Finansijsko Izvještavanje_SKRIPTA_

Finansijsko izvještavanje e-dodatak skripti za polaganje za certificiranog računovođu za rok : Novembar, 2013.godine

[email protected]

teorija + zadaci sa rješenjima

FINANSIJSKO IZVJEŠTAVANJE skripta za ispitni rok : NOVEMBAR – 2013. Godine

32 208 360

zadataka stranica

teorijskih & esejskih pitanja sa odgovorima @ - dodatak skripti – 117 stranica: -

dodatni zadaci dodatna skripta u e-obliku MRS (standardi) 92


I. ZADACI

93


(ISPITNI TERMIN: NOVEMBAR 2010.GODINE) 11. BILANS STANJA PREDUZEĆA 'ABC' Pozicija

Prethodna godina

Tekuća godina

AKTIVA 1. DUGOTRAJNA IMOVINA 133.779 109.199 a) Građevinski objekti 55.000 52.000 b) Postrojenja i oprema 78.779 57.199 2. KRATKOTRAJNA IMOVINA 188.208 218.584 a) Zalihe 50.000 50.000 b) Potraživanja 120.008 47.284 c) Novac 18.200 121.300 UKUPNO AKTIVA 321.987 327.783 PASIVA 1. KAPITAL 180.157 189.707 a) Uplaćeni (upisani) kapital 120.000 120.000 b) Kapitalni dobitak 12.000 12.000 c) Zadržana dobit 48.157 57.707 2. DUGOROČNE OBAVEZE 60.000 60.000 3. KRATKOROČNE OBAVEZE 81.830 78.076 UKUPNO PASIVA 321.987 327.783 BILANS USPJEHA PODUZEĆA 'ABC' Pozicija Prethodna godina Tekuća godina 1. PRIHODI OD PRODAJE 958.000 992.000 2. POSLOVNI RASHODI 919.350 945.700 3. FINANCIJSKI PRIHODI 5.850 7.200 4. FINANCIJSKI RASHODI (kamate) 6.100 6.800 5. UKUPNI PRIHODI 963.850 999.200 6. UKUPNI RASHODI 925.450 952.500 7. DOBIT PRIJE POREZA 38.400 46.700 8. POREZ NA DOBIT 9.600 11.675 9. NETO DOBIT 28.800 35.025 - dividend 22.100 25.475 - zadržana dobit 6.700 9.550 - Upisani temeljni kapital: emitirano 1.200 dionica – nominalna vrijednost 100 KM (dionice su prodane po 110 KM). - Tržišna cijena dionice 31.12.prethodne godine 200 KM - Tržišna cijena dionice 31.12.tekuće godine 220 KM a) Izračunajte pokazatelje aktivnosti b) Izračunajte pokazatelje investiranja c) Prokomentirajte izračunate pokazatelje aktivnosti i investiranja za Preduzeće ''ABC'' za tekuću godinu te prokomentirajte kretanje ovih pokazatelja u odnosu na prethodnu godinu. Rješenje: a) POKAZATELJI AKTIVNOSTI – (10 bodova) Koeficijent obrta ukupne imovine Opis Ukupni Prihod / Ukupna Imovina KOui Koeficijent obrta kratkotrajne imovine Opis

Prethodna godina 963.850 / 321.987 2,99

Tekuća godina 999.200 / 327.783 3,05

Prethodna godina

Tekuća godina 94


Ukupni prihod / kratkotrajna imovina 963.850 / 188.208 Koki 5,12 Koeficijent obrta potraživanja > 1 Opis Prethodna godina Prihod od prodaje / Potraživanja 958.000 / 120.008 Kop 7,98 Trajanje naplate potraživanja u danima (dani vezivanja potraživanja) Opis Prethodna godina Broj dana u godini / koeficijent obrta potraživanja 365 / 7,98 TN 45,74 b) POKAZATELJI INVESTIRANJA – (10 bodova) Dobit po dionici Opis Neto dobit / broj dionica EPS Dividenda po dionici Opis Dio neto dobiti za dividende / broj dionica DPS Odnos cijene i dobiti po dionici Opis Tržišna cijena / Dobit po dionici P/E Ukupna rentabilnost dionice Opis EPS / tržišna cijena dionice RDu Dividendna rentabilnost dionice Opis DPS / tržišna cijena dionice RDd

999.200 /218.584 4,57 Tekuća godina 992.000 / 47.284 21,11 Tekuća godina 365 / 21,11 17,29


Tekuća godina 35.025 / 1.200 29,19


Tekuća godina 25.475 / 1.200 21,23

Prethodna godina 200 /24 8,33

Tekuća godina 220 / 29,19 7,54

Prethodna godina 24,00 /200 12,00%

Tekuća godina 29,19 / 220 13,27%

Prethodna godina 18,42 / 200 9,21%

Tekuća godina 21,23 / 220 9,65%

c) KOMENTAR – (10 bodova) Poslovanje poduzeća 'ABC' promatrano je na temelju finansijskih izvještaja (bilance stanja i uspjeha) i to za razdoblje od 2 godine. U postupku analize smo analizirali dvije skupine pokazatelja i to pokazatelje aktivnosti (koeficijent obrta ukupne i kratkotrajne imovine, koeficijent obrta potraživanja i trajanje naplate potraživanja u danima) i investiranja (dobit po dionici, dividenda po dionici, P/E odnos, te ukupna i dividendna rentabilnost dionice). Pokazatelji aktivnosti, općenito, ukazuju na brzinu cirkulacije imovine u poslovnom procesu. S aspekta sigurnosti i uspješnosti poslovanja, za poduzeće je bolje da je koeficijent obrta što veći tj. da je vrijeme vezivanja ukupne imovine i pojedinih vrsta imovine što kraće. Promatrajući imovinu, dolazi do blagog povećanja koeficijenta obrta ukupne imovine uz mali pad koeficijenta obrta kratkotrajne imovine. Koeficijent obrta potraživanja je u tekućoj godini značajno porastao u odnosu na prethodno razdoblje (s 7,98 na 21,11) što je uzrokovalo smanjenje trajanja naplate potraživanja u danima (s 45,74 na 17,29). Pokazatelji investiranja pokazuju uspješnost ulaganja u dionice (obične) poduzeća. Dobit po dionici i dividenda po dionici pokazuju koliko se novčanih jedinica dobiti ili dividende ostvari po jednoj dionici. U promatranom razdoblju i dobit po dionici i dividenda po dionici su porasli u tekućem u odnosu na prethodno razdoblje što je dobar pokazatelj uspješnosti ulaganja za investitore. P/E odnos pokazuje koliko je puta veća tržišna cijena veća od dobiti po dionici, i upravo je ovaj pokazatelj jedini zabilježio pad u tekućoj u odnosu na prethodnu godinu (s 8,33 na 7,54) a razlog je veći rast dobiti po dionici od rasta 95


