se uspjela snaći, druga ruka izbila joj je pištolj iz ruke. Borila se svakim mišićem u tijelu, ali njena borba nije imala učinka. Nije čak niti uspjela vidjeti napadača. Njegovo golemo tijelo zastrlo je svjetlo. Pokušala ga je udariti desnim koljenom, ali to je samo otkrilo u kakvom se bezizlaznom položaju nalazi. Napadač joj je donji dio tijela pritisnuo uza zid. Pokušala je vrisnuti, ali zrak nije izlazio iz dušnika. Misli! Što možeš učiniti? Kakvo oružje imaš?Jednu slobodnu ruku... Neprestano je udarala mjesto na kojem je mislila da bi trebalo biti lice, snažno udarala, ali bez učinka. Šaka joj se sudarala s mesom i kostima, ali njen napadač nije se čak niti pomaknuo da bi izbjegao udarce. Davio ju je. Za tren će izgubiti svijest. Strah je navirao nesmanjenom žestinom, zapanjila se kada je shvatila da nema granica. Pretvorio se u stravu i oslobodio se poput projektila koji je svladao silu težu. Pokušala je zabiti nokte u nevidljive očne šupljine, ali čovjek je jednostavno odmaknuo glavu i tako ih stavio izvan dohvata njene ruke. Je li to čula zadovoljno hihotanje? Od bijela, oči joj se napune suzama. Ionako blijeda slika ulice u daljini postade crna... Zvonki udarac kovine o kovinu prethodio je provali psećeg bijesa. Velik pas skočio je na žičanu ogradu na kraju prilaznog puta. Životinja je bila pet metara daleko, ali zbog gromogla- snog lajanja činilo se da napada. Na trenutak popusti stisak oko Alexina vrata i krupno bedro koje ju je držalo prikliještenu uza zid. Svom preostalom snagom navalila je na prikazu koja ju je napadala udarajući koljenom u blijedi tračak svjetla na njegovoj sredini.
Koljeno se sudarilo s mošnjama, a prikaza glasno zaurla. Stisak oko vrata je popustio i ona prodorno vrisne kao kakva pre- strašena petogodišnjakinja. Čak je i pas ušutio. Ipak, prije nego što je uspjela iskoristiti trenutak kolebanja, rukavica se dvostrukom snagom stegne oko vrata, a dlan koji joj je pritiskao ruku, spuzne prema njezinu pištolju. Dočepa li se mog pištolja, gotova sam... Ruka joj je pokušala istrgnuti pištolj. Očajna, gurnula je lijevu ruku duboko u džep, preskočila mobitel i izvukla ključeve auta. Dignuvši visoko ruku, počela je udarati i udarati, kao Norman Bates51 u Psihu52. Osjetila je kako joj je glock istrgunt iz ruke, ali njen sljedeći udarac pogodio je nešto važno, nešto mekano i podatno, a bolni jauk pruži joj nadu. Moleći Boga da je pogodila u oko, okrenula se izbjegnuvši pucanj iz vlastitog glocka. U istom trenu pod nadstrešnicom se upalilo svjetlo. Zbunilo ju je ono što je vidjela: ne lice čovjeka nego golem kestenjasto- smeđi lik koji je sjedio na krupnim ramenima. Iza nje se otvore vrata. Muškarac vikne u znak upozorenja, ali glock sablasno polako opali prema njezinu licu i izbriše svjetlo. * - Hej, gospođice! Jeste li dobro? Alex zatrepće očima, otvori ih i ugleda lice ćelavog muškarca u pidžami. U desnoj ruci držao je sačmaricu, a u lijevoj glock 23. Desna ruka poleti joj k licu. Tu je bilo krvi, puno krvi. Na trenutak se vratila u Narodnu banku, i tada je pala na leđa, samo što je onda čula zvuk automatskog oružja i granata Odreda za spašavanje taoca, a ne južnjačko razvlačenje muškarca u pidžami. —Jesam li pogođena? — pitala je. — Čula sam pucnje. — Niste pogođeni — rekao je muškarac sa sačmaricom. — Tip je ispalio jedan hitac, ali kada sam ja s vrata zapucao iz svoje dvanaestice, shvatio je da mu je pametnije više ne pucati. Udario Vas je pištoljem u glavu, a ja sam uperio svoju remingtonku53 u njega. Bacio je pištolj i pobjegao. -Jeste li mu vidjeli lice?
51
Glavni lik u kriminalističkom romanu Roberta Blocha pod nazivom Psiho, u ekranizaciji spomenutog djela lik Normana Batesa tumačio je glumac Anthony Perkins 52 Kultni triler Alfreda Hitchcocka snimljen 1960. Kultni horor iz 1974. inspiriran istinitim događajem
226
-Ne, gospođo. Imao je nešto na glavi. Majicu ili tako nešto, izgledao je kao lik iz Ubojstva motornom pilom1 Alex je teško disala pa se pokušavala smiriti. Dvojba joj je bila jednostavna, treba li se predstaviti kao agentica FBI-ja ili zbri- sati odavde. Nagon joj je govorio da digne sidro, ali ako se pokaže da je njen napadač bio Gracein ubojica, propustit će dobru priliku da ga uhvati. -Jeste li zvali policiju? — pitala je. - Naravno, jesam. Stižu. Postaja je odavde dva kilometra zrač- ne linije. Što Vam je taj tip pokušavao napraviti? Alex se polako okrene, a onda oprezno digne na noge. — Gospodine, ja sam specijalna agentica FBI-ja, Alex Morse. Muškarac u pidžami odstupi jedan korak.
—
Moje isprave su u automobilu.
—
Možda bih ih trebao pogledati.
Dok je vadila torbicu, snop plavoga svjetla odbio se od proče- lja susjednih kuća. Potom se ispred kuće uz škripu zaustavi policijski automobil.
—
Ovamo! - pozove ih muškarac u pidžami. — Na prilaznom smo putu!
Kada su policajci stigli, Alex je već imala isprave u ruci. Za- čudili su se što su na mjestu događaja zatekli agenticu FBI-ja. Pojavila se vlasnikova žena i pružila Alex papirnati ručnik da s lica obriše krv, što je učinila prilično teatralno kako bi zadivila mjesne policajce. Slučaj je opisala kao pokušaj silovanja i doslovce im naredila da raspišu tjeralicu za bijelim kombijem. Opetova- no ih je uvjeravala da nema svrhe tražiti otiske prstiju na njezinom glocku jer je napadač nosio rukavice, a kada su je pitali, od- govorila je da je odsjela u kući doktora Christophera Sheparda, staroga školskog prijatelja. Nije joj trebalo da natcheski policajci dođu u njezinu sobu u Days Innu i otkriju ono što bi i pozornik početnik prepoznao kao sredstva i bilješke u istraživanju uboj- stva. Doslovce su je tjerali neka ode na hitnu da joj pregledaju ranu na glavi, ali pobunila se rekavši da je Chris Shepard može jednako dobro sašiti i to badava. Primirili su se kada je obećala da će im ujutro biti na raspolaganju i odgovoriti na neka pitanja. Nakon što je muškarcu u pidžami još jedanput zahvalila što joj je spasio život i policajcima ostavila broj svog mobitela, Alex je sjela u auto, provezla se pokraj gomile prestrašenih susjeda u pidžamama i spavaćicama i vratila se na A 61. Drhtala je cijelim tijelom. Zakašnjela reakcija na stres, pomisli. Stala je na zaustavnom traku i izvadila mobitel. Chris se javio nakon šestog zvona, a onda je, prije nego što mu je uspjela objasniti što se dogodilo, iz svog grla začula jecanje. To je zbog pomanjkanja sna, pomisli. Nisam se tjednima pošteno naspavala...
—
Gdje ste? — pitao je Chris.
—
Uz rub ceste, u gradu. Mislim da me treba sašiti.
—
Što se dogodilo?
Reći ću Vam začas. Samo... - Dotaknula je lice koje je ponovno bilo ljepljivo od krvi. —
—
Možete li doći u moju ordinaciju?
-Aha.
—
Nađemo se tamo za deset minuta.
—Što
ćete s Benom?
— Pozvat
ću gospođu Johnson i reći joj da imam hitan slučaj. Doći će.
Alex rukavom obriše krv. Ovdje je, Chris. Ovdje je. -Tko? —On.
—
Tip koji je ubio Grace.
Zar Vas je napao?
—Zamalo
me ubio.
—Jeste li mu vidjeli lice? — Imao je masku. Odvedite Bena gospođi Johnson, dobro? Vaša kuća nije sigurna. Možete li to učiniti?
—
Mogu.
—
Uzmite sa sobom pištolj.
— Hoću. Ako Vam se čini da ćete se onesvijestiti, odvezite se na hitnu u Sv. Katarinu.
—
Dobro sam. Samo se požurite.
Alex je ležala na leđima i škiljila prema kirurškoj svjetiljci koja je izgledala kao plavo-bijelo sunce. Chris joj je već očistio ranu. Sada joj je iznenađujuće polako šivao ranu ispod oka. - Ne znam što će Vaš plastični kirurg reći za moj posao, ali pretpostavljam da ne želite oglasiti Vašu ranu na sva zvona, što bi se dogodilo da ste otišli na hitnu.
-
Točno. Zašto ste razrijedili Betadin dok ste čistili ranu?
— To je nešto novo. Nerazrijeđen ubija bijela krvna zrnca koja ubrzavaju zacjeljivanje rane. Mikrobiološkim rječnikom rečeno, sive respondere. Alex nije ništa rekla. Za manje od minute, Chris je završio zadnji šav. Možete ustati kad želite — rekao je. - Nemojte žuriti. Naslonila se na lakat, provjerivši zna li njeno unutarnje uhogdje je gore, a onda je sjela. Hvala Vam što ste to napravili. -
-
Nemate pojma tko je bio taj tip?
-
Ne. Postavlja se pitanje, lovi li Vas ili mene.
-
Mislim da je to prilično očito — kaza Chris.
Nije. Postoji velika vjerojatnost da je otišao u Elgin kako bi Vas ubio, ali neočekivano je naletio na mene. -
Chris odmahne glavom. - Vjerojatno Vas je cijeli dan slijedio. Ovako umorni ne biste opazili ni da Vas slijedi krdo slonova. Alex se digne na noge. — I dalje ne želite prihvatiti činjenice. Netko od nas ne želi. Što sada? Ne namjeravate valjda i da- lje otići u Jackson, je li? -
- Ne znam. Međutim, voljela bih da mi učinite jednu uslugu, hoćete li?
-
Naravno.
Dođite sa mnom u Days Inn da uzmem svoje računalo. Nije daleko, a stvarno mi treba. -
-
Što je s tipom koji Vas je napao?
Ne vjerujem da će biti tamo. To je samo predosjećaj, ali uz- dajem se u njega. -
Chris se okrenuo i pliticu s instrumentima stavio u sudoper. - Idem s Vama ako mi obećate da ćete noćas ostati u mojoj kući. Kada se nećkala, rekao je: — Očito ne govorim ni o čemu nepriličnome. Znam. - Izvadila je mobitel i nazvala Willa Kilmera. Javio se nakon dva zvona. Kada mu je objasnila kako stvari stoje, Will joj je doslovce naredio da ostane u Natchezu. — Ja sam kod nje - rekao je umorno. - Nije pri svijesti, Alex. Nema nikakve promjene. Vrag me odnio, ako Margaret nije ponovno nasamarila liječnike. Ona je žilava kao i ja. -
Alex prekine i okrene se Chrisu: - Dogovoreno, Vaša kuća. Idemo. ★ Parkiralište Days Inna bilo je mirno, ali dobro osvijetljeno. Većina parkiranih vozila bili su kamioneti ili veći automobili. Alex je parkirala corollu četiri vrata niže od svoje sobe, a onda priče- kala da Chris u svojem kamionetu stane iza nje. Izašao je iz vozila s tridesetosmicom u ruci.
-
Stvarno sam Vam zahvalna — šapnula je.
Tiho se nasmiješio. - Nekoć smo, dok sam bio dijete, dolazili u ovaj motel na nedjeljni ručak. Zvao se Belmonte.
-
Čini se da se sve mijenja. Čak i mali gradovi.
-
Da, samo polakše. Meni je to drago.
Izvadila je ključ sobe i dala mu ga. - Broj sobe je dvadeset jedan, odmah tu dolje. Voljela bih da Vi otključate vrata i okrenete kvaku, ali nemojte ulaziti. Bit ću odmah iza Vas i naglo ću ući. Dogodi li se bilo što nepredviđeno, upotrijebite pištolj da zaštitite sebe, a ne da pomognete meni. Samo zbrišite i zovite policiju.
-
Chris je u nevjerici zurio u nju. — Šalite se, je li tako?
Pogleda ga smrtno ozbiljno. - Ne, nemojte izigravati južnjačkog junaka.
-
Nemate pojma što propuštate.
Stao je uza zid zgrade, pa gurnuo ključ u bravu i okrenuo kvaku. Kada je Alex čula škljocaj, ušla je držeći ispred sebe glock mašući njime lijevo-desno. Sve čisto! — viknula je krećući se prema kupaonici. Na pola puta stala je kao ukopana. Graceina mačka ležala je ispružena na sagu, otvorenih usta u samrtnom grču. Alex nije vidjela krv, ali je znala da je Meggie mrtva. Htjela je kleknuti, ali onda iza vrata kupaonice začu nekakav zvuk. -
-Što je to, sveca mu? — viknuo je Chris iza nje. Alex je sa svojim glockom krenula prema kupaonici, a onda mahnula Chrisu da se odmakne. Nakon što je kleknula iza kre- veta, viknula je: - SAVEZNA AGENTICA! BACITE ORUŽJE I IZAĐITE PODIGNUTIH RUKU! Ništa se nije dogodilo. Ovdje specijalna agentica FBI-ja, Alex Morse! Izađite ili ću pucati! Nakon pet sekundi ubitačne tišine, ponovno je začula isti zvuk. U mašti je vidjela kako se miče zavjesa na tuš-kadi. - Možda curi voda - reče Chris. Alex opsuje u sebi, onda krene naprijed i naglo otvori vrata ku- paonice, spremna sasuti cijeli šaržer u onoga koga tamo zatekne. Nije vidjela nikoga. Ponovno začuje isti zvuk. Spusti pogled pa prestrašeno od- skoči. Na podu iza ormarića migoljila se zmija predivnih boja, nasrćući glavom na prazan prostor pred sobom dok joj se tije- lo divljački motalo u osmice i trzalo kao da ju je pregazio auto.
—
Chris! - vrisnula je.
Gurnuo ju je s vrata i stao pred nju.
—
Što je to? - pitala je.
Sveca mu, to je koraljna zmija. Najotrovnija zmija u Sjedi- njenim Državama. —
—Jeste li sigurni? - Sto posto. Vidite li crvene pruge uz žute? U izviđačima učite pjesmicu. Crvena i žuta, bježi joj s puta. Crvena i crna, plaha kao srna. Alex se strese. —Je li to ubilo Meggie?
Najvjerojatnije. Strašno je to što si nitko ne bi zadao toliko truda da ubije Vašu mačku. Ova zmija ostavljena je ovdje zbog Vas. —
Čak i pod ovakvim okolnostima, zmija je bila gotovo zano- sno lijepa. -Što joj je? Rekao bih da je Meggie dala sve od sebe. Mačke su dobri lovci na zmije. -
—
Samo što ju je ipak ubila.
Koraljne zmije nisu čegrtuše ili vodene mokasine. One imaju neurološki otrov, kao kobre. Imaju kratke zube, ali za ovako malu životinju kakva je mačka, jedan dobar ugriz i gotova je. —
Chris je s obližnjeg kreveta zgrabio jastuk i njime zadržao vrata da se ne zatvore. Tada je otišao do svog kamioneta i vratio se noseći visoku, bijelu kiblicu punu bejzbolskih loptica.
—
Što ćete s time? — pitala je Alex. — Gađati je dok ne ugine?
Primio je kiblicu objema rukama, onda se nagnuo preko jastuka i dnom kiblice svom snagom udario zmiju. Ranjeni gmaz srušio se na popločani pod, a Chris je ponovno digao kiblicu i opet tresnuo njome. Kada ju je sljedeći put podignuo, s njom je dignuo i zmiju koja se zalijepila za dno kao kukac za vjetrobran. -Je li mrtva? Kod zmija je to vrlo diskutabilno. Njihov živčani sustav radi i nakon smrti. Ima ljudi koji su umrli nakon što ih je ugrizla mrtva čegrtuša. —
—
Što je s ovom?
Chris pogleda prepolovljenu zmiju na dnu kiblice. - Mrtva je da ne može biti mrtvija. Odnio je kiblicu van i bacio je otraga na kamionet. Alex je čula kako su se bejzbolske loptice otkotrljale na sve strane. Dok je ona uzimala računalo i materijale vezane za slučaj, Chris je mačku stavio u vreću za smeće. — Pogledat ću je kada dođemo kući da vidim ima li kakvih tragova ugriza. —Jeste li sigurni da neće biti nikakvih poteškoća s Benom?
—
On je kod gospođe Johnson. Idemo odavde.
Alex krene prema autu, a onda stane. - Ima li ovdje u Missi- ssippiju koraljnih zmija? Hoću reći, ovdje sam odrasla, ali ne sjećam se da sam je ikada vidjela. Da, ima ih u Mississippiju, točno, ali ne u ovom dijelu Mi- ssissippija. Treba dva sata vožnje da bi se došlo do područja gdje žive koraljne zmije iako biste mogli tjednima tražiti, a da je ne nađete. Jako su plahe. —
Dakle, nema govora o tome da je jednostavno zalutala... - Ma, ni slučajno. Netko je tu zmiju stavio u Vašu sobu, a to jedno odgovor na Vaše pitanje. - Koje pitanje? — Tip koji Vas je napao pod tom nadstrešnicom došao je ova- mo zbog Vas, a ne zbog mene. 25.POGLAVLJE Eldon Tarver pokušao je svojim bijelim kombijem proći kroz gusto grmlje obraslo vododerinom oko izrovanog puta. Ovo je bio četvrti put što je pokušao, ali ovaj put mu se posrećilo. Nije bilo teško doći do rijeke. Otprilike svakih pedeset metara, blatnjavi tragovi vodili su od makadamske ceste do širokog pješčanog pojasa uz Mississippi južno od Natcheza. Poteškoća je bila u tome što je na kraju tih tragova pijesak bio mekan, a voda plitka. Dr. Tarver tražio je komad zemlje odmah uz rijeku koji će podnijeti težinu kombija, a potom dobra tri metra dubine gdje će potonuti. Snažna riječna struja učinit će ostalo i odnijeti kombi nizvodno takvom snagom da ga do jutra jamačno više neće biti. Međutim, ako zapne u pijesku, ujutro će još biti tu i vidjet će ga svaka seljačina ili crnčuga u čamcu koja traga za somovima i kečigama. Dr. Tarver nije bio tako glup da pobjegne u Jackson. Agentica Morse mogla je vrlo lako narediti blokadu glavnih cesta koje vode iz grada. Zbog toga je, odlazeći iz stambenog naselja, cijelim putem vozio sporednim putevima i stigao do asfaltirane ceste koja je prolazila uz veliku staru tvornicu papira. Obilježje toga kraja bilo je prostrano polje soje gdje je asfalt prelazio u makadam. Makadamska cesta išla je usporedo s rijekom i vodila do niza naftnih bušotina i saveznih lovišta južno od grada. Eldon je sve to saznao proučavajući topografske karte, što je bio samo maleni dio napornih priprema za svaki posao. Iskustvo ga je naučilo kako je pripremljenost ključ za preživljavanje i u tome smislu nikada nije sam sebe iznevjerio. U stražnjem dijelu kombija nalazio se opipljiv dokaz liječnikove spremnosti na svaku nepredvidivu mogućnost, motor marke honda pripremljen i za vožnju asfaltom i po divljini. Eldon je vozio hondu sa sobom na svaki posao koji je u posljednjih pet godina prihvatio, a večeras se potvrdilo da je svaka kap znoja kojuse prolio tovareći i vadeći hondu iz kombija bila toga vrijedna, svjetla kombija odbijala su se od tisuća listova
prepriječenih grana koje su se vratile na svoje mjesto oderavši bočne stranice kombi- ja. Uvijek je kombi smatrao potrošnom robom. Imao je još jedan takav, potpuno isti, samo druge boje, na sigurnom u garaži svog labaratorija s primatima u Jacksonu. Odjednom slobodan prostor, isto crnilo koje se pretvorilo u tamnoplavu boju kada je ugasio svjetla, obasjaše dvije zrake. Dok je gledao noćno nebo, upalila su se mala crvena svjetla na visokim stupovima koji su nosili telefonske žice obješene preko rijeke. Dolje niže, puno niže s njegove desne strane, oko dva ki- lometra daleko, ugledao je svjetla teglenice koja se spuštala prema njemu. Ostane li tu, uskoro će proći pokraj njega, Ugasio je motor, izašao iz kombija i polako krenuo naprijed ne dišući pogled s pjeskovitog tla pod nogama. Imao je osjećaj da je iznad rijeke, ali nije mogao procijeniti koliko visoko. Pred njega skoči pasanac. Gledao je mjesečinu na njegovim oklopljenim le- đima sve dok stvor nije nestao u travi visokoj do struka. Krenuv- ši ponovno naprijed u samo deset koraka stigao je do strme litice. Šest metara niže vrtložila se tamna voda Mississippija. Skinuo je krvlju natopljenu košulju i bacio je u rijeku. Žena ga je dobro iz- bola po vratu, ali tupim oružjem. Vjerojatno ključem. Da je imala nožÍ, već bi bio mrtav. Ipak, brada mu je bila puna krvi. Otrčao je natrag do kombija, otvorio stražnja vrata i postavio aluminijsku rampu kojom se koristio da izvadi motocikl. Zbog mraka, vrlo oprezno izgurao je hondu na tlo i spustio nožicu, a onda je iza vozačkoga sjedišta izvadio malu torbu za led i platne- nu torbu. Osim te tri stvari, u kombiju nje bilo ničega. Cijelim putem od Jacksona vozio je u rukavicama s plastičnom vrećicom navučenom preko brade i plastičnom kirurškom kapom na glavi. Upalio je hondu kako bi se uvjerio da ga neće iznevjeriti, po- tom je ušao u kombi, ubacio u prvu brzinu i polako se odvezao do ruba litice. Pet metara od provalije, iskočio je kroz otvorena vrata i poput padobranca zakotrljao se po pjeskovitom tlu. Čuo je plju- sak kao kad kit iskoči iz mora i ponovno pljusne u vodu. Otrčavši do ruba litice, zagledao se u neobičan prizor. Kombi chevroletteplutao je po Mississippiju poput kraljevske barke. Prednji kraj kombija udari u mali rt zbog čega se vozilo, kako je tonulo, počelo okretati u polaganim krugovima otplovivši na jug prema Baton Rougeu i New Orleansu. Da okolnosti nisu bile tako sumorne, Eldon bi se smijao. Međutim, smijeh će morati pričekati. Tisuću uznemirujućih misli borilo se za prednost u njegovoj glavi. Neće dopustiti ni jednoj da prevlada dok ne stigne u svoje utočište. Jedan dio njega htio je ostati u Natchezu da završi započeti posao. Međutim, što se toga tiče, vrijeme je bilo na njegovoj strani. Ima važnijih stvari s kojima se treba pozabaviti. Na primjer, Andrewa Ruska. Rusk mu je lagao. Eldon nije bio siguran koji su razmjeri Ru- skove prevare, ali bio je siguran da laže. To ga je ljutilo više od bilo čega drugoga što je Rusk mogao učiniti. Eldon potisne slike osvete koja je bujala u njemu i usredotoči se na preživljavanje. Oduvijek je znao da će doći dan kakav je ovaj. Sada kada je došao, bio je spreman. Utočište je bilo manje od osamdeset kilometara daleko. Ondje se može odmoriti, oporaviti i smisliti protunapad. Pričvrstio je prijenosni hladnjak i platnenu torbu na hondu. Samo mora hladne glave i smirenih živaca stići do utočišta. Dok se penjao na motocikl i ubacio u brzinu, preplavi ga osjećaj samopouzdanja. Već je bio ondje.
26.POGLAVLJE Chris se kamionetom dovezao na parkiralište Bolnice sv. Katarine i ondje ostavio vozilo. Prije nego što je ušao, lancem poveže stroj za bacanje loptica i agregat, koje je vozio za Benov bejzbolski trening te ih zaključa lokotom. Nekoć su u Natchezu bila vremena kada nije morao poduzimati takve mjere opreza, ali ona su davno prošla. Obišao je bolesnike usredotočen koliko je to mogao biti, ali nikako nije mogao zaboraviti sinoćnje događaje. Pozdravivši se s posljednjim pacijentom na bolničkom odjelu, pošao je stubama u prizemlje i krenuo prema jedinici intenzivne njege. Usput je sreo Michaela Kaufmana, Thorina ginekologa koji je išao na kat. Prije dva dana, Chris je Kaufmanu na analizu poslao malo Thorine krvi, da pogleda postoji li kod nje kakav hormonski poremećaj zbog kojega ne može ostati trudna. Drago mi je da sam naletio na tebe - rekao je Mike zaustaviv- ši se na stubama. — U Thorinu uzorku naišao sam na nešto čudno. -
-
Stvarno? Što?
-
Visoku razinu progesterona.
-
Molim?
Kaufman kimne. — Pokušava i dalje ostati trudna, je li tako?
-
Naravno. O kojoj razini govorimo? Pilula protiv zaćeća?
-
Većoj. Prije o piluli za jutro poslije.
Chris je osjetio kako mu krv navire u obraze. Mike Kaufmann vjerojatno je upravo prekršio etički kodeks i čini se da je i sam to shvatio. Što je još važnije, obojica su postala svjesna toga da Chri- sova žena u ovako jako važnoj stvari nije bila potpuno iskrena. Kaufman mu zbunjeno kimne i nastavi se penjati stubama. Chris je polako hodao prema intenzivnoj jedva svjestan svoje okoline. Nije mogao ne misliti na značenje Kaufmanova otkrića. Je li moguće da je Thorino zavođenje u studiju, njena priča o tome dapokušava ostati trudna, bila samo velika predstava? Hladnokrvna gluma kako bi sakrila prevaru i sam Bog zna što još? Kada je Chris pred sobom ugledao velika vrata intenzivne njege, učinila su mu se kao spas pred sve većim paklom u njegovoj glavi.
Hladniji zrak, zujanje i otkucavanje aparata te tihi glasovi medicinskih sestara u trenu su mu pružili mir pred samim sobom. Ovdje nije imao izbora. Morao se usredotočiti na posao. Imao je slučaj teške obostrane upale pluća koja nije reagirala na jake antibiotike, tinejdžera koji je došao iz Sv Stjepana. Sinoć, za vrijeme večernjeg obilaska, Chris je odredio da mu intravenozno daju vankomicin54. Ako momku ne bi bilo bolje, namjeravao ga je prenijeti u Sveučilišni medicinski centar u Jacksonu, jednom specijalistu za zarazne bolesti kojeg je poznavao. Kada je pogledao kroz stakleni zid odjeljka, prvo što je ugledao bio je Tom Cage koji je izlazio iz jedne od soba.
—
Tom! Nisam znao da imaš nekoga na odjelu.
Nemam - odgovori dr. Cage pišući nešto po kartonu. — Došao sam pogledati pacijenta za kojeg je Don Allen tražio savjet. Htio sam saznati nešto više od podataka koje sam našao u njegovoj povijesti bolesti. —
-Jesi li saznao nešto zanimljivo? -Nisam siguran. Nešto mi govori da bi ovaj čovjek mogao imati progresivnu sistemsku sklerodermiju55, iako laboratorijski testovi to ne pokazuju. Često kod muškaraca nema vanjskih znakova bolesti, ali ovaj čovjek ima doista strašan krvni tlak. Ništa ga ne može sniziti.
Ako se radi o lokaliziranoj sklerodermiji, što možeš napraviti u vezi s tlakom? -
Kada je sijedi liječnik dignuo pogled s kartona, Chris je u njegovim očima vidio nešto što dr. Cage nikada ne bi pokazao pacijentu, nemoć pomiješanu s razočaranjem, ljutnju i prihvaćanje stvari takva kakva je. Chris tužno kimne. — Da, pogledao sam tvoj slučaj upale pluća — kaza Tom. - Tijekom noći broj bijelih krvnih zrnaca znatno se smanjio.
Bogati! - uzbuđeno kaza Chris. - Već sam se počeo ozbiljno brinuti. Mali ima samo sedamnaest godina. —
Tom sažalno uzdahne. - Viđam sve više i više tih netipičnih upala pluća, osobito kod mladih ljudi. -Jesi li gotov s obilaskom?
—
54 55
Da, krenuo sam u ordinaciju.
Glikopeptidni antibiotik indiciran za liječenje teških infekcija opasnih za život Kronična bolest karakterizirana otvrdnućem kože, prekomjernim nakupljanjem kolagena i promjenama na unutrašnjim organima koje obično nakon nekoliko godina izazivaju smrt. Vrlo rijetka bolest, nepoznata uzroka
—
Dolazim za tobom.
Chris uđe u pacijentov odjeljak, ali nije morao pogledati karton da bi vidio promjenu. Momkove oči bile su bistre kao što nisu bile cijeli protekli tjedan, a koža je već izgubila gotovo mrtvačko blje- dilo. Kad mu je Chris stetoskopom poslušao pluća, čuo je znatno poboljšanje, osobito u lijevom plućnom krilu. Chris se smijao šali koju je momak ispričao na račun medicinskih sestara i posuda za nuždu u krevetu kada je spazio Shanea Lansinga kako vani pokraj sestrinskog stola ispunjava karton. Dok je pisao, Lansing je gledao u karton, ali Chris je imao jak osjećaj da je do trenutka kada je digao glavu kirurg gledao u njega. Po glavi su mu se neprestano motale riječi Mikea Kaufmana. Prije o piluli za jutro poslije. Razmišlja li Lansing o svom pacijentu? Ili misli na Thor u? Chrisu je donekle laknulo što je kirurga tako rano ujutro našao u Natchezu. Greenwood je udaljen više od četiri sata vožnje pa je malo vjerojatno da bi Lansing svaki dan potrošio osam sati da u hotelu Alluvian poševi Thoru. Trebao bi otići od nje u četiri ujutro da sad bude ovdje. Ipak, Chris je osjećao žestoki nagon da ode do sestrinskog stola i ubije Boga u njemu. Rekao je svom pacijentu da će se vratiti poslije ručka vidjeti kako je, onda je unio nove podatke u karton i otišao do pulta. —Jutro, Chris - kaza Lansing. — Jesi li još raspoložen za partiju golfa? — Ne mogu danas poslijepodne. - Chris ispita Lansingov pogled tražeći u njemu znakove umora. - Međutim, možda se sutra poslijepodne mogu izvući.
- Samo
me nazovi. Ili mi pošalji poruku na mobitel.
-Možeš
zbrisati poslijepodne?
-Mogu,
meni su jutra pretrpana.
- Zato
zarađuješ veliku lovu.
Lansing nije odgovorio. Chris je gledao kako zgodan kirurg proučava drugi karton, a onda se okrenuo i izašao iz intenzivne. Dok se bez cilja vukao niz hodnik, gotovo se zabušio u Jayja Merciera, jedinog hematologa u Natchezu. Poput svakog specijalista u malome gradu koji su liječili sve i svašta, od opeklina izazvanih otrovnim bršljanom do kostobolje, Mercier je služio i kao onkolog, dijagnosticirajući većinu
neoplazmi56 u državi, koje je nakon toga ili sam liječio ili je poslužio kao osoba za vezu za specijalističko liječenje u velikim centrima metropola. Bio je jedan od liječnika koji su imali najviše posla, ipak uvijek je našao vremena za Chrisa, osobito kad je od njega tražio neki savjet. Chrisu je palo na pamet da ga povuče na stranu i pita postoji li mogućnost da se čovjeka namjerno zarazi rakom, ali ako to učini, Mercier će ga sasvim sigurno obasuti pitanjima o tako nevjerojatnom slučaju. -Jutro, Chrise - uz osmijeh je rekao Mercier. - Kako stoji stvar s onom tvrdokornom upalom pluća? -Mislim
da je vankomicin učinio svoje.
-Dobro.
Mali je stvarno loše izgledao.
Toliko su usporili da su mogli nastaviti dublji razgovor, ali Chris se prisili da krene dalje hodnikom. Zašavši za ugao, našao se nekoliko koraka od ulaza, ali ni sam ne znajući zašto, stao je i naslonio se na zid kao čovjek koji je uzeo stanku da popuši cigaretu. Za manje od minute, dobio je odgovor. Kada se iza ugla pojavio Shane Lansing, Chris je stao ravno pred njega, prepriječivši mu put. Kirurg se doimao iznenađeno, ali ne prestrašeno. — Razmislio si o partiji golfa? Chris se prgavo zagleda u Lansingove oči. - Shane, ševiš li moju ženu? Lansing zatrepće očima, ali nije pokazao nikakve dublje osjećaje. — Ma kakvi. O čemu to govoriš? Chris ga je nekoliko trenutaka gledao bez riječi. — Mislim dalažeš. Lansing stisne oči. Htio je nešto reći, ali onda je zatvorio usta i pokušao zaobići Chrisa. Chris ga je uhvatio za ruku i pritisnuo uza zid. — Nemoj mi okretati leđa, ti kurvin sine. Lansing se doimao zatečen, možda više izravnim suočenjem nego fizičkim napadom. — Poludio si, Sheparde! - Kladim se da si često doživio ovako nešto, je li tako? Ovakav zavodnik! E, pa, znaš što? Ovaj put se nećeš izvući. Da smo u srednjoj školi, nalupao
56 Patološka tvorba nastala kao posljedica prekomjernog umnažanja abnormalnih stanica, tumor
bih te po guzici i pustio, ali ovdje je riječ i o djetetu. Dovoljno te poznajem da znam da ti uopće nije stalo do Thore. O, da, voliš je jebati, to sigurno. Sviđa ti se to što te želi. Međutim, cijeli paket uopće te ne zanima, zar ne? Lansingov pogled i dalje nije ništa odavao, međutim u gluhoj tišini, Chris u njegovu oklopu ugleda pukotinu. Bila je to samodopadnost. Lansing nije mogao sakriti uživanje u nadmoći koju je osjećao, skrivenu nadmoć nesumnjivo zasnovanu na tome što intimno poznaje Chrisovu ženu, njeno tijelo, njene osjećaje, njene namjere. Tada Chrisu na pamet padne puno strašniji scenarij. - Možda i zanima? — kaza on. - Je li riječ o novcu? Oduvijek si volio novac, a Thora ga ima dovoljno da ti počne ići slina na usta, zar ne?
Lansing se prestao praviti nevin, barem se Chrisu tako učinilo. Nešto je govorio, ali Chris nije čuo. Njegova podsvijest reagirala je na šaku koja se podignula od kirurgova struka. Chris nije bio boksač, alije u srednjoj školi tri godine trenirao hrvanje. U trenutku kad je Lansing udario, skočio je unatrag pa uhvatio ispruženu ruku i prebacio kirurga preko sebe i srušio ga na pod. Lansingu izleti zrak iz pluća. Chris ga okrene na trbuh, zabije mu koljeno u leđa i savije ruku. Dok je Lansing stenjao od bola, iza ugla pojave se dvije medicinske sestre i stanu otvorenih usta.
—
Idite! — poviče Chris. — Odlazite!
Požurile su se niz hodnik, ali nisu skidale pogled s prizora. Chris prisloni usta uz Lansingovo uho. — Sinoć je zamalo ubijena jedna moja prijateljica. Možda to znaš, a možda i ne. Samo zapamti, nisi samo ti uključen u ovo. Tu je Ben, tvoja djeca, tvoja žena, Thora, a tu sam i ja. Većina tih ljudi ne može se braniti sama, alija mogu. —Još je jače kirurgu izvrnuo ruku sve dok ovaj nije vrisnuo. — Učiniš li nešto čime ćeš ozlijediti Bena, proći će godina dana prije nego što ponovno nekoga operiraš. Čuješ me, Shane? Lansing nešto progunđa. — To sam i mislio. E, sad, ako si nevin, jednostavno pozovi policiju i prijavi me. Čekat ću u svojoj ordinaciji.
Chris začuje brujanje glasova koji su se približavali iza ugla. Digao se na noge i izašao kroz staklena vrata, a onda otišao do svog kamioneta. Dok je izlazio s parkirališta, pred vratima je vidio upravitelja bolnice koji je gledao za njim. *
Kada je Chris došao u svoju kliniku, rekao je Holly neka ga ne smeta, a onda ušao u ordinaciju, nazvao recepciju i zamolio Jane da nazove doktora Petera Connollyja iz Centra za rak Sloan- Kettering u New Yorku. Peter Connolly visoko se uzdignuo u svijetu onkologa, ali prije šest godina bio je profesor hematologije na Sveučilišnom medicinskom centru u Jacksonu u Mississippiju. Tada gaje Sloan- -Kettering postavio za voditelja novoga kliničkog istraživačkog odjela koji je radio na istovremenom presađivanju kosti i koštane srži. Dok je radio u Jacksonu, Connolly je počeo raditi na tome da SMC dobije status Državnoga nacionalnog instituta za rak, kojih je u Sjedinjenim Državama bilo samo osam. Jane nazove Chrisov telefon i on digne slušalicu. — Da? — Na telefonu je njegova medicinska sestra. Dr. Connolly upravo podučava neke stažiste kako izvaditi koštanu srž, ali pokušat će se javiti prije ručka.
Hvala — kaza Chris, nastojeći ne pokazati razočaranje. Čovjek ne može nazvati nedvojbeno najbolji centar za rak u zemlji i očekivati da će se njihov najbolji znanstvenik odmah javiti na telefon. — Reci joj da zahvaljujem što će se tako brzo javiti. —
—
Može Vam dati broj njegove govorne pošte ako želite ostaviti poruku.
—
Dobro, može.
—
Pričekajte.
Nakon nekoliko škljocaja, čuo je kako snimljeni glas kaže: — Molim, ostavite poruku. Peter, ovdje Chris Shepard. Zovem iz Mississippija. Imam prilično čudno pitanje, pa ću ga jednostavno iznijeti i dati ti vremena da razmisliš o njemu. Htio bih znati može li se kod čovjeka namjerno izazvati rak, ali tako da patolog ne otkrije da je to učinjeno. Govorim o raku krvi i osamnaestomjesečnom razdoblju od dijagnoze do smrti. Znam da to zvuči ludo, ali tu na SMC imali smo neke prilično čudne slučajeve. Znam da imaš puno posla, ali stvarno bih ti bio zahvalan kada bi mi se javio čim stigneš. —
Chris spusti slušalicu i pozove Jane. — Kad Connolly nazove, nemoj pustiti da čeka. Izvuci me iz sobe, bez obzira na to što radio.
—
Hoću.
—
Osim ako nisam na zahodu.
—
Znam.
—
Hvala. — Chris duboko udahne, potisne paranoidne strahove
u svojoj glavi pa izađe kako bi se našao s današnjim pacijentima. ★ Alex naglo sjedne na krevet, s glockom u ruci, širom otvorenih očiju. Kroz prorez među zavjesama s njene desne strane, ulazila je plava svjetlost. Trebalo joj je nekoliko sekundi da se sjeti gdje je, u gostinjskoj sobi u kući Chrisa Sheparda. Uz jedan zid stajao je pisaći stol, pun kućnih računa i papira. Izgledao je poput stolova za kojima su kućanice iz dana u dan rješavale svoje poslove. Dok je Alex zurila u stol, u njenoj torbi počne zvoniti mobitel. Već je zvonio, shvati. To ju je probudilo. Plašilo ju je to što je njezin privatni mobitel, onaj kojim se koristila u vođenju istrage, ležao u tišini na noćnom ormariću. Mobitel u torbi bio je njen službeni mobitel. O, Bože... Glavom joj prođu sjećanja na sinoćnji napad. Natcheskoj policiji rekla je svoje pravo ime, nije imala izbor. Gledajući na zaslonu riječi POZIVATELJ NEPOZNAT, nagonski se htjela javiti, ali u posljednji trenutak vratila se ustaljenom postupku u posljednjih nekoliko mjeseci, a to je bila govorna pošta kao sredstvo da vidi tko zove. Službeni telefon mogao je značiti samo jedno, loše vijesti. Pozivatelj je mogao biti bilo koji agent na terenu, a mogao je biti i njen zapovjednik iz Charlottea, koji je trebao biti na Ba- hamima. Nakon što je čekala cijelu minutu, nazvala je govornu poštu da vidi tko je traži. Agentice Morse — počeo je poznati glas sa snobovskim, uobraženim bostonskim naglaskom — ovdje zamjenik glavnog direktora Mark Dodson iz Washingtona. —
Alex je počelo stezati u prsima toliko da je jedva disala. — Zovem kako bih Vas obavijestio da smo po Vas poslali službeni zrakoplov koji će Vas dovesti u Washington na razgovor u Uredu za profesionalnu odgovornost... Naglo joj je pao krvni tlak. ... zrakoplov je na putu za Jackson u Mississippiju. Ako niste u Jacksonu, odmah me nazovite kako bih mogao uputiti zrakoplov tamo gdje jeste. Nemojte odugovlačiti, agentice Morse. Samo ćete si otežati stvar. —
Čula je klik i Dodson je utihnuo. Kada joj je program govorne pošte ponudio da izbriše poruku, učinila je to. Neće si priuštiti ponovno poslušati svog smrtnog neprijatelja kako pobjedonosno likuje. Ured za profesionalnu odgovornost... — Pas mater! - viknula je, sišavši s kreveta i obukavši jučerašnje hlače. Ako po nju šalju zrakoplov, onda sigurno sve znaju. Za dodatno bolovanje koje je uzela, za lažne izvještaje koje je slala, za kolegu iz Charlottea koji ju je pokrivao... vjerojatno već znaju i za sinoćnji napad ispod nadstrešnice. Vjerojatno je počelo urušavanje njene kuće od karata. A sve uzalud! Svaki bijeli kombi koji je jučer policija provjerila bio je uredno registriran na zakonitog vlasnika.
—
Glupača, glupača, glupača — putila se.
Potisnuvši suze, Alex nazove centralu glavnog stožera u Washingtonu, poznatiju kao Zgradu J. Edgara Hoovera. Naravno, pomisli cinično, uvijek postoji mogućnost da po mene pošalju zrakoplov koji će me prevesti u Afganistan kako bih dogovorila predaju Osame bin Ladena ili nešto isto tako važno. Moguće, ali malo vjerojatno. Zamolila je i više nego razgovorljivu službenicu na centrali da je spoji s uredom zamjenika glavnog direktora Dodsonom. Kada je rekla svoje ime, odmah ju je spojila.
—
Specijalna agentica Morse? — rekao je Dodson.
—
Da, gospodine.
—
Gdje ste u ovom trenutku?
—
U Natchezu u Mississippiju.
Nasta dulja stanka. — Vidim da ondje imaju zrakoplovnu luku u koju može sletjeti mali mlažnjak.
—
Mislim da imaju, gospodine.
Za trideset minuta bit ćete u zrakoplovnoj luci, spakirani i spremni za polazak. —
—
Da, gospodine, Mogu li pitati zašto?
—
Ne možete.
—
Da, gospodine.
—
To je sve.
Gospodine — rekla je Alex, ali Dodson je već spustio slušalicu. Osvrnula se po praznoj gostinjskoj sobi. Prošlu noć, kada je Chris Shepard bio ovdje, spavaonica se doimala toplom i pristupačnom. Sada je bila samo još jedna šuplja ljuštura. Otišla je u kupaonicu urediti se koliko najbolje može. —
Kada je zatvorila vrata i sjela na zahod, zagledala se u dvadeset sedam sa sedamnaest centimetara velikim portretom Thore Shepard. Thora ju je gledala hladno i nezainteresirano kao manekenka iz kakvog časopisa, stvarno, gledala je ravno kroz nju, savršene plave kose oko visokih jagodica, pravilnog nosa i morsko-sivih očiju koje su opčinile Chrisa Sheparda baš kao što su prije njega opčinile Reda Simmonsa. Iako Alex nikada s Thorom nije progovorila ni riječ, od početka je imala osjećaj da su njih dvije protivnice, kao dva agenta na suprotnim stranama Berlinskoga zida koji igraju prastaru igru mačke i miša. Međutim, sada je shvatila daje to samo obična maštarija. Hladno lice pred njom pripadalo je ženi koja je već dobila sve igre koje je igrala, dok se Alex spremala odletjeti natrag u Washington zbog nečega što je zapravo značilo njeno profesionalno smaknuće. ★ Neville Byrd nježno pomakne upravljačku ručicu u svom krilu usmjerivši lasersku zraku na krovu pet milimetara udesno. Potom stavi naočale kako bi provjerio liniju zrake. Hej! Ovaj put je uspio. Zelena zraka padala je točno posred sjeveroistočnog prozora na uglu šesnaestog kata AmSouth Bank Towera. Od ovoga trenutka pa dalje, zahvaljujući laseru i optičkom čitaču četvrte generacije, podešenom na toj putanji, svaka izgovorena riječ i svaka pritisnuta tipka na tipkovnici u uredu Andrewa Ruska bit će zabilježena na instrumentima smještenima u transportnom sanduku iza Nevillea Byrda. Neville popije čašu energetskog pića i nasloni se na prozor svoje hotelske sobe koju je od AmSouth Towera dijelila samo jedna gradska ulica. Došao je ovamo po nalogu Noela D. Travera, ljubaznog gospodina od šezdesetak godina s groznim crvenim znamenom na licu. Dr. Traver dao je Nevilleu veoma jednostavne upute, a potom mu je za taj posao ponudio dvostruko veću naknadu od uobičajene. Nevillea Byrda to je jako usrećilo. Usluga nadzora uz korištenje visoke tehnologije u Mississippiju nije baš bila tražena. U posljednjih pet godina, Byrd je radio za odvjetnike koji su se bavili razvodima i za privatne detektive, ulazeći u elektroničku poštu i prisluškujući mobitele ljudi koji su počinili preljub. Davno je to bilo kada je radio za Netscape57. Prije samo deset godina bio je u prvim redovima u borbi protiv moćnog Microsofta. Danas je izvršni direktor bio dobrotvor, a Netscape samo blijeda sjena onoga što je nekada bio, baš kao i njegov softverski inženjer. Međutim, ovaj posao bio je nešto drugo.
57 Američka računalna poslužiteljska kompanija najpoznatija po svom in- ternetskom pregledniku
Andrew Rusk bio je jedan od petorice vodećih odvjetnika za rastave u gradu i baš je on nekoliko puta unajmio Nevilla. Prema njegovu ne baš skromnom mišljenju, Rusk je bio samo još jedan ocvali bivši student mississippijskog sveučilišta s više novca i s većim »ja« nego što mu je trebalo. Upravo sada s nekim je tipom brbljao na telefon o izletu u prirodu koji je on pripremao, na motociklima, naravno na Harleyjima58, se razme, čovječe, ali unajmljenima. Unajmljenim Harleyjima! To je sve govorilo. Neville popije još jedan gutljaj energetskog pića i nasmije se. Za razliku od Andrewa Ruska, dr. Traver doimao se kao pristojan tip, u svakom slučaju bio je puno pametniji od Ruska i takvih kao on. (Neville je znao daje Traver veterinar zato što ga je pronašao na internetu: Izvrsna uzgajivačnica, vlasnik Noel D. Traver, diplomirani veterinar.) Isto tako, znanje dr. Travera nije bilo ograničeno samo na životinje. Točno je znao koja će mu oprema trebati za nadziranje Ruskova ureda i nije htio unajmiti nekoga tko je nema. Također, dr. Traver nije Nevilla unajmio naslijepo. Zamolio ga je da se doveze do izlaza Byram na MC 55 i sretne se s njim u četiri oka. Nevilleu je bilo svejedno. U proteklih pet godina otkako je osnovao svoju tvrtku za digitalni nadzor, sastajao se s ljudima na znatno neobičnijim mjestima. Uz sendvič iz restorana Wendy's, Neville je uvjerio dr. Travera da će bez poteškoća ući u Ruskovu uredsku mrežu. Dr. Traver bio je sumnjičav, a za sada njegova je sumnjičavost bila opravdana. Tko god je radio na sigurnosti Ruskova ureda, znao je svoj posao. Međutim, laserska oprema ipak će ga na kraju pokopati. Mjerenjem vibracija prozorskog stakla neće samo uhvatiti svaki Ruskov razgovor, nego će točno znati i koja je tipka korištena na tipkovnici Ruskova računala, i to kojim redom, mjerenjem promjena u elektromagnetskom polju ureda. Optička kamera sama bi mogla uhvatiti dvije trećine onoga što se radi na Ruskovoj tipkovnici ili se nalazi na njegovu monitoru, što znači da će većina onoga što je natipkano biti zabilježeno na digitalnom videu. Teži dio njegova posla bila je instalacija. Hotel Marriott bio je jedina zgrada iz koje se mogao vidjeti prozor na Ruskovu šesnaestom katu, a čak je i na Marriottu bilo premalo prozora koji su gledali na AmSouth Tower. Kako bi riješio taj problem, Neville je kod kuće napravio prigodnu opremu, neku vrstu plastične pseće kućice za laserski i optički prijamnik, a onda je postavio na krov Marriotta. Zatim je uzeo sobu na najvišem katu i postavio stanicu za bežični nadzor. Za sada je njegov veoma skup uređaj za prijenos podataka pružao pogled na nevjerojatne sise Ruskove tajnice. Odvjetnik je sigurno kao glavni uvjet za dobivanje posla naveo sise kao iz filmova Russa Meyera59, jer su tajničine u svakom slučaju bile goleme. Imala je i super noge. Neville se pitao je li dr. Traver možda oženjen Ruskovom tajnicom. Samo što ona nije imala više od trideset, i bila je zgodna, dok je dr. Traver bio gotovo šezdesetogodišnjak i imao taj odvratni znamen na licu. Neville si je natočio energetski napitak i gledao kako Rusk kopa nos dok je brbljao na telefon. — Možda Traver ima puno love — rekao je. — Sigurno je to.
58 Zamišljen kao motor za utrke, stvorenje 1903. u obliku prvoga jednoci- lindričnog motocikla 59 Američki redatelj, producent, scenarist, glumac i fotograf poznat po ni- skobudžetnim filmovima (1922. - 2004.)
Neville je čekao da se tajnica ponovno pojavi, uvjeren da će do kraja tjedna znati sve što treba o Andyju Rusku, njegovoj tajnici i starom veterinaru. Bio je to najveći užitak u njegovu poslu, taj osjećaj neograničene moći. Mnogi tvorci igrica spominjali su istu stvar, ali to su bile samo maštarije računalnih zanesenjaka. Ovaj posao nije se sastojao od nacrtanih komada s bujnim grudima, ovo je bio stvaran život, stvarni ljudi, a ako si bio dobar, mogao si zaviriti u njihov privatni život, u njihove spavaće sobe, kamo god poželiš. Ako si stvarno dobar, ponekad možeš zaviriti i u njihove glave. Čovječe, to je ono pravo.
27.POGLAVLJE Alex je stajala na rubu uske betonske stajanke u zrakoplovnoj luci u Natchezu i gledala kako Lear 35 savršeno slijeće preko njezina vidnoga polja. Bila je samo nekoliko kilometara daleko od natcheske ceste gdje su ona i Chris stajali na mostu i gledali potok. Činilo joj se daje to bilo jako davno. Kada je mlažnjak počeo rulati prema mjestu na kojem je stajala, izvadila je službeni mobitel i ponovno pokušala dobiti Chrisa. Noću se njen privatni mobitel ugasio, dok je zbog Ativana spavala u Chrisovoj gostinjskoj sobi. Iznenadila se kad se Chris javio. -Alex? -Da, ja... —Jeste li još u mojoj kući?
—
—
—
Ne, u zrakoplovnoj luci. Spremam se ukrcati na let za Washington. Molim? Uhvatili su me, Chrise. Znaju za moju istragu, za sve. Jutros su nazvali.
Šutio je neko vrijeme. - Žao mi je. Možda sam i ja u nevolji.
—
—
Zašto? Jutros sam na intenzivnoj sreo Shanea Lansinga pa smo se sukobili.
Razočarana, Alex zatvori oči. Pokazalo se da je dr. Shepard loš izbor za postavljanje zamke. Bio je previše pošten. — Što ste mu rekli?
—
Pitao sam ga jebe li moju ženu.
—
O, Bože.
—
Pokušao me zaobići pa sam ga srušio.
—
Srušili ste ga? Je li ozlijeđen?
—
Možda. Međutim, policija zasad nije još došla uhititi me.
—
Sumnjam da hoće.
—
Nadam se da Vas nisam previše zaribao. Vašu istragu, mislim.
Nemojte se za to brinuti. Samo nemojte ništa više napraviti, dobro? — Mlažnjak se polako približavao. — Nemam puno vremena. Samo sam htjela da znate da se možda nećemo neko vrijeme vidjeti. —
—
Kako loše može biti? Mislim, u Washingtonu?
Njen smijeh imao je prizvuk histerije. - Loše. Sjećate se kad sam zaribala u banci? Kad sam pogođena? -Da. Vratila sam se u banku jer sam mislila da imam pravo, ali zamjenik direktora naredio je jedinici za spašavanje talaca da krene mimo mene. -
—
Točno, sjećam se.
Taj me danas zvao. Zove se Dodson. Stvar je u tome... da sam taj dan imala pravo. Pljačkaš banke nije bio terorist, bio je otpušteni zaposlenik. Taj dan napravila sám veliku proceduralnu pogrešku, ali kada je istina izašla na vidjelo, pokazalo se da je moj predosjećaj bio točan. Ja sam imala pravo, a Dodson krivo. Nikada mi to nije oprostio. Otada me proganja, a danas je dan osvete. —
Mlažnjak koji se približavao svojim je turbinama zaglušio svaki zvuk.
-
Molim? - vikala je Alex.
Rekao sam da sam nazvao svog prijatelja u Sloan-Katteringu! - ponovi Chris. - Javit ću Vam što mi bude rekao. Gledajte, netko ondje zna da Vas trebaju. Usredotočite se na to. -
-
Moram ići. Doviđenja.
Chrisov odgovor, ako ga je bilo, izgubio se u tutnjavi motora.
Alex pritisne KRAJ, ugasi zvuk na mobitelu i gurne ga u džep baš kada se mlažnjak zaustavio, a bočna vrata otvorila. Kratkim stubama sišao je lako prepoznatljiv agent FBI-ja. Plavo odijelo, tamne naočale. Čak i pod malo šire krojenim odijelom, ispod lijeve ruke pod odjećom razaznala je držak njegova pištolja.
-
Specijalna agentica Alex Morse? — viknuo je.
—Ja sam Alex Morse. Kada se uredno podšišani plavokosi agent približio, Alex zaključi da se radi o pripadniku jedne od najprobranijih skupina agenata Ureda, Mormonskoj mafiji. Specijalni agent Gray Williams - rekao je. Williams nije pružio ruku. Imate li oružje, agentice Morse? —
—
Imam. - Alex se bojala da će joj narediti da ga preda.
—
Imate li još prtljage?
—
Ne. - Sagnula se da digne svoj platneni kovčeg.
—
Onda se možemo ukrcati.
Williamsov glas odavao je da uopće ne želi razgovarati s njom, stoje bio siguran znak da su je se i službeno odrekli. Ubacila je kovčeg kroz vrata pa se, jako pognuta, popela za njim i sjela na sjedalo okrenuto naprijed. Očekivala je da će Williams sjesti na sjedalo koje je bilo okrenuto prema njoj, ali sjeo je dva reda iza. Alex je čula kako tiho razgovara na mobitel, potvrđujući da se ukrcala i da uskoro kreću put Washingtona. Nakon što se pri uzlijetanju čvrsto držala naslona za ruke, sada je izvadila svoj privatni mobitel, uključila ga u utičnicu do sjedala i pogledala govornu poštu. Kroz eter se začuo hrapavi muški glas. — Alex, ovdje stric Will. — Koristeći se bočnom tipkom, smanjila je zvuk na najtiše. - Tvoja majka je u istom stanju kao i prošle noći. Živa i dosta mirna. Dobro si napravila što si se malo odmorila. Zovem te jer sam dobio izvještaj od svog čovjeka u Hotelu Alluvianu. Nije saznao na kojem je katu odsjela Thora Shepard, ali njegova žena nekoliko je puta razgovarala s njom na bazenu. S Thorom je bila njena prijateljica i sve se činilo u redu. Međutim, danas ujutro oko pet, žena mog čovjeka slučajno je pogledala kroz prozor koji gleda na glavno dvorište kojim se ide na parkiralište iza hotela. Vidjela je jednog čovjeka s malim kovčegom kako ide na parkiralište. Jako se žurio. Bilo je na brzinu i pod slabim svjetlom, ali ona misli da bi to mogao biti dr. Lansing. Ne može tvrditi. Kaže da je šezdeset posto sigurna. Provjerit ću mogućnost da je Lansing vozio tamo i natrag kako bi opalio gospođu Shepard. Nazovi me čim...
Nije se prekinula veza, govorna pošta prekinula je Willa prije nego što je dovršio poruku. Drugih poruka nije bilo.
248
Gregfíes ________
Alex se pitala je li nekoliko sati s Thorom u krevetu vrijedno četiri sata vožnje u jednom smjeru. Većina muškaraca koje je poznavala bez sumnje bi rekla da jest. Nije vidjela svrhu u tome da nazove Chrisa kako bi mu priopćila neprovjerenu vijest, ali postojala je velika vjerojatnost da uskoro dođe do pravih dokaza. Ako je Chris napao dr. Lansinga samo na temelju sumnji, Što će učiniti ako Will pribavi neki papirnati dokaz što se u njegovu radu često događalo? Alex nije očekivala da će Chris tako grubo reagirati. S druge strane, on je Južnjak, a kada je o tim stvarima riječ, izravni napad kod njih je više bio pravilo nego iznimka. Zavalila se u sjedalo. Potaknuta brujanjem motora i podrhtavanjem trupa zrakoplova, navru joj svakakva sjećanja. Koliko puta se žurila na ovakav let koji ju je odveo u neki nepoznati grad gdje je tip s puškom držao nevine ljude pod svojom vlašću? Budući da je u Uredu bila na glasu kao osoba na koju u takvim okolnostima mogu računati, kod Alex je to izazvalo određeni osjećaj moći. Uvijek nanovo opravdala bi njihovo povjerenje, povjerenje osoba istoga kova. Međutim, sada je iznevjerila to povjerenje, barem u njihovim očima njihovim je blaža riječ za sveobuhvatno, kvazivojničko, domoljubno društvo običnim ljudima znano kao FBI. Iznevjerivši to povjerenje, krivotvorivši dnevne izvještaje, tražeći od kolega da pokrivaju njeno nedopušteno izbivanje, uništila je dio sebe. Što će biti s njom ako je potpuno izbace iz Ureda? Osjećala je prazninu i strah, kao osoba koju su odveli iz vlastitog sela i ostavili je samu u šumi. Međutim, postojala je veća obveza od obveze prema kolegama, obveza prema obitelji. Svojoj krvi. Bez obzira na to koliko je to stajalo, njih neće iznevjeriti. Kad joj umre majka, Alex će biti jedina od Morseovih, osim Jamieja Fennella. Jamie, kao ni Alex, nema nikoga drugoga. Zašto u Uredu to ne mogu shvatiti? Sita toga da ništa ne radi, Alex izvadi svoj mobitel i prebaci se na pisanje poruka. Ako će se sljedeća dvadeset četiri sata morati znojiti, neće to činiti sama. * Andrew Rusk pretraživao je internetske pornostranice i razmišljao o tome da pozove Janice u ured da se malo pozabavi njome kad mu se mobitel kratko oglasi označivši poruku. Makne pogled s menage a trois na svom ekranu, dvije djevojke i muškarac, o čemu mašta još od srednje škole, pa na mobitelu pritisne PROČITAJ PORUKU. Srce mu je počelo brže kucati kada je ugledao plavo uokvirene riječi: Platit ćeš za to što si učinio. Nije važno koliko će vremena trebati za to. Jebat ćeš ježa, Andy. Zbog Grace Fennell, zbog gospođe Braid, zbog svih ostalih. Svejedno mije što će se meni dogoditi. Ništa me neće zaustaviti. Ništa. Rusk je zurio u poruku kao da je nešto nestvarno. Činilo mu se da slova drhte pred očima, kao magloviti valovi vrućine iznad pustinjskog pijeska. Provjerio je odakle je poruka došla, ali nije se prikazao ni jedan broj. Nije važno. Znao je tko ju je poslao. Prvo je htio ustati i nalijepiti dva komada aluminijske folije na svoj sjeveroistočni prozor, ali spriječio ga je zdrav razum. Kao prvo, dr. Tarver
249
možda neće do kraja dana vidjeti foliju. Kao drugo, Tarver je već bio dovoljno uzrujan zbog Alex Morse. Ovaj novi događaj samo će doliti ulje na vatru. Što je ta vatra veća, to Ru- skov život manje vrijedi. Pas mater, što to radi? - glasno je razmišljao. — Zašto je poslala tu poruku? —
Pokušava me izazvati. To je isto kao kad baciš kamen u šikaru pokušavajući natjerati plijen da krene prema tebi. To znači da netko promatra na koju stranu ću skočiti, čekajući da ga nekamo odvedem.
—
Samo ostani miran — promrmljao je. - Ostani miran.
Rusk se premišljao bi li dr.Tarveru poslao poruku preko internetskog oglašivača. Tarver će je dobiti za manje od sata, što će ga potaknuti da ode u mjesni klub gdje mu je Rusk obično ostavljao pakete za posao. Annandale je bio veoma otmjen klub pa se čak mogao izložiti opasnosti da ondje porazgovara s Tarve- rom. Međutim, nije mogao znati kako će doktor reagirati. Mora razmisliti prije nego bilo što poduzme. Ako Alex Morse radi uz punu potporu FBI-ja, uobičajeno mjesto primopredaje uopće neće biti sigurno. Ostani miran — ponovio je. Potom je puno tišim glasom rekao. — Imaš li dovoljno strpljenja da ne poduzmeš ništa? — Rusk baš nije previše volio knjigu, ali za vrijeme studija pročitao je DaoDe Jing60, uglavnom zato da udovolji studentici engleskoga koju je ševio, i ta mu se rečenica urezala u pamćenje. Naravno, najbolje vrijeme da ne poduzmeš ništa je vrijeme kada će tvoj protivnik napraviti veliku pogrešku, ili ju je već napravio. Međutim, koliko on zna, Alex Morse u posljednje vrijeme nije napravila ni jednu pogrešku. - Koliko ja znam - kaza zamišljeno. Uzeo je telefon i nazvao detektivsku agenciju kojom se ponekad koristio. Bili su skupi, ali hvalili su se da u svojim redovima imaju nekoliko bivših vladinih agenata. Jedni su radili za protuobavještajnu službu, drugi u Agenciji za borbu protiv zlouporabe droga ili u Odjelu za alkohol, duhan i vatreno oružje, a neki su, jako dobro plaćeni, bili bivši specijalni agenti FBI-ja. —
Vrijeme je da saznam čime se agentica Alex zapravo bavi - rekao je Rusk. —
* Chris je bio u ordinaciji i pregledavao prostatu kada ga je Jane pozvala da izađe i preuzme poziv dr. Connollyja. Skinuo je rukavicu, požurio se u svoju sobu i javio se na telefon.
—
60
Pete? Ovdje Chris Shepard. Kineski klasični tekst čije autorstvo se prema tradiciji pripisuje mudracu Lao Tseu, no stvarno autorstvo i vrijeme stvaranja još su predmet rasprave
—
Hej, stari! Koliko je prošlo? Sedam godina?
—
Više.
Kada smo se posljednji put čuli, u delti Mississippija izigravao si Alberta Schweitzera61. —
—
Bilo je to kratko vrijeme.
—
Nije baš tako.
—
Kako tvoja žena, Pete?
Anna je dobro, a kći će iduću jesen upisati medicinu na Sveučilištu Virginiji. —
—
Bože, zar je tako stara?
Ne, ja sam tako star. Da čujem sad, što je s tim pitanjem možeš li nekoga namjerno zaraziti stanicama raka? Ostavio si mi prilično čudnu poruku. Zar si se s dokumentaraca prebacio na filmove strave i užasa? Ili je dolje netko ubijen? —
Da ti budem iskren, Pete... ne mogu govoriti o tome. Nastade dugačka stanka. Tada Connolly reče: — Onda dobro, -
razmišljao sam malo o tome za vrijeme onoga što bi trebao biti moj ručak. Jesi li spreman?
-
Pucaj.
Što se tiče kemijskih sredstava, multipli mijelom mogu uzrokovati mnoge kancerogene tvari. Herbicidi62 su posebno opasni. Međutim, ovdje govorimo o razdoblju inkubacije od gotovo dvadeset godina prije nego što rak napadne. Toksini mogu djelovati puno brže, ali, zapravo, svi se mogu otkriti uz pomoć plinske kroma- tografije 63 i masene spektrometrije3. Forenzičari bi te začas uhitili. -
-
61 62
63
Na televiziji bi. Počeo sam otkrivati da je stvarni svijet drukčiji.
Liječnik alzaško-njemačkog podrijetla, protestantski teolog, filozof i glazbenik Tvari namijenjene uništavanju nepoželjnih biljki, imaju širok spektar toksičnosti, pri višim koncentracijama mogu biti kancerogeni, također mogu prouzročiti brojne posljedice od blage iritacije kože do smrti, a istraživanja su pokazala da kontaminacija herbicidima povećava rizik od raka. Tehnika koja se rabi za odvajanje hlapljivih organskih spojeva
Što te je spopalo, Chrise? Nitko ne bi takve stvari mućkao u kuhinjskom sudoperu. Čak ni u prosječnom sveučilišnom laboratoriju. -
Nadam se da imaš pravo — odgovori Chris zanemarivši njegovo pitanje. -
Zračenje je drugi razumljiv izbor - nastavi Connolly. — Nedvojbeno je da na taj način kod nekoga možeš izazvati leukemiju. -
-
Može li se to, a da ne bude otkriveno?
-
Ne lako, ali moglo bi biti moguće. Chris u prsima osjeti neobično lupanje.
Rendgenske zrake vjerojatno uzrokuju cijeli niz popratnih pojava, ali one su sustavne i lokalne, dakle, to zaboravi. Kuglice koje se primjenjuju u radioterapiji 64 vjerojatno će izazvati opekline, rak kože, u početku mučninu. Iako postoje neki alfa emiteri65koji su opasni bez obzira na primljenu dozu. Čak i najmanja izloženost je kancerogena. -
-
Stvarno? — Chris je zgrabio kemijsku i načrčkao to na blok.
Naravno, takvo što može znati samo pravi specijalist. Ipak, najzanimljivija radijacijska opcija nisu kuglice. -
-
Nego što?
Za liječenje nekih tumora, koristimo se radioaktivnim tekućinama koje imaju veoma kratko razdoblje poluraspada. Govorimo dvadeset četiri do četrdeset osam sati. -
Chris zadrhti jer ovo nije slutilo na dobro. Uzmi na primjer rak štitnjače. U krvotok se ubrizga radioak- tivni jod. On se skuplja u štitnoj žlijezdi, ubija stanice raka, a onda se potpuno bezopasno izlučuje iz tijela. Vjerojatno bi uvrnuti radij ski onkolog mogao smisliti način kako nekoga zaraziti rakom, a da ne ostanu nikakvi tragovi. -
Chris je brzo pisao, vrijeme s Connollyjem bilo je ograničeno. - Nastavi. Znam jedan slučaj kada je netko u pokušaju ubojstva u Africi upotrijebio ozračeni talij. Zračenjem talij se razbio u mikročestice koje su se -
64 Liječenje radioaktivnim zračenjem koje djeluje tako da uništava stanice ili onemogućuje njihovo djelovanje 65 Prisutni su u različitim količinama u gotovo svim stijenama, tlu i vodi. Najvažniji alfa emiteri su: americij, plutonij, uranij, torij, radij i radon
raspršile po čitavom tijelu. Žrtva je zamalo umrla, ali u posljednjem trenutku dopremljena ovamo. Naši najbolji liječnici čovjeka su liječili gotovo tjedan dana. Na kraju je preživio, ali bilo gdje drugdje u svijetu, umro bi. Iskreno sumnjam da bi itko drugi otkrio uzrok smrti. Nisam znao. Prelistao sam svoje knjige iz onkologije, ali nisam našao ništa slično. -
Nije sve u knjigama, doktore. Znaš i sam. Ali slušaj, ako bih doista želio nekoga zaraziti rakom, bez imalo straha da me uhvate, pozabavio bih se dvjema stvarima. Prva su virusi. -
Uzeo sam to u obzir, ali ne znam toliko o tome da bi bilo opasno.
-
-
Morao bi biti spreman neko vrijeme čekati da tvoja žrtva umre.
Chris za sebe kimne. — Upravo o tome se radi, vrijeme nije bitno u tim slučajevima. Onda dobro. Znaš da je u najmanje jednom slučaju leukemije pronađen HTLV virus 66 . Kapošijev sarkom 67 povezan s HIV-om, posljedica je zaraze herpesom osam. Epstein Barrov virus 68 može uzrokovati Burkittov limfom69, i naravno, humani papiloma virus poznat kao uzročnik raka grlića maternice. Herpes osam također može izazvati multipli mijelom. Mislim da će se u sljedećih deset godina otkriti da su virusi odgovorni za sve moguće vrste raka za koje danas i ne pomišljamo da je u njihovu nastajanju uzročnik ili posrednik virus. Kao ni kod nekih drugih bolesti. -
Dok je Chris stenografijom, koju je otkrio tijekom studija medicine, bilježio Connollyjeve riječi, govorio je ne bi li hematologa zadržao na vezi. — Znam da se jedan od virusa herpesa povezuje s multiplom sklerozom70. - Herpes šest — kaza Connolly. - Postoje naznake da mladenački dijabetes ima virološku komponentu. Međutim, vratimo se raku. Nema dvojbe da virusi mogu uzrokovati rak. Samo zapamti, pojava raka nije jednostavan proces. Milijuni žena nose HPV, ali samo nekolicina dobije rak grlića maternice. Milijuni ljudi puše, a da ne dobiju rak pluća. Nije dovoljno izolirati i onda nekoga zaraziti onkogenim retrovirusom. Trebalo bi riješiti nekoliko drugih nepoznanica. Kako onesposobiti gene koji uništavaju staniceraka, kako povećati faktor rasta stanica. Za to su potrebna ope- žnja istraživanja.
66 67 68 69
70
Humani T-stanični leukemični virus Zloćudni tumor vezivnog tkiva Pripada porodici herpesa, virus djeluje na oslabljeni organizam te pojačava osjećaj malaksalosti i umora Dva su glavna oblika bolesti: afrički (endemski) tip je zahvaćanje čeljusti sa širenjem u moždane ovojnice i koštanu srž, a američki (neendemski) tumorskom masom u trbušnoj šupljini i širenjem u kožu, kosti i limfne čvorove. Liječi se agresivno kemoterapijom Najčešća bolest živčanog sustava koja sporo napreduje, a karakteriziraju je nakupine plakova koje nastaju zbog gubitka mijelina u mozgu i moždini kralježnice
Chrisov mozak već je mislio unaprijed. — Dakle, govorimo o nečemu što je izvan dosega suvremene tehnologije.
—
Ni govora. Ja sam to napravio, ovdje u svom laboratoriju.
Connollyjeve riječi bile su kao udarac. — Molim? Nevjerojatno, da, ali napravili smo to. Pokušavajući saznati uzrok kronične mijeloične leukemije71, moj tim i ja jednostavno smo proveli obrnutu gensku terapiju72. Povezali smo gen koji djeluje na leukemiju s retrovirusom i tim virusom zarazili miša. Onkogen je inkorporiran u mišji genom i za nekoliko tjedana kod miša se razvila vrsta KML-a, svojstvena glodavcima. —
Chris je doslovce ostao bez riječi. Nakon nekoliko trenutaka, pitao je: - Je li taj miš imao oslabljeni imunitet?
—
Ne. Bio je savršeno zdrav.
—
Isuse, Peter!
—
Što?
—
Zapravo, ti si ubio toga miša tako što si ga zarazio rakom.
Naravno. Jednoga dana tisuće ljudskih života bit će spašeno zbog tog ubojstva. —
—
To sad nije važno. Ono što sam te pitao na telefon... je li moguće?
—
Pa, teoretski, mislim da je.
—
Što je sa stvarnim svijetom?
Connolly je nekoliko trenutaka razmišljao o tome pitanju. — Kada bi imao više primate, ili, sačuvaj Bože, čovjeka, na kojima bi mogao obavljati ispitivanja, onda, da, moguće je. Preneraženi Chris zašuti i čvrsto stegne slušalicu.
71 72
Bolest kod koje se u koštanoj srži stvara prevelik broj bijelih krvnih stanica U širem smislu genska terapija je svaki terapijski postupak pri kojem se manipulira djelovanjem gena, a cilj je zamijeniti oštećenu ili nadomjestiti odsutnu kopiju gena, normalnom funkcionalnom kopijom
Mene bi kopalo — kaza Connolly — ne bi li nekoga stajalo milijune dolara da dođe u mogućnost nekoga na taj način ubiti. Da ne kažem da bi mu kvocijent inteligencije trebao biti vrlo visok. —
Međutim, korištenjem te metode, mogli bi biti sigurni da neće biti optuženi za ubojstvo? —
Connollyjev glas postao je odmjeren i hladan. — Chrise, kad bih tu tehnologiju upotrijebio protiv ljudskoga bića, mogao bih ubiti koga god hoću, a da ni najveći svjetski patolozi ne bi uopće otkrili da je počinjen zločin. Čak da im i kažem, ne bi to mogli dokazati s onime što znanosti stoji na raspolaganju. Chrisa prođe snažan drhtaj.
—
Hej - reče Connolly. - Ne misliš valjda...
Ne znam, Pete. Spomenuo si da bi se pozabavio dvjema stvarima, je li tako? —
Tako je. Meni je druga stvar puno strašnija jer je za nju potrebno puno manje stručnoga znanja. Treba ti samo hematolog ili onkolog Mengeleova73 morala. —
—
Nastavi.
Samo trebaš nešto malo promijeniti u koštanoj srži koju presađuješ. Izvadiš koštanu srž iz svog pacijenta, u laboratoriju je ozra- čiš ili na neki drugi način otruješ, odabereš zloćudno tkivo koje želiš, a onda je ponovno vratiš u pacijenta. —
—
Kakav bi bio učinak?
Razvitak raka potpomognut vlastitom koštanom srži žrtve. Zapravo, točno ono što si mi opisao. Velik izbor raka krvi. —
—
Nitko nikada ne bi mogao dokazati što je napravljeno?
—
Bez priznanja, ni slučajno.
73 Njemački nacistički liječnik koji je stekao nadimakanâeo smrti, zbog svog rada u Auschwitzu i drugim koncentracijskim logorima 73 Profesionalni tim američkog nogometa popularno zvan Colts, sa sjedištem u Indianapolisu
Isuse. — Chris razmotri taj scenarij što je brže mogao. — Trebaju ti za to stanice koštane srži? Ili bi mogao upotrijebiti stanice do kojih je lakše doći. —
Hm - zamislio se Connolly. - Pretpostavljam da bi mogao upotrijebiti bilo koju živu stanicu, glavno da sadržava DNK pacijenta. Recimo, korijen kose, malo sluzi. Međutim, stanice koštane srži bile bi nabolje. —
Chris je dobio previše podataka da bi mu sve to bilo potpuno jasno. — Pete, možeš li mi išta reći o hematološkom ili onkološkom odjelu SMC-a danas? Znaš li išta o svojoj zamjeni? Ne baš. Prošlo je pet godina, znaš? Otišao sam na brzinu, pa su, dok ne nađu novoga šefa, za vršitelja dužnosti postavili Alana Bensona. -
- Sjećam
se.
