Dr. Teufik Muftić
GRAMATIKA ARAPSKOGA JEZIKA
L .-\\ ~ \ ~\ .. .. :~ ~
BOSNA I HERCEGOVINA FEDERAOJA BOSNE I HERCEGOVINE MINISTARSTVO OBRAZOVANJA, NAUKE, KULTURE I SPORTA IZDAVAČKA KUĆA "LJILJAN", SARAJEVO
Sarajevo, 1998. godine
...:- .~.'--.
SADRžAJ
Kratice i znakovi ., _.......................•~.5 I. AAAPSKI JEZIK I NJEGOVI DIJALEKTL Uvod ; , 7 .-8 Semitski jezici ...........................................•.................................• " Arapski jezik, .........................................................................................•........... , 10 Diglosija ::13 Arapski dijalekti .....................................................................................•.............. 14 Noviji arapskidijalekti , 16
II. ARAPSKI FILPLOZI Osvrt na arapske filologe (do 20. vijeka) Doba preporoda
;.. 19 :..............•.........................34
III. ORTOGRAFIJAARAPSKOG JEZIKA Arapsko pismo. (Uvodna riječl, ;..•.;.~.,.~ 39 A - Obilježavanje suglasnika 49 Tabela arapskog alfabeta 50 Znak nevokaliziranog konsonanta ,...•......................51 N unacija .' 52 Znak udvajanja suglasnika ,..........•............................................... 53 Pravopis suglasnika hamze , ~ ,., 55 Znak spajanja 57.B - Obilježavanje samo glasnika 59 Znakd uljenja vokala :.................•.............61. Poseban pravopis nekih slova ~ ~ 62 I - Dodavanje slova 62 II - Ispuštanje slova ........................................................•.................................... 64 IIL- Međusobno zamjenjivanje slova 70 Rastavljanje i spajanje riječi u pismu , 72 Interpunkcija ....•......................................................~ 76' oo
••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••.•••••••••••••••
II
Pisanje tuđica u arapskom jeziku Osvrt na arebicu Obilježavanje samo glasnika
80 83 85
IV. FONETIKA ARAPSKOG JEZIKA Uvodni opći dio 87 Govorni organi '" 89 Nastajanje i podjela glasova 91 Suglasnici i samoglasnici 92 Suglasnici po mjestu tvorbe 95 Tvorba suglasnika 96 ' :.L ;98 Glasovne promjene .........................•..•.i.•,.•.•.•.....••...•....•... Posebni dio: Arapski konsonantizam 99 Tabela: Podjela arapskih suglasnika •..........................................................100' A':Šumni, suglasnici '.'.'..•......100 l-Dvousneni suglasnik: b - y 100 Il-Zubnousneni suglasnik: f - 0 ................................................ 101 102 IfI-Zubni suglasnici a) Neemfatični: d- :J, t - u 102 1) Zubni suglasnik: d - :J •••••••••••••••••.•.•••••••••••••••••••••••••••••••••••••••.••••••••••••••••••••• 102 '.............•.... ' '.........•................. '102 2)Z ubnisuglasnik: t -u' b) Emfatični zubni suglasnici ........................................................................• 104' 1) Zubni suglasnik: d - r.? 104 2) Zubni suglasnik: t - .b ;......................• :..•;' .'............•...... 105 IV - Međuzubni suglasnici ....................•....................;.;.d.•............•...•........... 106 a) Neemfatični: d- ~, t - ..:... ......................•..................................................•..... 106 1) Međuzubni suglasnik: d- ~ ..........•..................................................-' 106 2) Međuzubni suglasnik: t -..:... , .:......•..................•..................... 107 b) Emfatični međuzubni suglasnici , 107 , : 107 Međuzubni suglasnik: z - j; (d) V-Desnični suglasnici '....•......•........................108 alNeemfatični: z - j, s - J' ; 108 Tl-Desnični suglasnik: z - j ........•.................................•...............• ' ;.•.108 2) Desnični suglasnik: s - J" ......•...•................................................. :.,.;..•;...•...' 109 b):Emfatični desnični suglasnici ; 109 Desnični suglasnik: 1;> - o" .................................................•...• '; 109 VI-Prednjonepčani suglasnici 110 a) Trljani suglasnik: J;..: 110 b) Sliveni suglasnik: g -I: , 110 VU - Zadnjonepćani suglasnici ,..............•.............. 111 0 ••••••••••
š
-
III a) Praskavi suglasnik: k - !.l ................................•.........................................•.. 111 Zadnjonepčani suglasnicig - h - t 112 b) - 1) Trljani suglasnik.g - t ;; ;112 2) Trljani suglasnik: h - t ; ; 113 ; i ••••••••••••• 113 VIII - Resični suglasnik: q - J IX - Ždrijelni suglasnici .'..................•...................... 114 l)~drije1ni s.uglasnik: / - t. ....................................• ; .: ;..~•...................... ;...114 2) Zdrijelni .suglasnik: h -Co ....................................•.;, :.............•............ 114, X - Glasnični suglasnici ;.~.;.: ..•.......•....•........................... 115. 1) Clasnični suglasnik: / - ~ , : ;..........................•: 115 2) Glasnični suglasnik: h - ~.......................................................•........:: 120 B -Z vonki suglasnici i ••••••••.•••••••••••••••••••••••••••• .:.: •••••••••••••••••• :•••••••• 121, 1- Bočni suglasnik: 1- J i:..••..~.........•. :....•...•.•............... 121 II - Nosni suglasnici ............................................•...' '....•;;.;...............•... 124 124 1) Nosni suglasnik: m - r 2) Nosni suglasnik: n - J .,..........•.. i ••.: ••"••••••••.••••••••••••124: III - Treperavi .suglasnici '.., ;./:..•......•.....; 125' Treperavi. suglasnik; r - ) .......................................................••..•i •••••••••••;;;.i~~. 125 IV - Polusamoglasnici .'.................•...............• s ••••••••••••••••••••••••••••••••••• i 126~ 1) Polusamoglasnik: ,W j .............................................•..........••..................... 127 '.:•..... ,.........•. -........•.. i ••••••••• 128 2) Polusamoglasnik-y-. iS ....................•...............•. Arapski. vokalizam .................................................•.........: ;...•.•....:..;, : '129 Arapski kratki .samoglasnici i ••••• ; ••••••••••••••••••••••• 131 Kratki samoglasnik: i 131 i ••••• : •••• :•••••••. : ••••••••••••••••••••••••••••• 133 Kratki samo glasnik: u Kratki samo glasnik: a 134 Arapski dugi, samoglasnici i •• : ••••••• 137 Arapski clvoglasi ' 139 Slog i srodne pojave "...............................................•....•..140 Prozodijske pojave ,....................•...........................................; ' 142: Naglasak ................................................................•......,; i ••••••.•••••••••••••• 143 " Intonaci ja ..,..,.............................................................................................•.........'144 Ritam ;... 145 Kvantitet jezičkih glasova ..........................................•.............•............;.....•.. 145 Kvalitet jezičkih glasova ; 145' Pauzalne forme : , 148
t;
oo.
oo
•••••••.••••
OO
V~MORFOLOGIJA Uvodna .riječ Korijen riječi
~
:......•.............,....... 151 .: .i..... 154:
IV I ~ Trilitere ........................................................................................•................. Nastanak trilitera : II - Glagolske kvadrilitere A - Nastanak glagolskih kvadrilitera Afiksacija jednog radikala triliteri .............................•......................... ; a) Prefigiranje prvog radikala .............................................•...... :........•.......... bt Infigiranje jednog radikala ..................................................•..................... c) Sufigiranje jednog radikala .................................•.......... .,••......................... Red uplikacija 3. radikala trilit-re Denominativna tvorba gl.kvadrilltera Posebne vrste gl. kvadrilitera ................................................•....................... Glago1ske kvadrilitere nastale kontaminacijom ..............•.......................... Metateza radikala gl. kvadrilitera Međusobna zamjena radikalagl.kvadrilitera
155 157 159 160 160 161 161 162 163 163 163 164 165 165
IMENSKE KV ADRILITERE ................................................................•.......... 165 B - Nastanak imenskih kvadrilitera ...................................•. ~..•..................... 166 o •••••• 166 Red uplikacija bilitera . Afiksacija jednog radikala triliteri: a) Prefiksi; b) Infiksi; c) Sufiksi 166 Postupak ~\ kod imenskih kvadrilitera 167 Metateza radikala im. kvadrilitera ., 168 Zamjena radikala im. kvadrilitera : 168 III - Nastanak kvinkvilitera ;..••.............169 ,
e
'
NAČINI TVORBE RIJEČI (MORFEMIKA) A1ternacija Prolongacija ...•.................................................................. ;....•..... .: ; Geminacija .....•.. Afiksacija Red uplikacija Obilježavanje morfoloskih modela Podjela oblika .....................................................................................•................ Vrste imena ; Pregled izvedenih imena I - Deverbalna imena : 1..Glagolska imenica ...................................................................................•... 2. Ime jednokratnosti
171 172
;172
0.
172 173 173 174 175 175 178 178 179 179
3. Imenačina ..............................................................................................•... :.. 179 4. Ime mjesta i vremena 5. Ime oruđa
;.. 179 ,•...•... 179
V
6. Clagolski ..pridjevi 7. Obični pridje vi 8. Elati v II -Denominalna imena 1. Ime jedinke ~ 2. Ime mnoštva ...•.......................................................................; 3. Ime posude ..........................•............................... ,:.~ 4. Odnosno ime 5. (Apstraktne) imenice kakvoce 6. Umanjeno ime
179
e- ••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••
:
180 180 180 ·180 ·181 181 182
187 188
III - RAZNI IMENSKI OBLICI 194 ROD IMENA ' : '..••.:...•..............••...197 I ...Imenice ženskog roda ................................•.........., ,•.................................197 a) po značenju : 197 b) po obliku ,•.....:..................198 ci.po upotrebi , 199 d) Prirodni ženski rod prema muškom , 199 II - Imenice zajedničkog roda :.•.. 201 III - Rod prid jeva (i partici pa) ...................................................................••...203 a) Ženski rod pridjeva : :.' :......... 203 b) Pridjevi zajednickog roda .. 204 BROJ IMENA................. 205 I - Tvorba oblika dvojine imena , , 205 II - Tvorba oblika množine imena .............................................................•.. 208 A - Pravilna mnozina m, roda : 208 B- Pravilna množina ž. roda ...............•.............................•...:•...: 209 C - Način tvorbe pravilne množine imena.................................................. 210 O - Način tvorbe nepravilne množine imena : 212 E - Nepravilne množine višekonsontskih imena 226 Plurali od kvinkvilitera, i sL. .;......•........•,..... 229 Množine odn. zbirne imenice na suf. -at 230 Posebni nepravilni plurali....... 230 Plural od plurala , ","..................................•...............230 Neke napomene o pluralu uopče 231 BROJEVI. 1. Glavni brojevi 2: Redni brojevi
:.. ,............................•........:
,c••••••••••••••••••••••••••••••.••••••
,
233 233 235
VI 3. Brojni pridjevi: a) distributivni, b) mu1tiplikativni c) brojni pridjevi obl 4. Brojni prilozi ~ '
236 237
5. Razlomci ...........•.•.....................................................................................•...238 6. Brojna imenica obl ; 239 ZAMJENICE (OSIM LIČNIH); 1. Pokazne zamjenice: a) pr-oste i bi.složene c) Određeni član .~ ...........•.............................................., 2 ..Odnosne zamjenice ; 3; Upitne zamjenice .......•...................................4. Neodređene zamjenice
,..-....... 239 -............•........... 239 ' ;.:.. 240 241
242 244
DEVERBALNA IMENA (POJEDINAČNO) 244 1.'Glagolske imenice (infinitivi) ...................................•...;...... 245 Infinitivi I vrste glagola 245 Infinitivi s prefiksom ma, odn. mi ~. 248 a) Nepravilni oblci infinitiva -....................................... 248 b) Krnji oblici infinitiva ;. :.; 250 c) O rekvencijama infinitiva trilitera ; ;: 250 d)Otipskim znače njima nekih infinitiva trilitera ..................•................... 251 Infinitivi vrsta- nastalih iz trilitera ;..;... 251 Infinitivi iz kvadrilitera '" -; :.-..;- -.; 255 2. Imena jednokratnosti 256 3. Imena za način ~- 257 4. Imena mjesta i vremena ' 257 5. Imena oruđa ................................................•.............•......................•.•..........258 (i Glagolski pridjevi:. '"..........................................•...............:...............•.......... 259a) aktivni odtrilitera (I vrste i izvedenih) •................................................... 259 b) aktivni od kvadrilite-ra '......•................................................... 260 c) pasivni od trilitera (I vrste i izvedenih) 260 d) ~pasivni od kvadrilitera : : .. ' ; ; 261 7. Pridjevi slični participima ....................................•...........................' ..•... 262 8. Elativ .- ; . 264 DEKLINACIJA IMENA ~ - - -..•..•....•••...:265' I'- Vokali padežni nastavci :•..; .266 II - Konsonantski padežni nastavci 267 Imena nepotpune deklinacije .........................................•...............•.................268 Promjena na kraju imena ;.;....•........... 270 Virtuelna promjena .- 270
VII Položajna promjena N epromjenjljiva imena
'•..........................,
272 272
LIČNE ZAMJENICE..... 274 I - Lične zamjenice unominativu: a) rastavljene, b) spojene 275 1I- Lične zamjenice u genitivu ......................................................................•.277 III,.. Lične zamjenice u.akuzativu: a) rastavljene, b)spojene 278 GLAGOLI. ~. 280Tvorba glagolskih oblika (opcenito) 281 Prva vrsta glagola iz trilitera 284 Razredi I vrste glagola (iz trilitera) .....................................................•.......... 285 Prelazni i neprelazni glagoli ; ;288 Glagolska vremena u pasivu ...........................•.........•.•.................. , ·289 Načini imperfekta ' ' ; ; 289· a) Zavisni i skraćeni način 289 b) Pojačani način : '.... 29Q. c) Zapovijedni način ............•................................•...... ;..................•.....................291 d) Zabrana................................. 293 r ••.
NEPRAVILNI· GLAGOLI. ...............................................................•................295 I - TIp glagola: ~L;.a....JI .......................................................•.•............•............... 296 II -Tip glagola: j~f 297 ;...•.................... ;........•...... 298 III - Tip glagola: J G.:Jf ..•. .:.•...•...•.......................•..••... IV - Tip glagola: J~'<~f...............................•..... : ; 300 V - Tip glagola: ~U\ 302 VI - Višestruko nepravilni glagoli : 304 a) Dvostruko nepravi1niglagoli ..................................................•..............•...304 1. Podgrupa: ~f 304 2. Podgrupa: gl. i hamzom i slabim suglasnicima · " 305 b) Trostruko nepravilni glagoli .. 306 c).Defektn,i q!agoli. 307 1. Glagol: ~ ;.......................•.......... ; 308 2. Glagoli pohvale i kuđenja ...................................................................•....... 308 3. Glagoli čuđenja ili divljenja ; 309 •
JI
.•..I"'.
JI ~~
PROŠlRENE GLAGOLSKE. VRSTE TRILITERA A- I - Pravilni oblici (proširenih vrsta) 1I- Nepravilni. oblici (proširenih vrsta)
': -313 ;,;.•....... 313 314
VIII ZNAČENJA GLAGOLA PROŠlRENIH VRSTA IZ TRILITERA II-XV vrste; Osvrt na proširene vrste trilitera
(C;":.0) C;'~ ~~
,.;:
::; :
318 318 330
GLAGOLI NASTALI IZ KVADRILITERA 332 I vrsta glagola iz kvadrilitera 333 11vrsta gl. iz kvadrilitera .............•...,............................•.•...............................•333 III vrsta gl. iz kvadrilitera 333 IV vrsta gl. iz kvadrilitera 334 ČESTICE ' ,. A. - Prilozi I -iUpitni prilozi II - Nepromjenjljive imenice s nastavkom ~u .....•............: HI .,.Prilozi od imena u akuzativu B. - PRIJE,DLOZI. A) deverbalni; b) denominalni; c) složeni prijedlozi.. Napomene uz prijedloge
334 335 335 339 339
,. '
343 343 346
:
L ' '347 C. - VEZNICI. 1- 'N aporedni veznici .•........................................................; 348 II'- Zavisni veznici. , '" ........•348 1. izrični: 2.mjesni; 3. vremenski; 4. uzročni: 5. posljedićni; 6. namjerni; 7. načinski: 8. poredbeni; 9. pogodbeni; 10. dopusni.. 348
D,- lTZVICI............................................................•.......'.'.; Tabele I - XXXVII. 0'0
VI. SINTAI
.,
;
••••••••
:
'
:
0'0., ••••••••••••••••••••••••••••••
: l
::
•••••••••••••••••••••
','" ' : '"
350 353
391 392 392 .:...•....; ';;•...,...... 393 .i..•..•;••..••.............• 396 398 401 :,L L ;.....................•..... : ,.:.,;........•: '.:., 401 '.;......•....•.........•... ;.....•..;..:.:.' 401 403
IX Pokazne zamjenice .........•.........................................................;.; 405 Određeni član ,..408 Dozivanje i njegova namjena , ;.;." ; 411 .Glagolu slična imena: ..............................................................•.;..•.....................415 1. Glagolska imenica .............................................................................•...........415 2a. Particip aktivni , 418 Zb, Particip pasivni. .................................•.......................,.•...............................420 ;3. Obični pridjev •.•.....••............•......................................... ; :...•....: 421 4. E1ativ ...............•.;,."...............•.............................•...... ; 422 5. Odnosno ime , 424 6. Riječ glagolskog značenja ....................•.; ; ; 424 Sintaksa .padeža ;.•...........; 426 A - Nomina Uvi "•....................................................,........•.....•............................426 1. Subjekt glagolske rečenice ;.•......................................... 427 2. Subjekt predikat imenske rečenice 429 a) Subjekt imenske rečenice ...................................••..................................... .429 b) Predikat imenske rečenice ; 430 3. Subjekt pomocnih glagola " •....................................................... 431 4. Subjekt česticat- i ~ .........................•...........................................................431 5. Predikatčesticeo] i njoj sličnih 432 6. Predikat čestice 'l za opcenito nijekanje 433 Kongruencijasubjekta i predika ta 433 1- Slaganje u glagolskoj rečenici : 433 11- Slaganje u imenskoj rečenici 434 B - Akuzativi •.•.................................................................................................. ;.;,436 a)Opći .objekt. ...............................................................................................•.....• :.436 b) Objekt ......•.•...•.........................................................................•.................:... 438 c) Akuzativ mjesta i vremena ....................•.......................•....................•.......... 439 d) Akuzativuzroka ili svrhe ; 441 e): Akuzativ pratnje ...........................................................•........;......•.............. 442 f) Akuzativ stanja ,....................................................................•....... 442 g).Akuza tiv specifikacije 443 h) Akuza tiv izuzimanja :: 444 i) Predikat glagola "08' i njemu sličnih 444 j) Subjekt čestice 01 i njoj sličnih 445 . 446 k) Subjekt čestice 'i za opcenito nijekanje i) Predikat čestica C. i ~u značenju ~ 446 r ••••••••••••••••••••••••••••••••
.GENITIVI .....•........................... ; A - Cenitiv iza prijedloga
'.' .
447 ;.. 447
x a) Prvobitni prijedlozi ...............•................................................... ; b) Glagolski prijedlozi: ~,~, \~ ; c) Imenski prijedlozi '" ,......•........................•................... .'............•......... Osvrt na prijedloge ' B ;..Genitiv u genitivnoj vezi 1'- Prava aneksija : '" I}' Aneksija zavisnosti ...........................•.......•.......................... :.; ' 2} Aneksija .kvalifikacije ....................................•.............•.................. ~ II - Neprava -meksija ...........................................................•........................... III - Značenja odredbenice ; IV ..,Sintaksičke osobitosti aneksije ...............•...........•.•................................. V- Zamjena aneksije drugim konstrukcijama ,•...: VI - Neke osobitosti upotrebeaneksije ........•......... ;...............................•...... VII- Stereotipni izrazi u aneksiji ............•..................•.... ; ;~.:;
448 466 467 494 497 498 498 498 499 501 504 506 508 510
SPOREDNI DIJELOVI REČENICE ;.......................•..... :.. 512 1. 'Atribut ; ;..............................................•.......... .,....•. 512 2. Međuso bno vezivanje 515 3. Pojačanje ;'... 516 4. Zamjena (perrru ltativ)· . ; 518 5..Apozicija ' , ;....•.:.' ; 520 0 •••••••••••••••••••••••••••
; ••••••••••••••••••••••••••••
; ••••••••••••••••••
'5INTAKSA BROJEVA ................................•...............................•. ·•................. ·.,·521 A ..,Glavni brojevi .......•. ;..............•..................................... ; ; ; 521 aFSlaganje u rodu ;................................•...... ,..:.........•... 521 b) Konstrukcije glavnih brojeva 522 c)Poredak brojeva međusobno ..................................•.................................. 523 d): Determinacija kod brojeva ........................................• : ; 524 :.••.•••• ...•••.... ;.;••.• 525 B ..,Redni brojevi ..........................................................•.. i ••••.•.. C - Drugi brojni pridjevi .............................•.................................................. ·...·525 a) Distributivni brojevi :.. l .•..•.... ;: .....• 525 b} M u1tiplikati vni brojevi ,., ; 526 c) Brojni prid jevi oblika 526 .d). Brojni prilozi .................................•.......................•...................................... 526 e) Razlomci ' 1.:•••••••••••••••••••••••..•••••••••••••••• 527 f) Obilježavanje datuma ....................•..... ; . ;; 528 o' •••••••••••••••••••••••••
SINTAKSA GLAGOLA Podjela glagola ........................................................................•.. · u•••.J.l.L~:~:(B30 I - Radno stanje (aktiv) :N:!.'.:U..i·..:.L..j••,:::;••~530
XI A - Kvalitativni glagoli ............................................•.....................•.. ;· :: · 530 B.- Aktivni glagoli ...........................•.............; 531 .a) Prelazni glagoli .....................................................•.".......•...........................~.531 b)':Neprelazni glagoli 532 'C - Povratni.glagoli ; 533 a)' Pravi povra tni glagoli ; : . 534 b) Nepravi povratni glagoli 534 c) Povratno-pasivni glagoli , 534 II - Trpno stanje (pasiv) ;.. 535 GLAGOLSKI OBJEKT ' 538 A - Glagoli bez objekta ; .-....•.,.;..;. 538 B- Glagoli s direktnim objektom ...................................•................... .539 I - Glagoli s jednim objektom ,;.; ; 539 II a) Glagoli sa dva akuzativna objekta ,; ; : 539 b) Glagoli sa direktnim i.predikativnim objektom ; 54D c)Glagoli sa tri akuzativna objekta 542 III - Glagoli s istodobno direktnim i prepozicionalnim objektom ; '543 IV - Glagoli s direktnim ili prepoziciorialnim objektom istoga značenja. 543 V· Glagoli s. indirektnim objektom ;............................... 543 VI.-.Brojčani glagoli 544 D ;;.Glagoli sa sintaksičkim osobitostima :.;; .: 545 1. Unipersonalni glagoli ...; ..•...~.•... 545 2}Glagoli za pohvalu, odn. kuđenje , ; 546 3) Glagoli divljenja i čuđenja ..............................................•.; 548 E - Pomocni glagoli ','" 550 I - Početni glagoli : 550 II - Glagoli iminencije ; ; 550 III - Glagoli nade s , 551 IV'- Glagoli postojanja ;.-......•......,..; 552 Temporalne i modalne vrijednosti glagola :.; ;...-.-.; 557 Prethodne napomene .................................................................................•.... 557 Vrijednosti perfekta '" 558 1.- Apsolutne vrijednosti perfekta .558 II - Uslovljene vrijednosti perfekta ..........................................................•..... 559 Vrijednosti imperfekta 561 A- Indikativ imperfekta .................................•...... ; , ; ; 561 1- Apsolutne vrijednosti određenog načina ;;; ., , :.. 561 II - Uvjetovane vrijednosti indikativa inperfekta ; 562 1) Lokalizacija određenog načina u budućnosti 562 oo
•••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••
;••
:
••
XII 2) Lokalizacija "određenog" načina u sadašnjosti 3) Lokalizacija "određenog" načina u prošlosti. B - Zavisni način imperfekta C - Skraćeni način imperfekta D - Zapovjedni način E - Pojačani način imperfekta
:
563 564 : :...•.. 565 '" .,.;,;:S66 :;;"....•..•.••.........~...; 567 ; 567
ČESTICE 569 A·- Prilozi. .; ; 569 1) Upitni prilozi 570 2) Prilzi za odgovor 570 3) Odrečni prilozi. " 571 4) Prilozi za podsticanje , ; 573 5) Prilozi za ponudu ................•...............,.." ', ; ",' 573 6YPrilozi za upozorenje ; :........•:.:.: : 573 7) Prilozi za izražavanje pojačanja ' ..................•...; 574 8) Prilozi za izraža vanje želje : ; : 579 9fPrilozi za oznaku nade : 579 10) Prilog za oznaku budućnosti.; ; .: 580 11) Prilozi za objašnjenje ............................•........................, 580 12) Prilozi za mjesto 581 13) Prilozi za vrijeme : . 582 14) Prilozi za način '..........................•.......;,.i.. .••.... 583 15) Prilozi za broj i količinu : : 583 16) Prilozi za uzrok i svrhu ., ;, : : 585 17) Prilozi za ograniča vanje ~ 585 II - Prilozi imenskog porijekla : 586 1) Prilozi za ograniča vanje 586 2) Prilozi za mjesto 586 3YPrilozi za vrijeme ..' 586 III - Prilozi od imena u akuzativu.: ; :, ;;•.............................. 587 1) 'Za mjesto 587 2) Za vrijeme : 587 ,3).Za način" .•....................................................................................................... 587 '4) Za. količinu 588 5) Za pojačanje 588 6) Razni akuzativni priloški izrazi 588 IV - Razne priloške oznake :.. ; . 589 B - Veznici .........................................•.................................................................591 C - Uzvici , '.:.: ; ~ ' , ;: 592 oo.. •••••••••
••••••••••••••••••••••••
••• •••••••
•••••
••••••
••••
••••
••••
••••••••••••••••••••••
XIII SINTAKSA .REČENICE , ; ', 594 Uvodna napomena .............................................•......................•...........•....... ; 594 I - Proste rečenice ; 595 A - Uzvične (eksklamativne) rečenice ; · 595 1. Rečenice osjecanja ; 595 2. Zeljne (optativne). rečenice .......................................................................•..597 a - 1) Zapovjedne (imperativne) rečenice ; 597 2) Zabrambene (prohibitivne) rečenice , 599 3)Potica jne (stimulativne). rečenice ., ,.............•......,...................J99 b -". Zeljne rečenice u užem smislu ; . 599 Napomena u vezi za dozivanjem ......................................•.;....•................•...:601 :B- .Izjavne rečenicc ;.;..: ;;J•••••• , •••..•.•••••••• : ••. 601 !.., Imenske (nominalne) rečenice .".•........................601 II- Glagolske (verbalne) rečenice ,...........................•.......•............., 605 Dodaci u glagolskoj.rečenici ; '............................••.....606 a) Direktni objekt ; ; ,;;,..., 606 'b} Opci objekt :...•...:, :..".607 III- Glagolska rečenica s imenskim predikatom ; 608 Ostale dopune u imenskim i glagolskim rečenicama 608 IV - Niječne (negativne) recenice .........................................•.........................609 V - Upitne (interogativne) rečenice , .. 614 VI - Prosta rečenica izuzimanja '; , ; , 618 SLOZENE REČENICE A -"Nezavisno-složene rečenice 1., Sasta vne (kopulativne) rečenice 2
ARAPSKOG
JEZIKA
;
: 620 '...•...;.,..•............ 620 ;.. 621 ;......•..............................., 622 623 ;..;.•....;.•...............) 624 625 ' 626 .. 628 ' 629 629 .' r;; 630 : 630 ;630 : 631 : ;•... 632 . ,632
XIV 2. S određenim antecedentom ; 632 B - Odnosne rečenice bez antecedenta 633 Zamjenica iza prijedloga , ; 635 C - Participijalne relativne rečenice , : 636 7. Izrične (deklarativne) rečenice ; 636 Infinitivne rečenice ,...............................• 636 8. Priloške (adverbne) rečenice , 638 a) Mjesne (lokalne) rečenice ,.. : 638 r.; Vremenske (temporalne) rečenice 639 c). Uzročne (kauzalne) rečenice .. 642 d) Posljedične (konsekutivne) rečenice 643 e) Namjerne (finalne) rečenice ,..•................... 644 f) Načinske (modalne) rečenice ,...•............................ 645 g) Poredbene (kondicionalne) rečenice ; 646 h) Pogodbene, odn. uvjetne rečenice , ,•..•........................647 i) Realne pogodbene rečenice , ·647 jrPogodbeno-odnosne rečnice 649 Upotreba čestice ...; ispred apodoze 650 Asindetske pogodbene rečenice ~ : 651 1) Potencijalne pogodbene rečenice .................•........................................... 651 2) Irealne pogodbene rečenice :: 652 Čestica J u pogodbenim rečenicama .-653 Ispušanje dijelova pogodbene rečenice 653 3) Dopusne (koncesivne) rečenice : 654 Završna napomena ;;.......... 655 Dodatak , 655 Pjesnička sloboda (Licentia poetica) 656 VII. UVODA U SEMANTIKU
O semantici uopće .O semantičkom ispitivanju kod Arapa Podjela semantike Ekstra - i intra1ingvistička semantika
,
661 663 666 667
,..
LEKSIČKA SEMANTIKA O semantičkim promjenama riječi .........................•.............. 670 675 Sinonimija '" , , Polisemija i homonimija ; 681 Antonimija .-.......................688 Hiponimi ja , 695 0 •••••••••••••••••••••••
0 ••••••
0 •••••••••••••••••••••
xv Inkompatibilnost (netrpeljivost) Kolokacija Razni sernantički odnosi........ Semantička komponentna analiza
696 698 700 705
SINTAKSIČKA SEMANTIKA Semantički međurečenički odnosi Smisaono nepravilne rečenice Podrazumijevanje neizrečenog Širi kontekst i rečenica
707 710 714 717 720
VIII. INDEX! Bosanski i latinski termini Arapski termini i morfemi Arapske riječi, čestice, afiksi i dr
.;
~
IX. SELEKTIVNA BIBLIOGRAFIJA LINGVISTIČI
1 • GRAMATIKA
723 753 769
783 783 784 786 789 790 791 796 798 803 807 812 814 815 824 829 835 838 840 844 846 851 853
;\
KRATICE I ZNAKOVI adj. (adiectivum) = pridjev adv. (adverbum) - prilog ako (accusativus) - akuzativ akt. (activum) = aktiv apok. (apocopatus) :~~pokopatus ar. - = arapski art. (articul us) = član bilj. = bilješka c. (communis) = zajedničkog roda cj. (coniunctio) = veznik dem. (derninutivum) = deminutiv du. (dualis) = dvojina el. (elativus) = elativ f. (femininum) = ženski rod gen. (genitivus) = genitiv gl. = glagol god. = godina i dr. = i drugo ifs (infixus). = infiks imp. (imperativus) = imperativ ind. (indicativus) = indikativ info (infinitivus) = infinitiv ipf. (imperfectum) = imperfekt i sl. = i slično itd. = i tako dalje itj. (interiectio) = uzvik K. (Kitab) = knjiga conj. (conjunctivus) = konjunktiv 1. = lice (persona) m. (masculinum) = muški rod mj. = mjesto n. c.(numerus cardinalis) = glavni broj n. d. (numerus distributivus) = dijelni broj n. e. = nova era neg. (negativus) = odrečan
n. idf. (numerus indefinitus) = . neodređen broj n. O. (numerus ordinalis) =redni broj nom. (nominativus) = nominativ n. p. (nomen proprium) = vlastito ime npr. = naprimjer obl, -oblik odn. - odnosno p. (praefixum).» prefiks v.. -,. pas. (passivum) = pasiv perf. (perfectum) = perfekt pfs. (praefixum) = prefiks phr. (phrasis) = izraz p. i. (particula interrogativa) = upitna čestica pl. (pluralis) == mnozina pl. com. (pluralis communis) = zajednička množina pr. d. (pronomen demontrativum) = pokazna .zamjenica pr. i. (pronomen interrogativum) = upitna zamjenica pr. idf. (pronomen indefinitum) = neodređena zamjenica pr. p. (pronomen personale) = lična zamjenica pr. r. (pronomen relativum) = odnosna zamjenica pps; (praepositio) = prijedlog p. s. = pronominalni sufiks Q. (Qur' an) = Kur'an rad. (radicalis) = radikal raz. = razred s (suffixum) = sufiks sf (substantivum femininum) =
imenica ženskog roda sfs. (suffixum) = sufiks sg. (singularis) = jednina sm (substantivum masculinum):« imenica muškog roda st. = stoljece tj. = to jest tzv. = takozvani u. =·umro vi (verbum intransitivum) = neprelazan glagol vt (verbum transitivum) =prelazan glagol vt/i (verbumtransitivum/'
intransitivum = prelazno neprelazan glagol Znakovi >: prelazi u < : nastalo od * : hipotetski oblik =: znači
I
,'ARAPSKI JEZIK "INJEGOVI DIJALEKTI UVOD Semitsko-hamitski jezici
1
Naziv ovih jezika nema neku naučno utvrđenu stvarnu' genetičku osnovu. Prvi je August Ludwig Schlozer 2 upotrijebio ime "semitski", na osnovu biblijskog poglavlja Geneza (X, 12), gdje se za neke semitsko-hamitske narode navodi da vuku svoje porijeklo od Sema, odn. Hama, sinova vjerovjesnika Noja (Nuha). Komparativna lingvistika (koja je za indoevropske jezike počela početkom 19. stoljeca, naročito radom Franza Boppa)3,utvrdila je srodstvo ovih pojedinih jezika, pa i vecih jezičkih porodica. Bilo je i pokušaja da se semitsko-hamitska grupa jezika dovede li vezu s indoevropskom, ali je to sve još u pocetnoj fazi ispitivanja.t tim više što dovoljno nije istražen ni odnos hamitskih i semitskih jezika međusobno, iako je ~eđu njima utvrđeno srodstvo s mnogim zajedničkim karakterističnim osobinama. Premda su semitski jezici međusobno bliži nego, npr., indoevropski jedan drugom, ipak i među pojedinim' grupama semitskih jezika postoje 1. Vidjeti, npr., rad: "Langueschamito-semitiques par Marcel Cohen (str.81-1S1) u djelu: "Les langues du monde" par un groupe de linguistes sous la direction de A. Meillet et Marcel Cohen, Paris 1924. 2. U djelu: "Von den Chaldaern", izašlo u: Repertoire pour litterature orientale et biblique. god. 1781,tom VIII, str. 161. 3. Naročito njegovom komparativnom gramatikom indoevropskih jezika pod naslovom: Vergleichende Grammatik des Sanskrit, Zend, Armenischen, Griechischen, Lateinischen, Altslavischen, Gotischen und Deutschen, od god. 1833-18S2,u tri toma: 4. Između osta lili, vidjeti rad: Luigi Heilmann, Camitosemitico e indoeuropeo, Teorie e orientamenti. Bologna 1949,str. 86.
7
ukrštanja raznih osobina, tako da je njihova podjela morala da se izvrši uglavnom na osnovu njihovog geografskog razmještaja.
Podjela hemitsko-semitskili
jezika
Zbog još nedovršenih istrazivanja u ovoj oblasti lingvistike i u samoj podjeli ovih jezika, a naročito u nekim njihovim manjim grupama i podgropama, ima neslaganja i kolebanja među pojedinim istraživačima u pogledu njihova klasificiranja. od. dviju osnovnih grane:. hamitske i semitske, počet ćemo s harnitskom, kao udaljenijom od arapskog jezika, da bismo na kraju mogli doci do njega i najviše se na njemu i zadržati, j~rnam je to glavni cilj. Prema OUu Rčssleru/' hamitski jezici se dijele na 3 veće skupine: 1. zapadno-hamitski
(libijsko-berberski s kanarskim):
2. istočno-bsmitski: a) eritrejski (nisko-kušitski), b) agau (visoko-kušitski): 3. (stero -) egipetsko-koptski. Međutim, prema leksikonu "Brockhaus", živi h:amitski jezici dijele se na pet grupa, a te su: a) berberska, i to s jezicima: 1. -tuareški, 2. -kabilski, 3. -šilhiški, 4. -zenaga i 5. -zenetski: b) kušitska,s~jezicima: 1. bedauje, 2. -saho,3. -afar.d. -galla-S, -somali, 6. -bilinZ, -agau, hamir, kvara i 8. -kafa; c) luunitske sa sudenskom, a s jezikom: 1. -hausa; _ d) nilotska, s jezicima: 1. -masai, 2. -ndorobbo, 3. -bari, 4. -mandari, 5. -šir, 6.-kuku, 7. -kakvak,8. -fadulu, 9. -nijambara ilO. -liggi; e) luuniisko-bušmenske, s jezikom: 1. -hotentotskim.
SEMITSKI JEZICI Ovdje će se dati podjela tih:jezika prema Hanriju Fleisch:u koji ih dijeli 6 na tri velika ogranka, i to: L- Istocni semitski (akadski, tj. asirski i babilonski). 5. Vidjeti u časopisu: Zeitschrift der Deutschen Morgenlandischen Gesellschaft, Band IDD, Heft I, Tiibingen 1950. 6. U djelu: "Introduction ii l'etude des langues .sćrnitiques": Elćments de bibliographie, Paris 1947, str. 144,jedna karta.
8
II. - Sjeverozapadni
(ili sjeverni)semitski:
a) kananejski (stari kananejski, a potom): 1. - hebrejski, 2."- fenički (s nastavkom u punskom i neopunskom), "3. -ugaritski (tj. jezik grada Ugarita odn.Ras Šamre) >~4."moabitski (natpis Mese, kralja Moaba, oko 830. prije n .e.), b) aramejski (stari aramejski), gdje spadaju: -1. jaudi (poznat s natpisomuZendžirliju u sjevernoj Siriji; iz sredine 8. vijeka prije n.e.), 2. - carski aramejski (tj. iz doba perzijske vlasti), 3. - aran.ejski iz Elefantine, 4. - biblijski aramejski;
~apadno,aramejski: . 5. ,. judejsko-aramejski,
_ .
6. - palestinsko-krščanski, 7. - nabatejski, 8. - palmirenski;
','
Istočno-aramejski: 9. - sirski (iz Edese),' 10. - aramejski Babilonskog
11. -jnandejski,
Talmuda,
~
Savremeni aramejski jezik sačuvao se samo u tri oblasti: između Urmije i Vana; u oblastiTur Abdina i sjeverne od Mosu1a.
jezera
m. - ]ugozapadni (južni) semitski: a) etiopski jezici, i to; mrtvi;. , 1. - gez; i živi jezici 2. - amharski, 3. ~ tigrinja (tigraj);) 4. - tigre, OO
,_
o
•
'5. - harari,
6. - gu~~ge,
'7. - gafat, 8. - argobba, b) [užno-erspski jezici: 1. - epigrafski: minejski (po prijestonici Ma"P:'), qatabanski, ausanski, .hadrameutski i sabejski; . 2. - Savremeni južnoarapski dijalekti: šhauri,soqotri, mahri, bota-hari, harsusi. 9
c)
Sjeverni arapski jezici: 1. - epigrafski: lihyanski (iz Al-'Ula s početka n. e.): tarnudski (iz tog istog mjesta, zatim u Tejmi na putu za Mada'inu-Salih, u Tebučkoj Sarri, u Haybaru i Čawfu: jedan od tamudskih natpisa potječe iz god. 106. prije n. e., ali Tamude spominje već .asirski vladar Sargon (vladao od 721-705. prije n. e.): safevijski (iz podrucja planine :lafa, jugoistočno od Damaska u Siriji);
2. Klasični arapski jezik Nakon pogleda na klasifikaciju hamitsko-semitskih jezika, sada će se isključivo govoriti o tom klasičnom arapskom jeziku, njegovoj sudbini do naših dana, te nešto i o njegovim starijim i novijim dijalektima, ali ne ulazeci u neke detalje u vezi s njihovom bližom jezičkom strukturom.
ARAPSKI JEZIK Taj sjeverni arapski klasični jezik kojim se i danas govori ~WI ~;J\, prema nekima (M. W. Marcais) je zajednički (koine) pjesnički jezik (koji se nije upotrebljavao kao govorni), bazira se na govorima Nedžda i Hidžaza, a naročito na dijalektu plemena Qurayš ~) ~ . Zatim je na njega izvršio snažan utjecaj jezik Kur'ana, a potom je značajnu ulogu odigralo miješanje arap skih plemena pri kasnijim osvajanjima u prvim stoljecima po dolasku islama (početkom 7. stolječa n. e.), Prema Al-Suyutiju 7 u osnovi arap skog knjizevnog jezika su elementi iz govora arapskih plemena: Qays, Tamim i Asad u prvom redu, zatim iz plemena Hudayl, i, najzad, iz dijelova plemena Kinane i Tayya. Naravno, taj puritanizam prvih arapskih gramatičara i leksikografa nije se mogao u cijelosti odrzati, pa su postepeno u knjizevni arapski jezik prodirali i utjecaji drugih arapskih dijalekata. Ipak, između svih tadanjih dijalekata pobjedu je izvojevao dijalekt Kurejšija, s jedne strane iz vjerskih, političkih i ekonomskih razloga, a s druge zbog posebnih osobina toga govora (bogatstvo rječnika, dotjeranost stila) te postojece književnosti u usmenom predanju, a naročito je mocan utjecaj kur'anskog jezika, kako u pogledu učvršćenja položaja toga dijalekta, tako i u vezi s njegovim daljim formiranjem, razvojem, širenjemiodržanjem sve do današnjih dana. 7. U djelu: Al-Muzhiru fi 'ulumi-l-lugati wa anwa'ha, dio I, str. 211 (bez datuma izdanja).
10
- Na razvoj arapskog književnog jezika djelovali su razni faktori: njegovi dodiris okolnim dijalektima, njihovi utjecaji na njega usljed sve većeg međusobnog miješanjaarapskih plemena, što se događalo i u predislamskom periodu na raznim njihovim skupinama, a ,naročito sajmovima (J\~~~\) u-razno , doba godine iu raznim mjestima (npr. Dumatu-l-gandal, Hagr.u Bahraynu-'Umman, Al-Mašqar, Al-Šahr.San'a', a najveći je onaj u'Ukazu, zatim od najvaznijih su oni u Du-l-migannatu i u Du-l-magazu). Nazbližavanje govora. .raznih arapskih plemena-djelovali su i njihovi mnogobrojni međusobni sukobi (tzv. ~.-';JI
r~t).
Osim istaknutog utjecaja kur'anskog jezika na formiranje arapskog kniiževnog '.jezika;bd posebnog je 'značaja uopce pojava islama i"razvoj arapskog društva pod njegovim utjecajem (širenje novih vidika, razvoj nauke), što je sve imalo učinka u oblikovanju samog jezika; njegove semantike, stilistike, vokabulara.i drugih jezičkih karakteristika. .Od dolaska na vlast dinastije .Abasija (8. st. n. e.) značajan utjecaj na jezik izvršili su sve mnogobrojniji i tješnji dodiri s pripadnicima drugih naroda i njihovim kulturama (Perzijancima, Grcima, .Hindusima i dr.). U vezi snovonastalim prilikama, od pojave islama pa dalje, stvaraju se kontaminacije II) ili nove riječiputem derivacije (J~)'\), Dolazi figurativnom upotrebom (j6;J() ili primanjem stranihriječi (~~;i\). i do promjene značenja (ili gubitka nekih značenja) ili, pak, do izbacivanja iz upotrebe, odnosno zastarijevanja mnogih starihrijeci.
c- ~ :
Arapski-jezik ne samo da.jedošao li dodir s mnogim drugim semitskim i nesemitskim jezicima, negG je mnoge od njih potisnuo ili potpuno zamijenio u nekim oblastima. Tako je znatno suzio područje južnoarapskog na jugu Arabije i u [emenu, Na sjeveru je došao u dodir s aramejskim u Siriji,'Libanu i Iraku, ali ga je sveo danas samo na nekoliko jezičkih otočića, Nešto duže se održao (bar kao crkveni i naučni) sirski jezik, kao što je bilo i sa koptskim jezikom u Egiptu. Velikim dijelom potisnuti su i drugi jezici hamitskegrupe u sjevernoj Afriei.iArapski je (pored spanskog) više od sedam stoljeća vladao i u Španiji (711-1492),ali je iz nje potpuno potisnut, ostavivši tragove u vokabularu španskog jezika, a preko njega,kao:i drugim putevima, i u mnogim drugim evropskim jezicima. Arapski je prodro daleko prema centralnoj Africi, utječuči na mnoge jezike (Hausa), a naročito preko Sudana i u .Istočnu Afriku sve do Zanzibara (Suaheli), Naročito je njegov utjecaj bio jak, na sjeveru, na turski jezik, a na istoku, na perzijski, pa na urdu i čak na malajski u Indoneziji. U Perziji je bilo arapskih manjina, ali su one potpuno iranizirane. Međutim, na sjeveroistoku, u nekim oblastima bivšeg Sovjetskog saveza (na jugu 11
prema Perziji iiAfganistanu) - u Uzbekistanu i dr., nalazimo očuvane ostatke arapskihdijalekata. Arapskim jezikom. govori danas preko 120 miliona Ijudi na povrsini vecojod 14 miliona lqn2. Iako je arapski došao li dodir, odnosno potisnuo mnoge druge jezike, ipak je vanredno sačuvao svoju čistoču/paI li "primanju tuđih riječi, U ranije doba primio je nešto riječiiz hebrejskogr aramejskog (a preko njega i iz akadskog), sirskog, koptskog (i drugih hamitskih Jezika), a zatim nešto iz grckog-I !latinskog. Više riječi preuzeo jeIzperzijskog.š Sasvim malo iz sanskrita. Kasnije je ušlo nešto turskih riječi, a' u; novije doba engleskih, francuskih, talijanskihi dr. Također, primjetni su i utjecaji na području sintakse, stila, književnim formama i sl., unajnovije doba razvoja arapskog jezika i književnosti. Arapski jezik nastao je, po svoj prilici, na arapskom poluotoku (Arabiji) za koji se pretpostavlja da je bio Lpradomovina svih Semita. Za arapski je karakteristično slijedece: njegov same stalan razvoj 1 privremena odvojenost od ostalih jezika, usljed čega je on: 1) najbolje sačuvao prasemitske glasove, dok je posebno razvio i neke glasove koji ne postoje a ostalim semitskim jezicima (..:.> , ~ ,op, Ji, , 2) od svih-tih jezika ima najrazvijeniju morfologiju (nepravilni plurali, masdari, i dr.) i sintaksu; 3) ima najbogatiji vokabular među svim semitskim jezicima,(sinonimija, i .sl.),
U;
Arapski književnijezik, među svim semitskim jezicima, ima najviše korijena (više od -10.000, .od kojih' preko 6.500 .trilitera), kao i .najveći broj pojedinih rijeći, On posjeduje vecinu korijena koje imaju i drugi semitski jezici, ali i mnoge koje oni nemaju. Osim toga, arapski se odlikuje izvanrednim bogatstvom sinonima {za lava ~ 500 naziva; lisicu - 200; med, više od 80;; sablju, najmanje 1.000; nesrecu, više od 400; tako isto nalazimo po 20-30 sinonima za pojmove: kiša, vjetar, svjetlo, tmina, kamen, voda, bunar, deva (tako je, npr., Hammer skupio pojmove u vezi s njom, te je broj riječi prešao 5.644). I neki pridjevi imaju velik broj sinonima, npr.: dug, kratak..darežljiv-škrf.hrabar, plasljiv idr, Osim toga u arapski jezikušlo je-nešto izmisljenih, iskrivljenih, sumnjivih riječi, što je poteklo otuda što su: 1) neke pjesme iz kojih su uzimane riječi bile falsifikati; 2) leksikografi, uzimajući riječi iz pisanih spomenika; mijenjali su prvobitni oblik, odnosno izgovor'nekih-riječiIkoje su bile pisane bez dijakritičkihznakova i bez vokalizacije, tj. oznake iza kratke vokale). 8. Između ostalih djela, vidjeti, npr.: Adi Šir, Kitabu-l-alfazi l-farisiyati l-mu'arrabati, Tahran 1965, str. 194.
12
Osim kur' anskog jezika .•'kome je osnova govor Kurejšija, [ohann Fuck,9 kao temeljearapskog-književnog jezika, navodi i pred islamsku poeziju, te tzv. "opčearapskibeduinski jezik", nastao vec, u prvom stoljecu islamske ere, usljed arapskih :osvajanja i stvaranja novih naselja .u kojima se međusobno miješaju pripadnici raznih arapskihplemena. Arapski klasični jezi).<,prema Fiicku; potpuno se formirao u prvačetiri stoljeca ,po-Hidžri (622 n. e.)"ali y~ od trećeg vijeka po Hidžri tajjezikpostepenoizlaziiz žive upotrebe. Razni arapski dijalektiidoživljavaju svoj dalji prirodni razvoj, a usljed toga ·-~olazido njihove međusobne diferencijacije te sve veceg udaljavanja od književnogjezika, On je večbio.potpunonormiran u grarnatičkom pogledu, i, takoreci, zaustavljenu.svom.normalnom razvoju _(o~ jezičkih purista) na podNćju fonetike, morfologije, i sintakse, pa velikim dijelom i -leksike i semantike uopće. Ipak, u kasnijem periodu vokabular književnogjezika morao se doživjetiznatnijeprornjene u.skladu s potrebama žiYota. U najnovije vrijeme on doživljava sve .snažnijirazvoj, čiji su faktori:1) preuzimanje tuđica injihova arabizacija ( ~~~~W~D; 2) prevođenje ( ~~r) stranih riječi i davanje novih znać~njavecpo~tojedm arapskim riječima; 3) preuzimanje stranih sintaksičkih i stilskih osobina; 4) primanje stranog figurativnog izražavanja (upotrebom poređenja, izreka, poslovica i sl. stranog porijekla): ;;) oživljanjearhaizarna knjizevnog jezika od strane književnika ili ućerij~a (termini).
DIGLOSIJA
10
u-novije doba u arapskom svijetu sve' se-više raspravlja' o problemu dvojezičnosti tj; istodobnojupotrebi knjizevnog (~G.s:J\W)jezika, koji se upotrebljava za pisanje knjiga, ćasopisa,' novina,' li sudstvu, zakonodavstvu i administraciji; u poeziji, govorništvu i umjetničkoj prozi; u nastavi, predavanjima, saobracanju obrazovanih međusobno ili i s običnim narodom ukoliko se radi o temi iz književnosti ili -nauke, na jednojstrani, te upotrebi govornog jezika (~..G..K tJ); tj. jezika svakodnevnog- života, na drugoj strani. .- i,_ ,4
'Ali 'Abdu-l-Wahid Wafill
-
navodi dva prijedloga za rješenje toga
9. U djelu o historijiarapskog jezika i stila, pod naslovom: "Arabiya, Untersuchungen zur arabischen Sprach -und Stilgeschichte, Berlin 1950, str. 148. ,,' 10. O njoj, izmedu ostalih, vidjeti rad: Srđanjankovic, "Oko diglošije u arapskom", izašao u časopisu: "Radovi", I, Filozofski fakultet u Sarajevu, 1963, str. 239c263. ., Il. U djelu: Fiqhu-l-lugati, Al-Qahira, 5. izdanje, 1381/1962 (Bayna l-rarnmiyati-wal-fusha, str. 154-155.
13
problema: a) uzdizanje govornog jezika na stepen književnog, odnosno da .klasicni jezik (~f) postane općenarodni svakodnevni govor; b) da se književni jezik spusti na nivo govornog, tj. da se narodni govor (~W\) pocne upotrebljavati i ur svim onim prilikama u kojima se sada upotrebljava.samo klasicni jezik. Wafije protiv ovog drugog prijedloga.iobrazlažuči to siromaštvom narodnog jezika; prekidanjem veze s literaturom na klasicnom jeziku, zbog prebrzog mijenjanja govornog jezika (što bi opet uskoro dovelo do problema pisane i govorne rijeci) i što bi usljed toga došlo-ao stvaranja ogromnog broja književnih jezika u arapskim zemljama (pa prema tome i do uništenja jezičkogjedinstva). Međutim, prema Wafiju, diglosija se ne može razriješiti ni na prvi način tj. uzdizanjem govornog na ~voknjiževnog jezika i njihovo približno izjednacavanje, jer se ne može zaustaviti prirodan razvoj dijalekata, a s druge strane, .kadbi klasicni jezik i postao općenarodnim govorom, uskoro bi se u njemu, po prirodnim zakonima jezickog razvoja, stvorili ponovo razni dijalekti: On je mišljenja da stoga treba stvari prepustiti svome prirodnom toku, tjostavitiudosadašnjem stanju.
ARAPSKI
DIJALEl(TI12
Podatke o nekim osobinama pojedinih-arapskih dijalekata u doba oko pojave islama nalazimo rasute u djelima iz književnosti, historije, gramatike i dr. Te osobitosti očituju se u fonetici, derivaciji, morfologiji itd. Mnoge od takvih promijenjenih dijalektalnih riječi ušle su s.vremenom i u knjizevni jezik, te se u njemu udomaćile. Neki podaci, pak, otim starim arapskim dijalektima mogu se naći na osnovu raznih (sedam, odnosno deset) čitanja Kur'ana] ~\~(,iJ\ ), koji sadrži, pored osnove govora plemena Qurayš, i izvjesne osobitosti iz spomenutih, za klasičnijezik.mjerodavnih, plemena: Kil1anal,Asad, Hudayl, Habba, Banu-Sa'd i Taqif. Arapski historicari i drugi ucenjaci dijele sva arapska plemena U njihovoj pradomovini Arabiji, u predislamske doba, na dvije osnovne skupine: (juznu i po kulturnom razvoju raniju): 12. Na novijoj arapskoj dijalektologiji naročito je radio Jean d:::antineau. Između mnogobrojnih njegovih studija navest ćemo samo njegovo obuhvatnije djelo: La dialectologie arabe; izašlo (drugi put) u: Jean Cantineau, Etudes de linguistiquearabe, Paris 1960,str. 257-278.-O nekim starim. arapskintdijalektima vidjeti, npr.: Chaim Rabin, Ancient West-Arabian, London 1951.
14
1- Kelitenoviči ( ~~r ) u [emenu i okolnim južnim oblastima Arabije, a porijeklo im izvode' od Qahtana (po Bibliji Yaqtana) cy' VI iL.. VI J...::...;..,;) VI cJG VI r,\.;:. VI ( 0~ ) 0\.k>J On se smatra praocem: 1) Himjerita, koji.su vladaliu [emenu (među njih se ubrajaju: Sekasik (~LGl), a po nekima su ovi ogranak Kinde), Ša'bijjun ( ::,;.:", 10,Benu-r-Rejjan (0~)r;';) Kuda'a( .~L.:J )i Abdu-Šems
0
0~ 2;
y~ t~ I, koji su ~~'~); 2) Kehlanovići Ipotomct: ::,~ vladali u dijelovima [emena i okolne pustinje. Njihovi ogranci šu plemena: Hemedan ( tC.w), Ezd (;j'<~r), Tajj ( ::}) i Mezhidž (el:. ); 3) Tebabi'al (~: :' :: \\), vladari Jemena/; 4) Lahmidi/ (::,~\), vladari Hire/; 5) ' Casanoviči I( LUr), vladariSirije/.' o'.
.-
. II- Adnenovici
;"
I
(~Gwr)
""0,
.ili, također, Isma' ilovići (~:
1 _
cL.-:..~1) ili
Mudaroviči (~~r) ili Me'addovići (~~I), a nazvani su t~ko po svom praocu Adnami (0G~), koji potjece od Isma'Ila sina Ibrahimova, o
'Adnanov sin je Ma'add (po kome se nekad naziva ovaiskupina), Podgrupa sjeveroarapskih plemena Nizar CG-) nazvana je po isto~en~m Ma' ~ddovom sinu. Od Nizara granaju se ple~ena: Rebi' a ( ~~ ) i' Mudari (~). Dalji ogranci (0~1) plemenaRebi'a: Benu-Esed ( ..l:'''; ~) Abdu-l-Kajs (~~), Aneze (~?),Bekr G-~),Taglib <:"'1:7), Va'il (j;C,),·Erakim( ~\~'~l)j Du' el (J}:.u\), i mnogi drugi. " , Plemena Mudar granaju se na dvije velike grane: a) Kajsu-Ajlan (::,~ ~ ), koje se račva u ogranke: 1) Gatafan 'od koga potječu: Begid (~), Abs (~) i Zubjan (t~~); 2) Sulejm od koga su potekli: Buhsa (~) i Hevazin (0)1;), 'o
(t~
),
(~1>..),
b) druga grana plemena Mudar je Iljas (,.;(Jp, ciji su potomci: Temim (~) Huzej!' (o~~ ),Esed (~n i Kinana (-....iJ). Od ogranaka Kinane je Kurejš (~)>".Od Kurejša potječu: Džumeh (~), Sehm (~ ), Adijj (~~), Mahzum (rJ;;":')' TejJ;ll(~ ), Zehra (~;'j ),Abdu-d-dar (llJl~), Esed~ b. -'Abdi-l-Tlzza (1.5~\~ :; ~n i Abdu-Menaf ( Je. ~). Od Abdu-Menafa su: Abdu-ŠemsI ~ ~), Neufel (~j), Muttalib (~l)iHašim (~c,,). Od Hašima su: Muhammad i Abasovići,a od Abdu-Šemsa su Umejevići. (Muhammad nije priznavao vjerodostojnost genealogije svojih predaka uzlazno dalje od Adnana).
15
NOVIJI ARAPSKI"' DIJALEKTI Dok se arapski književni jezik formirao na spomenutoj osnovi I normirao se u prva četiri stoljeca po Hidžri, razvijajuci se usporeno u izvjesnomsrriislu (u semanticil, dotle su se neknjiževni arapskiđijalekti neprekidno razvijali dalje svojim prirodnim tokom. Na njihovo dalje razvijanje i održanje sve do današnjih dana djelovati su razni faktori, od kojih su (po Wafiju) najvazniji sijedeći: 1) širenje arapskogjezika (uopce) na rpodručja druzihjezika, 2) činioci društveno-politički, 3) drustveno -psihološki, 4) geografski, 5) nacionalno-rasni, 6) različitost govornih organa li raznih naroda, 7) neprekidan prirodan razvoj govornih.organa (s tim u vezi mnogi arapski glasovi doživjeli su fonetske promjene, a takvi su npr.: 0 , ~, C ' J i dr.): 8) akustičko slabljenje glasova i njihovo ispadanje usljed 'toga; 9) posljedice položaja,glasa'u riječi (otpadanje ili skracivanje krajnjih.vokala-te druge promjene glasova .u sredini ili na početku.riječi): 10) međusobno zamjenjivanje sro9.nihglasova; 11) promjene značenja riječi usljed česte upotrebe; 12) promjene značenja pod' utjecajem siittaks"ickeupotrebe (npr.: ogranicenje upotrebe riječi :Dj samo za oznaku muskog djeteta, jer se ona redovno slagalas atributom muskog roda; 14) promjena značenja zbog promjene same stvari (tj. npr., njenefunkcije, novih drustvenih prilika i dr.): 15)primanje tudica iz jezika s kojim dijalektidolaze u dodir; 16) preuzimanje pojedinih glasova iz drugih jezika; 17) primanje morfoloških i drugih jezičkih osobina tuđih jezika; 18) nestajanje riječi usljed gubitka ili rijetke upotrebe njihovih značenja; 19) nestanak riječi usljed teskog izgovora ili sličnih fonetskih osobina; 20) nestajanje značenja usljed njihovih specificnosti ili nepotrebnosti Tu dijalektu), rijetke upotrebe ili postojanjeobičnijih njihovih sinonima .. Svi savremeni arapski dijalektiodlikuju sesljedećim,' zajedničkim osobinama: 1) gubljenjem krajnjih. kratkih yok~la; 2) jednostavnom stri..tkturom rečeniceIupotreba koordinacije (p~r~takse) mjesto subordinacije (hipotakse): 3) ocuvanjem samo malog dijela vOKa:bula~a arapskog književnog jezika. ' Ozbiljnije naučno istrazivanje arapskih dijalekata (i t6 pretežno evropskih istraživača) počinje u 19. stoljecu. Na geografsko] osnovi-svi se ovi dijalekti dijele na dvije.obuhvatne skupine: 1- azijsku iU - afričku (premaIušmanovu), Dalje se oni dijele na pet vecih skupina od kojih ~e svaka dijeli na brojne dijalekte (::..~), oni na subdijalekte ( ti, pak, na narječja (:,. ~) itd. Prema Waflju spomenute grupe nazivaju se {u zagradi prema jušmanovu)13 :
b;),
13. U njegovoj: Grammatika arabskog jazyka, pod redakciej i s predisloviem Kračkovskogo, Leningrad 1928,str. XXII+l44.
16
I.
J.
NOVIJI ARAPSKIOIJALEKTI Dok se arapski književni jezik, formirao na spomenutoj osnovi 1 normirao se u prva četiri stoljeca po Hidžri, razvijajući$e usporeno u izvjesnom smislu (u semantici), dotle' su se neknjiževni -~apski dijalekti neprekidno razvijali dalje svojim prirodnim tokom. Na njihovo dalje razvijanje i odrzanje sve do danasnjih' dana djelovati su .razni faktori, od kojih su (po Wafiju) najvazniji sljedeći: 1) sirenje arapskeg jezika (uopce) na pod;učja drugih jezika, 2), činioci .društveno-politički, 3) drustveno -psihološki, 4) geografski, 5) nacionalno-rasni, 6) različitost govornih organa raznih naroda, 7) neprekidan prirodan razvoj govorp.ihorgana (s tim u vezi mnogi arapski glasovi doživjeli su fonetske promjene, takvi 'su npr.: .:.,, ~, C ' J i dr.): 8) akustičko slabljenje glasova i njihovo ispadanje usljed' toga; 9) posljedice položaja glasa 'u riječi (otpadanje ili skracivanje krajnjih .vokala, te druge promjene glasova .u sredini ili na početku riječi): 10) međusobno zamjenjivanje srodnih glasova; 11) promjene značenja riječi usljed česte upotrebe; 12) promjene značenja pod utjecajem si:rl.taksiČke' upotrebe (npr.: ogranicenje upotrebe riječi :DJ samo za oznaku muskog djeteta, jer se ona redovno slagala s atributom muskog roda; 14) promjena značenja zbog promjene same stvari (tj. npr., njene funkcije: novih drustvenih prilika i dr.): 15)primi'mjel:uđicaiz jezika s kojim dijalektidolaze u dodir; 16) preuzimanje pojedinih glasova iz drugih jezika; 17) primanje morfoloskih i drugih jezičkih osobina tuđih jezika; 18)nestajanje riječi usljed gubitka ili rijetke upotrebe njihovih značenja; 19) nestanak riječi usljed teskog izgovora ili sličnih fonetskih osobina; 20) nestajanje značenja usljed njihovih specifičnosti ili nepotrebnosti '(u dijalektu), rijetke-upotrebe ili postojanjeobičnijih njihovih sinonima. ' Svi savremeni arapski dijalekti odlikuju se sljedecim zajedničkim osobinama: 1) gubljenjem krajnjih kratkih yokala;2) jednostavnom strukturom rečenice (upotreba koordinacije (paratakse) mjesto subordinacije (hipotakse): -3) očuvanjem samo malog dijela vo1Cabulffi1aarapskog knjizevnog jezika. Ozbiljnije naučno istraživanje arapskih dijalekata (i topretežno evropskih istraživaća) počinje u 19. stoljecu. Na ..geografsko] osnovi .svi se ovi dijalekti dijele na dvije obuhvatne skupine: 1- azijsku i Il - afričku (premajušmanovu). Dalje.se .oni dijele na pet većih skupina od kojih se svaka dijeli na brojne dijalekte ~~~), oni na subdijalekte ( tJ,)' ti, pak, na narječja (-:":';.) itd. Prema Waflju spomenute grupe nazivaju se (u zagradi prema [ušmanovu) 13 : li.
a
13. U njegovoj: Grammatika arabskog jazyka, pod redakciej i s predisloviem Kračkovskogo, Leningrad 1928,str. XXII+l44.
16
I.
J.
1) hidžesko-nedždske (arabijska, sa dijalektima Hidžaza, Nedžda i [emena): 2) sirijska (sire-palestinska, dijalekti Sirije, Libana, Palestine i [ordana): 3) irečke (mezopotamska, dijalekt Iraka.
(Ove tri skupine spadaju u azijske dijalekte arapskog jezika); 4) egipatska (egipatska, sa dijalektima Egipta i Sudana) i 5) magribska (magribska, sa dijalektima Ubije, Tunisa, Alžira, Maroka, Mai-ritanije: ovoj skupini pripadali su i bivši dijalekti arapskog jezika u Španiji: andaluzijski; na Siciliji:sicilijanski, dok se sve do danas očuvao (ali pod velikim utjecajem ta1ijanskog jezika) malteški dijalekt (na otoku Ma1ti).14 Osim toga, ostatke arapskih dijalekata nalazimo i u Uzbekistanu (koji se i danas govore). Najbliži arapskom književnom jeziku su dijalekti grupa hidžasko-nedždske i egipatske, dok su se od njega najviše udaljili dijalekti iračke i magribske grupe. Beduinski govori svih dijalekatabolje su očuvali stare osobine negoli govori naseljenih mjesta, kao što su, opet, govori u selima čistiji nego oni u gradovima. Iako su savremeni dijalekti znatno više ispitani (naročito oni u vecim gradovima: Kairu, Bagdadu,Bejrutu, Damasku, Tripoliju, Tunisu, Alžiru itd.) nego stari dijalekti, ipak ostaje još mnogo da se uradi na tom polju arabistike, zapravo, mnogo više nego dosada a naročito od strane samih arapskihistraživača, koji su prije posebno zanemarivali ovu jezicku oblast važnu i za sam književni jezik. Međutim, bez obzira na to, arapskoj dijalektologiji neophodno je posvetiti ubuduće mnogo više naučne pažnje i iz drugih mnogobrojnih razloga, i jezičke i vanjezičke naravi. Koliko god je značajan rad na arapskoj dijalektologiji, i zbog nje same i zbog doprinosa boljem proucavanju arapskog književnog jezika uopce, pa i onom klasičnom, toliko je neophodno nastojanje oko očuvanja, te ozivljavanja i uvođenja u svakodnevnu upotrebu toga jezika zbog njegovih vlastitih prednosti prema dijalektima, zbog njegove ne samo vjerske važnosti za arapski svijet nego i zbog njegove ogromne kulturne baštine važne i Arapima i svim drugim islamskim narodima, pa i inače, a posebno zbog njegove uloge povezivanja svih onih koji njime govore ili se njime služe, radeći za dobrobit i sreću cjelokupnog čovječanstva.
14. Uvod u taj dijalekt dat je, npr.,u udžbeniku: Joseph Aquilina, Maltese, A complete course for beginners, Floriana, Malta, Fifth impression 1980,str. 240. 2 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA
17
II
OSVR.T NA ARAPSKE FILOLOGE (DO 20. STOLJEĆA)
1
Počeci ispitivanja vlastitog jezika kod Arapa padaju u 7.·stoljece n. e., tj. nakon pojave islama. U vezi s njegovim širenjem,a naročito s tumačenjem Kur'ana i hadisa, razvila se islamska teologija, a kao jedan od njenih ogranaka, i arapska filologija. Ona je bila podstaknuta naročito potrebom utvrđivanja pravilnog izgovora Kur'ana i njegovog ispravnog jezičkog tumačenja. Ta potreba se, pak, javila usljed širenja islamske države, te miješanja arapskih plemena međusobno, te sa drugim .narodima. Zbog toga je došlo do .iskrivljivanja arapskog klasičnog jezika, pa i onog kur' anskog, a koji je bio jedan od temelja književnog jezika. Kur' anski jezik postao je temelj i uzor književnog jezika, ne samo zahvaljujuci autoritetu Kur'ana, kao osnovnog zakonika islama, nego i usljed njegove leksičke čistote i dotjeranosti njegovog stila. U vezi s tumačenjem Kur'ana u pomoc je uzeta, u jezićkom smislu, i predislamska poezija, čije je proucavanje, bez obzira na njegovu prvobitnu namjenu, potaklo i unaprijedilo jezičke studije, tim prije, što je i ta poezija s vremenom postala drugi temelj i izvor arapskog književnog jezika. Treći temelj tog jezika, prema Fiicku,2 jeste "općearapski beduinski jezik" nastao u 1. stoljeću islamske ere, miješanjem raznih arapskih plemena, u vezi sa širenjem arapske države, Radi očuvanja čistote arap skog književnog jezika, koja je sve više bila ugrožena usljed toga miješanja arapskih dijalekata, pa i onih koji su činili osnovu toga jezika, arapski gramatičari i leksikografi - puristi morali su se pozabaviti tim problemom, što je bio poseban poticaj za razvoj jezičke nauke, a posebno leksikografije. 1. Takav kratak osvrt dao je V. A. Zvegincev u radu: Istorija arabskogo jazykoznanija, Kratkij očerk, Moskva 1958, str. 80. 2. U njegovoj knjizi: Arabiya, Untersuchungen zur arabischen Sprach - und Stilgeschichte, Berlin 195, str. 148.
2 • GRAMATIKA
19
Stvarni počeci i prvi predstavnici jezičkih istraživanja kod Arapa nisu nam još sa sigurnošću poznati. Prema arap skoj tradiciji, prvi domaći gramatičar bio je Abu-l-Aswad AI-Du'alI iz Basre (gdje je umro 69/688). Navodno, je prve principe jezičke znanosti dobio je od halife Alije, dok drugi zastupaju misljenje o samostalnosti njegovog naučnog rada. Prema Šauqiju Hayfu, al-Du/ali ima zasluga za arapsko pismo, a za gramatiku, naprotiv, nema, nego Ibnu-Abi-Ishaq i njegovi učenici, te dalji radnici na tom polju. Prema tom predanju, arapska filologija bila bi autohtonog porijekla. Po A. Zvegincevu, pored vecine ar apskih istraživača, to mišljenje zastupali su i neki evropski orijentalisti, kao što su: A. Kremer, E. Renan, I. Weiss i dr. Drugi, pak, od njih, kao: C. Brockelmann, A. Mez, C. Huart, I. Pizzi itd., najvažniju ulogu u razvoju arapske filologije pripisuju grčkim utjecajima (npr. Aristotelovoj Logici i dr.). Treća, pak, grupa tih učenjaka, kao: K. Vollers, ističu izvjesnu ovisnost razvoja jezikoslovlja u Arapa od indijske lingvistike. Objedinjujući ta različita shvatanja, A. Zvegincev priznaje važnost i indijskih utjecaja na procvat arapske filologije, ali ujedno naglasava zaslugu samih Arapa na zadivljujućoj razradi gramatike arapskog književnog jezika, ali, naravno, uzevši pri tom u obzir i vrlo značajan doprinos pripadnika drugih naroda u to doba, naročito Pcrzijanaca. Od doprinosa Abu-l-Aswada Al-Du' alija, Hanna AI-Fabfui,3 ističe da je on uveodijakritičke tačke za oznaku triju kratkih vokala. Njegova pravila primjenjivana su li doba Umejevića i u početku vlade Abasovića, (a bila su u upotrebi u Španiji još sredinom 10. stoljeca n. e.), a onda je taj način pravopisa zamijenjen drugim (uvedenim od strane al-Halila b. - Ahmada). Zasluge 'Abdullahu
za dalji razvoj jezičke znanosti, arapska tradicija pripisuje b. - Abi - Ishaqu (u. 117/73:-5),'Isau b. -'Umaru Al-Taqafiyu (u. 149/766), Abu-Amru b-Al-rala'u (u. 154/770) i Yunusu b. -Sabibu (u. 182/798), ali, njihova jezikoslovna djela nisu sačuvana. Kao pravi začetnik arapske filologije smatra se Al-Halil b. -Ahmad (iz plemena Ezd u Omanu) kao jedan od osnivača basranske jezičke škole (pored učenika mu Sibawayha),
Al:-Balil b. -Ahmed Al-Farčhidl (100/718-19 -170-75/786-91) Al-Halil je prvenstveno poznat kao sastavljač prvog arapskog potpunog rječnika tzv. Kitabu-l-rayn. Tako je nazvan jer počinje s korijenima s tim suglasnikom. Njegov alfabet je sastavljen na fiziološkoj osnovi od grlenih 3. U historiji arapske književnosti: "Ta'rihu-l-adabi l-'arabi", Al-Qahira, 1953, str. 1116.
20
do usnenihkonsonanata r h h b g q k g Q. S s z t d t Z d t ri n f b m w (1)'. Korijeni su raspoređeni po broju radikala, dalje na zdrave i slabe, a onda anagramatski, tj. s premetanjem njihovih radikala. Njegov fonetski sistem dijeli. glasove na osam grupa po mjestu njihove artikulacije. Napisao je neka djela iz gramatike: Kitabu-l-rawamil, Kitabu-l-gumal, iz pisma: K. -l-nuqat, iz metrike: K. -l-rarud, iz muzike i dr. š
Međutim, njegov učenik Sibawayh (Siboye), porijeklom Perzijanac, usavršava i sistematizira njegov rad u okviru basranske jezičke skole, koja se, kako u svojoj teoriji tako i u prake., strogo pridržava utvrđenih normi i služi se analogističkim metodom ispitivanja i tumačenja jezičkih pojava. Takav metod rada prevladavao je u arapskoj filologiji ne samo u doba postojanja basranske škole (tj. kojih 200 godina od njena nastanka), nego i kasnije, kada je tu školu, kao i suparničku joj školu u Kufi, postepeno smijenila tzv. bagdadska jezička škola. Njen je zadatak, po tradiciji, bio u tome da ostvari neku sintezu pogleda tih njenih dviju .prethodnica. Najvažniji predstavnici basranske škole, osim Sibawayha, pili ..su još: Qutrub (u. 206/821), Abu-Zayd Al-Ansari (u. 215/830), Al-Asma'i (u. 216/831), Al-Ahfaš Al-Aws at (u. 221/835), Abu-Umar Al-Čarmi (u. 225/839t Abu-rLltrnan Al-Mazini (u. 249/863), Abu-Hatim Al-Sigistani (u. 250/864) i posljednji; u svoje doba najistaknutiji njen predstavnik, Al-Mubarrad (u. 285/898). On je (prema Weilu) 4 ujedno i tvorac tradicije o postojanju ovih jezičkih škola, čiji raniji pripadnici, prema njegovom misljenju, i nisu uopce bili svjesni njihovog postojanja. Weil, naime, misli da, zapravo, i nije bilo bitnih razmimoilaženja u osnovama učenja tih škola, pa stoga, negira postojanje kufske jezicke škole kao sasvim samostalnog pravca u arapskoj filologiji, te drži da ju je, stvorila kasnija domaća tradicija. Međutim, Šauqi Hayf 5 pobija ovo misljenje, te kufsku školu drži samostalnim pravcem u arapskoj klasičnoj filologiji. Za jezičare iz Kufe karakterističan je interes za govomi jezik, dijalektalne osobitosti, te uzimanje u obzir i postklasičnih tekstova pri interpretaciji jezičkih, pojava i potkrepi vlastitih stavova. Njihov metod rada Weil naziva anomalističkim, zbog proucavanja i svih onih odstupanja od norme klasičnog jezika. Prvi začetnici kufske jezičke škole držalo se da su bili Al-Ru' asi 4. Prilikom izdanja djela: Abu-l-Barakat Al-Anbari, "Al-Insafu fi masa' ili-l-hilafi bayna l-nahwiyyina l-basriyina wa l-kufiyina", pod naslovom: Die grammatischen Schulen . von Kufa und Basra. Zuglcich Einlcitung zu der Ausgabe des Kitab al-insaf von Ibn Al-Anbari. Leiden 1913. 5. U njegovoj historiji arapskih starih jezičkih škola, pod naslovom: Al-Madarisu l-nahwiyatu, Al-Qahira 1967, str. 375.
21
(Al-Halilov savremenik) i Mu/ad Al-Harra' (u. 190/805), međutim, prema Dayfu, oni su beznačajni, a pravi njeni osnivači su, zapravo, učenici Al-Ru'asiya, čuveni filolozi Al-Kisa'i (u. oko 183/799) i Al-Farra' (u. 207/822). Drugi poznatiji predstavnici te škole bili su: Al-Mufaddal al-Dabbi (u. 170/786), Al-A'rabi (u. 231/845), Ibnu-l-Sikkit (u. 243/857) i najzad Al-Ta'lab (u. 291/903), prvak kufske jezičke škole u svoje doba i lični suparnik Al-Mubarradov. Po tradiciji, s ovom dvojicom prvaka njihovih škola, one su dostigle svoj najviši uspon, a donekle i svoj kraj, jer više nisu imale nekih značajnijih predstavnika.
*** Od 9. stoljeca n.e. javljaju se pripadnici mjesovite bagdadske jezičke škole, a kasnije i drugih kulturnih centara arapskih država, naročito, pak, u Egiptu i Španiji, koje Dayf izdvaja u posebne jezicke škole. Ne spominjući značajne leksikografe (o kojima će se posebno govoriti) od poznatijih filologa tog mjesovitog smjera iz raznih centara (po Zvegincevu) spomenut ćemo samo ove: 'Abdullah b. -Qutayba Al-Dinawari (u. 276/889), Muhammad Al-Harawi (370/980), 'Utman b. -Činni (u. 539/1144), 'Abdu-l-Rahman b. -Al-Anbari (u. 577/1181), Muhammad b. -Malik (u. 603/1206), Yusuf AI-Sakkaki (u. 626/1228), 'Utman b. -Al-Hagib (647/1249) i Abu-Hayyan (746/1345). To su sve bili najvažniji predstavnici klasične arapske filologije. Prema Zvegincevu, oni imaju zasluga (uz leksikografe) najviše u sabiranju jezickog blaga, ali su značajna i njihova dostignuća u fonetici, te se mnoga njihova shvatanja približavaju rezultatima savremene lingvistike u tom domenu. Najslabije njegovana gramatička disciplina u Arapa bila je sintaksa. Osim toga najvažniji dalji nedostaci te filologije su (po njemu): odsustvo komparativnog metoda, te historijskog promatranja jezičkih pojava, pa je zbog toga, kao i zbog drugih razloga, arapska jezicka znanost ostala usko nacionalnog karaktera. U te nedostatke možemo dodati i neizučavanje dijalekata, te njihovog odnosa prema književnom jeziku na široj naučnoj osnovi. Vrativši se na početke arapske filologije, ovdje će se spomenuti samo najznačajniji predstavnici i njihova najvažnija djela iz ove oblasti.
Sibawayh Sibawayhi (Siboye) odn. Abu-Bišr 'Amr b. -'Utman b. Kanbar (po sasvim neutvrđenom datiranju živio je između 121-161/740-779). Rođen je u mjestu Al-Bayda' u Širazu. Svoje jezičko obrazovanje stekao je u Basri kod al-Taqafiya i Al-Halila, Postoji misljenje da osnovu njegovog glavnog 22
gramatičkog djela Al-Kitab" treba tražiti u djelima te dvojice njegovih učitelja, a na koje je on dodao izvjesne svoje dopune i primjedbe. Sibawayhi je tim djelom, takoreći, kodificirao cjelokupnu gramatiku arapskog jezika, skupivši u njemu sve prethodno znanje iz te oblasti.6 Njegova knjiga postala je ishodište studija svih kasnijih učenjaka na tom području. Al-Kitab je sistematska sinteza učenja basranske jezičke škole, On je zasnovan na primjerima iz Kur'ana i stare arapske poezije (s navedenih više od 1000 stihova iz nje). Poslije Al-Halilove smrti Sibawayh dolazi u 3agdad. U naučnojezickoj diskusiji s Al-Kis-iyern, a na osnovu pristrane, namještene presude, Sibawayh je pretrpio poraz, te je, ogorčen zbog toga, otišao u Perziju i tu uskoro u mladim godinama umro. II
Al-Asme'i (Abu-Sa/id 'Abdu-l-Malik
al-Bahili, 122-216/739-830)
Rođen je u Basri, ali je mnogo boravio među beduinima u pustinji skupljajuci pjesme i razno drugo jezičko blago. Na osnovu toga on je napisao velik broj monografija manjeg obima iz područja arapske leksike, kao što su: Kitšbu-halqi-l-insan, Kitabu-l-agnas, Kitabu-l-anwa', Kitabu -l-hayl, Kitabu-l-nabat, zatim zbirke: poslovica (Kitabu-l-amtal) i anegdota (Kitabu-l-nawadir). Međutim, na dvoru Harunu l-Rašida bio je cijenjen prvenstveno zbog svog vanrednog poznavanja pred islamskog pjesništva.
A b il - 'Ubeyde (Ma'mar b. -Al-Mutanna AI-Taymi, 110-209/728-824) Rođen je u Heratu, a školovao se u Basri i Kufi. Učitelji su mu bli Al-Asma'i, Al-Ansari i Al-Kisa'i. Abu-Ubayda posljednjih godina svog života predavao je u Bagdadu. Umro je u Mekki (ili u Medini). Pored filologijebavio se teologijom i pravom. Njemu zahvaljujemo za prvu zbirku arapskih poslovica, koja je uopče do danas sačuvana. Ugledavši se u svog učitelja Al-Asma'iya, i on je napisao više leksičkih monografija (o golubovima, zmijama, škorpionima, konjima, devama i dr.). Glavno muje djelo posveceno rijetkim jezičkim izrazima,· koje sadrži 1.000 poglavlja. U njemu on potkrepljuje svoja izlaganja sa 1.200 stihova iz stare arapske poezije. Napisao je i jedno djelo iz stilistike: Magazu-l-Qur'an, kao prvo te vrste, zatim o greškama naroda: Ma talhanu fi-hi l-rammatu i dr. 6. Vidjeti, npr., njegovo učenje o fonetici arapskog jezika u knjizi: A. Schaade, Sibawaihi's Lautlehre, Leiden 1911, str. X+92.
23
***
U vezi sa spomenutim Ieksikografskim monografijama Al-Asma'iya i Abu-Tlbayde, ovdje ćemo navesti još izvjestan broj radova te vrste koji su, kao i oni raniji, poslužili poslije (ili i uporedo) za stvaranje vecih cjelovitih rječnika arap skog jezika. Takva su, između ostalih, djela: Kitabu-l-silah (Al-Nadr b. Šumayl, u. 203/819); Kitabu-l-ibil (Al-Šaybani; u. 213/828); Kitabu-l-aswat (Al-Ahfaš Al-Aws at, u. 221/835); Kitabu-l-riyah (Ibnu -l-Sirag, u. 316/928); Kitabu-l-mašyi wa l-sayri (Ibnu-l-Qatta'i, umro 515/1121) i druga.
Al - Mubarrad (Abu-l-' Abbas Muhammad b. Yazid Al-Tumali, 210-285/826-989) On je jedan od značajnijih predstavnika basranske škole koji se ne podvrgava slijepo (kao mnogi drugi) autoritetu Sibawayha, nego čak i kritikuje neke dijelove njegovog "Al-Kitaba". Al-Mubarrad je rođen u Basri, gdje je počeo svoje školovanje, koje je nastavio u Kufi.Umro je kao uvažen nastavnik u Bagdadu. Najznacajnije mu je djelo "Al-Kamilu fi-l-adabi" u kome je dao masufilološkog materijala, ali nesistematski, polazeći od pojedinih jezičkih pitanja,. potkrepljujući ih mnogobrojnim primjerima i uda1jujući se od njih, donoseći i mnoštvo druge građe iz poezije i historije, s raznim anegdotama i sl. Nažalost, takav način izlaganja poslužio je mnogima kao uzor. Ovo njegovo djelo može se smatrati prijelazom ka onom književnom rodu poznatom pod nazivom "adab".
Ibnu - Durayd (Abu-Bakr Muhammad al-Azdi,223/321/839-937) On je posljednji značajniji predstavnik basranske škole. Rođen jeu Basri, odrastao je u Omanu, a umro je u Bagdadu. Učitelj mu je bio Abu-Hatim al-Sigistani, Izašao je na glas i kao vrstan pjesnik (pa za njega kažu da je: ~L...hJi~tj ~\/~.I\~t . Međutim, najznačajniji je njegov leksikografski rad. I on je pisao leksičke monografije (kao što su, npr.: Kitabu-l-hayli (l-kabiru, l-sagiru), Kitabu-l-anwa'i, Kitšbu-l-malahin i dr.). On je, međutim, sastavio i jedan veliki rječnik "Al-Čamharatu fi l-luga" (Zbirka o jeziku). Ipak on se višepročuo djelom "Kitabu-l-ištiqaq", koje ne sadrži samo izučavanja iz područja jezicke etimologije (traženje korijena iz izvedenih oblika riječi), nego se bavi i genealogijom starih arapskih plemena u vezi s historijskim predanjima koja razjašnjavaju njihova 24
imena. Nešto kasnije nego u Basri počela su jezikoslovna istraživanja i u Kufi. Učenjaci odatle školovali su se većinom prvo u Basri, ali su se kasnije osamostaljivali u svome radu koji, kako smo istakli, i nije bio u bitnoj suprotnosti sa gledištima predstavnika basranske škole, Ne držeci se čvrsto jezičkih normi, kao oni u Basri, jezičari iz Kufe posvecivali su više pažnje živome jeziku, pa čak i njegovim nepravilnostima. Kako je navedeno, osnivačem kufske jezicke škole smatrao se Al-Ru'esi. ali se o njegovom naučnom radu zna malo šta pouzdano. Prvi rad koji je dopro do r.as od radova ove škole pripada (učeniku Al-Ru'asija) učenjaku perzijskog porijekla Al-Kise'iju (Abu-I-Hasan 'Ali b-Hamza, 112-189/ 733-806), a to je rasprava: "Risala fi Iahni-l-ramma", koja je značajna po tome što prvi put kod Arapa govorio dijalektalnim odstupanjima od književnog jezika. Al-Kisa' i se rodio u Kufi. Osim Ru'asija, učitelj mu je bio i Mu'az Al-Harra'. Školovanje je nastavio u Basri kod Al-Halila. Poslije mnogih lutanja među beduinima, došao je u Bagdad, gdje je stekao velik ugled na dvoru Harunu-l-Rašida (kome odgaja sinove Ma'muna i Amina), Al-Kisa' i je jedan od sedam qurra'a. Bio je lični takmac Sibawayhov. Na jednom putovanju S halifom u Horasan Al-Kisa' i je umro, kod grada Rejja. On je uživao velik ugled, iako njegovo poznavanje gramatike nije bilo naročito sjajno. Značajno je da je on pokrenuo druge, dotada nedotaknute jezičke teme, ali nam od njegovih radova, osim spomenutog, ništa nije sacuvano.
Ibnu -1 - Sikkit (Abu-Yusuf
Ya'qub, 186-244/803-'-859)
Kisa'ijevu tradiciju nastavlja Bagdađanin Ibnu-l-Sikkit, I on je dosta proboravio među beduinima, učeći jezik i skupljajući staru poeziju. Njegova je zasluga u tome što je izdao mnoge od tih starih pjesama zajedno s filološkim objašnjenjima i kritičkim primjedbama (Kitabun fi ma'anl-l-ši'ri). No, glavno mu je djelo: Kitabu-islahi-l-mantiqi (Knjiga o ispravljanju govora) u kojem daje podatke, na osnovu bogatog starog materijala, o ispravnom jeziku. Vrijedno je i njegovo leksičko djelo "Kitabu-l-alfaz" u kome je, koristeći se i monografijama prethodnika, dao opširniji prikaz o srodnim. skupovima riječi sistematski. poredanim uz mnogobrojni dokazani materijal iz klasične poezije.
25
Ta'lab (Abu-l-Abbas Ahmad b. Yahya b. Zayd b. Sayyar Al-Šaybani, 200-291/816-904)
on je uživao veliki ugled među Kufijcima i smatran je njihovim prvakom u njegovo doba. Umro je u Bagdadu (u doba halife Al-Muktafija), Najznačajnije mu je djelo (iako malcg obima): Kitabu-l-fasihi, u kome objašnjava pravilnu upotrebu nekih sumnjivih riječi i izraza, koji su bili ušli u širu upotrebu. Bavio se mnogo i starom arapskom poezijom. Ibnu-l-Anbtiri (Abu-Bakr Muhammad b. -Al-Qasim, umro 328/939) On je najčuveniji od Ta'labovih učenika. I otac mu .Muhammad Al-Anbari bio je dobar poznavalac jezika i poezije. Ibnu-l-Anbari uređuje divane pjesnika Zuhayra, Nabige i A'saa, te daje komentar uz Mu'allaqat, Međutim, filološki interes najviše izaziva njegovo djelo "Kitabu-l-addad" (Knjiga o enantiosemima), tj. o riječima koje istodobno imaju po dva međusobno suprotna značenja (npr. masgur - pun, odn. prazan, basl zabranjeno. odn. dopušteno i sl.). On svoje izlaganje potkrepljuje dokazima iz Kur'ana i poezije, a navodi i dijalekte u kojima "se takve riječi upotrebljavaju. O pojavi "tadadd" (enantiosemija) pisali su mnogi arapski filolozi kao; Al-Asmai, Al-Sigistani, Ibnu-l-Sikkit, Qutrub, Al-Čahiz i dr. Mnogi su pretjerivali u navođenju broja takvih riječi (više od 400), dok noviji istraživači (pa i arapski) znatno svode broj addad-riječi u arapskom jeziku.
*** Negdje od 4. (11.) stoljeca postepeno se gube razlike u radu predstavnika suparničkih jezičkih škola u Basri i Kufi. Na naučnom polju stvaraju se i drugi centri, a naročito to važi za Bagdad, prijestonicu hilafeta. Javljaju se gramatičari - eklektičari koji podjednako koriste dostignuca svih prethodnika bez razlike. Ipak davali su prednost filolozima ii Basre, kao dosljednijim i sistematičnijim u sprovođenju svog metoda. Osim objedinjavanja gledišta, zasluga predstavnika bagdadske jezičkeškole je i u njihovom nastojanju da se naučni rezultati upotrijebe i u praktične svrhe. Prvimkrupnijim predstavnikom novoga pravca u arapskoj filologiji može se svakako smatrati široko obrazovani Ibnu-Qutayba, koji uz tu nauku, povezuje i mnoge druge grane nauke 26
uopće (književnost, stilistiku, historiju i dr.) kao što je to, inače, slučaj i kod drugih učenjaka njegovog vremena (npr. Al-Čahiza).
Ibnu - Qutayba (Abu-Muhammad
'Abdullah b. Muslim ... Al-Dinawari, 213-276/828-889)
Bio je porijeklom Perzijanac. Rođen je u Bagdadu, ali je dugo živio u Kufi, pa u Dineveru, kao kadija, a zatim kao nastavnik u Bagdadu, gdje je i umro. Učenik je kufskog filologa Il-nu-l-Sikkita. Ali, on se bavio, kako je istaknuto, i drugim naukama (npr. i matematikom, hadisom i dr.), a naročito historijom. On je prvi koji uz proucavanje pjesama govori i o životu pjesnika (u djelu: AI-Ši'ru wa l-šu'ara'). Glavno mu je djelo enciklopedijskog sastava: '"Uyf1nu-I-ahbar" s raznim .temamav-kao: vladanje, rat, plemstvo, nauka, retorika, prijateljstvo i dr. Najnužnije znanje o jeziku i stilu, za potrebe pisara, dao je i u djelu: Adabu-l-katib. Njegovo djelo "Kitabu-l-nabat "nije neka botanika u današnjem smislu. Istina, ono je vrlo korisno za arapsku leksikografiju, ali svakako i za staru poeziju i dr. Iz oblasti jezičkih znanosti napisao je više djela koja se nisu osobito isticala (Kao npr. Knjiga rječitosti, O jezičkim greškama prostoga naroda, Ispravljanje govora i dr.) ***
Od filologa ovog mješovitog smjera značajan je Ibn-Helewayh (Abu-Abbdillah Al-Husayn b. - Ahmad, 315-370/928-981) rodom iz Hemezana, ali je živio u Bagdadu, gdje je učio pred Ibnu-Duraydom i Ibnu-l-Anbarijem. Kao muhaddis djelovao je neko vrijeme u Medini. Kraj života proveo je u Halebu, gdje je s naklonošču bio priman na dvoru tadašnjeg vladara Sayfu-l-Dawlata (337-346/948-957), ljubitelja poezije i nauke. Poznato je Ibnu-Halawayhovo djelo: "Kitabu-laysa", u kome govori o oblicima jezika koji se upotrebljavaju samo u određenim slučajevima. Iz oblasti jezika su i radovi: Al-ištiqaq, Al-gumal, Al-maqsuru wa l-mamdud, zatim leksikografske monografije: Al-šeger, Al-' al i dr. I vladari perzijske dinastije Bujevića (u Bagdadu vladaju od 320-448/932-1056) pomažu pjesnike, knjizevnike, i naučnike, Široku naobrazbu imao je i vezir te dinastije Istrui'il b.'Abbad,poznat pod nadimkom Al-Sahib. Osim djela iz teologije i poetike, ima više djela iz filologije, a među njima se naročito spominje veliki rjecnik "Al-Muhit." ***
27
Svoga učenika i zaštitnika Ibmi -Abbada nadživio je učitelj mu (Abu-l-Husayn Ahmad b. -Faris b. - Zakariyya Al-Razi, 329-390/941-1000). Bio je najprije učitelj u Hemezanu. Kasnije ga je na dvor u Rejju pozvao Bujevički vladar Fahru-l-Dawlat, radi odgoja sina mu. Osobitosti upotrebe arapskog jezika dao je u djelu pod naslovom: Fiqhu-l-lugati (koje naziva i "Al-Sahibi", jer ga je posvetio svome učeniku, veziru Al-Sahibu b. -'Abbadu). Napisao je, između ostalog, i veliki rječnik "Al-Mugmalu fi l-luga", Ibnu-Feris
Ibnu - Čituii Osim mnogih erudita koji, međutim, nisu dali ništa originalno u jezikoslovlju, treba istaknuti rad Ibnu-Cinnija koji predstavlja progres u toj oblasti nauke. Abu-l-Fath 'Utman ...(330-392/942-1002) rođen je u Mosulu. Otac mu je bio rob, porijeklom Grk. Predavao jeu mladosti veću rodnom gradu, ali veći dio života provodi u Bagdadu, gdje je i umro. U njegovom objektivnom, kritikom ranijih radova popracenom, ispitivanju osjeca se utjecaj filozofije, koja se u to doba bila znatno razvila. Značajnija su mu djela: "Sirru-l-sina'ati", gdje opširno govori o biti i funkciji suglasnika samih za se i u vezi s drugim u istoj riječi, zatim rizlaže promjene suglasnika, njihovo razlikovanje od vokala i drugo. On navodi i misljenja drugih gramatičara, a izlaganje potkrepljuje primjerima iz stare poezije. Drugo sačuvano njegovo djelo je "Al-Hasa'is", o posebnim principima u gramatici s općeteoretskim razmatranjima (što neki arapski filolozi, npr.: Al-Suyuti, smatraju nedostatkom). On je uveo u gramatiku pojam "Al-ištiqaqu-l-kabir, tj. hipotezu o prvobitnim dvokonsonantskim korijenima iz kojih se izvode trilitere (teorija o biliteralizmu - tuna'iyat). Nažalost, veći dio njegovih djela nije sačuvan do naših dana. AI-Čawharf
Ranije leksikografe zasjenio je svojim radom AI-Gawhari (Abu-Nas! Isma'il b. Hammad ..., 332-393/944-1003). On je Turčin iz Faraba u Turkestanu, Solidnu prvu naobrazbu stiče od svogdajdže Abu-Ibrahima Al-Farabija (umro 350, pisca filološkog djela "Diwanu-l-adab"). Učenje nastavlja u Bagdadu, a arapski jezik upoznaje na putovanjima po Iraku, Siriji.i Hidžazu, gdje proućava dijalekte plemena Rabi'a i Mudar). Zatim opet ide na Istok, živeći najprije u Damganu, pa Nišapuru i Horasanu, predajuci arapski jezik i kaligrafiju, u kojoj se naročito istakao. Najvažnije mu je djelo rječnik: "Tagu-I-Iugati wa sihahu-l-rarabiyati (ili kratko:
28
Al-Sihah odn. Al-Sahah), To je veliki rječnik (sa blizu 40.000 riječi) poredanih alfabetskim redom, ali po zadnjim njihovim suglasnicima. Al-Čawhari se poslužio radovima svojih prethodnika, dopunivši svoje djelo obilnim vlastitim zbirkama riječi. On je u tom rječniku došao samo do slova "d", a završio ga je, na osnovu njegovog materijala, učenik mu Ibrahim AI-Warraq. Svi kasniji klasični arapski rječnici, ustvari su gotovo samo prerade i prosirenja Al-Sihaha. Od malobrojnih radova Al-Čawhariya trebaistaći udžbenik metrike, napisan. sasvim originalno, bez ovisnostiod ranijeg rada Al-Halilova u toj oblasti.
*** Po principu Al-Sihaha sastavio je Muhemmed AI-Azhari (umro 9So li. e.) u 10 tomova rjecnik "Tahdibu-l-luga". Međutim, u to doba, i ranije, sastavljali su se manji rječnici (monografije) po predmetnom principu, o čemu smo ranije već govorili.· . U iduća dva stoljeca, tj. 11. i 12. n.e., arapska nauka nalazila se na visokom nivou razvoja, ali u filologiji ima malo originalnog, s malim izuzecima pojedinih djela. Tako je, npr., u radu Mawhiba Al-Čawalikija vrijedan spomena njegov rječnik stranih riječi u arapskom (iz perzijskog i aramejskog, prvi rječnik te vrste kod Arapa). AI-Gawaliki je rođen i umro u Bagdadu (1073-114411.;'e.), a radio je na univerzitetu Nizamiji koji je osnovao vezir Seldžukida Nizamu-l-Mulk. Inače, on je napisao još neka manja originalna filološka djela: udžbenik sintakse, gramatiku u stihovima, knjigu o jezičkim greškama u narodu, te komentar na Haririjeve Mekame. Pred kraj života posvetio se astronomiji).
*** Na istom univerzitetu Nizamiji predavao je, živeći stalno uBagdadu, 'Abdu-l-Rehmsn Abu-l-Berekšt b.- Al-Anbtiri (513-577/1119-1181). Najznačajnije mu je djelo o historiji filologije, u kome prati njen nastanak kod Arapa, te razvoj sve do njegovih dana (naslov mu je: Nuzhatul-alibba'i fi tabaqati-l-udaba'i). Iako ima svoje nedostatke (nekritičko iznošenje činjenica, nav()đenjenebitnih. biografskih podataka, bez navođenja naučnih zasluga pojedinih filologa), ipak je ovo djelo poslužilo kao uzor i osnova za kasnija djela s-tom tematikom. Kao jedino svoje vrste značajno je njegovo djelo o nesuglasicama između predstavnika jezičkih škola u Basri i Kufi (Kitabu-l-insafi fi masa.' ili-l-hilafi bayna l-nahwiyina l-basriyina wa l-kufiyin).": Napisao je i jednu popularno iznesenu gramatiku arapskog jezika '(Asraru-f-rarabiya), i nekoliko drugih manjih djela iz te oblasti nauke.
29
Al - Zamahšari Nešto ranije na Istoku se u toj nauci istakao veliki učenjak Abu-l-Qasim Al-Zamahsari iz Horezma (1075-1144). Glavno mu je zanimanje bila teologija. Dao je komentar Qur'anu, tzv. "Al-Kaššafu 'an haqa'iqi-l-tanzil", u kome osobitu pažnju posvecuje Teksikološkoj i stilističkoj strani tumačenja. Poznata su i njegova leksikografska djela. Tako je napisao jedan arapsko-perzijski rječnik pod naslovom: "Muqaddimatu-l-adab". Jedan Izbor riječi iz biranog govora predstavlja djelo: "Asasu-l-balaga" [ezičko blago iz hadisa tumači u radu: "Al-Fa'iq". Jezgrovito i sistematski izložio je arapsku gramatiku u djelu "Al-Mufassal" iz koga je sam napravio izvadak "Al-Numudag". Tumač ovog djela ("Šarhu-I-Mufassal") dao je gramatičar Abu-Bekr lbtiu-Ye'iš (iz Haleba, umro 643. n. e.). U kasnijim vremenima al-Mufassal je s ovim komentarom uveliko zauzeo mjesto Sibawayhovog "Kitaba". Između mnogobrojnih radova Al-Zamahšariya iz raznih grana nauke vrijedno je spomenuti ovdje njegov geografski rjecnik i jedan rad iz metrike. ***
Iz Horezrna
je i drugi filolog toga vremena Yusuf Abu-Ya'qub Al-Sakkaki (1160-1228. n. e.) poznat, prvenstveno, po djelu "Miftahu -l-rulum", o gramatici i retorici. Ovaj rad bio je nesistematičan, preopširan i teškog jezika, pa nije postao popularan, kao što je to slučaj s preradom dijela o retorici Al-Qazwinfja (Čalalu-l-din Al-Hatib (1267-1338 n. e.), rođenog u Mosulu. Bio je neko vrijeme u Damasku, a zatim u Kairu. Gornjoj preradi dao je ime: "Talhisu-l-Miftah", a napisao je i samostalno djelo iz tog područja pod naslovom: "Al-idahu fi 'ulurni-l-balaga." ***
Slavu najvećeg filologa svoga vremena uživao je Čamalu-I-din Muluuntned b. Mšli): (1203-1274 n. e.). Porijeklom je iz Španije, ali je najviše proživio u Damasku, gdje je naučno djelovao i umro. Osim raznih manje poznatih radova (o sintaksi, sinonimiji, prozodiji i dr.), napisao je gramatiku u1.000 stihova, tzv. "Alfiyu". Svojim uprošćenim i svrsishodno raspoređenim materijalom ta knjiga je postigla veliku popularnost i postala vrlo rasiren udzbenik. Međutim, zbog svoje konciznosti izazvala je potrebu mnogih komentara. Alifiya je,'ustvari, skracena od jedne "urdžuze", koja je sadržavala 2.757 stihova, a nosila je naslov: "AI-Kafiyatu l-šafiyatu". *** 30
Raširen gramatički udžbenik u arapskim zemljama Sjeverne Afrike dao je Ibnu-Agurriun (1273-1323. n. e.), porijeklom Berber, u djelu: "Agurrumiya". Slično je i s djelima iz gramatike Egipćanina 'Utmana lbnu-l-Hšgibe (1175-1249. n. e.) rođenog u Asni u Egiptu, a umrlog u Aleksandriji. Predavao je neko vrijeme i u Damasku. Poznata su mu gramatička djela: "Al-Kafiya" (sintaksa), "Al-Šafiya" (morfologija), "Al-Maqsidu l-galtl fi 'ilmi-l-Halil", Zbog svog jasnog izlaganja ova djela mnogo su koriščena sve do naših dana u nastavi arapskog jezika. U Egiptu je živio i leksikograf Ibtiu-Menziit (Muhammad b. Mukarram, 630-711/1232-1311), čuven po enciklopedijskom rječniku (20 tomova): "Lisanu-l-Arab". To je kompilacijsko djelo, kome su za osnovu služila ranija leksikografska djela, a naročito: "Al-Sihah" (od Al-Čawharija), "Tahdibu-l-luga" (od Al-Azharija, 282-370/895-980), "Al-Muhkam" (od ~Ibnu-Sida),"Čamharatu-I-kalam" (Ibnu-Durayci) i Al-Nihaya" (Ibnu-l-Atir, 544-606/1149-1209).7
*** Izvjestan
ugled
u idućem stoljecu uživao je i drugi Egipcanin Abii-rAbdillah, 1309-1360 n. e.), iako njegova djela ne predstavljaju ništa originalno. Najpoznatija su mu iz oblasti jezika: "Qatru-l-nada wa ballu-l-sada" (sintaksa), kao i: "Mugni-l-labib". Ibnu-Hiššm (Ćamalu-l-din
*** Od filologa koji su djelovali u Španiji treba istaknuti Abu-'Ali AI-Qalija (288-356/901-967), koji se rodio u Menzagurdu u Armeniji. Školovao se u Bagdadu. Godine 942. prelazi u Kordobu, gdje je provodio ostatak života. Smatra se osnivačem španske jezičke škole, Čuven je po svom filoloskom djelu koje je predavao u Kordobskoj džamiji u obliku diktata, pa je zato i nazvano "Al-Amali", Ta knjiga sadrži razna razmatranja gramatičke i leksikografske naravi o raznim temama iz: Kur'ana, starih arap skih priča predanja i događaja, odlomaka stare poezije i dr. Napisao je i djelo o rijetkim riječima u hadisu ("AI-Bari'u fi ganbl-l-hadit") i inače o rijetkim rijecima (Al-Nawadir), Od učenika Al-Qalijevih u Španiji istakao se AI-Zubaydi (Abu-Bakr Muhammad ... Al-Išbili, 926-989. n. e.) koji je djelovao u rodnom gradu 7. U vezi s leksikografijom, između ostalog, pogledati: J. A. Haywood, arabic lexicography. Its history and its place in the general history of lexicography, Leiden 1960, str. VIII+142. - Abu-Talib Zayyan, Al-Ma'agimu l-Iugawiyatu bayna madi-ha wa hadiri-ha, izašlo u: Magallatu-l-Magrna'i l-rilmiyi l-rarabi, 40, 1, Dimasq 1384/1965, str. 310-322.
31
Sevilji. Od gramatičkih djela poznata su mu: "Al-Wadih", "Al-Istidrakatu 'ala Sibawayhi", te djelo o odstupanjima narodnog govora: "Lahnu-l-iammati". Napisao je i jedno djelo iz povijesti arapske filologije: "Tabaqatu-l-nahwiyin", te izvod iz Kitabu-l-rayna, pod naslovom: "Istidraku-l-galati l-waqi'i fi Kitabi-l-rayn",
*** Međutim, najvece i najznačajnije djelo špansko-arapske filologije dao je Ibnu-Sida, rodom iz Mursije, (Abu-I-Hasan 'Ali b.. Sida Al-Mursi, s nadimkom Dariru b. l-l)arir, umro u Deniji 458/1065). To je enciklopedijski rječnik na sernantičkoj osnovi sistematiziranih grupa riječi "Al-Muhassasu fi l-Iuga". Onje napisao i drugi ogromni arapskirječnik: "Al-Muhkamu wa l-Muhitu l-a'zamu (ili pod naslovom: Al-Muhkamu fi lugati-l-' Arabi wa gumalun .min gartbi-l-Kitabi wa l-haditi wa fununin mina l-nahwi wa l-adab"), Nažalost, ovaj drugi rječnik nije sačuvan, izuzev u odlomcima preuzetim u Ibnu-Manzurov "Lisanu-f-'Arab" i drugim djelima.
*** Od kasnijih španskih filologa zanimljiv je rad Abu-Heyysna (1256-1345. n.e.), Rođen je u Granadi, ali glavnu aktivnost razvio je kasnije u Kairu, gdje je i umro. Predavao je teologiju i arapsku filologiju, ali ono što ga izdvaja, to je rad na udžbenicima stranih jezika. Smatra se da je on prvi u arapskoj jezickoj književnosti napisao udzbenike turske i perzijske gramatike, a bio je počeo pisati i gramatiku etiopskog jezika, nažalost, ne stigavsi.da:je dovrši. U periodu dekadence, poslije propasti države Abasovića, rijetko se javlja po koje značajnije ime na području arapske filologije. Poslije Ibnu-Manzura u oblasti leksikografije
*** 32
Čuveni komentar (odnosno sasvim nov rječnik iz toga) na Al-Qamus dao je kasnije AI-Zabidi(Muhammad Murtada, 1145-1205/1732-1790). On je rođen u Indiji, odgojen je u Zebidu u južnoj Arabiji, a rano se preselio u Kairo, gdje je umro. Bavio se hadisom i dr., ali mu je osnovno djelo rječnik (dopuna i ispravka Al-Qamusa): "Tagu-l-rarusi min šarhi gawahiri-lQamusi". Pri tome se poslužio i drugim ranijim radovima iz arapske leksikografije.
*** Enciklopedijskog sadržaja je i djelo, po naslovu iz zooiogije, "Kitabu-l-hayawan" od Kamalu-l-dina AI-Damirfya (u. 808 n. e.) poznatog egipatskog' učenjaka iz tog doba. Govoreći u tom djelu o pojedinoj životinji, on uzgred ispituje i to da li se ona spominje u Kur'anu, hadisu, pjesništvu, bajkama i poslovicarna.: On govori i o propisima u vezi s njom u vjerozakonu (šeri'atu), vrijednosti li medicini, javljanju u narodnom praznovjerju, tumačenju snova i sl. Inače, pravi mnoga skretanja od teme u pitanja iz književnosti i povijesti, u bezbrojnim citatima preuzetim iz 590 proznihdjela i iz 199pjesničkih zbirki.
*** S obzirom na svoju mnogostranost i enciklopedijski karakter, neka djela imaju izvjesnog značaja i za jezičku znanost. Takva su, između ostalih, i ova: "Hizanatu-l-adabi wa lubbu-lubabi-lisani-l-' Arab" od 'Abdu-l-Qadira b. 'Umara Al-Begdtidiye (u. 1093.n. e.), U njemu on, na osnovu tumačenja gramatičke naravi, donosi (ponekad i dotada nepoznatu) građu iz stare arapske poezije, opisuje život pjesnika itd. I mnogi drugi pisci iz tih vremena, kao i kasnije, odlikuju se vanrednom mnogostranošću svojih interesa, ali je sve druge kod Arapa u tom pogledu nadmašio Čalalu-l-din 'Abdu-I-Ra1:mlanAl-Suyutf (849-911/1445-1505). Živioje i djelovao u Kairu. U autobiografiji spominje blizu 300 svojih djela, ali njihov je broj svakako još veći, s obzirom na to da je on i poslije pisanja toga djela nastavio s radom na drugim. Do nas je doprla. dosta njegovih djela iz raznih oblasti, a najviše iz. teologije, te historije i filologije. Među njima ima i manjih radova, te kompilacija, ali, ipak, korisnih za nauku, jer su nam sačuvali mnogo štošta,štp bi, .inače, bilo sasvim izgubljeno. Od njegovih jezičkih djela posebno su vrijedna spomena: "AI..-Ašbahu wa l-naza'ir (s grarnatičkom tematikom); Al-Muzhiru fi 'ulumi-l-lugati wa anwa'i-..ha (o raznovrsnim jezičkimpitanjima) i "Tabaqatu-l-nahwiyina wa l-lugawiyin (biografije arapskih gramatičara i Ieksikografa),
3 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA
33
DOBA PREPORODA (Od 19.do prvih početaka 20. stoljeca)
.'
Pod, utjecajem raznih faktora, od kojih je jedan od najznačajnijih: sve češči i širi dodiri arapskih zemalja sa Zapadom i u vezi s tim sve veći
njegovi .utjecaji na raznim poljima djelatnosti, pa tako i u području nauke uopce, razvija se i nova arapska filologija ne prekidajući, naravno, ni veze s vlastitom prošlošću i njenim tradicijama i u tom domenu rada. Razvoj na tom polju naročito se odvija u Libanu i Siriji, zatim u Egiptu, da bi postepeno prešao i na područje ostalih arapskih zemalja u novije doba. Mnogi od onih koji su se bavili filologijom bili su široko obrazovani ljudi, pa i pjesnici, knjizevnici ili ljudi aktivni i na raznim podrucjima nauke, samo 11(; u onom smislu i obimu kako je to bilo moguće enciklopedistima arapskog srednjeg vijeka. Ovdje će se dati pogled na najvažnije filološke radove ranijeg razdoblja arap skog preporoda, jer novije doba čeka svoju detaljniju i obuhvatniju obradu u povijesti domace arapske filološke znanosti.
Nesii Al- Yazigi (1214-1287/1800-1871) Rođen je u Kafr-Šimi u Libanu. Prvo obrazovanje u arapskom jeziku stiče od monaha Matveja ti samostanu Bayt-Šababu, Sam se (je)obrazovao čitanjeml Kao sekretar služio je u samostanu Dayru-l-Qarqafa, a kasnije kod emira Bašira Al-Šihšbija, Poslije (1840) se preselio u Bejrut, gdje predaje na raznim školamaIod 1863).Tu razvija i svoju djelatnost na polju arapske filologije. Njegova pjesnička priroda ispoljila se i li radu na arapskom jeziku, jer su mu neka filološka djela u stihu. Tako mu je prvi rad (iz 1853) ii područja gramatike jedna "urdžuza": "Lamhatu-l-tarfi fi usuli-l-sarfi" (morfologija s komentarom autora). Tako je dao opširan komentar gramatičkoj urdžuzi "Al-Hizana" pod naslovom: "AI-Čumanatu fi šarhi-l-Hizana" (iz 1866). Kratku sintaksu objavio je pod naslovom: "Tawqu-l-hamama", Još jedan komentar gramatičkoj urdžuzi dao je pod 34
naslovom: "Al-Babu fi usuli-l-i'rab", kao i drugoj vecoj (iz 1861): "Naru-l-qira fi šarhi gawfi-l-fira". Jedan kratak gramatički traktat ima naslov: Al-Čawharu l-fardu". Jedna gramatička kasida naziva se: "Faslu-l-hitabi fi usuli Iugati-l-i/rabi", koja se smatra jednim od najboljih djela svoje vrste. U rukopisu i nezavršen je gramatički traktat: Amudu-l-subh". JI
fU
Svoje poznavanje jezika ispoljio je Nasif i u djelima iz retorike i poetike, na njegovo zatim li poslanici Sylvestre de Sacyju s kritičkimprimjedbama izdanje Haririyevih Maqama, Po uzoru na njih Nasif je sastavio 60 makama pod naslovom: "Magma'u-l-bahrayn", u kojima, u rimovanoj prozi,' uz šarolikost sadržaja, pokazuje svoju jezičku -vještinuynastojeći iskoristiti u njima sve što je začudrio i rijetko u arapskom jeziku. Djela iz ovoga područja odlikuju mu se jasnim, jezgrovitim i logickim izvodenjem, potkrijepljenim načinom izlaganja, čak i težih naučnih zadataka, čemu je pomogla Nasifova enciklopedijska obrazovanost, osobito na polju filologije.
Ahmed Feris AI-Šidyaq (1220-1305/1805-1887)
Rođen je u Ašqutu u Libanu. Prvo se školovao u školi 'Ayn-Warqa, Rano je otišao u Egipat gdje je predavao, ali i sam upotpunjavao svoju ličnu naobrazbu. Neko vrijeme djelovao je i na Malti (od 1834). Krace vrijeme boravi zatim u Londonu (radeci na prijevodu Biblije na arapski), putuje u Paris i inače po Evropi, zatim ide u Tunis i konačno u Carigrad, gdje je i umro. Opširnu kritiku .Ftruzabadlyeva rječnika Al-Qamusa dao je u djelu: Al-Časusu 'ala l-Qamus", u kome osporava. valjanost njegovog određivanja značenja riječi i njihove tvorbe, a osim toga u predgovoru dotiče razna druga pitanja jezika, te daje biografije niza arapskih leksikografa. U djelu: "Sirru-l-layali fi l-qalbi wa l-ibdali", sabrao je sinonime i fraze, daje ispravke rječniku i dopune o tvorbi i značenju riječi. Pitanjima morfologije i sin takse posvecena je knjiga: "Ćunyatu-l-talibi wa munyatu-l-ragibi". Neizdano (propalo u po~aru) ostalo mu je djelo o osobenostima arapskih glasova, koje se u principu razlikuje od ranijih radova arapskih filologa,a nosi naslov: "Muntaha-l-agabi fi hasa'isi-lugatil-rArabi". Neizdano je ostalo i djelo iz stilistike: "Al-Taqni'u fi 'ilmi-l-badi'i". Dao je i početne udzbenike za učenje francuskog i engleskog jezika. JI
3 • GRAMATIKA
35
Buttus Al-Busttini (1235-1301/1819-1883) Rođen je u Al-Dubiyatu u Libanu. Osnovno obrazovanje stiče u školi 'Aynu-Warqa. Godine 1840. dolazi u Bejrut, gdje služi engleskim vojnim predstavnicima i američkim misionarima kao prevodilac. Dvije godine predaje na novoosnovanoj školi u 'Abayhi, gdje piše udzbenik: "Postignuce željenog cilja u gramatici arapskog jezika". Dalje, on razvija raznovrsnu.djelatnost (prevođenje Biblije (Tevrata) na arapski, rad na rječniku i enciklopediji, osnivanje novina i časopisa, skola i dr. Na području filologije (osim spomenutog udzbenika) napisao je još: "Svjetilja istraživača istine", što je komentar na djelo Garmana Ferhata "Trazenje istine", zatim djelo: "Ključ svjetiljke",rječnik: "Muhitu-l-muhiti fi l-lugati wa stilahati-l-rulum" (1869), kome je kao osnova poslužio Firuzabadijev "Al-Qamusu l-muhit": skraceni oblik svoga rječnika dao je Al-Bustani pod naslovom: "Qutru-l-muhit", Osim toga, on je stigao da izda šest svezaka enciklopedijskog rječnika: "Da'iratu-l-ma'arif", u čemu mu je pomogao sin mu Salim, koji završava rad na sedmom i izdaje osmi svezak enciklopedije. Salimovi sinovi, uz saradnju rođaka im Sulaymana, izdali su još deseti i jedanaesti svezak, čime je prekinut rad na enciklopediji, ostavši tako nedovršeno U filoloski rad Butrusa Al-Bustanija spada i članak: "Literatura Arapa" (1859),kao i "Komentar Mutanabbiyevog divana".
Ibrahim al-Yazigi (1264-1324/1847-1906) Rođen je u Bejrutu. Učio je jezik od svoga oca Nasifa, Neko 'vrijeme je predavao u rodnom mjestu retoriku i filologiju,ali se bavio i drugim naukama (npr. astronomijom);književnomkritikom, pjesništvomi žumalistikom. Na osnovu svoje široke obrazovanosti, a naročito lingvisticke, napisao je više radova iz oblasti filologije, kao npr.:"Jezičkamaštanja", gdje govori o problemu postanka riječi i izraza u arapskom, o razvoju nijansi značenja, o zavisnosti značenja riječi od glasova koji je sacinjavaju, te o zamjeni glasova u korijenu riječi. U članku: "Jezik 1 savremenost", prati razvoj arapskog jezika do njegovih dana, nastojeci ga podignuti na nivo živih jezika: Djelo: "Put prvog otkrivača", nedovršen je frazeološki rječnik za prakticne potrebe pisaca, novinara i prevodilaca. Nedovrsen je ostao i njegov rječnik "Al-fara'idu l-hisanu rnin qala'idi-l-lisan", On se bavio i problemom jezika žurnalistike, nastojeci ga usavrsiti, odstranjujući iz
36
njega greške. Tome cilju služila su dva njegova zbornika: "Jezik novina" i "Greške literata". Za arapsku filologiju ima vrijednosti, naročito u metodoloskom pogledu, Yazigiyev komentar Mutanabbiyevog divana (započet od njegovog oca). Svoje vanredno poznavanje arapskog jezika Ibrahim je pokazao i u prevođenju Biblije na arapski jezik, na kome poslu je proveo devet godina. HifnfNa$if (1272-1337/1856-1919) Rođen je u Birkatu-f-hagg u Egiptu. Glavno obrazovanje stekao je na Ezheru (gdje je proveo 13 godina). Dugo je u Kairu djelovao kao nastavnik na raznim školama, a pri kraju života imenovan je prvim inspektorom za arapski jezik u Egiptu. Od njegovih radova zaslužuju spomena: "Osobenosti arap skog jezika" (predočen Kongresu orijentalista u Beču 1886) i knjiga: "Život arapskog jezika", koja predstavlja zbornik predavanja održanih na Kairskom univerzitetu, te drugih istraživanja autora o stilistici, te knjizevnom i govornom arapskom jeziku.
Louis Cheikho (Al-Yesii'i) (1275-1346/1859-1927) Rođen je u Mardinu, u Turskoj. Prešao je rano u Bejrut, gdje je kasnije predavao i umro. Putovao je po mnogim zemljama Evrope i Istoka. Osnivač je časopisa Al-Mašriq kome je bio urednik 25 godina (od 1898). Naročito se bavio arapskom književnošću iz koje je dao značajne radove: "Šu'ara'u-l-nasraniya", "Tlmu-l-adab": iz oblasti stilistike djelo: "Tlmu-inša'i wa l-'aru<;l",a naročito je korisna i za učenje jezika njegova hrestomatija arapske književnosti: "Maganl-l-adabi fi hada'iqi-l-rarabi" (u šest svezaka, sa četiri sveska komentara i indeksima (prvo izdanje: Bejrut 1882).Preradu i proširenje predstavlja nova serija: "Al-Magani-l-hadita", u redakciji Fu'ada Aframa Al-Bustaniya (od 1946).
Čirgi
Zaydan
(1278-1332/1861-1914) Zaydan je rođen u Bejrutu. Prekinuvši početno školovanje, tu u školi zvanoj Al-Talatu-l-aqmari, obrazuje se kao samouk, a kasnije uči medicinu i farmaciju. Uz to se bavi i žurnalistikom. Godine 1882.,nakon prelaska li Egipat, u Kairu osniva časopis Al-Hilal, kome je dvadeset godina bio
37
glavni urednik. Pisao je razna djela iz oblasti historije, književnosti, filologije i dr., od kojih naročito treba istaći slijedeća: "Ta'rihu l-tamadduni l-islami: Ta'rihu adabi-l-Iugati l-rarabiya;' .Al-Falsafatu l-lugawiyatu wa l-alfazu l-'arabiya; Adabu-l-luga i dr. On je, osim toga, jedan od onih koji su ličnim primjerom doprinijeli da se u Egiptu, i uopce u arapskom svijetu, razvije umjetnički historijski roman, napisavsi sam više od dvadeset takvih romana iz arapske prošlosti.
38
,. III
ORTOGRAFIJA ARAPSKOG JEZIKA (~YLO'dI) Arapska pismo: uvodnerijeć" Iz malog broja nezavisno nastalih grafičkih sistema (kineskog, peruanskog, meksičkog, babilonskog, staroegipatskog, protosinajskog) razvile suse sve poznate vrste pisma u svijetu. Prema onome što se pojedinim znakovima (nekad prvobitnim slikama) označava, sva pisma se dijele na: ideogreiska, silabička i alfabetska. Kodideografskog pisma za svaku ideju (pojam) postojao je prvobitno zaseban crtež (slika) odnosno znak. Takvo je, npr., danas kinesko pismo. Znakovi, pak, silabičkog pisma označavaju konkretne slogove doticnog jezika, te imaju, dakle, određenu glasovnuvrijednost. Takvo je, npr., sumersko ili iz njega izvedeno babilonsko klinasto pismo, kao i etiopsko, ali je ono drugog porijekla. Najsavršeniji stupanj u razvoju pisma predstavlja alfabetsko pismo, u kome bi, u P' incipu, svakom glasu nekog jezika trebalo da odgovara određen znak, odnosno slovo, ali u svakodnevnoj upotrebi ne postoji tako idealan fonetski alfabet, u strogo naučnom smislu. Donedavno se mislilo da su se svi današnji alfabeti, u konačnoj liniji, razvili iz staroegipatskog hijeroglifskog pisma, koje je kombinacija svih triju spomenutih osnovnih vrsta pisma. Smatralo se, naime, da se dotada najstarije poznato alfabetsko pismo 2 : tzv. starosemitsko, razvilo iz 1)
o
arapskom pismu i pitanjima u vezi s njim, pogledati knjigu: Dr. Teufik Muftić, Arapsko pismo (razvoj, karakteristike, problematika), Sarajevo, 1982, str. 295. Tu je data i odgovarajuća obimnija literatura, u poglavlju: "Selektivna bibliografija" (str. 259-277). 2) O postanku alfabeta uopce (pa i arapskogu krajnjoj liniji), između ostalog, vidjeti rad: "Zum Ursprung des Alphabets" von Anton [irku, objavljen u; "Zeitschrift der Deutschen Morgenlandischen Gesellschaft, Band 100 - Heft 2 (Schlussheft), Neue Folge, Band 25, 1950, Wiesbaden 1951,str. 515 - 520.
39
staroegipatskih hijeroglifa. Međutim, u najnovije vrijeme, pronađeno je još starije alfabetsko pismo nazvano (protolsinaiskim (pronađeno najprije na Sinaju, a potom i u Palestini). Prema arheološkim indikacijama upotrebljavalo se u vremenu između 1800-1200. prije n. e. Po starosti se razlikuju njegove dvije varijante. Od 28 do 29 znakova samo kod sedam mogu se utvrditi isti oblici kao u staroegipatskom pismu, samo što oni imaju drukčiju glasovnu vrijednost, te bise, dakle, moglo raditi možda o pozajmicama iz Egipta, i to samou pogledu vanjskog oblika malog broja znakov- .. Na protosinajsko 'pisrnoutjecalejei silabičko gub1isko pismo (po Gubli, starom imenu grada Biblosa). Ono je nastalo oko 2000. prije n. e., vjerojatno pod uplivom klinastogbabilonskog pisma. Samo dva znaka gubliskog pisma imaju isti oblik i glasovnu vrijednost, dok još znakova ima samo iste oblike koje nalazimo u protosinajskom pismu. Negdje u 12. stoljecu prije n. e. nastaje prasemitsko pismo, što je alfabet od 22 slova, koja prvobitno označavaju samo konsonante. Prasemitsko pismo je nastavak varijante protosinajskog pisma, nastale na području Palestine. To jasno pokazuju mnogi istovjetni zajednički oblici u oba pisma, kao i neki. posebni znakovi koji u prasemitskom imaju prostije oblike, a koji se daju izvesti iz odgovarajućih starijih oblika protosinajskog pisma. Iz prasemitskog pisma su se s vremenom razvili. svi alfabeti na Zapadu i na Istoku, od kojih su i alfabeti jugozapadne i sjeverozapadne grane semitskih jezika.Evo dvije tabele o grananju tih pisama izprasemitskog. Prasemitsko pismo
I I Safevijsko
užno-semitsko Sabejsko ~
Gala
Semudsko
Lihjansko
Amahrsko Pra
Feničko
/
Punsko
Kvadratno hebrejsko
Starohebrejsko sa~ritansko Palmirensko
I
Sirsko
40
(Ima i mišljenja prema kojima se prasemitsko (feničkolpismo razvilo iz jednog oblika kretskog pisma.) Prema Wafiyu 3, arapsko pismo prešlo je u svom razvoju pet.razdoblja, 1) Najstariji oblik pisma kojim je bilježen .arapski jezik izveden je iz musneda (sabejsko pismo). PremaWafryevom misljenju iz njega su se razvili i oblici pisma upotrebljavaniza ostale arapskeepigrafske dijalekte: lihjanski, semudski i safevijski, Lihjansko pismo malo se razlikuje oCI. musneda. Semudsko pismo, iako je ponjemu nastalo iz musneda, nije tako lijepo sređeno, a najčešče se pisalo odozgo ~rema dolje. Safevijsko pismo vrlo je --, slično lihjanskom, a pisalo se zdesna nalijevo, ali nekad .i u obrnutom smjeru. U svim ovim oblicima arapskog pisma slova su se pisala odvojeno jedno od drugog. Obilježavani su samo suglasnici (vokalf-pak.ni dugi ni kratki, nisu uopce označavani), ito bez dijakritičkih tačaka (pa je, npr., slovo c: označavalo suglasnik: c: c t i sl.), te bez drugih znakova interpunkcije. U doba pojave islama, početkom 7. stoljeca n. ·e;,sjeveroarapska plemena. (Adnanovići) nisu imala vlastito pismo. Tek se oko toga doba javljaju začeci arapskog pisma, tj. onog čiji su kasniji oblici doprli do naših dana i ostali u svakodnevnoj upotrebi, ne samo 'kod Arapa nego kod mnogih drugih naroda koji su primili to pismo. Prije pojave islama pojedini sjeverni Arapi u Hidžazu i Nedždu poznavali su hebrejsko, sirsko ili nabatejsko pismo, pa su tim pismima ponekad pisali i svoj jezik. O prvim oblicima samostalnog arapskog pisma ima raznih .mišljenja. Donedavno se smatralo da su se svi' oblici njegovi razvili iz tzv. kufskog tipa kojim su pisani najstariji arapski spomenici, kao što su prvi Mushafi, natpisi na kamenu i kovanom novcu. Međutim, pronađeni su papirusi, koji potječu iz prvog doba islama, pisani (nasuprot uglatimkufskim) oblijimslovima. Ta zaobljena slova slična su kasnije uobicajenom tipu arapskog pisma" nasbI'. Prema WMiyju,kao drugi stupanj arapskog pisma treba smatrati upotrebu nabatejskog pisma koje se razvilo iz aramejskog. Nabatejci su (po nekima arapsko pleme) semitski narod koji je živio u tzv. Kamenoj (Petrijskoj)Arabiji (po glavnQm gradu Petri), koja se prostirala juzno i jugozapadno od Palestine. Nabatejce spominje još Asurbanipal u 7. stoljecu prije n. e.). Slova nabatejskog pisma (upotrebljavana za arapski) međusobno su spojena, označeni su samo suglasnici, i to slovima bez dijakritičkih tačaka, 3) 'Ali 'Abdu-l-Wahid Wafi, Fiqhu-l-lugati. Al-Qahira, 1381/1962, 5. izdanje (posebno vidjeti poglavlje o historiji arapskog pisma, na str. 246 - 252).
41
Najstariji spomenik pisan ovim pismom je onajizAl~Namare (328. n. e.). Ovo je pismo nestalo postepeno, ali brzo iz upotrebe zabilježenjearapskog jezika. Treći stupanj razvojavarapskog pisma (Wafi) jeste njegov razvoj iz oblika nabatejskog pisma u zasebne oblike čiji je nastavak današnje arapsko pismo. Za najstarije spomenike ove vrste" arapskogpisma smatraju se dva natpisa' koji imaju oblike donekle slične kufskom tipu pisma, a to su: 1) natpis iz Zebeda iz 512. n. e. (na grčkom, sirskom i arapskom) i 2) natpis iz Harrana u Ledži iz 568. n.e.(na grčkom i arĆ'pskom). Pismo ovih dvaju natpisa vrlo k slično pismu s mnogih sinajskih natpisa, koji su po jeziku nabatejski, a samo njihovo pismo pokazuje mlađe oblike nego što ih imaju ostali nabatejskinatpisi, rasuti na području od Damaska pa sve do' Medine, a od kojih najstariji potječu iz prvih godina naše ere. Prema Eutingu (NabataischeInschriften, str. 4) već se u tim natpisima zapažaju začed-arapskog pisma, što se može zaključiti, npL, po načinu vezivanja nekih slova, te po stvaranju određenih krajnjih oblika. Ti nabatejski sinajski natpisi (II i početak III vijeka n. e.) predstavljaju, .prema Moritzu, 4 tip kurentnog nabatejskog .pisma, dok su kako on smatra, Nabatejci sigurno imali i podesnije, kurzivno pismo, za svakidašnju upotrebu, sa zaobljenim oblicima i češčim vezivanjem slova međusobno, nego što su to bili oblici u natpisima na kamenu. Međutim, Moritz ističe da se o tome ne može još ništa pouzdati reći, jer dosada posjedujemo samo to pismo sa natpisa na kamenu i kovanom novcu. On, pak, smatra nabatejsko pismo direktnim prethodnikom kufskog, a vjerojatno i nesbi-iipe arapskogpisma, iz kojih su se s vremenom razvile i sve ostale vrste (današnjeg) arapskog pisma. Kod najstarijih arapskih pisaca ne nalazimo sigurne podatke o postanku arapskog pisma. Prema jednom predanju, pismo je poteklo od imena šest miđanskih kraljeva: ~~ ,.;o ,; • " ~ ~ j'y> •.L.,:,_;I, poginulih u zemljotresu( A t.1....sr :H ) spomenutom u Kur'anu (sura 26, ajet 189). Uzevši, navodno, suglasnike koji su sadržani u njihovim imenima i dodavši im na kraju još šestsuglasnika:jj..,fiĆ:\:";., (lj. tzv. 0.{,jf: ), sastavili su arapski ebdžed-alfabet (u upotrebi na Istoku, 's izvjesnim razlikama prema onom na Magribu 5, a u oba •
,
1;)".
.••
"I;)
••••
o
;'
I;)
'"
y.
'f.
..-...
I;)
(ii
o
••••
'"
0..-
r
4) Bernhard Moritz, Arabische Schrift. Izašlo u: "Enzyklopaedie des Islam", Band 1, Leiden - Leipzig, 1913, str. 399 - 410. 5) Poredak slova u abgadu na Magribu je prikazan na slijedećoj tabeli.
42
i
y
c
1
2
3
cr
'<-
j
60
70
80
,
.
4
j,
~
!l
J
r
8
9
10
20
30
40
u
-:-
t
>
Ji,
J
j
C
5
6
7
c.f' J
J
.r
90 100 200 300 400 500
600
~ '-
"
50
J-
700 800 900 1000
slučaja slova imaju određene brojne vrijednosti). Međutim, slova i poredak onih šest "imena kraljeva", ustvari, predstavljaju hebrejski i aramejski alfabet. Iz ovog posljednjeg razvio se nabatejski, koji su onda preuzeli Arapi. Pitanje je sada da li u ovoj tradiciji možemo ustanoviti ostatke sjecanja kod Arapa o postanku njihovog pisma u Midžanu, zemlji Nabatejaca? Prije pojave islama neki sjeverni Arapi poznavali su, i donekle upotrebljavali, nabatejsko i sirsko pismo, kao i poslije islamskih osvajanja. Prema Girgi Zaydanu 6, suprotno ranije rečenom, kufski tip arapskog pisma potekao je iz sirskogpisma, a nashi iz nabatejskog. Iz vrste estranhelo (:.s-w~I) sirskog pisma, u upotrebi za pisanje kršćanskih svetih knjiga: 'po njemu se razvio kufski tip, na što ukazuje izvjesna njihova međusobna sličnost, te neoznačavanje u sredini riječi dugog "a" pomocu "alifa" u oba pisma (npr. ~\ mj. yl:S:.J1 ili ~I mj. u::11.1J\). o.
Međutim; wan. kao četvttu etapu razvoja arapskog pisma ističe samo utjecaj sirskog pisma (a ne navodi ga kao izvor kufskog.) Taj utjecaj počeo je od sedmog stoljeca n. e. i djelovao je, pored ostalog, i na pretvaranje arapskog pisma u brzo pismo za svakodnevnu upotrebu. Počinju se ~I, stvaraju se slova upotrebljavati i dijakritičke tačke (odn. punktacija za specifične arapske glasove (0; <..? j; tJ. Međutim, 1 ovo pismo, u ovoj fazi, označava samo konsonante i nema znaka za udvajanje suglasnika (geminacija, ~.Io. :I\). .
r~
Prema Kulu~džiću, 7 nabatejsko pismo se smatra prototipom svih vrsta arapskog pisma. Prije pojave islama, po njemu, iz nabatejskog pisma razvila su se bila tri nova: 1) sinajsko (ne smije se zamijeniti sa protosinajskiml), koje Arapi upotrebljavaju nakon odlaska Rimljana iz Petriske (Kamenite) Arabije. Pokazuje prijelazne oblike prema kasnijem arapskom pismu (ovo je druga etapa po Wafiju); 2) ku/sko pismo (iz koga se razvilo i "magribsko" pismo u Tunisu, Alžiru, Maroku itd.): 3) konačno, iz nabatejskog se razv~ja i: kermatsko pismo (po Karmatima, vjersko-političke] sekti u Siriji i Iraku). Iz karmatskog su se pisma razvila tri nova: a) pegon (sa samoniklim elementima, u upotrebi u Indokini i Indoneziji); b) ~. I :: II (ima svojih specificnih elemenata, nastao je u IX stoljecu n. e., zarnijenivši ranije u Iranu upotrebljavano pismo pehlevi: iz ta'liqa se u XVII st. n. e. razvila neka vrsta stenografskog pisma šikeste; c) ~I (vjerojatno nastaje u Egiptu, nakon njegovog osvajanja od strane 6) Girgi Zaidan, Ta'rihu-I-tamadduni l-islami, dio III, Misr 1904, (vidi poglavlje: Al-hattu l-rarabi, str. 52-57). 7) Zvonimir Kulundžič, Knjiga o knjizi. I tom. Historija pisama. Drugo izdanje. Zagreb 1957.
43
Arapa, tj. poslije 640 n. e.).. On je u. početku upotrebljavan za pisanje poslanica i običnih dopisa, a kufsko 'pismo za pisanje Kur'ana i drugih tekstova vjerskog 'Sadržaja. U petom ci posljednjem) razdoblju svoga razvoja (poWaftyularapsko pismo dobija oznake 'za duge vokale-pomoču konsonantskih slova I (a), ) (ii), .s (1), pa tako ta slova imaju otada dvostruku funkciju. Potom se uvodi i znak za udvajanje suglasnika ( ;\~. JI) .:., to je početni dio slova o: odn.
J- pisan iznad konsonanta koji li izgovoru treba udvojiti. Uvode se i znakovi za kratke vokale, za' što su -1 početku postojala dva načina (i to prvi 'sličan sirsko-nestorijanskom): pomoču tačaka, što se nije dugo održalo: drugi 'način javio se oko os.:.nogstoljeca n. e. i ostao u upotebi sve do danas. On liči na sirsko-jakobitski sistem, koji za kratke vokale uzima slova ili dijelove slova stavljene iznad ili ispod suglasničkih znakova (tako je "~fl1 ~ (= almalialif (;~& .•~O položen vodoravno iznad suglasnika: -" ;;..sJi _ (= 1)je sloV:o rS(y) ispod suglasnika; ali ~~.~"';"Ii".; u) je slovo) (= w) 'iznad suglasnika; aS ~i za suglasnik iza koga nema samo glasnika (a to je zapravo slovo "h" ( o ) iznad dotičnog suglasnika). (=
Po tradiciji pronalazak ovog drugog sistema obilježavanja kratkih vokala pripisuje se Abii-l-AsweduAl-Du'sliju (umro 69/688). Bez obzira na to da li je ta tradicija vjerodostojna, sigurno je da je većina ovih usavršavanja arap skog pisma izvršena tokom prvog stoljeća po Hidžri, Međutim, izgleda da su prvi (osmanski) Mushafi pisani prije ove reforme pisma, odnosno prije nego što su se novine bile raširile, pa u njima nisu upotrijebljene ni dijakritičke tačke za suglasnike niti znaci za kratke vokale: dugo "a" se nekad ne. obiljezava alifom ( ~..,JI , ul.r----JI i sl.). a postoje i druge nepravilnosti, npr. međusobna zamjena slova (kao u ~ mj. ..k.-,., i dr')',D9akritičke tačke za konsonante ~I) i obilježavanje kratkih vokala (~f) kasno su se-počeliupotrebljavati pri pisanju Kur'ana. Dijakritičke tačke za konsonante pisane su istom bojom kao i osnovni konsonanti, dok su znakovi za kratke vokale pisani drugom bojom, jer su smatrani inovacijom prema prvobitnom načinu pisanja osmanskih Mushafa. Najstariji spomenik na kome se zapažaju te reforme arapskog pisma je jedan natpis na kamenu nađenom u Egiptu iz 31. godine po .
(r~
Hidžri (651-2. n. e.).
Jedna od karakteristika arapskog pisma uopce, u poređenju s ostalim pismima koja su se razvila iz prasemitskog pisma, jeste postojanje po četiri oblika (kod većine slova) za pojedino slovo, s obzirom na njegov položaj u
44
riječi: pocetni, središnji i krajnji (npr.: -! -:- ~) ili na njegovu upotrebu izvan nje: samostalni oblik (npr. y), ali u određenim slućajevimai uriječi (u bilo kom položaju). Dalje je za arapsko pismo karakterističan tzv. četveroredni sistem. Naime, svi spomenuti oblici slova, pišu se, po određenim pravilima, u četiri paralelna reda (praznine) omeđena sa pet linija (slično smještaju nota u notnom sistemu obilježavanja tonova). Za semitska pisma (pa tako i za arapske) poznato je da, nasuprot evropskim (latinici, cirilici, grčkom i dr.). imaju pravac pisanja sa desne na lijevu stranu, kao i to da nemaju posebnih oblika za velika slova (majuskule). Bilo je kod Arapa pokušaja da se takva slova uvedu.Tedan ~~ja j~ 1930. taka.v pokušaj ~redsta~ljaju tzv ..krunska slo~a = godme predložio u Egiptu Muhammad Mahfuz Al-Misri, ah ruje naišao na odaziv za njihovo prihvatanje u praksi.
<:0 ~~,
*** Tokom nekoliko prvih stoljecaposlije pojave islama, iz prvobitna dva osnovna tipa arapskog pisma, tj. iz kufskogi nasbi-tipa,razvilo Se na desetke novih vrsta i podvrsta arap skog pisma, te njihovih raznih varijanti. Međutim, s obzirom na njihove oblike, sve se te vrste mogu svesti na desetak temeljnih vrsta, iz kojih su se obrazovale, na razne načine, sve ostale vrste toga pisma poznate do danas. Prema Moritzu, to je ovih šest osnovnih vrsta: 1) ~\~.,) (diwani), 2) -:Jj (tulut), 3) J-)::; (ta'Iiq), 4) ~ (nashi), 5) W) (riq'ali 6)'(jG-l (igazat). Međutim, Fek~teirtlanešto drukčiji izbor tih osnovnih vrsta ar;pskogpisma, naime: 1) -.:.15. (tulut),2) ~
(nashi), 3) ~
w) (riq'a),
.
(muhaqqaq), 4) :;~) .
",
,.
(riharu), 5) r::?'; (ta~qi') i 6) ,
. Ove gornje, kao i nefe iz njih izvedene vrste arapskog pisma imale su, ili još uvijek imaju, različitu upotrebu u svakidasnjem životu, a neke od njih posebno služe u razne kaligrafskesvrhe, dok su, pak, mnoge od njih potpuno izašle iz dalje upotrebe, ali su se u novije vrijeme pojavile i neke sasvim nove, manje-više kaligrafske vrste, pokazujuci sve nove mogucnosti oblikovanja toga pisma.
*** . Arapsko pismo (u nekim svojim vrstama) prihvatili su u raznim vremenima i mnogi nearapski narodi, kao što su neki narodi u Africi: Berberi,Sudanci, Suaheli, Hause, pa u Aziji: Turci, Pezijanci; Afganci, Urdu, Malajci, te još neki drugi.
45
Za neke jezike arapsko pismo bilo je samo privremeno u upotrebi (u alhamijado literaturi), .Jcao što je bila njegova upotreba za pisanje bosanskog jezika u formi tzv. arebice.
*** Pored spomenutog prvobitnog poretka arapskog alfabeta (~ .•~\), rano je došao u upotrebu (il do danas je još očuvanlporedak slova na osnovu sličnosti pojedinih njihovih grupa (s izuzetkom krajnja tri slova), a to je taj (magribski) alfabet ( ~QJ"~\, >'~:..; -';. , ~~Yf): ,", . ..
.
i.,? -'
o
J- V'
J
j
tt.~ o" (.)i J !.I j;, J:, j)
t ce':'"
~~
u y \
Kako je poznato, u istočnim arapskim zemljama, a i inače kod ostalih koji se ~luže arapskim pismom, u upotrebi je ovom magribskom sličan poredak slova, gdje izgleda da je u njemu u obzir uzeta i fiziološka srodnost pojedinih su glasnika međusobno, a to je slijedeći uobičajeni (i kod nas) savremeni arapski alfabet, koji izgleda ovako: i,.f)
đ ;)
i J ;l J Jtt. J;,.b '-"" if';...,..
j)
~~
te c ...:....:.> y \
Taj fiziološki princip pri poretku suglasnika došao je do izražaja u prvom arapskom rječniku tzv. Kitabu-l-rayn od Al-Halila ibn-Ahmada Al-Farahidiya. U njemu su suglasnici poredani na osnovu svojih mjesta artikulacije (J);J\CJG..:.), i to počevši sa ždrijelnim suglasnikom t. ( , ), a završava se sa usnenim: y (b). Tome se još na kraju dodaju suglasnici: ) (w), ~ ( ~), i,.f - (y) .
. Arapske.pismo po svojoj rasprostranjenosti dolazi poslije latinice, ali ga je ona u posljednje vrijeme zamijenila pri upotrebi za pisanje nekih jezika (npr.: turski, suaheli, hausa, malajski), ili je mjesto njega došlo neko drugo pismo, kao što je slučaj sa ćirilicom u bivšem Sovjetskom savezu. U raznim slučajevima i za raznu upotrebu arapski jezik (odn. samo pojedine njegove riječi i sl.) piše se i drugim vrstama pisma, tj. u transkripciji (latinicom, ćirilicom itd.). Na arapskom jezičkom području (i pored nekih lokalnih pokušaja i prijedloga) arapske se pismo održalo u punoj svakodnevnoj upotrebi. Kao neki izuzetak od toga mogla bi se smatrati upotreba latinice za pisanje arapskog dijalekta na otoku Malti, od davnih vremena. Za obilježavanje glasova (riječi, sintagmi itd., pa i cjelovitih tekstova) arapskog jezika nekim drugim pismom postoje dva načina: 1) onaj primjenjivan za svakodnevnu upotrebu za širu javnost (u novinama, časopisima, pa i knjigama .itd.), te 2) onaj namijenjen užem krugu korisnika, stručnjaka, za naučne i slične svrhe.
46
U prvom slučaju arapski se glasovi djelimično obilježavaju istim ili sličnim glasovima nekog stranog jezika, ili, pak, kod specifičnih arapskih glasova, bilježe se bliskim stranim glasovima, u skladu s njihovim fonetskim osobinamaxadaptiraiuči arapske-glasove svome izgovoru, a označivši ih prema pravilima svoga pravopisa. Takav je slučaj i s našim arabizmima, ali i inače s pisanjem arapskih riječi (vlastitih imena i dr.) u transkripciji za širu upotrebu (pa čak i u specificnoj upotrebi, npr., pri citiranju iz Qur'ana i sl.), Pri tome se onda ne razlikuju međusobno neki arapski (za naše uho bliski) glasovi, te se pišu jednim slovom, npr.: "s" za: .:;.., iJ",f ili "h" za: eto i dr. Razne druge osobitosti pri tome ostaju zanemarene, kao što su, npr., dužine vokala (Hamid mj. Hamid), udvojeni suglasnici (Muhamed mj. Muhammad). Pojedini se. arapski glasovi ispustaju ili mijenjaju (Asim mj. 'A$im, Omer mj. 'Umar) i dr. Osim toga, kod nas se često preuzima strana (pa i ona netacna) transkripcija. Tako se, npr., piše: Nagib mj. Nagib ili bar: Nedžib i sL Opcenito uzevši, može se svakako reći da je ovakvo obilježavanje arapskih glasova često daleko od njihovog pravog izgovora. Ono je kolebljivo i nedosljedno u mnogim slučajevima, te za budućnost ostaje da se ta transkripcija što više objedini i uskladi, te propagira u najsirem krugu njene upotrebe. Sada ćemo se ukratko osvrnuti i na onaj drugi način bilježenja arapskih glasova, koji bi trebalo da predstavlja njihovu dosljednu, ispravnu, naučnu tanskripciju.· ~ . S pravom se može reći da u sadašnjoj naucnoj praksi postoje samo dosljedne nacionalne naučne transkripcije, ali ne i jedinstvena internacionalna, koja bi (bar u posebnim uvjetima) bilaprihvaćena kao obavezna za: upotrebu u svim naučnim arabističkim izdanjima u svijetu. Istina, postoji jedna takva transkripcija koja sve više dobija međunarodni značaj i sve širu primjenu. To je tzv. ZDMG sistem transkripcije arapskog pisma, tako nazvan jer je prvi put upotrijebljen u njemačkom časopisu: Zeitschrift der Deutschen Morgenlandischen .Gesellschaft. Taj se sistem sada upotrebljava i van Njemačke, u raznim zemljama, a djelimično i u nas. Neke, pak, zemlje i u ovakvoj transkripciji, a pod utjecajem domaće grafije, na svoj poseban način obilježavaju neke arapske glasove. Tako, npr., u engleskoj transkripciji upotrebljavaju za: .:;.., = th, C = j, t = kh, ;, = dh, J' = sh, t = gh,J = k. U francuskoj transkripciji imamo: .:;.., = lh, C =
~,t = ~h, ;, =
= ~h,
t = 8..h,J
= k, Ona je, dakle, usklađena prema
47
engleskoj transkripciji.vuz upotrebu crtice ispod digrama, da se ukaže na to da on označava samo jedan jedinstven arapski suglasnik.. Ruska transkripcija, pored upotrebe ćirilice.isluži se nekim dijakritičkim znakovima, po uzoru na ZDMGsistem. Oni 'arapski alfabet transkribiraju ovako: •.=..:..., y = 6, u =T , ..:... = ~.' C =DK,C =~, (.)"=c, J-=~,
J = JI, i = MI
J"=<;:, J'=l!o, j,,=T,j;,=~,t.
t =~t ~=;0;, .)= ~,J =
I
= p,
j
=3,
t=T,J=
0 = R, o = X, .) = B, 1.$.= H
*** , U spomenutoj njemačkoj transkripciji (ZDMG), koja se u izvjesno] mjeri upotrebljava i u našoj arabistici, a kojom ćemo se i mi služiti u našoj gramatici, arapski (konsonantski) alfabet izgleda ovako: •.= '- , y =b, u =t, ..:... = t, C = g, = s, J- = Š, J" = s,
c = h t = h, ~ = d, ~ = d. J = r, j
J' = d, j" = t, j;, = ZI t. = ' , t = g, J = f, J = q, !l = k, J
= 1, i = m, 0 = n, 0= h, .) = w,
1.$
= y.
. Što se tiče transkripcije vokala, u tom osnovna timbra, i to za kratke vokale: ~ sa "i". Dugi vokali označeni su ( 1..5 ....:.: Diftonzi se tu bilježe ovako: ~.:.. sa" aw" i
{;.s
••
~
= z, o:
o ~ /
sistemu označena su same tri -:.. sa "a"; ;j~.';, _' 'sa "u"; _ ) Isa "a"; j .:..sa "u"; 1..5 _ sa "i". ~.:.. sa "ay",
::;"".
Nunacija (0":!pl ) seoznačava sa: - -an, _ -un, _
-ID •.
Kratki vokali, nunacija, te sufiks za ženski rod: ~ _ = -atufn), obično se (osim pri naročitoj potrebi) ne pišu, a osobito u pauzi ( ~)f ),ali i inače na kraju riječi, npr.: ~f '- al-qalb, ~~ - ragulun), ~. - salima, ~f al-hasanai sl. • , .
••
._'
-.
""
!I'
•••
=.:..
Konsonant •. (~~O.~Jf) ne bilježi se u pismu-na početku riječi, npr.: dr -iamirImj. 'amlrun), 0.:;'1- ibra(mj. 'ibratun); 0~t-nidun (mj. 'udunun) i sl. ' ;:::
"
.
J.
Udvojeni suglasnik (~:L;.,..) označava se dvostrukim slovom odgovarajućeg suglasnika (izuzev kod onih nastalih asimilacijom, kod određenog člana, i drugdje), npr.: ~ - sayyara, ali: ~)f - al-riglu (mj, ar-riglu) ili: ::.,.. ~~ - min rabbi-hi (mj, mir rabbi-hi) i sl. ' Određeni član, pa riječi u genitivnoj vezi (U0il), te pro nominalni sufiksi, crticom se odvajaju od druge riječi sintagme, npr.: ~1:?Jr- al-fu'adu: - ~~ - talabu-l-tilmi: ~L - sa' ala-hu,.;";';~ - darabu-hum i sl. 48
Sufiks ~ - iyytun) u tzv. odnosnom imenu označen u ovoj knjizi cirkumfleksom na i, kao, npr .. ~~ misriyyun), ~;Jf- al-'arabiya i sl. ' ~..I~
~
~f bit će - misri (mj.
,
Inače, razne osobitosti arapskog izgovora ili pravopisa se ne obilježavaju, odn. ne prenose iz arapskog pisma u transkripciju, koja često nije fonetska nego fonološka, a ona, sa druge strane, ne slijedi vjerno, ni arapsko pismo, te nije ni prava transliteracija nego neke kombinacija jednog i drugog načina bilježenja arapskog izgovora. To, uostalom, ne obavlja ni arapsko pismo, a naročito kada je ono bez vokalizacije i drugih dijakritićkih znakova. Za pravilan izgovor arap skih glasova, i samih za se i u raznim njihovim kombinacijama, u riječima, te među njima u rečenici, treba se obratiti na njihov detaljan i tačan opis u fonetici arapskog jezika, a za neke podatke o tome i na njegovu fonologiju.
A) Obilježavanje suglasnika Kako se iz priložene tabele vidi, arapski alfabet je (kao, uostalom, i drugi sjeverozapadno - semitski: hebrejski, fenički, arameiski, nabatejski itd.) konsonantski alfabet, tj. on ima posebna slova samo za suglasnike. On se sastoji iz 28 suglasničkih slova, od kojih su 22 (kao i njihov poredak u tzv. abgad alfabetu) preuzeta iz nabatejskog pisma, a preostalih 6 slova, naime: ..::..t ~./ .1 [t dodati su kasnije u arapskom pismu, a to su tzv. "slijedeca" slova = ~\))i J );J\ ;.
•.. o
c>
.Punktacija- i~ ~ \ Sva ta slova mogu se svesti na nekih 16 osnovnih oblika (a to bi bili: Y C .:l ) .r o" .1>t. J S J rOj i..S pa i na manji broj, u krajnjoj liniji, naime, na: pravu, luk i petlju. U početku razvoja arapskogpisma po dva ili tri razna suglasnika obilježavana su po jednim slovom, Kasnije su za njihQvomeđusobno razlikovanje došle li upotrebu dijakritičke tačke. Takva upotreba jedne do tri tačke naziva se punktacija = ili '6.0::1\. Slova s tačkama, tjpunktirana, zovu se: ~
Jj;J(
r~~f
odn. li,)'%: '. [iJJ;J\, a ta su:
..
Y":'>0Ct~jJ'~j;tJJJ~
Slova, pak, bez tačaka, tj. nepunktirana, zovu se: ~1'.
4 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA
'g '.
fi Jj;.Jf, odn. 49
TABELA ARAPSKOG ALFABETA Redni broj IME SLOVA 1
....;Ji a.lif
a.a.i.u
\
\
\
\
1
2
•. '-I
ba' ..lJ~ ta' •. 1.1 ta'
b t
'-:-'
-:
~
'-:--
2
-:;
...:...
-.::.....
3 4 5
..:...
.
400
~
500
t:-
3
ha' ba'
h b
c
ć:
600
JI.: daI
t
->-
d
;,
;,
..L
.L
4
.L
>.L;.. .
8
. -'
g
•.l>-
7
t
w ..;..
gim
~-
6
C
..:>:-
-':'<-
->-
-><-
C
8
-><-
9
Jb
da.I
d
~
~
.L
10
•.IJ
ra.'
r
J
J
.r:
.r:
200
11
,;.Ij
za'
z
j
.r:
.r:
7
~
sin
s
...•.•
60
13
~~
šm
-.
u-
..;..
u-
300
14
;,ko sad
s
if
.-.:>
.' ....a..
~
90
15
;,L;, c;lad
d
•••.. ,p
Ja-
800
16
•.u,
ta.
17
,;.\1
za
12
.
š
t Z
,
j
u'
. u'
~
.b..
....b
Ji-
I· .=.
t
.s-
...••...
C
70
t
~
...••...
C
1000
-"-
J-
80
~
100
.b
I.
.b
'ayn
j):-
ga.yn
g
20
,;.\.;
fa'
f
j
~
21
j\j
qaf
q
J
~
19
22
j\.5' kaf .
k
23.·. ' .• r':i
lam
I
24
~
mnn
m
25
(.)jJ.
nun
26
,;.\..l.
-.a...
700
I ..,l2...
.1
~
18
50
OBLICI SLOV A Brojna. Transkripcija. samost počet- središ- krajnji vrijednost ni alni nJI
!l
J
-"-
9 900
S
s.
.!.L
.J
1.
J-
30
-o...
r-
40
:.r
50
20
r
-"
n.
(.)
...,j
ha
h
~
...Ji;
""l!-
w
)
..,•
r-
r
6
y
cs
-:!
-
1$
10
27
JI)
waw
28
•. 4
ya'
-
J...
5
~Wi'0 );JI, a to su sva ostala, naime: \ C ~ )
V
o"
.b t.!l
J i
o
s-
Slova samo s jednom tačkom zovu se: o:.G..)" a to su: t ~ j,f j;, J (~); ona sa po dvije tačke zovu se: ob, a to su: ..:.o ( oA.. ) J 1.$; slova sa po tri a to su samo: 0 i ..;. tačke nazivaju se: ;i~l~:, Na Magribu (tj. u Tunisu, Alžiru, Maroku) za slovo J upotrebljava se slovo oblika: -J., dok je mjesto J u upotrebi slovo: ,J . Slova s tačkama odozgo nazivaju se: ~\j~
t ~j
..:.o (o L) 0
zovu se: ~~,
";,f
a to su: y
j;,
C
tJ -J.
J
0;
,
a to su ova:
slova, pak, s tačkama odozdo
1.$.
Za strane riječi nekada se upotrebljavaju punktirana slova (preuzeta iz perzijskog alfabeta), na ime: y = p,; = ž, J = v,!l = g i dr. Mjesto uobičajenog pisanja dviju tacaka, tj. jedne pored druge (..), nekada se mogu pisati i jedna iznad druge (:), naročito onda kada je slijedeće slovo punktirano. Mjesto običnog pisanja triju tačaka (v.) u najstarije vrijeme one su pisane i uporedo ( ... ), i to kod slova = J-. Međutim, pisane ispod toga slova (v::) služile su samo kao ukras za slovo u' U nekim vrstama arapskog pisma (riqa i dr.) dvije tačke se spajaju u kratak vodoravan potez ( , ), a tri tačke u trokut bez osnovice ( ~ ), radi ubrzanja samoga pisanja, kao što je slučaj i s nekim drugim načinirna koji služe u tu svrhu (npr. pisanje slova .r bez zubaca: L..> i sl.).
Znak nevokaliziranog
konsonanta
L?JI ili
0y~L~
V slučaju da arapski tekst dobije dijakritičke znakove (tj. kad je on j::.:~),krajnje suglasničko slovo dobije iznad sebe u zatvorenom slogu (tj. kad iza nekog suglasnika nema više nikakvog glasa ili ga slijedi neki drugi suglasnik) poseban znak, tzv. 0~L~ (ili skraćeno: 0PT = mirovanje) odn. L~f (= odsijecanje). Samo pisanje toga znaka naziva se: a suglasnik koji ga nosi zove se: ~Wf (= mirujuci), Taj znak ima danas oblik kružića ( potpuno zatvorenog, a ti rukopisu on može biti malo otvoren s gornje desne strane (~ ). On je ranije mogao biti otvoren i s donje lijeve strane (_'.l_ ), što je moglo nastati od još starijeg znaka: > , koji se nekad pisao i ovako: 1\ . U nekim starim rukopisnim Mushafima, u funkciji ovoga znaka, pisala se iznad odgovarajućeg slova crvena vodoravna crtica, tzv. o~~ O?
r~(
_0_
•
..• o
ji.
o
),
""~,;
Znak" sukun" (_'_ ) piše se i iznad slova) 4"
GRAMATIKA
i <.skada ona označavaju 51
semi vokale, i to kao drugi (qawmun mj. qaumun) i ~ služe za obilježavanje dugih J:.JrJj~ili uJ.n'Jj~, onda
član diftonga: au odn. ai, pa će biti: -r:,J (hayrun mj. hairun), i sL Kada slova: \ j
Jt.:...,
"~j~ ,~~. Međutim, u starim rukopisima i u tim slucajevima pisao se taj znak (bez obzira što su se ta slova čitala kao dugi vokali), npr.: Jt. (mala), ~~ (šakurun), ~ (qila) i sL "Sukun" se ponekad stavljao na krajnje r..S koje se izgovara kao dugo a
(to je tzv. ~~~ ~n, npr: ~ mj. ~ (lala), ili je nosilac nunacije (tanwina), npr.: mj. (qilan) i sl. Na slovima za' suglasnike koji se jednače sa slijedećim suglasnicima, nema "sukuna", ona ostaju u pismu, a na iduci suglasnik stavi se znak udvajanja ( ~:L.:JI), npr.: mj. J;')I mj. J;')I ~~~o: mj. i sl. ' ,
Ji
J;
::"~:.c. ::..~:.c.;
~~::r-
Znak "sukun" piše se iznad hamze kod slova koja ga nose, npr.: ~ts
~IO
.J.
.J.
o.
, uj-- ' ...::....t,.:;.
•
1 sL
Nunacija - ~;:\\ Kao oznaku kategorije neodređenosti (indeterminacije) u arapskom jeziku imena (imenice, pridjevi, brojevi, i dr.) u određenim slučajevima (padežima) dobijaju sufikse koji se svi završavaju na suglasnik - n. Po arapskom nazivu toga slova, tj. nun, taj nastavak se u arabistici naziva nunacija, a arapski naziv ::r-~\ služi i za njega i za njegov znak ti pismu. Ti su nastavci kako slijedi: za nominativ: -un, za genitiv: -in, te za akuzativ. -an. Međutim, u pismu se (osim u metrici) to "n" ne bilježi odgovarajucim ..slovom, tj. J, nego za te nastavke postoje posebni znakovi, naime udvojeni znakovi za kratke vokale ( -:..8';" - harakat), koji su modificirani na određen način, kako će sada biti pokazano. Radi pojednostavljenja izlaganja navest ćemo ovdje imena znakova za arapske kratke vokale, a to su::'-' /:'"' (damma) za "u"; _ 0;.5 (kasra) za "i"; _'_ ~ (fatha) za "a" (a o njima će se posebno -govoriti u njima posvecenom odsjeku). l)Nastavak -un piše se udvajanjem damme na tri načina: a) Prva se damma napiše normalno, a druga obrnuto iza nje: ~ ili tako da drugaizgubisvoju petlju: 2".; ili se obje damme spoje u jednoj zajedničkoj petlji: !.... b) Druga, nešto izmijenjena damma spoji se uz donji kraj prve:.=..
52
c) Napisu se dvije normalne damme, i to jedna pored druge::' . Svi gornji oblici tanwina damme pišu se iznad posljednjeg slova riječi, gdje se, inače, piše i sama damma, npr::.,..t (qalbun), ~) (faridun), )~..L:,., (sadiqun) i sl. ' 2) Nastavak -in piše se, kao i kasra, samo što je udvojena, ispod posljednjeg slova riječi, npr.: ..,J5 (kalbin), oG (šatin), (ma'in) i sl. 3) Nastavak -an piše se 'udvojenom fathom stavljenom desno iznad alifa: (, npr.: \~\~(daran), t:) (farasan) i sl. Od ovoga se odstupa u dva slučaja: . a) Tanwin fathe piše se bez alifa iznad samog slova. s ili L, i~ (salwatan), ;~ (qalilatan) i sl.
~c.
Ovaj tanwin piše se iznad slova .s , kada je ono ili treći radikal neke riječi, ili uopce krajnje slovo nekog imena (imenice, pridjeya itd.), npr .. i.5~ (hudan) ili: ~~ (hindaban) ~ (mustafan) i dr. Kada je treći radikal neke riječi J r pa pređe u I , onda se u neodređenom obliku tanwin fathe obično piše iznadalifa, npr.: ~('asan), a neki u takvim slučajevima dozvoljavaju i pisanje sa i.5 mjesto sa \ , pa pišu ovdje: ~ ('asan) i tome slično. U nekim starim rukopisnim Mushafima tanwin se obi1ježava sa dvije tačke, ovako: -un : - (tj. dvije okomite tačke iza slova); -in: (tj. dvije vodoravne tačke ispod slova); --;-;- an: -,-,-(tj.dvije vodoravne tačke iznad slova). Nunacija se, kao i drugi dijakritički znakovi, u nevokaliziranom tekstu u pravilu ne bilježi. Izuzetno se tanwin fathe, bilježen iznad alifa, ipak, nekad označi i u takvom tekstu, pa se, npr., piše: I~\ Cabadan), ~l>(halan) i dr. Tanwin fathe se upotrebljava za kratke brojnih rednih priloga, npr.: ( za \J~t(= prvo),'" za 0\5 (= drugo), zaW\5 (= trece) itd.
r
u metrici (J'J;J\ ~), mjesto tanwina Za obi1ježavanje stopa (~Qj) upotrebljava se normalan način bilježenja tih nastavaka' (tj. -un, -in, -an), npr.: 0~G mj. ~G (šahidun), ~ mj.~ (salimin), ;)!L. mj. ~!L. (sariqan) i sl. o - ~
Jl "'...
Znak udvajanja suglasnika (geminacije) --4..l.::..:Ji' ~~
""
Geminata odn. udvojen ili dug suglasnik (~\'. '..I\) označava se u pismu posebnim znakom pisanim iznad njega, naime tzv. ;'\'. JI ili ~ I'· : II t.~ 53
koji ima oblik _-_ (nastao iz slova J')' U starijim rukopisima taj znak je nekada imao i spojnu crticu: -"". U slučaju sumnje, kada je trebalo označiti da određeni suglasniknije udvojen, iznad njega se stavljala kratlca e-s (nastala od riječi: ~), npr.: ~
.
~~ ('alaniyat, a ne: 'alaniyyat). - Znakovi kratkih.~okala "a", "u" pišu se iznad "šadde" tj. ...:...odn . ...:. . Znak za vokal "i" piše se obično ispod udvojenog suglasnika, a njegova "šadda" iznad njega, npr.: ~ (tinnin). Međutim, u ovakvim slučajevima, kasra se može pisati ispod "šadde" i zajedno s njom iznad odgovarajuce geminate, npr.:
~:r-
(hirrif), i sl. Ponekad se (u ranije doba) znak _'_
upotrebljavao mj. ~ (tj. mjesto fathe sa "šaddom"). Geminacija odn. udvajanje suglasnika može biti neophodno ili samo eufonijsko. 1) Neophodno udvajanje je ono od koga zavisi značenje neke riječi, odn. njegova nijansa, npr.: = ubio je, a = poubijao je. Takvo udvaj~.nje ponajčešće dolazi iza kratkog vokala, a rjeđe iza dugog a, npr.: ) ..:. (marrun), dok se sasvim rijetko javlja iza dugih: U, i, ili iza diftonaga: aw i ay, npr,: ~;. , ~)~ i dr.
p
p
2) Eufonijsko udvajanje suglasnika je slučaj jednačenja (regresivne asimilacije) prethodnog suglasnika sa slijedećim. Tada se na prvi suglasnik ne stavlja nikakav znak, a na drugi doda "šadda. Takvo jednacenje vrši se u tri slučaja. a) Suglasnik "I" određenog člana, ispred jednog od denta1a, sibilanata i likvida odn. ispred tzv. ~: '. '. 1\ J",)..t a ti su: u ..:... ~~) j u" J' o" ,f Ji, J .) izjednači se u izgovoru s njima, ali u pismu ostaje, a "šadda" se stavi na suglasnik s kojim se on jednači, dok ono "1" ostaje bez ikakvog znaka, npr.: ~: ~II (at-tibnu), u--(JI (ar-rami), ~~I (an-nuru), ali se piše, kako se vidi: al-tibnu, al-rami, al-nuru, i tome slično. Neki gramatičari dopuštaju ovakvu awimilaciju i poslije su glasnika "1" čestica: ~ i~, npr.: ~~ (ban-nafsi), ~r~~ (har- ra'aytum), i sl. b) Suglasnik" .) " s kraja neke riječi, jednači se sa suglasnicimar , Ji"
LS
s početka iduce riječi, pa ti suglasnici dobiju "šaddu", a " .) " ostaje bez ikakvog znaka, npr.: 0~ čr" (mil ladun). Međutim, mnogi sene drže toga pravila, pa " .) " zadrži -svoj prvobitni izgovor, tj. ne jednači se sa navedenim suglasnicima. Tako se oni pišu i izgovaraju, npr.: G.J;'~~ (min rasuli-na), i slično tome. -
54
Prema nekim gramatičarima, dentali: ...:..~ :, J' J:, ..l; asimiliraju se sa slijedećim " ...:.> Oni ostaju u pismu, a na" ...:.> " se stavi "šadda", npr.: ~ (labitta), ~~) (zitti), ~,:/.G.;~ (ittahattu). ;,\';( ..(saqattum) i sl. . ff.
Drugi, pak, gramatičari ne dozvoljavaju ovakvo jednačenje, jer se pri tome u izgovoru gubi jedan radikal riječi, pa oni stoga zastupaju misljenje da u ovakvim slučajevima treba te riječi izgovarati i pisati bez jednačenja i "šadde", npr.: 0~)(aradtu) i sl. Sličan slučaj događa se i s riječima kao što je, npr.: (idtaraba ili ittaraba, ~I).Suglasnik " ...:.> " prešao je u " J:, ", paradigma VIII vrste glagola, tj. j.:~ asirniliravši se sa " UP koje se ili zadržalo u izgovoru ili se izjednačilo sa ff,
" J:, ",
U najstarijim rukopisnim Mushafima kao znak udvajanja suglasnika upotrebljavala se polukružnica: l.L.Ll, pisana iznad slova. U nekim rukopisima iz Afrika taj znak s kasrom pisan je i ispod slova. Za oznakugeminacije na Magribu se upotrebljavao znak < , odn. >, koji se pisao iznad slova s fathom: ~ i dammom: 'j, a ispod slova s kasrom: >:' U Medini se u početku za udvajanje suglasnika upotrebljavao znak v, odn. 6. , i to: s fathom iznad slova.j, , s kasrom ispod slova: 6. , a s dammom ispred slova: v . Pritom nisu obilježavani kratki vokali, ali su ih neki pisari ipak bilježili, i to pomoću tačaka, uz ove znakove za udvajanje . .;,.; o
Pravopis hamze o~\
,.,. o>
.9-..-'
o ~ ,....
(ili op-J\)
Hamza je bezvučni globalni okluziv. Prije nego što pokažemo kako se upotrebljava njen današnji znak ( ~ ), prvo ćemo spomenuti način njenog obilježavanja u starim rukopisima (Qur'ana, i dr.), Ona se najprije označavala dvjema tačkama sa strana slova slijedećeg glasa, npr. : 0. Lri\1 za 0l)J\; 0Y-"'.)' ~I za 0~j-oJ\ i sl. j.
o
j.
o....
'"
~
o Ji o ....
Drugi je način bio onaj pomoću velike žute (ili zelene) tačke stavljane iznad odgovarajućeg slova, te zavisno od pratećeg vo kala, po pravilima koja će biti iznesena. Hamza se piše između slova: I .) .s (koja joj služe, po određenim pravilima, kao nosioci) i znakova za: harakat, gazmu i šaddu, npr.: ~1 ('amir), \~ (šu'm), pored: J\L.. ili JS (sa'
Je...
odstupanja od toga pravila, pa se može naći pisano i: 0i ili t1.-~ili t13- mj. ~ (hata'in): :..:.:..ili:""":"mJ'.:.-c. i dr. ~:
,
/:
-.
\ --
\
~
\
0i mj. 01 (Tnna), "..
...
~
55
Evo sada pravila o pisanju hamze, s obzirom na njen položaj u riječi, tj. da li je ona na njenom početku, u sredini ili na kraju. a) Na početku riieči hamza se piše.
Iznad alifa kada za njim slijedi fatha ili damma, npr.: i:...r ('asad), Cumur): ispod alifa, kada iza hamze dolazi kasra, npr.:0W! Cinsan),
J;r
Tako će se pisati hamza i kad ispred ovakvih riječi stoji neki prosti (bi 'amri-hi), (fa 'ida). prijedlog ili takva neka čestica, npr.: o~~ Međutim, odstupajući od toga uzusa, piše se; npr.: (la'in) i'SW(li'alla).
J1
\~p
b) U sredini riieči hamza će se pisati: kada je ispred suglasnika, a pisanje joj se ravna prema prethodnom samoglasniku. Hamza će tada stajati iza "a" na \ ( u"U - fa's): iza "u" na J ( u"~ - bi'sa), a iza "i" na .s (bez tačaka, ~ bi' sa). -, . Po ovom pravilu piše se hamza i onda 'kada stoji iza prvobitnog početnog vokala neke riječi. On se izgubi u izgovoru, a mjesto njega se izgovara posljednji vokal prethodne riječi. Prema tome vokalu bi se trebalo ravnati pisanje hamze, ali se to ne događa, nego se pisanje ravna prema onom u izgovoru izgubljenom vokalu, pa se, npr., piše: ~ Jjj i~~~ (prema prvobitnom: ... J'jj\ ... ); '+.1::' :. : • 7ji ~ r o..G. (prema prvobitnom: oo. ~jioo. Hsl. "
""
)lo)
-'
'"
U sredini riječi, a ispred vokala, pisanje hamze uglavnom se ravna prema tom vokalu, bez obzira na to koji mu glas prethodi, pa će se pisati, (la'uma), ~ (yaisa) i sl. npr.: yE (da' aba),
rJ1
Međutim, iza prethodnog "u" ili "i" pisanje hamze će. se upravljati prema tim vokalima, pa će se pisati iznad J kad ona dođe iza "u", npr.: ~\~ (fu'ad), a iznad iS iza" i": 8 (fi'at) i sl. Između dugog \ (a) i dugog .s (i) hamza se može pisati ili sama:iS~~ ili iznad .s : ~~ (baqa'i). . Između dugog \ (a), a ispred lične zamjenice (odn. pronominalnog sufiksa, osim is, fatha se stavlja iznad same hamze: ~~\1) (rida'a - hu): damma iznad j : LAj~ (bala'u - ha), a kasra ispod I.S s hamzom iznad njega: ~~ ('u1ama'i - him) i sl. c) Na kraju riječi hamza se piše: sama, kada je iza nekog suglasnika, npr..
::L; (bad' un) i sl.
Iza vokala pisanje hamze se ravna prema njima, pa će, dakle, biti:
56
i';
(qara'a), ~ (hayu'a),J-L. (muli'a), tj; ona se tada piše kao u sredini riječi ispred suglasnika. ' Ispred nastavka za ženski rod: o (~), tzv. ~Wr ~Ghamza se piše iznad alifa ( \ ), i to iza svih suglasničkih slova kada .iza njih nema drugi suglasnika. Izuzetak čine: I .) (5 kada služe za oznaku dugih vokalaIa, U, 1), pa će se prema tome pisati,npr.: ~r/ (mar'atun) i sl. Kada je spomenut nastavak iza kratkog vokala, pisanje hamze se ravna prema prethodnom vokalu, pa će se prema tome pisati, npr.: ;r~ (hida'atun), ~jJjJ(lu'lu'atun), tj (ri'atun) i sl. ~ , Iza dugog a ili u hamza se ispred nastavka o piše sama, npr.: ""o>,l~ (qira'atun), ~~.)~(muru'ataun). Nekada se ona piše i iznad j , npr.: ~j~ (ispustivši .) za oznaku dugog "u") mj. ~j.)~ (maqru'atun).
Iza dugog "i" hamza se piše iznad (5 (bez tačaka), npr.: ~ ; . t.. :(hati' atun). Neki, pak, tada pišu hamzu: ili iznad spojne crte, tj.: ~~.k;: , ili ' iznad dugog "i" ( .s ): ~;.6.'>.. .
rr~
:
~
I
r~:';
Iza konsonanta sa sukunom fatha se piše ili sama iznad hamze: mj. (taw'amun), ili na spojnoj crti: mj. J~ yas'alu), i slično tome.
~f.~
U riječi ~J~\~ (Da'udu), neki, uz' isti izgovor, pišu i ovako: ~Jj\~ ili čak: ~~1~. jJ. •..•.o
... o ....
Znak spajanja - ~ ,.,JI
Poćetna hamza s vokalom iza nje u određenim se' slučajevima u izgovoru zamijeni sa krajnjim vokalom prethodne joj rijeći. Alif, kao ili ~)I~;'::" zadrži se u pismu, a iznad nosilac hamze (a zove se: ~)i~r njega se napiše znak za spajanje' u izgovoru tih dviju riječi, Taj se znak naziva: ~)f (ilij:..,)f odn. iUf). On se danas piše kao početni umanjeni oblik slova <.f' tj.~(ukazujući na sam njegov naziv).
U najstarijim rukopisnim Mushafima mjesto gornjeg znaka, a u njegovoj funkciji spajanja, upotrebljavala se crtica (obično crvene boje). Položaj joj se ponekad ravnao prema prethodnom vokalu. Tako je ona pisana iznad alifa, npr.: (5.0\ ::,~ ; iza kasre ispod alifa: ~W\ ~~, a iza damme preko sredine alifa: ... G~I ~.:. ;... ' Iza tanwina ta crtica se pisala ispod alifa, kada je tanwin bio s fathom ili kasrom, a kod tanwina d dammom ona je pisana po sredini alifa. Na Magribu je u ovu svrhu također služila crtica, ali zajedno s jednom
57
tačkom, koja je ukazivala na prvobitni vokal iza nestale hamze, npr.: ~;o~+(mj. owr~;-) ili: .&L~ d (mj.'&1~ d) i sl. I u savremenim rukopisima iz Afrike mj..\ 'nalazimo upotrebu raznih crtica (s tačkom ili bez nje), kao što su, npr.: l trrLi dr. U slijedečim slučajevima wasla se piše na početnom alifu: a) određenog člana: rVI~
\ ~U~
\~ ~~,i sl.
\;.sr~J~ \ ~TQ:Jj i sl. c) perfekta/Imperativa i infinitivaVU-XV vrste:':';'PJ~~ ;:'1) s ~~~IJ
b) imperativa I vrste glagola:
,
i sl.
"
d) kod slijedečih riječi:
ot;'~,;~ ' ~~(.~~) ,~~'~d~' ~Q~.
~~' ~~,j;~(j;'~) ,
U riječi ~f iza čestice J (a nekad i iza prijedloga e:: i 0-- ) wasla se stavi na početni alif: .&(~~~ (a mjesto toga se često piše: .&1;. ~1 ili skraceno:
~<
.ul\r:-~1).
Pogrešno je odbacivanje wasle (a naročito iza određenog člana), npr.:
:\~~f mj. :1~:!'f \ ~~l
~
mj. ~~I~ i sl. U dosadasnjim primjerima ispred wasle bili su kratki vokali, ali se njoj prethodna riječ može završavati i na neki dugi vokal ( a, u, i), na diftong (aw, ay) ili, pak, na tzv. sakin suglasnik. Tada se javljaju slijedeci slucajevi: a) Dugi vokali, čija je dužina u pismu naznačena (sa: \) l5 ) u izgovo ru se skracuju, pa će se, npr., čitati: )WI ~\ (ibna-l-gari, ili zapravo: ibna-g-gari), (du-I-mali), d (fi l-hadiqati), .... Međutim, pro nominalni sufiksi prvog lica jednine: .s r-n. .} .(-ni) mogu ispred određenog člana dobiti oblike: ~ _ (-iya) odn. j ..,.(-niya), npr.: ~~''':: odn, ~\~~~~ i sl. ' -, Diftonzi postaju dvosložni, pa tako imamo od: qw awu, a od ay > ayi, npr.: Y"UT~ odn. ~~ ~ ~ i sl. Kada se neka riječ završava samo na jedan suglasnik, ona iza sebe obično dobije spojnivokal "i", npr.: 1);11 JJ i dr.
Jw)~
"..
~w '"..
Takvo "i" se dodaje i tanwinu pri izgovoru, ali se ono posebno ne obilježava u pismu, npr.: ~~ ~l'j;..~ (raguluni smu-hu Rašidun).
:r
Prijedlog ispred određenog člana dobije spojni vokal" ali, npr.: -:"'::Jl::r-, ali iza riječi:) , 08\ , ~\ ,j;1 , itd., dobije vokal"i", npr.: (~_:;r o: i sl. ' , , , " , ,
58
,;.s
Lične zamjenice: ~t i,~ zatim prijedlog J....:, te nastavak za drugo lice množine u perfektu ;..,_, dobiju spojni vokal "u", npr.:
~[j,~~1i~t~;'~1i~
~.1T~~
~~lJT rWlJ..: ~~!)I~t~
JA
i sL
Kada se pronominalni -sufiks trećeg lica množine muskog roda u perfektu čita ~
(him), spojni mu vokal može biti "u" ili "i", k~lOu
primjeru:r~;',;)~ ili r~~' Wasla se ne piše u ovim slucajevima: a) u izrazu: ~r b) u riječi;\ imenu, npr.: ~~
r:
(mj. ~r ~~ );
sin) u tzv. ~: ~S- kada je ona apozicija nekom ličnom ;;. ~t (mj.~(P ;;. r~t = Ahmad, sin Salihov).
(=
Međutim, kada je ;\ na početku retka, pisat će se s waslom ( ; T). Tako će se pisati i kada je~\ dio predikata, npr.: ~;; T~ ('Umar je Hasanov sin). Isto će se postupiti kada ispred) , a iza imena, dođe neka riječ, npr.: )~;;. rr;"~ r:U~. Isto će biti kad iza ;\ stoji ime majke, djeda ili nadimak (a ne pravo očevo ime), npr.: ' ~~~\~t.:
~rc,,~r~~isL
~~~\~\~
c) Wasla se ne piše iza prijedloga J i potvrdne čestice J kada su oni ispred određenog člana, koji tada izgubi svoju hamzu i fathu, pa će se, dakle, pisati: ~~ (mj. ~~ ) odn.: ~ (mj, ~~'), i sL --.. .... U ovakvim slučajevima, kada riječ počinje suglasnikom J , ne piše se ni J od određenog člana, npr.: .1 (mj. 0)\]-;;); ~ (mj. ;;~\' ) i sL ....
....
....
...
"
...•
'"
•..
....
d) Wasla se ne piše ni iza upitne čestice t ( ~), kada za njom slijedi određeni član, npr.::;.:Jt ili :;.:J r~(mj.:;.:J n); I}';;:;t(roj. I}';;:; T t); ~~t
In i dr.
(mj. ~~~:~
Prostetički alif u imperativu glagola JL (u rukopisnim Mushafima često se ispuštao iza veznika :...;, npr.: JW mj. JL.n i sL
B) - Obilježavanje samo glasnika Po fonetici arapskog književnog jezika razlikuju se tri osnovna vokalna timbra, naime: a, i, u (kao kratki) i ta tri ista timbra kao dugi vokali: a, i, il. Od početka stvaranja arapskog pisma
8
za oznaku vokala nisu postojala
8) Ludwig Fekete, Einfuhrung in die osmanische Diplomatik der tiirkischen Botmassigkeit in Ungarn. Budapest 1926, str. IV (inače ovo djelo ima: LXVIII+35 str. i 16 tabli, uz opširan prikaz arapskog pisma).
59
posebna samostalna slova. Za duge vokale upotrebljavana su slova: I J .s koja su, međutim, imala i svoju posebnu funkciju (kao nosioci hamze), te svoju suglasničku vrijednost, i to: J = w, .s = y. Označujući, pak, duge vokale, služili su: I za a, J za U, tei.S za i. U toj funkciji, kao i u nekim drugim slučajevima, ta slova ,(pored jošnekih drugih) suse dodavala, ispuštala ili međusobno zamjenjivala, kako će se vidjeti u tome posvečenim odjeljcima ovoga rada. U nevokaliziranom tekstu, i u početku upotrebe arapskog pisma, i danas, ta tri slova upotrebljavana su za oznaku dugih vokala, pisana (kako se i sada u tom slučaju pišu) sama, bez ikakvog drugog znaka, npr.: ..uL;. (šahid-),.JY (nur-), -.y"",; (farid-),i sl. Kasnije (kako neki misle, u prvom stoljecu po hidžri) za oznaku njihovog timbra počeli su se upotrebljavati prateci im znakovi za njima odgovarajuce kratke vokale . Bez tih, pak, znakova samo iz konteksta se moglo zaključiti kako treba ispravno pročitati riječi u kojima su se javljali ti kratki vokali. Poluvokali "u", odn. "i", koji se javljaju u diftonzima: au, odn. ai obilježavaju se suglasničkim slovima.w, odn. y, pa se tako "au" označava sa J:"" (aw), npr.: J'; (qawl-mj, qaul-), dok se "ai" bilježi sa: iS"':' (ay), npr.: -.h-- (sayl-mj, sail-) i sl. U početku upotrebe arap skog pisma kratki vokali se. nisu ničim obilježavali, na njihov izgovor ukazivao je sam kontekst. Iz potrebe za razlikovanjem izgovora riječi pisanih istim grafemima, odn. slovima (npr.: J.::3 -qayl- ili qila), uvedeni su (izgleda po uzoru na sirsko pismo) posebni znakovi za bilježenje kratkih vokala. Po nekima je to učinio gramatičar Abu-l-Aswad Al-Du'ali (umro 688/9 n. e.).? To su bile najprije tačke (a ponekad kružići), u početku crvene boje, a kasnije su se uporedo upotrebljavale i tačke žute i zelene, rjeđe plave boje. Spomenute tačke, koje su služile za razlikovanje istih suglasničkih slova (npr.: et' i dr.), redovno su, pak, pisane crnom bojom. Tako se vokal "a" označavao tačkom iznad slova; vokal "u" tačkom u samom slovu, a vokal "i" ispod slova za prethodni konsonant.l'' Nešto kasnije, mjesto tih obojenih tačakaza oznaku kratkih vokala, došli su u upotrebu tzv. ulS';'" (harakat), koji i danas služe u tu istu svrhu. Prema nekim istraživačima njih je uveo gramatičar Al-Halil Ibnu-Ahmad 9) Širenju arapskog pisma govori se u djelu: 'Abdu-l-Fattah 'Abada, Intišaru-l-hattil-tarabi fi l-ralami I-šarqi wa l-ralami l-garbi, Misr 1915, str. 168. 10) Takva transkripcija ne bilježisasvim tačno sve osobitosti fonema pri njihovom izgovoru u govornom nizu, nego samo približno označava one fonetskecrtekoje su važne za razlikovanje značenja riječi međusobno
60
Al-Farahidi (u. 786. n. e.). Harakat su, ustvari, umanjena slova, koja inače služe za oznaku dugih vokala, a zovu se: J~t sg. ~ (što zapravo može označavati i druge dijakritičke znakove u arapskom pismu kao što su: sukun, 'tašdid, wasla itd.). Stvaljanje tih znakova za vokale (vokalizacija), te drugih dijakritičkih znakova, naziva se: ~. Ti znakovi za kratke vokale su: 4":"'; (ili :('..a:. ) ...:.., što je, ustvari, smanjeni i koso (ili vodoravno na Magribu) položeni alif, za vokal "a"; W (ili ~J )~ je umanjeni , za vokal "u"; a 0';-5 (ili ~) _ je jako skraceni dio slova (.s , za oznaku vokala "i". Fatha i damma pIŠU se iznad, a kasra ispod ogovarajućeg suglasničkogslova, npr.: :../~ ,~.~, i sl. ....
J;~
I u vezi
s upotrebom
ovih vokalnih znakova, kada se ispusti vokalizacija pomocu njih, a što je i danas uobicajeno, osim u slucajevima potrebe za njom (u Qur'anu, i dr.), samo se iz konteksta može utvrditi pravilno čitanje nevokaliziranog teksta. Prema tome, njega treba prvo razumjeti, da bi se tek tada mogao ispravno i pročita ti!
:Znak duljenja samoglasnika - (11;<>1\) ~~\ Taj znak ima oblik =::. koji je nastao iz oblika ..Lo , kako se on pisao u najstarijim rukopisima, dok se u nekim od njih pisalo.ce, . Danas se madda prvenstveno upotrebljava za slučaj kad iza hamze s fathom doda sama hamza (sa sukunom) ili dugo "a" (pisanoalifom), npr.: ;'T mj.
;'H: ~T~ mj. !l\\~ i sl.
Prije se madda pisala i na alifu kao oznaci dugog "a" iza fathe, i to kada je taj alif bio ispred hamze s kratkim vokalom ili tanwinom iza sebe, npr.: :r...:... , J~G i sl. U starim rukopisima nalazimo i pisanje: ~t:-, r T) J i sl. Danas se, međutim, u takvim slucajevima ne upotrebljava madda, pa se, dakle, piše: :c....:.., ~e..- itd. Ponegdje se ranije madda pisala i iznad j i (.s, kada su oni označavali duge vokale, npr.: ~~ mj. današnjeg: .:~ ili: ~~mj. ~~ i sl. Madda je nekad pisana iznad znaka za krajnji vokal,kada izgovoriti kao dugi. To se dešavalo kod zamjeničkihoblika: ~f
,
;-s- , ~( roda: ;J pa
muškog (katabtumu) itd.
o) , ~
ga je trebalo
te ko,! nastavka za drugo lice množine se, dakle, pisalo: ~f (' antumu), ~ (humu),~ ~~: <' ~
' ("-'"
,
*** 61
Mada se, inače, bez veze s njenom navedenom funkcijom, upotrebljava uz neke kratke, kao što su: tIT = ~-!"TJ~ ! = JG.5 ! "8 = 8~
2
"(;\ili 1.; = ~~f! Č =;i~:.:! ~=r-L)~2il1
j= ~
! U =2ilI~~!
...;) = ~ 2ilr~~!~
=
r~ ~
~idr.
U Qur' anu, na početku 14 sura nalaze se slova ili grupe slova koja se čitaju prema nazivima tih slova u alfabetu, a dugi vokali u njima označeni su maddom ili skraćenim alifom, kako slijedi: J-lT (alif-lam-ra): ;:...JI (alif-lam-mim); ..,.=1T (alif-lam-mim-ra): ..;; -li (alif-lam-mim-sad) ; ~ (ta-sin); (ha-mim): ~ - ;. r:--::.. (ha-mim 'ayn-sin-qaf): ~ (sad); ~ (ta-sin-rnim): li, (ta-ha); j (qaf): .;.;: 6 š- (kaf-ha-ya-tayn-sadl. f (nun): ~
r=JO
(ya-si).
Poseban pravopis nekih slova Nekoliko slova, pored svoje redovne funkcije za oznaku određenih jezičkih glasova, imaju u pravopisu i svoju posebnu primjenu. Neka od njih ustvari su, sa gledišta uobičajenog pravopisa, suvišna, a u pismu se ipak dodaju, i to iz posebnih razloga, po tradiciji, ili nekad i sasvim neopra:vdano. Drugi slučaj je ispuštanje nekih od tih slova, a treći je njihovo međusobno zamjenjivanje, o kojima se može slično reći kao što je slučaj s onim prvim. Sva ta tri slučaja sada ćemo redom i odvojeno razmotriti u posebnim odjeljcimaI!
I
Dodavanje slova I Alif ( I ) se dodaje u riječi UL. (koja se piše i pravilno ~ ), da bi se u nevokaliziranom tekstu razlikovala od •..•..• (min-hu, minnat). Međutim, za to nema potrebe u dualu, ali se ipak obično piše: 08L. pa tu alif smatraju suvišnim. U množini se redovno piše bez tog a1ifa:::':G ili 0;'" Pisanje u jednini: ~L.sasvim je rijetko. . . 11)Za razne detalje o arapskom pismu i njegovom pravopisu, između ostalih djela, treba se obratiti na: 1) Al-Qalqašandi, Kitabu-subbi-l-a'ša, I dio, 1. poglavlje, Al-Qahira 1331/1913, str. 430-474, i III, 1357/1938, str. 1-222; 2) A grammar of the Arabic language, translated from the German of Caspari and edited with numerous additions and corrections by W. Wright. Third edition revised by W. Robertson Smith and M .J. de Goeje,Volume I, Cambridge 1955(Part first, Ortography and Ortoepy, str. 128,§ 1.-32.).
62
Tzv. zaštitni alif = ~\j)i'0J\je onaj koji se piše na kraju određenih oblika perfekta i imperativa' u' množini (zato da se krajnje j ne bi shvatilo kao veznik j (waei), npr.: Ij)c.. odn. Ij~~ i sL Kada takvi oblici ne stoje na kraju riječi, onda se ne piše s alifom, npr.: ~~ i dr. I u množini određenih oblika imperfekta na kraju se piše takav alif, npr.: IJ : ~ ~~, ali su neki, gramatičari iz Basre smatrali da ga u takvim slučajevima ne treba pisati. Tako ni u množini imena (npr. participa) u genitivnoj vezi kada su njen prvi član (Jc.a.:..J\ ), npr.: ~;}.:::, Međutim, kufski gramatičari mislili su da tada alif treba tu da stoji; pa se pisalo: ~I;)L;,i sL
'Neki su ovakav alif pisali i u jednini, npr.: \;~ pisali bez njega, kao što je to i danasuobičajeno.
mj. ;'..4, dok su drugi
Alif je suvišan u riječi I)-!)\ mj. ~)\ ili J.) Prvi način pisanja upotrebljava se u Qur'anu. U njemu tekođer nalazimo napisano: Ij;\' 01, gdje se suvišni alifpiše pod utjecajem osnovnog oblika te riječi, tj. U njemu
::u.:..
ćemo naći i pisanje:I~~\ trebalo da bude: \~~--.{.
r;:1.
~ (sa suvišnim alifom iza pocetnog J , te bi
U vezi sa dodavanjem alifa u pismu, ovdje bismo mogli spomenuti njegovu upotrebu kao nosioca tanwina fathe (npr.: \~I~ ) ili hamze (npr.: \~1), te slično takvoj upotrebi slova) i .s (kako se detaljnije o tome moglo vidjeti u odjeljcima o tanwinu i hamzi),
J Slovo) u pismu se dodaje u riječi J) ('u1a), s kratkim "u" u izgovoru, te u svim derivatima iz nje: ~~JI , ~)I (za razliku od ~l ). Potom se) piše u riječi: .)jl (za razliku od' ~p, te po analogiji na nju' i u množini:-:':"~)I Culatu). Crafičko ) nalazimo u ličnom imenu, i to li nominativu jj.Ls i u genitivu:)~ za razliku od imena: ~ i;";'. Slovo) ne dodaje se toj riječi kada ona
63
Slovo
't5
su: ~~
~C
~~'~
(mj.
u pismu se dodaje samo 'u nekim slučajevima u Qur'anu, a ti (mj. ..4~ ..... )
~::-rrt59'::'" (mj ..... 9
~jl./..). '.
-,
,
....) "-!i-'::'" "
,
(mj.
o~:... )
--
Kako se vidjelo,. u određenim slučajevima slovo t5 je suvišno za izgovor, pa tada služi samo kao grafički znak, bilo kao nosilac tanwina fathe kod riječi s trećim radikalom .s (npr.: ~), bilo kao nosilac hamze (npr.:~) i sl.
rr
Ispuštanje slova Redovno ispuštanje ( ~\ ) suglasničkih slova vrši se kod udvojenih (w.~ ) koji su nastali spajanjem dvaju istih kratkih suglasnika u jedan .-. ~ dugi; npr;: ~~ < '-c-!~ ; ~ < ~ ~~ < j';.:.- \; ili pak, asimilacijom dvaju različitih suglasnika, npr.).:~~< )..J~~ \ E.1~ < ~~ \ ~ 0:-( < G0:-) i dr. '"
~,.
Inače se u pismu, u određenim slučajevima, ispustaju slova: \ J ćemo ih sada razmotriti redom prema tim slovima.
0) t5
pa
Alif s hamzom određenog člana gube se, u izgovoru i u pismu, iza prijedloga ~, pa će se, npr., pisati: r~ (mj. r~~:i!,~;.~~ (mj, ~;'~/:i, ) i sl. Međutim, iza prijedloga y, iako se hamza gubi u izgovoru, njen nosilac alif ( \ ) ostaje u pismu, npr.: ..ll)1,(mj. ..ll)~ ) i dr. Kada su upotrijebljene sa člano~ riječi: ~~( i 0~,)T redovno se pišu ovako: ~T,odn. ~)(, tj. bez I (za a), jer usljed toga ne dolazi do zabune, kao i zbog česte upotrebe tih riječi. Međutim, kada su one bez člana, onda se taj \ piše: o~ '1 \ j 0c..:.~
.~:.w
.) U riječi ~~
alif se može u pismu ispustiti u sintagmama: ~~
~~L
.
Alif se može ispustiti i u množini riječi: ~ mj. t.
, pa će se onda pi.sati:~
i
'
U ~nožini ::"'\jC(od :C ) u pismu se ispušta prvi alif:::"";':" , a drugi se obično ne Ispušta, izuzev u neki starim primjericima Qur' ana. od složenih pokazanih zamjenicaalif se u pismu ispušta kod:~} (mj.~
Alif pokazne čestice ~ (ha) ispušta $e .-\;1 složenirn pokaznim zamjenicama: IJ.;. (hada), o..G. (hadihi), •.\'~ (ha'ula'i): Međutim, piše se: " !l11tA,GG" ~G,,~~. ,
Alif te iste čestice ne piše se ispred Iičnih zamjenica u nominativu, npr: GG(ha'ana), ::JG(ha' anta), ~G (ha' antum) itd. D izgovoru skraćena čestica' G. u ~ piše se bez alifa na tri mjesta u Qur'anu, i to u složenojčestici ~T, naime u:J.p;:.sr ~T: ~Wr~~ i 0~~T Inače ona se redovno piše: ~T (bez obzira na to što se u izgovoru dugo "a" skracuje u kratko "a"), npr.: ~.)r ~T,alLse u Qur'animatponegdje opet nađe pisanje i bez alifa, tj.~T . --
~
Kod brojeva: 0W i;~ ~W alif im se može Ispustiti kada sačuvaju iS , npr.: •.Li·~ odn. iT;.n~ ~ i sl. Kada se, pak, to iS ispusti, pa se kaže: 0W, od~:{~ 0W alif se tada redovno ne ispušta,a to popravilu da se u Istoj riječiistodobro ne ispuštaju dva slova. Alif se može ispustiti u brojevima: ::..~ , ~~ i J)~, pa pisati: ...:..13, t15, J;' Il L Međutim, u distributivnom broju::':"':yJ alif se ne izostavlja (za razliku od:~, kada seta piše bez njega). -, <"
'
:c...:.~
i slično Bez alifa se može pisati čestica za do~ivanje: ~ (ya),npr.: tome. Međutim, ispred imena koje ima maddu na početku, alif te čestice se ne ispušta (jer su u njemu već stopljena dva alifa), pa se, npr., piše: i sl. Ispred riječi sa drugim nekim suglasnikom (osim hamze), alif te čestice se Hd.Prema nekim grarnatičarima ta se čestica i u zadržava, npr.: takvim slučajevima, ipak, može pisati i bez svoga alifa.
t~~
A~
Osobno ime ::")G- bez člana redovno se piše s alifom, a s članom se može pisati i bez alifa, dakle:~}J1 roj. ~ ).;'JI .
-Kod takvih čestih imena (1'; i onih stranog porijekla), kadasadrže više od tri slova i kad nije već ispušteno neko drugo slovo, tada se njihov alif može ispustiti.jipr.: ~~ > ~,J.JG:. > ~ i sl., kaoi strana: :2Pc...:..l> ~l J(. )~;;'rJ)~G, > J;~ i dr.Po' nekim.pak, u primjerima kao:;J.J~ , ~ bolje je da se njihov alif zadrži u pismu. On, inače, ostaje kod rjeđih antroponima,kao što su (domaci): ~~ , ~~ , ~c..i dr., te u onimstranim (također rijetkim), npr.: J)~IJ, 0)~G, ~;~~, 0G~ i sl. Ipak, u nekim Qur' anima, ova imena su pisana bez alifa: J)}' ~)~.,0)'). , ~ .
:1'.>;~
Kod imena, kad bi usljed ispuštanja alifa, ostalo samo tri ili manje slova, on se tada ne 'ispušta, npr.: i\" 4.JG, i dr. Isto tako, alif se zadržava ako je u ličnom imenu već ispušteno neko drugo slovo (npr.: ~~\~< ~)~\~) ili kada bi
5 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA
65
se takvo ime moglo zamijeniti s nekom drugom riječi, usljed ispuštanja (mj, :;...~ ), zamjenjivalo bi se s: ~ (i drugim njegovog alifa, npr.: ~ riječima pisanim: ~'tj. bez dijakritičkih znakova), pa tako i: ~ (mj, :...~), zamjenjivalo bi se sa: ~ i sl. U ličnim imenima sa sufiksom J\~ (-anu) njegov alif se može ispustiti: 0Q >~., 0G. >? ' ali ončesto u ovakvim slučajevima ostaje, npr. u: 0\~ i dr., kao štoje to i li drugim riječima uopce: '0~) ,'01.1.>..i sl. (sa ' suf.: '0(- -anun). U nepravilnimmnožinama oblika: j>.G.:., ~G.:. te u sličnim oblicima, alif se može ispustiti (ali ga je bolje ostaviti), ako usljed tog ispuštanja u pismu ne bi došlo do izjednačenja oblika jednine i množine, kao što je u primjerima: ~JG.:. >~~ (sg, ~~ ); pa tako i u: ~\;. >~;;.. (sg, ~~ ); ~W (sg.J~ ): ~~ (sg. '0U;\ ) i dr., ., Ako bise, pak, usljed ispuštanja alifa u množini, njena jednina s njom prema sg. ~ onda se alif ne izjednačila po obliku, npr.: 0:s'~ > ~ ispušta u množini, " , , Kada bi, međutim, ''ispuštanjem alifa u množini i došlo do njenog izjednačenja s jedninom u pismu, ali se po gramatici zna gdje se radi o jednoj, a gdje o drugoj, neki tada ipak dozvoljavaju izostavljanje alifa li pismu, npr.: :-"\~~~)iJili: ~~)~ ~\~~ (~~~) i sl. I u Qur'anu se ,. l, " ponekad nađe napisano: 0:--~ mj. 0:s't;..:.
(~»
,
,
Prema misljenju nekih ortografa, alif ne valja ispuštati kada bi se zbog toga sastala dva ista slova jedno do drugoga, što bi se .dogodilo, npr., u riječima kao: ~LC (> 0::CC),pa su: ~l5"~, ~G~ i sl. U pravilnoj jednini ženskog roda (na: 01_ at-Lriječi koje imaju još po jedan alif ispred onog u nastavku, taj se prvi alif može u pismu izostaviti, npr.: 0~ <. 0WG , 01~ < 0\~~ , 0GJ < 0Gli i sl. ~
"
'"
...
'"
'"
Alif se m9~e ispuštati i u pravilnoj množini muškog roda (iako tu ne postoje dvaalifa), što se vrši po uzoru na odgovarajuce množine ženskog roda, npr.: J~ mj. 0~c." 0;J mj. 0~li i sl. -.' ,...
'"
'"
'"
Prema drugim ortografima, kod riječi sa dva alifa u množini, može se ispustiti drugi alif, zadržavši prvi), npr.: ~)L...:..J\< ~I)L..:J\;< ~WL...J\ ~ld\ Kada, pak, postoji samo jedan alif, on ostaje, npr.: ~u.:J\,ali 'se u Mushafima i takav alif ponekad izostavi u pismu: ::. ~ 10 :' Tu se, čak, ispuste nekad i po dva alifa, pa se piše, npr.: < ~\;c ili < 0WG, ~isl.
~r-:-
Kod često upotrebljavanih participa, u pravilnoj množini muskog roda,
66
alifse također može izostaviti, npr.: 0)jl:JI < 0)':-'81, pa tako i kod: 0)~WI
, 0).)~1 , 0~LWI, 0)}~I, i dr. ,
,
"
,
,
Međutim, kod njih se alif ne ispusta ako bi usljed toga došlo do mijesanja (~O oblika, i to u pravilnojmnožini ženskog roda, npr.: uWt1 prema: :':';GJ1te u pravilnoj množini rnuškog roda, npr.: 0~)U prema: 0';) pa tako i kod: 0)~)k- prema: 0)~:b.prema: 0;)\1 prema: 0;) i dr.'
.'
"
,.,
..
Kod takvih plurala u riječima s udvojenim suglasnikom alif se ne ispusta, jer je već jedan od njih ispušten u pismu, npr., u: u~G ( u(,G )
~0)WJI (0)JWJI) i sl. Alif se ne izostavlja ni ispred hamze, npr., u: ~WI ipak naći to napisano bez njega, tj. ~I. "
ali u Qur'anu ćemo
Alif se zadrzava i u riječima s trečim slabim radikalomr i~~) koji se u nekim oblicima tih riječi gubi, npr., u: ~\~ (3. radikal mu Je) ). Analogno muškom rodu i u ženskom se alif zadržava, iako se taj radikal tu ne gubi (ali se nekad promijeni u cs kao, npr., u množini: u~\~) i premda takav oblik sadrži istodobno dva alifa. Slično tome alif ostaje 1u riječima: 0;(,11,
o;oUI
, 0;":'WI i sl.
Kada bi trebalo da se pišu dva alifa jedan do drugog (gdje se pravo nađe hamza i dugo" a"), onda st?jedan alif ispušta, npr.: :;'\1 >:;'T, pa tako i u: .uT, r~T, ~jT, ~T , ;~c,;, '08 , ;~C.~ , !l~\~)i sl. . U dualu se pišu dva alifa: Il) za razliku od singulara: I) premda su neki
dopuštali da se i u dualu piše jedanalif (T), ali to nije opcenito prihvaceno, Nekad ispadne i suglasnik hamza ( •.), sama ili zajedno sa slijedećim joj samoglasnikom, pa se u pismu, naravno, gubi i alif kao njen nosilac. To se dešava u riječi: ~\ u potpunoj "bismili", pa se piše: r;-mj. U drugim slučajevima alif se piše: ~~ ~~ a isto tako kada se kaže samo:~T ~~ , gdje se alif ipak može ispustiti, smatrajuci ovu sintagmu potpunom "bismilom" .
r~.
Hamza sa svojim vokalom ispušta se iza veznika: Ji), a pred početnom hazom iduce riječi, npr.: uU ( < ..:.J~)) odn.: ;r) (< ;jl) i sl. Kada, pak, hamza stoji na početku riječi iliiza neke druge riječi (izuzev J ili ) ), i to ispred druge hamze, onda se njen alif (tj. od prve hamze) u pismu neispušta: ::':D~, \;.:i1i' ~ i sl.
;1
Početna hamza s vokalom gubi se kod riječi: i ~i, kada one stoje između dijelova arapskih ličnih imena (~\ , ;j : ~ S-,~),' i to kada su te riječi same, ničim od njih odvojene, kao što je u primjerima:
5 • GRAMATIKA
67
,..- J
~
!~
JoJ""
0-! ~1 ~
o
_'.:
,
.-.;
t~" :,.'",.Jl
~ ..lil>-~1 ~
~rf 0,
j,
,0",
~j
ijUi~ ;.?Ld~.;
• Inače~sealiftih·riječi(npr.~ njegov sin 'Amr), ~ ~\~~(=
_
r..~ j ,
,:;:;
..-
~
J
O Jl
0-!~~
i sl.
/'0
.•.. J
! ~j~
,.
O
Jl~
"'.
~~
!
".",
•.•.
O;,
..•.
ti'
r~ 0-! ":"?,-,\
J/
y.l
"
?
upredikatu) zadržava:Cij Su'ad je 'Umarovakčli; i sl.
\:D. (=Ovo je
Riječ) u dualuzadtŽava svojpočetni alif npr.: ..~ L;I~) ~I (= Al-Hasan 'i Al-Husayn, sinovi 'Aliyini). Taj alif ostaje u pismu i kada se navede samo nečija "kunya", npr.: .r.G:- ~\ ~t GJj (= [učer nas je posjetio Ibnu-Čabir). •, , Za pisanje riječi:'~\ u analognim slučajevima važe ista pravila kao i za riječ:
JI
'
Hamza s fathom određenog člana gubi se iza potvrdnečestice: J (to je tzv. >,\~~Ir\l), npr.: ij-SU), zatim i iza prijedloga: j, npr.:.,.lili. Po nekima se arif Iza J ne ispušta,"što danas nije uobičajeno. 'Međutim, iza prijedloga y taj se alif zadržava, ripr.: ';'VG i sl.
,
,
,
J Slovo J ispušta se u odnosnoj zamjenici: ..s.JI (mj, (;Sili\) u jednini i množini: ::r-,..JI, dok se to J u njenon; dualu zadržava: ~I:ili\. To se J ispušta i u ženskom rodu te zamjenice, tj. ~I (mj. ~I ) 081, Ovaj plural neki pišu i: ~)uf ili ~I .Drugi njen plural piše se: J)uf ili ~L; , , ,
,/li.
, Slovo J ispušta se i u riječi:M (i.~j ~i\) mj.J.:Lf (i ~(iJI ). Neki, pak, dopuštaju pisanje toga slova u ovoj riječi, a u Qur' anu ono se u njoj ispušta. Kod riječispočetnirnjj .;(osim spomenutih, a ponekim i u: ~kJI dođu iza određenog.člana i prijedloga J, onda jedno J u pismu ispada, npr.: 0LJ; (mj. 0USr ) i sl. ' , Stoji liispred takvih riječi sam član, onda se njegov J zadrži, npr.: rC:JJI i tome slično. ' ~
Suglasnik oispred i' asimfliravši se s njim u izgovoru, stapases njim u udvojeno: (srnrn-) u sintagmi s prijedlogomj,», pa se to piše sa: i (sa tašdidom u vokaliziranom tekstu), npr. ~ «::;.. ~) ~0 «lo ~)
r
~ «r ~
, Isti jeslučaj i u vezi s prijedlogom~,
~« 68
r~ < lo ~).
npr.:
J-: ( < ::;.~)
, ~( < lo ~ ) ,
Slično se događa i kod veznika 0l ispred odrečne čestic~ ;J u: ;Jl ( < ;J 0l), kao i kod veznika o1 ispred takvečestice "1, pa se piše: )11« "1 01), ali se nekada 0 zadrži u pismu, a na J. (oci 'j) može se staviti znak udvajanja ("':"), ukazujući na to da se u izgovoru mora .iZvršitijednacenje prethodnog 0 sa slijedečim J pa bude, dakle: f.y 01= f.yl ('aHa).
J Slovo j ispusta se u Qur'anu u dva slučaja: u trećem licu jednine imperfekta, i to u: t1~t~ mj. ~I~ ;~, te u slučaju: ~QI :JJi~) mj. ;':':"). Kod riječi u kojima bi se sastala po dva slova , (od kojih drugi služi za oznaku dugog u), jedan se.) obično ispušta u pismu (a dužina u izgovoru ostaje), npr.: uJ~ (mj.u .)J~ru'us-): \.):l.:-(mj. \.)Jl.:-ga'u); '0'; (mj, '0.)~: o
~
o
~
yastawuna) i dr. Nekada se drugi j piše, da bi se izbjeglo zamjenjivanje dviju riječi međusobno (u nevokaliziranom tekstu), npr.: J'; za J:'; (qawl) ili za J~ (qa'ul), pa se ovo drugo piše sa još jednim , naime:J.)~, odn. J)~ i sl. Kada bi po pravilu trebalo napisati tri ) uzastopno, jedan se od njih redovno izostavlja, npr.: I):~ mj. \.)J~ (qasu'u) i sl. Ako se po fonetskom pravilu dugo "u" skratila (npr., u tzv. skracenom načinu imperfekta rJ;.:J( t.JL..::.JI),slovo) se, naravno neće pisati, kao što je, npr. u:
~;J koje je nastalo od:
i sl.
J~'"
.s Kao znak dugog "i" slovo .s redovno se ne piše u trecem licu muškog roda spojene lične zamjenice, i to u genitivu, npr.: "-i mj. i..s+! (bi-ili), ali se ono iza dugog vokala ili iza diftonga -ay- izgovara kao kratko 'T', np!.: ...,,; (fi-hi), ~ Calay-hi) i sl. U primjeru iz Qur' ana vidjeli smo da je lS ispušteno u riječi:~\~\ (naime u sintagmi: t!~t~). Tu se lS (koje označava dugo "i") ispušta (zbog rimovanja s riječju:;;.JI) u glagolu: ~ mj, lS~. .. ,
"
Zbog redovnog skraćivanja po gramatičkim zahtjevima (npr., u skracenomnačinu imperfekta), slovo .s se, naravno, neće javiti ni u pismu, npr.: (nastalo od: lS~ ) i sl.' .
r;J
Kada bi trebalo da se pišu tri uzastopna slova .s , jedno će seispustiti u pismu, npr.: ~~G.. mj. ~G..: ~.: .: II mj.::r...:.: I( i dr. Ovo posljednje (u (~al-nabiyyina). . Qur'anu) čak se'piše samo jednim :S: ~I
s
69
ID Međusobno zamjenjivanje slova -
~r~\
Slova: \) i.5 , u određenim slucajevima, pišu se nekada jedno mjesto drugog. Ponajviše se javlja međusobno zamjenjivanje \ sa .s , te rijetka upotreba ) mjesto \. Razmotrit ćemo najprije te zamjene \ i i.5 , i to odvojeno: a) kod imena, b) kod glagola i c) kod čestica. a)
I mjesto I.S kod imena
Takva zamjena događa se u tri slučaja: 1) Kada je I (zapravo dugo "a" ili tanwin fathe) na četvrtom ili daljem mjestu od početka nekog imena (imenice, pridjeva, broja), ne računajući pri tome određeni član, npr.: J~t, ~f ,~f , i.5~~f , .)',:' '.1\, LS; 6' a '.1\ , i.5;LJf i dr. (svjedno je da li je dugo" a" postalo od korijenskog , ili i.5). U ovakvom položaju mj. i.5 piše se: \ (da se ne sastanu dva i.5), kada ispred dugog "a" stoji cs , npr.: ~j~ (mj. ';j~) ~~f , Wr i sl. Ipak se kod ličnih imena piše i drugo .s , npr., u: ~ (za razliku od glagola: ~ ; .: (prema pridjevu. Ć) i sl. Inače se iza i.5 piše I, kao u: ~r , ~~ i dr. 2) Ako je \ (dugo "a" ili tanwin fathe) na trecem mjestu u nekom imenu, piše se sa .s . kada je postalo od is (tj. kada mu je treći radikal i.5 ), npr.: ;..~ , J:J ' i.5?0f , i.5:.4Jfi sl. Ako je, pakla nastalo od) (kao trećeg radikala nekog imena), onda se piše sa I npr.: u.iJf , ~ i dr. Kada se korijen javlja u varijantama sa trecim radikalom j i i.5 (npr., korijeni: )-c -J) i ~-c -J: )-~-J i ~-< f-J , i sl.), onda se riječ piše u obliku koji se češće upotrebljava, npr.: ~}f ali: L,;,)I. Kad etimologija neke riječi nije sigurno utvrđena, onda će se ona pisati sa \ npr.: L.::..j,.. ili L....;Jf i sl. Neki u ovakvirri slučajevima pišu sve riječi sa \ (radi pojednostavljenja njihovog pravopisa). Riječ i.5;:' piše se sa i.5 (mj, sa I ) na kraju. Prijedlog i.5JJ (imenskog porijekla) piše se sa .s jer se, npr., kaže: ~JJ i sl. Broj % (= oba) po gramatičarima iz Basre piše se sa \ . Po Ibnu-Qutaybi treba pisati: u nominativu: % i u.s-, a u genitivu i akuzativu: i~ pa prema tome i: ~% i (te: ~ i ~. '., "
~u.s-
70
Js
Broj
(.S~lzadržava
is u genitivu, npr.:
~~l~
(min 'ihda-huma).
Kada zbirno ime, pisano sa (.s (npr.: ~ = kamenčiči) dobije sufiks o -at (za oznaku jedinke, tzv. o~)1 ~\ prema Basrancima se piše \ (npr.: o~ ), a Kufijci tu zadržavaju ~ (pa pišu: ~ ) i sL Inače, kad iza riječipisanih sa (.s dođe spojena lična zamjenica, one se tada obično pišu sa \ npr.: ~l.-~i dr. Prema nekim gramatičarima, iu takvim se slučajevima (.s može zadržati, pa pisati, dakle: ~~ mj. !JG-~ (raha-ka), Kod nekih riječi (prvobitnih imena), kada je \ na drugom mjestu u njima (kao dugo "a"), piše se sa l , npr. : I~, C U sredini nekih imena mj. \ piše se (.s (zapravo mj. prvobitnog (Tawrat), i neka druga ( oj5'j , o;c.:, itd.) b)
.s
~):,J
mjesto I kod glagola
1) Kada je \ (zapravo dugo a) na četvrtom ili nekom daljem mjestu izvjesnog glagolskog oblika (izvedenog iz prve vrste trilitera ili kvadrilitera, tj. :;~W\ ili ~~)\, onda se ono (a) piše sa is, npr.:, ~l , JJ; (.s~1j
, JL.i,
-.
~I,
~\,
.
Jyk.1 ,~I
i dr.
Kod glag61a s ha~zom k~o trećim radikalom i)urj~ UiS , Wl , "~W, l~\ i sL .
nosilac ć~ joj biti
I , npr.:
Ako ispred krajnjeg dugog a dođe y, onda će se dugo a označiti alifom, npr.: ~l , ~\ i sl, 2) Kada je a na trecem mjestu glagola, ono će se pisati sa I, ako mu je treći radikal) (l,Ji'~G) npr.: Go~ , ,:.u., I),~ i dr.; a kada mu je treći r~~ikal (.s (~~ ~Ij), dugo a označit će se pomocu is. npr.: (.S? ' ;,~, ~, ~. Po nekima je u ovom posljednjem slučaju dopušteno i pisanje sa alifom mj. sa .s , ali se javlja i suprotno pisa..njesa (.s mj. \ kao, npr., u:..}j mj. iSj pravilnijeg i sL Kod glagola sa trećim radikalom ) u imperfektu pasiva piše se .s mj. \ npr.: (.S~ (po uzoru na dual: 0~~) i sL· . Ispred pronomina1nih sufiksa -.$" !J , ~ , c:" itd. redovno se piše \ mj. (.S, npr.: !J~~, ~~, ali i: IjC~, \:..5-Li:..., dakle, i kod glagola satrećim radikalom .s , gdje bi, prema misljenju nekih, u ovom slučaju trebalo zadržati pisanje sa (.s (pa bi se pisalo, npr.: ~~ mj. ~C~ i sL, ali to nije uobičajeno). .
71
C) i.S mjesto
Ikad
čestica
Kod čestica (partikula) pisanje se pretežno ravna prema izgovo ru, pa se za dugo a obično upotrebljava \npr.: ~ , L. , G. i dr. U četiri slučaja, međutim, ono se piše sa <.s : 1) ~ 2) ~l (s pronominalnim sufiksom ono se izgovara kao Y:~lilay' ..ka, itd.): 3)~ ali: \:) -;,- 'alay-na, i sl. 4) (ovako se piše po analogiji sa Jl sličnoga značenja). .
?
Kada iza prijedloga: Jl.' ~ ' ~ dođe r ' što je skraceno od L. , onda se oni pišu sa alifom, naime; r~l' rb. , r~ .. Ako to rdobije pauzalno ~ (tzv. ;;Wi:\iJ() onda se ti prijedlozi ispred ~. mogu pisati i sa .s. tj.: ~ Jl ' ~ ~ ,'~~. ' . Nekada se ono što bi trebalo pisati sa \ napiše sa .s zbog blizine riječi pisane sa kao, npr., u Qur'anu gdje je napisano:~) mj.~) zbog (mj. c;.. ), a to opet zbog bliskosti (= ;~)C;J() u daljem tekstu s riječju: ~ malo daljeg: JJ (u kome je .s pisano po pravilu).
cl) J mjesto
\
U nekoliko rijeći u Qur' anu mj. \ (za a) piše se ) (možda zbog izgovora toga a s prizvukom na ili zato što je ono postalo od treceg radikala) ). To su slijedece .riječi: ;~(, ;;.s-~L;;L.JL;)U(, ;~, ;;.C:-J(, ;~( mj. normalnog i drugdje upotrebljavanog
pisanja s alifom, tj.: ;~(
, ;IS)I itd.
Ranije je spomenuto da se u nekim primjercima Qur'ana nalazi pisano: 1 'iS
__
•
lji)1 mJ.
I
,,'11.-
~)\ .
Kada, pak, iza gornjih riječi dođe spojena lična zamjenica, onda se piše a ne ), tj.: ::b~ ' WlSj, ~~ i sl.
Rastavljanje
i-spajanja rijeći u pismu - J:,ojJrj
~\
Opce je pravilo da se dvije riječi, ma koje kategorije; pišu odvojeno. Od toga se odstupa u četiri slučaja, pa se one pišu odvojeno.
1) Kada se dvije riječi stopeu složetiicu tzv. c:;JI~:,.5predstavljajući jedinstvenu pojmovnu cjelinu, npr.: ~~.J):; (= Balbek), .
U drugim, pak, sintaksičkim konstrukcijama one će se pisati odvojeno. Tako upredikativnojkonstrukciji ;,C~\~.5:,.5, npr.: ~G-r)0J( (= Dječak npr.: sjedi): u aneksiji (genitivnoj vezi - j~~~) odn. doslovno: vrata kuce): u onim sintagmama 72
/\JI~4
(= kucna vrata, u kojima riječi nisu
semantički usko međusobno povezane, ono se također pišu odvojeno, npr.: ~ ~ ('-šesnaest); .c.;C~ (jutrom i v~čerom):~) ~~ = arapsko..francuski) i sl. Kada jedna od dvije riječi spada u one kojima se započinje govor Ikao što su: spojene lične zamjenice, sufiksi za pojačanje (-n, -nna), nastavci za dvojinu i množinu, sufiksi za tvorbu ženskog roda i dr./, onda će se to pisati zajedno. Isto tako će se spojeno pisati one riječi na kojima se ne može zaustaviti govor (tzv. proklitike.rnaime nenaglašene početne riječi neke sintagme, kao što su, npr.: prijedlog y r sastavni veznik J, čestica J u pogodbenim rečenicama, čestica za pojačanje J i dr. 3)
4) U slučajevima kada dvije riječi u sintagmama određenu semantičku cjelinu, one će se pisati zajedno.
predstavljaju
i
::r
Tako se prijedlog (min), pretvorivši svoje -n U -m ispred zamjenice :;. (man), piše s njom sastavljeno, tj. ~ (min-man), Po nekim, međutim, kada je :;. upitno, trebalo bi pisati odvojeno, tj. (ili:;;,y).
;;.::r
Prijedlog::r stapa se sa L.kada je to t- odnosna zamjenica, npr.: L.... ~ ~ (= čudio sam se onome čemu si se i ti čudio); kada je L.(skračeno upitna zarnjenica, npr.: ~Wi' \~ ~ (= Od čega je ovaj prsten?); kada je L. suvišno (tzv.' ~~I)rL.), npr.: ~~L1.i~ Ij?-; (= Potopljeni su zbog svojih grijeha).
u:
r
U pogodbenim rečenicama tzv. pogodbeno L. (~~
L.) se razdvaja od
~ ' npr.: j5Tj5-t3L.~ (= Od čega ti budeš jeo, ješću i ja). Po nekim gramatičarima i odnosno L.treba pisati odvojeno od::r, npr.: ~ \./.l..i.-1L. ~ G:G-l (=Uzelismo od onoga od čega su i oni uzeli). .. Prijedlog :;:. stopivši se s odnosnim :;. piše se s njim spojeno u obliku: ~, npr.: ~ ~)~ ~ ~)~ (= Citirao sam prema onome prema kome ste vi citirali). U ovom slučaju, međutim, može se pisati i odvojeno, kako se inače piše kada je ;;. upitno, npr.: JG;;' ~ (= Za koga pitaš") ili u odnosnojrečenici, npr.: ~~) ~'):;.:;:. (= S kim ti budeš zadovoljan, bit ču i ja zadovoljan s njim). Po nekima se uvijek može pisati sastavljeno, tj. ~.
r)
Prijedlog :;:. stapa se supitnim L.(ili u ~ ( ~ ). Ponekim, pak, :;:. se stapa s L.u ~ kada je to L..suvišno, a kada je ono odnosno, pisat će se odvojeno, tj. (ili: L.,y ).
t: :;:.
73
Prijedlog ~ uvijek se spaja s upitnim:;' npr.: ~ :..:J~.~ (= O kome si razgovarao njim?) Taj prijedlog većinom se spaja i s 'odnosnim L.(ali se može pisati i odvojeno), npr.: y;J':;'G W G~ (= Razmišljali smo o onome o čemu ste i vi razmišljali.) Sa skračenim upitnim L., tj. prijedlog ~ se piše zajedno, tj.: ~ npr.: :I :. ~S0~ (= O čemu ćeš mu pisati?). '
s
r
c;.
Prijedlog piše se odvojeno odzamjenica: :;. i L. Iza čestica zvanih: ~\;S\, tj. onih koje regiraju akuzativ (kao što su: L. 01, 01 , :.:.;,J i dr.), kada one dobiju suvišno L. iza sebe, ono se piše zajedno s njima, npr.: li;.. ~ LJ1 (= Samo sam rekao istinu); ~~~ ~~1 w\..S (= Kao da je njegov brat ,'o ::1 ( = Kamo sreće da nismo ni došli ovamol). bolestan); ! b ~
;J
Iza navedenih čestica odnosno L. piše se odvojeno od njih, npr.:~I~ L. 01 ~ (= Zaista je čudno ono što smo vidjeli.): ~;.Ji L. 0t5' (= Kao da je ' tačno ono što ste rekli.): ::...;J (= Kamo sreće da postignemo ono što ste vi postigli!). Međutim, u Qur'anu i ovakvo (odnosno) lo piše se spojeno s ovim česticama, npr.: e\)0J~) LJl (= Zaista će se dogoditi ono što vam se obecava). ' ,
!G;;J; lo
Sa L. se u pismu spaja i glagol ~, npr.: ~.::. ~1~ c.t (= Jedva da sam ga vidio dva puta). ' S pogodbenim veznikom 01 odrečna čestica'} stapa se u npr.: \'~ npr.: ~..0. 0~~ ~):'.~ \'l (= Ako to ne urade, bit će žestoko kažnjeni). U pogodbenim rečenicama ;1 i L.se pišu zajedno, tj. ~1 (= gdje god), npr.: ~'.l; \~'jj ~1 (= Gdje god vi odete, otici ćemo i mi). Kada je L. iza ~1 odnosno, onda se oni pišu odvojeno jedno od drugog, npr.: ~ b "-! ~ L.;1 (= Gdje je ono što si donio ovamo?). Iza priloga ~ (= kad) čestica L. se piše rastavljeno od njega, te se time dobije složeni pogodbeni veznik: L.";:" ( = kad god), npr.: ~:w. ~~ L. ,,;:.. WI.S' ;J'~) (= Kad god bih ušao kod njega, zatekao bih ga kako piše). Međutim, čestica L. spaja se li pismu iza :. ::.. (= gdje), npr.: J \ ::..u ~. L. ~'} (= Gdje god budeš, ne zaboravi ono što sam ti preporu°o ~::..
čio.),
Riječ jS- i tzv. infinitivno L. (= ~)~ L.) pišu se zajedno, npr: ~~Ij L.J.S\~ ~~~j-! ~~;.. (= Kad god bi me on posjetio, mnogo bih se obradovao njegovoj posjeti). Međutim, ispred odnosnog L. riječ, jS- se piše odvojeno, npr.: ~ L. J.5' ~ 01~ ~ (= Sve što obećaš, treba da to izvršiš). ' , Ispred :;.' riječ jS- uvijek se piše odvojeno od nega, npr.: \:.0. ~J::~;;' j5~;;. 0r~ (= Svaki onaj koji ovo nauči, bit će nagrađen).
74
Čestice ~ i ~ stopile su se u ~ u značenju: zar ne, hajde i sl., za poticanje, npr.: ! ;'-~::..liw- ;Jl~ ~ (= Hajde učinite kako sam vam rekaol), Iza čestice ~ odrečna čestica ~ piše se odvojeno, npr.: ! ~~ lj: ~7~ J.; (= A ne, ne činite tol). Riječi ~ i ~ tvore složeni veznik: (. ::~ (= dok), npr:
J~ ~~:;:.
(=
SJr uG-
Dok sam sjedio, priđe mi nepoznat čovjek).
:.:.:s- (.: :;
-
Ovakvo (suvišno) ~ piše se zajedno i sa zamjenicom t>t, npr.: ~~)ic...:r ! ~;~ ~ ~~ ~ I)Li (= Koji god vam to drugovi rekli, nemojte im vjerovati!). S odnosnim ~, međutim, ~r se.piše odvojeno, npr.: '';7lo:Sr ;. ~t',;~ L.... ~r (= Sve što ti radiš, bolje je od onoga što on-radi). .
J-:
= u to U skračenim sintagmama, kao što je: ~ ( < Gs 0lS ~1~) vrijeme, tada; Ji.';. (= toga dana) i sl., prva "riječpiše se skupa 'sa -~~ iako bi po pravilu to frebalo pisati rastavljeno. "Kao pojmovne cjeline složeni veznici pišu se zajedno:
!
~~,Jn,~' ~)Gl~:b.1(= Pazi da dijete ne padnel) i 0i> JJ, ::.ti ~
(=
Da si rekao istinu, bolje bi bilo za te).
..
~ 0~~>)8, npr. 0GJ Li;. ~::,.J -
Kod veznika 01 ispred odrečne čestice ~ pisanje se koleba: po jednima oni treba da se redovno stapaju u: \ij, po drugima, pak, treba ih pisati odvojeno: ~ 0f (ali s asimilacijom "n" i "1" > 11 u izgovoru, pa čitati, dakle: alla): treći misle da se razdvajaju u pismu kada je 0r čestica za pojačanje nastala od 0\, pa se ona zato zove: :ij .'~ li~ ~10r, npr.: ::,..;~[j~ 0r ~ Pi~~(= Znali smo da zaista nema koristi od toga posla). Kada je 0r izrični veznik, stapa se sa slijedećim ~ u: \ir, npr.: W.SJI ć.(" ~ ~ \ir ~r (= Čudim se da ne znaš značenje ove riječi). U Qur'anu nalazimo pisanje na oba načina, tj. 'J::'j i \ij, pa neki misle da treba slijeditinjegov primjer u tome. S riječju ~
čestica ~ na dva mjesta u Qur'anu piše se skupa, i to: ~
~- ~ ~.r'-! I~;:;'I(";;Ružno li je ono čime se oni iskupljujul) i u: ::,..~;. iS~
l = Loše li.ste me zamijenili
~o,;l;" ~
poslije mene tj. poslije moga odlaska/'.
Glagol ~ sa ~ neki spajaju u: ~, dok to drugi pišu odvojeno, tj. ~ npr.: ! :.:.1:; ~':.:u(= Divno li je to što Sl uradiol). \
-
;J
.
r
.
Pogodbeni veznik 01 s negativnom partikulom u Qur' anu se stapa u: ~; u primjeru: I~;J~ (= pa ako vaš ne uslišaju), dok se to na drugom mjestu I?iše razdvojene: 0; (ali se u izgovoru vrši jednacenje kao da je napisano:;J1 ('illam).
~
;J
75
Veznik 01se stapa s negacijom ::,Ju::)1 samo na jednom mjestu u Qur' anu, naime u: I~:;';.JJ ~ (nego ste tvrdili) da prema vama nećemo ostvariti svoju prijetnju/ .
JI ... /
rI
:;1
U Qur'anu se veznik (= ili) stapa sa:; u: u primjeru: ~~ dok se na četiri druga mjesta u njemu oni pišu odvojeno, a to su:
;':;1
~) ~;1~ 0~ :;;'I·~~~~I :; rI~':°01;":;rr : ~T~~:; rI
U Qur' anu se i namjerni veznik ~ ~ također na četiri mjesta, naime: -,
;J'J~~ ~ ,;;.; ~
~~ ~:~.~
:.,s..
piše zajedno .sodrečnom česticom
~:
c;.~
0~ ~:
\~t5 ~
Inače bi, po nekima, veznike: i ~ trebalo odvojeno pisati od negacije ~ , kao što se ona odvojeno piše u: ~'~ gdje ima isto (namjerno) značenje (= da ne), npr.: ~ ~ J...0~~ ~~~ (=Molio sam te da mu ništa ne kažeš).
Interpunkcija-
~~::"c.~
Interpunkcija (ili rjeđe: punktacija) je upotreba određenih znakova (kao što su: taćka, zarez, upitnik, zagrade i dr.), te nekih drugih načina da se posebno označe, izdvoje ili istaknu neke vrste rečenica, njihovi periodi ili samo neki njihovi. dijelovi ili glasovi, dakle za oznaku logičkih, sintaksičkih, pa i intonacijskih odnosa između rečenica ili njihovih određenih dijelova ili, pak, onih izdvojenih iz osnovnog njihovog sadržaja (kao što su, npr.: uzvici, vokativ, umetnute riječi i rečenice i sl.), Moglo bi se reći da u najstarije vrijeme nije ni bilo, u svjetovnoj pismenosti, neke interpunkcije u navedenom smislu. Tekst je bio vizuelno neraščlanjen, kontinuiran, i samo bi se na završetku dužih rečenica (perioda) stavljao po jedan kružić, Međutim, u najstarijim rukopisnim Mushafima upotrebljavana je izvjesna ograničena interpunkcija. Tako je kraj ajeta ~'iJ°1 označava sa 4-10 kosih crtica ( / ), a iza svakih S, odn. 10 ajeta pisane su kružnice u kojima su bile po 3, 4 ili 5 takvih crtica. Nešto kasnije, na završetku ajeta pisana je samo kružnica. Iza svakih 5 ajeta stavljano je samostalno slovo (h), pisano obično u obliku odozgo zašiljene kružnice: Poslije svakih 10 ajeta (tzv. ;~l) pisala se donekle ukrašena kružnica, a rjeđe kvadrat, s rednim brojem za to 'ašare ti njima. Mjesto te cifre kasnije se pisalo slovo koje je imalo njenu brojnu vrijednost Ponekad su tu kružnicu ili kvadrat pisali na rubu strane izvan teksta.
76
Negdje od šestog vijeka po Hidžri (13. n. e.) razvio se drugi način interpunkcije (za Qur'an). Na završecima ajeta pišu se kružnice i rozete. a iza 'ašarata stavljaju se slova odgovarajuce brojne vrijednosti. Pored ostalog, u svrhu pravilnog čitanja Qur'ana ~~I pojavili su se posebni znakovi za zastajanje :...J)I pored određenih pravila za to, kao i za nezastajanje. Oni su stavljani na određena mjesta, ali se moglo zastati i na mjestima gdje .njih nema, samo pazeći da se zbog toga ne krnji smisao (cjelovitost) rečenice, kao i sintaksička povezanost njenih dijelova. Tako kod izvjesnogbroja česticaIprijedloga.veznika i.sl.) ne smije se zastajati.P Osimkružnice (o ) irozete ( postoji još desetak slovnih kratica, zato mogu međusobno zamijeniti, primjercima Qur'ana, Spomenute nja, odn. njegovu zabranu. Evo tih
* ) kao
znakova normalnog zastajanja, od kojih neke imaju istu funkciju, pa se ili se, pak, specifično javljaju u raznim kratice obilježavaju razne vrste zastajakratica i znakova.
r
~(obavezno zastajanje = j~ :...J)l); .....u ( naređeno zastajanje = ~)~ ;'ll); J, (opcenito zastajanje = ~~:...J)l); cl' (preporučeno zastajanje = Jj! :...J)i); c ( dopušteno zastajanje == ;Wi:...J)i); bolje je zastati; j (dozvoljeno zastajanje = ;~:...J)i); ali je boljeprodužiti: cr" (odabrano zastajanje = ~;Ji:...J;J\); ali je bolje ne zastati; CL.> ci kodovih dviju kratica može se zastati, ali je bolje produziti: ~ ne treba zastati kada je riječ usred ajeta; ako se tu ipak zastane, pri nastavljanju čitanja dotičnu riječ treba ponoviti; kada je rijec na kraju ajeta, iza ove kra tice se može zastati; .J . .T cl' ci riječ iza koje je jedna od ovih kratica, iza zastajanja ne treba ponovo čitati; ~ ---:....ovo dolaziobično s kraticom.jj, qi"':::' ovakve tri tačke iznad u tekstu razdvojenih riječi, ukazuju na-to da, ako zastanemo kod prve, to ne treba učiniti kod druge riječi s tim tačkama (i kraticama), ili obratno; t: na kraju ajeta ovo slovo upozorava na to da se tu završava jedna misaona cjelina, a započinje neka druga. Osim dosada spomenutih kratica postojao je u rukopisima (kao i u štampanim djelima, te njihovim izdanjima i inače) znatan broj raznih 12) O ovome vidjeti u knjizi: Silajdžić, Hafiz Ćamil i H. Ibrahim Ahkamu-l-tagwid. Tedžvid. Pravilno učenje Kur'ana. Sarajevo 1973. str. 172
Trebinjac:
77
kratica, na kojima se ovdje necemo zadržavati,nego ćemo samo (u bilješci) uputiti na neka djela koja su ih razmatrala ili samo uzgred spominjala. 13
*** Od vremena blizeg kontakta sa Zapadom počela se kod Arapa sve više upotrebljavati interpunkcija (odn. punktacija) uobicajena u zemljama toga podrucja (najviše preduzimana iz engleskog i francuskog pravopisa). Ona je unošena prilagodivši se po formi donekle arapskom pismu, a po upotrebi uglavnom prema njenom uzusu u tim jezicima, ali s izvjesnom proizvoljnošču i nedosljednošću pri upotrebi nekih njenih znakova. Kako je upotreba teinterpunkcije i kod nas sasvim slična,14 necemo detaljnije govoriti o njoj, nego ćemo navesti najvaznije od njih, te njima odgovarajuće arapske nazive. To bi bili slijedeći znaci interpunkcije'.
~1.'/\\ = tačka:
=
,= ~r0;1\ = zarez (zapeta): ~ = u.;:Jr~L;1\= tačka i zarez; : = 0':1.'/\\ = dvotačkaj.v = i~irL~ = upitnik;! = ~ L~ uskličnik: = >; ....« = ...f. . r(~L.~ ~avodnici; (...) = .0L.:,iJ1 = zagrade; - = i1~\ = o ~:
crtica.
R. Simeon ističe da "u punktaciju valja ubrojiti prostornirazmještaj elemenata teksta, kao alineju, izdvajanje naslova u poseban redak, upotrebljavanje velikog slova iza tačke i sl., a također i različita isticanja pismom (upotreba kurziva, masnog pisma i s1.)".15
V samim počecima, kako smo ranije istakli, tekst :.,...Ji je bio neraščlanjen,
te nije bilo odvojenih ni naslova 0\;.:J\, ni odlomaka, ni velikih slova, itd. Redovi su tekli, poslije rubnog prostora, tj. margine ~W\ s desne strane, i to od zamišljene okomite linije, te iduci do rubnog prostora s lijeve strane teksta. Redovi su bili međusobno jednako razmaknuti, manje-više zbijeni, dok su u dokumentima mogli biti znatno više razdvojeni, izuzev nekad pri njihovom donjem kraju. To bi bilo onda kada bi se primijetilo da određeni tekst ne bi mogao stati na taj dokument s onim početnim velikim razmakom između redova. Oni su bili jednake dužine, ali ponekad i nešto 13) Od tih djela spomenut ćemo: 1) Caspari, itd., op. cit., str. 25-26, bilj.; 2) Adolph Grohmann, Einfiihrung und Chrestomathie zur arabischen Papyruskunde. Praha 1955. I Band: Einfiihrung, od str. 116 nadalje; 3) Hifni Nasif, Ta'rihu-l-adabi aw hayatu-l-lugati l-rarabiya. Al-Qahira 1958 (vidjeti str. 117); 4) Hadžialić, Salih: Problem kratica u arapskim rukopisima, POF XXVI/76, Sarajevo 1978, str. 199-212. 14) To vidjeti (na str. 68) u poglavlju: "Arapske pismo" (str. 50-68), u knjizi: dr. Srđan [ankovič, Arapski izgovor s osnovama arapskog pisma. Prvo izdanje, Sarajevo, 1987, str. 147. 15) Rikard Simeon, Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva, I, A-D, Zagreb 1969, str. 552 (pod natuknicom: interpunkcija).
78
međusobno nejednaki. Da bi se to izbjeglo, određena slova malo bi se izdužila u vodoravnom smjeru ili bi se posljednja riječ povila prema gore, a nekada su se (naročito u dokumentima) svi redovi pri svome kraju savijali u tom smjeru (uvis). Za izjednacenje dužine redova nije se koristilo rastavljanje riječi (na slogove i sL) pri kraju retka (osim u sasvim rijetkim slucajevima), jer to po pravilu ne postoji u arapskom pismu. Neke čestice, kao što je veznik ) koje se pišu uz slijedecu riječ (enklitika, koja s njom predstavlja izgovomu cjelinu), moraju se prenijeti u idući redak i napisati, dakle, uz slijedecu riječ kao njoj grafički pripadajući dio. Naslovi poglavlja i sL nisu, u početku izdvajani iz osnovnog teksta, nego su, da bi se ipak nekako istakli, pisani krupnijim pismom, koje je nekada bilo druge vrste od ostalog teksta, ili služeći se za to izduženim slovima, pa i tintom druge boje (npr., crvenom, prema cmoj u tekstu). Ponekad je to bilo istaknuto vodoravnom crtom iznad tog dijela. Takvim crtama odgovarajuce dužine mogle su se istaknuti i pojedine riječi, ili i više njih. Isticanje se postizalo i njihovim stavljanjem u zagrade, radi njihovog posebnog objašnjenja, prevođenja na drugi jezik, te u razne druge svrhe. Uporedo s osnovnim tekstom, tj. interlinearno može tea njegov prijevod, pisan eventualno sitnijim slovima, drugom vrstom pisma ili tintom druge boje. Interlineamo su se pisale nekad razne bilješke, često"u kratkim kosim redovima. Razne, pak, napomene uz tekst, komentari i super komentari, pa i cijela djela (u rukopisima) pisana su ranije marginalno, i to pored teksta, a nekada i sa svih njegovih strana. Prema tome, oni su mogli teci vodoravno, pa okomito, i to odozgo prema dolje i obratno, a još češče možda koso prema osnovnom tekstu. Za Dolje odvajanje teksta od tihmarginlija, ali i kada ih nije bilo, s vremenom suse počele upotrebljavati crte, jedna ili više, ponekad i raznobojne, paralelno okružujuči cijeli osnovni tekst. I sve što bi se napisalo na rubovima moglo je biti oivičeno jednom ili većirn brojemlinija sa svih strana spolja, ostavivši tako vrlo uzak rubni prostor unaokolo. Tako su obično uokvireni bili crtama, te raznoliko uz to dekorirani naslovi pojedinih poglavlja ~~~\ Qur'ana, Nekada su u njima i redovi teksta bili međusobno razdvojeni vodoravnim crtama, te tako, ustvari, potpuno zaokruženi sa svih strana. Ako se pojedini stihovi (ili samo njihovi dijelovi) navode u proznom tekstu (radinjihovog tumačenja, prevođenja i sl.), oni se tada istaknu na 79
spomenute načine kao i ostale riječi, inače se redovno pišu: zasebno, i to razdvojeni u polustihove. To se vrši njihovim razmaknutim pisanjem, stavljanjem nekog znaka (npr., kružića, zvjezdice), ili, pak, povlačenjem okomite crte između svih polustihova neke pjesme.
*** U najstarije vrijeme u knjigama, i sl., nije bilo paginacije (obilježavanja strana), a kasnije su se strane označavale ciframa. Rano su se počeli obilježavati samo listovi (to je tzv. folijacija) cifrom ili je za to služio tzv. custos paginae, tj. riječ Iili više njih) kojom počinje tekst iduće (lijeve) strane rastvorenog rukopisa. Ona se pisala ispod teksta na rubu slijeva, i to na desnoj strani rukopisa.
*** Inače su cifre, pored ove funkcije, te 'one u raznim granama nauke (matematike, fizike, astronomije, i dr.), pa u tehnici i raznim domenima svakodnevnog života, služile i za artikulaciju dužih pa i kracih tekstova, pored slova alfabeta, a naročito abgada, za paginaciju predgovora knjiga, i drugdje. Osim toga, slova ebgede, s obzirom i na njihovu brojnu vrijednost, bila su podesno uklapana u stihiove), služeći tako za hronograme, tj. datume (smrti, gradnje raznih spomenika i sl.) ti vezi s tim i posebnim drugim značajnimprilikama.
Pisanje tuđica u arapskom jeziku Prije nego što nešto ukratko reknemo o tome, radi razjašnjenja dat ćemo najprije neke napomene. Prvo, ovdje, naravno, neće biti govora o tome kako pojedini narodi, primivši arapsko pismo, pišu svoje riječi (strane za same Arape), Isto tako" neće se -razmatrati ni pisanje tzv.posuđenica u arapskom jeziku, tj. takvih stranih riječi u njemu, a koje je on preuzeo (neke u dano vrijeme), npr.: iz aramejskog, sirskog, grčkog, perzijskog i drugih jezika. Takve riječi on je fonetski adaptirao svome izgovoru, pa ih je ondai pisao shodno pravilima svoga pravopisa. S obzirom na sve to, ovdje ćemo se osvrnuti, na sažet način, samo na strane riječi koje se u arapskom jeziku još osjecaju kao tuđice ~:UI pa su manje-više sačuvale nešto od svog originalnog izgovora. U njihovom, pak, pisanju one su bile pod određenim utjecajem njihove domaće grafije, iako se prvenstveno radi samo o prenosenju njihovog izgovora arapskim pismom. Pri tome je prilagođavanje arapskom izgovoru .bilo veće kod
80
običnih rijeci, a manje kod vlastitih imena (licnih, etnografskih, geografskih i dr.), što zavisi od poznavanja stranog jezika onoga koji navodi takva imena, te od njegove želje ili potrebeda upotrijebi manje ili više tačan izgovor neke takve riječi, tj. tuđice. 16 O njihovom pisanju arapskim pismom sada ćemo dati neke opce napomene. Pri tome ćemo polaziti od konkretnog izgovora pojedinih stranih glasova, koje Ćemo obilježiti slovima naše latiničke abecede (osim zanekoliko od njih koji ne postoje u našem jeziku).
*** Obilježavanje stranih vokala prilično je ·neujednačeno u arapskom pravopisu, ali seLipak može zapaziti izvjesno prilagođavanje njegovim pravilima. Napočetku riječi vokali (a, e, i, 0/ u) obilježavaju se obično pomocu alifa zajedno s hemzom ( i ili 1 )/ a nekada se za njih upotrebljavaju i: r. ) ,~1 (koji u arapskom služe zcioznaku dugog: a, u/ 1)/ ali čak (za kratke vokal~ u stranom jeziku/i to: T za: a, )1 za: 0/ u/ pa i za: 0/ ii (u rijemačkom, turskom, te za slične vokale u francuskom jeziku i dr.). Na početku riječi rijetko se javlja slovo: t.za oznaku vokala: a. za: a ili U sredini.rijeci najćešće se upotrebljavaju harakat, i to: fatha .....:.. e; damma
_j_.
za:
0/
u; i kasra _za:
upotrebljavaju i slova:! , ) ,
0/
i. Nekada se tunerijetkouz
~aime: (za: a, e; )...: za:
0/
u/ 0/ ii;
harakat -c-
za: i, e
(rijetko za: 0)/ i to čak za strane kratke vokale. Na kraju riieči prvenstveno se upotrebljavaju, uz harakat, slova: \ , ) , .s i to: I' za: a; )...: za: 0/ U/O/ ii; iS _ za: i, e, i za duge i za kratke vokale. Za vokale: a/e nekada se na kraju rijeci upotrijebi i konsonantsko slovo: o ( __ ) a ponekada se javi i: 0(4-)/ uz prethodnu fathu u oba ova slučaja. Za obilježavanje svakog pojedinog vo kala u upotrebi je, dakle, više pojedinačnih slova, digrama ili određenih znakova. Tako, npr., za vokal "a" služe: T , r , (, ~ , ...::.., J...""::" , to""::" , 0....::... Nasuprot tome, isto slovo ili .digram često označavaju različite vokale. Tako je, npr.: r = a ili e; 1 = i ili e; )7 = u/ 0/ 0/ u i dr. Osim toga, ta slova i znakovi ujedno mogu obilježavati i duge strane vokale, dok slova: \ , ) , .s (koja u arapskom služe i za oznaku vokala, ali samo dugih: a/u, 1)/ u ovoj arapskoj transkripciji često služe i za obilježavanje stranih kratkih vokala (a, e, i, o, 0/ 16)
o
U/
ii).
tome vidjeti kod [ankovića, op. cit., u poglavlju. "Adaptacija stranih riječi",str.
127-132.
6 • GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA
81
Za vokale kojih nema u knjizevnom arapskom jeziku, i duge i kratke, tj. za: o, 6, ii, u arapskoj transkripciji stranih riječi upotrebljavaju se znakovi i slova, kojima se u arapskom pismu inače označavaju: u odn. ii. Na osnovu izloženog namece se zaključak da u toj transkripciji stranih vokala postoji očita nedosljednost pri obilježavanju ne samo kvantiteta, nego i kvaliteta tih vokala normalnim sredstvima arapskog pisma. Nažalost, ni kod obilježavanja stranih suglasnika nije primijenjen isključivo fonetski princip (fonetska transkripcija), tj. da svaki suglasnik bude dosljedno označavan samo po jednim odgovarajućim slovom (uz potrebne dijakritičke znakove za specificne strane suglasnike), Istina, veći dio stranih konsonantskih fonema označava se u ovoj transkripciji slovima arapskog alfabeta, koja označavaju iste odn. akustičko-fiziološki slične konsonante onima u stranim jezicima. Uzevši kao poznat izgovor arapskih slova (kao i onih u našoj transkripciji po ZDMG sistemu), navest ćemo, arapskim alfabetskim redom, ona slova kojima se obilježavaju ti njima fonetski srodni strani suglasnici, a to su: '-:"- b, u - t,':" - 1, C.-1, i - m,.) - n,
ć -
g,) - d,
h,) - w,
t,f -
~ - d,) - r,
j - Z,
o: -
s, .J--
Š,
J -f, !.l- k, J
y.
Međutim, pri obilježavanju u arapskom jeziku nepostojećih suglasnika, ova transkripcija se koleba, pa te suglasnike obiljezava na razne načine. Te ćemo suglasnike ovdje navesti onako kako se obilježavaju našom latinicom, a u arapskom pismu se bilježe: 1) slovima bliskih arapskih suglasnika: c - j , č, Ć - J- ; dž - C.; g - c. t; p - '-:"; V - ) ; ž - c. ; 2) digramima: c - ~ (rijetko: y ), č, lj - -".l; nj - .."..;;dijakritičkim tačkama i sl. stavljanim na arapska slova sličnog izgovora: g v - J .Ovakav način obilježavanja specifičnih konsonanata (dijakritičkim tačkama i znakovima) primjenjuje se naročito kod naroda koji se služe (ili su se ranije služili) arapskim pismom, ali to ne spada u temu ovoga odjeljka. ć
-
~
;
t;
Nekada se uz transkribiranu tuđicu navede i njena originalna grafija, a nekada je ta grafija upotrijebljena sama, pa to u oba slučaja olakšava odn. omogućuje (poznavaocu dotičnog stranog jezika) ispravno čitanje te tuđice. Međutim, kada ta strana grafija tuđice nije navedena ili čitaocu arapskog teksta nije poznata, ili je nju bilo nemoguće navesti (kao, npr., kinesku, i .dr., ili on inače ne pozna taj jezik (ili više njih, a čije se riječi navode u transkripciji), kako će on tada pročita ti te transkribirane tuđice, pogotovu ako one uza sve to nisu (ili su samo djelimično) vokalizirane.