tržišne cijene. Ukupna rentabilnost dionice, kao i dividendna rentabilnost dionice su u promatranom razdoblju zabilježile rast koji je uzrokovan rastom dobiti i dividende po dionici u tekućem razdoblju u odnosu na prethodno razdoblje. Promatrajući pokazatelje aktivnost i investiranja za poduzeće 'ABC' u razdoblju od dvije godine može se zaključiti da se su pokazatelji dobri te da se uočava tendencija poboljšanja u tekućoj u odnosu na prethodnu godinu. Cirkulacija imovine promatranog poduzeća pridonosi sigurnosti i uspješnosti poslovanja, dok ostvareni pokazatelji investiranja mogu zadovoljiti postojeće ali i privući nove investitore.

96


12. Pravno lice koje se bavi trgovinom na veliko je u toku mjeseca oktobra 2010. godine imalo sledeće promjene na robi A: 01.10. Početno stanje 2.000 kom po 5,00 KM 05.10. Nabavka 3.000 kom po 5,50 KM 07.10. Prodaja 2.500 kom po 8,00 KM 13.10. Prodaja 1.000 kom po 6,00 KM 20.10. Nabavka 1.000 kom po 4,50 KM 23.10. Nabavka 2.000 kom po 5,00 KM 25.10. Prodaja 3.000 kom po 7,00 KM 31.10. Manjak 100 kom Potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja: a) kolika je nabavna vrijednost prodate robe po LIFO metodi b) kolika će vrijednost prodate robe biti iskazana u skladu sa dozvoljenim metodama u skladu sa MRS 2 – Zalihe, c) koliko je pravno lice zaradilo u mjesecu oktobru po osnovu prodaje robe ako se koristi FIFO metoda, d) koja metodu praćenja zaliha biste preporučili upravi pod pretpostavkom da je cilj isplata veće dividende i da nabavne cijene konstatno opadaju i zašto e) da li korištenje LIFO metode u pogonskom računovodstvu dovodi do pojave odloženih poreskih sredstava ili obaveza ako je poreskim propisima dozvoljena upotreba samo FIFO metode Rješenje: a) LIFO metoda RB

Datum 1 01.01. 2 05.10. 3 07.10. 4 13.10. 5 13.10. 6 20.10. 7 23.10. 8 25.10. 9 25.10. 10 31.10.

Opis Poč.stanje Nabavka Prodaja Prodaja Prodaja Nabavka Nabavka Prodaja Prodaja Manjak Ukupno:

Ulaz 2000 3000

Količina Izlaz

2500 500 500 1000 2000

8000

2000 1000 100 6600

Stanje Cijena Duguje 2000 5 10000 5000 5,5 16500 2500 5,5 2000 5,5 1500 5 2500 4,5 4500 4500 5 10000 2500 5 1500 4,5 1400 5 41000

(5 bodova) Iznos Potražuje Saldo 10000 26500 13750 12750 2750 10000 2500 7500 12000 22000 10000 12000 4500 7500 500 7000 34000

Nabavna vrijednost prodate robe je 33.500 KM, jer iznos od 500 KM predstavlja ostale rashode odnosno manjak. b) osnovni postupak (FIFO metoda) i alternativni postupak (metoda prosječne ponderisane cijene) (10 bodova) Količina Iznos RB Datum Opis Ulaz Izlaz Stanje Cijena Duguje Potražuje Saldo 1 01.01. Poč.stanje 2000 2000 5 10000 10000 2 05.10. Nabavka 3000 5000 5,5 16500 26500 3 07.10. Prodaja 2000 3000 5 10000 16500 4 07.10. Prodaja 500 2500 5,5 2750 13750 5 13.10. Prodaja 1000 1500 5,5 5500 8250 6 20.10. Nabavka 1000 2500 4,5 4500 12750 97


7 23.10. 8 25.10. 9 25.10. 10 25.10. 11 31.10.

Nabavka Prodaja Prodaja Prodaja Manjak Ukupno:

2000

8000

1500 1000 500 100 6600

4500 3000 2000 1500 1400

5 5,5 4,5 5 5

10000

41000

8250 4500 2500 500 34000

22750 14500 10000 7500 7000

Po FIFO metodi, trošak nabavne vrijednosti prodate robe iznosi 33.500 KM, jer se 500 KM odnosi na manjak

RB

Datum 1 01.01. 2 05.10. 3 07.10. 4 13.10. 5 20.10. 6 23.10. 7 25.10. 8 31.10.

Opis Poč.stanje Nabavka Prodaja Prodaja Nabavka Nabavka Prodaja Manjak Ukupno:

Ulaz 2000 3000

Količina Izlaz

2500 1000 1000 2000

8000

3000 100 6600

Stanje Cijena Duguje 2000 5 10000 5000 5,5 16500 2500 5,3 1500 5,3 2500 4,5 4500 4500 5 10000 1500 4,99 1400 4,99 41000

