Michel Foucault – Znanje i moć Seksualnost je, iako najživotniji aspekt ljudske subjektivnosti, postala dio sveopće društvene represije. Već od poetka !". Stoljeća stvara se jedan viktorijanski poredak koje# trpimo i danas. Seksualnost je brižno $atoena i potpuno utopljena u %unkciju reprodukcije, reprodu kcije, a sve ostalo nije normalno, ak je i patološko. Me&utim, Me&utim, ako seks i jest potisnut, prisiljen na $abranu, nepostojanje i šutnju, sama injenica da se o njemu #ovori, podra$umijeva stavljenje i$van moći, odnosno neku buduću slobodu. '. M' V'()*+'-/' +epresija nad seksom se ra$vija usporedno s kapitali$mom 0sna#a radnika ne smije se rasipati na seks, ne#o usmjeriti na proi$vodnju1. 2ostavlja hipote$u o represiji 3 represija je poka$atelj odnosa seksa i moći. 'ako represija nad seksom postoji, prika$uje se kao da je seks i sve oko seksa slobodno. 4anas pri$najemo tu represiju $ato što je oi#ledna. *na je duboko ukorijenjena i da ju iskorijenimo nije dovoljno samo #ovoriti o njoj. )reba nam du#, velik napor, jer su i sistemi moći imali velik, du# utjecaj na potiskivanje seksa. )oj hipote$i suprostavlja 5 sumnje6 !1 2ovijesno pitanje – je li represija nad seksom povijesno oi#ledna 71 2ovijesno3teorijsko pitanje – je li mehanika moći bitno represivna 51 2ovijesno3politiko pitanje –postoji li $aista povijesni raskid i$me&u doba represije i kritike anali$e represije 8to Foucaulta $anima6 Važno je koliko, kako i $ašto se #ovori o seksu, kako se to percipira 3 diskur$ivna injenica o seksu, uvo&enje seksa u diskurs je važno, a ne 99da ili ne seksu99 0to je simple1. Važno je koje su to tehnike moći koje se primjenju na seks, preko kojih diskursa moć utjee na naše stavove o seksu. )i uinci moći i$luuju volju $a $nanjem. Zabrana seksa, prianja o seksu itd. nisu #lavni cilj tehnika moći, ne#o samo djelić sredstava kojima moć oblikuje diskurs6 kako moć na nain manipuliranja seksom proi$vodi moć i proi$vodi $nanje. ''. :'2*);Z- * +;2+;S'' !. 2*)'/- - 4'S(<+S *d !=. st., obeshrabruje se pria o seksu 0cen$ura1. o, nije otada sve bilo samo u $abrani seksa, ne#o se seks stavljao u diskurs. ije se $abranjivao svaki ra$#ovor o seksu, ne#o se stvarao rjenik podoban $a prianje o seksu. ije se do#odilo da se smanjuje broj diskursa o seksu> naprotiv, povećava se broj diskursa o seksu> postoji ak 99institucionalni poticaj da se o seksu #ovori99. * seksu se sad ne #ovori eksplicitno kao prije, prije, ali se #ovori više. *pća prisila je sad 0od !=. st. pa naovamo1 drukija6 drukija6 ne $abrana, ne#o poticaj da svatko kaže k aže što više o svom seksu i seksualnosti6 to je to uvo&enje seksa u diskurs 0koje# dotad nije bilo1. Viktorijansko doba 0!"5=.3 !?@!.1 je drukije6 ono $ahtijeva šutnju o seksu 0$nai, imamo već 5 0ili A, ako vrijedi najnovije1 seks3doba66 do !=. st., od !=. do !?., i Viktorija seks3doba Viktorija1. 1. *sim viktorijanstva, $adnja 5 stoljeća je, ne cen$ura o seksu, ne#o naprotiv ure&aj $a proi$vo&enje diskursa o seksu. o, to bi možda ostalo i$a nas da se nije utvrdilo da je diskurs o seksu u javnom interesu. 2a se tako opet proi$vodi taj seksualni diskurs, i to ne samo na moralan nain, ne#o i racionalno 0$nanstvena istraživanja i anali$e o seksu, i sl.1. Seks se poinje kontrolirati da bi se doveo u red. 2ostaje i demo#ra%ski korisno kontrolirati natalitet, uspore&ivati uspore&ivati s mortalitetom mortalitetom,, anali$irati brak i obitelj, spolne odnose. )ako&er se pokušava propisivati parovima seksualno ponašanje. 8utnja o seksu 0pred djecom, npr.11 postaje preporuljiva, traži se diskrecija itd. Stvorila se cijela mreža diskursa 3 to bi trebalo npr. biti sve, samo ne cen$ura seksa6 štoviše, to je prisila da se o seksu #ovori. o, seks je u svim tim diskursima prikriven 0baš $ato što se svuda o njemu #ovori, on je tajnovit1. 7.
mo#uće pomoću disper$ije seksualnih diskursa1. )ako moć protjeruje seksualni užitak, i postavlja užitak kao težnju $a njom samom, moći. )ako ra$ni peda#o$i, lijenici, psiholo$i 3 dok istražuju spolne devijacije postavljeni i$nad pacijenta 3 osjećaju ujedno užitak i moć6 to traje već stoljećima 3 to su beskonane spirale moći i užitka. )a moć ne $abranjuje seksualnost> ona potie stvaranje ra$nih disciplina seksualnosti i tako ih kontrolira. +a$liite seksualnosti odražavaju ra$liite tipove moći. <žitak i moć se isprepliću, nisu kontradiktorni. 2rema tome, ne može se reći da je moderna doba veće represije nad seksom. Foucault tako kaže6 nikad silnijih užitaka, i nikad tvrdokornije moći. '''. S/';)'- S;E<-'S < $adnjih 5@@ #. diskurs o seksu je više umnožen ne#o prorije&en, te da je doveo do velike seksualne ra$novrsnosti.
