Biografija Rodjen je 7.oktobra 1914. u Trepci (malo selo u Crnoj Gori) i odrastao u siromašnoj seljackoj porodici. Rano je ostao bez majke i oca, pa se o njemu brinula maceha. Uz Uz njenu se pomoc školovao i završio osnovnu
školu u Trepci, gimnaziju u Beranama, pješaceci svakodnevno kilometrima od kuce do škole. Po završenoj gimnaziji, dolazi u Beograd. Beog rad. Imao je želju
da studira medicinu, pa filozofiju, pa modernu fiziku, ali je u jesen 1933.
zapoceo studije na Pravnom fakultetu. Zbog nedovoljnih sredstava za život, izdražavao se radeci razne poslove. U tom periodu pocinje da se bavi književnošcu. Svoje prve radove, pjesme i krace pripovij etke objavljuje od 1934. u listovima Student, Pravda, Zeta, Politika, Mlada kultura,
Naša stvarnost. Uporedo sa pocetkom književnog rada, Lalic drži predavanja o marksizmu. Tada je i prvi put uhapšen, i od tada je hapšen i zatvaran tri puta. Zbog toga je ovaj period svog književnog rada (1930. do 1940.), nazvao literarno šegrtovanje. U tom periodu saradjuje u beogradskom casopisu Mlada kultura, koja je okupljala grupu mladjih progresivnih pisaca, publicista publicista i likovnih umjetnika. umjetnika. Po izbijanju rata 1941., Lalic se vraca u Crnu Goru i zatim
ucestvuje u narodnoj revoluciji, od njenih prvih dana. Ostavši Ostavš i na terenu, a izgubivši vezu sa partizanskim jedinicama, sredinom s redinom jula 1942., pada u ruke cetnicima i dospijeva u zatvor u Kolašinu. Poslije biva deport ovan u
logor na Sajmištu, a odatle u Grcku. Polovinom 1944. bježi iz logora i prikljucuje se grckom narodno-oslobodilackom narodno-oslobodilackom pokretu, grckim partizanima, partizanima,
da bi se u novembru iste godine vratio u Crnu goru. Zbog toga ne cudi što se ovaj pisac, na samom pocetk pocetk u svog književnog rada opredijelio za tematiku NOB na prostoru prostoru Crne Gore.
Po povratku postaje novinar lista Pobjeda na Cetinju, a zatim direktor TANJUG-a za Crnu Goru. 1946. prelazi u Beograd, radi opet kao urednik, a potom reporter u listu Borba. Pocinje da objavljuje prozu i stihove u casopisima Stvaranje Stvaranje i Letopis Matice Srpske Srpske i dr. Od 1952. do 1953. boravi i radi u Parizu. Tu je izabran izabran za clana Srpske akademije akademije nauka i umetnosti, da da bi od 1973. do 1976. djelovao kao kao jedan od osnivaca Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Od 1965. godine kao profesionalni književnik živi i radi naizmjenicno na izmjenicno u Beogradu i Herceg novom, sve do smrti 1993. Svoju prvu knjigu, zbirku pjesama Staze slobode, Lalic je objavio 1948. godine na Cetinju. Ubrzo zatim ce se okrenuti prozi koja ce postati iskljuciva forma umjetnickog umjetnickog sagledavnja vremena, dogadjaja i ljudskih sudbina. Objavio je veliki broj knjiga pripovijedaka: Izvidnica, Izvidnica, Prvi snijeg, Na mjesecini, Poslednje brdo, kao i romana: Svadba, Zlo proljece, Raskid, Lelejska gora, Hajka, Pramen tame, Ratna sreca, Zatocenici, Dokle gora zazeleni, Gledajuci dalje na drumove, Odlucan covjek. Lalic u svojim romanima prikazuje vrijeme kada je u partizanskom ratovanju došlo do krize, kada su se probudili stari sukob i i podjele i kada izvjesnost borbe nije mogla da da se nasluti. Njegovi junaci junaci su zahvaceni
moralnim i psihološkim krizama, a osnovno sredstvo njihovog umjetnickog
oblikovanja je unutrašnji monolog. Pojedini likovi njegovih dijela se javljaju u više romana. Tako npr. Lado Tajovic je glavni lik Lelejske gore, ali i u romanima romanima Zlo proljece i Hajka. Hajka. Za svoj umjetnicko- stvaralacki stvaralacki doprinos, književnicki akademik Mihailo Lalic je dobio brojna priznanja i nagrade. Neke od njegovih
knjiga doživjele su deset i više izdanja. Karakteristicno za njega je to što se on stalno vraca završenim pripovijetkama i romanima, nakon odredjenog vremena da bi ih opet preradio. preradio. Pojedina njegova djela prevedena su na sve jezike jugoslovenskih naroda, kao i na bugarski, ceški, ce ški, slov acki, poljski, ruski, rumunski, litvanski, litvanski, danski, njemacki, engleski i dr.