Iznos Potražuje

13250 5300

14970 499 34019

Saldo 10000 26500 13250 7950 12450 22450 7480 6981

Po metodi prosječne ponderisane cijene, nabavna vrijednost prodate robe iznosi 33.520 KM, jer se 499 KM odnosi na manjak. c) (5 bodova) Ostvareni prihodi iznose 2500*6 + 1000*6 + 3000*7 = 47.000 KM. Nabavna vrijednost po osnovnom postupku (FIFO metoda) iznosi 33.500 KM pa ostvarena zarada iznosi 47.000 – 33.500 = 13.500 KM. d) (7 bodova) Preporučuje se upotreba metode prosječne ponderisane cijene. Isplata veće dividende je moguća ako se ostvari veća dobit u toku obračunskog perioda što podrazumjeva iskazivanje rashoda na manjem nivou. MRS 2 – Zalihe dozvoljava iskazivanje zaliha po metodama: specifične identifikacije, FIFO metode ili metode prosječne ponderisane cijene. Kod trgovačkih društava se javlja veliki broj vrsta robe pa se kod njih podrazumjeva primjena FIFO metode ili metode ponderisane prosječne cijene. U slučaju stalnog opadanja nabavnih cijena, manju vrijednost utrošenih zaliha, a samim tim i veću vrijednost zaliha će pokazati metoda prosječne ponderisane cijene jer će troškovi biti iskazani po prosječnim nabavnim cijenama izračunatim kao prosjek između viših-početnih cijena i nižih-krajnjih cijena. Za razliku od prethodne metode, kod FIFO metode bi troškovi bili iskazani po početnim-višim cijenama što bi dovelo do većeg iznosa troškova nego kod metode prosječne ponderisane cijene. e) Ne. (8 bodova) Korištenje LIFO metode u pogonskom računovodstvu nema uticaja na finansijske izvještaje niti na utvrđivanje poreske osnovice za obračun poreza na dobit. Finansijsko izvještavanje je za razliku od izvještaja upravljačkog rčunovodstva formalno uređeno pa se za bilansiranje zaliha u skladu sa MRS 2 – Zalihe mogu koristiti: metoda specifične identifikacije, FIFO metoda i metoda prosječne cijene. To znači da ako se u pogonskom računovodstvu koristi LIFO metoda, prilikom sačinjavanja finansijskih izveještaja se mora izvršiti preračunavanje vrijednosti zaliha i utrošenih zaliha na jednu od metoda dozvoljenih MRS 2 – Zalihe. Odložena poreska sredstva i obaveze se priznaju u slučajevima kada se poreska i knjigovodstvena (iz finansijskog računovodstva) vrijednost razlikuju što znači da u ovom konkretnom slučaju upotreba LIFO metode u pogonskom računovodstvu nema uticaj na odložena poreska sredstva i obaveze ako s u finansijskom računovodstvu koristi FIFO metoda.

98


99


(ISPITNI TERMIN: MAJ 2010.GODINE) 13. Za praćenje izlaza sa zaliha materijala za izradu učinaka, proizvodno preduzeće koristi FIFO metodu. Zalihe se vode po nabavnim cijenama. U toku aprila 2008. godine evidentirane su sljedeće promjene na zalihama: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

01.04. Početno stanje 05.04. Izdatnica 06.04. Nabavka 09.04. Nabavka 12.04. Izdatnica 20.04. Izdatnica 25.04. Nabavka 29.04. Izdatnica 30.04. Izdatnica

9.000 kg po 1,00 KM 3.000 kg 5.000 kg po 2,00 KM 5.000 kg po 3,00 KM 1.000 kg 5.000 kg 9.000 kg po 4,00 KM 5.000 kg 6.000 kg

Vaš zadatak je da: 1. Izračunate nabavnu vrijednost utrošenih zaliha materijala ako preduzeće promjene na zalihama materijala prati prema trajnom (kontinuiranom) sistemu 2. Objasnite na koji način troškovi materijala za izradu učinaka utiču na finansijski rezultat perioda, ako se za bilansiranje finansijskog rezultata koristi metoda nepotpunih troškova ukupnih učinaka po neto principu 3. Objasnite da li će FIFO metoda, u uslovima konstantnog porasta nabavnih cijena materijala na tržištu, rezultirati većim, manjim ili identičnim finansijskim rezultatom perioda, u odnosu na druge metode predviđene u okviru MRS 2 - Zalihe Rješenje: 1. Nabavnu vrijednost utrošenih zaliha materijala treba izračunati na sljedeći način: Ulaz Izlaz Stanje Cijena Duguje Potražuje 9.000 9.000 1,00 9.000,00 3.000 6.000 1,00 3.000,00 5.000 11.000 2,00 10.000,00 5.000 16.000 3,00 15.000,00 1.000 15.000 1,00 1.000,00 5.000 10.000 1,00 5.000,00 9.000 19.000 4,00 36.000,00 5.000 14.000 2,00 10.000,00 5.000 9.000 3,00 15.000,00 1.000 8.000 4,00 4.000,00 28.000 20.000 8.000 70.000,00 38.000,00 Nabavna vrijednost utrošenih zaliha materijala iznosi 38.000,00 KM.

Saldo 9.000,00 6.000,00 16.000,00 31.000,00 30.000,00 25.000,00 61.000,00 51.000,00 36.000,00 32.000,00 32.000,00

10 bodova 2. Suština metode nepotpunih troškova ukupnih učinaka je u tome da na finansijski rezultat perioda, pored ostalog, utiču i promjene vrijednosti krajnjih u odnosu na početne zalihe vlastitih učinaka (nedovršene proizvodnje, gotovih proizvoda i poluproizvoda), dok promjene vrijednosti krajnjih u odnosu na početne zalihe materijala i trgovačke robe neutralno djeluju na finansijski rezultat. Neto princip znači da se u bilansu uspjeha ne prikazuju početno i krajnje stanje zaliha vlastitih učinaka već samo efekti promjene krajnjih u odnosu na početne zalihe. Prema tome, kad se za bilansiranje finansijskog rezultata koristi metoda nepotpunih troškova ukupnih učinaka po neto principu, uticaj troškova materijala na finansijski rezultat perioda može biti potpuno isti kao i da se koristi metoda troškova prodatih učinaka ili metoda nepotpunih troškova ukupnih učinaka po bruto principu. Uticaj bi bio različit samo u odnosu na metodu potpunih troškova ukupnih učinaka koja počiva na pretpostavci 100


da na finansijski rezultat perioda treba da utiču promjene krajnjih u odnosu na početne zalihe svih učinaka, kako vlastitih, tako i tuđih. 10 bodova 3. Ako nabavne cijene konstantno rastu, FIFO metoda (first input = first output) rezultira najvišim iznosom bruto finansijskog rezultata u periodu, bilo da se koristi trajni ili periodični sistem praćenja zaliha. Osim FIFO metode, MRS 2 dopušta upotrebu metode specifične identifikacije (koja u suštini nije uporediva sa drugim metodama), metode ponderisane prosječne cijene (koja rezultira nižim finansijskim rezultatom od FIFO metode), te metode ''bruto marže'' i ''maloprodajne metode'' koje bi, iako se načelno odnose na trgovačke aktivnosti, takođe rezultirale nižim iznosom bruto finansijskog rezultata. 10 bodova