82
Na osnovu toga lahko se može uvidjeti velika i hitna potreba primjene potpune vokalizacije, te dosljedne i u svim arapskim zemljama.prihvaćene i objedinjenetranskripcije i posuđenica i tuđica arapskim pismom, i u isključivo .naučne svrhe i za svakodnevnu upotrebu. Tim bi se, kao i uopće reformom arapskog pravopisa, te oživljavanjem književnog jezika mogao, pored ostalih sredstava, mnogo brže i lakše uzdignuti kulturni nivo širokih narodnih slojeva u cijelom arapskom svijetu.
Osvrt na arebicu Pored upotrebe nekog određenog pisma (ili pisama) kod nekih naroda, u dodiru s Arapima, njihovim jezikom i kulturom (religijom i dr.) javila se u određenim vremenima i upotreba arapskog pisma za taj jezik u tzv. alhamijado literaturi. Naziv alahamijado nastao je preko španskog naziva za nju: aljamiado, odn. aljamia, što je, pak, izvedeno iz arapske riječi: al-ragarniya ( ~( = nearapska, strana). Upotreba arapskog pisma za naš jezik u takvoj literaturi kod Bošnjaka u BiH javila se negdje krajem 16. ili početkom 17. stoljeća. Taj oblik arapskog pisma kasnije se dobio naziv arebica 17 (po nekim: arabica), Inače je arapsko pismo bilo poznato u nekim našim krajevima posredstvom Turaka i njihovog jezika, te preko arapskogjezika i islama, a donekle i preko perzijskog jezika. Pod utjecajem tih triju bliskoistočnih jezika počela se razvijati arebica, prilagođavajući postepeno arapsko pismo za obilježavanje izgovora naših glasova. Za taj razvoj arebice prvenstveno su zaslužni pojedini učeni ljudi, ali je s vremenom to pismo dobilo i širu upotrebu u narodu. Ono je u početku bilo nesistematizirano, nedosljedno, noseći, manje-više, individualni pečat u nekim pojedinostima sa specifičnim rjesenjima njegovih korisnika. Zato najprije nisu postojala neka ustaljena, općeprihvaćena pravila za arebicu. Pravila se počinju više javljati tek potkraj prošlog, 19. stoljeća (kod Omera Hume i dr.). Osim pojedinacnih negativnih utjecaja na pravopis i uopce, na oblikovanje toga pisma djelovao je u tom smislu i turski, a svakako i arapski pravopis, sa svojim određenim nedostacima (npr., označavanje istog glasa pomoću više slova, upotreba jednog slova za oznaku više raznih glasova i dr.)
17) Uporediti rad: Teufik Muftić, O arebici i njenom pravopisu, POF 14-15, Sarajevo 1969, str. 101-121. 6 • GRAMATIKA
83
Za riječipreuzete iz spomenuta tri orijentalna jezika uglavnom je zadržan način pisanja u tim jezicima. On je po mogucnosti primjenjivan i pri pisanju domaćih riječi. Međutim" za obilježavanje posebnih glasova našeg jezika, tj. onihnepostoječih li tim jezicima, naši pisci su sesnalazi1i na razne načine. Zato nije često bilo jedinstvenih rješenja, ali su oni nekad oponašali jedni druge, te je-dosta toga bilo i zajedničko. Najdosljednija i ujedno posljednja reforma arebice izvršena je početkom 20. stoljeća u obliku tzv. matufovice (matufovače i rjeđe: mektebice), i to zaslugom tadanjeg re' isa h. Džemaludina Čauševića, U razdoblju od 1907. do 1941. godine matufovicom je štampano oko četrdeset djela (u ukupnom tiražu od 520,000 primjeraka). S posljednjem knjigom štampanom tim oblikom arebice 1941. godine, praktično je prestala i njena javna upotreba kod nas, a možda s nekim kracim trajanjem i dalje u privatnom životu pojedinaca. Sada ćemo dati sažet pregled obilježavanja naših glasova 'arebicom, počevši od suglasnika. Suglasnici našeg jezika označavani su kako slijedi: Po jednim arapskim slovom istoga izgovora, a to su: '-:'- b, ~- d, J - f,
2) Po jednim arapskim slovom za fonetski blizak suglasnik. (rijetko ,:\)- k, ) - v;
t - g,
J
3) Perzijskom varijantom arapskih slova: '-:;'- p, ; - ž: 4) Po dva do tri arapska slova za pojedini naš suglasnik: C' ,:\- đ; C ' t h; c: ' cr" - s; ..;." .k (rijetko ~) - t;
, o -
5) Po tri grafičke varijante za jedan naš suglasnik: [.'.~
'<:' - c;
6) Neka slova ili njihove varijante za naše suglasnike: [. , tE.,,:\ - č; (? [. ,:\ - ć; c [.- dž: J J J -lj; iJ ..:., iJ is nj. Prvenstveno u arapskim rije čima arebica se služila još nekim slovima, ali su ona u izgovoru bila prilagođena fonetici našeg jezika, a ta su ova:':" s, .)- z, J> - z (rjeđe ~d) i .1- z. Slova: ~ i t u izgovoru naših arabizama potpuno su se izgubila. U našim riječima, međutim, ova dva slova služila su ponekad i za oznaku nekih vokala, bilo sama, bilo s nekim drugim slovima zajedno.
84
Obilježavanje samoglasnika 1) Ono može sasvim izostati (slično nepisanju kratkih vokala u arapskom pravopisu bez vokalizacije): 2) Neki vokali mogu se označiti pomocu harakat
-=-, _, ~
3) Vokali se nekad obilježavaju određenim suglasničkim slovima; 4) Vokali se pišu kombinacijama: harakata, slova, te njihovih varijanti, uz razne dijakritičke znakove. Sada ćemo za svaki naš pojedini vokal upotrebljavane načine za njihovo obilježavanje, a = I ~ (, T ~ t. ' i
=-:-' ,
lS'1~-;!1~
u = - JI ~JI
~J
e=
o
.s (-::-)
-=-, \ , i ,
0=' \, ~
' jj ~ .rr: ~j-
navesti
<
r ,
o ,
sve u arebici
0\..._ ~
.0 ~
JI,]I, J ~j, j ~ J-
s
*** Matufovica se uglavnom zasniva na fonetskom principu obilježavanja glasova, tj. po jedno slovo za pojedini fonem. Međutim, od toga se malo odstupilo, i to najviše kod vokala. Naime, na početku se oni drukčije označavaju nego na drugim mjestima u riječi. Kako se oni bilježe na početku, vidjet ćemo kada budemo naveli alfabet ovoga pisma, a oni se inače obilježavaju ovako: a = \ , e = .•... , i = IS , o = j , u = j (uz njihove pozicione oblike kako se pišu u arapskom pismu). Suglasnici: dž i obilježavaju se istim slovom, tj. sa: pored toga što služi za vokal "i", obilježava i konsonant "j". đ
c·
Slovo
IS ,
Evo sada kako izgleda abeceda matufovice (s njenim početnim, odn. samostalnim oblicima slova): T - a, y - b, C - c, [. - č, ~ - ć, .:> - d, C - dž, C đ, -J - e, j - f, t -g, c - h, ISI - i, <.? - j, J - k, J - 1, J - lj , i -m, .:> - n, 0 - nj, JI o, '-;"- p, ) - r, u" - s, J- - š, u - t, JI - u, ) - v, j - z, ; - ž: Ovim nije dat potpun uvid u arebicu, a to se nije moglo ni učiniti, jer u svrhu njenog detaljnog upoznavanja nisu još ni prikupljena, pa tako ni ispitana, sva postojeca djela naše alhamijado literature.
85
IV FONETIKA Uvodni opci dio Fonetika 1 ~;...1rrv(":"'~~\ ~ ili :.:.,W~\2 - nauka o jezičkim glasovima) proučavaiglasove ljudskog 'govora; s obzirom na njihovu akustičkofiziološku prirodu, tj. njihovu čujnost (audiciju), te način njihovog obrazovanja (artikulaciju) pomoću govornih organa. Jezičkim, pak, glasovima bavi se i fonologija 3 (~)i'~;J.rr v\~V\ ~), sa:moona te glasove ispituje u odnosu na njihovu znacenjsku (semantičku) ulogu u jeziku tj. ona ima distinktivnu funkciju za razlikovanje značenja riječi međusobno, a na osnovu njihovih pojedinih glasova. Od prvih početaka izučavanja vlastitog jezika stari arapski gramatičari (od Al-Ahmada Sibawaiha, Ibn-Ya'lša i dr.) obratili su pažnju i na fonetsku strukturu arapskog jezika. 4 U toj oblasti, naravno uzodređene 1) Za detaljniji uvid u fonetiku arapskog jezika posebno ukazujemo na dva rada, koje smo, pored ostalih, konsultirali pri izlaganju te [ezičke discipline. Jedan je nešto stariji, naime: Jedan Cantineau, Cours de phonetique arabe, izašao u zborniku njegovih radova, pod naslovom: II Etudes de linguistique arabe, Paris 1960, str. 1-149. Drugi je noviji rad: Dr. Srđan [anković, Arapski izgovor s osnovama arapskog pisma, Sarajevo, 1987. godine, 147 strana. Ovo je prva naša potpuna i na savremenoj naučnoj osnovi obrađena fonetika arapskog književnog jezika. 2) Arapske lingvističke termine, između ostalog, treba pogledati u rječniku: Pierre Cachia, The Monitor - A Dictionary of Arabic gramatical terms, Arabic-English, English-Arabic, Beirut 1974. 198 strana. Vidjeti također u knjizi: Dr. Mahmud Al-Sa/ran,
87
nedostatke (npr., nepoznavanje samostalnog pojma vokala), dostigli su zavidan stepen znanja, pa kako ističe V. A. Zvegincev.f njihova se shvatanja o fonetici priblizavaju rezultatima savremene nauke o jezičkim glasovima, a naročito o konsonantima, što je i prirodno, jer je arapski jezik, u neku ruku, "konsonantski jezik", buduci da su konsonanti, oni u korijenu riječi, nosioci njihovih osnovnih značenja, kako se to pobliže objašnjava u odjeljku o morfologiji, odn. tvorbi riječi. Klasični arapski jezik najbolje je od svih semitskih jezika sačuvao prasemitsku fonetsku strukturu, a naročito konsonantizam. Za prasemitski jezik, pored ostalog, bilo je karakteristično postojanje tzv. trijada k.,)13), tj. grupa od po tri konsonanta, s istim mjestom artikulacije, od kojih je jedan konsonant bezvučan, drugi (njegov parnjak) zvučan, treći njima odgovarajući emfatičan (npr.: t-d-a). Od prvobitnih šest trijada u prasemitskom (po Cantineauu) u arapskom su se sačuvale samo tri. Od prve (labijalne trijade: p-b-b) u arapskom je p preslo u f,a emtatično se b (ukoliko je uopće postojalo) izgubilo. Druga (dentalna) trijada (t-d-a) ostala je sačuvana. Treća trijada (dentalnih ploziva posebne artikulacije: t2-d2-<;12)postala jeu arapskom trijadom interdentalnih frikativa: t-d-z (kod Contineaua z je označeno sa <;1). Četvrta prasemitska trijada (plozivnih dentalnih afrika ta sa drugim piskavimelementom): ts-dz-dz postala je u arapskom trijadom piskavih suglasnika: S-Z-$. Od pete trijade dentalnih ploziva, s lateralnim dodatkom (lagahnim "1"):t1/2-d1 /2-<;11 /2, bezvučno t1/2 prešlo je u š: inače slabo potvrđeno zvučno dl/2 izgubilo se u arapskom, a emfatično <;11/2 izgubilo se u arapskom, a emfatično <;11/2saćuvalo se kao arapsko emfatično <;1,s lateralnim dodatkom (I). Šesta velarna trijada: k-g-q je razorena u arapskom, jer je velarni ploziv g prešao u afrikatu g. Od drugihkonsonanata prasernitsko "s" u arapskom je preslo u "š", pomiješavši se s onim "š'', nastalim iz tl/2 iz pete trijade. Grupe velara, faringala i glotala, kao i semivokala ostale su jeziku, takoreći, nedirnute.
li
arapskom
Za arapski konsonantizam dalje jekarakterističnopostojanje popularno zvanih "grlenih" suglasnika (njih osam, ako počnemo s velarima, a završimo dalje redom s glotallma), kao i postojanje emfatičnih konsonanata (njih četiri, odn. pet, uračunavši među njih, po nekim, i uvular q). Ipak, frekvencija glasova ovih dviju grupa konsonanata 5)
88
U njegovom pregledu klasične arapske filozofije, pod naslovom: Istorija arabskog jazykoznanija, Moskva 1958.godine, 80 strana.
opcenito u arapskom jeziku znatno je manja od frekvencije labijala i dentala. Autor ovog prikaza fonetike arapskog jezika ispitivao je učestalost javljanja pojedinih suglasnika u najčeščim korijenima u njemu tzv. triliterama tj. sa po tri korijenska suglasnika I radikala ( ~).~ Jj.;-) u njima, na osnovu brojanja u rječniku: y~0W od Ibn-Manzura, pa je došao do slijedećeg rezultata 6: frekvencije 'pojedinih konsonanata, poredane u opadajućem nizu, za radikale trilitera, izgledaju ovako: 1. r-1231; 2. w-1217; 3. n-llS9; 4. m-l099; 5.1-1046; 6. b-1019; 7. c-883; 8. f-860; 9. d-834; 10. q-80S; 11. y-796; 12. s-7S2; 13. h-734; 14. g-712; 15. ' ~648; 16. š-645; 17. h..644; 18. k;,;640;19.h-578; 20. t-577; 21 z-559; 22. t-553; 23;~-482; 24. g-426; 25. t-425; 26. 0.-370;27. d-324; 28.z-150. To bi bile neke od karakteristika arapskog fonetskog sistema, s osvrtom na njegov odnos prema njegovom stanju u prasemitskom jeziku, a ostale njegove osobitosti bit će razmotrene u daljem izlaganju?
Govorni organi (r~~~h
8
Ti organi dobili su taj naziv s obzirom na funkciju koju imaju pri proizvođenju glasova ljudskog govora (tzv. fonaciju ~\;.o·-lr~9-p. Međutim, oni uz to, ili zapravo primarno, obavljaju određene druge vrlo
*~
6) U radu: Trilitcrc u arapskom jeziku, Statističko-fonetska studija, Prilozi za orijentalnu filologiju, svezak III-IV, Sarajevo 1953. str. 536 i dr. ..
7) Za uporedenje s ostalimscmitskim jezicima treba pogledati ili općenita djela o njima, kao, npr., između mnogobrojnih: Carl Brockelrnann, Crundriss der vergleichender Grammatik der semitischen Sprachen, 2 toma, Berlin 1988 ... 13; Isra'Il Wolfenson, t<)i ..:..WJ\, I. izdanje, Misr, 1348/1929. str. VIII + 295. Posebno o semitskom . konsonantizmu vidjeti, npr.: Jean Cantineau, Le consonantisme gu semitique, štampano također u spomenutom zborniku njegovih radova (bilj, 1), str. 279 ..294; ili rad: Sabatino Moscati.Tl sistema consonantico delle lingue semitiche, Roma 1954. godine, 75 strana. 8) Stari arapski gramatičari [uporedi: Cantineau, op. cit. (u našoj bilj. 1), str 10] upotrebljavali su još neke nazive govornih organa (pored onih navedenih u našem daljem tekstu), a to su: Kod podjele zuba: ~LlJ( = srednji sjekutići; ::.,~~)( = vanjski sjekutići:"-~Yr ili ~I~r = očnjaci; ~i?Yr = kutnjaci; ji:J\ ~I?j = umnjaci. . Dalje imamo: ;...J1:/r = nos; 5\~r (dvije) nozdrve ili nosnice; JlY\J.;-I~ = nosna supljina. U vezi s jezikom oni su' razlikovali: ~i (ukrućeni) vrh jezika; ~S.uiili ~lJ( = (pokretljiVi) vršak jezika; 0U\ LJ = srednji dio jezika; 0UI iJG.- = rub jezika; 0U\ ~j = stražnji dio jezika; 0U\ (~~) ~:.LG= korijenjezika. . , Riječ: ~..LJi (ili: r)LJi = grlo;"može značiti i: ždrijelo ili dušnik, ali se ipak razlikuje:C:,j ".tJI = naJbliži dio grla, tj. ždrijelo, ..;LJI1..:..:'1= srednji dio ždrijelai ..;LJ\~1 = najdalji dio ždrijela, tj. grkljan, dok ~I ~G:možda označava cijeli fonacioni kanal?
.:.U\
89
važne fiziološke funkcije, kojima se ovdje, naravno, ne možemo baviti. Uzgred rečeno, poznavanje imena tih organa i izvjesnih njihovih dijelova potrebno je i zato što se iz njih izvode određeni fonetski i drugi jezički nazivi upotrebljavani pri opisu govornih glasova i inače. Govoreci ovdje o tim organima, spomenut ćemo samo ono najbitnije u vezi s njihovom funkcijom koju razmatramo. Koliko to bude moguće, uporedo ćemo navoditi i naše, te međunarodne (vecinom latinske ili grčke) termine 9, uz one arapske, radi olakšanja korišćenja stručne arabističke literature, na raznim važnijim jezicima, kako u fonetici tako i u drugim dijelovima gramatike arapskog jezika. Govotne organe i najvažnije njihove dijelove navest ćemo počev od usta '. Il) i (os - ~ ) s njihovim dijelovima: usne (labra - .:.>8:;. ) i to gornja «(.Wr~~ donja ( ~~':. II );zubi (gornji i donji, dentes - .:.>eo; desni (alveole - 8); jezik (lingua - .:.>U), na kojem treba razolikovati vrh (apex - J).), leda (dorum - ~), kod kojih razlikujemo njihov prednji, srednji i stražnji dio, te korijen jezika (radix linguae - .:.>L.1Jrj:.t); iznad jezika, su, sprijeda usta: tvrdo nepce (palatum - ~ ~O, a pozadi njega: mehko nepce (velum~~( ), čiji je donji kraj izdužen u resicu (uvula - ;;41 ). Između zuba, jezika i nep ca je usna šupljina (cavum oris - ~ (~~ ) ~). Od spomenutih dijelova: usne, jezik i mehko nepce su 'pokretni, a uz to vrh jezika i resica mogu treperiti, tvoreći tako neke specifične konsonante. Spusti li se mehko nepce, zračna (uzdušna) struja iz pluća proći će kroz nosnu šupljinu (cavitas nasalis - ~t (~~) t.i) ) tvoreći nosne glasove. Na usnu i nosnu šupljinu nadovezuje se treca; ždrijelo (pharynx - (~~ ) ~) ~) koje se nalazi iza korijena jezika i zidova jednjaka (oesophagus :~;.). Sve tri ove šupljine djeluju kao rezonatori, dajući svakom glasu, pored ostalih faktora, njegov poseban kvalitet (timbar - V-?), . Ždrijelo se produžnje u dušnik (trachea - u~~~',,;, čiji je gornji kraj: grkljan (larynx- ;;~); u njemu su dva mišićna nabora: glasne žice ili glasnice (chordes vocales- .:.>~:,:.sr.:.>\))(ili ~:,:.sr JW(; prostor između njih i stražnjeg zida grkljana naziva se' glasnik ili pisnik'(glottis- ~))I;;"!~( Poklopac (epiglottis -~) pokriva grkljan prilikom uzimanja hrane.
~:,:.m.
Tvrdo nepce oni su nazivali i: ~r ili: ~'i\~wr, dok je: ~YI ~r označavalo: vrh nepčanog svoda; grkljanski poklopac zvao se također: C ;;i\ J'1~JJ. . U spomenutom radu Janković pored opisa donosi i nekoliko crteža govornih organa (op. cit., str.23-25) kao i skice nekih od njih pri izgovoru određenih suglasnika, od kojih su neke preuzete iz djela: A. A. Kovalev i G. Š. Šarabatov, Učebnik arapskog jazyka, Moskva 1960.godine, 687. str. 9) Njihov najobimniji izbor naći ćemo kod nas u djelu: Rikard Simeon, Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva, Zagreb 1969.I, str. LXIII + 1012;II str. XIII + 928.
90
Dušnik svojim donjim dijelom prelazi u dva tzv. krila pluca (pulmo- A3) ispod kojih je mišićna opna, zvana ošit (diaphragma - ~~), koja odvaja grudni koš od trbušnevšupljine, a pri tvorbi glasova ima ulogu potiskivanja zračne struje iz pluća van kroz cijeli fonacioni kanal.
Nastajanje i podjela glasova U govornom nizu jezicki glasovi vrše ove funkcije: 1. delimitativnu,. za obilježavanje granice među jezičkim jedinicama (riječi, sintagme, rečenice): 2. kulminativnu, za isticanje broja i važnosti tih pojedinih jedinica, koje se nalaze utom nizu (nekim fonološkim obiljezjem, npr.: akcentom, tonom i dr.):
3. aistinktivnu, za razlikovanje značenja riječi i morfema uopće,koji se jave u određenom govornom nizu. Na osnovu ove posljednje funkcije utvrđuju se minimalni osnovni jezički elementi: fonemi (~~). U jeziku se fonemi rijetko javljaju izdvojeni, pa samo u tim slučajevima, pri njihovom izgovoru mogu se razlikovati tri faze: 1. pristup (rekurzija), kada se neki govorni organpripremiza odgovarajući položaj za artikulaciju ( ~) određenog glasa;
prijelaz u
2 drzanje (ekspozicija), kada je govorni organ u stanju artikulacije. toga glasa; 3. odstup (rekurzija), kada govorni organ prestaje s tom artikulacijom (ili se sprema 2iaizgovorslijedećeg fonema), Međutim, fonemi u govoru dolaze obično u nizu drugih fonema koji onda, li manjoj ili vecojmjeri, utječu na njihov izgovor, pa se tako javljaju njihove brojne varijante ili alofoni, kao što je, npr: "k'' u: 0s budi, velarno, a u: ...,.,8' = knjiga, palatalno, zbog uticaja na njega vokala "u" odn. "i", u navedenim riječima.
=
Postoje, pak, i individualne razlike pri obrazovanju kako pojedinih fonema tako i ostalih jezičkih jedinica kod pripadnika istog jezika. Međutim, još su znatnije razlike pri postavljanju i kretanju govornih organa u dva različita jezika, jer njihovi pripadnici, tokom njihove stalne upotrebe, steknu određene trajne navike, koje, uzete u cijelosti, sačinjavaju njihovuspecifičnu artikulacionu bazu (ili bazu artikulacije) karakterističnu za svaki pojedini jezik. 91
[ezički glasovi nastaju savršenom koordinacijom određenihgovornih organa. Proces njihovog obrazovanja počinje istjerivanjem (pomocu dijafragme) zraka iz pluća (kao mijeha), koji, u oblikuzračne struje, može izazvati treperenje glasnih:žica, kada su one. pri 'tom zapete grkljanskim mišićima. Ždrijelo i usna (ili nosna) supljina, kao rezonatori, modificiraju tako oblikovan zvuk, pa tada nastaju samoglasnici i zvučni suglasnici. e
Ako su, pak, glasne žice opuštene i ne trepere, nastaje šum od izdahnutog zraka, u određenoj mjeri modificiran usnom supljinom, pa se tako stvaraju bezvučni suglasnici, " Dakle, za obrazovanje zvuka ili Šuma dovoljno može biti dvoje: istjerivanje zraka iz pluća i njegovo preoblikovanje il ustima. Druge dvije okolnosti pri tome m()gu izostati ili se' pridruživati onim prvim, a te su.treperenje glasnih žicai nazalna rezona cija tj. prolaz zračne struje iz pluća kroz nosnu šupljinu, mj. kroz usnu, što se desi kada je spušteno mehko nepce.
SUGLASNICI I SAMOGLASNICI
10
Načini tvorbe suglasnika Podjela glasova na suglasnike (konsonante - GG ul;"'! i samoglasnike (vokale - GG-ul;"'\) jeste jedna od najvaznijih među ostalim njihovim razvrstavanjima. Prvo ćemo vidjeti podjelu suglasnika po načinima njihove tvorbe. Konsonanti su šumovi koji nastaju kada zračna struja izpluća,polazeći iz njih dalje govornim kanalom prema ustima i van, nailazi na određenim mjestima u njemu na pregradu:bilo potpunu (zatvor); bilo. na polupregradu (tjesnac). Oni s potpunom pre gradom su, ustvari, pravi suglasnici,anazivaju se šumni (~L,.:,),koji se, pak; prema stepenu otvora pregrade, dijele na slijedeće grupe: - konsonanti nultog otvora, tj. oni čija je preprekamaksima1na, pa se zračna struja mora probiti, uz izvjestan prasak, te se stoga nazivaju: praska vi suglasnici (plozivi, ili eksplozivni - ~)~lSG ul;"'1 , a nazivaju ,
"
"
,
,
10) Podjela konsonanata po mjestu i načinu tvorbe data je"na tabeli, izrađene] prema onoj kod[ankovića op-cit-. str-69) s nekim manjim izmjenama. Dijagram kardinalnih vokala vidjeti kod njega na str. 37.
92
se i trenutni (momenta1ni-
;; :.....;\ GG
u\~l)
ili zatvoreni
suglasnici
(okluzivi), a to su u arapskom jeziku: y - b, u - t, .~ - d, J> - a,.b - t. .!J - k, J - q, t -'
I'
-
'.
- Konsonanti s malim otvorom, te je prepreka još uvijek znatna, pa se zračna struja trlja o zidove pregrade, te se oni zato nazivaju: trljani suglasnici (frikativi - ~~l GG> u\~n ili strujni (spiranti - GL,., uI~j ~ " ,..."'" .•. ;;~_'s), a to su: J -f, ~- d, u - t. J:, - Z, j - z, J' - s, if - S , J- - š, t -g, t: h , c - h, o - h. Suglasnik "h" ima maksimalan otvor/pa zvučna struja nesmetano prolazi iz pluca van. .
- Između gornje dvije grupe je tzv. sliveni suglasnik (afrikata - -.:....,.L,., u~ ~~l ~)-;,..Jl),a to jeli. arapskom samo C - g, nastalo slivanjem ploziva .id" i' frikativai'ž'' u jedinstven glas, i to na mjestu artikulacije njegovog prvog dijela (d), .. Oni šumni suglasnici, pri čijem obrazovanju. trepere glasne žice, nazivaju se zvučni (sonorni konsonanti - .~~ (Sl,.,) uI;"r, a to su: y -b, ~- d, J> - d, ~- d, J:, - Zi j - z, t- g, 12 - g. ' Suglasnici, pak, pri čijoj tvorbi glasne žice ne trepere, zovu se bezvučni (consonates surdae - -..:...;.:+. ( Sl,.,) u\;.,n. Neki od šumnih zvučnih suglasnika imaju odgovarajuce im bezvučne parnjake, obrazovane na istim mjestima artikulacije, a ti su parovi u arapskom jezikuovi: ~- d i 0 - t;J> - d i .b - t; ~- d i u -1; j - z i J' - s, te .t-,g i t -h, Osim ovih bezvučnih suglasnika (t, t, t. s.h), bezvučni su, ali bez zvucnih parnjaka, i ovi: J - f, cr" - s, J- - š,;l- k, J - q, t -" 1'-', C - h i o -h.
Suglasnici pri čijem obrazovanju zračna struja nailazi na polupregradu (tjesnac) nazivaju se zvonki (~J~) suglasnici (sonanti), koji su po prirodi svi zvučni. S obzirom na vrstu i veličinu otvora tog tjesnaca, oni se dijele na četiri grupe. 1. - Suglasnik pri čijem izgovoru zračna struja prolazibočno, pored obje strane jezika, pa se zato naziva: bočni (lateral- ,-);":: u~, a to je: J -1. .. 2. - Oni suglasnici pri čijoj su tvorbi usta zatvorena, a mehko nepce spušteno .tako da zračna struja mora izaći kroz nos, nazivaju se nosni suglasnici (nazali - ~j (~L,.,) ul;.,n, a to su: i -m, .:> - n. 3. - Suglasnik za čiju je artikulaciju karakteristično treperenje vrha jezika, pa se on zato naziva: treperavi suglasnik (vibrant - (...:......oG) u~ yJ.;:L.), a to je: J - r. '
93
Za suglasnike: 1, m, n, r postoji zajednički naziv: tekući suglasnici (1ikvide - J1 (GL:.o) ...::.{,.:on, a kojima su stari arapski gramatičari pribrajali još: y - b i j - f. . Suglasnici koji po svojoj prirodi stoje između konsonanata i vokala, pa ..;...I;,on, a to su: ) - w i se nazivaju: polusamoglasnici (semivokali - 8G, ~ <.5 - y. Fonetski su bliski vokalima: "u", odn. "{",pa ih neki arabisti transkribiraju tako, kada su oni drugi element diftonga j L au, odn. <.5:" ai mj. aw, odn. ay. Od tih vokala oni su kraći, manje su zvučni i proizvode izvjestan šum, ali su vokalima bliži nego drugi sonati, jer im je stepen otvora za prolaz zračne struje veći nego kod tih sonanata.
*** Govoreci na početku o tzv. trijadama, spominjali su se (kao njihov treći član) emfatični konsonanti (~ (SL:.o) u\~T) kakav je, npr., r..T' - S, u trijadi: j - z, o: - s, r..T' - s. Prva dva (z i s) oblikuju se po tzv. osnovnoj artikulaciji, dok emfatik "s" nastaje na isti način i na istom mjestu artikulacije kao i oni, ali uz tzv. dodatnu artikulaciju, te uz izvjesno pomicanje jezika unazad, kao i uz jaku napetost (tenziju) odgovarajucih govornih organa. Kada se stražnji dio jezika, pri izgovoru emfatika, digne prema mehkom nepcu (velum), onda dolazi do velarizacije, pracene ujedno sužavanjem ždrijela (farinksa), a to se naziva faringalizacija. Razlika između ta dva procesa je neznatna, a osim toga, oni su kod arapskih emfatika istodobni, pa se za tu pojavu mogu ravnQpravno upotrebljavati oba naziva. U arapskom jeziku postoje četiri emfatika, od kojih su tri: r..T' - s, J:, - t, .1 - Z nelateralizirani (gdje bi po nekim spadalo i J - q), te jedan lateraliziran: J' - d, tako nazvan zbog popratnog mu lahkog laterala "I", koji se (u klasično doba) javljao pri njegovoj artikulaciji, ali je danas nastala izvjesna izmjena njegovog izgovora.
*** Svi arapski suglasnici mogu biti udvojeni (geminirani), pa se tada nazivaju: udvojeni suglasnici (geminate - o~~ GL:.o u\~n. Oni se tada nazivaju i produženi suglasnici, jer se srednja 'faza (ekspozicija), pri izgovoru određenog suglasnika, produži u trajanju od skoro dvaju prostih (.....J...;:.) suglasnika. U pismu se (kada je vokalizirano) geminata obilježava posebnim znakom ( o~), pisanim iznad dotičnog prostog suglasnika, a u transkripciji, njegovim udvajanjem, npr., ~~ - rabbun (= gospodar) i sl.
94
Suglasnicipo mjestu tvorbe
C)~)
Ta mjesta na kojima se tvore suglasnici (j)~ zapravo su pregrade i tjesnaci na putu zračne struje iz pluća van, nalaze se duž cijelog fonacionog kanala, od usta do grkljana. Tim redom ćemo ih izložiti, a prema našoj tabeli: Podjela arapskih suglasnika (u okomitom smjeru odozgo). To bi bilo slijedećih deset grupa: nastaju 1. - Dvousneni suglasnici (bilabijali, ~1 : '. \ GL", u\~n, prijanjanjem obiju usana jedne uz drugu, a to su: y - li, i -m, ) - w. 2. ~ Zubnousneni suglasnik (labiodental, ~ ~~..::....oL", u~), usna pritisne se uz gornje sjekutiće (~pI. GU), ~ ta' je: f.
j:
donja
3. - Zubni suglasnici (dentali, .~ 'SL:.o d~n, vrh jezika osloni se na osnovicu gornjih sjekutiča (a djelimično na njihove desni = alveole. Tu spadaju (plozivi): .:l - a, u - t; (emfatični plozivi): J> - d, J:, - t; (sonanti, i to): (lateral) J -1 i (nazal) .) - n. 4. - Meduzubni suglasnici (interdentali, .)C'lr~ L..... GL:.o u\~n, vrh jezika djelimično se .isturi između malo razmaknutih' (gornjih i donjih) sjekutića, To su (neemfatični frikativi): ;,- d, ..:;., - 1,te (emfatični frikativ) .1- z. 5. - Desnični (ili nadzubni) suglasnici (alveolari, ~."iJ GL:.ou\~t) vrh jezika prisloni se iznad gornjih sjekutića na desni (alveole), s tim što se zubi (gornji i donji) dobro međusobno primaknu, pa nastane piskav šum pri njihovom izgovoru, zbog čega se ovi suglasnici nazivaju također piskavim (sibilanti, ~ J);.). To su (frikativi), i to: neemfatični: j - Z, J" s, te emfatično: <.T - s; a uz njih je i (sonant, i to vibrant): ) - r. 6. - Prednjonepčani suglasnici (palatali, (~) ~G GL:.o ul;.,n zovu se tako zbog primicanja sredine jezika tvrdom" nepcu (palatum), s tim što kod J- - šiC - g vrh jezika pravi određene pregrade s alveolama gornjih sjekutića, pa su oni, zapravo, palato-alveolari. Međutim frikativ je (po načinu tvorbe), naime treći palatal '-f - y, sonant, i to semivokal, kod kojeg nema one pregrade kao pri izgovoru palatala i g.
;j:
š
7.- Zadnjonepčani suglasnici (velari, a; ~ GG> d~n: korijen jezika svojim dizanjem prema mehkom nepcu (velum) stvara potpunu pregradu za prolaz zračne struje iz pluća kao kod (ploziva) !.I-k, ili, pak, tjesnac, kod (frikativa) t -g i t -h. 8.- Resični suglasnik (uvular, ~.HJ..:,...L:.o u~) nastaje u predjelu resice (uvula) tako da stražnji dijelovi mehkog nep ca (s uvulom) međusobno stvore potpunu pregradu svojim podizanjem, pa njenim trenutnim otvaranjem nastaje praskavi su glasnik, koji je prema tome uvulo-velarni
95
ploziv, a to je: J - q.Neki autori u resične suglasnikeubrajaju također g i b (o čemu će još biti rijeci). 9. - Ždrijelni suglasnici (faringali, ~ GL,.., ul;..,n su oni pri čijem izgovoru se steže ždrijelo (farinks), a korijen jezika povlači unazad prema njemu, te tako nastaje ili tjesnac u njemu, kod (frikativa) C - h, ili potpuna pregrada kod (ploziva) t -'. 10.- Glasnični suglasnici (glotali -
~}-~.:r. GL,.., ul;"'O, ,
,
,
a po nekima se
nazivaju i: grkljanski suglasnici (laringali, ~~ SG, u\;..,n, zrak iz pluca nailazi ili na zatvorene glasne žice, pa se uz' prasak probija između njih (tj. tzv. hamze) ili, pak, taj se zrak kroz glotis), kao što je to kod (ploziva) probija kroz tjesnac između glasnica, taruči se o njih, pa nastaje šum (aspiracija), bez ikakve dalje prepreke u govornom kanalu, a to je kod (frikativa) o - h.
lO:
*** Osim navedenih tipova konsonanata arapskog književnog jezika, u njegovim se dijalektima javljaju i drugi suglasnici.a pogotovu u drugim jezicima, semitskim i ostalim širom svijeta.l! Međutim, rad je ograničen na knjizevni jezik (ali bez njegovog vremenskog ogranicenja), pa se o tim drugimsuglasnicrma ovdje neće govoriti. Isti je slučaj i s vokalima, pa će se u idućem odlomku razmatrati samo vokali u književnom arapskom jeziku.
TVORBA SAMOGLASNIKA Drevni arapski jezik jako je dobro sačuvao i vokalizam prasernitskog jezika u njegovoj jednostavnosti od tri osnovna (timbra) vokala: a, i, u kao kratka i odgovarajuća im tri duga: a, i, ii, istoga kvaliteta. Vokali su, u akustičkom pogledu, tonovi (s neznatnim propratnim šumom) koje stvara zračna struja potisnuta Iz pluća, učinivši da trepere razmaknute glasnice i ne nailazeći ni na kakvu pregradu ti fonacionom kanalu. Pri tome se samo mijenja oblik rezonatornih supljina li ždrijelu i ustima, usljed čega nastaju različiti vokali, koji se :tako međusobno razlikuju po svome kvalitetu, odn. timbru. U tom procesu najviše su na djelu: jezik, usne i mehko nepce. Prema njihovom učešću pri izgovo ru, U) Isticemo da je Cantineau u spomenutom radu o fonetici arapskih glasova dosta pažnje posvetio i arapskim dijelektima u tom pogledu i to tokom cijelog svoga rada, ali smo se mi ovdjeosvrnuli samo na neke pojave u njima.
96
vokale dijelimo na dva načina. U prvom (po vodoravnom smjeru) to su vokali prednjeg, srednjeg i stražnjeg reda, ili drukčije rečeno: prednji, središnji i stražnji vokali. Kod pred njih vokalajezik se pomiče naprijed, pa se stoga sužava usna, a širi ždrijelna supljina (kod vokala "i"). Kod stražnjih vokala je upravo obrnuto: povlačenjem jezika unazad sužava se ždrijelna, a širi usna šupljina (kod vokala "u"). Kod središnjih vokala jezik je u mirujućem položaju,~.ne miče se ni naprijed ni nazad (kod vokala "a"). Drugi način podjele vokala (po okomitom smjeru) razlikuje: visoke, pri čijem je izgovoru jezik najviše dignut prema nepcima (kod vokala: i, u), te niske, kod kojih se jezik najniže spusti (kod vokala "a"),i srednji, kod kojih se jezik postavi u položaj između prava dva (kod vokala: e, o). Od osam tzv. kardinalnih vokala, koji označavaju osnovne vokalske vrijednosti, četiri obrazuju njihovu osnovicu, kao krajnje granične vrijednosti: 1) granična prednja visokatvorba: "i"; 2) granična središnja niska tvorba: "a"; 3) granična stražnja niska tvorba: "a"; granična stražnja visoka tvorba: "u". 12 S obzirom na oblik pri izgovoru vokala, usne mogu biti: razvučene (kod "i"),u neutralnom položaju (kod "a")i zaobljene (kod "u"). Prema stepenu otvorenosti govornog aparata, arapski vokali se dijele na otvorene: a, a, te zatvorene (misli se, zapravo, samo na manju otvorenost), a to su:i, i; u, u. Dužina trajanja vokala ima u arapskom jeziku distinktivnu vrijednost, pa su kratki vokali prema dugim zasebni fonemi. U određenim okolnostima (npr. pri recitaciji) kratki vokali mogu postati sasvim kratki (ultrakratki), a drugi se jako izdužiti (ultradugi). Kako se može vidjeti, u arapskoj ortografiji, u pismu su se bilježila (u slučaju vokalizacije) tri timbra kratkih vokala (zvanih: :8';" pl. 08";"), a ti su: ~ -"a",;.s "i" ~ - "u". Uz ove znakove, i to za oznaku dugih vokala, upotrebljavaju se slova: I ('alif, a nekad i cs -ya') za: <1; ) (waw) za "u"; .s (ya') za "i".Ta tri slova zato su nazvana: slova duljenja - :.LJi~);. Stari arapski gramatičari zapazili su određene nijanse izgovora vokala, uvjetovane njihovom fonetskom okolicom, kao što je pomicanje od onih njihovih graničnih vrijednosti prema vrijednostima nekih drugih vokala tj. približavanjenjihovom izgovoru ili potpuni prijelaz u njih (npr. pomak izgovora "a" prema "e", te "i" prema "u", ili "u" prema "o" i dr.), odn. javljanje vokalnih alofona. S tim u vezi, između ostalog, u posebnom dijelu 12) U ovome, zajedno sa dijagramima kardinalnih vokala, uporediti ono što navodi [anković, op. cit., str. 37. 7 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA
97
o arapskom vokalizmu, bit će po bliže razmatrane i iG~ . govorili ti gramatičari, naime: ;;Jt'::'l ' ~
Uz vo kale dolaze i spojevi dvaju cjelinu, a to su dvoglasi (diftonzi, jeziku nalazimo samo dva: .):.- au (ili također još biti riječi u posebnom dijelu
i pojave o kojima su
vokala u jedinstvenu izgovornu ..::,,1;"7) od kojih u arapskom aw) i '-? ~ - ai (ili ay), o kojima će o arapskom vokalizmu.
4; GG.
Glasovne promjene Pored spomenutog utjecaja susjednih glasova na pojedine foneme kod razmatranjaalofona, .uvezl s tim se mogu desiti .i veće promjene, koje spadaju u tzv. kombinatornu fonetiku. Od tih pojava najvaznije su tri: 1) jednačenje (asimilacija, ~~ wL::.); 2) razjednačivanje (disimilacija, UJG.:. ~:,:.o)i 3) premetanje (metateza, ~). 13 Asimilacije je pojava međusobnog, izjednačivanja dvaju fonema u dodiru (ili blizini), npr.: :.:..~) > ~.G:-) (wagadtu wagattu = našao sam); y mj. ~ (fi-hi mj. fi-hu). To bi bilo jednačenje po zvučnosti. U primjeru, pak kao 'što je: ~ ,koja se izgovara: ~ (tj. sunbul sumbul) imao jednačenje po mjestu obrazovanja, tj. parcijalnu asimilaciju ili tzv. prilagođavanje (akomodaciju), Oba navedena primjera spadaju u regresivnu asimilaciju, gdje se prvi fonem mijenja prema slijedećem (dt je prešlo u tt), Suprotna ovoj je progresivna asimilacija, gdje se drugi fonem mijenja prema prvom, npr.: ~Gj\>~I~jl (zt je prešlo u zd). . Disimilacija je pojava (suprotna asimilaciji) da se dva identična ili, pak, po nekim osobinama slična fonema, u neposrednom dodiru ili u međusobnoj blizini, razjednače, tj. postanu međusobno različiti. Tako, npr.: "i"se pretvorilo u "n" zbog blizine drugog "i"u riječi. jJ" >:;..s (la'ala la'anna) i sl. Metateza je pojava zamjenjivanja mjesta dvaju fonema unutar neke pri tome zadrži isto značenje), kako je u primjeru: ~ >~ (sabsab basbas = pustinja) i sl.
riječi (a daona
Izgleda da su stari arapskigramatičari manje pažnje posvetili disimilaciji i meta tezi, a više asimilaciji, i djelimičnoj i potpunoj. Prvu su svrstali među razne pojave pod nazivom: zamjenjivanje (permutacija,Jli;l ili J:i;)14 Slično 13) O toj pojavi, uz mnogobrojne primjere, pogledati u djelu: 'Abdu-l-Rahman Galalu-I-din Al-Suyuti, c.;1)1:; ...JJI i~ ~ ?):Jr, Dio I, u poglavlju pod naslovom: -,JiJ1 i;;:, str. 476-481 (djelo nema oznake mjesta ni godine izdanja). . , 14) O ovoj pojavi vidjeti kod Al-Suyutiya, op. cit., I, poglavlje: ~\:.;t\i;;':', str. 460-475.
98
je i s potpunom asimi- lacijom (u Basri zvanoj: i\l.~la u Kufi: il1~P,koju su detaljnije obrađivali. Oni su razlikovali "malu asimilaciju", kada su konsonanti bili u neposrednom dodiru, od "velike asimilacije", u kojoj su dva konsonanta, koji se jednače, bili razdvojeni vokalom, pa je najprije taj vokal ispao (sinkopa), izgubio se jedan slog, a ta dva su se konsonanta onda međusobno izjednačila .. Prema manjoj ili vecoj međusobnoj sličnosti tih konsonanata razlikovali su tri vrste asimilacije. . 1) ~~rr[j.~l tj. asimilacija dvaju konsonanata obrazovanja i istim osobinama.
s istim mjestom
2) ~~ r\.1~ltj. asimilacija dvaju konsonanata tvorbe, a različitim osobinama. .
s istim mjestom
3) ~};:'.li rl1~ltj. asimilacija dvaju konsonanata međusobno bliskih po mjestu svoje artikulacije, te svojim fonetskim osobinama. Fonetske promjene uopce mogu biti uvjetovane (kondicionirane) ili neuvjetne (inkondicionirane). Uvjetovane su one koje nastaju pod utjecaj em određenih susjednih fonema na neki fonem, a neuvjetovane su one koje nastaju u bilo kojem položaju datog fonema i bez obzira na druge glasove. . . Pored navedenih pojava, u posebnom dijelu će se razmotriti još neke druge, svojstvene arapskom jeziku, a u vezi s fonetikom kako konsonanata tako i vokala, te određenih njihovih kombinacija.
POSEBNI DIO Arapski konsonantizam Arapski književni jezik raspolaže sa 28 konsonantskih fonema, koji su u njegovom alfabetu poredani na slijedeci način: •.-', y - b, ..;:..- t, ..::... - 1, C - g,
c - b, c- h, ~- d, ~- d, ) - r, j t -g. ....;- i, J - q, .!.I- k, J -1,
- Z, LI' - Si
i -m,
LJ -
cr. - š, <.T - S· ~
-
d, .1 - t, .b -
Z,
t.-' ,
n, o -h, ) - w, .s - y.
Međutim, u ovom dijelu ćemo prikazati izgovor arapskih konsonanata, poredavši ih po mjestima njihove artikulacije, i to prema grupi šumnih suglasnika, a onda one iz grupe sonanata. Pri opisu pojedinih suglasnika neće se ponovo iznositi detalji o njihovim već prikazanim osobinama, nego samo osnovne karakteristike. 7 • GRAMA1lKA
99
ŠUMNI SUGLASNICI
ZVONKISUGLASNICI ,
PRASKAVI ZV.
TRLJANI
BEZ. ZV.
BEZ.
ZV.
b-y
DVOUSMENI
EMFATIČNI
Nosni
BEZ. ZV.
ZV.
Trepe
Polu sa ZV. mogl. w-)
f- J
cl - ~
ZUB-
Bočni
fi-i
ZUBNOUSMENI
NI
SLNENI
t-e.•
1- J n -0
đ-J' t-.1
MEĐU
d -) h:~
ZUBNI EMFATIČNI
z:-..t
DESNIČNI
Z - . J
s -eT'
EMFATIČNI
Š - U"" ~
PREDNJONEPČANI ZADNJONEPČANI
k-!l
RESIČNI
q-J
(
ŽDRIJELNI GLASNIČNI
r -J
S-U""
,
g-t
h _.
- C
-t
h-C
,- ~
h-o
g-c
Y-(.,f ,
Uzgred ćemo vršiti kratko poređenje s našim odgovarajućim suglasnicima, ukazujući na manje ili veće razlike kod nekih, te na nepostojanje određenih suglasnika u jednom od ta dva jezika, u odnosu na onaj drugi.
A. Šumni suglesnici Prema priloženoj tabeli arapskih suglasnika, a po mjestu artikulacije, u šumne suglasnike spadaju slijedeće grupe: 1. dvousmeni, 2. zubnousneni, 3. zubni, 4. međuzubni, 5. desnični, 6. prednjonepčani, 7. zadnjonepčani, 8. resični, 9. ždrijelni ilO. glasnični suglasnici.
I - Dvousmeni suglasnik
y -b
Od šumnih suglasnika u arapskom jeziku postoji samo jedan, naime praska vi zvučni suglasnik, kome odgovara suglasnik "bilU bosanskom jeziku. "b", koji je" dvousmeni
100
Potpunu pregradu čine obje usne, čijim naglim.otvaranjem dolazi do praska pri izlasku nagomilanog zraka u ustima, uz treperenje glasnih žica. Na kraju riječi (kao u turskom, ruskom, njemačkom jeziku i dr.), te ispred bezvučnih suglasnika, dolazi do manjeg ili većeg obezvučenja (devokalizacije 'či) konsonanta "b" u njegov alofon, odn. u njegov bezvučni parnjak "p" (npr.: ,-:-,\) - tawab > tawap: uporedi naš arabizam: sevap; ili: ~ - sabt > sapt = subota) i sl.
~J-)
Kako se dosada vidjelo, književni arapski jezik nema suglasnika "p", pa taj njemu strani fonem Arapi zamjenjuju najbližim mufonenom "b'' (te ga u pismu obilježavaju njegovim slovom: '-:-" a nekad i preciznije, iz perzijskog pisma posuđenim slovom: '-;' = p. Krajnje"b" neke riječi može se asimilirati s početnim "f'' ili "m'' (pri recitaciji Qur'ana, i inače), kao u primjerima: ~ ~ ~~1 (idhaf fa man tabi'a-ka): ~~ :;. ~~ (yu'addim may yaša'u) i sl. Navode se i neke neuvjetne promjene (J\~l) suglasnika "b'', npr., b > m: u~ (= bijeli oblačci prije ljeta).b ~ f, npr.: 0~1> 0Jl (= vrijeme) i
;..:, :.:..~>;..:. 'dr.
'
-
-
II Zubnousneni suglasnik J -f Od šumnih suglasnika u ovoj grupi javlja se samo "f", a on je zubnousneni trljani bezvučni suglasnik, identičan suglasniku "f" u našem jeziku. Gornji sjekutići, pritisnuvši se na donju usnu, tvore tjesnac zračnoj struji iz pluca, koja, pri izlasku kroz njega, stvara poseban trljajućišum, bez treperenja glasnih žica. Arapski književni jezik ne posjeduje zvučni parnjak ovog suglasnika tj. "v'', pa Arapi mjesto njega u tuđicama upotrebljavaju najblizi mu suglasnik "f". Pri tačnijem obilježavanju stranog im "v'' služe se iz perzijskog pravopisa preuzetim slovom: J = v. Od uvjetovanih promjena krajnje "f" jedne riječi može se jednačiti s početnim "b" druge, pa će od - fb - nastati -bb -, kao u primjeru: ~ ~ (nahsib bi-him = učinit ćemo da budu progutani) i sl. .- Rijetka je neuvjetovana promjena (J1~l), odn. zamjena f > t, kao u riječi: )~ > ))~ ~ C= neki biljni sok sličan med~); ili promjena: f> b, npr.:J-G > J-~ (= posljednji, bezvrijedan) i dr. . .
101
TII - Zubnisuglasnici a) Neemfa tični: ~- d, ..:.> - t 1) Zubni suglasnik ~- cl Od šumnih suglasnika "d'' je neemfatični zubni praskavi zvučni suglasnik, koji odgovara istovjetnom suglasniku "d" u bosanskom jeziku. Pri njegovom obrazovanju vrh jezika prione uz osnovnicu gornjih sjekutića,tako da se stvori potpunapregrada zračnoj struji natiskanoj u usnoj šupljini. Naglim odvajanjem jezika od zuba nastaje prasak pri izbijanju zraka iz usta, a da uz to zatrepere glasne žica; Pri artikulaciji konsonanta "d" (kao i bezvučnog mu parnjaka "t'') u arapskom izgovoru dešava se da vrh jezika djelimično dodirne i alveole gornjih sjekutiča, pa bi "d" i "1" tada bili: zubno-desnični suglasnici (dentoalveolari). Neki ih autori označavaju čak kao alveolare, što neće biti sasvim tačno, jer to nije jedna od bitnih crta njihovog izgovora. Neuvjetne promjene suglasnika "d" nisu brojne. Za njih se navodi, npr., prijelaz: d > tu riječi: 0;~~ > 0;;:'(= krotka deva): d > tu primjerima: ~ > b (= oduljeno izgovarati - neki suglasnik): ~~l> .1~l (= udaljavanje) i sL Brojni su, pak, primjeri uvjetovanih promjena, i to asimilacije krajnjeg "d" (kao i t, t) u riječi, ili ako iza "d" stoji kratki vokal, a iduća riječ počinje jednim od ovih konsonanata: t, t, d. t, z, z, S, s, Š, g, d, Evo nekoliko primjera za krajnje "d": I)~~ (qat tafarragu = već su serazišli): ::D1 '~j ('ab'ia dalika = udalji toga); ~ ~;. (lam yuriš šay' an = nije htio ništa) itd.
;J
Primjeri, međutim, s ispadanjem spomenutog kratkog vokala i jednaćenjem "d" s idućim konsonantom nakon toga, teško da će se naći u pravilnom izgovoru, kao što je u primjeru (koji s ostalim daje Cantineau): ~\1~? (haraz zalimun = jedan nasilnik se povukao) i sL 2)
Zubni suglasnik ~ - t
Od šumnih suglasnika "t" je neemfatični zubni praskavi bezvučni suglasnik, koji odgovara istom takvom suglasniku "1" u našem jeziku. Po svojoj artikulaciji isti je kao "d", samo bez učešča titranja glasnih žica, Kao što je već ukazano kod "d'', i ovaj suglasnik (t) može po svom izgovoru biti i dentoalveolaran, pri bližem preciziranju mjesta njegovog obrazovanja. Većina fonetičara ne osvrće se na mogućnost aspiracije ,(;;: -; i) konsonanta "t" (kao i d.t), pa ako se ona ponekada i javi kod njih, to nije nikako karakteristično za njih u književnom izgovoru.
102
Uvjetovane promjene ovog suglasnika (t) malo. su zabilježene. Tako se navodi prijelaz t > t glagola::.:Jjr >:klir (osloboditi.epasiti). Od uvjetovanih promjena (kako navodi Cantineau) je prijelaz t > h u sufisku za ženski rod: -attun), u pauzi <.-..Li), pa se, npr., mjesto: UG (naqatun) pauzi kaže: naqah. On to objašnjava tako da je, vjerojatno u pauzalnom izgovoru, "t" najprije potpuno otpalo (tj. govorilo se: naqa), pa se onda iza krajnjeg "a" sekundamo razvilo ono- "h", te se dobio izgovor naqah, sa -ah, kao u svim sličnim slučajevima. Treba, pak, naglasiti da se to događalo s nastavkom-at(un) samo kod imenica i pridjeva ženskoga roda u jednini. U ostalim slučajevima krajnje pauzalno -t ostalo je sačuvano u izgovoru: :.:..-:,(bint = kči), ::"I~ (falawat = pustinje), :.. ~: S(katabat = napisala je), i sl.' Brojne su asimilacije suglasnika "1". On se iza emfatika s, a,z; jednaci s njima po načinu izgovora, pa prelazi u emfatično "t". Taj prijelaz t < tima u primjerima: ~ ....k '''1 (istahaba < istahaba = uzeti za druga); ~1 (idtaga'a < idtaga'a = led); ~1 (iztalama < iztalama < iztalama = pretrpjeti nepravdu) i sl. Kako se vidi, to se događa u VIII vrsti glagola s paradigmom: J21- ifta'ala. U toj vrsti se "t" jednači s prethodnim suglasnicima: d, t. d. z;, s, z, S, d, stvarajuci od njih geminate (udvojene suglasnike), npr.: ';~1 (iddana < idtana = približiti se); }'~1(iddakara < idtakara = sjetiti se); ~1 (iddaga:a < idtaga = led i sl. ***
Konsonant "t" pronominalnih sufiksa: '~ (-ta, -ti, -tu, ~ (-tum) i ~ (-tunna) asimilira se s prethodnim "t" (treći radikal glagola, pa od -tt nastane-tt, itd., npr.: ~j (ahattu mj. ::.1;..r -ahattu = obuhvatio sam) i sl. Iza z, d ovako "t'' se jedna či s njima: 0~) (mj. ::;;.; = uspjele ste). Kada je treći radikal "a", može doci do jednačenja onog "t" s njime, pa od -dt nastaje -aa, u gornjim sufiksima, npr.: ~ ('uddu mj.~'~ -'udtu = vratio sam se) i dr. Postoji i suprotno jednačenje, naime: tt > U, ili: dt > U, kao što je u primjerima: ::..: (hutti mj. ~ hutti = čuvala si);~) (arattum mj. ;J~) -'aradtum = htjeli ste) i sl. ***
Konsonant "t" prefiksa ta- u V i VI vrsti glagola (oblika: tafa"ala, odn. tafa'ala) može se, nakon ispadanja voka1a "a" iz toga prefiksa, izjednačiti s 103
prvim radikalom glagola, ako je to jedan od slijedećih suglasnika: t, t, g, d, d. z, s, š, s, d, t. z, stvorivši od njih geminate, ispred kojih se onda stavi prostetski alif s vokalom "i" (tj.] i-), npr.: J.jl (iz-zammala j:) (tazammala = ogrnuti se); !l~\~l (iddaraka-c !.li0 = sustizati se) i sL
U imperfektu ( bc.::JO glagola V i VI vrste prefiksa ta- se može ispustiti, zbog izbjegavanja ponavljanja istoga sloga, pa se, npr., kaže: J) : ~ (tanazzalu mj. J~ - tatanazzalu = silazi); J,~W (tamaradu mj . o. :~ -tatamaradu = praviš se bolestan) i sL
J,~\
o
*** Kao kod "d", tako i konsonant "t'', kada je na kraju riječi, ili je iza njega kratak vokal, a slijedeća riječ počinje sa: d, t, t, d, z, s, s, Š, g, d, on se može jednačiti s tim suglasnicima, stvarajući od njih geminate, kao što imamo u primjerima: ~l1:.:....s:::.t Caskit Tahiral): ~j :.:J1j (qalaz Zaynabu = Zejneba reče); \.+C;, :.:...G-~tCadhalad dayfa-ha = ona uvede svoga gosta) i sL Rijetko će se javiti ispuštanje spomenutog kratkog vokala, npr.: wl1 ~ (bayyat ta'ifatun = jedna grupa radila je nocu) i sL o
Nekada se asimilacija može dogoditi između radikala nekih riječi, kao što se, npr., desilo u riječi: ~j (wadd-) ili 0j (watt-) od ~j (watt = koćic). Riječ::::'-' (sitt-) razvila se iz knjizevnog oblika .~ gospođa).
(sayyidat
=
o
Do jednačenja (posrednim putem) vjerojatno je također došlo i kod broja: :..:.-.(sittun) i: L (sittatun = šest), i to preko drevnog oblika ::""..L,.. (sidtun) 1~'...l.,., (sidtatun), nakon što je dt prešlo u tt. o
suglestiici 1.- Zubni su glasnik J" - d
B) Emfatični zubni
Prema savremenom izgovoru, od šumnih suglasnika "d" je emfatični zubni praskavi zvučni suglasnik, kakav ne postoji u našem jeziku. Pri njegovoj tvorbi vrh jezika prione uz osnovicu gornjih sjekutića, prednji mu se dio osloni na desni iznad njih, te se tako stvori potpuna pregrada. Srednji dio jezika se ulegne, a stražnji uzdigne prema mehkom nepcu, dok su usne malo zaobljene. Pri naglom otvaranju te pregrade, u ustima nakupljeni zrak, potisnut iz pluća, uz prasak izlazi van, a da pri tom glasne žice zatrepere. Neki fonetićari, s obzirom na pregradu, obilježavaju "q" i kao zubno-desnićni, zazubni ili, pak, kao desnični suglasnik, dok postoji i 104
tvrdnja da se on izgovara međuzubni trljani zvučni suglasnike (plozive).
isto kao suglasnik,
j;, -
Z, pa bi
"d' tada bio: emfatični
tj. ne bi spadao
među
praskave
Ni stari arapski gramatičari nisu "d'' ubrajali među praskave (~.L;;,) glasove, nego među trljane (,_:>.) su glasnike. Prema njihovom opisu, izgovor suglasnika "a" mora se razlikovati od današnjega. Otvaranje pregrade bilo je sporije, a zrak iz pluća izlazio je i bočno, tj. s jedne ili s obje strane jezika (slično kao pri izgovoru suglasnika "1"). Po njima, on nije bio parnjak neemfatičnom suglasniku "d". To je bio osebujan glas, specifičan za Arape, pa su sebe nazivali.-st'xn, 0~W\ = oni koji govore sa dadom,
U vezi s njegovom tvorbom je i tzv,
uLir, tj. izduženost
njegovog
mjesta obrazovanja. Međutim, tokom vremena, način njegove tvorbe se mijenjao, u ovom ili onom smislu, dok najzad nije dobio onakav izgovor kakav smo opisali u početku, a koji je pretežan u savremenom književnom jeziku. Još u drevno vrijeme zapazene su neke promjene suglasnika "d", pa tako stari arapski filolozi jedan njegovpogresan izgovor, nazivaju: ,;)0 ~ (= slabi dad), koji se (prema Sirafiyu) izgovarao kao j;, - z, odn. kao neki suglasnik koji je stajao između ~ i j;, (d iz). Od njegovih glagola: ~l
drugih
> ~l =
promjena rijetko se javlja prijelaz: leći (prema paradigmi: ifta'ala).
d > 1, kao kog
Suglasnik "d" se vrlo rijetko jednači sa drugim suglasnicima. jednacenje po zvučnosti sa slijedećim .b -t u primjeru: ~ < ~, posljednje je izvedeno prema: ~ (tj.paradigmi.mufta'ilunleonaj
Takvo je a ovo koji leži.
2. Zubni suglasnik ,1, - t Od šumnih suglasnika "t" je emfatični zubni praskavi bezvučni a takav glas u našem jeziku ne postoji.
suglasnik,
Pri tvorbi ovoga suglasnika vrh jezika pritisne se na osnovicu gornjih sjekutića, pa se tako potpuno zatvori prolaz zračnoj struji iz pluća. Srednji dio jezika se udubi, a korijen mu se uzdigne prema mehkom nepcu, suzivši tako ždrijelnu šupljinu. Jezik i popratni govorni organi su u napetom stanju, a usne malo zaokružene. U ustima natisnuti zrak, pri naglom otvaranju pregrade, uz prasak izbije van, a da pri tom glasne žice ne zatrepere. Prema nekim istraživačima, vrh jezika se pri izgovo ru suglasnika "t" dotiče i desni (alveola), i to djelimicno ili pretrežno, pa bi se on tada mogao svrstati među: zubno-desnične (dento-alveolare), ili po nekima,
105
među zazubne (postdentale), ili čak desnične suglasnike (alveolare). Takva precizacija, međutim, nije od neke bitne važnosti, jer je ovajsuglasnik, po položaju vrha jezika, manje ili više, ipak jedan od zubnih suglasnika. Stari arapski gramatičari ubrajaju se u "t" među zvučne (o~~) suglasnike, pa je, možda, ono najprije i bilo takvo, ali je u savremenom književnom izgovoru obezvučeno, tj. postalo bezvučno (= L
;...+.).
Oni su zapazili i prijelaz t > t, npr., u riječi: ...,..J11.,izgovoreno: talib mj. talib (= učenik), i to kod stanovnika istočnog Iraka, vjerojatno pod utjecajem perzijskog jezika. Takva promjena (t > t) redovna je i u našim arabizmima, jer je kod nas nepostoječem "t" najbliži naš suglasnik "t", ali zato treba paziti pri izgovoru arapskog "t" na njegovu karakterističnu razliku prema našem suglasniku ''t". Slučajevidisimilacijekod suglasnika "t" su rijetki, kao što je, npr.: .1W mj. književnog: .1u..:J . Primjeri,pak, asimilacijekod njega se javljajunešto.češče. Naime, kao kod suglasnika "d" i "t'', tako i "t", kada bude na kraju riječi, ili kada iza njega dođe kratak vokal, a slijedeca riječ počinje jednim od suglasnika: d, t, d, 1, z, z, s, s, š, g, d, onda se "t'' s njima jednaci, stvarajuci od njih geminate: aa, U, itd. Evo za to nekoliko primjera: ~~\;~) (farid Dawudu = Davud je bio prvi); ~)i:=.u~:JdGJ ~ (La tuhalih halikar-ragula = Ne druži se s tim čovjekom!);~):ki:.{ ('ashaz zamila -nu = razljutio je svoga (njegovog druga); ::J)_~.\ ;, ; (naššig gara-ka = razvedri svoga susjeda)i sl.
N-MEĐUZUBNI SUGLASNICI a) Neemfatični:
~- d. .~ - t
1. Meduzubni suglasnik ~- d Od šumnih suglasnika "d" je neemfatični međuzubni trljani zvučni suglasnik, pa prema tome ne postoji u bosanskom jeziku. Pri izgovoru suglasnika "d'' vrh jezika postavi se između gornjih i donjih sjekutića, uz malo otvorene usne. Tako se stvori tjesnac za zrak iz pluca, koji se trlja izlazeći iz usta, a pri tom glasnice zatrepere. U arabizmima našeg jezika "d" se redovno zamjenjuje našim "z" (npr.:
)U.Jr)~- Du-l-fiqar Zulfikar), pa treba obratiti pažnju na njegov pravilan opisani izgovor u arapskom književnom jeziku (u čijim se dijalektima "d" zamjenjuje suglasnicima: "d" ili "z"). 106
Suglasnik "d" se jednači s određenim drugim suglasnicima, kada stoje iza njega, stvarajući tako od njih geminate, a to su ovi suglasnici: t, d, t, t. z, z, s, s, š, g; <;1.Evo nekoliko primjera takve asimilacije: 'jj..t Cahad Darimun = Darim je uzeo);J.:..,1 ~j:L ~t)~ (ma ra'aytuhumuz zamanin tawtlin = nisam ga odavno vidio);!l-4:r ~ :(jl ('inbaš šay'an min yadi-ka = baci nešto iz ruke) i sl. '"
r)~
2. Meduzubni suglasnik ~ - t Od šumnih suglasnika "t" je neemfatični međuzubni tr1jani bezvučni suglasnik, kakvog ne posjeduje naš jezik. On je bezvučni parnjak zvučnoga "d". pa mu po drugim svojstvima potpuno odgovara. Suglasnik "t" se tvori tako da se vrh jezika (polozenog vodoravno) stavi među gornje i donje sjekutiće, usta su malo otvorena, a jezik tada stvori sa zubima tjesnac, okoji se trlja zračna struja potisnuta iz pluca, i to pri svom izlasku iz usta, a bez treperenja glasnih žica, U našim arabizmima "t" se javlja redovno kao "s" (npr. ~0 - Sabit), a u arapskom razgovornom jesiku "1" se disimilira u "t' ili "s". kao i kod "d", moramo paziti na pravilan (interdentalni) izgovor glasa "1". U starom arapskom jeziku bilježi se neuvjetna promjena (jli;l) t > f, kao što je u primjerima: ))\ > ))\ (= nesreca): O)') > O)') .(= velik broj); ::...~ > j ~ (= grob), i dr. Spominje se i prijelaz t > s u riječima: :.:...)> ~ (=nije,nema); ..:,.,)(;.> u")L.. (= šesti); ":,,,'..L::., > u"'l.-. (= šestina). Postoji i dublet: ::..,;,pored: ~; (= sisati svoj prst).
Kao kod "d", i suglasnik "t" se asimilira sa suglasnicima iza sebe, tvoreći od njih geminate, a ti su suglasnici: d, t, t, d, z; z, s, s, š, g, d, Evo nekoliko primjera za to: \~G:':': ;1 ('ib'at tagiran = posalji nekog trgovca) ~ ~ ('abis Salimun ='Selim se zabavljao): :.sG::"; ~ (lam yariš Sakinin katran = Šakir nije mnogo naslijedio) itd.' , ,
W
b) Emfatični meduzubni suglasnici
Meduzubni suglasnik J; - z Od šumnih suglasnika "z'' je emfatični međuzubni trljani ZVUCni suglasnik, te kao takav on je parnjak suglasniku "d". tj. on ima istu artikulaciju kao i z, ali samo bez emfaze. Zbog takvog izgovora Cantineau 107
ga transkribira sa "d". Držeći se ZDMG - sistema transkripcije, mi ga ( j;, obilježavamo sa "z", kako se inače transkribira u našoj arabistici.
)
Pri tvorbi ovog;u našem jeziku nepostojećeg suglasnika (z), vrh jezika isturi se nešto između gornjih i donjih sjekutića, stvarajući tjesnac, kroz koji se trlja zračna struja iz pluca, uz treperenje glasnica, dok je srednji dio jezika udubljen, a stražnji podignut prema mehkom nepcu. Usne su pri tome malo otvorene i zaobljene. Obilježavanje suglasnika j;, sa "z" poteklo je od pogresnog tumačenja i opisa njegove tvorbe, smatrajući ga emfatičnim parnjakom od "z" (ili zvučnim parnjakom od "s"), tj. opisujući ga kao: emfatični desnični trljani zvučni suglasnik. Kod nas je greškom ušao u praksu takav izgovor, tj. sa vrhom jezika na desnima (alveolama) iznad gornjih sjekutića, a ne, kako je pravilno, između zuba. Takav "desnični'' izgovor suglasnika " j;, - Z" javlja se i u savremenom egipatskom dijalektu arapskog jezika. Kao 1 "d'', "t" suglasnik "z" se asimilira slijedećim suglasnicima, kada su oni odmah iza njega, ili razdvojeni kratkim vokalom, tvoreći od njih geminate, a to su ovi suglasnici: d, t, t, d, 1, z, s, s, š, g, d. Evo primjera za takvo jednačenje su glasnika "z": !J)~~! ('ihfad dara-ka = čuvaj svoju 1 kućul): r)W\:.:J. 1 ~l ('ayqad dalika l-gulama = probudio je onoga dječaka): 8..;~ J:J0Ć~ (l~ tugalis sadiqa-na = ne budi grub prema našem prijatelju!); ~~ ~~ J2.:Jl (Tlfad dirsa-ka min fi-ka! = izbaci svoj kutnjak iz ustal) i sl.
V - DESNIČNI SUGLASNICI a) Neemfatični: j -Z, d-s
1. Desnični suglesnik j -Z Od šumnih su glasnika "z" (neemfatični) desnični trljani su glasnik, koji odgovara suglasniku z" u bosanskom jeziku.
zvučni
fi
Pri tvorbi ovog suglasnika vrh jezika se osloni na desni iznad gornjih sjekutića, stvarajući tako tjesnac, dok su zubi međusobno primaknuti. Zračna struja iz pluća, trljajuci se kroz taj tjesnac i između zuba, uz treperenje glasnica, stvara piskav šum, pa se suglasnik "z" (kao i: s, s) naziva i "pikavim" suglasnikom (sibilantom, ~J~):.
108
Pri obrazovanju suglasnika "z" (s) moguće je da se vrh jezika osloni na donje sjekutiće ili njihove desni, što nije sasvim standard an izgovor, pa prema njemu neki ove suglasnike označavaju kao: zubne, odn. zubno-desnične (dentale, odn. dento-alveolare). Suglasnik "z" obezvučuje se ispred "s" u "s", a ispred "s" u "s", pa tako stvara geminate, npr.: ~?r Cagls Samiran = Nagradi Semiral): ~'J ~~ (La tagrnis sadiqa-ka = Ne namiguj svome prijatelju!). .
2. Desnični suglasnik d - S Od šumnih suglasnika "s" je (neemfatični) desnični trljani bezvučni suglasnik, istovjetan našem "s".On je bezvučni parnjak zvučnoga "z". Prema tome, pri tvorbi suglasnika "s" vrh jezika prione uz desni gornjih sjekutića(a nekada se osloni na donje zube ili njihove desni, i to djelimično ili pretezno), zubi su međusobno primaknuti, pa kroz tako stvoreni tjesnac zračna struja, trljajući se o njega, izaziva pri izlasku iz usta piskav šum, bez treperenja glasnih žica. Ponekad se kod "s"javlja neuvjetovana promjena, kao što je zabilježeno (Ibn-Ya'iš): 0G( mj. J"L\! i 0~j mj. J"~r (zbog određene rime). Suglasnik ~ .se "s" može emfatizirati ispred: t, g, h, q U "s", kao što vidimo u primjerima: ckL. > ckG (= rasprostrt);c;:.r > ~r (=obasuti); C:-L > ~ (= pres vućikošuljicu - zmija); ~ > ~ (= paklena vatra). '"
,
Ispred "z" suglasnik "s" mu se po zvučnosti prilagodi (akomodira), pa pređe u "z", npr.: J~y.mj. J~ (= spušta) i sl. Jednom "z", koje mu neposredno slijedi, "s" se asimilira, stvarajući geminatu zz,npr.: \}.;"~j ~r ('albiz zarnila-ka hada = Obuci ovo svome drugu!) i sl. .. .
b) Emfatični desnični suglasnici
Desnični suglasnik ~ - $ Od šumnih suglasnika "s" je emfatični desnični trljani bezvučni suglasnik, kakav ne postoji u našem jeziku. Naniže povijen vrh jezika dodiruje donje sjekutiće,prednji dio jezika osloni se na njihove desni, tvoreći tako tjesnac, Srednji dio jezika se ulegne, a stražnji se digne prema mehkom nepcu i pomakne malo unazad. Usne su prilično zaobljene, azračna struja iz pluća izlazi van, trljajući se o navedeni tjesnac i 109
kroz primaknute sjekutiće, pa tako stvara piskav šum, bez treperenja glasnih žica, Suglasnik "s" može se akomodirati slijedećem "d", pa pred u "z", kao u primjeru: J~y'mj. J~ = govori istinu i sl. Emfatično "s'ljednači se sa "z'' iza sebe, pa stvara geminatu: zz, kao npr.: ~ \~j>r~\I (La tanquz Zaydan haqqa-hu! = Ne okrnji Zejdovo pravol), i sl.
VI - PREDNJONEPČANI SUGLASICI a) Trljani suglasnik jJ - Š Od šumnih suglasnika "š" je prednjonepčani pa je kao takav ekvivalent našega "š''.
trljani bezvučni suglasnik,
Pri izgovoru suglasnika "š" vrh jezika se prisloni uz desni iznad gornjih sjekutića, srednji mu dio prione uz tvrdo nepce sprijeda (pa bi ga preciznije trebalo nazvati prednjonepčano-desničnim, odn. palatoalveolarnim suglasnikom), te se tako stvori udubljen tjesnac, kroz njega, trljajući se, zračna struja iz pluća stvara šuštav šum. Sredina jezika je podignuta prema tvrdom nepcu, a zubi su malo razmaknuti (više nego pri izgovoru suglasnika "s"), dok glasne žice ne trepere. Ipak, arapski književni jezik nema fonema "ž" (kao zvučnog parnjaka od "š"), on se (tj. "ž") ipak (kao alofon od "š") javi u izgovoru ispred zvučnih suglasnika, npr.: ~~\ Caždafa = smračiti se), J~\ ('ažgal = poslovi) i sl. Mjesto toga nekada se desi njegova disimilacija, npr.: .ili mj. •'~ (= biljka s mliječnim sokom), Prastaro je razjednačenje u primjeru:' ~ (= sunce), koje se razvilo iz prasemitskog jezika gdje je glasilo: šamš. Rijetko se
"š"
neuvjetovano mijenja u neki drugi suglasnik, kao što je u :»'l-:. mj. :»'1'; (= svezan).
riječimai sa.; mj .• ~ (= žestina): ,
'o
,
b) Sliveni suglasnik
r -g
Od šumnih suglasnika "g" je prednjonepčani sliveni zvučni suglasnik, djelimično sličan našim suglasnicima i Ud", s tim što se kod njega vrh jezika ne povija unazad (retrofleksno) kao kod "dž'', niti je "g" palata1izirano kao naše "đ", Suglasnik "g" obrazuje se tako da vrh jezika prione uz desni gornjih sjekutića.. pa stvori potpunu pregradu. Prednji dio jezika prisloni se uz
no
tvrdo nepce sprijeda, tvoreći polupregradu (pa je "g", tačnije rečeno, prednjonepčano-desnični suglasnik, odn. palato-alveolar). Ona se, pak, lagahno otvara, dok se zračna struja iz pluca trljanjem probija kroz tu polupregradu, pa tako nastane sliven suglasnik, čiji je početak kao kod praskavih, a svršetak kao kod trljanih suglasnika, a uz to trepere glasnice. Kako se vidjelo, "g", koji se danas javlja dijalekta1no (u Egiptu i dr.), ili kao "ž" (u Tunisu itd.), a već su stari arapski gramatičari ukazivali na "pogresan" izgovor suglasnika C - g kao ~ -k (zapravo "g") ili kao "š'' (zapravo "ž"), npr.: J:.Smj. ~ (= dromedar): C;. :\lmj. ~~ (= skupiti se), i sl.
"~r
Inače, se može i danas akomodirati u "š'' ispred "t'', npr.: J~ :':.~mj. (= truditi se) i sl. U savremenom izgovoru može se javiti i alofon "č'' (bez povijanja vrha jezika) fonema "g", ito ispred bezvučnih suglasnika, npr.: ~~1 Casragtum mj. 'asragtume osedlali ste) i dr.
*~
Stari arapski gramatičari zabilježili su asimilaciju suglasnika "g" sa slijedećim "z" ili "š'', tvoreći tako geminate: zz, odn. šš, npr.: oj.:.. mj. o;":' (= porub - za svitnjak). Po nekim je ovo o~ vulgaran izgovor. Primjer za prijelaz: g > Š je: ~~ ~~ ('ališ Šabiban = liječi Šabibal) i sl. .
vu - ZADNJONEPČANI a) Praska vi suglasnik
OD -
SUGLASNICI
k
Od šumnih suglasnika "k" je zadnjonepčani (ispred vokala: a, u) praskavi bezvučni suglasnik, a ispred: e, i, on je njegov prednjonepčani alofon, te u oba slučaja odgovara našem suglasniku "k'', "K" se izgovara tako da se stražnji dio jezika (ispred: a, u) digne prema mehkom nepcu, a srednji dio (ispred: e, i) prema tvrdom nepcu, praveći u oba slučaja potpunu pregradu. Nakupljeni zrak iz pluca iza pregrade naglo je, uz prasak, otvori, bez treperenja glasnih žica. Zbog navedenog opisa "k" bi se moglo nazivati i palato-velarom, s obzirom na mjesto njegove tvorbe. Neki autori ističu da je arapsko "k" aspirirano,što može da se desi pri njegovom izgovoru, ali to nije neka njegova distinktivna, bitna osobina. Stari arapski filolozi spominju neuvjetovanu (dijalektalnu) promjenu: k > g (ilimožda tačnijeu "č''), npr.:;iS >;G- (kafir gafir odn. čafir=nevjernik), i sl. 111
Oni također navode uvjetovanu (dijalektalnu) promjenu: k > zvanu: L~
š
(ili č?)
Promjena: k > Š javlja se kod zamjeničkog nastavka 2. lica jednine ženskog roda: .:l - ki, i to najprije u pauzi, npr.: J--: ~~ :;. (Ko te je doveo?)-
»: J-:JG (Ma fa'ala
a potom u ko~tekstu: ~ gospodar uradio s njim?).
rabbu-ši bi-hi?
=
Šta je tvoj
Izgleda da je ~~\ bila osobitost izgovora plemena Temim ( ~), pa možda i plemena Esed (..L:....\) ili čitave skupine plemena zvana Rebi'a (~). Promjena: k > s, si javljala se u istom slučaju kod spomenute zamjenice .:l-ki, npr.: o: ;'1 mj. .:l;'1(= tvoj brat) i sl. ,
Ovo (~I)
,
je bila osobina izgovora u plemenu Bekr ~).
Po tvrđenju nekih "k'' se može asimilirati slijedećim "q", tvoreći tako geminatu qq, npr.: ~~ ~ !J~~ I~l ('Ida ga'a-q qul la-hu dalika! - Kada ti on dođe, reci mu tol). Međutim, izgovor bez te asimilacije (k > q) smatra se boljim.
Ji
Zadnjonepčani suglasnici: b) - 1. Trljani suglasnik
t-g, t -b
t-g
Od šumnih suglasnika "g" je zadnjonepčani trljani zvučni su glasnik, a takav ne postoji u našem jeziku (pa ga ne smijemo zamjenjivati s našim suglasnikom "g").
"G" se tvori tako da se zadnji dio jezika digne prema mehkom nepcu (ispred "i", odn. više unazad prema resici - ispred: "a", "u"), obrazujući tjesnac. Zračna struja iz pluca, trljajući se o njega, proizvodi hrapav šum (sličan gargaranju), uz treperenje glasnih žica. Zbog dva moguća mjesta tjesnaca, neki autori svrstavaju "g" među zadnjonepčane suglasnike (velare), a drugi u resične (uvulare), što bi bio alofon fonema "g". Rijetke su neuvjetovane promjene fonema "g", kao što su: hunjkav): ;;~ > 0j~(= rado slušati) i sl.
::;'1> ~1
(=
Rijetki su i slučajevi asimilacije "g" sa "h", tako da nastane geminata: hh, npr.: ~ (Tshah huffa-hu! = Oboji njegovu papuču!) i dr.
c;.l
112
2. Trljani suglasnik
t -b
od šumnih suglasnika "h"je zadnjonepčani trljani bezvučni suglasnik, kakvog nema u našem jeziku (tetreba paziti na raZIikUizmeđu-njegai našeg "h"). Kao bezvučni parnjak zvučnoga "g", suglasnik "h'' obrazuje se (kao i on) tako da se zadnji dio jezika digne prema mehkom nepcu (ispred "i";ili prema resi-ci- ispred: a, u), stvorivši tako tjesnac, Trljajuci se o njega, zračna struja stvara hrapav šum (kao kod hrkanja), bezučešća treperenja glas~žica. Zbog dva moguća. mjesta obrazovanja tjesnaca, po nekima je i "h" (kao "g") ili velar ili uvular, već prema slijedećem vokalu, kako je gore naznačeno, odn. to su samo alofoni jednog arapskog fonema t -h. Slično kao kod "g" i suglasnik "h" može imati dublete (JIl;P; npr.: ~ > ~ (= mahati) ili: > t;'" (= zvati u pomoc), i dr; , Suglasnik ';h" može se jednačiti sa slijedečim "g", pa dati geminatu: gg, npr.:-C~ (La tuwabbig gulama-na! = Ne grdi našega dječakal), i sL
c?
t;)\1
vn - RESIČNI
SUGLASNIK
J -q
Od šumnih suglasnika "q" je resični praskavi bezvučnisuglasnik, te kao takav ne javlja se u našem jeziku, pa ga treba razlikovati od suglasnika "k". "Q" se izgovara .tako da se korijen jezika podigne
unazad prema zadnjem dijelu mehkog nep ca u predjelu resice i tu stvara pregradu. Podignuto nep ce zatvara prolaz zračnoj struji u nos, pa natisnuti zrak iza te pregrade~ naglo se probivši kroz nju, proizvede prasak svojstven ovom suglasniku, bez treperenja glasnih žica. Prema opisanom izgovoru "q" bi zapravo bio uvulo-velar i to uvular prvenstveno ispred: a, u, dok bi ispred "i" bio postvelar. Iako se korijen jezika diže prema mehkom nepcupri tvorbi "q", kao što je to kod emfatika, on nije emfatik, premda ga neki arabisti smatraju takvim. Stari arapski gramatičari nisu ga ubrajali među emfatike(~) nego među tzv. :(1::°: ili ~ suglasnike, koji sprečavaju jJL.~ o čemu će kasnije biti govora. '. . . . . Sibawaih i drugi svrstavali su "q" među zvučne suglasriike(o~~), pa je on-vjerojatno i bio takav u njegovo doba, ali prema današnjem izgovoru "q" je bezvučni suglasnik. Suglasnik "q" može se asimilirati jednom "k'', koje neposredno slijedi ili I
8 - GRAMATIKA
ARAPSKOG JEZIKA
.
113
je od njega razdvojen kratkim vokalom, npr.: kariman = ne napušta] plemenitogl); ::...u~Jk dalika = sve ih je pretekao u tome), i sl. -
~?
;.~<-~
J.J~\J (la tufarik (sabak kulla-hum'ila
IX ..ŽDRIJELNI SUGLASNICI 1. Ždtijelni suglasnik
t. -
I
_Od šumnih suglasnika ' je ždrijelni praskavi bezvučni suglasnik, te kao takav ne postoji u bosanskom jeziku. Pri tvorbi ovog suglasnika zadnji dio jezika se digne i pri tom pomakne unazad prema gornjem dijelu ždrijela, koje se stegne, uz malo uzdizanje grkljana. Tako se stvori pregrada u ždrijelu. Naglim micanjem napetog jezika naprijed, pregrada se otvori, pa zračna struja. iz pluca, uz poseban prasak šum, izbije van, a da pri tom glasnice ne zatrepere. Ovakav opis tvorbe suglasnika 'ayn, tj. kao bezvučnog faringalnog ploziva, rezultat je najnovijeg fonetskog ispitivanja, dok se 'ayn dosada opisivao kao zvučni faringalni frikativ, o čemu će konačnu riječ reći dalja ispitivanja u vezi s tim. Zabilježene su neke neuvjetovane promjene suglasnika 'ayn, kao što su u primjerima('
> h):
i:-~> c:.~= devče rođeno
= dahtati (konj u trku); >~ = možda.
u proljeće ili jesen; ~
(' > '): '-:-'~> ,-:-,~l= uzburkani valovi; ( '> g):
>~
= jJ'
Nekada se 'ayn asimilira slijedećem ili prethodnom "h'' tvoreći geminantu: hh, npr.: L.:-;. tJ~!('irfah Hasanan = digni Hasana) I~p ~~k Cidbah hatudan = zakolji jare); ili pak slijedećem "h" obrazujući geminatu: hh, npr.: ~ (raga'a mah-hum = vratio se s njima) i sl.
e-~
2. Ždrijelni suglesnik C - h Od šumnih suglasnika "h" je ždrijelni trljanibezvučni suglasnik, kakav ne.posjeduje naš konsonantizam, pa se on ne smije zamjenjivati s donekle sličnim mu našim glotalnim konsonantom "h'' (kako se redovno javlja u našim arabizmima, npr.: haram od: i(,~ (haram = zabranjen) i sl. Po svojoj artikulaciji "h" je slično suglasniku 'ayn. Naime, pri izgovoru su glasnika "h'' zadnji dio jezika podigne se, pomaknuvši se istodobno unazad prema ždrijelu. Jezik se pri tome napne, a mišići ždrijela stegnu, uz lahko podizanje grkljana. Tako se stvori tjesnac u ždrijelu, kroz koji se 114
trlja zračna struja iz pluca, stvarajući poseban šum, a bez treperenja glasnih žica, Neuvjetovano, javlja se prijelaz: h > h u raznim primjerima, kao što su: (= osušiti se); c:.c. > ~~. (= pohvaliti) i dr.
j;J > jij
X - GLASNIČNI SUGLASNICI 1. Glasnični suglasnik -
,
Od šumnih suglasnika ' (koji se zove: oj...:.:... - hamza) je glasnični praskavi bezvučni suglasnik. Kao poseban fonem ovaj glas ne postoji u našem jeziku, ali se može javiti pri emocionalno obojenom govoru ispred vokala, kao, npr.: 'Uh, 'eno ga, ,ondje i sl. Pri, tvorbi hamze glasne žice prionu jedna uz drugu, te stvore potpunu prepreku zračnoj struji iz pluća. Ona se tu nakratko natisne i probije u ždrijelo, te dalje van iz usta, proizvevši praskav šum pri tom, tzv. glasnični (glotalni) udar ilitvrdi nastup. Kako same glas nice svojim međusobnim spajanjem tvore ovaj glas, onda i ne dolazi u obzir pitanje njihovog treperenja ili netreperenja kao kod drugih suglasnika, pa hamza, ustvari, nije ni zvučna ni bezvučna u njihovom smislu. Međutim, s obzirom na to da pri njenom izgovoru glasnice ne trepere, ovaj sesuglasnik svrstava među bezvučne. S obzirom na svoju fiziološku i akustićku prirodu, hamza je, u ovisnosti od fonetskejojokoline i mjesta u riječi (ili i sintagmi), podlozna različitim promjenama. Od onih neuvjetovanih najvaznije su ove tri: 1) njen prijelaz u suglasnik 'ayn, što je rjeđi slučaj: 2) slabljenje njeno u tzv. srednju hamzu ( ~ ~ ~~. ) i 3) gubljenje hamze. Ove dvije posljednje promjene hamze češće se dešavaju. Recitatori Qur'ana iz istočneArabije i Iraka dobro čuvaju izgovor hamze, dok oni porijeklom iz Hidžaza dopuštaju njene razne promjene, vjerojatno pod utjecajem njihovih narječja. 1) Prijelaz hamze u 'ayn (' > ') naziva se: ~:: ~:Ji,a on se naročito javljao u plemenima Temim (~)Kajs(~), u kojima se, npr., govorilo: :;. mj. 01 (= da), 0~ mj. 011(= uho), ~ mj. rL\ (= predati) i sl.
J_
2) Slabljenje hamze, zvano: ~i , 3 iiili ::"_.1: li je izgovaranje hamze između njenog pravog izgovora <~~~1) i izgovora nekog samoglasnika koji joj slijedi. . o
:
3) Potpuno gubljenje lumize naziva se: jlJi 8 • GRAMATIKA
115
***
Osim navedenih pojava postoji i prijelaz hamze u neki dugi vokal ili pak, u jedan od semivokala (w ili y). a sve se te promjene nazivaju: JI:.4~o\ili Ji:;J\ U idućem razmatranju vidjet ćemo šta se sve događa s hamzom, zavisno od njenog položaja u riječi, tj. da li se ona nalazi: a) na početku, b) u sredini i c) na kraju riječi (a posebno u pauzi). A - Hamza na početku riječi uglavnom se zadržava u izgovoru. Međutim, prema nekim recitatorima, početna hamza se gubi kada dođe iza krajnjeg suglasnika prethodne riječi, pri čemu treba uzeti u obzir i kao i-I od konsonantsko "w", odn. "y", te - n od nunacije (~~n, C-A..;~r\l), npr.: G.L;T GJL. (sa/alat aha-ha mj. sa'alat određenogčlana 'aba-ha = upitala je' svoga oca); G..G-T:,J (law ahadna mj. Iawahada kad
=
bismo uzeli); ~~T ~T('ay amiru-hum mj.'ay 'amiru-hum = to jest njihov emir); ~TWl1 (sal talibanahara inj. sal taliban 'abara';'hpitaj drugog učenikal): ~"l\ ('al-anfu mj, 'al-'anfu = nos) i sl.
J-:-
B - Kod hamze u sredini riječi treba razlikovati tri slučaja: 1) kada je ona između dva vokala; 2) kad je između vokala i konsonanta i 3) kada je hamza između konsonanta i vokala. 1. Kod hamze između dva vokala može se javiti devet slučajeva, a'a, a'u, a'i; i'a, i'u, i'i; u'a, u'u, u'i. U grupama: a'i, i'u, i'i, u'u, u'i, po tradiciji, pravilno je slabljenje hamze. Grupa; a' a redovno zadržava hamzu, npr.: )G (ta'allaqa = zablistati): ali su neki dopuštali i slabljenje hamze u takvim slučajevima, npr.: 0LS (kaannamj, ka'anna == kao da; ~\~ raayta mj. ra'ayta= vidiosili sl. .
'.
.
,
•
_ _
,~,...)
-!J~.
Grupa: a'u ugla,:"nom čuva hamzu, pa će se, npr., izgovoriti:--..~ (ya'ummu-hu = ide prema njemu). Međutim, i u ovom položaju neki dozvoljavaju slabljenjehamze, kao, npr.: :..,.;.;(bausa mj.ba'usa = bio je jak) i sl. U grupi: i'a, i recitatori i gramatičari dopuštaju prijelaz hamze u "y", pa se može čitati: 0~i(biyanna mj. bi'anna = da); ~ suyila mj. su'ila = bio je upitan) i sl. ' , Slično u grupi: u' a, pa njima hamza može pred u "w", pa se može reći: JI:?- (suwal mj. su'al = pita njeH sl. To se može desiti i kada je harnzana početku druge riječi sintagme, npr.:~T J-,~, pa bi se prema tome.čitalo: sadiqu wahi-na, mj. pravilnijeg: sadiqu 'ahi-na.« prijatelj našega brata; i sl. 2) Hamza između vokala i konsonata po tradiciji može oslabiti ili se, pak, gubi uz duljenje prethodnog joj vokala, npr~:~~ (yamuru mj. ya'muru 116
:r~
= zapovijeda): (yuminu mj. yu' minu = vjeruje) i sL Posebno hamza slabi u nekim riječima (iza vokala "i"), kao što su: ~ (= kako je loš), ~(= bunar), ,"".h . (= vuk), pa se izgovaraju: bisa, bir, dib. ' , Općenito,harnza može oslabiti ili ispasti ispred konsonanta (u zatvorenom slogu), ali bi trebalo da se zadrži u riječima: U"~(=nesreća), U"\> (::::glava), U"t5'(= pehar), ;.i.;S (= biser); zatim u: .~ (= došao sam), i sličnim oblicima iz toga korijena. Tako bi hamza ostala f u izvedenicama iz korijena: lr" W, y. Isto je i s korijenom: ~)i, ali se hamza tu može izjednačiti saslijedećim "W", npr.: (.$';.mj (.$)~ (yuwwi mj.yu'wi = smjesti) i sL 3) Hamza između konsonanta i vokala, i po recitatorima i po gramatičarima, može oslabiti ili ispasti, i to sa ili bez duljenja slije dećeg vokala, kao kod riječi: ~l.:;.Jl('al-mar'atu = žena), pase može reći i: ;c;Jl ('al-maratu) ili t:Jl 'al-maratu) i sL Po nekim, hamza se u ovakvom njenom položaju može izgubiti, pa reći, npr.: (šayun) mj. ;:?) šay'un = stvar); ~l ('al-maru) mj . ::;Jl ('al-mar'u = čovjek), ~ (yasalu) mj. J~ (yas'alu = pita) isl:.
:.?
Prema ovome su nastali određeni oblici glagola (.$1~ (= vidjeti), kao što su: lS) ('ara) mj. lSl~l('ar'a = vidim), ~ (ra) mj. 1~1('ir'a = vidi) i dr. C - Hamza na kraju riječi (u pauzi) može doci: 1) iza vokala ili 2) iza konsonanta. Kada je ispred hamze vokal, javljaju se ovi slučajevi: ona može ostati u izgovoru, npr.: \~ (= rđa), j;l (= čovjek), ~1;J (= nisam pogriješio) i sL . Posebno, pak, ako hamzi prethodi "a", ona se tada može promijeniti u semivokal, i to u "w", ako bi joj slijedilo "u", npr.: p::...u~ mj. jWI::...u~ (=ta skupina); a promijenila bi se u "y", ako bi iza nje trebalo doci "i", npr.': ~~ J:J1, mj. 'f.·Je, ~~ (= otišao sam s tom skupinom), oo
"
-,...
Ako je pred hamzom "a", a iza nje treba da opet dođe "a", onda se hamza gubi, a prethodno "a" se dulji u "a", npr.: ~ l."..iJ mj. ~G..,AJ (= sreli smo tu skupinu) i sL " Inače, tj. i poslije "u" ili "i", harnza može ispasti, s tim da se prethodni vokal produlji, npr.: );l (mj. .j;l=čovjek) ili ~1 (mj. :~1 =griješim) i dr. Kada je ispred krajnje hamze (u pauzi) neki konsonant,moguća četiri postupka: .
su
a) Hamza ostane, a između nje i prethodnog konsonanta umetnese vokal, koji može biti onaj s kraja te riječi, a koji se odbacio zbog pauze. Evo primjera imenice u sva tri padeža: ~~i mj. :~i , ~~imj. ~~r \:.:;Jimj. l~r(= početak). ,
,
117
Hamza, dalje, može primiti timbar vokala iz prethodnog sloga i imati jedan oblik u svim padežima, pa bi u istom primjeru bilo ovako: }~i , ($.:»i ,C3Ji i sl. -
***
;.-s
Najzad, hamza se može izgubiti, pa bude: ; , ~) , (bez člana ili s njim), ali će u neodređenom akuzativu ipak dobiti nastavak - a (kao i kada je sa clanom), pa će glasiti: ~ , 1~), W- i sl.
*** Ovakva promjenljivost hamze dovela je do javljanja nekih dvojnih oblika, naročito kod glagola, kao što je u primjerima: j.G,. > j.G- (= uzrujati se); JL.. >"JL. (= upitati; u imperativu je: j..:.. prema normalnom: JL.l = upitaj!);r-'{ > \~ (= izgraditi), j.e > j.G(= zgrabiti) i dr. Ovakve promjene događaju se i kod imenskih oblika, kao, npr.: ~\~ mj. U'l~ (= glava), 0G mj. J.:::' (= stanje), JI;' mj. J\~ (= pitanje). Ispadanjem hamze od 5X postalo je: ~ (=anđeo); od .1':;' nastanje.si.; ili o;' (= žena); od .t:s bude: oL.....5'ili W- (= gljiva): od 0\)1i javlja se i:0\)Ji i sl.
*** Kada jehamza treći radikal, u nekim oblicima ona otpada ili prelazi u "y", pa, npr.', mj.: 0J1~ nastane: 0),~ ili 0~G-(=griješnici) i sl.
-
-
Hamza kod glagola vjerojatno otpadne najprije u skraćenom obliku imperfekta (tj. u ~)~ gdje se nađe na samom kraju riječi, pa npr., od: t>; ~nastane: ($~ ~(= nijeizliječio), i sl. .
b~O,
118
Gubljenjem ovakve hamze stvorio se velik broj dubleta, kao što su: 1;'1 i tS?-1 (= zadovoljiti), ~ i ~ (= pripremiti); tiS i ~iS(=nagraditi), I; i·r; (= stvoriti); t~i ~~(= zašiti) i dr. Kao asimilaciju hamze treba shvatiti .neke slučajeve, i to prema prethodnom joj suglasniku, kao, npr., u: ~ (=dio), ili: ~ ,:.:-: (= čovjek) i dr. ...
<:~
Slično tome, hamze se jedna či, s idućim "t" infiksa u VIII vrsti izvedenih glagola (paradigme: ifta'ala), pa tvori geminatu: -tt-., npr., od: ~1 bude: se); ~~ > ~~ (= oženiti se); ~~ > ~~~ ili ~)~(= ogrnuti se) i sl.
:W~(= osamiti
> :W~(= uzeti-sebi): ~~~
Nasuprot tome, dolazi do disimilacije, kao kada se sastanu dvije hamze jedna pored druge u istoj riječi, jedna hamza tada slabi iH otpada. Tako u IV vrsti glagola, početna grupa: 'a' (ispred konsonanta) postaje' a (pismo s tj. 1), npr., mjesto: :;'ii >:;'T (= vjerovati) i sl. -
.:c.
Kod grupe 'a+'a može doci do slijedećeg: a) zadrzavanje obiju hamzi, npr.: ::U'i.: ~:;'11(= Zar si mu to naredio?), imamo, dakle: 'a+'a. b) Slabljenje druge hamze, ali oba vokala ostanu, tj. bude: 'a+a. c) Slabljenje druge hamze, uz duljenje jednog od ta dva vo kala, pa će biti: 'a+a ili: 'a+a. d) Ispadanje druge hamze, uz kontrakciju ta dva vokala u dugo "a", pa bi tada ostalo samo 'a, npr.: :.5~Tmj. :.5~n= zar si mu naredio? Kod grupe 'a+ i, druga hamza može oslabiti, sa ili bez duljenja vokala "a", npr., mjesto: G \~ll('A 'ida mitna = Zar kad umremo? ..) 'A 'ida ... ili: 'A 1_ idaa ... ' ' Kod grupe' a+' u je isti postupak, pa se svakako slično može desiti i s ostalim takvim slucajevima (na početku riječi, odn. sintagmi). Međutim, do disimilacije dolazi i u slučaju sintagmi kada se sastanu dvije hamze, od kojih je jedna na kraju prvog, a druga na početku drugog člana neke sintagme. Tu recitatori Qur' aana razlikuju više slučajeva, a postoje i razlike među njihovim postupcima pri tome. Evo tih mogucih (osam) glavnih slučajeva. 1) Grupa - 'a + 'a po jednim se ispušta druga hamza, pa se dvoje "a" ~1~G- ga' agalu-hum mj. ga'a ,agalu-hum = došao je njihov rok, a drugi ispustaju prvu hamzu, pa to čitaju: ga ' agalu-hurn. steže u jedno dugo "a", te, npr., čitaju:
2) Grupa -'i + 'i, po jednima se ispusta druga hamza, a dvoje "i" se steže 119
~:s-
u jedno dugo "i", pa, npr., u: ....;. 01 ~\Iy.mj. ha'ula'i 'inkuntum ... (=ovi, ako ste vi...) izgovaraju: haula' -in kuntum ... ili s prijelazom druge hamze u "y", pa kažu: ha'ula'i yin kuntum ...; drugi, pak, pretvaraju prvu hamzu u 'Y', pa čitaju: ha'ulayi 'in kuntum; treći, opet, ispuštaju prvu hamzu i slijedeće "i",pa izgovaraju, dakle: ha'ula 'in kuntum .... 3) Grupa -'u+' u po jednim recitatorima prva hamza prelazi u "w", pa u sintagmi: ::0) ~l):'1('awliya'u 'ula'ika = zaštitnika, ti su ...), te čitaju, dakle~· . 'awliyawutirla'ika ...); kod drugih, pak, druga hamza prelazi u "w", pa kažu; 'awliya'u wula'ika: a trećiizbacuju prvi od dva ista susjedna sloga, tj.: 'u, pa izgovaraju: 'awliya 'ula'ika. 4) U grupi: -'a + 'u druga hamza može slabiti. 5) u" grupi: -'a +'i druga hamza također slabi. 6) U grupi: ~'ll,:r'a druga hamza može preći u "w".· 7) U grupi: -'i +'a druga hamza može preći u "y". 8) U grupi:
-'lI
+ 'i, prema vecini recitatora, druga hamza može preci u
"w", a neki (Al-Halil, Sibawayh) dopustaju slabljenje samo druge hamze.
Disimilacija može nekad djelovati i kada dvije hamze nisu u dva susjedna sloga, nego su međusobno više udaljene, pa druga hamza može oslabiti, kao, npr., u odlomku: :.:JU; 'a fa 'anta ...= zar ti...), pa bude: 'a fa ('a fa 'aminu = zar su bili sigurni), pa kažu: 'a fa aminu i sl. anta ...;
\;.m
U drugim, pak, sličnim slučajevima, hamza se zadržava u izgovoru, pa će, npr., biti: ;J-Gt; ('a fa 'asfa-kurn = zar vas je on izabrao), ili u: 0X~{(la 'amla'anna = zaista ču napuniti) i dr.
2. - Glasnični suglasnik ~- h Ovo je posljednji od šurnnih suglasnika u arapskom jeziku. "H" je glasnični trljani bezvučni suglasnik, koji dobrim dijelom odgovara suglasniku "h'' u našem jeziku. Pri izgovoru suglasnika "h'', glasne žice, malo razmaknute, prave tjesnac o koji se trlja zračna struja iz pluca; te idući dalje fonacionim kanalom van, ne nailazi više ni na kakvu pregradu. Trljanjem o glasnice ta struja stvara šum aspiracije, a bez njihovog treperenja. U svim polozajima u riječi u arapskom jeziku. "h" je bezvučno, izuzev između vokala, kada se javlja njegov zvučni alofon. U poređenju s arapskim "h", koje je uvijek glotalno, u našem jeziku se,
120
pored glotalne varijante, javljaju: uz prednje vokale palatalna, a uz stražnje velarnavarijanta. S obzirom na mjesto tvorbe suglasnika "h'' (kao i hamze), neki autori daju mu (im) naziv: grkljanski (faringa1ni). Međutim, naziv: glasnični (glotali) precizniji je za njih, a osim toga neki pojmu "faringal''. daju šire značenje, obuhvatajući njime i glotale i same faringale, a mjesto njihove tvorbe vjerojatno nije isto! Pored toga, uzgred spo~enuto, i pitanje. tačnijeg opisa izgovora su.glasnikat i C' te njihovog svrstavanja među faringale, ostalo je u fonetici arap skog jezika još uvijek neriješeno na konačan način. Ranije je spomenuto tzv. pauzalno "h" (~:L::o), koje se javlja mj. sufiksa - at (un), npr.: :.b-) (rihlah= putovanje), a u izgovoru je jedva čujno.
*** Suglasnik "h" može se jednačiti s prethodnim "h", ugeminatu: hh, npr.:
IJ.:.,. ~l Ciftah hada mj.: ~irftah hada = otvori ovo!) On se nasuprot tome, može asimilirati i sa sljedecim "h" tvoreći opet geminatu: hh, npr.: ~~'; G la tukrihHasanan mj.: la tukrih I;Iasanan = Ne prisiljavaj Hasanal) i sl. U dodiru s 'aynom, ispred ili iza "h'', opet nastaje geminata: hh, npr.: ~'; (La tunabbih Humara mj.: La tunabbih Umara = Ne budi Omeral) i sl. Ovakvajednačina (o + t> ~ ) bila su uobičajena u plemenu Temim (I' _.?~),
IJ.:.,. ~~l ('irfah hada mj.: 'irfa' hada,,= Digni ovol) ili, npr.: ~
B- ZVONKI SUGLASNICI (SON ANTI) Na prilozenoj tabeli arapskih suglasnika, u drugu veliku skupinu, po načinu i mjestu tvorbe, poredane su slijedece četiri grupe zvo:nkih suglasnika: 1. - bočni, 2. - nosni.B, - treperavi i 4. - polusamoglasnici.Bvi su oni po prirodi zvučni ..
I-Bočni suglasnik
J -1
Od zvo:nkih suglasnika '1" je zubni bočni suglasnik, i kao takav odgovara suglasniku "1" u bosanskom jeziku. Pri tvorbi suglasnika "1" vrh jezika se osloni na osnovicu gornjih sjekutića, a rubovi pred njeg mu dijela prionu uz desni pred njih zuba i tvrdog nepca sprijeda, zatvorivši tako zračnoj struji iz pluća prolaz sredinom usta, pa ona ide kroz poluotvore bočno sobje strane jezika,tj. 121
između njega i oba nepca, naravno, uz treperenje gIasnica karakteristika svih sonanata, pa to dalje necemo posebno isticati).
(što je
S obzirom na mjesto tvorbe, neki istraživači suglasnik "I" nazivaju i desničnim, odn. zubno-desničnim. Neki od njih ističu da zračna struja pri njegovom izgovoru prolaziti i samo s desne, odn. lijeve strane jezika.
može
Stari arapski gramatičari su savijanje (naniže) prednjeg dijela jezika a nazivali: J\~~'f; njegov dentalni, neemfatični izgovor zvali su: ~~f, velarizirani, e~fatični: 12...I:~lf. . ., Pojavu emfaze suglasnika "1",tj. podizanje zadnjeg dijela jezika prema mehkom nepcu (velumu) izaziva neki od emfatičnih konsonanata ( ;;'đJ,~): d, t, s, Z (pa se i ono tada obilježava: 1), kada stoji neposredno ispred "1",a slijedi ga vokaI "a" ili "u", npr.: ~ (fadlun = prednost), ~ (matlabun = trazenje) f.i1r Cazlamu = nepravedniji), ~r Caslun = korijen) i dr. Velarizacija suglasnika "1"dešava se i kada se između: s, t (a ne d ili z) i "1"nađe kratko "a" (ane "u"), a iza tog "1"dolazi "a" (a ne "u"), npr.:C~ (salahun = ispravnost), ~J,1(talaqa = osloboditi se) i dr. Vela riza ciju suglasnika "1"sprečava pojava "i" ispred ili iza njega, npr.: 11; (silatun = spajanje, dar), ~ (muzlimun = mračan) i dr. Po nekima postoji i srednji izgovor, tj. između ",.".;.rJ\ i ~I uz navedene uvjete, s tim da je "1"udvojeno ili da iza njega stoji vokaI "u", npr.: j:, (dalla = zalutati), ~ (saluba = biti tvrd) i sl. Velarizacija fonema "J" nema distinktivnu fonološku ulogu, pa je tj. emfatično "1"samo alofon toga fonema u arapskom jeziku.
u,..t 'JI ?>lJf
*** Suglasnik "J" ponekad se možedisimilirati u "n", kada je blizu drugoga ~ "1",pa neki mj. J:.S kažu: :;.s (= možda), ili mj. ~ govore::;, npr.: Il;. ~:; (ne, nego je tražio ovo) i sl.
*** Suglasnik "1"određenog člana ' al jednači se sa slijedećih 14 suglasnika (tzv.~: '. '. rr Jjj;Jf), a ti su: d. t. z, (međuzubni): d, t, d, t, 1, n (zubni): z, s, S, r (desnični) i "š'' (prednjonepčano), S ostalih 14 suglasnika (tzv. ~;..i1fJ};JO,a to su: b, m, w (dvousneni), g, y (prednjonepčani), k, g, h (zadnjonepčani: "q" (resično): ',h (ždrijelni): ',h (glasnični), suglasnik "1"od člana se ne jednači.
"f' (zubnousneno):
122
U vezi s ovom asimilacijom treba istaci da se "1" od člana zadržava u arapskom pismu i pored njegovog jednačenja s određenim slijedećim suglasnikom, npr.: ~lJ( Cad-danbu = grijeh). Na početku izričaja određeni član zadržava svoje t Ca). U sredini govora razlikuju se tri položaja člana, što izaziva njegove različite promjene. 1) Ako je ispred člana neki kratak samoglasnik,'a od člana se gubi, a "1", već prema idućem' suglasniku, ostaje ili se s njim jednači, npr.: y(W~ (= kod vrata), f~ (= za covjeka mj. fj'J,' gdje se t ('a)ođ član~ i ne piše). Ako je iza J riječ s početnim J , onda se jedno J i u pismu Ispusta, npr.: ~ mj. ~~ (= za meso) i slično . Kada je ispred člana dugi samo glasnik, taj će se pisati na uobičajen način, ali će se u izgovoru skratiti, a t od člana će ispasti, ,npr.: ~~ Jl ('ila (du-l-waghayni = dvoličnjak), ):ur ~ (fi n-nihayati = do kraja), ~)i)~ d-dari = u kući) i sl. ' , ' , 3) Kad ispred člana dođe neki suglasnik, član gubi t , a na mjesto toga doda se pomoćni vokal "i", npr.: ~..lJ\ y ('ani l-Madinati = iz Medine). Iza (Haliduni š-šahiru = nunacije (u svim padežirna) stoji' to "i",'npr.: ~./' li čuveni Halid). To se događa i inače, npr.: ;JJI-.)1t Cutlubi I-filma = traži naukul) i sl. ' -
':u~
:r
Međutim, iza prijedloga pomocni vokal je "a", npr.: J.,:.L.d\:r (mina s-sadiqi = od prijatelja), ali ispred: ~\ , ~\ c j~\ , 08\, taj je vokal "1", npr.: ~ I'~ (mini bni-hi = od njegovog sina) i sL '"
;J..
Iza Iičnih zamjenica:~t (= vi) i (= oni), te njima odgovarajućih kao i iza diftona ~-'_.., .kada je on pronominalnih sufiksa: ~, odn. nastavak određenih glagolskih oblika (2. i 3. lice množine muškoga roda), pomocni je vokal "u", npr,::i)JJI~t (= vi ste siromasi); :~~ (=oni su
;J.,
ludi); ~~~) milostiva majka);
(= pokazali smo vam kucu): ~~~\ (= zatim su bacili strijele) 'isl.
rW\;'~~
(= njihova .
*** Suglasnik "1",kada je na kraju neke riječi, a slijedeca riječ počinje jednim od ~\ j ))-\ , može se s njima asimilirati, naročito kod 'čestica ~ i ~ ' npr.: )-T~~ ~;. ~t~ L. (= Nisam vidio njega, nego nekog drugog čovjeka): ~t ~~. ~ (= [esi li se jučer vratio?). Međutim, Sibawayh je isticao da se kod ~. ovako jednačenjene ,vršiu govoru Hidžaza, pa "l"ostaje nepromijenjeno. 123
Il - Nosni suglasnici 1. Nosni suglasnik ~ - ID Odzvonkih suglasnika "m" je dvousneni nosnisuglasnik, izgovoru odgovara suglasniku "m" u našem jeziku.
te po
Kako pritvorbi suglasnika "m'' usne naprave punu pregradu za prolaz zračnoj struji iz pluca, ona zato prođe kroz no snu šupljinu, jer je mehko nepce pri tome spušteno. Izgleda da je krajnje prasemitsko - m u arapskom jeziku težilo da pređe u - n, kao, npr., u padežnim nastavcima; -un, -in, -an, prema onifIla u babilonskom jeziku: -um, -im, -am, "M" se, međutim, sačuvalo na kraju u nekim zamjeničkim oblicima: ~.~;; , ~ ' ~ -, te u nekim paradigmama, došavši na kraj,kao, npr., u imperativu: ~ (qum == ustanil) i sl. Inače, do prijelaza m > n dolazi, kada se "m'' nađe ispred nekog dentalnog ploziva, te uvu1ara i palatala, npr.: ~1 > ~J (= uzjahati): Ju:..... > J\k,. (= kišna kabanica): ~\~1 > ~I~l(=pomoć); ~G-:l> ~w..;1(= izvrsenje): ).:; >)j; (= postati gorak); ~> ~ (= on je žedan); (;. '.~>~'·~7(=::pomiješaš) i dr.
2. Nosni suglasnik 4J - n Od zvonkih suglasnika "n'' je zubni nosni suglasnik, te je istovjetan suglasnikom "n" u bosanskom jeziku.
sa
"N" se tvori tako da se vrh jezika osloni ~a osnovicu gornjih sjekutića, a djelimično i na njihove desni, te tako potpuno zatvori prolaz zračnoj struji nepce, izlazi van kroz iz pluća kroz usta, pa ona, uz spuštenomehko nosnu šupljinu. Zbog dodira jezika i sa desnima, neki svrstavaju "n" među desnične suglasnike (alveolare). Suglasnik "n" izložen je raznim uvjetovanim promjenama, a izgovor mu ostaje sačuvan (to je pojava: ~'-+1t\) ispred suglasnika: (velara) g, h, (faringala) ',h i (glotala)", h. Međutim, ispred slijedećih suglasnika: (labiodentala) "f"; (interdentala) d, t, z; (dentala) d, t, <;i,t; (alveolara) z, s, s: (palatala) š, g; (velara) k, te (uvulara) "q",C suglasnikr''ri'' im se akomodira, tako što uzima njihovo mjesto tvorbe/'Pri tome se javlja nazalna rezonancija ,~:: 1\ (= hunjkanje), koja nastaje u nosnoj.šupljini ~;J(),bez ikakve.artikulacije u ustima, jer
(r;·
124
su ona zatvorena, a zračna struja iz pluca izlazi kroz nosnice. Ta se pojava naziva: ~C;;.. il, - a .suglasnik "n": o~ , .~ ili: :i~J:'(= skriven, odn.Iagahan),
-
-
Ispred suglasnika "b", kada je "n" u istoj riječi, ili je ono na kraju jedne..a "b" na početku druge, opet dolazi do nosnog izgovora, a "n" se pretvara u "m",što se naziva: ~)iJi\, npr.: ~(~'. (sumbulatun » klas); J.Wl ('imbataqa ::: izbiti> voda); Ii~~::"(mim biladi-na = iz naše zemlje) i sl. Suglasnik "h" se potpuno jednači (r\.l:.~il) sa svim.sonantima tvori geminate sa: I, m .n, r, w, y.
iza sebe, tj.
Međutim, po nekim, jednačenje je ispred: I, r potpuno, te nema hunjkanja (GJI ), dok je ono nepotpunoispredrm, n, w, y.:s tim'da se ova dva posljednja suglasnika nazaliziraju, pa postanu nazalnim: w i y. 'Evo primjera za spomenutuasimilaciju "n" u: I, r, m, n, w, y:
2L:J~ (rnil Iadun-ka
e
od tvoje strane);
~0:;'(~ar ra'a-hu ko ga je vidio?); ;L. 0:- (mim ma'in = od vode); >
"
~\
-"
0\~-('in, nasitum :::ako ste zaboravili); .
!JiJj;;' (maw waqa-ka
=; ko
teje zastitio"):
c:;~J (lay yargi a::: neće se vratiti) i sl. Na kraju artikulaciju, vokalizacije, slučajevima
nunacije (-un, -in -an) suglasnik "n'' vjerojatno ima oslabljenu a kako je poznato, ono se u pauzi gubi, dok se - u pismu bez . ni nunacija ne obiljezava, ali se u akuzativu, u određenim piše alif, što sve treba vidjeti u pravopisu, .
.
.
ID - TREPERAVI SUGLASNICI Treperavi suglasnik ) - r . Od zvonkih suglasnika "r" je desnični treperavi suglasnik, ekvivalentan našem suglasniku "r, "R" se tvori tako da vrh jezika, obično više od jednom, udari trepereći o desni (alveole) gornjih sjekutića, naizmjenično puštajući prolaz zračnoj struji ..iz pluca, Suglasnik "r" u arapskom jeziku redovno ima, ne jedan treptajItada ga nazivaju: ~~;:Ji~(.JI), nego najmanje dva, pa i više ~~:':'<..'Jr ~\)I,pa su ga stari . arapski gramatičari zvali: f..raJ~,tj. suglasnik ponavljanja. 125
Kod suglasnika "r" stari arapski gramatičari razlikovali su dva izgovora: jedan "obični" (tzv. ~)\) i jedan faringaliziran (~\), pa su "r" ~\~' . u prvom slučaju nazivali: ~;. J~, a u drugom: ~ S tim u vezi oni su razlikovali: ~ LJ)';., a to su ovi suglasnici: " b, t, t. g, h, d, d, r,z, s, š, " f, k, 1,m, n, I1, w, y. Preostali suglasnici, nazivaju se: ( I::' '.LJ)';., a ti su: d, 1, z, s, g, h, q. Faringalizirani alofon suglasnika "r" (obilježen sa: "r") javlja se ispred vokala: a, u, ili ispred nekog od .: 1::' : konsonanata, a iza kojih slijede vokali: a, u, npr.: t::-~(rahmatun = milost): ;;;~(rub'un = četvrtina): J,~l ('ardun = zemlja); :"'\1) (qirtasun = papir); :1) (qarzn = hvaljenje): t,.,j (fursatun = prilika); ?~lCargama = prisiliti); ~jl Carha = spustiti): 'J) (farqun = razlika) i sl. Naprotiv, ispred konsonanata ~, a iza vokala "i", suglasnik će "r" imati svoj "običan" izgovor, npr.: ~/ (mirgalun = lonac). Međutim, ako je u ovom slučaju ispred "r" vokal "a" ili "u", tada će "r" biti, npr.: ~)~~ (rnardudun = vracen), 0C,j (fursaanun = konjanici) i sl.
w..r.
Kada, pak, iza "r" slijedi neki od onih (1::' : konsonanata, pa zatim vokal "i", moguća su oba navedena načina izgovora, ali je li ovom slučaju češći ~)(, pa će, npr., biti: (murdi'atun ili murdi/atun = dojilja), i sl. ,
tw,.:.: ,
Ispred vokala "i", te semivokala "y", suglasnik "r" će se čitati "obično", npr.: ~.::..:;(maridun = bolestan), ~~ (Maryamu = Merjema) i dr. ***
Neki recitatori Qur'ana dopustali su asimilaciju: r > I ispred "1" (tj. stvaranje geminate: -11-,dok su je drugi smatrali neispravnom, npr.: (fa gfil la-na mj.: fa gfir la-na = pa nam oprostil), ili: ;'-<.3 ~ (sahhara la-kum = potčinio vam je) i sl.
u~t
N-POLUSAMOGLASNICI To su sonanti (naslijeđeni iz prasemitskog jezika) koji imaju dvojnu prirodu između vokala i konsonanata (pa bi se mogli nazivati i polusuglasnicima). Pri njihovoj tvorbi, na određenim mjestima, stvara se polupregrada, neštouža nego kod vokala, ali pri prolasku zračne struje kroz nju, govorni organi se podese za izgovor slijedećeg vokala, pa se oni zato zovu i: kliznim glasovima (kliznicama). Od vokala su kraceg trajanja, manje zvučni, uz pratnju izvjesnog šuma, ali i pored svega toga, bliži su vokalima nego ostali sonanti. U sastavu arapskog fonetskog sistema javljaju se kao konsonanti i kao drugi elementi diftonga. U određenim 126
slučajevima semivokali prelaze u najbliže im vokale, i to: w > u,a y > i, dozivljavajuci nekad i izvjesne druge promjene, koje će se u daljem izlaganju također razmotriti.
1. Polusamoglasnik
j -W
Od zvonkih suglasnika "w" je dvousneni polusamoglasnik, te kao takav ne postoji u bosanskom jeziku (pa se ne smije zamjenjivati s našim zubno-usnenim suglasnikom "v''), Svrstavanje semivokala "w" među trljane (frikative) ili strujne (spirante) suglasnike nije odgovarajuce za ovaj polusuglasnik, iako on u nekim svojim varijantama, može imati takvu osobinu u izvjesnoj mjeri. Pri izgovoru glasa "w" zadnji dio jezika se digne kao za visoku tvorbu vokala "u". Usne su zaobljene, ostavljajući zračnoj struji manji otvor nego kod "u", te ona pri prolasku kroz njega pravi određen slabiji šum. Sudjelujući govorni organi su napeti, a pri izlasku zraka iz usta, oni naglo prelaze u položaj za izgovor iducega glasa. Izgleda da je "w" u određenim slučajevimaispalo, kako se obično smatra, naročito između dva kratka vokala (izuzev u grupi: uwa,gdje se sačuvalo), npr.: JU < J; (= reć);Jl1. < J~ (= biti dug); JG- < J y. (= bojati se); )~ < ~~ ali:)~ (= pojavi se) i dr. . Izgleda da "w" ispada i 'između kratkog i dugog vokala (izuzev u grupama: awa, gdje "w" ostaje u izgovoru), npr.: 1# <)# (= ostali su); ~~ < ~~';. (= one su zadovoljne); 0~ < 0)h (= čitaju);::r-~ < ~?~ (= one osvajaju), i sl. Međutim, "w" ostaje, npr., u: \;L (= njih dvojica su zaboravili); 0\~ (= njih dvojica su darezljivi) i dr. Ipak, navedena pravila nisu svagdje strogo primjenjivana, a naročito kod imenskih oblika. Tako, npr.x.kod pridjeva paradigme: fa"il, sa drugim radikalom "w". nema ispadanja toga "w" ikada je između kratkog i dugog vokala, pa će, npr., biti: J:f (::: tawil = dug), tekod svih pridjeva toga oblika.
*** Semivokal "w" iza vokala "u", a ispred nekoga konsonanta stapa se s njim u dugo "u"; npr.::; < :') (= svjetlost): ~;.. < ~~ (= nalazi se), i sl. Iza vokala ·"i"najprije "w" pređe u "y", a onda grupa - iy, ispred vokala (= ostaje, a ispred konsonanta može preci u dugo "i", npr.: ~~ < ~~~ obecanje): ali: )~~ < (= kuće) i dr. ..
:1>
127
Između dugog "a", te kratkog "u" ili "i", suglasnik se "w" pretvara u hamzu, npr.: :G< ~c....:...(= nebo); ~L. yy); ~ <~:t (=prženje, s prijelazom: wy» yy).i sl. -
r4l rl;l
2. Polusamoglasnik
~.- y .
Od zvonkih suglasnika "y" je prednjonepčani polusamoglasnik, pa je kao takav istovjetan-našem fonemu "j". Pri tvorbi glasa "y" jezik se malo pomakne naprijed, a svojom sredinom digne prema tvrdom nepcu, slično kao kod vokala "i", samo stvorivši nešto manji prostor za zračnu struju iz· pluca; Usne su pri tom nešto manje razvučene nego kod "i". Pri samoj tvorbi "y" govorni organi naglo prelaze iz prvobitnog položaja u postavku za izgovor slijedećeg glasa. Kako "w", tako i "y" neki autori svrstavaju među frikative, odn. spirante. Iako se u nekim varijantama izgovora glasa "y" (tj. njegovim alfonima) može donekle javiti ifrikcija, ipak gaje bolje uključiti među sonante, a u grupu semivokala. Naime, "y" je blisko vokalu "i", dolazi kao drugi član diftonga: ay (ai), a uz to je,· kao i "w", u arapskom konsonantizmu, najviše izloženo raznim promjenama, pa ih (tj. w, y) stoga nazivaju: JJi J)';- (= slabi suglasnici). Kao što je "w", tako je i "y".,izgleda u sličnim slučajevima.rbilosklono ispadanju, a naročito ako bi se našlo između dva kratka vokala, osim u grupi: iya, u kojoj se sačuvalo. Tako je (5/.0, < ~/.0, (= znaš); ~Wi
'v" ispalo,
npr., u: JL. <
J..;..
(=teći);
~ < ~Wi ~ (= u prošlosti). Međutim, u
akuzativu i konjuktivu "y" ostaje: ~(,.Jf ('ar-ramiya = strijelca): ~~
0J (lan
yagziya = neće nagraditi) i sl. Izgleda da "y" ispada i između kratkog i drugog vokala, izuzev u grupama: aya i iya, gdje ono ostaje,npr.: \~j~< I~)~(=u"eli su); 0;'') < 0;'') (= bacate): ~~ < ~~ .(::::putuješ noću), i s!., ali ostaje, npr., u: JW (layalin = noci): 0~ ('Iyan = viđenje) i dr. • 128
Navedena se pravila ćesto ne prrmJenJuJu (usljed analogije), pa nalazimo izuzetke od njih, osobito kod imenskih oblika, gdje je morfološki sistem labavije ustrojen nego kod glagola. Tako sve množine tipa: fu'ul zadržavaju "y" između kratkog i dugog "u" (dakle, suprotno navedenom pravilu), npr.: (suyul = bujice),,j~ (duyuf = gosti) itd.
j;"
Iza vokala "i" glas "y":;e stapa s njim u dugo "i", npr.: ~ giyl = pokoljenja): '01l"... < '0\4. (miqšn < miyqan = lahkovjeranli ,
,
<~
(gi! <
dr. '
*** Između dugog "a" i kratkog "i" ili "u" suglasnik "y" pretvara se u hamzu, napr.: ~e. > )Je. (rnayil > ma'il = naget): :su..:;..>:u..:;..(hafayun > hafa' = potaja, tajna) i sl. Naprotiv, između dugog i kratkog "a" suglasnik "y" se održava, napr.: :;.~ (bayana = napustiti), ali, nasuprot tome, po analogiji sa drugim oblicima, "y" i u ovakvom položaju prelazi u hamzu, pa će od::u..:;.. (hafa'an, genitiv: ~L;.;.(hafa'in), u akuzativu biti I:L;]... (hafa'an, a ne po ovom pravilu: ~L;.;.- hafa yan) i sl.
.
.
Između ostalog, Cantineau, u vezi s glasom "y" ističe i pojavu zvanu: ~\, tj. tendenciju udvojenog "y" da pređe u "g", ali je to bila dijalektalna pojava. 15
ARAPSKI VOKALIZAM Uz ono što je u općem dijelu rečeno o vokalima, ovdje bi se dale još neke prethodne napomene u vezi s njima. Jednostavni arapski vokalni sistem (naslijeđen iz prasemitskog jezika i dobro očuvan), sastoji se od tri kratka i odgovarajuća im tri duga vokalna fonema, i to, kratki:' a, i, u, te dugi: a, i, u, što se može predstaviti dijagramima:
J.:...
15) Vidi: Cantineau, op. cit. (naša bilj. 1), str. 86-87, gdje on navodi primjere: >~ (.== jelen), ali na kraju riječi, u pauzi: ~ > == Fukajmija, tj. čovjek iz plemena Fukajm ~). Ova osobenost javljala se u plemenu Hanzala (.~), a susreta la se i u plemenima ,...5). Kuda'a (~L.J). Sa'a (~) i Temim (,.. , .
c~ (
9 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA
129
V
i
u
i
V
a
ii
Ranije jerećeno da su dugi vokali zasebni fonemi, te da imaju funkciju (razlikovanja značenja riječi), npr.: I..S~~= on je znao, a I..S~\~= on je laskao; ~ = aloj, a ~ = strpljiv; = 0~f približi se!, a: \;~f = približite se! i dr.' . dištinktivnu
Iako osnovni arapski vokali uglavnom odgovarajućim vokalima: a, i, u, ipak, s dvaju vokala: e, o, te vokalnog "r", pa na u našem i arapskom jeziku, ne smijemo međusobne sličnosti pri razlikovanju sistema.
imaju glasovnu sličnost s našim obzirom na postojanje još naših razlike između vokalnih alofona se mnogo oslanjati na izvjesne osobitosti tih dvaju vokalnih
U odnosu, pak, na spomenute kardinalne vokale, položaj arapskih vokala mogao bi se prikazati i opisati na slijedeći način, i to prvo na dijagramu, na kojem su. pored navedenih granićnih vrijednosti (i, u.) i one između njih, naime: e - poluzatvorena srednjovisoka vrijednost; €poluotvorene srednjoniska (smještene između: i - a), te: o - poluzatvorena stražnja, i najzad: - poluotvorena stražnja (smještena između: u - ). Tako bi se položaj arapskih vokala, prema tim kardinalnim, mogao pokazati na slijedećem dijagramu: i
u u o
a
a
a a
Na osnovu ovog pojednostavljenog prikaza, za arapske vokale, a u odnosu na kardinalne, kojima su bliski po svome položaju, može se kratko reći da se arapsko "i" izgovara: s manje uzdignutim prednjim dijelom jezika, i malo povučenijim unazad njegovim stražnjim dijelom; arapsko "u" ima: manje uzdignut stražnji dio jezika, a više prema naprijed pomaknutnjegov prednji dio: arapsko "a" stoji između kardinalnih vokala: (sredisnjeg) "a" i stražnjeg " a ", uz vrlo malo podignut jezik. 130
Međutim, to su neke op će osobitosti tvorbe arapskih vokala, a njihov stvarni izgovor podložan je manjim ili vecim varijacijama u zavisnosti od okolnih glasova, a naročito konsonanata, s obzirom na njihovu ulogu nosilaca osnovnih značenja li arapskom jeziku. Zato ga neki, pored ostalog, i nazivaju '.'konsonantskim" jezikom . Zbog te njihove semantičke važnosti veći je utjecaj konsonanata na izgovor vokala, nego obratno, pa otuda, kako će se daljepokazati, dolazi do pojave velikog broja vokalnih alofona (0.;)n u arapskom jeziku. 16
ARAPSKI KRATKI SAMOGLASNICI Drevni arapski jezik dobro je sačuvao jednostavni prasernitski sistem ..vokala uopce, pa tako posebno i kratkih vokala od tri osnovna timbra: i, u, a. Kratki vokal u arapskoj fonetici zvao se: L(;.J( (=pokret). Vokal "i" naziva se: ;...sJ(, "u" je: ~( , "a" je: ~( Osim ovih kratkih vokala, stari su arapski gramatičari poznavali su i tzv. ili ultrakratke vokale, nazivajući njihovo javljanje riječima: ~~i( ,
rwi(·
'
Razlike li kvalitetu vokala zavise od okomitog i vodoravnog jezika, od oblikovanja usana i veličine otvora usta.
r:'>
položaja
Pod utjecaj em okolnih ko ns ona na ta na vokale u prvom redu, uz ostale popratne faktore njihove tvorbe, nastaju manje ili veće varijacije u njihovom izgovoru, odn. razni vokalni alofoni. Kako će se vidjeti, njihov broj će biti manji kod vokala "i" ili "u" nego kod "a", zbog vecih mogućnosti njegovog obrazovanja.
Kratki samoglasnik "i" Vokal "i" je, prema ranijem izlaganju, a s obzirom na položaj jezika, te ulogu usana i otvor usta: prednji visoki razvučeni samoglasnik. Naime, "i" se tvori tako da se prednji dio jezika podigne naprijed prema tvrdom nepcu, a njegov vrh dodirne donje sjekutiće.iUsne su pri tom razvučene, s malim otvorom usta. Zračna struja iz pluca, uz treperenje glasnih žica, ne nailazi ni na kakvu 16) O vokalnim alofonima može se vidjeti nešto opširnije u knjizi S. Jankovića (op.cit., str. 209-121).
9 • GRAMATIKA
131
pregradu na svome putu kroz cijeli fonacioni kanal naizvan, što se događa kod svih vokala, pa se to u daljem prikazivanju njihovog izgovora neće više posebno isticati. Svaki konsonant na svojstven način djeluje na izgovor idućeg vokala, međutim, određene grupe međusobno fonetski srodnih konsonanata djeluju u tom pogledu na sličan način, pa će i vokalna varijanta iza njih biti, tako reći ista. Zato se i alofoni pojedinih vokala određuju bilo po pojedinom konsonantu bilo po grupi određenih srodnih suglasnika, a koja utiče na njihov timbar. Na osnovu svega toga vokal "i" bi se javljao uglavnom u slijedećim alofonima: 1) Prvi bi bio onaj alofon vokala "i" koji dolazi uz veći broj konsonanata, i to uz one pri čijoj se tvorbi prednjidio jezika podiže unaprijed prema tvrdom nepcu. To su konsonantske grupe po mjestu artikulacije, 0<:1 bilabijala do palatala, naime: b, m, f, d, t, 1, m, n, d, t, z, s, r, ŠI g. y, te velar "k'' (a isključivši: "w" i emfatike: 0., t, z, S). Ova varijanta vokala "i" najbliža je kardinalnom vokalu "i", ali je jezik pri izgovoru ove varijante vokala "i" malo niže spušten i malo više povučen unazad nego kodk~rdinalnog "i". Evo nekoliko primjera ovog alofona vokala "i", u kojima je on obilježen u transkripciji kao "i": ~ (bint - kči), ~ (mingal - srp), J~ (firaq rastanak), ~~ (Dimašq ~ Danask), ~ (tib~ - slama), iW (ligm - uzda), dL (nida'-' zov), ti> (dira' ~ lakat), J-L ~~ (mibrad '- turpija), (tiql-teret) ,o)_~j (ziyarat - posjeta), o~L (sidrat - lotos), W) (ridan ~ zadovoljstvo),' ,-:-,4-;. (šihab - meteor), .;~ (girab - torba), ~ (layyin >
,
,
mekahan), C~ (kifah - borba) i dr. 2) Drugi alofon vokala "i" (obilježen sa: "i" = javlja se iza emfatika: 0., t, z, s. Pri njegovoj tvorbi jezik je manje uzdignut nego kod prethodnog alofona, ali zato više povučen unazad, pa bi se ovo moglo nazvati središnjim visokim ostvarenjem vokala "i", kao što je u primjerima: ~0 (diya' - svjetlost), j.b (tifl - dijete), JJ (laziya - plamtjeti), 0~ (sibyan djeca) i sl.' -, , 3) Treći alofon vokala "i" (transkribiran sa: " 1 ") nalazimo iza konsonanata: g, h, q, w. Kod njih je stražnji dio jezika uzdignut prema mehkom nepcu i nešto povučeniji unazad nego kod prvog alofona ("i"), a manje nego kod drugog alofona ("]"), dakle, negdje između te dvije varijante, kao što je u primjerima: ~~ (ragibaeželjeti), tiG (hida'
***
Sličan je timbar vokala "i" kada dođe iza faringala: ' i h (pa je obilježen tako sa: "i"), samo ipak specifičan, s obzirom na to da jezik ovdje zauzima znatno niži položaj nego kod onog visokog, jer se ovdje jezik povlači nazad i svojim korijenom spušta pri izgovoru tih dvaju konsonanata, kao u primjerima: ~ (la'iba = igrati), ~ (hibr - tinta) i dr.
-
-
***
Kod glotala "h'' istaknuto je da je arapsko "h'' uvijek samo glotalno, za razliku od našega "h", koje u određenim slučajevima može biti i palatalno, odn. velarno. Stoga su usta pri tvorbi arapskog "h" više otvorena, te je tako i kod ove varijante vokala "i" iza "h'' (pa je i ona zato obiljezena sa: " 1 "), npr.: ~l ('Al-HIndu = Indija), k (sahira - bdjeti),""; (fi-ru = u njemu) itd. ...
..
,..
'"
Kratki samoglasnik "u" Ovaj samoglasnik je, u vezi s naprijed labijalizirani samo glasnik.
rečenim:
stražnji
visoki
Pri njegovom izgovoru jezik se pomakne unazad, a korijen mu se digne prema mehkom nep cu. Usne se pri tome zaokruže i malo isture, uz srednji otvor usta. Kod vokala "u", a u vezi s djelovanjem na njega prethodnih konsonanata, mogu se razlikovati njegovi slijedeći a1ofoni: 1) Kao kod voka1a "i", (u prvoj njegovoj varijanti) uz iste one konsonante, koji se obrazuju u prednjem dijelu usne šupljine (od bilabijala do palatala, isključivši emfatike), iza velara "k", te glotala ' i h, vokal "u" ima stražnju visoku tvorbu (blisku položaju kardinalnog vokala "u"), npr.: (bulbul - slavuj), ~~ (wudd - ljubav), ~ (sufun - lađe), ;. :~ (tubtu = pokajao sam se), .' 1; (tulut - trecina), ))';-. (surur - radost), •.j;. (guz' - dio), ~ (kutub-knjige), (uma = druga), ~ (sahu1a = biti lahak, ravan) i dr.
M
***
Iza velara g i b (kod kojih se korijen jezika podiže prema stražnjem dijelu mehkog nepca), usljed većeg otvora usta (nego kod "k", i dr.), ova varijanta vokala "u" bit će otvorenija, zbog nižeg položaja jezika, npr.: )~_ (gubar - prašina), ~ (sahuwa = biti darežljiv) i sL 2) Ovaj drugi alofon vokala "u" (označen sa "V") javlja se iza emfatika 133
(d, t, z, s), kod kojih se jezik pomiče unazad, a udubljuje u svojoj sredini, pa je jezik pri izgovoru ovog alofona ("1,1") položen niže i više unazad nego kod prethodnog alofona, kao, npr., u riječima: y~ (duriba = bio je udaren), ~ (batu'a = bio je spor), ~ (zulmun = nasilje),~ (basura = gledati) i dr. 3) Iza faringala ' i h, kod kojih se jezik pomiče unazad i spušta niže nego kod "u" (a još niže nego kod "u"), pa je ovaj treći alofon (obilježen sa 'V') najotvoreniji i zbog veće otvorenosti usta nego kod prethodna dva alofona, te se on po svome izgovoru bliži kardinalnom vokalu "o", npr.: "0';' ('uyunun = oči),:';"~ (rahuba = biti prostran) i sl. Iza uvulo-velara "q",kod kojega se korijen jezika, digavši se, nasloni na stražnji dio mehkog nepca, pri čemu se usta otvore više nego kod emfatika, a manje nego kod laringala, te je "u" ovdje nešto zatvorenije (nego što je bilo uz faringale ili emfatike, ali je ono ipak bliže ovim drugim, pa se opet označava sa: "u"), npr.: ~ (qultu = rekoh),);. haqura = biti bijedan), j:;. (bargun = munja) i dr.
*** Kod spojene lične zamjenice trećeg lica muškog roda: ~ (hu), pl. ~ (hum), vokal "u" se asimilira s prethodnim: i, i, ay, pa prelazi u "i" odn. "i", npr.: ~ (bani-hi = njegovih sinova); "-!~ ~ Cala babihi = na njegovim vratima); ~~ (rabbi-him = njegovog' gospodara); ~r ('ahi-him = njihovog brata); ~il (laday-him = kod njih) i sl. "
*** Za razliku od drugih semitskih jezika, koji su sačuvali prasemitske vokale: "a", "i" ispred labijala (i labiodentala), u arapskom jeziku, a pod utjecajem tih konsonanata. oni su prešli u vokal "u", npr., u riječima: ~ (lubbun = razum), ~l('ummun = mati),)1 (zufrun = nokat) i dr. .
Kratki samoglasnik "a" Prema spomenutim uslovima za određivanje kvaliteta vokala, "a" je središnji niski vokal, s neutralnim oblikom usana. Pri tvorbi samoglasnika "a" jezik se najnize spusti, ne pomaknuvši se ni naprijed ni nazad. Usne su pri tom u nekom srednjem položaju, a usta su najviše otvorena (u poređenju s ostalim vokalima), Međutim, pod utjecajem susjednih glasova, a naročito prethodnih mu konsonanata, vokal "a" manje ili više mijenja svoj timbar, tj. javlja se u određenim raznim alofonima. 134
1) Iza konsonanata: w, g, h,', h, " kada je jezik u najnižem položaju, vokal "a" se javlja kao sredisnji niski alofon, ali s izvjesnim razlikama, .s obzirom na to koji mu konsonant prethodi. Iza "w" i "q", iako se jezik malo pomiče unazad, "a" ipak ima svoju središnju nisku tvorbu, npr.: ~~)(wardun = ruža), ~ (qalbun = srce) i sl. Iza "g" i "h", Iako se korijen jezika diže prema mehkom nepol, jezik pri prijelazu na izgovor vokala "a" zauzme središnji niski položaj, npr.: ~j.l. (gazwun = osvajanje),;';" (hamrun = vino) i dr. Iza' i h, korijen jezika se digne i povuče prema ždrijelu,ali se pri prijelazu na tvorbu vokala "a" spusti, pa taj vokal tada ima svoj sredisnji niski položaj, npr.: J'~ ('adlun = pravda), ~ (hablun = uže) i dr. Iza' i h, jezik se pomakne nešto naprijed, ali vokal "a" zadrži uglavnom svoju sredisnju nisku tvorbu. Međutim, neki ga tada izgovaraju kao otvoreno "e" (bilježeno kaor''a"), tj. kao vokal koii stoji između kardinalnih vokala: "a" i nt", npr.: ;1 ('amrun = zapovijed), j.:.. (hal = da li) i dr.
*** 2) Iza konsonanata: b, m, f, te onih kod kojih se jezik digne i pomakne naprijed, a to su: d, t, 1, n, d, 1, z, S,f, š, g, y, k, i to u otvorenom slogu ispred svih konsonanata, a li zatvorenom slogu samo kada je neki od ovih konsonanata prvi član toga sloga, onda se vokal "a" javlja kao "a" (otvoreno "e"). mšr-: .~;. (bard un = hladnoca), :;. (man = ko), ~ (famun = usta), ~~~ (darbun = put) (tallun = brežuljak), (labanun = mlijeko), ~~.j (nawmun = san), ~~ (daylun = rep), ~ (tamanun = cijena) :;'j (zamanun = vrijeme), :::;.. (sabtun = subota), (ramlun = pijesak), ~ (šamsun = sunce), ~,(gasadun = tijelo), (yawmun = dan), ~.,.-.lS
:.J
Ji
J.~
(kalbun
= pas)
r~
i dr.
Iza gornjih konsonanata, a ispred dugog "i", vokal "a" kao prednja zatvorena varijanta (koja stoji između kardina1nih vokala: t - i ) tj. "e", npr.: ~ (belidun = glup), ~j (zemilun = drug), ~~. (gedidun = nov), (kerimun = plemenit) i dr. . .
~!
*** 3) Iza emfatika (Q., t, z, s), kod kojih se jezik pomiče unazad.i diže prema mekom nepcu, vrši se ivelarizacija vokala "a" (pa se on bilježi sa: "a"), tj. on tada ima stražnju nisku tvorbu, a također i iza velariziranih alofona konsonanata "r" i 'T, npr.: ~~ (darbun = udarac), J.:,1 (tablun = bubanj), 135
tJ, (zamaun« žeđ), ~ (talaba = tražiti), i dr.
(sabrun
= strpljenje), ~~ (rbbun = gospodar),
~
***
Pojava alofona: "a", "e" iza navedenih konsonanata (tj. b, m, f, d, t, I, n, d. t. z,s, r, š, g, y, k) naziva se iJC.jtl,i to ona gdje se bilježi sa "a": (~ ~ ili) ~;.:.rrUC.jtl = srednja imala, a ona obilježena sa "e" zvala se:
~iJL.i(
(ili i~,~\)
=
čista (ili jaka) imala.
Međutim, iza gornjih suglasnika, a ispred: w, g, D, q, " h, " h javlja se alofon "a", dok ispred: d, t, z, S, te: r.. I, dolazi alofon "a", kada su ti suglasnici prvi član zatvorenoga sloga, dakle, i kada su oni udvojeni. Tako će biti, npr.: 1:":" (sawtun = bič), Jj.J (nahlun = palme), ~ (ba'da = poslije), ~\S (ka'sun ';'pehar), J~ (baggalun = mazgar),;t.L (saqqa'un = vodonoša), iW (= fahhamun) i sl. r Alofon "a" bit će prema rečenom, i u primjerima; ~ (fadlun = prednost), ~ (batnun = trbuh), ~ (nazmun = nizanje), ~ (faslun = razdvajanje). On ("a")će biti i pred geminatama, kao: j:J faddala = davati prednost), J~(b
tL
***
Neobicni oblici glagola pohvale (Cw~) i pokude (r}jr~), naime: r-:u (ni'ma = divan li je) i ~ (bi'sa = loš li je) mogli su postatiasimilacijom vokala "a" sa "i",pa je nastalo: ii, a onda je ispalo drugo "i",te bi taj prijelaz izgledao ovako: na/ima > ni'ima > ni/ma, odn.: ba/isa > bi'isa > bi'sa. Kod glagola čiji je drugi i treći radikal (korijenski suglasnik) neki laringal (', h) ili glotal (', h), u imperfektu (l.>L:.::.....:J() oni opcenito, kao srednji, imaju vokal "a", pod utjecajem tihsuglasnfka, npr.: ~ (yaf'alu = radi), ~:;'(yarfa'u = diže), ~ (yahmadu = zahvaljuje), J~ (yas'alu = pita) \~ (yaqra'u = čita),:' (yabhatu = čudi), (yamdahu = hvali) i
c~
-e:~
dr. ***
U deklinaciji imenica: j::-:l (= čovjek) ~l (= sin) javlja se asimilacija vokala osnove s vokalima nastavaka,' pa' će biti u nominativu: j~l ('imru'un), ,~l ('ibnumu~); u genitivu: ,~;lCimri'in), akuzativu: \~;'Wimra'an), ~l CIbnarnan). 136
~l
(Tbnimin): u
ARAPSKI DUGI SAMOGLASNICI Obično se smatra da pojedini arapski dugi vokal traje koliko dva odgovarajuća mu kratka vokala. Inače, po svome izgovoru dugi vokali zadržavaju osobine odgovarajućih kratkih vokala (naravno uz duljenje), pa bi, dakle, "i" bio prednji visoki, "u" stražnji visoki, dok bi "a" bio sredisnji niski vokal. Ranije je istaknuto da dugi vokali, u odnosu prema kratkim (ili obrnuto), imaju semantički distinktivnu funkciju (za međusobno razlikovanje značenja riječi), pa zato predstavljaju zasebne foneme. Pod istim uvjetima kao kod kratkih vokala, i kod dugih se vokala javljaju uglavnom isti alofoni, ali duljenje, ipak, donekle utiče na kvalitet dugih vokala, u smislu njihovog osnovnog izgovora. ***
Još stari arapski gramatičari zapazili su pojavu rwiT, tj. tendenciju dugoga "i" da se približi timbru vokala "u" (što bi se moglo označiti sa: "ii", kao sličan vokal tome timbru u njemačkom jeziku). To se, izgleda, događa pod utjecajem nekog bliskog mu emfatičnog «;1,t. z, s) ili njima sličnog konsonanta s podizanjem stražnjeg dijela jezika i pomicanjem unazad (oni od velara do faringala: g, h, q, I, h), kada stoje bilo ispred bilo iza dugog "i", npr.: t.._ ,,; (faduhtun = sramota) ~ (tiinun = ilovača), ~_j;J (fazli/un = grozan), ~ (suda = ulovljen je), ~~ (ragudun = udoban), ~ škrt), ~ (qula = rečeno je), ~~' (rabu'un = proljece), ~ vrijeme) i sl.
(bahulun = (hunun =
***
Kako se vidjelo, u određenom položaju vokal "a" ima 'Imalu (tj. izgovor: a ili e), dok dugo "a" u tom slučaju (osim dijalektalno) ima svoju sredisnju nisku tvorbu, tj. izgovara se kao : a, a ne kao naime kao alofon kratkog vokala "a" pod 1), obilježen sa: "a", pa će, dakle, izgovor dugog "a" biti, npr.: ~G (taba = pokajati se), ~~ (sitarun = zastor), .;~ (rama = baciti) i sl.
a,
Stari arapski gramatičari navode dijalektalni izgovor (u, Hidžazu) dugog "a" kao dugo "o", u nekim riječima, kao što su: ~~ (hayatun = život), ~8'j(zakatun = zekat), ~~ (salatun = molitva) i dr. One se pišu (u Qur'anu) i ovako: oJ.+>-' o;.s'j , o.J.l- . One su se, dakle, tada izgovarale: hayotun, zakotun, salotun. Tu pojavu oni su nazvali: ~(, a ona se javljala i inače, iza emfatičnih i velariziranih konsonanata. ' ***
137
Kvantitet prasemitskih dugih vokala opcenito se dobro sačuvao u arapskom književnom jeziku. Pri recitaciji (Qur'ana) i u drugim nekim prilikama, javljaju se i jako izduženi tzv. ultradugi vokali. U zatvorenom slogu ispred neke geminate, održava se dugi vokal, .npr.: ~L.(marrun = prolaznik), ~;. (mud~a = bio je pruzen) i sl. Dugi se vokali održavaju i u krajnjem slogu riječi u pauzi, npr.: ('al-fasad = smutnja), ('al-mu'minin = pravo vjernih), (yuqmun = oni čvrsto vjeruju) i sl.
~W(
~L.jJ\ 0~~
'
*** Međutim,
dugi
drugim određenim (;v() prohibitivu
drugim radikalom:
se vokali u zatvorenom slučajevima. (~()
y.;':J - la taqul yaquwlenije
J;.n,
EJw..::JO
(r-'~
~;..r
u
npr.: ~
- qul «
kod glagola sa
J~ - quwl yaqul J~;J
= < J~':J -Ia taquwl =ne reci); ~ ;J -lam rekao); J...;.. -hit hiyt = sašij) .bJ':J -Ia tuhit
tuhiyt = ne sašivaj),
skračuju
Tako se dugi vokali skrate u: imperativu
i apokopatusu
'~w" ili "y" (
slogu redovno
«~. ~
-lam yahit ( < ~
;..r-la~
= reci); lam
« ~':J
-la
yabiyt - nije sašio) i sl.
*** U genitivDojvezi (~(;,i(), kada se prvariječ (JW() svršava na dugi vokal, a druga (.;,Jl JG..:JO, izgubivši hamzu i vokal "a" od određenog člana, tako da počinje sa dva suglasnika, onaj se dugi vokal krati, pa će, npr., u nominativu biti: JWi")~ -du-l-mali mj. du-I-mali = bogataš), li genitivu: <.>~ di-I-mali (rnj, di-I-mali), u 'akuzativu: da-I-mali (mj, da-I-mali) i dr. '
Jw
Jw \~-
Da bi se, pak, izbjegla nejasnost, dugi će se vokal izgovoriti dugo, za razliku od kratkog, da bi se razlikovalo značenje u ta dva slučaja, npr.: ['LJ\ ~ kalimata-l-madhi = dvije riječi pohvale, kalimata -l-madhi = riječ pohvale (u akuzativu) i sl.
prema:
[:L.Jf ~
*** Analogan je slučaj kraćenja dugih vokala u prepozicionalnojkonstrukciji, kod prijedloga s dugim vokalima na kraju, npr.: yL)l<.>:.J lada I-babi (mj, lada I-babi = pokraj vrata); ~~.~ - fi l-hugrati (m]. fi l-hugrati = u sobi) i dr.
*** Izgleda da se, u određenirn slučajevima, neki. krajnji dugi vokali skracuju. Tako je opcenito u izgovoru skraceno dugo "a" zamjenice: \.3j -'ana, mj. 'ana, kako ga je čitao recitator Qur'ana Nafi'). Ono se može čitati dugo u nekim određenim stihovima, a tako je i s dugim "a" prominalnog
138
sufiksa:
li -
(-na), koje nekad u poeziji treba čitati kratko, tj.: -na,
Upitno-odnosna zamjenica lo (ma ='šta.) može imati kratkot''a", iza nekih prijedloga (pa se tada piše zajedno s njima), npr.: r\!l-'ila-ma (mj, c. J1-'ila bi-ma (mj. L:.; -bi ma), rb.. - hatta-ma (mj. hattama) i sl. ma),
r;-
U Qur'anu ili u poeziji, krajnje dugo "i", u nekim slucajevima, se skracuje, npr.: ~\"I - 'al-'aydi (mj. -s~YI - al-'aydi = ruke); nabgi (mj, ~ -nabgi = želimo), Q(' al-muht~di (mj. -sQl -'al-muhtadt = pravo upuceni): il)1 -'al-ra~ni (mj, ~\)( 'al-rami = ~trijelac);J:'1iJ1 -'al-qadi (mj. ~WI -'iil-q~di::: kadija) i dr. ' ,
i) -
*** Razne duge vokale govorna lica, u fonološkom (značenjskom) smislu shvataju kao da predstavljaju određene slogove mjesto kojih oni stoje, pa tako dugo "a" osjecaju kao: - awa ili -aya (po analogiji na. pravilne oblike), te im izgleda da, npr.: rU - qama predstavlja r)J - qawamaeustati, po uzoru, npr., na: ~ - kataba: pa tako: ~~ - babun, da je od: ~;. - bawabun = vrata; )1- tara, da je od;1- tayara = letjeti i sl. Takvo bi moglo biti i osjecanje da je dugo "a" zamijenilo slogove - wa ili -ya, upoređujući takve slučajeve s odgovarajucim pravilnim oblicima, kao što je to, npr., u imperfektu: r~ - yanamu (mj.rB - yanwamu = spava) J~ yanalu (mj, ~ yanyalu = postiže) i sl. I dugo "i" fonološki se nekad osjeca da zamjenjuje slogove: -iy, odn. -yi-, kao, npr./u riječima: ~.:> - dikun (rnj, ~.:> - diykun = pijetao): a ~ yasilu (mj. ~yasyilu = teče), kod kojih je drugi radikal konsonant "y",. Analogno je tome osjecanje u vezi sa dugim vokalom "u",kao da on predstavlja slogove: -uw- odn. -WU-, što vidimo u primjerima: ruhun (mj. ruwhun = duh), a: y.8 -yatubuosjeca kao da je mj. ~8 yatwubu = koje se, gdje je drugi radikal konsonant "w" (upoređujući taj oblik, npr., s pravilnim: ~ -yaskunu = stanuje) i sl.
C)~-
C~~-
Arapski dvoglasi Stari arapski jezik naslijedio je iz prasemitskog dva dvo glasa (diftonga, ~;. ::"I~():aw i ay (obilježavani također: au, odn. ai). Diftong je spoj dvaju vokalnih elemenata,. koji obrazuju isti slog. U arapskom jeziku prvi član diftonga javlja se kao naglašeni vokal~'a",a drugi kao semivokal: "w" ili 'Y'. Ovakav spoj naziva se silaznim dvoglasom. 139
Vokal "a" ovih diftonga, u pogledu svoga timbra, podložan je promjenama pod utjecajem prethodnih konsonanata, pa za njih vrijedi ono što je rečeno o alofonima kratkog .vokala "a". Tako će kod aw ti alofoni biti, npr.: J:,J (qawlun = govor), J~ (hawlun = moc, godina); ali: ::;.., (daw'un = svjetlost), J)., (tawqun = ogrlica), te: 0:,1 (lawnun = boja), (gawfun = utroba, šupljina) itd.
~y-
Kod diftonga ay, slično tome, imat ćemo slijedece varijante vokala "a": :' ). (gaytun = kiša), ~ ('aynun = oko); zatim: ~ (saydun = lov), ~ (laylun = noć),:0' (kaylun == mjera) i dr. (tayrun e ptica);' najzad:
:p
*** Rijetke su bile promjene diftonga. Tako izgleda da je ay preslo u "a" kod prijedloga: ~l - 'ila i ~ 'ala, ali se diftong javlja ispred spojenih ličnih zamjenica, npr.: ~(J1-'ilay-ka, ~l - 'Ilay-hi; ~ -'alay-na, ~)~ 'alay-him i dr.
SLOG I SRODNE POJAVE Za ostvarenje govora od jedne ili više jezičkih jedinica nužan je određen broj fonema u nizu zvukova, za čiji izgovor je potrebno od jednog do neodređenog broja otvaranja i zatvaranja govornog aparata. Glasovni sadržaj od jednog do drugog zatvaranja sačinjava jedan slog (~I). On mora sadržavati neki vokal (ili diftong), i to sam ili uz određen broj konsonanata ispred ili iza sebe. Postoje određena pravila po kojima se fonemi udružuju u slogove, a to se naziva fonotaktika. Ta pravila su specifična za svaki jezik, te se jezicimeđusobno, manje-više, razlikuju i u tome. S obzirom na svoju strukturu, tj. na· međusobni raspored konsonanata (C) i vokala (V) u slogu, slog u arapskom jeziku može imati samo tri tipa: 1) CV - kratki otvoreni slog, npr.: J li(= za), ~ - ku-ti-ba (= na-pisan je); 2) CV - dugi otvoreni slog, npr.: ~ -Ia (= ne), I;j -kunu (= budite), .} -fi (= u), - IN-ki-lu (= mjerite): 3) CVC - dugi zatvoreni slog, npr.: j.:. : sal (= upitaj), ~j - zur (= posjeti), ~ - qif (= stani), :.,...u - qal-bun (= srce), ~ -šug-lun (= posao), ~ - (milhun (= so),;.~'.;..) - tar-gam-tum (preveli ste) i sl. Na osnovu izloženog, .osobitosti fonotaktike arapskog jezika mogu se karakterizirati slijedećim cinjenicama: , 1) Slog mora početi konsonantom, .a nikada sa dva konsonanta niti nekim vokalom.
140
2) Slog se može završiti kratkim ili dugim vokalom, a nikako sa dva konsonanta (izuzev geminatom) .. 3) U sredini riječi mogu se sresti dva konsonanta, tako da prvi pripadne prvom slogu, a drugi slijedećem, npr-.:~~~'. s' - ka-šaf-tum ( = otkrili ste); tako je i s geminatama: I);~ - .rud-du (= vratite). Ni u sredini riječi ne mogu stajati po tri ili više konsonanata jedni pored drugih. 4) Nasuprot rečenom, i to samo ispred geminata, može se naći dugi zatvoreni slog, koji se tada naziva ultradugi, kao što je, npr.: ~C,;.(dar-nin = škodljiv),~\~ (dab-ba-turi = tovarna životinja) i sl. S obzirom na kvantitet, dakle, slogovi se u arapskom jeziku dijele na: 1) kratke, tj. one s jednim konsonantom i jednim vokalom; 2) duge, u kojima je: konsonant i dugi vokal, ili: konsonant, kratki vokal i konsonant; 3) ultraduge, koji sadrže: konsonant, dugi vokal i prvi član geminate. U vezi, pak, s pauzom, li kojoj se gube krajnji vokali i nunacija, javljaju se još dva tipa slogova u arapskom jeziku, naime: 5) eve - ultradugi (zatvoren bilo kojim konsonantom, osim geminatom), npr.: y~ (bab :» vrata), y~ (ganub = jug), ~p (šarik = drug), i sl. - 6) evee ""ultradugi (zatvoren dvama konsonantima), npr.: ~'~ (sadr = prsa), (rumh = koplje), ~ (silm = mir) i dr.
c;.~
U vezi s opisanom strukturom sloga, kad bi na početku riječi (po pravilima morfologije) trebalo da stoje dva konsonanta, onda se ispred njih stavi hamza s protetskim vokalom. U prvoj vrsti glagola, u imperativu se stavi: 'u (kod onih čiji je srednji vokal imperfekta "u"), npr.: ::"'-<-:"1 ('uskut = šuti), a inače je taj vokal "i", npr.: c)l ('ifrah = raduj se), ~l ('iglis= sjedi), To l-' i se zatim stavlja: uperfektu, imperativu i infinitivu glagola: VII vrste: ~l 'inkasara, ~l'inkasir j~l"inkisarun (= slomiti se): VIII vrste: :.w~l-'irta'ada (= zadrhtati): IX vrste: ~l - 'ihmarra (= pocrvenjeti), X vrste: 'ista'mala (= upotrijebiti), te dalje kod rijetkih vrsta glagola (XIdo XV). Isti je slučaj (tj. dodavanje 'i) ispred imenica koje su izgubile svoj početni osnovni vokal, radi izbjegavanja dvokonsonatske grupe na početku riječi, pa sada glase: ;;l ('ibnun) i ~l ('ibnumun = sin) ~l ('ibnatun = kći), ::":'l('istun = zadnjica), ~l ('ismun = ime), j;l ('imru'un = covjek), ~f;l ('imra'atun = žena). Isto je i s brojevima: 081 ('itnani = dva) i 01.81 Citnatani = dvije). '--
-
-.
141
Kada takve riječidođu iza neke druge riječi (koja ima vokalna kraju), onda se'i gubi u izgovoru (a u pismu ostaje I na koji se stavitzv. ~), pa ga zamijeni vokal prethodne mu .rijepči, npr.:;";' ~'\:.G, (= Ovo je moj sin Omer). ~~~ kceri), i sl.
(Rekoh mu: "Piši!").
0':" ~~
~:01S
(bio jeu kući svoje
Kada se, pak, prva od dvije riječi završava na konsonant, iza koga je otpao prvobitni vokal, on se vrača ispred \ ( ~)rJJ\), kao što je slučaj kod
;J'
zamjenica: ~t , i~ ' koje na krajudobijuvokal "~",npr.: :~~t ( = vi ste ludi); 4).1i~ (= vi ste dužni);,~T~\;' (= Bog ih nagradio!) i sl. Tako i :L:«'G) vrača na kraj svoje prvobitno "u", pa se u ovakvom slučaju kaže; npr.: ~:;.JIl:.(= otprije dva dana) i sl. Kada prva riječ nije nikad imalavokal na kraju, onda se ispred druge riječi sa \ , obično umeće"i" (pisano na prethodnoj riječi), npr.: it,:;J i..:JL (= upitala je ta žena). Ispred imperativa koji počinje sa 'u, on se može čitati i sa "u" i sa "i",npr;, C).i'::J\j, ili: C).r :-=JLi (= Rekla je: "Izađi!"), Iza prijedloga ::r spojni je vokal "a"ispred određenog člana, npr.: ~.bJrc..,.. (= iz parka). Međutim, ispred: Jl ' ~l ,j;l i .:>8ltaj će vokal biti "1": ' ~T o: (od njegovog sina) itd. ' , " " Kada se u pauzi nađu na kraju riječi dva konsonanta, onda se još u starom' jeziku između njih mogao umetnuti vokal, da bi se izbjegla ta dvokonsonantska grupa. Ako je taj vokal isti kao u otpalorn nastavku, onda se to nazivalo JUl, npr.: od ~ (= grob), bit će:~, od ~biće ~,; od::' postaje::":'; od dc. (= upitala ga je) bude: dc. i sl. • , , Međutim, kada je umetnuti voka1jednak voka1uiz osnove riječi,onda se ta
t
pojava naziva: W)''I, kao što je u primjeru: j;.! ' a u pauzi: J:! ( == noga) i dr. Ovakvi pauzalni oblici počeli su se javljati i u sredini riječi, što je dovelo do stvaranja dubleta, kao, npr.: ~ i ~ ( = kosa), :"';'i:"':;" ( = bijeg), ~ i ~JJ( )~JJ.~oJ( . )'d ~ = grana, ..:.J.,; 1..:.J.,; = trecina 1 r.
Prozodiiske pojave [ezički glasovi u govoru rijetko se javljaju izdvojeno, nego obično u manjim ili vecim izgovornim cjelinama (od riječi do rečenica i dalje). Tokom govora one dobijaju' nove osobine, koje karakteriziraju te same cjeline, a ne pojedine glasove u njima i one su u vezi s njihovim trajanjem, visinom i jačinom, a nazivaju se prozodijskim pojavama, od kojih bismo 142
istakli: naglasak (akcent - ;.J(), intonaciju (~.~~~l),ritam ( t~i\)r te dužinu i kakvoću glasova. '
NAGLASAK
c;JO
Sa stanovišta riječi, naglasak je isticanje jednog sloga (prema drugim) u njoj, što se može vršiti na razne načine, npr., visinom tona, kako je pretežno u našem jeziku (to je tzv. muzički akcent), ili, pak, intenziviranjem ekspiracije, kako je uglavnom u arapskom jeziku, pored du1jenja vokala (a to je tzv. dinamički ili ekspiratorni akcent). Slogovi u riječima, sa dvaju i više slogana, različito Su naglašeni, pa se obično mogu razlikovati tri vrstenaglasaka: glavni (primarni),' sporedni (sekundarni) i slabi. Mjesto naglaska u arapskim riječima zavisi od strukture slogova i njihovog razmještaja u riječima, pa se to mjesto može utvrditi na osnovu određenih, pravila, koja ćemo ovdje navesti prema -gramatici Caspari Wrighta.17 U vezi s primarnim akcentom, to bi bila slijedeća pravila: Posljednji slog neke riječi, od dvaju i više slogana, nema akcenta, ali se izuzimaju: a) pauzalne forme, u kojima akcent ostaje ondje gdje je bio prije pauze, te padne na posljednji slog, npr.: :.:) '. j ~ ~ (mu'llimat = učiteljice), J~ yaqul (= kaže), .~ ..• : :. - muttaqin (= bogobojaznih); b) jednosložne riječi, iza: 1, -.,.., J , !.I , J ,.:, , zadržavaju svoj naglasak, iako dođu na kraj takve izgovorne grupe, npr.: ')ij -'a M (= zar ne), ~ - bi-ma (= s čime); ~. - fa-qat (= samo), Us - ka-da (= tako), ~ -Ji-man (";'kome), ;J':' - wa larn (= a ne), i sl. ' 1)
2) Pretposljednji slog je nagla šen po prirodi (dugi vokal), npr.: J\1- t<"ila ( = biti dug), ::"\1~ - bayyatatun ( = krojačice) i dr. 3) Naglasak pada na pretposljednji zatvoreni slog, kojije, dakle, dug po svome položaju: :,.,~ - garbun ) = zapad), ~\ 'iitlub (= tražil), ~ bunayyun (= sinćić), ~ - qubayla (= malo prije) i sl. . 4) Ako je pretposljednji slog kratak, naglasak pada na slog ispred njega, kada riječ nema više od tri sloga, ili kad ona ima četiri i više slogova, a slog 17) Vidjeti o tome: W.Wright, A Grammar of the Arabic language Translated from the German of Caspari and edited with numerous additions and corrections by W.Wright, J.De Geoje, Cambridge 1955,VoLI, str. 27-28,§ 28-31.
143
ispred pretposljednjeg je dug, npr.: y.r- - šariba (= piti),:S-G - Š~kirun ( = zahvalan); ili: J,~W- tamarada (= praviti se bolestan),:;Je.. - sa'altunnaIe upitale ste), o\..;):..:.il- 'Intazarna-hu (= očekivali smo ga) i sl. U drugiin slučajevima naglasak se pomiče više prema početku riječi, npr.: I<:S- - katabata (= njih dvije su napisale),;. ~~fL::. - mas'a-latu-hum (= njihovo pitanje), 4~~-šahadatu-huma (= svjedočenje.njih dvojice) i sl. Kako se moglo zapaziti, prefiksi ili sufiksi, ili tako upotrijebljeni drugi morfemi, kao što je određeni član, neki. prijedlozi, veznici, i zamjenički oblici, te razne čestice, sačinjavaju jednu akcenatsku cjelinu - s riječima uz koje stoje, pa se ona tretira kao jedna riječ, Spomenuti sekundarni akcent stajat će na dugom slogu, najbližem onom naglašenom, i to prema. početku riječi. Kako se vidjelo, primarni akcent obilježavan je sa L, a sekundarni će se ovdje obilježiti sa ..2- . Tako ćemo, npr., imati: 0~~ - tukatibuna (= dopisujete se),~.c. - madinatu-na (naš grad), ~I)'. :,-: - mustašfayatu-kum (= vaše bolnice), i sl. Uzgred rečeno, u arapskom jeziku riječi, odn. izgovorne cjeline, mogu imati najviše po devet slogova.
ji.
INTONACIJA (~\)
o;;i
""
To jevariranje tona' u nekom kraćem ili duž em izričaju (tzv. rečenična melodija), uz sudjelovanje drugih prozodijskih elemenata (akcenta, ritma, tempa i dr.), što sve, u smislu rečenice označava razne sintaksičke odnose, bilo kao izraz isključivo intelektualnog suđenja, bilo kao ispoljavanje osjecanja i voljnih akata. S obzirom na to, intonacija može.služiti za: uzvike (eksklamativna), dozivanje (vokativna), zapovijed (imperativna), zabranu (prohibitivna), pitanje (interogativna) i dr .. S obzirom na variranje visine tona, intonacija može biti uzlazna, ravna i silazna, već prema namjeni kojoj služi. Kako je ovo područje u vezi s intonacijom još nedovoljno u nauci istraženo, a pogotovu u odnosu na arapski jezik, ovdje se ne možemo upuštati u neke pouzdane i konačne rezulate.
144
Opcenito uzevši/ritam se javlja u stvarnosti na raznim podrucjima, kao ravnomjerno smjenjivanje u nizu određenih elemenata; u njihovim međusobnim odnosima i to u nekom posebnom smislu. Elementi, pak, jezičkog ritma su slogovi, izgovorne cjeline, naglasci i sl. Ritam se može ostvariti različitim postupcima, npr., smjenomnaglašenih i nenaglašenih slogova, a u arapskom jeziku on se ostvaruje opozicijom dugih i kratkih slogova, kakav se postupak naziva: kvantitativni ritam (kao što je, npr., bilo u starom grčkom i latinskom jeziku). Ritam se u arapskom jeziku bazirao i na rimi, koja se javljala kao mono rima na kraju svih stihova neke pjesme (~~[), a ona se mogla javljati i na kraju polustihova, a ponekad i na drugim mjestima Unutar stihova.
KVANTITET JEZIČKIH GLASOVA U vezi s kvantitetom (trajanjem) jezičkih glasova (fonema i njihovih alofona), kod vokala su .se vsporninjali kratki i dugi, te ultrakratki i ultradugi vokali, čije je' javljanje zavisno od morfološke istrukture, a njihova upotreba, u određenom smislu, zavisila je i od intonacijskih uzusa u arapskom jeziku.
Kod konsonanata, pak, s obzirom na trajanje njihove tvorbe, mogu se razlikovati: jednostavni (.~~) i dugi ili udvojeni (.~\ '~:) konsonanti, čiji izgovor traje koliko dva jednostavna konsonanta.
KVALITET JEZIČKIH GLASOVA S obzirom na kvalitet jezičkih glasova, kod vokala su ranije navedene njihove razlike u timbrima i vokalnim alofonima i to za svaki vokal posebno. Kod konsonanata su, pak, istaknute njihove pojedinačne karakteristike, te neke zajedničke osobine raznih konsonantskih grupa, a ovdje bismo se, rezimirajuci to, osvrnuli ,i na neke podjele konsonanata od strane starih arapskih gramatičara. S obzirom na ~\ (zvučnost) i suprotnu joj ~\ (bezvučnost), oni su sve arapske konsonante dijelili na: .•~~ i:L...~ . Odavno su mnogi evropski arabisti (Schaade, i dr.) uzeli da su to: zvučni, odn. bezvučni suglasnici. Međutim, ipak su se neki od njih (Gairdner, Bravmann) tome usprotivili. 10 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA
145
Među arapskim gramatičarima bilo je razilaženja u pogledu suglasnika: .b - t i J - q, koji su po nekima (bezvučni), dok su ih drugi stavljali među o~~ (zvučne). Što se tiče suglasnika .b - ti J - q, vjerojatno je dasu oni mogli biti, u jednom dijelu arap skog drevnog jezika, zvučni, pa zato, valjda, i nastalo je to njihovo neslaganje u klasifikaciji tih suglasnika.
~;+.
~ ~ (o;:":;" - hamza),
Cantineau je misljenja da se, bez obzira na dokazivanje nekih arabista, koje uostalom 1 nije tako uvjerljivo, može svakako uzeti da je podjela suglasnikana o~~ i ~;:;... u skladu s našom savremenom klasifikacijom na zvučne i bezvučne suglasnike. Opozicija između ~~i i ~)~~i tačno odgovara našem današnjem razlikovanju između plozija i frikcije. Tako su: o..l..:!~ J)';.- tačno naši plozivi. Oni su također nazivani: trenutnim suglasnicima (~T J)';-).Kao takve (Sibawayh, Ibn-Ya'iš) navode ove: ~- " J - q, !l - k, <: - g, .b - t. ~- d, o - t, '-:-'- b. Sa druge strane su: o;") J)';- (mehki suglasnici) ili ~L.j J)';-
-
-
(trajni, durativni ili kontinuirani suglasnici), a to su oni koje mi sada nazivamo frikativima, naime: o - h, C - h, t -g, t: - h, J- - Š, J' - s, j - z, cr" s, Ji, - z, ..:..,- t. ~ - d, J - f. Ostali suglasnici smatra se da stoje na sredini između te dvije međusobno suprotne skupine, jer imaju neke osobitosti u svojoj artikulaciji, kako se moglo vidjeti iz dosadasnjeg izlaganja (izuzev t - ' koje se opire ovoj klasifikaciji). Od njih spomenimo samo: I,) - w, lS y, koji se nazivaju: :c.JIJ)';- (slova duljenja ili prolongacije), jer služe za oznaku dugih vokala: a, u, i. Što se tiče termina: JW'/i i njemu suprotnog: C~,/i djelimično odgovaraju pojmovima emfaze i neemfatičnosti. Definicije arapskih gramatičarao njima su sasvim jasne. Za Sibawayha zsJ,: sU:d' - s, ,./ -d, .b - t, Ji, - z; a ~ su svi ostali konsonanti. Gornja četiri konsonanta (uporedi već navedeno o njima) izgovaraju se tako da se jezik stavi na odgovarajuće mjesto za njihovu artikulaciju, pri čemu on prione od tog mjesta sve do tačke gdje mehko nepce stoji nasuprot jeziku, a jezik se tada digne prema tom nepcu. Tada je glas stisnutC~) u prostoru između jezika i mehkog nepca, već prema mjestu tvorbe tih pojedinih konsonanata. Za Sibawayha su ova četiri konsonanta (d' ,./.b Ji,), dakle: stisnuti (presovani - o~~). U njihovoj listi :(.J,,: suglasnika ne javlja se J - q, niti posebni izgovori suglasnika: ) - r i J - I, koje mi nazivamo emfatičnim, a za arapske stare gramatičare to su (tj. r i 1) bili: ~ konsonanti.
146
Termin: ~~ ii ima izvjesnu vezu s pojmom termina JI..), ~l (Prema Zamahšariyu i .Ibn-Ya'Išu) za suglasnike koji spadaju.pod pojam termina ~)c ti karakteristično je: dizanje jezika prema nepcu, tako da jezik bude prekriven (kao i kod onih ;;;~k.:suglasnika). Prema tome :(1::' '. konsonanti su ovi: if -~, ~ - d, 1> gl, J - q (uvu1ari - ~'p).
tj;, - z
(to su ujedno i ;;'n·:), a zatim još: t -h,
t-
Suprotna pojmu :~ii je ~Lw.Jii ili J~~\ a takvi konsonanti nazivaju se: ~ ili ;;1; : ': . T~ su svi suglasnici osim onih sedam navedenih kao: ;:1::' :, kojima neki kasniji arapski gramatičari dodaju još i: C - hit
-' (faringale),
Ovdje treba spomenuti pojavu označenu kao: ~i (nazivanu također: h.t~:li ili: ~I), iako ona obično nijesvrstavana među: j);Ji~,:.Ai.p (osobine suglasnika). Ovi izrazi označavaju poseban akustički utisak pri izgovoru nekih suglasnika. Među njih spadaju oni koji se nazivaju: ~, a to su ovi: .r" s, ~ - d, 1> - t,
j;, -
z, t -h, t -g.,
J -q, te faringalizirani: ) - r,
J
- L Jedna od bitnih osobina ovih suglasnika je ta da svojim susjedstvom
sprečavaju tzv. uGit suprotna ~i
tj. promjenu izgovora vokala "a" prema "e'', Pojava
je ~~i, a odgovarajući joj suglasnici zovu se: ~;. , a to svi
oci osim suglasnika svrstanih pod pojam: ~
.
Pojava: ~i može se naći i kod vokala, pa tako postoji jedan ~ 0Jl što je jedno' stražnje "a", koje se svojim timbrom približava vokalu "o". Izgleda da se javlja i: ~L)i~, što je poseban izgovor dugoga "i" (pisano sa: iS
),
.
a naziva se: :c..:::.'li . \
Arapski stari gramatičari dijeli1i su suglasnike i na: WL klizave, likvidne, a to su: ) - r, J - I, .) - n, ...,..- b, j - f, i - m, dok se svi ostali nazivaju: ;;:'.' (mukli).
a:
Postoje neke osobine suglasnika koje nemaju sebi suprotnih pojava, koje ćemo sada ukratko spomenuti. 1) ;;(; 1';1rJ)~(bućni suglasnici) ujedinjuju;pJi i ~'I " lt a to su ustvari četiri ploziva: ...,.. - b, ~- d, 1> - t, J - q i jedna afrikata: C - g. Taj njihov bučni zvuk (~nr;JO naročito je jak kada su oni na kraju riječi li pauzi, pa se to tada naziva ($~ ;;[ili ; on je li sredini riječi slabiji, te se zato zove: iS~ ~r;;H. 2) ~ - z, if
10 • GRAMATIKA
J);'
u arapskom jeziku su piskavi suglasnici (siflanti): u" - s, j
147
3) .)JIJ);' (blagi suglasnici), zvani također: :.wrJ);' (slova duljenja) zapravo su dugi vokalioznačeni suglasničkim slovima: \ - a, ) - u. (.5 - i. >
4) (.5)QI je'epitet za tzv.:--'~~V\ , kad alif služi kao oznaka za dugo "a", za razliku od jednostavnog alifa, koji je nosilac hamze-t]. samo jedan graficki znak. 5) J\~il (skretanje) je karakteristika suglasnikaJ -l,jer zračna struja, dolazeći .iz pluca, skrecepored obje (ili samo s jedne) strane jezika. Mi to izražavamo, rekavši da je "1" bočni suglasnik (lateral). 6)~~1 (ponavljanje) odnosi se na suglasnik , - r, pri čijem se izgovoru ponavlja udaranje vrha jezika o nep ce, tj. on titra (vibrira), pa se "r" zato naziva titravim suglasnikom (vibrantom). 7) ;. ·~:\I (širenje) je osobina suglasnika ..; - š, jer se pri njegovom izgovoru jezik raširi preko tvrdog nepca (ostavivši po sredini kao neki kanalić, kroz koji prolazi zrak iz pluca van. 8) ul1_::_: ..·YI (duljenje), svojstvo je suglasnika ~ - d, vjerojatno zbog izduljenosti mjestanjegovetvorbe, bar u drevno doba .. 9) u.p (proljeven) po starim gramatičarima pripisuje se kao atribut suglasnicima, - h (hamzi) ~_f, aponekirn (vjerojatno greškom prepisivača) i suglasniku u - t, što po svoj prilici nije ispravno, jer "t' nema sličnosti.s ona prva dva suglasnika, koji su aktustičko fiziološki slični, jer su oni glasnični suglasnici (glotali), pa su s obzirom na svoj poseban način tvorbe dobili gornji naziv, tj. u ~ .
PAUZALNEFORME S obzirom na svoje završetke, riječr (određenog sastava) u arapskom jeziku mogu imati dva nešto različita oblika: 1) kontekstrii, u kojemu su upotrijebljeni vokalni nastavci i nunacija, i 2) pauzalni, koji ih odbacuje pri stankiu govoru. Pauzalne forme javljaju se na kraju rečenice, neke sintagme; ritmičke grupe ili izdvojenih pojedinih riječi. Kratki fleksioni vokali li pauziotpađaju,a s njima i "n" od nunacije (u nominativu i genitivu imena); u akuzativu od nunacijskog - an postane dugo "a", dok "n" od energetika.Itzv . ..L"S'~0;) otpada, a prethodno se "a" dulji u "a"; sufiks za ženski rod - at(un) pretvara se u - ah. Pauzalne se forme, dakle, završavaju na konsonant ili na dugi vokal, pa ćemo tako imati, npr.:, od: JUl' al-malu> 'al- mal: JUl 'al-mali> 'al-mal: JUl -148
'al-mala> 'al-mal: Je. - malun > mal: Je. - malin > mal: ~e.- malan > mala; C ; a ~ ~ - transuran > tansura (= zaista ćeš pomoći); L:-Wi -'al-hagatu > ,al-hagah, t-G- - hagatun > hagah (= potreba) i sl. Ovo "h"zove se: ~ = ~L" (pauzalno "h''), koje se dodaje i u slučaju kada neki dugi krajnji vokali ili nefleksioni kratki vokali ne bi smjeli otpasti u pauzi, jer bi tada riječ postala nejasna, npr.: ~~\) (kakvog ili čudal), ~~(vidil), ~ (čuvajl), ~~ ~ (nije osvojio) i sl. ' Spomenuli smo (govoreći o slogu) da se, u slučaju kad u pauzi dođe na kraju riječi dvokonsonantska grupa, ona može razdvojiti reduciranim ultrakratkim vokalom (što se naziva: rGii ili r:')O,koji je isti kao u osnovi (a to je onda: t..QiO, npr.: ~ - šiblun > šibil (= lavče), ili je taj vokal kao u nastavku (a to se zove: 'i ~In, npr.: ~ sabrun > $abur;;;'" - sabir (=strpljenje) i sl. Dakle, u starom arapskom jeziku ne dolazi uvijek do potpunog odbacivanja (tzv.: ~() krajnjih vokala, nego se oni mogu reducirati u određeni ultrakratki vokal, kao što se pokazalo u navedenim primjerima.
J
Najzad, usljed pauze može doći do udvajanja (J _.';,:II) posljednjeg suglasnika neke riječi, pa tako u pauzi može npr., glasiti: :.u~- halidd mj. halidun (= vječan): ~ - sabsabba, mj. sabsaban (= pustinju), i slično tome.
149
v MORFOLOGIJA (5 TVORBOM RIJEČI)
Uvodna riječ Ulazeci u ovu jezičku oblast, ovdje ćemo se samo kratko osvrnuti na određene osnovne pojmove u vezi s relativno novijim načinom analize morfološke strukture jezika uopce. Prvo o samom terminu: morfologija. To je nauka o oblicima (oblikoslovlje, j~ ~ ili 4,,5 Ona ispituje vrste (kategorije) riječi (~~;f), tvorbu' (u--:~) njihovih oblika, te promjene koje kod njih nastaju, bilo kad su same, bilo kad dolaze uz druge riječi ugovornom nizu. 1
;~;Jf.
Osnovna samostalna jedinica govora je riječ. Ona ima svoje posebno značenje, može se prilično slobodno kretati u rečenici (ovdje mislimo na arapski književni jezik), a nerijetko i sama pojedina riječ smisaono predstavlja jednu potpunu rečenicu. Riječi, pak, u morfološkoj analizi mogu se razlagati dalje na morfeme (~~;.) koji su najmanje jedinice ljudskoga govora, s nekim određenim značenjem, Međutim, za razliku od riječi, oni rijetko mogu imati prava samostalna značenja, iako pojedini od njih istodobno mogu imati više značenja; dalje, morfemi ne mogu proizvoljno mijenjati svoje mjesto u riječima i govornom nizu, a osim toga, neki od njih su, takoreci, sasvim bez (određenog) značenja.š Pri svojoj upotrebi u govoru, po određenim pravilima, morfem, manje-više, može mijenjati svoj oblik, a varijante njegovog oblika nazivaju se alomorfi «(...% ~~) ili (j~;')1>. ,
,
S obzirom na način svoje upotrebe, morfemi se dijele na slobodne i 1)
°
morfologiji vidjeti, npr,: Rikard Simeon, Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva, Zagreb 1969, I: A-O, II-P-Ž, str. LVIV+1011 i XIII+927, i to pod natuknicom "morfologija",I, str. 852-3. 2) Uporedi o morfologiji, a posebno o morfemima, poglavlje: "Rijec i njihovi (rezervni) dijelovi - morfologija", str. 161-183, il knjizi: Midhat Riđanović, Jezik i njegova struktura, I izdanje, Sarajevo, 1985,str. 378.
151
vezane. Slobodni morfemi su oni koji se i inače u gov9ru mogu upotrijebiti kao samosalne riječi, kao, npr.: '1 = ne, u riječima: ~.:lCl'1 (= nehotičan): ~'1~'1(= nebriga), i sl. - Vezani morfemi su oni koji se neupotrebljavaju kao samostalne riječi, npr., prefiksi: prefiksi: ma-, mi-mu-u: Jy.- ma-nzil (= stan), .:l.r.-- mi-brad - (= turpija): Cy mu-bah - (= dozvoljen); sufiks: -iyyfun) u: lj/' 'arab-iyy- (= Arap. arapski), lj? harbiyy . (= ratni); infiks: - ta-u; ~I ib-ta'ada = udaljio se i dr. Ako morfem označava osnovno leksičko značenje riječi, onda se on zove leksički ili korijenski morfem, te je on ujedno njen temeljni morfem. U arapskom jeziku smatra se da su to korijenski suglasnici (radikali), npr. y-d u riječi: -4 - yadun (= ruka) ili k-s-r u riječi: .r-S - kasara (= razbio je ); b-r-z-h u: tj.r. - barzah - (= pregrada), s-f-r-g-l u: ~~ - safargal (= dunja) idr. Kada, pak, rnorfem označava neku gramatičku funkciju riječi, naziva se gramatičkim, kao što je, npr., sufiks - un za oznaku nominativa (imenica, pridjeva, i dr.), u riječima:..,.,l:S :..kitab-un (knjiga), ~~ - gadid-un' (= nov) i dr. Ako su gramatički morfemi ujedno i slobodni, te vrše razne sintaksičke funkcije, vežući riječi u veće semantičke cjeline, onda' se oni zovu gramatikalnim rijecima ili česticama (partikularna, uI)~1), kao što su u arapskom, npr., veznici: 07 (= da), 0l (= ako), pa prijedlozi: ~ (= u), (= od), i mnogi drugi. ' ,
0--
Kada se gramatički morfemi javljaju kao vezani morfemi, onda se oni nazivaju eiiksi ( ;;iGl pl. ol1Gl ). Oni mogu stajati: na početku riječi, pa se tada zovu prefiksi ( ~l... pI. ~\~), npr.: 'a-u: ~7 - 'a-kbaru = najveći: li sredini riječi, a to su i~fiksi ( ;; :...pI. J-~ ili;;J;..\~pI. J:;-\)~npr.: - ta-u:
y~\
-iq-ta-raba = približio se; na kraju' riječi, atosu sufiksi (~'1 pl. ~\) npr.: - anu u: gadb-anu (=srdit).·· ,-
Je ;,~-
Promjenom vokalizma, te dodavanjem jednog ili višeafiksa korijenu, nastaju tzv. osnove (baze) riječi. Tako od korijena: r-g-l možemo, npr., dobiti osnovu: rigl- (u riječi: ~) - riglun = noga, a ona u množini ima osnovu: ~) - 'argul- (npr. u noIninativu:~) 'argulun = noge). Afiksi koji mijenjaju samo gramatičke funkcije leksema ~ 3:.G.-) (npr., padežni nastavi: -un, -in, an) nazivaju se: fleksioni afiksl. Međutim, kada afiksi, manje-više, mijenjaju ili nijansiraju osnovno značenje riječi (sadrzano u njenom korijenu), onda oni imaju semantičku prirodu, pa se tada zovu: derivacioni afiksi, kao što su, npr.: 'a - glagola ~\ - 'a-'lama 152
(obavijestiti), 'ista u: ~\ - ista-gfara (=molio je za oprost); -ta- u:...lA.j) -Tr-ta-rada (= zadrhtao je); ;~at-u: :UL.) - risal-atiun), -iyyattun) u: :;,..~ misriyyattunl.Ie egipatska,Egipćanka) i dr. Kao što se moglo zapaziti, postoje razne međusobne kombinacije afiksa, pa, npr., u rijeći: šarq-iyyat-un imamo derivacione sufikse: ~iyyi..;at. kao i fleksioni sufiks - un. Ovo nije ograničeno samo na kombinacije sufiksa, nego se one javljaju i kod prefiksa i infiksa, te među svima njima u raznima varijacijama. O konkretnim takvim slučajevima kasnije će se govoriti u vezi s raznim nacinima tvorbe novih oblika .riječi u arapskoj morfologiji uopce.
y.r- -
Tvorba novih oblika pornoču.afiksa, tj. afiksacija, koja je karakteristična za .morfološku strukturu našeg, kao i drugih .indoevropskih jezika, zastupljena je prilično i u arapskom oblikoslovlju, ali u njemu postoje i neki drugi posebni načini tvorbe novih oblika, kao što je tzv. unutrasnja fleksija, promjenom vokalizma (kao neka vrsta vokalnih infiksa), nekad uz njihovo duljenje, pa udvajanje određenih konsonanata ili opetovanje izvjesnih morfema.išto ćemo sve pojedinačno i opširnije razmotriti na odgovarajucim mjestima zato. Pri tom razmatranju morfološke strukure arapskogjezika, mi ćemo se ovdje (kao i inače) uglavnom služiti rezultatima tradicionalne arapske gramatike, naravno, uzimajuci u obzir i određene novije poglede na pitanje razriješavanja raznih njenih problema, i u njenom klasičnom periodu, i u novije doba njenoga razvitka, ne povlačeći neku oštru granicu među njima. Razni su razlozi za takav postupak, a između ostalog i zato što, prema našem misljenju, ni kod nas, niti šire u arabistici, još nisu učinjene obuhvatnije nužne pripreme za jedan savremeniji naučni pristup rjesavanju raznih. starih i novih problema na tome polju jezicke znanosti uopce, a posebno pri izucavanju, ne samo morfološke strukture nego i u svim drugim domenima arapskog jezika, njegovih dijalekata, komparativnihstudija i svega drugog relevantnog u-tom pogledu. Na osnovu raznih mogućnosti tvorbe novih riječi i njihovih raznih oblika, u arapskom se jeziku stvorio još u davno doba vrlo bogat fond formi, i kod imenica (i drugih imena) i kod glagola, u njihovoj deklinaciji, odn. konjugaciji, te pored toga pri obrazovanju posebnih oblika' za raznovrsno nijansiranje njihovih značenja i funkcija u govoru. Bogatstvo formi i nijanse značenja ukazuju na visok nivo jezičkog razvoja u oba pravca, te na mogucnosti arapskog jezika da i ubuduce 153
zadovoljava nove zahtjeve nauke, umjetnosti, filozofije i drugih vidova materijalne i duhovne kulture i života u cjelini. Međutim, nekada to bogatstvo može premašiti određene praktične potrebe života, te postati izvjesna. smetnja i poteškoća u savladavanju takve morfološke i semantičke strukture. Takav je slučaj u arapskom književnom jeziku, u kome postoji obilje nepravilnih oblika (npr. izlomljeni plurali, (t.~ o~) ili infinitivi I vrste glagola (~)lJ ~~~), s obrizom na njihovu morfološku raznolikost. Slično je s druge strane, s mnoštvom sinonima ili mnogobrojnim značenjima pojedinih homonima i polesemnih riječi u njegovoj semantici. Međutim, razni jezički i (vanjezički) faktori i procesi stalno djeluju tako da na određenu nužnu mjeru svedu sve ono što je preobilno, pa nekad i nepotrebno za svrhe u koje jezik služi. Tako je i sa spomenutim obiljem, i oblika i značenja u arapskom jeziku. Naime, u njemu se postepeno gube pojedini suvišni oblici, i to ne samo oni spomenuti, nego i razni drugi, a tako isto iz upotrebe nestaju određena značenja, ali se mjesto toga javljaju drugi oblici, bilo sasvim novi, ili, pak, oni stari poprimaju nova značenja i obavljaju neke nove funkcije, a to u skladu sa sve novim potrebama života ljudskoga društva u odnosu na jezička sredstva, koja treba da ih zadovolje na podesan i njima adekvatan način. 3 Započinjućis pregled om arapske morfološke strukture u njenim pojedinostima, najprije ćemo razmotriti situaciju u vezi s onim što se smatra korijenom u njoj, a iz koga se onda izvode osnove raznih vrsta riječi, te njihovi raznovrsni konkretni oblici (0\j~1).
Korijen riječi Korijen (rad ix, ~t , ;(.J) ili j'~) je onaj bitni dio riječi (korijenski morfem) u kome je sadržano njeno opce, osnovno značenje. U arapskom se jeziku korijenom smatra samo njen konsonantski skelet, sastavljen od korijenskih konsononata (radikala). On nema samostalne upotrebe u jeziku, ali s vokalima, uz dodatne konsonante, stvara osnove, iz kojih se tvore konkretno upotrebljivi oblici. Ti fleksioni i derivacioni morfemi nijansiraju, pa manje-više (a ponekad i znatnije) mijenjaju osnovno značenje riječi, vezano za njen korijen. 3) To obilje oblika i značenje treba poblize pogledati u morfologiji odn. u semantici, a o .njihovom smanjivanju i gubljenju bit će potrebna detaljnija statistička i druga ispitivanja.
154
U sastav korijena može uči bilo. koji od28 arapskih konsonantskih fonema, i to od jedan od pet radikala u pojedini korijen. Riječi s jednim radikalom, ali .uvijek s vokalom iza sebe, sa samostalnom upotrebom u arapskom jeziku ima vrlo malo. To su one. s radikalima: I, y , u , ~, J' ' J, !l, J, 0, o , ) , ($. (tj. samo 12). Ne uzimajući u obzir mogućnost etimološkog svođenja korijena od više radikala (tzv. plurilitera), na korijene od po dva radikala (tj. bilitere), u arapskom jeziku ćemo naći također malo riječi od dva radikala. Uglavnom to bi bili slijedeći korijeni: yl , ti
, ~I,JI, ri, 01
'.-.:-0 , .L ,
, 01 ,
ci ' Y. , r-J"" r..'
($\ ,
CF' '
-.H ' ~ , Y" O) , ($) ,
.,1 , r-3 ' J ' ) ,
.u, jS', rS ' .•
-4
Najmnogobrojniji, i (za semitske jezike uopce) najkarakterističniji korijeni u arapskom jeziku su oni sa tri radikala (tzv. trilitere). Po brojnosti iza njih dolaze korijeni sa četiri radikala (tz~. kvadrilitere), te vrlo mali broj korijena sa pet radikala (tzv. kvinkvilitere), 4 S obzirom na važnost trilitera, te ostalih korijena s više radikala, posvetit ćemo im posebne odjeljke u našem daljem izlaganju, pa ćemo najprije razmotriti neke pojave ti vezi s triliterama, i to prije razmatranja o načinima njihove tvorbe u arapskom jeziku.
1. TRILITERE
U vezi s razvojem ovih korijena od tri radikala, a na. osnovu komparativnih studija .semitsko-hamitskih jezika.f prema Marcelu Cohenu, izgleda da je u tim jezicimabiliteralizam (~\ :~l\), tj. javljanja korijena od po dva radikala, u početku njihovog razvoja, bio mnogo rašireniji tip korijena nego danas, Naime, u relativno novije vrijeme, iz bilitera suse razvile mnoge trilitere (pa i neke kvadrilitere). Ta poja.va 4) Po vlastitom istraživanju, autor ovog9.rada, au. vezi s brojem korijena u arapskom jeziku, ustanovio je da se u rječnikuLisanu-l'Arab od Ibn-Manzura, nalazi: 6.723 trilitere, zatim 2516 kvadrilitera i samo 185 kvinkvilitera. Prema tome broj trilitera premašuje više za dva puta broj ostalih korijena uzetih skupa, a zbir .svih ar. korijena iznosi, dakle, 9465 (uzevši i onih 12 sa jednim i 29 sa dva radikala). 5)0 njima, te o dalje ovdje navedenom, vidjeti, prema Marcelu Cohenu, u djelu: Les langues du monde, par un groupe delinguistes, Nouvelle edition, Paris 1952, Tome I, str. 89-90, i dalje.
155
korijena sa tri radikala je tzv. triliteralizam (i: 7)U\), karakterističan posebno za semitske jezike uopce, 6 Prema Moscatiju, bilitere su 'historijska činjenica, što nalazimo u grupi prvobitno dvokonsonantskih imenica (kao što su: ,.,A , nekih tipova "slabih" (~) glagola (npr.: ~~,
eT ,-4
J~T,
i dr.), te kod
~L.i
). O
ovakvom i drugim načinima nastajanja trilitera (i drugih plurilitera) bit će govora u odjeljcima tome posvecenim; Sada ćemo, prije toga, iStaćijoš nešto o morfološkoj strukturi trilitera, i to u vezi s tzv. pojavom netrpeljivosti (Ju\, inkompatibiliteta) radikala. Ta pojava svakako nije ograničena samo na trilitere, ali smo je promatra li detaljnije, ograničivši se na njih, kao na temeljnu, najbrojnijuvrstu korijena u arapskom jeziku. 7 Naime, i pored toga što u sastav korijena ulazi svih 28 arapskih suglasnika, ipak njihov međusobni raspored unutar korijena podliježe određenim pravilima, zavisnim od njihove akustičko-fiziološke prirode, te samih korijenskih morfema, ,postojećih u arapskom jeziku. Ta međusobna, netrpeljivost radikala zapaža se prvenstveno kod konsonantskih grupa (koje se mogu vidjeti u fonetici) ,raspoređenih po mjestima njihove tvorbe (artikulacije) u govornom aparatu, Na osnovu ispitivanja te pojave kod trilitera, mogla se ustanoviti slijedeca određena zakonitost, koju ovdje iznosimo u sažetom obliku, u njenim osnovnim crtama, a više detalja (uz nekoliko vaznijih tabela) mogu se naći u našem spomenutom radu, posvečenom prvenstveno ovom fenomenu. Evo sada tih nekoliko zaključnih rezultata u vezi s tom fonetski određenom strukturom arapskih korijenskih morfema kod trilitera. a) Najveći broj suglasnikaIz bilo koje grupe po mjestu artikulacije (~;..:J\)ne dolaze nikako (ili izuzetno rijetko) ispred suglasnika iste takve grupe. Izuzetak od toga činesuglasnici u korijenima sa drugim udvojenim radikalom(~~); Zbog toga su izuzetne trilitere s ista tri radikala, kao što su oni sa: y , :, , j , J , 0 , o , '$; vrlo je rijedak i tip: 1-1-2. b) Rijetko stoje jedni ispred drugih i suglasnici iz uzajamno bliskih (po 6) Pogledati o tome, između ostalih, djelo: G.Johannes Botterweck, Der Triliteralismus im Semitischen,Bon 1952. - O strukturi,pak;korijenskih morfema u prasemitskom, pogledati, npL, knjigu: An introduction to the' comparativegrarnmar of the Semitic languagesCPhonology and-morphology), bu SabatinoMoscati, Anton Spitaler, Wolfrarn von Soden, Wiesbaden 1964,str. 71-75. 7) To je učinjeno u radu: Teufik Muftić,Trilitere u arapskom jeziku, Statističko-fonetska studija, izašla u časopisu Orijentalnog instituta u Sarajevu, Prilozi. za orijentalnu filologiju (u daljem tekstu POF) br. III-IV, Sarajevo, 1953, str. 509-551.
156
mjestu.tvorbe) grupa, kao, npr. glotali{ •.,~) ispred faringala (t' c) velara (!l , t' t) ili uvulara (J); pak, u obrnutom poretku u korijenu, kao što je slično i s ostalim takvim bliskim grupama radikala. c) Suprotno gornjem izrazitom inkompatibilitetu među navedenim konsonantskim grupama u korijenu, bilabijali (y, r ') dolaze rijetko uglavnom samo ispred bilabijala i labiodentalnog J. Isti je slučaj i s likvidama (J , iJ , ), koje se rijetko javljaju uglavnom ispred samih' sebe. Inače su ove (tri) grupe, ntanje-više,česte ispred svih ostalih suglasnika, Njih, naime, sacinjavaju konsonanti s najvećom frekvencijom u triliterama, a oni se, inače, javljaju jedni pored drugih u tim korijenima! zbog njihove posebne akustičko-fiziološke prirode (prijelaz prema vokalima). U svim grupamq suglasnika po mjestu tvorbe emfatični suglasnici
(~ ' cf ' J:,,J;) rijetko se nađu (kao radikali) ispred mnogih drugih radikala trilitera. Razlog za to treba tražiti u njihovoj fonetskoj prirodi, specifično u odnosu na druge suglasnike, a tako i u činjenici da su oni suglasnici s najmanjom frekvencijom javljanja u korijeriskim morfemima trilitera. Sada će se govoriti o nastanku više konsonantskih korijena (plurilitera), tj. onih za tri, četiri i pet radikala. Počet ćemo, naravno, s triliterama.
I - NASTANAK
TRILITERA
Broj trilitera, prema prvobitnom stanju, povecao se do sadašnje mjere, prvenstveno njihovim postepenim razvojem iz bilitera, na razna načine. Jedan od najvažnijih među njima vjerojatno je onaj pomocu tzv. korijenskih determinetive, tj. dodavanjem još jednog radikala prvobitnoj biliteri, na bilo kojem mjestu korijenskog morfema. Tu' pojavu zapazili su već stari arapski gramatičari, davši joj ime J\~t\ .8 Međutim, oni su smatrali trilitere prvobitnim korijenima, koji su tokom vremena doživljavali razne promjene svojih radikala, njihovom zamjenom njima srodnim (ili' uopce drugim) suglasnicima. Takve međusobno fonetski slične trilitere, često su semantički sinonimne, ali su se one s vremenom po značenju' međusobno iznijansirale, a neke i sasvim izdiferencirale, <
"
Ti korijenski determinativi (odn. radikali) kod dvije međusobno slične 8) O njemu, te brojne primjere za njega, vidjetirrpr., u djelu, 'Abu-l-Rahman Galalu-I-din Al-Suyuti..Al-Muzhiru fi 'ulumi-l-lugati waanwa'i-ha, dio Lu poglavlju:J(~i\ t;.:. str. 460-475. ' .
157
trilitere razlikuju se jedan od drugoga (prema savremenom egipatskom arabistu dr. Ibrahimu Anlsul.-? 1)
po jačini (ploziji i frikciji, Q~ - Q)~), npr.:
t.~- t-'-!~ c::s - e-S'~J~t - JL;t ~~ - k ~ J.:J - J.~ idr. 2)po zvučtiosti (zvučnosti -;.p. i bezvučnosti ~), npr.: J.,L; - ? ~ \~-~ ~ ~ - J:..:. ~ & t!j - t\j ~j)=-- iJ')=-, i sl. iji'- ij'> ~
-r-
3) pp emfatičnosti (emfatičnost-J~l, ~
- ~
~
~
neemfatičnost-
E1- - ~:J,
~uU; - ut~ ~~ - ~. ~
po akustičkoj jasn osti (~~ J-"J - Ji ~~~ --....;~~~J
c~}\),
4)
-~.J
~
Jli.::.:.~),npr.:
i dr.
npr. :
,.;'? -.;:;' i sl.
5) po mjestu prolaza zračne struje C..>;;Ji'J~I), npr.: ~ -~ ~~ -y..;. ,idr. 6) po mjestu artikulacije
(~;.:JTJ~~),npr.:
. u f - iJf ~~ - ~ ~iJj> - - J.r": ~ ~ J 7) po poretku radikala (metateza - ~\), ua.!j-~J~
~--=.w
~-y~~
-
J->-J i sl. npr.:
i dr.
Korijenski determinativi uopće u semitskim jezicima,prema S. Moscatiju.l" su slijedeći,i to za: a) prvi radikal: ~ , o , ) , i..,? , i ' J , t. ' (5), iJ' \0 ; b) drugi radikal: ~,' o', • , !.s , J , r , J ., u ; ./
c) treći radikal: ~, y , (g)
-
:J
'O,),
'-
j ,C
' b , i..,? , ~ , J , i ' J
, iJ' '
t. (p),
J , J ' (5)'; 'u Kako je poznato, suglasnici: s, g, p ne spadaju u foneme arap skog knjizevnog jezika. Tzv. slabi suglasnici(4.-LJ1 J)~) ili zapravo semivokali ) i i..,?, u određenim slučajevima smatrani su jednim od radikala trilitera, pa su obrazovali nepravilne glagole posebnih tipova, zavisno od toga koji su oni i~, koji u radikal u triliteri, a to su glagoli: JG , J~l ,~L5 određenim oblicima, (usljed gubljenja)' ili i..,?). ostaju sa po dva radikala, a ponekad i samo s jednim (npr.: ~) - waqa = čuvao je, J - qi = čuvaj; l-'i = obećaj « !.Sl) ); J - ra = vidi « !.St) i dr. ' IJ""
~
9) U djelu: Fi l-lahagatil-rarabiyati, Al-Qahira 1952, str. 172/180. 10) On te determinative navodi u svome djelu: Il sistema consonantico dele lingue semi tice, Roma 1954, str. 127. f., a kod Botterwecka, op. cit., navedeni su na str. 30.
158
Kod glagola s udvajanjem drugog radikala (tzv. ~~); ubrajanih među trilitera, zapravo -imamo korijene sa dva radikala, tj. bilitere (npr.: J.:l - dalla = uputio je i sl.) Neki stari arapski gramatičari išli su tako daleko u pogledu nastanka trilitera, uzimajuci da sve moguće kombinacije radikala jednog takvog korijena, tj. bez obzira na njihovo mjesto u njemu, vode zajedničko porijeklo, nastavši jedne iz drugih, te da uz to imaju i neko njima svima zajedničko osnovno značenje. Tako, prema Ibn-Činniyu (u ~~~8'), sve kombinacije radikala korijena: ~ (tj. i korijeni: J":<-! ' C.r! ' ~u', y.r:- i ~) izražavaju
pojam snage i sile
60) ~~\); korijeni,
pak: ~)
, !.lI. ' ~)
,
tD
?' ~ i y ~ da u osnovi označavaju poteškoću i napor (~;'. '.11) ~~ itd. Za njim su se poveli neki kasniji gramatičari, ali ni oni nisu donijeli neke uvjerljive dokaze za potkrepu svojih tvrdnji. Naime, takvi korijeni međusobno su većinom semantički nepovezani, pa ta teorija nema svoje prave naučne osnove i opravdanja. Tako o njoj misli i savremeni arapski filolog Muhammad Al-Mubarak, koji se opširnije pozabavio tom pojavom u jednoj svojoj knjizi. n Ovo je Ibn Činni nazvao: -;·\tf, a neki su je kasnije nazivali i: ~J("~\t\, tj. najveća, odn. velika derivacija,
~-
U starim arapskim rukopisima prvobitno se nisu razlikovala pojedina slova nekih suglasničkih grupa (npr.:
međusobno y' ..:,., ,..:... ili
t 'c ' C
i dr.) jer su bila pisana bez svojih sadašnjih dijakritičkih tačaka (tj. pisalo se: y odn. C), a osim toga nije bilo u upotrebi ni obilježavanje kratkih vokala. Usljed toga, kao i drugih uzroka, dolazilo je do te inače do njihozamjenjivanja slova u pojedinim rije čima (tzv. ~~f), vog pogrešnog izgovora (~\), pa su tako u knjizevni jezik ušle neke takve riječi, čak i po neka' nova trilitera (sa svojim mogućim daljim izvedenicama - derivatima), iako prvobitno i nisu 'postojale u stvarnoj živoj upotrebi u arapskom jeziku uopce.
rr - GLAGOLSKE
KV ADRILITERE
1<
/~
- ~~)\
""
"" ..••0·
(~j
....
o
JI
//
<'1 T 0~
Ovi, drugi po brojnosti (iza trilitera) korijeni arapskog jezika svojoj etimologiji biti prvobitni (neizvedeni), ili, pak, izvedeni na načine iz bilitera ili trilitera, te još po nekim drugim postupcima. njihovog korijenskog morfema ulaze svi arapski suglasnici, ali je
)
mogu po određene U sastav zapazeno
11) O tome pogledati kod njega li knjizi: Fiqhu-l-lugati, Dirasatun tahliliyatun muqarinatun li l-kalimati l-tarabiyati, Dimašq 1379 (1960), str. 86-91.
159
da među njima mora biti bar po jedan od usnenih suglasnika (b, f, m) ili od likvida (1, n, r). Za njihovo pamcenje navodi se izričaj (vox memoriae):
.F'; (= zapovijedaj Normalna kao, npr.:t;'~
dobročinstvol.F
kvadrilitera bila bi ona koja sadrži četiri različita radikala, (kotrlja o je), ~ (=Ga'far) i sl.
Izvedene kvadrilitere
nastaju na jedan od slijedećih sedam naCina:13
1) ponavljanjem (redup1ikacijom) nekebilitere: 2) afiksacijom jednog radikala triliteri; 3) opetovanjem treceg radikala neke trilitere: 4) denominativnom tvorbom; 5) obrazovanjem kvadrilitere iz elemenata raznih sintagmi, tj. njihovom kontarninacijom: 6) premetanjem (meta tezom) radikala prvobitne kvadrilitere; 7fmeđusobnolll zamjenom pojedinih radikala kvadrili'tera.
Sada ćemo poblize gornjim redom,
razmotriti
sve te načine
nastajanja
kvadrilitera
A. Nastanak glagolskih kvadrilitera Reduplikacija bilitera Zbog specificnosti pojedinih korijenskih morfema, s obzirom na njihovu pripadnost glagolskim ili imenskim oblicima, navedene načine tvorbe kvadrilitera razmotrit ćemo odvojeno kod te dvije osnovne kategorije riječi, pa ćemo najprije govoriti o glagolskim morfemima tih korijena. Mnoge bilitere. (koje često označavaju glasove 14 i kretanje) kada se jednostavno ponove (sa svojim dodatnim vokalima i dr.), mogu obrazovati kvadriliteru, kao što je u primjerima: ~:U~ (= skupljati =, J)j (tresti), ')-) (gargarati), c"t, (= dozivati - deve), (= došaptavati) idr.
:.r.;'j
Afiksacija jednog radikala Na bilo kojem mjestu neke određene
trilitere, dodavanjem
još jednog
12) Vidi o tom, te o kvadriliterama uopće, kod N. W. [ušmanova, Grammatika literatumogo arabskogo jazyka, Leningrad 1928,str. 55-56. 13) O tim načinima, te uopće o korijenima sa 4 i 5 radikala i oblicima izvedenim iz njih, uporedi rad: Teufik Muftić, Arapske plurilitere i njihovi derivati, POF 35, Sarajevo 1986, str. 17-27. 14) Mnoge primjere i glagolskih i imenskih oblika, nastalih iz uzvika s biliteralnim korijenom, daje Friedrich Schulthess, u radu: Zurufe an Tiere im Arabischen, Berlin 1912.
160
radikala, može nastati novi korijen, tj. kvadrilitera. Prema novog radikala, razlikovat ćemo slijedeća tri postupka.
mjestu tog
a) Prefigiranje prvog radikala Ovaj slučaj je dosta rijedak kod isključivo glagelskih oblika. Takvi su prefiksi, npr.: w (ta-): }) ( < J!) ) = kočoperiti se; ~) V' (sa-) < u-:-i) žuriti o (ha-) = ~-;, « ~) = progutati;
=L ~~'..(
=
( < u-") ) = izmaći (iz rata);
'-f (ya) = t~ « t) = okniti i dr. Međutim, Regis Blachere.P smatra da su, u određenim slučajevima, prefiksi: sa -, odn. sa-, nastali od prefiksa 'a- (u perfektu IV vrste glagola), pa su tako stvorene kvadrilitere: (sa-): ;;;1'. « ~1 < ~)= ..; (ša-): :"1~'" ..( < ~ Ht < ~) V'
baciti (na zemlju); = prevrnuti (na zemlju).
b) Infigiranje jednog radikala Takvih infiksa ima nekoliko, a mogu se javiti kao drugi ili treći radikal novonastale kvadrilitere, što će se vidjeti iz slijedećih primjera: i (2; radikal): < ~) = ~iriti;_ . i (3. radikal): ~C\ (< ~ ) = biti jako tvrd; 0t.1 ( < ~) = umiriti, ) (2. radikal): j:.'j: ( < ~ ) = ogrebati; cl) ( < e:?) = prstima pucketati: 16 ~) « ~) = prorezati; j:,.) « ~), te metatezom od = skupiti; toga nastalo:~) t (2. radikal): ~ ( < ?) = razbacati; ~ ( < ~) = izbijati; ...~ ( < ~ ) raspršiti; t. (3. radikal): /~~ ( < )~ ) = rasuti se,~. ( <.r>:- ) = skupiti se; ~': j~ ( < ~ ) = naježiti se; J (2. radikal): :,....:sj\ ( < ~ j ) = biti uzburkan; ~j ( < ~) = progutati; J (3. radikal): :..J:.j ( < ..J>->. j ) = valjati; ~~ ( < r->.) ) = baciti (u ponor, bunar):
:;.u,,(
15) O tome, te uopće okvadriliterima, vidjeti kod njega u: Grammaire de I'arabe classique, III izdanje, Paris 1952, str. 75-76. 16) Prema misljenju Blacherea (op.cit, ibid.), za ova dva primjera ističe da su, izgleda, nastali disimilacijom drugog udvojenog radikala trilitera, naime od: ~ o j.:..")-) i od: ~ (> ČI). Slično tome je kod nas od ~~6,..:,.nastalo: serdžada. u - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA
161
(2. radikal): J:'.; « ~) = propupati: (3. radikal): ~ ( < ~) = obrijati (glavu); ~~ sazidati; ~ (2. radikal): ~ ( < J:--- ) = ispustiti;
r r
~ (3. radikal): ~ ( < ~ ) = staviti kapu; o (2. radikal): ~~ « J.;.:l) = uzeti velik (zalogaj); slomiti; o (3. radikal): ( VAS )
~.:l~
= namrštiti
(
< ~.:l)
= biti mračan; ~~
se;
J (2. radikal): jJ:;'" podici: J (3. radikal): natjerati na povlačenje;
«
Ji.>-)
= sitno koračati:
( < C)
j.:..YJ. «
(<~
)
e~ «
~)
~)
~grijati;
=
#~
= sabrati,
~;p.(< .;-p-.) = početi
4$ (2. radikal): ~ prikrivati; 4$ (3. radikal): ~~ okliznuti se.
JJ';. ( < ( <.~)
«
otvoreno govoriti; J~j ( < J:>- j) J/ )brza ti; = zavladati; ~
(<~
r)
) 17 ;
=
= mrmljati, ~~
«?)
=
c) Sufigiranje jednog radikala Razni suglasnici dodaju se triliteri kao 4. radikal ili, pak, nekoj ovako nastaloj kvadriliteri u pojedinoj prosireno] vrsti izvedenoj iz 'nje. Evo tih novih radikala: i(-' a): W;"'I ( < y.r ) = nakostriješiti se: ) (-ra):.h « ~) = iznad; );' -\ « .b..:--) = pruziti se, na stranu led;
~
(<~
) =biti
(-sa): ~ svoga plemena; J (-la): ~ = poderati; r' (-ma): ~:.:. « .:l.?) = trčati:
ohol;
« ~)
lf
« ~ «
.~
= razići se;
C< ~)
~~
( < .b~)
= odvojiti se od
J" +;( < J:-+') = ostarjeti; ~'..u,( < r-u ) «
Ji:-) = zaklati; ~:.G
~ (-na): "0?J ( < ~) lS (-a):
)
=obmanuh;
~.:l)
= nasrnuti na;
r~';s
= udarivši oboriti; = oboriti; ~
« ~ ) = obući (nekome) kapu, i dr.
17) Mnoge primjere za afiksaciju kod trilitera, za tvorbu od njih kvadrilitera, vidjeti, kod Al-Suyutiya, op. cit., II, u odlomku: :;~\ ~;Ji, str. 6-28.
162
Reduplikacija trećeg radikala trilitera
...
Ponovivši treći radikal neke trilitere, može 'nastati kvadrilitera, pa se, npr. dobije glagol: .~ ( < ~) = brzati. Međutim, nekada se može pretpostaviti da je ovakav glagol izveden iz' određene imenice (tj. = ogrtač, a denominalno), a ne iz odgovarajuće trilitere, npr.: :.;;L- < y~ ne iz korijena ~ i sl. '
Denorninalna tvorba glagolskih kvadrilitera Od imenica raznih oblika izvode se uobičajeni glagolski (korijenski i dr.) morfemi kvadrilitera (obično njihove I i II vrste), a ponekad i od imenica stranogaporijekIa. '
k::( )k::
a) Obrazovanje od pojedinih.imenica, npr.: ~ < = veterinar) = Iiječiti životinje; U (< W = učenik) = postati učenik; ~ ( < 0t1.L. = vladar) = učiniti vladarem: J.:,..w ( < 0C-W = katran) = katranisati; ~ « n == filozof),= filozofirati; y~y:-'(< == čarapa) = obući (kome)
0;
čarape;
~~y:-
0\':'·' ( < 01\':'
••
= sotona) = satanski postupati i dr.
b) Tvorba od nekih imenica s prefiksom m - dodatim triliteri, tako da nastanu glagoli od četiri radikala u I vrsti, ili glagoli II vrste kvadrilitera, dodavši na korijen takve I vrste prefiks ta-oTakoiimamo, npr.: '
~
F (~
( < .JC- < ~
= čuvao) = zakovati čavao; < r-L = musliman) = pred na islam; ~:'. ~( < ;;;1/. = pojas) = opasati se i sl. Kod glagola ~ = žuto obojiti, prefiks - >- - nastao je od pridjeva ~t žut (iz trilitere: ?). 18
=
U novije doba ovakvi se glagoli tvore od raznih imenica (tuđica), npr.: p (< 0).b = telefon) = telefonirati; ~')i ( < LJ) = Francuska) = pofrancuziti se i dr.
Posebne vrste glagolskih kvadrilitera To su dvije grupe kvadrilitera po svome obliku, pa se zato priključuju ostalim kvadriliterama, i te)vrsti: 1) i 2) vrsti te sepo tome i nazivaju: i Njihovi se oblici izvode iz trilitera:
c~~~~ C;...:.u ~~.
c;"~
C';":.G,
18) O tome, kao i druge neke primjere-za obrazovanje kvadrilitera (afiksima), pogledati u radu: Siegmund Fraenkel/. Beitrage zur Erklarung der mehrlautigen Bildungen im Arabischen, Leiden 1878,str. 3/ i dr.
Il •
GRAMATIKA
163
afiksacijom slabih suglasnika w ili y, i to: prefiksom ta- (u drugoj grupi), infiksima iza 2. i 3. radikala trilitere, te sufiksom - y (u dva oblika, po jednom iz obje grupe). lj jednom obliku 1. grupe javlja se udvajanje. 3. radikala, iz kojeg se 'u 2. grupi izvodi oblik s prefiksom ta- (tj. oblici: }LJ i Neki, pak, oblici iz obje grupe izvode se i denominalno.
J1:~;).
Ti su oblici u 1. grupi: ~), grupi: J.1:~;, j::j; ~j~
y.~ ,
j..::; ~;r;J ~J-: :; ~ J.CJ i
i
J:~; .
P ,a u 2.
O tvorbi oblika 1. grupe ovih glagola govorilo se .već kod afiksacije i reduplikacije, u vezi s nastankom kvadrilitera, kao i kod denominalne tvorbe od imenice, koje sadrže slabe suglasnike, ,a neke su od njih stranoga porijekla. Nekad postoji neslaganje o kojem se ~fiksu zapravo radi. Tako, npr., spomenut je glagol ~ kao izveden prefiksom sa - od ~, a ovdje ga navode (u' obje grupe) kao daje nastao dodavanjem sufiksa L y, uz prefiks ta - u 2. grupi(,ALJ). ~
Glagolske kvadrilitere nastale postupkom ~\ (kontaminacijom)
o
:.
"'"
19
Taj postupak poznat je kod arapskih gramatičara od davnih vremena, ali ga neki od njih nisu odobravali, jer nije u duhu arapskog jezika i relativno je rijedak, pa i u novije vrijeme. To j~ neka vrsta kontaminacije, tako da se iz nekog izraza (sintagme) od dvije, pa i više riječi, izdvoje njihovi određenisuglasnici, te se od njih obrazuje kvadrilitera, iz koje se može izvesti glagol (I i II vrste), ili i neka imenica ilipridjev, Evo nekoliko primjera za glagole. j~ = reći: (.JJ J.:.;Jr) Hvala Bogu!
~
= reći: (~~
~
= reći: (!l~ti;~\ jt1t) Bog te dugopoživio!
r~ =
= izvoditi
~:;-)
Idi na spas!
svoje porijeklo iz (~:;.~)
Hadremevta,
Rijetki su ovakvi primjeri i u savremenom jeziku, npr.: mjeriti temperaturu i sl. '
';.:..J ( < '::;JI ~~ )
19) O tome načinu tvorbe kvadrilitera pogledati njemu posvećeno poglavlje kod Al-Suyutiya, op. cit., I,str. 482-485; također uknjizi: IbrahirnAnis, Min asraril-lugati, II izdanje, Al-Qahira 1958,str. 70-78 i dr. '
164
Metateza radikala glagolskih kvadrilitera To je premetanje, odn. promjena mjesta nekog radikala u kvadriliteri, pa se tako dobije novi, prvobitnom sinoniman korijen. Tako možemo kod Al-Suyutiya, u poglavlju o toj pojavi (..)..ij!), naći brojne primjere, 20 od kojih navodimo: ~ =;..s = udariti (sabljom); . ~ ~ ~).
= ~= nabacati jedno na drugo; =~ = vičući poplašiti: = J:.)' = smračiti se (noc):
lJ:; =~)5=padati, pasti; = proći, nestati ~~ = ~l
i dr.
Supstitucija (zamjena) radikala glagolskih kvadrilitera
G.l\i;iO
U nekim kvadriliterama (ili samo u pojedinim riječima iz njih izvedenim), može se poneki radikal zamijeniti drugim,' što je posebno slučaj kod akustičko-fiziološki međusobno srodnih suglasnika, ali i .kod onih gdje te sličnosti nema. Evo nekoliko takvih glagola: ~ = ') : ~ = ra.Zbaciti:j.1~ =~:;. = odvojiti se od 'svojih; = =' naliti, napuniti; 00.1 = 0t:...1\ ~ smiriti se; ~ = ~~:., = silovito koračati; ~J:I~ = r'i: ri ='zastaja'ti (čitajući): ~ J'g:~~=biti opširan (u govoru) i dr. 21 .
y;J, r;J,
IMEI'JSKE KV ADRILITERE Zapravo, nema neke bitne razlike između imenskih iglagol~kih kvadrilitera. Naime, i iz onih "glagolskih" izvode se redovno neke nominalne forme (infinitivi, participi), pa i razne druge imenice i pridjevi. Istina, ima slučajeva da kod nekih kvadrilitera nalazimo izvedene samo imenske oblike, pa bi se na njih eventualno mogao primijeniti, u užem smislu, gornji naziv. Međutim, nema zapravo naročitog opravdanja za to, 20) Svezak I, str. 476-481, gdje su primjeri i za imenske oblike. 21) Al-Suyuti je pojavi J\~ti uopće (i kod trilitera) posvetio posebno (32.) poglavlje, I, str. 460-475, iz koga su uzeti gornji primjeri za glagole (a on tu daje primjere i za imenske oblike).
165
pa ćemo ga ovdje upotrijebiti samo u vezi s nekim posebnim (ali, uglavnom sličnim onim kod "glagolskih" kvadrilitera) slučajevima njihovog nastanka. Zato ćemo ići istim redom kako je to učinjeno kod prethodne vrste tih korijena.ipa ćemo ukratko razmotriti sveone načine nastanka kvadrilitera kod raznih imenskih oblika, koji nas ovdje neće zanimati po samoj svojoj cjelovitoj strukturi, jer to spada u posebno razmatranje izvedenih formi iz svih vrsta korjenova (od 3-5 radikala). Ovdje neće biti potrebno pojedinačno objašnjavanje spomenutih načina nastanka ovih kvadrilitera, jer su oni uglavnom isti kao i kod prethodne vrste, pa će se prvenstveno navesti potrebni primjeri za sve te slučajeve obrazovanja njihovih korijena kod određenih imenica i pridjeva. Prije toga, napominjemo da ti oblici mogu biti izvedeni od prvobitnih (= pregrada), ~~ ( = hrabar) ~.:l (= korijena tj. kvadrilitera, npr.: narukvica), ~;. (= krupan) itd. . '
tj;
B. Nastanak imenskih kvadrilitera Reduplikacija bili tera Na taj način postale su brojne imenice raznih oblika, npr.: jjJj (= pustinja), %'~ (= cvrčak), :..-:-.. (= sezam), J~(= grivna-na nozi), ~;') (= ogrlica), ~r:- (= potočarka) 1dr. \
~'o'
__
•
Slično je is pridjevirna, npr.: ~~A= vruć, brz), Se· :".(= dug, visok) itd.
žestok, studen-vjetar), ..
:r~(=
Afiksacija jednog rndikele triliteri Određenim afiksima, na raznim mjestima trilitera, nastao je velik broj imenica i pridjeva sa četiri radikala u raznim oblicima. Evo primjera za tri moguća slučaja afiksacije. 22 a) Prefiksi:
t :~~ ((/-) = vrabac;
~
o : ~
ili
(
< CL<) = proždrljiv;
b) Infiksi: J : (2. radikal):
,ll.•...... 0
;;..t;;.~
(
< ~)
= mračan: ~y, C~~ ( < CJ.» = brz; (<
~)
o" = lav; 0.Y""'; ( < ,li
.,
~)
= oštar;
22) Razne primjere afiksacije (na trilitere) u funkciji tvorbe kvadrilitera pogledati kod S. Fraenkela, op. cit., str. 1-49.
166
t: (2. radikal): t: (3. radikal): J : (2. radikal):
(<
~
:w;. (< ~ "1 ,st
io
= dugačak;
~-)
) = tvrd; (< ~ ) = stijena: r.,AJ j ( < ~ j ) = grlo; ( < J~.. b) = sjajan; j..L.j ( < J-lj) = koji
JI
~~ ~ : (2. radikal): ~~ ejakulira; ,
,st
prerano
,
:r ~~(< ~)
4,) : (2. radikal) ., : (2. radikal): ~
JoJ
==
brza deva;
= debeo; Jpj(< Jl j) = debeo; ~.l. (< ~~) = rnračan: ~ ( < fi) = namršten; ~
., : (3. radikal):
( < j..,a.:)
= bijel;
«~)
= oronuli starac; J : (3. radikal): JJ~ ( <. J~) = potok; spisak; 1$ : (2. radikal): .~ ( < .~ ) = lav; 1$ : (3. radikal): ~ ( - )
J : (2. radikal): ~~
c) Sufiksi
J : J~
(< ~)=
(<
~ ) = razmaknutih J:'.u, ( < r.u ) = poderan, star;
rob; ~
= vuk; jastreb; soko; ~ : ~I ( < :;\) = sin;
r~ ( < r;.)=
nogu;
j.> ~ ( < ~
)
darežljiv: ~ ( < ~) = usamljen' brijeg: ~ ~ ( lav; ~~j (< J)j) = tamnoplav; zmija; 4,) : A «~) = rječit: ~ « ~) = nazvan gost; Lr"~ « r.f.}) = papak; 1~ (< ~ ) = koji hoce sve da vidi itd. 23 ' , '\il
o,..,
<.rP-)
'Ill
__
= more;
o....
o
,)I
,st .... o....
,st .... o ....
Za mnoge navedene (i druge) primjere (npr. ri,J~, ~), moglo bi se uzeti da su, ustvari, izvedeni denominalno, tj. IZ drugih imena. ....
,i
Postupak ~\
J10
kod imettskili kvadrilitera.
Pored imena koja se izvode iz glagola (kvadrilitera) nastalih ovim načinom (tj. participa i infinitiva, npr. = koji tvrdi da je iz Hadremevta; lr:.L.-;... = govorenje: Hvala Bogu, i sl.) ima i drugih nominalnih formi nastalih tim postupkom.
r~
Naročito su tako nastali oblici za tzv. odnosno ime (~~~t\) kontamincaijom od imena ljudi, plemena i dr. - Tako je nastalo, npr.: ~
~~
~ ~
s....
«1111~) ==
'"
= abdelijski; J::; .. '"
hadremijski i sl.
«..::,;)ui ~) '"
:;: tejmelijski, ,
c< 'w';~) .
23) Za sufiksaciju (.om,-1, -n) brojne primjere naći ćemo kod Al-Suyutiya, op. cit., II, str. 257-260.
167
Ovaj način tvorbe (kontaminacija .,.~\) riječi uopce, kakoističeVincent Montei1, igra samo epizodnu ulogu u tvorbi riječi u savremenom arapskom jeziku, 24 pa ih je malo ušlo u širu upotrebu. Takve su riječi (od kvadrilitera), npr.: ~L.~«:L. i ~) = vodozemac; J~~ « JL.i :"'U = kapital, iCJl. ( < ~CJ'i l.) = metafizički i dr. . Ima ovakvih primjera obrazovanih od stranih elemenata, npr.:
~~ (<~ i ~~~) = elektromagnet; a ~ekad je to hibridna riječ, u kOJoJJe spoJen stram 1 arapski element, npr. u: i.5j~ ~ ( < 0)';>- 1 ,,1.<.nS) = elektrotermički i sl. ' • ..- ~ •
•..•
...._
•
'"
"",..
..• o ..•
.pl ••••
"',;
•
.J,,,,
CI
•••
Za izražavanje složenijih pojmova arapski se malo služi kontaminacijom ili kompozicijom, tj. obrazovanjem složenica (composita), odn. složenih riječi, nego mjesto toga upotrebljava đrugeneke načine izražavanja, a jedan od vrlo uobičajenih za to je konstrukcija aneksije (~lpil), o kojoj će se opširnije govoriti usintaksi.
Metateza radikala kvadrilitera kod imenskih oblika To je ista pojava koju smo vidjeli kod glagola (od kvadrilitera). Tako i kod nekih imenica i pridjeva (raznih oblika), mogu .nastati varijante nominalnih kvadrilitera premetanjem njihovih određenih radikala, kao što je u primjerima: j~ i .;~ = stara (deva): i = nesreca: ~bJ, i '0 s .r--LJ. = trbušast; j.J<-;J'-P 1 Y)~ = kOJIIma malu glavu:~~ 1 ~~= pamuk; J~ i tJ.r=- = žabica: ~ 1~ = zbrkan govor, i dr. 'Il1
"',
•..
.... VI'"
.pt
r--
J o Y.
~
.sc Jl.
y.
",
_
.".
CI
•
J
", •..•... 0....
~:i ~:i
.0
•
VI•..•..
VI
.9
CI Y.
•
VI"']l.o
y.
o •...
Kao kod glagola (npr.: ~ i ~), može doci, dakle, do dvojnog postupka, tj. da se izvrši meta teza radikala bilitere, pa se one onda redupliciraju tvoreći tako par novih kvadrilitera, npr.: ~ i :" ' ~'. = pustinja; ili infinitivi gornjih glagola: ~ i~ = plašenje vikanjem, pa njihoviparticipi aktivni: ~. i~ = koji plaši vikanjem i sl. .0
(Za primjere vidjeti našu bilješku 20).
Zamjena radikala kvadrilitera kod imenskih oblika Međusobnu zamjenu pojedinih (i srodnih i različitih) "radikala kvadrilitera (kao kod glagola) nalazimo i kod raznih imenica i pridjeva, pa tako nastaju sinonimi dubleti, u raznim derivatima iz tih korijena. Evo nekih primjera za njih (vidjeti našu bilješku 21): 24) U djelu: L'arabe moderne (nazivajuci ovaj način: composition), Paris 1960, str. 131-135.
168
c~ -C\;~'.;c= c~ -!.l;;" -=
J~~- J~>- J~).= protuotrov; leopard: ~; =
-
:C:~= debeo,
neplodna (zemlja);j~
-:,..~
debeo; ~ že;tok (vjetar): jr.:
=
~(5~
' -j1:'""
trbobolja; ~.'€) - ~'i) = tmina i dr.
III. Nastanak kvinkvilitera (~(J.Jr
ili ~~~)
~;
;
Prvi sistematizator arapske gramatike Abii-Bišr ' Amr (umro 796. g. n. e.), poznat pod nadimkom Sibawayh (on. je porijeklom Perzijanac), govoreci o kvinkviliterama 25 (on ih zove ~~~, slično kao i one sa3 ili 4 radikala), navodi kao četiri'prvobitna' (neizvedena- ~~) oblika ovih korijena (uz dodatne vokale, na osnovu kojih on njih i razlikuje međusobno), neke primjere, od kojih su: 1) ~):. (= dunja), (= brz): 2) (= starica), ~ (= krupna-žena); 3) ~.: ~:...(= lav; krupan),
J.~
~i;
~;J.
(= velik); 4) : ::~:C(= žestina, tvrdina), dolina, riječno korito) idi.
j:.~~(=
debeo, krupan;
'
Vidimo tu samo imenske morfeme(imenice i pridjeve), jer se od ovih korijena ne izvode nikakvi glagoli u arapskom jeziku. Kao Što je naprijed navedeno, ovo su naprijed korijeni, pa je i broj njihovih (nominalnih) derivata .znatno manji, uporedimo li ih s onim koji se; 'izvode iz kvadrilitera, a pogotovu iz trilite:ra,kako će se to pokazati 11. našem daljem izlaganju. Ističemo da su neke.kvinkvilitere, koje Sibawayh navodi kao prvobitne, ustvari ili izvedene iz trilitera, npr. (reduplikacijom dvaju zadnjih radikala) ~~ « .rr": ) = mladunce droplje), ~. « ~) = omalehan, snažan ijedar, i sl.; ili su to prosirene kvadriliter,e, npr.: yj~l= zdepast, krupan; ~ \) = lav; proždrljiv; krupan, star; = starica., ili su, pak, kvinkvilitere 'izvedene iz kvadrilitera (reduplikaćijom 4. radikala): ;' \: ',ij = kratak, nizak; ~ = h:!sposlen,ravnodušan; ili izvedeni iz kvadrilitere infiksom -n-,npr.: J~ «J~) = tvrd, jak; debelih usana i sl.
J.~
p« ~,)=
I neke od izvedenih kvinkvilitera kod Sibawayha, po našem mišljenju, ~ ~ treba smatrati ili prosirenim triliterama (npr.: ~\).:l < r-.:l = velik, jak;.~ < ,-~ = pljeskanje, rukovanje); ili su to zapravo jednostavno ky~drilitere u čiju strukturu ulaze neki dugi vokali (a, i, fi), obilježavani, kako je poznato, suglasničkim slovima (I, (5 ') koje je on smatrao radikalima (odn. /~
25) U djelu: Al-KitabuIlćitabu-Stbawayhi), Bulaqu Misr 1317 (1899), I izdanje, dio II, str. 339-342. O kvinkviliterima uopće vidjeti i kod Al-Suyutiya, op. cit. II, str. 29.:36;
169
suglasnicima). Takvi su slijedeći primjeri koje Sibawayh ubraja među derivate kvinkvilitera, a ustvari su kvadrilitere: ~~( < ~) = grozd; V)-!.} ( < ~}) = unjkaš: .;-!.J.:S ( < )J.:S) = debeo magarac;. jJlf. ( < Jiy-!) = (pijetlovo) vratno perje; J~ « ~) = unutarnja strana vjeđa: ~G) ( < ~) ) = izbočina; preslica; < e-}>;) = dug, visok, čuven i dr. ~
.J. •••• ,
'JP.
•
o
_
'JP.
••. .J.
CL.-t (
Slično važi i za kvadrilitere sa sufigiranim -il (lS_'_), koje su po Sibawayhu kvinkvilitere (smatrajuči ovo is radikalom), a to su: ~~~
( < ~~)
= krupan, debeo; skakavac; kotrljan; ~
«.~) = zao, grub, plahovit: ~.:,J (< .:.?~) = preljubnica,bludnica; robinja; pjevačica; mlada hijena;l;~«Y~) = žućap.j.ca,endivija;lS~~« ..l.;yA) = ponosan hod, dostojanstvenost: lS~ ( < ~) = kočoperenje, gordo koračanje i dr. ' I kada) ili .s budu drugi dio diftonga (-aw-, -ay-), Sibawayh ih smatra radikalima (tj. konsonantima), pa su za njega oblici, kao npr.:)'~ (<~ ) = besputna pješčara: velika nesreca, ili: <~ ) = sjemenje pamuka, truhlo drvlje, - izvedene kvinkvilitere. Međutim, s obzirom na (polurvokalnuprirodu tih diftonga (obilježavanih i: -au-, -ai-), trebalo bi prije smatrati gornje i slične primjere, da su zapravokvadrilitere.
c~ (
Od ostalih Sibawayhovih primjera (Ukupno ih je 47) za izvođenje kvinkvilitera iz kvadrilitera, ovdje ćemo još navesti neke od njih, da bi se vidjeli načini tog njihovog nastanka. To su neki od onih koje smo vidjeli i kod drugih korijena (sa 3 ili četiri radikala). Tako kvinkviliterenastaju od kvadrilitera: 1). Nekim afiksima (nekad i po dva, ne računajući pritom fleksione morfeme): a) Intiksime:
< ~)=
~ (2. radi.kal):).XJ(
debeo i nježan, lijep, izvrstan .21 ~'~
« W) = ječam krupnoga klasa; hrabar; ( < .}j>" )
lJ· (3. radikal): ~;.. debelih usana;l~~
J (3. radikal)
='
« ~)=
~F (<
= oronula
v.rs-) = krupna
:s-
deva; nesreca;
starica; glupača; kunica; onizak;
krupan, debeo.frbušast,
0j';~~(< 0p-) = težak, debeo, jak; lS~';:>-( < ~)
=
nesreca, borba poslije rata; ,ll
(0\
••.
'JP.
",..Ilo
"",..,
+ ) : ) 0\) ~ «?)
J (4. radikal): ~~1~ 170
= zlo, teškoća, nesreca, « J+ .l;) = prostran, širok: :H!'.l 'j «
J..L;.j)
=
« ~)
glavonja; j.:,1k , živahna (brza) deva;
= tovarni konj;
t~ (< t.~)
~ (3. r~dikal):
'0~~>( < 0~..r!)= visok; ,
gorostas:
= p~emenitčovjek; ;lemić, junak; vuk;
sablja; .
.
•••. ....
•.. ;0
'li
(.:>1 + 4.? : )0P
...,
.
(Cr"~,)::;
4.? (4. radikal): ~),(
<(p./-)
zlo, teškočanesreca. = ždral: ljepotan; nježna biljka; čeoni uvojak.
b) Suiiksi (osim navedenih): :
,':1
-
I
.
~~;~ ( < y~ ) = krupan; skakav; kotrljan; ~L.G':;« """;..r!) = ljudi, svijet, narod; čovjek: ~~~ ( < y~) ;:;ženkaškorpiona: < ~ ~) = sjedenje sa stegnima priljubljenim uz prsa, a rukama obavijenim oko = pomrčina; prašina; tanak oblak; vrlo mračna nogu; ~G~ « cr:".~) (noć): ~~:W y~ ) = žućanica, endivija: .
~I:' (-il'u):
'ili....
~L,.J:;(
«
•..... Jl:: lJ
",
.:>1 - : 0L,d;f
( <~
j )
?....
'ili
~ -\ll
j.,.
.::J j 'ili •...
o
•..•
... J.
J.
~j_:
~
o
kokotac; 01o~ ( < ik)=
•••.
....-"..-
skupina, pleme; 01~
j
« ~)=kornjača
- W~ J.
~
= šafran; 'ili ....
~_:
.JI
( (~f)
", .... Jl
O)~
( ....
o
....
< ~')
« ~)
= pauk(ova ženka). =ispupčenje iza uha; zatiljak.
Reduplikacijom ( ;,..• 'o :: II) četvrtog radikala kvadrilitere, nastale su izvedene kvinkvilitere, kao što su: J -,J~ ( < J~) =. djetelina, lotos; glupak; '0~ ( < ~. ) = kolo za natapanje: vrijeme; sudbina, i dr.
NAČIN TVO~BE RIJEČI (rnorfemika) Tim se pitanjem. posebno bavi morfemika. Za nju kaže R. Simeon 26: "morfemika je dio morfologije koji se bavi opisivanjem morfoloških modela jezika, tj. opisivanjem gradnje morfema i zakonitosti njihova razmještenja u dužim sljedstvima", Iako su korijenski morfemi (radika1O' u arapskom jeziku nosioci osnovnog, leksičkog značenja riječi, ipak oni sami ne mogu predstavljati konkretne riječi, koje mogu vršiti određene sintaksičke funkcije i imati neki određen smisao. Naime, uz korijenske,. suglasnike moraju se upotrijebiti i samoglasnici, a nekad i izvjesni nekorijenski suglasnici (tzv. 26) U op. cit., I, str. 850, pod natuknicom "morfemika".
171
dopunski suglasnici -'.ul))! 0:};.Jlcsa<:iržani u vox memoriae: ~\' : ,~r:;.Jf= danas ćeš ga zaboraviti). Na taj se način odrede pojedina funkcionalna značenja tih oblika, ili se, pak, u manjoj ili vecoj mjeri nijansiraju osnovna značenja vezana za radikale dotičnih korijena (odn. korijene u cjelini). Radikali, zajedno s vokalima, bilo samim, bilo s određenim formantima za izvođenje raznih oblika.tobtazuju osnovu (bazu) riječi, koja, pored toga, često dobije i određene fleksionemorfeme, kojima se poblize' opredjeljuje njena sintaksička funkcija Ikao š,to su, npr., nastavci (~(;'J\) za oznaku roda i broja, neodređenosti (~~\) i dr. Odizvjesnog ograničeno? broja prvobitnih osnova u prajeziku, na načine o kojima će se, sada gdvbriti, tvori se mnoštvo, kako novih osnova, tako, pogotovo, vrlo različitih oblika iz njih obrazovanih. Pri obrazovanju i irnenskihPglagolskih oblika na djelu je bilo pet načina tvorbe.ato su slijedeci: lfA1temacija: (međusobno smjenjivanje kratkih vokala), 2) Prolongacija vokala (tj. upotrebadugihvokala). 3) Geminacija (udvajanje radikala-ili-i-drugih konsonanata). 4) Afiksacija (upotreba nekorijenskih afiksa). 5) Reduplikacija (ponavljanje radikala ili čitave osnove). Sada ćemo poblize razmotriti svetenačinetvorbe
navedenim redom.
1) Alternacija (G~1 ul~Y\ ~~G) je upotreba kratkih vokala za tvorbu raznih oblika. iz istog korijena, koji mogu imati razne funkcije i nijanse osnovnog značenja, npr.: ;. ;'S- = napisao je (aktiv), ~= napisan je (pasiv), ~, =,= knjige (plural). Ovo je najčešči način za tvorbu raznih rijeci, a koristi se kako sam za se, tako i uza sve ostale načine njihovog obrazovanja naporedo u istoj riječi, što cese vidjeti iz daljih primjera.
~s-
Prolongacija ~f je upotreba dugih vokala, samih, ili uz druge načine tvorbe riječi, npr.: C. = šta, ~ = u, \) = čuvajte, \1~ = rekla su njih dvojica;,;'; = pokajte se, ~ ::::: vrat(pauzalni oblik), ~l1= svjedok, = poslanik> ~ = lijep i dr.' , 2)
J;"~
3. Geminatija(J..J '. ~If) je udvajanje ili nekogradikala (osim prvog) ili inače nekog dodatnog suglasnika u riječi, Služi, uz druga sredstva tvorbe riječi.za izražavanjeintenziteta(osnovnog značenja), ali (u neke druge svrhe (zanimanja; faktitivnost, neki odnos prema' osnovi i dr.), npr.: = koji sve zna, = izlomiti, J.D.' = pozatvarati: ~ = podučiti: J<.11- =
r~
::-s ~/Cl
-..;
;,.'
~,Jo
(okrutni) lav, --"-!/ == mužjak otrovnice: ~ Iračanin, irački, ~lil == sebičnost itd.
172
J
= krupan; '
.
-'-7~
o...
c.s!.r
.,
= ratni, •
_~
'"
~~ ., ,
=
4) Afiksacija (..uI)jJ\~Gp je tvorba novih oblika riječipomoću prefiksa, infiksa i sufiksa.uizupotrebu i drugih načina. tvorbe. Pojedini.oblici mogu imati i po dva i višeafiksa li raznim kombinacijama (ne računajući korijenske afikse). Kako se naprijed vidjelo, treba razlikovati derivacione afikse (za nijansiranje osnovnog značenja korijena) i fleksione afikse (za tvorbu oblika u raznim grarnatičkim funkcijama),.Nayest ćemo nekoliko primjera za prvu vrstu afiksa:- a) prefiksi: 1 :'~l ~;obavijestiti; j : :.;)5 = razići se; ~~ = uzajamno se dopisivati; - ~I : ~.:;.:..\ = moliti za milost; ....: : ~=boravište; ..••: CGi.. = ključ i dr, ~"" '-':C:.!?lpribližlti sef .l~ : ~\ =ležatLmileđirita; = izneItt0ći:': ; ~ = skli2;n~tisei dr.' '" >: ,.; '.. :" T, .-.;-' ; cn.::» >, >, 0' bi I '0' .. ">. . "', "', o, C ) Sutixst; ·~I.-::~~ = IJea: F-\.+:-! =; pustmJil;s;.lfi= ~srromasl;OI-i;,4>l>-} = radostan;o\..,b.L... = sultan: oly.Aš- = oprcst; 4.-_ : ·~~=krađa;.~= a)Infiksi:-
:,.:.: ~y.
-',,-i;
,
J
~
'"
o.P
lijepa; t;1j = četvrta;
'"
'" o ci
~;'l = braca: ~ -
,'"
'"
"'"",,;
'"
••. " _ "",
~\;Jl= prednost: t'.'.... = uzročnost i dr.
5) Reduplikacija(0 .• o~:\\) je 'ponavljanja posljednjegtadikala ili čitave osnove (bilitere):Upottebljavase redovno .s alternacijom, a nekad is drugim nekim načinom tvorbe raznih oblika. Ponavljanje radikala; je prilično rijedak slučaj tvorbe riječi, dok je ponavljanje osnove prilično često (pri tvorbi ovog tipa kvadrilitera). Evo primjera prvo za ponavljanje (3 odn;' 4) radikala: ~ ogrtač; ~'~ :JI ( < ~) == imati izbočena prsa, a ulegnuta leđa dugačak; ~;Pj' = velika studen i dr. . .P
c
JI '\;.
.
.'
_
=obući
1.J,..:~= : f ...JI
Ponavljanje bilitere Imamo, npr. u rijecima: .u..u. == pupavac; ~ lubanja; J:.-L = povezati; )') = proljevati; srditi se! dr. ._ :'" •
••
•
,
:
...;,JI
0,)1
=
Jw.,
Ponovljena osnova može dobiti drukčijitdugi) vokal; npr.: = zbunjivanje, bacanje u brigu, uzbunjivanje, == biijiCa;~~); =obi1an (izvor); ~~ = rikula~potočarka. i dr.' .
3G.-J-
,
.
Pomoću navedenih načina tvorbe pokazale su se- velike mogucnosti obrazovanja različitih obrazaca ne samo korijenskih morfema, nego! iz njih' izvedenih oblika, o kojima ćemo opširnije vgovoriti u idučim poglavljima, i glagolskim i imenskim. U vezi 's:. ovim posljednjim (obrazovanim.iz svih korijena i na sve moguće načine) navodi Al... Suyuti 27 da Sibawayh spominje 308 imenskih oblika, ali su kasnijifilolozitaj broj povećavali, tako da ,j.esam Al-Suyuti ustanovio (na temelju raznih. djela i svojim vlastitim istraživanjem) 1.210 nominalnih.formi u arapskom jeziku,
27) U poglavlju uoblicimaimena(~CYI ~l), op" cit., II, str. 4.
173
Svakako, to nije neka konacna-cifra, a' osim toga, razvojem jezika, taj broj se mijenjao, neki su novioblicinastajali, a· drugi stari nestajali, pojačavali sei slabili po svojoj frekvenciji u živoj upotrebi, što. je stalan proces il morfologiji, kao ie u svim ostalim oblastima jezika uopce.
Obilježavanje morfoloskih' modela Da bi se naveo neki konkretni oblik (rijeci), to.se.može.učiniti tako da se onnavede onakav kakav je on u stvarnosti, npr. (perfekt): ~ (kataba). Ako, pak, hocemo da označimo opci uzorak (model) tog tipa perfekta, to možemo učiniti na slijedece načine. U e\fropskoj arabistici (pa i semitistici) u upotrebi je (za pravilne trilitere, pa i druge slozenije oblike) korijen J.:.i (q+l), tebisemodel gornjegtipa;perfektaobilježio kao: ~ (qatala) i sl. Drugi jedan, precizniji, ali donekle nepraktičan način toga obilježavanja (takođe na Zapadu), 28 sastoji se u tome, da se radikali označe rednim brojevima, a ostalo (vokali, afiksi i dr.) .ispiše onako kako je u dotičnom modelu. Tako bi se gornji perfekt: c.,-:s (kataba) naznačio ovako: la 2a 3a; oblik: ~\5" (katib-):Ja 2 i 3~; - y\.:S (kuttab-): lu22a 3-; oblik: ~. (maktab): ma 12 a 3 - itd. Neki, pak, arabisti.Ina Zapadu, a i kod nas), a posebno tradicionalna arapska gramatika, za takvo obilježavanje pojedinih morfema i čitavih paradigmi, služi sa korijenom J-...i (f-r-I), kako za trilitere, tako i za ostale korijene. U ovom radu služit ćemo se .i mi tim načinom obilježavanja oblika, a po potrebi ponekad i prethodnim (pomocu cifara za radikale), Prethodni oblici" govoreci p njima opcenito, kao o modelima oblika s određenim sintaksičkim funkcijama ili n~kim tipskim značenjima (npr. kod tzv. iz 1.vrste izvedenih glagolskih oblika), obilježili bi se ovako: :. :skao:j.:J; ~\S" kao:Y~ ;~~ kao JW;~. :s::. kao ~ i sl. /
.,,~
,,'
S obzirom na upotrebu ovog korijena (~), prvi se radikal onda (bilo kojeg korijenalnaziva.jf (fa'un), drugi: ~ ('aynun),a!reći:r'Ji (lamun). Četvrti i peti radikal obilježavaju se jednim J (l), pa bi se npr. oblik: C?:J (dahraga) označio kaoJLJ(ali također i: :"'J~,što je neprecizno, jer sene pravi razlika u strukturi tih morfema). .
,l
Slična npreciznost javlja se i pri obilježavanju derivata iz kvinkvilitera, npr., oblici:J~j) (s pet različitihradikala) i jJ+:",'( sčetvrtim ponovljenim 28) Upotrebljava se, izgleda, dosta rijetko, a primjena njegovog korištenja neka se, npr., pogleda u djelu: L'infinitif semitique ... par J. M. Sola-Sole.Paris 1961,XXVII+20/'. str.
174
radikalom) obilježavaju se istim modelom: jJ:J i dr. Zato se u. ovakvim slučajevima ispravnije poslužiti konkretnim fonetskim obilježavanjem (ili onim pomocu cifara za radikale).