Biobliografija Staze slobode, (pjesme), (1948) Objavio je veliki broj knjiga pripovedaka:
•Izvidnica (1948), •Prvi snijeg (1951), •Na mjesecini (1956), •Posljednje brdo (1967), •Gosti (1967), •Pusta zemlja (1968),. Ipak, znacajan doprinos savremenoj prozi dali su njegovi romani:
•Svadba (1950), •Zlo proljece (1953), •Raskid (1955), •Lelejska gora (1957, 1962), •Hajka (1960), •Pramen tame (1970), •Ratna sreca (1973),
•Zatocnici (1976), •Dokle gora zazeleni (1982), •Gledajuci dolje na drumove (1983), •Odlucan covjek (1990), •Tamara (1992). Izdate su i knjige Lalicevih autobiografskih tekstova:
•Prutom po vodi (1992)-dnevnicka proza, •Epistolae seniles/Staracke posla nice/ (1995)
II
Iako nisam dovoljno kompetentna da pricam ,a kamoli da kritikujem ovo dijelo ,kao i vecina vecina ucenika mojih godina,ja cu cu ipak iskazati moje moje misljenje.Samo citanje ove knjige knjige je ,po meni , gubljenje vremena. Opisivnje dogadjaja za vrijeme rata ,preplitanje dogadjaja iz proslosti i sadasnjosti zamaraju citaoca citaoca i time se citaocu citaocu gibi volja za dalje dalje citanje
ovog dijela.Iako na neke momente ova knjiga podsjeca na “Na Drini cuprija”,kada malo bolje razmislite ona nije pribizna njoj.
Tema-motiv povratka glavnog junaka u zavicaj,motivisanog prinudom ili po obavljenom poslm poslu.Lalic poslu.Lalic je podredio namjeri da umjetnicki uoblici uoblici ne samo psiholoski zivot zivot junaka ,ve takozvanu radnju radnju romana zasnuje na sirokom planu i odslika odslika prostor i vrijeme zbivanja zbivanja radnje i dade psiholoski profil kako sredine tako i glavnih sudionika.Kada se roman roman razlomi ,kad se od glavno tematskog toka skrene u kukove i zakutke,kad zakutke,kad se citalac odvoji od Lada,Dzana,Vidre Lada,Dzana,Vidre i Ive ,pa se uputi uputi u palninskim predvorijima predvorijima pejzazima,uskoci u zivot Vukolica,Trobrka Vukolica,Trobrka i Taslaca,zatim Taslaca,zatim osjeti istorijske trenutke iz kojih kojih likovi vuku korije postojanja i piscevu filozofiju. filozofiju. Lado Tajovic,glavni junak romana,svojm pojavom i aktivnosc povezuje sve kompozicijske motive romana ,svu njegovu razudjenost,u cijelinu,koja bez obzira na mjestimicnu razvucenost drzi na okupu i nudi jedinstve slike moguce stvarnosti. Roman se slovi kao ispovjest Lada Tajovia,poslije povratka u zavicaj nakon bombardovanja Beograda u aprilskom ratu 1941.godine.Nase je misljenje da je to melanholican melanholican roman,roman tragedije covjeka covjeka u prostoru i vremenu.Kritika ga klasifikuje klasifikuje i kao porodican porodican roman.Pricanje u romanu je u sjenci rata. Junak romana je s mukom prevladao prevladao psiholosku uznemireniost uznemireniost po povratku u zavicaj iz bombardovanja bombardovanja Beograda.Postepeno se reintegrisao reintegrisao u drustveni
zivot kraja u koj ije dosao.Tragiku zlih dana zlog proljeca Lado Tajovic Tajovic je dozivljavao na dva plana:drustvenom i porodicnom.Ostavsi porodicnom.Ostavsi u Beogradu bez djevojke koja je davala smisao njegovom postojanju-po dolasku u zavicaj srela ga je praznina praznina i u porodicnom domu.Bez porodice,bez brace i sestara iz prve linije linije ,bez sireg rodjackog oslonca oslonca ,gajio je nadu da ce kuci kuci baci bar Branka,brata od strica ,ili Nenada, Zlo proljece je medjutim i njih uvuklo u kovitla vremena ,pa mu je nada ostala ostala jedino uzdanje . Stranice romaan izk ojih se vidi Ladovo Ceznuce i traganje za Brankom i pokusaj da se spase od njega to sto sto odrzava tenziju tragicnosti tragicnosti u romanu. a takodje citaovu paznju drze i djelovi romana zezani zezani za zle dane zlog