101


14. Tokom 2007. preduzeće “Smreka” d.o.o ostvarilo je sljedeće prihode i troškove / rashode: 1) 2) 3)

prihodi od prodaje gotovih proizvoda 200.000 KM prihodi od kamata 6.000 KM proizvodni troškovi (po prirodnim vrstama): - utrošak sirovina i materijala 10.000 KM - troškovi direktnih plaća (bruto) 20.000 KM - troškovi amortizacije 2.000 KM - ostali proizvodni troškovi 4.000 KM 4) troškovi uprave i administracije 12.000 KM 5) troškovi prodaje 28.000 KM Početne zalihe proizvodnje i gotovih proizvoda 1.1.2007. iznosile su 24.000 KM, a konačne zalihe 31.12.2007. bile su 32.000 KM. Stopa poreza na dobit je 10% (nema porezno nepriznatih rashoda ni poreznih olakšica). SASTAVITI BILANS USPJEHA preduzeća „Smreka“ za period 1.I.-31.XII.2007.: a) po metodi razvrstavanja troškova po prirodnim vrstama b) po metodi razvrstavanja rashoda prema funkciji Rješenje: a) BILANCA USPJEHA po metodi prirodnih troškova (15 bodova) Prihodi Ukupno poslovni prihodi Povećanje/smanjenje zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda: početne zalihe 24.000 konačne zalihe (32.000) povećanje zaliha Troškovi po prirodnim vrstama: trošak direktnog materijala 10.000 troškovi bruto plaće 20.000 troškovi amortizacije 2.000 ostali troškovi (rashodi) poslovanja 44.0001 Ukupno troškovi razdoblja Ukupno poslovni rashodi razdoblja Dobit od poslovnih aktivnosti Prihodi od financiranja Dobit prije oporezivanja Porez na dobit (10%) Dobit poslije oporezivanja (neto dobit)

200.000 200.000

(8.000)

76.000 (68.000) 132.000 6.000 138.000 13.800 124.200

1

44.000 = 4.000 + 12.000 + 28.000

b) BILANCA USPJEHA po funkcijskoj metodi (metodi prodanih učinaka) (15 bodova) Prihodi 200.000 Ukupno poslovni prihodi Troškovi za prodano: početne zalihe 24.000 + troškovi proizvodnje proizvoda 36.0002 – konačne zalihe (32.000) Troškovi prodanih proizvoda Bruto dobit (bruto marža) Troškovi razdoblja: troškovi uprave 12.000

200.000

(28.000) 172.000

102


troškovi prodaje Ukupno troškovi razdoblja Dobit od poslovnih aktivnosti Prihodi od financiranja Dobit prije oporezivanja Porez na dobit (10%) Dobit poslije oporezivanja (neto dobit) 2 36.000 = 10.000 + 20.000 + 2.000 + 4.000

28.000 (40.000) 132.000 6.000 138.000 13.800 124.200

103


(ISPITNI TERMIN: NOVEMBAR 2009.GODINE) 15. Dionički kapital preduzeća sastoji se od 10.000 običnih dionica čija je nominalna cijena 20,00 KM po dionici. Dionice su emitovane uz premiju od 20%. Tržišna cijena jedne dionice iznosi 30,00 KM po dionici. Vaš zadatak je da odgovorite na sljedeća pitanja: 1. koji iznos dioničkog kapitala po osnovu običnih dionica treba prezentovati u bilansu stanja preduzeća? 2. kako na bilans stanja emitenta utiču efekti naknadnih promjena tržišnih cijena emitovanih dionica? 3. kako se efekti naknadnih promjena tržišnih cijena emitovanih dionica prezentuju u finansijskom izvještaju investitora - kupca dionica? Odgovori: 1. dionički kapital preduzeća emitenta iznosi: 10.000 dionica x 20 KM = 200.000 KM 5 bodova 2. efekti naknadnih promjena tržišnih cijena emitovanih dionica ne evidentiraju se u poslovnim knjigama emitenta, odnosno ne utiču na njegov bilans stanja 5 bodova 3. ulaganja u kupovinu dionica drugog pravnog lica investitor inicijalno vrednuje po nabavnoj cijeni tih dionica, odnosno u visini izdataka koje je imao da bi došao u njihov posjed. Nakon toga, na svaki naredni datum bilans stanja dionice treba prezentovati u skladu sa MRS 39, po fer vrijednosti, ako je tu vrijednost pouzdano moguće izračunati, ili po nabavnoj vrijednosti. Efekte eventualnog smanjenja tržišne cijene dionica ispod nabavne treba uključiti u bilans uspjeha, kao rashode. Pozitivne efekte, tj. efekte povećanja tržišne cijene dionica u odnosu na njihovu nabavnu cijenu treba prezentovati: - ili kroz bilans uspjeha - ili kroz bilans stanja (u korist revalorizacionih rezervi) što zavisi od klasifikacije ulaganja u računovodstvu investitora. Prema MRS 39, finansijska sredstva koja nemaju rok dospijeća, a čija fer vrijednost se može pouzdano utvrditi, mogu se klasifikovati: - kao sredstva kojim se trguje i koja se prate po fer vrijednosti kroz bilans uspjeha ili - kao sredstva raspoloživa za prodaju koja se prate po fer vrijednosti, ali kroz bilans stanja. 20 bodova

104


16. Kamion je kupljen za 68.000 KM i stavljen u upotrebu u prosincu 20x0. godine. Očekivani vijek upotrebe je 5 godina, ostatak vrijednosti 8.000 KM. Očekivano korištenje u toku 5 godina upotrebe je kako slijedi: Godina Očekivani broj dana korištenja 20x1. 200 dana 20x2. 100 dana 20x3. 100 dana 20x4. 150 dana 20x5. 50 dana I. Izračunajte trošak amortizacije kamiona za svih pet godina njegova korištenja primjenom: a) linearne (pravocrtne) metode b) metode opadajućeg salda (koristeći stopu od 35%) c) funkcionalne metode II. Navedite u kojim okolnostima je metoda opadajućeg salda primjerenija od linearne metode? Rješenje I. IZRAČUN TROŠKOVA AMORTIZACIJE: a) Linearna metoda (5 bodova) Korištenjem linearne (pravocrtne) metode, amortizacija za svaku od 5 godina bit će: 68.000 – 8.000 Godišnji trošak amortizacije = = 12.000 KM 5 godina b) Metoda opadajućeg salda (10 bodova) Korištenjem metode opadajućeg salda, amortizacija za svaku od 5 godina bit će: Godina Izračun amortizacije IZNOS (KM) 20x1. 35% x 68.000 = 23.800,00 20x2. 35% x (68.000 – 23.800) = 35% x 44.200 = 15.470,00 20x3. 35% x (44.200 – 15.470) = 35% x 28.730 = 10.055,50 20x4. 35% x (28.730 – 10.055,5) = 35% x 18.674,5 = 6.536,08 20x5. 18.674,5 – 6.536,08 – 8.000 (ostatak vrijednosti) = 4.138,42 UKUPNO: 60.000,00 c) Funkcionalna metoda (10 bodova) Po funkcionalnoj metodi amortizacija za svaku od 5 godina izračunava se na sljedeći način: Ukupan broj dana upotrebe = 200 + 100 + 100 + 150 + 50 = 600 dana 68.000 – 8.000 Amortizacija po danu = = 100 KM 600 Godina 20x1. 20x2. 20x3. 20x4. 20x5.