b1 moć stvara želju 0djeluje na nas i$nutra1. Moć naspram seksa može biti samo ne#ativna 0pokušati #a o#raniiti1. edini nain na koji ona može djelovati na seks je $abranom, ne#acijom, cen$urom. Moć nad seksom provodi se na svim ra$inama> od državne $abrane do oeve $abrane. Mehani$am moći djeluje posvuda. Moć je nemoćna prema seksu, ne može potaknuti. )ako&er je i neinventivna, ne može ništa stvoriti, može samo $abraniti. Moć se prikriva 3 moć nam je prihvatljiva ako se $amaskira, ako ne $namo da je nešto moć, ili dvojimo, lakše je prihvaćamo. Zato je moć u našem društvu prihvatljiva. Moći i$#ra&ene u kasnom srednjem ili novom vijeku 0apsoluti$mi1 su nastale na akumuliranim moćima prijašnjih 0pravnih i politikih1 sistema 3 ta moć nas je nauila da apsoluti$am svrstavamo u$ ne3pravo6 samovolja, vladavina sile, ne3univer$alnost, $aboravljajući pritom da je ona stvorena na pravnoj tradiciji . (ritike to#a dvo#a su u !". st. da se moć uvijek mora provoditi u obliku prava 0ne ovo# monarhijsko# prava1 i
u !?. st. da je samo pravo sa$dano na nepravednoj, nasilnoj moći, ali opet $ahtijevaju neko temeljno pravo 0pravo ljudi na opstanak, ekonomsku si#urnost1. Foucaultu se ini kao da današnje strukture moći i$miu pravu6 ostvaruje se nad$or i kontrola be$ pravne sankcije. +epresija nad seksom nema pravnu moć, nema toliko pravne sankcije 3 ona je više tehnolo#ija seksa, ne#o pravno normiranje seksa. 7. M;)*4- *dre&eni tip $nanja o seksu se oblikuje ne $akonom H represijom, ne#o moći> ne institucionalnom, suverenskom moći, ne#o skup odnosa sna#a koji tvore neku nauku ili neki resor. Moć nema speci%iciranu središnju toku, nema žarište6 ona je sveprisutna. Moć nije institucija i nije struktura, nije stanovita sposobnost kojom su neki obdareni, ona je na$iv što se pridaje nekoj složenoj strate#ijskoj situaciji u danom društvu. Moć se ne stjee, ona se provodi 0#lasovita Foucaultova misao1. Moć nije i$vanjska društvenim odnosima ne#o imanentna. Moć dola$i odo$do. Foucault daje od#ovore na koji nain odnosi moći omo#ućuju diskurse 0o seksu, konkretno1 ' na koji nain su ti diskursi oslonac odnosima moćiI *dnosi moći su imanentni našoj seksualnosti6 od malena nam usa&uju norme, moć3$nanje se lokali$ira. )ako&er, odnosi moći3$nanja nisu stalni ne#o se stalno mijenjaju. *dnosi na mikrora$ini su me&uuvjetovani s odnosima na makrora$ini 3 država ne može provoditi bilo kakvu seksualnu politiku be$ obitelji, ali ni obitelj be$ države. aposljetku, diskurs o seksu nije puka re%leksija odnosa moći jer moć i $nanje artikuliraju se upravo u diskursu 0$nai, nije diskurs sasvim predodre&en moći3$nanjem, ne#o i sam stvara, utjelovljuje moć1. 4iskurs je nekad sredstvo, a nekad posljedica moći 3 diskurs, na koncu, može biti i kamen spoticanja moći. 2olitika seksa koju provodi moć teži ne $abrani i represiji, koliko cjelovitom tehnikom aparatu $a kontrolu i proi$vo&enje seksualnosti. 5. 2*4+ b1 peda#o#i$acija djeje seksualnosti6 borba protiv djeje seksualnosti, protiv onanije> c1 socijali$acija prokreativnosti6 prokreativnost, društveno korisno stvaranje djece, nameće se parovima> d1 psihijatri$acija nastranosti6 treba normali$irati seksualno ponašanje Mehani$am $druživanja 3 na te naine moć proi$vodi seksualnost, stvara se društveno uvjetovano seksualno ponašanje6 to je dvostruki mehani$am $abrane i poticanja 0$abranjuje se jedno ponašanje, potie dru#o1. Mehani$am $druživanja je pretea mehani$mu seksualnosti. Mehani$am seksualnosti 3 ne %unkcionira direktnom $abranom i poticanjem, ne#o ra$nim oblicima kontrole usmjerava seksualnost, ne de%inirajući ništa striktno 0meh. $druživanja je de%initivno o#ranieniji, stroži, manje lukav, on ima de%inirane partnere> meh. seksualnosti je 9liberalniji9, ali i lukaviji, so%isticiraniji1. < obitelji se ta dva mehani$ma prožimaju 3 obitelj je striktni okvir unutar koje#a %unkcionira so%isticirano usmjeravanje djece 0npr. tabui$ira incest1. *bitelj je ta koja prva daje na$naku $akona, i to s ob$irom na seks. A. 2;+'*4'Z-/'- Cini se da Foucault brka stoljeća odnosno nema preci$nih odrednica, ne#o je najuži okvir $a Foucaulta stoljeće ili prijela$ stoljeća. < najmanju ruku, Foucault ne želi biti ra$umljiv. 4va velika prijeloma u povijesti seksualnosti6 J !". stoljeće 3 $abrane, represija, puritani$acija seksa J !?. st. 3 represija popušta, tabui se uklanjaju, veća tolerancija +a$liite tehnike kontrole nad seksualnošću sežu daleko. Vjerski koncili i odredbe su mijenjali te mehani$me. o, u !". stoljeću seks postaje pitanje države 0ne više samo /rkve1 putem medicine, peda#o#ije i demo#ra%ije. +a$vojem dotinih diskursa o seksu ra$vija se i metoda kontrole seksa. < !?. stoljeću ti diskursi postaju so%isticiraniji i kontrola više nije tako represivna 0više usmjerava1. *d !K. do !?. st. dušebrižništvo je #lavni nain na koji se seks kontrolira 0!". st. je samo vrhunac represije1. S prijela$om !". na !?. st. javlja se, $a ra$liku od dušebrižniko# po#leda na seks 3 biološki. *tud se ra$vija eu#enika, rasi$mi i strah od i$opaenosti, kako seksualne tako i rasne. *ekivalo bi se da se prije !?. st. represija seksualnosti provodila najviše nad siromašnijim slojevima, koje je trebalo kontrolirati i koji su trebali štedjeti svoju radnu sna#u. o, upravo je obrnuto6 seksualna represija bila je najprisutnija kod najviših klasa 0jer se nju mo#lo provoditi samo na malom broju ljudi1. Seks se najprije psihijatri$irao i peda#o#i$irao u visokom društvu. Mase su du#o i$bje#avale mehani$mu
