Gjuro Szabo / STAROSJEDITELJI I HRVATI
Biblioteka
Urednik: Ivan Mužić
Nakladnik: LAUS d.o.o., Split Za nakladnika: Ante Oman Korektura Szaboa: Mario Blagaić Računalna obradba: Neven Marin ISBN 953-190-118-X Tiskara: Dalmacija papir, Split
Crtež na naslovnoj korici iz knjige: Ivo Guberina, Državna politika hrvatskih vladara. Nakladna knjižara Velebit, Zagreb, 1944., sv. 1., str. 128., slika XV. Slika na stražnjoj korici: Prof. Gjuro Szabo
STAROSJEDITELJI I HRVATI
Priredio i uvodnu raspravu napisao: Ivan Mužić
Laus Split 2002. O prapostojbini Slavena i doseljenju Hrvata “Što se tiče pravca seoba: sa sjevera na jug ili sa juga na sjever, ispitivali smo tri varijante. Prvu, da su naši preci selili sa Balkana ka Baltiku, kako hoće njemački arheolog Herrmann i šef slavističke katedre u Münchenu Kunstmann, a za njima i neki jugoslovenski istraživači, od Nade Klaić do Ivana Mužića. Drugu, koja jeste tradicionalna ali i logičnija: da su, slijedeći pravce kretanja u Evropi: istok >zapad, sjever > jug došli sa Baltika na Jadran. Treću, da su iz neke zajedničke pradomovine naši preci pošli jedni ka sjeveru a drugi ka jugu. Pošto su rojevi istovjetnijeh toponima naĎeni samo u polapsko - pomorskom i zetsko - pomorskom arealu, a posebno plemenski nazivi, morali smo konstatovati da te treće, pretpolapske i predbalkanske pradomovine - nema!” (Radoslav Rotković)1 … “Čita se u prastarim knjigama, da je Panonija majka i kolievka svih slavenskih naroda… U toj dakle Panoniji rodiše se Panu, knezu panonskomu, tri sina, od kojih se prvorodjenac zvaše Leh, drugi Rus, a treći Čeh. Ta tri brata, pošto se uzmnoža njihov rod i nijhov puk, posjedoše tri kraljevstva: lješko (poljsko), rutensko (rusko) i češko, pa ih i sad drže, a držat će ih i u buduće, dokle se svidi Božjoj volji…” (Poljski ljetopisac Boguchwal, +1253.)2 … Nada Klaić je 1971. - ističući kako raspravljanje o problemu doseljenja Hrvata nije završeno jer se ne raspolaže “još nekim izvorima” - zaključila da “prva stranica hrvatske povijesti još nije do kraja napisana”.3 Mediokritetstvo hrvatske historiografije posebno se očituje u teoriji da se pojam Dalmati ili Dalmatini u tituli hrvatskih vladara “kralj Hrvata i Dalmatina” odnosi na stanovnike nekoliko priobalnih mjesta, a ne na starosjeditelje. (Ivan Mužić)
Armenska Geografija o prapostojbini Slavena u Podunavlju Stari slavenski ljetopisci i povjesničari najstarijih vremena traže slavensku prapostojbinu na jugu, i to na Balkanu i u Podunavlju, i dovode Slavene iz Podunavlja u predjele iza Karpata. To rade svi kroničari i povjesničari sjevernih Slavena, a i kod južnih gotovo svi osim malih iznimaka. Tek mnogo kasnije i to uglavnom od XVI. st., nastajala je u slavenskih pa i nekih drugih povjesničara, teorija o slavenskoj pradomovini na sjeveru.4 Činjenica je da se tek od druge polovine XIX. st. u historiografiji prihvatila pretpostavka da su seobe Slavena tekle sa sjevera na jug. Da su Slaveni prvobitno nastavali područje uz Dunav potvrĎuje i prvorazredni povijesni izvor nazvan Armenska Geografija ili samo Geografija. Izdanja toga djela iz 1683., 1698. i 1736. bila su nepotpuna, odnosno nekritična. Paul Joseph Schaffarick (Pavel Josef Šafarik) prvi je u
historiografiji godine 1828., posebno upozorio na izvanrednu važnost toga izvora i potrebu njegova kritičkog vrednovanja.5 Otac Arsen Soukri (član Kongregacije melkitarista u Veneciji) pronašao je u biblioteci svoga reda rukopis Geografije na armenskomu, preveo ga na francuski i objavio u Veneciji 1881. godine. On je u tom prvom kritičnom izdanju izvora upozorio na interpolacije, ali je izrazio mišljenje da armenski kompilator djela nije Ananias iz Širaka (Širaga), a na temelju analize jezika i stila zaključio je da izvor nije mogao nastati poslije V. stoljeća.6 Robert H. Hewsen je (na temelju detaljne analize) zaključio “sa sigurnošću”, da je djelo nastalo izmeĎu 591. i 636. godine.7 Geografija je, prema mišljenju ruskih stručnjaka za bizantinsko-armenske veze djelo Ananija iz Širaka (Širaga), a napisana je krajem VI. stoljeća.8 Iz opisa Dalmacije, odnosno spomena zemalja s kojima ona graniči, može se sigurno zaključiti da se konkretno taj dio teksta temeljio na izvoru, koji je potjecao najkasnije iz V. stoljeća. Važno je da je djelo, neovisno od toga kada je sastavljeno, utemeljeno na mnogo starijim vrelima. Ono je napisano na temelju ranije nastalih i izgubljenih izvora iz razdoblja od II., a posebno od IV. do oko sredine VII. stoljeća s mogućnošću poneke kasnije interpolacije. Bitni sadržaj vjerojatno je najvećim dijelom prenesen iz izgubljene Chorographiae Papusa iz Aleksandrije (IV. stoljeće), koji je koristio (skraćivao!) Ptolomejevu Geografiju. Ranije se taj izvor pripisivao Mojsiju Horenskomu, za kojega se pretpostavljalo da je živio u V. stoljeću. Pravi autor je, prema Hewsenu, Ananias iz Širaka, koji je živio u VII. stoljeću ili neki od učenika njegove škole. Djelo se koristilo kao priručnik u armenskim školama. Autor je nastojao iznijeti podatke, koji su se slagali s činjenicama iz njegova vremena. Ono je u prvom redu posvećeno opisu Armeniji, ali obraĎuje i veliki dio tada poznatoga svijeta. Zato je taj izvor od iznimne vrijednosti ne samo za Armeniju, nego takoĎer za geografiju i historiografiju tadanje Europe. Ono je dragocjeno i zato jer sadržava podatke, kojih nema u Ptolomeja, ni u drugih autora. Djelo je, za vrijeme u kojemu je nastalo, kako s pravom zaključuje Hewsen, vrhunsko znanstveno ostvarenje i to na Istoku, i na Zapadu. Izvor je važan i za crkvenu povijest.9 Izvod, koji se odnosi na prebivalište Slavena uz Dunav glasi (u francuskomu prijevodu Arsena Soukryja s armenskoga izvornika) ovako: “10. La Thrace, à l‟est de la Dalmatie, près de la Sarmatie, commence du fleuve Tarus jusqu‟ au Danube. Il y a cinq petits pays, et d‟autres comme Vérumus et Dardania qui est Tetrapoli. Il a du côté du midi la Thrace propre et du côté arctique le grand pays de Dacie, habitation des Sclavines, qui forment 25 races; le pays tomba au pouvoir des Goths, venus de l‟île de Scania (ou Scandia) qui est l´Hoemius des Germains. Mais les Sclavines passèrent le fleuve Tanaïs et s‟emparèrent des autres pays de la Thrace et de la Macédoine, et ils allèrent dans l‟Achaïte et la Dalmatie. Les armées de Thrace étaient composées de Tantalides, Sardiens, Sicilidiens, etc. Il y a deux montagnes et un fleuve, le Danube, lequel se divise en six affluents, et forme un lac et une île du nom de Peuce.”10 Navedeni dio izvora, u Hewsenovu prijevodu s armenskoga izvornika na engleski, ovako glasi: “10. The tenth country is the land of the Thracians, east of Dalmatia, near Sarmatia, beginning at the River Tyras and [extending] as far as the Danube. There are five small districts and others called Upper Mycia and Dardania, [which is also called] Tetrapolis. On the south side is Thrace proper and on the north side the large country of Dacia, where dwell the Slavs [who form] twenty-five tribes, in whose place invaded the Goths, who came from the island of Scandia which is called Emios by the Germans. But the slavs crossed the River Tanais and conquered the other regions of Thrace and Macedonia and entered Achaea and Dalmatia. The armies of Thrace were composed of Tantalids, Sardians, Sicilidians, etc. There are two mountains Šin Thrace] and one
river, the Danube, which has six tributaries and which forms a lake, and an island called Peuce.”11 Na temelju citiranoga (engleskoga) prijevoda odlomka armenskoga izvornika, ali i prijevoda istoga odlomka, koji su objavljeni na francuskomu i ruskomu jeziku, smisao prijevoda na hrvatski bio bi ovaj: “Deseta je zemlja (u Europi) Tracija, (koja leži) na istoku od Dalmacije, blizu Sarmatije, a počinje od rijeke Tirasa (Dnjestar) i (pruža se) do Dunava. U njoj ima pet malih oblasti i još Moesia Superior i Dardanija (koju se takoĎer naziva) Tetrapolis. Na južnoj je strani prava Tracija, a na sjeveru velika zemlja Dacija, koju nastava dvadeset pet naroda Slavena, čije su prebivalište osvojili Goti, koji su došli s otoka Skandija, koji je od Germana zvan Emios. (Tada) su Slaveni prešli rijeku Tanais (Don) i zauzeli druga područja Tracije i Macedonije i ušli u Ahaju (Akayia) i Dalmaciju. Prije su u Traciji bila vojvodstva Tandilika, Sardika, Sikilita i druga. (U Traciji) ima dvije planine i rijeka, od kojih jedna Dunav ima šest pritoka, čini jezero i otok, koji se naziva Peuce…” Bit sadržaja ovoga navoda je da je Daciju nastavalo dvadeset i pet naroda Slavena, prije nego su ih iz toga prostora istjerali Goti, kada su došli iz Skandinavije. Ti su Slaveni tada, izmeĎu ostaloga, prešli i na Balkan. Postoji i kasnije nastala redakcija izvora, koja je za oko jednu polovinu manja od cjelovitoga teksta i za koju neke pojedinosti (prema zaključivanju Hewsena), upućuju na to da se može datirati u kasno VIII. stoljeće. Ona je zanimljiva jer sadržava neke podatke, kojih nema u većoj redakciji, ali izvoran je stariji tekst.12 --Iz citiranoga izvora mora se zaključiti da su Slaveni prebivali na sjeveru od Dunava prije sredine III. stoljeća, što posredno upućuje na zaključak da su oni tu bili starosjeditelji. Iseljenje tih Slavena iz dotadanje postojbine prema navedenom izvoru, može se datirati u doba gotskoga osvajanja Dacije. Goti su počeli upadati na teritorij donjega Dunava od g. 238., a Daciju su oni potpuno osvojili oko godine 270.13 Povijesno je utvrĎena činjenica da su prastanovnici Dacije pred Gotima napuštali Daciju i selili se i na Balkan. “Kada su Goti sredinom druge polovine III vijeka došli na donji Dunav, rimski car Aurelijan je ubrzo uvidio da Dakiju ne može da brani, pa je na osnovu podataka koje nam je ostavio rimski pisac s kraja III vijeka Flavijus Vopiskus napustio Dakiju i cio rimski elemenat prebacio na desnu stranu Dunava u današnju Srbiju i Bugarsku, gdje je, kao uspomenu na staru Daciju stvorio novu provinciju, zvanu Dacia nova ili Dacia ripensis. To je bilo 272. godine naše ere.”14 Iz Geografije je očito da autor jasno dijeli Slavene, koji su pobjegli pred Gotima, od Gota. Isti izvor, kada opisuje Germaniju, navodi da u njoj “živi pet naroda, a jedan su od njih Goti”.15 II. Nestor o podunavsko-balkanskoj prapostojbini Slavena Kijevski je monah Nestor napisao u prvoj polovini XII. stoljeća, na temelju mnogih izvora, ljetopis Povest vremennyh let poznat i pod nazivom Nestorova kronika. Prva ruska kronika u stvari se pripisuje monahu Nestoru, dakle povijesnoj osobi (došao je u samostan 1073.), ali se u literaturi drži da je ta Kronika pod njegovim imenom kompilacija različitih izvora, odnosno da je sastavljena od više autora i da je poslije, u različitim vremenima, više puta preraĎivana.16 Ta je Kronika poslije Nestorove smrti stvarno doživjela nove redakcije, ali je njezina bit ostala
nepromijenjena. Slaveni su, prema toj Nestorovoj kronici, poslije razdvajanja meĎu narodima, prvobitno nastavali Ilirik, dakle, veliki dio Balkana i Podunavlja. U Iliriku su “bili prvi Slaveni”, a Kronika posebno navodi kao prvobitna staništa Slavena Ugarsku i Bugarsku. Slaveni su s teritorija koje su pustošili „Vlasi“ (Walah je prvobitna oznaka Germana za Kelte)17 selili prema Visli, Dnjepru i drugamo na sjever Europe. Da se u Kronici pod Vlasima misli na Kelte potvrĎuje njezin navod da je apostol Andrija posjetio ruske Slavene, što znači da su već prije njega, dakle prije I. stoljeća, Slaveni doselili u te predjele. Kelti su romanski narod, koji se izmeĎu Karpata, Dunava i Alpa javlja prije 335. godine pr. Krista. Niz antičkih autora navodi da se oni pojavljuju na Balkanu već 280. pr. Krista. Kelti vrše invaziju Balkana i Podunavlja kao kolonizatori i osvajači. Oni su u to doba bili jedan od vojnički najsnažnijih naroda. Justin piše da ih je, kada su krenuli tražiti novi zavičaj, bilo 300.000 ljudi. Prema Plutarhu s ratnicima su išle žene i djeca.18 “Rimljani su Skordisce, na primer, smatrali za najopasnije protivnike na Balkanu, protiv kojih su vodili borbu blizu stopedeset godina, sve do doba cara Tiberija, koji je 15. godine naše ere oblast panonskih Kelta pripojio rimskoj imperiji Prema podacima teško je utvrditi kakva je bila sudbina Kelta posle žestokih ratova, koje su protiv njih vodili Rimljani. …”19 Kelti su se, prema Strabonu, na Balkanu pomiješali sa starosjediteljima i nastavili živjeti s njima kao jedan narod. Tako on tvrdi za Japode da su “narod, koji je mješavina Ilira i Kelta”, odnosno da su «narod, dijelom ilirski, a dijelom keltski”.20 Oni Kelti, koji se nisu asimilirali, nastavili su živjeti kao pastiri u planinama današnje Srbije, Grčke, Bugarske i Rumunije, a nazivani su Vlasi.21 Da se svi Slaveni pred Keltima nisu iselili iz balkansko-podunavske pradomovine, lako je zaključiti iz iste kronike kad navodi da je sv. Pavao naučavao meĎu Slavenima u Iliriku.22 Iz Kronike, dakle, jasno proizlazi da su prve seobe Slavena tekle najprije s juga na sjever. U znanosti je, već od XIX. stoljeća, zapaženo širenje brahikranizacije od ranoga srednjeg vijeka u srednju i zapadnu Europu.23 Ta činjenica upućuje na mogućnost da je tomu pridonijelo iseljavanje većeg dijela balkanskog prastanovništva na sjever, u Europu.24 Navodi Armenske Geografije i Nestorove Kronike o tome gdje su prvobitno živjeli preci Slavena nije bez povijesnog vjerodostojnosti. Arheološka i antropološka istraživanja posebno potvrĎuju točnost temeljnih tvrdnji o balkansko-podunavskoj pradomovini Slavena. Arheološki nalazi (na primjer kod Apatina i na izlaznici autoceste Beograd-Zagreb prema Sremskoj Mitrovici) potvrĎuju prapostojbinu Slavena s obje strane Dunava mnogo prije VI. stoljeća, kada ih spominje Prokopije.25 Mijo Lončarić je 1990. popularizirao rezultate znanstvenih istraživanja O. Trubačeva. On je prihvatio revalorizaciju podataka o prostiranju starih kultura u Europi i svjedočanstava suvremenika (na primjer Diona Kassija) “o Panoncima u 1. stoljeću n. e., koji su prema tome mogli pripadati slavenskom svijetu (Trbuhović).“ Lončarić je upozorio i na neke podatke koje je iznio Trubačev. “Narod Ozeriati (oseriates), o kojem govori Plinije u 1. st., koji Meyer stavlja na područje Blatnog jezera, a Katičić pak na naše područje, u Posavinu, istočno od utoka Une, Trubačev tumači kao slavensku riječ ozeriati (ozeriaty), dakle jezerčani, izvedenu od istoga korijena koji je u našoj riječi jezero, ruskoj ozero (prasl. (j)ezero). Toponim Pathisus iz 1. st. Trubačev interpretira kao slavensku riječ Potisje, što je normalna tvorba toponima na našem području za neko porječje (npr. Posavlje). Od lingvističkih podataka takoĎer je vrlo upečatljivo, istina kasnije, svjedočanstvo Priskovo iz prve polovine 5. st. da je na teritoriju današnje Vojvodine živio narod koji nije govorio germanski, a pio je medos, što jasno upućuje na med (prasl. med). Trubačev dalje navodi prisutnost poluzemunica slavenskog tipa na karpatskom i podunavskom području u 3. i 4. st. (černovješka kultura).” Lončarić na temelju tih utvrĎenja Trubačeva zaključuje da svakako otpada “prije pretpostavljena faza u seobi Južnih Slavena -
prijelaz preko Karpata i dolazak u Panoniju.”26 I neki hrvatski znanstvenici u drugoj polovini prošloga stoljeća vjerovali su da su Slaveni u Panoniji stanovali u najstarije historičko vrijeme, o čemu svjedoče prema Kukuljeviću “ne samo najstariji slovjenski pisci, nego takoĎer mnoga prastara imena panonskih gora, rieka, miesta i osoba, koje samo u slovjenskom jeziku imadu svoj korjen i pravo znamenovanje”. Kukuljević ističe da se svi okupatori koji su dolazili iza Rimljana na naš teritorij (Sarmati, Markomani, Kvadi, Goti, Vandali, Gepidi, Huni, Langobardi, Obri i dr.), zajedno s predrimskim Keltima, mogu smatrati samo za prolazne stanovnike koji nisu uništili prvobitni narod. On nabraja nazive starih panonskih plemena, kako ih navode stari pisci, i siguran je u njihov kontinuitet do svoga vremena pa tako u Kolapijanima vidi Pokupčane, u Breucima današnje Brajce (oko Karlovca, Ozlja i Ribnika), u Segestanima Segetćane oko Siska, u Oderiatima Odrane, itd. Kukuljević posebno ističe da nisu krajem V. i početkom VI. st. velike mase Slavena odjednom mogle doseliti “kao da su niknule iz zemlje” i da se to ne može protumačiti drukčije nego da su autohtoni i da “odavna postojano sjedjahu sakriveni pod tuĎimi imeni”. On misli da je jedan od naziva za Slavene bio Veneti-Venedi-Vendi.27 Prema prastaroj tradiciji o tome da su Čeh, Leh i Meh (Rus) - legendarni osnivači Češke, Poljske i Rusije podrijetlom s balkanskog prostora, te su seobe tekle s Balkana na sjever Europe.“28 Da su se te seobe dogodile svjedoče, izmeĎu ostaloga, i mnogobrojni identični toponimi i hidronimi s jedne strane na teritoriju današnje Poljske i Ukrajine i s druge strane u današnjoj Hrvatskoj, Bosni i Crnoj Gori.29 Arheolozi na termelju arheoloških istraživanja zaključuju ovako: “Ne pomišljamo da Dunav povežemo sa svojom postojbinom, sa svojom vekovnom istorijom. A Sloveni su možda upravo sa Dunava, iz Panonskog basena, naselili prostore srednje, istočne i južne Evrope. Teško je objasniti kako je došlo do te praznine u našoj svesti, uprkos istorijskim podacima. Tako smo postepeno napustili obale Dunava, prebacivši postojbinu u nekakve zakarpatske močvare i šume.”30
III. Brahikranizacija i Iliri na teritoriju rimske Dalmacije 1. Povijesni izvori znaju da su se u doba tzv. “velike seobe naroda” na Balkan doselili kao ratničke čete samo Hrvati, Bugari i Srbi. Da se tijekom antičkoga i ranoga srednjovjekovnog razdoblja stvarno nije dogodila neka veća „seoba“ slavenskih naroda s europskoga sjevera na balkanskodalmatinski jug nedvojbeno dokazuje postojanje nepromijenjene jezgre istoga antropološkog tipa od željeznoga doba do dolaska Turaka na navedenom prostoru. Prema Mikiću, u brončano doba na Balkanskomu je poluotoku došao do izražaja proces brahikranizacije i usporedo s tim dinarizacije, tako da su tada i etničke podjele na Balkanu poprimile pouzdane kriterije. Bitna je Mikićeva konstatacija da do perioda “slovenske ekspanzije” vrijednosti dužinsko-širinskog indeksa lubanja na teritoriju nekadanje Jugoslavije dijakrono rastu da bi u periodu samog “slovenskog naseljavanja” te iste vrijednosti opadale. On je dalje istakao da se ta činjenica nikako ne bi mogla razjasniti migracijom novoga kratkoglavog stanovništva u periodu srednjeg vijeka, pogotovu zato što je poslije pada vrijednosti spomenutog indeksa u razdoblju “slovenskog doseljavanja” opet došlo do njegova porasta, tj. do procesa brahikranizacije. To znači, pod
pretpostavkom da su se preci današnjih Slavena uistinu doselili, i to u razdoblju kad se to obično datira, da ih je u odnosu spram starosjediteljima bio znatno manji broj. Da su ti doseljenici etnički prevladavali nad zatečenim starosjediteljima, do daljnjeg nastavljanja procesa brahikranizacije ne bi uopće došlo. To takoĎer potvrĎuje mišljenje da se nikakve mase “Slavena”, od početka nove ere, nikada nisu doselile na Balkan. Važno je naglasiti i Mikićevu konstataciju da je u južnim planinskim područjima udio autohtonog stanovništva dinarskoga antropološkog tipa u daljem antropo- i etnogenetskom razvoju u smjeru recentnog stanovništva mnogo veći nego u sjevernim područjima (sjeverno od Save i Dunava), koja su manje brahikrana od drugih.31 Mikić sintezu istraživanja zaključuje ovako: “Paralelno sa procesom slavizacije antropološki se prati i proces dinarizacije autohtonog stanovništva, koji se hronološki i bioantropološki vezuje za proces brahikranizacije. On tokom zadnja dva milenijuma nije bio prekidan osim što je u pojedinim periodima „samo ometan‟ uplivom novog etničkog elementa (npr. u periodu ranog srednjeg veka). Dokaz tome je vrlo široka rasprostranjenost dinarskog antropološkog tipa kao supstrata u našoj recentnoj populaciji, koja je uz to i jedna od najbrahikralnijih u Evropi (prema novijim bioantropološkim istraživanjima savremenog stanovništva).”32 Dominik Mandić iz antropološkog tipa današnjih Hrvata, kako Dinaraca tako i Mediteranaca, zaključuje da je „veoma veliki broj“ starosjeditelja „u utvrdama i planinama preživio seobe naroda i zaposjednuće Dalmacije i Ilirika“.33 Računa se da je u prvim desetljećima prvoga stoljeća u Dalmaciji i Panoniji do Drave bilo najmanje milijun, a u samoj Dalmaciji poslije rimskoga osvajanja u jednoj generaciji oko 700 tisuća stanovnika. Stanovnici od Istre do Skadarskoga jezera, a na istoku do Sandžaka, Kosova i rijeke Drine, koji su imali svoja imena i posebne tradicije, ne mogu se nazivati Ilirima, jer se taj etnički pojam prvobitno vezivao za jedno uže područje, pretežno ono današnje Albanije. Pučanstvo na teritoriju rimske Dalmacije ni samo sebe nije nikada nazivalo Iliri. Starosjeditelji su do rimske prevlasti na navedenim područjima imali posebna imena svojih zajednica, koje su imale oznake posebnih naroda. Pojam Ilir kao etnonim za starosjeditelje, koje su pokorili Rimljani, ne može se prihvatiti ni u teritorijalnom ni u kronološkom pogledu u smislu jedinstvene etničke kategorije. Nije opravdano narode od Istre do Skadarskoga jezera, a na istoku do Sandžaka, Kosova i rijeke Drine, koji su imali svoja imena i posebnu tradiciju, nazivati Ilirima, jer se taj etnički pojam vezuje za jedno uže ilirsko područje, pretežno za teritorij današnje Albanije.34 Uopće nema dokaza da su narodi, koji su nazvani Iliri, sami sebe nazivali Ilirima, odnosno da su se osjećali kao Iliri. Do rimske prevlasti na tomu su području starosjeditelji u pokorenim krajevima imali svoju organizaciju i posebna imena svojih zajednica, tako da su te “zajednice imale sve oznake posebnih naroda, a ne plemena kao Liburni, Dalmati, Japodi i dr.”35 Pojam Ilira Benac je ovako definirao: “b) Očito je da se u starijem željeznom dobu odvijalo konačno izdvajanje pojedinih plemenskih zajednica, odnosno sve jača asimilacija manjih grupa u veće plemenske cjeline. c) Sasvim je, zaista, vjerovatno da se u prvom dijelu starijeg željeznog doba pripadnici pojedinih plemenskih zajednica na mnogim područjima nisu osjećali pripadnicima neke šire ilirske grupacije, nego samo pripadnicima svog plemena (ili naroda!). d) MeĎu mnogim plemenima, koja su nosila vlastita imena, najvjerovatnije je, ipak, postojala na južnom području (svakako izmeĎu Drima i Vojuše) i plemenska zajednica čije je ime glasilo Iliri. Moguće je da je ta zajednica i prije ozbiljnih kontakata sa antičkim svijetom proširila svoje ime na susjedna plemena ili je grupa plemena na ovom prostoru odreĎenom konvencijom prihvatila zajednički naziv za čitavu grupaciju. Mora se pretpostaviti da se radilo o srodnim plemenima. e)
Pošto je prvobitna ilirska zajednica (pleme ili grupa plemena) živjela na jugu kasnije provincije Ilirika, antički svijet je prvo dolazio u kontakt sa tom zajednicom. Pa i Rimljani su u svojim osvajačkim pohodima prema Balkanu pošli od ovih krajeva. Prema tome, sreli su se sa prvobitnom ilirskom zajednicom i onda je logično što su taj naziv sve više uopštavali. f) Širenjem rimske vlasti na Balkanu širilo se i ilirsko ime prema sjeveru i istoku, da bi najzad bila formirana provincija Ilirik, koja je obuhvatila i područja na kojima su živjele plemenske zajednice, odnosno narodi, sasvim različiti od onih koje obuhvata ilirski populacioni kompleks u užem smislu. g) U svakom slučaju, prvobitno jezgro ilirske zajednice plemena se nalazilo na teritoriji Albanije.”36 Ime Iliri (Illyrii, Illyrioi) spominje se u grčkim izvorima od VI. st. prije Krista i prvobitno je značilo manji narod ili skupinu plemena naseljenih na području sjeverozapadno od antičke Macedonije i sjeverno od Epira, a već od Herodota pa tijekom idućih stoljeća naziv se u grčkih pisaca širio dobivajući i značenje geografske odrednice.37 Odbačena je pretpostavka da su Iliri bili jedna etničko-jezična homogena cjelina.38 2. Doseljeni „Sklavi“ na teritoriju rimske Dalmacije u odnosu na starosjeditelje bili su malobrojni i formirali su vlast u političkim jedinicama u kojima su oni obuhvatili i starosjeditelje. Strani izvori su svim tim starosjediteljima prema nazivu doseljenih Sklava nametnuli njima do tada nepoznato slavensko ime.39 Nemoguće je zamisliti da se u V., VI. i VII. stoljeću odjednom pojavio do tada nepoznati narod „Slavena“, koji je tobože bio tako mnogobrojan da je, izmeĎu ostaloga, osvojio cijeli Balkan i velike dijelove Europe.40 Papa Ivan VIII. javlja koncem 873. “slavenskom” knezu Mutimiru da je u panonskoj dijecezi posvećen biskup i da se sada može predati njegovoj pastirskoj brizi uz napomenu: ”Savjetujemo te, da poradiš koliko možeš, kako ćeš se po primjeru tvojih starih vratiti panonskoj dijecezi”.41 Iz papina pisma nedvojbeno proizlazi da je Mutimir slavenski knez, da se radi o Sklavima vezanim uz dijecezu Panonije i da nije sporan kontinuitet panonske crkvene organizacije izmeĎu kraja VI. i druge polovine IX. stoljeća što znači da u tom razdoblju staro stanovništvo, kako potvrĎuju izvori i arheološki nalazi, nije istrijebljeno. Da su današnji Slaveni autohtoni na teritoriju Panonije i Dalmacije, proizlazi i iz pisma pape Ivana X. koje je 925. uputio hrvatskom kralju Tomislavu, zahumskomu knezu Mihajlu, čitavu kleru i narodu. Papa Ivan X. izmeĎu ostaloga piše: “Ta, tko sumnja da su kraljevstva Slavena spomenuta u počecima apostolske i opće Crkve, kada su od kolijevke primila hranu propovijedanja apostolske Crkve s majčinim mlijekom, kao što su Sasi u novo vrijeme od našega prethodnika blažene uspomene pape Grgura nauk kao i naobrazbu na onom, dakako, jeziku na kojem je njihova majka apostolska Crkva bila okrunjena.“ (“Quis enim ambigit, Sclauinorum regna in primitiis apostolicae et universalis ecclesiae esse commemorata? Cum a cunabulis escam praedicationis apostolicae ecclesiae perceperunt cum late carniss...“).42 Činjenica je, da u hrvatskoj historiografiji (do Katičićeva sugeriranja da riječ “in primitiis”43 u ovom kontekstu nema vremensko značenje), nitko nije pokušao zanijekati kako papa Ivan X. Slavene smatra starosjediteljima u rimskoj Dalmaciji. Iz toga navoda proizlazi slijedeće: Kraljevstva Slavena odnose se na više ili političkih ili etničkih ili teritorijalnih zajednica, koje su postojali u počecima Crkve, dakle, već u prvomu stoljeću poslije Krista. U Svetom pismu stoji da je apostol Pavao širio evanĎelje do Ilirika (Rim 15,19), a da je njegov bliski suradnik Tito išao u Dalmaciju (2 Tim 4,10). Iz smisla papinih riječi proizlazi da su slavenska kraljevstva primila hranu propovijedanja, tj. da se u njima evanĎelje propovijedalo u samim počecima rimske Crkve. Papa
ne tvrdi da su se ta kraljevstva i pokrstila u počecima Crkve, kako su to mnogi krivo tumačili u hrvatskoj historiografiji. Izraz u tom kontekstu ima samo vremensko značenje “u početku”. Prema tome papi dalmatinski su Slaveni (bez obzira kako su njihovi preci ranije nazivani) od svojih početaka, od kolijevke (“a cunabulis”) primili propovijedanje Crkve, za razliku od Sasa kojima se to propovijedanje dogodilo u novo vrijeme, dakle znatno kasnije nego se to dogodilo Slavenima iz toga pisma. Zbog toga su dalmatinski Slaveni “specialissimi filii” Crkve. Papa nigdje nije naveo da su ti Slaveni jedini “specialissimi filii”, jer je znao da se u Italiji, Grčkoj i Maloj Aziji takoĎer propovijedalo kršćanstvo od apostolskih vremena. Iz svega navedenog očito je kako papa misli da su stanovnici Dalmacije i Panonije u prvoj polovici X. st. izravni potomci starosjeditelja iz I. stoljeća. Navod o apostolskoj Crkvi znači u crkvenoj terminologiji samo to da su se rimski pape smatrali nasljednicima apostola, koji su bili u počecima Rimske, a ne neke druge Crkve. Iz navedenih vjerodostojnih izvora (pisama pape Ivana VIII. i pape Ivana X.) jasno proizlazi da su stanovnici rimske Dalmacije i Panonije u IX. i X. st. najvećim dijelom potomci starosjeditelja iz I. stoljeća i od ranije. U navedenim pokrajinama autohtono stanovništvo prevladava u tolikoj mjeri da doseljavanje manjih ratničkih skupina sa sjevera citirane papinske isprave s pravom tretiraju kao zanemarive. Prostor provincije Dalmacije bio je relativno velik tako da su doseljenici mogli zauzeti samo jedan, i to najvjerojatnije njezin pogranični dio, iz kojeg su se povremeno mogli širiti u druge dijelove. Bizantinci nisu smatrali da je cijeli Balkanski poluotok bio razdijeljen na Sklavinije. Konstantin Porfirogenet zna za Duklju, Travunju, Paganiju, Hrvatsku i Srbiju.44 Sklavini su doselili kao malobrojne ratničke družine i zato u dosadanjoj historiografiji nije riješen problem kako su u toj Dalmaciji i na Balkanu odjednom nastala velika slavenska mnoštva. Da bi se to objasnilo izmislili su razne pretpostavke, kao na primjer da je bila posebna seoba Slavena, neovisna od doseljenja Hrvata i Srba. “A ipak ta „činjenica‟ navodne slavenske masovne naseobe rimske Dalmacije prije doseobe Hrvata u stvari je samo više ili manje vjerojatna pretpostavka, koja u stvari nema gotovo nikakve potvrde ni u suvremenim, ni u kasnijim pisanim izvorima, kao ni u arheološkim nalazima... Povijesna metodologija zahtijeva da konstatiramo činjenicu o nepostojanju suvremenih pisanih izvora o slavenskoj seobi iz Panonije u Dalmaciju prvih decenija VII. stoljeća. Ovu prazninu u pisanim historijskim vrelima u vezi s pretpostavkom o slavenskom naseljavanju na tlu Dalmacije ne mogu popuniti ni dosadašnji rezultati arheoloških iskapanja. Prisustvo Avara, o čijoj provali i zaposjedanju Dalmacije takoĎer nema spomena ni u bizantskim ni u zapadnim suvremenim izvorima... Ukratko, prema vijestima koje pružaju historijski izvori, odnosno na temelju pomanjkanja ikakvih vijesti o doseobi Slavena u Dalmaciju potkraj VI. i na početku VII. st. (samostalno ili s Avarima), mislim da možemo s pravom pretpostaviti kako Slaveni ili uopće nijesu prije Hrvata naselili Dalmaciju, ili je njihov broj bio tako neznatan da o njihovoj doseobi i njihovu navodnom učešću u borbama s Avarima nije ostao nikakav trag ni u hrvatskoj narodnoj tradiciji, ni u starim historiografskim djelima.”45 Prevladavanje antropološkoga i duhovnog kontinuiteta omogućili su upravo starosjeditelji, koji nisu bili uništeni.46 Eventualno doseljivanje bilo kojega novoga etničkog elementa (na primjer Avara) u unutrašnjost Balkana, a posebno na teritorij Liburna, Dalmata i Japoda bilo je malobrojno kada nije moglo promijeniti antropološku strukturu starosjeditelja. Preispitivanje arheoloških nalaza potvrĎuje življenje u većini istog stanovništva u rimskoj Dalmaciji. Kontinuitet autohtonosti posebno se očituje u identičnosti keramike, nakita i odijela.47 ”Za materijalnu kulturu Južnih Slovena neosporno je značajan autohtoni balkanski elemenat. Osnova ovog elementa je ilirska i tračka materijalna kultura....“.48 Nada Klaić ističe kao posebno “karakteristično” važnu činjenicu da se na obali i na otocima i dalje u unutrašnjosti poslije
detaljnijih istraživanja utvrdilo “neposredno nadovezivanje ranosrednjovjekovnog života na antičku ili starokršćansku baštinu” (potcrtano u izvorniku) i da to “osobito vrijedi za Dalmaciju.”49 IV. O praslavenskomu jeziku Ilira, Tračana i Panona 1. Prema Strabonu možemo zaključiti da je glavni kriterij za razlikovanje etničke pripadnosti jednog stanovništva od drugog, neovisno od izvanjskog antropološkog izgleda, bio govor (jezik).50 To može značiti da su i oni, koje su grčki i rimski pisci nazivali Ilirima, govorili istim ili sličnim jezikom. Sveti Jeronim (roĎen oko 348. g. u Stridonu), svjedoči da su starosjeditelji u njegovo doba govorili svojim jezikom (“gentilis barbarusque sermo”).51 Zna se iz Tacitova djela Germania da se u I. stoljeću u Panoniji govorilo posebnim jezikom, kojim nisu govorili ni Germani, ni Rimljani. Osi su u Tacitovo doba obitavali na sjeveru Dunava, a graničili su s germanskim Markomanima i Kvadima (Tacit, Ge. 43).52 Oni su na sjever od Dunava došli iz Panonije.53 Ti su Osi imali s panonskim Avariscima, koji su tada stanovali južno od Dunava, iste uredbe, običaje i isti jezik, koji Tacit naziva panonskim (Tacit, Ge. 28.).54 Taj “panonski” jezik govorili su i susjedni “ilirski” narodi.55 S pravom se ističe da pojam ilirskoga jezika označuje puku apstrakciju jer nisu sačuvani nikakvi tekstovi na tom jeziku, tako da lingvisti zaključuju samo s imenima osoba i mjesta, i to u latinskoj verziji.56 Jezik, koji nazivamo ilirskim nama je „poznat samo iz osobnih i zemljopisnih imena“.57 Doseljeni “Sklavi ili Goti”, morali su zbog svoje malobrojnosti prihvatiti jezik starosjeditelja. Samostalan kulturni razvoj i neuspjeh eventualnih pokušaja romaniziranja u jadranskom zaleĎu dokazuje, izmeĎu ostaloga, i postojanje nekoliko posebnih slova, koje su starosjeditelji koristili u antičko doba, a koje latinski jezik nije poznavao.58 Lingvisti, koji su vjerovali da Iliri nisu Slaveni izmislili su postojanje ilirskoga jezika u zemljama današnjih južnih Slavena. Neki su od njih izložili pretpostavku da bi ostatak nekadanjega ilirskog jezika mogao biti današnji albanski jezik. Kako se o jeziku Ilira ne zna ništa, nemoguće je obaviti gramatička ili leksička usporeĎivanja toga jezika s današnjim albanskim jezikom. Nedopustivo je da se samo na temelju onomastičke ili toponomastičke “ilirske” graĎe (inače nama prenesene u latinskim formama) usporeĎuje taj nepoznati jezik s albanskim jezikom.59 Nema dokaza da jezik starosjeditelja u rimskoj Dalmaciji ima bilo kakvu svezu s današnjim jezikom Albanaca.60 Antropologija dokazuje da Albanci nisu potomci Ilira.61 Postaje sve zastupljenija i teza da su preci današnjih Albanaca podrijetlom s Kavkaza, a to se dokazuje i antropološki. Pretpostavka da se albanski jezik nastavlja na ilirski danas je u znanosti (osim u Albaniji) uglavnom napuštena.62 U meĎuvremenu odbačena je i poznata teza nekih lingvista da bi ime Delmata - Dalmata dolazilo od albanske riječi dele, delma (ovca) već i zbog metodoloških razloga “zbog velikog vremenskog razmaka izmeĎu potvrde horonima Dalmatia i albanskog oblika sa kolektivskim sufiksom -m- u delme”.63 2.