proljeca prve ratne godine na sjeveru nase Crne Gore: “Dodje odnekud o zlo proljece i sve pokosi slanom slanom i raznese vjetrovima”.Ladovo jedn traganje za Brankom postalo postalo je njegova opsesija .Ta linija linija u romanu je znacajna.NA toj liniji liniji su otkriveni i odosi odosi izmedju Branka i Ive i grcevita Ladova borba da Ivu Ivu sa Brankovim nerodjenim djetetom dovede dovede za snahu,kod Dzane.U ovom romanu nezaobilazan nezaobilazan je period Ladovog skolovanja ,kako srednjoskolskog srednjoskolskog tako i onog u Beogradu i one iz zivota i rada studenstske organizaciije,i organizaciije,i tom konteksti sire,slabije su u odnosu na druge strukturne djelove romana. Dva lika dominiranju Ladovim dozivljajnim svijetom iz perioda gimnazijskog i studenstskog skolovanja skolovanja :Dzana i Vidra. Vidra.
Uz istorijsko-porodicni sloj romana-iz strukture slojevitosti romana Zlo proljece mozemo izdvojiti:socijalni izdvojiti:socijalni aspekt aspekt romana,dakle socijalnu komponentu dijela,motiv gladi,motiv izdaje i osvete,pjesmu i njenu funkciju u dijelu,pejzaz ,piscevu ,piscevu filozofiju zivota zivota ... Sto se tice kompozicije ,roman je podjeljen na pet poglavlja (Dan oruzja i seoba ,Dan glasnika,Dan glasnika,Dan ogledala,Dan nejasnih predvidjanja i dan da se pocne iznova)istog iznova)istog broja stranice (poslednje je nesto duze)i duze)i istog broja poglavlja.Motivi su medjusobno medjusobno povezani tako da da nijedno poglavlje ne bi se moglo izvaditi izvan cijeline. Iako je roman melanholican,Lalic je njegov kraj sveo u simbole koji zivot znace.Na kraju Lado dovodi dovodi Dzani Ivu koja koja donis zivot – srecu! A po njemu ,Ladu tajovicu ,nista ,nista ljepse od zene koja obnavlja obnavlja zivot;
“Gledam Ivu kaze:proljepsala se ,oci narocito. “Nek idu zbogom zalosti ,nek ostane samo mali ,goli zivot na ivici nesrece ! Mali goli neustrasiv ! On sto usred litice zeleni sator razvija i vuce sokocce iz tvrde granitnih gomila,i zile pusta kas izgleda da ga nema ! Nek ostane ,nek opet
razlista...”” Lalic je romanom realisticki zahvatio pocetne dane rata na nasim prostorima,odnosno predustanicko predustanicko vrijeme a podruciju Lima 1941.godine . Zlo proljece je siroka slika relativno slozene konstrukcije ,u kojo je preplitanjem prosti i sadasnjosti sadasnjosti data geneze glavnog junaka romana romana i
njegovo raspolozenje u praskozorju praskozorju ustanickih dana.Dijelo dana.Dijelo je oblikovano primjernim pjesickim jezikom. jezikom.
IV
Vrijeme radnje :
za vrijeme aprilskog ratg 1942. Mjesto radnje:
rodni zavicaj Lada Tajovica Tajovica
V
Dzana je nezaobilazni lik Laliceve proze.Sticanjem zivotnih okolnosti ona se vise pamti kao Ladova Ladova strina,a manje kao majka izgubljenog jedinca.Dzana strina,adamsko strina,adamsko koljeno,dominira koljeno,dominira u nekim segmentima Zlog Proljeca.Bez analize tog lika nema strukturne,niti estetske analize romana.Ona je simbol zenskog zenskog zovjestva i porodicne odanosti.Lalic odanosti.Lalic je je vidio prije svega u porodici.Nesreca porodici.Nesreca ju je hranila svojim svojim sokovima,ali je ostala u shvatanju dosljedna i ponosa,stamena kao kamen. Sve nase majke starije od Dzane i ssve su nesrecne bivale na svoj nacin,srecnih trenutaka imale imale su malo.U romanu romanu je dzanadjelatna licnost.Radila je najteze seljacke poslove,a jednom prilikom ustremila ustremila se kao lavica na zasjedu oko kuce.Dzana je divno vajan knjizevni lik ostvaren u porotdicnom zivotu.Slikana je jezikom jezikom primjerenim zivotnim zivotnim situacijama u kojima kojima se javlja.Samoprijegorom i nesebicnoscu,hrabroscu i mukotrpnim zivotom zivotom postala je simbol zivota crnogorskog sela.