seksualnosti 3 kro$ !?. st. se on proširuje. /ijela ova kronolo#ija poka$uje kako se represija nad seksom nije odvijala pravilno i ra$ra&eno> dapae, neke or#ani$irane represije nije ni bilo. ' još jedna stvar je važna6 pokušaj stavljanja seksa pod nad$or nije iskljuivo radi seksa samo#. )o je imalo i dru#i cilj6 općenito održavanje tijela, %ormiranje tijela kakvo su strukture moći željele 0sjeti se objašnjenja da radnike klase ne bi trebale rasipati ener#iju na seks, jer je moraju iskoristiti $a rad1. ad$or nad tijelom ima i svoje ekonomske ra$lo#e 0sjeti se, stav prema seksu pove$an je s kapitali$mom1> $ato F. #ovori o tehnolo#iji seksa. Više klase buržoasko# društva žele $adobiti osjećaj nadmoći, kao što je to nekad imalo plemstvo 0umjesto plave krvi 3 $drava seksualnost1. Zato tolika težnja buržoa$ije $a $dravim potomstvom. 2otom se i seksualnost nameće nižim slojevima kao oblik podinjenosti. 2sihoanali$a je od#ovor na rasprostiranje mehani$ma seksualnosti. *na bi trebala ukloniti posljedice potiskivanja, koje su nametnute od moći. 2sihoanali$a se konano %ormira i potvr&uje kao $ahtjev $a uklanjanjem represije, kao kritika politike moći koja vrši represiju nad seksualnošću. 'pak, psihoanali$a se odvijala unutar mehani$ama seksualnosti. Zbo# to#a je psihoanali$a tek taktiki pomak unutar veliko# mehani$ma seksualnosti, a ne ništa od e#a bismo mo#li oekivati obaranje to# postojeće# obrasca. V. 2+-V* - SM+) ' M*L -4 'V*)*M 4u#o vremena, suverena moć imala je pravo na život i smrt. )o ide od ulo#e oca u +imu, koji je davao život, no i mo#ao #a odu$eti. )o se 0ak ni u apsoluti$mu1 nije u$imalo kao apsolutno pravo, ne#o kad bi kralj 0sistem1 bio u#rožen tad bi suveren imao pravo poslati ljude u rat 0u#ro$iti im život1 3 indirektno pravo na život i smrt> no, kad bi se netko protiv to#a 0suverena1 pobunio, suveren dobiva direktno pravo na život i smrt. )aj sistem prava na život i smrt proi$išao je i$ mehani$ama koji ljudima odu$imaju6 odu$imaju im njihov rad, proi$vode, novac, ak i krv. Moć N pravo na u$imanje. )akvi mehani$mi moći 0pravo maa1 su se na Zapadu stubokom promijenili. 4anas više nije stvar u tome da se sna#a odu$ima 0ako povuemo paralelu, da se seksualnost odu$ima1, ne#o da se sna#a proi$vodi 0ako povuemo paralelu, da se seksualnost proi$vodi1 3 pravo na smrt se prebacuje u moć nad životom 0thanatos u eros1> umjesto bivše# ne#ativno# odre&enja sad imamo po$itivno. 4anas se u ratove ide $bo# opstanka jedne nacije, tj. po$itivno se de%inira suprotnost6 nestanak dru#e nacije. 2rimjer je atomska bomba6 cijeli narod - mora umrijeti da bi narod O mo#ao živjeti. Više nema prava osu&ivanja na smrt, sad je tu moć tjeranja na smrt. ekad je samoubojstvo bilo $loin jer je ono $nailo iskorištavanje prava na smrt koje bi trebalo pripadati samo suverenu. *donda, politika moć je moć nad životom, ne nad smrću. Moć nad životom se od !". st. ra$vija u dva smjera6 J tijelo kao stroj6 uvježbavanje, discipliniranje 0anatomo3politika1 J tijelo kao vrsta6 biološka %unkcija tijela, ra&anje, smrt, ra$množavanje, življenje 0biopolitika puanstva1 )o su dva lica te nove moći nad životom6 anatomsko i biološko. Moć više ne ubija, ne#o potpuno ovladava životom. Sad se tu više ne radi o apsolutistikoj svemoći, ne#o o još moćnijoj svemoći 0administraciji života, proraunatim upravljanjem životom1. < tu tehnolo#iju moći spada i mehani$am seksualnosti> sve to ide nera$dvojivo u$ ra$voj kapitali$ma6 %unkcionalno, racionalno se ljudsko tijelo prila#o&ava ekonomiji 0ekonomi$ira se1. Seks je uhvaćen i$me&u dvaju politikih konotacija tijela6 i$me&u anatomsko# i biološko#, i$me&u to#a da bude discipliniran i to#a da služi prokreaciji puanstva. Zato se nad njim provodi tolika kontrola nad seksom6 lijeniki pre#ledi, pshijatrijski pre#ledi... 0Foucault to na$iva mikro3moć1. 4u#o vremena, krv je bila $naajan element u mehani$mima moći. Sad je to seks. <$ $akon ide krv, u$ normu ide seksualnost. (rv i seks potjeu i$ dva ra$liita režima moći, ali nisu došli kronološki jedan i$a dru#o#a, ne#o su se neko vrijeme i$mjenjivali, ispreplitali 0npr. naci$am je posljednja mani%estacija mehani$ma krvi1, dok nije došlo do to#a da je seks nadvladao krv. O'*M*L ' O'*2*')'(- Oiomoć i biopolitika mo#le su nastati tek ono#a trenutka kada je njihov diskurs institucionali$iran i upravo putem njih se najbolje oituje produkcija i kontrola diskursa. *ne predstavljaju ili $ajedno jesu vorište spone moćH$nanje. *ne %unkcioniraju upravo kao poredak diskursa. Oiomoć je moć nad životom 3 ra$liitim tehnikama i %ormacijama i štitiHopravdava i uništava život. (ao takva ona je ta koja reproducira i stvara biopolis ili thanatopolic, u ovisnosti od potreba kojima treba udovoljiti.
Oiopolitiku na$iva tehnolo#ijom moći, koja se od discipliniranih tehnolo#ija ra$likuje po novim mehani$mima koje uvodi – pro#no$e, statistike procjene i mjerenja. Oiomoć je moć re#ulacije, a biopolitika se analo#no ovome poimanju biomoći treba ra$umjeti kao re#ulacija biološko# od strane države. /ilj i lo#ika biomoći je nad$or i re#ulacija društva koja se temelji na $nanju o stanovništvu i na taj nain osi#urava di%u$no djelovanje moći, #dje moć više ne predstavlja stvar i$bora. Moć u ovom smislu dola$i odo$do. Oiomoć ukljuuje tehnike masovno# nad$iranja poput popisa stanovništva i masovne kontrole koja se sprovodi kro$ $dravstvene kampanje. :'2*);Z* 4'S(<+S< Foucault na mjesto pojma ideolo#ije stavlja pojam diskursa, kako bi na$naio da je koncept moći obuhvaćen diskursom potpuno dru#aiji od klasinih teorija moći. *n moć ne shvaća kao represivnu kate#oriju koja jednoj klasi služi $a potinjavanje dru#e već kao produktivnu i uvijek ve$anu $a $nanje. *tkriće do koje#a je došao Foucault je to da mi kro$ diskurs %ormiramo našu sliku o svijetu – ono#a trenutka kada nauimo #ovoriti i misliti diskurs postaje naš je$ini i misaoni praGis. 4iskurs je i materijalan 0kao poostvarenje dispo$itiva1 i nematerijalan 0kao #ovor1, što mu omo#ućava da apriori djeluje na društvo u cjelini. 4iskurs je moć koju treba $adobiti jer moć po sebi nema aktivnu i djelatnu sna#u i sto#a joj je nužno potrebno $nanje 0institucionali$acija1 kako bi mo#la utjecati neposredno na društvo. Foucault #enealoški želi otkriti kako odre&eni diskurs djeluje na strukture moći u društvu, budući da diskurs nije jednostavno ono što želja i$ražava ili sakriva6 on je tako&er i predmet želje. 4iskurs ima dvostruku ulo#u, a ta je da je u isto vrijeme i nametnut i da #a se želi 0i problem i rješenje1. 4iskurs je implicitno na$naen kao djelovanje institucionalnih %ormi koje preko svojih praksi i %ormacija dopuštaju ili $abranjuju neki dru#i diskurs.