Podjela oblika Pregled najvaznijih oblika u arapskoj morfologiji bilo 'bi logično da se izvrši polazeći od određenog morfoleškog kriterija, npr., početi s najprcstijim oblicima (s jednim radikalom), pa iduci dalje sa sve složenijom strukturom, te doci na kraju do onih morfološki najsloženijih. To bi bio jedan ..prilično formalistički metod .opisa morfema i njihovih derivata, bez neke dublje unutrašnje jezičke povezanosti među njima. Zato je u vezi s tom podjelom potrebno uzeti u obzir i sintaksičke funkcije, kao i određenesemantičke osobitosti. raznih oblika, a, u određenoj mjeri, svakako, i njihovu morfološku strukturu. U skladu s rečenim, sve oblike podijelit ćemo prema podjeli vrsta (kategorija) rij~či, prema arapskoj gramatičkoj tradiciji, najprije na tri temeljne vrste.. naime na: I - imena. (nomina, ~L...:.Y(), II - glagole (verba, JCJY() i III~ čestice (particulae, :':"\)~Y(). . Idući navedenim redom, počet ćemo, dakle, s imenima (u gramatičkom smislu) i njihovim daljim podjelama. Prema sintaksičkim funkcijama, imena se dijele na šest vrsta.
VRSTE IMENA 1. Imenica (nomen substantivum.Li.i , \
2. - pridjev (nomen adjectivum, ~
,
29
J~'; , u;':');
, ~)
, ~):
,
3. - broj (nomen numerale, ~W~I); 4.~·pokazna zamjenica (no~en de~onstrativum, ;):;. ii~l); 5. - odnosna zamjenica (nomen conjunctivum, J~j.. ~\ , ~I J~';); 6. -Jična zamjenica (pronomen, ~ ili ~). ' . -~ ' Imenice i pridjevi u arapskom jeziku formalno su, takoreci, identični.
29) O tim vrstama, te njihovim podjelama, uporediti u djelu: A Grammar of the Arabic language, translated from the German of Caspa ri and edited with numerous additions and corrections by W. Wright. Third edition revised by. W. Robertson Smith and M. J. de Goeje, Volume I, Cambridge 1955,u poglavlju II. The noun, & 190,str. 104-108.
175
Po porijeklu su oni 1) prvobitni (primitivni), tj. neizvedeni iz drugih prostijihoblika, ili 21 izvedeni (dervirani), tj. nastali od drugih formi. Primitivna imena mogu biti samo imenice. Dervirana imena izvode se iz drugih imena, glagola i čestica, a mogu biti: imenice, glagolski pridjevi (participi) ili obični pridjevi, te zainjenice i brojevi. Stari arapski gramatičari dije1ili su imenice uopce na: .. a) stacionarne (..uG.:- ~I),tj. one koje same nisu izvedene, niti se iz njih mogu izvoditi glagoli n~ti njihovi derivati, kao što su: ~~ (= čovjek)ir;./) (=konj),,~~ (= voda),j:;-'(= mačak), (= dunja) i dr.
J:-:,.L
'b)' Izvedene imenice (J,: '.• : ~I) su one koje se izvode iz raznih formi, odn. od određenih prvobitnih prajezičkih osnova. Zastacionarne imenice (kao i sve druge riječi) oni Su smatrali da su u krajnjoj liniji 'ptoizašle, po jednim, iz infinitiva I vrste (pa je on ikod = izvor), a po drugim, iz perfekta (3. lica drugih vrsta nazvan: j'~ jednine muskogroda), dakle, da su nastale deverbalno. Stvar je, međutim, obrnuta, te neke glagole treba izvoditi denominalno, npr.: ~.~ (= bitipun vode) iz ~Ćo' (= voda); ~) (= bitivještjahač) iz J') (= konj) i 51., a ne obrnuto. Osim toga, i od nekih ovakvih imenica mogu se izvoditi tzv. odnosna ~Ct,npr., od ~G > ~G vod en, a od toga se Izvodi dalje imena ~~ imenica: ~~ (= sok; biona, mrena) i sl. ' Ti gramatičari dalje su imenice dijelili na: II Proste imenice (O~~)r~ radikala, npr.: ~ (= nauka =;?
) "'~ ~\ , tj. one
koje se sastoje samo od (= ambra); ~~j (= krizolit, i sl.
Nasuprot njima su "prosirene" imenice (~ ~;. ~I),koje suglasnike, npr.: ~lS'J (= dopisivanje); C;~=~aljailje); no okupljanje) i dr.
imaju-dodatne (= masov-
rc;;-~
III Ylestite.imene (nominapropria, ~ ;"':\ili .~~\) su ona koja označavajupojedinuosobu, predmet, pojavu itd.i a dijele.se na više grupa. _"
,
.C,
a) ~ ~ je vlastito ime koje obilježavaneku npr.: ~L.l(= lav);,j~ (= hijena); ~~ (= dobročinstvo): , (= prijevara) i dr.
'
jedinku cijele vrste, j~ (= porok);::'0 ,
b) .~~ je vlastito ime koje označava samo jednu određenu jedinku neke vrste, npr.: ..u........ (Sa'd),~ (Ta'Iabatul imena muškaraca; ~i ""
-;.:."
'"
o
...•
.
J. '" ....o
••... "
.'
>
176
,-
°o
_ ~
•
J....
o ...• J
:r-\~
('Umaymatu), ~L...:j.JI(Al-Hansa/u). : .~j(Zaynabu) •.imena žena; (Dahisun) - ime konja; ~))(Qarul:m) - ime deve i dr.
'
c) Vlastito ime može biti: ~ 'il, tj. osobno (ili lično) ime u najužem smislu, npr.::;...;JI (AI-Hasanu),~('Ablatu) i.sl,
;t
d) Vlastito ime može biti tzv. ;: ~~\, tj. ime po ocu V"~ = ('Abu -l-'Abbasi), po sinu: (0~;;1 = 'Ibnu-Hayyšrta), po majci: (LJ,LJ = 'Ummu -Fatimata), po kčeri:'(w ~ = bintu-Hindin, ~ 'Ibnatu-Salma), a nekad i po bratu.isestri, stricu, ujaku ili tetki.· Ovakvu vrstu apstraktne pojave V"~ (= lasica): -repatic'a);e'?r:;~ vrijeme) itd.
:;1
rr
=
~I
/
imena mogu dobiti i životinje, konkretni predmeti, i dr. Takva su, npr.:·~ (= lisac);7"'~ (= hijena); ~ ~. (= kornjača): (=Mliječ~{ put); ~1 (= (= nesreca): ~~~·rr~.~! (= riječi): ~~ (== laž); ~~)' (=
;'t i~1 rr
rr
;'t ;t
rr
e) Vlastito ime može biti tzv. ~l (nadimak ili priimenak),koji može imati neku afektivnu konotaciju, pa biti, npr., šaljiv,pogrdan, uvredljiv, pohvalan, počastan i sl., kao što je npr., u nadimcima: ~, ;;jLsi~t , Il , ~~, :r-~Wi'~j ,~c...:J\~; nadimak se (u širem smislu) može odnositii na porijeklo (:',.'. '.~\); zanimanje (~~1I) idr.
c\~~
S obzirom na svoju sintaksičku prirodu, vlastito ime može biti: f) Jednostavno (.)';":), tj. ono koje se sastoji od samo jedne riječi, npr.: ~ , Cjj>- i sl. j. ••
y.
~
-' o ••
g) Slozeno (~;) vlastito ime, koje se sastoji od dvije ili više riječi u slijedećim sintagmama: 1)
Predikativna složenice (~pL:..l~;.)
je ona koja, ustvari, predstavlja
cijelu rečenicu, i to: glagolsku, ~pr.:'\) ~G ili imensku:
J}~~l
i dr.
2) Mješovita složenice (~~ :,..5;) je ona čiji sastavni dijelovi na čine rečenicu, npr.: ~:; , ~}:..~ , ~~ i sl. "'"
"
.-
3) Aneksija (ili genitivna veza - ij~ 'il - (o kojojce se inače posebno opširno govoriti kasnije u ovom radu), npr.: ~j;\, 0":!:.w~ , JJI~ i sl. 4) Atributivna sintagma (~)I) J~V\J~I (= Bliski Istok) i dr.
npr.:
~-:y
I\~GJ~'I (= Sovje;ski savez);
-, ,
S obzirom na svoju upotrebu, vlastito ime može biti:
12·
GRAMATIKA
ARAP5KOG JEZlKA2
177
h) Improvizirano (~;), ime, npr.: ~IA ' ~j , J\~ )l
"" o
.J
,..0",
;
•..• o
tj. ono koje se upotrebljava samo kao vlastito , ~ , ...;....... y.. i dr. ~
....
0..-
)l
Jl
Jl
tj. >ono ime koje se inače upotrebljava i u svom prvobitnom leksičkom značenju. Takvo ime može biti po svom značenju: 1) stvarna (konkretna) imenica (npr. 2) misaona (apstraktna) imenica (~)~ 3~pr~djev Sqb~-:n!ili ,gl~qo~s~ - ~, ~G) ; 4) neki glagolsl? ?blik (L->I , ~ ,~ , -'-!~,~); 5; Izvedeno od nekog glasa (~); 6) nastalo odnekog složenog izričaja (~~); 7) neka čestica ~~ , Wl i dr. i) Prenes'eno (J~),
~n;
~
.
--
;;
IV - Opće (zajedničk'e) imenice (nomen apellativum, ~I vlastitim imenima, označavaju cijelu vrstu, a dijele se mi: /
nasuprot
~I)
>
a) stvarne (konkretne) imenice (nomen concretuin, ~ ~\, koje označavaju stvarno (konkretno) živo biće ili predmet, npr.: j;.~(= čovjek), ~~t (= zec), t..tl;(= jabuka), ~ (= srce), ~\~(= kuca), i sL b) Pojmovne (misaone, apstraktne) imenice (nomen abstractum,;::' ~~) jesu one koje označavaju pojmove (radnje, promjene, stanja, osjecanja, "i OJ volju i sl.), kao što su, npr.: ~ (= kopanje), ~ (= rast), i~ (= sarl, spavanje), ~ (= škrtost), J~ (= ljepota), jj:(= žalost), ~)';.. (= radost), ~~C~(= volja), rY:- (= odluka),;; (= zapovijed), itd. o
,..
J
,,4;0
Jl
....
PREGLED IZVEDENIH IMENA 1- Deverbalna imena 30 - J\;-\':tr~·I:';~Cl .,
."
€
oo
Stari arapski gramatićari sve rijeći su izvodili deverbalno (iz infinitiva, odn. iz perfekta osnovne glagolske vrste). Međutim, prema novijim istraživanjima u oblasti semitsko-hamitskih. jezika, pretpostavlja se da su svi današnji (i imenski i glagolski) oblici nastali postepenim razvojem iz određenog broja prvobitnih formi, koje se u svojim počecima nisu razlikovale po svojoj jezičkoj kategoriji, pa, dakle, i po svojoj sintaksičkoj funkciji, nego su semantički predstavljale jednu pojmovnu cjelinu, izražavajući tako zapravo cijele recenice, odn. misli, osjecanja i voljne iskaze. 30) Vidjeti pregled svih tih oblika u: Caspari, itd., op. cit., 1, u poglavlju: The deverbal nouns, & 195-244, str. 110-147.
178
U arapskom jeziku dalje navedeni deverba1ni imenski oblici mogu se smatrati takvim zbog njihove uske semantičke povezanosti s pojmom glagola, a neki od njih (npr., infinitivi i participi) i zbog nekih njihovih sintaksičkih funkcija, koje oni ponekad obavljaju, a one su inače svojstvene sintaksi samih glagola. U arapskoj gramatici navodi se osam grupa deverbalnih imena, koje ćemo ovdje ukratko spomenuti, a o detaljima njihove morfološke strukture bit će govoreno u posebnim odjeljcima za to. Evo tih grupa deverbalnih imena. 1) Glagolska imenica (nomen verbi, ~~\, ili iniinitiv. ~~\) u osnovnoj (I) vrsti glagola ima oblik po ustaljenoj upotrebi (pa se zove: ~L...:...),dok je on p. izvedenim glagolskim vrstama uglavnom određenog, pravilnog oblika (~(.;). U I vrsti.infinitiv ima vrlo mnogo oblika (on je polimorfon), pa se 'uz' pojedini glagol javlja po jedan, a često i po više upotrebljavanih oblika. O svemu tome bit će još više goyora u daljem toku ovoga rada.
2. Ime jednokratnosti (nomen vicis, o~ ~I) služi za oznaku jednog vrsenja glagolske radnje (glagola iz kogaje ono izvedeno), npr.: ~~ < y~~) = jedan udarac i sl. Za pojedine glagolske vrste ima određene oblike, pored nekih koji se izuzetno koriste u toj funkciji. 3. Ime na6na (nomen speciei, t.~ rI) je .poseban oblik u i vrsti koji označava način na koji se vrši radnja glagola od koga se on obrazuje. Inače, ovaj pojam opisuje se na određen način, koji će biti objasnjen na odgovarajucem mjestu. 4. Ime mjesta i vremena (nomen locis et temporis, JG)! j JG:.:Jr;":'1 ili 0J,sr ~Ct)su oblici koji označavaju mjesto i vrijeme (oboje ili samo jedno od to dvoje) kada, odn. gdje se vrši ono Što je sadržano u pojmu glagola iz koga se izvodi ovaj oblik. Kod trilitera ova imena imaju nekoliko manje ili više upotrebljavanih formi, a kod proširenih vrsta i kvadrilitera imaju· iste oblike kao i odgovarajuci pasivni participi. 5. Ime osude (nomen instrumenti, j,••fl'rl) obilježava razna sredstva (oruđe, naprave, uređaje, stroj eve i sl.) pomocu kojih se obavlja radnja glagola iz koga se deriviraju ovi oblici. Oni su malobrojni (od osam samo tri su u široj upotrebi), a posebni njihovi oblici izvode se samo iz trilitera. 6. Glago1ski. pridjevi (participi, i to: glagolski pridjev radni (particip aktivni,
~LJi'
;..:.? i glagolski pridjev trpni
12 • GRAMATIKA
(particip pasivni,
~;LJr;..:.~) su oblici koji 179
obilježavaju onoga koji (ili ono što) vrši, odn. onoga na kome (čemu) se vrši radnja glagola iz koga se izvode njihovi oblici.oni su određene strukture kod svih vrsta glagola.tj, i onih deriviranih iz trilitera, kao i kvadrilitera.
r~~'6>
7. Pridjev /adjektiv( J;J.:.JTj ~wr '.11) ~\ - u raznim, brojnim oblicima i značenjima, a 'često s nijansom intenziteta, označava razna svojstva živih biča, predmeta i pojava, pri čemu se po svom pojmu približava značenju participa aktivnog ili pasivnog, pa mu od toga i dolazi njegov naziv u arapskoj gramatici. B) Elativ (J. ,o~: rr ~I) je posebna forma koja po značenju odgovara našem komparativu, odn.. super1ativu. On ima zasebne određene" forme kod trilitera ili se, pak, opisuje na poseban način u izvjesnim slučajevima, o čemu će bitiopširnije govoreno pri razmatranju njegovih konkretnih oblika, kod pravilnih i nepravilnih glagola, iz kojih se oni mogu izvoditi.
rr - Denominalna
imena 31_ J(Q~\:t\~1 ""
""
~
..
""
~
~c:..:..r
Ovi oblici obrazuju se na razne načine tvorbe od određenih imenskih oblika (a neki i od' pojedinih čestica). Neki od njih formalno su isti kao određeni deverbalni imenski oblici. Po svojoj kategoriji su imenice ili pridjevi, a odnosna imena se upotrebljavaju, već prema kontekstu, u funkcijama tih obiju vrsta riječi, u istim, njima zajedničkim oblicima. Semanticki obilježavaju razne pojmove, ali pojedini oblici, ili čitave njihove grupe, imaju određena tipska značenja, na koja ćemo, kao i na same specifične oblike, ovdje nešto pobliže ukaz(iti. Radi se o slijedećih sedam grupa denominalnih formi. , 1) Ime jedinke (ili dijela, nomen unitatis, o~)i'~1) označava jedinku neke vrste ili dio neke cjeline, koja se sastoji od više sličnih dijelova. Ove imenice tvore se dodavanjem sufiksa t.::. /at(un)/ na ime dotične vrste ili cjeline, npr.: (= kokoš);k:.. (= riba); (~):.. = dunja); ~r~ (= glavica luka);~~ (= komad zlata); ~ (= slamka): 4 (= sirile);~~ (= hljebac): tJ (= opeka) i dr. '
t-~.~
Neka od ovakvih imena mogu označava ti porciju jela koje je napravljeno od materije označene dotičnom imenicom, npr.: ~j) (= porcija riže): 1..:..:J (= mesni odrezak), i sl, - Sufiks -atlun) u ovom slučaju naziva se: ~ (= ta' za specifikaciju),
:w\
31) Pojedinačno su i detaljno obrađena uCaspari, denominative nouns, & 246-288,str. 147-177.
180
itd., op. cit., I, poglavlje: The
2) Ime mn~tva (ili obilja- nomen rnultitudinis vel abundantiae, ;;;..s:Ji' ~\) označava mjesto (boravište i sl.) gdje se nalazi velik broj ili velika .količina onih koje (onoga što) obilježava imenica iz koje se izvode ova imena mnoštva (obilja i sL). .. . i....
Od trilitera ova imena Javljaju se obično U obliku: A.L.....i..npr.: (;;..l.,..,\.4 < ..l.,..,j 0.... = lav); ;;~ ( < ~ = zmija): ;;t.:.i,. .( < ~t;; = krastavac); ;;";".r ( < 0L.) = ŠIpCl)I dr. •
•
•
••
Yl$i....
-1- •••
••
•
•
","',0....
",
.~
:lS
....•.. o ....
", ..•..• o ~
'iJ",
\Il
$i JI
,;
,J. .••..••.
•••
Nekada i ženski rod participaaktivnog 4. glagolske vrste/ dakle, obliku: ~f~ može/ poimeničen,imati značenjeimena mnoštva/ npr.: ~f.~ ( < ~ = kotrljan): ~ « ~ = gušter): ;;':..i.. « ~~ = krastavac) I sl. . \Il:;;
o....
JI
~,..,
,J.,...
o JI
",
:lS
o
U
•••
Od kvadrilitera rijetko se tvore imena mnošta na oblik ~1: ;'" Imenice/ iz kojih se ona obrazuju, gube tada posljednji radikal, npr. ~1:~'.« ~ 1:~= lisica); tX:. « ~~ = škorpion) i sl. U
Od kvadrilitera, (slično kao kod trilitera), particip aktivni ženskog roda obliku: ~11:~:može se, poimeničen, upotrijebiti U ovom značenju, npr.:
~ ): ~:. ( < :;J:~ = lisica); ~~
~< ~~
,
"
kameleon): ~~j.:«
-:';~T =':Zec); (J~
=
( < :~?~ '
škorpion): ~~
~:,.u..:= šumovit) i sl.
«
Inače se u tom značenju ovi participi (i od trilitera i od kvadrilitera) upotrebljavaju atributivno uz riječ: (= zemlja), pa će sef npr., mjesto: ~i.i..« -.,....J~ = vuk) reći: ~..L. J:') ili mj.: J..L..:.... reči: ~ J:') i o tome slično." ,
",
..•..•0
..•
",
o
-.li ..•
o
J,~t
o __
Jl",
'li
".. ..•
o ,...
."',
o
..•
JI,lI
o "..
Od pojma mnoštva, u obliku: ~L',;'./razvilo se značenje uzroka, tj. onog mnoštva koje donosi neko stanje, osjecanje vezano za pojam riječi iz koje se izvodi ovaj oblik. Tako je, npr., u izreci: ~ ~)r = Dijete je uzrok plašljivosti i škrtosti. /mislise: njegovih roditelja, a dotične riječi izvedene su: ~ od: ~ (= plašljivost): a ~ od: ~ (= škrtost),
t;:.
", .........•0
•••
",
o
JI
•
", ....•....•
o"..
o
,li
JI
Slično je u primjerima:. it.L-u ~ ~~~~ = Nečistoća prouzrokuje bolest. -lS~y\ J~ i:..l5:2r = Š~la dov~di u nepriliku.
~~;i-
3) Ime posude (nomen vasis, ~~}r ~I) označava razne vrste posude i svega onoga u što se stavljaju ili u' čemu se obično drže drugi predmeti, označeni riječima iz kojih se izvode ova imena posude i sl.
;;1: ',;"
Ona obično imaju oblike:·j.:..l. i
sasvim su rijetki: j.:.l: i
Evo nekoliko primjera: t..:: :. = 'iglenjak « « ~ = jomuža): ':1..;;'-- '= pljuvačnica (
t~l== igla); ~
< ~C~
;;1: ',;: .
=
muzlica = pljuvačka): ~~ =
kadionica « jy...., = tamjan); Lr'..lo ili U..lo= bočica za ulje « Lr') = ulje); ~ ili 1.L...S:... = surmedan « = surma, antimon), treba razlikovati •
...• •
-VI,
JI
/.
....",
JI
o
JI
••
"'..-JI
o
Jl
•
.'"
o
JI
•.•
J.:..S'
181
od: ~ = štapic za navlačenje surmefna deverbalhbime oruđa.
oči), što je
lftr~\,
tj. '
4.) Odnosno ime (nomen relativum, ~ ~~ il ili ~~' ~JI obrazuje se od osnova nekih vrsta imena, (a rjeđe i od nekih čestica), dodavanjem nastavka: !.f-_. (-iyy-) ispred nunacije, odn. padežnih nastavaka. Tako izvedena imena imaju pridjevsko ili imeničko značenje: pripadnosti, porijekla i uopće određene semanticke povezanosti s riječima iz kojih se izvode. Evo nekoliko primjera takvih imena izvedenih iz imenica: ~ ~ ,..
«.ri
=
"t "'.
~
'"
__
~ .....'"
•
-::;Ji
.,st
,..,
"' ••.
kopnem; !.f~ « r-J) = mjesečev: L>'Y « V'l~) = abasidski, Abasid; ~~ « ~) = egipatski, Egipcanin: ~;...;. « ~) = pjesnički: ~ ( < :)i)'= srčani: ~ ( < ~) = analitički: :'/' ;,a 7( < ~~. '.,aj) = sadržajni;':r~l.~' .~( < J~O.~O.~)::: nezavisan' i dr. ", !.fr!
Iz nekih drugih vrsta riječi (pridjeva, participa, čestica) izvedena su, npr., slijedeća odnosna imena: ~;':'r = crvenkast; :;~jr« J~jr) = .. 1 -". "'"' . / -.. ~ s ~ ~.,.. plav, ezrekija: ~b «Y-b) = unutrašnji: ~«~) = uČIteIJski;~ i ~ (< = količinski: :;1 ( < 01) = uvjerljiv i dr. -
«;:.n
j)
'!$ ••.
•••...••
~
'!J
,..
;.s)
Pri tvorbi odnosnih imena osnovna riječ obično gubi svoje nastavke: :L""'::'
« ~) = mekanski: ~j « u):Jr) = malatijski;"~ « ~ J ;",) sicilijanski, Sicilijanac i
(-at), ~ _ (-yat-); ~_ I-iyat-), npr.:~C kufski;
JJ: « ~ :.w:)= .. ..•
sl.
..
"....
.-'"
"
=
.
Odbacuje se i nastavak: <.>:.. ( \ .: - a), npt.: ~.J~ ( < <.>~~) = dropljin i sl. Kada je pritom drugi radikal takve riječi u zatvorenom slogu (tj. iza njega slijedi suglasnik), gornji nastavak se ili odbaci ili promijeni u: ~ --=- (-aw-) ispred ~ _ (-iyy-), pa će, npr., postojati varijante: ~.:l ili (~~.:l « 0.:l) = ovozemaljski: ~} ili ~;) ( < ~) = rodbinski, a "liz njih postoje i oblici: ~j~~, odn. ~j~~ i sl. ' ,g
,
oj)
,g
j)
jl
,
Otpada (ili zapravo zadržava se) prvobitni nastavak ~ _ (-iyy-), npr.:
~~~ « ~~~)
= rogozov; ~!~1
in = aleksandrijski
« ~!~
i sl.
Gube se i nastavci dvojine C:l- ani) i množine (0~ _una;::"C atun), npr.: ~
~\
o
'" o
•
•
o
•...•
~
« JUl = dvojni, dualistički: ~
č.( S(j;)
~refatski i sl.
", "
o
JI
«
"';;
J~)
oj).
•
~
muslimanski: .~ f ",
.
Međutim, javljaju se i nepravilni oblici odnosnih imena, pored onih pravilnih, npr.: ~ mj. ~~ « 0~ ) = stoti, stostruk; ~.: ~;\ili ~;3 mj.
0~(< 182
JGj\ )
= d~bjrii i sl.
,"
-",
Neka vlastita imena (naročito strana) nepravilno tvore ove oblike, npr.:
~\~
« :;~\)
= bahrejnski; ~J~ « ~~\) = hirski; ~jI~ « ~)\) = rejski, razijski: ~j);' (< ~;.) = mervski; ~)) ( < J\;;:J\)= kajrevanski: ~;1 (< Je;1 = taberistanski: ~)j i ~>j ( < 0~>j) = azerbejdžanski, ali za neke ~d ovih odnosnih m{ena postoje i pravilni oblici, kao što su: ~~ (hirski): ~~';. (= mervski): ~\)~ (= kajrevanski) itd. Tako i od imena zemalja; t.4;
, rU\ , ~\ postoje razni oblici odnosnih pored; ~4-5 ' ~G , ~~ uz one pravilne;
imena za njih: r4-5 '. rG , 0~; ~~ (=tihamski),:J0. (=·sirski) i ~ Kod oblika ~,
(~jeme~~ki). .,
pored odbacivanja nastavka -att-un), dugo "i" se
mijenja u "a", pa se dobije za odnosno ime oblik:
fl, npr., od: ~~?oblik:
~J;" (= otočni, otočanin): od; ~.CJ\ < ~:.c.(= medi~ski) i sl. Međutim,
kad
je'ovaj oblik (~1.....J) izveden od '~L.:2' korijena (1-2-2),dugo "i" ostaje, pa će odnosno ime -biti, npr.: ~
« ~ -; . .;;" ) = istinski i sl. Međutim,
ostaje iznimno i u nekim d;~gim slucajevima, npr.: ~ prirodan;
~!-?-«
:~~~;J\)
"i"
( <.~)=
.!'. « L.~' ...)
= iz AlgezirasaIu Špa;iji); -~_~
= selimijski i dr. Kod oblika ~l~:~ poluglas "y" ispada, pa za odnosno ime nastane oblik: ;;:
,~
,,~~,O/~
••
'Ill..... o..-Jl
,,'
~' npr.: C5-P" ( < ~ ) = džuhejnijski. Ako Je,pak, oblik ~ izveden iz ~G... korijena, dvoglas -ay- ostaje u odnosnom imenu, pa će ono glasiti: •• --
,i
j.
o"
Jl
-
-:e
....
0,]1
'Ill... o
... J1
~' npr.: '"?J!.f' ( < oJ!.f' ) = macin i sl. " Taj dvoglas iznimno se čuva i u nekim drugim slučajevima, npr.: ~;. = hurejbijski (po mjestu Hurejbi) i sl. '
«~;...)
Kod oblika ~ uglavnom se javljaju pravilni oblici, kao što su.. ~ ( < ~ . " ~ = temimski: ~,~j ( < ~j ) = zebidski i dr. ., , Ovaj oblik izveden od ~Ij korijena (1-2-wy), doživjevši određenu glasovnu promjenu, (kako će 'se vidjeti iz primjera), u odnosnom imenu dobije oblik: ~' s tim da je n~vonastal? -iyy- preslo u -aw- (i~pred nastavka -iyy-vovog imena), npr.: ~j:u. « ~~ < ~~ ) = adijski; ~p. ( < ~ <~ ) = ganijski i sl. ' " , Kod oblika
~;:J«;:J)
J:.:J ' pored pravilnih oblika npr.: J :;~(< ~) = numejrijski, javljaju se iznimke, u"~bliku:~
= ukajlijski; , npr.: ~(. 183
« ~=
O, ~
'''~,
suleJmskI;~ f « ..
~ o,,~
•
~
o,,~
"
J--<.}) =
kurejšijski: o
o.
.'
~
dr.
o",
i$~
,a ~"
~
« ~
"
< -4y
- Nepravilno je:
~
o
>~)
••
o
1
= gospodski.
>
du, « ..
O".'
« j.:..u.) = huzejlski ~
.. "
kod korijena ~l,J;"T (1-w-3), nakon pa se iz njega iz~odi odnosno ime, npr.:
Od oblika:~(nastalog iz:~) ispadanja -yi-, dobije se oblik: ~, ~
".~
~..l.Ji,
",
.-.'
.'-'.
~~ < ~i$.,1< :S-.,1) = ta'ijski
(ili tajji'ski). .. .. " ,'" , Analogne promjene javljaju se u nekim sličnim oblicima, npr.:~~i ( < ..I..::----i < .).r.-""i)= crnkast; i$~ (<~ ) = oslićev. - Međutim, odnosno '"
,~
.•• ,
,
,
OI!
ime: od ~i
'"
o .•• ,
"',
~
o .•• ,
.
~~'/.-'
"",
o
s
~
(naziv plemena) glasi: ~~i
'.
'"
= usejjidski.
Kod participa pasivnog od korij;na: ~~ :r,.;l3(l-2-y) odnosno ime ili zadrži njegov (nepravilni) oblik ili dobije"oblik: ~, s promjenom treceg
~?~«
radikala y > w, npr.:~~ili odbačeno i sl.
~
~~
< ~;.';.)
=
koji se odnosi na
P
~
~
Kod oblika: tJ;J od korijena ~i,~G (l-ž-w) odnosno ime glasi: npr.: ~j-~ « ~~~ < ~J/~)= neprijateljičin: međutim, neki ga izvode iz " ~ ~... ~ , .•. odgovarajućeg muskog roda (tj. od oblika: J..,.j < J~), pa će biti, dakle:
~~~
« ~~
< ~j~) = neprijateljski
(neprijateljev, neprijateljičin).
korijena mijenja se u: -aw- ispred Krajnje (_ i .s ~ (-an) kod ~G nastavka -iyy- odnosnog imena, npr.: ~;) « ~) = lihvarski;~;; = mladenački i sl.
« ~)
'"
'"
'"
'"
Kod riječi od četiri slova, krajnje - an se može odpaciti i~ipretvoriti u -aw- ispred - iyy- pa, dakle,odnosno ime može glasiti,npr.::;.: ili ~;..:.: ( < ~ ) = značenjski i sl. "Riječi, pak, s pet ili više slova redovno odbacuju krajnje -an (ispred -iyyodnosnog imena), npr.: ~_';ko ,,: « ~) = odabranikov, Mustafin. Slično se dešava kodriječi s nastavkom -atutn), koji s~ također pretvara u -aw- ispr~d -iyy- odnosnog imena, pa imamo, npr.: ~~ « ~~) = hamatski; (~).:,.. = stubišni i sl.
- -
« ~~.:,..) -
Kod imena na: -in također se taj nastavak u odnosnim imenima mijenja ":'" u -aw- ili otpada:~~ «~) = sljepački: "~;o,'.«?) ~ = kupčev: ",~~~ (pored običnijeg: ~~ < ~~) = kadijski i sl. _. .
Noviji oblici: ~j:';k',,:•~jG:,i drugi neki, nisu pravilni. Kod nastavka:
184
-
a, u,u
-
odnosnomimenuhamza
se mijenja u -w- ispred
~
~
~.l,a..~; «
-iyy-, npr.: V,C·~« ~C'~) = djevičanski: (po mjestu u iranu) i sl.
~f,a.~ JI) = bejdavijski
<
Međutim, kod nastavka -a'un (gdje je hamza ili nastala od treceg radikala w ili y, ili je dodata, pa se. tada zove: JWtT3~), u odnosnim imenima bolje je da se ona sačuva, a može se ipak pretvoriti li "w", npr.: 1 dL...... ~)lo.-", « ~L......)= nebeski; d\..) I ~)\..) « ~\..) = lihvarski: dL..r- i
~
:.......
~
~
".
••••••••0
~)'u..r-( <
..•.. ,p.
'"
"il
•••
"...
•
o
~~.r= kameleonski
-::
i sl.
."il
"''''
.•.•""
'JP. ••. '"
•
•
••..•.•..
••.•...•.
Hamza k~o 3. radikal redovno ostaje, npr.: ~\~ « ;~\~)
<
""0
= početni,
Biliteralna imena bez trećeg radikala dobiju mj. njega slog -aw- ispred -iyy- u odnosnim imenima, a kod nekih. nema te promjene, nego se -iyydodaje na samu osnovu (odbacivši nunaciju), npr.: ~;r « ~r) =očinski;
~;"r « tr) = bratski; ~~ « ~) = punčev, svekrov: ~I i ~~ «:;1) = sinovski: ~;'r (< tor) = robinjin: :s.~ i ~;.~ ( < = kr~i; ~ .; ( < L) = godišnji; ~..11 i ~ )
r~)
«
jezički: ~;.. 'Ill'o'"
~
'"
t...) = stoti, stostruk; ~'-4 i ~) ~ ( < ~ ) = ručni,
_....
,p.
.
Od ...:....>-iodnosno ime je: ~i ~~) = kćerinski od '3Gje: ~G Kod ~G
~;..n
~
'lil....
(ili = sestrinski; od ~ je: , ~G iii ~!G = ovčiji, <'
korijena (1-2-w, y) u oblicima;
j.:.J , ~ ,j.:J,
ne mijenja ispred -iyy- odnosnog imena, npr.: ~
-o....
~
•• ....
'JP.
( < ~)r-
.~.
ijski; ~
't
o".
o
o
"ilo
;
~.;J« ~ .... o
= gazelin; ~ Jf':"( < Jf':")= šteneći; ~ « ~) = sirni i dr. ,ii; o ~
_
""
<
,fi
_
.••.
".....
••....
(<
""
< <
treći radikal se
~)
= sintaksički: o
'ili
? (ili
'lil
~ ) ••....
= bazni, alkal-
Isto je i s oblicima: ~IJ ,il:.; , 1.LJ, gdje treći radikal (w, y) ostaje, sufiks - at(un) otpada ispred -iyy- odnosnog imena. Pritom može iza drugog radikala doci vokal - a-, pa imamo: ~ J'). i ~)). ( < '3j). )=osvajaćki; ~;:,,) i ~,;
't
,p. .... o
o
s .... ~
...• o jl
= potkupljivački:~Jf ~)f{ < O)f) == ručkin i dr. Kad je kod ovih oblika treći radikal -y-, on se li odnosnom imenu pretvara u -aw, ispred nastavka- iyytun), npr.: ~J~ = seoski; 't ..... 't _ 't ~.P « ~) = posjedovni: ~y;) « 4-;) = lutkin, pored (rjeđih): 15-.} , ~ ~~i sl. < < •< •< <
~~)
«
....
"';Jl
O~)
""
'",
.
"il •••• o
«~~)
•
""JI.
", .... 0 Ji
....
,
~
(>....
o
Kod oblika izvedenih iz ~ korijena (l-w-y: l-y-y), iza drugog radikala dođe -a-, dok krajnji radikal "Y prelazi u -w ispred -iyytun) odnosnog si •.. 't'..-'..-::... Imena, npr.: ~)y (< Y < J...,.y) = zavoJm; ~~ u>-. < ~) = životni, a
«
<
•
~
~
"'"
«»:
'"
~.r.>" « ~ <~) Kod oblika: <
"il/o",
'"
,fi
'JP. /0
= zmijski •• '
•..
i dr.
UW, uw, uLJ
•
•
'/'
"
"il
••
od korijena ~L3
-
o'".;
oo
(1-2-w,y) krajnje 185
(korijensko) 'Y se čuva, a "y" se mijenja u hapzu, ispred -iyytun) odnosnog « ;jr:.w:. = neprijateljski: ~JLi:::. « ;jLi:::.) = bijedan; ali: imena, npr.: ~.l.u.
( < ~ ~ )' = gušterski; ~lo! ( < .~ lo!) = streljački i sl. ~,... ,.t .... '" Riječi:~T( < ($ - J - i) = znak; ~\] « ($ - J - ..:...)= staja; ~IJ « ($ - ($ - J) = zastava, imaju razne oblike odnosnih imena: ~T, :';T,~JT,~0 ,:';0, ~J0
~~
4 .....-
, :s.C ' :;c ' ~JC . .JI
.JI
~
•.•..-
J-J ' ;
••....
,..
•• '"
••.....
•..
-Kod -~blika~j.J , 1.; vokal "i" (iza drugog radikala) mijenja se u odnosnitr} imenima u (,a",npr.: fl: = kraljevski; « ~~..lJI) = du'ilski; ~.p« ~P)= šekirskiIpo imenima plemena). -, ,
« ~)
Jj~
Međuti~, kod oblika: ~, vokal"i" se može zadržati ili promijeniti u "a" ispred nastavka-iyy(un) odnosnog imena, npr.: ~1 ili ~1 « ).;1 = devin, kamilin. -// -, ,
*** Kod vlastitih imena sastavljenih od dvije riječi, ako ta sintagma ,.t :' ... predstavlja cijelu rečenicu (tzv. ($.:lL.....1 ~ /') ili pravu složenicu (tzv. ~ .r" ~.:;.), onda se u odnosnom imen~ druga riječ ne uzima u obzir, a to ime ~
•• ..•
~'
'" o
;;,... •.•
1ll
.J
1ll....
'"
:;~/
tvori se samo od prve, npr.: ~t..; ( < \? ~w ) = te ebbetijski:L1f. ( <
= berekijski; a od složenica: ~~ = balbečki i sl.
I
••
~
"'..-
( < :,.,~~~c~ ) = madikeribski;~-
.iJ!
o
:,
•..• .J
.... ,... ;',-
~~ Jf.) ( < ~ ):;)
~w-;),
pak, osim spomenutog, neki gramatičari Kod složenica (4]..: dopuštaju da se odnosna imena od njih tvore od oba djjela t!? složenica, ili da se nastavak -iyyrun) doda na kraju, pa će biti, npr.:~;'~ ~i~ ( < = Rainehurmuzov; ili, pak: ~ (< ~ ) = balbečki i sl. -::
~"':""O
'"
~
•.••••::; "".
,...
••
,...
;:.:,::c )
Vlastita imena u obliku genilivne veze (aneksije, i.i0/D, ako su tzv. ~\ onda se tvore od njenog dr~gog dijela, tj. od odrednice (~1~G.:'Ji), npr.: ~~ ( < ~ ;1) = bekrijski: ~~j1( < J~jY() ) = ezrekijski. U drugim
r:~
muttalibski;
~J~
« o)~<_>Jr<:plj = gvadalah~;;ki i sl.; ili ~d prvog člana
:';;'i
genitivne vez~ (tj: odr~dni~e, ~w\), npr.: ili :';:;' ( < ~ J) ) = imre' ijski; ~ < JJi ~~) = ubejdijski; ~)..J' (< 0./.0I).J) = fahrijski:
-y (
~~
(<
~r~ )=
nizarnijski i dr. U klasičnom arapskom jeziku odnosna imena su se redovno obrazovala iz oblika jednine dotičnih riječi, Međutim, mogla su se tvoriti i iz oblika množine, ukoliko su oni predstavljali vlastita imena (plemena, grupa, i 186
:s.~(
dr.) kao što su, npr.: ~).:Jl ( < jWl) = enmarski; < y~) =:= kilabski; ~ji; (< J ji; ) = hevazinski: ~\'i: ( < ~IJ.:J\) = ~eda' inski (ktesifonski): 'Ill
";JY-"'''
~j~l
~
'Ill
~
•• """
« ~~V\)
= ensarijski i sL
U novije doba, međutim, odnosna imena se tvore i od drugih plurala « :. ~S--)= (koji oz~ćavaju predmete kojima"se neko bavi i dr.), npr.~ ~ knjižar; ~I;" (< ~I;") = ranar; ~C ( < J.;.-C ) = sitar; :;~1 ( < J~1) = etičar i sI:' " -'" , Ispred nastavka - iyytun) kod nekih odnosnih imena umece se infiks: imaju intenzivno značenje, npr.: ~Q~ « ~~)
-an. Neki od takvihpridjeva 'Ill
'Ill
( < ~ ) = kosmat; ~~ imaju i druga -;azna značenja, npr.: ~~' 'Ill
'Ill
( < :.;~)
= donji; ~~~
~~
( ; ~)
~'r~
= duše~rti;·
••
"
= gornji;
••
( < ~) ( < ~)
= debelovrat; ~\~
VI""
~G-)~( <
"
= bradat i dr. Inače,
= tjelesni; « ::...:...; )
CJ~) = duhovni;
(< J~) :; apotekar;
'Ill
~L....li
=
( < ~IJ)
~~\J
trgovac voćem i dr.
5. (Apstraktne) imenice kakvoce
4:
Q~
SJI : et
Takva imenica morfološki je, zapravo, oblik ženskog roda ododnosnih imena, obrazovan dodavanjem nastavka -attun) iza -iyy, u.muškom rodu toga imena. 32 Ove imenice oznacavaju apstraktnu ideju o stvarnom licu, predmetu i dr., iz .koga se obrazuju. Osim toga, nekad obilježavaju i cjelinu, sveukupnost (totalitet) onoga što je sadržano u pojmu osnovne riječi.
GL..Jl ( < "0L.Jl) = čovječnost: čovječanstvo: ~) « ~) = pndjevska priroda, adjektivnost: ~ « ~) = cjelo kupnost, društvo; ~: 5'( < ~) = kakvoća: ~: < ~) = hanefijsko Evo nekoliko primjera:
~;:;
ci
-'"
~
ci
"
•
.,st;;;
"
Ci"
,II
ci
"
•
>
Q :
, ••
-.ll::ol
-",o
učenje, hanefije; Yl"'-'; , itd.
Q ~:...
-'"
~ -'" ci
«
0\~)
"
= kršćanstvo:
'\Sl':;:;
(
~ -'"
~.:> ~ ,
«
~
.-- ~
.:>~)
-'"
= jevrejstvo .
••
Neka od ovih imenica u množini dobije određeno specificno značenje, naravno, semantički povezano s osnovnom riječi, npr.: ~~~1 = književnost; w~l = teologija; ~W? = orijentalistika, orientalia (djela na orijentalnim jezicima) i dr.
32) Ove oblike treba razlikovati od onih, po formi istih, ali nastalih na drugi način, i to od korijena ~G (s trećim radikalom -W-, koji pređe ti -y-, ili radikalom -y-), kao što su,
« ~;t;)= nesreća; ~;:; « ~;:;)
npr.: ~ "
= ostatak i sl.
"
187
6. - Umanjeno ime
(demunitiv,;:;Jr~ ili ~/
a~\f
if
također i:~~ i ~f) Prema pojmu imena (imenice, pridjeva) iz koga se izvodi (ono se zove: ~I) deminutiv označava nekoga ili nešto malehno, a nekad i prezrivo (pejorativ), milo (hipokoristika), pa čak i povecano ili pojačano (augrnentativ). Za sva ta značenja upotrebljavaju se u arapskom isti određeni oblici, a značenje im zavisi od odgovarajućeg konteksta. (a
Imena od tri suglasnika (pa makar nastala i od bilitera) u deminutivu se < ~) = obrazuju na oblik: j.:'J npr.: ~~ ( < j;.~)= čovječuljak;
d-(
) = ustašca
ponajbolji; ~;'. ; ( < ~
i sl.
Imena od četiri suglasnika (i kada oni nisu radikali) dobiju oblik: ~.
~«
u deminutivu, npr.: y ~ ( < y~) = štipavčic, džamijica: J;')(
J
o
"'
"...
•
~
o".,
j.
'"
~)
/
"""
=
.
/
Imena, pak, od četiri konsonanta, sa dugim vokalom između 3. i 4. o .•. konsonanta, u deminutivu sva ImajUoblik:·~ ' npr;:'~ « Cl.=...i-o) = ključić; ~.:~/a~ « ~~)= vrapčic; ~/ l~:J « ~,~) = svjetiljčica i sl. . , ••
•
OJ.
o ....
..Il
)l
".
"'
..••.0
Od riječi s pet radikala, za deminutiv se obično uzmu prva četiri, pa se o........ od njih obra;:uje,?blik:~ ~~pr.: c~ (< ~ ~ ) = dunjica; Jy (< ~~) = slavujak;·~ u~) = paučić i sl. ".
o .....y.
".
o ...• J
"
.•.
o,J
"
•.. o ....
«
Nekad ispadne neki drugi radikal, pa se jave varijante deminutiva od kvi•
•
.. 'ili
nkvilitera, npr.: ~
o....
j.
•
"'.
«
'"
.... ".......
....
Jl
"....
I J'~ J;;,))) = hljepčič, mrvica; ~jj •.. "
o,.
( < J'~ i ~jj « "'.""
J
"
o,..."" J
".;
) "'"
= .
.... J
~jj)
._.'
'"
o..-!
'.
«:
!
o' ....
I 13j-!.r = devica, ružna ženica i
staričica:
;;,j-!.r ....
....
dr. Dodatni (nekorijenski) suglasnici ostaju u deminutivu, ali kad ih je više, J."... neki mogu otpasti, npr.: ~ I ~ « ;;Y-J.; ) = kapica: ~ I ~ « uk ~~~)= omalehni debeljko, i sl. _Kod riječi od četiri suglasnika iviše, njihov sufiks -an ostaje, dodavši se deminutivnom obliku, npr.: ( < SCj~·j) "..-
SC;~j
= šafrančič:
/
o
SIj~ ( < S\~~
O .••• JI.
.J. •.• ,.".......
)= bambuščić
•
'"
o
J
•
o
J
i sl.
/
Tako se i razni drugi nastavci dodaju na osnovni oblik deminutiva, npr.: ~ ( < ~) = Tulejha; t~l; (< tJj) = tvrđavica; ~ ( < .;.L) Su1ejma;0c.L ( < 01~ ) = pripit; ~G'.:' ( < ~e-:;..) = crvenkasta; J~ ( < JL....L....:) = dva mala muslimana; J~ ( < J~) = mali muslimani:
~\~-!~/: (<~~
) = male muslimanke
Imenice, koje su u množini oblika:
188
i dr.
Jwr
/ (tzv. ..~~)
, prave
deminutivni plural od tog oblika, a ne od jednine, npr.: device, kamilice « ~
J(. ~~r( < JL..;..t) =
deminutiv =:.h'~). ~
Od drugih takvih nepravilnih množina obika: ~i
~r
C<:)51)
deminutiv se izvodi pravilno, npr.: = stubići; t ~11( < t':.k) = dječačiči i s(
-
j
c
>
w....w, ~'~r (< ~:W:t) 0/
~...
, ~i
=psići; .
,
,II"..
,
o
,
Kod druge vrsteplurala (tzv.op~) postoje dva načina tvorbe za njihove deminutive. Plurali se obrazuju od deminutiva singulara, dodavši mu odgovarajući pluralni nastavak, npr. od: ~ (pl. J4) deminutiv je: ~ pl. 0~ (= brezuljci) i sl.
~
o "".i
'"
Jo ..•.J.
- .••
Drugi način je da se plural deminutiva neke riječi izvede. iz onih prvih oblika mnozine (tj. J.ill ~), ,9. "'-
ako postoje od te riječi, npr.: od
JJ pl. ~,.
•• J '
a
•..
pl. deminutiva: :( :. (= dječaci): ilise pl. d~minutiva tvori od singulara deminutiva odgovarajućimnastavkom, npr.: :;; pl. 0~(= dječaci) i sl. Ime izvedeno iz trilitere nastavkom -antun), koji se smatra radikalom, obrazuju deminutiv oblika: ~, npr. od: 'j~~ deminutiv je: ~;.. (= đavolak)f sl. ' (=vučić); od 'j11<'·. deminutiv je: 0.k~~'·. Vlastitaimena od dvije riječitvore deminutive od prve riječi,dok druga riječ ostajenepromijenjena,npr.: od .JJi~ deminutiv glasi.JJ\~ (= Ubejdullah);od ~b.c..:deminutivje:~.h. l::~(= Mu'ajdikeribli sličnotome. o",'
••-
••••.
-
_'
Imenice (po prirodi ili upotrebi) ženskog roda, bez posebnog nastavka za oznaku toga roda, kao i zbirne imenice koje nemaju "nomen unitatis", dobiju u deminutivu nastavak za ženski rod, naime -at-, npr.: ~~~ « ~ ) = Hunejda; .~'~ '"':. « ~) = sunašce: ~: ~~~ « ~)= okce; pa od spomenute vrste zbirnih imenica, Ilpr.: « ~)= malo stado brava; ,II .•• o
•....ll
~1
L::~
« J;~)= male deve i sl. ".
._ Kad ovakve riječi označavaju muške osobe, ne dobiju u deminutivu nastavak ženskog roda, npr.: « 'j~r) ,.~ «~) i sl. .
:;'1\
Kada, pak, osnovna rlječIma "nomen unitatis", jedan se deminutiv izvodi iz tog imena, npr.: < ~;;:. ) ~'stabalce; ~~ ( < ~~) = kravica, i sl.: dok se drugi deminutiv izvodi iz odgovarajuće im zbirne imenice (zbog razlike u znacenjima),pa će biti:~ ( <~ ) = malo drvece: <).;) = sitna goveda i sl.
t~ (
A(
Ipak neke od imenica bez "nomen unitatis", iako su ženskog roda, u deminutivu ne dobiju nastavak -at, kao što su, npr.: :;;.. ( < :,.,;. ) = mali rat; l!J~ ( < U~) = pancir-košuljica: ~~ ". o .... j.
'Ill
o
".
o ....
Y.
.
(<
,II
o...
iJ"';)
,II
mali luk: ~
o ..• J
( < J-.u) = ~-~ ".
o",
189
"9.,,0,,
sandalica (pored: ~),
~
,,9. 0"
~
kao i~';
"9.,,, 0"
i ~}
( < i';) = malo pleme;
~
.-,.9.0"
malo krdo deva; ~ ~~ ( < J:.,,~) = grupica (ljudi i dr.): ~
=
,,9. 0"
°"
< :») )
~
,,9.
-4)) (
( < ~)
=
mala
skupina (ljudi) i dr. Imenica muškog roda ~ jezero).
(=
more), u deminutivu ima oblik ~~
(=
Imenice .s udvojenim drugim radik~lom u deminutivu će se on = razdvojiti u dva suglasnika, npr.: ~ ( < J.5) = brdašce: t.4:..L. ( < ~~) kratko vrijeme; ':?yb ( < ~ < ':?yb ) == naborčić: ~ ( < 4>- < ~) = zmijica ~"JI
~
i sl.
...
~o"
..•
".9.~...JI
".9.~"
".9."0,,
.
Kod imenica čiji je neki radikal "slabi" suglasnik, pa je prešao u dugi vokal, taj se suglasnik javlja u deminutivu, npr.:~; ( < ~~ < ~~) = vratašca: ~. ~:; ( < ~li < ~. :;) = mali očnjak: ~j~ ( < ~.J < C~j) = vjetrić; ".9.... ".9. " < ;;....;) = mala vrijednost; j-!.y-y ( < 01~ < 0\jy) = mala vaga i sl
~} « ~
'ili"
0"
Jl
c
'ili"
•..
,li
~
'ili
,,0
...
•..
o"JI
...
•..
Kada se prvi slog višesložne deminutivu pretvara u "w", pa se npr.: fU.y. ( < fL;. ) = stihoklepac; je, pak: prvi suglasnik oblika: ~Ij. u: 'u, pa nastane oblik: ~1, npr.: ,JI
0"
riječi završava na dugo "a", ono se u ".9." dobiju deminutivni oblici: ~~ i :u......~ 4):> ( < yb ) = velika nesreca i sl. Ako jedno "w", ono se u deminutivu mijenja, ~)1 ( < ~I) ) = Uvejsil (lično ime) i sl. ,,9.
'ili...
_
,JI
o •..Jl
,,9....
•..
o"JI
,JI
,
,,9."."
o •.. ~
.Il
...
".9.
,
0"
0"
..
~
...
•..
,
Riječi izvedene iz JS korijena (w y - 2 - 3), ako su izgubile prvi radikal, < ~~) = slabo obećanje: ~~ « ~) vracaju ga u deminutivu, npr.: ~:.0-~( = pjegica, i dr. ' , Neke riječi sa drugim radikalom "y", - pored pravilnog deminutiva. to "y",.- imaju i manje pravilan deminutiv, u kojem se to "y"
zadržavši
mijenja
li ,,9.
kucica; ~ .,. ..• o ..•
~.,..P ( < JI
o
~
i t'y. .'"
_?....
~"~ .•..
Od :~
~ «~~)
« ;- ~~) =
"w", pa tako nastaju dvojni oblici, naime; ;- ~:~ i~; "JI
0"
JI
(< ~ ,,9.
) = malo
o...
•
.pt...
o ..• Jl.
)= starčić; ~
••
~ ....o
Imanje; ~
deminutiv je ~~ deminutiv je:
.... Jl.
I
'Ill...
I ~y.
~ ..•0 .•..JI
JI
(<
,JI...
~)
c
< ~ ) = okce, ",
4.:..;.y (
o ..•
o...
>
\il ..•
.•
= jajašce: ~
o ..• JI
i
••
IZVorČIĆ.
(pored pučkog oblika: ~~) =..mali praznik.
:1~:~
= stvarčica. Od
Kada riječ ima u drugom slogu w ili y, te neki dugi vokalta, u, i), ili nastavak -an, (nastao od -aw- ili -ay-), onda se sve to s prethodnim "-ay" ,JI~
od demunitiva, pretvara u -ayy", npr.: ~ =
.•..~
«
maliproždrljivac; ~:rI:, « ~.~)= nojčić; ~;. «
=
crnkast;
~ ••••
JI
:p(< .)
mlinac; .. 190
.Jo~ ( < J)~ ) = potočić; ,,9.
'Ill ..• o
•..
= dječko
i sl.
,st;;:;....
~
JI
". ..•
~
i~)
= dječačić:
~'1t
.•.. JI
J:Sl
«
JI ..•
J~I)
;j;) = ručkica; ~\ « ~~\) ,:::....
( < \..,a>.) = štapić;
,JI;;:;.•.. JI
~.J
< l.Š.J) = ,::: .•..
(
. Riječi izvedene iz ~Li korijena (l-Z-w.y) raznim nastavcima, deminutivu, već prema rodu, nastavak: -ayytun), odn. -ayyattun),
J.;. «
~~
:~)
:t:..:.) = nebešce;
= darak: ~::' , «
~~i ( <
= mali neprijatelj;
~jl~!)=
t.>;",r
Od (= cm) deminutiv te nepravilni:
je:
:,?-t .
Od~Jc.:.
(=-Mu'avija),
mješinica
;
Juhajj.
« ~)
~
;;"7 (= crnkast),
dobiju u npr.:
= dječkić;
za vodu:
(<
~
..
« ~~)
~)..
ali postoje i oblici: ~i
-
oblici: ~:,
:;"1,
,
•
postoje deminutivni
=
-
~;;:. i ~:~'::.
Riječi bez treceg radikala, (prvobitne bilitere, ili one koje su ga izgubile), vracaju ga u deminutivu. Imenice ženskog roda dobiju i nastavak -at, Tako
:;t (< ~r)
imamo deminutive: = služavkica,
~
'ili .•...(I
"
'"
.••••
= usnica. ""o ....
varijanta riječi; ~r •
.,g
:J .... J
1 ~
r~)
'Ill
~
.... JI.
".
tr)
•...
"':Ii •..•
.•...
«
JI
(~-4
< ~ ) = stvarčica.
= braco;
(<
~i
tor
< L) = godinica; ".1- ..... kozica: 4A..J ( < w =
~'€::' .. i ~::
::-krvca;
o .... '..Il
~.,....;.. ( < cL;,) = ovčica,
')li •...
i t..?y « "L.) = vodica;
Jl
".........
(
:;~ ( <
robinjica;
( < ~) OJl
.J
(<
= babo, tata;:;"i
J •• ( •
JI.
". '"
oJl .•.. o ....J
'Ill ,.
-4) = ručica; ~
Jl
)
'ili .•.. o
' ~
.... Jl
•.
Od ~ (= usta, čiji je korijen: ~.;) deminutiv je: ~; , ali i ~:: ~= ustašca ( < ~
).
Riječi koje su (u varijantnom
ne
vracaju ga u deminutivu, :;;
:""Li\)
mj. ."
pa ga one izvode
= mali narod; ~~
••.
".
mj. ~L.;,,) = slabo naoružan; mj. ::;:)
obliku) izgubile
= obamro,
~
::l .•..
.i
« ~G « ~ ')ilo
prvi ili drugi radikal,
od nove osnove,
mj. jG)
.•..
•.
'\li ~....
'ili
= podobar;
~
«:""13 c< !JL;.
= sla baš an; ~~ ,
mJ. ~)
npr.: o .•.. Jl
« ~ OJl
o
..•
polumrtav.
Imenice oblika ~~, izgubivši treći radikal (u određenim slučajevima), a zamijenivši ga nastavkom-in, gube taj nastavak i u deminutivu, npr.: ,li
o .... JI.
.•...
C:!)) ( < lI) ~
= pastirić; ••
'Ill
~;
c .... .J
«
.),
J:'U) ~
= kadijica .
"
•••
•
1
sl.
Imenice koje su izgubile treći radikal, a dobile na početku tzv. prostetski alif u derninutivu vracaju taj radikal, a odbacuju taj alif, kao u ..
f
'"
J
'Ili"~
primjerima: ~ ( < r-""I) = imenice: kćerkica: ~,€-::r.( < zadnjica.
::":'1) ~
'ili
(I
Jl
".
Imenice: -.::....;..1 i ~, imaju deminutive: ~i
o ....
-::
~ -,
'"
J
'Ill
o
( < 0-'\) = sinak;
čiji je "treći radikal" zapravo (= sestrica) i ~ (=kćerkica).
,9: ~
~
".. JI.
'ili '" (I
( < ~I)
=
, oznaka ženskog
roda,
Postoji i jedan drugi način obrazovanja deminuitva (tzv. ~jlrrj.._~ O~), morfološki sličan prethodnom, a sastoji se u tome da se deminutiv ne izvodi iz konkretnog oblika neke riječi, nego tako da se uzme njen korijen, pa se od njega derivira, deminutiv za nju. Od riječi izvedenih iz trilitera 191
deminutiv dobije oblik: ~, za prvi slučaj biti primjeri: kadijica; ~;- « = mali ogrtač i sl. •
aod drugih plurilitera oblik: j....::J
~:;"r)= crnkast;
(<
~;.
i5je;.. ) = Hurejs;
(<
~
'
•
•
•
c~ ) =
•
,li
Za drugi oblik neka posluže prImJerI: ~~ o. • .... ( < (.)"\1.';) = papirić I sl.
.pt
o •... Jl
~.;
,li
~
o....
. Tako će ( < J"G) =
,
~
seljačić; -:.... J,~ ('<
~
) ,
~
(<
",
~ o
))-~)
=
JI
.•
vrapčić;
•.... 0
,Muška ime'na na -atu u ovom deminutivu odbacuju taj nastavak ':;":'.:. ( < ~;;.. ) = Humejz. Ženska imena na: _a' u ili -., odbacivši te nastavke, u deminutivu ove vrste dobiju nastavak -attun). npr.: ;~ « :~) = crvenkasta; 10~· (< = mali oleandar i sl.
J.i~.
Zbog. ovog načina deminucije, s jedne strane, dolazi kod nekih riječi do dubleta deminutiva, npr.: J.C~i j C~( < ~~) a s druge strane od dvije i više riječi, po ovom načinu deminucije, postoji samo jedan deminutiv, a po prvom načinu oni se mogu međusobno razlikovati. Tako po prvom načinu imamo: ::-;; ( < ::-)G) = mali konjanik, a ~) (< = konjič, Po drugom, pak načinu' deminutiv može glasiti, za obje te riječi, samo: Ne mogu se, dakle, razlikovati međusobno u deminutivu, što je velik nedostatak ove vrste deminucije, pa se ona i nije mogla mnogo koristiti u svakodnevnoj jezickoj praksi.
::-:,J)
:;j .
U osloncu na pravilne oblike deminutiva, postoji manji broj prilično ,l1....
nepravilnih oblika, kao što su, npr.: 0~1 •
~)~
o.
•
) = dimčić;
antologija:
( < 0L-..;1) = čovječuljak: VE"
o
•. "
«
VE
'"
Jl
0l>-~
= (zlat~i) dinarčiĆ; ~;)~ « ~{~~ ) = mala C.; :'~~( < c~~) = komad br~kata; ~;: ( < ~~ )
: .. :;~ ( < )~~)
C.; :~~(pored:
muškarčić;~:Ci «
~ ",J
10) = noćca
i dr.
Izuzetno se deminutiv, osim od imenica
..-'"
o ....
JI
.,ll.....
o....
•
<,
,
•
•
••••
~\'Jl
od odnosnih zamJenica: ~J1Ji«
(.5..lJi:;::koji); dual:' 0~l1..Jf(0b.Di
dvojica); plural: 0;J1Ji « ::r-lJi= koji); ~i « ~i = koja; dual:04Ui « = koje dvije), plural: ~4Ui ( < ~)UI = koje);' " od nekih prijedloga imenskog porijekla
:1::~( < ~
) = ~?~o poslije; :. ::..; nešto niže; J,!""; ( < J"";) = malo iznad; 192
= koja 0dli
«o~ ~~malo ispod; .'J.)~( < 0)~ ) = ~
( < ~)
= malo prije.
Deminutivno značenje izgubio je prijedlog: ~:.L..,pa znači što i osnovna riječ iz koje se izvodi, naime: ~\:.G-= nasuprot, pred. Neki deminutivi dobili suprilošk
';;11
Neke čestice od dva radikala, upotrijebljenekao vlastita lična imena, mogu biti nekad uobliku deminutiva (tj. ~~). OnE:;tada na kraju dobiju sufiks-y,kqji se sa "y" od deminutiva ~ :~) udvoji, u ~lučaju da se odgovarajuca čestica završava na vokal ili diftong, kao npr~: < C:) = Muvejj: ~~( <:,J) =Levejj; (< :;) = Kujejj.isl. .
:S;. (
:;s-
Kada se takve čestice završavaju na konsonant, može se postupiti kao u prethodnom slučaju, ili se, pak, iljihov drugi radikal udvoji, pa se tako Bu1ejjili ~ = mogu dobiti oblici kako je u slijedećim primjerima: ~=
~);:;J:;Lumejj ili ~:'.1 =Lumejm «
Bulejl « / Hulejl ( < ~)i
;J);~ = Hulejjili ~
=
sl.
Nekoliko deminutiva izvedeno je od tzv. glagola čuđenja i divljenja (~JWn,a to su: (~\ la « ~r(.) = kako je ljepuškasti (i sl.): J....
o .•.
o~r
y."....
o•
.J....
o......
.... _
y.....
o ;,.J. _....
= kako je slađan;~r
La ( <~':>l.>.I'L.)
dražestan!
.J.".
'"
L. ( (~rL.)
o""
....
,
.
_
= kako je
'
Riječi koje prvobitno imaju deminutivan oblik, ne mogu obrazovati deminutiv, npr.: ~ = slavuj: ~ = dorat 1 sl. . '\li ;)....~
~
c ....
Jl.
-.
Osim navedenih oblika deminutiva, JoŠ neki rijetki oblici mogu imati njegovo (ili slično) značenje (pored drugih značenja tih oblika). . . . Takvi su: jGJ i 13t:J, te razni oblici s udvojenim trecim radikalom. kao što je u primjerima: ).,.,.. = devče, 4.;\.} ,= mješinica: ~~ = krpeljić; .J)~ pjesničić; ~~ = crnkast; 1,~j= dječica i dr. 33 ~
.J.
~- ••..••..
..Il.
•
'.
,-- -
'Ii
o
•
'\li
Jo
..Il
Mnogi deminutivi po svolll~ značenju izgubili su vezu sa O~PPY11im pojmom, pa se upotrebljavaju kao neumanjene riječi, označavajući razne pojmove. Najčešća im je upotreba u onomastici, kao vlastitih imena: "lica, plemena; predjela, pustinja, planina, mjesta, voda i sL, kao i za oznaku raznih životinja, (ptica i dr.), bilja, pa i raznih apstraktnih pojmova.I": . 33) Ove i druge takve primjere pogledati u djelu: CarI Brockelmann, Grundriss der vergleichenden Grammatik der semitischen Sprechen, Hildesheim 1966, Band I, str. 351-2, & 135. 34) O arapskom deminutivu, njego~im oblicima, značenju i upotrebi, može se ~aći nešto opširnije u radu: Teufik Muftić, Osobitosti arapskog deminutiva, POF 22-23, Sarajevo 1976, str. 269-280.
13 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA
193
In. RAZNI IMENSKI OBLICI Ovdje ćemo navesti deset imeničkih, odn. poimeničenih oblika koji, pored eventualnih drugih značenja, imaju često i određena tipska značenja, kojima ćemo se ovdje isključivo pozabaviti, navodeći izvjestan broj primjera za svako od njih. Tosu slijedeci oblici: 1) ilitJ" - je prvobitno particip aktivni prve vrste glagola u ženskom rodu. Ovdje, supstantiviran, označava također vršioca radnje (označene korijenom), bio to čovjek, ŽIvotinja, sprava i sl. Međutim, mogu postojati i razna druga značenja ovoga oblika, manje-više vezana za osnovno značenje njihovog korijena. Evo nekoliko takvih značenja pojedinih riječi: ~\~ (sm.) == propagator; (sf.) razlog, zahtjev i dr. wC = dizalica; (sm.) =' prenosilac,tradent, donosilac vode; (sf.) deva '(i sl.Lzanošenje vode, mješina zavodu; t)L:.. = deva (ili kolo) za navodnjavanje; ~~~ zapreka, uvreda; ;;J,,;u = karavana, konvoj, kolona; ~)u. = ponor; pakao; ~\) = mašta, fantazija i dr. ' ,
~)c
", '"
.•..
'"
•
~...
,"',p.".
••.
•..
2) JW - prvobitno intenzivni pridjev, a iz tog značenja se razvilo značenje stalnog vršioca radnje označene korijenom.vili drukčije rečeno, značenje: zanimanja, profesije i sl., npr.: t(':~ = sedlar (sarač): ~)~ = krvnik (dželat): ~I:.c-= kovač; J~~= izvikivač (telal): ~U = mesar (kasap): rttJ = bokser i di.
..
,.
3) JW - označava: bolesti (nekad se odnosi na oboljeli organ izveden iz istog korijena), npr.: rt5'j = prehlada; = kašalj; ~~ = glavobolja; = upala slezene; ~LJ-= oboljenje jetre, ciroza; = groznica i dr. - Ovaj oblik označava i izlučevine iz tijela, npr.: J~ = pljuvačka: J~~= krv iz nosa; = znoj (konja); = bale, sluz; 1.G..: = slina i dr.
Je...:.
J~
iL..:-
~w
~J,~
tC~
- Ovaj oblik označava i razne prirodne glasove, kao, npr.: vikanje, vrištanje; kričanje: (j = lavež: ~~ =graktanje; ;r:.G. = pjesma kamilara;
C
J~ = rzanje; J~ = revanje i dr.
' .;.Konačno, oblik JW može davati zbirni pojam (od onog označenog oblikom: ~J\.:J),kao što je u primjerima: -;~ iverje, strugotine; Jli~= mrve, komadici: ~d = mrvice, komadici, pramenje; )'::.5=odlomci, djeliči,triješće;
rt5'~= gomila, masa i dr. 4) JW - obilježava razne ,p.....-
posude, pribor, odjeću i sl., npr.: ;Gl = zdjela; yl~ = torba, ranac; y')l.- = muzlica: J~ = čačakalica: ~b) = ogrtač; ~Li....= mješina (za vodu); ~(J ,; odijelo; uzda; J~ = pokrivač i dr. ' ,p.
,;
.,p.
,...
r~';
194
,p. ..•
;;,p.
...
5) 1J'G..i - označava raznolike sprave/ orude, instrumente i sl., npr.: t(.~ = drljača; ~~~ = tenk; ~\~~ = bicik1o; ~).:.~ = automobil; LL,.1 = koplje, krstarica; ~~(1 = avion; t,.,\~= podmornica; ~)1J= pipeta; alembik i sl. - Nekad u ovom obliku dolaze imena za mjesto proizvodnje onoga što "t..... ~".. je označeno određenom riječi izvedenom iz istog korijena, npr.: :L.,...4 = gipsana; ~~ = mjesto za proizvodnju potaše (paljenjem biljke: = sonjača): L.Cj = njiva; ~)':j= izvor bitumena; L~ = krečana; t,..)L. = solana i dr.
J.~
6) 1J'w - obi1ježava otpatke - odreske, sirugotinu, komadice, djelice i sl., kao u primjerima: = strugotina (od turpijanja); WL,::,~ = krhotina, komadić; L.l1j = odrezak, odsječak: t.~ = odrezak; ~W = odrezotina, strizotina, komadic: ~).:..s= odlomak, trijeska; Lt.S = smetlje; 1J')L = kap sperme; ~~ = ostatak (pica) itd.
~~c,.;
7) 1J'w - označava službu/ polože], zanimanje/ profesiju i slične pojmove, npr.: 11,(.;- = šivenje, krojački zanat: u)l;.. = hilafet (zvanje halife); t:.U.J = predsjedništvo: ~~t)= zapovjedništvo: ~8' = položaj sekretara, tajništvo: ~~ = zastupništvo,' predstavnistvo: ~)I.) ='namjesništvo i dr.
8) ~ - označava
malu određenu k~ličinu ili dio nečega, što je u vezi s osnovnim pojmom korijena iz koga se izvodi ovaj oblik, npr.: ~~ = gut1JaJ;~ = šaka (necega): ~ = zalogaj: ~ = zalogaj, zametak; ~'~= odlomak, fragment i dr. JI. - Ovaj oblik označava i boje: Or--'""" = crvenilo; o~ = ze ena boja: ;ij.Jj = plavetnilo; U-; = crnkasta boja; ~~ = žutilo itd. •
•
~....
Cl'
,i
•
.... C
Ji
•
'"
,...
""....oJ""
o
Ji
•
....o
.,.ll .•.• o
J
9) 1.l...:..; - označava djelice, komadiće onoga što sadrži osnovni pojam dotičnog korijena, npr.: ~)'~ = ugarak, glavnja; ~
t~
= (uldio:
t) = sekta; ~ili= komad (jetre, i dr.): W~ = odl~mak;~;.s fragment; ~:r. = ~az
(jomuže) itd.'
= krpa;
=' komadić, ,
10) ~ ~ označava (kao i JW) glasove/ npr.: ~j = rika (lava); ~ njištanje, zujanje; ~ = štuštanje, siktanje, škripa: '~)- = žubor, hrkanje: hujanje, fijuk i dr. ' ~ = graktanje;
y.;, ~
.....,.
_,li
'"
- Ovaj oblik nekad označava neke vrste kretanja, npr.: '-:-:-!~ = puzanje, gmizanje; ~1 = spor hod; ~;.. = žurba; ~~ = živahan hod '(deve); = putovanje;' ~~ = sitno koračanje (starca); ~ = buktanje, plamsanje, itd.
J:>~
U ovom značenju često se upotrebljava i oblik: j~ (kao i razni drugi), npr.: j~?= proticanje; jb = kucanje (srca); jll:..~ = hod sputanog; j~~~ = koračanje (djeteta) i dr.
13 • GRAMATIKA
195
Treba još istaknuti da se u navedenim (tipskim) značenjima upotrebljavaju, manje-više, i razni drugi oblici, ali im ta značenja nisu tako uobicajena, pa ih necemo ovdje posebno spominjati. Ovim završavamo pregled. najvažnijih imenskih oblika (imenica i pridjeva), a o preostalim će se govoriti u posebnim poglavljima.
196
ROD IMENA JI
",..
o -" o..,;
( ~L-..''1I ~)
35
o
Ovdje će se govoriti o rodu kod imenica, a zatim kod pridjeva. U vezi s imenicama prvo treba istaknuti da se one prema roda; dijele na a) one koje o... su samo muškoga roda <.? ..LJ\};b) one koje su samo ženskoga roda (..:...;rJ\) i c) one koje su u istodobnoj upotrebi u oba ta roda ( ($~\. Kao i u ostalim semitskim jezicima, u arapskom ne postoji zaseban srednji rod. Muški, pak, i ženski rod imenica razlikuju se međusobno po svome značenju ili po svome obliku. ~ $i '"
JI
"
$i.••. J
o•...
Imenice muskog roda nemaju neke samo njima svojstvene oblike, jer neki od njih upotrebljavaju se i za ženski rod. Međutim, velik broj imenica ženskog roda izvode se određenim nastavcima iz odgovarajucih imenica muškoga roda; Zato se' u sljedećem izlaganju neće posebno razmatrati imenice muškog roda, nego one ženskog, pa one zajedničkog roda, a zatim pridjevi u ženskom rodu.
I - Imenice ženskog roda Te imenice (kao i one muškog roda) mogu imati prirodni, stvarni rod (~ ::Jj.:), npr.: ;;;'1 (= žena), ~G (= deva), (kokoš): ilifigurativni
t-~~
odn. nestvanli ( ~ ~ npr.: ~I~ (kuća), ~ (= oko), ($~ (= radosna vijest), ~ (= sunce; d..,? (= udarac),:i....J..b(= tmina),:i..L:J(= noc) (~j~), .•.
.
".
o
'" .
~..."".
....o ....
.".,
1)'
". .... 0,.
itd. Da je neka imenica ženskoga roda, može se ustanoviti prema: a) njenom značenju, i b) njenom obliku.
a) Imenice.ženskog To su tzv.·~ ~
roda-po značenju
::Jj.:, a u njih spadaju
slijedeće grupe imenica:
1) Sva opć; i vlastita imena koja označavaju ženska bica, npr.: ~1 (= majka), ::J-l (= sestra), j~ (= starica), ~)~ (= mlada),;~ (= mačka), St; (=magarica); pa:~j (=Zejneba:), ~C (= Suada)/~>(= Merjema) i dr. 35) Uporedi o tome poglavlje: "the gender of nonns", kod: Caspari, itd., op. cit. I, str. 177-187, & 289-297.
197
I neke druge riječi (personificirane) ;iS~(=sunce), ~ ~
r\~ (= rat)
(= smrt),
2) Vlastita imena zemalja, imenice ženskoga roda: ~),
= Egipat
Moka, ~ Međutim,
po nekim
(diptota),
i sL (jer su im odgovarajuce ~ = Belh,
opce
t~ ,L:.L. , ~:,J) npr.:
se ovakvi
1.... {,= Vasit, JGJf = kak
i dr.
u....: =
'
~oja
promjeni
gradova
i dr.
rodu. Imena, pak, muškog roda, npr.: J-!b
se kad ženska bića, npr.:
zarnišljaju
imaj~
= dabik,
nazivi
mogu
upotrijebiti
~u.m~ pr~~je~u \U\ = SIT1Ja,
~(triptot~), Feldz,
i u muškom
et =
Rr~obitno ~u = Hedzr,
f":'-'"
i dr. Ona se, pak mogu mijenjati po nepotpunoj pa su tada ženskog roda, kao, npr.: 1...,.1) i sL
J.,\~, ~.'
3) Zenskog su roda, dalje, imena vjetrova (opca imenica: t:Y.J = vjetar, ž. je roda), te imena raznih vrsta vatre ( ~Ij vatra, ž. je roda), .npr.: ~ istočni vjetar, ~ ~ = južni vjetar, ~;~ = zapadni vjetar, JW = sjeverac, v
,..
'ili
..-
=
=
J~
= istočni vjetar (ali: ~~l = vijavica, muskog je roda); zatim: ~ = žestoka (paklena) vatra: ~ ;; paklena vatra; ~ = usplamtjela (paklena) vatra;)J = bukteći (pakleni) oganj itd., koja su Ženskog roda.
4. Ženskog su roda i mnoga dvojnih) kao, npr.: = uho, ,II
,..
JL..
= potkoljenica;
J~l -::
ćr"
::":"1
= zub;
"19-
~
"....
•••
imena dijelova = zadnjica; ~.J
= oko;
'Il1 .•.. ,..
i..)j
tijela (a naročito onih = noga; ~~ = materica;
= stopalo; ,..
"i...'"
.j:S
ruka i dr.' ;;l.ll
~
~)
= srce;
,li
~
.••
=
,
Međutim, su, npr.: ~I "i
= plecka;
neki dijelovi tijela upotrebljavaju = nos; i:' = krv; 0"1) = glava; )~ VI....
= lice
,II
o".
VIc ...
se u muškom rodu, kao što = prsa; R = leđa; ~ = usta; ,lIo..-
,li ,..
i dr., a tako i nazivi za krvne žile, kosti i mišiće.
~!"
a 5. ~birne imeni~e ~oje označavaju živa nerazumna bi~a (2'\ nemajU nomen unitatis, također su ženskog roda, npr.: J,-!l = deve: :.)~ = OJ. ,.....
stado deva; ~
= bravi
.st '" ;.
(ovce i koze);).J;"
= stado
goveda;
J; = roj
'\lI"'0
,..
(pčela),
b) Imenice ženskog roda po obliku To su one (tzv. ~\; ',il ::J}.)koje imaju poseban nastavak za ženski rod, naime: -at-, -a -a'ti,' ukoliko riječi s nekim od tih nastavaka (imenice i pridjevi) ne obilježavaju muške osobe i sL, npr.: t.l~ = halifa, i;J1 = Talha,
~~ = vrlo
?,..:'
...
učen;
>-~.?j = Zekerijja,
;. ~ "'....
•••
0:
"' ....o .... ;
>-~y
= Muzejka •....•
I
dr.
Neke imenice s nastavkom an (tzv. JW'{I JJ\) muškoga su roda, naime: ~ = osatka, olendar, 0)~= zaušna kost (deve): 0;" = krdo gazela. Međutim, te su Iste riječi ženskog roda kada imaju nastavak -a:
J;:.=
,..
CI j.
~,~:.
198
/0
•
Itd.
_
S obzirom na istaknuto, ženskog će roda biti imenice s.nastavcima: ",' 1) "a ,'() -at-, npr.:~..L:>= vrt, ~. = ljubav i dr. '
".-o, ;J)~ =
, , država, "oL.... = smrti ",' ~
= nesreca, ,
2) \.:...ili'<.>':'"(-a), kad je taj nastavak tzv. ~~~ JjT i kad ne pripada korijenu rije či, npr.: Q~ = ovaj svijet;~J~ ::::san; <.>~ = 'radosna vijest; ~ = groznica: <.>')) ::::uspomena i dr. 3)~1':" J
o",.
~~ J"
JjT , te ne pripada korijenu riječi, npr.:
(-a'u),'kad je to tzv. ~~)~ .
J ..••...J
= mržnja: ~~
J
~ '"
J ;.., o
••.
~\.r"= sreca: ~\.r-:>= pustinja i dr.
= uobraženost;
c) Imenice ženskog roda po upotrebi To je izvjestanbroj imenica koje se upotrebljavaju u ženskom rodu, ali se neke ponekad, ili pod određenim uvjetom, upotrijebe i u muškomrodu. To su slijedece riječi (tzv. ~C ::J;:)::;'~t= zemlja, tle, pod; = bunar; y.r- = rat;..r->-.= vino: t.J~= pancir (košulja): )~= kofa, vedro. jt» = kuća; ~~ = (ručni) mlinac, ~~. sunce; J' = vjetar; <.>'; = noćno putovanje;
p"
'"
o....
.
~o
•...
e.
•
~ o
••.•.
. .
•
_
-.
'lll
o...
.p;.""
f;
~'~, = hije~a; ~ ~~ = i~ol (Tagut): ~ = (pje~n~~ki)~e.tar:, .~~ šta~; y~ = orlica: y ~ = štipavac: ~ = karavana; J"'l; = sjekira J"')~.rJ1 = raj; ;Jl = (zmija) otrovnica; ~.~ = crijevo: = tesla; :"'ts'= pehar;':;')" ili o... o.... ... J:-?"==sltlšte; .)~ = kolo za natapanje; c:~ = katapult; cs"' r: = britva; )\..; = vatra;J-U = sandala; ~ = duša; <.>i'= odredište (putovanja). Neke od gornjih riječi, u drugim značenjima, u novije doba, ili inače, ponekad se upotrijebe i u muškom rodu, a to bi bile slijedece:
'\Il."
.
'.0
•.•
Vlo
..pl
,JI
r;'
~
o...
r)~
JI•.•
VI
o,
VIo
,.JI
""
,li
•..
0'"
", o...
Muskog su roda u značenjima: '"
0 ....• 0
'"
Jl...
",
J...
,li:
Ci!' L> r' ~,..;:..~Ij"
Y.r-'..r-> -')~'}~'
,p
".,.lI
•..
:1<",'"
::;J
'ili
J
•.•
J"..
S~= (ženska) košulja;~
J
J:-f' ~
'\Il
i)J.j,
..-
'ili
•..
o...
,)\..; ,ji"..
= ogrlica, privjesak;
,...
J. = vrt, park; a tako i; l5"".r = britva, ali u ovom obliku.
J'")~
cl) Prirodni ženski rod prema muskom Ovdje ćemo pokazati naj važnije načine kojim se jezički izražava rod dviju jedinki iste vrste kod ljudi i kod životinja. 1) Događa se da se određene riječi upotrebljavaju samo za jedan rod. Tako je, npr. kod nekih ličnih imena za žene, kao što su ~j , ~.~., ~ ~~ 1 dr., prema onim samo za muškarce: Of'>-"'" ' ~t.?"j , ~j ,~ , ...l...>.-oi dr. J""
••.
/
•
_
J ..•o
".j.
:Ii
•.• ".
",
o....
J".
J
,ll
:Ii .•.•
JI.
,
Slično je s pridjevima (koji često vrše i ulogu imenica), i to onim specificnim za ženska bića, npr.: ~ = trudna, trudnica; ~(;;. = nerodnica
199
(ali irčovjek-koji nema djece); )S-',i. = (žena) koja rađa mušku djecu (ali i: čovjekkoji ima samo mušku djecu)i dr. 2) Ima riječi koje u istom obliku služe za oba roda (ali nekad ipak mogu dobiti i nastavak za ženski rod). Takve su, npr.: ~ = lisica i lisac; j~ = starica i starac; :.,.j';. = mlada i mladoženja;J") = kobila i konj (u ženskom rodu mogu glasiti i: ~j~ ' Lj';. , L) i sl.
1:.~
~~1:~ ,
3) Ženski rod može biti izveden iz istoga korijena kao i muški (određenim sufiksom iz riječi za muški rod) što je jedan od najčešćih o ." s slučajeva. Tako imamo: ~I (1 ~) = kći, a 0"\ = sin « 'y-<)..::...>-i = sestra, a o
". ...
..•
4 ..... 0 ",
--
.".
•
o
ojl
đ' •..
."-
-
".
o
....o
"
".
o
ti = brat « y..i ); oif = žena, a ~f = čovjek: ~~ = vuč~ca, a ~~ = vuk; t~ = šljuka; a '0\1/;:~ili "6;::. ~'mužjak šljuke itd.· , Neke riječi Izvedene iz istog' korijena, u muškom rodu imaju nastavak -antunhnpr.: ~l = otrovnica, a '0\)..1t~ mužjak otrovnice « -"'"'); ~):~ = lisica, a'0(J:~ =lisac «..,..,.w ); ~ = hijena:,a'0\:~/""= mužjakhijene « c:?)' 4) Neke od ovih riječiizvedenih iz raznih korijena, nemaju posebno obilježje ženskog roda, ali ga mogu nekad upotrijebiti uporedo s onim bez njega, npr.: ~f= majka, a ~l = otac;'0Gl (i ~~4-) = magarica, a = magarac; c~j'r? (i t-~j) = supruga, a c~j'( i ~) = suprug i dr. '
:c...,..
5) Neke od ovih riječi obrazovanih iz raznih korijena, u ženskom su o", " rodu s određenim nastavkom za njega, npr.: •...• j) = divokoza, a Js-J = "'0 ".. " " divojarac; oA = krava, a JY = vo; i)-! = sova, a iS.L,.:> = mužjak sove; iSJ~ = droplja, a ~~ = mužjak droplje; ~ = jarebica, a ~.;: ~ = mužjak jarebice; ~~~ = kokoš, a ~~ = pijetao; o~ = kornjača, a r-Y' = mužjak co, "... __ ,. -" kornjače; u...l.A-.:> = žaba, a i~ = žabac: o~~ = gušterica, a ..b~ ~ = gušter; o..i.A.:...i = ženka ježa, a ~ = jež: oH = lavica, a ..\.-..i= lav; o~ = ,-
,sl:;;
'ili.........
"....
•.•
"...
~"~
-
'"
ti-
..•..•
'ili .•. __
e
"
o
"0'
"
... :l
•.••
__
-.t "o,..
..."
.". ... J
...
"
"" J.
orlica, a ~W = orao;
a.:...;
" ... o '...::
J. .•.
... o ....
•
\
."."
= pčela, a ~ ~
" ... .I....
o...
; _: ,
,",
.". ,.. .•
o
,.
4 ... o,..
,j.
...
= trut; ;""\..u.=ženka noja, a ~
=~i~
>
,,__
•••
;.'
-
6) Prema jednom nazivu za ženku, postoje po dva za njenog mužjaka, npr.: W) = zečica, a :;~l ij;' = zec; .~~.~~~. = ženka kotrljana.ra ~ i
~
'IS! "" o"
= kotrljan;o~\.;>.-= ženka skakavca, a ~ ."
.... ..- __
= mačka, a:;"
_
_
'ili
"0"
."
"0"
l~
= skakavac;
'J!I. ... o :;;
0J~
i '0;:' = mačak i dr.
/
7) Suprotno prethodnom, prema. dva naziva zaženku odgovara im li. ". jedan za mužjaka, npr.: li.~ 1 ~. = srca, a c..,-w .= lisac; ~ 1 ~~ = • . "0 " C"... . " 0 -• "...0 ".:;; ....• " vučica, a ~~ = vuk; 4....;.~ 1 ~) = zečica, a~) = zec; :L:.j 1 o~;; = majmun i dr. majmunica, •
•
"
__J
o.J..
"..-/
o ...
/0...
•
".
__
o
.""
",o o
a;:;
200
.
8)Prema jednom nazivu u ženskom rodu stoji složen izraz umuškom, i obratno; složen za ženski, a jedan za muški rod, pa će biti, npr.: 13G-= tetka (po majci), a jWi'C~j = tetak (muž majčine sestre); ~ = tetka (po ocu), a urC~j = tetak (muž očevesestre): a obratno, npr.: JWi'i;..~j = ujna, daidžinica, a JG-= ujak, daidža: ~ t-~j = strina, amidžinica, a ~ = stric, amidža, 9) Prema slozenom nazivu za ženski rod stoji isti takav naziv za muški
';ir~\
Jt()
= unuka (od sina), a = unuk (od sina); ~~\ = rod, npr.: unuka (od kceri); a .~~\ = unuk (od kćeri);(l\~\ = bratićna:t'Y°\~\ = bratić; ,.::..J-Vr~\ = .sestrična, ~Vr;;l= sestrić; JL;.Jr ~\ =kći majčinog brata, daidžična: a Jl;Jr~\ = sin majčinog brata.daidžič; i1wr~\ = tetična = (kći majčine sestre), a uW!~\ = tetić (sin majčine .sestre): . pastorka (muzeva kći od druge Žene), ~~j..rr;;\ = pastorak (mužev sin' od druge žene), a ~~j..rr;;~ = pastorak (ženin sin a'd drugog muža);c~~}r::":'i
~~:rsr~\.
= zaova (muževa sesra),~~:rsr ~r = djever (mužev brat); G-~j..rrU\= svastika (ženina sestra), ~~)I)..f =šura (ženin brat); ~:. ~= kći očevog brata, amidžična, a .~ ~I = sin očevog brata, amidžić: ',-;-,V\~~j = maceha, a
?/\C~j= očuh.
'
ll. Imenice zajedničkog roda - '.$;0 -'JI To su imenice koje se mogu, bez razlike u značenju, upotrebljavati i u muškom i u ženskom rodu, ali za neke, ipak, prevladava upotreba u jednom od njih, što će ovdje biti istaknuto na odgovarajućem mjestu, odn. oznakom; "m" za muški, a "f' za ženski rod, kod pojedinih riječi. Ovakvih imenicaima nekolikogrupa, kojećemo sada pojedinačnorazmotriti. a) Imena vrste (~~G..:..\) su zbirne imenice koje većinom označavaju skupna imena životinja i biljaka, ali i nekih neživih tvari. Takva su imena (koja u jednim imaju "nomina unitatis" na-at-), npr.:.A = goveda, = skakavci, = golubovi, J.\) = leptirovi, j:J = pčele, ~ = hurme, ~ = palme, ~ ~ = zlato, ,-;-,l>........ = oblaci, U;J = opeke I dr.
r~
~c;.
~o
~
~
o
'"
.pt
'" '"
".
",...
•
".
'"
•
b) Zbirne imenice (~~L::.....:..t) koje obilježavaju razumna bica, (a nemaju "nomina unitatis"), kao što su: ~. = grupa trgovaca; ~~ = konjički odred, putno društvo;.~ = grupa putnika; ~; = obitelj; grupa = pleme, narod i dr. ljudi; ~li = ljudi; ~ = skupina ljudi;
r}
201
Samo muškog roda su: JI = porodica; ~T = familija, čeljad, pripadnici, ljudi, stanovnici, vlasnici i dr.
:L..:n
c) Imena slo va (J)~ većinom se upotrebljavaju u ženskom rodu, ali mogu i li muškom, ato su naime: ~T , :~ , :0 , :0 , ~ itd. d) GIagolske imenice (~:L...:..t), koje nemaju nastavka za ženski rod, mogu se upotrijebiti u oba roda, pa ćemo reći, npr.: ~.;.~ .;~ ili ~~ •...•.. y:'-) = Obradovao me njegov povratak.
y. J
Y.
J
,
_
""
e) Riječi uzete u svom općem smislu, bez obzira na oblik, vrstu i značenje. Mi tada upotrebljavamo srednji rod ili kažemo "riječ.l npr.: I:.G,~· :~ = Ovo (Ova riječ) "baytun". Kod glagola 0\5 (= biti) u upotrebi je obično ženski-rod, pa se, npr., kaže: 4-71y.Tj 0\5'= Kana i njemu slični glagoli.- I uz čestice se upotrebljava pretežno ženski rod, npr.: ~~)' = podgodbeno "law" i sl.
( o..u. )
f) Muški ili ženski rod može se upotrijebiti uz izvjestan broj imenica, ali se neke od njih pretežno upotrebljavaju u jednom od ta dva roda. Najvaznije su od njih (soznakom pretezno upotrebljavanog roda, i to muškog sa: m, ženskog sa: f) slijedeće: ~1 (rn) > pazuho; ):>1 = plašt, veo; JI := tatamorgana: '.r--! .,"' = čovjek,,~ ljudi: ~1' (m) =-= trbuh' ..r::-"-' '(~) = dromedar:,
r~l(f) = palac; ~'..0= grudi, sisa; ~
C
= lisica; G- (m) = krilo; J~ (f) = stanje; ::.,;~ = han: JQ-= priviđenje, :;) (f) = zec: 0tS-~= dućan; ~~~ (f) = lakat; ~;~ = velika kofa; = duh (kao nebesko biće uvijek je m): j(jj = sokak, ulićica: -:.Gj= (gornje drveno)ognjilo; ~ = put; ~C (m) = nož: JLkL = moć; c>: = oružje; ~ = mir; r-L = stube, stepenice; ~k....=
c)~
~
e
'"
.c
ji.
111 ""
'ili
J
•..
o
'ili
~ji
"'-':
""
'ili.,
""
nebo, kiša; »r-: (m) = bedem; J.r' = trg, pIJaca; ~l (f) = prst; .kir = put; 1'.p = mir; G = .mjerica (za žito); ~ = poodmakle jutro; ~~ = bijeli med; i".f~ = kutnjak: ty., (f) = narav; J-:!):> = put; ~. (f) = zadnjica;
o
svadba; ~
l
•
J
= med; ~
'ili
'J
""
""
o.'
'ili
= ambra; ~
•••
'ili ••."
'ili
'IlIJl
='vrat; ::.,~
'"
••
111
oJ
(f)::::pauk; ~) (f) =
konj; ~ = lađa; ~ = kamen za tucanje; ~~ (f) = lonac; LJ = zatiljak;~ = bunar; ~~ (f) = 1&; ~. =jetra; lC5 = cjevanica, JU = jezik;:.kJ (m) '= noć; ~ (m) = mošus: ;; (m) = crijevo; ~ (f) =so; ~ = vlast; <.s~ = uputa;
:.:...3;:)
Broj ovdje (kao i kod~C navedenih riječi nije potpun, a osim toga se upotreba roda uz' pojedine riječi kolebala i donekle mijenjala u korist jednog od njih. Tako se (u novije vrijeme) više u ženskom rodu upotrebljavaju: ~ = usta, ~.:,.: = brod; dok muški rod sve više prevladava 202
~o
,.o;,j.
"
~
.,.
~
ko d:.? = bunar, ~ = nadlaktica..s.s' =jetra, (dio želuca preživara),); = vatra, i drugih.'
~=
~
plećka;J"}' ,
ID - Rod pridjeva (i participa)
= sirište
36
a) Ženski rod pridjeva Taj se rod (kao i kod ~ ::Jj.:. imenica) obrazujesufiksima: -at-, -a. -a'u, od istog korijena kao- u muškom rodu. Međutim, sufiks -at- se dodaje na samu osnovu muškoga roda, a sufiksi -a, -a'u na drukčije osnove nego što su one u muškom rodu. , __ , I od nekih imenica muškog roda tvori se odgovarajući ženski rod sufiksom -at, na samu osnovicu muško ga roda, npr.: ~ = djed, ~~ = nana, baka; = pas, ~ = kuja i sl.
:,.J.s-
Na osnovu istaknutog, od raznih osnova pridjeva (i participa) muškom rodu tvorit će se odgovarajuci ženski rod nastavcima:
u
t~;-.
i) L::...(-at-), npr.: L.• ~ =noya; t4;;", razborita; ~j~:', = vitka, = gola; o..,5L:.. = zahvalna; 0J~ ~ = spomenuta; :\L<""":-" = zamršena: :;I •• - • = upotrijebljena: 2) 0'::"" \.::... (a) imaju oni pridjevi koji u odgovarajućem muskom rodu imaju oblik: 0~, a u ženskom rodu im je oblik: J.:J (ili: ~) npr.: (. ~= plašljiva, 0~~ = pijana, ~ = sita, ~ = srdita, J') = gladna, ~ =žedna, 0';': = puna i dr. 'ili...
__
~/
.}
o
';"
'.
'__
1
'ili__;/
o
~
,
,li __;.. ,,-/
o
j.
Isti nastavak (-a) je i u ženskom rodu elativa pridjeva, koji u muskom rodu imaju oblik: ~1 , a u ženskom je: J,.:J, npr.: 0~ (JI) = najmanja; 0~ (JI) = najveća i sl. Od
J~lje: JJ;
= prva; od )..Tje 0)-; = druga, od ~1 je 0:.G-~= jedna.
Neki pridjevi (s obzirom na svoje specificno značenje) dolaze samo u = trudna: ženskom rodu oblika: ~ Il-Pr.: ~; = zenska:
J::
3) ~\.::.. (-a'u) imaju pridjevi ženskog roda oblika: ~~ čiji je muškirod u obliku: j;Jl (u pozitivu), npr.:~~..b-= grbava; ~ti~j= plava; ~~ = slijepai dr. Nekad je u muškom rodu ovakvih pridjeva oblik: 0~, npr., od 0'l~ ženski je rod: ~\I~ = vesela, od 0\';" je ili = zbujena i dr.
~c,:.;.. 0';"
36) O raznim oblicima pridjeva, njegovom rodu i upotrebi, mnogobrojne primjere daje Al-Suyuti, op. cit., II, str. 204-220.
203
Izvjestan broj ovih pridjeva upotrebljava-se samo u ženskom rodu, kao što su, npr.: :~ = lijepa; :\S~ = hrapava (haljina): :~:; = čistokrvni (Arapi); :~ = krupnih kapi (kiša) i dr.
b) Pridjevi zajedničkog roda To su pridjevi oblika: J0 ' ~ ,~ ,JL.U.....o, kOJIu određerum slučajevima služe za oba roda, ne dobivši, dakle, za ženski rod nikakav poseban nastavak. Te oblike razmotrit ćemo odvojeno, kao i još jednu grupu riječi koje, pridjevski upotrijebljene, ne dobiju poseban nastavak za ženski rod. •••
.
•
,.
'IJI.
j."
__
J ,.
"a
'IJI.
'"
o
'IJI."
0.
•
0
~
.
1) Oblik: J~ upotrebljava se za oba roda: kad ima značenje participa aktivnog (i to,i od prelaznih i od neprelaznihglagola), a služi kao atribut ili predikat imenici (ili zamjenici) u jednini. Takvi su pridjevi, npr.::.,D = zahvalan, J~ = strpljiv, YJ..1.5'=lažljiv, J.,...5= lijen: ~J..l.J = svadljiv, Y~ = žestok (vjetar) i dr. . 'IJI.~.. ~....,.,..
••
'IJI.
'.....
'ili,
"..
Y.
,/'
•~
,SI
J
,
..'"
J ....
Međutim, kad ovakav pridjev stoji sam (poimeničan) u ženskom rodu dobije nastavak -at-, te glasi: 13;J, npr.; = Rasrdio se na jednu lijenu (ženu): - Isto je ikadaovakav pridjev ima' značenje participa pasivnog, tj.oridobije za ženski rod nastavak -at-inpr.: = (deva) koja se muze; ~yS~ = koja se jaše i sl. - Međutim, i pored pasivnog značenja, neki od ovih pridjeva nemaju nastavka -at- u ženskom rodu, npr.: ]J.?- = ostrižena (ovca) i dr.
=~;.s~ ~
~"L.-
~
~
,SI
c.? =
2) Oblik: ~ uz iste uslove kao kod J~ pasivnog, upotrebljava se za oba roda, npr.: ~. = okniven; ~ = ubijeni sl.
111,
'IJI.
'
j.,.
, i to u značenju participa
•..
= opran;
ranjen; ~ "..
Kad ovakav pridjev ima značenje participa aktivnog (od prelaznih i neprelaznih glagola), u ženskom rodu dobije nastavak -at-, oblika: ~ npr.: ~:_.;". = koja zagovara; ~~ = mala, mlada; ~'.;_.;~= čedna; ~~' = velika,sfara; t.a-.;' = bolesna i di ' , o"
".
•.. o
o
'
3) Oblici: ~ , JL.....i.... i ~ (koji su prvobitno služili ka:o "nomina instrumenti", odn. intenzivni' adjektivi), služe za oba roda, odn. u određenim slučajevima dobiju nastavak.-at-za ženski rod, pod istim uvjetima navedenim kod oblika: J;J. Takvi su npr.: ~ = tvrdoglavta): ~~ = govor1jiv(a); 0~'.L= pitomfa): Jt..::....5:.... = jako lijenta): ~= siromašantna): ~ = brbljavta) i sl. ' 'IJI.
•.•
'ili
.4) Neki prvobitni infinitivi C~W\),adjektivirani, ne dobijaju posebnog = neplodan; ~~ = nastavka za ženski rod, (niti za množinu), npr;: .. ~o~
204
•
.,ll
c
;'
prljav; J..u:. ::;:pravedan; težak i dr.
~
~
;'
= tužan;
.,ll
~
o
;'
=
.,ll o-
čist, pravi; /)
•...
=
neravan,
Međutim, i neki pridjevi, raznih oblika,. upotrebljavaju se nekad (bez posebnog nastavka) i za ženski rod, kao, npr.: = plašljiv, J~ = neizliječiva (bolest), važan, težak i dr.
94
c) Pridjevi, koji se po svome značenju odnose samo na ženska bića, te kada oni označavaju stalno svojstvo (~tJ t....,..) ili dugotrajno stanje, onda oni nemaju poseban nastavak ženski rod; npr.: ~~ = trudna;)~ = nerodnica: ~ = koja rađa blizance; ~ = koja ima dijete (ili mladunče) uza se i dr. ' ,
za
~;'
;'
'JP.;,
Kada, pak, pridjevoznačava neko prolazno svojstvo, (U~L.>-~) započeti proces, kratkotrajno stanje i sl., onda on dobije nastavak za ženski UbI..?~ = Ona je danas bez nakita. I~ tiJ~ ~ = Njegova rod, npr.: kći bit će sutra puštenica (razvedena), ' ,
r:;Ji'
BROJIMENA
37
U arapskom jeziku razlikuju se tri broja kod imena, naime: jednina (singular, ~I)t\),dvojina (dual,~~~{:I~) i množina (plural, ~\).
Razmatrajući imenske oblike, dosada smo obradili samo oblike u jednini, i to kod imenica i pridjevatte participa), Ovdje ćemo, pak, vidjeti oblike dvojine i 'množine kod tih istih vrsta riječi, u dva veca posebna poglavlja.
I - Tvorba oblika dvojine imena Dvojina se tvori (za oba roda) od osnove imena u jednini (tj. odbacivši nunaciju),dodavši joj nastavak 01 ~ (ani) u nominativu, a nastavak ~ .:. (ayni) u genitivu i akuzativu, pa' će, npr., biti (nom.): 0~~ = dva čovfeka; 0~1 = dvije kćeri; ~~ = dva lijepa;0': '• .:J' = dvije plemenite, a u gen. i ako Ćeoni glasiti:;.4.~ , ?l ,~ r0"::"~J'i sl.
a;'
Suprotno navedenom pravilu, kod: "4it (~_guz)i ~~' obrazuje bez nastavka -at-, pa glasi: 0~t, odn. 0C,a~ . ,
Kod je takvo prvobitno)
(w)
(=
jajce),dual se
,
preslo u i.5 (y), (a u izgovoru:
-a
ili -an),
37) O tome uporediti kod: .Caspari, itd., op, cit.i.I, poglavlje: The numbersof nouns, str. 187-234, & 298-307.
205
onda u dualu ~. (kao -y- ostaje, npr.: ~r 0(.' ~= dva nazvana) i sl.
> 0\:'. ::'r(dva kratkovida): > ~ '
, Prvobitno .s (y) kao treći radikal, javlja se na kraju kao .s .::.(-a) ili iS':" (-an) u jednini, a u dvojini će se povratiti kao - ~ - (-y-), npr.: ~ > 0\ y:. (= dvije trudne): ~~ > 0~~ (= dva mlinca): ~ > 0(.l~:. (= dva nakicena)i dr.
iSP > 0~p = dvije fetve); '
Isto je i sa I.,? (y) koje je u jedini odbačeno, npr.: strijelca):)'· '.> 0~;'· ~ (=dva kupca) i sl. - Od-~'(= 0~ po ~ekim je u' upotrebi i oblik 0\~. '
...
...
"..
re >0~C
(= dva zabran), pored,
".
I odbačeno s (3. radikal), ponovo se javlja u dualu kod nekih riječi, kao što su: .'~r> 01:;\ (= dva oca); tr > 01~r (rijetko i: 0G-r = dva brata); ~ > 0\~{= dva punća). ' , Kod drugih, pak, 3. radikal se, osim u rijetkim shrčajevima, ne vraca u dualu, kao u riječima: :;1 > 0~1 (= dva sina); ~I > 0~1 (= dvije kceri): ~I > 0c...:..1 (= dva imena);
~.'~! ;
0~ (= dvije kćeri);
r~'> 0~~ (i rjeđe: 01;'~i 0~~
='dvij~ krvi); ~ > 0W (pored: 0\~:.Ji aC.; = dvoja ~sta); ~ > 0G (pored: 01p = dvije stvari); ..~ >0\~ (pored: ~\~:4= dvije r~ke). ' ,Odbačeni 3. radikal, ispred nastavka za ženski rod :;...::.. (-at-), ne vraca se u dualu, npr.: tor > 0Gr (= dvije robinje); t.:.. > 0'::" (= dvije godine); 4.;.. > 0\:~-',(= dvije usne): tJ > 08 (= dvije resice): W > 0s.i (= dva jezika); , ~ > 0b (=dvije stvari) i sl. ' ,
H~mza, nastavka :1'::" ženskih imena, u dualu se pretvara u), a neki čak dopuštaju i oblike sa sačuvanom hamzom ili promijenjenom u I.,?, u dualu, npr. ~~ >0\J\~ i 0\~~ , 0~~ = dvije pustinje); ~~~j> 0IJ~~j(rjeđe: 01~~~j= dva plava) i si. ~
,
-
Hamza imena na •.1_,postala od 3. radikala) ili I.,?, u dualu se zadrži ili promijeni u ), npr. :L.s ( < ;~) > 01~L..s i 01JL.s, (= dvije haljine); :\~.J « ~I~.J)> 01~1~.J i0IJI;.J1(= dva' ogrtača). Neki, pak, dopuštaju i oblike: "
..•
0~Ls i 0~1~.J . - K~d~ je ~I'::""sufiks (tzv.' JW)'I ~;..;),u dualu je bolji oblik s promjenom hamze u ), (ali se po nekim ona tu može zadržati), npr.: :~.:,..,... >0IJ~':""'" (rjeđe: 0\~~?,=dva kameleona) i sl. - , -
:0
Kraj;"jakorijenska hamza u dualu ostaje nepromijenjena, npr.: > 0\~(; (= dva isposnika): :6; > 0\~6J (=dva svijetla, čista) i sl. .,
206
Kod riječi od četiri i više suglasnika, u dualu je dopušteno odbacivanje nastavaka: ~I~ , ~\~ , 1..>:'"
'I..>':"
kao, npr.: ~~\j>
(mj, 0\~\/. ~i
skočimiševe rupe); ~L..l.G..>0~
> ...".. 0\~j
(mj. 0~~j == dva opaka ...); ..•
,...
0c....,.,~(mj. 0Ij~\j
1..»:);
= dvije
.; dva kotrljana):
I..>~j
0\jt~j (mj. 0~):) = dvije krup-
..-
....
ne deve) i sl. Vlastita lična imena, u obliku pravih složenica (~j:. ~;) čija je druga riječ promjenljiva, dualni im se nastavak doda na-kraju, npr. ~~.L....:'.
> 0~~..c.::. (dva Ma' dikeriba).
- Ako su oba dijela složenice nepromjenljiva, dual se opisuje pomoću riječi: Ij1 (dualod J~npr.: ~~ > ~~\j1 (=dva Sibevejha) i sl. / / / / Vlastito ime u obliku.genitivne.veze (i;C,.::,tf)ima u dualu samo odrednicu (J~I
), npr.: )~\iJT~
> )~W1I~
(dvaAbdu-l-Kadira). Kad je; pak,
'Gl
odrednica takvog imena riječ: ili:;\ i sl., osim ovdje rečenog, mogu se oba dijela te sintagme staviti.udua], pa će se, npr., reći:/L;;1 > /L; \;t ili ~~L; I;t (= dva Ebu Bakira): J-.alj~\ >j-.;>\J ~\ ili ~\J Fadila) i sl. - / / - / / / /
~\ (= dva.Ibnu /
Dual se ponekad obrazuje od zbirnih imenica ili od nepravilnih plurala, pa se njime označe dvije skupine bića, predmeta i dr., npr.: 08 « ~) = dva stada brava; 0C~~( < :~~ )= dvije grupe kuća i sl. /
/
/
Dual obično označava po dvije jedinke iste vrste, dva ista (slična) predmeta, pojave itd. Međutim, u slučaju tzv. ~. _I : ~ II, 3$ dual označava međusobno različite.osobe, predmete, pojave i dr. Oni su, ipak, semantički u manjoj ili vecoj mjeri vezani međusobno po nečemu, pa čak i po svojoj pojmovnoj suprotnosti, Evo nekoliko raznih primjera takvih duala, gdje on, izveden iz jednog imena, označava ujedno njegov smisao i onaj za njega vezane osobe, predmeta, pojava i dr. Tako od: :"'t > 01;t .(= roditelji); tt
> 0\y.t
>
(= brat i sestra); ~\)J\> 0Li\)JI(= Eufrat i Tigris); ~f
Sun~e i Mjesec);J)::Jf /
> 0\j) /.11 /
(= istok-i zapad) i dr.
0\;.lJf (= /
/
Slično je i s nekim pridjevima koji u dualu, supstantivirani, označavaju neko zajedničko svojstvo određenih predmeta i dr., a. na koje ukazuje' prvobitno značenje toga pridjeva, npr.: 0\~;Vf (= jutro i veče); 0\/,::Z: ~Vf(= /
mlijeko i voda); 0\~Vf /
/
(= meso i vino); 0\~;'Vf (= datulje i voda) i dr. /
38) Primjere za to i sličnu upotrebu određenih duala daje Al-Suyuti, op. cit., II, u dva odjeljka na str. 174-185i 185-197.
207
Il ~Tvorba oblika množine imena I ovdje će se razmatrati samo oblici množine imenica i pridjeva. U tom pogledu u arapskom jeziku razlikuju se dvije vrste množine: a) pravilna C'zdreve", pluralis sanus, ~~ ili~~\)i ,
~Wr~f
ili ...
'
b) nepravilna (izlomljena,pluralisfractus,
~~f
ili ~
' ili~~).
~~f
A - Pravilna množina muskog roda . Ovdje, i dalje, najprije će se razmotriti koja imena prvenstveno imaju ovu vrstumnožine u muškom, pa u ženskom rodu.ia zatim će se govoriti o načinu tvorbepravilne množine i, najzad, o oblicima nepravilne množine. Oblike pravilne množine muškogroda imaju: 1. Vlastita imena osoba (osim on:ih s nastavkomrv'at oo), npr.::L....:-t >0):w.l (= Ahmed);
'0C > 0;C
(= Osma ni) i sl.
2. Participi (koji obilježavaju osobine razumnih bica), a ženski rod tvore nastavkom -at- (izuzev pridje ve intenzivnog značenja s nastavkom -at, a istog oblika za oba roda, kao što je, npr.: L)G:., sl.), npr.:~G > 0)~G (=zahvalni); ~ >0J~ (= smutljivci);'~ >0)~ (= marljivi): :.o~:o: >0)~:o ': (=kojii:nolezaoprost)idr. ' , ,
,
3) Deminutivi Iičnih imena, kao i deminutivi opcih imenica, koje > 0.//;~ (=Ubejdi): ~~>0~~ (= oznacavaju razumna bića,npr.: čovječuljci);)~;:' >(.))~~ (= stihoklepci) i sl.
:1:~.~.
4. Elativi
o. obliku:
~j..:.Jl (ali čestdimaju
~l > 0)~l (pored: ~t5"1 = najveći); ~t najmanji) i sl. '
r nepravilne
> (.))~t
množine), npr.:
(pored: ~(Pl i ';~(Pl = , ,
J-:.Jn
. Pravilni pluralimaju i pridjevi, koji ovaj oblik (tj. pozitivu, a to su ovi (istoga značenja): ~t, ~l, ~t, ~ u pluralu biti: 0~l itd. 5. Odnosna imena na -iyy(un), npr.: ~\~) ~~ >0;.~= Egipcani, egipatski) i sl, -" --....
--
•..
imaju u (= sav), pa će
0~Ijs. (= Iračani, irački): , ,
6. Izuzetno,pravilnu množinu muškog roda ima nekoliko riječi raznih oblika i značenja, naime: (pored nekih drugih oblika množine: ~\ > 0; (= sinovi);~~t >0~~t (=zemlje); ~t > 0~t (= pripadnici.i.): ';J)k'>0))1 (=
208
~;J~
g':.ske);. )~,,>,JJJ~ ,~=vlasni~i.}~~ ~ (= sVjeto~i); ~ >~~, \= ~tV,a;i). Rijetko Je: yi > Jy.l (= očevi), 1 ti > J.,.>-1 (= braca) . Ovdje spada 1: })i < J}Ji), jer dolazi samo kao prvi član genitivne veze, pa nastavak - na otpadne), npr.: ))1 = vlastodršci i sL ....
;.-
I neke imenice ženskog roda na -at- (posebno one koje su prethodno odbacile 3. radikal: h.w.y), kao što su: ~~ > J)~ (= vulkanska. zemljista): ",.jl.... L....> J.* (i: J~ = godine); jJ) > Jy) (= pluca): o'? > J).? (= lopte, kugle);
,9:......".:.J.,
t<{J.,...J
....
__y.~.
•.•
~ > J~
•..
y. _ ~-
1: J~
y.y.
'Ill...
"
(= grupe);
'ili.....;:
Of
__JI..
y.
•
>JJf
..."
",.
-
jly.
•.•
"....;..
(= iskupine): ~
,
. y.
> Jr=
....-
, "
(= lažil i dr.
Slično dualu, prave složenice kod vlastitih imena muškog roqa,dobiju u pluralu na kraju (na osnovu) nastavak -una, npr.: ~ ~L:. > (Ma' dikeribi) i sL " "
0;~L:.
Složena vlastita imena, čiji su sastavni dijelovi nepromjenljivi, opisuju plural pomoću: J~~' npr.: ~~ > •..~~ .. J~~ (= Sibevejhovi) i sL Vlastita imena u genitivnoj vezi stave u plural: ili samo odrednicu (tj. JW\), npr.: ::...~ ~. >::...~)~ (Abdu-Iegusi): ili se u plural mogu staviti oba. dijela aneksije, ako je odrednica: ~1 ili pa će-biti, npr.:~~T 0"!-..u~( ..u~) (= Ebu Halidi) i sL· , ,.,
...•
;;1,
;;1, ~:;I
. . ime~a' životinja, predmeta, i sl., s odrednicom: u pluralu mj.-nje dobiju riječ: ~~, npr. J'~ > J'~ ~~ (=1 asice): > ~. ~~ (= zvijezde u repu Velikogjnedvjeda): ;~1:;\ >;~1 Z~ (= ~jelengljive); ~ ~\> ~ ~~. (= bičevi,od palminog lik~) i dr.
~I
B - Fra vilna množina ženskog roda Takvu množinu imaju slijedece grupe imenica ili pridjeva, 1) Lična imena žena, te ona muškaraca s nastavkom -atu u jednini, npr. (za žene): ~~>~~ (= Able): ~.~ > ~\~~ (= Suade): :.~j > ~~j (= Zejnebe): b > ~I:W (= Hindel.fza muškarce): ~;.;.. > ~~(= Hamze); ~ > ..:...L::....l.b(= Talhe): o~ > d~ (= Ubejde) i dr.
y. ...•
o....
"
..•
().",'"
....J".,
,:I,.,Jl
"
..•
o .•.•jl
2) Participi (za razumna bića) ženskog roda, čiji muški rod ima pravilnu > ~\~ (= množinu toga roda, npr.: tSG > ~CSG (=zahvalne); ~~ marljive): t-G; > ~~G;(= odmorne) {dr. 3) Imenice ženskog roda na: -a' ili -a, npr.: ~ri~ > ~(l~ (= pustinje); "\.r-" > d)\.r-"(= nesrece): IS)~ >..:...~)~ ili d)~(= droplje); CS.?~> ..:...~.?~ (= uspomene) i dr. . ,
y. ;;,...
,a
__ ;;; /
/
.....J.
"
.••• '"
I"JI.
'Ill/
4) Imena slova alfabeta, npr.: ~1 > ~Wl(= ,a ...• y. _ ....•.. Ji' > ..:...lii' (= nunovi) i dr.
"
OJl
14 - GRAMATIKA
ARAPSKOG JEZIKA
.•.• jl
elifi):
-
J\~ > ~
_
_ ...• o
\1\~
"_;,,,
o
(= dalovi):
209
s
~
5) Neka imena lunarnih mjeseci, npr.: ir--- > ,,:.A __~ (= muharremi); > (= ramazani): J\~ > ::., \I\~ (= ševvali) i dr. ~.:ii ~
~.:ii",
~
0w;.~ 26w;.~
6) InfinitiviC.:>G.:Jf) ženskog roda na -at, kao i svi infinitivi (i oni muškog roda) izvedenih glagolskih vrsta, npr.: ll:-» ::"~J (= putovanja); ~.:» > 'S\~3) (= ponavljanja); 'J("" > ::.,~~ (= natjecanja): tlWl > ::"~lWl (= feudi): J~~ < ::"\1~~ (= promjene); > ::"0'Gi (= nagomilavauja): ~~\> ::"L;~\ (= preokreti, prevrati); >::.,~~\ (= tehnički termini): > ::.,(.~~ (= informacije) idi. ' "
~I;
C~\
r~~'
Infinitivi 2. i 4. vrste glagola, konkretnog značenja, mogu imati i nepravilnu množinu (oblika:~LG odn. ~~n npr.: ~ > ~c.a; (= djela, knjige); J~~~ > ~\) (=' lažne glasine) i sl. ' , 7. Strane rijeći muskog roda, (pa čak i kad označavaju muške osobe), ,> ::"13\j~~~(= vodoskoci): \.11 > ::"\;-1 npr.: J~~ > ,,::"~~;~ (= šatdr~);, 0~~~~ (= age); l,l, > u\y.l,(= pape); ~l.; > dy.l, (= paše) I dr. 8) Mnoge imenice muskog roda bez nepravilnog plurala, kao i neke imenice ženskog roda bez nastavaka za taj rod, kao, npr., one (muškog ,;I::~ ~ ~::~ ~~~,.. ~,..~~,.. , • ~ ~,.. roda); il->- > uL.l->- (= kupatila); 0\y.:->-> uG\y.:->- (= životinje):~ > u\~ (= karavane); ili (ženskog roda): :;'~1 > ::"G~1 (= zemljista): :C > ::"\jC (= nebesa); ~; > (= svadbe) i dr.
::"c.;
9) Poimeničeni participi muskog roda, upotrebljavani tako naročito u množini, npr.: ~8' > ::"8\5(= bića);J)L > ::.,u~ (= stvorenja); ~ > ::.,\~ (= svesci): ~ ; ::.,\~ (= opojna pica) i dr. ,
,
10) Deminutivi muskog roda' koji oznacavaju nerazumna bića, ::"(.JS predmete, pojave i sl. (dakle, sve osim razumnih bica), npr.: ~> (= psići): ~. > ::"(:S- (= knjižice);:Y~ > ::.,\~~ (= sitna obecanja) i sl.
::s-
Neki gramatićari dopuštaju obrazovanje pravilnog plurala ženskog roda od,svih imenica i pridjeva s nastavkom -at- u jednini, npr.: t;l; >::"0 (pored: ~~ = gazele); ~~ > ut..~ (pored: l5~ = sela); 4.-')l>. > uL.')\.;:.(= vrlo učeni) i sl.' ,
~
~
~~O,..,
~
,..,..,..
iiJ
~,..:;:,,..
~
,..:;,..,
C ;..Način tvorbe pravilne množine imena Opće je pravilo da se na odgovarajuću osnovu (tj. bez nunacije i padežnih nastavaka) jednine, u množini za muški rod, i to u nominativu, doda nastavak: 0)_ (-una): ~ > 0~ (= učitelji), a u genitivu i . Za ženski rod, na osnovu jednine, u akuzativu nastavak ::r- - (- ina): ~ množini se doda, u 'nominatiVU: nastavak: ::.,\~ (atun), a u genitivu i ,..,
210
y.
~~,..y.
,..
J~,..,J
akuzativu
nastavak:
, i~0~j
~0~G
t,s-G > ::"c,s-G (= zahvalne)
ul : (-atin):
i sl. ~
i ~. ~~j > ::"~j
"
Određeni oblici jednine dožive u pravilnoj množini izvjesne fonetske i morfološke promjene, koje ćemo sada pobliže razmotriti u zasebnim napomenama. a) Imena u jednini na: l5':'" l5~ , l5_ ,_ dožive izvjesne glasovne promjene, kako će se vidjeti iz primjera,' pa će u množini glasiti; i to za o... o "o o muški rod: lS"" Y > 0.r" Y mj. 0r.:---'.y (= Muse, Mozesi);~ > 0~ mj. ..•.
o~
JI
•.•
Y.
""
.Il....
f- •.•.
JI.
Jl
(= odabrani, u.genitivu i akuzativu plurala je: ~
J'tJ > 0~tJ mj. 0~tJ
(= kadije); (= britve):
~rod .;.;. > ::.,~.; prepelice) i sl.
~wi> 0;wi
JI
mj.0.)1..' ,,:);
(==. bosonogi):
k > ::.,\ J ::. (= trudne): J~
za ženski
> ::"L;i~(=
J..;,
b) Kod oblika: (o) ~ ' (o) J.:J ' (o) čiji drugi radikal nije udvojen niti je slab (w.y), u pluralu im se iza drugog radikala umece isti vokal kao onaj u prvom slogu (a, u, i), ili seu svim slucajevima umetne vokal "a"
~) > ::"G) (=zemljišta); ~~ > ::"r~~(= Da'de); ~ >::.,~ (= čankovi): ::.~ > ::.,C~(= svadbe); ~ >::.,~ i ::.,~ (= Džumle): t:; >::"(jj i ::"U). (= sobe); ~ > ::"lb i ::"Cw (= Hinde): ~;.s > ::"I:r-s i ::"c,.:..s (= odlomci) i dr.
'"
.
JJ
,
J..; ,
Međutim, kod oblika ( o ) i (;) iza drugog radikala li množini ne umece se samo se ne mora umetati nikakav vokal, a kod' oblika: ( <; ) ~ kada to zahtijeva pjesnički metar. Tako od t.JJ.;, > ::"CJ.1 , ::"8 i ::"lJ1 (= tmine); (= odlomci), ali od: ~)j > ::"i)j , a izuzetno i: ::"i)j (uzdasi) i sl. '
~;.s >::.,c;.s 'ili
....• o
Kod oblika: ~' dopustiv (osim od: ~ ...• o
\i
o).)~
"',;
'Ill
> 01).)3
,
'Ill
'"
s trecim radikalom "w", pluralni oblik 0")L,.j nije ~j~ > ::"Ij~ (= ženska mladunćad), pa se kite od:
..•o
,.....-
...•
\li,;
i 0\).)~ (= vrhunci), ali ne:
UI).)~
~..'.
"
Oblik: 0)W ne odobrava se ni kod korijena s trecim radikalom
~ . > 0~,
,ll ....o
....o
,ll
......•
,
.
.~
(= brade, a ne i: 0L:->J).
Kod oblika: ~1:J .PI
...-
Jl JI
, s trecim
Kada su oblici:
radikalom
> 0\;:..lS'i 0~
~ ....~~
,.ll
oblik: 0')W , npr., od ~
t:J ,trJ
4
.•.•oJl
..• "JI
" i.?
oo,
(=
orasi ; ~
0,
> 0~ ~
,
o,
(
14 • GRAMATIKA
~,'
;;j),)
> ::.,~ ,
se u množini ~
..• JlJl
i tt..; iz korijena s drugim radikalom w ili y, u
= jaja);
(= dugotrajne kišice): ~
ne dopušta
(= bubrezi, a ne može: 0t"..l.5") i sl.
množini se iza tog radikala neće' umetati.nikakav i) ~,
"y" npr.:
..•
> 0)),) ~
(I
'.
vokal, npr.: ~j:';-
(= mijene sudbme ; ~,)
(= crkve) i sl.
•
)~'
> ::"Ij:';> 0~,) ~,
"
,
211
Dijalektalno se, ipak, dopušta umetanje vo kala "a" iza drugog radikala, naročito kod oblika: tl.:J, npr.: > (= orasi) i sl.
~j:';" ::"\j:r
Kod oblika:tl.:J , 1J..:J i~, sa drugim udvojenimradikalorn, iza drugog radikala ne umece se nikakav vokal, nego se taj radikal, s istovjetnim ~:f, '" trecim, stapa u gemmatu, npr.: Oj~ > dj~(= atomi): Or" > dr (= pupci): o..L,>:. > ul..L,>:.(=broJevI)I sl. •
•
,ll.:;l
\Il:;i
•
,
'Ill;;; y.
,lJ':;; '"
'I5l:;i;
••
,
c) Imena sa trećim radikalom w ili y, koja ga odbace u jednini i pretvore u: I, ispred nastavka ženskog roda -at, vraćaju te radikale u množini, npr.: ,JI...."..
> dJ"~
,JI",.,..
O~ ,JI:;i
o~
"..
JI.
"..
••
•
narrrazi (molitve), blagoslovi: oG > u~ (= djevojka): > u~mj.d~.(:;::nazvane); oL.f > uYf (= zbačene) i dr. """
/:;'
,ll,..
,.
'I5l
.,.. ".
,-
(=
•••
JI.
,Jl"..:;i..-
,JI •..•oJl
JI.
,p.
,/oYo
d) Kada je treći radikal odbačen ispred . nastavka
-at-, on može u
:.!
množini biti vracen, ali ne uvijek, već prema upotrebi, npr.; ~I i~' > ::.,C; (= kceri): ::-;.\ > ::,,\y.r(= sestre); Lr >::.,c.ri ::"C;'r (= robinje); >:;~ (= narukvice); •
,ll,,,..
W > ::"0 (= trupe): tj > ::"G 1,lI
/,;/
'\li .•.. '"
'llI
t~
j "'//
godme);~ > d~ (=usne); ~ > u~ tJ >::"8 (=resice);Jl. >::"G-,. . (= stotine); --
--
--
:,2. --
(= pluca):
L
_.
>::"1;:' i ::.,~
,oIJ.....Jl.p.
(=
,..Jl
(= trnje);.~ >uL:b (= šiljci): L'> (= stvari).
::"\p
O{J.
e) Hamza, u nastavku: i ~\_ , ravna se po istim pravilima koji važe za tvorbu duala kod takvih imena, pa su, prema tome, množina od: > ::"C,~ :C~ (=pustinje);:i? >::"Iji? (=žute);:C >:::"ljC (enebesa) i sl. f) Imenice od pet i više slova, s nastavcima: iS~, il~ nekad mogu, ispred pluralnog sufiksa -at-, odbaciti te svoje nastavke, npr.:iS~~ >::"CL;(pored: ::.,~~~ = droplje): :~Ij >::"~Ij (= skočimiševe rupe) i sl. ,
,
D - Način ivorbe nepravilne mtiožiiie imena Nepravilna (izlomljena) množina ~~1) ne izvodi se iz osnove jednine, nego raznim oblicima jednine odgovaraju, manje-više, određeni oblici množine. Međutim, ne postoji neka sasvim čvrsta sprega između tih oblika, ali ipak pojedini oblici mnozine dolaze prema nekim određenim oblicima u jednini, što će u idućem pregledu biti pokazano. Sami oblici .množina tvore se na one navedene načine obrazovanja riječi iz korijena uopće. Ovdje će se najprije razmotriti oblici nepravilnih mnozinaobrazovanih iz trilitera, a uz taj svaki oblik množine navest će se odgovarajući oblici jednine prema kojem se on izvodi. To su slijedeći oblici množine.
212
o ,
I - J.-.9 ••
1. ~Ij (particip aktivni): ,
~
(= drugovi);
~
(rijedak)
~~j(= posjetioci);;:'
(= trgovci);
~
(= pomagači) ••
(= putnici);
i dr .
o J
II-J.-.9 1. ).:Jl (pozitiv pndjeva): ~ crni; ~ 2. :~
(= gluhi); :;;
(imenice i pridjevi
..
Dakle, pridjevi 1
~l
bijeli): ~(=
~l
roda):
ženskog
:C i ~l
' ~
' III -
~
a:J : .~-L- (= kolutovi);
3. ~
:
:.s::.:; (=
(=
(= pustinje)~
(= žute):
Međutim"pridjevi:~l
e;., ts' ..
f
:G imaju
~
f
zajednič-
svi; sve) .
J.-.9 (rijedak) "
~i~(= razmaci
koloture):
u množini
(s istim značenjem:
č;5 (= sljedbenici):
(particip aktivni, č~sto poimeničen): čuvari); ~:.G-(= sluge) i dr.
1. ~Ij ,
~;.
'
f
pa glase: ~
crveni:
(';;'slijepi) i dr.
oba roda imaju istu množinu.
f :~;
ki oblik: ~,
2.
=
(= bijele) i sL
~
:~
(mj. ~
:.:.?(=
između prsta)
(=mimoze);
~
(= bradavice:
krpelji) .
•• , J
IV - J.-.9 1.
a:..; (naročito
od imenica s 2. radikalom sela); ~ (= strane);
=
'Il! ,.
o
Y.
'Il!
...•.Y.
2. 4..LJ:rI (= narodi); bubrezi) i dr. "',,0
:"'jI
'Il!
~)
,;
«J-'-
•••.•.. ,
3. ~
(rijetko);
4. ~
(elativ ženskog roda): najvece) i dr.
Tako je i od:
~
.
iS)-\ množina
s
"W"):
(= koljena);)~
= ukrasi):
J)\
~
~j1
(= prve);
j)~(= države):
..,.:, y.
(= slike);
« ~
'Ill",
~
iS')
~« ~ ~
y.
,."
«~) y.
=
= brade): (<~
= najviše);
~(=
js-l (= druge).
213
"
J J
V-jA!
sp (= šavovi - na lubanji):
: ~Y" (= krovovi):
1. ~ 2. j:J
: ~r
3. ~
: ~J.p (= hijene); ,
~
4. ~
,.4;
:~
~"",
~
.i-
::ili (= nebesa):
(= lavovi); (grubi);.rJ ~Jl
••
'lllJl
5. ~\.; (rijetko): ~
JI
J (
:;~ (=idoli);
i)
= leopardi ; •
(=
trgovci):
,lt....'" ,..
'"
'"
JI
",,lt
..Il JI
6. JW: (izuzev one iz: ~L,a... i ~\.;): ~
....JI
__ .... Jl
'"
...
..•
Jl
--
'ili jlJl
'1!1
,...
8. JW (izuzev one iz: ~L,a.,. i ~\.; ): ~ (meteori):
J;";
9.
,lt jlJl
(= vratovi): ~
t!' (= cjevanice):
;"
7. JW (izuzev one iz ~L,a... i ~\.;): 'lll
J,l;
JlJl
mimoze)
;)} (= krpelji): 'IllJl
JI.
,.4;
(= knjige); r->-(= velovi): ~
(neizvedeni iz ~G korjenova, te pridjevi aktivnog značenja): (= stupovi): ~ (= strpljivi); j.:.~(= poslanici).
10. ~ ,
(neizvedeni iz ~Gkorijena i pridjevi aktivnog značenja): ~; postelje); ~jj(= koji opominju); ~~ (= novi);
11. ~1. J (neizvedeni iz ~G korijena)::;': , -ne): S':.L: (= gradovi); 12.
(=
,ltjljl
1w : ~
(= lađe), ~
Jl
J-
:w. (=
(= listovi, stra
(= drva).
Mjesto oblika množine: j.:j dozvoljena je upotreba oblika: Lr (= lavovi; (=poslanici);~. ;S- (=knjige i sl.).
J..~
):J, npr.:
Kod riječi izvedenih iz ~L.:.: korijena, ponekad se upotrijebi i oblik: j.:J (mj. j.:j), npr.; ~~ (=novi); ~~ (=postelje) i dr. " VI - jA! ,
1. 2.
tl.:J 1w
(= šatori): J1; (= stada);
(rijetko): ~
(rijetko): ~ (= putevi, sg.'~~G);~ (= stasovi, sg. t[j);
3. ~1~ : ~. « :.,; ,= zgrade); ~ , uvojci, s·g. tJ) i dr.'
(= životopisi), ~
VII1.
J:J (ne od riječi izvedenih ,lt
~w (< ~\; ,
214
,
(= komadi); ~
"
,
JW o
iz korijena J~ niti ~( Jy.l : J~):
= odjeca): :(1; (
(=
,
,g
JI
< ~(1 = gazele): ~~
oj.
(= mora);
(=' teški);
~ojl
~o"
2. ~
(ne ~d riječi izvede~ih 0G- (= lijepi);
5. ~: 7.
:0
JG-~ (=muškarci):
-rođena 8. ~~
:,w
aktivni):
(pridjevi
aktivnog
rGs'(= plemeniti);
< ~\i;
J~
~w:.i ~G):J4
te;.... (= zvjeri): t~
t~.J
«
sg. ~); ,
,
(= hijene);
~11.J (= zrele datulje): ,
t~(=
kasno
= pastiri);
~~.J
značenja);
~(.;.. (= dobri, sg. ~);
Od korijena ~G
J(,b (= dugi):
ovakvi su plurali rijetki:
:\i;
= čisti, sg. ~):'
(pridjevi):
:\).J
,
(= napojeni, sg.
J~); J.~
"
'"
~
."
t1J.J (= krpe); y(:; (svodovi,
(= žedni); ~~
(= srditi):
tLJ (riječi neizvedene
iz
~G:.
(=lijepe).
, sg. 3~); ~l.a.; (= čankovi): ~'"
1....-"
y.
sg. ~)
15. ~1~ (rijetko): C W (= rnliječne deve): , vage);' 16.
y~
(= brezuljci):
0~ (pridjevi) r\~ (= koji se kaju);' 12. 0)W (pridjevi): :rl..>- (= mršavi): 13.11:J : ~~.J < ~\).J = baŠče); ~c,..(= puti,
ttJ:
~"
(= planine);
11.
14.
y.
sg. ~);
,
devĆad nedonošćad); devčad):
(particip
, 10.
~
(= papuče,
,
iz 'korijena:
(rijetko): tG-) (= bolesci): ~\);
j.j : tL;.J (=
9.
"
..jLi..;..
C~.J(
J:J
6.
~
(isto kao kod j:J ): ~U) (= vukovi); < Ci).J = vjetrovi, , J~ (=sjene, sg. ~); 'J\j.'l (= tanki): jlj.J'(=njež;"i);
3. ~ 4.
~"
); CL..J (= koplja); "
(isto kao kod ~ (= tvrdi);
~\~
i ~G '
,
~w-
(=nevolje);
korijena):
,
(= tasovi-
~1J.J (=vratovi); ,
0~ ,
Dakle, pridjevi oblika: ~ (za muški) i ~1:,j(za ženski rod) mogu imati zajedničku množinu oblika: Jw.
17.J-:J (pridjevi ženskog roda): (= site) i sl.
J.~
(= žedne): ~~
'
(= srdite): ,
Prema. navedenom, pridjevi u muškom rodu u obliku: ženskom: ~, mogu imati zajednički oblik množine: JW. 18.
J:J (ne
od ženskog roda elativa): :':"Gl(=ženke);:':"~
Rijetki pluralni
oblik: JL.J neki smatraju
samo varijantom
J~
tW ,
:a
u
(= dvospolci). uz oblik: J~
,
dok drugi drže d~ je to: ~~pr,?~~, zbirn~. imenic~, t~:.,,~ ~l: npr.: 1.~ (~. de~e.s de;,~~dl~ ~g'~]- JL;...J oVCIce: S9:~.J l~.J)' Jl.'l.J,(= prostaci, bijednici, sg. J)); l~.J < ~~.J = pastiri, sg. ~~(sabeJC1, sg. t.s;l.,o).
~=:
t:.:);
215
JW
VIII <
1. :~:
(= pustinje); /~
< j~
2. ~~:
(= pustate):
Jl::>(= demonke), <
,
~j:J:
3.
<~Q
(= djevice):
(= ključne kosti);
p: )~~ (= žalbe): )8 (= fetve); ~
4.
::-
ij~ (= kosti
5. ~:
6. ~:J~: )~ ,,__
iza uha);
(= neravna
zemljista):
Množinu
oblika:
J Q (= noci).
(= pijetlovo
j~ t::-'
f:
ledno perje).
JW mogu imati i riječi: J:'\) (= zemlje); J~r < < <
(= žitelji): .
<
1. ~
:
l5~\~
2.:.w : ~~ 3. :)~:
(= oprezni);
J\?-
(= nadutih
trbuha):
(= pustinje);
l5~~
0~L:J: l5~LC (=
4.
(= žalosni);
~G-j (= bolesni);
l5~r:.~(= djevice):
~W
pijani);
(=srditi);
~\/
(gladni);
~\)-
(=
osramoćeni):
ili~ (odkorijena:
5.
, 6.
mješine):
~)Ij ~f-r
i ~C):
(I;" (= crijeva):
(lj3 (";kutovi):
~t.:J(od ~13 korijena): (\~
(= gazelice):
7.
~c..;(od
~l3'
korijena) (~
8.
~w (od
~l3
korijena): l5j\~1(= mješinice za vodu);
: ;'(1 '(= neoženjeni,
9. ~ 10.
~1...J(od
~l3
(= odabrani
(~(=
nesreće, sg. ~),
, ~:.h~):~~~ (= stada, podanici, ;.~
11.
u:J.: (\~
12. ~
(= jutra, sg. (= žalbe)
JJ. (pozitiv trudne):
grijesi, sg.
(~(=
(G (= večeri, sg.~:" ::.);
'
,
~j'.J)
(imenice i .pridjevi l5j~
216
sg ~~);
(= sirotice),
pijane):
13.
dijelovi):
l5~Ll(= zarobljenici);
sg. ~1):
korijena):
(\j~ (= deve;
ženskog
l5j8 (= fetve);
roda): l5~~
l5j~
(= halve,
(= zbunjene);
slatkiši):
l5~iL
(=
JL.S(= lijene): pridjeva):
Jl31 (= ženske);JG-
(= dvospolke):
J~
(=
: l>~l11(= kosti iza uha);
14. ~
15. ~:I:';: l>~\-:.G(= neravna zemljišta): l>~~ (= pijetlovo leđno perje). Mjesto oblika množina: ~CJ rjeđe se upotrebljavaju
Je..; , npr.: l>~L\ (= zarobljenici);
te: JW i
(uporedo) varijan
l>~~(= zbunjeni); l>~~ (= pijani);
JU i JU (= lijeni). ",
,
X - ;UW (rijetko)
=
=
", ') ;:uW ",' ( mUŽJaCl iaci) ; 1. "~, , : ",' o)..; ( bikovi IOVI, sg. )y
JJ : 13~ (= dromedari):
2.
3. ~l1 (rijetko):
t~
~)~~ (= kamenje);
" "
J~
XI" "i
1. J....!
o •...
: y."..u ~
.ij
s
~....
'IJl
~
~
J;"r
Kod riječi od korijena ~~ .J.JI.
y.
'lil
~ ....
radikal" j "pretvori u 2.
'lll
I)
'ISl
o
J....! :
3. ~ 4. ~
j
'IJl
Jjl
~.f-> :,9:
/fi.? ", .
npr.: ,.Il"
j
jl
t.~
'IS!
Jljl
-, Mn~ŽU;a u obliku: izvedenih od korijena
;;J.,.j 7. "",
'\li
y.y.
,.Il
J;J oblici: j.J ••••
J.0,
Jl
i ~, "J ~
j.
•• """
J.
....
i J.r.? (= oči).
J.r.?
.,;l
J;J rijetko dolazi
s tim da se treći
"'.
j
,)
i~
••...•
~
JI j
(= gazele); ji
(= jetre);
lJ"r.
•
prema jednini oblika:
~i,J;"l, npr.: Jj~
(= svjedoci); ~ drski...sg . ..:;,.,L::.j: :
'IJl'
(= očnjaci, sg. ~G), ~~ i ~~ (= krvi, sg. ~~); -, -,-
(= kraljevi);:;J
6. ~l1 (particip aktivni, ali ne od ,
J.
'
J~i J~(= "Jkofe, sg. .JE);~ ••••••
s
nekada se varijantno javi i oblik:
,/l
(= štapovi, sg. ~).
~
y.
,>1:
npr.: lJjy- i Jjy.(=
(= rebra): U)~ (= oklopi)
F :~;J(= lavovi); ~;:,
5. ~:.~
,)
....; :.,..
)-':""1,
(= vojske); JyU (= brave): \ r--" (= otrovi, sg. r)
Jj
: ~A (= kože)
i~
~ .... s i.?)\)""';
JI.
,.Il
k;rijena javljaju se mj.'
..•
-ti
i t~ (= starci);
ss
tJ~
npr.: ..:;,., j-::-! i ..:;,., j-::-! (= kuce): Kod ~G
s
(= srca); ~j..l..,.(= brane, sg . ..l..,.),J~ (= sablje).
Ova mpožin~ rijetko se tvori od korijena godina); ~ i ~ (= lukovi, sg. ~:,.;). 'IJl
tG...:.:,.
(= drugovi: mj. običnijeg:
i JJj:
JJ kod riječi
(= noge, sg. JL
< J;,).
(= Ieopardi):
~c.a.: niti od
""';;"1 (korjenova): ~;:,
i~ (= koji plaču, sg ~~); -, , <
? i?
(=oholi,
-,-"
,,;; (k< )J..\....:;. = oma diIĆI, zrna;)
217
8.
1LJ : ~);.
9.
11.:..;: ~;:-
lO.
".
(= vrhovi);
s s
J;J
Rijetka je množina ••
~
••
lijep, duhovit),
tj.
,,~
od:
o"'.
",.J.J
i)) 1 ,
t.yW.
r~1r) i
g
•..
2. ~
.,.9.,..J."
",...
(= muževi);
:
(= stočne hrane);
3. : ~
:~ 2. j:J : ~ 3. 4.
(= robovi); ~ (= goveda);
:Y~: r
".:,
'ili
•
- ~
.,i
~~
JG- > Jy.. );
~~); ~/;,
(= ovce,sg
(= koze);
~G), ~
..-.-
..•
(= magarci).
"..
".
:'.J.
....".:;:ij.
iz ~L;
korijena):
.... ".
menstruaciju, i ~
'"
sg. ~L:.-); ...
(= postači,
odsutni, 2.
sg.
(=mlinci, sg. ;..);
(= hadžije:~g.
y.u (neizveden ..-
....
~);
(= psi);
XIV 1.
(=
(rijetko)
::
Jw : ~
~
13);;- (= daidže,
XIII. 1. j:J
~f
(= rebra);
(rijetko)
4...o.,.....s' (= amidže.sg.
~~;J (= panteri).
:
J J
:uYJ
jl"
: jJ y"!
t~
~
'-'lj;
I
~....
".
(= putokaz);
jljl"-
XII 1. ~
sg.ll.:.-);
(= razdoblja):
a...; : .....;y-::,.
s,>.
'J;:- (= kutije,
(= rupe);
sg.
rf
sg. ~(1);
J..,...;.
". :, ~
...w
".
;):ij.
?(= ". ;;J
i ~
e
,li....
".
puštenice): ..9
••
".:;
sg. j.;L;.); i~ ........,lI
:; J
sg. ju-.); ~
i '~ ( = spavači, sg. ~G);
Cf
imaju ."...
(=trudne-deve,
~L,.,); L5jŠ'- (= osvajači,
~tJ (particip ženskog roda od ~~);
:;:lJl
~(koje
•
(= narikače):
rf
j.
(=
(= koje
spavaju). ".
Mjesto ~
•.. ..Il"
od korijena
čemu se u množini ".
~
:;
,li
(poredx,s
= postači, Izuzetno:
218
.:;
"
Y-
.....;:p:-r
dopušta
drugi radikal .'"
::;;J1
I~
_
".-
'"
".
= plašljivi, sg . .jJL;..); ~ "
sg.
J--.9,
'ili
i oblik:
:;:;
pri
"/ mijenja u "1.$", pa se kaže, npr.: •••
sg. ~(P).
JY:- (= nenaoružani,
se uporedo
J;.n.
:;:;
"':',"
(pored: i~
.".:;Jl
I~
xv - JW 1.
:Y-[j (neizvedeno ,
iz ~~ i ~G korijena, s rijetkim izuzecima): j~(= neznalice); ~\~ (='zastupnici,sg. ~G); (= osvajači, :~ (= griješnici, sg. 0t;.); ~I~ (= koji odbijaju, sg. sg. j~);
'19-
:0
~
~
~~). ,ll
.J. o
XVI - jJJi 1.
>
JJ (s nekoliko izuzetaka, ne dolazi od
Jy..l korijena): ~1 (= mora); :. ';"1(= gušterovi, sg. :.,...:,);J~l (=kofe, sg. }~); ..,..11(= gazele, sg ~); -41 (= ruke, sg. ~).' • -
'=jz
•... "
,..
Izuzetno i od J ~I korijena, s tim što 2. radikal" -,"ostaje ili prelazi u s »; ". hamzu, a " I..S " se ne mijenja, u ovom pluralu, to su: y yi i y yi (= s o ..haljine); v}1 iv Jil (= lukovi): te ~i (= sablje) i ~i(= oči). ,ll
,JI
~.,;,,..
OJ."
~.....
".
2.;}J (ne od Jy..t korijena): ~t 3. 4.
J:.-; (ne od
Jo,..
~O'"
,ll
(= brave); ~t
(= kičme):
Jy..\ korijena): ~j~\ (= vukovi); ~~\ i ;1(= bunarevi, sg.?)
:0 (ne od Jy..l
korijena);:;'j1 (= vremena).
'
Izuzetno se od J~~l korijena riječi ovoga oblika javljaju u ovoj o množini nekad i s prijelazom " -' "uhamzu: )),;)1i )),;)1te ).)1(kuće, sg. ~\~< :)~); j~\ i jj:.t (noge, sg jL.); :';t (evatre, sg. :G);:. ~;\ (=očnjaci, sg. ~G < :.~). -.ijJ
5. j:J (rijetko): ~1 (= zvijeri): ~1
o....
".Jl
:»
,ll
J
(= hijene);
6. j.J (rijetko):~1 (= leopardi): 7. ~
(rijetko):~l
(= rebra);
8. jw (ženski rod): ~1 (= ženska jarad): 9. jLJ (ženski rod): ~t 10. j~ (ženski rod): 11. ~
(=
orlovi);
t.~~1(= laktovi): ;;.Jt(=
jezici);
J.:=.1(= lijeve ruke);
(ženski rod): ~1 (= desne ruke, zakletve);
12. tw (rijetko):
;:sr (= brezuljci): l (= robinje, sg. t.l):
j~l , jjjt); pa
~~1 ~1 i dijalektalno: ~~1 (= deve, sg. tG).
219
JW\
XVII -
1.
JJ (naročito
: ~\1T (hiljade); ~C;r (= pobožni,
Jti. i ~.l,J;"l)
od
~); ;T) i ;\~T(~išlje~ja, dani, sg'r~);
~r); '0wr (= grane, sg~).,
sg.
~(,H(= haljine);
S~~r (= vremena),
sg.
r~r (=
J~r
(= sablje),
ali: :(.:;..r (= stvari). 2.
j.:J : '0\~T(= uši):
rtS:::-r (= presude);
~\;'l (= slobodni,
sg. ::.): JLJl (=
brave);
j.:..; : :b~T (= pazuha);
3.
),r i ~~T(= bunarevi, sg. ~); ~~r (= praznici, ;L..:.l (= imena, sg. ~~ < ~); ,
- sg. ~); ~
.; ""
~....
•.
• -
-.li
o
". ",
< .y-!)'
sg. 0"!1
~~l
5. ~: 6.
4
,..__
"..;
"....
,li •.•0,..
"........
j..u: JL.T (= nade, sg. Joi); ~l;T(= očevi, sg . ...,.,i< y.i) : ~L.;i; (= sinovi,
4.
:.w : ~~l ,Jl ..•.•..
s
".
".
....~,...
•
...,.,~i (= očnjaci, sg . ...,.,L; < lI,...,JI..-
...
);
(= nadlaktice):
(= stegna): ~LJr (= leopardi): .... o
~
~G5-r (= plećke):
....
7. j..u : yu,) (= zrele datulje): 8. ~ 9.
: '0\~T(= uši);
J:-; : ~Gr
(= grozdovi);
,," 10. j..u : Jq (= krda deva): 11.
yu 'jl1.
•••
,..
".
""
(rijetko):
,li
.•..0.-;
".
••••
o
)~i(= •
,...
".
svjedoci):
....
o
...,.,~i
0-;:
"...-
};:.~T(= mlaki); .JL,a.;T(= pomagači):
"..
".
(= drugovi);
"" o
"..
.J4bi (= čisti);
•
12. JW (rijetko): '0G-r (= srca); .,;l
JI. "
••
,;z..""
0.-
-::;.Il.;".
••
13. JJ"""';
(rijetko): ~\-u-i ("nepnjateIJ, sg. J-u< ;}1). ždrebad, magarad, sg.
14. ~
(rijetko): '0~r (= desnice; zakletve).
1. ~
:,t
(pridjevi za razumna izvedeni
iz korijena:
(=nevini,
sg.~;
mj.
~
darezljivi,
220
bica, često poimeničeni,
vecinom
(=lahki, sg. :;.; sg. ~
..•
~~,
:-.>;); :~r
<:.r-; ; :~r __
jl.-
'ili
< ~)
.;
:
.Il;.,
~~i
~)ui(= odbijena
aktivnog
J~r
,
(= dragi, sg.
(='jasni, sg. ~ .-
.,JI....;;J/
< ))-u-);
<~
0.-
~L
) : :~;r
:. __~~); f
:~r
? < ~).
~ ..•
(= bogati, sg.
značenja,
__
VI ..•..•
:G~r ; - (=
iLJt
XIX -
j.:J (rijetko): t..It (= ptičad): 2. j:j (rijetko); t:.) (= tornjevi): 3. j:; (rijetko); ~~) (= dugmad, sg. ~j); 4. j.:.J (rijetko): ~; .1,t (=p oklopci): tJ;"t 1.
"
,
(=ujaci,
< ~Jj); ~t (::::potiljci,
poputbine, ~g.~lj ~ ".'"
sg.
sg.
J~ < Jy..) ~~~JJt
W < ~);
~.ut (= rose, ...
sg. .s J.3 < J J:,),
5.
."',;JI..
J,.j (rijetko):
1lI(ji.
7.
".
"jl
')li...
9.
o",
"'",JI
sg .• ~G< ;~G);~~~f(= doline, sg: .~IJ < ~~I);
~)~1 (= lijekovi, sg. :\J~); ,
(= krila);
JW: ~1,
8. JW: o~i
•
~.Jt (= izborišta,
6. ~~ (rijetko): c
..••
oj->i (= zečevi, sg. Jj-»;
(= srca, sg. ~Iy); :uji(= uličice, sg. Ju j}; -..u.....i = pitanja, JI;....); "
"jl
"."'
".,Jl
'"
o
.•. (
••
JW : ~: 11 (= jezici): Gl i,~1 (= vladari, imami.isg. , dvorišta, sg. :8 < ~8).
J;.J: ;wl
10.
J
11.
o'~
::o
od korijena
(= dragi, sg. ~); .,ll
~1 '"
< ~);
sg. ~
~t
~~
i ~G):
rL.P; ~:.:";1 (= o
."
~~.,;JI (= grane);
~~.o,,1(= dječaci,
(= škrti, sg. ~) '"
"'
(mucavi, sg. :;XX -
JW : yL.-:;.
"
(= stupovi):
(n~ročito pridjevi
, ~1
1.
""..
< ~)
••.
~1
(= tkanine).
JW
(= sjeverni vjetrovi):
JW: ~L.-:;.(= lijeve ruke); 3. ~cj : ~G..::.,.(= oblaci); y~~(= upute); 2.
~w : :;I)~ (= uvojci): )~ 5. ~W : yc~(= poslanice):
(= svežnjevi,
4.
6. 7.
J;J : ~G~
~;.J:~~
8.. ~
"...,..
j;~
(= deve muzare):
(rij~tko):~\'~ (=dokazi); , kamene stciJe);'
10.1.W (rijetko); .JI
~c.j(= jastuci):
(= velike kofe);
9.c~I.:~ (rijetko):;!j;",:;;........
(= otoci): ~~
>?
~l:.5'" (= snahe, sg. U').
skupine);
(= inoče, sg
(= starice);
~tS"~ (= jahače životinje);
~0
(= lične 'zamjenice):
JJ~)
(=
(= stranice);
;?); yQ
(= noći, sg. također:
:0);
""
221
11. tw (rijetko): jC;'" (= slobodne, sg. ~;.). 12. ~
1.
(rijetko):
:Y-~:
2, ~~ .
~\y..(=
~I;-(= potrebe,
prstenovi):
(a)' imenice: ~\;. ~\~ (= obala);
sg.
t.l.- < t.;-).
~\:,1(=pečati); (=' uzroci); ~\;(= čamci); .
:,,»)
~\)
(= kalupi):
~\y.
(~ kopita):
(= strane)
.
(b) .pridjevi, odna'seći se na muškarce, rijetko: ~\:,; (= sljedbenici); ~.i,j(= konjanici): ~\~ (= oborenih glava); ~l~(= propali); . .
J..(,.~(=trudne);
c) pridjevi, po značenju samo za ženska bića: (= puštenice): '..u.lY (=nabujalih grudi);
J,J\»
.
:.r\~
3. ili.~(i~enice i participi ženskog roda): ~l}t (=gospođice; dobroćud . -ne): (= ugledni, obrazovani ljudi, sg. L0-); /,.~ (= •
~"""".'"
••••
OJl
•••
,...
robinja, sg. "".J~' C1f (= strane, oblasti, sg. ~L;)\ (= gole);' gromovi); '..GI) (=k~risti, dobici););'
~
/
••••
.y1.J-" (=
.
4. :~~ (rijetko): ~\}~(rupe skočimiš;' sg. :L.\~); ~I~ (= posteljice, ~\y ('; rupe skočimiša) = . košuljice - novorođenčeta, sg.
:~c...);
_01;- i t;\) .
J.....
XXII-~~ 1.
;}J (rijetko): :~
•... J
(= darezljivi):
2. ~LJ(pridjevi za razumna bica, aktivnog značenja, neizvedeni IZ . korijena niti ~G ); :)~ (= neznalica); :~ (= pjesnici): :~ (= ucenjaci): :)(J (= kreposni, izvrsni);
~c.a.:
3. jw (rijetko): 4. jw (rijetko):
:4 (= plašljivi);:I~;' :W (= hrabri);
(= darezljivi):
5. j;J (rijetko): :\;;~ (= koji vole): (uvjeti kao kod ~~): :C,:'r (=emiri, vladari); :~ (= škrti): :~ . (=jasni, sg. ~); >~ (= siromasi); :~ (= plemeniti); ipak ih ima i pasivnog značenja, npr.: :C;.j (= zarobljenici): :)GJ (= ubijeni), i dr. 7. ~1_....j(rijetko)::LiG- (= halife).
6. ~
222
,a ....
oJ.
XXIII- [.)~
'lll
2. ~ ~
3. ~
(= zrnje, sg. ~);
: j~
1. ~ o
ji
o.
~
~
jt:;'/. (= krovovi): jCy,. (= robovi);
ji
.J.
~
(rijetko): 0L:...>(= vrtovi, sg. J->-); 'lll
•.... 0 ji
.pl ~jI
••
~
~
..... o.J.
(rijetko): 0~J~(= vukovi): 0\,;j (= mješineza vodu, sg. J); 0\p (= grozdovi-datulja):
o
o
4. ~
: jl~
(= gradovi, zemlja); j~
(= janjad):
5. :YtJ: (poimeničeni participi, neizvedeni iz korijena ....;;'0 ~j(S~ (= jahači); jt;~ (= pastiri, sg. t!~);j~ (=mladići, sg. ~G); jc;,.~(= isposnici); • o
,ti.
..•.
~
«s
6. JW (rijetko): 0u j (uličice): 0~ devčad) ,Q;
ji
O"
ji
,.
ji
(= hrabri): 0Cy- (= neodbijena
7. JW (rijetko): j(.~\(= meteori). 8. JZJ : j~ (=prijatelji, sg. J.:b-); j(',<>(=djeca, sg. ~); jLJ.1;, (= nojevi): (= kanali' za navodnjavanje, sg. ~); 9. j.;Jl (f ~)W): jI;";" (= crveni); j~ (mj. j(,.;,..:~ bijeli): j~ (gluhi, sg.
j~';
o
~1 f :~);
j~
= slijepi, sg. ~1 "o
jC;
f ~~);
ćoravi).
(=
o
XXIV - [.)~
1. ~ (rijetko) j\~ (~ bikovi): j~ (= gosti), j\~ (= robovi); (= velike ribe, sg. ::..;..); jl~.') (= 2. j..:J (od korijena ~)} ~~~t): j~ crvi); jl~ (= bedem), j(~ (,,;grane ...); o
3.
J:.; (rijetko): Jlp (= grozdovi-datulja):
4. j.:J
: j~ ,Q;
(= vra'ta, sg ~~); j~ ..•.""'
,.""'
j~
(= jarmovi, sg. ~).
(= krune: sg ""'
,.
..•.
o
CG) jl~
(= vatre, sg .)::); ....
-.lI"",,Q;"",
o
J~ (= susjedi, sg. j~); JIy.1 (= prijatelji, sg -tO; 0~ (= mladići, sg. ~); , j~~) (= gušterovi); JCJ) (= djeca); : j\~? (= poljski miševi)~j~ (= kotrljani);OjG>-(= zečevi, sg. j)...); o
5. j.J
1w (rijetko): '0\;'1 (= robinje, sg:t.t < ~;.t);
6.
~
""'
"i ~ ....
-::"""'
"i.....
7. -.Y\.! (rijetko): 0~ (= džini, sg. 0~); 0~ 8. Jl;..; (rijetko): j~~ (= gazele); 9. Jw: "
10.
o'
",
o
0~
r . (d: = ječaci): 0l.:~ "00
(
""'
•
•....
(= zidovi, sg. ...6Jl>-); o
o
= gavranovI;
.)
JW (rijetko): '0(.+ •. (= meteori): jl~ ""'
o
..",Q;
-"",
(= krda, sg. ~\~); ""'
223
2.
JW: ~G;t. (= magarice):
3.
JW:
4.
~C;::.(= magarci); j;; :~C;s::. (= veliki, stari). aw.o
XXXII 1. "~ o, : ",~ 2.
$-0
,
(=
", ,o, starcii) ;;;~
(
=
j.:J : ~:~o;.,: (= hijene);
3. ~
: ~:;.
(=
ro bovi) OVI;
""o
,
~
(
=
. ) sa b IJe;
divojarci).
E - Nepravi1ne mnozine višekonsonantskih imena Ovdje se razmatraju imenice (i pridjevi) sastavljene od četiriju i više konsonanata, i to ne samo one izvedene iz kvadri- i kvinkvilitera (~~~ i nego i izvjestan broj imena izvedenih načine, kako će se vidjeti iz datih primjera.
iz trilitera,
~C),
na odr~đene
Postoje tri osnovna oblika ovih plurala, naime: jJGJ , ~GJ i WW Prema njima izveden je manji broj varijantnih formi, ponajvise. pomocu prefiksa ('a - , ta-, ma-, wa-, ya-,). Sufiks -at ovakvih imena, otpada u množini. Evo sada tih oblika ove množine, poredanih prema ona tri osnovna oblika. I
,
,
1- ~W Ovaj oblik množine dobiju imenice i pridjevi izvedeni iz kvadrilitera (bez dugog vokala ispred posljednjeg suglasnika, a uzimajući u obzir i one sa sufiksom Jl
-at), Evo primjera
~'"
,li
J
",0"
-.,-JW (= lisice, sg. ~);
t~~
t~);
(žabe, sg.
.J. •.• JoJ
sg. ~~);
226
~8
~ ... o
,
•
,
2(,;' ,li
o....
.•••
sg. ~);
(= krupni,
U~
jl
"'"
(= skakavci,
(~mostovi,
•
.....;u~j (= peraJa, sg. ~
b) Pridjevi: dugacki,
y.)~
J,...;"
~t;
za: a) imenice: "',..
)'d
j I
sg.
sg. ~~);
"'~
...
y~
(= kandze, ojl,
~JoJ
sg ~~); 'I.i
••.
, y..L:.::- , y~);
t;~ (= vodeni
o
mjehuri,
r.
,
sg. ~';.); .""
(= glupi, sg.~)
~\) .. (= stari, sg. •..0
•
I
dr.
J:-~); ~)L.
(=
Ovakav plural (kao i one ~.~ i ~ll..:'.)dobiju imena od četiriju suglasnika, izvedena iz trilitera prefiksima: 'a (ta-, ma-, ne računajući u taj broj nastavak -at). Evo nekoliko primjera: J::\) (= udovice, sg. U:); ~(Pl (= prsti, sg. ~p; CIJI « ~iJI = zmija, sg. JJ\); JoGI (=ja,godice-prsta,'sg. 4.L...; i) i sl.
~"..J
oJl
-
oo
fi'
•••
".
Ovaj plural dobiju neki pridjevi oblika: ).:JI (nekada ga pretvorivši u: j.J\), a naročito poimeničeni elativi, npr.: ~\~I (= okovi); ~lS'1 (= velikani); J~~t (= jastrebovi, sg J~i) Jl
".
""
~
....•
o
""
"..
•..
J
III-~l,.ij Primjeri za nnena s prefiksom ta-: y j~ •
•••
•
JI
kraj-doline); .~(,5( <
sg. ~~
~~\;
sg.
(= Iskustva, sg. 4...~)
"'"..
•
~ .•.. "...
t~:,;(= čovječuljak).
"...
< ~L:.; ;,
~L:.;(
,.
". ....
-,
s
IV - ~IA.O
J~ ( J.l~
Primjeri za imena s prefiksom ma-: < = mahale, sg ~); 01/ « ~Iy = elegije, sg. O~.r" i ~ .r" ); ~\/ (= dojilje, sg. ~ /); 01.A... ( < ~I.A... = značenja, sg ~); J).:...•(= stepeni, sg. ;U,?) i dr. .,.....
;
,:;
__ .-
oO.'"
~
:1'0....
".!:J...
..sl•..
JI
;:) __
JI
--
".. ""
...
,sl
"',lI __ ;)"
o JI
'"
". /
JI"
fi'
...
•••••
Kod imena izvede~ih iz korijena ~~ ~~I radikal " i.f " se zadrži u ovom obliku mnozine (J;-Li.:) , dok.se riekorijensko " i.f" mijenja u hamzu, kao što je u primjerima: ~L.,..,. (= životne opskrbe, sg. ~); ali: ~L.... = uvojci..., sg. ~) i sl. ., Ji-
"" "..
'Ill....
__
..."
"
Tako se i radikal" } " kod riječi izvedenih iz korijena~l, ~~~\ obično zadrži u ovom pluralu, npr.: j}G.:'.(= pustinje, sg.~jG.:'.),ali se ono nekad pretvori tu u hamzu, npr.: ~L,a... (= nesreće, sg.~; }\.:...(= svjetionici, sg. Oj\.:...) i dr. jl
'ISt....
.•.••••
,"'...
'ISt....
•••
JI.
Jl
--
",",
•••
s
V-~~
Imena s prefiksom ya-: ~~ i dr.
15 ' GRAMATIKA
(=
štakori, sg. ~.:;.),
e~
(=
manje, sg.~)
227
, VI - J.;:JW Ovakve množine (kao i one s prefiksima: 'a-, ta-, ma-' ya-, te oblike: i ~W ) imaju peteroslovne imenice i pridjevi (ne računajući tu sufiks -at), 'koji imaju dugi vokal ispred posljednjeg konsonanta. Evo nekoliko primjera za oblik ~w : ~(.:;. (= sotone, sg '0lja~~.");~G (=
~\:,J •
,SI)0
•
.;
-&.
,;"
:j
""
,;.
~
o
JI
,;
pljuskovi, sg. ~y.;":"); \5""L5 ( -"""L5 stolice, sg. \5"".?'). Oblik: ~W imaju neke riječi neobičnog oblik~ u jednini, te neke druge, npr.: ~C~ (= drahme, sg. t~~~); ~8 (= kantari, sg. )1~).
~U\
VII -
Ovaj oblik množine s prefiksom 'a- imaju, npr.: ~I) (= ljuljačke, sg ~ ;.~\); ~h:.T (= vijavice, sg. ~~p; ~~t (= vijenci, sg :~p; :;C.T ( < ~C.T = želje, sg. ~i < ~t). Izuzetno (u poeziji) mj. ovog oblika upotrijebi se oblik: ~~f npr.: ~h:.f, i sl. ,;
'lll':;; oJl
"",,,
oj!
,;,;
,,--.....
,
oo
•
.-
,
I
VIII - ~~ Ovakav oblik nepravilne množine imaju višeslovna imena s prefiksom ta-, (uz navedene uvjete) ~)L,.,j (= slike, sg. ~~); J.;W(= kipovi, sg .JG); ~):,5 < = hronike, sg. t=);). ' , ,
L"
t.)j
,
s
IX - ~\A..o Ovakvu množinu obrazuju imena s prefiksom ma- (uz ostale navedene uslove), npr.: ~~ (= ključevi, sg. CGL);~)(' (= prokleti, sg. '0;.L); ~L:. (= siromasi, sg. ~). " ,
,
,
Izuzetno (u poeziji) nekad se mj. ovog oblika množine upotrijebi oblik:~tY. , npr.: ~\.i. (mj. ~\.i. = sobe ..., sg. ~~~) i sl. X-
s
~U-:!
Ovu množinu tvore imena s prefiksom ya- (uz druge navedene uvjete), npr.: ~~ (= matice-pčela, sg ~ ~); C:;~(= izvori, sg.
t.~).
, XI-
~\}
Ovakvu množinu, uz ostale spomenute uslove, imaju imena s drugim 228
Ovu mnozmu, uz ostale uvjete, imaju imena s udvojenim drugim radikalom, npr ..
~i;« ~)c;.,pustinje, sg. ~~); 0:s'~(=
notevi, sg. ~);
(= mjehurići, sg t,tl;); ~Gl (=peo, sg. j )l); ~G- (=difterije, sg. jt.:.).
~~
..
.,
XIII - WW
1) Ovu množinu imaju neke imenice i pridjevi od četiri i više slova (naročito stranog porijekla), s dugim vokalom ispred posljednjeg konsonanta, npr.: ;~L.l (i ~L.l , = profesori, sg. ~G:.hL.;\) (i ;.;\) = •
'!-
,,-'
o .•.
".'"
tumači, sg. 0~';);
"...:J;
.•...••.
~.i.')\.j(i ~')\.j
1).
= učenici, sg. ~);
.j
'ili
..
o
'IJ ••••••
"..
u....'JU
.
(= filozofi, sg.
2) Višeslovne imenice i pridjevi (osobito tuđice) bez dugog vokala ispred zadnjeg suglasnika, te mnoga višeslovna odnosna imena, npr.:
;S)L1; (i ~)L1; = patrijarsi, sg. !.J~); ~l';·(i ~)y.= čarape, sg. ~~~); h\) (= far~oni, sg. '0;); 1.s:.6(. (= meleci, sg. '!l'>t. i::.u:). . Od odnosnih imena imamo, npr.: (= mjenjači, sg. ~~).
;~.)k;(= Bagdađani, . .
sg ~.)r:.J...;); t)~ ..
Postoje neki rijetki varijantni oblici ove mnozine, naime: "a
"'"
~Ij\
VI...
,
'Ii
~t..io , ~W,
'"
'ili
perzijskikraljevi, sg. iS;-S); ;:.v~ ,..........
L-oW
(= plemići, sg. ~); •
~L.:;.);tl:>-~ .
(= Masmudijci, sg. ~; ~);
~LP (= Muhellebovići.isg.
(Mauri, sg. ~;:.); ,ll '"
•
Jl"
kao što su u primjerima: o~LS"l(pored: rLS"l i o~LS
".
~
jl
"'"..
••
•
,lI:f;,...
(= heretici, sg. ~). .
'ili...
......•
L-ol.....::.
(= đakom, sg •
.
Plurali od kvinkvilitera
ci drugih
~)k:
~Q =Tubbe'i, sg. ~);
~);
0J'4 (= silnici, sg. )4);
,li....
=
(~LJJr)
višeslovnih imena)
To su plurali od imena s pet radikala, kao i nekih višeslovnih riječi (često tuđica), ne računajući u ta slova nastavak -at, niti duge samoglasnike. U pluralu takve riječi gube po jedan radikal (ili, pak neki 229
drugi suglasnik) i to najčešče (= valjci, sg. ~..{,1~\); ~~
~L.J
posljednji, kao što se vidi u primjerima: (= starice, sg. J.~);
J~G (= slavuji, sg. ~:w.); ~G
~):.);
šepiri, sg. ~; ~U)itd.
'
CJIl:. (= dunje, sg ~Sti (= kape,
(=paud, sg. ::..~);
,
,
Množine odn. zbirne imenice na suiiks -at Takve imenice često se tvore od muškog roda u jednini i to: 1) od odnosnih imena (i označavaju pripadnike raznih pravaca, sekti, porodica, i sl.) i 2) od drugih pridjevskih oblika (naročito od: :Y~ i JW). Evo nekoliko primjera za obje grupe: ' 'ili:;;
//
1) y-:->- (= hanefije): ~J'~ ..•
.."iSl
-'
Y)-'P
o...
~Sl
••
.
"a:>i
•.•
(= sufije): ~..-4j (= zejdije): ~.r"'U;(= zahirije):
(='kaderije); ~c. (= ~alikije); ~L:.) (= vehabije) i dr. '"
...
..•
~L.. (= putnici); ili~ (= karavana); ~L..;.(=kamilari);
2) ~\~(=stado);
~~~ (='pješaci): ~)W (~gledaoci); ~)J,(:::učenici); ~~;.(= buntovnici) i dr.
Posebni nepravilni plurali Neki plurali 1) izvode se nepravilno s obzirom na oblik jednine, i 2) izvode se iz drugog korijena nego što je onaj u jednini. Evo nekoliko primjera za oba slučaja: 'ili
..-:;lji
')!I.:iJJ.
~J.
'ili •..0-,
'ili",
",0/
1) 0~1 (i rjeđe: 0\...1= majke, sg. rI); ~\~I (= usta, sg. ~);~\"::""'I(=zadnjice, sg. ~p; ~!!j\ (= presvođeni trijemovi, sg. ~(~~P; ~~~ i ~~~ (= b:okati, sg.
C(.;~);~ij~ (= antalogije... sg. 0\~~); ~~ (=usne, sg. ~); :G , ~;. '~0' (=ovce, sg.~G); l..:j) (= karati, sg.l,\~); ~G~(= dinari, sg .~~~); ~\;.\ i ~~ (= Egipcani, sg. ~;.:...: obično: J;';':"').' , (=vode, sg. :c.);~)~Ća.: .•.
'"
...
...
2) :"'Gl, :"'G(= ljudi, sg. 0G~);l;C (= krtice, sg. *); :~ ' 0\~ ' ~~ "a .... "a __ ,lI..."a (= žene, sg. 01/); J~ = gazele, sg. y ;J-:.->- (= konji, sg. J\-a..>-); J)-'P (= o
'Ill/o
palme, sg. ~);
»
'"
'ili
'IlI.il
(
'"
0__
o '"
)
o '"
'ili
o ,-
-:1-
••.
,-:-,~) (= crijeva, sg. lS""'),
Plural od plurala - ~~ 1) Od nekih nepravilnih plurala mogu se nekad obrazovati novi ,sl
J.
nepravilni plurali, a posebno od: ~I
CI"
,ll...
i ~I
e
>
ji.......
VI
__ o....
J.
//
pI. ~\..91; od JWI pI. ~\..91 ; od
j~ pI. ~w; od 0~ i 0~ pI. ~W . Tako imamo, npr., pI.: ~\) ( < L~\ 230
plemena, sg. L); C:JGr < ~t
= rebra, sg. ~);
); .)~r« ~t = ~uke ...sg. ~);
~
JL.r «'~r •.. ••
~ mjesta, •.. ~o
",.
:;
",-
~
«
cvijece, sg. f'); r-::fL;1
•.. o....
,..
= psi, sg.
~)L.r« ~~~t ='narukvice,
01)r« c::
~T
sg. ~I~);
« ~~jr =
= zdjele, sg.:Gl); ~I)
-...
Jl;-
«
:r-)L,.;. « jI;':'
orlovi, sg. ~~);
« ~r YI ••.:
j1"'"
=dromedari, sg. ~); ~~ = crijeva, sg. ~); ~~
'"
~./
o ....
« JI;l « '0~ ( < '0L::..:.
i\..ul = deve, goveda, bravi, sg. r); J<)ul
J:";);~~
riječi, glasine,sg. .,JI
sg. '0~);
~l5't
= = ==
......,..
vrtovi, sg. ~). 2) Nastavkom pravilnog plurala za imena ženskog roda tj. -atnm), od nekih nepravilnih plurala tvore se novi plurali plurala, a ti nepravilni plurali su ovi:
~r , j.:J , j;J , j;J , J~ ' J~ ' ~w , ~w , ~\; , ~t
Evo nekoliko primjera za plurale plurala izvedene nepravilnih plurala nastavkom -attun), navedenih redom: ~
y. o....
".
".
1. ~1 : u~l ".
o
JI
-IJ.
"..
j
2. ~ 3. ~
'0,.,.
«
s «;
4
~1
iz gornjih
'l!J. •••.••••
= deve, sg. :ijL;);
: u\)y « )).) = kuće, sg. )b); : uL;.r-- ( < ....j.r-- = balkoni, sg :;.,; .r--); ".
.•••
".
,'"
JI
".
J
-'
".
\Il
.•••
... j.
"' •.•0
4.
J-:J: ~I~?(< ~~
5.
J~ :~\'k « Jk
JI
= deve za klanje, sg. :j);..); ~~ magarci, sg. ).:..>-); ~u~ ( < J~ = putevi, sg. ~;,);
, :)S);~ \'~)
«
(< ~
=
«
'= dromedari, sg. j.:..;.); ~~% ~~t5' = psi, sg. J~) = ljudi, sg. ~) ~U(..;( < 'J("; = deve, sg. tG);
J~ : ut;j-:-! ( < Uj-:-! = kuce, sg . ..::.....:-:); 7. ~w : ~\'i;IJ,;.( < ~\:.G- = komadi gvožđa, sg. ~~.b.);
6.
'ili
jl Jl
".
.-
j.j.
8. J;W : ~~U 9. ~\;: ~(.\~ --
10)
".
..•JI JI
•.•
VI
0.--
•.•..•
( < ~U = tkanine, sg. ~); , ( < ::-,..\~ = drugarice, sg, ~~); •..
tl...Jr: ~L>.~r« L-~t= dimovi, sg. '0~~); ~~r « ~r = zgrade, sg. :~);". ~~;:.r « ~).r = pica, sg. ~I).),~~t «'t~r = darovi, •..
sg, •.~).
•..
•..
Neke napomene o pluralu uopće Pojedina imena (imenice i pridjevi) u arapskom jezičkoj praksi mogu imati po jedan pravilan, odn. nepravilan oblik množine, ali često imaju i po dva ili više oblika množina, od kojih je jedan pravilan ili su, pak, svi nepravilni. Tako od ~ (= rob), manje-više su u upotrebi slijedeći oblici
231
množine.Ipravilni) '0)~, ~
,..0"
':>~I'
~.....
I) '"
;;~I'
jl:;l
"\~'
~
'"
o jl
o\~'
te nepravilni: ~ ,l1",.
I)
0\~,
,~
'Ill:;l
0\~,
;;~'
- Od :UG (="svjedok) plurali su: 'S)-:UC;: je od: ':uG: (= primjer) pI. ~I;:'. ' ,
, .~~ , ~;;. , ~ :iJ
~",
0~'
, jl
, ,
__
]lo
__
,.b~,
'!JI••...""o
~r ,
'"
;;~.
, ~~f , ~ .., ~ , ~~ , dok
,
Dakle, nekad prema različitim značenjima neke riječi mogu postojati odgovarajuci im različiti plurali, pa je tako od: ~- ~~(= stih), pI. ::"~ra od: ::...; (= šator, kuca), pI. i dr. 'Ill
o....
'Ill
..•
.,..
'Ill
...-
Neki gramatičari oblike: j-..w , j-..w i ~ ne smatraju nepravilnim pluralima, nego ih ubrajaju međuo?~i~~ !~v.'kvazi-plurala (~~~n, za koje ne postoji "nomen unitatis" (= ;;~:,rr1"'""""'1), kao što su, npr.: ~H(= deve): ::"ur (= pokucstvo): J:,5 (= roj); (= konji);'~ (= bravi) i dr. '
:.p-
Od ovih treba razlikovati prave zbirne imenice (za razumna bica) tzv.
~.~~r ',ko!e,ta:,k?~er n~.~aju."n~menunita~is": kao i tz:. generičke kolekhve (~ ,.L........,.,I), kOJIrmaJu nomen unitatis". O obje ove vrste zbirnih imenica bilo je govora pri razmatranju roda imena. 'Ill ;..
••. ••.
,lI..-
J.
jl
Nastavak -attun) u pluralnim oblicima: :uw i :u~ smatra se da je dodat njihovim osnovama, da bi pojačao zbirno značenje tih riječi (pa se taj nastavak naziva u arapskoj gramatici: ~ ;::. ,~~ :15 = -at za pojačanje zbirno ga značenja). Zbirno značenje, zapravo, imaju opcenito nepravilni plurali, pa u njima ideja individuuma ne dolazi do izražaja. Pravilni, pak, plurali označavaju više odvojenih jedinki, pojedine dijelove i sl. Nepravilni plurali se po svome značenju često priblizavaju pojmu apstraktnih imenica. Po upotrebi su ženskoga roda, a u muškom se rod u mogu upotrijebiti samo po smislu (constructio ad sensum), ~. kad obilježavaju prirodni muški rod. ***
Neke riječi javljaju se samo u pluralnom obliku (tzv. pluralia tantum), te nemaju odgovarajućeg singulara od istoga im korijena,kao što su, npr.: ~~ (= konji); :r.b...: (=tjelesne Ijepote):~GA (= nedace) i dr.39 (= čudesa): Pravilni plurali, te nepravilni plurali na oblike: J,.:Jr,Jwr , ~1Jr i ~1~ upotrebljavaju se da bi označilibroj od 3 do 9 osoba, predmeta, pojava i dr., pa se nazivaju: množine malobrojnosti (= .UJ a svi ostali oblici
4c
množine
zovu se: mnozine mnoštva ~~
t~), t.~), dakle, označavaju
od 10, pa nadalje, jedinki, dijelova i dr. Međutim, ipak se svi ti oblici međusobno zamjenjuju u upotrebi za bilo koji broj označen nekim pluralom, a naročito kad određena riječu praksi ima samo jedan oblik plurala. 39) Dalje primjere za to vidjeti kod Al-Syutiya, op. cit., II, str. 197-198(u poglavlju: 4J j r-< '1 C?I trJ-\.?~ ..Gol). Tu pogledati razne primjere u vezi s pluralom u nekoliko daljih poglavlja na str. 199-204.
232
BROJEVI - ~\~Vf40 (numeralia)
Kako se vidjelo, brojevi se svrstavaju među imena, pa se zato nazivaju u gramatici: .:>:..GJ(~L..-:..\ = nomina numeralia. Po svojoj sintaksičkoj funkciji mogu biti imenice, pridjevi ili prilozi. Morfološki, za razne njihove grupe, imaju određene oblike, ali ti nisu specifični samo za njih. Izvode se iz trilitera, pa ih uglavnom nalazimo kod oblika imenica i pridjeva, obrazovanih iz tih korijena. Prema rečenorn, općenito ih možemo podijeliti na brojne imenice, brojne pridjeve i brojne priloge. Ovdje ćemo ih razmotriti, naravno, prvenstveno s morfološkog aspekta, i to, kako je uobičajeno, govoriti najprije o njihove dvije najvaznije grupe, naime, o glavnim i rednim brojevima, a zatim obraditi ostale njihove vrste (razlomke te razne brojne pridjeve i priloge).
1) Glavni brojevi - ~:l°,,",Vr~\~v\ (numeralia cardinalia) Ovi brojevi imaju imeničku prirodu, a izvode se iz trilitera s posebnim, prostim oblicima za jedinice (1-19); od 11-19 sastavljeni su od jedinica i desetica; (20-90)su uglavnom pravilni plurali jedinica (bez nastavka -atun). Postoje još posebni oblici za brojeve 100 i 1000, a ostali brojevi tvore se u složene brojeve od gornjih oblika. Kod jedinica od 3-10, oblici s nastavkom -at(un) služe uz imenice muškog roda, dok oblici bez njega stoje uz imenice ženskog roda. Oblici brojeva 1-10 su slijedeći, navodeći muški, pa ženski rod (u zagradi); 40) Morfologiju brojeva obrađuje Caspari, itd., op. cit., I, poglavlje B. The nurnerals, str. 253-264, & 318-337. Uporedi o tome i djelo: Gramatika arapskog jezika ... I dio ..., napisali: Dr. Šaćir Sikirić, Muhamed Pašić i Mehmed Handzic, Sarajevo 1936, poglavlje: Brojevi..., str. 59-69.
233
JljVt, JjVt
a
J}:l.l
.ima pl. JjVf (i rijetko: J~Vf ; a za ženski se rod rijetko
javlja i oblik: il~Vf pl, ~ \i~Vf). Redni brojevi od 11. do 19., kada su u neodređenom obliku, ostaju nepromijenjeni, naime s nastavkom -a. Upotrijebljeni sa članom, jedinice se mogu mijenjati (pcpadežima), ili, pak, ostati nepromijenjene, kao i desetice (tj. s nastavkom -a), Oblici rednih brojeva od 11. do 19. glase, dakle, ovako: IL?
~p(...(f ~~
~~ ~.:lW\);
~.:l(...),odn.?
;pwf
,
~\3 (~~ ~\3 ); 13. ?::.J\3 (~~ 8(3);
( f ~~
,
~.:lWf) ili
,
~rd.:"(~~ Ld.:" ); 17. ? ~L. (~~ ~ć..);
12. ?
"",'
(5.:lWfili?
, 16. ?
"",,:
18 ",,',
14.? ć;\) ( o? ~\));
.?
15.?~G-(~~L:G-);
"".
,,',
0:'G (02 ~G) ;
19. ?eG(~~~G).
Redni brojevi za desetice (od 20. do 90.) isti su po obliku kao glavni (sa i bez člana), pa je, npr., dvadeseti (dvadeseta): 0)~ ( Jf) itd. S jedinicama uza se, redni broj jedinica dođe ispred desetica, pa' će, dakle, biti, npr.: 21. 0)~j.:l(... ili0))..Jrj (5.:lWf(f. 0)~j ~.:l(...ili 0))..Jrj ~.:lW\). Oba dijela tih brojeva dobiju, po' potrebi, određeni član, a' uvijek su međusobno vezani veznikom" j ". Redni brojevi za 100 i 1.000 isti su kao glavni, ali sa članom: uwf = stoti, a :...J~lf = hiljaditi. U slozenim brojevima s njima jedinke dođu' naprijed, pa će se, npr., reći: ~LJi'j (5.:lW\= sto i prvi; ~V\j ~.:lW\ = hiljadu i prva, i sl.
za
Postoje rijetke varijante za brojeve:
:"'.:l L. .
J\3 za ~
~G; ,~
iG- za :r.G-; ~L. i .:lL.
,
~
3) Brojni pridjevi (osim rednih) a) Dijelni (distributivni) brojevi koliko (se javlja osoba, predmeta izražavaju na dva načina:
su oni koji odgovaraju na pitanje: po i dr.). Oni se u arapskom jeziku
1. - Da se glavni broj u akuzati~no~ oblikuyonpvi, npr. (= jedan) po = (dvije) po dvije; ;j~ ;j~ (f G~ G~(3) = (tri) po tri itd. jedan; ~\ ~\ 2. - 'Aku;ativ~m broja u obliku: JW ili~, obično ponovljenim, kada je sam, a navodi se samo jednom, kada je s nekim od ovakvih oblika. Ovi 236
oblici važe za oba roda. Tako ćemo, npr., reći: ::...)J ::"')J, odn. (tri) po tri; ali: l~~j::"')Jj = po dvije, tri ili četiri (žene) i sl.
?
:.:..J.l::. :':'1~: =
~G-\i :.G-:;' = po jedan (jedna); ~WI? = po dva (dvije); 0')U i ~ = po tn; tlu 1 C::}/ = po četiri: v-L...>i~ = po pet; ~\:{.. i~:.L...:.= po šest; l~ i c;:.:. = po sedam; 0W i ~ = po osam; lLJ i (:'::= po devet; ~~i (rijetko);:.::. = po deset. Ti oblici za oba roda, od 1 do lO, su ovi:
"
"JI.
"0....
..•
"Jl
....
•..o....
•
"
.••JI
•
........ 0...
•
•
"
'" Jl
Dalji ovakvi brojevi izražavaju se ponavljanjem glavnih u njihovom ~\ (nepromjenljivom) obliku u akuzativu, npr., od 11 do 19; ~ '.G.-\ ~ (~~ <.>:.G-k~~ <.>:.G.l)= po jedanaest itd. - Tako se slično postupa s ostalim većim brojevima (s ponavljanjem glavnoga broja u odgovarajućim im oblicima u akuzativu muškog ili ženskog roda, već prema imenici na koju se odnose. b)
Umnožnitmultipliketivni)
brojevi
To su brojni pridjevi u obliku (o) ~ (tj. pasivnog participa II vrste glagola), izvedeni iz korijena glavnih brojeva. Odgovaraju našim brojevima složenim s nastavkom -struk, ali se često prevode i na druge načine (u vezi s odgovarajućim imenicama). Tako ~~ = objedinjen, (slovo) s jednom tačkom i dr., dok se naše jednostruk prevodi sa:~)..: Dalji ::; ... .s postojeći ovakvi brojni pridjevi imaju slijedeće oblike: ~ (f o~) = ,Ji
~
=
VI:
:,,..JI
dvostruk; ~
=
~ .•• JI
'Ii
trostruk; C::}/= četverostruk; ~
c::---" = sedmerostruk;
-
'Ill Si...
šesterostruk;
Jl
,li
~
:;;
,JI
::;"
JI
~
=
JI
~.;
,ll
::; .... Jl
peterostruk; v-..l-..o
= osmerostruk; ~
.,ll':;:;
"..JI
= deveter -
= deseterostruk.
ostruk; ~
~w,
c) Brojni pridjevi na oblik ( o) izvedeni iz korijena glavnih brojeva (I-lO), a označavaju od koliko se dijelova sastoji neka cjelina /koliko nešto ima: lakata (dužine, visine); neka riječ suglasnika, odn. radikala; neka pjesma stihova i dr./. Oblici su im, prema tome: .,
...
JI
-::
,JI
<$~\"""I, ~W .•.
-
.....
,
~
.;
JI
~-y.:,, .. ...
-::
~lu .. ....
...Jl
-::
c
,
s
(.S'""'L...>-, .. ..
-:: ... s (.S'""'\L
.. ...
-
-:: ,
...Jl
~l.:--
.. ...
-::
'"
, ~W .. "
J
-::
... JI
, ~W .. "
-::
"J
, <$)~ ....
4) Brojni prilozi a) Brojni prilozi u značenju: jedanput, dvaput itd., mogu se izraziti na dva načina: 1) akuzativom od "nomen vicis" (oblika; ~1 : ;) izvedenog iz
237
korijena glagola uz koji stoji ovaj prilog, ili, ako nema "nomen vicis", onda akuzativom infirtitiva odgovarajućeg glagola. Tako bi se reklo, npr.:
(.;.,~~ ' ?~~)~~~~= Udario
ga je jedanput (dvaput, više puta); = Poslao ih je jedanput ~L~k~~1
ili, i~finitivo~: ~.;.,~L~k' ~L~P (dvaput, više puta) i sl.
2) Drugi je način da se izraze ovakvi brojni prilozi pomoću riječi: ~.::.(ili ~).5, t.J~,~)'i sl.) u akuzativu (uz akuzativ nekog broja, od tri pa dalje), npr.: ~.::.= jedanput,';;'::' = dvaput, d':;' :::.,~(ili: 1~C..• :::.,~) = triput itd., a d'::' ili I~Cr" = više puta: :0)' = hiljadu puta i sl.'
:::trideset puta; ~~ UL. = sto puta; :-Jl
~).5~~
.,
b) Redni brojni prilozi u značenju; prvi put, drugi put itd., imaju" oblik akuzativa odgovarajućeg rednog broja, u muškom rodu, npr.: ~~.r = prvi put; ~0 = drugi put; l:J0 = treći put itd. - Drugi je način da .redni broj (u odgovirajućem rodu) dođe u akuzativu, kao atribut uz riječ: (0).5 , W~, :;;:p
...I
o;'
o)' i.sl.), ~aravno u akuz~tivu,. ?pr.: ~C ~.::. = četvrti put; put; •.. :"d.::'.. w~= šesti put; :C...;L. o'.} = sedmi put i sl.
L~ '
~~G= peti
5) Razlomci - ~':-<:J\ Razlomak (:3Jn je brojna imenica koja označava dio određenog broja IZ ČIjegse korijena obrazuje. Osim (~( ~ , ~ , ~, pl.0L.a..;i) = pola, polovina, postoje posebni oblici za razlomke od 3 do 10. Oni dolaze na oblike: ~ ili ~ (rjeđe: y), a plural za sve je: JL,.j\ , pa bi ti oblici o'
•
'Il!
..,
'Il!
-.ll
c
o
"g;
j
vl
j
)l ~
)l~.J.
o
jl
'Il!
jl
o
'"
,!l.
o
)l,l1
-'
JI"",,2
__
J"":!..L...
"
,l1
= trećina; t: J '
)
= petina; <..J"..L..., <..J"..L.... , ~ ~ = osmina; ~ ".
"g;
vl.,.
__
glasiti: ..:..J.j, -.:.J..; ( ~
o
'lil:J-.f.
,l1
ss
C:-J
.,..
c
,l1
o .....
..•
»
..Il".
= četvrtina; , ~ '~ (~ cr: cr: ' ~ = sedmina; , ~ ,l1
= šestina: ' ~ = devetina; VIo jl
,i
,JljlJl
"'0
o)l
VI!)
..•
"
..
.... jl...ll
) '
'~ f->- ' f->- ' ~ = desetina. Pre~a nekim arapskim jezičarima, oblici: W i ~, a pogotovu: .~~, nisu upotrebljivi li ovom značenju razlomka (nego u nekim drugim znacenjima). Oblik: upotrebljava se samo za razlomke: = četvrtina i J~ = desetina (pored navedenih njihovih drugih oblika u tom značenju).
".
o
)l
'Il1
,..
"0
Jl
".;.
Jl
'Il!
..•
Jl
Je.:.
,ll
..•
,ll;
Jl
,l1
..•
l~~
,,'"
..•
Razlomci manji od desetine opisuju se na razne načine: pomoću glavnih brojeva ili spomenutih razlomaka, a nekad koristeći te obje vrste brojeva u raznim kombinacijama, kao što je u primjerima: \:.;. 238
Cr-~ ~
.;.~1 L~ =
o
tri dvadesetine; ~ ,.li
oJl,.
~
o
(:})J ~
~
o
Y.
~
"
= jedna dvadesetina; ~\ 0.:.
= tri četvrtine, itd. ..."
~
tt.Ja
?
.J
= jedna stotnina;
--
6. Brojna imenica oblika: ~, izvedena iz korijena glavnih brojeva (od 3 do 10),upotrijebljena (priloški) u akuzativu, sa ili bez člana, označava određeni period, nakon koga se nešto redovno obavlja (kao, npr., napajanje deve). Tako bi, npr.: \: 1~ ili:.:JlJi značilo: svaki treći dan, što isto važi i za osale ove brojeve, čiji su oblici, dakle, redom od 4 do 10: ~!' ,~i~.
:r::-,:r~, e' ~
ZAMJENICE (osim licnih)
41
U nekoliko slijedecih poglavlja iznijet će se najvaznije o oblicima zamjenica: pokaznih (zajedno s određenim članom), odnosnih, upitnih, te onih koje mi nazivamo neodređene, a u tradicionalnoj arapskoj gamatici nisu izdvojene u zasebnu vrstu. Lične zamjenice, iz određenih razloga, što će biti kasnije objasnjeno, obradit će se nakon razmatranja morfologije tzv. deverbalnih imena (ranije samo kratko spomenutih), neposredno pred početak obrade glagola i njegovih formi u užern smislu.
1. Pokazne zamjenice - o~Gi\~Cr (pronomina demonstrativa) Te zamjenice po obliku su proste ili složene. Razlikuju se po rodu, promjenljive (po padežima) su samo u dualu, a plural im je zajednički (pluralis communis). a) Proste pokazne zamjenice su: Muški rod sg.: \~ (= ovaj); du: 01~ (gen. i ak. ;~ ili rjeđe: ~~); ženski 41) Zamjenice, izuzev lične, razmatraju se kod Caspari, itd., op. cit., I, str. 264-278, & 338-353.
239
rod, sg.: l>~ I ~~ , o~ , ~?, ili 15 , .} f:Y' ~', ~) i rjeđe: ~); pl. co~.: \IL JL J) : ,,\IL ,,\IJI .'"
du: JG i 015 (gen. i ako;;-,
,
Slova JI izgovaraju se kao kratka' "u" ~ oblicima: Jjl i ,,\IJI (kao i onim složenim, koji će dalje biti navedeni). To se piše tako da bi se u pismu razlikovalo (kad se ne označe vokali) od riječi: ~l = prema, i:\II = dobročinstva. Deminutivnioblici ovih zamjenica glase: m. sg. ~1, du: J~1; f: ~, du: J~; pI. com.: ~jl , "~jl . ' b) Složene pokazne zamjenice Ove zamjenice tvore se od prostih oblika na četiri načina. Prefigiranjem prostoj zamjenici partikule G. (tzv..•. ~. ~~ II~~= pred metak za upozorenje), pa sedobiju složeni oblici sg. m, \:.G.f, o~ (l>~ , G~ , 00~ , .}~); du. m. J\:L"f. JG~; pI. com. ,,\I~ (\I~ , \lj~)." , 1)
Neki u du: m. kažu:
0\~.
D~minutiv od
\:.G.je: (:.G, f
~~, pI. com.,,~~
2) Sufigiranjem spojene lične zamjenice za drugo lice (tzv. y\1..;.J101S = kaJ za oslovljavanje), pa se dobiju slijedeći oblici: sg m !I\1 (i rijetko, a po nekim pogrešno obrazovano: ::.u\~< dJ~) f !IG , ~ , ~~; du. m. ~\1j f ~G; pl. com. !I'Yfi !I'YJI, te ~1f i ~'Y jf . Kad jeoslovljeno lice žensko, mi. !I upotrijebit će se: ~ (za sve ove). ' 3) Infigiranje pokaznog sloga: J'(tzv. ~r'Y = lam za udaljenost) između prostogoblika pokazne zamjenicei zamjeničkog sufiksa za drugo lice (!I , ~ , već prema rodu i broju imenice uz koju dolaze ove složene pokazne zamjenice. Evo tih oblika (za drugo lice muskog roda): sg. dJ~ (dJ\~); f :.:Jl; (i~G); du. m ~l~ (po nekim je to du al od: !I\~),f ::LG (po nekim dual ~d: !IG, sa drugim "n'' za pojačanje): pI. com. dJ'Yf ili. dJ\I j f .
w- , ~ , J),
e ,
,
,
4) Postoje i ovakve kombinacije za pokazne zamjenice: sg m !I\~ !I\1~;f~0~ i ~~; pl, com. ::U\l~ i sl. Deminutiv od'!I\JJ. je !I~:.u,pl. ~~;;. c) Određeni član - ~~~\~1
ili
.
(articulus determinatus)
. On se, također, naziva: 0-0~~? ' 0-o~r\l , r~J ~Y\ ili samo r)u\' Sastavljen je od pokaznog su glasnika i protetskog t Ispred (radi olaksanja izgovora). Neki gramatičari smatrali su ovo t sastavnim, prvo bitnim 240
dijelom člana, ali da to, po svoj prilici, nije tako, pokazuje njegovo odbacivanje u nekim dijalektima, pa neki, npr'rgovore ~ mj. ~Yl i si. D dodiru s riječima (ispred i iza sebe, odn. s određenim suglasnicima) član doživljava izvjesne glasovne promjene, p~ pobliže o·tome treba pogledati ufonetici. Piše se uvijek sastavljen s riječju kojoj pripada. Prvobitno pokazno značenje člana sačuvano je do danas u nekim slucajevima, kao, npr., u: ~~1 = danas (tj. ovoga dana)i0~ol= sada (tj. ovoga trenutka) i dr. Inače, određeni član odavno je dobio posebnu funkciju i značenje, o čemu će biti govora u sintaksi, kao i o tome da se on, iako vrlo rijetko, upotrebljavao kao odnosna zamjenica (= (5.Jn.
2. Odnosne zamjenice - iJ;"":;JI:CVf (pronomina
relativa)
Ove zamjenice (nazivane i: .~ ":J ;"':....:Ji)imaju.osnovne oblike (u jednini): (5.Ji (f ~,), ;;., Lo , ~1 (f ~1), auz to izvjestan brojvarijantnih oblika, kako će se vidjeti iz daljeg izlaganja. Te zamjenice imaju slijedeće oblike: sg. m.: (5,.Ji(=koji), f ~i;
du. m. ~\J.1J\'f ~dJi ; pI. m. :r-~i f ~~f .
Oblici (5.J , ~, i::r-.Jrpišu se tako (nepravilno)zbog njihovečesteupotrebe. ,
,
,
Varijante, od kojih su neke sasvim rijetko u upotrebi, jesu za: L>.Ji ove (sg): .Jr, :Ji , ~.J' , ~.Jf ,
za
.)i su:
sg. ..Ji, :.:Ji , ~~f ; d~: JdJf , dJf i
,,:..Sui,..;\}Jr, ...:A}Ji,\).Jf, (5~)Ur,';suf, ~/lr ,'J)Vf.
Oblik ~jJf (z~ no~inativ) bio 'jep;vobitno kosi. padež (genitiv, akuzativ), koji je vjerojatno potisnuo stariji oblik: )mi, kao što je slično za: :r-.wi mj. ranijeg: 0)mr (za nominativ, a :r-.wr za ostale padeže), kako neki arapski gramatičari navode da je 0)lJjf bilo upotrebljavane nekad u plemenu Huzejl (~h). ~
o ....
,j
.
:J:.)
Mjesto (5.Ji i ~r neki su Arapi (naročito pleme Tajji' = upotrebljavali oblike od )~ (i ~\~ f), ali )~ može biti nepromjenljivo," pa služiti i za ženski rod. Oblici su ovih riječi (u značenju: koji, itd.) ovi, sg. m: )~ (gen.
16 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA
241
0~, ako \1) du: Ij1 (gen., ak.: ~j1); pI. )~1 (gen., ako 0)1); sgf: ~11(gen., ako :;\1 ih ~\1 ) du Glj1 (gen .ak: :}lj1); pl: ~\j1 (gen., a'k. ~Ij~ ili ~\j~). Zamjenice 0)]\ i ~f mogu imati i deminutivne oblike, a to su (za 0.u1): sg. ~:.JJ\;du; J~:.JJ\pl.: J;:.JJ\ (za ~I); sg. (ili\; du: J(ilii; pl.: ~(ili\ .. , ,
,
,
Riječ :;, kao odnosna zamjenica, kad je određena (j;"'~), odgovara našem: onaj koji, a može imati i kolektivno značenje: oni (ljudi) koji. Kad je, pak, neodređena (0~:,...:.),odgovara našem: neko ko. Odnosi se uglavnom na razumna bića. O njenoj upotrebi (kao i upotrebi ostalih odnosnih zamjenica) govori se u sin taksi odnosnih rečenica. Po obliku je zamjenica :; nepromjenljiva. Riječ L., kao odnosna zamjenica, kad je određena, odgovara našem: ono što, a neodređena odgovara našem: nešto što. I ona može imati zbirno značenje: oni (predmeti i sl.) koji. Odnosi se na sve osim razumnih bića. Po obliku ostaje nepromijenjena. Zamjenica ~t (onaj) koji, u jednini je potpuno promjenljiva (kao i u ženskom rodu' ~H, ali njen dual i plural ne dolaze u upotrebi. Oblik ~t nekada se upotrijebi i mjesto oblika za ženski rod. Postoje i složeni oblici sa ~t, naime; nom. ~t = ma (bilo) ko, ko god; ~t = ma (bilo) šta, šta god. Prvi dio ovih složenica može se mijenjati po padežima: gen. ~t , ~t ; ako ~t , ~t .
3. Upitne zamjenice
- i~
/r:Ct
(Pronomina interrogativa) Pri podjeli imena u starijim arapskim gramatikama ove zamjenice (kao i neke druge poznate kod nas: prisvojne, neodređene, povratne)·· nisu spomenute kao zasebna' vrsta, zbog raznih razloga, koji će se moci razabrati iz daljeg izlaganja u ovom radu. Upitne zamjenice li arapskom jeziku imaju (osim 0J..JL ~D iste osnovne oblike kao odnos~e zamjenice, ali im je prvobitno značenje upitno. To su, dakle: :; , L. i ~t . . 'Zamjenica:; = ko, koji potpuno je danas nepromjenljiva, ali je u ranije doba (u poeziji) mogla imati različite oblike za broj, rod i padeže, To su ovi oblici: sg. m; nom. ;:,. (gen. ~' 242
ako C); du: ::'C (gen. i ak :;;.:); pI.:::';:"
(gen. i ak: ?); sg. f: pl.:':"C. '
:.z. ili :.:..::,du: Je
ili Je
(gen. i ak.: :;.;::. ili :;'~:'.);
-
Oblik ;;. može biti pojačan pokaznim I~,pa bude:
I~;;' = ko (koji) to.
Upitna zamjenica :;. iza prijedoga J, tj. ~ odgovara našem: čiji (tj. našoj prisvojno-upitnoj zamjenici, a u arapskom je ~ za sve brojeve i rodove), npr.: ~8Ji'\:.u.~ = Čija je ovo knjiga? To se isto može izraziti tako da ;;. bude drugi član' (~1 JWD genitivne veze (Lt...,;, iD, tj. iza odgovarajuce imenice, pa bi gornja rečenica glasila: \~ ;;. ~8' (spotpuno istim značenjem). Upitna zamjenica G = šta.: što, uvijek ne nepromjenljiva, ali se poslije nekih prijedloga može skratiti, pa glasi: a piše se zajedno s njima:
r,
.r":Jl« C: Jl) , ~ « ~ : r~ « C: J::.-) : r~ « C: ~) «
W) , ~ « W)
i ~«
c:;;-) , ~
:~ «
C:::"').
I C:rnože biti pojacano pokaznim I~pa glasi: I~C: = šta to.
Upitna zamjenica ~l (f ~\) = koji, dolazi najviše kao prvi član genitivne veze s pripadajućom imenicom ili ličnim zamjenicama u dualu i množini, pa imamo, npr. ~ (..,~.L..,~t = Koji prijatelj? ili: ~ ~8 ~t = Koja djevojka? - Sa ličnim zamjenicama će glasiti: ~t = ko (koji) ·od nas;~t = ,ko (koji) od vas; L~t , = koja od vas: I'. ~t = ko (koji) od njih, f ~t . U svim ovim slučajevima ~t se mijenja po padežima (pune promjene).
:r~l
'~:l ,
Zamjenica ~t rijetko stoji sama, pa je tada u pauzalnoj formi, a ima sve brojeve i padeže, naime: sg. m. ~t ili ~t; du: J~t ; pl. J;t ; sg.i: ~t du: J~t; pl: :':"~t . Oblik ~t nekada se ispredpronominalnih sufiksa skracuje u ~tnpr.: 4t (mj. ('~\) = koji od njih dvojice (koja od njih dvije, koje od njih dvoje) i sl. Oblik \ '. :t = sko, koii (opcenitog je i neodređenog značenja), kao u J primjeru: ~ \...it rt 'y. ~l ~t ~t = Ko ti je (ili: Koji ti je) od nas dvojice draži, on ili ja? o
..J
.J.
Rijedak je oblik: ~i = šta (npr.: ~ y ~i = Sta je on? ~ J~ kažeš? '"
Napomena:
i;.~
0'"
'"
Y.
./
0/
V
~t (i vulgarno: ~\) znači isto što i upitno
:;u- , ~ '~'
JI
'••.••.
o",
~i
v
= Sta
C: = šta, što?
Upitne riječi: Jt , J~t , :;'t , i ~ obrađene su među prilozima, na mjestima koja im pripadaju, s obzirom na njihovo posebno značenje, prema tome o čemu se pita (mjestu, vremenu, količini, načinu).
16 • GRAMATIKA
243
4. Neodređene zamjenice (pronomina indefinita) Za ovu vrstu zamjenica ne postoje posebni oblici, pa ni one nisu izdvajane u samostalnu vrstu imena. Naše neodređene zamjenice, bile one imeničke (npr, neko, niko, svako, nešto) ili pridjevske (npr. neki, nikakav, svaki) izražavaju se zajedno određenim riječirnai izrazima, od kojih ćemo ovdje-navesti one najvažnije. Tako će biti: neko (neki, kogod, nekakav, Jedan) = ...l>-i 4...l>-1) 4~ 4~~4S~ (ovo posljednje, s. f: ij~prevodi sei:taj i taj (f ta-i ta)j. •
Nikoo(nijedan) == ~t 4~1),
•
.,.
,p.
•.•.
,p.
o
'"
,p.
..-
o
,0Wl -
(iza negacije: \j ili neke druge).
Iko (ijedan, ikakav) =~~ ~t 4Jt5':;' 8lS 4Jt5' ~ imenice) • Svako (svaki)
,p. •.•
ili L. (stavljeno iza
= j5'. ~,.)l
Ko (kojiJgod; ma ko (koji),bilo ko (koji) = Jt5' ~t 4Jt5':;' 8t5' ,:;'~. Kakavgod, ma (bilolke ka v= Jt5' I'.?" 4Jt5' 4
Nesto
rjeđe: ~ 4L Ništa ::::;;). \j, Išta = ~;).~t. Svašta (stogod): ;;).,
Šta god, ~a (bilo) šta·~
4.
= ~;). ~
.-
O izražavanju povratne zXn1jenice u arapskom jeziku vidjeti odlomak o povratnim glagolirria u sintaksi, a naše prisvojne zamjenice izražavaju se oblicima ličnih zamjenica, koje će se razmotriti u morfologiji, nakon pregleda oblika deverbalnih imena, a prije obrade čisto glagolskih oblika, koji su morfološki povezani s oblicima Iičnihzamjenica.
DEVERBALNA IMENA (POJEDINAČNO) Za razliku od ranije datog kratkog pregleda ove vrste imena, ovdje će se opširnije razmotriti spomenutih osam vrsta deverbalnih imena, i to sve pojedinačno. Kako je navedeno, tu spadaju slijedeće grupe tih imena: 1. glagolske imenice; 2. imena jednokratnosti; 3. imena za način; 4. imena mjesta i vremena; '5. imena oruđa, 6. glagolski pridjevi (aktivni i pasivni participi),7.obični i intenzivni pridjevi, 8 elativi. Neka od ovih imena imaju određene, pravilne oblike, dok oblik i upotrebu'drugih određuje sama jezicka praksa. 244
GLAGOLSKEIMENICE,
~~Cr /
/
.Infinitivi (masdari) I vrste glagola
43
Ovi infinitivi imaju različite oblike, obrazovane svim onim spomenutim načinima tvorbe. Na prvom mjestu je izmjena kratkih vokala (alternacija),koja se javlja, manje-više, u svim oblicima ovih masdara. Po učestalosti slijedi afiksacija,gdje je najviše zastupljena sufiksacija (pomocu 13 sufiksa: a' u, -iya, -an, -at, -anat, -niyat, -uwwat, -iyat, -iyyat, -ut, -uta, -a, -iyya): zatim dolaze tri prefiksa (hamza, t-, m-) i tri infiksa (-an, -aw-, -ay-). Na trecem mjestu je prolongacija vokala, a naročito između drugogi trećeg radikala. Potom slijedi geminacija drugog ili trećeg radikala. Najrjeđa je reduplikacija trećeg radikala. Prema priloženom pregledu oblika infinitiva trilitera, postoje 144 pravilna oblika. Međutim, usljed donekle poremecene strukture određenih vrsta korijena, u izvedenim oblicima infinitiva iz njih, javljaju se izvjesna odstupanja od norme. Iz nepravilnosti nastaju usljed geminacije drugog radikala (tip ~w.;, tj.1-2-2),te usljed javljanja hamze na nekom mjestu u korijenu (tip j~), kao i javljanja slabih suglasnika "w'' ili "y" u korijenu (tipovi: ....;y.;:r ,~G i ~). Ipak, ti nepravilni oblici lahko se daju Svesti na one pravilne. ' , Veće odstupanje od pravilnih oblika nalazimo kod grupe od 16 "krnjih'' oblika infinitiva tri1itera, jer tu dolazi do gubitka nekog radikala (najviše prvog), pa se ti oblici ne mogu normalno izvoditi iz pravilnih oblika: 42) U vezi s infinitivima u semitskim jezicima (a za arapski I poglavlje: Lesnoms d'action arabes, str. 1-27) u djelu: L'infinitis semitique ... par J. M. Sela-Sele, Paris i961, pp. XXVII+207. '" 43) Arapskom infinitivu I vrste glagola posvećena je studija: Teufik Muftić, Infinitivi trilitera u arapskom jeziku, Sarajevo 1966, str. VIII+197.
245
I VRSTA: OBLICI INFINITIV A TRILITERA
1
~
28
2
~
29
~\
~
56
~
~):~j
3
~
30
~
57
4
~
31
~
58
~:J
5
~
32
59
J~
6
~
33
7
~
8
," J~ JL:A:i
60
34
J;t
61
J;":;
,J..;
35
J~
62
~~
9
~
36
63
~J:'j -' .
10
y~
37
64
J;;
11
JW
38
12.
J(J
39
13
JW
40
14
J;J
41
15
J;J
42
16
J~
17
44
65
;ij~
66 67
~
f.l:
" 43
,~
.1.',;~
~
,
68
:~
69 70
,~
"
246
;ij • '.'
55
"
v t :
:~ ,
F
71
.:~~
Jc.l,.
72
:'j~~ -'
J~
73
18
~
45
19
~
46
20
JW
47'
21
JW
48
75
22
~
49
76
:(.W
23
J.J\
50
.
77
0)W
.: 1:;\
51
25
J Y.J
52
,..\
74
'
24
,
.1:',;'.
26
53
27
54
(J:',;'.
78
,
:1:',;: ,
.,
79
82
109
83
110
84
111
o:,w
85
112
Q~
86 87
~
u...; u...;
o:,.w ,
113 114
,
136
~
137
;p
138
~
139
j.Gj
140
JW
141
J~
jj:J ..
115
LI ': .YU
142
89
116
LI '! .YU
143
j):J
90
117
144
(Jj:J
91
118
88
92 93
94 95 96
,
j;~ jt:J j\J
je..; ,
j ':
120
145
Y\
121
146
J~\
122
U.YU '!
123
U'· . yu ~
. yu
124
98
j;J
125
99
100
-' ,
101
j~
102
j~
103
u:..;
"KRNJI" OBLICI
119·
97
j";";
:':1:.1
126 127
147
148 149 .. 150
..:;.;j:J
Jj:J
151 152
128
~
153
129
~
154
130
~
155
104
131
~
156
105
132
~
157
106
133
~
158
107
134
108
135
J:.-;
159
~
160
,
-0 Jt.:j
J~I
247
Infinitivi s prefiksom ma-, odn. mi (~\~~O .•.. ",
",
Zbog nekih osobitosti izdvaja se 15 infinitiva (br. 41-55: maf'al-maf'ulat na našoj tabeli .infinitiva trilitera) s prefiksima ma-, odn. mi-, a koji se uglavnom slažu s oblicima imena mjesta i vremena, uz neke određene razlike, o kojima će sada biti riječi, Kod glagola tipaJ\i., nekada ovaj infinitiv dobije oblik: j.:.l:, npr.:
,~y,
j.;.-y
ali inače ima oblik ~ ~: (tj. kao kod imenica mjesta i vremena).
Glagoli tipa J;'i u ovominf. oblika ~ '.'. pretvaraju 2. radikal "w'' s vok, "a" u dugo "a", te nastanu oblici, kao: ~L:. ,JL:. ,~t.:.::.,pa i neki sa 2.
t.L::..
radikalom "y", npr.: imaju oblik: ~' •
Međutim, ovi posljednji (razreda ali) obično
s tim što se 2. radikal "y" stapa sa "j" u dugo "i", pa
•
"
.••
nastanu oblici, npr.: ~
,ll
,st
...•
'"
"
'"
\li
,st
.••
..•.•
'>-'-:f: '~!,'~ '>:" 'J.-:.~._dsL
Za razliku od imena mjesta i vremena u obliku:~, ,st
od ~:~ o
,..
•• --
obično se Javljaobhk: F' pa će biti, npr.: ~ '~'~ ''-!~'~ (prema: ~ ,~itd.) Kod glagola tipa -.r-JL.5 u obliku: J-:l: ovaj infinitiv doživljava iste promjene oblika kao što su one kod imenica mjesta i vremena, pa, npr., imamo oblike: 0';;.'0~ i sL •
••
.;jI
".. C!
'"
••
_
C!
..-0....
"
"..{"
,,'"
..Il
c
.•.•
,0"...
"....
~".",
co .•.•
Ovaj infinitiv daje prednost obliku: ~, prema .~ ili ~ kod imenica mjesta i vremena. Podložan. je, naravno, određenim promjenama oblika, kao i one, kad je izveden iznepravilnog korijena. ,.
~
"."..
o-
..••
•
•
'lJ.",-".. o",
.•••
,lI
':.-
•..•O "....
"
«~ "
.••.•..0,..
.•••
_
o....
"....
.p! .•..
0,-
Tako će, npr., ~ J~ glasIti; o~ 'oU/, /,)premao~ '~/' i sL Kod proširenih vrsta trilitera, te kod kvadrilitera, imenice mjesta i vremena imaju iste oblike kao njihovi odgovarajući pasivni participi. •
••
•
.
"
••
~
Isti se takvi oblici upotrebljavaju I kao ~
j;~ i 1E~ « J5~); :~ ( < ~~\);~ «~~)i
~
«~~);c~
a) Nepravilni
(<
'ili .•.•
J~'
o....
_."
(ij
••.•
>
jl
npr.: Jj-<>--4
(
:IJ •••
:Ji); J:~ (
« ~~~)i J:,ata.: «~)
i sL
oblici iniinitive
Kod korijenskog tipa 1-2-2 dolazi i u infinitivu do stapanja drugog i
248
treceg radikala ti jedan 'udvojen suglasnik, pa se mjesto normalnih oblika Javljaju oni s gemmatama, npr.: mj. u...; : o~; u...; : 0.):-; a...; : o~;~ : o";';;' 'i. : ;;. i sl. ' " , •
•
•
~ ". o '"
_
~",,,
~ '" o .J
~'"
)l
~
'"
o
,.4;",
,fi /
,o....
_
~iiJ
'"
J.:
Kod tipa l-wy-3 u obliku
j..:J,
te inače u oblicima sa zatvorenim prvim
slogom, slabi suglasnici "w" i "y"tvore s prethodnim vokalom "a" diftonge: aw odn: ay, npr.; r~ 'J=-o ,~} ,:i.>- ~ 1 sl. ,flo '"
,fl 0-
'lil.••o...
j
,fi...
C,_
-0.-
•
''JP.)lJ!
',',
<
Infinitivi tipa: l-w-3 mOg\! u obliku, Jy-9 pretvoritito"w"
uhamzu, pa se
može reći, npr.: ~ Jj§ mj. ~ J}; :Jj~ mj. :J~~; :Jj1 mj. :J'; i dr. Kod istog tipa (l-w-S) u oblicima: JW i llw, pod utjecajem prethodnog "i", radikal"w" mijenja se u "y" npr.: r~ mj. i~ mj, ;ij\~ i sl. 'ili
6~;
"
,fi
'"
'I'J.
,fi
"t,.,
J10
.....
Promjena drugog radikala "w" u "y"dogada se i u obliku UrW npr.: t.~~ mj. t.;.~~; ~~J~ mj. ~~J~~; ti~ mj. ;ij;}" i sl. Kod tipa l-y-3, drugi radikal "y" kontrahira u dugo "i", pa će se reći, npr.:/
oblika ~.
se s idučim vokalom "i"
c.;:mj. 7· :;~:; či- mj. ~
i sl.
U tipu: 1-2-wy kod oblika: j.:J ,j.:J i ~, krajnji radikali prelaze u -an (sa članom u: -a), pa imamo, npr.: ~ mj.,~ (s član0m::~I); iS~ mj. '-?r; W» mj. .rPJ i sl.
,Il
"':;.
~
,fi ..•.
,
,
U tipu: 1-2-w krajnji radikal"w" pretvara se u "a" kod oblika 1L..;, pa se kaže: ~~ mj.~;;..; ~8'jmj. ~~j i sl. Isto se događa i kod oblika: ~1: '.;'., pa će biti, npr.: ~0~ mj. ~)~; ~G~ mj. ~~~ i sl. Kod istog tipa (l-2-w) u oblicima: J~ .i 11;J drugi .vokal "u" tvori s trecim radikalom "w" udvojeni suglasnik "ww", pa imamo, dakle, ovakve •• ~.n • ~ ss .,st,... pnmJere: y;) ml. JY;);~ ml· J~; op mJ. OJP 1sl. ~)lj.
Ovo posljednje naime: ll.:J'.
•
',Il
Jl.J
neki navode
,fI::;)lJl
-Jl~.
kao poseban
'
oblik infinitiva
trilitera,
Kod tipa 1-2-y u oblikuJ;J. drugo "u" tvori s trećim radikalom "y" sufiks -iyyiun), pa se kaže, npr.: .}) ml. '-?}); ~ ml. '-?~ 1dr. ••
-.
-
.
.'
,_,"
..
-;: .
.J'"
•
'JP.
iJl~
~
.. ,Jl
_
•
,fi
.JI.
>J<
'o'
.'
Kod istog ovog oblika (J;J) javlja se nekad asimilacija vokalaiz prvog sloga prema vokalu "i" iz drugog-sloga, pa se stvore oblik ~, koji je po nekim poseban oblik infinitiva trilitera. Tako imamo, npr.: ~l'~j. ~
•
'$
)l
,fi
JlJl.
••..•..•
~t < ~;r ..,...
'-?Ji ml· '-?Ji < '-?jJi 1 sl. , , Kod tipa l-ž-w-y u oblicima; JW ,JW i JW treći se radikal pretvara u
249
hamzu, pa se javljaju oblici: ;~ mj .. ~~;. ;L.~mj. ~L.~;;~ mj .. ~~; mj.:S~ . i dr. .
..
,
;G.: '
,
U tipu 1-2-,kod oblika ~, dugo "i" tvOl}s trećim rad!kalom sufiks -iyy i dr . (un), pa, ustvari, nastaje nov oblik infinitiva: j.J kao, npr.: ~;, mj. .-
'"
Ko~ tipa l-2-w, nak"on prelaska w > y, u obliku ~, oblik ~, kao, npr. u: ~ mj. ~ <~ i sL ' •
~
~o
'"
,....
-..,.
o...
:S-;' .-
...
..-
nastaje isti gornji
•
Kod tipa l-w-y (tzv. 0.J;-' ~), u obli! y, pa n~staju oblici s gerninatom "iy" , npr.: mj ~'Y-; mj, mj.
~~~;J
if-
~:,1;~~
:f
mj. ~} i sL
b) Krnji oblici infinitiva
To su nepravilni oblici kod kojih je došlo do gubitka nekog radikala, a najviše prvog (oblici 145-155), tj. kod tipa w-2~3 (tzv. Jb), pa imamo, npr.,
< 0.J) ); J~~ : ~~~( < ~) ); J;r : ~;.r « ..Lo:-) ); 0~~ : 0\~~ ; ili~:4š.J:( < 0.J) ); ;j~: :o~l,:( < l,J);ili: ~ ( < t:"); ( < ~) ) ili : a...,
oblike: ~~ :
( < ..Lo:-) ) ~:
0j~(
,.,0
.•.•0
", •.•
~~ C< YI);~:
~
•.•
'"
JW:
«CP);
"''''
'" '"
"'.}
0\)
«0.J)
•.•J..
Kod preostalih krnjih oblika, u odnosu na otpale radikale, stanje je ovako: kod oblika: JG\ : U"'~\ ( < U"'L-;) ispao je drugi radikal (hamza), a slično je s oblikom; ili': ~ « 0~':')'gdje je ispao drugi radikal (w), - U preostala tri krnja oblika masdara otpao je treći radikal, naime:
e:: : ~ « ~ ) ; "-"-' : -:::
....~
...-:
..... ~ I (
<
.••. I )
..... . ..1. I ~ : ~
c) O frekvencijama infinitiva
. (
<~
1·
).
trilitera
Po svojoj ucestalosti javljanja na prvom mjestu stoji oblik ~, koji po tome premašuje sve ostale oblike uzete skupa. Tako od 32.666 javljanja infinitiva trilitera u rječniku Aqrabu-l-mawarid 44 (iz koga smo brojanjem dobili ove statističke podatke), i to od 98 raznih oblika (s onim krnjim 113), koliko ih se javlja u tom rječniku, na. ~ otpada 16.624 javljanja. Po frekvenciji iza njega slijede oblici infinitiva trilitera ovim redom: 2. j.:J (3.507); ,.
]lJ.
3. J~(3.202);
8. - ~
(635);
9. - 4..w (411); """,,,,;:
4. -!JW (1.068); 10. -!JW (359); ,
5. J)W (784);
11.-
j:'~(335);
14.-:-JW,<31l); """,
20.- UJ (138); 1ll-
0..-
15.-;J ~ (288);
21.- ~
16.-
22.- '0;W (127);
te..; (235);
17 - J~
44) Sa'id Al-Buri AI-Šarttlni, Aqrabu-lmawardi Bayrut 1889, III (Al-Day!) 1893.
250
J.J.
,
(223);
(129);
23.- ~(1l6);
fi fusahi-l-tarabiyati wa l-šawarid, I-II,
JW (706); 7. - JL:J (652);
12-
6. -
JJ (325);
13:- ~
24~-i1j:J (103);
18.- ~1:'';:(170); 19.- ttJ (141);
(329;
Ostali oblici imaju frekvenciju ispod 100, a 22 od njih, u spomenutom rječniku, javlja se samo po jednom. Od krnjih oblika infinitiva trilitera najčešći je ili (132), dok svi ostali daleko zaostaju za njim, pa tako,npr.: ; 1 ~ (17), 'a svi preostali imaju frekvenciju ispod 10 javljanja u korištenom rječniku Aqrabu-l-mawarid,
d) O tipskim značenjima nekih infinitiva trilitera Opcenita, raznolika tipska značenja dolaze uz pojedine frekventnije oblike infinitiva trilitera. Sada ćemo uz neke oblike od njih navesti češća tipska značenja vezana za njih, pa tako, npr., kod·J:j više od pola značenja otpada na razne vidove aktivnosti; ~ pak, označava: osobine, promjene, aktivnosti, osjecanja i kretanja; obiljezava: promjene, djelatnosti, osobine, stanja, osjecanja i dr.; i1CJ osobine, djelatnost, promjene, stanja, i dr.;:"~ kretanje, rad, promjene i dr. (:.,~;.:..,:"~ ,:.,~); JW: djelatnost,
J0
promjene, kretanje, bježanje, odbijanje i sl.
,a:J
C~l 'C~
,~\~,)j'
i dr.),
- Oblici: JW ,JW ,i1w ranije su u ovon, radu na'vedeni među "Raznim imenskim oblicima" s nekim njima specificnim tipskim znacenjima, pa se to ovdje neće ponavljati, premda su to. oblici infinitiva trilitera, koje razmatramo ovdje sa njihovog semantičkog aspekta opcenito. Nekada za pojedina značenja postoje određeni glagolski oblici (perfekt, imperfekt) i odgovarajuci im infinitivi, pa tako, npr.: ~ - ~ - ~ i ~~=
biti ravan, otvoren, javan
__ Ji ..•"
Ji
j.
o....
,li ....•..
JP:" - ~''':!
'"
o).p.
-
= biti
.R- - ~ - ~
-!. J....
,li....
f- - ~ - Ff•
•..
""
imućan: ~
4'
= žubonti; •
Ji
•.•
j - ~
""
-
o
a
glasan i dr.
> -~ ->-
Homoniman glagol, pored istih glagolskih infinitive za razna značenja, p~ tako imamo: :.,.,
== ne vidjeti na suncu;
'"
""..-...
~j ,
~ j
'Ji
-
= biti
•..
~
,lil
__
•..
o
0\~j ".
•..•
oblika, može imati razne i ~j'J-= pasti, a
= naći;
.:'
•..
~j
"..
Ji
-
•..
~
•
uzbuđen, uzruJan, srdit ltd.
'Il1 ..•
"'.
o~
•..
= biti
Infinitivi vrsta nastalih iz trilitera Iz nekoliko određenih prasemitskih osnova nastalo je četrnaest vrsta glagola. Od pojedinog korijena ne izvode se sve te nove vrste, već je to određeno upotrebom. Za svaku tu vrstu u upotrebi je obično samo po jedan određen oblik infinitiva, pored rjeđihvarijantnih oblika (naročito u II vrsti, ali i tu u upotrebi prevladava oblik: J,.. : '.;i). Značenja izvedenih
251
vrsta glagola i njihovih infinitiva semantičkisu često vezana za I vrstu i njene oblike, a o njima će biti govora uz glagolske oblike te vrste, u kasnijem izlaganju.
II - vrsta 1. .•:.k:'.~ (~U .~./~,~.~:;.,~.!::;-,{.?) ", . .. 0.... o,. -"'•• o" "' .... 2 .- u......;,; (O.?..lj ,o.r-J ,4 ,:i..;..;,; ,~,; o",
'J!I.:il
.jJ......
.....
.....
"'.... 3 .- u......;,; (o~ Jo
...•
.••
6.- J~
7.-~
.,0
,,1
.,....
9.~J~
o,
'"
:~
...•
'~~ 'J!I.
.;, ...•
,~C.:;
.,.·11"'.....e ••
-
"':il
:.
(Jt-:- 'i~ ,J~\yll? (j.~ ,~,l>~ )
)
...• 0
,0~
,.:.
"... .....". 8".- ~~ ..• (~.~ 'J!I.
..•
,~\)0'JI~
'J~
_."J .... 5 .- ~ (y~ "'.::;
...
~("fO.::
'
,~)
4.-J~ (J~ '"
o...
"",,,
.....
"'(ji)
o
"'..
o
;,-: ~ ,~~) ..•
--'"
".;:;
'i~)
,»,~) ..•
...•
-
(.!.I}+i) )0'
Šesti oblik JW smatra se prvobitnim oblikom infinitiva ove vrste, ali ga je potisnuo prvi oblik 'aj i postao .najčešči, Oblik ~1.'.:;najviše se tvori od korijena s trecim radikalom hamzom, lj. 1-2-' (tz. ~G j~r - Oblici: JL...i..; L JL...i..;, kao i: ~ i i ~~ maju intenzivno značenje; neki ove oblike pripisuju I vrsti. - Oblici, pak s prefiksom t- mogli su vjerojatno pripadati jednom~haičnom obliku perfekta, koji je glasio: ~ (a ne ovom današnjem~ u Il vrsti).
J...
VI
.•••
o...
,"'
•.. o
.
••
vj
J....
'!1
_
-
•.•
III vrsta
1.- fuu.: (~~ -IJ......
,tL~\}.,:;~)~,:;GC~,;~I;) ". '"
H\-.4l ').r:-- 'i\~ "I... '" '" 3. - J~ ( yl.r---" ,JI.::..;). . . . 4. - JW (Jt;.; '",!r) .- -
2.-
'ili"
J~'(J~
1ll '"
". .••
#....
'ili".
,~I~ ,~L.!)
.,ll.....
."
(ji
".
(ji
"':00
Prvobitni oblik lnfinitiva bio je: J~ , ali je on vecinom ili skracen u JW JW . Najviše je u upotrebi ~u.:,a nešto manje Jw.. .
ili' pretvoren, u
Oblik iliu.: kod korijena 1-2-2 (~~) može stegnuti 2. i 3. radikal u • .• ..."'":>' ...•). gemmatu, pa nastane oblik: ;i.;:.\.A.., teimamo: o.:>l-o mj. o.:>.:>L....,. i sl. '\SI::;;
252
.•• )
"' .....•..
"''
'
IV vrsta -\li
•••
o
~
••. o
'lfJ.....
,li
'"
o
_ ~...
",.
'"
1. - JWk (jY-l 'iYl:k'.'l\...\.4k '.'ll.i:k'J'~k)
j;.+. ( 'i- od
Kod korijena s 1. radikalom hamzom "W\ hamzom dugo "i", pa bude, npr.:0~k < 0Wl i sl. " ,~o.r~je,ni s prvim radikalo~ ';', y w Ili y' u dugo "i", pa će biti: J~k
prefiksa daje s
(.jrt~s~ :'i~~d p~e!~k~a,pretvaraju < J~)~ Ili: 0l.i:1< 0l.i:l I sl.
to
Kod korijena sa drugim radikalom w, y (0;'1>, taj2. radikalispada, a u naknadu mu se doda sufiks -attun), tzv. J:'~I ~Gnpr. t\i1 «i}); o~l1k «..y) i sl. ' , Kod korijena s 3. radikal om w, y (~Li) taj se 3. radikal mijenja u i si. hamzu, pa će infinitivi glasiti: :1~1( <).1.<);' CWl( <
~»
V vrsta
Iako je JI:; • bio prvobitni oblik infinitiva ove vrste, on je vrlo rano potpuno potisnut-iz upotrebe, a na njegovo je mjesto došao oblik .~ .
VI vrsta 1.-~C0 2.-
",.
3.-
,li
••••••
"...
[:,JtS:i,;~ , ,~l.a3,0~t:.;'~t:.; ,01:i « ~I:i) :' ,li
•.•. '-"'-
'il) ::;
«:;'1)] ..
~Li.; ( U)Li.;) ". "..
,li
•.•.•..
~Li.; ( U)Li.;)
.
.
Kod korijena 1-2-2 može se izvršitikontrakcija npr., kaže: ~U mj. ~U i sl. _ .
2. i 3. radikala, pa se,
Kod korijena 1-2 -wy, kao što se iz primjera vidi, vrši se stezanje - uwun, -uyun u -m, npr.: J:'I.? < .,....,1.; ili Jly < Jly I sl. _...
...•...•
,::;;
".
jl
"''''..
'"
•.•
".
J ....,.. •
::--
VII vrsta
1.-
J~~ (~~! ,~\~! 'Cl:, ;!,:~! ':(.a,0;!) 253
< ~I~I
Radikal "w" korijena l-w-3 pretvara se u "y", npr.: ~~I utjecajem prethodnog "i").
(pod
Kod korijena 1-2-wy,kako se vidi, 3. radikal mijenja se u hamzu, npr.: < )I>-..u\ Ili ,,1);;1 < ($\);;1 I sl.
~.....
o
"."
"I>-...ljl
o
••
".
....
o
')Il
o
••...
•
VIII vrsta
Obl~ JW , dijalektalno je u upotrebi kod onih koji u perfektu mj. j.::j\ kažu: ili ~. . .. ,
J.:J
~w~\i
Infiks -t- s prethodnim \ ili ~ daje -tt-, npr.: ~1j.J1< ~UI ,~~\ < ' "
sl.
Taj infiks iza emfatičnih konsonanata: o" ',f ,.1. ,.t prelazi u emfatik .1. , npr.: .J~\ mj. .J~l ; ~l~\ ml· ~p\ ; CI):>1ml· CI?I; 01.:.J:J;,\ mj. 'jLJ,\ i sl. " " " " , , , n
11
".....
o
.
".
.....
.;l
_
".
'"
::
_
."
.••.
o
r~1
'Nekada taj infiks sa .t daje - zz - npr.
"
.....~
."..-
o
"...
CI
mj. r)l:.1\
~W\ < ~\pl i sl.
Kod korijena l-w-3, radikal w se pretvara ~ "y", npr.:
"
Iza zvučnog suglasnika (j .... ) infiks -t- se pretvara parnjak "d", pa se kaže: ~(.)jlmj. ~L,;j\i sl.
.•.
"
li
.,-
zvučni mu
IX - vrsta
X vrsta ".
"o
o
1.- J~I ...•
oVI,...
o
o
".
... o
o
(JL,..;...,..I '.J~I
".
...
o
,.)I~\
o
".
.....o
,,,I~\
o
".-
o
o
,,,lA..:..::.-..I)
--
.•..•
"''''
Kod korijena l-wy-3 drugi radikal se gubi, a u naknadu se ovom obliku dodaje sufiks -attun), npr.: :i.o~~ ml· il~~; O.)~~ mj. .)~~ i sl. ' Kod korijena wy-2-3 (tj. J\i..) prvi radikal w, y iza krajnjeg "i" prefiksa oVI"
.••
o
•
? ..... o
o
"......
o
."
.....0
o
'isti - stapa se s njim u dugo "i", pa nastanu oblici infinitiva, npr.: ~~I ml. ~\..l.y::.....-I,Ih: 0~1 •
254
"
.... o
o
.."""
o
ml. 0~1 •
,li
'"
o
o
"
I sl.
XI - vrsta ~...
1.- J~\
o
.pt
"'.'
CI
(J:'~I
.-,
...
o
~".,
,ll
"..
CI
, •.Iy.y-I ,}~I
;.-.-
~...
,..
...
CI
,~I..l..
XII - vrsta ,li
'"
o
1. J~I
o
,fi"
(Y\..l..<..l>-I ,•.~I
o
""
o
,)~I
,,'"
'Y~\)
'"
'"
o
.
XIII- vrsta 1. JI"""';I(~IAI ,.bl)?\ 'A,1:-\ ,.bI.,1:-\) o
,lI:iI
":iI
"":Ii
CI
CI
o
,ll:il
o
XIV - vrsta
(J-~~
1.j~~
.pt:li
,!l~~
,:,..(::;~) XV - vrsta
1.-
o
o
o
VI •.•. "
•.)1,;.....;\ ( •.~\
,JI •...
•..
•..
....
.". ...
o
"" ...
, •.\...i..:..L.\ , •.\~\) 0
.;1,)
•..
Infinitivi iz,kvadrilitera Kako je poznato, u arapskom jeziku glagoli (pa tako i njihovi od~ov~rajlfći ~nfinitivi) mogu se izvoditi samo iz trilitera ikvadrilitera (tj.
J)8( i jo~)\).
en
Od korijena sa četiri radikala postoji jedna osnovna vrsta glagola i njenih infinitiva (sa svega tri oblika), a iz nje se izvode još triproširene vrste, s odgovarajućim (po.jednim) oblikom infinitiva. Evo pregleda svih tih oblika infinitiva odkvadrilitera. I-vrsta "
•...•..0"..
4 •... /0
1.- 4..l.W(~T~
2.- j~ 3.- j~
'"
oPl•..••...
,;;~
o ...
'ili •... ",
o ...
,li
•..
o....
,;Uj j ,;;\.iL.)
~
(CC,.~~,j~
,jI); ,:~) (~I~~~ ,jl)j ,).(; ,j@) o...
•
••
U upotrebi je najviše oblik A.1.CJ,a oblik JyW tVOrIse najviše kod korijena nastalih reduplikacijorn bilitera. ,fi
...
255
II- vrsta
III - vrsta ",. ..•
o
1.- J~~
1.-
o
J~~
~
..•
o
o
.JJ. .••
o
(Jl;..j!~'i~~~
(r~~~ 'J~~
o
",....
o
o
'19: •••• o
o
,Jl.,ajr~,~~~) IV - vrsta
'0~~ ,~C:,:j~)
2. IMENA JEDNOKRATNOSTI-
o;Jr:Ci
(nomina vicis) Od deverbalnih formi ovo je druga grupa imena, nakon glagolskih imenica (infinitiva), a označava po jedno vršenje glago1ske radnje tj. onih glagola na koji se ona odnose. Po pravilu ova imena se izvode iz odgovarajućih oblika,infinitiva, dodavši im nastavak: -attun). U I vrsti glagola (trilitera) ova imena dobiju oblik: t:J npr.: ~~ ,st;;;",
~ .•.•o ....
oj ,~yi
..t...-
,SI ••. O ••.
o.;
,a:_.qoy":")
,5:~j,
?.-o/'
,y)
U izvedenim vrstama trilitera, prema rečenom, dobit će se oblici, prema c njihovim infinitivima, pa će glasiti za: II -~; IV - ~1?1: V -~, VI -ili~ - VII - t~1 : VIII ,- tLdI; X- ~I~l ' . Od kvadrilitera.će biti: I - ~\.r-.); II - ~.r-..l,j; III - ;;jl;..j.r.\; IV - o)pl. ?
•••
••.
,SI ....•.••.
-;
'19: ••.
Jl"
o,
...•.
?
••.
..t. ..• ~
o
,JI
o
,l1 •...••.
/
I)
o
...
.
Ako već sam infinitiv ima sufiks: -attun), onda mu se za ovo značenje jednokratnosti, kao atribut doda broj 5:l>-\j (u akuzativu), npr.: ~~\j C~, i sl. Tako će se postupiti i s nekim ovakvim imenima, izvedenim iz infinitiva proširenih vrsta, koji također imaju nastavak: -atun, kao što su, ,ll5\i. ,t.lil ,tk..-\, te: 1;.;"'~,i sl., pa će se, dakle, reći: ~~\j;/ ~ npr.: itd. " , ,
~:l'~
Infinitivi I vrste drugih oblika (tj. ne u obliku t:J) rijetko se upotrebljavaju u ovom smislu (za jednokratno st), kao što su npr.: ~L.:.;I,~ ,j,d) ,o~lil i dr. " , 'I,lI ••••••
o",:iI
"'
oJl,sl
.
Dual ovakvih imena označava da se glagolska radnja izvršila dva puta, a plural da Je izvršena VIšeputa, pa tako Imamo: o~ ~~ = pomogao mu •
256
•
•
..•.
~ •.. o
'"
Jl •.. '"
•..
je jedanput, a: ~~~ ~~ = Pomogao mu je dva puta, dok: WI~ Pomogao mu je više puta i sL ' v
3. IMENA ZA NACIN
=
~~
t.;Ji ~L-....i 0:;:1
-
y.
'"
o
'"
(nomina speciei) Ova imena obilježavaju neki način vršenja glagolske radnje. Od trilitera = Išao je oholim hodom. Takvi se tvore na oblik 11:;, npr.: .... su dalji primjeri: ~ ,tG:; ,~ « t:,..) ,~( < t.~)i dr.
~n:o. ~.~
,..
,ts-.J ,w ,..
,..
,
,..,..
,..
,..
Nekada ovo ime odgovara značenju glagola neke .izvedene vrste, ripr.: ~).~ (prema ~~\ = izvinuti se); ~ (prema: ~ ili ~\ = omotati turban), i dr. Kada sam infinitivima oblik!.l.:..;(sa svojim posebnim značenjem), da bi on mogao poslužiti za oznaku načina, mora imati neku dopunu (atribut, genitivnu vezu) ili mora biti opisan pomocu riječi (= način), npr.:
U
:t-,.,
•.
P •.•e
;I,,,,
.
,0.",,,,0
ga je na lijep način ~.rJ\ ga onako 'kako se pazi bolesnik. ~I 0-~
~
~L...>- = Pazio
"
način.
,
~
jl.Jl.o
~
.•.• ,
•
= PazIO sam
t.::.~~{:'.:...= Pazili smo ga na neki
Isto se. događa s infinitivima izvedenih vrsta, kada se upotrijebe za oznaku načina, pa će .se, npr., reći il}'')1 ~ ~:; ~)'; = Počastio sam ga na neki način. - ili: ~.Ld\ ;j(.;.; ~~o.;';.; = Ugostio sam ga kao prijatelja. 4. IMENA MJESTA I VREMENA -
0~)Tj 0Ldi:Cr
(Nomina locis et temporis)
~L...:.t Isti oblik može označavati i Arapski se zajedno zovu i: ..j~ mjesto i vrijeme, npr.::"" ;.:. = mjesto ili vrijeine zalaska (sunca) i sL .4
•.••
Od prve vrste glagola (trilitera) ova imena dobiju oblik: <
J-.A.. "O
""
npr.:
C.r-
'"
,.. o
'"
,~:c.,~,~isL - Kada je, pak, u imperfektu odgovarajuceg onda je ovo ime u obliku:~,
npr.: ~,~
oblik~'.i:. imaju i neke riječi koje uimpe;fektu su,npr:::~
,~~,~,~,~
17 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA
/J~,~
glagola srednji vokal "i",
'J?
i dr. - Međutim,
imaju srednji vokal "u", a to
,:.,..;:,Jp:,~,;~:,~
257
nekim gramattčarima ove riječi(ili bar neke od njih) mogu imati i
,~
J.:.1.: .
oblik
Ova imena od korijena wy-2-3 zadržavaju prvi radikal i redovno imaju oblik: ~, npr.: .:>JY ,J..v Y 'ti'Y ,...lJ Y ,~ I dr. o '"
.pl
o....
,i
c....
-tA
o...
,li
o....
,li
c ..••
'tlI
Kod 'korijena 1-~y-3,'drugi radikal ispada, a drugi vokal oblika: 0...... odn. ~ dulji se u a, odn. I, npr.: iLU ( < ij-A-"); Y4--0 ( < ~ .pl
~
'ili
••••.
0• .-
'-,i
( < ~);
1t -11
oo
o...
~
'Ill
•.•
."t
(<~
,i
"-Il
o ...•
.pl•..
....•• ..•
'ili,;
,..
'Jil.
j.;.l.:, •••
"
);
"..
) I sl.,
Kod korijena l-ž-wy ova imena dolaze redovno na oblik J:..X., ~ tim da se nastavci (zamisljeni) -awun i -ayun pretvore u -an, pa bude: ~ mj. ~, ili: ;:; mj. i sl.
:i:;
Imena mjesta i vremena javljaju se nerijetko i u ženskom rodu, i to u obliku: 4..l..ui.., kao što su, npr.: :u........:.-. 'O~ ,o~ .r" « ~ r) 'O}.;.." ( < O)""';"') i .pl",
•.•
o
,li
"
4 .•......0
o,.
•.• ·,lI
'Ill
"
•.•
'Ili........
.•.•
,li
",...
dr. - Ima ih i na oblik
t;::.);
",t.-Jlo...
4..l..ui..,
'Ill.-Jl.o
.~
(
'Ill
o...
"",'Jlo".
npr.: :i..;r- pored: :i..;r-), 'O~
a ponekad se javi i oblik: ~1.o.:,npr.: ~
,:ur- (pored: ,f./Jlo,..
i k4:) i dr.
(pored: ~
"....
"
••• 0
Neka imena mjesta i vremena od korijena w-2-3 imaju oblik: J\..ui... s tim što se to w s prethodnim "i" , pa nastanu oblici: ~~ ( < ~~~) ,0~ ',~~ ,.:»~ i sl. ,li
~
....
.-
.•.•
.-
,
Imena mjesta i vremena od proširenih vrsta trilitera, te od kvadrilitera, imaju oblike njihovih pasivnih participa, kao što su, npr.:
( < ~ ); ~\; ( < ~C ); ;:...:. ( < ~f); ~~ ( < y..;f); ~~ « ~~:) « ~:); ~ « fl~); :.(~:o: « J;'::r::~::o : « č.:r:',:).
~ ~
"i
,..:;
....
J
....•..
c '...
'19'
Od kvadrilitera su, npr.: C.r..Lo ( < C.r,:> ); ~
....
o •.. c
JI.
....
.r">" (
.-
o ... o
-::
< ~.r~);
".
•..
o
jJ.
~
« ~~)idr. ",-.-
5. IMENA ORUĐA
~
... o
..-
- ~\I\~l."..,..i
(Nomina instrumenti) Odtrilitera imaju oblika: ~ 'IJl
ili ~
,~~
« ~)~)
,...
o
,u.....;... i
"
""
""/
J\.......A... kao, npr.:
,li
•.•
"
,~\rA:(< ~)',a,") ,~\~ « ~~)
ili
. 'ili,...
o
;:
""
,st.,..
,~
itd.
258
oJl
•
,li
ili oblik; ~
JI.
o JI
,li
npr.: ~
Jl
o Jl
",t
,~
Jl
o JI.
••
Jl
ji.
•
'Ii
Jo
,li
J
o'
c~'~\~(;J(j~;
Malo ovih Imena (osim navedenih) rmaJu I oblike: J.uV. npr.: Jy..-. ••
'Ill •..
.....o
,.:>~
':>.r.-"'~
,;t .- o
JI
::
""
JI
,y...:... ,li
,li
••.•
.•.. 0
o
ji.
,JJ.,. « ~J.,.), pored: JJ.,. « ~J.,.) ~
(participi)
6. GLAGOLSKI PRIDJEVI
Oni mogu biti u aktivu ili pasivu. Ovdje će se obraditi odvojeno. a) Glagolski pridjevi radni, ~W1:Ct nomina agentis. U prvoj vrsti trilitera imaju oblik: ~~ ~
-"
.:lI)
«
""
'"
.)li...
•..
,sl:
«
.:l.:ll) ,)b
"
~.....
"
,sl:;,
«
)Jb) ,)L.
•..
,
npr.: ~tS" ,~T ( < '::-1\)
(f ~~), ,g:...
•..
...
J:!L.) 'j\J:. « Jj\J:.) 'il)
",
."
?
"
,
.
oslt',
«
__
•
1 sL
($'\)
.::.
-
....
Od izvedenih vrsta trilitera participi aktivni, imaju također ustaljene oblike (koji, naravno, kod nepravilnih korijena doživljavaju određene glasovne promjene, kao što je to bio slučaj i u I vrsti glagola. Ti su oblici slijedeci:
II - ~ III -
'tJ
:j' :),~; «
~J::'t~:?,~~ ,0~~,:;;.: ,J:-: «
: ••. ~
J:'-Li....: J:--L...•'.z"L. P!r' « ( < "l:f"1.>..... ) i dr. ,y.,1
_,
~
...,
"'
'tJ
...,
••. ")
.:l~IJ"')'i?li..
""
••.
,
,
,
'tJ
:;.;),
i sL
••. ,
•.•
,
,~L. ,.0\...v « ~I...v) 'lI.>.....
"
p: ~r OJ
IV -
C'J.
,li
CJ
,li
VI
~,
o
( <~)
,
o,
~//'
••.••.
,
,sl:
,li
"J
9
",'11,..
••
••. ,...il
,ji
",.."J.;)2
VI
__ o"
-IJ.
~
•..
'ili
"'"
'.~ ...•0
VIII-~: '"
JI
,sl:
~
::"."J
17 •. GRAMATIKA
: ~::
". •..J
~...
oj
,...\....-.:.4
o,
-,sl:".
(<~
",o J
,sl:
...•
0'
,~y
4';.,""-,sl:
,~
,
IX - ~
/'" o,
0.$
ir--) '~«~).~
'"
,
'Il!
,
),~
'"
c,
o,
r" ( < ~
OJ
""
,j.
"
op.
o,
o,
'>:Y ( < ~)
Y )
o,
'\Il
i sL
s
_ ••..J
,.J~ ( < ~~
VII - ~:
OJ
~)idr.
«
VI - ~\.i::... : ~Li::.. '';::\.::...,.:l~ •..
o~
« .:l:---), ~«
"
';_~ ( < ~
,~« ,sl:
~
'~Y'~
( <~
,i
...•,I
,,sl:...
o -'
,I
oJ.
".
0'
,
,~;.-: ,~
)
."
.•
1
..... ,,'
,sl:
.... "
'..:r-I.:-=--
•..
•..
sL
< y~),
'" o.J
,fI,
.:l..l-..;..o) ,y~(
::
//.J
'0""l;.::..- ,JJ\~
,..".':
... o"
,I"
o Jl
«~)
yL....:...
'tJ.....
.•..o Ji'"
,; o
J
,sl:
.•
o'
oJ
....
...0'
,J..::..,...... ( •
,~
.... ,jI
...•
o
Ji
,1
••. 0
,
,sl:
,0bj-.A «~y), ",o
< J J..::..,...... ) ji
,..o,
,,..jJ'"
,
,J
,~i
dr.
o,
•••
'.J? ( < <.??? ) i dr.
'CJ.:lj-.A«c.yj-.A
...
•.. ,JI,ll
~\p
'li? (< l:f"1r- )
« 'ili
,..y.
.•
.:l.:l~);
.• ,..J.
) )
,sl:
•.. ,sl:
(
~,
'ili
•.. 0
ji.
~«~Y)
<~
,,0'
J'"
...
)
i sL
...
",
259
~ ,.a
«~)
...• 0"
,.a
....0·"
,.a
,~«~),ldr. XI -
~J""o,,':. I......A..: J:'I.::-:-"oJ
XII - ~~
,.a
b)
0 .•.• 0." o.
"'
~.
•
o;.
••
o
....
• '-'
.
-
o
oj
II - ~
IV -
o -; -,
° '>--",-,"
JI
"
••
j-
-,
••
,.a
"
': ••...•
":l: ...•
0"
.... ° "
."
••
I
"
d i r.
Jl
i sl.
....
-
'C;-~,~; -'
.... 0
...• 0
,.a
O -; OJl
....
kvadrilitera
-
,':
0
, ~o.
'-'
....
'J}; ':~:--o,:r..:~idr.
i- :' .•o
'C!""..l.;;..o,~
.,.a
...• 0"
....
,~
....
o
0
,:r.~ ,~~
....
o
JI
« ~~)
'.t~
0 ...• 0"
o ,,,Ijf '~\r-" 'jli.,a..
Jl
«}~)
".~o
o
....
,~/~
:~
O
'j~
Perticipisktivniod
I-J::/o: ~
0"
••••
":l: ...•
J
0 ...• 0
,~y::--..-,~ ",
,J~ ~
....
_ Il ~
...•0
,.a
••••0"
O
'.J~
: ~~~~
....
XIV
':
O
'
1~-, .•
-0
,~:-.k'o,~-, 0:0 ,~~).
~:oD:: ~~
:~r , nomina patientis (ili imaju oblik: J;'::' (f, iJ-,~ npr.:
c) Glagolski pridjevi trpni - J-,~ ~ 1\ -o
participi pasivni); u prvoj vrsti trilitera
Peiticipi pasivni izvedenili vrsta imaju slijedeće oblike:
IV -
"" ....oJ
J-.A-O :
"" ...•0.J
..l:.....-o "'"
,;. "
".s~.Y( < I.$~.Y)'.r- .r" ( ~
o
'tfJ.;
Jl
_",
...• 0
J
,0\..l.o«~..l.o)'~
260
o J
~0.J
,.a....
J
"'" ...• o
«~),~
<.r- .r" ) 'tfJ..... o
J
jl
~o
-J-
(<~
J
~....
,~y ".
«~)
"
>"
0.J
....o
Jl
"
)dr
.... J
( < ~)f') ". ....oJ
V-
j:'~'.:~
,'j~b ,~;: ,~~g~:'. , 'j~ ,~
,J1::. (
VI - ~~
'l$'~
VII -
J:~~':: j~ ,~
VIII - Jwi-,st ,., ",;:,
o
fJ- '"
:~
,st ....•..
jl
't
o
o
~
~
(
J
.Il
j.
'" •• ",J
te.:..: « C;'~~:)
,~,;,~'.(< f.',i:),~~ «.~jL) « ~) 'O).1.;.. « (,,».1.;..). ,st "',.,
'I,il•..•...• o
o
JI
.Il:
,st
,~y ~ J
( < ).;:...a..)
~
.
< l:?'~ )
.;.
«
« ~)
'r)~ ,~~ ,~~\;:,'f..~,)G..t. «}G..t.)
: !l~I~ ,~~ -:::'" ",J
ii
,~
0
-::: '"
:.;
'J!l.
"';
,~( ,st
cl jl
'"
oJ'"
'" o J
"" /
o"
,st ,; /
<.~),~ 0
,st
...•.... 0
,,)\.:.y ( < ,:.r;.r" ) Jl
jl
::::.
o
JI
,st .......• o
jl
'-?.Lo (
'ili "., •.•0 ,
« ~.)
< yU.Lo ) JI.
,
:;:1'.).
IX - j:'~ (ne izvodi se ! ) X -):'.:'
: : ~
XI - (~~
«
XIV
~c.:o:)
i,?~).
( < )~
: )~
-Jr:'.: .~~ - ~
rl'g:' '. « r;g:' : ) ,'jl'.:' : «
- ne izvodi se !)
XII - ~~ XIV
« ~~~.:)
,;;~.:
'0~
JI.
,..
"o /
'u
oJ'"
'"
: ~
o ... o.il
.
)
'0~~;:' (< ~~~;:.