Važno je istaknuti da su mnoga imena u antičkoj Panoniji i na cijelom teritoriju Dalmata, dakle od Jadrana (do ušća Cetine?) bila ista. Iz te se činjenice može zaključivati da su Dalmati i Panoni govorili istim jezikom, a to upućuje da su bili istoga ili srodnog podrijetla. To dakako ne znači da su Dalmati bili Panoni, niti da su Panoni bili Dalmati, jer već postojanje posebnih imena svjedoči o razvijenom osjećaju posebnosti. Na području današnje Slavonije i Srijema razna plemena bila su obuhvaćena zajedničkim imenom Panona. Da se u Panoniji govorilo slavenskim jezikom prije seobe germanskih plemena u te predjele, potvrĎuju i stari praslavenski hidronimi.64 U raspravama o imenu Bača postoji suglasnost u izvorima o neizmijenjenom slavenskom podrijetlu toga imena, a madžarski znanstvenici ističu da je prije hunskoga prodora65 bilo Slavena na današnjem bačkom području.66 Na teritoriju donje Panonije pronaĎen je natpis iz II. ili III. st. poslije Kr. posvećen bogu Dobratu, koji na latinskom glasi: DEO DOBRATI. EUTICES. SER(vus). DE(dit). Trubačev zaključuje da keltska etimologija nije vjerojatna i da naziv bog potječe iz temeljne slavenske riječi dobro, dobar, dobrota.67 Ruski je indoeuropeist i etimolog Trubačev utvrdio da su i u antičko doba u Panoniji (oko Dunava) živjeli Slaveni. Valentin Putanec je, izmeĎu ostaloga, analizirao toponime Sirota, Soroga i Sisopa i zaključio da na terenu Interamnija i južnije od njega već u I. stoljeću stanuju praslavenska plemena “Oni čine neke vrsti neprekinutu liniju slavenske etnije na sjeveru (Slovačka, Češka, Poljska) koja dolazi sa sjevera preko Panonske nizine a ubacuje se i u Interamnij i niže prema jugu, možda i prema Lici...”. Putanec dopušta mogućnost da su ti Praslaveni već u I. stoljeću naše ere bili i na području linije Lika- Dubrovnik.68Srpski lingvist Ivan Popović navodi iz II. st. poslije Krista zabilježene slavenske toponime (Tsierna, Brzava, Vulka) u slavenskim zemljama (na primjer oko Blatnoga jezera i u Donjemu Banatu).69 Popović posebno ističe kako više rijeka iz antičkog doba na Balkanu i u Panoniji nose i danas nepromijenjena svoja prvobitna imena (na pr. Sava, Dunav, Drina, Timok, Morava, Ibar).70 U IV. i V. stoljeću na teritoriju Dalmacije i Panonije takoĎer se govori slavenskim jezikom. Jedan važan arheološki nalaz s otoka Brača upućuje na mogućnost da se na teritoriju Dalmacije u rimsko doba govorilo istim jezikom kojim se govori i danas. Naime, u dolini iznad sela Škripa na Braču jedan od dva natpisa, koji su posvećeni Liberu (jednom od najranijih staroitalskih i starorimskih božanstava), glasi ovako: “Veselia Felicetas Libero M (agno) Patri Torcle(n)si ex voto.”71 Hans Krahe je prvi osjetio nešto nejasno u tomu natpisu s Brača pa je ime donio ovako: „Veselia Felicetas“.72 U literaturi je navedeno mišljenje da bi ime Felicetas moglo biti prijevod imena Veselia.73 Milan Budimir ističe natpis iz Škripa na Braču u komu se, prema njemu, nalazi “ilirsko ime Veselia” i njegov latinski prijevod Felicitas (-”seine interpretatio latina Felicitas lautet”). Budimir zaključuje da riječ Veselia proizlazi iz slavenskog veselu (- “und ill. Veselia ein idg. Erbwort ist, geht aus slav. veselu”).74 Mate Šimundić, koji je obradio više od dvije tisuće starih hrvatskih osobnih imena u hrvatskim i inozemnim znanstvenim edicijama, zaključuje sljedeće: „Poznato mi je osobno ime Veselia Felicitas. Ja u njemu vidim hrvatsko ime Veselija / Vesela. Budući da je do njega latinski Felicitas, moguće je kako je isto prevedeno s latinskoga. Ali je jednako moguće i obratno. Tko tvrdi kako je to latinsko ime zbog piščeve greške ispalo - hrvatsko, to, dakako, mora i dokazati. Ništa ne upućuje da je u pitanju pisareva greška. Stvar se dakle uzima onakvom kakva je sve dotle dok se ne dokaže suprotno. A tih dokaza do sada nije nigdje... MeĎu svojim listićima imam pribilježeno dotično ime. Budem li ikada o njemu pisao, uvrstit ću ga meĎu stara hrvatska osobna imena.“75 Kult poganskog božanstva u antičkoj Dalmaciji, koji se nazivao Vid (Vidasus na latinskome), takoĎer potvrĎuje da su starosjeditelji u Dalmaciji govorili praslavenskim jezikom. Svjedočanstvo da su u antičko doba starosjeditelji balkansko-podunavskog prostora govorili praslavenskim jezikom ostavio nam je i sv. Jeronim (roĎen u Stridonu76- na teritoriju nekadašnje Liburnije).77 On u jednom
komentaru (na koji je prvi upozorio Slovenac Ivan Tomažič u svojoj knjizi Veneti) piše: “Tychicus enim silens interpretatur.”78Ta Jeronimova rečenica u prijevodu na hrvatski glasi:”Tychicus, naime, znači tihi (šuteći).” Iz toga je jasno da je Jeronim ime Tychicus tumačio u značenju praslavenskoga jezika, koji je bio i njegov materinski jezik. Ivan Kukuljević je još u XIX. stoljeću posebno upozorio na jedan drugi važan komentar sv. Jeronima koji se odnosi na Izaiju, a koji glasi: “...Zithon transtulerunt quod genus est potionis ex frugibus aquaeque confectum et vulgo in Dalmatiae Pannoniaeque provinciis gentili barbaroque sermone appellatur sabaium.” Iz navedenoga Jeronimova komentara očito je da su starosjeditelji u Dalmaciji i Panoniji na svome narodnom jeziku piće, koje se pravilo od žita i vode, zvali “sabaia”. Svi jezikoslovci se slažu da je riječ “sabaja” jedina sigurno utvrĎena “ilirska” riječ za koju znamo zahvaljujući Jeronimu. Kukuljević je smisao te riječi ovako interpretirao: “Veoma obljubljeno pitje bijaše kod Panonaca načinjeno iz žita i vode, koje nazivahu Sabaja, Zobaja i Zithon (žitno pivo). O toj vrsti i danas poznatoga piva govore jur Diodor Sikulski, Dio Casius i sveti Jerolim.”79 Ivan Tomažič je značenje riječi “sabaja” jasno konkretizirao: “Zobaj je pijača iz zobi (ovsa). Take besede ne bi mogel Jeronim tako razlagati po nobenem drugem jeziku. Je torej živel med slovenskim domorodnim ljudstvom? Vse kaže, da je bilo res tako.”80 Očito je da je naziv za piće “sabaja” iz praslavenskoga jezika kojim se govorilo u Panoniji i Dalmaciji i u doba sv. Jeronima. Petar Skok ističe da riječ “sabaja ... nismo u stanju dovesti u svezu sa poznatim indoevropskim jezicima”.81 3. Neki narodi, koji su bili susjedi Ilira, bili su im etnički srodni, pa im je očito i jezik bio isti ili sličan. Iz pisanja Strabona proizlazi da su Geti, Dačani i Tračani govorili istim jezikom.82 ”Dako-Geti, indoevropsko stanovništvo, koje je govorilo jezik sličan onom koji su govorili Tračani..., čine severni ogranak mnogobrojne tračke populacije. Dvostruko ime može dovesti u zabludu: Dačani i Geti su jedan isti narod, kako precizira i Strabon...”.83 Da su Geti, t.j. Dačani, etnički Slaveni84 nedvojbeno potvrĎuju neki izvori. Marcellini Comitis Chronicon ad a. 517. navodi da su “Getae equitas” u pljačkaškom pohodu prodrli do Termopila. O etničkoj pripadnosti tih Geta vode se desetljećima rasprave u kojima prevladava mišljenje da su oni ili Slaveni ili Anti ili etnički konglomerat u kojemu je bilo i Slavena.85 Šišić smatra da Comes Marcellinus (+ o. 535.) identificira uz godinu 530. Gete sa Slavenima.86 Teofilakt Simokata koji opisujući dogaĎaje iz posljednjega desetljeća VI. stoljeća, u svome djelu Historiae, navodi: “Oni naiĎu na šesto Slovena natovarenih romejskim plenom... Kad varvari ugledaju Romeje kako nailaze, i kad Romeji njih ugledaše stanu klati zarobljenike... Približivši im se, Romeji nisu smeli da se uhvate u koštac sa Getima (to je staro ime tih varvara),...”.87 Da su Geti govorili praslavenskim jezikom dokazuju i slavenska imena mjesta koja navodi Tit Livije. Livije tako spominje veliki grad na Vardaru koji se zove Bylazora.88 Lingvist V. Nikčević slaže se s mišljenjem da Livije spominje slavenske nazive mjesta (Bylazora = Bilazora, Corita = Korita, Grapsa = Grapša i druge), koji su “potvrĎeni brojnim primjerima sa širokih slovenskih prostora.“89 To zaključivanje potvrĎuje i ime boginje Semele (s posebno jakim kultom u Tebi) koja je bila prvobitno “tračko-frigijsko” božanstvo.90 Ime te boginje zemlje i plodnosti tumači se u slavenskom značenju pojma zemlje.91 Rotković priznaje činjenicu da u antičko doba na teritoriju rimske provincije Dalmacije i Balkana postoje praslavizmi. Iz toga je jasan zaključak: Ondje gde su praslavizmi, tu su i Slaveni. Rotković svjestan te činjenice sugerira da se ovdje radi o manjim slavenskim naseljima. On se pita jesu li s Keltima prodrle na Balkan i neke slavenske skupine a kao sigurne slavenske
toponime navodi: Dobra, Morača, Koritnik, Rudina, Kom. Neke od tih praslavenskih toponima ovako tumači: „OvĎe se otvara još jedno pitanje i to veoma zanimljivo: grad Bylazora „veoma povoljno smešten za upade iz Dardanije u Makedoniju‟ kako piše Polibije, pisac II. v. stare ere (200-120)! (Istoria, V, 97). Koliko god je čudno da se jedan, po svemu očigledan slavizam javlja tako rano, na sjeveru Makedonije, toliko je ohrabrujuće da to ime ponavlja Livije (umro 17. g. naše ere) u Ab Urbe condita, knj. XLI, 26, 8. G. Sotirov (Sotiroff, 1969: 8-9) primjećuje da isti grad pominje i Dubrovčanin Lukarević (Luccari, Copioso ristretto, 1605, III: 103), ali s pozivom na Plinija! Sotirov zaključuje da ime grada znači ´Biela Zora means White Dawn.´ Iako u Epiru imamo Venete = Praslovene, nedostaje hrabrosti da se ovaj ojkonim proglasi slovenskim pa je to učinio Sotirov tek kad se povukao u Kanadu!“92
V. Doseoba Gota na teritorij rimske provincije Dalmacije 1. Gotovo do posljednjega desetljeća IV. stoljeća nema podatka u izvorima da bi germanski ili neki drugi narodi prodirali na teritorij Dalmacije. Upadi „barbara“ na taj teritorij osjećaju se tek svršetkom IV. stoljeća. Osim Goto-Slavena o masovnom doseljenju nekoga drugoga stanovništva na teritorij rimske Dalmacije od V. stoljeća pa nadalje u izvorima nema spomena. Dva, od tri postojeća izvora o doseljenju Hrvata, ponekad identificiraju Hrvate i Gote što nije neshvatljivo. Naziv “Goti” u starih autora nije imao samo germanski etnički smisao i primjenjivao se na razne “barbarske” narode.93 Goti nisu došli na Balkan kao jedna etnička cijelina. MeĎu njima je bilo i Slavena.94 Goti, koji su osvajali zemlje na jugu, nisu sprovodili politiku istrebljenja naroda na koje su nailazili. Njihov je cilj bio stjecanje teritorija i potčinjavanje starosjeditelja.95 Suživljenje Gota i Slavena trajalo je stoljećima. “Što se tiče Gota, oni su iz Skandinavije prešli na ušće rijeke Visle, pa su se kroz pradomovinu Slovena, kojoj približno odgovara teritorija današnje Poljske i zapadne Rusije, Belorusije i zapadne Ukrajine prvo ugnijezdili u Ukrajini a onda odatle krenuli ka Balkanu, Apeninskom poluostrvu i Pirinejima,… Prema tome, Goti su stotinama godina živjeli usred slovenskoga etničkoga prostora i nije nikakvo čudo da su u legendarnoj tradiciji i literaturi dovoĎeni u vezu sa Slovenima, miješani s njima… Germansko je porijeklo našijeh ključnijeh termina: crkva (Kerk), strijela (Strala), kamen (Hammer), stijena (Stein), hljeb (got. hlaibas), ljudi (liudi, Lieute), gost (od lat. hostis, ali preko gotskoga gast), brijeg (Berg) šljem (Helm), ljubav (Liebe, što nema veze sa lat. amor), mlijeko (got. miluks, njem. Milk, što opet nema veze sa lat. lacteus = mliječan), sin (got. sunus, njem. Sohn, što je opet bez kontakta sa lat. filius, a to je veoma česta riječ), stolica, prijesto (got. stols, lat. sedile), volja (got. wilja) i sl.! Gotskoga je porijekla čak i bratoljublje - brothralubo! H. Ulaszyn, u knjizi Praojczyzna Slowian (LoĎ, 1959), ispitivao je postotke podudarnosti izmeĎu gotskog, na osnovu prijevoda Biblije na gotski i litavski, i crkvenoslovenskog, na primjeru Marijinskog jevanĎelja, i ustanovio da je crkvenoslovenski bliži gotskom nego litavskom. Gotsko - slovenskih paralela je bilo 2782. a gotsko -litavskih svega 941. (:111). A kad je uzeo da uporeĎuje gotsko -latinske i gotsko - slovenske paralele u tekstu Biblije, našao je gotsko - slovenskih podudarnosti 518. a gotsko - latinskih svega 362 (:122)….Osim toga, nije važan samo broj leksičkih podudarnosti nego njihov karakter i vrsta. Slovene i Germane vežu ključne lekseme: ljudi, ljubav, krst, crkva,
hljeb, kamen, knez, vitez, strijela, brijeg, hum, mlijeko, stijena... G. Labuda (1960:35) istražuje gotsko-slovenske leksičke veze po oblastima, pa ih nalazi u: nazivima nastamba, stoke, hrane, oruĎa, vojske, titula vlasti, trgovine pa čak i pridjeva. Gore navedenim leksemama treba dodati: skot, luk (hrana), staklo, kotao, šlem i trgovačke termine: kupiti, dijeliti, kusiti = kratiti, lihva-r, l‟st‟ =starosl. lukavstvo itd. «96 Gotska nazočnost na teritoriju rimske Dalmacije povijesno je dobro posvjedočena. “Godine 488./89. većina Istočnih Gota pod vodstvom Teodorika odlazi prema Italiji. U razdoblju posljednjeg desetljeća 5. i prvog desetljeća 6. st. taj je vladar uspio stvoriti veliku državu, koja se protezala od današnje francuske pokrajine Provence na zapadu, zahvaćajući cijeli Apeninski poluotok i Siciliju prelazila je u područje Alpa, gdje je zauzimala Sloveniju i dio Austrije, prema istoku obuhvaćala je Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu te dio Vojvodine (Srijem). Od svih područja jugoistočne Europe Istočnim Gotima je najgušće bila naseljena rimska provincija Dalmacija, odnosno današnja južna Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Ti su prostori imali veliko značenje kako u gospodarskom, tako i u strateškom smislu. Na svim područjima jugoistočne Europe Istočni Goti su predpostavljali neznatnu manjinu u odnosu na kasnoantičko autohtono stanovništvo.”97 Činjenica je da su Goti suvereno vladali u rimskoj provinciji Dalmaciji od iza godine 490. do 552. Ostrogoti su držali u svojoj vlasti teritorij koji je obuhvaćao “jadransku obalu (i otoke) od rijeke Raše (Arsia fl.) u Istri do Neretve (Naro fl.). Granice u zaleĎu išle su južno od Kupe (Colapis fl.) do visine Velike Kladuše i dalje prema dolini Vrbasa (Urpanus fl.) u visini Banja Luke, a odatle prema Doboju. Dalje prema istoku granica je išla do Drine (Drinus fl.) i njenim tokom dalje na jug, te se spuštala do Neretve. U administrativnom smislu provinciji Dalmaciji je u vrijeme istočnogotske vladavine pridodana i provincija Savija. Središte obiju provincija bila je Salona u kojoj je stolovao comes Dalmatiarum et Saviae (Kasiodor, IX., 8. i 9).”98 U Liburniji iz doba “seobe naroda” posebno nalazimo tragove nazočnosti Gota. “Danas je sigurno da je istočnogotska vlast na tlu Liburnije bila čvrsta prije svega zato što ju je štitila snažna gotska flota, tako da je Liburnija činila posebnu vojno-pomorsku oblast (insula Curitana et Celsina) kojom je zapovijedao comes. U rukama Istočnih Gota ostao je i dio obale od Nina do Karina (dakle dio stare klasične Liburnije) tako da je preko Karinskog mora, Novigradskog mora i Podgorskog kanala bila osigurana veza sa sjevernim liburnijskim područjem”. I arheološki nalazi i podaci sačuvani u literaturi (ravenski anonimni Kozmograf i Prokopije) potvrĎuju da je Liburnija “administrativno-teritorijalna jedinica gotske države, koja je nastala u tijeku prvih godina bizantsko-gotskog rata kao posljedica bizantskog osvajanja Dalmacije, dijela Liburnije i Savije. Nakon bizantskoga osvojenja Savije, ta je gotska provincija sprečavala prodor bizantske vojske u Liku i Gorski Kotar, ali i pristup Italiji preko Tarsatike, odnosno unutrašnje i obalne istarske ceste.” Gotska Liburnija je bila, pogotovo nakon bizantinskog osvojenja Istre godine 539.-544.) svojevrsna krajina koja je djelovala “najvjerovatnije u okviru planova i zadatak štaba u Akvileji na čelu kojeg je bio comes Gothorum.”99 ”Na području Kninske krajine iz vremena seobe naroda najprisutniji su nalazi istočnogotske provenijencije...Veća koncentracija ostrogotskih nalaza na užem kninskom prostoru govori o značenju ovoga prometnog pravca iz unutrašnjosti prema moru i obratno. Tada je premješten i prometni sustav iz Burnuma na Knin, koji tada zauzima onu prometnu ulogu koju će zadržati i u idućim povijesnim razdobljima... Navedeni sporadični nalazi s raznih lokaliteta upozoravaju na to da je došlo do odreĎene simbioze slavenskih došljaka s autohtonim etnikom.”100 Goti su posebno naselili dio teritorija današnje Bosne. Veliki dio područja današnje Bosne ranije je bio planinski dio provincije Dalmacije. U stvari, Bosna je podijeljena na gornju ili planinsku
Bosnu, odnosno na Bosnu ispod razvodnih planina do prijelaza rijeke u nizinu, i na donju ili ravnu Bosnu, onu bliže utoku bosanskih rijeka u Savu. Veliko područje zapadnog dijela današnje Bosne za rimske vladavine nastavali su Dalmati. “Zemlja” Bosna u obujmu, u kakvu se navodi u djelu De administrando imperio kao jedinstvena teritorijalna jedinica, protezala se, kako se u historiografiji smatra (M. Hadžijahić), na području u kojem su prije prebivali Desitijati. Goti su se posebno nastanili na prostoru Dezitijata, kako je očito i iz nalaza u Brezi (1930.). O vladavini Gota u Bosni od oko 490. svjedoče prilično brojni ostaci njihove materijalne i duhovne kulture. U historiografiji se ističe da je nazočnost istočnih Gota u Bosni i Hercegovini od konca V. do četvrtog desetljeća VI. st. činjenica preko koje se ne može prijeći. Otkriveni nalazi pokazuju da su se svi pridošli Goti, osim onih u vojnim posadama, postupno pokušali uklopiti u zatečene prilike. Do koje je mjere ostvarena asimilacija gotskoga i starosjediteljskog elementa moći će se reći tek nakon svestranijih istraživanja. Zasad teškoće u tome pravi činjenica što su Goti, kako je poznato, u svojim kretanjima i doticanjima s antičkim svijetom u prethodnim stoljećima preuzeli mnogo toga iz antičke kulture.101 MeĎutim, činjenica što upravo iz doba istočnogotske vladavine u Bosni i Hercegovini potječu mnogi nalazi dotad nepoznati na tom području dopušta zaključak da oni pripadaju baš tom etnosu. Iz cjelokupne sinteze nalaza u Bosni i Hercegovini iz doba ranog srednjeg vijeka očit je veći broj gotskih ostataka u odnosu prema drugima, što potvrĎuje važno povijesno značenje Gota u tim pokrajinama. Paškvalin zaključuje da je pojava kršćanstva i „početak njegove hijerarhije“ nastao „u kraju antičkih Desitijata (srednja Bosna)“.102 Na prostoru Desitijata (Daesitiates), koji su nastavali prostor od „gornjeg toka rijeke Bosne, krajeve oko Gornjeg Vrbasa, od Gornjeg Vakufa, Bugojna i Lašve do Zenice“ pronaĎene su brojne bazilike i to „Varvara (Prozor), Glavica (G. Vakuf), Grudine (Bugojno), Oborci (D. Vakuf), Varošluk (Turbe), Kalvarija (M. Mošunj), Lepenica (Kiseljak), Breza, Dabravina (Vareš) i Bilimišće (Zenica).”103 Nitko ne zna kako se, odakle i zašto baš od V. stoljeća pa nadalje provodilo snažno kristijaniziranje teritorija Desitijata. I to je razlog da se u historiografiji posebno obraĎuje problematika ranokršćanskih bazilika u Bosni, koje većina autora datira u razdoblje od IV. do kraja VI. st.104 Te bosanske i hercegovačke bazilike stvarno imaju niz posebnosti. Tako je uočeno npr. u Založju kod Bihaća, Brezi i Skelanima na Drini da se na razmaku od nekih stotinjak metara, dakle na sasvim maloj udaljenosti, nalaze po dvije bazilike, što bi moglo značiti (koristeći rezultate istraživanja Franza Glasera za neke susjedne zemlje) da se tu radi o graĎevinama dviju crkvenih organizacija od kojih bi jedna pripadala arijanskim Gotima, a druga pravovjernoj crkvi. Inače, meĎu dotičnim gradnjama nema bitnih razlika u obliku osim što su kod pretpostavljenih arijanskih crkava krstionice većinom graĎene izvan crkava.105 Nada Miletić zaključuje da ostaje otvoren problem koja od tih mnogih bazilika u ranom srednjem vijeku pripada arijanskom kultu.106 MeĎutim, ako se prihvati teza da je veći dio bosanskih crkava sagraĎen baš od početka i u doba istočnogotske dominacije, kako se u historiografiji uglavnom misli, onda možemo zaključiti da su mnoge od tih crkava uistinu pripadale Gotima. Izgleda nepobitno da je gradnja „dvojnih bazilika“ u Bosni započela u doba istočno-gotske vladavine (kao i sličnih u Dalmaciji iz istoga razdoblja). Osim Ostrogota u navedenom razdoblju na teritoriju srednjovjekovne Bosne teže je zamisliti da su starosjeditelji ili neki drugi doseljenici kršćanske vjere gradili takve sakralne objekte. Nemoguće je pretpostaviti da su u Bosni od kraja IV. do kraja VI. stoljeća postojale posebno povoljne prilike za procvat nicejskog kršćanstva. I iz činjenice da ranije kršćanske crkve starosjeditelja na toj istoj teritoriji nisu tako graĎene moguće je zaključivati da su takvu gradnju u Bosnu mogli donijeti Goti. Može se zaključiti da su Ostrogoti na teritoriju Desitiata utemeljili začetak rane srednjovjekovne države Bosne. I antička Narona postala je jako vojno i političko uporište Ostrogota. U tom je gradu,
izmeĎu ostaloga, pronaĎena i nekropola kasnoantičkog autohtonog življa „na kojoj su se uz kasnoantičko autohtono stanovništvo sahranjivali Istočni Goti i njihovi barbarski podanici“.107 Doseljenje nekog drugog etnosa, osim „Goto-Slavena“ posebno s europskog sjevera, na teritorij rimske Dalmacije bilo je nemoguće od 558. sve do svršetka avarske vlasti u Panoniji. Goti su bili poraženi od Bizanta, ali nisu bili pobijeni nego samo pokoreni. Prokopije svjedoči da je poslije gotsko-bizantskih borba, konkretno poslije povlačenja Gota, u lipnju 536., bizantski vojskovoĎa Konstancijan zadobio svu Dalmaciju i Liburniju i pridobio za sebe sve Gote koji su nastavali te predjele.108 Iz toga se svjedočanstva vidi da su Goti, koji su u VI. st. i dalje bili u Liburniji i Dalmaciji, živjeli pomiješani sa starosjediteljima i da su se tijekom vremena stopili s njima u jedan narod.109 Da su Goti ostali i stopili se sa starosjediteljima dokazuje i činjenica, koju navodi Germain Morin u jednom svom tekstu iz 1932., kako se u VI. i VII. st. u nekim “ilirskim” crkvenim općinama svetkovao blagdan trojice gotskih mučenika: “Hildaevora, Vihila ili Juhila i Theogenesa”.110
VI. O gotskom podrijetlu Hrvata “Hoc regnum Dalmaticum a Gothis originem, a Slavis incrementum accepit.” (Dalmatinska država je gotskog podrijetla, a povećana je sa Slavenima.) Farlati111 1. Hrvatsko ime sreće se, posebno od IX. stoljeća na teritoriju današnje Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Ukrajine, Poljske i Češke. Neki pojedinci na temelju tolike raširenosti imena pretpostavljaju da hrvatsko ime prvobitno nije značilo etnonim, nego jednu socijalnu oznaku.112 Otto Kronsteiner je prvi 1978. objavio mišljenje da su prvobitni Hrvati bili konjaničko-nomadski vodeći sloj avarskog kaganata.113 Pohl tvrdi da se teško može zamisliti postojanje posebnih etnosa na sjeverozapadnom Balkanu prije IX. stoljeća.114 I Omeljan Pritsak ističe začetke hrvatske etnogeneze u avarskom kaganatu, ali tako da u Hrvatima gleda prvenstveno „merkantilno-političku skupinu“.115 Navedene tvrdnje nisu utemeljene na činjenicama. Avari se spominju prvi put g. 450., a oko 558. izmeĎu Dona i Dnjepra. Porfirogenet piše u DAI da su Avari početkom VII. st. zavladali Dalmacijom.116 Maretić s pravom primjećuje da ni jedan suvremeni izvor o tom doseljenju Avara u Dalmaciju ne zna ništa i da se njihov dolazak o kojemu govori Porfirogenet nije nikada dogodio. Važno je navesti da Porfirogenet, koji piše svoje djelo oko 949., navodi da su Slaveni, koji se prema njemu i Avari nazivaju, prije 500 godina dakle oko 499., osvojili Solin i zauzeli Dalmaciju. To znači da sam Porfirogenet smješta u V. st., dakle u doba Gota, dolazak Slavena u rimsku provinciju Dalmaciju, a kako tada nije bilo ni spomena o Avarima taj se njegov navod može odnositi samo na Slavene. Navod Teofilakta Simokate (umro 628.) o slavensko-avarskomu savezništvu u doba cara Mauricija (582.-602.) može se odnositi samo na one Slavene, koji su se nalazili izvan navedenog teritorija. Bitno je znati da Teofilakt Simokata piše kako su skupine koje su bježale s istoka na zapad preuzele avarsko ime da bi zvučalo strašno.117 Avari su mogli zauzeti i neki dio rimske provincije Dalmacije, ali ne postoji izvor da su bilo kada zauzeli teritorij Japoda, Liburna i Dalmata. Štih s
pravom zaključuje kako je „Kronsteinerova tvrdnja da se Hrvati gotovo uvijek spominju zajedno s Avarima bez podloge u povijesnim izvorima“.118 MeĎutim, činjenica je da se hrvatsko ime, nalazi gotovo samo na onim europskim i balkanskim prostorima, na kojima su svojedobno obitavali Goti, a već to upućuje na logičan zaključak da su prvobitni Hrvati, koje izvori nazivaju i Goto-Slavenima, bili Ostrogoti, koji su se tijekom vremena poslavenili.119 Da bi Hrvati mogli biti germanskoga, odnosno gotskoga podrijetla može se zaključiti i iz sljedećega: a/ Gotovo se svi istraživači naziva Hrvat slažu da taj etnonim nije slavenskog podrijetla. Stanko Guldescu posebno upozorava da bi etnonim Hrvat mogao biti germanskoga postanja: “Prema etimologu E. Förstemannu, gotski korijen ´Hrothi´ ima različite oblike kao Hruad, Hruat, Hroad, Hruot i Chrout. Ima i jedan stari natpis u Dalmaciji u kojemu je riječ ´Dux Hruatorum´. Lucius (Lučić), Trogiranin, hrvatski pisac iz XVII. st. često je prevodio riječ Hrvat s ´Hruat´ mjesto Hrvat. Dakako, nikome tko je imao posla sa srednjovjekovnim latinitetom neće biti ništa neobično, što se u dokumentima upotrebljava u kao v. Valja, dakako, voditi računa i o tome da se Lucius služio vrlo starim izvorima, koji ga nisu nadživjeli. Još u XVIII. st. ima odjeka proširenog srednjovjekovnog vjerovanja da su Goti i Hrvati još na početku srednjega vijeka bili jedan isti narod.“120 Moguće je složiti se s mišljenjem nekih pojedinaca da Hraedas ili Hrothi ne mogu imati nikakve veze s imenom Hrvat, ali to ne znači da etnonim Hrvat nije germanskoga podrijetla. Prvobitno ime Hrvata (po njihovu doseljenju) najvjerodostojnije je sačuvano jedino na kamenim starohrvatskim spomenicima. U doba Branimira taj etnonim zabilježen je (datacija od 879. do 892.) kao „Cruat“.121 Benno Eide Siebs navodi slijedeći korijen u nekim osobnim imenima Germana: „Hroud-, Hrod-, Rod., Frod-, Hrodel-, Frodel-, Hrods-, Ros-, ags. Hroth-, Wroth-.“ Ovaj autor navodi u svezi s ovim korijenom slijedeća germanska osobna imena: Hrotbald, Hruadbero, Hruatboto, Hruadgast, Hroadcrim, Hrodhad, Hruadloh, Hruadlaug, Hruadbert, itd.122 b/ Mogućnost da je etnonim Hrvat germanskoga podrijetla, odnosno da su Hrvati podrijetlom Goti, potkrepljuje činjenica da su završetci nekih imena hrvatskih vladara germanski. U svezi s navedenim treba napomenuti kako možda i neka od imena prvih vladara u Liburniji i Dalmaciji u IX. st. nisu slavenska. Antun Dabinović misli „da su se Hrvati, koji su kao i Bugari, po broju svakako bili neznatna manjina, prilagodili Slavenima, kad su napustili upotrebu neslavenskih ličnih imena. Hrvati su kao i Bugari i Varjago-Rusi naprosto iščezli usred slavenske brojne većine.“123 U Germana su osobna imena, složena od dva dijela i od kojih je jedan završetak mar, -mer, -mir i slično, muška i ženska, a prvobitno su bila vezana s obnašanjem neke djelatnosti (vlasti, časti).124Navedeni završetak znači velik, snažan, ugledan.125 Ne može se zanemariti ni to da se navedeni završeci pojavljuju u starogermanskim imenima i to osobito u njihovih gotskih vladara, a posebno tijekom V., VI., i VII. stoljeća. Hermann Reichert izmeĎu ostalog navodi i ova imena: Ariomer (zapadnogotski?) iz 430. do godine 460., Guldrimir (zapadnogotsko) iz godine 612., Sandrimer (zapadnogotsko) iz 620. god., Sisimir (zapadnogotsko) iz 683., Argemir (zapadnogotsko) iz godine 683.126 U rimskoj Dalmaciji imamo posvjedočeno postojanje starogermanskog imena Ricimer iz godine 460.127 Činjenica je da završetak imena hrvatskih vladara na - mer, odnosno, - mir jasno upućuje na svezu s Germanima. Šegvić je točno upozorio da su hrvatska vladarska imena najvjernije zabilježena na kamenim natpisima i da oni imaju gotski završetak na -mer (- mereis).128 „Diese haben gotische Endungen auf -mer (-mereis): Trepimer, Budimer, Selimer, Ratimer, die vollständig den Namen von unzweideutig gotischer Herkunft Silimerus, Retimerus, Ritimerus, Delimerus, Gelimerus usw. entsprechen.“129 U literaturi prevladava vrlo staro shvaćanje o germanskom podrijetlu završetka -mer6 u slavenskoj antroponimiji.130 Da su završeci očito germanskog
postanja očituje se i iz toga da se imena hrvatskih vladara uopće ne mogu tumačiti doslovno u hrvatskom smislu. Poučan je primjer Tome Maretića koji točno konstatira: „Neke riječi, što dolaze u složenim imenima, tako su Slavenima mile, da ih slažu i s onakim riječima, s kojima ne daju pravoga ili baš nikakova smisla. To osobito vrijedi za riječi - slava i -mir.“131 Mate Suić točno zaključuje da je dio imenskih složenica na -merus (mirus) u Hrvata germanskog podrijetla i da je prvobitno imao značenje „slavan“. On posebno ističe da je imenska složenica na -goj (u neretvanskih vladara Domagoja i Berigoja) sinonim završetka na - mir, koje je nastalo od prvobitnoga -merus, odnosno -mirus.132 M. Šimundić u svezi s navedenim završecima zaključuje: „ Germanski imenski član mer - slavan, znamenit na slavenskome se prostoru ukrstio s im. mir. Susreće se u starome češkome imenarstvu, poljskome, ruskome i dr... Budući da su Germani i Slaveni živjeli u susjedstvu, Goti pak izmiešano s Hrvatima, to su i oni prihvatili naš mir u imenima Argemir, Guldrimir, Sisimir i dr. Naravski, važna je pri tome glasovna blizkost.“133 Poznato je da su gotski vladari i u današnjim hrvatskim zemljama nosili imena Valamer, Theodomer, Vidimer i slično, a da se poslije tih vladara na Balkanu takovi završeci navedenih imena pojavljuju u osobnim imenima ne samo Hrvata, nego i Srba i to posebno u imenima njihovih vladara. Posebno je važno istaknuti da su u hrvatskim izvorima i tradiciji (posebno u popa Dukljanina) poznata mnoga germanska (gotska) imena. Izložena problematika može se s uspjehom riješiti ako se tumači u svojoj cjelovitosti, a ne samo kroz pojedine detalje. U smislu ovoga shvaćanja posebno je važno Dabinovićevo upozorenje i na slijedeće činjenice: „Već je prije istaknuto, da se hrvatsko ime prvi put pojavljuje u domaćoj listini god. 852. (Trepimirus, dux Chroatorum). Naziv kneza Hrvata podsjeća na nazive germanskih vladalaca, koji su se takoĎer zvali kraljem Visigota, Franaka, Burgunda, Langobarda... Nema sumnje, da je naziv ‚knez‟ sličan nazivu ‚kuning‟ ili ‚konig‟ kako ga vidimo u naslovima germanskih vladalaca. Zanimljivo je pritom, da se iste varijante u vladalačkim naslovima nalaze i u latinskim spisima o Germanima kao i o Hrvatima.“134 c/ Postojanje stare slavenske (hrvatske) i germanske (gotske) simbioze ne očituje se samo u preuzimanju germanskih naziva i značenja za neka glagoljska slova,135 nego i u pripadnosti Hrvata arijanstvu. Hrvati su prema Tomi doselili kao arijanci. Japundžić iznosi u prilog mišljenju Šegvića i Barade da je vodeći sloj Hrvata primio kršćanstvo i to ono arijansko na istoku sljedeću činjenicu: „Bilo Zapadna, bilo Istočna Crkva kod krštenja upotrebljava formulu ‚EGO TE BAPTIZO‟, što grčki znači: uronjavam, čistim, perem od istočnoga grijeha. Hrvatska formula, koju su misionari prenijeli i na druge slavenske narode, glasi: JA TE KRSTIM, a to znači, činim te kršćaninom, a ne perem te. A ta je riječ, kako neki misle, nastala od starogermansko-gotske riječi KREIST, što doslovno znači kršćanin. Kod nas ‚krst‟ ima značenje krštenja. Kod istočnih Slavena označuje krštenje i križ.“136 Toma ArhiĎakon sigurno ne bez razloga crkveni raskol u hrvatskoj državi tumači isključivo arijanizmom. Iz Dukljaninova pričanja takoĎer se može zaključiti da su Goti po vjeri isto kao i Sklavini bili arijanci. Dukljanin priča u IX. glavi latinske redakcije kako je kralj „Svetopelek“ povjerovao u Krista, pokrstio se cijelim svojim kraljevstvom i postao „pravovjerni i pravi štovalac Svetoga Trojstva“. Eduard Peričić zaključuje kako „i sama činjenica naglašavanja kod Svetopeleka da prihvaća, nauku Presvetoga Trojstva upućuje na neki trag arijanstva“.137 Nauk arijanizma nije se naizgled razlikovao od nicejskog vjerovanja, a stvarne razlike, konkretno u shvaćanju Trojstva bile su neusporedivo manje nego misle neupućeni. Arijanizam je sebe doživljavao kao oživotvorenje prakršćanstva. Arijanska je crkva bila u prvom redu crkvena zajednica jednoga mobilnog naroda i zato nije bila strogo teritorijalno organizirana kao Katolička crkva.138 Arijanizam može zahvaliti svoje dugo održavanje posebno bogosluženju na narodnom jeziku. Toma spominje
kako je god. 1059. godine održan „sinod svih prelata Dalmacije i Hrvatske“ na kojemu je, izmeĎu ostaloga, donesena zabrana bogosluženja na slavenskom jeziku. Ova odluka je prouzročila raskol meĎu narodom u hrvatskoj državi, koji je kulminirao posebno godine 1062. Josip Hamm u analizi Tomina izvora dolazi do ispravnog zaključka da je u pozadini crkvenog raskola u Hrvatskoj bio arijanizam. „I Šišić - kojemu su papine riječi ‚u svojoj jezgri sasvim vjerno usčuvane‟- priznaje da se ovo mjesto ima tako tumačiti da je u Rimu vladalo mišljenje, da je slavenska služba arijanskoga (dakle heretičkoga postanja), samo što on u tome vidi ‚tendencioznu informaciju dalmatinskih Latina‟, a ja mislim da se papine riječi imadu uzeti doslovce i da se u jedanaestom vijeku nije tako razmetalo arijanizmom kako se to obično drži, nego da se pritom doista imala na umu Arijeva ili Arijevoj vrlo srodna nauka. Najbolji je dokaz za to i opet Toma, koji smrt Cededinu opisuje..., a to nije ništa drugo nego doslovni opis smrti Arijeve, što, dakako, ne isključuje da je Cededina smrt u svojim detaljima mogla biti i naknadno izmišljena, ali isto tako potvrĎuje činjenicu da je Toma pišući o arijanizmu meĎu Hrvatima u XI. stoljeću doista imao pred očima Arijevu a ne koju drugu hereziju...“139 Hamm zaključuje kako se pojava arijanizma u XI. st. ne može činiti čudna jer da i Stefan Prvovjenčani u @itiju svoga oca govori o tome kako se Arijeva hereza u Nemanjino vrijeme ukorijenila u njegovim zemljama. On dodaje da je ovdje govor o arijanstvu te „ da se i Stefan i Toma toliko obaraju baš na arijanstvo, kojega u ovo vrijeme (XI. i XII. stolj.) u Europi više nigdje nije bilo.”140
VII. Kazivanje izvora o doseljenju Hrvata 1. Hrvati su, prema izvorima: De admimistrando imperio, Sclavorum regnum i Historia salonitana, doselili u nekadanju gotsku Liburniju s europskog sjevera. Važno je da se Tomino kazivanje odakle su doselili Sclavi slaže u istom smislu napisanom navodu, inače kontradiktornoga, Konstantina Porfirogeneta. “Nema nikakvog indicija, po kojemu bi se moglo sumnjati, da je Toma uopće znao za carevo djelo, a napose da je ovisan u pitanju seobe Hrvata. Ipak, obojica su suglasni u tome, da Sclavi dolaze iz istoga kraja, makar ga različito nazivaju. Po Porfirogenitu, koji je imao vijest iz vremena, kad je još postojala bjelohrvatska oblast, oni dolaze iz Bijele Hrvatske; ali je ova god. 999. potpala pod vlast Boleslava Hrabroga i postala sastavni dio Poljske, zato Toma, dotično njegov izvor, može da piše kako dolaze iz Poljske, što je u jednom i drugom slučaju jedan isti kraj. Kako se vidi, oba izvora potpuno su neovisna jedan od drugoga, a ipak se slažu da su se Sclavi doselili iz Poljske,..”141 I Hrvatska kronika navodi doseljenje sa sjevera Europe, a doseljenike u kontinentalnom dijelu „Donje Dalmacije“ naziva Bijelim Hrvatima. G. Labuda niječe postojanje “Chorwatov Nadvislanskih” i zaključuje da su “izmeĎu gornjeg Buga i Sana i dalje sve do Wisloke bili naseljeni Lendzjani, poljsko pleme, kojima je najvjerojatnije središte bio Przemysl”.142 MeĎutim, Historia salonitana upravo tvrdi da su doseljeni Hrvati “Lingoni”.143 U staroj ruskoj literaturi smatralo se da taj etnonim označava Poljake.144 Anonimni “Bavarski geograf” (izvor iz IX. stoljeća napisan na latinskom jeziku) naziva ih “Lendici” i navodi da imaju 98 “gradova” (što se dakako ne može shvaćati doslovno u današnjem smislu.).145 MeĎutim, nisu utvrĎene točne granice toga etnonima. Adam iz Bremena (XI.
stoljeće) smješta Lingone izvan Poljske (blizu srednjeg tijeka rijeke Labe).146 Sam Toma ne precizira pradomovinu Hrvata pa zato napominje da su Hrvate “mnogi nazivali Gotima, a isto tako i Slavenima, prema osobini imena onih koji su bili došli iz Poljske ili Češke.”147 Još za vladanja kralja Boleslava I. Hrabrog (992.-1025.) njegovo je kraljevstvo bilo poznato kao zemlja koja se zove “Sclavinia”, a tek pri kraju X. stoljeća počeo se upotrebljavati naziv “Polonia”148 Za shvaćanje etničkih odnosa u srednjovjekovnoj Poljskoj važno je istaknuti da je poljski ljetopisac Vincentius Kadlubek (1160.-1223.) izrazio mišljenje da su “stari Poljaci potomci Gota i Vandala”.149 Na nadgrobnom natpisu Boleslava I. pisalo je: “Tu possedisti, velut Athleta Christi, Regnum Sclavorum Gothorum seu Polonorum.”150 Iz natpisa je očito da se izjednačuju Goti i Poljaci. 2. U historiografiji je ostalo sporno doba kada su se Hrvati doselili. Naime u hrvatskoj historiografiji XIX. i XX. st. zavladalo je apriorno vjerovanje da su se Hrvati doselili u svoju današnju postojbinu u VII. st. u doba cara Heraklija. Ovo mišljenje temeljilo se na djelu De administrando imperio, koje je nažalost drugorazredni, nepouzdani i u sebi kontradiktoran izvor. Navedena seoba u VII. st. nije se objektivno mogla dogoditi. „Da je car ´zatražio pomoć´ ne kod Sama koji mu je bio bliži i uz to poznat po uspesima protiv Obara nego u dalekih Hrvata u Maloj Poljskoj i Šleskoj i nije nimalo verovatno,... Ima jedna stvar, koja naročito govori protiv toga, da su Hrvati iz Bele Hrvatske neposredno prodrli do Dalmacije. Kud su prošli? Ako su išli preko Panonije, što bi bio najkraći i najverovatniji put, oni bi morali udariti na Obre. Kako bi oni mogli doći u Dalmaciju kao pobeditelji, a da obarska Panonija ne bude savladana? MeĎutim, u Panoniji, Obri su se održali u svojoj vlasti, a bili su od Sama potisnuti samo na zapadnim i severozapadnim granicama. Možda su Hrvati išli preko Samova područja? Ali i onda bi pre trebalo oslobaĎati slovenska naselja u Norikumu i južnoj Panoniji, pa tek onda doći do Dalmacije.“151 U svezi s pisanjem Konstantina Porfirogeneta da su Hrvati sa sjevera, po zapovijedi cara Heraklija, došli u Dalmaciju Švear savršeno ispravno zaključuje: „Koji Chrobati? Jeli morebit koji za berdinami karpatskimi stanovali su u Sarmacii? Koja budala bi to misliti mogla, da je Heraklio car s prekokarpatskimi Chrobati zapovedati mogo; kakovo s njimi prijateljstvo i poznanstvo je imao? Da pako sa sinovi Hrobata vojvode i poznanstvo i prijateljstvo je imao, to pervašnji dogodjaji očituju; i da je sinovom Hrobata vojvode zapovedati mogo, dosta poznano je: jer Mesia dolnja bila je od vremena Mauricia cara pod vladanjem Gerkah, i ostala je pod njihovom vlastju i za života Heraklia cara.“152 Švear na kraju ovoga izlaganja ističe kako se mora zaključiti da su Porfirogenetovi Hrvati bili Bugari. I Howorth je g. 1882. pisao da za cara Heraklija nisu došli Hrvati, nego Bugari koji su nosili ime po knezu Kubratu.153 Gančo Cenov zaključuje da Konstantin Porfirogenet kada piše o doseljenju Hrvata opisuje panonske Hrvate i to Krovata (“Krobatos”-a) i njegov narod, koji je na poticaj Heraklija pobjedio Avare. Panonski Hrvati, prema tom piscu, bili su Krovatovi ljudi. “Bugari ili Krovatov narod pomiješao se sa starosjediteljima i na taj način utemeljio hrvatsku državu.”154 U raspravljanju o citiranoj rečenici ne može se zanemariti činjenica da se doseljenje Hrvata datira u doba Heraklija, a posebno je nužno osvrnuti se i na sasvim drugi datum doseobe opisan u glavi XXIX. U toj glavi piše: „Sami pako Rauzijci vladahu nekoć gradom Pitaura zvanim. Kad ono Slovenci osvojiše ostale gradove u toj temi, osvoje i taj grad. Od stanovnika jedne poubiše, a druge zarobiše. Koji pako mogoše pobjeći i spasiti se, nastane se na strminama. Najpre sagradiše mali grad, tamo gdje i danas stoji, a kašnje ga povećaše... Od vremena pako, odkako se preseliše
žitelji Salone u Raguzu, ima do danas, to jest sedme indikcije godine 6457, pet stotina godina.“155 Nikola Tomašić u svojem komentaru ovoga pasusa upozorava da je ova glava pisana 949. godine poslije Krista. Božidar Ferjančić u svezi s ovim navodom zaključuje: „Na osnovu ovog podatka dobija se 449 g., kao datum pada Solina u ruke Slovena i Avara, što svakako nije tačno.“156 Najjednostavnije je ustvrditi, kako to radi Ferjančić, da ovaj podatak o doseljenju Slavena nije točan, ali kako sigurno znati da je podatak o doseljenju Slavena u drugoj glavi ovoga djela točan. Miho Barada je dokumentirao kakve su potpuno kontradiktorne zaključke, na temelju toga izvora izvlačili istraživači o Bijeloj Hrvatskoj i seobi Hrvata, pa je logično zaključio: „Zato u pitanju seobe Hrvata tražiti rješenje u samim vijestima Porfirogenita uzaludna je svaka muka i nastojanje; treba pustiti vijesti careve potpuno po strani i nastojati pronaći drugovdje utvrĎene povijesne činjenice te pomoću njih odreĎivati vrijeme, način i put seobe Hrvata u Dinaride.“157 Sa sigurnošću se može zaključiti da je Konstantin Porfirogenet, kada spominje “Hrobatos”-a u Hrvata i piše o zbivanjima koja su se dogaĎala nekoliko stotina godina prije njegova pisanja, stvarno pomiješao doseljenje Hrvata s doseobom Bugara i borbama Bugara s Avarima. MeĎutim, zemljopisni smještaj Hrvata po doseljenju u De administrando imperio, pokazuje se kao nesumnjivo točan. Važno je navesti i da je opis toga smještaja iz glave 30. sukladan opisu iz glave 31. Naime, pasus koji se na to odnosi u glavi 31. glasi: “Krštena Hrvatska ima ove naseljene gradove: Nin, Biograd, Velicin, Skradin, Hlijevno, Stup, Knin, Kori, Klobuk.”158 Prema poglavlju XXX. DAI zemlja Hrvata proteže se od Cetine do grada Labina,159 a hrvatski ban vlada Krbavom, Gackom160 i Likom.161 Božidar Ferjančić konstatira da Hrvatska iz DAI “na kontinentu prema severu nije prelazila tok Kupe jer se u DAI ne spominje ni jedna župa koja se nalazi severno od te reke.”162 Iz pisanja Konstantina Porfirogeneta može se zaključiti da su Hrvati svoju prvobitnu organizacionu jedinicu imali baš na teritoriju na kojemu Sclavorum Regnum i Toma ArhiĎakon smještaju doseljenje Sklava ili Gota. 3. Djelo Sclavorum Regnum jedini je povijesni izvor za dogaĎanja na kontinentalnom prostoru nekadanje rimske Dalmacije od sredine VI. stoljeća do svršetka VIII. stoljeća. Malobrojni podaci koje imamo o tom “tamnom” razdoblju potvrĎuju da je njegov sadržaj (u svojoj povijesnoj jezgri) vjerodostojan. Izvor (u hrvatskoj redakciji) smješta doseljenje Goto-Slavena u sredinu VI. stoljeća u rimsku Dalmaciju, dakle točno u doba kad je doseljavanje “Sklavina” na taj prostor i u drugim izvorima posvjedočeno. Ti osvajači postaju, posebno od druge polovine VI. stoljeća, prava opasnost za primorska mjesta u kojima su živjeli kršćani, koji su bili (u odreĎenim razdobljima) u posebnim odnosima s Bizantom. U tome se izvoru priča samo o progonu kršćana, što znači da se nisu progonili starosjeditelji koji nisu bili kršćanske vjere, odnosno ni oni koji su otpali od kršćanstva. Papa Ivan IV. (+642.), rodom “Dalmatinac”, šalje opata Martina 640./641., dakle nakon prethodnog pada Solina, u Dalmaciju i Istru, da od “pogana”, kako se nazivalo i arijance, otkupi zarobljene kršćane i sakupi kosti mučenika. Pregovori o otkupljivanju zarobljenih kršćana i sakupljanju kostiju mučenika nužno pretpostavljaju dobro organiziranu vlast tih “pogana” na zauzetom teritoriju. Goto-Slaveni i starosjeditelji živjeli su, prema Sclavorum Regnum, u jedinstvenu kraljevstvu koje je bilo sastavljeno od manjih oblasti, kojima su upravljali banovi. Kralj je te zajedničke države imao sjedište u bosanskoj banovini. Kontinuitet vladanja gotoslavenskih vladara u tome kraljevstvu od (oko) 547. do završetka pričanja hrvatske redakcije izvora (1089.) nisu nikada prekinuli bilo kakovim političko-državnim
vrhovništvom ni Bizant, ni Avari. Goti su prema Hrvatskoj kronici pobijedili vojske Istrijana i Dalmata, ali meĎu Gotima “i vele Hrvat bi pobijeno”.163 Hrvati, u obje redakcije spisa, zauzimaju po doseljenju samo jedan manji dio od cjelokupnog teritorija, koje su zauzeli GotoSlaveni. Hrvatska redakcija glave XX. navodi kako u doba kralja Cepimira „izidoše ljudi imenom Nimci ispod zvizde i primiše Istriju i počeš ulizovati u Hrvacku zemlju“. U latinskoj redakciji iste glave rečenica glasi: „Eo tempore venerunt Alamanii et ceperunt Istriam caeperuntque intrare Croatiam.“164 Iz opisa u obje redakcije ove glave točno je opisano odakle su dolazili Franci i kako su preko Istre pokušali upad na hrvatski teritorij. Iz navedenoga je očito da su Hrvati bili smješteni na širem teritoriju nekadanje Liburnije, odnosno Donje Dalmacije. U glavi se devetoj priča da je Budimir razdijelio svoje kraljevstvo na Primorje i Zagorje, a Primorje je podijelio na Bijelu i Crvenu Hrvatsku. „Od Dalme do Valdemina prozva Hrvate Bile, što su Dalmatini Nižnji...“165 Vjekoslav Klaić iz toga opisa zaključuje da je Bijela Hrvatska „sezala... od Duvanjskog polja na sjever do Vinodola“.166 Franjo Rački o značenju naziva „Valdevin“ misli ovo: „Ali ja navadjam bez svakoga okolišanja rieči Dubrovčanina Ljudevita Crievića, inače Tuberona: ‚est regio Illyrici inter Valdavum, quem fluvium vulgo Unnam vocant, et Drinam amnem sita, partim Hungariae partim Turcicae ditionis, nunc Bosniae regnum nuncupatur„. Još Crieviću, piscu XV. vieka, Una potok slovi ‚Valdauus„; uzmemo li u obzir pogrešnost izdavanja našega ljetopisa, to ćemo se lasno uputiti, da Dukljaninov Valdev-in je Crievićev Valdav-us t.j. rijeka Una.“167 U glavi XV. spisa iznose se dogaĎaji iz doba kad se „Donji Hrvati“ odvrgoše od kralja Kanimira, a kralj tada skupi „vojske svrhu istri(ja)nske zemlje i u Bosnu gornju i pojde na nje“.168 Sve navedeno znači da nisu svi Goto-Slaveni, koji su doselili u nekadanju rimsku provinciju Dalmaciju, bili Hrvati. Hrvati su bili dio Goto-Slavena, koji su prvobitno zauzeli teritorij Donje Dalmacije. U drugoj se glavi hrvatske redakcije Sclavorum Regnum spominju Hrvati u rimskoj Dalmaciji sredinom VI. stoljeća. U IV. se glavi hrvatske redakcije navodi kako je Silimir (koji je mogao vladati krajem VI. stoljeća) kršćanima napunio “zemlju Hrvatsku”. U IX. glavi hrvatske redakcije priča se kako je Budimir podijelio državu na način da od “Dalme do Valdemina prozva Hrvate Bile, što su Dalmatini Nižnji”. Hrvati se spominju i u drugim glavama izvora (na primjer u XV., XX. i XXII.) i to kao ustanici protiv središnje vlasti. Hrvati nisu vladali cijelom goto-slavenskom državom. Bijeli su Hrvati, kako ih naziva hrvatska redakcija izvora, prvobitno zauzimali posebno kontinentalni pojas Donje Dalmacije, dakle samo jednu od više postojećih banovina u velikoj zajedničkoj državi. Hrvatima su vladali banovi, koji su do svršetka VIII. stoljeća, s odreĎenim prekidima, priznavali vrhovništvo samo gotoslavenskih kraljeva. “Da li je na tome prostoru, u srednjemu vijeku, postojala jedinstvena država, poslije pada Velikog Rimskog Carstva? Kažu da nije, ali za to nema dokaza; kao ni za tezu da je postojala, sem Dukljanina. Dakle, razlozi pro postoje, a contra -ne!”169 4. I Toma ArhiĎakon smješta doseljene Hrvate na isti teritorij gdje Konstantin Porfirogenet i Hrvatska kronika. On piše: “Iz poljskih krajeva od onih, koji se nazivaju Lingoni, s Totilom bijaše došlo sedam ili osam plemenitih rodova. Videći da će im hrvatska zemlja biti pogodna za obitavanje, jer je u njoj ostalo malo kolona,170 zatražiše je i dobiše od svoga voĎe. Ostavši, dakle, ondje počeše starosjeditelje tlačiti i prisilno ih podvrgavati u svoje ropstvo. Hrvatska je brdovita zemlja,171 gledajući sa sjevera graniči s Dalmacijom. Ta se zemlja nekoć zvala Kurecija, a narod, koji se sada naziva Hrvati, zvalo se Kureti ili Koribandi. Zato Lukan (kaže): „Ondje se pouzdao u ratoborno pleme Kureta koje hrani zemlja koju oplakuje Jadransko more‟.