tekstovi i u stanovitoj mjeri $nanstveni tekstovi1. )a podvojenost nije ni apsolutna, ni trajna ni postojana 3P ne postoji temeljni stvaralaki diskurs. 2+'/'2 +-ZV*4-V-- 4'S(<+S- !1 (omentar – raskorak i$me&u prvotno# i sekundarno# teksta koji i#ra dvije u$ajamno pove$ane ulo#e. S jedne strane, komentar omo#ućava da se %ormiraju, tj. beskonano stvaraju novi diskursi. S dru#e strane, ulo#a komentara sastoji se samo u tome da se napokon kaže ono što je u prvotnom tekstu prešutno artikulirano 0beskrajno #ibanje komentara1. 71 -utor – autor je shvaćen ne kao #ovorni pojedinac koji je i$rekao ili napisao neki tekst, već kao osoba koja predstavlja princip #rupiranja diskursa 0autor kao jedinstvo i i$vor $naenja diskursa1. )aj princip ne djeluje posvuda niti na postojan nain. 2osvuda oko nas kruže brojni diskursi iji smisao ne pripada autoru kojem se pripisuju. )o su svakodnevni djelotvorni iska$i, dekreti i u#ovori kojima su potrebni potpisnici, a ne autor. )o su tehnike upute koje se prenose anonimno. -utorstvo ne i#ra uvijek istu ulo#u, primjerice poštivanje autorstva u književnosti, %ilo$o%iji i $nanosti. J $nanost – u srednjem vijeku bitan aspekt autorstva, a od !=.st. %unkcija autorstva se neprestano #ubi J književnost – u srednjem vijeku sva djela kruže u relativnoj anonimnosti, danas se propituje odakle dola$e, $ahtjeva se da autor svoja djela artikulira prema svom osobnom životu i iskustvima, autor djelu daje uklopljenost u $bilju 2ojedinac koji piše neki tekst u ijem se vidokru#u na$ire mo#uće djelo preu$ima na svoj nain %unkciju autora6 sve što taj pojedinac piše i ne piše, nacrt djela, skice, svakodnevne napomene, sve je to $adano %unkcijom autora, koju on usvaja od svo# vremena ili je sa svoje strane preoblikuje. 51 4iscipline – su dru#aiji pristup o#raniavanja koji je tako&er relativan i nepostojan. )o je princip koji omo#ućuje #radnju, ali na osnovi sužene i#re. *r#ani$acija disciplina suprotstavlja se i principu komentara i principu autora. +a$lika i$me&u principa autorstva i discipline 3 disciplina se %ormira predmetnim podrujem, skupom metoda i istinitih propo$icija, i#rom pravila, de%inicija, tehnika i instrumenata. Sve to stoji na raspola#anju onome tko se njime želi služiti tvoreći anonimni sistem 0smisao i valjanost ne pove$uje se s onim tko je taj sistem i$umio1. *no što je nekoj disciplini , $a ra$liku od komentara, od poetka pretpostavljeno nije smisao koji mora biti otkriven ni identitet koji mora biti ponovljen. 4isciplina nije $bir sve#a istinito# što se može reći o neemu, nije skup danosti prihvaćen pomoću principa koherentnosti i sistematinosti 0medicina nije samo $nanje o bolestima kao ni botanika samo puko $nanje o biljkama1. 4a bi pripadala nekoj disciplini, propo$icija se mora uklopiti u odre&en tip teorijsko# vidokru#a. 4a bi pripadala cjelini jedne discipline, propo$icija mora udovoljiti složenim i teškim $ahtjevima, prije ne#o ju je mo#uće pro#lasiti istinitom ili lažnom. Svaka disciplina unutar svojih #ranica pri$naje istinite i po#rešne propo$icije. 4isciplina je princip kontrole proi$vodnje resursa, a i#rom identiteta 0koja ima oblik stalne reaktuali$acije pravila1 ona utvr&uje #ranice to# isto# diskursa. )+;L- S(<2'- 2+*/;4<+- 2ostojanje treće skupine procedura koje omo#ućuju kontrolu diskursa – rije je o odre&enju uvjeta upotrebe tih istih diskursa, pojedinci koji ih i$nose nameće se stanovit broj pravila, dostupnost diskursa ne dopušta se baš svakome. !1 -ne#dota a jedan lik svodi sve prinude diskursa – one koje o#raniavaju nje#ovu moć, one koje #ospodare nje#ovim nei$vjesnim oekivanjima, one koje vrše selekciju me&u #ovornim subjektima. apanski šo#un !=.stoljeća do$naje da europska nadmoć u plovidbi, tr#ovini i politici proi$la$i i$ matematike – en#leski mornar mu prenosi to $nanje nakon što #a on po$ove u palau. +a$mjena i saobraćenje po$itivni su likovi koji djeluju unutar složenih sistema o#raniavanja. 71 +itual 3 najvidljiviji oblik sistema o#raniavanja. +itualno de%inira sposobnost koju moraju imati oni koji #ovore. +itualno de%inira #este, ponašanja, okolnosti i cijeli skup $nakova koji moraju pratiti diskurs. 4ru#aije %unkcioniranje društava diskursa koja imaju %unkciju održavanja i proi$vodnje diskursa, ali i $adržavanja nje#ovo# optjecaja u odre&enom prostoru. +aspodjela se vrši prema stro#im pravilima na nain da ta ista raspodjela ne ra$vlašćuje posjednika. S dvo$nanom i#rom tajne i prenošenja, od takvih društava diskurs ništa nije ostalo. o, ak i u poretku istinito# diskursa, koji je objavljen i slobodan od svako# rituala, još uvijek se do#a&aju oblici prisvajanja tajne i ne$amjenjivosti. 51 <enje <enje je suprotnost društvenom diskursu, teži širenju, pojedinci $ajedništvom jedno# te isto# diskursa
de%iniraju svoju u$ajamnu pripadnost. edini je uvjer pri$navanje istih uvjeta i prihvaćanje stanovito# pravila sukladnosti sa važećim diskursima. 2ripadnost uenju istodobno $ahvaća i iska$ i #ovorni subjekt. <enje pove$uje pojedince s odre&enim tipovima iska$a te im $abranjuje sve ostale, no, s dru#e strane, uenje se odre&enim tipovima iska$a služi da bi pojedince me&usobno pove$alo i time ra$likovalo od dru#ih. A1 Sistem obra$ovanja /ilj sistema obra$ovanja je politiki nain da se $adrži ili promijeni prisvajanje diskursa, $ajedno sa $nanjima i moćima koje nose sa sobom. +ituali i #ovori, društva i diskursi te doktrinarne #rupe i društveno prisvajanje me&usobno su pove$ani i osi#uravaju ra$diobu #ovornih subjekata u ra$liite tipove diskursa te prisvajanje diskursa od odre&enih kate#orija subjekata. 2rimjer obra$ovanja – rituali$acija #ovora, utvr&ivanje ulo#e, #ovornih subjekata, raspodjela i prisvajanje diskursa s nje#ovim moćima i $nanjima. Q1