/.IC~" ',~ ~\;.... '",.. o, o
'0...G.r---
jl
,.. o / oJ '"
,~
»).
/u ' .... cl,... cl J
'"
'0..\.:..L.....
Kod ove četiri posljednje vrste particip pasivni izvodi se samo od (rijetkih) prelaznih glagola, a od neprelaznih sasvim izuzetno. cl) Participi pasivni od kvadrilitera 1- jJ:'o'.
: ~?
,;}p 'C;'~'J)y ,t;.'.'.
Jr:'.'..: ~~,~ JL....:L.
,~~
,~
III IV (nije u. upotrebi, kao uglavnom ni oni iz prethodne dvije vrste, tj. II i III),
261
7. PRIDJEVI SLIČNIH PARTICIPA ~':'. 1",_'<"" ", .••, <, s ...•• , J~\)uW\~L.......~~0t....i...,., 11"
;.
.....
""
'"
"..
....
'"
Izvjestan broj pridjeva, raznih oblika, izvedenih iz trilitera, semantički je blizak participima I vrste glagola. Evo njihovih najvažnijh oblika.
'?\ 'r~T,~~\ ,~\ ,~\
1.- j:J\:
~t
5.-~:
~,~,~,~~
'Ifl.
....
'Ifl....
,li....
,J~,~
7.-~:)~
~
__
'Ifl.
,sl
'"
"..
'Ifl.....
'Ifl.
'f-....
i..?f«'-?f)'~«~r)
14.- J~
'Ifl. '"
o.JI
"..
'ili......
,~.) '.~ «~),~
.".
.-
'Ii:
'"
'il
'"
.".
'"
'ci'~'~
".
'"
.
: J~~ ,J~)-,J~~,Je;,~,Jw,,J~ ,J4]),J~ ,vI
.....O JI
'Ifl. __
o;
16.- J')W : J~/ ,J~ Neki od navedenih oblika pridjeva mogu nekad imati pojačano, intenzivno značenje (npr.: j;J). Međutim, ima jedna-veca grupa intenzivnih pridjeva wc;.:JT:C\ . Morfološki se prvi od njih odlikuju geminacijom 2. radikala 262
(trilitere) i1iprolongacijom vokala Tnajviše iza njega). Drugu grupu sačinjavaju neke prvobitne imenice oruda ili apstraktne imenice s prefiksom t-. Treća je grupa sastavljena od pridjeva pojačanih sufiksom -attun), čiji oblici služe za oba roda. To su slijedeće grupe intenzivnih pridjeva. f)
Oblici s geminacijom i prolongacijom:
1.- JW: ~
Jl5-7,:~
t. '"
-&....
< <~~) -&....
,~~ -&....
,st
2.- J.,.....; : Cj-:-'" "Jy--" ,J)}
5.- ~ 6.-
,.li
"ll
: :~~: ,~
~
j.:J : J~ ,~
-&
'"
,,-,,,),.ij
,~~
r~,jtt, ,~\~ 'tW ,)~
,~~,
,~(:"
-& ••.
'I5l
'i~'
,~
,~
,J.L~,~
,:)j
9.-J)W: Je Prvobitniobliciimena oruda nekad imaju značeIlje)ntenzivnih piidjevs, a to su:
"ll
,."
9.- J~:
'I5l..-
::J.
J~~
'I5l""
, •.~
"g:
/:J
'C~
,st .•.. "
"li
'i\~
--y"
')~'
'ili
'"
J~
Y
,l1
•...• "
')-4:."
v1
'"
,j~«
'ili
•••.
"
j~~)
ć' . ~ e: ". ".c-." 10.- "~ '. ." .~ ,~,~ '~ 'J.~',. Neke prvobitne apstraktne imenice nekada dobiju značenje intenzivnih pridjeva, a karakterističan im je prefiks: t-. Evo tih oblika. o
11.- J~:
e
~Wj ,st",
13. - J l......Qj : d J.50 ,'-' L...b,,,W; ,1> L....l; " . " . " \" " ,st::;
,st::;
,st"::;;
...
\Il-
s-
263
Posljednja dva oblika (~1:'';;i ~1.',;;)važe za oba rada, a sufiks -at (un) im ,
"
je dodat radi pojačanja, intenzifikacije. Isti takav sufiks ima jedna grupa intenzivnih pridjeva, a javljaju se u slijedećim oblicima: 16.-~\..;: o}~ 'W~ ,:i.;j\.>. ,y.b ,yb '~J\J ."....
,;
.".,...
.••
.•.
'Jfl",
'"
..•
"........
"....
.•.
.•..
...
".....
...
..-
""...
....
.•.
...
23. - ~1~ : ~1_.~ (4)' ,
, "ll .•••
24.-~:
'ti
""....
~
,
~
25.-
t~ : ~c.t
29.-
tL.1..: L\Jl.,~~6..L ,Lili.. ,~~\J.t.. ..•
..•
...
.•.•
....
To je pridjevski oblik koji po svome komparativu odn. superlativu.
značenju
odgovara
Od trilitera (I vrste), pak, elativ se tvori na oblik: j;Ji pI. J};Ji
J.:J (pl, ::'
y.
,~i «?i)
....0....
J ....o....
J
•.• o...
....0"
'iyiLJ:.--i,~i
J •.• o...
•.• o....
«}>-i) ,~i
"
,~( •.• o ....
« ~i),
našem ,~t1\), f
< ~i) i sl
Po pravilu, ovaj oblik ne bi trebalo tvoriti: 1) od pridjeva pasivnog značenja; 2) od participa iz trilitera izvedenih vrsta; 3) od pridjeva koji već u pozitivu imaju oblik ~i . 264
U ovom posljednjem (3.) slučaju elativ takvogpridjeva (tj. s pozitivom na j.:Jn opisuje se pomoču elativa odpovarajućeg pridjeva šireg značenja, kao što su, npr/~l ,~y.l ';;;"'1 ,~l ,}il ,~l ,)5-1 i dr, a iza.njega se stavi akuzativ ( .. \\)glagolske imenice izvedene iz istog korijena kao odgovaraj~ći joj pridjev u pozitivu, npr.: ~..L:;.l = crveniji; G:./ ~l = koji gore hramlje i sl. Oo
i;";"
:
Tako se oyisuju ielativi koji,odgovaraju participima glagolaproširenih vrsta, npr.: ~.:IU~l = koji-bolje odgaja;.J~(j..l)5-1 = koji više obavještava; \~~\ ~l
= koji se brže
udaljava isl.
-
Nekada se elativ .opisno izražava, !ako J'ostoji njegov pravilan oblik, pa tako, npr., mj. ~l = grublji, kaže se: 0;':'·:.L;.1 i sL Pravilo o tome od kojih se pridjeva ne može izvesti jednostavan oblik elativa (tj. j.:Jl), inače se ne poštuje, pa se on izvodi i onda kada bi ga trebalo opisati na spomenuti način (pomocu "tamyiza'' neke izvedene vrste, s akuzativom njenog infinitiva), npr.: ~l (mj. € \..; ).$'1 = koji bolje čisti); (~) 0~1 = koji više pomaže (prema 0~1 : (0-- -) ~;f);= pokorniji J~l = lukaviji (prema Jbl) i dr. (prema: ~ili\ :
C.
-
(0--) -
-
Opet protiv pravila je izvođenjeelativa (j.:Jf> od glagola u pasivu, npr.: ~~"';"f= strašniji, koga se više boje; ~1 = pohvalniji; ~;'1 = poznatiji; r}1= pokudniji; J;.:.1= zauzetiji. c ;:1 = omraženiji; ~1 = kraci (od :_",~~hi dr.. Neki se pridjevi oblika J-:Jf u pozitivu upotrebljavaju pogrešno ka:o elativ, npr.: <:r) ~1 = bjelji; <:r) ~~n= crnji; <:r) ~~f ::: gluplji i dr. (mj. L,;,~ !~1 itd.). -
DEKLINACIJA (SKLONIDBA) IMENA - ~C~:ir~~ 45 •
>
.;
"',;
Deklinacija se u arapskom jeziku ostvaruje" upotrebom određenih nastavaka (što se naziva: ~~ ~\) na kraju irnena.Promjenljivoime se zove (ili ~\) i može biti: tj. deklinirano pomoču nunacije
~;.:Jf
(~PJ\) ili je ono: J~
~;.a::,
~, tj. deklinirano bez nunacije. S druge strane, im~ može biti nepromjenljivo: ~ ~: -.11 (ili te ostaje u svim padežima u istom obliku.
F.::j~)~
45) Uporedi o tome: Caspari, itd., op. cit, I, poglavlje: The declension of nouns, str. 234-252, & 308-316.
265
Arapska deklinacija ima tri padeža genitiv - :;JIi 3) akuzativ ~I .
(0\IGJf)
i to: .1) nominativ -
.
e)f;
2)
Ovi padeži, po svojoj upotrebi, samo donekle odgovaraju istoimenim našim padežima, pa se različito prevode na naš jezik, kao što se naši preostali padeži izražavaju na razne načine u arapskom jeziku (pomocu odgovarajucih prijedloga i na druge načine). Nastavci za padeže u arapskom-jeziku: tradicionalno se dijele na vokalne i konsonantske. Kod vokalnih, pri upotrebi nunacije, u obzir se ne uzima njen krajnji suglasnik -n, a pri upotrebi člana uz ime on se gubi. Konsonantskim nastavcima smatraju se: I,) 't.?, premda se oni vecinom izgovaraju kao odgovarajući im dugi vokali: a, U, L Kod ove vrste padežnih nastavaka u obzir se ne uzimaju, nastavak: 0 _ u pluralu, kao ni nastavak: .:"_ u dualu; oba seta nastavka odbacuju, kada je ime prvi član = genitivne veze, tj. kad je ono odrednica (~~\), npr.: ~~:L. učitelji naše škole;:. ,L;l Lio,~ == dva prijatelja njihovog oca i sl.
;...L..:
1- Vokalni padežni nastavci i) To su oblici nunacije i to za: nominativ':'- (-un), genitiv ~(-in) i akuzativ ~ (-an), upotrebljavani u potpunoj deklinaciji u jednini i nepravilno] (izlomljenoj potpunoj) rnnožini. Takvo se ime zove: ~ ~I (potpuno promjenljivo - triptoton), npr.: ~8' (= knjiga), ,-:-,8'(= knjige) i l;~(= knjigu); ~ (= knjige), ~ (=knjiga) i l,..:S (= knjige). Kad ime ima od~eđeni član, onda dobije n;stavke, za nom ..:..-(-u), gen. _ (i), ako--=- (a), npr.: ,-:-,l::...~\ ,,-:-,l::...~1',-:-,l:SJ\ odn.: ~~\ ,~~\ ,~~\ . l'
"
,ll
JI
.../:::...
--
JI JI
"/""'......
"...
JI JI
/::....
'"
JI
j.
--
J'~0....
J1~::",.
..•
~ JI JI
J1.y::~
::;
....
..-
,
2) Nastavke, za nom. _ (-u), a gen. i ako_ (-a) dobija ime deklinirano po nepotpunoj deklinaciji, pa je ono tada ~J '''' : '. 1\ ~ nepotpuno prornjenljivo (diptaton), kada je bez člana, pa Ćese deklinirati, npr.: nom.: ~ gen. ak.: ~ ,Lb~ - U~,~;'1~;.;,:tj~j - ~tj~j,i sl. Ako ovakv'oiln~ može dobiti određeni potpunoj deklinaciji (pod 1).
član, onda se mijenja po
3) Nastavke, za nom. ~ (-un), a gen. i ako_ (-in) dobije ime ti pravilnoj množini ženskoga roda bez člana, npr.: ::..d.:..:(= uciteljice) i ~0L....L:..'. = učiteljica, učiteljice) i sl. S određenim članom ime dobije nastavke, za nom. ~ (-u), a za gen. i ako _ (-i), npr.: 01:r.l.aJI (= strpljive) i uI:r.l.aJI (= strpljivih, strpljive) i s1.
266
II -.Konsonantski padežni nastavci To su nastavci, za nom.
1) (=
otac,)"'( ri "-
=
(to su tzv. ;
b) rat,
1:: '.
,
=
j _
(-u), gen.
cs _ (-1), ak. \ _ (-a) uz imenice: ~t
~ = punac )"'( . ~ = usta, )"'( UA = stvar,) \ 1rt..:..Jr~L....:"~f),i to kada su prvi član genitivne veze j~'(
v 1asni k)"'( ... ,
(JWI), pa će se, npr., reči, nom.: 'il)..t (=tvoj brat), gen.: ~t
(= tvoga brata) iak.: 'ilG.-t(= tvoga brata). Međutim, uz ličnu zamjenicu prvog lica jednine, navedena imena se ne mijenjaju, nego imaju isti oblik (osnovu) za sva tri padeža, pa se kaže, npr.: -.s't (= moj otac, moga oca, moga oca) i sl. ~
.
~~
2) Nastavke, nom.: j _ (-u, gen. i ak.: <..? _ (-1), ne računajući pluralni sufiks '0 _ (-na), dobiju imena li pravi1noj n{nožinimuškog roda, i to sa članom i bez njega, npr.: '0;J.:...:( JI) = ucitelji, 0: J::(JI) = učitelja, učitelje. Te nastavke imamo dalje li riječi )jT i ~ jT (koja siuži kao plural.zarjs): kao i kod desetica brojeva (; ;.;JI) od 20 do 90, pa se, npr., kaže: nom.: '0)~ (JI) dvadeset (dvadeseti), a gen. i ak.: ::.r-~ (JI)= dvadeset (dvadesetih)' odn. dvadeset (dvadesete) i sl. su, (ne računajući dualno 0_ (-ni), u nom.: L (-a), a u gen. i ak. : lS"::' (-ay) za imena u dvojini, npr.: 0S~~ (ji) = dvačovjeka, ~~ (ji) = dvojice ljudi, dvojicu ljudi i sL' , 3) Nastavci
Ovi nastavci javljaju se kod brojeva: 0UI (i 0CI = dva, dvije dvoje) i 0)15 (i 0& = oba, obje, oboje), kada su ~niprvi'član'genitivne veze (J(';~ II) sa ličnom zamjenicom. Inače, kada su ( )\s i G.JS) JG.:Jf nekom drugom imenu, onda se oni ne mijenjaju, nego imaju za' svepadeže jedan oblik. Tako će se, npr., reći: G)\S = nas dvojica, \:}:;-= nas-dvojice, odn. nas dvojicu ili GG.Js = nas dvije, (~k=nas dviju, nas dvije. Međutim, ;t-))\s važi za sva tri padeža ( = oba čovjeka, obojice ljudi, obojicu ljudi) i sl. ' Predikat iza sintagme s )\.) ili ili može stajati u dualu ili singularu, npr.: (~
(~) '"
) 01~
J~
.-.
"',..
= Oba
~~
~u (ta) riječnika korisna.
~\;Jrlli = Obje su .(te) djevojke
lijepe.
-"
Kod dvije riječi .padežni vokal nastavka djeluje da se i prethodni vokal osnove promijeni pre:m.a njemu, pa se te.riječidekliniraju: (= ~ovjek), ~~ (= sin); ak.:.~;.~ (= čovjeka), ~~ (= sina); ak.: i ~I
(=
nom.:
mu
r;.1
I:;'~(= čovjeka)
sina).
Pr~ma nekim gramatičarima
i riječ ~ ,pored
normalne promjene
,W 267
( ) '"' ~'i'~ može se deklinirati slično gornjimriječima ovako: nom.: ~ gen.:~
,",
,
i
ak.W.
Imena nepotpune deklinacije ,.
(J~
o
J1
.;:?'- diptota)
o
J1
o"
Takvu deklinaciju neko ime može imati: 1) kao vlastito ime, ili 2) zbog svog neobičnog oblika (JlJf). ' , Arapsko vlastito ime (rl:Jf) može biti:
~;.:Jf
a) lično, geografsko, etnografsko, vlastito ime životinje i dr. (koje se završava na sufiks: - atu, npr.: '~~ ,wLJ ,~ ,Lt.:..r (= lav) i dr. Vlastita imena ženskog-roda u množini zadržavaju nunaciju, npr~:~~;. (u nom.) i u~;. (u gen. i ak.) i sL b) Vlastito ime po svome značenju ili upotrebi u ženskom rodu (::Jj..:Jf ~l_:j'L koje ima više od tri suglasnika, ili i samo tri, ali da iza drugog slijedi vokal, npr.: ~j ,~L........,~ ,..,;.....(Paklenavatra) i dr. ••
•••
../
~;::Jo,
jl
oO"
'" ~...
jl
..•jl
,:-...
.••.
jl '" .••
Međutim, arapska vlastita imena ženskog roda naoblike:j.:J ,j;j,~, mogu se deklinirati i po potpunoj i po nepotpunoj deklinaciji, npr.: ~~ - ' - ~.~ - '~~ili, pak: ~~ - ~~ - ~~ tako 1: ~ ,...l:...-'> i sL, ah nepotpuna promjena ima prednost. ' Nasuprot tome, strana vlastita imena ženskog roda mijenjaju se samo o .••
.::; o '"
jl
o '"
.•• c' .•..
'"
c .••
&
~
C jl
,,~
.-
po nepotpunoj dek1inaciji,kao što su, npr.: ~ (= Belh),~ (== Tit), pa će biti: nom.: ~ , a gen. i ako',;J:; itd. ~. ~'
.
(= Hims), ~~ '
2) Po nepotpunojpromjeni mijenjaju se dalje: strana vlastita imena (pored onih oblika: j.:J ,j.:J ij.:..;), kao, npr.: ~;;l '~j~\~ (ali -'-o
,.
,
'r~T
'I1J"
)'"
--
;
,
potpunu promjenu imaju: .b) 'CY i sl.). 3) Složena vlastita imena, kao:
,:...L.';
•••
~n:~ (= Balbek), 'u:;'~
(=Hadremevt),
~~~ (= Ma'dikerib) i sL , 4) Vlastita imena s nastavkom 01'-(= anu), npr.: 0~ ,0~ ,0~, i sL - Međutim, prvobitno opce imenice na: 0 1'_ (anun) imaju i kao vlastita imena punu deklinaciju, kao što su, npr.: 0\;;' j ,0L...i sL . 5) Vlastita imena koja' imaju neki glagolski oblik, npr.:
, 'i.;!-' ~ J
"
J1~O:..""
~t,
~
; ~~ '"
i sL
6) Vlastita imena neobičnog oblika za arapska vlastita imena, npr.: ženska vlastita imena oblika:JW, kao: rl':.G.'~)ll. 'rL1J ; Takva
'C~
268
imena (f) u obliku: JW ostaju u svim padežima.nepromjenljiva, npr;: y~ 'il1J, isL ' , ....
s ....JI
Ovdje spadaju muška vlastita imena u obliku: ~ npr.: idr.
JI
....
Jl
s .... Jl
'r 'c'; JI ....
J>-j ,..".; j
s
s '"Jl
Ovima se pribrajaju plurali pridjeva koji znače: sav (naime: ~r.f :~),
~'Zt~,~ ,~.
~r
,~r ,~, a ti suplurali: Ovdje dolaze i plurali (od J~r f (= drugi).
.,
J)1) : JJ1 (= prvi)
i (od).T f -.>)..1):):.1
7}Nepotpunu promjenu imaju i određeni oblici pridjeva i brojeva, kako slijedi. a) Pozitivipridjeva na oblik ~r (f. :C~ = corav) i sL
~;'r
(f :~),
npr.: ~r(f ...
:\~
== crven);
b) Elativi pridjeva oblika ~r (f ~), npr.: ~r ( ==najveći), ~r(== najmanji), ~t (==najljepši) i dr. - Međutim, oblici: J.~t.(f. tr.~n ==udovac, odn. udovica, imaju potpunu deklinaciju. c) Pridjevi oblika j)LJ (== pun) i dr.
jsc,
(f ~),
kao, npr.: j\~(== pijan), je ;,'b (==srdit),
Međutim, pridjevi oblika: S)W (t. 1:;)W), kaornpr.: nag, mijenjaju se po potpunoj deklinaciji. '
S~). (f t~).)==go,
d) Distributivni brojevi oblika: JL:J i ~ deklinirajuse iliC;::' (= po četiri) itd. npr.:~)J ili 2L (= po tri);
t~~
kao diptote, .
***
Nepotpunu deklinaciju, samo zbog svoga posebnog oblika, imaju slijedece grupe imena, odn. njihovih oblika:
:1 'a:~
1) Imenaženskog roda s ~astavcima: i -(-a'u) i .s ~(-a), npr.: (= bijela): :\~~ (~djevica); :~(== pustinja);k (= trudna): -.>~~(==uspomena); -.>~ (= najmanja, najmlađa) i dr. . ,
2) Nepravilne množine raznih oblika, koje se završavaju na sufikse :(_ (-a'u) i -.>'_ili (_ (-~),npr.::(Jt (==vjerovjesnici): :\~r (==žestoki): :~ (= ucenjaci): ~)l; (==nesrece): -.>~~ (==pustinje); -.>I~ (= djevice): -.>~ (= pijani); fl (==ubijeni); (==mrtvi) i dr.
Jy
'3) Nepravilne množinena oblike:jJw
mostovi); ~~
(==čuda): ~\;..
,~W ,~\~_L~wnpr.:
(==obale); 0j~
~8
(~notevl), isl:
4) Glavnibrojevi nasuflks t _(-atu), kada su upotrijebljerii-kao ~~r ==Četirisu polovina od osam. brojevi.npr.: ~W ~ ,
(==
' čisti
,
269
5) Imena koja se završavaju na: C ili r.5-- (-an), kao, npr.: ~ (= štap) ili ;.; (= mladic), zapravo su nepromjenjljiva, tj. u istom su obliku u svim padežima (pa imaju tzv. virtualnu deklituiciju, o kojoj će biti govora u daljem izlaganju ovoga poglavlja). 6) Imena koja se u nominativu bez člana završavaju na: - (-in), npr.: rC (= strijelac): :;.; (= želja); ~;. (= odgajatelj) i sl. - Sa članom se završavaju o... • na is - (-1): c.s"1)\ ,~\ 'U""r-l\ 1 sl. _
~
•••
"
.:;i ,.
~".. Y.
U genitivu imaju iste oblike kao i u nominativu, tj.: r\~ i \5"(,Jt itd.; u akuzativu im je nastavak: G_ (-iyan): (...C, a sa članom dobiju nastavak ~ -::-(-iya): ~I)f i sl.
'
,
7) Imena koja u nominativu i genitivu plurala imaju nastavak: _ (-in), npr.: )y. (sa članom: ($);JI = robinje), a u akuzativu dobiju nastavak ~- :~);,. i ~);JI i sl. ' ...,.
....
Promjena na kraju imena -~I/~f Kod nje se razlikuju tri slučaja: 1) kada se određeni nastavci izgovaraju, pa seto naziva: ~f ~.(~~i; 2) kada se nastavci samo zamišljaju (npr.: r.5~~ ,..?li 'r.5;:š'):pa se ond~ naziva: virtuelna promjena - ~f- ~Ji'~'~'{'~''ii; 3) kada riječi uvijek iI}lajuisti oblik (npr.: :; = ko ili L. = što>;odn.kada bi ime, s obzirom na njegov položaj u rečenici, trebalo, zapravo, stajati u nekom drugom, određenom padezu. Tako, npr., u rečenici: 3~~": (= Prošlo se pokraj Amra), mj. genitiva trebalo bi da stoji nominativ, kako je to slučaj sasubjektomglagola u pasivu (npr.: ~)!::U~ j.J = Ubijen je taj čovjek). Ovakva promjena naziva se "položajna'' promj~na·~~I/)'I. Kako je o prvoj "izgovomoj" promjeni, tj. o ~~I/~L već govoreno, ostaje da se još razmotre preostale dvije vrste navedenih promjena.
Virtuelna promjena
-~~/~~C~ ~r
Ovu promjenu (ustvari, isti oblik za sve padeže) imaju imena u slučaju: Kada se ujednini završavaju na: (_ ili r.5~ (-an), npr.- \.iJ (= zatiljak): ;-~ (= mlinac) i sl. 1)
2) Kada su, u jednini ili množinirprvi član genitivne veze (JWD sa ličnom zamjenicom prvog lica jednine, npr.: U-!8 (=moja knjiga, moje
270
knjige, moju knjigu), ~\ (= moje sestre itd.), .."
(=moja kći itd.),
~~t
(=
moji sinovi itd.),
..,
~\;"t
Virtuelnu promjenu imaju imena i uz pravilnu množinu muskog roda u nominativu, samo što se tada ta zamjenicapromijeni fonetski, pa se dobije ovakav oblik genitivne v:eze,npr.: ~ (mj, ~;..L...:)= moji učitelji, Međutim, iako je u gen. i akoisti taj oblik, tu ipak nije virtuelna promjena, jer se nastavak .s _ (-1) u tim padežima izgovara, nakon što se stopio s ličnom zamjenicom '1. lica jednine, koja u ovom slučaju glasi: ~ _ (-ya), pa je = mojih učitelja odn. moje.učitelje. dao nastavak: ~ -:-(-iyya),lj. aneksiju: ~ I u dualu s ovom zamjenicom u genitivnoj vezi, nastavci se izgovaraju (te nije virtuelna deklinacija), pa će biti, npr.: nom: ~LJ;...:..= moja dva učitelja, a gen. i ak.::;.! : ~ = mojih dvojice učitelja, odn. moju dvojicu učitelja i sl. .. 3) Kada se riječ ponovi u istom obliku u kome je prvi put izrečena, a trebalo bi dodati neki drugi određeni oblik. Tako, npr., kada neko slabo čuvši ili dobro ne razumijevši nečiji izričaj: ~ ~ = Sreo.sam Omera, priupita: ~:;. = Koga Omera?, mjesto da kaže: ~:;. = Ko je (taj) Omer? 4) Slozena vlastita imena koja imaju samo jedan oblik za sva tri padeža, kao što su, npr.: (..:::. ~E ili i sl.
iSi~:; ~
5) Imena koja u promjeni imaju isti oblik u nom. i gen. sa zavrsetkom: _ (-in), npr.: JG- (s clanom: ~wi = prazan, praznog), ~l.i (~li1i = kadija, kadije).·'" •.. , sl.
0~ (Jwi ).~ (..:,tj. (~li1!,i ..., , ...,
U akoimje "izgovorna"promjena, pa je, dakle: ' , 6) Imena:
~t ~tt ~~ ')~ ,~
,:;'l$ad u genitiynoj vezi iza njih dođe riječ
sa spojnom hamzom (~)\ ;~), jer ona tada. u izgovorugube dužinu padežnih nastav:ak~:; 'iS d npr., nom.: ~~)~ (= du-l-waghayni = t,,?:' (= di-l-waghayni = dvoličnjaka): ak.: ~}i'\~ dvolićnjak), gen.:-~)I (-da-I-wa~hayni ,,;dvolićnaka) i sl. .. Isto se skraćivanje dugih vokala u nastavcima vrši i kod pravilne množine muškog roda u genitivnoj vezi, kao što je, npr.: nom.: V')iJT ~11 ~;8r = učenici srednjih škola: gen. i ak.: ~;tlrrV'lWi učenika (odn, učenike) srednjih škola i sl. ..'"
~U: ,;"
Međutim, plural od ~ = odabrani koji glasi: nom.: J~, a gen. i ak.: 0~~J.,',,~, kada je prvi član genitivne veze, ima nastavke: ~.:..(-aw), odn. ~.:..(-ay), koji se izgovaraju, pa tu opet nijevirtuelna promjena, npr., nom.:
271
J'Ur~=
odabrani ljudi, gen. i ak.: <...J"Ur~ odabrane ljude i sL ' ,-
= odabranih
ljudi; odn. ,
Kada je ime prvi član genitivne veze u dualu, virtuelnamu je deklinacija samo u nominativu, i to ispred spojne hamze, npr.: nom.: ~T \:.Jj (-walada -bnati-ka = dva djeteta tvoje kceri). Međutim, tu.prornjenu nemamo u gen. i ak., gdje se nastavak ~:.. (-ay) izgovara: ~r ($:.JJ (od) dvoje djece tvoje kceri i sL
'
=
,
7. Virtuelnu promjenu imaju (odn.' hepromjenljiva su) imena u pauzi (JJ)f), tj. kada stoje sama ili na kraju sintagme, rečenice, i sL, npr.: ~ '
'.l·~,~'. ,-J
itd. .
Ako ime nema huna cije (npr.: ~i) ili je to pravilna množina ženskoga roda (npr. ::...~ '= kceri), onda ona imaju virtuelnu deklinaciju kada su u pauzi: :Cl '0~,i sL 'Kada, pak, neko ime ima nunaciju (npr.: C-JG), virtuelna mu je deklinaeija u pauzi, pa će nom. i gen. biti: dok u akojedriine, pauzalni '. '. mu oblik dobije nastavak: (_ (-a), pa će biti: i sl., te u tom slučaju opet nema virtuelne deklinacije. .
~e..:., we..:.
.
.
Položajna promjena - ~~.~
..{,~~I
Ovakvu promjenu imaju: 1) imena potpune deklinacije, ali kad po svome položaju u rečenici stoje u nekom drugom padežu, a ne u onom u kome bi trebalo da stoje, s obzirom na njihovu sintaksičku funkciju. Tako, npr., imenica u rečenici: ..ll~ ~~; = Prošao sam pokraj Halida, stoji u genitivu mj. u akuzativu, ti kojem bi trebalo da stoji kao glagolski objekt.
:.u~
2) U ovoj su promjeni nepromjenljiva imena (: ~'. li),' kojaza sve padeže imaju isti oblik, a samo se iz konteksta može' utvrditi kb'me padežu odgovara taj oblik. Tako će, npr., biti zamjenica':;' = ko u: nom.
r:;.Jf!Jii :;. = Ko te danas
posjetio? - u gen.: ~~I~ o..G ~ = Kome pripada (ili: Čija je) ova kuca? / u ak.: ~U8r~:= Kogasi sreo na ulici? ..-....
Nepromjenljiva
..",
.01:;' .•..
.
:S<~1I
imena - .. ,
.
U tom pogledu razlikuju se dvije vrste imena: a) ona koja se nikada ne mijenjaju (r!~~~ :'.1\) i b) ona koja se samo ponekad ne mijenjaju (;. ID.
/Ji~~::
a) U prvu grupu imena koja se nikada ne mijenjaju spadaju:
272
1) Zamjenice:
lične (0~\),
(0 'J ~:;J\) i upitne (rQ.::. YI;C\),
pokazne (o~G~r;ct), odnosne izuzev promjenljivu zamjenicu:~r
(f ~\).
2) Riječi glagolskog značenja (Jl:'..Nr;Ct), kao što su, npr.: ~(= (= daleko je) i sl. .. :..:..,(.:: šuti),
dođi),
::"L;~
3) Riječi na oblik JW, koje imaju značenje imperativa (npr.: ):L.- = pazil), masdara (npr. JW =' griješenje), ili su to opće imenice (npr.: JU = grješnica) ili, pak, razna vlastita imena ženskoga roda, npr.: rl:L.- 'J-~~(=imena žena);
C~
'JLJ:. (imena gradova): CC~(ime sunca), J~
~c...;..(=' hijena), Jw;.. (ime
zvijezde u Centauru)
i dr.
, 4) Složena vlastita imena koja se završavaju su: ~)~, ~;;...~~ ,~~ ,~~ ,~~ i sl.
na:
r~
(= smrt),
(= rat),
'
~j -
(-wayhi),
kao što
'
5) Glav~i i redni brojevi od 'li do 19, (osim GI u broju 12: nom.: ~ (fi~ di), gen. i ak.:? ~I (f ~~ ~\), kao' što je, npr.: 11: ~ ~~ <.>~I)'itd. .. , .., 6) Im~nice ponovljene srednje (jelo), ili: ~ ~ b) U drugu
:.G-r (f
u atributivnoj upotrebi, npr.: ~ ~ (rW) = (~~) = (susjed) čija je kuća uz (našu) kucu i sL
grupu imena, koja se ponekad ne mijenjaju/spadaju:
1) Onaj koji (ono što) se doziva ~~~
GI
(<.>~dD,
kada je to jedna riječ, npr.:
~ = O prijatelju! ~\~ ~ = O kućo.
, 2) Od imenica nastali prilozi mjesta i vremena (~)~-1J\) snastavkom: (-u), npr.: (= ispred), ~(= poslije), ~ (= ispod), (= iznad), (= prije), ;1~j(= pozadi) i dr.
rW
J~
~
j.)
Ovdje spada i: ~ 'J ili ~ ~ = samo, kao i:·~ == dosta. - Kad je ovakav prilog, odn. priloška oznaka ispred vremenske recenice, koja počinje veznikom: ~l= kad, ili je ~t.::.a....:J\ glagoskoj rećenici iza toga, on (ona) se može mijenjati, ili biti nepromjenljiv(a), zadržavajući tada 'uvijek nastavak"::' (-a). Tako, npr., izrazi: ~(= tada), .bj (= u to doba), ..i.{.~ (=toga dana, tada), koji su nastali iz: (.i.5' Jl5' ~1~ t= u vrijeme kada' je to bilo), itd., prva im se riječ (~, itd.) može čitati s nastavkom ; (-a) ili"':' (-u), ali je prvo običnije, Tako se; slično ovome, može čitati slijedeca rečenica:
(r;) r; 1:U = Ovo
;. 'e ;~
0:-;.:lW\ ~~ : ~ njihova iskrenost. (Q.,5,119). Isto se tako mogu.mijenjati
~=
osim, kada dođu ispred:
(s nastavcima:"':'
JT
,Dr i Lo.
3) Subjekt čestice 'J za opčenito
18 - GRAMATIKA
ARAP5KOG JEZIKA
je dan kada će iskrenim
nijekanje
(-u- ili"::' (-a) i
koristiti
Jl.. = kao;
(2~'J ;..:~),
te:
' kada je on
273
jedna (neponovljena) riječ, koja dolazi odmah iza te čestice, npr.: ~ ~~ ~ ~..GJI = Nema nikoga u parku. -, ,
.
,
Atribut ovakve neodređene riječi iza čestice ~ može ostati nepromijenjen (tj. imati nastavak:"':" (-a), a može biti i u akuzativu ili nominativu neodređenog oblika (tj. s nunacijom). Tako se, npr., može reći:
dJ~ J~
(:P~
povjerovao.
'
ili;U~) ,
J.;~~ ~~ = Nema
pametnog
covjeka koji bi 11 to
,
Ako se negacija ponovi, pa iza toga dođu dvije neodređene imenice, onda one obje mogu ostati nepromijenjene (tj. s nast. -a) ili obje prornijenjene (s nastavkom, -un ili -an), ili, pak, jedna promijenjena, a \JlL~':'" 0;' ~ (= Pomoć i spas su druga nepromijenjena, npr.: .lJ I samo od Boga) što se, dakle, može također reći i na ove načine:
:r
... ~)~)
VJ
1:.)(.,. VJ (L~) J~ ~; ili
ili; pak, konačno
ovako:.; ... ovako: ... ...::.)(.,.);:.)(.,. ~j (Li~)
LIČNE ZAMJENICE .
JUl ,
1:.)(.,.) L)(.,. ~j (J;') 0~ ~
J~ ~ .
ili ~~I
(Pronominapersonalia) Ove zarnjeniceu arapskom jeziku spadaju u određena, nepromjenljiva imena (tj. ~:.~'.JI :L.:.}:il). Ovakva zamjenica može biti izgovorena (j)~) ili se podrazumijevati iz određenog glagolskog oblika, pa se tada zove: skrivena Sintaksički ona može biti samostalna, odn. rastavljena (~) ili spojena(~).
C·~' :). __
VI.:'~
""
<
Spojene lične zamjenice su, ustvari, perfiksi, koji ulaze u sastav određenih oblika imperfekta (t->W\). One se tada zovu: ~):: .. J)j.:., pa su dio verbalnih oblika. . ' ,
2.:Jr
One mogu biti i sufiksi, i to: a) nominalni, označavajući genitiv dotične zamjenice (u kom slučaju služe mj: naših prisvojnih zamjenica). Spojene lične zamjenice, kao sufiksi, mogu biti b) verbalni, koji su ili uklopljeni u sastav određenih oblika perfekta, imperfekta, energetika i imperativa, ili one obilježavaju direktni objekt, kada stoje uz prelazne glagole. Lične zamjenice imaju različite oblike u različitim padežima, kao i s obzirom na to da li su rastavljene ili spojene, a osim toga, one se, u određenim slučajevima, međusobno razlikuju po rodu i broju, što ćemo
274
pokazati u slijedećem pregledu svih tih oblika, rasporedivši ih najprije na tri padeža, unutar kojih ćemo pokazati dalje njihove podjele, odn. oblike.
I - Lične zamjenice
li
nominativu
e-f.~ a';' o;;.
a) Rastavljene lične zamjenice za nominativIBroj
.
Singular
Lice
1
2
2
3
Rod
c
m
f
m
Oblik
~1 :.:Jl -:Ji
'
;
r
JI ,...
"..
o
I,
JI Qo
rr~l,...,aJ1
o
jl
'"
~
'"
. Plural
Dual
''3
2
3
1
2
2
3
3
f
c
c
c
m
f
m
f
L::..;i
W
,
~
•.• ..Ilo"
,
;
;
c
~
,
o
..Ilo"
~i
::. jlo •..
~i
,;
, s
~
~
Drugi slog zamjenice ~1('ana = ja) kratak je u izgovoru, a piše se s \ za razliku od 01 i slično pisanih oblika, naročito bez vokalizacije. U izrazu: \i;G (=evo me), zamjenica ~1piše se: 01. - Zamjenica ~1služi za oba roda. U arapskom jeziku u 2. 1. i pl. razlikuje se muški i ženski rod: :.:Jl (f. .,:Jl) "'" ti; :...Jl (f. '.J\) = vi. Pored :...Jl postojao je u ranije doba i oblik: :Jl . , I u . I I, Oblici 3. 1. razlikuju se po rodu: ;. = on, ~ = ona; ~ = oni, ~ = one. Kada je ispred;' ili ~ neka od čestica: -(= da li, zar), J (= pa), J (= zaista), j (= i, a), onda sevokal prvog sloga zamjenice može ispusti ti, npr.: '~1(= zar on), ,L>:"".( = a ona) i sl. J
J
Nekada se (u poeziji i dr.) upotrebljavao pored ~. i oblik: ~ . Oblik: ~ = mi, važi za oba roda, a služi i za prvo lice duala, pa ćemo ga tada prevoditi sa: nas dvojica (dvije, dvoje) ili samo: mi. Dual 2. lica: Gl = vas dvojica (dvije, dvoje, ili: vi) kao i onaj za 3. lice: G = njih dvojica (dvije, dvoje ili: oni, one, ona) važi, dakle, za oba roda. b) Spojene lične zamjenice za nominativ-
d~h,,a..:'<> rr~Uf
One mogu biti pronominalni prefiksi koji dolaze samo u imperfektu (pored određenog vokalizma i sufiksa) i zovu se: ~~ W:..J\ 'j ;;.., a sadržani su u riječi (vox mernoriae.nc ..,G naime to su prefiksi: 1Ca-) :.:...(ta-) ::.,(na-) i ~ (ya-).
Po brojevima, licima i rodu oni su raspoređeni ovako:
18 • GRAMATIKA
275
Broj
Singular
Dual
Plural
,
Lice
1
2'
3
3
2
3
3
1
2
3
Rod
c
c
m
f
c
m
f
c
c
c
Oblik
r
u
J
/
/
U
/
u
\$
/
/
u
/
\$
/
u
/
\$
Tako će, npr., imperfekt od ;, :S- (= napisao je), izgledati, s obzirom na gornje prefikse, ovako: (sg.) 1. ~r 2. J~
3. 'J~
,J~;
,
/
2.:. ~<;:j ,~
(pl.) 1. :.~
2.
,
0~
3. ~ ~~ , :. ~<;:j;(du.)
,~
3. 0~,~.
Prema arapskimgramatičarima smatra se da je, u oblicima imperfekta: 1. 1. sg. i pl, ( :. ~5'li:. ~5:j);2. 1. sg. m ( ~<;:j)3. 1. sg. m. if. ( :. ~~ i :. ~), lična zamjenica skrivena (.:' '.).
(d~
Prema tome, pronominalni sufiksi za nominativ ~1,,.7:'.1\;\'/...:.J\), i to prvo za imperfekt, postojat ćesamo u slijedećim licnna: sg 2. f: ~ (tS 7" ); du 2. C:.:JI (\ _ ), 3. c.: JI (\ _ ); pI. 2. m: J) _ (I) _ ), 2. f.: J _; 3. m. ( lj _ ) j ~, 3. (0 _. / " , ....,..
.
""
-"
.•.
j
,
.•.
.•. -
~
o
Pronominalni sufiksi za nominativ javljaju se i u perfektu kao lični nastavci, kako se može vidjeti iz slijedećetabele: Broj
Singular :
I
Dual .
Uce
1
2
2
3
2
3
Rod
c
m
f
f
c
In
,
,
u
u
Oblik
,
u
,
u-
/
,
W
Plural /
\~
3'
1
2
2
3
3
f
c
m
f
f
G~
15
m ,
'
~~
s
,-'
Lr'
i.; ./
J
U 3. 1. sg. oba roda perfekta smatra se da je lična zamjenica skrivena
(npr.: ~ i ~). Nastavak -at u ženskom rodu nije zamjenica, nego samo oznaka toga roda. Slogovi 0 _ od nastavka 0J ~ i
:r-, te J _
od JI'_
otpadaju u
apokopatusu (rjy;J!t;Wi), imperativ; c.~~i); prohibitivu (~i). Obrativši pažnju na pronomina1ne sufikse, aktivni perfekt od ~ izgledao bi, dakle, ovako: sg.: 1. ~:S- 2.:- ~:5' «; ~:s-,3. ;. :S- ,:- ~:S-, du ..: 2.
>
1'. ~~:s3.
G ,\:~:S-,pl.:
1.
.
(~:s-,2. ;. ~~:s<:/:5; 3. \~ /
/
,::.;s .
Kada je 3. radikal nekoga glagola u, on se udvoji sa u u sufiksu, pa bude, npr.:~; 276
(=
odrezao sam),~;
,~;
,LJ; ,~; ,~;
i sl.
Kada je 3. radikal .glagola:. 0 ,;),:'',f ,.b ,j;, onda se on može sa sufiksom w udvojiti u ~ , ali ti radikali ostaju u pismu, a znak udvajanja ,t "'.... ..;;; .... ". (č..L.::.), piše se iznad toga .:», npr.: w..y. (= obožavao sam); ~) (=svezao si); ~i.;..1(= u zeli ste);~; (= oboljela si); ~)j (= vas dvojica ste naslijedili): ~~J,~1~(= izgovorile ste) i ~;;I
,..
sL
' .
0,
Kada je 3. radikal glagola 0, on se sa 0 iz sufiksa pretvara u geminatu npr.: L.T(= vjerovali smo); ~ (= stanovalesu) i dr. ;' 't '" o
.J.
II- Lične zamjenice li genitivli -~
",
~
,/
;L..,aJI
To su spojene lične zamjenice za genitiv ~ ~1 a:'o 11' ;W\ dolaze. iza imenica kao drugi član genitivne veze, te se smatra d~ su u genitivu. Po svome značenju one u ovom slučaju odgoyaraju našim prisvojnim zamjenicama - pro no mina possessiva (~r;W). Ove zamjenice sufigiraju se i iza prijedloga inekih čestica (npr.: 0; ,~ ,o\.5 i dr.), pa tada imaju značenje lićnihzamjenica (a mi ih prevodimo odgovarajućim našim padežima),
Oblici spojenih ličnih zamjenica za genitiv pokazani su u slijedećoj tabeli: Singular
IBroj
Dual
Plural
I
ILice
1
2
2
3
3
2
3
1
2
2
3
3
iRod
c
m
f
m
f
c
c
c
In
f
m
f
!J
, ~
~
I
IOblik
i..5-
~
I
I
w-
:,..
--~
w
Kada se imenica završava na tzv. ;~~~i,
G
:J
.;
dugo I'':'' (~a)odn. na (-,-(-an), onda će sufigirana zamjenicaI. glasiti'~ _ (-ya), npr.: (od
(-1)
i..5;5':,
= uspomena) bit će:
= mladic): ~8 = moj mladic: (od ~~=
uspomena; (od ~ = moji grijesi, (od ~
= štap): ~~
:,
'y
J tj. i..5'::' (-a), i..5:" ~
, s
, s
~
y'
\
(-an) ili na
1. sg .mj.
~\;5':, =
i..5-
moja
grijesi): ~~~
= moj štap-i sl.
Kada se imenica završava na: i..5-,{-1) ili~"::" (-ay), onda ti nastavci sa sufigiranom zamjenicom dajugemi~atu ~\J
bude: ~[j
~_
(-yya), npr.: (od _,fti) preko:
(= moj kadija): (od ?L.~) preko: ~~
bUde::;~
(=
dvojica mojih dječaka) i sl. Tako jei iza prijedloga na dugo -ii ili -i, pa bude, npr., sa: ~
- ~
(= na mene); i..5'..J -~:.J (= kod mene); ~ - ~ (= u
meni). 277
I s nastavcima ) ~
c:·u)
i ~ .::.... -aw, nakon promjene)
u r.$, te bude:.~"':'
(-ay) sufigirana zamjenica 1.1.sg. ~ _ daje opet geminatu ~ _ (-yya), pa tako (od LJ~) preko r.$rJ-.vili ~ nastane: ~ = moji učitelji (odn. mojih učitelja i moje učitelje): (~d0~) preko: ~~ ili ~ nastane: ~~1, = moji odabrani (mojih odabranih, moje odabrane) i-sl. '"
Jl~"..Jl
o
"..
}lot",JI
'"
J
~ ..•
~
~ ....Jl
.
a:
Prvobitni, a sada zastarjeli oblik spojene lične zamjenice 1. lica bio je. ~_ (upotrebljavan nekad u poeziji, i drugdje). ' Nekada se sufigirana zamjenica 1. lica sg. skraćuje (naročito u vokativu), pa od <..5 - bude samo -, npr.: <...:JJ = moj gospodaru; i~ ~ = o moj narode! - i di:'. " , -
.
'!!
...•
_
o
"o
'"
.-
Vokal ~) -u) spojenih Iičnih zamjenica: ~ ,~ ,~ i :; mijenja se u.; .(-O kada one dođu iza: _ (':0, '<..5 - (-D, ~..::.(-ay), npr.: "-!8' d = u njegovoj knjizi;
=
od njihovog kadije: ~·~t vidio sam njihove dvije kceri i sl. '
~Ij::r.
= pohvalio
ih je; ~
~:::!~t~ = ,
,
Vokal zamjenice ~ iza drugih vokala i diftonga je kratak: ~Ct ,~.,L,~:;.~ te: ~ ,~, dok je iza kratkih vokala dug u izvoru: ~ (la-hu), ~~I~(daru-hu), "-! (bi-hi), premda du1jenje vokala u pismu nije naznačeno,
III - Lične zamjenice u akuzativu a) ~ ...
- '-:-0,/ U;GJ\
~ia~:'~l\}Ui
--...
'"
Rastavljene lične zamjenice za akuzativ ~ ~1 ,,';:'. rr)~i obrazuju se: od rijeci: _ ~! ('iyya-) - koja nema samostalne upotrebe - i sufigiranih ličnih zamjenica za genitiv. U 1. 1. sg. dodaje se: ~ _ (-ya, a ne: <..5 _ O. Ove zamjenice služe kao naglašeni zamjenički objekt uz prelazne glagole (s jednim ili dva takva objekta), npr.: ;.') !l~l = tebe molimo; ~~l ~~t = dao ga je meni i sl. Po svome značenju ovi oblici odgovaraju našim naglašenim ličnim zamjenicama u akuzativu, ili, pak, u nekom drugom padežu, već prema tome kakva je rekcija našeg odgovarajućeg glagola. Oblici ovih rastavljenih ličnih zamjenica za akuzativ, premarečenom jesu slijedeći: sg.: ~~1= mene; !l~1(f.~~p = tebe; ~~1 (f. ~~p= njega, odn. nju; du.: W-~l= vas dvojicu, vas 'dvije, vas dvoje; l.:";'~l= njih dvojicu, njih dvije, njih dvoje; pl.:
G~l = nas
(ili nas dvojicu, nas dvije, nas dvoje);
J~P= vas; ~~l (f. :;~p= njih. 278
~~l (f.
o
b) ~ ..•
:;,
~.-
:;,J
~I
.... ;;l
0-#'
'"
}L-aJ\ --
'-'-
Spojene lične zamjenice za akuzativ - ~ ~1 a :'" 1I)~1 po obliku su iste kao sufigirane lične zamjenice za genitiv,'oslm zamjenice za 1. 1. sg., koja ovdje (uz prelazne glagole kao direktni objekt) ima oblik LS' _ (mj. <.5iza imenica). Prvobitni oblik ove zamjenice, naime: j_ (-niya)"upotreblja:' vao se u klasičnoj poeziji i dr.), -, Oblici ovih pronominalnih sufiksa za akuzativ bit će slijedeći: sg. 1. LS' (=me); 2. !.l (f !l = te); 3. ~ (= ga); G. (= je, ju); du: 2. LS (= vas dvojjicu, vas dvije, vas dvoje): 3. ~ (= njih dvojicu, njih dvije, njih dvoje); pl. 1. G (= nas ili nas dvojicu, nas dvije, nas dvoje); 2. ;...s- CfJ= vas); 3. ~ (f :;. :;:ih). s Suglasnik J u pronominalnom sufiksu 1. 1. sg. naziva se "zaštitno" (~li-"I11'" Jy); jer sprečava da se krajnji vokal glagola nađe ispredsufigirane zamjenice <.5-, koja bi tu trebalo da stoji, pa se zato kaže ci'- (-ni). '
Dugo i ovog sufiksa LS' može se nekada skratiti, pa će biti J _ (-ni)~npr.: = bojte me se (mj. ~~~) i sl. '
~.,z~
Sufigirane lične zamjenice za akuzativ izazivaju neke promjene kod prethodnog glagola. One se mogu odnositi samo na pisanje, a nekad i na sam izgovor zamjenice, odn. glagola. U vezi s pisanjem su, npr., slučajevi kako što su: (prema: ga je; ( \)~~, ali.) G.)~ = pomogli su joj i sl. Nekad ispred LS' i G ispadne glagoski sufiks 0
-r-r
r~)~L.~= bacio
npr.: LS' J:":l5 ili
mj. ~):":G = zapovijedate mi; ci')~ mj. ~)~ = nalaze me; = srecete nas; (:.' ~ mj. (: .',,' .J = nazivaš nas i sl.
c;t
Zamjenički sufiksi:
:J ,:.s ,~, I
I
\
J)~ .:.,t5
L)J; mj.
dobiju ispred ovih drugih sufiksa dugo
"u", npr.: 1. ~;.2\~ = vidjeli ste me; 2.
G.~;'= pokazuje vam je;!.l~~l
= dao ti ih je i sl. Nekad se krajnje "i" glagola du1ji ispred ovakvog sufiksa, npr.: ~';-.S mj. J,j';.s = razbila si ga i sl. Krajnje !l od glagola nekad se stopi s !l od zamjeničkog sufiksa, tvoreći udvojeno !J, npr.:
;J-!~;Jmj. ~!0-4;J = nije vas stigao
i sl.
279
GLAGOLI
JW~~\
(verba)
To je jedna od tri temeljne vrste riječi koja izražava pojam procesa, tj. radnje ili stanja (nekoga ili nećega), i to pomoću gramatičkih kategorija: vremena, načina, lica, broja i vida (aspekta). 46 Kod arap skih glagola mogu se razlikovati dva stanja: 1) radno (aktiv, -yWT~;'.~':f' . ili ~~ ~):'.1"rHI ili samo: ~).::JI) i 2) trpno stanje (pasiv, ~
~;urili ~~
ili samo: J~I). ' Postoje dva osnovna glagolska vremena (ili zapravo aspekta): 1) za svršenu radnju (odn. svršeni vid): perfekt (~W\) i 2) za nesvršenu radnju (odn. nesvrseni vid): imperfekt (~)W\). ", "-' Kod imperfekta razlikuju se tri načina: 1) određeni (indikativ, ~;~\); 2) zavisni (konjunktiv, ~.' ~~~li)i 3) skraceni (apokopatus, :.'::.:JI). "-'
J~~I
•
J'
\../J'
Od apokopatusa (jusiva) tvori se zapovjedni način (imperativ kao i pojačani način [energetik, ~'J.5-::?J!(~:.'.aJI)]. .
= ;'~~i)
Pojacane oblike (istim sufiksima, tzv. ~JJ-~W\J ~\) ima po potrebi i imperativ, te prohibitiv (zabrana ~: J\), koji se tvori od apokopatusas negacijom ":1 • .. Prema svojoj morfološkoj strukturi arapski se glagoli dijele na: 1) osnovne (~' l'"",~~\, a to su oni obrazovani od trilitera i kvadrilitera u I vrsti jednih i drugih) i 2) prosirene (;~~j .)~~,tj.'oni izvedeni od tih korijena, na razne načine tvorbe, u tzv. proŠirenim vrstama od tri1itera 14, a od kvadrilitera 3).47 Svi oni oblici, koji se sastoje od jedne riječi, mogu se nazvati "prosti", nasuprot "složenim'' glagolskim oblicima, koji se tvore od prostih oblika s 46) Kod Casparija, itd., čisto glagolski oblici obrađeni su u: op. cit., I,poglavlje I. The verb, str. 29-100, & 33-184. Kod Sikirića itd., uz glagolske obrađeni su i deverbalni nominalni oblici, op. cit., I, poglavlje: "Glagoli iIi verbi" ...r str. 69-174. 47) Prema jednoj od raznih definicija koje navodi R. Simeon op. cit. I, pod natuknicom: glagol, str. 401.
280
određenim oblicima pomoćnih glagola, što se detaljnije razmatra sintaksi glagolskih oblika.
u
Tvorba glagolskih oblika Pod "glagolskim" oblicima ovdje (i dalje) prvenstveno ćemo podrazumijevati čisto glagolske, proste oblike, u navedenim stanjima, vremenima (vidovima), te njihovim "načinima'', kod svih glagola: pravilnih i nepravilnih, osnovnih i proširenih vrsta, od trilitera i kvadrilitera. U vezi s tvorbom ovih oblika, ovdje će se dati osnovni podaci o njihovom sastavu i izvođenju, a konkretni primjeri za njih bit će prikazani u priloženim tabelama. 48 , Kako je ranije napomenuto, stari arapski gramatičari izvodili su glagolske, pa i ostale - imenske, oblikedeverbalno, Oni iz Basre smatrali su infinitivC.L.:...:.Jf = 'izvor, ishodiste) osnovom za njihovo izvođenje, a gramatičari iz Kufe da je ta osnova perfekt) zapravo njegov najprostiji oblik, naime 3. lice jednine muškog roda (npr.: ~),u kome se (pored vokala) nalaze samo radikali. Međutim, kako smo ranije istakli, glagolski (i drugi) oblici s vremenom su se razvili, prema novijim istrazivanjima u' arabistici (odn. u semitsko-hamitskoj komparativnoj Iingvistici), iz prajezićkih osnova. Oni su prvobitno, izgleda, bili semanticki neizdiferencirani, predstavljali su cjelovit pojmovni izraz (recenicu). Kasnije su, pak, razvivši se dalje morfoloski, bilo u zajedničkom životu ranog perioda, bilo u doba samostalnog razvoja tih. jezika, dobili posebne sintaksićke funkcije, pa su se usljed toga i semantićki sve više počeli međusobno razlikovati. Kod glagolskih oblika u arapskom jeziku, o kojima je riječ, ukratko ćemo govoriti o njihovim osnovama, te označavanju broja, roda i lica na njima, tj. o njihovoj konjugaciji (sprezanju). U arapskom književnom jeziku razlikujemo tri broja (kao i kod imena):
48) Od čisto glagolskih oblika na njima će biti perfekt i imperfekt (s njegovim načinima), i to oba u aktivu i pasivu (gdje postoji), a uz to: drugo lice imperativa u aktivu. Osim toga, navode se i deverbalna imena: participi (aktivni i pasivni) i infinitivi. - Tabele glagolskih oblika daju i: Caspari, itd., p. cit., I, pod naslovom: Paradigms of the verbs, str. 298-317(u svemu XVIIItabela). - Sikirić, itd., I, daje pregled oblika pojedinih tipova glagola, -s tabelama za njihove proširene vrste, na odgovarajućim mjestima za njih, tokom razmatranja glagola, str. 69-169.
281
1) jedninu (singular, ~)..'J\; 2) dvojinu (dual,~: .~:I\),i 3) množinuIplural,
~D.
'
Postoje dva roda (genus, ~\), i to muški (SD\) i ženski (~W\) Međutim, oni se ne razlikuju u' nekim oblicima glagola, tj. isti oblik služi za oba roda, i to u: 1. I.sg., 2.1. du i 1. I.pl. Razlikuju se tri lica: 1.lice (govornik, ~D; 2. lice (oslovljeni, ~G.:JD i 3. lice (odsutni, ~wD. - U dualu nema posebnog oblika za 1. lice, nego se mj. njega upotrebljava oblik za l.liceplurala. Da bi se dobile potpune paradigme pojedinih glagolskih vremena i načina, potrebno je utvrditi njihove osnove, te način označavanja broja, roda i lica tih glagolskih oblika.. Što se tiče osnova, postoje dvije: jedna za perfekt i jedna za imperfekt, te za iz njega izvedene forme (načini). Obje se tvore od radikala dotičnog glagola (oni se zovu kod glagola - prema glagolu J...9 - ovako: 1. ~ ~(;, 2. ~;;. i 3. ~r\i), te određenog rasporeda vokala u njima: Na takvu osnovu, koja 'se' u I vrsti glagola razlikuje po tzv. šest razreda, a kod proširenih vrsta ima svoje posebne oblike, u perfektu se dodaju određeni pro nominalni sufiksi, a na osnovu imperfekta.određenj pro nominalni prefiksi i sufiksi. Na taj način dobiju se svi oblici za ta dva osnovna glagolska vremena, na kojima se ujedno razlikuju broj, rod i lice. Iz skraćenog načina imperfekta obrazuje se zapovjedni i pojačani način. Pasivni oblici imaju svoje određene osnove, koje se od onih u aktivu razlikuju samo po svome vokalizmu. U imperfektu i njegovim "načinima" vokal prefiksa u pasivu razlikuje se od onog u aktivu. Pronominalni sufiksi za perfekt ranije su navedeni, kao i oni za imperfekt s njegovim prefiksima. U slijedećoj tabeli dat će se raspored tih prefiksa (p) i sufiksa (s) za imperfekt, u aktivu i pasivu,fe u njegovim načinima: određenom (ind.), zavisnom (konj.) i skraćenom (apok.),
282
Pronominalni afiksi imperfekta ·0 l-<
p=l
l-<
co
•......•
Q.)
.....u ~
1.
'"o
o o::::
e
2.
m
2.
f
;J
co
AKTIV IND. KONJ. S P S P ,
,
-
m
cl)
3. •......•
2.
O
e
3.
m
3.
f
.
•......•
co
-
S
P
o
-
\
-
-
,
, ..J
,
..J
-
..J
,
J
-
oo:!
s
0, . ,
-
,
oo:!
..J
-
,
JI ,
JI
-
c
-
..J
-
, ..J
I ,
,
oo:!
I
,
JI
0-,
1.
c
-
2.
m
0.;-
..J
2.
f
J
..J
3.
In
j,-
oo:!
J
oo:!
J ..J
J
\
-
, oo:!
..J
..J
, oo:!
I ,
I
..J
, oo:!
, ..J
\
..J
..J
-
I.; _
..J
J
..J
;J
c,
J J
3.
f
..:;
,
-
oo:!
J
J
JI
-
,
ji
-
..:;
,
..:;
, oo:!
-
JI
, ..J
,
s
-
\.;-
..J
J)_
..:;
J
..J
J
..:;
s
l-<
•......•
,
..J
,
J
s
-
,
I
..:;
j-!. ,
,
, ..J
..J
o
,
-
-
..J
s
,
,
-
..J
J
0,
1)-
oo:!
-
J
oo:!
s
,
-
J
-
\)-
oo:!
J
oo:!
,
J
Jj_
oo:!
J
oo:!
,
..:;
c
c
-
..:;
0,
P , i s
..:; J ..J
,
J
c
-
-d
-
oo:!
,
..:;
o
..:;
,
I ,
, s
..J
J
I
oo:!
,
..:;
I ,
J
J
s
...i s
\,J
..:;
J
..:;
,
,
,
s
\)-
oo:!
J
s oo:!
J
I
.s
I
-
s oo:!
-
..:;
I
,
s
, s
...i
,
1,J
..:;
J
..:;
s
.s
,
,
I
S
,
s
-
,
APOK.
,
.,
,
j-!.
,
co ;J
f
\
,
..J
,
3.
,
-
APOK.
,
l::
.....
\
PASIV IND. KONJ. S P S P
,
J
1,J
oo:!
J
oo:!
,
Tabela lo
Gornja tabela važi, naravno, za pravilne glagole I vrste (u pogledu afiksa). Ona, ipak, može poslužiti kao norma i za druge, u određenom smislu. Naime, u izvedenim glagolskim vrstama, naročito kod nepravilnih glagola uopce, dolazi do određenih odstupanja od norme, i to ne samo u imperfektu, nego i u ostalim glagolskim oblicima (perfekt, imperativ). Ta odstupanja bit će istaknuta, svako na svome mjestu. Konkretan primjer konjugacije jednoga pravilnog glagola prve vrste u spomenutim oblicima (bilješka 48) dat je na našoj tabeli I, pa neće biti potrebno dalje opširnije objašnjavanje tvorbe i strukture tih oblika, dok će razlike prema drugim glagolima svih vrsta biti istaknute u slijedećem izlaganju. Najprije će se razmotriti oblici izvedeni od trilitera, pravilni i
283
nepravilni, a zatim svi oblici izvedeni od kvadrilitera, i u njihovoj I vrsti, i u proširenim vrstama iz tih korijena.
1- vrsta glagola iz tri1itera Ovdje će najprije biti razmotreni svi oni glagoli izvedeni iz korijena od tri radikala. Prema tome da li njihovi korijeni sadrže kao svoje radikale tzv. "zdrave" suglasnike ili se u njima javlja hamza ili "slabi" suglasnici J (w) odn. I.,? (y), sve glagole ove vrste dijelimo na dvije veće skupine: I - jake glagole (verba firma), tj. one u kojima se ne javlja hamza niti slabi suglasnici; II -slabe glagole (verba infirma), tj. one u čiji sastav ulazi hamza ili slabi suglasnici. Ove dvije skupine dalje se dijele na dvije podgrupe, s obziroIll na glagolske korijene u njima.
A - Jaki korijeni: a) s različitim radikalima (bez hamze i slabih suglasnika, te u kojima drugi i treći radikal nisu isti (verbum sanum,~C ~); b) s udvojenim drugim geminatae, ~Wi ).
radikalom
(verbum
secundae
radicalis
B- Slabi korijeru/kod kojih razlikujemo: a) one čiji je bar jedan radikal hamza(verbum hamzatum, j;~:;~ ii); (~~ki gramatičari glagole: ~Wi i jJ..:+Ji nazivaju: ~i, od..JL.Ji, ali je to po drugima istoga značenja); , I ,
b) one čiji je jedan ili više radikala semivokal w ili y na tri pod grupe: .
za razliku
(J.::J~II); oni se dijele
1) s prvim radikalom w ili y (.IliJI); (verbum primae radicalis w et y) 2) s drugim radikalom w ili y (J;'''~I); (verbum mediae radicalis w et y) 3) s trećim radikalom VVili Y (~U\). (verbum tertiae radicalis w et y). Četvrta podgrupa, ustvari, sadržana je u ove prethodnim trima, Naime, u njoj su glagoli čiji. korijen ima. istodobno kao .radikale po dva slaba 284
suglasnika
w ili y u raznim kombinacijama,
a takav glagol naziva se: ~\.
49
Postoji kod grupa s hamzom i sernivokalima i dalja podjela, s obzirom na mjesto hamze u korijenu, odn. na to koji je od semivokala.konkretno u pitanju. Međutim; o tome će. se pobliže vidjeti pri razmatranju tih. vrsta glagola pojedinačno, kao i na našim tabelama.
Razredi I vrste glagola (iz trilitera) Iako je ?snovno značenje riječi uopce vezano u arapskom jeziku za radikale (korijenske su glasnike), dakle, kod trilitera za tri (a nekad i samo za dva radikala), ipak se to značenje, u manjoj ili većoj mjeri, dotičnim vokalizmom modificira, a nekad čak i pobliže određuje. Voka1izam (osnovaiperfekta i impeifekta ima posebnu ulogu pri tvorbi njihovih oblika, s jedne strane, te pri modifikaciji njihovih leksičkih značenja, s druge strane. Zatvorbu oblika tih vremena, osim spomenutih pronomina1nih afiksa, potrebno je utvrditi vokale u osnovi, odn. samo vokale iza drugog radikala. Oni, naime variraju u perfektu i imperfektuIdok vokali u afiksima ostaju uvijek isti). U vezi s podjelom glagola I vrste triliterana razrede, bitan je odnos upravo tih varijabilnih vokala perfekta i imperfekta kod paradigmi pojedinih glagola. S obzirom na te razlike vokala u oba vremena, kod istog glagola, u I vrsti razlikuje se šest razreda, kako će se vidjeti u slijedećem pregledu. 50 .
.Razredi I vrste glagola (trilitere) Razred 1.-
Perfekt
Imperfekt .i
,
"
-a..J
2.-
, 1~
y. "
~
~
r~ ,
,
. <---->,
"..
~
~
5.6.-
' .
~~ \ . c
J
~
Vokalizam
Oznaka
a/u
.:>
ali
~
a/a
t
ila
J
c .,-
J "o
4.-
,
'-!~
'-!?
3.-
,
J
"
>
~
J
,
-c
j
u/u
,
,
ili
) I
u'
Tabela 2. 49) O ovim tipovima glagola, te o infinitivima I vrste glagola, pored ostalog, dati su i neki statisticki podaci u radu T. Muftić, Infinitivi trilitera. (bilj. 43), str. 20-22 i 47-48 (s jednom tabelom, br. IV). Prema brojanju u rječniku IbnManzura, Lisanu-I- 'Arab, autor rada našao je da od ukupno 6.723 trilitere u njemu, otpada na tip.: ~L.. 3.548 korijena, ~c..:.- 514, j;':;' - 648, JS - 416, '-';'1 - 860 i .,riG- 737. . 50) Označavanje razreda slovima, i to: 1.- 0, 2.- j, 3. - ć' 4. - J, 5.-) i 6. -J' uzeto je prema
285
c;;S-
;S c;-~
(Za lakše pamćenje -vokalizma navodi se ovako po imenima arapskih vokala u stihu: JG;.s.;~ ~JW C;). Navedeni pregled razreda važi za sve glagole, i to samo u aktivu. O vokalizmu pasivnih oblika, iuopće o njihovoj strukturi, bit će posebno riječi u vezi s njihovom tvorbom. Što se tiče glagolskih razreda, koje sada razmatramo, treba istaći da ne postoje neka opčenita, precizna pravila o tome u kojem će se razredu upotrijebiti neki glagol. Pri tome se moramo osloniti na stvarnu upotrebu cirječnik), te na neke određene uvjete, koji nam mogu, donekle, pomoći da to utvrdimo. Te određene uvjete za utvrđivanje glagolskih razreda formulira [ušmanov 51 na slijedeći način: 1) kada je u perf, srednji vokal "u", onda je on i u irnpf. (npr.: ~ - ~ = biti lijep); 2) ako je u perf. "i" u impf. je pretežno "a" (~~ = znati), a vrlo rijetko je "i" (~~ ..= računati); 3) kada je u perf. "a", onda je u impf. najčešće "u:" (~ -':' a :~ = pomoći); nešto rjeđe je u impf. "i" (~;.:, - ~ = udariti); znatno je manje tada u impf. "a". Naročito se "a" javlja kod glagola čiji je drugi ili treći .••
~"
~
j.
o
'"
-
-
A
(= radikal neki: velar Ct '()' faringal cc'c) ili glotal C >-' ~ ) npr.: ~ objasniti), ~ (= iznenaditi), baciti), ~ (= pogledati), ~ (= učiniti), ~ (= odrezati), ;; (= stvoriti), Je... (= upitati), ~~ (= otici), :J~(= uživati); ali ima izuzetaka kada u impf: dolazi "u" (a naročito ako je 2. radikal t ili tJ, npr.: ~ (= teći),)J (= otvoriti), :.w (= sjesti), C:J.1 (= izaci), ~ (= stići), ~ (= puhnuti): neki od ovakvih u impf. imaju "i", npr.: ;.:.:,. (= hrkati), ~~ (= vratiti se), )j (= rikati) idr.
c~(~
Rijetki su slućajevi mijesanja glagolskih razreda međusobno, npr.: ~ ~ (= biti prisutan); J~ - (= nasloniti se); J..;J (= obilovati) i dr. ' ,
J';,~~
J~
Međutim, čest je slučaj da se pojedini glagol javi u dva, nerijetko i u tri, a ponekad i u četiri različita razreda. Pri tome njegovo značenje može ostati isto, a može se ono, promjenom razreda, i samo promijeniti. Za dva razreda jednog glagola imamo primjere: '}'~...:.(= zabosti): ~ ...:. (= kihnuti): ,
,
rječniku Al-Šartimiya (bilj. 44). Inače, razni autori ih razlićitooznaćavaju: potpunim oblicima perfekta i imperfekta (u 3.1.sg.m), punim oblikom 3 1. sg.m perfekta (kako se u rječnicima redovno navode glagoli) s naznakom samo srednjeg vokala (tj. onog iza 2. radikala) u imperfektu ~,-:,,:,,,,(ili: u, i, a). 51) Vidi kod njega, op.cit., str. 31, & 11 b.
286
~..:. (= dati);~":' \...,
,
(= graktati): ~~ \...-, '
(=biti dobar);
tri razreda jednog glagola: ~~ ~ (=prevagnuti);
D~ (= biti prazan; za .s
(9~
(= izvirati) i dr.
Među drugim kombinacijama nešto su češce: oJ,.J 0 ,J tf ,J t tf ,J t
J 'i J 'r.f J . Donekle su rijeđe od njih one sa tri ili četiri razreda, naime: Jtf0'.Jtf0'jtO,tJO'.JJo'.JJ'tf'r.fJtf; zatim: .JJtf0 , tJ o" i dr. ' '.J
t
'.J
°
Stari arapski gramatičari, u vezi s razredima i njihovim značenjima, isticali su značenje: Wdr (= nadmašiti), 'koje je vezano za prvi razred (a-u), npr.:;'::' (= biti bolji pjesnik od). Prema gramatičaru Al-Kisa'iyu, za to značenje služio je treći razred (a/a), kada je drugi radikal glagolajedan od suglasnika: t tet ~~, pa bi po njemu bilo: ~,;.J, a ne: ~,;.J(::;:biti slavniji nego). Po njegovom pravilu, pak, u ovom bi značenju došao drugi razred (a-i) kod glagola: ~ ,l,JS (npr.: ~) - ~ = više obećavati nego); 1 "o.... -',...".. ..-"a -';l, j y-I (}.>- - ~ = nadrnašiti u dobroti); (-';l,"'pli ( 1.5".J -1.5" f- = biti bolji strijelac od) (sl. ',," y.
y.....
~....
~
o .
Prema našim brojčanim podacima, dobijenim brojanjem u rječniku Aqrabu-l-mawarid (bilj. 44), podaci o glagolskim razredima izgledaju 12.313 slucajeva (33,92%)2) tf - 10.810 (29.89%);3) t -5.902 ovako: 1) (16,26%);4) J - 5.843 (16,10%);5) .J - 1.306 (3,59%) i 6) u' - 116 (0,03%) od ukupnog broja 13.411glagola I vrste u tome rječniku. Kako se vidi, 1. i 2. razred međusobno su brojcano približni i iznose gotovo 2/3 svih glagola, te znatno premašuju sve ostale razrede. Šesti razred je izuzetno rijedak.
°-
U našem radu: "Infinitivi trilitera" ... (bilj. 43), u kojem smo se bavili odnosom oblika i značenja tih formi, obratili smo pažnju i na odnos glagolskih razreda I vrste i njihovih .tipskih (opcih) značenja. Po jezičkoj tradiciji ona St! se kod glagola uopce svodila na: radnju, bivanje i stanje. Međutim, pri detaljnijoj analizi, ona se mogu dijeliti dalje na nešto uže pojmovne cjeline (u vezi s glagolima svih vrsta). Poblize o tome treba pogledati odgovarajuća poglavlja u sintaksi, sernantici i stilistici. Ovdje ćemo se, pak, osvrnuti samo na osnovne zaključke u vezi s glagolskim razredima I vrste i njihovim odnosom prema glavnim tipskim značenjima, vezanim u određenoj mjeri s njima.
tJ
Kako se u prva tri razreda (O , tf ' javlja najveći dio glagola, oni su vezani za sva ta moguca značenja. Ipak, kao tri brojnija mogla bi se istaći: aktivnost (fizička, apstraktna, volitivna), promjene i kretanje. U četvrtom' razredu (J) na prvo mjesto dolaze značenja (fizičkih) osobina, a nisu rijetka ni značenja koja ukazuju na: rad, promjene, kretanje, osjećanja, stanja, a onda i drugo.
287
Za peti razred () karakteristicno je obilježavanje (trajnih) fizičkih svojstava, a potom i onih apstraktne naravi. Ostala značenja javljaju se u njemu u znatno manjem broju. Kako je šesti razred «(.)") izuzetno rijedak, neka se značenja u njemu uopče ne javljaju, a od onih najčešćih mogu se istaci: razne vrste aktivnosti (etičke, fizičke, intelektualne), fizičke osobine, osjecanja i promjene.
Prelazni :ineprelazni glagoli
52
Pitanje prelaznosti i neprelaznosti uglavnom spada li domen sintakse i semantike, a ovdje ćemo se na:'to osvrnuti sa gledišta morfologije, u prvom redu, naročito u odnosu na prvu vrstu glagola, te njihove razrede u njoj. Prema našim podacima, na osnovu brojanja u rječniku Aqrabul-mawarid, u 1vrsti našli smo najviše neprelaznih (18.565), zatim prelaznih (13.001), pasivnih (649, tj. onih upotrebljavanih samo u pasivu) i prelaznoneprelaznih (451, tj. onih koji mogu, uz isto značenje, istodobno biti i prelazni i neprelazni). Odnos, pak, prema razredima I vrste glagola, jeste ukratko ovakav: ul., 2.,4. i 6. razredu .većinom su neprelazni, sa znatnim brojem pre laznih. U trecem razredu prevladavaju prelazni nad neprelaznim, dok se u petom razredu nalaze samo neprelazni. Prema kategoriji prelaznosti (i njenom odsustvu) kod izvedenih glagola I vrste ovdje ćemo istaći da su u: V, VI, VII, IX, XI,XII, XIII, XIV, XV vrsti
neprelazni (uz neka druga značenja), a neprelazni su (s malim izuzecima prelaznih) i prosirene vrste kvadrilitera(tj. II, III i IV). U ostalim vrstama su i prelazni i neprelazni glagoH. Detaljnije o znacenjima svih tih izvedenih vrsta govorit će se posebno kod svake pojedine od njih. Pored svih ostalih faktora, i (nerprelaznost utječe na značenje pojedinog glagola. Opčenito, pak, mogli smo ustanoviti da prelazni glagoli znatno više nego neprelaznidolaze u značenjima koja obilježavaju razne vrste aktivnosti, dok za vecinu ostalih tip skih značenja služe neprelazniglagoli, naime, za ona koja obilježavaju: kretanje, promjene, stanja, osjecanja, osobine (boje, bolesti i dr.), Kao neprelazni, za slična značenja, služe i glagoli upotrebljavani samo u pasivu. 52) O njima u vezi s gJagolskim razredima vidi: Sikirić, itd., op. cit. I, str. 75. Međutim, prema našim podacima, brojčani odnos preJaznih prema ncprelaznim glagoJima I vrste, s obzirom na njene razrede, izgleda ovako: 1. - 5.935/6.199; 2.- 4.672/5.980; 3.3.019/2.727; 4.- 827/4.911; 5.- (3)/1.294; 6.- 45/67.
288
Glagolska vremena
li
pasivu
Ovdje podrazumijevamo: perfekt i imperfekt u indikativu kod pravilnih glagola. Kako u pasivu nema glagolskih razreda, u perfektu i imperfektu samo po jedna osnova, na koju se u perfektu dodaju isti sufiksikao oni navedeni uaktivu, dok se na osnovu u imperfektu dodaju isti kao u aktivu, a prefiksi, uz isti konsonant kao kod onih uaktivu, drukčiji vokal, a to je "u". Osnova perfekta ima oblik: - ~
(fu'il-),aimperfekta:J..,:J-
postoji što su sufiksi dobiju (..{'aH.
Odgovarajuce perfikse i sufikse treba pogledati u ranije datim tabelama (kod ličnih zamjenica), Konkretan primjer promjene ovih vremena u pasivu dat je u tabeli 1.Navedimo samo primjer za to 'li 3. 1. sg. m. (koja se inače navodi kad god je riječ o glagolima): .perf.: ~ (= napisan je) impf.: ~ (= piše se, bit će napisan) i sl. l'
.•.~J1
'°
-
,.-
0
Pasiv zavisnog i skraćenog načina imperfekta razmotrit će se u slijedećem izlaganju, a dalje, i ostalih proširenih vrsta trilitera i kvadrilitera. .
NAČINIIMPERFEKTA
t:Wl6-:'"'"
a) Zavisni i skraćeni način ,/
j.
0/
Arapski naziv za imperfekt: 7' )~\ (= sličan) uzet je za njega zbog '-= . . određene sličnosti njegovih nastavaka u naćinima s nastavcima kod 0..- ~.... . promjene imena (tzv. yl~'~ I). Naime kod imperfekta u indikativu (t)~\) u nominativu (~)\): u konjuktivu C:"";.::JD tu je nastavak -a, koji nalazimo kod imena li ·akuzativu (~D. U apokopatusu .1~\) pak, ti oblici ostaju bez nastavka.islično kod imena u pauzi (~)\). j.
.•.
(r
U pogledu tvorbe načina imperfekta o "određenom" načinu dosada je navedeno sve najosnovnije. Na osnovu toga, a uz pomoc ranije donesene tabele: "Pronominalni afiksi imperfekta", te primjera za sve oblike imperfekta na tabeli I ..Cglagol ~),. sada ćemo kratko iznijeti najvažnije o tvorbi zavisnog i .skracenog načina, najprije u aktivu, pa zatim u pasi:vu, upoređujući ih s oblicima "određenog" načina imperfekta.
19 • GRAMATIKA
ARAPSKOG JEZIKA
289
Promatrajući pobliže spomenute tabele u vezi s načinima imperfekta i njihovom tvorbom, odn. morfološkim razlikama među njima, zapazit ćemo slijedeće: U konj. i apok. aktiva prefiksi ostaju isti kao u indikativu (svi s vokalom -a- na svome kraju). Od sufiksa prema onim u indikativu, dolaze: u konj.:':" (-a) mj. ~ (eu): _ (5 - (-i) mj. ~ _ (-ina); I'- (-a) mj. 01'- (-ani); lj ~(-u) mj.0j ~('"una). Sufik;i "'
"'
"'
za 2. i 3. I. pI. f. 0...;;(-na)ostaju isti. U apok. nastavak _' (-u) iz ind. otpada, pa se u tim licima oblici završavaju na suglasnik (3. radikal). Svi ostali oblici apok. isti su kao oni u konjunktivu, I'vokal iza 2~rad. impf. ind. ostaje isti u svim njegovim načinima (kao i imperativu i energetiku); već prema razredu dotičnog glagola u indikativu. Konj: i apok. u pasivu razlikuju se od onih u aktivu samo po vokalii ; (-u), koji dolazi u svim perfiksima pasiva mj. vokala .: (-a), kod prefiksa u aktivu. b) Poiečeni način (energetik,
3~Pt..~.,a..J\)
Ovaj način imperfekta (koji tada ima značenje intenzifikacije futura) tvori se dodavanjem skraćenom načinu imperfekta sufiksa (tzv. ~:",l5j.:Jr0~\, koji se javlja u dva oblika: 0 (~~".l"'.'" 1\0~\ ) i j (~0 ~(), uz određene promjene (kod glagola, te suf. J koji nekad dobije oblik:J). Naime, u singularu m., te u 3. 1. f. singulara, pa u 1.1. plurala, sufiksi energetika dobiju oblik: -anna, odn. -an. U 2. i 3. I. m. pI. ti sufiksi glase: -unna, odn. -un, a u 2. I. f. sg. glase: -inna, odn. -in.
O 2. i 3. I. f. pI. vokal -a nastavka -na u apok. mijenja se u dugo -a, a sufiks energetika na kraju dobije "i", pa glasi, dakle: -anni, Sufiks -nne upotrebljava se uopće u dualu energetika, niti u njegovom pluralu ženskoga roda. Sufiks -an energetika može se mjesto j ..::. -pisati i znakom nunacije, tj. ., a taj se u pauzi izgovara kao dugo -a (C). Premarečenom, ovaj način imperfekta prevoditćemo našim futorom I, uz neki prilog za pojačanje, kao što je, npr.: svakako, sigurno, zaista i sl. Tako, npr., od glagola = [(po)hvaliti] 1. I. sg. energetika glasit će 0:.L...:-t odn. j:.L...:-r = sigurno ću (porhvaliti itd.
-=-"'~
290
A sada ćemo dati na tabeli potpunu promjenu toga glagola u energetiku s oba njegova sufiksa (u aktivu)
Pojačani način imperfekta
.....•
1.
c
2.
m
2.
f
3.
m
3.
f
2.
c
3.
m
J\~
3.
f
Jl~
1.
c
2.
m
2.
f
3.
m
3.
f
;j
eo ..s::
....
;j
0~
...
.
;j
•....•
Tabela 3.
c) Zapovjedni način (imperativ, ;;~f) 53 S morfološkog stanovišta oblici imperativa u arapskom jeziku nisu ujednačeni. Naime, jednostavni oblici za njega postoje samo u drugom licu (sg., du., pl.), oba roda, u akti vu. Svi ostali oblici obrazuju se, međutim, 53) O zapovjednom načinu (kao i prohibitivu), te o pojačanju imperativa i imperfekta treba pogledati: Sikirić, itd., op. cit., I, str. 85-93. 19 • GRAMATIKA
291
(kao 'i za drugo lice), iz skraćenog načina, ali stavljajućiprednjih česticu J (li-). Rijetkaje upotreba 1. lica (sg. i pl.), kao i oblika pasiva uopce. ' Svi oblici pasivnog imperativa tvore se pomocu čestice J i oblika skraćenog načina u pasivu. ' Oblici za 2. 1.imperativa u aktivu izvode se od 2. 1.aktivnog apokopatusa, s tim di-mu se odbaci, prefiks ...5 (-ta), a mjesto njega upotrijebi prefiks sa i prostetskim voka1om, i to: - T - Cu-) kod glagola 1. i 5. razreda' (čiji je srednji vokal imperfekta ~(-u); kod glagola ostala četiri razreda sa tim srednjim vokalom"::'(a-, i-) u imperativu dođe prefiks 1 (i-), pa ćeZ. 1.m, sg. biti, npr.: ~T (='napuši); r)-i (= budi plemenit), ali: ~~ (= sjedi): ~l (= učini); ~l (= znaj); ~l (= računaj) i sl. '
~)i't:~
Prosti oblici imperativa u aktivu dati su na svim priloženim tabelama glagolskih paradigmi. Za I vrstu vidjeti tabo I, a za sve oblike imperativa/u aktivu i pasivu, te one sa sufiksima za pojačanje), data je u tekstu tabela pod naslovom "Imperativ". Na toj tabeli pored "običnog" imperativa, navedeni su i njegovi pojačani oblici. Kako se tu vidi, oni su obrazovani od oblika skraćenog načina aktiva i pasiva, dodavsi im za pojačanje iste one sufikse (0 , J), koji se u istu svrhu dodaju u energetiku (tj. pojačanom načinu imperfekta). Njihov raspored u pojačanom imperativu isti je kao u energetiku. Značenje imperativa, tj. zapovijedi, izražavaju i neke imenice (infinitivi, u akuzativu), nepromjenljive riječi oblika: JW, pa, čak i neke čestice (prijedlozi, uzvici). O svemu tome treba se obratiti na sintaksu ili stilistiku ili, pak, na poglavlje u morfologiji posvećeno česticama. A sada evo spomenute tabele "Imperativ" s pregledom svih njegovih oblika na primjeru glagola:"::'~ = [(po)hvaliti].
292
IMPERATIV pojačan sa '0_
običan akt. 1.
c
2. •.
m
eo 2.
pas.
akt.
pas.
pojačan sa 0 ~ akt. pas.
f
.
..
~.
.....•
-
cl
c,
3.
m
3.
f
2.
c
3.
m
3.
f
1.
c
2.
m
2.
f
3.
m
\~
\~
o
Jl
,.
o
0-4->-k
'!J
••.. 0
'"
ci
cl IJ ..L....>- k
3.
cl) Zabrana (prohibitiv, ~\) Ovaj glagolski način obično se određuje u gramatici zajedno s imperativom. U arapskom jeziku morfološki se oni slažu međusobno, osim u svim oblicima 2. lica u aktivu, dok se u pa sivu s njim potpuno podudaraju, s tim, naravno, da u prohibitivu ispred svih oblika dolazi odrečna čestica ~ (= ne). Sami njegovi oblici, pak, isti su kao u skraćenom načinu imperfekta, i u aktivu i u pasivu. Pojačanje se vrši isto kao u imperativu sa spomenuta dva sufiksa (0 i 0) za tu svrhu. Ove oblike uglavnom prevodimo našim negativnim imperativom, s tim što kod pojačanih oblika treba upotrebljavati neki odgovarajući prilog za pojačanje, kao što su, npr.: nikako, nipošto, uopće i sl., pa ćemo tako reći: 293
'~
~ = nekaton) ne hvali; 0~ ~ ili0~ hvali;o~ ~ = neka ga ne hvale (neka
~ = neka (on) nikako ne ne bude hvaljen); 0~ ~ ili ~
= neka ga uopce ne hvale i sl.
0~
A evo sada tabela za sve oblike prohibitiva.
PROHIBITIV CI) '0 u lo-< ..... .....J
~
lo-<
1.
~ e
~t~
.2 .
m
.:.CJ ~ o~'l
2.
f
(\l
•....•
o
:::l
oo :::.
o~~
3.
f
'~~
C~,')}
2.
e
\~~.
:::l
3.
m
cl
3.
(f)
•....•
0~~
0~~
0~~
0~~
0~~
0~~
0~~
0~~
,
,
3.
pojacan sa 0_ akt. pas.
0:.c..:-r~ 0:.c..:-r~ 0:.c..:-r~ 0:.c..:-r~
~~~
im
.•...
pojačan sa 0_ akt. pas.
'~r~-
/ o /~ ~ ..l...>..i.
o
~
običan akt. pas.
"'lj
'J
0~~
,
,
, ;~
0~
0~~
0~~
0~~
0~~
0~~
0~~
\~~
0\~~
0\~~
-
-
\~~
\~~
0\~~
0\~~
-
-
f
\~~
\~~
0\~~
0\~~
-
-
1.
e
~~
o~')f
0:U~
0~~
0/~~
0~~
2.
m
\.;~~
\.~~ J
0~~
0~~
0~~
0~~
J'~~
0Go~\
0G'~~
o
••
o
~
~
.
~//,
(\l
•....• (\l
J
lo-<
2.
f
•....•
3.
m
c,
3.
:::l
294
.
f
••
JO~~ \~~ J /
o
0~
\~~ J
. /'
•
~
..... o
0~
0~~
. ..... o
.s
'if
0G~\
::, J
/, o
j.
0~
0Go~~
':1
o
.il
;'
o
0~
'"
')f
0.
J
.;- o
iJ~ -
-
j.
'J
""
NEPRAVILNI
~
;'0"").""0"",,,,
- WLJi' ~
GLAGOLI
JW~~\
54
Govoreći O I vrsti glagola, naveli smo njene osnovne morfološke tipove. Nasuprot onim glagolima nazvanim ~L...(= zdrav, pravilan) stoje svi ostali tipovi: manje nepravilni (a to su: ~~f i j;...+Jf), te oni pravi nepravilni, sa "slabim" suglasnicimaw ili y (jZ:Jf). S obzirom na razliku u konjugaciji, postoji i dalja podjela ovih glagola. Naime, prema mjestu hamze u korijenu j;...+Jf - glagoli se dijele na one čiji je hamza 1. rad. pa se zovu:
.,WTj..,.'o:;o 2. rad.: ?j~
i 3. rad.:
i~jJ~
.
Kod tipa j...:': 'Jf prema položaju "slabih" suglasnika w ili y u korijenu, vidjeli smo da imaju tri podgrupe: o
1) oni čijije 1.rc:d.w ili y zovu se: JW\, i to kad je 011 "w':, to je: a kad je "y", to je: :;tJrJWf; .... ." JI
2) glagoli sa 2. rad, w ili y, a to su:
:;WT ~;'<~f;
'.?l,JI JW\, ... ..
~
o
o
JI
~.J; ..\:\s podgrupama: ~l,JT~;''''~f i ..
....3) glagoli čiji je treći rad. w ili y: ~U\,
:;WT~UL
s pod grupama:
~i,Jr~uf ..
i
Postoje i dvostruko (a vrlo rijetko) i trostruko nepravilni glagoli, te tzv. defektivni glagoli. 55 Od dvostruko nepravilnih već je spomenut tip~r, sa dva "slaba" su glasnika kao svojim radikalima. Kada je 1. i 3." rad. jedan "slabi" suglasnik, tada se to zove: J)~ ~r, a kada je 2. i 3. rad. "slabi" su glasnik, to je onda: 0)):.Ji ~f . .. j.
j.
o
oj.'"
Drugi tip dvostruko nepravilnih glagola ima u svom korijenu hamzu i jedan od suglasnika w iliy. Postoje tri kombinacije takvih korijena, s obzirom na to koji je po redu u njemu w ili y. Svaki, pak, od ta tri slučaja 54) Nepravilne glagole uopće obrađuju: Sikirić, itd., op. cit. 1, str. 120/167, a Caspari, itd., op.cit, I, na str. 68-96, & 119-182. 55) Tako ih Sikirić, itd., op.cit., I, str. 121 (i dr.) naziva:predvostručeni, a Rade Božović, Udzbenik arapskog jezika (sa vježbankom i rječnikom), Sarajevo, 1984, na str. 135, za nepravilne glagole daje nazive za:~L,;,..;. .. podvostručeni; j~ - hamzirani; J~";';-1 - šuplji; ....•.•1: - krnji; J.,...J - dvostruko nepravilni. Qvi terminisu novi polupravilni; u našoj arabistici, gdje gramatička i sl. terminologija za arapski jezik još nije ustaljena niti objedinjena.
295
dijeli se dalje na po dvije grupe, prema tome na kojem je mjestu korijenska hamza. Detaljnije o tome govorit će se pri razmatranju osobitosti ovog tipa glagola.
Trostruko nepravilni glagoli mogu se podijeliti na dva tipa: 1) oni čiji je jedan radikal hamza, a ostala dva w ili y; i 2) oni čija su sva tri radikala kombinacije slabih suglasnika w i y. Uz nepravilne glagole navode se neki glagoli, koji bi se s morfološkog stanovišta mogli nazvati "defektivnim", jer se upotrebljavaju u ograničenom broju oblika, koji su sasvim nepravilni, pored nekih od njih kojimogu biti i pravilni. Semantički se ističu svojim posebnim značenjima. Tu ubrajamo: 1) glagol za odricanje (negaciju) ~ 2) glagole pohvale i kuđenja
(= nije i sl.):
(r~U(,c:WjW1), kao što su: ~ i ~
3) glagole divljenja ili čuđenja
(~jW1),
u oblicima:
~l
cidr.;
(. ili ;; ~l
U vezi s nepravilnini glagćlirna evo nekih brojčanih podataka, ali samo li za korijene trilitera. 56 Tu otpada na: ~wi - 358, ~Wr - 514; 648; jUi -416; 6;'\!i -860;~8i -737 i sve preostale (tj. ~i i druge dvostruko i trostruko nepravilne) - 117, ali je ova cifra sadržana u ova četiri prethodna tipa korijena. Broj ukupnih korijena je, dakle, 6.723 u spomenutom rječniku: Lisanu-l' Arab.
j;~+~
Za glavne tipove newavilnih. glagola dati su I?rimjeri na priloženim Ovdje, pak, u tabelama (II-XX) osnovnih glagolskih paradigmi (~f;'). slijedećem izlaganju, ukazat će se prvenstveno na odstupanja oblika nepravilnih glagola od onih kod pravilnih glagola. Pri tome ćemo id iznesenim redom tipova nepravilnih glagola u arapskom jeziku. y.
.,.
I - Tip glagola - ~~\
.-
j.
o ....
Termin: ~~f značiudvojen (geminiran), pa bi se ovaj tip mogao zvati "udvojen'' (ili .sl.). Međutim, takav naziv, ustvari, ne bi Po0tpuno odgovarao, jer se ovdje radi samo o udvajanju (geminaciji - iliWi), odn. stapanju ili slivanju (kontrakciji - rL1:.~~i) 2. i 3. radikala, međusobno identičnih, u jedan udvojen suglasnik (gerninatu), u određenim oblicima glagola ovoga tipa, dok se oni u ostalim slučajevima mijenjaju kao pravilni glagoli (vidi tabo II i III). 56) To vidjeti u našem radu: Trilitereu arapskom jeziku (bilj. 7), str. 540, ili nešto detaljnije u radu: Infinitivi trilitera ... (bilj. 43) na osnovu podataka dobijenih brojanjem iz rječnika: Ibn Manzur, Lisanu-l-' Arab.
296
Zakonjugaciju.glagola
~W\
treba se držati slijedećih pravila.
1) Kada bi 2. i 3. radikal glagola trebalo da budu s vokalom (tj. !l~) ili da 2. bude bez slijedećeg vokala (tj. ~L.), onda se oni moraju stopiti u jedan udvojen suglasnik. Taj se slučaj stapanja naziva: ~I~ obavezno stapanje (slivanje). Taj udvojeni suglasnik zadrži vokal, koji je trebalo da bude na 3.. radikalu,a vokal 2. radikala pređe na prethodni suglasnik, kad je taj bez vokala, ili on ispada, kad je prethodni suglasnik s vokalom. Tako mj.~; bude:':;' (= prošao je); od : ~'; > -; (= prolazenje-od : (= prolazim) i sl.
r~~~\
~;t >::'t
2) Međutim, kada 2. radikal ima iza sebe vokal, a 3. ga nema, onda njihovo stapanje nije moguće, pa su ti oblici kao kod pravilnih glagola, a ovakav slučaj naziva se:~; ~'.'. = nemoguće (ili nedopusteno) stapanje. Tako će biti,npr.:~~;' (= prošao sam), (= prošli ste vas dva), (= prošli smo),J~; (~ prošle su) i sl.
rr r~~~\
W~;.
C~;
3) Kada je 2. radikal vokaliziran, a 3. nije, onda sekod oblika skraćenog načina (u imperfektu, imperativu i prohibitivu), ta dva identicna radikala mogu stopiti u jedan udvojeni suglasnik, ali mogu biti .i razdvojeni. Pri tome se razlikuju dva slučaja, zavisno od razreda doticnog glagola. a) Kada se 2. i 3. radikal stope; iza sebe mogu imati sva tri vokala (a, i, u), ako je iza 2. radikala vokal "-u" (tj: kada je taj glagol u 1. ili 5. razredu), npr.:,~-l ili,~ -l ,,~ -l ,,~ -l (=niJ"erascijepio): <....-JI ili .....J ,.....J ,.....J .. \ ••....... I •.......\ -.. \ . . ... (= opameti se, budi razborit) i sl. c
-'
C
__
:.>
'"
;;.
-'
'"
~"
~.!J.
.,.
o...
.:.'.
JI
.".
o ,..
c:
-'-0.1
-
~.!J.
-t
,
~
J.
b) Kad je iza 2. radikala "a" ili "i", onda je iza udvojenog suglasnika moguć vokal: "a" ili "i" (tj. u ,razredima 2, 3, 4, 6), npr.:~)\ ili~\ (=nisam pobjegao): ~~ ili: :.r-: ,:.;. (=dodirni) i sl.' "
;J
J
J
IL·Tip glagola - j~1
o
;J ,~\ ;J
.•. 0..-
Korijenskahamza ovih glagola ponajvise je ostala sačuvana (u starijoj fazi klasičnog jezika), pa oni iu svojoj konjugaciji malo odstupaju od pra vilnih, tj. samo u nekim određenim, rijetkim slučajevima. Inače, li nekim starijim dijalektima, a u novije vrijeme i u književnom jeziku, hamza se nekad gubi ili mijenja, zadržavajući u određenim slučajevima i prvobitne oblike s hamzom. Ovdje ćemo spomenuti najvaznije u vezi s promjenom ovog tipa, a njegove potpune paradigme treba pogledati na taboIV, V i VI. Tako u tipu s hamzom kao prvim radikalom ("WI
j~),
u 1.1. impf. 297
aktiva prefiks _ t (a-) stopi se sa slijedećom hamzom 1. radikala u jednu, a vokal "a" se produlji, npr.: 0~T( < 0~\t) = dozvoljavam; ~.:lT( < ~.:l\t) = priređujem gozbu; ~T ( < ~H) = zapovijedam. .'. / / Kod glagola: lj..t (=. uzeti), jSt (=jesti) i ~t (ezapovijedtti), pored pravilnog imperativa (naročito upotrebljavan iza riječi koja se svršava na vokal, kao j = a, :.;, = pa, i dr.) u 2. licu aktiva, imamo i nepravilne oblike s gubitkom njihovog 1. radikala, pa ti oblici, npr., kod glagola::;.t glase: sg.m. ';. (= zapovijedi), f: '$;'; du.c.: C~; pl.m.: \)~, f.: 'J';, pored pravilnog:
;H itd. Potpuno
uzmi) itd., kao i:
je analogno s ona dva druga glagola, pa će biti: ~
JS'. (= pojedi) itd.
(=
j;..+.)
imamo isti slučaj 's tim oblicima imperativa I kod glagola (~\ glagola: JL (= upitati), pa on glasi: ~' (=pored: JL.l=upitaj),pa dalje:
~
,)L. djL
,:;:.. (uz pravilne: ~L.l' ~L.ld)Gr(JLl ).
U novijem jeziku naročito (ali i ranije), kada je hamza bez vokala iza sebe, ona se gubi ili se pretvara u dugi vokal (a, i, il), ravnajući se pri tome prema prethodnom vokalu, pa imamo, npr.: j.:U i j.:G (=nadaš se); 1}.Gl i Iy.i..;) (= dozvolite); y y- i Y y..(= jede se) i sl. ;~
. -
.
j.
.••
o';
,;,
jl
-
_
~
Kada iza hamze slijedi vokal, a prethodni joj je konsonant bez vokala, tada se hamza može zadržati ili, pak, ispasti, a vokal iza nje prenijeti na prethodni konsonant (kao kod gornjeg: JL.l i ~), ili: JU i JU (= pitamo) i sl.
Poseban tip ovih glagola, naime: '-2-' tj. sa 1. i 3. rad. kao hamzom, nalazimo samo kod šest glagola: t;t ,ut ,~l ,t) ,ts't i GT( < ,f,t) . Ne postoje drugi slučajevi sa dvije korijenske hamze. ,
..-
III - Tip glagola - J~I
o ...
Kako je ranije navedeno, to su oni s 1. radikalom "w" ili "y", a naziv JG.. (= sličan) dobili su zato što im je promjena u perfektu slična (ustvari ista) onoj kod pravilnih glagola, bez gubljenja toga radikala. Tako u perfektu ostaju "w" i "y" sasvim očuvani, u cijeloj njegovoj promjeni (aktiva i pasiva), npr.: ~J (= našao je), ~~ (=nađen je), ~ (= sazreo je), ~ (= udaren je po tjemenu) i dr. / U imperfektu, pak, dolazi do određenih glasovnih promjena, a naročito do ispadanja 1. radikala "w". To je slučaj i s određenim oblicima izvedenim iz njega (npr.: imperativa, prohibitiva i dr.).
298
Glagoli: ~i,JrJL.i-Jf gube 1. rad. "w" u imperfektu, te u imperativu, kada je iza 2. radikala vokal "i" (tj. kod glagola 2. i 6. razreda), npr.:
~
( < ~~
)
= nalaziš: :.:.,!(mj. :.:.,!~P = naslijedi i sl.
Kad je kod istih glagola (sa 1. rad. w) iza 2. rad. vokal"a" ili "u" (glagoli 1, 3, 4 i 5. razreda) onda 1. rad. "w" ostaje sačuvan u imperfektu i imperativu, npr., u imperfektu prema perfektu: ?J -~:;. (= bojati se); j.?) - j.?y. (=biti nezdrav) i dr.
",.JI'
Y. JIO -"
.••
Od ovog pravila odstupa nekoliko glagola, iako iza 2. rad. imaju vokal "a" u imperfektu i imperativu, ipak to "w" ispada. To su slijedeći glagoli:
t~J(= pustiti);
)j (= pustiti); tJj (= zadržati); ~j (= obuhvatiti); ~j staviti); ~j (= zgaziti); (lj (= pasti) i ~J (= darovati).
(=
Tako ćemo, npr., od ~J imati::. 'e~(= on daruje) ~ (= daruj), itd., pa tako kod svih gornjih glagola analogno. Treba napomenuti da se glagoli: i )j ne upotrebljavaju (i to u značenju: pustiti), u perfektu, aktivnom participu i infinitivu, gdje ih zamjenjuje glagol: !i) (= pustiti, ostaviti).
t~)
Kad je red: "w" bez vokala, a ispred njega dođe "i", onda se "w" pretvara u dugo "i" (npr.: ~1 < ~~1 = boj se), a kad je ispred "w" vokal "u", onda se = neka se nađe) i sl. ono pretvara u dugo "li" (npr.: '~-'~ <
'~:,J
Kad je kod glagola :;~JG.Jfispred 1. ;ad. "y" vo kal "u", a iza "y" nema vokala, onda se tada (pretvorivši se najprije u "w'') pretvara u dugo "li", npr.: (preko od '1:,;:) = biva (pro)buđen i sl.
lJ;'
lJ:;
Kad je 1. rad. "y" bez vokala, a ispred njega dođe vo kal "i", onda on (y) prelazi u dugo "i", npr.: ~l < ~l = probudi se i sl. U svim ostalim slučajevima 1. rad. "y" ovih glagola ostaje sačuvan, npr.: ~
od ~ (= odrasti, ispetise na) isl. Primjere za promjenu JG glagola vidjeti na tabelama VII i VIII.
Dvostruko nepravilan tip je:Jt;. + ~c.a.:; sreće se samo kod slijedećih glagol~: CJ (=brzati);j; ~=voljeti): ~J (= dobro izvršiti), i 1,) (= vrisnuti): a zatim: ~ (= biti bijel) i ~ (= imati kratke, zbijene iunutar povijene zube). Za primjer evo promjene najčešćeg od njih (~) u perfektu, imperfektu i imerativu, svih u aktivu. Inače, pri konjugaciji i ovakvih glagola treba se držati pravila koja važe za.gornja dva tipa glagola.
299
.•... ~OJ
..•.. lo-< c,OJ
SINGULAR 1 2 2 c m f ,,",\ Il oll
,
~,)
,,",\ Il Il
.0
,
, :JI, oll
,) ,
,,)
DUAL 3 2 3 m f c
3 m
,,",\
,,",\ "Il
OJ ..•.. lo-< OJ c,
.....S > ..... .•... re lo-<
c, OJ
.....S
,,,,",\ " Il
,:7"
,,",\
~I~
" Il
"Il
~\
o '"'\ , Il oll
'\
,~
,,",\
--- --,:7"
"Il
~'~ .","
Il oll
o')
~J
,
oll
,,",\ ~Il
'j,
:
~~ "Il
..,~ " ~I~
:"1;, :~' "Il
--- ---
"Il
~"1;,
~~'
,Il oll
,Il oll
3 f
,,",\
"Il
.•... ~
P L U R A L 2 1 2 3 f c m m
')..,
"Il
::S,
,,",\
,~~
~~
,,",\
''"'\ "Il
Il oll
'~
';:I
~'~ ::5, . ;:) ,
"Il
,
"Il
:'l.,
,,",\ Il oll
,
:S~
:I~'
~'l.,
,,",\ ,~~
~"1;\
,~...!.!
:~\ '''2
---
,'J
,'J
,,",\ " Il
5
:1;
."i~ .f"\
'"'\
,'J
_o,
, \~,
~"1..'
\ ,11
Q'l
:"1..' "Il
,
:'l..
" Il '"'\
" Il
,,",\ Il oll
"Il
\~I
.:»
oll
,'J
3 f ,,",\ Il oll
,
,'J
~ 1) ,Il oll
,'J
, :"1;' ~"1; ,Il
" Il
5
oll
,'J
,Il oll
;
.•.. cl
~
...-
IV. Tip glagola - j y~1 Konjugacija ovih glagola sa 2. rad."w" ili "y" razlikuje se od one kod pravilnih u I, IV, VII, VIII i X vrsti, a kod svih ostalih je pravilna. Mi ćemo ovdje, kao i dosada, razmatrati odstupanja od norme samo u I vrsti. Zbog ispadanja 2. rad., te njegovog pretvaranja u vokal, nastaju značajne promjene, naročito u osnovama ovih glagola, pa tako dobijemo sasvim novi tip njihovih morfema. Paradigme za ove glagoledate su u tabo IX-XII.Ovdje ćemo ukazati na osobitosti promjene ovih glagola u perfektu i imperfektu, te određenim drugim, iz njega izvedenim, formama. Upoređujući upotrebljavane konkretne oblike ovih glagola s onim za koje pretpostavljamo da su se mogli razviti-iz njih, istaknut ćemo primjere njihovog odstupanja od oblika odgovarajucih pravilnih glagola prve vrste. 1) Kada su "w" ili "y" s vokalom, a ispred njih bude vokal "a", onda se w, y pretvore u dugo "a"; pa nastane, npr., (u perf.): J~ < J~ (= rekao je); J~
300
(preko
J~)
= goni se;
0~
< 0~
r~ r~ <
(preko
0~)
= posti; ~
= boji <~
=
3) Kad bi trebalo da "w" ili "y",ako su bez vokala iza sebe, dođu ispred suglasnika, također bez vokala, onda oni ispadaju. Tako, npr., u skracenom načinu imperfekta (s negacijom ;.J) nastanu oblici: .~;.J < .:...;~ ;.J (preko :"';~;.J) rekao; ~ ~
<~
< J~;.J
= nije se bojao; ~;.J
~
(preko ~~)
(= prekoJ~
;.J) = nije
= nije prodao i sl. .
.
Uz ovakvu promjenu u imperativu (2. lice) odbacuje se i prostetski alif ispred 1.~adikala, jer on dobije određeni vokal, npr.: od (= ustati), ss s .... s imp. će biti: ~ < i.;i (preko i';O = ustani, pa dalje: '.5"} , lo'; ,Iy'; ,~; od ~L.- ~ bit će: ~ < ~1 (preko ~1> = idi, pa dalje: ':S.r ,\~ '\J~ ,0~ i .
o' -"
dr.'
o Y. oJ!
o o
,',
r~- r~ JI
-
,.:'
'
., ,
Jl
,
JI
,..
o
,
,
.
4) Iza 1. rad. perfekta u 1. i 2. 1. oba roda i sva tri broja/te u 3: 1.f. p1.,
. lj
dođe vokal "u" kQd~ J;'t a vokal "i" kod glagola :;.~ J;'t pa će ti oblici (od biti: sg. 1. c.: ~, 2. m: 8, f: ..::J ; du.c.: (. ~'.;; p1.m.: ;.~'.;
r~)
:;J; i 3. f. p1. ;J; analognotome ::..l.,J. ,..:..L, d. ,:-1. ,:;L; i '..L.
od gl. 'Je.
, f.:
--
.;
""....
..•.
\...
...
\"..'
-
~(=nageti
se) bit će:
'
....
Suprotno ovom pravilu, kod glagola sa 2. rad. "w", koji su nastali iz 4. razreda / kao: :"";G.- ( < :"";.J";" ) - ~~ ( < J~)/ iza 1. radikala doći će u gornjim oblicima vokal "i"{a ne "u"), pa ce glasiti (kao kod Je. i sličnih): ~,~,~itd. Tako j~ i kod gl. ~,~ itd.'
rG- r~« r; - r~= spavati), pa će, dakle, biti: ~
, ,
ist~ je' sa gl. :::.,t..: - 0~ (= umrijeti), ali kada on pripada 1. razredu, onda u gornjim oblicima iza 1. rad. ima vokal "u": ,::...:.,~ ,~ ,~ ,~ ::..:.,i (s tim što je u obl. 2. lica došlo do udvajanja 3.'rad. ~'t",sa'početnim "f( od sufiksa).
c.?
Do ovakvog udvajanja 3. rad. dolazi i inače kod ....;y.r tipa, tj. i kod onih sa 2. rad. "y", npr., kod: :::.,~.- ;... ~(= prenoćiti), pa se, ispred sufiksa sa početnim "t" (2. lice), doci do spomenutog udvajanja, te imamo.:~ ,~ ,~itd.· , , ,
Analogno je udvajanje suglasnika "n'' kao 3. rad. glagola ovoga tipa, pa ćemo ispred sufiksa s početnim "n'', imati taj suglasnik udvojen . Npr., od gl. 0G •
J~
(= čuvati) bude u 1. 1. pl. perf.: ::.
y.
imperfektu: 2. 1.f. pl. ~;
....
::.
j
3. Lf, pl.: ~.
C; 3. 1. f. pL:~,a
u
,..-
301
0 '~
Isti ti oblici od gl. 0~- ~ (=odvojiti se) glasit će redom: ~ '~' te 5. Kad bi 2. rad. "w" ili "y" trebalo da dobije vokal 'T' (u perf. pasiva), a pred njim da bude vokal "u", onda to "u" ispada, a mj. njega dođe dugo "i" (nastalo od sloga -wi - odn. -yi-, pa se tako dobije glagolska osnova različita od one u aktivu. To se dešava u 3. licu, i to: sg. i du. oba roda, te pl. m. roda. Evo primjera za gl."': Jti u tim oblicima perf. pasiva: sg. m. (= rečeno je), f ~; du. m. )Y, f. ~;
I». oa;
pl. m.
je): ~"~'~ "
,\~ "..
-'"
.-
J;
JG « ~)
isti ti obli~i glasit će:;1;· (= postignuto
i sl.
'
Izvjestan broj glagola sa 2. rad. "w", te manji broj onih s 2. rad. "y", i to onih koji pripadaju 4. razredu, mijenjaju se potpuno kao pravilni glagoli, zadržavajući pri tom svoj 2. radikal nepromijenjen. Takvi su, npr.: ~)t(= biti savijen): (= biti razroko-okol.s L (= biti cm); ~ ~ (= imati gusto runo): ~-,;;'(= biti ćorav): j;' (= osiromašiti): ~(= imati dug vrat); 'i). (= biti savitljiv, nježan): ~. (= biti tankog struka) i dr. '
~::,t:
J;"
Kod glagola 01.5' (= biti) li skraćenom načinu imperfekta dopušteno je ' d "~,, o~ ... o~"'k da se odbaci 3. ra dkl i a J, pa a se mj.: ~I ':.r'-..J':.r'-:. ':.r~ aže: ,~,&. !li ,~ Ne može se, međutim, odbaciti ispred spojene lične zamjenice, npr.: J<,.J<
O~'
~j~ ~t "."
~:;.Jt+--~0~ = Ako to bude .
.-
;;;- J
...
o
•..
ona, radovat će me da je vidim (ali
"
bi se moglo reći: ... ~l.!1-0.; J~ . j.
V - Tip glagola - ~U\
~
...
Kod ovih glagola sa 3. rad. "w" ili "y" događa se da se taj radikal zadrži kao konsonant, pretvori u vo kal ili otpadne. U vezi s njihovom konjugacijom i glagolskim razredima, oviglagoli dijele se na pet varijanti, od kojih su kod ~ )ljJI ~W\ove tri: 1. razred, npr.: )G ~ ~ (= čitati); 4. raz.: ~ - ~O" ; (= biti bijedan): 5. raz.: ~ ~~ (= biti darežljiv). Kod
:;1Jr
~8f
su ove dvije varijante: 2. raz.:
1.5>- '-:?/~
i4.raz.:~-~. U vezi s pravopisom u I vrsti ovih glagola dugo "a" se piše sa \ (npr. I) = osvojio je) kad je ono postalo od " ) ", a sa 1.5 (npr. ;.~ ~ bacio je) kada je "a" postalo od " '-:? ". Paradigme za konjugadju ovog tipa glagola date su na tabelama XIII-XVIII.
302
Sada će se izloziti osnovna pravila u vezi s odstupanjima ovih glagola, prema oblicima pravilnih glagola I vrste.
u promjeni
1) Kada su 3. rad. "w" i "y" a) s vokalom iza sebe, a prethodni je s vok. "a", onda se "w" i "y" pretvaraju
u dugo
suglasnik
"a", npr. (u perf.):
~ «).5) 'iS> « ~~~),
i sl. b) Kada to
vokala (tj. u zatvorenom
slogu), ono se skraćuje u "a", npr.: :. 1 ~ ( < 0).5
0~)
preko
\:,.u «
= čitala je, ili:
Analogno tome je od
iS> : 0> (< ~>
"a" dođe ispred konsonanta
\)~
preko
~~)
< 0C~) = znala
bez
= oni su čitali i sl. je; \~~~«
I;> < \~C~)
:::zhali su, uz prijelaz y > w. Slično je tome, npr., sa
u irnperfektu:
0') '.~ « 0)';.'· ~< 0l' ';~=
bijedan je);·
o~
« ~),
~.\
( < 0;". ~
< 0~~)
;. '.~
~. '. ~ «
bijedni su); ali kod ~
=
bit će tu:
= vruci su, s prijelazom y > w.
U dvojini, pak, 3. rad. ostaje nepromijenjen, izuzev u 3.1. perf. slučaju "w" i "y", prešavši u dugo a, skraćuju ga potom u "a", npr.: G.E « G)G) = njih dvije su čitale: G> ( < = njih dvije Inače, u dualu ostaju "w" i "y", npr.: \)5 (= njih dvojica su čitali); njih dvojica pričaju) i sl.
GC~)
f. U tom pa bude, su znale. j~~(=
2) Treći radikal ostaje kad ispred "w" dođe "u", a ispred "y" vokal "i", npr.: (= on je bio velikodušan);~)(=stidio se; bio je prezren).
j;
Isto tako, ostaju kada su iza vo kala, a ispred konsonanta ,::"}j ,(Jp d,;}j ,;J}j; ili (i): njega, npr. (u perf., m):~}j
s vokalom iza
~> ,~>'
~> ,~>,~> ,:;.>is!'
'
3) Ako ispred 3. rad. "w'' dođe "i", on se pretvara u "y", npr.:
:;; ( < ~ ) ,~~
( < ~~ ) i sl.
To "w" prelazi u "y" iza "a" u imperfektu (osim u .oblicima gdje se odrzalo (2. i 3. 1. m. pl.), pretvorilo u "a", ili otpale), npr.: (= ti si bijedna i .viste bijedne): j\:; '. ~ (= njih dvojica su bijedni) i dr., ali kada se "w" nađe ispred nastavka -u, onda se ono pretvara u dugo "a", npr.:
0: ; '. ~
.... e
c
~..r- ( < ~..r- = on >
~,
>
je zadovoljan);
~
....0
Ji
(< ~ j.
.•.•0
Ji
= čita se) i sl.
4) Slično tome 3. rad. "w" i "y" ispred krajnjeg "u" (koje otpadne), pretvaraju se u duge vokale, i to: w > u, a y > i, npr.: ~ ( < ~ ) = on čita; !..?)''':' ( ,
< ~)''':' ) ,
= on zna i sl.
5) U grupi liyu gubi se 3. rad. "y", a mj. toga dođe dugo
«
I;'.'·. = bili su bijedni): 0)~'..:.« 0;)'..:. = oni znaju) 6)' Slično u grupi-uwi-,
npr.:
0:G (':r-fl = čitaš, ,
"u", napr.
I).:;.
i sl.
u 2. 1.f. sg.) i sl.
,
303
7. Radikali ovog tipa, tj. "w" i "y" ispred nastavka -Ina ispadajuzajedno sa svojim vokalom, pa nastanu oblici kao što su: npr.: 0-~;'.:; «i:r.;;;'.:;) ti si bijedna; ~ (< ~ ) = ti (f) pričaš i sl. / /
=
//
U imperfektu, i to u skracenom načinu, te izvedenim iz njega: zapovjednom načinu i zabrani, u oblicima koji su kod pravilnihglagola bez vokala na kraju, 3. rad. "w" ili "y" otpadaju. Tako nastanu oblici: u skracenom načinu, kao što su, npr.: ~ ~ ~ = nije čitao; ~';. ~ ( < ~';. oJl
o
JloJl
U zavisnom'načinu neće pročitati): ~~;)
•
--.
~ )= nije pričao:
« ~
~)
~ ) = nije bio zadovoljan. - U imperativu ( < ~l) = pričaj; ~~l ( < ~~l) = budi
(2.1. m. sg.) će biti, npr.: ~l zadovoljan j.;r ( < pr )= čita] i dr. JI
~ (~
'"
•••..
"'"
--,...
imperfekta rad."w" i "y" ne ispadaju.mpr.: ~.;) (= neče ispričati) i sl.
(=
VI - Visestruko nepravilni glagoli U vezi s ranije rečenim, ove ćemo glagole kratko razmotriti, razvrstavši ih u tri skupine: a) dvostruko nepravilne; b) trostruko nepravilnei c) defektivne, podijelivši ih dalje u određene pod grupe. Počet ćemo odmah s prikaz om osobitosti svake skupine redom. a)
Dvostruko nepravilni glagoli
Oni se dijele na dvije podgrupe: 1) one čija su dva radikala slabi suglasnici "w" i "y"; 2) one koji imaju po jedan radikal hamzu, a neki drugi jedan od slabih suglasnika "w" ili "y". Napomena: vrlo rijetko tip ovakvih glagola mogao bi se smatrati i onaj čiji je 1. rad. "w" ili "y", dok im je 2. rad. udvojen, kao što je glagol: ~) (=voljeti). Ovom tipu treba vidjeti navedeno kod JG... glagola.
~y.-
Prva podgrupa ovih dvostruko nepravilnih glagola, kako je ranije spomenuto, obuhvata tzv. ~\ tip, koji ćemo sada najprije razmotriti. j.
1. Podgrupa: ~I
;:JI
.-
Kako se ranije vidjelo, kod ovih glagola postoje dvije kombinacije slabih radikala.
304
Naime, kada je 2. i 3. rad. "w'' i "y", tada se glagol zove: J)~ ~f, kao npr.: lS~ -I.$~ (= obuhvatiti), ~ - ~' (=žtvjeti) j sl. Ko~ ovog tipa 2. radikal se zadrzava, dok za treći vrijedi pravila glagola ~81. Za njihovu promjenu data je tabela XIX (glagol: tSj~ = citirati). ' Kod glagola ~ .
dopušta se stapanje 2. i 3. rad. (y)
••...•
,li
udvojeni suglasnik,
•.
...•
",,"
i to u perfektu, ondje gdje jza drugog "y" slijedi vokal: :;-
«~) •••...•
;fi....
'l:->-
«
i sl."Tako ikod se kaže
...•
{
.r>
•
:;;...
1:
if' '~
«~)'~ J
•.•....
,0"
...
'!J....
...•
(<
.i .... o
~
'"
','.
.'
) i sl.
\~
«~)
tako isto uimperfektu: ~ (= zamuckivati) može doci do,~o~trakcije dvaju
l::-.:->-);
~
-&
•••
.Il
(<
,\~
"'
) ...•:l ...
v: pa
Napomena: piše se (s .I mj.tS): ~ '~ da se .izbjegnu dva 1.$ jedno uz drugo, a kod ~~ (= on živiliza razliku od vlastitog ličnog.imena pisanog ~
(Yahya),
Kada je 1. i 3. rad. jedan od slabilt su glasnika "w" ili "y", tip se tada zove: J)):J\~I, kao što su, npr.: Jj - ~ (= ćuvatl.štititi): Jj'~ ~ (= slijediti.i.), ~j =- ~';.. (= imati izubijane noge odn. kopita) i dr. ", ", Za 1. radikal vrijede pravila glagola Jti. tipa, a za 3. rad. ona za glagole ~G tipa. Primjer promjene ovog tipa dat je na tabeli XX.
2. Podgrupa
(dvostruko nepravilnih
glagola)
Glagoli s hamzom i slabim konsotuintime Prema kombinaciji radikala ovi seglagoli dijele na tri klase: 1) s hamzom i 1. rad. "w" ili "y", 2) s hamzom i 2. rad. "w" ili "y"; 3) s hamzom i 3. rad, "w" ili "y":.' . Ovi glagoli u svojoj konjugaciji slijede pravila nepravilnih glagola i~ tipova, već prema njihovoj kombinaciji.' '
j.l":+'
Prva klasa ovih glagola ima dvije varijante: i) sa 2. rad. hamzomjnpr.: y\j - ~ (= postidjeti se); r\j - r\';.. (= slaga ti se); ~ - ~~ (rijetko: ~ ili ~~ :;;ocajavati) i dr. "
<:~
Druga varijanta ima hamzu kao 3. radikal, npr.: \~j - ~ (= gaziti) i dr. - Promjena prema Jti. i tipu.
j;:;"
t~(=otjerati);
t.,kj '
Druga klasa dijeli se na varijante: 1) čiji je 1. rad. hamza (2. "w" ili "y", npr.: yT « yj\) - ~)~ (= vratiti se); i 2) čiji je 3. rad. hamza, npr.: ~~ « ~) ~~ (= doci): ~G « ~~) - ~~ (= htjeti) i dr. - Promjena prema tipovima: "j;'\ i
j;:;" .
20 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA
,"
305
Evo nekoliko karakterističnih oblika ove klase nepravilnih glagola: 1.1. perf. sg. akt. ~1; 2J., imperativa sg. m.: ~\; 3. 1.imperfekta pasiva Ih. ~1 . Evo sad isti oblici za ~~ i ~Gkoji glaserc ~ ,ts; ,~~ ,~ J::;. '~-i'itd.' Treća klasa dijeli se na varijante: 1) glagoličiji je 1. rad. hamza (3. "w" ili "
t1
".
Y ) npr.: ~I
..-"..."
«
-",,,,
o.,..
~I)
~ ~4
pobratiti se s; ~~ ~ ~~
'( <
«
JI.
i....
~L..;)
•...
....
.... JI.
= dOĆI; l>-I C< y>-I)~. .•.•
JI. e
>
y>-4
«
i--
J-JI.
Y>-L..;)
:;J~)= biti žalostan. Promjenu gl. Jf
=
vidjeti
na taboXVII. Drugu varijantučineglag~ličijije2.rad. hamza, npr.:
= biti
)
j;'+;'
Ovi se glagoli ko~jugiraju;prema pravilima za ~G i tip. Ovdje spada glagol,
Trostruko neprćJvilni glagoli
Oni se mogu podijeliti na dvije klase: 1) one čiji je jedan radikal hamza, a ostala dva "w" ili "y"; 2) one čiji su svi radikali kombinacije slabih suglasnika "w" i "y". Prva klasa ima dvije varijante: 1) glagoli čiji je 1. rad. hamza, a 2. i 3. slabi konsonanti, npr.:
,
(
< ~)~ ) ::; skloniti
se. Konjugiraju
'
Druga je varijanta 1. klase: glagoli čiji je drugi radikal hamza, a 1. i 3.
< ($~ < ($t~ ) = obecati. Ovi kao: ;;.Ji'j.l~ i J)):JI~r.
radikal slabi suglasnici, npr.:
•
_
••
se glagoli konjugiraju
.•
,
"'''-.''';'''
••• ',;....).
_ 0-",
•
($1) ) - ($~ (
,
Glagol
306
Glagol l.>t Indikativ
- aktiva Imperfekt
'"
'"o o
lj) '0 u lo-< ....• ....:I
p=l lo-<
~
1.
c
(lj
......• ;:i
oo 2. :::
..... cf)
m
2. ",
f
Perfekt j
f
~ I.,?~I
O~""
, '~,
(.5G -,
i
~\) O~,...
~\)
3.' "m 3.
određeni,
~I) ,
J - ~~
~G-,
......•
2. " c
-
..I
;:i
Q
3. 3.
m
~tj
(lj
lo-<
1.
f c
2.
rn
2.
f
;:i
......•
c,
,G
l
(.5G -,
,
(.5\ .. ~ '
(.5G ...
G,
-
0GG-, 0GG..~..
GG..~
,
,
~l
GG..~-
,
GL
..I
......•
-
-
~' -:..>1)
(lj
~t
,
Gs:
,
" Yoo" L....::..,t.
skraćeni
I.,?~
~' (.51)
'~
'i
Imperativ
,
~tj o
Jo." ....
~I)
"
Jlo-;: ....
J-!.I)
3.
m
I~tj
3.
f
:;tj
0GG- , (.513 -,
GG..~ ~
-
;.
0)l;
I.t
ji
~G-,
~G-,
,
-:
JI .... :.,.,
1,....
U) I.:!
~~
';
s
..I
j,
\)4
~~
I
~l -
Druga klasa trostruko nepravilnih glagola trebalo bi da obuhvati glagole čiji su svi radikali slabi suglasnici. Međutim, u I vrsti trilitera nema takvih glagola, ali postoje dva, takva korijena iz kojih se izvode dva glagola II vrste, naime: (.5~j = napisati slovo "w" i ~ « ~) = napisati slovo "y". Ukoliko bi se upotrijebili, mijenjali bi se, npr., kao glagol II vrste: (= odgajati). ' -
J~- ~;.
c) Defektivni glagoli Kako je već spomenuto, pod ovaj naziv podveli smo tri raznorodne klase glagola, jer su svi defektivni, s obzirom na ograničenu upotrebu 20 • GRAMATIKA
307
njihovih oblika. Osim toga, neki od njih morfološki su posebno nepravilni, a neki drugi od njih imaju pravilne oblike. Uz to je 2.i 3. klasa ovih glagola ipak međusobno semantički donekle povezana. Sada-Ć~mQ ih pojedinačno pobliže razmotriti, ranije navedenim redom, prvenstveno, pak, s morfološkog-stanovišta,
1. Glagol: ~ ..(= nije) Ovaj defektivni glagol ima samo perfekt indikativa aktiva. Kao kopulativni glagol (u imenskoj rečenici) služi u negativnom značenju glagola 0\5' (u našem zanijekanom prezentu pomoćnog glagola hiti). Oblike njegove u naznačenom vremenu dajemo na slijedecoj tabeli. Broj Lice
SINGULAR 1 c
Rod
:l
2
2
m
f
3 m
DUAL 2 3 c m
3 f
P L U R A L 1 2 2 3 3 c m f m f
3 f
:l ~l,~l;:1' ~J :], ], ~J ~l;1 :J: :1 '
2. Glagoli pohvale i kuđenja
,
57 -
"
-
riJ\j ~°..LJ\.JW1
To su prvenstveno glagoli: ~ i~, uz još neke glagole slične upotrebe, koje ćemo spomenuti nešto kasnije. ' Prema Caspariju, svaki arapski glagol (dijalektalno) u obliku j..J (i j.:J) može izgubiti srednji vokal ("i" odn. "u"). Kada je 2. rad. faringal, (npr. kao kod ~) ili glotal (hamza kod ~) može se to "i" prenijeti na 1. rad., pa tako od.~ nastane ~, a od ~ bude ~. Pored obl. ~ i~, koji su najobičniji, javljaju se nekad, u istoj funkciji,' i oblici: ,~i~, ~dn. ~~ --
r
'."
'~l~ ,
..• "
Gl. ~ i .~ uglavnom se upotrebljavaju još samo u ženskom rodu u jednini: ~ i '~. Po nekima dolaze nekad jiqb1ici dvojine od~ , naime: ~ i \:/~ j, te ~nožine: \~ i ~ . / ...
--
--
----
Ovi se glago1i (i oni značenjski srodni njima) upotrebljavaju kao uzvici, pa ćemo prevoditi: ~ = divan li je! - ala (kako) je divan! i sl., a ~ = loš li / je! ili: ala (kako) je Ioš! - i sl. 57) O ovim glagolima, kao i onim za čuđenje, vidjetirCaspari, 183-184; kao i kod Sikirića itd., op. cit., I, str. 167-168.
308
itd., op. cit.~J, str. 97-100, &
Oba.ovaglagola odn.L '~!il. ~.
mogu biti pojačana.riječju: l. , pa se to piše;
.L.-.u il..
r
u
,
Sliči\e:suupotrebei glagoli:~ (i~) = krasan (dobar) li je!ć';'ali on obično dolazi pojačan pokaznom zamjenicom I~, pa se piše: I~ . Dalje su = dobar (divan) lije! - ~(i ~) :;::alaje daleko! takvi glagoli:'~ (i ~) -~ (i .~ ,~)= kako-je brz! ,..;~L... = kako je zao!, Takvi su dalje.: ~ ' '~,~,~ ,J~,~ ,r'-?isI.
3. Glagoli čuđenja ili divljenja -
(~JWn
Ovi 9lagoli upotrebljavaju se u dva oblika: JJ1 i j.Jf, a to su: 3. 1. m. sg. perf. odn. 2. 1. m, sg: imperativa IV vrste trilitera u indikativu. Oni ostaju u ovim oblicima bez obzira na to da li je onaj (ono) na što se odnose: muškog ili ženskog roda; U jednini, dvojini ili mn~žini.
l. ili ~l.), a imenica Ispred obI.~; stavi se čestica l. (tzv. ~ iza njega je u akužativu, odn. spojena ličnazamjenica za-taj padež, Iza obI. j.J1 dođe prijedlog '-:"'s imenicom u genitivu, odn. spojena lična zamjenica za taj isti padež. ' Naravno, kod nepravilnih glagola treba voditi računa o njihovom tipu (korijena). Tako kod tipa ~~ ovi će oblici glasiti, npr.: ~~1l., odn. ~..L;.,1 ~; kod tipa ~t:i, npr.:~)6..; l. C:;S-1 korijen: }>- ) ,~C.1l.( ~.)1 - korijen: ~). Međutim, kod glagola tipa, 2. 'rad. se ne mijenja, ,npr.: ~~~r l., ~dn. ~ L.; odIl. ~ :;1r i sl. ,......
~;"1,~; --
~~r
-- --
'"
Ovi oblici izražavaju čuđenje ili divljenje nekome ili nečemu i sadrže pridjevsko značenje, a ne ono koje bi oni po svome obliku mogli imati. Tako ćemo prevesti, npr.: ~)'; L.(ili ~ = kako (ala) je OIl plemenit! (ili plemenit li je on!- isI.).'" .
r)'1>
S obzirom na oblik i značenje ovih glagola, a u vezi s njihovim obrazovanjem, postoje određena pravila, odn. ograničenja. Opcenito se oni izvode od glagolaI vrste 11 aktivu, pune konjugacije, osobinu ili stanje li čemu Sy neko ili nešto može upoređivati. Prema tome, ne bi trebalo da se. obrazuju od glagola; upas~vu, iz proširenih vrsta trilitera, uopce iz kvadrilitera, defektivnih glagola po njihovoj l?romjeni (npr.: ili značenju.( 0\5); iz onih čiji odgovarajući pridjev ne može biti poređen fnpr, ~ = mrtav); kod onih čiji je deverbalni pridjev u obliku:JJr u pozitivu (npr. ~1 = crven). izražavajući
r-:u)
309
Međutim, ima slučajeva u kojima se krše gornja pravila. Tako, npr., prema glagolu u pasivu: (~) ~\ t..::. = kako je on zauzet; prema proširenoj vrsti: ( ~f) ~\,b:.\t.:-= ala je on darežljiv; prema pridjevu oblika. ~\ (~..:..:.\)~;-.~\ t.: = glup li je on! i sl. ' Kada se po gornjim pravilima ne može obrazovati glagol (čuđenja), onda se tb izražava opisno (slično kao kod tvorbe elativa od pridjeva obl. ~\
u pozitivu).
Tada se ispred imenice upotrijebi ovakav glagol šireg značenja u vezi s njenim pojmom, npr;: ~;..:. ~\ t.: = ala je on crven! ~ ~ ]51 t.: = kako on mnogo sjedi! ~\~ ~;.\ = kako je dobar njegov odgovor.! ......•
...
...
Da bi se značenje ovakvih glagola odnosilo na prošlost, onda će se ispred oblika ~\, a izat.: staviti perfekt pomocnog glagola 0\5" (= bio je), pa ćemo, npr., 'reći: \~ 0?-\ 0\5 t.: = Ala je Amr bio žalostan; što se može izraziti i na slijedeci.način: j~ 0\5" t.:0?-\ t.:. Kod glagola ~f 'CLf i (rjeđe) J,:-f postoje i deminutivni oblici: ~t t.: = kakav je on dobričina! ~f t.: = kako je on ljepuškast: ~~f t.: = kako je to slađahno! -
PROŠIRENE GLAGOLSKE VRSTE TRILITERA
(y
"" o
y.
;-&
~,/
-&
--4jJr~yW\ /
~
",...
;.....
...•. o .....
ili O\--4~\) /
To su posebni oblici (morfemi, imenski i glagolski) obrazovani na spomenute razne načine tvorbe iz pripadajucih korijena. Po tradicionalnoj arapskoj gramatici oni su nastali iz I vrste trilitera (pa otuda gornji arapski naziv za njih ~ ~..;.Jr:))U1, tj. prosirene trilitere). U semitističkoj literaturi oni se "nazivaju - i izvedene vrste, odn. deriviraneTorme ili jednostavno: teme, forme ili osnove. Naime, tu se smatra da su' ove vrste izvedene iz određenog broja "prasernitskih, prvobitnih osnova, vecim dijelom zajedničkih za sve semitske jezike: Kao što se mogla zapaziti izvjesna povezanost oblika i značenja u I vrsti, tako je to još više slučaj kod proširenih vrsta. One su semantički povezane sa' značenjima I vrste; ali su ih izvedeni oblici, manje-više, iznijansirali, promijenili, pa i sasvim udaljili od njih.
310
Neki glagoli izvedenih vrsta obrazovani ,su/ n~ .od određene, nove osnove, iako su njihovi o~li\Zi isti kao u njoj, nego od imenica (denominalno), ili.pak, odnekesintagme ili čitave rećenice,
~\;n,
U arap skoj gramatici pojedina vrsta naziva se: ~~ (pl. i to prema odgovarajucem infinitivu, a inače se označavaju rimskim brojevima, npr. II vrsta je: J-- • ~: rr~~ itd~'rm~, 14 proširenih vrsta, koje ćemo redom razmotriti.vi ~O morfološki, sa,mo glagolske oblike (perfekt i .imperfekt), obrativši paznju i na postojece nepravilnosti, a semantički, s obzirom na njihova karakteristična (tipska) značenja u vezi s njihovim oblicima (osnovama i iz njih izvedenim morfemima). "".\
Ta izvedena značenja uobičajeno je nazivati aspektima ili vidovima. Međutim, R. Simeon 58 zadrzava pojam "vid" za glagolsku radnju promatranu u njenom vršenju. On se, 'npr:, u našem jeziku javlja: ili kao svršeni vid (aspectus perfectivus), ili kao nesvrseni vid (aspectus imperfectivus). U arapskom se jeziku ti vidovi (i u prvoj vrsti glagola, .iu onim proširenim, i inače) nazivaju "glagolskim vremenima". Ona, ustvari, nisu bila prvobitno lokalizirana (tj. ograničena na' neko određeno vrijeme), nego upravo označavaju dva spomenuta vida, naime: ~W\ (perfekt) svršeni vid, a l!Wi (imperfekt) nesvršeni vid. -, Oba ta vida u prosirenim vrstama mogu imati razna značenja, kao što su: intenzivno, durativno, .iterativno, kauzativno, rezultativno i dr. Na istom, mjestu R. Simeon,. u vezi s ovim kaže: "Za sve te - semantičke -razrede glagola, izuzevši svršeni i nesvršeni Vid, upotrebljava se kao skupni naziv "podvid". Međutim, kod nas je u arap skoj gramatici i za njih u upotrebi naziv: glagolski vid, odn. aspekt. Pri određivanju temeljnih "osnova" za izvođenje proširenih vrsta, u principu se slazu semitisti, odn. arabisti (kao što su, npr.: C. Brockelmann, L. V. Vaglieri, R. Blachere, V. Monteil i dr.), U našem kratkom osvrtu na to pitanje oslonit ćemo se na spomenuto djelo S. Moscatija.i dr. (bilj. 6), gdje se govori o tim osnovama za izvođenje proširenih glagolskih vrsta. 59 Prema izlaganju o njima u tome djelu, pored: a) proste osnove (simple stem), nalazimo u semitskim jezicima (različito raspoređene i upotrebljavane), još izvjestan broj prajezičkih osnova. Tu se navodi:
'.',
b) osnova s udvojenim 2. radikalom (ar. II vrsta - obl, ~)
.
s prvobitno
58) U njegovom rječniku, op. cit. (bilj.l), II, str. 716, pod pojmom "vid"., .• 59) Moscati, itd., op. cit., str. 124-130. O izvedenim formama vidi, također: Laura V. Vaglieri, Grammatica teorico-paratica della lingua araba, Roma, Volurne prime, str. 138-145.
311
faktitivnim značenjem, čemu treba dodati i aspekt intenziteta (te određena druga značenja, kako ce se kasnije pokazati); c) Osnova s drugim vokalomiza prvobitno recipročnim značenjem.
1. "radlk'ala (ar. -III vrsta -'~Ln
s
',
d) Osnove sprefiksima: š-, h-, , , od kojih ti arapskom jeziku dolazi gotovo isključivoprefiks s početnom hamzom (~) u IV vrsti ~r. Prefiks hjavlja se samo sporadično (npr. u: izljevati, = htjeti (m]. ~Cf)i dr.
~c;.;,
~c;.
Prasemitski prefiks š-, u arapskom se sačuvao kao "s", prvenstveno il X vrsti (u prefiksu), te u nekim glagolima I vrste.upr.: sabaqa « baqiya), sakana « kana), sadala « dala), sahata « hatta), sabata « batta), sagara « gara), sataha « tahan dr. 60 Navedeni prefiksi ukazujuna kauzativno značenje, a iz toga su se razvili i neki drugi.aspekti, kao što j~: faktitivni~ deklarativni itd. e) Osnova sprefiksom.n i refleksivno značenje,
(ar. VII vrsta - ~\),
koja glagolu daje pasivno '
f) Osnova s prefiksom (ili infiksom) t (-t-). U arapskom
pomocu prefiksa t- tvore se oblici V-vrste () __ : ..ij), s refleksivnim značenjem, nekad uz pojam intenziviteta, ili s nekim drugim značenjima. Prefiks t- uz osnovu s dugim vokalom iza 1. radikala (III vrsta: daje novu osnovu VI vrste -~W), koja prvobitno ima recipročno značenje. Infiks -t-,s prostetskom hamzom (tj. ~)r~~) i prefiksorn s-ispred infiksa -t-, tvore u arapskom složeni prefiks za osnovu X vrste, tj. ista - obl. ~ 'o:' _I, koja ima refleksivno i neka druga značenja. Infigirano -t- iza 1. radikala,' uz prostetsko i- ispred tog radikala, daje osnovu VIII vrste obL:f :j\. Ona je prvenstveno refleksivnog značenja (prema odgovarajucem glagoluI vrste), ali se u njoj javljaju i razna druga značenja (recipročno .ifd.), 1'_:
..
•
.
'
•
g) Od ostalih osnova za arapski jezik u, obzir dolazi osnova IX vrste, koja nastaje udvajanjem 3. radikala, s prostetskim i- ispred 1. radikala, pa nastane oblik:j:J1 . ' ' DUljenjem\rokala "a" iza 2. radikala IX vrste izvodi se XI vrsta oblika: JWI - Obje ove vrste označavaju boje, razne osobine i sL,s nijansom intenziteta. ,
'
, Kod Moscatija (itd.) ne navode se dalje preostale proširene Vrste koje postoje u arapskom jeziku, ali se, inače, navode-u drugim djelima. Istina, 60) Ove ijoš nekeprimjerenavodi
312
C. Brockelmann op., cit., I, str. 522, odlomak.
rjeđe, jer su to oblici, koji s nekim drugim, postepeno izlaze iz žive upotrebe. To su vrste: XII - ~:;JI, XIII- J~I, XIV a, Jf:.11 i XV- J~~I, koje ćemo nešto pobliže, razmotriti. (s morfološkog' stanovišta> pri pojedinačnol11 T(;iz;o:atranjuproširenih vrs,ta.u arapskom jeziku. Značenja, pak, ovih.četiriju posljednjih, vrsta raznolikasu, kao što će se vidjeti kasnije iz primjera za njih. . Na formiranje konkretnih značenja kod.glagola proširenih.vrsta (kao i u I vrsti) djeluju razni faktori. Između ostalog, treba imati u vidu osnovno značenje korijena, osnove izvedene vrste, stanja i prelazno st glagola, te njihovu rekciju, kao i razne druge jezičke, pai vanjezičke činio U vezi sa sernaritićkom stranom ovih oblika ostaje još dosta toga da se detaljnije ispita i objasni, pa tako.vjerojatno/đođe i do novih korisnih rezultata. 61
ce.
PROŠIRENE VRSTE GLAGOLA IZ TRILITERA I - Pravilni oblici Ovdje ce se ukratko, s morfološkog stanovišta, govoriti uglavnom o perfektu i imperfektu (aktiva i pasiva). Načini imperfekta izvode se analogno kao ti I vrsti glagola, pa:nema potrebe da se posebno razmatraju. Tako je i s deverbalnim oblicima (koji uopće postoje) u prosirenim vrstama glagola. O participima i infinitivima govoreno je ranije u posebnim odlomcima, gdje su u primjerima dati i nepravilni njihovioblici, Na tabeli XXIdati su neki osnovni oblici za sve izvedene vrste zdravih korjenova. oo
_
•
•
'
,
Pri konjugaciji proširenih vrsta, u principu, treba se držati istih pravila kao u I vrsti, uz neke manje osobitosti kod njih. U prvom redu, tu je razlika u osnovama ovih vrsta, koje smo (za perfekt)' vec naveli. Na te osnove došli su određeni afiksi. Sufiksi za perfekt isti su kao u perfektu I vrste. Prefiks - f . u perf ..IV a u vrstama VII-XVprefiks j~, ~)'~~. Vokal iza vrste (JJn je ~~~, 1.rad. ili sugIasnika u prefiksima perfekta i imperfektapasiva svuda je "u" (kao Štoje i u prefiksu svih participa ovih vrsta (naime: mu-).Međutim, 61) U 'vezi s ovdje razmatranom tematikom neka se uporedi irad:Teutik Muftić, Semantika iz trilitera izvedenih vrsta arapskih glagola. POF 28"29, Sarajevo, 1980, str. 37"65. - O proširenim vrstama vidjeti ;također: Caspari, itd., op. cit.L str. 31-47, & 39-66, te kod Sikirića itd., op. cit. I, str. 97-117, pored njihovih napomena uz pregled nepravilnih glagola (u tekstu i na tabelama). .
313
vokal "u" je i u prefiksu imper. aktiva II, III i IV vrste, a u svim ostalim vrstama (V-XV)tu je vokal"a". Glagoli IV vrste
(~n mijenjaju se po tipu ~wrj;'+:I vrste.
: Za promjenu glagola IX (:.wO i XI (~W\) v'rste'važepravila ~~ tipa prve vrste. Međutim, kod glagola XIV vrste (J r :;1)'nema stapanja dvaju posljednih identičnih suglasnika. ' Glagoli XII vrste (~y.Jl) i XIII (J~I) pravilni su osim iz tipa ~G . Za XV vrstu (--P\) v~že, pak, pravila tipa ~~ ~G. (čije krajnje 1.5 u infinitivu prelazi po pravilu u hamzu, paon glasi: :~~).' . Pasivne oblike nemaju neprelazni glagoli VII, IX te XI-XVvrste, izuzev neznatnog broja prelaznih glagola, u nekim od njih. Ovdje ćemo spomenuti dvije posebne grupe proširenih trilitera (o kojima se ranije govorilo u odlomku o posebnim vrstama kvadrilitera kod glagola). Po porijeklu su one proširene trilitere, a po promjeni spadaju u kvadrilitere. Naime, one se po tome priključuju glagolilna kao što su: odn. pa, i~ ,otuda i spomenuto ime, i to za 1. grupu: a za 2. grupu: e.r-..G "",<,,,L, •
c;"~'
c;"~~
c;"~~~,
Konjugiraju se kao ta dva glagola, uglavnom pravilno. Slabi suglasnici, kao afiksi, postali su njihovim (2., 3. ili 4.) radikalom, koji pri promjeni ostaju sačuvani. Oblici s udvojenim 3. radikalom (J.GJ .iJ: :;~)ne stapaju se u geminatu. Za oblike: i važe pri promjeni pravila tipa ~~ ~G.
p J::;~
C;..:.ć
Glagoli grupe po svome značenju nemajupasivnih obiika, k~o rii neprelazni glagoli iz prve grupe ovih vrsta. Primjere za njihovu konjugaciju, u nekim osnovnim oblicima, vidjeti na tabeli XXXV.
II - N~pravilni oblici proširenih vrsta .
'
Slijedeci tip ove nepravilnih glagola I vrste u odnosu na oblike iz njih izvedenih proširenih vrsta, ukazat ćemo na odstupanja u njima od odgovarajucih pravilnih oblika. .
.~_'.
.•..
"' '"
.
J
~...
J
".. "'...
'"
. ..Il;;;.... •... ",.
U II (i V) vrsti ne stapaju se 2. i 3. rad., npr.: ~ -y ,l (i Y 'j - ~), jer im se 2. rad. već udvojio, dakle, promjena im je pravilna, kao i kod drugih tipova, jer hamzai slabisuglasnici ostaju sačuvani, izuzev kod~G i ~ tipa, gdje za krajnje "w" ili "y" važe pravila za određene njihove promjene u II proširenoj vrsti, isto kao u ta dva tipa nepravilnih glagola. U ovoj vrsti (kao i svim proširenim) u ta dva tipa krajnje "w" kad postane 314
dugo- a, piše se sa "y" (npr.: ~korijena: ..,.L), a ne.sa ((-a) kao u I vrsti kada je od takvog korijena (npr.: ~ <~). U III vrsti ( y\J - ~~ ), kod tipa važe pravila o stapanju 2. i 3. rad., npr.; ~L.- ~~, a u.pas.: (impf. je u akt, i pas. jednak). U odnosu na ostale tipovenepravilnih glagola vati ono rečeno za. II vrstu, tj. treba ovdje je hamza svuda uzeti u obzir osobitosti III vrste. Kod tipa j~ očuvana. Ipak, dijalektalno, kod~w ppi:etni rad. prelazi u "w" (također evn. npr.: ~\) mj. ~T'~ }SI) ~j. J.51, kao što je i u VI vrsti, mj. J--'"0 i dr. npr.: ;.\~ mj. ;''"0 ~
~;j:-~~
Jff
J--\~
Pas. perf. od ~,.,\) ~~t je, npr.: J,.,), a ne očekivati (da bi se raz.likovao od II vrste).
J:,J,
kako bi se moglo
.
r:
U IV vrsti (J-..:.Jf -~) treba se pridržavati pravila zanepravilne glagole, pa Ćezato! npr., biti: :.c.Lo~T'r1Jt,~~t,(.5~t'(.5;.t '(.5)t ,~~t i sl. Neki glagoli IV vrste imajudvojne oblike od korijena y)t ~Jt,;.t i ~t ~tCt i2j) ~rt1t i ~t i dr. U V (~
-
0;"t
kao:
yt3t
i
J :;:~)i VI (~LG -
~~) vrsti kad.I. rad. bude: w , 0, C' , .), ~, j , u" ' ,f , u'" '
,;jJ '(;0 >.J ,~\ ,:/~\ C;~.~.
,~I ,r-t1I;zatim:
m. sg. perf. akt.): :- ~;l<)~l'~~l
,
,
,
Ovo stapanje (pref. i 1. rad.) nalazimdu svim daljim oblicima ovih glagola (osim u infinitivu), npr.: J>.l"~ ( < J •.{~:~ ) ':/~J ( < J~ ), ali je info J~~,ili, npr.: ~~ ( <~(~:~ ) ,~L,.,,~ ( <;W ), ali in('~;W i sl. Nekada se prefiks ta- V i VI vrste odbaci ispred oblika imperfekta koji počinju sa -ta- (lj. u 2.1..mf. sg., du, pl. i 3. I f. sg. i du), npr.: ~. ( <~ ) ,JY5(JJ2), odn. ~Q«~W5 ),~I}'\:G« ~I}'\:G),0.,.)\50 « o.,.)~) i dr. U perf. pas. V i VI vrste ne samo da je "u" iza 1. rad., nego je ono i u prefiksu, pa se, I}pr.,kaže: odn.~):j i sl.
rJ:~
Inače, u konjugaciji V i VI vrste treba se držati pravila kojavaže za odgovarajuće oblike pravilnih i nepravilnihglagola Lvrste, U klasičnom jeziku VII vrsta (j..:'č ;\- J..-;~)se ne obrazuje od korijena čiji je 1. radikal neki od suglasnika: l . ~ ' J , J , ,.,''$' Izuzetak bi bio 315
glagol ~J ( <. ~)= sakriti se. Međutim, u savremenom jeziku (dijalektalno), ipak nalazimo još izuzetaka za navedeno pravilo, kao što su: ,"'0:. 62 ...G-t.i\ ,~.;\ ,~I,~yl I 'dr.
<,
",0,,;--
...
//,00_
iii
...
...
'"
Kada je lj-rad. korijena "m'', onda se ovo u VII vrsti možestopiti sa -n iz prefiksa in-.tvoreči geminatu -rnm-cnpr., od ~\ -bude ~\ ,~\ '> ~I , ,:rG1 > J.i.1 i dr.' " , , U perf. pas. (VII), VIII i X vrste vokal "u" dolazi i iza 1. rad. i u odgovarajucim prefiksima, pa se dobiju oblici: (VII - J.JJ), VIII -~~ lt xis1. ' ,
~r
, U vezi s ostalim odstupanjima od norme, u VU vrsti treba se osloniti na odgovarajuće oblike kod nepravilnih glagola I vrste (naročito tipova sa slabim radikalima). S obzirom na izneseno u vezi s oblicima Vllvrste, Dna se ne tvori od tipa JG.J\i odJ li~\. U odnosu, pak, na njena značenja (o čemu će se posebno govoriti kasnije) u toj vrsti se ne javljaju oblici pasiva.
j;. '.
J~:'.)
U VIII vr~ti (P \ neki glagoli s h(imzom kao 1. rad. (~LJrj;:P), pored pravilno obrazovnih oblika, mogu asimilirati tu hamzu sa infiksom -t- (iza 1. rad.), pa nastane geminata -tt-, kao u primjerima: :0Jj (mj.
~\
<:.G..JI) ~;JI;
~~j.
"
(mj, ~\
)
~~I;
"
(rnj,
,0~':II )~ ~;\(mj.~~I); ~I '"
(mj.
"
Na osnovu ovakvih oblika nastali su novi korijenirLs.i (= uzeti) i ~ (= trgovati). ' Kod glagola ove vrste s 1. rad. ~ , ~ , j, infiks+ (između 1. i 2. rad) asimilira se (po zvučnosti) s njima i pretvori se u ~. Npr.: .?~~1 « ~~\)
, ~~jl ( < ~j\ ). Nekada se, pak, to -t-, pret,vorivši se u te suglasnike, stopi s njima u gemillate: -dd-, -dd-, -zz-, npr.: ~~\ ( < ~~\ ) , )'~\ ( < ~~I) 0\jl « 00j\). Grupa - w ~ može nekad dati geminatu: -dd-, npr.: .J~I « jj~l) , )-~\ ( < ;.;~\) i dr. ' , I~iks -t- ~ekad (dijalektalno) pređe u ~d~(tj. .pozvučnosti se izjednači) prethodnim (zvučnim) g, npr:, kod glagola: ~'~I ( <~\) ,j~\ (
c:~1«~I). ".
'
'"
,
."
,
I
s
,
Kada je u VIII vrsti 1. rad. o" ' ..f ' J:, , J;" onda se infiks -t-, stopivši se s njima, pretvara u-H-, neka:da sa d daje ~dQ.-,dok sa zmože dati geminate: ·-zz ili -tt, kako se može vidjeti iz primjera: -i ~~ :'",!), y~! i
~!
62) Prema: Caspari, itd., op. cit., I, str. 65, & 113.
316
«~
y;'1 (
rvrste.
tvore se analogno prema glagolima
'
,
oblici
'.
Oblici IX i XI vrste (J.;Jl - ~) i (JWJ -J~) bili su prvobitno nestegnuti, naime: JW~- ~::~ odn. jJW~-~~. Ove dvije vrste glagola (osirnsporadično) ne izvode se iz nepravilnih korjenova. Krajnji rad. "w" 11 svim proširenim vrstama mijenja seu "y" (koje po pravilima prelazi u dugo "a", "i",itd.). Tako i u IX i XI vrsti, "w'', mjesto da se udvoji, postaje dugo "a", npt.: '.S;'~\(mj. ~~\ ( < )y~\) , '.Sl;'-I i sl. ..-
..-
'..-
..-
Sve ostalo izvoditi ptema pravilima datim za glagole I vrste, a naročito, za nepravilne.,u vezi s izvjesnim nepravilnostima u ovim dvjema vrstama. S obzirom na značenje (o čemu ćemo govoriti kasnije), ove dvije proširene vrste (IX i XI) nemaju pasiva. Sadašnji oblici X vrste (j:.::' .\- ~), ptema ranije rečenom, imaju osnovu s prefiksom s-i infiksom -t-, KOjiim daju refleksivno značenje. Ovi su oblici možda nastali ptema nestalo] vrsti (s pref. s-) obI. J:',;'....prelaznih glagola, čiji su ostaci, kako izgleda, glagoli: ~ (korijena ~) = baciti na tle; ~ (<~ ) = progutati: ~ ( < ~ ) = oboriti na leđa. Glagol J.L (istog značenja) mogao je naknadno biti izveden iz ~.
ro'.
mogu imati i pravilnu i i y~j :y;.a.Z--J i
Neki glagoli X vrste, izvedeni iz tipa j~t, nepravilnu konjugaciju. Takvi su,' npr:.: y~1
y~\,
pa tako i: slon) idr.
'u;::: .1; 0;ZX; pa
~ :~:'.\ ( < ~
,''''
= jarac):
J',;:' .\( < ~ , ,
=
«
Glagol: t.~1 - ~_.,h.:' ~ t..,.b = moci), nekada se skracuje u: t.~1 - ~, a to se onda pretvara u: t.\.k...i - ~ . J
0..-
"..-
""
",o",
.;
'0
J
...-
Odstupanja odpravilnih oblika .ovevrste zapazit će se, odn. obrazovati pa analogiji na nepravilne oblikeu (Vtsti. Za prosirene vrste od nepravilnih korijena dati su određeni osnovni oblici u tabelama XXlI-XXIV, i to za II-X vrste (zbog rijetke upotrebe preostalih izvedenih vrsta), a samo ćemo se kratko osvrnuti na vrste od XII-XV.
-~y. ~)
U XII vrsti (~:;J\ infiks -w- ostaje sačuvan (osim u infinitivu gdje se pretvara (s prethodnim "i") u dugo "i", pa nastane oblik: j~l). Kod glagola izvedenih od tipa ~Ij,
tj. sa 3. tad. "w" ili "y" nastaju
promjene kao u I vrsti, pa se dobiju oblici:J" ):.\( odkorijena: }->- "'.S~~;\(< ~j~;\ )--.... ..•..
< }~\
) ~J~
( < ~~
9J~;:'( <' ~J~~yod k~;ijena: .....
)
9; i sl.
317
U XIII vrsti infiks, -w- sačuvan je u svim oblicima: JYJI infinitivu: J(,.JI). Ovi glagoli imaju, dakle, pravilnu promjenu.
J:": '~
(pa i u
Za XIV vrstu (~\ - j.L: '.;) rečeno je da nema stapanja kod 3. ponovljenog radikala. Om su razdvojeni u 'svim oblicima ovih glagola. Infiks '"n-(između 2. i 3. rad.) ostaje svuda nepromijenjen.: Za ~ vrstu (~\ - ~) istaknuto je, kod pravilnih oblika ove vrste, kako ih treba konjugirati, zbog sufiksa -y (koji u infinitivu po pravilu prelazi u hamzu, pa glasi: ;~\). Infiks -n- (između 2. i 3. rad.) ne doživljava nikakvu promjenu.
(C;,.~)C?~.~~
dovoljno je rečeno kod pravi1nih O grupama glagola: oblika, te kod tvorbe glagolskih kvadri1itera (a neke 'njihove osnovne. oblike vidjeti u taboXXXV).
ZNAČENJA GLAGOLA PROŠIRENIH VRSTA (IZ TRILITERA) Glagoli uopće često su vvišeznaćni (polisemni), pa je to slučaj i t; glagolima izvedenih vrsta. Iznoseći ovdje njihova značenja, ograničit ćemo se na ona izrazita i dosad utvrđena, u vezis našom temom. Glagole iz proširenih vrsta navodit ćemo, po običaju, samo u 3. 1. perfekta muskog roda u jednini. Gdje bude uputno, stavljat ćemo pored njih rijeći (glagole, imenice, pridjeve) koje stoje s njima u određenoj semantičkoj povezanosti. Glagole ćemo, opet po ustaljenom uzusu, prevoditi prvenstveno našim infinitivom. Glagolske Vrste navest ćemo redom kojim se one obrađuju (morfološki i sematički) u arapskoj gramatici, a ne prema nekoj njihovoj međusobnoj
povezanosti li semantičkom smislu (što' bi, eventualno, imalo više opravdanja, zbog tematike koja se ovdje tretira).
IIvrsta-~~~ Glagoli ove vrste po svome značenju mogu biti raznoga sadržaja, s obzirom na osnovno značenje njihovog korijena (ili glagola I vrste s kojima su semantički povezani), a osim toga i u vezi sa značenjima imenica na osnovu kojih se nekad izvodi značenje glagola ove vrste. Ovo, svakako, važi i za značenje glagola ostalih proširenih vrsta. 318
U vezi s recenim, sada ćemo iznijeti osnovne podatke o vidovima (aspektima) U kojima se javljaju glagoli ove vrste (kao i glagoli ostalih vrsta). 1. Keuzetivno, odn. faktitivno značenje, (~~\) koje ukazuje na to da je neko (neštoiprouzročio da drugi (drugo) Izvrši ili bude ovakav kako to obilježava osnovno značenje dotičnog korijena. U ovakvim slučajevima glagol je prelazim, i to: s jednim objektom u akuzativu, npr.: '1/;;'. = oboriti (prema: :hi::... = pasti; isto značenje kao '6 L. ima i glagol IV vrste ~n. Sa dva akuzativnaobjekta, jeste, npr.: ~= podučavati, učiti (~ = znati). Dalji primjeri za navedeno značenje su: J~(i J;.n == rastužiti '( J;' = biti tužan): ~ = poslati (~c..= ici): ~ ci ~D =,nasmijavati (~ = nasmijati se); = pocrniti.crno obojiti ili (figurativno) ocrniti, oklevetati ( ~;.. = biti crn, pocrnjeti): ~ = uljepšati ( :;.:,... = biti Iijep); y) = približiti (y) = biti blizu, približiti se) i dr. , ~'Y
2. Značenje intenziteta (W(.:JD ili ekstenzije (~)...
.r;
U ovim značenjima glagoli ove. vrste po prelaznosti ili neprelaznosti slažu se s onim iz I vrste. 3. Estimativni ili deklarativni glagoli ove vrste znače da nekoga (nešto) smatramo ili prikazujemo onakvim kako to označava osnovni pojam korijena, npr.: y}s- = smatrati lažljivcem, proglasiti lažnim, i sl. (yJS = lagati; biti lažljiv): ~~ = smatrati istinitim, vjerovati ( ~~ = reći istinu, i sl.): J'j = izjaviti (smatrati) da je čist, nevin, pošten, pravedan ( ~j = biti .~)= smatrati ružnim ( ~ = biti ružan) i dr. čist itd.): ~ (i
e:';;:'
Ovakvi glagoli svi su prelazni. 4. Denominalni (ili denominativni) glagoli, tj. oni izvedeni iz iinenskih oblika, od čijihznačenja zavisi značenje glagola u ovoj vrsti. Mogu označavati vršenje neke radnje, odn. određenog zanimanja, u vezi s osobom ili predmetom koji se odnose na dotične imenice ili pridjeve, npr.:;'\ = postaviti za emira ( ~\ = emir); ~ = oguliti kožu, 319
kožom uvezati (~.
= koza): ~=skupljati vojsku (~ = vojska); ~ = razapeti šatorte)' (~'. : ;. = šator); :;,~ = njegovati bolesnog (~:p = bolestan); :""O·;a;~ raspoloviti(~ = polovina) i dr. Nekadaovi (I~_ .\
glagoli znače da neko (nešto) postaje onakvim ili 'sličnim kakav je onaj (ono) što označava dotična imenica, npr.::.,..j (i
~~)~)
:.,..~) = biti poget, saviti se ( .•:,.;=luk):
p = okameniti ~ (~
= kamen) i dr.
Ovi-denominalni glagoli u ovoj vrsti nekad obi1ježavajukretanjeu pravcu (ili uopce) u vezi s imenicom prema čijem se značenju izvode, npr.: :.;).( i :.;).t> = ići (poci) prema istoku ('J)' = istok); :../;'(i y).t> = ići (poci) prema zapadu ( ~). == zapad); ~; (i ~;;)= okrenuti se, uputiti se (prema, ~; = srana, lice)idr. Prema imenu i njegovom značenju, denominalni glagoli mogu biti prelazni ili neprelazni, 5. Nekada su glagoli ove vrste nastali na osnovu nekog Izraza (sintagme) ili Cijelerecenice, označavajuci njihovo izgovaranje. Tako, npr.: ..:r-I = gOVOrIti arrun (':"';-'A\) s t.~ = reči, Sakat bIO! (= ..:lj ~~ ) s ~ = govoriti himjeritskim jezikom (= ~~~: ~U\) s ~. reći (pozdraviti sa): Bog te poživio! ('7' ~\ ~~)s ~; reći: B~g ti se smilovao! (~i~), ~= = pozdraviti, reći: Mir bi; s tobom, i govoriti: Slava Bogu! (liii J~ ...)f sl. (::J:l~r~)s;;S = r~ći (govoriti): Bog je najveći (~r ~\)s = odazvati se (Bogu) rekavši: Evo me k Tebi(~·)~ J:t.= reći (govoriti): Nema boga osirri Allaha (= 1Il1 \rl :Jl ~) i sl. . •..••....
'
..
-:'
_
••
II'
."
_
'" ~ "..
.
-.
-.
1
o"
rt
,
...,"
r;;. .:)
.••
;,.':;:;
••.
;J
Ovakvi se glagoli upotrebljavaju kao neprelazni.
1. Neki glagoli ove vrste: imaju značenje pokusavanja (konativa -iJ;~r), nastojanja, želje i sl., da se izvrši radnja obiljezena korijenom, npr.: ~.G- = htjeti prevariti (t..G- = prevariti); J~G= željeti nadmašiti u časti ili da bude slavniji od (J~ = nadmašiti u časti ili slavi); ~.j\];= nastojati pobijediti ( :.,...u. =pobijediti) i dr. 2. Značenje uzajamnosti (reciprociteta - iS).::-...:JD glagola ove vrste ukazuje na to da se neka radnja obavlja uzajamno ili zajednički, npr.: ~t;.. = sjediti :z:~jednosa (~~ sjesti):~t5' = dopisivati se sa (:.3' = napisati) i sl. Konativno i recipročno značenje mogu biti povezana s idejom nadmetanja (~C~\), u pozitivnom ili negativnom smislu, što je vidljivo iz
320
primjera: lS~~ = utrkivati se sa ( lS? = trčati): ~G-= prepirati se sa ( ~ = pobijediti u prepirci);;:'G.. = natjecati se (s kim) u pjesništvu (;...:. = biti bolji pjesnik od); ;..~ = nadmetati se u slavi sa (;.J = biti slavniji od); jj~ = boriti se sa (:p = ubiti) i dr. ' Uz pojam uzajamnosti ponekad se javi i· ideja uzastopnosti (sukcesivnosti - ~\1\;Jf),npr.: = ići jedan za drugim (~ = slijediti): ~ \1 = sustizati (J:J' = stići); JIJ ::::'uzastopno,đolaziti (:;J = doci iza) i dr.
c;G
3. Prema nekom glagoluT vrste, koji oznacava osobinu ili stanje, odgovarajuci mu glagol III vrste može značiti da neko upotrebljava takvu osobinu prema drugom licu ili da ga dovodi u takvo' stanje.' ,Tako je u primjerima: ~G.- = dobro (lijepo) postupati. prema (~= biti dobar, = blago Ijubazan);~G- = pokazati se grub prema (~= biti grub); postupati, biti nježan prema (0\1 = biti blag, nježan) i sl.
;;\1
4.Neki glagoli ove vrste mogu imati denominativno izvedeno značenje, kao što su, npr.:)e = putovati ~ = putovanje); ~L;. (i ~) = udvojiti = zdravlje) i (~ = isti, jednak);J~ = iZliječiti,povratiti zdravlje (
t.;.~
dr. '
,
5. Neki glagoli III vrste istog-su značenja kao odgovarajuci im glagoli I vrste, npr.: j)~ i j~ :::proći pokraj;jj1J i = usmrtiti; y); i y) = biti blizu, približiti se i dr.
:p
Drugi neki glagoli III vrste sinonimi su glagolima II ili IV vrste, npr.: ;;\~ i JI~j= dati u zajam; ~~ , ~ i /~j = udaljiti; ~L. ,/k~' ,i Lj =baciti, oboriti: J~ , i ~j = (po, uz-) dignuti i dr.
J;-
Glagoli III vrste najviše se upotrebljavaju kao prelazni, sa direktnim objektom u akuzativu, s rijetkim neprelaznim glagolima (npr.: )L. i sl.).
IV vrsta - ~Wf~~ 1. Glagoli ove vrste često su kauzativniili faktitivni, pa postaju, (slično onim u II vrsti), u odnosu na neprelazne u I vrsti, prelazni, ili prema prelaznim u I, ovdje postanu dvostruko prelazni (~~J\), npr.:.:,..:Jj = (nekogalosiromašiti (fi = biti siromašan); 'iJj = posaditi da sjede ( :.w = sjesti): r1Jj= uspraviti (r1J= stajati); ili oni dvostruko prelazni, npr.: lS) = pokazati ( lSj~= vidjeti); ~j = obavijestiti o ( ~ = znati); \)j = naučiti da čita ( \) = čitati) i sl. ' Nekad ovakvi glagoli dobiju nijansu omogućavanja(~\), pomaganja, prepustanje i sl., npr.:):.j = pomoći da.iskopa (;.;...= iskopa ti); J)j = pustiti da rastrgne (J) = rastrgnuti) i dr. 21 - GRAI'v!ATIKA ARAPSKOG JEZIKA
321
t9
Slično navedenom je značenje: ponude/ davanja i sl. (A~D, npr.: = ponuditi na prodaju ( = prodati); ~~r = dati (kome) da 'stavi kao zalog (~~ = zaloziti, staviti u zalog) i sl.
t~
Nekada se prelazni glagoli ovoga tipa slažu s glagolima II vrste, npr.: ~r i ,;;, = spasiti; drugi se, pak, razlikuju po svojim značenjima: = pod učiti, a~r = obavijestiti i dr. .
r.t.
2. Kao"u II vrsti, i u IV nalazima deklarativno ili estimativno značenje, = držati da je plašljiv (~ = biti kao što je u primjerima: :;;'r i ~ = smatrati velikim, veličati (~ = biti velik); r)'r= plašljiy);,~r i ~,.h~ isticatiIčiju) plemenitost ili darežljivost Cr)- = biti plemenit, darežljiv) i sl. Glagoli ovoga značenja uvijek su prelazni. 3. Rijetko je depriveiivtio značenje (~D kod glagola IV vrste. Ovo ukazuje na lisavanje, otklanjanje onoga što označava dotični korijen glagola, npr.:.#-\ = ostaviti (na cjedilu), prevariti (~ = čuvati, štititi, pratiti); P1 = odvratiti (koga) da se žali ( ~ = žaliti se); ~1 , ~ i ~ = punktirati (slova, stavivši potrebne tačke, pa time otkloniti nejasnost =~ pri njihovom čitanju).
I glagoli ovog značenja samo su prelazni. 4. U IV vrsti denominativno se izvode razna značenja od kojih ćemo navesti ona najvažnija. a) Davati, donositi, rađa ti i sL, od onoga što je označeno dotičnom imenicom iz koje se izvodi glagol dve vrste, npr.: rGr = roditi (rađati) blizance ( r1:';= blizanac);;J1 = roditi.idati ploda - voćkat ~ = plodovi); }"~r = roditi muško dijete ili rađati mušku djecu:o-~ = muskarac): ~r = pasti kiša (),.:: = kiša); ~~~1= izlistati - stablo (J~j = lišće) i dr. b) Biti onakav ili činiti onako kako to označava osnovni pojam korijena, npr.: ~1 = biti spor, ici polahko (= :~ = spor); ~\ = činiti dobro (~ = ~obar); :.,...3~1 = griješiti, biti grješari <,.J~= grijeh); ~r = ~rzati, biti brz (ce;" = brz); ~r = govoriti čistim, pravilnim jezikom (~ = čist, pravilan) i sl. ' c) Kretati se u pravcu mjesta, zemlje i sL, označenih dotičnom imenicom, npr.: rGr = otići u Siriju (rL.:Jf = Sirija); ~;r =doći u Irak (~\/Jf =Irak); (,~r (~, ;.~ , ;.tJ) = uputiti se prema [emenu, doci u [emen ( ~\ = Jemen);)jr = zaći u pustinju (').i = pustinja) i sl. d) Ućiu vrijeme .ili naći se u. njemu (J~~..L.Jf), naime, onom koje obilježava odgovarajuća imenica, npr.: :_;(:",,1'== zaljetiti ( ~ = ljeto);;J;1 =
322
putovati (naći se) u podne (~ = podne); ~r = osvanuti (~ = jutro); ~r = zadesiti se u zoru (~ = zora): ~t = omrknuti ( = večer) i dr.
:c.:.
Nekad glagoli IV vrste znače da je došlo vrijeme da se izvrši radnja označenaimenicom (J~ ~\),npr.: ~r :: biti zrele za berbu (hurme), biti zrelo za žetvu (žito), biti-vrijeme da se strigu (ovce), izvedeno sve prema: jlj;. (= berba, žetva, striženje);'~r = prispjeti za žetvu (žito, od ~.~ = žetva);:...JJr = imati vinograd prispio za berbu grožda( 'JI.W = berba) i sl. e) Posjedovanje (~f) nečeg u' velikom broju, odn. količini, što obilježava imenica, npr::;Jr = posjedovati mnogo hurminih palmi) (~= hurme, datulje): ~f = imati velik broj mužjaka deva ( ~ = mužjak deve): C;:r = obilovati zvijerima, biti pun lavova (~ = zvijer, lav); = imatipuno mlijeka(ljudi)iliimatipuno vimemlijeka(deva)od ~ (= mlijeko)I sr
:;Ji
f) Preći li novo stanje ili steći osobinu označenu osnovnim imenskim pojmom, npr.: 0~i = postati jasan, razjasniti se ( ~ = jasan); ~...I:.r= poderati se (~.jj,..= poderan): :'li , ~i, te (~ , ~) \ I I 1 -
=
naoblačiti se, biti oblačno - nebo (:5 I -
= oblaci); ;Ji = opustjeti, biti pust ()j = pust) i dr.
Svi spomenuti denominalni glagoli (a-f), u navedenim znacenjima, u upotrebi su samo kao neprelazni.
Vvrsta-
P~~
1. Povratno ili refleksivna značenje (~)~\) glagola ove vrste (prema prelaznom, faktitivnom II vrste) znači da subjekt vrši radnju na samom sebi ili dolazi u neko stanje vlastitim ili tuđim djelovanjem. Tako će biti (prema značenjima u II vrsti): J0 = prestrašiti se (J~ = prestrašiti): ;:..<::, = izlomiti se, porazbijati se (;S = izlomiti, porazbijati): ~ = probuditi se (~= probuditi) i sl. 2. Kod ~ i sličnih glagola, može se zapaziti i nijansa intenziteta, koju nalazimo kod mnogih povratnih glagola ove vrste (uz neke druge semantičke nijanse). Upravo po tom intenzitetu (LJW\) treba razlikovati značenja povratnih glagola V vrste od takvih glagola VIII vrste, pa tako, npr.: .:J)j = raspršiti se na sve strane i sl. (:J) = raspršiti) prema: :J,?I = razdvojiti se, razici se ( :J) = razdvojiti, rastaviti) i sl. Još više se takav intenzitet ispoljava kod nekih prelaznih glagola V vrste, koji označavaju: pažljivo, uporno, trajnoj sL, vršenje radnje, kao,
21 • GRAMATIKi\
323
npr.: ~ vati; ~
= pažljivo proučavati; ~
= uzastopno slijediti; C;. / 7 = prisluški-
(~T , ::;::' .\) = pouzdano znati, uvjeriti se i dr. ,;
Ovdje bi spadao i pojam postepenosti
j.
o':;;
'"
(C;!)..l::.l\)
vršenje neke radnje, npr.:
~
= gutati zalogaj po zalogaj; ~ = srkati, pijuckati, otpijati: ~~ =;: polahko glodati; 'j~ = u prekidima mustiIili sisati.dojiti), pijuckati i dr.
3. Iz, prvobitno povratnog značenja razvilo se kod nekih glagola V vrste tzv. efektivno ilirezultativno značenje, kada 'seželi istači učinak, rezultat ili završetak glagolske radnje. Takve glagole najpodesnije ćemo prevoditi našim trenutnim (povratnim) glagolima, npr.: ~ = obistiniti se, ostvariti se; ~::; = naučiti (se); ~k;:;= isprekidati se, istrgati se i sl. ' 4. Neki neprelazni glagoli Vvrste označavaju izbjegavanje (~\) onoga što je označeno osnovnim nominalnim pojmom. Evo primjera za to: rJt; = čuvati se grijeha~ = suzdržavati se, ustručavati se; :::izbje= kloniti seprijekora, i sl. gavati nedozvoljeno;
C~
:./;..5
r-::G
5. Denominalno (kao pod 4) se.izvode i a) pojam pripadanja (nekome ili nečemu), npr.: C;'"7 = postati ši'ija (šiit): ~~ = arabizirati se; ~.,,:; = pred na kršćanstvo: ~',..ii= primiti jevrejsku vjeroispovijest: b) pojam izvještačenosti, tj.: prika~ivanja sebe onakvim kakav ustvari nije (~I), npr.: ~ ~ praviti se hrabar;~~' ,,; pokazivati se strpljivim; izdavati se za vjerovjesnika, i dr.
=
W=
Glagoli ovih značenja su neprelazni. 6. Neki prelazni glagoli V vrste znače: uzeti nekoga ili nešto sebi ili se time koristiti, i to u liku (obliku) onoga što označava osnovna imenica iz = posiniti, pokćeriti ( :;\ = sin, ~ = koje se;izvodi ovaj pojam, npr.: ~ kći);';:.G = uzeti sebi za boravište, nastaniti se = kuća): :L:..:'; = poslužiti se čime kao jastukom ( 3~L...)= jastuk) i sL
O~
VI vrsta - ~L8i'~~ . 1. Značenje glagola ove vrste može biti povratno (refleksivno - ~)t1:JI), u odnosu na III vrstu, ali i inače, npr.: ~W( J:;; , J~\ , J:::' .r) :::udaljiti se ( ~~= udaljiti);;"~ = osmjeliti seC':. ~ = bitismion): ~I;= baciti se (.;~ = baciti) i dr. 2. Međutim, u ovoj vrsti češće je značenje uzajamnosti (reciprociteta U'f" '.1i). Za razliku, pak, od IIivrst~, ono što jeli njoj bio objekt, to u VI zajedno ili uzajamno Vrši radnju sa' subjektom, Zato u VI vrsti (s ovim značenjem) subjekt mora biti u" dvojim, množini ili zbirna imenica. Uzajamnost ovdje može biti usmjerena u pozitivnom ili negativnom 324
smislu, kao u primjerima: ~JG = (međusobno) se dogovara ti; (,..jW= (jedan sa drugim) se dopisivati; .;:G;;::: (zajedničkilseurotitiprotiv: ~G....3 = (između sebe) se prepirati; ~tS0= (jedan protiv drugog) se boriti i.sl, 3. Ponekadglagoli VI vrste 'označavajuda radnju vrši više subjekata, ili da se ona obavlja ucestalo, uzastopno ili postepen(j
VII vrsta - ~\:,Q;yr~~ 1. Glagoli ove vrste su povratni (čije je značenje često blisko našem pasivu), Kod njih se radnja vrši (ili promjena dešava) na subjektu (kao na direktnom objektu, te naša povratna zamjenica tada stoji u akuzativu). Ovi glagoli odgovaraju (b~) prelaznim glagolima I vrste, a nekad (u novije vrijeme) i glagolima IV vrste. Oni često dobiju i nijansu efektivnog odn. rezultativnog značenja. Primjeri prema I vrsti: y"WI = privući se, biti privučen (y"J;.. = privuci): :...." ~\ = otkriti se, biti otkriven (:.....:::s = otkriti); novije: "i.;..)1 = naći se, ' biti nađen ( ~J = naći i dr. Primjeri prema IVvrsti:,~1 = popraviti se, biti popravljen ( ~r= popraviti); [~:b;l=ugasiti Se, biti ugašen (ill,.r = ugasiti); ~I =?:atvoritise, biti zatvoren (jllr> = zatvoriti i sL . , 2. Neki glagoli. VII vrste imaju u svome značenju nijansu dopuštanja (ili prepuštanja) od nečije strane da se nad njim izvrši nešto (ili da se s njim dogodi nešto), što označava.osnovni pojam korijena (ul vrsti), npr.: ~I = dopustiti da ga vuku (bude vučen - .:,;.= vući); t...:1:" ;1= dozvoliti da bude prevaren ( t..G- = prevariti); ~U3\ = pustiti da ga vode, biti poslušan (~li = voditi); = dopustiti da bude poražen, dati se u bijeg ( = poraziti,
r~1
r~
natjerati u bijeg) i sL
VIII vrsta -
J~Yr~~
1. Glagoli ove vrste mogu imati refleksivna značenja (~J~\) prema I vrsti, i to: a) tako da se njihova radnja vrača na subjektte), tj. da je on (da su oni) ujedno i njen objekt, npr.: ~~~ = baciti se (~~ = baciti): J' :S~ =
325
okupati se (j..:..1. = okupati);?\ = sabrati se, skupiti se('~ = sabrati, skupiti); J;11 = rastati se, radvojiti se, razići se (~) = rastaviti, razdvojiti) i sl. b) Nekada radnju vrši subjekt u svoju korist (za sebe, sebi), pa u našem jeziku često možemo zanemariti nijansu u-značenju između glagola VIII i odgovarajućih iz.J vrste, te ih prevodimo istim našim glagolom, npr.: ~\ i~ = skupljati (sebi) drva (za ogrjev); :-.1.,::,,\ i ~. = ugrabiti; ~[
i~
= (za sebe) zaraditi, steci: ~~
i ili = slijediti i dr.
U ovom slučaju glagoli su prelazni. 2. Neki glagoli VIII vrste (slično nekim iz vi) imaju značenje uzajamnosti (reciprociteta -~~U\),kao što su, npr.: ~:' ..\ (i ) ~~l.J=međusobno se utrkivati (nadmetati): fij (i J)G) = (suisretati se; a::"1 (~G..i) = prepirati se jedan sa drugim;J :: ;1 (i J.iLi.5> = boriti se (jedan protiv drugog) i dr. / i
r/
.3, Neke, povratne glagole VIn vrste (naročito kad ne postoji odgovarajuća VII vrsta), zbog bliskosti značenja, možemo prevoditi našim pasivom, npr.: .: ~J.;)' I = biti odbijen - (.1"..... ~~/, = odbiti) ~i\ • = biti . zauzdan... (:.;J = . .'-.~ '-' \ • zauzdati); ')Ci = biti napunjen, _napuniti se ( = napuniti); ~\ = biti ujedinjen, ujediniti se ( ~) = ujediniti) i sl.
y:.
IX'{ XI vrsta - J~'1\~~j /
J)W'1\~~ /
Obje ove vrste glagola ponajviše označavaju fizičke (tjelesne) osobine uopće, narocito boje, tjelesne nedostatke, ali i-druga razna značenja, Njihov udvojeni treći radikal ukazivao 'je' prvobitno na intenzitet (osobine i dr.) Prema jednim gramatićarima taj stepen intenziteta viši je u XI nego li IX vrsti, dok je prema drugima obrnuto. Međutim, izgleda da se to intenzivno značenje postepeno izgubilo ili se bar izjednačilo u obje te vrste glagola, pa se one u tom pogledu više međusobno ne razlikuju. 63 Evo nekoliko primjera za obje vrste: ~I njeti; ~;,~ (i~I~~) ~~\ (~~~I) ~~\/= /
=
(i )::.':-1
oslijepiti (oko); C~~(i/:C\~~)
= biti raspršen,
-
.~ biti kriv, iskriviti se;
nesređen; ~)j\ (i ~\)jl) = odvratiti se, povući se;
žuriti, brzo trčati; ~4-:\= biti jako taman ili napola već proći (noc) i dr. /
63) Tako to ističe Caspari, itd., op. cit., I, str. 43-44, & 59, Rern, b. 326
= biti crven, pocrve
1. Glagoli ove vrste mogu imati refleksivno značenje (a nekad i pasivno) prema onim prelaznim (faktitivnim), koji im odgovaraju u IV vrsti, npr.: ~\ = učvrstiti se (biti učvršćen, ~r =učvrstiti); = predati se; predati); ~\ = (poržuriti se = požurivati): ~\::'.\ = pripremiti se (biti spreman, ~r = pripremiti); ri;:' .1 = uspraviti se, uspravno stajati, = uspraviti i dr. "
(I--r ~
FI
(~r
r~r
2. Dalje, ti glagoli znače kako neko smatra, vjeruje i sl., da neko lice ili označeno osnovnim pojmom (u I predmet posjeduje svojstvo (~~~I) vrsti), npr.: J;~:o'\ = smatrati 'da je tezak (~= biti težak): ~\ = odobravati (~ = biti dobar); ~\ = držati dopuštenim (~ =biti dopušten); ~:;:\ = vjerovati (smatrati) da' je obavezan (~:, = biti obavezan) i dr. 3. Zavisno od objekta (osobe) glagol X vrste često znače: molbu, želju, zahtjev, trazenje (~i) od nekoga da učini (dadne i sl.) ono označeno osnovnim pojmom korijena (odn. odgovarajućeg glagola I vrste), npr.: ... '" i--" ... ... . ". .. iJ:'~\ = tražiti dopuštenje ( iJ:'; = dopustiti); ~ 2\ = moliti za milost ( ~) = smilovati se);~\ = moliti za oprost (ft = oprostiti); -:"'\.A.::.......I = dozivati u pornoc ( ~\l = pomoći); ~;:\ = zahtijevati da vrati ( ~~= vratiti) i dr. OJ ••••• ~
••
,..-
;:
•• ;;
••
••••
•.•.'" )..
••
•.• ,...0
,\
•••
__
Glagoli pod tackama 2. i 3. su prelazni. 4. Neka se značenja kod glagola X vrste izvode denominalno.
Nekada onakvim kako je sadržano u pojmu takvi označavaju postajanje (;~)~\) imenice iz koje se izvodi značenje takvih glagola, npr.: :L...~J = postati (biti) hrabar kao lav (~\ = lav); ~\= okameniti se ~= kamen); ~\ = postati (jak) kao orao (;J = orao)'i sl. Ovakvi su glagoli neprelazni. 5. I~ imenica se. izvode i glagoli ove vrste koji znače: uzeti za, imenovati, postaviti, izabrati, odrediti za, i sl., npr.: (u službu), zaposliti ( ~~G-= sluga, službenik); ~\ nasljednika, halifu ( 4=
nasljednik; halifa); ~\
= kadija): ~j:;:\~imenovati vezirom ~ebiza domovinu domovina), i sl.' (.f~
(:.,1:,=
r~\
= uzeti za slugu = odrediti za
= postaviti za kadiju
(.~j:'= ve~ir); 01~\
= izabrati ,
Ovi se glagoli upotrebljavaju kao prelazni. 6. I u X vrsti (kao u II pod 5) mogu nastati glagoli koji se izvode iz nekog složenog izričaja, ali su ovdje mnogo rjeđi. Takvi su, npr.: = reći: Mi zaista pripadamo Bogu i zaista. ćemo se Njemu povratiti (tj. ar.:
E-2\
327
J~C ~l Jf, .JJ Gl ~ 1k:..1) = reći: Tražim
utočiste kod Boga od prokletog
(kamenovanog) šejtana (sotone, ar.: r:;-)1 ~~0:-~~ ~yt)~ Glagoliizvedenih vrsta XII-XV raznolikih su značenja. Po brojnosti se ističu ona koja pokazuju razna svojstva, pa su to većinom neprelazni glagoli, nekad s nijansom intenziteta. Evo sad po nekolikoprimjera za značenje pojedinih glagola u te četiri proširene vrste. ,
--
-
...
--
,.,
--.-'
;;;
o::;
'J
J
XII vrste - ~\:~yr~~ Glagoli ove vrste pretežno su neprelazni, označavajući ponajvise razne osobine, kretanje i dr., kao u primjerima: JI~I = biti šaren, bijelih nogu (konj); ~~\ = biti naprasit; :""~j~\= biti grbav: &~J = biti tamnocrn: ;;:.~~ = biti vrlo hrapav (grub); ~~~ = okupiti se; = seliti se u toplije krajeve (ptice) idr,
2'~~
~:,.u\(
Od tipa ~L izvedeni su, npr.: < .rU-) = biti 'visoko i bujno (stablo); ~~\ ( < .,..w) = brzo (sitno) koračati: ~I ( < ~) = biti visoka (trava); J}.5": ('< JS) = bjezati i dr. ' Prelazni su vrlo rijetki, npr.:J...G:.1
«
YL-)
J
=
naći da je (nešto) slatko
(pored neprelaznog značenja: biti sladak); <..>jj~1 « neosedlanog (golog) konja itd. '
i..?~)
=
uzjaha ti
XIII vrsta - ...JI~~~~ ...,
Glagoli ove vrste, neprelazni su, s raznim značenjima, koja nekad imaju nijansu intenziteta (vjerojatno zbog udvojenog infiksa - awwa - iza 2. radikala osnovne trilitere). Takvi su, npr.: 1Ai « ~) = biti duga (noc), odjuriti;1.~~1 «..k.r>-) = biti duga (brada), oduljiti se (put), othitjeti; ~~\ ( < .ili:-)= biti krupan, debeo; biti ozbiljan, staložen (covjek): 1.#1 ( < .kJS;) = čvrsto.prionuti uz; jahati-na (devi) i dr. '
XIV vrsta
-~~~r~~
Neprelazni glagoli ove vrste oznacavaju razne osobine, kretanje, i dr., ponekad uz nijansu intenziteta (usljed ponovljanja 3. radikala osnovne « ~) = biti trbušast, biti (skoro) punoljetan; tirlitere?), npr.: ~I ~I« ~~'=
328
~)
= biti tamnocrn:
brzati; ~~-
« ~)
~I = biti
« ~)
= biti mračan; « ~)
duga i gusta (kosa); ~ ' ~:;~« ~)=
biti grbav sprijeda; (pauk) i dr.
J '. ~;;\ ( < J--O) = zavukavši
se u rupu sklupčati se
'
XV vrsta - ~~~I~L ~ -. . ""
'"
Ovdje su uglavnom neprelazni glagoli koji označavaju razna svojstva i dr., a nađe se i poneki prelazni glagol, npr.: lS:.J~1 « ;;,.rr ) =; pobijediti, nadvladati. Za neprelazne evo nekoliko primjera: ~I « .k..:->-) = biti kuljav ili nadutog trbuha;~':;""\
«
= biti prostran;' nakostriješiti se na leđima; lS~~ « ~) = biti
y.r;-)
(pijetao, pas); ~~ « J-l-) ~ ležati krupna, debela (deva) i dr.
*** Od proširenih vrsta glagola, nastalih iz trilitera, spomenute su još dvije ~L; i ~L.;. Kako Je rečeno, one se po svojim grupe/naime oblicima pribrajaju glagolima izvedenim iz kvadrilitera, i to oni osnovne i I njihove prosirene vrste (obrazovane prefiksom ta- iz osnovne vrste
C~~
C~Jj
kvadrilitera).
Pri razmatranju o nastanku glagolskih kvadrilitera dati su i neki primjeri za glagole ovih tipova, a dati su neki i u taboXXXV. Ilustracije radi, u vezi sa značenjima glagola ovih dviju grupa, ukratko ćemo razmotriti upravo primjere s te tabele. 64 Kako se može vidjeti, ti su glagoli (kao i· oni od kvadri1itera ili odgovarajući im od trilitera) u prvoj grupi prelazni ili neprelazni, a u drugoj su svi neprelazni (što utiče i na njihov oblik i na njihovo značenje), Glagoliobiju grupa često su (dakle ne uvijek) semantički povezani s osnovnim značenjem njihovog korijena, odn. sa značenjem I ili neke druge proširene vrste trilitera, ili, pak, i nekog drugog tipa od glagola ovih grupa. U prvoj grupi nalazimo šest tipova ovih glagola, pa ćemo ih redom iznijeti u vezi s njihovim znacenjima, uporedenim sa značenjima određenih drugih glagola bliskih njima. Tako u prvu grupu spadaju primjeri za tipove:
64) Nekoliko primjera za ove grupe navodi Sikirić itd., op. cit., 1, str. 119-120- Tu se one ističu po tradicionalnoj arapske] grarnatici, a inače ih drugi autori (na Zapadu) ne izdvajaju kao posebne tipove glagola, smatrajuci ih jednostavno kvadiriliterama (tako ih ne spominje ni Caspari, Blachere, Vaglieri, Socin i dr.) 329
I
(y~)
II (
:
J1~ji J1j = krivotvoriti (a J1'~)= biti krivotvoren):
P): J":'.
(<~
i).~
III (J;';): J;"j
= udaljiti, < i):»= zaudara ti (voda), a r:1\ = ima ti zadah
~:,1(
IV (~): V (JW)
) = gospodariti; a ~j = udaljiti se;
P i P = obrati zrele hurme
(usta);
(datulje) s (palme);
': ~1'.,i JL = oboriti na leđa.
VI (~)
U drugoj su grui li primjeri za slijedećih pet tipova glagola: I
(Jl:'Q~): ~'~)
II (~~)
: ~~)
i ~~\ « «~.J)
III (j::~~) ~ •. (j5 i ).~ IV (J~~): ~.;~ malaksati; . V (J:
«
~.J)
= zadrhtati:
= biti prečišćeno, a ~~ = prečistiti « ~) = odebljati; brzo trčati: gega:ti se (u hodu), a~~1 .
~.J)=
~~): ~r ~i ~J.~ « ~)
(srebro);
= klonuti,
= leći na leđa.
Osvrt na prosirene vrste glagola (iz trilitera) Ovdje ćemo dati samo neke vaznije opće napomene. Tako pri rasporedu tih vrsta glagola (naročito od XII, pa nadalje), te u vezi s njihovim brojem, držali smo se Casparijeve gramatike. Međutim, u tom pogledu nema potpunog slaganja među raznim autorima. Neki .ih, kako smo istakli, ne spominju, a kod drugih nalazimo i nešto veći broj ovih vrsta. L.V. Vaglieri, npr., (op. cit. str. 138, & 276), pored razmotrenih 15, kaže da ih ima oko 20; pa navodi dvije dalje vrste: J.f~J i ~l (ne dajući primjere za njih). Nije isključeno da bi se u starijoj literaturi mogla naći poneka takva vrsta (ili bar pojedini oblici iz nje), ali bi to vjerojatno bili samo sporadicni slučajevi.
J
Ukazivali smo na to da su neke proširene vrste rijetke ili da su, takoreći, izašle iz savremene žive upotrebe, izuzev možda neki njihovi određeni oblici. Tako, npr., V. Monteil, (op.cit, str. 109-116), tvrdi da su VI {VII vrsta "praktički neupotrebljavane", što ipak neće biti sasvim tačno. Tu on, između ostalog, navodi brojne primjere upotrebe .infinitiva iz proširenih 330
vrsta (od II do X)naroćito u oblasti nauke i tehnike. upotrebe IX i XI vrsta, a pogotovu one od XIIpadalje.
Ogranićene
su
Iako su vrste II-X, manje-više, produktivne, ali, i u prošlosti, od istog korijena rijetko su se izvodili glagoli iz svih tih i često upotrebljavanih proširenih vrsta. N. V. [ušmanov, (op. cit., str. 29), navodi primjer tih mogucih vrsta izvedenih iz korijena: (= primiti), navodeči u njima samo najvažnijaznačenja, ovako: II - poljubiti: III - sresti; uporediti; IV - ići naprijed; približiti se; V - primiti; VI - sresti se međusobno; biti primljen: VIII - primiti; IX - biti okrenuto prema nosu (oko); X - sresti; predstojati; XI - biti okrenuto prema nosu (oko). '
p
vn -
Kako se tu (a i inače) može zapaziti, neka su značenja u tim vrstama međusobno ili identičnaili bar donekle semantički srodna, dok su druga (bar na prvi pogled) prilično ili posve međusobno različita. Među uzrocima takve pojave može biti i povezanost tih značenja s onim iz I vrste (odn. s osnovnim značenjem korijena) ili iz neke od proširenih vrsta. Za razlike, pak, treba tražiti razlog međusobno različitih značenja već u samoj I vrsti. U njoj je moglo doci do konvergencije dvaju ili više korijena, tj. do njihovog fonetskog izjednaćenja, ali s tim da i dalje ostanu sačuvana njihova prvobitna međusobno često i vrlo različita značenja. 65 To se onda moglo prenijeti i na prošire ne vrste, pa da i u njima dođe do manje i vece raznolikosti u njihovim znacenjima. Na nju je tu mogla uticati kako morfološka, tako još više i semantička struktura pojedinih proširenih glagolskih vrsta. Na njihova razna značenja posebno djeluju i imeniee, odn.složeniji izričaji, iz kojih se izvode nekad glagoli ovih vrsta. Na sve te sličnosti i razlike u značenjima proširenih vrsta glagola djelovalisu, svakako, i mnogi drugi faktori, i jezicke i vanjezičke prirode, koji stalno utiću na jezik uopce. Oni djeluju u pravcu stvaranja ovih oblika i značenja, ali, nasuprot tome, i na njihovo ogranićavanje ili potpuno, odn. djelimično potiskivanje iz žive upotrebe, već prema zahtjevima života u raznim domenima materijalne i duhovne kulture uopće.
65) To razdvajanje već u I vrsti raznorodnih značenja i njihovo prenošenje i djelovanje na proširene vrste primjenjuje se u još nedovršenom rječniku (početkom 1967.u Parisu): R. Blachere, M.Chouemi, C. Denizeau: Dictionnaire Arabe-Francais-Anglais (Langue classique et moderne).
331
GLAGOLI NASTALI IZ KVADRILITERA
Ranije je spomenuto da u arapskom jeziku čisto glagolski oblici postoje samo obrazovni od korijena sa tri ili četiri radikala. O nastanku i jednih i drugih već je. dovoljno govoreno. Istaknuto je, također, da je kvadrilitera znatno manje nego trilitera, a osim toga da su kvadrilitere (a pogotovu kvinkvilitere), te uopce složenije forme (i trilitera), u procesu nestajanja iz žive jezicke upotrebe. Glagoli sa 4 radikala, po svojoj konjugaciji, sasvim su analogni glagolima sa3 radikala. Tako prva vrsta iz kvadrilitera, po primjeru glagola: ~.:;..~-
2~~ odgovara
2;'~odgovara
II vrsti trilitera (npr.: ~~ - ~~);
druga:
V (npr.:;i5 - ~~); treća:rf-I - ~~ odgovara VII (npr.: :";;.JI - J~ , s tim što ovdje imamoprefiks in-, prema infiksu -an- iza 2. radikala kvadrilitere): a četvrta vrsta od kvadrilitera: :':':J\ - :...'~';;~analogna je IX vrsti trilitera (npr.: < j~). Ta podudarnost se proteže na sve oblike između tih paralelnih vrsta glagola (one u pasivu, načinima imperfekta, u imperativu, deverbalnim oblicima), naravno, obrativši pažnju na neka odstupanja kod glagola sa slabim suglasnicima (kada se jave na kraju, a inače se oni ne mijenjaju i ne bude u drugim položajima). Fleksioni prefiksi i sufiksi (za oznaku lica, roda i broja) isti su kao kod glagola sa tri radikala.
~f-i5 -
':':':-1 - ~
Pregled oblika izvedenih iz kvadrilitera, dat je za infinitive i participe kod deverbalnih imenskih formi, a za čisto glagolske oblike date su dvije tabele, i to: za I vrstu kvadrilitera tabo XXXVI,a za njihove proširene vrste (II, III, IV) taboXXXVII. Zbog svega toga, smatrali smo da nije nužno detaljnije razmatrati ove oblike pojedinačno, s morfološkog stanovišta. U idućem kratkom pregledu ovih glagolskih vrsta navest ćemo samo po neki primjer pojedinih glagola iz njih, da bi se dobio izvjestan uvid u njihova razna značenja, koja su nekad povezana s određenim glagolima iz trilitera, sa drugim glagolima iz kvadrilitera, ili, pak, s pojedinim imenskim formama, prema kojima su izvedeni, pa i nekim složenijim izričajima.
332
1vrsta glagola iz kvadrilitera - ~~~~)\
-,
Glagoliove osnovne vrste kvadrilitera, kako se vidjelo, različitog su porijekla, odn. postanka, pa su im i značenja raznolika. Semantički su često, manje-više, povezana s glagolima I vrste ili neke izvedene vrste trilitera, te s imenicom ili nekim izričajem na osnovu koga su obrazovani. Mogu biti prelazni ili neprelazni, a ponekad i jedno i drugo (s raznim značenjima). Evo nekoliko primjera te raznolike tvorbe s raznim značenjima, ali istog morfema ove glagclske vrste, nastalog: a) Iz bilitera:
F
= hrzati; J)j = potresti; .
r ~~.-;.
b) Afiksacijom: jj:';'" « JA>-) = oslabiti; sitno koračati; « ~):: mrmlja ti; prikrivati (~~= šaputati s);J;-j (i ~j) = vratiti; ~ (i 1J;.) = obrijati (glavu); ~ (ip) = biti viso~ j.: '.-..(i ~) = rasuti se, razići se; ~ = kretati se (a ~ = brzati) idr. c) Denomina1no: ';: l~:;:postati učenik (~= učenik); ~= = katranisati ( < ~{,kj= katran);
( < )1.~= veterinar): 0~
liječiti životinje
d) Kontaminacijom: ~ ( < ~\ ~) =' reći: ;LJ ime Boga; ( < ~ ~\ J~ = govoriti: Hvala Bogu; i dr: ' , --
. .II vrsta glagola iz kvadrilitera
)
.
Pr~fiks ta- glagola ove vrste ukazuje na refleksivno značenje (L:.j~\), prema onom u I vrsti kvadrilitera. Neki su, pak, glagoli ovdje izvedeni denominalno. Tako imamo značenje:
c;"'~
a) Povratno: = valjati se ( =valjati); J)) = potresti se; ::;'l15 = sageti se. b) Denominelno. c ~1~ = obuci (sebi) ogrtačI < :"'LJ>.. = ogrtač); ~ = proglasiti se su1tanom « jUJ..:. = sultan); ~ =poniziti se·( < ~ = bijednik): Jh~'. ~:;:opasati se ( < ~'0.1~ " = pojas) i.sl. ' ,
C?'i;
III vrsta glagola iz kvadrilitera Glagoli ove vrste različitog su nastavka, nekada su u vezi s I vrstom. Neprelazni su i raznih značenja (kretanja, promjene, stanje, osobine i dr.), Evo nekoliko primjera za njih:
~>;;\ ( < ~.r.) = procvasti; W;..~( < Yr-)
= n~kostriješiti se; ~;..~
333
( < ~.r )= masovno
~;"'I (
se okupiti; ~J (< ~ ) = treći; < ~ r": ) = isturiti volje (4..L,.,~= volje ptice); ~}j ( < e:}) = brzo trčati, udaljiti se; ~//
o.,..
-,,,,0.--0
~I
( < e:-kL )= ležati potrbuske:
~\
=.:rJ
.-
~\ ( < ~) = ležati na leđima; = imati isturena prsa (a ulegnuta leđa) i dr.
IV vrsta glagola iz kvadrilitera Ovi glagoli neprelazni su i označavaju razna stanja i osobine, obično S nijansom intenziteta (ekstenzrtetarRaznog su postanja, nekad izvedeni iz trilitera i povezani semantički s određenim glagolom I vrste trilitera. Evo primjera za -njih:
~~\ ( < )~)
= biti ra~pršen;
Jl~J ( ('Jij>- ) = uzdizati se vis,oko; ~~\ ( < ~~ ) (<~ ) = ležati na strani; y;~l (< ~ r-) =
= biti vrlo mračan; ~\ ispružiti vrat: :.;.Jj\ ( < ~ j ) = biti gust (oblak); nadoći (bujica); jr... \1 ( < ~ ) = odvraćati se od.ibježati od, drhtati pred; mrziti (u ovom značenju glagol je prelazan): J~\ ( < J-.- ) = biti jako tvrd; 0W\ ( < .r-b) = biti smiren; ~\ (<~ ) = nestati, rasplinuti se; .:.:',;;\ (
Postoje i određene druge podjele, odn. vrste glagola uopce, nastale na osnovu njihovih sinteksičkili funkcija ili, pak, njihovih setnentičkili osobitosti, što treba potraziti u njima posvećenim odjeljcima gramatike tih odgovarajućih disciplina.
ČESTICE
To je skupni naziv za one kategorije riječi, koje su nepromjenljivog oblika, te nemaju (nasuprot imenima i glagolima) ni deklinacije ni konjugacije. Imaju različite sintaksičke funkcije, već prema vrsti kojoj pripadaju. Dijele se na četiri kategorije: 1) priloge, 2) prijedloge, 3) veznike i 4) uzvike. 66 Morfološki mogu biti: 1) neizvedene, 2) izvedene i 3) sastavljene od raznih elemenata. Etimološki su neke nastale iz drugih vrsta riječi, Ortografski, neke se čestice pišu zajedno, a neke odvojeno od riječi uz koje stoje. 66) Kratak prikaz svih vrsta partikula (odvojeno) dat je, npr., kod Casparija, itd., op. cit., I, str. 278-296, & 354-368; a kod Sikirića, itd., op. cit. I str. 174-181.
334
U idućem razmatranju zanimat će nas, naravno, prvenstveno njihova morfološka struktura, ali će se dati i njihova osnovna, najčešća značenja. Njihova, pak, jezicka upotreba bit će određena u sintaksi.
A. - PRILOZI (adverbi) U tradicionalnoj arapskojgramatici nema zajedničkog naziva za sve priloge. Razne njihove vrste obilježavaju se kao: j);', a oni za mjesto i vrijeme kao j)J; . 67 U arapskom jeziku nema.posebnih oblika za glagolske priloge (sadašnji npr.: čitajući; te prošli, npr.: pročitavši). Oni se uarapskom izražavaju na razne načine (određenim akuzativima imenica i pridjeva, pomoću prijedloga, a nekad i pomoću glagolskih vremena), o kojimase govori u sintaksi. Po svome postanju arapski prilozi mogu biti: a) raznoga porijekla; b) nepromjenljive imenice s nastavkom: -u: c) imena u akuzativu; .d) razne priloške oznake. U pravopisnom pogledu, sa slijedećomriječi zajedno se pišu prilozi: 1, ~ , 'j, a svi ostali odvojeno. U rečenici prilozi vrše funkcije priloških oznaka, tj. li određenom smislu dopunjuju pojam riječi uz koje stoje, a to su:glagoli, pridjevi ci participi), te drugi prilozi. Oni mogu označavatirazneokolnosti u vezi s tim rijećima, u raznim njihovim ulogama urečenici (predikat, atribut, i dr.), Na osnovu toga prilozi mogu biti podijeljeni u razne grupe, kao oni za: pitanje, odricanje, pojačanje, mjesto, vrijeme, način, poređenje, stepen, količinu, uzrok, namjeru i dr. Sada će se dati pregled tih grupa priloga. Neke sadržavaju ograničen broj priloga, dok su u drugim prilozi vrlo brojni, pa ćemo navesti samo neke značajnije primjere za njih.'O bližoj upotrebi priloga treba se obratiti na dijelove sintakse u vezi s njima (a o nekima se govori i u stilistici).
I. Upitniprilozi -
j\+oč~o.)riJ);'
To su: 1= da li, zar; ~ = je li, da li; ~ = nije li (i dijalektalno: :.lli \In. Napomenq: uz pojedine vrste priloga, kao što su oni za mjesto, vrijeme, 67) R. Božović, op. cit., str. 174-5, daje prilozima uopce naziv: '--'/)., što je nova upotreba te riječi. Tako se tu navode: jWI0J); = prilozi za način i y-L;.:'..Ji0J);= prilozi za mjeru (pored onih za mjesto i vrijeme).
335
način, količinu i, dr., postoje odgovarajuci im upitni prilozi za svaku tu ~S itd.). Takve ćemo navesti uz njihove vrstu (npr.: :;t, ~ ' dotične vrste.
~s ,
2. Prilozi za odgovor -
ylpJrJ);'
Ovdje spadaju: ~t 'l>~ (uvijek uz zakletvu); ~' pitanja), '~ i;';':' , ~ - svi u značenju: da (dakako i sl). Od
~TJ l>~~astalo je dijalektalno:
(iza negativnog
I;t (~;t , ~~~)= da.
Među ove priloge ubrajaju i one za negativan odgovor, naime: ~ "%::nikako (a mogli bi se svrstati u odrečne priloge).
3. Odrečni prilozi -
= ne i
;:.srJ);'
Od ovih priloga: 01i t: dolaze ispred imenica i glagola, a svi ostali samo ispred glagola, i to: ") = ne (dolazi ispred: impf., rjeđe perf., te ispred prohibitiva): t: = ne (ispred perf., rjeđe impf. u indikativu): ~J= ne (ispred apok., dajući mu značenje negativnog perf.): LJ « t: + ~) = još ne (isto kao kod ;J); 0t + J ) = ne (nikako, dolazi s konjunktivom, dajuci mu značenje (pojacanog) negativnog futura): 0b= ne (dolazi ispred 1. člana rečenice, čiji drugi član počinje sa:~~ (= osim), a u našem jeziku te obje čestice zajedno prevodima našom: samo, te tako arapsku negativnu, pretvorimo u našu afirmativnu rečenicu).
:J(
Napomena: već je spomenute: ~ odrečni prilozi:
~o;.i ~
(t~)\J~ =
- će se spomenuti među prilozima za vrijeme.
4.a) Prilozi za podsticanje -
~J);'
To su složeni prilozi:)rt , ~ , ~') ,(.}"sviu li, što ne bi, i sl. b)
Prilozi
prilog za odbijanje);
značenju: daj, hajde, ne bi
za ponudu- -u":;Ji'J)';:
Oni služe za ponudu, preporuku, savjet, i sl. To Su ovi: ~t , lot ,} - svi u značenju: daj, hajde, ne bi li, što ne bi, i sl.
336
c)
Prilozi za upozorenje -
4_.~:rr~)';'
To su: \11, G. , I:G. (i druge pokazne zamjenice) uznačeriju: evo, eto, eno, već prema govornoj situaciji.
5. Prilozi za pojačanje -
~tJrJ J';-
Ovdje spadaju: 0l' 01 i J = zaista, doista, uistinu i sl. U kojim se slučajevima upotrebljavaju i kako se u tome međusobno razlikuju, opširno se govori u sintak..i, gdje će se vidjeti da 01i 01 imaju i svoje oslabljene tj. nepojačane oblike Jl odn. Jt, istoga značenja to su tzv: 0-- LJJ....:JT ( 01) 0l :il. o ~ II.Tu će se razmotriti i prilog
J
u njegovim raznimfunkcijama
pri
čemu on dobija i svoja posebna imena.
6. Ptilozize izražavanje želje -
~J
J'?-
To su: } = da je, kad bi (bio) = da je, kad bi, kamo srece da (iza ovog ~ imenica stoji u akuzativu). Ono dolazi i u obliku ~. ~j~ ili j.:J) ~ u istom značenju.
7. Prilozi za izražavanje nade -
;:'J:siJ~
To je j.:J = mož~a (može biti skraceno u: ~, a im""aineknjiževni oblik: i dr.). Imenica iza j:J stavlja se u akuzativ (dijalektalno u genitiv). ~
8) Prilog za oznaku buducnosti - ~
o::;
Y.
:;J,
0.-
r...J .r":
To je: 0:;' (zapravo je ovo imenica u akuzativu; često se skracuje u::"') koje imperfektu indikativa daje značenje buducnosti).
9) Prilozi za objašnjenje - ~
J)';-
To sU:~1 i (rjeđe) Jr, oba u značenju: to jest, naime, i sl. ,
10) Prilozi za mjesto-
0~JJ)
To su slijedeći (ali ih ima i u slijedećim grupama), kao i onih za vrijeme i način: :;1 = gdje;:;1 Jl = kamo, kuda; :;1::'" = odakle, otuda; ~1 = gdje go~, ma gdje, bilo gdje (ovo se upotrebljava u pogodbeno-odnosnim rečenicama): )1 = otkuda, odakle, 22 . GRAMATIKA !\[(t\P5KOG JEZIKA
337
::r.
~ = tamo, onamo; ~ = otuda; W (i :.::.J)~= tamo, onamo (ovaj prilog nekad znači i: ima, jest,.postoji, nalazi se, a W ~ = nema, ne postoji, i sl.).
G = ovdje, tu; G J"1 = dovde, dotle, ovamo; G ~ = odavde, odavuda; = ovdje, tu; :!.IG= dijalektalno postoje i oblici (mj. G); Go , Go i b; ~ tamo, onamo, ondje ( :!.Ib također. moze - kao W - značiti: ima, jest, = odande, postoji, nalazi se { sl.): :!.I~ ~1 = do tamo, donde; :!.I~:r odonuda; ::.uG = ondje, onamo; !JGj G = tu i tamo. ~ 11. Prilozi za vrijeme-0L.)rJJ.); Pored ovih mnogobrojnih iz drugih kasnijih.grupa, to su ovdje samo slijedeci: = kad; 0~1= kad; J:. = kada (svi upitni): :.G = već (uz perfekt): '..li = ponekad, katkad (ispred imperfekta),
JI
JJ = ikada (u upitnoj rečenici): patus). = kako dugo, koliko puta.
JJ
= nikada (uz negativni perfekt i apoko-
;.s
12. Prilozi za način Osim onih kasnijih, tu su slijedeci: = kako (upitno), = kako (upitno, ali je ovo, zapravo, imenica u akuzativu), \l5' = ovako, tako; ::.ul5' = tako; \~ = ovako; tako.
JI
:..;.s-
13. Prilozi za količinu (broj. mjeru)
;.s
Pored ovih priloga od imena u akuzativu, ovdje spadaju samo: = koliko upitno, a = koliko (puta, samo) ima konotaciju čuđenja, i sl.): ~ts' ili:;ts' = koliko (rijetke je upitno, obično dolazi sa ~ s upotrebom kao ~ ;.s); \l5' = ovoliko, toliko; \~ = ovoliko. ~
::r. ;.s
14. Prilozi za uzrok (ili svrhu) To su: i skraceno LJ , \~LJ = zašto, čemu (upitno); ~ i IlJ = zato, stoga; ~~
338
= radi toga; \~ = .zbog ovog, stoga; ~ ~ =-otuda; zato, stoga.
15. Prilozi za. ograničenje (resirikciju) To su: (Ji = samo; ~
= samo; \Jk ~
= samo.
II Priloški upotrebljavane nepromjenjive imenice, uvijek s nastavkom -u. Služe kao raznovrsne priloške oznake. Takve su ove: 1. Za mjesto služe slijedeći prilozi ove vrste: rL.\ = ispred, sprijeda; rL.\ = naprijed, ~ = dolje, niže, ~ u-o = odozdo, ~ = pozadi, straga; -> JI.
o
..•
JI
o
Jk
.•.. o
:. ~:..= gdje, kamo,
~k = tamo
kuda; ~.~ gdje, odakle, otkuda,
~ ~ = odozgo, svisoka; J~ ;;".gore, iZha:d,navrh;J~ = sprijeda, ispred;
r\~
~\~J= pozadi,
gdje, kuda, kamo; ~.--::- :r=
Ji = nagore,naviše; J~ ~ = odozgo; -
-
straga.
2. Za vrijeme ovdje spadaju ovi prilozi:
~ = poslije, potom, tada, zatim; ~ negativnoj rečenici), ~';-
:r = poslije, kasnije; ~ -
= nikada (iza negativnog impf. ind., u značenjufatura).j)
= još i j) ~
(u
=
prije, ranije. 3. Za ograničavanje služe, pak, složeni prilozi ove vrste:
~
=
samo, ~
';}i~.
~
=
samo
0':'0
(ovako), nikako drukčije,
ništa drugo.
III
Prilozi od imena u akuzativu To suakuzativi (s nunacijom, s određenim članom, u nekoj posebnoj sintagmi) upotrebljavam priloški, u raznim vrstama. Vrlo su mnogobrojni, pa ćemo navesti one češće upotrebe. Evo' tih najvaznijih primjera po vrstama. 22 • GRAMATIKA
339
1. Za mjesto služe, između \~
ostalih, slijedeči:
= morem, po moru; \~ = kopnom,
~)~
= izvan, vani spolja;
~)
po kopnu;
;b..\~= unutra,
= istočno, na istoku; ~).' = zapadno,
~w = lijevo,
južno i dr. ._'.
"..
2. Za vrijeme, od mnogobrojnih,
nekoliko
= u predvečerje,
~T
predvečer;
"
"..
(.~ = izjutra, ujutro, sutra;,
t:.(.::..:,
.:;
= (na-) uvečer; = notu, po noći,
'"
\~
t.i,c... = ranije,
= sutra (dan);~
I~Q= danju, "...J.
.,:: '1!
= rano;
rijetko;
."-
= izjutra i navečer, svakog jutra i .
""..Ji
\?t::... = kasno;
>
t~i = danas; ~fl
L. ~=
"
po danu;
dana; nekoliko dana;
= povremeno;
u to doba;
~(tJi = ove noci, noćas, večeras;
;:; ~
L'.:;.= jednoga LG-l
~r J~r= prekjučer:
'"
'prije;
~c.:..C~
= izjutra, ujutro, jutrom: večer~
:c.:. ~
i::~.:= tada,
.
:r:"~iili ~"~l:);
= jučer (također: = često, katkada;
~~
.
~);Jr= jučer: J){1\~).)r= prekjučer:
= maloprije; J
~r
češčih:
'0';1i = sada;
\~i = uvijek, (a uz negaciju)=~ikada;
-::: 5
na zapadu;
slijeva, (na) ulijevo, sjeverno, na sjeveru;
( .• ~ = desno, (na) udesno,
~r
iznutra;
~
= svakodnevno,
svaki dan;
L'.~r =
, = neko vrijeme;
L. I~' = često.
,
,
Evo još neke priloške
o~ ~ == preksutra; ~ vremena
oznake za vrijeme:
.fi1rr'~= popodne;
na vrijeme;
J:.. (..:,., \~
..GJr ~
= preksutra:
cr.:> ~ = jutros,
r:;.sr~(..:,.,
= (rano) ujutro:
~ = da'nas
~1 iQ = sinoć, noćas, jučer navečer; ~ )L;J\ ~QJi = jučer navečer; = danju nocu, danonocno: j,: (1 = te noći (večeri); 1:u.L.aJ '0'91
izjutra; ).~
odsada
pa ubuduce
iz dana u dan;
(nadalje);
lo~ lo:;'= dan
!.I\:G:;, i .u:.:;. = toga dana, tada'; r:;' ~ lo:;" = za dano~; r~W0:-lo:;'== jednoga dana.
3. Za način. (vršenja glagolske nekoliko
akuzativnih
zajedno:
~~
340
,
priloga:
= jeftino;
J:.3 0--
radnje i sl.) navest ćemo
I~Qr == .pojedinačno;
I~j~ =
polahko;
~~
,
od brojnih
\ : . h~ := SpOTO;~ = brzo;
samo =
08 08 = u
rasutim grupama; WI.l. = skupo; ~6;. = besplatno; ~= skupa; .~ polahko;:.G-j = sam (uvijek sa spojenom ličnom zamjenom iza njega).
=
4. Za količinu bi -izove vrste priloga bili slijedeci primjeri:
0\1:. = vecinom (po) najviše; 1:.';1. :±neznatno;~ = malo; ~ = mnogo;~;; cd približno; 0\5" = dovoljno, dosta; \)(~ = obilno; ~.~ ~= malo. ' "
,
5.·Za pojačanje iz ove vrste mo&u se~spomenuti slijedeći:ql~= nikako, nipošto, uopce (stoji uz negaciju); G i L.W = potpuno, sasvim; \~ = vrlo, veoma, jako (dolazi naročito uzpridjeve). 6. Razni priloški izrazi (za potvrđivanje, uvjeravanje, isticanje i sl.),: kao što su: ::,-. ~ ')J = !1užno (neophodno, neminovno); sigurno; ~ ')J = osobito, naročito; <::,-.) J~ bezuvjetno, neizbježno, nesumnjivo. '
r~ .')J =besumnje, ')J i
<::,-.)
svakako,
i3G:. ')J = sigurno,
,
IV Razne priloške oznake Osim već spomenutih načina izražavanja priloških značenja, ovdje će se spomenuti priloške oznake raznih značenja, izražavanih pomocu prijedloga (ponajviše ovih prvobitnih). Često je njihova upotreba u ovom slučaju neobična, ili, pak, i samo značenje takve, sintagme, koje je ponekad i figurativno. Takvih primjera ima velik broj, a mi ćemo sada navesti neke jednostavnije. Ostale treba potražiti l;l rjecniku (uz prijedloge i imena u sintagmi), a neke ćemo primjere navesti naknadno, pri razmatranju upotrebe priloga u sintaksi. Evo takvih primjera (alfabetski):
" ~L 0:,J..:.'1r,~r Jl = za vijeke vjekova; ~:/.;JrJl = van, u _~ J ~
inozemstvu;
Jl = u nepovrat,
Y: JL.a-J-t: = ukratko, jednomriječju;)~t: = stalno, neprekidno: .f.,a.:;~:::ukratko: C'!J~~= postepeno, pol;hko;~""G = posebno, spe'cijain~J .a '.;: j~ ; opširno, detaljno; J~ ~ ,,; zbog ograničenog prostora: ~~~~ ; naizmjenično, povremeno, periodično: ~~ = redom, po redu, ~r~di,.o;;~~ = na kredit; .~ = s .ozbiljnošču, ozbiljno: o~~ = vlastoručno, svojeručno: ~~ = na brzinu, brzo; JG,)1\) .~~'1;'jutroril. i večerom;
p j ~~~
= riječju i djelom;
/A ~snažno, jako; ~~~
= silom,
341
nasilno; )~)
~
= danju nocu, danonocno: ;(..\~ = otvoreno, iskreno;
~ ~ ~nerado, ~e;iz osvete; ~j ~ = rado, drage volje;;;' J~ = = ·odva'jen',daleko od: ~.~ ~~,= opcenito: ~~ ~~ = približno; "'......odjednom, sasvim, potpuno, međutim, istodobno, (s negacijom) = nikako, nipošto, nikad; r;:''y = jasno, razgovijetno; ::;
~ : ~G
,o,
-"
"'''-
':1~{-,;;.i ~ = ni prije ni poslije; .~? Vj:~ ~ = bez ikakvog
ograničenja. ~ : }:;; ~ kasnije;
~ : 0)-7)
·o;J~
-"
= preksutra;
i•..0:. ~
r~ ~
= od danas, ubuduce, nadalje,
O? C; i )-i)~d)c;:
c;
= s vremena na vrijeme; ;;..') =u (okruglim) zagradama: :;::~1r);;::~ll == s vremena na vrijerneyponekad:
c;
~ ~ : ~~ ~ = skriveno, kriomice; tajno; 0~~ krišom, potajno, ~~ ~ = u njegovoj ruci (vlasti); , , ~ :)i J,.::- ='~mjesta, odmah; ~ ~ = posebno, specijalno; L'J~I = postupno, polahko; JS;J,~r~'= potpuno, sasvim, posve; ~W
=
J,.::J,.::-
~ vecinom, najvećim dijelom: ~\~\ ~ = neprekidno, uzastopno: ~ ~\ = u zoru, zorom; if-,~JJ{~=p6sebno, naročito; '-:-'~ ~ = na kredit;;&n' ~ = na brzinu (pojesti): J..,1Jr J,.::- = pravo, ravno, neposredno, izravno, konačno, najzad, odmah, neprestano: i\j·..LJi' ~ =(za)uvijek, stalno; ~)i ~ = našte srce;natašte; ;.\:'''';1T~ = naslijepo, nasumice; ~ ~ = natašte, našte srca; .c~ ~ = o~ako kako jest (kako je bilo); ~~' ~ = U ",0",-.-pravu; (i\J.j
••...•..••. '"
.".!t/
.
/"
~'po tvojoj volji, kak~ ti je najzgodnije;· ~~ ~j ~ = podrobno, detaljno; '-:-!~ ~) ~ = približno; sažeto, skraćeno; J,.::J'..LJi' ~) ~ tatno,'precizno; .:::S--~)~~'fi =tetveronoške;
~':":'j ~ ~
, ::';:
~..r->-r;;,== do posljednjeg; ~)
namjerno. ~:;.
= domalo; ~
~
~
,;;,protiv svoje volje, ner;do;
= poprijeko (gledati), nasUlnc~'(udarati);
~ A-1 = naizust, napamet; •
~:
=
<..!"';:;.
.w:;- = namjerno, hotimično;:;'
•
y>- ~r..r->-T ~ = na kraju krajeva; <..!"~1 ~ = nerado, protiv (svoje)
volje: ~~:i()=-~ećinom,
najvecim dij~lom;'::u~ 0~
u m~đuvre~~mi, međutim; ~. neprimijetno, neopaže~~; . 342
= uskoro, ubrzo; ..L..:J ~
~
= za to vrijeme,
G):, ~ = ~ t~en ok:;; ~
~~'2- ,~'= na nemjestu,
j ~
~
=
na pogresnom
mjestu; LJ~ ~ = u tajnosti, krišom; wl? ~ = povremeno, s vremena na vrijeme; u prekidima: .0Jr ~ = sutradan. iduceg dana; o~'.LJr~ = rijetko; ~ ~ = većinom, najvecim -dijelom; , -, -, "
~') ""
Ji LJT~ = s vremena na vrijeme, t..t1AJ\ ~.~ = neprekidno; :;. = neuredno: (;J;;-. ~ = neprestano; o;.:s o;'~ ~= u mnogom
~:;'T
;;.. "..
"..
,
,..
""
'"
""
""
""
'"
'
pogledu, •...• fl,~;:: (tog) istog dana: ci) ~ = istog časa, smjesta;
:h::.flr,b~~ :J:::- ~
Fb'::: od 'jutra do večeri,
B. PRIJEDLOZI- ~Jj;' (pre pozicije)
~:J~ ~li , ;;JG.!:y1 ~ .';'" i . 01 ~.';"') Prijedlozi (ar. također: ~,\'.;.Ji, ~~,Wi su nepromjenljive, nesamostalne, pomocne rijeci, koje imena; pred kojima stoje, .dovode u razne odnose prema drugim .riječima u rečenici. Imena iza prijedloga u arapskom jeziku stavljaju se u genitiv ~i, pa im otuda i njihovi navedeni nazivi), a takvo se ime iza prijedloga naziva: ~);;Ji .Odnosi na koje ukazuju prijedlozi.mnogobrojni su, ačesto jedan prijedlog označava više njih, pa se mogu međusobno razlikovati, na osnovu konteksta u kome stoje. Ovdje ćemo navesti samo naše najčešce odgovarajuce prijedloge, a detalji o upotrebi prijedloga bit će dati u sintaksi genitiva u vezi s njima. ../ J
•
-'"
..IJ
U
I./
Wi ,
Po svome obliku i porijeklu prijedlozi se dijele na: prvobitne (prave, neizvedene), pa izvedene iz glagola i imena, te slozene na razne načine, koje ćemo iznijeti u slijedećem pregledu svih prijedloga. sa...;::'" = tako mi; J = za, radi; ) = tako mi (pišu se uz riječ pred kojom su); = ka, prema; do'; = do;
I-Prvobitni prijedlozi su ovi: y=u,
::; = od, iz;
-i = u, po, o;";'
Jk
J:::-
= od; ~ = iz, od, sa (s genitivom).
- Među ove neki ubrajaju još i: GG..., ~
, I~, pa: , ~~ ' ~,
!l ,~ ,'.{.
'b, te 'J' i J:J, o kojima će biti riječi.nešto kasnije. II- Izvedeni prijedlozi a) Glagolski (deverbalni): GG.- , ~ , \~ = osim. b) Imenski (denominalni) od imena u akuzativu (bez nunacije), ukazu343
jući vecinom na mjesto i vrijeme, a to su slijedeći: )1 (odmah) iza; ~81= za vrijeme, u toku, tokom, u doba; ~\jl = ispred, nasuprot, prema; rL.t = (islpred: '~ = poslije, iza; :;;, = (izlmeđu: ~~ = nasuprot, ispred; ~\.iL= prema, usus.r~t! ispred, nasuprot; ~ = (islpod: = iza, za, pozadi; :. '~;.. =·uz, (po) kraj: ~ = na strani, sa strane; ~ = po, prema, shodno; ~\~ 0:>- '= . = nasuprot, prema; J:;"" = okotlll): J(:-= prema, .naprarna.fislpred: pri, u doba; = (izrvan: J~ ;, nasuprot, osim, poslije; J~ = (izlmeđu, kroz,' po za vrijeme; ~ ,;, između, kroz;:...Jj... = iza,za, pozadi;
:,1
tJG-
J>.\~=u,
unutar; ::.,)~= (isipod, niže, s ove strane, bez, osim;
= oko. '1 " = prema. o "- = protiv: '.', one strane; ~ = na, protiv, usprkos;
'~J. ;.)
,~
~'y
I"""""'"
,
= (na) mjesto, u zamjenu
:J';' = (izjnad, pred; sta):
na; ~
= prije;
J-:.J = kod,
li = kao, poput;
J;~
'-~
j;J='
= po prema· .rr '~= preko " kroz s uz, pored, pri, (po) kraj; ,
,
:.w. = kod,
za; ~
t1~= usprkos;
=~iza, poslije:
~'; = odmah nakon;
prema, u pravcu, (isipred:
u blizu;
rl~= (O c;. =
l5:.J = kod, u, pri, blizu, pred;
= za, prema; ::.,~ = (nalmjesto:
S~= prema,
u pravcu; ~
=
prema, po, oko; ~\~j = iza, za, preko, s one (druge) strane, osim;L) = (izrmedu, usred; = shodno, saglasno, u skladu s, prema, na osnovu (temelju).
2)
c)
Imenski (u deminutivu),
~spr~~~0ji = malo niž~; ~; Iza; ~J) = malo pozadi,
a to su: '\ ~:~ = malo poslije; :. = malo iznad; ~
~;J=
malo
= nešto prije; ~~~ = odmah
III - Složeni prijedlozi a)
Od
prijedloga sa drugim prijedlogom
imeničkim),
od kojih su važniji:
~!~
~l =
(najviše
iz, van;
prvobitni
0 Jl = uz,
s
pored,
Jl = u pravcu, prema; ~ Jl = iza, za; ~\~ Jl = u, unutra; ';j~ Jl = do blizu; ~ Jl = ka, kod;.'!') Jl = do iznad; ~~ J1.;= prema, u pravcu =;:, J1; Lj J1 = do usred; zajedno s; ~
;~
= UZ,.
unatoč; .~ naprama,
pred: ~~
pored, zajedno s; ).-\~
}l ~
= iza, pozadi; ~\j1~
o~
= .nasuprot,
= osim, nasupr~t,'l.J;~
zamjenu za, kao naknadu
= po, prema; ~~
344
c;~)~
= iza: pozadi; ~\j~,= nasuprot, prema; (is) pred;(~)
ispred;
= ispod, bez; ~\;
za; = nasuprot, ~
prema, ispred;
= nasuprot; ,~
~
= protiv;
= usprkos,
J~ ":
= = u
~ ~ = prema, u pravcu; ,~j ~ = u, usred; ,~j ~ = po, prema, shodno; J(""" ::.;:. = nasuprot, prema, (islpred: J'~ ::.;:. = (na) mjesto, u naknadu (zamjenu) za; , ,
,
I~ -i = (odmah) iza, pozadi; ~d1-i = za vrijeme; ~~
-i = za vrijeme, tokom; ti toku, kroz, za (dok);
~
-i =u toku, za vrijeme; ~\~; -i= u, unutar;
-Y.ti:- ~
= oko;
= prema, u naknadu za;(>.G ~ = prema, u pravcu;" ;:, ~
~J
~'= u, usred; ~/~. -i = vani, sa -;poljne strane; ~G- -~ = prema, u poređenju s, s obzirom na;
Il~= iza, pozadi, iz, između; rl.1 ~
= ispred; ,~ ~ = iza, poslije; ;
iz, između; ~ ::.,..= (isipod: ~L;1;:;'= nasuprot, (is) pred;'~
~ =
::.,..= sa strane, iz, od,
~a, u pogledu, u v~zi s; J~'0-- = oko, opovodo~; ~.J~::"" = izvan; J)\>-::"" = kroz; Jt- ~'..... = iza, pozadi: 1.:...\; ~.' .•..• = iz (unutrašnjosti): l.J.~ ispod, ~ ~ o •••.•
~
~.
niže, be~, osim; izuzev;
L (i od
.njega skraceno
'lo, nastali
~d: jr::.,..) = od,
~::r..
otprije, ima; uL ~ = na, (izlnad, s (s genitivom): = ~d, s (s genitivom): = od (strane); J'''y::r.. = (na) mjesta: u zamjenu
w. ::r..'
(naknadu) za:
J:";:;' = (izrnad, s (s genitivo~);
Jj::r.
= prije, pred;
J-;::""
= od (strane), ispred, kod; ~.~ = od; ~G ~ =:: s ob~irom na, u pogledu: ~ ::.,..= od, Sa strane, što se tiče; ~Cj = iza, pozadi; LJ = iz, između.
::r.
--
'"
::r.
--,."
'"
b) Složeni prijedlog od prijedloga i imenice (neupotrebljavane kao prijedlog) ili neke čestice: -.,....;G- Ji = uz pokraj, pored; JG Ji = (na, u)lijevo;.J~ Ji = (na, u)lijevo; ~~ Jl ' = (na.uldesno: ", <
~~
'
,-
= uz, pokraj, pored, osim; ~
= putem, preko, pomocu:
0
=
po, prema;......;~ = kod, (zajedno) sa;;;'" = bez; ~ = bez; "
--
,
"
(~A1,:}A1)~1 ::; = iztmedu), usred; ( ~ ~ ) '$ -41 ::; = ispred, pred, prije; )1 ~
.-
~ (odmah) iza, zbog, usljed; ~
~ = kao, radi, za; J\~ ~- = pred; ~ ~ = upravo pred, pred sam; (nalsred, na od, po; ~~ ~ = na, po; ~ j ~ = UOČI; -4 ~ = pomocu, posredstvom; 6
,
__
•..•
...•"
--
,
345
~
~
=
putem, preko, pomoću; ~),. ~ = putem, preko; ~:;:. = pomocu, posredstvom; ).:.~ ::;. = lijeve, slijeva: ~ ::;. = desno, zdesna;::;' .ri1 = od;' , , ~G:J\-i = u pravcu, prema; Il -i = iza, poslije;;l -i = u pogledu, o; ~-i = u (utrobi, unutrini): -.,....;~~ = prema, u. poređenju s, s obzirom na, u pogledu;
~~:;
~'y.-i = u;
= na; ~
;'t ~ = s obzirom ~f'~
= preko,
j._;~, -i:; za, radi, u·korist;? -i = bez;
= kao, na,
li
= zbog, usljed; )l 0:- = zbog, usljed; = zbog, usljed; J). ~ = od (strane); ?~= bez;!~~ = slijeva, lijevo: ~ ~ =
poput; ~~ vezi s; 0G ~
putem;
zdesna, desno. c) Složeni prijedlozi od imenice u akuzativu (s nunacijom) i nekog (prvobitnog) prijedloga, kao što se vidi iz primjera: ~ :G., = na osnovu, na temelju;
Jl ~
razliku od;J
= odmah (tik) uz (do kraj); J ~~
= nasuprot,
l(b = shodno, u skladu s, prema: (~):;:.
(naknadu) ~a, (nalmjesto: ~ \~ shodno, u skladu s, prema;'::;'
usprkos, za
w,~ = u zamjenu
= oko, otprilike; j ~l1)ili J Wj = saglasno, w~= usprkos, u~atoi, i pored; ~ ~j)~=
osim, povrh, pored.
Napomene uz prijedloge
J; , ~ ,
1) Prijedlozi: tS'.J, ispred pronominalnih sufiksa, krajnje "a" ~Jj itd. mijenjaju u -ay (tj. prvobitni oblik), pa glase, npr.: :.:.(,3; ,
0- '
2) Ispred zamjenice 1. L sg."tS:', pritedlozi: ~l njom udvojeno "y", pa glase: Ji, ~ ,J' ~Jj. oO'..
' ~ ,~
,tS:..J tvore s
-,
oO"
3) Ispred iste zamjenice, prijedlozi uopce. gube krajnji vokal, npr':!.5'L.l , IS ' .;:; i sl. -,
-4) Krajnje J _ '"
\..j-r-r
pa bude: ~
~ '"
1_
prijedloga: ::;. , ~ , J-:.J udvaja se ispred zamjenica: cs _ -i :'JI. ". ". , ~ , ~..u , ~ , Lo , \..j..u • ~
'ti;
'"
:; '"
5) Krajnje prijedloga: ::;. i;; L.pa taj spoj glasi: ~ , ~ i ~ ,
-:;
asimilira se u
r ispred
zamjenica: :;. i
L.... .
6) Prijedlog J ispred pron. sufiksa, (osim .s gdje bude ~), dobije vokal :..,npr.: ::.u , ~. , 'ti3 , tJ , ~ itd. -,
346
o~
Y.
;' ;' ;'
C. - VEZNICI - .h:)\.0\j~\ (konjunkcije) Po obliku veznici mogu .biti: prosti, tj. od jedne riječi, ili složeni, od 2-3 riječi, kako će se vidjeti iz njihovog pregleda po vrstama. Po porijeklu su: ili prvobitni (npr.: ~k' \~l ' 0\ , 0l ' ~\ , ~ ' :..:,, J ), ili riječi koje
'.l ' :,J ,
r\ ,
su prvobitno: prilozi (~ ~~ , ':J , ~),
zamjenica (lo), prijedlozi
(jk ,'~,
e ' 0-- ) , ili imenice (~\ , ;\ , ~ ' JS ' ~), odn. u složenim prijedlozima kombinirani s tim vrstama rijeci, na razne načine, ~
' !J ,
0':->- , ~
'
kako će se vidjeti iz datoga pregleda veznika. Pišu se vecinom odvojeno od slijedeće riječi ili one ispred njih, a spojenose pišu samo neki po pravopisnim pravilima (kao::":' , !l , J, lo). Veznici su nepromjenljive riječi (čestice) koje služe zato da vežu međusobno gramatički istovrsne dijelove (pojedine riječi ili sintagme) unutar proste rečenice, a, osim toga, i za povezivanje sastavnih dijelova slozene rečenice (tj. glavne i zavisne). Veznici koji povezuju dijelove pojedine rečenice, te nezavisne rečenice međusobno, zovu se neporedni (koordinativni). Veznici, pak, koji uvode zavisne rečenice (tj. vežu ih za glavne rečenice) nazivaju se zavisni (subordinativni). U tradicionalnoj arapskoj gramati~i dijelili su veznike na dvije grupe: 1) prve veznike C~1.~,.Ji'~);'), u koju ubrajaju veznike svih vrsta osim onih iz druge grupe,' 2) pogodbeni veznici (.bp~ )';-); Međutim, mi ćemo ih ovdje podijeliti najprije na sI?omenute dvije obuhvatne grupe, naime na: naporedne i zavisne, a unutar tih grupa oni će biti raspoređeni, na osnovu podjele rečenica po njihovom sadržaju. Veznici iz prve grupe uglavnom služe i za povezivanje pojedinih riječi međusobno, pa ih ovdje nećemo posebno navoditi. Upotreba, pak, i međusobno razlikovanje veznika u raznim njihovim vrstama razmatra se u sintaksi rečenice. A sada ćemo dati pregled veznika u nezavisno - i zavisno - složenim rečenicama, odvojeno u te dvije grupe, s pojedinim njihovim vrstama.
347
1- Naporedni (koordinativni) veznici 1)
Sastavni (kopuletivni) veznici su:
j = i, :.;, = i, pa, te; ~ = zatim, potom, onda;?
= pa
čak i, šta više i; ~
=
ni, niti. Rastavni (disjunktivni) veznici su: lo~ ,~I = ili; 1.= da li... ili; ~I . . . . ili da ... ili da; C,fj .... L.I = što se tiče .... a.
rL
2)
3)
ri .....
lok = ili.-... ili: 01 lol ..... ' 0\ L.l ;, -
Suprotni (edverzetivni) veznici su:
:.k = nego, već; ~
i~
= ali; j = a.
4) Iskljucni (ekskluzivni) veznici su:
\'1.= a da
01\Il = nego da; JI \Il = samo što; jl~ = jedino što; jt~ = samošto: 1'. :. ~ = naročito; 01 0j~ (~ 01 J j~ , 01 J j~ ::,.. ) = a da ne; 0L0~ = izuzev što; ji ~ = samo što; 01 :J~= samo Što,' . . ne;
5) Zaključni(konkluzivni)
\~l(= 0~1)dakle,
veznici su:
prema tome; ~.~
= zato,
stoga.
II - Zavisni (subordinativni) veznici 1) Iziični (deklarativni) veznici su: JI = da, kako; JI iJl = da (zaista); \11 == da ne; 2) Mjesni (lokalni) veznici su:
;1 = (ovdje, tu, ondje) gdje; :;1 Ji = (onamo)
kamo, (onuda) kuda; ::,.. ;1 = odakle, otkuda; ~1 = gdje god; ma (bilo) gdje; ;. ~~ = (ondje) gdje; . gdje god; ma gqje;;· :~ Jl = (onamo) gdje;~· :~::,.. = odakle, otkuda; (.~:~ = gdje god, ma gdje. - . 3) Vremenski (temporalni) veznici se dijele u tri grupe, prema odnosu radnje glavne i zavisne recenice. a) Obje radnje Su istovremene, a veznicisu:
~l= kad; \~1= kad; L.1~1= kad god; C = dok;;· :~ = (sve) dok; kad; 0:>-= kad; ~ = dok, kada; C~ = kada; LJS- = kad god; L. = (sve) dok; . 348
b) Radnja glavne vrši se prije radnje zavisne recenice, aveznici su-tada ovi: 0\ Jl = (sve) dok ne; ;;:- = (sve) dok ne; ~~ = (sve) dok ne; \'"~~~= (sve) dok ne: 0\ = prije (no) nego što; c:,~ = prije nego što; 0\ = prije nego što;
:P
p.~
c) Radnja glavne vrši se poslije radnje zavisne rečenice, a veznici su tada slijedeći: c:,j-T = otkad zadnji put; ~l = kad; \~l:;:kad; c:,1~l = kad god; c:,Jj1 = čim; ~\~ ~ . :::nakon što''. 01 ~ = nakon što''o C: :~ = nakon što' C = dok c....::; = dok , W~ = čim''. ~ = kad' , u:>-, '. ";kad' L.~ = dok , 01 j.T dj = čim''. G = I
dok;
ill
= kad god; l.S = čim, kako; (J = pošto, kad;
otkako; Uj ='kad;
J::.. ... ~0l c:"= čim.
oo'
1::iL
'
:::!
•••
ad, otk~d,
. , '
4) Uzročtii (keuzsliiit veznici su ovi: ' ~\ ~ == buduci da'':'~\1\ = kad' '."
= zato što'I~rf -,» l.S = zato što, jer; 0~ == jer;J":i = jer. .
=: budući da'I~''.
'.
'
= kad' ,
5) Posljedični (konsekutivni) vez nici su: ;. :~ = (tako) da; J = (takolda.
J::..
J::..
6) Namjerni (finalni) veznici su: = da; :}' == da; ~ = da ne; G = da' \; LS = da' J = da',V\":i = da" <::'\ = da ,1'(-'\ = da ne'!ooL....:5:J = da , ne bi li: J~ ,1",1
0; ~ 7)
~
.
I~--
,
= da, kak~; )W= d; ne; 0\:: da; J = da; l.S = kako; j' = da, ,
Nečinski (modalni) veznici su:
08' = kao da; J8' = kao da; LJ8' = kao da; l.S = kao što; onako ....kako; JI l.S= kao što; :,3 l.S= kao da; \'J~.= onako kako; kao što. Poredbeni (kotnperetivni) veznid su: L...fr= što to; L.... = negoli; 0; ::.,..= nego što; 0; ;;. )(;J = akamoli.
8)
oo,
,
,
Pogodbeni (kondiciotislni) veznici su: 15\~ = kad; c:,\11~ i c:,~1 = kad god; ~I!: = ako ne; lo!~ = ako; JI.~ = ako;-..r ',\ 01= ~ ~ ako; -'j = da, kad (bi); J; :,3 = da, kad (bi); \j :,3 = da ne; 0\ ''':}}' i J1 'J :,3 = da ne, kad 9)
j
ne (bi); (J\ )01 ~
= pod uvjetom da, s tim da,
Ispred tzv. pogodbeno -odnosnih (kondicionalno-relativnih) rečenica stoje: a) zamjenice: c:,= šta (god);(;. =ko(god); koji god; ~;
= ma ko, ko god;
Q = ma
~1 = koji (god); ~; = ma koji,
šta, šta god: 349
b) čestice (prilozi mjesta ili vremena): (god); ~r = ma gdje, gdje ~r god;' (/:.. = kad god; J::. = kad (god) i rijetko: «(.) J~r = kad(god);.~ = ma kada; (.S = kad god. (.(q)
~1 = kad god; Jr = gdje god;:;'r
= gdje
10) Dopusni (koncesivni) veznici su: 0r
e=
premda, mada;
Jb = iako, ako i; }j = (pa) makar. ***
Pojedini veznici/kako u našem, tako i u arapskom jeziku, mogu se upotrebljavati u raznim vrstama rečenica (npr., naše "da", ili arapsko S druge strane, u pojedinim vrstama rečenica, razni veznici vrše istu funkciju, te se mogu međusobno .zamjenjivati. Kako će se postupiti u ovakvim slučajevima, ili kako ćemo ih prevoditi, zavisi od stila u konkretnom slučaju, ali i od drugih raznih činilaca i.okolnosti,
\~p.
Nekom obuhvatnom i iscrpnom sintaksičkom analizom starije i novije arapske literature, vjerojatno bi se moga~ ustanoviti još po neki veznik rjeđe upotrebe. Ovdje su, pak, dati najvažniji veznici u sirokoj upotrebi tokom cijelog perioda od početka arapskog knjizevnog jezika pa sve do naših dana. );)1
'"
D. - UZVICI - :i..::Jb~ruL;..~\ o
~
•... o.JJ
,..-
(interjekcije) To su riječi (i izrazi) koji izražavaju nečija osjecanja ili volju. Po svojoj ulozi uzvici se mogu podijeliti na: 1) one koji izražavaju osjecanja pojedinca (čovjeka ili životinje), kao što su: radost, tuga, čuđenje, divljenje, strah, odvratnost, dosada i dr. 2) Oni mogu pokazivati naš odnos prema nekome, pa istrazivati, npr.: zapovijed, podsticanje, zabranu, prijekor, neslaganje, odobravanje, zadovoljstvo, sumnju, zluradost, itd. U rečenici se sintaksički ne povezuju s drugim rije čima, to obično nisu
pravi sastavni dijelovi rečenice, ali ih nekad mogu zamijeniti. Uzvici se zovu: pravi/ ako se upotrebljavaju samo kao uzvici, a tieptevi, ako su to riječi koje vrše i druge funkcije u jeziku, ili su se ranije tako upotrebljavale.
350
Po svome postanju uzvici su ili onomatopejske riječi, koje oponašaju glasove ljudi ili životinja, odn. razne zvukove i šumove u prirodi uopce. Pojedini uzvici imaju samo jednu upotrebu, a drugi više, pa izražavaju razna osjećanja, želje, namjere i sl. Sam kontekst, odn. govorna situacija, ukazat će na njihov konkretni smisao i namjenu kojoj služe. Uzvici mogu imati specifične oblike, (često u raznim varijantama) ili podsjećati na određene imenskeoblike, a .mogu biti oblici ostalih riječi (imenica, glagola) ili onih koje vrše i neke druge funkcije u rečenici. Sada ćemo dati primjereza upotrebe.
te' razne vrste uzvika i riječi njima slične
Osjećanja razne vrste izražavaju, npr.: (mrzovolju, odvratnost i sl): .••
ti ,
d ' ji
~
o
Y.
{.
divljenje): ~ , _
, 3\
~/
'Ji,
c
J
~
J
~
J
~
J
';li
J
:
iii;
::;;:lJl
, ji , ji , ji , JI , ji , ui ,Ul
....::. ....
b ' t:' JO
....
o',
~= bravo! ....0;
o:;'",
O'!J.-
=
fuj, uh i sl. (odobravanje,
~r,:r, ,or, ~I , ~I , ,01 , L:.I
(tugu, bol i sl):
"'0..-
4-:!J
= ah,
(u raznim oblicima, u akuzativu
i s
o:;i ....
o,
...
r
,
"'0:..-'··0
....
o\.;JI,o)i, 0J1' 0)1' 0Ji, 0Ji, oIJI' ou. , IJ' u.\J' ~J'
4..;.) ,
oh, uh, jao! - Dalj~ znače: (srdžbom i sl., izazvanu) prijetnju: ~J (može stajati sa spojenom ličnom zamjenicom, npr.: ~j ili s prijedlogom: ~ ~j = Teško tebi! - U istom se značenju upotrebljavaju i .tzv. nomina interjectionalia: prijedlogom
~j
~j,
J kao: ~j
,~j ,~~j
, ~ ~j,
ili s imenicom u genitivu ili
akuzativu: (\~~) ~~ ~j = Teško neprijatelju! Za oponašanje glasova, šumova ostalih, i slijedeći: .~. = srk (pijenje (pad kamena); J.b ~pljus(skok žabe gra (gavran): ~(. ;, me (antilopa): ~=
i zvukova u prirodi služe, između deve): Jl1 = lup (udarac); ~.1.= tup u vodu); ~ = ha ha (smijeh): 13\1:. = zviz (udarac mača i sl.). '
lj , ~ , (~r ~) = o, ej, hej (o kojima poblize vidjeti u sintaksi kod: (5~W\). Za dozivanje Za dozivanje služe tzv. ,,\i:JI~
životinja su, npr.: 0~ muznju): r...r') (psa).
, w~
J';- :
r , 1 , ~r , ~I , ~r, (~r)
, :.:..~ (deve na vodu); ~
(ovce, deve na '
yy-
Za tjeranje su, npr.: "b- , (deva): ~~ ~ (konja); ~ (ovaca ikoza): ~ (deva).
(mazge): ~ , ~
,~
(psa);
t3' ~
Za zapovijedanje su, npr.: ~k' (devi da klekne); ~k ',~k = nastavi; ~ , ~ = šuti;:':' , ..:. = stoj, ostavi. c : ~ , ~ , ;.~ i, ~ ,~
~
= dođi;
(~):;-
= dođi
(te); ~k = šuti, budi mb:-an,prekini; ~
(~')
351
,~(~),
~;(~),
Neki uzvici imaju glagolsko kao imperativi nastavke ~
Ji, Y'
~(sa:
JWW:Cr,
značenje, pa se nazivaju:
(za zapovijedanje
u 2. licu),
za rod i broj. Takvi su, npr.:
' ~,(du.
~)=požuri,držise,zovi! a. neki
(pl, \)~)
0~
od njih dobijaju
= donesi
dodičtel.dovedifte)
~
(f. .gg.~,
du. c.
L...t.: pI. m.
i
(te), daj (te);
(.J~,pI. m. rj~,
~, pI. I;:") = požuri (te); ~~ (f. sg. ~~, du. c.
pl. f. -0j~)·= uzrnitte):
i služe
I;.l' •. pl.f.~)
=
.:
, U značenju imperativa i neki prijedlozi, ispustivši odgovarajući imperativ, mogu preuzeti njegovu ulogu. Takvi su, npr.: (s akuzativom) ~i (s ak.) = čuvaj se; J)~ , ~ ' (s ak.) = drži, uhvati; = evo, uzmi:
J
Y
drži se (čega), potrebno
~:;=
Ji
:.w.
ti je da, i dr.
Slično je i s nekim imenica ma, odn. infinitivima u akuzativu, kao što su, npr.: = pusti; = blago, lijepo (postupi) prema; ~\.~)~= polahkos, i dr.
:J;
:0
kad mu se izostavi Tako i opći objekt (jJ,,_:Jrj~D, glagol, može dobiti značenje zapovijediGlislično), npr.: strpište) se!
C~
Imperativno
značenje
;")ll ,~), flpr.:~I)
dođi;
JI) = siđi
idr.
može imati i nepromjenljivi
= pusti;
Y~~
= puži:
'
oblik: JLJ (tzv.
):.b- = pazi, tC /
odgovarajuci = strpljenja,
/
,
:-:'1 I
= čuj;.J~ /
,
=
*** Semanticki je, naravno, povezan s uzvicima pravi imperativ,. kao i ?lagoli čuđenja (~ jLJ1), te glagoliza pohvalu i kuđenje (~'..LJIjLJt
r'.uij). Morfološki razlikovanju
352
su svi oni ranije obrađeni,ao njihovoj bližoj upotrebi govori se u njima posvećenim poglavljima u sintaksi.
i
c, ..... u .....
vi ce c,
I
I
I
~
}
~'~.
I
~,,:r
'J,
.•.. l-o
c,
I
ce
:> P..:::
..,;
..l<::
ce
I
ce
lo<
I
I
1·'
,-;:r '
I
I
:=].
~ ~
"'
.....
~
CI)
o ..:.i;
.,,
., ~ ,
~~.
t13
.,
~ .....•
"
~
.:.<
~
~' , .
~, .
~, .
~' ,
.