Nazivaju se pak Kureti kao oni koji ne žive na jednom mjestu i nestalni su, jer su živjeli priprosto lutajući po brdima i šumama. Poprimili su pak narav od oporosti zavičaja, pa su se na divlji način veselili ratnim opasnostima, napadajima, pljačkama. Vrlo su ratoborni pa se, smatrajući kao da im nije ništa izvrgnuti su smrti, ponajčešće bez zaštite izlažu neprijateljskom oružju… Dakle, ti su se narodi izmiješali te su postali jedan rod vrlo slična života i običaja, jednoga jezika. A počeše imati vlastite voĎe i premda su bili surovi i divlji ipak bijahu kršćani, ali vrlo sirovi. Bili su dapače okuženi arijanskom kugom. Mnogi su ih nazivali Gotima, a isto tako i Slavenima, prema osobini imena onih koji su bili došli iz Poljske ili Češke.” 172 “Sclavi ili Goti” su se, prema Tomi ArhiĎakonu, nakon doseljenja naselili u brdovitim predjelima na sjeveru Dalmacije, a to bi uglavnom odgovaralo prijašnjem teritoriju Liburna i posebno Japoda, odnosno kasnijem području Like, Gacke i Krbave (pored ostaloga).173 Toma nije mislio da se pojam te brdovite Hrvatske, u kojoj su živjeli oni koje se nazivalo Kuretima, ograničuje geografski na otok Krk. Tomi je, naime, Hrvatska brdovita zemlja, koja se prostire na sjeveru Dalmacije, a iz toga bi slijedilo da Krk u vrijeme, kad je Toma smještao opisana zbivanja, direktno graniči s Dalmacijom. Pogrješno je tumačenje da Toma Kurete izvodi prema Lukanu od stanovnika otoka Kurikte, današnjega Krka.174 Hrvatska je, prema njemu, planinsko područje, koje se nastavlja na sjeveru od Dalmacije. Tomini Kureti ne mogu biti stanovnici Krka ni zato što taj otok nije u smislu Tominih shvaćanja, bio na sjeveru Dalmacije. Kad Toma priča (u XIII. poglavlju) o granicama kraljevstva Dalmacije i Hrvatske u doba narodnih vladara onda je prema njemu tom kraljevstvu na zapadu Koruška, a to kraljevstvo na sjeveru počinje od obale Dunava. Iz toga se može zaključiti da se otok Krk može smjestiti samo na zapadu, a ne na sjeveru od Dalmacije gdje Toma smješta Kuretiju. Radi analogije može se s Tomom usporediti i pisanje u istom smislu Jurja Šižgorića, koji izričito navodi u VI. poglavlju svoga djela O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku, da Dalmacija na zapadu ima Liburniju i da ta Dalmacija počinje na rijeci kod Skradina (Krki). Iz svega je očito da Toma Kurete smješta u kontinentalni dio rimske provincije Dalmacije. Bit Tomina pričanja je ova: Goti koje i Sklavima nazivaju, doselili su iz “poljskih krajeva od onih koji se nazivaju Lingoni” u zemlju nazivanu Kuretija (a poslije doseljenja Gota nazvanu Hrvatska). Prema Tomi Kuretima se nazivaju starosjeditelji, a doseljeni Goti Hrvatima.175 Oni su došli u doba Totile, dakle sredinom VI. stoljeća, kao sedam ili osam (ratničkih) rodova,176 arijanske vjere i posebnog jezika, pod gotskim vladarom. Ti Goti, koji su bili nazivani i Sclavi, nastanili su se u kontinentalnom dijelu na sjeveru „Dalmacije“ i s vremenom su se stopili sa starosjediteljima (Snacima, odnosno „Kuretima“), u jedan narod, s jednom vjerom -primitivnim arijanstvom i s jednim jezikom. Tomin navod o nastanku “jednog jezika” znači da doseljeni Hrvati nisu govorili isti jezik kao starosjeditelji. Toma meĎu starosjediteljima ne spominje Hrvate, a kako Hrvate u tekstu izjednačava s Gotima, odnosno Slavenima to znači da smatra kako su se oni doselili s Gotima.177 Ne može biti slučajno da Toma (kao i Hrvatska kronika u latinskom tekstu) misli da su imena Goti i Sclavi isti pojam. Činjenica je da su sličnosti izmeĎu Hrvatske kronike i Tome ArhiĎakona vrlo velike, a to može značiti da su se njih obojica koristila istim starim vrelima. U tom slučaju vjerodostojnost njihovih tvrdnji biva samo ojačana. Iz svega izloženog je očito da Toma ArhiĎakon i Sclavorum regnum hrvatsku povijest na Balkanu počinju s Gotima, koji su im uglavnom isto što i Sklavi. Tomini “„Gothi et nichilominus Sclavi‟ posve odgovaraju Dukljaninovim „Gothi qui et Sclavi‟.“178Treba istaknuti da to poistovjećivanje Gota i Sklava u Tome nije bilo apsolutno, jer on spominje takoĎer “vojvode Gota i Sklava”. 5.
Prvo nastajanje hrvatske državnosti na Balkanu započelo je najprije u Gackoj, Lici i Krbavi, dakle na teritoriju gotske Liburnije, odnosno u pokrajini u kojoj je u doba Konstantina Porfirogeneta vladao hrvatski ban i koja je u X. st. nazvana od pape Ivana X. Sklavonia. Začetak te banovine može se datirati u doba kada su oko sredine VI. stoljeća, pod vodstvom gotskih voĎa, na taj teritorij došli, kako navodi Toma ArhiĎakon, „Sclavi ili Goti“ arijanske vjere. U historiografiji se priznaje da se uistinu ne zna ništa o Dalmaciji u VII. i VIII. st., a posebno se ističe kako smo potpuno neobaviješteni o njezinu administrativnom razvoju.179 U djelu De administrado imperio stoji da su pod carem Mihajlom Mucavim i dalmatinski gradovi “postali neovisni, te se ni rimskom caru, ni bilo kome nijesu pokoravali”.180 Činjenica je da pisani izvori, toponomastika, arheologija, numizmatika ne mogu dokazati ni bizantsku ni avarsku nazočnost, a isto tako ni njihovu vlast na istočnom jadranskom prostoru od svršetka tridesetih godina VII. st.181 Franački izvori s početka IX. st. izričito potvrĎuju da su sve do tada sačuvana nekadanja pokrajinska imena teritorija, konkretno Liburnije i Dalmacije. Prema Suiću, za franačke izvore Dalmacija je u općim crtama područje rimske Dalmacije bez Prevalitane, a u granicama te rimske provincije formirala se više-manje dalmatinska Hrvatska. Pisci franačkih izvora, govoreći o Dalmaciji, misle na širu Dalmaciju, “preživjelu” na antičkim tradicijama u koju je ubrajan i veći dio Liburnije. Govoreći o tome Mate Suić ističe da je postojao i manji dio Liburnije koji u doba spomenutih franačkih izvora nije bio uključen u tu Dalmaciju i koji je upravo zbog toga sačuvao posebno ime Liburnija. Suić zaključuje: “Za pitanje, o kome je riječ, nije važno, da li je ime Liburnija u 9. st. sačuvano preko kontinuirane tradicije iz antike, ili je pak to učena rekonstrukcija karolinških pisaca, koji su, na temelju studija historijskih izvora, našli za ovo područje pogodno ime. Prvo mišljenje je vjerojatnije. Bitno je, da ta Liburnija ima svoj odreĎeni stvarni geografski sadržaj, da ona nije Liburnija iz rimskog vremena niti „liburnski konvent‟ od Raše do Krke i da ona do u doba kneza Borne predstavlja teritorij, koji je izvan Dalmacije. Time se mijenjaju osnovne postavke, s kojih je pošao Šišić u tumačenju navedenih citata iz franačkih izvora i u interpretaciji ove Liburnije... Dokle se protezala ta Liburnija, teško je odreĎeno i posve pouzdano odgovoriti.“182 Da je hrvatsko ime prvobitno bilo najprije udomaćeno u gotskoj Liburniji i da je to hrvatsko ime stolećima poistovjećivano s liburnijskim očituje se i u rječniku Joakima Stullija, koji riječi vezane s pojmom Hrvat ovako prevodi: “Hârvacsia, e, f.= Croatia, Liburnia”; “Hârvatcski, a, o, Croato = Liburnicus-hârvatska zemlja”; “Hârvat, ata, m. - Hârvatac, atca, m = uomo di Croazia, vir ex Liburnia”; “Hârvacsicca, e. f. = donna di Croazia, mulier ex Liburnia”.183 VIII. Dalmatini u tituli hrvatskih vladara neromanizirani su Dalmati, a ne stanovnici priobalnih mjesta Prema Regnum Sclavorum od sredine VI. stoljeća postojala je jedna država Goto-Slavena i starosjeditelja, koja se sastojala od autonomnih banovina (Hrvatska Bijelih Hrvata, Bosna, Dalmacija, Neretvanija). Goti su utemeljili tu državu sa sjedištem u Bosni i gotska dinastija je vladala tom državom. Ta jedinstvena država definitivno se raspala u doba franačko-avarskoga rata. Arheološka istraživanja na pojedinim nekropolama na nekadanjem teritoriju Dalmata ne potvrĎuju poremećaje ni bilo kakav prekid kontinuiteta ni zadnjih desetljeća VIII. stoljeća. Iz Acta s. Ursii proizlazi da je Dalmacija u doba Karla Velikoga i to prije 800. kada je u nju došao
Franak Urso (Ursije) bila samostalna politička jedinica sa svojim posebnim vladarem (“rex Dalmatiae”).184 “Po Ursijevom @itiju Dalmacija je u času Ursijeva pohoda država nezavisna, u najvećoj meri poganska, sa svojim poganskim vladarom kod kojeg tada pre dolaska Ursijevog po Ursijevom @itiju ne može biti govora ni o Karlovom vrhovništvu ni o hrišćanstvu.”185 Hrvati su kao franački saveznici, najranije poslije početka franačko-avarskog rata, dakle od kraja VIII., do najkasnije u prvim desetljećima IX. stoljeća, zavladali narodom i teritorijem Dalmata. To zauzimanje do tada samostalnoga teritorija Dalmata dogodilo se u doba Borne najkasnije godine 819. Franački utjecaj na Hrvate postao je tada -u IX. stoljeću- golem i očituje se od upotrebe franačkog naoružanja do pokatoličenja, a i to upućuje mogućnost da su se Hrvati mogli doseliti s europskoga sjevera na teritorij nekadanje rimske Dalmacije u IX. stoljeću.186 Hrvati su i u IX. st. mogli doseliti samo kao nevelike germanske ratničke družine. Poznat je relativno ograničen teritorij koji su nastavali Hrvati u IX. stoljeću u nekadanjoj rimskoj provinciji Dalmaciji. Da je broj doseljenih Hrvata u odnosu na starosjeditelje bio mnogo manji dokazuje nadmoćno prevladavanje autohtonog elementa. Zaključuje se, prema podacima K. Porfirogeneta o oružanoj sili Hrvata, da je hrvatska država sredinom IX. stoljeća, imala do oko milijun i po stanovnika. Broj samih Hrvata tijekom razdoblja manjega od sto godina nije mogao toliko porasti. Prema jednodušnom mišljenju u historiografiji tada se u hrvatskoj državi (osim u nekoliko primorskih mjesta) govorilo slavenskim jezikom. Hrvati, ako su stvarno doselili u IX. stoljeću, nisu mogli u tako kratkom vremenskom razdoblju naturiti ostalim stanovnicima države slavenski jezik. Ako je to drugo stanovništvo već prije hrvatkog doseljenja govorilo slavenskim jezikom onda ta teorija predpostavlja da su prije Hrvata neki drugi Slaveni doselili u nekadanju rimsku Dalmaciju. Doseljenje velike mase Slavena sa sjevera u Dalmaciju tijekom razdoblja od kraja IV. do prvih desetljeća IX. stoljeća nužno pretpostavlja osjetno ispražnjenje njihovih dotadašnjih staništa i masovno uništenje starosjeditelja, a od toga se ništa nije dogodilo. Osim toga, predhrvatsku doseobu Slavena u Dalmaciju ne potvrĎuju ni pisani izvori, ni arheološki nalazi. Činjenica je da Hrvati po dolasku meĎu Dalmate upotrebljavaju hrvatsko ime, a da ih istodobno gotovo svi izvori na Zapadu označavaju kao Sklave.187 U Dalmaciji, čiji se pojam najprije u administrativnom smislu u doba rimske vlasti proširio daleko izvan nekadanjeg starog teritorija Dalmata, hrvatski se vladari tituliraju kao kraljevi „Hrvata i Dalmatina“. Primorski gradići nisu nikada bili, pa ni u Srednjemu vijeku, sva Dalmacija, nego samo njezin i to vrlo mali dio. Nevjerojatno je pretpostavljanje kako su u samo nekoliko primorskih gradića, koji su, barem neki, desetine i desetine kilometara bili udaljeni jedan od drugoga, nastavili živjeti starosjeditelji, i to, dakako, sve od antičkih vremena pa dalje neprekidno.188 U tim su gradićima stanovali Romani (Latini), kako ih gotovo svi izvori nazivaju, a u njihovu zaleĎu, i to na starom teritoriju Dalmata, obitavali su i dalje Dalmati. Da se stanovništvo u nekoliko primorskih gradića ni poslije aachenskog mira nije prestalo nazivati Latinima dokazuju franački izvori iz IX. stoljeća. Franački izvori iz prve polovice IX. st. koji donose vijesti o Liburniji i Dalmaciji osobito su dragocjeni, pogotovu stoga što su se tada Liburnija i najveći dio Dalmacije nalazili pod franačkim vrhovništvom. Einhard (Eginhardus), koji je živio do 770. do 840. i koji je, kako se drži, autor i Anala karolinškog kraljevstva, napisao je u svojem @ivotopisu Karla Velikoga sljedeće: “Karlo je franačko kraljevstvo, koje je poslije smrti oca Pipina preuzeo zaista veliko i snažno, tako slavno povećao da ga je gotovo udvostručio... Pošto je (osvojio) Saksoniju, obje Panonije i na drugoj strani Dunava položenu Daciju, Istru, takoĎer i Liburniju i Dalmaciju, izuzevši primorske gradove („atque Dalmatiam, exceptis maritimis civitatibus‟), koje je prepustio da ih ima bizantinski car zbog prijateljstva i s njim sklopljena saveza;...”189 Iz tog se izvora nedvojbeno
vidi da u prvoj polovici IX. st. primorski gradići nisu bili sva Dalmacija nego samo jedan njezin dio. Drugi franački izvor (Vita Hludowici imp.), za godinu 817., navodi o tome i ovo: “Boraveći u onoj palači (Aachen) Ludovik je primio poslanika konstantinopolskog cara Leona po imenu Nicifora, koji je k njemu došao. Sadržaj pak poslanstva, izuzevši prijateljstvo i savezništvo, bio je o granicama izmeĎu Dalmatina, Romana i Sklavena (‚Legatio autem, excoepta amicitia et sotietate, erat de finibus Dalmatorum Romanorum et Sclavorum‟). Kako nisu bili nazočni ni oni ni Kadalo, prefekt graničnih oblasti, a bez njih se to nije moglo razriješiti, poslan je Albigarije u Dalmaciju, da to smiri i sredi s Kadalom, poglavicom graničnih oblasti (‚finium principe‟).”190 Iz toga je izvora moguće zaključiti u duhu latinskog jezika da su u drugom desetljeću IX. st. u Dalmaciji živjeli Dalmati, Sklaveni i Romani. MeĎutim, Rački je protumačio taj izvor u smislu da je predmet poslanstva bilo razgraničenje izmeĎu dalmatinskih Romana i Slavena.191 Od hrvatskih povjesničara jedini se Ivo Guberina nije složio s tim neinteligentnim zamišljanjem.192 Tumačeći jedan mletački izvor, kako su svršetkom 805. poslanici Dalmatina bili kod cara Karla u Diderhofenu, Guberina je zaključio: „Nigdje se iz konteksta ili drugih okolnosti ne može zaključiti, da bi ‚Dalmatae‟ u franačkim izvorima ovog vremena označivali samo stanovnike primorskih gradova, Bizantu podvrženih. Kada ti isti izvori hoće da luče izmeĎu stanovnika gradova i ostalog pučanstva Dalmacije, onda to izričito istaknu, i to tako, da su graĎani gradova Romani, a ostali Dalmatae i Sclavi, a svi zajedno Dalmatini...”193 Reinhold Rau u izdanju ovoga izvora latinski tekst ovako pravilno prevodi na njemački jezik: “Die Gesandtschaft aber betraf, außer Freundschaft und Bündnis, die Grenzen der Römerr, Dalmater und Slaven.“194 Prvorazredan i izvanredno vrijedan izvor za ranu hrvatsku povijest je traktat poznatog monaha Gottschalka iz IX. st.195 Donosim, prema Katićevim izvodima iz Gottschalkova originala, i to u cijelosti bitan pasus, koji govori o hrvatskoj povijesti, u hrvatskom prijevodu: “...Tako se dakle za Boga govori Boštvo i Božanstvo. Isto tako Dalmatini („homines Dalmatini‟), kao i Latini uza sve to što su podložni grčkom carstvu, po svoj veoma dugoj zemlji Dalmaciji („per totam Dalmatiam longissimam revera regione(m)‟) nazivaju zajedničkim nazivom: kralj i car, kraljevstvo i carstvo. Kažu naime: „Bili smo pred kraljevstvom‟ i „Stali smo pred carstvo‟ i „Tako nam je reklo kraljevstvo‟. Ali ne misli, da to oni govore s omalovažavanjem.”196 Točno je Katićevo mišljenje da Gottschalk “uzimlje Dalmaciju u starorimskom opsegu”. MeĎutim, iz Gottschalkova isticanja da je Dalmacija “veoma duga zemlja” može se sa sigurnošću zaključiti da u IX. st. teritorijalni pojam Dalmacije nije bio ograničen samo na nekoliko dalmatinskih gradova. Katić nije ni pokušao pobliže obrazložiti koje je sve stanovništvo, prema Gottschalkovu izvoru, živjelo u Dalmaciji sredinom IX. st. Gottschalk stanovnike u dalmatinskim gradovima izričito naziva Latinima. Dakle, i prema tome je “jasno da su se stanovnici gradova u Dalmaciji zaista zvali već u IX. vijeku Latini, čime se ispravlja Šišićev nazor da su se oni počeli tako nazivati tek od XII. vijeka.”197 Prema Gottschalku, u Dalmaciji stanuju, osim Latina koji su podložni grčkom carstvu, i Dalmatini, dok mu je Trpimir “rex Sclavorum”. Nije prijeporno da Gottschalk Trpimira naziva “rex Sclavorum”, a nije prijeporno ni to da je u Trpimirovoj ispravi iz 852. Trpimir nazvan “dux Croatorum”. Prema tome to dokazuje (jer nitko vjerodostojnost samog tituliranja u toj ispravi nije dosad doveo u sumnju) da su sklavinsko i hrvatsko ime u Dalmaciji u IX. st. bili sinonimi. Katić, navodeći Gottschalkove paralele u jeziku, izmeĎu “homines Dalmatini” i “Latini”, nudi zaključak, iako s odreĎenom rezervom (“Po ovome sudim”), da su Gottschalkovi “Dalmatini” Hrvati. To Katićevo tumačenje jednodušno je prihvaćeno u historiografiji. Bitno je prema tom shvaćanju da su Gottschalkovi Dalmatini podložni Trpimiru, koji njima vlada kao “rex Sclavorum”, što znači da je prema tom mišljenju
pojam “Sclavi” sinonim za Dalmatini. MeĎutim, postojeći izvori potvrĎuju da nazivi Dalmatini i Sklavini u IX. st. nisu sinonimi.198 Kako je dakle netočno Katićevo opće prihvaćeno mišljenje, da su Gottschalkovi Dalmatini isto što i Hrvati, onda iz Gottschalkova svjedočanstva proizlazi da su u prvoj polovini IX. st. u Dalmaciji uz Latine u gradovima (koji su podložni Bizantu), živjeli još Dalmatini i Sclavi (Hrvati).199 Ni tijekom X. st. stanovnici gradova nisu se nazivali Dalmatini. Da je bilo tako, potvrdio je Porfirogenet kad je napisao da su se oni i u X. st. zvali Romani. Sam pojam „Dalmacija“ ni u X. st. nije bio vezan samo za gradove. To potvrĎuju suvremeni bizantski izvori. Mate Suić, navodeći djelo Vita avi Basilii Konstantina Porfirogeneta, iz sredine X. st., kaže da se u njemu spominje “more Dalmata”. “Dalmati na ovom mjestu nisu samo žitelji bizantskog temata nego historijske provincije Dalmacije, one po kojoj je u rano carsko doba i nastao naziv Dalmaticum mare.”200 Prema Suiću, Dalmacija o kojoj se govori i u djelu De administrando imperio, obuhvaćala je, barem što se tiče mora i otoka, otoke s romanskim gradovima Krkom, Osorom, Rabom i Vrgadom, ali i mnoge druge izvan područja tih centara. I ti drugi otoci, prema caru, bili su naseljeni, ali na njima nije bilo romanskih gradova. Neke od njih car je nabrojio, s napomenom da ima i drugih, ali da im se ne znaju imena. Suić je zaključio da se, prema tome, u poglavlju posvećenu Dalmaciji (“O Dalmaciji i o narodima koji tu nastavaju”) uspostavlja logičan odnos Dalmacije prema moru od Beneventa do Venecije. “Tu je pojam Dalmacije uzet u širem smislu riječi i ne označava samo bizantsku temu, pa tako u tu Dalmaciju ulaze brojni otoci i naselja koji su bili izvan temata. Uz tu širu Dalmaciju pruža se već tada ono Dalmatičko more, kao i sada za Krešimirove vladavine”.201 Govoreći da u poglavlju XXXI. DAI stoji kako laĎama plove Hrvati koji se bave trgovinom, putujući od grada do grada Paganijom i Dalmacijskim morem sve do Venecije, Suić je upozorio da je to poglavlje posvećeno Hrvatima i Hrvatskoj, kako stoji u njegovu nazivu, pa je zaključio: ”Trgovci o kojima je riječ su, po caru, Hrvati: laĎe kojima plove su hrvatske, a gradovi uz more koje posjećuju su i hrvatska naselja, a ne samo stari romanskobizantski kastroni. Oni plove uz hrvatsku obalu, sve do Venecije, a more kojim brode zove se ‚more Dalmacije„... Da li se tako zove samo onaj dio mora koji se pruža uz hrvatske obale? Sigurno ne, a to proizlazi i iz careva izlaganja. On počinje s Paganijom, a završava s Venecijom. Hrvatska obala, kako isti autor na drugome mjestu navodi, sezala je do grada Albone (Labina), odnosno do njegovih granica. Tadašnji Labin bio je u sastavu Istre, pa se kao takav pojavljuje u Rižanskom placitu zajedno s ostalim istarskim gradovima. More dalmacijskog imena stere se dalje, ali hrvatska obala završava u Kvarneru, nedaleko Tarsatike. Na tom moru su dakako i otoci uže Dalmacije s romanskim gradovima (Krk, Osor, Rab) ali i mnogobrojni hrvatski otoci i naselja uz obalu. I jedni i drugi su sada, za Petra Krešimira, pod suverenitetom hrvatskog kralja. Ime mora, dakle, na sjeveru prelazi geografske okvire Hrvatske i Dalmacije koja mu je dala ime. Tako je bilo nesumnjivo i južno od Hrvatske. Car počinje s Paganijom, jer ga na ovom mjestu zanima samo Hrvatska. No nema razloga sumnjati da se isti naziv nije protezao i prema jugoistoku, duž obale nekadašnje provincije Dalmacije, uključivši, naravno, i bivšu Prevalitanu. Ukratko, Konstantinovo „Dalmacijsko more‟ svojim se prostranstvom u glavnim crtama poklapa s morem što su ga i rimski i stariji bizantski pisci zvali Adrijatičkim.”202 Nadbiskup Vilim Tirski opisao je oko 1170. prolaz križara kroz Dalmaciju od 1096. do 1097. Pritom je svu zemlju od Istre do Skadra nazvao zajedničkim imenom Dalmacija. On je tu zemlju smatrao jedinstvenom državom, na čijem prostoru živi samo jedan narod, koji se naziva Sclavi ili Sclavi Dalmatae, a koji govore istim jezikom (“sclavonico sermone”).203 Vilim Tirski je naglasio da je Dalmacija nastanjena vrlo divljim narodom, koji je navikao na grabež i umorstvo. Prema njemu, malen broj toga naroda, koji stanuju uz morsku obalu, razlikuje se običajima i latinskim jezikom
od drugih stanovnika, koji se služe slavenskim jezikom i barbarskim ponašanjem. Iz toga je opisa očito da su stanovnici u gradovima maleni brojem, da su gradovi samo jedan dio Dalmacije, da je njezin teritorij inače mnogo veći od područja primorskih gradova i da Dalmaciju nastava većinom drugo stanovništvo. Poljski kanonik Rajmund de Agiles, koji je i sam prešao 1097/98. s križarima preko područja od Trsta do Zadra, našao je tamo, u zapadnom dijelu Sclavonije, narod koji je nazvao Sclavi, a to je prema Dominiku Mandiću narod izmeĎu Cetine i Raše u Istri.204 U Tome ArhiĎakona ima da su se hrvatski vladari od Držislava (969. - 997.) dalje nazivali kraljevi Dalmacije i Hrvatske. Tu činjenicu Toma ArhiĎakon je tumačio ovako: “Od toga Držislava ostali njegovi nasljednici nazivali su se kraljevima Dalmacije i Hrvatske. Primali su naime znakove kraljevskoga dostojanstva od bizantinskih careva i nazivali se njihovim eparsima ili patricijima. Oni su naime gospodstvo nad kraljevstvom Dalmacije i Hrvatske imali po nasljedstvu svoga postanka otaca i pradjedova.”205 Bizant je, prema kazivanju Tome ArhiĎakona, dao Držislavu znakove dostojanstva, ali je iz Tomina teksta očito da su hrvatski vladari imali vlast nad jedinstvenim kraljevstvom Dalmacije i Hrvatske, i to po nasljedstvu prava svojih otaca i pradjedova, što znači od velike starine. Tako je Bizant samo formalno priznao ono što su hrvatski vladari imali već prije. Zanimljivo je i tituliranje hrvatskih vladara u ispravama, u kojima se oni spominju kao kraljevi Hrvata i Dalmatina. U sačuvanim ispravama prvi put se tek na početku druge polovice X. st. hrvatski vladari označuju kao kraljevi Hrvata i Dalmatina. Da su “Dalmatini” isto što i Hrvati, kako misle dosadanji tumači Gottschalkova izvora, onda bi takvo razlikovanje u tituli bilo besmisleno. Ako bi se ova kraljevska titula odnosila na stanovnike gradova koji su se nazivali Romani (Latini), onda bi se vladari nazivali kraljevi Hrvata i Romana, odnosno Hrvata i Latina, a ne kraljevi Hrvata i Dalmatina. U ispravama od kralja Petra Krešimira IV. počinje se paralelno upotrebljavati uz dotadašnju oznaku “kralj Hrvata i Dalmatina” i formula “rex Chroatiae et Dalmatiae”. Da pojam “Dalmacija” nije obuhvaćao samo nekoliko gradova i otoka, može se savršeno jasno zaključiti na temelju toga što kralj Petar Krešimir IV. u ispravi izdanoj u Ninu 1069. naziva sve more uz jadransku obalu “svojim dalmatinskim morem” (“...nostram propriam insulam in nostro Dalmatico mari sitam, que uocatur Mauni,...”).206 Hrvatska i Dalmacija bile su geopolitička cjelina što dokazuje i naziv “kraljevstvo” (“regnum”).207U meĎuvremenu kako su Hrvati i Dalmatini živjeli na istom području pod istim vladarima pojam “Hrvatska” postao je sinonim za „Dalmaciju“, a naziv “hrvatski” sinonim za “dalmatinski”. U jednom korčulanskom rukopisu napisanom oko 1132. stoji da je papa Aleksandar II., pošto je doznao da je Krešimir, vladar Hrvata, dao ubiti svoga brata, poslao poslanika Majnarda da to istraži. U tekstu se dalje tvrdi da je Majnard, dok je “boravio kod Dalmatina”, otkrio da su oni zaraženi opakim zloćama.208 Prema tome, iz toga je izvora očito da su Hrvati i Dalmatini sinonimi, kao što su i Dalmacija i Hrvatska sinonimi. Papa Grgur VII. u pismu od 4. listopada 1079. iz Rima nalaže Vecelinu da ne ide protiv kralja Zvonimira koji kraljuje u Dalmaciji (“...quem in Dalmatia regem auctoritas apostolica constituit”).209Jedan madžarski ljetopis toga vremena kralja Zvonimira titulira “kralj Dalmacije”.210 U Italiji se, a i drugdje, kao npr. u Madžarskoj u XI. st., “zvalo hrvatsko-dalmatinsku državu imenom Dalmacija”.211 Splitski ArhiĎakon Toma imao je pred očima antičku Dalmaciju kada je pisao o granicama hrvatske države.212 Da su nazivi hrvatski i dalmatinski tijekom vremena postali sinonimi i daleko izvan granica Hrvatske, odnosno izvan Dalmacije, dokazuje i jedan važni izvor iz sredine XII. st. Taj je izvor poznati Edrizijev opis hrvatskih zemalja, koji je prvi u nas objavio Š. Ljubić 1887., prema jednom rimskom izdanju iz 1883.213 Nada Klaić zaključuje da je za Edrizija, koji je kralju Rogeru II. pomagao godine 1161. pri opisu zemaljske kugle, “karakteristično poistovjećivanje Hrvatske s Dalmacijom”.214 Papa Aleksandar III. koji je 1177.
posjetio Dalmaciju a kojega su Zadrani, na njegovu putu u Mletke dočekali, pjevajući pjesme na sklavinskom jeziku (“in eorum sclavica lingua”), poslao je 4. listopada 1180. god. jedno pismo “clero et populo per Dalmatiam et totam Sclauoniam”.215 A papa Aleksandar IV. u pismu od 21. siječnja 1255. piše de je “Sibenicensis ecclesia in Sclavonia”.216 Na temelju podataka o vojnoj snazi Hrvata u doba narodnih vladara u jednom izvoru iz X. stoljeća (De administrando imperio) računa se da je tada hrvatska država imala najmanje 800 tisuća do milijun i po žitelja. Etnički temelj tolikoga broja stanovnika mogli su biti samo starosjeditelji, a meĎu njima posebno Dalmati, kojima su Hrvati nametnuli vlast, odnosno zajedničku državu. U hrvatskom imenu na današnjem hrvatskom prostoru postupno su apsorbirane prošlosti svih autohtonaca. Sve bi to, drugim riječima, značilo da u hrvatsku povijest na tlu rimske provincije Dalmacije ide i prošlost starosjeditelja. Etnički je element starosjeditelja - u antropološkomu i duhovnomu smislu - gotovo neusporedivo veći u odnosu na sve doseljenike na teritorij rimske Dalmacije. Prevladavanje odreĎenoga etničkog kontinuiteta starosjeditelja na sadanjemu hrvatskom prostoru od kasnoga željeznog doba pa sve do turskog naseljavanja drugih etnosa ne pokazuju samo povijesni izvori. Taj kontinuitet uz antropološke potvrde dokazuje i neprekinuti slijed iste duhovne i materijalne kulture starosjeditelja, posebice do njihova pokatoličenja. Kontinuitet na teritoriju nekadanje rimske Dalmacije u razdoblju od druge polovine VI. stoljeća do konca VIII. stoljeća, a i dalje, potvrĎuju ostaci duhovne i materijalne kulture, koji pripadaju gotovo samo starosjediteljima i Goto-Slavenima. Osim toga, na cjelokupnomu primorskom i dinarskom području, očit je kontinuitet nastanjivanja istih položaja i istoga načina pokapanja na istim lokalitetima u periodu rimske vladavine, a i tijekom ranoga Srednjega vijeka i kasnije. \uro Basler je to u jednom pismu autoru stilizirao ovako: „Vama već sada mogu reći da mi arheolozi u Sarajevu tvrdimo da je nakon invazije Slavena i Avara u zemlji ostalo najmanje 85 posto staroga stanovništva, a da slavenska komponenta neće biti veća od 10 do 12 posto. To mišljenje zastupa i dr. Zdravko Marić.“217 U hrvatskoj etnogenezi sudjeluju samo s oko dvanaest posto doseljeni Hrvati, nazivani Goti, Goto-Slaveni i Slaveni.
IX. O Vlasima Hrvati su one starosjeditelje, koji su u hrvatskoj državi nastavili živjeti izolirano kao stočarski element nazivali Vlasima. Etnički supstrat balkanskih Vlaha svojim je podrijetlom vezan uz Kelte. “U tom slučaju poreklo romanskih elemenata u mentalitetu, jeziku i izvesnim običajima Vlaha treba tražiti u njihovim keltskim precima, a ne u romanizaciji Balkana, koju su bez većeg uspeha i trajnijih posledica pokušali da izvrše rimski osvajači ovoga evropskog poluostrva.”218 U staroj historiografiji prevladavalo je mišljenje da su Vlasi romanizirano prastanovništvo Balkana, a da je Vlah “svuda” čovjek romanskog podrijetla, a neki su čak mislili da označuje ili Talijana ili Rumunja. MeĎutim, nova znanstvena istraživanja utvrdila su da je romaniziranje starosjeditelja postojalo samo u nekim dijelovima Balkana. Tako je gotovo sigurno da u kontinentalnom dijelu Dalmacije, a posebno u Bosni i Hercegovini, nikakva većeg romaniziranja nije bilo, i to ni u kakvom obliku, a najmanje u latiniziranju starosjeditelja. S vremenom se taj naziv sveo samo na oznaku Vlasi, a zatim je to ime obuhvatilo sve starosjeditelje Balkana, koji su inače bili različitih vjerovanja (poganskih i kršćanskih) i različitih (ne samo slavenskih) govora. Činjenica je da se u raznim balkanskim krajevima u kojima nikad nije živjelo romanizirano
starosjedilačko pučanstvo već od ranoga srednjeg vijeka spominje Vlahe.219 Samo dio tih stočara koji su se nazivali Vlasi, i to onaj dio koji potječe iz stare Dacije, bio je jako romaniziran. Toliko, da su i govorili romanskim jezikom. Ti su Vlasi u IX. i X. st. za borba izmeĎu Avara, Franaka i Bugara bježali na bizantinsko područje, gdje se takoĎer spominju kao Vlahi ili Volohi.220 UtvrĎeno je da Vlasi, koji su bili podrijetlom iz Dacije nisu jedini balkanski žitelji, koji su nazivani Vlasima, jer su se tako nazivali i ostali balkanski stočari za koje nema dokaza da su se služili nekim posebnim romanskim jezikom. Činjenica je da su se Vlasima na Balkanu nazivali i stanovnici koji su govorili slavenskim jezikom. U literaturi se ističe kako je još “Ana Komnenova upotrebljavala reč „Vlah‟ označavajući negrčka plemena u prvom redu Slovene i Romane. S tim je u logičnoj vezi kasnije označavanje tom reči svih pastira i seljaka u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva.”221 Činjenica je da su se i Vlasi u grčkim predjelima nazivali imenom “Romani-Romeji”, i to vjerojatno kao nekadašnji pripadnici Istočnog Rimskog Carstva.222 Nema dokaza da je starosjediteljsko stanovništvo (osim dijela onih koji su živjeli u dalmatinskim gradićima i onih u Daciji) ikada bilo romanizirano. Starosjediteljsko stanovništvo, koje se nije već u ranom srednjem vijeku pretopilo u Hrvate, a koje je nama poznato pod imenom Vlaha, u izvorima se sve do kraja srednjeg vijeka etnički lučilo od Hrvata. “Izvori XIV i XV vijeka još razlikuju u okolini Kotora i Dubrovnika, u Bosni, u Hrvatskoj, slovensko i vlaško stanovništvo (Slavi et Vlachy, Vlachy et Bosgniani, Serbi et Vlachi). U Cetini se 1345. godine razlikuju Croati et Olachy, a 1450. u okolini Šibenika Morlachi ac Hervati.”223 MeĎutim, činjenica je da Vlasi u Hrvatskoj “imaju u velikoj većini hrvatska narodna imena”.224 Samo to prevladavanje hrvatskih imena u hrvatskih Vlaha dokazuje da su ti Vlasi govorili hrvatskim jezikom.225 Gotovo se ne može pretpostaviti da bi ti Vlasi, koji se još nazivaju hrvatski Vlasi ili Vlasi u Hrvata i koji imaju hrvatska imena govorili nekim „romanskim jezikom”.226 Važna je tvrdnja (Truhelka) da su Vlasi koji su se doselili u Bosnu pa i Hercegovinu govorili gotovo svi “slavenskim jezikom”, a to se tumači time da su oni prije dolaska u te pokrajine bili slavizirani. Problem je u tome što se ne može odgovoriti na pitanje na kojem su to prostoru prije doseljenja ti tobože davno romanizirani stanovnici slavizirani. To se, naime, nije moglo dogoditi ni u Rumunjskoj ni u Grčkoj. Slaviziranje se moglo dogoditi samo u Bugarskoj ili u Srbiji, ali u tom bi se slučaju u govoru tih doseljenika moralo očitovati ili bugarsko ili srpsko podrijetlo govora. Ako se ne bi dokazalo da Vlasi, koji su se iz istočnih i južnih dijelova Balkanskog poluotoka doselili u Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu, poslije doseljenja nisu govorili kao Bugari i Srbi, onda bi to značilo da nisu slavizirani ni od Bugara ni od Srba. Zaključak, koji bi iz toga proizlazio, bio bi da su ti vlaški doseljenici govorili od antičkih vremena istim “praslavenskim” jezikom.227 Ivan Mužić
Prof. Gjuro Szabo
O značenju topografskog nazivlja u južnoslavenskim stranama
I. Ima stvari, koje nas dnevice okružuju, pa su nam tako blize, da i ne zapažamo više njihove važnosti, da i ne marimo pozabaviti se njima, ma da su takove stvari često od golemog značenja. Mi smo na tijesno vezani uz germansku znanost, koja je nama Slavenima uvijek gotovo bila protivnička, koja nas je na svaki način ponizivala, da uzmogne germanski svijet istaći, da slavenstvu oduzme pravo na egzistenciju, pokazujući ga inferiornim. Ovo je konstatacija faktičke činjenice, a samo balzamovan mozak može u tom nazrijevati pamflet protiv nauke, dok je baš ta “nauka” pamflet na svaku pravu nauku. Imena naših gora, dolova, rijeka, mjesta, rudina, poljana i od najveće česti imena ljudi prevažni su dokumenti za poznavanje naše sadašnjosti i naše prošlosti, ova imena govore tamo, gdje nema nikakvog drugog svjedočanstva. Tih imena imade na bezbrojne tisuće, ni najopsežnije karte nisu kadre, da i tisući dio tih imena pobilježe. I površnom istraživaču mora upasti u oči, da je najveći dio našega nazivlja naskroz nerazumljiv, da se iz današnjega govora ne može nikako protumačiti, da je tek razmjerno neznatan dio toga nazivlja na oko sastavni dio sadašnjega govora, nu čim se potanje tim imenima pozabavimo, vidimo, da i od ovih većina nema ništa posla sa na oko srodnima riječima našega jezika. Nauka je više puta kušala, da riješi tu zagonetku, ali se uvijek polazilo s krivoga ishodišta, pa se došlo ili do krivih ili se uopće nije došlo ni do kakovih rezultata. God. 1872. i 1874. izdao je Miklossich fundamentalno djelo: Die slavischen Ortsnamen als Appellativen, na koje ću se ovdje ponajviše pozivati. Tu je Miklossich (značajno je, da se on nije nikada pisao Miklošić!) iznio 789 naziva, kojima je korijen našao u današnjem slavenskom govoru, tek je kod gdjekojih ubilježio, da je značenje nepoznato. Ovdje ću iznijeti nekoliko značajnih primjera Miklossicheva tumačenja. Nazivi sa baba dolaze od babe, altes Weib, oni sa bara označuju baru, palus, Pfütze, bel (na pr. Belgrad) znači: bijel, weifl, nazivi sa bob (na pr. Bobovac) u vezi su sa slavenskom riječi bob, faba, naziv brest jest slav. brijest, nazivi sa - bor vežu se uz slav. bor, Föhre, dub, dob jest dub, quercus, dol jest dolina, vallis, nazivi glina i slični slav. je riječ glina, argilla, Thon, grab je drvo carpinus betulus, jama je današnja riječ, koja znači Grube, jezero znači lacus, See; bezbrojni nazivi sa kobila u vezi su sa kobilom, Stute, equa, a oni sa konj u vezi su sa konjem, equus. Naziv Krapina potječe od ribe krapa, naziv košuta od košute, cerva; Medak, Medari i slično dolazi od meda, a Mokronog znači naprosto mokra noga, Nassenfuss! Dakako, da i naziv Komar mora biti u vezi s komarcem, Gelse, Svinjar itd. dolazi od svinje, @abno i slično od žabe itd. Ja sam tu označio samo nekoliko primjera, druge ću iznijeti kasnije, nu i ti će posve dostajati, da svakoga čovjeka sa zdravim razumom skrenu s toga puta. Nesreća je, što je baš Miklossich, čovjek golema dara i goleme spreme svojim autoritetom posvetio ove posve krive nazore, pa se
znanost i do najnovijega doba povodi za njim, kao što je to učinio još J. Štur g. 1914. u djelu: Die slavischen Sprachelemente in den Ortsnamen der deutschösterr. Alpenländer. Gdjekoji su učenjaci zapeli o ovo ili ono ime, videći da se onakovim načinom, kako je doslije bio uobičajen ne da protumačiti. Uzmimo, da su sva Miklossicheva tumačenja ispravna, pa tada tek ostaje nepregledna masa naziva u svim stranama naše države, koje nitko ne može protumačiti. Tko će reći n. pr. što je Alan vrh 811. j. od Vrhovina,228 Betkav D 340 na Cresu, Brlin D 1596 j. Konjica, Čukor 650 z. Sezimovca, Desilo D 769 j. i. Popova polja, Desisajdob 177 na otoku Mljetu, Japar brdo 430 j. z. Prijedora, Kunera brdo s. z. Kotorskog u Bosni, Kobelor brdo s. i. Dubrovnika, Lelia D 2032 j. Jeleća, Macelj gora u Hrvatskoj, Mosor D 1376 i. Glamoča, Misir 1266 i. Glamoča, Organ D 390 na Krku, Papuk D 953 u Slavoniji, Udrč D 1043 j. z. Zvornika, Zervan brdo kod Stolca, Zakmur O j. i. Jeleća itd. Pomalo će svatko vidjeti, da je većina naziva u njegovoj najbližoj blizini posve neprotumačiva, a sad ću na jedno dva tri primjera pokazati, kako su često ti nazivi na daleko rašireni, a nitko ne može više ni pomišljati na to, da bi ti nazivi bili seobom razvučeni. Mi ćemo iznijeti i takovih imena, koja se nalaze i u dalekim stranama, gdje danas nema ni traga kakovom slavenstvu, pa podsjećam n. pr. na ime Brest, koje nalazimo u Rusiji, Poljskoj, svoj Jugoslaviji veoma često, pa sve do Francuske. Tu ne može biti govora o slučajnoj sličnosti, jer takvih primjera imade bezbroj. Evo n. pr. Švica je ime zemlje, Švica je ime potoka u Lici, Šujica je ime mjesta i potoka kod @upanjca u Hercegovini, Schuize je mjesto i potok k zapadu od Ljubljane, Suize je ime pritoka Marne, a Swica se zove pritok Dnjestra. Pomalo se prestajemo čuditi, kad vidimo n. pr. Blagušu planinu sz. Dojranskog jezera, pa opet lokalitet istoga imena u Zagrebačkoj gori, kad naĎemo Brinje O u Hrv. Primorju, mjesto u Albaniji, 1509 m. vis. brdo s. Mojstrane i mjesto Brine sz. Postojne, ili Drevenik 783 m. j. Studenice u Štajerskoj, Drevenik školjić j. Šibenika, mjesto s. Zaostroga, planinu u Albaniji i 980 m. vis. brdo kod Pöltschacha u Štajer., te Drivenik u Hrv. Primorju. Konstatiramo, da se Požega zove mjesto u Hrvatskoj, u Srbiji, u novopazarskom kraju (a ima i Požežina), kao Possegg nalazimo ime mjesta i. od Brucka na Muri, Bzenica je ime mjesta u požeškoj županiji, u varaždinskom kotaru, u Srbiji sz. od Aleksandrovca, pa D 795 m. vis. brdo i. S. Samobora kod Turke, a k tome je Zenica ime mjesta u Bosni i brda j. Plevlja; Okić je ime mjesta i gore kod Samobora, rudine kod Nove Gradiške, brijega kod Vinice i 612 m. vis. brda kod Podsrede; Ohrid je ime jezera, sela uz Savu i sela u Bugarskoj; Skandal je ime lokaliteta na dalmat. otočju, ime 268 m. vis. brda kod Iloka, Skandalon je mjesto u Grčkoj, a k tome Skandau je ime mjesta u Pruskoj; Krakov je grad u Poljskoj, Alt-Krakow O na Wipperi u Pruskoj, Krakovica 581 s. i. Vranje, Krakovo 571 s. Nebljuja u Lici, Krakovo (Krokau) šuma kod Kostanjevice (Landstrass), Krakovan O u Češkoj i Ugarskoj; Kaniža je O kod Gospića, O kod Broda, O u Ugarskoj, O kod Lepoglave, predgraĎe Petrinje, predgraĎe Optuja, O kod Oroslavja itd. Velebit je ime gore u Hrvatskoj, brdo s. od Zadra, 125 m. vis. brdo kod Villa di Rovigno u Istri, 406 m. vis. brdo ist. od Otoke u Bosni, ime potoka i. od Ivanića u Hrv., ime potoka j. od Gvozdanskoga u Hrv. Velebit je 226 m. vis. kosa kod Jelenske u Moslavačkoj gori, D 225 m. vis. brdo k jugu od Brega, zap. od Novigrada u Hrv., 556 m. vis. brdo k jugu od Vočina. Velebit vrh diže se 228 m. visoko nad selom Sibinjem u brodskom kraju, Velebić sj. od G. Lipovca kod Požege visok je 292 m., a kod Utiskana nadomak Ivanjskoj nalazi se D 159 m. vis. brdo Velebita. K jugu od Slavskog polja nalazimo Vel. Velebit 459 m. visok, a nadomak Brodu zove se i ravnica tim imenom. Pokušalo se protumačiti to ime kao da znači veliki stan, nu to je nemoguće, pogotovo kad vidimo, da se i brdo i ravnica i potok krsti istim imenom.