skupina – koristi se principom obrata, pokušava na$naiti oblike iskljuivanja, o#raniavanja i prisvajanja, kako su se oblikovali, koju su prisilu vršili. *dnosi se na %unkcije iskljuivanja 0podjela i$me&u ludila i ra$uma u klasino doba, $abrana koja se odnosi na seksualnost od !K. do !?. stoljeća1. 3P 2osvećivanje trećem sistemu iskljuivanja. Foucault želi procjeniti uinak diskursa sa $nanstvenom preten$ijom 0medicinsko#, psihijatrijsko# i socijalno# diskursa1 na onaj skup preskriptivnih praksi i diskursa, što #a tvori ka$neni sitem 3 psihijatrijska eksperti$a i nje#ova ulo#a u kažnjavanju poslužit će kao pola$ište $a tu anali$u. < toj kritikoj perspektivi valjalo bi napraviti i anali$u procedura o#raniavanja diskursa 0princip autora, komentara i discipline1. 71 Denealoška skupina – koristi se trima principima6 kako su se oblikovali ni$ovi diskursa, koja je bila njihova speci%ina pojedinana norma i koji su bili njihovi uvjeti pojavljivanja, rasta i promjene. *dnosi se na $biljsko oblikovanje diskursa. Denealo#ija prouava raspršeno, ispravo i diskontinuirano oblikovanje diskursa, dok kritika anali$ira procese ra$rje&ivanja, pre#rupiranja i ujedinjavanja diskursa. )e dvije $adaće nikad nisu posve ra$dvojene. +a$lika i$me&u kritiko# i #enealoško# pothvata nije toliko u predmetu i podruju koliko u udarnom stajalištu, perspektivi i o#ranienju. (ritike i #enealoške preskripcije mo#u se me&usobno podupirati i nadopunjavati6 J kritiki dio posvećuje se sistemima $aokruživanja diskursa, on nastoji na$naiti i oblilježiti principe uredbenosti, iskljuivanja, ra$vodnjenosti diskursa. J #enealoški dio posvećuje se ni$ovima $biljsko# oblikovanja diskursa, on nastoji shvatiti nje#ovu potvrdnu moć, moć ustanovljavanja predmetnih podruja o kojima se mo#u i$nositi potvrdni i nijeni stavovi o istinitim ili lažnim iska$ima. M'(+*F'Z'(- M*L' 0');+V< S M'/:;*M F* medicina i psihijatrija $a njih nisu dovoljno plemenite ni o$biljne niti na ra$ini velikih %ormi klasino# racionali$ma. 71 2oststaljinski staljini$am – nedopuštanje pristupanja još neistraženim podrujima> uopće ne postoji vokabular $a pitanja kao što su uinci moći, psihijatrije ili politiko %unkcioniranje medicine. 51 +en%erment – odbijanje %rancuskih intelektualaca s (2F3a da se postavi problem o politikom korištenju psihijatrije općenitije od samo# discipliniranja društva R 2itanje o diskontinuitetu na Foucaultovom teorijskom putu. < pitanju nije promjena sadržaja niti preinaka teorijske %orme –P u pitanju su problemi režima, politike, $nanstveno# i$riaja. )e režime Foucault je nastojao ustanoviti i opisati u +ijeima i stvarima. edostaje mu problem diskur$ivno# režima uinaka moći svojstvenih i#ri i$riaja. 2reviše ih brka sa teorijskom %ormom poput paradi#me. Foucault istie da je strukturali$am htio i$baciti do#a&aj i$ itavo# ni$a $nanosti, pa i same povijesti. Važnost ra$likovanja do#a&aja i sposobnost da di%erenciraju cjeline odnosa i ra$ine kojima pripadaju. 2ovijest nema smisaoT, ali to ne $nai da je apsurdna ili nekoherentna. R 2itanje upućeno Foucaultu o teoriji u kojoj je diskursu postavio pitanje moći. *n istie da on to nije prvi uinio, ali je bilo veoma teško jer nije imao dovoljno ra$vijeno polje anali$e. +a$liite su de%inicije problema moći s lijeva i desna 0marksisti su tvrdili da je kapitali$am klasna vladavina, a kapitalisti da je socijali$am totalitari$am1. R 2itanje o #enealo#iji i tom nainu anali$e. Foucault istie da je #enealo#ija takav oblik povijesti koji vodi rauna o konstituciji $nanja, diskursa, polja subjekta itd. be$ potrebe da se obraća subjektu. R 2itanje o poimanju ideolo#ije i pojmanju represije. 'deolo#ija je pro$irno $nanje koje %unkcionira be$ ilu$ija dok je represija moć koja bi %unkcionirala be$ prinude, discipline i normali$acije. < ad$oru i ka$ni Foucault ta dva poimanja na$iva ne#ativnima, psihološkima, nedovoljno eskplikativnima. 'deolo#iju je teško upotrebljavati i$ 5 ra$lo#a6 J *na je uvijek u virtualnoj opo$iciji s neim što bi bila istina. J 'deolo#ija se nužno odnosi na nešto kao subjekt. J 'deolo#ija je u podre&enom položaju s ob$irom na nešto što mora %unkcionirati u odnosu na nju kao struktura. +epresija je mno#o nepou$daniji pojam i ini se da pristaje itavom ni$u %enomena
koji $avise od uinaka moći. Foucault kaže da je represija danas potpuno neadekvatna $a objašnjenje ono#a što je upravo produktivno u moći. R 2itanje jeli diskurs o seksualnosti i$#leda kao represivni diskurs. Foucault kriti$ira injenicu da je djeja seksualnost pomalo temati$irana. 2ovijesni problem6 $ašto Zapad moć koju je imao nije tako du#o htio vidjeti dru#aije> da li u pravno – ne#ativnom smislu, umjesto na tehniko po$itivan nain. )o pove$uje s institucijom monarhije – ona je vrhovni arbitar, odluuje o svemu. Sistem predstavljanja moći preu$et od pravnih teorija – politika teorija opsjednuta linošću vladara. R 2itanje o državi. 4ržava je nadre&ena itavom ni$u mreža moći koja prola$e kro$ tijela 0spolnost, obitelj, $nanje1. Orojne su %unkcije $abrane u strukturiranom odnosu moći. R 2itanje o današnjoj ulo$i intelektualaca. ijevi intelektualac – intelektualac je $nailo biti svijest sviju. *d intelektualaca se već du#o ne traži da obavljaju tu ulo#u. 'ntelektualci više ne rade na univer$alnom, ispravnom i istinitom $a sve. Oave se odre&enim sektorima i preci$nim tokama na koje su ih smještali njihovi uvjeti rada. Speci%ini intelektualac ra$vio se nakon 7. svjetsko# rata – atomski %i$iar *ppenheimer koji je konstruirao atomsku bombu je to postavio kao politiku opasnost. (oristan je $bo# $nanja koje posjeduje, a ne $bo# univer$alno# diskursa. *n proi$la$i i$ $nanstvenika3eskpertaT. Oiolo#ija i %i$ika su privile#irane u stvaranju speci%inih $nanstvenika. Funkciju speci%ino# intelektualca danas je potrebno nanovo ra$raditi. e treba ju napustiti, ne#o ona mora postati još važnija. svako društvo ima svoj režim istine, mehani$me i instance koji omo#ućuju da se ra$likuju istiniti ili po#rešni i$riaji, tehnike i postupke kojima se dola$i do istine. 