Danas ondje imaju potpuno novu bolnicu za teške slučajeve. Novi šef hematologije zove se Pearson. Došao je sa Stanforda gdje je radio na nekim pionirskim istraživanjima. Imaju izvrstan program presađivanja koštane srži, ali još su daleko od toga da postanu nacionalni centar za rak, o čemu sam ja sanjao. -
-
Znaš li nekoga u SMC-u tko radi na ovim stvarima o kojima si pričao?
-
Kojim stvarima? Retrovirusima? Transplantaciji koštane srži? Zračenju?
-Na
svemu tome.
Ne znam da se ondje trenutačno provode ispitivanja vezana za retroviruse, ali nisam najbolja osoba za razgovor o tome. Nazvat ću Ajita Chandrekasara. Prvorazredni virolog, imao sam vrašku sreću što je radio sa mnom. Ima ondje još jedan tip. Specijalist na nekoliko područja... Radio je na zamršenom proučavanju tkiva i uzgoju raznih kultura mikroba. Zvao se... Tarver. Eldon Tarver. Ne znam je li još ondje. -
- Zapisao
sam.
Chris u pozadini začuje ženski glas. - Zovu me, stari. Je sam li ti išta pomogao? -Prestrašio
-Možeš
se me do zla Boga.
li mi barem reći za što ti to treba?
Ne još. Međutim, ako se pokaže da netko koga poznajem ima pravo, imat ću neke zanimljive slučajeve o kojima ćeš moći pisati u časopisima. -
Connolly se nasmije. - To uvijek rado činim. Donosi mi novac za istraživanja. Chris spusti slušalicu i pogleda svoje bilješke. Bio je glup što nije prihvaćao Alexine postavke. Možda nema medicinsko obrazovanje, ali svoje je teze potkrijepila primjerenim i utemeljenim dokazima te tako došla do nevjerojatnog ali sasvim mogućeg zaključka. Nije vjerovao u njene postavke zbog profesionalnih predrasuda, ničega više. Osjećao se kao umišljeni francuski liječnici koji su ismijavali Pasteura, seoskog liječnika koji je tvrdio da je bakterija uzročnik bedrenice. Međutim, Chris nije bio kao ti liječnici. Kada je uvidio koliko je pogriješio, pretvorio se u strastvenog obraćenika. Uostalom, radilo se o njegovu životu.
28.POGLAVLJE Alex je sjedila na niskome stolcu nasuprot pisaćem stolu jednog od dvaju pomoćnika direktora FBI-ja. Jednog od tih pomoćnika smatrala je svojim prijateljem, drugi se već davno razotkrio kao neprijatelj. Toga je čovjeka sada gledala. Izvan washingtonskog stožera Ureda, za Marka Dodsona govorilo se da je rođeni birokrat. Malo je vremena proveo na terenu, zato što je od samog početka bacio oko na glavni stožer FBI-ja. Promišljenim korištenjem obiteljskih političkih veza, Dodson se nevjerojatnom brzinom uspio ugurati među najveće moćnike Ureda. Svoje je vještine usavršio u moralno propalom okruženju Was- hingtona gdje su ljudi mislili samo na sebe, a od njegova karaktera ostale su mrvice sastavljene od silnih nagodbi koje je sklapao ne za dobrobit službe, nego za napredovanje u strogo određenoj hijerarhiji Ureda. Njegova titula govorila je sve: Pomoćnik zamjenika direktora, Uprava. Dodson je Alex uzeo na zub odmah na početku njezina službovanja u Uredu. Nije imala pojma zašto je tome tako, ali u krivu- davim hodnicima zgrade J. Edgara Hoovera, čovjek nikada nije bio sasvim siguran zašto je nešto takvo kakvo jest. Nakon neuspjeha u Narodnoj banci, Dodson se nesmiljeno trudio da Alex dobije otkaz. Da nije bilo posredovanja senatora Clarka Calverta, najvećeg Alexina zagovornika, Dodson bi možda uspio provesti svoj naum. Danas je, međutim, neće u posljednji trenutak spasiti konjica, a Alex je za to mogla kriviti samo sebe. Dodson je gledao preko stola ne skrivajući zadovoljstvo.
—
Vjerujem da si imala ugodan let.
Može li ovo proći bez glumatanja? - umorno će Alex. - Može li? Stvarno sam preumorna. —
258
Dobro raspoloženje odmah nestane s Dodsonova lica. Nagnuo se preko stola i oštrim glasom rekao: - U redu, agentice Morse. Sutra ujutro u devet sastat ćeš se s tri predstavnika Ureda za profesionalnu odgovornost. Prije razgovora, morat ćeš se podvrgnuti testiranju na droge. Ako se ne pojaviš na testiranju, bit će to osnova da te otpustimo. Ako nećeš iskreno i potpuno odgovoriti na svako pitanje i to će biti osnova da te otpustimo. Je li to jasno? Alex jedanput kimne. - Ovaj put nećeš se izvući — nastavio je Dodson podbadajući ju ne bi li je izazvao.
Ostala je mirna.
- Što si, dovraga, mislila tamo dolje? - pitao je Dodson. — Koliko ja znam, u Mississippiju si vodila samostalnu istragu o ubojstvu. Prekršila si toliko propisa i zakona da ni sam ne znam odakle početi. Isto tako, navela si druge agente u službi da i oni prekrše propise i zakone i boli me što moram reći da su to vjerojatno napravili zbog nepromišljene odanosti prema tebi. Imaš li što reći, agentice Morse?
Alex odmahne glavom. — Koji je smisao tvoje šutnje? — pitao je Dodson škiljeći. — Namjeravaš li priopćiti činjenicu da me prezireš?
Pogled joj sijevne. Nadala se da joj može čitati misli. Dodson uperi prst u nju. — Na sutrašnjem sastanku nećeš biti tako bahata. Bit ćeš živi dokaz da se čak i plave bluze mogu slomiti i izgorjeti. Alex je proučavala svoje nokte. Slomila je dva u sinoćnjoj borbi. -Jesi li završio sa zlobnim likovanjem? Dodson se zavali u stolac. — Moja damo, tek sam počeo. — Namjeravao je nastaviti kada na njegovu pisaćem stolu zazvoni telefon. Pružio je ruku i pritisnuo tipku. — Da, Davide? — Upravo su zvali iz ureda direktora Robertsa, gospodine. Direktor bi htio osobno razgovarati s agenticom Morse.
Dodsonovo lise se napelo. Nagnuo se naprijed i ponovno pritisnuo tipku, potom uzeo slušalicu i nešto jako tiho rekao da Alex ne čuje. Čula je kako kaže: - Sada? Odmah sada? Tada je, dok je Alex začuđeno gledala, Dodson poklopio slušalicu i rekao izbjegavajući njezin pogled.
—
Moraš se odmah javiti u direktorov ured.
Ustala je i čekala daje zamjenik pomoćnika direktora pogleda, ali nije. Otišla je iz Dodsonova ureda i spustila se do ureda novoimenovanog direktora FBI-ja, Johna B. Robertsa. ★ Direktorov ured bio je znatno veći od Dodsonova. Njegovi prozori gledali su na Aveniju Pennsylvaniju baš kao i oni J. Edgara Hoovera. Samo što je
Hoover sedam puta gledao kako ispod njegovih prozora prolazi svečana povorka u čast ustoličenja novog američkog predsjednika, dok otada ni jedan direktor FBI-ja nije uživao u takvom događaju. Neki nisu izdržali ni tako dugo da nauče imena svojih specijalnih agenata. Alex se pitala koliko dugo će se Roberts održati. Tamnokosi pedesetpetogodišnji muškarac, Roberts je postavljen da vodi Ured FBI-ja nakon što je propao prvi val reformi poslije 11. rujna. Njegov prethodnik potrošio je gotovo dvije stotine milijuna dolara na novi, diljem zemlje postavljeni računalni sustav koji nikada nije proradio dok su teroristi obilazili državu s vrećama gotovog novca kako bi se izvukli iz digitalne mreže. Robertsa je pratio dobar glas, kao američki odvjetnik, napao je neke od najvećih tvrtki u zemlji dokazujući uvijek nanovo da su skovale urotu kako bi prevarile američke potrošače i ulagače. Na Alexino iznenađenje, Roberts nije bio jedini viši časnik u prostoriji. Njemu slijeva, u naslonjaču, sjedio je prirodno zgodan četrdesetosmogodišnji muškarac, zamjenik direktora Jack Moran. Bavio se istragama, a ne administracijom, i bio je dobar Alexin prijatelj u vrijeme dok je bila u Washingtonu i često se otvoreno upletao ne bi li joj Dodsona skinuo s vrata. Iako Moran, ili bilo tko drugi, nije mogao puno toga učiniti daje danas spasi, bilo joj je toplo oko srca kada ga je ondje ugledala.
—
Bok, Alex - rekao je Moran. - Izgledaš umorno.
—
Kad jesam.
—
Vjerujem da nisi upoznala novog direktora. John Roberts, Alex Morse.
Alex je stupila naprijed, pružila ruku i rekla: — Specijalna agentica Alex Morse, gospodine. Roberts je prihvatio njenu ruku i čvrsto je stisnuo. - Specijalna agentice Morse, jako mi je žao što smo se upoznali u ovakvim okolnostima. Blizak sam prijatelj senatora Clarka Calverta i dobro sam obaviješten o tome što ste napravili i tako zadužili njegovu obitelj. Direktor je mislio na Alexin slučaj na kojem je stekla ugled, otmicu s otkupninom kćeri američkog senatora. Drama Ureda završila je opasnom pat-pozicijom u zabiti Virginije, ali nakon napetoga devetosatnog pregovaranja, Alex je uspjela nagovoriti zabarikadirane otmičare da puste svoju četverogodišnju taoki- nju. Kako bi sačuvali privid nepovredivosti vladinih službenika, ni jedna riječ o tome slučaju nije došla u medije, ali Alexina karijera vinula se u visine. Čak i danas ubirala je plodove toga posla. — Pozvao sam Vas danas ovamo — rekao je direktor Roberts - da saznam postoje li olakotne okolnosti za koje ne znam, okolnosti koje bi mogle opravdati Vaše ponašanje u posljednje vrijeme.
Alex je znala da joj se čuđenje vidi na licu. Molim Vas, sjednite - rekao je direktor. - Nemojte se žuriti! Dobro razmislite o mome pitanju. —
Pokušala se pribrati, nabrojiti sve činjenice koje bi joj možda išle u prilog, ali u ovom trenutku nije se mogla ničega sjetiti. - Nema isprike, gospodine — rekla je napokon. — U svoju obranu mogu reći samo to kako sam uvjerena da je moja sestra ubijena, kao još najmanje osmero ljudi. Alex je vidjela kako se lice Jacka Morana snuždilo, ali nastavila je: — Nemam ni jedan opipljiv dokaz koji bi potkrijepio moje tvrdnje. Svi moji potezi u proteklih pet tjedana bili su usmjereni na to da pronađem takav dokaz. Sinoć me gotovo ubio čovjek koji želi prekinuti moju istragu. U policijskoj postaji u Natchezu u Mississippiju, mogu to potvrditi. Direktor Roberts neko ju je vrijeme gledao bez riječi. Tada je rekao: Koliko ja znam, ni državna policija Mississippi a, ni mjesne lokalne postaje u gradovima o kojima je riječ ne vjeruju da suse takva ubojstva uopće dogodila. To stajalište potvrdio je i naš ured u Jacksonu. Alex se trudila da iz svog glasa izbaci sve osjećaje. - Znam to, gospodine. Međutim, to nisu uobičajeni zločini. Radi se, zapravo, o veoma sofisticiranim trovanjima, gotovo u smislu biološkog oružja. Smrt nastupa dugo poslije davanja otrova ili biološkog agensa te je forenzičke dokaze jako teško ili čak nemoguće pribaviti.
—
Nisu li neke od tih smrti posljedica raka?
— Da, gospodine, jesu. Koliko ja znam šest od devet. Međutim, vjerujem da ih je bilo više. Vjerojatno puno više.
Alex — ubaci se Jack blagim glasom. — Prošlog prosinca izgubila si oca. Prije mjesec dana umrla ti je sestra od iznenadnoga moždanog udara. Dok mi razgovaramo, majka ti umire od raka jajnika. Je li moguće, ponavljam, moguće, zapamti, da se pod tim silnim stresom tvoj mozak uhvatio za nešto što nadilazi okvire mogućega? —
Nije odmah odgovorila. — Puno sam razmišljala o tome. Pitanje je opravdano. Međutim, ne vjerujem da se to dogodilo. Isto tako, vjerujem da sam pronašla sljedeću žrtvu te skupine ubojica. Jack je zinuo. Direktor Roberts protrlja lijevi obraz i progovori oštrijim glasom. — Agentice Morse, htio bih da me jako dobro poslušate. Volio bih da se na neko vrijeme maknete iz Ureda. Vaše izbivanje vodit ćemo kao produljeno bolovanje. Za vrijeme tog izbivanja htio bih da se svojevoljno podvrgnete opširnoj psihijatrijskoj procjeni.
Roberts pogleda Jacka Morana. - Pristanete li na to, otkazat ću sutrašnji sastanak s Uredom za profesionalnu odgovornost dok ne dobijemo rezultate vaše procjene. Nudim Vam to zato što ste bili veoma uspješni naš pregovarač. Međutim, postoji jedan uvjet, morate ovdje i sada pristati — Roberts spusti pogled na komad papira na stolu - da ćete prekinuti svaku istragu povezanu sa smrću Vaše sestre, s odvjetnikom Andrewom Ruskom, Vašim bivšim šurjakom Williamom Fennellom i Vašim nećakom Jamesom Williamom Fennellom, mlađim. — Roberts je ponovno pogleda. -
— Isto
tako, morate se složiti da ćete prekinuti sve veze s agentima koje poznajete od prije. Takve veze samo im mogu uništiti karijeru, baš kao i Vama. Pristanete li na te uvjete, izbjeći ćete otkaz. Možda nakon nekog vremena u ovoj agenciji budete postavljeni na dobar položaj. Direktor je ponovno sjeo na svoj stolac, očito čekajući odgovor. Iznad njegove glave, u Alex su gledale oči Predsjednika, kao da i on čeka. Dok je razmišljala o direktorovim riječima, Alex se zagledala u Moranove cipele. Bile su kožne s rupicama na kapici, nove i ulaštene, čista suprotnost onima koje je nosio dok je radio na terenu. Nije mogla poreći da je ponuda velikodušna. Osjećala je da su u njoj svoje prste imali i Jack Moran i senator Calvert. Nije htjela razočarati novog direktora koji je očito bio razuman čovjek. Još je manje htjela razočarati Morana koji je kao njen mentor mnogo učinio za nju. Nakon nekoliko minuta, pogledala je direktora i tihim glasom rekla.
—
Imate li Vi sestru, gospodine?
—
Alex — prekine je Moran. — Nemoj si...
—
Sve je u redu, Jack — rekao je direktor.
Ne bih htjela biti drska, gospodine. Samo bih željela da, ako je moguće, shvatite moj položaj. Vidite, dok je moja sestra ležala na samrtnoj postelji rekla mi je da ju je ubio suprug. Moja sestra nije bila maštovita osoba, međutim ja sam bila sumnjičava. Ipak, u roku od nekoliko dana otkrila sam daje njen suprug imao motiv da je se riješi, veoma privlačan ženski motiv. Gospodine, obećala sam sestri da ću učiniti sve što je u mojoj moći da njezina sina spasim od oca. Kako ja vidim, to mogu učiniti jedino tako da riješim njeno ubojstvo. Koliko ja znam, nitko drugi neće to učiniti. — Alex okrene dlanove prema gore. — Dakle, tu sam gdje sam. Obećala sam joj, gospodine. Bila je to njezina posljednja želja. Shvaćate li? —
Direktor ju je uporno gledao. - Imam sestru, agentice Morse. Iskreno, ne znam što bih napravio da sam na Vašemu mjestu. Roberts sa stola uzme stakleni pritiskivač za papir, u kojem je bio sat, i počne ga okretati u rukama. — Međutim, ovo je FBI i ne možemo tolerirati ovakvo prekoračenje ovlasti kakvo je kod Vas slučaj. Razumijem, gospodine. Ne želim prekoračivati ovlasti. Nisam odmetnuti agent. Voljela bih da na sebi ne nosim taj teret. —
Imam dobar nos... Jack to može potvrditi. Moran kimne pokazujući očitu naklonost. Znam da imam pravo. Kao što sam imala pravo u Narodnoj banci, što, bojim se, nekim ljudima još smeta. -
Moran se trgne čuvši ovo prikriveno ciljanje na Dodsona. Kad je nastavila, Alex dotakne nagrđeni obraz. Skupo sam platila činjenicu što sam taj dan slijedila svoj nagon. Puno više nego što se to vidi na mojem licu. Bez obzira na to, hoćete li mi pomoći ili ne, ispunit ću obećanje koje sam dala svojoj sestri. Nije važno što ćete mi učiniti, ali otkrit ću uzrok njezine smrti. Nadam se da ću taj dan još biti agentica FBI-ja, ali bila to ili ne, taj dan će doći. Direktor Roberts umorno uzdahne, a onda pogleda Morana. - Mislim da smo završili, Jack. Moran je ustao i otpratio Alex u hodnik. Čim su se vrata zatvorila, stavi ruku oko njenih ramena i čvrsto je stisne. Silno se trudila zadržati suze, ali kad je osjetila daje Jack gladi po kosi, iz njezina grla provali jecaj.
-
Što se dogodilo? - pitala je. - Kako su saznali?
Stan u Charlotteu. Kada si otkazala najam, Dodson je znao da se nikada nećeš vratiti. Počeo se raspitivati u Charlotteu i to je to. -
Kimnula je na Jackovim prsima, a onda se odmaknula i pogledala ga u oči. Misliš li da sam luda? Mislim da si iscrpljena, i da sam i sam katkad tako umoran. —Jednom sam u Minneapolisu morao otići u bolnicu, tako puno sam radio. Čudna podudarnost, ali to je bilo odmah nakon smrti moje žene. Čuješ što govorim? Postoji veza između osobnoga gubitka i... gubitka nadzora nad sobom. Puno toga si izgubila u proteklih nekoliko mjeseci, Alex. Više nego što bi itko trebao izgubiti. -
Kimnula je složivši se, a onda pokušala obrisati suze. — Sve to stoji, ali... Jack stavi prst na njena usta. — Obećaj mi samo jedno. -Što?
-
Nemoj si sutra ujutro nanijeti više bola nego što je potrebno.
Čudno se nasmijala. — Sada to više nije važno. Moran joj stisne nadlakticu. - U ovoj zgradi još imaš prijatelje. Samo to ti govorim. Nemoj tom umišljenom Dodsonu dati uže kojim će te objesiti. Alex kimne, ali njene misli već su bile daleko. Kada se odmaknula i sama krenula niz hodnik, pred očima je imala sliku Chrisa Sheparda kako sa svojim posvojenim sinom trenira bejzbol. Preko te slike kao sjena koja se spušta nadvio se prizor u kojem Thora Shepard vodi ljubav s doktorom Shaneom Lansingom. Thorine oči, blistave od silne strasti, bile su najsjajnija stvar u njenoj glavi. U sjeni iza Thore stajao je Andrew Rusk, lice mu je bilo nacerena pohlepna maska, a iza njega, gotovo izvan vidokruga, nadvio se još jedan mračan lik, puno opasniji, ali potpuno bez lica. — Znam da si negdje — promrmlja Alex — i naći ću te, gade.
29.POGLAVLJE Dok je Alex izlazila iz Hooverove zgrade, Eldon Tarver čučao je pokraj pjeskovitog otoka čekajući da mu proradi probava. Posljednjih osamnaest sati proveo je u šumama Chickamagua, dok su osamdeset kilometara dalje natcheska policija, šerifov ured okruga Adams i policijska ophodnja za nadzor autocesta Mississippi češljale područje u potrazi za bijelim kombijem koji se po dnu rijeke Mississippi kotrljao prema Baton Rougeu. Liječnikov motocikl stajao je parkiran ispod jedne platane de- set metara dalje, a pokraj njega je ležala platnena torba. Eldon se spustio do potoka da pobjegne od sunca i na miru obavi posao. Dok je čučeći stenjao i napinjao se, gledao je hoće li kod potoka spaziti kakvo kretanje. Zmije su voljele ovakvo tlo, hladne šupljine blizu vode. Trebale su vodu baš kao i ljudi. Bila je to jedna od tajni kako postupati s njima, spoznaja da nisu puno drukčije od ljudi. Hladnokrvne, da, ali Eldon je još kao mlad naučio da puno ljudi ima tu osobinu. Zmije su živjele kako bijele, spavale i parile se, baš kao i ljudi. Da jedu, morale su ubiti, a da ubiju, morale su loviti. Većina ljudi, onih koji se nisu toliko otuđili od prirode da nisu zadržali nikakve drevne osobine, također je lovila. Danas su ljudi lovili na razne načine i na raznim mjestima, u uredima, na novčanom tržištu, u laboratoriju i mračnim gradskim ulicama. Neki su još u sebi imali duh pravoga lovca. Alex Morse bila je jedna od tih i jedino to imalo je smisla. Rođena je iz lovačkog sjemena i slijedila je svoju sudbinu jer su je geni na to tjerali. Upravo sada lovila je njega. Morseovu je čekao naporan posao. Eldon se znao skrivati bolje od životinja. Znalo se dogoditi, vjerovao je u to, kada je za ljude koji su prolazili na pola metra od njega, doslovce bio nevidljiv. Danas je dobar primjer za to. Nije u strahu jurio zemljom, što bi napravilo puno ljudi koji su ubili. Živio je tiho, blizu svog brloga, a ipak blizu mjesta napada. Nakon ubojstva, često je osjećao silnu tromost, kao zmije kada progutaju veliki plijen. Trebalo je vremena da se probavi nešto tako veliko. Poslije će se, naravno, početi micati i ponovno će se usredotočiti na istraživanje. Međutim, trenutačno je u venama osjećao silnu sporost, nije bio raspoložen suočiti se sa životom i to ga je gotovo plašilo. Osjećaj nije bio nov. Ponekad se sam osjećao kao retrovirus, ni živ ni mrtav, ili prije kao pola spirala a pola lanac u vječitoj potrazi za karikom koja će ih povezati. Nagađao je da je većina ljudskih bića takva: uspavana, prepuštena struji, poput živih trupala, sve dok ne probiju barijeru neke druge osobe. Ubacivši se u taj drugi život, počinju raditi, djelovati, osjećati i naposljetku proizvoditi. Ipak, nakon nekog vremena (različito od slučaja do slučaja, ali uvijek neizbježno) počinju ubijati tijelo koje ih je primilo. Pogledajte očajne muškarce i žene koji su odlazili Andrewu Rusku po pomoć. Većina ih se već vezala za novo tijelo i sada ih je opsjedala mahnita potreba pobjeći od umiruće ljušture toga starog tijela, ljušture koju su sami iscijedili. Ako treba, nisu prezali ni od ubojstva.
Greg Iles
Eldon je slušao žuborenje potoka i pustio da mu misli otplove nizvodno. Ponekad je imao poteškoće u pražnjenju crijeva. Prije nego što je njegov poočim počeo vjerovati da je Eldona poslao Bog kako bi se bavio zmijama, znao je poludjeti na njega pa bi dječaka prebio bez milosti. Njegova žena, živi spomenik pasivnoj agresiji, na Eldonu bi iskalila sav bijes koji bi se inače sručio na debele glave njene biološke djece. Međutim, Eldon tada nije ništa od toga shvaćao, razumio je samo bol. Još je na tijelu imao na desetke opeklina, uspomena na očeve kafkijanske pokušaje da »dokaže« kako on nije jedan od odabranih, da ga je obilježio sam vrag. (To što ga je žar opekao bio je dokaz grijeha.) Užareno željezo opržilo je Eldona na mjestima koja tada sam nije dirao, isto željezo kojim su se koristili u crkvi kako bi proveli riječi iz Evanđelja po Luki, 10:19 »Eto, dao sam vam vlast da bez pogibli gazite zmije i štipavce, i moć nad svakom neprijateljskom silom, te vam sigurno ništa neće moći nauditi.« Za sumnjičave, bilo je tu i Evanđelje po Marku 16:18, koje je Eldon milijun puta čuo prije nego što je navršio petnaest: »Zmije će uzimati rukama; ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi; na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati!« Zvuk mobitela u ovim šumama bio je stran pa su mnoga stvorenja stala i slušala. Eldon je pustio da još tri puta zazvoni prije nego Što se javio. -Da?
-
Doktore Travere?
Eldon tri puta zatrepće očima, polako. - Da.
-
Ovdje Neville Byrd.
-Da? 266
-
Mislim da ga imamo, gospodine. Ili bolje rečeno, to.
-
Nastavite.
-
Znate, ono što ste čekali. Mehanizam.
-
Nastavite.
Andy Rusk upravo se prijavio na svoju nizozemsku stranicu. Meni se čini da prolazi neku vrstu protokola autentičnosti. Znate, provjeru identiteta. -
-I? Ovaj... hoću reći, ako to napravi sutra, rekao bih da smo pronašli okidač, razumijete? Kao, da se drugi dan ne prijavi, nastao bi dar-mar. Ili što već očekujete. -
Eldonu je bilo teško prilagoditi se ovom modernom ometanju. -Jako dobro. Nazovite me... kad budete sigurni. Neville Byrd puhao je u telefon, zapravo, gotovo dahtao i bio je očito zbunjen nedvojbeno hladnim odgovorom svog poslodavca. — Učinit ću to, doktore. Još nešto? -Ne.
-
Onda dobro.
Veza se prekinula. Eldon je pritisnuo KRAJ, onda se obrisao širokim lišćem i polako krenuo prema svom motociklu. Dok je hodao, među borovim iglicama opazi nekakvo gibanje, gibanje koje ga ispuni radosnim iščekivanjem. Umjesto da stane, što bi većina ljudi učinila, on izbaci desnu nogu. Pred njim se uspravi debela crna zmija otkrivši mliječnu sluznicu svojih usta i dva dugačka zuba. Vodena mokasina. Rep jojse tresao kao u čegrtuše, ali nije se čuo nikakav zvuk. Ova zmija nije imala čegrtaljku kao njena rođakinja. Ipak, žešće je branila svoje područje nego što bi to činila čegrtuša. - Agkistrodon piscivorus — promrmlja Eldon. — Jesi li ti znak, prijateljice moja?
Čini se daje mokasinu zbunilo pomanjkanje straha. Kada je dr. Tarver pošao naprijed, otvorio je usta i isplazio jezik, unutra van, stari običaj iz vremena dok je lovio zmije. Mokasina nije imala tako lijepe boje kao koraljna zmija, ali koraljne zmije bile su rijetke, a ona koju je našao u parku najvjerojatnije je već uginula. Agentica Morse sasvim sigurno bi preživjela, čak i da ju je ugrizla. Međutim, više nikada ne bi bila ista. Okusila bi neprijateljstvo koje je Bog obećao u Knjizi postanka, i znala bi da je njen sadašnji lov drukčiji od svih ostalih. Mokasina hitro otpuže naprijed, pokazujući da misli ozbiljno. Eldon se nasmije i izmakne zmiji čije je tijelo bilo debelo gotovo kao njegova podlaktica. Glava u obliku dijamanta bila je velika kao prosječna muška šaka. Ovakva zmija može izazvati velik strah. U određenim okolnostima može biti veoma uvjerljivo oruđe.
—
Vjerujem da jesi - rekao je - znak preporoda.
Greg Iles
Kad je prebacio svoju platnenu torbu na rame i sjeo na motocikl, među drvećem odjekivao je njegov čudan smijeh.
268
30.POGLAVLJE Chris je sjedio za kuhinjskim stolom i u diktafon govorio podatke o povijestima bolesti kada je zazvonio mobitel koji mu je Alex dala. Ben je bio u radnoj sobi i na svom Xboxu74 igrao Madden NFL75, ali kroz otvorena vrata vidjeli su jedan drugoga. Ben je već pitao za nepoznati mobitel, a Chris je odglumio da ga je u bolnici dobio na posudbu. Razmišljao je da se ne javi pa poslije uzvrati poziv kada Ben ode u krevet, ali to bi moglo potrajati. Pogleda Bena, potom ustane i posegne prema vrhu hladnjaka gdje je spremio svoju trideset osmicu. Spustivši pištolj u džep, uzeo je mobitel i džepnu svjetiljku, a onda otišao do ulaznih vrata viknuvši. — Idem van radi boljeg prijma, dobro? Ben nije niti pogledao prema njemu.
-
Alex? — rekao je hodajući prilaznim putem. — Kako je gore?
-
Nije baš dobro.
-
Čini mi se da ste potreseni.
—
Danas nije moj dan.
-
Žao mi je. Uzmite još jedan Ativan.
-
Rado, ali sutra ujutro će me testirati na droge i to ne dobrovoljno.
—
Ativan nije ništa posebno, imate recept.
—
Ne na papiru.
—
Sutra ću Vam ga faksirati.
To neće pomoći. Ne žele da razgovaram s Vama, Chrise. Ne žele da razgovaram s bilo kime tko je povezan s bilo kojim od ovih slučajeva. Odnosno, bilo bi točnije da kažem »nepostojećih slučajeva«. —
-Još Vam ne vjeruju?
74 75
Porodica igraćih konzola koju je razvila američka tvrtka Microsoft Videoigra o temi američkog nogometa
269
Na trenutak sam pomislila da sam vidjela nešto u pogledu svog starog prijatelja, ali pogriješila sam. —
Chris upali džepnu svjetiljku i pregleda dvorište ispred kuće. Na brežuljku udaljenom šezdesetak metara, zasjaše dva para žutozelenih očiju. Srne su ga umirile jer bi te plahe životinje odmah nestale da se netko šuljao ovim područjem. - Dakle, Vi ste se brinuli da će Vas otpustiti. Jesu li to učinili? —Još ne. Predložili su nagodbu.
—
Kakvu nagodbu?
Ako odustanem od svega, ako prestanem pokušavati otkriti što se dogodilo Grace, vjerojatno me neće otpustiti. Chris nije znao što bi rekao. —
Htjeli bi da odem u duševnu bolnicu. Misle da se radi o nekoj vrsti sloma živaca. —
Iako nije htio priznati, Chris je neko vrijeme i sam sumnjao uto. Tihim glasom, Alex kaza: - Vi također to mislite? Ni govora. Čujte, danas sam razgovarao sa svojim profesorom hematologije sa Sloan-Ketteringa. Nasmrt me preplašio, Alex. Ubiti nekoga tako da ga zarazite rakom nije samo teoretski moguće. Connolly je sam to učinio, miševima. —
—
Kako?
Chris na brzinu ispriča scenarij koji mu je Pete Connolly izložio.
—
Moj Bože. Žao mi je što prije tjedan dana nisam razgovarala s njim.
Preko gredice s cvijećem Chris dođe do prozora radne sobe. Ben je još bio zalijepljen za televizor, imao je čvrsto stisnuta usta, a prsti su mu letjeli po upravljačkoj konzoli igrice. Čujte, nazvala sam da Vam kažem kako dolje šaljem nekoga tko će noćas paziti na Vas i Bena. —
—
Koga?
270
Willa Kilmera, nekadašnjeg tatina suradnika. Čuli ste kad sam s njim razgovarala. Nekada je bio istražitelj za ubojstva, a sada je privatni detektiv. Ima otprilike sedamdeset godina, ali drag je. Još nešto, oštriji je i žilaviji nego što izgleda. Samo bih htjela da znate da će noćas biti ispred Vaše kuće. —
-
Neću ga otpraviti. Hodam uokolo s pištoljem u ruci, živčan kao pas.
-
To je dobro. Samo nemojte ustrijeliti Willa.
-
Bez brige.
Nastupi kratkotrajna tišina. Potom Alex reče: — Htjela bih da još nešto znate. Želudac mu se zgrčio od straha. Will ima jednog detektiva koji je odsjeo u hotelu Alluvianu. Nadzire Thoru. -
Chrisa se to začudo dvojako dojmilo. - Zbilja? Nisam Vam rekla jer je lakše tražiti oprost nego dopuštenje, ali Chris, morala sam to učiniti. -
-
Shvaćam. Je li tip vidio nešto sumnjivo?
Ponovno je oklijevala. — Detektivova žena misli da je možda vidjela Shanea Lansinga kako danas ujutro oko pola šest napušta hotel. Iako nije sigurna. Grč u Chrisovu želucu malo popusti. — Rekao sam Vam. Jutros sam Shanea Lansinga vidio u Natchezu. Nije se mogao vratiti iz Greenwooda za tako kratko vrijeme.
-
Osim ako nije letio.
-
Ne postoji redovit let za Greenwood, a Lansing nije pilot.
-
Puno ste razmišljali o tome, zar ne?
Chris pocrvenje. - Naravno. Čak sam poslijepodne čekao u autu ispred njegove ordinacije, da se uvjerim da je doista ondje i da radi.
-
Bio je?
-Je. Međutim, vraški je sumnjivo što me nije prijavio zbog napada. Mislim da ćemo uskoro saznati istinu. Budite ljubazni prema Willu, ako ga vidite. On mi je kao otac, a badava to radi. -
-
Kada će biti tu?
-
Vjerojatno unutar sljedećih pola sata.
-
Što da kažem Benu?
-
Kada ide u krevet?
-
Vjerojatno za jedan sat.
-
Pobrinut ću se da Will ne dođe u kuću prije toga.
—
Hvala. Kada se vraćate?
Ujutro se sastajem s ljudima iz Ureda za profesionalnu odgovornost. Vjerojatno će tražiti od mene da im predam značku i pištolj. Možda ćemo trebati obaviti nekakvu papirologiju, ali nastojat ću se vratiti što prije. Vi se samo pobrinite za to da me dočekate živi i zdravi. —
Chris se okrene i pogleda prema vrhu brežuljka. Oči su još bile ondje, poput velikih zlatnih krugova koji lebde u mraku. - Za to se nemojte brinuti. - Htio je prekinuti, ali osjeti potrebu prije toga učiniti još nešto. — Alex? -Da? Možda biste trebali razmisliti o prihvaćanju te nagodbe. Čuo je samo šum otvorene linije. —
Ako se usredotočimo na medicinsku stranu stvari - nastavio je - ako iskoristimo ljude kao što je Pete Connolly, misim da ćemo na kraju imati dovoljno dokaza da uvjerimo Vaše nadređene da ih sami pogledaju. —
Nije dovoljno brzo — reče Alex s gorčinom. - Nije za Jamieja. Chrise, mislim da zna što je učinio njegov otac. Ne želi si to priznati, ali na određeni način, zna. —
272
-Jeste li uspjeli doći do medicinske dokumentacije drugih žrtava? Možda od obitelji?
—
Kada bih to uspjela napraviti? - upita mrzovoljno.
-Jasno. Gledajte, samo pokušajte saznati tko su im bili liječnici. Možda zaobilaznim putem uspijem doći do njih.
—
To nije etično, zar ne?
—
Ne. To je protuzakonito.
Dobro, dobro. Stvari se mijenjaju kada je čovjek sam upleten u nešto, zar ne? —
To ga je razljutilo. — Gledajte, ako ne želite... Chrise, oprostite. Nisam se mogla suzdržati. Bila sam tako dugo sama u tome. Znate da ću učiniti sve kako bih došla do tih podataka. —
Dobro. Moram se vratiti Benu. Nemojte učiniti ništa glupo na sutrašnjem sastanku. —
Alex se nasmijala, a taj zvuk preko telefona je zvučao neobično nježno. — Svi mi to govore. Chris prekine i pogleda ka vrhu brežuljka. Ondje je sada bilo pet pari očiju. Jednom pljesne rukama, snažno. Kao da ih nadzire jedan um, oči su se poravnale i usredotočile na njega. Utihnulo je cvrčanje cvrčaka, zašutjele su čak i žabe dolje na jezeru. Chris jednom zazviždi, dugačko i glasno i potpuno zbuni srne. Neko vrijeme su ga gledale, potom nevjerojatno rašire oči i uz topot papaka pobjegnu u šumu. Otišle. Dok je išao natrag prema kući, pred sobom je vidio lebdeće oči poput zakašnjele slike rasprsnute žarulje. Gotovo jednakom snagom u glavi mu se vrtio mutan film: u hotelskoj sobi Thora je zajahala Shanea Lansinga, zrak je vlažan i vruć kao što je to obično u delti, njeno tijelo blista od znoja, a pogled divlji od strasti...
-
Tata? - pozvao je Ben. - Gdje si bio?
-
Gledao sam srne.
-
Koliko ih je bilo?
-Pet.
-
Da. Dođi se sa mnom igrati.
Chris obiđe hladnjak i vrati trideset osmicu na vrh. — Može, mali. Ovaj put ja hoću biti u Coltsima1.
-
Ni slučajno!
★ Chris je ležao na trosjedu u svojoj kućnoj kinodvorani, odmah pokraj glavne spavaće sobe i slušao Benovo polagano i pravilno disanje. Ben ga je molio da razvuče krevet pod izgovorom da je tako puno udobnije gledati film, ali Chris je znao da bi dječak radije spavao ovdje, jer mu nema mame, nego gore u svojoj sobi. Chris uzme daljinski, isključi televizor, potom oprezno ustane iz kreveta da ne probudi Bena. Otprilike dvadeset minuta nakon njegova razgovora s Alex, nazvala je Thora iz Greenwooda. Glas joj je bio vedar i lepršav dok je ushićeno pričala o toplicama, a smijala se kada je Benu, koji se do tada već javio na drugi telefon, čitala nazive tretmana. Sve je to Chrisu, koji je razmišljao o piluli za jutro poslije i svom sukobu sa Shaneom Lansingom dok je Thora hihoćući govorila nazive poput Blatna pita Mississippi, Blagost visokog pamuka, Namakanje duše u slatkome čaju, Blatne vode i Sjetna kupka, bilo nekako nestvarno. Mislio je da će se uozbiljiti kad se Ben makne s telefona, ali iznenadio se kada mu je rekla da bi se za mjesec dana ili tako nešto trebali zajedno vratiti na Tretman obnove za parove. Ni spomena o Shaneu Lansingu, samo med i mlijeko. Chris se ni u što nije htio upuštati dok je Ben bio budan, pa je uskladio svoje raspoloženje s Thorinim i završio razgovor. Prošao je jedan sat od toga razgovora pa je otišao do ulaznih vrata, otvorio ih i gurnuo glavu van. — Gospodine Kilmere? — pozvao je. —Jeste li ovdje? Ništa. Ponovno je pozvao, ali nitko nije odgovorio. Pomalo ljutit, vratio se u kuhinju napraviti sendvič. Žvakao je prvi zalogaj kada netko pokuca na garažna vrata. Prošao je kroz ostavu i pogledao kroz špijunku. Kroz debelo staklo ugledao je sjedokosog muškarca s naočalama.
—
Tko je? — glasno vikne.
274
—
Will Kilmer - odgovori snažan muški glas. — Poslala me Alex Morse.
Chris otvori vrata. Kilmer je imao otprilike metar šezdeset i izgledao je iznenađujuće dobro za svoje godine, osim trbuščića iznad obješenog pojasa. Na sebi je imao sportske hlače, jeftinu majicu s ovratnikom i sive tenisice. Kada se nasmiješio i pružio ruku, Chris je prihvatio i osjetio čelični stisak kakav je i očekivao od bivšeg policajca.
—
Žao mi je što ste morali voziti ovako daleko, gospodine Kilmere.
Zovite me Will, doktore. — Kilmer mu pusti ruku. - Ništa zato. Ionako ne mogu spavati više od tri, četiri sata na noć. —
Mislim da to dođe s godinama, za razliku od tinejdžera koji bi od dvadeset četiri sata prespavali dvadeset. -
Bio sam vani kad ste zvali s glavnoga ulaza, ali otkako sam došao to je prvi put da ste se pokazali pa sam htio vidjeti hoće li netko nešto poduzeti. -
-
Valjda ne mislite da je netko stvarno vani?
Prema onome što mi je Alex rekla, rekao bih da je realno očekivati nevolje. -
-
Ako je netko vani, zar Vas ne bi vidio da ste došli?
Došao sam pješice - kaza Will. - Prilično sam tih, kada pazim na to. Ostavio sam auto kod onog velikog restorana, a u na- prtnjači imam naočale za gledanje u mraku. -
Nastupi neugodna tišina. — Mogu li Vam ponuditi nešto za piće? — upita Chris. — Baš sam htio pojesti sendvič.
-
Ne bih Vas htio smetati.
Možete nas čuvati iznutra isto kao izvana, je li tako? Uzmite naprtnjaču, a ja ću Vam napraviti sendvič. Možete mi reći zašto Alex Morse nije luda. -
Kilmer se tiho nasmije. — Teško je odbiti ovakvu ponudu. Odmah se vraćam. Chris se vratio u kuhinju ostavivši za sobom otvorena vrata. Prije nego što je zgotovio drugi sendvič s puretinom i švicarskim sirom, u kuhinji mu se pridruži Kilmer. Detektiv je na pod spustio maskirnu naprtnjaču i sjeo na
barski stolac pokraj pulta. Chris mu gurne tanjur, otvori Coronu i da je detektivu. Kilmerove oči zasjaše kad je ugledao pivo.
-
Hvala, doktore. Prilično je vruće za svibanj.
Chris kimne i vrati se svom sendviču.
-
Imate lijepu kuću - kaza Kilmer - ali čujem da se selite.
-
Ženina zamisao. Mora biti u trendu. Valjda.
Kilmer popije još jedan gutljaj piva, a onda se baci na sendvič.
-
Znači, radili ste s Alexinim ocem? - započe Chris.
Točno. Prvo u policiji, a onda u našoj detektivskoj agenciji. Kada bi zagustilo, nije bilo boljeg od njega. -
-
Nedavno je ubijen?
-Je, točno. Pokušavao je pomoći ljudima u nevolji, što ne začuđuje.
-
Čujem da u Jacksonu ima puno zločina.
Puno? Uzmite onaj Jackson u kojem sam odrastao i usporedite ga s današnjim, to je kao zemlja i nebo. Počelo je osamdesetih godina s drogom. Stanovnici žive kao u ludnici. Sada kada nema Jima, sumnjam da ću još dugo ostati ondje. Zatvorit ću agenciju i idem u mirovinu, u Virginiju. —
Chris kimne. — Alex poznajete čitav život? Kilmerove oči zaiskriše. - Otkad se rodila. Najveća fakinka koju sam ikada vidio. Barata oružjem od osme, a pametna! - Kilmer zakima glavom. Kada je imala četrnaest, pokraj nje sam se osjećao glup, a i mnogi drugi. Chris se nasmije. - Što je s njenom teorijom o ubojstvima? Kilmer stisne usta i uzdahne. - Ne znam ni sam što bih mislio. Stručna stvar svega toga nadilazi moje mogućnosti, ali reći ću Vam jedno, radio sam na ubojstvima dulje nego što bi itko trebao raditi i mislim da je puno više ljudi ubijeno kada je bilo riječi o rastavi nego što se zna pa čak i sumnja, osobito dok još forenzika nije bila ono što je danas. Imao sam puno slučajeva u kojima sam jednostavno znao da je suprug ubio svoju ženu, a
276
izveo je to tako da izgleda kao nesretni slučaj. Isto tako, znao sam da se radi o seksualnom zlostavljanju kada sam majku i kćeri našao nad tijelom mrtvoga supruga. Međutim, rastava je puno češća od zlostavljanja djeteta. Kilmer se odjednom zbunio. — Gledajte, samo zato što je Alex nešto otkrila ne znači da mislim da Vam žena želi nešto napraviti. Ovdje sam jer Alex radim uslugu. Razumijem. Poznajem Alex tek nekoliko dana, ali jasno mi je zašto je toliko volite. - Chris popije gutljaj piva. - Međutim pitao sam se je li u stanju upravljati sobom s obzirom na to da je u posljednjih nekoliko mjeseci toliko toga prošla. —
Kilmer podigne obrvu kao da razmatra tu mogućnost. — Prošla je svašta, točno. Možda ne znate najstrašniji dio. Mislim daje Alex voljela toga tipa koji je ubijen onaj dan kada je pogođena. Samo što je bio oženjen, a ona nije od onih koje bi razorile obitelj. Zato je taj dan bio osobito težak. Za otprilike pet sekundi izgubila je pola lica i čovjeka kojeg je voljela. Peče ju savjest što gaje voljela i što je zbog nje ubijen. Puno ljudi slomilo bi se pod takvim pritiskom. Međutim, Alex je, uz svog oca, jedina osoba koju sam ikada upoznao koja ne bi izgubila vezu sa stvarnošću. — Kilmer i Chris se pogledaše. - Ako misli da ste u opasnosti, čuvajte se. Nije došla ovamo na Vas gubiti vrijeme. Kilmerovo naborano lice bilo je grubo zbog godina pušenja, a trbuh mu je vjerojatno narastao jer je godinama obavljajući policijski nadzor jeo nezdravu hranu. Koliko je godina života izgubio zato što je izabrao takav život? Hoće li Alex izgledati tako grubo kada će imati sedamdeset? Činilo mu se malo vjerojatno iako su rane na licu već djelomično vodile tome. Dobro — kaza Chris, dignuvši se i odnijevši svoj tanjur u sudoper —ja ću uskoro u krpe. Možete noćas spavati u kući. Tamo na kraju hodnika je gostinjska soba. —
—
Gdje je dječak? — upita Kilmer.
-Zaspao je u dnevnoj sobi. — Chris pokaže prstom: — Vidite ono svjetlo tamo? Sada ću ga ugasiti.
—
Ako se probudi i vidi me, što da mu kažem?
—
Neće. Ali ako se probudi, samo dođite po mene.
Kada je Chris pružio ruku prema vrhu hladnjaka, odjednom mu nešto padne na pamet. Uzeo je svoju tridesetosmicu i kaza: — Gospodine Kilmere, imate li kakve isprave? Kilmer ga je dugo gledao, potom kimne, ode do svoje naprtnja- če i gurne ruku u nju. Chris osjeti napetost, kao da se priprema na prolijevanje krvi, ali
Kilmer izvadi samo svoj novčanik. Pokaže Chrisu mississipijsku vozačku dozvolu. Dobroćudno lice na njoj odgovaralo je čovjeku pred njim. Pogledajte ovo — feče Kilmer otvorivši plastični omot za slike. — Ovo je Alex u mlađim danima, sa mnom i Jimom. —
Chris spusti pogled na tri lika stisnuta ispod nečega što je izgledalo kao kakav zaklon od jake zime. Stisnuta između dvojice zgodnih muškaraca u najboljim godinama, stajala je djevojka čije su ruke bile obavijene oko vrata crnog labradora. Njen osmijeh otkrivao je da nema dva zuba, a oči su joj sjale kao da u njima ne može biti više sreće nego što je u tom trenutku bilo. Unatoč mladosti, Chris je vidio naznake žene u koju će se Alex u budućnosti pretvoriti. Kilmer izvadi sliku i otkrije drugu na kojoj je Alex mogla biti maturantica. Bila je stisnuta između istih muškaraca, sad starija i odjevena u tamno odijelo. Na slici su bile i dvije žene, prave žene iz Mississippija, s previše šminke i širokih, iskrenih osmijeha.
—
Zar nije posebna? — kaza Kilmer.
-Imate
li djece, Wille?
Stariji čovjek gutne. — Imali smo djevojčicu, godinu dana mlađu od Alex. Izgubili smo je kad se noću vraćala s Alexine maturalne zabave. Pijani vozač. Nakon toga... mislim da je Alex zauzela njeno mjesto u mom srcu. — Kilmer zaklopi novčanik, vrati se do pulta i ispije ostatak piva.
—
Žao mi je — reče Chris.
- Takav je život - stoički će Kilmer. - Ima svojih dobrih i loših strana. Idite u krevet, doktore. Nemojte se ni za što brinuti! Pazit ću na Vas.
Chris stisne detektivu ruku, a onda pođe hodnikom prema spavaćoj sobi. — Hvala na sendviču — vikne Kilmer. Chris mahne, zaustavi se i uđe u kućnu kinodvoranu. Ben je još jednako disao, ali uspio se zaplesti u plahtu. Chris je pokušao zamisliti poziv kakav je Will Kilmer primio one davne noći, ali nije mogao. Dok je gledao Benovo nježno lice, pomisli na bol koju bi kod dječaka izazvala spoznaja da mu majka nije onakva osoba za kakvu su obojica vjerovali da je. Moleći Boga za čudo u koje više nije vjerovao, Chris tiho zatvori vrata i ode u svoju sobu.
278
31.POGLAVLJE Eldon Tarver stajao je u dubokoj sjeni ispod niskih obješenih grana crnike i gledao kako se u kući na brežuljku gase svjetla. Njegov motocikl ležao je skriven u blizini autoceste. Na podu pokraj njegovih nogu ležala je naprtnjača. Dan je proveo u lovačkom kampu Chickamauga u Okrugu Jefferson čekajući da padne noć. Svašta je napravio tijekom dana, ali jedno nije, nije odgovorio na pozive Andrewa Ruska. Kada je prošlu noć stigao i ovdje našao ženu, prvo je pomislio daje pogriješio kuću. Žena je trebala otići iz grada, no kada je provjerio koordinate na svom GPS-u, točno su se poklapale s njegovim podacima. Primaknuo se bliže, dovoljno blizu da dobro vidi ženu i usporedi je sa slikama u svojoj naprtnjači. Nije odgovarala. Ipak, odgovarala je slici pohranjenoj duboko u Eldonovoj glavi, slici koju je nakratko vidio u Fennellovu dosjeu koji je dobio od Ruska. Žena u kući bila je specijalna agentica Alexandra Morse, sestra Grace Fennell. Njena nazočnost ovdje, razgovor s njegovom sljedećom metom, bila je toliko znakovita da se umalo uspaničio. Međutim, život ga je naučio očekivati neočekivano. Mislio je da će Morseova biti laka lovina, unatoč svoj obuci koju je vjerojatno prošla u FBI-ju. Uostalom, bila je pregovarač u talačkim krizama, a ne operativac. Ipak, kada ju je pokušao ubiti, borila se kao sam vrag. Nije bio siguran namjerava li je ubiti sve dok se nije našao tri metra od nje. Ubiti agenta FBI-ja nije mala stvar. Ustanove dugo pamte i Ured ne zaboravlja takve događaje. Međutim, njeni postupci, amaterski pokušaj da ga prevari skretanjem na prilazni put, Eldonu je potvrdilo jednu stvar. Morseova je sama. Nema potporu. Ni ovdje ni igdje. Ipak, očitala mu je bolnu bukvicu i gotovo ga razotkrila. Večeras mu se činilo daje bolje što je preživjela. Da je Alex Morse skončala pod tom nadstrešnicom, stotinu agenata FBI-ja sjatilo bi se u ovaj mali kutak Mississippija. Sada je imao vremena obaviti sve za glatki bijeg. Eldon prebaci naprtnjaču preko ramena i polako krene uzbrdo. Kada se približio kući, skrenuo je desno, obišao gusto posađene azaleje i došao do skupine rashladnih uređaja koji su hladili kuću. Proučio je nacrte koje je dobio od Ruska, sve dok nije upoznao kuću, iznutra i izvana. Na primjer, znao je koji rashladni uređaji hlade koji dio kuće i ukoro će to iskoristiti. Nastavio je kružiti oko kuće, prošavši pokraj maloga vanjskog bazena s toplom vodom, potom velikog bazena, a zatim do natkrivenog prolaza koji je vodio do ostave. Postojala je mala opasnost da će ga iza zamračenih prozora unutra netko vidjeti, ali šesto čulo govorilo mu je da je siguran. Ušavši brzo u ostavu, izvukao je pokretne stube i popeo se u potkrovlje. Odatle je mogao doći na tavan kuće. Nakon što je kroz uzak prolaz provukao široka ramena, ušao je među gusto poredane kose krovne nosače i grede. Hodajući oprezno po gredama, prešao je dvanaest metara koji su ga dijelili od cijevi što ju je tražio. Prekopavši po naprtnjači, izvadio je plinsku masku i čvrsto je stavio na nos i usta. Potom je na oči namjestio nepropusne naočale. Kada je navukao kirurške rukavice, Eldon pruži ruku u naprtnjaču i izvadi teški duguljasti spremnik. Izgledao je kao boca s ugljičnim dioksidom kojim su se klinci
GregBes
koristili za punjenje pušaka za paintball76. Po gredama je raširio debeli gumeni podmetač kako bi ublažio vibracije. Tada je malom ručnom bušilicom izbušio rupu u cijevi, nakon što je preko rupe položio tanki komad gume, uzeo je spremnik i šiljastim vrškom prošao kroz gumu i rupu te stvorio brtvu. Kada se uvjerio da je sve dobro namjestio, duboko je udahnuo i otvorio pipac na spremniku. Tiho šištanje koje je slijedilo pružilo mu je nevjerojatno zadovoljstvo. Za dvije minute, oba muškarca i dječak bit će bez svijesti. Ostat će tako sve do jutra, dugo nakon što Eldon napusti kuću. Plin iz spremnika nije se mogao nabaviti u Sjedinjenim Državama, osim ako kupac nije bila američka vlada. Dr. Tarveru nabavio ga je Edward Biddle, dugogodišnji znanac. Biddle je nekoć bio vojni časnik povezan s projektom na kojem je radio dr. Tarver, a danas je Biddle rukovoditelj velike tvrtke koja za Sjedinjene Države obavlja osjetljive ugovore vezane za obranu. Plin je bio sredstvo slično onome kojim su se Rusi koristili pri pokušaju oslobađanja sedam stotina talaca koje su teroristi zatočili u moskovskom kazalištu. U tome slučaju, malo ljudi umrlo je od toga plina, uglavnom stariji, a količina plina nije bila točno izračunata. Za razliku od Rusa, dr. Tarver točno je znao što radi. Dvije minute sjedio je potpuno mirno, onda se povukao dublje na tavan do pomičnih ljestava iznad garderobe uz glavnu spavaću sobu. Toliko se uzdao u plin, da večeras nije sa sobom uzeo vatreno oružje. Neregistrirano oružje najbrži je put prema uhićenju pri slučajnom nadzoru prometa. Uhvativši se rukama za stropnu gredu, nogama je gurnuo pomične ljestve, a kada su se otvorile, odnio je naprtnjaču u garderobu i izvadio aluminijsku termosicu. U njoj su bile dvije pripremljene šprice. Jedna je sadržavala mješavinu kortikosteroida koji će oslabiti imunosni sustav, a druga je sadržavala otopinu na kojoj je dr. Tarver godinama radio. Zapravo, dvadeset godina, ako se uzme u obzir i istraživanje koje je išlo s tim. Za tu otopinu, međutim, trebalo mu je godinu dana. Bila je drukčija od onih koje je upotrijebio kod drugih žrtava. Eldon je zato bio uzbuđen. Bio je osobito oprezan, a njegov oprez nije mogla umanjiti ni činjenica da mu je to bio posljednji posao. U to nije bilo nimalo sumnje. Ili mu je Rusk lagao, ili je bio budala. Bez obzira na to, tu vezu treba prekinuti. Međutim, bilo je nekih stvari koje je Eldon prije toga trebao učiniti. Neke će biti neugodne, ali ne ova. Ovo je nešto što je jako dugo čekao. Ušao je u glavnu spavaću sobu, a da se nije niti trudio biti tih. Dr. Shepard ležao je na svojoj strani kreveta, otvorenih usta više nego što je to bilo normalno, ali nakon plina to je bilo uobičajeno. Dr. Tarver u glavi snimi krevet kako bi bio siguran da će na odlasku sve ostaviti točno onako kako je našao. Tada je šprice stavio na komodu, skinuo pokrivač sa Sheparda i okrenuo internista na trbuh. Dr. Tarver je iz džepa uzeo malu LED svjetiljku, upalio je, a potom s komode uzeo injekciju steroida. Kleknuvši Shepardu medu noge, skinuo mu je bokserice i gurnuo jednu polovinu stražnjice na stranu otkrivši anus. Zubima držeći svetiljku, otvorio je liječniku anus toliko da umetne iglu, a onda ubrizgao Steroide dva centimetra unutar otvora. Dr. Shepard nije se niti pomaknuo. Eldon ponovi postupak s drugom otopinom, ali u posljednji trenutak, donji dio Shepardova tijela trgne se u spontanom grčenju mišića. Eldonova igla zabola se na ulazu u debelo crijevo. Velika pogreška, ali sada kada je rupica već napravljena, nije bilo svrhe izvaditi iglu i tražiti dublje 76 označujući ih kuglicama koje sadržavaju boju iz markera
mjesto. Oklijevao je prije nego je pritisnuo klip. Danas je nekoliko puta razmišljao o tome kako će izvesti svoj zahvat. Znao je da će dječak biti u kući, a kako je bilo vrlo vjerojatno da će morati skratiti svoje istraživanje, dječak je činio savršenu priliku. Eldon nije pripremio dovoljno otopine da bi je ubrizgao i dr. Shepardu i njegovu sinu, ali predosjećaj mu je govorio da bi je trebalo biti dosta. S druge strane, mladenački imunosni sustav mogao bi biti dovoljno snažan da se odupre virusu. Odustavši od nepoznanica, Eldon pritisne klip do kraja šprice i ubrizga Shepardu cijelu količinu. Dječak će živjeti. Eldon okrene Sheparda natrag na bok, navuče na njega pokrivač, potom spremi sve u naprtnjaču i brzo se spusti niz hodnik. Dječaka je našao na trosjedu u kućnoj kinodvorani. Iznenadio se kada je našao starijeg čovjeka kako u radnoj sobi spava na ležaljci s tri prazne pivske boce pokraj sebe. Izvadi mobitel iz naprtnjače i usmjeri mali objektiv na neznančevo lice pa ga poslika. Potom ugura ruku u neznančev stražnji džep i izvadi novčanik. Eldon se ogleda po sobi. Uz noge Williama Kilmera, oslonjena na dvosjed, stajala je maskirna naprtnjača. Kada je otvorio naprtnjaču, od srca mu se počela širiti čudna napetost. Unutra su bili pištolj, teleskop, bočica suzavca i lisičine. Eldonu je trebalo nekoliko minuta da se pribere, ali sve je stavio na isto mjesto onako kako je bilo prije nego što je stigao. Izašao je iz kuće po ljestvama u garderobi, dignuo ih i vratio se do cijevi gdje je ljepljivom vrpcom začepio cijev. Deset minuta nakon što je Shepardu dao injekcije, hitao je kroz šumu prema autocesti. Izgubio se osjećaj veselja koji je osjećao unutra, zamijenili su ga briga, ljutnja pa čak i strah. Večeras se sve promijenilo. ★ Alex je sjedila u svojoj hotelskoj sobi u Washingtonu, laktova oslonjenih na stol, pošto je popila Avian i vino koje je naručila u sobu. Satima je zurila u računalo, u strahu da ne prečuje zvuk koji će joj javiti da se Jamie priključio na MSN. Zvonce se još nije oglasilo, ali ne zato što nešto nije radilo. Koji god razlog bio, Jamie se jednostavno nije priključio. Razlog je mogao biti vrlo jednostavan, recimo u Jacksonu je nestalo struje, ali Alex se nije mogla natjerati da u to povjeruje. S obzirom na to što joj je Jamie rekao pri njihovu posljednjem videorazgovoru, bojala se da je iz očaja možda pokušao nešto... Na primjer, pobjeći. Prije pola sata, slomila se i nazvala kućni telefon Billa Fennella. Ima pravo razgovarati sa svojim nećakom (namjeravala je reći to Billu po svaku cijenu), ali nije imala priliku. Javila joj se govorna pošta.
GregBes
Bacila je pogled na hotelski krevet razmišljajući o tome da legne. Rano ujutro ima razgovor s ljudima iz Ureda za profesionalni nadzor pa mora što bolje izgledati. Pribrana. Pouzdana. Vrijedna povjerenja FBI-ja. Ma! Neće propustiti priliku da razgovara s Jamiejem. Ni govora, ni slučajno.
32.POGLAVLJE Imate li dovoljno konca? — pitala je sestra. - Mislim, da — rekao je Chris završavajući posljednji od dvadeset tri šava. Razderana ruka na stolu pod njegovim svjetlom pripadala je pedesetogodišnjem majstoru po imenu Curtis Johne- se, krupnom muškarcu u zamrljanim hlačama s naramenicama, okrugle glave koji je vječito žvakao duhan. Prije jedan sat, gospodin Johnese, koristeći se stolnom pilom, zaradio je petnaest centimetara dugačku ranu na podlaktici. Od pamtivijeka bio je običaj da dođe u ordinaciju Toma Cagea kako bi ga sašio radije nego da ide na hitnu, što bi bilo četiri puta skuplje i trajalo bi četiri puta dulje. Johnese bi više volio daje to napravio dr. Cage, ali Tom je došao u Chrisovu ordinaciju i molio ga da on sašije ranu. Tom je uz brojne druge kronične bolesti imao i psorijatični artritis77, a uz nedavno otkrivenu mrenu na oku, nije se osjećao sposobnim za tako precizan posao. Chris odloži forceps78, makne papirnati prekrivač s ruke i provjeri svoj rad. Dok je gledao, probode ga snažan bol u zatiljku. Otkako se jutros probudio na mahove je osjećao taj bol, a bio je tako jak da je popio tri Advila. Čudno, bol se pojačavao, umjesto smanjivao. Isprva je mislio da je to glavobolja zbog napetosti, Thora se sutra trebala vratiti i najvjerojatnije će se posvađati kada se sretnu, ali bolovi nisu popuštali, kao da su naviještali mogućnost povišene tjelesne temperature. - Dobro izgleda, gospodine Johnese - rekao je trljajući vrat. - Pričekajte da Vam Holly da injekciju protiv tetanusa pa možete kući. Dođite za tjedan dana da Vam izvadim konce. Johnese se nasmijao i rekao: — Puno Vam hvala, doktore. Doktor Cage je dobro, zar ne?
-
Dobro je. Samo smo danas zatrpani.
Majstor Johanese je promatrao svoju osunčanu podlakticu dok mu je Holly stavljala zavoj. — To je dobar posao za mladog čovjeka. Samo ga se držite i slušajte doktora Cagea pa će sve biti dobro. 77 1 Reumatološka bolest (bolest zglobova) koju prate psorijatične kožne lezije (crvena, suha, ljuskava koža), može zahvatiti kralježnicu, šake, ramena, laktove, stopala, koljena ili gležnjeve 78 Kirurška hvataljka
-
Slažem se s Vama - kaza Chris potapšavši ga po leđima.
Chris je izašao iz operacijske dvorane, otišao u svoju ordinaciju i za sobom zatvorio vrata. Sjeo je na stolac i palčevima počeo masirati sljepoočice, potom je pokušao opustiti mišiće na zatiljku. To mu nije pomoglo. Otvorio je ladicu i uzevši još jedan Advil, povećao dozu na osam stotina miligrama.
-
To bi trebalo biti dovoljno — promrmlja.
Namjeravao je nazvati Sveučilišni medicinski centar i pokušati razgovarati s dvojicom liječnika koje je Pete Connolly spomenuo, ali sada nije bio raspoložen za to. Naslonio se na stolac sjetivši se Benova straha kada je našao Willa Kilmera koji je čvrsto spavao na ležaljci u radnoj sobi. Ben je otrčao u Chrisovu sobu i drmanjem ga probudio. Međutim, kada je Chris objasnio da je Kilmer daljnji rođak kojije na putu za Floridu prolazio kroz grad (a kad je Ben vidio da tata nije zabrinut), dječak je zaboravio na to i počeo se spremati za školu. Kilmer se duboko ispričao i brzo napustio kuću. Na putu do škole, Ben je rekao Chrisu da je pokraj ležaljke »strica Willa« vidio tri prazne pivske boce. Chris nije vidio boce, ali je pretpostavljao da je Kilmer zaspao prije nego što je stigao do go- stinjske sobe. Nije baš neki pas čuvar, pomisli ogorčeno. Upitno je bilo samo to što će reći Thori ako Ben spomene njihova posjetitelja.
-
Doktore Sheparde? — Hollyn glas prene ga iz sanjarenja kao hitac.
Kadaje poskočio u stolcu, počeo se pitati ima li možda migrenu. Nikada prije nije je imao, ali činilo mu se da velika osjetljivost na svjetlo i zvukove upućuje na takvo što. — Što je, Holly?
-
Pacijenti Vas čekaju u sve četiri sobe za pregled.
Chris protrlja oči i teško uzdahne. — Idem. -Jeste li dobro? — pitala je, prekršivši profesionalni odnos, za što ionako nije previše marila. - Jesam. Samo me boli glava. Sestra kimne. - Pokušat ću ravnomjerno rasporediti posao. Chris teškom mukom ustane sa stolca, uzme stetoskop i izađe u hodnik. Između svoje ordinacije i prve sobe za pregled osjeti suosjećanje prema Alex. Vjerojatno upravo sada gleda kako joj karijera odlazi u vjetar. Bilo mu je žao što ne može ništa učiniti da joj pomogne. Kada bi barem bila strpljiva, možda bi mogao. Međutim, Alex je tako dugo bila pod pritiskom da vjerojatno kod nje strpljenje nije dolazilo u obzir.
GregBes
Baš kao što je učinio onaj dan kada je upoznao Alex, iz metalnog držača na vratima Chris izvadi karton i uđe u sobu za pregled. Nije ga čekala tajanstvena žena s ožiljkom na licu nego muškarac od sto četrdeset kilograma s pilonidalnom cistom79. Chris se usiljeno namiješi, pripremivši se za nadolazeći smrad i prione poslu. * Alex je sjedila na stolcu s ravnim naslonom pred prosudbenom komisijom Ureda za profesionalnu odgovornost. Za dugačkim stolom bila su dva muškarca i jedna žena, s tim da su muškarci ženi sjedili svaki s jedne strane. Na početku postupka, predstavili su se, ali Alex nije obraćala pozornost na njihova imena. Ono što će danas reći neće promijeniti ishod ovog saslušanja, a sudjelovanjem u njihovoj sitnoj komediji samo će se još više poniziti. Gotovo ni jedan agent FBI-ja nije završio karijeru bez nekoliko procjena UPO-a. Obično se to događalo zbog manjih povreda pravila službe, a ponekad i zbog neprovjerenih glasina koje su ljubomorni kolege agenti anonimno dostavili UPO-u (bila je to tako uobičajena pojava daje u žargonu dobila poseban naziv kaj- lanje). Današnje saslušanje, međutim, bilo je drukčije. U očima UPO-a jedan od najtežih prekršaja bilo je »pomanjkanje iskrenosti«, što je značilo prevaru bilo koje vrste i u bilo kojoj mjeri koju je učinio neki agent, uključujući nevažno zatajivanje nečega. Prema tim mjerilima, Alex je počinila teške povrede dužnosti. Još joj nisu naredili da se podvrgne ispitivanju na poligrafu, ali morala je prisegnuti da će govoriti istinu. Jedan od muških službenika prepričao je optužbe koje je protiv nje podnio pomoćnik zamjenika direktora Dodson, a onda je - radi bolje procjene — dodao još nekoliko tehničkih pojedinosti. Uglavnom, sve je bilo nejasno, dok žena nije pokazala prijepis prijeteće poruke koju je Alex, bijesna što su je pozvali u Washington, jučer poslala Andrewu Rusku. Nije imala pojma kako je Mark Dodson došao u posjed te poruke, ali bila je dovoljno iskusna da ne pita. Činovnici iza stola ionako joj ništa ne bi rekli. Međutim, sada su došli do onog dijela postupka koji nije mogla zanemariti. — Specijalna agentice Morse — rekla je žena - imate li što reći u svoju obranu, prije nego što završimo ovo saslušanje?
—
Ne, gospođo.
Žena se namrštila kao stroga nadstojnica samostana, a onda se tiho posavjetovala s kolegama. Stenografkinja je sjedila za stolom s Alexine desne strane. Alex je kratila vrijeme proučavajući njene cipele. Imale su niske pete, marke Nine West ili možda Kenneth Coles, ako nije bila baš rastrošna, ali još su bile daleko od blahni- kica koje su krasile noge kravetine iz UPO-a za stolom. Neodmjerena članica washingtonskog UOP-a, talijanskom je kožom pokazivala svoje ambicije.
79 Promjena u trtičnom području, u procijepu medu gluteusima, karakterizirana bolnim upalnim pojavama praćenih gnojnim iscjetkom
Specijalna agentice Morse - rekla je žena — ishod ovog uvodnog saslušanja Vaša je suspenzija sa svih dužnosti sve dok Vaš slučaj i službeno ne bude riješen. Predat ćete svoje isprave i oružje, a sve daljnje veze s Uredom održavat ćete preko odvjetnika. —
Alex nije ništa rekla. Žena pogleda stenografkinju. — Ovo što ću sada reći nije službeno. Stenografkinja digne prste sa stroja. S obzirom na Vaše izvrsne ocjene — rekla je žena u cipelama Manola Blahnika — izuzmemo li, naravno, nemio događaj u Narodnoj banci, neobično mi je žao što smo morali poduzeti ovakve mjere. Koliko sam obaviještena, bilo je pokušaja da se postigne nagodba i onda ne biste bili suspendirani. —
Alex je šutke pretrpjela znakovitu tišinu koja je slijedila nakon te primjedbe. Troje činovnika, kako joj se činilo, cijelu su vječnost gledali u nju. Sigurno su se pitali kako netko svojevoljno može otići iz agencije kojoj su oni posvetili svoj život. Žao mi je što se niste odlučili za pogodnosti koje nudi njihova ponuda rekla je žena. —
Alex s poda digne torbu, izvadi iskaznicu FBI-ja i glock, potom krene naprijed i oboje stavi na stol.
—
Ovo se ne predaje nama — rekla je žena. — To se predaje u prizemlju.
Alex se okrene i ode do vrata, ostavljajući ih otvorena za sobom. Bilo kako bilo, sada je slobodna. * Chris je pregledavao muškarca sa srčanim tegobama kada na vrata pokuca Jane i pozove ga na telefon. Zove tajnica Sv. Stjepana, doktore. Osnovne škole. Nevjerojatno koliko se Chris prestrašio. — Radi se o Benu? Zar —
se nešto dogodilo?
GregBes
—
Ništa strašno. Samo glavobolja, ali tako jaka da želi kući.
Glavobolja? - ponovi Chris. — I ja imam glavobolju. - Došao je do recepcije i uzeo telefon koji mu je Jane pružila. —
Doktore Sheparde? Ovdje Annie iz Sv. Stjepana. Ben cijelo jutro ima glavobolju, mislim da je tako jaka da bi trebao otići kući. Znam da Vaša žena nije u gradu stoga sam nazvala ordinaciju. —
U ovome gradu svi sve znaju. — Ima li poremećaj vida ili nešto slično? Mislim da nema. Znam samo to da je za vrijeme odmora došao do mene, a Ben to ne bi učinio da ga doista ne boli. —
Stižem. Molim Vas, zadržite ga u svom uredu dok ne dođem. Je li sada kod Vas? —
—
Ovdje je.
—
Tata - rekao je drhtavi glas.
—
Hej, mali. Boli te glava?
—
Aha. Jako.
—
Odmah dolazim po tebe.
—
Kamo ćeš me odvesti? Mame nema doma.
Možeš ostati u mojoj ordinaciji. Gospođica Holly će se pobrinuti za tebe. Dobro? —
—
Dobro. - Olakšanje u Benovu glasu bilo je očito.
Chris prekine vezu i pođe prema svojoj ordinaciji. Tada je stao, promijenio smjer i niz hodnik se spustio do ordinacije Toma Cagea. Sjedobradi liječnik upravo se pozdravljao s prodavačem lijekova. Oprostite, ljudi — ubaci se Chris. — Tom, moram hitno u školu po Bena. Ima jaku glavobolju. Možeš li preuzeti posao dok me nema? Sobe za pregled su mi pune. —
—
Nema problema. Idi.
Chris se pokušavao sjetiti tko je u kojoj sobi. - U broju tri je gospodin Deakins. Srce mu ne radi kako treba. U četvorci je Ruth Ellen Green s dijabetičkom neuropatijom80... Reći će mi što ih muči — rekao je Tom uz osmijeh. — Ti Se pobrini za Bena. —
Kada je Chris Tomu stisnuo ruku, prodavač lijekova reče: — Jeste li Vi tip koji je udario Shanea Lansinga? Chris se zacrvenio. On i Tom nisu još razgovarali o tome, iako je Tom već sigurno čuo za to. - Male nesuglasice. Ništa važno. Prodavač lijekova ispruži ruku. - Ma, dajte da Vam stisnem ruku. Mrzim tog uobraženoga gada. Bio je to opasan razgovor za-osobu na dužnosti, osobito pred dvojicom liječnika, ali čovjek je znao da Tom nije od onih koji će mu zamjeriti. Rekao bih da je Lansing to zaslužio — kaza Tom prisno namignuvši Chrisu. - Pustite čovjeka da ide, Tony. —
Prodavač lijekova se naceri i povuče ruku.
80 Oštećenje živaca u dijabetičara 80 Lijek koji ulazi u grupu nesteroidnih protuupalnih lijekova, koristi se za ublažavanje simptoma artritisa, primarne dismenoreje, groznice, te kao analgetik, osobito kod upale
Greg Iles
Dok je Chris išao hodnikom, čuo je kako prodavač lijekova nagovara Toma da propisuje lijek koji je taj dan nudio. Znate mene, Tony — smijao se dr. Cage. - Voljan sam prihvatiti sve lijekove koje mi date badava, ali svojim pacijentima propisat ću najjeftiniji lijek koji će im pomoći. —
Chris se nasmijao i ušao u svoju ordinaciju po ključeve. Na stolu je žmirkao Alexin mobitel. U posljednjih petnaest minuta ostavila je tri glasovne poruke. Dok je išao prema kamionetu, nazove je.
—
Chrise? - javila se.
—
Da, što je?
—Ja sam prošlost.
—
Dobili ste otkaz? — pitao je ne vjerujući.
Čeka se konačno rješenje moga slučaja, Međutim, načelno, od sada sam građanska osoba, baš kao i Vi. —
Sranje. - Što ćete napraviti?
—
Trebala bih ostati u glavnome gradu.
—
Niste li rekli da ondje imate stan?
-Jesam, ali ne želim ići onamo. Ne mogu.
—
Što želite?
—
Želim se vratiti u Mississippi i nastaviti raditi na slučaju.
—
Što Vas sprječava?
Nadziru moje kreditne kartice. Vjerojatno i moj mobitel, iako ne znaju da imam ovaj. —
Chris je ušao u kamionet, izašao s parkirališta i skrenuo na Bulevar Jeffersona Davisa razmišljajući brzo. - Kada najranije možete poletjeti?
288
—
Mogu otići ravno u zrakoplovnu luku.
Onda ću Vam ja kupiti kartu, odnosno, reći ću svojoj tajnici da to napravi. —
—
—
Chrise, Vi... Bez rasprave, dobro? Želite li letjeti u Baton Rouge ili Jackson?
—Jackson. Neprestano ima letova za onamo. Mogu doći po Vas — rekao je razmišljajući o dva sata vožnje u jednom smjeru - ali unajmit ću Vam auto. —
—
Hvala Vam, Chrise. Ne znam što bih učinila. Je li se Will sinoć pojavio?