Broj dana korištenja 200 100 100 150 50

Izračun amortizacije 200 dana x 100 KM 100 dana x 100 KM 100 dana x 100 KM 150 dana x 100 KM 50 dana x 100 KM UKUPNO:

IZNOS (KM) 20.000 10.000 10.000 15.000 5.000 60.000

II. ODGOVOR: (5 bodova) Metodu opadajućeg salda kao metodu amortizacije primjereno je koristiti umjesto linearne metode kad se smatra da je fer rasporediti veći dio ukupnog amortizacijskog iznosa u ranijim godinama, odnosno manji dio ukupnog amortizacijskog iznosa u kasnijim godinama, uz pretpostavku da ekonomske koristi od sredstva opadaju tokom vremena upotrebe sredstva.

105


(ISPITNI TERMIN: MAJ 2009.GODINE) 17. Analiza obaveza građevinskog preduzeća na datum bilansa stanja pokazala je sljedeće:   

priznate a neplaćene obaveze do datuma bilansa stanja iznose 500.000 KM, od čega se 200.000 KM odnosi na obaveze čiji je rok dospijeća istekao 30 dana prije datuma bilansa stanja od 200.000 KM obaveza čiji je rok dospijeća istekao, 50% se odnosi na obaveze prema dobavljačima sa kojim je ugovoreno plaćanje zatezne kamate po stopi od 1% mjesečno, u slučaju kašnjenja u njihovom izmirenju; procjenjuje se da će se izmirenje tih obaveza desiti 30 dana nakon datuma bilansa stanja iako nema konkretnih informacija o eventualno pokrenutim sudskim sporovima, Uprava građevinskog preduzeća procjenjuje da postoji vjerovatnoća da će se u odnosu na preostalih 50% neizmirenih obaveza čiji je rok dospijeća istekao, ukoliko ne budu izmirene prije datuma objave godišnjeg finansijskog izvještaja, desiti odlivi gotovine po osnovu plaćanja zateznih kamata.

Potrebno je: 1. izvršiti odgovarajuća knjiženja za potrebe izrade godišnjeg finansijskog izvještaja građevinskog preduzeća 2. objasniti kako se, u skladu sa MRS 37, klasifikuju obaveze i kako se korisnicima finansijskih izvještaja prezentiraju podaci o njima 3. objasniti adekvatan računovodstveni postupak za tretman troškova investicionog održavanja, u skladu sa MRS 16 i MRS 37. Rješenje 1. odgovarajuće knjiženje treba izvršiti samo u vezi sa iznosom ugovorenih zateznih kamata na obaveze čiji je rok dospijeća istekao do datuma bilansa stanja (200.000 x 50% x 2% = 2.000) i to: D - Rashodi kamata 1.000 D - Troškovi rezervisanja 1.000 P - Obaveze za zatezne kamate 1.000 P - Rezervisanja za ugovorene zatezne kamate 1.000 Obaveze po osnovu kamata koje će eventualno biti plaćene na preostale dospjele obaveze imaju tretman potencijalnih obaveza o kojim se korisnici finansijskih izvještaja informišu kroz note, odnosno zabilješke uz finansijski izvještaj. 10 bodova 2. prema MRS 37, obaveze mogu biti:  stvarne - obaveze koje su nastale do datuma bilansa stanja i čije izmirenje će dovesti do odliva ekonomskih koristi iz pravnog lica  procijenjene - radi se o rezervisanjima, odnosno obavezama koje nisu stvarno nastale do datuma bilansa stanja, ali za koje se procjenjuje da će nastati kao rezultat događaja koji su se desili do datuma bilansa stanja i koji će prouzrokovati odliv ekonomskih koristi iz pravnog lica u budućem periodu (u konkretnom slučaju, 1.000 KM knjiženih u korist rezervisanja predstavlja odliv gotovine kojeg će proizvesti kamate obračunate u januaru; ovaj iznos nije knjižen u korist obaveza za kamate, kao što je to slučaj sa obavezama za zatezne kamate koje se odnose na decembar i koje su, na osnovu ugovora sa dobavljačima, nastale do datuma bilansa stanja);  potencijalne - obaveze čiji će nastanak ili nenastanak biti potvrđeni nakon datuma bilansa stanja, kad se dese ili ako se ne dese događaji koji mogu prouzrokovati te obaveze (u konkretnom slučaju, ako obaveze prema dobavljačima ne budu izmirene prije datuma objave godišnjeg finansijskog izvještaja, građevinsko preduzeće će vjerovatno morati da plati i određene zatezne kamate, u suprotnom neće imati takvu obavezu); o potencijalnim obavezama korisnici finansijskih izvještaja informišu se kroz note, odnosno zabilješke uz finansijske izvještaje. 10 bodova 3. prema MRS 16, što je u skladu i sa MRS 37, izdaci po osnovu investicionog održavanja ne bi trebali da terete rashode perioda u kom su nastali; računovodstveni postupak ide ka tome da se nabavna vrijednost - cijena koštanja zamijenjenih dijelova nekretnina, postrojenja i opreme uključe u knjigovodstvenu vrijednost imovine koja je predmet održavanja, a da se iz nje isključi neotpisana vrijednost dotrajalih, odnosno 106


zamijenjenih dijelova. Ako ta (neotpisana) vrijednost nije poznata, iznos koji se rashoduje određen je nabavnom vrijednošću - cijenom koštanja novih dijelova. Nekad uobičajeni računovodstveni postupak, koji podrazumijeva mogućnost rezervisanja za troškove investicionog održavanja, nije u skladu sa MRS 37 i MRS 16. 10 bodova

107


18. Preduzeće «AB» imalo je sljedeće bilanse stanja za 2006. i 2007. godinu: Pozicija bilansa stanja

31.XII.2006.

31.XII.2007.