Malo komu u nas znano je, da se ime Klek, kojim nazivamo goru kod Ogulina, opetuje na ogromnom prostoru vanredno često. Evo nekoliko primjera: Klek brdo kod Livna, 1445 m. v. brdo kod Ivanjice u Srb., Rajan Klek 1022 s. Rame u Bos., mjesto u Dalm. kod Neuma, 971 m. v. brdo u Veležpl. s. Blagaja na Buni, mjesto kod Mostara, brdo D 746 m. i. @epča, brdo D 1744 s. Foče, brdo D 1154 ji. Prozora u Bos., brdo 1210 si. Grobnika, dva brda 1559 i 1893 z. Bleda u Kranjskoj, Klek Mali brdo 1565 i. Dragošaja u Bos., brdo ji. D. Pecke u Bos., brdo 1850 jz. Jeleća u Bos., brdo 1859 j. Kladnja u Bos., Klek bara uz Dunav s. Vajszke. Sasvim su srodni nazivi: Klekovača 1817 m. i. Cetine, Klekovača 1729 m. z. Duvanjskog polja, Klekinja brdo kod Brinja, Klekovica pl. kod N. Pazara, Klekovci mjesto u banjalučkom kraju, Klekovo selo mjesto u užičkom kraju, Klekovina šuma u V. Čvrsnici u Bos., Kleščina brdo j. Jablanice, Suhokleč si. G. Vakufa, Kletschau Kogel D s. Ljubna (Leoben), Kletschach 1429 si. Ljubna, Kleče selo i. 487 s. Kočevja, Klečica D 1861 u Triglavu. Mi moramo ovamo svrstati i blizi naziv Klak, kojim se krsti n. pr. mjesto uz Uvac u Srbiji, mjesto j. Goražde, brdo s. Čajniča, 277 m. v. brdo j. Šabca, 1395 m. v. brdo i. Tusoškog sv. Martina, kosa j. od Privigya, D 1353 s. N. Pr n. pr. mjesto uz Uvac u D 1338 j. Pohorelle i. t. d. Ako ovim nazivima moramo dodati Gleck 2955 m. v. brdo u Ortlerskim, a po svoj prilici i G. Glockner, Glockhaus i Glockturm u Oetztalskim Alpama. Evo na ogromnom prostoru živi i danas to ime, pa ipak nema čovjeka, koji bi mogao odrediti ikako značenje toga imena ili pokazati, kojem jeziku taj naziv pripada. A tako je s ogromnom većinom imena uopće, a naših napose. Već su se i ozbiljniji njemački istraživači lecnuli, kad su opazili, da se gdjekoje ime opetuje u veoma dalekim stranama. Tako upozoruje F. Stroh (Ber. d. Mus. Franc. Carol. Linz 1914.), da je ime Chotwein veoma zagonetno, jer se u razdalekim stranama opetuje, a nitko ga ne može protumačiti. Ogledajmo još nekolike primjere. Mosor je brdo D 1376 i. Glamoča, gora D 1330 i. Splita, Mosor vrh 685 m. n. Rilić pl., Mosor 561 jz. Mostara, brdo 789 si. Kočerina i t. d. Srodan je naziv Mosur z. Paklareva u Bosni, pa Misir 1266 i. Glamoča. Ime se nalazi na dosta tijesno omeĎenom prostoru Dalmacije i Bosne. Danas ga ne može nitko protumačiti, a već su Rimljani zatekli taj naziv i preuzeli od žitelja, koji su oko Splita prebivali, jer se Mosor kod Splita zove u antikno doba Masaron. Tada moramo uzeti, da su i ostali Mosori već u ono doba poznati bili, jer nitko ne će okrstiti koji lokalitet imenom, koga sam ne razumije. A takovih ćemo primjera dosta naći. Svi dobro znamo za palestinsku rijeku Jordan. U našim stranama označen je tim imenom potok kod V. Pisanice u Hrv., brdo kod Zagreba, selo u Bosni s. Zvornika, pa selo u Kranjskoj. Veselinović spominje u romanu “Hajduk Stanko”, da se selo Crna Bara zvalo prije Jordan. Ne možemo pomišljati, kao da bi ti nazivi nastali po biblijskom Jordanu, već moramo uzeti, da su ta imena postala u isto doba, kad je i palestinska rijeka dobila svoje ime. A kao Jor-dan komponovani su i drugi nazivi, na pr.: Bagrdan mj. si. Kragujevca, Tardan 123 jz. Skradina, Dragodan planina s. Prištine, Bezdan mj. u Ugarskoj, Bezdana jama 647 s. Bileća, Smerdan si. Kleka u Hrv., 334 i. Palanke u Srb., brdo z. Cazina, 172 s. Molovina u Srijemu, lokalitet jz. Gline, Smrdan 202 s. Bovića, i mjesto j. Niša. Pa nitko ne može odgonetnuti ni ime Jordan, ni drugo koje, što je na isti način graĎeno. Iz Sv. pisma znamo za goru Tabor. U južnoslov. stranama, pa sve dalje do Češke nalazi se isto ime veoma često. Jednom je to ime kose ji. S. Petra, pa brda kod Sesane, brda 752 i. Sapiane, D 1617 z. halštatskog jezera, V. Tabor D 667 i. M. D 441 i. Kmečana u Bosni, drugdje je ime mjesta, kao kod Laasa ili Dornberga. Na talij. franc. granici podno M. Cenisa nalazi se M. Tabor 3177, a u Abesiniji Djebel Tabor 4230. I to je ime drevna kovanica sa -bor (koja riječ nema ništa
posla sa borom, Föhre). Evo nekoliko nalikih složenica u našim stranama: Pobor mj. s. Lastve, Dobor mj. u Bosni, Gradubor mj. s. Solina, Cicibor 1065 i. Srba u Lici, Petibor 1200 si. Goražde, Sambor mj. u Galiciji, Samobor mj. u Hrv. i Bos. Isporedi Ravni bor, naziv za mjesto s. Monastira, Bijeli bor 687 m. i planina i. Snjegotine u Bos., te Djebel Sabor u Jemenu. Tumačenje je tu dakako takoĎer nemoguće. Sva su ta imena jamačno jezične okamine iz davnih dana, kamo će teško ikada više filologija s uspjehom zadrijeti. A sada ogledajmo neka imena, koja je navodno filologija Miklossicha i njegovih nasljednika “protumačila”. Iznosim ovdje tek nekolike primjere, koje bi mogao sa stotinama drugih nadopuniti, ali čovjeku zdravoga razuma dostajat će i ovo. Ni tren ne pomišljam na ikaki pamflet protiv Miklossicha i ne želim ovoga genijalnoga čovjeka bilo u čemu smanjiti, ali moram otkloniti atentat na zdrav razum, pa počinio ga ma tkogod. Pogotovo kad se to izrabljuje i te kako protiv nas Slavena. U Kranjskoj se nalazi mjesto, koje se slovenski zove Mokronog, a njemački Nassenfuss. Taj je prevod Miklossich kao ispravan odobrio. Nitko ne može doduše pojmiti, kako se može jedno mjesto nazvati mokrom nogom, ali recimo, jednom bi se i to moglo dogoditi, da bi se kaki prišvarak uzdržao stalno kao naziv mjesta. Ogledamo li malo karte, naći ćemo na razdalekim mjestima isti naziv ili na isti način komponovane nazive. Evo primjera. Mokronoge je ime mjesta na Šuici kod @upanjca, mjesta kod Visokog u Bos., mjesta uz obronak Bič planine uz Lim (tu je u blizini i selo Crnuge), te mjesta uz Unac i Drvara. Dakle se još četiri puta nalazi taj naziv u Bosni. Tu ne može jamačno nitko više držati, da bi se na pet razdalekih mjesta takov prišvarak kao ime mjesta ustalio. Nu vidimo sad druge srodne nazive: Mlinoga je mjesto kod Petrinje, Batnoga mjesto kod Cetina u Hrv., Batnoge mjesto do Stolca u Hercegovini, Mrenoga mjesto s. Prespa jezera, Kurnoga mjesto j. Busnovoga u Bosni, Vojnoge mjesto kod Foče u Bos., Rakova noga je ime mjesta s. Ozren plan. u Bos., j. Kiseljaka u Bos., si. Stolca u Hercegovini, a današnje selo Rakovac u Hrv. zvalo se do nedavno Rokonog. Pečenoga ime je mjesta u Kotlenik pl. si. Kraljeva, Klemenoga vrh 567 m. ji. Sessane, Bjenoge mjesto s. Uloga, Trčinoga, kosa u zap. Srbiji na bos. meĎi, brdo 1078 m. u Bos., Zanoga 1472 u Staretini pl. u Bos. (tu je i kosa: Nogata gorica), 1340 si. Pirota, šuma j. Turnašice u Hrv., Zanogini ime mjesta u Kubaš pl. u Bos., Prekonoge mj. kod Svrljiga u St. Srbiji, Petrova noga 188 i. Štefanki na Kupi, Mala noga D 96 s. Krapja u Hrv., Gudnoga potok i. Vočina u Slav. i. t. d. Kad ovu zbirku imena iz veoma razdalekih strana razgledamo, mora svakom biti jasno, da mi moramo tumačenje Mokronog = Nassenfuss apsolutno kao djetinjasto otkloniti. Niti je mokar = feucht, nass, niti je noga = Fuss! To su riječi iz dalekih dana, iz doba kad se jamačno znalo za njihovo znamenovanje, a mi ga možda ne ćemo nikada više dokučiti. Naziv Mokr za mjesta nalazi se bezbroj puta u svim stranama, gdje su Slaveni živjeli i gdje i danas živu. Pa kao što u analognim nazivima: Kurnoga, Batnoga, Mrenoga, Mlinoga i. t. d. ne znamo što znači ono Kur-, Bat-, Mre-, Mli-, tako ne znamo nikako, što te komponente znače, a ne znamo više ni za ono Mokr-. A te komponente dolaze i drugdje na pr. Kur je oznaka 351 m, vis. brda na Prviću, Kurjela 1141 j. Ljubinja, Kurlej D 1593 z. Kupreškoga polja, D 1695 z. Livanjskog polja, Kursek 1560 ji. Jablanca, Kurdelj 924 u Grmeć pl. u Bosni. Prevod Nassenfuss dokazuje samo to, da su Nijemci zatekli tamo Slavene u ovoj fazi razvoja, kako ih i danas nalazimo. Za smisao nije se puno pitalo, pa će biti bez sumnje za tisuće tako besmislenih njemačkih prevoda u stranama, gdje se prvotno ime izgubilo. Gdjekad se mjesto prevoda ime samo preudesilo, pa eto vidimo ove nazive: Mirnock 2104 i. Millstattskog jezera, Wöllaner Nock sz. Osiach jezera, Bärennock 2184 i Koflernock 2272 si. Millstattskog jezera,
Zlannock 1597 i Tschernock D 2082 ji. Hofgasteina, koji su jednaki onima, što smo ih našli u dalekim stranama jugoslavenskih zemalja. Vanredno se često nalazi u slavenskom topografskom nazivlju ime Kobila. Evo na pr. Kobila brdo 1280 s. G. Ribnika u Bos., 647 i. 718 kod D. Drežnice, 1690 z. Livanj. polja, D 1180 s. Marmoros Szigeta, D 452 j. Castelnuovo, Vrvi-Kobila 1207 j. Leskovca u Srbiji, Gradikobila kosa j. Kupreškoga polja. Pa dalje: Kobilak 1675 u Crvanj pl., Kobiljak 418 i. Kotorskog u Bos., 317 j. Bojne u Hrv., Kobiljača 1528 u Bos., Kobilje brdo D 867 jz. Sarajeva, Kobiljak mj. kod Gline i mj. kod Sesveta u Hrv. Vanredno se često nalazi naziv Kobila glava (samo je jednom ubilježeno: Kobilja glava). Tako se zove 1141 m. vis. brdo kod Travnika, 1419 m. brdo i. Ljubinja, 981 m. z. Rogatice, 1105 sz. Višegrada, 1156 m. si. Sarajeva, D 1115 jz. Gackog, 817 m. i. MeĎeĎa, 1315 m. sz. Risnjaka, pa 975 m. kod Miškovca (Miškolca). I dva se mjesta zovu tim imenom; jedno je kod N. Pazara uz Ibar, a drugo kod St. Kolašina. Već ovaj fragmentarni popis dokazuje, da je sasvim nemoguće tumačenje Miklossichevo, tu se ne može ni pomišljati na kobilu = Stute, već moramo i taj naziv (koji je sigurno složenica od ko-bil) držati prastarom riječi, srodnom s riječi kefale=glava u grčkom jeziku. Ne mislim ni čas, da bi Slaveni preuzeli to ime iz grčkoga jezika, već je taj jezik tu riječ tek sačuvao. Ime Miloša Kobilića izmijenili su nar. pjevači u Obilić, da ga ne dovedu u vezu s kobilom. U sada ponijemčenim, nekad slavenskim stranama, nalazi se taj naziv samo etimološki primijenjen kao Köflach i vrlo često Kofel.229 II. Miklossich upućuje, da u starom slov. jeziku označuje riječ dêl 6= brdo. U nas se nije ta riječ sačuvala u živom jeziku, ali u rusinskom živi kao dzial, a u rumunjskom kao dealu. U nazivlju u našim stranama dolazi veoma često i kao del i kao dil, dal, dul. Evo samo nekoliko primjera: Sudel 696 s. Jaske, Del 1457 na srp. bug. granici, Stari deo D 276 sz. Jagodine u Srb., Delo D 1507 s. Sjenice u N. Pazaru, Dilj gora u Slavoniji. Sad ćemo pojmiti, kako se u nas nalazi na stotine brda nazvanih - dol, pa ta riječ nalikuje samo današnjoj riječi = Thal. Evo par primjera. Dolovi 1049 sz. Rogačice u Srb., 984 si. Pribudića, Šarendol 1418 ji. Konjica u Bos., Zeleni dol 1248 j. Trnove u Bos., Mokri dol 1669 z. Foče u Bos., Jasenov do 1057 i. Orjena, Dol 838 z. Voloskog, Vodena dol 1234, Vrbiški dol 1332 u okol. Čabra u Hrv., Mehki dol 1000 j. Gackog, MeĎi dol 1696 si. Jesenica (Assling) njem.: Bärensattel, premda onaj MeĎi znači očito meĎu, granicu. Duboki dol 629 s. Dubrovnika. Upozorujem i na ovake nazive: Mali dolac 938 i. Sinca u Hrv., Medine dolac 923 j. Crne Vlasti u Hrv., Radova dolina 1346 z. Ključa u Bos., Svinski dolac 518 si. Novoga u Vinodolu, Dolac D 1152 j. Vrhovina u Lici, Dolina 588 i. Maglaja, Duboka dolina (!) 999 z. G. Ribnika. Upozorujemo na Ca. di Valbona (Dobrodo) u juž. Tirolu, što je 2890 m. visok. Mi ćemo se sjetiti, da je taj elemenat del, dal prastar; jamačno su blizi i nazivi vin-del, van-dal, pa imena Del-vin (mjesto i rijeka u Irskoj), Del-vino, mjesto u Grčkoj. Taj del bit će komponenta u imenu Del-matia ili Dal-matia, sastavljenom kao Sar-matia, pa ako taj del doista označuje brdo, onda bi Delmatia bila oznaka za gorovitu zemlju. Madžari su tvrdili, da je ime Erdelj za Sedmogradsku u vezi s erdö, šuma, nu to je nemoguće. To se ime nalazi i drugdje: Erdelj je ime mjesta kod Ogulina, Erdöl 367 m. v. brdo kod Beočina, Erdel 338 m. v. brdo ji. Bronc. Majdana u Bos., pa drugi naziv za D 1387 m. v. brdo Sapčenicu kod Gor. Vakufa u Bosni. Ja mislim, da su svakom dostatni ovi primjeri, da se uvjeri, kako mi ne smijemo nikako riječi današnjega govora identifikovati sa riječima nazivlja. Evo još nekoliko primjera za razmišljanje. Što danas znači gora ne trebam spominjati. Da se naše Zagorje zove tim imenom još je nekako shvatljivo, ali da se baš tako zove Zagorje jedno samo mjesto u Grčkoj ji. Prespa jezera, pa mjesto na Duvanjskom polju, mjesto kod Oštarija u Hrv. i brojna druga mjesta, teško je
shvatljivo, a još teže shvatljivo, kako se moglo nazivati mjesta: Gore u Hrv. Gora kod Ljubljane, Ilova Gora u Kranjskoj, Gora ji. Zenice, Stara Gora si. Rogatice itd. Začudna su česta imena Zagora za pojedinačka mjesta, a jamačno je zanimljivo, da se već i u antikno doba zove jedno mjesto u Pallagoniji Zagora i Zagoron horion danas Ghezere). A sad evo još nekoliko zanimljivih naziva: Podgori D 922 jz. Varcar Vakufa, Izgori vrh kod Novoga Vinodola, Bunguri mj. j. D. Vakufa, Kongora lok. z. Mostara, Inogor 713 u Crnoj Gori, Vivgor selo kod Srebrenice, 1246 i Dobrunja, D 1375 j. Ustiprače, gora si. Plevlja, Opogor 1274 z. Kreševa, Ingorje mj. sz. Metljike. Kao što je tu očito ovaj elemenat nešto sasvim drugoga od današnje riječi gora, tako i elemenat grad u nazivlju označuje često takove lokalitete, gdje nije bilo nikakovoga naselja, a nije ga ni moglo biti. Evo tek nekoliko primjera: Carigrad 887 i. M. Popine u Hrv., 833 s. Pribudića, 305 s. Gruža, brdo u z. Srbiji. Samograd 1046 i. Golubića u Bosni, D 983 s. Ivanjice u Srbiji, 1124 j. Vrhovina u Lici, 877 j. Založnice u Lici, 1257 i. Drvara, 272 s. Slivna; Babingrad 889 s. Gubina, Bablji grad 945 i. Vrlike, Kutski grad 1552 kraj Foče u Bos., Seligrad 474 j. Hrpelja, Bunigrad 1003 si. Plane kod Bileća, Višegrad D1099 i. Niša. S ovim je nazivom najsrodniji naziv greda, koji se vanredno često upotrebljava. Nas napose mora zanimati naziv Belgrad, sada Beograd, mjestimice Biograd. Njemački se prevaĎa Belgrad sa Weissenburg, madžarski: Nandor Feheuvár. Šišić je kušao ovaj Nandor protumačiti tako, kao da je to ime doneseno od madž. vojnika, pa da znači nekaku travu. To moramo ponajprije odbiti. Nandor je drevna riječ, naziv kojega lokaliteta. Nandur nalazimo za oznaku dvaju mjesta u Indiji, gdje se nalazi i Nandurbar; Val Nandro je u Italiji, Nandor je ime mjesta u Ugar. Komponovana je ta riječ kao Zlodor 1009 ji. Plevlja, Sredor mj. ji. Niša, Studor 547 i. Bohinskog jezera, Todor D 1949 j. Jeleća, Konjodor mj. jz. Bužima. Belgrad je česti naziv za mjesta. Tako se zove glavni grad Srbije, tako se zove oveće mjesto kod Carigrada, mjesto kod Grižana u Hrv., Belgrad je mjesto na moru u sjev. Dalmaciji, Stolni Biograd važan je grad u prošlosti Ugarske. Berat se zove zapravo Beligrad, Belgradca je mjesto sz. Kačanika, Bolgrad se nalazi si. Renija u Besarabiji, Baligrod je mjesto u Galiciji. U Crnojgori j. Bijelog polja nalazi se jezero i potok Belgrad, a mjesta tu nema nikakova. Zap. od Lienza nalazimo Villgrater Joch 2162 i Villgrater Thal. - U vizantijskim spomenicima zove se Belgrad Belegarda, a Bellegarde je naziv za nekoliko francuskih gradova, Belgrad zovu se i dva finska grada, dok je z. od Turina Monte Bellegarda 2939 m. visok. Poznato je, da je Mecklenburg zlo prevedena riječ Willigrad, kao da je ono Willi = Veli = mikil (velik), a zapravo je to Beligrad. Belogradčik mj. je u Bugarskoj. Elemenat bel- (i bal- bol- bil-) dolazi u nomenklaturi cijele Evrope za oznaku potoka, gora, mjesta nebrojeno puta, ponajčešće u nas, ali zdrav razum otklanja tu kao posve besmisleno mišljenje, da bi taj elemenat bio u ikakovoj vezi sa današnjom riječi bijel = weifl. MeĎutim nije presmjela tvrdnja, da je naziv Singidunum, kojim se u rim, doba označivao Belgrad točan prijevod kao Weissenburg, dok mi danas taj prijevod kao neispravan otklanjamo. Kao što se gora i grad upotrebljava tamo, gdje za to nema nikakova opravdanja, tako se n. pr. i polje, poljana, voda, rijeka, sljeme itd. nalaze nerijetko kao oznaka lokaliteta, gdje im po današnjem značenju nema nikakova mjesta. Ogledajmo dalja tumačenja. Košuta je čest naziv u našim stranama. Košuta je D 1871 m. v. brdo j. Jeleća u Bosni, gora u Kranjskoj, gora uz Trebovu pl., Košute je ime mjesta z. Trilja u Dalm., Košutna 1990 i. Kokre, Košutovo je mjesto j. N. Pazara, Košutska pl. nalazi se u Bosni, Košutica je mjesto i. Čajniča, pa mj. si. N. Pazara, D 1512 m. v. brdo u Studenici i pl. i D 464 m. v. brdo u Kosmaj pl., Košutor je mjesto sz. Peći (Ipeka). Ne treba ni odbijati Miklossichevu tvrdnju, da bi ti nazivi imali išta posla s košutom (Hinde). Pa kako su imena lokaliteta na tijesno vezana s
imenima osoba, a da se nikako ne može uvijek odrediti, što je prvotno, to moramo ovdje spomenuti i ime pomadžarenog Slovaka Kosuta. Mi ćemo upozoriti, da već antični spomenici znadu za Kossutios lat. Cossutius. S apsolutnom sigurnošću možemo ustvrditi (a to tvrde i njem. naučenjaci), da su imena kao Košut sastavljena od elemenata ko- i elem. -šut, koji se i sam pojavlja. Takovih složenica imade mnogo: Ko-bil, Ko-bjel, Ko-tor, Ko-tar, Ko-mar, Ko-mor, Ko-min, Ko-čel, Ko-stan, Ko-sor, Koran, Ko-ren, Ko-par, Ko-kanj, Ko-del, Ko-kor, Ko-kot itd. Ne ću ni navoditi primjera, da ikoga uvjerim, kako je posve nemoguća i sama pomisao, da bi onaj bezbroj naziva sa bab- i bob- u svim stranama Evrope i Azije mogao imati šta posla sa babom i bobom. Ne kanim nikome dokazivati, da elemenat dobr- u bezbrojnim nazivima ne može ni u kakovoj vezi biti sa dobar, gut, a nema sumnje, da je taj elemenat u vezi sa dobr, dubr, pa bi i tu bilo besmisleno vezati ove riječi uz ime dobar (der Biber) ili privezati dubr- uz dubravu, kao što nitko ne bi brojne nazive Metla za brda u Lici i Bosni htio identifikovati sa metlom = der Besen. Posve je neispravno tumačenje, kao da bi Dubrovnik dolazio od dubrave, nu o tom drugi put. U svjetskom je ratu postao glasovit Dobrdob, pa je svaki i najmanji listić servirao svojoj publici kakovo tumačenje, izvodeći to od do-brdo ili od dobr-do. Prof. Nachtigall napisao je oveću raspravu, dokazujući, da je Dobrdob - dobar do = gutes Thal. Nu kako se god mučili: iz današnjega se slovenskoga jezika ne može ta riječ protumačiti, te će se tek onda objasniti, kad uzmognemo protumačiti n. pr. Desisajdob 177 m. v. brdo na Mljetu! Kako naziv Jama (a to je i ime lica) ne označuje redovno drugo no brda pokazuju ovi primjeri: Kozja jama 1146 i. Cetine, Kadina jama 1098 sz. Paklareva, Jama 148 jz. Karlovca, 842 s. Slivna kod Imotskog. Ovamo spadaju i nazivi: Jamena, Jamno, Jamnica itd. Riječ bara znači danas močvaru, der Sumpf, ali u nazivlju se upotrebljava tamo, gdje kakove močvare nije bilo i nije ni moglo biti. Bare D 983 jji. Krupnja u Srb., 384 j. Peći u Bosni., Kriva bara 1792 u Leliji pl. u Bos., Ilina bara D 555 i. Vlasenice, @uta bara D 915 i. Paračina itd., a k tomu: Barice 2079 z. Travnika u Bos., Barice 953 s. Knežine u Bos., Barica brdo kod Sirča u Hrv. Možda se u zendjeziku sačuvao smisao toga naziva, gdje barcza znači visinu. Ni jama, ni bara ne označuju ono, što bi morale označivati. Tako ni naziv Lokva, Lokve. Lokva D 1087 sz. Klotijeva u Javor pl., D 1460 si. Pirota u Srb., gora j. Belecrkve u Ugar., vrh u Ljubeć pl. u Bosni, Lokve D 1023 j. Glogovca u Bosni, D 905 s. Semizovca u Bosni, D 1351 ji. Trnova u Bosni, Lokveni vrh 1556 si. Drvara, Lokvanska kosa 1162 jz. Vlasenice. Suha lokva 1445 u Treskavici, Suvolokva 990 z. Pribudića u Dalm., Trolokve 811 z. Jesenica, Trolokvice vrh 1208 i. Vrela u Lici. A tako je prečesto naziv Jezero tamo, gdje nije nikad moglo biti ni male kaljuže. Jezera 1021 kod Delnica, 528 s. Ivanjske u Bos., D 101 kod Tiborjanaca u Slav., Jezerska plana 1331 kod Vranduka u Bos., Jezero brdo 486 m. j. Brubna u Hrv., 380 m. j. Ruševa u Hrv., 619 m. kod Kaknja u Bos., D 439 sz. Teočaka u Bos., mj. u Hrv., mjesto u Srbiji. K tomu nazivi: Jezerina, Jezerine, Jezernice, Jezerac, Jezerce (1650 jz. Gusinja u Alb.), pa Jasersko brdo D 343 u Prosari pl. u Bosni. Kao što smo doslije vidjeli, moramo sva ta tumačenja i prevode naprosto otkloniti. A napose moramo otkloniti prijevod Kosovopolje = Amselfeld! To je prevod dostojan prevoda Nassenfuss = Mokronog! Još nekako razumijemo, kad se Kosovopolje zove koje polje, ali ima i gorskih mjesta, gdje kakom polju nema ni traga, pa se opet zovu Kosovopolje (na pr. selo kod Višegrada u Bosni). Taj elemenat kos- nema ništa zajedničkoga sa kosom, die Amsel, a čini se vrlo vjerojatnim, da se u nazivlju uopće nisu nikada upotrebljavala imena životinja ni imena bilja. Kod potanjega ispitivanja vidi se jasno, da n. pr. imena sa svin- nisu ni u kakovoj vezi sa svinjom,
imena sa kon- (konj-) ne mogu imati baš ništa posla s konjem, još manje ona sa koz- išta sa kozom ili žab- sa žabom. Upravo je nevjerovatno, kako je onako genijalan učenjak kao Miklossich mogao ustvrditi, da je ime Krapina u vezi sa ribom krapom (der Karpfen!). A nije to samo ime mjesta u Zagorju, već i brda kod Zagreba, Krapena je 388 m. visoko brdo ji. od Slov. Bistrice; sporedi i Krapje u Hrv., pa Krapiwna mj. jz. Iwankova u Rusiji! Tako i botaničari upozoruju, da se nikako ne sudaraju imena lokaliteta sa fiktičnim stanjem, pa da n. pr. često nalaze lok. Bukovicu ondje, gdje bukve nije nikad moglo biti. Za istraživača imena nije to začudno, kad vidi n. pr. Buk gor. kosu ji. Trebinja, Buka 757 si. Niša, pa imena Bukolj, Bukoš, Bukalo, Bukor, Skradinski buk i druge. Tu je elemenat Buk, koji nema ništa posla sa današnjom riječju bukva. Vratimo se elementu kos. Mi ga nalazimo u nazivlju ovako n. pr.: Kosovi vrh 1685 j. Avtovca na crnogorskoj granici, Kosovobrdo D 472 kod Užica, Kosovnik brdo uz Prespa jezero, Koso D 1240 z. Prozora u Bos. itd. Nalazimo ga u spoju sa veoma čestim elementima -man, -mat, n. pr.: Kosman mj. ji. Jeleća u Bosni, Kosmanac 1049 nad Dabar poljem, Kosmin na Cresu; Kosmata dol 1252 z. Čabra u Hrv., Kosmatica 1658 si. Bleda, 1229 s. Sofije u Bug., 931 si. Stolca. To je komponenta poput dal-mat, zer-matt itd. Taj elemenat kos dolazi i kao drugi dio kompozita: Mukos 1200 s. Prilepa, Derkos mj. kod Carigrada, mj. z. Pribića, Bakos D 1214 ji. @epča, Zlokos 1250 ji. Sarajeva, Senokos 1268 i. Bugojna (i veoma često, nema posla sa sjenokošom!), Prkos veoma često ime mjesta, potoka, brda i. t. d. Ne ću čitače umarati iznoseći druge bezbrojne slučajeve, upozorit ću samo na naziv Krčmar, za koga priznaje Miklossich, da dolazi od Krčma, caupona! Nu to je tako djetinjasto, da ne treba ni odbijati. U tom je nazivu elemenat Krč, koji dolazi na daleko i sam, pa elemenat -mar (a taj se javlja i kao -mer, -mor, -mur, -mir!), koji se u svim t. zv. indoevropskim jezicima sačuvao. Evo nekoliko primjera: Krčmar mj. si. Gubina, mj. kod Užica, brdo 519 m. jz. Novoselja na Vrbasu, D 774 kod Smiljana u Lici, D 1012 s. Pazarišta, Krčmare mj. s. Kuršumlja u Srb., Krčmarci D 682 s. Maglaja. Tako su komponovana još druga imena n. pr. Samar (veoma često), Limar gora 1482 z. Livanjskog polja, Komar pl. si. D. Vakufa (inače još česti naziv). Miklossich i drugovi odmah će ustvrditi, da je taj komar = Gelse, komarac, pa sad možemo doista pojmiti, otkuda oni brojni Gelsenkircheni i Gelsendorfi sada u njem. stranama. Nu čovjek nije bio prije tako naivan, da bi i pomislio krstiti mjesta po komarcima, to je tek u novo doba učinio. Osobito lijep primjer nalazimo u Karpatima, gdje je staro mjesto zadržalo ime Komar, a novo dobilo ime - Gelsendorf. Kako sam prije upozorio na Mosor, tako moram ovdje upozoriti još na ime Tmor. To je antični Tomaros, pod kojim je svetište u Dodoni stajalo. Pa kad je već onda to ime postojalo za goru u Grčkoj, moramo svakako uzeti, da su i drugi nazivi već onda postojali, ma da nam nisu pismeno zajamčeni. Evo nekoliko tih naziva: Tmor, kosa j. Dobrunja, D 1284 si. Čajniča, D 1342 s. Rogatice, D 1315 s. Tarčina, D 899 s. Slana, 1239 jz. Ruda u Bos. K tomu: Tmorac 1606 ji. Podklečana u Bos., Timor 1906 s. Klek-Neuma u Dalm., Malj Tomor u Alb., Tomor 2418 i. Berata itd. U Srbiji ima Kurvin grad. Isključeno je, da je to ista riječ sa riječi kurva. Tu su združeni elementi kur- (o kom sam prije govorio) i -vin (vanredno čest elemenat), baš kao u nazivu pruskoga mjesta Kurwien, a očito spada ovamo i naziv Karvin za mjesto i. Polj. Ostrave i mjesto u Francuskoj. Isto tako spada ovamo ime Korvin, pa makar imali Korvini u grbu gavrana (corvus), to je baš tako nastalo, koliko su si imali prava Konjski metnuti u grb konja. Elemenat kar- dosta je čest: Kara-vanke, Karavanica (otočić do Paga), Kardar D 205 z. D. Svilaja (komp. poput: Vardar), Karvanja b. 398 s. Stenjevca kod Zagreba, Kar-ven-del itd.
Ne mislim umarati čitače, ali moram od bezbrojnih primjera iznijeti za sada još nekolike za nas zanimljive, da uzmognem s pravom iznijeti rezultate ovoga studija. Spomenuo sam, da nemamo prava u imenima sa buk- pomišljati na bukvu, prištedit ću ovdje razlaganja, da imena sa jablan nemaju ništa posla s imenom toga drveta, tek ću upozoriti na riječi sa jel-. Već sam pregled takovih naziva pokazuje, da tu ne može nitko sa zdravim razumom pomišljati na drvo jelu, bilo to u imenima topografskim, bilo u ličnim, koja su svakako na tijesno vezana. Jeljen je 1309 m. v. brdo z. G. Vakufa, Jelovljan mj. j. Tetova, Jeljak D 886 ji., Kurjela 1141 j. Ljubinja, Koštjela 172 i. Gabele, Podjele 1073 s. Bohin. Bistrice, Gaberjele mj. s. Mokronoga u Kranjskoj. K tomu isporedi imena Jelač, Jelača, Jelačić i. t. d. Napose je zanimljivo ime Krnja jela. To je 520 m. v. vrh s. Rudnika u Srb., D 1251 j. Kraljeva u Srb., 1207 j. Grahova, predj. u Bjelašnici, kosa j. Srba u Lici, mjesto z. Plevlja, pa mjesto s. Bos. Petrovca, a kao Krna Gella spominje taj naziv Piller i Mitterpacher kod Sirča. Tu je očito elemenat Krn, poznat iz svjetskoga rata kao oznaka 2246 m. v. brda kod Soče, a i inače je veoma čest, pa je dao ime narodu Karni. Krnja jela je pučkoetimološka akomodacija riječi, koja kao Carnielca označuje D 214 m. v. brdo kod Dignana, sasvim je bliza nazivu Carniolia, pa ličnom imenu Karnel. Pokazao sam, kako u imenu Belgrad ne možemo i ne smijemo nikako pomišljati na bijel, weifl. Zanima nas i ime Cetinje. Lopašić (Oko Kupe i Korane str. 106.) tvrdi, da je ime Cetin “posve hrvatsko, a znači mjesto pokrito gustom i tamnom šumom”! Već pogled na zbirku tih naziva, koji se nalaze u zap. dijelu južnoslavenskih zemalja dostaje, da se otkloni ta sasvim neistinska tvrdnja. Cetin je mj. u Hrv., šuma kod Lekenika, mj. u Dalmaciji, Cetinj šuma kod Gomirja, Cetinje gl. mjesto Crne gore, pusta kod Koritne nedal. \akova; Cetina je rijeka u Dalmaciji, brdo kod Kostajnice, Cetindol mjesto uz Zeta potok i t. d. Elemenat -tin veoma je čest u nazivlju i srodan sa elementima -tan, tun, koji se takoĎer nerijetko javljaju. Baš kao što ne možemo protumačiti toga imena, ne možemo ni ime Zagreb objasniti iz sadašnjega stanja jezika. Tumačenje kao da je tu značenje za grabom nije ni istinito ni moguće. Starija je forma toga imena očito Za-grab, a mi imamo upravo ogroman broj lokaliteta sa Grab, pa ne možemo niti na drvo toga imena niti na grabu pomišljati. Tomu je nazivu bliz naziv grob, greb, pa je tek pučko maštanje stvorilo uz ovake - dosta česte nazive priče o babinom grobu, kaludjerovom grobu i t. d. Ne smijemo ni onomu za - podati znamenovanje našega za. Zagrab je naziv lok. na Livanjskom polju, Zagreb je ime šume kod Lekenika, Zagrebine su brdo 228 m. v. z. od Prnjavora u Bos., Zagrebac je potok u požež. županiji. Kao Zagreb komponovani su nazivi: Zavelin, Zaumol, Zakon, Zagor, Zaostrog, Zalom, Zahor, Zanoga i t. d. Posve je isključena ispravnost tumačenja, kao da bi zagrebačka Ilica (zapravo oznaka lokaliteta i vrela kod Rokova groblja, tek kasnije glavne ulice u Zagrebu) postala od “vilica”. Tu je elemenat il-, o kom će napose trebati raspravljati, a ime Ilica opetuje se i drugdje: Ilica 343 m. sz. Metkovića, ime zaselka kod Knina, Ilica planina (gl. vrh 1062) j. Rmnja, Iličani mj. sz. Prnjavora u Bosni. U svojoj monografiji napisao je Miklossich često citirane riječi: “... man kann bei gutem Willen ohne viel Schartsinn nach der bisherigen Methode alles, selbst Meka und Medina slavisch erklären”! Ove riječi odaju sasvim Miklossischa i njegovu poznatu averziju protiv slavenstva, a tu konstataciju ne može nitko sa zdravim razumom držati kakovim pamfletom. U istom djelu, gdje je onu izreku napisao, tumači sam Maklossich riječ Medina sa slovenskom riječi med, der Honig! Medina je naziv, koji se u svim stranama svijeta nalazi, pa i u nas dosta često: Medine dolac 923 j. Crne Vlasti u Lici, Medina kosa 367 j. Gradačca, Medin vrh 886 jz. M. Popine u Lici, Medina mjesto sz. Drniša, pa srodni: Mideno pl. i D 466 si. Šibenika, Miedina D 1198 i Midena D 1221 u Mideni pl. kod Duvanjskog polja itd.... Vidimo u tom imenu elemenat -din,
koji sa srodnima -dan -dun -don veoma često dolazi u našoj nomenklaturi, a pomišljati na med ili na mjed nemamo baš nikakova prava. Ovo je tek neznatno malen broj primjera, nu posve će dostajati, da se svako, tko hoće, može uvjeriti o apsolutnoj istinitosti ovih tvrdnja: I. Da se najveći dio topografskoga nazivlja u južnoslovenskim stranama, koji je na tijesno vezan s ličnim imenima, ne može nikako protumačiti ni iz slavenskih ni iz drugih poznatih jezika. Broj ovih imena iznosi tisuće. II. Da postoji veoma velika množina imena, koja su na prvi pogled istovjetna sa riječima u današnjem slavenskom govoru. To su one riječi, koje su Miklossich i njegovi nasljednici “protumačili” kao da Baba dolazi od babe, Bobovac od boba, Mokronog od mokre noge, Krapina od krapa, Glina od gline, Krčmar od krčme, Komar od komarca itd. Nu ta tumačenja moramo kao besmislena sasvim otkloniti pogotovo kad smo se uvjerili, da se imenom kamen označuje lokalitet, gdje kamenu nema traga, imenom dol krste se brda, imenima bara, lokve, jezero, grad, poljana, rijeka itd. označuju lokaliteti, gdje tim nazivima u sadašnjem znamenovanju nema mjesta, i nije nikad moglo biti. Većinu tih naziva moramo pribrojiti onima, koje smo u prvi odjeljak postavili. I ta su imena sazdana od elemenata, kojim se doslije nije nikako moglo odrediti znamenovanje iz nijednoga poznatoga jezika. III. Najmanji je dio naziva takov, koji se dade iz sadašnjega jezika protumačiti, a i tu ima obilje takovih riječi, koje su u ono doba, kad su upotrebljene za topografsko nazivlje, imale sigurno drukčije znamenovanje. Nu sve ove tri grupe imena živu i danas u našem jeziku, ta su imena sastavni dijelovi jezika, ma da ih najvećim dijelom ni u jednom rječniku ne nalazimo. Dakako, da većina živi nekako kao zamrla, jer im se značenje više ne osjeća, ona su jezična petrefakta. Ban. Već sam spomenuo, kako su na tijesno vezana lična imena s topografskim nazivima, prečesto su naskroz identična. Eto tako nalazimo lica, koja se zovu: Bukal, Bujan, Buljan, Derkos, Radovan, Milovan, Zdenčaj, Radočaj, Rak, Mataruga, Makar itd., a to su i česta topografska imena. Nemamo nikakova prava za tvrdnju, da su lična imena po topografskim uzeta, kad znademo, da i danas daju lica svoja imena za topografsko nazivlje, a često se može ustanoviti, da su takova topografska imena, nastala od ličnih imena opet prvotno topografska. Nu o toj vezi drugom zgodom. Ovakova lična imena postaju gdjekad i nazivom dostojanstva, kako se to n. pr. tvrdi za naziv car, koji da je nastao od cesar po Caesaru, ili kralj po imenu njemačkoga vladara Karla. Ne vjerujem u ispravnost ovih primjera, ali vjerujem, da je lično ime moglo postati oznakom dostojanstva, kad vidim bezbroj ljudi, koji nose ime Ban, isto ime, koje služi za oznaku časti u Hrvata, a osjećaj dostojanstva banske časti gotovo je u Hrvata veći no osjećaj kraljevske časti. Eto i danas osjeća se čast bana više na što odgovara vlasti bana! Značajna je Miklossicheva primjedba o riječi ban u njegovom rječniku: “Das Wort, ursprünglich wohl kroatisch, mag von diesem Volke zu den Bulgaren und Serben gedrungen sein. Wenn es persisch ist, so ist es durch Vermittelung der Turken den Slaven mitgeteilt worden”. Dakle se ne žaca ni Turke ni Peržane u pomoć pozvati, kad treba pokazati, da su Hrvati naziv za najviše svoje dostojanstvo od druguda uzeli. Ime ban spada meĎu prastara imena, koja u nas označuju gospodara, a zemlju mu krstimo banatom. Od Indije do Irske nalazi se taj naziv kao topografska oznaka. - U Iveković-Brozovu rječniku veli se, da u nas ima ban trojako znamenovanje: u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, nekad
i u Bosni prvoga poglavara, zatim uopće čovjeka od vlasti, a u Dubrovniku i Crnoj Gori vele svakom čovjeku u znak poštovanja ban. Klaić je napisao u Vjesniku zem. arkiva I. 1899. str. 21. raspravu: “Porijeklo banske časti u Hrvata”, pa spominje, da se ime i čast banska može prije XII. stoljeća samo u Hrvata dokumentirati, gdje se spominje od X. stoljeća. Car Konstantin spominje boanos auton, a Klaić pokazuje, da je ban namjesnik u pokorenoj oblasti Liburniji. Šafarik misli, da je ime ban nastalo od imena avarskog kana Bojana, uz to pristaje i Daničić, pa i sam Klaić, koji se protivi komparaciji riječi ban sa poljsko-češkim pan, pa upućuje i na gotski jezik, jer da u vezi sa bandjan nastaju u srednjem vijeku riječi kao bannus, bannum, franc. ban, španj., talij. bando, a sve označuje javnoga časnika sa stanovitom vlašću. Sve su to puke hipoteze. O Avarima znademo vrlo malo, vijesti o njima osve su nesigurne, bizantski pisci miješaju Avare s drugim narodima. Posve je nevjerovatno, da bi po slabo poznatom kanu Bojanu nastalo ime, ali je dostatan jedan pogled na vanredno velik broj topografskih naziva sa ban (ovamo spadaju i oni sa -banj i oni sa -van), koji se nalaze osobito po svim slavenskim krajevima u obilju, da se uvjerimo, da je ban prastari elemenat, koji valjda znači brdo,230 visinu, pa je prenešen i na lica i za oznaku dostojanstva.231 Evo nekoliko primjera: Ban brdo 952 ji. Gackog. mj. ji. Trenčina, mj. u Ugarskoj kod Vilanya (gdje se nalazi Bánhegy, preveden sa Venusberg!) brdo 598 kod Bukovca u Bosni. Banne mj. si. Trsta, Banstol 223 j. Karlovca, Banovstol 210 j. Bačuge u Hrv., Banov brod (šuma) i. Pitomače, Bandol mj. ji. N. Pazara, mj. i. Travnika, Banjdol lok. u Bjelašnici, Banjer 712 ji. Visokog, Bandin D 936 sz. Rogatice (komponovano kao Nadin, Budin, Stadin, Kormadin, Segedin itd.), Banovac mj. j. Šibenika, Banikov 2178 u Tatri, Banovina mj. j. Morinja u Bosni, Banovi mj. j. Kmečana, Banjača 1152 z. Čajniča, Banja glava 526 s. Višegrada u Bos., Banica mj. z. Vrače, i. Florine, potok i. Čajniča, 1015 si. Rozza, Banovica polje kod Koprivnice, brdo kod Orijovca, pa imena: Rajban, Baiban, Balaban itd. Već se iz antike sačuvalo dosta imena s ban, banisa, bannon, a Hesychius tumači: banoi ore strongila= zaobljena brda. U Ersche-Gruberovoj enciklopediji (I. VII. 521) veli se dakako, da je to riječ germanskoga porijekla, ali se citira i Wachterovo mišljenje, uz koje mi moramo svakako pristati, da je ime ban (i njem. Bann) poteklo od prastare riječi Ban ili Fan, koja znači isponak, šilj, a po tom je figuralno naziv za najvišega poglavara: wie auch noch heutigen Tages der Titel Ban von Kroatien etc... üblich ist. Isporedimo još srodne elemente Bun D 694 i. Zavidovića u Bosni, Bunik 552 ji. Vojskova u Bosni, Bunjak D 378 sz. D. Zeline u Hrv., Bunigrad 1003 si. Plane, pa novogrč. -vuna, vunion = brdo, te nam ne će preostati drugo nego pristati uz Wachtera, da je riječ ban prastari topografski naziv, koji se u nas sačuvao i kao lično ime i kao oznaka dostojanstva. Osvajači su u ovim stranama uvijek podjednako radili. Vidjeli smo ponešto, kako su Nijemci prevodili naše topogr. nazive, a vjerno su ih slijedili Madžari, pa ću napose pokazati, kako cijeli blaženi Magyar orszag nema ništa svoga već jedino prevode i preinake. Na sličan su način postupali i Rimljani. I o tom treba potanji prikaz, a ovdje će dostajati, da upozorim, kako još danas mnoga imena postoje, kao u ono doba: Savus, Dravus, Danubius, Colapis, Bustricius, Senia, Naissus, Karpathos, Masaron, Tomaros, Zagora itd. U modernoj formi postoje sva ta imena. Ali ima i manje poznatih imena. Nema sumnje, da su topograf. nomenklaturu Rimljani našli i preudesili. Tako na pr. teče kod Broda potok Mrsunja (koji je možda u vezi sa mrzu = granica), pa su Rimljani po tom imenu podali ime svome gradu Marsonia. Kad je Rimljana odavna nestalo, ostalo je drevno ime Marsonia, jer ovake umjetne tvorevine propadaju sa samim mjestom. Na mjestu današnjih Vinkovaca bio je grad Cibalis. I to su ime Rimljani našli, pa ma da ga danas tamo uzalud tražimo, naći ćemo isto ime i srodno ci-pal po svoj našoj zemlji. Ci-bel
rudina kod Siska, Cipal rudina kod Magić Male, rudina kod Morovića, 1132 v. brdo z. Gor. Vakufa, Cipala šuma u senjskom kraju, Ciepale rudina j. Orubice uz Vrbas, Ciepalo šuma u Novskoj pl. z. Suhače. Onaj prvi elemenat ci- javlja se počesto u drugim imenima. Cikote (česti naziv za mjesta), Cikot, Cicelj, Cicer D 1096 sz. Krbavice u Lici, Cibar mj. u Bugar., Cigel 1257 sz. Plitvica, Cipar vrh u Košuti gori, Cibil 1140 i. V. Popine u Lici itd. - U Srbiji nalazi se mjesto Lipljan, u antik. doba Ulpiana, nu nema sumnje, da je tu od davnine stajalo mjesto Lipjan, jer se već u staro vrijeme javlja kod Athanasija to ime i kao Lypiana. Još bi upozorio na ime Bakar, koje je nekad glasilo: Blkr, pa se u nas sačuvalo kao Bakar, dok je u rimsko doba glasilo Volkera. A takovih primjera ima na stotine.232 III. Zaglavak Po ovome svemu, što sam tu iznio, nema sumnje, da se mora dojakošnji način tumačenja imena otkloniti, da se mora drugim putem poći, ako se doista želi doći do istine. Komu nije do toga stalo, taj može i dalje vjerovati i tumačiti, da su nazivi sa -baba u vezi s babom, a oni kao Komar, da su u vezi s komarcem. Nu tko se želi dublje s tim problemom pozabaviti, doći će u svojim istraživanjima do sasvim drugih vidika i sasvim druge spoznaje. Nema sumnje, da imena živu, da se mijenjaju, akomodiraju, tek osnovke ostaju, ali kod velikoga broja imena, koja nas posvuda okružuju i koja moramo smatrati jezičnim okaminama, često nisu promjene gotovo nikakove. Dakako, da svakoga od nas ponajviše zanima značenje tih imena, no to će se možda tek u poznije doba otkriti: možda i nikada više. A. Fick veli zgodno (u djelu: Hattiden u. Danubier in Griechenl, Gött, 1909.): Namen ohne Kenntnis ihrer Bedeutung sind tote Lautkörper, ihr Leben ist mit ihrem Sinn entflohen. Već se danas vide pomalo putovi, koji će dovesti do toga, da se barem neki nazivi objasne. Kad n. pr. vidimo u nas bezbrojne nazive Kik, Kuk (i Kak), koji su na tijesno vezani sa nazivom Čuka, što se veoma često u istočnim stranama nalazi, pa u staroind. naĎemo, da je čuka = vrhunac, šilj, možemo uzeti, da je tomu nazivu smisao odgonetnut, jer se ti nazivi doista upotrebljavaju uvijek samo za oznaku vrhunaca. Nu nesamo da će se moći iz t. zv. indogermanskih jezika naći pogdjekoje tumačenje, mnogim je elementima našega nazivlja sačuvan smisao u riječima semitskih jezika, a ne smijemo otkloniti ni druge jezike n. pr. madžarski. U kasnije ću vrijeme iznijeti pregled tih elemenata i brojne priloge, nu ovdje to nije potrebno. Kakogod bilo, ne smijemo smetnuti s uma, da su svi ti nazivi, koje danas više ne razumijemo, vlastitost našega jezika. Seljak zna točno te nazive, svi ih u selu podjednako poznaju, a opet nijedan ne zna, što zapravo znači n. pr. Mintifar, Psari, Bičer, Selemboj, Hergut, Malovan, Butoraj, Bitoraj, Maglaj, Pastrovan itd. Gdje-kad seljak tumači sebi na svoj način koje ime, učinivši sebi svoje tumačenje ili dodavši priču, pa ta tumačenja nisu nipošto nespretnija od onakovih djetinjarija, kao što smo ih vidjeli u tobože znanstvenim tumačenjima. Svi su ti nazivi preostaci iz davnih, pradavnih dana, pa nije čudo, da ih ljudi sadašnjosti više ne razumiju, premda su ta imena u velikom broju i imena ljudi. Nazivi su na dalekom prostoru rašireni, a spomenuo sam, da je više no opravdano mišljenje, da su elementi, od kojih su nazivi sazdani u onim davnim vremenima, bili većim dijelom jednosložne riječi, kada je postojala velika jednolikost sve kulture. Sami Nijemci vjeruju, da je naziv Winida = Wenden, danas Windisch, kojom se označuju Slaveni, nastao još u predhistorijsko vrijeme, a jamačno potječu iz toga doba i veoma brojna druga imena, koja i sada postoje. Antično je doba sačuvalo dosta prastarih naziva, a uostalom je i u to doba radio pobjednički narod onako, kako su kasnije radili Madžari, pa kad si
uzeo n. pr. vozni red njihovih željeznica, mogao si naći na tisuće naziva mjesta, kojih zapravo nije nikada bilo. Kada s toga stajališta promatramo ta pitanja, ne ćemo se začuditi više, što n. pr. oko Sparte u Grčkoj nalazimo nazive Varsova, Zelina, Gorani, Petrina, Polovitsa, Psari itd., ne ćemo se čuditi, da je ime Atena i u nas sačuvano četiri puta! Ali ne ću nikako moći da pristanem uz tumačenje, kao da su Slaveni, seleći onamo, donijeli sa sobom ta imena, koja sigurno nisu već ni onda razumjeli! Još ću manje vjerovati, da su Slaveni sve te nazive baštinili od njima tuĎih naroda Tračana, Ilira, Kelta, Geta, Dačana i bog te pitaj od kakovih drugih plemena, od kojih vrvi sve u našim historijama, da se nitko na svijetu u tom metežu ne može snaći. To je psihološki nemoguće, a pogotovo je nemoguće, kad vidimo te iste nazive po dalekim stranama, a napose u silnom mnoštvu u onim krajevima, gdje danas stanuju Slaveni, ili su nekada tamo stanovali, kao u Ugarskoj, Poljskoj, Rusiji, austrijskim alpinskim krajevima, Prusiji itd., pa i u takovim krajevima, gdje onih Ilira, Tračana, Kelta itd. uopće ni po nauci današnje historije nije bilo ni moglo biti. A konkordancija je naziva nevjerovatno velika. Ima i takovih imena, koja se u nas rijetko nalaze, dok su n. pr. u Karpatima česta i obratno. Kod nas n. pr. dolazi rijetko ime Tohari (kosa z. Vranograča), u Karpatima je Tokarina, Tokarnya česti naziv; kod nas je Kičera, Kučera rijetko, u Karpatima prečesto ime. Samo se tako može shvatiti opstanak ovih bezbrojnih imena dosada, da spoznamo, da su one tisuće sada nerazumljivih naziva narodi upamtili zato, jer i oni sami potječu iz onih vemena, kada su ti nazivi bili još razumljivi. I nikako drukčije. Zato i jest potrebno, da promijenimo svoje mišljenje, da se apsolutno i konačno odreknemo onih nazovi tumačenja, koja spoznaju istine zamračuju. Baš su oni narodi, koji ne znaju više značenja imena u svojoj topografskoj nomenklaturi, od davne davnine tu, a onaj je očito kasnije došao, koji je ta prastara imena prevodio, davajući im smisao po jezičnom razvitku onih perioda onih naroda, u kojem su te narode zatekli. Tako su nastale besmislice kao da je Nassenfuss = Mokronog, Gelsendorf = Komar, Mož = toter Man itd. u neizmjernost! Nu i sve druge grane znanosti krenule su da odstrane jednom stare bajke i priče, koje su pod zaštitom istine važile kao istina. Već sam spomenuo, kako su botaničari zapažali, da se imena, za koja se pričinjalo kao da su u vezi s bilinstvom, nikako ne podudaraju. Ime kao n. pr. Jablanac postoji ondje, gdje jablana nije nikad moglo biti, Bukovica i slično zovu se lokaliteti, gdje nikad bukve nije bilo, Vinograd (Vingrad, Vingart) nalazi se tamo, gdje je po naravi tla već takova kultura nemoguća i tako dalje redom redice. Ja sam njihovo opažanje razumio, a mislim, da će ga sada i oni razumjeti. Pa dalje predhistorija, arheologija, etnografija itd. donose sa svih strana potvrde ovdje iznesenim tvrdnjama. Predhistorijski su nahoĎaji preteče danas upotrebljavanih predmeta, što naročito vrijedi za odijelo, nakit i oružje. Figure na rimskim spomenicima iz barbarskih strana pokazuju često nošnju današnjih dana u onim krajevima. Vidi n. pr. Patsch: Bosnien u. Hercegovina in römischer Zeit, str. 32. i 33. Nu to je studij za sebe. Tko god je mirno prosuĎujući ovdje iznesene činjenice - a to su tek fragmenti - uočio i shvatio, mora uvidjeti, da nam ne preostaje drugo, već mnogo, mnogo toga izbrisati iz historije kao posve izmišljeno i sasvim nemoguće. Mora nestati toga besmislenoga balasta, koji nam pomućuje vid, priječi spoznaju i sadašnjosti i budućnosti, i oduzimlje, uništavajući ponos, volju za rad. Mi smo tek na početku istraživanja, a opet je jedno jasno. Sve što smo čuli u povijesti o tobožnjoj seobi naroda, sve to moramo temeljito revidirati, jer se već do danas pokazao najveći dio tih pripovijesti kao djetinjasta priča, a ovaj je rat napose dokazao, da kakove seobe naroda u onom smislu, kako smo ju slušali već odavna s nepovjerenjem, nije nikada bilo, a niti moglo biti. Sve je to golema zbrka nevjerojatnih fantazija; historijskih podataka za tu seobu i nema, jer ono malo vijesti iz kasnijih dana, tako je konfuzno, da se očito vidi, kako se tu htjelo nešto na taj način