—Je. Dobro smo se složili. — Mislio je dodati, popio je tri piva i zaspao u mojoj radnoj sobi, ali Alex je i bez toga imala težak dan. — Will ima jako dobro mišljenje o Vama. Nazovite me kada sletite, dobro?
—
Hoću.
Prekinuo je i pritisnuo papučicu gasa krenuvši na jug prema Sv. Stjepanu. Nije se mogao sjetiti kada je Ben posljednji put imao glavobolju. Nije se mogao sjetiti ni kada ju je on posljednji put imao. Ovakva podudarnost gotovo nikada nije slučajna.
33.POGLAVLJE Samo s ručnikom omotanim oko čvrstih bedara, Andrew Rusk otvorio je staklena vrata parne kupelji Raquet kluba i ušao u gotovo neprobojni oblak vodene pare. Iza njega zaposlenik kluba na vrata je objesio natpis NE ULAZITI, ZATVORENO ZBOG POPRAVAKA. Andrew rukom mahne kroz oblak nastojeći rastjerati paru kako bi ugledao svoj glavni zgoditak, Carsona G. Barnetta.
—
Rusk? — rekao je duboki glas, tih i nimalo dobre volje.
—
Da — uzvratio je. - Carsone?
U kutu sam. Tu pokraj ovog vražjeg kamenja. Prije kojeg trena gotovo sam opekao pimpek. —
Prema prikrivenoj ljutnji u naftaševu glasu, Rusk je znao da će ovo biti naporan sastanak, samo što ljutnja nije loš znak. Ljutnja znači da Barnett razmišlja o tome da ide dalje; uostalom, došao je na sastanak. Rusk se morao riješiti pare. Morao se uvjeriti da Barnett nije ozvučen. Otišao je u kut iz kojeg je došao Barnettov glas i kleknuo pokraj stroja koji je nadzirao količinu pare. Zrak je bio zasićen mirisom eukaliptusa. Na koncu ugleda kontrolnu ručicu i vrati je na 50 posto. Kada je ustao, ugledao je Barnettovo lice buldoga koje je lebdjelo u pari. Čovjekova usta bila su čvrsto stisnuta, a kroz maglu gledao je Ruska zažarena pogleda.
—
Razmišljao sam o onome što ste rekli — promrmljao je Barnett.
Rusk je kimnuo, ali ništa nije rekao.
—
Momče, imate muda.
Rusk i dalje nije odgovarao.
—
—
-
Pretpostavljam da ste to naslijedili od oca. On ih je također imao. Ima ih još. Pretpostavljam da nisam prvi koji je čuo prijedlog koji ste mi iznijeli.
Rusk odmahne glavom.
-
-
-
Danas baš niste razgovorljivi. Maca Vam je popapala jezik? Molim Vas, gospodine Barnette, biste li htjeli stati pokraj vrata? Molim? — Glas mu je bio sumnjičav. Potom odgovori: — Aha.
Krupan čovjek ustane i pođe do prozirnoga zraka uz vrata.
-
Hoćete li maknuti ručnik?
Sranje - gunđao je Barnett. Skinuo je ručnik i ostao stajati sijevajući pogledom. Ruskov pogled brzo prijeđe gore-dolje preko naftaševa zdepasta tijela. -
-
Hoćete vidjeti gdje sam ga opekao? — pitao je.
-
Molim Vas, hoćete li se okrenuti?
Barnett je to učinio. Hvala. — Rusk se sjetio kako je njemu bilo neugodno kada ga je Eldon Tarver natjerao da se svuče. — Gospodine Barnett, iznenadili biste se koji su sve ljudi već čuli moj prijedlog, a još bi se više iznenadili kada biste čuli tko gaje sve prihvatio. -
-
Netko koga poznajem? — Barnett se popeo do najviše klupe.
-
Da, gospodine.
-
Pa, ako je tako, recite mi što Vas moram pitati?
Rusk je čekao nekoliko trenutaka kako se sve skupa ne bi činilo prejednostavno. Tada je rekao: - Koliko će me to stajati? Sveca mu — promrmljao je Barnett smješkajući se tiho. - Ne mogu vjerovati. -
-
Ljudska priroda. Uvijek ista stvar.
-
Pretpostavljam. Koji je Vaš odgovor?
Moj odgovor je »Što vas briga«. Još će biti puno manje od polovine Vaše cjelokupne imovine. -
-
Ipak jako skupo, kladim se.
O, da, zaboljet će Vas - prizna Rusk - ali puno manje od onoga bez čega biste ostali da ste odabrali drugi put. -
Znate, date li ovakav prijedlog krivom čovjeku, mogao bi Vas uvaliti u velika govna. -
To se još nije dogodilo. Znam prilično dobro procijeniti ljud- »ku narav. —
Znate dobro procijeniti ljudsku narav — ponovi Barnett. Razgovaramo o jako nemoralnoj stvari, ali nitko ne može reći da nije sama to tražila. —
Rusk je sjedio u tišini. Nije razmišljao o Carsonu G. Barnettu i njegovoj ženi osuđenoj na smrt. Razmišljao je o liječniku Eldonu Tarveru. Nije uspio doći do Tarvera još od njihova sastanka u lovištu prije sedamdeset dva sata. Kako je obećao, Tarver je isključio opasnost koja je dolazila od Williama Braida. Međutim, vjerojatno je nešto napravio i Alex Morse. Zašto bi mu inače Morseova poslala onu prijeteću poruku? Rusk je imao osjećaj da je ispravno postupio što je poruku proslijedio Uredu. Njegove veze u FBI-ju prikazale su Morseovu kao odmetnutu agenticu koja već ima velike poteškoće zbog neuspjeha u Narodnoj banci i koja u Hoovero- voj zgradi ima moćne neprijatelje. Ured kao takav, njemu i Tarveru nije značio opasnost, ugrožavala ih im je opsjednuta Morseova koja djeluje sama. Svaka dodatna optužba koju joj može natovariti na leđa pridonijet će tome da prije slomi kičmu. Uzrujavalo ga je što ne može stupiti u vezu s Tarverom, ali nije si mogao dopustiti da mu Barnett pobjegne. Za ovaj posao mogli su zaraditi dva do četiri puta više nego što je bilo uobičajeno. Samo mora postići dogovor. Da bi se to dogodilo, mora riješiti pitanje vremena. Nekima je to bio razlog odustanka. Drugima nije. Barnett se doimao kao naprasit čovjek, ali moguće je da ga iznenadi svojim strpljenjem. Što radite? — pitao je Barnett. — Izgledate kao da ste se prepustili sanjarenju. —
-Pretpostavljam
-Prvo
da ste odlučili ići dalje? - pitao je Rusk.
bih volio čuti još neke pojedinosti.
Bilo je to uobičajeno pitanje, ali ono izazove slike porote koja sluša snimljeno svjedočanstvo.
-Gospodine
Barnette, jeste li što se tiče ove stvari stupili u vezu s bilo kojim pravnim tijelima?
—
Sveca mu, nisam.
- Dobro. Nešto Vam mora biti jasno. Nitko neće ubiti Vašu ženu. Umrijet će prirodnim putem. Razumijete?
Nastupi dugotrajna tišina. - Valjda. Kako brzo će se to dogoditi? Ne brzo. Želite li brzo, unajmite crnca iz zapadnog dijela Jacksona. Za tri mjeseca ste u zatvoru Parchmanu. —
—
Onda, kako brzo?
—
Vjerojatni rok je od dvanaest do osamnaest mjeseci.
—
Isuse.
Ako može biti ranije, bit će. Međutim, morate se pripremiti na toliko čekanja. —
Barnett je polagano kimao. -Još nešto. Neće biti ugodno.
—
Koliko ružno?
Rusk nije volio rabiti riječ pizda ako nije morao. — Očito, riječ je o smrtonosnoj bolesti. Nije nužno da će biti jako bolno, ali treba snage da se sve to izdrži.
—
Što je s pravnom stranom cijele stvari? S rastavom i svime što ide uz to?
Neće biti rastave. Neće biti nikakve pravne strane. Nakon današnjeg dana, Vi i ja više se nikada nećemo sastati. Za tjedan dana, ispred kluba Annandale ostavit ću srebrni Chevrolet Impa- lu. U prtljažniku ćete naći veliku omotnicu s tiskanim uputamao načinu plaćanja. Plaća se na više načina, ali u Vašem slučaju, bit će to u nebrušenim dijamantima. —
Barnett je izgledao kao da će nešto pitati, ali Rusk digne ruku.
Sve će biti u uputama. Kada uzmete omotnicu, u prtljažniku ćete ostaviti kutiju. U njoj će biti preslika cjelokupne povijesti bolesti Vaše žene, uključujući sve što možete naći o jednim i drugim djedovima i bakama, kopije svih ključeva koji igraju važnu ulogu u životu Vaše žene: automobila, kuća, sefa u banci, kućnog sefa, kutija s nakitom; nacrti Vaše kuće, šifra sigurnosnog sustavai sve lozinke za pristup računalima, isto tako, tjedni raspored Vaše žene, uključujući sva planirana putovanja u sljedeća tri mjeseca, ukratko, u toj kutiji mora biti sve što je usko povezano sa životom Vaše žene. Razumijete? —
Prestrašena lica, Barnett je zurio u njega. Konačno mu je sve postalo jasno. — Želite da joj držim ruke dok Vi u nju zabijate nož. To je stvar Vas i Vaše savjesti, gospodine Barnette. Imate li bilo kakve dvojbe, recite ih sada i sve ćemo prekinuti. Želim biti jasan. Složite li se da nastavimo, više nema povratka. Od trenutka kada odete iz ove zgrade, bit ćete pod nadzorom, kako bi moja sigurnost i sigurnost mog suradnika bile zajamčene. — Rusk duboko udahne vlažan i zagušljiv zrak. - Želite li malo vremena za razmišljanje o odgovoru? —
Barnett je rukama pokrio lice. Tamna kosa zalijepila mu se za glavu, a krupna ramena kao da su mu drhtala. Rusk se pitao nije li li bio previše nasrtljiv. Ponekad je mogućeg kupca znao ponuditi čajem pokazujući da suosjeća s njim, ali zbog straha da Tarveru ne prekipi od bijesa, nije za to imao strpljenja.
—
Koliko bi trajao razvod? - pitao je Barnett slomljenim glasom.
Pristane li Vaša žena na razvod zbog nepomirljivih razlika, šezdeset dana. Ako ne, mogao bi trajati vječno. —
—
Neće pristati - rekao je utučenim glasom.
— Došli smo do trenutka kada Vas ne mogu savjetovati, Carso- ne. Niste li sigurni, možemo pustiti da kutija pokaže Vašu odluku. Ako je za tjedan dana kutija ondje, znam da nastavljamo. Ako je nema, znam da je obrnuto.
— Što će biti ako odete po kutiju, a naiđete na šerifa koji Vas čeka pokraj auta? — pitao je Barnett čvršćim glasom.
—
Bilo bi šteta Vaših blizanaka.
Barnett je sišao s klupe brže nego što se Rusk uspio snaći. Naf- taš ga je tresnuo o zid i rukom kao čeličnom kandžom zgrabio ga za vrat. Rusk je bio petnaest centimetara viši od Barnetta, ali bijesni sjaj u naftaševim očima nesumnjivo je pokazivao da bi bio u stanju odvjetniku iščupati srce, odluči li to učiniti.
— To nije prijetnja — krkljao je Rusk. - Samo sam Vas htio upozoriti da moji suradnici nisu ljudi koje možete prevariti.
Prošlo je dvadeset sekundi prije nego što je Barnett popustio stisak.
—
Znači li to da ili ne? — pitao je Rusk trljajući grkljan.
— Nešto moram učiniti - rekao je Barnett. — Valjda je to to. Neću se odreći jedine žene na svijetu koja mi može donijeti malo mira.
Nije se više imalo što reći. Rusk je znao da mu ne treba pružiti ruku, ovako bezbožan posao ne potvrđuje se stiskom ruke. Ljubazno je kimnuo Barnettu, a onda posegnuo za kvakom.
-
Kako ću ući u auto? — pitao je Barnett. — U impalu?
Na odlasku odavde ostavit ću rezervni ključ na prednjem lijevom kotaču Vašega auta. -
-
Znate kojim sam vozilom došao?
-
Hummerom — reče Rusk.
-
Crvenim - objasni Barnett.
Na izlasku Rusk podigne ruku pokazavši mu da zna.
34.POGLAVLJE Prvi sat leta kojim se vraćala, Alex je provela u šoku, ispijajući votku i prisjećajući se događaja iz svoje prekinute karijere. 'Osjećaj da je sada s vanjske strane, da više nije igrač u kritičnim događajima u zemlji, shrvao ju je. Međutim, negdje iznad istočnog Tennesseeja, shvatila je da više ne može ostati isključena iz svega. Nakon što su domaćice zrakoplova završile s posluživanjem pića, nagnula se prema prozoru i kradomice uključila mobitel, pazeći jednim okom da je tko ne vidi. Bilo je to protuzakonito, a više nije imala FBI-jevu iskaznicu koju je mogla pokazati tražeći poseban tretman. Mobitel se napokon priključio na mrežu i pokaže joj da ima tri glasovne poruke. Skrovito stavi mobitel na uho i nazove govornu poštu. Prva poruka bila je od Willa Kilmera: - Mala, mislio sam da ćemo se jutros čuti. Budući da nismo, pretpostavljam da su vijesti loše. Samo ne smiješ dopustiti da te to slomi. Oko četiri ujutro, moj čovjek u Greenwoodu, snimio je Thoru Shepard i onog kirurga in flagranti. Šaljem isječak toga filmića na tvoje računalo, a jednu snimku na mobitel. U Greenwoodu nema ni znaka od An- drewa Ruska ni bilo kojeg drugog sumnjivca, ali, mala, taj video je nevjerojatan. Žao mi je tvog doktora. Simpatičan je. U svakom slučaju, nadam se da griješim u vezi sa saslušanjem. Dovući se doma. Mama ti se još drži. Svima nam nedostaješ. Alex naizmjence preplaviše valovi olakšanja i tuge, ali nije imala vremena razmišljati o tome. Druga poruka bila je od recepcionarke Chrisa Sheparda, obavijest o unajmljivanju auta koji će joj trebati u Jacksonu. Zapisala ju je na poleđinu FBI-jeve posjetnice koju je izvadila iz torbe, a onda se naslonila na prozor. Kada je čula glas s treće poruke, zamalo joj je stalo srce. Govornik je bio John Kaiser, jedan od najboljih operativaca u cijelom FBI-ju. Kaiser je nekoliko godina radio na nizu ubojstava pri Odjelu za istražiteljsku potporu u Quanticu u Virginiji, ali prije nekoliko godina, na vlastiti zahtjev, vratio se na prijašnju dužnost. Duboko cijenjen u cijelom Uredu, Kaiser je protekle dvije godine proveo u New Yorku, gdje je riješio jedno ubojstvo povezano s umjetničkim krugovima što je postalo svjetska vijest. Prije deset dana, kada je prvi put shvatila o čemu bi se moglo raditi, Alex je pokušala doći do Kaisera, ali nije joj odgovarao na pozive. Agenti ispostave u New Orleansu tvrdili su da je na duljem odmoru sa ženom, ratnom fotografkinjom Jordan Glass, pa je Alex odustala. — Alex, ovdje John — rekao je Kaiser. — Javljam ti se tek danas, jer sam bio na tajnom zadatku. Proteklih šest tjedana nisam se čak mogao javiti ni Jordan. Kada sam čuo tvoje poruke, nisam mogao vjerovati. Htio bih čuti što još imaš. Imaš moj broj mobitela. Nazovi me u bilo koje vrijeme. Alex se trudila uspostaviti nadzor nad osjećajima koji su počeli bujati u njoj. Osjetila je takvo olakšanje da su joj suze navrle na oči. Međutim, tada
joj strašna stvar pade na pamet, Kaiser je tu poruku vjerojatno ostavio prije saslušanja na kojem je suspendirana. Klonula je na sjedištu i lijevom rukom pokrila lice. Ako je željela nečiju pomoć, ondaje to bio Kaiser. Ne samo to, bio je njen dužnik. Prije dvije godine, dvojica krim-istražitelja iz New Orleansa, pod istragom za ubojstvo, uzela su Kaisera za taoca. Desetljećima je policija New Orleansa onemogućavana u radu zbog velikog mita da je diljem zemlje i sam grad došao na loš glas. Početkom devedesetih, nekoliko murjaka Crescent Cityja optuženo je za ubojstvo, a policijske poslove u gradu gotovo je preuzela savezna vlada. Deset godina poslije, korupcija je još bila duboko ukorijenjena. Kaiser je bio za petama nekim detektivima koji su olakšavali dotok teških droga u grad, kada je jedan od doušnika na sastanak u Francusku četvrt došao ozvučen. Otkrili su ga, a Kaiser je upao kako bi spriječio da doušnika ubiju. Sam Kaiser postao je taoc, a detektivi su se zabarikadirali u jednome stanu u Ulici Royal. U to vrijeme, Alex je bila na dodatnoj obuci u Atlanti, ali njen ugled u Uredu tada je bio na vrhuncu. Službenim zrakoplovom doletjela je u zračnu luku Lakefront, koja je u susjedstvu neworleanske podružnice, odakle su je hitno osobnim automobilom jednog specijalnog agenta prevezli u Francusku četvrt. Pregovori su trajali samo sedam sati, ali njen psihološki dvoboj s poremećenim detektivima pokazao se najnapornijim u cijeloj karijeri. Dva puta tijekom te teške kušnje, vjerovala je da će Kaiser biti smaknut, a jednom je čak povjerovala da je mrtav. Poslije je saznala da je jedan od detektiva Kaiseru uz glavu držao prislonjen pištolj i malo ga za- mahnuvši opalio zbog čega je agent FBI-ja trajno izgubio sluh, ali sačuvao je život. Kaiser je slušao cijele pregovore i sve zasluge što je ostao živ pripisivao je Alex. Dvojica agenata još su služili kaznu koja je proizašla iz dogovora kojim je završio taj nemili događaj. Dok je Alex razmišljala o Kaiseru, shvati da se na njen mobitel učitava digitalna fotografija. Kada je učitavanje završilo, krajnje usredotočeno proučila je mali zaslon. Iako je rezolucija bila slaba, na slici se vidjela naga plavokosa žena kako stoji laktovima naslonjena na ogradu balkona, dok se nag muškarac straga stišće uz nju. Žena je nesumnjivo bila Thora Shepard. Balkon je imao tamno sivi odsjaj, kao da je napravljen od čelika, a prema izgledu, Alex je imala osjećaj da se radi o hotelu Alluvianu. Ako je obična fotografija tako izražajna, kako će tek gledanje filma djelovati na Thorina muža? Nekoliko je puta duboko udahnula, a onda nazvala Johna Kaisera.
—
Kaiser — odgovorio je.
—John, ovdje Alex Morse. Nije odmah odgovorio. Potom je rekao: — Čuo sam što se jutros dogodilo. Žao mi je.
—
Nije moj dan, amigo.
Greg Iles
—
Nešto je sjebano kada se događaju ovakve stvari.
—
Bojim se da jedino ti tako razmišljaš.
—
Sumnjam. Namjeravaš li prekinuti rad na svom slučaju?
Oklijevala je. - Hoćeš li podnijeti izvještaj o ovome što ću tidanas reći?
—
Znaš da neću.
Ne mogu stati, Johne. Znam da imam pravo, a sada to vjeruje i doktor koji je sljedeća meta. Bio je sumnjičav na početku, ali sada zna. Ovaj slučaj je ludnica. Nećeš vjerovati o kakvom je zločinu riječ. Radi se o udruženom radu — odvjetnika i medicinskog radnika - a ubijaju ljude tako što ih zaraze rakom. —
—
Rakom? - tiho će Kaiser. — Alex, jesi li sigurna?
Ona sklopi oči. - Sto posto.
—
Koji je motiv?
Mislim različit kod svakog zločinca, ali u osnovi, radi se o odvjetniku koji se bavi razvodima i bogatim klijentima štedi milijune dolara tako što im ubije bračnoga druga. —
Nasta dugačka tišina. - Što točno hoćeš da ja napravim?
—
Ne bi smio napraviti ništa.
Kroz eter se začuo trpak smijeh. — Recimo da to ne znam. Što bi tada htjela da napravim? —Jesi li sada u New Orleansu? -Si. Odvezi se u Jackson u Mississippiju. Sada sam na putu onamo, letim. I, da, Ured ne zna. —
—
Što ćemo raditi na tome sastanku?
298
Htjela bih da upoznaš toga liječnika. Poslušaj njega, a onda poslušaj mene. Trebam tvoju pamet, Johne. Tvoje iskustvo u rješavanju ubojstava. To je tri sata autom. Molim te, reci da ćeš doći. —
Nakon duge tišine, Kaiser reče: - Gdje hoćeš da se nađemo? Alex predloži Cabot Lodge u blizini Sveučilišnoga medicinskog centra, Kaiser kaza da ništa ne može obećati, ali da će nastpjati biti ondje, potom prekine. Ohrabrena mogućnošću Kaiserove pomoći, krenula je nazvati Chrisa. Tada se sjetila fotografije na balkonu. Čim čuje da postoji, Chris će htjeti vidjeti video. Što će napraviti kada ga vidi? Odvesti se u ordinaciju Shanea Lansinga i ubiti Boga u njemu? Napiti se i povući u sebe sav očajan? Vidjela je muškarce koji su reagirali i ovako, i onako, a nikako nije mogla predvidjeti što će se dogoditi. Naravno, može »zaboraviti« na sliku kada zamoli Chrisa da se sastane s Kaiserom, ali to će poslije platiti. Ne... treba pustiti Chrisa da se odmah suči s boli. Tako će, kada stigne u Jackson, biti čvrsto zagrijan za to da uhvate Andrewa Ruska i njegova suradnika. Alex se ponovno osvrne po kabini, a onda nazove Willa Kilmera.
35.
POGLAVLJE
Kada je zazvonio mobitel, Chris i Ben sjedili su na kožnom dvosjedu u njegovoj ordinaciji. Chris je popio osam stotina miligrama ibuprofena1, a još mu je bubnjalo u glavi. Benu je bilo jednako loše. Chris se počeo brinuti da su se možda otrovali hranom, ali nijedan od njih nije imao gastro-intestinalne tegobe.
-
To je onaj bolnički mobitel — rekao je Ben. — Nećeš se javiti?
Iskreno, Chris nije bio raspoložen za to. Međutim, kako Alex nikako još nije mogla sletjeti u Jackson, sigurno se radi o važnom pozivu.
-
Dr. Shepard — rekao je zbog Bena.
-
Chris - kaza Alex - moram razgovarati s Vama. Jeste li sami?
Samo malo. — Dodirne Bena po koljenu. — Lezi ovdje. Ugasit ću svjetlo pa idem u kupaonicu razgovarati. Dobro? -
Ben malodušno kimne. Chris ugasi svjetlo i uđe u svoju privatnu kupaonicu. - Dobro, da čujem. Will mi je prije nekoliko minuta poslao jednu digitalnu fotografiju. To je zamrznuta slika skinuta s videosnimke. Vjerojatno sada šalje video na Vašu elektroničku poštu. Radi se o nečemu što ne biste htjeli vidjeti, ali što morate vidjeti. -
-
O čemu se radi? - pitao je, a od straha mu se zgrčila utroba.
-
Snimljeno je prošlu noć u hotelu Alluvianu.
Chris bi najradije opsovao, ali Ben bi i kroz vrata prepoznao ljutnju u njegovu glasu. Pogleda se u kupaonskom zrcalu. Oči su mu izgledale kao oči neznanca. — Dobro, hvala — čuo se kako govori. — Pogledat ću svoju elektroničku poštu.
—
Možete li ostati na telefonu dok to radite?
Protrlja zatiljak na dnu bolne glave. — Radije ne. Još nešto? Da. Voljela bih da poslijepodne dođete u Jackson. Ako ne prije, onda večeras. —
—
Zašto?
Da se sastanete s jednim agentom FBI-ja. Zove se John Kaiser. On će nam pomoći. —
—
Tko je on?
-Jedan od najboljih agenata u Uredu. Kaiser je stručnjak za masovna ubojstva.
—
Zašto bi Vama pomagao? Mislio sam da su Vas otpustili.
Hoće, ali Kaiser je moj veliki dužnik. Samo pogledate taj video, Chrise. Kada to vidite, poželjet ćete nešto napraviti. Najbolje što možete jest da dođete u Jackson. Dugujete to sebi i Benu. —
Ne mogu nikamo otići, čak i da hoću. Ben je bolestan. Morao sam otići u školu po njega. —
—
Što mu je?
—
Ima glavobolju. Jaku.
Nastade stanka. — Prije ste mi rekli da i Vas boli glava, niste li?
—
Da. Od jutros.
-Hm. Alex, moram ići. — Chris prekine, stavi mobitel u džep i izađe iz kupaonice. —
—
Tko je to bio? — upita Ben.
—Jedan liječnik iz New Yorka od kojega sam tražio savjet u vezi s jednim slučajem.
Greg Iles
—
Liječnica?
Chris je ponekad zaboravljao da djeca imaju puno istančanija osjetila u odnosu prema odraslima. - Točno. Kako tvoja glava? -1 dalje boli. Kamo hoće da odeš?
—
U Jackson. Pacijenta sam poslao onamo.
Ben je zamišljeno gledao. - Možemo li sada kući? Ne još, mali. — Chris sjedne pokraj njega i pogleda čuvar zaslona na svom računalu. Prikazivao je Bena kako u jednoj prošlogodišnjoj utakmici osvaja bazu. Dječak je od tada narastao deset centimetara i dobio pet kilograma. Chris stisne Bena za ruku. —
— Sine, moram ovamo dovesti jednog pacijenta. Odvest ću te u ured gospode Jane. Ondje na njezinu pomoćnom računalu možeš igrati igrice, dobro? Ben ravnodušno slegne ramenima. Chris ga odvede do prijamnog ureda, a onda se vrati u svoju ordinaciju. Dok se vraćao, Holly ga je pokušala odvesti u jednu sobu za pregled, ali podignuo je ruku i odbio poći za njom. Našavši se ponovno za svojim pisaćim stolom, utipkao je lozinku i otvorio svoju elektroničku poštu. Najnovija poruka stigla je s adrese
[email protected]. Otvorio je poruku u kojoj je samo pisalo: Zao mije, doktore Sheparde. S poštovanjem, Will Kilmer. Na dnu poruke nalazio se znak koji je upućivao da se uz poruku nalazi i privitak. Chris se premišljao bi li spremio poruku na čvrsti disk. Na zaslonu se pojavi mala vrpca pokazujući da se poruka učitava. Krvni tlak dignuo mu se do neba kako se oznaka na vrpci pomicala udesno, potom je učitavanje završilo i on otvori Windows Media Player81. Sjedio je s kažiprstom postavljenim iznad miša bolno svjestan da će mu otvaranje ovog dokumenta zauvijek promijeniti život. Osjećao se kao pacijent koji u strahu sjedi na dvosjedu ispred njegova stola, bojeći se pitati kakvi su nalazi koje liječnik drži u ruci. Međutim, ni u jednom slučaju nema koristi od odgode. Ništa neće postići, a puno toga može izgubiti. -Jebi ga — promrmlja i otvori dokument.
81 Besplatni multimedijalni softver koji omogućava korisnicima pregledavanje multimedijalnog audio i videosadržaja, organizaciju glazbene kolekcije i još mnogo toga
302
Prvo je vidio samo čeličnu balkonsku ogradu, po svemu sudeći, unutar nekoga zatvorenog dvorišta, snimljenu odozdo s dvanaestak metara udaljenosti. Iza ograde vidio se napola otvoren francuski prozor. Iz zvučnika Chrisova računala čulo se cvrčanje cvrčaka, ali drugih zvukova nije bilo. Možda zujanje rashladnog uređaja. Potom tišinu razbije ženski smijeh, od čega se Chrisu sledila duša. Znao je čak i prije nego što ju je vidio. Prigušeni ženski glas bunio se zbog nečega, ali ne previše ozbiljno. Tada se prozor otvorio prema unutra, a Thora je poletjela prema balkonskoj ogradi kao da je bila gurnuta. Bila je potpuno naga. Skvičući kao šiparica na muškom striptizu, pokušavala je pobjeći natrag unutra, ali na vratima se prepriječio muškarac kojega je skrivala sjena. Uhvatio ju je za ruke i okrenuo natrag prema ogradi. Kada je na balkon izašao Shane Lansing, s penisom koji mu je stršao u zrak, Chrisove ruke stisnu se u šake. Prije nego što se Thora uspjela okrenuti, zgrabio ju je za bokove i straga navalio na nju. Dahtalaje, još jedanput zaskvičala, a onda se čvrsto primila za ogradu spremna za njegov nalet. Mišići su joj se napeli kada je otrpjela ono što se ubrzo pretvorilo u divljačke nasrtaje, usta su joj se objesila, oči zamalo iskočile. Chris ju je vidio takvu u posljednjim metrima maratona kada su na kušnji bile granice njene izdržljivosti. Roktala je u skladu s udarcima Lansingovih bedara, a lice joj je bilo više životinjsko nego ljudsko. Kada je počela stenjati, a njeno gotovo mačje zavijanje odzvanjati zidovima dvorišta, Chris zabrinuto pogleda prema vratima svoje ordinacije. Pružio je ruku kako bi utišao zvuk, ali prije nego što mu je to uspjelo, Lansing rukom pokrije Thori usta, povuče joj glavu prema natrag i počne joj nabijati čvrsti trbuh na ogradu. Dok je Chris čekao neizbježan vrhunac, val mučnine iznenada nadjača šok koji ga je držao prikovana za stolac. Skočio je i otrčao u svoju kupaonicu, gdje se srušio na koljena i u zahodsku školjku izbacio ono što je ostalo od ručka. — Doktore Sheparde? - pozvao je ženski glas. Bila je to Holly, njegova medicinska sestra.
Kada se vratio za svoj stol, zaslon je, hvala Bogu, bio zacrnjen. — Što je? — pitao je znajući da mu je lice vjerojatno crveno od jada. —Je li Vam dobro? -Je, uđi. Ustao je i vratio se u kupaonicu gdje je smočio ručnik i obrisao lice. — Samo sam malo umoran. - Ne
krivim Vas. Sav taj bejzbol noću. Ja sam isto kao prebijena.
Kada se Chris okrenuo, Holly je sjedila pred njegovim računalom hladeći se časopisom. Da je kliknula mišem, počeo bi se vrtjeti video s balkona. Došao je iza nje i stisnuo za ramena, što ju je iznenadilo, ali zbog čega se isto
tako brže dignula sa stolca. Na umu mu je bilo samo to da se što prije vrati u taj stolac kako bi isključio mogućnost ponovnog prikazivanja te noćne more.
—
Tražim nalaze gospode Young — rekla je Holly. - Jeste li ih vidjeli?
-Ne. Proučavala gaje u tišini. Potom je, oklijevajući, rekla: - Nancy je završila rendgenske snimke gospodina Martina. Već vas dosta dugo čeka u prostoriji tri. -Dolazim!
— odbrusi Chris.
Holly je zinula. Okrenula se i izašla bez riječi. Neki vrag ga je tjerao da ponovno pusti filmić, ali uspio se tome othrvati. Glava mu je bila puna prizora koji su sezali sve u doba kada je prvi put ugledao Thoru Rayner na poslu u Bolnici sv. Katarine. Video koji se sada nalazio na njegovu čvrstom disku činio se neshvatljiv u svjetlu svega onoga što su od toga dana napravili. Kako je žena koja je tako brižno njegovala svog umirućeg muža mogla tako olako prevariti muškarca koji ju je volio tako jako kao Chris? Kako je mogla odbaciti oca koji je bio tako čvrsto vezan za njezina sina? Nije to mogao shvatiti. Neprihvaćanje istine koje se od dolaska Alex Morse polako drobilo, konačno je ležalo razrušeno pod njegovim nogama. Ipak, nije ga zamijenio bijes. Prešao je odmah na tugu, koja ga je tako snažno pritiskala da je potpuno klonuo i bio kao uzet. Ponovno mu je zvonio mobitel. Alex, naravno. Uzeo je telefon, ali nije se javio, djetinjasta reakcija. Nije si mogao priuštiti klonulost. Svaki tren, Holly će ponovno zakucati na njegova vrata. Pacijenti čekaju. Vani ga čeka i Ben, igra se na računalu, ali više od svega, želi sa svojim tatom otići kući. Svojim tatom, pomisli Chris. Ja mu nisam tata. Ne pravi. On nije tijelo moga tijela. Zakonski sam ga posvojio, ali što će se dogoditi tijekom rastave? Znam što bi Ben htio, koliko god se to činilo ludo. Cakje i Thora njegovo veselje i bolje ocjene pripisivala tome što sam ja ušao u njegov život. Samo, što će reći sudac'? Mobitel je prestao zvoniti. Kao da se kreće pod vodom, Chris otvori sklopivi telefon i pritisne tipku koja će ga spojiti s Alex. Javila se na prvo zvono. —Jeste li dobro? — pitala je. — Znam da je bilo gadno gledati to. -Je—
Žao mi je, Chrise.
-Je?
—
Naravno. Važni ste mi samo Vi i Ben.
—
Nije istina. Želite uhvatiti Andrewa Ruska.
Na to je zastala. — Pa, da, ali ne zbog puke želje za osvetom. To je zbog Grace, zbog Vas i zbog svih onih ljudi čiji životi su uništeni. Chris nije ništa rekao. Čekao je nova uvjeravanja, ali nije ih bilo. Alex je također čekala u tišini. Baš se spremao progovoriti kada je rekla: - Napravite što hoćete samo, molim Vas, nemojte reći Thori što znate.
—
Nemojte se brinuti! Već smo razgovarali o tome.
Sada je drukčije. Nije li? Slušajte me, Chrise! Pretpostavljam da želite da Ben ostane živjeti s Vama, kada sve ovo završi. —
Šutio je i dalje. Znate, ja nisam samo agentica FBI-ja. Ja sam i pravnica. Najbolji put da dobijete skrbništvo nad Benom je taj da se pobrinete da Thora bude kažnjena za pokušaj ubojstva. —
Preplavi ga bijes. — Trebao bih pomoći Benu tako da mu majku strpam u zatvor? -Jednom riječju, da.
—
To je krasno, Alex.
—
Ima još nešto. Nešto što me plaši.
-Što? -I Vi, i Ben imate glavobolju, točno? -Je.
—
Ima je i stric Will. Jaku.
Chris razmisli o tome.
—
Ima je od jutros - nastavi Alex. Popio je aspirin, ali ne prolazi.
U Chrisovoj glavi nastane čudno komešanje. —Jeste li me čuli?
—
Čuo sam Vas.
—
Što mislite?
—
Ne sviđa mi se to.
— Meni se čini da je takva slučajnost nemoguća. Samo, nije mi jasno što se moglo dogoditi. Mislim, Will je cijelu noć pazio na Vas, zar ne?
—
Cijelu noć spavao je na mojoj ležaljci.
—
Molim?.
—
Popio je tri piva i samo se ugasio.
—
Sranje.
U Chrisovoj glavi iznenada se stvori sllika Alexine sobe u Days Innu, ranjene koraljne zmije koja se svija u kupaonici, uginule mačke koja leži na podu. - Alex, ima li nešto što bih trebao znati, a što mi niste rekli? Još jedna stanka.
—
Prokletstvo, što mi tajite?
—
Ništa. Samo...
—
Recite mi!
—Ponovno sam razgovarala s Willom, malo prije nego što sam Vas nazvala. Njegov detektiv otkrio je kako je Lansing išao amo- tamo. U mjesnoj zračnoj luci postoji mala čarter služba. Uglavnom za zaprašivanje usjeva, ali mjesni farmeri rabe je za let u Memphis ili Huston i slično. Lansing je prije nekoliko dana nazvao iz Natcheza i dogovorio letove iz Natcheske zračne luke do Gre- enwooda i natrag. Polijeće kada padne mrak, a vraća se prije zore. Ide amo-tamo...
—
Kako bi do besvijesti ševio Thoru.
—
Da, recimo to tako.
-Je li njena prijateljica uopće ondje? Laura Canning? —Je. Ona je pokriva. Chris lupi rukom po stolu. Na površinu je konačno počeo izbijati bijes. — Pas mater!
—
Chrise, čekajte. Samo malo.
—
Molim?
—
Opet me zove Will. Sigurno je nešto važno.
Ostavila ga je na čekanju. Činilo mu se da čekanje traje cijelu vječnost. — Chrise? — rekla je kad se ponovno javila. -Da.
—
Ima još toga, i nije dobro.
Duboko u duši, dio njega pripremi se za novost. — Recite. Will je provjeravao poslovanje Shanea Lansinga. Znate da se bavi svime i svačime, je li tako? -
-Je. Ima odmorišta za kamione s kockarnicama, restauracije, domove za starije i nemoćne osobe, svakakva sranja. Dakle, čini se da je jednim dijelom vlasnik radiološko-onko- loške klinike u Meridianu u Mississippiju. Centar za njegu ljudi oboljelih od raka. -
Chris je imao osjećaj da mu je temperatura tijela pala za deset stupnjeva. — Šalite se!
-
Ne. Will je to upravo otkrio.
-
To znači da Lansing ima pristup... Znam. Kuglicama cezija, otopini joda, uređajima za zračenje, svemu.
-
-
Ali... rekli ste mi da ti zločini sežu unatrag pet godina. Točno?
-Je. 308
Kako bi onda Lansing mogao biti dio toga? Hoću reći, ako je Thora otišla Andrewu Rusku tek prije nekoliko tjedana, kako je moguće da je Rusk u tako kratko vrijeme pronašao Lansinga i unajmio ga da me ubije? Vremenski okvir ne odgovara. -
Thora nije Ruskov uobičajeni klijent - kaza Alex. - Koliko ja znam, imao je samo dvije klijentice. -
-
Stanite - ubaci se Chris. - Red Simmons.
Točno. Moguće je da se Thora prije tri godine koristila uslugama Andrewa Ruska da ubije Reda Simmonsa. Ako je tako, onda je s Andrewom Ruskom prvi put stupila u vezu prije najmanje tri godine, a moguće i do sedam. Možda je čak preko Ruska upoznala Shanea Lansinga. -
-
Samo što Red nije umro od raka.
-
Nije ni moja sestra.
Chrisu je u glavi nastala potpuna zbrka, ali ispod razumske razine mozga događalo se nešto drugo. Strah i bijes pomiješali su se u beznadni očaj, a jedini izlaz iz toga bilo je poduzimanje nečega. - Što ste rekli, kada će taj Vaš prijatelj biti u Jacksonu? Čim uspije stići — kaza Alex glasom prožetim olakšanjem. — Krenete li za jedan sat, vjerojatno ćete onamo stići isto kada i Kaiser. -
—
Dobro.
—
Dolazite?
—
O, da.
—
Hvala vam, Chrise.
—
Nemojte mi zahvaljivati. Sada se radi o preživljavanju.
Alex je počela nešto govoriti, ali on prekine i odloži telefon u ladicu pisaćeg stola. Kada je zatvorio svoju elektroničku poštu, otišao je na Tomov kraj klinike. Tomova glavna sestra, Melba Price, stajala je ispred sobe za pregled broj 7. Melba je znala brzo počitati neverbalne znakove kako kod pacijenata, tako i kod kolega. Zahvaljujući toj vještini, više od dvadeset godina bila je Tomova desna ruka.
—
Moram ga vidjeti, Melba — rekao je Chris. - Što prije.
Upravo završava. — Dugo ga je promatrala sa strane. — Čula sam za Vas i doktora Lansinga. —
Chris se nakrevelji. Ne tiče me se — nastavila je Melba - ali puno ljudi već dugo želi napraviti to što ste Vi napravili. —
Kroz debela drvena vrata začuje se dubok raspoložen glas Toma Cagea. Chris je čuo škripanje stolca, srdačno pozdravljanje, a onda na hodnik izađe Tom. Na licu mu se vidjelo iznenađenje. — Bok, štemeru — rekao je. — Sto se događa?
—
Moram razgovarati s tobom.
—
Idemo u moju ordinaciju.
Chris odmahne glavom. - Imaš li slobodnu koju sobu za pregled? Tom pogleda Melbu.
—
Broj pet — rekla je.
Chris krene prvi. Nakon što je zatvorio vrata, Tom s očinskom brigom u očima pogleda svog mlađeg suradnika. — Što se zbiva, Chrise? Nisam te htio zafrkavati zbog Lansinga, ali on je takav gad. Chris pogleda svog učitelja, shvativši valjda prvi put koliko je Tom Cage puno stariji od njega. Tom je počeo obavljati medicinsku praksu 1958. Odrastao je u vrijeme kada nisu postojali antibiotici, a poživio je toliko da obavlja praksu u doba PET-CT82- a i genske terapije.
—
Trebam te da mi učiniš jednu uslugu, Tom. Ništa nemoj pitati!
Stariji čovjek ozbiljno kimne. — Da čujem.
—
Hoću da me pregledaš. Cijelo tijelo.
—
Što tražim? Imaš li kakve simptome?
Tom je razmišljao što bi Chris pomislio da se nađe u takvom položaju. Većina liječnika u životu posumnja da boluje od neizlječive bolesti. Znaju previše, vide previše pa čak i najbeznačajniji simptom pobudi strah od smrtonosne bolesti. Imam jaku glavobolju — kaza Chris — ali prava teškoća ne leži u tome. Imam razlog sumnjati... nešto. Htio bih da sa svjetiljkom pregledaš svaki centimetar moga tijela. Ako treba, čak i s povećalom. —
—
Što tražim?
Sve što nije uobičajeno. Trag igle, modricu, ranicu, malu po- rezotinu. Želim da počneš od usne šupljine. —
82 Kombinacija PET-CT skenera predstavlja vodeći napredak u imaging dijagnostici (slikovnoj i funkcionalnoj tehnologiji u medicini) u otkrivanju bolesti kod pacijenta. Kao što naziv sugerira, kombiniraju se dva skenera — PET (pozitronska tomografija) koji pokazuje metabolizam i funkciju stanica, tkiva i organa sjedne strane i CT (kompjutorizirana tomografija) koja pokazuje anatomiju i morfologiju organa, dajući jedinstven prikaz čitavog tijela, s izgledom organa, njihovim odnosima i funkcijom sugerirajući pri tome patološka odstupanja kako u funkciji tako i u morfologiji. 82 Američki horor film iz 1976. u kojem glavnu ulogu tumači Gregory Peck
Tom ga je dugo gledao. Chris je gotovo vidio pitanja koja su mu se motala po glavi. Međutim, na kraju je Tom samo rekao: - Svući se i dođi na stol. Kada je Chris svukao odjeću, Tom je na glavu stavio kožnati remen s pričvršćenom svjetiljkom. Chris se popeo na stol za pregled i legao na leđa. Moje oči više nisu što su nekad bile — rekao je Tom — ali jučer sam otkrio melanom, tako sitan da ne možeš vjerovati. Kažeš, da počnem u ustima? —
Chris ih širom otvori. Tom iz posude izvadi pritiskivao za jezik i upotrijebi ga da Chrisu otkrije desni i sluznicu. Potom iz ladice izvadi malo zrcalo i tiho psujući, počne pregledavati Chrisova usta.
—
K vragu - promrmlja Tom - kao da sam speleolog.
U znak potvrde, Chris proizvede grleni zvuk. Meni izgleda čisto. — Tom izvadi pritiskivač za jezik. - Nemoj zaboraviti poslije svakog jela koncem očistiti zube. —
Chris nije bio raspoložen za zezanciju, ali Tom ga ionako kiselo pogleda.
—
—
Dobro, što sad? Pogledaj ispod kose - reče Chris sjetivši se Gregoryja Pecka u Slutnji1.
Dok je Tom pažljivo prelazio preko Chrisova vlasišta, reče: - Ne vidim ništa osim početka muške ćelavosti.
—
Dobro. Sad kožu. Svaki centimetar.
Tom je počeo s Chrisovim vratom pa je krenuo niz trup. — Drago mi je da nisi dlakava svinja — rekao je pomičući svjetlo preko Chrisova prsnog koša. — Dobro... sada dolazimo do obiteljskog blaga. Svaku pukotinu i nabor. - Chris je osjetio kako mu Tomova ruka u rukavici podiže mošnje, a onda pregledava spolovilo. — Rupu također. —
—
Isuse.
Tom ga pregleda ondje, a onda se vrati na leđa. Pogledao je oba pazuha, a onda prešao na udove.
—
Među prstima također.
Ovo me podsjeća na moje stažiranje — kaza Tom. — Nekoliko mjeseci radio sam u okružnom zatvoru u Orleansu. Murjaci su tražili od mene da sumnjivcima gledam između prstiju ne bi li našao tragove uboda. —
—
Ista stvar — rekao je Chris okrenuvši se na trbuh.
Obavimo prvo ono najgore — promrmlja Tom, a Chris osjeti kako mu hladne ruke razdvajaju guzove. Očekivao je da će ih Tom odmah pustiti, ali nije. —
—
Što vidiš?
Nisam siguran - promrmlja Tom. - Možda izgleda kao mjesto gdje si dobio injekciju. —
Chris je prestao disati. - Ozbiljno govoriš? Bojim se, da. Izgleda kao da ti je netko zabio iglu, a ti si se trgnuo. Znaš, kao prestrašeno dijete? Je, to je sigurno mala modrica. —
—
—
Izvan anusa ili unutra? Odmah na početku. Ovo je ludo, Chris. Hoćeš li mi reći što se događa?
Chris je sišao sa stola i navukao hlače. — Moramo pregledati i Bena. Tom raskolači oči. — Molim? Smrtno sam ozbiljan. On je trenutačno u prijamnom uredu. Ben ima istu glavobolju kao i ja. Reći ćemo da ga moramo pregledati da možda nema gliste. —
Tom je zurio u Chrisa kao da ga zabrinjava je li možda pijan. Nisam lud, Tome. Volio bih da jesam. Hoćeš li ostati ovdje sa mnom dok pregledavam Bena? —
Možeš biti sto posto siguran da te neću ostaviti samog s njim, govorio je Tomov pogled. * Chris se dovezao na prilazni put kuće u Elginu, a srce mu je, od bijesa i straha, snažno lupalo. Pokraj njega na suvozačkom sjedalu stajala je drvena kutija koju je posudio od jednog radiologa u Bolnici sv. Katarine. Slika Bena koji leži na leđima na stolu za pregled proganjala ga je više od Thorina videa na hotelskom balkonu. Sto tražiš, pitao je Ben. Chris je lagao, a lagao je i Tom da ga pokrije. Međutim, izraz negodovanja na licu starijeg liječnika nije se mogao sakriti. Tom Cage sumnjao je na nekakvu tešku nepravilnost, a da je bio na njegovu mjestu, Chris bi vjerojatno mislio isto. Da prebrode taj dan, morat će se osloniti na povjerenje koje su izgradili tijekom devet mjeseci zajedničkog rada. Nakon što je pregledao Bena tražeći tragove koje nije našao, Chris je vratio Bena recepcionarki na brigu, a on se zatvorio u svoju ordinaciju. Nije imao pojma kakvu je injekciju primio, ali talno mu se u misli vraćalo Alexino otkriće da Shane Lansing ima pristup radioaktivnom materijalu. Tu je još bila i izjava Petea Connollyja da bi zračenje bilo najjednostavniji način da se kod čo- vjeka izazove rak. S obzirom na te dvije činjenice, što znači trag igle blizu njegova debelog crijeva? Je li u njega ubrizgana radioaktivna tekućina? Jesu li u njegov krvotok ubačene radioaktivne kuglice, toliko male da mogu proći kroz iglu? Pokušavao se sjetiti što je Connolly govorio o ozračenom taliju koji je upotrebljen za nečije ubojstvo, ali bilo mu je teško usredotočiti se na to uz strah koji mu je bujao u grudima. Na silu uspostavivši nadzor nad sobom, Chris se hodnikom spu- stio do prostorije s rendgenom i zamolio Nancy Somers, njihovu tehničarku, da napravi rendgensku snimku srednjeg dijela tijela. Čuvši taj zahtjev, Nancy ga zbunjeno pogleda, ali nije joj palo na pamet da odbije svog poslodavca. Chris zgrabi papirnati ogrtač, svuče se pokraj stroja, potom povuče veliki komad papira i legne na hladan stol. Nancy podesi voltažu i snimi ga. Dvije minute poslije, Chris je pričvrstio snimku na osvijetljenu ploču u prostoriji za dijagnostiku.
—
Što tražiš? — upita Tom iza njega.
—
Preveliku ekspoziciju.
Dok je pregledavao snimku, Chris je jedva govorio. Bojao se da će vidjeti crne mrlje koje su zbog radioaktivnog zračenja previše osvijetlile film. Ipak, iako je dobro proučio svaki centimetar filma, nije vidio nikakvu nepravilnost. Meni se čini u redu - kaza Tom. — Ima li to kakve veze s tragom uboda igle? —
Chris kimne. Tada na ramenu osjeti Tomovu ruku.
—
Što se događa, sine? Reci mi.
Više nije mogao skrivati. Chris se okrene svom suradniku i reče: — Tome, netko me pokušava ubiti. Nakon šokom izazvane tišine, Tom zapita: - Tko?
—
Thora.
Stariji čovjek stisne oči. - Možeš li to čime potkrijepiti?
—
Ne, ali radim s jednom agenticom FBI-ja kako bih to dokazao.
Tom polagano kimne. — Ima li Shane Lansing kakve veze s tim? — Mislim da ima. Jesi li znao daje vlasnik dijela radiološko-on- kološkog centra u Meridianu?
Dok je Tom odmahivao glavom, Chris zaključi da mozak staroga liječnika iza tih pametnih očiju radi sto na sat. Neće mu dugo trebati da zbroji dva i dva.
—
Čini mi se da trebaš slobodan dan — kaza Tom.
Chris mu zahvalno stisne ruku, ode po Bena, uzme još neke stvari i ode s posla. Još je imao jaku glavobolju, ali Benu je počela popuštati. Dječak je, naravno, htio ostati s tatom, ali Chris je ustrajao na tome da ga ostavi kod gospođe Johnson. Udovica je čuvala Bena još prije nego što se Thora udala za Chrisa i voljela ga je kao da je njezin. Obećala je da Ben, ako treba, može kod nje ostati spavati, Chris samo mora nazvati. Ostavio je bočicu Advila i jači analgetik ako se Benu vrati glavobolja. Sada kad je stigao u kuću u Elginu, uletio je unutra s drvenom kutijom koju je posudio u bolnici. Odjurio je u radionicu, otvorio svoju kutiju s alatom i izvadio kao britvu oštar kirurški nož. S nožem i kliještima u jednoj i kutijom u drugoj ruci, otrčao je u glavnu spavaću sobu. Prvo je s bračnog kreveta skinuo posteljinu i otkrio debeli madrac. Spustivši glavu samo desetak centimetra od madraca, cijeloga je dobro pogledao izvana, usredotočivši se osobito na svoju stranu kreveta. Nije opazio da je išta dirano na njemu, ali to nije ništa značilo. Kleknuvši pokraj kreveta, otvorio je drvenu kutiju koju je donio iz Sv. Katarine. U njoj je bio Geigerov brojač posuđen s radiološkog odjela bolnice. Radiolog mu je rekao da će, osim što mjeri stupanj ozračenosti kada u određenim okolnostima negdje nešto »iscuri«, brojač služiti za zaštitu civila nakon nuklearnog napada. Chris uključi brojač u strahu hoće li čuti kuckanje koje bi značilo prisutnost radioaktivnosti, ali stroj je samo tiho zujao. Geigerov brojač na sebi je imao
ručku za koju ga se držalo i sondu koja je savitljivom cijevi bila spojena na njega. Chris je sondom prešao preko cijeloga kreveta, ali nije čuo nikakvo kuckanje. Odloživ- ši brojač, zabio je nož duboko u madrac na onome mjestu gdje bi mu inače stajala glava i razrezao ga sve do nogu. Pomoću kliješta razderao je čvrsto punjenje od pjenaste gume razbacujući komade po sobi, ali opet ništa nije našao. Znojan i bijesan, gledao je po sobi. Kamo bi to stavili, pitao se. Gdje bih bio izložen dovoljnoj količini zračenja? Uzeo je Geigerov brojač i otrčao niz hodnik do radne sobe, do ležaljke na kojoj je Will Kilmer zahvaljujući pivu prospavao noć. Nožem je na brzinu razrezao sjedalicu, ali kada je Chris sondom prešao preko onoga što je ostalo, ništa nije čuo. Tada shvati da se gotovo nadao izdajničkom kuckanju. Zašto, pitao se. Zato što nema lošijeg osjećaja od neizvjesnosti. To je bio problem. Nije imao pojma što znači taj trag uboda igle. Je li mu netko nešto ubrizgao samo da ga uspava, a onda su mu na neki drugi način naudili? To bi mogao biti pravi odgovor, jer su i Ben i Kilmer imali glavobolju. Samo što Chris na Benu nije našao nikakav trag uboda. Ili je kod Bena mjesto uboda jednostavno uspješno prikriveno? Možda su svi uspavani na neki drugi način, a jedino Chris je napadnut uz pomoć potkožne injekcije? Nije mogao znati. Ne, bez temeljitog medicinskog ispitivanja. Jedini otrov koji je sam mogao pronaći bila je neka radioaktivna tvar, a Lansingova veza s radiološkom klinikom u Meridianu povećavala je vjerojatnost daje sredstvo napada na njega zračenje. Chris se ogledavao po kuhinji, a mozak mu je ubrzano radio. Je li moguće da se to dogodilo pod tušem? Povremeno je znao pola sata sjediti na sjedalici ispod tuša, opuštajući se pod mlazom gotovo vrele vode, ali... Ne, da ondje postave radioaktivne kuglice, trebali bi izvaditi pločice. Tad mu je sinulo: moj kamioneti Otrčao je u garažu i postavio sondu brojača iznad vozačkoga sjedala u svom kamionetu. Čuo je samo ravnomjerno zujanje. Dvoumio se bi li ipak razrezao sjedalo, ali znao je da nema svrhe. Ako je to sjedalo toliko ozračeno da od toga dobije rak, Geigerov brojač bi to otkrio. Htio je isključiti uređaj, ali zaustavi ga strah od kojeg se gotovo ukočio. Nancy je samo slikala njegov trup. Što ako je izvor zračenja postavljen negdje drugdje? Što ako putuje tijelom? Stojeći u garaži, Chris se svuče do gola, potom postavi sondu uz stopala i poče je dizati duž svake noge. Što bi učinio da je uređaj počeo kuckati? Izrezao bi nesretnu kuglicu kirurškim nožem, ako ne bi bio dovoljno strpljiv da se ponovno odveze u ordinaciju pa da mu je Tom izvadi pod lokalnom anestezijom. Unatoč urednoj snimci, bio je napet kada je došao do genitalija i rektuma... Ništa od kuckanja. Zamalo nesklon povjerovati u tišinu, nastavio je dizati sondu prema gore sve dok nije došao do tjemena. Tada isključi uređaj.
Išlo mu je na povraćanje. Dijete u njemu, htjelo je vjerovati da je sve to obično sranje, da je Alex luda k'o puška. Ipak, Tom je nešto našao. Chris je vidio kako Shane Lansing na onom balkonu ševi Thoru. Lansing je bio djelomični vlasnik radiološko-onkološkog centra. Bile su tu i tri glavobolje; tri, kod troje ljudi, isti dan. To nije mogla biti slučajnost. Nije mogao pobjeći istini, ubojica Grace Fennell sinoć je ponovno napao. Chris Shepard bio je njegova žrtva.
36.POGLAVLJE Neville Byrd ležao je u svojoj hotelskoj sobi na krevetu i otvorenih usta zurio u zaslon svog prijenosnog računala. Samozadovoljavao se. Zahvaljujući teleskopu koji je postavio na krov Marriotta, gledao je tajnicu Andrewa Ruska kako raširenih nogu i ruku leži na njegovu pisaćem stolu, a odvjetnik je praši sve u šesnaest. Ovo je bilo znatno bolje od plaćenog pornića koji se vrtio na televizijskom ekranu. Ovo je bilo stvarno. Osim toga, sve je snimao na videovrpcu. Podsjeti se da bi za daljnju uporabu morao napraviti kopiju, prije nego što izvornik preda doktoru Traveru. Tajnica je sišla sa stola, okrenula leđa Rusku i nagnula se nad drvo. Rusk ju je uhvatio za bedra, ušao u nju i nastavio navaljivati. Po tome kako je nabija, pomisli Neville, tip je sigurno ljutit na nju. Čovječe, nemilosrdno. Neville osobno nikada nije tako jebao. Nije bio siguran bi li mogao. Rusk je bio od onih ljudi koji stalno vježbaju, daskao je, planinario, sve. Možda se sve to sranje za vrijeme seksa isplati. Zato što je ovo bio maraton. Četrdeset pet minuta bez prestanka, čak bez stanke da popije vodu. Potom je iznenada sve bilo gotovo. Rusk se maknuo od nje i nestao s ekrana, ostavivši tajnicu da se obriše papirnatim rupčićem i sama siđe sa stola. Neville je počeo snažno drkati i uz vrisak svršio prije nego što mu i ona pobjegne. U svakom slučaju, uskoro se i tajnica šepesajući izgubila s ekrana. Ponovno se pojavi Rusk, ovaj put potpuno odjeven. Sjeo je za tipkovnicu i pogledao na sat. Tada je dignuo desnu ruku i počeo raditi s mišem. Nekoliko klikova, a potom nekoliko udaraca po tipkovnici. 317
Neville pogleda drugo računalo, ono na kojem su se očitavali podaci koje je dobivao pomoću laserske opreme. Tada se počeo smijati. Rusk je utipkao pi do devete decimale, lozinku koja je Ne- villea oduševila. Snimao je još nekoliko senkunda, a onda makne tu sliku i zumira Ruskov monitor. Vidio je nešto što je izgledalo kao crna rupa, ili obzor događaja oko nje. Potom tu sliku zamijeni naslovnica web-stranice koju je jučer vidio: EX NIHILO. —Ju-huuu! - poviče Neville. Jučer je nanjušio EX NIHILO, ali trebao mu je još jedan dan da potvrdi svoje sumnje. Sada je Andrew Rusk ušao na dublju razinu te stranice i utipkao drugu lozinku kako bi potvrdio svoj identitet. Bio je to ključ mehanizma koji je Rusk stvorio radi svoje zaštite. Neville je došao u iskušenje da se sam prijavi na EX NIHILO pa da malo pročačka po njemu, ali Traver mu je rekao da ne gubi ni časa. Dok je pozivao broj koji mu je veterinar dao, došao je u iskušenje da zatraži višu naknadu. Uostalom, sada on drži karte. Što može izgubiti? Traver je samo sjedobradi stari veterinar. Ipak... znao je za laser i teleskop. Prosječni liječnik za kućne ljubimce ne zna ta sranja. Takvo znanje upućivalo je na nešto drugo. Nešto što ima veze s obavještajnom službom ili čak vojskom. Neee, pomisli Neville, uzet ću novac i 'ko ga jebe. Uostalom, već plaća dvostruku cijenu. *
Eldon Tarver sjedio je sam u svom uredu u Sveučilišnom medicinskom centru i proučavao hrpu papira pred sobom. Njegov pomoćnik dao mu je posljednje podatke in vitro 83 testiranja u kojima su samo bili vidljivi nedostaci istraživanja u laboratoriju. Međutim, samo se dio uma dr. Tarvera bavio tim problemom. Dublje u svijesti, razrađivao je svoj sljedeći potez. Od Ruska je primio nekoliko lažnih poruka, tipa oglasa za Viagru, koje su sadržavale dogovoreni znak za sastanak u golfskom klubu Annandaleu. Međutim, dr. Tarver nije otišao u klub. Niti se odvezao u devedeset kilometara udaljeno lovište Chickamauga, unatoč tome što je od jučer na prozoru šesnaestog kata AmSouthova tornja svjetlucala aluminijska folija. Glasno se nasmijao zamislivši Andrewa Ruska kako na nesnosnoj vrućini Chickamauge stoji i čeka nekoga tko nikada neće doći. Rusk je vjerojatno šizio jer je upecao novoga mogućeg klijenta s kojim se hvalio. Rusk je živio za novac, za položaj koji mu je, prema njegovu mišljenju, pripadao i učinio bi sve da se to dogodi. Cak i uz opasnost koja se iz dana u dan povećavala, samo je mislio na sljedeću veliku zaradu. Dr. Tarver je znao da se ta zarada nikada neće ostvariti. Njihova suradnja bila je gotova. Injekcija za Christophera She- parda označila je kraj. Eldon bi volio da mu je ostala još godina- dvije, ali nema svrhe plakati za tim. Vrijeme je da krene dalje. Već je počeo zatvarati laboratorij s primatima. Uzgajivačnicu pasa će prodati, kupci će čekati u redu kada za to dode vrijeme. Ostala je samo jedna poteškoća. Rusk. Već pet godina, dr. Tarver i odvjetnik imali su pripremljeni plan bijega, onaj koji će im omogućiti odlazak iz Sjedinjenih Država te sigurnost i prilično izobilje do kraja života. Jedina poteškoća u svemu tome, sve do nedavno, bila je u tome što, kada se to bude dogodilo, ni jedan od njih nije bio spreman napustiti Sjedinjene Države. Ona divna vremena kada je postojao raj iz kojeg nije bilo izručivanja, na primjer Costa Rica ili Tenerife, odavno su prošla. Diplomatska tijela radila su kao crvi ne bi li pokrpali svaku rupu koja je utajivačima poreza omogućavala bijeg u otočni raj, čime su zatvorili vrata svim ostalim zločincima i prekršiteljima. Maštanja Andrewa Ruska o ledenim koktelima i uvijek spremnim señoritama umrla su brzom smrću čim su se doista suočili s tim. Sigurno da još ima mjesta koja neće surađivati s »Uncle Samom84«, rupčage poput Malija, Čada ili Burundija, međutim, ako želiš počiniti zločine koji ti se isplate i pobjeći sa stilom, moraš biti kreativan. Koristeći se vezama u obavještajnim službama koje su sezale do ranih šezdesetih, dr. Tarver je za njih dvoje izradio jedinstveni sporazum koji je zadovoljio maštu pohlepnog odvjetnika, ali koji nije bio dostojan predanog znanstvenika. Ne više. Cilj dr. Tarvera Rije bio potrošiti prikupljena sredstva na sve moguće užitke koje si čovjek može zamisliti. Morao je nastaviti započete istraživačke projekte, a da to ostvari, radije bi ostao u Sjedinjenim Državama. Uostalom, osobe na kojima obavlja ispitivanja in vivo85, žive u SAD-u. Uz to, nakon pet godina rada s Andrewom Ruskom, 83 Sam izraz znači »u staklu«, a predstavlja uzgajanje stanica, tkiva ili em- brijskih osnova organa u kulturi, odnosno posudi s hranjivim medijem 84 Uvriježen naziv za SAD 85 Eksperimenti na živućim subjektima
bio je siguran dá odvjetnika više nikada ne želi vidjeti. Rusk je bio nesreća koja samo što se nije dogodila. Eldon gaje mogao zamisliti kako sjedi za šankom s pićem ukrašenim kišobrančićem, u ruci i hvali se nekom građevinskom poduzetniku ili direktoru tvrtke za snimanje CD-a koji su se odrekli svoje domovine kako je bogatima i slavnima spasio milijune tako što im je ubio žene. Ne, hvala. Smiješno je bilo to što je Eldon oduvijek mogao birati kamo će pobjeći. Uvijek je bilo zemalja koje su bile spremne i voljne platiti da radi za njih. Neke od tih ponuda bile su dosta primamljive. Radilo se o vrtoglavim svotama novca, a što se tiče upletanja vlasti. .. zaboravi. Jedina poteškoća u svemu tome bila je ta što je Eldon Tarver bio domoljub, a zemlje koje su željele njegove usluge, jednostavno nisu bile prave. Eldon se sjećao vremena kada je istraživačka klima u Americi bila poticajna, zlatnih vremena kada su vlada, industriji i vojska radile ruku pod ruku. Danas međutim, postoje raznorazne udruge koje galame i bacaju kantice s crvenom bojom po znanstvenicima koji bi jednoga dana mogli spasiti njihove jadne živote. Kada se toga sjetio, došlo mu je da nekoga ubije. Među predstavnicima vlasti bilo je još nekih koji su pamtili kako je nekada bilo... i koji su znali kako će biti u budućnosti. Zlatno doba će se neizbježno vratiti. Zato što je rat vječan. Ciklički, možda, ali vječan, i to pravi rat, ne usrani mali sukob kao u Iraku ili Afganistanu. Sveopći rat koji dovodi u opasnost domovinu, koji će potaknuti čak i liberale koji cmizdre čim im pokažeš prst da ubiju svakoga gada koji preskoči žicu. Kada ljudi postanu takvi, istraživačka klima jako će se brzo popraviti. Edward Biddle sjećao se dobrih starih vremena i to ne samo s nostalgijom. Biddle se neumorno pripremao za onaj dan kada će stvari ponovno krenuti na gore. Bio je bojnik Biddle dok je radio s dr. Tarverom na projektu istraživanja virusa. Bojnik je na neki način bio časnik za vezu između vojske, američkog gospodarstva i akademske zajednice. Konačno je došao do položaja generala, naravno, dugo nakon što je projekt završen. Nakon umirovljenja, Biddle se pridružio TransGene korporaciji, jednoj od mnogobrojnih unuka Bering Biomedicala, tvrtke koja je imala najviše koristi od istraživanja virusa, projekta koji je spojio Tarvera i Buddlea. Pet godina radili su rame uz rame. Dulje, ako se računaju pripremni radovi i zatvaranje projekta. Isto tako, postigli su neke izvanredne stvari unatoč tome što tadašnja tehnologija još nije bila na visini. Nije im manjkalo ideja. Međutim, tehnologija koja im je trebala za ostvarivanje ideja tada jednostavno još nije bila izumljena. Godine 1969. sekvenciranje ljudskoga genoma86 bilo je pusti san. Čak 1974. kada je vojska preuzela stvaran nadzor nad projektom, uspješno opisivanje genoma bilo je četvrt stoljeća daleko. Ipak... postigli su jako puno. Dr. Tarver baci pogled na zid na kojem su visjele njegove diplome, priznanja, slike, među kojima i fotografija njega i Biddlea. On je bio u odori bojnika, a Tarver u bijeloj kuti s logom projekta na prsima. U pozadini su se vidjele zgrade laboratorija u Fort De- tricku u Marylandu. Istraživanje na 86 Proces točnog određivanja redoslijeda tri milijarde nukleinskih baza koje izgrađuju molekulu DNK
virusima počelo je kao sveučilišni projekt, alije na kraju sve preseljeno u Detrick. Jedino na tome mjestu moglo se izaći na kraj sa svim opasnostima. S njima na slici bila je i jedna žena, dugonoga plavuša koja se zvala Wyck. Ona je u Detricku bila predstavnica Beringa, neobično za ženu u to doba. Imala je diplome iz mikrobiologije i statističke analize, ni manje ni više. Eldon je žudio za njom kada je otkrio daje ševi Biddle. Sjećao se da mu je tada to bio priličan šok. Međutim, razumljiv. Wyck je očaravala moć, a Biddle ju je imao. Odriješene ruke, do određenih granica. Wyck je sa svoje strane isto tako imala određenu moć, što se na ovoj slici vidjelo. Oči su joj blistale pune samopouzdanja, a lice doslovce zračilo snagom i zadovoljstvom što se u to vrijeme nalazi na tome mjestu, okružena dvojicom muškaraca koji su je željeli u svom krevetu. Na zvuk mobitela, dr. Tarver se trgne. Još je nekoliko trenutaka gledao fotografiju, jednu od mnogih na zidu, a onda pogleda tko zove pa se javi. — Doktor Traver.
—
Neville Byrd ovdje, doktore.
-Da?
—
Imam ga, gospodine. Odnosno, mislim da imam.
—
Imate što?
Odgovor na to što je Rusk napravio da se zaštiti. Dva dana za redom, potkraj dana, ušao je na jednu web stranicu i unio nekoliko lozinki. Sve na istoj stranici. —
Doktoru Tarveru ubrza se bilo. — Jeste li zabilježili udarce po tipkama? —Jesam, gospodine, svaki.
—
Faksirajte mi ih.
-Jeste li uz broj faksa koji ste mi dali? Nisam. Zapišite. — Dr. Tarver pročita broj telefaksa u svom uredu na sveučilištu. - Jeste li zapisali? —
—Jesam, gospodine. Poslat ću vam ih. Međutim, mogu Vam odmah reći naziv internetske stranice ako želite pogledati. Zove se EX NIHILO. To je
nizozemska stranica, a postoji samo zato da ljudi na internetu mogu biti anonimni.
—
Zvuči obećavajuće.
—
Da, gospodine. Još nešto, doktore, Travere.
-Da?
—
Taj tip, Rusk, ševi svoju tajnicu sve u šesnaest.
-Jeli? Nevilleov glas se promijeni. — Mislio sam da biste možda htjeli znati.
—
Hvala. Molim Vas, pošaljite mi podatke.
Dr. Tarver se smijuljio dok je prekidao vezu. Deset sekundi poslije, gledao je crnu rupu koja je dočekivala posjetitelje EX NIHILO svijeta. Jedan klik odveo gaje na stranicu na kojoj se nalazio popis svih usluga što ih tvrtka nudi. Bilo je očito da EX NIHILO osigurava uslugu za koju im je, prema Eldono- voj pretpostavci, Rusk plaćao. Po pravoj cijeni, naravno. Tridesetsekundi poslije, stigao je faks Nevillea Byrda. Dvije stranice udaraca po tipkama; ključ za život Andrewa Ruska. - Moj Bože - rekao je dr. Tarver upotrijebivši Ruskove lozinke kako bi slijedio odvjetnikove digitalne korake. Bilo je točno onako kako je pretpostavljao. Svaki dan Rusk se prijavio na stranicu i unošenjem niza lozinki potvrdio svoje postojanje. Ne učini li to deset dana za redom, EX NIHILO će sadržaj debelog digitalnog dosjea proslijediti Državnoj policiji Mississippija i FBI-ju. Eldon je pokušao otvoriti dokument, ali nije dobio dopuštenje. Opsovao je i ponovno pokušao. Ništa. Trebala mu je dodatna lozinka da otvori dokument. Rusk očito nije pristupio dokumentu otkad gaje stvorio, što znači da Ne- villeov laserski sustav nije mogao snimiti njegovo otvaranje. Bez lozinke, Eldon nije mogao izbrisati dokument. Nije važno, rekao je samome sebi. Tako dugo dok se jedanput na dan prijavljuje na EX NIHILO kao Andrew Rusk, sustav neće
proslijediti poguban dokument i on će i dalje biti siguran. Mogao bi Andrewa Ruska za pet minuta ubiti i ništa se ne bi dogodilo. Eldon se smijao. Počelo je kao smijuljenje, a onda je preraslo u pravu salvu smijeha. EX NIHILO promijenio je sve. Faksirajući mu te lozinke, jedan nezaposleni inženjer računarstva po imenu Neville Byrd prerezao je nit na kojoj mu je iznad glave visio mač. Posjedujući te lozinke, Eldon je Andrewa Ruska mogao izbaciti iz svojih planova. Ili, pomisli s velikim uzbuđenjem, bi ih mogao prepraviti da dobiju potpuno drukčiji kraj. Od početka, Eldon je zahtijevao da bude plaćen u dijamantima. Rusk se u početku bunio, ali uskoro je shvatio koliko je pametan taj način plaćanja. Za razliku od gotovine, dijamanti su bili otporni i na vodu i na vatru. Godinama su mogli ležati zakopani. Ako na njima nije urezan broj i zemlja podrijetla, nije im se moglo ući u trag. Svaki polog iznad 10.000 dolara, trebalo je prijaviti upravi prihoda, a dijamante u vrijednosti 10.000 dolara možeš nositi u ustima, a da ih nitko ne otkrije, a bez nekih posebnih neugodnosti i u nekim drugim dijelovima tijela. U sefu se mogu držati milijunske vrijednosti, ali zašto se izlagati opasnosti? Dijamante možeš zakopati u dvorištu iza kuće, a bez sudskog naloga nitko ti ne može zabraniti da ih izvadiš. Najbolje od svega, kada dođe vrijeme da ih preseliš, izgledaju kao kamenje. Kutija kamenja! Eldon se ponovno nasmije. S godinama je sakupio popriličnu zbirku kamenja. Rusk također, iako manju. U početku, Rusk je kao naknadu uzimao udio u poslu svojih bogatih klijenata. Smatrao je da se radi o izvrsnom potezu koji će mu pomoći da prema upravi prihoda bude na zakonskoj strani. Što se toga tiče, imao je pravo. Plaćao je porez na dobit i skinuo upravu prihoda s leđa. Međutim, to nije činilo zakonitim ono što je napravio da taj prihod zaradi. Budući da su se poslovne veze širile, povećavala se mogućnost da ga se poveže s mnogim ubojstvima. To im je, Eldon je bio uvjeren, dovelo specijalnu agenticu Alex Morse za vrat. Rusk je nakon nekoliko godina shvatio da je pogrešno postupio. On je također počeo uzimati naknadu u nebrušenim dijamantima. Tu i tamo prihvatio je posao za koji je plaćen novcem, kao u poslu s Fennellom. Međutim, do sada je skupio i priličnu kutiju kamenja. Jedino pitanje bilo je, gdje ga drži? Kada bi Eldon to mogao saznati, krenuo bi u novi život kao puno bogatiji čovjek. Bio bi glup kada svojoj hrpi, ako može, ne bi dodao i Ruskovu. A mogu, pomisli zadovoljno. Rusk nema muda i slomit će se pod upotrebom sile. Sve to silno planinarenje, padobranstvo i trčanje maratona neće mu pomoći izdržati pet minuta suoči li se spravom boli. Došlo je vrijeme za oštre mjere. Došlo je vrijeme da izvuče svoje adute. Znači, Edwarda Biddlea. Eldon više od dvije godinç nije razgovarao s Biddleom, još od onda kada su mu ljudi iz TransGe- nea isporučili spremnike s plinom. Biddle je, čini se, smatrao da što manje zna, to je sigurniji. Ipak, isporuka plina jasno je pokazala jedno, Biddle se držao svog obećanja da se »brine za svoje ljude«, a njegovi ljudi, naravno, bili su oni koji su nekoć radili na projektu istraživanja virusa. Ne svi, nego oni odani
kojima je bila jasna prava veza između tehnologije i života. Svako znanstveno otkriće bilo je mač s dvjema oštricama. Skalpelom možete pacijentu izrezati tumor, ali možete mu prerezati karotidu. Morfij može ugasiti bol, ali i život. Virusna infekcija može iznjedriti gen koji će spašavati život, a može izazvati pomor svjetskih razmjera. Odgovornost jednih bila je otkriti i razviti te potencijale, drugi će odlučiti kako ih upotrijebiti. Eldonu je oduvijek bilo jasno gdje je njegovo mjesto u toj hijerarhiji i Edward Biddle ga je zbog toga cijenio. Pregleda svoj rokovnik, volio ga je više od elektroničke baze podataka i pronađe Biddleovu posjetnicu. Edward Biddle, potpredsjednik, Korporacija TransGene. Ispod toga pisalo je: Amerika na čelu svijeta. Dr. Tarver ih je zbog toga volio, što u eri globalizacije imaju muda staviti to na posjetnicu. Međutim, TransGene može to reći, a drugi neka dokažu da nije tako. Mikrobiologija je borilište na kojem je Amerika uvelike najjača. Pogledajte Korejce i njihovu prevaru s kloniranjem. Kod nas kloniranje bolje napreduje jer ljudi u našim laboratorijima svaku noć paze na stanice. Zar su mislili da će nekoga prevariti tim svojim sladunjavim sranjem? Naravno, istina je konačno izašla na vidjelo, kao što se u znanosti uvijek događa. Možete neko vrijeme muljati, ali ne vječno. U tome leži okrutna ljepota znanosti. Znanost je istina, a znanost ne daje ni pišljiva boba za moral. Dr. Tarver nazove broj s posjetnice Edwarda Biddlea. Telefon dva puta zazvoni, a tada se javi odrješit glas naviknut na izdavanje zapovijedi.