~, .
~, .
~,
'
.,
c,
'"ci
.....
'
ce
'
~
~
.,, ~
o c,
Q)
~"1),
I
I
,'J
I
;>
.....
Q)
I
I
l::
~ ~
I
~~.
~"
~
ce
'~. ,)
,~
'::l' ' ,)
~.-
4· 1· 1', :1. .. .~ ~=l 4. 4· " -- 4· 1· :1 l' 1. J 1 4· ~4.i 14· c, .~ 1· .•.. 4, 4· i 4', ~4. o c,
.~
,'J
,~
.:.<
-I-l
~ ~ J;,
I
'J,
'::l' ' ,'J", 'J, 'J,
I
I
,~
,~
,~
I
~.ir
~.- ~.-
I
Q.)
S .......
,~
..,;
..l<::
t13
~
,
,
~' , .
, . ~~
'J,
'J,
'J,
~, .
~' , .
@,
.
1· 4· 1·
1
I
~~
~11 ~, .
~ . ~ ~, . o
'
•••
o
•
•
~~ - .
,"
~ . ~ ~' . ,'J o
I
•
o
,.
•
r-t 1 r-t 1 ~ .
~ . ,'J
,.
•
o
•
o
'
.
1f-\ 1~1 ~ .
~.
o
,.
•
~ .
,.
o
•
l::
;> ..... o~ ..l<::
S
~
t13
'"ci
~ .....•
,.....;
.•.. ~
--
vi
ce c,
Q) l-o
Q.)
c,
..,;
..l<:: ctl
4· 1i 11 1· 1· 1. 4', 1· @ :=1' 1· 1:1 1:1 :J' :J' ?j- ~1· :J' :j' ~j.,~J" :J" :1 :t' :1, :1' i t ~1 ~1 :J' :J' iJ', :1· :J' .~j' ~j.~J' iJ' ~l ,,
,
'1'
@, .
~ .
. ~, .
~ .
, .
.
,
'J,
'J,
"
a;)!1
.....• 1
B
S
..•...
S
N
N
c-ri'
I
TI
~
ARAPSKOG JEZIKJ\
U
..•...
r()
1 ..
S
-
'J,
,'J
o
•
o
•
,.
'.
~
.
o
,.
•
~ .
o
•
,'J
~, ,
,,
,.
~,
~, " .
~,
,,
,.
~,
~, " .
S
..•...
S
N
r()
,
u
23 . GRAMATIKA
'~ , .
,
po~
f01g
.,
u
S
..•...
u
N
c-ri
c-ri
......
I
B
TI
a
N
I
B
1
'.
,.
o
,.
n
•
..•... eri
I d 353
c,
..... .....u
eli
.•....
)-
...:.::
((l
I
((l
p... I
:>
c, '';:: El •.....• lo-< ((l
.•...
;t ;t
I
...;
lo-<
Q)
I
I
c, ((l
...; ...:.::
J:
~'} :'1.
CfJ
-.,~
o ...l«
.
\~
~ o o...
s
~
((l
.•....
~ Q) ..•..• lo-< Q)
c,
~, . ,0,1
"
'J,
I
I
•..')
,j
I
I
I
o
'.-:I' ,)
,j
"J:.,
'l,'\>-=-"
,'J
,)
,~J;1 '.
I
I
•
I
.;:--
:> ..... ci .•.... ...:.:: ~
--d
eli
c, ((l
((l
dJn
~Olg:
~.
.
,~
.
\~
'J,
"
.
\~
'J,
'J,
.
'.
"'~-'
, . ,.
\
..
.
\~
'
'"I~-'
...
,~
-,
,
•
~ .
, .
,'J
,.
..•
-,
o
"j '} j o.;]. .: ~ ~-'
"I~-'
, . ,
~
,
,'J
,.
..•
:1 'l :1 'i :1 'i :1 :'J :'1 :'\ :1'- :J ') j '} :'1 'l :1 ~--. :'J :J :1'- "] ') j '} :'}. 'l :1 'i :1 :J :J :J ~l ~J 'j-' ~J.~J~J'~L~l'~J ' 1, '
.
, .
'
.,
'
~ . ~ .
,
,
~ .
::"~;
"
"
"
"
'J,
'1
.
'
1
•
,
U
....< 1
tJ
;]- ;]- ,:1 , ~J ,J'
o
,,
•
o
,
o
•
El
...•..•
El
N
N
rf)
I n ca u
...•..•
..
rf)
I
S
,
.j
.,
U
El
N
rf)
I
'J,
,,
' ,
.,
~
~ . ~ . ~ . 'J,
B
...•..•
tri
n Q
'.
, . ,.
"
'.
,
,
,'J
~,
~,
.
,.
o
;1 '1 ,~J;1 ' .
~,
,,
U
El
...•..•
El
...•...
N
N
,rr)
rr)
I
•
,.
,,'
,.
....<
.
~ . ..,~ . ~ . ,.
"J
,J. J. ,,
~-'
' . ,.
'-
"
"
' . '.
,
~ . ~ . ~ .
"
"
...; ...:.::
\i .
"
"
((l
.
.
"
:'1 ~:'\ :1. :'1 :'1-. :1 'J :1 :.
:'J
po~
354
'J,
,,~
,~ -,
,-., j"
"
•~ .-<
.......
,j
~~~.
,
• t
.
lo-<
.•...
,.
-.,~
•~ .-<
c,
\
,
';
,
'"d
(lJ
~
'J:.,
'J,
.
,
.
'
'
'
((l
I...l-<
;t '1.
I
~'\ : l' :'1 ~j~j~j:'1 ~l :1 'i :1 ..... "J l, "J ]" ~1 ,~ .....:> .~ ~l :1. ~1:1. ~'J ~J ~'\ ~l' '~'J. ~j~j'j ~'J. ~~_ c, ~j~'}. 'l :1 'i. :t. . ;'1- ~J ~1~T~'J. ~j~j ~ o c,
~
(lJ
I
,
cil
~
"lo-=-'
~J.
I
I
~
,j
I
''..J'
I
.~ir
'J,
,j
,)-
,:l, \'
I
((l
'.-:I'
".J'
,j
I
I
;t ;t
I
o
B
•
o
•
O
,.
".
1
n
I d
•
c, .....
eri
ce c,
u
.....
I
I
;{ ;{
I
7'
'~
J
.•..
;~ ;{
I
'J,
lo-<
..,;
ce
c, I
I
I
...::.::
:~:
:>
Q)
..,;
ce
8 ......
I
...::.::
lo-<
.....
"'~
t::
:> .~ .•... ~ o
Q)
oo
...::.::
I
:'
~~ ~~ , "" ,
~~
~~ ""
o' ~~
o' ~~
~3; ~~"
,~ "
~~
~~ "
,
""
.
\
"
I
I
~l~~
~~ ~~ "
I
I
~'
~~ "
"
" "
,7"
,)
,'J
"
,
~~ "
"
'~
'~
'~
I
'J,
-
"
~3; ~~
, .,"
7' ,)
,'J
I
'J,
~~
'J,
'3
,7"
;{ ;{
I
I
'3' ~: '.
"~' ,
~ ~~ o c, ce
I
~3
'~
'~
I
'~
+
"~' ,
I
ce
.•... ~
,J
ce
p..:;::
'~
'~
I
I
"
~~ " "
I
,.
"
~~ "
~{
o' ,
," ~
~{
o' , ~~
o' ,
,.
,
~}' ~~ " "
~~ " "
~
~}' ~~ " "
~~ "
,"
"
I
"
~' .
o' ,
,.
('lj
c,
...•...•
-d ~~ ~ ......
"
~1~3;
~~ " "
"
"
~~ " ".
o'
o'
"
"
~~ " " 'J,
'J,
~
" 'J, "
,'J
o' ,
~
~, .
"J
l-<
.
Q)
.....
c,
t::
:> ..... .•..
~ o c, ce
"~'
~ o
...::.::
o'
'~
.~~:'~ ,
\'l.
.~
~
El
'~'
"
, •
, , '~ "'~ ,
'3; '
"
\
, '~ ' , "
'; '3;
' , ' '~ " "
,
,
,
o'
'~
,
"
'~'
"
, , '~
"
, ,
,
' , '}'
' , ~ ,' '~ ~ " '~' ,
' '~
,
' , ''}' .,
'{ ,
, o'
, ,'
~
~' .
,
.
,
"
"
, o'
' , '~
' , '~' '~ " "
"
, o''~ '
, ,'
,
~
.
'{
~'. '
('lj
-d
'~\
~ " ......
1--1
.•.. ~
eri
ce o,
Q)
..•..• lo-< Q)
c,
..,;
...::.::
ce
i3J!1
[Olg
GRAMATIKA
'1 '3;
, , ' , ' '~ , ,. " "
:1 1 :1
:1 1
pO}I
23 '
o' ,
,"
~, .
u
~ 1
~,
J 1J 9
~~
"
"
...•..•
8
N
N
rr; li
'~
1
~,
'~
8
e I n ~
' , , '~' , '~ 'J, "
...•..•
c<) ..
1
S
' , '~ ' '~J
,
(",f'.
"J _,." 'J,
~3 ', .,
~~ ~
.
' '~' , ,~
"
,'J
~' ,.
"' ,
u
8
...•..•
N
c,-)
c,-)
I e.n O
u
~
,
'~ ,.
?t' :1' ~,
~, ,. '3 ~j ~
,
'~ "
, o'
~,
".
, «, ,
~
\'l.
,'J
'{ ,
~
:~' ,.
"'~
'~
,, ~
, o'
0,
'
' '
8
...•..•
8
...•..•
N
N
c,-)
c,-)
I e
1
n
.
.
I d 355
..... u
o~' o
}
1'1 \
1-
}
\~'
1'.-J'
'I, ,)
1"\.
o~,
o~' '-=:lO \
lj,'
1-;;. ,
~.•..J'
'I,
o}
'.-J'
..... 1-
'-3'
'I
~'1
}
'.-J'
".J
1-
o••."
'I
'J,
~OJ ~
....•.-.
:3"
pO}I
fOlg 356
,
'I,
,
u·
u
l
\
'.-J'
~}
BIn
~ u
1
S
S
I ~
l
n
I d
c,
..... U ....•
lo-<
....:
I
I
re
p;.
I
;.~;.~ '..
.J
;.~;l
I
;'
"'")
'.:..J"'") .J ,
.•..
:>
o.. . ;::
....: I
~.
re
6 •......•
re·
l-<
I
I
~re
c, I
I
;.~;l
I
~.~
.J
I
'.5
'.5
.~' ';J
'.5 , '.5 , " .J OJ \ ,
I
'.:..J"'")
,)
,'J
.
ce
I
"'")
~3
'.5
'J
I
I
I
:]
:J
~"~' .
I
I
'.5 ,
,3 ,)
,'J
,
~3 ~3 0".\: oOJ
I
I
~3 '.:..J
I
~3 ~3 ,,,,OJ
~~""'
I
I
.0
~
~ o
....•
~
o.< re
l=:
o·J
:] :] '"0".\: ooJ
:J ,. ooJ
:] '" ooJ
:J
:]
'.:..J
'.:..J
'" o·J
'.:..J '"
--
.....~ .~ o
Q)
~:3
:J :J
:] :] '"
~~""' ~~""' '" '~'J
,,,,OJ
:J ,. :J :] :J ~3:] '3
:J ~:3 :] :] '"'''.\,'
:] :] '.:..J '" '"
~ ....•
:J ~:3 :J :J ,0 ~'J
'" ~oJ
:]
~ o o..
~:3 ~~J
~J ,. ~] '"
.~ .....~ ~o .•.. ...::<; ~
~:3
~] ~] ~]~J ~] ~] ~] ~] ~J ~J ~J ,. ,. '" '" '.:..J '.:..J '.:..J '" '" ,oJ
sr: ~
\:o'J
'" ,oJ
'" ,oJ
:J
:]
'.:..J '"
,oJ
ce
c, '-I-;
'\J
'".~'
'" ~-'J
'" ~oJ
~J :J :J :J \..:3 '"
oJ
,
'.:..J '" oJ
\.
'" \o'J
'.:..J '"
'.:..J '" .J
'" ~'J
'" "oJ
,,,,OJ
:].
:J :J :J
,oJ
'~'J
~'"0"",
'"
°
~"o""' ,oJ
'" ,~.'"')
~ Q)
.....
>
c, S
-
.•..
~
'-
re
l=:
ce '\J
~ ....•
re
c,
c,
,'J
....:
~re
PO}! dJ!1
~:3
~..J
ooJ
,oJ
'''.\,'
'''.\,'
~J
'" o·J
,oJ
O°
~.J
~.J
~ .• j
~ .• j
~j
u
6
--
6
N
I n 2
,oJ
oJ
,,
~ .• j
rr)
1
~,"j
~, , J "]
.....
rt".i II
o
,
,
O0,)
N
.J
.J
~J
~,oJ
~]~]~J ~,.0"", ,,,,OJ ~'"'"", '" ,oJ
::) :j ~3 ~j:3o >L
J
~Olg 1 B
,,'J
~,
:',)
S
~J
~~""' ~~""'
~J ~J ~]~] ~]~] ~J '.:..J '.:..J '.:..J '" '".~' '"
'" ~.J
::) : ,...;
0°-.)
,oJ
:) ::) >s
~ .• j
~] ~J ~] ~] ~] :J ~] ~J ~J '" '" '.:..J '.:..J '.:..J '" '" '" '" '" ~3 ,,,,OJ o·J "oJ ~~""'
6
u
rr)
N
I
~ .• j '.:..J
B
n
~ .• j
~3
-('f)
a
,
',
~ .• j
''''.:.J
u.
.'1.~ .• j
',
,oJ
"oJ
'J
,.... J
~"t ~~t >so ~, " .
~.
~ .• j
~~""'
~ .• j
~ , o.~
.....
N
N
~••.J
,,'J
,,'
6
"
6
.....
.0
..... .
I
B
1
rt".i
n
rr)
I d 357
·....•
u
.....•
...
.
-
'.-J
0
'l, ';::I oJ,
O-='{O '1-
~'1 o -i
'1-
'1-
0
O
oJ,
0'-
-i
~ l' o -i
~'1 -i 1-
°
'1-
O
'1-
0
,'~
~'1
'1-
~'1 -i O
O
~ O-i0l'
0
0
~. l' o -i
~'1
'1-
'1-
0
oJ,
O"1 -i0 1-
'1' O-i0
O"1 -i0 1-
, l' O -i0 1-
'1-
o
~~'° , ~~.-., O
-i'
.-.,
oJ,
,OJ
'~ °
, ~~.-.,
'1-
:> 02' O
.•... ~
~~:i '~' ,
o
"1 -1'
<>
°
"-.-.,-
~",
'1-
~ et '1' -i 10
~~O
O
1-
oJ,
PO}!
[OlH 358
°
l=: .0-<
S
O
~
.....• p-.
,'~'
O
"1 -i0
o
oJ,
'~ °
o
"1 -i
'~'
, '~ , ~~.-., .-., ~:~
0
o
'1-
OJ
O
°
O
,OJ
u
1
BIn
~ u
1
S
I
B
1
n
°
, ~~'~.:s
I
d
c,
.... 'u ....
vi
ce c,
I
I
~~ ~~
I
~~ ~~
'J
~~ ~~
I
'~
';~
ce
I
OJ
~
.....•
ce
~ce
o, ',,=
S .•... •.....•
,-
:~
,'\'1t
~ o c, r;:;
,rJj
ce
o ~
c,
"J,
:'T J ~'J,
:1 :-j
~'J,
~"~
'-l-;
,
....
o,
~
....-l-':>
..::.::
ce
.~ :::
ce
r;:;
c,
OJ
OJ
c,
,_"1
,"1
. ,'J
,)
~·t,J'
I
~1' .
I
I
~'J,
~'J,
"J,
~ J;,
~ J;,
~'J,
~'J,
~'J, - ~ J;,
~J;,
:-j :-j J J J :-j
"J,
~J;,
.....• ""'ce "
PO}!
~'J,
"
~J;,
~'J,
~'J,
o'
, ~'
~·r~1:.~_~1:.~
'J,
,
,
,
~~'l :',1 ,"1
"
......
[ms:
1 B
"
~.~ ,
~'J,
"J,
~'J,
~ J;,
,'J
'
,'J
~J;,
'J,
'~
"
,
,
,
, " oJ
"
;,
~~'l
'
't o''t ], ::~"t o'"t 't ~1' ], ::~"t ~t, 't ~·t ,
"
"
"
" 'J,
-,
~.
,
, ~.
,
'J,
,
~.
,"
~.
.
~.
~.
,'J
,'J
~J~J:j ~J~J' J J' ~Jo·t o'\' :J' o'~' ,"1
,,
dJq
·
, '-
,
~1:.~~1 .
], ], j, ], ~:~'1' o'"t.
~"1
:',1 o'' 1 U
·
~'J,
'J,
::~"t :.~::~ ], j, :~1'::~'1' :.~'::~], j, :".~
~'J,
J J J :.j ~lo'..~. ~lo'.
"
'.~' ,
~ J;,
~'J,
'·t :1 :.j ,
..•.... lo-<
'~ ,)
~'J,
· ,, '~
"
,'J
I
~J;,
~ J;,
~'J,
~~ ~~
I
~'J,
· . ]' ], "t
vi -l-'
I
J J J J J
~'J,
I
I
~~ ~~
~.~
'J,
· ,, '~
~ o o...
'"o ....~
~
:~f ',
~ J;,
:.j :.j
o ..::.:: ~
E
J'
I
I
'J,
I
'J,
"J,
'"o ....~
~ Q.)
t
· ,,
,J'
I
I
.
....:> .~
OJ
I
o·j -,
I
~
~J
~~ '""'
I
l-<
....
~
I
~ce
c,
,"1
'i' :i
.....•
I
~j
'J,
-l-' lo-<
~~ ~~
-,~'l :.~'l ~l, ~',1 d ,"1
S
..•...
N
N
I n 2
..•...
S ri)
li
ri)
I
S
,"1
~"1
,"1
J
U
S
N
ri)
I
B
~ "1
~ "1
',
:'
~ "1
~ ~ '.
,.
"
. :J :J ~J:r ~l o' "" 1
',
U
ri)
......
n Q
I
,"1
~
~.~ ,.
"
'0
..•...
;
,"1
.
S
..•...
S
..•...
N
N
cr5
rr)
B
1
n
I d
359
c,
..... U .....
lo-<
...•
ce
o.-
•.. ce
c,
~ce
c; >p.~ El ce .....• lo-<
~ce
I
I
o c, ce
';;J
'.-J'
'.-J'
~{ ~,~{
~,
I
'J,
I
I
I
'!:J'
I
'~' · ,,
~~'
<~
I
I
,J' '.
I
I
I .
~3
'.:J
~{ ~{
~,
I
'J,
'.-J'
'.-J'
'3' .
,,
'3
'J,
,
I
I
I
,'J
,)
'.-J'
'.-J1
,'J
,)
,~{,~'
~.
I
,3
~'~' .
I
'J,
I
~, '.:-J
~'J."
I
I
.~ J;
~J;
"
~ 'J."
"''.l~
""d)
:.;
'"
"J."
"J."
:1;
'"I
t:S ~'0 "\ ~'0 ~'0 ~3 · ,,
~'J."
~ 'J."
~'J."
~3 ~3
~'0
~"~ .
~ J;
~ 'J."
~ 'J."
~'J."
"0 "
~"~ .
""Id...,
~ J;
"0
"
:::
.....:> .~ [/J
..•..
"'
..•.
~
:'~
O
~
~ 'J."
~ 'J."
:"'0
"\
-g,
~.J."
~ 'J."
. ~ ~"0 ..... '""0
· "~ "
c, O
(J)
.....
S
:::
.....>-
ce
.~
::: •.. ~ ~ O
..•.
""
-:;,
.
•..
~
~.~" o
~J ~3 ~J
o
~"~
:'~
~"~ .
"~
~. "~
~ 'J."
~ J;
o',
"t
o
,
'"ci
~J;
"0
"
ce c,
'1
o
,
,
~'~ J' ~', J' ~'J' o
•
o
,
o
o
,
o
o
•
,
o
,
," . '3. '3 'J'
" , ," .
,
"~ "
o
•
,
o
o
,
o
"0
,,'
~"~ .
~J;
,'J
"
't
'~ "" .
o
", .
o
o
,
,
o
," .
," .
,.~ ," .
o
,
,
,.~ "
o
" ,.....
"~
~" .
'l
" . ~~
"~
~" .
,
o
~" .
"
,"
J' ,.'3
']
,
,
,"
'l
o
,.~ ,
o
,
",
'3 'J'. '3.
,
"~ ," .
o o
o
•
~" .
,
"0
,
,
"" .
~j' ~j' ~j' ~t ~\~~ ~ ~ ~ ~'J' ~j'
'J,
.
",
,. ,
,
'J,
, , ,,. , ,. ',
o
,'J
'
"
,
o
,
"
,
,
,
'
,
,
o
'~
,OJ
o
.
,
~'~ ,.
"J;
~
•
'~ "
~" .
,
""~
o
't
o o
"
",.
,
"
,
". ~
"
o
't
o
'l
o ,
o
,
"~ ~" .
" · , , '~ "
~ 'J."
~'J."
.
" · ,, '~ " "
~:~'"" ~. ~ .J ~ o
,
~'J."
~ J;
~"~ . ~J ~J ~"0 . "0 . ~J ~"0 . ~ 'J, 'J, 'J, ,'J
" · ,, "'~
"~ ", .
," .
•
~'J."
~ 'J."
~J; ,
"t
o
,
"~
"
ce
.....:::
......,;
"J."
,"0 .
c,
~
c,
~ 'J."
~ 'J."
•
l-;
o '
~J;
· ,, "0 ,.
-
'-'
.J
,
~
ce
':t;--.
~{ ~,~{
~,
.
.....
(J)
':'
.
I
.
...•
.•.. ~
I
~
o
w."
,
•
~~ "
"
,
o
lj)
...•... lo-<
lj)
c,
...•
~ce
,~,J' ':,J': ,'J' ,
PO}!
fOlg 360
'
,
u
,..-< 1
B
,
, ' , ,. , , '~
El
.•..
N
N
,,J' ~'j'' ,
,
o
,
.•..
El
,
,
,
'j' ,. I.
j",
\
h,·
El
u
,
j'
".
,
't '\ , ,
~,
'
~, "
, , ,.~ , '~ ' , ~. , .•.•
'o
o
.•..
u
El
.•..
El
.•..
eri
,..-<
N
N
c<'5
c<'5
I,
I n ~
eri li
c<'5 1
S
c<'5
N
I
B
n
a
I
B
1
n
I d
c,
eli
..... u .....
ce c,
I
I
I
:.~ :.~ 'j
:.~ :.~
I
':5
';~
'J,
~
l-t
..,;
ce
~ce
I
c, '':: ~..,; ce ce
I
c, I c,)
,,.7'
:~
:>-
-
S
..•..•
.•...
:~ ~
l:::
"'I ,
'1'
I' , I
'J
.....:>
I
..•..
x ......,
'J 'J ~~, ,"3' "
~:j 'J '''''J:
.~ l:::
::~
"~ "
I
I
'J,
'J,
I
I
I
,. ,. '] '] 'J' "
,.~
'J
':5
'] "~O
,v- ~'
'''''J,'
"~ "
v-
:j
v-
'''''J,'
,. '"ci ~] "'] .
~ o c,
.•...
E
ce
,,"'-
~:j
':5
",.~
,)
I
I
'J 'J
~. .~' "3' ,)
I
,'J
'J
'~
o',.~ ,.
I
,. "~ o', .
,. 'J'
I
:j
:j
\:~
~ ~
;j
"'] ,. ,. "'] "'J' " .~' ,-
,. "~
J'""l: ,-
.~ .....:> o~ :] ..')
~ ~ ~
':5
;j
':5
' ~'
,. "~
,.
v-
':5
'~
J..') J,.
,.
v -
'J,
J
'J' "
,.
J" ,.J.~'
,.
'J'
J "J ,'j
:J
:j
'J,
'J'
':5 'J,
J v-
'~
'] "'J "
o', .
"'~
v"~
",.~
o'
'
,'J
J
,.~ ,.
"'J' "
""~
"'~
,. "'] ~J "
,'j
'~
,.
v-
:j
.
"'J' v-
",.~
v-
'~ o', . ,. '~ ,. o'
.
v"'~ o'
,'J
,.
v-
"'~
'~
,~
'J' v -
o'"~ ,.
"'~
,. "~ ,.
"'~
'"ci
:]
eli
ce
c,
;j
,,
'1
::,1
::,J'
::,1 '
o'
"
o'
"".4)
'1 A' ,
..,;
~ce
'1 ' ,
u
S
..•..
•....•
c'i
e-i
po.~ aJn
o'
~Ol9. 1
e 1 n ~
v-
':5
"~
,. ,.~
'J,
'
,'J
~.,
, , ~',1 j'
rf)
li ,1
o'
OJ '] ,.~
o'
" ,~
,. 'J'
J
v-
':5 'J,
v-
':5 'J,
..')
'"
'" ,
,.
,J 'J
~..
"
':5
..•..
u
S
et)
c'i
('i)
S
1 e n
::J
v-
'~
v-
,'j
~J ]' J' J' j'
'J 'J .. j S
J
']
J
v-
,~
'J'
ce
...•...
c,
':5
,. "'] ,. ,. '] 'J'
;j
J J,.'""l,' ,.
Q)
lo.<
':5
,. ']
"
'. ,.
'~ ,.
o'
l:::
~ ;j .,..,
......,
':5
c,
G)
c,
':5
\~
~
Q)
'J ,.'J
,j' ,
,
I
,'J
"3'
I
I
'J,
,. '] '] "'J' '] ,. "'] "'J' "'] " " " .. j
"\"'-
'oj
.....l::: ;j
~.~
".j
ce
I
:J'
~ o o...
o ~ ce
G)
:j
~.j
I
::J
lo.<
~'j
oo
I
:l :·t
.
I
j'
,'J
.
'J'
,. '~ ,.
o'
o'"'~ '
.
·t t' ·t 't.
,, o'
o'
",'
~'J.
'
"
·t
e "
'"
,
..•..
u
S
et)
.....•
c'i
a
v-
'J'
v-
1 e
,
'J
o:\', " .
"'~
'"
..•..
S
c'i 1
et)
n
'~' ,.
o'
..•.. rt'l
1 d 361
.,:
.
..... 'U .....
.\., '"'\
" '"
-""
,',
,',
\~\
"\'
'.::I 'J,
,,',
,,', Q
'"'\
'-'
,
,:147'1
~~ ,,'j
~ '."1.,
-,
,-,
~I.~
~d-., ~,
.... "" '1
,:.~
t
,-,
-==5,
, .:-'"
,
'"
I '.~
"
~.~
~ '"
:::
.", '
'.-3'
,
'-'
.....
I
:> '8' ....• O
'"
""0
.•...• ..-'4
] ..... "
"
" Q
,
o
" ,
,)
,,)
,,', o
,
,)
po~
rOlg
362
"
,
,,',
,',
~J
'-l
l?
I n ca'
il
1
s
,
,'J
,', ,-, '.::I
,,', o , ,'J
u
u
1
o
~J o
I
1
n
I d
c,
..... u .....
eti
lo-<
...;
ce c,
•.. ce
~ce
I
c, '';:: ~...; ce ce
I
c, I
8 >--<
I
I
:>
Q)
I
,j
,j
~'
,a
I
I
,j ~~
:J"
'~'
~,'
:J' :~"
I
.-::> ,
,j ,
I
I
,.
,j
,j
,
.-::> ,
~3 .-::> ,
I
I
I
,j 7-
~ o c, ce
.....
~
::: :>
..... "2 o '
Q.)
I
Ci)
~ ce
, ;I'
'~' .o
,j
,j \~\
.)
I
I
~~
,. '~
,. ']
~,'
,. '~
'~ "
,. ,. '] '] 'J' " 7-
7-
7-
']
,. '~
,. ,. '] '] ';J' ,. ,. ,. '] '] '] 'J' 'J ~J '] " " " 777v -
,J
,J
~,'
,J
'3
,J
,J
,.
v-
'3 ~, .
,. 'J'
"
,. 'J'
,.
3 ~, .
'i v -
,.
3 ~, .
c, 4-;
-d .....:::
,-::> I
I
'3 ~, .
"'
..•-
,j
,J
,. ,. ,. '] '] ,. '] 'J' ,. ,. ,. '] '] 'J' 777,J
,"Ji'
,J
,J
.-::> ,
.-::> ,
•-::> ,
'i 'J' '] 'J' '3 'i '3
,. '] ,. 'J 'd-., ,J
~
'~
.)
,'-::>
.-::> ,
I
\~\
:~t}.,
I
I
lo<
.•...
, I I'
I
I
~ o c,
::: :> .~ ..... ::: :]
,.
']
,. ']
.....
'~
~
ct:
•.. o ..::.:: ~
,.~.
oJ)
S
']
'~ "
v-
~~
Q.)
,J
~:
,. '~
o
,. '~
_
(j)
'~ "
v '
,J
7-
7'
7'
,.
,.
,.
eti
,J
, .)
,J
,J
']
" 'd-.,
.-::> ,
,J
,. 'J'
.-::> -,
.-::> ,
,~.,
.. '~' . °1' ,j". d ,{'
,'-::>
:l :l °l
,J;
~1' ]'.
...;
:l' :l' °l:
,j
:l j'.
,j
..•...
8
..•...
u
8
..•...
c-r);
rri
•.....
c'i
c'i
n
Q
~ce
PO}!
u
dJY1
ri
:.I
t?
8
..•...
c'i
c'i
I n ~
,J
8
,j
',
r<)
('()
li
~
I
S
u
N
TL
t?
'd-.,
"
~' .
c,
ct:
rDJg
,.
,. ,.
'3
,J
.
'J' 'i '3
,. ']
,. ,. '] 'J' '] 'J' '] ,"] " ,J
,'-::>
,
v "
..•... p..
7-
,. '] '] 'J' ,. ,. ] ;J ,.'] ,.'] 'J' '] " " -;J. 777-
,J
(j) lo-<
,. 7-
7'
v-
"""'"
•.. ..::.::
,. 'J' ']
,. ']
,.
~' .
d-.,
"
~,
"
"
,. ~
.
ce
-d .....:::
,J
~:
,.
,'-::>
,. '.
7-
,
,
'
,j ~3
"
-s °1' . '3
. d '{'
I
t?
'"
"
.r
,
8 rri
n
'{. ,.
'
,.
o~'
~'
~",'~
..•... r<)
I d 363
c, .•... u .•...
eli
ce o,
'l' :J'
I
I
I
j"
I
,
o
. oJ,
'j~ , " oJ,
:t 'j '
I
I
\
I
,
~
"
.)
. ,oJ
.•... l-<
I
::-
...;
ce
~re
c, ',=
.-
S .•...
\,:
J,'
I
,
I
I
I
o
~
c,
.•...
~
re
'J:'
,
o
I
I
~
en
CCl
~
~'~ a o
~~
~J ~J ~J ~]~J' ~J ~J ~J' ~J ~_1:, '.-:lo '.-:lo '.-:lo
~'~ a o
,}
'!l"
,}
,}
,}
,}
c, -ci ~~ ~3 ~.3 ~J' ~J ..... ~} ~ } ,o 2j' ~} ~ }
'-I-<
-o .
I
~J'
~\
~J'
~\
,,~_1:,
, o
a o , o
~3 ,
, o
a o ' o
~} ,oJ
oJ,
.)
o
O
o
~.~~-J' ~\
~.3 ~J ~J ~J' ~3 ~ 1:, '.-:lo '.-:lo '.-:lo oJ,
o :J'
I
o
~] :030 ~J ~J' ~3 ~_1:, '.-:lo '.-:lo '.-:lo
'!l~ : 3'0 :'30
,~ ,
t :\'
:'30
~J
,~ ,oJ
I
I
I
I
:"10
~,
, J.
:J' "J' oJ, -o . o
~
p.•... 'aO
Q.)
,~
,
~ ");' o
,~
,~
,~
"r ."J'
I
I
l-<
O
, I I'
I
~ce
p.. (lJ
,~
...;
ce
a o ' o
:1:, ,oJ
~ ~
I
c,
·0
Q.)
.•...
c, S
-
.•...
~
re
~
"\'· ~ 3'-'
:'3- '
'j., j>
:"}.
"\·
]'.'
'j., j> ]"
o,
'
o
,
o
,
~
o
a o , o
o
a
,
o
'0 "
'a.•... .•... O p-
~
't '\'. 'J' ].' "t "\' ~~_:
:"1.' ].'
~
,
,
]0'
",
jo'
'
o
,
o
,
o
J'.'
·
CCl
, -ci s:;
.•... eli re
c,
q;
'1--'-~. ' '\' "1'-~' "t .
~
o
,
"..
"
'i
"
o
a o , o
j> 'j" ~},"t 't '\' ~J.',}, 0-::>, . -]( :\ ~J ~J :J J'. :J :J. ,j:' J' :J :1 :\
~"}.'~},''t'. ~l'
,
o
,o
,
o
oJ,
~ ,
,
~ .
o
-o ,
',
"~o , '.
a
,oJ
~
o
~;J
,.
O
o
~
'.
~,
oJ'
:'l.
'~oO
:
...•... l-<
q;
c,
...;
~ce
:J' .J' .J-: a
,
PO}! Cl::>!!
raJg 364
U
...... 1
•
a
S
..•..
N
N
e I n ~
'..3
,}
S CrS U .1
'..3
>J ..•.. CrS
'S
.
~ "]0' ,
'..3
'..3
'.-:lo
~ir
U
S
N
CrS
I e n
, o
..•..
U
CrS
......
Q
~,
0\'
~3 , .
S
..•..
S
N
N
a
o
.
I e
,....
1
'..3
crS"
n
0\'
..•.. CrS
I d
- I
Q;.
....•
vi
c,
•.. .-
I
I
re
u
I
~~
~~
" .0
,~
,~
~~
~~
I
I
":=:>, "'~
I
~~
I
"""
,'J
'J,
~~
"-:)
-'1""""4:
l-<
..,;
re
,..:.:; re
c, I aJ ;;-
o...~
a •....•
re lo<
.•..
.i
.....
~
:~
~~ ,
~~
, ~~
-ci ~~ s:: ....•
~~
o c, re
o
..
.
o
;;-
....• '2' o [/J
ce
~
o
o
o
c, '-lo-;
o
•
o
•
..
, ~~
, . ~~
-
o
~1.. o
•
•
;
, ~~
•
I
~-:J; ~~
~~
•
s::
(j)
"
•
o
, ~~
•
•
, ~~ o
'::3' '
,~ ,].'
'J,
'J,
I
I
.
'~
\Jl
I
I
re
J
:~ ~~.'
..,;
,..:.:;
I
I
I
•
, o
I
~-
~3
I
I
~~
.. . ~3 .. . ~~ ~3. ~=I
~~ ,
~3. ~~. . ~~.
, ~~
~~
~3. ~~. . ~~ . ~3
~~ ,
,,
, '
o
,,
o
•
•
, ,
, ,
o
o
,,
•
o
,
•
,,
•
o
,
'J,
'J,
o
,
•
.)
,'J
I
o •
'~ '~ ~..., '::3' '
I
o
,
o
•
•
•
'J,
~~
oI
I
,oJ
,oJ
.. ~1 ~1 .. .. ~1 ~1 ~1 ~1 ~'~
,
o'
, ~~ o
•
'.
o
o
,
o
•
•
,.
o
, ,.
•
o
o
•
,.
, ,.
o
•
o
~~ ,
•
o
,
o • -~~
•
o
•
o
•
,'J
,.
~'~
~'~
•
•
o
•
~
.i (j)
---
.....
c,
><
S
-•.. ~
s:: ;;-
..... .•..
o c,
"i~
~'~
~~
~'~
s:; o ,..:.:;
o
aJ
c,
~'~ ,
~,'~
~'~
~'~
-
'~ , ~ '~ ,
~'~ ,
~'~ ,
o~ '~
o
~'~ ,
~'~ ,
~'~
'1.
~'~
•
.
o
•
o
•
o
o
•
•
o
o
•
•
o
•
o
•
"-
o
.
•
•
o
o
o
•
o
•
•
o
•
o
•
~'~ o
•
o
•
,oJ
,'J
•
~'~ o
•
.'~. ,oJ
,-J
~ ce
'"ci s:: ~~ ....•
.
~'~,
o
•
,
..
~'~ o
•
"
~~o
..,;
,..:.:;
~~ ~.)
re
po~ C};)!'1
-
rOJH
J
~~ , .)
~~ .)
,
'
..
~'~ ~'~ ~'~ ~'{ ~'~ , , ::s, ::s, ::s, ,'J o
•
:1' ~1' ~1' ~1. . ]..
vi
re o,
aJ ,...., l-<
~'~ ,
o
•
'-:J;
~'~
•
'~
re
.~
.
~
o
o •
~ ,
o
•
o
•
o
~ ~
•
o
•
,'J
~'~
..
~'~
,'J
,'J
o
•
~i'
~j.,~~l' ~:J , . ], . "~.. ~3 ~i '' . . , . "
:~
~~ ~1~J
~~ '. :3 ~3 '.:.:I
~~ ~~ :'L
:l~ ~3 ~~ ,'J
u
a
..•...
a
..•...
u
a
..•...
u
a
..•...
a
..•...
......
N
N
cr:i
cr:i
N
cr:i
cr:i
......
N
N
cr:i
eri
t?
1 n ~ u
1
c J
J e n
a
1 e
J
n
1 d 365
c,
eli
..... u .....
I
et c,
~-li-l
I
I
i-l i-l
I
::5,
.0
I
'.:3
I
i-l i-l
I
'J,
"') ,'J
7)
,~
,~
.•....
•...
..,;
et
c, I
:>
Q)
p..:::
..,;
I
~
ee
m
S .....•
I
~et
l-<
I
:~'
I
,~
,~
,~
J"
'J"
~~: I
I
,~
I
'J,
'J.' '.
I
I
I
,:JI'
I
:~. '
~...."
I
I
':l' ' .)
,'J
'J,
:~' ~1' .
I
I
'
.
-4-'
~
c, O
.....
~
:> ..... .~ ~~ O CfJ et
:-\: , I :-\:
:~)J
~~.:~:~~~. ~~.. . ~~. ,
,
,
:~;~ ~{;-r ~{ -
::::
Q)
..
m
..•..
~
~~
~~
~~
~~
~{ .
, ~~
. ~~. . ~~.
]j
~~
, ~~
. ~~. . ~~ , .
~~
c, --d :::: ~~ ....•
O
,
•
~~
,
,
'J,
'J,
,.
-
•
O
,.
•
--
~~
,
O
'J,
~l~{;~.~. { O
,.
O
•
,
,
;~ ~{;-r ~{ O
,-J
,.
O
•
,.
,'J
••
lo<
~
c, O
Q)
.....
c,
:::: ....•
:> .~
.•....
E ...... .•....
~
m
~
O
~
c,
..•....
•..
c,
~~
--d s:: ~~ ....• eli et
..,;
~et
, ,
,
,
~~
;~. ;~ ;~ ;~ ;~ ;~ . ;~ , . ;~ ' . ,
et
IJ.)
IJ.)
:~ :~;~, :~:~;~. ;~. ;~. :~ ;{ ;~
i O
,.
--~~
~~
•
;~. ;~. . ;~. ;~ ,
'
'J,
,
'J,
-J,
O
'
•
.
:~'{ ~
'
~~
;{
~~
~{ .
o _
,'J
O
,
O
"
dJ!1
Iorq 366
•....•
N
1
l?
N
.....
S ('f)
1 n '3 u
('f)
1
S
S
'u
N
1
('f)
l?
n
.....
u
c'"5
•....•
a
.
~~
.....
S
c'i
c'i
c'"5
n
~~,
:~,
.....
1
-
,
'-
~~
S
1 e
,
,'J
"
.....
•
,
•
'
S
O
•
;1 ;{. ~-r ~{
,
u
,.
!"
.
. :j. ;-t :-i;' :1' j. ~1' :~,~1' ~j"~j.,~j" ~1" :1" '1': :~.,~1" ~j.,d·, :j.,. :j.' ;1' :1;'
PO}!
O
('f)
t d
c, ..... u .....
' ':l
vi
I
I
re
c,
~., ,8.'
I
.•... lo-<
...;
re
~re
I
>c, .;: ~...; S rel-< re ....•
I
c, I
~
..•...
.....
~
~ o c, !t
l.::
>..... '2
Q)
CIJ ti:
o ~
..
:~
I
> x
,j.'
I
I
...•
...•~
~
~
o
~ o c,
2~
c, S ..-..I .•... ~ ~
l.::
>...• .•... ~
'2
o ~
ti:
od
...•~ vi
re 0...
~
c,
,j
,j
. ,'J".
'J,
'J,
I
I
I
~
~
~, .
•
~
~
,
I
I
~~
,
}3. ~.. }3. ,
,
'J,
,
'J,
'J,
Q
•
o
,
~, .
•
~, .
~
~' .
;{
o'
,
~
,'J
o
~:
~~~, ~~
"
~',
, ,
, ,
~',
,
,
~',
o.
,
'
'J,
"
'J,
,
~~ ,
,
~
I
,'J
~
v•
"
,'J
o
•
Q
•
~, .
~, .
~
~,
~., ,
~.
•
~,
,'J
"
Q
~, .
~
,
'J,
,j.'
I
~
"
'J
.)
q d. 8,. ~., Ys: ~., ~: ~., g,. . 8,. ~., q, . ~., \\: 8,. . 8,. ~.,:{ q, i{ ~., ~., 1 j. l' 1· ~. j., ~., . j., ~L l'':1 ~~ ,
o
,OJ
:1' q:
,
,
-,~.,
"
"
~,
"
~,
"
...•..• lo-<
'J,
I
8.:
,~, ,'J
'j'
,
~
!t
'J
'
I
I
:~:~Ys. :~.:~J. ~.. J. :~J J }3. ~. . . }3. J J ~
M
Q)
; .:J'
~.:
\\
od
I' ,~'
,
~
c,
'4-;
Q~
-;;)
'J,
I
.
I
,~.,
,~.,
,j
,j
I
I
I
...;
~re
~1' l' 1',
~
~
tl. ~.
~ ,
PO}!
'u
.S
..•...
S
..•...
u
(}::>!1
•.....•
N
N
rr)
tri
N
~Olg 1
E
1 n ~
U
I
S
1
S ('f)
E
n
~
. J . 1 d· 1 ,.
~
~
,,'
,. ~
..•...
u
S
..•...
S
..•...
rr)
,......,
N
N
eri
eri
a
l'
E
1
n
1 d 367
..... u ,
"J'
~\\
" ,-..., "
o
,
,:],'
", , ,
"
oJ,
' J;-:l,--.
", , ,,
"'...:J'
o
"
0_":1
'-'
.
~'...:J' '", oJ,
~~ '...:J'
] ....•
oJ,
~
,
"J, '
,oJ
" "'1' ""SL
""ij .
PO}!
u
d:>n·
c'i ... c'i
.
[DJg·, 368
1
I n
'a
li
T
s
I
n
a
I
;1
n I d
....
.;.j " ,
u
'J,
J'
"
l-
,J,' oJ,
, O'~'
J'
I-
l-
,J,'
, , " oJ,
,)
03 , , , ,'
,
,
"'J..,
~~J) ,o
,
:.J; ,"J) .
o
,
O:;)
'J
"'J..,
"'J..,
~~J)
~~J) ,-
'-"
o
o
,
,
~t.:J
1-
'L
....
~JI
,J,'
o"
;;"":J ',,1 '.J'
'J'
.•..
":)
--
,J,'
';"-1' '
~'.J
~'.J ';I, '
,J,'
,o")
-J,
> ><
,J,'
~..JI
,.J', -J,
';"I:J
,J,'
.c ~
~~l ";~J,
;''-j ;~-j;~-j , , ,
Q
I
o
'"
PO}!
fmg 24 - GRAMATIKA
o
lo'
, 'J
,
u
1
,
u
t:?
I n ~ u
ARAPSKOG JEZIKA
I
s
,
:.J; ,"J) . o
,
~'J ';I,'
~..JI
,-")
, o)
~'.:J ';I,'
.;.J' ';I, '
';!. \
,-")
z:» ,J,' oJ,
"''-t ",.-~, •••
"
Q)
o
,-")
"',J- , ,
~ .....•
,
o
;J', .'-
o
I
I
•••• '.
I
"
;,,-~
,
o
",
,
"o
;~-J) ,-
o
,
u
I
1
n
I d 369
c,
vi co c,
..... u ..... .•... lo-<
•••
m
;1 ;l ,"'I
,,"'I 0<,
'.J
d,
I
~'\~'l ~'l ~~ ~'l ~'l '.-:I' ~'
~~ '.-:I'
.....
~
~ o c, co
~
.....>
';:r o sr: ,..:.:; co
o)
I
co
;\ :-\, ~'
I
I
'.-:I'
OJ. \
"
c, ~:......
-
.•...
~ cu cu
c,
I
"'I
_"'I
I
,'J
~~ ~'l ~'l ~'l '.-:I' ~'l ::s ~I ::s o~
o~
~~
::s
....l=<
~'\ ~'l ~'\ ~~ ~'l ~'~ '.-:I' ~
~~ '.-:I'
~'l ~'l~'\ ~'l ~1 ~\ '.-:I' ~ ::s ::s
~ o c,
;~ ;'\ ;'l t\ ;'l ~'t \5 ~'
;1 ;I ;'l ;'l ;'l~ ;'l ;1 ~
';:r
;'\ ,"'I
~
~
~
co
::s
...•l=< ;"\"'I
-ci
vi co
c,
~\
,"'I
~'
, "'I
,"'I
"'I
"'I
~\
~\
"'I
~\
~,J J' o
~,)
'J,
"'I
o
"'I
,'J
,'J
'J,
,_"'I
"'i
\~l
,_"'I
,_"'I
"'I
,'J
~\
,J
'~'
o
o
PO}!
U
S
..•..
,'J
a:>n
r-<
N
N
~,"'I\ o')
cr)
cf)
,"'I
,_"'I
:S,
'J,
~ \,
'J,
"'I
,"'I
'
,,;\ " "'I
~J
N
;1 "'I
,'J
;'1 ;'l ;'l ;~ ;~ "'I
"'I
,.J'
"'I
,'J
"'I
,'J
"'I
,'J
~ \, ~ \, ~ \, ~ \, ~ \, ~ \ ~ ~ir \_:T :'1.
~ \,
~\ ~1 ~\ ~1 ~1 ,"'I ~.:J"'I ,~ :t "'I
~\ "'I
~'J; "
0"'1
'..;,..-
S
u
_"'I
,'J
:'J ~j'.-:I'
..•..
S
,_"'I
;I ;'l
;'l ~'t ;I ;'l ;'l '~ , .:s
••• ~\ ~\ ~\ "'I "'I ~\ "'I co ,) , ,"'I ,,)
,..:.:;
o
'J,
0_"'1
o~
;1 ;1 ;1 .t ;I ;'l ;1 ;1 ;'1 ;'1 ;1 ~
~ m
~
~
...•... lo-<
;1 ;-\
'.-:I'
.•... ,..:.:;o
E
,'J
'.-:I'
~
~
.....
, '.J '.-:I' " ,)
"'I
'.-:I'
-ci
.0)
,)
'.J
~
I
'J,
c, ~
I
~'l ~'l ~'l ~'l ~~ ~'l ~'l ~ ::s ~1 ~
~'\ ~'l~'l ~~ ~
'~5
,'J
I
\.:J'
" "'I "'I
'.J
'.J I
;~ ;1
I
'J,
I
'"
I
> c, .~ ••• ,..:.:; lo<
'J,
;\ '~
I
I
I
'~
"
Q)
S •....• .•...
I
\~5 ,,"'i
I
co
co
;1 ;1
I
" ~ir
I
'''':':;
c,
I
I
I
cf)
,
o
0
:'L
..•..
u
cf)
•.....
S N
..•..
o
,~~
,'J
S cf)
N
\~
..•.. cf)
I
~Olg
370
1
l:?
I n ~ u
I
S
I
l:?
n
a
I
l:?
1
n
I d
....
I
u
"-"),
"-"),
"
'.J'
\.;jl
~\\
o")
,
,-
. , •
"~
"'
OJ
~~ ~ ",.J
] ....
"',°, '~
....
-s ><
X
ro •..... OJ .c ro
~
.•...
\.1
24 • GRAMATIKA
",")
:J :J oJ, s
s
PO}!
fOlg
\.l
," ")
,'IS)
u
1
,'IS)
EIn
,
'j
~ u
, ,, ,
,") °,)
I
s
")
., ....•
, Oj' ,
",") '.J'
u
s
'"
",")
,")
'~
\J'
..•..•.
u
\. '1
\. '1
-r oJ;. ,os)
,CS')
••• t
"I, I
"
s I
1
n
I d 371
.
c, ..... u ....•
tti
ce c,
I
...: ~ce
I
...: ~
I
I
~~
I
~.~,
~·~l\
,
~~
I
Ul~l
~~
J'
I
,, ."J , o"J ,
\"!OJ'\
\~
i
~~ l~ ,~.::ll\ '1)' '
I
I
'<'.
,)
,'"J
.•... l-<
CiS
c, I
>
CJ
p... .;:
s ......
ce
.....
,,'~
cu
• CI) CiS
..•..
I
~~
~'J..,
~0J.., ~'J..,
~jl
~J'
:j
~3 ,"J)o
~~
~'J..,
~'J.., ,.~
~'J..,
~'J..,
~~
~'J..,
~'J..,
:j
~'~'
,'j
,oj
~::31
~~
~'J..,
:j
~
~'J..,
~'J..,
~'J..,
~'J..,
,o~
'o~
'o~
,.~
,o~
~j$
~.,o~
~'J.., ,.~
~'J..,
~~
~'J..,
~'J..,
..•
""'
~
.-o
.....s::
~ o c,
OJ
c,
>< E ><
,.cl
m
-
,."J
,)
I
I
~~
~~
~3 '1) , "
.
'"'l
"J) ,.
o
,
,.~
'o~
,~.::l'
~:J'
s::
> .a-' ..... .•... o ~ CiS
'~1, ':~,
. , "~ , 'o~' ,
:~~l\
. ,, "~
~'J.., o
.
~
.
o , "~ , '
,
~'J..,
~3'oJ) , o o
~~
o
,
o
.....s::
o , "~ "~ , o " "
'\~~l\
o"J ,
oJ,
.,
. ':~, ,']
,."J
-o ,
'j' ,. , , '] ,"
'1;
o , "~ o , '] ,. , , 'j' ,. , , , ' , ,
. '1;
, . , ,O , , , "~ ,
']
o"J ,
! tti
.•...
ce o,
~
~'"'l
:',10 ,'J
~'"'l
'.1'
~ '"'l
:~~OJ
~ '"'l
CJ
,
oo
$
\
'] ,"
1\
o
,.
,
o "~
.'
~o '~
'~ ,oO .'
o " "~
~o '~
o " '~ ,o
,OJ
. ,, ,o , , ,'] o"J , oJ,
'J
~J'
~ '"'l
~,
,j' ,
,
o
,.
,
,
"~ ':~ , ~o
"
,.~ o , ~o "~ , ' -,
"
.
,
.-o
,
~~
~3,o.~ ~3"J) ,., , o
ce
.....
I
'~ ,j' , ~.~
I
:
I
.-
I
~~ ~'J.., ~'J.., ~'J.., ~'J.., ~ ~ ~~ ~j, ~:Jl ~Jl ".~ ~o~ 'oJ) ~.~ 'oJ)
J-<
. ~'
I
,j' ,
I
,
I
I
'~,'
;~
I
l'
,
/"'.
~"~
ce
c,
,
~
~ o c,
.....> ooa-'
,,", "~
"
J'
I
s::
"
;~ '"'
~
'_'"'l
'_'"'l
,5', ' , o"J , " ."J ,
,, ,
< ;»
~
. , ~~ , ~
'j
ce
l-<
I
,'"'l
,'"'l
,'"'l
I
, ~. "~ , ,o"J .
o ,.~
." "~ ,o
~o '~ ,OJ
o " '~ ,o
:
~'"'l
~ '"'l
J' ,J"O
' , "
~·t'.
~'~' ~ ,
~,
"
~ '"'l
~ '"'l
~3,o'1) ,
:
4-< l-<
CJ
c,
~ce
~ol
~
~'l, ,
po~
u
S
.....
dJn
•....•
c'i
c'i
fOl9. 372
~Ol ,
o
1
,
B
o
I
o
,
,
, ,
TI
,'"'l
,'"'l
,.~
S et)
'3 u
I
,'"'l
,,,,\
,'"'l
,'"'l
J
,'"'l
~OJ
~, ,
~jl
~il ''J.
.....
u
S
.....
u
S
.....
et)
c'i
et)
c<)
•.....
N
c'i
o
S I I
,
B
TI
o
Q
,
I
"1
~, o
B
,
~~o~ , o
"
1
,
.
''"'l
o
S et)
TI
,'"'l
~3,"J). ..... et)
I d
,
.....>1 ~~ > OO ..... .•...• ce ~~ ~]~\ c, ~:~, ·2 ..... ..... I ,lj Il "' . '4-< ,3' , l:: ...• ...... ~
:'L
ce
-,
. ~~~ "]
"~
,
,
,~'
J
J
J
.
.....>
c, ~.•...
..... ce u .....
~.~ ''-
~~ '~
q.
"i ',
,~ .
~~
ce
p-.
.....> oo
ce c,
::}
> ..... .•....
ce > ;.., ..... .•.... c; ~ c, ce , 8 ......
,,~.~ olOJ
~~ ~'
':".l
.::L '
O
J
..~.
~'
'1
:
~3 ~~
"
,
.•....
.....>
"~ " c; ce c, :I«j OO
'4-<
;..,
'"'"'"i
~JI "~' , O
~~
•
"
,,
:'"L
~ce
.•...•
~
c;
.....> OO
ce c,
"~ " ~
~leJ
"3 " ,,~'
:.'\ "'~ ,I~
\~\
o "~' "
o
:'L. ',
"
,
~~
I
;~
~.~ . :1 , ~
o
;~ ~I~
' 1
,,
1
,
O
I
., ', , "~
I
"
.,
,, "'~ , '~ , "
~
"
I
,~'
1, 1
J'
I
")
>~ O~
Il,
}
] ',
:~1
:l
"
I
,
'4-<
;..,
Il,
o}
~~ Il
t
,
~~
.
~{'~ . ~l O~
-,
oll
I
I
~'
i{
I
, "
j'
OO
,
",
~~ ,
-'L
I
,~1,
,,
"
-;;.
~i
1
I
,:\:
,, "1:,
'}:, ,"
).
:j ~1: a a~' al' :1: a~
c;
>< c, >< •....•8 ......•....>
1
:1 li ~1, iJ :3
I
'~
J
I
,
'~
~J,~:'1 ~'1:~ .
1
,,
I
.•...•
;..,
:~r:}: ~]: ~1:a~: ,:{:" J: :~:
" 1
1
: o~
Il,
,,}
I
"Il
I
O
~~' o
o
o
'j,
~ "
I
I
I
I
,
I
.
c;
c, > ..... .•.... ~
'0,\ ':141)
ce ......
>-<
':".l
:~ ......
>-< •....•
q' "J ':
o
j
~~ ~ ......
> •....• > >
:~',~\':1' :~r
,:{' ~.
•....• •....• •....•
>-< >-< ......
:~,
,"
O~'
, ......
>
o ~
,Il
>
>< •....•
><
" 1
,}
•....•
>-<
><
......
><
,Il
><
~~ , O
,
•
'j
> ..... ><
> ......
><
373
:> :> ...• rn ...• .•.... c, ·z ...• t;:I ....• !Ii
-
~ ~ !Ii
:J
~r
;""'.J
I \]'t\\
~~\
, ::s
'~
~
"~
o~, . o~r ,
~\ ') .
,
, ,
I
'J
...•:> !Ii
...• .•.... !Ii
c, ,
:> ...• .•.... !Ii I-<
...•:>rn
c,
(Il
:> ...• .•....
c, ~!Ii Q)
8
.•....
~ Q) ..•...
,
J
>1.,
~
''1
'~~
:.1., ~~ ,.'l .J
:.1.,
~~ i\
'"
"~
~.~
I
I
....:>rn
c, !Ii
>1., >1., :.1., 1..:1
~1
~~'
~l
o'~'
.'l 'J
~~
1-
~..:J
.'l , o·J
'~
:~ 1\
~'J
:.1.,
::1 'l
'\,
~~J; :",J; ~..:T 13' ,"'l
:1 :~~ ~ ",J;
~3
"~ ,
}
0.5 "
I
o}
o'
ij ~'
,
'l
~J '~
u I-<
o'oj:
')
o, ~.•....
...•
~.1.,
', o~( o.
I
~J' o' o~'
'.~.~ :J :~
:'J;
:~
.::\
~..!.T
~ir ~.Jt 'l,
I
I-<
I
~.
Q)
c,
-
~!Ii
.•....
...•rn:>
8 ...•:> ~ J; .•....
~ Q) ..•...
c, !Ii
~..:.; >J;
~l
.'l ,
~~~' ~'J
~.-
~l
,'~'
""
.'l ,'J
:~ J\
:~~~~~ "'\
~~
,\
~..:J
'~
':"':J' I
. , ~}~"~
~~'
~~~ I
~J .:,.'
I
~'~' ,.
~l ,~'
I-<
Q)
c, :> ...• .•.... ~!Ii
'1 :'~
1-
,.'l ,'J
--.....•
374
':~
~\
01'
~3" '.' ,'l , ,} ,.
-
I
-- -
.....• > > > > > ><
J' ~
><
.....:> ..... .•..:> oo!lic, '2 ..... ..... ..•.• s:: ..: ...... ~!li
"
i-. ~j'lJ" ,,
, u.
'-;J
.....:> c, ~.•.. ~~
~I~
~"'~
:J J ' u. J
'J
\
,,
~~ ..•'"
'J
O]. : ,. O] , . : }: . OJ: ''J 'j
'J "'" ...,
.J
J
\~ "
:.j ,. "
I
' u.
J
I
.J
J
~J 't.•
l
'J
u
.....
.•.. l-<
:> oo c, ..... r:l c, !li
..... .•..:> !li l-<
..... .•..:>
o... ~!li
o,)
O·, 2t :J :~L]:~ 'j :~ · :1 · ~J ;l "
:1-
s
'.J o~
, ', , ,J
'~'
~'
:'~L0'J ,~ ••1~
~3 ,u. oJ
:1"· ·
01'
, "
d
,
o"·
......
r:l
..•.. c, o,)
~~t
O~' O , I ·, ~J'
"J,
.•.. .....:> oo
~
,
~~1
",
:j' ' u.
",J
:J ..
', "'~ '~
",'J
",
,, "'j' "
:J
I
' u. ,J
I
~."t ",'J
:J..
',, o
, ')
l-< o,)
c,
S .....:> ...... .•.. ~!li
;-{ :j' ~. '"
:> .•.. .....oo ~1c,
~
!li
o,)
..•.•
"'~'
~
'"
~'
''
:L .
,
'"
,'~ , ,'l.•.•.-
",'J
,,
j
"'
u. ,J
'1
., ', · " ·. J' .:t ·
o.
,
'"
':'l, ~.~ ""~
• v .
"~ ",'
, '~
I
,~'
'"
,
,
"J
,
'"
:1· ;l:~' '"
\
,
-,
I
,
l-< o,)
c, :> ..... .•.. ~!li
,
' u. ,J
~:J
..... ......
...... ..... .....
......
,,;rt
'.J
'
>
,~ ••• l~
,)
>
"'J , u. ,J
......
>
:] , O~ , ~J' '" :j
~."t ,'J
...... ......
...... ...... ......
>
"J
...... > . ><
~], 't..• ,') I
><
375
...• ...• .•..> ~c, >
ff)
'2
...•
:.;:: ...• I=: ~
--
"J. ',
., ~
~~" '" .0
:'~ , . :~ : :~: o]o'," ..." :3..."-., ]:
:
'"
",'
'"
'"
'"
I
~.
I
'"
~
>
,. c, ~'.0 \~.. . ~\';'~ "'J
...• ...• .•..
~'
~
:J'
:1 :~ ,=,
"l •• ':"
~J o. '.4
U
lo;
c, ...• ~ c, , ~ > ff)
...• .•..>
.
...•
> >< >
.•.. ...•>
~
Q)
...•..•
.~'
~~'
:~
:1 --.".'1 :'.1 ~.~ o,
o ~J ;1 . o
4
~'
,
01,
,o~
~\
o.
.
'~
o.~, . o-
o ,. ~' ~ c, ~ . ~~~ ",., ff)
"'J'.
"'J
. :~ :~~'~~: o~~t o . ~=l oo. ~~:
,:~
t-\ .•_
.....E ,
~
,
> ~ .•.. Q) ~ c, ~ lo;
";01o
~
~"~ ...:..'
,
. ,. . "'~
~...:-'
~=1
" o ,'~
,. '-
"'~
lo;
I
o,
,
.. .
~,
I
,
",
., ,
:J. ' ,o,
I
Q)
c, •....• .....E ...• .•..> OJ ~ .c ~ ctl
~. "'~o . "'1.. ;~' . ,
'"
'"
~...:..
'~. ,
'1.
~..-='
., ,
'"
.
.
~
'"
,
:1.. ,
;}
o,
'"
'"
t-< > .•.. ...• ~ ff)
~
c,
Q)
~ "'.~. ,
- . "'~
.~,
'
:~ 01. ~:'\ -." .•~
""
"')
,
~l . "'-
~.•-
I
.•'1
;~' '
...•..•
o o,o
I
-
,
,
lo;
Q)
c, > ...• .•.. ~ ~
\~ .J' .
'~
~~
-- .....----
376
,"-
:J' '"
:1' "\ :~ 'iy.:.." ~3 '" '
--
.....
o
,
~~ ,-
----
.0.~] ,
\~~
..... >< > ..... > > > > .....
\
~~'
><
...•> > ulce ...• .•... ...• c, l=< '-§ ...• ....• ..... ~ ce
~~
.:r
,
~\ ~~, . :J.0
ce > c, ...• ul ~~ ce c, '\
~J .
~
ce
~.~
~
> ...• .•...
><
.....m
'\
'\
'.5
ce ...• > .•... ~ Q) ~ce
S-
~1 0'1
'1, 0'\
I '.5
",\
.....
I
" '\
\'
2"L
o
....,
I
, . ~~ ~ '1
:j .0
~
"~' ," " ,,'1
.~
o~
"
:
I
~:l ~l I
~l~:l
I
o
I
I
"0'\
', ,
....,
o
I
I
~~~\ ~ :] .~-("l' '1.,,1
~J ~~ ,. '\
, . "~'
,. j' ,
" ,,'1
,,0
,,
I
~,t :t
2L :1: ~1' :]
''~ .
~1: ....,
\
....,
I
,-:-( ,~
"l .,
, ,,
I
"
\
:l ',
,.,
Q)
c,
'j'.
'Z "~4l ':
> .....S ...• .•...
~~'
~J " ~,
ce
",'1
,,'\
"
'~' "' . " ",'1
,,0 "
:1 ,'1
",\
"'l,
:'\'
""'~ . ~ ,'1
:l ,,0
,.~ ", '\
,,'1
•....• •....•
•....• ..... •....•
~
Q)
.c ~
::t,
"kA
, I .•... ...• > '" I ~ ulce Q) .....• c,
> ><
'"
~J .
...• u ...• .•...
--
'\
" '\
...•> c, ~.•...
-.
' . :] ~J ~:1' '~ ...., ,. .0
",\
> .•... ...• ul ~ Q) .....• ~
ce c,
',
o
•
, .
I
I
.
I
":1, "
~l "
,.
,
;~t
"
Q)
c, > ...• .•... ~ce
'.5
,-
''~.
,~
", '\
\
:]
,,0
:~' "01' ",
I
"
....•
•....•
•....• ..... •....• •....• >< > •....• > > I > •....• >
:~'
"
><
377
:> :> ....
. ~
o'
,
, ~3''~
~~
"
"
.0
J ,}
.~
o~
~c\l
:> ....
c, ~.•....
.... u ....
c\l
~
~~
,
'
~.~ ' .
:j ~
:
,~
.,
,
o~'
,
I
"
.
I
~~ ~
I
~~ ,
:.\
I
o'
,}
.•....
~
ctl :> c, ....
:> .... .•....
:> c\l .... .•.... ~ Q) c, ~c\l
.•....
->>< >
'
,
'~
"
o
"'~
s ....• ~ Q) ..•..• ~
~~
,
I '~
~~ l\
. ~~ '.
:j
,
~
,}
,
~T
o:"
I
:~ ,,.
I
I
c, ~"
\'l.~~
~J' ~~ " "" .
,
"
' 'J
, ,
. ~J
-,~
,,}
,"
,"
,"
I
I
"
I
.•....
~
•.....•
ctl
~~ " " ~
~J' . , ~~ " ,,'
,
"
j'
~
,,}
~\ . ,
o'
I
~
,,}
'~
,,}
'~. ~'\ "
I
"
s:ro
.•....
~ Q) ..•..• ~
:> ....
~'".l-,.
c, ~~ c\l
,
"
~.-
,;~'
:l
I
~~\I "
~c\l
'~
....• ....•
378
,~ "
,
....• ....• ....•
>0-
,~.~
J
....• > ...... > >
~{ . "
,
;1, "
Q)
c, :> .... .•....
' ,
"
cl)
~
:{..
"
o •
,
'
I
"
~I~
'.
,
Q)
c, S ....:> ....•
~J,
1 ,"
o
J :~, "
~
\'l.,~-\
c\l
~l
o~'
o'~\
" },
....:>
~
J :~ ,.
,,,.-
0.:>1., >O-
:1:
~l\ o~' ,. \'lHJJ
....• ....•
"
....• ....• ....•
> >
I
:1'
"
>< ....• .><
.....> ..... .•..> VJroc, 'S ;.;:: ..... ..,; 'I=< ..... ...l<:
~'1..,
."tJ'
~~
\3\
~J
'\
~*~
":0
~S~
I
"'1-;-'1
.J
~} ,
I
J
J.: IJ
ro
..... .•..> ~~ c, ...l<:
..... U .....
ro
~~
"·u ,1'
~~ "
~ ,~
":0
'\
:.~
I
\-:--1
.J
I
~~
~l "L
.•.. lo<
ro > c, .....roVJ ~~ ~~ ~~ c, ~·u 1" " '\
.•... .•..> ro lo<
Q)
.....~ ,
.•..
...l<:
~ ~
> ><
>
,_'"'\
~~~
~:0 :
I~
...l<:
ro
:.D o~', " ::0
.....>
~J; ~J;
"-C1
VJ
ro ..•.. c, Q)
:
:·u ~1'
"
~'\
.
~:0
~~,
:~:
2-:-~,
I
;.
:J:..
~I~
~I~
, ~~ ,
I
,-:-'1 o·J
~" ~
I
~-;-,
I
~~
I
~'J
lo< Q)
c,
>< .....a ......•..> ~:I:; ~J; ~ J) ,,'~. ,,.'~ ro ...l<: ~u ~. ~1', " ~:0 \---=-, ro .c
-
.
~'\
lj)
I
~'J
:.
I
'~ ,
~
.•..
...l<:
.....> VJ
ro c,
~.D
~
'"'\ '"'\
"'I~~
~I~
" ~:0
o'L, ,
:'L
~J: o,. ~'L' ;-:-~
~I~
I
.~,
,~. , ,,\
Q)
~l 'L,
I
.J
0'\
~ J)
I~
-;-', ,
,'J
I
~~,
.-L-
..•.. lo< Q)
c, > ..... .•.. ...l<:
ro
~:.D :~. ~,.~ " '::0 ,~
~I~
,,\
..... .....
..... ..... .....
> .....
>
~I~
I
\~
'~'
I
,'J
.....
>
..... .....
>
..... ..... .....
>
>< .....
~l' :'L
><
379
-
....> > ce .... .•.. ....:::: c, .... ...,; rJJ
'E ......
~
~JI ,_~T ] ~J, '1 '.~ '
,,,,>
ce
.•.. ~
ce > c, ....rJJce o..
-"
ce
....> c, ~.•..
.... ....u
....
' ,
"
I
~~
~J'
I
....,
j,: " .-:)
-
iJ ,,'
~~ ~Jl ,,,,>
"l-
, it ij
, , "
,
I
'~
'
I
o
,
"
~. iJ ij. ~~'l-' ~it. ij. ,
~'
~l ;1
I
~'
~l,
I
~l ·,. , 1._
\
,
.... .•..> ce l-<
S•....•
....• .•..>
~ce
.•.. ....>
~
...•...
rJJ
ce c,
~. '~'
'...:l'
",>,
o
. ::~J ,
~·t"t. ' ,
~.J~~ J) ,,,,>
~
~'L
, "
~.J' ~~
I
.. ,. . ~j' ~L
' " ~
,,
I
~'~.
~1'
:'\:
I
·. , ,
~~
I
:J:.
:
I
'
o
•
~" .
~
a .....•..>
•....•
~
ce
.•.. ....ce> rJJ
~
c,
~. ~J. ~3~ ~'l- ~'L. ~ ,
~ J)
",>,
'"
~
~. ~~'
~J)
",>,
'
;~
~ . . ~'1; ~'t
~ ,IL' ~,
""'''---;'''
,"'j',
, ~' .
I
:'
I
'~
~J: ·,.. .,
~.
\
~-
I
~,\, ~l . I
,'~'
...•...
~
c.. > .... .•.. ~ce
380
'::'~.
'...:l'
...... ......
•....• •....• •....•
,,,,> , L-
, . ~.J' ,. ~·t ,'1 .
.,
"
'~ '
';.\ I
•....•
,
~1' ;1 I
......
•....• ...... ...... ::: > •....• > > >
I
>< •....•
o
," .
><
•
.....> > te o . ..... .•... c, "1; , ij '2 l"") ..... ..... ~ ....• CI)
.•.~
J
•..... ~ te
\~
.•.
\
,,~
''t
'""J -
03, ,' J:: ,, , "I
~3 ,
"'''")
kJ
,
:].:
I
," 'G
.....> ij ~~ c, ~.•... "i1; )- ,"") te J ..... "-U .....
i~ " "J
i'1 '..:-
i~ ~"
i~\ ''':-
,"") kJ
~j " "I , :~
I
,, ~j , :~ "
I
o~ ,
I
:]. "I
.•... lo<
te > ij o... .....te 21; '!'), )c, J CI)
> ..... .•... te lo<
:.•. 7"1
> .•... .•...
:~ o..El ~te ",'j ...... :~ C.J
~, .•... ..... > "''\ '1 ~ te C.J c, t
.•.
CI)
":1)
0)-
, . '"1; ",)-
'':':>
.'1,
oJ
i3 ,"") ",J
""1-
""), kJ
J
"~ ~~1" "oJ
~3 , "") okJ
,, '..:-
"'~
" " " ",J
,"") ",kJ
', , , '~ "
''~, '..:,"") ",kJ
"'~
"'~'
" , "--
~~'
I
"
o. o' '''']' "'j " '"
,
l
I
",,,
J.: ]'
", . ",,,
lo<
C.J
c, El > •..... .....
' . ~3' , '1; .•... ~ ""),
~te
> .•... ..... te CI)
~
.•.
c,
'"
)-
:1)
,)-
",J
"'")..,
""), ,J
"'i
'"
"",J
~J.
o' 'j , , ,j',
,
o, '"
,
",'l
'"
~'.~ ~ :1;, . , ~~l' """~
,J
"'~
, o,~
"") ""), ,kJ
I
,
;]:, ,
C.J
lo<
C.J
c, > ..... .•... ~
te
,~1)
,)-
•..... •.....
,.:..) ,"") ,J
•..... •..... •.....
..'~
' "--
;> •.....
:3
~j'~3\
""~ ",J
,"") ,kJ
;>
>~ •.....•.....;>
"
' "I'
•..... •..... •.....
;>
I
:].
,
, "I
>< •.....
><
381
;;. ;;. ...• ...• .•... oo ro c, '2 ...• .... ..•.. ..,;
o"~". ~J :-i
1
~ ~ .....•
-~, ":l:, , 'l
':J
~ ':tj
.6
:}
"u
o] , : ]: , , '
U
I
4')
o)" : ,'l
'O
ro
;;. ...• .•...
o..~
...• V ...• .•...
ro
lo<
;\ ;\ . ~ ~J >~ .~ :] ' ..:1' ::>
'"~
,~
' ..L ;\ ~J .. r ~
ro ;;. OO c, ...• ~ ro , c,
,-
,
;;. ...• .•...
;;. ro .... .•...
,~~
lo<
~~
s- ro
~
~':Š,
'J
~"
..-
o·J'l,
I
'U
;'\. '
~~
:] ~'j
:J
U
~J .,')
~J .,')
I
I
~J "
'l
~.J'
:} :~L~\' ~] . :~ 2lJ ":I..,
.,
I
:J' "
I
, ,
,,'j .....•
~J', .•... ....;;. ,~
' . ro c, ""~ , OO
>< >< >
•....•
..•..
"
.
~J' ,,::> ~~1
~;r
"]'. ~u
, ", ,.~ ~ , " .
,~
lo<
I
,,"')
]' ',
" ,,'l
c, S ....;;. .....•
, . "~' , .•... ~ "~ , ~J' " . ,~' ,,~ ro
~
(J)
,.o
''~ , ,~
"
~
.
j o','j' ~J' " ",
~u "U
I
,,4')
~J ',
. "
"
~ ;;. ~ , "i, ".-'l, :: '.", .•... ...• OO ":Š ,. ro ,~" '~ . ~~ ~ c,
:l \li
I
:\' ., ,
I
~). ,
lo<
c,
;;. ..,'l...• , 'J .•... "':Š , . ~ :~' ,::>
ro
.....• .....•
382
.....• .....• .....•
>.....•
":I..,
,i~ ,.
>-
:} :J' ~], :lJ ,u :'') .....•
>-
.....• .....•
>-
.....• .....• .....•
>-
I
]' " ,'l
>< .....•
><
;;;;- ..... oo ..... .•.. tec, ..... .s .......,; ,
'.đ .
o "
's.....• ~
,
., :~~\ >~ , . :1: ]' --;;. ~} :] '3 v. "-., --;;. ~l~
I
:]: ,.
v.
.0
te
.....;;- ,. c, ~.•.. '"~~ ..... te u .•...
~~
. :j
, ~~. ~~
~\\-;-~
\\~ lj
" 'j
. ~·t "t ,
I
I
"
" ~
.•.. 1-<
te ;;c, .•... oo te ~~ c, ;;..... .•..
~~
.•.. y.~
c, ~te S •.....
.•.. .....;;oo
~
Q)
'-'-<
te
"
"
te .~ 1-< Q)
~~.
?)
,,\
:s,
>1'
v-
c, ~
,~~
6·~.
~.\ :j
~}
~I~
,,}
:] '
>L-
"
'j
I
il
I
:1:
I
:t
I
,. ~t .
~1:o~L' "
. o, . ~, .~ ~J ~~. \~ 1;".l
. ~~L ,
~~
4\_~,
, ,
I
"
\,0.
.
, ~~ ,
'~
" ,.
1-< Q)
c, S .....> •.....
.•..
~te
;;.•.. .....oote
~
c,
,. ~~ ~
~ ~~ '
Q)
.
~-i' '7~.'
. ,.l;.' ~'\
. o . ,. j. o,'{ ~~. .. ~ 'j.
'~ ,~
".~., ~':, , 'j.
~
~1
, ,
:l
,~:
'-'-< 1-< Q)
c,
;;..... .•..
~te
, '\ '~
•..... ......
,~~
...... ...... ......
,,-
: -i. 'j
> ......
":, :]
,~ ~
>
''~ ,
'j•
'~
'~
......
>
.
. ,
~1. ~1':~~' :1' I
,
. "~~ . ~
I
,
I
'j
...... ......
>
.....• .....• ......
>
.
,
,
>< ......
,.
><
383
:>:>- ..... ..... ....• rJlce c, 'El ..... ..... ..•...
s:: ......
...•
~ce
:>..... ....•
P...~
..... ce u ..... ....•
~J'..,"~.. o'"j... ~J ";o '" '
. ]< o~r . ,
~3 , L-.
'
:>ce ..... rJl c, ce c,
.
,
;,.
I
"'j
'j
:>ce 1-< .....
(lJ
....•
~ce
>\
,J'
"
~ ...... ,
....• .....:>-
rJl ~ ce (lJ ..•... c,
--;;.
.~ ~~
;,.
,,'
.~'\,",..
"~
~~ "
,.
"
" 'j
"
, ,. ".
~1 ~1.
. .
I
01' ~1.:
~3 "
, L-
. . ~\~J :~~\ ..
I
~ .
'j
~J :l, ~~\ "
:>..... ....• ,
~1:
.J, .:.~....~.:~ ..\ ]1 ~~t
1-<
,
I
'"
'"
, ~~ ,-
I
''''j
I
,
:t. ',
.
I
~1:
:J,. ,
'j
1-<
(lJ
c,
S .....:>...... ....• ~ce
,.
-,
, ,.
, "
1\
'j.
.
'\ ~t ~J.
. o' ,. . ..
,,'~
''''j
"
~\. " ::\. ~'\. .., c,
:>....• .....rJlce
~ (lJ ..•...
~\ . . '\. ~.. ~J :~ ~~
~.
,
, 'j.
,
,.\
,J'
~..
~.
~l~
I
, "'j.'
I
,
,
,
'j.
;1. ~1, ,
.,
I
, 'j.
1-<
(lJ
c, :>..... ....• ~ce
\~ ·s
...... ......
384
" 'j
~:\"\
...... ...... ......
> ......
v-
".
>
0\' ~~( , .
~3 " , ''''j
I
~1' 'j
......
...... ......
...... ...... ......
...... > > > ><
><
:> :> .....•
'§ ......
...,;
~J ,...., ;o
~:;-~\
~
~...., :y....,. ~l~
o~' \
OG') \
~
:~: ~
I
~l ")
I
o~t o., ~
~ce :>
.....• .•... "...., >~ ~J ...., :.~ ~S\ c, ..:.:: ") " ") " ") ") .....• ce
\\"!O
:j ....,
I
")
"
"
~l o'
")
"
u
.•...•
.•... lo<
:> ce .•...•
c,
~1 ..
>~ ~J ....,,,
~
G")
~t\ :"~" ~....,
~l
, .....,,, ~( I :j....,,, :\ o.
"
:>
.•...• .•... :> . , , celo< ...... .•... , "I ~ ~...., '3...."
o, S ...... (l)
;~ ""' •. oJ
(l)
..•..•
~y "...., ,...., ~I~
ce
.•... ......:>
~
..-
o.~,
ce o...
")
~~' ~.
.
~ .r
")
\~\
,,, .~ 'j ,' "...., ") ,....,
~;r ~JI ,...., '~ "~
07i, ,
I
")
I
,
:~ . ")
I
~~ "
J
,'
lo< (l)
c, S ...... .2::
.•...
..:.:: ce
>.:r ~
"). G~
:>
.•...• ,"I...., .•... o:ce ~ ~ c, , ").
~JI ' ~ ...." 0·1
").
'~ ...." ' ").
").
,,,-
O.~,
, ").
\
.
,'~ ,~ "'""
")
~ 'L., ~....,
, ").
. '\ 'j , ...., ,'
\~\
")
").
").
~.~ :1 . "). "). ,
I
...."
' ,
I
:~' ")
I
~1'
o'
,
:r. ~r '
o',")
o'" ").
;1 o'
, ").'
(l)
..•..• lo< (l)
c, :> ,"I ...... .•... "...., ") ~ ce
...... ......
25 • GRAMATIKA
'3 ,....,
")
...... ...... ......
ARAPSKOG JEZIKA
..-
~..~
")
~I~
" ....,
")
> >
......
~~L.,, ~y ,...., ,...., ")
")
......
...... ......
...... ...... ......
...... > > > ><
~1' o' ,
")
><
385
:> .....• .•... .....•
:> .....• ul
c, (lj
~ ;.;:: .....• ~ ..-'...•4 •......
~'J-., ~l,
.j' \;,
, , ,
]t' <>
~1~
~.j
~1~
-:-1"
I
~~ "
,
I
<>
J,: <>
(lj
:> ...... .•... .p.. ..-'4
....•
(lj
~l, ~l, ~ l, ..~ "~ " ~
\\~
-
;'~
"\~.~
:1~
\\
-:-,
f
", ~~
I
':')
~l
"
U
~
.....•
.•... l-< (lj
c,
,
:> ...... .•... (lj
l-<
:> .....• ul
c,
~l, ~l, ~l,
:> .....• .•...
c; ..-'4 c,
~"~
,_"l
"
S •...... .•... ......:> ul
c, (lj
,:j
,,-
,"l
,,"~
(lj
..-'4 c; ..•...
;.~ ;'~ \, <.
<.
(lj
o
"l
~,
~J\
~ J\
':')
'~
.
~J\
~ J\
.
~~
~J\
,-,
" ..~
~l~
,,'j
I
I
:'J-.,
I
'-:-1
-
~l IJ,.
I
,
I
''''~,
:~t U
~r, ,. ~r, ,, , ,
".",:>
~ '1J,\
I
,-:-,
':')
" , ~~
I
"
:L ', '~
l-<
c;
c, S :> ~J; •...... .•... .•... ..-'4
".'~
:> .•... .•... ul
".,~
(lj
..-'4 c; ..•...
c, (lj
~ "l
,
-" ':'),
"
, ':'),
'r, ,"'r,
,, ,
~.'"."':> ~"-;;'"
'~'
:'J-.,
~:."':>'
,-:-.,
..
',
"'~ ' ,
I
;-:-~ ~'\ . ~.'
~I~
.~, ,':'),
~L
I
':')
'
I
,
~.'
I
,
l-<
c;
c, :> .•... .•... ..-'4
,"l
",.~
,_"l
386
~t~
'~
".",:>
•...... •...... •......
•......
>
>
(lj
•...... •......
~~~
'-j
~t~
'-:-1
':')
•......
>
I
•...... •......
>
I
"
•...... •...... •......
>
:-:-~ ,
"'\'
'~
>< •......
><
:;;- :;;....• .•... ....• ....•
uj
s:: m' t.z::: c, s:: ....• ....... ....: ~
m
~~ r
'" 3 J
c, .~ .•... ,,:.~ ....• u
....• .•...
~
m
,', ~---\
,',
0""\
o ""\
'~
~~
:J...,
'~
:,}'
r
'
'"
'"
~~ ==j
I
0---\' '...:l'
uj
ce :;;I-< .....
.•... c, ~
S ......
~'
~'
,, ,
~'~
~l~
O
I
, O~
'\
""\
'~
']
~.
~I~
I
""'~
J
~~ ";;j
~"
-
~{ ~1 ,
o
~.
J
~~ 1'--'
,', ~---\ o
~~'
~,
oJ
I
I
I
I
'~
"::'l-,
:~ -
I
I
~~
,', 0""\
m
d
J' d''"
J
ce ;> c, .....ce ~~ o ""\
.~ .•...
I
,,:.\
I-<
c,
~~
o
L'
~1,
~1\ ~\ " o
o~
~~j"
:~,
"'
~'
'I
\1
>\ -s; ";;j
'J
~~ o";;j
I
I
o
,
'J
~"
,~'
" tJ
:~'
~~,
, ~'
-
~'~
:~ 0'1
~l~
o
""\
~~
",
o
,
o' J
~t~
~
~'~
.•... .....;> '~:.-., ~ ~ m
o
,
, :l)
I
~~
~J
,.,
'~ ,
I-<
>
>< >< >
i "
.. .
,
:~
S ..... ~ .~ .•... :;;-
o
~
m
"')
,~'
, :l)
.:
~(~~
'~
,
'J
,
, 1,
,',
~~ o
,
~L'
:;;- ~ .•... ..... c, ,~' ~ m "
"')
uj
,---\ '
I
o ~, ,J
i .
I
I
I
" J-
c, •......
_t~~
'J.
•......• (lJ ..o ro E-;
"
o ,
,
, ,
kJ
.~ ,,
~.3 , ' ~'1
:~'
:~ 'J ,''~,
o
I
~
', o" • ""IJ
, ,''~
~~ ,";;j
I
I
"
,
~"
I
I
~~"
..•... I-<
c,
:;;....• .•...
~
m
25 • GRAMATIKA
,', ~---\
,',
o ~.
:~
~~
......
...... ......
~~ ,J
:L
~~
...... ......
;> ......
;>
i ......
;>
~t~
,,,\
......
~.~
,,
~~ ,";;j
q
...... ......
...... ...... ......
;> ......
;>
~I~
~l~
o ,"'~ •
o~
"
387
c,
ro c,
I
I
~~
~~
"'~ ,
ui
..... .....u
~\ ~\
I
~\ ~\
I
U
\~.
~jJ '.J 'J,
~
....:
~
~~
~~
~~
~~
c, :>
(lJ o... . ;::
....:
U
\~.
,j'
~.!J
ro
lo'<
•...
I
~
""'4_
,'l
0\, 0\,
I
I
,'l
oU
I
I
~.'
~~
~~
0\, 0\,
I
'J,
'J,
I
I
~~
~~l
I
I
,'J
.)
~~
~~
"'~
,j' .)
,j-
0\, 0\,
I
,'J ,'l
' 'l
0\,
I
"'~ ,
~\ ~\ ,j'
I
I
"'~
, 'l
0\, 0\, ,'l
~
ro
.....S
I
ro
I
'J,
..•.... ro
~~
~~
0\, 0\,
I
"'-~ , .
I
o~
~~
~~'
~~
~~
~-r
~~.
~ -1'
~~'
"'~
~~
~~
~=i ~-il
~-i'
,'J
'
~~
~~
~\ ~\ ~\ c, ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~- o~ "'~ ,. ..... ce oU oU ~" oU oU ,j- ,j- ,j- oU -~ :~ O
'"
~
:::
"'.- ~~ "':J •:r .....:> .Z' ~ \ ~\ ~\ ~\ O ~ ,iJ ,U ,U
,'li
~~ ,0
Q)
c, "ci
...•~
~,
"'0 I
~~
;,~. ,,-., 'li,
~
O
Q)
.....
c,
~~
--
•.-O
> ><
>< ><
('j •......• Q)
.c
"'.' 'l
S
c, ce
~~
~~.
~-i'
~~
~~
~\ ~\ ~\ ,~. ,~.
.s
~-i'
~~
~~-
",U
"'.,'l
~~
0\, 0\, oU
oU
,.t' .U .U ~~ ~~.~~ 0\,
0\, 0\,
~.' oU
oU
'J,
'J,
,U
,U
~,' ,U
,U
.U
~~.~~
.s
.s
,'l
ro
.s
,}j'
~
ui
ro c,
OJ
'-'-'
('j
~
b
OJ
p-.
~-r
~~
~~
"'.' 'l
'"'l
:~
~-il ~~
~~
~~
~-i'
'lJ'
oU
"'~
~~
"'~
~ -i' ~~ ~~. >~ ~~ 0\, 0\, 0\, 0\, \, "
,U
.~ o~ ,.
"'~
~~
~ -i'
~~
~~
~-i'
'J,
",'l
",'l
",'l
~
ro
",'l
'"'l
",'l
'"'l
,'l
,'l
,'J
'.
,'J
",'l
.'l
",'l
",'l
,'l
,'l
, 'l
,'l
~J
---
....:
",'l
'J,
0.\ 0\ 0\ 0\ 0\ 0\ 0\ 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, 0\ ,}j' :.!J ~j:t ~\ "'~ o~ ,. : ·1 : ·1 o,j' ,u >1 " ,'l
,'l
, ro
,'l
' 'l
~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ .s :.!J ~j:t "'~ : ,1 :.1 0·1, ,u >1 :~ " ,'l
,'l
~\
~\
~J
po~
u
S
..•..
aJ!1
.....•
N
N
~OJg 1 t?
388
'
~ -i' ~~ >~ 0\, ~~ ~~ 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, -s ,}j' .s 0\, ~ 0\, .~ 0\, ...•~ ",U ",U o~ ",U ~~ ,.t' ",U • /-VI
"ci
'J,
..•....
,'J
'"
'"
~
~\ ~\
>~ 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, \, 0\, ,}j-
~~ "
'J,
~.:r ~~ ~~ ~~. ~~ :> .~ "'.- ~~ ~~ 0\, ..... 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, 0\, O ..•.... ~
"'-~
~~
:::
~
~:.i ~~ ~~ ~\ ~\ ~\ ,U , ~~
~~ ~~ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ ~\ "'~ ,~. ,~. ,~. ~ ",U o~
lo-<
,'li
I
~;'
ro
: -1' ...•...
~~ ~\ ,U
I
'
CIJ
I
o
,
' 'l
I n
s
..•..
S ('r)
u
('r)
1
S
S
u
N
I
rt'l
t?
..•.. ('r)
n Q
u
S
.....•
N
I
t?
..•..
S rt'l
N
1
n
..•.. c-ri
I d
.....• .•..:> .....• ~ ;.;::
:> .....• sr:
:~
....• ~ ~ ...... ce
IJ
.....• .•..:> o...~
;~
ce c, .....• :,;\
.....• ce u
~\ IJ
J
o~:
0:3 " v.)
J
~··tji "
.....•
.•..
•..
:
ce :> c, .....•sr:ce o...
:~ oot· . 0\, n~
.....• .•..ce:> :> .....• .•..
:~
•..
•
,
c, ~ce (I)
s ......
.•..
~
(I)
..•..•
•..
:> .....•
~\ oot · oU
S .....•:> ...... .•.. ~ce
.•.. ~
~\ ,u ...... ......
...... ......
~\
,u
,
,
"
~~
..•..•
•.. ~ce
"
'~. ,. 0°'~ '
,u
c, .....•:> .•..
:~,
,"
0\,
(I)
,
~1 Cot · 1 o·t· 1 ft :1
,
:> ~~ .....•
(I)
o~ '
~~'
~~. '. o' '~ Cot ~\ ,u
(I)
o...
1
IJ
:~
.
,
,
,"
......
;> ......
389
SINTAKSA
P~
1
Uvodna riječ Sintaksa je, uz morfologiju, jedna od osnovnih disciplina gramatike. Ona se bavi upotrebom i međusobnim slaganjem svih vrsta riječi (imena, glagola, čestica) u sastavu rečenice. Ta upotreba se odnosi na njihove oblike (padeže, pored bene stepene, glagolska vremena i načine itd.), te na funkciju pomoćnih riječi pri tom (prijedloga, veznika i drugih čestica). Sintaksa razmatra glavne (subjekt, predikat i sporedne dijelove rečenice (atribut, objekt, priloške oznake i dr.). Kod glagola se razlikuju još i osobitosti njihovih raznih vrsta (kao što su, npr.: prelazni, neprelazni, povratni, pasivni, pomoćni itd.), te njihove temporalne i modalne vrijednosti. Osim analize sastavnih dijelova rečenice, sintaksa proučava sve vrste rečenica, dijeleći ih na proste i složene, te dalje na njihove određene podvrste, u svakoj od tih dviju obuhvatnih skupina. Osnovni sintaksički element rečenice, njena samostalna strukturna jedinica, naziva se sintagma. Ona može biti samo jedna riječ, ali i više njih, po značenju međusobno usko povezanih, a ona je nekada i čitava rečenica. Slozene sintagme, pak, nedjeljive su dalje na manje sintaksičke jedinice. Pored svoje semantičko-sintaksičke funkcije, sintagma je nekad i fonetska, odn. akcenatska ili, pak, intonacijsko-ritmička jedinica li rečenici. Kad je sintagma sintaksički međusobno povezan skup riječi, svaki njen član svoj pravi smisao dobija tek u određenoj gramatičkoj konstrukciji, pa tada on postaje skupom, takoreći, međusobno organski povezanih riječi, Ti skupovi mogu biti vezani uz pojedine dijelove rečenice (subjekt, predikat, objekt, atribut i dr.). 1) Naziv: ~! ;..L ili samo :~\ je uobičajen termin za ovaj dio gramatike, a nekad i za gramatiku u cjelini. Dr. Mahmud Si'ran, u djelu: 'Ilmu-l-Iugati (Misr 1962), sintaksu \;~~\r, odn. j)i3:j1 (~) ~. naziva (str. 245, te u glosaru str. 409); ~i ili: __
391
Sintagme, pak, bile one proste ili složene, stoje u raznim međusobnim odnosima u rečenici, kao što su to, npr.: predikacija, atribucija, apozicija, aneksija, koordinacija, subordinacija i dr. O svima njima, kao i navedenim pitanjima iz domena sintakse arapskog književnog jezika, bit će govora u njima odgovarajućim odjeljcima u toku ovoga rada.? Razmatrat ćemo ih najprije redom u vezi sa sintaksom temeljnih vrsta riječi: imena, glagola i čestica, pojedinačno, u njihovim određenim oblicima, a zatim posebno, kao cjeline, u sklopu raznih vrsta rečenica, u posljednjem dijelu ovoga rada.
SINTAKSA IMENA Da bi se imena mogla razmotriti u odnosu na njihovu sintaksičku upotrebu, nužno ih je podijeliti u tome smislu. To je, međutim, već učinjeno u morfologiji, istina, prvenstveno s obzirom na njihove oblike, ali ujedno i zbog njihovih posebnih sintaksičkih funkcija u sastavu rečenice. Tu su imena podijeljena na šest kategorija, naime na: 1) imenice, 2) pridjeve, 3) brojeve, te na zamjenice, i to: 4) lične, 5) po kazne i 6) odnosne. Svako od njih ima svoju specifičnu ulogu u sintaksi, ali ona imaju i neke zajednicke, istovrsne funkcije, kada služe kao pojedini dijelovi rečenice, Osim toga, postoji pojava tzv. transmutacije (ili transpozicije) 3 tj. tada jedna određena vrsta imena vrši funkciju druge vrste riječi (npr. priloga, prijedloga i dr.). S obzirom na svoju raznoliku upotrebu u sintaksi, imena se mogu promatrati iz raznih aspekata, pa ih usljed toga možemo i dijeliti na određene grupe, na osnovu onog što ih veže međusobno, u svakoj pojedinoj od njih. Takva jedna podjela imena izvršena je na osnovu kategorije određenosti odn. neodređenosti, od čega, u izvjesnom smislu, zavisi funkcija dotičnih imena u sklopu rečenice.
Određeno i neodređeno ime
4
~.:D\j~;.:JI ,
,
Kategorija određenosti (determinacije -~;.lJ\), odn. neodređenosti (indeterminacije~\) je okolnost, kad je neko (ili nešto) () kome je riječ, 2) O sintagmi i sintaksi pogledati u djelu: Rikard Simeon, Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva, Zagreb 1969, dio II, str. 382-385 odn. 386-388 (pod te dvije natuknica). 3) Od te dvije pojave, pod istim nazivima, vidjeti kod R. Simeona, op. cit., II, str. 632. 4) Ta imena kratko su obrađena u djelu: Gramatika arapskog jezika ... II dio: Sintaksa i čitanka sa rječnikom. Napisali: Dr. Šaćir Sikirić, Muhamed Pašić i Mehmed Handžič, Sarajevo 1936, str. 7-13. ' .
392
u izvjesnom smislu poznat ili nije, tj. pojmovno manje - više određen ili, pak, neodređen. Neka imena su prema tome, već posamom.svom pojmu određena, a to su: 1) vlastita .imena, te: 2) Iične, 3) pokazne i .41 odnosne zamjenice. Neka, međutim, od. tih imena, već prema slučaju, mogu biti i jedno i drugo. Da bi ona postala određena, moraju: 5) dobiti određeni član, 6) biti u genitivnoj vezi, ili, pak, 7) stajati u formi koja služi za dozivanje nekog (ili nečeg) određenog. U slijedećem razmatranju ove pojave, obratit će se pažnja na slučajeve kada su te vrste imena određene, u sedam odvojenih odjeljaka, naravno, u vezi s njihovim pojedinačnim sintaksičkim osobitostima u OVOIl1 kontekstu (izuzev pri tom imena u genitivnoj vezi, što će biti obrađeno pri razmatranju sintakse genitiva), . Opcenito rečeno, imenice i pridjevi (bez razlike, pa dakle i one iz raznih vrsta brojeva izvedene imenice i pridjevi), kad nisu određeni na neki od navedena tri načina, onda su neodređeni. O tom slučaju govorit će se uporedo sa slucajevima njihove determinacije, pa se neće posebno razmatrati kategorija njihove indeterminacije. Naime, razlike će se same ispoljiti pri ispitivanju pojave determinacije tih imena u navedenim posebnim slučajevima. Međutim, o upotrebi određenih ili neodređenih imena govorit će se uz razmatranje sintakse pojedinih dijelova rečenice, kao i rečenica u cjelini, pa se to neće ovdje unaprijed posebno izdvajati.
VLASTITA IMENA - r~Vf (no mina propria)
5
~I P;':I p;.:tl)
Vlastito ime (nomen proprium, ili ili služi za oznaku pojedine osobe, životinje, predmeta i sL, pa i nekog apstraktnog (personificiranog) pojma. Kako se vidjelo u podjeli vlastitih imena u morfologiji, ono može po' 1;,..-, obliku biti: jednostavno (~~) ili složeno od više riječi (..,..sr) može se /' o
"
-
'I.i
5) O vlastitim imenima, vidi, npr.: R. Simeon, op. cit., I, pod natuknicom: ime, tačka 11.,str. 511-512; ili u djelu: 'Abba s Hasan, Al-Nahwu l-wafi, I dio, 3. izdanje, Misr 1966, str. U ovoj obimnoj gramatid, razmatraju se, pored sintaksičkih pitanja, i 257-288 (~l). mnoga druga, a naročito iz morfologije.
393
upotrebljavati samo kao vlastito ime (~~), ili i inače u svom običnom značenju (J):. ; ono može oznaćavati neku jedinku cijele vrste (~~ ili ~~) (~.~ ,
ili, pak, samo jednu određenu jedinku (individuu), osobu i sl. ili~• ,
~), I..
kao i pojedinu složenu pojmovnu cjelinu.
Kod ličnih imena u arapskom jeziku, tu je spomenuta upotreba triju vrsta naziva: 1) ličnog (osobnog) imena u užemsmislu (•.:"'j'\); 2) ime po \ ~ s određenom rodbinskom odnosu - ocu, majci, sinu, kceri itd. ~ f) i 3 nadimak (~() bilo s nekim afektivnim (pozitivnim ili negativnim) odnosom prema dotičnoj osobi, bilo u vezi s njenim porijeklom, zanimanjem, osobenošču (WI , ~;;.II)i dr. Vlastito ime imaju, ne samo ljudi, porodice, plemena i narodi nego često i životinje, pa države, pokrajine, planine, rijeke, jezera, mora, zvijezde, pa gradovi, sela i druga naselja i dijelovi zernljišta, pa ulice, kvartovi, preduzeća, ustanove, društva, brodovi, te mnogi drugi individualizirani ili personificirani konkretni i apstraktni pojmovi iz oblasti onomastike (kao što su antroponimi, toponimi) i dr. Bila prosta ili složena, vlastita imena vrše u rečenici razne sintaksičke funkcije kao i ostala imena, pa mogu biti, npr.: subjekt, predikat, objekt i dr. Pri tome se mijenjaju već prema svojoj morfološkoj strukturi, po potpunoj ili nepotpunoj deklinaciji, ili im se oblik uopče ne mijenja, pa im se odgovarajući padeži samo zamišljaju u odnosu na njihov položaj ili funkciju koju imaju u rečenici. Ovo posljednje se događa kod vlastitih imena kad su u obliku spomenute predikativne složenice (~.)C 'tr0;JI), tj. kada su ona ustvari čitave rečenice (npr.: ~tj) ~ = Posjedjele su njene pletenice, ime žene). Isto su tako nepromjenljiva ova imena složene s (perzijskom) riječi: ~} - (ali po nekima takve složenice (~jJi 0;Ji), npr.: mogu imati i dvopadežnu promjenu, kao i ostala imena toga tipa, ~~ npr.: ~I ):~
= Balbek i dr., ne mijenjaju svoj oblik ni vlastita imena(tzv.~'; ~'.ID
postala od nekog izraza (npr.: >'~ - ime plemena), ili od neke čestice (npr.: Wl ' ~~ - imena. osoba), kao ni ona.oblika: JW
Jednostavno vlastito ime obično je u jednini: ~ ' t-.blJ , ~~wi, ~~}L , ;. ta -; '. 1\ itd. Međutim, neka dolaze i u obliku dvojine: JG~I = Basra i Kufa; JtJ\:"JI = Irak Huzistan; ili množine: ~\;JI = Alžir: ~ (ime žene).' ,
c ~.)
Mnoga vlastita imena imaju oblik deminutiva, naročito imena lica (izgubivši svoje deminutivno značenje), npr.: ~ ' u-'" ~ 1 '"" imena
394
plemena
VI
i sl.: ~
(imena mjesta);
1),..
Ji
,
::.~":.
~..r-; razni geografski i slični nazivi: ~r ' ~, , ~;::If,(planine); ~)JI, ~J~.,dl (rijeke) i~dr. 6
JI ".. 0/
Jl
•
Kako je istaknuto, vlastita imena su po svome značenju dakle, i kada su s nunacijom, koja je obiljezje indeterminacije s '" nastavcima, bez člana, npr.: ~ , ~j , O~ , :i.....::Jl.- , ~ Ji
JI
.• -c
]1.".. o
>
'"
..Il '"
"..
JI
I)
~
0/
JI.
Ji
'"
I)
'"
..Il
determinirana, ili s padežnim ,
r '"
:u-.... , ~
~
,ll".."..
,
~idr. Neka vlastita imena upotrebljavaju koji seu tom slučaju smatrasuvišnim
i;.lJI
(=Medina)
J~\
(= Irak).
se redovno s određenim članom, (~~\)rr)u\) npr.:~L!: , rl;JI(= Sirija), '
Neka, pak, vlastita imena mogu se upotrebljavati njega, kao što su, npr.: 0.J~ (JI), .~(JI), ~ ~ (JI) i dr.' ,
, sa članom
(JI),
U'~
ili bez
(JI),
Ime koje nema člana, ne može ga dobiti u jednini, ali ga često dobiju u dvojini ili množini, npr.: J\j:..:JI = Abu-Bekr i Umar; J\~jYI = dva (ogranka) plemena Azd; ::.,J~I -d Muhammadi: ::.,J~UI = .Hammadi i dr. Vlastito ime upotrebljavano redovno s određenim ćlanom, gubi ga u genitivnoj vezi, npr.: ::.,~~ ~ ~G = Nabiga iz (plemena) Banu-Dubyana i pri dozivanju (npr.: ~~~ = Rašidel).
o.
To bi bilo najvažnije o vlastitim imenima uopce u vezi s pitanjem njihove determinacije (određenosti), a koja su determinirana već po samoj svojoj sementičkoj strukturi. Takav je, pak, slučaj i s postojećim vrstama zamjenica u arap skoj sin taksi, a koje ćemo sada pojedinačno razmotriti opet u vezi s pojmom njihove determinacije, počevši sa grupom ličnih zamjenica."
6) O ovakvim imenima vidjeti rad: Teufik Muftić, Osobitosti arap skog deminutiva, POF, 22-23, Sarajevo 1976, str. 269-280. 7) Kratko o vlastitim imenima (Eigenriamen) govori se u djelu: H. Reckendorf, Arabische Syntax, Heidelberg 1921, str. 188-192, & 108.
395
v
~
/~
LICNE ZAMJENICE - )~\
""
(pronornina personalia) Ovo je druga grupa već po svome značenju određenih imena. One su riječi koje stoje namjesto ličnog (ili nekog drugog imena), upucujuci na njega ili na neki predmet, pojavu i drugo, što je označeno tim imenom. Ove zamjenice (kao i druge vrste zamjenica) su riječi čije se značenje utvrđuje tek iz govorne situacije (odn. konteksta) u kojoj se upotrijebe. 8 Vidjeli smo već (u morfologiji) njihove oblike, te podjele na: rastavljene (~) i spojene (; 1 ,,::); proste (~~;:.) i složene (W';'); izražene (~jJ~) i skrivene (~>:''.). ' , Spomenuta su i gramatička lica koja ove zamjenice oznacavaju, naime: 1. govorno (~), 2. oslovljeno (~G....:) i 3. odsutno (~\1:.), uz oznaku razlikovanja roda i broja kod njih. ' Sve je to, svako na svoj način, od značaja za razmatranje pitanja vezanih za sin taksu ovih zamjenica, u raznim njihovim funkcijama i odnosima prema drugim riječima u njoj. Ne ulazeci u semantiku ličnih zamjenicau užem smislu, opcenito možemo reći da ove zamjenice u arapskom imaju uglavnom ista značenja kao odgovarajuće im lične zamjenice u. našem jeziku. Razlike se među njima više ispoljavaju u nekim drugim pitanjima, kao što su njihovi oblici, rod, broj, upotreba itd. Njihovi oblici opširno su prikazani u morfologiji, pa ih ovdje nećemo posebno spominjati. Iako je tu bilo govora i o nekim drugim pitanjima, bit će potrebno istaći neke stvari ponovo, u kontekstu teme koju sada razmatramo. U pogledu (grarnatičkog) roda ovih zamjenica razlike su znatne prema našim zamjenicama, ali postoje i određena slaganja među njima. Kod zamjenica za 1. lice (sg. i pl.) nema razlike u rodu, kao ni kod nas. ;';'
L;i
= ja, a ~ j.
D
;'
= mi.
U našem jeziku rod se može razlikovati pomocu nekih drugih jezičkih sredstava ili iz konteksta (kao i u arapskom). Tako, npr., kad kažemo: 8) O ličnim zamjenicama (Personalpronomen), između ostalih, vidjeti: Reckendorf, op. cit., str. 269-287, & 139-164; R. Simeon, op. cit., II, (pod: zamjenica), str. 750-752; 'A. Hasan, op. cit., I, (pod: ~\), str. 196-256.
396
::U~:. ~:s- LI
= Ja sam
to napisao. - mi znamo (po participu) da se radi o
rruiškoj osobi. U arapskom, međutim, ova rečenica može značiti i: Ja sam
to napisala, s tim što tu govorna situacija ukazuje, da je ovdje govorno lice žena. Isto je i sa zamjenicom ~ u takvom slučaju. Međutim, ~, s obzirom na okolnosti govora, te na postojanje duala il arapskom, ova zamjenica nekada znači: nas dvojica, nas dvije, nas dvoje, jer ne postoji poseban dualni oblik za prvo lice. Prema tome, rečenicu: \~ ~LJ~, već prema situaciji, možemo prevesti: Mi (muškarci ili žene i dr.) putujemo sutra, ali također i: Nas dvojica (dvije, dvoje) putujemo sutra, Osim navedenog, treba reći da su ovdje zamjenice \.il i ~ naglašene, ali će o tome još biti govora, jer se to javlja i kod određenih drugih oblika ličnih zamjenica. Iako ,nije direktno u vezi s pitanjem roda ovih zamjenica, ovdje ćemo spomenuti nešto o značenju, odn. upotrebi zamjenice: ~, slično našemu: mi. Naime, ona se, iz određenih stilskih i drugih razloga, upotrebljava u značenju 1. lica jednine (radi velicanja, odavanja počasti, ali, nasuprot tome, i iz skromnosti, neisticanja vlastite ličnosti i sl.), kada je riječ, npr., o Bogu (pluralis majestatis), te o vladarima, halifama, visokim dostojanstvenicima itd., ali, s druge strane, kada ih upotrebljava autor nekog djela i sL Tako, npr., Allah (Q., 50, 42) kaže:
~~r, ~) ~ ~
~k==
"Mi dajemo život i smrti k Nama se dolazi."
- Za drugi slučaj n~ka posluži primjer: o)~~ ~\~)U ~~ L)'~ ~= Mi smo to već spomenuli, pa nema razloga' da se ponavlja (ovdje se podrazumijeva da je govomo lice samo jedno) . O~
.U 2. licu, nasuprot našem jeziku, gdje je zajednički oblik zamjenice za oba roda, u arapskom se oni razlikuju, pa je: ::J1 .:.m, a -.::J1- f = ti, pa tako:
~1-m, :;1-f = vi. Osim toga, u arapskom jeziku postoji i dualni oblik za 2. lice (za oba roda), a to je: \ ~,1 = vas dvojica (dvije, dvoje) ili samo: vi. Evo primjera:~\.i~\ ~ ~ Jl~\ ~\ : ::..li = Rekoh: "Vas dvojica (Vi) -o ~
ste mi draži od svih mojih prijatelja." U 3. licu, slično kao kod nas, razlikuju se muški i ženski rod: -;
~ = ona; ~
= oni, a ::;,
= one .
= on,
a
. - Osim toga, za 3. lice duala služi oblik (za oba roda): G = njih dvojica (dvije, dvoje), ili samo: oni (one, ona) npr.: G~w::,..~G..j(~~0GG..:Ji' 0GG.L.\ = Što se tiče ovih dviju djevojaka, njih dvije (one) su moje školske drugarice. 397
Međutim, u našem se jeziku kod ovih zamjenica (te kod ostalih imena) razlikuju tri roda, pa pored muskog
~
.•••
~
OJ:
::i •...
.i
J~'r;.~;.
;(,,~'.LJTJl ~ J~':4'J ~ . )i"" G~'J~1= Naša su djeca mala, ona još ne idu u školu, ' .
U navedenim primjerima, i inače, govoreci u vezi s rodom Iičnihzamjenica, upotrebljavali smo rastavljene lične zamjenice (za nominativ). Rečeno o njima analogno se odnosi i na odgovarajuće im spojene lične zamjenice, a o razlikama među njima u pogledu upotrebe bit će govora u daljem izlaganju. U vezi s prevođenjem Iičnih zamjenica uopće, kako s arapskog na naš, tako i obratno, valja se, naravno, držati sintaksičkih i semantičkih osobitosti svakog jezika za sebe; što svakako važi i za sve druge 'vrste riječi u tome pogledu. Općenito se može reći da se lične zamjenice u arapskom jeziku, u izvjesnom smislu, slično upotrebljavaju kao odgovarajuće im u našem jeiiku. Izrečena zamjenica C)LJDuglavnom će se upotrijebiti kad je naglasena, te u određenim drugim funkcijama, a neće se upotrijebiti, npr., uz glagol, kada je neko lice kod njega ili formalno naznačeno ili se iz konteksta može razabrati. Tome je slična upotreba naglašenih i nenaglašenih oblika naših ličnih zamjenica uz glagole, te u određenim drugim slučajevima, Te sličnosti i razlike upotrebe ovih zamjenica vidjet će se i iz slijedećeg prikaza sintaksičkih funkcija arapskih ličnih zamjenica. Pri tom ćemo odvojeno razmatrati njihove rastavljene i spojene oblike s njihovom daljom raspodjelom.
I - RASTA VLJENE LIČNE ZAMJENICE
- j a ~~~<>11;~\
Kako se ranije vidjelo, one mogu biti: a) u nominativu (npr.: Ll , ~' itd.) i b) u akuzativu (npr.: ~~l ' G~l,itd.). Te dvije grupe promotrit ćemo svaku za se. a) U nominativu lična rastavljena zamjenica rečenici može biti:
398
(e:1)~J ,"':;~'. 11~f)
u
J~
1) Subjekt imenske recenice (t\:~'.1f),npr.: \~ jako zauzet. '
2) Subjekt glagolske recenice (~ill\), npr.: si položila
samo ti.
J'lfGi = Ja sam sada
ti~~L.
..:Jt \11 LJ~
"'"
\Il ~~ ~ :. ;~;J= Za
. 3) Subjekt pasivne recenice (~W1 ~G), npr.: ;. je nagrađen samo on. ' "
.
\Il ~
~
~ Jt5' L. = U knjiznici
uz subjekt glagolske
~\:' ~1r~ Gij ~t
y-~= Uđe
rečenice:
(Uđosmo)
~_. alT ~.
subjektu:
i::_~:.:Jt ~~C
'
se to kaže da
~WI ~ J~), npr.:
moj br~t'i ja ubašču.
6) Naglašeni subjekt, odn. ponovljeni subjekt glagolske rečenice to: pojačanje takvom
(JLS ~I
je bila samo ona.
5) Drugi subjekt stegnute glagolske recenice (u arapskom je: koordiniran
to
,
4. Subjekt (pomočnog) glagola JLS, stojeci na kraju rečenice
(J-j.:), npr.:
= Ispit
tsi ar.
je
(~LJJ ~:,.;), kao u primjeru:
=Tada'si
m~ ti 'pomogao
u nevolji.
7) Zamjena za subjekt odn. apozicija subjektu glagolske rećetiice (u ar: je to: zamjena
~j ..
'"
Gi :
cjeline nekim njenim dijalom =
LJd\"Jl -- --~)J\ Jl- ~~ L. = U
~
y.
~
,...
y:JI.y ~
o
Y.
J~), npr.:
selo su otišla samodvojica:
ja i Alija .
""'-
Kako se iz primjera vidjelo, lične rastavljene zamjenice tu su bile upotrijebljene kao razne vrste subjekta, a o njima će još biti govora u vezi s tom funkcijom u rečenici uopće. Ovakve zamjenice služe i kao predikat, kako će se pokazati u slijedećim primjerima: ~:.:Jt;;. = Ko si ti? (rn): ..:JiL. = Šta si ti? (f). Treba istaći da se u arapskom upotrebljava (pri oslovljavanju drugih nepoznatih osoba, i sl.) obično 2. lice sg. (ili du.) kada mi upotrebljavamo, iz postivanja (to je: pluralis reverentiae), ili nekog drugog razloga, 2. lica pL tj. Vi. Zato bismo gornje dvije rečenice mogli, prema okolnostima, prevesti i ovako: Ko ste Vi?, odn. Šta ste Vi? Kako smo vidjeli, iza dual možemo, u sličnom slučaju, upotrijebiti: Vi, npr. (obracajuci se: dvojici muškaraca, dvjema ženama ili muškarcu i ženi):
~Ct;;' = Ko ste Vi? (ili preciznije:
Ko ste vas dvojica (odn. dvije, dvoje)?
.
..
Neobična je za nas upotreba zamjenice (za 3. L) u predikatu uz neku drugu zamjenicu u funkciji njenog subjekta. Zamjenicu u predikatu mi tada prevodimo zamjenicom taj, itd. (tj. u odgovarajućem rodu i broju), kao, npr.: ;. Gt = Ja sam taj. (ili: To sam ja); ~ ~\ = vi ste ti. (ili To ste vi).
399
Rastavljene lične zamjenice za trece lice (,.;" ~ , ~ , ;..;,, ~), usljed neupotrebljavanja tzv. kopule (glagola postojanja) u prezentu, upotrebljavaju se kao "disjunktiv". Naime, one u imenskoj rečenici razdvajaju (pa se zato u ar. zovu: ~I ~W = zamjenice razdvajanja) subjekt od determiniranog predikata, To se čini (iako nije obavezno) radi jasnosti iskaza kako bi se izbjeglo da se taj predikat ne shvati kao atribut 0\;..JJr;' 4J~= toga subjekta. Takav je disjunktiv " ;. " u rečenici: ~ To je očiti gubitak" (Q., 22,11) - Bez te zamjenice tobi bila sintagma u značenju: ''Taj očitigubitak". Sličnoje, svakako, i u pluralu: tk
= Ovi su zaista iskreni, (a bez ~
;:" ~~
~~;.
biznaćilo: Ovi zaista iskreni) i'sl.
'
Rastavljena lična.zamjenica za akuzativ (~~~\) pa piti: ' ,
,
1) Objekt ("-I J~D,
može vršiti niže navedene sintaksičke funkcije, npr.:~
!.l~1= Tebe molimo da nam
Jl ;-;
pomogneš (objektnaglašen i stavljen~a početak rečenice),~4;~;t:LJI~;. _~f L:
= Na
ulici ,§am sreo samo njega (iza čestice izuzimanja
vrsta Iičnih zamjenica). 2) Predikat glagola 0\5' (i njemu sličnih, .... 0\5' ~~;~; = Bolesna je bila samo ona.
~k
»
dolazi samo ova
J':j ;J
npr.: ~.; '
3) Drugi subjekt pored onog u stegnu toj imenskojrečetiici iza čestice Ji (u ar. se kaže da je on, tj. taj 2. subjekt ono što je koordinirano subjektu ""i s čestice 01, naime: O;rI ~0 ~' npr.: ..-4~?"; <.?le;J~; = Zaista smo ti i ja u velikoj opasnosti. .. .., , ;;:;
:;
o
0.-
,.
.... ,
....
:J; .••
,:;,
4) Ponovljeni 6bjekt(uar: je to: pojačanje uz objekt, naime: 4..;J;.,.L.1J ~:,;. , npr.: ~ ~~~ G~1G~; = Nas, nas će nagraditi učiteljiprerna ranije rečenom.ovo bi se moglo, već prema situaciji, prevesti i: Nas, nas će dvojicu (dvije, dvoje) nagraditi učitelj). 5)· Zamjena za objekt, odn. apozicija objektu glegolskerečenice zamjena za objekt = ~
J~0--
J:.L;),npr.: ~~; : ~iT~;
Cj = U sobi smo našli samo dvojicu: njega i Ha~ana.
400
(u ar.:
ij.:,;Jr ~ ~ ~ ..
"
II - SPOJENE LIČNE ZEMJENICE - ~1,a.=: II)U\ a)
Spojene lične zamjenice u nominativu
a) Prema ranije navedenim njihovim oblicima, vidjelo se da one u nominativu (~~) sg. (npr.: :.
mogu biti: 1) skrivene (O~::' '.lf),i to: uperfektu: 3. lice
~s-,:- >"), a u imperfektu:
LI. sg; pl c. (npr.: :.
~s-t, :. ~~);
2. 1.
sg. m. (:. ~S0)i 3.1. m. i f. ~ ~~ ( odn i,~). U svim ostalim slučajevima zamjenica je pronominalnim sufiksima izražena (J)"':;) u tim glagolskim vremenima. ' U ta oba slučajaspojena lična zamjenicau rečenici,može biti, u nominativu: 1) Kad je skrivena, npr.: -...;:->-~~~L1..;..~
Q~~?~
pismo svome bratu. skorom dolasku k nama. Kad je izražena: ;;/;. ~G.G\r:.G. ~j)
~
~
Zatim je napisao jedno
~:.~ = Piše mi (ona) o svom
= Dvaput
sam pročitao ovu knjigu.
~~j(Ji~Wi~,::-!~I~W = Ta zašto piješ (f) hladnu vodu? ,
,
,
b) Spojena lična zamjenica u genitivu(;:jJ) može doci iza prijedloga ili uz imenicu (kako je poznato, uz neke prijedloge ove zamjenice pišu se odvojeno, a uz ostale,!te uz imenice pišu se spojene s njima).
1) Iza prijedloga ovakva zamjenica može biti predikat, npr. kad li odgovoru na pitanje: ~ :J,)Jr ~..G.~ :; = Ko je u ovoj sobi? - kažemo: 4.:-9 ~ , .•. ~ "'....." ,. ..hA..; ~u, = U njoj je samo jedan student. ,.,
'"
2) Ona iza prijedloga može biti tzv. dalji odn. prepozicionalni objekt (kod glagola s takvom reakcijom, o čemu će još biti govora u vezi s tim). Evo primjera za tu funkciju zamjenice u genitivu:
L>~ ~::~ ;. ,6 ~ 1~~
~
~j:::;~
~~
~'..G
= Poslije toga smo sjeli kod njih da ručamo. 0~o\ = Sada ćemootiči s tobom, pa ćemo se malo ~
prošetati. 3) Kao odrednica (ili Z. član genitivne veze - 4~JW\), spojena lična zamjenica ima značenje naše prisvojne zamjenice (pronornen possessivum - (s::lJr~), a nema posebnih oblika za tu vrstu zamjenica. . .;
"''''
...
Pojedini oblici ovih spojenih zamjenica imaju tada značenje naših odgovarajucih prisvojnih zamjenica istoga lica, ali su ti arapski oblici 26 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA
401
nepramjenljivi, pa važe za sve radove i padeže tih naših zamjenica, a u određenim slučajevima i za našu prisvojno-povratnu zamjenicu "svoj" (opet za sve rodove i padeže). Konkretan prijevod ravnat će se već prema arapskoj zamjenici i imenici s kojom je ona spojena, te u kakvoj funkciji stoje u rečenici, a šta, pak, tome odgovara po pravilima sintakse našega jezika.
;U skladu s rečenim, sada ćemo navesti te zamjeničke oblike, raspoređene po brojevima.i licima u arapskom jeziku. U prijevodu ćemo staviti odgovarajuce naše prisvojne zamjenice, i to samo u sg. muškoga roda (radi kratko će izlaganja, podrazumijevajući, dakle, naše ostale moguće oblike).
=
=
=
To bi izgledalo ovako: Sg.: 1. 1:iS _ moj; 2. !l_ d _ tvoj; 3.: ~, G, njegov, njen (njezin); du: 2.: Ls = vaš (vas dvojice, dviju, dvoga); 3.: G = njihov (njih dvojice, dviju, dvoga; pI. (idu.) 1.: lj = naš (nas dvojice, dviju, dvoga); 2.: ~ ,;)- = vaš; ~ ,:;. = njihov. -
-
J.'-
...
J.
Evo primjera za zamjenicu 1. 1. sg. (iS _ ) : ~1 = moj otac;;'f majka; iS,..J) moje dijete; iS~\~l moji djedovi: ~L.T moje nade; moja polja.
=
=
=
=
moja
~;.:-=
Napomena: pri razmatranju ovih zamjenica navedeni su ranije primjeri Osim kada se kod ove zamjenice L.lica upotrebljavaju oblici: ;S .. ili .. ,
.
:s_' .
';J.
.
toga, tu je spomenuto i to kad~ .će se mj. oblika 3. lica: ~,~, i :;. upotrijebiti oblici: ,~ , 4,. ':.-", ,~' pa neka se primjeriza to pogledaju na . \, , tom mjestu (u morfologiji). Već smo istakli da ova spojena zamjenica ima u određenom značenje naše prisvojno-povratne zarnjenice "svoj" (itd.)
slučaju)
Ona pokazuje da nekome (nečemu) pripada neko (nešto), kada je to isto lice (predmet, pojava), a na koje se ona odnosi.
::':~1~
Tako ćemo, npr., reći: JI~::r- ~ = Zatim sam uzeo svoju kosulju iz ormara. Međutim, 'ćemo prevesti (istu ar. zamjenicu):
~(":dT~ ~
:':"'..G.-t
~~):JT ~ ~
;J = Zatim je uzela moju košulju iz armara.
~j
I~~
= Zašto
si stavio svoje knjige na stolicu?
U 3. lica ovakva zamjenicamože se odnositi na isto ili na neko drugo lice: ~~1JL = Upitao je svoga (ili: njegovog) oca. O kome se zapravo radi, pokazuje govorna situacija, L..+J)W ~)~ '2\yl tL, = Moja dva brata prodali su svoju kuću (kucu njih dvojice) jednom svome susjedu (susjedu njih dvojice). •
402
•
•••.•.
J."'.;
,..J.,///
••.... "'
....
Iz posljednjeg primjera, kod sintagme: ~ jW (= jednom svome susjedu), vidimo da.ikada se posjedovanje odnosi na indeterminirano lice CG-), onda će ispred zamjenice doći prijedlog J (~). Ovo se, pak, moglo izraziti i ovako: ~\~ ~j~ = jednom od njihovih susjeda.
0:-
Zapažamo, dakle, da naše prisvojne ci povratno-prisvojne) zamjenice na arapski treba prevoditi pomoću prijedloga J uz spojene lične zamjenice. Tako ćemo naše ptisvojne zamjenice izraziti na slijedeći način (za sve rodove i brojeve):
J = moj, itd.; ::.u ,
;JJ , ~ ( L3J ) = vaš;
naš;
~
,~
.:.lJ
(~
= tvoj; ~
, Q = njegov, njen: 8'
) = njihov.
=
.
Napomena: Razumije se, da ove prijedložne sintagme, u drugom kontekstu, mogu imati sasvim drukčija značenja (npr.: :J može značiti: za njega, njemu, ima i.dr.), što će se pokazati na odgovarajućim mjestima za to. c) Spojena lična zamjenica u akuzativu (~) izražava direktni objekt iza prelaznih glagola ( s jednim ili dva takva objekta). 1)
Direktni objek: (~~
"-!
J~()
je, npr., u recenici:
~0-- ~~~r.? ~4,:~:JL ii~ = Tada
s puta:
'
,
~,
,
ga upita prijatelj kada će se vratiti
Drugi (predmetni) objekt iza onog prvog (ličnog), a u ar. je to ono što je: koordinirano uz objekt ("-! J;Dr ~ 0~\), npr.: ~ c-: ~I ~, ~ .l.; y\.;, = Zar se ne sjećaš da sam ti ga jučer dao? - Mjesto ~ , (u ovakvim slucajevima) može stajati i rastavljena lična zamjenica u akuzativu: ~(l,pa ćemo ovdje reći (mj, ~1): ~~1 :~/J,~; i sl. 2)
O",}-;.;}o,,-O,
'1J".,J.;o"..".
"';
"" ... '"
Prvi i drugi objekt ne moraju biti samo: lice i predmet, nego i druge kombinacije: dva lica, dva predmeta itd., što zavisi od doticnog glagola i njegovog značenja, odn. rekcije. 3) Uz prelazne glagole misljenja (verba sentiendi - y PJW1), pomocu spojene lične zamjenice za 1. lice (~_), može se izraziti naša povratna lična zamjenica: se (sebe) u akuzativu, npr.: ~~~~; ~;~ = Usnio sam se kako letim iznad oblaka. / ,c / Rijetko se ovakva zamjenica u toj funkciji upotrijebi za neko drugo lice, kao što to navodi Reckendorf (op. cit., str. 286. 144): ~;~ :.J = već si se (sebe) vidio. Rijetko se za to javi i rastavljena lična zamjenica, kako on tu navodi primjer: G~l ~ = ubijamo se (sebe). Inače, naše povratne lične zamjenice izražavaju se samim povratnim glagolima u arapskom jeziku ili na određene druge načine (pomocu riječi: "~' '/ i dr.), kako će se vidjeti pri razmatranju arapskih povratnih glagola. 26 • GRAMATIKA
403
4) Zamjenica 3. lica, kada se odnosi na neku prethodno spomenutu riječ (osobu, predmet, pojavu), naziva se:e-.:;Jf (vračanje), npr., zamjenica U rečenici: ' ~ ",..:;:1".,..'",0 ... ~ 0~
0//",,,."
~
II
..-
Međutim, lična zamjenica 3. lica može se odnositi na riječ ili rečenicu ili (= zamjenica iza nje, pa se tada zove: (= zamjenica stanja stvari) JU~ stanja stvari) ~ ~ ili (= zamjenica pripovijedanja). To može biti rastavljena lična zamjenica ( ;. , ~) ili spojena s česticom (01 i 01). U oba slučaja se tada slaže u rodu s rijeĆju na koju se odnosi, npr. (Q., 2, 85): ;'j
~O ..~~
r:;:' = Zabranjeno
~~·hJ ~L.) ~j~~l
~
vam je da ih istjerujete.
= Dani
~
r~":i'T~
LJ ~'l
;Jl = Zaista
prolaze, a što prolazi, ne vrača se.
je neophodno
da pomognemo svome
drugu.
t~j ~i:.J ~tS'j~
= Priča
~~ ~L.)r!l1~ j.G ~\ ~
se daje u davno
doba živio siromah čovjek, a imao je jedinicu kćer. Jj'.J ....
J ~\~)..ili ~
::'<3j ~G-?{r~'l
4J~ (Q., .
slijepe oči, nego su slijepa srca koja su u grudima.
404
22,45) = Zaista nisu
r
POKAZNE ZAMJENICE - o).:"') >.L....r ;.
""
'
o
(pronominadem()~strativa)
..Il
"
o
"
9
Ovim zamjenicama se ukazuje na nekoga ili nešto (~l ~(. '.11),pa bio to konkretan ili apstraktan pojam. ' ' U odnosu na govorno lice (slično kao u našem jeziku), ono na što se ukazuje može biti: 1) blizu (~) govornika; 2) bliže (L;.'. = između) oslovljenom licu i 3) daleko (~) od njih obojice. Od ranije navedenih svih oblika ovih arapskih zamjenica, a u vezi s tim odnosom, sada ćemo navesti za ta tri slučaja (najčešće) oblike arapskih pokaznih zamjenica U 1. grupu (značenja: ovaj itd.) spadaju svi prosti oblici, naime (za muški, odn. ženski rod): sg: \~ 'iS~, (pored: G, ~ i dr.): du: ~\~ , ~G , pl.: ~~)ti dr. U 2. grupu (značenja: taj, ali i onaj, itd.) spadaju zamjenice s prefiksom: G. (4 •. ~:1i~?), tj.: sg.: \:.G,, du: 0\:.G,, 0GG., pl.: ~~;:.. i dr. ".
".
o.u., ".".".
....
....
U 3. grupu (značenja: onaj, ali i: taj, itd.) spadaju zamjenice s infiksom: - J- (tzv. i sufigiranim ličnim zamjenicama za 2. lice (~ , .!J , L.S ~eć prema oslovljenom licu. U upotrebi su, zapravo, samo' oblici jednine oba roda, naime: ~~ i ::ili, itd., dok se navedeni dual: ::b\~ i ::bG, te plural: ~~)t uglavnom ne upotrebljavaju. ~GG., (pored:~G.), te plurali: Spomenuti složeni oblici: (u značenju: ovaj, taj itd.) sasvim su rijetke upotrebe: '
, ~ , J),
~r~)
~C.u.,
::J..;~;:"
Po svojoj sintaksičkoj ulozi pokazne zamjenice mogu imati određene funkcije imenica i stajati same, pa se onda Zovu: imeničke (ili samostalne) pokazne zamjenice. One, pak, mogu vršiti neke funkcije pridjeva, te stajati uz imenice kao njihovi atributi, pa su to onda: pridjevske pokazne zamjenice. Pokazne zamjenice uopce ukazuju na: osobe, predmete, pojave i dr., te odgovaraju na pitanje: ko ili koji, a to su sve one koje smo dosada razmatrali. ' Međutim, neke pokazne zamjenice u našem jeziku ukazuju na svojstva 9) Ove zamjenice kratko razmatra, 'A. Hasan, op. cit., I, str. 289·305 (pod: ~~l:;.i\ ~\).
405
lica itd., pa se zovu pokazne zamjenice za kakvoću, a odgovaraju na pitanje: kakav. Druge od njih ukazuju na broj, odn. mjeru, pa se tada nazivaju: pokazne zamjenice za količinu, a'odgovaraju na pitanje: koliki. U arapskom jeziku nema posebnih oblika za ove dvije vrste pokaznih zamjenica. 10 One se u njemu mogu izraziti na razne načine, i to uglavnom uz pomoć njegovih postojećih pokaznih zamjenica.
~,
Pokazne zamjenice za kakvoću izražavaju se pomoću riječi: !l (= kao),
J:..- (= sličan) s odgovarajućim pokaznimzamjenicama (s obzirom na rod i broj, te govorno lice), pa će se 'reći, npr., za: ovakav = \~ , (jj, ~ ,
t:,Jrr:.u 0-- (doslovno
i sL
'
=od ove vrste); takav, onakav = \JS , ~JS , ~1 , "
y.,.
Pokazne zamjenice za količinu izrazit će se pomoću riječi iz prethodnih vrsta ili pomoću: \:C'G. (= ovako), uz neki odgovarajuci pridjevza količinu (kao : _ . S-- = velik, i sl.), pa će se pokazne zamjenice za količinu: ovoliki (toliki, onoliki) izraziti, npr., ovako:
\~d~ili, pak:
( \~
JL ) \~ d~= ovoliki
brijeg i sL
Jt
~ Ovakv~ zamjenicu mogli bi;mo i ovako izraziti: ~3~~:.:J.L = Odakle ti tolike knjige? - dakle, uz pomoć postojećih pokaznih zamjenica, kao i u prethodnim slučajevima.
Na preglednoj tabeli pokaznih zamjenica A. Hasan (op. cit., I, str. 299), navodi i riječi: ~ (= ondje.iamo), te: G (= ovdje), ilG (= tu, tamo) i ~b (ondje, onamo), gdje on kaže da su to: 0LS:.:. ~ tj. prilozi za mjesto. Zajedničko im je s pokaznim zamjenicama to, što ukazujuci na mjesto, ujedno pokazuju i (prostorni) odnos prema nekome (nečemu), s obzirom na njegovu udaljenost od toga mjesta. Slično je u tom pogledu i s nekim prilozima za vrijeme (sada, itd.) i za način (ovako, itd.), Svi bi se oni zbog toga mogli nazvati: pokaznim prilozima (za mjesto, vrijeme, način). Međutim, o svima njima, kao prilozima, neće se govoriti ovdje, nego kod razmatranja sintakse tih vrsta priloga, zajedno sa svim ostalim prilozima.
)J.,
Pokazno značenje prvobitno je imao u arapskom jeziku, i određeni član, ali je s vremenom dobio i svoju specificnu ulogu u jeziku, o čemu ćemo svemu govoriti u idućem poglavlju u vezi s njim.
10) O ove dvije vrste, te uopće o pokaznim zamjenicama u našem jeziku, vidjeti: R. Simeon, op. cit., II, str. 78-79 (pod: pokazni), ili u nekoj gramatici bosanskg jezika.
406
Uz participe član se smatra, međutim, odnosnom zamjenicom, a o tim zamjenicama govorit će se kod obrade odnosnih rečenica. Pokazne zamjenice mogu u rečenici (kao i imenice) vršiti razne sintaksičke funkcije, kao njeni pojedini glavni iIi sporedni dijelovi. Tako one mogu biti subjekt (u imenskoj rečenici), koji se tada u rodu i broju slaže sa svojim predikatom, kao, npr. :
:(..:'..lJi0-- ~j;' (..G. = Ovo (Ovaj) je moj školski drug. ~1 G/~.~ ~'~,..G.= Ovo (Ova) je kći našeg susjeda Ahmeda. ~ ,,~~ = Ovo (Ovi) su vaši iskreni prijatelji. - U
J~~JLi.L.:,l
glagolskoj rečenici: ~1 J~l G'.w,
~~ ~t;.= Taj je prekjučer došao kod nas.
"
Pokazna zamjenica može biti 'prediket, npr.: ~ \-:GL: ~~\j~:;'= Ko su ovi? , Može biti objekt npr.: ~,..G.\Jk ~ ovu.
~1~L:
= Šta je ovo
(ovaj)?
= Od njih (f) sam vidio
samo
Kao atribut pokazna zamjenica stoji ispred svoje imenice, koja dobije određeni član (ako ga po pravilu može uopce dobiti)., npr.: ~)T J..:;, = ovaj čovjek; ~GJio..G. = ova djevojka itd. Međutim, atributivno, uz vlastito ime ili genitivnu vezu, zamjenica stoji iza njih, npr.: I::u. ~ = ovaj Omer; o..G. ~~\~ = ova njegova kuca (ispred njih mogla bi se ona shvatiti kao subjekt):'
407
ODREĐENI ČLAN -
0~ (r~ ) ~\~r
(articulus determinatus)
11
Ranije (u fonetici) spomenute su njegove određene glasovne promjene, njegova struktura (u morfologiji), te da je određeni član prvobitno imao pokazno značenje, kao i to da on služi za .determinaciju nekih (nedeterminiranih) imena (imenica, pridje va, brojeva). Navedeno je i to da je određeni član svojupokaznu funkciju sačuvao u nekim riječima sve do danas ( J~'t = sada, -;':,.Jt = danas i dr.). Kako, pak, naš jezik nema ovakvog člana, miga u arapskim riječima s njim, izražavamo na neki drugi način (npr. određenim vidom kod pridjeva), ili ga jednostavno ne prevodimo, odn. (npr, u vlastitim imenima), samo prenosimo kao sastavni dio tih imena, npr.: Al-Hasan = El-Hasan, pa i tada ga često ispuštamo, npr.: Al-Madinatu = Medina, Al-Urdunnu = [ordan i dr. Međutim, nekad je podesno (pa čak i nužno) prevesti ga našom odgovarajućol}1 pokaznom ~amjenico~ (t~j, i dr.), npr. (uz riječ:~.)f, u rečenici): ~TI':'·" ~~; ~)I\:)~ ~G ~= Sretosmo ondje nekog čovjeka, pa nas taj čovjek pozdravi i ne reče (ne rekavši) ništa više (drugo).
p ~~
U gornjoj rečenici riječ: ~~ preveli smo: nekog čovjeka. To je po smislu indeterminirano ime. Njegovu indeterminiranost (neodređenost) označili smo u prijevodu neodređenom zamjenicom "neki". U arapskom jeziku to je označeno morfološki: nastavkom 1_ (an, za akuzativ), Kako se vidjelo kod deklinacije imena (u morfologiji), taj nastavak (s ostalim: _" (-un) za nominativ, te T (-in) za genitiv), naziva se: ::r.~f = nunacija. Ona je jedan od načina obilježavanja neodređenosti imena (izuzev kod onih s nepotpunom promjenom).
.
Pored ostalih spomenutih načina za obilježavanje određenosti imena, istaknuta je i upotreba određenog člana uz njih. Prema tome koga ili šta on poblize određuje, razlikuju se dva načina upotrebe određenog člana u arapskoj sintaksi, a koje ćemo sada razmotriti. Određeni član za determinaciju C....iy~)
zove se: /
(L~
Jt
= determi-
/
11) Nešto opšimije o upotrebi određenog člana vidjeti kod: Reckendorf, op. cit., str. 177-184, & 106, (pod: Bestimmter Artikel): 'A. Hasan, op. cit., 1,str. 381-392 (pod: J~:"':.:.:Jf).
408
nirajuće 'al), u toj funkcijiukazuje na: a) neku cijelu vrstu (~\), pojedine njene jedinke, odn. dijelove.ili, pak, na samu njihovu prirodu. Takav se član naziva: ~ ~~ ili ili ~: ~~ rr JI. b) On, zatim, ukazuje, na nekog ili riešto, u određenom smisfu poznato, pa se tada naziva: ~ ili ~~Jl : Sada ćemo razmotriti te dvije upotrebe člana, s njihovim podjelama, u odvojenim odlomcima.
r~\ ~r~
r~
r~
a) 1. - ~ je član koji određuje neku vrstu u cjelini. U ovom slučaju mjesto člana ne može se staviti riječ: j5- = sav, svaki, kao što je II slijedećim primjerima. i.:G ~~ ~~~Li..WTr~ = Saveznici su potpuno
01~ ~;J\ = Konj je korisna
životinja. ~ ~~\ ~1_.~ ~i;.a.rr = Šetnja po.lijepoj okolici običaj je stano~nika
porazili neprijatelja. ~
~_..c.~\ ~~~
našeg grada.
2). - J\~trr~ (= član obuhvatnosti) je onaj član koji determinira svaku jedinku neke vrste (odn. dio neke cjeline) kojoj oni pripadaju. U ovom slučaju član se može zamijeniti riječju: j5- (= svaki, sav), a da se pri tom značenje u biti ne mijenja. To se vidi iz primjera:
? ~\:U\= Ko upucuje na dobro je kao onaj koji ga čini. u '.ii: rr::r- ~~.:a.rr~l .:' ~~:,s:Jr= Planeta dobija svjetlost od sunca. . ~ ~~1 \~f,jj ~j ,iJ~.?J\= Plemenit (covjek) kada obeca, ispuni, a iliL8' ;;.JI
F~ ~ .
kada zaprijeti, oprosti. - ~I; .GJT ~~ ulicama modernih gradova u stalnoj je opasnosti.
tJ I;;'~ ~W\ =
Prolaznik
3. - ~ Jl (ili ~ ili ~lJJ = član za bit, prirodu ili materiju) je onaj određeni član koji se odnosi na 'samu bit (prirodu ili materiju) nekoga ili nečega, a ne na pojedine jedinke ili dijelove toga, niti na njihove osobine. 'A. Hasan, daje (op. cit., I, str. 387) primjer: ~\;J\::'"~)1~)f = Muškarac je jači odžene. - JU::'" ~\ :,.JlJ\ = Zlato je skupocjenije od bakra i dr. ..
r~
b) Kod -4Ji obuhvaćeni su slučajevi kada član (ovdje nazvan:~-4Jr J\) označava pojam koji nam je na neki način već ranije, u manjoj ili vecoj mjeri, poznat. Pritom se razlikuju četiri slučaja upotrebe ovakvog određenog člana.
1. - ~~l.si-4-:Jrr~'tj. član koji ukazuje na ono što je prethodno bar jednom spomenute, npr.: __ o
,-:-:!~ :t::..
o
".,
Y.
'"
JI JI :>i •... J
"..
o
"'''' .... o
"'.-
•.• '" ,,'
""
"..,
'"
y' C)WT Jl.;-9L-. d JW"i \.j.r.>-lj U J~G •.~ I'
'"
.-
.•
= Dođe
•
nam Jedan naš
•.
susjed, pa nas taj susjed obavijesti da će on uskoro putovati u inozemstvo. 409
:fc; ? j; ~ twr 08')~) ~}_~Il ~
~~=
Uđoh u jednu šumu blizu
našeg sela/ a ta je šuma bila na jednom nevisokom brežuljku, ~.J ~ ~0-- ~?TLJ; \~ (Ls- (..~.;1JT~ ,"~d~ = Moj brat srete na putu mafog psa,. pa kad mu' približi/ Uj~dEtga' taj pas za nogu (ili zapravo ... pa kada se približio tome psu/ ujeo ga je za nogu).
se
r
2. - ~ -4-Jr 'J' je član koji ukazuje na to da je pojam imena uz koje ..} = Prošlog on stojiveć od ranije poznat npr.: I:: :2.L. ~.)rl) ~WI ~ mjeseca Pred sjednik je posjetio naš grad.' , , ,
~;.J ~:-rr~
~r~'\~t /LlT ~ ~Yre-~ LJ = Pošto se otac vratio s pijace/ nije u kući našao nikog od njenih ukućana. 3. - ~lsi -4-Jr ~'::Ije član kojim se ističe da je neka jedinka poznate vrste dio određene cjeline kojoj ona pripada. Međutim, takvo se ime ne smatra determiniranim u pravom smislu. Evo primjera: . ~jJiili--t ~S ~ ~./~ LS))~:' ~e;,,~~~G~h~\)tj Rekoše: "O naš oče, mi smo otišli da se utrkujemo, a ostavili smo Jusufa kraj naših stvari, pa ga je pojeo vuk". (Q., 12,17). -~. O?W = Jesi li išao danas na predavanje? '
~lr:,JT~~ ~
-4-JI
r'i označava da je neko ili nešto u prisutnosti
odn. da se događa u vrijeme samoga govora. Tako, npr., kada hoćemo da nam se nešto napiše, pa kažemo sagovorniku ovako: 4.
-~.J~
p!JG. = Evo ti (ova) olovka.
a)si:;Jr~'::I
i::.LJr
G~lk2 :;,,~. .
= Nesnosna je vrućina noćas. = Naš voz polazi ovog časa.
,
,
To bi bili slučajevi upotrebe člana u funkciji determinacije. Međutim/ postoje drugi slucajevi kada je on, ustvari, "suvisan" ;(pa se zove: ~'.ui)rJD. Naime, to se dešava kada se upotrijebi određeni član, gdje ne bi trebalo' po pravilu da se upotrijebi, a ponajviše uz vlastita (lična) imena, koja su već po svome značenju determinirana. Nekada je takav član (osim pri dozivanju i u aneksiji) stalno uz takvo ime (pa je on tada: t.j'i :t~\j),npr.: t:-Ji = El-jese' (vjerovjesnik): ~)Ui= Lat (idol); JWi = Irak; ~..LJi = Medina i sl. " Nasuprot tome/ član može biti u povremenoj upotrebi (G)~.~~\j). Ona !!l0že biti nužna (~.J./?)kao što se događa u poeziji/ ili, pak, proizvoljna (~}~.j-I). Za ovo prvo neka bude primjer upotrebe (u stihu) riječi: ;~~lT~~
mi. pravilnog: ;'~r~~ 410
(=
jelengljive).
'
U drugom: slučaju, neka vlastita imena (nastala često od pridjeva i participa,ali i od opcih imenica) mogu se upotrebljavati bez člana, ali i s njim, naročito kada se u početku htjelo ukazati na to da su to vlastita imena (pojačavši tu namjeru upotrebom člana, iako je on u tom slučaju zapravo suvišan), Tako postoje lična imena, .kao što su: ~,~,
, ~~ ' j~~i dr., ali ~..~r
, ~r
,~~r , J~ĆJr ,~r,
~~r , jš-~r
(od kojih' su neka, kako se vidi, ustvariinadimci '(~L.UY 1), bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smislu), data njihovim nosiocima za pohvalu, pokudu.te zbog raznih drugih razloga .
DOZIVANJE
.J.
"
~
,.,
(~\.1.:J\)
I NJEGOVA NAMJENA
12
Dozivanje (nekoga ili necega) može biti zbog raznih razloga odn. imati određenu svrhu i namjenu. Kod nas za to obično služi vokativ, tj. određeni padež imena (onoga ko ili šta se doziva - tZV'0~Q\), dok u arapskom jeziku nema posebnih morfema za to, nego u tu svrhu mogu služiti sva tri njegova padeža, uz određene uvjete, a prema sintkasičkim pravilima. Već prema namjeni dozivanja, u arapskom se uz određeni padež ponajvise upotrijebi neka odgovarajuća čestica, ali se ona ponekad može izostaviti. Čestica za dozivanje C~I:.L.rr~ j';-) su ove: I , T , ~I , ~T , GI , ~ , IJ' ~ . Za dozivanje nekog (nečeg) bliskog služe čestice: I i ~1, a sve ostale za ono udaljeno. Međutim, te se čestice u upotrebi međusobno zamjenjuju, a osim za samo dozivanje, one služe i za slične svrhe (oslovljavanje, zaljenje, čuđenje i dr.), teu nekoj drugojnamjeni, o čemu, poblize treba pogledati u stilistici u vezi s ovim formama. Onaj koji (ono što) se doziva (0~U\) smatra se determiniranim, makar da je to opća imenica bez člana, ali se nekad doziva i neko nepoznato lice i dr. Najčešća čestica u ovoj službi (dozivanja i sl.), je: ~ (u svim padežima), koju mi prevodimo ili odgovarajućim uzvicima za dozivanje: o, oj, ej, i sL, ili je nekad uopće ne prevodimo, jer nam je dovoljan naš vokativ i bez njih.
Čestica:
IJ najčešće
služi kao uzvik zaljenja, jadikovke i sL, pa se tada
12) Uporedi li vezi s vokativorn, kratko, npr., kod. Sikirič, itd., op. cit., II, str. 12-13 (Vokativ) ili: Reckendorf, op.cit., str. 363-365, & 180;opsirnije: 'A. Hasan, op. cit., IV,str. 1-111 (CGI, iJk:. ti, ;;.GI , ~~I).
411
zove: ":;'{rr ~Ij,a ime (~jW\) pored toga, dobije i sufiks: ~\:., koji se naziva: ":;:.0r~\,ali može biti i bez glasa .~, na kraju (daklesamo: r:'), kao što se moževidjeti iz slijedećih primjera.
lj = Ah, Tako, npr., kad se desi nesreca, pa kažemo:! ! L.:....;.. Ij ili! ~~ jadnog li Hasana! ili kad se neko žali na glavolju, pa kaže: ! L>""t~ I) = Oh, moja glaval> ili izraz tuge zbog smrti: t...bt,; lj = Aj, jadna Fatima! - i sl. Iz posljednja dva primjera zapažamo da jeupotrijebljeno samo: lj. Nekada, pak, sufiks ~I~ - služi za dozivanje nekoga u pomoć, pq. se on tada zove: ~0..:::.'lT ~r , npr.:! ~L.l;",'Majko (u pomoc)! Onaj koga dozivamo u pomoc zove se: ~Ii::' '.li, a ponekad stoji u genitivu iza prijedloga J , o čemu će biti riječi nešto kasnije. ' a) Onaj ko ili što se doziva (l5~U\) stoji u nominativu: kada je to jedna riječ, koja se tada smatra determiniramo, iako se ona u tom slučaju upotrebljava bez određenog člana i nunacije. Evo nekoliko primjera: ~lo , ~19lo , ~}~ ,~i/lo, 0yU,lo , LJ~L.lo , LJ~lo , 01.:-::-9 4 1dr. ,j,..
,j,.
..Il....
,..,.
Jl Ji
,.......
"-:.0.......
,..
.•..
,..
,.....,;....,..
Jl 't •.. J.,...
Jl
/,
....•.••
J:3
Od če'stica za dozivanje ispustiti ~e ~ože samo: ~ npr.: ~~T dJGr = O noći,zar ti nemaš kraja? - Često je to kod .;~, gdje se skratiobično i lična zamjenica, pa se kaže: ~~ = o, moj Gospodaru (misli se na Boga). Ispred imena s određenim članom, u nominativu, upotrebljavaju se m \~~, f o..L,.~, te: m izrazi: ~r~ (za oba roda) ili za ženski: \ 'g ~ ~r~; I:.G ~r~, o..G. ~\ ~ npr.:! ~'-::~~\~ = O (ti) prijatelju! ~:.-.V. ff ~~\~ = O, ti smirena dušo (Q., 83,27) ,
Izrazi sa ~r neće se upotrijebiti uz::&fi :~\Ciako su s određenim članom, pa se kaže: ~1~ i ! :~1 = O, Bože! .' Uz vlastita imena, redovno upotrebljavana sa članom, bit će: ili ~rG,i sl., ili će takvo ime izgubiti član, pa će se reći, npr., za: ! ~~r: ~~~r ili! ~;.;:,. ~ = O, (El-) Mensure!
Iza svoje apozicije (u nominativu), ime može biti u istom padežu ili u akuzativu, npr.: ! «(~j) ~j = O dječače Zejde! Isti je slučaj ako ta apozicijaima član, pa će se reći: (r~\) = O, Zejde, dječačel
r~~
r~'~j~
I atribut uz ime (u nominativu) može stajati u tom padežu ili u akuzativu, npr.: (~) ~~~ Dragi Omere! Napomena: iza čestice: " ~ :\~ javlja se određeni član, možda zbog slaganja s njom po određenosti, jer je ona pokaznog značenja, a kao takva: ona je određena (determinirana). 412
b) Onaj koga (ono što) se doziva stoji ugenitivu Razlikujemo pritom slijedece slučajeve:
iza čestice
J
odn. J . '
1) Kada se doziva neko u pomoć (to je: ::.,\~:' ',li) upotrijebit ćemo J ispred imena u genitivu, npr.: ! J)t:... •..C..:.J~= Sa' de, upomoc, utopit.ću se! 2) Nekad ovakva konstrukcija izražava uzbuđenost, žaljenje, čuđenje, i
ylm ~ = O, kakve li nesrece! - ! ~~ ! .k;.:iG;)~~ = Neizmjerne linaše radosti!'
=
slična osjecanja, npr.: ! kakvog li čuda!
, ,
O,
,
3) Kada se traži pomoc protiv nekoga, onda se ispred njegovog imena = Susjedi,u pomoc protiv lopova! stavi čestica J , npr.: ! J).:-lJ o\~~ Pomoc se t:aži i u nečiju korist.rnpr.: ! _;1L3~ = Doktore, pomozi (ovom) ranjenikul
C';J: ~
c) Onaj ko (ono što) se doziva slucajevima:
bit će u akuzativu
u slijedecim
1) Ako je taj (to) prvi član genitivne veze (tj. ~Wi - odrednica), npr.: ,Lr-~:';':'~ = O, Sejfudinel> ! ).WY!~~ = Kakvog li uzitka za oči, i sL ,
,
2) U akuzativu će biti dozivano, ako je ono nečim pobliže određeno, kao u primjerima: ! L.) ~C~~ = Stoj, ti što jašeš na konju! - " ~t:r I)..~ = O ti što si bolji od svoga oca! ,lJ:,j~'~~ I'. _~~~ = O ti moćniče, ne čini nasilja!
'!;...
3) U akuzativu je i ono .dozivano (ili izražavano), a po sebi je neodređeno ili nepoznato, npr.: , ~~ O (kakvog li) čuda! - ::J'. ',ij t.G..5V~l,;:,~ !
~~G:Jr JL.'t~= O ti zabludjeli, ne obmanjuj samog sebe lažnim nadama!
...
-"
..,.
'"
Nekoliko riječi dolazi samo kao 0~L.JLTv spada spomenuto
c;;~
~
npr.: ! 8ft\~\ -'::":;1(mj. (,S!\) i":":'; (mj,
= Bože, oprosti
01::U ~jJ~
~J)j !~ ~
posla!
ili za
~
"....
&J ~'}
..
.•..
--
o",
nam naše grijehe! - zatim sintagme: ;'b, npr.: \~1 ~; Jl-'::":;1~ = Oče (moj), uvijekcu te
~lušati. ~1 :::: ~Ij.,j~ ~\~ Riječi: ~ i f
= Majko (m~ja),~~moj
se bojati zbog nas!
dozivanje nekog određenog pojedinca od ljudi.npr.: = Ej ti (čovječe), najbolje ti je da kažeš istinu. U~k
= Ej ti (ženo),
ne gubi (svoje) vrijeme bez ikakva
Kao 0~W\ dolaze i intenzivni pridjevi oblika, kao: OL.jJ i r~ opak), i kao: 0L.:,5. = pospanac (tj. samo pri dozivanju). .: ~
o
~i,
.J
o
.J
.J.
=
(vrlo
Postoji pri dozivanju poseban slučaj, naime tzv. ~r~~~, a to je da ime onoga koji se doziva (0~W\) bude skraceno, tj. da izgubi jedno ili dva 413
slova (računajući pritom u slova i duge vokale) na svome kraju. To se događa zbog raznih emocionalnih razloga, slično upotrebi hipokoristika (imena od mila i sl.) u našem jeziku. Ne ulazeci pobliže u detalje obrazovanja takvih imena (vidi bilješku 12), ovdje ćemo dati najvažnije u vezi s temom. Za ovu svrhu u arapskom jeziku se upotrebljava pojedinačno vlastito, :..JI) ili, pak, i opce neodređeno ime, pri direktnom lično ime oslovljavanju, a naziva se:~; ;;wr~~\ .
<.-3
Ovakva skracena imena ne upotrebljavaju se za onoga koga dozivamo kada je u genitivu iza čestice J (izuzev kada se ona u pomoc (~~i), ispusti, a mj. nje tada može doći dugo "a", npr.: ! u"-:;JJ (W\J ) ~Ij~ = Fatko, pomozi (ovom) bolesniku! , "'" ~.-
;;: --
s
Dalje se ovakve skraćene (L......-;- __ -,,) riječi ne upotrebljavaju: pri izražavanju žaljenja (uz ~'~~\j); kada je l5;U\ u genitivu kao odrednica ~
",.:.il
(j~\), ! 00~
c...
~-,.
- .
ili je on nečim pobliže određen, a stoji u akuzativu (kao, npr.:
01~~ = O ti zadovoljni sa svojim životoml):
kad je on ime u obliku
predikativne složenice (npr.: :1r~);ime upotrebljavano samo pri dozivanju (kao ~), te kada je on nepromjenljivo ime (kao: J:-Li). Od nekog imena u ovoj upotrebi oduzme se jedno ili dva slova (ne uzimajuci u obzir nunaciju i vokalne nastavke), po određenim pravilima, i to od ličnih imena, a od općih samo kada su to određena lica izravno oslovljena (npr.: ~(." > ~ (." ~ \ >
~~c:.~c:.~).
Takva skracena imena su, npr.: JL. ( < ~L. )\ 'j'.r- ( < S\j~)\ ~
'~(~1( < ~\;l) \
'0 (< ~
) \ ~~
( < ::.,)~
)
( < ~~~ ~ , i dr.
Osim spomenutih imena koja se ne krate, spomenimo da su takva još i s ",. slijedeca imena od tri slova (kao, npr.: ..L....... , ~ , ~), pa ona od četiri, ali čije je trece slovo dugi vokal (~ npr.: ~G', zatim imena od četiri slova, i to sa četvrtimzdravim suglasnikom (k~o:~· ,i sl.): pa kad je četvrto slovo poluvokal (kao: 0~~ , :0). Međutim, kad je 4. slovo neki dug vokal (ali da taj ne pripada sufiksu), a taj voka1 je postao od "w"(kao u: < ~~), ili od "y" (kao u:~~ < ~), onda se takve riječi, upotrijebljene kao lična vlastita imena, ne mogu skraćivati, u svrhu gore navedene upotrebe skračenihimena (li;). ~
-..li
;
J':";",
•.•
Jl
JI
o
~;,J,~ );
~U::
Ovim je završeno razmatranje upotrebe determiniranih imena (osim 414
odnosnihzamjenica, o kojima će se govoriti u vezi s odnosnim rečenicama, kako je ranije istaknuto). Sada ćemo, pak, preci na sintaksičke osobitosti upotrebe tzv. glagolu sličnih imena.
Glagolu slična imena - ~
o
. (nomina verbalia)
o
.;
....0
t~i
.•..
r :
Ta su imena, nešto ranije spomenutih šest grupa imena, naime: 1) infinitivi.iž) participi: 3) obični pridjevi; 4) elativi; 5) odnosna imena i 6) riječi glago1skog značenja.P Nasuprot ostalim imenima u arapskom jeziku, koja imaju samo imensku prirodu, imena, pak, iz ovih grupa, osim imeničke, mogu, u određenim sintaksičkim konstrukcijama, imati .i glagolsku rekciju. Takvi su, u prvom redu, infinitivi, dok participi, odnosna imena i ostali pridjevi, mogu, osim svoje pridjevske, imati nekada imeničku, a nekad i glagolsku prirodu. To se razlikuje prema njihovoj ulozi u recenici, u funkcijama njenih glavnih ili sporednih dijelova. Nav:.edenimredom odvojeno ćemo razmotriti ova glagoluslićna imena, u prvom redu istićući njihove sintaksičke osobitosti u odnosu na ostala imena, i iz ovih grupa i prema drugim imenima uopce, prvenstveno, pak, njihovu glagolima sličnu upotrebu.
1. GLAGOLSKA IMENICA - ~ (substantivum verbale)'
o
o
~ o
r--'\ ,
Ona se najčešće naziva: ~'.L..::.:Jf (= izvor), jer su po shvatanju tradicionalne arapske gramatike, sve ostale riječi proistekle iz njegovih prvobitnih oblika (u I vrsti glagola). O tome je bilo govora već u morfologiji, pa neka se tamo pogleda i o drugom shvatanju u vezi s tim. Ovaj se termin često prevodi kao: infinitiv, zbog njihove određene slične sintaksičke upotrebe, kako će se pokazati u daljem izlaganju. Arapski infinitiv je apstraktna
imenica, analogna našoj glagolskoj
13) Sva ta imena kratko razmatra: Sikirić, itd., op. cit., II, str. 27-30 (pod fJi ~).
415
imenici, a nekad odgovara i našem infinitivu, pa ga, prema kontekstu, prevodimo, npr.: jS'T = jedenje, odn. jesti, i sl.
;:':'1
Za njega li gramaticipostoje i općenitiji odgovarajući nazivi: ~G= prvobitno ime, pa: ~: '. : ~\ = izvedeno ime. Neki: pak, infinitiv dobije značenje prave apstraktne imenice, pa se tada zove: ~ ~I (npr. = postojanje svijeta). Nekada (tj. ne svaki masdar) poprimi konkretno značenje, te je on tada: ~ ~I (npr.: ~~ ~ .1.>-GJi~ = Džahizovo djelo (tj. knjiga) o škrtićama - (sl.' " , ,
rlwr~';"~
Kada arapski infinitiv ima svoju imeničku prirodu, on može vršiti određene sintaksičke funkcije kao i ostale Imenice (pa biti: subjekt, predikat,objekt i dr.). O njima će se, pak, posebno govoriti u vezi s raznim dijelovima rečenice, pa se na takvoj upotrebi infinitiva necemo ovdje posebno zadržavati. 14 Kada masdar ima verbalnu prirodu, on 'se može upotrijebiti mjesto odgovarajućeg muglagolskog oblika, kao i obratno, pri čemu ti izričaji (sintagme ili rečenice) uglavnom očuvaju isto osnovno značenje. On u tom slučaju (kao i sam glagol) može imati svoj objekt (direktni ili indirektni), te druge glagolske dopune, tj. razne adverbijalne oznake itd. Direktni objekt infinitiva dolazi u tzv. objektnom genitivu (kao odrednica uz infinitiv, u genitivoj vezi), npr.: ~)l.)i~\:-~T\~T~':i = Nikad nije lijepo klevetanje (svojih) drugova (ili klevetati '(svoje)drugove). mj. ~)(.)iYeJ07 = da se kleveću drugovi. Slično tome i subjekt infinitiva stoji iza njega (u aneksiji) u tzv. subjektnom genitivu, npr.: ..l....;--U ~ .!.IL", L.:..........,. <../~\ JL.jl = Beskorisno je očevo slanje Hasana onamo (mj. Beskorisno je da šalje otac Hasana onamo. "
- tj....
\~' :..
J o __
__
,... J
,::;.... __
,... "_ J
,... o
:/l\~:;' 0L
Međutim, nekada takav subjekt infinitiva stoji u nominativu, njegov objekt u genitivu iza njega u aneksiji. npr. ~ ~~~1 ~~~~;~ Raduje me njeno čitanje te knjige (mj. da se to izrazi glagolom:
:""~~1
~ 7)5 07~~
=
= Raduje me što ona čita tu knjigu).
Infinitivi od glagola s indirektnim (odn; prepozicionalnim) objektom zadržavaju reakciju svoga glagola, npr.: \~7 ~1 nema snage uvijek to podnositi (mj. da se kaže:
P ~~~. ~ ~. = On
14) Vidjeti o ovome: Reckendorf, op. cit., str. 171-174, & 97~101, pod naslovom: Konstruktion der Infinitive; 'A. Hasan, op. cit., III, str. 178-230.gdje se razmatraju i razna pitanja u vezi s oblicima i značenjima infinitiva, koja su obrađena kod nas u morfologiji. .
416
I~r ::D1 ~
or ~
;, i..5~'J = On ne može da to uvijek podnosi).
Ipak, nekad prepozicionalrur konstrukciju uz infinitivjmože zamijeniti genitiv (u aneksiji), npr.: ~,lSJrJ:.:mj. ~,lSJrJl = sklonost prema laži.
J::
Infinitiv će imati objektu genitivuiza prijedloga: J u slučaju kada je: 1) infinitiv u adverbijalnom akuzativu (npr. u tzv. ~ J;..LJ\), kao u primjeru: ,
~:::
o,...'lfl.
~~,~
".
~
.•. '"
r(j
".
"
= Harnid Je ustao iz poštovanja prema našem ocu.
2) Kada je infinitiv neposredno određeni član, npr.: ~~ ~~
ispred svoga objekta i kad je uz njega = sprečavanje progonjenja ljudi.
tle;.
3) Objekt infinitiva je također u genitivu iza J, kada je subjekt (u genitivu) stavljen između infinitiva i njegovog objekta, npr.: or ::.u ~~ ::;::::. ~~ = njegova pomoc tebi da ostvariš.svoju.želju (tj.... or !J~;' = on ti je pomogao da ...). Upoređujuci ove konstrukcije u vezi sinfinitivom, treba istaci da je njihova zamjena odgovarajucom drugom konstrukcijom (npr. aneksijom), a naročito glagolom, običniji i stilski bolji način izražavanja. Tako je mjesto
~W ~ ~ '$' :1; = Doznao sam za' Alijino učenje plivanja bolje reci: ~W~~ ':J:~1.S~:i;,a možda još bolje: ~W~::~0-Jr u::1; = da kažemo:
Doznao sam da Alija uči plivanje (ili: pliva ti). Infinitivi prelaznih glagola mogu se upotrijebiti u nekim slučajevima (kao i kod nas) i u aktivnom i u pasivnom značenju. Tako; npr.: ~3;;'~ može značiti (aktivno.) = Huseinovo druženje (s nekim) ili, pak.idruženje (nečije) s Huseinom. Nasuprot infinitivima koji imaju i glagolsku prirodu, stoje oni za koje se smatra daje nemaju, a to su ovi slučajevi: t:,5J!~~ (ili t~~\ == ime načina, kad: ~::: • = načinhoda): o~J(,J.:.a.:(iii o;J\ ~I = im~ jednokratnosti, kao: ;~~j= jedna posjeta). Tako tu glagolsku priroduCgubi i infinitiv, kada ima atribut uza se: ~..L;,~? = žestok udarac; kao i tzv. opci objekt, kada služi za pojačanje svdga glagola, a ta je: rcJ",..::wi npr.:~I)) ~~Y\ .::J)j ,
= zemlja je bili) jakozatresena,
:..u:.
,
'
Međutim, kada se u ovakvoj konstrukciji ispusti glagol, onda preostali in~initiv dobije značenje svoga glagola, npr.: ! ~~L.CJ'l (mj, \;)-r ! L.1)"l ~~) =Počastite(lijepo) svoje goste! " , Infinitiv u akuzativu može imati i kvalifikativnu ulogu, tj. pridjevsku G)Sr = funkciju, kako je slučaj kod tzv. specifikacije G... '.: II) npr.: ~\; najponizniji među nama. 27 - GRAMATIKA
ARAPSKOG JEZIKJ\
417
Inače, neki infinitivi mogu se upotrijebiti kao pridjevi (to je: ~\ )/~l). On se tada ne mijenja ni po rodu ni po broju prema imenici uz --
'"
;
,li o
__
oVl ....o __
,lI"..-
koju dođe kao njen atribut, npr.: J~ (Olf') ~) = pravedan čovjek, odn. pravedna žena; pa tako, u množini: J..l,>;. (~L""';_ ) JI.:::-) = pravedni ljudi, odn. pravedne žene. / / ,li
o....
,li
__
,li
__
•
Ima, ipak, slućajeva da takav infinitiv bude u pluralu, a imenica može tada biti i u singularu, npr.: J~\ ~~ = poderana haljinka, a tako isto:
J~\ ~0 = poderane
haljine.
2 a) PARTICIP AKTIVNI -
~wr~~-15
Ovaj glagolski pridjev radni (kao i ostali pridjevi iz ovih šest grupa), osim svoje pridjevske, ima, u određenim slucajevima, i rmeničku prirodu, koja nekad, čestom upotrebom, čak prevlada onu pridjevsku, a to određuje kontekst, odn. određena sintaksička funkcija u rečenici. Tako iz govorne situacije da se utvrditi kada je isti particip (aktivni) upotrijebljen imenički, npr.: J,;'~ ~L::..:'""7-~oS- = Među njima je bio (neki) nepoznat mladić. Ista riječ (yG) javlja se u pridjevskoj upotrebi (kao atribut), u rečenici: ~G ;; = A on je tada bio mlad čovjek.
,~';;3
Neki se participi, kako smo istakli, s vremenom počnu pretežno upotrebljavati kao imenice, kao što su, npr. ~L;, = pjesnik, ri . = musliman i dr. / / ,ll
..-
"fi
~
.J.
Nasuprot ovom, nekada glagolska imenica bude upotrijebljena mjesto "i
participa, npr.:)~ •.lo mj.;~ •.lo = poniruća voda; L;~ ~I) = Zaista sam ih vidio svojim očima (ili: lično). / c __ .,;l __
""..-.,;l
__
:::.....
;:;;
:>____
~l mj. ~ko '!f
:::..,.
;
..
/
Osim spomenutih imenskih vrijednosti, participi (i ostali pridjevi), u određenim okolnostima, imaju glagolsku vrijednost. Međutim, nasuprot pravim glagolskim personalnim oblicima, participi (i sl.) ne ukazuju ni na koje određeno glagolsko vrijeme. Tu ulogu lokalizacije li vremenu uz njih obavljaju pojedine riječi ili izrazi, koji imaju tu funkciju (naime, prilozi i priloške oznake za vrijeme). Kao i kod infinitiva, opet ćemo u prvom redu obratiti pažnju na glagolsku prirodu ovih oblika u sastavu rečenice. 15) O njemu se govori kod 'A Hasana, op. cit., III, str. 231-259.
418
Tako participaktivni
prelaznih glagola može imati svoj objekt/ i to: 1)
direktni, (u akuzativu), npr.: ~ ,..:..d;Jr~ ~~[j~1 ~ .-"
"
",-"
~ ""
obavještava svoje prijatelje o tim događajima? (mj.... ~
~ JI
= Da li Selim
~ )
2) Indirektni objektu genitivu iza prijedloga, npr.:
~~wr:....u, ~
~;..~..u\ ~ ~Lj.. ::Jl1 = Zar se ti bojiš ulaska u ovu šumu? (mj.
. .. Y-'..0 JI J~1).
:.:.-; ... ~~
rill(~ =
Ovaj dječak je poslušan svojim roditeljima (mj.:
~;'1 ~ ~~ I~). Ovaj particip može imati iza sebe (u aneksiji) objektni genitiv (pa tada često ima imeničku vrijednost), npr.: '-:"yJJ1 ~~ = onaj koji prašta grijehe: ..~r~ = onaj koji pomaže slabe (pomagač slabih), ,-:"hSJT~;:= pisac knjige: 4::J(~1.= direktor instituta i sl. .. .. ~,
..
J'
.••
..
Za nas je neobičan slučaj kada particip aktivni dobije subjekt u nominativu, s kojim se slaže po rodu i broju, a ne sa svojim predikatom, što bi za nas bilo normalno, kako će se vidjeti iz slijedeca dva primjera.
~r
~G ~
(mj. tSG ~
:;j~(::"r~~(mj,
J./~
~r) = Omerova
je sestra zahvalna.
8C~
GCL;..~~1)= Sinovi ~~ših susjetki su marljivi.
Ovakv~ konstrukcija predstavlja slučaj (tzv. anakolut - ~~ '/ f) 16 izolacije prirodnog subjekta d"\: ~', 11, kao što je u prvoj rečenici: ~ )~Cijela ta rečenica naziva se: L>~~~I.
~r
Spojena lična zamjenica (ovdje: ~),koja veže manju rečenicu za subjekt one veće, zove se: ~\)I (= koji povezuje) ili ~W\ (= koji ukazuje na prethodno). ..
..
Ovakve rečenice mogle su nastati mjesto onih za nas uobičajenih, kako pretpostavljamo: iz potrebe da se naglasi prirodni subjekt; zbog još nedovršenog oblikovanja cijele rečenice .u našim mislima; usljed nagle promjene toka tih misli, iz namjere da reknemo nešto drugo nego što smo u početku htjeli, te možda i iz nekih drugih razloga, emotivne i druge prirode, Dalje, particip aktivni (upotrijebljen bez člana) ima glagolsku vrijednost još u slijedećim slučajevima, kada vrši određene sintaksičke funkcije, a) Predikat (;jJD imenske rečenice, npr.: ~ Sa'dovi roditelji putuju u Egipat.
~~ i..LJlj~L-..:~ .... ..
=
16) Opsirnije o tome: Reckendorf, op. cit., str. 366-373, & 182 (pod naslovom: Isolierungdes naturlichcn Subjckts (Anakoluth). - Općenito o ana kolu tu vidjeti: Simeon, op.cit., I, str. 63-64 (pod: anakolut), 27 ' GRAMATIKA
419
~t.:
b) Atribut (~{), npr.: ~ 0":!JJr~ =Šemsudinova kči je vješta, c) Oznaka stanja (JW\), npr.: ~) (Se Ll...L:.:,~L;..= Dođe naš prijatelj jašući svoga konja. ' , d) Ovaj particip ima glagolsku prirodu kada je pred njim: 1. Upitna čestica: ~ GJ~ dobrocinstvo ? 2. Odrečna čestica: kuce,
:.:..Jr:.L>-G-i = Zar ti niječeš
o);::r. E.)~;L:= on
"
'"
njegovo
neće izaci iz svoje (ili: njegove)
,
.
3. Čestica za dozivanje: ! ty
2b -PARTICIP PASIVNI - ~;Dr~~17 Ovaj glagolski pridjev trpni (kao i onaj radni), osim svoje pridjevske vrijednosti, može imati često i imeničku, a nekada ima i rekciju glagola. Kao pridjev vrši 'sintaksičke funkcije, poput ostalih pridjeva (tako, npr., atributsku, o kojoj će se kasnije posebno govoriti). ,Ji
Ji
o...
~
o ".,
Ovaj particip često dobije značenje imenice, npr.: ,)~ (i ~) = napor; J~ (i ~) = zakletva; ,)Y Y' (i ~) = obecanje. Ponekad se tako upotrijebi ovaj particip u ženskom rodu, npr.: U~ (= zakletva); o,) y .r" (= obećanje);~)~ (i ~.,'~) = laganje, laž; ~)~ (i 'j'.L;') = govorenje istine. ,
1Jl
Jlo
•••
>,
'""
.
'
'ili
o
,
-~"-..
.
'lll
,~·o./"
'lll o
.'
/'
.,,::
,li...
JI.o
,.
~/
Ji
o
•.•
Obratno, nekad glagolska imenica ima značenje participa pasivnog, kao što su ove: ~ = 'j;;":' = (ono što je) stvoreno, stvorenje: .:.,..~ = :.,..)~ = (ono što je) iskovano, kovani novac, i slični primjeri. U pogledu verbalne prirode participa slučaj eva njegove upotrebe u sintaksi.
pasivnog
evo najvaznijih
a) U konstrukciji izolacije prirodnog subjekta (anakolutu), iza participa pasivnog dođe subjekt (~LJi ~G) u nominativu, npr.:~;'i~;;'
~\~ ~..L:,.,.
~VI = Nagrađen je sta;iji bratmoga prijatelja Fuada. Prema ranije
" objašnjenom (kod participa aktivnog) ovdje je: (izolirani) subjekt cijele rečenice: ~ljJ~..L:.:" a ostalo (od ~;,;.) je njen predikat. Međutim, ovo ,
,
,
17) O njemu, pod tim naslovom, govori, npr.: 'A. Hasan, op. cit., III, str. 260-268. O participu aktivnom i pasivnom vidjeti također u: A Grammar of the Arabic language translated from the German of Caspari. by W. Wright, Third edition revised by W. R. Smith and M. J. de Gjoeje, Vol. I, Cambridge 1955,str. 131-133,& 229-230.
420
posljednje ~;;.,
je manja rečenica
čiji je predikat
Cs):,Jr~(),
a njegov je subjekt (u nominativu)
particip
:;.s-~lT~;...r.
sintagma:
pasivni
b) Iza participa pasivnog može stajati subjektni genitiv (u genitivnoj vezi, kao njegova odrednica ..:Ji ~wf), npr.:
0L.)1 ::..u~~ J~\ vrijeme:
"
eLi;' Lo 08- ;. Ji = Malo
je ko od nas bio smiren u to
,
c) Particip pasivni može imati uza se objekt (•...•J;J.:Jf), ali samo od prelaznih glagola koji regiraju dva direktna; akuzativna objekta, kao što je, npr., ~ (= naučiti) i sl. Tako particip pasivni: ima objekt u akuzativu:
;:J::
~f,
u rečenici (opet u konstrukciji
~r = Pas
našega strica Šemsudina
anakoluta):
~
u-:::..ul ~
~
naučen je na lov.
3. - OBIČNI PRIDJEV -
\ :~•. -;,.
'
4.->: \iL",a.\\
18
(adiectivum)
J;::J\J -yWI~l,
Gornji arapski naziv je skraćen od: pridjev (svojstvo) sličan participu aktiva slično značenje i sintaksičku upotrebu.
i pasiva.
Naime,
'.lI~f
= on ima njima
~'€ ~"
Osim funkcije kao pridjev (npr. kao atribut, o čemu će kasnije biti posebno govoreno), on, bez promjene oblika, može imati i funkcije naših odgovarajućih imenica. ' Tako, npr.: ~r može značiti: slijep ili: slijepac: ~:' :... = dobra ili: dobro ~ , djelo; ~f = bolestan ili bolesnik i dr. Kao imenice ovi oblici preuzimaju njihove uloge u reče nici, pa mogu biti, npr.: subjekt, objekt, predikat i dr., a o tim dijelovima bit će govora u posebnim odlomcima. Ovdje glagolsku
ćemo, pak, razmotriti vrijednost, tj. određena
slučajeve kada svojstva glagola.
ovakvi
a) Ovakav pridjev (kao što se vidjelo i kod participa anakolut) može imati subjekt u nominativu, npr.: ~ Harisova je narav lijepi '
pridjevi
u konstrukciji ~ ~)~ ,
Zajedno, pak, sa svojim subjektom ovakav pridjev može izoliranom subjektu (~)~-) ovakve veće rečenice Cs;.sJTa:..;.Jf)
~..L,.,~~ ~
imaju
biti atribut , npr.: ~)G-
= Haris, čija je narav lijepa, moj je prijatelj.
b) Subjekt pridjeva može doći u genitivu (aneksije,
=
tj. kao odrednica
' -
18. Morfološki i sintaksički ovi su pridjevi obrađeni kod 'A. Hasana op. cit., III, str. 269-305.
421
~1 0WU, a koji će se u određenosti ravnati prema tome pridjevu, pa će biti sa ili bez određenog člana, npr.: ~ ~)r ~j = Zejneba milostivog srca, ali: ~ 4~ :.:~j= Zejneba je milosti~a srca - što se može izraziti i ovako: ~.U ~~ ~j (gdje je pridjev kao predikat indeterminiran) . , .
,
Gornji genitiv naziva se predikativni genitiv, jer taj pridjev može postati predikat toga subjekta, kada je on predikatni član imenske rečenice, npr.:~~ 4J.; = Njeno srce je milostivo. c) Obićeti pridjev, koji odgovara nekom prelaznom glagolu, (npr.: .~ prema: ~),
/;. JS'
može imati objekt (u akuzativu), kao, npr.: ~) I":.u,' = Tvoj otac sluša te tvoje nječi svaki dan. 4. ELATIV - ~
o;:;
J'
!l~10~
~ '
o
r"'~19
Ovaj se oblik naziva i: J _ a 'o : rr J.:-11, s obzirom na osnovnu formu (u jednini muškog roda) elativa, koji služi za izražavanje pojma našeg komparativa i superlativa. Ovdje će biti govora samo o tom obliku i ostalim koji mu pripadaju (sg. f. ~, itd.). O drugom načinu za izražavanje komparacije (kod pridjeva koji u po~iti~ imaju oblik j.:Jn pomoću ~zv. specifikacije (oo',: I\), kao u primjeru bI;" :.L:::.r = crnji, prema pozitivu: .);J = crn i sl., govorit će se pri razmatranju te konstrukcije u posebnom poglavlju. Pored toga što elativ ne mogu imati određeni pridjevi, s obzirom na njihov oblik, tako ga ne mogu imati i neki od njih po svome značenju (npr.: ~r = slijep; = mrtav, i sl.). izuzev, eventualno, kada se upotrijebe u nekom figurativnom smislu. ~o
:
' '.
Za izražavanje komparativa (pri poređenju) služi oblik J.:-1r, i to bez obzira na rod i broj imenice na koju se odnosi, s prijedlogom ~ = od (nego), što će se vidjeti u slijedećim primjerima: ~r ~ .;sr:.:.Jr '= Ti si
stariji od svoga brata. l~_JJ~ ...•~r ~ = Ona je ljepša od svoje sestre ::.L.).:or~~)j~r = A~ed i Ferida s~ inlađi od tebe. ~W0--l$}r JL.Wi
= Dječaci
su snažniji od djevojčica djevojke vještije su od onih mladića.
J<\ rr::J-J) ~ ~r 0C~rr:'J~ = O~e
Da bi dobili značenje superlativa, ovi oblici, stojeći iza svoje imenice, 19) Elativ, s njegovim oblicima i upotrebom, razmotren je kod' A. Hasana, op. cit., III, str. 380-419.
422
dobiju određeni reći, dakle: liječnika;
član (kao i ona), a s njom se slažu u rodu i broju, pa ćemo
~YrtY\
0rLJYTJ~~\
(~\JYi')
.:{._+'\Yi0~\
= najstariji brat;
najmlađa kći; '0~
0GQ\
,
,
=' najvredniji
= dvije najvrednije
= dva najčuvenija
=
cs~~\
ljudi;
djevojke:
~~;.5Jr:(':\\=
najstarije žene. Iste ove primjere možemo, međutim, izraziti pomoću genitivne veze u kojoj će elativ biti određenica (~0\), i to: ili uvijek u obliku j.:Jt, ili će se ona mijenjati, slažući se u rodu i broju s pripadajućom imenicom, koja će u oba slučaja stajati u množini. Isti primjeri u ovoj sintagmi izgled at će ovako:
~;-tr (~\S'r)~r Jl;.)T (~r) ~r ~QJT ((1'.;J) ~r
~4YT(\~r) ~r
~::.,o(CS~»).:or
~'~0 (~~;S)~r
,
,
Kako se može razabrati iz navedenih primjera, izražavanje u svim slučajevima samo pomoću oblika neprecizno je i višeznačno, jer ne razlikuje ni roda ni broja. Tako, npr., sintagma: J~~ ~1 može značiti: najstariji čovjek, dva najstarija čovjeka ili najstariji ljudi; a: ~L.-Ji ~1 = .najmlađa žena, dvije najmlađe žene ili najmlađe žene, i sl. '
J-:.jl
U nekim određenim slućajevima arapske pozitivom naših odgovarajućih pridjeva, npr.:
ćemo
elative
prevoditi
L~YT) J~YTJ~\ = Bliski (srednji, Daleki) Istok; ~ji ~~)t= Srednja Evropa; cs~.(..Ji\,. ..•T = Mala Azija; ~ ~'k.r. =Velika Britanija; ili ime zviježđa: cs;~..J(j cs;s:Ji ~ ~~ = Velika i M~la Kola, odn.: j ~~5v\~/.ur (~~iT,
).:o~l\= Veliki Oblik: predikat,
j.:Jl
i Mali Med vjed, i dr. upotrebljava
npr.: ~1
brata su bogatiji,
~
::.u~~1
se za svaki rod i broj kad je on indeterminirani
= Sulejma je ljepša, ~1 ~Iyl = Njegova dva ~r = Vi to bolje znate. - ~Iy..~~;'lljr = Ja
najbolje po znam njihove prilike. najodbojniji
su prema
- ;jGjU
ponizavanju.
C:J~1~1~Yi'=
- ~~ 'J~1~
Slobodni
J -;\r ~
=
ljudi
Oni su
najmilostiviji prema svojoj djeci.
J-..:Jr
Nekad oblik: ima značenje tzv. apsolutnog superletivs, kada označa va visok stepen nekoga svojstva, bez poređenja s nekim (nečim) drugim, npr.: 0~1 y,j = a to je vrlo lahko za Njega (tj. Boga, Q., 30, 27).
+
Neke imenice po svome značenju imaju nekad funkciju elativa, kao što su: ~ = (najibolji: ) = (najlgori, npr.: J'LH ';:- = najbolji čovjek; ::L. ) = On je gori od tebe, i sl.' ,
Y,
423
Druge neke imenice imaju značenje superlativa, njegova želja;
~;-JI 6
= najdublje poznavanje;
0\~;Y= jutro
i večer:
>s-Yi = velikani, .•
Elativ rijetko ima glagolsku subjekt, kao u primjeru:
magnati
~L:.;S = najveća
značenje,
npr.:
~t
= vrh;
i
i sl.
vrijednost. To je u slučaju
~W- yr ~ tJjt I':G-t0 ;t'J
0t !I\~(aj
(L5~(aju;) ~~ ~
= To je najviše što možeš učiniti. Nasuprot tome elativ lahko dobije imeničko .•
npr.:
= Ne poznajem
kada
dobije
nikoga na koga bolje
djeluje savjet kao što je Salih.
5. ODNOSNO IME _ ~.~Ir-""'~r( '{i j
:-
o
20
Odnosno ime (ili relativno, ar. također: .~~' ~II) jeste prvenstveno pridjev izveden iz drugih imena, ali i iz drugih pridjeva, pa čak i nekih čestica. Ono ukazuje na neki odnos prema značenju riječi iz koje se izvodi (npr. srodstvo, porijeklo, zanimanje, građu, svojstvo i dr.), Takvi su, npr.: ~~ = abasovićki, abasidski; kovaćki: ~~
= zlatan;
~,)\~
= bagdadski;
~;2-t= tamnocrvenitd."
~~
~ić..=
= egipatski; ..
..
Kao i ostali pridjevi, i ovi lahko postaju im~n~ce po svojoj sintaksičkoj funkciji, kao, npr.: ~ = hanefija, hanefit; ~C= Mekkanac; ~J';' = Sirijac; = knjizar [ dr. -
:;s
U svojoj vrijednosti, kao pridjevi ili imenice, u rečenici imaju uloge tih vrsta riječi. Upotrijebljeni u glagol skoj funkciji, ovi oblici mogu imati (kao ostali pridjevi)
svoj subjekt
(y.W\
~G)
kao što je:
~;t~\~ ~t ~ ..~ :;,.~.;; p\:G.
~
JI'?, u recenici:
=Ov~g
ljeta će me posjetiti
moj
prijatelj Enis, čiji je otac Iračanin.
6. RIJEČI GLAGOLSKOG ZNACENJA _ Kako je iznesenohmorfologiji, ukazuju na značenje pojedinog
pr~
21
to su riječi (zvane: jwY\~L...:n koje glagola, ponajviše na imperativ
Hasan posvecuje poglavlje o odnosnim imenima, uglavnom načinirna njihovog obrazovanja (op. cit.,IV,str. 657-686). 21) O rijecima glagolskog značenja pogledati kod 'A. Hasan, op. cit., IV, str. 136"155 (s tabeom tih riječi na str. 155). 20) lA.
424
(;vr J..-; ~I=
kao.
c,
= prestani);
rjeđe na imperfekt
(UW! ~ ~\) -
J:.-; ~\-
kao, npr. ~~t~.boli me, odn. kao uzvik: ah, jao); ili perfekt'(~wr kao jG = velika je razlika bila između). Po svome intenzitetu izražavanja volje ili osjećanja ove riječi su jače nego odgovarajući im glagolski oblici . .,
~
'"
•.•0
~
Ranije je, također, pokazano da su ove riječi, ili prvobitno (~r) u ovakvoj upotrebi, ustvari, uzvici (npr.: ~ = šuti), ili su nastale prenošenjem ( nekih riječi u glagolsko značenje, i to: od prijedloga (npr.: ::;:. ~1 = ukloni se, daljel): od prijedloga za mjesto (imenice u akuzativu), npr.: ! (Idi) naprijedl): od infinitiva (npr.: J ~j~ = polahko (postupaj) i sl. '
J;':':)
rL:l
Ove riječi su redovno
nepromjenljive
(~),
ali neke mogu
dobiti
pronominalne.sufikse za rod i broj (kao što s~~~~ = uzmi; w~ = daj; ~ = dovedi; = požuri). Neke, pak, mogu dobiti spojenu ličnu zamjenicu 2. l. 1.jednine !.I npr.: !.I~j~= polahko, pazi! y = drži se (čega) i dr.
J..
M
Pored ranije (u Evo još. nekih takvih riječi (prema A.!:Iasanu). morfologiji) spomenutih, ovdje spadaju nepromjenljivi oblici imperativnog značenja (tj. oblika: JCJ ), npr.: ~C= zahvali: ,:Ij = procitaj: y8'= napiši i dr. ., ,., , y.
Dalje imamo: požuri; ':.J , ~
J))
c
""
(s ak.) = drži, uhvati; !.I~:.G- = čuvaj se; ~
, ~
= dosta, dovoljan
dođi, priđi; ~
, ~
, ~
= pazi (kaže se onome ko
je; '; ~;
=
(s ak.) = kloni se; :" :~ = "hodi,
= požuri; J~~ = kako je brz ili požuri; posrne); i~ = ništa nije ostalo, i dr.
(~~ ,
w
Neke od ovakvih riječi, s obzirom na njihovu glagolsku prirodu, mogu imati subjekt (J.>.Li..Ji), npr.: :':'-1 ~bj :.:.,~ = Daleko je tvoja domovina. Nekada je taj subjekt cijela rečenica, npr.: !
~L: ~~ Jl :.:.,t;~= Daleko
od
toga da bi se vratilo ono što je prošlo! Neke od njih mogu imati objekt, i to: ili direktni, npr.: ! Uzmi ovu knjigu!
! _,:~;;'
upitamo! - ili indirektni Dođi na molitvu! akuzativa
!
t.k
~r :! I~ \;.t = Dovedite
(prepozicionalni)
Amra ,d~ ga za,nešto
objekt, npr.: ! o~\
ti~1~~ = PožuriIrto
može da'ći ( genitiv, npr.: ! /~j
~G..-
~
~
~
=
na sastanak! - Nekad mj.
(ili !
\~j ~)
=
Budi blag
(pažljiv) prema Zejdu!
425
SINTAKSA PADEŽA ~\1WT
o
~
L
22
~ r~ Naziv za padež je: terminom
šireg pojma:
uopće od nekog regensa
uGJ~
Jl
(pl. ::..\iG-, lat. casus), ali se on obilježava
(pl, ::..\i ..I"':"':"':)' što označava regiranu
(J:-~)'a čije se djelovanje
i
riječ
naziva: rekcija (~).
Padeži su određeni oblici imena (imenica, zamjenica, pridjeva i brojeva) u njihovoj promjeni (deklinaciji), sa raznim funkcijama u reče nici pI.
(u:;.
J:,;-). U arapskom 1) nominativ
jeziku, kako se vidjelo u morfologiji, postoje tri padeža:
(e), 2) genitiv (.;.) i 3) akuzativ (~).
Rečenica uopće ima glavne dijelove (tw.) i sporedne pak, podmet (subjekt, ~~ ~I) i prirok (predikat, ~f
(~r,;J).Glavni su,
ili ~\).
Oni se nazivaju različito, prema vrsti recenice u kojoj stoje. U glagol skoj je subjekt: pasivnoj:~wr~G
J;.~,a predikat:
~,
i (~~)'~t~~f.
u imenskoj: ;'\:;..'.i ~;
u
'
Sada ćemo odvojeno razmotriti sve tri grupe padeža s obzirom na njihove sintaksičke funkcije u njima. Navodit ćemo ih najprije skup no, a zatim će se govoriti o svakoj toj funkciji odvojeno.
A - NOMINATIVI -
~~):;J\
Razmatrajući najprije glavne dijelove rečenice uopce, tj. subjekt i predikat, 23 a u odnosu na padež li kojemu oni stoje, ustanovit ćemo da oni u nominativu dolaze u slijedećim slučajevima. 22) Sikirić, itd., op. cit., II, str. 26-43, pod tim naslovom kod moninativa, osim o subjektu i predikatu, govori i o nekim drugim temama koje su u ovom radu obrađene drugdje (tako: infinitiv, glagolu slična imena, kongruencija subjekta i predikata, čestica i njoj srodne). O padežu uopće vidjeti: R. Simeon, op. cit., II, str. 1-4. 23) O subjektu i predikatu vidjeti još: Caspari, itd., op. cit., II, str. 250-272, & 112-135; 'A. Hasan, op. cit., o subjektu i predikatu imenske rečenice, govori u svesku I, str. 400-493, o njima u glagolskoj rečcnici: II, str. 61-95, a u pasivnoj: II, str. 96-120.
426
1) Subjekt glagolske recenice, i to: a) sa glagolom u aktivu (pa se on tada zove:
ryL:Jr pr~~),
npr.: ~J..,..G-.d~ ~~~~
puta pročitao svoju lekciju. b) Sa glagolom u pasivu ('yw-r~G), npr.: pohvaljena zbog njene marljivosti, '
~~~\r
TJ = Omer je mnogo
~c..:.~.L. = Suada je
, "
,
imenske recenice, npr.: ~G ~;. ;'1 '
2) Subjekt (tI ~:'.J\) i predikat ~f) ~ = Merjemin otac je bogat trgovac.
3) Subjekt pomocmii glagola 0\5' i sličnih
( ~\;"1j 0\..5' '-:-'~ ~\), bogobojazan čovjek.'
npr.: \~ Q ~ ,
~~
~J"~10\..5'
=
Njegov brat je bio
4) Subjekt odrečnili čestica "ma" i "la" sličnih glagolu "laysa" ')}jL. ~\ 'Ji, npr.: ~; jjl. = Zufer nije bolestan. - 0\1 ~1 ')}= Ahmed ' nije'odsutan.' .
~ u-~::;"
5. Predikat čestice "inne" i njoj sličnih
(~\;-lj 0l~~),npr.: 'L.:! ~1::' ~; 0lZaista je njena majka plemenita žena. 6. Predikat čestice "la" za opce nijekanje (~
~
sjedi kod
nas:
'J ~),
npr.: G~ ~~
. .
0'l\~~')} = Nema nikog sada da (koji)
Asada ćemo razmotriti svaki opsirnije.
1. Subjekt glagolske recenice Istaknuto je da ovakav subjekt stoji uz glagol u aktivu ili pasivu, a ranije se vidjelo da glagolski subjekti mogu imati i tzv. glagolu slična imena (p~(:.1). U ta oba slučaja subjekt može biti: imenica, zamjenica, pa i cijela rečenica, kao u primjerima: -0~t J~ :,:,:';,j = Popravilo se stanje njegove
e-~
porodice. - i;.!Wf \~ = Ovaj se vratio jučer, ~.~~ mu je bilo da ga oni prate.
01 ~
ji = Teško
Kako se vidi iz posljednjeg primjera, gdje je subjekt rečenica sa 01 i glagolom u konjunktivu (~~ l!G..:J\), a također i kada glagol ima značenje želje i sl. (optativa) ili, pak, zabrane (prohibitiva), npr.: (optativ): !
~y'1 ~\~~ = Smilovao se Bog tvojim roditeljima!
! ~;;..., --
""
)~I
J~
= Ne
- (prohibitiv):
:1 ~'Qj')}
sjedi besposlen po cijeli dan!
"
427
Kada glagol uza se ima tzv. temporalni ekspozant (tj. .riječ koja precizira vrijeme glagolske radnje, odn. lokalizira ga u vremenu, kao što su neki pomoćni glagoli, prilozi za vrijeme i sl.), ili stoji iza nekog inhoativnog glagola (za oznaku početka glagolske radnje), onda subjekt stoji između njih i doticnog
glagola, npr.:
I~(,_.•
vraćac se više puta ... ili, pak:
e-:;'j ~'-4 ~~ J\S = Džabir
je odlazio i
J~~ ~ ~:/~~\:.:.:~ = Majka
djevojčice
poče plakati i jadikovati. Kada
je subjekt
skrivena
glagolske
~J),
(npr.:
rečenice
~
;,); izraže~a
=
lična
Probdio
zamjenica
ovdje:
spojenom
)~ rG; =
Sjedjeli smo pred kućom
zamjenica
(npr.:
Lična zamjenica
kao subjekt,
ona može
biti:
je cijelu noć ... ta je skrivena ličnom zamjenicom
(npr.: ~
.. ovdje je to: G_); rastavljena
~;..srJ k ~;";j;, ~~ = On
:. ::S-) ili se samo zamišlja
zamjenica,
lična
i brat mu. otišli su na pijacu.
dakle, može biti izgovorena
(
))..)i, npr.:
(..-:0
'Ji, npr. (;, ) ~. Ona se, pak, zamislja (ili je subjekt neko drugo ime), tj. ona je: jG--:":' ,/T~G:- u 3. licu sg. perfekta :s-), imperfekta (. ~~) i imperativa (~), i t~ u oba roda.
c:.
Lična zamjenica
kao subjekt (koji ne može biti neko drugo ime) mora
zamišljati (tj. ona je: f
-'. '/T ~\j)
te u 2. licu sg. muškoga prohibitiva
u 1. licu sg. i pl. imperfekta
roda imperfekta
(., ~s-r
(~),imperativa
5€
~ :. ~ s:.; ):
(~1)
i
C:. ~~~).
Spojena (izgovorena) lična zamjenica, pak, (~-~-~-:JT)jWT~i), kada fungira kao subjekt, predstavljena je slijedećim .nastavćima, fj. pronominalnim sufiksima (pri čemu se sufiksi: .:> _ .. u dualu, i J _ u pluralu ne uzimaju u obzir): ' \_
: u dualu perfekta, "'''''
"'"..-
l:-:S ~ W
im perfekta
.... Jiy.....
;y~
, .:>~ , .:>~ , l ....
i imperativa ,..Jl:::
~
l:-:Si
).:... : 2. i 3. lice pio m. roda perf., ipf. i imperativa
(;.~::s-mj. ,I.,.'. ~::s-,\~ , J~ ,
.:> _
: p1. ženskog '~~ ( '.crr:
o
(~_)
roda imperfekta,
428
i prohibitiva
'
'~<-\ , ~'. '~("'i, '.o---> '~("~~ , '. o~("'~). ~ '"
:1., 2., 3. lice sg. perfekta muškogroda
G _:
imperativa
, \;51 ,\~);
, '. O~("~ , '. ~ crr:
,J"..
~_
,J~
1. lice perfekta
plurala
(tj.~) (G)
-,
obaju rodova, ~.
::s-, ;. ::s- ,
izuzev 3. lice perfekta I'
,
::S- , :. ~:S-;
2. liče ženskog roda imperfekta, imperativa i prohibitiva.
i.S -' ('.
~('~
s
~'?I'~~.
'~~,r)
~
,
,
,
Neki arabisti (Blachčre), suprotno shvatanju arap skih gramatičara, ubrajaju među glagolske rečenice i one u kojima glagol dođe iza subjekta. To je slučaj isticanja tog subjekta, ispred koga tada često stoji česta 01, npr. J\~ ~ ~~lj; drugovima na trgu.
=
~(r:~0l
~1 '
Omer se sastao jučer sa svojim
Subjekt.pasivne reče nice naziva se: -yLJr ~G = "zamjenik subjekta", jer on nije pravi vršilac radnje, nego zapravo objekt u odgovarajućoj aktivnoj rečenici, npr.: = Neprijatelj je poražen, prema: ~~('" :~ (i sL) = Naša vojska porazila je neprijatelja.
~~r;
ry.
Pravi subjekt (~, i sl.) u pasivnoj rečenici otpada..a u arapskom se on može izraziti samo sa glagolom u aktivu.
2. - Subjekt i predikat imenske recenice a) -
Subjekt imenske
recenice
Subjekt imenske rečenice d'\:~'.I\)stoji u nominativu, npr.:~GJe neznalica. - o..l"..V ;L,..L:-JI '" Plivanje Je korisno. •
_.~...
J
ji
__
..•'!!
__
Subjekt ovakve recenice može biti i cijela rečenica, npr.: ~'. t'. o
~-lJ
r~
•.• __
,g:....
CI
~O
.••..•.•
,.ll .•...••
r~
".
= Dužnost vam je da poštujete svoga
__
= Dužnost
~j ~j
= On
;
•
učitelja,
I;'~
01
'l ~...r1f-"-1 (mj.: ~ o
J'"
.•.
vam je postivanje vašeg učitelja).
ji
o
-,
.••
.••
Kada je subjekt (izrična) rečenica, kOL'ilpočinje veznikom 01, onda predikat stoji ispred subjekta, npr.:J~~ :.:.bi ~ = Istina je da si ti pravedan. Imenska (kao i glagolska) rečenica može, prema tradicionalnoj arapskoj gramatici, imati samo jedan subjekt. Ime vezano za subjekt ne smatra .se drugim subjektom, nego se naziva: J~ 'Ji (= vezan), a taj (prvi) subjekt je: ~ J~i (= onaj za koga je nešto vezano). Takav drugi subjekt je, npr~,js-G u reče nici: \: .: l..c. ~ JI~~ JW js-Gj ~ = Hasan i Šakir su dva čuvena liječnika u našem gradu. ' , , Subjekt imenske rečenice mora biti: a) ili određeno ime (L;.:.Ji) ili b) atributom, odn. aneksijom donekle određeno ime (~~}:.Jf). Primjer za a):
1-,-; 0.r--! t
'I'J,.."
:r-j~~G
= Selim je ozbiljan mladić. Primjeri za b):
~
ll'~-)~= Kuća našeg susjeda vrlo je velika. __
....
ji...
--
.••
.
429
~~'.{. ~~ ~ ~ U.- = Marljiv učenik hvaljen je u svojoj školi. --"..
""
--
--
Imenski subjekt može se nekad ispustiti, kao, npr., u odgovoru na = Kako ti je otac? - kažemo: ~;. = Bolestan (mj, lSl pitanje: ~ ~;1 ~;. = Moj otac je bolestan) i sL ' ,
:..;,.s-
b - Predikat itnenske rečenice Predikat ovakve rečenice
c;;.Ji ili
f\:~'.II»stoji također
u nominativu,
kao u primjerima: ~ (~~ ) ~ = Tvoj stric je razborit (covjek). t.J(., (;8) G~ = Fati~a je dobro stiva (djevojka). ,
,
Imenska rečenica može imati više predikata. Oni se u njoj nižu jedan za drugim naporedo bez veznika (tj. asindetski), npr.: :'G...: ~L. j..WI Il.:" = Ovaj radnik je pametan, 'vješt, prilježan. ""
J3~
Predikat se slaže sa subjektom u rodu i broju kada je taj predikat deverbalno, izvedeno ime ~I), kao što je u primjerima: ~Lili C.u,
(y " ;.
J.:>~ = Ovaj sudac
~~ :. : ~j = Zejneba je 0\"iJ\}i = Roditelji su zabrinuti za
(kadija) je pravedan. ~
milostivog srca. - G.:>\!~1J ~'ii:' ;'! 0\ ". :.:;. budućnost svoje djece. -
~C:' ~ Jj;~:;2~~ :\1;':" = Ovi
studenti
marljivi su u svome studiranju. - ~L;JJ ,.:..>l.,t.4Ip Ut>- ul:.; = Kćeri naše tetke •.• ". o
...
~
'"
".. /~
".. ..• ",
...
'"
(po majci) krajnje su skromne. ~
Ji
, •.•
•..
",,,i
o
Kada je predikat neizvedeno ime (..Lol::- r---I), tada se on mora slagati sa o svojim subjektom i u rodu 1 u broju, kao u prImJeru: ~ j ~ ..l::->-}\ 4..:>- = Njegova jedina ljubav su knjige i priroda. ' , •
",.,...
4
~...
/
'"
'Ili
Ji
Ji
Ji
'"
Ji
~Jl
Predikat imenske rečenice može biti i cijela glagolska ond. druga imenska rečenica. Primjer za glagolsku rečenicu kao predikat: ~;1 ~L. ~ = Danas je umro Šekibov otac. '
r:;.JT
•
a
'Ili "..
•.•.
'"
1.
Jl Jl...
"..
Primjer za imensku rečenicu kao predikat druge: \~ ~J'"" 4--i o...\..:<~ Feridina majka jako je bolesna. (Obje ove rečenice su slučaj anakoluta).'
=
Spomenuto je da se lična zamjenica koja veže predikat za subjekt naziva:
~I)i ili ~wi. - Ona može biti samo zamisljena 'Ili '"
Ji
o
'"
--
:;:; '"
"..
(jj..G.....), npr.: Ijl.:-.e.:>~ I·
:'.1""C5' (~» •• ~~ ~
o....
;;
o
(~rI)
VI
oj"..
ri~I
o....
C·:' ;.)odnosno
= Utar '"
izostavljena
soka je pedeset dinara.
~?~Njegov ga je suparnik
tako (takvim ~dar-
cem) udario da je (od njega) pao kao mrtav. Predikat imenske rečenice obično je indeterminirano ime, npr.: ~G ~? '0j~ ~.;. = Antara je čuveni arapski pjesnik. - Međutim, on može, na 430
neki način, biti i određen, npr.: yill bio je naš učitelj u osnovnoj školi. Kada
je predikat
imenske
(ili apozicijom)
Ovaj dječak je kradljivac Predikat
ovakve
prijedlogom
može
biti
ime ".
u
r~\~ =
genitivu
0j~
npr.:
,
,
,
"..
svojim
= Naš
brat
ovakav je predikat
sobi ima mnogo svijeta.
rečenice može ispustiti, kao u slučaju kada
imenske J.
d= U
:"'G4,j~
sa
~0'l\G;"1
--
vrtu. - Kada je subjekt neodređen,
se, npr., na pitanje: ~.oy-.t samo:
se
se on ne bi smatrao
npr·:'~)UTJl·.Ji';'
".
,j
odgovori
članom, obično
(tzv. ~.~J(,~,,~)/da
~W\),npr.: uG\~~..G-
se predikat
Ovaj čovjek
koga traže.
(tzv'~J;;Jij
često ispred subjekta,
=
\~
s određenim
svoga subjekta,
rečenice
je sada u zoološkom Nekada
0t5~)T
'
rečenice
ispred njega stavi lična zamjenica atributom
~ ~
\1~;' .c..::...l= Je li bolestan Sa'd ili njegov brat? -
cl';:
,;: ~
~;"1(= Njegovbrat.,
~;"ni sl.
mj., ~;
3. - Subjekt pomoćnih glagola U nominativu
stoji i subjekt pomoćnog
glagola
0\5" (pa se zove: y~ ~\
0\5"), a tako i njemu sličnih glagola (0\5" ~\y-n 24 kao što su, npr.:~l ~1 , ~L,.,, J1 ' ~\5", ulje. i dr. Za subjekt ovih pomocnih glagolske rečenice. Evo nekoliko
primjera
= Siromah
\~j~ •
glagola,
za takav subjekt pomocnih
je bio zadovoljan, cl ".
"
__
".
važe ista pravila
'"
-"".
,;:;
•.. ,;:
radostan. ".
".
".. cl
von o u vodu. J"'""'I ~L. ~ L.,?L;..r.~e:-:-I što je jučer uradio. Gj..:. ::...;:, 01 5d u~\5" od žalosti. ;;-;: S- ~\.} ~
--::-
".
kao' i za subjekt
glagola.~C~
:e. ~~G=
= Džabir
= Zamalo
".
..;;,,;rr0\5"
Snijeg se pret-
se pokajao zbog onog da djevojka nije umrla
JI- L1..:..:oj? ;'~L" tJ jL. = Neprestano ".
, ::...(
smo išli dok
,..
nismo stigli do neke guste šume.
4. - Subjekt čestice Lo i ':l U nominativu
je subjekt ( ~
tj. "nije" (pa se naziva:
C
'iD
tih čestica kada znače što i glagol ~
+>
~1!Y ~~
25
'oJI~jc. ~~), kao što je u primjerima:
24) Vidi: 'A. Hasan, op. cit., I, str. 494-536. 25) O njima, te o::"'J i 0) vidi: 'A. Hasan, op. cit., I, str. 537-555.
431
Wl11.3;h':' = Naš otac nije odsutan.
- j).f.
"
)~N
= Drvece
nije izlistalo.
"
Za subjekt ovih čestica važe pravila subjekta 'imenske rečenice, s tim da iza .':1subjekt mora bitineodređeno ime, npr.: ~t::"" *t:G-t':1 = Niko nije vještiji od tvoga brata. - Iza (. subjekt možebitii određen, npr. ~ (.
~WJ W':1 = Učenjaku ne dolikuje ";::~"~ /r j..~(. - Nema mi Kad između
čestica
oholost. -i neodređen,
npr.:
dražcg prijatelja od Munira.
(. i ':1 njihovog
subjekta:
a) do-ie neka riječ (možeto bitiipredikat) ili blispred predikata stoji čestica izuzimanja (~l= osim), onda i predikat: ovih čestica i ':1) stoji u nominstivu, npr., za:
«(.
a) ~
lj
:.sL:.~\
j~
prema njemu.
Jlt..::. =
"
:J
JI
~
"
b)
Tvoj sin nije zahvalan
-::.u~;;. Ci 0C':1 ""
= Naša
,
~)W- ~l~L. ~l~ ~;:.:.'
~j
=
za, naše dobročinstvo
majka nije s tim zadovoljna. Tvoja sestra nije glupa, ona je samo
lijena.
5. Predikat čestice Predikat
~l"
(o; y0~)
01
i njoj sličnih
i njoj po rekciji sličnih čestica (tzv.
tj. čestice" slične glagolu),
a to su još:
~/~>'.lIJ ;Jf
or .08' •::"'
0"~),također stoji u nominativu.
'
Te čestice dolaze ispred imenske što i za njen predikat. Evo primjera
26
0l = Ovo
'
rečenice, a za njihov predikat
'Ih
+-'
«~
i ~~ L
o
'"
~W~ ~ ~ ./.,..
"-.iL; ~ '~
,/~,
= Kamo o '" '" ;
:..iU ~
~--..J
umoran; majka.-
sreče da je život uvijek ugodan.-
= On
Će ti oprostiti,
26) O tim čestica ma vidi: 'A. Hasan, op.cit., 432
važi isto
sam da je on dvoličan čovjek,
0(:5 pJ8' ~~~~/ć 1a~01.5' = Učenicima je.izgledalo da je učitelj b;j ~l1 tVT~j dS- 1.3~ '..IJ = Svi smo došli, ali je odsutna samo "-:-'-")::;.~1.3 ~fJI~ = Možda će se uskoro zametnuti rat.",,g
0~i
je zaista istinita priča. (Q., 3,62).
~G j;-~~t~.f. Gr = Uvjeren
,.i
(te
za te čestice i njihove. predikate.
~~\ ~~~I:U
<\~{ ~:_.
j
jer je on popustljiv
r, str. 570-596.
i p.lemenit. -
~};j\~ ~.~1j~~,J~'\~\) JI ~\1
=Ne možeš ga sada vidjeti jer boravi u
inozemstvu.
6. Predikat čestice ':1 za općenito nijekanje
27
(.;u\1 ~
U nominativu stoji i predikat čestice zaopcenito nijekanje ~, kao što je u primjeru:·w~~ 0..(;" jG JI 8 ~~ ;~)\1 == Nije ;"am ostalo nikakvo sredstvo da prebrodimo OVE' poteškoće, ' Inače, za predikat ove čestice važe ista pravila kao i za predikat imenske rečenice (r\::'01(;;.·). Predikat ove čestice u značenju: ~.;..:;. = postojeci (i sl.), obično se ispusta u govoru, npr.: ):o~ (~;:''Y)')J\1 = Za radišu nema siromaštva.
Kongruencija subjekta i predikata
28
I-Slaganje u glagolskoj recenici Slaganje (kongruencija, ~..;~\) između subjekta i njegovog predikata u rečenici uopce, naime u pogledu upotrebe određenog lica, roda i broja kod
njih, podliježe posebnim pravilima, koja ćemo sada razmotriti, i to najprije li glagolskoj, a potom u imenskoj .rećenici. U glagolskoj rečenici za slaganje njenih glavnih dijelova važe slijedeca pravila: a) Predikat (glagol) glagolske rečenice (tj. ;;:1: a'iT~~), osim kada joj je subjekt (~W() lična. zamjenica, stoji (na' početku rečenice) u 3. licu jednine muškog, odn. ženskog roda, pa i kada je subjekt u dvojini ili množini.Tako će biti, npr.: (u muškom rodu): (J;..t.:...:JT,~\J:'.rr) ~:'. rr ~G:Došao je učitelj (Došla su dva učitelja. Došli su učitelji), (u ženskom rodu): (~{:~rr, JGLWI)~8Si ~~ ,
,
Otišla je djevojka (Otišle su dvije djevojke. Otišle sudjevojke). b) Predikat (glagol) stoji u jednini muškog roda, kada je subjekt (ime) 27) O toj čestici vidi: 'A. Hasan, op. cit., I, str. 622-632. 28) Uporedi:' Castari, itd., op. cit., II, str. 288-299~ & 141-152 (pod naslovom.Concord of predicate and subject), a kod Sikirića, op. cit., II, str. 32-38 (Slaganje glagola sa svojim subjektom) -. 28 • GRAMATIKA
ARAP5KOG JEZIKA
433
muškog roda u jednini, dvojini ili pravilnoj množini muskog roda, kao što je u primjerima:
:)1 JJt = Priđe
~ ~\1
mi jedan moj student.
= Dvojica dječaka brzo se udaljiše. ~~ 0(.~0JrJ::~\ t~ ~'T~ '0)~' /0 ~ E-~= Pisci su se vratili sa sastanka. c) Predikat (glagol) mora stajati u jednini ženskog roda, ako mu je subjekt jedna ili dvije ženske osobe, a dolazi odmah iza svoga predikata. ,,,o Tako će se, npr., reći: I..>-~ \~ (0GG..JT) ot.::.:.Jr}W . ~
//
;:;
'"
'"
//1: '
jl
jl
'"
jl
Djevojka (Dvije djevojke) Ćeotputovati' sutra ujutro.
=
Ovo isto pravilo važi i kada je predikat glagolu slično ime (particip, ~G = Nasirova kći je marljiva (skromna). pridjev), npr.: ~ (~) t~ d) Glagol ili deverbalno ime kao predikat može stajati u jednini muškog ili zenskog roda, u slijedeća tri slučaja. 1) Kada je subjekt imenica ženskog roda koja ne označava razumno biće, kao, npr.: .~~ ;j) (~j;')j;' = Iznenada se pojavi jedna lavica.
~ ~~ ~i~e: ~~
= Uskoro je zašlo sunce. - Predikat je deverbalno (t)';:. )~)';:. ~G = Samirova je hrabrost poznata. (~) )y)
2) Kada je subjekt ime u pravilnoj množini ženskog roda, u nepravilnoj množini ili je ono zbirna imenica.
J.S:JT Jl ~Wl1JT (~_~.:J) t::t = Studentice
~\~-
,.;... .;
O"~
=
Konjanici navališe na neprijatelje.
= Lišće je opalo sa drveća.
(Le )~e ;..~1 = Seljakove
::.~
U
,..."
požuriše na fakultet.
"--,... .. \.....
jabuke bit će uskoro zrele (ili:...će
sazreti). )
3) Kada je subjekt imenica ženskog roda (makar bila osoba), ali da ne dolazi odmah iza svoga predikata (glagola), npr.: (:1~(::.L.-~)y..~ G)t;. = [učer uđe kod nas kći našega susjeda. - Predibt je deverbalno ime, npr. : J".41 \~ (o}L... )}L... r-lb = Tahirova majka sutra će otputovati.
~";'t
",
Jl-& jl
-;::."
,;I...
.-
,
j.
,;l
'"
,
jl,JI
,
••
•
,
rr - Slaganje
u imenskoj rečenici
'lT~~)
a) Kada je predikat imenske rečenice (:i..~ glagol ili deverbalno ime, on se mora slagati sa svojini subjektom 1) u rodu i broju, kada je taj subjekt u jednini, dvojini ili pravilnoj množini muškoga roda. 434
(~t
~
/
Y,
/
-& /
/
Jednina: (~\.;) r~ ~I
0/
= Djed spava.
Dvojina: ( 0G-)U-) 0G-~
0~yjJf
~
/
/
~
Ji: /
(~!l;;.) "-! ~
= Dva druga
jl
o;'
/
~\
izlaze. 0~'.G 0G..Lwf
""
"
= Dvije radnice odlaze. /,,"
( 0~1~)
Mnozine:
= Sunce zalazi. /"
(0 ).;.I~) 0).:.'.4 0~~:.LJf= Profesori ulaze.
b) Glagol ili deverbalno ime, kao pretlikat.imenske rečenice, slaže se sa svojim subjektom u broju, ili, pak, stoji u jednini ženskog roda, kada je taj subjekt: 1) u pravilnoj množini ženskog roda ili je: 2) u nepravilnoj množini. 1) Pravilna množina ženskog roda, npr.: ( ~~) Seljanke se vratiše, a: Seljanke se vracaju
=(
~~
~I~) ~~\~ /
/
0~j~f)
=
0~j)J\).' /
2) Nepravilna mnozina, npr.:
) \~~ JLlJf = Dječaci su otrčali .
(~~ ~"
/
/
~
( :i....6\) ) 0 ~\)
"y,,,
ć
o"
0L.J.;J\
= Dječaci trče.
(~~),';;/. , ~~t'{.~)10;) :- ~k; ~l.j'·lf= Plodovi su ubrani. /
/
Za ljudska bića obično se upotrebljava' glagol (i deverbalno ime) u množini, a za ostala (životinje i bilje), te za sve neživo, bolja je upotreba jednine.
28 • GRAMATIKA
435
B\~.A:KUZATIVI ~
",,:
0~~\
J1
o".., c>
29
Imena u akuzativu u arapskom jeziku služe za razne sintaksičke funkcije, naročito kao glagolski objekt i neke adverbijalne_ oznake (za mjesto, vrijeme, uzrok ili svrhu). U određenim drugim slučajevima takva imena mogu biti subjekt ili predikat, a nekada služe i za izražavanje stanja (subjekta ili objekta), te za specificiranje i izuzimanje. O svemu tome govorit će se sada u posebnim odjeljcima.
a) Opci objekt -
~W:<>rr J;:.LJI
Ovakva funkcija akuzativa naziva se i: unutrašnji objekt ili iniiniiivno ponavljanje,30 što je proisteklo iz njegove specificne konstrukcije. On može stajati iza svih vrsta glagola: prelaznih i neprelaznih, i u aktivu i u pasivu. On se izvodi iz korijena istoga glagola koji slijedi, a može se uzeti mj. takvog i neki drugi glagol istoga značenja (npr.: ~~ toga se njegov otac jako obradovao.
~JJ ..
~;rc) = Zbog .
Opci objekt može izraziti:
1) Pojačanje (intenzifikaciju - ~~() pojma glagola uz koji stoji, kada taj objekt (u obliku infinitiva) stoji sam, npr.: L.:,~~~ ~U:;,~ = Voz mu je sasvim zdrobio kosti. . .
29) O upotrebi akuzativa u raznim ovdje navedenim slučajevima pogledati: Reckendorf, op. cit., str. 74-135, & 46-71; Sikirić, op. cit., II, str. 43-55; Caspari, itd., op. cit., II, str. 45-129, & 22-45; 'A. Hasan, op. cit., II, str. 144-400 (pored slučajeva spomenutih u bilj. 24-27). 30) Ovim posljednjim terminom (zapravo: la repetition infinitive) naziva ga J.M. Sola-Sole, u knjizi mu: L'Infinitive sernitique, Paris 1961, na str. 25, gdje ističe da se ova konstrukcija naziva i: figura etymologica ili, pak, paronomastički infinitiv.
436
Pri prevođenju ovakvih izraza, da bismo izrazili to pojačanje, u našem jeziku se moramo poslužiti nekom podesnom riječi za to, jer se oni obično ne mogu doslovno prevoditi. Tako, npr., i ovo: \.iJ\) j '.f~'
2) Broj vršenja glagolske radnje (~~~\), gdje se kao ovaj objekt javlja tzv. (= infinitiv
~~~~
jednokratnosti), kojim se dalje može izraziti da se ta dva ili više puta, kao što se vidi iz primjera:
radnja ponovila
t~Vr \~ ~ ~~~jK,~j= Jednom lr~::'oI
= Dvaput
pročitala
sam ga posjetio, u ovoj sedmici.
smo ih danas sreli. - 0\~1~ ~
svoju Iekciju-, ~ ~
~~~
~;t~?= Otac
_0~~
:'::.{j
~l:'::"~ =
~f~'e II), npr.:~-,~~~~;
= Pet
ga je udario
zbog njegove neposlušnosti,
3) Način vršenja radnje (l~~\)uz tzv. infinitiv
r~~,:.,.1
načina (
puta je
više puta
t:;sr~~i~:.L...;.
Sestra ga je pogledala
srditim
pogledom. Opći objekt izražava način vrsenja radnje, naročito kada iza infinitiva (koji može biti i drugog oblika od spomenutog) stoji: a) atribut; b) genitiv (odrednica) ili c) odnosna rečenica, kao u primjerima: a) ~ povratka.
G..)
J..Y
~;tc) = Otac
mu se jako obradovao
zbog njegovog
,
j8 J-ili;~~li = Mladić se protiv njih borio kao hrabar
b) r~~) čovjek. '
.
0~ ~
c)\~..L;. ~~t je jako zaboljelo,
u;..t::,..
;'j
' "
~;:::,= Njegov
0L. c>.J\ ~\'..LJr~~~:u.
usljed toga umro.
protivnik
= Jadnik
ga je udario tako da ga
je bio toliko mučen
da je
.,
Kada se želi istaknuti broj ili način vrsenja radnje, onda infinitiv (u akuzativu) može stajati i ispred svoga glagola. ~ ~~ ~),. ~'..l>-\J~) = Jedanput sam pokucao na vrata-njegove kancelarije (ovdje se ujedno izražava pojačanje i broj vršenja glagolske radnje).
~WI ~ ~LJr?~i;-
(ovdje 'je istaknut 'način rečenice),
D.:y1 d~~
~, a
2~
.. -Oholimhodom
vrsenja
radnje
~1 ~;...; ~GJT~IS
išao je mladić po dvorani.stavljanjem infinitiva na početak
=
Djevojka
je posjećivala
svoju
bolesnu majku ti dugim posjetama (ovdje je ujedno izražen broj i način vrsenja glagolske radnje pomoću općeg objekta u akuzativu, a moguće su i druge kombinacije pojačanja, broja i načina pomoću njega). 437
Ovakav akuzativ nadomještajućiga
može se nekad upotrijebiti po smislu,
i sam, tj. bez svoga glagola,
ali tada ne možemo
razlikovati
onoga koji vrši (ili treba da vrši) tu glagolsku
radnju,
~\1 ~i) ~ ~\ = Slušamto) i pokoravam(o) ! \:':'-,,'(mj.:~:'p ~1' ~ (5~1' I~:' " ~1'
se.
Strpljenja!
(direktni
samo uz prelazni
~;.asr"-! J~i
ili bliži) objekt
npr.: ~11) ~
(mj,
I~ \)~1' \~ 0~1 dvojica, vas 'dvije', vas dvojelf / ,
Imj.: Strpise, StrpiteseIvas
Izravni
lice niti broj
glagol «(5'.1 :~;.1rJ:.Ji)' npr.; ...L:-\j ..-
:;.
--::..-
stoji u akuzativu,
r'Y. ~
=
ito
as-~8:JriJ":" ~r) = .--
Cijelu ovu knjigu pročitao sam za jedan dan. Ovakav objekt može biti svako ime (tj. imenica, zamjenica,
broj itd.).
Lična zamjenica, kao objekt, može biti: npr.:J:-rr njenom odlasku na pijacu.'
1) spojena (~\),
2) Kada je objekt naglašen,
~l ~G.~':.w~
=
Sreo sam je pri
'"
upotrijebit
će se rastavljena lična zemjenice
(J...~.i~':J(,~.~i), npr.: ~~i\J)~,~:;.
~L.
!.I~k= Tebe sam pitao za našeg prijatelja, a ne njega.
U arapskom jeziku mnogi glagoli regiraju akuzativni objekt, dok je kod nas u nekim slučajevima tada prepozicionalni ili neki drugi objekt i obratno. Evo primjera za takve razlike: ! y~ ~ !.I~~ ~\J = Ne .potcjenju] svoga neprijatelja u ratu! ' , ,
)~ C-.;':J1 ;. ..;sr Gt-~= Ušli ;'
'0,0; •..;..,~
~:;Q~~GT
smo.u kuću, pa smo se malo odmorili.
~ Amidža im je poklonio skupocjene
Direktniobjekt može.se ispustiti, ~l ~\~ npr.: ~ ~ knjigu, novine! do po ponoci,
darove.
kada se on iz situacije podrazumijeva, = Zatim je legla i čitala Inpr.: časopis,
:':-:.G~.~
Također može se ispustiti i glagol koji regira neki objekt. Tako, npr., kada u odgovoru na pitanje». = Koga si vidio kod njih? odgovorimo: ~j = Svoga druga Ahmeda (mj ... ~\~ = Vidio sam ...).
:.c...:.l
438
~~'.w.~\~::;
Neizravni (indirektni) ili dalji objekt
e-=~~ : 11"---! J~\
,u
genitivu iza prijedloga (tj. prepozicionalni
j:JD.
objekt), ima neprelazni glagol (rj~ proći pored: ~ zadovoljan sa;
= navaliti
~
d ~ = sumnjati ,
na; ~ u;
Takvi su, npr., glagoli: y ~ =
r-L =
=
pozdraviti; ~~;
d ~ = razmisljati ,
o itd.
biti
'
Promjena prijedloga dovodi do manje ili 'veće promjene istoga glagola u značenju, npr.: ~ "~ = plakati (žaliti) za, ~ ~ = plakati" zbog; ::; ~~ = ne voljeti,~. ~~ = željeti i dr.' , Aktivna rečenica s akuzativnim objektom (te ako uz njega ima i prepozicionalni) pretvara se u pasivnu tako da glagol dođe u pasiv, a objekt njegov u nominativ, postavši subjektom pasivne rečenice - y.CJr~L, dok eventualni prepozicionalni objekt ostaje pri tome nepromijenjen, Tako će, npr., aktivna rečenica: ~t ~ ~:-rruL = Upitali smo toga čovjeka za njegovog brata, u pasivu glasiti: ~t ~ ~)i~ = Taj čovjek je upitan za njegovog brata. U arapskom jeziku ima glagola koji regiraju po dva (a neki i tri) (= dati); ~t (= obavijestiti): akuzativna objekta, kao što su, npr.: ~t ~ (= nazvati); ~ (= misliti); LS (::::: odjeti) i dr. U pasivnoj rečenici s ovakvim glagolima prvi se akuzativni objekt aktivne rečenice stavi u nomintiv, a drugi ostane (ostanu) u akuzativu. Tako će aktivna rečenica:
L.-W~~t~:~ ~ = On poducava svoga brata u plivanju glasiti: r-W~;'t ~:~= Njegov brat se podučava u plivanju. c) Akuzativ mjesta ivremena - ~
- u pasivu
J;xJ\
Ovakav akuzativ odgovara nekim našim padežima, prilozima ilipriloškim izrazima za oznaku mjesta ili vremena. Najprije ćemo vidjeti kada označava mjesto. 1) Naime, ovaj akuzativ pokazuje mjesto u kome se nešto događa, a ono može biti neogranićeno ()J~ ~), kao što je u primjerima: \~ = po kopnu, kopnom; \~ = po moru, morem; ~G = lijevo; \: .• ~ = desno; I~ = daleko; ~) = blizu; ~ JG.. = vani; ~!~ = Unutra i dr. ' , ,
,
,
U ovakve akuzative ubrajaju se i prijedlozi u akuzativu, imenica, kao, npr.: ~Ijl = nasuprot; rL.t = ispred; ~
= između;
~
postali od
= ispod;' 439
"l..Q...1j
lJ'=
= naspram: ~\~ =\riaprama; ~
= pozadi; :.w.= kod;~:;
= iznad;
ispred;.s:.J = kod; Lj = usred i dr.
Ovdje spadaju i akuzativi mjera za dužinu, npr.: ~ koraka): ~) = parasanga (= 4 milje);~;' = 12 milja i dr.
= milja (= 400 o
Kada je riječ za mjesto prostorno ograničeno (~)~), onda ona stoji s prijedlogom u genitivu, osim kada je iza glagola kao što su: (= ući): (= stanovati;J) = odsjesti i sL, koji regiraju akuzativ, npr.: G- j u.;..~
y-~
;c.
= Ušli smo u neku kolibu blizu rijeke, ali: ~ ~~:L.J\0-', ,
~~:;
:c.:. L.:>W) = Iz skole smo izašli.u šest navečer.
Kada imenice u značenju: mjesto, kao što su: ru.:. , j1:5::::. , ~:;.,
~~
stoje iza
glagola koji- znače bivanje, postojanje ili boravljenje, onda one stoje u = Omer sjede (na) mjesto akuzativu. Evo primjera za to: OI..:-!\ 0G::...::. ~ ~ svoga oca. Inače, one dolaze u ge~itivu iza prijedloga, npr.: I _01:5::::. ~
~~y;. ~~,'~\ ~~.= Zaustaviše se na mjestu kuda nije
:J
\;J:,;
prošao nijedan
od njih prije toga. 2) Ovaj akuzativ (~J~\) označava i vrijeme kada se nešto dešava, npr.: ~)r~ ~;..; = Njegov brat izađe iz kuce prizalasku sunca. On označava i to kako je dugo (koliko je) nešto trajalo, npr.: \Il ~)Ji~ b.:.L. = Ostali smo u tom selu samo jedan dan.
~~j;
tj-
\~\) c.:;.
'Takvi su' akuza'tivi za vrijeme, npr., i ovi: ~ = neko vrijeme; ~l.. = jedan sat (čas); C.... = jednu godinu /godinu dana); c..+::. = jedan mjesec (mjesec dana), = na godine (godinama) i dr.
c.r;,.r
stoji Kada mjesto akuzativa mjesta i vremena (0~\). genitivom takvog imena, smatra se da to ime, po svome rečenici (~), zapravo stoji ti akuzativu, pa to ime može akuzativu, mj. da bude s prijedlogom u genitivu, npr.: (~) ~ 0--- u-~~ = Posjetio sam ga u-doba njegovog povratka povratio)" puta.
s
prijedlog s položaju u tu doci i u ćrr": ~ :.;~)
(ili; kada se
Akuzativ mjesta i vremena (naročito kada je naglasen). može stajati ispred riječi na koju se odnosi, npr., (za mjesto): Ct ~\~ ':1..Jj-'.li ~r ~I~ = Uči ćemou kucu.našegbrata, a ne u kucu naše sesfre.-.Primjer za vrijeme: u,..GJi' ~ ::.uL. D..S- ~l..= Čitav sat se Malik šetao po parku.
--..
.....
~y;
..
Ovakav akuzativ po potrebi se može ispustiti. Tako,' npr., kada, li odgovoru na pitanje: ~ ~.Gw)L.. ~ = Da li je danas otputovala Hatidza ? odgovorimo sam~: 0)l.. ~ (Otputovala je).
r~
440
Međutim,
može se ispustiti
kao, npr., kada na pitanje:
iriječ
~~
~~
na koju se odnosiovakav
=
~
akuzativ,
Kada ces se vratiti
ovamo?
;Jt1r~= U ponedjeljak-Imj.: ;Jt(r~t;) = Vratitću
odgovorimo:
-
se u
ponedjeljak): •
_ •
•
J~\
~ "" ~
cl) Akuzativ uzroka ili svrhe - JJ
~ o ,.
o .....
J;..::JI,
Ovaj akuzativ naziva se i: ~ .•~ a označava uzrok ili svrhu, drugim riječima: zašto odn. radi čega se nešto radi ili događa. On stoji iza glagola ili glagolu sličnog imena, a redovno je to ime infinitiv u akuzativu. Taj infinitiv, pak, stoji: 1) sam, npr.: ~ •..•L.t suparnik ustukno je ispred njega iz kukavicluka. j.
,..
j.
::r. ~
E:-1)
= Njegov
'
0/
•.•.
•.•.
cl
0.••••__
"..-::-
,..
.•.0 .••.....
2) on može biti određenica (jG .•.. lI)u aneksiji, npr.: 4..:-\.r-- ~ \ ~)~ ~ = Sjedosmo malo, želeći se odmoriti. - 3) Vrlo rgetk6 (i nije preporučljivo) uz njega se upotrijebiodređeni član, npr.: 6 ·:~t = Izbjegavam susretanje s njim zbog odbojnosti prema njemu. "
~;:sr~~w~.
Najbolja je upotreba uzroka
samog
infinitiva
bilo svrhe. Evo primjera
Jedan putnik umro je u pustinji Djevojka ustade iz poštovanja
u akuzativu,
(za uzrok):
\ ',~
zaizražavanje
~~
~
od žeđi. - Za svrhu:' ~~\~ prema.svojim
bilo
:;L..-..:2.L.
=
l.C:S-l '~G.JT~\.i =
roditeljima.
Kad oznaka uzroka ili svrhe 1) nije infinitiv, ili 2) kada jeste, ali radnju ne vrši isti subjekt, onda se to izražava pomocu prijedloga i imena u genitivu.Najviše je zato u upotrebi prijedlog J, ali tu funkciju vrše nekad i prijedlozi: ';,-=" ' ~ , ~ • ' ,
,
,
Evo nekoliko primjera 2)
:(...jw~ lp-~
njenog uspjeha
za sve te prijedloge.
:UG-C~' = Halid
~
li školi.'
~
~~ ..~ ~~ ~~~
~~ ~\~
ćijelinjegov
'"
,JSGl0-- ~~ \'~\ I)~'.:;\,j '151).
zbog
,
~=
Došli smo kod vas radi knjiga o
"
)~Jy1 .et;'!~ ~ :~~~0l5' dan.
svoju-kcer
"
1) ~L ~ d~···~ ~ kojima smo ranije razgovarali: je.biri zadovoljan
je pohvalio
=
Zbog pravednosti
toga vladara,
s njim
narod.
= Siromah
se mučio radi svoje žene po cio
= I ne ubijajte svoju djecu zbog siromaštva!
(= Q.,
6,
'
441
J~\
e) Akuzativ pratnje - ~
(~.:x.
To je akuzativ u kojem stoji pojedinačno ime ~I) a ne rečenica, iza čestice zvane: ":;;'Wi~(,. Ta izražava (vremensku) istodobno st (iS~Wf ~)T), u značenju prijedloga = (zajedno) sa, ili, pak, prostornu uporednost subjekta radnje i rije či iza nje, u značenju: pored, pokraj, uz, duž. Ovaj akuzativ ima za svog regensa (~wf) glagol, glagolu slično ime (infinitiv, particip) ili riječ glago1skog značenja (~ ~). Ovu konstrukciju mogu zamijeniti prepozicionalne sa: ili ~ ili j koordinativna sa sastavnim veznikom, ukoliko imaju isto značenje (istodobnosti),
c;.
e
,
Evo nekoliko primjera, najprije za značenje: (zajedno) s, u vremenskom smislu: ;;:'~'w 0-- ~j LI ~~ == Danas sam se ja vratio zajedno s Amrom iz škole, '
r:,)f
0\:: ~lr..j iliWT j ~~ ~}rf = Ot~c sjedi s porodicom u bašči. '! ~~
~~j~ = Čovječe, polahko sa ranjenikom!
('c.~j
- Za značenje: pored, duž ...: li)~ rL.lcWj rill '/;:' = Dječak protrča pored ograde ispred naše kuće.- ~\S' ~L ?J:L):':"~ = Išao sam duž morske obale čitav jedan sat.
-J W\
f) Akuzativstanja
Ovim akuzativom označava se prolazno (~1;;:~:)ili stalno (~lJ) stanje subjekta ili objekta, i to u trenutku odvijanja glagolske radnje. Evo primjera za stanje subjekta:~; ~1 ~L; ;~.' a rr ..::.-Jj;' = Djevojčica potrča plačući prema svojoj majci. '" Za stanje objekta: -G':' .~..j WL ~'-:!~~~J spava u svojoj bašči, " ,,'
- Zatekoh
prijatelja kako
Oznaka stanja je nodređeno ime (deverbalno), a stoji uz a) glagol, b) glagolu slično ime ili c) riječ glagolskog značenja. a) \'. :~: ~l 1$' ('p:' ..\ = Otac me dočekao nasmijan. - ~LS' ~ ~l~ = Vid jesmo Se1mu kako piše.- ~\.j J"""Uo) ~ 0..L.:>.:.; = Omer i Amir ,..
,..,..
razgovarali su stojeći.
,..
o
,..
,... '"
b) \:w·:: = Seid ulazi pjevajući. c) ~;.,.: ~G5J\'uL.,. = Daj tu knjigu brzo.
J>-\~~
442
,.._,..
J
'"
J
•..
:::; .;...'"
,
U istoj rečenici može biti više ovakvih akuzativa, npr.: (.s- ~ .) ~j~ ~C ;]..•\ = Šefik se vratio jašući, zadubljen u misli, žalostan. " , ,
E-~
Kada je riječ na koju se odnosi akuzativ stanja (tzv. JWT~L,., ili JWI )~) određeno ime, onda taj akuzativ može stajati i ispred 'te riječi, npr.: ~~ ~ ..,SL.;. Yol....L-. = Iznenada uđe - pozdravljajuci nas - Sakrr. '\11
.;
,o ",...
.:;~ ...
...Il
••••••
, Ako je taj JWI iza njega, npr.:
j~
••
u genitivu s prijedlogom, oznaka stanja mora doci
J:.~~r
i·~ ~~ W\j J~ ,,"
V
Ij~; =
[učer prođosmopored oznatog čovjeka koji je stajao pokraj zida.
'"
;".;
.;
•..•..
:::
.;
nekog nep-
Kada je Jwrj~ neodređeno ime, akuzativ stanja mora doći ispred njega, npr':?0-:" ~).~j\~j';-:..LS:: ~Q 1 = Srete me obradovan jedan moj drug iz djetinjstva. Nekada se Jl;.JTj~, ili glagol za koji je vezan akuzativ st~nja, ,može ispustiti, kao, npr.: glagol:.:r. = Idi (ili sl.) uz akuzaitv stanja: ! ~-4:\...L.::.C = Pravim putem upućen! (poželi se onome koji polazi na put). ' , Akuzativ stanja može se zamijeniti odgovarajućom (imenskom ili glagolskom) rečenicom stanja (Wwru:...;J\), o kojoj će se govoriti pri razmatranju te vrste rečenica (u sintaksi rečenice uopce). Kako se iz navedenih primjera vidi, akuzativ stanja prevodili smo ponajvise našim glagolskim prilogom sadašnjim, a nekad i nekim drugim prilogom, pridjevom ili rečenicom.
g) Akuzativspecifikacije _~__o~~\\ Ovaj akuzativ javlja se uvijek kao nedeterminirano ime koje poblize označava (specifizira) značenje neke druge riječi, a ta može biti glagol ili ime šireg, općeni!og značenja. Tako, npr., uz glagole: " ~; ~j r'.? = Zejd je = Ruže su prijatnog mirisa. plemenite duše> ~\~ ~~)ryl1 .•
:::0 .•..
,g:....
~r ~
",.I.;...
= Habiba
.•
•
Je plemenitog srca. ~jLj ~\J;,j;..}f\:.G,~ Ovaj čovjek je nasilnik po okrutnosti prema
Uz neko Ime: y.; ~
j
~
svome sinu. Treba spomenuti upotrebu ovog akuzativa za izrazavanje elativa pridjeva oblika: J:Jr u pozitivu, kao, npr., od ~r elativ je: G~ ~i:;.\ = bjelji i sL, o čemu je već govoreno. Tako je spomenuta i upotreba ovakvog 443
akuzativa uz glagolepohvale i'kuđenja,
kao n-primjerirnait
Divan li je odgojitelj vrijeme! ili za pokudu: ! drug licemjer! Po svome značenju ovajakuzativ se stoga može, npr., reći:. ~) ~~ sličnim značenjem): ~) ~
)~G~:?r =
J-;W ~~ ~ = Loš li je '
,
,
se smatra glagolskim subjektom, pa ~ = Suada je lijepa u licu> (sa = Suadino je lice lijepo.- (gdje je~)
~G..:.
subjekt). ~sim navedenog, akuzativ specifikacije dolazi također iza riječi koje označavaju:1)mjeru (=~\) ilitežinu (= 0])D, 2) povrsinu (= ~L.:J\) i 3) broj (= ~:.wf),naprimjer: .;:
1) ~
o
,,'ISl
4..y = mjerica ••• o
'"
•
.
.;:
pšenice; \~
""
~
'"
~
= varićak
_;::
.••
ječma; ~
lakat (aršin) tkanine: \~:"'tS = pehar vi~a; ~j ~ = litar ulja, ~ oka srebra; •.L. -...J S = čaša vode i dr. -;::.
'ISl
J'
..."
'ISl
.••.
t!.J~ =
~;r
=
,-
OJ
2)
l.W 01~ = fedan
pamuka (oko 4.200 m2) i sl.
Mjera i težina rmože se označiti (mj. ovim akuzativom) i pomoću genitiva u aneksiji ili iza prijedloga::"', pa se, npr., može reći: ~ ~O- ili ~L:S,a tako i: ~ 01~ ili 01~ (s istim značenjem kao s .akuzatlvom specifikacije). •. '
;.w:;..
~ :r
3) Ono što se broji dolazi u ovaj akuzativ sg. iza brojeva od 11 do' 99, .& «». , "." ./. " npr.: ~~ ~ ..l>-I = jedanaest VOJnIka;~ 0Y--:;,; ~ = devedeseti devet ovaca f sl. Ovi i drugi brojevi bit će 'detaljnije' razmotreni u odjeljku o sintaksi brojeva. -o
•
..,
:f- .:'"
_
o •...•.
..Il"
h) Akuzativ-izuzimanja-
_
.••
'll1
o
J; ~~~
0,-
Upotreba ovog akuzativa razmotrit će se prilikom obrade prostih rečenica izuzimanja C:I ~~.' ·tD. On dolazi iza određenih čestica izuzi:manja (dok se iza nekih od njih upotrebljava genitiv). Prema tome, o ovom akuzativu pogledati odjeljak o izražavanju pojma izuzimanja u sintaksi prostih rečenica.
i) Predikat glagola
0~
i njemu sličnih
~\;-rj 0t5' y~ ~ ,
,
Za ovaj predikat važe, pak, ista pravila kao i za predikat imenske rečenice (;;:.'
444
~tr ~~).
Ovakav predikat stoji u akuzativu kada iza pomoćnog glagola slijedi imenska rečenica, npr.: I~ {a 2";' ~) JtJ = Feridov brat bio je jako bolestan. Predikat ovih pomoćnih glagola može biti i cijela rečenica, npr.: ~ ~ ~;:. ::'7 ~~l5' = Zamalo da siromah nije umro od gladi. - O ovoj vrsti pomocnih glagola govorit će se više u vezi sa sintaksom glagola uopće.
';"7
Od tih pomoćnih glagola jedini se može ispustiti JIS, ako se podrazumijeva iz smisla slijedeće mu imenske rečenice, kao što je, npr., ova (u . . s . " ii:l,., Jednoj od mogućih kombinacija): ? ~ 0kJ ~ \.r.->- 0~ ~~~ 0 y.~ dU\ = Ljudi će biti nagrađeni prema svojim djelima: dobrim dobro,' a zlim za zlo. c
./
,.""
,.,
~. o ,.,
c
o
•... ",;
__
~.
o ',,'"
~
:.,.,
za
Navedena rečenica, iza veznika ::,~(= ako), može se čitati na četiri načina, već prema tome šta se zamislja da je u njoj ispušteno (mi smo tu rečenicu preveli skraćeno, a smisao joj je: Ako bude njihovo djelo dobro, bit će nagrađeni dobrim, itd.): VIo...
.•...
o
Y. JI. ,.,...
.-
r:'>- (~jlr-)j
.~.\).. (~j\?- Jl5')j .. \).. (~jl?- Jl5')j ...
VIo.....
"ji.
JI.
",..
,.,
.r.->- (~j\j-':- ) j
(.:.;..(' ',I' ~ ~.. ~
\).. (~ :~ ( ~
~ (~~
j) Subjekt čestice
Jl5') J\
~
"
Jl5')::'~ ~ Jl5') ::,~
Jl5')::'~
~linjoj sličnih
Za taj subjekt (~'/ \) koji dolazi iza ovih čestica u akuzativu, važe ista pravila kao za subjekt imenske rečenice dj ::'oh Pored 0l~tu spadaju još: J7 , JU- , ,~ , J~ ,J~~ , :.:._~j , J..l3. Zajedničko za ove'čestice je to da subjekt~toji u akuzativu, a inače one imaju razna značenja", pa se upotrebljavaju u različitim vrstama rečenica, o kojim će se posebno govoriti. Čestice, pak, Jl i J7 opširno se razmatraju u odjeljku o česticama za pojačanje, a u poglavlju o sintaksi čestica.
445
k) Subjekt čestice '1 za općenito nijekanje ~~~~\ ..•
,.
....-,..
..••
Subjekt ove odrečne čestice stoji u akuzativu, kada je on indetermi~irano ime (~~\). Ono može biti: . 1) određenlca (J~i) ili 2) slično određenici (JWr~), tj. ono ime koje ima neku dopunu iza sebe. Evo primjera za ta dva slučaja: 1) ()~ ~,~ ~
t~G-.~~ ~~~ = Ničiji
CJ~ ~
2)Y'Ut~
život nije vječan na ovome svijetu.
= Niko
~\J~
ko čini zlo nije (polhvaljen među
ljudima. Kada je subjekt čestice ':l samo jedna riječ, ona se smatra nepromjenljivom, a na kraju ima nastavak - a (~[) npr.: .) jVrj:..~~ ~1~;';1 " :~1T::.u~= Pretpostavljam da sada nema nikoga u toj k~ći. ,
,
(O predikatu ove čestice bilo je govora (pod tačkom 6) pri razmatranju upotrebe nominativa). ,
o,
b) Predikat čestica Lo i '1 u značenju: ~ ,
~
o,
. o:'
0l\~'
~'~ Ja.
(.)- -€-.
j
C.. Y:>J "'.
Kada ove odrečne čestice imaju značenje glagola ~ = nije (i sl.), onda njihov predikat stoji u akuzativi (a subjekt u nominativu, kako je navedeno pri obradi upotrebe t~ogapadeža). Evo primjera za predikat tih dviju čestica:
G:
4..4~
.}
~
~l::Jr\J.A.L. = Ovaj mladić nije iskren u svome govoru.
~:)~li\~ ~I~G.- ~C ~~ ovoj proslavi.
446
~
= Naš
prijatelj Samir nije prisutan na
C - GENITIVI
Kako je ranije spomenuto, genitiv se u arapskom jeziku naziva: ~f (rjeđe i; ~(), a ime u genitivu je ~);:Jf. Ono li genitivu dolazi samo u dvije, ali za arapsku sintaksu vrlo važne funkcije, i to: 1) iza svih prijedloga (;Ji J)';.-) i 2) kao drugi član (odrednica - ~l JL..a-:J()u genitivnoj vezi (odn. aneksiji - ~G
iD.
/ '
Razlike između arapskog i našeg jezika u vezi s upotrebom genitiva li oba spomenuta slučaja svakako su mnogobrojne, iako uz to među njima postoji i određena podudarnost u tom pogledu. U slijedećem izlaganju razmotrit ćemo osnovne odnose na koje ukazuju najvažniji arapski prijedlozi, te šta tome odgovara u našem jeziku, pa bilo to izraženo također pomocu prijedloga ili, eventualno, na neki drugi mogući nacin. Potom ćemo vidjeti upotrebu, ne samo genitiva u aneksiji nego uopce osobitosti te konstrukcije u arapskom, a koja je sintaksički slična takvoj našoj konstrukciji, ali joj je, izgleda, upotreba u arapskom jeziku mnogo češca nego u našem.
A - GENITIV IZA PRIJEDLOGA U morfologiji je data obimna podjela svih najvažnijih arapskih prijedloga, i to na: prvobitne, izvedene i složene (s podvrstama). Ovdje ćemo se uglavnom držati toga poretka, obrativši pri tome najviše pažnje upotrebi prvobitnih prijedloga (zbog njihove posebne važnosti, te zbog raznolikosti njihovih značenja). Upotreba genitiva iza svih prijedloga u arapskoj sintaksi značajna je razlika prema rekciji naših prijedloga, koji, već prema svome značenju, mogu pojedinačno regirati razne naše padeže (sve osim nominativa i
447
vokativa). To kod nas, svakako otežava upotrebu prijedloga i padeža u vezi s njima, dok je to u arapskom jako pojednostavljeno, a time i olakšano u određenom smislu. Ipak, ni u arapskom (kao ni u našem) jeziku upotreba prijedloga nije tako jednostavna, s obzirom na njihova značenja. Ustvari, tu se radi o odnosu između značenja raznih sintaksičkih elemenata i njihovih dopuna, a na koji ukazuju određeni prijedlozi za to. Pojedini prijedlog, pak, najčešće ima po više "značenja", dok, nasuprot tome, po dva i više prijedloga nekada ukazuju na isto značenje, zbog ćega se javljaju i posebne razlike u upotrebi arapskih i naših prijedloga.
a) Prvobitni prijedlozi-
~:I° . :;'Y\~~J:;'31 .
Izgleda da su prijedlozi u prvo vrijeme označavaliprostorne (lokalne) odnose, a potom i vremenske (temporalne), Iz tih su se, pak, u kasnijim razdobljima razvili i prijedlozi koji su ukazivali i na razne druge odnose između pojedinih dijelova rečenice, pa i one sasma apstraktne nara.vi. Prvobitni prijedlozi, po svojim osnovnim zajedničkim općim znacenjima, mogu se podijeliti na četiri skupine, naime: 1) one koji oznacavaju udaljavanje ili kretanje od nekog mjesta ili prema nekom mjestu (a to su: ~ , ;;. , ~; 2) približavanje (ili kretanje prema) nekom mjestu(Jl' J); 3) mirovanje u nekom mjestu ( ~ , y ) i 4) zaklinja- nje ( ::..,, J). '
r:?- '
Međutim, kao što se prijedlozi iz ovih grupa mogu u određenim slucajevima međusobno zarnjenjivati, tako i određeni prijedlozi iz daljih grupa mogu imati slična značenja, na što ćemo ukazivati pri njihovom razmatranju. Najprije ćemo, pak, pogledati upotrebu ovih četirijugrupa navedenim redom. iJO
1) Ovaj prijedlog označava ishodišteu prostoru ili vremenu (~(~~' I) odakle, odn. otkada počinje neko kretanje; odn. odvijanje neke djelafnosti ili promjene. U ovom slučaju odgovaraju mu naši prijedlozi: od, iz, s' (s genitivomj.vali i neki drugi, ili i konstrukcija bez prijedloga (kao što će ćesto biti i kod drugih prijedloga). 31) O prijedlozima vidjeti: Dr. Šaćir Sikirić, Sintaksičke funkcije arapskih prijedloga; POF, III-IV, Sarajevo 1953, str. 553-574. - Caspari, itd., op. cit., II, (The prepositions), str. 129-193, & 46~70.- Reckendorf, op. cit. (Prapositionen), str. 214-259, & 122c138. - 'A. Hasan, op. cit., II, str. 401-521.Prijedlozi postali od imena u akuzativu obrađeni su. kod njega u II, str. 229-281(uz priloge za mjesto i vrijeme).
448
Primjeri za udaljavanje (kretanje) u prostoru: )JJI
:r
c)-=
Izašao je iz
0-- bi:,.. = Pao je s krova: :.;Jr ~ (}'):/JJI ;;. y~ = Pobjegao je m~dvjeda,' pa je pao u jamu. - Y~0-- j.:;..~ = Ušao 'je naIkroz) vrata.-
kuće, ~ od y~
~
--
",'
0-- ~
= Pogledao je kro~ otvor' među oblacima.
....
ili zbivanje u njemu: ~~ ~) ::,.. G ~t
Početak u vremenu
(cij , O)') 9-L ::,.. ~~. =' Otišao
živim od svoga rođenja. (odmah, smjesta). Često je
0--
~~0:"';'
(označavajuci
:;'T ~l.u~t~
od aIfe d~ omege (od a do ž.): groba; ~Cj(. \ • 5-/
-.-<-:.. lj
= Ja potječem
"
=noću.
do pete; .0~ ~l
wt
0-- =
= od početka' do kraje:
bJJr Jl-4:JT 0-- = od kolijevke
= od jutra do večeri:
\
je istog časa
mjesto ili vrijeme) u korelaciji s prijedlogom
Jl0..tjr (W ) 0-- = od glave
Jl ' npr.: r'.JJf (~t) ~C.:JrJl e~\
,..0Jr0:" = 'sutra: ~0:"
izjutra:
= Ovdje
od vas i pripadam
':r
(pa) d~
vama (odn.: Ja .
spadam u vašu porodicu). Srodna navedenim, s ovim prijedlogom,
i manje-više apstraktna, ka"ošto su, npr.:
čuvao se (nekoga ili necega): ~ Je za oprost; ::,.. ~~
.J
0-- ~:.:. -'
jesu značenja nekih glagola = spriječio ga je u;
ouj = zaštitioga
je od; ~
== bojao se (ova tri posljednja, kao
regirati akuzativ mj. ~ sa genitivom); ....