Zemljište Građevinski objekti Ispravak vrijednosti objekata Oprema Ispravak vrijednosti opreme Zalihe robe Potraživanja od kupaca Novčana sredstva Ukupna aktiva

30.000 120.000 - 40.000 70.000 - 25.000 20.000 18.000 7.000 200.000

30.000 120.000 - 43.000 95.000 - 33.000 17.000 24.000 5.000 215.000

Obaveze prema dobavljačima Obaveze za poreze Obaveze po dugoročnim kreditima Izdane obveznice (dugoročne) Zadržana (akumulirana) dobit Upisani kapital (redovne dionice) Ukupna pasiva

23.000 3.000 40.000 10.000 17.000 107.000 200.000

16.000 2.000 30.000 35.000 25.000 107.000 215.000

Podaci iz bilansa uspjeha su sljedeći: Prihod od prodaje Nabavna vrijednost prodane robe Bruto dobit Dobitak od prodaje stroja Rashod za amortizaciju Izdaci za plaće Administrativni i drugi rashodi Rashod za kamate Rashod za porez Neto dobit

200.000 - 125.000 75.000 2.000 - 18.000 -20.000 - 12.000 - 1.000 - 6.000 20.000

Dopunski podaci s knjigovodstvenih računa ukazuju sljedeće: 2. Kupljeno je postrojenje za 40.000 KM, a za 10.000 KM prodan je stroj nabavne vrijednosti 15.000 KM i akumulirane amortizacije 7.000 KM (ostvaren je dobitak od prodaje u iznosu 2.000 KM); 3. Izdane su obveznice za novčana sredstva 25.000 KM: 4. Otplaćen je dio glavnice dugoročnog kredita u iznosu 10.000 KM; 5. Plaćeno je 12.000 KM na ime dividendi. Potrebno je uraditi sljedeće: i. Izraditi izvještaj o novčanim tokovima po neizravnoj (indirektnoj) metodi za razdoblje 1.I.-31.XII.2007. ii. Koja mjera predstavlja kontrolno stanje novca i novčanih ekvivalenata? Koliko ona iznosi u ovom primjeru? Komentirajte rezultat; Rješenje a) IZVJEŠTAJ O NOVČANIM TOKOVIMA – NEIZRAVNA METODA Novčani tok od poslovnih aktivnosti 0. Neto dobit 1) Korekcije zbog nenovčanih rashoda: + Amortizacija materijalne imovine 2) Korekcije radi vremenskih razlika:

20.000 18.000 18.000 - 11.000 108


– + – –

Povećanje potraživanja od kupaca Smanjenje zaliha Smanjenje obveza prema dobavljačima Smanjenje obveza za poreze 3) Korekcije zbog neposlovnih dobitaka i gubitaka: – Dobitak od prodaje opreme I. Neto novčani tok od poslovnih aktivnosti

(18.000 – 24.000) (20.000 – 17.000) – (23.000 – 16.000) – (3.000 – 2.000) - 2.000 0 + (1) + (2) + (3)

- 6.000 3.000 - 7.000 - 1.000 - 2.000 25.000

Novčani tok od investicijskih aktivnosti + Prihod (primitak) od prodaje stroja – Kupnja postrojenja II. Neto novčani tok od investicijskih aktivnosti

10.000 - 40.000 - 30.000

Novčani tok od financijskih aktivnosti + Primitak od izdavanja obveznica – Povrat pozajmljenih sredstava (dugoročni krediti) – Isplaćene novčane dividende III. Neto novčani tok od financijskih aktivnosti Neto povećanje (smanjenje) gotovine ukupno (I+II+III)

25.000 - 10.000 - 12.000 3.000 - 2.000

Novac i novčani ekvivalenti na početku razdoblja (1.I.2007.)

7.000

Novac i novčani ekvivalenti na kraju godine (31.XII.2007.)

5.000

b) ZARADA OD NOVČANOG TOKA (Cash Flow Earnings) Kontrolno stanje novca predstavlja mjera koja se zove ZARADA OD NOVČANOG TOKA, a izračunava se po obrascu: ZARADA OD NOVČANOG TOKA (CFE) = NETO DOBIT + AMORTIZACIJA U ovom primjeru zarada od novčanog toka iznosi (20.000 + 18.000) 38.000 KM.

Komentar: Umjesto novca koji se prema bilanci uspjeha trebao pojaviti u «novčaniku» poduzeća u svoti od 38.000 KM, stvarni novčani tok je negativan i iznosi -2.000 KM. Prema tome, rezultat stvarnog novčanog toka pokazuje «prekomjerni» odljev novca u svoti od 40.000 KM. Razlozi takvog stanja su sljedeći:  negativan novčani tok od investicijskih aktivnosti nije u odgovarajućoj mjeri pokriven iz financijskih aktivnosti (tek 3.000 neto primitaka od financijskih aktivnosti naspram 30.000 neto izdataka od investicijskih aktivnosti), tj. stjecanje dugotrajne (materijalne) imovine je izvršeno iz tekućih sredstava;  povećanje salda na računu potraživanja od kupaca za 6.000 KM uz istodobno smanjenje tekućih obveza (prema dobavljačima i za poreze) za ukupno (7.000 + 1.000) 8.000 KM;  pozitivan učinak na neto novčani tok imalo je tek smanjenje zaliha trgovačke robe i to u svoti od 3.000 KM.

109


(ISPITNI TERMIN: NOVEMBAR 2008.GODINE) 19. Uprava trgovačkog preduzeća usvojila je računovodstvenu politiku za ispravku vrijednosti potraživanja od kupaca prema kojoj se iznos ispravke računa pomoću metode ''zastarjelosti potraživanja''. Vaš zadatak je: (a) da na praktičnom primjeru prikažete primjenu te metode (b) da navedete koje je od računovodstvenih načela direktno povezano sa zahtjevom da se vrši ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca i da objasnite to načelo (c) da prikažete način evidentiranja izračunatih iznosa ispravke i objasnite kako se njihovo evidentiranje odražava na finansijski izvještaj trgovačkog preduzeća Rješenje 1. Saldo nenaplaćenih potraživanja na datum bilansa stanja treba rasporediti na određene grupe prema kriterijumu zastarjelosti, na primjer, na sledeći način: - 1. grupa: potraživanja koja nisu starija od 30 dana - 2. grupa: potraživanja starosti od 30 do 60 dana - 3. grupa: potraživanja starosti od 60 do 90 dana - 4. grupa: potraživanja starosti od 90 do 120 dana, itd. Na iznos potraživanja u svakoj od grupa definisanih na opisani način primjenjuje se određena stopa (ne)naplativosti, određena prema iskustvenoj metodi. Karakteristike svake grupe potraživanja, kao i stope otpisa, određuje Uprava, uzimajući pri tom karakteristike samog preduzeća, djelatnosti u kojoj se nalazi, karakteristike tržišta, itd. Odabrani kriterijumi se, po pravilu, primjenjuju tokom više obračunskih perioda. 10 bodova 2. Ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca direktno je povezana sa računovodstvenim načelom opreznosti čiji cilj je oprezno odmjeravanje finansijskog rezultata perioda što se postiže vrednovanjem sredstava po principu niže vrijednosti i obaveza po principu više vrijednosti. Načelo opreznosti počiva na dva principa: - principu realizacije, u skladu s kojim u bilans uspjeha treba uključiti samo realizovane dobitke i - principu impariteta prema kojem u bilans uspjeha treba uključiti sve gubitke, bilo da su realizovani ili ne. 10 bodova 3. Ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca knjiži se terećenjem ostalih (vanrednih) rashoda perioda i odobravanjem korektivnog (obično analitičkog) računa: Ispravka vrijednosti (sumnjivih i spornih) potraživanja od kupaca. Dakle, knjiženje izračunatih iznosa ispravke vrijednosti potraživanja od kupaca dovodi do povećanja rashoda perioda u bilansu uspjeha, odnosno smanjivanja tekuće aktive i trajnih izvora (neto dobitka) u bilansu stanja, za isti iznos. 10 bodova