—
Biddle ovdje.
—
Ovdje Eldon Tarver, generale.
Na vezi se začuje suzdržani smijeh. — Halo, doktore. Što mogu učiniti za tebe?
—
Vrijeme je da se preselim.
Kratka stanka. — Imaš li na umu neko odredište?
—
Volio bih ostati u zemlji.
—
Shvaćam.
—
Gotovo sam siguran da mi treba novi identitet.
— Razumijem. — Ni trenutka oklijevanja. Dobar znak. — Znam da radiš istraživanja u Sveučilišnom medicinskom centru. Pratim to, tu i tamo. Do sada je zanimljivo, samo, ne mogu se oteti dojmu da tvoj dar ondje nije potpuno iskorišten.
Sada je na Tarvera došao red da se nasmije. — Istraživački propisi u današnje vrijeme prilično ograničavaju. Zato sam neko vrijeme provodio neka privatna istraživanja. Točnije, pet godina.
—
—
Zanimljivo. Na kojem području? Veoma slično onome što smo radili na projektu istraživanja virusa.
—Je li? — zanimanje je postalo veliko. Da, gospodine. Može se reći da sam nastavio ondje gdje smo stali. Samo što sam ovaj put imao potrebnu opremu. —
-Jako zanimljivo. —Je, gospodine, i, da, ne govorim o pokusima in vitro. Radi se o ispitivanjima in vivo.
—
Na primatima? - upita Biddle.
—
Višim primatima, gospodine. Isključivo.
-Jako sam radoznao, Eldone. Imam osjećaj da bi se tvoj rad mogao jako dobro nadovezati za neke stvari koje rade naši malo odvažniji ljudi u TransGenu.
—
Bilo bi lijepo za promjenu raditi s istomišljenicima.
—
Vjerujem. Koji vremenski okvir za preseljenje imaš na umu?
—
Ako je moguće, dva do tri dana. Možda prije.
Kratka stanka. - Svakako, to je moguće. Doletim li dolje u sljedećih nekoliko dana, možemo li se sastati? Eldon se zadovoljno nasmiješi. Biddle je zagrizao. Sada samo mora namjestiti udicu, a to će učiniti kada se nadu licem u lice. — Naravno, gospodine.
—
Dobro. Nazvat ću te poslije.
—
Hvala, gospodine.
—
Tebi također, Eldone. Lijepo je ponovno surađivati s tobom.
—
S tobom također.
Dr. Tarver prekine, a onda se prijavi na svoj anonimni računelektroničke pošte i pošalje Rusku njihovu poruku JEFTINA VIAGRA! JEFTINA! Ispod toga ubacio je rečenicu. Zadovoljava najstarije LOVCE! Riječ lovac napisana velikim slovima značila je da ga Rusk sutra čeka u lovištu Chickamauga, a ne u golfskom klubu Annandaleu. Bila je to Tarverova inačica aluminijske folije, njegova šifra u slučaju opasnosti. Nakon što se odjavio s računa, izvadio je Biddleovu posjetnicu iz rokovnika i stavio je u džep, potom je presavinuo faksirane stranice koje mu je poslao Neville Byrd pa je i njih gurnuo u isti džep. Cijela njegova budućnost u jednome džepu. Postojala je samo jedna opasnost za tu budućnost, Andrew Rusk. Bez Ruska, Alex Morse ne može povezati Eldona Tarvera ni s jednim zločinom. Do sutra navečer, bude li Biddle opravdao Eldonova očekivanja, Rusk će biti mrtav, a njegova zaliha dijamanata bit će dio neprijavljene imovine Eldona Tarvera. Eldon je ustao, izašao u predsoblje, zaključao ured i uputio se hodnikom šefu onkologije.
37.POGLAVLJE Alex je bila sama dok je dizalom išla na peti kat Sveučilišnoga medicinskog centra, a uzbuđenje zbog mogućnosti da joj John Kaiser pomogne, povećala je Chrisova vijest da je tijekom noći vjerojatno primio nekakavu injekciju. Budući da je Kaiser još bio jedan sat južno od Jacksona, a kako je SMC bio gotovo preko puta Cabot Lodgea, odlučila je posjetiti svoju majku. Kada su se vrata dizala otvorila, ušla je u krilo u kojem se nalazila onkologija za odrasle, sumorno mjesto usprkos naporima obitelji i medicinskih sestara da stvore okružje ispunjeno nadom. Alex je bila sretna što su dječji slučajevi bili u drugoj bolnici, vjerojatno u ovom duševnom stanju to ne bi mogla podnijeti. Majka je bila uglavnom isto kao prije dva dana. Jetra joj je bila veća, koža žuća, bubrezi još slabiji, trbuh jače napuhnut. Pokazalo se da njen rak jajnika nije tipičan jer se proširio na organe i područja koja ta bolest obično poštedi, ipak, još se držala na životu. Na životu, ali, hvala Bogu, nije bila pri svijesti. Alex je sjela pokraj nje, primila mlitavu i znojnu ruku, nastojeći se othrvati očaju koji ju je obuzimao. U ovakvim trenucima činilo se da na svijetu nema sreće. Ako je bilo, nisu je bili svjesni, sreća djece koja nisu znala
što se skriva iza maski odraslih koje su vidjeli svaki dan i svaku noć. Ljudi koje je Alex poznavala kao da su bili skloni razoriti svu sreću koju su možda našli, kao da ne mogu pomiriti pakao življenja s onim što su nekoć mislili da žele. Naravno, to pitanje pretpostavlja nekakvu božansku namjeru sveprisutnu u svijetu, iako sve što je vidjela govori upravo suprotno. Nadala se da će, ako ikada dođe dan pa nađe muškarca koji će je voljeti onako kako je sanjala da hoće, biti sretna što mu može uzvratiti ljubav. Vjerovala je da hoće, ako ništa drugo onda zato što je toliko toga izgubila i to mlada. Za razliku od većine ljudi koje je srela, Alex je bila krajnje svjesna toga daje život veoma krhak, treptavi plamen koji se svaki tren može ugasiti bez ikakvog razloga i opravdanja. Pogleda na sat. Chris će uskoro stići, a ubrzo nakon njega i Kaiser. Stisnula je majčinu ruku pa napisala kratku poruku da joj sestre poslije pročitaju. Draga mama, bila sam ovdje. Volim te. Nadam se da te ne boli jako. Blizu sam i uskoro ću se vratiti. Voli te, Alexandra. Alexandra — rekla je dignuvši se i izašavši u hodnik. Nikada u životu nije se osjećala kao Alexandra, ipak, Margaret Morse gotovo se čitav život trudila da to postane. Odjeća za djevojčice, ružičaste vrpce, plesni vjenčić, preporuke za učlanjenje u ženske udruge... Isuse. Alex se maknula u stranu i propustila skupinu liječnika u bijelim kutama koji su hodali zajedno. Većina je izgledala pet godina mlade od nje. Stažisti. Neke su se žene zagledale u njeno lice. Zanimali su ih ožiljci i vjerojatno su se pitale kako bi se one s tim nosile. Svaki dan viđale su bolesne i jadne ljude, ali snagom volje uspijevale su ne misliti na to, osim toga u tome im je pomogla i velika razlika u godinama. Međutim, kada su ugledale nju, ženu kao i one, čak zgodniju nego što su same bile, unakaženu igrom sudbine, prestravile su se. Kada je Alex došla do dizala, naišla je na muškarca koji ga je već čekao. Stala je iza njegove velike bijele kute čekajući da kabina stigne. Zrak je bio prožet mirisima bolnice: alkohola, snažnog sredstva za dezinfekciju, sam Bog zna čega sve ne. Ovdje je na svakoj površini bilo tvrdokornih bakterija koje su samo čekale da pronađu ulaz u toplo vlažno tijelo kako bi se mogle razmnožiti na milijune, milijarde, sve dok ne unište domaćina koji ih je hranio za vrijeme njihova kratkog boravka na zemlji... Tiho zazvoni zvonce. Alex uđe u dizalo iza muškarca u bijeloj kuti. Unutra je stajao još jedan čovjek u bijeloj kuti, obojica članovi istog kluba odabranih, posebnog svijeta u bolničkom svijetu, nadnaravnih ljudi s licima na kojima osmijeh nikada nije dospijevao do očiju, koji su se svaki dan suočavali sa smrću zbog čega su dvostruko više od prosječnih ljudi zazirali od nje. Muškarac koji je već bio u dizalu, odmakne se od krupnog novopridošlice i stane u desni stražnji kut. Krupni muškarac stane u lijevi. Po nepisanom pravilu, Alex stane u jedan od preostalih kutova, desni prednji, do tipki, i licem se okrene vratima.
Dizalo je mirisalo po novome, a vrata su bila ulaštena kao zrcalo. U mutnom odrazu, Alex je vidjela da krupan čovjek ima bradu i iznad nje crveni znamen. Sigurno je grozan, pomisli ona, kad se vidi i u tako mutnom odrazu. Dizalo je stalo na trećem katu, a muškarac koji je stajao ravno iza nje izađe. Kada su se vrata zatvorila, Alex se pomakne na mjesto na kojem je bio. Muškarac sa znamenom je pogleda i kimne, ali umjesto da odvrati pogled, on ju je nastavio proučavati. Time je prekršio nepisano pravilo, ali Alex je zaključila da su njegovu pozornost privukli ožiljci, njegovu profesionalnu pozornost.
—
Sačmarica? - pitao je muškarac, dodirujući vlastiti obraz.
Jako je pocrvenjela. On je prvi točno pretpostavio. Neki liječnici znali su da ovakvi ožiljci nastaju od metka, ali kako ju je znatno ozlijedilo staklo koje je posvuda letjelo, većina je pretpostavljala pogrešno. Možda je kirurg s traume.
—
Da - rekla je.
Nisam htio da Vam bude neugodno. Znam kako je to kad Vam ljudi bulje u lice. —
Sada se Alex zagleda u njega. Krupni bradati muškarac imao je oko šezdeset godina i dubok glas kojim je s godinama umirio sigurno deset tisuća pacijenata. — Je li to prirođeni znamen? Nasmiješio se. — Tehnički nije. Radi se o arteriovenoznoj anomaliji. Ništa strašno kada se čovjek rodi, ali kada dođe u pubertet odjednom bukne i pretvori se u ovo. Alex je htjela nešto pitati, ali kao da joj čita misli, neznanac reče: - Operacija obično pogorša stvar. Nisam se usudio. Kimnula je. Nije bio zgodan, ali sasvim sigurno bi pristojno izgledao bez te plavo-crvene tvorevine na lijevom obrazu. Zvonce se ponovno oglasi.
—
Ugodan dan — kaza muškarac i izađe.
Alex je stajala kao u transu, razmišljajući o onom danu u banci, staklu koje posvuda leti, koje je vidjela samo kao bljeskove svjetla i Jamesa Broadbenta kako leži na tlu prsiju pretvorenih u nešto zbog čega bi njegova supruga, da je to vidjela, briznula u plač...
—
Gospođice?
- Muškarac sa znamenom se vratio, laktom je držao vrata otvorena. Ovo je prizemlje.
—
Ah! Oprostite. Hvala Vam.
Kimnuo je i pričekao da izađe kako bi pustio vrata. — Teška noć? - Majka mi umire. Nabora čelo pokazujući iskreno suosjećanje. — Ušli ste na ontologiji. Rak? Alex kimne. - Jajnika. Muškarac odmahne glavom kao svećenik koji tješi. — Strašna bolest. Nadam se da ne pati previše.
—
Mislim da se već napatila.
Teško je uzdahnuo. - Žao mije. Jeste li dobro? -Jesam. Baš idem u Cabot Lodge. Nasmiješio se. — Dobro. Tamo znaju kako se treba pobrinuti Za čovjeka.
—
Da. Još jedanput, hvala.
—
Nema na čemu.
Muškarac joj kratko mahne i ode niz hodnik koji je vodio u središnji dio bolnice. Na podu su bile obojene linije. Crvene, zelene, žute linije pa čak i crne. Alex se pitala bi li čovjek mogao, kada bi znao što koja boja znači, prema tome kamo ga pošalju znati kakva mu je prognoza. Vjerojatno ne bi. Koliko ona zna, žuta bi mogla voditi u McDonald's. Postojao je McDonald's negdje u bolnici. Kada je prebacila torbu preko ramena i izašla u sumrak, oglasi se njen mobitel. Bila je to poruka Johna Keisera. U Gallmanu sam. 25 minuta od tebe. Vidimo se brzo. Morala seje požuriti. Trebala se u predvorju Cabot Lodgea sastati s Willom Kilmerom koji joj je nosio neregistrirani pištolj. Htjela ga je gore sakriti prije nego što Keiser stigne. Ne bi mu se dopalo da nosi oružje dok je pod suspenzijom. Čak i kada bi razumio, sebi bi otežao položaj. Alex krajičkom oka na drugom kraju velikog parkirališta spazi svoj auto i počne trčati.
Eldon Tarver stajao je pokraj prozora liječničke sobe za odmor na prvome katu i gledao specijalnu agenticu Alex Morse kako trči preko parkirališta. Trčala je s razlogom, glave izbačene naprijed, kao kod trkača, a ne osobe koja to radi iz hobija kakve je stalno viđao. Dok ju je gledao, preplavi ga gotovo euforičan osjećaj pobjede. Ne zna tko sam — tiho reče. — Stajala je metar od mene... gledala me ravno u lice, čula moj glas..., a nije me prepoznala. — To što je brada skrivala ozljedu koju mu je nanijela očito je pomoglo. —
—
Meni govorite? - pitala je liječnica koja je sjedila iza njega na kauču.
-Ne. Čuo je kako se žena na kauču gnijezdi. Vjerojatno je bila bijesna što je ovdje. Drolja je vjerojatno rekla nekom liječniku koji je bio u obilasku pacijenata da se nađu ovdje na jednoj ševi na brzaka, a on im je pokvario planove. Eldon se u tom trenutku osjećao tako nedodirljiv da mu je došlo da zaključa vrata i opali je na pultu male kuhinje i pokaže joj što je prava penetracija... Smiri se, reče mu unutarnji glas. Sve ti ide na ruku. Tako je i bilo. Prvo je Neville Byrd otkrio stranicu EX NIHI- LO, a sada mu je Alex Morse uletjela ravno u ruke. Čak mu je rekla ime hotela! Eldon nije vjerovao u sudbinu, ali teško je bilo u tome ne vidjeti jungovsku shemu. Naravno, postojala je mogućnost da Morseova zna više i da ga je navela na krivi zaključak. Nije mogao vjerovati Ruskovim zaključcima, a Morseova se u FBI-ju vinula do zvijezda. To što nije poštovala pravila dr. Tarveru više je bilo vrlina nego mana, osobito kod nepopravljivih birokrata kakvi su u FBI-ju. Da, zaključi, cijeli njihov razgovor mogao je biti predstava. Čak i da nije, čak i ako Morseova doista nije imala pojma tko je on, može li se izložiti opasnosti da je možda pogriješio? Njegova politika oduvijek je bila ne se izlagati nikakvoj opasnosti i ta ga je politika uvijek dobro služila. Gotovo pet godina svaki je dan činio krivična djela, čak i najteža, a ipak nije završio u zatvoru. Vrijeme je da ponovno nazove Biddlea.
38.POGLAVLJE Alex je morala ostaviti auto sto metara od ulaza u Cabot Lodge. Kada je ušla kroz dvostruka vrata kako bi se prijavila u hotel, ugledala je Chrisa koji je sjedio na stolcu desno do zida i masirao sljepoočice kao čovjek koji ima migrenu. Došla je do njega i čučnula.
—
Chris?
Dignuo je glavu. Imao je crvene oči. — Bok.
—
Moj Bože. Kako Vaša glavobolja?
—
Malo bolje. Sada me muči želudac.
—
Imate li kakve nove podatke?
Tiho je zastenjao. — Ponovno sam razgovarao s Peteom Connol- lyjem. Želi da danas odletim u Sloan-Kettering.
—
Onda biste to trebali napraviti.
Chris slegne ramenima kao da se prepustio sudbini. — Zapravo, ovdje mogu dobiti iste lijekove koje bi mi dali ondje. Tom Cage mi je već napisao recepte za neke osobito jake lijekove protiv virusa. AZT, Ritonavir, Enfuvirtide i Vidarabine. Mislim da mi je od toga mučno.
—
Misli li Connolly da će to pomoći?
Chris se beznadno nasmiješi. — Kako bi znao kada ne zna što mi je ubrizgano? Pete misli da bih trebao početi s intenzivnom kemo- terapijom putem infuzije.
—
Zašto to onda niste učinili?
Zato što je to jako opasno. Mnogi lijekovi za kemoterapi- ju sami po sebi su kancerogeni. Nisam siguran jesam li dovoljno očajan da pokušam s tim. S druge strane, Connolly misli da ću imati najviše izgleda da preživim počnem li se što prije bombardirati lijekovima. —
Alex je pokušavala slijediti logiku. Kako će Vam kemoterapija pomoći, ako još nemate rak?
330
Chris je polako ustao, primio je za ruku kako bi uhvatio ravnotežu i pogledao je u oči. — Moguće je da imam. Alex problijedi. - Sto? Sjećate se Peteova zastrašujućeg scenarija? Onoga u kojem vam netko uzme stanice, u laboratoriju ih pretvori u kancerogene pa ih ponovno ubrizga u vas? —
Alex polagano kimne.
—
Od trenutka ulaska u moje tijelo to bi bile aktivne stanice raka.
Sjetila se traga uboda igle na Chrisovu anusu. — Što mislite, što se sinoć dogodilo? Je li netko ukrao Vaše stanice kako bi ih promijenio? Ili su Vam ubrizgali stanice raka? U Chrisovim očima vidjela se samo gorčina. — Molim Boga da je ono prvo, samo sumnjam da imam toliko sreće.
—
Zašto?
—
Zato što ima lakših načina da se dođe do mojih stanica.
Alex zbunjeno zavrti glavom. — Na primjer?
—
Razmislite. Tko ima stalan pristup mom tijelu?
—
Thora?
—
Točno, a ona je medicinska sestra.
—
Dobro. Samo kako bi Vam Thora mogla uzeti krv, a da Vi to ne znate?
Chris je mahnuo rukom kao da kaže »Ma, dajte«, vodeći Alex prema istini. Ne radi se o krvi. Pokušala se sjetiti koje bi druge stanice Thora mogla uzeti Chri- su. Kose? Kože? Ili... iskrivila je usta od užasa i gađenja.
—
Sada Vam je jasno? - upita Chris.
—
Sperme?
—
Točno. Što mislite, je li to hladno i proračunato?
Alex odmahne glavom. — Ne mogu vjerovati da je u stanju to učiniti. Zašto ne? Kada jednom odlučite počiniti ubojstvo, zar je važno na koji način? Mislite da su druge žrtve imale lijepu smrt? —
Zurila je u njega, ne znajući što reći ili učiniti. Jednostavno, sve to skupa njoj je bilo nepojmljivo. Onu noć — šapne Chris, onu noć kada smo se Vi i ja upoznali, Thora je došla u moj studio i vodili smo ljubav. Rekla mi je da želi ostati trudna. Bilo je to neobično, s obzirom na stanje u kojem je bila naša veza, ali nasjeo sam, nadajući se najboljem. — Chris bijesno stisne usta: - Tri dana poslije, otkrio sam da je uzela pilulu za dan poslije. —
Alex se smrznula. Thora uopće nije namjeravala ostati trudna. Dakle... čemu seks? Alex u nevjerici odmahne glavom. — Sigurno nitko te stanice ne može tako brzo zaraziti rakom, čak ni u laboratoriju. Nadam se da ne može. To je jedan od razloga zašto se još nisam podvrgnuo kemoterapiji. Međutim, tko zna što je sve moguće? -
Alex obavije ruke oko njega i čvrsto ga zagrli. Chris se najprije ukočio, ali onda je osjetila da se opušta. Kada su mu se ruke spojile iza njenih leđa, shvatila je da drhti. Jesu li to lijekovi? Ili će se sada slomiti, ovdje u ovom predvorju? Svakome bi se to dogodilo s obzirom na pritisak pod kojim je bio.
—
Idemo gore - rekla je. - Jeste li uzeli sobu?
Kimnuo je. Na recepciji je ostavila poruku za Willa i šezdeset sekundi poslije on je kucao na vrata sobe 638. Alex je uzela apartman na »direktorskom« katu.
Uz spavaću sobu, nalazila se mala radna soba s dvosjedom i dva naslonjača te pisaćim stolom postavljenim uza zid. U jednom kutu bio je sudoper, mali hladnjak i mikrovalna pećnica. —Je li to minibar? - upita Chris. Alex pogleda u hladnjak. — Nema alkohola. Tiho je opsovao.
-
Što želite?
-
Svejedno mi je.
Pogledala je u spavaćoj sobi. — Tu je, ispod televizora.
—
Votka?
—
Stiže. Donijet ću malo leda.
Dala mu je malu bočicu votke koju je popio gotovo u jednom gutljaju. Alex nije bila sigurna što će Kaiser reći na pijanog svjedoka, ali nije htjela grditi čovjeka koji je upravo saznao da možda umire. —Je li Kaiser već u gradu? - pitao je Chris. -Doći će za koju minutu.
—
Zašto ste odabrali njega?
Otišla je do prozora i zagledala se u zeleni studentski grad Sveučilišta Millsaps i njegov toranj sa satom koji se dizao u nebo. Ovdje su joj ponudili stipendiju. — Kaiser je dugo radio u Odjelu za istražiteljsku potporu. Radio je s ljudima koji su ga osnovali, kada se još zvao Znanstveni odjel za proučavanje ponašanja. Vidio je stvari koje u Washingtonu ne mogu niti zamisliti. Kada čovjek čita izvještaje o tome, ne može pojmiti sav užas nekih slučajeva, znate? Chris kimne. - Isto kao kada u udžbenicima čitate o bolestima. Mislite da znate što je sve dok Vam pacijent ne počne umirati pred očima.
Upravo to. Kaiser to razumije. Prije dolaska u Ured, služio je u Vijetnamu, bio je u teškim borbama. Prvorazredan tip. Kao i njegova supruga. Upoznao ju je dok je istraživao jedno masovno ubojstvo. Ona je ratni fotoreporter. —
—
Kako se zove?
—Jordan Glass.
—
Zezate me.
—
Poznajete je?
Ne, ali radim neke dokumentarce, to mi je hobi. U jednom je Jordan Glass s Natchweyjom. Dobila je Pulitzerovu nagradu. —
—
Mislim dvije.
Chris je popio ostatak votke i ponovno otišao do minibara. Alex se trgne jer je čula kucanje na vratima. Otvorila je očekujući Kaisera, ali na vratima je stajao Will s kutijom od cipela u rukama.
—
Hvala — rekla je uzevši nevjerojatno tešku kutiju. — Koji je?
—
Devetka. Neregistrirana.
—
Hvala, Will. Bolje da sada odeš.
Stari detektiv gledao je kao da se borio s nekim mračnim demonima.
—
Što je? - pitala je. — Što se dogodilo?
—
Muči me osjećaj da sam iznevjerio doktora.
Itekako. — Prošla noć sada nije važna. Sve će biti u redu. Idi sada, Wille. Kilmer se teškim korakom uputi niz hodnik prema požarnim stubama. Kada se Alex vratila unutra, Chris je pio bourbon.
—
Posluga u sobu isporučuje cipele? - pitao je.
Devet milimetarske cipele. - Odnijela je kutiju u kupaonicu i stavila ju na najvišu policu ormara. - Kaiser ne mora znati za to. —
Chris kimne. - Moja trideset osmica dolje je u autu.
—
Donijet ću Vam je kada John ode.
—
Mogu se vidjeti kako je upotrebljavam na jednoj osobi.
Na kome, pitala se Alex. Thori? Shaneu Lansingu? Oboje? - Chris... valjda ne razmišljate ozbiljno o tome, je li? —Ja sam odrastao u Mississippiju. Imam u sebi južnjačke krvi koja se nikada neće isprati. Alex mu dodirne ruku. — Nadam se da se šalite. Zato što to ništa neće riješiti. Samo će značiti da će Ben odrasti uz nekoga drugoga, a ne uz Vas. Chrisov pogled postade prazan. Što mislite, što je uzrokovalo glavobolju? — pitala je pokušavajući mu odvratiti misli od Bena. —
Mislim da smo prije napada svi uspavani. Nisam siguran kako. Will je pojeo malo puretine i sira kao i ja, ali Ben je jeo smrznutu pizzu. Osim toga, Ben nije pio pivo. Imamo uređaj za hlađenje vode... možda je to. Na kraju krajeva, to nije ni važno, je li tako? Glavno da se Ben i Will nisu razboljeli. —
Sobom odjeknu tri snažna udarca po vratima. Chris je slijedio Alex do vrata. Ondje je stajao visoki muškarac s duboko usađenim očima i duljom kosom nego što je Chris očekivao. Chris nije mogao vjerovati da je tip služio u Vijetnamu zato što je izgledao kao četr- desetpetogodišnjak. Morao je biti najmanje sedam godina stariji.
—
Hoćeš me pozvati unutra? — upita novopridošlica.
Alex se nasmije i zagrli Kaisera, a onda ga uvede u apartman. Chris se odmaknuo i promatrao kako agent FBI-ja odlaže kožnu torbu na dvosjed. Tada se Kaiser okrenuo i Chrisu pružio ruku.
—
Doktor Shepard?
—
Da. - Chris se rukuje s njim.
—
Drago mi je da smo se upoznali.
—
Meni također.
—
Morate mi dosta toga objasniti.
Alex prekriži ruke i pogleda Kaisera. — Lošije je nego Što sam mislila, Johne. Chris je već u velikoj nevoji. Sinoć je napadnut. Kaiserove oči nekoliko su trenutaka prelazile po Chrisu. Osjetio je miris alkohola, opazio je iscrpljen, čak očajan pogled. Alex je znala da će imati puno pitanja, a Chris je trenutačno izgledao kao da samo želi leći u jedan od kreveta i spavati. Kaiser pogleda Alex. Neka me netko upozna sa svime prije nego što se doktor She- pard onesvijesti. —
39.POGLAVLJE John Kaiser stajao je pokraj prozora koji je gledao na koledž. Alexje sjedila do Chrisa na krevetu, držeći pred njim kantu za smeće kad god bi povraćao. Počeo je prije dvadeset minuta dok je Alex ukratko pričala što se sve dogodilo i još je povraćao na mahove. To je vjerojatno öd lijekova — rekao je držeći se s rukama za trbuh. — Moje tijelo nije naviknulo na to, a uzeo sam tri odjedanput. —
Kada se obratio Alex, Kaiser je i dalje gledao kroz prozor. - Dakle, misliš da te je Webb Tyler otkucao? Webb Tyler bio je tajni agent ispostave u Jacksonu. Tyler je bio prvi kome je Alex iznijela svoju teoriju o ubojstvima. — Može se tako reći. Pet minuta nakon što sam ušla u njegov ured, Tyler je molio Boga da nestanem. Kaiser nagne glavu na jednu stranu kao da gleda nešto šest katova niže na tlu. — Siguran sam da je. — Isto
mene.
tako mislim da se od prvoga dana počeo žaliti Marku Dodsonu na
—
Opet točno.
—
Što misliš, Johne? Možeš li što učiniti?
Kaiser se napokon okrene od prozora. — Treba ti stvaran dokaz da je počinjeno ubojstvo. Nekakav, bilo kakav.
—
Postoji li način da ishoduješ obdukcije žrtava?
— Ne
bez otvorene istrage o ubojstvu. Mjesne vlasti čak i ne vjeruju da su se zločini dogodili. Kako mogu pozvati FBI da se uključi u istragu koja ne postoji? Znam. Samo mislim da je Chris primio injekciju nekog potpuno novog spoja koji kod čovjeka može izazvati rak. Zašto to ne bi mogao svrstati u biološko oružje? Učiniš li to, zar ne bi FBI mogao provesti istragu prema pravilima borbe protiv terorizma? Recimo, traži se oružje za masovno uništenje? —
Kaiser napući usta. — To zapravo nije loša zamisao. Međutim, prerano je za to. Ponavljam, nemamo dokaz da postoji takav spoj.
-
-
-
Imamo trag uboda injekcije na Chrisovu tijelu. To može biti bilo što. Trebalo bi pronaći taj spoj u njegovoj krvi. Možemo li to pokušati?
Ne znamo što tražimo - kreštavim glasom će Chris. — Radioaktivni metal? Retrovirus? Otrov? Je li to uopće moguće naći? -
Kaiser snuždeno kimne. - Osim toga, tko će nam to napraviti? -Jebi ga! — povikne Alex. - Muka mi je od toga što su mi vezane ruke! Odletim li u Sloan-Kettering, Pete Connolly podvrgnut će me ispitivanjima — reče im Chris. - Možda on nešto nađe. -
-
Htio bih to vidjeti - kaza Kaiser.
-
Što? - upita Alex.
-
Mjesto uboda.
-
Ozbiljno?
-
Svojevremeno sam viđao i gore stvari.
Alex pogleda Chrisa. Osjećao je da mu niz lice curi znoj. — Ma, k vragu — rekao je. — Gledajte ako hoćete. Kaiser pogleda Alex: — Ostaviš nas na trenutak same? Otišla je u kupaonicu bez riječi. Chris je polako ustao, spustio hlače, a onda legao na trbuh. Kaiser gaje vješto pregledao kao kakav liječnik. - U redu, doktore. Gotov sam.
-
Onda? - upita Chris polako navlačeći hlače.
-Jeste li ikada bili osumnjičeni za zlouporabu lijekova, doktore Shepard?
-
Nisam.
Agent FBI-ja zagleda mu se duboko u oči. - Vjerujete li da je Vaša žena u stanju počiniti ubojstvo? Chris sjedne na rub kreveta. Ponovno osjeti val mučnine. — U početku nisam. Samo što isto tako nisam vjerovao da je u stanju prevariti me. Osim toga, u njenoj prošlosti postoje neke praznine o kojima ništa ne znam. Isto tako...
-
Što?
Svog sina sam posvojio. Biološkog sina svoje žene. Ben me zna tek nekoliko godina, ali kada bi mu dali na volju s kim će živjeti nakon razvoda, odabrao bi mene prije nego svoju pravu majku. Što Vam to govori? —
—
Ako je to točno, mnogo.
Kaiser vikne prema kupaonici: — Alex? Izašla je s upitnim izrazom na licu. — Vjeruješ mi sada? Primio ju je za ruku. — Vjerujem ti zato što vjerujem u tebe. Međutim, nisam siguran da će ti itko drugi vjerovati.
-
Možeš li išta učiniti da nam pomogne!?
Ako ništa drugo, mogu povući neke veze i staviti Andrewa Ruska pod nadzor. -
—
Hoće li Webb Tyler to dopustiti?
Kaiser prezrivo puhne. - Tylera njegovi agenti ne vole. Pada mi na pamet nekoliko njih koji će biti voljni pomoći, iz usluge meni. Ne mogu napraviti ništa Čime bih se doveo pod povećalo FBI-ja, ali mogu ti nabaviti registarske tablice, napraviti neke provjere, te stvari. Samo to moram napraviti preko ispostave u New Orleansu. Hvala ti, Johne. Samo, to su sitnice. Ti tipovi već godinama ubijaju ljude, a nisu posustali bez obzira na to što znaju da sam se umiješala. -
Mišići Kaiserove vilice napnu se. — Ovo će zvučati hladno, ali to je dobro. Da su se sad pritajili, vjerojatno ih nikada ne bismo našli. Najbolje što sada možemo napraviti je ubosti Andrerwa Ruska oštrim kolcem. Ja ću učiniti svoj dio. Otkrit ću o tom gadu sve što se može otkriti. Pretrest ću svaku tvrtku s kojom je čak i davno imao veze. U roku od dva dana zamrzit će ga svatko s kim je poslovao. Alexino lice zasja puno nade. Kaiser ode do Chrisa i pogleda ga. - Doktore, htio bih da odete na tu kemoterapiju. Ni na koji način ne možete pomoći u istrazi. Imate samo jedan zadatak, preživjeti. Chris je htio odgovoriti, ali u istom se trenutku nagnuo nad kantom za smeće jer ga je tjeralo na povraćanje iako ništa nije izlazilo iz njega. Kaiser odvede Alex u drugu prostoriju. Chris je čuo njihove glasove, ali nije mogao razabrati pojedinačne riječi. Kao da ga vodi nekakva volja izvan njega samoga, odmaknuo je pokrivač. Zavukao se u krevet i povukao plahtu do vrata. Kada se Alex vratila, jedva je uspio shvatiti što govori.
—
Chris? Da Vas odvezem u bolnicu?
Odmahnuo je glavom. — Ne... samo se moram odmoriti. Kaiser...?
—
Otišao je.
Gledala gaje, a izraz lica mijenjao joj se između brige i istinskog straha. Previše toga je izgubila, shvatio je. Ne želi da zaspim... ne želi biti sama.
—
—
—
Tko se brine za Bena? - pitala je. Gospođa Johnson — šapne. — Njen broj... njen broj je u mom mobitelu. Nazvat ću je. Vi spavajte! Čuvat ću Vas.
Uzela je njegovu drhtavu ruku i stisnula je. Chris je uzvratio stisak najjače što je mogao. Potom ga, kao kad sićušni brod prekrije brdo olujnih oblaka, obuze mrak. ★
Chrisa iz mraka trgne zvono mobitela. Nekoliko puta trepne očima. Suhe su ga oči pekle. Potom se okrene nadesno. Na mjestu gdje zavjese nisu bile do kraja spojene, spazi trak umjetnog svjetla. Pod slabim svjetlom ugleda Alex koja je spavala na drugom krevetu. Na sebi je imala košulju, ali je bila bez hlača. Pipkao je po noćnom ormariću dok nije pronašao svoj mobitel.
—
Halo? - rekao je, a u ustima mu je bilo kiselo od povraćanja.
—
Chrise? - Izbezumljen ženski glas.
—
Gospođo Johnson?
—
Ovdje Thora! Gdje si?
—
Mmm... u Jacksonu.
—Jacksonu! Ostavio si Bena kod gospode Johnson, a ona nema pojma kamo si otišao!
—
Nije točno. Znala je da ću možda otići izvan grada.
Rekla mi je daju je zbog Bena nazvala jedna žena koja se zove Alex. Tko je dovraga Alex? —
Chris je polagano sjeo, potom je ustao i otišao u susjednu radnu sobu. — Slušaj... morao sam se odvesti ovamo zbog jednog pacijenta u SMC-u. Ne moraš se ljutiti. Gdje si? U Greenwoodu, gdje trebam biti. — Thorin glas nije bio ni- šta manje histeričan. —
Stisnuo je zube, ali ništa nije rekao.
—
Chrise? Jesi li tu?
-Aha.
—
K vragu, što se tamo zbiva?
Stajao je nasred sobe, boljeli su ga grlo i mošnje od grčeva koje je imao zbog neprestanog tjeranja na povraćanje, ruka mu je bila tako slaba daje jedva držao telefon, a trudio se iz petnih žila da ne počne vrištati. Sjetio se da ga je
Alex preklinjala da ne napadne Thoru, ali istini za volju, uopće ga nije bilo briga za istragu. Više nikada neće moći pogledati Thoru i pretvarati se daje sve u redu.
—
Odgovori mi! - vikala je. - Jesi li pijan ili što?
—
Ondje si gdje trebaš biti? - rekao je.
—
Naravno da jesam!
—
Što je sa Seanom Lansingom? Je li i on ondje gdje treba biti?
Više se ništa nije čulo.
—
Ili je ondje gdje bih ja trebao biti?
—
O čemu to govoriš, Chris?
—
Prestani, Thora. Samo prestani, dobro?
Čekaj... ne znam što misliš da znaš, ali ne znaš... hoću reći, jednostavno nije moguće... - Njen kreštavi glas utihne. —
Reći ću ti što znam — rekao je tiho ali sigurno. - Znam da si uzela pilulu za jutro poslije nakon što smo u studiju vodili ljubav. —
Čuo je kako hvata zrak, a potom kako prstma pokriva mikrofon mobitela. Isto tako, imam krasnu fotografiju na kojoj te Shane straga tuca na hotelskom balkonu. Siguran sam da je svojoj zbirci htio dodati još jedan trofej. Ti ćeš mu biti koja... deseta osvojena žena ove godine? —
Čuo je prigušeni krik, a potom muško gunđanje. —Je li sada ondje? — pitao je Chris zanjihavši se zbog iznenadne vrtoglavice. — Ili je odletio natrag kući na večeru sa ženom i djecom? Koliko ga stoji otići onamo i nabiti tvoju pokvarenu guzicu? Pretpostavljam da zbog toga misliš kako si jako vrijedna, ha? Nikakav odgovor.
-
Ako je ondje, daj mi ga na telefon.
Chris... — Thorin glas sada je bio tih, gotovo očajan. - Sama sam. Nitko nije ovdje, samo ja. -
Ne vjerujem ti. Znam što si učinila, dobro? Možda ću za godinu dana biti mrtav, ali ti... ti i Lansing, vi ste također mrtvi. Duhovno mrtvi. Vjerojatno i ne znaš o čemu govorim..., ali jednoga dana ćeš znati. Otići ćeš u zatvor! Reci tom tvome gadu da će se, prije nego što sve ovo završi, naći sa mnom licem u lice. Samo jedanput. -
Sada je jecala. Kako si to mogla učiniti Benu, Thora? Zaboravi mene. Međutim, on je tako dobar... Isuse. Želiš li da postane klon tvoje emocionalno sjebane osobe? -
Thora je vrisnula kao žena koja u žalovanju trga sa sebe kožu. Chris je prekinuo i dršćući stajao u mraku. Više nije bio sam. Na vratima koja su odvajala spavaću od radne sobe stajala je Alex, zbunjena lica, bosih nogu koje su se ocrtavale na svjetlu s prozora.
-
Što ste napravili? — pitala je.
-
Više se nisam mogao pretvarati
-
Ali... možda ste sve upropastili.
Kako? Punih pet tjedana radite na tome, a nemate ništa. Čuli ste Kaisera, ubodite ih oštrim kolcem, tako je rekao. E, pa, ja sam upiknuo Thoru. Pretpostavljam da će ona sad ubosti Andrewa Ruska kao što ga još nikada nitko nije piknuo. -
Alex digne ruke i kao mala djevojčica s očiju izbriše san. - Kako Vaš želudac?
-
Bolje. Koliko je sati?
-
Pola dvanaest. Navečer.
Chris bolno gutne. — Pretpostavljam da se večeras nećemo vraćati u Natchez.
-
Ne, osim ako ne morate otići po Bena.
-Je li gospođa Johnson rekla da može ostati kod nje?
-
Rekla je da je to u redu.
Sranje. Thora se ponašala kao da je u panici. Isto tako, nije joj bilo drago kada je čula da je zvala neka žena. Pitala me, dovraga, tko je ta Alex. —
Alex se namije. -Jebeš nju.
—
Ne, hvala. Nikad više.
Alex pode naprijed, uze ga za ruku i odvede natrag u krevet. - Ne nabacujem Vam se — rekla je — samo bih radije spavala s Vama nego sama. Ne smeta Vam? Legao je na leđa, a onda se odmaknuo kako bi joj napravio mjesta. Ušla je u krevet, stavila mu glavu na rame i stisnula uz njega svoje toplo tijelo.
—
Zašto si se oženio Thorom? — tiho je pitala. — Zato što je lijepa?
Malo je razmišljao o tome. - Tada nisam tako mislio. Međutimsada... mislim da nisam bio ni svjestan da je to igralo veliku ulogu. Alex kimne, obraza naslonjena na njegovu košulju. Ipak, nije bilo samo to - nastavio je. - Još ne znam zašto bi to učinila. Hoću reći, zašto jednostavno nije rekla da se želi rastati. Pristao bih. —
—
Mislim da je to zbog Bena.
—
Što pod tim misliš?
Zna koliko te Ben voli. Ne može sinu reći da mu želi oduzeti divnog, novog oca zato što joj je odjednom postalo dosadno. Smrt je rješava svih tih poteškoća. Umreš li, ona je plemenita udovica, a ne sebična raspuštenica. Osim toga, Thora već zna igrati ulogu plemenite udovice. —
—
To sigurno.
Da ne spominjem nekoliko milijuna više na njezinu bankovnom računu. —
Uzdahnuo je, ali ništa nije rekao. Ljudi su nekoć mislili da sam lijepa — šapne Alex podignuvši ruku prema obrazu punom ožiljaka. - Prije ovoga. —
—Još si lijepa. Samo što to trenutačno ne vidiš. Nisi ista kakva si bila, to je sve. To je isto kao žene koje su bile na kemoterapiji. Još su lijepe, samo su ćelave. Ja to zovem izgled Sinead O'Connor. Alex se tiho nasmije. — Jako se lijepo ponašaš u krevetu, je li tako?
—
Očito, nedovoljno dobro za Thoru.
—
No, znamo daje ta prasica luda.
Chris sklopi oči. - Ako odem na kemoterapiju, uskoro ću i ja biti ćelav.
—
Nema ako, stari. — Alex mu upre prst u lice. - Ideš.
—
Sada si moj liječnik?
—
Netko mora biti.
Primio ju je za ruku i okrenuo od sebe, a onda ju je čvrsto zagrlio. -Jao, ne - tiho je rekla.
—
Zašto?
—
To mi je nešto najmilije na svijetu.
Dobro. — Nakon samo nekoliko udaha, san se počeo vraćati. Alex položi dlan na njegovu ruku koja ju je grlila. - Nemoj poludjeti ako se rasplačem — rekla je — jer mi se čini da hoću. —
—
Zašto?
Zato što je trenutačno život sranje. Već je dosta dugo sranje. Chris ju je stisnuo što je čvršće mogao i tako je držao nekolikotrenutaka, a onda popusti stisak. - Ima strašnijih stvari od ovoga. To je nešto što sam naučio u medicini. Uvijek može biti lošije. —
Okrenula je glavu tako da je svojim obrazom dodirivala njegov. — Nadam se da nije tako.
—
Moramo se naspavati, Alex.
—
Znam. Hoćeš li se pobljuvati po meni?
Njegov smijeh zvučao je kao da se netko drugi smije u snu. — Trudit ću se da se to ne dogodi. Napela se u njegovu zagrljaju.
—
Što je? — pitao je.
Zaboravila sam preko računala stupiti u vezu s nekim. Zapravo, s Jamiejem. To nam je običaj. —
Chris teškom mukom podigne ruku. - Idi. Povuče mu ruku natrag i čvrsto je stisne uz sebe. — Ne... sada je prekasno. Neće mu biti ništa za jednu noć.
40.POGLAVLJE Jao, sranje — rekao je ženski glas. Chris se probudio, a krevet se micao pod njim. Bolio ga je svaki mišić u tijelu, a u prsima i vratu imao je osjećaj kao da je doživio sudar. Sranje, sranje, sranje — ljutila se žena. — Prespavala sam alarm za buđenje. —
Alex, sjeti se. Zatrepće očima i otvori ih, a pod danjim svjetlom zabole ga mrežnice. Alex je stajala pokraj kreveta i navlačila traperice.
—
Koliko je sati? - pitao je.
Devet ujutro. Podesila sam buđenje, a zaboravila sam napuniti mobitel. Ugasio se tijekom noći. Valjda mi je grljenje ispilo mozak. —
Chris sjedne i u želucu osjeti val mučnine. - Trebaš kupaonicu? Pogledala mu je lice i odmah shvatila o čemu se radi. — Samo me pusti da se popiškim. Nestala je u kupaonici. Chris spusti noge s kreveta, potom ustane i polako ode do mini-bara. Uzeo je hladnu vodu koja mu je godila dok je klizila niz grlo, ali istovremeno je molio Boga da ostane u njemu. Kada se uvjerio da hoće, otišao je do svoje torbe i uzeo jutarnju dozu lijekova protiv virusa: AZT, Ritonavir, Enfuvirti- de i Vidarbine. Kada je progutao posljednju tabletu, čuo je kako je pustila vodu na zahodu.
—
Gotova sam — vikne Alex. — Možeš doći.
Mislim da mi je sada dobro. Imao sam osjećaj da ću dobiti proljev, ali prošlo je. —
Došla je i sjela u jedan naslonjač. Oprala je lice paje prvi put vidio ožuljke bez pudera koji ih je pokrivao. U glavi, vidio je nekoga tko na sliku žene baca kiselinu.
—
O čemu razmišljaš? - pitala je.
—
O današnjem danu.
Nije prestala biti sumnjičava. - Imaš dvije mogućnosti. Odvesti se natrag u Natchez na kemoterapiju ili odletjeti u Sloan-Kette- ring na kemoterapiju.
—
Sad si mi i majka?
Alex digne ruke s dlanovima okrenutima prema gore. — Želiš li sa svojim životom igrati ruski rulet? — Pod ovim okolnostima, to bi bila kemoterapija. Ne znamo što je ubrizgano u mene. Imat ću najviše nade da preživim ako točno otkrijemo što me ubija. Tek tada mogu primiti učinkovitu terapiju.
Alex razmisli o tome. - Kako to namjeravaš učiniti?
—
Kako bi bilo da ti i Kaiser uhvatite toga gada?
—
Čini mi se da ti je jutros bolje.
Chris uze hlače i teškom mukom počne ih navlačiti na sebe.
—
Kamo ideš da ti trebaju hlače? — upita Alex.
— Preko u SMC potražiti znanstvenike o kojima mi je pričao Peter Connolly. Ako više nisu ovdje, tražit ću da mi daju imena najbo- ljih ljudi na hematologiji i onkologiji pa Ću se s njima pokušati naći.
—
Zbog čega?
Uhvati ga vrtoglavica. Sjeo je na rub kreveta njišući se polako. — Mislim da smo se previše usredotočili na Shanea Lansinga. U redu, on je vlasnik radiološko-onkološkog centra. Vlasnik je još puno toga. Znamo da je u mene nešto ubrizgano. Ako je to nešto radioaktivno, vjerojatno bi se vidjelo na rendgenskim snimkama koje sam jučer napravio. Mislim da je vjerojatnije da Connolly ima pravo. Netko se dokopao moje krvi ili mog sjemena, promijenio ga, a onda ponovno ubrizgao u mene. Ako je to točno, onda je malo vjerojatno da se radi o Lansingu. Shaneu je više stalo do novca nego do medicine, dakle, on nema takvo znanje. Tražimo vrhunske liječnike, Alex. Ljude koji su stručnjaci za koštanu srž, genetiku, onkogene viruse. U cijeloj državi nema ih mnogo, a ovi naši su odmah preko ceste. Alex se nagne naprijed u naslonjaču, a u očima joj se vidjelo uzbuđenje. — Kako tvoje tijelo? Možeš se kretati? — Mislim da mogu. Samo se prvo moram istuširati. Nikoga neću zadiviti budem li smrdio po bljuvotini.
To ti je pametno. — Otišla je do telefona pokraj kreveta. - Naručit ću doručak. Možeš li što pojesti? —
—
Prepečeni kruh, zdjelicu zobene kaše i vrući čaj.
Nasmijala se od uha do uha. - Ti si jedini muškarac s kojim sam u posljednjih deset godina provela noć, a koji je ujutro naručio zobenu kašu.
—
Dobro došla kući.
* Andrew Rusk bio je dvadeset kilometara južno od Jacksona kada je njegov strah dosegnuo kritičnu točku. Prije nekoliko dana slijedio ga je samo jedan automobil. Sada je tu bila cijela motorizirana jedinica, a radili su na smjenu. Sve američki automobili, a većina vozača bili su muškarci, bijelci, u dobi od dvadeset pet do četrdeset pet godina. Bio je u velikim govnima. Mrzio je Alex Morse iz dna duše. Psujući joj sve po redu, na izlazu Byram sišao je s međudržavne ceste i skrenuo na trak koji je vodio prema restoranu Wendy's. Slijedila su ga dva automobila.
—
Pas mater! — viknuo je.
Sinoć, kada je primio šifriranu poruku od doktora Tarvera, Rusk je bio oduševljen. Nije znao gdje se Tarver skrivao, ali bio je uvjeren da doktor ima dobar razlog što nije bio dostupan. Uostalom, u posljednjih pet godina jedva da su zajedno proveli pet minuta. Sinoć mu se ovaj put činio kao opuštena vožnja do lovišta. Sada je bio nemoguć. Odvede li ove gadove u službenim limuzinama do Chickamague, dr. Tarver će bez premišljanja ubiti i njih i njega. Rusk je naručio cheeseburger i kolu i promatrao kako se jedan od automobila koji su ga pratili zaustavlja nekoliko metara dalje na parkiralištu. K vragu, što može učiniti? Ako ga ovako slijede, onda mu isto tako prisluškuju telefone. U uredu, kod kuće, mobitele. Na trenutak se zapitao je li ga Carson Barnett otkucao. Ni govora, uvjeravao je samoga sebe. Barnett se htio rastati i bio je spreman na sve kako bi to ostvario. To je ona jebena Morseova. Samo, je li Morseova sama? To je pitanje. Sinoć ga je Thora Shepard četrnaest puta zvala doma. Nakon dvije histerične poruke koje je ostavila na njegovoj telefonskoj pošti, Rusk je isključio telefon. Kada je jutros stigao u ured, Janice ga je obavijestila da je gospoda Shepard ostavila dvanaest poruka, a svaka je bila sumanutija od prethodne. Thora nije bila tako glupa da navede razlog zašto želi razgovarati s njim, međutim, nešto mu je govorilo daje Alex Morse upletena u to. To, ili se Thora predomislila što se tiče suprugova ubojstva. Rusk se ne
bi iznenadio. Možda je žena sjajna kao kakva filmska zvijezda, ali je isto tako luda, što je shvatio već kada su prvi put surađivali. Stvarno, prava mačka iz otmjenog društva. Ponaša se kao da drži sve konce u rukama, a ispod te krinke zapravo ne zna je li na nebu ili na zemlji. Od djevojke na prozorčiću uzeo je cheeseburger i platio novčanicom od 10 dolara. — Kečap — rekao je — hoću kečap. Otpio je veliki gutljaj kole i prestrojio se u trak za izlaz. Jedan od pratitelja stao je odmah iza njega. Ovi tipovi se i ne pokušavaju sakriti. Kod Thore Shepard je zgodno to, razmišljao je dok je prelazio iznad autoceste i uključivao se na MC 55 sjever, da njezina prvog supruga nisu niti trebali ubiti. Umro je prirodnom smrću. Naravno, Rusk joj to nikada nije rekao. Prema dobivenim uputama, Thora je platila, a on je rado primio novac. Ironija je u tome što je ista ta žena ponovno došla zatražiti njegove usluge, da ne povjeruješ. Međutim, Rusk sada nije imao vremena uživati u tome. Thora je počela gubiti tlo pod nogama, a slomi li se pred krivim ljudima, to bi ga moglo skupo) stajati. Morao se sastati s doktorom Tarverom i to uskoro. Nije imao pojma kako to ostvariti, ali dok je jurio na sjever prema Jacksonu, shvatio je da ništa ne mora poduzeti, sve će učiniti dr. Tarver. On samo mora biti miran. Unutar sljedećih dvanaest sati, skrenut će iza ugla, ući će u dizalo ili auto, a Tarver će biti ondje. Kao čarolijom. Tako tip radi. Ni svi FBI-jevi agenti na svijetu neće ga moći zaustaviti. Rusk pogleda u retrovizor i nasmije se. Došlo je vrijeme da digne sidro i zbriše iz zemlje. Jedino se nadao da će prije dana D87 uspjeti opelješiti Carsona Barnetta. Barnett će biti njihovo remek- -djelo u kojem će uživati do kraja života. Dok je autocesta kao siva rijeka promicala ispod njega, Rusk se vidio na suncem okupanoj plaži s koktelom od tamnog ruma u ruci i Lisom koja naga leži pokraj njega. Nije mu bilo drago što će ostaviti djecu, ali tu nije bilo pomoći. Posao je posao. Usporio je toliko da tamna limuzina iza njega nije imala druge već preteći ga. Kada je uredno podšišani vozač pogledao prema njemu, Rusk se nasmiješi od uha do uha. ★ Doktora Tarvera žalostila je nevjerica na licu njegova tupavog brata. Očekivao je upravo takav izraz lica, zbunjenost i neshvaćanje kao kada djetetu kažeš da mu je psa pregazio auto.
—
Sve? — pitao je Judah. - Do jednoga?
—
Bojim se da je tako — rekao je Eldon. Žao mi je.
87 6. lipnja 1944. bitka za Normandiju, potrajala je još dva mjeseca, koliko je trebalo savezničkim snagama da uspostave 'čvrst mostobran na europskom kopnu i da probiju njemačku liniju fronta u Francuskoj, a okončana je oslobađanjem Pariza i uništenjem džepa kod Falaisea
—
Čak i čimpanze?
Stajali su u stražnjoj sobi, blizu kaveza primata, ne baš najboljemu mjestu za ovaj razgovor. — Ponajprije čimpanze. Ne možemo ostaviti ništa po čemu bi netko mogao zaključiti što smo ovdje radili. Judahovo lice se trzalo kao lice dječaka koji pokušava nešto izračunati, a ne zna. — Mislio sam da je ovo što tu radimo dobro.
—
—
Dobro je, Judah. Međutim, ljudi to ne bi shvatili. Znaš kakvi su. Znam, ali što ako ih ja zadržim? Samo neke.
Bilo bi mi drago da možeš. Stvarno bi. Međutim, znaš da je to nemoguće. —
Marljivo sam učio. U proteklih godinu dana zapravo sam ja vodio ovaj pogon. Zašto ne bih mogao nastaviti voditi uzgajivač - nicu? Samo s biglima? —
Ti zapravo ne znaš što sve uključuje poslovni dio, Judah. To je puno više od obične brige za pse. Tu su narudžbe, zabilješke, računala, porezi. Osim toga, moraš biti ovlašten za to. Ako nisam tu, sve skupa ne može raditi. —
U Judahov pogled uvuče se novi strah. — Kamo ideš?
—
To još ne znam, ali kada stignem onamo, poslat ću nekoga po tebe.
—
Hoćeš?
—
Nisam li uvijek?
Judahov pogled ponovno odluta prema kavezima. — Zašto jednostavno ne damo nekome te životinje? Zato što su bolesne. U sebi nose posebne klice. Time bi zarazile druge životinje, a to bi moglo biti pogubno. Moglo bi čak dovesti do sudnjeg dana, kao u... —
Otkrivenju sv. Ivana - nastavi Judah kao robot. — Šesnaesto poglavlje. Izlijevanje sedam čaša. U toj knjizi nalazi se i moje ime. - Povisi glas. — A —
drugi izli svoju čašu na more. Tada ono postade kao krv mrtvaca, te uginu svako živo biće u moru. Točno - kaza Eldon prekinuvši ga prije nego što padne u trans. - Nećeš da te Bog pozove k sebi na račun toga što si dopustio da se to dogodi, zar ne? —
Nakon dugog premišljanja, Judah odmahne svojom velikom glavom. Slušaj me - reče Eldon, kao da mu je to tek sada palo na pamet. — Ti se pobrini za bigle, a primate ostavi meni. Znam da bi ti to bilo jako teško. —
Judah se ugrize za donju usnu. - Teško mi je i s biglima, znaš? Svakoga poznajem. Svaki ima svoje ime. Eldona je začudilo što tako grub čovjek kakav je bio Judah može biti tako mekan kada je riječ o životinjama, jer Judah je bio opasan stvor, kada bi se razbjesnio. Bio je ravan svakom bombašu samoubojici na džihadu88. Ljudi poput Judaha oteli su Japancima Iwo Jimu. Ljudi koji su bili u stanju bajunetama prokrčiti put kroz nepregledne neprijateljske redove, a onda pod razornom mitraljeskom vatrom jurišati na brdo ne dovodeći u pitanje naredbe koje su ih tamo dovele. To bespogovorno domoljublje omogućilo je Americi da preživi mladost, a u nedostatku toga sasvim sigurno neće doživjeti zrelost. — Ti ne znaš — nastavio je Judah. - Ti nisi stalno s njima. Meni se čini kao da su svi moji. Kao June Bug dok smo bili djeca.
June Bug bila je stara mješanka s mrenom na očima koja je petnaest godina bila kod njih. Judah ju je obožavao, do samoga kraja. — To je isto kao kada je tata znao utopiti kržljave životinje — rekao je Judah. U velikom koritu za pranje rublja.
Eldon obavije ruku oko bratovih krupnih ramena i odvede ga od kaveza primata. Nevjerojatno kako je netko uopće mogao pomisliti da su on i Judah biološka braća. Intelektualno, bili su dva različita svijeta, Eldonov um najvjerojatnije je sadržavao četiri puta više neurokemijskih veza od Judahova. Ipak, tijekom godina, njegov polubrat bio je prilično koristan, a bit će i ubuduće. Sada su bili u prednjem dijelu, u malom gradu punom biglova, dva zida puna crno-bijelo-smeđe dlake u kojoj su se caklile tužne oči. Judahu će trebati gotovo cijeli dan da ih sve uspava. Ne zato što bi mu se opirali. Upravo stoga što su tako poslušni i dobri jedan je od razloga zašto su bigli 88 Islamski naziv za jednu od religijskih obveza kod muslimana, u Kuranu se pojavljuje najčešće u idiomatskom obliku »borba na putu Alaha«, u zapadnom svijetu naziv džihad često se prevodi kao »sveti rat« i ima negativnu konotaciju zbog terorističkih skupina
korišteni za medicinska istraživanja. Kada biste im zaboli iglu ili stavili sondu, samo bi vas malo prijekorno pogledali. Oni su bili živi dokaz da krotka stvorenja ne mogu zavladati svijetom, barem ne životinjskim.
—
Kako ćeš to izvesti? - pitao je Judah. - Mislim, s čimpanzama.
— Nakljukat ću ih barbituratima89 . Kada više ne budu pri svijesti, upotrijebit ću kalijev klorid90. Neće osjetiti ništa, brate.
Judah je tako jako grizao usnu da se Eldon bojao da će je raskr- variti. — Baš mora biti vatra?
—
Moramo očistiti ovaj prostor. Bog se koristio vatrom pa ćemo i mi.
Judah na trenutak sklopi oči, ali kada ih je otvorio, Eldon je znao da prihvaća to kao svoju sudbinu. Uostalom, Eldon je prkosio njihovu ocu, a živi, što znači da ga je odabrao sam Bog.
—
Moraš izaći do pet — ozbiljno će Eldon. — Razumiješ?
—
Odlaziš?
- Vratit
ću se da riješim majmune, ali sumnjam da ćeš do toga biti gotov.
-Dobro.
- Sve
Kamo idem kad bude gotovo?
ću ti objasniti kada se budem vratio.
-Dobro.
Eldon se nasmiješi, a onda se vrati u prostor s primatima. Morao je pročitati neke stvari. Nije bio stručnjak za eksploziv. Ipak, vjerovao je u svoje sposobnosti. Kakva će to biti predstava. Prvo eksplozija, onda požar, dovoljno vreli da se otopi čelik, a kada stignu vatrogasci, naići će na nešto što nikada prije nisu vidjeli, na tuce prestravljenih primata ludih zbog plamena. Eldon je pretpostavljao da će zbog životinja gašenje trajati dvostruko dulje, a upravo to je htio. Dakle, omamit će životinje, kao što je obećao Judahu, ali neće im dati injekciju KCl-ja. Kao posljednju mjeru opreza, ot- ključat će kaveze, a vrata će zavezati s nekoliko komada žice kako bi primati mislili da su još zaključana sve dok staru pekarnicu ne zahvati požar biblijskih razmjera. Bilo bi zanimljivo vidjeti koja će životinja prva razvaliti vrata kaveza kada je uhvati panika, ali ne vrijedi umrijeti kako bi to saznao. Pogleda prema zaključanom ormaru desno od kaveza 89 90
Lijekovi koji služe kao depresivi središnjeg živčanog sustava, proizvodeći time širok spektar djelovanja od blagog uspavljivanja do anestezije Kalijeva sol kloridne kiseline. Bezbojna kristalična tvar izuzetno slana okusa, lako topljiva u vodi a slabo u acetonu i etanolu
čimpanza. U njemu su bila četiri spremnika napunjena acetilenom91. Isti takvi spremnici nalazili su se u staroj pekarnici u još tri ormara. Kada na pozive susjeda vatrogasci dođu, zgrada će gorjeti na tri tisuće stupnjeva celzijusa. Prostorom će se proširiti smrad izgorjelih biglova, a sluđeni majmuni napadat će svakoga tko se približi njihovu dotadašnjem domu. Eldon se tiho smijao da ga Judah ne čuje. Bit će to spektakl dostojan Hieronymu- sa Boscha92 na LSD93-u.
91
92 93
Najjednostavniji nezasićeni ugljikovodik s trostrukom vezom iz skupine alkina. Plin bez boje, okusa i mirisa, lakši od zraka, ne podržava disanje niti gorenje, na zraku izgara svijetlim čađavim plamenom. Goreći u atmosferi kisika razvija temperaturu do 310CHC. Zbog tih svojstava koristi se u uređajima za autogeno zavarivanje. Nizozemski slikar na prijelazu renesanse u manirizam (1450. —1516.) najpoznatiji umjetnik fantastičnih prizora u zapadnoeuropskoj umjetnosti Polusintetička, psihodelična droga vi porodice triptamina. Sintetizira se iz lisergične kiseline dobivene iz plijesni s raži
41.POGLAVLJE Chris pridrži vrata dizala kako bi prošla sestra koja je gurala ženu u kolicima, a onda za Alex izađe na peti kat Sveučilišnoga medicinskog centra. —Jesi li upoznala doktora Pearsona dok ti se mama tu liječila? — pitao je. Alex odmahne glavom. — Mamin liječnik je Walter Clarke. Šališ se. Clarke je na medicini bio godinu ispred mene. Mislio sam da je još na Bayloru. —
Alex slegne ramenima. Prošli su pokraj bolesničkih soba i došli do liječničkih prostorija. Gotovo na kraju hodnika na jednim vratima stajala je mjedena pločica na kojoj je pisalo MATHEW PEARSON, PROF. DR., ŠEF HEMATOLOGIJE. Chris je stao i rekao: — Ni riječi o FBI-ju, ubojstvu i sličnim stvarima.
—
Zašto?
Zato što je ovo bolnica. Ako samo naslute da nešto istražujemo, izbacit će nas. Ovo je moj svijet, dobro? Samo sve prepusti meni. —
Alex zakoluta očima. — Mogu ja to. Pokucao je na vrata, a onda ušao u ured. Crvenokosa žena sa staromodnom frizurom digne pogled s hrpe papira. — Mogu li Vam pomoći? Nadam se da možete — rekao je Chris otmjenim južnjačkim naglaskom. — Ja sam doktor Chris Shepard iz Natcheza. Slučajno sam ovdje u posjetu prijateljici - pokaže glavom na Alex — pa sam se nadao da bih s doktorom Pearsonom mogao razgovarati o nekoliko sličnih slučajeva raka dolje kod mene. —
Tajnica se nasmiješila, ali njen osmijeh doima se usiljen.
—
Imate li dogovoreno, doktore...?
— Shepard. Bojim se da nemam, ali razgovarao sam s doktorom Peterom Connollyjem gore u Sloan-Ketteringu koji je jako hvalio doktora Pearsona. Pete je mislio da ću imati priliku nakratko razgovarati s njim.
Kada je spomenuo Connollyjevo ime, ženino lice odmah se ozari. Poznajete doktora Connollyja?
—
Bio sam njegov student dok sam ovdje studirao.
Aha, tako. — Ustala je, obišla stol i pružila mu ruku. - Ja sam Joan. Trenutačno je doktor Pearson zauzet, ali ući ću unutra pa ću vidjeti može li odvojiti nekoliko minuta. —
Kada je žena ušla u drugu prostoriju, Alex šapne: — Baš si faca. Vrata se otvoriše i izađe otmjeno odjeveni muškarac četrdesetih godina pa Chrisu pruži ruku. - Doktor Shepard? Da, gospodine — rekao je Chris, prihvatio ruku i čvrsto je stisnuo. — Drago mi je što sam Vas konačno upoznao. —
Meni također. Viđam Vaše ime na dosta kartona koji ovuda prođu. Šaljete nam puno slučajeva. Hvala Vam. —
Bojim se, ne toliko kao prije, sada kad u Natchezu imamo doktora Merciera. —
Ma, to je dobro za Vaš grad. - Dr. Pearson se nasmiješi. Ej, nemate valjda skrivenu kameru na sebi, je li? —
Znači, čak je i Matt Pearson čuo za Chrisov dokumentarac o radnom vremenu stažista. — Ne, prošli su moji redateljski dani. Sada sam dio sustava. Dok je šarmiranje napredovalo i nizali se zajednički znanci, Chris je procijenio šefa hematologije. Bez obzira na to što je došao sa Stanforda, čini se da je Pearson bio istoga kova kao oni koje je Chris dobro upoznao dok je bio u SMC-u. Pametan, pošten, pravi Amerikanac koji je na jednom od sveučilišta u Mississippi- ju imao vrlo dobre ocjene, a onda otišao u drugu državu na puno poznatiji fakultet i proslavljen se vratio kući. Chris je bio malo iznenađen, u ovako ozbiljnoj specijalizaciji kakva je hematologija, očekivao je stranca. —Joan je spominjala neke slučajeve raka — podsjeti ga Pearson.
Točno. Baš sam nepristojan. - Chris se okrene prema Alex. — Ovo je Alexandra Morse. Njena majka je ovdje na odjelu. Rak jajnika. -
Pearsonovo lice poprimi prikladno ozbiljan izraz. — Poznat mi je taj slučaj. Žao mi je što smo se morali upoznati pod ovakvim okolnostima, gospođice Morse. Hvala - rekla je Alex takvim čvrstim naglaskom da bi se Chris zakleo da nikada nije otišla iz Mississippi a. - Svi liječnici i medicinske sestre su divni. —
-
Spada li Vaša majka među te slične slučajeve raka?
Ne - odgovori Chris. - Alex je samo prijateljica. Što se tiče tih sličnih slučajeva, još nemam statističku potvrdu, ali u proteklih nekoliko godina u Natchezu ih je bilo nekoliko što me je doista počelo zabrinjavati. -
-
—
O kojoj vrsti raka se radi? - pitao je dr. Pearson. Različitim, ali svi su bili rak krvi. Leukemije, limfomi i mijelomi.
Dr. Pearson kimne s velikim zanimanjem. — Čudi me da to nismo sami uočili. Znate, preuzeli smo državni registar tumora. Jesu li ti pacijenti prošli kroz tu bolnicu? Neki. Neke je liječio dr. Mercier, dok su drugi otišli u klinike za tumore Anderson, Dana-Farber i druge. -
—
Da, naravno.
Radi se o tome - kaza Chris — da se neki mjesni liječnici pitaju mogu li ti slučajevi biti povezani s nekim čimbenikom iz okoline. —
Pearson je s još većim zanimanjem počeo kimati glavom. — U svakom slučaju, to je moguće. Radi se o veoma složenoj stvari, naravno. Proturječnoj također. Isto tako, pitao sam se - nastavi Chris - može li postojati neka druga etiološka veza između tih slučajeva. -
—
Kao na primjer?
Dakle, kako sam bio nemoćan, puno sam čitao pa sam naišao na neke zanimljive mogućnosti. Jedna je zračenje. U blizini imamo dvije nuklearne —
elektrane, a dvoje od tih pacijenata radili su u jednoj od njih. Iako drugi nisu. Dvoje pacijenata išlo je na kemoterapiju zbog prijašnjeg raka. Isto tako, začudio sam se kakvu ulogu kod raka imaju onkogeni virusi. Dr. Pearson ga sumnjičavo pogleda. — Mislim da su Vaši zaključci prilično brzopleti. Chris je suosjećao s čovjekom. S jedne strane, Chris je izigravao osobu koju bi Pearson rado izbjegao, brbljavoga seoskog liječnika koji dolazi u grad s hrpom ludih znanstvenih pretpostavki. S druge strane, Chris bi mogao biti ostvarenje sna, seoski liječnik s velikim brojem zanimljivih slučajeva koji bi pronijeli Pearsonovo ime po svim vodećim medicinskim časopisima. Nadao sam se — zaključi Chris — da biste me mogli povezati s ljudima na sveučilištu koji su stručnjaci na tim područjima, osobito kancerogenim otrovima i onkogenim virusima. —
—
Shvaćam — kaza dr. Pearson.
Pete Connolly dao mi je neka imena. Naravno, Vaše, ali spomenuo je i virologa Ajita Chandrekasara. —
—
Ajit više nije ovdje.
—
Tako. Spomenuo je i nekog Eldona Tarvera.
Pearson kimne. — Doktor Tarver još je kod nas. Napravio je velike stvari otkako je otišao dr. Connolly. Vjerojatno će i on rado porazgovarati s Vama, naravno, ako mu se na vrijeme najavite. Chris je otvoreno pokazao koliko je razočaran. Među zaposlenima imamo nekoliko izvrsnih stručnjaka - kaza Pearson — kako s područja onkologije tako i hematolgije. Što se tiče otrova koji se nalaze u okolišu, morat ćete otići daleko i potražiti doktora Paramindera. Za zračenje, predložio bih doktora Colberta. S onkogenim virusima malo je teže. Većina virologa koje znam rade na sidi. Zapravo, možda biste najviše dobili s doktorom Tarverom. —
—
Imate li nekoga tko radi na terapiji genima? — pitao je Chris.
—
Imamo, samo ne vidim kakve bi to veze imalo.
Zar se oni ne koriste virusima kako bi u stanice ubacili preinačene gene? —
To je točno — prizna Pearson. — Međutim, u pravilu se koriste veoma jednostavnim virusima. Na primjer, adenovirusima 94 . Ne onkogenim virusima ili retrovirusima koji su potpuno druga stvar, što sigurno znate. —
-Jasan mi je mehanizam RNK virus. Obrnuta transkripcija i te stvari. Pretpostavljao sam da će znanstvenici koji rade na tim stvarima vjerojatno imati odgovor na svako pitanje o virusima koje bih im mogao postaviti. Dakle, rado ću Vam dogovoriti sastanke, ali iskreno sumnjam da je ijedan od tih stručnjaka danas slobodan. —
Chris se snuždio. - Znači... dr. Parminder za okoliš. Colbert za zračenje, a dr. Tarver za viruse? Dr. Pearson protrlja bradu. - Eldon trenutačno razvija vlastiti način proučavanja nukleinske kiseline. O retrovirusima vjerojatno zna isto toliko kao bilo koji virolog kojeg sam ikada upoznao. Međutim, mislite da danas ne bih mogao razgovarati ni s jednim od njih? —
Sumnjam. To bi svakako trebalo biti puno kasnije. Dajte mi svoj broj pa ću Vas nazvati nakon što porazgovaram s njima. —
Chris Pearsonu da broj svog mobitela. — Hvala Vam, doktore, što ste našli vremena da nas primite. Reći ću Peteu Connollyju da ste bili jako susretljivi. Za kolegu uvjek imam vremena — rekao je Pearson i ponovno mu pružio ruku. — Connolly radi strašan posao u Sloan-Kette- ringu. Naravno, oni na raspolaganju imaju sva moguća sredstva. Na biranje. —
Chris kimne, nasmiješi se Joan pa odvede Alex do vrata i zajedno izađu. Čim su se za njima zatvorila vrata, Alex skrene desno, prema drugom nizu vrata.
—
Što radiš? - šapne Chris.
Tražim tipove koje je spominjao. Ovdje je Parminder. Nije bilo tako teško. — Pritisne kvaku. - Zaključano. —
94 Virusi koji mogu inficirati sisavce ili neke vrste ptica i riba. Do sada je poznato 47 humanih i životinjskih patogenih adenovirusa s velikim brojem podtipova
Chris ju je slijedio dok je išla od vrata do vrata, međutim onda osjeti grčeve u crijevima. Presavinuo se nastojeći da mu ne pobjegne u gaće.
—
Chris? - uzrujano je rekla dotrčavši do njega. — Što je?
—
Moram na zahod.
Uhvatila ga je za ruku i povukla natrag odakle su došli. - Muški zahod nalazi se pokraj dizala. Teškom mukom se gegao istovremeno nastojeći da mu sfin- kter ostane stisnut. Podsjeti se da, kada se sljedeći put nađe pokraj računala, mora pogledati koje su kontraindikacije na antivirusne lijekove. Prošla je cijela vječnost kada su se pred njima konačno stvorila vrata muškoga zahoda, Alex upadne unutra i pomogne mu ući u jednu kabinu. -Dobro,
izlazi — rekao je teško dišući.
—Jesi li dobro? - Izlazi!
Pokušao je zadržati, ali krenulo je prije nego što je izašla iz prostorije. * Will Kilmer bio je parkiran u podnožju AmSouth Towera kada je Thora Shepard izašla iz svog srebrnog mercedesa i uletjela u predvorje poslovne zgrade. Zapanjio ga je njen dolazak. Kilmer je parkirao ovdje zato što mu je njegov čovjek koji je pratio Ruska javio da je meta dvadeset kilometara južno od grada promijenila smjer i krenula natrag prema Jacksonu. Budući da je čovjek javio da Ruska prate još neki automobili, Will se dovezao ovamo kako bi sam preuzeo nadzor. Par koji je pratio Thoru Shepard u Greenwoodu, prekinuo je vezu kada je vidio da se odjavila iz hotela Alluviana. Oni su, kao i Will, pretpostavili da će se Thora i njena prijateljica odvesti ravno u Natchez. Međutim, sada je bila tu, bijesno uletjevši u zgradu u kojoj je bio ured Andrewa Ruska, ali prijateljice nije bilo na vidiku. Gdje je ostavila Lauru Canning? Will pomisli kako bi bilo da ode na šesnaesti kat, ali što bi time dobio? Ne bi mogao ući u Ruskov ured. S druge strane, Rusk nije bio tu. Will izađe iz svog Forda Explorera i žurno prijeđe cestu. Vrataru je rekao da ide u ured AmSoutha na drugome katu, a onda je ušao u dizalo i pritisnuo 2 i 16. Čim su se na šesnaestom katu otvorila vrata, čuo je kako neka žena glasno viče.
»Sinoć sam zvala ovamo cijelu večer, a jutros sam barem pet puta razgovarala s vama. Vašem šefu platila sam vraški puno novca i razgovarat ću s njim kud puklo da puklo.« Will je izašao iz dizala i zavirio kroz široka vrata koja su vodila u supermoderni prijamni odjel. Thora Shepard njemu je bila okrenuta leđima, a licem privlačnoj plavuši tridesetih godina koja se očito trudila zadržati profesionalno ponašanje. — Gospođo Shepard — rekla je recepcionarka. — Već sam Vam rekla da gospodin Rusk nije u gradu. Pokušala sam dobiti ga na mobitel, ali nisam uspjela. Čim dođem do njega, proslijedit ću mu Vašu poruku i reći da je stvar hitna. Obećajem Vam.