prikriti, kako su se htjeli opravdati imperijalistički zahtjevi tim vijestima, koje si svakim trenom protuslove. Bilo je seoba naroda, pače one traju neprestano, katkad (kao u ovom ratu) poĎe sve i bržim tempom, ali to je sve sasvim drukčije od onoga prikazivanja, kao da bi moglo desetak raznih čitavih naroda proći ovim stranama u kojih stotinu godina. MeĎu takove posve nemoguće i neistinite historijske činjenice spada i tvrdnja, da su se južni Slaveni doselili u ove strane kao pratioci Avara. Teško je što pravo reći o tim Avarima, kakvi su to ljudi bili, a nitko ne može ni čas povjerovati, da bi uz nje došao ovamo ovaj kolosalni slavenski svijet, u biti homogena masa, vezana običajima, mišljenjem, nošnjom, glazbom, jezikom i nazivljem i svim svojim bićem nesamo meĎu sobom već i sa silnim slavenskim masama u drugim stranama svijeta. Ne, tu može biti samo jedno istina: Južni se Slaveni nijesu uopće ovamo doselili, nego su tu postojali i razvijali se od pradavnih vremena, a tek je ime Slaven postalo općenitije u ono doba, kad se tobože njihov dolazak objavio. Miješanja, potiskivanja, mijenjanja bilo je dakako uvijek, a ima ga i danas. Ovako je stavio tvrdnju E. Boguslavski (Einführung in die Geschichte d. Slaven, Jena 1904., Methode u. Hilfsmittel der Erforschung der vorhist. Zeit in der Vergangenheit der Slaven. Berlin 1902.). Tek je Boguslavski tražio u antičkim nazivima kao: Tsierna (= Cerna), Bersovia (= Brzava), Bustricius (= Bistrica), Metubaris (= MeĎu barami) itd. slavenske riječi sa značenjem iz današnjeg slavenskog jezika, dok to po prije navedenim izvodima ne može biti, a opet posvema potvrĎuje istinitost mišljenja Boguslavskog. S balkanskim se narodima Staroga Vijeka mnogo bavila nauka. Kao glavne narode spominje nauka Tračane, Ilire, Dačane i Gete, a uz to se spominju bezbrojna plemenska imena. Nu čim sve vijesti o tim narodima prikupite, izlazi bjelodano, da su to sve puka imena, a iza tih imena nema onoga, što mi zovemo narod. Evo g. 1917. vodi se rasprava o Ilirima u Mitteilungen der anthropol. Gesellschaft u Beču, pa se očito pokazalo, da nitko ne zna, kakav je to zapravo svijet ti ilirski Panonci i k jugu od njih pravi Iliri, rascjepkani u bezbrojna plemena. O njihovu jeziku ne zna nitko baš posvema ništa, a opet onako ozbiljan radnik kao A. Fick drži frigijsko-tračke narode srodnima sa Armencima i Slavoletima, te opaža i veoma blisko srodstvo Ilira s Tračanima, pa tijesnu vezu Ilira sa Litvinima. Balkan je dakle i u antično doba bio podijeljen uglavnom u dva velika, a srodna doba bio podijeljen uglavnom u dva velika, a srodna odjela, u ilirski i trački - baš kao danas u srpsko-hrvatski i bugarski! Ime Ilir je isprva pokrajinsko ime, koje se kasnije proširilo, a još je, čini se i danas sačuvano u imenu albanske pokrajine Lurja (kao što n. pr. u talij. glasi često Yzagabria mj. Zagabria, pa u nas veoma često Yzdencz mz. Zdencz). Antični autori nijesu sami u toj zbrci imena znali narode dijeliti. Ovidu su Gete = Tračani, Strabonu Dačani = Gete, a što dalje, sve je zamršenije, naročito u bizantskih pisaca, gdje je galimathias potpun, gdje mahom i Slavene identifikuju s Avarima, gdje se imena Thracia ili Makedonia svaki čas upotrebljuju za oznaku drugoga teritorija. Gavril Kazarov (Beiträge z. Kultur-geschichte der Thraker, Sarajevo 1916.) pribrao je sve, što se o Tračanima znade, pa opet izlazi sve nejasno i ispremiješano tako, da si nitko ne može tu zamisliti jedan zaseban cjelovit narod. Tomaschek je prikupio i ostatke jezika Tračana (Die alten Thraker, Wiener Sitzungs Ber. 128., 130.), nu i tu je sve nejasno i nesigurno, tumačenja nevjerovatna, pače nemoguća. Za Tračane kaže Herodot, da su najveći narod na svijetu, pa je i njega i svih drugih naroda naprosto nestalo pred slavenskim pridošlicama, koji jamačno ni onda nisu mogli dolaziti mahom u golemim masama. Ili zar je sve te narode slavenstvo asimiliralo? To, što nije ni Rimu ni Bizantu uspjelo, to je dakle uspjelo po nauci divljim Slavenima, koji su se kao sluge, što li, Avara doklatili ovamo. To je sve tako apsurdno, tako nemoguće! Ta nemoguće je bilo Turcima, da u četir stotine godina poturče malu Srbiju, a znamo, kako su Srbijom vladali! Ali Turaka nestade, a
nije u svoj Srbiji ništa ostalo, gotovo ni jedno ime, baš ništa: opet je tu isti svijet, koji je i prije bio. Pa kao što nije Turčin mogao istrijebiti svijeta ni u Srbiji, ni u Bosni, ni u Slavoniji, ni u Ugarskoj, tako nisu ni Madžari unatoč svoga osamstogodišnjega “rada” u Hrvatskoj dublji trag ostavili. Da, kad je Rimljanin otišao, ostavio je nebrojene tragove svoje kulture, Madžari ni jednoga jedinoga napisa! Samo polaganim prodiranjem tijekom dugoga, dugoga niza stoljeća može se narod istisnuti i izmijeniti, a nikako drukčije. Nijemci su se uprli svom silom, počinjali su nevjerojatne barbarluke, iznosili nečuvene zakone, potrošili milijarde, da potisnu Poljake sa njihove grude, koju su sebi Nijemci svojatali kao svetu pangermansku zemlju, a rezultat je bio taj, da su Poljaci i brojčano i moralno i materijalno ojačali. Pa evo tik do Berlina ostao je i danas još slavenski svijet! A tako je bilo i u doba t. zv. seobe naroda: moglo je prohujiti zemljom i dvadesetak “naroda” (a ti narodi nisu bili drugo no vojničke horde), korjenit je narod ostao, i morao je ostati, jer se takov narod, koji je sa zemljom srastao, ne uništuje u jedan čas, kako nisu ni njemačko-madžarske horde uništile Srbije, ma da su sve počinjale, da taj cilj postignu! Tako je bivalo od vremena i bivat će u sva vremena! Ogledajmo samo današnje tipove južnih Slavena, promotrimo golemu raznolikost meĎu njima uza svu istovjetnost. Postavimo preda se tip Ličanina, Srijemca, Zagorca, Primorca, Srbijanca, Bosanca, Hercegovca itd. pa ćemo morati priznati, da ove raznolikosti nije mogla stvoriti zemlja u tisuću ljeta, već to moraju biti produkti razvitka bezbrojnih stoljeća. A dojakošnje pričanje o tobožnjoj doseobi južnih Slavena, koja se kao utvrĎena istina upiljuje u dušu djetetu već u normalci, da mu ostane credo kroz cijeli život, htjelo bi tu seobu prikazati kao dolazak jednoga jedinstvenoga plemena ovamo kao u kakovo prazno svratište! Pokazat će mi na tip Američanina, koji se razvio u razmjerno kratko vrijeme, ali kad bolje zagledamo, zadržao je Američanin sve značajke svojih evropskih preĎa, tek su neke osebine na početku razvitka. Znanost hoće još danas da protumači sadašnje stanje naroda idući od prošlosti do sadašnjosti, a mnogo će bolje biti, kad se poĎe iz sadašnjosti u prošlost. Onda će ubrzo nestati bajke o onakovoj seobi naroda, kako se to dosada učilo. Narodi su se razvijali, imena su se gubila, dok je narod ostao, pa drugo ime prihvatio. Danas još ima na Balkanu tisuće i tisuće južnih Slavena, koji nemaju ni pojma o tom, da su Slaveni i to baš Južni Slaveni. Evo u razmjerno kratko vrijeme od par stoljeća vidjeli smo, kako se pod imenom Hrvatska razumijevalo svašta, vidjeli smo, da je dapače ime Sclavonia bilo oznakom za cijelo kraljevstvo; kad se dao tomu regnum Sclavoniae grb, to je bio grb cjelokupne kraljevine. Kasnije je istočni dio zemlje izmeĎu Save i Drave prozvan Slavonijom, pa se sve do najnovijega vremena držalo, da je to bilo neko posebno kraljevstvo, koje je svoj grb imalo! A tomu nema ni traga! Nerijetko se je ime plemena sačuvalo kao porugljivo ime. Antični Breuci živu još i danas, tek se kao poruga osjeća, kad se žiteljima nedaleko Karlovca kaže, da su Brajci. A tako će biti i s imenom Šokac, Bodul, Kirac i sličnima. Sami Nijemci vide, da ovako dalje ne ide. Gotovo bih rekao, da je jednom bila moda govoriti n. pr. samo o Keltima, koji su bili svi i svuda, tako da toga nitko nije mogao pojmiti. Pomalo su i sami Nijemci počeli, stidljivo doduše, izricati mišljenje, da su oni Kelti u njemačkim alpinskim krajevima ipak mogli biti preteče današnjih slavenskih naroda. Nu tu se s tim pitanjem ne ću više baviti, pa završujem ovaj prikaz, izričući mišljenje, koje držim jedino ispravnim. Imena Tračana, Ilira, Dačana, Geta, Anta itd. nestalo je kao oznake naroda, a mi moramo sve te Tračane, Ilire, Dačane itd. danas smatrati fazom u razvitku ovih naroda, koji danas još tu postoje. Zakon o evoluciji vrijedi i za cijele narode i za pojedine žive organizme. A ova imena, koja mi danas na tisuće upotrebljavamo i kojima ne znamo više znamenovanja, ne moraju biti ni tračka, ni ilirska,
ni dačka, ma da smo vidjeli posvjedočeno, da su u ono vrijeme živjela, već su vjerojatno iz daleko starije faze razvitka, dok još nije ni nastala diferencijacija u Tračane, Ilire, Dačane itd. Pa neka i Nijemac o tome svoju rekne. E. Fischer pokazao je, da su balkanski narodi u bitnosti sačuvali nošnju, frizuru itd. Kao njihovi preĎi u Butmiru, Jablanici, Adamklisi, Kukuteni. Gradnja kuća, poljodjelstvo, običaji, vjera, pravo u Balkanaca od rta Matapana do Karpata jednoliko je zato, jer je uza sve bure t. zv. seobe naroda ostao korijen naroda od tračkih vremena do današnjega dana jedan te isti. A kad uvidimo, kako je sve to blisko drugim slavenskim narodima, imamo li mi i najmanje pravo govoriti o tom, kao da bi se mi poput cigana doklatili ovamo? Ali to je do danas posvećeno shvaćanje istorijskoga istraživanja, pa se fantastima zovu naši Ilirci, koji su instinktivno branili autohtonizam, ćuteći u jednu ruku istinitost svojega osjećanja, a znajući, da tu priču o doklaćenju, ili pristojnije rečeno o doseobi, najvole iznositi zakleti protivnici Slavenstva, Nijemci i Talijani (koji sada tu znanstvenu teoriju kušaju i praktički provesti, otimljući doklaćenima “svoju svetu zemlju” Dalmaciju i Istru!). Nijemci se ne klone ničesa u svojoj znanosti, kad treba prikazati Slavene inferiornima. Oni meću svuda Germane, pa bi zemaljski globus morao biti barem dvaput tolik, da se uzmognu tamo smjestiti samo germanski narodi. Evo doktor R. Kleinpaul izdaje u silno raširenoj knjižnici Göschenovoj djelo: Länder und Völkernamen, pa veli, da Preusse znači mudrac, da je to ime njemačkih vitezova, te da je prešlo na narod, nu da taj narod vjerojatno spada u legendu, a za Frize veli, da su dobili ime od frizure! Ovakova je rabota pamflet na zdravi razum i na svaku znanost. Ovdje iznesena fakta i rezultati pričinjat će se možda u prvi tren neobičnima, - ta mi smo tek na početku rada u tom smjeru, a ključa, koji bi sve brave otvorio, uopće nema. Morat će svatko, komu je do istine, i sam razmišljati o tim, za naš život, za naš rad, za našu znanost odlučnim problemima, koji nam podaju nove i teške dužnosti, čim spoznamo, da ovi pogledi nisu isprazna naslućivanja, već apsolutno utvrĎene istine.233 Osvrt na članak g. prof. Gjure Szabó Gosp. prof. Szabó publicirao je u ovom časopisu iz toponomastike članak “O značenju topografskog nazivlja u južnoslavenskim stranama”, koji će bez sumnje svojim čudnim metodom i još čudnijom argumentacijom izazivati najveći otpor kod filologa, što rade u ovoj oblasti. Dugo sam se pitao, da li je vrijedno pobijati sasvim nenaučni metod autorov i diletantsko dokazivanje njegovo, ali napokon autor otklanja na jednom mjestu i moje tumačenje (kod riječi Velebit, str. 459), a drugom je zgodom (“Savremenik” XI. str. 322) nazvao moje objašnjenje riječi Kostajnica djetinjastim. Oba puta ignorirao je moje ime. Pa kao što otac brani svoje dijete, morao bih i ja braniti svoje nazore. Ali nažalost “Jugoslavenska Njiva” nije mjesto za debate ovakve ruke. Ne mogu se dakle ovdje braniti, nego ću samo široj publici osvijetliti metod autorov i njegovu argumentaciju, kako bi vidjela, od kolike vrijednosti mogu da budu ovaki “naučni” radovi. 1. Metod, po kome autor identificira i analizira razno topografsko nazivlje, je vrlo komotni princip suzvučnosti (Gleichklang, homophonie). Za različita jezična i etnička područja, na kojima se nalaze nazivi, što jednako zvuče, on ne mari. Brest u Poljskoj i Brest na bretonskom području234 u Francuskoj njemu su po postanju iste riječi. Romanisti će se začuditi, kad saznaju, da je bezbroj francuskih Bellegarde235 isto što i Beograd itd. Kao suzvučnosti, naravski, male razlike u glasovima ne igraju nikakove uloge. Švica mu je stoga isto što i Šujica, Klek isto što i Klak, Glockner itd., Misir mu je srodan sa Mosor, Krapina isto što i Krapiwna u Rusiji236 itd. Da je ovo, najblaže rečeno, filologički analfabetizam, ne trebam zaista nikojemu od filologa
dokazivati, a drugima niti je pisao gosp. Szabó svoga članka, niti ja trebam odgovarati. Po ovom je metodu Starčević dokazivao, da je n. pr. Battenberg = batina breg, raspravljao o Slavosrbima itd., a mi učenici u gimnaziji, šaleći se govorili, da je Kilimandžaro = Kilavi Madžar, itd. Po ovom metodu mnogi nalazili slavenska imena i ondje, gdje Slavena nikada nije bilo niti moglo biti, G. Szabó je samo malo oprezniji, kad kaže, da se ovake suzvučne riječi ne dadu iz sadašnjega slavenskoga jezika protumačiti, nego da su okamine iz pradavnih dana. Ali po takvom metodu možeš dokazati šta hoćeš, sve i ništa. Baron Nopcsa, radeći po ovom metodu, proglasio je sijaset hrvatskih imena arnautskima, a Fischer, na koga se i autor poziva, tumačio je ilirska imena iz turskoga itd. Što nas n. pr. može smetati, da po ovom metodu rastavimo Japan u ja i pan i da ove “elemente”, kako kaže Sz., isporeĎujemo sa općom slav. riječi ja‟ i češko-poljskom pan, ili japansko ime Oyama u o i jama, kad autor može da rastavlja Kobila u ko i bila, Komar u ko i mar itd. Pa ako je g. Sz., dozvoljeno zaključivati, da su to jezične okamine, zašto ne bi bilo drugom kojem isto takovom slavenofilu kao i on dozvoljeno zaključiti, da su Japanci starinom Slaveni? Ovakva je filologija zaista jedna velika besposlica i prosječni naš inteligenat, koji do nje veoma malo drži, ima potpuno pravo. 2. G. Sz. tvrdi, da se najveći dio topografskoga nazivlja u južnoslavenskim stranama ne može nikako protumačiti ni iz slavenskih ni iz drugih poznatih jezika da su to po značenju nerazumljive riječi, jezične okamine. MeĎutim ih on rastavlja u elemente sve u šesnaest, dakle etimologizira, kao da im je značenje sasvijem poznato, i opet bez ikakva obzira na to, kojim bi jezicima ovi nazivi mogli da pripadaju. Tvrdi na osnovu toga čak i stanovite srodnosti, kao n. pr. za Kobila i kefale itd. Rastavlja u “elemente” i nazive sa semitskoga područja, kao n. pr. Jordanu Jor- i -dan, Taboru Ta- i -bor, i tvrdi, da su kao Jordan “komponovana” i naša imena Bezdan, Bezdana jama, Smrdan itd., a kao Tabor naš Ravni bor, Samobor. Što semitiste dovode Jordan u svezu sa semitskim glagolom radán, to je njemu deveta. O tome se je mogao lako informirati u Eglijevu (molim, to je švajcarski Nijemac; čitaj, kako je napisano: Eg-li), priručniku: Nomina geographica, 2. izd. str. 451. kao i o tome, kako se biblijska imena po cijelom svijetu rado prenose, a govori o tome Jirečekov “das christliche Element”. Školovani lingvista ne može vjerovati, da se ovakve “analize” mogu u dvadesetom stoljeću dati u štampu! 3. Da za fonetsku analizu g. Sz. ne pita, vidimo; meĎutim vidimo još i to, da on ne pita ni za historijsko postanje pojedinih naziva. Veoma lako je n. pr. mogao saznati iz Ottuva Slovnik naučny sv. XXV. str. 10 (isp. i Egli o. c. str. 199.), da Tabor u Češkoj potječe iz 15. stoljeća, da se prije zvao Hradište i da su ga Husiti prozvali Hora Tabor. U blizini Tabora nalaze se još ova biblijska imena Horeb, Jordan, kao što se u blizini Banje Luke nalazi Nazaret (tako su opatice nazvale svoj samostan i riječ danas služi kao topografska denominacija). Ali g. Sz. upotrebljava i Tabor u Češkoj, da dokaže raširenost toga naziva i da stvori zaključak, da je to “jezična okamina iz davnih dana”. 4. Da dokaže jezične okamine iz davnih dana, koje se iz današnjega jezika ne dadu protumačiti, upotrebljava g. Sz. i stvarne razloge. Ogledajmo ih malo! Da se današnje sasvijem jasno ime Mokronoge ne može protumačiti iz današnjega jezika, dokazuje time, što se nalaze “na razdalekim mjestima isti naziv ili na isti način komponovani nazivi” (str. 460). Ističe, da nitko ne može pojmiti, kako se može jedno mjesto nazvati mokrom nogom, ali dopušta, da bi se jednom moglo dogoditi, da se kakvi prišvarak uzdrži kao naziv mjesta. Ovu argumentaciju zaista ne može “čovjek zdrava razuma” da shvati, kako mnogo puta kaže autor. Čitatelj se uzalud pita, zašto se ne bi više puta moglo dogoditi, da se isti prišvarak uzdrži kao ime mjesta na istom jezičnom području? Prišvarci kao oznaka stanovništva veoma su obične pojave. I naselja se po njima prozivaju; većinom su u pluralu, kao i Mokronoge. To je obična pojava kod Romana. I u ostalim
je zemljama tako. Nitko još nije odatle, što se na razdalekim mjestima istoga jezičnoga područja nalaze isti nazivi, zaključka, da su takovi nazivi “okamine iz davnih dana”. 5. Slaviste će se čuditi, kada uščitaju, da nazivi Dol, Dolac, Dolovi stoje u inače sasvijem nerazumljivoj vezi sa del6, a ne sa današnjim riječima. Dokaz za to imala bi da bude apsolutna visina, koju autor označuje kod takovih naziva. Taj je argumenat iste vrijednosti kao i preĎašnji. Kao da se riječ za stanovitu konfiguraciju tla ne bi mogla ili smjela upotrijebiti i ustaliti kao naziv na različitim geografskim visinama! Da je g. Sz. htio biti potpun, on bi zacijelo mogao biti navesti Dolove, itd. i na manjim visinama od 50, 100, 200-300 m. itd. Autor je zacijelo, pišući svoj članak i držeći specijalnu kartu pred sobom, mislio, da narod onu tačku, koja leži, recimo, 1696 m. nad morem, nije mogao nazvati Dolom. Da bi dokaz ovakve ruke imao barem neku naučnu vrijednost, morao je autor otići na lice mjesta, odrediti tačno teritoriju, što je obuhvaća Medji dol, ispitati još jednom, kako narod zove najviši vrhunac, jer je specijalna karta netačna u pogledu oblika naziva, ispitati tačno konfiguraciju onako nazvanoga teritorija itd. Onda bi se na ovake argumente mogli osvrtati. Sve kad bi tako proveden dokaz i govorio protiv toga, da je Dol identičan sa današnjom riječi, ne bi bio od apsolutne vrijednosti, jer u denominaciji ima različitih motiva. Dok se u nabrojenim slučajevima bar nešto, makar i krivo, navaĎa kao dokaz, dotle se u bezbroj drugih slučajeva nešto naprosto tvrdi bez ikakva dokaza. Čitatelj se ove studije uzalud pita, zašto je greda najsrodnija sa grad, zašto je teško shvatljivo, da Zagorje dolazi na više strana, zašto je Košuta identična sa Cossutius, zašto se mora čekati za razjašnjenje od Dobrdob dotle, dok se ne razjasni Desisajdob. Zašto je Zagrab očito starija forma nego Zagreb, zašto su Kuk i Čuka u tijesnoj vezi itd. itd. 6. Kao što je autor maglovit u svojoj terminologiji (n. pr. “riječi iz davnih, pradavnih dana”), tako je maglovit i u svome izvaĎanju. Na str. 475. kaže n. pr., da nije presmjelo tvrditi, da je “Singidunum točan prijevod kao Weissenburg”. Čitatelj se pita, od čega bi to imao biti prijevod? Zar od Beograd, koji se naziv u staro doba ne da potvrditi. Ili je obratno Beograd od Singidunum? Keltska riječ dunuum znači doista grad, tvrĎava, ali što je Singi-, to danas nitko se zna, a valjda ni g. Sz. Jedino se pomišlja na sličnost sa dačkim imenom mjesta Singidava (ispr. Holder, Altcelt, Sprachschatz II. 1570). Što dakle hoće da kaže autor? Na str. 459. tvrdi, da su Rimljani uzeli od žitelja spljetske okolice naziv Massaron, danas Mosor. To je doista moguće, jer Mosor nije naša riječ. Ali mi je totalno nerazumljiva dalja tvrdnja: “Tada moramo uzeti, da su i ostali Mosori (t. j. oni kod Mostara, Glamoča itd.) već u ono doba poznati bili, jer nitko ne će okrstiti koji lokalitet imenom, koga sam ne razumije.” Čitatelj se pita, čitajući ovo, komu su morali biti poznati nazivi kao Mosor? Rimljanima ili stanovništvu, koje su pokorili? Što im je moralo biti poznato? Značenje ili samo forma naziva? Zašto sporedna rečenica, “jer nitko ne će okrstiti itd.”, dokazuje, da su Mosor kod Mostara, Spljeta itd. morali baš u rimsko doba biti poznati? Neka mi se ne zamjeri, ako kažem, da taka argumentacija čini na mene dojam upravo onakvoga galimatijaša, kao i tvrdnje, da je Singidunum prijevod od Beograd (ako dobro autora razumijem), da seobe naroda nije bilo, da se južni Slaveni nijesu doselili ovamo itd. U ovih šest tačaka držim da sam dovoljno i iscrpivo označio metod i argumentaciju autorovu. Autoru se doduše ne može poreći stanovita načitanost i znanje; tim čudnije je nepoznavanje metoda u oblasti toponomastičkoga istraživanja. Da imade topografskih naziva, koji po današnjem svojem obliku izgledaju kao slavenske riječi, - kao, što su n. pr. Lipljan, nekadašnja Ulpiana, za koji naziv bi se površnom analizom današnjega oblika a bez poznavanja starijega moglo misliti, da potječe od lipa, ili Zadar, koji su stariji naši pisci izvaĎali od za i dar, krivo
dakako bez ikakvog obzira na deklinaciju i motive u geografskom nazivanju - nema sumnje; ali se takovi slučajevi, i to svaki za sebe, moraju dokazati, i to ne onako, kao što to autor čini, na osnovu sasvim diletantskoga isporeĎivanja i netočnoga proučavanja geografskog položaja, nego tako, da se dokažu stariji oblici i iznaĎu svi historički posredni oblici, koji dovedoše do današnjega. Odnošaj se ovih oblika mora glasovno ispitati. Za najstariji se oblik mora potražiti jezik, kome pripada. Na osnovu toga jezika ima se naziv analizirati i ako se može, ima mu se ustanoviti značenje. Kod imena mjesta, koja su iz predslavenskog i predrimskoga vremena, iz vremena dakle, kad se o dotičnim jezicima ništa ne zna, ne može biti govora o tačnoj analizi forme ni o značenju. Tu se moramo zadovoljiti samo sa isporedbama. Ali da nam i isporeĎivanje takih starih imena ostane u granicama vjerojatnosti, valja se držati principa teritorija stanovitoga jezika. Kao što bi sasvijem ludo činio onaj, koji bi tumačio hrvatska imena iz kineskoga, tako bi isto ludo činio onaj, koji bi na osnovu kakve suzvučnosti htio tumačiti predslavenske nazive ilirskoga teritorija iz keltskoga ili drugoga kojega jezika, a Kelti ili drugi koji narod se ne dadu dokazati u krajevima tih naziva. Nerado dociram i dijelim kakve pouke na ovome mjestu. Ali je upravo nevjerojatno, kako čovjeku može pasti na pamet, da tumači na osnovu samovoljno analizovanih semitskih naziva hrvatska imena, koja po sufiksu, po osnovi i po svezi pokazuju čisto našu provenijenciju: Kobilja glava, Bezdana jama, Ravni bor, Kostajnica itd., a nema nikakovih historičkih dokaza za starije oblike, koje je pučka etimologija tečajem vremena iznakazila i dovela do suzvučnosti sa današnjim riječima. Ubi terrarum summus! Da je g. Sz. htio pisati kakove viceve iz filologičke znanosti, zaista ne bi bio drugačije postupao. Na autorovu etimologiju riječi ban i na zaglavak ne ću ni da se osvrćem. Osvrnuti se ipak moram na autorovo shvaćanje polemiziranja. Za svaku je osudu, što pobija onakav lingvistički genij, kao što je bio Miklosich, pozivom na zdrav razum. Što sam ja izašao djetinjast iz te polemike, nije čudo, ja i Miklosich, to je ipak velika razlika. Čudan je svat taj g. Sz. On je veoma patriotičan i u toponomastici; to mu se mora priznati. Miklosich mu u toj nauci nije dovoljno Slaven. A ipak se je on u svojim slavenskim toponomastičkim studijama ograničio na slavensku teritoriju, na slavenska imena i tumačio ih, kako i treba, ne iz židovskih, nego iz slavenskih jezičnih sredstava. MeĎutim se on, kao i mi ostali, koji se držimo istoga principa, ogriješio ne samo o zdravu pamet, nego je osim toga još izišao kao nepatriotičan čovjek! G. Sz. naprotiv, koji prave pravcate slavenske topografske nazive proglasuje “okaminama iz pradavnih (dakle valjda i iz neslavenskih) dana” i tumači ih iz židovskih, grčkih itd. jezičnih sredstava, hoće da dijeli Miklosichu lekcije iz patriotizma! Dr. Petar Skok237
Na osvrt g. dra. Petra Skoka. 238 Gosp. je dr. Petar Skok revan radnik i dobar čovjek (ein guter Mensch). On se dugo pitao, da li je vrijedno pobijati moj sasvim nenaučni metod i moje diletantsko dokazivanje, moju čudnu argumentaciju, nu konačno je napisao ipak “Osvrt”; t. j. nije se baš pozabavio potanje mojim izvodima, već se onako tek osvrnuo! On je dobar čovjek, pa mora braniti svoje dijete, a neka mi dopusti, da nisam ni ja zao čovjek, pa moram i ja svoje dijete, svoje nazore obraniti. Ono njegovo je čedo i šepavo i grbavo i slijepo, a k tomu već veoma postaralo, a moje je tek roĎeno, pa treba još i više njege i zaštite. Jer dobro znadem, da će moji nazori izazvati kod filologa, što rade u “ovoj oblasti”, najveći otpor, ta to sam i sam napisao, prepustivši im i dalje, da u “svojoj oblasti”
rade i svijetu tumače, da su brojne Babje gore i slično u vezi s babom, da Bobovci dolaze od boba, Krčmar od krčme, Komar, Komarnica itd. od komarca, Mokronog od mokre noge, Svinjar od svinje, Krapina od krapa, nazivi brda Riba od ribe, Vrbovac od vrbe, nazivi brda Metla od metle, nazivi Rak od raka itd. Prepuštam im, da sa svim znanstvenim aparatom istraže i objave u svojoj oblasti, da je Velebitu znamenovanje veliki stan, ma da se tim imenom i ravan označuje, da Kostanjevac, Kostanjevica i slično dolaze od kestena, ostavljam im, da smjelo ustvrde, kako se visoka brda, gdje se jedva hvata kap kišnice, mogu nazvati Bara, a to da je ista riječ, kao naša riječ bara = palus, der Sumpf, ili pače Jezero = lacus, der See, ma da je posvuda goli kamen. Upravo me veseli, što radenici u toj oblasti tumače n. pr. ime potoka Piesting kao da dolazi od riječi pijesak, Glina od gline, da je Brezovo polje tamo, gdje nema ni traga ni brezi ni polju, a Jablanac ondje, gdje od postanja ovoga svijeta nije bilo jablana. Sva ta nazovitumačenja tiču se onakih naziva, koji na prvi pogled izgledaju površnom posmatraču srodna s riječima današnjega slav. govora, a ljudi iz oblasti klone se kao vrag tamjana da kažu i jednu riječ o onim najbrojnijim nazivima, za koje i sami uviĎaju, da im se ne može naći tumačenja ni u kojem slavenskom, pače ni u kojem poznatom živom ili mrtvom jeziku. Zar je itko ikada i spomenuo imena kao n. pr. ova iz ovoga kraja, u kojem ja sad slučajno boravim, a takovih ima posvuda na stotine. Evo primjera: Zamršten šuma kod Katinaca i često po svem Balkanu. Lutoč 695 s. Zaila. Narec 850 u Papuku. Papuk, Psunj (gora). Cimen brdo kod Huma. Cimen 694 u Papuku. Bobare D 360 i. B. Stijene. Zipratin brdo jz. Vočina. Čertak šuma s. Lipovljana. Barančor šuma kod Goila. Nacpr brdo j. Bujavice. Plovaran š. kod V. Struga. Kuson D 234 i. Pivnice. Sladun šuma i. D Čaglića. Čelar 223 si. Okučana. OpaĎe šuma kod Mašića. O svem tomu nigdje ni mukajet! Pa zar je čudo, da su ljudi zdrava razuma - g. dr. Skok se neobično srdi, da ja ističem te ljude zdrava razuma - sami sebe zapitali, vidjevši istinske prilike i slušajući “oblasna objašnjenja”, nije li sve to sasvim neispravno, da, djetinjasto?! Evo na pr. kapetan Nicolaus piše u “Reclams Universum” od g. 1917. str. 127 o Kosovom polju, Amselfeldu, pa veli: “Der serb. Name ‚Kossowo polje‟ ist mit Amselfeld wol nicht richtig übersetzt; ich habe keine Amseln in der prosaichen Landschaft gesehen. Die Amsel heisst serbisch kos, aber eine Menge ähnlich klingender Worte passen etymologisch besser z. B. koza, Ziege; kosa, Sense, Haar; koso, geneigt.” A to nije jedan osamljeni slučaj: brojni su me ljudi pitali sa čuĎenjem, kako to, da “znanost” iznosi nešto kao stalnu činjenicu, što apsolutno ne odgovara ni faktičkom stanju u prirodi, a k tomu je još posve besmisleno. Tako je nastao posvuda energičan otpor protiv onih “tumačenja” i tobožnje znanosti, koja na temelju stalnih, nepogrješivih metoda iznosi ovake rezultate, koji ostaju neistiniti, pa makar ih sam Miklossich
posvetio. Ja dobro znadem, da je Miklossich znanjem titan, ali ni on nije nepogrješiv, pa ako možeš njegove grješke opraviti, ne će Miklossich biti ni za zeru manji, a niti ću ja zato iole biti bolji. A odnošaj Miklossichev prema Slavenstvu poznat je dobro naročito onima, koji su još s njime živjeli i radili. Niti ja Miklossicha smanjujem, niti on treba ikoga za braniča, ali ono, što je o imenima napisao, od najveće je česti neistina. G. dr. Petar Skok nemalo je ogorčen; moj mu je metod i čudan i nenaučan, argumentacija još čudnija, dokazivanje diletantsko, a ja sam mu čudan svat itd... Ne poriče mi stanovitu načitanost i znanje, nu to samo zato, jer vidi, da poznam i sve ono, što je on u toj oblasti ispitivao i priopćio. I neka vrijedni čitači znadu: gosp. dr. Skok ima pravo! Ja više ne znam za naučni metod i naučnu argumentaciju i filološko dokazivanje, kako ga zna dr. Skok, koji to jadno stvorenje onako ogorčeno i samosvijesno, gotovo s nekom pozom nepogrješivosti brani. Nekada je bilo drukčije. I ja sam prošao tu školu, i ja sam se tomu kumiru klanjao, vjerovao, da se tim naučnim metodom može barem nešta postići, upravljao alat te metode onako, kako je i g. Skok to činio; vjerovao, da su glasovni zakoni, kako ih je naučni metod primjenjivao, doista istinski i potpuni itd. Ali ja sam doista čudan svat! Zvanje drugo odbivši me od pisaćega stola poslalo me u svijet, proputovao sam ispitujući malne cijelu našu zemlju, prošao Bosnom i dijelom Srbije, nadajući se, da će mi naučnim metodom stečeno znanje u mom drugom poslovanju pomoći. Ali gle - ljuto sam se prevario! Gdje sam se nadao gradu našao sam, da tamo grada nikada nije bilo, gdje sam tražio baru i jezero - nikad ih nije ni bilo, tražio sam greben - i našao kao stol ravnu ravnicu, promatrao sam dolove, sam sam ih pače i mjerio, a ono su i apsolutno i relativno ostala brda! Pretraživao Lokve, a tamo nema ni kapi vode, polazio Jame, a ono jami ni traga! Stajao sam uz rijeku Vardar, uspeo se na brda Vardar i Vardu, misleći, da bi moglo biti istinito tumačenje s pomoću guardare stražariti, itd. itd.! Pitao sam svijet: zašto se zove taj lokalitet Kamen, gdje nema ni zrna pijeska, zašto se cijeli kraj zove Rijeka, a nema ni potočića, pitao i tražio sve uzalud: nitko mi nije mogao ni znao reći ništa, baš ništa. Ponovno i ponovno proučavao sam specijalne karte do u najmanje sitnice, pa opet polazio u prirodu, da naĎem rješenje; tražio sam u ispravama barem pomagala, da shvatim tu zagonetku. Sve uzalud: naučni je metod bio posve nesposoban, da i uz najsavjesniju upotrebu išto protumači, naučna argumentacija je sve još zamrsila - pa sam, budući čudan svat, odbacio taj metod i tu argumentaciju i pošao svojim putem i barem to postigao, da se ne dam više zavoditi onako djetinjastim produktima naučnoga metoda, kako sam ih prije nekoliko nabrojio. Mojim se metodom može - to veli dr. Skok - protumačiti sve i ništa, a njegovim - velim ja - samo ništa! G. dr. Skok predbacuje mi, da upotrebljavam suzvučnost (Gleichklang) za identifikaciju i analizu raznog topografskog nazivlja. Ta i te kako ne samo da to činim, već moram činiti, jer to nije nipošto komotni princip, već temeljni princip svakoga istraživanja. Komotan sigurno nije, jer iziskuje, ako se istražuje na iole široj bazi, ogroman trud i posao, iziskuje veliku pomnju i pažnju, jer je to silno sklizav teren, pa znadem i sam, da ću i ja možda i češće posrnuti. Ali se ne može zanijekati, da taj rekvizit upotrebljava i “naučna metoda radenika u ovoj oblasti”. Nesamo da ga upotrebljava, već ga do skrajnosti zlorabi! Ili zar su ona divot-tumačenja kao da je na pr. Durbaba u vezi s babom, brda imena Krčmar s krčmom, Mokronog sa mokrom nogom i ono drugo more neistina, zar je to sve nastalo drukčijom metodom no upotrebom suzvučnosti?! Da, to je vrlo komotan način i protiv ovakova postupka ustao sam i ustati ću opet, jer dovodi do humbuga. Zar je tumačenje kao da je Velebit veliki stan moglo nastati bez upotrebe suzvučnosti, ili zar je što drugo, kad se autor pozivlje na ime sela Hudibitek, da svoju tvrdnju dokaže? Ili kad još danas vjeruje, da je Krapina u vezi sa rus. krapiva, a to da je identično s nazivima Koprivno, Koprivnica itd. Kao da je igdje na svijetu netko mogao dati ime mjestu od kopriva! To nije vjerovao pravo ni
Nijemac, koji je po mogućnosti sve prevodio u onim stranama, u koje bi se uvukao. U Kranjskoj i Štajerskoj ima tih naziva, a tek gdjekad se naĎe prevod Nesseldorf, redovno Kopreinitz! Radije ću priznati, da mi je značenje nerazumljivo, nego tako šta povjerovati i objaviti kao istinu! Uzeo sam iste nazive iz raznih strana ujedno, jer sam se uvjerio, da su to jezične okamine. Čini mi se, da i dr. Skok govori o takim okaminama u jednom od svojih posljednjih elaborata. Pa kao što vidim, da je neolitski kameni nož jednak, bio on naĎen u Francuskoj ili u Hrvatskoj ili u Siamu, radim to analogno i s jezičnim petrefaktima, pa uzimljem kao više no sigurno, da je Švica i Šujica i slično u Karpatima, Francuskoj, Hrvatskoj, Švici istoga porijekla, baš kao Brest u Francuskoj, Hrvatskoj, Rusiji itd., uzimljem kao istinu, da je Tabor u sv. pismu nastao u isto doba kad su i drugi brojni lokaliteti u svoj srednjoj Evropi tim imenom okršteni, a što se u kasnije doba desio i jedan, meni dobro poznati slučaj, da je jedan češki lokalitet promijenio ime u Tabor - što to čini? Isto je tako i Jordan nastao i u Palestini i u nas u jedno doba, a što semitiste dovode ovamo glagol radan, doista mi je deveta briga. Poznam dobro Jirečekov christl Element, pa sam baš za Jordan iznio primjer, kako se taj biblijski naziv zamijenio drugim. “Mnogi su nalazili slavenska imena i ondje, gdje Slavena nikada nije ni moglo biti.” Svakako. Ali zar se tu uopće radi o Slavenima, kako ih danas poznajemo? Ova su imena gotovo jedina svijetla, koja osvijetljuju ono daleko doba, dok je kultura bila jednolika, nazivi jednoliki, a još nije ni postojala diferencijacija rasa ovako, kako je danas vidimo. Slaveni su se kao i svi drugi narodi razvijali do svoje osobnosti, do slavenstva. Otale i srodnosti i razlike. Moglo i moralo se desiti, a i desilo se, da su kasnije veoma raznoliki narodi sačuvali iz onoga doba zajednice i jednolikosti gdjekoje nazive, koji su se brojnije u Slavena zadržali; zato ne će ozbiljan istraživač tvrditi, da su tamo bili Slaveni. Ali ne će ni iz apsolutno utvrĎene činjenice, da je najveći dio slavenskoga nazivlja iz svakoga dosada poznatoga jezika neprotumačiv, zaključiti ni da su sadašnji Slaveni to nazivlje primili od drugih svima nepoznatih naroda, niti da su se samo doklatili, a niti da nisu zato, što imaju toliko “neslavenskih” naziva, uopće Slaveni! Narodi, koji danas još postoje, morali su od iskona vremena postojati, dakako drukčiji, pa se diljem tisućljeća razvijati i razviti do sadašnjega stanja. Za Slavene ne znamo, nego tek nešto preko podrug tisuć godina, a što je bilo s tim kolosalnim svijetom prije, o tom šuti historija. Jedina svijetla, da posvijetle u taj mrak, to su, kako rekoh i ja i brojni oblasni naučenjaci, imena, koja su postala okamine, pa za ta imena vrijede i drugi glasovni zakoni. Ili zar smo mi sve glasovne zakone otkrili? Ne, tek smo na početku. A ja ove neprotumačive i one na oko protumačive nazive smatram ostacima iz dalekih faza razvitka Slavena, dakle ma da im ne znam značenja, smatram ih slavenskima iz faza razvoja predslavenstva. Tako je radio n. pr. i sam Miklossich, koji je naveo dosta riječi u spomenutom djelu: “D. slav. Ortsnamen aus Apellativen”, označivši ih kao slavenske “von unbekannter Bedeutung”. Da je samo još devet desetina drugih tako označio dobro bi učinio. A ja sam si dozvolio, da one riječi, koje najviše i na najdaljem prostoru dolaze, priberem, isporedim i potražim, u kojem su odnošaju meĎu sobom. Pa se nisam žacao upozoriti, da je jedna grupa sa ko- komponovana: kobil, ko-tor, ko-kot itd.; kad sam vidio, da ti pojedini elementi dolaze i sami za se i s drugima i opet samostalnim elementima združeni. N. pr. kur, kurdel, kur-vin, kur-jel. Pa onda uzmi del-vin, vin-del itd. Tu se očito vidi, da su to takovi elementi, koje možemo s pravom smatrati elementima u nazivlju, sačuvanom iz onoga drevnoga doba. Nu ništa to. Ta slično je već davno učinio Kretschner. Ja sam istražujući radio sa preko 200.000 imena, ali ne bi ni u šali, ni u najljućoj polemici izvalio onaku tvrdnju, kao onu o O-jami, ili Eglili. To je strastvenost, koja se raĎa onda, kad netko brani stvar, za koju znade, da je - izgubljena! A g. dr. Petar Skok udara bezobzirce, da spase svoje jadno čedo, i to tim bezobzirnije, što osjeća, da iza sebe ima falangu slavista i romanista, oružanih do zubi “naučnim metodama” i drugim
oružjem, a ja sam sâm samcat. Pa ipak, ja očekujem napadaje kud i kamo ozbiljnijih i opasnijih protivnika, ali uzdam se posvema, da ću konačnu pobjedu pribaviti istini. Gosp. dr. Petar Skok govori, kako će se slaviste i romaniste ovom i onom čuditi, što sam iznio; ja ću im dapače još i daleko više materijala za čuĎenje iznijeti, ali konačno će se i oni čuditi još jedino dru. Petru Skoku! Miklossich je potvrdio, da je riječ Mokronog njem. Nassenfuss, a ja sam iznio toliko dokaznoga materijala, da čovjek zdrava razuma apsolutno ne može više vjerovati, da bi to bio ikaki prišvarak i da bi se tu i moglo raditi o riječima mokro i noga. Pet mjesta na razdaleko zovu se tako; čas su gore, čas mjesta, čas potoci označeni tako komponovanim riječima n. pr. Ruenoga Batnoga, Mlinoga, Mrenoga, Vojnoga, Pečenoga itd. Ako se po “naučnoj metodi” itko odvaži i sada na to, da vjeruje, kako je Mokronog doista mokra noga, onda mora “naučno protumačiti” ime Mlinoga, kao ime mjesta, gdje mlin ima nogu, a ime Gudnoga kao ime potoka, koji gudi nogom! Tu nema apsolutno kuda izmaknuti! Čudit će se g. dru. Skoku, kako tvrdokorno brani naziv Dol za brda, tražeći od mene ono, što sam ja i činio i učinio. Sam sam ogledao na nekoliko Dolova teritorij, druge su mi za vrijeme rata pregledali prijatelji. Ali sve uzalud: svi ti Dolovi i Doline ostali su samo brda, vrhunci brda, pa tu nema nikaka izlaza, pozivajući se na event. netačnost specijalnih karata (koje su u najvećem dijelu veoma tačne!) i na različite motive denominacije. Ne, Dol kao naziv za vrhunce ipak je apsolutno druga riječ od one, kojom današnji jezik označuje glas Thal. A što se tiče brda, koja se zovu Jama, Bara, Jezero, Lokve itd., a nema baš ničesa, što bi opravdavalo, da se ti lokaliteti riječima današnjega govora okrste, o tom g. dr. Skok šuti i s pravom šuti, ma da su to slučajevi posve analogni onom sa Dol. Na drugo se za sada ne ću osvrtati, bit će prilike na drugom ozbiljnijem mejdanu. Samo ću se i ja osvrnuti na onu alineju pri koncu “Osvrta”, gdje dr. Skok govori o antičnim nazivima. Spominjući Lipjan, ime mjesta u Srbiji veli ovo: Nema sumnje, da gdjekoja imena izgledaju kao slavenska, pa bi se na osnovu površnoga i sasvim diletantskog isporeĎivanja moglo misliti, da potječu od slavenskih riječi. Kao na pr. Lipjan od lipe, ili Zadar od za-dar. To velim i ja i odlučno odbijam sva takova površna, diletantska isporeĎivanja, u koja ubrajam i tumačenje Velebit = veliki stan! Ja pače tvrdim, da ni u jednom nazivu sa lip- nema ništa posla današnja riječ lipa, već jedna prariječ lip, za koju ne znam značenja. “Von unbekannter Bedeutung”, priznao bi i Miklossich, kad bi opazio, da egzistira i ime gore Lip. A u slijedećoj ću seriji pokazati ogromno obilje takovih složenica sa -jan u slavenskim stranama kao: Trajan, Trojan, Bajan, Tajan, Kalojan. Taj-jan odgovara latinskom -ianus, kako će i dr. Skok morati priznati. Ali uza sve mora dr. Skok dijeliti lekcije: “treba... da se dokažu stariji oblici i iznaĎu svi historički posredni oblici, koji dovedoše do današnjega. Odnošaj se ovih oblika mora glasovno ispitati. Za najstariji se oblik mora potražiti jezik, kome pripada. Na osnovu toga jezika ima se naziv analizirati i ako se može, ima mu se ustanoviti značenje. Kod imena mjesta, koja su iz predslavenskog i predrimskog vremena, iz vremena dakle, kad se o dotičnim jezicima ništa ne zna, ne može biti govora o tačnoj analizi forme ni o značenju. Tu se moramo zadovoljiti samo s poredbama. Ali da nam i isporeĎivanje takih starih imena ostane u granicama vjerojatnosti, valja se držati principa teritorija stanovitoga jezika itd....” Sve te principe poznam, poštivam i uporavljam, ali se ne dam zaulariti ni od koga, jer sam čudan svat! Ja sam jedan od prvih, koji sam se usudio na teško polje historijske geografije, pa znadem cijeniti vrijednost historijskih oblika. I te kako ih cijenim, ta, to sam pokazao u onim člancima u “Njivi”. Ali mi nije ni čas palo na pamet, da smijem Krapinu, jer leži u teritoriju slavenstva, protumačiti kao da dolazi od krapa, der Karpfen, ma da znam i starije (pisane) oblike: Kruppa,
Kreppen, Kraping itd. ili upotrebiti kod Zagorja stari oblik Segher i slično. Neznanstveno i neistinito je, kad dr. Skok, držeći se “principa teritorija stanovitoga jezika” telali, da je Velebit protumačiv iz slavenskog vele-bit = veliki stan, da je analogno hudi-bitek = loš-stan, a šteta što još nije dodao, da je Bitoraj rajski stan. Tu je onaj komotni princip suzvučnosti, pa je to tumačenje posve identično onom Za-dar = za dar. A ja velim: Velebit se ne može nikako protumačiti iz sadašnjega stanja slavenskoga jezika, baš kao ni Ko-stajnica (ime i Stajnica!), baš kao što je na kinesku tumačiti Piesting od pijeska ili Sv. Ivan-@abno od žabe itd. ad infinitum! Ja se držim teritorijalnoga principa; moj je teritorij sav onaj, gdje su živjeli oni narodi, koje zovemo indoevropejskima, a koji imaju u svojim jezicima sila veze sa orijentalnim semitskim (nesamo židovskim) jezicima, što znadu dobro svi lingviste. Ali gospoda kao dr. Skok ne misle ni u snu na one tisuće i tisuće naših naziva, koji živu svojim životom u nas, na teritoriju slavenstva, kojim se i topografsko nazivlje i ljudi zovu, a ne mogu se ni po njihovoj naučnoj metodi protumačiti kao: Horupa, Koran, Djevin, Mosor, Kosor, Papuk, Alan, Desisajdob, Bač, Beč, Buč, Bič, Budin, Malovan, Radovan, Bobare, Bukal, Kardar, Trovara, Sirač (stari Azirias), Cikot, Tabor, Jordan, Kotor (Decatera?), Miljan, Zvečaj, Skočaj, Mesečaj, Radočaj, Kolečaj, Prdočaj, Tavan, Bovan, Pastrovan, Igman, Samar, Limar, Psari, Varšava, Rakoš, Neokuš, Treboj, Selemboj, Kurdel, Kursek, Kur, Kurozeb, Čava, Lutoč, Sordova, Baraičor, Srb (Sorb, Zerbst), Plovaron, Barna, Intorac, Butorac, Sop, Sopje, Sopnica, @erjavin, Nešpeša itd. itd. A znate, zašto tu gospoda ništa ne govore? Jer nema one suzvučnosti, koju zloupotrebljavaju do zla boga, a meni u grijeh upisuju, kad je upotrebljavam, kako se apsolutno smije i mora upotrebiti. Ovaj princip “teritorija stanovitoga jezika” jest ovako, kako ga dr. Skok proponira, naprosto nonsens. I njemački učenjaci traže danas pomoć slavistike, kad traže “tumačenja” imena po svem Tirolu i u onim alpskim stranama, gdje nema odavna ni jednog Slavena i gdje nema ni dokazala, da su Slaveni (kao takvi) ikada boravili. A što da kažem za Grčku? Tamo nalazimo stotine i stotine imena, koja se nalaze još samo u našim slavenskim krajevima, a apsolutno su ista. To ću napose priopćiti, a za sada vidi, što sam već spomenuo, kako kod same Sparte postoji, Petrina, Varšava, Psari itd., kako se veoma često nalazi @erovin itd. To se ne da nikakovom seobom protumačiti, baš kao ni more slavenskih imena u Arnautluku. Neka bude dosta. Samo na očitu neistinu još moram skrenuti, dok ću na druga pitanja, o Singidunumu, Mosoru, Keltima, Belgradu, Čuku itd. drukčije odgovoriti. G. dr. Skok veli, da ja tumačim “na osnovu samovoljno analizovanih semitskih naziva hrvatska imena, koja po sufiksu, po osnovi i po svezi pokazuju čisto našu provenijenciju”. Ja uopće ne tumačim gotovo nikada (čuka, sanskrit, čukas, vrhunac; kobila - kapala, kefale izuzevši, a i to samo sporedno), tek pokazujem, kako je dosadašnji naučni metod posve kriv. Usudio sam se pokušati, kako bi našao praelemente, iz kojih su grupna imena u nas sastavljena, a izvrstan poznavač semitskih me jezika upozorio, da tu ima sijaset elemenata, koji još i danas u orijentalnim jezicima živu kao žive riječi, pa imaju i znamenovanja, s kojima bi se dalo ući u trag postanju i smislu tih naziva, koji vrlo vjerojatno potječu još iz onih dana, kad nije bilo goleme diferencije izmeĎu tih dviju rasa. Upozorio me pače na djelo, meni sada već neznana pisca Nijemca, koji je ustvrdio, da su Germani porijeklom semite...! Nisam oklijevao prije nego objelodanim rezultate svoga rada poslušati savjete i mišljenja brojnih drugova filologa i nefilologa, čuo sam posvuda iste prigovore, pa kad sam ih uvjerio o istinitosti svojih nazora, odvažio sam se na objelodanjenje - nu o tom drugi put potanje. Proučavao sam kroz godine i slavenske jezike i albanski i armenski i osretski i keltski i fenički i trački, tražio sam posvuda uputa, ali nisam nikada tumačio Kobila glava iz semitskoga. Rekao sam, da je Kobila sve prije no kobila = Stute, i pomišljao, da je Kobila identično s glava, a pri tom i ostajem. Upozorio sam, da se posvuda govori baš Kobila
glava, a ne Kobilja glava, što bi dr. Skok, koji je dugo u Sarajevu boravio, morao i sam znati. Ja ne umijem površno i umišljeno nepogrješivo ni suditi ni raditi. I zato završujem ovako. Primit ću ispravke svojih zabluda od svakoga, pa i dra. Skoka, makar me još gore napao. (Ja sam dra. Skoka poštedio, kako sam priznaje!) Samo to mora biti istinito ili barem vjerojatno... Nakon ovoga elaborata dra. Skoka ne mogu ništa drugo nego ostati u svem pri svojim tvrdnjama. Evo ih! Najveći dio topografskoga nazivlja u nas ne da se protumačiti ni iz kojega slavenskoga ni iz kojega uopće poznatog jezika. Velik dio izgleda površnom i diletantskom ispitivaču, da se može protumačiti iz današnjega stanja slavenskih jezika. Ja pak s potpunim uvjerenjem uistinu tvrdim, da je to sve varavo, i da i ova imena spadaju u prvu grupu. A sva ta imena držim vlastitošću sadašnjih slavenskih naroda iz davno prošlih dana, a nipošto ni kineskim, ni japanskim ni semitskim vlasništvom. Najmanji je broj onakih imena, koja možemo doista barem dijelom iz sadašnjega stanja slavenskih jezika protumačiti. Velim “barem dijelom”, jer i tu ima riječi, koje pokazuju, da su nastale u drugo doba, kad im je znamenovanje bilo bitno drukčije n. pr. Sljeme (selo u ravnici), Polje, Poljana (brda, strma i oštra), Grad (špilje i lokaliteti, gdje nikad nije bilo nikakova grada). Isto tako ne mijenjam ništa na zaključcima, izraženim u Zaglavku. A gospodi radenicima “u toponomastičnoj oblasti” prepuštam, da dalje zaluĎuju svijet, naročito svoje slušače, telaleći im, da su oni - ne mareći dakako za suzvučnost - otkrili, kako je Svinjar nastao od svinje (tamo je hist. forma Zuini potok) Krčmar od krčma, Komar, Komarnica od komarca, Komor od komore, Metla od metle, @abno od žabe, Krapina od krapa, Bukov bukve, Samar, Samarica od samara, tovara itd. A napose nek čuju, da su otkrića dra. Petra Skoka, opremljena sa svom znanstvenom armaturom. Ako je Velebit = veliki stan, Hudibitek hudi stan, da je Kostajnica, Kostanjevac i slično u vezi s kestenom itd. nek čuju, da su za mene i za svakog čovjeka zdrava razuma posve iste vrijednosti kao i komična izjava Ďaka Pere Skoka, da je Kilimandžaro isto što i Kilavi Madžar. U Daruvaru, 30. VIII. 1919. Prof. Gjuro Szabó 239 Posljednje opaske na članak gospodina prof. Szabó Gosp. Szabó napisao je u br. 37. ovoga časopisa neke vrste odgovor na moj “Osvrt” u 31. broju na njegove toponomastičke nazore u br. 29/31. U tome je odgovoru dao opširan i donekle suvišan komentar svome članku i garnirao ga personalnim primjedbama i vježbama u persifliranju mojih tumačenja.240 Osobnosti prepuštam njegovom ukusu. Sadržaj toga odgovora, kad se prevede u precizan i kratak jezik, i ispuste kontradikcije241 i osobne stvari, dade se izraziti u ove 3 tačke: 1. G. Szabó ostaje ne samo kod komotnog metoda suzvučnosti, nego i kod svojih nazora u cijelosti. Radiće i nadalje onako, kako je radio t.j. ako gdje na zemaljskoj kugli naĎe gdjekoja mjesna imena, slična našima, kao Brest u Poljskoj i Brest u Francuskoj, zaključivaće odmah na identitet i tumačiće ih kao jezične okamine i t. d. 2. Njegov je članak samo izvadak iz veće studije. Njom će, kad izaĎe, uništit i mene i sve ostale filologe, koji tumače očita i dokazano slavenska imena mjesta samo iz slavenskih jezičnih sredstava i ne traže jezične okamine ondje, gdje za to nema ama baš nikakovih dokaza.