110


20. Sljedeći podaci izvučeni su iz bilance stanja na 31.XII.2007. i bilance uspjeha za razdoblje 1.I.-31.XII. 2007. poduzeća „XY“ d.o.o.: Podaci iz bilance stanja: Zgrade Ispravak vrijednosti zgrada Strojevi Ispravak vrijednosti strojeva Zalihe Potraživanja Novac AKTIVA (ukupno) Vlastiti kapital Obveze prema dobavljačima Obveze za dugoročne kredite

750.000 (225.000) 375.000 (132.500) 37.000 25.000 23.000 ? ? 22.500 200.000

Podaci iz bilance uspjeha: Prihodi od prodaje Troškovi za prodano Bruto dobit Troškovi uprave i administracije Operativna dobit Kamate na kredite (rashod financiranja) Dobit prije oporezivanja Porez na dobit (10%) Dobit poslije oporezivanja Amortizacija (za 2007. godinu)

175.000 77.500 ? 50.750 ? 23.250 ? ? ? 40.000

Potrebno je uraditi sljedeće: b) Izračunati iznose stavki koje su u gornjoj tablici označene s oznakom „?“ c) Na temelju navedenih (i izračunanih) podataka za poduzeće „XY“, IZRAČUNATI dati komentar sljedećih pokazatelja solventnosti: (1) udjel tuđeg kapitala; (2) odnos ukupnih obveza i glavnice; (3) odnos pokrića kamata; (4) stupanj zaduženosti; (5) faktor zaduženosti (broj godina); (6) koeficijent financijske stabilnosti. d) Na temelju dobivenih rezultata donijeti zaključak – procjenu solventnosti poduzeća „XY“. Rješenje a) (5 bodova) Podaci iz bilance stanja: Zgrade Ispravak vrijednosti zgrada Strojevi Ispravak vrijednosti strojeva Zalihe Potraživanja Novac AKTIVA (ukupno) Vlastiti kapital Obveze prema dobavljačima Obveze za dugoročne kredite

750.000 (225.000) 375.000 (132.500) 37.000 25.000 23.000 852.500 630.000 22.500 200.000

Podaci iz bilance uspjeha: Prihodi od prodaje Troškovi za prodano Bruto dobit Troškovi uprave i administracije Operativna dobit Kamate na kredite (rashod financiranja) Dobit prije oporezivanja Porez na dobit (10%) Dobit poslije oporezivanja

175.000 77.500 97.500 50.750 46.750 23.250 23.500 2.350 21.150

b) (20 bodova) Dugoročne obveze s fiksnom kamatom = Dugoročne obveze s fiksnom kamatom + Vlastiti kapital 200.000 200.000 = = = 24,10% 200.000 + 630.000 830.000 Budući je kontrolna mjera max. 30-35%, poduzeće ima dovoljnu sposobnost pokrića svojih dugoročnih obveza na vrijeme. Udjel tuđeg kapitala

Odnos ukupnih obveza i glavnice

=

=

Ukupne obveze Vlastiti kapital

=

200.000 + 22.500 630.000

=

222.500 = 0,3531 (0,35) ili 35,31% 630.000 111


Kontrolna mjera je 1:1, a ovaj odnos od 0,35:1 nam govori da poduzeće nije zaduženo preko vrijednosti vlastitog kapitala što je zadovoljavajući odnos. Operativna dobit 46.750 Odnos = = = 2,01 pokrića kamata Troškovi kamata 23.250 Odnos pokrića kamata od 2,01 puta nam govori da je operativna dobit 2 puta veća od plaćenih kamata. Kontrolna mjera u praksi je 3:1 (više od 1 ugrubo). Poduzeće je relativno sposobno podmirivati svoje obveze prema kreditorima (treba uzeti u obzir sektorsku granu poduzeća), te postoji stanovit stupanj vjerojatnosti da će oni naplatiti svoju kamatu. Ukupne obveze 222.500 Stupanj = = = 26,10% zaduženosti Ukupna aktiva 852.500 O.K. – kontrolna mjera je manje od 50%. Faktor zaduženosti, broj godina

Ukupne obveze 200.000 + 22.500 = Profit (neto dobit)+ Amortizacija 21.150 + 40.000 222.500 = = 3,64 < 5 godina Prema tome, O.K. 61.150 =

=

Vlastiti kapital + dugoročne obveze 630.000 + 200.000 = = Dugotrajna imovina + zalihe 767.500 + 37.000 830.000 = = 1,0317 804.500 Kontrolna mjera je 1:1, a u ovom slučaju je 1,0317: 10 tako da možemo reći kako imovina i zalihe nisu financirane iz kratkoročnih izvora. Koeficijent financijske stabilnosti

=

c) (5 bodova) Zaključak bi bio da poduzeće ima prilično dobre rezultate pokazatelja solventnosti, tj. postoji dugoročna financijska stabilnost unutar kapitalne i financijske strukture poduzeća.