Prividni autor zlog proljeca jw Lado Tajovic,koji u vidu uspomena saopstava slike porodicnog porodicnog zivota,situirane u istorijskom kontekstu i sredinama u kojima je zivio.Pojavljujuci zivio.Pojavljujuci se u uozi uozi autora teksta Lado Lado Tajovic je njegov centralni lik.Tajovic je centralni lik i laliceve proze.U postupku idividualizacije idividualizacije knjizevnog lia Lada Tajovica,lalic Tajovica,lalic je dao dosta pojedinosti koje karakterisu socijalnu ili psiholosku psiholosku stranu sredine u kojoj je lik ponikao i formirao formirao snovne crte vlastitog vlastitog mentalite.Prateci ga odmalena pisac je bio u prilici da na njemu uocava uocava narastanje slozenih drustvenih protivjecnosti i formiranje karakternih crta po po kojima je mogao biti reprezentat reprezentat kraja u kome je ponikao i kasnije klase kojoj je pripadao.Tajovic je strukturiran strukturiran kao licnost licnost bogatog zivota-duhovnog i emocionalnog,sa spsobnoscu kritickog odabira i prosudjivanjema o pojavama koje zivot prate.prijemciv prate.prijemciv zivot intelektualnog intelektualnog interesovanja,privrzen vrijednostima,porodicnim vrijednostima,porodicnim i drustvenim,njega drustvenim,njega intelektualna zedj vodi u sticanje novih znanja pri cemu ga privlaci osobito nova misao klasnog obiljezja.Odlaskom obiljezja.Odlaskom u Beograd na studije,on studije,on se ukljcuje u studentski pokret pokret u kome se ideoloski formirao i kome je ostao dosljijedan. Slozenost emocionalnog emocionalnog stanja glavnog junaka Zlog Zlog proljeca ispoljavala se u razlicitim razlicitim okolnostima okolnostima i u kontaktu sa ostalim ostalim junacima djela.Iz svih kontakata kontakata i verbalnih iskazivanja iskazivanja taj junak izrasta kao dusevno uravnotezena licnost,moralno licnost,moralno zdrava i dosljedna onome sto hoce i kaze,
VII
NE ZALI ZA PROSLOSCU, NE PLANIRAJ BUDUCNOST, ZIVI U SADASNJOSTI.
Ponekad pokušam da ne živim u prošlosti, ali prošlost živi u meni. Žalim prošlost, nadam se buducnosti, nezadovoljan sa sadošnošcu - to je moj život.- Cajkovski Zar niko ne može da pobjegne od svoje prošlosti? Zar ljudi moraju da se se okrecu u krugu, nesposobni da izmijene sudbinu koja im je unaprijed odredjena? I koliko je
krvno i psihološko naslijedje sreca ili nesreca, napredak ili zaustavljenje. –Mesa Selimovic
VIII
I kud bih? Da tumaram oko kuce,po kuce,po bastama i uz potok ,a iz sela da me gledaju i da onda dodju da me vide i da me poslije dugo muce pitajuci o svemu i svacemu – jer jer nemaju sta drugo da rade u ove beznadne dane.
I to je zivot-ne znam s kakvim pravom ga mi preziremo :kretanje i nestajanje ,vezanaj sva vida sto se stalno smjenjuju u beskrajnom toku dana.
laka jeza hvatalame hvatalame od te pjemse ,a rijec ljubav,neizvjesnog ljubav,neizvjesnog znacenja koja sam tek nagadjao ,bojila je nebeskim plavetnilom sve se se krece zemljom zlatnozelenom zlatnozelenom sa stadima ciji ciji cektari metalno tuku kroz rumenilo tresanaj i oraha oraha i kroz pjesmu.