2olitika ekonomija istina ima Q historijski važnih toaka6 !1 istina je usredotoena na %ormu $nanstveno# diskursa i na institucije koja #a proi$vode 71 potinjena je konstantnom ekonomskom i politikom poticanju 51 u ra$nim oblicima, istina je objekt di%u$ije i nei$mjerne potrošnje A1 istina je proi$vedena i prenošena pod kontrolom, ne eksklu$ivnom, ali dominantnom malo# broja pol. i ekon. aparata 0univer$itet, vojska, masovni mediji1 Q1 istina je ulo# u i#ri itave jedne politike debate i jedno# socijalno# sukoba 0ideološke borbeT1 'stina je skup pravila po kojima se odjeljuje istinito od po#rešno#, a istinitom se pripisuju uinci moći. 2ropo$icije $a buduće pokušaje i doka$e6 !. 'stina – skup re#uliranih procedura $a proi$vodnju, $akon, raspodjelu, stavljanje u optjecaj i %unkcioniranje i$riaja. 7. 'stina je kružno ve$ana $a sisteme moći koji ju proi$vode i podržavaju i $a uinke moći koje ona inducira i koji nju reproduciraju R režim istine 5. )aj režim nije jednostavno ideološki ili nadstrukturalan. Oio je uvjet stvaranja i ra$voja kapitali$ma. A. Oitni pol. problem intelektualca nije da kriti$ira ideološke sadržaje, ne#o da $na da li je mo#uće uspostaviti novu politiku istine – ne mijenjati svijestT ljudi ne#o režim proi$vodnje istine Q. 'stina se ne treba osloboditi svako# sistema moći, ne#o da se moć istine odvoji od oblika he#emonije 0socijal., ekonom., kultur.1 unutar kojih $a sada %unkcionira. 2olitiko pitanje nije $abluda, ilu$ija, otu&ena svijest ili ideolo#ija, to je istina sama. Michael Foucault – ad$or i ka$na ad$or i ka$na prika$ je evolucije ka$ne prakticiranjem moći u ra$liitim ra$dobljima i #eo#ra%skim podrujima, od javno# muenja koje je imalo obilježja spektakla, do suvremeno# discipliniranja, koje obilježava potpuni i$ostanak boli, što se nadomješta i$olacijom i promatranjem. 2romjenama kažnjavanja korespondira promjena moći> od sustava #dje je ona utjelovljena u kralju ili kraljici, do sustava u kojima je moć unutar socijalno# tijela. 4va suprostavljena tipa Foucaultovih tehnolo#ija kažnjavanja6 !1 Monarško – ukljuuje represiju svjetine kro$ brutalna javna prika$ivanja smaknuća i muenja 71 4isciplinsko kažnjavanje – daje strunjacima 0npr.psiholo$ima, službenicima $a pro#rame, $a uslovne ka$ne1 moć nad $atvorenicima, naroito u tome što dužina ostanka $atvorenika $avisi od procjene strunjaka ad$or $a Foucaulta ni$ strate#ija, procedura i naina ponašanja koji se pove$uju s odre&enim institucionalnim kontekstom i koji potom postaju
naini ra$mišljanja i ponašanja općenito. Zatvor je prostor discipliniranja u kojem će se pojedinci prostorno ve$ati, i raspore&ivati, njihovo tijelo dresirati, ponašanje kodirati, a oni se sami odražavati u nepo#rešivoj vidljivosti, te će se oko njih stvarati cijeli aparat promatranja, bilježenja i o$naavanja. Foucaultov $atvor ilustrira %unkcioniranje moderno# disciplinsko# aparata. < središtu to# sustava je princip ure&eno# $nanja koje postavlja $nanje u službu socijalno# reda. Zatvor je duboko pove$an s %unkcioniranjem društva. )aj ure&aj $a preobra$bu pojedinca na#lašava sve mehani$me koje susrećemo u društvenom tijelu, kao najneposrednija i najcivili$iranija ka$na objedinjava $atoenje i korekciju, odnosno %unkciju lišavanja slobode i tehnike preobra$be pojedinca. Za ra$liku od dru#ih korektivnih or#ani$acija, koje su uvijek specijali$irane poput samostana, vojarni, škola, radionica i sl., $atvor je omnidisciplinaran, $a nje#a ne postoji vanjski prostor, on se ne prekida, osim po $avršetku ka$ne, nje#ovo djelovanje na pojedinca je stalno i u konanici daje totalnu vlast nad $atoenicima. 2rostor $atvora proi$vodi diskurs, $nanje i identitet. *sim što je $atvoreni prostor promatranja i kontrole, $atvor %unkcionira i tako što proi$vodi novi oblik socijalno# subjekta. Zatvori su bili predmet o$biljno# interesa arhitekata jedino na samom poetku stvaranja suvremeno# koncepta kažnjavanja na poetku 'ndustrijske revolucije. Francuski prosvjetitelji, projektirajući novo društvo, rade cijeli ni$ koncepcijskih modela #ra&evina, me&u ostalim i $atvora. 2rimjerice, Marki$ 4e Sade koji je imao snažan pro%esionalni interes prema arhitekturi $atvora, bolnica i umobolnica s ob$irom na to da je i sam proveo dvadesetak #odina u institucijama staro# režima. o pretea suvremenih $atvora nije nastala u Francuskoj ne#o u ;n#leskoj na sasvim dru#im naelima. ;n#leski %ilo$o% erem Oentham !="Q. #odine osmislio je 2anopticon, cirkularni $atvor u kojem je svaki $atvorenik mo#ao biti promatran, a da ne $na da #a se promatra. ad$or, ispitivanje i $atvaranje, sastavni dio koncepta 2anopticona, postali su i sastavni dio suvremeno# $atvorsko# sustava. *ve kate#orije Foucault je vidio kao odra$ stanja suvremeno# društva, a 2anopticon kao nje#ovu najjasniju meta%oru. ad$or i ka$na poinje opisom javnih e#$ekucija u Francuskoj u !". stoljeću nakon e#a itatelj osjeća ne samo #a&enje ne#o i olakšanje $bo# nestanka torture kao javno# spektakla. o prema Foucaultu, taj osjećaj vara. ;volucija ka$ne od torture staro# režima do sveprisutno# nad$ora suvremenih $atvora postala je ra%iniranija. 4ok je prethodni ka$neni sustav usmjerio kažnjavanje na tijelo, nova %orma kažnjavanja nastoji preu$eti kontrolu nad cijelom osobom i njenom dušom. 2anopticon je po Foucaltu arhitektonska naprava koja ostvaruje sna#u institucije neovisno o sustavu6 sveprisutni nad$or koji ne $ahtijeva osobe. ad$or je odavno i$ašao i$ okvira $atvorsko# sustava. Suvremeno društvo je obilježeno kontrolom i praćenjem, od dobronamjerno# prila#o&avanja Doo#lea osobnim navikama do so%isticiranih metoda praćenja. ad$orne kamere, snažni $aštitari, detektori metala postali su sastavni dio svakodnevice. 2anoptiki nad$or 3 ta vrsta nad$ora stvara stalno stanje vidljivosti i osi#urava automatsko %unkcioniranje moći.