~
"-!
""
njega itd.
•.. "
0-- d';:'l =
JI
""
....
o) ~:' ..\ = molio ga
i neki
drugi, mogu
~C\ = tražio je utočištakod ....
2) Označava ( ::.,..)blizinu u prostoru, ali nekad i u apstraktnom (srodstvo, vezu), kako će se vidjeti iz primjera.
smislu
Ovo značenje javlja se uz glagole, kao što su: G~ , y) = biti blizu (te imena: ~) = blizina, ~) =: blizak, pa uz: ~)= blizu). Međutim,kada navedeni glagoli znače: približiti se (tj. oznacavaju kretanje), onda se iza njih mogu upotrebljavati i prijedlozi: ~1 ili J. Tako i iza elativa ~)t .(najlbliži, dođe prijedlog
Jl.
U vezi s ovim značenjem
::.. :.:Jtj ~
-,
:;. dolazi u izrazima:
; = Ti i on ste bliski međusobno (po dobu, položaju, .isl.);
~::L:;8J! 0~L: = Šta je tebi ova djevojka (tj. U kakvom ova djevojka)? ! ~)rr:bG~ ; = Dalek mi je on kao od zemlje)! -! ~ mnom!
.~:.?~ ~0-:
c..:JJ ~ ~
~ j;..)r~~=Taj
~l = Ja
je srodstvu
s tobom
Plejade (...kao nebo
nemam veze s tobom niti ti sa
čovjek nema ništa s naukom
(... nema
pojma o nauci)! 29 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA
449
3) Zamjenu (f.wl) označava ~ uz glagole: J~ i J~1= razmijeniti, zamijeniti za (a mj njega može se upotrijebiti i prijedlog: y). Ovaj prijedlog znači: (na) mjesto, u primjeru: ~~..UToL;.;..Jl-!~) = Zar ste se zadovoljili životom na ovom mjesto na onome svijetu? (Q:, 9,40).
o~ 'li::'"
.Ovdje bi spadala i fraza: ~~ ~ ~.:.:..;.. sasvim dovoljan (tj.mjesto svih drugih).
=
Dalje bi tu došli glagoli: ~ udati za, npr.: (Js ~ ~' •..
•..
j;..~ I:.G.
t~= prodati, ~~)
= Prodao
sam i~ psa ...
=
Ovaj ti je čovjek
= pokloniti,
:J ~.G, ::,..~~~j ...
::....
Udao je kćer za jednog svog prijatelja.
pa ~ ...
c~j =
(j:.a:JD
između dva pojma upoređena međusobno, npr.: !~1::'" :.:Jl;1= Gdje si fi u poređenju sa tvojim bratom (ili: Kakve li razlike između tebe i tvoga brata)! 4) Razlikovanje
Ovo značenje dobiju naročito glagoli: 0;- i ~ pa znače: razlikovati: ;, >'(9)1y ~~ ~\! = on ne razlikuje dobro od lošeg. -Međutim: ..:;~~ ~~;;" Poznao ga je po glasu .- ~I ~ " '.1 'p 'o 11~ : ~ :tI) = A Bograzlikuje >-, zlotvora od dobročinitelja. (Q., 2,220).(..~:- )Vi::"'" ~L-.si~1 ~\!) = Niko ne zna ko će prije, a ko kasnije (tj. umrijeti). ' Ovdje spada upotreba j.., uz elativ, npr.: ~ Ljepšeg od tebe nikad nije vidjelo moje oko. - ~.~ su joj crnje od ugljena.
JJ~ ~ ::.L.. ~1
\~c;.~'{;'1~~.
=
= Oči
Kada se neko ili nešto poredi sa samim sobom u raznom pogledu, iza će tada doci odgovarajuća spojena lična zamjenica (koja se odnosi na to u , lice ili predmet), npr.: ~ ~1~ 01 ~1 ~ = Ona je njemu draža od samog sebe. ', -" -, c •••••
•
Međutim:
o
'1!
~l.;
••••
r
,... ~
:;;
.i-,. o"
e
L::o .r->-I ~L;
y = On Je upućeniji
~
....
s
•
• ••
u nauku nego u
iza ~1), kao i u primjeru: :J:::.~0k = Zaista je nasilje od vaše strane gore nego
pjesništvo (s ispuštenim ~
~ ~ ~ (~) C;;1 ,
"
od drugih .
. 5) Uzrok
I,
(J--~~ : : II)i sl. pokazuje
~ iza nekih glagola ili ispred nekih
imena, kao, npr.: ~(:;. ~ j:j ~ ~ '"
j
O.J
Y. Y. o
svojoj mladosti. - ,~,..i..:...~ koju sam nedavno čuo. 450
'"
= Plače zbog onoga
r-- u-: ir--+" __...
o
~.J
o...
"'•..
GI
= Zabrinut
što je uradio u
sam zbog vijesti
=
Tako je, npr., i iza glagola: ~~\ = stidjeti se (zbog) čega: ~ ~ bojati se (zbog) ćega; ~ ~ ~ čuditi se čemu (zbog čega) i sl. ,. , Govoreci o osobama (ali i inače) mj.
:r
prijedlog: ~t
=
zbog, npr.: ! cf;,.JJr ~t
ft 0:- ~;.:
zbog kradijivaca! - ~~ riječi,
:r.
se upotrebljava
05-
~ I~.G-
=
složeni
Budi oprezan
::"":8"'= Bil; jeuzrujana zbog njegovih
(>.. ~:
6) Partitivnost II) je odnos dijela prema cjelini, jedinke prema vrsti, i sl., na što se.ukazuje prijedlogom ~ : a to može biti konkretne ili apstraktne naravi. ' Evo pnmJera: fiJI o" jj~ = buket cvijeća; J.-J o" 0s = šaka pijeska: J~ o~::r: = findža~ kah~e (dakle, manje-više· određene mjere i količine). ' ••
o:;'...
~~
o"
'Ill........
I)
-::
,...
...pl
'"
I)
= U postivanje nauke spada postivanje knjige.::,.-
i' .\;:~ ~
vU\ = Ima ljudi koji ga (ili: to) poznaju (ili: Neki ga (to) ljudi poznaju). ;;: \. s::.. rr J.) ~'; rr:r. j = Slikarstvo je jedna od likovnih
.,
JI
I)
__ ·0
..j.r"-:1
"'....
~ •••
--
..•..•
".
".
čr"
C~
,
umjetnosti.
,
,
:
,
,\
:...:.>
Kada je ~ ispred imenice sa članom (a naročito kada je ona u množini), onda se time označava neodređena količina (necega) ili neodređen broj (lica, predmeta i dr.), npr.: "W\ ::,.-y? = (poipio je (malo) vode; = neki trgovci (ili: trgovac) ili neki od trgovaca; ;;~lhrr::"-~ = mnogi studenti (ili: od studenata). '
:r.~
JW
Tako se, dakle, može označiti i pojedina neodređena osoba ili stvar, npr.: ~ = neki kralj; ::JJ~ :;.:.~t ;.s::.)Jti Jti = Jedan od njih " ,'- , , reče: "Jase s time slažem". ~)JT::ili ~ u;)"::r. ~ ~ ~j = Nije mi se svidjela nijedna kuća u tome selu. ' " , ,, ,
Jl :
P::r. ~
,
l
Kao u ovom primjeru iza negacije (a tako i iza pitanja), kaže se da ~ služi za općenito pojacanje (specificiranje) i~ npr.: .~~ ~
r:Ji' G~~;J
~ (~)
..y:;D
= Danas nas nije nik~ posjetio.- Y'•..G-f~ ;.~~" ~t~
~
= Jesi li vidio ikog (ijednog) od njih? Pojacanje značenja neke riječi (indeterminirane) izražava se njenim ponavljanjem, ali sa danom, iza prijedloga ~ , kao u primjerima:
~\~0:-:\~= 'teška bolest; ~0:-
~
.
= veliko
čudo, i sl.
7) Iz partitivnog značenja razvila se uloga prijedloga za objašnjenje 0Qf sadržaja neke riječi ili pojma riječi općenitog značenja, kao i ukazi29 • GRAMATIKA
451
vanje na materiju od koje se sastoji nešto označeno riječju koja se objašnjava.
= Nauči
Evo za to primjera: ! .ls-\:,.;Jr~yG..S:JI\:.G, ..} Lo ~ :~
u~.J(,' ~Lil~~ su u ovoj knjizi! - D~t.:•.:J(~' .,.
--
= Istražuj
.:JJG ~ ~\
~
-"
'"
pravila koja
.,.
-"
'"
carstva prirode: životinja, bilja i minerala.
~WJJ~ J 0-- ~
l-,~~
= Došli su svi: i ljudi i žene .
...;;.~ ~ ~~ = prsten od zlata (zlatan prsten); )'.rJ1 ;.. .~:,5= haljina od svile (svilena haljina).
U vezi s partitivnim značenjem su i slijedeci priloški izrazi, npr.: ::.,.•
'-:--:!)Ji = čudno je; \l~~
= potrebno je; \~' ~~L.:Jr = slučajno; ~(:J\'~}i2r = s pćlitičkog
= poznato
yt..;:;
je; stanovnista i dr. ' ćr"
,
8) Naprijed je spomenute da' nekada:r. dolazi mj. nekih drugih ~J mj. J (ispred personalnog objekta). prijedloga, npr. kod glagola:
l~,
c~j
Iza g,lagola: JG- , ~ , (pa ~.,~,' = dodijati i dr.) upotrebljava se imenica iza mj. .da bude bez prijedloga u akuzativu. U takvim slučajevima ono se smatra suvišnim 6~\j).
0--,
Inače, rima:
0--
može doći i mj. nekih drugih prijedloga, kao što je u primje-
mj. y u: ~....;~ •••
oo.
'"
~~ = Pomogao mu je protiv neprijatelja. JS' 0-- .ili1 ..} 0\5" = Nije ni za šta obracao pažnju . 0-- :.:...:..). I~(.= Šta si to posadio na svojoj njivi?
mj. ~
u: ~~2r
mj. :;
u:
>-~ .;:,
..
...;:::;
mj. ..} u: ~ ~ ,
.Nekaduz
0--~.:..w= Kriomice ga je pogledao.
"'.;:;
"
0--
'"
dođe suvišno (. (~:..u\j.m:.),npr.
~~: ~ rr ~Ct L..:- ~?~~ = ,
zlodjela:. Dijalektalna je upotreba
J:-
mj.
,
Zločinac će biti kažnjen zbog njegovih
c.... JI
o
JI
L
Po 'A. Hasanu (op. cit., II, str. 401) ovoje prvobitni prijedlog (kao i od njega skraceno: '.L.). Međutim, Caspari, itd. (op. cit., II, str. 173-175, 61) navodi da je
1) Ovo L može (kao 0--) označavati početak u vremenu (~ ~W\~rJ.;.:~\ 0L.)n, a ime iza njega može stajati u nominativu ili genitivu (u kojem stoji' naročito kada to vrijeme još traje u trenutku govora). Za prvi slučaj bi bio primjer: (lo) L ~~ .~. IL.= Nisam ga sreo od nedjelje.
,..c...V1r:;,
? $./
J~ftrr ~(,a~;Tl.:~~ "' .......• JI.
i~i 4S~
,
,
o~
]1./ .••
Le)
o
'"
r.l.
= Bdio sam od ponoci do zore. .
= Nisam ga vidio ima tri dana (ili: puna tri dana).
2) Za vrijeme koje još traje primjeri su:
,U(:. ~~t j:JrL ~c;,~~
= Tamo sam otišao danas (tokom današnjeg
dana) četiri puta.
"/;''1j \:.G, G..I~ :L. ~~jL. - U ovom mjesecu ga nismo nijednom
posjetili.
I G i ':Lomogu služiti kao vremenski veznici ,tj. uvoditi zavisnu vremensku rečenicu. Neki leksikografi spominju i vrlo rijetke varijantne oblike: b i'..L.. o
,
1) Prijedlog::;' najčešce se upotrebljava u značenju udaljavanja (~jjG;J\) u prostoru i apstraktno, pa (slično kao :r.) odgovara često našim prijedlozima: od, iz, s (s genitivom) i dr. Tako dolazi (::;.) iza glagola kretanja, npr.: '\:~ ~I = udaljiti se; ~) = otputovati; )~ = iseliti se; ~~ = otici: ~ = uklociti se; pa slično njima: ~';OJI~ ~~ = strijeljati iz luka; ~;J\~ J) = sjahati s konja i dr. a) Često i apstraktna značenja (nekad pored onih konkretnih) javljaju se uz razne glagole s ovim prijedlogom, npr.: :;, ~\ = moci biti bez; :;, ~~ = ne voljeti, mrziti; •... .{~ :;, yU:. = onesvijestiti se; ~ t~ =osloboĆliti se; ~~ ~\ = izbjeci, ~ ~ = suz držati se od; :;, y~ = izmaći: :;, ~/t = odvr~titi se od; :;, j.j.\ = otkloniti;::;' Ji1:. = zanemariti i dr. b) ~ jjW = preći preko (greške); :;, ~\~ = odbraniti od :;, 0(., = sačuvati od; ~ ~ = sačuvati se od; ~ LG:. = oprostiti; ~ ~ = zabraniti, spriječiti; ~ yu = boriti se za (mjesto, u zastitu): ~ yL5 = ~t = Nahranio ga je da bi ga izbavio od zastupati, zamjenjivati / t.j. gladi. itd. "
0--
453
a;:;' ~I
~t = obavijestiti
c) :;.
~G:-t = odgovoriti :;. = nasmiješivši 2) Prijedlog
Je. =
na; :;.
se pokazati :;.
upitati
(zube);:;'
o
'"
I:'
__ "
citirati i sL -tY' ~.i;-\
'"
",.
Niko neće propasti
njegovog
(J...~~I).
zbog traženja savjeta.
pristanku
pričati: :;. rS)~=
o)r-//
o
__
,
:;. = na (po) zapovijed
(na uzajamno
~1 J.:JN=
==
•
= sticati znanje od;
Slično je značenje u izrazimaj-! mišljenju: ~~:;.
= otkriti.
•
.
o;
= iskesiti (zube); ~
::';:.G.- = kazivati; :;. ~ .-
= izvijestiti
(izvor i sl.) odakle nešto potječe ili
ili uzrok nečega
Tako dolazi iza glagola: :;.
uzajamnom
~
Qt
se o; :;.
o (za) :;.:.;\
ukazuje na porijeklo
iz čega nešto proizlazi, navoditi;
= raspitati
o
•... ~Jlo
tY'
(i);
...••........
jf'1
'"
~L.
,.,
=
J;>\) :;. = po
'?;~~ :: po (prema)
zadovoljstvo);
To neću učiniti (samo) ~a njegovu
riječ (zbog
govora). se pomoću:;' u primjerima kao što su ~\i ~1 = To nećeš naći u Bagdadu, akamoli u Kufi. -j:.;Jt
3) Prednost i sl., izražava :;j..tJ!
d- ;U ~(.J..:;tJ
~~ j5- tJ ~ ~
= 6m~r je bio bolji od njega u svemu. -
>! ~
tJ ~~:;.
:.:.Jt:;'t
jj
~ ~ .1r JW
= Gdje si ti po znanju prema svome drugu (ili Dafeko si ti po znanju u poređenju sa svojim drugom). = Daleko je Bog iznad onoga što mu pripisuju!
)Q.,
7,190). 4) Prijedlog = domalo; godini. -
:;. nekad ima značenje:
'-;--:1) :;,
= uskoro;
~iJ\;:;':.:..;c. = Umrla
5) Prijedlog:;'
nekada
dođe akuzativni = biti slobodan
0~1:;'= po
J
>0;'::;' ~~ L,;,):;'
~
odobrenju
454
'" '" '"
= iz iskustva;
od; :;. ~
= Prestani
--
i pored svoje nadmoći.
(dopuštenju,
dozvoli);
~
:;. = s pravom;
J';>-:;'
.;:;.-
= sa zadovoljstvom;
= od straha;
::.G:;' =
=od sveg srca ;,~
bez sumnje;
:;. = ne trazeci:
ili su :;.
t>;
= otkriti.
(.uL....;.) ~:;,
s~i do
y.
(Dosta je), čovječe! - }~'Jj:;.
VJ.
= iz neznanja;
~:;.
objektom,
- :.-"..r;''\::'''''::' \.,.hj = Bili su' pobijeni \
- ! ~~~ ~
::::
~:;.
Jf = primiti
u vezi s :;. javljaju se u izrazima:
= oprostio je svome protivniku ~
= Umro je u pedesetoj
stoji mj. ::,.. sa prepozicionalnim
(lijeve) strane; J
~
je ost~vivši iza sebe svoje roditelje.
od, nemati ništa sa; :;.
s desne
posljednjeg.
:;,0L.
~
objekt, kao kad glagola, npr.: :;. :. ::~\ = izbjegavati;
6. Razna značenja njemu
C~
poslije, kao u slucajevima:
~
~
~ A1:;'
>
= napamet;
,
:;. = namjerno;
~
o~j
>-:.?~ :;. >,
>;, ~;:;. = protiv
J..v :;.
= svjesno;
),
= besplatno;
= slijeva,
svoje volje:/::.~ :;.
s lijeve strane, i dr.
Ovaj prijedlog (sasma rijetke upotrebe kao takav, inače je to upitni prilog u značenju: kada = označava (kao :r) početne mjesto od kojeg počinje kretanje ili djelatnost (~(~'i\), pa odgovara našim prijedlozima: iz, ,;:.. ,: Izvadio je od, s (sa genitivom), kao što je liprimjerima: ~ nešto iz svoga dzepa. ',
>, c~t
~ ~G..)~) = Para se dizala s morske povrsine . - J:..
;JI ~
;~'·j'rJ::- J./'/r .~ ,
,
= Pročitao
~
~t)
sam (taj) časopis od prve do posljednje
stranice.
[Po Caspariju, itd., op. cit., II, str. 131, bilj. b., prijedlog ~ valo je pleme Huzejl (k-:.0.) ].
upotreblja-
:r
1) Prijedlog .)1 ima oprečno značenje prijedlozima i ::;., kada on označava: a) kretanje prema nekom mjestu ili do nekog mjesta, odn. u neko mjesto (:4Ji \),ili pak, b) neku djelatnost ili zbivanje koji traju do određenog vremena ilisu upuceni prema nekome ili nečemu.
= uputiti se, poći ~~ = doći u(kod, do); J~c).- = izaći, iseliti
Tako ovaj prijedlog dolazi iza glagola: a) ~~ ~~ prema (u); Jl ~1 se u; J1 b)
.)l
= otići u; Jl
E-~= vratiti se u (do); J1 ~c...= ići do (u); pa zatim:
J1:-
'.:1\ = obazrijeti se prema;
J1 J-.~ti J1 ~ = poslati
Je. = biti naklonjen prema; .)1:..w= pogledati
okrenuti se prema: .)l~Gt = dati znak (kome), ~~ J1 :.,.n. = težiti za istinom; c) (Zavrsetak u vremenu):~
~
(prema);
.)10 =
.)l
do (kod, u);
~j
Jj
=
pisati (kome);
J~= do ponoći; ~ '-:-' J'). Jl = do \ Ji = zauvijek::r.~ 'i'T -L;t Ji = za vijeke
zalaska sunca; pa u izrazim~: ~"/ vijekova; ~~T J1 = i tako dalje (sve do kraja).
",'
455
0--
Kod prijedloga npr., i ovo:
istaknuto je da on dolazi često u korelaciji s
Jl: kao,
'
~4-JTJl ~\:.wr0-- = ac! početka
do kraja;
~ Jl?~' = od mladosti do starosti; <0G Ji -0~~ J 0-- = od njegovog rođenja do smrti . ...
" ..-
'"
..-
....
2) Prijedlog Jl označava zdrutivanje, pripadanje, doda vanje ( ~Wf npr., uz glagole: Jl JLp\ = pripojiti: Jl ~\j = dodati (uz); Jl ~
ili ~f),
= pripisati,
sastaviti, spojiti (s);Jl ~
=
i dr.
Tako se kaže u Q. (IV, 2) za imovinu siročadi:
;'-
o:.uwr Jl
~I;'\ 1)..5'\..5\' = Ne trošite njihove imetke uz svoje imetke!
= sjesti za sto
~
(trpezu),
Jl ~ A
o~
~~?
~}= Boja mu
prelazi
poželjniji):
~J\ (=
Ji = i drugo (uz to), - ~~I~ u ~rvenilo (ima nijansu crvene boje), ~ G)~ Ji = Njihova je kuća uz našu kuću. -4..,--it;. Jl = uz (pored) njega, Ji ;. ;;f..';;lr~ = On pripada tome plemenu. '" , ' 3) Iza elativa ~\
(=
mrži): ~\
(=
bliži), te glagola čuđenja (~JW\)
draži); ~\
(=
tih značenja, iza
Ji
subjekt takvih izraza, npr.: (u stihu pjesnikinje ~~f):
~ ~ u-: ~l ..,.....,..i o
.I
= Zaista
!
",. o
;;:; '"
~
-'
'"
.;
.....)11
rt.Ji
o
' •..
,lI
~ C l,fl (..,~~
o ..•....
je šator, kroz koji pušu vjetrovi, draži meni od visokog dvorca.
~-..;LJi\:.G. QiA\L. = Kako "".'"
nam je mrzak ovaj licemjer! ,
= To Je doista bliže našem shvatanju, ! ; }~.rr~ĆJiQl ~~ JtS'L. = Koliko joj je samo bila poželjna ..•
o,...
~
dolazi logički
__ JI
:r: o"
'"
,...:.ii
•••
~1 y ji ..:JJ~01
,
•
.
hladna voda!
Kada ovakav elativ ima aktivno značenje, onda iza njega stoji prijedlog J, npr.: :.J ~\:..:..3\ = Ti njega više mrziš nego ikog drugog.
~;;.::r.
..-..---
•..
~1 zamjenjuje nekad neki drugi prijedlog, kao, npr.,
4) Prijedlog prijedlog
d (J)
On skupitina
u odlomsku (Q., 4, 86) ~~
i';. Jl ~=
Zaista će vas
dan proživljenja.- Mjesto ~ dolazi iza glagola: ~l ~
zaprositi (djevojku) od; ~l G~= primaći se: ~l ~
=
tražiti od;
~l y)
= =
= oženiti se ili udati se od (iz, porodice, plemena); ~\ Jl = ženidbom stupiti u tazbinstvo sa; ~LJr~l !.5f;~\ = ugasiti žeđ vodom
približiti se; Jl ~
(rijetka upotreba ~ ,
456
,
,
).
'
,
5) Sa dokle;;.s
Jl tvore se neki prilozi, kao, npr.: rl/lT ~~ = naprijed; :;t~l = Jl = do koliko; ;:.. Jl = do kada; J~Jl = naviše i dr.
Frazeološki se upotrebljava, npr., u izrazima: ! ~i Pazi! ! '~ ~i = Nosi (Gubi) se od mene! -&l ;Vf = Stvar je tebi prepustena (Kako god ti hoćeš) - ;)il~ = To je njemu povjereno (On je za to zadužen). -::..u~Ji L.J = .•. ... .. .•. i tome slično (i šta uz to spada).
Ovaj prijedlog označava stizanje do nekoga cilja (~wr~4-:J\),a ne kretanje prema njemu, kako to nekad označava prijedlog Jl. Češče se upotrebljava za dostizanje cilja u vremenu, a rjeđe u prostoru. Evo
?
c-~?- ~1~11T~ = Sinoć sam spavao do ranoga jutra. r:Ji.1\~..LJr'-:-'~? = Prošetali smo (sve) do stare gradske kapije. , 'Iz~z~tno '(u poeziji) ? dolazi uz spojene lične zamjenice (npr.: !JG- =
primjera:.;-Q1
\:~>" '.~
do tebe i sl.). Uz prilog ~ dokada, ili
(=
kada) može doći ~
L.? i rG- .
mj.
J~' pa
se kaže: ~
?=
Ovaj prijedlog ~ treba razlikovati od veznika istog oblika: 1) sastavnog (čak i), 2) namjernog (= da), 3) posljedičnog (= tako da) ili 4) vremenskog (dok).
J Ovaj prijedlog J po porijeklu i značenju srodan je s prijedlogom Ji ' samo što J pretezno izražava apstraktne odnose, a ~l one konkretnije (prostorne i vremenske). 1) Prema rečenom J rijetko pokazuje kretanje do nečega (~4Jt\), odn. trajanje ili obavljanje necega do određenog vremena, kao npr.: iza glagola: J). , J hG , J (}J = pasti, u značenju: ~ = na: ~ ~)r).. = Pade (taj) čovjek na 'čelo (tj. stavivši čelo na tle). '" ~~ '1, 0L;:.~;;:"
r~rL,.,= Dječak je ispostio mjesec ramazan
(sve) do kraja.
2) Označava prelaženje glagolske radnje na dalji (obično personalni) objekt (kod nas je to često dativ lica), npr.( uz glagole: J j~l , J 0~1,J ,
.•.
"'......
JJ-~ 457
J~
= dozvoliti, = pokloniti
~j
J J~= reći; J
dopustiti; i dr.
'
Upotrebu J kao kod oznacavaju daje ona za: ~I
r~= iznijeti pred,
(preldati:
,
~j
i slicnih mu glagola po znacenju, davanje u posjed i sl.
=
neki
od najčešćih upotreba. J je za oznacavanje pripadanja, posjedovanja (~I), te srodna znacenja: Fravo na, zasluga (J~ )'1), nadležnost, privilegija (~l.a.:S- I), korist od (~D. Evo nekoliko primjera: 3) Jedna
:.ct ~)J
...
~.~~li' IJ.:'.t= Ova
= To je jedan ""'"
,J
posjedovati),
i
J
moj prijatelj- Pomocu
01)-1 4J = Ona
npr.:
ni brata ni sestre.-
J.~ ::.u~
kUĆapripada našem rođaku Ahmedu-
~.
'"
izražava se naš glagol imati (i
ima dva brata. - ::J-l ':1j t1 ~L. = On nema
= Ovaj
~/W ~~.JJ.k.-.~~~\~
bogataš posjeduje
brojne njive u blizini grada. Ovaj prijedlog oznacava autora (književnog i sl., npr.: u{;l.S-/:i L~ pjesma. .•
:f'
('1~ :'~/. LJ :'~ -
\..1-../
\../-
""_
:..u GG-
__...
,,-
j
1.5~
"
(pisca,
=
~
•••
pjesnika) nekog djela To je jedna Ebu-Nuvasova
•••
= U ovom našem životu jedan dan je za nas
(u našu korist), a drugi je (dan) protiv nas (na našu štetu).
) G,;~~t ~
·~~1
~ = On vam duguje 1.000 dinara.
J J-.s:-1j :~L.
J~
= Može
J1j;Ud
~G,"..ur\;Jk = Ako
necu vjerovati.z.Us ~
neko reći šta god hoce, ali ja mu hoce da ode, dopušteno
(po volji)
mu je (to je njegova stvar). ! ::.u~~
J1 ~ ~
4) Uz glagol
= Nemaš prava da to učiniš!
objekt (kod nas s prijedlogom:
~(;.l ~T~
~ ~
J
JLJ (= reći, upitati) prijedlog
prepozicionalni
o ili za), kao što je u primjerima: ...
= Nemojte
~
uvodi
I))5':1j
reći za one koji su poginuli na Božijem
putu da su mrtvi.i.) Q., II,149) ... . .. I~
~t
~~~ LJ ~~ 0))51
= Zar
pitat o istini, pošto vam je došla: "Je
li ovo čarolija". - (Q., 10,72).
Lc,f ~ J~ .~~ ~ ~l ~.:;..; = [učer
sam se upoznao sa covjekom po imenu
(koji se zove) Usama. 5) Mjesto u akuzativu, genitivu, npr.: ~
LJ ~~ ...
iza deverbalnih
~\
je kod njih (od objave, Q., 2,90),
458
imena, objekt će stajati sa
J
u
;'j..; a to je istina, potvrđujući ono što .J.,::, ~Jw ~) 0l = Zaista, tvoj Gospodar
jl
jl...
~
.:iJ
"'...
:;
•••
:jj
.•
'
l5:.u, ~
radi ono što On hoce (Q., 11,106); Međutim: ~):r-.J.J t.:.~J
J;':"~= a'u
~J
njihovom tekstu (tj.Musaovih ploča) Je uputa i milo;t za one koji se boje svoga Gospodara. (Q., VII.153). - U ovom primjeru došlo je J kada objekt stoji ispred njegovog glagola. 6) Prijedlog ~ ukazuje na uzrok, svrhu ili namjeru .J~ ~
= Začudio sam se zbog njegovih
4:J:'. ~:..:.:.~
=
riječi (ili...njegovim riječima),
Ustade iz poštovanja prema svome učitelju.
;j~dJ.~~ 01:.w1= Susjed nam
,
(J-.!::JI), npr.:
'
priđe radi pomoći.
Prijedlog J treba razlikovati od veznika J (od 0"~) kada uvodi namjerne recenice (kao i s njim složeni: ~ , ~ , ~ , ~) sa glagolorn u konjunktivu imperfekta (~~UW\). -. , , , 7) Prijedlogom •J se označava datum (~).~\) ili uopce vrijeme kada (ili I....- •
otkada) se nešto dogodilo. Tako se, npr., kaže:~",::,~~;Ji0L. = Bolesnikje 2 ~ = Kralj se oženio kad je umro tog istog dana.- 4..-<.t. ::,.. ~
C~;J
prošla godina dana njegove ~ladav;ne. ~ ':'. poslije zalaska sunca.
rr ':"')~
~lC)-L.= Izašao
je tek
Pri obilježavanju datuma po lunarnoj godini, do 15. u mjesecu navodi se koliko je noci (kod nas, pak, koliko dana, ili se to obično ispušta), Poslije 15. do kraja mjeseca navodi se koliko je još noci ostalo, uzimajući da mjesec ima 30 dana). Tako će se, npr., reći: trećega redžeba =>~~ ~ ~>JQ ~~ dvadesetosmog ramazana = J~~ ::,..ili. ,
AD .
,
(vidjeti još odjeljak: Obilježavanje datuma). 8) Pri dozivanju u pomoć (~~ osobu, ispred nje će se staviti
i\), kad sebi u pomoc dozivam o jednu
J, npr.: ! >~Cj~ = Rašide,
u pomoć! - Isto je i
kada se uzvik ponovi: ! >~\) ~ >~Cj~ = Rašide, Rašide u pomoć! Kad se pozivaju dvije i više osoba, onda će ostallh j. npr.: ! >.)~)
= U pomoc,
J
;;W~= Džabire
stajati ispred imena prve, a ispred i Murate, u pomoć! - ~lJ.JJ)0\~~·II ~
i mladici i dječaci!
Pred ime protiv koga se doziva pomoć, stavi se J, a J ispred onih koje dozivamo, npr.: ! :r-)~ 0"'Lu ~ = Pomozite ljudi protiv nasilnika! Ovakav način može služiti i za dozivanje u drugim prilikama, kao, npr.: !•.lJJ w(:~l1~ = O djevojke, dođite, na vodu!
459
Ovakvi, i slični, izrazi služe iza
izražavanje čuđenja
iznenađenja, divljenja i sl., kao,npr.: ! ~~
= 'Divne
Kakve li samonesreće! ! J-1 ~ ~~
= kakvog
(~\),
li čuda! ! y\~~
=
li (ti) noći! ! ~~ ~(ili ~ ~~
= Kako je on divan .čovjekl ' • Nekad uz riječ: ti izražava J zakletvu (~f), čuđenje.i sl., ujedno, npr.: :G-l v:,:.3\0-- ~<.y Jl = Tako mi Boga, niko se nećespasiti od smrti. Inače, nekad se gubi to značenje zakletve, kao, npr.: ! !l;l ~;= Kako je ! ~~
~w~~~~, = Kako je on hrabar! (~~
~ ) !l~~ ~,=
samo divan tvoj otac! ! Kako si ti divan (čovjek)!
9) Spomenute je da J nekada stoji mj. nekih drugih prijedloga pa tako irnjesto: ,
~:
= Otišao je svojim putem: ~ ~ o.:J.J = početkom mjesecasafera; ~~ l~ = na dan proživljenja. ~: J~~j) rWr~~ = post počinje nakon viđenja mlađaka. ~: j;;l ~0-;''; ~ ~) ...= a mi ćemo od vas na dan proživljenja biti ",.
~
... ....
,...-
~
(Jl ' ~),
::::
".
...
'"
bolji. 10) Evo još nekoliko idiomatskih izraza s prijedlogom J, a koji se ne mogu doslovno prevesti: ' 43 Gl= Ja sam (pravi) čovjek za to.
~ ~) -JL. =
Šta (Kakve veze) ja imam s njim?
~(~) J:;' = Ko će mi pomoći (protiv njega)? ~..'.~d ~ = Želiš li (imaš li volje za)? ... Jl ~ = možeš
slobodno; dopušteno ti je da ...
~L.) ~L.= njegovo pravo i dužnost;
~.. Jl ~ ~ = nije njegovo da; ne može ili) J~--'~ = na prvi pogled;
~L..Jj
.~--'~'.~j;..l = njen brat po ocu: o~
=
on ... dosada;
= po Hidžri,
1) Prijedlog ~ označava da se neko ili nešto nalazi na nekommjestu ili u nekom vremenu koji to obuhvataju (~:,.w\). U tom slučaju prevodimo ga našim prijedlozima: "u" ili "na" s imenicom u lokativu, kao u primjerima:
460
):.ur ~
= u kući: yW' ~ = uknjizi; :J;tJ(~ = li djetinjstvu: ~j = u duši; ~).11~ ~ na selu; ~U j = na ~ebu . a)
.-
.---
'"
Ovdje, kao i u idućem značenju, imenica može biti i apstraktne naravi.
b) Ovaj prijedlog označava i kretanje u neko mjesto (naše "u" s akuzativom) i u raznim pravcima (naše "po" s lokativom), pa ulazenje ili uvođenje u nešto (i u figurativnom smislu) i sl., kako će se vidjeti iz primjera.
~W ~ ~~ ~.:tJr~'(}J=
= Ušao je u grad. Pao je u jamu.
~W'
j ~ = Pogledao je u knjigu. ;:..(:.ur j ~~ = Počeo je sa studijem.
~~ Li:1\ ;'-~'-4= Bog će vas uvesti
~w j;. :",'j = Prosetao ~ĆJr~~~ ~
u Svoju milost.
sam po parku.
~ 0)C = Putovala je po svim krajevima svijeta. sporednog sa glavnim (jedinke sa grupom,i
2) Združivetije (~~I)
sL) u značenju prijedloga ~ (= sa) ili::;
(= među), npr.: ~\S
Ostao je međunjima (kod njih) cijelu godinu (dana). - ~ o~ 4.-.1..j = Djevojka je došla s nekim ženama iz svoga plemena>
JWr Ji Jt;.)•.. .-4.5~
"'''
S& r(.;t= ~ ~ct w~t;.
j ~\:" a rr~;
= Lovac se sa trojicom ljudi uputi prema planinama.
'::
Srodno je izrazavanje miješanjadvojtrkvaliteta (boja i dr.) međusobno, npr.: :0;":;:- ~ ;~ = žuta boja sa zelenomjtj, zelenožuta boja) i sl.. 3) Prijedlog ~ uvodi dalji objekt uz neke glagole (i odgovarajuća im imena). Pri tome mu nekad odgovara naše "o", ali i drugi prijedlozi ili konstrukcije. Evo (nekoliko primjera za to: ~ = govoriti o; ~ ;}::;; = razmisljati o; ~ ~Je:.;= savjetovati se o,ali:j LS;'I = (po) sumnjati u; J.li
rm
"
~
"
..-
~"
~ = razmatrati (nešto); ~ y~ = Poglavlje o; ~ ~ knjiga o; ~ 'lJ~ = sumnjiv. '
",,"
'151
••••
= odjeljak o; ~ ylS = , ,
Iza ~ dolazi i dalje objekt uz neke glagole koji znače: željeti, i sl., kao što su, npr.: ~ ~~ =željeti; ~ ~ = žudjeti:; ~ ~ = biti pohlepan za (te odgovarajuce im nnena: .~) = želja; ~ = žudnja; r-+i = pohlepa; pa: ~\) = željan; ~ = požudan: ~ = pohlepan) i dr. ' '"
-:
", /0
•.••
.••.
..•
",,,,,.
..
;"
li. '
...
_
'151
."-
461
4) Ovaj prijedlog ukazuje na uzrok (~\), pa odgovara našem prijedlogu: zbog, npr.: ~ '-:-''.? ~ ~./ll~G- '= Otac ga je kaznio zbog pijenja
. VIna.
~".,.
c:.l ~\1
Les): •.;, ~
= Majka
je prekorila
j _:~ .. /l\ ~: ... \= Taj se emir
•j~
zbog njenog lošeg ponašanja .
pročuo zbog svoje pravednosti.
" 5) Prijedlogom se ~ izražava poredenje (~jl;J\), npr.:
lS \rk~~ Vi ~
onozemaljskim !
(3~.0r~WG) = A-ovozemaljski
samo prolazno
;S-Y\~t t.~\ ~ ~~L.
= Šta
je tvoje iskustvo
'
8) Prijedlog ~ pak, pri množenju
se upotrebljava za oznaku dvaju brojeva međusobno.
a) ~
prema upućenosti
proporcija
JL
~C
;;j~\
= Povrsina
,e
c ~)
Jl: F :::
,..
~ dolazi nekad mj. nekih drugih
~(.s-~~; ~
••• 0
'"
JS ~ ~ ~
..Il
,-:-,WT ~ ~
'"
o ,.
~::~:'k ~~= Stavio .•..•..
~
.•• o
0,.__
'
prijedloga
~ I~~ ,
~? =
(~l' '-:-''~
.rl.;
je prste u uši da me ne bi čuo. •
=;:
Da smo htjeli, poslali bismo u svako
25,51~
~ }~,Jr= Čuvar stoji kraj vrata.
~:' ;~1f CJ ;l1Ji 5). = Ptica je pjevala na grani. ~ : ~:'7\\:::: - ~ iL..~ ~!)I~~= Vezir je jednog, čuvenog
ili,
' ,
naselje nekog da ih opomene.(Q.,
~ :~
~~
kao u primjerirna:
I..r:!,.l..; ,"4.';;
y:
nekog prostora
sobe je: četiri metra sa pet.
b)' ~ = šest puta devet.- Kaže se, međutim: Pomnožio jejedan broj sa drugim. 9) Prijedlog
tvog
za oboje:
)G.:;~~;
~
s
dobro (Q., 13,28).
sfarijeg brata!
Evo primjera
život je-u poređenju
s ostalim gostima
pjevača. - (ovakvo značenje, ustvari,
~ ~)L.~:.G jL..1Jr ~ ~'..G-;:'š
koliko mi je bio propisao
= Od
pozvao
već je spomenuto)
jela sam uzimao
(onoliko)
moj liječnik.
1) Ovaj prijedlog označava (J~t\) konkretnu (prostornu) ili apstraktnu bliskost/ odn. dolazak u neposredan dodir s nekim ili nečim, te stoji pred indirektnim objektom mnogih glagola takvoga i srodnih značenja. 462
Tako ....,.,dolazi ispred glagola, kao štosu: ....,., J...;..1 = uzeti; ....,., ~1 = držati. L ~ = prionuti za; ....,., Jt:- = objesiti o; ~ ~ = zapeti za;....,.,.::. = proći pored: ....,., 1.~1 = okružiti; ....,., 0:.G- = opkoliti; ....,., ~\~= kružiti oko; :"';\1 :-:-'= obilazit{ oko; :-:-'~J prihvatiti se za i dr.
=.'sjesti liz; :-:-,::'1' '.:' ": =
= spojiti sa; :-:-'~
Zatim iza glagola apstraktnije naravi, kao: ....,.,-:.G-1 i ....,., 1:l;= početi (s);
:;'T
....,., = vjerovati u; ....,., ~1
= osjetiti; ~ ;;'1 = obavijestiti o; ~ ~ = opaziti; ~ = znati za;;'1 ~ 1~ = potražitiutočištekod.c; :...;/ = (po, sa) znati; ....,., narediti; ....,., ~ = presuditi o; ....,., JL ::;: upitati o: ~ ')J = ispuniti (obecanje): ....,., ~'..G1 = upozoriti na; ....,., ~%= prijetiti (nečim) idr.
~ =
,
,
Uz neka imena (za razne naše prijedloge), npr.: .J~ = na (mjestu) = u Egiptu; = (bio je) s mačem Bedru; ~..w~= u Medini; ~ u ruci; ,~:LJ(....,.,~ = kraj gradsk~ kapije. " ,
re-:Jr ~.(.;~
,....
--
'"
.Jc;r~=
Nekad služi za oznaku vremena, sa svojom imenicom, npr.: danju, po danu; ~~ = nocu, po noći;~ = u zoru. ' L
,
2) Pomoću ....,.,pretvaraju se neprelazni glagoli (kretanja) u prelazne (što se naziva: 'L;~D, kao što su (ustvari, glagoli s prepozicionalnim ~L-:- = doci S, donijeti, dovesti; ....,., ~~ = ući s, objektom, npr.:....,.,~1 i ....,., unijeti, uvesti; ; ~1
c\~,:-:-'~L. =
,_.~
otići s, odnijeti, odv~sti i sl.
Nekad mj. imena u akuzativu dolazi ovaj prijedlog s tim imenom u genitivu, a takvi su glagoli, npr.: ....,., -.::G-f = uzeti (početi);....,.,~l = baciti; ....,.,.:.:....:.;
= poslati; ....,., j~ = proci pokraj; ~ ~ = okružiti; (iz)baciti; ~ ~ili:- = zavoljeti: ~ rJ = pročitati.' ,
•
_
,
,
•
.J
....,., ~~ = pozvati; .; ,;.~ ,
=
Nekada ....,.,i jednim i drugim ovakvim glagolima daje preneseno značenje (jG2Jl), pa tako s neprelaznim, u primjerima:... 2ll\~1= Bog im je oduzeo svjetlo (razuma) (Q., 2,17; - j;..J~r1J = Drža~ s~ istine; r1J
~.J;'
~\)~
= Ispunio je dužnost; ,~)~ r1J = Ispunio je obecanje, ~
= Preuzeo je na se teret vladavine.
Osim u akuzativu, ime može doci i iza
ugenitivu,
L.
izrazima: ~)'..i.:~Gt = Uzdizao (velićao) ga je: ~
~
~
~t;~ ~~
kao što je u
= Utješio ga je. -
y~ ~P;oslavio je njegovo (svoje)ime. - ~
~_ := Slomio mu je srce i sl.
(i?-W\> nečeg (glavnogisa
~ečim drugim (sporednim),
3) Zdtuživenje npr.: ~~
~,;..~ ~~
= Vratio se s puta sa svojom porodicom.463
~~ L) iS;':;'1
:&i = Putujte
= Kupio je konja zajedno
sa (njegovim) sedlom.- ~~
4) Pomoc. sredstvo/ oruđe i sl. (i.5~t\)/ instrumentalu, npr.: '
.Jl1 ~~
~ ~ --
--..
= Uspio
~
\J~c.
';1 ~ j-~= Uđe'kod nje u
tI ~~
s Božijom zaštitoml- ~~ svečanom odijelu.
f.
pa često odgovara našem
Sam s Božijom pomoci; .
~) JG ;) = Svoj ciljneceš postici nasiljem. ~ ;.~ Jr :.:.,~~ ,:: Uobičajio sam pisati nalivperom. ...
..
C:)~~
:~ I~ ~~
:;..1 = Kopljem probode
= Prodao
svoga protivnika.
ga je iz ruke u ruku.
U figurativnom smislu ovdje bi spadala upotreba y uz glagole: y ~ = biti nazvan; y = biti čuven, znamenit po; ~ :j; = biti poznatpo = Dovoljan (kao, po imenu'); - pa: y ~ = biti dovoljan, npr:: 1.1.-t'{ .Jl~ je Bog kao svjedok (Q.,4,79). - Slično je: !l = Dovoljan ti je tvoj otac.
:r:...
Ovdje bi došla i fraza: prijatelja.
~wr ~~~
;t ~
"'-! :. )
'"
JS
= u njemu
sam sreo pravoga
5) Prijedlog ~ ukazuje nekad na uzročnost (~:;~. II), npr.:
= Svaki
00~
~ :.~ ~I
t~
.J>;T j.S-
će čovjek biti nagrađen zbog svojih dobrih djela.-
cr: :C~ ~
= Usljed Božije milosti bio si blag prema njima. (Q.,
3/ 160).
6) Cijena (;<>~I\), zamjena (Ji;.11) / naknada (~j.J\), nagrada ( a;\~'o 11), izražavaju se pomoću y uz odgovarajuce glagole, kao, npr.: y iS~\ = kupiti za; y = prodati po; y G8' = nagraditi (čime); y iS?- =' naknaditi, nagradi ti, kazniti.' ,
t~
Ovdje spada tzv. ~ Io~JT~~
,
f'
7) Prijedlogom se y izražava zakletva (~f), kao iza glagola: y:....aL- , y ~r zakleti se (nekim ili nečim), ili inače: ! ~~ = Tako mi tvog života! ' , 8) Prijedlog
~ dolazi iza tzv .. tj. "kad" za iznenađenje, npr.:
4JkJJr J~~:r.~.. I~k~;'
...
:;
nepoznat čovjek.464
...
~.=
~O
I~l
Dok je on išao, najednom mu priđe neki
~iS
~)~
kio led. "
~WL,\1~;;rr tJ ::..t..~= Uđoh ,-,
u rijeku; kad ono vodastudena
,
9) U nekim slučajevima y se smatra dodatnim (;;~~j.JT:~), kao iza
r';sl
glagola čuđenja ili divljenja,' npr.: ! "-! = Kako je on plemenit! - Iza ~1 ~ = To nije daleko.- Ono y koje stoji iza lo i 'Y glagola ~, npr.: ~ u značenju glagola '~:npr.: ~~ ~G = Oni nisu vjernici (Oni ne vjeruju, ili: neće vjerovati), "'.
= Kao da ti hoćeš da me prevarišl je obavezno, npr.: ~~\);~ = Došli su svi skupa.
Tako je i u izrazu: ! ~~G..j ~ JfS
Ispred ~\ ~ 10) S nekim imenicama y služi za izrazavanje raznih priloških oznaka, Ju skladu sa značenjem tih imenica, kao u primjerima: ~.r! = blago; ~.r-! = brzo; ~)~ = mirno; L.~'y. = jasno; ~~ = neobavljenog posla i dr. • , ".
:r....
,.".
o
..• o
.:- ....•.
11) Prijedlog "bez", u arapskom se, između ostalih načina, izražava i sa: ~~(samo ispred indeterminirane imenice, npr.: J~~ bez pravednosti), pa sa: 0;\,~, (koje mogu stajati i ispred determinirane imenice, npr.: 0)\ J') ;"b~z razlike: = nepravicno). ' ,
:;.Ji~
• 12) Prijedlog y nekad zamjenjuje druge prijedloge, npr.:Jl iza: :;...:.\ = učiniti dobro (nekome); iza: ::""1 = povjeriti; :;. iza: JL = upitati o (za); iza y).. = piti iz.' ,
0--
13) Treba praviti razliku između izraza:
~;:'1~
~~:...~
~)L..= Putovao sam prije njega dvije sedmice, i: ~ ~)L..
= Otputovao sam prije njega za dvije sedmice: F ~lo = Umrla je malo prije svoga muža.
.J--~-;: t+;-~j
;;.~ ~1 ~ ~~ ,
"
= Došao jeza
dva dana poslije toga.
Evo nekoliko idiomatskih izraza s prijedlogom y.
4-, GI = Ja sam to učino.- ~ 1}5' 01.5' \11 ~ ~}~.\
JI lS-
= Nije mi namjera
on drug! - ~ ~
~)
=
JJ,-! ~
~
=
Šta Ćešti, ako je to tako? ~
da ti oponiram.j ~j
.•...• ~G
=
Dobar li je
= Mi se pouzdajemo u Boga: a o;da u tebe. - W
O~da'd~bro i u redu.- ~ \~
~;::;.
=
Ko će mi jamčiti (biti
odgovoran) za to?
:G) služi, dakle, za zaklinjanje Ovaj prijedlog tzv. "ta" za zakletvu (~r i to gotovo isključivo uz riječ: JJ\ . Inače: vrlo rijetko se upotrijebi i s nekom 30 - GRAMATIKA ARAPSKOG JEZIKA
465
drugom rijeći kao: ~~ (= život); ~~ (= Gospodar) ~)\ (= premilostivi, tj. Bog). Tako se kaže, npr., ! ~G = Tako mi! Boga: ~W = života mi i sl.
J I ovaj prijedlog (~~\j), tj. "wa" za zaklet~, upotrebljava se pri zaklinjanju (nekim ili nečim), ponajviše s riječju 41l1. Iza njega ne može stajati lična zamjenica, a ispred njega ne dolazi neki glagol zaklinjanja (kao što je rJt i sl.). Tako se, npr., kaže: ~~ jS- JL.- c>.J\j = Tako mi Onog koji je sve stvorio .. ! (5"r o~j = Tako mi života moje majke!
';JI), izražena bilo kojim prijedlogom (y , 0 , j), zahtijeva
Zakletva (: dopunu (tzv. ~
~{,..;..). Kada je to potvrdna ime;"ska rečenica, pred
njom stoji čestica
J
ili 0), čiji predikat može ispred sebe dobiti još i česticu
J, kako se vidi iz primjera: ~
".
;;
ili ~
0) ~\j
L:)'Y ~
"
"'" jl
"."
"
~
Lo.?1 ~
.-..-
-:... ".
.ul\)
ili ~
~,...
__~ __c-
-0"
Lo.?1
,y
".;;.
~".
'>4 O) .ul\)
::: Tako mi Bog~, Džemilje plemenitiji od svih
nas! Kada je dopuna potvrdna glagolska rečenica, sa glagolom u perfektu, pred njim će stajati: '~, u ispred energetika samo: J, npr.: Je... '~ d~j C.JWI
Ji
!
t,S!\
= Života mi, otac mi je otputovao
j~ ~ dli ~Y --
".
-"
u inozemstvo.
'
JJ\j = Tako mi Boga, odmah ću to učiniti! "'"
Kada je dopunska rečenica negativna, ispred negacija nema neke druge čestice, npr. (ispred imenske): ~G- :..\).::.JJ\j = Tako mi Boga, Ramiz nije neznalica. - (Ispred glagolske recenice): !'$);"'::' ~\ 'y JJ1' j = Tako mi Boga, neću zaboraviti tvoje dobročinstvo! jl
s
~
jl-o.,..
Za zakletvu se upotrebljava i riječ; (f' što je skraćeno od ~1 (= zakletve), s varijantama: ;; , ;. , :;. , (f ,:;. pa:"": , ...,::,, ..•uz riječ: ~\ ili ~~ npr.: !
\~j ,
:.:J.S)Y JJ\;;' ,
b)
= Tako
~i Boga, ostavit ću te samog!
Glagolski prijedlozi:
u~, ~ , \~
Dosada smo dali pregled upotrebe prvobitnih prijedloga. Neki (kao ,Abbas Hasan) u njih ubrajaju i gornja tri prvobitna glagola. Oni mogu, u istom značenju (= osim, izuzev) regirati i akuzativ imenice iza njih.
466
Medutim..pobliže o njihovoj upotrebi govorit će se pri razmatranju prostih . izuzetnih rečenica (~\:~. 'l\) o •
•
'A. Hasan među pravim prijedlozima navodi i: '..} i
j:J.
Međutim, riječ '..} (tzv. ~:I.I::Ji''..}) upotrebljavase u obliku ~ (=:..:J) li značenju upitnog priloga za uzrok ili svrhu, tj. zašto (ili radi čega). Inače se '..} javlja kao jedan od namjernih veznika (koji zahtijevaju konjunktiv iza sebe). .
Riječ J,:J je, pak, po upotrebi prilog za izražavanje nade (~~\) u značenju: možda. Po Caspariju (op. cit., I, str. 290, Rem. b) izgleda da je (kao j:J i ~) prvobitni glagol, i kao takav obično regira akuzativ, a sa?10 dijalektalno (u plemenu Ukajl genitiv. On navodi primjer: .JJ\ j:J •.~ \::t~ ~ = Možda vam je Bog dao neku prednost nad nam-a.- 'A. Hasim (o~.cit., II, str. 424) daje primjer: \~ ~0Ji'J-:-3 = Možda će odsutni (čovjek) doći sutra. ' , ,
J ~';;~)
r~1j
c) Imenski prijedlozi Među prvobitne prijedloge 'A. Hasan (op. cit., II, str. 401 i dalje) svrstava i: ~~. , ~ ' e:-:,!l. Međutim, po drugim autorima to su prvobitne imenice, a tu on ubraja i b (i ~) nastalo od: );::,.. •. Riječ ~~ ima posebno značenje i konstrukciju,što vezi sa sintaksom genitivne veze (~L,;:, il).
ćem~ razmotriti u .
Upotrebu L kao prijedloga vidjeli smo iza razmatranja prijedloga ::,.. (s kojim je složen: ); + ::,..). '
c;. ,
O prijedlozima imenskog porijekla: ~ ' !l, te ostalim iz te skupine, govorit ćemo redom u odvojenim odjeljcima koji slijede.
e::.
Prijedlozi ~ i po značenju donekle liče na prijedlog ~ i '-:-", ukazujući na mirovanje, te međusobni dodir, odn. povezanost (u prostoru i vremenu) onoga na što se oni odnose. - Prijedlog !l pokazuje međusobnu bliskost na osnovu sličnosti, fizićke ili apstraktne naravi. Međutim, ~ i imaju i druga značenja, što će se vidjeti pri njihovom razmatranju.
c;.
Ovaj prijedlog ponajprije označava mirovanje odozgo na nečemu, uz 'i I), ali i (uzdignut) položaj prema tome, neposredan dodir s time (~~ pored njega, u njemu, pa kretanje, i to kretanje iznad njega (i bez direktnog 30 • GRAMATIKA
467
kontakta s tim), a zatim ukazuje i na prednost, vlast nad nečim i slična apstraktna značenja. Evo nekoliko primjera za te razne slučajeve: ~)Jr ~ = na stolici; - .r-~ ~~ ~ = Na njoj je svi1ena haljina.- .Jt.1..ili ~ ~~ = ~ JXlr Vratio se u vo~u'(vozom),.1jW1 ~ ~~~r= Slika je na zidu. - o~i~ = Slavuj je na onom.drvetu.eLs ::,...~. ~ = na dvije milje odavde: ~
;?Jr
Sjeo je za stb.~:jjj ~ Stao je pokraj rijeke> y~ ~ :.LJ ~ Sjeo je pred vrata.- (;1~(";) j~ = Prošao je pored (mimo) nas- ~ ~ o~ = Uhvatio ga je za ruku> ~ ~\ =saznati za; nadnijeti se nad, ;lpoznati se s; ~ rG- =kružiti iznad; J\~ ~ ~1 = emir nad Irakom; ~::U~ ~ ~;'f= Postavio gaje za zapovjednika t~ vojske.- ;je)! (1) ~ ~.,e: 1~ = Pročitao im je poslanicu. /~ rI.$:. ~ tj = Učio je pred jed~im čuvenim učenjakom. ~ 4-)(...1) = Izručio mu je njen pozdrav. ~ tL = Pozdravio ga je.- ! ~ r)U\ = Mir bio s vama! ! ~ JJ\L:,...~ = Bog mu se smilovaol- ~;.:., ~ ~t ~G = Majka mu je oprostila njegovu grešku. ~t ~ (~ )' ~ onesvijestio se; ~ ( ~1"~ ,~~C-\) ~)T= dao je kome (če~u) prednost nad; ~ ~\ = više ga je volio nego.
;;~LJr~
=:
2) Prijedlog ~ označava da je neko (nešto) upravljen protiv (na štetu, tezak, pa i lahak za) koga ili što. Tako on regira indirektni objekt mnogih glagola (ili imena), npr.: ~ ~~1 = pomoći kome protiv; = diči se protiv; na; ~ ,~ protiv; (na): ~
~C;...
r~
~ = ustati protiv; ~ ~ = presuditi protiv; ~ ~ = napasti ~~ = prokleti; ~ J~ = potvoriti; ~ :10\, ~?-' ? ' yj ,:k.>..:.. (svi u značenju) =rasrditi se, razljutiti se na; ~ '<.s~1 ~ huškati ~ ~ = podsticati protiv (na); ~ ',f";- = podstrekavati protiv ~,= navraćati na; ~ ~ = navesti na i dr. ; zatim kao:
:.r;.- = žudjeti
~p = biti pohlepan
za; ~ ~). ~ biti požudan, lahkom za; ~
~
J:P.
za; = nastojati i sl.
Inače, iza ~ dolazi dalji objekt uz glagole raznih drugih značenja, kao, npr.: ~ JI =dokrajčiti; ~ ~; = složiti se o; .~ ~~l= saglasiti se o; ~ ~~ =: uputiti na; ~ = odlučiti (nešto): ~~:J = moći; ~ ~~ = ući kod itd.
r;'
Dolazi i iza mnogih imena, kao što su: ~
........ ~;;:; J
~
~
= lahak; ~
težak). 468
= dokaz protiv; ~ ~
i ~
..."" ~
~
....
= jasan; ~
.;"
~
~
...
= skriven; ~
~:, ~ = težak (za, k~me); ~
.....-
J+-- i ~
')li
o....
')l!~".
1;= drag (ali i:
označava 'neku obavezu, dugo-
3) Prijedlog ~ (sro dno prethodnom) vanje i sl., kao, npr.: ' "0....
c:..r-~~
= on ima duga
o........
\~l.:~0~ ~ ::U~J.X or ()~
(duguje, dok: c:..r-~ .J = njemu se duguje): J = Dužan si (Duguješ) mi pedeset dinara. = Dužni smo (Moramo) to učiniti.
~ JS ~ 4;~~
~
= Sticanje
o ....
.J"...
•
znanja dužnost je (za) sV~kog musli-
mana.
U vezi s ovim značenjem ~
dolazi iza glagola:
= narediti, naloziti: ; ..,;s = propisati i sl.
~~r = obavezati;
~
4) Prijedlog J~ukazuje na nečije stanje, položaj, i sl. u odnosu na razne okolnosti, npr.: JW\ ::.ili ~ = u tome stanju; ~\ ~08=
0
Bio je kršćanin (tj. ispovijedao je Mesijinu vjeru). ~ Ijl (. = stanje u kome se nalazim; ;,Lo.;L. ~ J:'C ; = On je zadovoljan sa svojim polozajem> 4 - ~ ~~ j)L;.. 0\S :, To je bilo suprotno njegovoj želji> o:.J ~ = s j)~ ~ = ~ mijenama užitkom: ~\j~ ~ = u raznim okolnostima; sudbine (vremena): ...Jil:.r-::- ~ = kad on nije ob;aćao pažnju.
J-? ~~
;:.u\
5) Prijedlog ~ pokazuje uzrok ili razlog (~\) zbog čega- se nešto obavlja. Tako dolazi iza mnogih glagola, kao što su, npr.: ~ ~~r = dati nekome (nešto) zbog; ~ I~r ~L = zatražiti od nekog nagradu za; :JJ\;S~ = veličati Boga zbog; pa tako slično i: ~ '~ = hvaliti zbog; ~ = zahvaliti (se) zbog (za); ~ :.,....;~= prekoriti zbog; ~ LiS = nagraditi za (zbog); ~ r..G = pokajati se zbog; ~ /-r = nagraditi za (zbog); ~ = plakati za. .,
;c
;-e:
6) Prijedlog ~ obavlja ili događa
označava oprečno od očekivanog odn. da se nešto uprkos nekoga ili nečeg a, kao sto je u primjerima: ~;.; ~ .~ ft)~= Rasipao je novac uprkos njegovog siromaštva. 0iS = Bio je smion i pored njegove malodobnosti.
z.... ;...." ~ \~~ ~~,J'\' 1\ ~;. bolestan
~ ,A3,;. ~ ~~ = Grubo ga je mučio, premda je bio teško (ili:...bez obzira na njegovu tešku bolest). Značenje: uprkos,
unatoč ima i:
?~,te složeno:
(~ ) :; ~)~ i :;
w.~.
7) Prijedlog ~ pokazuje usklađenost nečega s onim što se obavlja ili dešava, kao što je u izrazima: (~) ~l~ L.~ = prema onome, što sam = vidio (ćuo);,;.J\ ~ ~;.Ji~ = Duše su po prirodi sklone dobru- ..>~ prema; ~\S:.'.l\!~
J$- = po mogucnosti;
J$-
~f-rr~~J$- = na ovaj način,' ovako.
469
8) Prijedlog ~ y :
nekad dolazi mj. drugili prijedloga, npr.: mj.
J.- ii:"
::'1~
svoga poslanika; mj njemu.
d :...~ ~ ,
'"
= u vrijeme;' ~J\J .-
""
Dolazi i mj. akuzativnog objekta uz glagole, kao: ~ ~ ~ = odlučiti: ~ ~ = pobijediti; ~ ~ = zgrabiti i dr. ' 9) Razni idiomatski izrazi s prijedlogom ~
~
= jezikom
= potrebno (red) je da on; .tJ';'~~L-;l ~
Ji~= tako ti Boga;
= govorio je o = postići;
:
~1~~~ = tako ti mog života; ~ «( :..) ='D~vedi(te) mi Hasana (ili: Ovaino s Hasanom)! - ali: Drži (Eto ti) Hasana!
!
« :..~
~I
JG-)~~
r/
= Napadnite te ljude! ! ~)~
~ =
:='(J~=
Budi blag! ~)r~ ~lJT~;;'='Pio je vodu na ćesrce (na prazan sto~ak);
~::..u1 ~ ~ = u doba toga kralja;
'~UT ~ ,:,uvijek, neprestano,
stalno;
<.JJ)r~ = vrlo rado, drage volje;odmah; ~~VT u )j~~ = u prisustvu svjedoka, pred svjedocima; ~j
~?li.;, ~
= pod ovim uvjetom;
.•.. ~,
~~ ~,~~
"
""
~
= pomocu (preko) njega, njegovom pomoći,
"
njegovim posredstvom; !~ ':1 = Ne treba da se bojiš! ::..u1 ~ ::'1 ~ ':1 = Ne smeta ako to uradiš. (Po volji ti je da to učiniš). Kako je istaknuto, riječ ~ (i ostali iz grupe imenskih prijedloga u akuzativu), ustvari, jeste prvobitna imenica ~ /znači: vrh, (gornja) strana, i s1./. Na to ukazuje mogućnost da ispred mnogih ovakvih prijedloga (imenica) može doći drugi neki (pravi) prijedlog. Tako, npr., ispred ~ može stajati~, kao u primjerima: ~ ~ ~ L.:.. = Pao je s krova. -
~ ~ :';;j = Stajao je s desne strane> ~\'.::.rr ~
~
~ ~
= Pojavio se s
lijeve strane, i sl. Arapski gramatičari smatraju da konstrukcija s ovim prijedlozima nije prepozicionalna, tj. s prijedlogom i njegovom imenicom (u genitivu - ~G:Jf nego da je to genitivna veza (1JG'/f) između prve imenice u akuzativu (JL;Jf) i druge (~k JL;Jf) u genitiw iza nje.
~))~ e ),
Neki takvu sintagmu (prijedloga s njegovom imenicom) smatraju "slič-
470
nom rečenici"
a:.;.Ji~,kao, npr.: 0G.:.j1 C.J = u bašči:
L~'.LJi'Y}= blizu
škole, i sl.
tn
1) Ovaj prijedlog označava združivanje i povezanost (~~ u prostoru ili vremenu, te u figurativnom smislu, kako se može' vidjeti iz primjera:
~~ ~ Je.. = Putovao je sa svojim prijateljima.- ~
Y)). ~ ~ J'l Lt,."J ;.' Stigli smo svojoj kuci sa zalaskom (pri zalasku) sunca, -.kjwr~ ;. duž zida:
r-~~
= izjutra.
' ,
;s::
Figurativno: q = mi smo s varna: ~ Gl = slažem se s njim: ~ ~\ = ti si u pravu, ti imaš pravoi ~ = ukratko: ~\~ = nerado, mrzovoljno: r~vr~ = danima, neprestano: c.::.= po našem mišljenju.
e
e
2) Prijedlog ~ izražava posjedovanje (~\), te odgovara našem: imati (uza se), tj. posjedovanje u trenutku govora,' npr.: ~ L-e.. ~ ~ = Imaš li sat (uza se)? - ~).j ~l. = Nemam novaca (kod sebe). 3) Prijedlog ~ služi nekad za poređenje (i;~Li...:J\)dvaju lica, predmeta i dr., međusobno, npr.: ~l ~~tJr~~';' li = Mačka je prema mišu (u poređenju s mišem) lav. 4) Prijedlog ~ (slično prijedlogu ~) ukazuje nekad na oprečnost od očekivanog, pa odgovara našem: uprkos, i pored, premda. Evo nekih primjera za to: wW ~ ~Urj..J= Mladic je ubijen i pored njegove hrabrosti. ', , ~; ~~ ~ ~1.:~h'~~;::. ~~0lS' = Taj čovjek je bio omiljen u plemenu premda je bio tuđinac. Jl ~IS~~ ~f ~ J = Dugo sam ga podučavao, ali usprkos toga gotovo da nije ništa naučio.
\::'".r-t~
eJ
J5- ~
Slično ovom je: ::.u~ sveto. '
= uprkos
svemu tome, pored svega toga, uza
:r.
Riječ ~ je, zapravo, akuzativ imenice (u značenju: združenost, poveza- nost, i sl.), Imeničku prirodu pokazuje, npr.iiza prijedloga u rečenici: \~ 0'{r~~ = Upravo sam se sada vratio od njega (tj. iz posjete kod njegai sl.).
~::r.
471
Premda ovu riječ neki ('A. Hasan, i dr.) ubrajaju među prave prijedloge, ona je, ustvari, imenica (u značenju: sličnosti kao riječ J.L), a označava o.:;;.... '" poređenje (~\), npr.: 4-:->-t5' ~ i..?' = Ona Je lijepa kao njena sestra.~Or)O~ ~; ~ Jl5' = Imao je lice poput 'punog mjeseca. •
,
o
Ji
O~o!J sa
Jl •.•
"...
"..
••.
•••
•.••
j..
udružuje se u složeni prijedlog (istoga značenja), npr. ~ 'L..\ ~ = Niko nije kao on (ili: Niko njemu nije sličan). I samoJ-L upotrebljava se u značenju: kao, poput. ' Naknada !J ima uza se dodatno «( ~:.ul)\)G.), kao što je, npr. (u dijelu jednoga stiha), gdje se veli za vladara: ~t1) r).1:. V'WTW- ~\ ~:; = ...znamo \ da mu se kao i (ostalim) ljudima čini nepravda, a i on je čini (drugim). /
/
Inače, ovo L..S može biti načinski veznik (u značenju: kao što, onakav kakav) ili, pak, uzročtii veznik (u značenju: zato što), što će se poblize objasniti kod tih vrsta zavisno složenih rečenica. Sada ćemo, dalje, razmotriti važnije prijedloge imenskog porijekla (osim navedena tri). Prikazujući ukratko upotrebu ostalih imenskih prijedloga (prvo onih nastalih od imena u akuzativu, bez nunacije), ići ćemo arapskim alfabetskim redom. To iz praktičnih razloga, zbog raznolikosti značenja tih prijedloga (ponekih i pojedinih od njih), a tako i zbog podudarnosti u tome kod nekih među njima. Po potrebi ćemo, uz obradu pojedinog prijedloga, ukazati, također, na određene druge prijedloge koji stoje ti nekoj vezi s njim. /
o
Imenica ~l (te)\ i ~) znači: trag, a kao prijedlog ~l označava neposrednost: i uzestopnost ni prostoru i vremenu, te znači: odmah (neposredno, uzas topce) iza, pozadi, npr.: 4..:-!\)l = Dječak je išao odmah iza svoga oca.-!Jp ~\ .G\= Ja ću stajati pozadi tebe.
rU~
Isto značenje imaju složeni prijedlozi:
)i(~' ~' ~) ~ i )\ (~) ~ = odmah (u stopu) iza. .;
472
""..
",,,
..•
Međutim, )\ ~ ima i značenje uzroka, pa odgovara našem: usljed, zbog, kao u primjeru: .JGl)\ ~ ::U~:':"':.G- = To se dogodilo zbog njegove nemarnosti. '" ,
Imenica :Ijl (između ostalog) znači: suprotna strana, protivnik, a kao prijedlog ;Ijl označava neposrednost i uzestopnost u prostoru i vremenu, te znači: nasuprot, naprama, prema, (izlpred (u prostornom smislu), npr.: :i1.,"';' t..~ ~ ;Ijl = Nasuprot (ispred) naše kuće nalazi se lijep park. Ista značenja imaju složeni prijedlozi s ovim: •.\j~i •.Ijl~ . Bliska (a neka ista) značenja imaju prijedlozi: ~l.(,
;w ,;~
~ ' ~\~ iS:.J, kako će se pokazati u daljem izlaganju. ..
,;r:L:."
Imenica rL.\ znači: prednja strana, prednji dio. Prijedlog ~L.toznačava mirovanje u mjestu ili kretanje u prostoru ispred nekoga ili nečega.: Evo primjera: Li); ~l.t j;.-~:..oJ; = Neki čovjek zastade pred našom kucom. ' L;.\ ~L.\:. ~;11~ = Kći sjede pred svoju majku. Nekad ~L.t ukazuje na vrijeme (koje predstoji), npr.:~ ~ :.:L.l.t = Pored tobom je dugo putovanje. .J
Katkada ~L.tima više figurativno značenje: li prisutnosti; npr.: ~~ LJ(.JI = u prisutnosti očevidaca; •~::::-~L.t= njemu pred očima, njemu-na očigled. ' Frazeološki se upotrebljava, npr., u !~L.\
=
J
'"
.
iL.i
Pazi (Čuvaj se)! -
~ J ,;:~01 \tl ~l.\ ~ ~ = Nije mu preostalo ništa drugo nego da se složi s njima (ili Mogao se samo sloziti s njima). ~)
~L.\~~ ~WT~I
= Susjed
mu pred nosom zatvori svoja vrata.
" Složeno: iL.1:r ukazuje na radnju (kretanje) koja počinje od nekoga (nečega), npr.: ' . !
GL.I ::r.Y8:jr::.u~O~t;)1 = Ne uzimaj tu knjigu ispred nas!
Po ~vo~e značenju prij~dlogu.~l.\ znaćenja.Lals- . .
najbliži je
lJ, a suprotnog
mu je
473
/
o /
Ovaj prijedlog ukazuje na vrijeme koje dolazi, te odgovara prijedlozima: poslije, iza, za, nakon, kroz.
našim
Evo primjera:
smrti (posmrtno), a: o~)T~l. = posmrtni; 0-- ~ ~ LJ\..JI = nakon kratkog vremena: f- '1 \ ~ ..l:>-IJ ~~ = dođe Jedan za drugim: = Vratit ćemo se kroz dva dana.
o~)i'~
= poslije
;;;';.~ e-~ "..:;''''
.••
.
-.'"
-
O~
'"
,o
,.
\i --
'.;'
'"
• _
."
_
".. ~
"-.
Rjeđe;~
izražava prostorni odnos (u značenju: iza, za, pozadi), npr.: ~).W ~i;Ji~ = iza Alžira je na istoku Libija.
,
Prijedlog ~
i složeni: .l.....;~'nekad znače: osim (uz, pored), npr.: /~
::.u~( ~ ~) = osim toga
(l;Z
to).'
'In~če, ~ ~ znači isto što i ~
(lj. poslije, nakon itd.).
Ovaj prijedlog javlja se u deminutivnom obliku: ~ uskoro nakon; malo dalje, podalje od; kao, npr.: i)L. r )-,~1~ = malo poslije pojave islama; G~ ~~ podalje od nas. ' ,
su
i
Prijedlogu ~ prijedlog j.) .
=
malo poslije,
\;8'
= Sjedjeli
po značenju je blizak ~C), a suprotnog mu je značenja
:r)
:r )"
Prijedlog ~ (i ~ treba razlikovati od priloga ~(i ~ = poslije, kasnije, te' priloških oznaka obrazovanihpomoću njega '(npr.: §tr~ = odsada) ili složenih veznika (kao: (l.) JI ~ = pošto, nakon što). Ukazujemo na izraze: i~~ = od danas, ubuduce, kasnije, nadalje: l. ~~ = metafizika (='~~\~)l.). , 'Po značenju prijedlogu ~ bliski su: :...ili- i (nekad) 0Sl>- (vremenski), te ~ .
,
/
0/
Imenica ~' između ostalog, znači i: međuprostor, međuvrijeme i sl. (koji, kako spajaju, tako i razdvajaju dvije ili više osoba i stvari međusobno, pa usljed toga i dolaze razna značenja prijedloga ~). Prijedlog ~ ponajviše odgovara našem: među, između, a ukazuje na prostor ili vrijeme, ali i na apstraktne međuodnose.
474
1) Tako služi za oznaku prostora (ispred druge imenice dođe j), npr.: ,::..{ ..ilij iL:-.)~ = između Tigrisa i Eufrata; ,f~-<~'rj•.L:J\ ~ = između neba i zemlje. Kad je drugo ime lična zamjenica, pred njom se mora ~ ponoviti, npr.: ~: ~~j~ = između mene i njega (ovo može biti upotrijebljeno i u figurativnorn smislu). Tako i kod glagola: ~ = sabrati, sastaviti, a: 0) ~ = razdvojiti, rastaviti.
e;-
Nekad ispred ~ dođe između se (međusobno).
npr.: ;.~::~L:....; ~8r~\ ' "
W,
:::Ljudi se potukoše
2) Prijedlog ~ označava vrijeme između njegove dvije (krajnje) tačke, npr.: ~L..:Jrj ~r~ = između jutra i večeri; ~~j ~Ij~~ = između Potopa i Hidžre: - r(Y\ ~ (~) u toku (tokom) nekoliko dana. Treba zapaziti vremenske oznake, kao što su:
(.5)-rj
~c..~'
(.5)-\j O? ~,)-1)~) ,;;
::;
~ = s vremena na vijeme. '"
Kada se hoće označiti cijeli (neprekidni) razmak, u prostoru i vremenu, između dva mjesta ili tačke (u vremenu), onda ispred druge imenice dođe prijedog ~~ kao u primjeru: ~..L.Jr~~~1~ ~ = između Bagdada i Medine. (ili: od Bagdada pa sve do Medine);
t;:'Vi ~~.~l;.J'/\ r'Y.~
između ponedjeljka i kraja sedmice (ili: od ponedjeljka pa sve do kraja sedmice). =
3) Prijedlog ~ ili ~L. označavaju obuhvatanje raznih osoba, stvari, pojava međusobno (gdje se drugi dio veže veznikom ), što mi, prema kontekstu, možemo prevesti ne razne načine, kao: Li, dijelom ..dijelom, neki ..neki, (nelšto ..(ne) što i sl. Evo nekoliko primjera za to:
~j '"
--
•..
,;;
!.IG ~~ = Tamo su otišli i stari i mladi.
~~L.
.;-:-.....J:, ~ ~ -"
--
.J
~';~01S
--
,;;
= Vojnici su bili dijelom pobijeni, a dijelom
,,-
zarobljeni. 8 08'~d) L.....j = Od onoga što smo pročitali nešto nam je bilo poznato, a nešto nepoznato. ~j ~ ~L. = Na pijaci su se sastali i siromašni i bogati. '" , , ,
JJ~)
j)';:. ~L.
J:-sr ~ FI
~:r
4) Složeni prijedlog uglavnom znači što i sam ~ tj. među, između, usred, a nekad što i naše: kroz, npr.: rG....)J,/i;;' ~~.;, (O;;~\ ~~ ='S teškoćom smo probijali sebi put kroi to mnoštvo (tu stisku). -" ..
r-r ~ ~
'19:
"
~
D ••••
o
o .....o
,;"
u-: C?
.... o
:~~ =Tada između njih izađe neki oronuli starac. Sličnog su značenja i složeni prijedlozi: 475
(~G-t1' ~~) ~\ ~
= između, među; usred; te:
( ~ ~ )
=
ispred, pred; prije. Evo primjera za oboje:
~ ~\ ~ ~ ~
'-?~ ~
~j :;:; Nađe se između (usred) njih.
~W'"
I):~ =
Dovedoše glasnika pred kralja.
:.~'~ 1~~j~:4\ '~L.' ;J:~...= on (tj. Bog) zna ono što je (bilo) prije njih i ono što (će biti) je poslije njih (tj. prošlosti buducnost). - (Q., 2,254). Riječi (. :~~i Prijedlogu između).
G služe kao
~
vremenski veznici (= dok).
bliski su po značenju i:
J~ , j.1.]- i 1..:..j
(=
među,
'
Prijedlog ~W(rjeđe: ~W, ~~) izveden je iz korijena ~.; (semantički = lice, strana, pravac i sl.). Odgovara našim vezan za riječ: prijedlozima (za prostorne odnose), naime: pred, ispred, prema nasuprot, u susret, npr.: :;;'~j) ~ ~ .Jlk..Jr ~ G~ 0\.5'= Prema (Nasuprot) nama u vozu sjedio je neki gospoain 1njegova supruga.
;";"j
Sasvim se slično upotrebljavaju i prijedlozi: ~Lili, ~\:L-i J~ (od korijena: ~ , .;h i Jy>-). Tako, npr., (uz glagol kretanja), upotrijebljeno ~L.ll..;ci drugi od o~ih prijedloga) prevest ćemo sa: pred, prema, ti susret; kao, npr.: i;)W!~; ~Lll..i~:." a 1\0;':' '= Djevojčica potrča prema (svome) ocu koji je dolazio. ' " , Treba zapaziti priloški izraz s ovim prijedlogom, naime:
( ~\~) ~
~W;
:r =
sam od sebe, dragovoljno, spontano, na vlastitu
pobudu (inicijativu). , Kao ~~ "
"'
, J~
itd., ista značenja imaju i složeni prijedlozi ~(~
w., 0-" .
J (..,- i ~
..•.
"..
-'
""
i :;. ....
-"
,
Imenica ~ znači: donji dio, a prijedlog~, u vezi s tim, označava prostorni odnos lu okomitom smjeru, suprotno od 0') = (izinad), tj.: pod, ispod, niže.
476
Rijetko služi za oznaku vremena, a nekad izražava i određena apstraktna značenja (u vezi s njegovim osnovnim pojmom). Evo nekoliko primjera za sve to: 0~jJro;;:' :.::..:..5 ~))JTCI;:'\ '= Seljak se odmarao ispod masline.
~JJlJT~ r
•.•
~Ar..:..';= Mačka pobježe •••
pod sto.
•••
Slično kao kod nas se kaže, npr.: ):.dT:.::..:..5= ispod nule; 0\;.:Jr:.::..:..5= podnaslovom. ,
"
Međutim, treba uporediti arapski način izražavanja (nekih naših izvedenih riječi), kao: t..?~"li:.::..:..5 ~.l,:~L~ = podzemna željeznica, metra: ;;sr ~ :.::..:..5 = ispod morske površine, podmorski; a: . ~Yr:.::..:..5= infracrven i sl. . ,
Vremensko značenje je u: ~:.::..:..5
= po noći, za vrijeme
noci, noću.
Više figurativnu upotrebu prijedloga ~ imamo u raznim izrazima, kao što su: ( ... ;;. , ~;) )~t:.::..:..5 = pred očima, na očigled;
G; = T~bi sam
!l;';~
(Stojim ti) na raspolaganju.
, ~~t ~ 0LS = Bio je pod njegovom zapovjedništvom, komandom).
vlašću (... pod njegovim
= Govorio je tako da su ga svi čuli. ~W:} :.::..:..5 ~1 j:J = To je učinio potajno. ~)Jr::.ili ~\S = Bila je udata za (jednog) čovjeka iz toga sel~. ~-4~ "j JS' 01= Zaista je sve u njegovoj ruci (u njegovim rukama,
~
~
:.::..:..5 ~
:r ~~ ~
•••• "
::;
oo
••••
,
,
u njegovoj vlasti). Od ovog prijedloga postoji deminutivni oblik: ~ = malo niže (ispod), poniže, npr.: ~~ tS? LL~):-:~ = Malo niže naših nogu (ili: Ispod nas) proticao je bistar potočič.'
J;~
Složeni prijedlog: ~ Qur'anu): rijeke.-
::,..slične je upotrebe kao:.::..:..5. Tako (više puta u
):~J"{r~:; tS,;J::"L;. = (rajske)
..;G-Jr ~
::,..
'w ~'
U nekim znacenjima ~ kod njegove obrade.
= Izvukao
bašče ispod kojih teku
je nešto ispod kreveta.
se slaže s prijedlogom
J)~,kako
će se vidjeti
477
Inače su brojni priloski izrazi s-ovom riječi, npr.: ~ ~~ Jl = do tog vremena, dotada; ;... i) ćrr": ~ = s vremena na vrijeme, ponekad: ćrr": ~ j 1;~ = iznenada, neočekivano: ~ J = usvoje vrijeme, pravovre- meno: = smjesta, odmah; J:li ~ ~ naiza) kratko vrijeme; ~ = ~ vremena na vrijeme; = čas...čas (ili: sad ...}i dr~ .
<~
Ji ~ ::,..
C;r. ~:.. ~~
'<,
,
=
o~ ~
Slično vremensko značenje moŽe imati i :.w.,kao i: ~~, vrijeme, u doba, tokom i sl. '
za
C~
Particip aktivni C.JG- (od = izaci) kao prijedlog C.JG- znači (prostorni) odnos: izvan, van, ali nekad označava-i vrijerne." pa i neke apstraktne odnose. Evo nekoliko primjera za to: ~..lJr = izašao je (izrvan grada.- )J.lrC)~;}ll;' = On je sada u inozemstvu,
C}~..~~
Za vrijeme sluŽi u: \\~:.ur...:..>Ij~\ C.JGupotrebu vidimo u:' , , LJ )wC.JG-
~J =
= van
radnog vremena. Figurativnu
Stavio ga je van zakona. Slično se upotrebljavaju
složeni izrazi:
ti;..]' Jl = van; u inozemstvo
(uz ?lagole kretnja): ~);'J\~. = vani, spolja; u inozemstvu (uzglagole mirovanja). . . Antonimnoznačenje prema C!G- ima prij~dlog: J.:\~(= u, unutar).
, Riječ "J')G. (između ostalog) znači: suprotnost, razlika i sl., pa kao prijedlog dobija (u vezi s tim) značenje: nasuprot, uprkos, protiv, bez obzira na, osim; međutim, nekad ima i vremensko značenje: poslije;,nakon, iza, za. Za prvo značenje bili bi primjeri: ~~ ~ ~ J")l;.. ~ rJ'~ r-l = Nisu im ništa dali uprkos njihovog prava na to.' , ~J~l> O.~ J = U ovome on postupa protiv prirode (protuprirodno).' , '"
'"
"..".
o
~......
'"
..,.
0""..
o
~
jl
o
jl
o . ,..
0'::';':~;'
Vremensko značenje ima J~, (poslije) Omera. ' Kao prvo značenje kod J~ J~ = nasuprot, npr.: ~~ J~ obzira na to). 480
npr.:~J~
~=
Došao sam iza
" imaju i složeni prijedlozi: J~ i ~ = nasuprot tome (ili:·up;kos' toga, bez
O,
,
Imenica ~ znači: stražnji dio, pozadina, i sl., pa kao prijedlog :...J.;.. (za mjesto) znači: iza, za, pozadi, a (za vrijeme) znači: poslije, nakon, iza, kako će se vidjeti iz primjera. 1) Za mjesto: ~~1;"C;.:Jr .} ::...:.J.;.. = U pozorištu sam sjedio iza (pozadi) njega. . 2) Za vrijeme: poslije (iza) njega.
<~~
~
E-~= Njegov
~~
-
-
se prijatelj vratio (za) sat
Slično mjesno značenje imaju i složeni prijedlozi: ...ili-
/~r ~
npr.: Jl ~1 = Ode (do) iza zida<):~ odjednom se iza tog drveta pojavi jedna lisica.
~
~~
Ji i ...ili~
~
::r., kao
j; ~G:J =
iJ~
J.L-
Riječ (i J)L;..) znači, međuprostor, i sl., pa otuda kao prijedlog znači: između, među, kroz, preko (u prostornom smislu), npr.: o.J.-~
.Jl1Ji'.} ::r-?WI (J)L;..) JL- ~I)
očekivanjunieg~~og dolaska. ~.)JI';.-':: između seoskih kuća. - >-\~ --
~ ...
Stajali smo među prisutnim u
lŠ=
J~L;..~
G~;'
-J~L;..;\!~G)L:" --
--
= Nocu
= Dugo
smo prošli
smo putovali
kroz tu pustinju (ili: preko te pustinje). Kao JL- i J)L;.. može se (u navedenim znacenjima) upotrijebiti i: J)L;..::r. npr.: !;1J10: ~~ )b
/::;:,.vr ~~~ 0:- = Između
drveca uzlet je jato ptica,
-
Međutim, J)L;- ~ ili ~~ imaju vremensko značenje, naime: za vrijeme, dok, tokom, u toku, kroz: za; kao što je u primjerima: t;}/r \~ J)L;...} = tokom ove sedmice;
r~Yr~
JL-' L/PI Ci.~~L = Završit cu ovaj posao kroz (za) nekoliko
dana. Slično se upotrebljava:
~G_H (i ~GT~
nastalo od plurala imenice: ~
=
nabor, okuka, u značenju: za vrijeme, u toku i sl., npr.: ~ ~lji ~LJT~T~ = Vidio sam ga za vrijeme njegovog boravka li našem g~adu.
~..c.
31 . GRAMATIKA
AR.APSKOG
TEZIK,\
481
Particip aktivni j> .\~,upotrijebljen imenički, znači: unutrina, unutrašnjost i sL, a kao prijedlog znači: u, unutar, u unutrini (unutrašnjosti), dakle ima prostorno značenje, npr.: l~sr~\~)SYI ~ ~ ~\:'"rr ~ = Zimi se ponajviše zadržavamo u kući.v ...;,~::.u~ J.-;-\~~C = tvoja je' plaća u toj = u zemlji (tuzemstvu).' , koverti.- PJ;-I~
J-;-\~
Kao isto značenje ima: J->-\~ ~ = u, unutar, u unutrini (unutrašnjosti), pa i: ~\~ ~ - Iza glagola krefanja uz ~\~ dolaze: J~i ~ ' npr.: ~~ ~\~J~ (wr ~ = Izjutra smo krenuli u šumu (u unutrašnjost šume). o ~:;:;.... ~ o:;,,· .... ~:WT ~b ~ O)L.,...l7! ~ /'-f.:J1 J..,.b = Cijeli dan puhao je vruć vjetar i (unutrašnjosti) pustinji.
u-~
••••
__ I)
$I
••••
...•
~
Riječ :.,j~ znači, između ostalog, i: nizak, beznačajan i sl. (ali i suprotno: visok, važan i sl.). Semanticki je blizak (i etimološki) glagolu: ~~ = biti nizak i sL, a tako isto i glagolu: G~ = približiti se. U vezi su s tim i neka značenja prijedloga J j~ (za mjesto, ali i neka druga apstraktne naravi), kako će se vidjeti iz primjera. 1) Označavajući mjesto J j~ može značiti: a) pod, ispod, niže, kao u primjerima: ~....
.•..
~........
.•..
4..i.;S ~u:- ~} '"
--
~
.-
.•..0 .•.. ..-
= Niže (Ispod) našeg sela Jegusta šuma. Figurativno Je u: J-,~ = Neka pod tvojom nogom bude obraz tvoga neprija;
0 y>
!.I)~ :G. ~:.J
•••
•••
telja! b) Označava blizinu, pa odgovara našim prijedlozima: blizu, pokraj, pored, uz, npr.: ~.LJr J-,~~ \~>1\= S njima smo se sreli blizu Medine. - ~J-,~ ~ ~t ~ ;, Moj brat je sagradio (jednu) kuću pokraj rijeke. ' , Rijetko Jj~ znači: s ove strane, kao, npr.: J;":;' strane (rijeke) Amu-darje (Oksusa, tj. Cisoksanija).
J-,~L. = ono što je s ove
U vezi sa gornjim značenjima treba zapaziti razne izraze, kao što su, npr.: 482
!
>.Jj ~
);;...
J~r= Priđi
~j~
~~
bliže, dijete!
(~>g.~)::' te:. = Rastojanjeizmeđu
~j~
njih dvojice manje je od
dometa strijele. ~::,
j~
:",c...Ji == Bakar je manje vrijedan
::. "'.-,.. s
.!.l\~ lJy) Ih
= Ovo
.
" \).:.~ ~ !
je bliže od onoga.
= Evo ti pedeset dinara. = Držite (Uhvatite) tog lopova
~j~
:';)QT~i
od srebra.
~j~
C ~~ ::, = Njemu j~ ;,
što bježi!
je manje od dvadeset godina.
2) N~kada ::,j~ označava: odvajanje, izuzimanje, negiranje i sl. pojmove, pa ga prevodimo sa: bez; osim; a ne, nije (i sl.) npr.: ;;;'. : ::,j~ ~1 JG\' = To nećeš postići bez poteškoce- ~ j~ G~r ~1 ~A\'= To neće odl~čiti niko od nas osim tebe (odn. Od nas ćeš to odlučiti samo ti}. ~1 ::'.~:"';':".::,..:Jkrr~ = Neki su od njih dobri, a neki to nisu. (Q., 7,168) . ...I
\
.•
...1../
-
\
.•
, Ova značenja '(bez, osim) imaju i složeni prijedlozi: lJ j~ i lJ j~ je u primjerima: ' >,
::,..,
kao što
,
~s.~~ 0\~; = Hoće da ostvari
svoje želje bez (ikakvog) truda. ~~j JJI lJ j~ ~ ~jL. = Osim Boga nemate vi (nikakvog) drugog zaštitnika niti pomagača. (Q., 29,22). ~
,;;
(jj~
..-
Jj ::,.. ..- t'''
•• ...
... \
::'j~
3) Prijedlog nekad označava da je nešto ispred (između) nas i nečeg drugog, što je neka prepreka, smetnja, ali nekad i zaštita od nekog ili od
:-I~ ~j~;;J\ Ji~) 0i
nečega. ~~
=
su mnoge ~tijene. ~~~~ I~ ~)J~\i. cilja naići ćeš na mnoge poteškoce.
Ako hoćeš do mora, ispred njega
~
j j~
= Do postizanja svoga
U vezi s ovom upotrebom, ::,j~ dolazi uz neke glagole, npr.: ~ ~ j~ = Dao je svoj život za njih.- ::, j~ JG- = sprijeciti: ::,)~jti = boriti se braneći; ::'.~ ~Ij= štititi i dr. -I
\
':":'V\::'.~
J~
4) Treba zapaziti neke izraze sa ::'.~,kao: = infracrven; -:lf::'.~ = ultrakratki (valovi): ! ~) L.j ~j~ = Eto, ~adi šta hoćešl- oJj~L. ;);~ = bez -../'
ikakve koristi> (potčinjeni), ~~
J--...I
~I
-i
JL~ L. ::,;~ = bez obzira ~j~
0:-
na;~ j~ ~ = Oni;u mu podređeni ~1 ~ = To je učinio u zaštitu svoje časti.
:;j~
Prijedlog::' j~ ima deminutivhl oblik: = nešto (malo) niže (ispod), npr.: o~.G...:.:o~ 'o;;= Zaustavili smo se malo niže jedne strme
:;j~ \~
litice: Siožen~:
31 • CRAMATIKA
;j~ Jk = do blizu (malo niže).
483
:G.j
Riječ približan
znači: količina.. mnoštvo iznos ili broj njime označenog,
i sl., a kao prijedlog kao, npr.: ~ ~~j~
= U logoru je bilo oko stotinuvojnika. -;;. U'Ijetovalištu ćemo proboraviti oko dvije sedmice.
~.4. Kao
~tAj upotrebljava
se u vremenskom
označava
.} JIS
;:J ~tAj ,--o'. a'.h'.} ~:;;; = "
smislu i prijedlog
" ;.:..
J:;.
Između ostalog; imenica znači i: pravac, strana i dr., Pil u vezi s tim, kao prijedlog, ):;. znači: prema, u pravcu, npr.: ~.;.~ J}~o~ ~lJr.}
~~
= Za
vrijeme molitve (namaz a) okrecu (svoja) lica prema Kabi.
Slično (prostorno)
značenje imaju i prijedlozi:
~ Riječ L,.;, znači: suprotnost; našem: protiv (u konkretnom
~. ~)(:j= Ta
);~'.rry:w, ; ../\ ~I ,
Tako:
r!j ,
= Narod
= Stvar
0;W1~ = protiv
,
,
Kao imenica
.~~znači:
znači: uskladus,
484
,
i sl.).
.
odgovara
H I~W
'
se digao protiv nasilja i ugnjetavanja.
se završila protiv svakog očekivanja.
zakona (ili: protuzakonito). o
podudarnost,
po, prema, shodno;
slaganje
·isto;e upotrebljava
i: J.~,te ,
,
(i dr.), te kao prijedlog
kao, npr.:
r\;JrJ:,k 15f-~~;' L. j5- = Sve što smo naumili i ~YfJJ, ~} ~\ = Prepiši taj doku~ent , Kao ~
(= prema
protivnik i sL, pa kao prijedlog i apstraktnom smislu), npr.: ~
/
J:,k
i;J
zašto radiš protiv svojih drugova?
~~ ti) t 1l..rr~ ~\
,
~
teklo je po želji.prema (vjerno) originalu! prijedlog:
~j .
'
,
Riječ;:' znači = prijelaz, strana i dr. Kao prijedlog;;' služi za oznaku prostora, iza glagola kretanja ili mirovanja, pa znači: kroz, preko; iza, s one strane.
~vr ~~ ~~(.lr~ r~vr~ \)~t = Nekoliko dana su plovili brodom preko Atlantika. ~tS' ~ iliLiJl..:.»C= Karavana je putovala cijelu sedmicu kroz tu pustinju. "
;wrW~;;.
;':J
Sintagme sa~· nekad mogu prevesti našim složenim pridjevima, npr.: ~ ~= preko mora, s one strane mora, prekomorski: ~~:;. = preko oceana,prekooceanski. ,
o
Kao imenica ~ znači: strana i dr. Inače, kao prijedlog ~ označava neke prostorne i vremenske odnose (blizine), ali i neke druge (apstraktne) naravi, kako se može vidjeti iz primjera. 1) Za mjesto služi ~ u značenju: kod, uz, pored, pokraj, pred, npr.: ~j C = stati (stajati) uz ogradu: - ! \:.G. ~ ~~ ~\' = Ne govori pred njim o toj stvari! - U.,--",:~'~ ~~~:rsr ~ ~t LŠ = [učer smo bili u posjeti kod jednog našeg prijatelja.
;vr
W~
S tim u vezi razvila su se neka figurativna značenja? ovim prijedlogom,
~j
npr.: ~
'r~~ JG.:-!~:.;i-JI ;.s~'= Ljudi, uhvatite
Omera. ! !
~ ~ ~tS = Džemila je bila .udata.za njegovog druga !J~ ::: Dječko, stoj gdje si (..ne miči se sa svoga mjesta)! (držite) tog kradljivca!
2) Iz prostornog odnosa nastalo je i značenje posjedovanja, pa se pomoću ~ (kao sa ~ ili (.$'..J) može izraziti naš glagol: "imati', npr.:
\Il~~ :.;J = On ima samo deset dinara
~G~ ~~
pjpr~~.:5' ~~Wi~~ ~ goveda i brava. - ~j
~~
~
y.~...
'"
~l>-
J,;! L,,'~
uza se.-
= Taj poljoprivrednik
posjeduje mnogo
= Ona ima blagosti i strpljenja. - ~~
LJ
= Imamo (Trebamo) nešto važno zatraziti od njih.
~ :;.~ ;.s~~=Vi mi mnogo dugujete. 485
3) Prijedlog
~~
~
označava
" :~ Ji .; Kući
Otišli ;~o
ona~o
plakala prilikom
i vrijeme kada se nešto događa,
sam se vratio u podne. - ~
pri zalasku
sunca. -
L;.l 0';. ~
Y)'} ~
:!.IG ~~ =
~'=
Mnogo je
I~
(u doba) smrti svoje (njene) majke,- o~?
4) Prijedlog
t~
~
put.
(kao (;-) izražava
~r = Male'hna
=
'J ::.u~/~•.. ~t~ "
.:::;
Tada sam ga vidio posljednji
npr.: ~~
nekad poređenje,
o~
npr.:
je tvoja snaga prema snazi (u poređenju
>-.w. ~~
sa snagom)
tvoga brata. 5) Pomoću
ovog prijedloga
izražava
kao, npr.:
mišljenju,
ili: Mislimo)'da
si u/tome
Neki misle da ti imaš pravo.nemoguće
~):.
pogriješio.
J~ ~r ~
Mišljenja -
(o nekome
ili
smo (Po našem
~J;.Jr0r ~\
~~
.; Po
~ =
vam~ je
o našoj namjeri?
'"
"''''''
6) Prijedlog
~
Jl = Hajdemo
~'~\j
=
Gw
da će on postići svoj cilj.
~c; ~ :!.I~c:,= Šta ti misliš ! ~~
se i način misljenja
:.:.u1~:~::.br
nečemu),
~
~
javlja se uz:
JI ( ~ ( ::r. : kao,
sada svi k njemu (kod njega)!
J/~a\\;'G = Oficiri
"
"
"
'
:1;
,
se urotiše protiv svoga zapovjednika.
L.L J~ ~ ~~J G-.w. :r~~ ~QT= Udijelili "
:.Nr ~'i
npr.: ~
smo mu svoju milost (od
..-
naše strane) i pod učili ga znanju (od nas). - (Q., 18,65).
,~~
,uo\)-~~, ~~~ ~ \~.::s~•.Q
dobrotvorne
=
: ~ ~
On (svoj novac)
troši mnogo
u
svrhe.
Treba zapaziti
izraze kao što su:
i)}Jr ~ = u slučaju
potrebe,
kad ustreba;
= pri tome, tada, kod toga;
~~ ~
~ ~~ '= pri tome, tada; rekavši to, kod tih riječi, kad je to rekao; c " ...•....ci
~.w.
Riječ :.;,~
= po
njegovom
misljenju.
J,~= naknada,
zamjena
znači:' kao naknadu,
~ I)... ~ = U zamjenu Istu upotrebu
i sl., pa u vezi s tim značenjem
u zamjenu
za, (na) mjesto, npr.:
::.u~:';''y ~
za to (Mjesto toga) dat ćemo ti nešto bolje ~d toga.
imaju i složeni izrazi:
uo~(~ ) ;j,kao i: ;j ~~(::r. ~~. ""
486
prijedlog
...•
'"
"
"
..•
~
Imenica ~ = kraj, posljedica i sl., a prijedlog ukazuje na dolazeće vrijeme, te znači: iza, poslije, nakon, npr.: ~~ ~L....:...Jr~ = Nebo se razvedrilo iza kiše. '" /
o /
J} Imenica 'J:,J = vrh, gronji dio i sl., a prijedlog:';:,J označava mjesto onoga što je (u okomitom pravcu) iznad drugog, bez neposrednog dodira (naše: nad, iznad), ali to može biti i uzdignuto sa strane ili i direktno na njemu odozgo (naše: na) ili, pak, označava neke druge odnose (pa i one apstraktne) kao što su oni koje izražavamo prijedlozima (i dr.): osim, povrh, preko, van, više. Tu razpu upotrebu vidjet ćemo iz primjera. 1) ~..L:.JiC~~:,J J~:.ur~~\ = Dim se uzdigao iznad gradskih krovova. ' , ,
~ ~~:,.; J)"r~~C;·Jr~>= Temperatura je sada ~d•... L....,;. J ~,= Na glavi mu je velik turban. ",,";i...
:::',>1..-
...
c
>
",.
""
malo iznad nule.
•••
4..-01)
;;S ~G~;)~~:";:':"';\5'= Na zidu G~ '"
0~
--
J.,J
>:;;. y~ -
:;:.
cama naših časopisa.
...
~l
~
je bilo mnogo oglasa.
= Svega (i svačega)
ćeš naći na strani-
2) Uz brojeve (= preko, više), npr.: )G:-~~ :';~J~ ~~ = Došlo ih je preko (više od) pedeset ljudi. ~:,.; La) = i još više (od toga).' ,
~:.u0j:.j':J = Nemoj se zbog toga žalostiti preko Figurativno: w~:,J mjere. 8\1~:,J ~r~~ = Taj posao je iznad naše moci (više nego što možemo izdrzati). ' 3) Izuzimanje, i slična značenja, ko, npr.: ~ ~~ ::,u~0~ ;, = On je osim (pored) toga moj prisni prijatelj. ~~I
~~G.: :.;oj :.:.Jj iS,lJI 0l = Zaista je ono što si rekao izvan svake sumnje.
4) Treba zapaziti.jieke sintagme sa :.;~ (upotrebljavane kod nas u prijevodu kao pridjevi odn. prilozi), npr.: JL.--:....:- jti' J:,J = nesnosan; J:,J
~
= ultravioletan; ~0~ neuobičajento) J't)lj ~J~
= natprirodan (~adnaravan); ~~wr:.;~ = = drage volje, bez pogovora i dr. ' 487
Ovaj prijedlog ima svoj demunitivni oblik: ~; malo iznad, kao u primjeru: L.:..G~:lj ~.L.....JI~) = Malo iznad grada je stara tvrđava. -
~ )j~~) 0\~tkJr •.:...;L,.,t'= Meci su po gađali poviše njihovih glava. "Kako se vidjelo, prijedlogu ~jJ semantički je blizak prijedlog
~,
a
suprotnog su značenja c.ki i 0)~ (u određenom smislu).
o~::lli JjJ Jk ~J:;= Uspinjat ćemo se do iznad one provalije. - ...,...CHn.i:..G.- ~t~ ~)JIJ~ ~ = Iznad sela Uz ~~ može doći
Jk ili ::,..,kao, npr.:
vidjeli smo taj vinograd.
~vr~
~ .0~~ uj = Sa brda
smo sišli u
pred večerje.
p
Riječ ~ = prethodno vrijeme, i sL, kao prijedlog označava prethodno st nekog događaja (u vremenu), pa ga prevodimo sa: prije, pred, npr:;;":" ~~.Ql = Sreo sam ga prije (pred) mjesec dana; >-~ = prije
y
J5'.~
= prije toga. svega; ~j:(';
~.
Evo nekih primjera češce upotrebe ovog prijedloga, od ikojih neke možemo prevesti našim (složenim) pridjevima (ili prilozima), npr.: i ~jwry = prekjučer; = prije rata (pred rat), predratni: y J(..1Jr = prije potopa, pretpotopni: ..ri-ksi ~ = prije podne, prijepodnevni;
~vr~
...,...~y
~P
=
~~P
prije stvorenja svijeta: = prije Isaova (Isusova) rođenja (prije nove ere): ~~ = prije Hidžre, predhidžretski.
S;
~r ~~
Deminutivtio J: ~;= malo prije, npr.: ~~'.L-1i~ ~1: ~; = Njegova sestra vratila se malo prije njega iz škole (tu bi se moglo reći i: ~ ~ = malo prije njega). ~ 'I~to značenje kao ~ ima i složeno: tj. prije, pred (il vremenskom) smislu. . ,
S;::"',
Sintagma: nego što).
Jtp
(kao i:
L:. y ,Jt JJ::"') '
je vremenski veznik (= prije
,
U vremenskom smislu prijedlog ~ odgovara prijedlogu suprotno mu značenje ima prijedlog': '-C..:; = poslije (kao i: ~C)).
488
rL:t,
a
Imenica ~ = strana, pravac, prisutnost, pa u vezi s tim prijedlog j;.; (rijetko: ~) 'znači: u pravcu, prema, a onda i: kod, pred, u .prisutnosti: = Okrenuo.je (svoje) lice prema kako se vidi iz primjera: J;::JrJ.;~) istoku (u pravcu istoka).'G!-~ -.s;t 0t5' = Moj otac je bio prisutan (u prisutnosti) kod našeg direktora.
Jj
J~(\~G.-
Figurativno značenje imamo uizrazima: CJ!.~ u:-i J = On mi je odavno dužan. --~l>- ~l>-..:..lW •nešto posebno, da te zamolimo. ' ..••..••
o
JL.j ćr"
~
o,
~"..,
.vt iJ
.••.
'lll....
.••.
'"
.••."..
u= •.••.••.
J; ~
Imamo
Složeni prijedlog: znači: od (strane), ispred, npr.: ~ ~10t = Došao sam da te pozdravim od strane (ispred) svoje porodice. '
~~ J; ~
Treba zapaziti izraze: ~1 ~ od sebe, spontano. "'"
~ '
::r. = kroz nos (govoriti); ~ J; ~ = sam "
,,'
Ranije (kod ~ljpje spomenuto da slične prostorne odnose označavaju prijedlozi: ~~, ~lili, J(.,.. , ~\"i:-(tj. prem, pred, kod i sl.). Akuzativ: )w upotrebljava ~e priloški u značenju: licem u lice, sučelice,
~\..u ,..-
;:ji
s
r'~=
lJ
Riječ znači: prednji dio, prvak i sl., a po tome kao prijedlo~: (islpred: u prisutnosti, na očigled (za OZIl-akUmjesta), npr.: ! ~l rCJ~
Stani ispred svoga brata! --"':"~:.LJrr\~ ~~~. školom. - ~ ~l
=
:;'1 = Učenici su se okupili pred
r\~j;-)r~ = Taj covjek je ubijen na očigled svojih ukucana,
. Ranije je istaknuto da ovom prijedlogu suprotan mu je :...ili- .
po značenju odgovara rG\, a
~..u
oJ,
Prijedlog
0JJ
(s rijetkim varijantama:
0:.0 , 0.11,
se upotrebljava sam, a češće sa ~ i ispred sebe 1) Može označavati posjedovanja, npr.:, ~~Jli
prostornu
J'.J ,
J0.J , 0~),
rijetko
::;JJ ~ .
blizinu, iz čega se razvilo značenje
~1L:.J J.:..:.10t5' = Ahmed je bio kod nas (u našoj
prisutnosti) kada je t; reka~.- ~Wi ~ mnogo knjiga u svojoj privatno} knjižnici.
~ "
t.-.. S--.~~:.J
=
On ima 489
2) Prijedlog 0~ može označiti početak u vremenu}..~wr:\~p, pa odgovara našem: od, npr.: ~L.:JI oj'.J 0~ 4.3:rJ! ..} ~ = Na izleti! smo ostali od jutra do večeri, -
?
3) Složeno s ::.,..,tj. 0~::"" znači: od, odstrane, ispred, u ime, npr.:
0~::"" ~
4~ "'''
"'::;;:;"..
o}~ ~LWr::..u~ j~ = Taj student ..
dobio je vrijednu nagradu
",,,
od (strane) svoga fakulteta. Inače,
0~
ili 0t 0~ je vremenski veznik u značenju: otkada,otkako.
e ' '.w. , J..J, s
U prvom značenju (kod, itd.) srodni su mu prijedlozi: određenim razlikama.
'
Mjesto L5:.J piše se i \:.J (a ispred spojenih ličnih zamjenica prijedlog ima oblik: ~'..J,npr.: ~:.J, ~'..J , ~'..J, ~'..Jitd.). Ovaj prijedog označava prostornu blizinu (kod, blizu, pred, u, pri, u prisutnosti), iz ćega se razvio i pojam posjedovanja (imati), npr.: ~\j ~~~j ~W! (\:.J) L5:.J = nađoh ga kako stoji pokraj (uz) .vrata... L5:.J ~ ~ :...;;::'1
::'t = Omer je priznao
svoju grešku pred (svojom) majkorntu prisutnosti
svoje majke). Kada L5:.J označava posjedovanje (dLJi), onda ga treba razlikovati od ~, koje znači da neko posjeduje nešto uopce, za razliku od L5:.J, (i slično: 0~), koje ukazuje da neko nešto (materijalno) ima uza se, kao što se vidi iz primjera: ~ JL. ~-:.w.=On posjeduje veliku imovinu (kapital) ... a: )G..~~ ~l~:.JL.= o;" ima uz'; se samo sto dinara.
c;.',
;:;
--
..
"'"
Treba zapaziti figurativnu upotrebu prijedloga L5'..J, u primjerima kao što su: .r->Yr ~)i ••
"'..
..}~:.JL. ~):.t~ ~l = Ja zaista '"
ovo posljednje vrijeme ...
!
(j'J I -:..LJ LL; lo ~~..u
"'-"..::
.....
",..;~,..;;::.-
ne poznam tvoje stanje u
•. o..... "."..
uI",~:;;
u--:-l d
..•
;:;-t
~
•.•....
.Jlo;
us
=
Budi
uvjeren da mi znamo samo ono što smo ti sada rekli!
~u.:
= koji je nasuprot, koji zamjenjuje; kao prijedlog, usljed Particip toga, ima značenje: 1) prema, naspram, nasuprot, ili 2) u zamjenu (kao naknadu) za. Evo primjera za oboje. 490
1) c/~·1\-::"" ~~ 0\5' tjL:Jr -.} G..1,u.: na ulici izvjestan broj mladica. '
= Prema
nama (Nasuprot nas) bio je
2) ::.J_.~)-\~ & ~\ yG:JT::.u~ ~ti'. = U zamjenu za tu knjigu dat ču ti nešto drugo što te zamma.' " U ovom značenju upotrebljava se i: ~~ . U oba gornja značenja može se upotrijebiti i: :i..l.;\.A... = nasuprot; u zamjenu sa. , .•.••.•
.J.
~u.: -.},kao i: a..;ti'.ili -.} '"
.....-
•••
Riječ StS:..: (od korijena: cly5') = mjesto i dr., kao prijedlog 0tS:..: označava zamjenu, pa ga prevodimo sa: mjesto, namjesto (u zamjenu za i sl.), npr.: :';tS:..: ::.u~J:Jr Gr = Ja ču to učiniti mjesto njega. Međutim, kada kažemo::';G::.:'.~~J = Pas je odmah (smjesta) stao. Izraz: ! ~LS::...-:., kao zapovijed, znači: Stoj (gdje si, ili: Ne miči se s mjesta)! ~ J->-L.-.}~ G2r ,- ~~rr ID, 0G::..:. = Mjesto ove kuce kupit ču kucu u primorju. Isto se upotrebljava: ~
~ = (na)mjesto.
i ~ /
o
,
Riječ ~~ pored ostalog, znači: strana, pravac, način, količina (i dr.), iz čega su kod prijedloga ~ nastala značenja: prema, u pravcu, ka: oko, otprilike, cirka; po, u skladu s i sl., kako će se vidjeti iz primjera.
K:~
1) ~~
~.:..rr~L.= Karavana
;-~,..L..:,;""'; lov ~~r =
je izjutra posla prema Mekki.
Poslao je jednog dječaka đo svoga prijatelja (ka
svome prijatelju).
J'l, te: ~G
Isto značenje imaju i: ~ prema). '
"
i~G ,
Jl ' ~G '"
-.} (tj. u pravcu,
2) Prijedlog ~ označava i približeii broj ili vrijeme, pa ga prevodimo sa: oko (otprilike, približno), kao u primjerima: o: j~ S, ~ ~ rJJ = S njim
;J;Jr~ ~~ ~J
je došlo oko sto konjanika.podne. '
Isto znače (tj. oko) i izrazi: ;:, -.}i ,,~ j , ~ , j.ti i dr.
,i
",Jl,l[o
'IfIe.-
....•..
::r. \~,
'= O;"amo sm~ stigli ~ko
pa tako slično i riječi:
...
491
3) Ovaj prijedlog nekad znaćipodudarnost nečega s nečim, kao što je u
J~ ;:, = Prema riječima liječnika naš je otac jako bolestirt.· U~l ( : L:. ';j ~~ ~ = To uopce nije u skladu s našom primjeru: \~~ ~;.
G;t ~
planom. U vezi s;:' (i ~G) evo nekih idiomatskih izraza: ~::.u~ ~ = na taj način, tako; ~G :;. = u pogledu, s obzirom na; = s moje strane;
<.>;..}::,..
što se mene tite, u pogledu mene; ~ ::.u~= i tome slično. '
I:G, ~J
= i'tako
dalje; ~~J
ili ~J
Riječ :C} može značiti: prednje, ali običnije znači: stražnja strana, pa zato i prijedlog ~\~}znači: iza, za, pozadi, te nekad i: pred, ispred, a osim toga nekad, pored oznake mjesta ili vremena, znači prelaženje neke granice ili mjere, pa odgovara našem: preko, povrh, više, osim. Evo primjera za ta razna značenja. 1) Za oznaku mjesta: iza, za, pozadi, npr.: ~\ ušla iza (svog) oca. - el} ~ prostran a ravnica.
~\~J~tT -.::...L-~ = Kći je
P~~~CJ '= Pozadi
one planine je
U značenju: s one (druge) strane, javlja se ~\~}u izrazima: 0~~VT~CJLo= Transjordanija; JG.Ji~I~}Lo= prekomorski;<.f'Ij'.,.ili~\~} Lo= Zakavkazje; ~CJ Lo
~
= Transoksanija.
'
Figurativna je upotreba u izrazima: ~CJ ~t ~C}'08' = stajati iza nekoga, pomagati nekome; ·JG~CJ~ = raditi iza kulisa; ~~\~J L.= natprirodan; metafizika; ~ il~Cj Lo = Kakve vijesti donosiš? G~C) Low-~lT~C} = Iza toga se nešto krije! 2) Za vrijeme se
~\~Jupotrebljava
u značenju:
.J
Iza, poslije, npr.: o~ oj') ~~Cjil) = Iza sebe je ostavio veliko bogatstvo. ~ ~; ~C}~~:;. = Ka'će doci poslije tvog oca? l'
,
~
,
3) U značenju.osim, povrh, preko, više, - dolazi nekad primjeru: 492
~I~J' kao što je u
::.u1 ~CJ~
~\'
~;.;.o
= Ne traži ništa osim (povrh) toga!. GG:l ~CJ o~ = Ovaj poduhvat je izvan naših mogućnosti (premasuje naše mogucnosti). !
4) Pred ~\~Jmogu stajati Idi do iza onog drveta!
Međutim,
~C)\Jl
Jl
~CjJl :.;,.~\ =
ili ~, kao, npr.: ! o~~ ' "
,
,
(priloški) znači: (ulnazad, natrag.
Složeno: ~I;j ~ može značiti isto što i ~\~j (mirovanje u mjestu, tj. iza, za, pozadi), ali nekad (uz glagol kretanja) znači: otpozadi, iza, npr.: o~ ~Cj'~ = Iza grma iskoči jedan zečić.
~ :;~t;J , Od
~Cjpostoji
Riječi: :k::..jili
deminutiv: ~~~~.(i ~~~) ;'malo (odmah) iza (ili ispred).
Lj
= sredina i dr., kao prijedlozi znače: usred, među (za
oznaku prostora ili vremena), kao što je u primjerima: ~~;\5 ~;,;..p~)r:Lj
~
'"
~
.•.
"
= usred bašče nalazi se lijep vodoskok,
~~\:.u ~ )~_~JlLj~
~ (h::..j ~ ~/ ';; ~ 4= Slože~o (~j) ~j~,
11w= Zašto hodaš usred dana po ovoj vrućini? Kak~ se osjećaš među nama (u našoj sredini)?
~
također znači: usred, među.
.
Uz glagole kretanja dolaze:Lj ~l = u, usred, te: Lj ~ iz, između, = Zašli smo duboko ušumu (usred kao u primjerima: ~WI Lj šume). ~G Q~ ~~Wi' ~j ~ = Između prisutnih pristupi nam neki mladić.
/J:j
Ji en;
Imenica ~j (kao i 'Jt,;J ), pored ostalog znači: slaganje; pod udaranje, i sL, pa u vezi s tim: znacenjima, kao prijedlog ~Jj= u skladu s, shodno, saglasno, prema, na osnovu i sL, kao što se vidi iz slijedećihprimjera: .r-lJi ~') ~j ::.u~ \).:.j = Sve su to učinili prema (shodno) direktorovoj uputi. ' ,
JS
:~'. J~WTG.....~;)~~
<.S.Jr~j =.Na osnovu onoga što smo čuli, neće
nam biti moguca saradnja s njima. - ~Yr
~..1J = vjerno originalu.
U istim značenjima se upotrebljava i složeno:
2j ~
Kako se vidjelo, slične su upotrebe i prijedlozi: ~
pa: JLt.;j i J ~t,;). i~
.
'
,
493
Osvrt na prijedloge Kako se moglo zapaziti, iz prilično malog broja prvobitnih prijedloga razvilo se u vezi s njima, a i inače, mnoštvo prijedloga složenih na razne načine, ponajviše s imenicama, pored onih izvedenih iz samih imenica. U prethodnom pregledu najvaznijih arap skih prijedloga razmotreni su svi prvobitni prijedlozi, te oni imenskog porijekla, kao i vecina složenih prijedloga. koji su tu spomenuti. Međutim, u upotrebi postoji još izvjestan broj takvih prijedloga, koje treba pogledati u rječniku, uz odgovarajuće riječi s kojima stoje u vezi, a tako i preostale prijedloge, navedene ovdje, ali pojedinačno nerazmotrene. Također se moglo uočiti da prijedlozi, a naročito oni prvobitni, imaju ponajvise mnogostruku upotrebu s raznolikim značenjima i kod pojedinog prijedloga (koji ukazuje na različite odnose među određenim dijelovima recenice). Prosti (pravi) prijedlozi često imaju ista značenja kao izvjesni slozeni prijedlozi (vezani direktno za njih ili za neke druge). Kako smo već istakli, brojni prijedlozi imaju međusobno pod udarna (sinonimna) neka određena značenja. U vezi s prijedlozima i njihovom upotrebom u jeziku, nastale su razne priloške oznake i idiomatski izrazi, od kojih smo neke, primjera radi, naveli uz prikazivanje upotrebe samih prijedloga. Inače, njih ima vrlo mnogo, pa i njih treba potraziti u rječniku uz odgovarajuce riječi s kojima se oni upotrebljavaju u tim slučajevima. Ostalo nam je još da pogledamo najvaznije u vezi sa sintaksom prijedloga i imenice s kojom obrazuje prepozicionalnu sintagmu, vršeći s njom određenu funkciju u sklopu neke rečenice uopce. Riječ na koju se odnosi prijedlog naziva se ~.j:: '.1\. Prijedlog s imenom (iza njega u genitivu) zove se ~).JL Kada ~J::'.II označava postojanje, onda se prijedlog s tim imenom naziva :-; :' '. lI~~I, a u ostalim slučajevima ime mu je: ;Jrr ~~ . ' J
'!. '" __ .,
Ovaj ~\
o~
JI.
C
može biti..I) glagol (~\),
0.-.
...•. o
npr.: .rP--"
otac je otputovao u Egipat: 2) deverbal;o ime (~~), koji radi šta god hoce: 3) riječ glagolskog značenja
y-j ~ ~
~l ~)-!\Y!L,., = Njegov npr.: ~;.w JW = "..
Ji
;".."
-;
.,
(i:-Jr ~),'np~.:
;:,~
= Velika je razlika između vina i sirćeta.' , Rlječ koja je JJ:: '.11 ispušta se kada označava postojanje (biti, postojati, = Njegov otac je (nalazi se) u nalaziti se i sl.), npr.: ~ ~ (~.;.:;.) ~;t ,
494
,
kući. Kada je, pak, JJ::'JI neka druga riječ, ona se ne ispušta, izuzev ako se iz konteksta ona može podrazumijevati. Tako, npr., na nečije pitanje: ;;. ~t)l:JI ~ ~\~ = Koga si vidio na ulici? - može se odgovoriti samo: ~..L:,., = 'Svoga prijatelja. - ispustivši: (t!l:JI ~ ) ~r~ = Vidio sam (na ulicii., ' Sam prijedlog rijetko se izostavlja uz pripadajuću mu riječ. U odgovoru, npr., na pitanje ~ ~. :':".?Jr :~ = Kako si obavio svoj posao? -:-može se izostaviti prijedlog ( ~ ), pa reći: t:W mj. t:~ = S uspjehom. Isto se tako rijetko razdvoji prijedlog od svoje imenice, pa da se, npr., kaže: ~ ~:.u~~ mj. ispravnog: ~ 0-~:.u~~ = Nema danas (nikakve) koristi od Hasana. -"
r;J!::r-
r~
. M~đutim, prijedlog se često ispušta ispred veznika 0r ili 0T, kao što je u primjeru: ... ;C y~ 0r (:r ) ~':1 ::Ul 01 = Zaista se Bog ne stidi da ' napravi uporedbu ...tQ., 2, 26):' Prijedložne oznake za mjesto ili vrijeme zamjenjuju se često akuzativnim objektom (y J~ '.;'. JI), Tako se uz neke glagole može upotrijebiti akuzativni mjesto prepozicionalnog objekta, a takvi su, npr., ovi: ~ ~;;::' .1 = moliti oprost od ...za; ('""") ~;'r= narediti nekome ... nešto; (:J) ~C- = nabrati za nekoga ...nešto; (l./) ~~ = uci u; (~1) = otići u; (~) d:.. = stanovati u; (~) ~~:/ ,,~'= provesti ljeto ~a; (~) ~"C= biti (drŽati se) daleko od; (~) ~W = uništiti, dokrajčiti i dr.
y~
Ime iza prijedloga; genitivu, smatra se da po svome položaju (~), odn. po svojoj funkciji u rečenici, stoji u nominativu, i to: 1) subjekt imenske rečenice, npr.: ~ ;;J 5-~ 1)\1 ~ J-:-W = Selim ima kcer studenticu na medicinskom fakultetu. ,/ /, / , 2) Predikat imenske rečenice, npr.: ~~ po svojoj hrabrosti.
~ .LVlS; ',
= On
je kao lav
3) Subjekt glagola u pasivu, npr.: ~LJirL.r J):.J~~ = Kradljivac je doveden pred suca. ,/ , / / Ime, pak, iza prijedloga u genitivu smatra se da je, po svome sintaksičkom položaju u rečenici, zapravo u akuzativu, u slijedećim slučajevima: 1) Kada označava mjesto ili vrijeme (tj. kada je ono y primjeru: ::
I~
~,W ~ ~VT
fW ~ ~11JT~~~ ,.,'"
J,
"
"oO
,...
y-~= Stranac
= Student
uđe u grad.
J./...:.::J\),
kao u
/ /
je mnogo učio po noći.
495
2) Kad označava uzrok ili svrhu aktivnosti: (tj. kad je to ~ J;..:LJI), kao, npr.: 01~ ~ = Bojao sam ga se zbog njegove mržnjeprema nama. Moj otac je izašao radi dočeka svojih gostiju.
~~ ~\\:O"-;;,'~\c)-.= 3) Kada iza GG- (~ ~;.
=
~
~\.L~\ ~~\j
, \~)
označava ono što se izuzima (-i~:~'.I\),npr.:
= Posjetilisu
me moji: prijatelji osim Jusufa.
4) Kada je' to im'e predikat pomocnog glagola, npr.: Prije dvije godine bio sam u Libanu.
0W .}:~ ~s-0~:~',~ '
,
Kada je iza prijedloga u genitivu ime u nekom drugom slučaju (osim ovdje spomenutih), smatra se da je po svome položaju (~) u akuzativu, kao dalji (prijedložni) objekt, npr.: l·l< = Danas smo prošli pokraj vaše kuce. ' , .
;.-s r~ t.i~:;.
496
B - GENITIV U GENITIVNOJ VEZI Kako je naprijed istaknuto, genitiv u arapskoj sintaksi, pored svoje uloge iza prijedloga, vrši funkciju drugog člana (odrednice - ~l ~W\) u genitivnoj vezi odn. u konstrukciji aneksije - LG f 32 Ova upotreba genitiva, morfološki slična našoj" vrlo je važna ne samo u arap skoj sin taksi, nego i u leksikologiji (i.leksikografiji), odn. u jeziku uopce. Izgleda da je ova konstrukcija mnogo češča u arapskom jeziku nego odgovarajuća još našagenitivna veza, koja se često, zamjenjuje nekim drugim odgovarajućim sintagrnama, na što ćemo se kasnije malo bliže osvrnuti.
t
Ova konstrukcija sastoji se u tome da se stave dva ili više imena (u gramatičkom smislu te riječi), tako da drugo ime (u genitivu) dopuni, odn. pobliže determinira ono prvo, a trece, ako dođe, određuje ono drugo itd. Prva riječ, koja se determinira, naziva se: odrednica (rectum, ~L.a..:Ji), druga, treca itd., riječ, koja determinira prvu (odn. drugu i svaku prethodnu) zove se odredbenica (regens, ~Wi )koja stoji u genitivu. Kad ima više genitiva, prvi regans postaje oilda rectumom drugog regensa itd. Ovakva aneksija, i to tzv. "prava", postupak je determinacije (~~i), tj. pobliže označavanje imena g~nitivom drugog, određenog imena. /
.J1
Ovu vrstu determinacije teba razlikovati od druge, zvane: ~f, koja je kvalificiranje drugog imena pridjevom (atribucija), prepozicionalnom konstrukcijom (prijedlogom s imenicom u genitivu) ili, pak, genitivom nedeterrniniranog imena.' , Prema arapskim gramatičarimapostoje su ove: (~
1) pojmovna ) i:
2) izgovorna nečista (~~).
(sematnička, (verbalna,
~;.:.: ),zyana / ."
dvije vrste aneksije uopce,
33
To
također: prava (~:;;. ;;:...)ili čista / /
;: \:,';\), koja se naziva i: neprava (;;: ;;f·Jr~) ili / /.
32) Pod tim naslovom (iiGiO o aneksiji se vrlo opširno govori kod 'A. Hasana, op. cit., III, str. 1-177. 33) O tome vidi: Sikirić, itd., op. cit., II, str. 55-57, gdje se kratko razmatra "genitivna veza". 32 - GRAMATIKA
ARAPSKOG JEZIKA
497
To je sintagma čija je određenica (JL.a...:J1) neizvedeno ime (~Wl), a njena odredbenica k;)l JWf) može biti: 1) imenica (npr.: ~ ~ = kraljev dvorac, a doslovno: dvorac kralja); 2) poimeničena (supstantivirana) riječ ::'~LLS- = riječ "in" (= ako). 3) zamjenica ( ~~ = njena ruka); 4) cijela rečenica (~;.\ kada se rodio njegov brat).
:.u~r'; = na dan '
U svom slučaju određenica ne može imati određeni član: Inače, ona gubi nastavak - ni u dualu, i - na u pravilnom pluralu muškog roda. Članovi ove aneksije ne mogu biti riječi istoga značenja (sinonimi). Određenica mora označavati uži pojam nego što ga ima njena odredbenica. Tako se, npr., može reći: )~ ~~ = kucna vrata, a obratno (tj. ,-:-,wr~\~) ne može. ' , Za ovakvu aneksiju Blachere 34 ističe da ona izražava dva osnovna pojma: 1) zavisnost i 2) kvalifikaciju. 1) Aneksija·
za visnosti
U njoj prvi član sintagme (određenica) označava nekoga (nešto) koji = (što): a) zavisi od njenog drugog člana (odredbenice), npr.:
j:,.:Jr~~
2) Aneksija kvalifikacije U ovoj vrsti aneksije genitiv (odredbenica) kvalificira njen prvi član (određenicu) tj. pobliže ga određuje u pogledu njegove suštine, svojstva, materije, i dr., kako vidimo iz primjera: ( ..",wr~..L.= grad Kairo; ~ ~ = 34)
Uopće o aneksiji u arapskom jeziku pogledati: B. Blachere et M. Gaudefrov-Demombynes, Grammaire de l'arabe classique, III edition, Paris 1952/ str. 322-328,pod naslovom: Etat d'annexion. .
498
mjesec safer; ~\'~r~)\3 ..\.:W = zeljeznica i dr.
= troje
djece;
;;jj
j;.~=
čovjek od povjerenja; .~
• ,
,
Određenica se ovdje smatra kao determinirana iako nema određenog člana, kada ga nema ni odredbenica. To jegramatičkadeterminacija (samim genitivom). Međutim, ovakva sintagma nije semantički determinirana. Da bi se to postiglo, njen drugi član treba da dobije određeni član. Tako će od gramatićki determinirane aneksije, npr.: ~G~~ = zlatan prsten (kod nas je ovdje pridjev u neodređenom vidu), 'postati semantički determinirana, kada se rekne: ~:.ur~(;..= zlatni prsten (atribut je u određenom vidu u našem jeziku). ' Ova vrsta aneksije obično se sastoji od dva člana, a pri tome su moguće dvije kombinacije. Naime: 1) oba njena-člana su imenice, a 2) prvi član je pridjev, a drugi član je neka opca imenica, determinirana određenim članom, U ovom drugom slučaju određenica je, dakle, (po arapskom shvatanju) deverbalno ime, pa to spada u "nepravu" aneksiju. Za prvu aneksiju mogu poslužiti navedeni primjeri sastavljeni od dvije imenice.
II - Neprava aneksija - (~~
~~i\)
35
To je ona u kojoj je određenica deverbalno ime, fj. (obični) pridjev, particip ili infinitiv, dok odredbenica vrši funkciju subjekta ili objekta. Tako će za subjektni genitiv biti primjer: ..).ili~~ (pa bi se, dakle, r~klo: ~~ ~ = Njegovo je srce milostivo). Slić;"oje uprimjerima: rJt1.rr~;::.= zlosretan; J\~~VrbiG = opadanje lišća, i dr. -, Primjeri za objektnigenitiv bi bili ovi: i~~)'..i.S' = lažljivog govora (pa bi se, npr.,reklo:
J..A~
~
On 'je 'lažljiv u svome govoru);' dalji su primjeri ovdje: J:'~~\j posjetilac izložbe: yG.5Jr~t; = pisanje knjige i sl. ,,' "
=
~~;,
= "
,
Kao određenica, pridjev se i bez člana smatra da je determiniran njegovom odredbenicom. Međutim, pridjev mora kongruirati (ovdje: podudarati se u određenosti) sa svojom imenicom, pa nasuprot pravoj
35) O ovoj vrsti, te inače o aneksiji vidjeti kod: Caspari, itd., op. cit., II, str. 198-234,& 75-95, pod naslovom: The status constructus and the genitive. 32 • GRAMATIKA
499
aneksiji, on ovdje može dobiti određeni član. Tada član, zapravo, ima funkciju pokazno-odnosne zamjenice. Tako se kaže, npr.: ";")TL.:..-;.Jr~\:~11= djevojka lijepoga lica (u značenju kao kada se kaže:
~
~)
~~8.lt == djevojka čije je lice lijepo.
G..
'Q ~!D, Ovakvu aneksiju-možemo također zamijeniti: 1) specifikativom mjesto njene odredbenice, pa reći, za gornji primjer: ~) ~~F'~ 11= djevojka lijepa po '(svome) licu; 2) upotrebom odgovarajuceg kvalifikativnog glagola mjesto odredenice.pa bi onda isti primjer glasio: ~ ~8.lt ~) ~ = djevojka koja ima lijepo lice (koja je lijepoga lica). '
Particip ima imeničku prirodu kada stoji u aneksiji, koja je, pak, subjekt neke rečenice, npr.: L'~ J~ UL..)r~.G,~tS = Pisacovog pisma (ove poslanice) nepoznat' je kod nas: 'Isto jetako kada je particip upravilnoj dvojini ili množini muškoga roda, kao što je u primjeru: ~ ~.J~ ~t:) = A mi nećemo napustiti svoja božanstva ...(Q., 11, 53). "'" Aneksija će biti semi-verbalne naravi kada participIkao određenica sa svojom odredbenicom) bude predikat imenske rečenice. To se događa kada taj particip (direktno-tranzitivnog glagola) ima značenjeimperfekta (tJ~\) pa on uzme za objekt ime u genitivu (kao odredbenicu)mj. u akuzativu, npr.: ... U'UTt--~d~(mj, dUT~~ d~,odn.: ... ~UT~v.;~ = Zaista ćeš Ti skupiti ljude ..). (Q., 3, 9). ' . Infinitiv C:.~\) ima glagolsku vrijednost kada uza se ima objekt u akuzativu. To se događa: 1) kada taj objekt dođe iza aneksije (u kojoj je infinitiv odredenica),npr.:~W::..u~ :.:....G~\~ ~\ 'J = Ne volim što čitaš tu knjigu; -2)< kada objekt nedođe odmah iza infinitiva: ... ,. ~):.\~ \ : .. ~;;~:' : l5~ lO; ;,; ,= ili branjenje, na dan gladovanja, siromasnog rođaka. (Q~,90,1'4)
rc.1~~\...
Pred zamjenički objekt infinitiva stavlja se: prefiks L.l ili prijedlog J, npr.: ~~l~ ~ = uzrok njegove ljubavi prema njoj; Čuo sam da nas spominje tvoj otac. "
8 ~1)'~ '"
~'
/
=
,
Kao drugi član neprave aneksije može stajati rečenica (naročito vremenska) čiji je predikat glagol (finitni glagolski oblik) ili particip aktivni. Evo primjera za rečenicu s glagolom: ~;1~L.r'Y.. -u. ~~. sam se upoznao na dan kada mu je umro otac (mj. = ~1 smrti njegovog oca). Primjer za rečenicu s participom aktivnim:
500
= S njim
;;'Y r";." ...
na dan
r.)wc...J~\)' ~,
u,
J
-,o
~ \
UJ ~ '.,
~
;;,1=Sreo' sam ','ih na-stanici u noći kada
jO.~~ \.,
su se vraćali iz inozemstva (mj, ~;.~
~
, .. = u noci njihovog povratka ....)
III -Značenja odredbenice (genitiva u aneksiji) Kako smo vidjeli, Blachere ta značenja dijeli na dvije skupine, dok ih Caspari raspoređuje u šest tačaka, pa po njemu genitiv u aneksiji može označavati slijedece: 1) Osobu (stvar) kojoj pripada osobina naznačena odredbenicom ~0 =bistrina vode. (genitivom), npr;: JJr~ = Božijamudrost: ~W\ 2) Materiju predmeta'(~g\
i.;G'i\),gdje
je genitiveksplikativan, npr.:
~~
:Gl= zlatna zdjela; tuspada i ~brnut slučaj: predmet materije, npr.: '.r'C:W~'~= srebro dirhemaItj, ono od koga su oni iskovani), - Ovu vrstuaneksije ne smijemo zamijeniti s-tzv. aneksijom poređenja kao što je u primjeru: ~wr~=(doslovno)srebro vode, misli se na srebrenasti sjaj vode (tu 'je prvi član aneksije: slika, a drugi: predmet poređenja).
(~i1GI),
3) Genitiv označava: uzrok posljedice, npr.~~ = sunčeva pripeka: ili obrnuto, tj. posljedicu uzroka, npr.: ~~"{r~G- = Stvoritelj Zemlje. 4) Dio cjeline, a to je partitivna aneksija (~: a .• :: \ii.;GiD, npr.: J.50\.{;;J\ =sve životinje; ili cielinu koja obuhvatadijelove (to je eksplikativna aneksija), npr.: LWi~\~= najveća mudrost. /
.-
.
J
5) Posjedovani predmet, npr.: ;.;rrj ~ Jt1J'~,= vladar kopna i mora/ ili, pak, vlasnika predmeta, npr.: ~dJr ~)-= kraljeva riznica. 6) Objekt radnje, npr.: ~L.....:.-JI:~/ = stvaranje neba, ili subjekt radnje, npr.: ~.L..dr~~= prijateljev poklon. I R~ckendorf 36 zasniva .svoju podjelu vrsta aneksije (kod njega: Genitivverbindun = genitivna veza) na značenjima genitiva (tj: odredbenice), pa navodi četrnaest vrsta takvih genitiva. To su slijedeče: Geniiivus epexegeticusti: aneksija objasnjenja (~r i1G1ili i.;Gl 0W1>, odn. eksplikativni ili apozltivni genitiv), kao što'j~u primjerima: 1)
~~)rs;;:' = stablo masline;
>~
~~
= ime Hasan;
,U:;:;- = pleme Kajs;
36) O aneksiji uopće vidjeti kod njega: op. cit., str. 139-149, & 73-86.
501
(":;Ji~.c.= gradBasra: rijec "kana": ~I
t.:.. = godina
O~~
~! = istočni vjetar.
njegovog rođenja; 0LSt....LS'
=
Ovdje genitiv prema prvom članu aneksije stoji u odnosu subjekta prema predikatu,npr.:
t.)~\= Historija je nauka.
rečenica glasilo: ~ 2)
~~
t'!Ur ~ = historijska
nauka, a to bi kao imenska
~wt
Genitiv mat~rije' (JG ;jLpp, npr.: iG-)r = mramorni stupovi; = drveni most; t1.:J = (dvije) sreb;ene naušnice (menđuše).
wr
;C.:;1T\.c..
= željezo resetaka:
~GJT~~
= zlato
4) Genitiv izmjererlOg (predmeta, vremena), npr.: ~ vina: ~~C t-\~~= odmor od jednog sata. .,
Jj =
mješina
,
3) Genltiv forme, npr.:
prestena.
Genitiv prostora i vremena, npr., za prostor: ~I)i ~ = palme u oazi; ,..:.,L..ilioLJl = orangutan (doslovno: čovjek šume): ~ L:.c = ručni sat (doslovno: sat zgloba zapešća): za vrijeme: )4Jr~w.'= di:levna svjetlost; 5)
~~.
= noćno bdijenje; ~~C~
=
trenutno usmrčujuci otrov.
6. Genitiv postojećeg (il prostoru ili vremenu), npr., za prostor. L>~\j !.\JD\ = Dolina kraljeva (u Egiptu), ~ )~\I'TJ.~l = Petoriječje, Pendžab: za vrijeme:)Jr iQ = studena n'OĆr0:!js(;:;' = sudnji dan;~1' , ~ !.\\)VT = doba turske vladavine.' , 7)
Subjektni genitiv, npr.:
ječanje ranjenika;
clli' J):~=
->~~ = puhanje vjetra; ~~~r
=
padanje snijega (reklo bi se, npr.:~)I '~. ~~ =
= vjetar, u rećenici subjekt). 8) Objektni genitiv, npr.: ~ Wt..J:. = čitanje knjiga (reklobi se, npr.: ~itJL1r = čitam knjige, gdje je: ~ = knjige, objekt); d~~ = samoljublje; i~ ~ = ubistvo zločin ca (ovo može biti i' subjektivni puše vjetar, gdje je ~)I
genitiv, jer i~ ~ = ubistv;';)
=
zločinca, može označavati i objekt i subjekt radnje tj.
Genitiv vlasnika (genitivus possessivus = posesivni genitiv), npr.: J< ~~\~ = prijateljeva kuća; ~~8' = bibliotećka knjiga; :;1.)11~:;. = plernensko ispasište. " , , 9)
Genitiv posjedovanog (predmeta i sl.) npr.: JW:.;,..LS- = Kulejb sa ~G = vlasnik banke, strijelama; JI;VT o: )j~J~) = kapitalisti; 0~ bankar.' " ~, 10)
502
11) Geniiiv svojstva (aneksija konkretnog uz apstraktno
JL::'-:Jli;Gl), npr.: I.5'i.JTL :;1~= darezljivi Alkama; ~~~
=~
hrđavi pa;;'~
~G
= pametan čovjek,
12) Partitivni.genitiv
(~\ Ji ~tGl), "'-,
,..
'
tD
(~: ~.-: ~ri LL:;,
jJ}Ji~(.~= ~id sobe;
,...,..
=
ili aneksija dijela cjelini
;~J:a.;= podne. ,..
'"
Nekada je u ovakvoj aneksiji određenica poimeničeni particip ili obični pridjev, npr.: ~~1.1 = spoljna strana šake: Jc:.j.JT~..J = staro (drevno) doba. " , , Nekada ime kao određenica, kada mu je odredbenica njegova vlastita' konstrukcija), dobije značenje množina (to je tzv. peronomestičke = najveći nitkov; superlativa, npr.: oL.a.1Ji lS""'IJ = vrhovni sudac; iLJ.sr ~ .!l)..:Jr ~ =kral{ kraljeva. Inače, ovakva konstrukcija Je česta s elativom, npr.: ~I)\~~t
= najmilostiviji od milostivih (tj. od svih).
Slično ovome i pozitiv pridjeva, kao određenica, dobije značenje superlativa, npr.: ~;JitJG:. 08' = Bio je najučeniji Arap. ~ 0~ \~l ~t ~ = Ti si, kad se prebrojava (pleme) Kulejb, najgori od njih. Superlativno značenje, kao određenice, imaju i neke imenice, kao što su, npr.: J..i\~i~ = njegov najbolji prijatelj; U"LJr~ = najgori čovjek: ~~ = ilJega'va najveća želja; i~ tT~Ll. =' najveća počast; uL1-JT 1.5~L,..J = sva (najveća) snaga. ' ,
J-;.
U ovim slucajevima ( i sl.) genitiv, ipak, ima partitivnu vrijednost, kao i kada je određenica neki pridjev ili neko drugo ime, npr.: Jl';")i' = najplemenitiji covjek: J~~t = koji grad; ~(,.:Jr~/G:.: = lažno ob~ćanje;
:~t
"-!~t
J~t = njegov prvi drug i dr.
13) Geniiiv specijaliziranja je onaj u kome je određenica: pridjev, particip ili riječ pridjevski upotrijebljena (kao: ~, , ). i sL), npr.: ~ ~ = dalekovidan; i~ ~ = bezbrižan; J~YT~ = njen najstarijibrat. '
~;-l
= slavnih predaka; ~t ,
14) Genitiv uzajamne pripadnosti je onaj gdje je odnos između članova aneksije sasvim opcenite naravi. Funkcija genitiva (odredbenice) u ovoj vrsti ne smije se zamjenjivati s funkcijom nekih drugih genitiva (kao onog posesivnog ili onog koji označava dio cjeline), kao što je, npr.: ~)r~l~ = čovjekova glava, i sl. Evo još nekih primjera za ovakvu upotrebu genitiva: ~ 0~ = Lejlin Medžnun: LP~t) JQ ~~ (~~ L3:..:.) = (Ondje smo ostali) tri noći i tri dana (doslovno: tr(noći i njihove dane); ili poslovica:
503
Jj = Nekada veliku stvar prouzroči neka sitnica
~~ ~\ ;'Y\~ prema njoj.
IV - Sintaksičke osobitosti aneksije Nakon prethodnog. ukazivanja na manje-više semantičku stranu ove konstrukcije, sada ćemo obratiti pažnju na njenusintaksičku strukturu i neka druga pitanja u vezi s njom. Već je istaknuto da je aneksija jedan od načina determinacije imena. Tako, ako je odredbenica determinirana, onda je to i njena određenica, kao, npr.: 0G = Osmanov brat; jQT~I~ = susjedova kuca, i sl.i--Ako je, međutim, genitiv neodređen, prvi član aneksije smatra se samo djelimicno određenim, npr.: ~ ~ = dvorac neke kraljice i sL
;"'t -
,
Aneksija se obično sastoji samo od dva člana, ali se u njoj može javiti i više genitiva (odredbenica). Međutim, iz estetske-stilskih i drugih razloga, upotreba se ogranićava često na dva takva genitiva, kao u primjeru:
~..w= najistaknutiji
~r j;t
stanovnici Medine:
Više genitiva može doci kada su oni međusobno koordinirani, a zajednička im se odredenica tada ne ponavlja, nego se na nju ukazuje spojenom ličnom zamjenicom (koja joj odgovara, zvana: ili ~I)f), npr.: ~1) ~;t) ~t ~~ ~t ~l) = [učer me posjetio moj prijatelj Ahmed, njegov otac i njegova 'majka.'
~wf
In~če se određenica mora ponoviti, npr.: tf~'lTj0\j0~~ Neka je slava našem Gospodaru, Cospodaru'nebesa i zemlje!
~~0~
=
Sličan je postupak kada je zajednička odredbenica. Ona se tada stavi iza svoje određenice, a iza drugih genitiva poslije nje dođu lične zamjenice J..J~) ~.:.s:,~} = Hoću da ukazujuci na tu odredbenicu, npr.:~) spomenem njegovo porijeklo, (njegov) život 1 (njegovu) pogibiju. Rijetko se takva zajednička odredbenica veže samo uz posljednju određenicu, npr.1u1 ifL.Tj 0~) 01lJr ~ 1;J..s::.;= Razgovarali su o bicu, atributima i imenimafAllaliovim.' , Međutim, suprotno upotrebi u klasičnom arapskom jeziku, u novije doba nerijetko se stave po' dvije i više određenica ispred zajednicke odredbenice, npr.: y-:!j)\0\:'
~X' ~).
504
~j~I~ = vezirova kuča i bašča mj.: y-:!j)i' ~\~
<.....:-:.~-
,
,
,
= rođenje, život i smrt toga književnika mj. klasicnog:
~yj ~t;-j <.....:-:.~YTJ.Jy.
Ovim novim postupkom krši se opće pravilo da između određenice i odredbenice ne smije doći nikakva druga riječ, pa prema tome ni druga određenica. Zato i atribut određenice (koji inače stoji iza svoje imenice neposredno) moradoći iza odredbenice (tj; iza cijele aneksije, koja je jedna čvrsta sintaksička i semantička veza), pa se kaže, npr.: ~..LJT4~ = ovaj gradski park; (stavimo li ovo· ispredaneksije..onda je to rečenica: Ovo = pouzdani putni je gradski park). Drugi primjer za atribut: ~}r~~~ drug (saputnik); njeno lijevo.oko is!' '
~..u.
:(5;.Ji\+~~
Kada .je, pak, uaneksiji određenica riječ ~~, onda se dopuna (npr. objekt) odredbenice može staviti ispred te aneksije, npr.: J)~ ~ ~k.l Gl = ja njegovog brata ne poznam. - , Ipak, ponekad se (naročito u poeziji) između članova aneksija umetne poneka riječ (zakletva i dr.), npr.i? ~~ ~ yS')\.:, ':'-;I~ = Hocete li mi ostaviti moga druga? '" , ~' ::.J, ;J)LJj ~~ 0..-.j O..L 1uj = A u koliko sam već kraljevina upao i ~.
"",-
J"
__
:;" ~
,...
konjanika (kopljem) probol (o~o prvo j je tzv. ~~ ~\j u značenju: koliko, kako mnogo, a dolazi kao prvi dan aneksije): ~~ ~~j~ :1\ ~ ~ Nipošto ne pomišljajte da Bog krši (svoje) obecanjesvojim poslanicima! (Q., 14,47). Češče.seizmeđu njih ume će jedno suvišno t.: (tzv. ~'Jj\)Tt.:), npr.:
~\~~'~ ~i ..:';'~i= Ma šta da uradim, ona nije zadovoljna. \~ ~~:-.:,~ \~~L.JS ~ = U koji god dan dođeš, mnogo
::::; --
3 -,"
:::
-
~":r.~ ~
ob;ado;ati. ~ ~C: ikakvog razloga?
.••
!
~G.,j. ~\)'
ćeš me
\~W == Ta zašto se ljutiš na njega bez
= 'Teško klevetniku
~j
zbog njegovog
klevetanja!
tD
Nekad iza odnosnog imena (~~~ koje u određenom ~mislu stoji mjesto genitiva, dođe genitiv imena iz koga je ono izvedeno, kao njegova apozicija, npr.: K.
~) ~).1r~·.~1 = Sreo sam tog Kurejševića, od
mekkanskih Kurejševića (mJesto:' K.~) r
~) ::,.. ~}i~.. 01). ",."'"
'"
Određenica se nekad ispusti metonimijskom upotrebom odredbenice kad se, naime "mjesto" upotrijebi u značenju onoga što je (ko je) u njemu, pored drugih značenja metonimije, pa se, npr., kaže: .)~ ~ Jk ~)JTJLk = Pitaj selo, ako mi ne vjeruješ! (mj. ~)JI~1 JLk = Pitaj stanovnike sela.) 505
Mjesto potpunog ponavljanja neke aneksije može se jedna odredbenica ispustiti, kao, npr.: ! ~ ~;.. (~ ) ~;..~ = O hude, (moje srece) hude li moje sreće! Određenici, čija se odredbenica ispusti, doda se nunacija u naknadu za ispušteno, a takva se nunacija zove: nunacija naknade (-J'yJ\ ::r-~), npr.:
Qr ~ = a svakom
Ckj ~
~\j JS'j).
smo dali mudrost i znanje (mj,
(Q:, 21, 79).
• ,
ili:;'
= toga Slična se naknada vrši u složenim riječima, kao što je npr.: dana, tada, što je nastalo od: \ll 0\5 Ovdje je odredbenica cijela rečenica, a to se i inače događa u aneksiji, kao što imamo u primjeru:
~l~:H .
. ~~ ~;,~~~ ~r:;' IlA = To je dan kada
će iskrenim (istinoljubivim)
koristiti 'njihova iskrenost (Q., 5,119).
V - Zamjena aneksije drugim konstrukcijama Vidjelo se da se aneksija sa subjektnim, odn. objektnim genitivom (odredbenicom) može pretvoriti u imensku ili glagolsku rečenicu u kojima odrebenica postaje njihov subjekt, odn. objekt.
~I), a infinitiv~m kao Tako, opet, tzv. infinitivna rečenica (~.J~ određenicom u aneksiji, može se pretvoriti u izričnu rečenicu, pa će se, npr.: mjesto: ~G5 ~L ~ = Nije lahko pisanje knjige (napisati
:.,...:J
knjigu), reći ~vak~: ~~
~~
0{.~
~
= Nije lahko da se napiše knjiga.
Također su dati primjeri u kojima je aneksija zamijenjena: odnosnom rečenicom, specifikativom ili kvalifikativnim glagolom (kao određenicom u sklopu relativne rečenice). Navedeni su i primjeri kada se mj. infinitiva (odredbenice), kao drugi član aneksije, upotrijebila vremenska rečenica (čiji je predikat finitni glagolski oblik ili, pak, particip aktivni). Prema starim arapskim gramatićarima i u pravoj aneksiji se, ispred genitiva (odredbenice), već prema smislu, može zamišljati da stoji jedan od prijedloga; J, c ~, tj. da se mj. genitiva može upotrijebiti prepozicionalnakonstrukcija s jednom od ove tri prepozicije, npr.:
0---
".
y. '"
rL.Jb
= rU
::;.....
.•..
$-....
:..
J
~
",.
~I )..Ll1 '"
= Samirova
"'.
ogrlica odn. ogrlica od zlata;
putovanje
506
odn. putovanje
~~
kuća; o .:;;
u ljeto (ljeti).
..Il
~)
•••.
!
~!
....'"
JI.
c
•••
J.,.1 = ~)
......-
o..:;:
=~
cl
~
,JI:>
.-
LJ-:' J..I.1 JI.
'"
o
'fi,
~.--JI
'"
= zlatna = ljetno
Upotrebi prepozicionalne (ili neke druge) konstrukcije piibjegava zbog stilskih i drugih razloga, mj.nepodesne ili nejasne aneksije. •
•
••
'"
JI
••.••.
JI,.,
>;I...
.••. o
~.
'" o::li '" JI
o
se '-
:zi
Tako Je, npr., radi očuvanja nme, rečeno: 0~W .J \..;13 YS ..ur U.ri ~ '\..;1 (mjesto:~~w Li = Mi smo poslali opomenu (tj. Qur'an) i Mi ćemo je zaista i sačuvati. (6., 15,9).
J)
Aneksija se izbjegava i zato da se ne bi nizali sami genitivi uzastopno, kao u primjeru~\~~.L", ~ ...
0':' ~~~ ~1 (;:11= pa bi se reklo, npr.: ~1 ('0:11
~~\~) = Sreli
_~(;J0,~
""
'"
..."
,,'"
smo se jučer blizu bašče moga prijatelja
Fuada. Razlog
može
aneksijompostao
biti i taj da bi ostala
neodređenost o
..•
..•
"..
JI
određen, npr., mjesto: ...L...>-i l;)..~.~ I
'
"
I)
u izrazu "
..•
o
treba reći: ..l....>-i
koji bi __
..•
__
.pl
"'
L;)~ ~
o;.J\~G: treba: o~ )GJ ~ ~G - ili (':'a)l0-- :;G = jedan trgovac iz B~sre.
= jedna
kći našeg susjeda Ahmeda-
= jedan
basranski
trgovac,
.••
ili, mj.
,
,
,
Upotreba prijedloga uz genitiv, mj. samog genitiva u aneksiji, događa se i zato da bi se sačuvala verbalna vrijednost: 1) intenzivnog pridjeva (wLJr:-:"O, kao, npr.: c.->l51J::" ~ti:.,.I (mj. = Oni rado I lO
:J.
0./
o
:...,a::., ~~) o
slušaju laž.; 2) participa 'aktivnog, npr.: ~ ~\
~
) = Njegov brat je volio putovati
./
~
-
~';"1::"\S (mjesto: .....
(bio je ~klon putovanju);
~:,:o JJ
::D~ WL,., Ji (mj. ~~ ::,~ .... ) 3) rn'finitiva, npr.: .;...,.:,~ je.to učinio radi očuvanja 'svoje časti (mj ...da bi očuvao svoju čast),
= Salih
U sva tri prethodna primjera mogao se upotrijebiti samo prijedlog J , i to iza deverbaJnih imena izvedenih iz glagola koji regiraju direktni objekt u akuzativu, Kako se iz primjera u ovom poglavlju vidjelo, u nekim slučajevima aneksiju možemo, a u drugim treba zamijeniti nekim drugim načinom izražavanja u samom arapskom jeziku. Međutim, prevodeći arapsku aneksiju na naš jezik, ustanovit ćemo da nju nekad možemo prevesti istom našom genitivnom vezom (npr. 1,~
~
= padanje
snijega ..l..5\;Jr ;~\) = čitanje novina) i sl., ali da u mnogim drugim slučajevima moramo, ili možemo, upotrijebiti i neku drugu sintaksičku konstrukciju. Tako ćemo, npr., arapski idafat na naš jezik prevesti: 1) atributivnom konstrukcijom: 1) lLJT~L; = kucna vrata; 2) apozitivnom:
(_~W\~..L.
= grad
dvorac od mramora: 4)'složenicom;
rr~ = govedina;
-!; ~
Kaira; 3) prepozicionalnorn: ~~\~~
6) .neizvede~om
riječi:
nekad prevesti i nekom našom odgovarajucom
~1j..)T;"';
=
= suncokret; 5) izvedenicom:
0JT;;!
=
šakal, ili ćemo ga
rečenicom.
507
Kada treba u arapskom jeziku upotrijebiti idafat ili, pak, neku drugu sintaksičku konstrukcijusličnoga značenja, .zavisi od raznih okolnosti, odn. od osobitosti arap skog jezickog stila, te njegove adekvatne primjene u govoru ili pisanoj riječi, a mi ćemo se pri prevođenju na naš jezik, ravnati prvenstveno prema našoj jezičkoj praksi.
VI - Neke osobitosti upotrebe aneksije Neke riječi u arapskom jeziku (i inače u semitskim jezicima) 37 upotrebljavaju se često (a neke pretezno) kao prvi član aneksije (mj, naših atributivnih pridjeva, zamjenica i dr.). One označavaju razne pojmove: totaliteta, količine, ucestalosti. neodređenosti, sličnosti i dr., a neke od njih služe za intenzifikaciju, te negaciju drugog pojma, kao i za druge svrhe.
Js-
(= cjelina, ukupnosti, i sl.) zavisno Tako od riječi totaliteta, imenica od konstrukcije same aneksije, prevodi se kod nas različito, kako se vidi iz primjera: ~..L...JrJS =,cijeli grad, a: y8 JS= svaka knjiga (uprvom primjeru odredbenica je determinirana članom, a u drugom nije). Slične suupotrebepojmovno bliske rijeci: U8' , t.e:.,~; pa ~ i sl., kako se vidi iz primjera: }: ... ~Si~e:.= svi plodovi, J>I)o.Vrll8' = svi ciljevi; J)):,Si ~ = sve okolnosti; ~Ur~ = svi ljudi, što se kaže i: ~ ~wf . , Imenica ~ = dio, ka~ određenica, kod nas dobije značenje neodređene zamjenice: neki i nešto, npr.: .. :,{:~h'~ = neka djevojka (ili: neke djevojke): pr~ = nešto posla. F'",
_,;.\I
Akuzativ imeniceL', ;
oznaku velikog broja ~)
,J
,
-'
ji
(= mnoštvoxkoličina), tj. :.;..)upotrebljava se za odn. malog broja
{q:.! 'ji:J :) osoba, predmeta
i dr.
Ona se kao određenica konstruira s indetermiriiranom imenicom iza nje u genitivu, a iza njega može doći njen atribut u istom padežu ili imenska, odn. glagolska rečenica (sa glagolom u perfektu). Evo primjera za to: ~~ !lb. ~\~ JJ~ ~~ = Ondje sam vidio mnogo nepoznatih ljudi. ~ ~G.~~. ~:.ul) .;5'Li = Mnogi mladić nije zahvalan svojim roditeljima. ,
N~kadase uz ~~ spoji zamjenica ~ (zvana:.J~~f),
bez. razlike
37) Razne primjere za ovakvu upotrebu aneksije kako u arapskom tako i. u semitskom uopce, pogledati u djelu: Carl Brockelmann, Grundriss der vergleichenden Grammatik der semitischen Sprachen Hildesheim, 1966, II Syntax, pod naslovom: Feste Genitivverbindungen, str. 253-255, & 172; kao i kod Casparija i Reckendorfa (na spomenutim mjestima, bilj. 35 i 36).
508
na rod i broj neodređene imenice koja slijedi u akuzativu (tj. ~ __'.: II = speeifikacija), ali neki dopustaju i upotrebu odgovarajuće zamjenice za ženski rod i množinu, pa se, npr., kaže: ~0-~~t L.~ ~~= mnogog , sam dječaka (ili: Mnoge sam dječake) spasio iz opasnosti. Prema ,
_~...
navedenom, može se, npr., reći: •.W
~
~:;iJl
~ ,'"
o ~
Jl :!JJl
OJ
-::: ..-,
l.rf"!j , 01/1"'u 'olyl
4-u = mnogo žena; •...:;"
analogno tome kazat ćemo i: ~G-!~~ mj. ~~ ~~ = mnogo ljudi i sL
L: (~~\:-sr L: )
Dodatno
ne prouzrokuje nikakvu promjenu ove
konstrukcije, npr.: ~ ~~ ~~ = mnogi udarac sabljom; međutim, tzv. UGJiL: = obično sprečava rekciju riječi ~~ kada joj se pripoji, npr.: ~~ ~~ J?~)- = Mnogi tuđinac odsjede kod njih. Ovo ~~ moglo bi se shvatitiovdje kao adverb = često, ponekad, više puta; a on može značiti i; možda. Navedeni primjer bi se, dakle, mogao prevesti: Često (ponekad) neki tuđinac odsjede kod njih. Za drugo značenje neka posluži primjer:
)~
~~ cs j~i~ = ne znam, možda je Omer u kuci.
~ ~
- Obično se zamišlja da ispred ~~ stoji uzvik: ~ a.nekadase on uz njega i upotrijebi, npr., (iz jedne žalopojke = za arapskom Španijom): 1 J\J..:l) cl)) J~W L.+-:-:~...G ).~) ri '-;-'}.;
~:;J(
-'
"
o"....
OJ.
.••• o ,.. Y.
,;;; /
J
", "..
..."..
JI
.•.•o
... ,...
o"
o
'"
Jl
,:;;'
Jl
.-
O, koliko je majki i djece bilo međusobno rastavljeno, kao što se razdvajaju duše od tijela! Nekada se ~~ ispusti, a mj. njega upotrijebi tzv. ~~ ~\j u istoj konstrukciji kao sa ~~, npr. ,-,a-::;.J! LSt J-I~ ~~ ~~ J)j = Koliko sam noći probdio uz postelju svoga bolesnoga oca.Rijetko mj. ovakvog} dođe ~ ili ~, još rjeđe, upotrijebi se sama imenica u genitivu. Postoje neki varijantni oblici upotrebljavani mj. ~~, a najčešci su: y~i ~~
JL ,~ '
Slicnost, odn. jednakostoznačavaju riječi, kao što su: ~ , 'J'..\.v ,)...G i sL Evo nekoliko primjera za njih: .J..:.,. -:.t-::r:- J JuL. = Nisam imao druga sličnog njemu.- .}.~JCt~;r, = ptice sličl{eslavujima: o')j~ t)-j ,to
/
Jl Jl :l
.- ..
=
~
•.•
...•...••..••..•
".-
•••
,..
'.::;
šara (arabeska) sličnacvijetu. - Inače ta rijec dolazi u značenju: pola (i
sličnih pojmova), npr.:
0~;:JI~ = poluotok:
= poluslužben: ~ lopt~st; ~;Jr~ = trapezoid: ~~
~
~~~\ = subkontinent; ~~j~ ::: sferoidan, dr. ~ o~ ~ UJ = Nećeš naći njemu ravnog među nJima. ~;)l: :~ J~ t,;,;. = Ne postoji dragulj ove vrijednosti.- ~~l!JJ ~ = Učini to koliko ti je moguće (prema svojim mogućnostima)! -i sL o
Jl
"'o ....
Jl,...
.f",
,.
o
"
'.
.
i
••
~1
:.P~
Neke od ovakvih riječi u aneksiji (kao odredenica) služe za intenziii-
509
kaciju ili specifikaciju pojma uz koji dolaze. Prevodimo ih sa: sam, isti, osobno, lično, ili, pak, na neki drugi način, kako to odgovara kontekstu . ••
•
~
o
.....
~
o ....
~o
....
~
.....
~
••
••
Takve su, npr., riječi: ~ ' ~ ' ~ J ' J->- ' ~, kao što Je u pnmJenma: ~' '.;;~f = kralj osobno (lično) ili: sam kralj; ~l:.Ji~ .) = u istoj ulici;
1u\ ~) ~ sam Bog; y. tS-T ~) = Poslao me moj otac lićno (sam otacx ~;;.::.~;. =- Onje nitkov, pravi nitkov.- rl~ ~ ~CV\C~ = Ovaj profesor je pravi znalac. - .0"=-:'7~
= Njegov
~;"7
bratje zaista pouzdan.
Neke imenice (i odgovarajuci im pridjevi) vrše negaciju pojma drugog člana aneksije, a to su, npr:
r~(~~),ili (~),:;.
(:~), ~~ (~),
a naročito ćest~ za to služi riječ: ~
0(~
('jj~),
.
# (J~),
,.
Evo primjera za sve:
Lp)rr'~ = nezadovoljstvo; :;;'/, I\~~ \ .
= nemilostiv:
ii~ = bezosjećajnost;
~C
= ne odgojen; ~;. = nesporazum;
y~~::/I~
~~
W~
= nesretan; V'\~~~ = nepokornost o~\)JI~ = nečitak; ~\~ ::l..L;j = bez umnost; 0~lri~~= bezbojan; 0~.8r~J.;.. = bezbojnost: JWf ~~ = bezbrižan .:J;''Y ~ = nepostojeci; :~4.;~ = beskonačnost -- "
....."o
•
~
o ....
.J
.J
.J
VII - Stereotipni izrazi
itd. li
aneksiji
Neke ustaljene (okamenjene, fosilizirane) aneksije u arapskom jeziku imaju kao određenicu riječi, koje, izgubivši svoje prvobitno značenje, ovdje imaju ulogu da ukažu' na neki odnos koji postoji između nje i pojma njene odredbenice u takvoj aneksiji. To su riječi koje oznacavaju razne osobe kao što su, npr.: j;1 = čovjek: ~T = ljudi; J~ = vlasnik; ~L,., = drug i dr. Tu posebno spadaju riječi koje 510
se javljaju kao prvi član tzv. kunye, a to je ime po ocu (~\), majci (~h, sinu (;~), kćeri (~~ ili ~), bratu (t\) i, rijetko, po nekim drugim srodnicima. Bez obzira na to što ove riječi prvobitno označavaju osobe (one i ovdje mogu ukazivati i na ljudska bica), takva sintagma često obilježava neku životinju, biljku, razne konkretne predmete, pa i sasvim apstraktne pojmove. Tako aneksija dobije, u ovim slučajevima, sasvim novo, figurativno značenje, često potpuno nepredvidivo, kada bismo se oslonili na prvobitne pojmove njenih sastavnih dijelova. One su nastale u ranijem periodu jezika, a mnoge su se sačuvale sve do danas, iako su opet druge od njih izašle iz žive upotrebe i postale arhaizmi. Evo sada primjera najprije za onu prvu grupu riječi, kao određenica ()ve vrste aneksija:
~ j;1
=.plašljivac; ~~1 = mudraci; ·J;::JT~r= orijentalci: l/ . LJr~ = darežljivac:
~I?~G, ~
;
Jj
J';
= pijanica;JJi~G
== skrbnik;
.I.
1 '"
:;.-rr J'; = nevaljalac;
.JL. j~ = bogattaš): ~)i ~~11
= učen (čovjek):
'"
j~
= dvoličnjak;
= nesloga; ;j}i~11 ::::uplala pluca, i dr.
,
,
Za aneksije u obliku "kunye" neka posluže primjeri:
J~j(,~r
= sfinga;
t.S~;sr;,r= vrijeme;
/~ r1= hijena; i;:rrr1 = Mliječni put;
)~
~~
~ '1r~
~'.
J--;:
I\~:= putnik;
= žena; ~ ~~ = nedaca, teškoća: = sirena (rnorska vila)' ;(/" I\~ =riJ'eč' ',_
lili)-( = bolesnik; ~)-r
I.
I
= naporan (put);
~;.Ji~i .
= vrsta datulje: ~~1 = slovo (glas) "w" i dr. 38 . Kao čvrsta sintaksička i semantička cjelina, aneksija može, slično jednostavnim imenima, u rečenici imati razne funkcije, pa biti njen: subjekt, predikat, objekt, apozicija i dr., a to sve pored njene posebne važnosti u leksici i jezičkoj upotrebi uopce. Ovim je završeno razmatranje upotrebe genitiva u sintaksi, te glavnih dijelova rečenice, a na red dolazi obrada njenih sporednih dijelova. 38) U vezi s aneksijorn uopće pogledati radove T. Muftića u POF-u, i to: 1) O sernantici arapskog idafata, sv. 32-33, Sarajevo, 1984, str. 1-16; 2) Osobenosti upotrebe "kunye", sv. 27/1979, str. 133-162; 3) O antonirniji u arapskoj leksici, sv. 12-13/1965, str. 5-14.
511
SPOREDNI DIJELOVI REČENICE Pored glavnih dijelova recenice, tj. subjekta i predikata
39
(ivanih zajedno:
~~\), u njoj se često nalaze i drugi dijelovi, pojedine riječi ili sintagme, koje ih dopunjuju u određenom smislu, a nekad i sami sebe međusobno. To su usporedni dijelovi rečeniceIzvani: -~1',;,~,;\\),koji, već prema njenoj namjeni, mogu imati značajnu ulogu u njenom pojmovnom sadržaju. Te dopune subjektu ili predikatu u arapskoj gramatici zajednički se zovu: ć:/,lJf (slijeditelji, sequentia ili epozitivi). Od dvije rije či koje se dopunjuju međusobno, prva od njih, koja re ir? ~drugu naziva se: 11 (onaj koga slijede), a druga, regirana riječ, je C!lJ\ (slijeditelj) a misli se na riječ koja slijedi padež one prve. Razlikuje sa pet slučaj eva tih sintaksički zavisnih riječi od onih uz koje su pojmovno vezane na određen način, a te su:
t;~~.
9
JO~
1) ~I; 2) ~./.1:~JI; 3) ~~I; 4)J~1 i5 .Padeži u kojima stoje sve ove riječi nazivaju se: "posrednim" padezima = ;;:. ~:rr,~ ~;....:..:JI, a = svi ostali slučajevi upotrijebljenih padeža su tzv. "osnovni" padeži
;JGVt, ~ ~;::JI .
,
,
Držeci se navedenog reda, sada ćemo u odvojenim odjeljcima razmotriti sintaksičke osobitosti upotrebe ovih sporednih dijelova rečenice (bilo koje vrste).
1. Atribut _~j\
40
Funkciju atributa (zvanog također: L' ,,\1 ili ~)[), tj. blizeg označavanja (kvalificiranja) imenice uz koju stoji, prvenstveno obavlja (obični) pridjev, a tako i glagolski pridjev (particip), te pridjevski upotrijebljena imenica (naročito infinitiv) ili.ipak, atributna rečenica. Imenica označena atributom tada se naziva: ~..: ~'JI(ili ~ ~'~~ II). ./
./
U arapskom jeziku a:tribut stoji iza svoje imenice. Uz jednu imenicu može se istodobno upotrijebiti više raznih atributa. 39) Te dijelove obrađuje Sikirić, itd., sve vrlo kratko, u op. cit., II, 57-62 (Dodatak o padežima): Caspari,itd., govori o njima (kao apozitivima), op. cit., II, str. 272-288, & 136-140. 40) Vidjeti' A. Hasan, op. cit., III, str. 420-483(pod naslovom: ~j). - O atributu (i apoziciji) vidjeti i: Reckendorf, op. cit., (pod: Attribut), str. 57-74,&40-45.
512
Slaganje (kongruencija) atributa s njegovom imenicom zavisi od vrste toga atributa. Naime, on se može odnositi na nju: a) direktno ili b) samo indirektno, kako će se vidjeti iz daljeg izlaganja. a) Atribut koji se odnosi direktno na pripadajuću mu imenicu (pa se tada zove: ~ ;.:;. ~ 1../;':-, ~ ili ~ ~ :;. ~ :.:..? t..,.,) slaže se s njom po svojoj određenosti, rodu, broju i padežu, kao što se vidi iz primjera: O~)~ ~\~...:a..sr ~ o~)~.)l J~~:,.sr~~Li = Taj nepoznati čovjek odveo ga je do jedne malekuceu bližoj okolici. Međutim, kada imenica označava razumna bića, a stoji u pravilnoj množini ženskog roda ili u nepravilnoj rnnožini, onda je njen atribut obično li množini ženskog, odn. muškog roda, a može biti i u jednini ženskog, odn. muskog roda, te u jednini ženskog roda (i kada su u pitanju muške osobe), npr.: (~~Wi) ~~lJI~t1~\ = vješte krojačice: 0~c:,...JG-) ~... . ( 4.>J~ ) = dobri ljudi. Uz imenicu u nepravilnom pluralu za nerazumna bića, predmete i dr., atribut je ponajviše u jednini ženskoga roda, a može stajati i u množini ženskoga roda, npr.: (0~ .,le.':'. rr) ~)"L rr}_~•.:;'Yr~:-S 0\5'~wr::.ili J .= U toj šumi bilo je mnogo posječenog drveca. U ovom slučaju atribut može biti i u nepravilno] množini (koja služi za oba roda), npr.: C)L;Jr J ~~..4~
(~f )~\~_01;:" = Njegov djed ostao je dugo godina u inozemstvu.
-
Isti je slučaj sa zbirnim imenicama koje ne izvode ime jedinke (dijela) sufiksom: L_-_ (-atun), pa će atribut uz njih stajati u jednini (ili množini) ženskoga roda, npr.: (0~C) ~{\ '. ~~~r~ C~dJ~ ~ = Na toj livadi vidio sam ovce koje su pasle (kako pasu). -Međutim, zbirne imenice, kojima odgovara jednina na: -atun, mogu uza se imati atribut: 1) u jednini muškoga roda, npr.: :(....k..:JirQ\ = golubovi grivnjaši; 2) u jednini ženskoga roda:~~ = sitni mravi; 3) u pravilnoj množini ženskoga roda: ::"LLL; ~ ,;,visoke palme; 4) u nepravilnoj množini: J~~~\ = teški oblaci i sl.
JJ
b) Kao atribut koji se samo indirektno odnosi na imenicu iza koje stoji (pa se naziva: ~ ;. :; ;;. ~ iS;':' ~ ili: ~ ~ :; ;;. ~ :.:..;.:.t..,.,) javlja se deverbalno ime (pridjev, particip), u ranije spomenutoj konstrukciji: :.....J ... anakolut (kod participa aktivnog i dr.). Evo primjera: ~\ ~ fL.;.. iWy.i ~~.:Jr~= Ebu-Temmam je pjesnik čijeje ime čuvene među Arapima. ~.J.
c
1lI
...
1lI.;
- Ovaj atribut je (ovdje: ~_+~"),zapravo, predikat imenske rečenice
(.....~r:.~\)koja je u cjelini atribut indeterminiranoj imenici ~G..) iza
koje slijedi. 33 - GRAMATIKA
ARAPSKOG JEZIKA
-
513
Pridjev ~) slaže se s tom imenicom u neodređenosti (odn. u određenosti.ikada je i ona određena), kao, npr.: Lj~(r:"~·~.L.o ~ ~ ~i~ = Srete me moj prijatelj Omer čija je iskrenost svima nama poznata. Inače, kako se vidi iz primjera, taj se pridjev u rodu i broju, kao predikat atributnerečenice, slaže s njenim subjektom (~\ odn. ~~). Evo primjera kada je taj subjekt u množini: ~(.b lijepih naravi. "
S1.~ ~~) "
~r
= Volim ljude
Kada iza deverba1nog atributa slijedi genitiv, onda se on potpuno slaže sa svojom imenicom (tj. po određenosti, rodu; broju i padežu), npr.: JW(r.Ql~ 08;;- ~..LJI::lli d ~ = U tome gradu čuo je-Zaneku djevojku vanredne Ijepote. ' '" ulJ~\ J.:,aJ\ J)G.."'lT rc,..s:Jr JG-)\ = Ljudi plemenite čudi najbolji su naši prijatelji.' , Kako je navedeno, cijela (izrična) atributivna rečenica (~;..;.Jr~\), može vršiti funkciju atributa neke (indeterminirane) imenice. U takvoj rečenici redovno stoji spojena lična zamjenica (tzv. :.uW\) koja se odnosi na tu imenicu, kao što je u primjeru: ' ~~ ~J~\0L. J:G- ~G~ = Pozva me jedan moj susjed čiji je otac umro iznenada. ' ,
l5;";~
~ Ta zamjenica (~W\) može se nekada ispustiti, npr.: L.~\;J\j ~ ~;;- ~ ( ~) = Bojtese dana u kojem niko neće koristiti drugom. (Q., 2,48)
Kako je rečeno, uz jednu imenicu može doci više atributa, koji se tada mogu nizati jedan za drugim asindetski (bez veznika), npr.: ~)I; ~1 'ko • :rrJ;WT~j)i = Enes je ozbiljan, pametan, energican čovjek. --
--"
.--
Međutim, kada se različiti atributi međusobno vežu nekim veznikorn, u arapskom se veznik ispred svakog od njih ponovi (a kod nas dođe između dva posljednja atributa, izuzev kada se oni žele posebno istaci). Prema arapskim gramatičarima: drugi, treći itd., atribut ne smatra se da je atribut (::..:..J\), nego samo vezan (~~() za onaj prvi), npr.: ~~
j
~G...,.:,j ~Cj 0~Cl ~~ ~
~)~j •..
.".
""
"
.•.
.::;
--
industrijske, trgovačke i druge proizvode.
514
= Mi izvozimo poljoprivredne,
2) Međusobno vezivanje _~
"'"
~
y
o
~
.....
41
Riječkoja se za prethodnu veže jednim od sljedećih naporednih veznika čak(i), ~ = ru; (rastavni): rr,)r, t.:; = ili; (suprotni): ~ = nego, ::?J = ali, naziva se:
C...A1-:Jr0)~), i to: 5sas~avnih») = i, :..:,= pa, ~ = zatim; ?=
~
~
o
o.....
o
~
~
o
o....
_
.
a ona s kojom je ona vezana je: ~ j ~\, dok se obje zajedno zovu: JL.i.1\:: 'JI (uzajamno povezane). Njihova, pak, povezanost u ovom slučaju označava se kao: ~~ . >
j ~\,
Ovako se mogu povezivati pojedine riječi međusobno u (prosto], ali i u glavnoj ili zavisnoj) rečenici, ili, pak, i same napore dne rečenice jedna s drugom. Ovdje ćemo se osvrnuti samo na prvi taj slučaj, a ta vrsta rečenica bit će razmotrena u dijelu o sintaksi rečenice pojedinačno. Uzmimo za primjer vezivanja dviju riječi u jednoj stegnutoj recenici (tj. stegnutoj iz dviju prostih rečenica): (,-",L;Jr~~) ~ ~~ ~1 = [učer su ' se vratili (ili [učer se vratio) Hasan i Sa' d iz Kaira. ~ ~" Prema arapskim gramatičarima, u ovoj rečenici: r:.r-->- je subjekt, a ...w..... je riječ vezana za njega, tj. 0) t :'.JI, dok je mi smatramo ovdje drugim subjektom (stegnute recenice). Iza spojene lične zamjenice (pronominalnog sufiksa), a ispred ovakvog veznika, mora se staviti i odgovarajuća rastavljena lična zamjenica, npr.: ~;JIG. ~1) Gr ~~ = Ja i moj brat obišli smo svoga bolesnoga strica. ....
....
....
,
,
Međutim, kada iza spojene lične zamjenice, a ispred veznika, dođe neka riječ, onda se ne mora upotrijebiti irastavljena lična zamjenica (izuzev ako se želi istaći prva navedena osoba), npr.: G'~~ :.TI.~'.)")'( Gl) ~'.Ji';.;'~~ ...I ." \ 1.....>"..; \..;.....1 = Pozvao sam ga danas /ja/ i moja žena, pa se nije odazvao na naš poziv.
:J:
Kad ovakav veznik stoji: 1) poslije prijedloga s njegovom imenicom (~w if), onda se iza tog veznika mora ponoviti dotični prijedlog, odn. određeni~a (0W\), te aneksije, npr.:
(:))~ e ~Wf)ili 2) poslije aneksije 1),~
~1 ~ ~~::'1;J ='Nisam prošao pokraj tvoje njive, nego
pokraj njive tvoga brata Selima.
r
J ~j\~~
2) ).-T (t)~ )~ 1ti:Jli~ ,;;
,
= Je li njegova kuća u ovoj ulici ili
.
je u nekoj drugoj (ulici)? 41) Pod tim naslovom 'A. Hasan govori u op. cit., III, str. 538-638 o upotrebi naporednih veznika uopce, a mi ćemo o onim, koji vežu recenice međusobno, govoriti u sintaksi te vrste rečenica. 33 • GRAMATIKA
515
Ovim se veznicima mogu vezati i po dvije riječi (i više) za druge dvije (i više), kao u primjeru: \~G- ~j y~ ~ ~ Ij;'G = Posvadiše se na igralištu pa Omer udari.Se'ida, a Bekr Halida.
\0 ~~
~j:~:.
~~~j ~::~~;. = On niti uči niti piše svoje lekcije. U slučaju kao: - vezana su dva glagola međusobno, ali su to, zapravo, predikati dviju rečenica sa zajedničkim subjektom. Dakle, tu su međusobno vezane dvije rečenice, a o takvoj upotrebi ovih veznika, nekim njihovim kombinacijama sa drugim elemenitima, te njihovim međusobnim razlikama, govorit ćemo pri obradi rečenica u kojima se oni javljaju.
2) Pojačanje (koroboracija) -~..l:-.<~\42 Pod tim se ovdje podrazumijeva određena riječ (sintagma ili rečenica), koja, stojeći apozitivno uz neku drugu riječ, pojačava je u semantičkom smislu. Ovakvo pojačanje može biti: a) izgovomo ili b) pojmovno. a) Izgovomo pojacanje - ~ ('.l:,5t~J\)~~\ sastoji se u ponavljanju iste riječi (sintagme, rečenice), kao što je, npr., navođenje odgovarajuće rastavljene, iza spojene lične zamjenice: ~f ~j ~::..u~~()~~f = To smo mu dali mi, a ne vi.
~G-N)
~~l~L
=Vidio sam tebe, a ne tvoga brata. Ponavljanje pojedine riječi: :.t...:Ji:J: 'JI ~ ~f = Učitelj, učitelj me je ~\Prošla -je,.prošla najzad ta duga zima . pohvalio. \~f ~.k~1s(\:'>rr~ ~
~;
G;r ~ o
Ponavljanje re.čenice:! ! ~I~ ~fL. ~1~~fL. = Kako je to lijepo, kako je to lijepo! . b) Pojmovno pojačanje -.~;::..Jr( ~tJ\) ~~\ neke riječi, u raznom smislu, vrši se .pomocu određenih riječi raznih značenja, kako će se v. idjeti . iz primjera (a neke su već spomenute kod razmatranja aneksije), To su slijedece riječi: ~
(=oko); .
~f , ~f
, ~f
, ~f)
:rx (duša);~ -...
0~(=oba); ,..
jS-
'" -
Evo primjera za sve te riječi pojačanja. 42) O tome uporedi: 'A. Hasan, op. cit., III, str. 484-520 (pod: :.y~I).
516
(=c jelina): (kao i:
= sav; ~1 , t.~ ' t.~, ~IS = ukupnost (i sl.), '"
~: (~) ~~~ ~~;"t::U~j.:J= ~"
To je učinio sam njegov brat (ili lično).
~~'ti~ ~
i:'J ~G-t '= Učiteljica mu je odgovorila istim odgovorom. ~~~ \~::U) = Ove tvoje riječi izraz su pravogponižavanja.
~
~l ~
'-,-'\YJr ::: ,.
o':
! ~'~
..-
..-
: ~~
~r .;:.,~..-..-.G~
= Sam je kralj (osobno) otišao u borbu. t: ~~ :':"~G-= Aiša je lično došla da nas obavijesti o ~~~
~
..-
".
smrti svoga oca.
i';Jr ~ ~ pry- G.ij = Obustavili-smo
posao istoga dana.-
~~ rwT~ \:..;' '.;;Y::~2,.wrG~j= Ta dva ista grada godine.
~r
~;.trLi or~
~\;'Ij
su i oni sami.
= Nakon
posjetili smo prošle
što (Pošto) je ustao njihov otac, ustali
.
Kao što se ovdje vidi, spojena lična zamjenica (u nominativu), pojačana riječima ~ ili mora se ponoviti odgovarajućom ličnom rastavljenom zamjenicom ispred, tih riječi, npr.: ~::'I .:~ ..:..Jr ~ ~ .;:.,1) ~ = Jesi li ti lično pročitala to pismo? ' ,, ,
:rx,
0W~ ljudi.-' "
0~~~%
i)~:
0~
~
~f
=
Učitelj i liječnik obojica su dobri
"
~lli 0G~)r 0G~= Ove obje bašče su lijepe.
:t~Gl = Prihvati nas oboje kod sebe, ili ti se nikada
\~r ~l e-)~~t~r~ \; necemo vratiti! "sl
~
••.
oJlJl
drugovi. ~
;;
/0
"jj",,,)
",J.//
:I'-t--. ~~ ~j')l. j l....:....)-:! ~)j
'
0\~
~.
itd.: ~;~
, ,
=
Toga su ga dana posjetili svi njegovi
~8r i.:~l = Svi su se ljudi okupili
Jb
na trgu. = Sav je narod došao na proslavu.
tiJl~:;JT~c;..
~~ 0 ~\.~~ .; (Svojoj)kceri je poklonio
p C '.;;~ ~
~G::. ~J(r.:'~
sve svoje knjige.
= Cijela vojska se u1ogorila u podnozju
planine.
~\~
~,
= Cijelo pleme provelo je.proljeće u pustinji. ili ~\ \:G,= Ova čitava kuca pripada njegovom
~;, ~~;lS"~j.)rr~) ...
Js : ~":i'\
..-
~"~,
~
mlađem bratu.
c:.r:.:J~= Njena majka je provela cijelu prošlu godinu na selu: J,;.. , ~ : Posebno se pojačanje izražava pornocu JS, te riječima:~~ (= ~)JT ~ 41-5'~LJn:"
1\
ozbiljnost) i ~~ (= istina), kao, npr.:
pj.S- J1;J(~= On je pravij~mak.
517
~~
~I
j;.jrr:.G
~;c
= Ovaj bogataš pravi je dobrotvor.-.~;Uj.;..
= Njihova sreca je istinska sreća.
jS-
~t , itd.:
Samo njoj sličnim), npr.:
rječju:
Ci onim
~t
~~s- i.s:.;)LJ1 ~
J~t sedždu)
može još više biti pojačano
... = ... pa su meleki (anđeli) pali ničice (na (Q., Ib, 30). .
svi do jednoga
I riječ
~t
može se pojačationimnjenim
sinonimnim
~UT~;';' ~~
ili ~t, npr.: J~t J~t poznaju svi ljudi (bez razlike).
~t
riječima:
= Njegovu
~t,
darežljivost
'
4) Zamjena (permutativ) - J4\ j.
"'o ....
-"
43
Pod tim terminom se misli na slučaj-kad neka imenica zamjenjuje drugu (užeg značenja). Tada između njih možemo podrazurnijevati izraz: to jest, - jer druga riječ (r.L....:j\) zamjenjujući prvu (tzv. ~ ~r.L:;.,Ji), pobliže objašnjava zamjenjuje
njen pojam. Prema tome, pak, u kome prvu, "zamjena" se dijeli na četiri vrste.
smislu
druga
riječ
a) Zamjena cjeline cjelinom; što se zove:
J-..(JTCr-J-(JTJ~, naime, kada sadržaj druge ~)-t :,..e:. ::U~~~t = O tome
sadržaj prve, npr.: brat.
'
riječi potpuno obuhvata me obavijestio Amir, tvoj
'"
~e:.
Kada bi se reklo: ~)-t tvoj brat Amir, onda bi to bila apozitivna veza CJWT~) o kojoj će posebno biti rijeći u idućem odjeljku. [ošjedan primjer: sela: i ljudi i žene.
oo.
Gjw) 4Jt;.) ~)Si~1 :':;e:.l= Pomogli '
Zamjena se može odnositi jednine, kao u primjerima:
na nekoga
(nešto)
~.\:.u~~~j)'J I1W=Tazašto
označeno
ga ne posjetiš, Halida? ~1 [učer sam prošao pokraj nje, Ahmedove sestre. Zamjena se ne upotrebljava više osoba, npr.:
G..,....;-1J 8~~~ \~ U 0)0 prvoga' do posljednjega,
će događaj
,
43) Ovo obrađuje 'A: Hasan, op. cit., III, str. 639-664 (pod:J:.00.
518
~\
trecim
licem
4< ~1~~;'=
",
za neko drugo lice, izuzev ako se odnosi na
~~wr&= Taj '
su mu stanovnici
, ,
biti praznik
za nas, od
U slučaju kao što je, npr.: !l~l~j~ (i sl.), tj. tebe sam vidio, ovo !l~l= tebe nije zamjena (za !l_) nego pojacanje (~:,J\). b) Zamjena cjeline njenim dijelom, zvana: j.tJr0-- ~J:.L;, tj. kada sadržaj druge riječi obuhvata samo dio one prve, koju ona zamjenjuje, npr.: o
~ ~ ....o
'"
"
o
r-'" pi~
,.
:.wr~1~/Q; ~
jl
= Razboljelisu se učenici našeg razreda, većina njih, ~ :.:Jj..~I~l = Kada budeš ušao (uđeš) kod njega, poljubi ga, u ./
~'Yu
'"
'"
.••
•
•
••
cf .r:
ruku.
0-.. JI ./
c) Zamjena "obuhvatnosti" - JL..:...::..~ \ J...l! •
•
"..
o
",
To je slučaj da riječ koja zamjenjuje drugu ukazuje na neko svojstvo ili okolnost koja se odnosi na nju, kao što je u primjerima:
~~.1L ;wr~~
~w~ ~jlS~~~j obrazovanost-
~ >J~
= Propast će nasilni vladar, njegova vlast. = Tvoj brat me zadivio, njegova oštroumnost
~j
i
-
rl;.Ji;:'~rr ~ ::.L)~= Pitaju te o svetom
mjesecu, borbi u njemu.
(Q., 2, 214). •
..........• oj.",..
,..-
cl) Pogrešna zamjena -,hW\ J...l! To je slučaj zamjene pogrešno ispravnom, npr.:
~ -:,Js- c)-/~
~"G)~
=
upotrijebljene (prve) riječi, (drugom)
Iza zida izađe pas, mačka.
Slično je kada se zamjena desi zbog zaboravnosti 0(' ~\i), npr.:
:":"I~~ - c:~jJ.:j 0_~ ;j oG =
(pa se zove:
~.r~
Otac moga prijatelja umro je prije
četiri, pet godina.
Neki gramatičari, kao posebnu vrstu, navode tzv. zamjenu "odsustajanja" = '-;-'\;':' J~, koja je slična pogrešnoj zamjeni, ali se od nje razlikuje po tome što to nije nehotična greška, nego neko, iz određenog razloga, hotimićno izmijeni svoju prvobitnu izjavu, a ta se razlika, eventualno, može zapaziti iz govorne situacije i drugih okolnosti. Primjer za ovo neka bude: -/:.a..;- ~ \j~r',.)r~~ = Ručao sam danas rižu s
'/i
?
519
povrćem, - mesom. U ovom slučaju između riječi zamjene može stajati veznik: ~ u značenju: ne, nego, ili: zapravo.
5) Apozicija -0WI ~
44
Pod tim se, prema tradicionalnom shvatanju, podrazumijeva bezveznički (asindetski) spoj dviju imenica (samih ili u sintagmi) od kojih druga objašnjava (Ct.::'a-! D suš~inu (~-;._,;;;JI) ili bit (~\ll\) prve, ako je ta determinirana; ili je specificira (~\), ako je indeterminirana. Ona se pri tome slažu međusobno u rodu, broju, padežu i određenosti, odn. neodređenosti. Evo primjera:
'l
'-:--:!):;-. ~;
_,
JL>~J)\jJ ~~::...:
,.',
_
uskoro u Tunis.
~;Ji' :\~ ~\r
"
i...-
",;S prijateljem
~ _v\;;r ~W~Wf
Fuadom otputovat
= Abasidski
ću
pjesnik Ebu-Nuvas
jedan je od najčuvenijih arapskih pjesnika.
~Wt1~ <; ~L. ;..L ~)' ,
,
:EG= Njegove
kceri: Kerima, Selma i Samija,
sve su studentice.
~C~ ~? Sukejna.
'
:J ~~ :;10\~L" = Ovo
dvoje su jedan njegov sin i kći: Šerif i
"
Ovim je završeno razmatranje sintakse sporednih dijelova rečenice uopce, a slijedi pogled na najvaznije osobitosti sintaksičkog slaganja svih vrsta brojeva, kako pojedinih od njih međusobno, tako i sa određenim drugim riječima u sklopu rećenice, u kojoj se upotrijebe, kao neki od njenih sastavnih dijelova, bilo glavnih ili sporednih.
44) O apoziciji vidjeti: 'A. Hasan, op. cit., III, str. 521-537 (pod: ,-,g<_J,~). - Općenito o njoj, njenim raznim vrstama prema novim shvatanjima opširno razmatra: R. Simeon, op. cit., I, str. 89-94 (pod: apozicija).
520
SINT AKSA BROJEV A .J. ~
o
A. - Glavni brojevi - ~~~
/.
O~.;.
45 ",. o /.
0'"
\.:l\_\>:~ \
a) Slaganje u rodu Brojevi za: jedan Cl>-Ij , :G.n i dva (-JUl) za m. rod, te tl>-Ij, <.S.l>-1 (jedna) i JI ~~~I(dvije) za ž. rod, slažu se u' rodu s imenicom na koju se odnose, stojeci iza nje kao njenatribut, npr.: ~Ij j;.~= jedan covjek, ili: JdT 0G(':\ = dvije žene i sl.
,
,
,
Treba, pak, istaći da je u ovakvoj sintagmi broj naglasen, jer se on inače izražava (kod jedan) nunacijom neodređene imenice: ~~ = (jedan) čovjek, a kod broja dva to se označi dualom: 0G\;'\ = dvije žene. ~
Broj~t (i <.S:.G-l) upotrebljava/se ~z sl;žene brojeve: 11,21,31, itd. (a ne ,
'
...l>- t,).
Brojevi od 3 do 10 imaju suprotnu kongruenciju u pogledu roda (po zapadnim orijentalistima, to je zvani: eutipoleriteti. 46 Naime, kod njih oblik muškog roda (tj. onaj bez sufiksa -at) stoji .uz imenicu ženskog, a oblik ženskog roda (tj. sa suf. -at) stoji uz imenicu m. roda, kao, npr.: 0~ ~)Ij = tri kćeri;~)U,~) = četiri studenta.
(:;S-;.)
Kod složenih brojeva 11-19 jedinice se konstruiraju kao one u prvoj dekadi, a desetice imaju normalnu kongruenciju sa svojim imenicama, u pogledu roda, npr.: ~~? :.G-t = jedanaest ljudi; ~\;.T ~~ <.S~\':'k
>
= jedanaest žena;
L.)d. ~
djevojčica: ~Gs ~ stranica i sl.
~
,
8\
= dvanaest dječaka: ;:.'" ~~
= 'petnaest knjiga; ~
,
~~
dl= dvanaest
~.
= petnaest
Brojevi 20-99 za jedinice imaju istu konstrukciju (u rodu) kao one odgovarajuće im u prvoj dekadi, a desetice (~~) važe za oba roda, npr.: 45) O brojevima (uopce), te o označavanju datuma, vidjeti:Sikirić, itd., op. cit., I, str. 59-69 (Brojevi...);'A. Hasan, op. cit., IV, str. 482-528 C:wO; Reckendorf, op. cit., str. 203-213, & 113-121 (Zahlworter): Caspari, itd., op. cit.j Il, str. 234-249, & 96-111 (The Numerals), 46) U vezi s njegovim objasnjenjem pogledati kod 'A. Hasana ili ono koje daje Muhamed Mrahorović, uz poglavlje o prostim brojevima, kod dr. R. Božovića u djelu: Udzbenik arapskog jezika, Sarajevo, 1984, str. 45-47.
521
6r;'\) ~~
0)~
= dvadeset
ljudi (žena);
ht = dvadeset
~~ 0)~j
~80))Gj' 15:G..k = trideset
i jedan vojnik; i jedna djevojka;
\~ 0~)j 0dk = četrdeset i dva učenika; ~~~ 0~~ 00\ = pedeset i dvije kokoši: 1f-
.;"
,....
-&
VI........
'"
•...•.•
,....
••
b ~ 0.r---);GyU = šezdeset 1tri stupa; ~ ""...... ~ r: ~ " '" .•. ~ J~ 0Y'-:--")..:."yU = sedamdeset 1 tri stepena
1 sL
Kako se vidi, ovi brojevi stoje u "koordinaciji" vežu sa deseticama koordinativnim veznik om " j
J.1Jf , tj. jedinice
im se
''.
Brojevi za 100 (t.,.), 1.000 (~l), i veći složeni s njima, upotrebljavaju se za oba roda, npr.: ~ iL. = sto osoba; oG iL. = sto ovaca; J...Jr = hiljadu radnika; = hiljadu godina. ~, ~ ,
J--~
:e::~r
Kada imenic~ u množini ima drugi rod (npr.: Lima ~\~), slaganje se vrši prema tri godine.
mn.
0~,
rodu u jednini, pa će se reći, npr.: ~
pored ~~
=
"
Kada se formalni rod promijeni po smislu, mjerodavan je za slaganje taj promijenjeni rod, pa se, npr., kaže: 4JCr ~ ;:~ ~L, ~G-:;. = Ko učini dobro djelo, njemu će biti (nagrada) deset sličnih, (Q., 6, 160). Naime, uz
JCr
bi trebalo da stoji ;~, jer mu je jednina m. roda:Jl.., ali se ovdje broj ravnao prema rodu riječi L;." jer se na nju odnosi jCt. b)
Konstrukcije glavnih brojeva
Već je napomenu to da se brojevi jedan i dva (i to obično naglašeni) konstruiraju kao atributivni pridjevi, te dolaze iza svoje imenice, slažući se s njima u rodu i broju, pa će iza jedan biti u jednini, a iza dva udvojini, npr.: tu-Ij ~ = jedna zvijezda; 0d\ jl..li = dva pera, i sL ,
,
,
Ostali brojevi se smatraju imenicama. Iza brojeva 3-10 imenica stoji u genitivu plurala, i to po mogućnosti u tzv. iliJT~, npr.: = četiri " '~ planine, ali dolazi (kad nema one prve, kao i inače) i tzv. (,1..sJ\ ~, pa se kaže, npr.: 0)..; ~ = pet kuća; ~G ~ = šest žena i sL '
~r ~)
~
,;::;
--
--
VI
o
'Ill •.•. '"
Kao ovi brojevi konstruira se i neodređeni broj: ~ (~) iznosu od 3 do 9), npr.: ~ ~ = nekoliko godina; ~J(;Jr~: '..a.: Međutim,
522
riječi u tzv. kvazipluralu
(~\~)
= nekoliko
~
(u nekoliko ljudi.
mogu ostati u prvo-
bitnom obliku, kao što je, npr.:)j (p1.:LJ\), pa se može reći i: )j i3~= tri čovjeka (osobe); :>~~.~. = pet deva i dr. ~ ~
Iza brojeva 11-99imenica stoji u akuzativu singulara (to je tzv.)... '. :\\), 47 npr.: L.~~ :.c..t = jedanaest dana; i~;):i:.\;;jI = dvanaest krava; ~ i5~
L.~= trinaest
godina; j~);~
()
= četrnaest listova itd.
Atribut uz imenicu, iako je ona uz ove brojeve u jednini, može stajati u akuzativu plurala, npr.: ~..,.t..0)~ = dvadeset crnih deva - muz ara,
I~;'
ali stoji i u jednini, npr.: I~
I~
;::;
:.c..t = jedanaest marljivih učenika.
Iza brojeva 100, 1.000, te iza onih složenih od njih, imenica stoji u genitivu singulara, npr.: yGs iL. = stotinu knjiga; \)0 G.L. = dvjesta dječaka; - (.;~ ;;~•~~ = trista' pušaka: - (~ ~t = hiljadu stabala: - ~~r )~3 J'JT:'ietirl hiljade dinara; ~~:> -...J(t~= sto hiljada dirhema; -...Jt~t -- __ ".....
~~
~ "" o;".
... o,...
o';:
JI
...
--...
- ;' ....•.. ""
"'"
...
0",,/
•
= milion ovaca; :J.,J) ~~ ~r = hiljadu i jedna noć; ~~) ~~ wr = dvije
hiljade i dvije cigle, i sl. c)
Poredak brojeva međusobno
Vidjelo se da jedinice stoje ispred desetica (~:.c..t, 0)~) iS:.G.l i sl.). Kod složenih brojeva: 100 itd., stotice dođu ispred desetica, a hiljadice ispred stotica ( 0~)) h. = stotinu i četrdeset; S ~) ~t = hiljadu i pet stotina, i sL).' ~, Složen broj (preko hiljadu) može početi s hiljadama, a može i u obrnutom poretku od jedinica. Svi članovi takvog broja, osimu drugoj dekadi (od 11 do 19), vežuse međusobno pomoću " ) ". Ono što se broji (imenica) ravna se prema broju koji stoji neposredno ispred toga, npr.: ~ ~ ) :u.. = stotinu 1 pet godina. ..-
..sl
o".
•..
\li....
••
•..•..•..
'"
JI o,..
"
~,..
Prema navedenim broj 1.975možemo reći: (j.Y'-:-"")~) ak, obrnuto: :..Jt)' S ;':J. 0~'. L;. . P ,.;
••
"--
"../
..J
•
"
"',.
"
JI. o
:u.. ~)
...,9;
~, ,
0..-
~I ili,
j
Mnogo rjeđe, brojevi se upotrijebe atributivno; i to obično iza svoje imenice. Pri tome se slaže s njom, kako je navedeno, a slaganje u broju je tako da imenica ponajviše bude li pluralu, i to uz brojeve od tri pa nadalje.
47) Po 'A. Hasana imenica uz broj, tj. ono što se broji (~J~f), akuzativu ili nekom drugom padežu.
naziva se: j.,;.j\, pa bila ona u
523
"
Tako se može,. npr., reći: ~~1 J~
(mj,
~~Vi):J\ = (te) četiri osobe; 0)~J~\=
JL.a..;. ~~n= četiri osobine;
tridesetmazgi.
Rijetko je i slaganje u rodu kao kod 'običnih pridjeva-npr.: ::'~)y:- odn~)y:- ~~iJ) = tri djevojke (robinje) i sl.
t~ i;:'
(mj.
•
cl) Detenninadja kod brojeva U vezi s (nelodređenosti brojeva: za jedan i dva važe ista pravila kao za atributivne pridje ve, pa će se, npr., reći: ~\) ;;\ = jedan sin; 0Q')"i 0\:~.1\= (te) dvije kceri: = jedna od njih dvije: ;;Jti~ 'l~1= -djeca njih " ,.. dvoga, i sl.
4- ~~\)
,
".
Za brojeve 3-10 u aneksiji treba se držati pravila za tu konstrukciju. Tako, kada je imenica odredbenica, a uz to je ona određena, onda ona dobije član, pa će se reći, npr.:
JG-)Ti3~ = (ta)trojiea
ljudi. Isto važi i za brojeve 100 i 1.000, npr.: G ~8.1i= (tih) stotinu djevojaka; )~~~1 = (tih) hiljadu dinara. ' Međutim, nerijetko član dobije samo broj (određenica), npr.: ~\ uGL.- = (tih) pet sati; Qa.:; ~V\ = (tih) hiljadu komada. • Nekad, međutim,· ob~ dijela aneksije dobiju član, npr.: JG-~t~\ = (tih) sedam ljudi (a po nekim bi se drugi dio mogao staviti u nominativ:
J~)T~:~: I\). Kod brojeva od 11 do 99, i to u drugoj dekadi (lI-I?), poznatiji Sj)8\ gramatičari dopuštaju upotrebu clana samo uz jedinice, npr.: (tih) trinaest volova: ali drugi tu (kao 'i kod ostalih brojeva ove grupe) dozvoljavaju da član-dobije i desetice: ~\:;,;~ : rr ~\ = (tih) sedamnaest mladica. U ovim slučajevima član može stajati samo uz broj, npr.: 0}';" .11 Ije-: = (tih) dvadesetputnika; ili: ~~ ~r()~ ~i\= (tih) devedeset i devet zgrada, i sL '
C~~
0;'
Kad iza neodređenog broja dođe genitiv (odredbenica), koji bi trebalo odrediti drugim genitivom, onda se pred taj drugi genitiv stavi prijedlog ~, npr.: ~WVT0-- ~L.. iL. = stotinu turista Nijemaca; nekad se prvi takav genitiv ponovi iza'~pa se kaže: ~L.}~ .:>Ij;~ ;,Ij; ~) = četverica rimskih vojskovođa, može se, pak, prvi genitiv (iza samog broja) ispustiti, a drugi genitiv do de iza prijedloga ćr"! npr.: L::..)S uL:Jl..b.:.r" ~ = pet studentica (s) našeg fakulteta. ' "" o
524
'"
:ii
o!f,~
.•..
'"
o
VI
o
••.
B - Redni brojevi - ~:.~ifi~\~V\ Sintaksički se redni brojevi konstruiraju kao obični pridjevi, te se s imenicom, iza koje dolaze kao njen atribut, slažu u rodu, padežu i (ne)određenosti. Evo nekoliko primjera: ~\)T~-:.Jjj ~ = On je njegovo četvrto, dijete.- LJIJ 38 \::lk:':"':'~ ~ =' Zatim nam je pristupila treća djevojka.
.
'
Kod brojeva 11-19,kada je broj sa članom, jedinica se može mijenjati ili uvijek imati nastavak -a, npr.: i~ ~.:lWTu:,lrr ..,; ::JJ~2:ij (ili: ~.:lWT.... i.?) = To se dogodilo jedanaeste n~đ.' " Spomenuto je da brojevi za dvadeset itd., te 100i 1.000,kao i oni složeni s njima, važe za oba roda, npr.: ,
.:>. ~ \ ~\J---JI = dvadeseti dan,' ;:..Ji'Jl
o
o
ji:>
•• o"
J
.
~)8r3 ~.:lwrLI\~. = trideset i prve godine; J~~
WT~'8J\ ;;"stopedeseta knjiga:
(~~..G,:; ~vr;;JJ\ = hiljaditi plod s ovoga stabla i sl. .-" .-
-'
Kao ostali pridjevi, redni brojevi se mogu upotrijebiti u funkciji imenica. Tada najviše dolaze ili u aneksiji (kaoodređenica) ili u prepozicionalnoj konstrukciji s prijedlogom ::,..iza njih. Tako se može reći, npr.: JL...:Jrć::C ~~ ll::'.)::JJ~ ~ = Poslije toga poslali smo onamo četvrtog radnika. - p.:~'QlI~~_kl ~G 8S-~LWI) = A peta od njih bila je djevojka prijatnog izgleda . .: j)tJ ~Ij = treci-od trojice i sl.
.
,
C. ~Drugi brojni pridjevi A)
Distributivni brojevi
Oni odgovaraju na pitanje: po koliko, a mogu se izraziti na dva načina: 1) za brojeve od 3 do 10 u tu svrhu služe oblici: fu'alu i maf'alu, i to u akuzativu, npr.:
t~~ t~~ J;'~~~ ~
~
= Vojnici su' došli
četiri po četiri.
:.:.)~~ ~ ~C'.\T~· TLk:~= Djevojke su otišle u grupama:
pet po pet. Ovi brojni pridjevi, kako se vidi, važe za oba roda.
525
2) Drugi način da se izrazi ovaj pojam sastoji se u asindetskom ponavljanju glavnih brojeva, npr.: j~ j~ ~'~~ ~ 01S = Odvajao je svoje učenike: tri po tri.-
je.;, ~ ~e.;,t.. ~ dinara.'
,•
,
01S :;. ~t
= Dade onima koji su bili s njim po sto
,
B) Mu1tiplikativni brojevi Ovi brojni pridjevi, koji postoje za brojeve od 1 do ID, odgovaraju našim brojevima s nastavkom: -struk (samo se za jednostruk upotrebljava: ~~). Kako se vidjelo u morfologiji, oni imaju oblik (;;) ~ (kao particip pasivni glagola II vrste), izveden iz odgovarajućih korijena glavnih brojeva. Oni, osim spomenutog značenja, imaju i neka druga pridjevska značenja, a mogu biti i poimeničeni. Tako, npr., između ostalog, znači: objedinjen; s jednom tačkom (slovo); = dvostruk; s dvije tačke (slovo); dvojina; = trostruk; sa tri tačke (slovo); trobojan; trokut itd.
Ji,.
::..t.:
:G-;',
Kao pridjevi ili imenice, vršit će oni njima odgovaraju će sintaksičke funkcije, koje inače imaju te vrste riječi u za to određenim konstrukcijama važećim za njih.
.
C) Brojni pridjevi oblika (o)
Ti brojni pridjevi izvode se samo iz korijena glavnih brojeva od 1 do 10. Imaju razna pridjevska značenja, ukazujući na to koliko dijelova ima neki predmet, kojih je dimenzija, koliko radikala ili suglasnika ima neka riječ ili koliko je stihova u nekoj pjesmi i dr. Tako, npr., pored drugih značenja, može značiti: ~;'G-\ = pojedinačan; prost, ~jednim radikalom (riječ):~d = trostruk; trodijelan: od tri radikala (riječ);:;~ sa tri tačke (slovo) itd:' Sa sintaksičkog aspekta za njih važe pravila običnih pridjeva. D) -
Brojni prilozi
a) Brojni prilozi u značenju: jedanput itd., izražavaju se na dva načina: 1) akuzativom imena jednokratnosti (oJ..:.)i:"':I), izvedenog iz korijena -\ . glagola uz koji se upotrijebi ovakav prilog, il ako nema tog imena jednokratnosti, onda se uzme akuzativ infinitiva ,toga , istog glagola (u vrstama glagola osim prve), npr.: (01~~j , ';;'~~j) ;;~~j ~~Ij = Posjetio ga je jedanput (dvaput, više puta). • ,
526
=
Pomoću infinitiva, npr.: (wl}.i.Jl'~~\Ll) \~OJl ~~Ll (dvaput, više puta) ih je upozorio. ' ~"'....
."ll .•••
"..
Jedanput ~/
o"..
~.:;; .•..
2) Ovakvi brojni prilozi izražavaju se pomoću riječi: Of ' o}.i , W~ , o'? i sl. One stoje u akuzativu, a za brojeve više od tri, ispred njih će doći i broj u akuzativu, dok će se one tada u padežu ravnati prema broju ispred sebe. Tako će se, npr., reći:
(~~\) ) ~~\il ~U:.= Vidio sam ga samo jedanput. ~~G ~~ C1= Onamo smo otišli dva puta. :.:..,\)' ::.,~J~ Jl ~~ = Triput sam se vratio na pijacu.
-~~ iL. ::u1 ~ 0~~1= ponovila mu je to stotinu puta . . .:;
(w~ ) \~c.:"~~
I) = Pročitao je njeno pismo više puta.
b) Redni brojni prilozi u značenju: prvi put itd., izražavaju se 1) odgovarajućim rednim brojem muskog roda u akuzativu, pa se kaže: ':1)\prvi put; ~G = drugi put: uG = treći put itd. - Ovakav prilog može biti broj u ženskom rodu sa članom, npr.: ~llJ! = drugi put i sl. ~
$i •.•
2) Drugi način izražavanja rednog brojnog priloga sastoji se u tome da redni broj, kao atribut iza riječi: ~~ ' ~)i, W~, ~)', zajedno s njom bude u akuzativu, npr.: 813 ;~ = treći put; LG.- ;~G= peti put; ~L. Q~= sedmi put; ~G;)' = de;eti put itd.' , E)
Razlomci - ~;
S:J\
To je posebna vrsta brojnih imenica, koja ima određene oblike za razlomke od trećine do desetine (koji su navedeni li morfologiji). Sintaksički se konstruiraju kao ostale imenice, a složeni od ovih ravnaju se prema pravilima za glavne brojeve. Tako se, npr., kaže: ~ = (jedna) trećina; 0C;:)\ = dvije četvrtiner .; :\r~ = (jedna) stotnina i sl. ,
,
Ostali razlomci opisuju se pomoću ovih prostih sa glavnim brojevima, kao, npr.: \::;- 2 :.G-l = (jedna) jedanaestina;) :JI ~ = (jedna)
:r.:.:;..
dvadesetina; _0wl ~
~ pet osmina; ::;- ~l::""
0T':;" = dvije hiljadnine
i
sl.
O brojnim imenicama oblika (na kraju).
j:.;
vidjeti navedeno u morfologiji brojeva
'
527
F)
Obilježavanje datuma
U islamskom svijetu (pored nove ere) godine se broje i od Hidžre (tj. preseljenje vjerovjesnika Muhammada iz Mekke u Medinu), što je počelo 16. jula 622. n. e. Računa se po lunarnoj godini (~~ ~~~ 1\) sa 12 mjeseci (po 29 ili 39 dana). Arapski nazivi za te mjesece su: 'IfJ,
1;.,..
Ji
'"
Ji
o...,
..- .... )
1. i.r"'
S.Jj·~\< .S':> ~,
2. ~,
6. (~~\ )~j-'lI
3. J~YT~~,
7. ~~,
4.
i.>~WI~~,
j.
<.S~~
,
0(:'·.,
8.
'"
'" '"
9.0L;:....J,
10.
J(,.::'
11.
0:.c..:Jr
12. ~
j~,
)~ .
U nekim arapskim zemljama (Liban i dr.) u upotrebi su i sirski nazivi za mjesece (solarne godine = ~: '. <. Il ~:< I\), a inače su, pored tih, u upotrebi i latinska imena mjeseci (adaptirana arapskom izgovoru). Evo tih naziva zajedno: 1. -.}Ul0;S-
- ~~ =
januar;
,
,
2.11.). - ~\;; = februar; 3. ~\~T4.
~,..~c. = mart;
~r
9. J.rtr
- ';'.:~. = septembar;
(i ~)\)
r.".9
11. -.}L:.i\ ...
,
= august;
~;S-f=
"
;'c. = maj; ,
= juli;
~J~
8. ~T -
1 ~
6. j\~;'" - ;,;. (i ~;.) = juni; ,
j;; -
10. J~V\::.r-~-
0~ - J=;'r = april;
5. ~~\ -
7.
oktobar;
, .9 .•• 0
(J
(J!.~ ...
- ~ '"
12. J~V\0;S-
...
"
s
y= novembar; =
_~.:>
decembar.
Pri računanju datuma, lunarni se mjesec dijeli na dva perioda po 14 dana. Za prvi dan u mjesecu mogu se upotrijebiti riječi: ~). ili j+:' :, pa se: prvog muharrema, može reći: i~ (:'(e : ' ..:) o)..~ ili, pak, računajući po tome, i to od 1. do 14. u mjesecu, koliko Je noci prošlo, pa bi se: 1. muharrema, reklo:
/;:. 0:- < ::..:a:. ) (1: ; drugog safera: ;;...,::r< (',a.: ) G:G. ;":1 ~11; četmaestog redžepa: ~.4
t:-~~~ , Za is. dan u mjesecu upotrebljavaju se riječi: ~ ("JWJili ~ ) = polovina, pa se, npr.: petnaestog ramazana, kaže: (:r. ~ ,..})~ ,..} :~~ ~ (0~';,'·, >\'., S:,.L-)
~
(~);~
oc,a.:~i sL
' ,
'"
,
Od 16. do 30. dana u mjesecu označi se koliko je noći ostalo do kraja dotičnog mjeseca, pa će se, npr., reći ovako:
528
0:- :- :~~( ~ ) ~~ c:.~--'~~šesnaestog
,J\~
J\~>,::'"(:- :Q~ JQ 0)8) ~
ševvala
0)8; dvadesetsedmoga ša'bana
::,..'\~:;;~ ~:(1J;dV;des~t6smog muharrema:
i~
~
........-
...
~ 0:-:- :~~,~~; dvadesetdevetog safera: :~~ 0:- ,~ ? '1 ; tridesetog redžepa,
tL..(t~\
Za 30. dan u mjesecu može se reći.upotrebom riječi: = konac, svršetak, ovako: tridesetop ramazana = J~~.~
tJ'. ~:.)
ili
i sl. '
U vezi s upotrebom riječi 143 (= noc) treba istaci da dan (od 24 sata, tj. dan i noć = ~J(,1.:J»uarapskoj praksi počinje sa zalaskomsunca, dakle prvo dođe noć, pa onda dan (~Q). Odavno se datum obilježava i pomocu rednih brojeva. Do 20. dana u mjesecu kaže se pomocu aneksije: ~~ ~G ~ redžepa. Poslije 20. dana, ispred imena mjeseca dođe prijedfog ,
::,..: ~::,.. Cr-~ ~ = dvadesetog
= drugog
safera.
'Z~ godine datumu upotrebljavaju se glavni brojevi, koji budu ili odn. C ~ ili iG~, npr.: godine 1957. odredbenica uz riječi: ~..::.:... reklo bi se na dva od tih načina: ' , , ,
r~'
<~'
~j~j,~
2j,...J1C
ili, pak:,...J;j,~2j~j}:~'
, r~~.
Za doba života u upotrebi su razni načini izražavanja, kao što su slijedeci:
~~ 0:- :.r./.~rr?~~:" = On je u dvadesetoj godini života. ~;'1 J'l'-r; = On je sada pedesetogodišnjak. wl~ "';::: ••.••.
~
~ •••
',
~ •
Y.
J.
= Njoj je deset godina.
~ .:
5-"
;
~")\.:; JI.~y.-I =
34 - GRAMATIKA
Njegov brat ima (sada) trideset godina.
ARAPSKOG JEZIKA
529
SINTAKSA GLAGOLA Podjela glagola
48
S obzirom na to kako se odnosi subjekt (rečenice) prema sadržaju glagola (glagolskog predikata), razlikuju se dva glagolska stanja: 1. - radno stanje ili aktiv i 2. - trpno stanje ilipasiv. Na osnovu toga pod.ijelili smo naše razmatranje vrsta glagola na dva
tome odgovarajuća dijela. Najprije ćemo, dakle, govoriti o glagolima u aktivu.
I - Radno stanje - aktiv
(r-):.:J\~:_~p)
U aktivu se glagoli dijele na tri skupine: 1) kvalitativne 2) aktivne i 3) refleksivne glagole ( s nekim podvrstama).
A - Kvalitativni glagoli Oni bi se mogli nazvati: "gIago1ima svojstva", jer označavaju fizičko ili apstraktno svojstvo nekog subjekta. Kod njih subjekt ne učes~vuje aktivno u stjecanju toga svojstva, nego mu je ono prirođeno. U arapskom jeziku ovakvi se glagoli javljaju u dva tipa, naime: 1) u 4. razredu I vrste glagola (oblika: fa'ila Zyaf'alu), a oznacavaju nestalno, prolazno svojstvo, stanje ili promjenu, kao što su, npr.: J;- = biti žalostan, ražalostiti
se; ~
= biti mlad;
= biti
~
srdit, razljutiti se;
c? = biti
veseo, obradovati se; ~;. = biti bolestan, razboljeti se i sL 2) Glagoli 5. razreda I vrste (oblika fa'ula/yaf'ulu),
koji obilježavaju
= biti lijep; YJ = biti plemenit, darežljiv; ~ = biti
stalno svojstvo, trajno stanje i sl., kao što su slijedeći: ~
= biti težak,
otežati: ~
= biti ruzan:
r'}'
malehan i dr. 48) Ta podjela ovdje je izvršena prema: Blachere, itd., op. cit., str. 256-261, & 173-181.
530
B - Aktivni glagoli Ovi glagoli (koji bi se mogli nazvati: "djelotvorni" i sl.) jesu oni svi (osim kvalitativnih i onih u pasivu),koji označavaju da subjekt sam učestvuje u izvršenju glagolske radnje, pa bilo da ona može ili ne može neposredno preći na neki objekt. Istina, nekad kod ovih glagola tu radnju vrši subjekt posredno, preko drugih, što se naziva: kauzativni ektiv, npr., kada se kaže: I~ ~ C?T ~ iWi'(~ ~ = Ove godine moj brat je sagradio veliku kuću, - i, ustvari, on je samo dao da mu se ona sagradi od strane stručnih lica za to. Aktivnim glagolima neprelazni glagoli. a)
obuhvaćeni
su, prema
~ ...'t
,...,.".J.
oJ.
Prelazni (tranzitivni) glegoli- :i.;~JW
rečenom,
"0,,
i prelazni
i
0,.-
\
To su prvenstveno glagoli koji imaju direktni objekt u akuzativu ',;'.Ji). Takvih je glagola jako velik broj u svim razredima (osim u petom) I vrste, za koje ćemo dati po nekoliko primjera:
(~-'~
"'-!J..,:'
= ostaviti;? = skoditi: ~ = ubiti; h;~= svezati; ; :$' = napisati; ~ = pomoći. 2. razred: :J;" = ukras ti; y? = udariti; J,.J = razdvojiti, j). = zabosti; 1. razred: !lj
o
otkriti' , :.G.'. OJ = naći.
~=
= skupiti; c}:> = baciti; ~ = otvoriti: F = učiniti; lj = pročita ti; ~ = spriječiti, 4. razred: ~ = čuvati; ~~ = jahati; y). = piti; ~ = čuti; ~ = znati; ~ = razumjeti. 6. razred: ~ = vjerovati, smatrati; ::")J = naslijediti. 3. razred: ~
\
,
,
II vrsta: ~~~= ponavljati; ;;..-. = uputiti; III vrsta:
,
)1. = pozatvarati.
t.:>~= htjeti prevariti; 6(., = boriti
se s; ~8'
= dopisivati
se.
= poslati; ~t = baciti; :.c.t= pomoći. V vrsta: ~t~= nauči ti; J:;; = posiniti; ~ = primiti. VIII.vrsta: C;;~= slijediti; 0~~ = počiniti; C~~ = pohvaliti.
IV vrsta: ~~I
34 • GRAMATIKA
531
X vrsta: ~\ = odobriti; ~\ oprost. '
,
= upotrijebiti; ~\
,
:=
moliti za
Od I vrste kvadrilitera prelazni su mnogi, kao što su, npr.: valjati; J)j = potresti; ;:..:.. = (čavlom) prikovati i sl.
.b) Neprelazni (intrenziiivni) glagoli -
C?~=
to jSulJ LJYf
To su oni glagoli koji nemaju objekta u akuzativu, ali mogu imati dalji, prepozicionalni objekt (u genitivu, C"~~ "-! J~f), ili su, pak, bez ikakvog objekta.· '
Takvi su mnogi glagoli I vrste i to u svim razredima (a svi neprelazni). 1. razred:
yT = vratiti
se;
smrznuti se; ~=
j:;
= pojaviti se; :':.:.~
sjedjeti; ~
ti
5. razredu su
= desiti se;:.L....;. =
= izrasti.
2. razred: ~== sjesti; ~~ = vratiti se; ~ = otputovati; = zvoniti; :...Jj = stati. nasmiješiti se;
~=
3. razred: ~U= osvetiti se; :.;.,~ = otići; ~~ = grmjeti; )j = rikati;
J+o
'v;:'
rzati; f) = isprazniti se. '-" 4. razred: ~j = biti pouzdan;~) = nemati sna; ~\ --
...
popeti se: ~ 5. razred: ~
= tugovati; ~
...
=
= biti slijep; ~~ = biti uzrujan.
= biti škrt; '~
opak; ~
...
=
= biti dalek; ~~
= biti glup; ;, \. = biti
= biti darež ljiv; y} = biti blizu.
6. razred: ~ =blejatl, meketati, Od izvedenih vrsta iz trilitera ima neprelaznih glagola, i to manje-više u svima, npr.: II vrsta: ~
= pozdraviti;::""~ = vikati;
J) = bjezati.
III vrsta: ~~ = udaljiti se; )C = putovati; IV vrsta: ~\ V vrsta: ~
JG
= biti licemjer.
= zakasniti; ~\ = prići; ~~~\=izlistati. = čuditi se; ~
= razmišljati; ~
= razbiti se.
VI vrsta: ~G = uzastopno slijediti; J5Lii = boriti se međusobno; = praviti se (da je) bolestan.
532
~)':j
VII vrsta: nJJI = ugasiti se; JLJI = zatvoriti se;~I=
otkriti se.
VIII vrsta: r ' ;:~I = svađati se; :;:' ..I = utrkivatise; 0~1 =rastati se.
IX vrsta: ~I
= pocrvenjeti: ~\
:::zeleniti se; ~;'I =.oĆoraviti.
tJ ':\1 = potčiniti se;
~~I = biti jako raspoložen; ~~I tražitiutočište kod (koga protiv).
X vrsta: XI vrsta:
~t;,~= pobijeljeti; ~~~
XII vrsta:
y~~h\= biti grbav;
= požutjeti;
~~I
=
tly~= iskriviti se.
= bujno obrasti travom.
XIII vrsta: ~~I ='juriti; 1~;"1 = biti dugačak. XIV vrsta: ~I IV vrsta: ~I
= biti velik; ~I ,..
=bitimračan.
= biti nadut/ljut;~~r..\ -,.. ==)ećina leđa. ., ,.
Neprelazni glagoli od kvedtiliterei iz njih izvedenih glagolskih vrsta; I vrsta: ~ = hrzati; ~ = biti ohol; :.L..]j= biti učenik; :r.C= govoriti: hvala Bogu. II vrsta:
C;..:.ć
= valjati se; Jj) = potresti se; 01J' 7 = zavladati; ~. ~1~7 = obući (sebi) kapu .
III vrsta:~) = procvjetati; ;;.:JI , leći licem prema tlu.
,
= teći; ~;"'I=
IV vrsta:~~1 = biti vrlo mračan: ~\ .:'':''::d\'=zadrhtati.
'
,
skupiti se;~\
L,
=
=:=nestati; JQ\ = smiriti se; ,
Treba istaći za sve gornje primjere glagola (kao i dalje) da se navodi po jedno običnije značenje (i kada ih glagol ima mnogo više), te da se uz glagole s prepozicionalnim objektom, iz praktičnih razloga, ovdje nije navodio odgovarajuci prijedog, što treba pogledati u rječniku (kao i druge primjere svih ovih vrsta glagola).
C - Povratni (refleksivni) glagoli - ~ JLk:IrJw-<{f To su oni glagoli koji oznacavaju radnju čiji su subjekt i objekt identični tj. nju vrši isto lice (predmet i dr.) na .samom sebi. U arapskom jeziku razlikuju se tri vrste ovih glagola: 1) pravi povratni glagoli; 2) nepravi i 3) pasivni. Prvi nemaju posebne oblike, nego se sintaksički tvore od prelaznih glagola. Druga i treća vrsta ovih glagola imauglavriom iste oblike, pa se međusobno mogu razlikovati samo. po svojim znacenjima, kako će to pri njihovom razmatranju biti objasnjeno. 533
naprave povratne glagole,.a naročito VII vrsta glagola(~\). Evo primjera za povratno-pasivne glagole iz vrsta u kojima se oni javljaju, a to su: V vrsta:
začuditi
~=
se; ~
= razbiti se;
VI vrsta: ~G = slijediti se uzastopce;
("L; ;1 = prekinuti
VII vrsta: VIII vrsta: X vrsta:
= sakupiti
~\
;'::2':.zX= ,
predočiti
se: ~\ se;
~Gć = biti nepažljiv;
= biti
:J?\ .; razići
(sebi); ~I
,
otkriven; se;
= obavijestiti
II - Trpno stanje (pasiv) - J~~ ,
se.
,
To je sistem određenih glagolskih oblika (nasuprot aktivu) koji ukazuju na to da se glagolska radnja vrši na gramatićkom subjektu (kao njenom objektu), dok se u arapskom jeziku njen stvarni izvršilac redovno ne navodi. Međutim, Reckendorf, 49 i pored toga, daje neke primjere iz literature, gdje se taj iz vršilac, ipak, označava pomoću prijedloga:y , J , ~. Evo po jedan njegov primjer za svaki od njih::,,-!~' 'c.'. \~1 = kadabudem prestignut rodoslovlja od njega; -yU ~LJt ~ \~1= kada buduistraživananjihova od (strane)' ne'kog ispitivaća. ~~ ::r .. j~ ~ )C; = ono što je dato vjerovjesnicima od (strane) njihovog Gospodara: (Q" 2, 136). U vezi, pak, s tim i drugim Reckendorfovim primjerima, Blachere 50 ističe da su ti primjeri ili uzeti iz poezije ili da u njima nije, zapravo, označen stvarni izvrsilac radnje, nego je tu više naznaceno: sredstvo, uzrok ili ishodiste njenog izvršenja. Prema tome, primjer: ~L...:..t
L~ nema značenje: "Esma mi je zadala tugu", nego zapravo Esme me obuzela tuga". - i sL
:r ~
znači: 'Zbog
Po Blachereu, u arapskom je nelogicno navođenje realnog subjekta u pasivnoj rečenici. On se tu redovno ne navodi, jer je: ili iz govorne situacije poznat, ili se iz određenih razloga ne želi navesti, ili je taj subjekt potpuno nepoznat. Stoga se, polazeći od aktivne reče nice
G~ CJ:. (= Omer
je pohvalio
C..L:,
Hasana), u pasivnoj može samo reći: ~ (= Hasan-je pohvaljen). Naime, stvarni se vršilac (hvaljenja) ne navodi i ne može se, npr. reći: C..L:. '" '"
~
~
,.lI..-./
~ili
_
.
.-'
slično tome. Ako bi se taj stvarni subjekt želio navesti, onda bi
49) To on daje u vezi sa spomenuta tri prijedloga (~, J ,0::), op. cit., str. 233,246,251. 50) Vidjeti kod njega, op. cit., str. 260 (bilješka 1) kada govori o pasivu.
535
se iza pasivne morala ponoviti i odgovarajuća aktivna rečenica, pa bi se u navedenom primjeru reklo: ~"'->-..l.o o-r-: L..Lo = Pohvaljen je Hasan, pohvalio ga je Omer. Inače, u ovakvom slučaju bi se upotrijebila samo rečenica u aktivu. })/;;'-9-//1",9.",,//
,.
Zato što označavaju svojstva ili stanje (a ne djelatnost), pasiv ne mogu imati kvalifikativni glagoli, te glagoii IX i XI vrste izvedeni iz trilitera. Nasuprot upotrebljavaju
značenjima tome, ima glagola koji se u određenim isključivo u pa sivu, dok oni mogu imati sasvim druga
značenja u aktvu. Takvi su, primjerice: :;.
'-:-'= brinuti se o, nastojati se: ~ 2J7 = biti pohlepan
oko; ( ~)
.~
= poludjeti, biti ili (~) ~7 =
opsjednut;
~
onesvijestitt'
(za), odan (čemu) jako voljeti i dr.
S izuzetkom istaknutih glagola koji. nemaju pasiva, arapski glagoli u pasivnoj rećenici imaju tzv. prividni subjekt ili, kako se on zove u arapskoj sintaksi: "zamjenik izvršioca" = J>O'wr~G, a mogu ga imati samo prelazni glagoli koji u aktivu imaju direktni objekt. Inače, svi arapski glagoli, opet s izuzetkom onih bez pasiva, mogu u najmanju ruku imati tzv. bezlični (impersonalni) pas iv. Za tajbezlični pasiv upotrebljava se samo treće lice jednine. Tada otpada i prividni subjekt, a dalji objekt zadržava svoj prijedlog. Takav objekt tada se smatra da je po izgovo ru CI \; 'p 1) u genitivu, a po položaju (~) u rećenici da je on (zapravo trebalo da bude) u nomintivu. Mjesto trećeg lica jednine li pasivu može se upotrijebiti trece lice mnozine dotičnog glagola u aktivu, sa zamisljenim (virtuelnim) subjektom: ~Ui;ili sl.). Evo primjera glagolom):
dJf '. \i::J1
J
~ ~ \ :' '.'rr ~
za bezlični pasiv (s odgovarajućom
~;S~
doveli) u bolnicu .
.J4-JrJ.,1 ~l,
= Razišlo
(~JjF;;"l) ~;
(\;..)
('\j:G-) ~
c} =
se (razišli su se) u tome pitanju.
=
Bolesnik je doveden
(bolesnika
su
Tome se radovalo (Tome su se radovali) cijeli dan.
~~ Jk (\j~Ć) ~ = Otišlo
se (otišli su) u Irak.
Kako se vidi iz,' primjera, arapski možemo prevesti: 1) našim povratnim roda u jednini (razišlo se); 2) našim jednine (doveden je) ili, pak, 3) u sva tri treće licemnožine odgovarajućeg glagola
536
zamjenomaktivnim
glagol u pasivu, u našem jeziku glagolom u trećem licu srednjega pasivnim oblikom u trećem licu slučaja, kao u arapskom upotrijebiti uaktivu (razišli su se itd.),
Moglo se, također, zapaziti da su upotrijebljeni glagoli u pasivu oni s prepoziciona1nim (a ne akuzativnim) objektom (sa: JI' '-:-' ' ~). Kako je istaknuto, pasiv s prividnim subjektom (~G~L3) imaju prelazni glagoli sa direktnim objektom (u akuzativu). Pretvarajuci aktivnu rečenicu u odgovarajuću joj pasivnu, pravi subjekt ispada u pasivnoj, a na njegovo mjesto, kao prividni subjekt, dođe u nominativu objekt aktivne rečenice. Evo jedne.rečenice u aktivu, koju ćemo izraziti u pasivu: iWTI~ ~.Y~Jr~ :.. /',--..= Omer je napisao tu knjigu ove godine. - pa će biti iL:J(r:.u. ~G..S:JT~ = Ta knjiga je napisana ove. godine. - Pravi subjekt morao se ispustiti: raniji objekt: yG.5Ji postao je prividni subjekt, a predikatni glagol: :..,;, :'" u aktivu prešao je li pasiv: ~, priloška oznaka za vrijeme: rWT l~ ~ ostala je li pasivnoj rečenici nepromijenjena.
j
Nekada prividni subjekt pasivne rečenice zamijeni akuzativ mjesta ili
vremena (tj. ~ J~D, npr. (za mjesto) ~Wi ~ ~- :~rr\~~ = u ovoj se kud stanova lo u prošlosti. - Primjer za vrijeme: ; :.;l.L,., )~ ~1:1rr 0~ = ......
•..
J
--
Noć je probdjevena (Probdjeli smo noc) u kud našeg prijatelja. Kada glagol sa dva akuzativna objekta pređe u pasiv, prvi njegov objekt, postavši u pasivnoj rečenici prividnim subjektom, dođe u nominativ, a drugi njegov objekt ostane u akuzativu. Evo primjera za rečenicu u aktivu i odgovarajuću joj u pasivu: ~!G-:- ~! 0(. ;.~~Wit~j = Kadija je vjenčao Osmana sa kcerkom njegovog susjeda.- što će biti u pasivnoj: ~)~ ~ Je = Osman je vjenčan sakćerkom svoga susjeda. ~ 0.:>W\ ~LY ~ ~t= Omer je obavijestio Aišu opširno o tom događaju> au pasivno] rečenici će biti: ~ ::"'.:>wr~G:. ~1 = Aiša je ,;.
:;;
"j.
'"
..- ....'"
o
'"
,,'"
"';
'"
t~j ;
.,.
,,:::.-
opširno obaviještena o tom događaju.
,
,
,
Razlika u značenju između glagola u pasivu i glagola povratnopasivnog smisla je u tome što kod ovog posljednjeg njegov subjekt efektivno vrši njime naznačenu radnju pod nečijim utjecajem, dok je u pasivnojrečenici njen prividni subjekt, ustvari, objekt glagolske radnje, tj. on je ne vrši, nego se oni!,izvršava na njemu. To se lahko razabire kad uporedimo dvije takve rečenice od kojih je jedna s povratno-pasivnim glagolom, a druga s odgovarajućim mu glagolom u pasivu, npr.: ~'-;---!.-? ~ (' 6.' _ ••...= Uskoro se njihova vojska dala. u bijeg.> a u pasivu: = ",. o
'"
o
:; -.,
·0;'
•••
o.
r~1 .-
~~! ~~'/':~r;= Njihova je vojska uskoro natjerana u bijeg.
537
GLAGOLSKI OBJEKT
51
Pored glagola bez ikakvog objekta postoje glagoli s jednim (ili više objekata), bilo direktnim (tj. u akuzativu) bilo indirektnim, odn. prepozicionalnim (tj. s prijedlogom i njegovom imenicom u genitivu), ili u raznim kombinacijama toga dvoga. Za određivanje reakcije arapskih glagola samo nam djelomičan oslonac može biti reakcija naših odgovarajucih glagola. Naime, velike su razlike među njima u tome pogledu. Tako, npr. neka se uporedi u tome nekoliko slijedećih istoznačnih naših i arapskih glagola: smijati se = ~; udu = ~~;
željeti (nešto) = ~ ~~,
itd.
'
Sada ćemo dati podjelu arapskih glagola, s obzirom na njihovu reakciju, tj. u odnosu na njihov objekt, naime: da li ga nemaju ili imaju, te koji su to glagoli i kakve su vrste njihovi objekti, kada ih imaju,
A - Glagoli bez objekta Iako svi arapski glagoli, kako jespomenuto, ';'.1\), kao što je, npr.: )~JJrJ)L;.. ~;.
(Jl.: frJ
":
J
mogu imati tzv. opči objekt smo brzim
C~ ~:,...= Prošli
hod om između tih kuca, on ipak, iako je u 'akuzativu, nije pravi direktni objekt (on ovdje sa svojim atributom služi kao priloška oznaka za način). S obzirom na to, dalje navedeni glagolis pravom se mogu među glagole bez objekta, a to su slijedece tri grupe glagola.
1) Kvalifikativni:~ oslijepjeti):
J~
(= radovati
(biti lijep, dobar); se) i sl.
biti malen):
~(= .,
kretanje, mjesto, vrijeme, te osobine i stanja, kao što su, npr.: (=uputitise u Nedžd): (= omrknuti): (= biti rječit): ~I (= kasniti) i dr'.
2) Denominativni
~r
IV vrste koji označavaju:
~(=
svrstati
~r
~r
3) Glagoli stanja i postajanja, a to su neki iz V, VI i VIII vrste, te svi glagoli VII, IX i XI vrste (neprelaznih) glagola, kao što su slijedeći: 51) O tome vidi: Blachere, itd., op. cit., str. 262.274, & 182-204 (pod naslovom: Regime du verbe).
538
r~
c;~
srušiti se); c.jG (= praviti se mrtav); ~I (= slomiti se); e:.;;.;\ (= osramotiti se); (= iskriviti se); ):'.:.~ (= pocrvenjeti) itd. ' (=
B - Glagoli
S
direktnim objektom
I-Glagoli s jednim objektom Tu spadaju mnogi prelazni glagoli iz I, II, III, IV, neki iz V i VIII, te znatan broj iz X izvedene vrste glagola. Takvi su, npr.: 15t~ (= vidjeti); J) (= objavljivati); j(j (= boriti se s); '~t (= udaljiti); ~) (= plašiti); : .;~~\ (= čekati): C:~'Q:''~(= smatrati ružnim, ne odobravati) i dr. ' Mnogi neprelazni glagoli Ivrste postaju prelazili: 1) prelaskom u II vrstu, npr.: obradovati);
r
(~J;~» t~
(=
veličati): ( .
c) > >c}
(=
'
2) prelaskom u IV vrstu, npr.: ( ~1 > ) ~~t (= odvesti); ( ~ = posjesti nekoga); ( ft > ) ~t (= opteretiti);
> ) ~r
3) stavljanjem prijedloga y ispred njihovog objekta (usljed ćega oni zapravo postaju glagoli s prepozicionalnirn objektom), kao, npr.: y ~~ (= donijeti, dovesti); y ~1 (= odnijeti, odvesti) i sl. ' Glagoli koji znače: htjeti (= ~I); željeti (= ~j); sprečavati (=~); naređivati (= ~n, namjeravati (= 15~ ); mrziti (= ~~); smatrati; misliti, držati, računati ~I , ~ ' ~ ' ~) i sL, mogu kao direktan objekt ili, pak, odgovarajuću mu objektnu rečenicu (s imati infinitiv C·~i) veznikom: J~ili 0t), npr.:.;:;sr Jl~~i.rr ~t ~ ili ~'-4 Jt .... d Moj brat je želio odlazak (da ode) na more.
c:
;\;JI~ ~.'-'''',..L:.o~~~)~;
ili .... ~~ ~jjt c,f ... = Naumio sam posjetiti (da posjetim) jednog svog prijatelja u Alžiru. t)\i.~0:.Jr:~..u1!lyL ~:; ili ~I' ..~.~l:.Jr::,u10f ... '"
'"
.-
'"
'"
Smatramo uzornim ponašanje toga mladića. (Smatramo da se taj mladić uzorno ponaša).
rr - Glagoli sa dva
akuzativna objekta o.
Arapski se takav glagol zove: er-J~ .}l J......;;.. ~ . To su glagoh raznih značenja (iz I-IV vrste) sa dva objekta u akuzativu.tOd njih je često prvi ~.
"
__
, '
.,; _"
~
o....
.Il _o
....
/'
~ ';... •.. jl
'Il!
o'
539
objekt neko lice, a drugi kombinacija.
i dr., ali u tome ima i drugih
neki predmet,
a) Kod ovih glagola razlikujemo dva slučaja. U prvoj grupi između dva objekta pojedinog glagola ne može postojati odnos subjekta i predikata, kao što se može razabrati iz primjera: ~~r~W(~ ~ = Omer je podučio tog dječaka u plivanju. - Riječi r~f i ~(:.Jf ne mogu biti subjekt i predikat u istoj (imenskoj) rečenici.jerbi takva bila besmislena. Evo po nekoliko ovakvih glagola u spomenute -
•
I vrsta: '~ moliti):
(= osporavati);
r~(=
J.-. (= napojiti): (0 (= dati);
II vrsta: :../;.. (= plašiti); ~ III vrsta:
:.,Ju, (= tražiti
IV vrsta: ~t
lišiti):
(=podučiti);
od);)oG
četiri glagolske vrste:
:Jj; (= opskrbiti): o-
JL(=
:..J5(= obavezati);
(= napola dijeliti); J)G (= dodati);
(= zasititi): ~t (= poslati);
':;";"t, ~t,
~t
(= dati), i dr.
Kod glagola: (= obavijestiti), i sl. drugi akuzativni objekt često se zamijeni onim s prijedlogom y ili izričnom rečenicom (s veznikom 0t), npr.:;;:" '~,.:.~~
o
~;.:r.
b) Glagoli sa direktnim i predikativnim objektom .Neki glagoli imaju po dva akuzativna objekta, a to su oni čiji je jedan akuzativ direktni objekt, a drugi je ustvari predikat, koji može biti: imenica, pridjev ili izrična rečenica (sa 0t). Njihova dva akuz:ativnaobjekta mogu doći u odnos subjekta i predikata, kao što je, npr.: \~G G)~-~ = Smatrao sam našeg susjeda bogatim trgovcem. - Prema navedenom, objekti..jt-. i .rG mogu postati: subjekt i njegov predikat, naime: ~G G~G-
0-
~
= Naš je susjed bogat trgovac.
'
Mjesto spomenuta dva objekta u akuzativu možemo.vpak, upotrijebiti rečenicuIsa 0t): :?~0(3)~ 0t ~:;:: Smatrao sam da je našsusjed bogat čovjek. ., , , U ovakve glagole spadaju tri grupe glagola, koje ćemo posebno razmotriti. 1) U prvu grupu ubrajaju se tzv. glagoli mišljenja (y
sumnje i uVjerenja(~)
540
~Jwt).
fi! Jwt), te glagoli
Evo primjera z~najvaž~ije
od njih.
'~
smatrati); prijateljem! (=
, Ju.. ....:..<.st~
1 ~
~ ~'1
~~
=
(= zamišljati): ~? ~j J~ JtS = Zamisljao je svoga druga plemenitim . (= misliti, ~sniti): ~j~ ~G (~' :. (.$) = Mislim (Smatram, Vjerujem)
da je Husein ozbiljan mladić: ~)~
,..
JI;;'
~
-'::,1. -,
~.:.sr::u~ ~
-.:.... J~(=
tvrditi, smatrati): ~ ~
~ ;L;ll:S;;~
.l:>:-)
I~W = Ta, zašto me ,
misliti, vjerovati): ~~l5'!.lG-t::,J;t'1 = Ne vjerujem da je tvoj brat Iažljiv(ac). '
~
,
~~~~t~= Usnio
,...-"
(=
znati, poznavati): ~Gčovjeka kao neznalicu. '
-
:r. ~)G.
. sam ih kako bježe od neke čudne životinje. (; tvrditi, držati, smatrati): ~ rs-G ~~) držiš nezahvalnim? ~, ,
_' ~j
-'-
Ne smatrajte ga iskrenim
(=
=
"
Poznavali smo toga
. = Kako
nemaran u svome poslu? (= naći, smatrati, ustanoviti): ~.;->-T::;'~'; bolesne sve do jednog. '"
tvrdiš da je on
~'..G:-) = Našao sam ih
Ovdje spada i glagol :.,.J), ali samo li imperativu, i to u značenju: pretpostaviti, uzeti, smatrati, pa će se reći, npr.:
~J..I.z\1G ~i: ~ = Uzmi da sam ga pohvalio, pa šta veliš na to? ~.':J ;1:~l1.;Jil C:;~':J ~l:. 't~= Pretpostavimo da se on ne vrati, pa hoćeš li ~1
ga tražiti ili ne? Nekada je subjekt i prvi objekt: prvo lice jednine i spojena lična zamjenica za to lice, npr.:;;-S ;;, li:::, ~ uGc ~t~ = Vidio (Usnio) sam se kako sjedim na obali neke velike rijeke. ' , Kada neki od ovih glagola stoji između ili iza svoja dva objekta,"oni mogu ostati u akuzativu iii, pak, doci u nominativ (te biti subjekt i predikat imenske rečenice) kao što je u rečenici, u ta dva slučaja: \~) ')l;~ ~ Ili-Yl.>- ~ ..l...,:} = Fenda sam smatrao pametnim, Ih: Fend Je, smatrao sam, pametan. ~ J,.;~..l:!~ ih ~)Ul.>I..l:!~ = Ferida sam 1'_
,...
"
J.
o
..-
,..
••
,sl
__
,.
jl
o
__,sl"
"'.Ji
_
o'"
..."l1
..•
•
...."l1
...,..
_ _.
•.•.
•
jl
o
__
"',..,..
11
pametnim smatrao, ili: Ferid je pametan, smatrao sam.
,...,::;
••
•
~
..•
-
Kada iza ovakvih glagola dode: 1) upitna čestica 1 ; 2 (čestica za pojacanje J (tzv. ,,1:0i1r'1); 3) čestica za r'1); 4) čestica Jl (pred čijim predikatomstoji čestica zakletVU:J (tzv. ~
541
J)
ili 5) neka negativna čestica, onda oba objekta tih glagola dođu u nominativ. Evo primjera za sve slučajeve:
~r\ ~~ ~\
2) Li:":' ~Q .-
'J.iJj
~
--
"'"
= Nisamznao
~L.
1)
da li je kod tebe Hasan ili Omer.
= Već sam znao da će zaista doći
moja smrt.
....
3) ~;\ ~L.. 'ili~· ~~l:, ~Tj = Boga mi sam mislio da je njegov otac već otputovao.
~.;.J\:L..:. Ok r~ L'~j = Ustanovili
4) bolestan.'
~;.s ~
smo danas da je Sa'd zaista
= Uvijek su nam
I:.G.L.WI~ LJ I)li 5) učenik nije lijen.
govorili (tvrdili): ovaj
2) Ovdje spadaju glagoli koji označavaju vršenje neke promjene na nekome ili nečemu (tzv. ~~Jwn, u značenju: učiniti, pretvoriti. i sL, kao što su slijedeci (predikativni glagoli sa dva akuzativna objekta): ••.•
,..
:;:.
••.
..G..,j!: iS~
"
.:::
••••
':>'
,/"
;
"."..
:;:.
=
~ ~ \ ;. :,; ~'-.::. ..::......G.....Jk
•
'v
•
Uzeo sam sebi Sekiba za svoga
putnog druga.
~ ':J) : ~ i.urrL.\ Luij
c.:;' \Id) \~W = Ta, zašto si ostavio toga starca da
,stoji pred vratima?
-=- ~: ,
'
(:r;,.~)::.u~GJ..:.;.. JI = Mi smo to sebi stavili u dužnost.
~~: ~G....lJ t:::.~
:':"'.)LJi::JJ~~~~= Taj ga je događaj učinio krajnje
opreznim.
~:
~~(:' "~0\ ~; ~ = Kako ti je bilo moguće da neprijatelja pretvoriš u svoga prijatelja?
~::U~~
3) Glagoli u značenju: imenovati, nazvati, dati nadimak i sL,.pored direktnog objekta, mogu imati predikativni akuzativ ili mjesto" njega prepozicionalni objekt ispred koga je prijedlog ~. Takvi su, npr.: ~ ~~ = nazivati; ~ ~ = imenovati, dati ime: ~ :. ~l d dati nadimak (titulu) 1 sL, ...
y
kao što imamo u primjerima.r ~L,,) svom sinu dao ime Kašif. ( !Jj:Jf
kralj kraljeva.
... "o .•....
;/j1'!1
.0l:.;1 J,;1 ~
... J.o
~ )' !Jp::J.L.
,
c) Glagoli sa tri akuzativna objekta
"
~
~~
::.'"
= Učitelj je prvom = Dali su mu titulu:
52
To su malobrojni glagoli koji imaju po dva direktna objekta i treći predikatiyni, i to sviu akuzativu. Najpoznatiji su slijedeći: iS) = pokazati; 52) Te gIagole obrađuje'A. 542
Hasan, op. cit., II, str. 55-60 (pod: <5) ... ~O.
~t,
pa
;:>. , ;";"'t , (j, Wt, svi il značenju:
obavijestiti; :':./.G.-
= (isipričati
i
dr. Evo nekoliko primjera za njih:
1.5) : ~WT ~ c- G.':rn1., 'J P~8J\~~t =
Pokazao sam djevojci da je
učenje sredstvo uspjeha u životu.
;.kt : :.o-:--:'?;;' ~
~)'j..
j.-:.;J! ~t
= Obavijestili smo bolesnika da će
njegov izlazak uskoro biti moguc.
::.,~ : \~ ~::'.: ~!WI~ ~!
:..:J-Vi~:':"':.c.. =
Omer je priča o svojoj
sestri o svome putovanju po inozemstvu kao vrlo zanimljivom.
ID - Glagoli S istodobno direktnim i prepozidonalnim objektom Ovakvi glagoli često imaju lični objekt u akuzativu, a predmetni s nekim prijedlogom u genitivU:~ali postoje i druge kombinacije kod istog glagola (u istom značenju), kao što je, npr.: ~~~; , ~~). ili ~WJ). = upoznao ga je s nečim. Ovakvi su glagoli jako brojni s vrlo različitim prijedlozima ispred drugog objekta, kao što su, npr.: nagovoritina; ~
~k ~G:.~=
navratiti,
~~f = primorati na;y.Je., = upitati otza): (y) ~~ = objesiti
(:r,
(kome) oko vrata; naseli ti; smjestiti u;
::r.'~
J) ~;;.::' .\ = moliti da oprosti '(nešto);~ ~)f =
= spasiti od i dr.
'
N - Glagoli sa direktnim ili prepoziciotinlnim istoga značenja
objektom
Ima glagola koji regiraju direktni objekt u akuzativu, a mogu mjesto njega, u istom značenju, upotrijebiti određeni prepozicionalni objekt. Tako se, npr., može reći: ~ ili ~..., ~~ = sustigao ga je; ~jj ili "'-! J jj = bacio ga je; ~~ ili (~ , j ~ ) ~ ~~ = bio je zadovoljan s njim; (y) ~L1 = obilaziti, putovati po; (0- :~)~ = ugristi; (~ , ~l) ~~ ., (zaltražiti: 4.~
(~ , ~~) ~~
= doći u (do, kod): (~) ~\)
= nasta~it;
V - Glagoli s in direktnim (prepozicionelnini)
i dr.
objektom
To su vrlo brojni glagol~s objektom u genitivu iza prijedloga ili je objekt neka zavisna rečenica, kao npr.: ~Uip~. ~ J' ~l ~t ~~ vratio kući prije veceri.
= Moj brat se ~Ur r~ ~ (~~~)~ ) ~~)J-;Jt ~ \ ~;;~~~=
Zdogovorili smo se da ga posjetimo (o posjeti njemu) slijedećeg dana.
543
J\
Takvi su, npr., još i ovi: y = dovesti, donijeti; ~ ~\ = proći se; ~ (J~= pretjerivati; ~ ~;... = izaći itd.
:;.