Uvjek je covjek u samoci tuzan-tuvise ne moze da Se zavarava: zna sta je i necim unutra unutra predosjeca ,kao sto je dolazeci dolazeci svijet znao vec unaprijed i zaplakao.
Dosta jada u svijetu – sve sve je jadno u sivjetu,gjde god zaviris ,i zato nemoj da zavirujes...
Tako,covjek je uvjek sklon da najljepse misli bas o svom pokoljenju,narocito doko je mlad,pa se zavarava zavarava snagom koja mu se cini neiscrpna.
Tako se i pravi sitorija:bacis dzukelu na djubre,a neko drugi uzme stvar u ruke.Taj poslije poslije moradrukcije,bar od straha straha da ga ne bace tamo i pocni cuda cuda od junastva , i sve pozlati podvizima... podvizima...
Istina ne mozze on osto moze laz: da ublazi nepotrebni bol i umeksa onaj strasni prelaz izmedju izmedju slutnje i saznanja saznanja .Jer istina je ,kao i priroda ,uobrazena i hladna i tvrda ,a laz laz zgodna i utjesna ljutska ljutska tovrevina .Ako smo mi ljudi nesto nov stvorili stvorili otkad postojimo u
vjecnosti-to je laz,Ona laz,Ona je sasvim nasa ,pa i ako u prirodi postoje postoje neke njene klice-fatamorgana i kamuflaza s mimikrijom mimikrijom – mi mi smo u tome daleko odmakli odmakli od praizvora da se oni vise ne mogu prepoznati.. prepoznati.. Da me ubiju-pa to bi najbolje bilo.A kad je nesto ne sto najbolje,ondase to sigurno nece dogodoti.
Umoran sam od gledanja ,ali ne mou da prestanem – jer jer to ima cudnu privlanu snagu zivog vrtloga.Iznutra me podilazi vrtoglavica vrtoglavica i imam utisak da se nprestano ,vec godinama ,okrecem u krug.
Nesreca...... Morala je da dodje Zvali su je neki. Mislis li da smo nesrecu mi zvali Neko jeste Oni sto su govorili da je bolji rat nego pakt. I ondakazu da smo jedan narod – mi mi i oen gospodje sto se mazu pred ogledalom.I one sto lakiraju lakiraju nokte ,cak i nokte na prstima od nogu ! Ne mogu da shvatim da smo jedan .Mozda smo nekad u proslosti bili,a bili,a i to mi je nevjerovatno,Sad nevjerovatno,Sad vec odavno govorimo razlicitm razlicitm jezicima.Ni ovaj ovaj veliki ratni smak nece moci da nas ujedini,jer su nam putevi putevi sasvim suprotni i nikad se vise nece sresti.
Zivot ponekad ne valja ni pet para! On je mucan i gadan ,i svakome bar desetak puta u zivotu zivotu dosadi takav takav gadni zivot.
Citav jedan rat ,a ni parce hljeba.
Uostalom- neka laze.Zar smo nesto olji mi koji to cinimo isto tako ,samo malo rjedje pa zato i uspjesnije?Jer mi to to stvarni cinimo-nekad iz nuzde,a nekad iz zablude,ili zablude,ili da drugog dovedemo u zabludu radi nekog veceg cilja cilja kojim neopravdano pridajemo pridajemo ogroman znacaj.Pa,i kad kad smo uvjereni da govorimo idtinu-koliko idtinu-koliko puta ona ispadne nepouzdana nepouzdana i utjera nas u laz! A on je bar posten lazov,platonski,idealna lazov,platonski,idealna vrsta lazova lazova na ovom svijetu punom lazova.
Odjednom tako – promjeni promjeni se covjek i vise nije nije onaj st oje bio> To je ponekad zavisno od volje-izraste volje-izraste mu druga dlaka i on onda postaje neko drugi a vise nema onog sto je bio,nego samo blijeda blijeda uspomena na njega.
Svijet je oko nas ogroman i zamrsen.Prolaze neki a neki se zavlace u jame,i niko nikome ne veruje.Dolazi veruje.Dolazi nesto drugo i tesko,spremju se da to prespavaju prespavaju i da im prodje kao lisici u snu-a mi cekamo,nezavisni od toga-hrabrost je jedino nase uzdanje.Samo uzdanje.Samo ne znamo sta s tom hrabroscu,kad hrabroscu,kad je goloruka i ocajna i sasava,kad je divlja i nepozvana.Sto nepozvana.Sto njome moze moze da se cini.