Thora je stajala s rukama na bokovima kao da je spremna cijeli dan stajati na istom mjestu ako je to potrebno da vidi Andrewa Ruska. Willu tada sine da je sada prvi put vidi odjevenu kao običnu osobu. Bez dizajnerske odjeće, bez moderne frizure. Samo u uskim trapericama i još užoj bijeloj majici. Thora je očito poprijeko gledala recepcionarku, ali plavuša iza pulta nije se dala smesti. Thora se odjednom okrene i krene prema dizalu.
—
Idete dolje, gospođo? - pitao je Will.
—Još pitate — odbrusi Thora. Dok je dizalo jurilo prema prizemlju, Thora nije prestajala tiho psovati. U skučenoj kabini, Will opazi da ima crvene mrlje po vratu, baš kao što je imala njegova žena prije nego što bi eksplodirala od bijesa. Ispod očiju imala je tamne podočnjake. Will je morao hitno razgovarati s Alex. Nešto se prošlu noć dogodilo, a oni moraju saznati što. Kada se dizalo otvorilo, Thora nije izašla na ulicu. Besciljno je lutala predvorjem kao osoba koja je preživjela sudar automobila. Tijekom silnih godina dok je bio policajac, Will je vidio bezbroj očajnih ljudi i šesto čulo govorilo mu je da ova žena samo što nije puknula. Izvadio je mobitel i nazvao Alex. Njen broj odmah ga prebaci na govornu poštu. Gurnuo je mobitel u džep i sjeo na tapeciranu klupu. Zbog beskrajnog osjećaja obveze, pet tjedana pomaže prijateljevoj kćeri. Tijekom godina radio je na mnogobrojnim nerješivim slučajevima, a prije deset dana zaključio je daje i ovaj jedan od tih. Međutim, sada mu se tijelom širio adrenalin kao uvijek kada se slučaj počeo raspletati. Nakratko, sjeti se mlade Grace Morse koja nikada neće vidjeti kako joj je sin maturirao. Još kraće, prisjeti se kćeri koju je sam izgubio prije toliko godina. Kada je ustao kako bi slijedio Thoru na ulicu, nestale su sve boli i patnje koje godine nose sa sobom. Već dugo se nije osjećao tako mlad. Kamo godpošla ta luda žena, Will će ići za njom. ★
Alex je stajala ispred bolničkoga muškog zahoda kada su se vrata dizala otvorila i kada je izašao bradati muškarac sa znamenom na licu kojeg je jučer srela. Krenuo je hodnikom ne dižući pogled, gledao je samo dokument u svojoj ruci. Međutim, tada se okrenuo, pogledao Alex i rekao: - Zdravo još jedanput.
—
Zdravo - odzdravi Alex.
Bradati muškarac se nasmiješio, a potom otišao niz hodnik i skrenuo prema profesorskim prostorijama. Alex se nećkala, ali onda pođe za njim. Kada je došla do zadnjeg ugla, vidjela je kako leđa u bijeloj kuti ulaze u jednu sobu. Na mjedenoj pločici na vratima pisalo je ELDON TARVER, prof. Žurno se vratila do muškog zahoda, ali u predvorju od Chrisa ni traga. Otvorila je vrata zahoda i pozvala ga.
—
Što je? - progunđa Chris.
Upravo sam vidjela doktora Tarvera. Jučer sam bila s njim u dizalu, a nisam znala tko je. —
—
Gdje je sada?
—
U svojoj sobi. Jesi li skoro gotov?
—Jesam. Nemoj razgovarati s njim bez mene.
—
Požuri se, Chrise.
Zatvorila je vrata i vratila se do Tarverova kraja hodnika. Njegova vrata još su bila zatvorena. Došla je u napast da pokuca, ali kakav bi izgovor našla da počne razgovor? Zajedničko im je bilo samo unakaženo lice. Tip će misliti da mu se nabacuje.
-
Evo me - kaza Chris pojavivši se iza ugla, blijeda i vlažna lica.
—.Možeš li?
—
Mislim da mogu.
Okrenula se prema vratima i snažno pokucala, međutim nije bilo odgovora. Čekala je pa ponovno pokuca. Ništa.
—
Otišao je? — rekla je. — Čudno.
—
Zašto? Siguran sam da samo...
-
O, zdravo - rekao je poznati duboki glas. - Što mogu učiniti za Vas?
Chris pruži ruku. - Doktore Tarvere, ja sam Chris Shepard, internist iz Natcheza. Dr. Tarver se rukuje s njim. - Mene ste došli vidjeti? Valjda. Preporučio Vas je Pete Connolly, kao stručnjaka za onkogene viruse, a posebno retroviruse. -
Tarver se iznenadio. — Nisam siguran da bih se tako predstavio. Imam nekoliko diploma, ali nisam stručnjak za virologiju. Nije važno, čini se da i Pete i dr. Pearson misle da ste na tome polju prilično potkovani. -
Pa, imam dosta praktičnog iskustva. — Dr. Tarver pogleda Alex. - A vi ste...? —
—
Nancy Jenner. Ja sam glavna sestra doktora Sheparda.
Dr. Tarver zatrepće očima. Pogleda Chrisa i kaza: — Zavidim Vam. Chris oštro pogleda Alex, ali ona se pravila da ga ne vidi. Zašto ne bismo ušli u moj ured? — zapita Tarver, pogledavši na sat. Imam otprilike pet minuta prije nego što moram otići na drugo mjesto. -
Primio ih je u uredu koji je bio puno prostraniji od ureda dr. Pearsona. Od četiri zida, tri su bila prekrivena policama za knjige dok je četvrti bio krcat fotografijama, uglavnom crno-bijelim. Alex shvati da je Tarver stariji nego što je mislila. Bila je tu njegova slika s predsjednikom Nixonom koji mu je nešto pričvršćivao na prsa. Na drugoj, Tarver je stajao ispred poznate zgrade pred čijim je ulazom visio dugačak natpis BESPLATNO TESTIRANJE NASIDU. Na trećoj, Tarver je bio okružen mršavom crnom djecom koja su pružala ruke prema njemu kao da je Albert Schweitzer. Alex je proučavala slike dok je Chris ispitivao doktora. - Niz
slučajeva raka u Natchezu, kažete? - pitao je Tarver. - Nisam to opazio. Natchez je u Okrugu Adams, je li tako?
—Je. Osobito raka krvi — kaza Chris. — Nekoliko mjesnih liječnika počelo se pitati imaju li ti slučajevi možda isti uzročnik. - Virus?
- Pa, ne znamo. Razmišljao sam o izloženosti zračenju, ali ne možemo otkriti zajednički izvor. Većina pacijenata radi na različitim mjestima i živi u različitim dijelovima grada.
- Što
također govori protiv toga da je uzročnik okoliš — doda Tarver.
-Zato
sam došao na viruse. Znam da je kod nekih slučajeva raka dokazano da im je uzročnik virus, ili barem da je on posrednik. To je točno kod životinja, ali ne i kod ljudi. Ne mogu se sjetiti nijednog slučaja kod kojeg je virus izazvao više slučajeva raka. -
Chris se iznenadi. — Sigurno ima takvih slučajeva raka grlića maternice, u gradovima s velikim stupnjem seksualnih sloboda. Tarver iznenađeno kimne. - Sigurno imate pravo, ali takve stu- dije nisu još napravljene. Proces virusne onkogeneze je dugačak. U nekim slučajevima i desetljeće. To nije isto kao ući u trag epidemiji herpesa. Možete se naći usred epidemije HPV-a, a da to uopće ne znate. Zapravo, mislim da se to na nekim mjestima i događa. Seksualne slobode nešto su najbolje što se virusu kao organizmu ikada dogodilo. Mislim, u darvinističkom smislu. Alex je išla od fotografije do fotografije na uredskom zidu. Zbog madeža na licu, doktora Tarvera bilo je lako prepoznati čak i na skupnim fotografijama. Iako to, sjetila se, zapravo nije bio madež. Radilo se o deformaciji vena i arterija. Dok je proučavala slike, na pamet joj padne nešto što je naučila u Quanticu. Mnogi masovni ubojice imali su neku tjelesnu manu koja ih je u djetinjstvu odvajala od drugih. Naravno, bilo bi ludo posumnjati u doktora Tarvera, tipa na kojeg je slučajno naletjela u dizalu, ali s druge strane, on je sigurno imao dovoljno znanja potrebnog za tako tehnološki zahtjevna ubojstva. Osim toga, bilo je u njemu nečega, neke smirene snage i logične preciznosti zbog kojih se činio sposoban za odlučne, možda čak neumjerene postupke, za razliku od Matta Pearsona koji se doimao puno jednostavniji. Chris je sad govorio medicinskim rječnikom razumljivim samo stručnjacima što je nadilazilo njene sposobnosti. Dok je on tako razvlačio, Alex za oko zapne jedna fotografija. Na njoj su dr. Tarver i jedan muškarac u odori stajali sa zgodnom plavokosom ženom, svaki s jedne njene strane. Iza njih, nalazila se zgrada slična utvrdi na čijem je pročelju pisalo PIRV. Na prsima Tarverove bijele kute također je pisalo PIRV. Tarver je na slici bio puno mlađi, s kosom, ali bez brade. Vojni časnik Alex malo je podsjećao na njezina oca, a žena... doimala se pametno, kao manekenke u časopisima koje su ljude pozivale da se upišu na tečaj stranog jezika, one zbog kojih su
poslovni ljudi mislili da će s one strane oceana ševiti samo ako će znati malo francuskoga. Pri prvoj stanki u njihovu razgovoru, Alex upita: - Što je PIRV?
—
Oprostite? — kaza dr. Tarver.
—
Na ovoj slici nosite kutu na kojoj piše PIRV.
Aha — Tarver se nasmiješi - to znači Projekt istraživanje raka kod veterana. Radi se o nečemu što je plaćala Vlada u suradnji s nekim privatnim .tvrtkama kako bi se istražio visoki postotak obolijevanja od raka kod ratnih veterana. —
—
Iz kojeg razdoblja?
Posljednjih godina Vijetnama. Međutim, pregledali smo i puno ljudi iz Drugoga svjetskog rata i Koreje. Uglavnom onih koji su se borili na Tihom oceanu. Borbe na otocima bile su pravi pakao, danima se raketiralo, puno su se koristili bacači plamena. —
— Što je s narančastim prahom? (herbicid kojim su se Amerikanci koristili u Vijetnamskom ratu kako bi uništili prašumu)
Nažalost, ništa. Onda ga nitko nije spominjao. Uglavnom zato što je razdoblje inkubacije za rak izazvan tim uzročnikom jako dugačak. Kao što sam govorio o virusnom uzročniku. Ista stvar. —
Prije nego što je Alex uspjela postaviti drugo pitanje, Chris reče: — Čuvate li uzorke krvi pacijenata koji su umrli na onkološ- kom odjelu? Od tog pitanja Alex se ubrza bilo, ali ona se okrene na drugu stranu i nastavi razgledavati fotografije. Neke od njenih »žrtava« umrle su baš u ovoj bolnici. Ako je njihova krv sačuvana, je li moguće u njoj pronaći neku poznatu kancerogenu tvar koja bi potvrdila da se radi o višestrukom ubojstvu? Znam da se u nekim istraživačkim centrima to radi — nastavi Chris — kako bi se razvojem nove tehnologije moglo doći do novih spoznaja. —
Znam da na patologiji deset godina čuvaju sve uzorke. U nekim slučajevima vjerojatno čuvamo uzorke krvi i neoplastičnih stanica95. O tome morate razgovarati s doktorom Pearsonom. —
95 Maligne stanice
—
Mogla bih Vam dati popis pacijenata koji nas zanimaju — kaza Alex.
Dr. Tarver joj se susretljivo nasmiješi. - Ako želite, mogu ga proslijediti doktoru Pearsonu. Trudeći se prikriti uzbuđenje, došla je do njegova pisaćeg stola i iz srebrne čaše koja je ondje stajala izvadila kemijsku olovku. - Mogu li pisati po bloku za recepte?
—
Naravno.
Krajnje svjesna Chrisova pogleda na sebi, Alex napiše imena svih osoba za koje je vjerovala da su žrtve ubojica koje su tražili, osim onih koji nisu umrli od raka. Ovo možda zvuči šašavo — kaza Chris — ali, pitao sam se je li moguće da netko namjerno kod čovjeka izazove rak. —
Alex digne pogled sa svog popisa. Dr. Tarver zurio je u Chrisa kao da ovaj sumnja da bi svećenici mogli za vrijeme krštenja potajno ubijati djecu. —Jesam li Vas dobro čuo, doktore?
—
Bojim se da jeste.
Ovo je jedna od najzanimljivijih stvari koje sam ikada čuo. Što Vas je navelo na takav zaključak? —
—
Vjerojatno šesto čulo. Nema drugog objašnjenja za te slučajeve.
Dr. Tarver ga pogleda s razumijevanjem. — To je čest slučaj s rakom, osobito s rakovima krvi. Oni su i dalje najzagonetniji i najtvrdokorniji protivnici s kojima se suočavamo. Druga je stvar — Chris je zavlačio kao Will Rogers — njegova inačica inspektora Columba96 — da su svi ti pacijenti bili oženjeni bogatim ljudima od kojih su se htjeli razvesti. —
Tarver ga pogleda s nevjericom. - Vi to ozbiljno?
—
Da, gospodine, ozbiljno.
96 Glavni lik popularne američke TV serije
—
Hoćete reći da netko ubija ljude tako da kod njih namjerno izazove
—
Ne samo to. Mislim da se radi o liječniku.
rak?
Dr. Tarver se nasmije. — Oprostite, ali ne znam što bih rekao na to. Slažu li se pravosudna tijela s Vašim pretpostavkama? — Slažu — oštro odgovori Alex. Nije bila sigurna zašto je Chris krenuo tim smjerom, ali nije ga htjela ostaviti da bude izložen ismijavanju. — Doktore Tarver, ja sam zapravo specijalna agentica FBI-ja i mogu Vam reći da Ured potanko istražuje te slučajeve.
—
Mogu li vidjeti Vaše isprave?
Alex pruži ruku prema stražnjem džepu, a onda se ukipi. Nikada u životu nije se tako glupo osjećala. Bilo joj je isto kao da joj nisu htjeli primiti kreditnu karticu, samo što joj je sada bilo sto puta neugodnije. - Iskaznica mi je ostala u hotelu - našla je glup izgovor. Dr. Tarver ih je gledao s neskrivenim nezadovoljstvom. — Volio bih učiniti sve što mogu kako bih Vam pomogao, doktore Shepar- de. Samo, moram Vam reći, kada bi dr. Pearson znao da ovaj posjet ima bilo kakve veze sa zakonom, jako bi se uzrujao. Prekinut ću ovaj razgovor, a nastavit ćemo ga kada budemo mogli službeno nastaviti. — Pogleda na sat. — Osim toga, kasnim na sastanak. Uzeo je neke papire sa stola, a onda ih otprati do vrata. Kada su bili na hodniku, zaključao je vrata, rekao doviđenja i požurio se prema dizalima. Ne znam zašto sam to napravio — kaza Chris polako hodajući hodnikom. —
—
Bolje pucanj na slijepo nego ništa — reče Alex.
Ne uvijek. Kada Pearson sazna za ovaj razgovor, u ovoj ustanovi postat ću persona non grata97. —
Nećeš ako doista ovamo šalješ toliko pacijenata. Novac otvara sva vrata, stari moj. Osim toga, moja majka je ovdje pacijentica, mene ne mogu izbaciti. —
Chris skrene prema klupi nasuprot dizalima i klone na nju. Dr. Tarver već je nestao. Vjerojatno u ured dr. Pearsona. 97 Nepoželjna osoba, na latinskom, izraz koji se u diplomaciji rabi za osobu čije prisustvo na području države primateljice nije poželjno, odnosno za koju država primateljica zahtijeva odlazak sa svog područja
—Je li ti dobro? - upita Alex. Ne znam. Moram se vratiti u hotel, barem tako dugo dok mi se ne smiri želudac. —
Meni odgovara. Moram napuniti mobitel. - Pozove dizalo. — Što misliš o Tarveru? —
Chris slegne ramenima. — Pravi primjer specijalista. Prilično je ružna ta artero-venozna anomalija na njegovu licu. Ona kimne. — Imam nekakav čudan osjećaj u vezi s Tarverom.
—
Hoće ti se uvući pod suknju.
—
Ne to.
Chris se smijuljio kao da ga nešto boli dok se smije. — Znam što hoćeš reći, ali mislim da smo samo očajni. Zazvoni zvonce i otvore se vrata dizala. Chris je već ušao kada njoj nešto pade na pamet. - Ti idi. Ja ću se vratiti nešto pitati doktora Pearsona. Chris pridrži vrata. -Što?
—
Glupo je, znam, ali nešto me proganja. Čekaj me dolje.
—
Redi mi, sveca mu!
Na jednoj od fotografija doktora Tarvera, on stoji ispred zgrade na kojoj je natpis BESPLATNO TESTIRANJE NA SIDU. Čini mi se poznat. Mislim daje to bio restoran u Jacksonu u koji me tata vodio dok sam bila mala. Ondje smo doručkovali. Zvao se Pullo's. Samo hoću znati imam li pravo. —
—
Ozbiljno?
Da. Isto tako, zanima me zašto se ondje rade testiranja na sidu. To nema smisla. —
—
Idem s tobom - Chris pođe naprijed.
Nježno ga je gurnula natrag u dizalo. Bio je tako slab da je jedva stajao na nogama. — Odmah ću doći. Sjedni na klupu i čekaj me. Naslonio se na zid dizala. - Dobro.
42.POGLAVLJE Eldon Tarver stajao je iza debla velikog hrasta, pogleda prikovana za ulazna vrata nove bolnice za odrasle pacijente u kritičnom stanju. Gledao je kako se Shepard pojavljuje u oblaku dima koji su stvarali pacijenti i medicinske sestre koji su došli pred ulaz po svoju porciju nikotina, a onda se vraća u zgradu. Gdje je Morseova? Zar pretražuje liječničke prostorije? Ili u ovom trenutku doktoru Pearsonu iznosi svoje sumnje? Eldon se nije bojao, ali onaj dio mozga koji je procjenjivao postotak opasnosti, bio je rasvijetljen kao omanji grad. Nije se mogao vratiti u ured. Ne može se vratiti ni kući. Čak je bilo opasno otići u laboratorij s primatima... ali morao je. Sumnjao je da je netko otkrio drugo ime Noela Travera. Nije znao kako bi. Kako su, pak, uspjeli doći tako daleko? Rusk, pomisli bijesno. Glupi, jebeni odvjetnik, što drugo? Eldon sam sebi čestita na jučerašnjoj odluci da se ranije povuče. Sudbina je pokazala da uopće nije prerano. Bilo je jako kasno. 370 ★
Razgovor s Morseovom i Shepardom bio je jedan od najdojmlji- vijih koje je ikada vodio. Ne samo da je ubio Morseičinu sestru, nego i Sheparda... Shepard je bio hodajući mrtvac! Ipak, stajao je ondje i s tim svojim jadnim poznavanjem medicine ispitivao specijalista. Eldon se pitao zna li Shepard da je osuđen na smrt. Ako ne zna, uskoro će znati. Međutim, za razliku od ostalih žrtava koje su bile uvjerene da ih je sudbina nasumce odabrala za preranu smrt, Shepard će znati da rak koji mu izjeda tijelo ima zahvaljujući drugom ljudskom biću. Zapravo, svojoj ženi... barem na njezin zahtjev. Naravno, rak se još nije razvio. Eldon je samo pokrenuo niz događaja koji će, ako se nešto ne poduzme, završiti tako da će se u njegovim stanicama razviti rak. Nitko neće moći zaustaviti klizanje Chrisa Sheparda prema smrti, zato što je Eldon Tarver jedini živući čovjek koji bi to mogao spriječiti, a Eldonu je Shepardova smrt važan istraživački podatak. Živ, Shepard je beskoristan, a povezan s Alex Morse, možda i opasan. Eldon je morao razgovarati s Edwardom Biddleom. Iz sigurnosnih razloga, nije mogao koristiti se svojim mobitelom, možda ga FBI već nadzire. Međutim, bilo je lako riješiti takve poteškoće. U zaklonu ispod drveća, dvadesetak metara dalje, stajala je skupina medicinskih sestara koje su strastveno pušile cigarete. Prepozna dvije s onkologije. Bacivši na brzinu pogled na ulaz u bolnicu, prešao je brisani prostor i obratio se nižoj od dviju sestara, brineti kratke kose koja ga je na hodniku uvijek pozdravljala. - Oprostite
- rekao je. — Mobitel mi se ugasio, a moram hitno nazvati. Radi se o jednom pacijentu. Biste li mi mogli...
Sestra mu je već pružala svoj mobitel. - Hvala
Vam - rekao je Eldon osmjehujući se zahvalno. — Bit ću kratak.
Ukucao je broj mobitela Edwarda Biddlea. Telefon je zvonio i zvonio, a onda se prebaci na glasovnu poštu. Dr. Tarver prekine. Je li moguće da Biddle ne odgovara zato što ne prepoznaje broj? Možda leti, pa to smeta? Malo vjerojatno, jer ako leti, onda je sigurno u tvrtkinu zrakoplovu. Ili se radi o nekom dubljem problemu? Eldon još jedanput nazove, ali odgovor je bio isti. Psujući u sebi, vrati mobitel sestri i preko trave žurno ode do svog automobila. Morat će se izložiti opasnosti i naći se s Biddleom na dogovorenome mjestu sastanka. Ta mu se zamisao nije svidjela, ali kada je malo bolje razmislio o ponašanju Morseove i Sheparda u njegovu uredu, zaključio je da se stvar još nije zavr- tjela. Da protiv njega imaju neki stvaran dokaz, ili još važnije, da FBI vodi službenu istragu, onda bi njih dvoje drukčije nastupili. Dok je hodao, baci pogled preko ramena. Morseova i Shepard još nisu izašli iz bolnice. * Alex namjesti osmijeh i otvori vrata ureda doktora Pearsona. Žena sa staromodnom frizurom još je bila na svome mjestu, ali vrata unutarnjeg ureda bila su odškirnuta. - Zdravo još jedanput - kaza Alex. — Zaboravila sam pitati doktora Pearsona jednu stvar.
Tajnica nije skrivala ljurnju. — Mislim da bi bilo najbolje da nazovete. Alex povisi glas uzdajući se u dobrohotnost doktora Pearso- na. — Radi se samo o jednom pitanju, ništa što bi imalo veze s medicinom. Dr. Pearson proviri kroz vrata, kao znatiželjna mačka, iako ne tako sladak. — Zdravo, ponovno. Napokon se sjetio njezina lica. - Da, baš sam maloprije razgovarala s doktorom Tarverom. Pozvao nas je u svoj ured... Gospođa sa staromodnom frizurom prezrivo frkne nosom. ... gdje sam na zidu vidjela puno zanimljivih fortografija. Odrasla sam u Jacksonu. Jedna od njih stvarno me kopka. Pearson zbunjeno pogleda. - Odrastao sam u Kaliforniji, zato sumnjam...
Radi se o dugačkoj zgradi s puno prozora ispred koje visi veliki natpis na kojem piše BESPLATNO TESTIRANJE NA SIDU. Izgleda kao restoran u koji me vodio otac dok sam bila mala djevojčica. —
Pearsonove oči zasjaše, bio je stvarno sretan što može pomoći. — Da, naravno. Nekoć je to bio restoran Pullo's, dok ga dr. Tarver nije kupio. Alexino tijelo prožme uzbuđenje, gotovo kao déjà vu98, iako malo drukčije. - Doktor Tarver kupio je Pullo's?
—
Da, prije otprilike četiri godine.
—
Neko vrijeme živim u Washingtons
Razumijem. Dakle, Eldon je htio prostor do kojeg će jadni stanovnici grada lako doći: beskućnici, djeca bez roditelja, ljudi bez zdravstvenog osiguranja. —
—
Lako doći, zbog čega?
—
Zbog njegove klinike. To je besplatna klinika za siromašne.
—
Aha, shvaćam.
Dr. Tarver posvećuje puno vremena toj klinici. Obavlja testiranja na sve viruse koji pogađaju ljude nižeg društvenog položaja, side, hepatitisa C, viruse iz porodice herpesa, humani papilomavirus i slično. Uz to ih liječi. Dobio je znatnu novčanu potporu. Naravno, rezultati njegova rada veoma su vrijedni u statističkom smislu. —
Alex je kimala, imala je osjećaj da se približava nečemu veoma važnom. — Da, vjerujem da jesu. Nisam znala da u Jacksonu imamo takvo što. Dugo godina nismo. Međutim, kada je doktor Tarver izgubio ženu, odlučio je iskoristiti njen gubitak i napraviti nešto pozitivno. —
—
Izgubio je ženu? — ponovi Alex. - Od čega je umrla?
Od raka grlića maternice. Težak slučaj, čini mi se. Prije se- dam-osam godina, dok još nisam bio ovdje. Međutim, dr. Tarver naslijedio je od žene priličan novac i htio ga je korisno upotrijebiti, što mu je svakako uspjelo. Znate, Eldon je među prvima ustvrdio da je rak grlića maternice virusnog podrijetla. Vidio sam članako tome, napisan godinama prije nego što je —
98 Već viđeno na francuskom, označava psihološku pojavu koja se izražava u smislu da se nova situacija već dogodila, viđena ili u snu doživljena
to opće prihvaćeno. Mislim da je čak razmišljao o tužbi kako bi se njemu pripisale zasluge za to otkriće. Alex je ostala bez riječi, ali mozak joj je radio sto na sat.
—
To je sve što ste htjeli? — upita dr. Pearson.
Mmm... kažete da puno vremena provodi u klinici? Žena sa staromodnom frizurom znakovito pogleda svog šefa. —
Čini se da se dr. Pearson iznenada sjetio da je Alex osoba izvana. Dr. Shepard me zamolio da Vam još jedanput zahvalim - rekla je Alex uputivši mu svoj najslađi osmijeh, potom se povukla i izašla iz ureda. —
Vani se okrenula i otrčala do dizala. Kako nije stigla dovoljno brzo, krenula je požarnim stubama. Srce joj je lupalo dok je trčala, ali ne od napora. Kada je stigla u prizemlje, ugledala je Chrisa koji je stajao s unutarnje strane ulaza u bolnicu. Ej - viknuo je — htio sam izaći, ali vani je tako gusti dim da se čovjek uguši. Vani ima ljudi koji puše kroz traheostomu99. —
Uzela ga je za ruku. — Chris, nećeš ovo vjerovati.
—
Što?
Ona zgrada za koju sam pitala, danas joj je vlasnik dr. Tarver. Pearson mi je rekao da je to besplatna klinika za sirotinju. —
—
Kakva klinika?
—
Testira ljude na viruse.
Chrisove oči zaiskre. - Je li Pearson rekao na koje viruse?
99 Operativnim putem stvoren otvor na prednjem zidu dušnika, u nekim slučajevima privremena mjera liječenja, a nekada i stalna 99 Specijalist za bolesti krvnih žila
Side, hepatitisa, HPV-a, herpesa. Ondje također liječi ljude. Dobiva novčane potpore za medicinu. Osnovao je tu kliniku u spomen na svoju pokojnu ženu koja je umrla od raka prije sedam godina. Pogodi što? —
-Što? Naslijedio je od nje hrpu milijuna. Chris zine. - Je li umrla od raka krvi?
—
Ne. Od raka grlića maternice.
-Hm.
—
Zar ti to nije sumnjivo?
Rekao bih da je, ali ipak je u spomen na svoju ženu otvorio kliniku gdje besplatno liječi ljude. —
Točno, međutim tako se uvukao u siromašni dio grada gdje pod krinkom besplatnog liječenja siromašnih može raditi Bog zna što sve ne. Što misliš, kakav ondje postoji nadzor nad tim što radi? —
Chris je kimao glavom. - Nekakav postoji, ali teško je nadgledati što se doista zbiva među takvim pacijentima. Zavod za zdravstvo trebao bi na mjestu događaja imati svog Eldona Tarvera koji bi shvatio što se zbiva. Alex uzbuđeno kimne. - Želim otići onamo.
—
Što ćeš tamo?
Ne znam. Malo razgledati, za početak. Htjela bih otkriti postoji li ikakva veza između Tarvera i Andrewa Ruska. Ti ne bi? —
Mislim da vrijedi pogledati. — Chris nakrivi lice. - Međutim, trenutačno mi treba zahod i krevet. Osjećam se prilično strgano. —
Poput razorne plime u svijest joj se vrati spoznaja o Chrisovu opasnom stanju. - Oprosti - rekla je i stala uz njega da se može osloniti na nju. — Idemo do auta. Kada dođemo u hotel, javit ću Kaiseru da se raspita o doktoru Tarveru.
Chris kimne i polako izađe kroz vrata. Kad mislim na nešto drugo, rekao je — kao gore, gotovo sam u stanju zaboraviti na stvarnost, ali kad sam sam, kao prije minutu... -
Dok su hodali, Alex prisloni obraz na njegova prsa. - Nisi sam. Zapamti to. Alex... — Zapuhao se kad su preskočili rupu na pločniku. - Svatko se sa smrću suočava sam. —
Odmahnula je glavom. — Ti ne. Imaš Bena i... bit ću kraj tebe. Što god se dogodilo. Stisnuo ju je za ramena. Ništa loše neće se dogoditi — odlučno je rekla. — Naći ćemo te gadove i izliječit ćemo te. Jasno? —
Odgovorio je šaptom. - Nadam se. * Will Kilmer sjedio je u svom explorera i gledao kako Thora She- pard bijesno hoda gore-dolje ispred AmSouthova tornja. Očito je namjeravala zaskočiti Ruska pa makar morala čekati čitav dan. Will je znao da je sukob nužan, jer mu je jedan od suradnika javio da je Rusk zapeo u prometu samo nekoliko ulica dalje. Kao da ima telepatske sposobnosti, Thora se sada usredotočila na privatnu garažu kroz koju će Rusk morati izaći ako se gore skrivao. Očito je znala kakav automobil vozi. Jer kada se iza obližnjeg ugla pojavio sjajni crni cayenne i dovezao se do rampe koja je zatvarala ulaz u garažu, Thora dotrči onamo, postavi se između Ruskova prozora i čitača kartice te počne lupati po prozoru. Will izađe iz svog explorera i požuri se preko ceste. Thora je šakama nabijala po porscheovu prozoru, a zabezeknuti Rusk gledao ju je otvorenih usta. Mogao se jedino vratiti i pobjeći, ali iza njega je već stajao jedan cadillac. Napokon, Rusk otvori prozor i sikne: - Sveca mu, što ti je, što radiš ovdje?
—
Daj mi svoju karticu — zatraži Thora.
—
Molim?
Cadillac iza njih potrubi.
—
—
Daj mi svoju karticu! Odlazi odavde! — zaurla Rusk. — Zar ne znaš što stavljaš na kocku?
—
Moraš ono otkazati! Isti tren!
—
Ne znam o čemu govoriš — ukočeno će odvjetnik.
Cadillac ponovno potrubi. Thora se nagnula do prozora, ali sada je Will bio samo nekoliko koraka daleko. - On zna — procijedila je. — Chris sve zna.
—
Luda si.
—
Ne otkažeš li to, ja ću...
Rusk gurne karticu pokraj nje i pokuša je umetnuti u automat. Na Willovo iznenađenje, Thora zarine zube u odvjetnikovu podlakticu i to takvom žestinom da je ovaj vrisnuo. Rusk trgne ruku, a Thora zgrabi karticu. Kada je vozač cadillaca otvorio vrata i izašao, Rusk shvati koliko je ovaj prizor opasan.
—
Ulazi, kravo glupa! — prasnuo je. — Požuri se!
Thora optrči oko prednjeg dijela cayennea i sjedne na suvozačko mjesto. Rusk joj uzme karticu i gurne je u automat. Kada se rampa podignula, uz škripu guma uleti u garažu. Will izvadi mobitel i nazove Alex, ali nije se javila. 43.POGLAVLJE Chris je povraćao u kupaonici njihove sobe u Cabot Lodgeukada je počeo zvoniti Alexin mobitel. Stavila ga je puniti tek prije nekoliko trenutaka, a sada je Chrisu pridržavala glavu dok je bljuvao. -Javi se — krkljao je Chris iznad školjke, jer ga je tjeralo na povraćanje, a više ništa nije išlo iz njega. — Dobro sam.
—
Ni izdaleka nisi dobro.
—
To su samo popratne pojave uz lijekove. Idi.
Alex se makne od njega i otrči u spavaću sobu. Na prikazu poziva stajao je broj Willova telefona. Kada je odgovorio na njen poziv, detektiv je zvučao deset godina mlade.
—
—
Mala, cijelo jutro pokušavam doći do tebe. Stvar se počela raspetljavati. Što se dogodilo?
Thora Shepard upravo je napala Ruska na ulici ispod njegova ureda. Izvan sebe je. Stala je pred njegov auto i počela urlati neka otkaže napad na muža. —
—
Isuse! Gdje su sada?
—
Mislim gore u Ruskovu uredu.
Alex je brzo razmišljala. Već je nazvala Kaisera da provjeri El- dona Tarvera, ali nije htjela čekati odgovor. - Možeš li naći nekoga tko će te zamijeniti i ostati s Thorom? Htjela bih da se nađemo na jednom drugom mjestu.
—
Mislim da mogu. Kamo idemo?
—
U stari restoran Pullo's.
—
To se odavno zatvorilo.
—
Znam. Sad je to besplatna klinika.
—
Zašto me trebaš ondje?
—
Postoji mogućnost da će biti malo opasno.
—
Koliko mala?
—
Deset posto, ali, nikad se ne zna, točno? Nisi li me to pokušavao naučiti?
Will se nasmije. — Dobro. Nađemo se ondje za petnaest minuta.
—
—
Nađimo se nekoliko ulica dalje. U parku iza guvernerove palače? Bit ću ondje.
Kada se Alex okrenula prema kupaonici, ugledala je Chrisa koji je sjedio na rubu kreveta.
—
Što se dogodilo? - pitao je hrapavim glasom.
Nije htjela lagati, ali nije mu htjela ni reći da mu žena divlja po ulicama Jacksona. Ne dok je u ovakvom stanju. - Will je gotovo doživio nesreću rekla je. Chris je sumnjičavo pogleda. - Rekla si, gdje su sada. Mislila sam na ljude koji su ga zamalo udarili. — Alex odmakne pokrivač i pokaže Chrisu da legne u krevet. — Moraš se odmoriti. Hajde, ulazi. —
Pogledao ju je upalim očima, ali nije se bunio, nego se srušio na plahtu i gurnuo noge pod pokrivač. Alex do njega stavi hotelski telefon kako bi mu bio nadohvat ruke. - Bude li ti lošije, nazovi 911 i zatraži da te odvezu u SMC. Jedva je kimnuo. Nagnula se i poljubila ga u čelo. — Brzo ću se vratiti da vidim kako si. — Kada se uspravila, uhvatio ju je za zglavak začuđujućom snagom. Čuvaj se, Alex — rekao je gledajući je prodorno svojim tamnim očima. — Ovim ljudima nije stalo ni do koga. Čuvaj život. —
—
Znam.
Snažno je povuče za ruku. - Znaš? Napokon njegova briga dopre do njezina mozga u kojem je brujalo od uzbuđenja. - Mislim da znam.
—
Dobro.
Kada joj je Chris pustio ruku, iz kutije u ormaru izvadila je posuđeni pištolj, gurnula ga za pojas na leđima i požurila se na hodnik. Andrew Rusk zaustavi dizalo jedan kat ispod svog ureda. Nije se namjeravao pred Janice natezati s Thorom. Osim toga, imao je osjećaj da u njegovu uredu više nije sigurno razgovarati o osjetljivim stvarima. Kada su se vrata otvorila, osjeti miris prašine. Na ovome katu bilo je srušeno nekoliko zidova jer je u tijeku bilo preuređenje. Nadajući se da će naći neko mjesto gdje će moći biti nasamo, poveo je Thoru niz hodnik, ali u prostoru koji je mislio iskoristiti, neki tip s konjskim repom krpao je strop. Osvrnuvši se, Rusk shvati da je Konjski rep ovdje jedini radnik. Izvadi novčanik, da radniku stotku i kaza da mu treba dvadeset minuta s damom. Konjski rep se nacerio i otišao prema dizalu. Rusk je preko golog betona otišao do visokog prozora, a onda se okrenuo i obratio Thori sa svim bijesom koji je u proteklih nekoliko sati morao obuzdavati. Sveca mu, što te spopalo, ženo? Jesi li izgubila ono malo mozga što imaš? —
-Jebi se! - viknula je Thora uperivši mu kažiprst u lice. - Rekao si da je stvar sigurna! Rekao si da ništa ne može krenuti naopako. Sjećaš se, gade umišljeni? Međutim, nešto je krenulo naopako. Chris sve zna!
—
To je nemoguće.
Oči su joj sijevale. - Misliš? Nazvao me, budalo glupa. Rekao je »možda ću za godinu dana biti mrtav, ali i ti si mrtva«. Rekao je da više nikada neću vidjeti Bena, zato što ću biti u zatvoru. Kako se sada osjećaš, Andrew? Hoće li to maknuti taj glupi osmijeh s tvog lica? Rusk se trudio ne pokazati koliko su ga uznemirile te riječi.
—
Moraš sve otkazati — bila je uporna Thora. — To je jedino rješenje.
Počeo joj je objašnjavati zašto je to nemoguće, a onda stane. Ne može ovoj ženi reći da nema nikakav nadzor nad Eldonom Tarverom. Imaš pravo — rekao je. — Naravno da ćemo prekinuti. Briznula je u plač. - Ne mogu vjerovati. Nikako. Što ću napraviti? Što ću reći Chrisu? - Ništa.
— Rusk joj priđe bliže. — Ništa ne može dokazati. Sve je to čuo od agentice FBI-ja koja je već dobila otkaz. Sve će biti u redu, Thora.
-Misliš
da vjerujem u to? Uostalom, što ti znaš o braku?
Puno više od većine ljudi, umorno pomisli Rusk. -Moram
mu nešto reći!
Rusk polako odmahne glavom. — Ništa mu nećeš reći. Nikome ništa nećeš reći. Thorin očaj u sekundi se pretvori u bijes. - Nemoj ti meni govoriti što ću napraviti! Sveca mu, napravit ću ono što hoću. Luda sam što sam te uopće slušala. - To
nisi rekla kada je umro Red Simmons i od tebe napravio multimilijunašicu. Gledala ga je kao da bi mu najradije prerezala grkljan. - Bilo pa prošlo. Sad govorimo o Chrisu. Slušaj. Kažem ti, nazovi to smeće koje ti obavlja te poslove i otkaži moj dogovor. Odmah! Od mene ionako više nećeš dobiti ni centa. Rusk je zgrabi za ruke dopustivši joj da vidi strah u njegovu pogledu. — Prije nego što počneš prijetiti, moraš znati nekoliko stvari. Prvo, ne možeš meni naštetiti, a da ne naštetiš sebi. Međutim, nije stvar u tome. Osoba koja obavlja te poslove vrlo je opasan čovjek. Kao što znaš, nema savjesti, ni suosjećanja. Razmišljaj o njemu kao o veoma učinkovitom stroju. Razljutiš li taj stroj i napraviš nešto tako nerazumno kao što je neplaćanje honorara, izazvat ćeš njegov gnjev. Sada... - Rusk se trudio ostati pribran. - Ako tvoj suprug stvarno naslućuje istinu, učinit ću sve što je u mojoj moći da prekinem to što je započeto, ali ti nećeš učiniti ništa. Da je moj suradnik vidio tvoje današnje ponašanje, već bi bila mrtva. Nitko nikada ne bi našao tvoje tijelo, Thora. Jedina majka koju bi Ben imao bila bi sljedeća žena kojom bi se Chris oženio. Mahnito ga je gledala, očito rastrgana između stvarnog straha da bi njezini grijesi mogli biti otkriveni i teoretskog straha da bi i sama mogla biti ubijena. - Dok
me gledaš — doda Rusk tiho - zamisli da gledaš njega, ne mene. Učini to pa možda preživiš sve ovo. Kolutala je očima kao drogom ošamućeni ovisnik. No, nakon nekog vremena, počela je treptati kao žena koja se oporavlja od napadaja. - Sto da radim - jadikovala je - kamo da idem? — Zasad možeš ostati u mom uredu, ali unutar tih zidova ne smiješ reći ni riječ o svemu ovome. U mom uredu možda ima prislušnih uređaja. Prekršiš li to, predat ću te svom suradniku. Je li ti jasno?
Thora obriše maškarom zaprljane obraze. — Ne želim ostati ovdje. Želim vidjeti svog sina.
—
Ne možeš. Ne još.
—
Sereš! Nisam prekršila nikakav zakon.
Rusk je začuđeno pogleda. — Unajmila si nekoga da ti ubije muža! Dva put! Nasmijala se kao dijete koje razotkriva laž koja će mu pomoći da ga roditelji ne kazne. - Potražila sam savjet odvjetnika za rastave. Nitko ne može dokazati da sam napravila bilo što drugo.
—
Već si mi platila milijun dolara!
Na njen pogled, poput zavjese, navuče se hladna drskost. — Poslušala sam tvoj savjet kako uložiti novac. Tako je milijun dolara došlo pod tvoj nadzor. Svatko tko se malo zadubi u taj posao, pomislit će da si ukrao novac. Ukrao ga i kupio nebrušene dijamante. Rusk je ostao bez riječi. — Isti si kao građevinari s kojima radim, Andrew. Lako je obećati da ćeš nešto napraviti. Teško je ispuniti obećanje.
Pogleda mimo nje kako bi bio siguran da se Konjski rep nije vratio. Da je netko čuo ovaj razgovor... Sada ću - kaza Thora potpuno prisebnim glasom - sići i nastaviti svoj dosadašnji život. Ti ćeš se pobrinuti da se mom suprugu ništa ne dogodi, no, ako se nešto dogodi, ili ako samo jedan policajac pozvoni na moja vrata, onda si gotov, Andrew. Jesmo li se razumjeli? —
Ruskov mozak radio je sto na sat. Ova žena nije svjesna stvarnoga stanja. Nema povratka na staro, ni za nju, ni za ikoga drugog. Thora Shepard bila je jedna od onih ljepotica koja se provlačila kroz život bez ijedne mrlje, bez obzira na to kakav grijeh počinila. Misli da isto može učiniti sada. Međutim, prije ili poslije, vjerojatno prije, s obzirom na pojačano praćenje FBI-ja, netko će je zatvoriti u malu prostoriju i uključiti grijanje. Rastopit će se kao porculanska lutka. Moraš nešto vidjeti — rekao je. Slijepa kurvetino, dodao je u sebi. Obišao je hrpu stropnih ploča koje su ležale preko triju noga- ra za piljenje. Da ti pokažem zašto se ne možeš vratiti dosadašnjem životu. - Pokaže glavom prema prozoru, a onda joj ponudi ruku kako bi je otpratio do tamo. Prezrivo je pogledala ruku, ali otišla je do prozora. —
Vidiš li one ljude tamo dolje? - pitao je prekoračivši kutiju za alat Konjskoga repa. —
-Gdje?
—
Tamo, na uglu i na stubama preko puta ulice. Vidiš ga?
Thora pruži ruku prema prozoru. — Tipa koji čita novine?
—
Da. FBI-jevca. Ženu također. Koja trči.
Thora otvori usta. — Kako znaš? Rusk pogleda preko ramena prema kosturu novoga ureda. — Imam veze u Uredu.
—
Samo, zašto su ovdje? Koliko znaju?
—Još ne znam. Vidiš li još nekoga tko bi mogao biti agent? Dok je Thora stajala na prstima, on se sagnuo i iz kutije za alat Konjskoga repa izvadio čekić za vađenje čavala. Kada se dizao, nešto se u kutiji pomaknulo. Čuvši taj zvuk, Thora se okrene, ali tada je Rusk već zamahnuo. Glava čekića razbije joj lubanju točno iza uha i zabije se tako duboko da je trebao svojski potegnuti da ga izvadi. Zateturala je, potom pala, uzalud pokušavajući zaštititi lice. Do tada potiskivani strah da će biti uhvaćen, pokretao je ruku. Rusk je zamahivao čekićem kao da cijepa drva. Ova pokvarena kurvetina ugrozila je sve što je godinama gradio... no, je li se povukao i potražio pomoć? Nije. Prihvatio je taj jebeni izazov. Eldon Tarver više ga neće vidjeti kao mlakog posrednika koji se boji uprljati ruke. Rusk je prestao udarati i stao iznad krvavog tijela, dišući isto onako kako je disao prvi dan u baznom logoru na Everestu. Nikada nije osjetio takvu praiskonsku snagu. Samo mu je bilo žao što nema njegova oca da ga vidi. Will je čekao Alex kada je stigao u park iza guvernerove palače. Izašla je iz corolle, zaključala je i sjela na suvozačko mjesto njegova explorera.
-
Što je s tom klinikom? - pitao je Will.
Vlasnik joj je jedan liječnik s SMC-a. Eldon Tarver. Imala sam čudan osjećaj kada sam razgovarala s njim. -
Will znatiželjno raširi oči. — Kakav osjećaj?
-
Znaš kakav.
-
Kužim.
Tarverova žena umrla je od raka prije dosta godina i on je naslijedio puno novca. Otvorio je kliniku u spomen na nju. Sirotinju liječi od side, herpesa i sličnih stvari. On je specijalist za rak pa bi to za njega mogao biti savršen paravan. Može tim ljudima dati koji god virus ili otrov želi, a onda pratiti njihovo stanje kada se dođu besplatno liječiti. -
-
Znači, luđak.
Možda — Alex se ugrize za donju usnu - a možda je samo dobar samaritanac. -
Will se podrugljivo nasmije. - Nisam ih puno sreo u životu. Možda izgledaju kao anđeli, ali obično izvlače korist iz toga što rade, na ovaj ili onaj način.
-
Saznat ćemo, nadam se. Idemo.
Will ubaci explorer u brzinu i krene. - Volio bih znati kakav auto on vozi.
-
Kaiser bi nam uskoro trebao reći. Već sam mu dala Tarve- rovo ime.
-Ja ću provesti vlastitu istragu, za svaki slučaj. Nemam ništa protiv FBI-ja, razumiješ? Reci kako se piše. Alex je shvaćala. -Jesam — rekao je Will, načrčkavši ime u malu bilježnicu koju je stalno nosio sa sobom. - Ej, gdje je doktor Shepard?
-
U Cabot Lodgeu.
Kilmerov pogled šutke je pitao. Položila je dlan na detektivovu ruku. - Bolestan je, Wille, jako, ali nisi ti kriv, dobro? Vraga nisam. Prokletstvo. Zaspao sam na dužnosti. Nekoć su nas zbog toga strijeljali. —
Bio si drogiran. Sva trojica. Sada zaboravi na to i usredotoči se na lov. Trebam te. —
Will rukama protrlja naborano lice i uzdahne. — Uzimaš pištolj sa sobom? Odmahne glavom. — Ovaj put ne. Sranje — Will otvori pretinac za rukavice i izvadi magnum .357 s kratkom cijevi. — Onda ću biti blizu. —
—
Takvog te volim, suradnice.
* Preuređeni restoran Polio's zadržao je malo od svog starog izgleda. Jedino što je Alex prepoznala bile su neobično oblikovane svjetiljke koje su visjele iznad mjesta na kojem je bio nekadašnji bife. Osim toga, cijela zgrada bila je uništena. Odmah do vrata sjedila je recepcionarka čiji su smeđi laktovi bili naslonjeni na izgreben metalni pisaći stol. Njoj zdesna stajalo je mnogo stolaca, a na nekima su sjedili mršavi muškarci koji su bazdili po alkoholu, cigaretama i znoju. Uzak hodnik vodio je dalje u zgradu, ali Alex ništa nije saznala pogledavši u njega. Na stražnjem zidu čekaonice bio je prozor sa zamućenim staklom i Alex je imala osjećaj da služi tome da se potajice promatraju pacijenti.
—
Mogu li Vam pomoći? - pitala je recepcionarka.
Nadam se. Upravo sam razgovarala s doktorom Tarverom dolje u medicinskom centru. Pitao me nešto na što nisam znala odgovoriti, ali u međuvremenu sam mu saznala odgovor. Htjela bih mu ga osobno reći. —
Recepcionarka odmjeri Alex od glave do pete, pokušavajući odgonetnuti tko je i što je. Dobro odjevene bjelkinje očito nisu bili uobičajeni gosti klinike.
—
Kako se zovete? — pitala je.
—
Alexandra Morse.
Dakle, doktor nije ovdje, ali pričekajte da odem otraga i razgovaram s nekim. Možda uskoro dolazi. —
—
Hvala Vam. Jako ste ljubazni.
Žena je ustala kao da radi Alex veliku uslugu i polako krenula niz hodnik. Alex pride bliže stolu i na njemu pročita sve što je mogla. Bilo je ondje računa naslovljnih na Besplatnu kliniku Tarver i jedan na Eldona Tarvera, profesora. Ispod bloka u koji su se upisivali naručeni pacijenti, napola skriven, ležao je otvoren časopis Jet. Na bloku s crtama gotovo nečitkim rukopisom bile su napisane riječi Račun za struju kasni — Noel D. Trauer, dr. vet. Ispod toga pisao je broj: 09365974. Alex je napamet učila broj kad se recepcionarka vratila.
—
Danas neće doći - rekla je, pogledavši je bezobrazno.
—
Uopće?
—
To sam rekla.
Recepcionarka je sjela i otvorila svoj časopis kao daje obavila svoju dužnost i sada namjerava zaboraviti da Alex uopće postoji. Alex je baš htjela pitati može li ostaviti poruku, ali onda se sjeti nečeg pametnijeg. Okrenuvši se da ode, gotovo se zabušila u muškarca koji je na sebi imao poslovno odijelo vrijedno sigurno 2.000 dolara.
—
Oprostite - rekla je. — Ispričavam se.
Novopridošlica imao je veoma kratku kosu i čelično-plave oči. Njegovo lice pokrene joj nešto u glavi. Samo što? Podsjetio ju je na neke više agente iz Ureda koji su pristupili FBI-ju nakon što su otišli iz kriminalističkog odjela vojne policije ili pomorskih pravosudnih tijela.
—
Sve u redu, gospođice — rekao je muškarac nasmiješivši se neznatno.
Odmaknuo se kako bi Alex prošla što je i učinila unatoč želji da pita što taj tip radi u ovakvoj rupi. Možda je mislio da je ovdje još restoran. U svojim najboljim danima Pullo's je na doručak mamio mnogobrojne bogataše. Kada se našla vani, Alex se osvrnula i vidjela kako stranac razgovara s recepcionarkom. Čini se da je bio iste sreće kao i ona. Gledajući po ulici u potrazi za Willom, prošla je pokraj tamnoga sedana koji je bio parkiran ispred klinike, a onda je otišla do Willova explorera i sjela na suvozačko mjesto. Trenutak poslije, Will je sjeo za upravljač. -Je li ti se posrećilo? — pitao je.
—
Ne baš.
Kimnuo je. — Jesi li vidjela tipa koji je upravo ušao? —Jesam. Znaš ga?
—
Poznajem taj soj. Vojnik.
—Ja sam isto imala taj osjećaj. Pametna djevojka. Idemo to malo ispitati. Will izađe na cestu i potjera explorer lagano naprijed. Malo nagnuvši glavu, pokaza Alex da pogleda nalijevo. Učinivši to, ugledala je mladog muškarca u vojničkoj odori kako sjedi za upravljačem sedana pokraj kojeg je malo prije prošla. Na ramenima prepozna oznake vodnika, a onda su ga prošli. —
—
On je ovamo dovezao otmjeno odjevenog tipa?
—Je. Jesi li vidjela vrata?
—
Vrata automobila?
—
VLADA SAD. Otisnuto crnim slovima.
—
Ti bokca.
Will se odvezao do kraja ulice i skrenuo prema mjestu na kojem je stajala Alexina corolla. Sigurno nisu iz Uprave prihoda.
—
Tko su?
Will se naceri. — Imam isti osjećaj koji si ti malo prije spominjala. Alex je razmišljala o računu za struju. - Jesi li ikada čuo za veta Noela Travera?
—
Ratnog veterana?
—
Ne, veterinara.
—
li?
Ne mogu reći da jesam. Međutim, Traver je prilično slično Tarveru, nije
Alex u sjećanje prizove sliku bloka zamijenivši slova... - Sranje! To je anagram.
—
Eldon Tarver i Noel Traver?
Trebala sam reći, Noel D. Traver. Na stolu je stajala bilješka o zakašnjelom računu za struju. —
E, sada smo se pomaknuli s mjesta. — Willove oči su blistale. — Liječnik za rak s drugim identitetom. Ima li to tebi smisla? —
Ne, ako nije oženjen dvjema ženama - glasno je razmišljala Alex. - Tako nešto. —
Možda izbjegava porez — uz smijeh dometne Will. - Možda ovi tipovi jesu iz Uprave prihoda. —
—
Mislim da je vrijeme da to otkrijemo?
Nacerio se. — Želiš se vratiti i vidjeti koliko dugo će taj tip ostati u klinici?
—
Da. Odvezi se jedan krug. Žao mi je što nemam računalo.
—
Ako je još tu, možda je Tarver unutra s njim.
Will ubrza i napravi krug, nije čak stao na crvenom svjetlu. Onaj tren kada su ponovno okrenuli u Ulicu Jefferson, Alex je vidjela da tamni sedan odlazi. Ako mogu pogađati - dobacio je Will - rekao bih da je krenuo na autocestu. —
—
Pusti me ovdje. Otrčat ću do svog auta.
Will stane na kočnicu i Alex iskoči na pločnik. Kada je Will dao gas, vrata su se sama zatvorila.
44.POGLAVLJE Opiši mi je — rekao je dr. Tarver. Edward Biddle naškubi usne i osvrne se po spartanski uređenom uredu. Dr. Tarver je znao da se Biddle pita je li to mjesto gdje se obavljaju »revolucionarna« istraživanja. — Oko metar sedamdeset pet — rekao je Biddle. — Tamne kose, zgodna, s ožiljcima na desnoj strani lica. Gotovo kao od šrapnela. Dr. Tarver natojao je zadržati ravnodušan izraz lica, ali Biddlea nije mogao prevariti. -Tko
je ona, Eldone? Još jedna tvoja opsesija?
Dr. Tarver je gotovo zaboravio kako je to biti u društvu nekoga kome su poznate njegove sklonosti. - Ona je agentica FBI-ja, iako radi na svoju ruku, nema potporu Ureda. Očekivao je da će u Biddleovim očima ugledati strah, ali vidio je samo nezadovoljstvo. — Agentica FBI-ja? - Ona
ne predstavlja poteškoću, Edwarde. To nema veze ni s čim. Je li tvoj auto još vani? Biddle mahne rukom kao da će tom kretnjom auto nestati. — Prijeđimo na stvar. Što imaš? Prije pet minuta dr. Tarver bio je uzbuđen i spreman iznijeti svoje argumente, a onda je kroz vrata ušla Alexandra Morse. - Prvo se moram za nešto pobrinuti. Daj mi samo minutu vremena. Biddle nije bio naviknut na čekanje, ali digne ruku u znak da se slaže. Eldon je izašao iz ureda i otišao u svoj privatni zahod na kraju hodnika. Na vratima je pisalo ANGIOLOG1. Nije imao namjeru dijeliti zahodsku dasku s najprljavijim stanovnicima Jacksona u Mississippiju. Čak i da izuzme viruse kojima ih je zarazio, mnogi pacijenti klinike nosili su najodvratnije klice raširene među američkim stanovništvom. Zatvorio je vrata i naslonio se na njih, a srce mu je bubnjalo. Prije nekoliko minuta bio je usredotočen na uvjete pregovaranja s Biddleom, a sada je Alex Morse njihov dogovor dovela u opasnost. Kada ne bi bila tako pronicava, njen bi dolazak bio gotovo nevažan, ali bila je. Ako je na nekoliko sekundi Morseova vidjela fotografiju ove klinike i povezala je s restoranom Pullo's, onda će u konačnici shvatiti da je bojnik na slici ispred
PIRV-a koju je vidjela u njegovu uredu isti muškarac kojeg je danas poslijepodne vidjela kako ulazi u ovu kliniku. Prošlo je trideset godina od PIRV-a, ali Biddle je izgledao potpuno isto. Danas mu je kosa bila sijeda, ali još je imao kosu, gad jedan. Ne samo da je Morseova vidjela Biddlea kako ulazi u kliniku, razmijenila je s njim i nekoliko riječi. Da, sjetit će ga se, sigurno, a kada se sjeti, brzo će otkriti pravu istinu o PIRV-u. Moći će slijediti put Eldona Tarvera od njegova starog do ovog novog života. Eldon se nije mogao izložiti takvoj opasnosti. Ne može uzeti novi identitet dok Alex Morse ne bude mrtva. Imao je sreću što ga je Pearson nazvao i upozorio da bi se Morseova mogla pojaviti. Puno se raspitivala o restoranu, Eldone, a takva je da će doći i zagnjaviti te. Vjerojatno sam previše rekao, ali Chris Shepard je jako cijenjeni internist iz Natcheza. Samo sam htio da znaš kako ta djevojka ne bi navalila na tebe.
—
Navalila—promrmlja dr. Tarver. — Prije sjebala u zdrav mozak.
Bilo je opasno ubiti agenta FBI-ja. Učiniš li to, moraš biti spreman na to da će te proganjati po cijelome svijetu do kraja života. Pod nadstrešnicom postupao je nagonski. Morat će potanko razmisliti o tome, ali prvo mora dogovoriti posao, najveći posao svog života. Za pokriće, povuče vodu i vrati se u svoj ured, sjedne za pisaći stol i u Budinom stilu prekriži ruke na trbuhu.
—
Želiš znati što imam, Edwarde?
Biddleove svijetloplave oči bile su oči čovjeka koji je vodio mnogobrojne škakljive pregovore. Ondje gdje je on radio nisu se govorila sranja. — Znaš mene, Eldone. Prijeđi na stvar. Dr. Tarver nasloni se na stolcu. - Imam baš to što si sve one godine tražio. -A to je?
—
Sveti gral.
Biddle je samo gledao.
—
Savršeno oružje.
—
Savršeno je jako teška riječ, Eldone.
Dr. Tarver se smiješio. Sumnjao je da su na Yaleu, gdje je Biddle išao na fakultet, govorili »jako teško«. To je sigurno pokupio na Detricku.
Što kažeš na oružje koje je sto posto smrtonosno, a za koje nitko nikada neće moći dokazati daje oružje? Time biološko oružje poput bedrenice ili velikih boginja postaje uspomena iz srednjega vijeka. Nisi li ti u Detricku spominjao Sveti gral, Edwarde? Oružje koje neće biti prepoznato kao oružje? —
—Jesam, ali svaki znanstvenik koji je ikada radio za mene pomogao je dokazati da je to nemoguće. O, moguće je. Već postoji. — Eldon je otvorio ladicu svog stola i izvadio malu bočicu napunjenu smećkastom tekućinom. — Evo ga. —
—
Što je to?
—
Retrovirus.
Biddle prezrivo frkne nosom. — Porijeklo? Majmunsko, kao što smo oduvijek pretpostavljali. Kao i sida, sposoban za preživljavanje. —
—
Kako si ga nazvao?
Dr. Tarver se nasmiješi. — Kriptonit. Biddle se nije smijao. - Ozbiljno? To je samo radni naziv. Stvarno virusno porijeklo, zasad, mora ostati moja poslovna tajna, Međutim, ako odlučiš... —
—
Kupiti ga?
Upravo tako. Odlučiš li ga kupiti, onda ćeš smjeti pogledati iza zavjese i nazvati ga kako god želiš. —
Biddle protrlja dlanove i proizvede suhi, oštar zvuk. - Reci mi, po čemu još je taj kriptonit savršeno oružje? Prvo, ima dugačko razdoblje inkubacije. Trenutačno, deset do dvanaest mjeseci, a smrt u prosjeku nastupa za šesnaest mjeseci. —
—
Smrt od čega?
—
Od raka.
Biddle nagne glavu na jednu stranu. — Našeg starog prijatelja? -Da.
—
Retrovirus ga izravno izaziva, ili treba prvo oslabiti imuno- sni sustav?
Djelomično. Samo određeni dio. On isključuje mehanizam umiranja stanica, postaju besmrtne. Na taj način prikriva uništavanje bijelih krvnih zrnaca. Počinje proizvoditi vlastiti čimbenik rasta. Sve najbolje virusne strategije. —
Biddle je već razmišljao o širim posljedicama. — Eldon, zbog tako agresivnog djelovanja, ovo oružje nije pogodno za široku primjenu. Znaš i sam. Tarver se nagne naprijed. - Riješio sam to. -Kako?
—
Već sam napravio cjepivo. Dobivam ga iz konja.
Biddle napući usne. — Znači, prije uptrebe tog oružja trebali bismo cijepiti sve svoje snage. Da, da, ali to već radimo. To se može napraviti pod izgovorom da se cijepe protiv nečeg drugog. —
Biddle se sada mrštio, vjerujući daje uzalud potrošio vrijeme. — Što je sa stanovništvom? Cijepimo li sve stanovništvo, to će uzbuditi kojekakve duhove. Nemoj samo reći da to možemo napraviti pod izgovorom da ih cijepimo protiv ptičje gripe ili nečeg sličnog. To nikada ne bi moglo ostati tajna. Ne u ovo vrijeme. Eldon se jedva suzdržavao. — Isto tako, mogu onesposobiti virus nakon što je osoba već zaražena, u ranoj fazi razmnožavanja. Prije nego što se rak počne razvijati. Biddleovo lice koje ništa nije odavalo konačno se razotkrije. — Možeš ubiti virus nakon infekcije?
—
Mogu ga uništiti.
—
Nitko ne može ubiti virus kada se jednom ugnijezdi u tijelu.
Dr. Tarver ponovno se zavali na svoj stolac. Samopouzdanje mu nije bilo nimalo poljuljano. - Ja sam stvorio virus, Edwarde. Mogu ga i uništiti. Biddle je odmahivao glavom, ali Eldon je po njegovu pogledu vidio da je uzbuđen. Nakon otprilike tri tjedna — nastavi Eldon — slijed događaja ne može se zaustaviti. Međutim, unutar tog razdoblja, mogu suzbiti infekciju. —
—
Dakle, govoriš mi da...
—
Imam tvoje oružje protiv Kine.
Biddle razdvoji usne. Izgledao je kao čovjek kojem su upravo pročitali misli, i to točno. Poznajem te, Edwarde - rekao je Tarver uz prepredeni osmijeh. - Znam da si zato tu. Vidim što se događa u svijetu. Znam da su zalihe nafte i strateških ruda ograničene. Znam kamo odlaze te rezerve, kamo ide teška industrija. Nisam geopolitički stručnjak, ali vidim da dolazi plima. Novi hladni rat nije ni dvadeset godina daleko. Možda manje. —
Biddle je odlučio ne dati nikakvu primjedbu na to. Znam kakve su mogućnosti kineskih atomskih podmornica — nastavio je Tarver. — Znam za njihov raketni program. Čak i srednjoškolci znaju veličinu njihove kopnene vojske. Gotovo tri milijuna vojnika i još raste. Prava snaga toga broja leži u tome što je tamo život jeftin, Edwarde. Žrtve ne predstavljaju ništa, za razliku od zemlje u kojoj mi živimo. —
Biddle se premjesti na stolcu i tiho kaza: - Što hoćeš time reći? Kinezi nisu Rusi. Njih ne možeš zanemariti. Već sustižu naše gospodarstvo. Odluče li stati nam na put, imamo samo jedno rješenje. Atomsko oružje. —
Biddle gotovo nevidljivo kimne.
Samo što mi to nećemo napraviti — ustvrdi Tarver. — Znaš da nećemo, jer nećemo moći. Žuti si mogu dopustiti gubitak milijarde ljudi. Mi ne. Što je još važnije, oni su spremni izgubiti ih. Mi nismo. —
Biddleove oči bile su napola sklopljene. Vjerojatno ga je zbunilo strateško razmišljanje jednog amatera, ali Eldon je znao da ga je uspio uvjeriti, bez obzira na to koliko nespretno to bilo. Može li se taj kriptonit prenositi seksualnim putem? — tiho je pitao Biddle. —
-Jedna vrsta može, druga ne. Škrti osmijeh. — To je zgodno. Nećeš vjerovati što sam sve postigao, Edwarde. Želiš političko ubojstvo koje se ne može dokazati? Daj mi epruvetu krvi osobe koju želiš ukloniti. Izazvat ću rak in vitro, a onda mu možeš natrag ubrizgati tu krv. Osamnaest mjeseci poslije bit će mrtav zbog ne-Hodgkinova limfoma. —
Biddleov osmijeh se raširi. - Uvijek sam govorio da si moj će- lavac koji najviše obećava, Eldone. Dr. Tarver glasno se nasmijao. Znači, ti mi tvrdiš - kaza Biddle — da taj virus možemo ostaviti u predgradu Šangaja i... —
Kada prvi slučajevi počnu umirati, proći će petnaest mjeseci neprestane izloženosti zarazi. Tako će biti u svakom većem gradu Kine. Suočit će se s raznim vrstama raka, ne samo jedanput. Nastat će sveopće rasulo. —
—
Zaraza će prijeći oceane — zaključi Biddle.
Nestane Eldonov osmijeh. — Da. Morat ćemo pristati na neke žrtve. Međutim, samo na kratko vrijeme. Kao i sa sidom, većina zemalja počet će intenzivne programe kako bi se pronašlo cjepivo. Tvoja tvrtka mogla bi preuzeti vodeću ulogu u SAD-u.
—
Ti bi je mogao voditi — kaza Biddle. — To misliš?
Ne bih je trebao voditi. Samo bih trebao biti dio nje, a nakon razumnog vremena, prije nego što broj žrtava ovdje postane prevelik, mi ćemo se pojaviti s eksperimentalnim cjepivom. —
—
Cijeli svijet htjet će doći do njega.
Unatoč protivljenju njihovih zdravstvenih vlasti. Znaš kakve se borbe za ugled vode kod takvih vrsta istraživanja. Pogledaj Gallo i Francuze. Osim toga, nitko osim nas neće biti siguran da cjepivo djeluje. Odgoda bi moglo trajati godinama, ali naši stanovnici bit će sve vrijeme zaštićeni. —
—
Hoće li nekome drugome biti jako teško otkriti cjepivo?
Bez onoga što ja znam? U najboljem slučaju dvadeset godina. Govorimo o retrovirusu. Uzmi za primjer HIV. Počelo je 1978., a... —
—
Prije — tiho ga ispravi Biddle.
Tarver ga upitno pogleda. — U svakom slučaju, još nemamo cjepivo protiv side. Nismo mu ni blizu. Svejedno, s brojem stanovnika koji Kina ima, to oružje neće biti presudno, ali će ih destabilizirati. -
—
Želiš apokalipsu? Mogu ti i to dati.
-Kako? Eldon digne i raširi ruke. - Jednostavno produljim razdoblje inkubacije. Mogu ga razvući da traje kao kod multiplog mijeloma. Dvadeset pet do trideset godina. Zapanjio se. — Stvarno?
-
-
Naravno. Namjerno sam skratio razdoblje inkubacije u svom radu. Zašto?
Kako bih u dogledno vrijeme mogao završiti istraživanje. Produlji li se vrijeme na dvadeset godina, bit ću mrtav prije nego što vidim prve rezultate. —
Biddle svojim blijedim jezikom navlaži usne. - Uz razdoblje inkubacije od pet godina, sedamdeset posto stanovništva starijih od petnaest godina bit će zaraženo prije nego što itko oboli. Čak i da imaju djelotvorno cjepivo, bilo bi prekasno. Već će se suočiti s potpunim društvenim krahom.
Da. — Eldon stiša glas. — Reći ću ti još nešto. Mogu stvoriti podvrste toga virusa. —
Biddle je treptao očima u nevjerici. - Ovo je područje Hermana Kahna100. Razmišljanja o nezamislivom. Netko mora. Inače su svi naši preci uzalud živjeli i umrli. Svijet će naslijediti... -
Nemoj to niti spominjati - rekao je Biddle. U bilo kojem razgovoru koji ćemo ubuduće voditi, s bilo kojim ljudima, nemoj spominjati tu stranu. Darwinovsku stranu. -
—
Zašto ne?
-
Nije potrebno. Pravi ljudi razumjet će o čemu se radi.
Eldon se ponovno nagne naprijed. - Vjerujem tvom instinktu. Dakle... sada kada znaš što nudim, volio bih čuti koliko te to zanima. I koliko sam voljan platiti, govorio je Biddleov pogled. Međutim, usta su rekla: - Zanima me, nedvojbeno. Međutim, isto tako nedvojbeno ima tu još nekih drugih stvari.
—
Na primjer?
Biddle mu se znakovito nasmiješi. - Eldone, ti si ispred svog vremena. Uvijek si bio. Znaš to. Tarver kimne, ali ne reče ništa. Samo - nastavio je Biddle s prizvukom optimizma u glasu - ni izdaleka toliko ispred kao što si nekada bio. Zakonska regulativa u Clintonovo vrijeme bila je osobito oštra, no sada su stvari nešto bolje. Povećava se dopušten broj primata za istraživanja. Konačno su shvatili da su istraživanja na nižim vrstama dala svoj maksimum. —
—
Naravno, Kina je i u tome puno ispred svih.
100 Američki vojni analitičar, teoretičar i strateg, poznati futurist^ 402
Kimanjem glave Biddle to potvrdi. — Toliko ispred da neka istraživanja na primatima već provodimo ondje. Eldon zatrese glavom s gađenjem. Biddle se premjesti na stolici. — Naravno, na kraju čitave priče, u političkom smislu, svi ti projekti bit će nacionalizirani, a ti zaštićen. Svi će gledati na tebe kao na Mesiju.
—
Koliko će vremena proći da se to dogodi?
To nitko ne zna. Međutim to za naš projekt nije važno. Što se tiče pribavljanja novog identiteta za tebe, mogu to srediti za nekoliko dana. Želiš li novac, pravi novac... —
—
Želim ono što je vrijedno ove tehnologije.
Lagano iznenađeni pogled. — To će dulje trajati.
—
Koliko dulje?
—
Hmmm... tri godine? Možda pet?
Tarver u duši osjeti bijes i ogorčenje. Moglo bi biti i prije — doda Biddle — ovisno o razvoju događaja, ali ne bih htio da se zavaravaš. Uostalom, novac nikada nije bio tvoj glavni motiv, zar ne? —
—
Imam pedeset devet godina, Edwarde. Svijet je drukčiji nego 1970.
Biddle kimne. — Meni ne moraš govoriti, ali razmisli o ovome. Radit ćeš u tvrtki koja shvaća kakve su tvoje potrebe. Akoželiš, sve ćeš raditi preko mene. Imat ćeš odriješene ruke za svoja istraživanja. -Možeš
li mi to obećati? Nitko mi neće viriti preko ramena?
—Jamčim ti to. Mene zabrinjava, prijatelju stari, opasnost budemo li čekali samo minutu prije početka sljedeće faze. Hoću da odmah pođeš sa mnom. Danas. Isti tren.
Tarver se povuče, a dlanovi su mu gorjeli zbog zlih slutnji. — Zašto? -Ne
bih htio da ti se išta dogodi prije nego što moji ljudi vide tvoj istraživački rad. Danas bih htio imati podatke, Eldone. Sve. -Nismo
se još ništa dogovorili.
Biddle mu se oštro zagleda u oči. — Kada je čovjek iz TransGe- na progovorio, učinio je to ozbiljnošću vojnika, a ne predstavnika tvrtke. Govorio je čeličnim glasom ispunjenim iskrenim osjećajima. - Slušaj me, Eldone. Novac će stići. Stići će i priznanje s pravog mjesta, ali najvažnije od svega, radit ćeš to za svoju domovinu. Znaš što dolazi. Prokleti zmaj svakim danom sve je jači. Već jede iz našeg tanjura, a uskoro... — Biddleove usne iskrive se od gađenja. - Vraga, uopće ne kažem da zaslužujemo preživjeti, s obzirom na to da se većina Amerikanaca odrekla prava koja im po rođenju pripadaju. Međutim, oni od nas koji još pamte zašto smo veliki... na nama je da osiguramo opstanak nacije. Krvario sam za ovu zemlju, Eldone. Ti također, na svoj način, ali nije ti žao. Mislim da imaš isti osjećaj obveze kao i ja. Dr. Tarver spusti pogled na svoj pisaći stol. Nije, naravno, bilo upitno hoće li prihvatiti. Samo što je očekivao da će brže doći do opipljivih znakova zahvale. Međutim, nije važno. S dijamantima Andrewa Ruska koje će pridodati onima koje još ima, udobno će živjeti dok mu se TransGene ili Vlada obilato ne oduže. -U
redu, Edwarde. Pristajem.
Biddleovo lice raširi se u srdačan osmijeh. Potom sklopi ruke i reče: — Idemo dogovoriti rokove. Ozbiljno mislim kada kažem da se treba požuriti. Želim da danas odeš odavde. Eldon digne ruke. - Nismo se vidjeli dvije godine. Neće me sutra pogaziti autobus. To ne znaš. Na tebe može naletjeti pijanac. Može ti pasti cigla na glavu. Može te udariti grom... —
—
Ili mogu naći bolju ponudu? — Eldon će bez okolišanja.
Njegove riječi pogodile su Biddlea kao udarac u vrat. - Tražiš je? — tiho je pitao.
—
Ne, ali treba mi jedan dan, Edwarde. Jedan dan.
Sumnja prekrije Biddleov pogled. - Koje neriješene poteškoće mogu opravdati čekanje? Eldon je u jednom tenutku htio zamoliti starog kolegu da se u njegovo ime pobrine za Alex Morse. Direktor TransGena sigurno je imao veze u vojsci ili obavještajnoj službi koji bi je ubili tako da izgleda kao nesretan slučaj. Međutim, ako Biddle i uprava TransGenea zaključe da Eldon Tarver za tvrtku znači opasnost, čovjek koji je ostavio trag koji bi jednoga dana mogao vlasti dovesti do njihovih najmračnijih tajni, mogli bi ga eliminirati čim se dočepaju virusa i njegove dokumentacije. Ne, u novi život mora ući čist, kao nedodirljiv junak za Biddlea i njegovo društvo. Jebeni Lancelot101 prvi put u životu.
—
Moraš mi vjerovati, Edwarde. Sutra sam tvoj.
Biddle nije izgledao nimalo zadovoljan, ali više se nije bunio.
—
Kako ćeš me izvući?
Evo što ja mislim - reče Biddle. — Vlasnik TransGena ista je tvrtka koja gradi nuklearnu elektranu između Baton Rougea i New Orleansa. Ako mi... —
Baš sam se pitao — prekine ga Eldon — New Orleans već ima jednu od najvećih nuklearnih elektrana u zemlji. —
Biddle se nasmije. - Električna energija koja se proizvede u novoj elektrani preko Louisiane će se slati u Texas. Puno je jednostavnije sagraditi nuklearnu elektranu u Louisiani nego u Texasu. Postoje zakoni, naravno, ali nema organiziranog otpora. K vragu, duž cijele rijeke nema ničega osim crnaca, bijelog smeća, francuskih doseljenika i tvornica kemikalija.
—
Aleja raka - kaza Tarver — ali kakve to ima veze sa mnom?