(a$neni proces postaje sve više opterećen i$vansudbenim elementima i osobama. ra$lo# tomu nije da se ti elementi ukljue u pravni sistem, već obrnuto – da se pravosudni sistem liši od#ovornosti $a kažnjavanje. )akav pomak prema duši predstavlja novu tehnolo#iju moći. +usche i (irchheimer dovode u ve$u ka$nene sustave sa sustavima proi$vodnje, a Foucault kaže da ka$neni sustav valja u svakom sluaju promatrati kao politiku ekonomiju tijela 0dakle s ob$irom na ulo#u tijela u proi$vodnji1. Suvremena ulo#a tijela je proi$vodna sna#a na tržištu rada – nje#ovo uspostavljanje kao radne sna#e mo#uće je tek uspostavom sustava potinjavanja. Znanje o ovladavanju sna#ama tijela %uko na$iva politikom tehnolo#ijom tijela. 7. *4;( M
$loinac je raskinuo u#ovor i sto#a je neprijatelj društva. (ažnjavanje prestaje biti suverenova osveta i postaje obrana društva.
koji bi stvar smio omesti1 i autonomiju ka$nene vlasti – kako bi mo#la uspostaviti odnos potpuno# pokoravanja. to je na neki nain suprotno re%ormatorskim teorijama koje traže sudjelovanje #ra&ana u kažnjavanju i $akonsku transparentnost ka$ne. a kraju !". st supostoje sve tri tehnolo#ije moći6 !1 monarhijska6 silovito obilježavanje i pobje&ivanje neprijatelja 71 re%ormatorska6 ponovno uspostavljanje pravno# subjekta pomoću $nakova 51 $atvorska6 prinudno ispravljanje tijela. '''. 4'S/'2'- !. 2*(*+- )';- )okom klasino# doba pojavljuje se paralelno nekoliko koncepata o ovjeku kao stroju. 'deje o ekonominom iskorištavanju nje#ovih sna#a – preci$no pro#ramiranje nje#ovih kretnji6 to je disciplina. )okom !".st ona postaje općim obrascem dominacije. N politika anatomija, mehanika moći. 4isciplina ini tijelo korisnim 0jaa #a1 i poslušnim 0slabi #a1.
njihovo di%erenciranje. R kro$ di%erenciranje 0ran#iranje1 na#radama i ka$nama uspostavlja se hijerarhija 0na#rada ili ka$na N mjesto u hijerarhiji1. 4vostruki uinak ran#iranja6 s jedne strane on hijerarhi$ira, s dru#e pak upravo tim hijerarhi$iranjem pritišće na jednoobra$nost. )o je suprotno sudskom ka$nenenom sustavu koji se po$iva na $akone, ne di%erenciraHhijerahri$ira pojedince već stvara binarnu opreku dopušteno# i $abranjeno#. 'S2') 'spit je kombinacija hijerarhije koja nad#leda i sankcije koja normira. 'spit je sankcija i i$vršavanje moći. Mehani$am koji uspostavlja ispit6 R i$okreće ekonomiju vidljivosti u i$vršavanju moći6 moć prestaje biti ono što se vidi. Vidi se onaj nad kojim se moć vrši. a mjesto ritualno# demonstriranja moći suverenove dola$i ispit. R uvodi individualnost u polje dokumentacije – u ispitivanje ide i bilježenje – #omilanje dokumentata. Oilježenje je važan instrument discipline. R ispit sa svojim dokumentarnim tehnikama od svako# pojedinca stvara TsluajW. (ao predmet $a spo$naju i plijen $a moć. Oio#ra%ija se više ne piše o moćnima da bi ih se slavilo, već je instrument vršenja moći. 2-*2)'Z-M 4va oblika i$ kojih proistjee disciplinarna or#ani$acija6 #rad $ahvaćen ku#om 0karantena, potuni nad$or nad svima be$ ob$ira na status1 i iskljuivanje #ubavaca. Oentham – panoptikon N arhitektonsko rješenje savršene disciplinske ustanove6 $#rada prstenasta oblika s tornjem u sredini. '$ tornja se kro$ otvore može #ledati u unutarnju stranu prstena u kojoj se nala$e ćelije sa dva pro$ora – jednim i$nutra, dru#im i$vana – tako da onaj u tornju vidi siluete. Svaki $atvorenik je savršeno vidljiv, a ne može kontaktirati sa susjedima. )akva po$icija vidljivosti osi#urava automatsko %unkcioniranje moći. 2ri tome je bitno da $atoeni ne može $nati da li #a se #leda ili ne – mora imati osjećaj da #a se u svakom trenutku može vidjeti. Moć tu prestaje biti individualna. 2anoptikon se može koristiti svaki put kad treba i$aći na kraj sa nekim mnoštvom. 2anoptikon je pojaiva moći, ali on ujedno tu moć ini transparentnom. 2rocesi koji se $bivaju u$ širenje discipline kao obrasca6 !1 %unkcionalna inver$ija disciplina – disc. ne služi više samo tome da se ublaže ne#ativni uinci mnoštva, već da se posti#nu po$itivni – veća korisnost pojedinaca. 71 rojenje disciplinskih mehani$ama – principi disciplinsko# nad$ora šire se i$van $atvorenih ustanova u otvorene prostore – u cijelo društvo. 4isciplinske ustanove šire svoj utjecaj i$van svojih prostora 0škola, bolnica1 51 podržavljenje mehani$ma discipline – #lavna institucija N policija. 'ako je u poetku ustanovljena kao produžena ruka kralja, suverena, nain na koji ona %unkcionira je u temelju disciplinski. 2oliciju jednostavno $anima sve – svaka sitnica. *ni moraju vidjet sve, a ne smiju biti vi&eni. *ni se ne bave samo kršenjemHnekršenjem $akona, već jednostavno bilježenjem ponašanja. 4isciplina se ne može poistovjetiti s nekom institucijom ili osobom – ona je jednostavno tip moći. -spekti uobliavanja disciplinsko# društva6 !1 ekonomski 3 discipline pokušavaju de%inirati taktiku moći s ob$irom na mnoštva koja od#ovara trima kriterijima6 da bude je%tina 0ekonomski i politiki – najmanja vidljivost moći te najmanji otpor1, da se maksimali$ira uinke društvene moći, da aparat moći bude što isplativiji. )o je ve$ano u$ porast stanovništva i proi$vodnje. 