~t=
pohvaliti;
Neki glagoli sačuvaju isto značenje i pored upotrebe; dvaju i više prijedloga ispred svoga objekta, kao što su, npr.: C:r) ~l tLii = priči, y JL = upitati o (za); C-J) ~ ~.,; raditi na, nastojati pristupiti; oko, C:r) ~ ~\ = biti odvojen i dr.: zatim:' C:r ,~) y:"';~ =
c:;-)
upoznati se s; C ~ = (porslušati:
c~
"J~ ) y ~\~ = kružiti, 'vrtjeti se oko; c J , ~)
c~ ~~') 7':; = proći kroz i dr:'
Jl~
,
Inače, promjena prijedloga često mijenja značenje glagola iza koga se upotrijebi, npr.: ~ ~~ = prokleti; J ~~ = blagosloviti; :;-. ~~ = mrziti: ~ ~~ = željeti; Jl J~ = težiti za;' y J~ =izjednačivatise ~;:;-. J~ = odvojiti se od, skrenuti s, odustati; y ~0.-= prevariti, posvetiti se (čemu); ~ ~ = osloniti se na, ograničiti se n~;. ~~ ~ = okaniti se, biti lišen; ~ J = biti svojstventza): imati vremena za;:r ~~ = biti bez, nemati, biti slobodan od, nedostajati itd. ' Nekada mjesto genitivtiog objekta, kada muse ispusti prijedlog, dode (ou>~ ~ =) ~~ ~;. ~G.-Tj = Onda je taj objekt u akuzativ, npr: ~~ ~ Musa odabrao iz svoga naroda sedamdeset ljudi. (Q., 7, 155). Prijedlog se, pak, redovno ispuštaispred veznika 0\ i Jf (tj. ispred izrične rečenice kao objekta), npr.: ... ~) .r .;5;' rS >-~ c 0'~ ) 01~)I = Zar se čudite što vam je došla opomena od vašega Gospodara? .. (Q:, 7, 63 •
c
~
~/
c
,ll
c
o
jl
"..
""
(;).,..
o "" (;)
JI o
".. "" "..
i 69).
VI - Brojčani glagoli -
~.)J.:JTJW·{I
53
Ovdje ćemo kratko spomenuti jednu grupu glagola, 'zanimljivu zbog njihovih značenja. Naime, iz korijena od kojih se tvore razne vrste brojeva (korijeni za brojeve 1-10, te 100 i 1.000) izvode se "brojčani'' glagoli (JW-<:l \ ~.)~. Oni se javljaju kako u I vrsti, tako i u nekim izvedenim vrstama glagola. Ima ih prelaznih i neprelaznih, a značenja su im raznovrsna, ali, naravno, u. vezi sa značenjima samih brojeva (odn. sa osnovnim znacenjima njihovih korijena). - . , . Tako se u I vrsti tvore, npr.: '~j (i --.G.:j) = biti jedan, jedini, sam (kao neprelazan glagol). Od 2 do.l O imamo, npr., prelazne glagole (oblika JJ): = biti drugi, udvojiti, udvostručiti i dr.; :.:J3 = biti treći (pristupanjem)
JJ
53) Te glagole (za brojeve od 3-9) kratko spominje 'A. Hasan, op. cit., IV, str. 518, bilj. 2.
544
namiriti na tri, podijeliti na tri dijela, uzeti trećinu (imovine) i dr. Takva odgovarajuća značenja imaju i svi ostali glagoli (4-10), pored nekih drugih, ~L , c;.:.. , ~ ,~ i? a ti su glagoli redom:
C;~, ~
,
U skladu sa određenim značenjima izvedenih vrsta glagola, i ovdje se javljaju odgovarajuća značenja u vezi sa brojevima. Primjera radi, navest ćemo samo neke slučajeve, kao što su slijedeći: II - i:-j = (oblujediniti, smatrati jedinstvenim, vjerovati samo jednog Boga i dr.; III - ~\~ = dijeliti s nekimčetvrtinu dobitka; snositi s nekim četvrtinu gubitka; raditi kod nekog za četvrtinu ljetine; IV - ~I = biti drugi; JI = biti tri (trojica, troje); namiriti se na trideset; ~I = biti pet na broju; svaki peti dan napajati (deve): ~~\ = biti šest na broju; imati deve napajane svaki šesti dan; skupiti na šest (ili šezdeset - ljudi); ~\ = biti devet (na broju); ~\ = biti deset (na broju); biti u desetom mjesecu trud no će (deva): proći deset dana (noci) i dr. V-
J::i = biti udvojen,
udvostručiti se;
VII - ~J=predvostručiti VIII -
t::'."~= biti sedam
X - ~~
se, biti predvostručen; (na broju), namiriti na sedam;
= biti sedam (sedmerica, sedmero) na broju i sl.
U vezi sa brojevima 100 i 1.000 postoje također neki glagoli; kao što su: lSC, = biti stoti; lSL.I = biti stotina (na broju); :...JI = dati (nekome) hiljadu; :...JI = namiriti na hiljadu; :...Ji = (prikljućivši se) upotpuniti hiljadu; namiriti (na) hiljadu; biti hiljadu (na broju).
C - Glagoli sa sintaksićkim osobitostima 1.
Unipersonalni glagoli
To su grupe glagola koji se u određenim konstrukcijama i značenjima upotrebljavaju samo u trećem licu jednine (prvenstveno muškog roda), i to u perfektu, imperfektu.ili imperativu. Tu spadaju dvije grupe glagola, od kojih se druga dijeli dalje na tri pod grupe; Razmotrit ćemo ih sve pojedinačno. a) U prvu grupu svrstavaju glagoli se koji znače neku: obavezu, dužnost, potrebu, mogućnost i sl. Subjekt im je neko ime, infinitiv ili glagolska 35 - GRAMATIKA
ARAPSKOG JEZIKA
545
J-:-
rečenica (s veznikom 01), ~~\) (~. ~.~01) ~1.1~~ = Dužnost ti je slušati (da slušaš) svoje roditelje. - Sličnog su značenja i: i sl., u značenju: treba, nuzno je, potrebno je (da), npr.: ::L~~ ~.~š001 ~ )';Jr ~ = Treba da odmah napišeš svoju lekciju. -
r~,~'
J. ~~~
Ovi glagoli, zanijekani, poprime značenje našeg: ne smjeti, kao što je u primjeru: ! ::"Vr::D ~ L. ~ 01 ~':l = Ne smiješ zaboraviti (ono) što sam ti sada rekao! -
= moguće je, može se, npr.: ~~ 01 ~ ~ ~~;Jr.)~ \:G. = Može li o~ ovo prevesti na arapski? ::"'lr~(~r 01 ~ ':l ',~ = Nije mi moguće da ti sada išta odgovorim. Ovdje spada i glagol: ~
Ovdje bi spadali i: 01 ( y) ~~ (':l) = (nelvrijedi da; 01 (.5 ~ (':l ) = (ne) koristi da; 01 ~ (':l) ; (nije) dovoljno je da; 01 ( y ) J-.l ~ ('i) = (ne) dolikuje (pristoji se kome) da i sl. b) U slijedece tri skupine ubrajaju se glagoli koji u sebi nose i eksklamativnu vrijednost (u smislu divljenja, čuđenja i sl., ali i suprotno: odbojnosti, negodovanja i sl.). 1) U prvu skupinu spadaju glagoli u trećem licu muškog roda iza kojih slijedi: \~, c:., ili 0\ (s nekim imenom ili recenicom iza njih).
=
kako je
::.{::rrc~-= Dobar
(Divan)
Tu prvo dolazi glagol ~ u nepromjenljivoj sintagmi: \~ dobar, divan li je i sl., kao što je u primjerima: ! ~
\~
li je Hasan! itd.
\ !
L.b~\~ \ ! ~Ij~
\ !
-
Ta sintagma dobit će suprotno (negativno) značenje iza odrećne čestice ':1, tj. C~ ':1 = kako je odvratan, ružan, grozan, i sl. Od drugih češćih ovdje se mogu navesti: (0;) Lo JI.1 = kako dugo, koliko, npr.: ! ;'Y\\~ ::..G~-:.Jl c:. Jl1 = Koliko sam te (samo) upozoravao na ovu stvar! Dalje tu dolaze. (01) c:. j.; 2.
= kako rijetko! - (01) c:. Js = kako često! - i dr.
Glagoli za pohvalu odnosno kudenje -
(r:.ur) c:cJr J wr)
54
To su ranije (uz defektivne glagole u morfologiji spominjani glagoli za pohvalu ( ~ = kako je divan) i kuđenje ( ~ = loš li je), kojima se pridružuju razni drugi glagoli slične upotrebe i značenja, kao što su: npr.: 54) Uporedi o njima kod' A. Hasan, op. cit.,
546
m, str. 325-352, (pod naslovom:
rlll) [°..lJ1 J;lJi).
~L.)= hrđav li je); (~, (s varijantnim oblicima); ~ ~
(=
kako je razborit);
JP- ' ~ (=
= kakav je neznalica), pa slično onome kako je zavidan); Jis:. (= kako je pravedan);
r'J (= kako
je plemenit) i dr.
Ovdje ćemo se osvrnuti na sintaksičke osobitosti ovakvih glagola. U rečenici se ovi glagoli (~ ' ~ itd.) upotrebljavaju jednine (samo po nekim i mnozine) perfekta aktiva.
u trecem licu
Sa svojim subjektom (J.vwi) slažu se samo u rodu. Njihov subjekt može biti: 1) Ime s određenim
članom (i~~
:':'.:,::Ji).
2) Ime u aneksiji, čiji je drugi' čla~ (odredbenica) s određenim članom. 3) Skrivena lična zamjenica·~ ~i), ime u akuzativu, kao specifikativ G-..',,~\i):
iza koje dolazi neodređeno
Pored subjekta, uz ove glagole dođe u nominativu riječ koja označava onoga koji (ono što) biva pohvaljeruo), odn. pokuđen(o), a naziva se ),C:.L..Jl, ~r = specificiran pohvalom ili pokudom. Ta se riječ slaže s prethodnim subjektom u rodu, broju i određenosti.
t:ur
Evo primjera za gornje tri vrste subjekta: 1)
!
;~~~}Jrr= Divan
li je odgojitelj vrijeme!
Ovdje je: r..:u = predikat, glagol pohvale (C'..lJi' ~) ~ ~~;:Jr= subjekt, determiniran Ćlanom (\)U~ :':'~r); a = ono Što se hvali (~r c :.L..J~),slazuci se sa subjektom u rodu, broju i određenosti.
?~f
Analogna je analiza u primjeru za subjekt u ženskom rodu, koji glasi: ! ~\)' ~~ ~ = Loša li je prijateljica klevetnica! 2) ! !
~L
~(i5J(~G
3) ! ~~ ! \~
,
=-~Kako je izvrstan čovjekov drug knjiga!
= Loš li ti je savjetodavac lažov!
~
L;.f ~~j ~'= ~j
r
Dobra li je (kao) supruga čija je majka Merjema!
LJ..:- ~
,
= Opake
li je naravi ovaj tvoj drug!
Rjeđe subjekt ovih glagola bude u dvojini ili množini, kao što je u pnmJenma: ! ~}.) J~ o\y..i 0L:J\1Ji ~ = Kako su odlični studenti njegova dva brata: Dže~al i Ferid! ! ~~ •.)'~ ~\~ ~ = Ala su slabe učeni ce ove djevojčice! •
••
'\li
__••.
.,ll
__
__
J." "',..,
.,..o
./:;j
"'....
•••
•...
'"
•
'"
Onaj koji (ili ono što) se hvali, odn. kudi može se nekad i ispustiti, i to kada je iz situacije jasno na koga se odnosi pohvala, odn. kuđenje, kao, npr., kada se kaže za neko određeno ili prisutno lice: ! ~)rr = Divan li je (to) drug! 35 • GRAMATIKA
547
Lice, odn. predmet pohvale ili kuđenja, ustvari, jeste subjekt imenske rečenice, a prethodna glagolska rečenica je njegov predikat. U toj imenskoj rečenici imamo, dakle, obrnut poredak glavnih njenih dijelova, Međutim, subjekt takve rečenice može doći i na početak (ispred predikativne recenice), kao, npr.: ! ~~ ~ = Lejla, divna li je to djevojka!
P
3. Glagoli divljenja i čuđenja - ~ ,
.
Jwt
55
Za izrazavanje divljenja i sL, postoje u arapskom jeziku razni načini, koji se mogu podijeliti na dvoje: onaj slobodan, općenit (~f) i onaj idiomatski (~~i\) ili prayilni (~~\). Ovdje ćemo govoriti samo o ~/,o,/ ••.ovoj drugoj vrsti, naime, o sintagmama: oI..WiL. i "-! ~i koje su razmatrane s morfološkog aspekta. Tu je izneseno kako se' one tvore, pod kakvim uvjetima, odn. kakva se ograničenja stavljaju pri njihovom obrazovanju. o
o,...,
Ovdje ćemo, naravno, obratiti pažnju njihovoj sintaksičkoj upotrebi. Oba ova načina služe istoj namjeni i istog su značenja. Upotrebljavaju se u recenici za izražavanjedivljenja (ćuđenjal i sL, (= ~~\). Onaj kome (ono čemu) se čudimo i sL, naziva se: ::" ~i. ' Kako je ranije pokazano, prvi način: ~1:Jh.:' j~ 3. lice perfekta muskog roda IV vrste trilitera, sa zamjenicom L. (~: .~:: ri L.) ispred njega, a lice (predmet i dr.) kome se čudimo dođe u akuzativ iza glagola, ili ispred njega, ali tada iza glagola dođe spojena lična zamjenica, koja se odnosi na to lice (predmet i dr.) i odgovara mu po rodu i broju. U oba ova slučaja glagoli ostaju uvijek u navedenim oblicima (tj. ne dobijajući nikakve drugenastavke za rod i broj). Evo nekoliko primjera za položaj glagola a) ispred ili b) iza predmeta čuđenja.
"-:-!~
a) ! (~)r~..G ~h;' = Kako je divan ovaj cvijetl : 0Q:. r}l je plemenit ilJegov otac Sulejman! '. " ,
= Kako
b) ! ~1L. ~L...::.Qr)8'= Riječi mudraca, kako su one korisne! !
!
4;~1 ~.~j(r:.G, ~~ = Zelenilo ove livade, ala je ono bujno!
4 ~l , ,
\...."
~~~r~l
~'. _•:ri) ~'..LSJ\ = Laž i kleveta, kako su samo ružne! ,
L.\-SUT~\I~) = A ovi učenici, kako su oni ovako marljivi!
Između glagola i predmeta čuđenja (i dr.) može se umetnuti samo neka 55) O njima govori 'A. Hasan, op. cit., III, str. 325-352, (pod naslovom: ~\)
548
sintagma, ili glagol JtS (koji sadržaj ovakve rečenice prenosi u prošlost). Evo primjera za te slucajeve: ! i:WT~\w ~~h.:= Kako je malo u našem gradu javnih parkova! ! o~1 <5..J;~~~~ = Te zemlje, dijete moje, kako su one (samo) daleko od ~aše ~emlje!'..; GL;.- :L..:..I JtSlo
\.i~:;~
!
e::.;G ..;
0lo)r::U~ = Kako je sretan bio naš život u to doba!
'
Inače, ovakve.rečenice ne ukazuju na određeno vrijeme, izuzev ako se u njima upotrijebi neka riječ koja ukazuje na to (kao, npr., J'lr = sada - za sadašnjost, ili: 0~ = bit će - za budućnost, i sl.). Tako će glagol čuđenja (i sl.) dobiti značenje budućeg vremena uprimjeru: ! u1}i J~ LJ ~ elI = Kako ćemo se radovati kada se vratimo u domovinu. ' <>: '
e:--.}
Predmet čuđenja (i sL) treba da bude determiniran (sa članom, i dr.) ili indeterminiran (~~), ali nečim specificiran 6-:,.~.~), kako seovidi iz primjera: ! ~:';':'\l.= Kako je teško uraditi onome koji nema odlučnosti! - ! ~ ~\~ j::, ~~; ~Ilo = Nesretan li je čovjek (koji je) zalutao s pravoga puta!
:J ry..~ ~
do
Ovakva rečenica (radi pojacanja) može se ponoviti cijela, ili, pak, biti vezana za drugu iste vrste, pri čemu se može ispustiti, ispred druge recenice ono lo, odn. ~, kao što, je, npr.: .! l~_:._~.J (lo) j ~T C:Jh.':'ili: tJl (~)~)j ~L = Kak~ je njihova majka skromna i (kako je) milostiva! ' Od 'glagoia sa dva akuzativna objekta (kao Sto su~, LS i sl.) može se obrazovati i glagol čuđenja (~\, ~\). Ovi će u rečenici a) ili zadržati oba objekta u akuzativu, ili će, pak, b) prvi njihov objekt doći u genitiv iza
\~L ~~~~ - obrazovati = ! \~,-0~;.JiJ~~J(,1IĆ. b) ! \~,-0~~ ~~llo =
prijedloga J . Tako ćemo, npr., od rečenice: rećenicu
čuđenja: a)
Kako samo škrtac smatra darežljivost rasipnošću! Prijedlog
~ može se ispustiti iza glagola čuđenja kada dođe ispred 01
ili jI i slijedece infinitivne recenice (~)~ ~\), koja se može zamijeniti infinitivom (~:.L,.;Jf).Evo primjera za 'takvo ispuštanje: 8J~ :.:JIJ 01~~l
J-j
= Kako
~;jc;. ,./ .~ ~::.bl~ .J
nas raduje da ćeš ti biti naš vodič! -!
-",.,
,.,
0rl =
Kako je tebi lahko što živiš sa svojom porodicom!
549
D - POMOĆNI GLAGOLI
56
(verba auxiliaria)
S obzirom na značenje i ulogu u rečenici svi se glagoli mogu podijeliti na potpune JwVi) i nepotpune (ta.;UrJw·li), odn. pomoćne (Jw'li ;:.u.L..-:JD. Potpuni glagoli mogu sa svojim subjektom obrazovati (kao njegov predikat) jednu rečenicu cjelovitu po svome smislu. Pomoćni, pak, glagoli ne mogu sami tvoriti takvu smisaonu rečenicu. Oni naime, služe kao spona koja spaja subjekt neke rečenice sa njenim predikatom.
(r.~
Pomocne glagole u arapskom možemo, s obzirom na njihova značenja, razvrstati u četiri skupine, koje ćemo sada odvojeno razmotriti.
1- Pocetni (inhoetivni) glagoli - ;-)~Jwr ~
57
To su glagoli koji označavaju početak neke aktivnosti, procesa, i sl. U tome značenju oni se upotrebljavaju samo u perfektu (~wi), dok se u drugim svojim značenjima javljaju i u drugim oblicima. Predikativni glagol iza glagola počinjanja stoji uvijek u određenom načinu imperfekta (t.J.t:JitJWi), a taj ne može doći ispred inhoativnog glagola. Tako Ćemo,npr., reći: _..l,:~ ::.,.. :.:..> ;J::~~1 :.G-l = Enis je ponovo počeo učiti svoju lekciju. - Takvi su, pak, inhoativni glagoli, npr.: :.G-l , j:Jl , Gl , 1~ , ~ , ~..J,, ~~ , rLj , ~ , Svi oni znače: (ot, za)početi, nekim manjim razlikama ti učestalosti svoje upotrebe.
t.)- , )-~ ,
rr - Glagoli
iminencije -
J.+L. .
~/;:lTJwr
To su glagoli koji označavajumogućnost da se nedavno ostvarilo ili da će se uskoro ostvariti ono što je rečeno predikativnim glagolom ispred koga može, ali ne uvijek, doći veznik 01 . U takve glagole spadaju:
~8' , y~
, ~~1
(i
Jf#:' te izuzetno: ~1 i J",1>.
56) Pod tim naslovom dat je vrlo kratak pogled na njihovu sin taksu kod Sikirića, itd., op. cit., II, str. 70-73. 57) O tim glagolima, kao i o slijedeće dvije grupe vidjeti: 'A. Hasan, op. cit., I, str. 557-569, u tri odjeljka: Cc".) Jwj , O';.;.J\JW1, ~~llJ\ Jwj).
550
Glagol ~lS'dolazi u svim licima perfekta ili imperfekta, pa se kaže, npr.: ...,..s(,S~.Ji')~,:"t(\): ~ ::'t) ::,~ :LJ..:Ji'~~ = Skoro da će učenjaci otkriti tajne planeta . ..\.;d ,?:,.;.Jf~(::';:' od velikog st;aha.
= Umalo da nismo umrli arry~ = Dijete zamalo da nije
::'t) ~;:,
2~(~::'t)~~;'
(;'JS
palo u bunar. Sa glagolima ~lS' i y'.J bolje je da se ne upotrijebi veznik, dok je kod ~~t obratno, tj. obično iza njega dođe ::'t, kao, npr.: 'k'o' ~ ::';):JI ~~t = Skoro da će pasti kiša (a isto znači: ~ ::'t :U,·..ifftl ). I kod ~~t
može se upotrijebiti imperfekt iliparticip aktivni, kao, npr.: = Skoro da će mjesec zaći. ;..s-~ ~ I~ ::'t ::,~ .; ~t = Vi skoro da uspijete u svome nastojanju. " ,
y~
::'t~
~ ;.
Glagol ~~t,
s imenicom ispred sebe, može ostati nepromijenjen (u
ovom obliku) ili se s njom slagati u rodu i broju, kao, npr.: ~~t ~(,~.Ji'~ ~;.; ::'t(~~t __ /'"
~~
cl __ C
__
01
~0--
=
) = Ta žena zamalo da se nije utopila. (\3'2.~t) ~~t 01:'. _-Ji o __ ::: Te dvije sirotice skoro da nisu zaplakale . .:..L;.JI ~I JL......WI ".
I;:~ ~ ::'t (I.,b~t)= Skoro da
~)Ji~ 0~::,t (~~t)
.--
0 __ Jl"
__
c
'"
0.-
su se i dječaci zamorili od pješačenja.
~~t ~(:';li= Zamalo da djevojkenisu poletjele od
radosti. Nekad i glagol ~I)(= htjeti) može imati značenje iminencije, kao što je u primjeru: J;o ~~::'t ~;
,
\~\~ ~ ,
,
L;~j = Naisli su u njemu na zid koji skoro
da se nije srušio. (Q., 18, 77). Glagol :.:...)(= ostati) u obliku za nijekanje prošlosti, tj. :.:...)1.: ili ~ ~, i to u svim licima jednine, dvojine i množine, dobije značenje da se ono rečeno predikatnim glagolom iza njega (u konjunktivu iza uskoro stvarno dogodilo, kako se vidi iz primjera: ...:..~'..WJ~ ~'.G ::'1 :.:u~~ :.:...)1.:
::,n
= Uskoro poslije toga otšla je ona u
školu.
~,.GJr~~:L.o
~
~:n::,t :.:;t;..s
= Uskoro smo se sreli sa svojim prijateljem u parku. TII - Glagoli nade - "G:-)lJW1 To su glagoli koji izražavaju nadu, očekivanje, mogućnost, pa i strahovanje zbog nečega, što se navodi u predikatu iza njih..Najpoznatiji su: ~'0/-' iJfftl. Upotrebljavaju se obično u 3. licu jednine perfekta u muškom rodu, i to
551
rJ~~~~
=
s veznikom 01 iza njih, ali i bez njega, kao, npr.: Možda će potrajati lijepo vrijeme. :.:J1~)8 0~ 01 (onako) kako ti želiš.
iS;; = Možda će biti
Riječ ~ nekad dobije spojenu ličnu zamjenicu iza sebe, pa se tada smatra česticom (a po nekim i pomoćnim glagolom, kao 0lS, i sl.), npr.: o. 1..lŠ- L;JJ.r. ~L.>-= Možda Ćenas on sutra posjetiti. r::
'"
"JI
J '"
JI
••.
,..,
•
Nekada ~ može biti promjenjljiv glagol (u perfektu). Tada u 1. i 2. licu (sg., du., pl.) može imati kao srednji vokal "i", npr.:, \'. ~_ ~,~ ~ i dr., ali je bolje upotrebljavati oblike s vokalom "a" (- ~' -;itd.), , ~ J)1 01~~~-'~L.= Šta bih mogao reći na to? npr.: ~::U~ , .
Dakle, ~ može ostati uvijek u ovom obliku ili se slagati s imenicom ispred sebe u roku i broju, kako je u primjerima: ~ 01 (~) ~ Sl '-;-d) :; ~ Možda će naša sestra uskoro ozdraviti. IJ}~ 0\ (\~ ) ~ ~j~j .~ J~= Njegovi će drugovi možda otputovati u Libiju,
N - Glagoli postojanja (egzistencije) - (~\;-lj '08')58 Glagol 0\5' "(= biti) i njemu po značenju slični, označavajući postojanje, kao pomocni glagoli, u rećenici mogu služiti kao spona (kupola) između njenog subjekta i predikata. Međutim, oni, pored toga, mogu ukazivati na neko određeno vrijeme (kao, npr.: ~1 , ~1 , ;":'1); trajanje ( Ji) ili nastajanje i pretvaranje Ceo , ~T , J~\) i dr. '
C;' , r\~,
Kada ovi glagolisluže kao spona za povezivanje subjekta s njegovim predikatom, onda se uz njih upotrebljava imenska rečenica, čiji je subjekt 0lS = (~'/ \) u nominativu, a predikat (.:..;.JI) u akuzativu, npr.: ~;. Njegovo je otac bio bolestan. '
~;1
Njihov predikat može biti i cijela glagolska rečenica, npr.: t~ i~J) 4.Q = Halid je čitao svake noći prije spavanja.
J.5'
:.uG.- 0lS '
, Kad~ je glagol 0\5' potpun (:1.5), tj. ima samostalno značenje postojanja, i \ , , ;" sL, pa nema svog predikata, onda on sam bude predikat, npr.: ~ 0LSd JW~~ ~ ~~\5'J ~ 0L.)T r-=.JJ = U davno doba bio (zivio) neki kralj: il imao jekcerku izvanredne ljepote, Kao pomoćni glagol, pak, 0lS može označavati da je njegov .predikat samo neko privremeno svojstvo (ili stanje) subjekta, kao, npr.: 58) Te glagole (s prethodne tri grupe) obrađuje kratko Caspari, itd., op. cit., II, str. 99-109, & 41-42. 'A. Hasan (kako je navedeno - bilj. 24), govori o njima u: op. cit., I, str. 495-536.
552
)';JI~1 ~ ~~)::--: 6.1 :":"';\5' = Njegova sestra bila je radosna toga dana. Međutim, nekad 0\5' označava da sadržaj (svojstvo, i dr.) stalno pripada subjektu, npr.: ~~:~ JS' ~ 2u\ 0\5' = Bog je svemoguć ....(Q,. 33,2). I neki po značenju potpun glagol može postati nepotpun, naime, kada dobije značenje: "postati", npr.. \~ 1., ~Ur \:.G, j..:S =mladić postao je iskusnim liječnikom. . , ,
<..
Predikat pomoćnih glagola, naročito kada se on želi istaći, može stajati ispred svoga subjekta, npr.: ?}Jr~ (1~tk. 0\5') = Naša je obaveza bila da pomognemo vjernicima. (Q:, 30, 47). Predikat može doći ispred subjekta i kada su pred glagolom odrečne
JY. ;J wG
čestice:;J ili:J, npr.: ~~;..\ spavao. ~)~
\) ~
= Njegov je mali brat još uvijek
4 I)\) :J ~c.: = Neprestano ćete šutjeti, ma šta
vas budu upitali. Kada je ispred pomoćnog glagola negativna partikula 01 ili veznik lo (tzv. :;..: -'~~ lo = "ma" za trajanje), onda predikat mora stajati iza toga glagola, npr.: 011 ~ ~..L.o 01 = Njegov prijatelj Omer još uvijek (ili stalno) je odsutan. ~\J ~ dok on sam bude stajao.
Je
~ ri~G~
~L
J~= Ja ću stajati ovdje (sve)
Kako je istaknuto, neki od ovih glagola, po svome.prvobitnom značenju, ukazuju na određeno doba dana, i to: jutro (~\, \~), prijepodne (~\); predvecerje: C... cijeli dan (J1) i noć (:.=.,G). Oni tada imaju .....\); večer (~l); odgovarajuća značenja, kao, npr.: osvanuti, omrknuti, prenoćiti i sl. .
Međutim, ovi glagoli (kao i neki drugi od pomoćnih glagola ove vrste) nekad jednostavno (tj. ne ukazujući na to posebno doba) označavaju postojanje (egzistenciju, u značenju: biti i sl.), te nastajanje, pretvaranje u nešto, i slično tome. Naročito je to slučaj s glagolom ~G, (= postati i sl.), te njemu sličnim poznačenju i upotrebi, a to su:JoT, ~~ , ~G-, (i J~I)
JW
eC 'e-~,~~~,~~,\~ i '.w .
'
r\~, ~
Ostali pomoćni glagoli ove vrste su: ~ ' pa ~, a zatim: Jlj i njemu slični (J\j :,:,,\y..n, naime: ,~-? (i Sl), ~I, od kojih se većina
C;'
ovdje upotrebljava s nekom negacijom <' L. , ~ , ;J).
'
Mnoge od ovih, kako će se vidjeti iz primjera za njih, na naš jezik prevodimo našim odgovarajućim prilozima (slično kao kod j\S i njemu srodnih glagola iminencije).
553
Evo sada primjera zaglagole svih navedenih grupa, kada su oni upotrijebljeni kao pomoćni glagoli, držeći se pri tom gornjega poretka.
: .~~~t ::.,..L..)Li :.:Jt~
~t
~
= Uskoro
~
toga, :CĆ.t1)l50t ~~~J,~t
ćeš se ti pokajati zbog
~L...sr~t
=
Ljudi su postali
prijateljima, nakon što su bili neprijatelji.
~t:
J.:~~ ~r
\~
= Seid je mnogo
radio u svome vrtu.
~t~: ~~ 'Jr::lli = Ta je pjevačica postala
G~ ~ 'I~~ ~~~ "
•..
vro
popularna u našoj zemlji.
_'_ ~\~: L.~r~(\:JT~ ~\~ ~WrCC = Putnik dana:
je jahao kroz pustinju više
"
~r = Taj je stranac proveo zimu u našem )St ;s-t LJ i:~ ~ ~G.:JI~C:"t= Tajne svemira sve više i
;"':t: ~).}
~G ~)Jr~~
;elu. više nam postaju poznate.
-'- J1:
J..,o1 ?~!~
!~~~ /"
••.JI
""
__
~)l. j CO
u~
JI
;;
__
-" ""
'
~::~~ J1 = Omer
je učio za ispit cijeli dan.
r-:-\.jjJi, :y.l c? W = Pošto je izašao njegov otac,
,li
__ .:;:;,..
JI
JI".
'"
-""..
:;
•.•
nastavi Kasim razgovarati sa svojim drugovima.
~0:-
~~ ::p.j J.1 ~~~
~C ~
=
Kad je čuo te riječi, lice mu je pocrvenjelo (postalo crveno) od srdžbe, -,- ~~:
-.i~: ,
~r t;'~ ~::~ r~:.:'A~= Cio
~lS· ~L. ~~
sat je dječak
čekao povratak svoga oca iz biblioteke. ! ~W .}::..u ;~~ J:.-.:,
Osim navedenih glagola uz ).::." u značenju: postati i sl., i glagol 0lS može nekad imati to značenje, npr.: \~L.~0L.
_j,T: ,
L.~~
~~
'pismom? ...
.-
~
//
_)L;...: La:;..
~'-! )~ oj
4
j.
JI...
snažni mladić
'
-~G:-:~::OL.) :':"~L;..t:(ili: ~ ~L.) JI
= S godinama
~~~WT~
postane oronulim starcem.
... ) = Šta je bilo (se desilo) s tvojim '
...
..L.:~ y
o .... -&
Y
JI
J.5'
= Svaka
nova haljina nošenjem se
pohaba (postane pohabana).
J~ (J~~): ~"
= Pamuk se u tvornici pretvori
u tkaninu.
-' c'~:~
\~
pretvara
i~~~~\
~\;...
~L:. ~
se paljenjem
Li~l. = Naš je direktor postao lijepog ophođenja sa svima nama.
mis zbog njegovog
~ \~+2;:'c:)'J = Ne
C~(.U
!~
l.~
G~
= Krečnjak
cC
u kreč.
cijenjenkod
-=- ~~:
~
budi (opet) nemaran
poslije
ovog velikog uspjeha! ~
...-0
t:: ,
~J\: JI.
~r
•••
o
~
....0 .••••,
o •.. ~
u..u}j
JI..::il
,
~ponovo) razboljela,
.....•
~
_ ~~:
.••• JI. JI. ,
o
JI.
\)~ ~WT.:> ~
.::il
.•.•
.:>~'--! ~
JI. .... 1J,;
o
~
•..
'
o
~
Jl
~\
=
•
••
•
Djevojčica se prehladila, .
" •
= Na
vrucini voda se pretvara
pa se
u paru.
Nekad ćemo ~G:.sa slijedećim imperfektom prevesti prilogom: opet, ponovo i sl., npr.: ~I;,J ~ }Wr~~= Putnik ponovo pođe prema planini. ' " Zanijekano
~~~
~~
= On
(~~»
prevest
ćemo nekada
sa: ne ..... više, npr.: ~~':1 ;
više ne osjeca hladnoce.
Ponavljanjem
nečega
(kao
...
"
\~~;.Jr
e:;-~'
označava ti i
~~I , ~G:.) može nekada
~; ~I~
W:...:J\ ~ =
Poslije operacije
Ne razumijem
zašto si postao
-'-iJ: ~0. . ::;,\ ~ I_ ~S-~ ~L;.~~\;:L.-:rr~W =
Žene su postale
glagol bolesnik
~;,
npr.:
je opet progledao.
--
"
.-'
-'\~: ~ ~ ;.} ;4 :':"~:.J;.I~W ~N nepažljiv
suparnice
li svome poslu? muškaraca
".-
=
'
u mnogim
njihovim
poslovima.
Kako smo vidjeli, i neki drugi glagoli, osim onih iza ).:0, imali su ~1jihovo značenje. Tako isto i neki drugi, kao ~~, u primjeru: ~ ~Ll5'
yG::, ~~
= Te su
njegove riječi postale poslovične.
Glagole koji prvobitno označavaju različito ćemo prevoditi na naš jezik.
trajanje i sL, kao pomocne
glagole,
Tako glagol ~ (= ostati), s negativnom partikulom L:. u perfektu, a za njim drugi glagol u imperfektu indikativa, označava da se ono označeno tim glagolom više ne ponavlja (slično kao kod glagola ~~), npr.: j
.,Jti
;.}
-:J)r ~~ ~ ~
ilije sjedao na 'svoje uobičajeno
~;; ~L:. = Njegov
otac od tog vremena
mjesto.'
Glagol :\~ (= trajati), kao pomocni glagol, upotrebljava se u perfektu sa \ -, ' česticom L:. (tzv. ;;..: ~:un.:.)ispred sebe, a mi to prevodimo s veznikom "dok" i odgovarajucim
oblikom glagola biti, npr.: ~;
c~;J =
r\~L:.:- ~~rr~
Nije
555
izlazio iz kuce (sve) dok je bio bolestan. ~
::....:~c.ilG ~l ~~1:rr = Neću
otići onamo dok budem živ. O glagolu ~ (= ostati) govorilo se u vezi s glagolima iminencije. Kao ~ pomoćni glagol ovdje označava trajnost, kao, npr.: ~ .r:!j}J (itS" ~ ~ = Hamid je bio (ostao kao) vezirov sekretar nekoliko' godi~a.' , 'Clagoli J\j (= prestati) i njemu slični (tj. J\j
~1;"1}:C;', ~~
(i U1), ::..ili~
kao pomocni, upotrebljavaju se s odrečnim ponajvise priloški: neprestano, stalno, još uvijek i sl. Upotrebljavaju se: sa C. uz perfekt, sa~ uz imperfekt i sa;J uz apokopatus, kako će se pokazati u slijedećim primjerima za njih:
-'- JG: Y.J4Jril~~1~ ~~C ~?JljL. = Policajac
je neprestano trčao
(sve) dok nije stigao bjegunca.
01~1 ~:-
~
Njegov otac ga je stalno opominjao, ali je on odbijao da ga posluša. ~I;,~ ~ 01Jl ~~~~ ~.li)~LJt0'~j = Obećala je da će ponavljati svoju lekciju (sve) dok je ne nauči napamet. .
_ et:
.:>l5:.:J! ~
~
Istom mjestu,
8L.- ~1.. -;rr~ '
;;sr J>-L.. ~l ~
~ ~
;c.
= Pleme je još uvijek stanovalo na
,
c;;,~= Neprekidno
stignemo do morske obale .
..:. (Ut) ~~:
:. :. ~L.~' a 2;.Ji' 0l ~ \)u bolesnica još uvijek spava ti svojoj sobi. '
4-:J) ~~G
Rekoše mi da
~\~'.i.5~. ',;~":l ~ = Ona ne prestaje da (neprestano) spominje svoga sina odsutnog u inozemstvu. '.: L ~ ~L.Go.~0~1 L. = Direktor još uvijek radi u svojoj , kancelariji.' ,
~ ~ i-;:', 1r~)T::U~ ~c.0 ~I ';~~~ \~W s tim prevrtljivini covjekom? ' Mjesto negacije kao, npr.: ~
=
~Wi'-+:
C.JWI ~
~\:
ćemo ići dok ne
~ I~Li~
svome učenju.
":l
= Zašto
se stalno (ili: još uvijek) družiš
uz ovakve glagole može se upotrijebiti i glagol ~
c;i ::..:J ~1 ;J:; ~
= Mi znamo
da si ti uvijek marljiv u
Inače, i ~ (= nije, i sl.),po svojojsintaksićkojkonstrukciji, može se upotrijebiti kao JtS", tj.imati subjekt u nominativu, a predikat u akuzativu. Ispred predikativa, međutim, može doći prijedlog y, ne mijenjajući rrtu značenje, Iz morfologije je poznato da ~ ima samo oblike perfekta, ali po znaćenju odgovara negativnom prezentu našeg glagola "biti" (ili jednostavnoj negaciji),
556
Evo primjer kad je ~
pomocni glagol: (t..J.Ji'
Život nije vječanna ovome svijetu. J~ ,
o~
d..G ~~
i.:i;t ~W~
~ ,
~
=
t.:il = J~ nisam
vlasnik tih njiva. G ovom gIagolugovorit će se još kod niječnih rečenica.
TEMPORALNE
I MODALNE VRIJEDNOSTI GLAGOLA
59
Prethodne napomene Na osnovu rezultata semitistike, moglo se zaključiti da je u prasemitskom jeziku postojao samo jedan glagolski vid (aspekt) i to nesvrseni, kojim se izražavao neki proces, bez obzira na vrijeme u kojem se on odvijao i na to koliko je on trajao. Izgleda da se tek u relativno novije vrijeme pojavio u upotrebi jedan novi verbalni aspekt, kojije ukazivao i na trajanje, te postao svršenim vidom. f
I u klasičnom arapskom jeziku nalazimo ostatke stanja u kome se ne razlikuju ta dva glagolska vida. U njemu, kao u ostalim semitskim jezicima, nije prvobitno izražavan vremenski trenutak u kome se lokalizira neki proces, s obzirom na moment u koji se stavlja govorno lice. Pri tome se označavao samo stepen ostvarenja toga procesa u vremenu. Ipak, i pored tragova takvoga stanja u njemu, arapski je jezik u većini slučajeva s vremenom uspio precizirati moment u kome se odvija neka aktivnost. To je postigao na razne načine, bilo posebnom upotrebom "perfekta" (~Wl) da izrazi prošlost, bilo "imperfekta" (t/~~i) da označi sadašnjost ili budućnost. To je vršio ili samim tim glagolskim oblicima ili je glagolsko vrijeme bilo određivano samim kontekstom, upotrebom odgovarajućih vremenskih priloga, nekog pomoćnog glagola (kao 0\5') ili, pak, lokalizacijom toga vremena pomoću prvog glagola u rečenici, čime bi tako bili.lokalizirani i svi ostali glagoli u njoj pod njegovim utjecajem. Sada ćemo pojedinačno razmotriti upotrebu najprije perfekta; a zatim imperfekta (u svim njegovim načinima: određenom, zavisnom, skraćenom, zapovjednom i pojacanom) u vezi s njihovom lokalizacijom u vremenu, te sa drugim pitanjima njihovih sintaksičkih osobitosti.
59) Vidjeti li vezi s tim: Blachere, itd., op.cit., str. 245-256, & 146-172 (pod naslovom: Le verbe ... Valeurs temporelles et modales).
557
VRIJEDNOSTI PERFEKTA - (~W\) U principu "perfekt" izražava proces (stanje ili aktivnost) ostvarene u neodređenoj prošlosti. Na naš se jezik prevodi, već prema slučaju, nekim našim prošlim vremenom: perfektom, aoristom, pluskvamperfektom. Međutim, u određenim slučajevima, prevest ćemo ga našim prezentom, futurom ili kondicionalom (naročito u pogodbenim rečenicama određene vrste).
L- Apsolutne vrijednosti perfekta 1) Kada se perfekt upotrijebi sam, on obično izražava proces završen u prošlosti. U tom slučaju, već prema smislu, na naš jezik možemo ga prevesti perfektom, aoristom (ili historijskim prezentom), Aorist (ili historijski prezent) upotrijebit ćemo u živom pripovijedanju proslih događaja koji su se brzo nizali jedan za drugim, kao što je u slijedećem primjeru: o " ..l:>-I~ W :: ~ ~'-: u.;b.; ~b ~.G ~..G Ji ~L>-L.y- ~~~ = Jednog dana
ofJ. ••••••••
Jl"""
:."
•..oj,
"JI
o,... ........•..
",,':;'-jl
JI
o;'
".JI
'"
~o
,
pozvao me Halid u svoj hotel, pa odoh tamo, te pokucah na vrata njegove sobe, pa ih niko ne otvori. Inače, obično ćemo upotrijebiti naš perfekt, npr. : ! ~~)
J.....:
~~:.J; lo \:, ~~I = Zapamti ono na što sam te upozorio i što
sam ti savjetovao! ~ ~'~ ~u ~ ~j L5~ :,p\>,-:_) L,= Nedavno me sreo jedan moj drug, pa sam se tome mnogo obradovao. 2) Kod glagola koji izražavaju volju ili želju, neko čuvstvo ili neki osjet, te konstataciju, onda perfekt označava ili radnju aktivnosti koja se odigrala u prošlosti. Takav "perfekt" možemo nekad prevesti i našim prezentom
.Jo-=;Jr ...,;-7Ji ~7
07 0~)= Htio sam (hocu, htio bih) da pišem svome bol~snom' bratu. ! \~7::..u~ ~\1 :JJr~:0. ~.7= Kumim te Bogom, nemoj to nikad učiniti! 0WYr ~)-! ~UT o..u. ~ ~:: = (pa i kondicionalom), npr.:
Prodao sam (prodajem) ti ovaj sat po najnižoj cijeni. ~ jl:..
~ ;jf~
d=
Zar nisi znao (ne znaš) da je on već otputovao? 3) Perfekt može obilježavati neku utvrđenu činjenicu, Otuda on služi u mudrim izrekama, poslovica ma i sL, označavajući nešto što se može desiti 558
u blo koje vrijeme. To bi onda bio tzv. gnomski perfekt. Mi ga često prevodimo našom "nepravom sadasnjosti", kao, npr., u poslovici: ? :;. y ~J ~ ..~,.~ kojoj odgovara naša: Ko drugome jamu kopa, sam u nju pada. ~;.:.;:,. ....
~ ..•
~ ....
08' JCć ~TJl... = Zaista uzvišeni Bog sve zna. -
=
pr~j)-:;'~VTJr~L.J..:JI ~\ "
Zemlja lopta stog oblika.
Učenjaci su se složili (se slažu) da je
,
4) U optativnoj rečenici perfekt izražava a) želju ili b) kletvu. Mi ćemo mjesto njega upotrijebiti tada: a) particip aktivni ili imperativ, ili b)
,.} 2uT~ ! \~r 2uT~~')I= Ne
(negiran) particip aktivni ili prohibitiv, npr.: a) ! )j';-Jr)
= Sačuvao
te (Neka te sačuva) Bog u zdravlju i veselju!
~r
smilovao mu se bog nikada! - ili: Neka mu se Bog nikad ne smiluje! Nekada ovakav izraz može, već prema namjeri onog koji ga upotrijebi, imati negativan ili pozitivan smisao (kao i u nšem jeziku). Tako, npr., kada s , se kaže: ! .Jl\ ~ = Bog ga ubio! - može oznacavati kletvu, ili pak, uz neku dopunu iza toga, može značiti: odobravanje, zadovoljstvo, divljenje i sl., npr.: ! /~ j:o :~ = Bog ga ubio, kako samo vješto radi!
»~
5) Perfektom se može naznačiti da neko sebe čvrsto obavezuje da ni u kom slučaju neće nešto izvršiti. Arapski perfekt se tada upotrijebi s niječnom česticom 'Y,a mi ćemo ga prevesti negativim futurom (pojačanim eventualno prilozima: nikako, nipošto i sl.). Evo primjera za ovu upotrebu
,'Ja":' ~ j~~' ';1;')1 = Neću JCcJr\:.G ~r:,lJ G L.Ji'Y = Ovdje
perfekta: ~
progovoriti ni slova dok se ne
smiriš.
(nipošto) neće mo ostati, makar
nam se i svidjelo ovo mjesto.
II - Uvjetovane vrijednosti perfekta Vremenski na neki način lokaliziran, perfekt dobija razne vrijednosti: Ipak, on pri tom čuva svoju pravu vrijednost, te označava realiziranu akciju, koja se izvršila prije neke druge, stavljene u prošlost, sadašnjost ili buducnost. 1) Već prema namjeri govornika, možemo ga tada prevesti: perfektom, prezentom ili futurom egzaktnim, kao u primjeru: ~ ::.u~J~ 01 ~ ~)ji = Zar ćemo ga koristi, pošto (nakon što) je on to rekao (oo. rekne, bude rekao)? - Iza prošlog vremena u prethodnoj recenici, perfekt u idučoj prevest ćemo nekim prošlim vremenom: ~ ~..iS ~ I~~~~lsJ.A> = Jeste li ga kaznili, kad vas je tako (bio) osramotio? '"
o~
....•••........
ji
ji
)lo
...•
:-"
...•
559
2) Čestica:.J
isped perfekta
prošle radnje, npr.:
.G)l.j'0~) "'".
'"
Musaa s našim znakovima U vezi s kontekstom,
~~'.LJr~l
npr.:
u glavnoj rečenici daje mu samo vrijednost
Ji G~~.. ..;.;. L.L~t'ilij = A ""
Faraonu
poslali
smo
'"
i njegovim
glavarima ..... (Q., 43, 45).
ova čestica s perfektom
~cr \' Jt ::'1 ~~ ;..r..J
=
ukazuje na blisku prošlost,
Već (Upravo)
ti odgovorih
da te
neću pratiti do škole.
Čestica :.J, i u zavisnoj rečenici, iza glavne, a u kojoj je također perfekt, i to ispred glagola (u perfektu) koji znači konstataciju ili misljenje, daje perfektu toga glagola značenje pluskvamperfekta, tj. označava da se ta radnja odigrala prije one u. glavnoj rečenici, kao što je u primjeru:
~- :~lr~ ~;.-
:J 4Jt 09 ~(J\
~l ~~I~j~~ = Pođe
za njom do vrata, pa
vidje da je ona već (bila) izašla iz kuće, U zavisnoj vremenskoj rećenici, u kojoj ispred perfekta dobije vrijednost pluskvamperfekta, iza perfekta u glavnoj
?>~/G :l:~
~.;
!_ ..,:;
'.0) ~
~.~
~~
Omera, kada mu je prijatelj (već) bio bolestan
=
stoji: :J), on rečenici, npr.:
Obišao je svoga prijatelja
ne baš tako kratko vrijeme.
3) Značenje pluskvamperfe~ta dobije perfekt i u: a) odnosnoj rečenici ili b) u vremenskoj rečenici (s W i sličnim veznikom), i to kada u njenoj glavnoj rečenici stoji također perfekt. Perfekt iza LJ' označava radnju završenu počela neka druga radnja u prošlosti, npr.:
upravo
u trenutku
kada je
~r ~l~Wr~~ LJ = Pošto
~C"::'iU~
je putnik (bio) došao do rijeke (ili: DoŠavši do rijeke, putnik sjede), sjeo je da se odmori. Primjer za odnosnu je Hasan obavijestio
recenicu:
~.W ~ ~
l; ~~t~
~t
~
= Zćitim
svoga oca, o onome što je (bio) čuo u gradu.
Perfekt može dobiti značenje pluskvamperfekta, ako ispred njega dođe pomocni glagol '08'(= bio je). Tada se može upotrijebiti i čestica '..G, koja se (:.lJ) G;J '0\5" stavi ispred ili iza oblika tog pomoćnog glagola.
~0--
4.>-;''r, G~
obavijestio
njegovom
Gli~t ::,..~
= Naš
-:ss- ~~ ~
otac je (već) bio poslao nekog čovjeka da nas
povratku
= Kada
s puta.~)~ ~ ~r'0\S
('..G) ~~
smo došli kod '~jega~ bilo se (već) skupilo naših prijatelja u njegovoj kud.
G~\~l mnogo
4)Da bi se izrazilo značenje futura drugog (ili egzaktnog), tj. radnja u buducnosti, a koja se izvršila prije neke druge buduce radnje, onda se pred a ti perfekt stavi "određeni" oblik imperfekta glagola '0LS u indikativu,
560
zavisnoj rečenici (sa Jt i sl.) njegov konjunktiv. Iza toga može stajati i čestica O~, kao, npr.: CO:.;.,.~(~) ;, J.h ~ Ji ~;:.LJ~ 4:- = Kada dođemo da ga pozovemo u lov, bit će (desit će se da Je) 'on (već) otišao prije nas. Nekada taj složeni izraz označava nesigurnu tvrdnju ili nagađanje zasnovano na izvjesnoj vjerojatnosti, kao, npr.:
~
= Djevojka je poricala
~(Irr~ ~ \::\ ~t~ ('..G) J~ Jt ~GJT~~t
da će biti (tor-da je ona išta vidjela u toj mračnoj noći. 5) U nekim zavisno-složenim rečenicama (pogodbenim, dopusnim - o čemu će se kasnije posebno govoriti), perfekt izražava mogućnost ili vjerojatnost.U našem jeziku prevodimo ga tada prezentom ili kondicionalom. Evo po jedan primjer za spomenute dvije vrste rečenica s upotrebom perfekta u njima:
\~r,~) ~) \~~~):J\ = Plemenit čovjek kada obeća,
Pogodbena: ~ :UO~t ispuni, a kada zaprijeti, oprosti.
'
=
Dopusna: 0~iT ~ ~L. ~1.\S(~::"~/l:~'.\)~l se prpremao cijeli mjesec, ne bi prošao na tom ispitu. .
_
VRIJEDNOSTIIMPERFEKTA
.;.
-'
Zaista, ti kad bi
y.
o .....
- (t!L.a-
U principu, imperfekt označava proces (stanje ili radnju) koji je u toku svoga ostvarivanja ili koji se ponavlja u neodređenom vremenu. U našem jeziku; već prema slučaju, prevodit ćemo ga našim prezentom, pa futurom, te imperfektom (ili češće mj. njega: perfektom trajnih glagola), a ponekad će se prevesti i participom prezenta (naravno, od trajnih glagola, od kojih se on jedino i izvodi). y.
0)1
....)1
o .....
A - Indikativ irnperfekta - (U;oJl UL.a-
I - Apsolutne vrijednosti "odredenog" načina Kada sam kontekst ne ukazuje na određeno vrijeme, "određeni" način imperfekta može označavati:
(l;~t;c;J\)
1) radnju koja se obavlja u trenutku govora (prava sadašnjost); 2~ konstataciju o događaju i sl., koji traje ili se ponavlja (neprava
36 - GRAMATIKA
ARAPSKOG JEZIKA
561
sadašnjost), Ovo posljednje značenje ima imperfekt često u poslovicama sl., a također i kada pred njim stoji odrečna čestica ':1 , Evo primjera:
i
~L ~ rp \~L.= Šta to čitaš, Samire? 0\:' ~1I..};;}.....j')..} ~Y\ ~ L. = Otac ne sjedi u svojoj sobi, nego je on ~ vrtu. ~-
govori ovaj stranac.
=
2) Neprava sadašnjost ') : ~'..J ~\~\
~~\
r~':1
I dobar konj ponekad
posrne.
= Darežljiv čovjek ne cijeni škrtoga.
II- Uvjetovane vrijednosti indikativa imperfekta Iako su ove uvjetovane vrijednosti mnogobrojne, one ustvari predstavljaju samo određene nijanse značenja doda te mu kontekstom, prema njegovim prvobitnim dvjema apsolutnim vrijednostima navedenim u prvom odjeljku.
1) Lokalizacja "određenog" na ana u buducnosti Da bi se označila upotreba "imperfekta" za budućnost, uzet će se u rečenici neki prilog ili priloška oznaka koja ukazuje na nju; ispred njega će se upotrijebiti čestica J~:'" (skracena u: ~) ili negativna čestica ':1 . Da se radi o budućem vremenu, nekada se može zaključiti i iz same govorne situacije. Evo primjera za te razne slucajeve: /~
1\ 15,-
..I
Moj otac će otputovati l.s-}~
J.
•
(ili: putuje) sutra avionom u Egipat./r.)wI
>j~
J
••
. .....Ji
1,.,>'
=
t.;,:.}/r ..}
::! 1'.0 = Iduće sedmice počet ćemo (počinjemo) s izvršavanjern
j.:
svoga plana. ~
~
uj ~/.G-L:~
~8-~~L.;0G-
dogodilo na putovanju.
naći kako sjedi ispred svog dućana. ~
~Wi
{,JI.1JL \~
~i
J~~
= Ispričat ću ti šta mi se
~+ ~; > ~;
~
= Vjerujem da ćeš ga
~i~ L;~~\
= Reče nam jedan od njih: "Ja ću vas obavijestiti
Gi: ~
~\) LJ J\j
o onome što smo
vidjeli u toj šumi". Ovakva lokalizacija "imperfekta" nekada je popraćena sekundarnim, često nejasnim, nijansama značenja, pa on tada može, pored budućnosti, označavati i: a) mogućnost ""
•...i::-
...
~ !JG> \~l>/
562
da će se nešto ostvariti ili neće
..::-.:.s Li) .;.U.i5' J~
l'
"j
".,........
",..
/
Jl
l'
~
..• /'
o;'
= Kako
li
budućnosti, •
kao, npr.:
možeš tako reći, kada sam ja
ondje bio prisutan? urnrijeti.
~J~
~
L5..JT:;Jr; = On (tj. Bog) je Živi, koji ne može '
-
b) "Imperfekt" može tada imati pojam: ubležetie naredbe, odn. zabrane, kao, npr.: 1 ~WJrdJ)f~)L:J~~~ : ZI:J:..:J1J = Reče mu (njegova) majka: "Nećeš se više družiti s tim nevalja1cima!" c) Indikativ imperfekta može poslužiti za izrazavanje želje tj. imati optativnu vrijednost, kao i perfekt, koji se u toj funkciji, izgleda više upotrebljavao u klasičnom periodu jezika, dok u živim dijelektima za to prevladava upotreba imperfekta, pa će se, npr., reći (mj. ~~) ovako: ! 2ilT~~ - \}:: :.:J~\= Počinio si ruž an grjeh -meka ti se Ba'gsmiluje!
0~
2) Često ćemo "imperfekt" glagola koji znači želju, i sl., ili se on upotrijebi u zavisnoj rečenici, prevoditi našim kondicionalom, npr.: ~~~ ~~t ~y. G :...Jt = Neki bi od njih volio kad bi živio (da živi) hiljadu godina. (Q., 2,
:,J
e-:--
~96).)-T:~ ~~. ~ ~1 ~).1:~ \~l= Kada čuje pjesmu, ona ga uzbudi više nego što bi ga uzbudilo išta drugo. 3) Imperfekt pomoćnog glagola j\S ispred imperfekta nekog drugog glagola nekad ukazuje na mogućnost da se (izrvrši neka radnja i sl. On u ovom slučaju, dakle, ne opredjeljuje vrijeme. Ova njegova upotreba postala je rijetka u postklasičnom periodu arapskog književnog jezika, ali se susreće u njegovim živim dijalektima. Tako se, npr., moglo reći slično ovom: ~:_:'-:.-!'
Y !.l)-1
e-~0)-'~~
=
Hoće li biti (ili: Je li moguće) da će se (ili: Može li se možda) tvoj brat uskoro vratiti? 2) Lokalizadja
"određenog"
načina u sedešnjosti
Govoreci o apsolutnim vrijednostima "imperfekta", istaklo se da on, upotrijebljen sam, već prema smislu rečenice, može označavati pravu ili nepravu sadašnjost, a koju konkretno, određuje tada sam kontekst. Međutim, o kojoj se od tih dviju vrijednosti .:'imperfekta" radi, može odlučiti i neki vremenski prilog (koji ukazuje na sadašnje vrijeme) ili pak, za to može poslužiti opozicija: perfekt/imperfekt, kako će se vidjeti iz primjera. Tako će imperfekt označavati: 1)
Pravu sadašnjost (upotrebom priloga):
J
13-::.L.o
JI 'Dcjr ~~ 0';1'T~1
oj.lili~ = Pišem sada ovo pismo jednom svom prijatelju u Kai~u. - - 2)N~pravu sadašnjost (spomenutom opozicijom ~\ J~~~ j') ~ ~)
Jl =
Napustio sam vjeru naroda kojine vjeruju u Allaha. (Q., 12,37) 36 • GRAMATIKA
563
Čestica 'J.i pred "imperfektom" daje mu vrijednost neprave sadasnjosti, te služi: ili za pojačanje toga izričaja, ili da istakne da je neki proces uobičajen, ili da se ponavlja. fs; )r ~:...; ~)~\~~ )j\~~ = Zašto me stalno koriš kada znaš da sam nevin u toj stvari?
;'ir~~~
~f ~ iS;:' ~ ~~ ~)'~~
~~)';'JJ = Ponekad me posjeti taj čovjek,
pa me obavijesti o onome što se događa u njegovom gradu.
3) Lokalizadja "određenog" načina uproslosti U ovoj upotrebi "imperfekta", uz pojam prošlosti, redovno se javlja i pojam trajanja (durativnosti), ponavljanja (iterativnosti) i uobičejenosti. On tada odgovara našem imperfektu, ali zbog arhaičnosti našeg imperfekta, bolje ga je prevoditi perfektom trajnih glagola, a nekad i kondicionalom (naročito kada taj izražava ponavljanje u prošlosti). Arapski "imperfekt" dobije značenje prošlosti na slijedece načine: a) Upotrebom ispred njega perfekta pomoćnog glagola 01.5',kao,npr.: 0.-.: c:.j i:r-; '. fi~ ~:.;' " :':":;8" = Safija je voljela (voljaše) poeziju iz
·w
JS ~
vre~ena'Abasida. G,+ ~~'~L.t/~ ~LJr~~ 01.5'= Taj prosjak bi sjedio (sjeđaše) svaki dan pred vratima naše džamije. b) Imperfekt bude lociran u prošlost: 1) samim prisustvom nekog drugog glagola u perfektu ili 2) na to ukazuje samo značenje rečenice u kojoj se on upotrijebi. 1)
>'C;.\·oT~t+.:-o '"
"'
~:J ~~
...
.-
/U~J_::J = Pjesnik mu
izrecitira jednu
'"
svoju kasidu u kojoj je ismijav~o nekog emira. 2) Nekada "imperfekt (poslije takvog perfekta) služi kao oznaka stanja (JW\);pa se tada može zamijeniti njegovim participomaktivnim u akuzativu.Mi to oboje često najpodesnije prevodimo našim participom prezentaodgovarajućegglagola; npr.: lS'G ~."afi~~ ~\) L. ~,yT kU (4s-~ ) = Pošto mu otac ne dade šta je htjelo, ode dijete plačući. "
~;J
3) U slijedu prošlih uzastopnih događaja možemo "imperfekt' prevesti našim historijskim prezentom (mj. aoristom ili perfektom), kao što je u slijedećem primjeru:
~WT~L.r ~~~:~~ .~~
\~r,# Jk;:~~r) ~;~t; ::Jr~
\~; <:1.5" tJ8cst 0"
ss s , o
~k0':»
564
iS) "JI
Ji~)
Jlr---... ....
Vidim na ulici psetance kako dršće od studeni, pa ga zovnem i povedem svojoj kuci, kad me neki čovjek čeka ispred vrata .itraži da mu ga vratim. c) "Imperfekt" će biti lokaliziran u prošlosti nekim prilogom koji ukazuje na nju, npr.: ~~ :.~~S-01j:J:r ,JJT~~t 0) ~o;;~~ ..Jj.= Upitaj: "Zašto ste prije ubijali Boiije vjerovjesnike, ako ste vi vjernici?" (Q., 2~90). .;
o"
.J
B - Zavisni način irnperfekta - (y~
o
,..,.J
jl.
o.>
t,/L.a..oJ\)
Ovaj oblik "imperfekta" dolazi nekad u glavnoj rečenici, a naročito, pak, u zavisnim rečenicama, u sastavu nekih vrsta čestica (veznika) koje ga zahtijevaju, One se nazivaju: (namjerne): , J
,~,:.ss- ,;}:J, ~ , ~;
,0"'1
l?- i (zakljucno):
~\;sr J);.JI, a to su:
\~i(= S~i)~ -
.,
-
Or , \rr , :J;
(izrične)
(namjerno ili vremensko)
,
Upotreba gornjih veznika razmotrit će se pojedinačno kod navedenih vrsta rečenica u kojima se oni javljaju. Ovdje ćemo samo dati neke primjere i napomene. ~_:'.Jr( •.~...:. ~l.u:~ ~O~0t ~;r~;'r= Otac mu je naredio da odvede
j';
njegovog prijatelja ~ gostinsku sobu.
~r Ji ::~~\rr ~_j~
--
--
'"
zamolio svoga druga da ga ne oda njegovom ocu.
~iJ G-~= Sabit je
~"0J .""
-
~
.-
~t\.\.st.~
0s
(~r0~l..3Ji'= Budi uvjeren da nikada neće uspjetl'Iijen čovjek. Veznik 0t može se nekad i ispusti ti, ali njegovo djelovanje ostaje na ::<" /-'" snazi tj. glagol ipak dođe u zavisni način, npr.: >-~ y ~ 0~ ~.Jj ~1 \';l = Kad mogneš, posjeti me, pa da popričamo svemu ( svačemu. "..
~
JI.
. '"
CI.J.
""/,,0/.,,,
'"
o
Od namjernih veznika ovdje su navedeni oni najvažniji, svi imaju slično značenje u pozitivnom ili negativnom smislu (= da. odn. da ne) i zahtijevaju zavisni način, kao, npr.: \~ ::.u.~ >-~ ~~{'1 ~ = Došao sam da te obavijestim o jedno vrlo važnoj stvari za tebe. ~\.; J~ .!JL.:> ~..i.; ~ ~1 .r-1>- = Savjetujem ti da ne ideš onamo, jer je to opasno. ! ..l:!,;L. Jl; ? ~\ '" _
ve
\
-::
:J'..
,;
= Trudi "
se dok ne postigneš ono što želiš!
.-
.... '"
::
::;; ,,::
"..J.
-
JI.
.-
,,0.;
j1.........-:'"
'"
'"
0./
.",
::;;...
jI....
o
o ....
-"o
'"
'"
Da bi iza rijeći 0~1(= onda, u tom slučaju, dakle) došao zavisni način, ona mora stajati na početku odgovora, odmah ispred glagola, koji ukazuje na budućnost, npr.: \~ ~L = Doći ću ti sutra.:t.:...:. ~ ~ ~.:;k:~,t0~l = Onda ću te očekivati navečer kod svoje kuce, ""
565
C - Skraćeni način irnperfekta - (rj;;Jrt!~b Ovaj oblik "imperfekta" označava proces čije je ostvarenje nesigurno ili uvjetovano. S tim u vezi, on se upotrebljava u određenim vrstama rečenica, kako će se sada pokazati. a) Ovaj način će, prema tome, doci u rečenicama koje sadrže pojam vjerojatnosti i ostvarive mogućnosti, kako je to u tzv. realnim i potencijalnim pogodbenim rečenicama. On se u njima upotrebljava iza određenih riječi (tzv. jlyJ\), naime: veznika, zamjenica priloga ( 01= ako; J::. = kad; ~t = koji; C: = šta; :;. = ko; Jt = gdje god; (L.):;'t = gdje (god); L. (\~l) ~l = kad god; ~ = kad (gdje) god; ~ = šta god. Upotrebu ovih riječi sa skraćenim načinom "imperfekta" pokazat ćemo na primjerima pri razmatranju navedenih vrsta pogodbenih rečenica.
r
Ovaj način (apokopatus) dolazi i iza imperativa u tzv. asindetskoj pogodbenoj rečenici, npr.: 0.-<; ~ ~ = Živi skromno, bit ćeš bogat!
0-
b) Apokopatus se upotrebljava u rečenicama za zapovijed j = ;Vi "1 ) ili onim za zabranu (iza čestice "1 = ~~"1).
(iza čestice
r
Pomoću j imperativ se opisuje u 1. i 3. licu (sg. i pl.), te u svim licima imperativa ~ pasivu, kao, npr.: ! ~ --'~ ~ ~V\ ~~ ~ :::.t = Naucimo ovu pjesmu napamet! (iza J itd., k~ko je spomenute ranije, j može izgubiti svoj vokal). ! 4..iL--...... ';;r~ y ~ 0'1 \ j = A sada neka svaki od ';/'"
o /"
~
y"
o...
__ :.....C'~
vas sjede na svoje mj~~to! ! ~..4->~ ~~..G ponovo ova stranica!
•
>
>
'"
.-
= Neka se pre piše
~ ,,~-
Uz negaciju 'J apokopatus služi kao prohibitiv (u arapskom se jeziku zabrana ne može, kao u našem, izraziti negiranim imperativom). Tako ćemo reći, npr.: ! 0~ L.~ oj:...j':1= Ne žali za onim što jeprošlo! L. l~t~'J ! d.;. ~ = Neka se nikad ne govori ono što nije istina! c) Skraćeni način "imperfekta" upotrebljava se, najzad, iza negativnih partikula;J (= ne) i LJ (= još ne), koje mu daju vrijednost prošlog vremena (perfekta), kao, npr.: '..0;~)'J.4 ;J ~t \~ ~ ~;Jj = (Bog) nije rodio, niti je rođen, niti je Njemu iko ~avan. (Q., 112,3-4).~ LJ y(JT ~"1 ! oJ...~ = Ne zatvaraj vrata, još nisu ušli svi učenici!
*
y..'-4
>
566
>
,
;Yr~)
D - Zapovjedni način - (imperativ,
,
,
Posebni oblici za imperativ u arapskom jeziku postoje samo za drugo lice jednine, dvojine i množine u aktivu (inače se, kako je istaknuto, opisuje pomocu čestice J). Evo nekoliko primjera za 2. lice: !
~;o :
prije mraka! ! ~ malo odmorite!
I 0~~
!'0'l\ ~J)I
i~:P
~:;r= Uđit~
L.J1 ~
~)1rJ1
e-~I=
Vrati se u selo
vas dvojica kod mene da se
\.I~~
= Poslusajte
svi šta ču vam
sada reći! Zapovijed (kao i zabrana) mogu se izraziti i na određene druge načine (infinitivom, nekim česticama, o čemu se govori na odgovarajućim mjestima rada). Osim toga, oni mogu u istim oblicima, dobiti i određeni drugi smisao, koji se razabire iz konteksta i govorne situacije. Takvi slučajevi razmatraju se opširno u određenom dijelu stilistike (u: ~d~). )",
:;
o
./ JI
Y./
E - Pojačani način imperfekta (energetik, o...\.5'~ ~\)
r
skraćenog načina imperfekta
(apokopatusa,
./
JI i 01 (L)
Kako je izloženo u morfologiji, ovi se oblici izvode sufiksima: .l.:-;?~~.J\)60 od
-;!
tj, od
(tJG.:J\
3~~' Oni imaju po svom značenju afektivnu vrijednost, istićući č~stinu namjere subjekta rečenice. Ovaj oblik imperfekta ima uvijek futursko značenje, kako se vidi iz primjera: '.,..,.5l~::j\'.-" ~.j J::.J ~..G. '.-,3 = Ako u u v--..~ -nas izbaviš iz ovoga, zaista ćemo biti zahvalni, (Q., 10,22), o ••••
U-J
'"
Ovakvi oblici "imperfekta" upotrebljavaju
J
-'
U
~\
-'
,,/'
se:
a) Iza čestice J, i to uz jednostavnu tvrdnju, ili kad je ona propraćena zakletvom (radi još većeg pojacanja), kao, npr., (za ovo prvo): .:LI UJrU '"
:;".LJ
/'
:;;/,j.
JI
,, __
= Uvjeren sam da ćeš se ~vakako pokajati zbog toga Za' drugi slučaj: ~'<~ 0?L. ~)Y ~(...;.-j= Života mi,
p::.u) ~'<~ postupka.
.
;s-vr
JS
zaista cu kazati, sve što se desilo, 'njegovom starijem bratu. b) Pojačani se način upotrebljava u glavnoj rečenici (apodozi) pogodbe, u kojoj čestica J dođe ispred oba dijela te složene zavisne rečenice, kao, npr.: 60) O njima u morfološkom i sintaksičkom pogledu uporediti: 'A. Hasan, op. cit., IV, str. 161-190(pod naslovom: o_l,(j\G;).
567
~r:);J;.ilij ~~j
~~V\j ~\jL..:.J1 J.G-; ;.~IL ~j
A, ako ih upitas: "Ko je stvorio nebesa i Zemlju, te potčinio Sunce i Mjesec?" - oni će, svakako, odgovarati: ' Allah' - (Q., 29, 61). c) Taj način "imperfekta" dođe i u zavisnoj rečenici (protazi) pogodbe iza veznika: L.l (= ako), npr.: :.:J1~~1 ~1 :;~ lol = Ako Samo udariš moga brata, udarit ću i ja tebe. ' , , ' iza
Inače, ovaj pojačani način može se upotrijebiti u pogodbenim rečenicama čestica (o čemu će se još govoriti u 1'. ~~:... (= gdje god) i sličnih složenih
vezi s tim rečenicama), npr.: ~~ ~1~ budeš, naći cu te bez ikakve sumnje. ' d) Energetik se može upotrijebiti izražava
~).
nesigurnu
tvrdnju,
~~ = Vjerujem e) Energetikse
!J~1 ~~
:=
~
Gdje god ti
,
iza čestice L. (tzv. ~LHt\\.;.), koja
uvjeravanje
da ćeš s izvjesnim
nadu i sL, npr.: trudom,
svakako,
G'~
::.b1~1
postici svoj cilj,
javlja u željnim i upitnim rečenicama, kao u primjerima: ' .. ('
o
••. o
il...
'"
'" o
'" o
JI
1\"
:....
JI cl
1) Za želju: ! ~L. t!~ ~ ' - o_I:.r":.r ~ što je prije moguće iz bolnice! ' 2) Za pitanje: ~ i~Vi~ nekoliko dana? '
L~ ,
,.
W = Samo "
.•. c
>
J-.<:i~I~W = Ta zašto
•
da ona Izađe
ne bi ostao kod nas
,
f) Istim česticama (01 , 01) pojaćava se i imperativ, odn. proliibitiv da bi se izrazila stroga 1)zapovijed, odn. 2) zabrana, npr.:
1) Zapovijed: ! L~W Jl ~G.. ~~l = Da si odmah otišao u školul
!
:;W J..b- ~ \~~ J y'<:, 0t j~~ = Svakako --:o
"
nedaćama
života!
2) Zabrana: !
!
se navikni da budeš strpljiv u
,
1~11:.G~ G ~)~ = Da te više ovdje nikad nisam vidio!
::J..; :;:.~)~ \))~ ,
odluke!
568
,
4 = Ma
šta da reknu, ne odustaj nipošto
od svoje
ČESTICE .J
", •••..•• o .
(partikule. 0\_J~"~\)
61
(osim prijedloga)
Čestice (ar. također: ~ )~f) sačinjavaju posebnu kategoriju riječi, u koju se, osim prijedloga, ubrajaju još: prilozi, veznici i usklici. S formalne strane sve su one razmotrene u morfologiji. Ovdje bi se, pak, obratila pažnja na njihova značenja i sintaksičku upotrebu onih najvaznijih od njih (izuzev prijedloga, koji su obrađeni u vezi sa sintaksom genitiva). Čestice su nepromjenljive riječi koje, prema svojoj vrsti, na određen način, dopunjuju smisao pojedinih dijelova rečenice ili i rečenice li cjelini. Osim toga, neke od njih povezuju njene dijelove ili i same rečenice, međusobno, ili, pak, izražavaju osjećanja i volju. Sada će se ukazati na najvažnije u vezi s pojedinim vrstama priloga, kako su one navedene u morfologiji, a o nekim će se govoriti i uz razmatranje određenih vrsta rečenica.
A - PRILOZI (adverbi) Kako je ranije istaknuto, razne vrste priloga nazivaju se (mnogoznačnom) riječju: 0)?, a oni za mjesto i vrijeme (u akuzativu): 0)<0, ali se u novije vrijeme taj naziv upotrebljava i za ostale vrste priloga. ~
JJ
~
"
Etimološki se mogu podijeliti na priloge: a) raznog porijekla; b) nepromjenljive imenice u nominativu s nastavkom:-u; c) imena (imenice, pridjevi, participi, brojevi) u akuzativu; d) razne priloške oznake (u kombinacijama različitih riječi međusobno). Prilozi u rečenici imaju funkciju
da ukažu
na razne
okolnosti
pod
61) Ponovo ukazujemo na poglavlja o česticama, i to: Caspari, itd., op.cit., I, str. 278~296, & 354-368; Sikirić, itd., op.cit., I, str. 174-181.
569
kojima se odvija glagolska radnja, promjena ponajvise uz glagole, ali se upotrebljavaju pridjeve (participe), te uz druge priloge.
ili traje neko stanje. Dolaze i uz obićne, ili glagolske
Oni po svome značenju mogu služiti da se izrazi: pitanje, potvrđivanje, odricanje, pojačavanje, podsticanje, mjesto, vrijeme, način, poređenje, stupanj, količina, uzrok, namjera i dr. Na osnovu tih značenja podijeljeni su na odgovarajuće im vrste, koje ćemo sada redom pojedinačno razmotriti, u vezi s njihovom najčešćom i najvažnijom upotrebom. •
•
•
•
1) Upitni prilozi-
r~~ \uJ;>.... o
o
0_
JI
•
ji';
Pod tim se imenom prvenstveno podrazumijevaju "pravi" upitni prilozi tj. oni koji posebno služe za tu svrhu, a to su: li;}. Međutim, postoje još neki upitni prilozi, semantički ujedno vezani i za vrijeme neke druge vrste priloga. Takvi su upitni prilozi: za mjesto ( način (~); količinu (:-S-) i dr., a mi ćemo ih obraditi uz te odgovarajuće im vrste priloga. - O svim ovim upitnim prilozima bit će još govora pri razmatranju upitnih rečenica.
:;1);
(? )
\ = (da)
li, zar: upotrebljava
~.~I:? ,
se uz pojedine rije či ili uz rečenice, npr.:
> '. -8;1= Jesi li (Da li si) razumio
moje pitanje?
,
Ispred neke negacije uvodi upitno-odrečno neodobravanja, čuđenja i sl.), npr.: ~. sam ti rekao?
::u::..uG ~
pitanje (nekad u smislu: ~1 = Zar nisi čuo šta
Često 1 dolazi u tzv. disjunktivnom pitanju, u korelaciji s rastavnim :~znikom (r1), npr.: ~ ~)-1ri ~r ~LJ1= Putuješ li ti ili tvoj brat? ",lA = (da) li: upotrebljava ~ ~;:-. ~ ~;1 ~~ (~)
: Uz negaciju
se ponajviše uz potvrdno
:Y- = Da li se tvoj otac vratio
pitanje, npr.: sa (svoga) putovanja?
'J dolazi ispred upitno-odrečnogpitanja
~~~\Jl c:. c)..5 ~ = Nećeš
npr.:
li izaci s nama u šetnju?
2) Prilozi za odgovor
.... ,.... o
(y\~
r'
JI
J'
JI
j J.r-)
Oni služe da potvrde pozitivni sadržaj postavljenog o~reknu njegov negativni sadržaj, a to su ovi: J;.1 , ~ i s8' . '
570
pitanja
'
~'
ili da te: 'J
U odgovoru dođu često sami, a uz njih se može nekad ponoviti i određeni dio pitanja (radi jasnijeg odgovora i sl.), =4a (potvrđuje se sadržaj potvrdnog pitanja), npr.: ~ J)..Ji
~
Jl ~;1 :.;,~ j;,
= Je li tvoj otac otišao na pijacu? .~ = Da. {tj. otišao je).
:f-t
(Poriče sadržaj odrečnog pitanja), npr.: ~ ~ njegova sestra nije otputovala s njim? ~ otputovala). :=
da (rjeđe upotrebemj.
=
se vozom? ~\
~),
Da. ~
e-.? J~ = Vratit ćeš zaista: ~(pojacana potvrda ili r~ _~U ~\= Zar mi
ili ;...;.=
nećeš doći danas popodne? ~T~ ;
~
=
= Zar Ne, nije (tj. nije
kao, npr.: ~ )\1.J'~
poricanje sadržaja pitanja), npr.:~~ ~~
..sl
~f ~L.J ~i
~
lS ~
= Zaista ti neću doći.
= da: (dolazi uvijek ispred zakletve, radi pojacanja, potvrde), npr.: ~ y.&.JI Y j;, = Hoćeš li prestati s laganjem? - t\"~;;~,1 .JJ\J
&~;;~~
= da:
(služi za potvrdan odgovor na negativno pitanje ili da porekne negativnu rečenicu), npr.: ~ :(..,~'..LJrJ ~;-,;J\= Nisi li vidio Omera
u školi? ~
= Da (tj. vidio sam ga). _~~:..:..>
naučio svoju lekciju? ~
= Naprotiv
~.
rJ: ~L.= Hasan
nije
(tj. naučio je).
Prilozi ~ i ~1Sizražavaju poricanje, odbijanje i sl., sadržaja pitanja i upotrebljavaju se samostalno u odgovoru, ali se \j upotrebljava i kao odrečna čestica uz glagol, kako će se vidjeti kod te vrste priloga. ~ = ne: ~ ~\.~S::Ji~~~)j = Hoćeš li mu posuditi onu knjigu? \j = Ne (tj. necu).
~
~
,
y
= nikako, nipošto (pojačano Odbijanje, poricanje i sl.): ! ::.u ~ = Uradi kao što sam ti rekao! ~\5' = Nikako (tj. necu takouraditi)!
3) Odrečni prilozi - ~
o;;:;
s
l.S j:J\ '
s»
J)r
Od ove vrste priloga 01 i L: dolaze i ispred imenica, a svi ostali se upotrebljavaju samo ispred glagola. O njima svima još će biti govora pri razmatranju odrečnih rečenica. ":l = ne (nije, neće, nemoj i sl.) dolazi najviše ispred imperfekta (u svim njegovim načinima), a rjeđe ispred perfekta. Sa drugim ~ odgovara našem: nilniti) nimiti). .oo
571
Evo primjera:
~r !
G,~r ~ Gt
:.w:r ~(.
~r
\~L:.(5)~1\1= Ne znam šta da odgovorim.
LWr = Ak~ ne dođeš
~~
= Ne
~~ ~~~ JS'~~= Otkako
\rb
J~
na sjednicu, neću ni ja doĆi·na nju.
LJ
zaboravi šta sam ti ranije savietovaol:;';'
se razbolio, niti šta jede niti pije.
Uz perfekt (u optativnom smislu): ! ~\ ~~
'
= Bog ga ne ubio!
(Uz drugu negaciju): ~~) 'l~~ = Niti je davao milostinju (sadaku), niti je obavljao molitvu (namaz). (Q., 75, 31) lo
= ne
(nije, neće): dolazi najviše ispred perfekta, rjeđe ispred indikativa imperfekta; upotrebljava se i ispred imena, te se tada konstruira kao pomocni glagol ~' npr.: ~ ybJr::...u~ :':"t)(. = Još nisam pročitao tu knjigu. ~
rrJ~ &;"r(5)~r(.= Ne znam
~W (.~Mladost
(Kao ~ ): \~~ tebi nije dorastao.
se neće vratiti. ~
'"
>'~ r:-
~ = ne (nije): dolazi LJ
govori li istinu ili ne. ""
;.c. = On
uz apokopatus, dajući mu značenje zanijekane prošlosti (perfekta), npr.: ~~ ~. :;; ~ ;:~ rr ~; = Djevojčica se prepala, pa nije progovorila ni riječi. = još ne (nije), kao i dolazi uz skraceni način imperfekta, pa on dobije značenje negativnog perfekta, kao, npr.: l.L i.L\S ~L)..Z\ '..L.,:-~ \j~ = Očekivali smo ih čitav sat, pa još nisu došli na sastanak.
;.n ;:;"
;J,
,
?
~c...
.
J = ne
(neće), dolazi samo uz zavisni način imperfekta, koji tada dobije značenje (pojačane) negacije za budućnost, npr.: ~j~L. JG ~ ~; ~ ~)l; = Zaista nećeš postići ono što želiš bez velikog truda.
o
'"
--:;;,
.,.
01 (= ne), upotrebljava se i ispred imenske -
rečenice (npr. ispred participa aktivnog, u konstrukciji kao ~), a tako i ispred glagolske rečenice, kako ispred perfekta, tako i ispred indikativa imerfekta, Dolazi redovno u korelaciji sa česticom \J1 (= osim), ali je mi, zajedno sa 01, tada prevodimo prilogom: samo, i ~l., npr.:}~ '/"(, \J1~L ~I 01 ~ Tvoj će sin uspjeti samo marljivošću. ~(.1t:\J; ; ~ Sb ='Oni govore
samo neistinu. ~\Jb L~)0b~) ='Oni će se zaista zaklinjati: "Mi smo htjeli samo dobro." (Q., 9, 107). U .kasnijem periodu često se 01 pojacava negacijom L:. ispred njega, npr.: ~G:rvUr ~ ~ ~r~ 0~(.= Nisi im doista vidio slične među ljudima!
572
o
4) Prilozi za podsticanje - ~
~
ss
J
J J?
To su složeni prilozi: ~1 , ~~ ' Lo~ i ~, svi u značenju: daj, de, hajde (da); ne bi li, što ne i sl., kojima se neko potiče da nešto uradi ili ostavi (pa nekad ~, uz perfekt, izražava i prijekor, prigovor i sl.) . Evo po jedan primjer za svaki od njih:
~i: ! pr~~li;~1 = Daj okani se tog posla! ~') : ! ~~1S~f:o.~~} = Hajde zamoli svoga oca za dopuštenje! ! ~~~ Jl ~G..1 ~C,jLo} = Ne bi li otpratio (svoga) brata do školel ~: !~'l\ Ji ~)S1 :':.,'~\ ~ = Što se nebi potrudio više nego dosada!
~:,J;
o
c
>
.J,.J,
5) Prilozi za ponudu - ~;JT J J? Ovi prilozi služe ne samo da se nekome nešto ponudi, nego i za slična značenja, kao što su: prijedlog, savjet, preporuka i sL, odn. da se nešto traži od nekoga na lijep način, i sl. kao što je u p:rimjerima:
~0~?~),
~i: !~_o. '.lI~G..
.JI
Jl
! ..:~
•
.",..",..",..",.
y~... .",.~ }J.,~
-:J-.r~ .",.
LS
G.J}.--.;.-.J
.",.
= Daj, posjeti nas, pa da te počastimo kako
,
dolikuje!
6) Prilozi za upozorenje - ~
0;;1
y.
).J,
J J?
U svrhu da nekoga upozorimo, skrenemo mu pažnju na nešto i sL, upotrijebit ćemo složeni prilog (L. ) ~t ili, pak, neku pokaznu zamjenicu slozenu sa česticom ~ ( .•_.:: rr~;..),kao što se vidi iz primjera (u kojima mi to prevodimo obično našim pokaznim prilozima: evo, eto, eno): ~l ~1 iJ.
!~
.
.",.
-""o
•.~
.",...
= Gle, čudne
.,J:
.",..",.
Jl•..
.",..",..
li stvari! i:u .!Jy.l\b
= Evo, dolazi tvoj otac!
--
573
7) Prilozi za pojačanje Tu spadaju prilozi:
J : se upotrebljava nazive:
.PT j)? o ~
- '~
y
~Y
J , a zatim: Jl, J1, te njihovi "oslabljeni" oblici: Jl i Ji.
uslijedećimslučajevirna, u kojima ima i svoje posebne
r~'
tj. ono koje stoji ispred dopune zakletve (koja je a) ~ y\~ imenska rečenica li potvrdna glagolska, s perfektom sa ~, ili s energetikom - kako se vidjelo kod prijedloga j (~~\j). Evo primjera:
~r~;;J ~c.:J;L.~~
.w~ kĆeri.
JJTj = Tako mi Boga,'Šerifa je najljepša od njegovih
= Gospodara
'J..ij ~~
ono što smo očekivali. ~~::u~~Y ~ -uraditi.
nam našeg, zaista se dogodilo
=
JJ"C;
Boga mi ću to savjesno
,,--
L1;Jrr;U\, tj. ono J koje priprema pojačanje zakletve, npr.: JJ(~ \~;::L~"{ c?~ ::;J = Tako mi Boga, ako mi pomogneš, uvijek cu ti
b) ~
,
,
pomagati.
r
c) \i'rl j ~j'-_:_{"";' 'i, tj. ono J za pojačanje sadržaja glavne rečenice u složenoj pogodbeno] rečenici, čija zavisna rečenica počinje sa :,3 ili 'i ',3, npr.: ~ ~ :..t...:Jr::L.-:.LJ \~' ...',~~ 'j = Da si dobro napisao •
\
C""";..,,.I
••
J
•
lekciju, učite-ljbi te besumnje pohvalio . .} G)~js- 0~ '{ G\~ ~Gol~',3 ,-"-:!;..J1= Da nije bilo pomoći naših susjeda,' cijela bi naša kuć~ izgorjela u požaru.
~'~iTr'i ),
~'i ili tj. J za pojačanje sadržaja imenske ili d) ,1 '~~ glagolske rečenice (s imperfektom), stojeci na njihovom početku (ispred subjekta imenske, odn. predikata glagolske rečenice), kao, npr.:
~
= Zaista
--
..
--
~ '...• "J'I~.~r
..r--r--u
~
--
,,"
w 'CL' tlJ ~ oo
-- --
••
fI..)
--
2.J ...
mi je šator, kroz koji vjetrovi pušu, draži nego visoki dvorac.
Jl) =
Zaista će tvoj Gospodar presuditi među njima na dan proživljenja. (Q., 16, 124). ..•
~\:
,ii
jir~ :.~:~~~
e) ( ~Wi)
~~
1.;)j,Jr r;Ut tj. ono J koje razdvaja predikat (ispred koga
stoji) od subjekta čestica za pojačanje
~~-'!,.LJT !J';. ~ ~\~ ~
~
pL.Jl =
opasnosti u gradskom saobracaju.
574
Jl
(oslabljene od Jp, npr.:J.S Jl Zaista je svaki čovjek u stalnoj
~l: upotrebljava
se u raznim slučajevima, pa se prema tome različito i prevodi na naš jezik. Kad služi kao čestica za pojačanje, odgovarat će nekoj našoj sličnoj čestici (kao: zaista, svakako i sl.).
Nekad ovaj prilog samo uvodi subjekt (glavne) rečenice, pa ga tada ne treba ni prevesti, dok ispred nekih rečenica odgovara našem vezniku "da", kako će se vidjeti iz primjera, u kojima se on javlja, a to su ovi: 1) Na početku imenske recenice, npr.: ~y1 mladost ne traje dugo. ' 2) Iza zakletve, npr.: ~..rS j;.~!JG.-t zaista plemenit čovjek.' 3) U odnosnoj recenici (~f),
P~ ~;;J ~~
01JlI) =
rJ~~U\..G...JT01 =
Zaista
Tako mi Boga, tvoj je brat
,
stojeći iza odnosne zamjenice, npr.:
01L. );s:..rr~~Q1)= A dali smo mu
(toliko) blaga čiji bi
ključevi bili zaista teški i grupi ljudi. - (Q., 28, 76). 4) Pred recenicom koja služi kao predikat nekoj konkretnoj imenici (njenom subjektu), npr.: ~G- U ~~~ ~l~?t ~JG~G- = Naš stari susjed Ešref pravi je naš prijatelj. " , 5) Pred subjektom recenice čiji je predikat pojačan česticom :-D(lo\ ~~ 01 ~t = Znam da je Fatima zaista lijepe naravi.
J,
npr.:
6) Poslije glagola ju (= reći, i njegovih izvedenica), kada se (u neupravnom govoru) navodi sadržaj izrečenog, kao, npr.: ~~t 0) :;....\~~ ju = Reče mi Ramiz da će njegov otac doĆi kod 'nas popodne. '
~
~ c:.w. ~~
Međutim, kad izrečeno iza jti samo objašnjava ono što je prethodno
J'",~\~\
bilo rečeno, onda će se upotrijebiti: 0\, kao, npr.: I~!~ ::D ~ '..IJ ~~W ~. ~'SL.j= Već sam ti više puta rekao da si ti moj najbolji drug u Školi. " Tako ćemo isto upotrijebiti iol iza glagola jiJ kada on znači: "misliti", npr.: ~ ~):;. J? ):JT0fJ).5 ~ = Misliš li da će kiša uskoro pasti? 7) I~a ~eznik~ ~ (= čak i) kada on stoji na početku drugog dijela nezavisno složene sastavne rečenice, npr.: 01 ::.u~~\ ~ 4.: 1~~ ~\ = Zbog toga su je korili svi njeni ukucani, pa se čak i njena majka rasrdila na nju.
J:=- ~\ ~
8) Iza potvrdiiili čestica (0:~
~ J';-)' kao što je ~
kad neko potvrđuje tuđu izjavu, pa kaže: rW\ \:G. ~ \~ Da, Omer doista marljivo uči ove godine.
~\'
(=
da), i sl., npr.,
~:t:~;; 01 ~ = 57:;;
h.
9) Iza čestica za upozorenje ( •.. ~:I\~ );"), npr.: ~ == Eto Nebila je uistinučedna
1 stidljiva djevojka.
Q~
d~ j
~
"t::,.,.
01(.1
;8 ~
0'lr~1
,..
G. =
Gle, vi ste sada u velikoj opasnosti. 10) Iza veznika
J za oznaku stanja (JWi~IJ)'u rečenici stanja
t:JW), npr.: ~\~t, ~:;. ....
~0~
~
,
...
'"
(u:.;.Ji
Ji Jl~l 8 = Gledao
--
"..
,
sam
prema zapadnom obzorju, dok je sunce polagahno zalazilo.
~t: dolazi ispred zavisne (izrične) rečenice, koja se smatra zamjena infinitivne rečenice (~.J~~\)' slučajevima. '
Čestica
01 upotrebljava
Se uslijedećim
1) a) Ispred rečenice koja je subjekt (~t.J\) glagola u aktivu, npr.: ~;. ~i = Čuli smo da je njegova majka bolesna.
b) Ispred ~
01 c:~
recenice koja je subjekt glagola u pasivu (y:.t.JT~G), npr.:
~G~\.}~ \~
~~ ~~
daleko lišumu i zalutao u njoj.
=
01 ~
Priča se daje nekičovjek zašao
.,
2) Ispred imenske rečenice koja je: a) subjekt ili b) predikat složene recenice, čiji je subjekt neka apstraktna imenica ili tekev izraz, npr.: a) ;;.Ji ~
d~:;.,-:-,~Yr;;" 01~.;Ji= Istina
,
koji te upućuje na dobro. b) ;1~:JTJG>--
--
je da je najbolji onaj drug
,
~1::r. ~W01 (l5..w) --
--"......
Ji, = Moje je misljenje (Po mome
...-
misljenju) stidljivost je jedna od najljepsih osobina žene. Ispred objektne rečenice, glagola, npL:~ ~. ,0:'" ~ ~\ : ~ 3)
tj. one koja je objekt nekog prelaznog rr 01;..J ::'l = Znaj da je skromnost istinsko
bogatstvo. 4) Ispred recenice koja je odredbenica aneksije (tj. ~1 ~W\ =, npr.: (~1 ~)~ 0~ \~=) ~\J 01 :. ~:- \~ =. Stanite' ondje gdje stoji vaš otac!
;.s~1
Iza pogodbenog veznika') (= kad, da), a rečenica iza njega smatra se da je subjekt (~LJ\) zamišljenog glagola: ;. ~~ (= ostvariti se i sl.), npr.: 5)
~1 Gl~~) ~;\j ~1') = Kad bi ga ti posjetio, i ja bih ga posjetio (mj. da se, eventualno, kaže: ... 6)
576
Iza pogodbenog
~~l ::.b~~j~') ). veznik~ ~'), a rečenica iza njega je subjekt ( i/j:~'.ii)
imenske.rečenice, kao, npr.: ~G::.~ otišli, otišli bismo mi mjesto njih. .,
.
~13 J~I~ ~\ '
'Ii = Ako oni ne bi .
7) Ize veznika L. (= dok ~ ~~ Lo), poslije koga slijedi vremenska rečenica, a ona se može zamijeniti infinitivom C:.L.a.:JD, pa se ovaj veznik tada zove: ~ : .. ;~ ~)~ Lo. Ovakva rečenica smatra se subjektom ispuštenog gl~gola;' ~5'. Tako će se reći, npr.: ! ~ ~ .P: !.l\i.-\ 0\t.: ~:;Jr~ ;";f
= Ostani
u selu dok tvoj brat ostane u njemu! (mjda se kaže: !Jti\ ... ond ... ~i A,..\jlu~o.\..o .... ) -"
"..
"'.,.
!J,~
.•.•:ti
0f :-' )Ć-
~
:r.~
8) Izaprijedloga,·rtpr.:~.~~:J\ nije došao.
'
= Čudimo sešto.on još .
9) Iza veznika koji vežu pojedine riječi (tzv. U1,LJi~);.J\),npr;: \:~~
:""G :J\) ~~,= Čuli smo za njegovu hrab~ost i da je on pouzdan ml~dić. ~ ~ \.0) ~\ = Poznajemo njihovo stanje, pa i to ~f
? ~~ ~ ~
da su zapali u nevolju. ,
Jl i Jj mogu se bez razlike upotrijebiti u slijedećim
Obje čestice slučajevima:
rečenice pogodbe), kao, npr.: \~\ ::..u~:.:.u J~L'I(:JU) :J~o~ :...Jj~X'~JI = Ako ga zamoliš za dozvolu hiljadu puta, on ti to nikada neće dozvoliti.' 2) Poslije veznika \~;(= kad) koji izražava iznenadenje ( ot;..G..'JT I~;ili \~; 1)
Iza čestice J, a ispred apodoze,(glavne
~L;Ji),npr.: lS': ~~~J~ ~ (~\):J;\~;~~~ \;oj~ \~ ~ ~\~ = Vidjeh iza sebe jednog 'siromaha, pa pošto sam prešao preko mosta, kada me on još uvijek pratio.
t?
3) Iza izraza: 'I (= nema sumnje), npr.: JU) J:;Jf yL
(0\) 0; t~ 'J
4) Ispred asindetske uzročne recenice, tj. one bez uzročnog veznika npr.: :~ :J0~) :\~ yillr (JU) 0~ \~t 2Jr j = Uvijek govori istinu, (jer) zaista je'laž bolest, a istina lijek. ' , Oslabljeno 01 (od 01) - (jj.o~rr::,..)~ --
-'"
--"
--
01 --
....
Kad 01 dobije oslabljeni oblik JI, onda se ispred predikata (imenske ili glagolske .rečenice)pred kojom stoji ' J~ stavi čestica J ( >J~t\ kao, ~ ~;LJr \:.G,Jl = Zasta je ovaj violi~ist' pravi virtuoz. npr.: ~C 'jt:J ~~ 1)
37 . GRAMATIKA
r'I ) ,
ARAPSKOG JEZIKA
577
~W\ ~ Jt;..)I~)l iS) 0l = Zaista
smatramo te ljude izdajicama.
2) Kad je 01 pred imenskom recenicom, njen subjekt može stajati u nominetivu lil u skuzeiivu, npr.: ~~ .k~ ~i l,;b y.-i 01 = Doista je njen ~ 01 = Zaista je brat Ahmed vješt kr0Jač.~li JS ćr" o~ ~:\...L.pG njegova kći izvrsna učiteljica u svak~m pogledu. ' , •
•
• -
•
.OVl
•
~t:
••
•• ~
j
,lI:Ii"..
__
o'"
~...
••
o....
'1J".
JI
..• ..Il
f....
,li...
Oslabljeno 0T(od 0t) - (:i1_ii~1I~) ~
."
.••.••
j"..
.••
o
,., j.'" .••
o
o
0T
Ovakvo 0Tmože stajati ispred imenske ili glagolske rečnice. U oba se slučaja zamišlja da iza njega stoji lična zamjenica (tzv. 08~ ili ~ ~, a ta bi se odnosila na rečenicu iza koje bi došla. ' , , "''''
••
o...
•
a) Primjer za ovo 0i ispred imenske rečenice:
~/~J1O
•.•
o
•... oJl
y.J 4u .L...>JT 0i
•.. o ...
~\y.:>
Jl
•..
f-l J
~WI = A posljednja je njihova izjava: "Neka je hvalaAllahu, Gospodaru svjetova!" (Q., 10, 10). b) Primjer "oslabljenog" 0T pred glagolskom recenicom. kad je u njoj glagol nepotpune promjene, npr.: ~;::..Lj~ 0T;.-t'::'l :ii:~~~ :. ~t.:= Znaj da tebi pripada samo ono što zaradiš na pošten način. 1)
~ '2)
"Oslabljeno'' 0T ispred glagolske rečenice, sa glagolom potpune promjene, ali tada iza 0T, a pred tim glagolom, mora stajati jedna od slijedećih čestica: '..IJ , J~ ' te (negacija) 'J, ~ ' ::.,J . Evo primjera za sve: JJ: iSf-!~.G~! = Tada rusam znao da se - - 00J"""'! 0r:-~ ,.Lj 0i ~ - - ~L. njegova porodica (bila) preselila u neki drugi grad. (.-l ) ...J..r-' : ;::> 'oj \ v>f" ~i '-~ .)i ~ U = Ja sam uvjeren da će moj brat ostvariti svoju posljednju odluku.
:,J,
o
~
__ o
jl
.,..
'"
__ Jl
.J./ o
o
jl
'" __
__
o
"" o '"
".
o
)l
o
,;.
:::.
..•
'"
-
,
,,~
•••• ~ ".. o ••
•..
..Il
1- '"
j '"
"'...
•
"..
ci,...,lI
.) '"
o
J
//
,
o.
f
i : JG.....:.: :tr ...
_
E
j
LJ ~
~.J'
'-->....
.-' :
:.:.'. I:~ 'j 0r. J...I
=
A da si ozbiljno učio, ne bi
propao na ispitu.
t:
Jl = Zaista sam pretpostavljao nećeš propustiti ovu povoljnu priliku.
~: ~~G~
~,~
r~ ~
~: ~~ G~)('
~?r
',a~ ~T
;J 0T0;15T = Zar mislite da dječak nije shvatio
da šta
smo htjeli od njega?
J: ~~
r
J 0T0LJtr~T
= Zar
čovjek smatra da Mi nećemo (ne možemo) skupiti njegove kosti? (Q, 75, 3)..
Čestice složene sa 0l' 0T( 0l ' 0T) Iza 0l i 0Tmože doći čestica (tzv. ll~ t.:), pisano: LJlodn. LJT. Iza takve
578
složene.čestice, u .imenskoj rečenici i subjekt predikat stoje u nominativu, npr.: ~
~:,
0D ~
\:.G, LJ1 = Ovaj učenik je samo lijen, a nije glup .
...~;S-~~~1);.JJ(,:'1ćJl \~\:,'
= A znajte
da su vaši imeci i vaša djeca
samo jedno iskušenje (Q., 8, 28). Iza ovih i sličnih složenih čestica (sa rečenica, npr.': ~ ~b...:~ ~ 01~1 , ~
01 ,;St,
itd.) može doči i glagolska wfS !l\~ \SW, = Ta zašto to
~:?
odbijaš, kao da se od tebe zahtijeva da učiniš nešto nemoguce? Sličnesložene čestice s oslabljenim 01 ili 01 mogu seupotrijebiti ispred imenske ili glagolske rečenice. ' U imenskoj rečenici iza takve čestice subjekt i predikat stoje u nominativu, npr.: ta...;. ~t 0fS ~ '6k~ : ~~ u.l Jli = Bakir mi reče: "Izgleda kao da je tvoja sestra bolesna". " Primjer za ovakvu česticu u glagolskoj rečenici: r.Li ~ ~ ~ 01S ~1 ~;'1 = Seid je sjedio, ali je njegov brat ustao pri' ulasku njihovog oca. '
J;'~:.w
8) Prilozi za izražavanježelje - ~
~
;;J
jJ.
j).
s
j J.r-
To su čestice ~ i :- ~1 (= kad bi, dahoće, kamo srece i sl.). Ispred rečenice, koja je odgovor željnoj rećenici (s ovakvom česticom) stoji čestica :.J, iza koje dode glagol u konjunktivu. Primjer za ') : ! ~\~ ~ ~~~: ~~ 0,~ mene, pa da prosetamo po okolici! ,
Iza ~
0,
:~
~
= Kad bi ti došao
kod
imenica (subjekt) stoji u akuzativu, npr.:
~~l;~:+t
~~~~YW~
Da se hoće povratiti mladost, pa da je obavijestimšta je uradila starost! Izgleda da je riječ ~' ~1 prvobitni glagol: Nekad može dobiti pronominalne sufikse, pa ćemo, npr., reći: ! ~ \JJ. J ~ J ~ = Kamo srece da si bila sa mnom na ovom putovanju. ",. Mjesto ~
rijetko će se upotrijebiti: ~
.
9) Prilozi zaizražavanje nade
_ ,~. ;:11'\ ~ :. /.:.. .. ,~ r.r-: '-"./J ..
To je, zapravo, samo prilog j;J (= možda; valjda, sa.varijantnim, rijetkim 37 • GRAMATIKA
579
o~' ~),
oblicima: ::;....h0Y,:;.u, tečešćim skraćenim oblikom ~ (rijetko: 07, .;;.., ,:;.)~ Dolazi ispred imenske ili glagolske rečenice.
'iD
imenske rečenice iza j.:J stoji u akuzativu,a predikat u Subjekt (;..: nominativu, npr.: 0;>-1 ilol ~ L;~ -.:......s-L. ~~ J-...:J == Možda će naš -
••. o-
J.
::."'...
c",.
,.....- o
~
••.••
••.
prijatelj ostati kod nas još nekoliko dana.
.J,.:J
Izgleda da je sufikse, npr.: ~(rjeđe:
07
••.••.
prvobitni glagol. On može dobiti' pronominalne ~),::..ttJ. itd. '.
U glagolskojrečenici iza zavisni s veznikom
....:;
.
::::
j:J
dolazi "određeni" način imperfekta-ili, pak,
:;:,e,:,;:0.;J· = (?) (~) ;JJr:.~7 ~ ~J~':~~S7';..41:J:: Možda će
ispred njega, kao, npr.: (~ ) '-:--:!.-J
Možda češse uskorovratiti vam oni pomoći protivvaših neprijatelja (?)
.
Od situacije zavisi da li ovakve rečenice treba shvatiti kao očekivanje nečeg povoljnog (ncideY'ili kao pitanje, zbog nesigurnosti šta će se dogoditi. Tako ovakva rečenica moze izražavati i streh: i sl., od nečeg neprijatnog u budućnosti, kao, npr.: ~.GJ.;(j ~ ~L ~fJij.:J= Može biti da izbije rat između naših plemena?" , Skraćeni oblik ~ ima istu upotrebu kao i = Valjda ceš učiniti kao što sam ti savjetovao.
j.:J,
npr.: ~.(S
~
~
Rijetko (dijalektalno, u plemenu ~ = subjekt imenskerečenice iza j.:J dođe u genitiv (mj. akuzativa); pa se kaže, npr.: .<;.~ \ ::1~~ ~I j.:J = Možda vam je Bog u nečemu dao neku prednost nad nama. Ovdje vidimo da se u rečenici iza J.-:.J može upotrijebiti i perfekt u predikatu (izražavajući neku pretpostavku, i sl.). . .
10) Prilog za oinaku budućnosti
-~
,
o:',
JI ~ o.'"
J.r-
To je čestica :...;:,..:.. (skracena često u: .-:-.) koja je .zapravo ,imenica u akuzativu. Ona služi ispred "imperfekta", dajuči mu vrijednost budućeg vremena/pa su pri razmatranju načina lokalizacije "određenog" .načina imperfekta u budućnosti, dati primjeri za upotrebu ovog priloga u tu svrhu.
11) Prilozi za objašnjenje - ~
o ~
.;
)2';
J sr:
Da bi seobjasnio smisao neke manje poznate ili nepoznate rijeći, nekog nejasnog ili nepotpunog izričaja, pored ostalih načina, služe i čestice: 07 ili ~7 = to jest, naime i sl., kako se vidi iz primjera:
580
~1
~\: ... \:~~:O~dlliI ~\
~l C-~U= A dali smo mu nadahnuce, to jest: "Sagradi (da sagradi) lađu pod Našim nadzorom ... (Q., 23, 27). ~\:
:..;,,~~l ~
I~ =
Ovo je "asgad", naime: zlato.
Osim ovakvih prilogaimenskog porijekla, koje cemo' vidjeti nešto kasnije, ovdje će se navesti nekoliko prostih priloga za mjesto,' od kojih su neki ujedno i upitni prilozi.
JI
= odakle; otkuda
(upitno), npr.:
JI
~~~I~::tJ
knjiga?
'
= Odakle
ti ova
JI
može biti vremenski ili načinski prilog, ili, pak, pogodbeni Inače, veznik, kako će biti pokazano na SVOmemjestu.
;1.=
~;r
gdje (upitno), npr.: ~ ~;'l = Gdje stanuje tvoj brat? die) di k ' " Od govara našem = .(on Je g Je, ao, npr.: ! t"-'~ ~LJ-:!i Ostanite (ondje) gdje stoji vaš učitelj!
\~:
=
rečenicama .kae-veznici
(u
~y.
:;r
~n,
I (te \ '.,: dolaze u pogodbenim značenju-gdje god).
~ •.. y. ~
-- ....
0"
JI"
;r
Složeni prilog mesta: JI = kamo; kuda i;l ::"...= odakle, otkuda, služe da se pita ili označi 'prema kome mjestu (ili kojim pravcem) odn. od koga mjesta se vrši neko kretanje. Tako će se.inpr.i.upitati: j'{f~°.G ~r~l = Kamo (Kuda) odlaziš sada? -ili, u neupravnom pitanju: ~~_Ji(~
~G-:;r~iS-!~i\j =
Neznam
Odakle je došao ovaj
covjek.
~ ~J
~ = tamo, onamo, ondje, kao u primjeru: \)-G..: ~~
W
sam stigao kasno popodne. = tamo, ondje, npr.: ~)SiJI L..:G.;.) ,
= Onamo
'
W (:'..• :'::-1 = Ondje
smo se sastali,
,
pa smo se zajedno vratili u selo. Nekada W ima značenje postojanja (biti, postojati, nalaziti se, imati), kao, npr.: ::..u~j ~\j j)~ ~GW= Ima mn-ogoljudi koji to ne odobravaju.' ~~~:~ ~ ~ {~ :",:{._:Jf 91 W~L. = To je samo pretpostavka, za koju ne postoji ništa što' bi je' potvrdilo,
~ = ovdje,
tu, kao i s pokaznomčesticom L", tj.~L" (pisano i (~ ) za . ono što je blisko govornom ili oslovljenom licu, aza udaljeno od njih: 581
dovde,
!.IG (i 2UG) = onamo, ondje. G dolazi i iza Ji i ovamo; G. ::,..= odavde. !.IG. (kao Lj) može,
Ji =
~' naime: G također.označavati
postojanje. ••
••
ss
.....;;1 JI.
13) PrIlOZI za vrIjeme - 0Lo)T u jj; Vecinom ovi prilozi (osim onih o kojima će se kasnije govoriti) služe za pitanje o vremenu određenog ili neodređenog trajanja, ali neki od njih imaju i drugu upotrebu, kako ćemo vidjeti iz primjera za njih.
Jt
= kada, ::,~t= kada,
J~~) Jr = Kada
npr.: ~ ~
npr.: ~ ~~.JIr~
proživljenja
si stigao na stanicu?
= Upitaše
0~r: ~)L
ga: "Kada će biti dan
?"
C?' riječ 0~r može biti upotrijebljena kao pogodbeni veznik. ~ "::"~0.L.Ji0--~\ E-) J:. = Kada će se tvoja sestra vratiti
Kao i slijedece
.;.. = kada,
npr.:
izškole?
~r:U_t:~~~~
kada će prestati
J:.
:S~O~0\ ~~~
= Nemoguće
je znati
ova kiša.
J:-
Ji
Ispred može doći ili 11 istom značenju, naime: dokada, ~ ~~),..: ~;~ ~l = Dokle ćemo čekati dokle, kao, npr.: ~ ~~j(~ njegov povratak s fakulteta? " " ~=
Ova čestica je mnogoznačna, a o nekim slučajevima s upotrebom perfekta i imperfekta. '
Ovdje ćemo razmotriti
uglavnom
Uz perfekt, već prema kontekstu,
'tr JS ~ ~\> ~c.~\
već : ,-:-,\~ na filozofskom" fakultetu."
njena priloška
se govorilo
značenja.
odn. smislu rečenice, ona može značiti:
'..li = Selim je već završio (svoje) studije
"
zaista: 0~~ i:;.Ji'::,u~~ toga dana, pa je zaista i došla, O~
~).Z\ "
JL:...: ~
ali: 0L. 0J U ~~ posve zdrav, ali je (eto) umro.
~
= Očekivao
sam njen dolazak
"
~~r0\S = Njegov
brat je naizgled
J~
možda:
cl) ,.."
'..li Y JlS3i~l= I lažljivac ponekad
Ji ~:;Ji:r~L;Jr~ ~ ,..
tuđine u svoju domovinu.
582
,..,..
bio
"
Uz imperfekt '..G može značiti: ponekad (J.-.J ';;:J\), možda (~~f) ~\), već prema k,ontekstu: " ponekad:
u vezi
0..li
= Možda
i često
rekne istinu. će se iseljenik vratiti iz
često: J~ ~ ~'J.:j ~ ~) ~~:u ~t '..J šetnje, dok se sunce još nije bilo pojavilo na istoku.
= Često bih
uranio radi
J:j : Ovaj prilog, koji redovno stoji na kraju rečenice, ima u upitnoj rečenici značenje: ikada, kao, npr.: ikada: ~ I:Q' C.k.~:~1~ ~
= Jesi li ikada
vidio ovakav prizor?
Uniječnoj rečenici (iza perfekta ili apokopatusa), on znači: nikada:
~ti~~~
L. 0'f1"J~= Dosada nikada nisam čuoto ime. lJ ~LJ1 J~~)L.-:3~~~LJ~ ~ Nismo nikada putovali u Austriju niti u
,
nikada: ~
Njemačku.
14) Prilozi za način Osim onih priloga imenskog porijekla ovdje spada )1 = kako (upitno). Po značenju mu bliski, mogu se ovdje spomenuti prilozi složeni sa pokaznom zamjenicom \~,naime: \:.8', I~ = ovako, te :'0:1'.8' = tako. Evo primjera za njih. ' JI: 4.;';.~ JJi ~~ ~ = Kako će Bog oživiti ovaj (grad) nakon
Ji
,.'"
'"
'"
njegove propasti? (Q., 2, 259). \~: ~~ ~~ \~1 ~~ I~ = Ovako nećemo nikada stići do našega cilja. Il$' : ! ~) ~'? rG1 ,,-:-,~1~ (iS ~~ = Ne ponaša] se tako nepristojno pred našim gostima! cll.1S' : ~ :.:JJ:.8'
:.;Jt ~..;..~;
= On je u pravu,
nije li tako?
15) Prilozi za broj i količinu o
__
'1
o
1",-
Obično se ovdje navode prilozi: rS i složeni ($ts" (pisano i: j-;!ts"). Ovdje bi se također mogli spomenuti oni složeni s pokaznom zamjenicom I~, naime: (j.. ::'G = ovoliko i 1:.8' = toliko (koji se mogu izraziti opisno i na neke druge načine koji ne spadaju ovdje).
~ = koliko: Upitno
;.s
ti
(~Q.::. rS) zahtijeva da imenica iza l)jega bude indeterminirana u akuzativujednine, npr.: ~ ~ ~ ~G:. ~ = Koliko ima (je) radnika u vašoj tvornici? ' "
Imenica iza
;.s zove se ):'. '. I\, kada ona dođe u aneksiji kao odredbenica
583
(;,Jk ~(': .•1I)može biti u genitivu
ili akuzativu, npr.: ~ ;:-;Za koliko ste ljudi pripremili hranu? ...
~~:..p-(~~) ,~~ ;.srLJ. JI
...::;
-.
Isti je slučaj i iza prijedloga, npr.: ~ dJ~ :0.1;~ (I~L..>) je..> koliko se to dinara može kupiti? '" . '.'.
~
= Za
'
Iza tzv. ~~ rS, tj. u izričnim, te uskličnim i sličnim rečenicama, imenica dolazi ugenitivu jednine ili nepravilne množine (a glagol treba da bude u perfektu), npr.: <..S,~:_:...~ imam knjiga. ! neprij~telja!'
0':tr:.G. ~l C~ ~\:Ul;.-s-- =
= Ni sam
ne znam koliko
Koliko smo dosada porazili
'..
;.s često se upotrebljava
Ovako !
;.s ~<..S!~t'1
ili4Jr '-:-'~~
.} L" ~\~.L.::'"
.........
::;;
u tom strašnom ratu!
sa prijedlogom •..
::,..iza sebe, npr.:
~ = Koliko su (samo) uništili gradova
Kad ie:.s odvojeno od ';'. '.li r treba ta riječ da stoji u akuzativu (iako se ...< ...'... ....; poeziji nekad JavI i gemtlv), kao u primjerima J~ ~ ')\...aj ~~\.; rS = Koliko me stiglo njihovih dobroćinstava uprkos (moje) odsutnosti! •..•
\
_'.
•
t
••
'.
':ti
o
;
o
o
"sl
•.. ;
o
;
U
Nasuprot tome je: 4-, J~ oG:;' ~ 0)~ ~ = Koliko strašnih pustinja ima do Mejje! ,. Nekada se';', ',li može ispustiti, npr.: (~.::.uL.(CL..» ~ = Koliki je tvoj kapital (u dinarima)? - ~::J~1~G:.(~ ) ~ = Koliko (osoba) ima tvoja porodica? -.~.:' ~"'" (~c. )~ ~ Koliko si (sati) pješačio? - ~ ~~\ (~ ) ~ = Koliko ste (milja) preplovili? - ~ ~ ~)j (~~) ~ = Koliko (puta) te posjećivao Omer? - I! ;~~ ~;.; 0tS (~iJ) ~ :;~ = Koliko je (godina) tada imao tvoj brat? Ovaj složeni prilog rijetko se upotrebljava kao upitni, u značenju: koliko, npr.: ~ ~L
~t.s- :
t~
.
.
Sporno je pitanje da li se može (mj, ;.-.~) reći: ~ /uI pro daješ ovu kucu? '" Ovaj se' prilog, rečenicama, Imenica akuzativu singulara, stranaca vidio danas .
_
o
~ ..•••.. -
inače, više upotrebljava iza njega (kao kod ~) npr.: ! L...LJi' ~ u gradu! "
o~
~
,
r:;.JT~\~\:.: ~\:;u-
o
..••; o ..•• o
•.. '
jl
•..
;....
...::::
O'
o
'JI •••• ;
,-:-,\.:S U--..:,r-ts'
dJ~ ~ .•~ = Ko zna koliko knjiga treba da pročitam radi toga. '....... 584
,
u izričnim ili uskličnim dolazi indeterminirana u = Koliko sam ,
Običnije iza..:r-ts'dođe prijedlog U--' npr.: ljl 01~ '
~K, = Pošto
"''''
o
•.. o
..••
<..Sj..l; U-•..
I iza (~
ili \:.8' dolazi neodređena imenica u akuzativu jednine, npr.: \~~.:> \:.8') \lS -:.J ::. .. :.E Jl::lJ::.J.j '.ti = Već sam ti rekao da sam mu isplatio toliko itoliko dinara. ~
\~
0';I'r
--
dosad sam pročitao ovoliko strana,
Ji ~r) --"yG.sJr.l:G.::r. ,- = Od ove knjige --
-
16) Prilozi za uzrok i svrhu Za oboje se uglavnom upotrebljavaju isti složeni prilozi (i priloški izrazi). Za pitanje, u značenju našeg: zašto; radi čega, najviše se upotrebljava: W (obično sa \~,a nekad se i skracuje u: ;J), kao.npr.: ~ ~1 i.:.-Wr ~ \~W = Zašto jučer nisi prisustvovaosjednici? -~:G;J
;J
Jl = Radi čega ideš u to selo?
~~).1r~
Slično se upotrebljavaju, npr., izrazi: ~ zašto ti., i dr. .,
' ~"~ = zbog čega; (JI ) ~~ L.
=
U odgovoru (objasnjenju) na pitanje o uzroku (svrsi) upotrijebit će se, između ostalih, složeni priloški izričaj, u značenju: zato, stoga, radi toga, a takvi su:~:.u, ~~ ~' ~~ ~1::r. i sl., npr.: JI~L;J ~ili~;' ~~))=Bio sam bolestan, pa t~ stoga ~isam mogao p~sjetiti. " ,
17) Prilozi za ograničavanje (restrikciju) - ~
o
•...
0)1
2s
J.)1
J J.r-)
Pored spomenute konstrukcije s negacijom i česticom 'Jl ' što prevodimo sa: "samo", ima još nekih složenih čestica toga značenja, naime: ,\::;;;,
LJl 'Jl ~'
Wl: ~;
i dr., kao, npr.:
/w ~ LJl = U kući je samo Ferid. ;:C-)(J
~ LJl \;'..2~~':i =
Nemojte se ljutiti, mi se samošalimo s vama. L.~ ~ -; = On se žali samo kad osjeti neku
\ iii: \';;...l:!..L;, r-3~~ .:;;
__
c:;;
žestoku bol.
~l ~:
'Jl:.;.J
",..
"'"
G;:.0 Jl ~~)~;3 = Posjetit ćemo vas samo ako nas pozovete
(ili: Posjetit ćemo vas, ako nas pozovete, inače ne). Postoji i dijalektalno: ~
= samo.
585
II - Prilozi imenskog porijekla To su prvo neka nepromjenljiva imena ograničavanje, te za oznaku mjesta i vremena.
s nastavkom:
-u. Služe
za
1) Prilozi za ograničavanje Ovdje bi spadali samo, npr.: ~
složeni izrazi: ~
: (često je u suprotnim
~t
i ~
Cl ~j
rečenicama):
= Nije nas prekorio
(~)\I,
oba u značenju:
~~
G~~ ~j
L.
samo naš susjed, nego nas je prekorila
i
naša majka.
'.;.i ~:
G.~ ~
~}Ji' \~ o~
pet pripovjedaka pai~~
~
01)
~
= Pročitao
od ovoga pisca (na kraju se može ćitati:
sam samo G.~~;
ili I~~).
2) Prilozi za mjesto Ove priloge (kao i neke od onih za vrijeme, iz slijedece grupe) treba razlikovati od imena u akuzativu u funkciji prijedloga, kao, npr.: rL.t , ~ te: (~' ~) i dr. . Od priloga za mjesto ovdje spadaju:
tL.l = sprijeda, naprijed; tL.t J~= naprijed; (::r) = dolje, ispod, (na) niže; odozdo;
~ ~
(~
) = pozadi, straga; :. :~ = (ondje) gdje;
~ Ji ~ kamo, ~::r
= odozgo;
t\~~sprijeda,
kuda; ~'
>::r = odakle,
J~ (::r ) = gore,
otkuda;
iznad, naviše, odozgo;
naprijed.'
Tako ćemo, npr.: reći:
tL.t Jk
r~ G;'tj ~
(~)
otišao naprijed. 3)
"
~
586
=.Mi smo stajali pozadi, a naš otac je
'
Prilozi za vrijeme
U ovoj grupi su samo: ~ ,
Qj ~
: U značenju:
,>0;.,
i~
.
"još", najviše se upotrebljava
u negativnoj
rečenici, a stoji
iza glagola, kako je u primjeru: ~ Abid još nije navršio dvadesetu. S prijedlogom
Cr-;_~~ 11~
;J~~ ~~ = Njegov sin
::r., tj, ~ ::r. = poslije, kasnije, npr.: ~..GJrJi C~'~
~::r.I):t;. ~j,.;Mi smo.~tišli u park, a oni su došli kasnije.
,
,
JP y = nikada: dolazi iza negativnog indikativa"imperfekta",
koji tada dobije značenje zanijekanog buduceg vremena (futura), npr.: G~ J ! ~)jJ':t I::u. = Na ovom našem putovanju nikad me nemoj
J,~
napušati!
J; = prije, ranije: upotrebljava se u istom značenju s prijedlogom j», tj. ::r. ~' npr.:
~ ~ ::r. ~j
::
""
--
'"
' , = Trebalo je da
L
""
'"
'"
""
onamo budemo u šest sati, ali smo mi stigli mnogo ranije.
III - Prilozi od imena
li
akuzativu
Ovakvi prilozi u upotrebi su od: imenica, običnih ili glagolskih pridjeva (participa) i nekih brojeva (o kojima je bilo rječi uz brojeve), Inače, ova vrsta priloga je vrlo mnogobrojna i javlja se u raznim značenjima, koja ćemo iznijeti razdvojeno, navodeci najvaznije priloge u pojedinim njihovim grupama,
za mjesto:
= morem, po moru; \~ = kopnom, po kopnu; G:-)G- = van; vani, spolja; ~l;..\~ = unutra; ~?= istočno, na istokiu): S;~ = (na, u-) lijeva;~) = zapadno.ma zapadtu): \:."~ = (na-, u-) desno, ' 1)
I~
za
vrijeme: \~\ = uvijek, (uz negaciju: nikada); 0'/1 = sada; G~\ = povremeno; ~\ = najposlije, najzad; ~)WI = jučer; G~\ = nekoliko dana; ~\ (i ~YL, ili ~Y\) = jučer: WT= maloprije: ~~ = začas, za tren;~):.; = iZjutra,'sutra; S;~ = odmah; W\~ ='stalno; L.lj~= neprestano; ~~= katkada, često' L.,.. = neko vrijeme: G.-/' - = izjutra: c:. ~JJ~ I:: = rijetko: c:. ( .<- = često' 2)
!..
~
1:
1~
I
I~.
,
= nocu, po noci: \:.J, = sutra; ~ lil = ove noci, noćas, večeras, danas
r:JI
~avečer: \~ == rano; \).~ = kasno; = danas; Gy' = jednoša dana; C4i = danju, po danu; LJj = jedno (neko) vrijeme, nekada; ~~ = svakodnevno. 3)
za način:
\~i)\= pojedinačno; ~\;\ = u grupama; r:::
= postepeno, postupno; ~
•••
~
0 .•.•.J.
\:.6; = sporo; '"
= skupa; 1-4)) = polahko;
:;:::'."
~J
~):.G ._
-'
•..•
= jeftino: 587
t:~ = brzo' U~ .. ../
'
= skupo' Gb.:. = besplatno' G:. = zajedno:
•.
I.
,.)
1
(dolazi redovn~ sa spojenom ličnom zamjenicom iza sebe, npr.: ~:h.);. ~ ~ = Nije došao.Omerov otac, nego on sam), 4) Za količinu: ~)5 = približno; ~ = .mnogo''F)I.'ji' = obl'ln' 0'\' " . .J'p--:!'= malo. •..
= malo; 0\5'=
= sam
.;l>-
;1~ ~ ,
dovoljno, dosta; ~ ,
5) za ~a~anje:: L.W .~ potpuno, sasvim, npr.: L.W ~\; if~ o~ = Ovo će miodijelo potpuno pristajati. I~ = vrlo, veoma, 'jako (naročito dolazi uz pridjeve, npr.: I~ ~ r~l:U ~Ovaj dječak vrlo je oštrouman). ~\ = nikako, nipošto, uopce tupotrcbljava se uz negaciju, npr.: ~~1 ~ ~O~;l~ Gl) ~}i~~ = Kako da se obratim tome covjeku, a ja ga uopce ne poznajem? ~ = uopće, s negacijom = nikako, nipošto, nikada; G.w = svakako; s neg. = nikako, nipošto, nikad. 6) Razni akuzativni priloški izrazi Oni mogu nastati ponavljanjem iste riječi, npr.: :- : ~:- : ~ = (stanova ti) kuca uz kuću: ::"G ::"8= (raspršiti se) u rasutimskupinama: a nekad nastaju spajanjem (dviju) tiječi u raznim sintagmama, kako će se vidjeti u: primjerima. Takvi su npr. oni tipa: ~ (i !l(~) = tada u to doba' j.:!'j = te noći: !l(.G~ i ,~~ = toga dan;, tada; !l\-:.G::,'i = u to vrijeme, tada; !l\:.Li' i ..uj, = tada, onda. I
,
M
Kombinacija dvaju akuzativa, npr.:
M
,0::,
,
J./l\ ~}Ji
I
'..
=
svakog jutra i večeri; ~.Jwr~(I\\ = jučer navečer: danonOĆno;L.:,) L.~~= da-nza danom.
prekjučer.it.,',
~43P = danju
c~
=
noću,
U genitivnoj vezi, npr.: ;":/T J~l = u početku, najprije, ( ~ }~.JT)~;
J~l = prekjučer: <:~ i~= jednog jutra; ,~L.:.\~= jedne večeri; ~\'~." II :':';I~ = (ona, u-) lijevo;~U\ ::..\~= jedne večeri; ~ ::"I~= jedne noći; ~L.:.::"I~= jedne večeri; }.:':.~J(::"I~ = (na-, u-) lijevo; ~::"I~ = (na, u-) 'desno; i';::..\~ = jednoga dana;~; ~ = sinoć, noćas, jučer navečer: 0_,.a:WT~~::: nikada. Akuzativs prepozicionalnom sintagmom, npr.: p :4.; ~ = s jednog pokoljenja na drugo; ~ ~ ~ = s vremena na vrijeme, ponekad: :4.; L.~ = iz dana u dan;;~YT::'" L.:;.'= jednoga dana.
i:~
::;
"'
....
Neki izrazi za potvrđivanje i sl., s negacijom ~, kao što su, npr.: 588
r;"~ =
svakako, besumnje, sigurno;. C:r.) ~'1. = neophodno je (da); ~ '1 = naroći.to,osobito; i3G.:.V= bezuvjetne, neizbježno, nesumnjivo c:/) ~'1 neizbježno je i dr.
N ~Razne priloške oznake Ovdje ćemo" pored onih navedenih u morfologiji, navesti još izvjestan broj priloških sintagmi s prijedlozima i imenima u vezi s njima, raznih značenja, nekad u figurativnoj upotrebi. Evo primjera za takve priloškesintagme:
Jl:
r~Jl= do sudnjega dana .
!;'~JJi -t~Jl = za vijeke vjekova; ~L....rr
.y :t_~r ,
~J-"
= neprekidno; ! = .teškom mukom, na jedvite jade; ..J)r~~ = zbog ned~statka vremena: ~ J~~ = mirnim 0)~
putem-na miran naćin:;;' prirodno; ~
~
živ; ~~oe\:'! opcenito:
~
j~=z"
tren ok;;Jwr
= drage volje, vrlo rado;
potajno, kriomice;
t~r~
;;:•...k! ~ naravno,
oW ~ ~ u životu, još
='l\epr~st;no;
'~;;)r:r~y. = na neki (bilo k;jD naćin;.;L."
"
~
•••
~ c:;;.
i;.:Jr~y' =
~
= ~a
".;;
__
jasan način, otvoreno;
~:
= potajno, krišom;
:G..;.Jf~,~
~)-:G:.
~
= u nastupu
gnjeva;
~: ~)r?
~
vrijeme, jffi ~J~:
~:
=
između dvije vatre;
O? '; (.; ~
= s vremena na
J(~::; = izmeđuvećeri~i zor~;
A el)!j);
= daleko od istine, sasvim nestvarno; ,--:"~}-T~ = na umoru (samrti); ~:.ur:rl~ = u pradavno doba; ;~ ~;~t~ = nekad, nekoc; ..,...li ~ ~ = napamet; )w i'~ ~ = oprezno, bojažljivo; ~\';L...:Jrr-jj ~
oW ~ ~
= na životu, još živ;;....Ji ;;. ~
:\~J: = po zraku, zrakom; ;~ ~~~)
= na ravnoj nozi,' ravnopravno:
~
~'; ~
= morem, po moru; ~ = nekada, u davno doba;
= osobito, haroćito; JL...;.tr~)~ =
zajedno, ~ratko; ~
--
~;.~ ~
--
= u dobn;tvorne ~vrhe; ;;1 ~~.:.r->" ~ ~
iznenada, neočekivano: ;r: ~
opcenito,
lS~:/= nekada, ~;-)?:/ = nesvjesno; ~
~
----
=
:/ = od sveg
589
srca; ..,.b~ ~
~
~
::;.
= drage
volje, vrlo rado;~~
::;.
~w..,+1::;.= naizust:
::: napamet:
~esebično, besplatno:
~ ~::;.
i1~WrJ-:!):o ::;. = slučajno:
".
"
",.
= naizust;
::;.
= darežljivo,
~
= na
~::;.
...".
dogled; ~:
,.0- ~\~ ~ = jednom ubud~će, uskoro;
;.a:;JI = za tren
oka; ..r:uG.J..rr;~ ~
~kriveno, tajno;0G.5Jr~· prije ili kasnije;
j;V(, ~wr j = sad
ovakvim prilikama:
JGJT = u
tom slučaju;
0-" :
od početka;
don~kle; ~
wI~
~j'
:r =
J)~ ~
i ubuduce:
'( el)ly;Vr
~
cW (;o= izjutra,
~ ujutro;
=
o~)r Jo-.:.;:r. =
nesvjesno;
~(;o
p
0~
=
,ji
nekada;
0~ ~
~J;l
=
pogledu,
~~:r=
JJ~Wr
.1-? 'lj -0 J)~ ~
smjesta;,~
:r =
0~ ~
nesvjesna;
=
bez' ikakvog
(
,.
J...k.,.- ~ "
590
= u svakom pogledu;
0.9-"
0'" ,
= na njegovu
=
odsada, ubuduce: ~
~C ~rJ :J
./~:r =
bez
y;~ '= ~am ~d s~be; ~j j.5- ~ ~f ~\~J~ =' s visine (oholo,' govoriti);
ikakvog ograničenja, bezuvjetne: ~
(o';'}i
=
=
tokom vremena:
u izvjesnom
sa~ od s~be, dragovoljno;
= stvarno:
ogranicenja, bezuvjetne: ;_~; 0~'.J-:'= najprije, ~dm~h; ,-.?~ 0~ ~ iznova, odmah;
=
~
J
vremena;
o;'rJ~r:r. = slučajno; ,
~
~i~r ~~ ..}=
(;o== ukratko; ~)i'(;o = vremenom,
popodne: ~
~
~GJr ~~ ~ = u slučaju potrebe;'d; J,.}yS -.?;.:,. .; = usput, uzgred (reći); j ~1:.0..:,.;
ustvari;
t>: y)i \~U;(;o.= tokom
drevno doba;
~~ ~
o;if'~ o~ .; ~ u j..; = u današnji-dan: J\y..."tr oJA j. .;
= uvijek, stalno,' neprekidno:
~\;.
=u
..} = postajno, krišom;
razmacima, napreskok: ~~\~
=u
.oj:. ~\~ ~ = jedanput;
.- --".
srecu.
.-
B - VEZNICI (konjunkcije,
~)r~\)~h 62
Pod tim nazivom se podrazumijeva posebna kategorija nepromjenljivih riječi, nesamostalnog značenja, koje vežu bilo pojedine (punoznačne) riječi u sklopu rečenice bilo same. rečenice međusobno. Veznici pritom ukazuju na sadržaj odn. vrstu pojedinih rečenica, kao i na njihov međusobni semantički odnos. Oni se, prema tome, mogu upotrebljavati i .u prostim tako i u složenim rečenicama. Složene rečenice, pak, mogu biti nezavisnosložene (neporedne, koordinativne) ili zavisnosložene (podredbene, subordinativne), e
Prema ovoj podjeli rečenica i veznici se dijele na dvije skupine: 1) neporedne - za međusobno povezivanje pojedinih. riječi kao dijelova rečenice, i 2) poredbene - za međusobno povezivanje zavisnih (sporednih) rečenica za njihove glavne rečenice, Ovdje ćemo dati samo sumaran pregled tih vrsta veznika, koje su u morfologiji pojedinačno (sa samim veznicima) navedene. Njihovu, pak, sintaksičku upotrebu pokazat ćemo poblize s primjerima u vezi s njima odgovarajućim vrstama rečenica. I - U naporedne (koordinativne) veznike spada s1ijedećihpet vrsta: 1) Sastavni (kopulativni): 2) rastavni (disjunktivni); 3) suprotni (adverzativni): 4) isključni (ekskluzivni) i 5) zaključni (konkluzivni). II - Upodredbene (subordinetivne) veznike spada deset slijedećih vrsta: 1) izrični (deklarativni), 2) mjesni (lokalni); 3) vremenski (temporalni): 4) uzročni (kauzalni): 5) posljedični (konsekutivni); 6) namjerni (finalni); 7) načinski (modalni); 8) poredbeni (komparativni); 9) pogodbeni (kondicionalni): 10) dopusni (koncesivni), Kako je ranije istaknuto, neki pojedini veznici javljaju se u više vrsta rečenica (tj. u raznim funkcijama), dok, nasuprot tome, više različitih veznika dolaze u istoj vrsti rečenica, i to u istoj semantičkoj upotrebi, što će biti pokazano, u primjerima kod sintakse rečenica. 62) O veznicima, njihovim vrstama i nazivima treba pogledati, npr.: R. Simeon, op. cit., II, str. 712-715(pod natuknicom: veznik).
591
C-UZVICI (interjekcije, ~~~oT<~~~\)
63
Uzvici su nepromjenljiva vrsta riječi koje ne označavaju intelektualne pojmove.. nego služe za izrazavanje fizičkihosjeta, čuvstava (osjecanja) i voljnih izričaja, Po porijeklu su uzvici: 1) neizvedeni (primarni), tj. oni koji nisu povezanisaznačenjskim vrstama riječi, nego su gramatički neraščlanjiv izraz unutarnjih emocija i volje živih bića (ljudi i životinja). Osim toga, ovdje bi-spadali i tzv. onomatopejski uzvici/tj; oni kojima se oponašaju glasovi, zvukovi i šumovi u prirodi i kod živih bica uopce. 2) Uzvici su izvedeni (sekundetni) kada su po svome porijeklu (rnorfološki) vezani sa značenjskim vrstama .riječi. . Po svojim semantičko-sintaksičkim osobitostima uzvicima su bliski i neki imenski, glagolski i drugi oblici riječi. Uzvici, po svojoj upotrebi, služe bilo za izražavanja osjecanja i volje pojedinca, kao što su: radost, tuga, čuđenje,divljenje, strah, odvratnost, dosada, umor, užitak, .neodlučnost, želja i dr., ili mogu pokazivali odnos pojedinca prema drugim osobama i uopce prema svijetu oko njega, te izražavati: zapovijed, zabranu, podsticaj, prijekor, sumnju, nezadovoljstvo, mržnju, zahvalnost, samilost i dr. Kada se ovakve riječi upotrebljavaju samo kao uzvici, tj. kao spontani izrazi unutarnjeg duševnog stanja ili SU odraz određenih posebnih okolnosti, onda su to "pravi" uzvici. Ako se, pak, radi o riječima koje vrše i neke druge funkcije u jeziku, ili su se tako ranije upotrebljavale, pa s vremenom postale uzvici, onda su to, ustvari, "neptevi" uzvici. C
Uzvici se mogu upotrijebiti izdvojeno, tj. izvan rečenice. Oni tada, ali i inače, imaju svoje fonetske osobitosti (dužine, razne. intonacije i sl.), Oni mogu izraziti neku složenu situaciju ili stanje, ali se ne daju rašćlaniti u manje zasebne pojmovne cjeline, iako nekad odgovaraju nekoj potpunoj rečenici, Uzvici se mogu umetnuti između pojedinih dijelova rečenice, a sami se ne mogu sintaksički vezati s njima, odn. ne mogu sami biti dijelovi 63) O uzvici ma općenito vidi: R. Simeon, op. cit., II, str. 698-9 (pod: uzvik).
592
recenice, Međutim, oni ipak mogu zamijeniti neki od njenih dijelova, kako se vidi iz slijedećih primjera gdje uzvik zamjenjuje:
:,.5:
1) subjekt 11..; G~ iznad nas u visini. "2) predikat: ~W~ ~ žaba, pa "pljus" u vodu. 3) objekt ~
~
:r. J\.l:. e-:. ~ ..; = "
"
~~
:':")J
2::
U sumrak se začu "gra"
,.
o
'.
11~
0:-
= S obale bare
skoči
. .
~t.:..~k. 1Irill~)..= Dječak potjera mačku ,ii
vičući:
"Pis, pis!"
Razne vrste "pravih" uzvika za izražavane osjecanja i volje, pa za oponašanjezvukova u prirodi; dozivanje (~1i.Jr0.J~)"tjeranje (životinja), zapovijedi.izabrane, i dr., navedene su u morfologiji (pri obradi uzvika), neki i u sintaksi (kodnačina dozivanja ~I'i:l\),dok će se o uzvicima još govoriti kod uzvičnih rečenica. Ranijeje spominjana i upotreba nekih prijedloga li značenju imperativa, te nekih drugih načina za njegovo izrazavanje: pomocu imena u akuzativu (kao, npr., opći objekt), nepromjenljivim oblikom.JW, pa uzvicima glagolskog značenja (JwYr~cn. ' ~
.
Srodniuzvicima
po svome značenju ovdje se mogu spomenuti iranije
razmatrani glagoli čuđenja, i sl. (~JL.Jn, kUđenje~lJij
38 - GRAMATIKA
{JJwn.
ARAPSKOG JEZIKA
teglagoli
za pohvalu i
'
593
SINT AKSA
REČENICE
Uvodna napomena -, Do danas u nauci nema jedinstvene definicije recenice, pa se u tome pogledu još uvijek-nisu složili ni lingvisti međusobno, a tako nifilozofi, 64 Zbog toga postoji više međusobno vrlo raznolikih definicija samog pojma rečenice, Po jednoj od njih, rečenica se može definirati kao: gramatićki 'i intonacijski cjelovita govoma jedinica, 'oblikovana po zakonima danoga jezika, a koja je glavno sredstvo' stvaranja, izražavanja i iskazivanja misli (B.Simeon, str. 256).Na istom se mjestu ističe da se naziv "misao" treba shvatiti šire, tako 'da obuhvata i "ono što nije misao", tj. čuvstvo, znanje, želju, zapovijed, pitanje, čuđenjei sL Rečenica je, dakle, jezički izraz ne samo intelektualne psihičke aktivnosti, koja se očituje u davanju 'sudova o živim bicima, neživim stvarima i apstraktnim pojavama u stvarnosti, nego ona uz to služi i za iskazivanje ostalih vidova naše duhovne djelatnosti, naime: osjećanja i voljnih akata. S obzirom na broj njenih sastavnih dijelova, rečenica može biti prosta i složena. Prosta je ona koja predstavlja samo jednu misaono-govornu cjelinu, a složene ona koja se sastoji od dvije ili više prostih rečenica. Rečenica koja ima samo subjekt i predikat (od kojih se nekad onaj drugi samo podrazumijeva), naziva se tieprosirene. Rečenica, pak, koja pored ova dva glavna dijela ima jedan ili više sporednih dijelova (dopuna ili dodataka), zove se prosirena. Te dopune u rečenici su: objekt, epozicije, arributi adverbne oznake
u:;Jr
U arapskoj se gramatici rečenica naziva: (rjeđe: r~\)' Subjekt (.;)1 ~\) i predikat (~\) zajednički se nazivaju: ~:.L....:Jr, a njihovi dodaci skupa: ~r,,;.~1f. Već prema vrsti recenice, svi ovi njeni dijelovi dobijaju u arapskoj sintaksi i svoje posebne nazive, kako će se vidjeti iz daljeg izlaganja. 64) Uporedi o tome, te uopce o rečenici i njenim vrstama: R. Simeon, op. cit., II, str. 255-258 (natuknica: rečenica),
594
Prema SVQJojfunkciji (odn. svrsi ili sadržaju) prqsterečenice 6::> uzvrcne, lZJavne 1 upltne.· ,., • v
••
ll,1OgU biti:
••
•
~:
-&
••.
::;
.J,...J
o..
••
Uzvičtie (ili usklične) rečenice ~\ ~\ se, vjerojatno, mogu smatrati prvim začecima ljudskoga govora uopce. One se mogu podijeliti na: ona koje izražavaju osjecanja, te one za izrazavanje želja. Među ove posljednje spadaju dalje: zapovijedne recenice, pa, ona za zabranu, podsticanje, i sl. .
trpI
Izjavne rečenice ~.J~ suone kojima izražavamo svoje sudove o bicima, predmetima, pojavama: i sl. .Prema tome kako je izražen njihov predikat, one se dijele na: 1) imenske,akoje on neko ime (imenica, pridjev, particip, zamjenica, broj); 2) :glagolske, kada' im je predikat neki finitni glagolski oblik, tj. onaj.koji nijeinfinitiv niti particip i koji osim glagolskog pojma označava lice, vrijeme i način.
.::ir pr
Upiine rečenice~4~ . mogu se (po Brockelmannu) podijeliti na dvije grupe. U jednoj se-pitanjem želi utvrditi postojanje ili nepostojanje (odn. otkloniti sumnja u pogledu) neke činjenice. U arapskom se jeziku ova vrsta pitanja izražava ili samim naglaskom ili pomocu upitnih čestica. U drugoj se grupi, polazeći od izvjesne date činjenice; ona želi dopuniti određenim podacima o njoj. U arapskoj se sintaksi ova vrsta pitanja izražava pomoću upitnih zamjenica i priloga.
I PROSTE REČENICE
-
(ih. JT~b
A - Uzvićne (eksklamativne) 1. Recenice
rećenice
osjećanja _ ~\V: ~'lT~\
. Prvu grupu uzvičnih rečenica sačinjavaju one koje izražavaju razna slabija ili jača osjećanja, kao što su: radost, tuga, strah,čuđenje, dosada i dr. Takva osjećanja obično se ispoljavaju u uzvicima. U arapskom jeziku oni su često praćeni uzvičnim česticama, npr.: ! G~~ = O, žalosti!-! = Ah; moja noga! -,i sl.
~~-i,
Ima, međutim, uzvika i bez takvih čestica, npr.:
!
r~v;;li' ~:.,.,~
v
=
65) Vidi o njima: C. Brockelmann, op. cit., II, str. 5 (i dalje). ,,8 • GRAMATIKA
595
Gospodaru moj, propadoše Ijudil>'! ..~ IJ...:,.= Ovakvakiša!U ovoj posljednjoj uzvičnoj rečenici zapažamo izostajanjepredikata, tj. pojavu elipse, koja je česta li ovakvim slucajevima. se .javljaju u obliku Ovakve besptediketne uzvične re&nicenerijetko imena, Iza koga slijedi drugo, ponajviše uz prvo vezano veznikom " j ". U arapskom jeziku takve rečenice izražavaju: 1) uvjeravanje, npr.:! !l\~j :.:JU =Pa dobit ćeš.to! - 2) podsticanje, npr.:! ~~j ~t = Daj učinite to! OvakvQ.i.Fqžpyanje naročito je omiljeno u upitnim i odrečnim rečenicama,npr.: ~.~~j:.:Jt l.j=.1>. štati.imaš 9 time? - ! ~~j ~j 0t~ = Ni ja ni muž, mi neodgovaramo jedno drugom! ' Pod utjecajemv.oblika izjavne rečenice, subjekt ovakvih uzvičnih rečenica može biti vezan uz uzvičnu česticu nekim prijedlogom, npr.: JJt ! ::D.=TeškoteJili! -.! ~j (nastalo od: ~{~,~j~= [adno li je njegovoj majci! Nekada iza subjekta dođe-kakva bliža oznaka, 'vezana' prijedlogom uz njega, npr.:!~_H Ud~(= prikladan nadimak! -! .~ kakvom skupu! ,_.,
Teško srcu'! -I. ~ ~ ~ ~
,
~,
JU;~:::t~ ~ ~.
,.
Q( = Kakav samo
= Bili smo na skupu, i to .
Nešto manje intenzivan efekt javlja se u izrazima čuđenja ili divljenja. Prvobitno se i to izražavalo pomocu nominativa s uzvičnim nastavkom: -a. Taj je. kasnije shvacen kao akuzativni nastavak, npr.: ! ~~ Jy1~ = O, dugog li mi ovog dana! ' Ovdje bi spadali i uzvici sa .~~ ic;~,.npr.: Koliko sam noći proveo u čitanju! poželi da bude s nama!
! ~U:JI~
:.:J;':'.a.;) ~~(
c:. 0\S) ~t J:: ~~~ = Često
=
moj brat
Čuđenje se može izraziti i riječju: 0~, kao: !:. 'g::~L. 0~ = Kako su oni daleko međusobno! Ovdje se mogu spomenuti i glagoli čuđenja (~JW1), ! ~I~+;=
Kako je škrt taj bogataš! - ! L~
~~~
npr.: ~t
~tL. = Kako kratko
ostadoste kod nas! Za ovaj posljednji oblik-Itj. ~tL.), Brockelmannsmatra da to ,ustvari, nije perfekt kauzativa (četvrte vrste trilitera), kako su to mislili basranski filolozi i mnogi evropski arabisti, nego prvobitni elativ li akuzativu za uzvik, a očekivani nominativ iza njega, po analogiji, pretvorio se u akuzativni objekt.
596
Na istom su stepenu i mnogi uzvici u upitnom obliku, ali oni pokazuju uobičajenu strukturu upitnih rečenica. Ovdje u prvom redu spada eksklamativno~(iza koga obično dolazi odnosna rečenica), npr.: ! 0~ ;; \ 'g ~ ~t~ ~.G. ~ = Koliko sam velikih gradova vidio na svome putovanju! ' • , ""'. ' ,.
od
;.s
Slično se upotrebljavaju i čestice: ~t5" i rjeđa:;8' , npr.: ! = Koliko smo samo sreli siromaha na '~icania!
t/,~~
~i)J ~ (.
Q
1 :;8'
'"
Po Reckendorfu, 66 kao prvobitni uzvik treba §hvatit(j tzv. opču negaciju (tj. ~ )j'J), npr. ~'J~l (,S!tJJ~ = Otacmi.reče da je to
:=.u~,::.,...
neophodno.: I;a t~i;og 'J rjeđe se.javlja akuzativ plurala, npr.:~t ~ ,,:l:J'J= Mnogi misle da nema užitakaza osijedjele starce.
A~ '
2. --Zeljne (optetivne) recenice - ~~~..lJT ~\ Prema uvjerenju s kojim se ."oček;je ispunjenje neke želje, te odgovarajucoj energiji kojom se ona očituje,ove se' rečenice mogu podijeliti na dvije 'ne tako oštro međusobno razdvojene kategorije, naime, na: a) zapovjedne rb) željne rečenice u užem smislu. Uz ovu prvu vrstu obradit ćemo i njima bliske: zabrambene i poticajne rećenice. ~1
•.
Zapovjedne (imperativtie) recenice-
a-I)
o
>
f'~
0_
ji.
:."..
.9-
\~
Najprimitivniji oblik zapovijedi čisto'jenominalan. To su, naime, imena sa sufiksom: -a, npr.: ~ ili I~j~ = Polahko! .""zatim akuzativi, npr.: I:~ = Strpljenja! 1 ~?= Udari/te)! - koji mogu biti ponovljeni, npr.: ! ::"~.iJr::'/;J\ = U pomoc, u pomoc! - zatim ovdje spadaju i, nepromjenljivi infinitivi oblika JW, npr.: ! !lI) = Ostavitte)! - ! )J.;.. =Pažnja! ili Pazitte) i sl. ".
".
".
Međutim, uovakvim zapoyjednim uzvicima imena ne služe samo za to da ukažu na .izvršenje željene radnje, nego i za to da pokažu njen objekt" svrhu ili rezultat, npr.: ! 'i:..Yr:.L.Sr = Lav, lav! - ! ~J.::J~ = Tvoja glava! ! I~l~Koj = Idi, onda, na svoje mjesto! - ! ~,.GJ\ = Hajde, pričaj! - i sl. ,
. ~,
I u ovimrečenicama, kao u prethodnoj vrsti, pojavlj0l! se nekad po dva člana među.~obno povezana vezn1kom ';)", npr.: ! W) ~~l= Čuvajte se zmije! 66) Vidi kod njega: op. cit., str. 343.
597.
'Međutim, ti članovi mogu stajati nekad i nevezani jedan pored drugog, npr.r: = Blago postupajte se Alijom! - To se naročito događa kad uz jedan' član stoji prijedlog, npr.: ! ~ ~ ,,;,Dovedite mi Hasana! - ::.L)~
\:J ~ \~)~
!
~G-t = Idi svome bratu! -
!
J'.ul
= Napadnite
!
P~)~ ~ Uzmite svoje knjige! - ~~
(vas dvojica) toga nitkova!
Poseban je~lučaj zapovjednog uzvika pomocu čestice kao, npr.: ! 0k = Gle, Amr se već vratio!
e-~~\~
-il
~)~
'
01 =
gle, vidi! -
'
Ni ovdje se prvobitno nije radilo o akuzativu,nego je uzvični nastavak kasnije-jezičko osjecanje shvatilo kao da je on akuzativni.
Nasuprot nominalnim' oblicima u ulozi izražavanja zapovijedi, još u prasemitskom su se jeziku iz njih razvili glagolski imperativi. oni u osnovnoj (1)vrsti glagola još pokazuju istu unutrašnju strukturu kao i imenski oblici. Zapovjedni se način, vjerojatno, može smatrati oblikom u kojem se po prvi put u razvoju jezika odvojio glagol od (starijeg) imena. Ovdje necemo govoriti o upotrebi imperativa u osnovnoj mu funkciji izražavanja zapovijedi (što je ranije obrađeno), a tako ni u drugim slučajevima kada imperativ ima neke druge funkcije (koje se opširno razmatraju u stilistici). .Naime, razni oblici imperativa često se upotrebljavaju kada je energija osnovnog afekta znatno slabijeg intenziteta, nego pri striktnoj zapovijedio Tako oni služe i za izražavanje raznih osjecanja te u druge svrhe, kao što su, npr.: opomena, prijetnja, molba, želja, obećanje, blagoslov, proklinjanje i dr. Ranije se vidjelo da u arapskom jeziku imperativ ima posebne oblike samo za drugo lice (svih brojeva). Zapovijed, pak, za prvo i treće lice (te u pasivu za sva lica) opisuje se pomoću prijedloga J sa skraćenim načinom imperfekta )~t.JWi). '
(r
Međutim, i sam "~dredeni" način imperfekta
t'.0
- !
-!
J,.4)~
~~tJ~~
~.r.-,;.f
=
Obavij~stit ćeš (f, Obavijesti) me o njegovom dolasku!
;' Ukazat ćete (Ukažite) počast njegovom ocu! - i sL
Perfekt (~LJ\) se javlja u' značenju imperativa samo u glavnoj rečenici, koja dolazi iza zavisne, pred kojom je veznik: l~l,kao u primjeru: !
y-Ui(;- G;~ ~:~~rrJl ~~:.G y-Of Jl:':';')- l~l
= Kad izađeš među ljude, pa ih pozoveš na prisegu vjemosti, pozovi i nas s tim ljudima! 598
pr
3 - Zabrambene"(prohibitivneJ rečenice - ~~
u arapskom
jeziku (osim u nekim njegovim dijalektima) zabrana se ne može izraziti (kao u našem) negiranim imperativom, nego se ona izražava kao npr.: .... ~0l G'l>-\;;\1 ~~ = negacijom jusiva (tj. r)~tJW\), Gospodaru.naš, ne uzmi nam za zlo, ako zaboravimo ... nQ., 2, 286) . .Zabrana sufikse
se, može pojačati
za tu svrhu,
uskratitipoklona!
!
tj.
0T
ili
upotrebom
0\ ,
negativnog
kao, npr.: ! ;UG ~
\~T:;'.G::i \1 = Nemoj
nikad lagati!
lova konstrukcija, osim u funkciji zabrane, značenja, o čemu se raspravlja u stilistici.
4- Poticajne (stimulativne) recenice
dodavši
mu
Nemoj
mu
~\1= '
može imati i neka druga
_.1._ '; . - rr J.-::JI
JI ~
;i
r:
jusiva,
o tiI
J.
""
jl
0,..-
Ovakve se rečenice najčešće upotrebljavaju onda kada onaj koji vodi riječ, potiče nekog (jednu ili više osoba) na određenu zajedničku akciju, ukljućujući pri tome i samog sebe. To se u arapskom jeziku obično izražava imperativom 2. lica (češće jednine); iza koga slijedi prijedlog y sa spojenom ličnom zamjenicom za 1. lice mnozine (tj. ~), npr.: ! ~:J' = Ustajmo! ! ~ \).r--""= Pođimo! 1sl. •
.
"ji
••
--."
\
Čovjek može na nešto potaknuti i samog sebe. Tada će upotrijebiti prijedlog J s 1. licem jednine jusiva, kao u primjeru: ~~~dl~JW\ J :.. ~s-<:l = Daj da sad odmah napišem onu lekciju!' ' , , Nekada
mjesto
svrhu, npr.:
!
J
može doći i neka druga
0 Jjt ~=Hajde
odgovarajuca
čestica za ovu
da spjevam jednu pjesmu!
Poticanje na nešto ne mora ukljucivati i samo govorno lice. Tada se to izražava drugim glagolskim oblicima (perfekta, imperfekta) uz pomoć određenih.čestica. za to, kao što su: \'1 , ~ i dr., o kojima je bilo- govora ranije (kod priloga za.podsticanje). b)
Željne recenice u užem smislu
love se rečenice mogu izraziti određenim nominalnim formama. Ime se i ovdje javlja s uzvičnim nastavkom: razvojnom J koji je u kasnijem
-a
periodu
shvacen kao akuzativni
= Dobrodošao! tebi! !
~~.,1ili
tebe! -
!
:::...
::- __
=! (\.:..,:y) ~
nastavak. o.
= Prijatno
Tako su nastali izrazi:
!
;~);~t
j
(Dobar tek)! -! ·dJ. L.. y. = Teško
::JJ ~.,1';=Blago tebi! - ! .~L.::;.ili
.JJT \~c...:= Bože, sačuvaj!
... '" :;:: o
!
::JJG~ = Daleko bilo od
599
Nominalne željne recenice često se svojom strukturom prflagođavaju građi normalne izjavne,rečenlce, kao, npr.: : ~ = Spas ~a vas! ili Mir bio s vama! ~ I ~ JlTt.:,..j = Bog mu sesrnilovao!
r~\
Verbalne zeljne recenice mogu se izraziti apokopatusom s partikulom J ispred njega. To, ustvari.tpredstavlja prvobitne zavisne (namjerne) rečenice, koje su usljed elipse (ispuštanja) glavne rečenice postale samostalne, npr.: ! ... ~) \ ~: 1~~ ... '= ... Neka nam tvoj-Gospodar " učini-kraj ...! ~ (Q., 43, 77). Nekad u funkciji izražavanja želja dođe L"ddredeni" način ixuperiekta, npr.i.; )-T~;J&:;JII~ !J~ = Neka se napusti ovo mjesto, a nađe neko drugo! ' . U željnim rečenicama javlja se i perfekt (kao razvojno mlađe glagolsko vrijeme od imperfekta), Željno značenje lift
:.:u\~ =
! I~
= Ne zadesila
r\~
=
vas, dokle god poživite, nikakva nevolja!'
,
Želja u negativnom smislu pretvara se u kletvu; i sl., npr.:\~l ~ ~\)J. ~ ~. Bog-mu nikad ne oprostio! ~ Treba istaci da uz perfekt za izražavanje želje (kletve) kao negativna čestica dolazi redovno '\j . . Osim čestice J u željnim rečeniceme javljaju se i neke druge. Jedna od češcih je :- : 1(postoji misljenje da je ona postala od: ~j). Iza ;. : I, kao dopuna, slijedi redovno (imenska ili glagolska) rečenica, npr.: ~ ~~j 0J1
! ~
:.:.J
vG; = Kad bi moj muž bio od bogatih-ljudi! ! GilL:J ;~ ~ =
,~;:;O:-
Da i10Ć~ ~n doći da n~m pomogne! ! 'g:ii~:;JI~ = Ka~losreće da se rat uskoro, završi! - U ovom primjeru perfekt (~I) ima značenje buducnosti, ali se on češće javlja li ovim rečenicama u značenju prošlosti,' npr.: ... :JJi(:J,j Q~= Kamo sreće da smo slušali Allaha! ... (Q., 33; 66). Za uvođenje rečenica koje izražavaju neostvarive želje, služi i prvobitni uzvik:,3 . Iza njega može stajati perfekt, npr.: ! .~~j 0'li;-~fjJ = Da sam sada makar majo mladi! - ili imperfekt, kao: rtP1-!: p::..t.L ! ~~ = Kad bismo znali one čatobneriječil' .' ". Sasvim je vjerojatno da su ovakverečenice sa ~ prvobitno zavisne rečenice pogodbe, čija je glavna rečenica ispuštena. . ' .'
0;J:,J
Simenskil:iirečenicama
600
čestica ",J se 'može vezati samo uz posredstvo
čestice 01 iza sebe, npr.: ! ~j.. bi ~!?TLJ 0f:,J odmoriti! <
= Kad bismo se mogli samo malo
<
Napomena u vezi sa doziveiiiem U željnim rečenicama spomenuti uzvični nastavak: -a javljao' se prvobitno i uz onoga koji (ono-što) se doziva «($~W\).On je tu u izgovoru bio jako produljen j imao je pauzalno -h ( ~ ) iza sebe, npr.: ! ~~)~= O čovječel». To je ranije u običnom govoru bio najčešći način dozivanja, naročito na vecu udaljenost. U književnom se jeziku ovaj oblik rijetko javlja. Kasnije se, kao u sličnim slučajevima, ovo -a shvatilo kao akuzativni nastavak. On se" skracen, sa dodatim -nod nunacije, sačuvao sve do danas, npr.: ! ~C4=' O jaha~u!- Tako i uz slijedeći genitiv u aneksiji, npr.: ! J"'~ ~r= Ebu Amire!,- ! ~ = O moja dva prijateljaf - Održao se i ispred i~ena u akuzativu kao j.)WI, kada je on prvi član aneksije (JW\), npr.: !
~CJrj~~t1~t14
= O ti kojitražiš,
tražiš slavu i bogatstvo!
B. Izjavne.rečenice -
irj:.;J\
~.J~
Kako je na početku razmatranja prostih rečenica istaknuto, izjavne (enuncijativne) rečenice mogu biti imenske ili glagolske, pa ćemo sada o svakoj toj vrsti govoriti odvojeno, počevši s izjavnim imenskim rečenicama. ;.:;,
I-Itnetiske (nominalne) rečenice - ~~
o
0_;' .,;
\ ~\
y.
o .....
Prema arapskim gramatičarima, imenska rečenica je svaka ona koja ne počinje glagolom, pa tako i ona čiji je predikat finitni glagolski oblik, kao, npr.: \~~\« = Otac moga prijatelja putuje.sutra. Međutim, prema drugim misljenjima, to odstupa od naše uobicajene rečenične analize. Prema Blachereu 67 imenska rečenica je Si1mOonakoja se sastoji od dva elementa: subjekta (L: ~'.11) i predikata (;.;jO, a koji ~eđusobno nisu vezani glagolom. Imenski subjekt u principu stoji na samom početu rečenice, npr.: ~ ~ = Omer je marljivoOn može doći i iza neke čestice koja je na početku ovakve rečenice, npr.: ~()l~ l:.......>- J~ = Zaista Je Hasan poslušan dječak.
~~;r
-".
-.
~
)I~...
JI
:::.... ..•.
~
••
.
67) Vidi o tome kod njega: op.cit., str. 387, bilj. 1 (ti poglavlju o imenskoj rečenici: Phrase nominale, str. 387-391; & 350-358).
601
Imenska rečenica izražava neku tvrdnju ili konstataciju da određeni stav, svojstvo ili stanje pripadaju nekome ili nečemu, a osim toga ona služi i za davanje definicija. Imenska rečenica nije prvobitno lokalizirana u neko određeno vrijeme, ali tu lokalizaciju, ipak, vrlo često vrši sam kontekst ili neki prilog za vrijeme. Subjekt imenske recenice obično je detertninirano ime u nominativu, ukoliko prethodna mu čestica ne zahtijeva da on bude u akuzativu. Predikat je ponajviše indeterminirano ime, i to uvijek u nominativu, kao, npr.: ty..l;,t.)\ = Vjetar je žestoko- ili t~ t~~::. ~,alT::.ili 0l = Zaista je ta djevojčica rnarljiva učenica.' , Ako je, međutim, prediket determiniran, ispred njega se mora staviti lična zamjenica (rastavljena), a to, pak, iz razloga da se takav predikat ne bi eventualno shvatio kaosubjektov atribut. Ta se zemjenice. ovdje naziva disjunktivna: ( ~')sr J) J.a.ili ~ ' Evo primjera za njenu' upotrebu:
t.~~;
jJr = Bdgatstvoto
~L
je mirna savjest. - ;~G~ ::.ili
= To su oni iskreni.'
Rok i broj ove disjunktivne zamjeniceravnase subjektu.
,
prema prethodnom
Poredak gla vnili dijelova imenske recenice može biti: a) normalan tj. sa subjektom na njenom početku, i b) inverzan, kada je on iza .svoga predikata. a) U normalnim kombinacijama subjekt može biti: 1) ime (sa ili bez čestice koja zahtijeva da subjekt bude u akuzativu), npr.: čj~ :\.....)..Loč..l,:} = Ferida je Izvrsna nastavruca. -d-" \.:......, r.Si ~\.>-i0l = Njegov je brat stariji od mene. ' , 'Vl".;c.}'I!I,':J.,).}"
__
•
•
'!::;;
Ji"o",;",;;;
2) Subjekt je samostlana (rastavljena) lična zamjenica ili spojena sa česticom 01 ispred nje, npr.:·~ ..} ~~ ;, = On je moj putni drug. - ~1 ~WT;'..y..l;,'= Ona je jako stidljiva. ' " .. , 3) S;bjektje stara kuca.
neka poka zna zemjenics, npr.: ~Ji.1r(~~;I~ = Ovo je naša '
4) Subjekt je neka odnosna zamjenica, npr.:~ ~r ; Zaista ja ne:poznam (nekog) ko je učeniji od njega. - ! ~ Izvadi ono što ti je u džepul
:;.~';r ~Jl = ~L.
c.jr=
5) Subjekt je tzv. infinitivna rečenica (zamjenjiva s infinitivom, ali je ona većeg intenziteta nego on). Pred njom je veznik Jr i glagol iza njega u konjunktivu, ili je ispred nje čestica lo i glagol iza nje u indikativu. Evo 602
primjera za obje te vrste infinitivne rečenice zamjene infiniti vom ()''-Wi),' 1) sa ~t: ~ \
(~):L.a.:Jiu.:;J\) i njihove ta;j J.,Jr \: 11301 = Dužnost
2; ~~
-
-J
J ~~l
tome gradu. mj. "::.LJr::lli ....• gradu.
...•
..J'
\
= '~;I lo JI.1 =
vam je' da tražite nauku. ,- mj.: ~ ~',o traženje nauke. - 2 (sa Lo: "':"_..L:JI4 ~;.
Dužnost vam je Dugo si ostao u
:.:Ju, ='Oduljio se tvoj boravak
Predikat imenske iećetiice,ru normalnim kombinacijama imenica, npr.:,~ 0\~~)J\ = Konj je korisna životinja.
u tome .
može biti: 1)
2) Predikat je'samostalna lična zamjenica, npr.: ;'GI = Ja sam taj (ili: To sam ja).
o~::;u-lJJ = Reci mi ko je
. 3) Predikat je pokazna zamjenica, npr.: ! " ova.
,
,
= Njegov djed je 4) Predikat je pridjev (obični) kao, npr.: \~ ~,; ~~.G:jako bolestan. ' , 5) Predikat je particip (glagolski pridjev), npr.: •
•
.
,... o ....
ti Ježena zahvalna. - -4-'v' ~ J~ <
,li;
,
()
__
..-.J..
y
::.u t,SG ~{.:Ji'o.u
= On Je zaposlen
...
: --
=
Ova
•
u nekom Institutu.
6) Predikat je prijedlog s imenicom, npr.: ;;: r 5:.JI~'~lo = Malik je na ~ li' ~ j VT:..t ~ Ona je sada u 'pedesetoj godini fakultetu. G,::,~'~ ~ života. Ovakva se rečenica naziva: ~~~1'~\, tj. ona čiji predikat ukazuje na mjesto ili vrijeme, u kojemu se nalazi njen subjekt. Kada je subjekt ovakve recenice indeterminirano ime, njen predikat mora stajati ispred subjekta, npr.:j )~.: S 0~ = Na ulici ima
t./-::'$ ~
mnogo djece. Isti je taj obrnuti poredak kada iza subjekta dode lična zamjenica koja se odnosi na prethodni predikat, npr.: ~G ):.UT ~ = U kući je njen vlasnik. " , 7) Predikat je a) imenska ili b) glagolska rečenica, a u oba ta slučaja dolazi do izolacije subjekta šire imenske rečenice (to je ranije spomenuta konstrukcija: anakolut), npr.: a) ~\l G,)-It..b\j = Fatimin brat je odsutan, b) ~)Qi~r ::..iĆ'. ~
= Juče je umrla
Omerova majka.
Kada je predikat šire imenske rečenice cijela uža imenska ili glagolska rečenica, ta mora imati ličnu zamjenicu (~I)i),koja veže taj predikat (tj. tu užu rečenicu) sa njegovim subjektom (koji je, zapravo, izolirani subjekt šire imenske rećenice).
603
Napomena: arapski gramatičari, po uzoru na ovakav tip. rečenica, tumačili su da je imenska i ona rečenica čiji je predikat finitniglagol, npr.: (~ ) )L:.. ~. = Selim je otputovao, - smatrajuci ovakav predikat glagolskom rečenicom sa skrivenim (neizrečenim) subjektom. Međutim, kako je naprijed istaknuto, ovakve rečenice ipak treba ubrojati u prave glagolske rečenice. Arapski gramatičari smatrali su, također, da je predikat šire imenske rečenice,ustvari, cijela rečenica i kada je on bio i:zv;< glagolusličrio ime (~ ~) kao što je to particip i dr.) ili, pak, kada je predikat prijedlog sa svojim imenom. Kada je predikat imenske rečenice particip aktivni (ili intenzivni pridjev), ona se po svome. značenju približava glagolskoj rečenici; ali se od nje razikuje po tome šta je: 1) u rečenici s participijalnim predikatom vrijeme označeno samo kontekstom i 2) što takva rečenica označava stanje, a. ne realiziran proces, ili, pak, označava proces koji je još u toku svojerealizacije, kao kad, npr., kažemo: Jj~tJ ~ Ll = (Evo sad) Sjedimo ovdje, prema glagolskoj recenici: '\ ~ ~'Gk
= (pqnekad
ili Običnol Mi ovdje sjedimo,
b) Inverzne kombinacije su slučajevi u kojima predikat imenske rečenice dolazi ispred svoga subjekta (tj. li inverziji), Tada taj subjekt može biti:' 1) imenica ili 2) odnosna rečenica, dok je 'prediket 1) prijedlog s imenicom ili 2) neko ime (imenica, pridjev, particip), Evo primjera: l)~t
~
2) !-~~ '"
l..'; = U'našoj kući je neki stranac. -
J ~~:Jr .; ~jt ,'.-,
= Zar je dobro
onaj kome je smrt za vratom! ..'
Kada je predikata više, onda je dopušten samo normalan poredak (tj. sa subjektom ispred predikata), npr.:~.? ~ ~ -Gl = On je zaista marljiv, iskren i' plemenit. ' , , ~
-"
~
~
j
-;
.i
j~.
,
Ukoliko imenska recenice nije izolirana, ili ne predstavlja neku definiciju, pa kao takva nema vremenske lokalizacije, onda se u njoj lokalizacija u vremenu vrši: a) samim kontekstom, npr.: j;.~ :~\~J\J
~W~ = Vratar reče: "Neki čovjek je na vratima. - ~)\;')l. >a....
,.
,
•
Oni koji vjeruju da će sresti svoga Gospodara
"
oo.
o
-1."
.s..
j.
'o ; ~......
~\
{:;.,."
L.\A
;,....
-:.r::,jJ\
=
(Q., 2,46)
b) Ta lokalizacija se vrši prisutnošću nekog priloga ili ptiloške oznake za vrijeme, npr.:..:JJi~ = Njegov će se brat vrat~ti popodne. C
e.- ~;"t
w ~~
c) Glagolom prve rečenice, ako je to složena rečenica, npr.: ~) ~ ~G ~j 0,..L.,., = Ušao sam kod svog prijatelja, a on je spavao u svojoj sobi. 604
d) Pemoctiitn glegolom '0\5: . ili sličnim mu glagolompostojanja, samo što u tom slučaju takva rečenica postaje glagolska, pa o njojnećemo govoriti u ovom odjeljku.
rr - Glagolske
(verbalnerrečenice
- ~:I:Jrj:;J\68
U ovom odjeljku izložit ćemo sam osnovne principe ove vrste rečenica, koje se javljaju u vrlo raznolikim kombinacijama.
A-
Glagolska rečenica je svaka ona koja sadrži najmanje dva osnovna elementa: subjekt (~Wf) i glagolski predikat (j.:..Jf).Ova rečenica izražava glagolsku radnju Iokaliziranu u' određeno "vrijeme, promatranu u izvjesnom trajanju, propisanu određenom subjektu i eventualno usmjerenu prema nekom objektu ili poblize označenu raznim rečeničnim dopunama. Najjedostavnija kombinacija u kojoj ~~javlja glagolska. rečenica je ova: glagol + subjekt ili obratno, a zapravo se ona može svesti i na sam glagol s internim, unutarnjim, (skriv~niJ:n>:'· '. II) .subjektom, kQji je nekad samo naznačen ličnim nastavkom, npr.: ~ = Sjeo je. - .~.~:S- = Napisao sam. 'r tjt = Citam - ! \.r--"'---'t = Sutite! ~ ! .:..w) = Ne plači! (m.) - !c>~ = Neka dođe (ona)! i sl. ' , , ji,..
0"
v
ji
~o
ji
v
O ..•.
ji
e
....
Izraženi, eksterni (vanjski = j}.;..Ji) subjekt obično stoji iza početnog glagola, npr.: ~l1..Ji~) = Stigao je voz. Kada se, pak, subjekt želi istaknuti, on se stavi na početak recenice, a tada vrlo često ispred njega dođe čestica :Jl, npr.: )'.Jj'1 UI':.GJl 0; = Mladost (zaista) ne traje. Čestica J; često služi samo za započinjanjegovora, pa je u prijevodu možemo izostaviti tj. ne prevesti je sa: zaista, i slicnom česticom za pojacanje (što joj je prvobitna namjenal., .
r
Kada glagol ima značenje, J) želje (optativa), 2) zabrane (prohibitiva) ili mu je 3) subjekt čitava rečenica sa jr i konjunktivom
npr.: l)·~WT ~ = Proklet da je izdajica! -2) ! ~' : Ji:r. rj.)rc~'1 = Ne izlazi dan'as iz kuće! -' 3)! ~JS j..: '~ jr ~ ~'1 = Ne' dolikuje ti da tako postupaš!
Kada glagolski predikat dobije ispred sebe pomočni glagol 0LS (ili 68) O glagolsJ
605
njemu sličan), ili neki početni (inhoativni)
glagol, onda se eksterni subjekt
stavi između pomocnog odn. pocetnog-i predikatnoga 1) ~~)
~'~
2) ~~J
= Dječak je odlazio :.G-l = Učenik poče
r~Jt5' ' ~~01 ~\
Dodaci
li
glagola, npr.':
i vracaose. recitirati (tu) pjesmu.
,,
glagolskoj rečenici
Ovdje će se najprije razmotriti dodaci glagolskog predikata u akuzativu, a to su: a) direktni objekt; b) opci objekt; zatim oni koji označavaju: cl mjesto ili vrijeme; d) uzrok ili cilj i e) način ili stanje,
a) Direktni objekt - ~~
..~
J;°Q'Jf
Pored onog što je već ranije rečeno, ovdje će se razmotriti još neke okolnosti u vezi s njim u sastavu ovih rečenica. Najprije nešto o njegovom mjestu u njima. Najobicniji poredak dijelova glagolske rećenice u ovom slučaju je slijedeći: glagol (predikat) + subjekt + objekt, npr.: ;~~1 ~Y\ G:.~= Otac pozva svoje sinove. - Drugi obićan poredak je: subjekt + glagol + objekt, npr.: ;G.:JI~c..;~0l = Vladar će (svakako) kazniti buntovnike. Čest je, međutim,
i poredak: glagol + objekt + subjekt, a naročito kada je
objekt kraći od subjekta
J-,~
= Amra zaustavi neki nepoznat se ne svidješe njegovi odgovori.
čovjek. .
~
:...J~1
~rl rVr +~ =
Majci
U prethodna dva primjera pravi je razlog za stavljanje subjekta na kraj reče nice zapravo bio govorni ritam. Međutim, razlog za to, kada se uz subjekt veže lična zamjenica (~\)\), a koja se odnosi na prethodni joj objekt, može biti i shvatanje da 'je nelogično navoditi tu zamjenicu prije riječina koju se ona odnosi, npr.: ... = A kada je Ibrahima iskušavao njegov Gospodar ..,.. (Q., 2, 124): '
~~~\;1~\ ~f,
Katkada, kao u slučaju kada glagol nema eksternog subjekta, odn. kada je objekt iz afektivnih razloga naglašen, nalazimo poredak: objekt + glagol (+ subjekt), kao, npr.: ;;3::"4,:lr~ ~1~' '.:; = Pa je sam sebe bacio u propast. Naglašeni pronominalni
::r.~:' ; !.I~~)~~; Na istaknut
606
objekt dobija prefiks:
~l
..
!.I~~= Tebe obožavamo i od tebe pomoc tražimo. - (Q., 1,4). objekt
može
se ukazati
pronominalnim
sufiksom
iza
glagola, pa se tada objekt može čitati (izgovarati) u :akuzativu ili u nominativu, kao izolirana riječ na početku rečenice, npr.: (~) ~~,a;;fi') G:.G:-,:;' ~ = A tu sam priču čuo (ili: A ta priča, čuo sam je) od našeg djeda . .
'
-,.,.
.
..
.ff
objekata međusobno se vežu veznikom-" J ", npr.: ... :""GVTJ ~J 0';)TJ,.~)i ~;.JJ:'.:~= Daje da pomocu nje !vode! za vas niče žito, masline, datulje igrožđe.. ... (Q!; 16, 11). Višeuzastopnih
Spojena-lična zamjenica, kao objekt, naglašava.se tako da za njom dođe odgovarajuća joj samostalna (rastavljena) lična zamjenica. Arapski gramatičari dopuštaju da se eventualni drugi objekti iza nje upotrijebe i u nominativu, npr.: (~(~) ~\~) (~)i)~)iJ Gr~ lS'~:~::Poslao me Vjerovjesnik !tj. Muhammed.", mene, Zubejra i Mikdada, ' Kada više glagola ima zajednički objekt, taj se objekt' (do postklasičnog vremena) stavljao poslije prvog glagola, a na taj se objekt ukazivalo spojenom .Iićnom zamjenicom poslije svakog slijectećegglagola. U savremenom jeziku (vjerojatno pod utjecajem stila nekih evropskih jezika) često se zajednički objekt stavi tek iza posljednjeg glagola. Tako bi se, npr., u klasično doba redovno reklo ovako: //",:;;~
•..
"..,.. ...
~
,..O,.J"
,
... "
= Sadik
je razumio očev savjet i odobrio ga; (pa ga je i slijedio). Danas bi se, pak, to isto moglo reći i ovako: (~u
) ~\
.) ~;
/"i
~
( LP~~'L) ~J ~ J~G~i) savjet (pa ga je i slijedio).
".."
J~L.a~ ~=
"
Sadik je razumio i.odobrio očev
O glagolima sa dva (i tri) akuzativna objekta govorilo se kod razmatranja reakcije prelaznih glagola, pa neka se to pogleda na tome mjestu.
b) opći objekt -
~Jr
J;.:wf
U glagolskoj recenici ovakav objekt služi kao posebna vrsta dopune njenog sadržaja, a naročito kao oznaka za način vršenja glagolske radnje. Na naš se jezik, več prema kontekstu, prevodi različito. O njemu se govorilo u vezi sa sintaksom raznih vrsta akuzativa, pa nema potrebe da se to i ovdje ponovo razmatra. c) Kao jedan od dodataka predikatnog glagola može biti imenica u akuzativu, označavajuci lj mjesto ili 2) vrijeme odvijanja glagolske radnje
(~J;:Jf):
. ';-,
607
~J ~ G)L:... = Putovali smo kopnom i morem cijelu godinu (d~na). - 2) :C1.t-- ~~J1 t.b~:.:..LJ = Fatima je navečer stigla svojoj kući,
1) ;i:. II J.,1
d) Uz glagolski predikat kao dodatak dolazi infinitiv u akuzativu da označi uzrok Ili cilj vršenjaglago1Ske radnje (~ 1\), ili kao 'tzv. specifikativ ID, o kojima je bilo rijeci pri razmatranju sintakse akuzativa, pa neka se primjeri vide na tim mjestima.
J'; ',; '0
G·~_'. :
e) Uz glagol ovih rečenica kao dopuna u akuzativu javljaju se pridjevi i participi, izražavajući: l}načiIdli 2) stanje, npr.: 1) ~k ~.2 sjJL1J\ ..::..:~ :;~k
~t = Avion se brzo dižk·uvis. - 2) \~)~ ~G- rU?;JltG ~ =.(:uvŠi tu vijest, ustade Halid radostan. .
ID - Glagolska rečenica s imenskim predikatom Takav predikat, i to u akuzativu,dolazi sa gla?olima postojanja, naime: ...?....... ". kao što je u primjeru: 00...•-,,1 ~j.J lA.:~ ,))G-0l5" = Džavid je bio prijatelj njemu i cijelojnjegovoj porodici.' .' , ••
Jl.,.
__ ••'"
•••...
~\..,,>-I) 0l5"
.
.."
lJ
..,.
Ji •• ,
Primjeri za ostale ovakve glagole neka se; vide pri obradi njihove reakcije. I tzv. estimativni glagoli imaju imenski predikat u akuzativu, kao apozitiv prethodnog direktnog' objekta toga istogaglagola, npr.: ~~\ ~ = Smatrali smo vašeg oca bogatim. '
o
Ovi se glagoli nazivaju: glagoli mišljenja, a vidjeli smo ih pri 'obradi glagola sa dva akuzativna objekta. Tu spadaju i glagoli u značenju: imenovati (= ~~), uzeti za (= ~'.GJ\); učiniti nečim (= ~), ostaviti, pustiti (= ~) i dr., npr.: .
/Uirl.\ \~~: ~j!l) = Ostavio je svog druga da čeka pred kucom.
Ostale dopune u imenskimi gla,goTskim rečeniceme Osim spomenutih dodataka (u akuzativu) zaobje ove vrste recenica (uz razne njihove dijelove), postoje još neke dopune, a Ao su: indirektni (prepozicionelni) objekt, zatimapozicija i atribut, te razne priloške oznake, kao one za: mjesto, vrijeme, način, uzrok itd. O svim njima ranije se pojedinačno govorilo. Ovdje ćemo još reći nešto u vezi s mjestom indirektnog objekta u rečenici. 608
U principu, indirektni objekt se stavlja iza svog predikata u imenskoj, a iza direktnog objekta u glago1skoj rečenici, npr.: ~:""""'Ct t '.11 =
4-;\~:;'
Učiteljica je zadovoljna sa svojim učenicama. ~':;.' G~l~I)rJL r)Wr~ = Poslije pozdrava posjetilac upita našeg oca za (njegovo) zdravlje. Iz raznih, pak, razloga, indirektni objekt može zauzeti i razna druga mjesta u rečenici, Tako će se, npr.: takav naglašen objekt staviti na početak rečenice: ili; ::J.;y. ~ = U tvoju smo se pomoc pouzdali. Što se tiče mjesta predikatovih priloških oznaka u rečenici, one po . ~\l-..~.)1 pravilu dolaze iza direktnog objekta, npr.: 0\;;.JT u...(;.. ~ = Galiba sam sreo popodne u zoološkom vrtu. " ~~ ,~
;JJr~
U nizu više priloških oznaka obično ona najduža dolazi na kraj rečenice, npr.: U-:-:}lT ~4.J~ ;;Q :.:.,\~ ~:.w~lJ.L..,YT~\ = Prijatelji se sastadoše kod njega jedne ll'oći'krajem sedmice. ~ ~ Međutim, zbog ritma, afektivnosti, namjene govora, brojnosti članova rečenice i drugih okolnosti, poredak priloških oznaka može se mijenjati prema potrebama govornog lica i njegovih sagovornika. Evo nekoliko
,i';::..\~ ;.~~~~1
različitih primjera za taj poredak: ~G, ~ jednog dana strašna nesreća. ~
Et. '.rr ~
!LiJl.; ~ ~
su svi u kuhinji ugušeni plinom. ~~ ~
~
= Zadesi ih
\..I~1
~~G-~: 1~ V =
= Osvanuli Susjed mu
pokuca u zoru na (njegova) vrata.
N - Nijećne (negativne) rečenice - ~UT~\
69
Ovdje će se govoriti o takvim, i imenskim i glagolskim, rećenicama, Negacija se može odnositi na sadržaj cijele ovakve proste rečenice ili, pak, samo na pojedinu riječ u njoj. U arapskom se jeziku negacija izražava određenim negativnim partikularna i glagolom ~. S obzirom na način upotrebe tih sredstava negacije, ovdje će se obraditi ove proste niječne rečenice. U imenskim rečenicama javljaju se ove odrečne čestice: ":1 , L: ,Ji i glagol ~, dok se u glagolskim, uz. njih, nalaze i neke druge takve čestice, koje će se spomenuti pri obradi tih rečenica. 69) Niječne recenice (sa zabrambenim) obrađuje, npr.: Caspari, itd., op. cit., II, str. 299-306, & 153-163 (pod naslovom: Negative and prohibitive sentences), O odrečnim ćesticama vidi: Reckendorf, op. cit., str. 42-57,& 23-39 (pod: Verneinung). 39 • GRAMATIKA
ARAPSKOG JEZIKA
609
Pri razmatranju ćemo ići po odvojenim odjeljcima prema pojedinim česticama.
a) 1. Odrečna čestica ".1 je prvobitna čestica te vrste u arapskom jeziku. Upotrebljava se i samostalno kao zanijekani odgovor na neko pitanje, kao, npr.: ~ r~)cJ ~ = Da li putuješ danas? - ".1 = Ne. 2) Če.,tic~ ".1 negira i pojedinu riječ u rečenici, npr.: ".1 ~ ~t~ = Vidio sam Hasana, a ne Amira. Obično ponovljena, odgovara našem: = Ode dječakni plačuci ni ni...ni, niti...niti, npr.: ~L,;, ".lJ0-~".l
c...~
r~~~
smijući se. - ili, npr.:
4..; ~ ,
".lj~~ ~t~".l = Niti sam to.vidio niti sam čuo ,
za to.
3) U imenskoj rečenici ".1 služi još: za opce nijekanje (pa se tada zove: ~~lN), i to: ili potpunonegirajući samo pojedinu riječIkoja dobije nastavak: :...-a), npr.:)~ ~ ~~".l = Nikog nema u kući. - ili odnoseći se na sadržaj cijele rečenice (i ovdje negirajući postojanje), kao, npr.: ~:;. ".1 ... ... ~'...Ji:J:' \.-" . \ - 1~ ~ N,eče biti straha za vas toga dana ... 1tj. za vjernike na sudnjem danu, Q., 43, 68/. 4) U koordinaciji, tj. iza veznika " ) ", čestica ".1 dolazi na mjesto bilo koje druge prethodne odrečne čestice, što se češce događa, nego da se ta druga čestica ponovi, npr.: 1:..; l5~\~t ".1) ~lJjt,;t..::. = Nismo se nikad borili
~G L.J = Ne borimo
protiv vas, a ni naši djedovi. ~~~~ ~\)".l) ~\ štapovima niti bacarrio kamenje jedni na druge.
".1
se
U glagolskoj recenici, kako će se sada vidjeti, osim spomenutog, čestica se upotrebljava, još u nekim slučajevima. 5) Ona dolazi ispred "određenog" načina imperfekta u značenju: 1)
prave sadasnjosti, npr.: ~~
\)~
Jt J)~;'''.l~::~) ts-;.sr:':.J::.Gl
~ Ti si zaista
nevin, ali oni neće da to priznaju. 2) Neprave sadasnjosti, npr.: ::U~C;' ~\~".l da se njegov brat ne slaže u tome samnom.
~G-l0t ~ '
Jl = Znao sam
6) Odrečno ".1 stoji iza zavisnih veznika ( JT; i dr.), a ispred "zavisnog" načina imperfekta, npr.: J)~)L. I)G".l Jt ~G-t = Bojim se da nećete postici
~~~;t
ono što želite. G,~ ~~:.' je ne bi našao njen strogi otać. . - 7) Negacija
610
".1
ali " ~ :;.\
'-
= Djevojčica se sakrila
da
,
upotrebljava se ispred "skracenog" i "pojacanog" načina
imperfekta da označi zabranu (manjeg ili većeg intenziteta), npr.: ~Jj\1 ! )(J!lb = Ne idi onamo noću! - ! ~ ~~~ \'..G. ~ 01)5\1 = Nipošto ne čita] pri ovako slabom svjetlu! '" , 8) Pored spomenute upotrebe negacije \1 ispred perfekta, ona tu može doći i da označi: 1) ketegotićko odbijanje (pri čemu perfekt dobije značenje ~ ~~ = Neću sjesti dok ti ne sjedeš. našega futura), npr.: :.:.J1 ~ 2) Optativni smisao, u blagoslovima, kletvama, uvjeravanjima, zakletvama, i sl., kao, npr.: ! I~f~ ~1~\1 = Nikada zla ne vidio! _ ! ~yo : ~~ ~1~\1
= Ne vidjele ga moje oči ubuduće!
- l>~
više žalostiti do kraja svog života. !
~: ii~~~
/~
~Urp G~
Života mi, nećeš otići od nas prije veieri!
'
,
~?-t\! = Neću te ~ ::..;..;...\1 ~L;-) = /
,
Neobičan je slučaj da se nekad kod zakletve negacija može ispustiti pri poricanju, a upotrijebiti pri potvrđivanju, kao što je, npr.: u slijedećem stihu:
~)1 (\1)) ~1,
(\1).1~ ~1 , ,
Zakleh se Bogom da neću druge napajati njime niti ga sam piti, sve dok zemni prah ne raskomada zglobove moje. ;1\1 Suprotan je slučaj (suvišne") upotrebe \1 u primjeru: ... :;':(..JI = Kunem se danom proživljenja (Q., 75, 1). ' , , / ,
i~;'"
.oo
Neki ovakvu upotrebu \1 tumače tako, smatrajući da je ono ovdje za to da bi se njime zanijekao prethodni, ali ispušteni, prigovor i sl., pa bi se onda \1 moglo i prevesti (te bi se u gornjem primjeru reklo: Ne, kunem se, itd., tj. odvojivši \1 od slijedećeg glagola, uzevši ga kao zasebnu misaonu cjelinu),
Slozeno: % izražava pojačanu negaciju, npr.: •~ ~ 0/.Q )15'. ~b1 01 ~ = Misli on da će ga njegov imetak besmrtnim učiniti. Ne, nikako, on će doista biti bačen u usplamtjelu (paklenu) vatru - (Q., 104,3-4).
~c.
b) Odrečna čestica ~ dolazi i u imenskoj i u glagolskoj rečenici. Izgleda da je ona prvobitno bila upitna riječ (u značenju: šta). U imenskoj rećetiici C. se upotrebljava slična glagolu ~ (= nije, nema), kao, npr.: ~j c.r: ~)i\.uL. = Ovaj čovjek nije iz našeg sela. - ~,...w ~~L. = Nema grada (ili Nijedan grad nije) kao što je naš grad. __
•...0..-
o
j.
JI
j
.... "..
/
__ __
""
VI __
..-,,-
Čestica C. dolazi u rečenicama izuzimanja (u korelaciji sa \'~= osim, a mi te obje čestice prevodimo prilogom: samo), npr.: ~ ~:W0:-~\) \'l;C.
= On je samo jedan 39 • GRAMATIKA
od njemu jednakih. 611
Subjekt iza
CO
bude ponekad u genitivu iza prijedloga
~W\ ~ ,."l.&.1JCO . = Lažovu -- "
-"
::,..,npr.:
niko ne vjeruje (neće vjerovati).
"'"
Nekada (a naročito u Hidžazu) odrečno L ima istu sintaksičku konstrukciju kao ~' tj. subjekt mu je u nomi~ativu, a_ predikat u akuzativu ili, pak, u genitivu iza prijedloga y , npr.: )11I:.u. 01lA I:.G.CO ...
~.• ?~ = ~
Ovo nije čovjek, ovo je samo ~nđeo plemeniti.
::,S::.J ~Go..G.L. ?~ = Vjerujte
~~
-iskrena prijateljica,
"
(Q., 12, 31).
mi, ova djevojka vam nije
,
Odrečna čestica Lo u glagolskoj recenici češće se upotrebljava ispred perfekta nego ispred imperfekta, npr.: ~~ G L.:;1~L. = Nisam sreo Enesa ima dva dana. ' ,
Imperfekt iza negacije CO obično ima prezentsko značenje, kao, npr.: J'.r: '. ~L.);. '6' ~ ;1 \Il0 ';~L.) I;':T::r..~):JJi'0.;~~ = Hoće da ,prevare
o
Allaha i one koji vjeruju, a varaju samo sebe i (to) ne znaju. (Q., 2, 8).
Imperfekt
iza
Lo
buduceg, npr.: :.;;o1l.)
rjeđe ima značenje prošlog vremena, a nekada i wtl ~ ~;~ = Vidjeh Musejlimu kako stoji, ali
ga nisam prepoznao (ili: {le prepoznavsi Opalit ću iz puške samo jedanput.
~)U,l\Il
ga). ;~\j '
~~Ji~~lCO=
~'l
"
Negacija l. može biti pojacana isto tako odrečnom česticom , kao, npr.: (u stihu): '.'C;JUl ~;. '~j ~1~ 0lL. = Nikad nisam među ljudima vidio njima sličnih.' ,
0;
c) Odrečna čestica bila je prvobitno upitni prilog (u značenju: gdje). Kao negacija se uopce rijetko upotrebljava, i to naročito u imenskim rečenicama, osim u rečenicama za izuzimanje, u kojima se javlja uglavnom pretežno u klasičnom jeziku (u Quranu, i drugdje), npr.: />0 ~ \Il~1
0;
~ = Vi ste samo u očitoj zabludi. (Q., 36, 47). Već je ranije istaknuto da ·ml 01 + \11 zajedno prevodim o prilogom: samo, pa tako arapsku odrečnu rečenicu pretvaramo u našu potvrdnu. Tako je i u primjeru: 01 \Il ~~) ~G-0l
:~.d:- ::..u~= Vefik.je
došao samo da te za nešto upita.
'
U svojoj rijetkoj upotrebi, inače, javlja se u istim slučajevima kao negacija
Co,pa
L~'J G 01 ~~
se, npr., može reći:
školi. - ~
~
nipošto došli. -
::r-dwr~
~ ~1 ~t~ 01 =
Nisam ga jučer vidio u
~:,J' = Da smo' to znali, li:" J)10l \: ~b =
ne bismo ovamo
Naravno,
ne kažem ovo
svima prisutnima. d) Odrečne čestice (zapravo prilozi) ~ i LJ (= ne, odn. još ne) regiraju uvijek "skraćeni" način imperfekta, dajući mu značenje perfekta. U
612
se rečenicama
imenskim
one ne upotrebljavaju.
= Zar
njih: ~ :.:..D' ~L.
~
~~~t1..Jr~
LJ = Nažalost,
~1
nisi razumio
Evo po jedan primjer
za
(ono) što sam ti rekao? - ~
':>u
još nije stigao brzi voz.
..
, e) Od~eč~a čestica;) je kontrakcija od: 01\1. Ona stoji ispred "zavisnog" načina imperfekta, izražavajući jaku negaciju u buducem vremenu, npr.:
~ ri~L.~L:.1.si~;)
~~0k
= Zavidnik
zaista neće naći smirenja
sve
dok je (bude) živ. ' 70 služi za negaciju . f) Glagol ~ ::"lJc. neki dio rečenice, npr.: dostici.
!J~:4
j.5- ~
egzistencije. Može negirati = Ništa se, što izmakne,
ili samo ne može
On može negirati i sadržaj cijele rečenice. Kako je spomenuto, subjekt iza ~ stoji u nominativu, a predikat: ili uakuzativu, ili u genitivu iza prijedloga ~ , npr.: .:)j:, ~ (J~) 'j~ oyi ~ = Njegov brat nije odgovoran' za to. ' , , ••
..-
.•.
c
,.,
~ ()"
.:;
JI",
"Jl
Jl""
0..-
Glagol ~ može imati značenje prošlog vremena, npr.: (Reckendorf, op. cit., str. 47, 30): ~j ,~'; = Tada u Mekki nije bilo nikoga.
~<:;~
U glagolskoj rečenici ~
dolazi ispred imperfekta (a rijetko i perfekta) nekog drugog glagola. Pri tome ono obično uzima iste nastavke kao i taj glagol ili, pak, ostaje stalno nepromijenjeno, kao, npr.:
~ \~1 ~ ,
slobodu?
01~;
Ispred
imperfekta
nosti, npr.: ~~('G mladića.
'..J ~1
= Nisi
li već naumio
da me najzad pustiš na
"
- ili:
!
~
izražava
:. ~:: ~j
J.S ~~
~
jaku negaciju u sadašnjosti ili buduć-
~~,..J= Nijedan
:':'1 : ~: : ~~
:.:.-:.J = Nećeš
od njih ne poznaje ovoga ostvariti
svoju želju bez
napora! g) Odrečna čestica c,\1 (= nije, nema) postala je danas sasvim arhaična. Upotrebljava se samo ispred nekog imena koje označava vrijeme, a ono dobije tada nastavak"::' (-a) ili ~) -an), kao, npr.: )~):.:J)::.,\1 o..G. ~ = U ovakvoj prilici nije vrijeme (nema vremena) za kolebanje.' " . h)Pojedinu riječ može negirati i prvobitna imenica: ~, npr.: ~4-;~ = beskonačnost; i).::.~ = nepoznat i sl. . ' .
~;rr
Isti je slučaj i sa rijecju:
~\YJi~
= Oklopnika
JJ~' kao
što je u stihu:
JJ~ ~~
udara sabljom, a ne kopljima
~:.LJr~~
smeđim.
70) Kako navodi Caspari, itd., op. cit., I, str. 96, bilj. a) ~ je slozeno od '1 i neupotrebljavane (uzvične) riječi :r: ili ;;'i . Ta složenica ~ prvobitna je imenica (u značenju: postojanje, i sl.), kao, npr.: ~
0:- ;;'1J;:''1
=
On ne razlikuje ono što jest od onoga što nije (ne postoji).
613
Napomena: u novijim arapskim dijalektima negacija Lo pojačava se sufigiranjem na dotični glagol suglasnika (-š), nastalog od riječi :~ (= stvar), koja, kako se vidjelo, uz negaciju znači: ništa. -
J.-
U egipatskom dijalektu postoji negacija: :.;, što je nastalo skraćivanjem i stapanjem od: :~ (a znači: nije i sl.),
;c.
V - Upitne (interogativne) rečenice - ~Q~o ..i\~f
. 71
Treba istači da u arapskom jeziku nema razlike između tzv. upravnog (direktnog) i neupravnog (indirektnog) pitanja, u pogledu poretka riječi i glagolskih oblika u njima. Naime, upravno pitanje je ono koje se navodi onako tačno kako ga je neko izrekao, a neupravno onakvo kako se ono navodi u zavisnoj rečenici. Međutim, u arapskom jeziku svako je pitanje direktno. Poredak rijec u njemu je kao u potvrdnoj (afirmativnoj) rečenici, stirn što u pitanju, i to redovno na početku, ponajvise stoji neka upitna ~čestica ( i ,~ ); upitni prilog ( i dr.), ili upitna zamjenica (::; , ~t).
c. ,
;i,,;:..
Ipak, pitanje se može izraziti bez ikakve upitne riječi, naime, samom posebnom, upitnom intonacijom rečenice, (kao i u našem jeziku), pa se, npr. može upitati i ovako: ~ 0)'.;; = Znaš šta se desilo? - ili ~ \~ ~..:.Ji = Ti si ovo učinila?' , ,
:.:.,~c.
=
Pred upitnu riječ nekada dođe neki odgovarajući prijedlog (npr.: ,;:.. dokada, ( (1~ ) LJ = zašto,;1::r = odakle i dr.). ,
Ji '
,
U ranijem periodu često su se iza upitne čestice umetale čestice; J , ) , ~
, ji kao, npr.: ~ \~ \ri J); lS'::: " ~; = Zar nisi slušao da govorim samo dobro? ~ :\-:L:.Yr LJ L~L. (.'j ~i\ = Zar niste vidjeli šta su nam učinili .. neprijatelji? ~ ~ ;..i.l!0-:"; L. ~ ::":',..G ~Yr ~1 = Zar ceš se tek I.I
o
\
..I
~~)
••
o.
t:-rr ~ }
na umoru pokajati zbog grijeha koje Sl pOČIDlO?~ Upitaše: "Jesi li ti zaista Jusuf?" (Q., 12,89).
y.
0..- "'...
y...-
r'- ~.~
;;;;'
.:.Ll
y. •..
,,\y-lu
=
Složene čestice ~i i L:i nekad služe za upozorenje (A :1\ ~j';'), ili su one, kao i: \ri , ~ te ',J,~',J L.~ji tzv. čestice za podsticenje i ponudu o'
(J>~) ~~j';"), , pojedinih vrsta čestica). ,/
čiju smo upotrebu
~
već razmatrali
(u sintaksi
'
71) O tim rečenicama vidjeti: Caspari, itd., op. cit., II, str. 306-317, & 164-171 (pod naslovom: Interrogativne sentences): Reckendorf, op. cit., str. 31-41, § 17-21 (u poglavlju: Fragesatz).
614
Upitna našoj
t ( )~
čestica
čestici:
zar
(uz
pojam
upotrijebljena
čuđenja,
Kada im se rekne: "Vjerujte,
"Zar ćemo vjerovati
samo, često odgovara
negodovanja,
L:.S~jjt
:~:;'T
odbijanja i sl.), kao, npr.:
.... =
ir~t),
~Ur:;'TL:.S\;'T~
\)Ij
kao što vjeruju
kao što su vjerovali
neodobravanja,
~ \1G
ljudi", oni odgovore:
glupaci!?" ... (Q., 2, 10).
Čestica t redovno se upotrebljava u tzv. rastavnim (disjunktivnim), odn. isključnim (alternativnim) pitanjima u ko relaciji sa česticom odn.'
~t (= ili), pa se tada naziva:
rr,
~;:.rr3;';'. Rastavno
pitanje je takvo da na
njega postoje dva odgovora, od kojih je ispravan samo prImJera: ~ u~ !l~ ~\';"I = Je II kod tebe Halid Ili Osman? ••
j)
.,.
oj)
U ovakvim
ri
o",,..
~
;''''.
rastavnim
Upitna čestica·~ :,;\ ~
t
čestica
jedan.
Evo
••
često se izostavi,
npr.:
lit
vaš kralj, htjeli vi ili ne htjeli.
dolazi ispred
dc... = Upitao
Ispred č~stice ~
•
pitanjima
= Ja sam
~t ~t;.~~,'.~ npr.: ~\;.
,.."
pitanja s jačom afektivnosti
sam ga dali mu je ozdravila
nego iza
t ,
majka.
J , j ,~'kao, npr.:
(ali ne iza nje) mogu doći čestice:
~,~\;J1~ ~?I ~j = A jesi li kupio neke novine? Ispred odrečnih (odn. odrečno-upitnih) rečenica upotrebljava se slozeno ~~ (= zar ne), npr.: ~.!l~0-0 !jWt~l~~G~~ = Zar mu se nećeš zahvaliti, kada te je izbavio od' propasti? Čestica ~
ne javlja se ispred pogodbenih
Vrlo rijetko stoji ~ pred glagolski oblik, npr.: ~.
imenskom
rečenica, niti ispred čestice
recenicom
~j:;' ~~ = Je li Husein
. U alternativnom pitanju ~
rr, odn.
se ponajviše
čiji je predikat stigao?
ponovi
iza rastavnih
0l.
finitni veznika
~t, kao što je u primjeru (Q., 13, 16):
~~j ~LJ1JrIS;'
rt ~j
~~{T ISj:' ~~ koji vidi ili je, pak, jednaka 'pomrčina i svjetlost? ~~
= Je
li jednak slijep i onaj
Upiixii prilozi dolaze ispred raznih vrsta pitanja. Ranije su razmatrani uz ostale priloge na odgovarajućim mjestima. Ovdje ćemo navesti samo one najvažnije, uz neke napomene u vezi s pojedinim od njih. Upitni prilozi: upotrijebi
1) za mjesto su: jednostavno:
mj. složenog:
c?
;t Jl = kamo,
kuda;
:;t = gdje, koje ;t 0:- = odakle.
2) Za vrijeme: = kada (ovaj se prilog ne smije zamijeniti ma: ~l i I~l= kada, upotrebljavanim u vremenskim ili rečenicama),
Zastario je upitni vremenski
se nekad s vezniciuzročnim
prilog: 0~t = kada.
615
3) Za količinu: ~ (i rijetko: ~L5) Treba istaći da ovaj prilog ima i vremensko značenje: kako dugo, koliko (vremena) i sl., npr.:~::..st: :.:.JI;.s = Koliko ćeš ostati u gradu? ~ ;;::" rr olft.~·;.s= KO'lik~je godina ovoj djevojčici? ~ r:JI~;.s = Kojije d~asdatum (u mjesecu)?- i sl.
~.~..w
pc.,..
4) Za način: ~ = k~ko, kao, npr.: ~ i.ur~~1 ~ = Kako ću naći tu kuću? Medutm, ovim se prilogom pita i za druge okolnosti, kao: stanje, 431 ~ razlog, uzrok, i dr., npr.: ~ ;JJ~~ = Kako ste? - ~ ~~W ~ = Kako to da ona nije prisustvovala vašem sastanku? '
;J
Naše upitno "kako" treba razlikovati od veznika "kako" za način (= t.:..S, (. ~~S-) ili za uzrok (= 01 ~), te u sastavnom vezniku: kako .....tako (=
) .... ::;t:).
5) Za uzrok ili svrhu: W, pojačano: \~W ili skraceno: ~' npr., (za uzrok): ~ ~~'.LJi'~l ~:.G ~ \~W = Zašto (to) nisi otišao u školu? - (za svrhu): ~ L~ ~;..:.:.~) ~G:-~ '= Radi čega je došao tvoj drug Mes'ud kod nas?
Upitne zamjenice su 1) ;;, 2) t: i 3) ~t a spadaju u imena (r~ 'iT:Ct), koja se u arap skoj gramatici ne izdvajaju u posebnu vrstu zamjenica. One imaju iste oblike kao odnosne zamjenice, o kojima će biti riječipri obradi odnosnih rečenica.
Pored onog što treba vidjeti o njima u morfologiji, ovdje ćemo se kratko osvrnuti na njihovu sintaksičku funkciju u upitnim rečenicama. Upitnom zamjenicom;; = ko, pita se za osobe. Budući da je potpuno nepromjenljiva, ona, ipak, po smislu može stajati u sva tri padeža, kao, npr.: nominativ: ~.~)r~1 ;; = Ko je taj čovjek? - genitiv:~U1 olft.:;. ~ ~ = Čija je kći ova djevojka? - akuzativ: ~ 0~8r~ ~I~ ;; = Koga si vidio u' klubu? Upitno::;' može biti pojačano pokaznom zamjenicom: \~ čak i ispred odnosnog 0.Jr,npr.: ~~~~;'10.J\I~;; = Ko je taj koji (ili samo: Ko) ti je to naredio? ' , Mjesto u konstrukciji aneksije (tc;' '/ \),kao u gornjem primjeru: :;. ~ .... (= čija kći), našu prisvojnoupitnu zamjenicu: čiji, u arapskom možemO' izraziti i pomoću prijedloga J ispred upitnog :;., npr.: ~ = Čija je ova šuma i livade?
C);J!) ~W\ olft.~ "
,
Upitna zamjenica t: služi za pitanje o neživim (stvarima, pojavama, i sl.), a vrlo rijeko o osobama. Primjer za neživo (apstraktno, i sl.): ~W\ olft.t:
616
= Šta je ova zgrada? ~ .G.Y, r'; ~
Primjer za osobu: ~ \:.G, '(. : ::JCj
~\~L.
nedjelju? .. J~:.:.,~= Ona pogleda prema
u;~ ~~
= Šta ćeš raditi
li
čovjeku koji se pravio (da je) mrtav, p~ upita: "Ko je ovaj?" (ili: "Šta je s ovim?"). . Inače se zamjenicom (. pita za srodstvo, društveni položaj, zanimanje, i sl., nekoga lica, npr.rv ~t~ :;U(. = Šta je ova žena? (tj. šta joj je zanimanje, i sl.)... ~ ::.l-~/~ ~)TdJ~L. = Šta je taj čovjek tvome ocu? (pitajuci za srodstvo ili neki drugi odnos prema njemu, što se podrazumijeva iz situacije). Nekada, pak, zamjenicom (. (kao i našom: što) možemo pitati za uzrok ~~(. = Što ili razlog nekog postupka i sl., npr. kada pitamo: ~ ~~1 mučiš toga psa? Inače, kako je već spomenuto, spoj: ~ (nastalo 0<;1 ~ ' koje se pojača sa: \1 u: 11w ), služi obično u pitanju za uzrok, pa odgovara našem: zašto, npr.: ~ 0'l,~
,
,
':J \~W = Ta zašto mi sada ne odgovoriš? ,
I samo upitno (. može imati pokaznu zamjenicu \1 iza sebe. U ranijem periodu to \1(, moglo je stajati i na kraju rečenice, npr.: \~(.~..l:lJliY~~(:0 ,,; ~ = Ta šta da uradimo s ovom lisicom? ..ali i na početku, kao u polustihu: .... ~ ;..iJi'::'" :-.;;.. 11(, = Kakve sam to ja počinio grijehe? ..... ~
Upitna zamjenica 0t .. koji, najčešće se upotrebljava u ovom obliku, i to kao prvi član genitivne veze (tj. 0G..'.Ji). Zavisno od riječi koja za njom slijedi, ovom se zamjenicom u toj sintagmi može pitati za: osobe, ,
,
predmete, pojave, mjesto, vrijeme, uzrok, način, i dr., kao, npr.: ~ ~ J.--I ..:..."..iJ = KOJaJe od te dvije, koje si sreo, ljepša? ..~.0'1 \ OG ~ ~~ j
,... :, ,... "'.,..
••
•
'" -
:>.OJ
jl
••
..Il,
o ,
,... o
~t •..
(,$1=
;.
..-
Šta to oni 'sada rade? - Ovdje je glagolu pripojen pronominalni sufiks ( ~ ) koji ga veže uz ~t , kao što se događa u odnosnim rečenicama. ~} ~t ~
~~ J _.~= U kojem selu živi njegov stric? ~ 0j; ~ ;?t:;Jr~P~L. ~t j
J~
t.0 ~,..;.;...~"~,
= U koliko sati stiže parobrod iz Bejruta? - ~\))r F ~tS" ~ = Zašto nisi pozvao Kamila na svadbu? .. ~ ~~':"':'&;,j,rr~:-o.t~,~f ~~ = Kako (Na koji način) si naučio taj teški jezik? Upitna zamjenica ~t, osim partitivnog, može imati i kvalitativno značenje, pa odgovarati našem: kakav, npr.: ~ !l~ ~t = Kakav je on čovjek po tvome misljenju? ' ,
Y. ~~
617
VI - Prosta rečenica izuzimanja - :\:~-'.i . l 72 Ove rečenice mogu biti imenske ili glagolske. Ono što se izuzima naziva se: I.S~~:o '.11, a ono od čega se to izuzima: ~ o 'JI. Ispred toga naičešće stoji neka od čestica izuzimanja (~\~~. ,'{r~);'),i to ponajvise: ~l
J~:
-
o
--
,.'
...
osim, izuzev), a iza nje imenica većinorn u akuzativu. Akuzativ dolazi i iza čestica istoga značenja: ~ t..: • \~L., te ~ i 0~~. Međutim, sa samim ~ i (~, pa GG.- (pisano i: ~G.-) može stajati akuzativ ili genitiv, također u istom značenju. Iza čestica, pak, istog značenja: ~\;... .t.S~ i ';;i-, (=
upotrebljava se samo genitiv, npr.: ~j t.S~ ~\~t..: = Vidio sam samo Velida. - Ovdje smo t.S~ + G. zajedno preveli našim: samo, kako se moglo vidjeti ranije (kod negacije 0l ). Razlikuju se tri vrste izuzimanja, koje ćemo sada odvojeno razmotriti. J.
1) Spojena izuzimanje - (~
:'J.
oj/o
•.~
cl
I \) c>
je ono pri čemu se izuzima istovrsno od istoga, npr.: i./y~j ~ ~ ~l= Kod mene su došli svi moji drugovi osim Alije: ' 'Iza ~l mora stajati akuzativ, rečenica (kao u gornjem primjeru).
t.S~
~
,-
ako je pred njim potpuna
potvrdna
Međutim, iza potpune odrečne rečenice, ono što se izuzima može biti u ~~ljG. akuzativu ili u padežu koji zahtijeva prethodni glagol, kao, npr.: (~ )G ~l~lLL""j = Od mojih prijatelja posjetio me samo Ha's31{(ili:
::r
) \:L.:.~l~;"k-!
..... nije me posjetio 'niko izuzev Hasana). ( ~ tvoje brace prošao sam samo pored Sa'da:- \~ svojih poznanika sreo sam samo Hamida. 2)
Rastavljenoizuzimanje
-
j.
/0-'"0;.
••• 00
(~~\.:.::.:;..,..,I
jeste slučaj izuzimanja različitog od razllčitog, np;.: ~ = Približiše nam se neki nepoznati ljudi, a ne konji.
\'l
~~;'G.= Od
;!~ ~-~. = _,O
IG.
Od
o,
\)
~~J)~
J~) L. ~;;\
'
U ovoj vrsti izuzimanja ono što se izuzima mora stajati u akuzativu, pa makar da ispred toga stoji i potpuna odrečna rečenica, kao što je, npr.: 72) O rcčenicama izuzimanja vidjeti: Caspari, itd., op. cit., II, str. 335-344, & 186 (Exceptive sentences): Reckendorf, op. cit., str. 502-512, & 262 (Ausnahmesatze).
618
os- \tI ~wr0:-J('
01\
~~L:.= Iz šume nisu
izašla djeca, nego jedan pas.
Kako se iz navedenih primjera može zapaziti, značenja ove vrste izuzimanja bliska su smislu suprotnih rečenica (pa smo ih tako ovdje i preveli), samo što su ove rečenice proste, dok suprotne rečenice spadaju u složene.
(t:~',
3) Napušteno izuzimanje h'~\:~.'il) je slučaj kada ono, od čega se nešto izuzima, nije uopce spomenute, a javlja se iza nepotpune niječne rečenice. Padež onoga što se izuzima zavisi od rekcije prethodnog glagola. I ovdje ćemo negaciju zajedno sa \ti prevoditi našim prilogom: samo, npr.:
~
G)~. \t1 J~ G~G-L:.= U pomoć nam je došao samo naš susjed Selim.o~:. S- )~ \t1 ~~;'G = Prošao sam samo pored jedne velike kuce, - ~ :':A~L:. ~\;'T)~~ \tI t!l:J1 = Na ulici je vidjela samo jednog čovjeka i ženu.
::;
....:f
....
'"
Međutim, obavezno je upotrijebiti akuzativ, kada ono od čega se izuzima stoji iza onog što se izuzima, kao, npr.: ~ ~\ ~~\ \tI ('(' .L:. = Od njih nas je prestigao samo njegov brat (ili: Od njih 'nas niko nije prestigao, osim njegov brat).
619
II
SLOŽENE REČENICE
73
(~;Jr~\) Složena rečenica (po R. Simeonu) predstavlja jedinstvenu intonacijsku i misaonu cjelinu, koja ima dva ili više dijelova, koji su, po svojoj vanjskoj grarnatičkoj strukturi, manje ili više istovrsni s prostom rečenicom. S obzirom na odnos zavisnosti tih dijelova međusobno, složene se rečenice dijele na: 1) nezevisno-složene (napore dne, koordinirane, odn. parataksičke): 2) zevistio-složetie (podređene, subordnirane, odn. hipotaksičke) i 3) takve koje čine prijelaz između te dvije grupe (u arapskoj sintaksi takve su: rečenice stanja). Rečenice, pak, koje sačinjavaju vezane samo po smislu, u tzv. spojnih riječi, kao što su odnosne se rečenice nazivaju: bezveztiičke.
složenu rečenicu, mogu biti međusobno tj. bez veznika i drugih ili upitne zamjenice i neki prilozi. Takve
jukstepoziciji,
odn. asindetske.
One, pak, složene rečenice, međusobno spojene spojnim rijecima, zovu se: veztiičke, odn. sindetske.
veznicima
ili nekim
Jukstapozicija se smatra prvobitnim načinom spajanja svih vrsta složenih rečenica, jer su se i one sindetske, vjerojatno, tek kasnije razvile iz asindetskih u dugotrajnom toku jezičkog razvitka. Jukstapozicija je manje-više afektivnog porijekla. U arapskom jeziku ona je prilično čest tip rečenice, upotrebljavan u svim epohama njegovog života sve do današnjih dana.
A - NE ZA vrSNO -SLOŽENE REčENrCE
One su (po R. Simeonu) gramatički ravnopravne koje međusobno nisu vezane odnosom potčinjavanja
istovrsne rečenice, (subordinacije, odn.
73) O njima uporedi: R. Simeon, op. cit., II, str. 446 (pod: slozena rečenica), 74) Vidi o njima, R. Simeon, op. cit., I, str. 927, (pod: nezavisno-složena rečenica).
620
hipotakse), nego stoje u sintaksičkom nizu, s jednakom samostalnosti, tj. u odnosu naporednosti (koordinacije, odn. paratakse), S obzirom na međusobni odnos sadržaja nezavisno-složenih rečenica, one se dijele na slijedećih pet vrsta: 1) sastavne, 2) rastavne, 3) suprotne, 4) ~kijučnei5)zakijučne Sada ćemo ih ovim redom sve pojedinačno poblize razmotriti. 1. - Sastavne (kopu1ativne) rečenice
75,_
~:l°-?"}rpr
To su rečenice kojima se ističe da se njihovi sadrzaji međusobno slažu. U arapskom jeziku jedna sa drugom se veže: nep6rednim veznicima Ji J, prilozima: ~ i te odrečnom česticom 'J (i drugim takvim česticama), Sada ćemo pogledati upotrebu tih spojnih riječi za-ove rečenice, svaku za sebe odvojeno.
?,
) (i) se upotrebljava pri nabrajanju događaja (i sl.), relativno jednake međusobne vrijednosti, a koji su se odvijali u vremenski neodređenom intervalu, npr.: ~ ~ " :~11J~~~)~1 ~G ~G-= Dječak je došao onamo i.radio sa svojim ocem i njim se zajedno vratiokuci. ... •
o':;;
r~
c;. ~)
s
J
o
....
i, pa, te) se naziva: ~~ j J"':- (= veznik poretka), jer on prvenstveno označava vezu između određenih uzastopnih događaja tj. onih koji su se odigravali jedan neposredno iza drugog, a naročito ako se mijenjao subjekt u njima, npr.: -:-.;L:.dr,";0~L.. :,.:,.,~'~ Gro JWI. j :.::.(O' ;,'0; ~ \1 Ij~~ jG. U J
(=
...
'-"'.... _~
L,.-:...
../....
L>...
..
..-...-.lS";
oo
•••
Sreli smo Osmana pa nas je pozvao svojoj kući, te smo odmah pošli s njim i ostali kod njega nekoliko sati u razgovoru. Ovaj se veznik često upotrijebi u tzv. paronomaziji, tj. u slučaju da se u drugoj rečenici iza J nađe riječ (npr. objekt) izvedena iz istog korijena kao i glagol prve rečenice, s tim da druga rečenica precizira sadržaj prve, npr.: ~ j~\~ 0=-.:-t ~jy. = Nagradio ih je i to lijepim nagradama. o
;J
y.....
o
o
J
;;l
zatim i sl.) označava slijed događaja u vremem~, ,sa dužim intervalom između njih, pa se u arapskoj sintaksi kaže da ~ služi da (='
označi tzv. ~
~\;rrc;.~~f
= (poredak
sa kasnjenjem), npr.:
~ ~f ~G ~f ~ ~f ~G?lT~~
~~
~~j:JTJ~Ij;r
c)- r~~~~
75) O njima govori, npr.: Caspari, itd" op. cit., II, str. 325-333, & 176-183, ali se tu razmatraju i razni oblici rečenica stanja (s veznikom), pod nazivom: Copulative sentences. O ovim posljednjim vidi: Reckendorf, op. cit., str. 447-453, & 218-221 (Zustandssatze).
621
Toga dana izašao je naš otac rano na njivu, potom je onamo otišla i majka, a zatim, najzad, i svi ostali naši ukućani.
? = (pa čak i, šta više O pored samog povezivanja dviju rečenica, ovaj
prilog ujedno izražava i izvjesnu začuđenost (i sl.) zbog nekoga događaja, kao, npr.:
~ ~~jr?~\~ ~ ~~~ ~y:l
!GJI~~~~l~
t'o :~~
U dvorištu naše kuće skupiše se jučer neki naši susjedi, pa se u njemu natiskaše, čak, i sva njihova sitna djeca. U odrečnim sastavnim rečenicama mogu se pojaviti razne odrečne čestice (a najviše ~).Kada su obje sastavne rečenice zanijekane, ispred druge obično dođe negacija ~, a često se ona nađe i.ispred prve. Tada to ~ prevodimo našim veznikom ni, odn. niti, te njihovim međusobnim kobinacijama ili onim s negacijom" "ne", kao u primjerima:
Cr-!- 'li
~~~ :/ "~0Nj ~~~ 01~f ~j ~h~
~~
~ ~ r)W\kG 01~
Nakon što je dječak pao sa drveta, nije dugo vremena mogao ni ustati ni hodati bez pomoći drugih.
Y~
J"b- ~
~;rjS-~~~;
~~~j
~l
W
Otkako se razbolio, njegov otac niti jede niti išta pije drage volje. ~ ;,
2. Rastavne (disjunktivne) rečenice - ~~
o;'
.Jl:
__
~\
..Il
0 .....
Ovim se rečenicama ističe da neke stvari ne spadaju jedna uz drugu. Lo), ~l ,Lot, te njihove Između njih se upotrebljavaju veznici: međusobne kombinacije, ili pojedini njihovi udvojeni oblici, kako će se pokazati u primjerima. ~\ (= ih), npr.: ..l:r.-l~ L"J) .u.....fl ri yL:......'.J~ ~.Y' = On ce donijeti knjigu ili ce nam je poslati postom, ' ""
rI
O~
••
_
.•..~
.•..o
...._~.;
"./~Ji
0';0-:
.... "..j1
-"
•••.•
0
••
-"
Nekada se u našem jeziku ispusti veznik "ili", pa odgovarajuće arapske glagole prevedemo našim participima, npr.: ~t rI ~G ~~l;!jG, ~ 01 \):,a.: ~.Q0ts-
Jk
.•••
..-
c-
•• -""
= Vojnik je bio prisiljen da se ondje brzo
.-
sakrije htio ne htio (ili pak: htio on
ili ne).
Lol ;;;
o
o •..•..
JI
JI
....
;;;
.•..
c
ili), npr.: ~ y y:.....;. Lok) ~~ oprostiti .... (Q., 9, 106). ~t (= ili), npr.: ! l.W ~C:.w~)T)l\~ (=
,
studije! 622
,
,
Ji
~
••.
Ji
;;;
Lok ....
Ili će ih kazniti ili će im
:..,.~~r Uči marljivo ili sasvim napusti
da li ..... ili) se javlja i disjunktivnim pitanjima (koja su već spomenuta), npr.: ~ t~ ~l ~'.G T :- ~~II ~ ~(11\~t = Da li ćeš noćas ostati kodkuće ili češ s naina otići u pozorište? ~\ ....
\ (=
r
c.:.
I u ovakvim slučajevima u našem jeziku se nekad može ispustiti veznik: ili, npr.: 0~~':i ~~.G;.JrT~~:Gtt opominjao, oni neće vjerovati. (Q., 2, 6).
= Opominjao ih ti ili ne
~:J~~._: C:;.? ~?~~ ~~' _
~j ~T .07~l Ili češ ostati kod svoga strica u gradu ili češ se vratiti i živjeti u svome
~\... ~l (= ili..... ili), npr.: ~ selu?
~\ ~1.... ~\ ~1 (= ili da ... ili da), npr.:
~~~
; ~~t 0t ~k~d~~t
0T~l ~~
~
Moj prijatelj mi je savjetovao: ili da studiram medicinu ili da stupim u vojnu službu. (što se tiče...., a), npr.: . ~t r~j~ l>~W - Natjecali su se Semir i ~ '..LJr~ LotjC:;~'..LJ~ Isam: što se tiče Semira on je pobijedio, a Isam je izgubio.
~\J... ~\
3. Suprotne (adverzativne) rečenice
76 -
~C~
ilj:;Jf
To su one naporedne rečenice kojima se ističe međusobna suprotnost nekih sadržaja. Između njih stoje veznici: j , ':i (i slične odrečne čestice). . .
J-: ' ~ ' ~ '
Sada ćemo razmotriti njihovu upotrebu ovim redom pojedinačno: ~ (= nego, već) se upotrebljava iza potvrdne ili niječne rečenice, te iza zapovijedi ili zabrane, pitanja i dr., npr: ~ tL...:;. ..Js::Ji' ~G ~ \~W ~ -.:-J~Ji'J.J....1 ~G:..:.J..1, = Zašto nisi uzeo riječ n~ sastanku, nego si
e
•
ti~~ ..
neprestano suno sve vrijeme? ! ~~T ~:.L.i0t ~t ~ ~ \~t ::t':i = Nemoj ga uvijek prekoravati, već (naprotiv, šta više) treba također da ga ponekad i pohvališl ! .L;YT Jl \~ ~T ~ ::JJ J)t L. ~l~\ = Saslušaj šta ču ti reći, (nego) zapravo zapamti to dob~o zauvijek! .... ali, nego). U imenskoj rečenicisubjekt iza njega stoji u nominativu. D~lazi naročito iza negativne rečeniceili prohibitiva. Ispred ::,.S:J često stoji veznik" j ", npr.: ~.Ia~0T ~':i ~j t....:;.t 4J (o~) = Neke ~
(=
"
-'
--
..
..
(velike) ptice imaju krila, ali one ne mogu da lete.
--
);.wr~ -'
76) O njima kratko govori: Caspari, op. cit., II, str. 333-335 & 184 (Adversative sentences),
623
G~ ~ fi = Nije nam došao Omer, kako smo očekivali, ali je došao njegov brat Senad. .....G.~ .~~ ' a~ ;~ = Nemoj mu samo pomagati u ~1 ~~\;.;.. :r-:-1
0:<1~~: ~;LS G~·
~C ~';'1~
....
05:J ~
.
radu, nego ga i lijepo nagradi! ~ (= ali, nego). Upotrebljava se pred imenskom rečenicom čiji subjekt stoji iza njega u akuzativu. Osobito se javlja iza odrečne rečenice ili zabrane (kao i ~). primjera: ~
I ispred ~
često se upotrijebi i veznik" ) ". Evo
~0.w\ :.:.J1 ~::U1 ~ ~\I/
za to, neg~ 'si'ti pravi krivac.
JJ ~..
..
:)1~ = Tvoj brat nije kriv
;J~ ~.:,.:.w~:u(:. ~':1 ....
:::;
,,'..
~
= Više
puta sam rekao svome sinu: "Ne druži se s njim!", ali me on nikad nije
;Jr~~)
poslušao. ~ ~l~ ;.~'p ~ ~f ~~~~)\ ~~ = Drug mu je dugo objašnjavao njegovu lekciju, ali je on od toga samo malo razumio.
J
(= a) Ovaj veznik, kao i ~ (i slične negacije) nemaju sami po sebi adverzativnu snagu, nego je dobiju na slijedeći način: 1. Kod veznik a " :, " sama priroda rečenica koje on veže može ukazivati na njihov međusobno suprotni smisao. 2) Kod negacija, usljed nijekanja druge rečenice, stvara se suprotnost prema prvoj potvrdno] (nezanijekanoj) recenici. Evo primjera za ta dva slučaja:
:.;.:JTc~:,~~
1) ifJI~ stvara mrtvo od živog. (Q.,30, 19). 2) ~
-
:J::~~ ,.j\J\. \
~ •. J~....
j
ifJ!c~
:.:Jr. (3 :J::~~\ .../ -/-..
\
= On stvara živo od mrtvog, a
JI = Tvoja sestra ~
mnogo uči, a ti
ustvari ništa ne učiš.
ilpr
4. - Isključne (ekskluzivne) rečenice . ~\ :~~'..
To su takve naporedne rečenice u kojima se iz sadržaja prve rečenice isključuje sadržaj druge. U njima se upotrebljavaju brojni (složeni) veznici (sličnog značenja), kako će se vidjeti iz primjera, a tu bi od najvažnijih spadali ovi: ~1= a da ne; 0\ ~1= nego da; J1 ~1= samo što; J\ ~ = jedino što; 01 ~ = izuzev da; 01 0)~ (01 J)~ , 01 Jj~~) = a da ne; J1 iS'r = osim što; Jl ~ = samo što; J1;;' =sa~o Evo nekoliko primjera za njih: 624
Što; J1
J:; ='osim
što; (":,"~ = naročito.
:~h'~C~\I
ne), npr.: ~~ 0,.U\11:;' ~VTJ~ \r1 ~r~· Ne izađe iz ku će, a da otac ne upita ko je to otišao. ~f ~l (= nego da); npr.: YL:;'J:.0J0 ::'r \rLj..T~ j;. Zar sa svojim lošim ponašanjem očekuješ išta drugo nego da budešpokuđen?
~1 (= a da
~:;-sr~ ~ ~~::~
~f ~l (= samo
što), npr.:
r~~~~~Sr\r1 ~~
~U
..:,j8' C WldJ1 .}
0:\}r~~ Toga jutra nebo je bilo vedro, samo što je neka izmaglica lebdjela iznad doline.
~(;T ./);J Jr ~ ~C)r~
jedino što), npr.: I).:~ 'w~j~\lA.) Ovog praznika posjetio sam sve svoje' rođake, jedino što nisam posjetio amidžića Džafera,
~f~
(=
izuzev da), npr.: );.JrJ~::,r~ danas u šetnju, izuzev da padne kiša.
~f ~
(=
~~ J1 r~~~r
Otići ču
~r0;' ::'r
a da ne), npr.: ~Lrry) >J~~j 0)~??'; JL~08' Gledao je prema pučini (mora), a da nije mogao vidjeti nijednu barku blizu obale. ~\ ~); (=
;iJ
~
..-
.:JIi..Gr (=
osim što), npr.:
oJ: ••. ~ '"
jl
~
'"
'!!...
",. jl
$;,.
.,.. o....
~I (J";) '"
~~...\.::..4
....
,
je lijepa djevojka, osim što je pobožna i obrazovana.
~f;,).(= samo što), npr.: G:.G.j /ur ~:- :~~ ~wr~f
~....
'"
0.r" ~
,
~..-
....
jl,.
o ....
ob o~j
,
Zehra
Sf(~);J:. PJl4i5- ~WT
~1 Cijela je porodica otišla na njivu, samo što je kod kuće sama ostala najmlađa kći. ~'l
(=
naročito), npr.:
\Ij i..?"\~.} J~ ::'f ~ ~UT01S -volio luta ti po okolici, a naročito sjedjeti pokraj jezera.
o~
'"
~~
....-.....-
::'f ~
~
Mladić je
/
:.
5. Zaključne (konkluzivne) rečenice - ~~
..-Cl"
o
lJ
.•.
~ T~\
jJ
c ....
To su one naporedne (nezavisno-sio žene) rečenice .u kojima se iz sadržaja prve zakljucuje o sadržaju druge rečenice, Vežu se međusobno pomoću priloga 1:1 (= dakle), te nekih izraza sličnoga značenja (kao što je dJJJ = zato, stoga i sl.)..
~i
(~~l) \~1(= dakle), npr.: ~8' ;::'f 1:1~), =1\~f ~ I~ \~~ Mnogo smo se umorili zbog uspinjaja, pa treba, dakle, da se dovoljno odmorimo. ~~
(=
zato), npr.: ~~
-la - GRAMATIKA
ARAPSKOG
TEZIKA
I~~ ;VT\lA ~ 0jJ ::'f ~1
~~
~~:,k-~ ~1 J;1 625
Znam da si pametan čovjek, pa ti zato savjetujem da u ovoj stvari budeš strpljiv do krajnosti. Ovo je posljednja vrsta naporednih, odn. nezavisno-složenih rečenica, a sada na red dolazi jedna prelazna vrsta, koja stoji između ovih i pravih zavisno-složenih rečenica, a to je rečenica stanja. v·
,
,;;:;l"..
B - RECENICA STANJA -
o
.J. _;'
yWT ~\
~
c>
Kako je istaknuto, ova vrsta rečenica čini prijelaz između nezavisnih i zavisnih složenih rečenica. Naime, one po svojoj sintaksičkoj strukturi lične na naporedne, a po smislu na neke zavisne rečenice. To su asindetski (bez veznika) ili, pak, sindetski i to veznikom " j " (tzv. Jwr~lj) imenske ili glagolske rečenice vezane za neke druge rečenice. One oznacavaju sporedne okolnosti glagolske radnje odn. stanje subjekta ili neke rečenične dopune (npr. objekta) iz prve (glavne) rečenice, ili, pak, novog subjekta (u recenici stanja). Ono na što se odnosi sadržaj rečenice stanja naziva se: JGJ')~ili JL....J\~G, a na to se ukazuje ličnom zamjenicom zvanom: 1:.,\)1 (= Kojipovezuje). Stanje, koje se izražava, u okviru je vremena prve rečenice (tj. traje istodobno), ili je glagolska radnja tek u pripremi, ili je on rezultat prethodno proteklog procesa. Odnos sadržaja recenice stanja prema sadržaju prethodne joj (glavne) rečenice nije uvijek istovrstan, pa je nekad moramo prevesti nekom zavisnom rečenicom (vremenskom, namjernom, uzročnom, i dr.), Evo primjera za neke od tih slučajeva: a) Vremenskom rečenicotn, npr., prevest ćemo:
C~ ....-.>-.
O.~
..JI '.1;: '.~'. G~
u ....__ .. ~~u
J
~~~"
....•
~J-"
•...
tr:J\S ~'
Povorka je prolazila pored našeg vrta, dok smo je mi gledali s (terasastog) krova naše kuce. b) Namjernom recenicom, npr.:
~;.rrJi ~~ - Otišao sam u pristanište
,-:-,tS)I ~ ~~ ~G ~t ondje ocekujem dolazak putničkog broda.
da
c) Uzročnom recenicom, npr.: ~~ ~\:,.~\)~\ ::'.~;.Jj ;.,€:1 ~ f a :~,t\:J';-,)~Kako se nadate pobjedi nad njima, budući da se niste pripremili za borbu s njima?
626
Rečenica stanja, može biti imenska (s imenskim ili glagolskim predikatom), a tada je najčešce vezana za prvu rečenicu veznikom " ) ", a rjeđe je asindetski pripojena uz nju. Evo primjera za te slučaj eve.
1) Imenski predikat, npr.:
~8JT015 - Djevojka je sjedjelaplačući
~~ j:j Py}~
blizu izvora.
2) Glagolski predikat, npr.:
~ ~r~~VI~;'\j
Jl~ ~;
,~
:\:.0Jr~ = Poslije
ručka Medžid
se uputio u lov, dok je njegov mlađi brat spavao u šatoru.
3) Predikat pripojen bez veznika, npr.:
~ = U tom
~_:~ ~ ~~ ~ ~~;. ,~~lk~\ ~~
trenutku
priđe im neki
čovjek sa debelim štapom u desnoj ruci. Rečenica stanja može biti glagolska, sa glagolom u "određenom" načinu imperfekta, ispred koga stoji: '..lJ)' npr.: ~! .ul\ J •....... , l.->, .-ii LJ.......Le.,lj. , ,.;.,.j.,) ij ...J = Zašto me uznerrurujete, a znate da
o
\
::....- J.-
~ •.•• ~
~ -~
;
'"
'!!..-..
j.J
'"
;
•••
c- .•.• ~".....
c
,,;
.../
J
L;;;>
J
)l-"
.J
•
•
\
sam vam ja Božiji poslanik? -'(Q., 61,'5). Rečenica stanja nekada je odrećna glagolska rečenica, sa glagolom u "skracenom" načinu imperfekta iza: 1) ili 2) u "određenom" načinu iza
:.J.
c; npr.:
\
~\'•...... 'b-l !.Jb~~ :3. ~\.J' J __
•
-
\
J
pratio njegov drug, međutim,
~')' •• ,
J
01~Ur~'; = •
\-'
Mla.dić je tvrdio da ga J'e
(a, dok) je tamo (otlišao samo on.
~!W\~ 0? ~ ~ 0/~ Lo) !~Jy10 ~ ~)JlŠ' = Čovjek je cijeli dan bio u svojoj kuci, ne znajući ništa od onoga što se vani događalo. Rečenica stanja nekada je potvrdna perfektu, ispred koga obično stoji: 1) ~
.J;f
glagolska
rečenica, sa glagolom
u
'..lJj, a rijetko samo: '..lJ ili ), kao, npr.:
.;'j L ~~ ~G'~j '..lJj ~~))\'
~ : ~~j dL
= Njegova
žena ga
upita: "Zašto ih ne posjetimo, a (kad) to smo im već odavno obećali?"
~;S~~~~'..lJ ~'\_~~1i~I)(,.:~~VI~~~
Stranac pođe prema dalekoj oazi, uzjahavši na svog brzog konja.
:Ur ~~j~k~~t1JT -:-:~~~T, I).t: !WI ~k~ j.:P) = Munir na aerodrom,
je kasno stigao
kada se avion bio uzdigao u nebesko plavetnilo.
Rijetko je pripajanje rečenice stanja uz glavnu bez veznika slučajevima, a evo jedan primjer za to: -lO • GRAMATIKA
u ovakvim
627
~~~, ~~ 0~ 07 ~. ~ teško priznati
y..~= Omer
~~~
uđe u sobu, a bilo mu je
ocu svoju grešku.
Konačno, rečenica stanja može biti odrečna glagolom u perfektu iza: L.j (ili samo: L.), npr.: ~.~I ~ G "'...
~
mimoišaosvoga pristoji.
:.:..:.J.::..G (j ) ill~ "
~~;. 07~ ...
ujaka, ne pozdravivši
.-
glagolska
=
Začudio
rečenica,
sa
sam se da si
ga (a da ga nisi pozdravio),
kako se
Razmotrivši ovu prelaznu vrstu rečenica, sada ćemo preći na obradu zavisno-složenih rečenica, koje vrše ulogu pojedinih dijelova prosto-proširene rečenice, pa se prema njima vrši prva njihova podjela, a potom i dalja razvrstavanja zavisno-složenih rečenica. .
C - ZAVISNO - SLOŽENE REČENICE -
~;JT L..bL:~~() rrj:.;J\
77
Prema R. Simeonu, to je skup rečenica u kome je jedna glavna, a druga (ili više njih) dopunjuje, konkretizira ili objašnjava njeno smisaono značenje, vršcći funkciju različitih dijelova (prosirene) proste rečenice, ili ukazujući na njen sadržaj. Prema toj funkciji te se rečenice dijele na: 1) subjektne, 2) predikatne,3) atributne,4) epozitivne, 5) objektne i 6) edverbtie. se na: a) Adverbne recenice, s obzirom na svoj sadržaj, razvrstavaju mjesiie, b) vremenske, c) uzročne, d) posljedicne, e) namjerne, f) tiečinske. g) pored bene, h) pogodbene i i) dopusne recenice. S obzirom na svoju sintaksičku jaju odnosne i izrične recenice.
i semanticku
prirodu,
posebno
se izdva-
Odnosne rečenice dobile su naziv po svome načinu vezivanja za glavnu rečenicu, naime, pomoću odnosnih zamjenica ili priloga. Po svojoj funkciji one se odnose bilo na subjekt, bilo na atribut, bilo na apoziciju, pa su prema tome ili subjektne ili atributne ili apozitivne. Lzrične rečenice nazvane su tako prema glagolima izrcanja (govorenja sl.) od kojih :zavise. Po svojoj, pak, funkciji mogu biti subjektne predikatne, te objektne i atributne.
.~)ra:.;.J1
i i
Glavna rečenica -~: u zavisno-složenoj rečenici, koja se često smatra po svome smislu.nezavisnom ili samostalnom, ustvari je samo je 77) Općenito o toj vrsti rečenica vidi: R. Simeon, op. cit., II, str. 768·770 (pod: zavisno-složena rečenica).
628
relativno nezavisna. U sklopu složene rečenice ona nema intonaciju dovršenosti, a po svome značenju povezana je s odgovarajucom joj zavisnom recenicom u jednu semantičku cjelinu.
u:.;Jf
Zavisna rečenica - ~WT može biti neposredno vezana za glavnu, ali često i za neku drugu, zavisnu rećenicu, tao da tada nastane višestruka zavisno-složena rečenica.
1. - Subjektne rečenice To suzavisnerečenice koje zamjenjuju subjekt, a odgovaraju na pitanje: ko, što, koji, tese javljaju u obliku odnosnihrečenica. Druge od njih stoje iza glagola govorenja, mišljenja i osjećanja, te imaju oblik izričnili rečenica. Osim toga, subjektne rečenice mogu biti i u obliku neuprsvtiili (indirektnih) pitanja.· Kako je, pak, ranije istaknuto, u arapskom jeziku takva se pitanja po formi ne razlikuju od upravnih (direktnih) pitanja. Ovdje ćemo dati koji primjer za takve odnosne i izrične rećenice koje vrše funkciju subjekta slozene rečenice. 1) Primjeri za odnosne rečenice: \~t 3~WiJ~ (.Lt-:~ = Ko bude marljivo radio, sigurno će dobiti nagradu.
J:~~;;.
\ ' a~t J ~ 'o:'
'.
rr ~
::Jj
t'; :'. r~.Jr~2:JjL.
==
Ono što ti se danas dogodilo,
'1 tl\ J) ~~~; :~':J~t dogodit će ti se i ~ budućnosti . .;5'WIc( 21\ ~G ~ = Koji od nas ne dođe na red do podne, doci će ovdje li rano jutro. ' J
2) Primjeri za izrićtie rečenice:
~.
Jt ~Y\~;.t = Otac ti je naredio da sam kupiš te \)JjG- '..J ~\~Yi'0t ~~Gt ~ = Jesi li čuo vijest da
~~'..LJr~~>'"~
školske knjige. ~ tj;)~ su neprijatelji već prešli preko naše granice?
j.:lJ
,....0
O~ Y. "'"
2. Predikatne rečenice - ~.)L....~ \ ~\
j.
o»
To su zavisne rečenice koje nešto izriču o subjektu, zamjenjujuci imenski predikat. One se javljaju u obliku izričnih rečenica, ili, pak, njihovih tzv. objasnidbenih (eksplikativnih) rečenica (tj. onih koje pobliže objasnjavaju neku riječ). Predikatne rećenicevezane su za glavnu recenicu veznicima: J\ ili 0\ . 629
Evo primjera za ta oba veznika: ~;:.
~~~ ~
01:' '6: 4,..l>-\j
JS )J LJl =
Ponos svakog od njih je da bude smatran ćestitim čovjekom. ~ ~ \kG ';
~l E-~~1:= Namika
1~1 ~j
je beskrajno radovalo što se najzad ~r~tio u
(svoju) domovinu. ; ~
o
3. Atributne rečenice - ~)I
'" o
H\
.;
,... Jl
0...-
To su zavisne rečenice koje vrše funkciju nekog atributa. Kao i subjektne, i atributne se rečenice mogu javiti u obliku oduosnib ili izričnili rečenica, a- također i kao neupravnapitanja, te za njih važi isto što je rečeno u vezi s tom vrstom rečenica. Evo primjer kada su to odnosne rečenice:
1)
J;S
',y.,
--
'"
•• "
:~rrJ i ;/..u~:":"';8' u-=Jn/.~,\ ~. ~~ ...
-"
koja se vracala kuci s pijace.
L = Maloprije
--.-...
sretoh Enisu
"
2) Neupravno pitanje:
\';JI::..u~~ \:: /'.~G ~ ~~ ulovio toga dana.
= Upitah svoga prijatelja da li je šta
~L
' ,
3) Primjer za (atributnu) izričnu recenicu: ~;.J:. .J~~ ~/)) šD~..G >0J 01 ~~Ji'0~ Jj = Već je došlo vrijeme
y
d~ napustimo ovaj grad, pa da posjetimo neke (druge) gradove osim njega; rr~::..,c, ~_,..:~rr ~;JI~ ~~101 ~G1 = Stiže mi Huseinovo pismo da je poslije kratke bolesti njegov otac umro u bolnici
;Q', :".
>~
~~
4. Apozitivne reče nice -
~-:.wrj:;J\
To su zavisne recenice koje vrše funkciju apozicije neke riječi. Redovno imaju oblik odtiosnili rečenica.
~C~
~~wrJl ~:G 0~'w ~~j
:r u:Jr~G 0l = Naila, koja je moja
školska drugarica, ide u Kairo na studije.
5. Objektne rećenice To su zavisne rečenice u funkcija objekta .. One mogu biti u formi: 1) izrićtiili rečenica ili 2) uprevnili pitanja. Evo primjera za oba slučaja:
630
1) Objektna izrične rečenica, i to: a) iza glagola govorenja:
~ G~)j5~I Lt;~ ~ (~: ~G~) =
r:WI,~
Naša nam je tetka (po ocu)
obecala da će nas posjetiti na iduci praznik.
b)Iza glagola mišljenja: ~~ zaboravio c)
'"
'"
01L.G ~
~I
!l~
,.
'"
da ti donesem
"'--
~ ~t:;-)= Života
mi sam potpuno
onaj časopis.
Iza glagola osjećanja:
f1sr~GI ~(~YIG;~ 01~)'J.r1~(...j LSće nas neprijatelji
iznenaditi
2) Upravno pitanje: ~
Svo vrijeme smo se bojali da
za vrijemenoci,
45Jr Ji ~
,...
;:::
...
~'.G ~ : ~
= Upitah
~L
Omera:
"Ideš li sa mnom na fakultet"
6. Odnosne
(relativne)
rečenice -
a...a.rr ~ ",,'t
J1.
""
~
To su zavisne recenice koje, kako je pokazano, po svojoj funkciji u složenoj rečenici, mogu biti: subjektne, atributne ili apozitivne. One se odnose na tzv. antecedent (t/~D, tj. na neku prethodnu imenicu ili zamjenicu u glavnoj rečenici, ili, pak na tu cijelu rečenicu, a mogu biti i bez antecedenta. odnosne rečenice dijele se na dvije ili ~:.; ',,)\j.:.;Ji ), tj. one čiji je a uz koje se one vežu asindetski (dolaze iza njega bez odnosne zamjenice). 2) Druga je vrsta zvana: određene (relativne, ~\), tj. one čiji je antecedent određen (determiniran), a one su za njega vezane odnosnim zamjenicama. Prema
arapskim
gramatičarima
vrste: 1) neodređene (kvalifikativne, ~\ antecedent neodređen (indeterminiran),
Ovdje ćemo odnosne rečenice prikazati na osnovu podjele R. Blascherea, koji ih dijeli na tri skupine, i to:
78
A - odnosne rečenice s antecedentom, B - odnosne rečeiiice bez an teceden ta i C - odnosne participijalne recenice. Tim redom ćemo ih sada pojedinačno
pobliže razmotriti.
78) Sve o relativnim rečenicama uporedi kod njeg, op. cit., str. 420-431, & 408-424 (Proposition relative): Viditakođer: Caspari, op. cit. II, str. 317-324, & 172-175 (Relative sentences): Reckendorf, op. cit., str. 413-446, & 200-217(Relativsatze).
631
A - ODNOSNE REČENICE S ANTECEDENTOM Ova vrsta dalje se dijeli na dvije podvrste, naime na: 1) odnosne rečenice s neodređenim antecedentom i 2) odnosnerečenice s određenim antecedentom.
1. - Odnosne recenice s neodređenim antecedentom To su takve složene rečenice u kojima je zavisna odnosna rečenica u jednostavnoj jukstapoziciji sa glavnom rečenicom tj. nije za nju vezana nikakvom odnosnom zamjenicom, a antecendenti su im neodređena (indeterminirana) imena. Kako se vidjelo, to su one koje u arap skoj sintaksi nose naziv: ~I. ~LilJ ~t I~\~ ....,~1~ ~ ~ 0~t == Kralj pokloni svome gostu pri " ".... njegovom odlasku izvrsnog konja, koji mu se vanredno dopao. ••
y. .•.• ~
.•..
-"
'"
/'
•.•
....
.•..
U ovoj vrsti odnosnih rečenica redovno se upotrebljava lična zamjenica (tzv. c:;l)l ili ~Wi), koja odnosnu rečenicuspaja s njenim antecedentom, npr.:
~ r~~~ ~ ~t
~~
t./~\~ lS"!;: = Ulicom pokraj mene prođe
slijep
čovjek, koga je vodio malehan dječak.
2. Odnosne rećeiiice s određenim antecedentom To su u prvom redu one odnosne rečenice vezane uz određeni (determinirani) antecedent odnosnom zamjenicom, koja se s njime slaže u rodu i broju. Suprotno, pak, sintaksi našeg jezika, ona se s njime slaže i u padežu, kao, npr.: .~LS'.~ r';)r0~;'= Mimoiđoh se danas sa (tom) dvojicom prijatelja, koje nisam vidio otprije cijele godine dana.
L ~) ~ ;:.Usr~,~~
Odnosna zamjenica dolazi odmah za svoga antecedenta. Lična zamjenica: el}! upotrebljava se i u ovoj vrsti odnosnih rečenica, kao što je u primjeru: ' G~~ ~j'.h- ~ ~I) ,0~~\} ~J~0k leže na granici naše zemlje.
= Planine, koje vidimo
u daljini,
U slučaju kada se vokativ, koji se inače smatra jednim od određenih 632
imena u gramatičkom smislu, smatra ipak semantićki neodređenim, relativna rečenica iza njega slijedi bez odnosne zamjenice, npr.:
~~;Jt
!
" :~J)I1t ~c,.:.~" rr~:.,...bG-
~\~~: ~tj ~t
Neki pjesnik oslovi ruševine čiji su ostaci opustjeli!
,
Ni iza sintagme: elativ-rgramatički, imenica, ne slijedi odnosna zamjenica,
0-"1.) ~
~;t~~~;'t~ Ji = Zaista
koga poznajem
,
kuće svojih dragih,
rekavši:
ali ne i semantički, kaou primjeru:
"O boravište
indeterminirana
je njegov amidža najdarežljiviji
u našem plemenu.
čovjek ,
Kada je antecedent lična zamjenica, nju odnosna rečenica naglasava, Ako je to zamjenica prvog ili drugog lica, u oba slučaja glagol odnosne rečenice trebalo bi da bude u trecem licu, kao, npr.:
~~~) CW\~ nagradu.
r::r-,.Jr~ =
0-: G~
:.:.J.:.,~t~\ ~t ~ = Jesi
!\~
~ ~~
Mi smo (ti koji su) zaslužili
pohvalu
i
li ti (ta koja je)
dovela našu malu iz obdanista? Međutim, odnosnom
često
se taj glagol
zamjenicom,
(ljudi) koji ne smatramo
= Ti
.s)C.
npr.: ~.,~ nesrecom
rečenice
r:;J ~~=
slaže
u licu s tom
Zaista smo mi narod
J)i ~ ~':~~\1~~
da bivamo ubijeni.
~~
si čovek koji ne pazi šta govori.
Mjesto još danas upotrebljavanih itd.),
odnosne
nekada
se upotrebljavala
odnosnih
zamjenica
(dijalektalno,
(
L5,.J~,~i
u plemenu
nepromjenljiva odnosna zamjenica j~ (= koji, itd.), pr.: = Obrušiose moj bunar koji sam iskopao.
~?-
~.
j~ L5~
, ::r-,.Ji - Tajj) :.:...:~
B.- ODNOSNE REČENICE BEZ ANTECEDENTA To su zavisne rečenice koje počinju odnosnim ond. onaj koji) i C. (= što, odn. ono što) mj.kojihse te odnosnazamjenica ~t (= koji). :
Zamjenica
:;. se redovno
onog koji (ko) je pravedan. Zamjenica
zamjenicama::;' (= ko, nekada upotrijebi L5.Ji, ' ~ odnosi na osobe, npr.: ~t = Volim " -
:;. može se odnositi
J~::;'
i na ženska lica, npr.:
otj). .r--"Yr L5iy. "-! ~T rY L5:.G-l ~j
::"';8'
emir~ Šerkana, koju je on sumnjičio
za to.
= Zejneba
je bila jedna od robinja
633
(. upotrebljava se za sve osim za osobe, npr.: t.: ~ ~) ~' ; ;t ~ '.~ = U njemu (tj. raju) ćete imati (dobiti) ono što vaše duše požele .... (Q., 41, 31). Zamjenica
Nekada L. (u paronomaziji, s ponavljanjem glagola iz prethodne zavisne rečenice) ukazuje na neodređenost. Tako, npr.: ~(. 0WYT0--::"~? ~wr~ ~CJr,·:;;~= Djevojka je ostala u šumi dok nije 'nakupila' izvjesnu količinu granja.~ Jl ~l..Jr~t~ L..u ~t.;..~ = Pošto im je glasnik poručio što je trebalo, smjesta se vrato
e; e-~~ (.
odakle je i došao. Kako je istaknuto, mjesto zamjenica :;. i L. može doci IS.JI , ~\, i slične odnosne zamjenice, kao što je u primjerima: Tako je: ->.JI mj :;.: '
~~~t
~\ ~ ~
->,.JI ~~
= Začudio
Jt ~
sa~ se da je pred njima
išao onaj koji mi je izgledao najmlađi od njih .
.,..J;
...,...
mj,
lo :::.,J 15 ,..JI (J.i'~'.'ul~ ~ :..--(.;t '~ = On -'
-'
I,.;?..-
• _-./
_/
:
\
M..-"
-'
Ćevam prenijeti ono što
mi reknemo, a dostavit će nam ono što vi budete rekli. ~t mj.:;': ~ ~~(. LS l.,.::~~" 0r~ ~·Jrr:.G= Ova će kuća pripasti onoj koja se bude brinula o meni dok budem živ...-
~
..-
'"
..-
C:1~:
~ ~ ~ = Odbijaj onako kako je najljepše (ili: na mj. lo: ~t najljepši način)! (Q., 23, 96).