Trebat će dva do tri dana da dobiješ nove isprave. Dok čekamo, zrakoplovom ću te prebaciti na gradilište elektrane. Ne bi trebalo trajati dulje od nekoliko dana, a imat ćeš sve što treba. Imat ćeš vlastitu prikolicu, kao holly woodski glumac. -
Tarver mu se cinično nasmiješi.—Tko se bavi novim identitetom? Biddle odgovori na isti način. — To je nešto slično programu zaštite svjedoka, samo što ovo radi Pentagon. 101 Jedan od vitezova okruglog stola
Tarver zahihoće. - Lijepo je ponovno raditi s profesionalcima. Osjećao sam se prilično osamljeno u ovoj divljini. Biddle ustane i popravi manšete. - Kada smo kod toga, kako si to uspio postići? Osjetivši se opet sigurno, dr. Tarver napokon pokaže malo ponosa, iako je u sebi bio ponosan k'o sam vrag. — Reći ću ti, to je više stvar volje nego bilo čega drugog. To što sam napravio mogao sam napraviti dvostruko brže u nekom vodećem istraživačkom centru ili Fort Detricku. Međutim, radi se o tome da mi ne bi dopustili. Biddle razmisli o tome. — Imaš pravo. Samo zahvaljujem Bogu što još imamo ljudi koji tako marljivo rade. Dr. Tarver je cvao zbog Biddleove pohvale, iz iskustva je znao da ju je teško zaslužiti. Pretpostavljam da se moramo pobrinuti za logistiku - kaza Biddle. Što trebaš uzeti sa sobom osim podataka? Neku posebnu opremu? Biološke preparate? -
-
Nikakve strojeve. Bilo bi preopasno da ih počnemo seliti.
-
Točno. Biološke preparate?
Agense koje trebam mogu iznijeti u običnoj torbi za spise, a najvažniji dokumenti stanu u naprtnjaču. -
-
Izvrsno. Preostaje nam jedino vrijeme.
Sutra, kao što sam rekao. Međutim, volio bih da mi od sada pa nadalje budeš dostupan. -
Biddle ga je neko vrijeme gledao. — Trebam li još nešto znati, Eldone? Tarver se nije obazirao na pozadinu toga pitanja. - Volio bih letjeti helikopterom. Kada nazovem, dolaziš i to tamo gdje kažem. Biddle se počeše po bradi. - Postoji li opasnost od izvlačenja pod vatrom? Eldon se nasmiješi. Oduvijek je volio vojnički jezik. - Ne očekujem to.
Volio bih da akcija prođe bez promatrača. Ne bih htio dovesti tvrtku u nezgodan položaj. -
—
Ponavljam, ne očekujem poteškoće.
Onda dobro. - Biddle se naceri. - Bože, baš ću uživati letjeti na tome zadatku. Moram održavati letačku formu. -
Biddle pruži ruku, a Eldon je prihvati. Stisak starog vojnika bio je snažan, kao službeni pozdrav. - Do sutra - rekao je liječnik. Biddle ode do vrata, a onda se okrene, ozbiljan u licu. - Vrijedi li ostati i obaviti nedovršeni posao kada agentica FBI-ja ovuda njuška? Tarveru je bilo krivo što je otkrio Morseičin pravi identitet. - Bojim se da ona ima veze s tim poslom. Biddleovo lice se smrkne, ali hladne plave oči ostadoše mirne. — Pazi da ostaneš čist što se tiče našeg posla.
—
Svakako.
45.POGLAVLJE Alex je ušla u sobu 638 što je tiše mogla. Unutra je bilo mračno koliko je to bilo moguće uz hotelske tamne zavjese. Oprezno je hodala po podu apartmana, pokušavajući sjetiti se rasporeda namještaja. Dok je tapkajući obilazila stolac začuje drhtavi glas. -Alex?
-
Chrise?
-Da. —Jesi li dobro?
-
Mi... mislim da jesam.
Dok je pipkajući oko sebe, hodala uz krevet oči su joj se privi- knule na mrak i ona u tami spazi Chrisove oči. Ležao je na leđima pokriven do vrata. Čelo mu se sjajilo od znoja.
-
Moj Bože. Što se događa?
Uobičajena početna re... reakcija na virus. Čovjekova leđna moždina izlučuje veliku količinu imunoglobulina G102 koji na... napada uljeza... vrućicom pokušava ubiti virus. Poslije... drugi imunoglobulini... sada... klasični simptomi. — Ponovno ljutito odmahne glavom. — Nemoj misliti da sam u kritičnom stanju... osim... ako nisam otrovan. To nisu... koristili... je li tako? -
-
Nisu. Međutim, svejedno moraš otići na pregled.
-
Zamolit ću Toma da me pre... pregleda.
Mislim da od toga neće biti koristi. Mislim da je vrijeme da unajmiš zrakoplov i odeš u Sloan-Kettering. -
Hoću nekoga kome vjerujem. Poslat ćemo nalaze. Svi to rade. .. kod teških slučajeva. —
102 Imunoglobulini su kompleksne proteinske molekule koje su specifično ubojito oružje imunosnog sustava protiv bilo kojeg stranog tijela. Oni bivaju otpušteni i putuju krvnom plazmom sve dok ne naiđu na antigen koji prepoznaju i unište. Imunoglobulin G (IgG) je najzastupljeniji imunoglobulin u izvanstaničnoj tekućini i serumu. Antitijela IgG klase stvaraju se kao odgovor na antigene većine bakterija i virusa, te topive proteinske antigene kao što su razni toksini.
Alex je htjela nazvati 911, međutim, Chris nije paničario, nejoš, a uz to je liječnik. Međutim, koliko mu je bistar um? Nesumnjivo, bio je potresen zbog toga što mu se dogodilo, a možda i bunca. Prema njezinu mišljenju, možda je čak bio u stanju šoka. — Nemoj se brinuti — rekao je smiješeći se klonulo. — Reći ću ti kada trebaš početi paničariti.
Na to se usiljeno nasmiješila. — Hoće li te smetati ako uključim računalo? Odmahnuo je glavom.
—
Neće ti smetati svjetlo?
—
Neće.
Nagnula se i stavila ruku na vruće rame, ali on je odgurne. U njoj je bujao bijes i osjećaj nemoći. Nikada se nije osjećala tako bespomoćno. Will Kilmer nije uspio stići vladin automobil koji je stajao ispred klinike doktora Tarvera. Nazvao je John Kaiser, ali na njeno razočaranje uopće nije počeo prikupljati podatke o Eldonu Tarveru nego se potpuno usredotočio na Andrewa Ruska. Kaiser je uglavnom saznao ono što je Alex tjednima prije otkrila. Kaiser joj je također rekao da agenti FBI-ja koji prate Ruska vjeruju kako je Thora Shepard još u odvjetnikovu uredu. Kaiser je vjerovao da će mu to pomoći uvjeriti mjesne agente da su Alexine sumnje utemeljene na činjenicama. Zamolila je Kaisera neka se usredotoči na dr. Tarvera i obavijestila ga da se predstavlja i kao Noel D. Traver. Nakon što je Kaiser obećao učiniti sve što je u njegovoj moći, prekinulaje. Alex je otišla do hotelskog pisaćeg stola, izvadila svoje prijenosno računalo i priključila se na hotelsku mrežu. Dok se učitavao internet, na hotelski blok zapisala je sve što je uspjela zapamtiti u Tarverovoj klinici. Noel D. Trauer, dr. ueterine Kasni račun za struju — 09365974 Prvo štoje Alex shvatila kada se htjela priključiti na KDC103, bilo je da joj pristupna lozinka više ne vrijedi. Kada je pokušala treći put, dobila je obavijest o izvještaju proslijeđenom sigurnosnom odjelu KDC-a. Ledeni prsti isključenja prodrli su joj duboko u dušu. Mark Dodson bio je temeljit u svom nastojanju da završi njenu karijeru. Više nije mogla provjeravati vladinu nacionalnu kriminalističku bazu podataka, što je svakom istražitelju bio smrtni udarac. Morat će ići na Google, poput svakoga drugog građanina. Tiho psujući, učinila je to i u tražilicu utipkala Eldon Tarver. Ime je otvorilo više od stotinu natuknica. Prvih dvadeset bili su izvadci iz medicinskih članaka ili objave raznih znanstvenih istraživanja na 103 Kriminalističko-dokumentacijski centar
Sveučilišnom medicinskom centru. Pregledavajući dalje, našla je nekoliko priča o otvaranju klinike dr. Tarvera za besplatno liječenje u središtu grada. Nekoliko crnačkih vođa dizalo ga je u nebesa, a prije tri godine jedna crnačka udruga dodijelila mu je godišnju nagradu. Tarver je bio na popisu pedeset najboljih liječnika u Mississippiju. Iz toga članka, Alex je saznala da je završio specijalizaciju iz patologije i da je od 1988. na tome poslu.
-
Chrise? — tiho je rekla.
-Da?
-
Eldon Tarver je specijalizirao patologiju. Ima li to tebi smisla?
-
Ha... baš i ne. Mislio sam da je hematolog ili onkolog.
Specijalizirao je i hematologiju, ali puno kasnije. Čini se da mu je patologija bila prva specijalizacija. -
-
Č... čudno. - Zašušti posteljina.—Možeš li mi donijeti ručnik?
Pohitala je u kupaonicu i donijela mu ga. — Kamo da ga stavim?
-
-
Na... u... usta — rekao je cvokoćući zubima. — Da ga zagrizem. Isuse.
Kada je Chris otvorio usta, vidjela je da mu se trese cijelo tijelo. Ugurala je ručnik i on ga čvrsto zagrize. Pola minute gledala je kako se trese, a onda se bespomoćno vrati za svoje računalo. Prije nego što je nastavila pretraživanje, zazvoni telefon. Bio je Kaiser.
-
Što je? - pitala je.
- Noel D. Traver nema kriminalistički dosje. Međutim, kada sam provjerio njegovu prošlost, otkrio sam da veterinarski fakultet na kojem kaže da je diplomirao nema podataka da je ondje studirao. Dobio je dozvolu za rad u Mississippiju na temelju dokumenata Države Tennesseeja koje im je dao.
-
Nije morao polagati ispit?
On zapravo ovdje ne radi. Vlasnik je i vodi uzgajivačnicu pasa u južnom dijelu Jacksona. Medicinskim fakultetima prodaje pse za pokuse na životinjama. -
Alex je cupkala pramen kose koji joj je visio uz bradu. — To je čudno, Johne. Osobito ako on uopće nije Noel Traver već Eldon Tarver. Čekaj malo. — Čula je glasove, ali nije razabirala riječi. — Alex, morat ću te poslije nazvati. -
Poklopila je telefon i vratila se računalu. Tada se lupila po glavi što nije pokušala na jednostavniji način saznati jesu li on i Noel Traver ista osoba ili ne. Utipkala je ime na Google, a onda pretražila SLIKE. Računalo je zujalo i kvrcalo, a onda su se na zaslonu počeli pojavljivati redovi malih sličica. Na prvoj slici koja se pojavila nalazio se jedan Afroamerikanac u vojničkoj odori. Bojnik Noel D. Traver. Na drugoj je bio bu- buljičavi srednjoškolac. Treća je pokazivala muškarca četvrtaste glave sa sijedom bradom i puno kose. Sliku je snimio fotograf za jacksonski časopis Clarion-Ledger. U potpisu slike pisalo je UZGAJIVAČ SE PREMA PSIĆIMA ODNOSI KAO PREMA KUĆNIM LJUBIMCIMA. Slika je bila zrnata, ali Alex je bila sigurna, Noel D. Traver nije Eldon Tarver.
-
Što je to, sveca mu? - šapnula je.
Njen mobitel ponovno zazvoni. Javila se ne pogledavši tko zove. —Johne?
-
Ne, ovdje Will.
-
Imaš nešto?
Možda. Dr. Eldon Tarver ovdje u Jacksonu posjeduje patološki laboratorij. -
-
Molim?
Udruga za patološka ispitivanja, Jackson. Rade laboratorijska ispitivanja za puno mjesnih liječnika, kako se čini, prilično dobro posluju. Rade DNK analize na mjestu događaja. -
-
Tip je pravi.
—
Hoćeš li da se odvezem onamo i malo pogledam?
-
Da. Pronjuškaj uokolo i vidi ima li što neobično.
Will se nasmije. — Znam kako se to radi. Alexin telefon zazuji označivši da ima poziv. Kaiserov mobitel. - Nazovi me poslije, Wille. Moram ići. — Prebacila se na Kaiserov telefon. — Halo? Oprosti, Alex. Ovdje sam u područnom uredu u Jacksonu i tu vlada mala zbrka. Zapovjednik je saznao za moja istraživanja izvan dužnosti pa... —
-Johne, slušaj me. Pretražila sam fotografije za Noela D. Tra- vera i našla sam njegovu sliku. -Da?
-
To nije on. Hoću reći, nije Eldon Tarver.
—
Stvarno?
Nije mi jasno. Dva imena koja su savršeni anagrami ne mogu biti slučajnost, ne ako je jedno ime nađeno na pisaćem stolu drugoga. -
Slažem se. Tu je nešto čudno. Mijenjam temu, zapovjednik kaže da čak i ako imaš pravo i radi se o ubojstvu, to nije u našoj ovlasti. -
—
Webb Tyler sere.
Kaiser se tiho nasmijao. - Webb kaže da sve dokaze koje imam moram predati jacksonskoj policiji i da se moram vratiti u New Orleans, a ti traži novi posao. -
-Jebeš njega. Ja kažem, provjerimo uzgajivačnicu pasa Noela Travera. Tyler neće pristati na to. Već sam zatražio nalog za premetačinu. Ništa od toga. —
-
Isuse, u čemu je problem? — plane Alex.
U Marku Dodsonu. Tyler zna da te Dodson mrzi iz dna duše, a misli da je Dodson novi miljenik direktora. Uz to, misli da je Jack Moran na odlasku, rano umirovljenje. Znači, Tyler mi neće pomoći jer sam sljedbenik druge struje. -
—
Počinjem dolaziti do zaključka da mi je bolje bez Ureda.
Znaš da nije tako. Dobit ćemo nalog. Samo moramo prikupiti još dokaza. —
Kako, bez ičije potpore? Ne vjerujem da će Tyler dopustiti obdukcije prošlih žrtava, ha? -
Kaiser se glasno nasmijao.
-
Imaš li pojma gdje je trenutačno Eldon Tarver?
Ne. Živi sam i nije kod kuće. Nije na sveučilištu, ni u svojoj klinici. Javit ću ti kada saznamo gdje je. -
Alex je nezadovoljno gunđala. — Reci, gdje je točno ta uzgaji- vačnica pasa?
-
Nemoj niti pomišljati na to. Ne bez naloga.
-
Znaš da je sama mogu naći.
Zbog tebe već ionako imam poteškoća. Moram ići. Nazovi me ako naiđeš na nešto što moram znati. -
Alex prekine i nazove Willa Kilmera.
-
Reci - kaza Will.
Noel D. Traver ima uzgajivačnicu pasa u južnom dijelu Jack- sona. Moram saznati gdje. -
-
Već znam.
-
Volim te, stari čovječe. Daj mi adresu.
Will je pročita. - Namjeravaš otići onamo? Možda se provezem pokraj nje. Neću ulaziti. Kaiser bi me ubio. Htjela bih da ti napraviš istu stvar s patološkim laboratorijem. -
-
Krećem. Čujemo se.
-
Može.
Alex ode do Chrisova kreveta i klekne pokraj njega. Chris se još tresao, ali sada je imao sklopljene oči i ravnomjerno je disao. Vratila se do pisaćeg stola, spremila prijenosno računalo u torbu i što je mogla tiše, izašla.
46.POGLAVLJE Will Kilmer dodirne Alexino koljeno i reče: — Dok sam bio dijete, ta zgrada bila je pekarnica. Vraga, mislim da je to bila još 1985. Alex je kimnula trudeći se da joj računalo ostane na internet- skoj vezi. Mjesto koje su odabrali za promatranje, zbog nečega je bilo mrtva zona, barem što se podataka tiče. Will je parkirao svoj explorer unutar prostora nekadašnje automehaničarske radionice jer je odande bio dobar pogled na uzgajivačnicu pasa čiji je vlasnik bio Noel D. Traver. Traverova zgrada bila je pravokutnog oblika, sazidana od crvene cigle, veličine Coca-Coline punionice, ali s još većim parkiralištem oko zgrade. Vrh cijele ograde bio je omotan svjetlucavom bodljikavom žicom. Veliki karavan bio je jedino vozilo na parkiralištu, stražnjim krajem okrenut zidu tako da se nije vidjela tablica. Zgrada je djelovala napušteno. Otkad su prije dva sata stigli, nitko nije ušao, niti izašao, niti se iz zgrade čuo bilo kakav zvuk. Bili su udaljeni oko sto metara, ali svejedno, Alex je smatrala da bi trebali čuti lavež, barem nešto.
—
Opet tvoj - reče Will kada se na sjedalu pokraj nje oglasio mobitel.
—
Kaiser - kaza Alex. — Neprestano zove.
—
Samo se javi.
—
Da zna da sam ovdje, poludio bi.
Will uzdahne kao čovjek kojemu je dosta sranja. Već je provjerio patološki laboratorij dr. Tarvera, a letimičan pregled nije upućivao na to da nešto ne bi bilo kako valja. Sada će ostatak dana potratiti ovdje, vjerojatno nizašto. SIM kartica u Alexinu računalu na trenutak je uspostavila in- ternetsku vezu, ali onda se izgubila. Bijesna, udari rukom po vratima. Mogla je ili to, ili baciti računalo kroz prozor. Pokušala se povezati radi pretraživanja, ali već je bilo dovoljno kasno da se Jamie vrati iz škole pa je možda na MSN-u. Zabrinuta sam za Jamieja - rekla je. - Gotovo četrdeset osam sati nisam razgovarala s njim. —
Dobro je - kaza Will. - Ima deset godina i mora ići svuda kamo ga njegov stari odvede. —
423
Zabrinuta sam i za Chrisa. — Strašno ju je pekla savjest što ga je ostavila samoga u hotelskoj sobi. —
Koliko puta si ga pokušavala dobiti? — Will nije znao jer je nekoliko puta izlazio iz explorera pomokriti se ili popušiti cigaretu. —
—
Pet ili šest. Ne javlja se već jedan sat.
—
Vjerojatno spava, ha?
—
Nadam se.
—
—
Ni jedna žrtva nije umrla za manje od godinu dana - podsjeti je Will. Osim Grace.
Stari detektiv sklopi oči i odmahne glavom. Mislim da bih se trebala vratiti i odvesti ga na hitnu — reče Alex. — Hoćeš li mi pomoći odvesti ga dolje do auta? —
—
Naravno. Ti reci, ja ću ga voditi.
Alex mahne glavom i pokaže na ogradu s bodljikavom žicom oko pekarnice. — Što misliš, čemu bodljikava žica? Sigurno ne zato da psi ne izađu van. Za to bi bila dovoljna ograda. Will slegne ramenima. — Ovdje ima dosta zločina. Zvonio je Alexin mobitel. Ponovno Kaiser. Ljutita, izdahne puna pluća zraka, a onda se javi. — Halo, Johne.
—
Isuse, Alex. Već te cijelu vječnost pokušavam dobiti. Gdje si?
Iskrivila je lice, a onda izrecitirala laž. - U hotelu, pazim na Chrisa. Loše mu je. Jesi li nešto saznao? Da i ne. Tyler stvarno ne popušta. Zapravo, mislim da je trenutačno marioneta Marka Dodsona. Povlačim sve konce koje mogu kako bih saznao nešto više o Shaneu Lansingu, Eldonu Tar- veru i našem zagonetnom —
veterinaru koji to nije. Isto tako, silno se trudim ne bih li ishodovao nalog za pretragu Tarverove kuće. Hvala — reče Alex, zahvalna što se napokon našao netko tko vozi u istom smjeru kao i ona. — Ima li što nova iz njihove prošlosti? —
Lansing mi se čini čist. Pravi kirurg. Sin odvjetnika, veliki zavodnik. Puno se selio, što liječnici baš ne vole, ali ima samo trideset šest godina pa se još ne može skrasiti na jednome mjestu. Kao i Rusk, uložio je novac u mnogo raznih poslova, uglavnom povezanih s medicinom, ali neki i nisu. Radiološka klinika u Meridianu zakonit je posao, a čini se da je Lansing pasivni partner. Mislim da bi mogao doći do radioaktivnog materijala kada bi htio, ali u ovom trenutku, medu svima njima, najmanje mi se čini da je on ubojica. -
-A
ostali?
- Znaš Ruska. Bogat je, s dobrim vezama i ima drugu ženu. Kada ne radi, živi kao svjetski plejboj. Osnova za sumnju samo su poslovne veze koje si otkrila, ali sve su zakonite. Čak se ni porezna tijela ne bave s njim.
-A
Tarver?
- Tarver
je malo drukčiji. Rođenje 1946. U Oak Ridgeu u Tennesseeju, kao nezakoniti sin vojnog časnika. Smjestili su ga u Prezbiterijanski104 dječji dom u Knoxvilleu u Tennesseeju sve dok ga u sedmoj godini nisu posvojili, i to obitelj iz Seviervillea u Tennesseeju. Prije dvanaest godina ondje sam rješavao slučaj niza ubojstava. To je u Zadimljenim planinama. Gradić se sad otvorio, ali pedesetih godina bilo je to selo s fundamentalističkom primitivnom religijom. Ondje je bilo sjedište nekakve zmijske crkve. - Zmijske
crkve? - ponovila je Alex, a Will je pogleda.
- Sljedbenici se u obredima koriste zmijama otrovnicama. Piju strihnin105, takva sranja. Ne znam je li Tarver vidio išta od toga, ali njegov poočim uzgajao je svinje i bio laički propovjednik. Eldon je studirao na Sveučilištu Tennesseeju i primao stipendiju. Tako se izvukao da ne ode u Vijetnam. Dok sam ja trčao kroz rižina polja, on je na Sveučilištu radio diplomski iz mikrobiologije. Nema puno podataka iz toga razdoblja njegova života, ali 1974. počeo je raditi za vodeću farmaceutsku tvrtku. Za manje od godinu dana dobio je otkaz zbog seksualnog zlostavljanja. Mora da je bilo nešto jako ozbiljno kada su ga 1975. zbog toga otpustili. Zapravo, medicinu je počeo studirati tek 1976. i u tome se našao. Završio je nekoliko specijalizacija, uključujući hematologiju i patologiju. Godine 1985. zaposlio se u SMC-u i dvije godine poslije oženio njihovom profesoricom biokemije. Umrla je 1998. od raka grlića maternice. Ostalo znaš. Novcem koji je naslijedio od žene, otvorio je kliniku za besplatno liječenje. Patološki laboratorij ima dulje od petnaest godina. Za sada nema podataka o
104 Crkveni red koji se drži kalvinističke teološke tradicije unutar protestantizma 105 Otrov koji se dobiva iz biljaka Strihinos vrste, uzrokuje grčenje mišića te ga se može dokazati i nakon trovanja u smrtnim slučajevima
prijateljicama ili ljubavnicama. Malo me muči ta stvar sa seksualnim zlostavljanjem...
—
Kao i znamen na licu — prekine ga Alex.
Da - kaza Kaiser. — Na slikama izgleda prilično ružno. Pitam se zašto nije tražio nekog kolegu da mu to odstrani. —
— Mislim da se ne može. Rekao mi je da se radi o nekakvoj va- skularnoj anomaliji. Opasno je kopati po tome.
Dobro, mislim da imamo čudaka — zamišljeno će Kaiser. - Moja antena treperi. U Tarverovoj kući, ako ikada uđemo u nju, mogli bismo naći svakakve nastrane stvari. Webb Tyler me počinje ljutiti. On je činovnik do kosti. Ako uopće ima kosti. —
—
U svakom slučaju, nema kičmu - progunđa Alex.
Will je zgrabi za koljeno i pokaza kroz vjetrobransko staklo. Šezdeset metara dalje, crveni kombi ušao je kroz vrata na parkiralište. Vrata su očito bila otključana jer je vozač samo prošao kroz njih a da nije izašao, i polako se dovezao sa strane zgrade. — Chris me treba — rekla je Alex pokušavajući pročitati što piše na tablici kombija. Bio je predaleko i pod krivim kutem.
—Još nešto — reče Kaiser. Noel Traver je doista zagonetan čovjek. Prema mojim saznanjima, do prije deset godina, na papiru, nije niti postojao. Ima vozačku dozvolu, ali nema auto, a čini se da živi na istom mjestu gdje je uzgajivačnica pasa.
—
Stvarno moram juriti, Johne. Još nešto?
Kaiser se nasmije. — Da, još nešto. Zapravo, nazvao sam kako bih bio siguran da ne radiš nešto glupo, na primjer provaljuješ u Tarverovu kuću ili tu uzgajivačnicu. Alex se nasmije nadajući se da joj smijeh ne zvuči lažno. — Voljela bih — rekla je. - Nastoj ishoditi nalog za premetačinu. - Prekinula je prije nego što je uspio odgovoriti. -Jesi li čula ovo? - pitao je Will. Vozač je upravo potrubio.
Crveni kombi stao je ispred velikih aluminijskih vrata na bočnom zidu stare pekarnice. Alex je gledala, a vrata su se počela dizati dok se nisu dovoljno dignula da kombi može ući u zgradu.
-
Kurvin sin - kaza Will. Mislim da je cijelo vrijeme netko bio unutra.
-
Možda ima daljinski. Jesi li vidio vozača?
-
Ne, vražji prozori, zatamnjeni su.
Vrata su ostala dignuta, ali kombi nije ušao unutra.
-
Što ćemo? — upita Alex.
Will napući donju usnu. — Ti si šefica.
-
Htjela bih znati tko je u tom kombiju.
Will se tiho nasmije. -1 ja. Možemo i otkriti, ali to će u svakom slučaju biti protuzakonito.
-
Baš me briga. - Alex posegne za kvakom.
Will je uhvati za ruku. — Stani malo. Nemoj se uvaliti u veću nevolju nego što već jesi. Izvukla je ruku. — Gadovi su me već otpustili. Što mi još mogu učiniti? Will spusti glavu i uputi joj pogled u kojem je bila sva mudrost koju je skupljao sedam desetljeća. — Dakle, dušo, čovjek može biti otpušten i zaozbiljno otpušten. Upravo si telefonski razgovarala sa specijalnim agentom FBI-ja. Da si zaozbiljno otpuštena, ne bi uopće razgovarao s tobom. Alex se prisilila ostati sjediti u exploreru, samo je bijesno kuhala u sebi. Odmah nakon Graceine smrti, osjećala je da je u nepovoljnom položaju, što se istrage tiče, ali ne i nemoćna. Možda se neodgovorno ponijela, ali barem je činila nešto. Sada se morala suzdržavati zbog mogućnosti da agencija koja je od početka trebala pokrenuti istragu konačno digne dupe i nešto napravi. Zgrabi računalo s poda i pokrene ga iz stanja mirovanja. Ovaj put alatna traka pokazivala je dobru vezu. U posljednjih nekoliko sati toliko puta je pretražila imena Eldon Tarver i Noel D. Traver da joj je bilo mutno pred očima dok je gledala Googleovu stranicu za pretraživanje.
-
Nešto mi je promaknulo - rekla je.
Will zagunđa. Pogledala je MSN obavijesti, ali Jamie se nije priključio.
—
Što ti je Kaiser rekao? - upita Will.
Ne puno. - Sjeti se Kaiserova kratkog životopisa Eldona Tarvera. Rekao je da postoji jedna praznina dok je Tarver bio na fakultetu ili na poslijediplomskom studiju. Pretpostavljam za vrijeme Vijetnama. Kada je završio vijetnamski rat? —
Posljednji helikopter poletio je s krova veleposlanstva '75, ali za potrebe politike, velika predstava završila je '73. —
Vijetnam...
—
Kraj Vijetnama - promrmlja Alex.
—
Molim?
Doktor Tarver mi je nešto rekao u svom uredu. Nešto o istraživačkom projektu na kojem je radio... nešto o veteranima rata i raku. - Sklopila je oči i ponovno vidjela sliku na zidu Tarverova ureda, crno-bijelu sliku plavuše kojoj je s jedne strane stajao Tarver, a s druge jedan vojni časnik. - PIRV rekla je čvrsto stišćući vjede. — Ta slova bila su napisana na Tarverovoj laboratorijskoj kuti. Stajala su i na zgradi iza njega. —
—
O čemu govoriš? — upita Will.
O jednoj kratici - rekla je, sjetivši se odjednom Tarverova objašnjenja. — O Projektu istraživanja raka kod veterana. —
Alex u Googleovu tražilicu utipka »Projekt istraživanja raka kod veterana«. Google joj je ponudio više od milijun poveznica, ali ni jedna od prvih pedeset nije se odnosila na traženi upit Projekt istraživanja raka kod veterana. Većina linkova upućivala je na stranice koje su govorile o različlitim vrstama raka u Zaljevskom ratu ili kod vijetnamskih veterana. Međutim, oni koji su imali veze s Vijetnamom, uglavnom su govorili o narančastom prahu, a Tarver je rekao da se njegova skupina njime nije bavila. Ne postoji Projekt istraživanja raka kod veterana — rekla je, zbunjena — ili se nije radilo o tako važnoj stvari da bi je netko zapamtio. —
Prsti su joj stajali iznad tipkovnice. — Međutim, ja nisam vidjela Projekt istraživanja raka kod veterana - glasno je razmišljala. -Vidjela sam PIRV. Utipkala je PIRV u tražilicu i pritisnula UNOS. Dobila je obilje odgovora već samo zbog toga što su imali istu kraticu. Potom je utipkala PIRV i rak. Prvih nekoliko odgovora odnosilo se na istraživački projekt u Indiji. Međutim, kod petog joj se ubrzalo bilo. Prve riječi koje su slijedile iza kratice bile su Projekt istraživanja raka i virusa... ne kod veterana, kao što je tvrdio Tarver, a u opisuje stajalo da se radi o znanstvenom programu koji je počeo 1964. i nekoliko godina trošio 10 posto godišnjeg proračuna Nacionalnog instututa za rak, da bi 1973. bio preimenovan u Program istraživanja virusa. Alex se ugrize za donju usnu, otvori tu stranicu i počne čitati. Projekt istraživanja raka i virusa bio je opsezan znanstveni projekt u kojem su sudjelovali neki od najuglednijih znanstvenika Sjedinjenih Država, a svi su pokušavali dokazati da su virusi mogući uzročnici raka, osobito leukemije... -Moj
- Što
Bože — Alex je ostala bez daha.
je? - upita Will.
- Čekaj
- rekla je, čitajući što je brže mogla.
Mala, ali ugledna skupina liječnika izjavila je da su retroviruse povezane s majmunima, poput HlV-a i SV-a 40' (za koji je dokazano da je zatro- vao cjepivo protiv dječje paralize) zapravo stvorili znanstvenici iz Projekta za istraživanje raka i virusa. Dok medicinske vlasti to osporavaju, vladini podaci potvrđuju da su tisuće litara opasnih novih virusa uzgojene u tijelima živih životinja, prvenstveno majmuna i mačaka i da su mnogi od tih virusa izmijenjeni kako bi mogli prijeći s vrste na vrstu. Godine 1973. znatan dio Projekta za istraživanje raka i virusa prebačen je u Fort Detrick u Marylandu, sjedištu američkog programa za biološko oružje. Nitko nije opovrgnuo da u PIRV-u aktivno surađuju Nacionalni institut za zdravlje, američka vojska i Litton Bionetics...
—
To je to — kaza Alex. — Isuse, to je to!
—
Što vrištiš? — upita Will zagledavši se u njen ekran.
Dr. Tarver mi je lagao! Rekao mi je da PIR.V znači Projekt istraživanja raka kod veterana. Nije točno. To je vladin projekt koji —
je istraživao vezu između virusa i raka, osobito leukemije. Radio se za vrijeme Vijetnamskog rata. Eldon Tarver radio je na njemu!
-
Isuse!
On ubija ljude - šapne Alex. — Još radi istraživanja, ili primjenjuje ono što je onda saznao kako bi od Andrewa Ruska i njegovih očajnih klijenata -
izvukao novac. - Prsa su joj se nadimala od velikog veselja. — Upecali smo ih, Wille.
-
Gle! — reče Will zgrabivši je za ruku. — Kurvin sin!
Alex digne pogled. Karavan i kombi su nestali, a velika aluminijska vrata spuštala su se prema betonskome podu.
-
Znaš što mislim? - kaza Alex.
-Što? Tarver sve zatvara. Bila sam u njegovu uredu i predstavila sam se kao agentica FBI-ja. Bila sam u njegovoj takozvanoj besplatnoj klinici. Za Boga miloga, čak sam mu dala popis ubijenih žrtava. Nitko s tog popisa nije ga iznenadio. Isuse, čak sam ga pitala za PIRV-ovu sliku! Zna da ću na kraju sve shvatiti. Mora bježati, Wille. -
Odložila je računalo na stražnje sjedalo i ponovno uhvatila kvaku. — Idem onamo. Čekaj! - poviče Will, zadržavajući je. - Ako ćeš ga pritisnuti dokazima, zašto sve upropastiti ulaskom bez sudskog naloga? -
-
Neću ući u zgradu.
-
I nemoj, Alex — rekao je ozbiljno.
-
Ideš ili ne?
Will uzdahne, otvori pretinac za rukavice i izvadi svoj magnum .357. — Idem. Kada je izašla iz explorera, Will reče: — Čekaj. Vrata su otvorena, zar ne? Pametnije nam je da se odvezemo do ulaznih vrata i kažemo da smo se izgubili nego da se ušuljamo unutra s pištoljima zataknutima za pojas hlača. Alex se naceri i ponovno sjedne u explorer. — Znala sam da te nisam dovela bez veze. Will upali ford, prijeđe preko ceste i doveze se do ulaza u dvorište stare pekarnice. Kada je usporio i nosom prošao ogradu, Alex nazove mobitel Johna Kaisera.
—
Zdravo - reče Kaiser. — Što je?
Riješila sam ga, Johne! Cijeli slučaj. Moraš provjeriti nešto što se zove Program istraživanja raka i virusa. Radi se o velikom istraživačkom projektu s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih. Uključuje rak, viruse i biološko oružje. Tarver je radio na tome. —
—
Biološko oružje?
Da. U Tarverovu uredu u SMC-u visi njegova fotografija u bijeloj kuti na kojoj piše PIRV. Na zgradi iza njega stoji ista kratica. —
—
Kako si otkrila što znači ta kratica?
Vjerovao ili ne, na Googleu. Iako je za sve zaslužna fotografija u njegovu uredu. Inače ne bih znala što trebam tražiti. Međutim, Tarver mi je lagao što kratica znači. Htio je da zvuči plemenito. —
Provjerit ću. Zapovjednik još odugovlači s izdavanjem naloga za premetačinu Tarverove kuće. Možda ovo ubrza stvar. —
Čak ni Webb Taylor ne može pred ovim zatvoriti oči. Nazovi me čim dobiješ nalog. —
Kaiser prekine. Explorer je bio samo dvadesetak metara od stare pekarnice.
—
Kamo želiš ići? - upita Will.
—
Sprijeda do onih prozora.
—
Imaju neprozirna stakla.
Ne svi. Pogledaj desno. Nekoliko ih je zamijenjeno prozirnima. Will okrene upravljač i explorer se zaustavi nasuprot jednomod prozora s prozirnim staklom. —
—
Izađi i drži ruku na pištolju — reče Alex.
—
Misliš da će nešto pokušati?
Uopće ne sumnjam. Imamo posla s krajnje zajebanom osobom. Izašla je i otišla do prozora. Svako okno bilo je otprilike velikopetnaest s petnaest centimetara, ali ona prozirna bila su previsoko da bi pogledala kroz njih. —
—
Možeš li mi postaviti ljestve?
Will dođe do nje, gurne pištolj u hlače, potom se sagne u struku i ispreplete prste. Alex stane na stvoreni oslonac osjećajući se isto kao što se osjećala kad je bila djevojčica i Grace joj je pomagala popeti se na najniže grane jasike u dvorištu iza kuće. Zaboljelo ju je srce kada se toga sjetila, ali primila je cigleni okvir prozora i digla se do prozirnog stakla.
-
Što vidiš? - promrmlja Will.
-Još ništa. Okno je bilo zaprljano nečim masnim. Pljunula je na staklo i rukavom napravila krug, a onda približila lice i pogledala unutra. Kada su joj se oči prilagodile, ugledala je zid pun kaveza. Na desetke. U svakom je spavao pas. Mali pas, vjerojatno bigl.
-
Vidiš li što? — pitao je Will. - Moja leđa nisu kao nekad.
-
Pse. Hrpu pasa koji spavaju u kavezima.
-
Ovdje ih uzgajaju.
-
Znam, ali... nešto je tu čudno.
-
Što?
-
Svi spavaju.
-
Pa... — Will je već soptao od napora.
-
Ma, nije moguće da svi spavaju. Ili je?
-
Nisi nikad čula izreku »ne diraj lava dok spava«?
Alex se skoro nasmijala, ali nešto ju je spriječilo. - Ima ih stotinjak. Možda sto pedeset. Nije moguće da svi spavaju.
-
Možda ih drogiraju.
Dok je Alex virila u mračnu prostoriju, iz daljine do nje dopre zvuk motora koji se stalno pojačavao. Prije nego je ugledala crveni kombi kako juri uz vanjsku stranu ograde, nagon, koji joj je toliko puta pomogao da u talačkim krizama uspješno završi pregovore, zazvoni na uzbunu.
-
Bježi! — viknula je skočivši prema natrag s Willovih ruku.
Što je? - dahtao je pokušavajući izravnati leda i istovremeno zgrabiti pištolj. -
-
BJEŽI! — Alex ga je zgrabila za ruku i počela vući dalje od zgrade.
-
A moj auto? - urlao je Will.
-
Pusti ga!
Bili su desetak metara od zgrade kada ih je udar vrelog zraka kao Božjom rukom bacio na tlo. Alex se odsklizala po betonu oderavši kožu s laktova. Vriskom pozove Willa, ali čula je samozaglušujuću tišinu. Trebala joj je gotovo cijela minuta da dođe do daha. Tada se polako prevrnula i sjela. Will je bio na koljenima, nekoliko metara dalje, uzalud pokušavajući iz leđa izvući veliku krhotinu stakla. Uz njega u nebo se dizao visoki stup dima. Svi prozori na prednjem dijelu zgrade bili su uništeni. Iza dima, Alex je vidjela plavo-bijeli plamen koji je bio sličniji vatri na plameniku nego strašnom ognju. Vrućina koja je izlazila iz zgrade bila je gotovo nepodnošljiva. Dok se teškom mukom dizala na noge, praznim parkiralištem odjekne neljudski prestrašeni vrisak. Potom iz zgrade izleti taman lik majmuna, trčeći na sve četiri, praćen dimom i vatrom. Posrćući, Alex napravi tri koraka prema Willu, govoreći mu neka ostavi krhotinu ondje gdje je, a onda padne na lice.
47.POGLAVLJE Andrew Rusk popio je dva apaurina, jednu tabletu protiv bolova i jedan beta-blokator106, ali srce mu je još snažno tuklo. Glava gaje još jače boljela. Dok je zurio u bezizražajno lice svoje žene, imao je osjećaj kao da ga netko drži za leđnu moždinu na mjestu gdje se spaja s mozgom i pokušava je iščupati.
-
Ne razumijem - rekla je Lisa osmi put u isto toliko minuta.
Ovi ljudi vani — rekao je Rusk, pokazujući prema zatamnje- nim staklenim vratima kuće - agenti su FBI-ja. -
—
Kako znaš? Možda su iz porezne uprave ili nešto slično. 434
—
Znam zato što znam.
-
Ali na Kubu? - jadikovala je Lisa.
-
Pssst - siknuo je Rusk, stisnuvši je za nadlakticu. - Moraš šaptati.
Istrgnula je ruku. - Sada si mi prvi put spomenuo Kubu. Zašto? Ne vjeruješ mi? Rusk potisne želju da počne vrištati. — Naravno da ti ne vjerujem, kravo glupa! Dureći se kao dijete, Lisa se povukla na trosjed i podvinula noge u joga položaj. Na sebi je imala kratke hlače i kratku majicu koja je po običaju otkrivala savršeni procjep između dojki.
—
Kuba? - ponovila je. - Još nije američka, je li tako?
Pogledao ju je otvorenih usta. — Američka?
—
Mislim, kapitalistička, znaš, ili što već.
Lisina najveća vrlina bila je njena tjelesna ljepota povezana s nezasitnim libidom. Rusku još nije bilo jasno kako netko osrednjihumnih sposobnosti može biti tako beskrajno strastven, ali na kraju je to prihvatio, jer je za to 106 Skupina lijekova koji se koristi za liječenje raznih kardiovaskularnih bolesti, blokiraju učinak adrenalina i noradrenalina na beta adrenergičke receptore u tijelu (prvenstveno u srcu, perifernim krvnim žilama, bron- hijima, gušterači i jetri). Izrazito su univerzalni lijekovi u kardiologiji i koriste se kod velikog broja bolesti.
imao živi dokaz. Možda se radilo o taštini pametnih koji su mislili da glupi ne mogu uživati u seksu onoliko koliko bistri, ali možda jesu. Možda su više uživali. Rusk je ipak sumnjao u to. U biti, zamišljao je da je Lisa nekakvo čudo, idiot koji savršeno poznaje seksualnu tehniku. To je bilo sjajno u spavaćoj sobi i u nevažnim druženjima, ali kada je stvarno trebalo razmisliti, da ne kaže donijeti odluku, onda su nastale poteškoće. Kleknuo je ispred trosjeda i primio Lisu za ruku. Mora biti strpljiv. Mora je uvjeriti. Zato što nije bilo izbora. Moraju otići iz zemlje i to brzo. Thora Shepard ležala je u prtljažniku njegova cayennea zamotana u najlon kojim su ličioci prekrili pod. Ako jedan od agenata FBI-ja pred kućom prekrši zakon i provali u zaključanu garažu, sve će biti gotovo. Rusk je pokušavao zaboraviti današnje poslijepodne, ali nije mogao. Nakon početnog oduševljenja i likovanja, užasnut, pogledao je smrskanu Thorinu lubanju, ali uspio je ostati priseban. Opasni sportovi naučili su ga jedno, oklijevanje znači smrt. Svjestan da će se Konjski rep svaki tren vratiti, zamotao je Thoru u najlon, a onda njeno kao pero lako tijelo odnio kroz šumu željeznih greda u najudaljeniji ured u izgradnji. Ondje je naišao na Božji dar, veliku kantu za smeće na kotačima na čijem je poklopcu bio otisnut zaštitni znak tvrtke SAMO NAPRIJED. Thora je bez poteškoća stala u kantu koju je on odgurao ravno u garažu. Prebacio je Thoru u prtljažnik cayennea, a onda se, nakon što je kantu za smeće odnio natrag na drugi kraj petnaestog kata, vratio u svoj ured kao da se ništa nije dogodilo. Međutim, nešto se dogodilo. Od trenutka ubojstva, osjećao je da njegov život slobodnog čovjeka istječe kao krv iz prerezane vene. Imao je plan za bijeg, ali da ga provede, prvo se morao riješiti nadzora FBI-ja. Nije znao kako će to učiniti. Još se nadao da će ih dr. Tarver spasiti, ako već nije zbrisao. Doktor je putem elektroničke pošte zatražio hitan sastanak u Chickamagui, ali Rusk nije mogao otići onamo, a da za sobom ne povuče FBI. Gotovo pomahnitao, otišao je u prijateljev ured u tornju i Tarveru poslao elektroničku poštu, u kojoj je naveo sve opasnosti s kojima su se suočili, nadajući se da će Tarver nekako uspjeti prekinuti mrežu koja se oko njih plela. Međutim, ako mu se Tarver uskoro ne javi, Rusk je odlučio poduzeti drastične mjere. Na primjer, nazvati svog oca. Užasavao se toga. Ali u ovom trenutku, bez pomoći dr. Tarvera, trebat će mu legendarna moć i veze A. J. Ruska da se spasi. — Lisa, dušo — tiho je rekao. — Govorimo o samo nekoliko mjeseci na Kubi. Dogovorio sam da ćemo živjeti na krasnoj jahti u marini. Momci poput Sinatre zlatom su plaćali da ondje provedu neko vrijeme s Avom Gardner i Marilyn Monroe.
—
Da, kao u srednjem vijeku.
Lisa je imala dvadeset devet godina. — Castro107 je povijest, mala. Samo što nije umro. Zapravo, možda je već mrtav.
107 Kubanski revolucionar, prvi sekretar Komunističke partije Kube, predsjednik državnog vijeća i vijeća ministara Republike Kube, vrhovni zapovjednik Revolucionarnih oružanih snaga, u većem dijelu svijeta drže ga diktatorom, na dužnosti ga je naslijedio brat Raul Castro
Sumnjičavo ga je gledala. — Nije li ga JFK108 nekoliko puta pokušavao ubiti, ali nije uspio? Rusk bi najradije ubio Olivera Stonea109. — To nije važno, dušo. Čim prođe frka, odselit ćemo u Kostariku pod drugim imenima, a ona je raj na zemlji.
—
Meni se sviđa moje ime.
Rusk joj stisne ruku. - Uzmi to ovako, s imenom koje imaš vrijediš otprilike 5 milijuna dolara, a s novim imenom vrijedit ćeš dvadeset. Razlika je velika. To je privuklo njenu pozornost. — Dvadeset milijuna dolara? Ozbiljno je kimnuo, u skladu sa svotom koju je spomenuo. Vidio je kako se iza njenih divnih zelenih očiju vrte brojke. Unatoč bolovima u malom mozgu uspio se nasmiješiti. — Taj novac možeš zaraditi samo u Holly woodu.
—
Zašto ne možemo odmah otići u Kostariku? - pitala je dječjim glasom.
Prisilio se da ne počne vrištati. — Zato što nije sigurno. Moramo navesti FBI da prvo provjeri Kostariku i ništa ne nađe. Onda možemo tamo otići. — Što si napravio, Andy? Rekao si da je to nešto u vezi s porezom. Zašto bi vlada zbog toga toliko poludjela?
Što sam napravio? Ubio sam ženu koja ti je bila jako slična, samo je bila još zgodnija. Nastaviš li tako, mogao bih ubiti i tebe. Zabrinuto je pogledao zatamnjene prozore.
—
Lisa, ti to ne razumiješ. Ukratko, nemamo izbor.
Dugo ga je gledala, iznenađujuće hladno. — Ti možda nemaš izbor, ali ja nisam ništa napravila. Mogu ostati ovdje dok ne bude sigurno otići u Kostariku. Onda ću ti se ondje pridružiti. Rusk je zurio u nju, ne vjerujući. Govorila je isto kao Thora Shepard. — Ostala bi ovdje bez mene?
—
Ne bih, ali bude li tako, ti si kriv, ne ja.
108 Američki političar i 35. predsjednik SAD-a (1917. - 1963.) 109 Američki filmski redatelj i scenarist, trostruki dobitnik Oscara. Režirao film JFK, 1991. godine
Ima pravo, pomisli. Kuba je izgledala jako dobra zamisao kada ju je Tarver prije pet godina predložio. Onda je bila jedno od posljednjih skrovitih mjesta na svijetu, jedino utočište komunizma osim Kine. Uz to, bila je poznata zbog Hemingwaya. Kamo bi pravi muškarac pobjegao, ako ne onamo? Za Boga miloga, ondje je još trajao hladni rat. Onda se Castro razbolio. Nitko nije znao što se doista zbiva, a četrdeset osam sati nakon prekida pupčane veze s dr. Tarverom, Rusk je smatrao da život u postkomunistič- koj zemlji neće biti previše siguran. Lisa je u svakom slučaju bila protiv toga. Možda uopće nije tako glupa. — Ne mogu to učiniti, Andy — rekla je odjednom potpuno sigurna u to. — Obećajem da ću, kada stigneš u Kostariku, doći onamo, ali ne želim ostaviti svoju majku i prijatelje i otići na Kubu.
Mala... kada dođemo tamo, vidjet ćeš kako je lijepo. Idi sada gore i spakiraj što je moguće manje stvari za odlazak iz zemlje. Jedan kovčeg, dobro? Jedan. —
Umjesto da ga posluša, Lisa je napućila usne i rekla kroz stisnute zube: Rekla sam da-ne- idem. Ne možeš me prisiliti. Pokušaš li, zatražit ću razvod. Već drugi put taj dan, Rusk je ostao bez riječi. Lisa se sigurno šali. Predbračni ugovor koji je sastavio nije imao ni jednu rupu. Ako se razvede od njega, neće dobiti gotovo ništa. Dobro... to baš nije bilo sasvim točno. U protekle tri godine odgovaralo mu je da veliki dio imovine prebaci na njeno ime. U to vrijeme to je itekako imalo smisla. Međutim sada... sada je shvatio da je popušio, kao neki od njegovih sirotih klijenata. Prije nego što je postao svjestan što radi, stavio joj je desnu ruku za vrat. —Još jedan centimetar i počet ću vikati — mirno je rekla, a kada ti agenti FBI-ja uđu ovamo, reći ću im za svaku poreznu prevaru koju si ikada počinio. Rusk je stao i odmaknuo se od svoje žene. K vragu, tko je ta žena? Za Boga miloga, zašto ju je oženio? Nije važno, kazao je samome sebi. Neka ide k vragu. Glavno da se ja izvučem iz zemlje, a što će ona, nije važno. Neka joj ostane tih nekoliko milijuna. Još će mi puno ostati. Jebi ga, kad bi se samo Tarver pojavio... Krenuo je prema središnjem hodniku, namjeravajući u radnoj sobi pogledati elektroničku poštu, ali čim je izašao na hodnik, pod svjetlom koje je dolazilo iz radne sobe, ugledao je krupan lik. Zdravo, Andrew - rekao je dr. Tarver. - Vani je prilična gužva. Odrekao si me se? -
Rusk nije vidio liječnikovo lice, ali čuo je drsko zadovoljstvo u njegovu glasu. Ovog tipa ništa nije moglo uzbuditi. — K vragu, kako si se provukao pokraj toliko agenata FBI-ja? Iz sjene se začuje tihi smijeh. - Andrew, ja sam u duši seoski momak. Sjećaš se kada sam ustrijelio Duha? Isuse, stvarno, pomisli Rusk, prisjetivši se sa zadovoljstvom legendarnog srndaća. — Stvarno si taj dan starce raspizdio. Dr. Tarver s ramena skine veliku naprtnjaču i spusti je na tlo uz glasno šuštanje.
—
-
Možemo li zbrisati? - pitao je Rusk. - Hoću reći, jesi li nešto smislio? Andrew, je li se ikada dogodilo da nisam nešto smislio?
Rusk odmahne glavom. To je bilo točno, iako se nije mogao sjetiti da su ikada prije bili u ovakvom položaju. Hvala ti što si mi jutros poslao onu elektroničku poštu o Alexandri Morse. Pretpostavljao sam da radi na svoju ruku, ali nisam imao pojma da će je Ured otpustiti. To mi baš odgovara. —
Dok je Rusk time razbijao glavu, dr. Tarver se okrene prema radnoj sobi. — Pozovi Lisu ovamo, Andrew. Moramo krenuti. Rusk se počeo pitati zašto u radnu sobu, ali onda shvati da je to zato što ta prostorija nema vanjske prozore. Pogleda preko ramena. — Lisa? Dođi ovamo.
—
Dođi ti ovamo — začuo se ljutiti odgovor.
—
Lisa, imamo društvo.
—
Društvo? Aha, dobro. Stižem.
S čudesnim dolaskom doktora Tarvera, Rusk sa zadovoljstvom osjeti vraćanje muške nadmoći. Namjeravajući reći nešto duhovito, okrenuo se prema doktoru Tarveru i vidio kako se diže pištoljkada mu je Tarver pucao u prsa.
★ Alex se trudila iz mračnog mora izaći na prodorno bijelo svjetlo.
—
Alex? — rekao je duboki glas. - Alex!
Ovdje sam! — Lijevom rukom zaštitila je oči i pružila desnu. — Nemoj to dirati, striče Wille! —
—Ja nisam Will - rekao je glas, a pred njom se polako stvori nejasno lice Johna Kaisera. U njegovim smeđim očima ugledala je jednaku brigu kakvu je viđala u očevu pogledu ili u pogledu Willa Kilmera. - U SMC-u si, na hitnoj - rekao je Kaiser. - Imaš prilično težak potres mozga, ali drugo je u redu. Gdje je Will? — pitala je zgrabivši agenta FBI-ja za ruku tražeći podršku. — Reci mi da nije mrtav. —
Nije. Ima nekoliko unutarnjih ozljeda. Sašili su mu ranu na leđima i ostavili ga dvadeset četiri sata na promatranju. S tobom će biti isto. —
Pokušala je sjesti, ali osjeti mučninu u želucu. Kaiser je polegne na stol za pregled.
—
Kako dugo sam bila bez svijesti?
—
Nekoliko sati. Noć je.
Oprosti što sam ti lagala, Johne. Znam da si mi rekao da ne idem onamo. Znam... —
—
Prestani trošiti snagu. Trebao sam znati da ćeš ići, bez obzira na sve.
Vjerojatno bih i ja otišao na tvome mjestu.
—
Sveca mu, što se dogodilo? Bomba?
—
Reci ti meni.
Odmahnula je glavom pokušavajući sjetiti se. - Znam samo da sam unutra vidjela pse, stotine njih i da su svi spavali. Svi do jednoga. To mije bilo čudno, znaš. Onda sam čula motor i krajičkom oka vidjela kombi koji žurno
odlazi. Bio je sličan onom kombiju koji me slijedio u Natchezu, samo što je bio crven. Jednostavno, znala sam, razumiješ? Kaiser je gotovo neprimjetno kimnuo, ali pogled mu je govorio da mu je to poznato iz iskustva. Nekako sam znala da je Noel Traver Eldon Tarver, da Tarver namjerava pobjeći i da mi je s razlogom dopustio da mu se toliko približim. —
—
Vidjela si Tarvera na mjestu događaja?
Nisam, ali osjećala sam ga. Namjeravao me uništiti zajedno sa svim dokazima u toj zgradi. —
Činilo se da je Kaisera obeshrabrio njen odgovor. -Jesi li uspio ishoditi nalog za premetačinu njegove kuće? — pitala je Alex.
—
Zar se zapovjednik još opire sveobuhvatnoj istrazi?
Kaiser teško uzdahne. — Ne sasvim. Dobili smo nalog za pretragu Tarverove kuće i ljudi su upravo sada ondje. Alex ga upitno pogleda.
—
Za sada nisu našli ništa što bi ga teretilo. Ništa.
—
Ništa što ga povezuje s Andrewom Ruskom?
Kaiser odmahne glavom. - No ono što si otkrila o PIRV-u je ludo. To i eksplozija u uzgajivačnici pasa nagnalo je Tylera da zatraži nalog. Samo moramo pronaći dokaz koji nije star trideset godina. Što je s Ruskom? Trebali biste pretražiti njegovu kuću i ured. Tyler neće pristati na to. Neprestano ponavlja da nema opravdanog razloga da otvorimo istragu protiv Ruska, a kamoli da mu pretražimo kuću ili ured. Tehnički govoreći, ima pravo. —
—
Daj, Johne. Tyler je samo...
Greg Iles
Specijalni agent koji je ujedno i zapovjednik. Nemoj to zaboraviti. Nadređen je svakom agentu FBI-ja u Mississippiju. Bez brige, Rusk je trenutačno opkoljen u svojoj kući. Kuću pokriva šest agenata. —
—
Nemaš pojma gdje je Tarver?
—
Nemam.
—
A Thora Shepard?
Kaiser se zbunio. - Danas poslijepodne bila je u Ruskovu uredu, ali nekako je uspjela izaći, a da je naši ljudi ne vide.
—
Ma, daj! — viknula je Alex pokušavši se još jedanput dignuti sa stola.
Alex, u toj zgradi radi puno ljudi. Četiri agenta jednostavno nisu bila dovoljno. —
—
Što je s Chrisom?
Kaiser je ponovno gurne natrag. - Doktor Shepard ovdje je u bolnici. Obuze je strah. Pri svijesti je i malo mu je bolje. Ima visoku vrućicu i jako je dehidriran. Nazvao je 112 iz hotela, a kada je došao ovamo, zatražio je starog kolegu s fakulteta. Doktora Clarkea. —
—
Onkologa moje majke?
Da. Zahvaljujući doktoru Clarkeu i Tomu Cageu, uspjeli su smjestiti Chrisa ovdje na onkološki odjel. Samo je nekoliko soba dalje od tvoje mame. Pozvali su i jednog onkologa sa Sloan-Ketteringa. —
Alex je jedva uspjela sve to pohvatati. Imala je osjećaj kao da se nakon teške operacije probudila iz narkoze. — Što je s Chrisovim sinom? Benom Shepardom? Ima samo devet godina i ostao je kod jedne starije žene u Natchezu. Je li netko otišao pogledati kako je? Kada je stigao, doktor Shepard bio je u bunilu, ali neprestano je pitao za dječaka... i za tebe. Naposljetku je uspio nazvati. Čini se da je Ben dobro, a doktor Cage obećao je da će ga otići pogledati. —
441
U svojoj mutnoj glavi, Alex se trudila sagledati situaciju sa svih strana.
—
Thora bi mogla značiti opasnost za Bena - mislila je glasno.
Sigurno se izbezumila od straha. Isto tako, ona Andrewu Rusku i njegovu suradniku predstavlja glavnu opasnost. Što ako uopće nije izašla iz te zgrade, Johne? Što ako se ondje skriva? —
Kaiser razmisli o tome. Alex ga zgrabi za ruku. - Što ako ju je Rusk ondje ubio?
—
Rusk do sada nije još nikoga ubio, je li tako?
Nemam pojma. Međutim, Isuse, prema onome što sada znamo, može biti da je Tarver danas bio kod Ruska u uredu. Znaš. —
Pretpostavljam da je to moguće. Misliš da su se tako brzo okomili na Thoru? —
—
Dvije riječi: William Braid.
Kaiser iskrivi lice. — Prokletstvo. U redu. Poslat ću nekoliko ljudi da pretraže toranj.
—
Službeno?
Ne. Međutim, ako nađemo tijelo, slučaj će biti otvoren. Možemo privesti Ruska i pritisnuti ga. —
Nadam se da ćete naći jako uplašenu ženu. Will Kilmer čuo je kako Thora viče na Ruska da prekine napad na Chrisa. Bude li pristala svjedočiti, imat ćemo Ruska u šaci. Jamčim ti da će Rusk pristati na nagodbu i da će nam dati doktora Tarvera. —
—
Stvarno vjeruješ da će Thora progovoriti?
Predočiš li joj drugu mogućnost, slomit će se. Ne bi izdržala jedan dan u zatvoru. —
Kaiser stisne Alex za rame. - Idem sada. Vrijeme je da se malo odmoriš.
Nezadovoljna, Alex zafrkne nosom. — Znaš da ne mogu spavati dok se sve ovo događa.
—
Onda ću morati moliti liječnika da ti da nešto za spavanje.
—
Ne smiješ uspavati osobu koja ima potres mozga.
Kaiser ljutito odmahne glavom, međutim Alex bi se dala kladiti da mu je drago što je dovoljno zdrava da se može prepirati s njim. Nagovoriš li ih da me otpuste — rekla je — obećavam da neću otići iz bolnice. Provest ću noć u majčinoj sobi. Tako ćemo moći paziti i na nju i na Chrisa. —
Kaiser ju je dugo gledao. — Ostani ovdje — naposljetku je rekao.
—
Ostani ovdje i ne miči se. Vidjet ću što mogu učiniti.
—
48.POGLAVLJE Andrew Rusk probudio se u paklu koji nije mogao zamislitini u najgorim noćnim morama. Dr. Tarver ljepljivom ga je vrpcom zavezao za stolac iza njegova pisaćeg stola. Usta su mu također bila zalijepljena. Lisa je sjedila na kožnom trosjedu nasuprot njemu. Njeni mršavi zaglavci i gležnjevi bili su zajedno slijepljeni, a srebrni pravokutnik začepio joj je usta. Bila je blijeda, bez imalo boje. Tarver je stajao između Lise i pisaćeg stola držeći obje ruke visoko iznad glave. U rukama je držao dvije debele, crne zmije s glavama velikima kao šaka, čija su se tijela obavijala oko njegovih mišićavih podlaktica. Iz Tarverovih očiju isijavala je luđačka svjetlost, netko bi mogao reći da se radi o vjerskom zanosu, ali Rusk je znao da nije tako. Eldon Tarver bio je dalje od Boga nego što to netko uopće može zamisliti. Doktor se gotovo otmjeno vrtio po sobi kao da hipnotizira zmije kako bi se smirile, ipak, savitljiva obla tijela nisu se prestajala gibati. Soba je zaudarala po mokraći, a Rusk je ubrzo vidio zašto. Li- sine kratke hlače bile su mokre od pupka do koljena. Svaki četvorni centimetar njegove kože kupao se u znoju, ali on se barem nije upisao. Bubnjanje u malom mozgu prestalo je, a možda ga nije osjećao zbog straha koji se širio iz prsa. Prestravio se kada je na košulji primijetio dvije krvave mrlje, ali onda je pokraj nogu dr. Tarvera ugledao sjajni smotuljak srebrne žice. Žice. Sada se sjetio uperenog pištolja u hodniku... pucanj u njegova prsa iz neposredne blizine. Radilo se o pištolju za omamljivanje. Tako ga je Tarver dobio u ovaj stolac.
Doktor je prekinuo svoj sablasni ples i postrance sjeo na stol, licem okrenut prema Rusku. Zmija bliža Andrewu bila je deblja od njegove podlaktice, s trokutastom glavom i izbočenim vrećicama s otrovom ispod očiju. Vodena mokasina, pomisli. Od te spoznaje, stegne mu se šupak. Za razliku od drugih zmija, mokasina nije bježala kada joj se čovjek približio. Bile su jako vezane za jedno područje i branile ga, a uljeza su znale napasti pa čak i progoniti. 49.Vidim da razmišljaš, Andrew - zaključio je dr. Tarver. - Sigurno si do sada već shvatio zašto sam ovdje. Rusk odmahne glavom iako je doista znao. Eldon Tarver nije se probio kroz obruč FBI-jevih agenata kako bi u Ruskovoj radnoj sobi izveo zmijski ples. Hoće dijamante. Sve. 50.Ne? - kazao je Tarver. - Možda su te malo smele moje prijateljice. Ispružio je desnu ruku sve dok se glava bliže zmije nije našla nadomak Ruskovoj glavi. Rusku se steglo grlo. Prestao je disati. Zjenice vodene mokasine bile su okomite elipse, kao mačje oči. Rusk je vidio toplinske senzore na njenoj glavi što gaje voda ska- utskog odreda još prije dvadeset pet godina naučio naći. Kao da osjeća njegov strah, mokasina je otvorila svoja velika usta i otkrila bijele nadute desni s dva smrtonosna, pet centimetara dugačka zuba. Smrad iz njenih usta bio je grozan, crknutih riba i kojekakvih drugih stvorenja, ali Rusk nije bio u stanju razmišljati. Kada je liječnik zmiju pomaknuo bliže, potok mokraće koju je Rusk tako uspješno zadržavao još od prvog razreda srednje škole, natopi mu hlače. 51.Dijamanti, Andrew - rekao je Dr. Tarver nevjerojatno razumnim glasom. — Gdje su? Na trosjedu, Lisa je bez prestanka tiho plakala, ali Rusk se prisiljavao da je ne gleda. Nemogućnost da joj pomogne mogla bi ga oslabiti u trenutku kada mu je bila potrebna sva njegova sposobnost. Nije mogao prežaliti što mu je Tarver zalijepio usta. Bez svog glasa, osjećao se bespomoćno. Uostalom, odvjetnik je, čarobnjak umjetnosti uvjeravanja, barem je to jednom za njega napisao novinar Clarion-Ledgera. Možda mu je zato Tarver stavio ljepljivu vrpcu na usta.
Glupost, rekao je očev glas. Zalijepio ti je vrpcu na usta da ne možeš vikati i uzbuniti agente FBI-ja vani. Rusk je mrzio taj glas, ali znao je da ga mora slušati. Sada nema prostora za maštanje. Dr. Tarver ponovno je bio na nogama, okrećući se polako, a dok je to činio, neprestano je dizao i spuštao ruke. Sigurno je pokret nešto što sprječava zmije daga ugrizu, a možda se samo radi o profesionalnom poštovanju. Jedan hladnokrvni ubojica nasuprot drugom... - Gdje su, Andrew? - pitao je dr. Tarver pjevnim glasom. - Želiš li bliski susret s ovim Božjim stvorenjima? Možda tvoja ljupka žena više voli zmije nego ti.
Tarver otpleše do Lise. Sklupčala se na trosjedu u položaj fetusa i naizmjence sklapala i širom otvarala oči, jer nije bila u stanju otrpjeti taj užas, a s druge strane, bojala se da će je ugristi dok ima sklopljene oči. - Ovo
su sveta stvorenja, Lisa — promrmljao je Tarver. - Ona 445 predstavljaju i život i smrt. Smrt i ponovno rođenje. Siguran sam da svojim provincijskim očima vidiš zmiju iz rajskoga vrta koja je tako lako zavela Evu — nagnuo se i ljuskavim repom pomilovao Lisina bedra — ali to je tako ograničeno gledište. Vrisak koji je izletio iz Lisina ošita, naduo je ljepljivu vrpcu na njenim ustima i izašao na nosnice. Još nekoliko takvih vrisaka, pomisli Rusk, i počet će krvariti kroz nos. Ugušit će se u vlastitoj krvi. Smiješeći se tiho, Tarver odstupi dva koraka, nogom rastvori bijelu jutenu torbu koja je ležala na podu i baci u nju jednu mo- kasinu. Nogom stane na otvor vreće koja se micala, povuče uzicu i čvrsto je stegne. Potom je, milujući glavu druge zmije, obišao pisaći stol i ponovno se obratio Rusku. Djelomično ću ti maknuti vrpcu s usta, Andrew. Nećeš vikati. Nećeš moliti. Nećeš preklinjati za svoj ili njen život. Znam da je kamenje ovdje. Poznat mi je tvoj plan za bijeg, sjećaš se? Ja sam ga smislio. Međutim, vrijeme je da zaboraviš snove o toj ba- nana-republici i spasiš se, kao pametan čovjek kakav sam uvijek mislio da jesi. Ispružio je ruku i odlijepio dva centimetra vrpce s kraja Ru- skovih usta. Rusk je zapamtio njegove upute, ali nije ih mogao poslušati. Suhim, kreketavim glasom rekao je: — Ubit ćeš me bez obzira na to što učinio. Dr. Tarver sa žaljenjem odmahne glavom, a onda ode u kut i uzme palicu koju je Rusk ondje držao za vježbanje sobnoga golfa. Zgrabivši donji dio palice, Tarver obloženim drškom počne dražiti mokasinu. Neprestano ju je udarao u usta, na štoje zmija kesila zube i napadala palicu. Sobu je ispunio snažan miris mošusa, potpuno stran, ali ipak, kada ga je Rusk dva-tri puta udahnuo, sablasno poznat. Neki primitivni dio njegova
mozga prepoznao je miris gmaza pod stresom, a miris močvare u njegovim žlijezdama izazove strah kakav još nikada nije iskusio. — To je strašan ubojica, agkistrodon piscivorus — rekao je liječnik. — Potpuno je drukčija od koraljne zmije. Otrovni guževi imaju jači otrov po mililitru tekućine, ali učinak trovanja potpuno je drukčiji. Od ujeda koraljne zmije čovjek postane omamljen, znoji se, počne teško disati, ukoči se i umire. Međutim ove slatkice izazivaju puno ružnije posljedice. Njihov otrov je hemotoksin, složena mješavina proteina koji, čim uđu u tijelo, počnu uništavati krvne stanice i razarati stijenke krvnih žila. Čak razara mišićno tkivo. Bol, kako sam čuo, ne može se opisati, a oticanje, moj Bože, vidio sam kako puca koža. Za nekoliko sati nastaje gangrena110, a koža pocrni kao pregažena životinja u kolovozu. Iskustvo koje će ti promijeniti život, Andrew, ako preživiš. Jesi li siguran da se ne želiš predomisliti? Potpuno pomiren sa sudbinom, Rusk je zurio u Tarvera. Bez obzira na to što liječnik obeća, večeras ih namjerava ubiti. Na Ru- skovo iznenađenje, ta ga je spoznaja velikim dijelom lišila straha. U prošlosti se često suočavao sa smrću, ali to je uvijek činio po vlastitom izboru, obično s drugim mladim 446 bogatašima željnim pustolovina koji su znali da će ih, ako nastane sranje, iskusni plaćeni ljudi izvući iz vatre, s planine, odnosno iz svakog položaja u kojem se našli. Sada je bilo drukčije. Bila je to borba na život i smrt, ali na njegovoj strani nije bilo plaćenih pomagača. Znao je jedno, spreman je umrijeti u mukama, ali nije spreman dopustiti Eldonu Tarveru da ukrade plodove njegova dugogodišnjeg rada. Rusk je isto tako znao da njegova tek pronađena hrabrost nije zasnovana na endorfinima111 koji će se za nekoliko minuta osloboditi. Negdje duboko u njemu, živio je izviđač, a taj izviđač znao je da su ujedi mokasina i čegrtuša, makar bili bolni onako kako je Tarver opisao, rijetko kada smrtonosni. Ako ga mokasina koja se obavijala oko Tarverove ruke ugrize za udove, do jutra bi mogao izgubiti ruku, pa čak i nogu, ali neće umrijeti. U tome je ležala njegova tajna prednost. Bio je voljan mijenjati ruku za 20 milijuna dolara, zato što će se ujutro agenti FBI-ja početi pitati zašto nije otišao na posao, a ako će Alex Morse navaljivati kao i obično, možda i prije uđu ovamo. Rusk mirno pogleda Tarvera i reče: — Dijamanti nisu ovdje. Ono što se tada dogodilo, odnijelo je k vragu svu njegovu logiku. Tarver se nagnuo nad Lisu, dva puta palicom udario zmiju po nosu, a ondaje pustio. Razjarena mokasina nasumce je napala, ugrizavši Lisu iznad prsa. Kada se zmija smirila, njena glava čvrsto je uhvatila Lisinu podlakticu. Ona je skočila s trosjeda la- maćući rukama kao žena opsjednuta zloduhom. Zmija ju je naposljetku pustila, a njeno teško tijelo palo je na red knjiga. Dr. Tarver u trenu se našao pokraj zmije. Odvratio joj je pozornost sjajnom glavom palice, a onda je zgrabio iza glave i čvrsto primio.
110 Označava tkivnu smrt određenog dijela tijela, gangrena najčešće nastaje kada dio tijela nije dovoljno opskrbljen krvlju, zbog bolesti krvnih žila, zbog ozljede ili upale 111 Vrsta enzima i neuroprijenosnika koji nastaju u hipotalamusu, slični su opijatima, službeno su biokemijski spojevi
Lisa se srušila na trosjed i zurila u dvije ubodne rane na podlaktici. Disanje joj je postajalo sve brže dok se na nosnicama nije pojavila pjena. Kada se počela trzati kao padavičar, Rusk se prestrašio da možda ima srčani napad. Dr. Tarver se vratio do pisaćeg stola. Pogled mu je bio lišen svih osjećaja. Vidiš kakve su posljedice nesuradnje. Dat ću ti još jednu priliku, Andrew. Prije toga, nešto ću ti objasniti. Nemam namjeru ubiti te. Ubijem li te ovdje, stvorit ću si velike nevolje. Tvoj EX NIHILO mehanizam, na primjer. Da ne spominjem istragu o ubojstvu. Međutim, ako te ostavim na životu, neće biti istrage o ubojstvu, a ti ćeš se pobrinuti za EX NIHILO. Ne možeš objaviti priznanje, jer su ti zbog vlastite krivnje vezane ruke. Kao što je uvijek bilo. Je li ti jasno? Možeš preživjeti ovu noć. Tvoji su dijamanti cijena života. Znam da si čeznuo za tim da potrošiš taj novac, ali što je to u odnosu na još trideset ili četrdeset godina života? Imaš dovoljno vremena zaraditi još. Ja nemam. Moram uzeti ono što život nudi. Tarver obiđe stol i sjedne samo nekoliko centimetara od njega. Mokasina se nastojala osloboditi. - Vjeruj razumu, Andrew. Sigurniji sam ako si živ nego mrtav. Rusk pogleda na drugi kraj sobe. Lisa je dršćući ležala na trosjedu i dalje zagledana u rupice na ruci. Niz ruku su joj polako curila dva potočića krvi i žute tekućine, a na mjestu ugriza već se vidjela oteklina. Dok ju je Rusk gledao, izraz njezina lica promijenio se od zaprepaštenog izraza slučajne žrtve do prestrašene znatiželje. Podignula je sputane ruke i povukla prednji dio majice otkrivši lijevu dojku. Na mjestu gdje se unutarnja strana dojke spajala s prsnom kosti, nalazila su se još dva traga ugriza, udaljeni jedan od drugog dva centimetra popraćeni tamnocrvenom oteklinom. Lisi su ispale oči kao kod žene koja ima bolesnu štitnjaču. Pokušala je ponovno ustati, ali ovaj put se srušila na pod. —Jesi li mi spreman reći gdje su? - tiho je pitao Tarver. Rusk kimne. - Reći ću ti, ali što će biti s Lisom? Kada odem, odvezi je na hitnu. Reci im da ste zalijevali travnjak. Izašla je zatvoriti vodu i osjetila da ju je nešto ubolo. Kada je ušla, vidio si tragove ugriza. Upotrijebi maštu, Andrew. Samo se pobrini da i ona ispriča istu priču kao i ti. —
Dr. Tarver ispruži ruku i podigne Ruskovu bradu sve dok se nisu gledali u oči. — Vrijeme je. Dok je izgovarao riječi, Rusk je osjećao tjelesnu bol, a možda je emocionalni šok bio tako jak da je to uzrokovalo bol. — Ispod mog kreveta — šapnuo je. — U čvrstom kovčegu kakav je i tvoj. - Tarver
se smijao. — Držiš ih pod krevetom?
—
Zakopao sam ih kako si rekao. Otkopao sam ih poslijepodne.
-Pametna
odluka, Andrew.
Tarver je obišao stol i stavio zmiju u jutenu vreću pokraj njezine prijateljice. Zatim je ponovno stavio ljepljivu vrpcu preko Ruskovih i izašao iz radne sobe. S druge strane stola začulo se tiho stenjanje. Poznavajući Lisu, Rusk je mogao misliti što se zbiva u njenoj glavi, ako je uopće sačuvala zdrav razum. Čudilo ga je što joj tako očajnički želi pomoći, ali ljepljiva vrpca sprječavala ga je u tome. Škripanje poda najavilo je povratak dr. Tarvera. Cereći se ispod brade, liječnik je s treskom spustio težak kovčeg na pisaći stol. Bio je srebrno-bijeli i 448 dvostruko deblji od obične torbe za spise. Tarver odlijepi dio vrpce s kuta Ruskovih usta. - Koliko vrijede, Andrew? Znam da ti je gotovo pola novca uloženo u razne poslove. Otvorio sam ga u spavaćoj sobi. Meni se čini da ovdje ima oko deset milijuna.
-
Devet cijelih šest.
Tarver ponovno zalijepi vrpcu, onda digne jutenu vreću i gurne je u naprtnjaču. Izvadivši iz džepa mali nožić, klekne na mjesto na kojem je prema Ruskovoj pretpostavci ležala Lisa. Je li lagao? Hoće li Lisi prerezati žile? Razrezat ću joj vrpcu na rukama do tri četvrtine — mirno je rekao liječnik. — Trebala bi biti u stanju za nekoliko minuta rastrgati ostatak, budeš lije uspio održati pri svijesti. Čini mi se da je malo u šoku. —
Rusk začuje tiho pljuskanje. Potom Tarver reče: — Ostani budna, slatkice sisata. Dok se Rusk pokušavao osloboditi vrpce koje su mu sputavale ruke, liječnik se dignuo, prebacio naprtnjaču na rame, uzeo kovčeg i izašao iz radne sobe. Rusk se osjećao opljačkan. Snažno je napeo mišiće lica i vrpca se odlijepi.