3. Napustio je fonetsko ispitivanje historičkih oblika stanovitog imena mjesta kao jalov posao, a prigrlio suzvučnost kao metod nov, koji znači velik napredak prema Miklosichu. Iz šutnje pak možemo zaključiti, da g. Szabó drži mogućim etimologisanje bez poznavanja značenja, da drži mogućim rastavljanje riječi u elemente i onda, kad se ne zna, ni kojem jeziku dotična riječ pripada, ni što znači. (V. tačku 2. mojih prigovara u br. 34. ovoga časopisa.) Kad je tako, svaka je daljnja stvarna polemika izmeĎu mene i njega suvišna, jer nemam volje prepirati se o elementarnim pojmovima metodike toponomastičkoga istraživanja. Morao bih se javno čuditi i diviti jednom metodu, koji a priori sam po sebi isključuje mogućnost svake spoznaje, jer sadrži u sebi contradicto in adjecto242 a - cui bono? Ja sam, u ostalom, kad sam se osvrtao, i očekivao ovakav odgovor. Zato sam u svome “Osvrtu” rekao - budući da u nas nema znanstvene kritike - da se osvrćem radi neupućene publike, a ne da g. pisca poučim. Jedino imam da primjetim, što se novosti metoda gosp. Szabó tiče, da je po metodu nekritične suzvučnosti etimologisao već u desetom stoljeću car Konstantin, da ne spominjem drugih još starijih pisaca. Po tom su metodu radili i rade @unković, Czerlien, Ružić, da ne spominjem čitavu legiju naših i stranih mlaĎih i starijih diletanata u oblasti toponomastičkoga istraživanja. U njihove redove dragovoljno stupa sada i g. Szabó, unoseći samo drugačije teorije. Što drugo da mu kažem, nego: Bilo s hairom, sretno i berićetno! Neka dakle g. Szabó i nadalje gleda u bezbrojnim našim Dolovima, Barama, Gradinama, Kobiljim Glavama243 itd. okamine i ostatke iz jezika, koji danas ne može razumjeti, kao što je i vitez tužnoga lica i gledao u vjetrenjačama i stadu ovaca divove i nebrojene vojske! Neka svojim analizama izvedenim na osnovu suzvučnosti i nadalje rješava ne samo probleme iz etimologije, historičke geografije i historičke etnografije, nego neka i obara u prah pedantske filologe bez “zdravog razuma” baš onako, kao što je onaj inače pošteni vitez po svome uvjerenju mislio, da borbom protiv vjetrenjača i stada ovaca obara u prah svoje neprijatelje i uvaĎa u svijet nov ideal viteštva! Ta rabot ne će biti doduše znanost, nego će to biti u neku ruku izliv mentaliteta veleumnoga viteza od Manče (el ingenioso hidalgo Don Quijote de la Mancha). MeĎutim valja biti duševan i ne treba čovjeku ubijati dobru volju za radom, koje u Hrvatskoj i onako ima malo. Iz odgovora saznajem, da je g. Szabó sabrao ništa manje nego 200.000 imena mjesta. Zaista ogroman broj! Ako hoće da uistinu izradi nešto uporabiva, neka se okani ovakovih teorija o postajanju naših imena mjesta, kao što smo ih čitali; neka strpljivo ispiše stara imena mjesta iz naših štampanih i neštampanih listina i neka im potraži današnje oblike uz tačnu naznaku akcenta, deklinacije i što označuju. Dobićemo nakon nekog niza godina jedan naš uporabivi “Namenbuch”, kao što ga je Nijemcima već davno dao Förstemann (2. izdanje god. 1872.) i dr. Ako li njegovu slavenofilsku dušu plaši slika strpljivoga Nijemca i solidne znanosti, neka si uzme za uzor francusku kolekciju od Dictionnaires topographiques od preko 20 départementa, što ih izdaje francusko ministarstvo prosvjete. Romanisti, a meĎu njima i moja malenkost, crpe odatle već decenije različitu pouku. Znam, da ovim riječima dijelim savjet, a dijeliti savjete smatra se često puta uvredom i neumjesnošću. Vodi me ipak namjera koristiti dobroj stvari. Time za sebe završujem ovu na ovakvoj bazi sasvijem neinteresantnu debatu u časopisu, u kojem se ne može zalaziti u filološke detalje. G. pisac, ako hoće, može uzeti i zadnju riječ. Dr. Petar Skok 244 O tumačenju topografskoga nazivlja u južnoslavenskim stranama.
(Konačni obračun). Uzimam s dozvolom zaključnu riječ! Što sam god mislio o značenju naših topografskih imena, sve to držim i ja i svi ljudi zdrava razuma za čistu i svetu istinu, a nakon napadaja g. P. Skoka uvjeren sam o tome posvema. Polemika ovakove vrste, kako si ju je g. Skok priuštio, doista je sasvim suvišna i neinteresantna, posve lična i neukusna, pa ću o njoj tek nekoliko riječi još nadovezati, a sve dalje ne tiče se nikoga, već onoga, koji ima zdrav razum i dobru volju, pa smjelost, da pogleda istinu. Sam g. Skok priznaje, da ga nisam ni spomenuo, kad sam otklonio tumačenje, kao da bi Kostajnica i u kakvoj vezi bila sa kestenom. On je doduše po vlastitom priznanju osijedio u studiju toponomastike, nu za ovo tumačenje nije se trebao ni roditi, jer je to tumačenje već štampano godine 1874. u Miklossichevim Slav. Ortsnamen str. 44. Pokazao sam, da su naša topografska imena jedino sredstvo, kojim se može doći do spoznaje istine o davnoj prošlosti Slavena. Dosadašnja je znanost ili bolje reći nazoviznanost sve učinila, da učini Slavene inferiornima, a u toj je raboti nažalost sudjelovalo energički i sijaset Slavena, koji su tvrdnje naročito njemačkih učenjaka preuzimali kao čistu istinu. Ja ne mogu nikako i ni na koji način ma i donekle pristati uz posve nedokazane tvrdnje, da su Slaveni bili roblje Germana, Turkotatara i Avara, da su najvažnije riječi kao plug i mlijeko itd. preuzeli od Germana. Sve što se tomu u prilog iznosi, dokazuje svakomu, koji može mirno suditi, da su tu srodne riječi u danas različitim jezicima, koje su ostale srodnim jezicima i danas zajedničke i ništa više. Tvrdim i dalje, da se moraju oštroj i pravednoj kritici ponovno podvrći sve vijesti, što su do danas doprle naročito iz bizantskih vrela. To je takov kaos, takove besmislice i nemogućnosti, da i sami učenjaci uviĎaju, da su to u većini tendenciozne priče i ništa više. Sam Porfirogenet priča jednu stvar po dva puta raznoliko, identifikuje ponovno Slavene s Avarima itd., pa zar je još danas, nakon dogaĎaja svjetskoga rata ikomu potrebno dokazivati, da seobe naroda, kako je tobožnja znanost uči, nije nikada moglo biti, i nije bilo. Nu to nam se je tako utuvilo u pamet, da se ljudi, lijeni da sami razmišljaju, i ne usuĎuju izreći i najmanju sumnju, ali se hvala bogu baš u Francuskoj dižu oštri protesti protiv toga znanstvenog humbuga. Treba samo mirno pročitati sve vijesti o borbama u početku srednjega vijeka, naročito one u bizantijskim piscima, pa će svatko vidjeti, da su to govori uvijek o trupama, koje se kreću dalekim pokrajinama kao figure šaha, a nikada se gotovo ne spominje autohtono stanovništvo, kao da ga nije ni bilo, već da su sve te pokrajine bile tabula rasa. Zar je čudo nakon svega toga, da se u njemačkim školskim knjigama može i danas ovo čitati: “Unsere Saale fliesst in einen grossen Strom, in die Elbe. Oestlich von der Elbe wohnten feindliche Völker die Slaven oder Wenden. Sie waren von kleiner, aber krätiger Gestalt, hatten enggeschlitzte, listige Augen, dunkle Haut aund schwarzes Haar. Sie sahen also so ähnlich aus, wie die Zigeuner, die auch Slaven sind.” (Wisotzky u. Scheicherts Heimatskunde von Halle und Umgebung. 1904. s. 66.). Ali takovo je pisanje nužna posljedica t. zv. naučne, a zapravo zločinačke rabote, protiv koje mora ustati svatko, kome je do znanosti i istine. A ja sam izrekao ono, što sam kao istinu spoznao, nisam se dao od krivih proroka zaulariti, pa ako ne mogu pokazati na zvučna imena pristalica, (kao što služavka pokazuje služinsku knjigu sa svjedodžbama), znadem dobro, da uz moje, svakomu lako shvatljive tvrdnje, pristaju svi ljudi, koji umiju zdravo misliti i suditi, a meĎu njima ima i sijaset naših najboljih filologa, jer se o istinitosti tih tvrdnja mogu sami svaki čas uvjeriti. Ali ne poznam prešućivanja istine i megalomanskoga vikanja, kao da je poznavanje istinskih zakona, što ih je filologija otkrila, tek patent pojedinaca; ti su zakoni doista utvrĎeni i svakom filologu dobro poznati, tek je sasvim
opravdana borba protiv djetinjaste zloupotrebe tih zakona i naučnih metoda. Prelazim ovim konačno preko tih nazovifilologa, pa im velim ono, što sam im već rekao: od volje im je, ako mogu sa svojom svješću i dalje zaluĎivati svijet, kao da imena sa baba stoje u vezi s babom, ona sa bob kao da imaju išta posla s bobom, imena sa rak - kao da su potekla od raka, neka uče, da je Kostajnica dobila naziv od kestena, Koprivnica od koprive, Trnava od trna. Tko samo malo ogleda imena Kostajnica, Kostajnik, Kostanjevica, koja dolaze veoma često, pa i u krajevima gdje kestena i nema, niti ga je ikada bilo, vidjet će, da je to tumačenje sasvim nemoguće, ako mu već samo uho pri izgovoru tih riječi to ne kaže. U to tumačenje vjerovati bilo bi tako djetinjasto, kao da bi itko i jedan tren mogao zamisliti, da n. pr. Vrbnik na Krku dolazi od Vrbe, ili Jablanac od jablana. Moje tvrdnje ostaju apsolutno istinite, pa se obraćam na svakoga čovjeka zdrava razuma, da ih otkloni ili prizna njihovu istinitost, ako mu je do istine. I. Ustvrdio sam, da se najveći dio imena, kojim zovemo mjesta, gore, dolove, rijeke, kojima se i ljudi sami krste, ne mogu nikako protumačiti iz kojega današnjega slavenskoga ili neslavenskoga jezika, znali mi historijsku formu ili ne. Pitam, može li itko n. pr. protumačiti imena kao: Papuk, Psunj ili Sujnik (hist. forma: Magnum Pizun), Pale, Bač, Bič, Buč, Ljut, Ljutoč, Maclavum, Macokun, Rismanac, Riševac, Kabun, Kačanik, Kapura itd. Tih imena ima na tisuće i tisuće, a ima i takovih, koja se javljaju i veoma često na našem današnjem teritoriju. Evo od bezbrojnih primjera samo dva, tri, a tko hoće više, mogu mu ih u obilju priopćiti, ma da sam tek na početku rada. Svima nam je znano ime mjesta Maglaj. Taj se naziv upotrebljava vrlo često. Maglaj 1483 u Dinari. ≈ brdo j. požeš. Brestovca. ≈ gora 728 jz. Aršara. ≈ 993 jz. Vrlike. ≈ 1761 jz. Uloga. ≈D 1207 si. V. Popine u Lici. ≈D 925 kod Aržana. ≈D 1704 u travničkom kraju. ≈ 1261 si. Nevesinja. ≈ 1874 jz. Jeleća u Bosni. Činim li tu nepravo, kad uporeĎujem ovu očitu kovanicu, jer se elemenat Mag - i inače opetuje sa drugim elementima, sa nazivima Ob-laj, Ur-laj, Kur-laj, koji takoĎer često dolaze, a njima nitko ne može barem za sada naći značenja. Il da uzmem drugi primjer: Malovan 211 kod Slatine u Hrv. ≈ 170 kod Orijovca. ≈ D 556 kod Sarajeva. ≈ D 1828 i selo jz. Livna. ≈ 371 sz. Sanskog Mosta. ≈ 1611 si. Prizne. ≈ 1738 u Velebitu. ≈ 556 i. Zavidovića. ≈ V. i M. 841, 823 kod Aržana. ≈ mjesto z. Vrhpolja u Dalmaciji. ≈ j. Dabra.
Dakle na ovako velikom prostoru nalazimo taj naziv, a ja sam se usmjelio, da ga isporedim sa drugim složenicama sa - van: Radovan 303 j. Mostara. ≈ 1027 s. Knežine. ≈ Punta s. Asineka. ≈ kosa s. Posušja. ≈ 592 u Konjuh pl. ≈ pl. i. Bugojna. ≈ mjesto u varažd. žup. Radovan mjesto u Kozari pl. Obervan 437 s. Stona. Tavan šuma u Lici i češće. Pastrovan D 1031 jz. Škofje loke. Bačvan vrh 45 j. Poreča. Jankovan mjesto u Sjev. Grčkoj. Dobrovan mjesto ji. Monastira. Borovan mjesto z. Plevne u Bugar. nepregledni niz. Pitam dalje mirno: Ima li koga, tko bi mogao protumačiti slijedeće nazive, koji se nalaze po svim stranama našega kraljevstva? Dragočaj mj. s. Konjica u Bos. Zvečaj D 792 j. Zenice u Bos. Zvečj mj. u Hrv. Bačaj mj. u juž. Ugar. Zučaj gora u Bosni. Kolečaj 697 s. Lukovdola u Hrv. Kučaj pl. i. Paračina u Srb. Kučaj D 561 s. Ogulina. Kučica čaj (!!) D 1194 jz. Vlasenice. Tihočaj mj. z. S. Jane kod Jaske. Domočaj lug i. Karlovca. Nebočaj mj. ji. Visokog u Bos. Prdočaj mj. na hrv. kranj. meĎi. Radočaj 191 i mj. s. Visokog u Bos. Bistročaj mj. i. Trnova u Bos. Gostičaj mj. jz. Goražde. Skočaj mj. j. Bihaća. Trebečaj mj. z. Trnovca u Bos. Miločaj mj. s. Kraljevca u Srb. Senčaj i Donati brda kod Rogatca. Mesečaj potok kod Stubice. Mračaj 642 i mj. s. Pribudića. ≈ D 672 sz. D. Tuzle. ≈ mj. j. Meminske. ≈ D 371 i. Otoka u Bos. ≈ 311 j. D. Sjeničaka.
≈ 432 kod Vrela na Zrmanji, i inače vrlo često puta! Nema ga i ne će ga biti, a najmanje meĎu službenim nazovi-filolozima! II. Ustvrdio sam, da su današnji nazivi bili već u rimsko doba poznati, ako i nisu svi pismeno predani, dok su se mnogi drugi izgubili. Za opće poznate kao Sava, Drava, Kupa, Senj, Niš itd. ne trebam to dokazivati, tek spominjem, da se ne zove samo jedna rijeka imenom Sava, već ima još drugih potočića toga imena. Upozorio sam, da je naziv Mosor bio Rimljanima poznat, pa zaključio, da su u isto vrijeme morali i drugi brojni nazivi Mosor postojati, jer ni to ime nije nikako slavensko, već daleko predrimsko. Tako je i s antiknim Tomaros, danas Tmor, koji se naziv često opetuje, a kao riječ živi i danas, te označuje visinu: oro gnijezdo vrh timora vije! U antikno doba dolazi naziv Zagosa ime staroga Cibalisa sačuvano je nekoliko puta u nas do današnjega dana, iz Mrzun napravili su Rimljani Marsonia; danas još živi ime Mrsunja; Bakar nema ništa zajedničkoga s bakrom, već je to antikno ime Volkera itd. itd. Pa kad je tomu tako, moramo uzeti, da je sve ono, što se iz današnjih jezika ne može protumačiti, postojalo već i prije Rimljana, a ovi su dijelom imena zadržali, dijelom preinačivali, kako su to kasnije radili Nijemci i Madžari. Ali kad je evo Madžara nestalo, javila su se pradavna imena opet; novijih besmislenih prevoda nestade ko dima na vjetru. III. Ustvrdio sam, a to tvrdim kao apsolutnu istinu i sada, da je teritorij, na kojem su se ovi, sada nerazumljivi nazivi upotrebljavali, bio nekada mnogo veći, te se nimalo ne čudim, kad vidim, da ima naziva, koji se od Indije nalaze po svoj Evropi. Pa to je tako jasno, da ne treba napose ni dokazivati. Nekada je i kultura bila jednoličnija, jezici, danas razdaleki, bili su veoma blizi dijalekti. To uči znanost s pravom, pa priznaje, da se u svakom jeziku sačuvalo mnogo iz svih faza razvitka. Tu ima i riječi, koje se nisu nikako mijenjale, pa je suvišno tu tražiti tobožnje stare forme: sadašnje forme i jesu te stare forme! Ja se ne čudim, da se ime Švica nalazi u Hrvatskoj, Bosni, u Karpatima, Francuskoj, ne čudim se, da se ime Karvin opetuje u Šleskoj i Francuskoj, ne čudim se, kad vidim ime Brest u Francuskoj, Rusiji, Hrvatskoj, ali se čudim, da ima igdje i jedan tako naivan čovjek, koji bi ustvrdio, da je u Hrvatskoj ime Brest za oznaku brojnih mjesta postalo od imena drveta brijesta, jer je valjda tamo posvuda samo jedan brijest stajao! Ne, stari naši preĎi nisu bili tako naivni, da bi na taj način označivali svoja naselja. Pa me ne smeta, da je u Francuskoj oko imena grada Bresta sijaset imena drugoga porijekla, baš kako me ne smeta da se oko imena Petrinje, Varšave, Stubice, Gora u Grčkoj nalaze brojna grčka imena! Nu osjećam, kako je naivan zahtjev, da se kod toponomastičkih studija mora čovjek na sadašnji političko etnografski teritorij stegnuti, pa pitam, kuda ćemo sa tisućama neslavenskih naziva, koji se i pojedince opetovano nalaze na našem slavenskom teritoriju? Dakako, sićušak filolog se zgrozio, kad sam napisao istinu, da je ime Tabor, koje se u sv. pismu spominje, i podrijetlom i postankom u vremenu jednako onim bezbrojnim nazivima Tabor, koji označuju lokalitete po svoj srednjoj Evropi, naročito u nas, u Češkoj, pa do francusko-talij. granice, gdje nalazimo M. Tabor 3177 m, visoko brdo. Užasnuo se, kad sam podjednako za Jordan ustvrdio i uporedio ga sa nazivima Bagrdan, Tardan, Dragodan, Bezdan, Smerdan, koje ne može nitko protumačiti baš ni kao Jordan. Jer ono tumačenje sa radan je filološka igrarija. Nu ovakove duše nisu nikada u neprilici, samo ne smiju pokazati, da česa ne znadu. I eto: svi su ti Tabori i Jordani postali tobože uplivom sveštenika, koji su u neko vrijeme prekrstili doista jedno mjesto Hradište u Tabor. Ali da će itko pomisliti, da bi se to opetovano na tako velikom prostoru moglo učiniti, to nisam vjerovao. A riječ tabor živi i danas u našem jeziku i znači utvrĎeno mjesto, logor, znači rat, pa se u tom značenju u nas do pred kratko vrijeme posvuda upotrebljavala. Nu još je ljepše sa Jordanom. U nas ima dva, tri potoka toga imena i nitko ne sluti, da bi ih koji pop tako prekrstio, a još će manje zdrava pamet moći vjerovati, da su tim imenom biblijske rijeke okrstili i dva mjesta:
jedno u Kranjskoj, drugo u Bosni, dok je treće selo toga imena u Srbiji promijenilo naziv Jordan u Crna bara. Pokazao sam na brojnim primjerima, da složenice sa - grad ne označuju ono, što se danas zove gradom. Grad je riječ srodna sa Garten, a obilježuje se njom prvotno osamljen prostor, pa zato vidimo, da se s nazivom Carigrad, Samograd, Babin grad, Seligrad, Bunigrad, Višegrad krste lokaliteti, gdje nikada nije bilo grada. Pokazao sam, da se i sa nazivom Belgrad označuje katkad lokalitet, gdje nema traga kakovom gradu. Upozorio sam na to, kako je Belgrad raširen u našim stranama za oznaku ovećih ljudskih naselja, pa upozorio, da se kao Bellegarde nalazi i u Francuskoj. Da je Belegarda samo jedan način pisanja imena Belgrad - tako ga pišu već bizantinci - to je i sam Miklossich utvrdio. Što se pak čude tzv. romaniste, da ja francuske gradove naziva Bellegarde identifikujem svjesno sa nazivom Belgrad, zato me ne boli glava; neka samo pogledaju na kartu Pruske, pa će tamo naći ne samo Naugard (Novigrad), Stargard (Starigrad) već i dva puta Belgard, a ne će nitko pomišljati na tumačenje ove potonje riječi iz franc. jezika. Isto se tako ne treba čuditi, da se tik Carigrada nalazi oveće mjesto Belgrad, na teritoriju, koji nije slavenski. Nazivi su se sačuvali iz davnih vremena po cijeloj Evropi, dok je kultura bila jednoličnija. Ali tko u onom Bel-, (sporedi i: Baligrod, Bolgrod, Bilgoraj), pa u veoma brojnim drugim nazivima mjesta, gora, potoka sa bel-: Biela, Bela i slično još i sada može pomišljati na bijel, weiss, albus, taj neka šuti mramorkom, a ne da “vom hohen Ross” daje lekcije o nečem, što sam ne razumije i ne shvaća, već neka radije nastavlja s krivim i djetinjastim “tumačenjima”. Dakako, da to sa znanošću, koja traži istinu, nema ništa posla. Kad su stvarali prevode Fehérvár i njem. Weissenburg, držali su doista, da je ono bel- jednako današnjoj riječi bijel. A više mi je no vjerojatno, da je i Singidunum takov zlosretan prevod. Za dunum znademo, da je to keltska riječ, koja znači isto ko i grad, najprije omeĎen prostor, a kasnije grad. Riječ je sasvim bliza njemačkom Zaun, engleskom town, a i kod nas se sačuvala u najprimitivnijem znamenovanju kao točno omeĎen prostor, koji služi za mjeru: Bošnjak mjeri i danas svoj posjed na dunume. Zar je presmjelo naslućivati u onom singi - riječ znamenovanja bijel? Ali dakako, tu će nazovi filolozi odmah dići viku radi puke suzvučnosti, jer samo oni imaju patent, da tu suzvučnost upotrebljuju i zlorabe. IV. O nebrojenim nazivima, koje sam prije spomenuo, a za koje svako vidi, da ih nitko ne može protumačiti, šuti zdušno filološka nazoviznanost. Ali zato se kurjači kod onih imena, koja su naoko riječi današnjega govora. I ti se usuĎuju i spomenuti samo princip suzvučnosti! Čim se naĎe ime n. pr. Glina, tumači se sa glina, argilla, ma da nema ni traga glini, imena sa Rak(Rakovnik, Rakovac, Rakovica) dakako su u vezi sa rakom itd., a što to sve nema nikakvog smisla, to je deseta briga. Najveći dio tih “tumačenja” takvoga je soja, kako sam bjelodano dokazao. Iznio sam osobito značajan primjer, pokazao, kako se na cijelom našem teritoriju nalaze imena komponovana sa - noga, pa mislio, da mora biti svakom jasno, da se tu ne može ni pomišljati na nogu! Eto tih imena ponovno: Mokronoge mj. u Kranjskoj, ≈ mj. i. Livna ≈ mj. s. Visokog u Bosni. ≈ mj. uz Bič pl. u Bosni. ≈ mj. uz Unac i. Drvara, Mlinoga mj. kod Petrinje u Hrv. Batnoga mj. kod Cetina u Hrv. Batnoge mj. uz Stolac u Hercegovini. Mrenoga mj. s. Prespa jezera.
Kurnoga mj. j. Busnovog u Bos. Vojnoge mj. kod Foče u Bosni. Rakova noga mj. sj. Ozren pl. u Bosni. ≈ ≈mj. j. Kiseljaka u Bosni. ≈ ≈mj. u kraju Zovidol si. Stolca u Herc. Rakonog mj. u Hrvatskoj. Pečenoge mj. u Kotlenik planini. Klemenoga vrh 567 ji. Sessane. Bjenoge mj. s. Uloga. Zanoga 1472 u Staretini pl. u Bosni. ≈ 1340 si. Pirota. ≈ šuma j. Turnišnice u Hrvatskoj. Prekonoge mj. kod Svrljiga u Sj. Srbiji. Mala noga D 96 sj. Krapja u Hrv. itd. itd. Filološka je znanost, dakako ne osvrćući se na suzvučnost (!), odredila, da je Mokronog = Nassenfuss, a za to tumačenje ne treba znanosti. Tkogod hoće, može se iz ovoga popisa uvjeriti, da tu nema nikakova posla riječ noga, a isto tako da je nemoguće i prvi dio tih kovanica identifikovati sa ev. kojom današnjom riječi, a tko to ne će ili ne može vidjeti, odriče se sam prava na naziv čeljadeta zdravoga razuma, pa bio on inače i kakov filološki mudrac. Tako je ova nazovi znanost najnevjerojatnije stvari “istumačila”, pa pomogla do sasvim krivoga prikaza slavenske povijesti uopće. Njeni su zastupnici postali puki robovi njemačkih naučenjaka, a posljedica te rabote jest onaki prikaz Slavena u njemačkoj školskoj knjizi, kako sam ga kao tipična prije naveo. Na jednom značajnom primjeru pokazat ću, kako ta kriva znanost sama sebe pobija. U svoj Evropi, a naročito u našim stranama ima bezbroj naziva sa Lub-, ljub- n. pr. Lub, Lubben, Lubin, Lubon, Lubna, Ljubotin, Lubeno brdo, Ljubča, Ljubanj, Ljuba, Ljubno (Leoben), Ljuben, Ljubljan itd. Otvorite Miklossichevo djelo: Slav. Ortsnamen str. 54. pa ćete naći te nazive sa historijskim formama i “tumačenje”, da su ta imena u vezi sa lub, srp. cortex. Dobro! Onda otvorite Sutra: Die slav. Sprachelemente str. 90. pod Leoben, pa čitajte: Sehr viele alte Formen: Lubno, Leubna, Liubona, Liubina itd. Abzuleiten von dem Adjektiv ljub, lieb! To je, vidite, znanost! Na temelju “starih forama i prokušane metode” dolazi jedan do zaključka, da te riječi dolaze od lub, što znači kora, a drugi od ljub, ljubak, mio! Pa tako je i u stotinu drugih primjera, i to se mora vjerovati, jer inače anathema sit! A ja velim, da nije ni jedno ni drugo tumačenje ispravno, jer je besmisleno, već da tu imamo pred sobom jezični petrefakt, koga, barem zasada, ne možemo odgonetnuti! I uz mene će biti svi ljudi zdrava razuma, pa i ne bili - filolozi. A onda će nestati za uvijek tvrdnja o inferiornosti slavenstva, nestat će bajka o onakovoj seobi naroda, kako su nam dosele utuvljivali, nestat će drznika, koji će Slavene smatrati jednakim ciganima, svjetskoj klateži! Stanovitoj je gospodi borba dosadna! Meni je dosadna samo nepristojna borba, koja se služi neistinom, a pomaže si plitkošću i površnošću. Jer kad mi netko naštampa, da sam ja Kobilja glava, Bezdana jama, Ravni bor itd. tumačio s pomoću semitskih naziva, taj govori neistinu, taj ne zna, što znači borba s otvorenim vizirom za istinu. Ovakove se pak borbe niti bojim niti joj se uklanjam, ona je pače nužna. Što se tiče viteza tužna lica de la Mancha moram priznati, da mi nije nesimpatičan: i u ludosti svojoj bori se za svoje ideale, a konačno uviĎa ipak, istinu! Ali je desperatno, kad debeli Sancho Pansa omršavi do Don Quijota - tu nema više nade ni za što!