Nastuprot navedenom (u pretklasičnom periodu, u poeziji, i dr.) ponekada su se ;;. ili (. upotrebljavali apozitivno mjesto zamjenice IS.J\, i sličnih, npr.: IJ"': /; ::r-,.Ji') 1\) = A muslimana, onih koji su
::.,)~ ~\J;'~(
t? ;;.::.,;. ~''.
slijedili Božijeg Poslanika (rj. Muhammeda), ima mnogo. (;.5')(. ;. ~~ ~\ '.1' ', ~~ lS!\ ~';. ~ = Poslije smrti Halidovog oca,
~;.t:J
:J :.
(njegova) majka mu predade knjige koje mu je ostavio (njegov) otac. Odnosna zamjenica ~t uvijek mora biti određena, a upotrebljava se i za lica i za stvari. Stojeći u sklopu zavisne odnosne rečenice,u padežu se ravna prema njoj, a ne prema glavnoj rečenici, npr.: ! ~\ ~\~ ~, ali ona ipak može stajati i u padežu koji zahtijeva glavna rečenica, naročito kad u odnosnoj rečenici dođe e-I)I, pa bi se gornja rečenica preoblikovala ovako: ! j::Jt ; ~t ~ ~ = Pozdravi onog od njih koji je najbolji (ili. ... najboljeg od njih)!'
634
..9
~
'"
Zamjenica t;'"\)\ iza prijedloga Prijedlog, koji u našem jeziku dođe ispred odnosne zamjenice, u arapskom stoji iza nje, ond. iza neodređenog antecedenta, tj. kada nema odnosne zamjenice. Iza prijedloga redovno se stavi e-I)f, izuzev u dva slučaja: 1) kada prijedlog i ta zamjenica (tj. e-I)\) nisu nužni za shvatanje te rečenice (pa se oboje ispusti), 2) kada glagol odnosne rečenice ima prepozicionalni objekt sa y ispred njega. Primjeri za
t;\)I
iza prijedloga u rečenici sa:
a) Neodređenim antecedentom, npr.: ~11~LJ jj-~= Putnik zađe u neku šumu;. u kojoj je bilo mnogo zvijeri.
~~ J.;'~~
b) Sa određenim antecedentom, npr.: 0,~L;t~ G~) <.s,.Ji' ~\:' )I~ LL-~ = Uđosmo u vrt, u kojem zatekosmo oca moga prijatelja. c) Bez antecedenta, npr.: ,t.\~~~ 0"'-]'i ~ ~~~ ~ ~G-t\! prijetis bez (ikakvog) razloga.
= Zaista se ne bojim onoga čime mi sada
lS~~
Primjeri u kojima je ispušten prijedlog i zamjenica
t;I)\ , i to u rečenici:
a) Sa određenim antecedentom, npr.:
y ~(~)ili~ ...
'..J <.sili ~)c...::.G-t ~
~)i' J.,b ~
=
Nakon dugog
.
vremena sretoh jednog svog poznanika, o kome sam ti već ranije pricao. ~ ( 4.,) ~t ~ ~ \J~~l = Sjetite se moje blagodati, kojom sam vas bio obas~o! .. (Q., 2: 122) , b) Bez antecedenta, npr.:
!
0"'tr (~)
!l~1L. ~)(.j ~
:;
;.-sl = Sakrij od svih naših drugova
ono, o
čemu čute sada obavijestiti! U odnosnoj recenici sa neodređenim antecedentom prijedlog i e-\)I ne mogu se ispustiti. '
635
C - PARICIPIJALNE RELATIVNEREČENICE U pretklasičnoj prozi, pa tako i u poeziji, često se moglo naICI na particip (ili i neki obični pridjev) sa određenim članom, kaoodređenicu u aneksiji (JI ';, '. li); Tu je taj član imao vrijednost pokazno-odnosne zamjenice, a to je .zapravo slučaj tzv. participijalne relativne rečenice.iOna se 1110žezamijeniti.običnom odnosnom rečenicom, kao, npr.: o~ (=~~J;.)~ ::r..Jr~) = Radosnom viješću obraduj one
~A ,,--,..
.;
'"
'"
koji obavljaju molitvu (namaz).
'"
= On
G~~ :G.J7 ~ ~ ~)_:_::'7~~~~~;. čuvene u svim krajevima naše zemlje.
je pjesnik čije su pjesme
U ovoj atributivnoj relativnoj rečenici njen pridjevski predikat (o.J~I) slaže se sa svojim subjektom ()_'O..;.\) u rodu i broju, a sa subjektom glavne (šire) rečenice VL:.JI) slaže se samo u padežu i određenosti, iako je ova cijela relativna rečenica, ustvari, atribut subjekta glavne rečenice. •
.;.
..•.• o
$/
0_ JI
7. - Izrične (deklarativne) rečenice .. (~J~~
..•.• ;.
o,..,
\ ~\)
To su zavisne rečenice, koje mogu, kako je navedeno, po svojoj funkciji zamijeniti određene dijelove proste proširene recenice, naime: subjekt, predikat, atribut ili objekt. Ovim se rečenicama nešto izriće ili objašnjava, pa se tada nazivaju: objesnidbene (eksplikativne) rr J-:,;JL One dolaze iza glagola: govorenja, misljenja ili osjecanja. "Sintaksički su za glavne im reče nice vezane veznicima: jL 01, 01, (te od njega oslabljenim: 01) i složenim: \r7 ~J"
(od:
')I
';:
+ 07>."
..
Primjeri za izrične rečenice dati su govoreći o njihovoj funkciji (kod subjektnih, itd., rečenica). O njima se govorilo i u vezi s upotrebom čestica 0l i 07, te njihovih oslabljenih oblika 0l i 07 . Zato nema potrebe da se to ovdje sve ponavlja. JI;;;
..•. o
,.; o
;.
,/
Infinitivne rečenice ..(~J..L.,a.:J\~\)
)l
0....-
Subjekt neke imenske ili glagolske rečenice, kada je on infinitiv C:~f), može se nekada zamijeniti cijelom subjektnom, izričnom rečenicom, i to je onda: infinitivna rečenica. 636
Ispred takve rečenice stoje tzv. ili lo, kao, npr.: ~~
~)~0
)~f (tj. infinitivni veznici): 01
0'~\:,Jr~-~~ 01 = Da slušaš
~ ~ ~
(Slušati)
roditelje bolje tije nego nepokornost prema njima (ne pokoravati im se). (mj,
da se kaže: & ~ ~JJ\)lLo.t1 (Poslušnost prema roditeljima bolja ti
je...) iG.Jl\; ~\j ~~ Siriji~- (mj.: . :. ~~ '"
'"
'
~~10 Jt1 = Moj prijatelj Zahiddugo je proboravio u t.~1 ::J\1;, = Dug je bio boravak moga prijatelja .....) ... .
Nekada se namjesto infinitivne-rečenice
(sa 0t) upotrijebi upravni
govor, npr.:
Ol;' ~
:)l~1 ~l~1
01~
: ~1
J\.i; = A Ahmed
njega draže mi je, nego da on.dođek nama. - (mj.: ...
~1l>;':'.. \r---i o.,s-i oi ćr" ~ oo'
oo
reče: "Da odem do
~101 ... , ili, pak.:
)
o.,s-i ~~ = Da budem vezir, bolje je nego da budem e~ir. (mj.: .. ~::,.,5-10t.u; pak; ... \~!)~';s-0l ). ~
"," __ ... y. __....0
__
o
~o '"
.:1'
__
j.
.Jl
'"
"'
__
\.r-j)
637
8. - Priločke (adverbne) recenice-
ypH\
jl ~
o ~
jl,..-
jl
0,..-
To su zavisne rečenice, koje po svojoj funkciji izražavaju okolnosti glavne glagolske radnje, odn. upotrebljavaju se, kao i prilozi, da pobliže označe: glagol, pridjev ili drugi prilog. Po svome sadržaju, tj. po tome kakvu prilošku oznaku proste prosirene vrste rečenica: zamjenjuju, ove se rečenice dijele na spomenutih devet vrsta rečenica koje ćemo sada redom razmotriti.
-~(<.:Jr~\
a) Mjesne (lokalne) recenice
To su zavisne priloške rečenice koje vrše funkciju priloške oznake mjesta, ukazujuci na mjesto gdje se vrši radnja glavne rečenice, i slično tome. Za nju se vežu prilozim: ;t (~ ' Ji) , ~t , :. ::... , (.~::... i sl. Evo nekoliko primjera njihove upotebe. (= ovdje, ondje) gdje: L.:.J = Sjedi ovdje gdje je nekad sjedio tvoj otac. Jl = (onamo) kamo, kuda: :.~'.I:: ~~ ~l ~\-SU!~~= Učenici otrčaše (onamo) kuda je otišao njihov učitelj. 'J (= odakle, otkuda): W '-':V1. li'::t ~~ voO........, '·~t :.,....,l.a.:too l...>.->.t ~°.Jrl'~',= Danas je ~ •• ~
;t :;t
~;t~ ;t ~ ~\ ;t
c •••••
.-.-,-.-
.-
\...I~~-./
J-
stigao i moj brat odakle je jučer došao naš otac. \'~:~t (= gdje god, ma (bilo) gdje): :. ~~S- ~t ~;'j = A On Itj. Bogi je s vama gdje god vi bili. (Q., 57, 4). ;. ~~ =(ondje) gdje, ma gdje, gdje god: ~ ~~ wl~
~~~
~W ~~
= Lovac izbaci strijelu (ondje) gdje je čuo šum u žbunju. -
! ~~ ~C: L~
J)~:.
p ),_ ;~I~~:- Pri uspinjanju
::...
na
planinu odmorite se gdje god nađete podesno mjesto za to!gdje: ! to ~J15:· ::...~lrSW~\~~: = Odvedite dječaka onamo gdje ga traži njegova zabrinuta majka! ;. ~~~ (= odakle, otkuda): ~~:;\1 :.:;,.. ~ C;Jr~~t.:\~ = Često
;.:~Jl = (onamo)
;..+Jr~\
~w
nam raz gala dođe iznenada, odakle je i ne očekujemo. \'~~~~(= gdje god, ma gdje): ~j~ ""
~
<.>)Jr ~ ::.u~~t ".-
(. ~::...~~:.(,~
Skitnica je krao gdje god je to mogao po selima kroz koja je prolazio.
638
=
;:,
...-:;
~
/
b) Vremenske (temporelne) recenice - ~lo)\ ~\
.;
0/
79
To su zavisne priloške rečenice koje pokazuju kada (i sl.) se vrši radnja glavne rečenice. Prema tome kako se vremenski odnosi radnja glavne prema radnji zavisne rečenice, možemo razlikovati tri vrste ovih rečenica. 1) Obje te radnje odvijaju se istovremeno. Takav njihov odnos izriče se pomocu veznika (poredanih alfabetski):
~k ' \~k d':\~k' C,
:<:.., ~ ' ~ ' c.~'
LJS- i c..
Evo primjera za sve navedenim redom. (= kad): ~k: '"/~'o ~~ ::.Lr~r kada govori arapski.
~;Jl:~
11
0
Čudim se da ga ne razumiješ
S)~
1~1 (= kad): '.-G ~\;Jr ~t5' \~1 ~j ~~\j = Moj drug me posjetio u našem selu kada je već bilo sazrelo voce. ~111 (= kad god): r~r ~ ~~ I~I;';~~; L.\~)= Kad god sjedim s Fuadom, pričama o danima mladosti. l..;:-! (= dok): ~).::.. ~ G:JC C... :.;. e:;. ~ = Razgovarao sam sa svojim daidžom o svemu i svačemu, dok smo se vozili u njegovom automobilu. ~ (= sve) dok, kadi: (kao, npr., u stihu):
~W
Y ~ U!G-
,
e
~ :'; ~ ~ J..:J: = Čovjek ima razum po kome živi, (sve) dok mu (njegovu) nogu stopalo (njegovo) vodi.
:':i1 ~C 0/~
;(;'.:J, , ,j lr.~r '" "J
0 ~ J'I ~"";'I;J\
I.",;> "':
","/".
~
"':?
'"
\ Jc ./
~
-..
;~~JI J'\ J
:,.'~~II)aj
:= '--
••
- Starac je
gledao pastire kada su dogonili stoku do kuća njenih vlasnika u selu. ~
~ ~~
(=kad): ~wr~Jl~;~~':, ~~~C~~~~:":~0t5'=Selim je bio zauzet učenjem kada sam došao da ga pozovem u sveučilišnu biblioteku. (= dok, kad):.i.,r ~ rG ~ j.).rr ~ = Omer je , učio do iza ponoci, đok su svinjegovi uk{rćani spavali.
~c. ~)~
'v>
c.~
(= kad): ~t ~1 ~t ~~/..G. ~YT0t5'= Princ je bio mlad kad je na njega presla kraljevska vlast poslije smrti njegovog '!';
~
~
oca. 79) O njima vidjeti: Reckendorf, op. cit., str. 463-483, & 234-253 (Zeitsatze),
639
god):;;Jf ~l J~ 01~; ~.~).51 WS= Kad god se s njom šetam, želi da siđemo do mora, Lo (= sve) dok:::D:.8'~; :':":~lo," 01 ~":1 = Ne smiješ izlaziti .iz kuče, (sve) dok;i tako b~lestan.' ,
LJ5 (= kad
~~rr::r. C~
2. Radnja glavne rečenice vrši se prije radnje zavisne rečenice.Pri takvom odnosu takva vremenska rečenica veže se za glavnu ovim veznicima: 01~i ' ;..;. , ~~ ,.\'. i~~' ~ ' 0\ ~ ' t..: ~ i 0\ ~ Evo primjera: (sve) dok ne: . , ,
0-- .
~f Jl = (sve) dok ne:
~TJ;":'; ~~ 0\ Jl ~;srJy..0~~';. 0;1)1108'=
Seljani su se tiskali oko tuđinca (sve) dok nije pojahao svoga konja i otišao.
? = (sve) dok ne: ~,..LJi'Ji ~~~.~ 0~ ~~~!G;Ji~LJr ~ ~!4JI~ = Bjegunac se krio uobližnjoj
~) W:)'..
J.:j
šumi ( sve) dok se potje:ta nije vratila u
grad, = (sve) dok ne: ~~ ~~ \!~;"-/1 ~')f = Stvar smatra teškom samo dok je ne preduzme, = (sve) dok: \'. '. t, \ '" ~~',~L, ~ ~ j ',;.1J\ ~ = Djevojčica je dugo ~ <; \',:': e "J
-..;
,
.
,
plakala sve dok je nije umirila njena majka. (= prije nego što)::-'~ y ~::, Ji
:J~ Y I:-=!~;Ij ~ ~~
J~
Kralj često obilno nagradi svoga posjetioca prije nego što on išta zamoli od njega,
~f J.:j = prije nego
(što): ~~,.LJi'~~ ~ ~1 ~~ 01
Y :".~)IJi ~~
=
Vratio sam se kuci prije nego (što) se vratio iko od naše brojne obitelji. ~~
CW~t
Y ,~
(= prije nego što): L. lov prije nego je bilo svanulo jutro, ~ (prije nego što):
~t~ ~:,i.1;0\
~:?~Poranio sam u
J~
=
P~::.,~0'; '"~;.~:.S-'..ili = Priželjkivali ste smrt prije nego što ste
je sreli. (Q., 3, 143). 3. Radnja glavne rečenice događa se poslije radnje zavisne rečenice. Takav se njihov odnos izražava veznicima:
lo?! , ~i ' \~i ' lo\~i ' lo J~t, ~i~ , 01 ~
~'~ 640
"0\~~"~,ili,
~::r.' G ,\:::.~, (JC- ,
, lo ~ , 01 L"L';', b d::'. JJ isL
'
zadnji put): 0l5:.Jr\~ ~ (:;;:1\ loj-T~~:~ ::ti iS? ~ , ........l.i = Da li ti se šta važno desii~ otkako' smo se zadnji put sreli na
Goj-\ (= otkako
ovom-istom mjestu? (= kad): G Jl ~~T~ t.š~l~'jj\1:.:.,J7 = Ti se ne sjećaš kada nas je bilo malo prije našeg preseljenja ovamo.
0--~.~
11
J.5' ; :
\~1
(= kad): ~;:.-. ~ ~~ G 1~ ~ ~~ ~J;\~l = Kada je gost odsjeo kod njega, ispričao mu je sve što je podnio na svome putovanju. Lo\~l (= kad god): ! ~f \I~74L (,.L ~ G\~l= Kad god sretneš Selvetu, prvo je upita] o bolesti njenog oca! Go (= čim): ~1:' .:ici:) ~~ lo J~7=Čim je ušao u svoju sobu, legao je da se odmori od premorenosti.
~~yr::,.. e.>'
J~t
11~'
:\
nakon što): .... ~'~ ~l~ ~;; t) \1 ~~ = Gospodaru naš, ne daj da zablude naša srca, nakon što si nas 'uputio (na pravi put)! (Q., 3, 8). (=-
L.: c)-
J.5' ~ ~ ~\
(= nakon što): /~ ~7~ ~7 ~ ~ (; .. = Izašao je kasno od svoga brata, nakon što se s njim (bio) siožio u svemu. ~ ~ (= nakon što): f)Ji\:.G t:W G'~ ~~ ~,O:' ; =Trudit ćemo se i dalje, nakon što budemo postigli ovaj cilj. ~1~ '.,.4 (= onda kada, nakon što): '", '1" u••••__'I:~ o.•.• \'1~.../. ~.J:SWI',;~C. u-- lo ~\..- 07~ .... u,. \
~\ ~
iT~
-'
••••••.. '"
.r--"
=
Otac je izgrdio djećaka počinio.
C (= dok): •••
~
~M
c •••• __
•
"-'
:r~r\~~ \
../J
tek onda kada je saznao šta je on zla
":'Jjl''':''t.
\;.
••
../
1::.. ~'~:' ~"-'_
: •• ...;
dl. J.'~~C .../
...,/..F-
.. ,
'= D~k su se opsjednuti JOš odmar~li' na zidinama grada, napadoše ihneprijatelji sa svih strana. (= dok): ...:JI ~ ~ iS7~ (T~~ ~ ~j ~~ \'.::~= Dok se Zufer sunčao na stijeni, ugleda zmiju koja je hitala prema njemu. '-,-_{, .. ~jf
\ "Q :~
~
"
,::;
LJe..(= čim): r~LJT~\
~.O
YM
07 r)Wr~} = Dječak je odlučio dapobjegne iz sirotišta, čim padne slijedeca noć.
;.> (= kad):,\~:::~
'g~ UL;.:
!\~~
~t;~.u~~~j~~)? Jl~
= Kad je Selim pošao na put, ispratila ga je njegova žena sa suzama u očima.
~
\:0 ~
(= kad): ~ ~0-=,~G ~G.'~ ~ ~~ Jl ~j ~ = Kada smo stigli do jezera, ostali smo malo kod njega loveci ribu iz njega.
L.~ (= dok):~· :JT Jl ~G-~;'~ ~ 0~G-~GT~~ ~\:' ~~ ~
c.'~ =
Dok smo sjedjeliu bašči toga trgovca, dođe mu kći,zovući ga hitno kući. 4"1 - GRAMATIKA
AKAPSKOG
JEZIKA
641
'"
~
(=
dok): ~~ .....
,)
..li..... ~
o" .J ~L..,
/............
,..
J...
/v
__"
JI
~~~ ,)1 ci.J=- ~ -- ".....
..li __c
I~
.,. __ JI
.,-
.y" ~
=
Dok je on čitao u
.....
svojoj sobi, kad mu dođe jedan njegov drug iz djetinjstva.
~i~) (= čim): ~i~ Jl ~~ LJ!
t;~0\ ~ ~
r)W"(~ 0\ ~')
reci mu da se odmah vrati svojoj kuci. (= kad god): ~ ~~;" ~~ ~,.L,., \~~ ~~:.G
Čim nađeš dječaka,
=
~.:..rr~~~\~ LJS- = Kad
god bih vidio toga čovjeka, odmah bih se sjetio jednog svog prijatelja koji je mnogo ličio na njega. W- (= kako, čim): ~1·.rr ~ 4·',<~ r~)~~;;:' ~I.U ~ W'= Kako bi koja jabuka pala sa stabla, dječak bi potrča o da je stavi u korpu.
0:-
LJ (= pošto, kad):."L..~
~;..t:~\;~~G~G
su beduini stigli u oblast [emarne, razapeli su (svoje) šatore kraj jednog izvora. ~l ~ (= čim): ~G) ~ ~l ~;.~~ 0l L.= Čim su me njemu predstavili, ustao sam i rukovao se s njim. (= otkako, otkada): J4-0I ~ Ji ~ ..:....:Jl,'i..'. ~ ~~itG :':"';1.5' =
? .... ~
Jl~°.(Jrj::.) LJ= Pošto
J::-
Karavana Nubijaca putovala je otkako je (bilo) izašl~ sunce pa do pola dana. L (= otkada, otkako): ~~~.:..rr~~ ~~ 01.5''i :: \~:J: ~~LJrj; = Mladić je zaista mnogo naučio, otkad a se družio s onim iskusnim čovjekom. ~). (= kad): ~~:..:..: (.3, ~c:.t'-"~ - \..:.....ro-J! r( rr',:~ v.--,,(':rr~1j 01.5'- Vođa .. ...u..../ ri F.....
...1 ..••1..1
.....
"
.....
gusara bio je plahovite naravi, škripeći zubima, kada bi ga srdžba obuzela. c) Uzroćne (kauza1neJ recenice - (~:.~~ rr~\) To su zavisne rečenice koje izražavaju uzrok ili povod neke činjenice, događaja ili situacije, spomenute u glavnoj rečenici, tj; one kazuju zašto se događa ili ne događa ono što je navedeno u glavnoj rečenici. Uzročne zavisne rečenice za svoju glavnu rečenicu vežu se veznicima:
~l' \~1 ' ~ , 0\ ~ , ~' ::.. c::.,..)
njihove ~potiebe.'
~l (= budući
a): ~;
,.,'
,~
' 0~ ' G ,0"~
J; ;J,); P~I..S~
hoda, buduci da je još uvijek bolestan. 642
i sl. Evo primjera
,
~,~\1
=
Moj djed ne može da
kad): ~ ~;'_JC", ~~'jj f: 'o ~'i \~W \~ ;j;..i'i poznaješ, zaštoneprestano loše govoriŠ o njemu?
\~l
(=
\~l =
Kad ga dobro ne
;'f-~
zato što): J \)8' L: ~j ~\~ ~j = A oni će dobiti bolnu kaznu zato što su lagali. (Q,,2, 10). ~\ ~ (= buduci da): !.~ ~j ~ ::DG'i ~~ ~~ ~j l; ~'i = Ne boj se, . budući da je on pametan čovjek, od njega te neće snaći nikakvo zlo! ~
J
~
(=
o".
(= zato što):
"......
l.:..::-;'~ •..
'"
o
~
:::-
""...
__ ..Jl
L..,d;.... U....L.,.:>01.5'
o...
'"
C-::->-Ij...olj
> :~::ro(= buduci da): L..:~j5\;.,sT';Cj
,;
•...""
t.
'"
..:,;->-i= Volim našeg
\..;)-~
JI.
•
•..
'"
"'...,.,.
susjeda Ramiza zato što je bio iskren prijatelj našeg oca. "
~
'"
"'......
~lJr~~~G-
~l ~. ~:..:r.~uf=
,.....-
Buduci da je vruca, vatra brzo zagrijava vodu i ostale tekucine. (= kad): ~ ~;'Yr~L:Jr i~ !l~j~ ~L.:J~ ~~ ;;'j = Gdje je ta tvoja hrabrost, hvalisavče, kada te je mogao zarobiti onaj golobradi mladic?
W" (= jer): 4J\'.~ tr'...•:.s:.;.'~jL..S-r':"'iL, ~ :\ ;~lV;\
\.'<-~\ = Sa dobrim spominjite ,;.T ..
OJ
svog učitelja jer vas je on izveo iz neznanja! ~~ (= jer): ~ ~ j;..~:J~ ,,;j = Slušajte riječi svoga druga jer je on razborit i iskusan čovjek! ~\t". (= jer): U./~~ Jl5" ~\' ," :: 11~ ~L5'~)L. = Nismo ga našli kod ~ kuce jer je on bio izašao malo prije našeg dolaska.
:'--~G~',;~~\)~,
Y~)-
'"
".".
"..
cl) Posljedične (konsekutivne) recenice To su zavisne rečenice koje označavaju posljedicu glagolske radnje njihovih glavnih rečenica. Zanjih se vežu veznicima:
~.:~ , (Ji)
J::- ' J J::-, Jj ~>Ji i sl. Evo primjera
za njih:
:~ : ~ (tako) da: ~~ ~:. ~':~\~~' ,;~ Jj ~j L.~. ~~ \~~L5'J: :~: = Mnogo smo se od njih udaljili (tako) da nismo mogli poslije toga čuti njihovo dozivanje u pomoć.
? (tako) da:.~
PrWk ~ ? ~;' ;
~ Jj ~ odmorimo tako da bismo ubrzo mogli završiti posao.
~l ? (tako)
J::-
= Treba
da se
tJ
da: ~fJi ~ \~ Jj ~~k';,: \)8' ~k J)"~~; ~l;.~~:~. = Od njih se spasilo samo malo, tako da su bili prisiljeni da se povuku u grad.
41 '
GRAMATIKA
643
~~,,:' 'A ~ ~~~ ~1 ~Y ..?- ~fJf ~C.::. 015"~\~ = Cesto je setao po okolici grada, tako da je to postala njegova stalna navika.
~~?
J'';;' ~ako) da: ~t
~>Jl
F
Ol\')
(= toliko da): ~
;..J ~t~~; ~l~: '.~'. 11015=
Starac je bio toliko umoran da nije mogao ni da ustane. j;IJ
,.,
o
.;.
"" ;
o ....
e) Nsmjeme (finalneJ recenice -(~GJi' ~\)
80 -
/
To su zavisne rečenice koje ukazuju na namjeru, odn. svrhu radi čega se vrši radnja glavne rečenice, odn. događa ono što je u njoj izraženo, Ispred zavisne rečeniceupotrebljavajti se brojni veznici, naime:
? '~'~ ,
,"o~~,~,
~
,~
, ot~
,
Q, Ol Q, J od kojih neki imaju i druge funkcije (?', J) ili su inače rijetki (O i njim složeni), kao što su kao namjerni veznici rijetki i ovi: 01 , :....;,w- ,). Iza svih ovih veznika. (izuzev O) dolazi "zavisni" način imperfekta (kada su u ovim rečenicama, pa to važi i za: ..?- ,J , :....; , ) i dr.),
s
Sada ćemo dati primjere za upotrebu svih ovih veznika navedenim redom.
? (= da):
! ~~
~
~
\~l ~
~
posao da bi uspio u životu! ~
-
i.;s
(= da): ~
= Uvijek temeljito radi svoj
LsJ\'t ~ ..
..:.J)T ~l>~
~
,..,..",
~l
~':':l= Požurio
!i~
...
"
,..",
sam
onamo da se sastanem sa svojim zetom u dogovoreno vrijeme. (= da ne): ! A;S ~ r:G~ ~G :':"':~L. ~~ ~\ = Radi savjesno dok si "',..
,..
ff'
,..,..
,..
mlad da se ne bi kajao u (svojoj) starosti! ,.. o...
~
,,,,-
...
,,..
;;:
.J.,..
(= da): ~l;,>-J):>
o"
,.. o....
~
r~ ,..
'!t
1'..
JS
J. '"
..•oji
o; p=
Od svakog seučenjaka
očekuje da koristi ljudima cijelog svog' života.
0t Q
(= da): !~~l:r ...
01G \~l:, .:;.\ = Uvijek izbjegavaj da
\~l ~
"...-
,..
poniziš ikog od svojih drugova!
J
(=da):~;.-:Ji
Jl G...:.:"";'~~.~
~C:.~
0
,..
~L:.~ - U subotu
navečer
pozva me Halid da zajedno odemo u pozorište.
0~
:fJ
(=da):
!
~,.u.~ ~)-~ O~~:~:;-~ ~:lrJ:-~1 = Pošalji im brzojav da ih
podsjeti mi njihovo obecanje! (=
da):
to .;.:~
~4J1 ~
Jl CJ;J! y ~\:....; ~ ~ I~G--rV!
-.. 'JL ~ 4;cJi ~ M~jka je viŠe puta
.;..J)~
pokusala da ~d~ati svoga sina
80) Uporedi u vezi s njim: Rockendorf, op. cit., str. 454-463, & 222-233 (Absichtssatze).
644
od izlaska na uzburkano more, ali su sve njene riječi bile uzaludne. (= da.ne): ! ~~L;. ~\' ~7~ 0'ii'::D J)h.: :.lS-i:::: Zapiši šta ču ti sada
~
reći da to ne bi slučajno zaboravio! ~
11~.,1~~/
.. (;::da, nebi li):;<
b'· rr~
~~
bi li se odmorio od dugog hoda.
~t \ 'Q~Š(J
(~da,
"
kako): '-;--;1) ~ ~
~:.u\)(.{,1 01
~..-
= Starac
~\~<.:_::.;J ...
=
sjede ne
Jako sam
""
požurio kako bih uskoro vidio svoje roditelje.
da ne): ~ ~~4Jr~ ~ ~ ~\~) !~~~J(J :: ~1 ~ Planinar se hvatao zastijene i grmlje da ne bi pao u provaliju ispod sebe.
~
(=
Evo sada veznika koji se rijetko upotrebljavaju u namjernim rečenicama.
~t
(=
da):
.l:!~ :lo'
~
~ ::''':~
::.L0 ~
__...
""
y; 01 :!J;.r ~\)
=
Tvoj otac je htio da Ji
oprosti, ali ti si mu ponovo bio neposlušan.
J
r:JI~ \lt
da): ! ~ ~\~~ ~t LS~; 2~ .)l moj vrt, pa da te počastim voćem iz njega. (= kako): ! ~t :r.\;.J.W\I L..S \~t ~LJ\I~\'=
(=
W
, ,
= Daj
dođi danas
li
Ne činite nikada
,
nepravdu ljudima, kako se ni vama zbog toga ne bi Cinila nepravda! (= da): ~,,.;:.:.IL,,' 1'..-:', i I; '..L...:; ~1 '.~ '~', ',:1\ lS'~. II CG:.:J1 ~~\ J . ~ . ~ ... .~ = Otiđi ti prije nas do-rijeke, pa da i mi domalo dođemo i posjedimo ondje u tvome društvu! ~..I
""
~
.-:;-
•
-
U
J~
-J~l
..•
""
f)Natinske (modalne) recenice To su zavisne rečenice koje oznacavaju.način, tj. kako se odvija, odn. vrši ono o čemu se govori u glavno] rečenici.One se uvode.veznicima: 08' , 08' , w8' ,LS , 01W' , j.I LS , ~ , \~~:S', L.f... i sl. Evo primjera za upotrebu tih veznika. (= kao da): lJ~ ~ ~0tS 0? .)l~ 0\5' = Bolesniku se Cinilo kao da nikad nije bio zdrav. (=kao da): lJ ~~c. JS' "7 ::.L8' ~Yrr:.G. Jl ~ ~l= Ti slušaš
~ts~ts-
W\5
;.'s
ovog stranca kao da razumiješ sve Što nam on priča, • (= kao da): ~ JYT.~~ -- \~;,iSY.wtS ~L-:.lJ \~ = Putniku je .-...... "'...-izgledalo kao da vidi neko slabo svjetlo na dalekom. obzorju. -"
645
W" - kao što, (onako) kako: w)-li ofl LS :il>- ~ LJIoy-I \~ ~ = Amru je savjetovao njegov brat da odmah učini (onako) kako mu je naredio njihov otac. "..
~t~
~
JI"..
ji"..".."..
".."..
::>
r""
".. "..
Međutim, prevestćemo: ! ~\)T ~ :.:.Jr Uu stvarnosti! (= kao što): u~~~ 0r L.S ,J:-G l..$.
I)
"..
o
"..
Y.
~
"..
::' C
"..
"..
"..
"..
J = Budi onakav kakav si o.u 0r \:;::~ J
J)) ~~
~4Ji~ J;.J'=
Budi uvjeren da ć~ o~a poteškoča ubr;~ proci kao što . se sve poteškoce naposljetku riješe. } Lj- (= kao da): ~ ~ 0Ll '0\S:,JL.S ~::U~ '0~ \~W = Ta zašto toliko galamite u kud kao da vam je otac odsutan iz nje? ' = (onako) kako: ~j~r~ ~''';'tj;r ~ ~= Kako je radio naš otac, radit ćemo i mi svi njegovi sinovi. ~ (= kako god): l~.lE~ J..;.4!.r->- LJI5' .r-..G oy-L; ~ ~ .:r->I ~. = Kako "
~;r
J:.;s'
".. '" o '"
,
:Jr
I:_:~
".."..
J o
'"
~
lO
..•.
-::- 1)"..
..•.
"..
,...
\li
,... ji
ji
".."..ji"..,...o,...
ji,... ji
,... ,...
o
,...
,...,...
o,...
'"
god je Omer lijepo obavljao svoj zanat, njegov brat Nezir bio je u tome bolji od njega. (= onako kako, kao što):::r- ~·"'I~;"rj.:J(J~. ~\! ~1 ~ = Ti se zaista ne trudii u svojim studijama' ka~ što je'čii'1ioranije tvoj stariji brat.
~\> ~ .......... ......J
o
.J,
g) Poredbene (komparativne) rečenice- ( :G.Jli.S ~
..... .J
)
To su zavisne rečenice kojima se upoređuje sadržaj glavne sa sadržajem zavisne recenice. Pri tome upoređivanju razlikuju se tri slučaja, pa se može isticati: 1) Jednakost sadržaja glavne i zavisne rečenice, a tada se u te obje rečenice upotrijebi elativ (komparativ), kao, npr.: ..:J)i ~~ ~)- J~ (C.JS-) ~~ ,/I;S-~ ~~:J(h C.JS-= Što marljivije čovjek radi, to u kracem vremenu postigne svoj cilj. 2) Nejednakost sadržaja glavne i zavisne rečenice, a tada se elativ (komparativ) javi samo u glavnoj rečenici, npr.: ~ ~:.1;LS- ~ A)J..r ~:~~ ~)\ = Situacija je u njihovoj zemlji mnogo ozbiljnija nego što smo to (mi) mislili. 3) Velika razlika između sadržaja glavne i zavisne rečenice.
y~
U ovom slučaju pred zavisnom rečenicom stoji složeni veznik: Jr = akamoli da (ili neki drugi istoga značenja kao: J~ ~tj , J~ dJ~L.i sl.), <,
646
,
~;J
npr.: ~.~ ~ 01 ~ ~ 'j,; pJ\~ ~ l'~ 'o = Učenik nije razumio učiteljevo pitanje, akamoli da na njega ispravno odgovori.
;:~/~1 W 0;:" 0~~G
rVrW '0;:"'1;' = On ne zna maternji jezik, akamoli
da bi znao neki strani jezik. h) Pogodbene, odn. uvjetne (kondiciona1ne) recenice )!;:;i
o;:;i
(~;:JT
)!,,;)!
o .....
J~\)
81
To su zavisne rečenice koje označavaju pogodbu, odn. uvjet od koga zavisi ili pod kojim se vrši radnja glavne rečenice, Zavisna rečenica naziva se: protaza J,~f, apodoza - ~1;Jf(ili: :\;..11, ~\j~f).
a glavna (uvjetna) zove se:
Pogodbene rečenice dijele se na tri vrste: 1) stvarne (realne) u kojima se ono što je navedeno u glavnoj rečenici zaista dogodi, ako se ostvari ono što je izraženo u zavisnoj; 2) moguće (potencijalne) u kojima se nešto pretpostavlja kao moguć događaj i 3) nestvarne (irealne) rečenice u kojima se iskazuje nešto protivno onome što zaista jest.ili što zaista nije. Sada ćemo razmotiriti sve vrste pogodbenih rečenica u zasebnim odjeljcima. J. :;.
i) Realne pogodbene rečenice - ( ~
...• o
-9- ~
o:;'
.Ji....';
~;:JI ~\
o.....
)
Ispred zavisnih rečenica ove vrste stoje veznici: \~1i jl. Ovo posljednje je nekad zdruzeno sa C. u: lo; , a sa negacijom '1 stapa 'se u: \!l. Nakon \~1 obično slijedi "perfekt" u obje rečenice, i to vremenski nelokalizira~ (u značenju neprave sadasnjosti), npr.: 0~L.>:;Jr~ ~L.\~l = Kada je Ioš postupak čovjeka, loše su i njegove misli. ' ,
~;1
Iza veznika jl, tj. u zavisnoj rečenici (redovno glagolskoj), kao i u glavnoj, najprije se upotrebljavao "skračeni'' način imperfekta, a kasnije i "određeni" način (i to rijetko). Osim toga, dolazio je i "perfekt", koji tada obično ima futursko značenje. 81) O pogodbenim rečenicama pogledati: Caspari, itd., op. cit., II, str. 345-349, & 187-190 (Conditional and hypothetical sentences); Reckendorf., op. cit., str. 483-516, & 254-264 (Bedingungssatze), u što su ukljucene i dopusne rečenice, str. 513-514, & 263 (Konzessivsatze),
647
Rjeđe, pak, "perfektoznačava proslu radnju, koja se odigrala prije neke druge glagolske radnje u prošlosti (a to je značenje pluskvamperfekta). Za ovu posljednju funkciju upotrebljava se pomoćni glagol J\S i to njegov perfekt ili skraćeni način (apokopatus), stavljeni ispred perfekta nekog drugog glagola. Evo sad primjera za te razne slučajeve upotrebe veznika 01 u realnim pogodbenim rečeiiiceme» ~ a)
Apokopatus
•.:.? JS::JJ
u
obje rečenice:
~t •.C.:Jr ~
ču ti objasniti. '
0~
01 = Ako
~
"
,
navečer dođeš kod mene, sve
'
u zavisno], cl indikativ imperfekta u glavnoj: -r ~i L,)-!i ~ L;~ ~J"!i \~ Jl = Ako vi volite svoje roditelje, i mi volimo svoje (roditelje). ' . . b) Apokopatus
~
e
>
...-0 ...• ,.".."
.J
"' •..• o
o ...• ""....
c) Apokopatus pluskvamperfekta), j
,...".. o".
::: I;)
.•.•
,.
~ ...:; y:J l.JyJ ~.J
:l
..• ..-
{
~
I;)
-
od JLS s perfektom npr.:.
drugog
\~W...:; }~j ~1.!.lU.:J:r~ ..-".
•
••••.••
",..,....
I;)
~
""
Jl =
"
glagola
(u značenju
Ako te bio pozvao sebi u
posjetu, zašto si odmah.odbio njegov poziv? d) Indikativ imperfekta:uzavisnojrečenici, npr.: ! I> ~ 0) jk~_;'p1T\:U!.I~.r..G..Z..\ = Zaposli kod sebe ovog siromaha, ako u njemu vidiš (kakvog) dobra! ' e) Perfekt u obje rečenice u značenju futura, npr.: lS.~~ ~; 01 = Ako će mi jednom koristiti \~__ ;~~:JJi~ ~ ~;:~ moje iskustvo, kori stit će mi sigurno u toj prilici.
Le:; ~~
f) Perfektu značenju pluskvamperfekta, pr.: I~I~ ::J; ~Jl-'..ill~; ~0~Jl- 0i = Ako si ga ti prevario jedanput, onje tebe već više puta prevario. f) Perfekt od JtS' pred perfektom drugog glagola (u značenju pluskvamperfekta), npr.: ! h~~ ;, ~ \Il \:J-G. :; ::.u~!.I~) Jl5'01= Ako ti je on to bio obećao, budi .•......
....
••....
..-
.
-
....
uvjeren da on neće ispuniti svoje obećanje! ~l (= ako): ! )I ~'.;:': ~~L:0)U i;~ ~ JW
lok
=
Ako se bojiš prijevare od
njega, ne druži se s njim ubuduće! ~l (= ako ne):}~ ~~) l.l;l ~ ~ ~~ J-:'.;~\11= Ako to ne uradiš, otac će se rasrditi na te i strogo će te kazniti.
648
j) Pogodbeno-odnosne recenice - (~;:JT ; ~
o ~
/
lo ,
Odnosne zamjenice: :;.,
~t pa
a....& ~ /'t-
;
/0
i-
)
/
složena: ~,a
po nekim, i to
rijetko, i: ~t
, ~t; te čestice (prilozi mjesta i vremena): L.~1' lol~l' Jt , :.;t , ~t , (.~~~~.;:,., a po nekim i rijetko upotrebljavana: (L.) 0~t , ..:.r-:: ~t i
lo J:..
(=
Jp
loS ), zahtijevaju da glagol u zavisno] rečenici (kao i veznik
-rJ~t.)~f,
bude u skracenom načinu (apokopatusu pa se zovu: jI;JD. Svi oni toj rečenici daju značenje pogodbe, odn: uvjeta (te se ovakve rečenice nazivaju i: uvjetno-odnosne ili, pak, kondicionalno- relativne).
r
Evo primjera za ove rečenice sa izamjenicarria oblicima.
;; = kotgod):
.G~ "
~
~
~
,'-
~
o
i s njima složenim
:-e: ~ :;. = Ko(god) se trudi u svome
",ci'
c
poslu, uspije u (svome) životu.
Lo = šta (god): za njega
::U\~;;-~\):'č~L.} = A što god dobra učinite, Bog zna
(Q., 2, 197).
~?~ :J Yl~l :J ~ 4 = Ma šta mu rekne
šta god, ma šta): moj brat, i ja ću mu reći isto.
~
(=
~t = koji/god): ~1 )~.)I~~ ~ ~
= U koji (god)
~LJ \~~.~~~ /'; ~1~ dan otputuje naš stric, otputovat ćemo i mi toga dana.
o
_
~\
~,
~\
l'
-9
= (ko god, ma ko): \~1:'
l>,-0 ~
: Ji' ~ ~'~ ~~ god mi dode popodne, sigurno će me naći kod kuce.
(=
koji god, ma koji): ~;.
JI :J JZ )~ ~
s.9
~1
:;. ::.u~.~,..l""~1
= Ko =
Koji
god te prijatelj upita za moje zdravlje, nemoj mu reći da sam se razbolio! Primjeri za navedene čestice. ~~ C)t ~ ~ ~~ ~t lo\~l- Kad god čujem za-tvoj uspjeh u nauci, mnogo se zbog toga obradujemo
L. (\~l) ~l (= kad god): \~
Jt
:;t
(=
gdje god):
(€; \.
~l Gl~1
~,.L...:, ~
Jt = Gdje god sjede moja
prijateljica, sjest ću i ja pored nje.
=
gdje (god): ~,:::
" ~
:...J~ ~~~ :...J~:;t= Gdje god
se
zaustaviš radi odmora, zaustavit ćemo se i mi svi s tobom.
649
,'Q :~i(= gdje god, ma gdje): ~
:\~Y\ ~
~l = Ma gdje da se neprijatelji sakriju, naći ćemo ih brzo bez ikakve sumnje. (=
\ 'Q ~~:..
~j~
~~
~'~
::J.:~f-l ~ r:{j')1 r--! )~~ J~~
kad god): I~l
učiniš dobro
plemenitom
čovjeku, nikada
1'. ~ ::.-
=
Kad god
se nećeš zbog toga
pokajati.
;;.. = kad
;~\+:~T
(god): ~
~U
~~r ~~~VT~jj
~
= Kad
god
majka ode na pijacu, povede sa sobom svoju kćerkicu.
?
isto značenje i konstrukciju (sa skračenim načinom) imaju Kao rijetko upotrebljavane čestice: (. ;:,. , «(.) J~l i ~ ~l (= kad god). Čestice: :. ::.- (= gdje god; kad god) i d5-(= kad god) zahtijevaju iza sebe perfektili "određeni" način (a ne skraceni) imperfekta.
r
obično stoji apokopatus i u Kako se gore vidjelo, iz~ riječi j\~I, glavnoj i u zavisnoj rečenici (ove vrste rečenica). Međutim, u obje takve rečenice može doći i perfekt,kao, npr.: ~ :.:..u~:.:..w 0k = Ako to uradiš, stradat ćeš. ' , Treca je mogućnost da se u prvoj rečenici upotrijebi: 1) apokopatus, a u .y __" ;:,,, drugoj perfekt, npr.: ~1 ..:...:s u-'-.,j ..:.r-1= Gdje ti budeš, bit ču i ja. - 2) u prvoj Gl~~r ~l~:~-I~L.:= Ono što ti perfekt, a u drugoj apokopatus, npr.: \ ' ~~l ;:.
:l"
J.
I::}.
;:,
postigneš, postignut ću i ja.
Upotreba čestice ~ ispred apodoze Ispred apodoze (glavne rečenice pogodbe) stoji čestica slučajevima, koje ćemo sada sve navesti.
J
u određenim
1) Kada je apodoza imenska rečenica, npr.: ~U 6..;:r r~JtS 01 = Ako je govor od srebra, šutnja je od 'zlata. ' , / , '
~'~:r.~
2) Kad apodoza počinje nekim glagolom nepotpune promjene, kao što su: ~ , ~., ~' ~ i sl., npr.: ~ .~~·ZJ;:J~ 01~....G~ ~\;.:;. = Ko ustraje ~ sva'me radu, mote biti da 'postigne visok položaj ~ df'uštvu.
2
j, W .. "
0li~\j~
,,,..,,"
J1 = Ako javno dajete milostinju, pa i to je- lijepo! (Q.,2,
271).
'
3) Kada apodoza izražava: želju, zapovijed ili zabranu, npr. (zapovijed): ! ,~\J:Jr~ :-;'..a-: 1 i = Ko nastoji ostvariti svoje želje, neka bude strpljiv u nedaćama!
~0;0"0 Jk ~ ;;.
650
4) Kad apodoza
počinje nekom od čestica:
J~' L. , ;)
nagacijama:
a rijetko: ~ i
, ~,
Ji '
(--=...)
0~
te
,'..lJ),
;J . Evo primjera za neke od njih,
J:.:;jr:0~,~ ~ J~= Ako obiđeš svog bolesnog prijatelja, to će ga jako obradovati. ~ ~ ~ tr:.;;. '.lij J~ J~= Ako on kao što su: ~
~~ ~~ :' j
krade, pa krao je i jedan njegov brat ranije. (Q., 12, 77).
~y~ ~
""
jj
'"
/
""'"
.:.LJ ~
o
j
Il
'"
",,:::
.UL ~
o
j
o
~
jA •••
~ 0~ = Ako-se Iskreno ne pokaješ, neće ti biti
o
.... o
•.
•.•
••
oprošteni (tvoji) grijesi.
Asindetske pogodbene rečenice Kada od dvije rečenice bez spojenih riječi između njih, glavna rečenica izražava: želju, pitanje ili zapovijed, onda glagol zavisne rečenice stoji u apokopatusu, kao da se radi o realnoj pogodbenoj rečenici. Evo primjera za te slucajeve: L;lS r3Wi :GJt ~ ~LJ ~LS ~L.~ ~- ~1 = Kad bih imao dovoljno novca, putovao bih po svim krajevima svijeta. ~ ~ j~ ~ ;~ ~~ (~E:}tr~ ~t = Zar nećeš sada navratiti kod nas da malo porazgovaramo o našem planu? ~t i:.G ; <~ I\~ ~~r = Posudi mi ovu (pjesničku) antologiju da prepišem neke pjesme iz nje!
~ /":"':::'~l\~
1) Potencijalne pogodbene recenice - (t-c.::JT ,
~p ~f
)
,
Ova vrsta pogodbenih rečenica mogu imati oblik kao one realne, počinjući veznikom Ji, ili, pak, kao one irealne, veznikom ',3, a ponekad se javi i spoj tih dvaju veznika, naime: ',3 Ji. Potencijalne pogodbene rečenice od realnih se mogu razlikovati samo po smislu, tj. po tome što u tom slučaju nismo uvjereni da će navedeno u zavisno] potencijalnoj rečenici zaista biti ostvareno, iako za to postoji mogućnost. Evo jednog primjera za to:
~ D~ ~1 ~~r
O~jG;JrJ~ '"
'"
'"
'"
'"
~
~
\~
..J, ;i~ \; ii ~ : c:::.
>'
0.r Ji - Ako
bih se sutra
'"
ujutru rano probudio, otišao bih na izlet u okolne planine. U našem jeziku mi tu svoju sumnju u izvrsenje radnje obično izražavamo kondicionalom u zavisno] rečenici (kao i u glavnoj). Smisao, 651
pak, samog konteksta odlučit će o tome da li ćemo neku pogodbu shvatiti kao moguću (potencijalnu) ili ne stvarnu (irealnu), Sam veznik u oba ta slučaja može biti isti, naime
:,J.
Takve su potencijalne
pogodbene
rečenice:
:--:-)~ ~C~ ;. :'g ;Y ~'~\j ~W ~k ~l svojih roditelja, ",~"..
J\.;- ',?i ~ ~
.•.. c
~o/,
•••
')lj ~
,.,,,
odvratiti
bi ti slušao savjete
uskoro bi završio svoje studije.
.J.o··jl",
':t'
:,J = Kad
.... o,
....
jl-",.",·""o;,o
$.rP !ly-i JJG-}
~ ",
'"
01 = Ako bi .••
od tvoje namjere, nemoj ga poslušati
2) Irealnepogodbene
te tvoj -
brat pokušao
ni u kom slučaju!
~Pp\ )
recenice - (~~
:,J,
01:,J,
Ispred ovih rečenica stoji veznik. akosu glagolske, a složeni veznik ako su one imenske. Iza njih dolazi perfekt ili imperfekt. Uovom slučaju perfekt ima značenje prošlosti. Imperfekt, međutim, tada nije vremenski lokaliziran, npr. (u stihu): ~. LJ>·' 1"(:J.:.J..t'j :J::...'J~l)'.LG'jc. = Zar seti ne bi 'jA-J'.../ "J
slo žio s misljenjem Međutim,
vašega plemena
i perfekt
može
J
J..
\
kad bi oni primili toga došljaka?
biti upotrijebljen
određeno vrijeme, kao, npr.: ;'..G-\j ~; ;..-~ učinio bi vas jednim narodom. (Q., 5, 48).
ne označavajuči
nikakvo
iiJ\~G :,Jj = A kad bi Boghtio,
U našem jeziku u ovoj vrsti pogodbenih rečenica, iza veznika "kad", u obje recenice (glavnoj i zavisnoj) upotrebljava se kondicional. Međutim, iza pogodbenog "da", u zavisnoj rečenici dođe: za.sadašnjost» prezent, a za prošlost - perfekt, dok u glavnoj rečenici stoji tada kondicional. Primjeri za irealnu pogodbenu a)
glagolsku, kao: ~~
njegovu
~
L.
rečenicu:
J.S'~
~~C.:: ~
želju, učinio bih sve što je u mojoj moći.
~c. ~
<
\~l!.lG= Da je ontoIbio) ~~., a'.h'~
~:, a
moje upozorenje, b)
pouzdano
~l
ne bi ga zadesila
znao, nebinikad
~,~:Jl5':,J
= Da
bih znao
::.u~:J:~:J1Š:,J
"
,\
onamo otišao. je moj prijatelj slušao
ta nesreća.
Imenska rečenica (irealne pogodbe) ,
im se začudili.
652
'
~;JLGl..JkJl
Ifl ~ \~::.u:,.; ,
:,J = Kad
\~ ~8i01:,J = Kad ,
bi ljudi čuli tvoje riječi, mnogo bi
Kad poslije
Jr, pa
}' slijedi negacija
Jr ":1}'
bude, dakle:
za te slučaj eve, kao za:
'i): \~r ~~ ~~ --
--
":1,
onda iza nje obično dođe i veznik
JI ":1}', ali
ili
se to ne događa
U ~;.JC;;jc~ r ":1}' = Da --
--
--
Jr ili
uvijek. Evo primjera
nema njegovog
priznanja
--
zločina, ne bih u to nikada povjerovao.
~t'lj: ... ~,g~jl J-) ::""~:lilBO Jr":1}' = Da bi im se ti bio priklonio
~t'l}:
skoro da
.... (Q., 17, 74).
Jl (~~'.:j~;~~Jr
~'.'a'glr~
te nismo učvrstili,
":1}' = Da
neće uskoro večernji
suton; odšetali bismo do onoga brijega.
Čestica
J
u pogodbenim
rečenicama
Ispred glavne rečenice u bilo kojoj vrsti pogodbenih rečenica, često se upotrijebi čestica J, i to: a) naročito kad je zavisna rečenica previse duga; b) kad i pred zavisnom rečenicom stoji čestica J, i c) kad glavna rečenica pocinje negacijom L. . Međutim, da bi se izbjegla kakofonija (tj. slijed dvaju slogova J), isprednegacije nikada se ne upotrebljava čestica J .
:J I
J. ~r.·' ..Ui6)'~ \~;.....:'~ ~~Go~~s
Evo primjera a) ~
-
za upotrebu
.../
,
bio pravedan
U
i dobročinitelj,
b) ~ (:.~ 0GJ
čestica --
..../
-"
--
,
'0\5'1 .7 = Kad bi taj vladar
svi bi ga ljudi cijenili i voljeli.
~1.i1i ~'~::; ~.+:'.1Ij'~~=
Daje osumnjičeni
govorio
istinu pred kadijom, bilo bi bolje za njega. c) ! ;~~.
::..,~)
LJ ~C
~
J.::-::.'~:;}' = Kad
bi ti pre tražio sve naše
krajeve, ne bi mu našao ravnoga!
Ispuštanje dijelova pogodbene rečenice Ranije je bilo riječi o tome da _se iz govorne situacije često može razumjeti sadržaj i namjena neke rečenice i kada se ispusti određeni (čak i glavni) njen dio. U pogodbenim, pak, rečenicama može nekad izostati čak i glavna njihova rečenica (apodoza), a nekada i zavisna rečenica u njim~ (protaza). Evo sad primjeri
za ispuštanje apodoze.
653
yliJr~..L;,~T0~.... ~-,':)j ~T2~:; --" --
--
= Ko se, pak,
odvoji od Allaha i
'"
Njegovog Poslanika, Ibit će kažnjeni jer Allah je strog u kažnjavanju, (Q., 8, 13) - (U zgradi je pretpostavljena ispuštena apodoza).
Češće je ispuštanje (elipsa) apodoze, u slučaju kada je ispred protaze veznik 0l (a to 0l zapravo uvodi pitanje, na koje s očekuje potvrdan odgovor), kao u primjeru: ,
o •.•
J.:-i ćr" ~jl ··0
•.• 0",
o ""
__ /
'"
""
w' ~I
0/
o '"
~
01 ... ~
'"
""
"..
"" '" o
dJ'; iS;; 0l
= Ako
••
to smatraš Ispravmm
(dobio je), pa da uradim kako simi milije preporučio. U tzv. disjunktivnim pogodbenim rečenicama, tj. u onim u kojima su jedna drugoj nasuprot stavljene dvije pogodbe koje se međusobno isključuju, često se ispusti apodoza prve pogodbene rečenice, a tako i protaza druge, pa se one obje zamijene riječima: ~lj. Evo primjera. ~ /.Ll: rr G..:.J ~ljG..b~ Jll;~1 0l = Ako pristanu na naš uvjet I dobro jel, a ako ne (pristanu), otkazat ćemo ugovor s njima. I van pogodbe u ovakvim disjunktivnim ispustiti i zamijeniti sa: ~lj, npr.: lJ'O:' 'Ji ~:~
y ~G
)~\'lj ~/..G,~
rečenicama, protaza se može
J.Jl-Prihvati
ovaj moj savjet, inače Itj. ako ga ne prihvatiš/' me ubuduće ni za što ne pitaj! 3) Dopusne (koncesivne) rečenice Ovim se rečenicama izriče nešto prema čemu se sadržaj glavne rečenice ne bi mogao ostvariti, odn. njima se ukazuje na teškoću izršenja radnje glavne rečenice, ali ta teškoća ipak ne priječi da se ta radnja izvrši. Sadržaji glavne i zavisne rečenice ne slažu se međusobno, nego jedan drugog gotovo da isključuju. S tim u vezi dopusne su rečenice po svome smislu srodne suprotnim rečenicama, koje ih nekad mogu i zamijeniti, npr.:
~;. ::-s 01j L~'.w ~1~
bol~stan. - mj. da se kaže: /~;
~~ = Omere, došao si u školu, iako si :.:J1j .... (= a ti si bolestan).
Po svome značenju dopusne su rečenice dvojake. Jednima se nešto dopušta što zaista jest onako kako je rečeno. Za glavnu se rečenicu vežu veznicima: 01 ~)/ , 01 ~L..!;../ , 0(•. \ Evo primjera za njihovu upotrebu.
654
~t;.l~(= uprkos
toga što): \~_..0. ~t
~ot
~~
rili~~
r~0\S
=
Dječak je odbijao jelo, uprkos toga što ga je glad silno izmučila.
~t ~
(= premda,
mada): :~~
J+--t r'.4Jiot ~
r\~V\ r'~ ~ ~
= Nije
mogao porušiti piramide, premda je rušenje lakše od građenja.
~~J(= iako, ako i): ~1 J:J \~ ~ ~ ~ Jf, ~;. ~
r~ ~~.~
= Obišao me
Hišam u mojoj bolesti, iako me prije toga nije dobro ni poznavao. U drugoj vrsti dopusnih rečenica dopušta se (u zavisnoj) nešto po sebi moguće. Za glavnu se vežu veznikom:}J (pa) makar, npr.: 11l ~
! ~
••••
-F = Reci istinu, (pa= makar rb } J lo)-!. JJ.r. P~ J5' = Svaka će tuga •..•
0.-'",
"'
Ir J'S .,1)~ .••......•
Y\:~
o ...."
•..•
o
:::-o "..;
;
.J...
o.J
-&
.J
i gorka bila)! jednom proci, pa makar dugo i
potrajala.
Završna napomena Pri obradi pojedinih vrsta rečenica, razni veznici većinom su u primjerima prevodeni po jednim našim veznikom, a treba znati da se oni često mogu medusobno zamjenjivati, ako su sinonimni, i ne zahtijevaju neku poebnu sintaksičku konstrukciju iza sebe. To isto važi i za mnoge arapske veznike istog značenja i upotrebe. Kao i kod nas, neki od njih zastarijevaju, a javljaju se drugi novi, što zahtijeva ispitivanje novijih literarnih (i drugih) tekstova u vezi s tim, ali i sa drugim jezičkim pitanjima. Noviji pogledi na pitanja, ne samo sin takse nego i ostalih disciplina gramatike, osim možda sporadicno, nisu, iz raznih razloga, mogli biti primijenjeni u toku ovoga rada. I sama novija Iingvistička istraživanja još su u toku, još uvijek konačno nezavrsena, a pogotovu u pogledu na pitanja gramatike arapskog jezika, njegove leksike i njenog normiranja, a posebno u području njegove sin takse i semantike. DODATAK
Pjesnička sloboda - Liceiitie poetica
~~)\;,J\ III "Poetic Licences", iz knjige: A from the German of Caspari and edited with thenumerous additions and corrections by W. Wright. Third edition, revised by W. Robertson Smith and M. J. Coeje, Volume II, Cambridge, 1955, str. 373-390, & 232-253. Nešto slobodniji
prijevod poglavlja:
Grammar of the Arabic ianguage, translated
655
PJESNIČKA SLOBODA (Licentia poetica) (W. II,
pp. 373-390, & 232-253
Arapski pjesnici dozvoljavaju sebi izvjesne slobode, kako s obzirom na oblike riječi, tako i na rečenične konstrukcije. Ovdje će biti navedene samo najvažnije od tih lićencija.Nekada je pjesnik primoran da zbog zahtjeva pjesničkog metra ili rime (tzv.;..:.sr ~~)~) izvrši određene manje promjene u konsonantima ili vokalima neke riječi. a) Slućajevi s hamzom
~:,J\ ~1),
1) Nju može potpuno apsorbirati prethodni vokal (kao kod npr.:
&\ \il
~\~
~
~ )J~~ --
--
&\
mj. (pravilnog) \il f /~ ~\~ mj. f"~ ~t~ : ,J\ :'~ 1\)~ mj. ,0r'~ II)~ f :)ij~ j( mj. 0\;~ j~ f' mj. ~C: ~~L:. i sl. ,..
'"
Kod .s\j nastaje najprije:
C ' pa
f '~~ ~)~
mj. mj. :
~ ~
~TJ (i pasivu: ~.s~).
2) Kad je ispred hamze konsonant bez vo kala, onda vokal iza hamze može biti prebačen iza toga konsonanta (pred nju), npr.:
.s\:; > .s;"
f
J\}' > JI)
f
~r::r.>
: 3\~\ > ~;J\
~i'~
,..
4/~\;j. > ~\~
f
,.."
,..
"',..
Nekada se u ovom slučaju hamza asimilira prethodnom) mj. ~ i dr.
f
~}:t\> J\i\ ili '-.5 npr.:0
3) Kad je ispred hamze veokal, onda se može pretvoriti u dugi vokal koji je homo gen tom vokalu (a > a, u > U, i> 1), npr.: JL > Je.. , Uj > (jI) i dr. Ovo se češće događa kada je hamza 3. radikal riječi, npr.:
~Q\ > ~W\' t>!(j >,J(j, ~.~
>~
~'
i sl.
4) Hamza sa sukunom ( 1 ) mijenja se .uvokal koji joj prethodi, npr.:
y-(.l\ o .... .",..
Q~)-4.,.....iJ;("I _
~.....
..Il
,,~\
,j.
,.;;;...
> ~I
••••..•;;;,..
.,st...
) mijenja se često u QJ~....iJ;
,,~> ~
".,.....
f
i sl. o,,'"
,..,..
o "
"L.:;.;> L.:;.; : "I)j
Jl
f
Jl
..•
'"
"'''''
..Il
..•
..• o ,..
G-Oili '-.5~'
,,4-lJ\
mj.
•
1 dr.
4-lJ\
(pl, od
\ dulji se nakad u T ispred riječi koja počinje sa t , npr.:
..:Jn > ..:Jti f~~k\ > ~~lT 656
..•
(L ):
.... o :::
f
Obratno se događa rijetko (tj. \ > ,,\), npr.: Upitno
,..
.
~4-lJ\).
~}i 0J1 u poeziji zadrži (dok bi se u prozi l>J~l) (mj. t5~i); ~LJ1:;S(mj. ~Gji';S)~:- ;;J'ii'jjt;. Nekada se
~';J:J,rjj'\~k praznog:
i sl. .'
elidiralo), npr.: 1~1); mj.
-,
Dugo ii ispred udvojenog suglasnika, nekada se pretvara u dvoje "a" s hamzom između njih tj. u: a' a, npr.: iJ}l.aJ\ > iJ ~Ck > ~Ck' i dr.
}W:J\ ~
b) Nepravilnosti u upotrebi tsšdide Obavezno
41; 0\:,t
udvajanje
suglasnika
01:,t~~;
mj.
pa, npr.: kažu:~::r.
~~;
mj. J5:kSi::r.
J:~ ~;
G>.~)~ ~ :
mj. ~\,
mj. ~
41 mj.
se ne vrši:
mj. ~
(ili se, pak, čita: ~).
nekad se upotrijebi tašdid gdje mu inače nije mjesto u prozi,
Međutim,
mj.
(tašdid) ponekad
~Y\;
rnj.
L..]..•:';/lr ~ ~~):...};
:-H?Jl: ~10f
mi.~)J ~~ ~~I)
C a;I\.
odn.
~
~
c) Nestegnuti oblici mj. stegnutih Ti su najčešći
kod radikala
koji su jednaki
na 2. i 3. mjestu korijena
0kJ mj. IJ~ 0k)
(~G.:), i kod imenica i kod glagola, npr.: I;";' '!J.
mj. ~I
""
"'0
... : l".io
j;.V\
mj.
Jl
""..0;
< ;--.io;
mj. \.io ~
J:l:>-;
1J...
. "" -::
.; "o
/"
mj. JI.>- : ~;
~ ~\ ,-&."
j
mj. ~
.J.
.,.
--
~
"
;
r'~\; "o
.... o ••
i sl.
Nestegnuti
imenski oblici upotrebljavaju
korijena čiji je treći radikal mj ..JI;'
J
-::.,
J
ili
~ ~\;JI ~ JJi'~~~), ; mj.
~\~~;':l~ /;;S i dr.
(~L),
t5
se u poeziji i oni izvedeni iz
npr.: ~L.
~\;Jr..... ; ili:":(~i' '
,
Nekad se pogrešno upotrijebi akuzativni kao u primjeru: ~\;. mj, _JI;'
J;.
;.;. mj. J>L. ;.;.:
J;'.
oblik
~ ,
'JW
-"
~(;.;
;~1 ~t5./;:.5 mj. ,
>(jw mj. genitiva,
d) Odbacivanje sug1asnika "n' u nekim imenskim i g1ago1skim
oblicima To se ponekad energetiku (mj.
kmj; .. ;,.JrJk; rJ~~Y;:~
~I:illr... ) : ~jL.~ ~ ::.JG-t5,.JrJ )
,
,
,~ s
,
, ..:.J...; rnj.,j-"-? , ~ '/
Nekada "n'' otpadne u čestici
o ~/
ARAP5KOG JEZIKA
o~:
:;J, npr., '"
42 - GRAMATIKA
i
)'::"'1 L.1' :1,.:. ~ ..(mj .... 0\:k:' ... .):)8 CJit'l~ J1
glagola: ...
c.r.?1 ; često je: ~ o "
dešava u dualu i pluralu imentic)a, te u apokopatusu
(mj~
, ,y...:. . o~:
u ~i' "',.-
.:J)'j: ,...
657
Nasuprot navedenom, neki dodaju "n'' perfektu i participu, npr.:!l~ (mj.... ili u: \~~ ~t ~\it (mj. ~\in.
~I~
rl~);
Odbacivanje nekih drugih sugiesuike.Le čitavih slogova To se čini pod pritiskom metričkih potreba, i to na početku, u sredini i na kraju riječi. 1) Na početku rijeci, npr.: J~ mj. J~~'I,o~ mj. ~I \ I;;; mj. I~I, i dr. " ,
,
mj. 1Il \ ~~; ,
,
3) Na kraju tiječi, npr.: ~ mj. ~lJT~
mj.' Jj)i0---
\ ~;
,
2) U sredini rijeci, npr.: tlk:~ ml' tlJ;.'.~, ~, (ili ~~)
mj. ~I
~Jj:;-;
mj. ~'~ ~ J('
\~
J)W\, i sl.
~
~
(i Ju.) mj. JLJr0-- \~(. ~ ;
= 'an-nabi mj.
~
mj.' 0~
......-
J-.;
mj. ~.~:' ~.
mj.;.;JI;;
\ -:.,~; "
:.)r ~ \ Jj)r~';
--
mir-rizqi
\' J~;
mj. ;;
--
Tako se gube suglasnici u nepravilnim pluralima kvadri-i kvinkvilitera, kao, npr.:.)\ij, < t.)\ij, \ JI) < ~\) \JW < ~W \ i~G; od ~~. ~
--:::
--:::
--:::
""
To se događa i na kraju nekih drugih riječi: ,J.G < ~G \ .)L. < :"'.)L. \ J(' (ili ,J(.) mj. :~).:(.. -, -
;
ili za ~L:Ji; Postoje slučajevi i većeg skraćivanja riječi: ui za Jj\.::..:Ji Wi; za ~Wil (..:Ji;za ~Wil ~i; za rUi \ Ui; za 0LJil G;za cG;za ~~ . ,-
<::;
U vezi s promjenama kod vokala mogu se navesti slijedeće 1) duljenje kratkih vokalau sredini riječi; 2) skraćivanje dugih vokala; 3) odbacivanje kratkih vokala; 4) dodavanje vokala na kraju nekih glagolskih i zamjeničkih oblika, te nekim česticama; 5) nepravilna upotreba tanwina i drugih padežnih nastavaka kod imenica.
1) Duljenje kratkih vokala u sredini riječi To se naziva
t~ <'~
t.L;.:;, ti i dosta se javlja kod la! i li!, a rjeđe kod "u", npr. u:
\ JL
\ ~;~ < ~~
\ ~C:.ui< ~C:.uil~JJJt <.:.wti dr.
2) Skraćivanje dugih vokala
rG \ ~\i'.
Ono se može desiti u sredini ili na kraju riječi, npr.: a) ~ mj. mj. ~\i'. (pl, od ~~~) mj. :;.s-,mj. 0~, idr. b) ~\)i mj. ~I)il mj. L5~Yi; (1.1.pl.perf.:) < \Tj l mj. (:' ;,; i sl. •...
658
0G -
0:';,; -'."
:4Yi
Odbacivanje kratkih vokala
3)
~
a) U sredini riječi to se događa kod nekih imenica oblika ~, ~,
te kod glagola oblika:
J.,J > j:J
~t\ ... za )~'/\
primjerima:
;-
...
i
J.:J > j:J
, te J-J > j:J , kao
< ~ "..... \ ;.s~ '<;.sj-~;
\ ~
"
,,;'
'IS!
o
slučajevi odbacivanja takvih vokala u drugim oblicima, kao: ~) \ ~\
mj. ~\
/
....
u
rjeđi su 'ili
Jl
mj. ~)
.••.
(pl, od <..>;5:J\ )\ ~i)j mj. ~9j; zbog tog odbacivanja
nastaju oblici, kao što su, npr.: ~ '~ \ .G:-l < '~1 i sl. /
pa bude
(za ~)
< ~;,
ili /4 (za ~)
~
> ;
/
Nekada se dešava suprotno (tj. ume tanje vokala), pa se npr., veli: J.b1 mj'Jb1 \ ~
mj. ~
i dr.
'
b) Nek~d otpadne krajnji kratki vokal, kao, npr.: ~ mj. ~ i sl. To se događa naročito kada je krajnji suglasnik neke rijeći isti kao pocetni slijedeće,npr.: ~~~) (mj.... ~ ... \ .JJr ,..// ; '-:-'~1) (mj..... -! ~ ~1) i sl. Posljednji slog otpada uz duljenje prethodnogvokala i ~ pa bude:'; i ~ .
kod zamjenica: ;,
4) Dodavanjevokala na kraju nekih glagolskih i zamjeničkih oblika, te nekim česiiceme. Vokal "i" često se u rimi dodaje u 3. 1. sg. f. pf; u 2.1. sg. m. imperativa, te u onim licima apokopatusa koji se završavaju na konsonant, kao, npr.: J mj. :.:.ls- ; ~ mj. ~1 mj.'~1 i dr. O~
,
\
,
,
Prvobitno dugi vokal u zatvorenom se slogu skrati, a kad se na taj oblik doda -i, onaj dugi se vokal ipak ne vraća, npr.: 0j}. < 0\j}., pa bude: uj}. , a ne .u1j}.\ ~ < ~ bude: a ne <..>~ \ ~t < rG1postane: ~1, a ne iG1.'
t,
Vokal "i" dodaje se nekim partikularna koje se završavaju na konsonant, a naročito onim jednosložnim, npr.: - < :.G ; < i sl.
ts ;.s,
Mjesto zamjenica (na konsonant) pjesnici upotrebljavaju arhaične oblike na vokal "u", tj. ~t , ~ ' ~ mj. ~1 , ~ ' ~ . Isto je s glagolskim oblikom ~1~ mj. ~J~. Posljednje "u" gornjih oblika češće se izgovara kao dugo li (iako se piše bez oznake duljenja tj. bez j)'
5) Nepravilna upotreba tanwina i drugih padežnih nastavaka kod imenica U poeziji se često (ali ne u prozi) upotrebljava tropadežna promjena mj, dvopadežne. To važi za jedninu kao i za nepravilnu .množinu. Evo ""
primjera za jedninu: ~j 42 • GRAMATIKA
....0".
jl
mj. ~j
.... o....
,;l
\
__
o",.
..J
..•o
/
Jl ..•
o".
•
,.ll Cl,.
..l<.>-ImJ. ..l<.>-I \ )y-I mJ.y-h
",.
o
~O~
Jl
,,-
~L;.
659
~:.w-~G
mj.
c; ~
~~I
~\;'Q:...( ..' mj. J::,..I ...
J ~ ~~(Q ~~ : .. 'g ~;jmj.
mj. ~I
i dr.
~(> ~~ ~.. Og ~;j;
' J
".."...
•
Primjeri za neprevilnu mnozmu: ,.1.5'.r-mJ.,.I.5'.r-; ~L...;mJ. ~L.... ; mJ. •
•
•
•
"...",JI
~
v'
•
JI
/ . .,-JI
1ll
mj. j;1~ ;.~jC mj. JjC .
\)~; "..
....
,.
__
.•.
•
"
"'
Nepravilno se upotrebljava tanwin ponekad i u vokativu, npr.: ~~ mj.):.~ ; ~I mj ~r ; ~~'~ mj. ~~~ ; ~~ \1r mj. ~~ \1r . ,
,
Tako i kod nepromjenljivog oblika JW , pakažu, npr.: ):.G-):.G- mj. /.:G- /.:G- ; I:-~ mj. r:-~ (= Salahi, jedno od imena Mekke). ' , Nekad se javi tanwin kod lićnih imena ispred riječi (f.' npr.: :~1:~mj.... ~ ... i sl.
0,~ ~
Nasuprot navedenom, nekad se ne upotrijebi tanwin, gdje bi u prozi bio
Lc~;
obavezan, npr.: ~\~~ mj. . .. ; ili: ~)::
J~
'mj. J~'~
..."..
:::.
)::.
--
:::.
.:>_::. ..•
....0 ..•
Y.
Cl __ "
-"
.b)
\.l>- 0j)~
~/:l
0____
~
... ;;, mj. ?\~...
mj.. .. ~
~; •..
..-
Genitiv plurala -ina ( ::r- _)
;:1\?I~\1j
rnj. J~
J~
~'
,:::.
'u rimi se nekad mijenja u -ini
"'...0..-0_
__
"
...0-;;--0 .... 0
',
"..
..•,..
npr.:
(j-!. _); __
"'..-
..-
mj'~J<':1 \ .... ; 0=?\ ...j.j\.~jL;~I.bj mj. (f._r~T ... i sl. -,-
--.....-,
..•
-
Kod glagola i imenica iz naqis - korijena (na w. ili -y) nerijetko pjesnici upotrebljavaju indikativ mj. konjunktiva i apokopatusa, a kod imenica nominativ mj. akuzativa. Evo primjera za glagole: ~r JI 2u!~1 mj .... ~~I ; ~)~ mj. ~)~ ; ~~;JI mj. ~~ ; ;J ... mj. Primjeriza imenice (nominativ mj. akuzativa): ~U\ ~I);;j mj. ;"Ui ; ~c..:. :':"~J mj.::.w~ .... ; ~~C :)') mj ;~ 'g: cl~ .. ; ~~I 0\5" mj .
J::- ...
;;
JI
c' -:
,,/
-- - ._'"
ti
.............:~;,
L>",I (5)\.b 01.5'})
,:.ri~~i; ... ,
&;.J .
.I~
,
. -- --".. .-
mJ ....
..
lf)Lb .... ,
Pjesnici nekad upotrebljavaju pauzalne forme i van pauze, npr.: Ji ~~r l..S'~J mj. ~J ... ; ... .l>-\ \5jJ 01 L. mj. lfjJ ( < (sjJ) ;t;,.;..u\ o" Y' Y\; mj ... Y' ... Na kraju riječitanwin se nekad upotrijebimj. tzv. "glasa duljenja" (J~)'\ J';>-), ..•
-"
-"
-"
•.•",
-"
'li.,-- __
-
<'.-'
Jlo.,..
3);-:"
..•
-
Jl
....
/.
)0..--,
Jl'';''~.rt'"
--'
--
-,JI
J
-.
'~;srJ;
\5;:".
npr., po nekim (Q., 89, mj. Ovo -ntanwina naziv~ se ili ~~ (nun treperenja" ili "moduliranja glasa"), npr.: ~r > :~1I~ o
Jl........
6
"...
d'W . . 'Nekada. se, "dugom a za zaljenje"
J(' :.~J~
~ (mj.;;....:-~~~
(~:0r~\) dodaje
).'
,
jedno -n, npr.:
Dodavanje -n u "vezanoj" rimi (~'L):.1.)t.,;), tj. onoj koja se završava na suglasnik, mnogi gramatičari osuđuju, a takvododavanje suglasnika -n naziva se: JWlS.~f. 660
VII UVOD U SEMANTIKU
~LJ~~oT~'J~~
o semanticiuopće Kako ističeStephen Ullmanu, u svom djelu o semantici.! to je najmlađa grana moderne lingvistike, te za sobom ima tek oko jedno stoljeće sarnostalnog.irazvitka. Po V.A. Zvegincevu, semantika, (koju on naziva semasiologija) 2, samo je jedan odjeljak leksikologije (uI~)..:JT)~\..;'':Jr~ koja ispituje Ieksičko- blago nekog .jezikauopć~.' Osnovni . predmet izučavanja leksikologije, kao samostalne Iingvističke discipline, javlja se rječnički sastav (leksika) određenog jezika. Izučavajući leksiku nekog jezika, pored ostalog, može se utvrditi, da je realno postojeca strukturna jedinica jezika riječ, pa pred leksikologijom stoji zadatak da razmotri i samu riječ kao takyu. Prema V. M. Belkinu, 3 pak, većina sovjetskih jezičara, razmatrajući riječ, kao osnovnu strukturnu jedinicu jezika, razlikuju četiri nivoa lingvističke analize riječi, naime: 1) fonetski (analiza njenog fonemskog ustrojstva 2) mortološki (analiza njenog morfemskog ustojstva; 3) leksički ~ (analiza riječi u cjelini kao jedinici nominacije) i 4)semantičkiJ"J; (analiza značenjske strukture riječi), Postanak.Iingvističke semantike Zvegincev veže za ime Reisiga, koji je, u svome djelu: "Verlesungen liber lateinische Sprachwissenschaft (Predavanja o la~inskom jezikoslovlju, izašlo, posmrtno, li Leipzigu 1839. godine) prvi isticaoEotrebu da se proučavanje značenja riječi izdvoji kao 1) To je: Theprinciplesofsemantics, Glasgow, Third impression 1963,str. 1. On se tu (na str. I - 4 ) kratko osvrce na razvoj ove nauke u Evropi i Americi, pa upućujemo na to, jer se nećemo duže zadrzavati na historijatu ove lingvističke discipline. 2) Vidi njegovu knjigu: Semasiologija, Moskva 1957. On predlaže za ovu disciplinu ovaj naziv, tj. semasiologija, jer se drugi nazivi za nju, naime: semologija i sematologija nisu raširili, Mi smo prihvatili termin: .semantika, buduci da je on danas u najširoj upotrebi, premda on ponekad ima pojam riječi: "značenje", ili se· pak, upotrebljava u nekom drugom smislu, kao: "zbir karakteristika značenja", bilo pojedine riječibilo složenijeg izraza, ili, pak, nekog jezika u cjelini. 3) U djelu: Arabskaja leksikologija, Moskva 1975,str. 3.
661
zasebna jezicka disciplina. Reisig, pa Michel Breal njegov: "Essai de semantique" izašao je 1883. godine), i drugi, u to doba, te kasnije Darmesteter, Erdmann, Jaberg, Meillet, pa Paul, Wundt, te Falk, Hatzfeld, Carnoy, Wellander, kao i Stern, Ogden i Richard, te Weisgerber, Trier, de Saussure, Wartburg, i mnogi drugi, 4 povukli su osnovne pravce razvitka ove Iingvističke discipline. Predmet izučavanja semantike je značenje riječi. Međutim, kao psihička pojava, značenje riječi može, prema tome, biti predmetom proučavanja i psihologije ili, pak, filozofije uopce, dok predmetom semantike ne može biti jezičko značenje u njegovoj cjelini, nego tzv. leksičko značenje riječi, kao objektivno postojeća jezičkapojava, 5 . Semantika, proučavajući pojmovnu stranu leksičkihjedinica, ispituje prirodu leksičkih značenja i njihove tipove, te zakonitosti semantičkog razvitka riječi. Dalje, ona klasificira tipične promjene značenja, te ispituje semantićke pojave kao što su: sinonimija, polisemija, antonimija, i druge. 6 Leksičkoznačenje pojedine riječi je jedno, ali se ono često sastoji od više mogućih tipičnih komponenata koje, s raznih' aspekata, karakteriziraju jednu jedinstvenu misaonu cjelinu. Te komponente Al L Smirnicki naziva Ieksiko-semantičkim varijantama, pa bi leksičko značenje neke riječi predstavljala cjelokupnost tih njenih leksiko-semantičkih varijanti. 7 Značenje neke riječi stvara se s obzirom na njen trostruki odnos, naime: 1) odnos prema predmetu (tj. nekoj određenoj pojavi, procesu, kvalitetu, kvantitetu, dakle, to je odnos prema objektivnoj stvarnosti), ili, drugim riječima, to bi bio: odnos prema predmetnom redu; 2) odnos prema određenom pojmu (kao logičkoj kategoriji, koji se, pak, po svome obimu ne poklapa sa značenjem dotićne riječi), 8 pa bi to, dakle, bio: odnos prema logickom redu: i 3)odnos prema jezičko] funkciji neke rijeći (u sistemu jezika, koji je za svaki jezik različit). 9 Razni sernantićari različito su klasificirali značenja riječi. Tako postoji podjela značenja na: osnovno (centralno) i preneseno;uzuall1o i okazionalno (H. Paul); opće i individualno (K. [aberg): leksičko i individualno(E. 4) Sve ovo vidjeti u spomenutom uvodnom dijelu o razvoju semantike na Zapadu, op. cit. str. 1 - 4. 5) Pobliže o tome vidjeti u Zveginceva, op. cit., str. 83. 6) Vidi: Zvegincev, op. cit., str. 85. 7) O pojmu "leksičkog značenja riječi" uporedi kod Zveginceva, op. cit., str. 125 - 126. 8) O razlici između značenja riječi i njoj odgovarajućeg logičkog pojma; pogledati, npr., rad: E. M. Galkina - Fedoruk, Značenja slova i ponjatie, izašao li časopisu; Vestnik Moskovskogo Universiteta, 1, Moskva 1961, str. 75-79. 9) O spomenutim odnosima značenja riječi vidjeti; Zvegincev, op. cit.,str. 145.
662
Wellander); centralno, sporedno (odn. dopunsko ili realizirano) emocionalno (K. Erdrnann): aktuelno i leksičko, s jedne, te centralno i periferno, s druge strane, uz dalje diferenciranje na podrazdjele: osnovno i izvedeno, stalno i epizodično (G. Stern) itd. 10 Zvegincev, međutim, smatra da u stvarnosti postoje samo leksikosemantičkevarijante riječi, koje su međusobno potpuno ravnopravne. 11 Eticki, pak, ili emocionalni i ekspresivni momenti, koji su vrlo često vezani za određeneriječi, po Zvegincevu se, također, ne smiju uzimati kao obavezno uključeni u značenje dotične riječi.12 Stoga on ističe da proučavanje emocionalno-ekspresivnih elemenata riječi treba isključiti iz oblasti semantičke tematike i prepustiti ga stilistici, u širem smislu pojma . te jezičke discipline. 13 Prije nego što bi se prešlo na prikaz osnovnih elemenata sam an tike arapskog jezika, ovdje ćemo se kratko osvrnuti na začetke izučavanja nekih pojava iz te oblasti kod Arapa, uglavnom u ranijem periodu (do našeg vijeka) razvoja arapske filologije.
o semantićkom
ispitivanju kod Arapa
Njegovi zaćeci vezani su za razvoj arapske leksikografije i leksikologije (~~). Naime, u prvom razdoblju bilježenja leksićke građe arapskog jezika i :gramatičkog izucavanja jezika (dakle, u rječnicima te raznim filološkim raspravama, djelima o retorici i stilistici, komentarima Qur' ana i dr.) nailazimo na zanimljiva zapažanja gramatičara i leksikografa i o semantici pojedinih rijeći, kao i leksike uopce, ito počevši već od prve sistematske gramatike arapskog jezika, tj. Sibawaihovog "~LLJ\:""8 od Al-Nadra b. -Šumayla (u. 816); J
.oo
o
0°
o
663
veca leksička djela podesna su, u određenoj mJen,' za semantičko ispitivanje. Takav je naročito slucaj sa kasnijim velikim rjecnikom špansko-arapskog filologa Ibn-Sidetumro 1065. n. e.), naime: ~~I WJr. U tom rjecniku obuhvaćena je cjelokupna građa arapskog jezika, ali je ona raspoređena .na semantičkom principu' i to po grupama riječi međusobno vezanih uz određeno šire znacenje. Savremeni arapski filolog Muhammad Al-Mubarak, u svome djelu ~\ ~ (Dimašaq 1379/1960), u, vezi, sa semantičkirn istrazivanjem kod Arapa li ranijem periodu, istice i rjecnik.. ~ od' Ibn-Farisa (u. 1004), li. kojemu on posvećuje, nasuprot mnogim drugim arapskim leksikografima, izuzetnu pažnju i znacenjima rijeci, pokušavajuci da prati njihov razvoj od samih pocetaka. Al-Mubarak naglašava da su za semantičko ispitivanje arapskog jezika korisni i rječnici termina iz raznih oblasti života, te drugi neki rječniciykao što su oni za JT.;.JI, ~.G- i sl.
~u...:.
Kako navodi Belkin: 15 cjelokupni teoretski problemi u vezi s pojedinim arapskim riječima i druga cisto leksikološka pitanja razmatraju se u djelima pod nazivom: ~\~, koji bi termin odgovarao savremenom pojmu "općeg jezikoznanstva" " ili, donekle, i terminu "filozofije jezika". Naravno, i mnoga semanticka pitanja ulazila su u domen te jezicke discipline, pa ih treba spomenuti i u kontekstu ovog našeg izlaganja. Prvo originalnije i najpoznatije djelo iz tog podrucja je obimna knjiga Ibn-Činniya (u; 1002,) ~L.a.],J1 (= Osobenosti). Tu se, na za to vrijeme visokom teoretskom· nivou, izlažu opca i posebna pitanja arapskog jezikoslovlja, među kojima su i problemi povezanosti riječi i njihovih značenja, uloga anomalije i analogije u jeziku, problem varijantnosti rijeci, značenja rijeci i njegove upotrebe, te razni drugi. Na manje poznato; ali i mnogo manje obimno, bilo je djelo Ibn-Farisa: 4--)\5' .} y;Ji'~);j :lrr ~.} ~~I = (poznato i pod skraćenim nazivom: ~wf. U njemu -su 'r~z~a"t;ena, u sažetom vidu, mnoga gramatička, leksikološka i semantička pitanja. Među njima su i takva kao: obim leksike arapskog književnog jezika, njena klasifikacija s obzirom na upotrebu, vlastita i posuđena leksika, varijantnost rijeci (fonetska imorfološka), veza između označavajuceg i označenoga (tj. riječi i predmeta), pravo i preneseno znacenje riječi, problemi sinonimije, homonimije, polisemije, i mnogi drugi. Takva i razna druga pitanja iz oblasti semantike, i uopće leksikologije, 15) Op. cit., str. 8, gdje on baca kratak pogled (str. 9-14) na razvoj arapske Ieksikologije, a iz kojeg ćemo dati neke osnovne podatke.
664
pored drugih problema arapske starije filologije,s pozivanjem na izvore, te navodeći i suprotna gledišta raznih autora o pojedinim problemima, prikupio je i sistematski izložio polihistor Čalalu-l-din Al-Suyuti (1445-1505) u svome: ~\;\) r~ ~ To enciklopedijsko filološko, djelo ima i tu zaslugu, što je njegov autor koristio i mnoge izvore koji nisu doprli do naših dana.
0'
~.:;J\.
Pored tih djela, s raznovrsnom filoloskom tematikom, javljaju se i radovi koji tretiraju pojedinačne probleme leksikologije i semantike. Takvi su, npr., oni koji se bave leksikom kuju je arapski jezik preuzeo iz nekih stranih jezika (perzijskog i dr.). Među njima Belkin (op. cit, str. 10) spominje knjigu: ~;JT r%Jr0--~~JJ\ od Ali-Čawaliqiya(1073-1144), sa zanimljivim predgovorom, ii kojem autor izlaže uzroke i uvjete pozajmljivanja tuđica. Djelo koje sadrži i postklasične pozajmice u arapskom jeziku jeste rječnik:~~0:-~;JI j~ ~ ~~) ~ ~:~ od AI-tIafagiya (1571-1659). Po uzoru na njih, mnogo kasnije je napisan rječnik arabiziranih pozajmica iz perzijskog jezika: ~~~}.;Jr j;,W'{T~Gs od Addi Šira(Bejrut, 1908). -"
..
--
--
/"...
Zanimljivo tumačenje raznih pojava leksičke semantike daje rasprava o sernantićkoj promjeni riječi, na osnovu arapske islamske terminologije: ~)T~Gs od Abu-Hatima Al-Raziya (u. 933).
. . Knjiga: ~;JT~c.:t)~~ od Ta'alibiya (961-1037)., uprkos svog •.. -.. naslova, predstavlja zapravo rječnik, koji riječi razvrstava na semantičkoj osnovi. U njemu je, osim toga, dat i spisak pozajmnica, ponajvise iz perzijskog jezika . ..•.
. U svom spomenutom rječniku "Al-Muhassas" Ibn-Sida (u njegovom predgovoru) iznosi svoje stanovište o sinonimiji, homonimiji, polisemiji, etimologiji, posuđenicama i dr: ·Po Belkinu (op. cit., str. 11-13), noviji arapski jezikoznanci, s jedne strane, slijede tradiciju, držeći se starih nazora, malo se koristeći novom jezičkomgrađom i zanemarujući nove poglede na jezik. Takvi su, npr., Egipćanin 'Abdu-l-Wahid Wati, SirijacMuhammad Al-Mubarak, Iračanin Subhi Al-Salih i dr. S druge strane, neki arapski lingvisti nastoje dalje razviti stare tradicije, te kritikuju neka gledista klasicnih arapskih filologa. Takvo usmjerenje karakteristično je, između ostalih, za lingviste:Egipćane Ibrahima Anisa 16 i Murada Kamila, te Iračanina Ibrahima Al-Samarra'iya, 16) On je, između ostalog, autor prvog samostalnog djela o sem antici arapskogjezika pod naslovom: J;w'i\ u"l~ (izašlo prvi put1958. godine u Kairu). Tu je dat i prikaz svega najvažnijeg Što su arapski filolozi ranije dali iz te oblasti jezickog proučavanja.
665
Potpuno kidanje s tradicijom pojavljuje se kod mnogih mlađih arapskih lingvista, koji se ugledaju u zapadne uzore, te u svome radu primjenjuju nove istraživaćke metode pri ispitivanju osobitosti arapskog jezika uopce, u njegovom dijahronom i sinhronom vidu. Spomenimo još djela iz oblasti sinonimije i sličnih pojava, kao što je, od al-T'alibiyaTu. 1038), te ona' od Ibn-Sikkita, npr.: G1.JT ~ Al-Hamadaniya Al-raskariya, i dr. starih arapskih filologa, a koje su oponašali u svojim sličnim djelima noviji arapski jezičari kao što su: Bejrut, 1889),Ibrahim Al-Yazigi
Hinrikus Lamins ~:Ui)
:Ji;'. 11) j:Jc;Jr j :J)~Jf~).) Kairo 1913/4) '" '"
UW~)
J '"
....
... " ...
~I)r~ ~Gs"
i Rafa'il Nahla '~~~~\;.,.;~
,
"
Bejrut 1957).
..-
Podjela semantike Tokom razvoja ove lingvisticke discipline' postepeno su' se počeli izdvajati pojedini njeni ogranci, odn. javljati razne podjele s obzirom na različite prilaze proučavanju njenih elemenata,· te na dulje, obuhvatnije i raznovrsnije upoznavanje i razotkrivanje njenih pojava i do sada nepoznatih osobitosti. Tako, u vezi s vremenskim razvitkom jezika uopce, i semantičko istraživanje može obuhvatiti ranije stanje, pa bi to bio domen dijelirone (historijske - ~)..5) - semantike, dok bi proucavanje isključivo sadašnjeg stanja spadalo 'u' domen sinhrone (~1;) semantike. Ovom posljednjem načinu ispitivanja opcenito u Iingvistici, daju neki savremeni jezičari . isključivo opravdanje. Međutim, misljenja smo da se historijski aspekt u semantici nikako ne bi mogao opravdano zanemariti, naročito kada je riječ o semantičkim promjenama, kao stalnom procesu, za koji je potrebno krace ili duže ili, pak, i neprekidno vrijeme za njegovo odvijanje. Semantiku dijelimo s obzirom i na to da li su predmet njenog izučavanja pojedinačne riječi nekog jezika, naravno, u sprezi s njihovim odgovarajućim značenjima, pa bi se taj dio semantike nazivao leksičkom semantikom Onaj, pak, njen dio koji se bavi ispitivanjem značenja složenih jezičkih jedinica u sklopu rečenice, bio bisintaksička (ili rečenička) semantika. Značenja jezičkih elemenata uopce možemo ispitivati i s obzirom na njihov odnos prema vanjezičkom svijetu, pa se taj vid semantike naziva ekstralingvističkom (~~:/~.) semantikom. Proučavanjem, pak, međuodnosa
666
značenja tih jezičkih elemenata, tj. odnosa njihovog smisla, bavi se ogranak semantike koji nosi naziv: intrelitigvističke (~J..;-\~) semantika. I? Dalje naše razmatranje počet ćemo upravo s ova dva posljednja vida podjele semantike (s primjenom, naravno, na arapski književni jezik, bez povlačenja neke granice između njegovog klasičnog i novog razdoblja).
Ekstra i intralingvistička
semantika
Pri kraju prethodnog poglavlja vidjeli smo njihove odgovarajuce definicije, a sada bismo prvo ukratko govorili o toj eks trelitigv is tičkoj semantici, iako one (prema Ridanovicu, op. cit., str. 280) nisu strogo odvojene jedna od druge. On (na str. 287) ističe da "u okviru ekstraIingvističke semantike možemo razlikovati tri osnovna tipa odnosa jezika prema nejeziku: deskriptivni, socijalni i ekspresivni". Dalje dodaje da posljednja dva tipa imaju zajedničkih elemenata, pa ih jedan autor spaja pod imenom "interpersonalni!". Razmatrajući deskriptivnu funkciju jezičkih jedinica prema vanjezičkoj stvarnosti, možemo razlikovati tri njena vida: referenciju, den otaciju i konotaciju Referencija (od engleskog "reference" e-::') je izravno, sasvim jasno ukazivanje na predmete (pojave, procesa, r dr.) riječima nekog jezika. Međutim, kako ističe Riđanović (op. cit. str. 283), nikada na nešto ne možemo uputiti samo jednom rijecju, izuzev vlastitim imenom (ličnim i dr.). Tako u informaciji: ~ ~~; ~L
::. ..,
•••. o
.,
o.J
-
,
Iako je ukazivanje na stvari (u najširem smisli te riječi) pomocu riječi (i viših jezičkih jedinica) vezano za jasan i konkretan način izražavanja ili govornu situaciju, ipak u svakom jezičkom sistemu postoje riječi (i druge 17) Osnovu za razmatranje ovih vidova semantike pruzilo nam je njihovo rezmatranjc u djelu Midhata Riđanovića, Jezik i njegova struktura, Sarajevo, 1985., Glava V, str. 275-288.
667
glasovne kombinacije) kojima se redovno, u određenoj jezičkoj zajednici, ukazuje na" stvari vanjskoga svijeta (a i onog unutrašnjeg). T9,j odnos onoga što ukazuje (tj. riječi is1.) prema onome na što se ukazuje (tj. stvari, pojave itd.)naziva se denotacija ~\~ ;j";J~ iliv-_-:..:5,a sama stvar je deiiotetwn Denotacija bi bila ono što se' obično podrazumijeva pod pojmom značenja neke riječi, ali to je tzv. intelektualno (fi) ilikongnitivno (:;;:.) značenje, pri čemu je onaj koji govori neutralan '("hladan"), u emotivnom smislu, s obzirom na ono što sadrže posebna značenjska obiljezja riječi koju upotrijebi. Denotacija je zbog toga u manjoj ili većoj mjeri zajednička za sve članove neke jezičke zajednice, jer ona ukazuje na osobine ifunkcije neke stvari, koje su neophodne za njenu identifikaciju. koja Denotaciji se suprotstavlja pojam konotacije JG.- ;;j";J~ ili ~ ukazuje samo na one osobine i funkcije stvari koje imaju neku posebnu (afektivnu) vrijednost, tebi konotacija bila afektivno (>J~I ) značenje neke riječi (ili složenijeg izričaja). Usljed tega, konotacija tno.ŽEibiti manje-više različita, kako kod raznih grupa jedne te iste jezicke-zajednice, a tako i kod pojedinaca tih grupa, u raznim razdobljima i u raznim prilikama. Međutim, treba istaci da ustvari ne postoje samo denotativne i samo konotativneriječi u nekom jeziku. Naime, možda bi se moglo utvrditi da svaka denotativna riječ može imati u izvjesnoj prilici i konstativno značenje, što zavisi od mnogobrojnih subjektivnih i objektivnih činilaca, a naročito s obzirom na čest lični emotivan ljudski stav prema stvarima i zbivanjima u životu, što, između ostalog, djeluje i na sadržaj značenja njegovihriječi i izričaja. Uzmimo jedan primjer iz arapskog jezika. Riječ ~ (kao i sinonimna joj .)\~) ima denotativno značenje: "srce", u smislu glavnog organa krvotoka. Međutim, ta rijec (kao. u našem i drugim jezicima) može imati i konotativno značenje: sjedišta osjecanja, objekta ljubavi i sL, dok je ona (kao i sinonim joj .)\~) u ranijem periodu, mogla imati i značenje: razuma, intelekta, a da ne govorimo o drugim raznim značenjima u kojima se upotrebljavaju te dvije riječi, dakle, o pojavi polisemije, odn. homonimije, o kojima će uskoro biti riječi u posebnom
odjeljku. U vezi sa socijalnom(~\ '.; ~J) upotrebom jezika može se razmatrati i njegova tzv. periormetivne ~j~l) upotreba (od engleskog: perform = obavljati, vršiti), jer se, jezikom može nešto i obavljati, a ne samo davati neke informacije ili izražavati razne emocije. Naime, jezik može poslužiti da se započnu ili završeizvjesni "poslovi" (otvaranje skupova, donosenje zaključaka, sklapanje i razvod braka, i dr.), te razne tvrdnje, pitanja,
668
obećanja, zakletve, kletve, optužbe, savjeti, preporuke, odbrana i napad, i mnogo drugog. Kako ističe Riđanović (op. cit., str. 287), pretežno socijalnu, a djelimično i ekspresivnu funkciju ima tzv. ietičko «(S""'Wp općenje, koje je jedan od vidova općeljudskog međusobnog komuniciranja. To je, ustvari, slučaj kada se riječima ne izražava ono što one po sebi znače, nego se želi uspostaviti kontakt s drugom osobom ili osobama, (a ne dati neku informaciju ili saznati neku novu činjenicu), kao što je to prilikom susreta s nekim: pozdravljanja, pitanja o zdravlju, govora o vremenu i sl., npr., kada kažemo: ~! ='dobro jutro! ~ ~~ ·~=Kako ste? ! ?~j1~lc:. = Kako je lljepamjesečina!s1. tome. Tada se očekuju slični Izričaji od druge osobe, bez ikakvog opširnijeg izlaganja i objašnjavanja, inače to više ne bi bilo fatičko općenje, nego neka deskripcija ili slično tome.
?c(:....
Razmatranje, pak, o ekspresivnoj i emotivno] funkciji riječi (i većih jezičkih izričaja), kako se ranije istaklo, treba poblize pogledati u oblasti stilističke upotrebe jezika.
669
LEKSICKA SEMANTIKA
o semantičkim
promjenama rijeci
U toku svog kraćeg ilt dužeg postojanja riječi ne ostaju stalno iste, ni po svojoj formi ni po svome značenju, lj. one su izložene raznim manjim ili vecim fonetskim, morfološkim,pa. i semantičkim promjenama. Među njima postoji određeno i trajno međusobno djelovanje. Uzroci tih pro~.esa leže u samoj prirodi jezika, drugi u ljudima kao njegovim nosiocima, a treći ti svijetu stvarnosti. Tako nastaju mnoge nove tvorevine, neke se stare riječi djelimično i u izvjesnom smislu mijenjaju, dok s~ druge od njih gube iz stalne upotrebe. Međusobno djelovanje svih tih uzroka, odn. tih egzogenih i endogenih sila, nešto je trajno, jedinstveno i tako međusobno povezano, da se njihovo razdvajanje može obavljati samo teoretski, u svrhu njihove lakše analize. Dakle, živa riječ izložena je neprestanim, manjim i većim promjenama. Uz glasovne, često su vezane one u značenju riječi, i obrnuto, a sve su te promjene opet ovisne od sveopće mijene u stvarnosti. Razvoj jezika neke ljudske zajednice ustvari je samo jedan isječak njene kulturne evolucije uopće. Što se, pak, tiče samih promjena značenja u arapskom jeziku, po Belkinu (op. cit., str. 132) rezultat su triju raznih procesa. Jedan je autonomna, samostalna i polagahna evolucija u značenjima rijeći. Drugi je oživljavanje i uspostavljanje, djelimicno ili potpuno, iz upotrebe ispalih riječi (arhaizama), te njihova upotreba u novim značenjima. Treći proces uvjetovan je dodirima arapskog s drugim jezicima, a to je davanje arapskim riječima značenja njima semantički srodnih stranih riječi (tzv. calque linguistique). Za prvi slučaj, gdje postoje promjene značenja u različitim vidovima (kao, npr., suženje ili proširenje značenja) dat će se kasnije po neki primjer. Za drugi slučaj, tj. oživljavanje arhaizama (~./):.) uzet ćemo primjer riječi: ~~~ u starom jeziku označavala je jednu opsadnu, primitivnu spravu, zaštitni pokrovac, ispod koga su se napadači zaklanjali od opsjednutih, prilazeći im tako pod zidine grada. Danas se ta riječ upotrebljava u značenju: borna kola, tenk.
670
Za treći slučaj neka. posluži riječ: ~ Pored ostalog, u prvo doba imala je ona značenje: avet, sablast i sL, kao i latinska riječ: spectrum. U novije doba, u nauci je ta latinska riječ dobila značenje: spektar. Onda su arapski fizičari počeli upotrebljavati riječ: ~ u tom novom značenju, pa su ~
stvorili termine, kao: ~ spektaralna analiza i sl. .
~
~
= sunčev spektar, ~
~
=
Pored određenih vanjskih sila, koje trajno djeluju na postepene promjene u jeziku, i pojedini važniji događaji u ljudskom društvu, pa ma koje naravi oni pretežno bili (politički, ekonomski, religijski, kulturno-historijski itd.),mogu znatno utjecati i na sam jezik. U manjoj ili vecoj mjeri, sporijim ili ubrzanim tempom, takav događaj može promijeniti u određenom smislu i pravac jezičkog razvoja. Tako je, npr., pojava islama (u 7. stoljeću n. e.) imala ogroman značaj ne samo za izvjesne jezičke promjene, nego i za ustaljenje i vjekovno očuvanje arapskog književnog jezika sve do naših dana. Za dalji njegov razvoj, pored nekih drugih prethodnih događaja (npr. širenje arapske drzave -na Istok i na Zapad), vrlo je bio značajan, i za arapski jezik, bliži kontakt Arapa sa zapadnim narodima, naročito onaj od 19. stoljeca, a potom i nagli tehnički i naučni uspon, pogotovu u našem (20.) stoljecu, te mnogi drugi vanjski faktori značajni po svom djelovanju i na promjene u jeziku uopće. 18 U te, za jezik značajne egzogene sile, spada i djelovanje narodne mašte. Ona često oblikuje njemu nerazumljive strane, ali i domaće (književne i druge riječi), mijenjajuci ih u fonetskom, a nekad i u sernantićkom pogledu, u skladu s pojmovima i osjećanjima naroda, dovodeći ih u vezu s njima poznatim i po obliku njima sličnimriječima. Tako preobrazene riječi mogu nekad uči i u knjizevni jezik. Ovakvo mijenjanje oblika (i značenja) riječi naziva se obično narodnom (pučkom) etimologijom. (~~tJ\) Međutim, po Ullmannu, (op. cit., str. 121); taj naziv nije dobar, jer se tu ne radi o djelovanju "puka" , nego više o polupismenim ili hrđavo obaviještenim ljudima. On je mišljenja, da bi za ovu pojavu bio ispravniji naziv: "etimološka asocijacija" -
:;;"'\IOr01~tf.
18) O tim raznim faktorima značajnim za promjene u jeziku (a osobito. u arapskom jezičkom stilu) pogledati djela kao što su, npr., Šawqi Dayf, :,.;~\ ~\l.:.) :;Ji,
Pl~
Četvrto izdanje, Mićr, 1965; Šawqi Dayf, ~;J\ ~\
~~Il:.):;JI,Peto izdanje, Misr, 1965;
Anis Al-Maqdisi, :";~I~~'J\,~ ~PI~L..Y\ ~~ Bayrut, 1960; [ohann Fiick, arabiya, Untersuchungen zur arabischen Sprach - und Stil geschichte, Berlin, 1950, i dr.
671
Tako je, npr., od italijanskog: piano (= klavir), u arapskom, zbog neobičnog oblika, nastalo: J~ (ili :G~ iako ima i ;~) ili, pak, i J~, dovodeći tu rijeć u vezu s arapskim ~ = (tumaćiti - tj. zvucima ono što je li duši). V drugom primjeru imamo slučaj pogresnog tumačenja i zamjene zbog glasovne sličnosti dviju riječi:& 'J = ime neke iračke vodene ptice i: J.U3= roda, smatrajući da prva znači ista što i druga, tj. da je ona (; 1U samo rjeđa varijanta (.:~::.) druge (JW) i slično tome. l...V početku svoga postojanja riječi imaju određen, ogranicen pojmovni obim svoga značenja. Međutim, tokom vremena taj se njihov obim može i promijeniti u smislu njegovogproširenja (ekstenzije) ilisuženja (restrikcije). Evo za to nekoliko primjera (uporedi: Belkin, op. cit., str. 132-3), i to prvo za proširenie tprvobitnog) značenja (~~:,5). Tako je riječ: ~):;. prvo značila "izvor" (vode), "vodopoj", a danas znači i izvor (u širem smislu knjizevni, naučni i sl.) RiJ~č o~~ = serdžada (mali tepih za molitvu), a poslije, znači tepih,. sag, ćilim (uopce). Riječ ~j prvobitno je, označavala "maslinovo u1je" a onda ulje uopce, pa i naftu. Vincent Monteil, u svojoj knjizi 19 navodi (na str. 169, uz primjere i za druge vrste promjena = gospođica, što je nekad značenja) za ekstenziju dva primjera: ~T oznaćavalo: prijatnu djevojku za razgovor i druzenje; ~~ = glavni grad, prijestolnica, a ranije to je bio: zašticeni, utvrđeni grad i dr. Za suženje značenja (:;j':J~):.~1) neka posluže primjeri: ..:.,01 imetak, a onda samo: pokućstvo;'J.3j = dijete, a potom pretežno.muško dijete; sin. Kako povodom ove pojave ističe BelkinIop. cit., str. 133), suženje značenja posebno je tipično za stvaranje termina iz već postojeće leksike. To je ustvari svjesno djelovanje na jezik, odn. njegovu leksiku, a nije spontan prirodni jezicki proces. On tu navodi primjere iz muslimanske leksike: = odlazak (bilo kuda), a onda: hadž, hodočašče (u Mekku i dr.): ~ = onaj koji predaje,uručuje (nekome nešto), a potom: musliman, i sl.tome.
E-
Nevezana za obim značenja postoje i tzv. prenesena ili Iig ureti v ne značenja na osnovu jezičkostilskih figura usljed čije upotrebe dolazi do privremenih ili nekad i trajnijih promjena značenja nekih riječi u jeziku uopce, a ne samo u onom s posebnim stilističkirn pretenzijama. Takve su važnije figure: metafora, metonimija, sinegdoha, eufemizam, ironija, hiperbola i neke druge. One su opširno obrađene u stilistici, pa se
(>j~)
19) To je djelo: L'arabe moderne, Paris, 1960. Vidjeti naročito odlomke: 2. Le symbolisme (str. 167-170);:te3. calque (str. 170-177),njegovog VI poglavlja: Semantique (str. 159- 223).
672
nećemo poblize zadržavati na njima, nego ćemo, radi podsjećanja, dati za njih po koji primjer. Metafora (0).:"::':'0 je prijenos značenja s jednog predmeta (pojave, itd.) na drugi, na osnovu njihove određene međusobne sličnosti (ona je tzv. skraćeno poređenje). Tako, npr., ;;- = oko, ali i izvor (vode);j5) obilan (izvor) ili, pak, brbljivac; L = velikaigla, odn. obelisk; J~ =mlađak, polumjesec, a također i (okrugla) za grada, polumjesečasta bijela pjega pri korijenu nokata.j tome slično. Metonimija (J,:..~j~) se zasniva na združivanju (asocijaciji) dvaju značenja na osnovu neke veze (prostorne, vremenske, uzročne, materijala i proizvoda, posude i sadržaja, ali samo ne na osnovu međusobne sličnosti). Evo nekih primjera za metonimiju kod Belkina (op. cit., 133-4): ~ desna ruka> zakletva; o~ = kahva > kafana; podbradak > brada; 0~~ = dim > duhan; •.C = nebo> kišai dr.
J~=
Ovdje bi spadala i upotreba" vlastitih imena u svojstvu opcih (zajedničkih) imenica, a često je onda izvođenje pridjeva, u vezi-s tim novim značenjem, npr. Ibn-Agrum (ime jednog gramatičar~) > ~ j:;"t = gramatički > ~ j;"t = gramatika; Hatim (čuveni.darežljivi --
.••
cl
Arap) ; '~~=
$
•• "
.-
darežljiv: Banu-rLldra (ime ar. plemena) > c.$.J:.u- = uzrijska, platonska (ljubav); r~T> r~T;~ = čovjek >~~T čovječiji; ~\~ (Hava, Eva) > •.\~ (: .. :!) = žena i dr. , Siaegdolie je uzimanje: dijela mjesto cjeline (npr., ~. = prag mj. )~ = kuca): jednine mj. množiiie }~ = neprijatelj mj. pl. •.\~n; odredenog brojs m j. neodredenog o':': :JJ\ = hiljadu puta mj. mnogo puta; ma ieriie mj. izradevine od nje ~~ = zeljezo '> okovi; u"'(.,~= olovo> metak i sl. Eufemizam (0).~.,•.Ji'~) bi bilo izbjegavanje izvjesnih riječi neprijatnog " značenja, te upotreba mjesto njih riječi koje taj pojam izražavaju na zaobilazan, indirektan način, ublažavajuci, u izvjesnom smislu, dojam toga neugodnog pojma, npr., kada mj.~rijeti =0L. kažemo: preseliti se u kuću vječnosti = •.01)~ i sl. tome. ,
Jk ~\
Ironija (r-<..t;) 'je upotreba pozitivnih značenja riječi u njima suprotnom, negativnom smislu, u svrhu ismijavanja nekoga ili nečega, npr., kada se nekome kaže da je: Ji~ = pametan, misleći zapravo da je glup = ~ ili ako nešto nazovemo .~ = lijepim, želeći, ustvari, reći da je ~ = ružno, i sl. Hiperbola (~~)
43 - GRAMATIKA
,
J
ARAPSKOG JEZIKA
je pretjerivanje pri označav~ju
'
neke osobine u
673
pozitivnom ili negativnom smislu, ili uopce u izražavanju misli i osjecanja. Takav je slučaj, npr., kada, se za nekog nepoznatog učenjaka kaže u pohvali da je: .:.~ = veleHčen,..r-~ = erudit, (r}:JI) ~ sL, ili, npr., kada, u srdžbi nekome reknemo: ~~
= more
~o·ri~r~~
Necu ti to oprostiti za vijeke vjekova (mj., npr.,
(znanja) i
dJ ~r
~'8~(.= d~k samživ
~ ili
slično tome). U vezi s političkim, socijalnim, religijskim, općekulturnim okolnostima, te etičkim, estetskim iliemotivnim stavom prema sadržaju pojedinih riječi, one mogu dobiti novu, bilo više pozitivnu bilo negativnu vrijednost prema onoj prethodnoj (eventualno i neutralnoj vrijednosti), tj. one mogu doživjeti određeno poboljšanje (amelioraciju ~) ili, pak, pogorsanje (deprecijacija - eo; °č~)svog prvobitnog značenjskog sadržaja.
Tako, npr., od prvobitno neutralnog značenja: gledalac, promatrač = ~G proizašla su razna srodna značenja: nadzornik: inspektor, pa upravnik, direktor; šef; rektor; ministar, pored još nekih njima sličnih. Nekada od neutralnog može se izvesti manje-više pozitivno značenje, a pored njega drugo, negativno, kao od: ~L... = koji pita> molilac, nasuprot> prosjak; slično: JI} = rječit, ali i: brbljiv i sl. Od .:>}:::' = koji luta, bježi i sl., proizasla su negativno obojena značenja: skitnica; bjegunac: prognanik, te mnogi takvi slučajevi. Da bi se u jeziku izrazio manji ili veći stepen jačine osjećanja (i voljne aktivnosti) postoje raznolika sredstva (fonetska, morfološka, sintaksička) intenzifikacije 20 značenjariječi. Od njih ovdje treba spomenuti leksička sredstva intenzifikacije značenja, tj. pojedine riječi ili sintagme koje, već po svojoj upotrebi ili u određenom kontekstu, pokazuju neki manje-više povećan stepen intenziteta osjecanja, voljnog akta koje doticna rijec, pored ostalog (intelektualnog sadržaja), može izražavati. Tako različite stepene intenziteta mogu imati grupe sinonima, pa, npr., za pojam "ljubavi", u arapskom jeziku Al-Ta'alibi, u jednom svome djelu 21 navodi niz riječi porednih po sve jačem intenzitetu osjećanja vezanih uz pojam tih rijeći, a to su: iS';,' ;;j~, ~ , ~, ~ , ~) ,.~':1 , ~ , iS';:. ,~,
si ,~~
'i~' Naravno, to ne treba strogo shvatiti, jer će neko drugi te iste riječi, u pogledu intenziteta, nešto drukčije poredati i upotrebljavati, ali je za nas 20) O tim raznim sredstvima pisali smo u radu: O intensifikaciji u arapskom, POF, VI-VII, 1956- 57. Sarajevo 1958.str. 5 - 38. 21) ~;JI );'1) WJI':" ~8", Kaira 1318/1900, str. lIl. ;
674
,
""
,
važno da se one u vezi s tim, ipak, u određenoj mjeri razlikuju kod onih koji poznaju jezik i osjecaju nijanse u.značenjima njegovih rijeći, pa i one u odnosu na emotivnost, koju mnoge riječi mogu posjedovati u određenim, konkretnim slucajevima u njihovoj zivoj upotrebi. Stupajući u unutarjezičke, vanjezičke, pa i međujezičke odnose, riječi dozivljavaju često, manje-više, značajne promjene li svojim glasovima, oblicima, načinu združivanja, emotivnosti, pa svakako i u svojoj semantičkoj strukturi. Značenja iste riječi (ako ih ima, što je pretežan slučaj u arapskom jeziku), ili značenja više riječi (pa i onih stranog porijekla), stupaju u razne bliže ili dalje međuodnose, usljed ćega se javljaju određene jezičke pojave, o kojima ćemo' sada odvojeno govoriti zbog njihovog posebnog značaja za jezik u cjelini. Tih slučajeva ima više, a mi ćemo najprije razmatrati slučaj podudarnosti značenja (dviju ili više riječi) međusobno, a ta se semantička pojava naziva sinonimija
Po staroj definiciji sinonimija je međusobna jednakost značenja dviju ili više riječi. Međutim, kako ističe Ullmann (op. cit., str. 180), s obzirom na i evokativnu nepreciznost značenja riječi, te njihovu afektivnu
:r~~
. .. vrijednost, pravi sinonimi su rijetki. To bi bile samo one riječi koje mogu zamijeniti druge u bilo kojem kontekstu, a da one pri tome nimalo ne promijene svoje objektivno značenje niti efektivnu nijansu dotićnog izričaja. (cf}-: ..::-~·~\)
Govoreći o sinonimiji, M. Riđanović, 22 između ostalog, ističe da su savremeni lingvisti, pokušavajući dokazati "apsolutnu" sinonimiju nailazili na protudokaze, jer bi se bar nešto izmijenilo u značenju nekog izraza, kada bi se u njemu zamijenio jedan "sinonim" (j~c,....:) nekim drugim. Dalje, on veli da je glavni razlog nepostojanja apsolutnih" sinonima vjerojatno to što gotovo svaka riječ u svakom jeziku ima više značenja, pa ako i budu neka značenja dviju (i više) riječi međusobno podudarna, neka od njih to redovno nisu. Postoje, dakle, samo "djelimični", od kojih on spominje pet tipova (poredavši ih po njihovoj opadajućoj srodnosti). To bi bili slijedeci tipovi: 1) dvije riječi (sinonimne) koje pripadaju različitim dijalektima istoga jezika: 2) dvije riječi istog znaćenja, ali s različitim stilskim funkcijama, i to samo na nivou fi
22) Vidi, op. cit., u poglavlju: Riječi "dvojnici" ..sinonimija, str. 288 ~293. 43 • GRAMATIKA
675
cjelokupnog jezika; 3) dva sinonima razlikuju se po svojoj konotaciji tako da jedan član toga para ima jasnu konotativnu vrijednost koju nema njegov drugi član, ili, pak, oba člana imaju svoje zasebne konotativne vrijednosti; 4) izbor sinonimnih riječi određuje se kontekstom, njihovom kolokacijom sa drugim riječima u rečenici; 5) to su riječi čija su značenja i u denotativnom smislu donekle međusobno različita. Ima jezičara koji potpuno negiraju stvarno postojanje sinonima.Takvo misljenje zastupali su i neki stariji arapski učenjaci, kao, npr., AI-Ta 'alibi, Abu-: Ali Al-Farisi, al-Baydawi i dr. Prema Ibrahimu Anisu (op. cit., str. 166-7), od uvjeta da se dvije ili. više riječi mogu smatrati sinonimima, pored 1) potpunog međusobnog slaganja njihovih značenja, u obzir. se mora uzeti i slijedece: 2) jedinstvo jezičke sredine u ~kojoj se oni upotrebljavaju; 3) istodobnost njihove 'upotrebe, te 4) zahtjev da ti sinonimi ne budu rezultat glasovnog razvoja iz istog korijena. Razmotrit ćemo sada te uvjete na nekim primjerima arapskog književnog jezika. U tom jeziku za pojam "pšenica" postoji riječ::; u Siriji se upotrebljava: 23 Ako bismo cjelokupno podrucje arapskog jezika ~; a u Iraku: ~. (u lingvističkom pogledu) smatrali jedinstvenim, onda bismo ovakve grupe riječi mogli uzeti za sinonime. Inače, ako obratimo pažnju na prostornu (dijektalnu) ograničenost upotrebe takvih riječi, i pored identičnosti njihovih značenja, ne bismo ih, po dr. Anisu, mogli ubrojati među stvarne sinonime arap skog jezika. Analogan je slučaj s arhaizmima: kad bismo, naime, razvoj arapskog jezika smatrali jedinstvenim i nedjeljivim, onda bi njegove zastarjele riječi bile sinonimne s njihovim novijim zamjenama. Takve bi, prema tome, bile, npr.,riječi: ~./;' = arhaični naziv za "petak", te danas upotrebljavane riječi za to: ~\ Promatramo li, pak, jezik sinhrono, arhaizmi u određenom razdoblju razvoja jezika izlaze iz žive upotrebe, a na njihovo mjesto stupaju njihove zamjene, ukoliko postoji potreba očuvanja njihovih ranijih značenja. Prema tome. te zamjene prestaju posjedovati odgovarajuće sinonime u istodobnoj upotrebi.
r:;'
Pojedini glagoli I (osnovne) vrste u arapskom jeziku imaju ponajviše po ',a '. II) uz određeno značenje (ili grupu značenja). jedan infinitiv Međutim, postoje mnogi slučajevi da se uz jedan glagol, u upotrebi javljaju po dva i više infinitiva. Tako, npr., glagol J~ ( <.J:.->-) = misliti ima ove
C\
23) Takve arapske dijalektalne rijeci pogledati, npr., kod Al-Suyutiya, Al-Qahira 1325 (1907); I, str. 11-136 i 152-159, te II, str. 175-178.
676
~\;r,~\ i~ ~~:;J(
infinitive: ~ , ~ ,~ ,~, J~ , J~ , tiP- ' tiG.:.i~. Iako svi oni (u odnosu na taj glagol) imaju isto značenje, (misljenje) ipak se, prema ograničenju pojma sinonima od strane dr. Anisa, ne mogu smatrati pravim sinonimirnazbog njihovog zajednickog korijena (J.:> = h-y-l) . Promotrimo sada glagole:·C) , ~) , ~) , j.) , -:J) i !lJ . Prvoyvidimo da imaju po dva prva istovjetna radikala (korijenska suglasnika), naime. j; = f - r. Drugo, svi ti glagoli označavaju neko razdvajanje, i tome slično. Kad bismo zanemarili razlike u nijansama njihovih značenja, oni bi se. mogli smatrati sionimima, ali pri tome uzevši i to da su im trokonsonantski "korijeni" različiti, pa prema tome i ti glagoli međusobno samostalni. Međutim, ovdje se postavlja pitanje (kao i u sličnim slucajevima), šta kod njih zapravo treba smatrati stvarnim korijenom. Prema teoriji biliteralizrna (tj. prvobitnom postojanju dvokonsonantskih korijena), korijen je u ovakvim slučajevima samo Ono zajedničko dvokonsonantsko jezgro (po [ušmanovu = jačejka), a to je u našem primjeru: f_r.24 S obzirom na taj stvarni zajednički dvokonsonantski korijen (biliteru) iz kojeg su, dodavanjem trećeg radikala, izvedene trokonsonantske osnove (odn. korijeni-trilitere), te s obzirom i na nijanse u značenjima, ni ti glagoli (kao i ostali slični nizovi), ne bi se, dakle, mogli smatrati pravim sinonimima, u skladu s definicijom dr. Anisa. Prema tome se i drugi razni varijantni oblici (ne samo glagolski), nastali na razna načine, a iz zajedničkog im korijena, ne mogu smatrati pravim sinonimima, bez obzira na istovjetnost njihovih značenja. I pored svih navedenih ograničenja koja se stavljaju pojmu sinonima, ipak je u arapskom knjizevnom jeziku s vremenom nastalo veliko bogatstvo (makar i djelimičnih) sinonima. To je, pored ostalog, nastalo i kao posljedica leksičkog bogatstva samih korijena, te velikih mogućnosti izvođenja novih oblika uopće, kao i lahkog mijenjanja i nijansiranja njihovih značenja. Prije razmatranja nekih semantičkih promjena važnih i za proces sinonimizacije, treba spomenuti još jedan izvor sinonima, a to je primanje stranih rijeći u arapski jezik.25 Kada bi one ušle u njega r naisle bi ponekad na već postojeće sinonimne im arapske riječiIli bi se sinonimija javila 24) O tome pogledati u knjizi: N. V. Yušmanov, Grammatika literaturnogo arabskogo jezyka, Leningrad 1928. str. 22. 9 b-v. 25) Između ostalih, razne tuđice u arapskom navodi al-Suyuti, op. cit., I, str. 159 - 172; Girgi Zaydan, ~~I~\7"I;Tt'P:"~, Al-Qahira 1912. I, str. 37 - 40; perzijske posuđenice vidjeti arapskom pogledati u djelu: Siegmund Fraenkel, Die aramaischen Fremdworter im npr., kod Al-Ta'alibiya, op. cit., str. 243-245;aramejske 1886,i dr. tuđice u Arabischen, Leiden 1886, i dr.
677
među njima nakon izvjesnog vremena po primanju tih tuđica. Tako se, dakle, u arapskom jeziku pojavio izvjestan broj sinonima i pod utjecajem stranih riječi koje su ušle u njegovu .leksiku. Međutim, to su u većini slucajeva bile pojedinačne riječi raznih kategorija, (najviše imenice i pridjevi) a rijetko kad bi se na osnovu strane riječi stvorio u arapskom jeziku novi korijen, iz kojega bi se dalje mogli izvoditi neki novi oblici po arapskom uzoru, kao što je, npr., slučaj glagola: :..,.~ - pa njegovog infinitiva:"':;' itd., porijeklom iz perzijskog jezika (u značenju arapskog ~ = poljubiti). Razni uzroci dovode do stvaranja sinonima, tj. do procesa sinonimizacije u arapskom jeziku. Od njih dr. Anis navodi slijedece (op. cit, str. 169-172):a) davanje prednosti određenim riječima u pojedinim arapskim plemenima, b) posuđenice iz dijalekata u književni arapski jezik; c) upotreba pridjeva u funkciji imenica, tj. njihova supstantivacija: po prelasku u kategoriju imenica takvi bi pridjevi imali specifična značenja u vezi s njihovim prvobitnim pridjevskim pojmom, ali bi tokom upotrebe izgubili tu svoju specifičnost, zadržavši opci, zajednički imenički pojam, pa tako postali sinonimi, npr.: ~W\ = jemenska (sablja), = ~\:/J\indijska (sablja), a onda su konačno dobile značenje: ~\ = sablja, tj. bez onog njihovog posebnog atributa; d) djelimično podudaranje značenja određenih riječi, usljed čega se one mogu nekada međusobno zamjenjivati, i to tako što će jedne od tih riječi suziti, a neke proširiti svoje osnovno značenje, kao što je, npr., suzavanje značenja rijeći: .!.l~ = propast, u značenje riječi: = smrt, i tome sl.; e) figurativna upotreba značenja nekih riječi, tako da se kod njih s vremenom nekada posve ustali to novo, preneseno značenje: ono je obično vezano za korijen s prvobitno konkretnim značenjem, kao što se, npr., preko riječi: ~~ = materica razvilo apstraktno značenje riječi: C-~ = milost, te postalosinonim riječi: jl~i sl.
0;
U figurativnu upotrebu spada i spomenuto poimeničavanje pridjeva, a rezultat je figure elipse (-.j~), koja ovdje označava odbacivanje pripadajuće imenice i njeno zamjenjivanje njenim atributom. Ova se pojava, zamjene funkcija raznih kategorija riječi međusobno naziva transmutacija,(~}rJ~\) kao što je navedenom slučaju supstantivacije pridjeva suprotna upotreba imenice (u ar. često ma sdara) u značenju pridjeva, tj. njena adjektivizacija, kao, npr., upotreba glagolske imenice: J~ = pravednost u značenju glagolskog pridjeva: J~t::.= ~ = pravedani~ . . Ranije spomenute promjene značenja riječi dovode u manjoj ili većoj
678
mjeri i do procesa sinonimizacije. Usljed tih promjena, naime, novonastala značenja podudare se ponekad s nekim već postojećim u jeziku, pa tako nastanu novi sinonimi. Međutim, u živom, svakodnevnom govoru izgleda da se pravi sinonimi ne mogu baš dugo održati u upotrebi jedni pored drugih. Jedni se od njih ili međusobno izdiferenciraju ili, pak, potpuno izađu iz redovne upotrebe, tj. dođe do procesa njihove desinonimizacije. 26 U beletristici je stanje u vezi s upotrebom sinonima znatno drukčije, jer oni imaju posebnu funkciju, a naročito u oblastistilistike. Kako ističe Belkin (op. cit., str. 163),sinonimija je leksičko sredstvo jezičke izražajnosti, Po A. A. Reformatskom je "stilistikanezamisliva bez sinonima, varijanti i dubleta", Obilje sinonima smatra se svjedočanstvom bogatstva i gipkosti jezika. To obilje arapski filolozi smatrali su prednošću arapskog nad drugim jezicima. 27 Belkin tu dalje ističe da, ne .samo u poeziji nego i u savremenoj ar. prozi raznih žanrova nailazimo od ranije preuzetu upotrebu ud vojenih sinonima, pa navodi nekoliko primjera iz novina: = razvoj proizvodnje; :.r-f 'lI/.~~ .Ij J)I~~ = eksploat-
~~:,~ ~(,~Ctr~F ..
.,i
", .,.... ......", \li ....
o
o••• ~
aCIJadrugih; ~j or>-L-..:>')l, = zaostale zemlje 1 dr. Na kraju on zaključuje da se sinonimi koriste u umjetničkoj prozi, te u poeziji iz stilističkih razloga, da bi se osigurala bolja izražajnost teksta. 'ff,
•••
,
JI
,9....
•
•
•
Inače, u stilistici se sinonimi upotrebljavaju dabi se izbjegla monotonija čestog ponavljanja istih riječi, te iz drugih stilističko-estetskih razloga, i uopce radi poboljšanja i uljepšavanja nekog izražaja, te iz nekih drugih posebnih razloga. U takvim slučajevima, zbog svega toga, sinonimi mogu ostati i u dužoj upotrebi i stalno se obnavljati. Zato je njihovo proučavanje u okviru stilistike možda i najvažnije, ali je ono svakako značajno i za jezik uopće. Naročito se ta važnost ističe u vezi s razvojem savremenog arapskog književnog jezika, a osobito s obzirom na normiranje njegovog vokabulara. 26) U vezi s tom pojavom G. K. Zipf, u knjizi: The psycho-biology of language (Boston 1935. str. 290) ističe da se sinonimi, iako se često javljaju, rijetko mogu održa ti u upotrebi u nekoj određenoj jezičkoj zajednici. Oni se obično razlikuju po tome što je od dva sinonima jedan šireg, drugi užeg značenja, jedan je apstraktan, drugi konkretan, jedan ima kolektivno,drugi individualno obi1ježje i dr., konačno, posljedica takvog istodobnog postojanja dviju ili više riječi istoga značenja vjerojatno će biti uklanjanje ili gubljenje nekog ili nekih od tih sinonima. 27) Belkin, op. cit., str. 145, prema raznim arapskim autorima, navodi neke cifre koje ukazuju na to veliko bogatstvo sinonima u arapskom književom jeziku, pa tako, po njima, ima za pojam lava = .L,.1- 350 - 500 sinonima, devu = uG - 255, vodu = .L. - 170, dromedara 50, zmija
= s..;. -100; vino = ;:> - 100, bunar = ~= ~ - 20, kamen = ~ - 70 nesreća == ~\:, '-
88, med
=p
-
80, oblak
= yG.:.-
400 itd.
679
Sa sinonimijom ne treba zamjenjivati, pojavu poliotiimije, tj. davanja naziva svakom pojedinacnom predmetu ili pojavi, te njihovim raznim svojstvima, 'a da uz to ne postoje riječi za opće pojmove, što je karakteristično za primitivni razvoj jezika. Međutim, polionimija se javlja i u raznim fazama razvojakulturnih jezika. Prema F. Kainzu, 28 polionimija potječe iz slijedećih izvora: 1) iz sklonosti primitivnih naroda ka spec.ijaliziranju; 2) iz njihove slabo razvijene sposobnosti za epstrehirsnje, 3) iz njihovog konkretizme i 4) iz njihovog magičkog odnosa prema jeziku. Ono što Cari Brockelmann govori o sinonimiji u arapskom jeziku, 29 izgleda da bi se prema iznesenom prije odnosilo napolionimiju. Između ostalog, on tu, naime, ističe da se bogati arapski vokabular razvio samo za potrebe misljenja, koje se kretalo u uskom krugu. Po njemu su Arapi u ranom periodu stvorili vrlo bogatu sinonimiku, za stvari svoga svakodnevnog života: za svoje domace životinje, terenske osobitosti pustinje i svoje. oružje, s beskrajno finim nijansiranjern, .interesantnim, svakako, samo za beduine. Na osnovu ovog mogao bi neko zaključiti da je duhovni horizont starih Arapa bio jako skučen, a njihovrječnik ograničen pretežno na područje konkretnoga. Međutim, neće biti baš sasvim. tako ni za raniji period..a naročito, pak, u njihovom daljem i bržem kulturnom 4sponu, pogotovu poslije pojave islama (u 7.stoljeću n. e.). Kasnije su bezbrojne apstraktne pojmove upravo od Arapa primili mnogi narodi, i to ne samo oni na nižem kulturnom nivou od njih,nego su to učinili.i sami Perzijanci, koji su u to doba bili na znatnovisem nivou nego Arapi. Kako je to bilo moguće, objašnjava nam Max Horten, 30 istićući kako je arapski jezik sam iz sebe razvio izvanrednu izražajnu sposobnost, tako da je gotovo bez ikakve potrebe, primanja stranih riječi mogao zadovoljiti zahtjeve visoke.duhovne kulture. To mu je posebno omogućila njegova sposobnost mijenjanja (proširenja) značenja. Na konkretno-čulne slike mogli su se lahko vezati najapstraktniji pojmovi, a da se pri tom ne osjeti neko otežanje razurr:.ijevanja značenja tih riječi.Ta "rastegljivost" (promjenljivost)značenja, po Hortenu je u korijenu ~X6jstvena arapskom jeziku. Njegovaisposobnost da lahko vezuje apstraktno uz konkretno, tj. nadarenost Arapa za apstrakciju i opce, odn. njihov generički način mišljenja.'! došli suda izražaja i li sinonimiji ili, zapravo, u semantici arapskog jezikauopće. 28) U djelu mu: Psychologie der Sprache (Stuttgart 1960),Zweiter Band, str. 215-216. 29) U njegovoj: Gesćhichte derarabischen Litteratur, Leipzig 1901.str. 4. 30) U knjizi: Die Philosophie des Islam, anhang II: Orientierende Bemerkungen uber die drei Kultursprachen desheutigen Orientes, (Munchen 1924),str. 322. 31) Vidjeti o tome kod Hortena, op. cit. str. 320.
680
Kroz sinonimiju i druge semantičke pojave, o kojima se govorilo ili će još biti riječi, mogli bismo, u određenoj mjeri, promatrati ne samo neke vidove jezickog razvoja, nego, donekle, i sam načinmisljenja i osjećanja kod Arapa, kao i neke druge pojave njihovog duhovnog i uopće kulturnog Zivota. Zato sve te pojave, pored ostalih razloga, i zaslužuju posebnu pažnju, ne samo u jezičkom nego i u vanjezičkom domenu života.
POLISEMIJA I HOMONIMIJA -& ..
(~\
1:.-o~1 ~ ri JlLl'~O~ !OJ~\J
~,
Jl
rr ..
I"
~l.A.o.Jr ,
'!-tJl-&
'.".
.:l..uLj)
Ovdje će biti riječi o dvije međusobno slične semantičke pojave. Prema Ullmannu (op. cit, str. 199)termin "polisemija" ( = višeznačnost) iz grckog jezika izveo je Michel Breal, označivši time pojavu koja je antipod sinonimiji, jer označava slučajeve kada pojedine riječi imaju dva ili više međusobno, bar donekle, srodna značenja. Nasuprot tome, kako ističe Riđanović (op. cit, str. 294), različita međusobno nepovezana značenja jedne riječi obilježavaju se u lingvistici terminom homonimija(iz grčkog jezika = isto ime). Ustvari, ovdjese radi o više riječi (tzv. homonima), koje imaju isti oblik, dok se kodpolisemije misli na pojedinu riječ s više srodnih značenja. U klasičnoj arapskoj gramatici za ove obje pojave upotrebljavao se zajednički naziv: ~ \;,',;1 rr!J> '. '. 11 (= zajedničko po izgovoru), dok savremeni arapski" 'filolog Ibrahim Anis taj izraz upotrebljava samo za pojavu homonimije, koja se zove i: J5'WI . Obje ove pojave osnovne su jezičke osobine, uvjetovane samom strukturom jezika. Naici ćemo ih, dakle, zastupljene manje-više u svim jezicima. Javljaju se u velikoj mjeri i u arapskom jeziku, premda su ih neki stari gramatičari negirali kao Ibn-Durustawaih, Abu-'Ali Al-Farisi i dr., ali ih je većina drugih priznavala, pa i oni najznačajniji (kao što su: Al-Halil, Sibawaih, Al-Asma'i, Abu-Ubaida, i dr.). O brojnosti ovakvih riječi (vecinom homonima) G. Zaidan (op. cit, I, str. 47, tačka S}:navodi neke podatke o broju značenja takvih.rijeci, pa veli da više od 200 riječima po 4 ili S značenja. Ima ih s još mnogo više značenja, pa tako onjstiče riječi: ~ , :; ,~ sa po 2S značenja; J~ ih ima 27, ~ 3S, j~ čak 60 raznih značenja itd. Belkin (op. cit, str. 138-9) kao primjer polisemije, kod kojeg je izražena metaforizacija osnovnog značenja, navodi riječ: J~ (polumjesec), koja ima i slijedeća značenja: 2)bijeli polukrug li osnovi nokata: 3) sveza na sandali; 4) lijep dječak; S) pregib sedla; 6) ostatak vode u čatrnji; 7) polumjesečasti 681
uređaj za sputavanje divljači: 8) izmršavjela deva; 9) zmija koja je odbacila košu1jicu; 10) odlomljeni kraj žrvnja i dr. Od homonimije treba razlikovati tzv.homoformiju(vidi: Belkin, op. cit., str. 141-2) koja predstavlja podudarnost pojedinih oblika riječi, koje spadaju u razne kategorije, a naročito, ·podudarnost riječi u svojim tzv. osnovnim, leksičkim oblicima (tj. onim: u kojima se obično ~unose u rječnike), npr.: glagol: ~7 = nazivati i elativ: ~7 približiti i: = najbliži i dr.
= najviši ili:
J~7
J~7 =
Naravno da je homonimija prividna u slučaju upotrebe homografa (~!lj'" '.1\), tj. riječi istog načina pisanja (u arapskom jeziku onda kada nema vokalizacije, što je običan slučaj), a razlicitog izgovora, npr., grafem: ~ može se čitati (uzevši u arapskom moguće kombinacije), kao: kataba = napisao je, kutiba = napisan je, katbun, = pisanje, kutubun,= knjige, itd. Što se, pak, tiče homonima (j.5'L::.) u ar. jeziku, po Belkinu (op. cit., str. 141) možemo razlikovati, s formalno - gramatičkog stanovišta potpune i nepotpune homonime. Potpuni liotnonimi su one rijeci koje se međusobno podudaraju po svim svojim gramatičkim oblicima, a nepotpuni su oni koji se podudaraju u jednom dijelu svojih oblika. U oba slučaja ti homonimi, treba da pripadaju istoj vrsti riječi. Za potpune liomonime bili bi primjeri: ~ = cijeđenje - razdoblje - popodne; ~~ = širina - ponuda; ~ = kretanje - remen; 0)~ = citirati - natapati; ~ = nastupiti - razdriješiti; ~ = naoštriti - ozakoniti i dr. Za nepotpune bomonime neka po služe primjeri: ~ (ima 1. lice sg.~) = biti gluh, a ~ (~) = začepiti; JLi (~) = reći, a JIj (~). ~ leći o po dnevnoj žegi; ~\l (~:,Jl) = biti skup, a J1 (~) = kipjeti i sl. Sa sinhronog gledista, po Belkinu (op. cit., str. 142-3) hominimi se dijele na tri skupine: 2) leksičke: b) derivacione i c) gramatičkehomonime. a) Leksicke homonime on dijeli na stare, neprave homonime, od kojih su brojni-glagbli, koji se međusobno razlikuju po svojim infinitivima, npr.:
~/~J;' = biti gorak i~/~)~ = proći pored;~/~ pričati; ~/0~ = biti tih, miran i ~/~
= strići i~/~ = , ~ = živjeti, stanovati;
~>I ~~~ = izučavati i ~>I ~~~ ,~C~ = mlatiti (žito) i dr.
Druga grupa leksičkih homonima nastala je usljed primanja tuđica i njihove asimilacije s domacim starim riječima po svome izgovoru, pa su tako nastali parovi homonima, kao što su: :;.. = ljubav - krčag (iz perzijskog):
682
JL;,..;- =
c ,.,
izbor - krastavci (perz.): ;Sr = trn - moć (iz perz.): ~W = stup krštenje (iz aramejskog): ~ = skraćivanje - dvorac (iz latinskog); = morski pas - groš, pjaster (iz njemačkog) i dr. '\li:
,.,
'\li:
,.,
'\li:
,.,
J.)
Neki parovi homonima su u arapski ušli iz dva strana jezika, npr.: '0;) = kupac (aramejskog) i glup, slab (iz perzijskog); = zakon (iz grckog) i citra (iz perz): ~.;.. = karta, mapa (iz grčkog) i vreća (iz perz.): ~LY =
0;~
luka (iz grćkog) i emajl (iz perz.) i dr. b) Derivacioni homonimi To su oni homonimi nastali kao rezultat podudarnosti po izgovoru .. .riječi izvedenih, pak, iz riječi raznoga značenja, npr.: ~~ ( <;::, = ljudi) = ljudski i ~;:..;( < o~ = koza) = kožni; JI) ( < )j = posjetiti);, posjetilaci JI) ( < )j = rikati) ;, onaj koji riče: ~r:.~k( < 15'.2"r = darivati) = dar i i.u,k ( < t~t = umirivati) = umirivanje; ~)l.k« J.:.t = diktirati) = diktat i ~)l.k« ~>l.t= puniti) = punjenje i dr. Neki se od ovakvih homonimnih glagola izvode iz raznih osnova
jednoga korijena, npr.: ~ ( < ~)G= molitva) = moliti se; i ~. ( < ~ = grijati) = zagrijati; ~ ~( < ~ = bogat) = obogatiti se i ;: ~~ « ~ : . ~1= pjesma) = pjevati; ~Gi « \,..:. i = dio) == međusobno razdijeliti i ':":'Gi « \.' ; \ \ = zakletva) = jedan drugom se zaklinjati, i dr. Neki od ovih homo nima su rezultat podudarnosti po obliku izvedenica razne vrste, a obrazovanih od iste osnove, npr. ~ ( < ~\ = zauzeti) = onaj koji zauzima i zauzet; ~~. « ~G.:>.\ = izabrati) = onaj koji izabire i izabran, i sl. (kod i glagola 'VIIIvrste).
~c;. ~:;'j
Derivacioni homonimi, najzad, rezultat su nekada podudarnosti homonimnih izvedenica, npr.; JL1.,:'. ( <).1 = letjeti) = letenje i uzletište, aerodrom; yc;. = nesreća i unesrećen, ranjen, bolestan; Ji.:: '. = uhapšen i zarobljenički logor, i dr.
683
c) Gramatički homonini Ovakvi
homonimi
gramatičkih
su
rezultat
formalne
kategorija riječi iz istoga korijena, npr.:
i y~
= osnovna
kormilo;
rL.Jt « ~
škola:
t.~ (pl, <
~
određenih
J)~(<:...Jj stajati) = J;"~(< j.j-~= uči) =
J)~(< ....D\j = koji stoji) = oni koji stoje; i J;-~(Pl. < j-~= prihod) = prihodi; y~ (pl, < ~L5'
stajanje i ulazak
podudarnosti
= pisari, pisci
01.5:.:(pl. < e;-SL. = stanovnik = sta~ovnici i 0~ = = jedro = jedra i t.~ (pI. ~ = tvrđava = tvrđave;
= dio) = 'dijelovi
i
rL.Jt
(pl.c
~
= zakletva
= zakletve, i
mnogi drugi slični primjeri. Sada ćemo još nešto istaci u vezi s pojavamapolisemije i homonimije u jeziku uopce, a posebno u arapskom. Najprije ćemo, pak, govoriti opčenito o izvorima polisemije. Po Ullmannu (op. cit., str. 200 i dalje) ima ih četiri: 1) nijansiranje značenja (glissementde sens): 2) figurativno izrazavanje: 3) narodna etimologija i 4) strani utjecaj i. U vezi s tim prvim izvorom polisemije treba naglasiti da rije či upotrebom u raznim situacijama dobijaju sve nove i nove nijanse svog prvobitnog značenja. Te, pak, nijanse, razvijajuci se dalje, ponekad i u sasvim divergentnom smislu, mogu, tako reći, neosjetno dovesti i do sasvim novih vrijednosti, odn. sadržine njihovog osnovnog značenja; tj. do stvaranja polisemnih riječi (pa čak i homonima, jer je nekad teško, ili nemoguce, utvrditi tačno porijeklo pojedinih novih značenja neke takve mnogoznačne riječi). Ta semantićka divergencija ostvaruje se ponajvise putem specijaliziranja (restrikcije) značenja, te pomoću figure elipse (uporediti, Ullmann, op. cit., str. 201). O restrikciji značenju i srodnim pojavama, te elipsi i drugim oblicima figurativnog izražavanja bilo je riječi ranije, pa se necemo ponovo vracati na njih. Samo ćemo istaci da sve te pojave,dovodećido promjena značenja rije či, koliko su važne za sinonimizaciju, toliko su također od velikog značaja i za stvaranje polisemnih riječi i homonima. Naravno, treba ih promatrati iz suprotnog aspekta, s obzirom na međusobnu suprotnost tih pojava. Ipak, premda se one, u određenom smislu međusobno iskljucuju, u drugom se, pak, pogledu uzajamno dopunjuju. Semanticki razvoj (kako se vidjelo kod homonima) značenja stranih riječi može se svjesno prenositi u drugi jezik. To je u arapskom posebno slučaj u vezi sa stvaranjem termina iz raznih oblasti nauke, tehnike, filozofije i drugih oblasti uopće, To je spomenuti postupak calque lingustique", leksike, i inače u jeziku, s obzirom na sve češće i bliže II
684
međunarodne dodire. i, veze, sve su mnogobrojniji i dublji. i u domenu razvoja savremenog' arapskog knjizevnog jezika uopce, a ti utjecaji naročito su.ipak, znatni i značajni s obzirom na neophodnost normiranja njegovog vokabulara, imajuci u vidu i sve vecu važnostarapskog jezika i na međunarodnom planu. 32 Poseban slučajvišeznačnosti (ili zapravo dvoznačnosti) predstavlja dosta velik broj duala u arapskom književnom jeziku. Ti duali se ne upotrebljavaju u svojim prvobitnim znacenjima, nego obilježavajupodva predmeta (pojave i dr.) semantički po nečemu međusobno vezana, a ponekad i oprečna; kao što je ti primjerima: u\ '.a;: ~V\C<: ~Y\:::bijel) =
Ja:
mlijeko i voda ili hljeb i voda: ili so i hljeb,u~\ ( < ~\ = kamen) = zlato i srebro; ul~;V\ « ~)~ = hladan) = jutro i večer; 0~\( <~\ = razdoblje) = jutro i večer ili dan i noc ili jutarnja i popodnevne molitva (sabah i ikindija) i dr. 33
Osim dvojnosti njihovih značenja, u ovim primjerimamožemo zapaziti neke promjene njihove gramatičke vrijednosti. Opčenito, te promjene mogu odnositi na njihovu: kategoriju! funkciju, rod i broj. Kako naglašava Morice Sch6ne.34 takve promjene gramatičke vrijednosti riječidaju privremeno, ili za stalno, i posebnu semanticku vrijednost tim riječima. U nekim od navedenih primjera duala vidimo promjenu kategorijariječi, naime, upotrebu pridjeva (kod u~Y\), odn. participa (kod J\~;Y\) u svojstvu imenice. To je spomenuta pojava transmutacije. 1
Dosada smo govorili o uzrocima i naćinima nastanka homonimnih i polisemnih riječi, a sada ćemo neštoreći i o upotrebi njihovih značenja, te o zamjenjivanju i nestajanju tih značenja. Postavlja se, između ostalog, i pitanje o tome.jšta se dogodi, kad neka riječ, pored prvobitnog, dobije još jedno ili višenovih značenja. Takav je, pak, slučaj u stvarnosti vrlo čest, pa je začudo, kako ističe Ullmann (op. cit., str. 207), da polisemija (kao i homonimija) tako malo remeti normalno funkcioniranje jezika, tj. da zbog nje ne dolazi do češće zbrke, nesporazuma i nejasnosti, usljed tog nagomilavanja raznih značenja (srodnih ili ne) uz pojedine riječi, Po njemu je kontekst glavni činilac koji otklanja sve te smetnje pri međusobnom 32) Razne primjere u vezi sa stvaranjem te terminologije daje J. Bielawski u svome radu: Deux periodesdaris la formation de la terrrtinologie scientifique arabe, izašao u: Rocznik Orientalistyczny, Warszawa, 1956. str. 263 - 320. 33) Mnogo primjera za takve duale može se naći kod Al-Suyutiya, op. cit., II, str. 114-121 i 121-125 (tj. u dva njima posvećena poglavlja). 34) U svome radu: Vie et mort des mots, Paris 1951. str. 116.
685
sporazurnijevanju. Kako on tu (prema Brealu) navodi, nije neophodan nikakav poseban napor da se suzbiju ta razna značenja neke riječi.jer ona u određenojgovornoj situaciji i ne prelaze prag naše svijesti, izuzev, naravno, ono značenje koje odgovara toj datoj situaciji. Mi, dakle, polisemne i homonimne riječi upotrebljavamo 'prema potrebi, čas u ovom čas u onom značenju, a da najčešće nismo ni svjesni njihove mnogoznačnosti u tom trenutku. Ipak,kvalitativni i kvantitativni odnos između značenja pojedine višeznačne riječi nije bez važnosti u vezi s odrzavanjem, zamjenjivanjem, mijenjanjem ili.gubljenjem bar nekih od njenih značenja. On je značajan i u pogledu sudbine samih riječi, njihovih nosilaca, u dodiru s ostalim rijećima uopce, te s njihovim znače njima pogotovu. Značenja neke višeznačne riječi bit će vjerojatno time postojanija, pa i stalno vezana uz nju, ukoliko su prirodnije vezana za njeno osnovno značenje (uz pretpostavku njegove postojanosti, kao kod polisemnih riječi). dok će se sasvim disparatna značenja (homonimne riječi) teže moci održati uz nju, za određeni duži vremenski period. Javljanje sinonima može utjecati na to da se smanji broj značenja neke višeznačne riječi. Naime, sinonimi mogu nekad privremeno, a nekad i za stalno, preuzeti pojedina značenja neke višeznačne riječi, a naročito ona labavije semantički vezana, ili uopce nevezana, za njeno osnovno značenje, što je posljednje slučaj kod homonima. I sam broj značenja višeznačne vriječi od utjecaja je na njihovo održavanje ili gubljenje. Postojanje većeg broja tih značenja, a naročito onih s vecom međusobnom semantičkomrazlikom lakše će dovoditi do zamjene, odn. gubljenja nekih značenja višeznačne riječi usljed potrebe za jasnijim izražavanjem, a radi boljeg međusobnog sporazumijevanja članova neke jezičke zajednice. Neka njena značenja mogu preuzeti sinonimi, dok se druga neka mogu izgubiti iz upotrebe, usljed nestanka samog predmeta ili pojave označenil~tim značenjima takve riječi. Sinonimija, dakle, djeluje u pravcu smanjivanja broja značenja višeznačnih riječi, a nekad i samih' tih riječi, tj. ona djeluje u pravcu uklanjanja višeznačnosti (polisemije i homonimije), dok, nasuprot tome, višeznačnost može dovesti i do pojave novih sinonima, tj. ona u određenoj mjeri, to pored ostalih faktora, pomaže proces sinonimizacije. 35 Ukoliko putem .višeznačnosti riječi dolazi do vezivanja sasvim novih 35) Dosta primjera za polisemiju i homonimiju daje Al-Suyuti, op. cit., I, str. 217-228, a o samim tim pojavama vidjeti također: Ibrahim Anis, ~;J\ ~~\~, al-Qahira 1952. str. 180-192,i dr.
686
značenja za stare riječi, ona je tada pozitivna po tome što se tako izbjegava stvaranje balasta novih riječi i raznih njihovih oblika, a ograničena leksika, u određenom smislu, olakšava učenje jezika. Treba, naime, istaći da je leksičko obilje posebnih riječi za sve nove pojmove, jedna od najvecih teškoća pri savladavanju nekih jezika. Međutim, kod polisemnih riječi povezivanje prvobitnog, ili uopce nekog ranijeg značenja
-
'
.'"
.
Pored svega toga, vezivanje mnoštva značenja uz pojedinu riječ, pogotovu ako su ona slabo ili, pak, nisu nikako semantički međusobno povezana, kao kod homonima, može dovesti do nejasnosti i nesporazuma, te otežavati učenje jezika, a naročito strancima. Naime, semantićki razvoj svakog jezika ide svojim vlastitim putem. Istina, on se u mnogo čemu slaže s razvojem drugog jezika u tom pogledu, u osnovnim linijama, ali često krećući se i u drugim pravcima, naročito u vezi s mnogim osobito stima upotrebe značenja pojedinih riječi. Osim toga, kako je istaknuto, usljed višeznačnosti dolazi često i do sinonimije, koja, pak, sa svoje strane ima dobrih, ali, istina, i loših osobina. Tako, pored ostalog, sinonimija doprinosi preciznijem i, naročito u afektivnom pogledu; bogatijem načinu izražavanja, što se sve koristi u umjetničkoj prozi i poeziji, a u određenoj mjeri i u svakidašnjem govoru. Međutim, u tom posljednjem slučaju, neka naročita preciznost i raznolikost u izražavanju, te neko prefinjeno afektivno nijansiranje značenja riječi obično nisu tako neophodni, s obzirom i na upotrebu raznih drugih jezičkih sredstava za takvo izražavanje, pa mnoštvo sinonima može u tom slučaju predstavljati samo, manje-više, suvišan teret. Zato tada često dolazi do njihovog nestajanja iz svakodnevne upotrebe ili, pak, do mijenjanja njihovih značenja, koja su ih međusobno povezivala, tj.
687
nastaju nova značenja uz ona stara, pa, dakle, dolazi do višeznačnosti takvih riječi.Prema tome, postoji stalno djelovanje između tih pojava uzajamno, kao što je to, uostalom, slucaj i sasvim ostalim semantičkim i uopće jezičkim pojavama međusobno. Obuhvatanje i dublje proučavanje sinonimije, polisemije i homonimije (kao i svih ostalihsemantičkihpojava) nema samo naučno-teorijsku vrijednost za poznavanje semantike arapskog jezika, nego ima i svoju čisto praktičnu svrhu za razne Iirigvističkediscipline, a naročito za leksikologiju i leksikografiju, te u vezi s njom, za problem normiranja vokabulara savremenog arap skog književnog jezika. Između ostalog, u vezi s tim, sinonime bi na jedno; .strani, kao i' višeznačne 'riječi' (polisemne i homonimne) na drugoj, trebalo.iuz pomoc statistickog i drugih adekvatnih metoda, odabrati i temeljito prouciti, pa na osnovu njihove frekvencije i drugih opravdanih kriterija,važnih za njihovu korisnu, živu upotrebu, svesti napravu mjeru. Tako bi se uveliko popravilo prilično još nesređeno stanje u savremenoj arapskoj leksikografiji-" Time bi se ujedno, bar donekle, olakšalo ostvarenje jedinstva savremenog arapskog književnog jezika, te njegovo učenje, čime bi se u izvjesnoj mjeri moglo ozbiljnije početi s njegovom živom upotrebom i u širim narodnim slojevima, ha cijelom njegovom ogromnom području, od Iraka do Mauritanije, te od Sirije do Sudana, naravno, uzevši u obzir i primjenu svih drugih relevantnih faktora najpodesnijih za ostvarenje toga cilja u što skorijoj buducnosti.
ANTONIMIJA
~ ;. .... ~ oo
'"
vkli::J\
Govoreći o ovoj semantićkoj pojavi u svome djelu: Ober Wechselbeziehungen deragyptischen, indoeuropaischen und semitischen Etymologie,37Cari Abel daje za antonimiju (Gegensinn) primjere iz staroegipatskog, te raznih indoevropskih i semitskih jezika, pa ističe da je ona, ne samo zastupljena u raznim jezicima svijeta nego je, štaviše, "temeljni zakon misljenja i jezika čovječanstva", Pod pojmom antonimije obično se shvata-rneđusobna potpuna suprotnost značenja riječi, međutim, kako naglasava Riđanović (op. cit., str. 297), 38 to nikako nije tako, buduci da 36) O tome stanju opširnije govori Hans Wehr u svome rječniku: Arabisches W6rterbuch fur die Schriftsprache der Gegenwart, Leipzig 1956. i to u predgovoru, str. III - IV. U vezi s tom problematikom, kao i S drugim pitanjima modernog arapskog jezika, treba pogledati li' spomenutom djelu V. Monteila, L'arabe moderne.' 37) Vidjeti: Erster Theil, Leipzig, 1889. I poglavlje, str. 1-23. 38) Vidjeti kod njega o pojmu i podjeli antonimije poglavlje: Riječipolovi - antonimija, str. 297-300.
688
"su antonimi, poslije sinonima, semantički najsrodnije riječi cu jeziku, jer podrazumijevaju slićnost u svemu, osim u jednoj jedinoj značenjskoj dimenziji". Oni se, dakle, međusobno, ne slažu samo u dijelu svoga, inače zajedničkog pojma. Tako, npr., pridjevi: ~~ = dugačak, visok i ~ = kratak, nizak, međusobno se razlikuju u označavanju dužine, odn. visine, jer u pogledu njihovog stepena stoje suprotnim stranama (polovima). Svojstvo koje oni obilježavaju mogu imati u raznim stepenima, pa se ovakvi antonimi nazivaju" stepenovani", kao što su još: ~~\ = crn i ~\ = bijel; ~ = velik, star i ~ = malehan, mlad: ..,jS = mnogobrojan i ~ ::;: malobrojan itd.' , ,
na
Kada, pak, neki antonim u potpunosti obilježava neku osobinu, a drugi je iskljucuje, jer nema mogućnosti gradacije toga svojstva, onda se takvi antonimi nazivaju nestepenovani (iii komplementarni) kao što su, npr.: ;.. 't" , == ZIV I ...::....:-= mrtav; ~i = slijep I ~ = obdaren vidom: [)? = oženjen i y j~ = neoženjen, Iedičan i dr. ' v •
•
o -::
• ...;
•
_
"!J ~ ,..
J1
o"
Međutim, upotrijebljeni figurativno, neki se od ovakvih pridjeva ipak ~~ )S\ ~\ = Ahmed je življi mogu stepenovati, pa se, npr., ~1 ::,... (;>ivahniji)od svoje sestre. Dakle, nestepenovani antonimi se izuzetno mogu komparirati, dok je komparacija onih stepenovanih normalna pOjava. Dalja razlika između te dvije vrste 'antonima je u tome što kod stepenovanih možemo pojačati ili oslabiti stepen njima označenog svojstva pomoću određenih izraza (priloga) kao, npr.: \~= vrlo, veoma; = mnogo; L.."..;~ =-naročito; ~ = rnalo.i dr., dok to kod nestepenovanih antonima nije moguće. /
W
Kako ističe Riđanovič (op. cit., str. 299), ove grupe antonima razlikuju se i po tome što "negacija jednog člana parariestepenovanih antonima podrazumijeva afirmaciju drugog člana toga para". Naime, kada sekaže da neko nije mrtav, podrazumijeva se da je živ, i obratno. Kod stepenovanih antonima, pak, afirmacija jednog člana njihovog para, podrazumijeva negaciju drugog člana toga para, ali ne i obratno. Tako, ako je nešto dugačko, ono svakako
44 - GRAMATIKA
ARAPSKOG JEZIKA
689
t
jezicima. Tako ćemo i u arapskom jeziku pitati: ~~ \:.G, ti;) rS = Koja je visina ove planine? (a ne: Koja je "niskost" ...= ~Li.;J\. Tako'će-biti slično i (~)= s parovima antonima: J.:.r1( J.,1)= dug (dužina)' prema: ~ kratak, kratkoća; ~ (~) = dubok (dubina) prema:~' (U~) = plitak (plitkost); ~;- (~'.;-) = širok (širina) prema: ~ ('-'~) = uzak (uskost), i .dr. Ipak Će se u određenim slučajevima i drugi član ovakvih antonima upotrijebiti odn. "ravnopravno" upotrebljavati, kao npr.: ~ (0)5') == mnogi (mnoštvo) prema: ~ (~) = mali (malobrojnost) i sl. ' Jednu posebnu vrstu antonima sačinjavaju oni koji stoje u međusobno recipročnom odnosu, pa se mogu između sebe zamjenjivati na slijedeći način, ripr.: DG;'t ~ = Omer je Fatimin brat. ~ t..b\j = Fatima je
~r
.uw yGs:JI::..u~0G ~t = Osman je' tu knjigu dao Halidu. Je ::,.. y8:Jr::D~~t.L != Halid je tu knjigu dobio od Osmana.
Omerova sestra ili:
rr..
JrrL.t ~\~\ ~ K~ća je ispred vrt~.
J\~o
~\~:...Jj... 0\~' ) = Vrt je iza kuće. - i sl. ' Kao gornji antonirni ove vrste (brat - sestra, dati - dobiti, ispred - iza) dalji su primjeri: ,-:-,t = otac i ;\ = sin; = majka i ~ . == kći: c~j = muž i
rr
~~j
supruga; ~ = učitelj i ~: ~: = učenik, c>~l = kupiti i prodati; ~~ = iznad i ~ = ispod itd. ' =
t~=
S obzirom na spomenutu mogućnost ovakvih antonima za njihovu međusobnu zamjenu, kao što 'je pokazano u navedenim primjerima, neki autori ovakvu antonimiju nazivajukonverznost (~)Ui). S obzirom pak, na određeni odnos oprečnosti značenja ovih antonima, drugi ovu antonimiju nazivaju relaciona opozicija Wr~~\). o'
Zbog njene relativne važnosti u' arapskom književnom jeziku posebno ćemo govoriti o jednoj vrsti antonimije, a ujedno i polisemije. To je tzv. enantiosemija, koja obiljezava javljanje dvaju međusobno suprotnih značenja kod iste riječi. Da je to, pak, vrsta polisemije ističe i sam Al-Suyuti, govoreći posebno o ovoj pojavi, koja se arapski naziva: ~(;':I\::: enantiosemija, 39 a pojedini takavantonim zove se: :W (pl. ~r:wt što prvobitno znači: suprotan, oprečan i sl.). Čirgi Zaidan Ističe ~L,a..; kao neku osobitost arap skog jezika, tvrdeći da takvih riječi u njemu ima više
39) Vidjeti kod njega, o samoj toj pojavi, uz mnogobrojne primjere za nju: op. cit., J. str. 228-238.
690
stotina. Evo samo nekoliko njegovih primjera .)\~t
riječi: 40 '..G.j =~
=
sjesti, odn. rlJ - ustati); ~-:.G (=~ = ožednjeti, odn. ~Jj = ugasiti žed): y\~ = ( ~ = slediti se, odn: JL.. = teći) i dr. Međutim, E. Abel, u spomenutom djelu, daje primjere i za ovu vrstu antonimije u raznim jezicima, pa prema tome pojava~L,a; (enantiosemija) nije zastupljena samo u arapskom jeziku, ali je značajna za njega zbog pri1ičnog broja primjera za nju. Već stariji arapski gramatičari zapazili su pojavu ~~, pa su joj posvecivali posebne rasprave, s velikom brojem primjera za nju, kao što su, između ostalih, bili: Al-Asma'i, Al-Sigistani, Ibnu-l-Sikkit, Al-Anbari, Qutrub, AI-Ča1)iz,i dr. O pojavi ~L,a;pisali su i neki evropski arabisti, kao, npr.: Friedrich Giese, Hans Kofler, Th. M. Redslob, Theodor Noldeke i dr. Kako ističe Noldeke, arapski filolozi su i suviše raširili pojam termina ~, navodeći njihove primjere takvih riječi koji se, po njegovom shvatanju, ne mogu podvesti pod taj pojam, a uz to on daje svoj spisak .)\~t riječi, za koje on smatra da odgovaraju tom terminu. Evo, kao primjer, glagoli I vrste: Jb-
- ..h....-; -
t;.J -
..l.,.1 -
- \~ - ~ ...l..,j;. -
v ;-c:-- -? -y'p - ~
-'--
J1- J-', itd.
- j\; - w- - ~
41
Kao tumačenje o postanku ovakvih riječi Al-Suyuti ističe slijedeće: od dva suprotna značenja ovakvih rijeci u jednom kraju, odn. plemenu moglo je, u pretežnoj ili isključivoj upotrebi, biti samo jedno od njih. Nekada bi, pak, došlo do preuzimanja oba ta suprotna značenja, (određene '..w, - riječi) u dva ili više plemena, koja su inače prvobitno upotrebljavala 'samo po jedno od tih značenja uz tu riječ (vidi, op. cit., I, str. 237). Ovakvo tumačenje, koje za neke slučajeve priznaje i Noldeke, samo je jedan od načina za objašnjenje pojave ~L:,a;. Za javljanje ove pojave postoje, svakako, i drugi uzroci, kao što su, između ostalih, i oni psihičke naravi. Po dr. 1.Anisu 42 odnos suprotnosti između značenja riječi jedan je od najbližih našem umu, pa je prirodno što 40) Vidjeti ih kod njega: op. cit., I.str. 47. tačka 4. 41) Poblize o tim drugim primjerima, te o ovoj pojavi, vidjeti kod njega u: Neue Beitriige zur semitischem Sprachwiessenschaf.t, Strasburg 1910.str. 67 i od 73-101.Pored ostalog, on tu navodi i neke oblike participa (fail, i dr.) koji mogu ujedno imati aktivno i pasivno značenje. Može se istaći i slučaj nekih masdara upotrebljavanih u aktivnoj i pasivnoj funkciji (pa tako, npr., .~j ~ = Zeidovo ubistvo, može značiti: (aktivno) ubistvo izvršeno od strane Zeida, kao i (pasivno): ubistvo izvršeno nad Zeidom. 42) U spomenutom mu djelu: ~;J\ .;:.,~\ '""' str. 192-203,gdje govori o ovom, kao i inače o .... pojavi: ;wi .
44 • GRAMATIKA
691
se događa da se ista riječ može nekad upotrebljavati u dva međusobno suprotna značenja. Po njemu je do takve upotrebe moglo doći i tako što se prvobitno značenje jedne takve riječi pogrešno shvatilo, te je uzeto u suprotnom smislu od strane mlađe generacije. Iz lokalne sredine takva je upotreba ~\:.w,1-riječi potom nekad presla iu književni jezik. 1.Anis navodi i neke druge faktore koji su bili od utjecaja za stvaranje takvih riječi, Tu je najp~ye !zvjestan strah od upotrebe riječinegativnog značenja (koji se zove: ~L Zato se neke riječi s prvobitno pozitivnim značenjem upotrebljavaju i za njima suprotno, tj. manje više negativno značenje, kao, npr., upotreba riječi ,,);. = gospodari u značenju: sluga, .ili
oj u:. = utočište, u značenju: opasno mjesto, pustinja, i tome slično. Sličan je ovom slučaj spomenute figure ~\ = ironija, kao što je, npr.: y~ = pametan, upotrijebljeno u smislu: ~ = glup. I ovdje je, dakle, riječ pozitivnog značenja upotrijebljena u suprotnom, negativnom smislu, samo je razlika između njih u cilju upotrebe: kod ironije se, naime, želi neko (ili nešto) ismijati, poniziti i sl. Ove se dvije pojave razlikuju i po tome što je upotreba kod ~~kz: II ograničena, dok se kod ~I može teoretski upotrijebiti tako reći svaka riječ s prvobitno pozitivnim značenjem. Veza, pak, između značenja u slučaju ironije labavija je i privremena, odn. povremena, dok kod ~\:Ifpojave ta veza može postati i stalna. Od ok
692
Kako smo do sada vidjeli, suprotnost značenja izražava la se jezićki leksičko-semantičkimsredstvima, naime, pojedinim riječima.s međusobno antonimnim znacenjima. 1J arapskom jeziku nema (kao u evropskim jezicima, npr., u našem:ne-, bez) posebnihjnorfoloških sredstava za izražavanje antonimije, jer je ona vecinom izražena samim riječima (raznih kategorija), npr.: ~ znati - ~
dobro-
~ = zlo; ~.
=ne znati:~· = za~
= debeo - ~~
= protiv itd.
== tanak;~
=
'
,
Međutim, neki prijelazumorfološka sredstva obilježavanja suprotnosti značenja u arapskom sve više poprima negativna partikula ~ = ne, postajući nekom Vrstom prefiksa (uz imenice i pridjeve)' jer se čvršče veže uz njih; dok uz glagole čuva svoju samostalnost, kao i druge slične joj negativne partikule: L. , ~ , ;), sve u značenju: ne. Evo nekoliko primjera za česticu ~ : nehotičan: (..c..~= antisemitizam; ~~' lizacija?i~~
agnosticizam; ;'plj~ ~ = = bežičan: ~.?j.~ = decentra-
J-j~= nesvjestica
= beskrajan;
U sintaksičkoj konstrukciji neke imenice i pridjevi,
~j~T~ =
i dr.
' ,
zvanoj aneksija (ili genitivna
kao prvi član (tzv. 0~)
veza ==
uG!>
daju toj sintagmi
negativno, odn. privativno značenje, a antonimno značenje njenom drugom članu (u genitivu, tzv. mijevanje; ~ nemilosrd~n;
0~"2J~),
pa se, npr., kaže: ~
~;.. ,; nesretan; ~~
):;.rr~= nesanica,
~~
~~ = nepouzdanost:
~~
= nerazu-
~)i~~
=
= nestrpljiv i sl.'
,
I određene prepozicionalne konstrukcije mogu poslužiti za izrazavanje suprotnih značenja. Stojeci uz glagole, imenice i pridjeve, određeni prijedložni parovi daju dotićnim prepozicionalnim sintagmama antonimna značenja. Tu se ne radi samo o prostornim odnosima između lica, predmeta, pojava i dr., koje prijedlozi prvobitno izražavaju, nego i o drugim raznim odnosima, koje oni također mogu izražavati, pa i onim sasvim apstraktne prirode. Takvi parovi prijedloga, koji riječima uz koje stoje daju suprotna ispred
~\~j ili ~
odn. do, odn.
značenja, .izmedu ostalih, bili bi ovi najobicniji: = iza, pozadi; ~~ = iznad ~
d u;
~
= protiv
nekoliko primjera upotrebe
J
= za;
= ispod;
:0 = prije
ovakvih prijedloga
~
proklinjati;
d ~~=
:;. ~~~= odb;aniti
željeti, žudjeti za, a:;'
(uz glagole): ~
od, a ~
~>= nasrnuti
a
J t::-~ = blagosiljati; ~~
od.Jz
=
J~,
= poslije i dr. Evo
plakati za (tj. žaliti što je nešto prošlo ili se nije dogodilo), plakati zbog (tj. žaliti što se nešto dogodilo);
0--=
rL.T
~
:r.~ a~
= =
t::-~=
= ne voljeti, ne mariti za;
na i dr.
693
Pojava antonimije (u širem smislu suprotnosti značenja riječi kao i vecih jezičkih jedinica) jedan je od najznačajnijih fenomena semantike, a ujedno je i jedan od osnovnih načina našega misljenja. Kao takva, ona svakako ima svoju veliku primjenu i u oblasti stilistike. U njoj se ona javlja u raznim načinima izražavanja (u stilskim figurama i dr.), a posebno u funkciji izražavanja i izazivanja osjećanja i jakih emocija, ali je to posebno podrucje njenog ispitivanja, u koje se ovdje zato neće zalaziti, premda je svakako u određenoj mjeri vezano i za oblast semantike. Ipak, na kraju ovog poglavlja o antonimiji, spomenimo još dvije sintaksičke konstrukcije, koje imaju i određenu stilističku vrijednost. To su: i (jti. Ovdje ćemo spomenuti, naravno, samo slučaj, kada su riječi u njima suprotnih značenja međusobno.
t
4J\;J1
Naime, u konstrukciji obliku, odn. rimovane, primjeru: ~~
01Ji ~:L .--
mladalaštva
~Jc;.J1javljaju
se riječi podudarne
a vezane međusobno ili ~~
nekom česticom, kao što je u
Ji ~ ::r.ili ~~ Ji ;. \::r. .-
do starosti (odn. doslovnije:
po svome
-'
--
.-
= (u smislu) od
otkako je odrastao,
pa dok nije
počeo da "puže", po štapa se i sl.)
t
Konstrukcija (.jti po Briinnovu (op. cit., str. 4-5, br. 62 - 65) prvenstveno je slučaj rimovanih pridjeva bez partikule između njih, naročito kada drugi član nema samostalnog značenja, ali ga ponekad može i imati. Od raznih slučajeva evo jednog primjera, gdje članovi te konstrukcije imaju antonimna značenja:
C~j C(J.· - ~ ~j ~I)..- W~~;... - C)j c))..,
što sve znači, doslovno:
onaj koji mnogo izlazi i ulazi, ali može značiti i: vrlo razborit, vješt ili vrlo uznemiren,
uzrujan i sl.
Neke semantičke pojave nisu do sacia obrađivaneu jezičkoj nauci o arapskom jeziku, pa će biti potrebno posvetiti im ubuduće posebnu pažnju, Mi ćemo se ovdje na njih ukratko osvrnuti slijedeći izlaganje o njima M. Riđanovića (op. cit., str. 300-325). To su prvenstveno: hiponimija (str. 300-304), inkompatibilnost (str. 304-307) i kolokacija (str. 314-318), te još neke druge.
694
HIPONIMIJA ~
~
~\~i\ ,
44 o
~
~
ili (~iT~\) ~,
Kako će se dalje vidjeti, ta pojava, u određenom smislu, stoji između sinonimije i antonimije. Naime, pojmovi i stvari međusobno slični odn. srodni, na osnovu nekog određenog kriterija, obilježavaju se rije čima koje stoje u odnosu nazvanom u savremenoj semantici: hiponimija. U takvom odnosu stoje, npr. imena cvijeća: karanfil,
~')=
narcis,
.)Gjr : o~~)= ruža,
.:lO = jorgovan
i 'o:; = ljubičica,~)
i dr. Opci pojam, koji obuhvata
ta imena, jeste cvijet
= ( ..';'j, a
podređene
pojedine
riječi nazivaju
promatrane
u odnosu jedne prema drugoj, dobijaju naziv: kohiponimi.
= sva
stručno se zove: nadredeni termin. Njemu se: hiponimi
~~wL..:-L.S,
.
.
a
Da bismo našli nadređeni termin, može se postupiti tako da se pojedini kohiponimi uključe u rečenice, kao što su, npr.: Ovo je ruž a, ovo je ljubičica, ovo je jorgovan itd. Ako, pak, takve rečenice potvrđuju istinitost rećenice: Ovo je cvijet, onda se tu radi o odnosu koji se u ligici naziva ukljucenost (inkluzija), jer je značenje riječi: ruž a, ljubičica itd., ukljuceno u značenje riječi: cvijet. Nadređeni termin i njemu podređeni hiponimi grafički se mogu predstaviti u obliku lepeze. Nekada se u njoj pojedina polisemna riječ može pojaviti na dva mjesta: kao nadređeni termin (u svom širem značenju) i ujedno kao podređeni termin (u užem značenju) samom sebi. Tako imamo, npr., ovakvu hiponimijsku lepezu:
..,J:,
.
/ (vuk)
..,J:,
(vuk)
---------~:, (vučica)
.
Naime, riječ: vuk označava tu vrstu životinja uopce: i mužjake i ženke, a u užem smislu označava samo mužjake. Međutim, i ženski rod može nekad biti nadređen (vjerojatno zbo~ mnogobrojnosti ili važnosti ženskih 44) Ove primjere vidjeti u djelu: Abu-I .Husain Ahmed Ibn Paris Ibn Zakariya, Das Kitabu-l-itba'i wal-muzawagati des Abii-l Husain ... Nach einer Oxforder Handecehrift von R. Briinnow, Gieszen 1906.str. 2 (br. 12-15),str. 11 (br. 181) i str. 7 (br. 97).
695
jedinki), kao što su, npr.: ,./) .. = kobila, ;G = ovca, ~ = mačka, :i...>-l>-,> = kokoš i dr. Lingvistički bi se ovo moglo izraziti i tako da reknemo: kod "vuka" je muški rod, a kod "kokoši" ženski rod neobišeženi član "binarne opozicije muški rod .,ženski rod.
<:;d.sr~~\)
U pojedinim jezicima neki nazivi kohiponima nemaju uopce onog zajednickog nadređenog termina. Kakvo je stanje u arapskom jeziku s obzirom na to, treba još da se ispita. Inače, razlike među jezicima u vezi s hiponimijomčesto su znatne. Tako neki hiponimijski niz u jednom jeziku ne nalazimo. Zatim, broj hiponima u sličnim skupovima varira od jednog jezika do drugog, Najzad, pojmovnisadržaj pojedinih hiponima u nizu u raznim jezicima vrlo se često u većoj ili manjoj mjeri međusobno razlikuje. Upoznavanje svih tih i drugih relevantnih pojava pomaže nam da bolje shvatimo pojedine osobitosti, kao i duh, ne samo nekog jezika nego, u određenoj mjeri, i dotičnog naroda i njegove kulture, kao i njegovog pogleda na svijet stvarnosti.
INKOMPATIBILNOST (Netrpeljivost) U fonetici starim arapskim - ~iUt gramatičarima bila je poznata pojava netrpeljivosti)G među pojedinim suglasnicima ili njihovim grupama u korijenima arapskih riječi, odn. kod njihovih korijenskih suglasnika zvanih radikala. U stilistici,pak, oni su razmatrali i međusobnu inkompatibilnost pojedinih riječi,ili većih jezičkihjedinica (u sernantici su to tzv. frazni leksemi), I u semantici se danas razmatra ta međusobna netrpeljivost određenih kategorija riječi, zapravo, samo onih-međusobno sličnih značenja (sinonima, antonima, hiponima i dr.), Međutim, tu postoje određene razlike između tih grupa riječi. Tako se sinonimne riječi međusobno ne iskljucuju, pa možete, npr., reći: ~~ \r; J)j')J = Ti govoriš samo laž, ili: ;u,~ \rl J)j')J= Ti govoriš samo neistinu. Antonimi se, pak, kao i hiponimi, u istom kontekstu međusobno isključuju, pa se, npr., ne može za predmet određene dužine u isti mah (uz upotrebu antonirna) reći: Ovo je dugacko = ~.,1 (.Goi ovo je kratko
•
=~ 'Il1
plod: ~j~ maslinku! 696
'..
I~.
..-
Niti se (pomoću hiponima) može kazati, npr., za isti
:,..w. J.S =
Pojedi ovaj "orah! i 'U~j.Jr
:,.u. J.S =
Pojedi ovu
Ovakverečenice s različitim antonimima ili hiponimima u semantici (i logici)označavajuse kao proturječne, odn. kontradiktorne. Takav odnos smisla tih kontradiktornih riječi u semantici-senaziva inkompatibilnost jeJf . Ona se, osim kod antonima i hiponima, javlja i između drugih riječi međusobno različitih značenja (npr.: ~~ = stolica, J~ = lješnik, ~ = Iisac, = nadaritd. -,
Sot
Riječi u nekom inkompatibilnom skupu određenom smislu poredane ili, pak,neporedane.
leksema mogu
biti u
Poredani član~vitakvpga skupa mogu stajati u nizu,kao što su to, npr., činovi u vojsci, službeničkaili .nastavnička zvanja i dr. Ispred prvog i iza posljednjeg člana takvog niza ne može SEf dodati nikakav novi član (kao, npr., ispred asistentai poslije redovnog profesora). Nasuprot tome, elementi inkompatibilnog skupa mogu se poredati u krugu, tj. ciklicno, kao što su, npr., imena mjeseci u godini, godisnja ~doba, dani u sedmici i sl. pa svaki element takvih nizova ima uvijek po jedan drugi element ispred i iza sebe. Međusobni odnosi elemenata inkompatibilnog skupa poredanih u nizu mogu obrazovati skalu, kada su granice između tih elemenata manje-više neodređene, npr.: ~ = malenha L;": = osrednji ~ = velik. Broj elemenata u ovakvoj skali sasvim je neodređen, pa bismo; u navedenom primjeru, naprijed mogli, npr., dodati riječ: 2~= sićušan, a pozadi: ~ = ogroman i sl. Da su granice između članova skale neodređene, može se zaključiti i iz toga što se, npL, za istu stvar može reči da je osrednja ili velika, što zavisi od stanovištva i procjene promatrača. Ako su, pak, granice između inkompatibilnih elemenata u nizu jasno povucene, onda oni obrazuju lj est vic u, kao Što je to, npL, slučaj s vojnim cinovima i sl. U ljestvici se, pak, ne mogu vrsiti nikakve zamjene njenih elemenata niti dodavati (na početku ili na kraju) ili umetatineki novi elementi. Dok su skale u svakodnevnom saobraćanju među ljudima u sirokoj upotrebi, Ijestvice su osebujne za organiziranu ljudsku djelatnosti a naročito su česte U raznim naučnim disciplinarna. U skali se mogu naći antonimni parovi, dok ih li Ijestvici obično ne nalazimo. Tako u skali stepena toplote (vodejiduči u opadajućem smislu: Ji1. (= ključala, vrela), vruca), u->-c.. (= topla), ~ (=. mlaka), :JJ~ (= hladna), u"J~ (= studena), ti antonimni parovi su' (jednako udaljeni od sredine te skale): ključala i studena, te vruća i hladna. Iako su podjednako udaljeni od sredine skale, s obzirom da suvsusjedni elementi, oni ne obrazuju antonimni par, kao što suu gornjoj skali: topla i mlaka.To će se dogoditii onda kada su granice između brojnih elemenata skale vrlo neodređene.
)~- (=
697
Nekad se isti niz TI običnom govoru smatra neporedanim, a u naučnoj praksi, naprotiv, strogo poredanim. Za primjer bi mogle poslužiti boje, = kada su poredane kao u sunčevom spektru, naime::;"':"1 = crven, narančast, ):,t = žut, ~t = zelen, ~ = ljubičast i ~ = modar,
JU;~
Inače, neporedane skupove inkompatibilnih riječi predstavljaju imena različitih životinja, drveca, metala, ruda, padavina, oblaka, te raznih drugih stvari i pojava iz prirode i ljudskih djelatnosti uopće. Podjela svega toga na vrste i dalje ogranke, pa bili njihovi članovi međusobno inkompatibilni ili, pak, bliski jedan drugom (kao što su, npr., nijanse dviju susjednih boja), naziva se taksonimija ~f. Takvi skupovi su vjerojatno najviše podložni raznim promjenama svoga sastava u oblasti' leksike pojedinih jezika, pa se mijenja njihov broj, odnosi· među raznim tim skupovima, kao i odnos njihovih određenih elemenata prema predmetima i pojavama iz vanjezičke stvarnosti. Inkompatibilnost zauzima vrlo široko područje u leksici, a redovno je nalazimo onda kada se radi o vecoj ili manjoj suprotnosti značenja pojedinih riječi i njihovih skupina međusobno.' Ona je recipročno povezana s pojavama antonomije i hiponimije, samo što ona (kao i te druge dvije pojave) ima svoje specifičnecrte i važnost za leksiku odn. semantiku uopce.
KOLOKACIJA
-
jW~~\ ,
,
elementi, od najmanjih (fonema) do najvecih (rečenica) stoje u raznim međusobnim odnosima, s manje ili više uzajamne "trpeljivosti". Odnosi tih elemenata promatrani u tzv. paradigmama tj. u sistemski povezanim uzorcima promjene jezičkih oblika (u deklinaciji, konjugaciji i dr.) nazivaju se paradigmatski odnosi. Promatrani, pak, kao sintagme, tj. kao leksemi. (riječikao značenjske jedinice) i njihove razne odnosima. Onaj kombinacije, Iingvistički elementi stoje usintagmatskim aspekt, pak, tih sintagmatskih odnosa između susjednih ili bliskih.leksema u gramatički pravilnom linearnom nizu govornog ili pisanog, teksta označava se terminom kolokacija. Lingvistićki
U širem smislu, veza pojmova dviju susjednih leksema može biti: nemo gu-ce: moguća i poželjne. Kod nemoguće postoje dva slučaja, od kojih je prvi sveopće naravi i dolazi usljed prirode stvari vanjezičke realnosti (tzv. pragmatičke nemogucnosti), pa tako, npr., ne može se reći (u neprenese-
698
nom smislu): ~ ;';;;'f\ :W\ = srdita voda,)~ ~\ = ljubav trči; ~1~JS'1 = jedenje zraka i sl. tome. Drugi slučaj nemoguce veze dviju susjednih ili bliskih riječi svojstven je za pojedine jezike: ..u jednom neka veza među njima može biti moguća, a u drugom nemoguca. Tako, npr., u arapskom jeziku se kaže: rSG~j(,iS-l= (doslovno = umnožiti govor), ami ćemo za to reći: mnogo govoriti i sl. U manje-više poželjnim kolokacijama možemo u bogatom arapskom vokabularu naći velik izbor riječi, s raznim bliskim nijansama njihovih značenja. Tako, npr., za riječ kosa (na glavi), od glagola: ~ = sjeći, .:.;..= strići, šišati, ~ = rezati, šišati i dr., najpoželjniji bi (u književnom jeziku) bio: ~. Kolokacija može zavisiti i od regionalne upotrebe (dijalekta), socijalne sredine (sociolekta), stručne terminologije, i drugih prilika u kojima se neka riječ upotrebljava. Naravno, i među raznim jezicima postoje u pogledu kolokacije njihovih leksema manje ili veće razlike, koje će biti tim veće, što su upoređivani jezici s obzirom na svoj tip, porijeklo i geografski međusobno udaljeniji jedan od drugoga. Namjesto promatranja mogucih i poželjnih kombinacija rijeći, može se tome nasuprot, polazeći od pojedinih riječi, ispitivati i to s kojim se drugim riječima one mogu spajati. Tada ćemo zapaziti da neke riječi mogu stupiti u neki određeni odnos s većinom ili bar s velikim brojem drugih riječi, naravno, ukoliko s njima tvore neku logičku,sni.isaonu cjelinu, kao što su, npr., riječi: d = velik i ~ = malehan i dr. Nasuprot tome, ima riječi koje se kolociraju samo uz jednu ili uz sasvim mali broj drugih rijeći, kao, npr.: t-.k..; = stado (goveda, krava); -..,.J> = jato (ptica), J~J= roj (pčela) i sl. Istina, ove se riječi (ponekad) udružuju i s nekim drugim skupinama, ali se obično upotrebljavaju sa gore naznačenim rijecima (goveda, ptice, pčele), pa, čak i kada stoje bez njih, prvenstveno će se podrazumijevati te vrste životinja. Usljed kolokacije dvije susjedne (ili bliske) riječi prenose (zrače) dio svog značenja uzajamno, dajući takvoj sintagmi donekle nov pojam (upoređen s pojedinačnim pojavama tih riječi uzetih odvojeno). Tako u sintagmi: '-'"Ur~) = ljudske zvijeri, ološ, bagra, njene komponente daju jedna drugoj ponešto od svog značenja, pa ona označava ljude s nekim negativnim svojstvima divljih životinja. U svakoj novoj kombinaciji riječi, manje-više, mijenjaju svoje prvobitno značenje. Evo jedan primjer iz arapskog jezika: pridjev J~jl= plav, u figurativno] upotrebi, mijenja svoje značenje, stojeći uz određene riječi: J~jl)D- = ogorčem neprijatelj; J)ji 0 y- = smrtni strah; J)ji uy = nasilna smrt. Prema nekim jezičarima, pojedina riječ ima toliko posebnih značenja u koliko se kolokacija ona uopce može pojaviti. •
•
JI
.•• O .•••
~
o....
-'
,.0.,.
~
o....
•
699
Kolokacija nam pouzdano pomaže pri utvrđivanju značenja višeznačnih riječi, Tako arapski pridjev: ~\ = zelen, između ostalog, znači: ~\~. '.: = zelena trava; ~\ ~ = plavi nebeski svud; ~\ = svježe povrće; ~t i~= dječak maljavog lica idr, ..Il '"
o
.•.• ",;-
JX
!)
•
,
Kada se neka riječ samo povremeno javlja uzdrugu, onda je njihova kolekacija labava, a kada redovno dolaze jedna uz drugu, oni stoje u čvrstoj kolokaciji.. Ova posljednja veza riječi svojstvena je za jezicima specificne izričaje, tzv. idiome, čije značenje, skoro redovno nije jednostavni zbir njihovih' sastavnih dijelova, nego je često nešto sasvim novo. Spomenuti primjeri za J~jt ustvari su idiomatski, Ali evo još što doslovno znači: 'Načinio je oluju u jedrtog idioma: LJ~ ~ ~~j ~, findžanu, a odgovaralo bi našem: "Napravio je od muhe medvjeda". U ovakvim izrazima nijedna se riječ ne može zamijeniti nekom drugom, pa čak ni sinonimom. I grarnatičke promjene su u njima sasvim ograničena ili, pak, nedopuštene, U gornjem primjeru donekle bi se mogao mijenjati samo glagol (J.,.;-) u nekim licima i vremenima, te urodu.
RAZNI SEMANTIČKI ODNOSI U poglavlju: "Još neki odnosi smisla"; M. Riđanović, u spomenutoj knjizi (str. 308-313) ukratko razmatra još tri smisao na odnosa u kojima mogu stajati pojedini jezički elementi, a to su: 1) odnos dijela i cjeline; 2) odnos semetitićki obilieženog i neobi1ježenog člana binarno oponiranog para leksema, i 3) tipicne smiseotie veze.
n z, )~ = kuća
odnos: dio - cjelina on navodi kaoprimjer kuću i njene dijelove Ikao cjelina = JS') ima dijelove (= >.~\ pI. od >.,? = dio): ~ =
krov,.J~ = zidovi, j) = sobe, ~.{~\ = vrata, jj\y = prozori itd. Ako je di~ neodvojiv od odgovarajuće mu cjeline, ondamjesto izraza: ~~ 41 ~1:Ur = Kuca ima visoke zidove, možemo bez značajnepromjene značenja, upotrijebiti genitivnu vezu (= ~l;:,t\),pa reći: /~~~ ~I~ = Kuca visokih zidova. Kad je, pak, takav dio otuđiv (odvojiv), onda se takva transformacija ne može izvršavati, pa ne možemo reći, npr.: )\),jYr ~\ tL;G = Prozor lijepoga cvijeća i sl. ' "
tJ~
Tzv. tranzitivni tposrednii odnosi pripadanjaizmeđu pojedinih dijelova cjeline mogu postojati u faktickom smislu, ah ne i u semantičkom. Ipak,
700
imaslučajeva gdje to mogu biti u oba slučaja. Evo primjera za prvi slučaju nizu: prag - vrata ,-zid - kuća, prag je praktički dio kuće, ali semantički ne, jer, npr., ne običavamoreći: 0("::1T~:.'·:...~I~ kuća drvenih pragova (dok se, naprotiv, može reći: ,... :.{~YT3d:\; kuća velikih vrata). Nasuprot tome, može se reći: ;':::1T~ ;l~ že~a lijepih očiju, premda između cjeline (;;l~) i krajnjeg njenog dijela (;~::11)postoje još dva posred na dijela: JI)! = glava i ~)I = lice; Otkrivanje pravih uzroka i razloga ovakvih smisaonih odnosa riječi, još predstoji u savremenoj semantici, ne samo arapskog jezika, nego i uopce u tom domenu lingvistike. Nekad je odnos dio - cjelina teško razlikovati od hiponimijskog odnosa nadređenog termina i njemu podređenih hiponima. Tako, npr., u nekoj leguri (= 0..)L.-.:JTC~1) kao cjelini, željezo = ~~I može biti jedan od sastavnihdijelova: željeza, bakra = J~\' cinka ~ ~)I .i sl, Međutim, ti i drugi metali mogu se smatrati i kao kohiponimi, nadređenog termina metal =J~I .. OVOposebno možemo zapaziti kod gradivnih imenica, ali i kod apstraktnih pojmova, pa, npr., lekseme: arhitektura = ~)'::'_:,.:Jr L~L~JI, kiparstvo = i3G...JI, slikarstvo = F~::';' gl~zba = ~;J( itd., možemo istodobno smatrati kao dijelove' cjeline ili kao hiponime nadređenog termina: ::;JI =, umjetnost. Kada se neka riječ upotrijebi figurativno, na temelju određene veze između njenog osnovnog i prenesenogznačenja (samo to ne može ovdje biti sličnost između njih), onda se takva upotreba u stilistici naziva metonimija (=~.:;.Jijl;J\). Arapski jezičaripod tim terminom, (kao i neki na Zapadu), obrađuju.i figurativnu upotrebu dijela mj. cjeline i obratno, a neki je posebno razmatraju kod figure sinegdohe.P Evo sad po jedan primjer za tu upotrebu (dio .mj. cjeline): ~ ~ ~ c:..:;. 0~ ~.= Oni žive s nama pod istim krovom (mr u istoj.kuci): (cjelina mj. 'njenog dijela): ~l ~~ = Mojprijatelj Ahmed jućer se vratio
~1~;.sr'0-:
J.:.:-10~
iz Sudana (tj. iz određenog mjesta, odn. njegovog dijela). 2) Za jednu od dvije po obliku slične riječi, koja ima neko fizičko obilježje, nepostojece-kod druge, kažemoda.je.ona formalno markirana t obilježene - :;'4~~\~)- a ona druga nemerkitsne: odn. neobilježena - 0)~ .L~) - Tako, npr., u arapskom jeziku oblik pravilnemnožine muskog 45) O tome kao i općenito o te dvije stilske figure pogledati, npr., u djelu: Rikard Simeon, Enciklopedijski rječnik lingvističkihnaziva, Zagreb 1969. i to pod: metonimija, sv. I, str. 818-819, te pod: sinekdoha, sv. II. str. 373.
701
roda formalno je markiran (nastavkom: Jj ~ = lina) prema odgovarajucoj jednini, npr.: J pl. < .~:: = učitelj i sl. Nemarkirani oblik obično ima širu upotrebu nego onaj markirani, pa tako, npr., jedninu možemo upotrijebiti u značenju množine, ali ne i obratno. Tako možemo reći:
;J::
~
"O'IO-'~/O
'-I..Lo; ~~ \
-
.
Y.
C
\'..L...i,.
~
~
s s
0/
. _l. ~II. ". ~r-Y.
1Slo
1I".J.
Učitelj (u značenju ucitelji) je koristan član ljudske zajednice. Slično važi i za (nekim afiksom) izvedene, i tako markirane riječi. Riječ: -.,.J~ = vuk šireg je značenja nego od nje izvedena: •..:;h = vučica, jer se "vuk" može, u određenim slučajevima, upotrijebiti i za 'ženski rod, dok riječ "vučica" označa va samo ženku, Prirodno je da je riječ šireg značenja u široj upotrebi (tj. da je frekventnija), pa je svakako ekonomičnije da ona bude kraca (do određene moguće granice). Po tzv. Zipfovom zakonu: frekventnost upotrebe neke riječi obrnuto jesrazmjerna njenoj dužini, ili drugim riječima: što je riječ češće u upotrebi, ona ima tendencija da se po mogucnosti što više skrati. U izričajima od više riječi određenu riječ u njima markiraju sve ostale riječi toga izričaja (sintagme ili rečenice), usljed čega se sve više može sužavati i značenje dotične riječi. Uzmimo za primjer riječ: ~..L. = grad. Ona se može odnositi na sve gradove u svijetu. S atributom: od = velik, ograničavamo ga samo na takve gradove. Dodavši mu još ime: ~JL; = Paris, sveli smo značenje grada samo na jedno određeno mjesto.' Ako svemu damo i oznaku:::r-~ J)Ji ~ = u dvadesetom vijeku, onda smo toj riječi stavili i vremensko ograničenje, Formalno markirana riječ često je i semantički markirana, ali postoje i drukčiji slučajevi. Tako je formalno nemarkirani:..Js (= pas) i semanticki nemarkiran, jer može označavati i mužjaka i ženku. Međutim, nemarkirano: ~\ (= knez, princ, i dr.) ne može se upotrijebiti i u značenju: kneginja, princeza i sl. (mj. 02\)' Nekada (a dijelom još i danas) neke titule (profesije) upotrebljavane su u muskom rodu, pa makar ih nosile i žene, npr.: ~G_:J= profesor i dr. Međutim, kako se sada i žene sve više bave i drugim "muskim" zanimanjima, i titule za njih postaju markirane, pa se kaže = profesorica, 0~;S-~= doktorica i sl.
o~G:..r
Kod ljudi, a i kod životinja, rod njihov bit će markiran ili nemarkiran, već prema njegovoj ulozi i važnosti u životu, a to zavisi i od same prakse i strukture pojedinih jezika, pa će među njima postojati manje ili veće razlike i u tom pogledu. Neki parovi antonimnih riječi formalno nisu, a semantički su, pak, = markirani. Takvi bi, npr., bili ovi parovi pridjeva: .d = velik, ~
702
malehan; ~;-
zdrav ~;.
= širok, ~
= uzak;
0
= dubok, .~
=.plitak; ~
= bolestan itd.'
=
,
Prvi član ovih parova, iako je formalno neobilježen kao i drugi, on je semantički markiran, s obzirom na drugi "negativni" član. Naime, kada se "neutralno" govori o nekom od ovih pojmova, obično ćemo se poslužiti prvim članom, pa makar on označava o Upfi'IVO onu suprotnu vrijednost. I ovim pridjevima odgovarajuće imenice imat će to neutralno značenje (pa će biti u upotrebi i za one njima suprotnoga smisla), a to su: ~ = veličina, UP';. = širina, ~ = dubina i ~ = zdravlje. ' 3) U odlomku o tipičnim smisaonim vezama Riđanović (op. cit., str. 312-3) govori o nekim raznolikim odnosima među značenjima pojedinih riječi, kakvih još dosta ima u jeziku, pa njihovo ispitivanje i dalje ostaje otvoreno u semantici pojedinih jezika, kao i na nekom širem, npr., komprativnom planu. Evo nekih primjera iz toga odlomka. Pojedini prelaziglagoli smisaono su povezani s nekim tipičnim objektima. To su oni izvedeni iz tih istih (ili njima sinonimnih) glagola, kao što su glagoli ( s takvim objektima). J5'\ = jesti, rL..1 = jelo; y? = piti, y\).= pice: :.u,G = gledati, ~ = prizor); ~= čuti, u~ = glasi dr. Obično se takvi objekti, kada su sami, ne upotrebljavaju uz odgovarajuce glagole, jer su po smislu već sadržani u njima, pa bi sintagma: L.c....1 J5'\ = "jeo je jelo" bila čista tautologija (suvišno ponavljanje smisla). Međutim, dodamo li takvom objektu podesan atribut, onda je takav izričaj sasvim prihvatljiv i obican, npr.: (i.:.u 1.L..1 J5'\ = jeo je ukus no jelo i sl. U arapskoj gramatici se jedan ovakav objekt naziva uruitrsšn]i ili opci objekt = ~J~I i može poslužiti za intenzifikaciju dotičnog glagola, npr.: ~~ ~;.::, = jako (i sl.) ga je udario. Kada se uz objekt ove vrste stavi neki određeni atribut, onda će takav složeni objekt nekada označavati način vršenja radnje toga glagola, npr.: ~ ~ ~~ = lijepo mu se zahvalio, i tome slično. , Uz mnoge imenicesemantički su povezani glagoli koji označavaju radnju tipičnu za značenje tih imenica. Takvi su, npr., glagoli i njihove imenice: ~\ = sijati, ~I = sunce; JL = teci, ~WI = voda; ~ = puhati, e.)1 = vjetar; ~ = zidati, ~W\= zid ar; ~\j = rikati, ~\r'\ = lav itd. Ima glagola s tipičnim subjektom i objektom, npr.: ~
= pjevati,
~
=
703
pjevač, (.li-- = pjesma; :..Jr = napisati, peci,
j~
~
pekar, ~
....Jj.
= pisac, ~Gs = knjiga; ~
=
= hljeb, i drugi takvi glagoli.
Ovakav smisaoni niz može se proširiti raznim dopunama tipičnim ~= učiti, ..,.Jtb = učenik, . ~. = nauka, nekad za pojedine glagole, npr.: ~J: G~°..c.= skola i sl. ." Mnoge imenice dobijaju često atribute koji označavaju njihove tipične osobine, kao što je u primjerima: ~ :::planina, t!'';= visok; ~ = sllijeg, = bijel;;,8 = zima, ~)~ = hladan; ~ = kamen, ~ = tvrd i dr ..
~a;r
:ir
~r
parovima kao što su, npr.: = uzeti = dati; k. = radovati se, = žalostiti se itd., prvi su članovi pozitivno obilježeni,. a drugi, pak, negativno, li odnosu na subjekt (glagolske radnje; odn. stanja). U antoni~m
= zapamtiti ~
= zaboraviti;
c)
0;"
Drukčiji je i zanimljiv slučaj antonimnog para: ~1 = otiči i Jr = doći u njihovoj upotrebi. Otici bi najprije značilo kretanje do nekog cilja, a doci kretanje od njega, i to u odnosu na govorno lice. Tako će se, npr., reći: ~~I 1 ~G = Otiđi onamo, odn.! ! ~G -.:JI = Dođi odatle! Međutim, kad s~ govori ~ kretanju do nekog mjesta, gdje ne mora biti govorno lice, onda će se za kretanje do tog mjesta upotrijebiti glagol "doci", a za kretanje od njega glagol" otici", dakle, upravo suprotno od prvog slučaja! Tako ćemo, npr., reći: ..ll~ Ji ~ ~Ojj ::JJ1 ~) ~l..Jr~l..Jr~ ~..GJI Ji-.:J\ = Dođi u park u 7
::r.
Ji
..w-
:>
'"
,,'
'"
--
,,"',.,.
-"
.-
'"
-"
~
'"
'"
sati, a onda ćemo zajedno otici kod Halida. U gornjim primjerima zapažamo, dakle, određeno podudaranje između našeg i arap skog jezika, aH idući dalje, naći ćemo i znatnije razlike među njima. Tako su, naši glagoli: otići i doci izvedeni oba iz glagola: ići (= ~L.), dok u arapskom imamo tri glagola različitih korijena. Otići i doći su tzv. trenutni glagoli, a' trajni su im parnjaci: odlaziti i dolaziti. Arapski jezik za to nema posebnih morfema, nego se trajanje ili ponavljanje (glagolska radnje, kretanja ili stanja) izražava samim kontekstom, odgovarajucim glagolskim vremenima ili podesnim priloškim dopunama .. Spomenuti semantički odnos zapazit ćemo u našem jeziku i kod više drugih parova glagola izvedenih od prostih glagola istoga korijena pomoću prefiksaod- i do-oTakvi su (navodeći ih samo u trenutnom vidu) između ostalih, i ovi: odvesti - dovesti, odnijeti - donijeti, otputovati doputovati, otrčati - dotrčati, odjuriti - dojuriti i dr. Prva dva para na arapski ćemo prevesti opet glagolima: ~1 i Jr ali uz prijedlog ~ + J~
704
:r...
odn. Međutim, glagol: putovati, i od njega izvedene: otputovati i doputovati, prev est ćemo sve jednimglagolom: ~~ upotrijebivši opet, za one izvedeneglagole prijedloge: Ji , odn. ::.,..(ili njima slične). Tako ćemo slično postupiti i s preostalim glagolima; (~= trćati, otrčati, dotrčati; = juriti, odjuriti, dojuriti i sl. U ovom poglavlju, kao i u ranijim, spomenuti raznovrsni semantički odnosi između leksema zapažaju se u mnogim jezicima, zastupljeni u manjoj ili vecoj mjeri, ali je vjerojatno da mnogi od njih do sada još nisu ni otkriveni. U svojoj vrlo bogatoj leksici, te razvijenoj, ali ne i dovoljno ispitano) sintaksi, pa u Iingvističkoj stilistici, kojoj tek predstoji odgovarajući naučni tretman, arapski jezik svakako ima svojih značajnih i zanimljivih osobitosti.Prava i dulja sistematska ispitivanja u tim oblastima zapravo su još u svojim začecima, a ovdje bismo samo ukazali na važnost i korisnost onih usemantici, a posebno u domenu arapskog frazeološkog i idiomatskog vokabulara, te njegove leksike općenito.
t.;.t
SEMANTIČKA KOMPONENTNA ANALIZA
46
Kako ističe M. Riđanović, govoreći o ovome (str. 320), izgleda da se značenja pojedinih riječi mogu rastaviti na tzv. semantičke komponente ~~'-lli'~G:;'<..'J\ . Međutim, mnoštvo još neriješenih problema u toj komponentnoj analizi, izaziva sumnju u njenu ostvarljivost, pa je neki semantićari nikako ne prihvataju. Jedna od najvecih teškoca pri tome nastaje zbog velike raznolikosti pojedinih kategorija riječi (npr., imenica, s jedne, i glagola, s druge strane, itd.), tako da je teško naći neki zajednički način te analize, koji bi ih sve skupa objedinio. Ipak, neki istraživači pokušali učiniti, pa su došli do izvjesnih pozitivnih rezultata, trudeći se da ustanove neke općenite sheme uz pomoć nekih posebnih ustaljenih znakova za to. Semantička komponentna analiza ustanovila je tako da su značenja pojedinih riječi. skupovi dosta malog broja osnovnih semantičkih komponenti. Ta je analiza primijenjena i kod spomenutih smisaonih odnosa riječi, pa se oni određuju i pOJ?Oćusemantičkih komponenti, kako će sada biti pokazano kod nekih od tih važnijih odnosa. Usinonimiji su te semantičke komponente međusobno istovjetne. 46) Pobliže o tome vidjeti: M, Riđanović, op, cit., str, 318-325 (u poglavlju: Atomi značenja semantičke komponente), 45 - GRAMATIKA
ARAPSKOG JEZIKA
705
Uliotiionimiii su one sasvim međusobno različite; ukoliko postoje neka zajednička obiljezja, ona su slučajna.i.beznačajna. Upo1isemiji ima veći broj tih komponentnih a s jednom ili više zajedničkih komponenti.
skupova uz isti oblik riječi,
U an tonimiji sve su semantičke komponente međusobno identične izuzev jedne, koja se obiljezava sa + kod jednog, a sa - kod drugog člana dotičnog antonimnog para riječi. Kod konverznosti (konverzne antonimije), sve su te komponente, osim jedne, međusobno istovjetne, pa se ta, kada nije, označava sa: ~ kod jednog, a sa: 0- kod drugog člana dotičnog konverznog para riječi. U hiponimiji su sve komponente nadređenog komponentne sheme svih njegovih hiponima.
termina
ukljucene u
Kod inkompatibilnosti značenja riječi međusobno moraju postojati bilo kakve razlike između semantičkih komponenti dotičnih riječi. Ako su one poredane u nizove, moraju posjedovati neka zajednicka smisaona obiljezja, te određenu sustavnu razliku između članova toga niza, kao i između tih raznovrsnih obilježja. Ako su riječi u neporedanom nizu, inkompatibilnost se očituje u samo jednom ili u više zajedničkih obilježja. U odnosu semantički markiranog i nemarkiranog člana nekog para međusobno smisaono suprotstavljenih riječi uzajamno su istovjetne sve njihove semanticke komponente, izuzev jedne. Ona bi nosila oznaku: + uz markirani član, a oznaku: O uz nemarkirani. U odnosu dio - cjelina (ili obratno) mora između njih postojati bar jedno zajedničko obiljezje, a osim toga, redovno, veći broj obiljezja za dio, nego što ih ima cjelina. U vezi sa semantičkim komponentama u jezicima različitim po svojoj strukturi, neki savremeni jezičari pretpostavljaju da svi jezici upotrebljavaju iste univerzalne semanticke komponente, ali u različitim skupovima i po različitim pravilima. Za to govori činjenica da se svakim jezikom može izraziti svaka misao, osjecanje ili voljni akt. Ipak, drugi semantičari smatraju da u svakom jeziku nalazimo izvjestan broj tih univerzalnih semantičkih komponenti, ali da ujedno svaki jezik posjeduje svoje zasebne semantičke osobenosti. Pored svega toga, sve specificnosti civilizacije i kulture raznih naroda mogu se opisati manje-više adekvatno u svim jezicima svijeta. Da li će se to moći učiniti i u komponentnoj analizi, zavisi od njenog daljeg razvitka, koji će možda još prilično dugo potrajati, pa da bi njeni konačni rezultati mogli dostici stepen naučne pouzdanosti, pravilnosti i tačnosti.
706
SINTAKSIČKA SEMANTIKA
47
Tu se ,ustvari, radi o semantici recenice i riječi u njoj, ali samo kao njenih funkcionalnih dijelova. Naime, riječi same, ia_kobi imale svaka za sebe puno značenje, ne bi obrazovale rečenicu, tj. ne bi izrazile kompletnu misao, osjecanje ili očitavanje volje, ukoliko ne bi bile složene u rečenicu, po pravilima dotičnog jezika. Istina, i pojedinačne riječi, u određenom govornom (ili pisanom) kontekstu mogu predstavljati punovažnu rečenicu (misao, itd.) Tako, npr., kad u određenoj govornoj situaciji kažemo: ~ = Hasan, kao odgovor na pitanje: ~ ~~ (.$.JI\~::;= Ko je to došao? Ovdje je "Hasan"! jedna tzv. eliptičtie rečenica,' koja sadrži samo subjekt, dok je njen odgovarajući predikat: "došao je" ovdje ispušten (jer se iz situacije jasno podrazumijeva). U svakom jeziku broj rečenica je neograničen, a po svojoj semantici one su jako raznovrsne, tako da ih je teško u tom pogledu klasificirati. Kako je, pak, semantika relativno mlada lingvistička disciplina, nije se još uvijek u njoj stiglo do nekih pouzdanijih ili čak konačnih rezultata, a pogotovu kada je u pitanju semantička analiza rečenice, kao i odnosa između pojedinih rečenica raznih vrsta međusobno. Na smisaonoj osnovi, po raznim kriterijima, rečenice bi se dale podijeliti na razne načine. U najsirem smislu, po nekima bi se sve rećenićne vrste mogle podijeliti na dvoje: tvrdnje i sve ostalo što to nije. Tome bi odgovarala i podjela svega što se jezikom izražava u arapskoj stilistici na 1) ).JI = obavijest, tvrdnja, sud o nekome ili nečemu i 2) :L:J/I = izražavanje osjećanja, voljnih akata, i svega onog što nije ono prvo. To dvoje se međusobno može razdvojiti, provjerivši istinitost tvrdnji, jer samo one mogu biti istinite ili neistinite, a kod onog drugog to uopće nije prikladno ni logično. Tako, npr., za jednu zapovjednu rečenicu, kao što je: ! :.,..L;Si' ~~ = Otvori vrata! - potpuno bi bilo besmisleno pitati se da li je ona istinita ili nije. Želimo li provjeriti istinitost tvrdnje: Č:JL", ~~ ~t ~ = "Smatramo da je on dobar čovjek", - možemo pitati samo da li je istinito ili nije to: "da je on dobar čovjek", tj. za njen sadržaj, a ne i za to da li smo to tvrdili ili nismo tj. za samo izricanje te tvrdnje, odn. njen čin. Po teoriji govornih čino 47) O njoj govori M. Ridanovic, op. cit.istr, 325 - 350).
45 • GRAMATIKA
707
va, u savremenoj semantici, svaka rečenica (pa tako i tvrdnja) predstavlja neku vrstu aktivnosti, odn. neki govorni čin ~~ ~. Pojedini čin izricanja neke recenice naziva se lokucioui čin,a ono što se' tom rečenicom vrši ili
~I;"~~.;\~
želi izvršiti zove se i lokucioni čin. Rečenicom: ~,W r)3 = "Sutra ćemo napraviti izlet u okolici grada", - izvršili smo jednu posebnu aktivnost, odn. jedan govorni čin. Međutim, buduci da rečenice, uopce, mogu izražavati i informacije i mnoge druge stvari kao, npr., zapovjedi, zabrane, upozorenja, savjete, obecanja itd., nije nam nekad ni iz govorne situacije jasna namjera govorno;; lica, pa moramo upotrijebiti neku riječ koja eksplicite ukazuje na to šta se htjelo iskazati. Ako tako uz gornju rečenicu upotrijebimo riječi: ... = Predlažem da.·.., pokazali smo da je ilokucioni čin govornog lica: prijedlog. Ovakva riječ (i njoj slične) zove
orc?r
:;\~rili ~!~l, a rečenica koja je sadrži jeeksplidtno
se performativna
per!
ormativna{~;'" ~I~\). Nasuprot takvim rečenicama stoje implicitno perfor '---....
mativne (~~O~,(,
..
:;\~r)u kojima se govorni činovi samo podrazumijevaju, ....
tj.
jezički se ne izražav~ju. Koliko bi moglo bitiraznovrsnih govornih činova, te u kakvom bi oni stajali odnosu prema poznatim vrstama rečenica (ili onim koje bi tek trebalo ustanoviti), u teoriji govornihčinova još nije utvrđeno. Ipak, se može se nešto reći o nekim tradicionalnim tipovima rečenica u odnosu na govorne ćinove. Tako bi nam u prvi mahizgledalo normalno da izričnerečenice (~}~.i-l ~) treba da sadrže: tvrdnju, upitne (..:.~\) pitanje, one s imperatiom (;"'l\) zapovijed, zahtjev, trazenje i sl., ci sa' zanijekanim imperativom: zabranu (~\) itd. To je možda tačno u pretežnom broju slučajeva, ali u arapskoj stilistici nalazimo primjera za upotrebu svih tih tipova rečenica (bez promjene njihove gramatičke forme, uz eventualnu promjenu akcenta pojedinih riječi u njima ili, pak, uz posebnu intonaciju čitave rećenice) u različitim drugim značenjima, kao što su: savjet, preporuka, prijetnja, čuđenje, želja, nada i dr. Koje značenje (odn. koji ilokucioni čin) je govorno lice imalo na umu, slušalac ne može (bar za sada) ustanoviti iz same teorije o govornim činovima, jer je ona još nedovoljno razrađena. Izgleda, pak, da odnos između tih poznatih vrsta rečenica i govornih činova nije postojan i nama dovoljno jasan, za jednu novu semantičku podjelu rečenica. Osim govornih činova, u vezi sa značenjem pojedinih vrsta rečenica, treba razmotriti i neke druge stvari, kao što su: među-odnosi značenja raznovrsnih rečenica, neizravni smisao nekih rečenica, značenje recenice s 708
obzirom na bliži i dalji. jezicki kontekst, te možda osnovno pitanje sintaksičke semantike: jezički vid toka pojmovne sinteze rečeničkog značenja od strane govornika i njegove analize od strane slušaoca. Šta se događa, li mozgu, jednoga i drugoga predstavlja tzv. neurolingvistički aspd;';' i J~j (pl. od ~ = oko, odn. od J~jl = plav) mnogoznačne su, pa tako;;' moze, između ostalog, značiti i: izvor, zlatnik, uhoda, materija, suština, imovina, čovjek, osoba, skupina, ćeta itd., a J~j1moze značiti i: siv, tarnnobojan, bistar, slijep, i dr.48 Na osnovu toga, a tražeći moguće racionalne kombinacije značenja tih dviju riječi, mogli bismo, eventualno, pomisliti da bi ta rečenica mogla značiti i: Njihove oči su slijepe - Njihovi izvori su bistri. - ili već nelogično: odn. manje vjerojatno: Njihove uhode su slijepe, -pa kombiniraju- ći dalje s postojecim značenjima, naišli bismo i na sasvim besmislene i nemoguće kombinacije. Njih ćesto (nesvjesno) i ne uzimamo u obzir, jer, ili ne poznamo sva. ta moguca značenja, ili, pak, u trenutku govora (ili čitanja) ona i ne prelaze prag naše svijesti, nego mi, na' osnovu svega rečenog, odabiramo tada ono što je na osnovu svega najvjerojatnije i najprihvatljivije. .
Iako eto i najjednostavnija rečenica može u određenim okolnostima imati mnoštvo raznovrsnih značenja, a da ne govorimo o složenijim 48) Značenja rijeci j~jji ~ pogledati, npr., u rječniku: T. Muftić, Arapska-srpskohrvatski rjecnik, Sarajevo, 1973. i to za j~jj u svesku I, str. 1356. a za ~ u sv. II. str. 2434-5.
709
rečenicama i njihovim većim grupacijama, ipak, mi ponajčešće, i dosta lahko, nalazimo odgovarajuca rjesenja pri odgOnetavanju njihovog pravog smisla i namjene, i to uz pomoc našeg sveukupnog znanja, a pogotovu onog jezickog, koje predstavlja jednu sređenu i solidnu osnovicu za razumijevanje ne samo pojedinih izričaja, te njihovog često i skrivenog smisla, nego, preko njega, u određenoj mjeri, i svega drugog, kako u nama samim, tako i oko nas, u svijetu cjelokupne žive. i nežive prirode. Otuda je i opravdano isticanje važnosti proučavanja jezika uopce, a posebno njegove semantike, za razumijevanje čovjekovog umnoga razvitka, kao i za pronicanje u tajne njegove materijalne i duhovne kulture u cjelini.
SEMANTIČKI MEĐUREČENIČNI ODNOSI Kako je broj tipova rečenica jako velik, a odnosi među njima vrlo raznovrsni, ovdje će se moći ukratko razmotriti samo neki od njih, naime, oni u vezi s ranije ispitivanim pojavama: sinonimijom, hiponimijom i nekonsistentnosti. 49 Dvije formalno različite rečenice mogu, ipak, biti međusobno u izvjesnoj mjeri sinonimne, tj. podudame (ali ne i potpuno istovjetne) po svojim značenjima. One mogu biti takve ako imaju spomenuto denotativno značenje, tj. ono koje ukazuje na određeni odnos između jezickog izraza i vanjezičke stvarnosti. Za to postoji i naziv: konceptualno značenje. Mogu se razlikovati tri različita slučaja denotativre podudarnosti dviju rečenica. Prvi je slučaj kada se u jednoj od dvije rečenica, na istom sintaksičkom mjestu javi riječ, sinonimna drugoj rijeci, sintagmi ili cijeloj drugoj rečenici. To bi se (po Riđanoviću op. cit., str. 333) moglo obilježiti kao denotativna sinonimija leksičkog porijekla, za razliku od druge vrste: gramatičkog porijekla takve sinonimije, premda je nekad teško povuci jasnu granicu između te dvije vrste. Treći slučaj je kombinacija prethodnih dvaju slučajeva, pa se može reći da je sinonimija takvih rečenica leksiko gretnetičkog porijekla. Evo sada primjera za sve te slucajeve: .
1) sinonimijaleksičkogporijekla sinonimu
u 2. rečenici:
sretni povratak
o~
.-..-
s putovanja.
::r. ~ ,..
(u jednoj rečenici): a) sinonim
u 1. prema
= Obradovao
me njegov
"
~;.~ ~~ ".
49) To je sažeto iznesen o kod M. Riđanovića, op. cit., u odlomku, Značenjski odnosi između različitih rečenica - sinonimija, ukljucenost, nekonsistentnost, str. 332 - 336.
710
~~:r~:;.;.~~~r
,-"
vanja.
--,.,.
= Razveselio me njegov sretni povratak s puto-
....
i'; J~r~ ~~.01 = Sreo sam ga prvog dana mjeseca ramazana.
0t.:a.:~~::,.. --
..•.
--
:::...
...
b) Sinonim prema sintagmi: 0t.:a.:~~ o.?-~ ~~.;;1= Sreo sam ga početkom mjeseca ramazana. ...
..
...
.•.
c) Sinonim prema rečenici:
;.;JI~ ~y --.......
.•..
...
;..Ji~ ~0---
.
"".......
...
~~ ~r~ = Vidio sam njegov pad iz lađe u more. :bi::... \~1~r~=
Vidio sam ga kada je pao iz lađe u more.
...
2) Sinonimija gramatičkog porijekla: (dvije sintaksički različite sinonimne rečenice):
~;'r)JI= Njegov je otac osiromašio uskoro poslije toga.
'-:--:!) :;. ~~ ~
~~):;. ~~~ \~ ~;'r~~ = Njegov je otac postao siromah uskoro poslije ..-
:;:,..
...
toga. 3) Sinonimija leksrko-gramatičkogporijekla grarnatički različite sinonimne rečenice):
~LJi;.jJI ,
,
~ ~~~ "
(dvije donekle i leksički i
:.1;.:J ~ 01 ij::JIy ~ 0\5'=Bilo mi je poznato \
da se
"
,
Omer neprestano družio s njim u ranije vrijeme.
uWi ..: :.l~ ,.,.~
...
..-J
,,.j ~\~: """"" .... \
...••
~ .)' .-
08'/~ 01 ~__L..r ~ = Znao sam da JOeOmer bio J
njegov stalni pratilac u minulim godinama.
Sinonimija se, međutim, može smatrati i kao posebna vrsta uzajamne hiponimije, odn. uključenosti pojma jedne rečenice u pojam neke druge i obratno, npr., rečenica: :.::.., j~~~ ~r-~~ ~ Gt~ = Plovidbu
y.,s~
Sredozemnim morem počeli smo u Bejrutu, - sinonimna je, a ujedno pojmovno uključuje rečenicu: :.::.., j'; ::,.. L;.:J\ ;;rr ~j~ ~~0\5' = Početak ,
naše plovidbe Sredozemnim morem bio je u Bejrutu.
,
Inače, taj odnos uključenosti javlja se između dvije rečenice, kada u jednoj od njih dođe, na istom sintaksičkom mjestu, neka riječ (sintagma ili rečenica) koja je hiponim paralelnoj joj riječi (sintagmi, rećenici) u drugoj. :;.= Na livadi sam ubrao Tako, npr., kad kažemo: ~ ~/ ~~~~;Jr~;'~ divnu ljubičicu u njeno značenje uključeno je značenje rečenice: ;\.";.~?j~~ ~:.~ ~~= Na livadi sam ubrao divan cvijet. Naime, riječ: ljubičica, iz prve rečenice, hiponim je riječi: cvijet, iz one druge. 711
Odnos uključenosti može postojati i između pojedine riječi i njoj odgovarajuće sintagme, kao i obratno u primjeru: ~,.LJiJl ~) ~L. ~~ ~~ = Iznenada se uputio pješice iz svoga sela u obliznji grad. Jl ~G = Iznenada je otišao iz svoga sela u obližnji grad, - sintagma: se otpuiio pješice je hiponim riječi:je otišao. Obratno je u ~ ~ , = Razljuti se na njega, pa ga žestoko primjerima: (~.L:;.~ , , ošamari. I~.L:;.~) ~~;.a.; ~~.~ = Razljuti se na njega pa ga žestoko udari
0:-
~;.rr
~;.rr~,..w ~~0:- ~w
-'
-- ".
".-'
po obrazu/ - naime, ovdje je riječ: "ošamari" hiponim sintagme: "udari po obrazu". Hiponimijski odnos nalazimo i između dvije sintagme, kakav je, npr., slučaj li slijedece dvije rečenice:
aL..~~. CJ! ";Navaljivao je na njega s mnogim ~~~ L~ ~L = Pitao ga je mnogo s nasrtljivošću, o~
pitanjima.
Poseban slučaj uključenosti javlja se onda kada jedna rečenica postane ukljucena u neku drugu jednostavnim od~acivanjem pojedinih dijelova iz nje. Tako, npr., rečenica: ~.?~ j;.~ = Njegov otac je darežljiv, plemenit, pobožan i hrabar ćovjek« uključuje u sebe iz nje same skraćenu recenicu: cr-..L:;.. ~ ~) ~)-:I= Njegov otac je darežljiv, pobožan čovjek. -,
EW :;~
~
~ __
'" J.
~
"..,,9.
J.
".
~;f·
J.
J./
Međusobna netrpeljivost nekih riječi naziva se, kako se vid jelo, inkompatibilnost. Tako bi se mogla nazvati i uzajamna netrpeljivost rečenica, ali je ta, za razliku od prve, dobila naziv nekonsistentnost rečenica ~ J,):.5. Ona može nastati javljanjem međusobno netrpeljivih riječi, ali ,samo u predikatima dviju i više rečenica. Iako su kohiponimi: ~1'1' = slavuj i: = ševa,međusobno inkompatibilne riječi, možemo reći:
o;~;
na gnhu. - ~~ ~ ~)j~~~~~1l = Ševa pjeva na grmu - jer su te riječi subjekti u tim rečenicama. Međutim, ne možemo reći za istogslavuja:
~~
~ ~~ jXJf = Slavujpjeva
d
m
m
\:G, = Ovaj slavuj je velik i ~ I:G, = Ovaj slavuj je malehan. - jer su nekompatibilne riječi (ovdje: velik i malehan) u predikatu tih međusobno nekonsistentnih rečenica. Ovdje inkompatibilnosttreba da obuhvati sve (pored ane i neporedane) taksonimijske nizove, kao i sve one riječi s međusobno suprotnim pojmovima. Osim toga, predikat može sadržavati sve moguće dopune, pa 712
i sam imati neki dodatak. Nekonsistentnost može nastati promjenom priloške oznake (za način, npr.) uz predikat dviju rečenica:
J.;ć ~~;U = Ova pjevaćica veselo pjeva, - prema: (.~ ~ ::j,'J\ o..u. = Ova pjevačica tužno pjeva. Slično se može
/J~ 0~
postići
"..'"
::;;..
upotrebom međusobno suprotnih atributa uz neki predikat, npr.: . ~
ji
>
~\
o
",,li"
Jj~~) .•. .:» ji
__~ __ ',",
~
••.•
_~.'
= Zaista je njegov drug
).
J.o:-)
_
',"
= Zaista Jenjegov drug pametan
j 01 .....
___ji
__ _••-
čovjek.> prema: ~
,..
j
,:;I
01 ...
glup čovjek.
Razni su činioci od utjecaja, kako jezički, tako i oni vanjezički, na to što će u proširenom predikatu biti odlučujuće za nekonsistentnost dviju rečenica međusobno. Tako ona može zavisiti od. toga da li upotrijebljeni prezent u dvije rečenice shvatimo kao pravu ili nepravu sadašnjost. Naprimjer, rečenice: = on govori arapski - i ~:, = On govori francuski. Ako uzmemo da je "govori" prava sadašnjost, tj; da se govor vrši u ovom trenutku, onda su ove dvije rečenice nekonsistentne, a za to su odgovorni njihovi (prepozicionalni) objekti. Ako se, pak, "govori" smatra nepravom sadašnjošću (tj. "govori" ima smisao: zna govoriti, u bilo koje vrijeme), onda su te dvije rečenice međusobno potpuno konsistentne. One će takve biti i kada mjestoprezenta upotrijebimo perfekt u smislu svršenog glagola "izgovoriti" nešto, onda njihovi objekti nemaju nikakvog utjecaja na tu konsistentnost.
~.;J~~ ;,
S~Jls~;,
Rečenice kao: l.:~ ~..:.r--:= Hasan nOSIknjigu, - 1 ;;,L.,~ ..:.r--:-= Hasan nosi korpu, - međusobno su konsistentne i kada se prezent "nosi" shvati kao prava sadašnjost, jer se istodobno mogu nositi dvije (ili više) stvari, naravno, ukoliko ne premasuju snagu nosioca. Vidimo, dakle, da odgovor na pitanje šta je važno, a šta ne za (ne) konsistentnost u nekom jeziku, nije tako jednostavan. I jezicka sredstva i vanjezički faktori igraju pri tome svoju određenu ulogu, bilo svako za se, bilo združeni jedni s drugim i istodobno, što je, vjerojatno, češći slučaj u svakodnevnoj jezickoj praksi. . •
C:;,..
;.
J,
~
,..
'"
••••
'/::.".
jl
1:>".
~
__
.,-
713
SMISAO NEPRA VILNE REČENICE Radi se o rečenicama koje, premda formalno (grarnatički) ispravne, logički su neprihvatljive, jer nemaju nekog suvisloga smisla. To su, naime, one u kojima se javlja:kontradiktomost; tautologija i semantička anomalija. 50 Njihovo izučavanje otkriva nam pravu prirodu ljudskoga govora, kako onog" nepra vilnog", tako i onog sasvim" normalnog" . Pojavakontradiktornosti (~GJ\), ustvari isto je što i nekonsistentnost, samo što je ovdje ograničena okvirom iste rečenice, To je, dakle, takva rečenica koja sadrži tvrdnju da nešto u isti mah jest i nije onakvo kako se kaže. Takva kontradiktorna izjava može biti eksplicitna, u slučaju kad, npr., gledajući nekog visokog mladića, reknemo:~) A:'.CJi'~.,1~L:..JTdJ~ = Onaj mladić je visokog rasta i nizak. ," , Nekada su ovakve rečenice donekle implicitne, kad im je jedan dio eksplicitan, a drugi implicitan, a pretežno ili sasvim je implicitna, ako su oba dijela izražena implicitno. Za prvi slučaj neka posluži primjer: \:.G,
~: :~'" p t.~ CjL1~\
= Ovaj sok
je svjež, napravljen prije dvije godine. Riječ "svjež" implicira da je sok napravljen prije vrlo kratkog vremena. - Zaimplicitno - kontradiktornu rečenicu bio bi primjer: ;J~ .J Li...Jf j 4 \~ j:.;..;.:. ~ ~ ~)-1= Njegov brat je pomorac iskusan u
.,.
--
--
--
--
--
krstarenju po opasnim pustinjama. Riječ "pomorac" implicira putovanje po moru, a krstarenje pustinjama ukazuje na putovanje kopnom.
Za kontradiktronost eksplicitnih rečenica ove vrste najviše su u pitanju dva uzroka: 1) predikat sadrži dvije međusobno kontradiktorne riječi, koje ~..I.J,(~ = Ovo je visoko istodobno ukazuju na jedan predmet (kao: ~) (dugačko) i nisko (kratko); 2) predikat je sastavljen od samo dva dijela: jednog potvrdnog i drugog odrečnog (kao: ~ ~) ~ ~~ = To je korisno i nije korisno). • " Da je neka rečenica zaista kontradiktorna, može se pokazati razlažući je na njene odgovarajuće "dubinske" rečenice, tj. one (po generativnoj grarnatici) zamišljene rečenice iz kojih je proistekla njena površinska struktura (~~). Tako, npr., rečenici: ~~~.,.J~~. / 1\~(.:'JrdL = Ona debela žena mršavog je tijela, - odgovaraju" dubinske" rečenice. ' 50) O tome pogledati kod M. Riđanovića, op. cit.str. 336-341, u odlomku: Naopake rečenice - kontradikcija, tautologija, sernantička anomalija.
714
~~o.'· ~{;._JrdL; = Ona mršavog tijela:
~r.:;Ji~ = Ona
žena je debela i: ~~ ,'"
žena je
Neka na izgled kontradiktorna rečenica (sa sintagmom sastavljenom od atributa s pripadajućom mu imenicom) može biti, ustvari, u značenju dopusne(koncesivne) rečenice, tj. one sa dva međusobno oprečna pojma, u svojoj" dubinskoj" strukturi, npr.: 3~ I~\~~l <.S~T~\l)i G~G-= Naš rasipni susjed kupio je jučer jednu veliku kucu, - Ova je rečenica, kako se vidi, povrsinski izraz dopusne zavisno-složene rečenice: 3~ \~I~~l L~~ <.S;':='I\~\~ 0\5' JG = Iako je rasipan, naš susjed je jučer kupio ,
,
'
jednu veliku kuću. je pojava donekle suprotna kontradikciji. Tautologija (~WI~) Naime, njome se obilježava navođenje dvaju ili više pojmova, od kojih su svi - izuzev jednog, suvišni za poimanje onoga što se ht jelo izraziti. tona može biti eksplicitna i implicitna. Eksplicitna tautologija označava javljanje dvaju i više sinonima kojima se kvalificira jedan te isti predmet unutar jedne rečenice, pa je ona, dakle, slična sinonimiji, koja se javlja između dvije i više rečenica. Primjer bi za nju bio: rr~1 = Taj starac je škrtac, tvrdica icicija.
~.~';, ~ ~ ~~t:~·
Implicitna tautologija često se javlja kada se uzmu: hiponim i njegov nadređeni termin, a koji se odnose na isto živo biće, predmet, pojavu, itd. Tautologija je kada se rekne: J~ ~'i..:..G..Jr~..G.= Ovaj komad željeza je metal. - Ona se javlja ako se ovakva (i sličnanjoj) rečenica može rastaviti na dvije "dubinske" rečenice, koje su u odnosu uključenosti. Gornju rećenicu možemo tako rastaviti na ove dvije: Ovo je komadželjeza. I ovo je metal. One su u odnosu hiponimije, jer je pojam željeza (hiponim) uključen u pojam (nadređeni termin) metala. Međutim, tako ne možemo rastaviti rečenicu: J..L....: ~~\ = Željezo je metal, jer to onda nije više tautologija. " Jedna vrsta implicitne tautologije može nastati i kad se takva tautološka rečenica da rastaviti na dvije "dubinske" rečenice, koje su međusobno u odnosu sinonimnosti. Evo jednog primjera za nju:
~~'.(:.~ e.!Ur~~:.4) ~:~;, = On
podučava i predaje povijest na našoj školi. - Nju možemo razložiti na dvije" dubinske" sinonimne rečenice: On podučava povijest i On predaje povijest Prema tome, gornja (stegnuta) rečenica predstavlja primjer tautologije. oo.
oo'
Međutim, vidjeli smo, govoreći o upotrebi sinonima, da se često iz stilskih (i drugih) razloga upotrebljavaju sinonimne riječi, pa to onda ne bi 715
trebalo smatrati tautologijom. Tako, npr., dva ili više sinonimnih atributa uz neku imen~cu služe za intenzifikaciju značenja koje oni izražavaju, npr., kad se kaže: ~s1 ~ ~L~ ~~ ~ = On je covjek razborit, pronicljiv i oštrouman. -, , , Ovim "smo htjeli istaci da ne treba prenagljivati u procjeni, nego najprije treba dobro razmotriti da li je u nekoj formalno], tautologiji nešto zaista suvišno ili, pak, 'Ima neku svoju posebnu funkcijupri izražavanju naših misli i osjecanja. I u ovom području semantike potrebna su, dakle, dalja i dublja istraživanja. Izraz: semantička anomalija () Ji:) ima u semantičkoj znanosti suženo značenje, pa ne označava svaku smisaonu nepravilnost, nego služi za oznaku nesuvislih rečenica koje sadrže elemente semantički međusobno nespojive, premda ni jedan s drugim ne stoje u kontradikciji. Besmisleno bi; npr. bilo reći: , ~ , \~ ~~~ \~ 0k = Zaista je ovaj kamen vrlo duhovit. (isključivši neku nategnutu figurativnu upotrebu, pa, npr., upotrijebivši neuobicajeno, riječ "kamen" u smislu: bezosjećajan čovjek, ili slično tome). Semantičke anomalije proističu po najviše usljed nepoštivanja "selekcioC~ ';tr~(I._';;~),tj. onih koja se tiču združivanja pojedinih (susjednih) riječi u' sastavu neke rečenice. Tako, npr., između imenice i njenog atributa važi selekciono ograničenje, po kome ona odabire samo one atribute' koji su u skladu s njenim značenjem. Zbog toga rijec "duhovit" ne može "izabrati" za svoju imenicu, kao njen atribut (ili dio predikata) rijec "kamen", jer se on (u neprenesenom smislu) može odnositi ni1lOgral~jčenja"
samo na ljude, ane
Je. = teči, ne
i na životinje ili neživetvari,
,
tome, glagol:
može imati za svoj subjekt ni živo ni neživo osim tekućina,
pa se može reći: ~~
(~)
Nasuprot
~
:L..jn~= Ova
voda brzo teče, - ali ne, npr.:
uLJi'0~ ='Proti~anje ljudi (drveca) i sl.
.
,
Prema mišljenju sernantičara, selekciona ograničenja treba primjenjivati samo 'onda kada se u rečenici nađu međusobno inkompatibilne komponente, kao što je slučaj kod kohiponima. Takvi su, npr., LVf = lav i ~\
= pas, prvi bira za predikat
(ili obratno) glagol:
drugi: "~ = Iajati, pa se ne može reći: ~ pas riče i sl. Međutim, nadređeni
J~\
= stvor,
)j = rikati, a
Lvr =olav laje ni: ):;.
njihov pojam:
dr., ukoliko se podrazumijeva
0\~\
=
= životinja ili širi:
jedna ili' druga od ovih
ž~vot~nja, može ih zamijeniti kao subjekt njima odgovarajuceg
716
~\
predikata,
pa se može npr., reći: )~J.,1~ stvorenje Iajalo je dj eli dan.
oG'~J;.;.,.:JrdJ1 '
,
=To jadno
,
Mnogi pjesnici, pa i prozaisti, radi postizanja posebnih efekata, često ne poŠctujl1.selekciona ogranicenja, nego namjerno spaj~ju semantićki međusobno .nespojive riječi, pa se kod dobrih od njih nade i uspjelih, duhovitih "semantičkih anomalija". Dakle, ni one nisu uvijek za odbacivanje, jer nekad gode našem estetskom užitku svojim iznenađujučim misaonim sastavom, dok one loše samo "paraju naše uši", i uzrujavaju naš um svojim besmislenim nizanjem nespojivih riječi.
PODRAZUMIJEV ANJE NEIZRECENOG
51
Neke svoje misli, osjećanja,želje i dr., iskazujemo izravno i otvoreno, dok se iza nekih naših izričajakrije nešto što nismo izreklitim riječima, ali se to nešto ipak podrazumijeva. Ustvari, u novijim semantičkim istraživanjima ustanovljeno je da se takoreći u svakoj rečenici nešto još podrazumijeva, osim onog što se prvobitno željelo iznijeti. Tako, npr., kada kažemo: Dođi sutra 1;1 5 sati! - pored toga što -znači: da određena osoba zapovijeda drugoj, njoj poznatoj (ili i bliže nepoznatoj) osobi da se pojavi na određenom mjestu u naznaceno vrijeme drugoga dana, a ne onoga kada je ovo..izrečeno. Pored svega toga ovo može podrazumijeva ti još bezbroj drugih stvari, zavisno od dotičnih sagovornika, njihovih namjera, razloga za taj sastanak te raznih drugih okolnosti li vezi s tom zapovijedi (ili možda preporuci, želji i dr.), Jedna vrsta tog podrazumijevanja u semantici se naziva presu poziciie . Za nju važi ovo osnovno pravilo: neka rečenica A sadrži presupoziciju B, u slučaju ako je B tačno, kad god jei toA tačno (svejedno je da li je A potvrdna ili niječna rečenica). Evo jednog primjera za to A: (J'I?\)
oG' 4.< ~1l>.Ji'~\ =Vreća koju je odnio bila je teška - ili: \~.'';:'''0i'4.< ~1 ~.J(~\= Vreća kojujeodnio bila je lagahna: onda je B:
~
~l,
~~ ~~.= On je odnio vrecu. Dakle, rečenica Bće biti tačna, kad god je taĆnairt:~ćenicaA, pa bila ona (tj.A) u afirmativnom ili negativnom obliku. Postoji sličnost između ukljucenosti (hiponimije) i presupozicije, a razlika je među njima u tome što kod uključenosti jedna .rečenica podrazumijeva drugu, samo ako je ta afirmativna, npr.: J-" ~ri~~ -"
-"
...
...
...
~1;'
51) U vezi' s tim vidjeti: M. Riđanovič, op. cit., str. 342 - 346, pod naslovom: Značenje između redova - presupozicija i implikatura.
717
= On je odnio tešku vreću - nuzno podrazumijeva rečenicu: ~l; = On je odnio vreću - dok negativna rečenica: ~
~~
~o~
w1 ;
;J; =On
nije odnio tešku vrecu, - ne mora podrazurnijevati da je odnio vrecu, ali može podrazumijevati da je možda odnio neku malu. U ovom primjeru uključenost se javila stoga što je sintagma: "teška vreća" hiponim riječi: "vreća". Nasuprot tome presupozicija je svaki onaj odnos, koji ne proizlazi iz hiponimijskog odnosa dvaju naporednih elemenata. Uključenost se javlja samo kada jedna tvrdnja proizlazi iz neke druge, za razliku od presupozicije, koja se može nalaziti u bilo kojem govornom
~.L,., JS:-\~\ ~ = Oni su pohvalili svoga prijatelja, - nalazimo u pitanju: i~.L,.,JS:- ~\ :;. = Ko je pohvalio svoga prijatelja? - u preporuci (savjetu i~l:): ! ;.,g ~ 2,.L,., JS:- \;~ ~H = Neka pohvale svoga prijatelja! - u uskliku: ! ~,g ,;; 2,~ JS:- \~\ ;.s = Koliko su hvalili svoga činu, Tako, npr., presupoziciju:
prijatelja! - i sL Presupozicije se redovno mogu naći u zavisnim rečenicama, te u proširenim rečenicama nastalim iz složenih. Uključenost, se, pak, javlja u odnosima glavnih dijelova rečenice (subjekta, predikata, objekta). Presupozicija može postojati samo ako onaj dio rečenice, koji treba da je sadrži, ukazuje na određenu činjenicu (fakt) u vanjezičkoj stvarnosti, ili izraženo semantičkim terminom, taj dio mora biti [aktivan. Među riječima koje ukazuju na faktivnost postoje one "prave" faktivne i one "neprave". Prave su one koje ukazuju na faktivnost i kad su potvrdne i kad su odrečne, kao što su, npr.: znati, radovati (se), žaliti, zanimati i dr. Tako će rečenice, bilo bez negacije ili s njom, sadržavati presupoziciju:
uL;. :.s~1j'.0 ~1L»~1(':l ) = (Ne) znam
•
I
,
puta posjetio, - ili::::..>1"; ~jj '.ti ~\ ~~ već više puta posjetio. - i sL
da vas je on već više
(':l ) = (Ne) raduje me što vas je on
"Nepravi" faktivi (tj. faktivne riječi) u afirmativnom obliku ukazuju na presupoziciju, dok u negativnom to nije neophodno. Takvi su, npr., glagoli: primorati, vidjeti, uraditi, podesiti i dr. To možemo zapaziti u
~~°..wr ~1 :.,..J0~0\ ~ ~;\ ~~~t (Lo:) = Otac ga je (nije) da' ode u škol~: ~~OW Jl ~~ ~1~;1~i~ (L.) = Otac ga je (nije)
primjerima: primorao
vidio kako je otišao u školu. - i sL Razlika između "pravih" i "nepravih" faktiva je i u tome što uz one "prave" može stajati riječ "činjenica", a uz one "neprave" ne može. Tako 718
• e
npr., možemo reći: \~
'"
'" ci
~.rJ.j
'"
.J. ~'"
JJ\
Jl O '"
O.J
.,Il O
jl
r'~\~ j><-!.
= Zalosti me činjenica da se on ~ 0~~t (;'VI) ~C;' = v
jako razbolio. - Ne možese, pak, reći: ~~ On nijepodesio (činjenicu) da su se sreli na trgu.
Drugi poseban način "podrazumijevanja" je implikatura (~), a njome se obilježava sve što može podrazumijevati neki izričaj, a što se ne nalazi u njegovom doslovnom značenju niti u njegovim presupozicijama ili uključenim tvrdnjama. To je ono, na što smo, kako se to obično kaže, aludirali (ili ciljali), ali to nismo izravno izrekli. Tako, npr., kad ljeti dođemo u neku zatvorenu, zagrijanu prostoriju, pa uzdahnemo rekavši: ! \:.L..:" ':-;"tl'::' = Kako je danas vruć dan! - želeći, možda, time reći (implicirati): Otvorite prozor! ili Uključite ventilator! - ili Dobro bi bilo popiti što god osvježavajuće!- ili Najbolje je da odmah izađemo u baščul - itd., itd.
r~
Često se implikature mogu razlikovati od presupozicija po tome što se implikature mogu otkloniti nekom dopunskom izjavom, a presupozicije ne mogu. Tako navedenu rečenicu (u gornjem primjeru): Otvorite prozor! - koja sadrži presupoziciju da je prozor zatvoren, ne možemo nikako otkloniti. Naprotiv, sve moguće implikature koje bi se mogle pretpostaviti u rečenici: Kako je danas vruc dan! - mogle bi se otkloniti nekad dodatnom izjavom, npr., ona u vezi s otvaranjem prozora, rijecima!... ali nije potrebno da otvarate prozor (u kuci, ipak, nije tako vruce kao napolju); onu u vezi s ventila torom, mogli biste odvratiti dodavši..., nemojte, molim vas, uključivati venti1ator, ne volim, znate, slušati njegovo zujanje i sl. Uključenost i presupozicija proističu iz samog značenja dotične recenice, odn. iz njene dubinske strukture Međutim, kod implikature, uže (jezičko) značenje neke rečenice, nije nikako povezano s njenim implikaturama. Tako u našem primjeru: Kako je danas vruć dan! Nema riječi ni o kakvom prozoru, premda je on u mogućoj implikaturi: Otvorite prozor!
C...:..:Ji~:~.).
Semantičari misle da se implikature javljaju zbog nepostovanja pravila koja važe pri "normalnim" razgovorima, a ta pravila se odnose na četiri stvari: kvantitet izričaja, njegov kvalitet, naš odnos prema temi razgovora i naš način izražavanja. Usljed tog kršenja tih pravila naš sagovornik često će (nesvjesno)..a na osnovu svog znanja o raznim odnosima u vanjezičkom svijetu, povjerovati da smo mi, ustvari, htjeli reći nešto drugo, a ne ono što smo doslovno rekli, te će on našoj izjavi pripisati neki određeni smisao, koji proističe iz same govorne situacije, odn. okolnosti pod kojima je ona izrečena. Često će se neka konkretna izjava i njen bukvalni smisao shvatiti
719
u prenesenom značenju, kao neka metafora, metonimija ili neki drugi način figurativnog izražavanja naših misli,osjećanja, želja i sličnog. Naš navedeni primjer o "vrućem danu" pokazuje nam tzv. konverzacio ne implikature (;J~~~~) koje pro ističu iz jednog konkretnog razgovora s njegovim određenim popratnim okolnostima, od čega svega zavisi i broj, te sadržaj mogućih implikatura. Nasuprot tome, bez obzira na stvarnu govornu situaciju i njene okolnosti, rečenica: ~ ~~ = Njegov brat je istinski Hatim! - u arapskom jeziku, ukazuje uvijek na istu implikaturu, a to je: darežljiv čovjek, jer je kod Arapa Hatim bio oličenje darežljivosti, pa takvo značenje tog imena spada u stalne konvencije arapskog jezika, pa se takva '.,a~). implikatura naziva: konvencionalnaimplikatura
~;"1
(~wtr~{.
U nekim slučajevimami zaista i želimo da se neka moguća implikatura shvati u određenom smislu, pa u svrhu toga, odgovarajućuriječ (ili rijeci) naglasimo odn. intonira.mo na poseban način, proprativši to, eventualno, nekim gestom ruke, mimikom lica, izrazom očiju, i sličnim sredstvima, kako bi naš sagovornik dotičnu implikaturu što lakše shvatio prema našoj želji.
ŠIRI KONTEKST I REČENICA
52
Da biizvršila svoju pravu namjenu, rečenica, kao ni pojedinariječ, ne može stajati usamljena, bez određenog užeg ili šireg konteksta (J~) u koji je smisaono uklopljena,i u kojem se obično javljajoš neki manji ili veći broj rečenica.
tr(~ ~1 ~:Je.. Ji = Selim je otputovao jučer po podne. Međutim će~o reći: (':: 2,.L. ~ ~ J~ ~~ ~ Obavještavajući, npr., nekog, reći ćemo:
-,'g
= Selim
ječuven učenjak u našem gradu. - U prvoj (glagolskoj) reče- nici na prvo je mjesto stavljen glagol )L:..., pa onda imenica ~, dok je u drugoj (imenskoj) rečenici ~ došao na prvo mjesto, iako se u obje govori o istoj. osobi. Naime, takav -poredak. rečeničnih dijelova zahtijeva tzv. tematskastruktura(t.~';J(~') arap skog jezika. Po njoj se određuje šta je tema (~~» neke rečenice, q. šta jenjen predmet, a šta rema ("-1&), tj. sve ono što se o dotičnoj temi želi iskazati. U gornjem primjerima tema je Selim (u oba slučaja), a rema jeu prvoj.rečenici-da je on otputovao ..., a u drugoj: da je on poznat učenjak. .. Ovakav je poredak tih elemenata kada 52) To je kratko razmotreno kod M. Ridanovica, op. cit., str. 346 - 350, u odlomku: Račenica i širi kontekst - fokus, tema i rema.
720
oni nisu posebno istaknuti. Ako, pak, treba istaći jedan od njih, onda, se to može učiniti stavljajući na njih tzv. kontrastni naglasak (~~ ~~~\), tj. naglasivsi temu ili remu znatno jače nego ostale dijelove rečenice. Osim toga, tema (Selim) može se u prvoj rečenici staviti na njen početak, ali iza čestice: lot (što se tiče), pa reći: )L.. lot = Što se tiče Selima, O~
~
. on je otputovao .... Vidimo, dakle da se arapski jezik, pored ostalog, služi poretkom riječi radi isticanja teme govora, stavljajuci je obično na početak rečenice (a nekada ona u tu svrhu može stajati i na njenom završetku). U mnogim slučajevima tema je li govoru već unaprijed poznata (kao u našem primjeru: Selim) iz samog širegkonteksta u kojem je neka određena rečenica izrečena, ali to se ne događa u svakoj situaciji. Može se, naime, dogoditi da želimo govoriti o nečemu čiji su svi elementi još sasvim nepoznati, npr., o nekom čovjeku koji je sa svojim psom išao kroz neku šumu. Vjerojatno bismo tu priču ovako započeli:
} ~ _: S- _~\l.J~
~ ~ ? ~~ Jt ~
= Priča
se da je neki čovjek išao sa
svojim psom kroz jednu gustu šumu ...- Svakako da je ova rečenica mogla imati i obrnuti ili neki drugi poredak svojih glavnih dijelova, a zašto su upravo ovako poredani, po nekima treba tumaćiti tako što čovjek u ovakvim slučajevima polazi od onoga što mu je psihički bliže, pa ide prema onom što mu je u tom smislu dalje. Zato je, npr., ovdje pošao od ljudskog bica, pa prešao na drugo živo biće - životinju, a onda na nešto neživo - šumu, i tome slično. Inače je r e m a obično nešto novo što se želi saopćiti, ono najvažnije u rečenici. Neki je zato nazivaju fokusom, ali (po Riđanoviču, op. cit., str. 347) tim nazivom bi trebalo označiti onu remu istaknutu posebnim jezičkim sredstvima (akcentom, položajem u rečenici, posebnim riječima), i to u kontekstu kad se ne očekuje da upravo taj dio rečenice bude rema. Tematska struktura u manjoj ili većoj mjeri nijanisira ili i posve mijenja značenje neke rečenice, Tako, npr., ako naglasimo prvu riječ u slijedećim rečenicama, one dobiju međusobno različit smisao: \~ = Ferid to zna (tj. samo on, a ne i neko drugi) - prema: ~) ;J: ~\~ = Ovo zna Ferid (tj. samo to, a ne i nešto drugo). ' Dakle, i tematska struktura od velikog je značaja za semantiku svakog, pa i arap skog jezika, ali ona, nažalost, nije još temeljito istražena, pa i njoj, kao i svim ostalim semantičkim pojavama, treba ubuduće posvetiti mnogo bolju i dužnu pažnju, kao oblasti od najveće važnosti za pravo shvatanje jezika uopce, te primjenu svega toga novoistraženog, prvenstveno u svakodnevnoj jezickoj praksi i životu.
~.J:~ ~)
46 - GRAMATIKA
ARAP5KOG JEZIKA
721