—
Lisa! — viknuo je. - Čuješ me?
Nije odgovorila.
Znam da me čuješ. Strgni vrpcu s ruku. Moraš to učiniti prije nego što se onesvijestiš. Moraš nas spasiti, mala. -
Još nije odgovarala. Rusk je čuo micanje tijela. Preplavi ga olakšanje. - Strgni vrpcu s usta. Upotrijebi zube! Hajde mala, učini to! Tijelo na podu ponovno se micalo. Zatim je čuo blaženi zvuk kada se vrpca odlijepila. Radnu sobu ispuni tiho, neljudsko stenjanje.
—
Lisa? Jesi li se oslobodila? Oslobodi noge! Dušo, čuješ li me?
Sada je zvuk odljepljivanja vrpce postao stalan. Rusk se sjetio jeseni u srednjoj školi kada je nakon nogometne utakmice s gležnjeva morao odmotati, kako mu se tada činilo, kilometre vrpce. Lisa je sada radila gotovo isto. Uskoro će biti slobodna. Iznenadio se koliko ga malo boli gubitak dijamanata, a koliko ga veseli preživljavanje i mogućnost da Lisa dobije liječničku pomoć.
—
Bravo, dušo. Nije znao što se krije u tebi, ali znao sam da ti to možeš.
Zvuk trganja prestane, a zamijeni ga jako soptanje.
—
Digni se, zlato! Digni se i oslobodi me!
Žena koja se podignula s druge strane pisaćeg stola, bila je gotovo neprepoznatljiva. Prije samo jedan sat, Lisa Rusk bila je žena iznimne ljepote koja je bez ikakvih traumi prolazila kroz život. Pogled joj je bio sretan i zadovoljan, onakav kakav se može naći samo kod mladih ljudi. Međutim, žena koja je sada stajala nasuprot njemu, izgledala je kao izbjeglica s ratnog područja, kao netko tko je prošao pravi pakao i koga su mrcvarili na sve moguće i nemoguće načine. Zjenice su joj stajale na bijelim kuglama prošaranim krvlju. Objesila je usta kao da je skrenula, a razgolićena lijeva dojka visjela je, prljava od krvi i žućkaste tekućine.
—
Lisa, čuješ li me?
Usta su joj se tri puta zatvorila i otvorila, ali zvuk se nije pojavio. U šoku je, pomisli Rusk sav očajan. Sranje.
Oslobodi me, Lisa! Moram te odvesti u bolnicu. — Na niskom stoliću blizu trosjeda nalazi se džepni nožić. Onaj koji sam dobio za vjenčani dar. —
Je li to u njezinu pogledu bila iskra razumijevanja? To! Okrenula se prema trosjedu. Zatim je, kao zombi, polakim koracima pošla do niskog stolića. Sagnula se, ali kada se uspravila, u ruci nije držala džepni nožić. Držala je palicu za golf.
—
Lisa? Uzmi nožić, zlato. Ovo što držiš palica je za golf.
Spustila je pogled na palicu, kao da ne može dokučiti što je to. Tada je tiho rekla: — Znam. Dok je išla prema pisaćem stolu, Lisa je dignula palicu visoko iznad glave. Tada je zamahnula u velikom luku. Nepokretan, privezan za stolac, Rusk se samo mogao napeti kada mu je sjajna srebrna palica smrskala lubanju.
450
49.POGLAVLJE Alex je pustila majčinu mlitavu ruku i tiho izašla iz bolničke sobe. Sjedila je ondje veći dio proteklog sata, pričajući tiho sve vrijeme, ali majčino lice nije se čak niti trznulo. Margaret Morse bila je pod jakim sedativima, s razlogom. Došla je do točke kada je kraj bio bolji od nastavka, ili bi barem bio daje Alex u istom položaju. Alexine bolničke papuče šuštale su po podu dok je prolazila pokraj niza od pet vrata koja su dijelila majčinu sobu od Chrisove. Neprestano joj je bubnjalo u glavi. Od liječnika na hitnoj izmolila je lijek protiv bolova, ali on čak nije niti ublažio bol koja je pratila potres mozga. Kada je ušla u sobu, iznenadila se što Chrisa vidi budnog. Nagnula se nad njegov krevet i na licu mu ugledala suze. Primila ga je za ruku.
-
Što se dogodilo?
-
Upravo sam razgovarao s gospodom Johnson.
Strah se probudi u Alexinoj trbušnoj šupljini. Isti strah koji je osjećala kada je mislila na Jamieja. Ben je prilično uzrujan — nastavi Chris. - Thora mu se nije javila, a po mom glasu, shvatio je da nešto nije u redu. -
Alex oprezno položi ruku na njegov dlan. — Moraš nešto čuti. Pogled mu se isti tren još jače uznemiri. Will je čuo kako Thora govori Andrewu Rusku da prekine napad na tebe. -
Chris se počeo dizati iz kreveta, ali Alex ga s lakoćom gurne natrag. Užasnula se kada je shvatila da je brzo tako oslabio. Stisnula mu je ruku. — Došlo je vrijeme da je uhitimo, Chrise. Imao je zbunjen pogled. — Pokušala je prekinuti napad? Samo zato što je shvatila da sije razotkrio. Iskreno, mislim da bismo je trebali uhititi zbog njene sigurnosti. Ona znači opasnost za Ruska i Tarvera. Mogli bi je ubiti kako ne bi progovorila. Ne samo to. -
—
Što još?
—
Bojim se da bi u sadašnjem stanju, Thora mogla ugroziti i Bena.
Chris raširi oči. — Ne vjerujem da bi mu mogla nešto napraviti. Pod ovakvim pritiskom? Možda se u njoj probudi samoubilački nagon. Što ako odluči povesti Bena sa sobom? —
Odmahnuo je glavom. — Ne vjerujem da bi... k vragu, mislim da sam posljednja osoba koju bi trebalo nešto pitati. Kada je o njoj riječ, do sada sam imao potpuno krivo.
—
Chrise, Thora je bolesna, ali i to nisi znao. Nisi mogao znati.
—
Liječnik sam. Trebao sam uočiti neke znakove.
Uvijek smo slijepi kada se radi o ljudima koje volimo. Ja sam učinila istu stvar. —
—
Tko će se brinuti za Bena, ako Thoru uhite?
—
Gospođa Johnson? — predloži Alex.
Chris odmahne glavom. — Radije bih da to preuzmu Tom Cage i njegova supruga. Tom će znati što učiniti ako nastane ludnica. Kimnula je. —Ja ću ga nazvati u tvoje ime. Ti lezi i odmaraj se!
—
Ne bih htio da Ben vidi kako mu uhićuju majku.
Znam da ne bi i mislim da neće. Međutim, ono drugo moglo bi biti puno gore. —
Chris ju je gledao, neizmjerno tužan. Alex je takvu tugu vidjela jedino onu noć kada joj je James Broadbent priznao što prema njoj osjeća. Nakon što su tri godine blisko surađivali, Broadbent je postao uvjeren da je Alex ljubav njegova života. On nije bio naivan dječak, nego četrdesetogodišnji visokoodlikovani agent FBI-ja s privrženom ženom i dvoje djece. Glasom koji je pucao od bola, Broadbent je rekao Alex da nikada ne bi mogao ostaviti obitelj, ali isto tako da ne može dalje, a da joj ne prizna svoje osjećaje. Zato što nije mogao podnijeti njenu blizinu, a da nije njegova, idući tjedan namjeravao je zatražiti premještaj. Međutim, nije to uspio učiniti. Dva dana nakon priznanja, James Broadbent je poginuo. Alex se sagnula i naslonila obraz na Chrisov jastuk. - Znam da sada izgleda beznadno, ali opet ćeš imati svoj život i dijelit ćeš ga s Benom.
Chris digne ruku i dotakne joj lice, pazeći da izbjegne ožiljke. — Ne vidim to u ovom trenutku. Volio bih... ali ne mogu. -Ja mogu. Jasno kao što sada vidim tebe. Sklopio je oči. Nakon kratke rasprave, Alex se popela na bolnički krevet i legla pokraj njega. Ako je Chris to opazio, nije pokazao. Mislila je da će se oboje bolje osjećati budu li zajedno ležali, ali dok je milovala njegovo vruće čelo, odjednom je pogodi misao da on neće preživjeti noć. ★ Eldon Tarver zaustavi kamionet marke dodge, koji je čuvao za konačni bijeg, na kamionskom odmorištu Union 76 na MC 55 jug. Deset sekundi nakon što je parkirao, otvore se suvozačka vrata i Judah se potišteno spusti na prednje sjedalo. Judah je na krilu imao malu naprtnjaču. Čim je zatvorio vrata, otvorio je naprtnjaču i iz nje izvadio malog majmuna, kapucina. Lice mu je bilo poput lica djeteta. Gledao je Eldona prestrašenim očima, a onda zakopa lice u krupna Judahova prsa.
—
Molim te, nemoj se ljutiti - kaza Judah.
Tarver je bio bijesan što ga brat nije poslušao i što je potajno iznio majmuna iz laboratorija, ali nije napravio neku posebnu štetu. Kapucin još nije bio korišten kao pokusna životinja, niti je dijelio kavez s bolesnim životinjama. Nitko nije vidio majmuna? - pitao je Eldon, maknuvši se nekoliko metara dalje od zgrade. —
—
Nije. — Judah se smješkao. - Nije niti pisnuo.
—
Čekao si u restoranu?
Aha. Većinu vremena proveo sam u prostoru gdje su tuševi, pokraj prostorije za rekreaciju. Došao si prije nego što si rekao. —
—
Eldon se nasmije. — Ponekad se jednostavno sve dobro poklopi, znaš.
Kao s njim - rekao je Judah češući kapucinova leda. Eldon se nasmijao i skrenuo na bočnu cestu. Vozio je ispod autoceste, a onda skrenuo lijevo, na prilaznici ubrzao i uključio se na MC 55, sjever. Ubrzo će stići do silaska na cestu koja vodi u Natchez. —
Cesta se nekoliko kilometara protezala duž Ross Barnett Reser- voirea, gdje je uz obalu velikog jezera bilo sagrađeno nekoliko prekrasnih kuća.
-
Pogledaj na stražnje sjedalo - veli Eldon. — Što vidiš?
Judah okrene svoje krupno tijelo toliko daje mogao vidjeti stražnje sjedalo kamioneta. Eldon upali svjetiljku iznad glave.
—
Izgleda mi kao kutija kamenja — reče Judah.
Eldon je gotovo jedan kilometar krepavao od smijeha. — Upravo to, brate! Kutija kamenja! Judah je bio zbunjen, ali zadovoljio se milovanjem majmuna i praćenjem svjetala na autocesti. Kada su sišli na cestu prema Natchezu, Tarverovo lice izgledalo je kao da je isklesano iz kamena.
50.POGLAVLJE Will Kilmer sjedio je u svom uredu kada mu je zazvonio telefon. Odjavio se iz bolnice i rano došao ovamo kako bi više doznao o slučajevima koje je zanemarivao, ne bi li pomogao Alex, ali debeli zavoj i bol u rani natjerali su ga da otvori bocu Jack Daniel'sa koju je držao u najnižoj ladici. Detektivska agencija Argus - rekao je gotovo stenjući, gurnuvši hrpu spisa u najdalji kut pisaćega stola. -
-
Wille, Danny ovdje.
Danny Mills bio je bivši policajac kojeg je Kilmer zadužio da danas nadzire ured Andrewa Ruska. — Što je, Danny?
-
Rusk se nije pojavio na poslu. Obično bi već prije pola satabio tu.
-
U redu. Ne miči se odande. Zvat ću te.
Will prekine i razmotri situaciju. Mogao bi nekoga poslati u Madison County gdje živi Rusk, ili bi se sam mogao odvesti onamo. Bila mu je mrska ta pomisao, zato što je u ovo doba dana promet bio gust jer je zbog nove Nissanove tvornice puno ljudi išlo na posao. Uz to, prema Alexinim riječima, Ruska sada nadzire FBI. Njihovo upletanje možda nije bilo službeno, ali vođa im je bio John Kaiser, ugledni agent kojeg je Will jako cijenio. Alex je Willu za svaki slučaj dala broj Kaiserova mobitela. Popivši još jedan gutljaj Jacka Daniel'sa, Will uzme mobitel i utipka Kaiserov broj.
—
Kaiser - javio se snažan glas.
—
Agente Kaisere, ovdje Will Kilmer. Nisam siguran znate li...
Znam tko ste, gospodine Kilmere. Umirovljni detektiv odjela za ubojstva, točno? -
Will malo uspravnije sjedne. - Da, gospodine.
—
O čemu se radi?
Imam čovjeka koji nadzire ured Andrewa Ruska, već tjednima. Kaže da Rusk danas kasni pola sata. Obično je točan kao sat. -
-Jeli?
Da, gospodine. Ne znam što se događa u Ruskovoj kući, jer sinoć nisam nikoga poslao onamo. Nisam Vam htio stati na žulj. —
—
Hvala vam, gospodine Kilmere. Saznat ću što se zbiva.
-Ja ne moram ništa učiniti? Samo nazovite saznate li nešto što bih, prema Vašem mišljenju, morao znati. —
—
Hoću.
Kilmer prekine. To je bio agent FBI-ja kakvog je volio, važan je samo posao, ne sere o tome koje je čije područje i tko ima kakve ovlasti. Will razmisli 456 kako bi bilo da nazove Alex, ali budući da još nije nazvala, onda je sigurno sinoć nekako uspjela zaspati. Možda Chris Shepard ima nekakve veze s tim. Will se nadao da ima. Djevojka je već dugo patila i bilo mu je svejedno na koji način će se utješiti. Povuče natrag hrpu spisa i otvori onaj na vrhu. * Jack Kaiser popeo se na stražnje sjedište crnog chevroletta terenca parkiranog na rubu imanja Andrewa Ruska. U terencu je čekalo petero agenata, tri muškarca i jedna žena, svi pomnjivo odabrani u područnom uredu u Jacksonu. —Još nemamo nalog za premetačinu — rekao je — pa ću otići unutra i pokucati na glavni ulaz. Ako nitko ne otvori, htio bih da se raširite i provjerite sve prozore. Pogledajte možemo li naći opravdanje za ulazak. Jasno? Svi su kimnuli. Kaiser dodirne vozačevu ruku. - Lijepo polako. Terenac je lagano klizio pokraj drveća, zaokrenuvši pred super- moderan Ruskov dom. Kada se zaustavio, Kaiser izađe i popne se na trijem. Prvo je pozvonio, a onda glasno pokucao. Nitko nije došao na vrata. Ponovno je pozvonio, a onda baci pogled prema terencu. Dvojica agenata pokrivala su ga kroz otvorene prozore. Prošla je još minuta.
—
U redu - pozvao je, pun zlih slutnji. — Krećemo.
Sva vrata automobila istovremeno su se otvorila, a agenti su se raširili oko kuće. Kaiser je nastavio kucati. Što je dulje kucao, to je imao lošiji osjećaj. Za vrijeme službe u policiji obišao je jeziva mjesta zločina, a unatoč uvjerenju da se predosjećaj uglavnom pokaže pogrešnim, imao je osjećaj da se iza ovih vrata nalazi nešto odvratno. Sišao je niz stube trijema i obišao kuću. Neki agenti postali su kreativni pa su se penjali po ljestvama i uređajima za klimatizaciju kako bi pogledali kroz prozore. Međutim, kada se začuo povik, došao je iz najdaljeg kraja kuće. Kaiser potrči.
-
Ovdje! — vikala je jedna agentica. — U kuhinji!
-
Što je?
Agentica se odmaknula od prozora, blijeda u licu. - Čini mi se da je žena. Potrbuške leži na podu. U desnoj ruci drži ključeve automobila, a ispod nje ima malo krvi. To je jedina krv koju vidim. Kaiser pritisne lice na staklo. Prizor je bio točno onakav kako ga je agentica opisala. Kako mu se činilo, žena na podu imala je kratke hlače od rastezljivog materijala, kratku majicu i ružičaste japanke. Pričekajte pet minuta, onda pozovite državnu policiju — rekao je - i šerifov ured. Mislim da smo u okrugu, a ne u općini. -
-
-
Da, gospodine. Meni ovo svakako izgleda kao opravdani razlog — rekao je Kaiser.
Možda joj treba hitna medicinska pomoć - rekao je agent iza njega. — Čini mi se da sam vidio kako se pomaknula. -
-
Nemojmo se zanositi. Donesi iz auta metalnu polugu.
-
Da, gospodine.
Kaiser je promatrao kako krupan agent razvaljuje vrata, a onda ulazi s izvučenim oružjem. Za njim je ušlo troje agenata raširivši se kako bi pregledali prostorije. Kaiser je kleknuo i opipao bilo na ženinu vratu.
Mrtva. Ustao je i krenuo prema središnjem dijelu kuće, pitajući se cijelo vrijeme što je ubilo ženu u kuhinji. Oštar krik koji je dopirao iza ugla pred njim natjerao ga je da se požuri. Stao je, skamenjen. Za pisaćim stolom, privezan za stolac, sjedio je neprepoznatljiv muškarac, strašno natečena i krvava lica, očito razbijene lubanje. Pred njim na stolu ležala je krvava palica za golf. Bi li to mogao biti Andrew Rusk? Jebote, što se ovdje dogodilo? — pitao je jedan agent pokazujući kapljice krvi na stropu. -
Hoćeš reći, kako se to dogodilo - ispravi ga Kaiser. - Nisu li naši agenti cijelu noć nadzirali kuću? -
—Jesu, gospodine. Njih šestero. Ja sam također bio tu. 458
-
Nisi ništa čuo?
—
Ne, gospodine.
—Jesi li ga ti ubio? — pitao je Kaiser mrtvo-hladnim glasom.
—
Ne, gospodine.
Kaiser se pomakne iza stola, gurne ruku u mrtvačev stražnji džep i polako izvadi novčanik. Vozačka dozvola u novčaniku potvrdila je da je krvava masa na stolcu Andrew Rusk. K vragu, pomisli Kaiser. Ovo će biti prava noćna mora. Svi će tvrditi da su oni odgovorni, zbog teritorija nastat će sukob unutar Ureda... Trgnuo se na zvuk svog mobitela. Očekivao je zapovjednika Tylera, ali na zaslonu je pisalo ALEX MORSE. Htio je zanemariti poziv, ali onda se podsjeti da je ovo Morseičin slučaj. Bio je od početka. —Jutro, Alex. Zdravo, Johne. Will Kilmer rekao mije da u Ruskovoj kući možda nešto nije u redu. -
Kaiser uzdahne. - Može se tako reći. Rusk je mrtav i s njim jedna žena. Pretpostavljam da je to njegova supruga.
—
Mrtav? Isuse, dolazim onamo.
Kaiser je po njezinu glasu shvatio da je uzbuđena. — To ti nije pametno. Uskoro će ovdje sve vrvjeti od agenata i policajaca. Sigurno će i Webb Tyler doći ovamo. Ne smiješ doći ni blizu njegovu slučaju, što se toga tiče, ni bilo kojem drugom slučaju. Dakle... sada bar znamo da sam imala pravo. Rusk je do grla bio u ovome. —
—Još ništa ne znamo u tom smislu. Znamo samo da je netko tko ti je bio jako mrzak, netko bi čak mogao reći da si ga proganjala, mrtav. Zato mislim da je najpametnije da ostaneš po strani, a da te ja poslije izvijestim o svemu. Nastade dugotrajna šutnja.
—
Slažeš li se?
—Johne, već tjednima vodim istragu o Andrewu Rusku, dok su svi ostali samo sjedili i govorili mi da sam luda. Bila sam u toj kući. Možda vidim nešto što tvoji ljudi ne bi vidjeli da gledaju deset godina! Kaisera oblije hladan znoj. — Bila si u Ruskovoj kući? Alex je zašutjela, očito svjesna da ju je njen žar doveo u opasne vode.
—
Ostani gdje jesi, Alex. To je naredba.
—
Čujem te. Prokletstvo!
—
Nazvat ću te čim nešto saznam.
—
I bolje ti je.
Kaiser prekine. ★ Jedan sat poslije, Alex se unajmljenom corollom dovezla među mnogobrojna policijska vozila parkirana ispred Ruskove kuće. Znala je da će se Kaiser ljutiti, ali nakon šest tjedana krvi, znoja i suza, nije mogla besposleno sjediti dok drugi mašu dirigentskom palicom i idu naprijed. Osim toga, mudrovala je, Kaiser mi ne može naređivati ako više nisam agentica FBI-ja. Ionako je samo nekoliko platnih razreda iznad mene, a
zapovjednik Tyler neće doći ovamo... ni u ludilu. On voli klimatizirani ured u središtu grada. Alex je krenula službenim korakom i prošla pokraj kordona še- rifovih pomoćnika. Neki agenti FBI-ja pogledali su je, ali nisu joj se obratili. Za manje od minute došla je do radne sobe u kojoj su ostaci Andrewa Ruska još bili privezani za stolac. Iza njega čučala su dva muškarca od kojih Alex prepozna Johna Kaisera. Iza njih izbijala je neobična mutna svjetlost. Tada prepozna zvuk let-lam- pe. Otprilike nakon minute, začula je slavodobitni povik, a onda se Kaiser dignuo i okrenuo.
—
Sveca mu — kazao je istinski ljutit. - Zar ti nikada ne slušaš?
—
Ovo je moj slučaj — rekla je svadljivo.
-
Ti nemaš nikakav slučaj! Je li ti jasno?
Alex je šutjela. Očito nije. Imam sreću što sam i ja tu. Rekao sam šerifu da bi u kući moglo biti biološkog oružja i daje moramo pretražiti prije nego što počnu uobičajenu istragu o ubojstvu. Webb Tyler će me ubiti, a možda i ostanem bez posla. -
-
Što je tamo otraga? — pitala je. — Sef?
Kaiser nevoljko kimne.
-
Što je u njemu?
-Još malo pa ćemo saznati. Čovjek s let-lampom konačno je otvorio vrata. Odmaknuo se kako bi Kaiser ispitao unutrašnjost.
-
Nisi prije bila u tom sefu, je li? — pitao je Alex.
-
Nisam. - Ne da nisam pokušala. — Što vidiš?
-
Ostani ondje, Alex. Ozbiljno mislim. Danas si OJP.
Običan jebeni promatrač. — Odavde ništa ne mogu promatrati.
460
-
Baci pogled na blok s bilješkama na pisaćem stolu.
Učinila je to. Radilo se o standardnom žutom bloku na kojem su olovkom, kako se činilo, muškim rukopisom bile načrčkane uglavnom brojke. — Što je to? — pitala je. — Izgledaju mi kao GPS koordinate.
-
Mislim da jesu, te vrijeme i datum.
Ponovno je pročitala brojke. — Isuse, to je danas. Da. Dva poslijepodne. Mislim da je tvoj prijatelj odvjetnik namjeravao zbrisati iz grada. -
-
Gdje su te koordinate?
Još nisam siguran. Hank Kelly misli da su na obali zaljeva, ako nisu u samom Meksičkom zaljevu. GPS mu je hobi. Smišlja igrice s postavljenim zagonetkama. U slobodno vrijeme, naravno. Kakav svijet! -
-
-
Ovdje je jedno ime. Jesi li ga vidio? Meni izgleda kao Alejo Padilla - reče Kaiser vireći i dalje u sef.
-
Meni također.
-
Zvuči kubanski.
-
Aha, a ovo što je napisano ispod?
-
CPT? Moglo bi značiti kapetan.
-
Misliš da je Rusk namjeravao poći južno od granice? - pita- la je Alex.
-
Mislim.
-
Čamcem?
-
Moguće. Možda i hidroavionom.
-
Zašto bi iz zemlje bježao čamcem?
To je najbolji način želiš li nešto prokrijumčariti. Recimo, veliku količinu gotovine. - Kaiser se premjesti, pri čemu mu za- škripaše koljena, i spusti neke papire na pod. -
-
Nešto korisno? — pitala je Alex.
-
Bi li rekla da su dvije kostarikanske putovnice korisne?
-
Isuse Bože!
—Još ne vrijede, ali izgledaju mi ispravne. 462
Kostarika - rekla je zamišljeno. — S njima sada imamo sporazum o izručenju. -
-
Da, ali putovnice nisu na Ruskovo ime.
-
Da, ali jesu li u njima slike Ruskovih?
—Jesu. Pogledaj. Pošla je naprijed i nagnula se preko njegova ramena. Kaiser je imao pravo. Uzela je jednu putovnicu i usporedila sliku nasmiješenog Andrewa Ruska s okrvavljenim tijelom na stolcu s njene lijeve strane. Bože, umro je na strašan način. Ponovno je pogledala Kaisera koji je pregledavao uobičajene financijske dokumente jedne imućne obitelji. Police osiguranja, oporuke, darovnice, dokumente socijalnog osiguranja...
-
Što još imaš?
-
Meni izgleda kao čamac - rekao je Kaiser držeći fotografiju.
Alex pogleda sliku veličine osam na deset centimetara. — To niječamac, to je jahta. U tome možeš jedriti oko svijeta. —Je li Rusk jedrio? Rusk je radio sve. Bavio se svim hobijima kojima se bave bogati i besramni ljudi. -
—Je li ovaj čamac iz mjesne marine? Nikada ga prije nisam vidjela. On ima gliser, ali obično stoji na prikolici iza njegove kuće. -
Kaiser digne pogled s papira. - Sada vani nema glisera. Alex spusti pogled na blok na kojem su bile načrčkane koordinate. - Što ako se namjeravao sastati s nekim na moru? Gliserom prijeći granicu od pedeset kilometara, ukrcati se na jahtu i isploviti prema Kostariki? Kaiser se zagledao u papir u svojoj ruci. Tada tiho i otegnuto zazviždi.
-
Što je? - pitala je osjetivši uzbuđenje.
Ovaj komad papira jamči siguran prolazak kroz kubanske teritorijalne vode i osigurava uplovljenje u havansku marinu. -
-
Molim?
-
Potpisao ga je sam Castro.
-
Isključeno.
Kaiser je stao i okrenuo dokument prema svjetlu. — Ne Fidel. Njegov brat, Raul. Ministar obrane. Dokument nije izdan na Ru- skovo ime nego na ime Eldona Tarvera, liječnika. Alex je uzela dokument i pročitala ga od riječi do riječi, a sa svakom riječi bilo joj je brže tuklo. — Ovo je preslika. Ovo je - kaza Kaiser - nepobitan dokaz da su Andrew Rusk i Eldon Tarver radili zajedno. -
Alex s naporom proguta slinu i vrati papir Kaiseru. Sada kada je napokon našla ono što se toliko trudila naći, osjećala se nekako prazno. Tada shvati zašto. Ona je zapravo radila na tome da dokaže kako je Bili Fennell ubio njenu sestru. Dok ne pronađe dokaz koji će to potvrditi, ne može izbaviti Jamieja od njegova oca, na što ju je Grace obvezala. Zašto bi Raul Castro Tarveru dao dozvolu za useljenje na Kubu? pitala je. -
Kaiser je pogleda kao da je glupa. — Program istraživanja raka i virusa. Virusno biološko oružje. Kladim se da je kubanska obavještajna služba u nekom trenutku stupila u vezu s Tarverom nakon što je ukinut PIRV i ponudila mu novac da dođe raditi za njih. Pristupili su mnogobrojnim znanstvenicima koji su radili na osjetljivim istraživanjima. Tarver je sigurno smatrao da bi Kuba mogla biti dobro mjesto gdje bi se pritajio, a onda pod drugim imenom prebacio u Kostariku. —Je li imao pravo? -Je, osim što nije mogao predvidjeti kada će se dogoditi političke promjene na Kubi.
-
—
Rusk se sigurno jako uzdao u Tarvera. Pogreška, rekao bih. - Kaiser mahne glavom prema Rusko- vu tijelu.
Što misliš, što se ovdje dogodilo? — pitala je Alex. — Misliš li da je ovo napravio Tarver? —
Vjerojatno je on. Ovo je prizor mučenja. Smjestio ih je u središnji dio kuće. Bez prozora, s višestrukim zidovima da se priguši zvuk. Ovdje je sigurno bilo strašno. —
—
Što je ubilo njegovu ženu?
-
Liječnik koji ju je pregledao kaže šok.
—
Od prostrijelne rane?
Kaiser odmahne glavom. — Od zmijskog ugriza. -
Molim?
Što kažeš na to? Ima dva ugriza. Jedan na podlaktici, a drugi na prsima, odmah iznad srca. —
Bože moj. — Alex zadrhti pomislivši što se sve događalo na mjestu gdje sada stoji. -
Tehničar zadužen za dokaze na onoj polici za knjige našao je dvije ljuske - dodao je Kaiser. — Rekao je da sigurno pripadaju gmazu. Nisu riblje. -
464
-
U čemu je razlika?
Zmijske ljuske zapravo su zmijska koža. Suhe su i imaju svoju boju. Riblje ljuske drže se za kožu. Prozirne su i bezbojne. —
-
Znao si to? - pitala je Alex, zadivljena.
Kaiser se naceri. — Ma, vraga.
—
Što misliš, što je Tarver tražio? Hoću reći, nije niti taknuo sef, zar ne?
Možda je. Mogao je uzeti neke stvari, ali druge je ostavio. Međutim, dobro je skriven iza oplate ispod polica za knjige. Možda nije znao daje tu. -
Alex se osvrne po sobi. - Onaj blok našao si na pisaćem stolu? Onaj s napisanim koordinatama? Ne. Nađen je u kuhinji navrh hladnjaka. Ispod pladnja za posluživanje. Kelly je također našao rupu otraga u dvorištu. Čini se da je nešto nedavno iskopano. Rupa je duboka pola metra, na mjestu gdje je zemlja dosta rahla. Široka je dvadeset pet centimetara, pravokutna. —
—
Gotovina? — nagađala je.
Kaiser je sumnjao u to. — Nije sigurno zakopavapati novac. Pretpostavljam da se radi o nečem trajnijem. Možda zlatu. Ili bakterijama.
—
Ili o nečemu što ne možemo niti naslutiti.
Kimnuo je, jako zabrinuta pogleda. — U Tarverovoj kući također je nađena rupa. Sinoć.
—
Stvarno? Gdje?
U podu šupe naslonjene na kuću. Na tankom aluminijskom podu izrezan je pravokutnik. Tarverova rupa dvostruko je veća od Ruskove. Svježe iskopana zemlja, kao i ovdje. —
—
Tipovi su izvadili lovinu.
Gospodine? — kazao je tehničar koji je pod snažnom svjetiljkom pregledavao prostoriju. —
-Da? Našao sam nešto ovdje na podu. Čini se da je žrtva nogom pokušala nešto napisati. Ovdje, u krvi. —
-Što? Muškarac se nagnuo bliže podu. - Izgleda kao... »A's broj dvadeset tri«. Mislim, brojka, ne riječ broj.
—
Kao Oaklands A's? - pitao je Kaiser.
—
Valjda. Je li tip bio s područja zaljeva? 466
—
Ne - rekla je Alex kopajući po sjećanju.
—
Svakako to slikaj - kaza Kaiser.
Uzeo je Alex za ruku i izveo je iz radne sobe. Mogu li vidjeti Lisino tijelo? — pitala je dok su išli prema ulaznim vratima. —
Upravo je iznose. Nemaš što vidjeti. Mislim daje ona samo usputna žrtva. Šteta što nije uspjela doći do bolnice. —
—
Zašto jednostavno nije nazvala 911?
—
Telefon nije radio. Netko je vani prerezao žice.
—
Pokraj tvojih agenata koji su nadzirali kuću?
Kaiser kimne, a onda pred ulaznim vratima stane. — Tip se provukao pokraj šest agenata FBI-ja. Nisu nekakvi stručnjaci za divljinu, ali nisu glupi. Imaju oči i uši. Mađutim, Tarver je pokraj njih prošao kao duh. Unutra i van bez buke, a u međuvremenu je mučio dvoje judi.
—
Uz to, ima pedeset devet godina — doda Alex.
Opasan protivnik, nema sumnje. Međutim, sve mi se čini da mu možda pomažu profesionalci. —
—
Kubanci?
Tko zna. Alex, ovaj slučaj upravo je postao stvar nacionalne sigurnosti. Ako CIA sazna za Castrov dokument, htjet će nam preoteti ovaj slučaj. —
—
Moraš li izvijestiti o tome?
—
Trebao bih. Sveca mu, Tyler će im ga dati na srebrnom pladnju.
Alex ljutito opsuje. - Možda bi to mogao proslijediti novomdirektoru. Roberts mi se čini pošten tip. Možda on ima muda. Kaiser nije davao previše nade u to. Primio je Alex za ramena i čvrsto se zagledao u njene oči. - Slušaj me. Moraš ostati izvan svega ovoga. Barem dok ne smislimo kako ćemo postupiti. Govorim ti da nema prostora za vrludanje. Je li ti to jasno? Prešutjela je neiskrene odgovore koji su joj padali na pamet. — Što je s onim GPS koordinatama? Što ako se radi o mjestu sastanka? Za Boga miloga, sam Tarver mogao bi biti ondje.
—
Da je tako, misliš li da bi ih Tarver ostavio ovdje?
Istina. Rekao si da je blok pronađen skriven navrh hladnjaka u kuhinji, točno? —
Točno, koordinate bi mogle biti izvorne. — Kaiser ju je preklinjao pogledom. - Razgovarat ću s direktorom o tebi, Alex. Objasnit ću mu da si ti ta koja je prva otkrila sve te veze. Međutim, ako ću se zauzeti za tebe, dok to radim, moraš biti čista. Sazna li Webb Tyler da si bila ovdje... neću uopće razmišljati o tome. Ti se vraćaš u bolnicu. —
Otvorio je vrata i izveo je van. Alex je prva ugledala pomoćnika zamjenika ravnatelja Marka Dodsona kako se stubama uspinje na trijem. Dodson ju je pogledao, a onda prebaci pogled na Kaisera.
—
Agente Kaisere, što ova žena radi ovdje?
—Ja sam agenticu Morse pozvao na mjesto događaja, gospodine.
Ona više nije agentica Morse. Molim da to u svom razgovoru uzmete u obzir. —
Upozorio me je da se ne miješam — brzo je rekla Alex. — Nisam ga poslušala i došla sam ovamo na svoju ruku. Mislila sam da imam određena saznanja koja bi agentu Kaiseru pomogla da shvati što se dogodilo. —
Na Dodsonovu licu pojavi se zadovoljan izraz. — Kladim se da imate.
—
Što hoćete time reći?
—
Hoću reći kako mislim da ste sinoć bili ovdje.
Zinula je. - Jeste li poludjeli? Bila sam...
—
Poričete li da ste ikada bili u ovoj kući?
Htjela je zanijekati, ali točno, bila je već ovdje, a za to je irísala jako dobre razloge. Dodsonove oči sjajile su likujući.
—
Što radite ovdje, gospodine? — pitao je Kaiser.
Sinoć me Webb Tyler obavijestio da na njegovu području djelovanja poduzimate neke neovlaštene mjere. Dobro da je to učinio, jer ste Ured duboko uvukli u slučaj koji pripada tijelima Mis- sissippija. Na što ste mislili, agente Kaisere? —
Gospodine, imao sam razlog vjerovati da je sastavni dio ovog slučaja smrtonosno biološko oružje, zbog čega su se odmah trebala umiješati savezna tijela. —
Dodson je ostao zatečen. - Biloško oružje? Da, gospodine. Jučer smo otkrili tajni laboratorij s primatima čiji je vlasnik neki Noel D. Traver, što je vjerojatno drugo ime doktora Eldona Tarvera. Pod krinkom uzgajivačnice pasa, dr. Tarver je, čini se, na primatima provodio složene genetičke pokuse, možda čak i na ljudima. —
Dodson odjednom više nije bio tako siguran u svoj položaj. - Znam za jučerašnji požar. — Imate li dokaz da su obavljani takvi pokusi?
468
- Uhvatili smo nekoliko odbjeglih životinja. Čekao sam dopuštenje za nastavak jer treba provesti složena laboratorijska ispitivanja.
Dodson obliže usne. — Razmislit ću o tome. Međutim, tražim da se gospođica Morse zadrži u područnom uredu radi ispitivanja. Kaiser se ukoči. — Na temelju čega, gospodine? - Prije smrti, gospodin Rusk uputio je Uredu mnogobrojne pritužbe da ga gospođica Morse proganja. Znamo da je krivila Ruska za smrt svoje sestre. Htio bih točno ustanoviti je li gospođica Morse sinoć uzela zakon u svoje ruke.
Kaiser korakne prema Dodsonu. - Službeni podaci o agentici Morse... - Govore
da pod stresom ne može kontrolirati svoje osjećaje - završio je Dodson. — Nemojte prijeći granicu, agente Kaisere. Ne želite valjda odbaciti svoju karijeru kako biste spasili njenu. To je izgubljen slučaj. Kaiser je problijedio. - Gospodine, slučajno znam da njen slučaj nije još konačno riješen, a... Dodson pred Kaiserovo lice stavi komad papira. — Ovo je razgovor s izvjesnim Nevilleom Byrdom iz Cantona u Mississippi- ju. Byrd je u jednom hotelu u središtu grada uhvaćen s laserskom i optičkom opremom za nadziranje. Nadzirao je ured Andrewa Ruska. Kada su ga pitali tko ga je unajmio, Byrd je odgovorio da ga je unajmila Alexandra Morse i to za dvostruko veću naknadu od uobičajene. Alex nije mogla vjerovati. Kaiser se okrenuo i pogledao je. Vidjevši nevjericu i bol u njegovim očima, ona odmahne glavom poričući to. Kaiser se osvrne po publici, agentima s terena, koji su željno čekali rasplet ove bitke. - Gospodine, htio bih da se unese u izvještaj da je agentica Morse prva otkrila vezu između Andrewa Ruska i Eldona Tar- vera. Prije šest tjedana, posumnjala je da među njima postoji tajni zločinački dogovor i nad njima počela istragu bez obzira na snažan otpor zapovjednika područnog ureda u Jacksonu i Vas.
Dodson se posprdno smijao. — Upravo ste objasnili što je to neposluh. Na završnom saslušanju možete svjedočiti protiv Morseove. Ne mislim tako - rekao je Kaiser tako odlučnim glasom da se na Dodsonovu licu pojavi tračak straha. — Ne vjerujem da će biti takvog -
saslušanja. - Dignuo je plastičnu vrećicu s dokaznim materijalom koju je držao uz desnu nogu. — Volio bih da pogledate ovaj dokaz, gospodine. Dodson ga oprezno pogleda. — Što je to? —Jedan dokument. On govori sve. Zamjenik pomoćnika ravnatelja uzme plastičnu vrećicu i zabaci glavu kako bi ga pročitao kroz donji dio svojih bifokalnih naočala. Sumnjičav izraz njegova lica nije se promijenio sve dok nije došao do kraja dokumenta. Tada je otvorio usta kao riba koja hvata zrak. -Vidjeli
ste potpis, gospodine? - pitao je Kaiser.
Dodsonovo lice objesilo se od užasa, užasa činovnika koji jeshvatio da je 470 igrao na krivu kartu. - Gdje je to nađeno? — pitao je jedva čujnim glasom. — U žrtvinu sefu. Ovaj dokument nepobitan je dokaz zločinačke veze između Ruska i Tarvera, a mogao bi biti i dokaz Špijunaže na štetu Sjedinjenih Država.
— Više ni riječi — kazao je Dodson trepćući očima. — Agente Kaisere, pridružite mi se u mom autu.
Kaiser pogleda Alex, a zatim pođe za Dodsonom prema tamnome fordu na prilaznom putu. Alex je stajala na trijemu, pokušavajući sakriti veselje što je tako srezao Dodsona, i to pred svima. Međutim, doista ju je razgalilo to što je Kaiser stao u njenu obranu iako je time doveo u opasnost svoj posao. Gledala je prema Fordu, ali njegovi prozori bili su tako tamni da nije vidjela što se unutra zbiva. Prošle su dvije minute prije nego što su Kaiser i Dodson izašli. Dodson je bio crven u licu, a Kaiser je izgledao smiren i pribran. Pozove Alex da mu se pridruži. Dok je hodala, opazila je poglede ohrabrenja troje FBI-jevih agenata, od kojih dviju žena. Kadaje prošla pokraj Dodsona, zamjenik pomoćnika ravnatelja nije ju niti pogledao. Kaiser ju je primio za ruku i odveo do terenca u kojem se dovezao ovamo.
—
—
Što je s mojim autom? - tiho je pitala. Spusti ključeve na pod. Molit ću jednog od mojih ljudi da ih donese.
—
Molim?
—
Spusti ih.
Alex spusti ključeve na borove iglice i pusti da je smjesti na stražnje sjedalo terenca. Smjestila se na meku kožu dok je Kaiser sjeo za upravljač.
—
Što se dogodilo u autu? - pitala je.
Ništa još nije odlučeno. Imaš prokletu sreću što je taj komad papira bio u Ruskovu sefu. —
—
Ti ne? Usput, hvala.
Kaiser teško uzdahne, a onda se počne smijati. — Takvu zadovoljštinu čovjek ne dobije često u životu. —Jesi li rekao Dodsonu za GPS koordinate? Morao sam. Sada više ništa ne smijemo zadržati za sebe. Sve će biti proslijeđeno gore ravnatelju Robertsu. Samo smo dobili bitku, ne i rat. —
—
Svejedno, osjećaj je dobar.
Kaiser upali motor, ode unatrag, stane i pričeka da pokraj dugačkog reda policijskih automobila prođe mrtvačko vozilo.
—
Kamo sada idemo? - upita Alex.
Ti se vraćaš u bolnicu. Nemoj niti pomišljati proturječiti mi. Čim dobijem opis Ruskova glisera, diljem države objavit ću potjernicu za njim. Onda idem posjetiti toga tipa Nevilla Byrda, onoga koji tvrdi da si ga ti unajmila da nadzire Ruska. — Kaiser je iskosa pogleda. - Nisi to učinila, je li tako? —
—
Nikada nisam čula za toga tipa. Kunem ti se Bogom.
Kaiser kimne. - Nadam se da ga je Tarver unajmio, kako bi seosigurao da ga suradnik neće prevariti, razumiješ?
—
Potpuno.
Dok se mrtvačko vozilo približavala, Alex nešto sine. — Jesi li Dodsonu rekao za ono što je pisalo na podu? A's i broj dvadeset tri? Kaiser je šutio.
Alex suspregne oduševljenje. — Mislila sam da više ništa nećeš zadržati za sebe. —Jebeš umišljenoga maloga gada.
—
Amen.
Mladi agent FBI-ja pokuca na Kaiserov prozor. Kaiser spusti staklo. - Što je? Poslali su me po Vas, gospodine. Mislim, pomoćnik ravnatelja. Našli su nešto u garaži. —
-
Što? 472
—
Ne znam, ali prilično su se izbezumili.
Kaiser stavi terenca u 1er i izađe. — Ostani ovdje, Alex. Kada je Kaiser otrčao iza kuće, ona šakom udari po upravljačkoj ploči. Potom izbroji do pet, izađe i otrči za njim.
51.POGLAVLJE Alex je stajala ispred Chrisove sobe brišući oči papirnatim rupčićem koji joj je dala medicinska sestra. Pet minuta pokušavala je skupiti snagu kako bi ušla i Chrisu rekla da mu je žena mrtva, ali to joj zbog nečega nije uspijevalo. Koja nevjerojatna ironija. U život Chrisa Sheparda upala je zato što je bila uvjerena da ga njegova žena hoće ubiti. Sada je ona ležala na stolu, a patolog joj je na tijelu radio rez u obliku slova Y. Kada se Alex iza Johna Kaisera uvukla u garažu, nije niti pomišljala da će ondje pronaći tijelo. Možda smrtonosne biološke pripravke, ili vreće zlatnika, sve, samo ne Thoru Shepard. Žena koju je Alex uvijek viđala samo u najskupljoj odjeći bila je zamotana u bojom poprskani najlon i gurnuta u prtljažnik automobila. Barem je to porsche, pomislila je u tom trenutku Alex. 473
Međutim, stanje u kojem je bilo Thorino tijelo iz Alexine glave otjera čak i crni humor. Thorina svilena plava kosa bila je slijepljena, kako se činilo, litrama krvi, hvala Bogu, jer je barem pokrila smrskanu lubanju, a nekoć besprijekorna koža izgledala je kao si- vo-bijeli trbuh žabe. Kadaje Kaiser ugledao Alex iza sebe, dignuo je slijepljenu kosu i zatražio od nje da identificira tijelo. Thorine oči bile su otvorene. Te prekrasne plave oči boje mora, koje je Alex pamtila sa slika u Chrisovoj kući, bile su ugasle, kakve Alex nikada nije vidjela, tupe, mutne, već upale špekule. -Mogu
li Vam pomoći, gospođo? - pitala je sestra u prolazu.
Ne, hvala. — Alex gurne rupčić u džep i uđe u Chrisovu sobu. Kada gaje vidjela kako se trese na krevetu, rekla je samoj sebi da ovo nije pravi trenutak da mu kaže za Thoru. Koja korist od toga? To će zasigurno smanjiti mogućnost dobivanja bitke protiv ove nepoznate bolesti. Dr. Clark upozorio ju je da Chris vjerojatno jako pati. Na prijedlog doktora Petera Connollyja, Clark mu jedao još jedan lijek protiv virusa, lijek koji je još bio na ispitivanju, na što je Chris odgovorio još jačom groznicom. -
—
Alex? — šapnuo je. — Dođi bliže. Mislim da ovo nije zarazno.
Došla je do kreveta, primila njegove drhtave ruke i poljubilaga u obraz. Znam. Odgovorio je slabašnim osmijehom. — Poljubac suosjećanja?
—
Možda.
Izvukao je ruke i zagrlio tijelo za vrijeme osobito jakog napadaja groznice. — Oprosti.
—
Ne moraš sada govoriti.
Cvokotao je zubima, a onda joj ponovno da ruke. Htjela ga je raspoložiti, ali nije znala kako. — Znači, Ben je u kući doktora Cagea? Da. Tomova supruga je divna, ali Ben je stvarno prestrašen. Žao mije što nisam u boljem stanju pa da može biti tu. —
Što je s odlukom da odeš na kemoterapiju? Još nisi primio ni jedan lijek za kemoterapiju? —
Nisam. Nakon što sam saznao za Projekt istraživanja raka i virusa, te Tarverov laboratorij s primatima, uvjereniji sam nego ikada da mi je ubrizgao nekakav retrovirus. Ni jedan virus ne može uzrokovati rak u nekoliko dana, dakle, sada ih treba napadati lijekovima protiv virusa. Chris se teškom mukom premjesti na krevetu. - Ne želim se izložiti opasnosti da dobijem leukemiju ili lim- fom tako što ću uzimati melphalan112 ili nešto što je isto tako opasno. —
Alex mu stisne ruke. — Mislim da ti samo ne želiš izgubiti kosu. Sklopio je oči, a na usnama mu je titrao osmijeh. -Jesmo li prijatelji, Chrise? - tiho je pitala. Otvorio je oči, ispitujući je bez riječi. — Naravno da jesmo. Dugujem ti svoj život. Mislim, ako ovo preživim.
—
Moram ti još nešto reći za Thoru.
O, Bože — rekao je umorno. - Što je napravila? - U pogledu mu bljesne iznenadni strah. — Nije odvela Bena, je li? —
Alex odmahne glavom. — Nije. - I nikada neće. — Chris, Thora je mrtva. Gledao ju je s jastuka ne promijenivši izraz lica. Pogled mu se činio isti, ali znala je da se u njemu kida ona tanka spona koja ga je dijelila od istine. Nakon što joj je nekoliko trenutaka proučavao lice, shvatio je da je rekla istinu. - Kako? — šapnuo je.
112 Kemoterapijski lijek
Netko ju je ubio. Još nismo sigurni tko. Vjerojatno Rusk ili Tarver.
-
Chris žmirne. — Ubio, kako?
-
Pretučena je na smrt tupim predmetom. Vjerojatno čekićem.
Alex ugleda očaj u njegovim očima. Potom se okrenuo premazidu. Nisam ti htjela reći — reče bespomoćno — ali još mi se činila strasnija pomisao da ti to kaže netko drugi. -
Zatiljak mu se tresao kao da ne želi prihvatiti tu vijest. Međutim, znala je da joj vjeruje. - Gdje je sada Thora? - pitao je.
-
Na obdukciji.
Čula je težak uzdah. Chris je predobro znao što to znači u medicinskom smislu.
-
Ben ne zna, zar ne?
-
Ne, ne.
-
Može li čuti na televiziji ili takvo što?
-Ne.
-
Moram ga vidjeti.
Alex se već pobrinula za to. — Stiže. — Pogleda na sat. — Zapravo, trebao bi stići svaki trenutak. Nazvala sam Toma Cagea čim smo... čim sam saznala. Tom je otišao po Bena u školu i obećao je da će doći ovamo što je moguće prije. Chris duboko udahne. — Hvala ti na tome. Tom se svaki dan suočava sa smrću. Znat će izaći na kraj s Benom.
-
Pogledaj me, Chrise.
Nakon gotovo cijele minute, okrenuo se i pogledao je crvenim očima. Htjela je nešto reći kada on kaza: — Pomogni mi da se dignem.
-
Molim? Ne bi smio...
Daj. — Oslonivši se na njene ruke, uspio se dignuti u sjedeći položaj. Još se tresao i teško disao, ali pogled mu je bio odlučan. — Sada možeš ići. -
—
Dobro mi je ovdje.
Chris skupi oči. — Dobro? Zašto nisi vani i ne pokušavaš naći Tarvera?
—
Ne daju mi. Pretvorili su me u usranoga pasivnog promatrača.
Pa? Prije nikada nisi čekala dopuštenje. Jedini je način da spasiš Jamieja, i mene, uhvatiti Tarvera. Jedino on sada može optužiti tvog šurjaka. Jedino on može liječnicima reći što mi je dao. Bez toga, neće biti važno što imam Bena. Umrijet ću prije nego što preraste Malu ligu. —
Alex je zaprepastio bijes u Chrisovu glasu i pogledu. Pokušala je smisliti nekakav umirujući odgovor kada joj u džepu zatitra mobitel. Bio je to Kaiser. Pritisne tipku i stavi mobitel na uho.
—
—
—
Reci mi nešto dobro, Johne. . Riješi ovu zagonetku pa ću ti reći najbolju vijest koju si ikada čula. O čemu govoriš?
Sjedim s tvojim navodnim prijateljem Nevillom Byrdom. Promijenio je svoju izjavu o tebi i priznao da ga je unajmio Eldon Tarver. —
Alex s olakšanjem sklopi oči. — Kako ti je to uspjelo? Dok je Kaiser odgovarao, Alex uključi zvučnik na mobitelu da i Chris može slušati. Kada su gospodin Byrd i njegov odvjetnik čuli riječi čin domoljublja, postali su veoma razgovorljivi — rekao je Kaiser. — Tarver, međutim, Byrda nije unajmio samo za prisluškivanje Ruska. Rusk je ustanovio digitalni mehanizam koji bi Tarvera, u slučaju da ga ubije, uništio. Osiguranje, shvaćaš? Byrd je bio unajmljen da otkrije taj mehanizam. —
—Je li uspio? — pitala je Alex.
—Je. Rusk se koristio nizozemskom internetskom uslugom pod nazivom EX NIHILO. Svaki dan morao se prijaviti i unijeti niz lozinki kako bi potvrdio da je živ. Da nije, digitalni popis svih zločina koje su Rusk i Tarver počinili, bio bi poslan Uredu i državnoj policiji Mississippi a.
—
Isuse Bože. Reci mi da imaš taj dokument, Johne.
—
Gledam u njega, ali ne mogu ga otvoriti. - Zašto ne?
Nemam završnu lozinku. Rusk ga nikada nije otvorio dok ga je Byrd promatrao. Neville je ukrao dovoljno lozinki da se Tarver prijavi i pretvara daje Rusk, ali ne i da otvori i izbriše dokument s priznanjem. Neville od sinoć pokušava razbiti lozinku, ali mu ne uspijeva. —
Chris je netremice zurio u mobitel.
—
Imaš li ikakvu predodžbu što bi to moglo biti? - pitala je Alex.
—Ja mislim — rekao je Kaiser - da je Ruskova zadnja suvisla misao, nakon što ga je Tarver nekoliko puta palicom opalio po glavi, bila da se gadu, ako je moguće, osveti. Nije mogao upotrijebiti telefon, ali mogao je toliko pomaknuti nogu da u krvi na podu nešto napiše.
—
A's broj dvadeset tri! - viknula je Alex.
—
Točno.
— Međutim, Neville i ja proguglali smo cijeli popis igrača Oakland A'sa u sto šest godina. Pokušali smo s imenom svakog igrača koji je nosio broj dvadeset tri, ali ni jedan spoj imena, datuma rođenja, broja osvojenih bodova, ni bilo čega drugog nije lozinka.
Alex je grozničavo razmišljala. — Ti nagađaš da se radi o bej- zbolskoj momčadi. Zaboravi na to i kreni od ništice. A's broj... Što bi to još moglo značiti? — Pretraživanje je izbacilo samo natuknice vezane za bejzbol. Malo prije nazvao sam Nacionalnu sigurnosnu agenciju u Washi- ngtonu. Stavili su to u obradu na superračunalu.
— Nemoguće da je tako teško - rekla je Alex. — Radi se o nečemu što je Rusk mislio da ćemo lako odgonetnuti. Koje su mu bile druge lozinke?
—Jedna je bila pi na devet decimala.
—
Pi — ponovi Alex.
Dvije su bile imena iz klasične književnosti. Jedna je bila brzina svjetlosti. —
Neobično hladnim glasom, Chris reče: - Kako je napisao »milja na sekundu na kvadrat«?
—
Tko to govori? — upita Kaiser.
—
Chris — odvrati Alex. - Možeš li odgovoriti na njegovo pitanje?
—
Pričekaj.
Alex spusti pogled. Chris ju je držao za lakat. — Jedini A's broj koji znam je Avogadrov broj — rekao je.
—
Što je to?
Konstanta u kemiji. Ima veze s molarnom masom. Mora ga znati svaki učenik srednje kemijske škole. —
—
Što je to bilo? — pitao je Kaiser.
Chris ima lozinku. Pokušaj s njom. Čekaj. — Pogleda Chrisa. — Koji je to točno broj? —
—
Šest-zarez-nula-dva-dva puta deset na dvadeset treću.
—
Na dvadeset treću? - ponovi Alex. Chris kimne.
—
To je dvadeset tri? A's broj dvadeset tri.
—
Kako bi sve to napisao? - upita Kaiser.
Chris pogleda u strop. - Šest zarez nula dva dva X jedan nula dva tri.
Čuo sam ga — reče Kaiser. — Neville ga utipkava. Dok je čekala, Alex je tutnjalo u ušima. —
Alex se trgnula kada se kroz telefon začuo pobjednonosni usklik.
—
To je to! — vikao je Kaiser. — Ušli smo!
Alex je tako čvrsto stezala telefon da ju je boljela ruka. - Što piše? Što je u tome dokumentu, Johne? Čekaj. Moj Bože, to je priznanje, da. Ima ga stranice i stranice. Alex uhvati Chrisa za ruku. — Vidiš li Graceino ime? Reci mi —
da vidiš Graceino ime. Tražim... vidim imena nekolicine žrtava koje si spominjala. Alex je drhtala cijelim tijelom. Mišići na Chrisovoj bradi nisu —
prestajali raditi. Vidim ga — promrmlja Kaiser — Grace Fennell. Čitam ga sa stranice.
—
Alex osjeti kako joj se suze slijevaju niz obraze. Stezanje u grlu priječilo ju je da nešto kaže sve dok nije uspjela progutati. — Odmah kopiraj taj dokument, Johne. Neville ga je već kopirao — uvjeravao ju je. — Upravo ga ispisuje.
—
—
Ima li što o Thori? - upita Chris. - Ili o meni?
—
Vjerojatno je to posljednje uneseno u dokument — reče Alex.
Nije. Zadnje je unesen tip koji se zove Barnett. Naftaš. Rusk misli da je pitanje dana kada će mu se obratiti radi rastave. —
—
Nastavi tražiti.
— Tražim. Čekaj... evo ga, Christopher Shepard, liječnik. Sve je tu, Alex. Svi mogući dokazi.
Chris je držao ruku na ustima, kao da bi mogao izgubiti kontrolu nad sobom. Nikada nisam vidio tako nešto - rekao je Kaiser oduševljenim glasom. — Hoću reći, otkrio sam niz masovnih ubojstava... čudovišta, poremećene osobe... ali ovo je nešto posebno. Čista vražja pohlepa ljudi kojima to uopće nije trebalo. —
Alex ugleda suze u Chrisovim očima. Slušaj ovo - rekao je Kaiser. »U studenome 1998., obratio mi se kolega s Pravnog fakulteta, Michael Collins, krivični odvjetnik koji radi za tvrtku Gage, Taft i LeBlanc. Collins je tražio savjet u vezi s jednim klijentom, liječnikom po imenu Eldon Tarver. Žena dr.-a Tarvera nedavno je umrla od raka, ali ženina obitelj misli daje ona žrtva zločina. Bogata su obitelj, a Tarver se bojao da su se obratili policiji. Unajmio je Collinsa jer je vjerovao da postoji opasnost da ga uhite. Začudilo me što Collins traži moju pomoć, zato što sam ja stručnjak za rastavee, ali Collins mi je rekao kako treba moje viđenje slučaja sa psihološke strane, a ne pravni savjet.« —
»Tijekom dvaju razgovora s doktorom Tarverom, shvatio sam u čemu je Michaelova poteškoća. Njegov klijent bio je kriv. Tarver se nije odmah izjasnio i priznao krivnju, ali meni je odmah bilo jasno. Nikada u životu nisam upoznao tako drsku i samouvjerenu osobu, čak ni moj otac nije takav, što puno govori. Na kraju, protiv doktora Tarvera nije podignuta optužnica, uglavnom zato što nisu pronađeni forenzički dokazi da je počinjeno ubojstvo, unatoč dvjema odvojenim obdukcijama, od kojih je jednu obavio glasoviti patolog. Zapravo, druga obdukcija uvjerila je policiju da se nije dogodilo ubojstvo, ali ja sam znao da nije tako.« —
—
Želiš li da nastavim? — pitao je Kaiser.
Alex pogleda Chrisa čije oči su bile sklopljene. — Želiš li da isključim zvučnik? -Ne. — Nastavi, Johne. »Dvije godine nakon toga nisam imao veze s doktorom Tar- verom, a onda sam ga jedan vikend sreo u lovu u lovištu Chic- kamauga. Tijekom toga vikenda, proveo sam nasamo s njim dulje vrijeme. Postavio mi je nekoliko bezobraznih pitanja o mojem iskustvu s rastavama. Pitanja koja sam shvatio kao nekakav čudan uvod. Neobjašnjivo uvjeren da Tarveru mogu vjerovati, odlučio sam otvoriti karte. Rekao sam kako sam nakon dugogodišnjeg iskustva u svom poslu došao do zaključka da bi u određenim slučajevima, osobito kada se radi o bogatim klijentima, od rastave bila bolja smrt koja bi nastupila u pravo vrijeme. Dr. Tarver odgovorio je isti tren: — Uvjeren sam da ste mislili prijevremena smrt, nije li tako?«
»Bio je to početak naše suradnje. Pod utjecajem umjerene količine alkohola, dr. Tarver me uvjeravao da svakoga može ubiti bez ostavljanja forenzičkih tragova. Rekao je da on na to gleda kao na neku vrstu profesionalnog izazova i tvrdio je kako je svaki patolog u jednom trenutku svog života pomislio takvo što. To je prirodno, rekao je.« Prije nego što smo taj vikend otišli iz Chickamauge, razradili smo osnove našeg plana. Ja sam imao bogate klijente koji su mi svaki tjedan dolazili u ured preklinjući me da ih poštedim visokih nagodbi i osiguram im više vremena s njihovom djecom. Mogao sam procijeniti u kojimje klijentima dovoljno mržnje i bijesa pa će razmisliti o mogućnosti ubojstva svoga bračnog druga. Dr. Tarver i ja imat ćemo što je moguće manje kontakata. Nakon što od klijenta dobijem pristanak, stupit ću u vezu tako što ću na jednu od njegovih elektroničkih adresa poslati lažan oglas. Drugi dan ostavit ću svoj automobil u golfskom klubu Annandaleu i odigrati golf na osamnaest rupa. Kada dođem, u automobilu će biti veliki paket. Na odlasku, paketa neće biti. U paketu se nalazilo sve o budućoj žrtvi: medicinska dokumentacija, dnevni raspored, ključevi automobila, ključevi kuće, planovi za godišnji, sigurnosne šifre, lozinke za pristup elektroničkoj pošti, sve. To je bio jedini kontakt između doktora Tarvera i mene, a čak se ni onda nismo sastali licem u lice. Tome se nije moglo ući u trag jer dr. Tarver nije bio član toga kluba. Imao je prijatelja koji je gotovo svaki dan ondje igrao golf paje Tarver mogao doći kada god je htio. Prtljažnik je otvorio ključem koji sam mu dao onaj prvi dan u Chickamaugi. U proteklih pet godina samo sam nekoliko puta razgovarao s dr. Tarverom i to svaki put sasvim slučajno, ali zajedno smo ubili devetnaestero ljudi.«
—
Devetnaestero - Alex je ostala bez daha. — Znala sam da ih ima još.
Čekaj - rekao je Kaiser žurnim glasom. — Dok sam ovo čitao, Kelly mi je predala poruku. Pomoćnik šerifa u Okrugu Forrest upravo je uočio gliser Andrewa Ruska. Natovaren je na prikolicu koju vozi crni kamionet marke dodge, a vozi autocestom br. 49. —
Chris pogleda mobitel s nekakvom mržnjom. —Je li vidio vozača? — pitala je Alex.
—
Ćelavi muškarac sijede brade s uočljivim znamenom na lijevom obrazu.
Alexino srce počne brže tući. — Isuse Bože, imamo ga.
—
Ne, nemamo. Znamo gdje je bio prije petnaest minuta.
—
Pomoćnik ga neće pokušati zaustaviti, zar ne?
—
Ne. Okrug Forrest nalazi se na putu prema obali zaljeva, točno?
Može biti. To je blizu Hattiesburga. To je obilaznica prema obali. Jesi li saznao gdje se točno nalazi mjesto označeno onim koordinatama? —
—Jesam — odgovori Kaiser. - Mjesto se nalazi baš u Meksičkom zaljevu. Dvadeset četiri milje južno od otoka Petit Boisa. Izvan ovlasti Obalne straže. — Alex pogleda na sat. — Dva poslijepodne je za manje od dva sata. —
—
Bez brige. Bit ćeš ondje.
Alex je ostala bez daha. — Ozbiljno?
—
Ti i ja, mala.
Imala je osjećaj kao da joj je kamen pao sa srca. Imam helikopter na čekanju — rekao je Kaiser dašćući kao da je trčao. — Popni se na helidrom SMC-a. Uzet ćemo šest momaka iz specijalne jedinice u Jacksonu i stupiti u vezu s nekim mojim ljudima iz ureda u New Orleansu. —
Sada ću prekinuti. Da se nisi usudio otići bez mene, Johne. Makar ti ravnatelj zaprijetio otkazom, nije me briga. Spusti taj helikopter na krov SMC-a. -
-
Bit ću tamo za deset minuta. Čekaj me.
-
Hajde - rekla je i prekinula.
Chris ju je gledao, tijelo mu je bilo potpuno mirno.
-
Moram ići s njim, Chrise. Ne želim te ostaviti samog, ali...
-
Dobro sam. Imam...
Na vratima se začuje tiho kucanje. Tada se odškrinu vrata, a glas koji Alex nije poznavala reče: - Ej, doktore Sheparde.
-
Da - rekla je i pošla prema vratima.
Otvorila su se prije nego što je stigla do njih i otkrila zgodnog muškarca u ranim četrdesetima i dvoje djece koja su stajala pred njim, dječaka i djevojčicu. —Ja sam Penn Cage - predstavio se muškarac pruživši ruku. — Sin Toma Cagea. Vi ste Alex Morse? Kimnula je i rukovala se s njim. Mom ocu jutros nije bilo baš dobro - rekao je Penn - pa sam mislio da bismo Annie i ja mogli dovesti Bena da vidi tatu. Nadam se da je to u redu. -
Alex je tek tada shvatila daje dječak u školskoj odori koji stoji pred njom Ben Shepard. - Ma, da, baš Vam hvala. - Maknula se s puta kako bi Chris vidio posjetitelje.
-
Penne? — rekao je Chris iz kreveta. — Što...?
Cage je došao do njega i lagano se rukovao s Chrisom. — Mislio sam da bi Benu bilo drago da ga Annie i ja dovezemo. Alex je opazila da je Chris obrisao oči prije nego što su djeca došla tako blizu da mu vide suze. Annie Cage bila je čvrsta djevojčica guste kose i bistra pogleda, stara otprilike jedanaest godina. Primila je Bena za ruku i dovela ga do kreveta njegova oca, a na Alexino iznenađenje, on joj je to dopustio.
-
Bok, stari - rekao je Chris slabim glasom.
Ben je bio crven u licu. Samo što nije počeo plakati. — Tata, jesi li bolestan?
—
Malo. Za nekoliko dana bit će mi dobro. Kako si ti?
Ben kimne. — Bojnik me je dovezao da te vidim.
—
Vidim. Zdravo, Annie.
—
Bok, doktore Chrise, odvrati Annie Cage.
Penn se nasmiješio, primio Annie za ramena i povukao je k sebi. — Mislim da ćemo ostaviti vas dvoje da se malo družite.
Chris ga zahvalno pogleda.
—
Trebaš li što? - pitao je Penn. - Kolu ili nešto drugo?
—
Ne, hvala.
—
Vidimo se skoro.
Uputivši Alex znakovit pogled, Penn izađe u hodnik, a za njim i Annie. Chris je položio ruku na Benovo rame, onda je pogledao Alex i rekao: — Idi, ščepaj ga! Nemoj se vraćati dok to ne obaviš. Dobro? Potisnuvši navalu osjećaja, Alex kimne, mahne na pozdrav i izađe na hodnik. Penn Cage čekao ju je. Bacivši pogled niz hodnik, vidjela je njegovu kćer koja je sjedila na klupi uz prostorije za medicinske sestre. —Je li mu jako loše? — pitao je Penn.
—
Mogao bi umrijeti.
Penn ispuše zrak iz obraza. — Mogu li Vam bilo kako pomoći? Ne govorim to tek tako. Nekoć sam u Hustonu bio javni tužitelj i poznajem puno ljudi u saveznim pravosudnim tijelima. Alex odjednom shvati daje Penn Cage odvjetnik koji je uništio bivšeg direktora FBI-ja povezavši ga sa zataškavanjem jednog rasističkog ubojstva šezdesetih godina. — Voljela bih da ste mi to ponudili prije tjedan dana. Cageove oči plamtjele su iznenađujućom žestinom. — Nudim sada. Recite što doktor Shepard treba, učinit ću sve što mogu da mu to pribavim ili pomognem da to ostvari. Alex pogleda na sat, razmišljajući o Kaiserovu helikopteru. - Dobro poznajete Chrisa? Ne koliko bih volio. Međutim, otac kaže da je najbolji čovjek s kojim je ikada radio. To nešto govori. —
—Ja mislim isto — rekla je Alex iznenadivši samu sebe.
-
Neću Vas zadržavati, ali zapamtite što sam Vam rekao.
-
Hoću.
Alex se okrene i požuri prema dizalima. Deset koraka niz hodnik, prošla je pokraj majčinih vrata. Margaret Morse nikada neće saznati da se njena kći nije zaustavila pa Alex gotovo potrči. Međutim, na pola puta do dizala, naglo stane, pohita natrag i uleti u majčinu sobu. Kao što je učinila s Chrisom, stisne majčinu ruku i nagne se do njezina lica. Mama? — šapne — ja sam, Alexandra. Jamie će biti dobro. Sada možeš otići. -
Molila je Boga da ugleda neki znak, treptanje vjeđama, micanje prsta, ali ništa. Poljubi majku u obraz i odjuri iz sobe.
52.POGLAVLJE Helikopter koji se spustio na krov SMC-a, bio je krasan bijeliBell 430 koji je gotovo četiri sata, pri brzini od 140 čvorova mogao, uz članove posade, nositi osam putnika. Alex je letjela u mnogim slučajevima talačke krize, ali rijetko u tako snažnom helikopteru. 430 na vrijeme će ih prevesti u Meksički zaljev. Dok je trčala ispod propelera koji se vrtio, sagnula se gotovo pod kutom od devedeset stupnjeva. Poznati šum ubrzao je rad njezina srca. Uskočila je kroz otvorena vrata, na brzinu pogledala šestoricu pripadnika specijalne jedinice odjevenih u crno koji su bili iza Kaisera, sjela pokraj njega i vezala se.
-
Spremna? - viknuo je Kaiser.
Pokaže mu uzdignuti palac. Dok se buka motora pojačavala, Kaiser se nasmije. — Ovo me uvijek podsjeća na Vijetnam. —Je li to dobro ili loše? Dobro pitanje. — Stisne joj rame u znak potpore. - Sada je pitanje kako Tarvera uhvatiti živog. -
Alex kimne.
-
Tu ti nastupaš. Tako sam nagovorio direktora da budeš ovdje.
-
Znači, ponovno sam pregovarač u talačkim krizama?
Na neki način. Pregovarat ćeš, samo što neće biti talaca. Barem se nadamo da neće. -
-
Amen.
Idem na trenutak naprijed. Moram razgovarati s pilotom prije nego što sletimo. -
Kaiser pođe naprijed i nagne se uz kacigu pilota. Alex pogleda nebo, bilo je sivo s puno crnih oblaka prema istoku. Osjetivši titranje na bedru, ona izvadi mobitel i pogleda tko zove. Pisalo je: 1 NOVA PORUKA. Kada je otvorila mobitel, vidjela je da je poruka Jamiejeva. Napokon! Pritisne PROČITAJ. U poruci je pisalo:
Tata pakira naše stvari! Kaže da se selimo. Čuo sam da s NJOM razgovara o Meksiku. Može li me odvesti u Meksiko? Čini se da se boji. Ja se bojim. Možeš li doći do mene? Preko računala. Tata mi ne da da te nazovem. Alex tresne mobitelom o bedro. Bill je kao i obično odlično pogodio vrijeme. Htjela je reći Kaiseru neka okrene helikopter prema Ross Barnett Reservoireu kako bi otišla po Jamieja, ali, naravno, nije mogla. Pismeno priznanje Andrewa Ruska uskoro će Billa Fennella pribiti visoko na zid, ali u ovom trenutku, prema zakonu, Ben je još imao skrbništvo nad Billom. Alex je mislila da je ovaj helikopter vodi do čovjeka koji je ubio Grace, ali sada je shvatila da njenu sestru zapravo nije ubio Eldon Tarver. On je bio samo oruđe, pravi ubojica bio je Bili Fennell. Sada je Fennell, baš kao i Tarver, namjeravao pobjeći iz zemlje, vodeći sa sobom Jamieja. Alex nije imala izbora što napraviti. Međutim, nije mogla reći Kaiseru zašto mora izaći iz helikoptera. U sljedećih pola sata mogla bi sama počiniti zločin, otmicu, a Kaiser ne smije sudjelovati u tome. Stavila je mobitel na uho i počela glumiti da razgovra s jednom od medicinskih sestara svoje majke. — Molim? — vikala je. — Ne čujem Vas! Kaiser se okrene i pogleda je iz pilotske kabine. - Kada?
— vikala je - što to znači? Bubrezi? Sada, ili u sljedećih nekoliko sati?... Isuse, dobro. Krećem... Možda deset minuta. Kaiser se vratio i kleknuo pokraj nje: - Što je? - Moja majka je gotova. Otkazuju joj svi organi. Potpisala je da ne želi da je održavaju na životu, što znači da će u sljedećih nekoliko sati najvjerojatnije umrijeti. Možeš li to vjerovati? Kakvo sranje.
Kaiser pogleda na sat, potom metalni krov helikoptera, a onda ponovno Alex. — To je tvoja stvar. Ne možemo te čekati ako odlučiš vratiti se. Je li pri svijesti?
—
Malo je, malo nije. Uglavnom nije. Ipak... majka mi je, shvaćaš?
Shvaćam. — Ponovno pogleda na sat računajući u sebi. — Volio bih da si ondje. Znaš da će doći do pat pozicije, a ti bi mogla biti ta koja će prevagnuti. —
Nemoj mi otežavati stvar. — Prisilila se na osmijeh. — Hvala ti što si mi pružio priliku. Idi. Važno je uhvatiti Tarvera. —
Alex otkopča pojas i vrati se na krov. Kaiser je klečao na kliznim vratima i suosjećajno je gledao. Uz buku propelera, viknuo je: - Žao mi je zbog tvoje mame! Alex mahne i otrči do natkrivenog prolaza na kraju helidroma. Prije nego što je stigla do vrata, 430 vinuo se u tamno nebo, a onda u širokom luku odletio na jug. Izvadila je mobitel i nazvala Willa Kilmera. * Helikopter FBI-ja nalazio se šezdeset kilometara južno od Jacksona kada je sumnja koja je izjedala Kaiserovu utrobu postala nepodnošljiva. Izvadio je mobitel, nazvao telefonske informacije i dobio broj Sveučilišnoga medicinskog centra. Kada se javila telefonistica na centrali SMC-a, predstavio se kao agent FBI-ja, rekao da je slučaj hitan i zatražio razgovor s glavnom sestrom onkološkog odjela. Dok je čekao, jedan od agenata uz njega nagne se naprijed i reče: — Što se događa, Johne? Nešto novo? Kaiser odmahne glavom. - Ne vjerujem Morseičinoj priči o njenoj majci.
—
Zašto ne?
Nema teorije da bi djevojka propustila priliku uhvatiti tipa koji joj je ubio sestru. Bez obzira na to što joj umire majka. Mor- seova je zbog toga gotovo uništila karijeru i nema teorije da propusti posljednji čin. —
—
Halo? — rekao je ljutiti ženski glas. — Tko zove?
Specijalni agent FBI-ja, John Kaiser. U tijeku je hitna akcija u koju je uključena kći vaše pacijentice, Margaret Morse. Njena kći specijalna je agentica Alex Morse. —
—
Poz... je.
—
Molim Vas, možete li govoriti glasnije? U helikopteru sam.
—
Poznajem je!
Sada Vas jasno i glasno čujem. Je li ona sada u bolnici? Mislim, Alex Morse. —
—
Nisam je vidjela otkad je prije dvadeset minuta istrčala van.
Shvaćam. Možete li mi reći kako je njena majka? Je li joj se stanje iznenada pogoršalo? —
—
Mislim da ne može biti puno gore.
Hoću reći, otkazuju li joj organi? Jeste li u posljednjih pet minuta nazvali agenticu Morse i rekli joj da joj majka umire? —
—
Ah, ne vjerujem. Koliko ja znam ne. Mogu provjeriti.