Ali sve da sam ljut pesimista - s pravom -, opet sam i optimista, pa znadem, da će istina svakako pobijediti, ma se svi Sancho Panse znanosti protiv nje digli. Već danas znadem, da se počinje priznavati istinitost mojih tvrdnja, a ako je išta istinito, to je ova riječ: Die Wahrheit kann man mit Knüppeln schlagen, doch kann man sie niemals zu Grabe tragen. Prof. Gjuro Szabo245 Još malo zaključna odgovora. (Ad broj 46. “Jugoslaven. njive”). Ne toliko da polemiziram, nego da učinim poskupac (résumé) iz dosadašnje polemike, odgovaram gospod. Szabo još ovo: 1. Protiv moje lakoničke karakteristike njegova metoda i argumentacije i kolosalnih kontradikcija u njegovoj teoriji, on po drugi put opetuje u kilometričkim replikama svoje već dosad poznate nazore, iznosi i zajedno miješa etimologički sasvijem jasna imena mjesta s onakovima, koja su zasada neobjašnjena i stvara odatle zaključak protiv svake logike, da su i razumljiva imena mjesta nerazumljiva, odnosno da su to jezične okamine iz pradavnih dana, sve dakako sa stereotipnim pozivom na zdrav razum. 2. Protiv mojega hotimičnoga isticanja zapadnih autora, osobito francuskih, koji u ovakovim studijama rade po istim principima kao i ja i mnogi drugi strani, osobito njemački naučenjaci, g. Szabo grmi protiv nazovi-znanosti i službene filologije (“zločinačka rabota”, na str. 726., st. 2. je valjda i ova), mobilizira svoj “slavenski patriotizam” i na moje citiranje nekolikih francuskih naučenjaka (str. 674. bilj. 1.), izazvano njegovom deplasiranom primjetbom, odgovara doslovce na str. 726. st. 2., da to činim onako “kao što služavka pokazuje služinsku knjigu sa svjedodžbama”. 3. G. autor je kao uvijek tako i ovoga puta žrtva svoga vlastitog metoda suzvučnosti. Na str. 728. st. 1. tvrdi, da se keltska riječ dunum = grad uzdržala u svojem najprimitivnijem znamenovanju u Bosni u riječi dunum = mjera za zemljišta (od prilike četvrtina našega jutra). Ova se riječ govori nesamo po cijeloj Bosni, nego i u Srbiji takoĎer u obliku dulum. Dolazi od turske dönum246), kaošto i oka, kantar, terazija, junga itd. Bez obzira na to, da ovakova identifikacija pokazuje evidentno nepoznavanje slavenskih glasovnih zakona, treba zaista imati maštu g. autora, da možeš oba značenja dovesti u svezu. 4. Još jednu u pogledu savjesnosti citiranja g. autora. Na str. 726, st. 1. govori, da je već g. 1874. Miklosich, Slav. Ortsnamen str. 44. (tačnije bi bilo br. 242.) tumačio riječ Kostajnica onako kao i ja. MeĎutim Miklosich na tome mjestu ne spominje nikako ove riječi, a nije mi ni poznato, da ju je igdje tumačio. Bio bih zahvalan svakomu, da mi to saopći. Odgovarati pak na osobno persifliranje, koje autor nadovezuje na svoju neistinu, je ispod moje časti. Čitatelji “Jugosl. Nj.”, koji su kompetentni, da sude u ovakovim pitanjima, zacijelo su došli do uvjerenja kao i ja, da je suvišno polemizirati sa ovakovim borcima za pravu znanost i istinu. 20. XI.1919. Dr. P. Skok247 GJURO SZABO IN MEMORIAM
“@ivot naš traje 60 do 70 godina, veli psalmista, a što je u njemu vriedna bilo, bila je muka i rad! Tako je bilo i piscu ovih redaka.” (Gjuro Szabo) Prije nego je prof. Szabo razvio svoj rad, sve ono što smo poznavali iz poviesti umjetnosti u sjevernoj Hrvatskoj bilo je tek nekoliko zanimljivih pojedinosti, koje se nisu mogle povezati u suvisli pregled razvitka te grane naše kulture. Kukuljević je sredinom prošlog stoljeća vrlo uspješno bio započeo sustavnim proučavanjem naših umjetničkih spomenika i sakupljanjem podataka o majstorima, koji su ih izradili, ali nakon njega nitko nije nastavio taj rad u onom obsegu i s tim ciljem. Sabljar, Tkalčić, Lopašić, Laszowski, Brunšmid i drugi naši povjestničari i arheolozi, koji su se bavili prošlošću sjeverne Hrvatske posvetili bi tek po koju radnju pojedinim umjetničkim spomenicima. Odviše su bili zaokupljeni ostalim brojnim i velikim zadaćama svoje struke, a nisu imali ni potrebnu spremu za ovu naročitu granu poviesti kulture. Povodom preustrojstva bečkog Središtnjeg povjerenstva za proučavanje i očuvanje poviestnih i umjetničkih spomenika 1910. godine uvidjelo se da je potrebno i u sjevernoj Hrvatskoj (Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji) odpočeti rad na tom polju. Prof. Szabo bio je tada već desetak godina poznat kao strastven i kritičan proučavatelj starina, koji je i nekim svojim radovima dokazao sposobnosti za taj posao, pa kad je 1910. osnovano u Zagrebu “Zemaljsko povjerenstvo za očuvanje umjetnih i historičkih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji” bude on imenovan tajnikom i sliedeće godine na preporuku Smičiklasa, Klaića i Brunšmida odputuje u Beč, Nürnberg i Prag da steče spremu za konzervatorski rad. Od 1911. do 1941. Szabo je bio duša tog zavoda. Kroz trideset godina skupio je ogromnu množinu podataka o našim starinama proučivši bezbroj pismohrana i raznih djela u Hrvatskoj i u inozemstvu. Ti poviestni podatci o graĎevnim i drugim umjetničkim djelima služili su mu kao osnov, pomoću kojeg je zatim na samim spomenicima proučavao njihov postanak i razvitak. Ma kako težko bili pristupni pojedini spomenici, daleko od cesta pa i puteva, prof. Szabo je dopro do njih ne štedeći ni sebe ni truda ni troška. Sam je pravio svietlopisne snimke graĎevina i umjetnina, na kojima su podpuno došle do izražaja posebne odlike svakog djela. Mnogo toga, što se nije moglo snimiti aparatom, sam je nacrtao ili naslikao u akvarelu, pa barem na taj način sačuvao za poviest naše umjetnosti. Sam je mjerio i pravio tlocrte važnijih graĎevina. Izvanrednim oduševljenjem i marom skupljao je podatke za poviest hrvatske umjetnosti služeći se suvremenim znanstvenim metodama, pa je ostavio Konservatorskom zavodu (kako se danas zove bivše “Povjerenstvo”) upravo neprocjenjivo i nenadoknadivo množtvo i slikovnog i pisanog gradiva, koje će tek buduća pokoljenja moći podpuno izkoristiti. No već je on sam u brojnim svojim knjigama i člancima iznio veliki dio svoga znanja. Svojim živim, poletnim stilom opisao je sve najvažnije umjetnine u sjevernoj i jugozapadnoj Hrvatskoj, prvi je znanstveno obradio njihovo značenje i vriednost te rekonstruirao poviest hrvatske umjetnosti. Osim svog sabiralačkog i književnog rada on se je žestoko, s najdubljim uvjerenjem i bezkompromisno borio za sačuvanje tih starina, kojima je on spoznao i izticao vriednost. Nije dopuštao da se pregradnjama ili novogradnjama iznakazi izgled koje naše poviestne graĎevine ili da ju se možda čak sruši i uništi. Premda bi dolazio u sukob s iztaknutim ličnostima, on je strastveno i gorljivo branio svoje stanovište te u najviše slučajeva i obranio. Spasio nam je tako bezbroj svjedočanstava našeg kulturnog razvitka. Svima, koji su ga molili da im dade nešto svoga znanja, s užitkom bi pomogao. Nije zgrtao znanje za sebe, da se njime sam okoristi i proslavi, nego da ga stekne za sve nas, da ga skupi i preda svima. Baš svima. Nije on povjeravao svoje znanje samo stručnjacima, ne, u svakome, s kim bi dolazio u dodir, ako
je zapazio kod njega samo tračak zanimanja, nastojao je prof. Szabo probuditi smisao za značenje naših poviestnih i umjetničkih spomenika. Kad je poslije prvog svjetskog rata 1919. postao ravnateljem Hrvatskog državnog muzeja za umjetnost i obrt, našao se je pred hrpom predmeta, koji su za vrieme rata iz svih dvorana muzeja bili zgrnuti na gomilu, da načine mjesta bolnici, koja je bila smještena u muzeju. On je tada uzkrisio iz te nieme hrpe novi muzej, kome je već on dao u osnovnim crtama ono široko i veliko značenje, koje danas ima. G. 1926. kada je umirovljen kao ravnatelj toga muzeja, preuzme vodstvo novoosnovanog Gradskog muzeja zagrebačkog. Proučavanje i čuvanje spomenika prošlosti Zagreba spadalo je i onako u njegov djelokrug upravitelja Konzervatorskog zavoda, a odsada je još intenzivnije razvio tu granu svoje djelatnosti. Njegova djela o Zagrebu pa silno još neobjelodanjeno gradivo, koje je on sakupio u Gradskom muzeju (povrh onog, što su Braća Hrvatskoga Zmaja dala toj ustanovi povodom osnutka) zalozi su trajne naše zahvalnosti tom izvanrednom čovjeku. Da nije njega bilo, njegovog zanosnog i samopriegornog rada, kojim je u tako kratkom vremenu uspio pribaviti podatke o gotovo svim našim umjetničkim spomenicima, i da nije bilo njegovog živog pera, koje nam je sve to strastveno izpripoviedilo, - ne bismo danas imali ni izdaleka takav uvid u razvitak poviesti naše umjetnosti niti bismo znali cieniti naše starine. Riedko bi tko osim njega bio kadar i najvećim marom skupiti ono što je on sakupio. Njemu su ljudi davali ne samo za napredak znanosti nego i za ljubav njemu samome. Bio je poznat kao originalan čovjek. Kao što je bio protivnik lažnog i izvještačenog u umjetnosti, tako je bio i u životu. Nije podnosio usiljenih i neiskrenih družtvenih ceremonija. @ivim, izravnim izražavanjem svojih misli nastojao je stupiti u što užu i što dublju vezu s onim, s kim bi govorio. Ona intenzivna osjećajnost, kojom je proživljavao spomenike prošlosti bila je samo jedna strana njegove čuvstvene, silno osjetljive duše. Ta osjetljivost bila je razlogom i njegovoj razdražljivosti. Čovjek, koji je s tako profinjenim ukusom prosuĎivao odlike i mane umjetničkih djela te reagirao žestoko na pogreške i neskladnosti, bunio se je svim svojim bićem i protiv neskladnosti u prirodi i u ljudskom družtvu.Bio je vrlo uviĎavan i čovjekoljubiv, ali bi znao i za sitnicu podpuno izmieniti svoj stav prema nekome, pa i najboljem prijatelju nanieti težku uvredu. Nije htio ubosti iz zlobe nego iz želje da ta povreda pobudi čovjeka da se promieni u onom smjeru, kako je Szabo to želio. Počeo je bio najprije studirati medicinu, ali je zbog prevelike osjetljivosti morao napustiti taj studij. Ipak se je i kasnije u životu bavio liečničtvom te pokušavao svojim znanjem pomagati sebi i drugima. Nakon medicine posvetio se je germanistici, te je djelovao desetak godina kao profesor, dok nije postao tajnikom Povjerenstva. Nije bio jednostran kao mnogi učenjaci. Sva su ga životna pitanja zanimala, a osobito politička. Izjave, koje se nisu slagale s njegovim mišljenjem znao je silovito presjeći i pobiti, a one koje bi odgovarale njegovu uvjerenju, prekidao bi manje silovito ali opet zato da dade izraza svojim nazorima, da dade na znanje kako je intenzivno i podpuno on sam to isto proživio i spoznao. Intenzivna njegova subjektivnost očitovala se je najljepše u njegovim tako temperamentnim i neposrednim književnim radovima. Nije mogao disciplinirati svoju živu narav, da potisne svoje osjećaje i da sileći se na objektivnost bilježi samo stručna zapažanja, a pogotovo ne da se odrekne i svakog suda o predmetu, koji obraĎuje, kako su to zahtievala u njegovo vrieme načela poviesti umjetnosti kao znanosti. Sušto nabrajanje činjenica, koje su provodili njegovi njemački kolege, nikako nije odgovaralo strastvenom njegovom doživljavanju. Ta on je tek odkrivao na mnogim svojim putevima bezbrojne još podpuno nepoznate spomenike naše poviesti umjetnosti, on je prvi povezao sve te podatke u suvisli slied, spoznao naročitosti razvitka umjetnosti kod nas, a što je najvažnije osjećao potrebu da svoje spoznaje i svoje oduševljenje preda drugima. Dok su ostali narodi zapadne Europe već potanko proučili svoje umjetničko blago, Hrvati su bili toliko ometani u tom radu težkim prilikama, u
kojima su živjeli, da nije bilo ni mogućnosti ni radnika na tom polju. Szabo je bio dugo vremena jedini, koji se je mogao sav tome posvetiti. Težnja da u što kraćem roku nadoknadi taj manjak, da razjasni razvitak i naše poviesti umjetnosti, da ustanovi njene veze s ostalom Europom, a naročito njene osebujnosti, gonila je prof. Szabu da se ne zaustavlja na manje važnim pojedinostima, nego da izluči samo važno i bitno, a zatim da upozori u čemu je vriednost tih spomenika i zašto ih moramo brižno čuvati. Kad je osjetio, da mu snage nestaju, rado je prihvatio suradnju mladih, da mu pomognu da sredi golemo sakupljeno gradivo i da ga učini upotrebljivim i za buduća pokoljenja. Brižno bi upućivao svoje učenike u rad, koji ih čeka, iznosio im svoje poglede i svoje metode, razjašnjavao značenje svojih bilježaka i snimaka. Starost nije smanjivala intenzitet njegovog doživljavanja. Bolest, koja ga je posljednjih godina učinila težko pokretnim ostavila mu je duh živ i borben. Mučno je podnosio taj nekada strastveni putnik bolestnički krevet i naslonjač. No najviše je satirala njegovu životnu snagu i volju ojaĎenost i bol nad nečovječtvom i nad krvavim patnjama, koje trpi ljudstvo. Odklanjao je liekove, da ne mora to dulje snositi. @elja mu je uslišana. Neka ostane trajna zahvalna uspomena na dragog, vriednog pionira. Dr. Ivan Bach 248 Bilješka o prireĎivaču MU@I] Ivan Dr. jur. h.c.; B: Rechtsanwalt, Historiker, Schriftsteller; PA: Čiovska 2, HR-21000 Split, Kroatien; Tel: 021/358- 777; e-mail:
[email protected]; J: 14.09.1934; Go: Solin, Split, Kroatien; FmSt: verh. mit Vlasta M. seit 1959; Kd: (3) Dr. Josip M., Zrinska M., Ante M.; BW: Studium d. Rechtswissenschaften an d. Universität Zagreb, Delegierter zum Weltkongreß d. Katholischen Laien 1967, Anwalt in Split bis 1972 (Schließung d. Kanzlei durch politische Verfolgung, Freilassung aus Mangel an Beweisen 1975).Studium d. politischen Geschichte; VB: Betrachtungen über die Geschichte Kroatiens (1967), Kroatische Politik und jugoslawische Idee (1969), Die Katholische Kirche im Königlichen Jugoslawien (1978), Pavelić und Stepinac (1991), Die Katholische Kirche, Pavelić und Stepinac (21997, 32002); Jesus Christus und Israel (1976, 22001), Stjepan Radić 1918-1928 (1980, 21987, 31988, 41990); Freimaurertum in Kroatien (1983, 21983, 31984, 41989, 51993, 6+72001); Kroaten und Autohtonismus /Podrijetlo i pravjera Hrvata/ (1989, 21992, 31994, 41996, 51997, 61998, 72001); Freimaurer in Kroatien 1918-1967 (1993); Hitler und Israel (1995, 21997, 32000). Veroffentlichung d. Publikationen in kroatischer, deutscher, italienischer, spanischer und französischer Sprache. Hrsg.: O. Spengler, Der Mensch u. Technik (1994); Tacit, Germania (1993); Nilus, Die Protokollen der Weisen von Zion (1999); Leo XIII-J. J. Strossmajer, Humanum genus /O sekti masona/ (1999); Die Chronik der Kroaten 547-1089 (1998, 21999, 32001, 42001, 52002); Maček und Luburić (1999, 21999); I. Šarić, Das Neue Testament (2002); Begić, Wehrmacht der Kroaten 1941-1945 (1998.); Szabo, Ureinwohner und Kroaten (2002.); TO: Dr. hc. d. Marquis Giuseppe Scicluna International University Foundation (1987), Bronzemedaille d. International University Foundation Albert Einstein-Albert/Einstein International Academy Foundation in Amerika; Vergoldetemedaille Hrvatski domobran in Zagreb (2001.). Mitgl: Matica hrvatska, Italienische Archäologische Akademie in Rom und Hrvatski domobran in Zagreb. (WHO‟S WHO. Namenstexte der Prominenz aus Politik, Wirtschaft und Kultur. XI. Edition. Editor: Intercontinental Book and Publishing Montreal /Canada/. Berlin, 2002.)
1 Radoslav Rotkovi}, Najstarija crnogorska dr`ava Kraljevina Vojislavljevi}a XI-XII vijeka. Izvori i legende. Ed. Print, Podgorica, 1999., str. 14. 2 Vj. Klai}, Slike iz slavenske povjesti. Ed. Matica hrvatska, Zagreb, 1903., s. 6. 3 Nada Klai}, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Ed. [kolska knjiga, Zagreb, 1975., s. 139. 4 L. Lenard, Stari Srbi i srpska praota|bina. Beograd, 1927., str. 5. 5 P. J. [afarik, O poreklu Slovena po Lorencu Surovjeckom. Ed. Arhiv Vojvodine, Novi Sad, 1998., str. 95.-97. [afarik je imao na raspolaganju neautenti~nu verziju izvora, kojom se i danas slu`e oni kojima je ostao nedostupan naknadno prona|eni vjerodostojni izvor. Usp.: Aleksandar M. Petrovi}, Praistorija Srba. Ed. Pe{i} i sinovi, Beograd, 2001., str. 36.-37. 6 Arsene Soukry Geographie de Moise de Corene. Prijevod s armenskoga na francuski: Arsene Soukry, Venecija, 1881, str. IV.VIII. Koristim priliku da zahvalim Kongregaciji melkitarista u Veneciji, koji su mi po svome tajniku poslali iz Venecije, dne 9. velja~e 1993. fotokopiju toga izdanja. 7 Robert H. Hewsen /uvod, prijevod, komentari/, The Geography of Ananias of [irak. Dr. Ludwig Reichert Verlag, Wiesbaden, 1992., str. XI.-XII. + 1.-35. Ovo je djelo tiskano u znanstvenoj ediciji i u ograni~enu broju primjeraka tako da je i jedno desetlje}e poslije tiskanja u znanstvenom svijetu ostalo nekori{teno, kao {to se dogodilo i s ranijim izdanjima. Djelo, zbog takve nedostupnosti nije obra|eno ni u dosada najkvalitetnijoj zbirci objavljenih izvora o Slavenima, koju su priredili Gindin L. A. - S. A. Ivanov - G. G. Litavrin pod naslovom Svod drevnej{ih pismenih izvestij o Slavjanah (u izdanju Akademije nauka SSSR, svezak I., Moskva, 1991., str. 472.; i izdanje Ruske Akademije nauka, sv. II., Moskva, 1995., str. 588.) Izvor su u me|uvremenu koristili samo autori, koji su pisali o prevladavanju autohtonosti na Balkanu. Usporedi, na primjer: Dr. Gantscho Tzenoff (Gan~o Cenov), Die Abstammung der Bulgaren und die Urheimat der Slaven. Ed. Walter de Gruyter, Berlin - Leipzig, 1930., str. 14., 59., 65. Me|u rijetkim autorima, koji su znali za taj izvor, treba spomenuti i Du{ana S. Popovi}a. (D. S. Popovi}, Prilozi ~itanju i razumevanju raznih starina. Beograd, 1957., str. 327.). 8 Gornje navode donio sam prema pismu sveu~ili{ne profesorice povijesti dr. Irine Vorobjeve, koje mi je uputila iz Tvera dne 15. sije~nja 2002. 9 Posebno je zanimljiv navod izvora (i to u opisu Dalmacije) o boravku apostola Pavla zbog brodoloma na jadranskom otoku Mljetu. (R. H. Hewsen, nav. dj., str. 47.). Eventualnu pretpostavku da je autor Geografije zamijenio Maltu za Mljet ne mo`e se dokazati. 10A. Soukry, nav. dj., str. 20.-21. 11 Robert H. Hewsen /uvod, prijevod, komentari/, The Geography of Ananias of [irak. Dr. Ludwig Reichert Verlag, Wiesbaden, 1992.,
str. 48. Proteklo je 111 godina da to djelo bude ponovno u cijelosti objavljeno. (Izvode iz Geografije objavio je Joseph Marquart 1901. u Berlinu.) 12 U skra}enoj i kasnije nastaloj redakciji izvora dio koji se odnosi na Slavene (u Hewsenovu prijevodu s armenskoga izvornika na engleski), glasi: “10” Tenth, the land of the Thracians is east of Dalmatia. It contains seven small regions and one large one in which are found the twenty-five tribes of the Sclavonians in whose place entered the Goths. It has mountains, rivers, islands and lakes. Its capital is the magnificent Constantinople.” Citirani tekst u hrvatskom prijevodu glasi: “Deseta je zemlja Tra~ana, na istoku od Dalmacije. Ona obuhva}a sedam malih oblasti i jednu veliku, a u njima prebiva dvadeset pet plemena Slavena, ~iju su postojbinu zauzeli Goti. /Tracija/ ima planina, rijeka, otoka i jezera. Njezin je glavni grad veli~anstveni Konstantinopolis.“ (R. H. Hewsen, nav. dj., str. 48A.) Cijelu kra}u verziju izvora (koja navodi pet manjih oblasti u Traciji) objavio je u prijevodu na ruski jezik K. P. Patkanov pod naslovom Armjanskaja geografija godine 1877. u Sankt Peterburgu. Patkanov je poslije objavljivanja Soukryjeva izdanja, preveo prema Soukryju, na ruski glavne dijelove izvora, koji su nedostajali u njegovu izdanju iz 1877. (K. Patkanov, Iz novago spiska Geografii, pripisivaemoj Mojseju Horenskomu. @urnal Ministerstva narodnago prosve{~enija, izdano u o`ujku 1883., str. 21. - 32.) 13 Usp. : Herwig Wolfram, Die Goten. Verlag C. H. Beck, München, 1990., str. 365; Piergiuseppe Scardigli, Die Goten Sprache und Kultur. Verlag C. H. Beck, München, 1973., str. 60., 116; Suzanne Teillet, Des Goths a la nation gothique. Ed. Les Belles Lettres, Paris, 1984., str. 22., 41. 14 Vuk~evi}, Etimologija pojma „Vlah“ i njegova razna zna~enja. Knjiga: Predmet i metod izu~avanja patrijarhalnih zajednica u Jugoslaviji. CANU, Nau~ni skupovi, knj. 7, Odjeljenje dru{tvenih nauka, knj. 3., Titograd, 1981., str. 319. - 320. 15 R. H. Hewsen, nav. dj., str. 47A. 16 Dmitrij Tschi`ewskij, Die Nestor-Chronik. Ed. Otto Harrassowitz, Wiesbaden, 1969, str. VII-9. 17 Germani su najprije pod pojmom „Walch‟ ili „Welsch‟ podrazumijevali ~ovjeka keltskoga, odnosno galskoga podrijetla. Oni su kasnije pod ovim pojmom podrazumijevali i stanovnike onih oblasti u kojima su nekada `ivjeli Kelti, odnosno Gali. (Usp. Rauchspur der Tauben. Radziwill- Chronik. G. Kiepenheuer Verlag, Leipzig - Weimar, 1986., str. 388.). 18 Branko Gavela, Predanja i znanja o starom Balkanu. Ed. Nolit, Beograd, 1978., str. 71.-72., 80.-86., 146. 19 B. Gavela, Iz dubine vekova. Ed. Tehni~ka knjiga, Zagreb, 1977., str. 260. 20 Ru`ica Drechler-Bizi}, Japodska grupa. Knjiga:Praistorija jugoslavenskih zemalja, ANU BiH, Sarajevo, 1987., knjiga V., str. 439.-440.
21 Gavela, Predanja…, nav. dj., str. 76., 71. 22 Dmitrij Tschi`ewskij (uvod i komentar), Die Nestor Chronik. Ed. Otto Harrassowitz, Wiessbaden, 1969., str. 5., 27.-28; Ludolf Müller, Handbuch zur Nestorchronik (Nestorchronik Tekst). Fink Verlag, München, 1977., sv. I., str. 5.-6, 28.; Rauchspur der Tauben Radziwil- Chronik. G. Kiepenheuer Verlag, Leipzig- Weimar, 1986., str. 21., 38. Da je Nestor svoje pisanje temeljio na starijim izvorima, potvr|uju i arapski pisci koji tako|er navode na pr. i detalj o tome da Slaveni potje~u od Jafeta. Usp.: Harald Haarmann (Hrsg.), Die Erforschung arabischer Quellen zur mittelälterlichen Geschichte der Slaven und Volgabulgaren. Helmut Buske Verlag, Hamburg, 1976., str. 312., 339., 352., 358., 363. 23 Usp. Wilhelm Schmidt, Rassen und Völker in Vorgeschichte und Geschichte des Abendlandestr. II, Verlag Josef Stocker, Luzern, 1946., str. 49.-61. O antropolo{kim ispitivanjima na podru~ju Austrije, ^ehoslova~ke i Poljske. Usp.: Rassengeschichte der Menschheit. Europa III: Österreich, Tschechoslowakei, Polen. R. Oldenbourg Verlag, München-Wien, 1978., str. 130. + X tabli. 24 Izra`eno je i mi{ljenje nekih autora da se preseljavanje starosjeditelja s juga na sjever - iz Dacije u podru~je Karpatadoga|alo pred osvajanjima Rimljana osobito u doba cara Augusta (63. pr. K. do 14. po K.) i cara Trajana (98.-117.) Boguslawski smatra da se Nestorov izvje{taj o podvrgavanju dunavskih Slavena od Vlaha odnosi na doba Trajana kada su Rimljani nametnuli vlast Da~anima. (Eduard Boguslawski, Einführung in die Geschichte der Slaven. Verlagsbuchhandlung Hermann Costenoble, Jena, 1904., str. 11.). 25 Antropolo{ka obrada kostura u tim nalazi{tima obra|ena je u Antropolo{kom laboratoriju Zavoda za anatomiju Medicinskoga fakulteta u Novomu Sadu. 26 Mijo Lon~ari}, Jezi~ni odnosi u Podravini. Arheolo{ka istra`ivanja u Podravini i Kalni~ko-bilogorskoj regiji. Ed. Hrvatsko arheolo{ko dru{tvo, Zagreb, 1990., str. 181.-192. Ferdo [i{i} misli da je rije~ med, koju spominje Prisko u opisu poslanstva kod Atile iz 448. g., op}eslavenska rije~ i dodaje da Prisko pod “barbarskim” jezikom Skita misli na Slavene. ([i{i}, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb, 1925., str. 206.-207). 27 Ivan Kukuljevi} Sakcinski, Panonija rimska. Rad JAZU, 1873., sv 23., 100.-103. 28 Saka~, nav. dj., s. 130. 29 Radoslav Rotkovi} je svoju knjigu Odakle su do{li preci Crnogoraca zaklju~io tvrdnjom da su preci Crnogoraca do{li iz plemenskih saveza Veleta - Ljuti}a i Obodrita, koji su bili rasuti izme|u u{}a Visle u Baltik i Atlantik. Rotkovi} je, napravio registar od 860 podudarnih toponima u polabskom i zetskom prostoru, odnosno u Polablju i Crnoj Gori. On u taj broj nije ura~unao, kako navodi ponavljanje istih toponima. (R. Rotkovi}, Odakle su do{li preci Crnogoraca. Onomasti~ka istra`ivanja. Matica crnogorska, Cetinje, 1995., s. 278.). Autor je uspio dokazati preseljavanje stanovni{tva iz jednoga od
navedena dva prostora na drugi i taj dio njegova zaklju~ivanja je znanstveno nepobitan, ali to ne zna~i da je uspio dokazati i pravac seoba. Utvr|eno je, da se u ranom Srednjem vijeku, u slavensko-balti~koj antropolo{koj formaciji, o~ituju razni antropolo{ki tipovi, ali da u njoj nema dinarskih antropolo{kih osobina. (Usp. Joachim Herrmann, Zwischen Hradschin und Vineta. Frühe Kulturen der Westslawen. Verlag Otto Sagner, München, 1971., str. 179.). Poznato je da Crnogorci pripadaju dinarskomu antropolo{kom tipu. 30 Milica i \or|e Jankovi}, Sloveni u Jugoslovenskom Podunavlju. Ed. Muzej grada Beograda, Beograd, 1990., str. 7. 31 @ivko Miki}, Antropolo{ka struktura stanovni{tva Srbije. Izdava~: Odeljenje za etnologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, Beograd, 1988., str. 120., 127.-129. Usp. i @. Miki}, O fizi~koj antropologiji u Srbiji i rezultatima istra`ivanja. Glasnik Srpskog arheolo{kog dru{tva (Beograd), br. 10. za 1995., str. 45.- 51. 32 @. Miki}, Übersicht der etnoanthropologischen Prozeße auf dem Territorium des Zentralbalkans von den ältesten Spuren bis zum Mittelalter. Balcanica (Beograd), sv. XXVI., 1995., str. 116. 33 D. Mandi}, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti. Hrvatski povijesni institut, Rim, 1963., s. 92. 34 Duje Rendi}-Mio~evi}, Anti~ka ba{tina u kulturi jugoslavenskih naroda. “Zbornik Zagreba~ke slavisti~ke {kole”, god. III., knj. 3, Zagreb, 1975., str. 293. 35 [ime Batovi}, Aleksandar Stip~evi}: Iliri - povijest, `ivot, kultura. “Diadora”, sv. 8., Zadar, 1975., str. 185. 36 Nav. dj., str. 762. 37 Borivoje ^ovi}, Iliri. Arheolo{ki leksikon Bosne i Hercegovine, I., Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, 1988., str. 93. 38 Wlodzimierz Pajakowski, Die Illyrier. Poznan, 2000., str. 68.69., 84.-85. 39 Perzijanci su Helene nazivali po najbli`em gr~kom plemenu Jonjanima, a Rimljani su ih zvali Graeci po imenu najbli`eg plemena u Epiru. 40 Franc Jeza, Skandinavski izvor Slovencev. Etnografskojezikoslovna in zgodovinska {tudija. Samozalo`ba, Trst, 1967., str. 227. 41 Usp. Ra~ki Franjo. Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia. JAZU, Zagreb, 1877., str. 367.-368; [i{i}, Povijest Hrvata, nav. dj., str. 398. 42 Diplomati~ni zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Uredio Marko Kostren~i}, sakupili i obradili Jakov Stipi{i} i Miljen [am{alovi}, sv I., ed. JAZU, Zagreb, 1967., str. 33.-35. Ovo pismo u [i{i}evu izdanju je vjernije izvorniku. Usp. F. [i{i}, Priru~nik izvora hrvatske historije. Zagreb, 1914., str. 216. 43 R. Kati~i}, Methodii doctrina. Slovo (Zagreb), sv. 36. za 1986., str. 11.-44. Sav Kati~i}ev trud oko obrazlo`enja njegova shva}anja te rije~i nije nai{ao na prihva}anje, kako je vidljivo
iz pisanja Vladimira Ko{}aka u njegovoj studiji Dolazak Hrvata. Historijski zbornik, sv. 40., 1987., str. 362. 44 Stjepan Antoljak, Na{e „Sklavinije“. U knjizi: S. Antoljak, Hrvati u pro{losti. Ed. Knji`evni krug, Split, 1992., str. 740. 45 Benedikta Zeli}-Bu~an, Takozvana prva slavenska seoba u Dalmaciju - ~injenica ili pretpostavka? Maruli}, Zagreb, XVI./ 1983., 6., 613.-617. 46Jaroslav [a{el, Opera selecta. Ed. Narodni muzej, Ljubljana, 1992., str. 762.-763. 47M. Gara{anin-J. Kova~evi}, Pregled materijalne kulture Ju`nih Slovena u ranom srednjem veku. Ed. Prosveta, Beograd, 1950., str. 138. -176, 186.-195. 48Gara{anin-Kova~evi}, nav. dj., str. 210., 214. 49”Stoga bismo jo{ jednom htjeli ista}i da prijelaz iz antike u rani srednji vijek nije bio nikakva katastrofa ni neko posvema{nje uni{tavanje, ve} postepeno stapanje i sra{tavanje staroga s novim u svim vidovima politi~kog, kulturnog i, naro~ito, gospodarskog `ivota.” Potcrtano u izvorniku. (N. Klai}, Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Globus, Zagreb, 1990., str. 10.-12.). 50 Ceka Neritan, Die Illyrer und die antike Welt. Albanien, Verlag Philip von Zabern, Mainz am Rhein, 1988., str. 81. 51 Usp.: Ivo Bojanovski, Doba rimskog carstva (Principat). Arheolo{ki leksikon, I., str. 35. 52 Cornelius Tacitus, Germania. (Priredio: Ivan Mu`i}), ed. Verbum, Split, 1993., str. 74.-75. 53 ”Der Ortsname Osones in Pannonia läss auf ihre Abwanderung über die Donau schliessen.” (Joachim Herrmann /Hrsg./, Griechische und lateinische Quellen zur Frühgeschichte Mitteleuropas. Akademie - Verlag, Berlin, 1990., str. 207.). 54 Tacitus, Germania, nav. dj., str. 61-63. 55 Der Kleine Pauly. Tom IV. Deutscher Taschenbuch Verlag, München, 1979., str. 369. Da su Osi i Avarisci spadali u Ilire prihva}a se u literaturi. Usp. Griechische und lateinische Quellen..., II., nav. dj., str. 245. - 246. 56 Mate Sui}, Zadar u starom vijeku. Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, 1981., str. 109. Lingvisti, koji su raspravljali o jeziku Tra~ana i Ilira kao razli~itom od onoga kojim su govorili preci dana{njih slavenskih naroda, uspjeli su samo svojim fantaziranjima dovesti u zabludu one povjesni~are koji su im povjerovali. Nisu doseljeni Slaveni, odnosno Hrvati kako se u toj literaturi tvrdi prevodili nazive u rimskoj Dalmaciji s latinskog na slavenski, nego su Rimljani po svojem dolasku u Dalmaciju prevodili na latinski zate~ene pretpovijesne nazive koji su postojali na praslavenskomu jeziku predaka dana{njih Slavena. 57 Ivan Duridanov, Die Sprache der Thraker. Hieronymus Verlag, Neuried, 1985, str. 7. 58 Carl Patsch, Historische Wanderungen im Karst und an der Adria. Verlag des Forschungsinstitutes für Osten und Orient, Wien, 1922., str. 94.-99. Du{an S. Popovi} na temelju Patscha zaklju~uje da su starosjeditelji u Bosni i Hercegovini imali “ u
svome jeziku eto bar tri glasa, koji u latinskom jeziku nema” (D. S. Popovi}, Prilozi ~itanju i razumevanju raznih starina. Nav. dj., str. 306.). Ljubinko Popovi} je u prva dva natpisa koje je donio Patsch (slike 29. i 30.) nepoznato slovo koje je Patsch pro~itao kao “j” protuma~io kao slovo “|”. Patsch nije posebno obradio ni nepoznato slovo u slici 31., a za to slovo Popovi} pretpostavlja da je ligatura dvaju latini~nih slova koja su u “ilirskoj vulgarnoj latinici... ozna~avala zvuk „ce‟”. (Ljubinko Popovi}, Po~eci jugoslavenske pismenosti. @ivot, Sarajevo, br. 10.-11. za 1972., str. 469.-470.). 59 André Martinet tvrdi da albanski jezik nije zabilje`en prije XVI. st. i da je pun pozajmica iz slavenskoga, turskog, gr~kog jezika i romanskih govora “tako da je jedva desetina re~nika u pravom smislu indigena”. (A. Martinet, Indoevropski jezik i “Indoevropljani”. Ed. Knji`evna zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1987., str. 90.). Etnogeneza Albanaca do danas izaziva niz suprotnih mi{ljenja. ~ak i kod albanskih znanstvenika. Albanski preporoditelji zastupali su tezu da su Albanci potomci drevnih Pelazga, a neki su tvrdili da su Albanci potomci Ilira, tre}i Grka itd. Usp.: Engjell Sedaj, Drevni Pelazgi i njihov odnos prema Albancima kod nekih albanskih nau~nika. Latina et Graeca, VI., za 1975., Zagreb, str. 11. - 24. 60 ”U Evropi nema, izuzev Cigana, ni jednog drugog naroda, o ~ijoj pro{losti istorija tako dugo }uti, kao {to je to slu~aj s Arbanasima sve do 11. veka, kada ih prvi put pominju vizantiski pisci. Iako ni u istoriskim izvorima, ni u tradiciji, o ilirskom poreklu njihovu nigde pomena nema, i u istoriografiji i u etnologiji jo{ se i danas odr`ava u~enje: da su Arbanasi potomci starih Ilira. Ustvari to je samo istorisko domi{ljanje, zasnovano na starom nacionalnom imenu dana{njih [}ipetara i na okolnosti {to se Arbanasi u istorisko doba nahode na jednom delu nekada{nje prostrane ilirske oblasti.” (Henrik Bari}, Lingvisti~ke studije. Nau~no dru{tvo BiH, Sarajevo, 1954., str. 7.-8.) I lingvist Milan Budimir zaklju~uje kategori~ki kako “jezik dana{njih [kipetara nije direktni istoriski nastavak jezika onih Ilira koji su stanovali u jadranskoj Zagori” (M. Budimir, Nota lingvistica. Jugoslovenski istoriski ~asopis, IV / 1939., 1.-2., 131.). Usp. i Milutin Gara{anin, Iliri i Albanci. SANU, Beograd, 1988., str. 375. 61 Stjepan Bu} ispravno zaklju~uje: „Dana{nji Albanac nema nikakove antropolo{ke sli~nosti s Ilirom: ni u rastu, ni u pigmentu, pa ni u drugim somati~kim zna~ajkama, kao {to ih svakako ima bosansko-dalmatinski ~ovjek. Treba istaknuti u prvome redu jaki rast, koji mo`e poticati samo od svojstava nordijske rase. Prema mjerenjima, koja je na Albancu vr{io Eugene Pittard, prosje~na visina Albanca iznosi ne{to oko 167 cm, a to je srednji rast. Mi smo mi{ljenja, da je Albanac podrijetlom azijatski nomad, no na evropski jugoistok dosta rano doseljen,...“ (Stjepan Bu}, Ilirska problematika. Hrvatska revija, XVII/1967., 1.-2., 75.).
62 Rikard Simeon, Enciklopedijski rje~nik lingvisti~kih naziva. Sv. I., Matica hrvatska, Zagreb, 1969., str. 510. 63 Ljiljana Crepajac, Glamo~-Delminium-Dalmatia. Onomastica jugoslavica (Beograd), 1975., 65.-66. 64 Truba~ev, O. N. Etnogeneza i kultura starih Slavena. Ed. Nauka, Moskva 1991., str. 229., 230., 241.-242. 65 Huni se pojavljuju ve} g. 408. i 409. na donjem Dunavu. Godine 434./35. Panonija Prima, a zatim 440./41. Panonija Secunda padaju pod hunsku vladavinu. Usp.: Istvan Bona, Das Hunnen-Reich. Konrad Theiss Verlag, Stuttgart 1991., 212. 66Ante Sekuli}, Drevni Ba~. Split, 1978., 14., 16., 19. 67 Truba~ev, nav. dj., 100.-101. 68 V. Putanec, Ubikacija klasi~nih toponima Sisopa i Soroga u Zagreb i pitanje prisutnosti Slavena na Balkanu u 1. st. na{e ere. Vlastita naklada, Zagreb, 1992., str. 6., 8.-9., 14. Va`no je upozoriti da je istaknuti hrvatski jezikoslovac V. Putanec bio u~enik i suradnik Petra Skoka. 69 I. Popovi}, Istorija srpskohrvatskog jezika. Matica srpska, Novi Sad, 1985., str. 164. 70 I. Popovi}, Bemerkungen über die vorslavischen Ortsnamen in Serbien. Zeitschrift für slav. Philologie, sv. XXVIII/1960., 1., 113. 71 Usp. Marin Zaninovi}, [tovanje Libera na isto~nom Jadranu. Simpozij Duhovna kultura Ilira, str. 248. 72 Hans Krahe, Lexikon altillyrischer Personennamen. Carl Winter´s Universitätsbuchhandlung, Heidelberg, 1929., str. 127. 73 Radoslav Kati~i} je na~elno odbacio svaku mogu}nost da je u tomu natpisu posrijedi prijevod imena s jednoga jezika na drugi, pa je zaklju~io da se u imenu Veselia mo`e raditi samo o rimskomu gentilnom imenu, koje uistinu glasi Visellia (Radoslav Kati~i}, Veselia Felicetas. Beiträge zur Namenforschung, sv. 12/1961., 3, str. 271.-279.). Kati~i}evo mi{ljenje je samovoljno nasilje nad kamenim natpisom. 74 Milan Budimir, Griechisch und Makedonisch. Revue internationale des etudes balkaniques, (Beograd), I/1934., 1., 281.-282. 75 Citat iz pisma Mate [imundi}a, koje je iz Maribora 2. svibnja 1990. uputio autoru. 76 Jeronim o tomu pi{e ovako: “Hieronymus, natus patre Eusebio, oppido Stridonis, quod a Gothis eversum Dalmatiae quondam Pannoniaeque confinium fuit,...”. (Gerolamo, Gli uomini illustri. Nardini editore, Firenze, 1988., str. 230.-231.) 77 Mate Sui}, Hijeronim Stridonjanin - gra|anin Tarsatike. Rad JAZU, sv. 426. za 1986., str. 213.-273. 78 Migne, Patrologiae latinae. Sv. XXVI., Paris, 1884., str. 548. 79 Ivan Kukuljevi} Sakcinski, Panonija rimska. Rad JAZU, knjiga XXIII., str. 136. 80 Ivan Toma`i~, Novo sporo~ilo knjige Veneti na{i davni predniki. Ed. Veneti, Wien - Ljubljana, 1990., str. 57.
81 P. Skok, Studije iz ilirske toponomastike. Glasnik zemaljskog muzeja u BiH , knj. XXIX za 1917., Sarajevo, 1918., str. 117. 82 Der Kleine Pauly. I, Deutscher Taschenbuch Verlag, München, 1979., str. 1355.-1357; nav. dj., II., str.787.-790; nav. dj., V., str. 777.-783. 83 Hadrian Dajkovi~u, Dakija i Dako-Geti. Edicija: Iliri i Da~ani. Narodni muzej Beograd, 1971., str. 49. Usp. i Hadrian Daicoviciu, Das Reich der Daker. Die Daker Archäologie in Rumänien. Verlag Philipp von Zabern, Mainz/R, 1980., str. 72.78. 84 Mnogi ugledni znanstvenici u raznih slavenskih naroda jo{ u drugoj polovini XIX. st. dokazivali su da su Slaveni bili Geti i Da~ani. (V.V. Sedov, O~erki po arheologiji Slavjan. Izdanje Instituta za arheologiju Ruske akademije nauka, Moskva, 1994., str. 26.). 85F. Bari{i}- M. Rajkovi}- B. Kreki}- L. Tomi} (obradili), Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. SAN, sv. I., Beograd, 1955., str. 23. 86F. [i{i}, Letopis Popa Dukljanina. SAN, Beograd-Zagreb, 1928., str. 118. [i{i} to zaklju~uje iz ove Marcellinove re~enice: “Mundo Illyricianae utriusque militiae ductor dudum Getis Illyricum discursantibus primus omnium Romanorum Ducum incubuit eosque haut paucis eorum interemptis fugavit.” ([i{i}, nav. dj., str. 118.-119.) 87Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. I., SAN, Beograd, 1955., str. 117.-118. Usp. Günter Weiss, Das Ethnikon Sklabenoi, Sklaboi in den griechischen Quellen bis 1025. Franz Steiner Verlag, Wiesbaden - Stuttgart, 1988., str. 54. 88T. Livius, Römische Geschichte. Artemis Verlag, München-Zürich, 1988., str. 26./XLIV,26.,8. 89 Vojislav P. Nik~evi}, Porijeklo i zna~enje imena Hrvat i Srbin. Dubrovnik, XXX/1987., 6, 14.-15.). Orbini je to~no shvatio i objasnio neke slavenske rije~i u Strabona. Usp.: Mauro Orbini, Il regno degli Slavi. Verlag Otto Sagner, München, 1985., str. 174. 90 Ivan Duridanov, Die Sprache der Thraker. Hieronymus Verlag, Neuried, 1985., str. 69. Usp. i Manfred Lurker, Lexikon der Götter und Dämonen. Alfred Kroener Verlag, Stuttgart, 1984., str. 288. 91 Der Kleine Pauly, sv. V, nav. dj., str. 93.-94. Ovo je tuma~enje prihva}eno u inozemnoj znanstvenoj literaturi. “Semele = zemlja in lingua slava e zemelo in traco-frigio.” (Alexander Fol - Ivan Marazov, I Traci. Newton Compton editori, Roma, 1981., str. 48.). 92 Rotkovi}, nav. dj., str. 19. 93 Vera Pavlovna Budanova, Goti v epohu velikogo pereseljenija narodov. Ed. Aleteija, Sankt-Peterburg, 1999., str. 75. 94 Evgenij Vasiljevi~ Kuznjecov, Slavjane i Rusi. Izdanje Dr`avnog univerziteta, Ni`nij Novgorod, 1997., str. 50. 95 Budanova, nav. dj., str. 196.
96 R. Rotkovi}, Najstarija crnogorska dr`ava, nav. dj., str. 121.-122. 97 Ante Ugle{i}, Nazo~nost isto~nih Gota u jugoisto~noj Europi u svijetlu arheolo{ke i povijesne izvorne gra|e. Disertacija, Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, 1996., str. 122. 98 Ante Ugle{i}, Nakit isto~nih Gota na podru~ju rimske provincije Dalmacije. Zbornik: Hrvati i Goti. (Priredio: Robert Tafra), Iberia, Split, 1996., str. 135. 99 N. Klai}, Povijest Hrvata, nav. dj., str. 15.-16. Boravak Gota na dana{njemu hrvatskom teritoriju potvr|uju i brojni nalazi isto~nogotskog novca u Dalmaciji, Istri, Lici, Bosni, Posavini i Hercegovini. Usp. @eljko Demo, Novac germanskih vladara druge pol. 5. do u drugu pol. 6. st. u numizmati~koj zbirci Arheolo{kog muzeja u Zagrebu. Arheolo{ki vestnik, sv. XXXII. za 1981., Ljubljana, str. 454.-481. 100 Milojko Budimir, Arheolo{ka topografija kninske op}ine. Znanstveni skup: Arheolo{ka istra`ivanja u Kninu i Kninskoj krajini. Ed. Hrvatsko arheolo{ko dru{tvo, Zagreb, 1992., str. 28. O nalazima isto~nogotskog nakita na benkova~kom podru~ju usp. Radomir Juri}, Srednjovjekovni nakit na benkova~kom podru~ju. Zbornik: Benkova~ki kraj kroz vjekove. Ed. Narodni list u Zadru, sv. 2, , Benkovac, 1988., str. 86-89. 101 Nada Mileti}, Rani srednji vijek. Kulturna istorija, nav. dj., str. 378. 102 Veljko Pa{kvalin, Pojava kr{}anstva u srednjoj Bosni i njegova hijerarhija u svjetlu novijih arheolo{kih iskopavanja. Zbornik radova u povodu imenovanja vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Pulji}a kardinalom. (Priredili: Marko Josipovi} i Matko Zovki}), Crtajte granice ne precrtajte ljude, Studia Vrhbosnensia, Sarajevo-Bol, 1995., str. 778. 103 Veljko Pa{kvalin, Pojava kr{}anstva u srednjoj Bosni ..., nav. dj., str. 765. 104 Veljko Pa{kvalin, Prilog datiranju ranokr{}anskih bazilika Bosne i Hercegovine. Adriatica praehistorica et antiqua. Zbornik posve}en Grgi Novaku, Arheolo{ki institut Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1970., str. 667.-687. 105 Enver Imamovi}, Po~eci kr{}anstva na tlu Bosne i Hercegovine u svjetlu pisanih izvora i arheolo{kih spomenika. Tribunia, Zavi~ajni muzej Trebinje, 1983., str. 52.-53. 106 N. Mileti}, N. Mileti}, Rani srednji vijek. Arheolo{ki leksikon Bosne i Hercegovine, I, Zemaljski muzej, 1988., str. 148. 107 Ante Ugle{i}, Isto~nogotski `enski grob iz anti~ke Narone. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 34 (21), Zadar, 1995., str. 149. 108 Prokopije pi{e da je Konstancijan, kad je zadobio Dalmaciju i Liburniju, “privukao (pridobio) sebi sve Gote koji su obitavali” u tim pokrajinama. Elio Bartolini (priredio), I Barbari. Testi dei secoli IV-XI scelti, tradotti e commentati. Ed. Longanesi & C., Milano, 1982., str. 654. Goti su se dugo odr`ali u nekim dijelovima Balkana. Tako su oni prema nekim izvorima bili oko
Nikopolja i Svi{tova do IX. stolje}a, a u liturgiji su se slu`ili gotskim jezikom. Usp. J. Kova~evi}, Varvarska kolonizacija ju`noslavenskih oblasti. Vojvo|anski muzej, Novi Sad, 1960., str. 15. 109 U historiografiji nije prijeporno da je odre|eni dio Gota zauvijek ostao u Dalmaciji i da se stopio sa starosjediteljima (Mihovil Abrami}, Gli Ostrogoti nel‟antica Dalmazia. Estratto da Settimane di studi del Centro italiano di studi sul alto medievo, Spoleto, 1956., str. 5). Neki znanstvenici dr`e kako nije isklju~eno da je “Bizant priznal, ko so prilike to dozvolile, gotskim ostankom v Dalmaciji, Liburniji i Bosni in dr. lokalno avtonomijo pod doma~imi knezi. Gotom je pripadala odslej vloga grani~arjev kakor Herulom v severni Srbiji” (J. Kelemina, Goti na Balkanu. “^asopis za zgodovino in narodopisje”, Maribor, god. XXVII. za 1932., str. 132). Medini navodi sljede}e: “Me|utim, vode}i ra~una o glavnim ciljevima Bizanta u to vrijeme (osiguravanje i zauzimanje Salone), o kvantiteti bizantskih snaga pod Konstancianom -nedovoljnih obzirom na veliki prostor Dalmacije i Liburnije- te o postojanju gotskih naselja u Dalmaciji i Liburniji, od kojih su neka i arheolo{ki utvr|ena, mo`e se pretpostaviti da je bizantska vlast u znatnom dijelu Dalmacije, a pogotovo u Liburniji, bila samo nominalna; Goti koji su u tim oblastima bili naseljeni ostali su i nadalje u svojim naseljima…” (Medini Julijan, Provincia Liburnia. Diadora, vol. 9., Zadar, 1980., str. 406.-407). 110 Jakob Kelemina, Popa Dukljanina “Libellus Gothorum” (I-VII). Studija o starogermanskih spominih v na{i zemlji. Etnolog, br. 12. za 1939., str.19. Germansko arijanstvo bilo je veoma ra{ireno u Dalmaciji i Panoniji. Usp. Matija Pavi}, Arijanstvo u Panoniji Srijemskoj. \akovo, 1891., str. 46. 111 Farlati, Illyrici sacri. Knjiga II., Venecija, 1753., s. 143.-149. 112 Walter Pohl, Die Awaren. Ein Steppenvolk in Mitteleuropa 567 - 822 n. Chr. Verlag Beck, München, 1988., str. 16. 113 Otto Kronsteiner, Gab es unter den Alpenslawen eine kroatische Gruppe? Österreichische Namenforschung, 6/1978., str. 79.-99. Nachdruck aus dem „Wiener Slavistischen Jahrbuch“, XXIV/1978., str. 137.-157. 114 Pohl, nav. dj., str. 266., 268. 115 Omeljan Pritsak, Kroatien unde Kroaten während des neunten Jahrhunderts: Das Entstehen einer christlichen Nation. Referat na drugom me|unarodnom simpoziju o crkvenoj povijesti u Hrvata: Po~eci kr{}anskogi dru{tvenog `ivota u Hrvata od VII. do kraja IX. stolje}a (Split, 30. rujna - 5. listopada 1985.). Rukopis, str. 16. Usp. i: Ludwig Steindorff, Kroatien. Verlag F. Pustet, Regensburg, 2001., str. 25. 116 Tomo Mareti}, Slaveni u davnini. Matica Hrvatska, Zagreb, 1889., str. 36. 117 Usp.: Lujo Margeti}, Neka pitanja etnogeneze Hrvata. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, vol. 28., Zagreb, 1995., str. 38.
118 [tih navodi kako se za vrijeme koje je relevantno za ovo pitanje i u kojemu se Hrvati i Avari uop}e mogu pojavljivati zajedno do propasti avarske dr`ave, krajem VIII. st., postoji samo jedan jedini izvor koji spominje Hrvate i to Konstantin Porfirogenet. „U tome jedinom izvoru Hrvati se doista spominju skupa s Avarima - ali kao avarski neprijatelji koji su uni{tili njihovu vlast, pokorili ih i zavladali nad njima. To je u izravnoj suprotnosti s Kronsteinerovom tezom o Hrvatima kao avarskom socijalnom sloju. Ono {to je dopu{tala njegova etimologija, povijesni je izvor u cijelosti pobio.“ (P. [tih, Novi poku{aji rje{avanja problematike Hrvata u Karantaniji. Zbornik: Etnogeneza Hrvata. NZ Matice hrvatske -Zavod za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb, 1995., str. 128.). 119 Ludmil Hauptmann zaklju~uje kako je sigurno da Prahrvati nisu bili Slaveni. Usp.: L. Hauptmann, Die Kroaten im Wandel der Jahrhunderte. Wiking Verlag, Berlin, 1944.?, str. 58. 120 S. Guldescu, History of medieval Croatia. Ed. Mouton, Hague, 1964., str. 318. - 319. Stjepan Panteli} na teritoriju dana{nje Njema~ke prepoznaje hrvatsko ime u jednom `enskom imenu „Hruada“ u germanskom izvoru od 19. studenoga 763. (u samostanu u Wenkheimu), a kasnije sredinom VIII. st. u podru~ju oko rijeke Maine. (Panteli}, Die Urheimat der Kroaten in Pannonien und Dalmatien. Peter Lang Verlag, Frankfurt/M- Berlin-Bern- New YorkParis - Wien, 1997., str. 78.). 121 Usp.:Vedrana Delonga, Latinski epigrafi~ki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Muzej hrvatskih arheolo{kih spomenika, Split, 1996., str. 130.-131. Jedno stolje}e kasnije (u doba Dr`islava, datacija od oko 969. do 997.) etnonim je zapisan kao «Hroat^. (Delonga, nav. dj., str. 73.-74.). 122 B. E. Siebs, Die Personennamen der Germanen. Sändig Reprint Verlag Hans R. Wohlwend, Schaan-Liechtenstein, l983., str. 111. 123 Antun Dabinovi}, Hrvatska dr`avna i pravna povijest. NZ MH, Zagreb, 1990., str. 118. 124 B. E. Siebs, ibid., str. 45., 57. 125 Ivan Duridanov, Die Sprache der Thraker. Hieronymus Verlag, Neuried, 1985., str. 69. 126 Hermann Reichert, Lexikon der Altgermanischen Namen. I. dio, Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien, 1987., str. 63., 68., 393., 586., 615. 127 H. Reichert, nav. dj., str. 567. 128 Navedeni zavr{etak je stvarno iz gotskoga jezika, u kojemu “merei-s” zna~i slavan, odnosno velik. Usp. F. Holthausen, Gotisches etymologisches Wörterbuch. Carl Winters Universitätsbuchhandlung, Heidelberg, 1934., str. 70. 129 [egvi}, nav. dj., str. 36. 130 Usp. L. A. Gindin - S. A. Ivanov - G. G. Litavrin, Svod drevnej{ih pismenih izvestiji o Slavjanah (Corpus testimoniorum vetustissimorum ad historia slavicam pertinentium), tom I. (od I.-VI.stolje}a), ed. Nauka, Moskva, 1991., str. 330.-331.