71 pravno3politiki 3 prodor panoptiko#, disciplinsko# modela moći ide paralelno s prodorom buržoa$ije kao vladajuće klase i e#alitarno# pravno# okvira. <$ u#ovor, slobodu i jednakost kao pravne %orme ide disciplina i hijerarhija kao model prinude. Foucault tvrdi da se u disciplinama, iako one i$#ledaju kompatibilnima s pravom, treba #ledati neku vrstu protu3 prava. <#ovor postaje lažan im sadrži neki disciplinski mehani$am. 4isciplina naime uspostavlja asimetriju moći koja ini besmislenima o#ranienja moći koja proi$la$e i$ prava. 51 $nanstveni 3 tu se dešava dvostruki proces6 epistemološko osloba&anje koje pola$i od usitnjavanja relacija moći> umnožavanje uinaka moći$ahvaljujući uobliavanju i #omilanju novih spo$naja. 2aralela sa $nanosti6 inkvi$icija kao nain utvr&ivanja istine je usporediva sa metodama spo$naje u prirodnim $nanostima i$ svo# doba. a isti nain je disciplina usporediva sa $nanosti o ovjeku svo# doba. 'V. Z-)V*+ !. 2*)2<; ' S)+*D;
postoji neki vanjski prostor – $ato je najpotpunija, totalna disciplinska ustanova. aela6 !1 '$olacija osu&enika od vanjsko# svijeta6 ka$na nije samo individualna ne#o i individuali$irajuća. 4vije svrhe to#a6 da se nebi udružili $loinci i da bi se u i$olaciji kori#irali R moralno3politika %unkcija 71 +ad – stvaraju se navike. 2itanje nadnice $a taj rad6 problem je da ako dobivaš novac – onda je rad dobrovoljan i nema korektivnu %unkciju R ekonomska %unkcija 51 2rila#o&avanje ka$ne pojedinanom sluaju 0jedan djelomini vid to#a je uvjetna1 – to je jedini nain da $atvor stvarno ispunjava korektivnu %unkciju. (a$na se individuali$ira u toku njena i$vršenja, a ne samo kod i$ricanja R tehniko3medicinska %unkcija, normali$acija 'deja panoptikona u ka$neno3 popravno sistemu našla je plodno tlo. *na omo#ućuje nad$or i promatranje 0stvaranje $nanja o pojedincu1. Oitna stvar je stvaranje $nanja o $atvorenicima, ali pri tome sam prekršaj koji su poinili prestaje biti relevantan. Stvara se jedan dru#i tip objekta promatranja,a to je prijestupnik 0delikvent1. +a$lika je u tome da nije nje#ov in ono ime se ka$neno3popravni aparat bavi ne#o nje#ov život. je#a se ne kažnjava $a prekršaj već #a se preod#aja kao osobu. 2osljedica to#a je da se uvodi $loinac prije $loina. 2rijestupnik je je$#ra opasnosti, anomalija, tako ka$neno popravni aparat stvara jedan sasvim novi subjekt. (a$neno3pravni aparat #a je $apravo proi$veo jer mu je potreban. 7. O;Z-(*; ' 2+;S)<2'8)V* 2ri#ovori $atvorskom sustavu6 J $atvorski sustav proi$vodi prijestupnike6 većina onih koji su jednom bili u $atvoru tamo se vraćaju opet J broj $loina u povratu raste, a ne opada. J $atvor je sredina u kojoj se prijestupnici or#ani$iraju i postaju spremni na buduće suuesništvo, nakon što i$a&u i$ $atvora ne mo#u ništa raditi jer su obilježeni i nad$irani. )i pri#ovori su nepromjenjeni do danas, ali to $apravo nije neuspjeh $atvorsko# sustava već upravo lo#ika nje#ovo# %unkcioniranja. 4obar poka$atelj to#a je da sustav prati robijaše i nakon što su odslužili svoju ka$nu. -li ako se u$me da je %unkcija ka$neno# aparata da smanji broj prekršaja onda $atvorski sistem de%initivno nije uspješan. /ilj ka$neno3popravno# sistema $atvora nije ni kažnjavanje ni popravljanje ni posti$anje poslušnosti ne#o uvrštavanje kršenja $akona u opću taktiku podinjavanja, upravljanje be$akonjem. (rajem !". st jedan od ciljeva projekta re%orme ka$neno# sustava je su$bijanje puko# be$akonja. *no naime poinje poprimati opasne oblike6 ra$vija politiku dimen$iju 0pobuna1, postaje usmjereno protiv vlasništva 0radnici, seljaci uništavaju, kradu vlasništvo $emljoposjednika i buržoa$ije1. Sad tu dola$i $atvor koji proi$vodi jedan vid be$akonja i i$u$ima #a, k ontrolira #a, or#ani$ira, tako be$akonje ini manje opasnim i iskoristivim. -li $ašto $atvor mora proi$voditi prestupništvoI J omo#ućuje nad$or nad be$akonjem6 praćenje, osi#uravanje potka$ivaa J or#ani$ira se i i$olira društvena skupina, nema podršku ostatka društva – postaje manje opasna )o ih ini politiki i ekonomski manje opasnima. 2restupništvo omo#ućuje podre&ivanje ne$akonja i i$vlaenje koristi i$ nje#a 0prostitucija, krijumarenje, preprodaja dro#e...1. S dru#e strane oni mo#u obavljati i dio prljavo# policijsko# posla – na taj nain #otovo da postaju dijelom te policije. 2restupništvo %unkcionira samo u kombinaciji sa $atvorom – ono %ukcionira i dalje nakon što je osoba i$ašla i$ $atvora. 'nstrumenti6 ne$aposlenost, $abrana bora%ka, prisilno odre&ivanje boravišta, redovito javljanje... $atvor nastavlja svoj utjecaj i kontrolu nad osobama. 5. Z-)V*+S(' S
pojedincimaRra$voj humanistikih $nanosti. K. $atvor nije mo#uće ukinuti ni promijeniti jer je važna toka u panoptikom dr. sistemu. !?