Kaiser pogleda svog pilota, pokaza na brzinomjer i da mu znak neka malo uspori. Nakon gotovo jedne minute, sestra je ponovno bila na vezi. Ne, gospodine. Odavde nije upućen takav poziv. Zapravo, čini se da su jutros bubrezi gospode Morse malo bolje. Izlučuju više mokraće. —
Kaiser prekine, nagne se preko pilotove kacige i zavrti prst u krug. — Okreni se! Dok je 430 letio iznad MC 55, Kaiser nazove područni ured u Jacksonu i zatraži razgovor s ovlaštenim tehničarom.
—
Da, gospodine? — kazao je još mladi glas nego što je očekivao.
Trebaju mi GPS koordinate jednoga mobilnog uređaja. Što je moguće prije. Nazovite mobilnog operatera i recite da o tome ovisi nečiji život. — Kaiser pročita broj Alexina mobitela, a onda reče: — Mislim da je operater Cingular. Nazovite me čim saznate koordinate. —
—
Hoću, gospodine.
Čim je završio razgovor, pilot se nagne prema njemu i upita: - Kamo idemo? Sveca mu, kamo ide Alex, pitao se Kaiser. Zar sumnja u to da je čovjek koji vozi Ruskov gliser prema zaljevu Tarver? Je li moguće da ju je netko nazvao i rekao joj to? Sumnjao je da jest. Chris Shepard nije nikako to mogao saznati. Radi li Will Kilmer još na slučaju? Je li bivši policajac u posljednji tren nešto otkrio? Moguće. S druge strane, razlog zbog kojeg je Alex iskočila možda uopće nema veze s Tarverom, nešto što je bilo jače od njezina zanimanja za slučaj. Što bi moglo biti tako važno?
—
Lebdi! — naredio je pilotu. — Drži nas tu gdje jesmo!
Kada je 430 usporio kako bi ostao lebdjeti, Kaiser osjeti da ga očaj koči u učinkovitom razmišljanju. Vidio je to puno puta, ljudi u izvanrednim slučajevima ne mogu zbrojiti dva i dva. Nitko nije izuzet od toga, ni ratni veterani, ni astronauti, ni... Zvonio mu je telefon. -Halo? Halo! Imam koordinate, gospodine. Telefon se nalazi na trideset dva stupnja, dvadeset pet minuta na sjever i devedeset stupnjeva, četiri minute... —
—
Sine, samo mi reci gdje je to! Pokrij te brojke kartom!
Već jesmo. To je Kočijaška ulica blizu nautičarskog kluba Jackson. Odmah uz rub jezera. —
—
Ross Barnett Reservoirea?
—
Da, gospodine.
-Je li Prilaz Rose's Bluff blizu toga?
—
Da, gospodine. Baš ondje. Tko god ima taj telefon, sada mu je još bliže.
—
Pas mater. To je kuća njezina šurjaka.
—
Gospodine?
Pilot se okrene prema Kaiseru gledajući ga upitno ispod vizira. Njezin nećak, ljutito pomisli Kaiser. Radi li se o nekakvom skrbničkom sranju? Jamie Fennell bio je razlog zašto je Alex tako uporno i neumorno radila na tome slučaju. Međutim... što ako je riječ o nečem drugom? Što ako to dijete i Tarveru nešto znači? Je li to moguće? Je li moguće da Bili Fennell na neki način pomaže Tarveru u bijegu? Nije, ako se patolog vozi prema zaljevu. Što ako nije tako? Što ako taj kamionet vozi netko drugi?
53.POGLAVLJE Bill Fennell živio je na jugozapadnoj obali Ross Barnett Reser- voirea, sto četvornih kilometara vode na kojoj su za vrijeme oluje, kakva se upravo spremala, mogli nastati oceanski valovi. Unatoč blizini nautičkog kluba Jacksona, većina kuća ovdje bila je starija od neprimjerenih na istočnoj obali. Bill je to riješio tako što je kupio četiri susjedna posjeda odmah sjeverno od kluba, srušio kuće na njima i sagradio svoju viziju raja za novopečene bogataše. Alex i Will bili su pet minuta udaljeni od svog cilja, jureći Ko- čijaškom ulicom plavim Nissan Titanom, kojim je Will zamijenio svog explorera, koji je nakon eksplozije u laboratoriju s primatima bio na popravku. Između njih na sjedalu ležao je Willov magnum .357, dok je dvanaest kalibarska sačmarica ležala na stražnjem sjedištu. Alexin posuđeni sig stajao je u pretincu za rukavice, a uz lijevi gležanj opasala je smith & wesson .38. -Jesi li primila još koju poruku? - pitao je Will.
—
tako?
Ne. Samo se nadam da još nisu otišli. Morali su proći ovim putem, je li
- Ne
—
nužno. Ima nekoliko puteva koji vode iz njihova susjedstva.
Krasno.
U vidokrugu se pojavila uzburkana voda jezera. Will skrene južno prema komadu zemlje na kojem su se nalazili jaht klub i Fennellov dom. — Što namjeravaš poduzeti? - pitao je. Ljubazno ćemo zatražiti Jamieja - rekla je Alex. — Onda ćemo ga odvesti odande. Bili bi do kraja dana trebao biti uhićen zbog ubojstva. —
- Bili zna biti zeznuti gad — reče Will. — Skoro je završio u zatvoru jer je jednom na cesti prebio čovjeka. Svađa u prometu.
Nisam to znala. - Alex pusti da joj ruka padne na magnum. Međutim, rekla bih da smo spremni riješiti to. - Pokaže prema visokim vratima od kovanog žejeza pedeset metara ispred njih. - Uspori. -
Will se dovezao do vrata i stao.
—
Zatvorena lancem - zaključi Alex pokazujući veliki lokot.
Will izađe, popne se na stražnji dio kamioneta i izvadi dugačke škare za željezo. S lakoćom je prerezao lanac, potom ubacio škare u kamionet i vratio se za upravljač.
—
Dobro je imati te pri ruci - rekla je Alex.
Will joj se zagleda u oči. — Prije nego što uđemo, moram te pitati jednu stvar. Postoji li mogućnost da uletimo u zamku? Nastojala je ne razmišljati o toj mogućnosti, nego radije pripremiti se za ono što bi se moglo dogoditi. Međutim, sada je Will izrazio njen strah. Zato si ti tu — tiho je rekla. — Kada bih znala da je Bili sam, ne bi mi nitko trebao da s njim izađem na kraj. Will uzdahne poput starca kojemu treba počinak. - To sam i mislio. —
— Mogu ići bez tebe — rekla je Alex, misleći ozbiljno. — Možeš me tu čekati.
Detektiv nakrivi glavu i pogleda je. Njegove vodenaste oči bile su poput očiju starog psa. — Dušo, tvoj otac me izvukao iz toliko teških situacija da im ne znam ni broj. Ovdje sam zato što on ne može biti i učinit ću točno to što bi on učinio. — Will ubaci kamionet u brzinu i krene. - Idemo po toga dječaka. Provezao se kroz vrata pa nastavio dugačkim prilaznim putem koji je vodio do stražnjeg dijela Fennellove kuće, prevelike imitacije južnjačke veleposjedničke kuće s visokim bijelim stupovima i trijemom oko cijele zgrade. Stao je dok su još bili stotinjak metara od kuće i ostavio auto iza gustog drvoreda.
—
To je dovoljno daleko - zaključio je.
Kada je isključio motor, kiša koja je prijetila satima, konačno se spusti na imanje poput naleta vojnika odjevenih u sivo. Prve kapi pogodile su kamionet kao zrna iz zračne puške, a onda se od kiše više nije vidjela kuća. Kroz procjepe među drvećem, Alex je samo uspjela razaznati olovno-sivu površinu jezera. Otvorila je pretinac za rukavice i izvadila sig-sauer koji joj je Will dao prije dva dana, onda je izašla i otišla do jednoga hrasta. Will je nosio sačmaricu spuštenu uz lijevu nogu, dok je u desnoj ruci stezao pištolj. Kada je došao do nje, zajedno su se okrenuli i osmotrili kuću i teren, dok im je kiša natapala odjeću. Kuća je bila sagrađena tako da gleda na jezero. Stotine stabala i grmova ukrašavalo je dvanaest jutara velik prostor s vrtovima i jezercima uređenima u engleskom stilu. Samo uređenje parka stajalo je više od kuće koju je okruživao. Njima slijeva nalazilo se tenisko igralište, a zdesna veliki
bazen s toboganom za Jamieja. Alex je znala da je ispred kuće široki mol koji se protezao duboko u jezero. Na njegovu kraju nalazilo se spremište za čamce u kojem je stajao dvostruko veći čamac od Ruskova. Carrera s dugačkim pramcem, sjetila se, s dva izvanbrodska motora koji su mogli povući do devedeset čvorova, a onda je gotovo letio. - Puno
smo puta Jim i ja ovo radili - kaza Will. — Kladim se, tisuću puta, ako računaš pozive zbog obiteljskog nasilja. Alexini oguljeni laktovi pekli su kao da je kiša kiselina. — Ono je Billov hummer — rekla je pokazujući prema žutoj mrlji koja je virila iz udaljene garaže. — Ima dva Hl. -Znam - reče Will. - Viđao sam ih kada je dovozio Jamieja da ide s Jimom u ribolov.
- Zaboravila
sam da si ponekad išao s njima.
Will kimne, a onda se uputi preko brisanog prostora. — Jamie je dobar dječak. Nikada nisam previše volio njegova oca. Ako mene pitaš, on je obična lajava guzica. - Znaš
što ja mislim — kazala je Alex slijedeći ga u stopu.
Kako je kuća postajala veća, tako prostor među njima ispuni tiho mumljanje. Shvati da je to Willov glas, ali sada je govorio potpuno drukčijim glasom. Pokuša li nas Bili spriječiti da odvedemo Jamieja - rekao je - izađi i čekaj me vani. -
- Striče
Wille, ti...
- Tiho,
djevojko. - Hodajući, detektiv se okrene prema njoj, čvrsta i bezizražajna pogleda. — Bez ikakvih pregovaračkih sranja. Izaći ćeš i pustit ćeš me da napravim ono što treba napraviti. Alex nikada nije Willa čula tako razgovarati. Govorio joj je kao starija i iskusnija osoba. Razumjela ga je. Will je dvadeset godina rješavao ubojstva i znao je da suđenje za ubojstvo može biti vrlo nepouzdan posao, osobito ako si okrivljenik može priuštiti vrhunske odvjetnike. Međutim, ako Bili Fennell strada u zbrci nasta- loj pri upadu u kuću, neće biti borbe za skrbništvo nad Jamiejem. Znala je da nije ljudski tako razmišljati, ili je baš to bilo ljudski? Bilo kako bilo, Will ima pravo. Sada je važan samo Jamie.
Kretali su se kroz kišu kao sjene. Will je hodao brže, ubrzano dišući, ali ničim nije pokazivao da će usporiti. Kada je kuća bila udaljena samo dvadeset metara, zaustavili su se iza jednoga zimzelenoga grma.
—
Po stubama na trijem? — pitala je Alex.
Will odmahne glavom. - Obiđi kuću i pokušaj zaviriti unutra.
-
Razdvojit ćemo se?
Inače bih rekao da. Danas? Ne. Kada dođemo do desnog ugla kuće, popet ćemo se na trijem da možemo pogledati kroz prozor. —
Maknuli su se od grma i krenuli prema desnoj strani kuće. Will se provukao kroz gustu živicu ispod trijema, a onda preskočio preko ograde na uglu i pričekao Alex. Kretao se s nevjerojatnom lakoćom, opazila je, verući se za njim. Kroz prvi prozor vidjeli su samo praznu sobu. Lagano su krenuli uza zid do drugog prozora. Ponovno nije vidjela nikoga. — Ruke u vis - zapovijedio je glas iza njih. — U vaša leđa držim uperenu kratku sačmaricu kalibra dvanaest. Alex je bilo jezivo pri duši.
-
Ostanite okrenuti prema zidu i bacite oružje preko ograde. Sve.
-
Odakle je došao? - šapnuo je Will njoj slijeva.
Živica, shvatila je. Čekao je iza živice. Will se napola okrenuo i oštrim glasom rekao. — Slušajte me, Bille Fennelle. Već ste do grla u govnima. Ne želite...
—
To nije Bili - reče mu Alex.
Will pogleda preko ramena, potom sklopi oči i počne kimati glavom. Alex se morala diviti strategiji doktora Tarvera. Poslao je »poruku od Jamieja«, a onda pričekao pod trijemom iza živice da naplati odgovor. Jednostavno, a sjajno jer će mu to pomoći da ne ostane zarobljen u kući ako na nju navali masa agenata jedinice za posebne namjene. Međutim, ta masa ne dolazi. Postavljalo se pitanje, zašto je Tarver uopće ovdje?
Nemoj pokušavati izigravati junaka, suradnice - rekao je liječnik. — Viteštvo se ne isplati, osim toga, prestar si za to. - Tarver napravi korak udesno. - Striček, imam tvoju sliku u mobitelu. Nakon nekoliko piva,-spavaš kao malo dijete. -
Will promrmlja nešto nerazgovjetno. A Vi, agentice Alex. Sjećate se kakav je to osjećaj kada Vas pogodi sačma, je li tako? -
Desna strana lice gorjela joj je. Osjetila je kako se Will do nje napeo, kao mačak koji se sprema na skok. Sklopila je oči i pokušala snagom volje doprijeti do njega. Nemoj niti pokušavati... ne možeš nadvladati metak, pa ni sačmu... —Bacite oružje preko ograde!—ponovno naloži Tarver. — Odmah!
-
Gdje je Jamie? — pitala je Alex bacivši sig preko ramena.
-
Vidjet ćete.
-
Sveti Bože, samo da je živ...
-
Volim te, mala moja — pokraj sebe je začula tihi šapat.
Mala moja? Tako je Will nazvao svoju kćer prije nego štoje umrla poslije... U istom trenutku kada je bacio sačmaricu peko ograde, Will je najvećom brzinom koju je kao sedamdesetogodišnjak uspio postići, odskočio od Alex. Dok se okretao, opalio je iz pištolja pokušavajući smesti Tarvera što je više moguće kako bi Alex dobila priliku pobjeći. Ruka joj je gotovo bila na .38-ici u koricama oko gležnja kada je sačmarica opalila kao top i zaglušila pucanj iz Willova pištolja. Zvuk ju je vratio u Narodnu banku kada je jedan očajan čovjek u samo nekoliko sekundi izrešetao njezina najbliskijeg prijatelja i njoj odnio pola lica. Kada je uspjela izvaditi .38-icu, otvor Tarverove sačmarice iz kojeg se pušilo, bio je samo pola metra udaljen od njezina lica.
-
Bila bi šteta uništiti i drugu polovicu — rekao je.
Pomaknuvši samo oči, Alex pogleda nadesno. Will je ležao na trbuhu, a pod njim se širila tamna mrlja. Nekoliko nepravilnih izlaznih rana otkrivalo je bijelu smrskanu kost lopatice. Jedna rupa bila je gotovo iznad same kralježnice.
—Jaaaooo — stenjala je Alex, a u očima su je pekle suze. — Gade odvratni!
—
Sam je izabrao svoju sudbinu — rekao je dr. Tarver. — Hrabar čovjek.
Umro je kao i moj tata, rekao je glas male djevojčice u njoj.
—
Molim? - pitao je dr. Tarver uzevši joj .38-icu iz ruke.
Zar je to glasno rekla?
—
U kuću - naredi Tarver. - Hajde.
Alex je htjela prekoračiti Willa, ali Tarver odmahne glavom i pokaže prema prednjem dijelu kuće, onom koji je gledao na jezero. Dok je hodala, gledala je niz mol pitajući se je li carrera u spremištu za čamce. Bill je često ondje ostavljao ključ. Kada bi mogla izvesti Jamieja iz kuće... odvesti ga do spremišta za čamce... Prednja strana trijema bila je ograđena. Otvorila je vrata zaštićenog prostora, ušla i stala ispred bajcanih vrata od čempresovi- ne koja su vodila u središnji dio kuće. Kakav se košmar nalazi s druge strane?
—
Uđite — rekao je dr. Tarver
Okrenula je kvaku i otvorila vrata. Bili Fennell ležao je ispružen u podnožju glavnog stubišta. Noge su mu bile svinute pod neobičnim kutem, a usta otvorena kao da su zaleđena. Kada je Alex pogledom preletjela po sobi, mahnito tražeći Jamieja, među lopatice joj se zabode cijev sačmarice, gurajući je naprijed.
—
Zašto ste ga ubili?
—
Nije mrtav - kazao je dr. Tarver. - Uspavao sam ga.
Istina ili laž? - Gdje je Jamie? Tarver uperi sačmaricu na drugi kraj prostorije i pokaže prema hodniku koji je vodio u stražnji dio kuće. - Onuda. Imala je osjećaj da joj je donji dio tijela uzet, a taj osjećaj brzo se širio prema gore. Pogleda natrag prema doktoru. - Vodite me Jamieju?
Pod sijedom bradom pojavi se prijekorni osmijeh. - Niste ovdje da biste se sastali s njim. —
Dlanovi su joj bridjeli.
—
Otvorite vrata praonice.
Pripremila se na neopisiv užas, a onda otvorila rebrasta vrata. Jamie je sjedio na stroju za pranje rublja i zurio u dvije tamne spirale na podu. Alex je trebalo nekoliko trenutaka da shvati o čemu se radi. Zmije su bile debele i kratke s velikim trokutastim glavama i šiljastim njuškama. Vodene mokasine...
—
Teta Alex! - viknuo je Jamie sjajna pogleda. — Došla si!
Prisilila se na osmijeh kao da je sada sve u redu. - Naravno dajesam, kompa. — Okrenula se prema doktoru Tarveru i siknula: - Vi ste sadisti Tarver se smijuljio. — Dječak je dobro. Vidite ove kovčege? Pokazao je na dva vodonepropusna kovčega na mjestu zaštićenom od zmija. Pelican113 kovčezi, pomisli Alex. Kovčezi kakvima su se koristili inženjeri za pryevoz skupe opreme diljem svijeta. Veći kovčeg bio je jarko žuti, drugi bijeli.
—
Hoću da ih odnesete pred kuću — rekao je Tarver. - Hajde.
—
Vratit ću se, Jamie - obeća.
Jamie s puno povjerenja kimne, ali pogled mu se brzo vratio zmijama na podu. Kovčezi su bili tako teški da ih je Alex jedva podignula. Dok je izlazila s njima, vidjela je da je dr. Tarver uzeo bijelu jutenu vreću na uzicu i širom je rastvorio. Možda će na neko vrijeme spremiti zmije. Shvativši da Tarver ne ide za njom u prednju prostoriju, spustila je kovčege i otrčala do Billova ormara s puškama. Iza tih vrata ležala je gomila oružja, ali bilo je dobro zaključano. Pokušala ih je otvoriti na silu kada je u sobu ušao Tarver vukući Jamieja za ruku. Kada je ušao, Jamie je glasno vikao visokim prodornim glasom desetogodišnjeg dječaka: - Moja teta Alex skinut će ti glavu, ti veliki majmune!
113 Proizvođač vodonepropusnih kovčega
Tarver pljusne dječaka za uho, srušivši ga pritom na pod. Jamie je prestao vikati. Gdje je sačmarica'? — pitala se Alex. Tarver je otišao do polica za knjige, posegnuo na najvišu i skinuo automatski pištolj u kojem je Alex prepoznala berettu iz Billo- ve zbirke. Potom je iz pojasa na leđima izvukao Alexin posuđeni sig. Zašto to radite? — pitala je. — Zašto jednostavno niste pobjegli kada ste imali priliku? —
Tarver joj se usiljeno nasmiješi. — Danas počinjem novi život. Nestat ću i uzeti novi identitet i rado bih Vas pustio živjeti do duboke starosti, ali bojim se da imate odgovor na to kojim ću putem krenuti u novi život. Možda i ne znate da ga imate, ali tako je. Ostavim li Vas na životu, na kraju ćete se sjetiti. Tarver se najležernije okrene i Alexinim sigom ustrijeli Billa u glavu. Odskočila je zaprepaštena, ali nije imala vremena razmišljati o Billu. Jamie se meškoljio na podu. Digne li glavu, vidjet će očevo razvaljeno lice. Bacila se prema njemu i pokrila Jamieja svojim tijelom. — Savršeno — rekao je Tarver. - Kako Vam se ovo čini? Više ni trena niste mogli izdržati pomisao na to da Vam je nećak u šur- jakovim rukama. Došli ste ga izbaviti. Fennell se opirao pa ste ga ustrijelili. Nažalost, dječak je stradao u unakrsnoj vatri. Mislim da će FBI htjeti zatvoriti istragu što prije.
— Molim Vas — rekla je Alex bezosjećajnom licu. — Ubijte mene, ali njega ostavite na životu.
Tarver odmahne glavom. — Ne može ostati živ pa da Vašim prijateljima iz Ureda kaže da su sinoć ovdje prenoćila dvojica neznanaca. Zatreptala je očima, zbunjena. — Dvojica? — Moj brat Judah. Alex razmisli o tome. — On vozi kamionet? S čamcem?
Tarver se nasmije. - Malo šminke može napraviti čuda. Zbogom, Alexandra. Vodili ste zabavnu potjeru. Prebacio je berettu u desnu ruku, onda se odmaknuo jedan korak mičući pištolj lijevo desno kao da bira prvu metu u predstavi koju namjerava
izvesti. Gotovo neizdrživ nagon govorio je Alex da digne Jamieja kako god zna i umije te da bježi. Znala je da neće ništa postići, ali nije li bolje to nego umrijeti ne pokušavajući ništa? Beretta se smirila jer je Tarver napokon odabrao metu. Ako ništa drugo, Jamie barem nije bio svjestan što slijedi. Gurnuvši ruke pod njega, pokušala se dići zajedno s njim. Nije bilo pucnja. Zašto ne puca, pitala se. Dr. Tarver nagnuo je glavu kao da pokušava čuti nešto osim oluje koja je vani bjesnila. Alex se uhvatila kako i sama sluša, prvo uzalud, ali onda... od kiše se odvojilo uporno lupanje propelera i ona je znala da se iznad kuće spušta veličanstveni Bell 430 Johna Kaisera, poput zračnih snaga koje se spuštaju u okupirano selo u Vijetnamu. - Naum
Vam sada neće uspjeti, doktore Tarvere - rekla je postigavši smirenost pregovarača u talačkim krizama koji u danom sukobu osobno nema što izgubiti. — Ta priča više Vam neće proći, ma što učinili. Sve je pokvarila Vaša nazočnost ovdje. Tarver napravi korak naprijed i prisloni joj berettu uz glavu. Očito, nije bio siguran. Ako je sada ubije, i nekako se uspije izgubiti u oluji, u vrhu FBI-ja još bi mogla proći njegova priča o obiteljskoj tragediji. Međutim, vrijeme je bilo njegov neprijatelj, vrijeme i ljudi koji su se vani skupljali. Bjesomučnom snagom udario ju je berettom po licu. Pala je na Jamieja. Teški koraci se izgubiše, a onda ponovno vratiše. Dr. Tarver naglo je digne na noge. Kada joj se vratio vid, vidjela je da nosi kolut užeta i ljepljivu vrpcu. Naprtnjača mu je ležala uz noge. - Vani
spasiti.
je specijalna postrojba FBI-ja - rekla je Alex. - Ni Bog Vas neće
Tarver odreže komad užeta, zaveže Jamieju noge, a onda ga priveže za debelu nogu obližnjeg trosjeda. — Recite mi tko je zapovjednik? —Ja sam pregovarač. Razgovarajte sa mnom. Ponovno ju je udario, ovaj put u nos. Usta i bradu oblije potok krvi. Kašljući krv iz džepa je izvukla mobitel i dala mu ga. — Pritisnite četvorku. Dobit ćete Johna Kaisera. Dr. Tarver otrgne komad ljepljive vrpce i poveže joj zapešća kao da je to radio svaki dan. Potom je njen mobitel stavio u jedan džep, a iz drugog izvadio svoj. Pritisnuo je jednu tipku i pričekao. Alex je klečala, brižno grleći Jamieja. Lupanje propelera u vrtnji stišalo se, ali još gaje čula od stražnjeg dijela kuće. Je li se Kaiser spustio između teniskih igrališta i velikog bazena? Molila je Boga da su se pripadnici specijalne jedinice već rasporedili po terenu.
— Edwarde? - rekao je Tarver na telefon. — Jesi li blizu?... Deset minuta ili manje. Ostani na toj visini dok ti ne javim konačni položaj... Dobro. Visini, pomisli Alex. Zar Tarver u blizini ima nekakvu letjelicu'? Doktor je sada izvadio Alexin mobitel, otvorio poklopac i pritisnuo tipku. —Je li to agent Kaiser?... Dobro. Ovo su moji zahtjevi. Hoću da na stražnji ulaz ove kuće dovezete FBI-jev terenac sa zatamnjenim staklima i ostavite ga ondje. To je na onoj strani na kojoj je Vaš helikopter. Hoću da me u zračnoj luci Okruga Madison čeka cessna s punim spremnicima goriva, jednim pilotom i upaljenim motorima. Može biti FBI-jev pilot. Kada ćemo odlaziti, nemojte pokušati blokirati put. Nemojte tražiti da svoje taoce zamijenim za agente FBI-ja. Terenac neka bude ovdje za dvadeset minuta... Prestanite govoriti. Agente Kaisere, nemate mi što reći... Ne, neću prijetiti. Dobro me slušajte pa će Vam biti jasno zašto. Kada se stražnja vrata otvore, nemojte pucati. Ispred mene bit će Fennellov sin. Zapamtite, terenac mora biti ovdje za dvadeset minuta. Tarver je zaklopio telefon i gurnuo ga duboko u džep. Tada je iza trosjeda uzeo sačmaricu Billa Fennella i opalio u pod. Kada je puška zagrmjela, Jamie se šćućurio u Alexinu zagrljaju. Tarver je Billovo tijelo uhvatio za gležnjeve i odvukao ga u stražnji dio kuće. Alex je dopuzala do trosjeda, gurnula svezane ruke pod njega i svom snagom ga digla. Čula je kako se otvaraju stražnja vrata, potom jako stenjanje što joj je govorilo da Tarver pokušava dignuti tijelo Billa Fennella, što je bio gotovo neizvediv pothvat jer se radio o mrtvacu. — Odveži uže! — rekla je Jamieju. - Požuri se! Ponovno je čula stenjanje, ovaj put kao kada bacač postigne izvrstan rezultat, a tada se zalupe vrata. Jamie je gotovo uspio odriješiti uže od noge trosjeda kada se Tarver vratio u prostoriju. Alex odmahne glavom i Jamie natrag legne. —Je li Vam jasno zašto ne prijetim? - rekao je Tarver na njen mobitel. — Dječak je sljedeći, Kaisere. Imaš devetnaest minuta. Alex je vidjela daje iz praonice donio plahtu, jednu od Graceinih gusto tkanih od egipatskog pamuka. Tarver ju je rastvorio, iz stražnjeg džepa izvadio škare i negdje na sredini žućkasto-bijele tkanine izrezao dvije rupe kao za duha.
—
Što radite? — pitao je Jamie s poda. — Radite kostim za Noć vještica?
Tarver se nasmijao. — Točno, momče, neki će se ljudi nasmrt prestrašiti.
Sagnuo se i prerezao uže kojim je Jamie bio vezan za trosjed, onda je odrezao dulji komad i privezao Jamieja za svoje tijelo tako što ih je obojicu zavezao oko struka. Između njih nije bilo ni metar prostora. Molim Vas, doktore, nemojte to činiti — preklinjala je Alex. — Pošaljite Jamieja van. Ići ću s Vama kamo god hoćete. Ja ću Vas štititi cijelim putem. —
Mogla je isto tako govoriti kipu. Stavite moju naprtnjaču — rekao je Tarver Alex pokazujući plavu torbu na podu. —
—
U njoj su zmije - tiho će Jamie.
Nisu samo zmije — rekao je Tarver prerezavši ljepljivu vrpcu oko Alexinih zapešća. —
Oklijevala je, pogledavši je li naprtnjača dobro zatvorena, a onda ju je oprezno stavila na leđa. Torba je bila teška, ali bilo joj je lakše jer u njoj nije osjetila gibanje. Spremite se na nošenje ovih kovčega — rekao je Tarver pogleda uprta u ulazna vrata. — Oba. —
Alex odjednom shvati da je Tarver iznio svoje zahtjeve samo zato da Kaisera i njegove ljude stavi u taktički najnepovoljniji položaj. U ovom trenutku oni su postavljali neprobojni vatreni zid kojim će pokriti nekoliko metara prostora između stražnjeg ulaza i mjesta na kojem će se za petnaest minuta zaustaviti FBI-jev terenac. Uvježbavali su prizor koji se nikada neće odigrati. Osim toga, radili su to na krivoj strani kuće. Dr. Tarver lako je podignuo Jamieja kao što bi dignuo vrećicu namirnica, a onda preko njih navukao veliku plahtu. Alex više nije znala gdje prestaje dr. Tarver, a počinje Jamie. Idemo do spremišta za čamce - rekao je Tarver pomalo prigušenim glasom. — Slušajte me, Alex. Ispustite li te kovčege, pucat ću mu u glavu. Jamie, reci joj gdje je pištolj. —
Alex ispod plahte opazi micanje.
—
Ispod moje brade — odgovori tihi glas.
Vi ćete cijelo vrijeme ići ispred nas. Skočite li s mola, ubit ću ga. — Znam da postoji jako mala mogućnost da ga ostavite, ali ljudi pod stresom čine lude stvari. Sjetite se svoga sjedokosog prijatelja iza Vas. —
Alex ga nikada neće zaboraviti. Podignula je teške kovčege. Kada je dr. Tarver posegnuo za kvakom, ispod plahte zazvoni Alexin mobitel. Vidjela je kretnju, a potom Tarver reče: — Pretpostavljam da me zovete kako biste me obavijestili daje napravljeno sve što sam tražio, zato ne morate govoriti. Gledam na sat. Do viđenja. — Otvorio je vrata i pokazao Alex da prva izađe. — Ravno prema spremištu za čamce. Usporite li, Jamie je gotov. Alex je stala na travu i krenula ususret kiši. Pokušavala je među drvećem i grmljem otkriti pripadnike specijalne postrojbe, ali nije nijednoga vidjela. Počela se okretati, ali dr. Tarver vikne: - Brže! Sada je gotovo trčala. Kaiser sigurno paničari. Eldon Tarver preokrenuo je taktičku situaciju u svoju korist. Pojačanje još nije moglo stići pa se Kaiser morao osloniti na ljude koje je dovezao helikopterom. Vjerojatno je jednoga ili dvojicu, ne više, postavio s ove strane kuće. Oni sada opisuju čudnu povorku, ženu natovarenu kovčezima koja prema jezeru vodi duha. Došla je na mol. Udarci njenih stopala nadjačali su zvuk valova ispod drveta, unatoč snažnom šumu kiše. Ako živčani snajperist ne pogriješi, do spremišta za čamce doći će živi. Dr. Tarver već je dokazao da će ubiti bez premišljanja, a čak i da je Kaiser uvjeren da je netko od njegovih ljudi izvrstan strijelac, neće narediti da puca. S njegove točke gledišta, Tarver nije imao kamo pobjeći. Sto četvornih metara vode moglo bi se čovjeku s gliserom činiti dovoljno za bijeg, ali kada pod zapovjedništvom imaš Bell 430 pun pripadnika specijalne postrojbe, onda to nije ništa.
—
Miči dupe! — viknuo je Tarver iza nje.
Dok je trčala, Alex je začula prigušenu zvonjavu mobitela, ali dr. Tarver nije se javio. U glavi joj se neprestano vrtjela njegova rečenica: Ostani na toj visini dok ti ne javim konačni položaj. Tko bi mogao doći spasiti Tarvera iz zraka? Strana obavještajna služba? Bio bi to ratni čin.
—
Otvorite vrata! — vikao je Tarver.
Došla je do spremišta za Čamce. Alex je kroz vrata ušla u smrdljiv mračan prostor. Sjajna bijela carrera već je bila spuštena u vodu. Ljuljala se na valovima koji su zapljuskivali pljesnive zidove.
—
Utovarite kovčege na krmu! - vikao je Tarver. — Hajde!
Alex je spustila veći kovčeg i oprezno se popela na brod koji se zibao. Bijeli kovčeg odložila je pokraj velikog izvanbrodskog motora.
—
Sada drugi!
Izašla je iz čamca i uzela žuti kovčeg. Kada je i njega utova- rila, shvatila je koliko je ovaj bijeg bio dobro planiran. Već su davno naručili ove vodonepropusne kovčege, pripremajući se baš za ovakvu mogućnost. Čak i da teško natovareni kovčezi padnu u vodu, plutali bi, a kako su žuti i bijeli, lako bi ih se vidjelo iz zraka. Maknite se na pramac! — naredio je dr. Tarver još pod plahtom s Jamiejem. Alex skine naprtnjaču i krene naprijed prema prostoru obloženom jastucima u kojem su ljudi obično sjedili i pili pivo, ili se sunčali dok su drugi skijali na vodi. Ispod plahte izleti velika ruka i prebaci joj jedno zapešće preko drugoga. —
—
Držite ih skupa! — viknuo je Tarver.
Dvije sekunde poslije, oko zapešća joj je prebacio dugački komad ljepljive vrpce. Kada ih je sputao, upotrijebio je obje ruke i tako ih čvrsto omotao da se bojala da će joj se umrtviti. Njen mobitel ponovno je zvonio. Ovaj put Tarver se javio. Promjena plana, Kaiseru. Idem na krstarenje. Približi li se tvoj helikopter na manje od tri stotine metara do mog čamca, ubit ću dječaka bez razmišljanja. —
Još pod plahtom, dr. Tarver je stao za upravljač i upalio snažne carrerine motore. Od njihove snage treslo se cijelo plovilo. Plahta pokrije ručicu gasa, a čamac polako zaplovi naprijed izlazeći iz spremišta na jaku kišu. Čamac se stresao pod udarom valova u pramac, ali kada su motori postigli snagu, jako plovilo počelo je grabiti od krijeste do kri- jeste. Alex je pokušavala razumno razmišljati, ali polako je gubila nadu. Kaiser je vjerojatno mislio ga Tarver čini kobnu pogrešku, no Alex je znala da nije tako. Tamo negdje nalazi se helikopter i čeka da se obruši i odnese doktora u slobodu. Htjela je Kaiseru dati znak, strijelac je sigurno gleda kroz snajper, ali Tarver je kroz rupe za oči na svom kostimu duha gledao ravno u nju. Što je prirodnije mogla, okrenula se prema vjetrobranskom staklu i skutrila se kao da se štiti od kiše. Vidjela je da se iza Fennello- ve kuće diže
Bell 430. Dizao se i dizao, zatim se nagnuo i poletio nad jezero slijedeći ih na udaljenosti od šest stotina metara. Kad se dr. Tarver okrenuo i pogledao helikopter koji ih je pratio, Alex pokaže na njega, potom uperi prst u nebo i počne ga vrtjeti u širokom luku označujući kretanje propelera. Molila je Boga da je snajperist gleda, ali ako i gleda, hoće li ispravno protumačiti njezin znak? Vjerojatno će misliti da traži da je FBI-jev helikopter spasi. Dr. Tarver plovio je prema malom otoku smještenome nekoliko stotina metara od obale. Iako dugačak samo četrdeset metara, bio je jako šumovit. Alex se sjećala da je jednom tamo s ocem i Jamie- jem lovila ribe. Može li se ondje skrivati helikopter? Tarver pritisne ručicu gasa pa je sada čamac bio više u zraku nego u vodi. Kada su se sasvim približili otoku, naglo je skrenuo nadesno do udaljene strane otoka prošavši ispod granja koje je visjelo nad vodom. - Ležite na tlo! - viknuo je zbacivši plahtu i uperivši pištolj u Alex. Učinite to! Učinila je. Ubrzo je iznad carrere, koja je stajala na mjestu, začula klepet FBI-jeva helikoptera. Kaiser se približavao. Znala je da ga izjeda čekanje zbog sigurnosnih razloga i strah da će dr. Tarver ubiti taoce dok on bespomoćno stoji po strani. Buka propelera se pojačala. Alex ništa nije mogla vidjeti kroz grane iznad sebe. Ali znala je da se Kaiser sve više približava. Počeo je zvoniti njen mobitel. - Ostanite
dolje! — viknuo je Tarver.
Alex se ispružila između sjedišta čamca. Trenutak poslije začula je dva pucnja. U strahu za Jamieja, podignula je glavu i vidjela kako dr. Tarver u uzburkanu vodu pokraj čamca ispaljuje treći hitac. Isuse, što to radi? Dr. Tarver je čučnuo i otvorio malu pregradu na palubi čamca. Bila je tu postavljena za spremanje skija, ali Tarver iz nje izvadi snažnu pušku. Po uresima urezanima na kundaku, Alex prepozna još jedno oružje iz zbirke svojega mrtvog šurjaka. Ono što se nakon toga dogodilo bilo je prava noćna mora i neizbježno. Helikopter FBI-ja pojavio se stotinu metara od čamca. Dr. Tarver se nasmiješio, a onda skočio poput lovca koji je izašao iz skrovišta i ispalio pet hitaca za redom. Iz Bellovih turbina počeo je sukljati crni dim i prije posljednjeg pucnja. Letjelica se počela divlje okretati u zraku. Alex je začula eksploziju, a onda je helikopter počeo padati prema vodi. Propeler mu se i dalje okretao, a pilot je preostalu snagu pokušavao iskoristiti da se spusti na površinu, a da pritom agenti koji su sjedili iza njega ne slome vrat.
- Prebrzo
ide - mrmljala je Alex, zamišljajući Kaisera kako u letjelici osuđenoj na propast hrabri samoga sebe. — O, Bože... Helikopter je prednjim dijelom udarivši u valove dignuo u zrak visoki stup vode. Srećom, više nije bilo eksplozija. Alex je ustala tražeći u vodi preživjele, ali srušila se na palubu kada je carrera jurnula ispod drveća. Tarver je držao svoj mobitel u ruci i vikao nadglasavajući buku motora. - Istočno
od mjesta našeg sastanka nalazi se jedan otok! Mali je i duguljast. Na jednoj strani je srušeni helikopter, ja ću biti na drugoj. Drži se dalje od toga helikoptera! Tarver se držao obale otoka i uskoro je bio u zavjetrini. Otok ga je štitio od vjetra, ali kiša je Alex još bockala po licu dok je pogledom pretraživala mračno nebo. Jamie je čučao na palubi, držeći ruke na ušima kao da se boji da bi ponovno mogla početi pucnjava. Alex je tragala za nečim čime bi mogla prerezati konopac kojim su bili zajedno vezani. Jamie je bio odličan plivač i kada bi mogla, ne bi oklijevala baciti ga preko ograde. Međutim, na vidiku nije bilo nikakvog noža. Ponovno je začula klepetanje propelera. Ukipila se. Je li to Tar- verov suradnik? Ili je Kaiser uspio dovesti pojačanje iz zraka? Prometna policija i Odjel za borbu protiv narkotika sasvim sigurno imaju helikoptere smještene u Jacksonu, da ne spominje urede šerifa u obližnjim okruzima. Čula je kako se helikopter spušta s tamnoga neba, međutim, koliko god se trudila nije ga uspjela vidjeti. Buka propelera prerasla je u grmljavinu, a onda samo pedeset metara iznad čamca bijesnu dva svjetla. Nije čudo što nije vidjela tu prokletu stvar! Bila je tamno siva, gotovo ista kao nebo! Dok je gledala spuštanje helikoptera, potpuno je izgubila nadu. Dr. Tarver razgovarao je s pilotom na mobitel, pomno ga navodeći. Jaki mlaz zraka od propelera, nosio ju je palubom, a oko čamca pucketao je statički elektricitet. Dok je dr. Tarver vikao nadjačavajući grmljavinu, ona odjednom shvati zašto nije prerezao konopac koji ga je vezao za Jamieja. Uz takvu blizinu FBI-ja, sam bijeg nije dovoljan. Tarveru je trebalo osiguranje koje će mu zajamčiti preživljavanje. To je bio Jamie.
54.POGLAVLJE Sivi helikopter lebdio je na kiši blizu glisera, tako blizu vode da su valovi zapljuskivali po stajnom trapu. Velika vrata, otvorena, bila su dovoljna da iskoči vod marinaca. Na znak dr. Tarvera, u gliser iz helikoptera iskoči čovjek u crnom. -Ukrcaj
ove kovčege! - viknuo je doktor pokazujući dva kovčega na krmi.
Dok se novopridošlica probijao prema stražnjem dijelu čamca, dr. Tarver je prerezao konopac kojim je bio vezan za Jamieja, a onda je kraj konopca, koji je još uvijek bio zavezan oko Jamijeva struka, kao uzicu dva puta omotao oko šake. Alex se dignula na noge, čekajući priliku da učini nešto, bilo što. Tarver je gurnuo pištolj za pojas, onda je iz pretinca za skije izvadio pušku i bacio je u helikopter koji je lebdio. Čovjek u crnom već je utovario jedan kovčeg i vraćao se po drugi. Dr. Tarver je dignuo Jamieja, stavio ga pod ruku, stavio desnu nogu na rub čamca spremajući se ubaciti Jamieja u helikopter koji se ljuljao. - Teta
Alex! — vrisnuo je Jamie, blijed u licu od straha. — Nemoj im dati da me odvedu! Dok je Jamie rukama mlatio po Tarveru, Alex se bacila naprijed nastojeći zgrabiti pištolj koji je Tarver zataknuo za pojas. Prsti su se sklopili oko drška... Zatim je s palube pogledala gore, a lijeva joj je strana lica utrnula. Vidjela je nejasnu sliku muškarca u crnom s pištoljem u ruci kako je gleda. Sigurno ju je nokautirao. Muškarac je još dva puta odlazio na krmu. Kada je posljednji put prekoračio Alex s kovčegom u ruci, teškom mukom osovila se na lakat, a potom na koljena. Gledajući preko ruba čamca, vidjela je Tarvera koji joj se cerio iz helikoptera dok je muškarac u crnom utovarivao kovčege. Jamieja nije bilo na vidiku. Kada se dr. Tarver okrenuo kako bi pomogao čovjeku koji je utovarivao teret, Alex ugleda pilota helikoptera i ostane bez daha. Bio je to sjedokosi muškarac koji je jučer posjetio Tarverovu kliniku. Kao da je vrijeme stalo i ona u tome trenutku shvati da je to ujedno vojni časnik koji je s Tarverom i onom plavušom bio na PIRV-ovoj fotografiji u Tarverovu uredu. Tada je ugledala Jamieja, privezanog na sjedištu iza pilota, a od straha, lice mu je bilo kao maska. Alex ugleda Graceine prestravljenje oči na samrtnoj postelji. Umirala je s jezivom spoznajom da ostavlja sina u rukama čudovišta. Alex se stala mahnito osvrtati po čemcu, ali dr. Tarver ništa joj nije ostavio, ni signalni pištolj, ni sjekiru. Sa sobom je čak uzeo ključ. Kada se
helikopter digne u nebo, ostat će sama u oluji, a Jamie će zauvijek otići. Vrisnula je iz dubine duše, krik potpunog neuspjeha i očaja. Kao na mig, helikopter je spustio nos i počeo se dizati. Dvadeset stopa, četrdeset, šezdeset. Dok se dizao, pilot je ostavio otvorena vrata, a Alex je uskoro vidjela zašto. Dr. Tarver uzeo je pušku i sada je klečao na vratima nišaneći u njezina prsa. U najdaljem kutu njezina mozga čulo se Skocil, ali tijelo je ostalo ukočeno. Ne može li ispuniti obećanje koje je dala Grace, što onda znači njena sudbina? Ostat će gledati Jamieja dok može, bez obzira na cijenu. Ako je Grace na drugome svijetu pozove na račun, moći će reći da je barem to učinila. Čekajući bljesak iz cijevi, vidjela je da se ispred lica dr. Tarvera pojavilo nešto bijelo. Plahta? Ne. Ona je ležala bačena iza nje na palubi. Tada je ugledala Jamieja, njegovo lice pokraj lepršave bjeline. Bacio je svoje male ruke oko Tarverova vrata. Kada se na vratima pojavio čovjek u crnom i pokušao zgrabiti Jamieja, jedna od tih malih ruku baci nešto nezgodno. Uzica, shvati Alex. Jutena vreća! Tarver je počeo mahati rukama i puška ispadne kroz vrata. Doktor je izgledao kao strašilo koje vrti ludi lutkar. Okrenuo se prema kabini i teturajući pao na pilota. Helikopter se prestao dizati i jako se nagnuo u zraku. Dvadesetak metara iznad površine jezera, helikopter se okrene za 360 stupnjeva. Kada su se ponovno pojavila vrata, iz njih ispadne žuti kovčeg, a za njim čovjek u crnom. U zraku se dva puta okrenuo, a onda udario u uzburkanu površinu jezera. Kada se helikopter drugi put okrenuo, Alex na vratima ponovno ugleda dr. Tarvera. Objema rukama je zgrabio bijelu vreću i divljački je trgao s vrata. S jednog obraza visjelo mu je debelo crno uže. Stresla se kada je shvatila da je to jedna od mokasina, koja se s dva dugačka zuba držala za doktora. Tarver strgne zmiju s lica i baci je van. Činilo se da crna zmija visi u zraku, koprcajući se divlje, a onda je pala. Kada se dr. Tarver okrenuo prema unutrašnjosti, helikopter propadne pet metara, a Jamie kao topovska kugla izleti kroz otvorena vrata. Užasnuta, Alex vrisne, ali dok je Jamie padao, shvati da je to namjerni pad. Nije se strmoglavio se kao čovjek prije njega. Padao je ravno, na noge, kao školarac koji se na kupanju pravi važan. Pao je u vodu dvadesetak metara od čamca. Alex ga nije vidjela od valova. Skočila je za upravljač, ali onda se sjetila da je dr. Tarver uzeo ključ. Udari svezanim rukama po ogradi čamca i otrči na krmu. U njoj se počela buditi nada. Na stražnjem dijelu carrere bio je rezervni motor. Bili ga je upotrebljavao kada se htio tiho dovesti do mjesta na kojem su se skupljale ribe. Kada nije bio u uporabi, motor se pomoću jedne ručice mogao dignuti iz vode. Dva kabela povezivala su ga s akumulatorom na krmi. Alex se osvrne prema mjestu gdje je Jamie pao. Helikopter se spuštao prema njemu. Prvo je pomislila na Jamieja, a onda shvati da tragaju za kovčegom koji je pao.
Prešla je rukama preko glave pričuvnog motora i pronašla prekidač. Tada je dignula ručicu tako da je propeler virio iz vode točno uz rub čamca. Znala je da čamac može voziti vezanih ruku, ali kada stigne do Jamieja, neće biti od koristi. Kadaje stisnula prekidač, propeler se odmah počeo vrtjeti u mrklome mraku. Stavila je zavezane ruke iznad propelera koji se vrtio i razmaknu- la podlaktice što je jače mogla lagano razvukavši ljepljivu vrpcu. Nagon se svom snagom opirao tome, ali spustila je vrpcu do ruba propelera. Bubnjići su joj pucali od zvuka sličnog zvuku kosilice na najlonski konac kada se vrpca počela trgati, a crvena maglica ispunila zrak. Zateturala je po palubi. Snaga propelera podignula joj je ruke prema licu, a nju bacila unatrag. Međutim, kada je pogledala raskrvarena zapešća, vidjela je da je još samo tanka nit vrpce ostala cijela. Naglim trzajem razdvoji ruke, digne se na noge i spusti u vodu propeler koji se vrtio. Gliser polako krene naprijed. Alex skoči za upravljač i usmjeri pramac prema mjestu gdje je, prema njezinu uvjerenju, pao Jamie. Lijeva joj je ruka bila oblivena krvlju. Propeler joj je duboko zarezao zapešće, razderao žile i ogolio sjajne bijele kosti zapešća. Prisili se skrenuti pogled na drugu stranu. Bilo joj je svejedno koliko krvi će izgubiti, samo da ima snage izvući Jamieja iz vode kada dođe do njega. Desno pred njom, helikopter se postavio točno iznad površine jezera. Dr. Tarver visio je na lijevoj skiji stajnog trapa očajnički pokušavajući iščupati žuti kovčeg iz valova. Alex je došla do mjesta na koje je, kako je pretpostavljala, Jamie pao, ali od njega ni traga. Dvadeset metara dalje, dr. Tarver je teškom mukom uspio dignuti kovčeg u helikopter. Kada je to učinio, letjelicu zapljusne veliki val. Gotovo isti trenutak, helikopter dodirne površinu vode, a u njega nahrupi drugi val. Očito u panici, pilot je nagnuo propeler nadesno, voda je iscurila kroz vrata, a helikopter se dignuo dva metra iznad valova. Taj potez bacio je dr. Tarvera u jezero. Pilot se podignuo još tri metra i ondje ostao lebdjeti, kao da ni sam ne zna što napraviti. Imao je Tarverovu torbu i kovčege. Treba li mu uopće taj čovjek? Očito treba. Dok je Alex polako kružila tragajući za Jamiejem, helikopter se ponovno spustio blizu površine, dovoljno nisko da se dr. Tarver uhvati za skiju i uspne u kabinu. Ovaj put nos helikoptera bio je nagnut prema dolje i helikopter se s lakoćom vine u zrak. Petnaest metara. Trideset metara. Više. Alex je ponovno počela tražiti Jamieja kada se nad vodom razliježe zvuk pucnja iz puške. Dva pucnja... pet. Na obali iza nje odjekne eksplozija. Helikopter se dignuo dovoljno visoko da ga Kaiserovi snajperisti ugledaju i zapucaju na njega! Alex je samo na trenutak pogledala gore, ali dovoljno da vidi kako se helikopter strmoglavljuje u jezero, a iz motora mu suklja crni dim. Odvezla se dalje u stranu da ne padne na nju. U posljednji trenutak, pilot ga je uspio izravnati i helikopter uz čudan tresak udari u valove, ni dvadeset pet metara od nje.
Počela je raditi još veće krugove, nastojeći obuzdati strah. Koji će Jamiejev dio prvo ugledati? Zamršenu crvenkastu kosu? Srebrne tenisice? -Jamie! — poviče, zapanjena što ga već prije nije zvala. Možda sam u šoku, pomisli, pogledavši lokvu krvi pod svojim nogama koja se povećavala. —Jamie!Jamie!Ja sam, teta Alex\ Ništa. Rezrvni motor bio je užasno spor. Pogleda nadesno. Tarverov helikopter već je do pola potonuo. —Jamie! - vrisnula je. — Javi se!
—
Tu! — poviče slabašni glas. — Tu sam.
To nije bio Jamie. Bio je to ili Tarver ili njegov pilot. Onda je ugledala doktorovu ćelavu glavu koja se kretala kroz vodu iznenađujućom brzinom. Izgubila se iza vala, a onda je ponovno viknuo. -Imam
ga, Alex! Jamie je ovdje. Pomozi nam!
Znala je da se najvjerojatnije radi o varci, da dr. Tarver možda još ima pušku, ali morala je provjeriti je li našao Jamieja. Nagnuvši se preko ruba čamca, polako je okrenula krvlju natopljen upravljač opisavši čamcem velik krug koji će je dovesti do doktora. Nekoliko sekundi poslije, srce joj je počelo divlje tući, a bilo se ubrzalo. Na velikim valovima, Jamie je plutao na leđima, a Tarver je plivao prema njemu. Doći će do Jamieja puno prije nego što Alex čamcem dođe onamo. Umjesto da krene prema njima, Alex je nastavila opisivati krug, što ju je odvelo izvan doktorova vidokruga. Unutarnji glas, tako snažan da ga nije mogla zanemariti, govorio joj je da će konačno zaskočiti Eldona Tarvera. Šest tjedana borila se protiv poraza, slijedeći slabe tragove koji nisu nikamo vodili. Čak i onda kada je posumnjala na doktora, on je uvijek bio tri koraka ispred nje. Međutim, sada će biti drukčije. Sada će pregovarati. Dok je čamac radio krug, otišla je na krmu i potražila cijev za dovod goriva. Evo je. Prozirno crijevo, ne deblje od maloga prsta. Ljudska aorta malo je veća, a ovo je bila glavna arterija čamca. Iščupala ju je i po krmenoj palubi počne teći benzin. Vratila se za upravljač i okrenula prema dr. Tarveru, koji je sada Jamieja držao oko prsiju, zahvatom kojim se spašavaju utopljenici. Činilo se da je dječak u nesvijesti. Kada je Alex bila deset metara daleko, otrčala je na krmu i ugasila rezervni motor.
—
Razgovarajmo! — viknuo je Tarver. — Nemamo puno vremena.
Kada se vratila na pramac, Alex se nečega sjeti. Vidjela je kakoje Bili Fennell 4. srpnja dignuo jedan jastučić kako bi izvadio neki alat. Stala je, gurnula ruku pod isto sjedalo i povukla. Skinula je jastučić. U malom prostoru ispod njega ugledala je odvijač, mali kolut vrpce za izolaciju, set ključeva za matice i malo bakrene žice. Nije bilo noža, ni signalnog pištolja. Sranje...
—
—
Što radite? — viknuo je Tarver. — Hoću se nagoditi. Ranjena sam! — vičući odvrati Alex. — Jako krvarim... čekajte malo.
Svukla je mokru košulju i čvrsto je omotala oko razderanog zapešća. Tada je iz pretinca izvadila odvijač i gurnula ga ispod provizornog zavoja.
—
Želim brod! - viknuo je Tarver.
Alex digne pogled. Čamac se približio doktoru. Nagnula se preko ograde. — Ja hoću Jamieja! Tarver dopliva bliže držeći Jamiejevu glavu iznad vode. - Onda bih rekao da smo se dogovorili. Odmahnula je glavom. - Imate pušku. Znam da imate.
—
Izgubio sam je pri padu.
Alex ponovno odmahne glavom. — Nema puške, nema čamca! Desna ruka dr. Tarvera prestane grabiti vodu, nestane ispod površine i ponovno se pojavi držeći automatsku pušku.
—
Bacite je! - zaderala se Alex.
Vidjela je bijes u njegovim očima, ali bacio je pušku u valove. Siđite s čamca! — zaurlao je. — Imam ključ. Kada siđete, do- plivat ću do zadnjeg kraja i uzeti ga. —
—
Ne! — vikne Alex. — Prvo otplivajte dalje od Jamieja.
-
Potonut će.
Okrenula se i uzela pojas za spašavanje, jednu od nekoliko stvari koje je Tarver ostavio na čamcu. Bacila mu ga je. — Namjestite mu ga pod ruke, onda otplivajte. Vidjevši da nema izbora, dr. Tarver potrudio se Jamieju staviti pojas za spašavanje. Dok je to radio, Alex je vidjela da tamnocrvena mrlja na lijevoj strani njegova lica nije znamen kao što je mislila nego oteklina od zmijskog ujeda.
—
Dobro! — viknuo je dr. Tarver.
-
Otplivajte od njega!
Očito nesklon odreći se sredstva koje mu je davalo prednost, dr. Tarver pusti Jamieja i brzo zapliva prema krmi čamca.
-
Iskačite! - viknuo je.
I dalje sumnjičava, Alex izuje cipele i svuče traperice. U ovakvoj vodi čovjek se lako može utopiti zbog mokrih traperica. Popela se na rub čamca i skočila u hladnu vodu. Dok je plivala prsno prema Jamieju, osjeti gibanje s desne strane. Dr. Tarver nije se popeo na čamac. Ponovno je hitao prema Jamieju. Počela je plivati slobodnim stilom, ali Tarver je prije došao do njega. Dok je gledala u nevjerici, stavio je svoju veliku ruku na Jamiejevu glavu i kroz pojas za spašavanje povukao ga duboko u vodu.
—
Sada ga spasite — oštro je rekao.
Alex nije vidjela Jamieja, ali kako se činilo, nije se opirao. Dr. Tarver držao ga je pod vodom s lakoćom kakvom bi držao dijete. Razmišljala je o tome da izvuče odvijač, ali to nije bilo rješenje. Nikada ne bi nadjačala Tarvera u izravnoj borbi. Odgovor se javio snagom otkrića. Roneći ispod valova, u glavi joj je odzvanjao očev glas: Kad te stjeraju uza zid, učini nešto neočekivano. Tako ćeš ostati živa. Zaronila je dublje, pa još dublje, dok nije bila oko pet metara ispod površine vode. Tada je otvorila oči i pogledala prema gore. Vidjela je samo mutnu tamu prema sivoj površini. Dok se polako dizala pred očima joj se stvori taman krak. Uhvatila ga je. Bio je to gležanj, glatki gležanj dječaka.
Svjesna da je Tarver spreman na borbu, ispustila je sav zrak iz pluća i povukla gležanj, a onda je svom snagom zaplivala prema dolje. Vesela, osjetila je da je Jamiejevo tijelo krenulo za njom. Nakon nekoliko sekundi, počela ga je vući u stranu, ali brzo je ostajala bez kisika. Morala je izaći na površinu. Dok je išla prema gore, iznad sebe ugleda bućkanje, a onda tamni lik počne plivati prema njoj, ispuštajući za sobom mjehuriće. Prebacivši Jamiejev gležanj u lijevu ruku, izvadila je odvijač iz poveza i čekala. Kada joj se sjena približila, otisnula se prema gore i zabola svom snagom. Oruđe je udarilo u nešto, ali sjena se nije zaustavila. Snažna ruka zgrabi je za vrat. Alex zamahne rukom u širokom luku i udari postrance. Okruži je more mjehurića. Krupno Tarverovo tijelo mlataralo je kao ranjeni morski pas, a onda njegova ruka klone. Obuze je nada tjerajući je na posljednji udarac. Puvukla je držak svojeg oružja, ali nije uspjela osloboditi odvijač. Prestrašena da će izgubiti Jamieja, pustila je oruđe i pokušala samo plivati, ali sada je stvarno ostala bez zraka. Pluća su joj gorjela, ali zgrabila je Jamieja ispod ruku i odgurnula se prema sivom svjetlu iznad sebe. Probila se kroz valove i ugledala čamac koji se njihao petnaest metara od nje. Počela je tegliti Jamieja kada je točno pred nju isplivao dr. Tarver. Oči su mu sjale kako oči čovjeka u vjerskom zanosu, ali nešto s njegovim ustima nije bilo kako valja. Objesila su se kao kod Grace nakon moždanog udara. Alex nije imala pojma kako držati Jamieja i boriti se s Tarverom na valovima, niti je za to imala snage. Međutim, kada se Tarverova ruka dignula iz vode, nije krenula prema njoj. Kuka je bila otvorena i pošla je prema njegovoj glavi, kao da traži ranu. Alex i dr. Tarver istovremeno su shvatili užasni položaj u kojem se našao, iz Tarverova desnoga uha virio je držak odvijača čiji je metalni dio bio zabijen do drška. Tarver je raskolačio oči kada je rukom obuhvatio držak. Činilo se da će izvući odvijač, ali onda shvati da to ne smije učiniti. Ruka mu klone u vodu i on pogleda preko ramena. Uputi Alex još jedan divlji pogled i počne usporeno plivati prema čamcu. Alex se okrenula u vodi i počela grabiti prema otoku. Činilo joj se da je udaren pedeset ili šezdeset metara, što pod uobičajenim okolnostima ne bi bilo teško preplivati, ali sada je moglo biti kobno. Pečenje u plućima i zamagljen vid govorili su joj da je izgubila više krvi nego što je mislila. Ipak, i dalje se probijala kroz valove koji su je zapljuskivali. Četrdeset metara. Trideset. Olovni udovi počeli su tonuti. Jamiejevo lice bilo je plavo, a ona je jedva plivala. Znala je da bi mogli poginuti nekoliko metara od obale. U glavi joj se stvori Graceina slika, a potom slika oca. Zatim je ugledala majku kako leži u bolničkom krevetu bez svijesti. Mi smo posljednji, pomisli bespomoćno. Jamie i ja. Pokušala je zamahnuti, ali više nije imala snage. Poljubi Jamieja u obraz moleći Boga da joj da snage da mu drži glavu iznad vode dok se ona utapa. Usta su joj bila puna vode kada je čula muški glas koji je izdavao naredbe. Kaiser? Gurala je Jamieja više, pokušavajući udarati obamrlim
nogama. Tada ju je obgrlila snažna ruka vukući ih oboje prema obali. Netko je izvukao Jamieja iz njenih ruku. Kao kroz maglu čula je da netko broji udisaje i izdisaje. Lice joj dodirne blaženo topla ruka i ona otvori oči. Nad njom je klečao John Kaiser zabrinuto gledajući njeno lice.
—
Čuješ li me, Alex?
Kimnula je.
—
Ima li još koga u čamcu?
Odmahnula je glavom. - Jamie — protisne. - Je li živ? Kao odgovor, netko pokraj nje dobio je napadaj kašlja, a onda se začuje dječakov plač. Onesposobite čamac! — viknuo je Kaiser dignuvši se na noge. Pucajte u motor! —
— Ne — poviče Alex sjetivši se iščupane cijevi za dovod goriva koji je, prema buci motora, Tarver sigurno ponovno spojio.
Njezin povik zaglušio je zvuk rafalne paljbe. Pridignula se na lakat i pokušala viknuti. — Stanite... gorivo...
—
Molim? - viknuo je Kaiser vraćajući se prema njoj.
Međutim, puška ponovno zaštekta, a krma jureće carrere pretvori se u plamenu buktinju. Jedan lik skoči na desni rub čamca, ali prije nego što se uspio baciti u vodu, gliser eksplodira. Alex klone u blato, a kiša joj je uporno padala po licu. Pokušala je reći za vodonepropusne kovčege, ali glas joj se izgubio u buci radija, Kaiserovih glasnih naredbi i povika da je čovjek u vodi. Pilot doktorova helikoptera? Sada to više nije bilo važno. Okrenula se na bok i ugledala Jamieja koji je ležao pokraj nje i širom otvorenih očiju gledao u nju. Međutim, kroz te oči gledala ju je Grace, ali ovaj put u njima nije bio očaj. Kadaje Jamie ispružio drhtavu ruku, Alex ga privuče k sebi i on joj zakopa lice u prsa. Napokon je ispunila obećanje.
EPILOG
Dva tjedna poslije Alex uspori corollu i reče Jamieju neka pripazi na makadamski put s desne strane. Vozili se se pustom sivom cestom kroz beskrajni tunel od hrastova. —Jesi li sigurna da znaš kamo ideš? - pitao je Jamie. Mislim da jesam. Nedavno sam bila ovdje. Stajala sam s njim na ovome mostu kojim smo upravo prošli. -
Jamie otkopča sigurnosni pojas, digne se na koljena u sjedalu i nasloni laktove na glineni vrč koji je stajao između njih.
-
Pazi - reče Alex.
Oprosti. — Jamie se nagnuo naprijed i prislonio čelo na vjetro- bransko staklo. - Mislim da je vidim. Je li to ta cesta? -
—Je. Oko sokolovo. Jamie je zabrinuto gledao uski prolaz među drvećem. - Bože, što je tu mračno. Alex je gotovo stala, a onda skrenula na jako izrovanu stazu. - Chris mi je rekao da su se na toj cesti nekoć skrivali odmetnici.
-
Kada? — upita Jamie. — Davno? Ili u današnje vrijeme?
Auto je tako odskočio daje glavom udario u krov. -Jao!
-
Oprosti — rekla je Alex. — Prije otprilike dvije stotine godina.
-
Aha. — Jamieju to više nije bilo zanimljivo.
Alex je gotovo požalila što je došla. Ispranom cestom bilo je gotovo nemoguće proći bez pogona na sva četiri kotača. Nakon pedeset metara, morala je odustati i ostaviti auto, nesigurna hoće li se uopće moći vratiti na obilaznicu.
-
Dođi — rekla je. — Odavde ćemo pješice.
Jamie je bio iznenađen, ali izašao je. Alex sa sjedala uzme glineni vrč, zaključa vrata i povede Jamieja po šljunkovitom putu koji je ubrzo prešao u pijesak. Zrak je bio zagušljiv, topao i vlažan, a oko glava su im letjeli obadi žedni krvi.
—
-
Ovo je sranje — rekao je Jamie. — Mislim da tu dolje nema ničega. Hej, nemoj biti tako malodušan! Ti si žilav momak.
Prošla je još nekoliko metara, onda je stala, osluškujući. - Čuješ li to? Stao je i Jamie. - Kakav je to zvuk? Alex se nasmiješi. — Voda. Počela je brže hodati, a Jamie je trčao uz nju. Trenutak poslije izašli su iz šume na žarko sunce koje se poput blistavih dijamanata odbijalo od površine širokog, bistrog potoka.
-
Hej! — viknuo je muški glas. — Mislili smo da ste odustali.
Alex zakloni oči od sunca i pogleda niz potok. Trideset metara dalje, Chris i Ben Shepard sjedili su na srušenom deblu okrenuti prema maloj logorskoj vatri. Vjetar donese miris pečenog mesa. Jamie uzvikne i počne trčati po pijesku. Alex polako krene za njim. Kada je došla do vatre, Ben i Jamie već su se sjurili u potok petnaestak metara niže, pljuskali su po njemu i tražili vrškove strijela i kosti dinosaura. Chris se dignuo i prijateljski je zagrlio.
—
Što je u vrču? — pitao je smiješeći se.
Skinula je glineni poklopac i izvadila bocu rashlađenoga bijeloga vina. — Moj doprinos — rekla je. - Za bolje raspoloženje.
Chris se nasmijao i uzeo bocu. — Nadam se da si donijela vadičep. Nasmiješila se. - Ima poklopac na navoj. Pohvalio ju je pa napunio dvije plastične čaše. Sjeli su na deblo malo udaljeni jedno od drugoga i polako pijuckali.
-
Kako je Ben? - napokon je pitala.
Chris pogleda niz potok. - Koji put noću loše spava. Za sada spava sa mnom, ali sve u svemu, zapravo je dobro.
—
Drago mi je. 516
Chris je pogleda. - Mislim da je Ben Thoru poznavao bolje nego ja. Alex je od početka pretpostavljala da je tako. — Djeca nas vide onakve kakvi jesmo, a ne onakve kakvi se pretvaramo da jesmo.
-
Što je s Jamiej em?
Nasmiješila se. - Puno je bolje. Mislim da mu više nedostaje Will Kilmer nego njegov otac. Will ga je podsjećao na djeda. Mog oca. Chris je uzeo štap i potaknuo vatru.
-
Kako si ti? - upita Alex.
-
Tjelesno? Ili općenito?
-
Oboje.
Tjelesno, nije loše. Još imam neke čudne simptome, ali Pete Connolly misli da je to reakcija na lijek koji sam uzimao. U bilješkama doktora Tarvera spominju se slične reakcije kod nekih njegovih pacijenata u klinici za besplatno liječenje. -
Alex nije bila obaviještena o svim pojedinostima u radu dr. Tarvera. Chrisa je liječio vojni liječnik ovlašten za davanje injekcija iz bočica nađenih u vodonepropusnom kovčegu doktora Tarvera. Taj lijek bio je Chrisova jedina nada da će se poništiti djelovanje virusa koji izaziva rak, koji mu je ubrizgao dr. Tarver. Direktor FBI-ja, Roberts, ponovno ju je uvjeravao da su
bilješke dr. Tarvera pomno proučili najbolji virolozi u zemlji i da su uvjereni kako će se Chris oporaviti i da u njegovu tijelu neće ostati ni trag toga virusa. Direktoru Robertsu bilo je to lako reći, naravno, nije njemu ubrizgan virus. Ipak, Chris je dobio puno više tehničkih podataka nego ona i činilo se kako je bio uvjeren da će se uskoro potpuno oporaviti. Alex digne čašu i bez riječi nazdravi. Kucnuli su se i popili.
-
A općenito? - tiho je pitala Alex.
-
Idu dani. Penn Cage mi je puno pomogao.
-Kako? Žena mu je umrla od raka kada je imao trideset sedam godina. Ben i Annie postali su dobri prijatelji. Mislim da mu puno pomaže kod njegovih dvojbi »zašto baš ja«. -
-
Mogla bih i ja koji put potražiti njenu pomoć - prizna Alex.
Da. - Chris se nagnuo i ponovno napunio čaše. — Kako napreduje stvar sa skrbništvom? -
—Jamie je moj, nema dvojbe. Sudac je potvrdio navode iz oporuke. Ja sam Jamiejeva krsna kuma, a u oporuci izričito piše da ću ja podizati Jamieja ako Grace i Bili umru. Dakle, to je to. -
-Jesi li razmišljala o tome kamo ćeš?
-
Direktor mi je ponovno ponudio posao u Washingtonu.
-
Pregovarača u talačkim krizama?
Alex kimne. — Moj stari posao.
-
To si htjela, zar ne?
Mislila sam da hoću. Međutim, prije nekoliko dana dobila sam drugu ponudu. -
Chris je pogleda. — Kakvu?
Područni ured u New Orleansu zatražio je da me dodijeli njima za isti posao. -
Chris upitno digne obrve. - Stoji li iza toga John Kaiser? Alex kimne. — Mislim da je Kaiser ondje vrlo utjecajan. U svakom slučaju, u New Orleansu se u današnje vrijeme svašta događa. Kriminal se širi.
-
Po svemu sudeći, lijepo mjesto za podizanje djeteta.
Alex se skrušeno nasmiješi. — Znam. Makar Kaiser i Jordan žive na drugoj strani jezera Pontchartrain. Tamo je zbilja jako lijepo. Osim toga, to je jug, znaš? Mislim da je vrijeme da se vratim kući. Chris ju je prodorno gledao. - Mislim da imaš pravo. Neko ga je vrijeme gledala, a onda je gurnula ruku u džep i izvadila malu plastičnu kutiju.
-
Što je to? - pitao je.
-
Izvorna snimka Thore i Lansinga na balkonu.
Chris se namrštio i zavrtio glavom. — Zašto si je donijela ovamo? Ne zato da te uzrujam. Bila je među Willovim stvarima, ali zaključila sam da pripada tebi. -
Chris se ponovno zagledao u vatru.
-
Mislila sam da bi se htio osvetiti Shaneu Lansingu.
Chris posegne za vrpcom. Dala mu ju je. Lansing je gad — rekao je — ali ima četvero djece. Ako od svog života radi pakao, neka mu bude. Ja neću biti taj koji će mu razoriti obitelj. -
Chris baci vrpcu u vatru. Dok se plastika topila, iz vatre se širio oštar neugodan miris. Ustali su i odmaknuli se nekoliko koraka.
—
Neka prošlost ostane prošlost? - pitala je Alex.
518
Kimnuo je pogledavši je. — Mogla bi i ti to pokušati, znaš? Bez upozorenja, dignuo je ruku do njezina lica i prstima prešao preko ožiljaka oko desnog oka. Alex se trgnula, htjela se odmaknuti, ali nešto ju je zaustavilo i ona izdrži njegov dodir. Mrzila si Thorinu ljepotu, je li tako? - tiho je rekao istražujući prstima bezbojno meso. —
Drhteći iznutra, kimnula je bez riječi. Thora je izvana bila savršena - rekao je Chris - ali iznutra... bila je ružna. Sebična i okrutna. —
—
To ne olakšava stvar.
Spustio je pogled na njeno lice. - Znaj da ovi ožiljci nisu važni. Sjetno se nasmiješila. — Ma, jesu. Znam zato što je postojalo doba kada ih nisam imala. Ljudi su se drukčije odnosili prema meni. Nagnuo se naprijed i pritisnuo usne na najružniji ožiljak. Grimizno izbočeno tkivo iznad sljepoočnice. - Ovako? To ju je tako pogodilo da je osjetila potrebu da se okrene na drugu stranu, ali Chris ju je zadržao. - Pitao sam te nešto - rekao je.
—
Možda — šapnula je pokrivši usta drhtavom rukom. — Tako nekako.
Nad vodom se prolomi prodorni vrisak. Oboje pogledaše niz potok. Ben i Jamie trčali su uzvodno prskajući vodu visoko iznad glava kada su se približili. Jamiejeva desna ruka bila je visoko dignuta, a dok su trčali, Ben je pokazivao na nju.
—
Mislim da su nešto našli — reko je Chris.
—
Tako se čini.
Chris je spustio ruku, primio je i poveo po toplome pijesku. - Idemo vidjeti što.
Slobodnom rukom Alex obriše oči i ude za njim u hladnu, bistru vodu.
ZAHVALE Kao i uvijek, mnogi pojedinci zadužili su me pri pisanju ove knjige. Uvijek se iznova iznenadim koliko su ljudi širokogrudni kada je riječ o njihovu vremenu, kada znaju da će dati svoj doprinos kreativnom stvaranju, na čemu im zahvaljujem. Prvo i osnovno, zahvaljujem liječnicima koji su žrtvovali svoje vrijeme: 520 dr. Joeu Filesu, dr. Rodu Givensu, dr. Tomu Careyju, dr. Jerryju Ilesu. Ni jedan čitatelj ne bi smio poistovjetiti Medicinski centar u romanu s Medicinskim centrom Sveučilišta Mississippija. Stvarni Institut za rak nisam posjetio sve dok nisam završio prvu inačicu rukopisa, baš zato da na najmanju moguću mjeru svedem sličnosti koje bi se mogle pojaviti. Svatko tko poznaje pravi SMC shvatit će da sam stvorio izmišljenu bolnicu s izmišljenim osobljem. To znači da bih htio da čitatelji shvate kako su dr. Files i njegovi kolege u Jacksonu stvorili prvorazrednu ustanovu, osobito kada je riječ o odjelu za presađivanje koštane srži. Pozivam sve stanovnike Mississippija i sve Amerikance koji bi voljeli da naši najsiromašniji građani dobiju zdravstvenu skrb, da svojim novcem pomognu Institutu za rak SMC-a. Nećete naći bolju ideju. Drugo, zahvaljujem brojnim prijateljima koji su me opskrbljivali stručnim radovima koji su mi puno pomogli u stvaranju ove knjige. Mikeu Maclnnisu, izvrsnom odvjetniku i velikom prijatelju iz studentskih dana, koji mi je uvijek bio pri ruci, te Lee- ju Jonesu, Clintonu Heardu, Kentu Hudsonu, Betty Iles, Nancy Hungerford i Curtisu Moroneyju. Edu Stackleru, dobrom prijatelju i bivšem uredniku, na pomoći u svim fazama posla. Zahvaljujem svim profesionalcima u lancu, prvenstveno zato što im moje knjige znače više od običnog posla: Aaronu Priestu, Susan Moldow i Louise Burke. Osobita hvala mojem uredniku, Colinu Harrisonu koji zna što pisac treba, jer je i sam to bio. Također, hvala Karen Thompson koja je, suočivši se s mojim neobuzdanim radnim navikama, u posao unijela mir. Na kraju, iskreno zahvaljujem umjetniku i dizajneru Johnu Fulbrooku koji je junački izdržao rad na mnogobrojnim inačicama omota za knjigu, jer mu je bilo stalo i jer je bio voljan napraviti više za nešto doista dobro. Isto tako, hvala Eileen Hutton iz Brilliance Audia za svesrdnu pomoć koju je pružila Biskupskoj školi sv. Trojstva.
Na pomoći pri izradi američke verzije omota na kojoj se nalazi fotografija prilično uznemirene vodene mokasine, hvala: Benu Hillyeru (fotografu), Keithu Benoistu (krotitelju zmija), Terryju Vandeventeru (zmijologu), Amandi Hargrove (koja se brinula za smještaj), Melissi Morrison (koja se brinula za opremu) i Jane Hargrove ( koja se brinula za pivo i jelo i koja nas je podsjećala »PREBLIZU SI ZMIJI!«) U svakoj mojoj knjizi obavezno se potkrade barem jedna pogreška, u nekima i više. Navedeni profesionalci nisu krivi ni za jednu. Sve pogreške su moje.
SVRŠETAK