131 T. Mareti}, O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba. Rad JAZU, knjiga LXXXI, Zagreb, 1886., str. 111. 132 M. Sui}, Nekoliko spojnica i razdjelnica izme|u Nina i Knina Iz starije hrvatske povijesti. Starohrvatska spomeni~ka ba{tina , ibid., str. 165.-171. 133 Iz cit. pisma M. [imundi}a autoru. 134 Dabinovi}, nav. dj., str. 115., 119. 135 M. Japund`i}, Gdje, kada i kako je nastala glagoljica i }irilica? Hrvatska revija (Zagreb), XLIV/1994., 4., 547. 136 Japund`i}, nav. dj., str. 548. 137 Eduard Peri~i}, Sclavorum Regnum Grgura Barskog. Ed. Kr{}anska sada{njost, Zagreb, 1991., str. 178. 138 Usp. Knut Schäferdiek, Die Kirche in den Reichen der Westgoten und Suewen bis zur Errichtung der westgotischen katholischen Staatskirche. Walter de Gruyter & CO, Berlin, 1967., str. 184.-188., 210.-223. 139J. Hamm, Glagoljica i sv. Bra}a. Hrvatska smotra, VII/1939., 9., 446. 140 Detaljnije o gotskoj problematici u Hrvata usp.: I. Mu`i}, Hrvati i autohtonost. Ed. Knjigotisak, Split, 2001., str. 582. 141 Miho Barada, Seoba Hrvata i Srba. Zagreb, 1934., str. 15. (Pretiskano iz “Nastavnog Vjesnika”, knj. XLII., sv. 5.-10.). 142 Usp. Boris Graljuk, Bijela ili Velika (zakarpatska) Hrvatska. Hrvatski iseljeni~ki zbornik za 1997., Zagreb, str. 369. 143 O Lingonima, koje spominje Toma, u hrvatskoj historiografiji izra`ena su najrazli~itija mi{ljenja. Ra~ki misli da pojam Lingones zna~i “populus celticus, ad ostium dexterae ripae Padi” (Ra~ki, Doc., str. 25). M. Kuzmi} to tuma~i na ovaj na~in: “Ovako se zapravo zvalo galsko pleme Lingones Caestr. BG 1, 26: sa~uvano u imenu fr. grada Langres, a Toma ga je uzeo za sli~no ime Poljaka.” (Kuzmi}, Gothomania. Nastavni vjesnik, XXXIX /1930., 1.-4, 16.). Stjepan Kr. Saka~ Tomin izri~aj shva}a ovako: “A ti njegovi „Lingones‟, jesu Lehi, ili Ljahi, po kojima Mad`ari jo{ danas zovu Poljake „Lengyel‟. Iz toga primjera vidimo, da su neki susjedi sjeverne Hrvate, a poslije njih Poljake zvali Legjanima ili Lehima.” (Stjepan Kr. Saka~, nav. dj., str. 135. 144 A. V. Nazarenko, Nemeckie latinojazi~nije isto~niki IX-XI vekov. Ed. Nauka, Moskva, 1993., str. 31.-34. 145 A. V. Nazarenko, nav. dj., str. 13.-14. 146 Usp.: Adam von Bremen, Hamburgische Kirchengeschichte. Ed. Phaidon, Essen-Stuttgart, 1986., str. 98.-99, 179. 147 Znanstvena istra`ivanja potvr|uju stare povijesne izvore. Mario [laus, voditelj Arheolo{kog zavoda HAZU, zaklju~uje ovako: “Bave}i se morfologijom lubanja otkrivenih u starohrvatskim grobovima, do{li smo do veoma zanimljivih i indikativnih spoznaja o mogu}em podrijetlu Hrvata. Uo~ili smo podudarnost lubanja iz starohrvatskih grobova s lubanjama otkrivenima na lokalitetu Cedynia na sjeveru Poljske. Ta podudarnost poklapa se s rezultatima molekularnih istra`ivanja koja su upozorila na sli~nost hrvatske i poljske populacije. Rezultati DNA analize pokazali su da smo sli~niji Poljacima i Ma|arima, nego drugim
narodima s kojima smo dolazili u kontakt,…” (Jutarnji list, /Zagreb/, od 1. velja~e 2001., str. 8.). 148 Witold Hensel, Polen und der Staat der Piasten. Zbornik: Welt der Slawen, Verlag Beck, München, 1986., str. 234. 149Ovaj podatak posebno isti~u neki njema~ki znanstvenici nacionalisti~koga svjetonazora. Usp. Walther Steller, Grundlagen der deutschen Geschichtsforschung. Volkstum-Verlag /Wilhelm Landig, Wien-München, 1973., sv. I., str. 26., 76., 189.-190. 150Helmut Schröcke, Germanen Slawen. Verlag für ganzheitliche Forschung, Viöl, 1999., str. 35., 160. 151 Vukanovi}, T. P.. Etnogeneza ju`nih Slovena. Ed. Narodni muzej u Vranju, Vranje, 1974., str. 94. 152 [vear, Ogledalo Ilirie, III., Zagreb, 1840., str. 53. 153 [i{i}, Povijest, nav. dj., str. 250. 154 Gantscho Tzenoff (Gan~o Cenov), Die Abstammung der Bulgaren und die Urheimat der Slaven. Ed. Walter de Gruyter, Berlin Leipzig, 1930., str. 185.; G. Tzenoff, Geschichte der Bulgaren und der anderen Südslaven. Ed. Walter de Gruyter, Berlin Leipzig, 1935., str. 225. 155 Nikola Toma{i}, @ivot i djela cara Konstantina VII. Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva, XX/1918., str. 75. 156 Bo`idar Ferjan~i}, Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. Tom II, SAN, Beograd, 1959., str. 21. 157 Miho Barada, Hrvatska dijaspora i Avari. Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 2., 1952., str. 8. 158 Toma{i}, nav. dj., str. 82. Ferjan~i} je ovaj pasus preveo ovako: “U pokr{tenoj Hrvatskoj su naseljeni gradovi: Nin, Biograd, Velica, Skradin, Livno, Stolpon, Knin, Karin i Klavoka” (Ferjan~i}, nav. dj., str. 44). 159 N. Klai} upozorava kako je, s obzirom na to da su u hrvatske `upanije ubrojene Imota, Pliva i Pset, o~ito da je “hrvatska granica napu{tala Cetinu i preko Dinare obuhva}ala ne samo Livno i Imotski, nego i udaljenije krajeve u porje~ju gornjega Vrbasa”. (N. Klai}, Povijest..., nav. dj., str. 75.-76.). 160 Gacka se nalazila na podru~ju Japoda kojima se s propa{}u antike zameo svaki trag. (M. Sui}, Granice Liburnije kroz stolje}a. Radovi Instituta JAZU u Zadru, II., Zagreb, 1955., str. 285.). Ona je, prema mi{ljenju Stjepana Pavi~i}a u po~etku IX. stolje}a obuhva}ala cijelo podru~je Like od Une do Velebita. (Pavi~i}, Seobe i naselja u Lici. JAZU, Zagreb, 1962., str. 15.). 161 Nada Klai} ne sumnja da su pod bansku vlast spadali i oni krajevi koji su u razvijenomu srednjem vijeku ~inili s Likom, Gackom i Krbavom jednu cjelinu, a to su “po svoj prilici i Bu`ane ili Bu`e, Modru{, Dre`nik, Nebljuh, Srb na Uni i Lapac”. (N. Klai}, Lika u srednjem vijeku. Arheolo{ka problematika Like, Split, 1975., str. 119.). 162 B. Ferjan~i} (priredio), Vizantiski izvori…, nav. dj., II, str. 35. Ova tvrdnja o kontinuitetu starih granica posebno je va`na zato {to je ranije do Kupe dopiralo podru~je Japoda.
163 “Nedvojbeno je pisac registrirao Hrvate na gotskoj strani, dok je Dalmatince i Istrijane objedinio pod zajedni~kim nazivom krstjani”. (Damjan Pe{ut, Goti koji su i Slaveni. Migracijske teme, XIII/1997.,4., 310. ^udi me da ovaj autor pi{e (na stranici 310.) da ja mislim kako su Hrvati u sjevernoj Dalmaciji autohtono stanovni{tvo, jer to nisam nikada i nigdje napisao. 164 Ivan Mu`i} (priredio), Hrvatska kronika. Matica Hrvatska Split, IV. izdanje, Split, 2001., str. 125., 147. 165 Mu`i}, Hrvatska kronika, nav. dj., str. 118. 166 V. Klai}, Crvena Hrvatska i Crvena Rusija. Hrvatsko kolo, knj. VIII., Matica hrvatska, Zagreb, 1927., str. 112. 167 Franjo Ra~ki, Ocjena starijih izvora. Knji`evnik, I/1864., 2., 209. 168 Mu`i}, Hrvatska kronika, nav. dj., str. 123. 169 Rotkovi}, Najstarija crnogorska dr`ava…, nav. dj., str. 102. 170 Nada Klai} prevodi taj dio teksta ovako: “jer su rijetki stanovnici Snaci bili u njoj.” Ona je zatim dodala: “Nije jasno na koga Toma misli kad govori o Snacima”. (N. Klai}, Klai}, Nada. Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. [kolska knjiga, Zagreb, 1972., str. 6). 171 Prof. V. Rismondo, ovako je, nimalo to~no, preveo Tominu re~enicu: “Hrvatska je gorovita oblast, sa sjevera grani~i sa Dalmacijom”. (Toma Arhi|akon, Kronika, Ed. ^akavski sabor, Split, 1977., str. 32.). 172 Toma Arhi|akon, nav. dj., str. 33. 173 Prema Viktoru Novaku u brdovite krajeve gdje su `ivjeli starosjeditelji “nesumnjivo... spadaju prostori od Gvozda na jug prema dalmatinskom moru u smeru Livna i Neretve”. (V. Novak, Sitni prilozi. Jugoslovenski istorijski ~asopis, /LjubljanaZagreb-Beograd/, II/1936., 1.-4., 121.). Kerubin [egvi} je u izvanredno temeljitoj studiji Hrvat, Got, Slav u djelu Tome Spli}anina istaknuo da Toma opisuje “Croatiu kao da je imao pred o~ima Liku i Gorski Kotar tamo do Save”. (K. [egvi}, Hrvat, Got, Slav u djelu Tome Spli}anina. Nastavni vjesnik, za 1931/32., knj. XL., Zagreb, str. 19.). 174 ”Toma Arhi|akon splitski (iz XIII. vijeka) tuma~io je Hrvate (Chroate) od starinskoga Curetes ili Coribantes, naime od imena `itelja dana{njega Kr~koga otoka, kao tobo`e starijega imena, ...” (Ferdo [i{i}, Ime Hrvat i Srbin, i teorije o doseljenju Hrvata i Srba. Ideja slovenske pradomovine u Podunavlju. Godi{njica Nikole ^upi}a, Beograd, 1923., str. 2.). 175 Iz Tomina djela nemogu}e je zaklju~iti da on smatra Hrvate starosjediteljima u Dalmaciji, kako misle neki povjesni~ari. (Usp.: V. V. Sedov, O~erki, nav. dj., str. 13.). 176 Ovaj Tomin navod mo`e se interpretirati u smislu da su Hrvati doselili u sedam ili osam ratni~kih dru`ina, koje su ve} od VI. stolje}a poznate u germanskih naroda. 177 Toma Arhi|akon, nav. dj., str. 39., 42. 178 Ljudmil Hauptmann, Podrijetlo hrvatskoga plemstva. Rad HAZU, Zagreb, 1942., knj. 273., str. 92.
179 Jadran Ferluga, Vizantiska uprava u Dalmaciji. SAN, posebna izdanja, knj. CCXCI, Vizantolo{ki institut, knj. 6, Nau~no delo, Beograd, 1957., str. 43. “U VII i VIII veku na nailazimo ni na jedan jedini pomen nekog vizantiskog namesnika u Dalmaciji, ni naposredan ni posredan” (Ferluga, nav. dj., str. 61.). 180 F. Ra~ki, Documenta, nav. dj., str. 338. 181 V. Ko{}ak, Dolazak Hrvata. Historijski zbornik, god. XL, (1.), Zagreb, 1987., str. 374. 182 M. Sui}, Granice Liburnije kroz stolje}a. Radovi JAZU u Zadru, sv. II., Zagreb, 1955., str. 285.-289. 183 Joakima Stulli Dubrocsanina, Rjecsosloxje. U Dubrovniku, MDCCCVI, str. 207. 184 “…rex (je) vladar…, a vladar mo`e da bude i knez, i `upan, i vojvoda (duka) i ban!” (R. Rotkovi}, Najstarija crnogorska dr`ava, nav. dj., str. 36.). 185 Du{an S. Popovi}, Prilozi…, nav. dj., str. 327. “I ako viest iz ovih Acta Ursii valja uzeti s rezervom, jer sadr`e dosta bajoslovnoga, to im se ipak ne mo`e zaniekati svaka poviestna vriednost, jer su sastavljeni na osnovu starijih izvora i sadr`e mnogo analogija s pri~anjem cara Porfirogeneta.” (Ivo Guberina, Dr`avna politika hrvatskih vladara., knj. I., sv. 1., Nakladna knji`ara Velebit, Zagreb, 1944., str. 33.) 186 “Na kraju 8. st. Hrvati su, koliko se danas dade razabrati, `ivjeli u isto~nim dijelovima dana{nje ^e{ke i na jugu dana{nje Poljske, do Krakova, a njihova se zemlja nazivala „Bijela Hrvatska‟… Kako je pak i kojim na~inom Karlo Veliki uspio pokrenuti Hrvate iz „Bijele Hrvatske‟ kao i druge Slavene s toga podru~ja, na migracije u sklopu protuavarskih ratova, ostaje i nadalje te{ko rje{ivom zagonetkom.” (Mladen An~i}, U osvit novog doba. Karolin{ko carstvo i njegov jugoisto~ni obod. U knjizi: Hrvati i Karolinzi. Ed. Muzej hrvatskih arheolo{kih spomenika, Split, 2000., str. 78.). An~i} je bio du`an osvrnuti se i na povijesne izvore, koji pobijaju mi{ljenje da su se Hrvati na teritorij nekadanje rimske Dalmacije doselili u IX. stolje}u. Hrvati su, prema izvorima, doselili u gotsku Liburniju nekoliko stolje}a ranije, a u tom slu~aju oni su u doba frana~ko-avarskog rata zavladali teritorijem Dalmata. 187 F. Ra~ki, Hrvatska prije XII vieka glede na zemlji{ni obseg i narod. Rad JAZU, Zagreb, 1881., knj. LVI, str. 64.-65., 102.-103. 188 Ivan Lu~i} je nekriti~ki, bez obrazlo`enja, prepostavku o tome, da su neki razdvojeni primorski gradi}i i otoci vi{e stolje}a bili Dalmacija, ovako iznio: ”Ime Dalmatinaca ili Latina bilo je dakle stije{njeno na gradove na kopnu, tj. Zadar, Trogir, Split i Dubrovnik, i na zapadne otoke, zajedno s Bi{evom,Visom i Lastovom od isto~nih. Tako se najve}i dio Dalmacije sastojao od otoka. Kad se stoga ubudu}e bude spominjala Dalmacija, pod njezinim }e imenom trebati podrazumjevati gore spomenute gradove i otoke. Dubrova~ki grad dodu{e nije bio uklju~en u kraljevstvo Dalmacije o kojem se ima raspravljati, ali ga je ime Dalmacije ipak obuhva}alo.” (Ivan Lu~i}, O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske. Ed. Latina et Graeca, Zagreb, 1986., str. 317.). ^ak i
zastupnici toga Lu~i}eva pri~anja o Dalmaciji, moraju priznati, da je ta “Bizantinska Dalmacija bila neko teritorijalno ~udovi{te s mnogo nepovezanih dijelova od kojih je svaki te`io svom posebnom razvitku” (N. Klai}, Povijest Hrvata, I., nav. dj., str. 119.). 189 Reinhold Rau (ponovo preradio na temelju prijevoda O. Abela i J. Jasmunda), Quellen zur karolingischen Reichsgeschichte. I., Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt, 1993., str. 184. - 185. 190 Georgius Heinricus Pertz (edidit), Monumenta Germaniae historica. Tomus II, Hannoverae, 1829., str. 621. Pertz je u bilje{ci ispod teksta naveo i izraz “Dalmatarum”. Ivan Lu~i} je tu re~enicu u originalu ovako naveo: ”Legatio autem ecxepta amicitia, et societate, erat de finibus Dalmatarum, Romarum, et Sclavorum,...”(Ioannis Lucii, De regno Dalmateae et Croatiae libri sex. Ioannem Blaev, Amstelodami, 1668., str. 51). U drugom izdanju Lu~i}eva djela ta je re~enica navedena na isti na~in. (Ioannis Lucii, De regno Dalmatiae et Croatiae. Vindobonae, 1758., str. 51.). Bruna Kunti}-Makvi} priredila je Lu~i}evo djelo tako da je navedenu re~enicu prevela na hrvatski ovako: ”Poslanstvo je pak osim o prijateljstvu i savezni{tvu bilo i o granicama izme|u Dalmatinaca, Romana i Sklavena.” (I. Lu~i}, O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske. Ed. Latina et graeca, Zagreb, 1986., str. 329.). 191 Fr. Ra~ki, Hrvatska prije XII. vieka glede na zemlji{ni obseg i narod. Rad JAZU, knj. LVII., Zagreb, 1881., str. 106. Shva}anje Ra~koga prihvatili su i drugi historiografi. 192 Guberina je donio sasvim druk~ije mi{ljenje: “Ovdje se lu~e granice Dalmatinaca, Romana i Slavena. Romani su stanovnici gradova (tako ih zove gr~ki pisac Porfirogenet), a za Slavene znamo, {to su. Pita se: koji su to Dalmatinci? Izvor od 813. g. isti~e, da je Karlu Velikome pripala „Liburnija i Dalmacija, osim primorskih gradova‟ (Ra~ki, Doc., str. 315.). Kako se u u`em (sudskom) zna~enju Dalmacija protezala od u{}a Krke do u{}a Neretve, to se ovdje Dalmatinci imaju razumjeti stanovnici ovoga podru~ja. Dalmatinci su stanovnici podru~ja od Krke do Neretve, Romani stanovnici gradova, a Slaveni stanovnici Liburnije. Ovo ne zna~i, da Slavena nije bilo na podru~ju u`e Dalmacije, ve} samo zna~i, da je hrvatsko-iranski elemenat tu prevladavao i jasno se lu~io od ostalih Slavena...” (I. Guberina, Dr`avna politika hrvatskih vladara. I., Knji`ara Velebit, Zagreb, 1944., str. 58.). 193 I. Guberina, Dr`avna politika, I., nav. dj., s. 53. 194 Rau, Quellen..., nav dj., s. 299. 195 Lovre Kati}, Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira. Separat iz „Bogoslovske smotre”, br. 4. za 1932., str. 12. 196 Pasus Gottschalkova teksta donio sam gotovo u cijelosti prema prijevodu Ive Guberine. 197 Kati}, nav. dj. 198 Ivan \akon pi{e da su godine 875. istarske gradove napali “najgori narodi Sklavina i Dalmatina” (Ra~ki, Documenta, nav.
dj., str. 365.). Va`no je istaknuti da ti Dalmatini nisu bili stanovnici dalmatinskih gradova. Vladimir Ko{}ak u vezi s tim izvorom to~no zapa`a: “Ve} iz samih citiranih rije~i da su „tada najgora plemena Slavena i Dalmatina po~ela plja~kati istarsku pokrajinu‟ te{ko se mo`e zaklju~iti da se pod njima razumijevaju i gra|ani dalmatinskih gradova. (Vladimir Ko{}ak, O nekim pitanjima hrvatske povijesti u ranom srednjem vijeku. Historijski zbornik, XXXVII/1/za 1984., str. 222). Zaista, te{ko je zamisliti da su se uzdu` cijele jadranske obale iz svih ili pak iz nekoliko malih i me|usobno dosta udaljenih primorskih gradi}a skupili vojnici, tzv. Dalmati, i po{li sa Slavenima plja~kati Istru. 199 Onima za koje je pojam Dalmacija ograni~en samo na primorske gradi}e shvatljivo je da su Romani u njima dalmatinski Romani ili, kako ih jo{ oni nazivaju, Dalmati (Dalmatini). Me|utim, zastupnici te teze nisu nikad ni poku{ali logi~no razjasniti kako u tom slu~aju Sklavini mogu biti dalmatinski Sklavini, ako oni `ive izvan gradova. Naime, u smislu shva}anja da su samo primorski gradi}i Dalmacija, Sklavini koji `ive izvan te tobo`nje Dalmacije nikako ne mogu biti dalmatinski Sklavini, ve} samo Sklavini. 200 M. Sui}, Dalmaticum mare. Radovi Zavoda JAZU u Zadru, sv. 29.-30., Zadar, 1983., s. 13. 201 M. Sui}, nav. dj., s. 14. 202 Ibid. 203 [i{i}, Priru~nik, nav. dj., str. 403. 204 Dominik Mandi}, Bogomilska crkva bosanskih krstjana. Ed. The Croatian historical institute, Chicago, 1962., str. 46. Mandi} dalje ka`e da je Rajmund de Agiles zemlju, kojom je pro{ao, {est puta nazvao Sclavonia, a njezine stanovnike pet puta Sclavi (Mandi}, nav. dj.). 205 Guberina, Dr`avna politika, I., nav. dj., str. 158. 206 Diplomati~ki zbornik, JAZU, Zagreb, 1967., str. 112-114. 207 Vjekoslav Klai}, Regnum Croatiae et Dalmatiae. Sveslavenski zbornik, Zagreb, 1930., str. 80. Plural “regna” uptrebljavao se tek od god. 1359. ([i{i}, Povijest Hrvata, nav. dj., str. 523.). 208 Vinko Foreti}, Kor~ulanski kodeks 12. stolje}a i vijest iz doba hrvatske narodne dinastije u njemu. Starine JAZU, knj. 46., 1956., str. 23.-24. 209 [i{i}, Priru~nik, nav. dj., str. 273. 210 [i{i}, Povijest Hrvata, nav. dj., str. 527. 211 [i{i}, Povijest Hrvata, nav. dj., str. 580. 212 N. Klai}, Povijest, I, nav. dj., str. 95.-96. 213 S. Ljubi}, L‟Italia descritta nel libro del re Ruggero compilato da Edrisi. Testo arabo pubblicato con versione e note da M. Amari e C. Schiaparelli. Roma, 1883., Rad, JAZU, knj. LXXXV, Zagreb, 1887., str. 229.-240. 214 N. Klai}, Da li je postojala Dalmatinska marka Be~ke ilustrirane kronike? Zgodovinski ~asopis, sv. 19.-20. za 1965/66., str. 135. 215 I. Strohal, Pravna povijest dalmatinskih gradova. I., JAZU, Zagreb ,1913., nav. dj., str. 59.
216 Ibid. 217 \. Basler u pismu koje je uputio autoru iz Sarajeva, dne 24. travnja 1989. 218 Gavela, Predanja, nav. dj., str. 225. 219 Maria Comsa, Romanen-Walachen-Rumänen. Welt der Slawen, Verlag C.H. Beck, München, 1986., str. 138. 220 Maria Comsa, nav. dj., str. 124., 137.-138. 221 Miroslav Dra{ki}, Narodna kultura u`e Srbije u svetlosti etni~kog me{anja poromanizovanog (vla{kog) i slovenskog stanovni{tva. Radovi XI. savjetovanja etnologa Jugoslavije, ed. Muzeja grada Zenice, Zenica, 1970., str. 87. 222 Usp. i Oscar Randi, Il fenomeno degli Aromuni. “La rivista dalmatica”, Zara (Zadar), XX/1939., 2., 21.-22. 223 Kuli{i}, Neki etni~ki problemi..., nav. dj., str. 239. 224Ivan Ostoji}, Prilog onomastici {ibenskog kraja. (Antroponimi). Vlastita naklada, Krapina, 1980., str. 28. 225 “Pre svega, u to vreme Hrvati, kao katolici, re|e nose narodna a znatno vi{e katoli~ka imena. Upravo tim narodnim imenima se i izdvajaju Vlasi od svoje ~isto hrvatske sredine. Vlasi koji su rano primili katoli~anstvo se i u tom pogledu ne razlikuju od Hrvata, tj. i oni prete`no nose katoli~ka imena.” (B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od 24. svibnja 1989.). 226 Podru~je izme|u Bosne, Dalmacije i sjeverne Hrvatske zvalo se “Vlahia maior” (Farlati, Illyrici sacri. Knjiga IV.,Venecija, 1753., str. 63). 227 Zanimljivo je da se za “drugu struju” vla{kog doseljavanja, koja se datira u doba turske vlasti, izrijekom navodi da je bila “vla{ko-slavenska”, {to zna~i da ve}ina tih doseljavanja za turske uprave u Bosnu i kopnenu Dalmaciju potje~e iz Staroga Vlaha, Crne Gore i Hercegovine. ([. Kuli{i}, O nekim problemima etni~kog razvitka na{eg dinarskog stanovni{tva i njegovih odnosa sa balkanskim starincima. Godi{njak ANUBiH, knj. V., Centar za balkanolo{ka ispitivanja, knj. 3., Sarajevo, 1967., str. 206.). 228 Jednostavni broj uz ime ozna~uje visinu brda, broj sa D ozna~uje triangulacijom odre|enu visinu, O uz ime ozna~uje ljudsko naselje. 229 Jugoslavenska njiva (Zagreb), III/1919., 29, 458. - 460. 230 U svezi s ovim Szabovim mi{ljenjem zanimljivo je navesti da Ranka Kui}, na temelju literature, zaklju~uje da je ovo keltska oznaka. «Ban zna~i vrh planine… Ovde je va`no naglasiti mesto priloga AT zna~i: u smeru, ka, s ~im treba uporediti: Banat, blago bregoviti predeo, koji se pru`a ka brdima ili planinama.^ (Crveno i crno Srpsko-keltske paralele. Ed. Glas srpski, Banja Luka, 2000., str. 51.). Knjiga ove autorice jedini je sustavniji poku{aj upozorenja na mogu}e keltske toponime i hidronime u zemljama dana{njih ju`nih Slavena. Ranka Kui}, valjda radi ve}e uvjerljivosti, posebno napominje u predgovoru knjizi da je diplomirala studij engleskog jezika i stekla «titulu doktora knji`evnih nauka^. (Pr. prire|.).
231Zna~ajno je, da su elementi, koji su stvorili topogr. nomenklaturu malne svi jednoslo`ni, pa su iz onoga doba, dok je konzonent bio nosilac rije~i, a vokal tek sekundaran. O tome napose. 232 Jugoslavenska njiva, III/1919., 30, 474. - 478. 233 Jugoslavenska njiva, III/1919., 31, 486. - 489. 234 Mjesto je poznato od g. 874. le`i blizu galskoga Gasocribata. Naokolo su imena mjesta bretonskoga podrijetla (n. pr. Lambézellec). Nema dakle ni vjerojatnosti, da bi imalo i{to zajedni~kog sa slav. Brest. 235 Ima ih u gotovo svakom départementu. Nije mu poznato kao autoru, da se koji francuski grad zove tako. Ali to je mala oma{ka. Zna~enje je, da ne mo`e biti jasnije. Imenica gazde ne zna~i ovdje, razumije se, gazda, nego mjesto, odakle se gleda, promatra (n. pr. regarder). Sli~nih imena ima bezbroj u francuskoj toponomastici: Beauregard, Beaurevori, Mirabeau, Belvedére itd. 236 Naziv je o~iti adjektiv od rustr. krapiva, dakle identi~an sa brojnim na{im Koprivna, Koprivno, Koprivnica itd. Nema doli suzvu~nosti ni{ta zajedni~kog sa Krapina. Tereni, na kojima rado raste kopriva, nazivaju se i u drugim zemljama tako kao i kod nastr. Pri ruci su mi momentano samo ovi {panjolski primjeri: Ortigosa (mjesto u provinciji Logrono), Ortigosa del Monte (u provinciji Segovia) ili sa drugim sufiksom Ortigueria (u prov. Coruna) od lat. urtica sa poznatim sufiksima -osus i \arius. 237 Jugoslavenska njiva, III/1919., 34, 542. - 544. 238 Priop}io sam u tri broja “Jugoslav. Njive” izvadak iz studije o zna~enju imena na{ih lokaliteta pa pokazao svakomu, koji ho}e i mo`e da pojmi, kako je dosada{nji rad na tom polju donosio sasvim krive ili nikakve rezultate, te pokazao, da se s takim tuma~enjem mora prestati, ako se ne }e iznositi sasvim nemogu}e tvrdnje kao svetu istinu. A te tobo`nje istine filzificiraju ne samo tu nauku o zna~enju tih naziva, ve} i na{u cijelu historiju, arheologiju, odma`u i prirodnim naukama i t. d. Ja nisam dakako podao definitivnih rije{enja, nego sam pokazao put, kojim se mora do}i do istine, ali taj je put mnogo te`i, no onaj komotni dosada{nji. Neka mi ~ita~i, koji su te ~lanke pro~itali, dozvole, da se ovaj jo{ jedini put okoristim njihovom strpljivo{}u, odslije }u voditi borbu za istinu pred drugim forumom, a nadam se, da }u na}i ozbiljnih suradnika i me|u histori~arima i me|u arheolozima, enografima i svima ljudima od zbiljske nauke. 239 Jugoslavenska njiva, III/1919., 37, 585. - 589. 240 Iz na~ina, kako persiflira moje tuma~enje rije~i Velebit, zaklju~ujem, da je ili sasvim povr{no ili bez razumijevanja pro~itao moj ~lan~i} u Jagi}evu Archivu XXXV., 347. sl. Da me uvjeri o neistinitosti sveze izme|u Kostanj i Kostajnica (v.
Nastavni Vjesnik XXI., 241. st.), moram na`alost jo{ uvijek ~ekati na njegov obe}ani dokaz, da nema imena mjesta od imena iz biljnog carstva. Morao bih biti gluh, kad bih prihvatio kao kakav dokaz protiv mojega tuma~enja analizu u Ko i Stajnica sa primjedbom, da i posljednje dolazi, str. 538., kao {to bih bio glup, da sam napisao Bitoraj = rajski stan, kako mi na istoj stranici imputira g. Szabto bih bio glup, da sam napisao i dokaz, da nema imena mjesta od imena iz biljnog carstva. Morao bih biti gluh, kad bih prihvatio kao kakav dokaz protiv mojega tuma~enja analizu u pljivo{}u, odslije }um stajao u polemikama i nalazio odobravanja kod drugih ljudi, nego {to je gosp. Szabao i dokaz, da nema imena mjesta od imena iz biljnog carstva. Morao bih biti gluh, kad bih prihvatio kao kakav dokaz protiv mojega tuma~enja analizu u pljivo{}u, odslije }u t.d., da ne spominjem Nijemce, kojih Szaba kod drugih ljudi, nego {to je gosp. Szabao i dokaz, da nema imena mjesta od imena iz biljnog carstva. Morao bih biti gluh, kad bih prihvatio kao kakav dokaz protiv mojega tuma~enja analizu u pljivo{}u, odslije }ua zdrav razum i izrazima djetinjast, i t. d. Du`nost je dakle kritike osvijetliti njegov zdrav razum. 241 Na str. 588. ka`e primjerice, da i on uporavlja moj princip, kako se ima dokazati “jezi~na okamina”. Nigdje nijesam vidio, da se on toga principa i dr`i. A na str. 586. ~ak izri~ito ka`e, da se mojim metodom ne da protuma~iti ni{ta. Moj naime dokaz jezi~nih preostataka pretpostavlja ta~nu fonetsku analizu, koju Szabkako se ima dokaz 242 Osnovna je njegova teza ova: Na{a se mjesna imena dadu tuma~iti ni iz jednoga danas nama poznatoga jezika, str. 477. t. I. Prema tome se ne mo`e ni znati, kojem jeziku pripadaju, isp. str. 438., stupac 2. Pisac uza sve to tvrdi, da su osobitost slavenskog jezika, str. 486., stupac 2. Na osnovu njihovu tvrdi ~ak, da se nijesmo nikada doselili na Balkan, str. 487. Budu}i da im se prema pi{~evim tvrdnjama ne zna ni za zna~enje ni za jezik, o~ekivali bi punim pravom, da }e pisac napustiti svaku analizu, kao nemogu}u, jer je nepoznata osnova (baza), po kojoj bi se moglo analizirati. Me|utim on analizira i etimologizira na svakom koraku i nalazi kompozita i ondje, gdje, kao u Jordan i t. d., o njima nema ni govora. Teorije, koja bi u sebi ve}u kontradiktornost sadr`avala, nijesam jo{ zaista nigdje i nikada ~itao, a ve} po~injem sijediti u toponomasti~kim, slavenskim i romanskim studijama. 243 Izgovara se Kobilja Glava, a ne Kobila Glava, kako je izvje{ten g. pisac. Radi se o lijepom na{em adjektivu, koji se sla`e sa svojom imenicom u rodu, broju i pade`u ba{ kao i Kobilj do. Ovom prilikom ispravljam i neke krupnije {tamparske pogrije{ke. Str. 542, bilj.. 1.: mjesto Gasocribata ~itaj Gesocribate, bilj. 2.: mjesto mu ~it. mi , gazde ~it. garde, Beaurevori ~it. Beauvoir, str. 544. redak 14. odozdo: summus ~it. sumus, a 586. stupac 2., redak 3, odozdo: Krapina ~it. Krapiwna. Tako sam i napisao na str. 542. to~ka 1. Tamo pori~em da su Krapina u Hrvatskoj i Krapiwna u Rusiji identi~ne rije~i. Rusko
Krapiwna izva|am od ruske krapiva, o etimonu hrvatske Krapine ne govorim ni{ta. 244 Jugoslavenska njiva, III/1919., 42, 674. 245 Jugoslavenska njiva, III/1919., 46, 726.- 729. 246 Ortografija na{eg akad. Rje~nika II st. 883. str. v. je iz Zenkera II str. 443., koji ju tuma~i „arpent, Morgen Landes (40 ar{in lang und ebenso breit)“. V. takodjer i Redhouse, A turkish and english lexicon, Constantinople 1890. str. 928 str. v. dunum = a measure of land (one days plowing), being 1600 square arshings = 939 i t. d.) 247 Jugoslavenska njiva, III/1919., 47, 754. (O Skoku vidi: @arko Mulja~i}, Petar Skok \ lingvist. Folia onomastica croatica 4, P. o. HAZU, Razred za filolo{ke znanosti, Zagreb, 1995., str. 7- 17. Pr. prire|.).
248 Hrvatska revija, XVI/1943., 7, 375.- 378. Usp. i Dr. Nikola Karli}, In memoriam magistri. Hrvatska revija, XVI/1943., 7, 378.- 380. Op{irnije o Szabou vidi: Tihomil Stahuljak, Gjuro Szabo. Djelo jednog `ivota. Ed. Dru{tvo povjesni~ara Hrvatske, Zagreb, 1995., str. 386. U toj monografiji Stahuljaka o Szabou ne spominje se Szabov rad o auhtohtonosti na Balkanu. Me|utim, Szabo je umro uvjeren da je Skokovo pisanje neznanstveno. On je, tada (1919.) jer je bio potpuno usamljen u svojim shva}anjima, u{utio, ali je ipak godine 1934. upozorio kako „nema sumnje, da }e novi istra`iva~i doba t. zv. seobe naroda, {to se nas ti~e, sasvim druk~ije posmatrati. A ba{ je to doba za nas sudbonosno, ba{ su tu bezbrojna zamr{ena pitanja, na koje nema odgovora ili ga barem za sada jo{ nema. Zato i jest na{a povijest u svojim po~etnim dijelovima- a to je osnovka puna djetinjastih bajka, nesuvislih i nejasnih teza,...“ (Gjuro Szabo, Zadatak znanosti za na{u sada{njost i budu}nost. Buli}ev zbornik, Zagreb \ Split, 1934., str. 638.). Pr. prire|.
KAZALO OSOBA A Abel, Heinrich Friedrich (Otto) 70 Abramić, Mihovil 43 Adam Bremenski 54 Albigarije 70 Aleksandar II., papa 76 Aleksandar III., papa 77 Aleksandar IV., papa 77 Ana Komnen 80 Ananias iz Širaka (Širaga) 7, 8 Ančić, Mladen 68 Andrija, sv., apostol 13 Anglade 133 Anonim, bavarski geograf 54 Anonim Ravenjanin, kozmograf 39 Antoljak, Stjepan 25 Arbois de Jubainville, Henry d‟, v. Jubainville, Henry d‟Arbois de Arije 52 Atanazije 105 Atila, hunski kralj 16 August, Gaj Julije Cezar Oktavijan, rimski car 15 Aurelijan, rimski car 11 B Barada, Miho 50, 53, 57 Barić, Henrik 29 Barišić, Franjo 34 Bartolini, Elio 43 Basler, \uro 78 Batović, Šime 21 Benac, Alojz 21 Boguchwal, poljski ljetopisac 5 Boguslawski, Eduard 15, 108 Bojanovski, Ivo 27 Boleslav I. Hrabri, poljski kralj 53-55 Bona, Istvan 30 Borna, hrvatski knez 65, 67 Broz, Ivan 102 Brunšmid, Josip 151 Buć, Stjepan 29 Budanova, Vera Pavlovna 37 Budimir, kralj 59, 60 Budimir, Milan 29, 32 Budimir, Milojko 40
C Cededa 52 Ceka, Neritan 27 Cenov, Gančo 8, 56 Cepimir, kralj 59 Comsa, Maria 79 Crepajac, Ljiljana 30 Crijević, Ludovik Tuberon 60 Crljen, Marko 135 Czerlien, Markus von, v. Crljen, Marko Č Čeh, legendarni osnivač Češke 5, 16 Čiževskij (Tschižewskij), Dmitrij 13, 14 Čović, Borivoj 22 D Dabinović, Antun 48, 50 Daicoviciu, Hadrian 34 Daničić, \uro 102 Delonga, Vedrana 47 Demo, @eljko 40 Diodor Sicilski 33 Dion, Kasije Kokcejan, grčki povjesničar 15, 33 Draškić, Miroslav 80 Drechsler-Bižić, Ružica 14 Držislav, v. Stjepan Držislav Duridanov, Ivan 28, 35, 48 E Edrizi, v. Idrizi Egli, Johann Jacob 115 Einhard (Eginhardus), franački povjesničar 69 Ersch, Johann Samuel 103 F Farlati, Daniele 45, 81 Ferjančić, Božidar 56-58 Ferluga, Jadran 64 Fick, August 105, 109 Fischer, E. 112, 114 Fol, Alexander 35 Foretić, Vinko 76 Förstemann, Ernst Wilhelm 47, 136
G Garašanin, Milutin 26, 29 Gavela, Branko 14, 79 Gindin, Leonid Aleksandrovič 8, 49 Glaser, Franz 42 Gottschalk, monah 71-73, 76 Graljuk, Boris 53 Grgur VII., papa 76 Gruber, Johann Gottfrid 103 Guberina, Ivo 67, 71, 72, 75 Guldescu, Stanko 47 H Haarmann, Harald 14 Hadžijahić, Muhamed 40 Hamm, Josip 51, 52 Hauptmann, Ljudmil 47, 63 Hensel, Witold 54 Heraklije I., bizantski car 55, 56 Herodot 22, 109 Herrmann, Joachim 5, 17, 27 Hewsen, Robert H. 8-12 Holthausen, Ferdinand 49 Howorth, Henry Hoyle 56 Hrabak, Bogumil 80 I Idrizi (el-Idrisi, al-Idrisi), Abu Abdulah Muhamed, arapski geograf 77 Imamović, Enver 42 Ivan IV., papa 58 Ivan VIII., papa 22, 24 Ivan X., papa 23, 24, 64 Ivan \akon, mletački ljetopisac 73 Ivanov, Sergej Arkadjevič 8, 49 Iveković, Franjo 102 Izaija, prorok 33 J Jafet 14 Jagić, Vatroslav 133 Janković, \orĎe 17 Janković, Milica 17 Japundžić, Marko 50, 51 Jasmund, Julius von 70 Jeronim, sv. 27, 32, 33 Jeza, Franc 22
Jireček, Konstantin 115, 125 Josipović, Marko 41 Jubainville, Henry d‟Arbois de 133 Jurić, Radomir 40 Justin, sv., starokršćanski pisac 13 K Kadalo 70 Kadlubek, Wincenty (Vincentius) 54 Kanimir, kralj 60 Karlić, Nikola 155 Karlo Veliki 67, 68, 70, 71 Kasiodor, rimski političar i povjesničar 39 Katičić, Radoslav 15, 23, 31, 32 Katić, Lovre 71-73 Kazarov, Gavril 109 Kelemina, Jakob 43, 44 Klaić, Nada 5, 26, 40, 57, 58, 61, 69, 77 Klaić, Vjekoslav 5, 59, 76, 102, 151 Kleinpaul, Rudolf 112 Konstancijan, bizantski vojskovoĎa 43 Konstantin VII. Porfirogenet, bizantski car, ljetopisac 24, 46, 53, 55-58, 61, 64, 67, 68, 71, 73, 74, 102, 137 Kostrenčić, Marko 23 Košćak, Vladimir 23, 64, 73 Kovačević, Jovan 26, 43 Krahe, Hans 31 Krekić, Bariša 34 Kretschner 126 Kronsteiner, Otto 45, 46 Kubrat (Krovat), bugarski knez 56 Kuić, Ranka 103 Kukuljević Sakcinski, Ivan 16, 33, 151 Kulišić, Špiro 80, 81 Kunstmann, Heinrich 5 Kuntić-Makvić, Bruna 70 Kuzmić, Martin 53, 54 Kuznjecov, Evgenij Vasiljevič 37 L Labuda, Gerard 38, 53 Laszowski, Emilij 151 Leh, legendarni osnivač Poljske 5, 16 Lenard, L. 7 Litavrin, Ganadij Grigorjevič 8, 49 Livije, Tit 35, 36
Lončarić, Mijo 15, 16 Lopašić, Radoslav 99, 151 Lučić (Lucius), Ivan 47, 69, 70 Ludovik I. Pobožni, franački car 70 Lukan, Marko Anej 61, 62 Lukarević (Luccari), Jakov 36 Lurker, Manfred 35 LJ Ljubić, Šime 77 M Majnard, papinski poslanik 76 Mandić, Dominik 20, 75 Marazov, Ivan 35 Marcelin (Marcellinus), comes 34 Maretić, Tomo 46, 49 Margetić, Lujo 46 Marić, Zdravko 78 Marquart, Joseph 10 Martin, opat 58 Martinet, André 29 Maurikije, bizantski car 46, 56 Medini, Julijan 43, 44 Meh (Rus), legendarni osnivač Rusije 5, 16 Migne, Jacques Paul 33 Mihajlo, zahumski knez 23 Mihajlo Mucavi, car 64 Mikić, @ivko 19, 20 Miklošić, Franc 85, 86, 90, 92, 95, 97, 98, 100-102, 118, 119, 123, 126-128, 134, 137, 143, 146, 150 Miletić, Nada 41, 42 Mitterpacher, Ludwig 99 Mojsije Horenski 8 Morin, Germain 44 Müller, Ludolf 14 Muljačić, @arko 150 Mužić, Ivan 5, 27, 52, 59, 60 N Nachtigall, prof. 96 Nazarenko, Aleksandr Vasiljevič 54 Nemanja, v. Stefan Nemanja Nestor, ljetopisac 13-15 Nicifor, poslanik cara Leona 70 Nicolaus, kapetan 122 Nikčević, Vojislav P. 35
Nopcsa, Ferencz (Franz) 114 Novak, Viktor 62 O Orbini, Mavro 35 Ostojić, Ivan (iz Krapine) 80 Ovidije Nazon, Publije 109 P Pajakowski, W3odzimierz 22 Pantelić, Stjepan 47 Papus iz Aleksandrije 8 Paškvalin, Veljko 41, 42 Patkanov, K. P. 11 Patsch, Carl 28, 107 Pavao, sv., apostol 9, 14, 24 Pavičić, Stjepan 58 Pavić, Matija 44 Peričić, Eduard 51 Pertz, Georg Heinrich 70 Pešut, Damjan 59 Petar Krešimir IV., hrvatski kralj 74, 76 Petrović, Aleksandar M. 7 Piller, Matyas 99 Pittard, Eugene 29 Plinije Stariji, rimski pisac 15, 36 Plutarh, grčki povjesničar 14 Pohl, Walter 45 Polibije, grčki povjesničar 35 Pop Dukljanin 50, 51, 60, 63 Popović, Dušan S. 8, 28, 67 Popović, Ivan 31 Popović, Ljubinko 28 Prisko 15, 16 Pritsak, Omeljan 45 Prokopije, bizantski povjesničar 15, 39, 43 Ptolemej, grčki geograf 8, 9 Putanec, Valentin 30, 31 R Rački, Franjo 23, 53, 59, 60, 64, 69, 71, 73 Rajković, Mila 34 Rajmund de Agiles, poljski kanonik 75 Randi, Oscar 80 Rau, Reinhold 70, 71 Redhouse, James William 149 Reichert, Hermann 48
Rendić-Miočević, Duje 21 Rismondo, Vladimir 61 Roger II., sicilski kralj 77 Rotković, Radoslav 5, 17, 35, 36, 38, 60, 67 Rus, v. Meh Ružić, Ivan 135 S Sabljar, Mijat 151 Sakač, Stjepan Krizin 17, 54 Scardigli, Piergiuseppe 11 Schäferdiek, Knut 51 Schmidt, Wilhelm 14 Schröcke, Helmut 55 Sedaj, Engjell 29 Sedov, Valentin Vasiljevič 34, 63 Sekulić, Ante 30 Siebs, Benno Eide 47, 48 Silimir, vladar 60 Simeon, Rikard 29 Simokata Teofilakt 34, 46 Skok, Petar 33, 121-131, 137, 150, 155 Smičiklas, Tadija 151 Sotirov, Georgi 36 Soukry, Arsene 7, 9, 11 Stahuljak, Tihomil 155 Starčević, Ante 114 Stefan Nemanja 52 Stefan Nemanjić (Prvovjenčani) 52 Steindorff, Ludwig 45 Steller, Walther 54 Stipišić, Jakov 23 Stjepan Držislav, hrvatski kralj 75 Strabon, grčki geograf i povjesničar 27, 34, 109 Stroh, F. 89 Strohal, Ivan 77 Stulli, Joakim 65 Stur, Josef 86 Suić, Mate 28, 32, 49, 57, 64, 65, 73, 74 Szabo, Gjuro 103, 113-119, 133-136, 149, 151-155 Š Šafarík, Pavel Josef 7, 102 Šamšalović, Miljen 23 Šašel, Jaroslav 25 Šegvić, Kerubin 49, 50, 62
Šimundić, Mate 32, 49, 50 Šišić, Ferdo 16, 23, 34, 51, 56, 62, 65, 72, 75-77, 94 Šižgorić, Juraj 62 Šlaus, Mario 54 Štih, Peter 46 Švear, Ivan 55, 56 T Tacit, Publije Kornelije 27 Tafra, Robert 39 Teillet, Suzzane 11 Teodorik, gotski voĎa 38 Tiberije, car 14 Tit, suradnik apostola Pavla 24 Tkalčić, Ivan Krstitelj 151 Toma ArhiĎakon 50-54, 58, 61-64, 75, 77 Tomaschek, Wilhelm 109 Tomašić, Nikola 56, 57 Tomažič, Ivan 33 Tomić, Lidija 34 Tomislav, hrvatski kralj 23 Totila, gotski kralj 61, 63 Trajan, Marko Ulpije, rimski car 15 Trbuhović, Leposava 15 Trpimir I., hrvatski vladar 50, 72 Trubačev, Oleg Nikolaevič 15, 16, 30 Truhelka, ]iro 81 Tschižewskij, Dmitrij, v. Čiževskij, Dmitrij U Uglešić, Ante 39, 43 Ulaszyn, Henryk 38 Urso (Ursije) 67 V Vecelin 76 Veselinović, Janko 89 Vilim Tirski, nadbiskup, ljetopisac 75 Vopisk, Flavije (Flavius Vopiscus) 11 Vorobjeva, Irina 8 Vukanović, T. P. 55 Vukčević, Nikola 12 W Weiss, Günter 35 Wolfram, Herwig 11
Z Zaninović, Marin 31 Zelić-Bučan, Benedikta 25 Zovkić, Matko 41 Zvonimir, hrvatski kralj 77 @ @unkovič, Davorin 135
Izradila: Nada Vrsalović