112


(ISPITNI TERMIN: MAJ 2008.GODINE) 21. Društvo „AX“ d.d. u bilansu stanja (na dan 31.XII.2007.) i bilansu uspjeha (za razdoblje 1.I.-31.XII.2007.) iskazalo je sljedeće vrijednosti:

POZICIJA

BILANS STANJA na dan 31.XII.2007. 2007. godina u 000 KM u 000 KM

AKTIVA Ne-tekuća (stalna) sredstva Tekuća sredstva Zalihe Potraživanja (od kupaca) Novčana sredstva Ukupno tekuća sredstva SREDSTVA (ukupno) PASIVA Kapital i rezerve Osnovni kapital Zadržana dobit Rezerve Ukupno kapital i rezerve Ne-tekuće obaveze Bankovni krediti Dužnički instrumenti (10%-tni) Ukupno ne-tekuće obaveze Tekuće obaveze Dug po bankovnom računu Obaveze prema dobavljačima Obaveze za poreze Obaveze za dividende Ukupno tekuće obaveze KAPITAL I OBAVEZE (ukupno)

POZICIJA

2006. godina u 000 KM u 000 KM

3.700 1.280 2.460 160

2.860 980 2.160 240

3.900 7.600

3.000 450 640

3.380 6.240

3.000 150 200 4.090

600 1.000

3.350 450 750

1.600 220 1.500 60 130

1.200 160 1.380 40 110

1.910 7.600

BILANS USPJEHA za razdoblje 1.I.-31.XII.2007 2007. godina (u 000 KM) 22.400 16.920 5.480 3.270 1.090 1.120

1.690 6.240

2006. godina (u 000 KM) 19.500 13.650 5.850 3.804 1.268 778

Prihodi od prodaje Troškovi za prodano Bruto dobit Troškovi uprave i prodaje Troškovi distribucije Operativna dobit Rashodi finansiranja: Kamata po dugoročnim kreditima 160 120 Kamata na dug po tekućem računu 30 18 Ukupno rashodi finansiranja 190 138 Dobit prije oporezivanja 930 640 Porez na dobit 100 70 Dobit poslije oporezivanja 830 570 U sljedećoj tabeli navedeni su pokazatelji izračunati za društvo „AX“ d.d., temeljeni na njegovim izvještajima za prethodnu (2006.) godinu, i posljednji prosječni pokazatelji za sektor. “AX” d.d. Sektorski prosjek 2006. godina 113


Povrat na uloženi dugoročni kapital (ROCE) Dobit prije kamate i poreza (PBIT) Bruto profitna marža Obrt sredstava Tekuća likvidnost Trenutna likvidnost Razdoblje naplate potraživanja Razdoblje plaćanja obveza Obrt zaliha Udjel tuđeg kapitala ( ) * Stanje zaliha 1.I.2006. godine iznosilo je 1.070.000 KM.

16,70% 3,90% 30% 4,29 2,00 1,42 40 dana 37 dana 13,3 (*) 26,37%

17,50% 4,47% 32,25% 4,13 1,97 1,35 50 dana 48 dana 17,7 32,37%

Potrebno je uraditi slijedeće: (d) Izračunati uporedive pokazatelje (s dva decimalna mjesta gdje je to prikladno) za društvo „AX“ d.d., za godinu koja završava s 31. prosinca 2007. godine. Svi obračuni trebaju biti jasno prikazani (e) Napišite izvještaj za upravu društva s analizom performansi društva „AX“ d.d., upoređujući rezultate s prethodnom (2006.) godinom i prosjekom sektora

114


22. Dioničko društvo ''ABC'' d.d. je u bilansu uspjeha za 2007. godinu iskazalo neto dobitak u iznosu od 50.000 KM. Potrebno je izračunati njegov neto novčani tok iz poslovnih aktivnosti, ako se na posmatrani obračunski period odnose sljedeće informacije:  -

u bilansu uspjeha društva prezentovani su, pored ostalog: troškovi amortizacije u iznosu od 20.000 troškovi rezervisanja za materijalne troškove u iznosu od 10.000 prihodi od ukidanja rezervisanja u iznosu od 5.000 prihodi po osnovu promjene vrijednosti zaliha učinaka u iznosu od 30.000 rashodi po osnovu ispravke vrijednosti potraživanja od kupaca u iznosu od 10.000 dobici od prodaje opreme u iznosu od 5.000, a gubici po osnovu rashodovanja neotpisane vrijednosti rashodovane opreme u iznosu od 10.000 KM  povećanje vrijednosti krajnjeg u odnosu na početno saldo potraživanja od kupaca iznosi 20.000  smanjenje vrijednosti krajnjeg u odnosu na početno saldo zaliha iznosi 10.000  smanjenje vrijednosti krajnjeg u odnosu na početno saldo obaveza prema dobavljačima iznosi 20.000  preduzeće je od ukupno ostvarenog neto dobitka, dio od 10.000 utvrdilo direktno u bilansu stanja, prenosom iskorišćenog salda revalorizacionih rezervi formiranih u skladu sa MRS 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema  izvršena je emisija 1.000 dionica nominalne cijene 10 KM po dionici – dionice su prodate po cijeni od 12 KM po dionici  izvršena je emisija dugoročnih obveznica po nominalnoj vrijednosti u količini od 1.000 komada – nominalna cijena jedne obveznice je 100 KM  izvršen je reprogram dospjelih poreskih obaveza u iznosu od 100.000 KM na period od 3 godine uz grejs period od 6 mjeseci Novčani tok iz poslovnih aktivnosti treba izračunati pomoću indirektne metode.

1. Rješenje a)

15 bodova 20X7.

20X6.

Sektorski prosjek

I. Profitabilnost i povrat na kapital ROCE Return on capital employed

Operativna dobit – kamate na kratk. kredite / Pasiva – tekuće obveze = 1.120 – 30 / 7.600 – 1.910 = = 778 – 18 / 6.240 – 1.690 = = 1.090 / 5.690 = 19,16% = 760 / 4.550 = 16,70%

PBIT Profit before interest and tax

Dobit prije poreza + kamate na dugoročne kredite / Prihod od prodaje = 930 + 160 / 22.400 = = 640 + 120 / 19.500 = = 1.090 / 22.400 = 4,87% = 760 / 19.500 = 3,90%

Bruto profitna marža Bruto dobit / Prihod od prodaje Gross profit margin = 5.480 / 22.400 = 24,46% Obrt sredstava Asset turnover

= 5.850 / 19.500 = 30%

Prihod od prodaje / Uloženi dugoročni kapital = 22.400 / 4.090 + 1.600 = = 19.500 / 3.350 + 1.200 = = 22.400 / 5.690 = 3,94 puta = 19.500 / 4.550 = 4,29 puta

17, 50%

4,47%

32,25%

4,13 puta

II. Likvidnost i upravljanje obrtnim kapitalom Tekuća likvidnost Current ratio

Tekuća imovina / Tekuće obveze 3.900 / 1.910 = 2,04

Trenutna likvidnost Quick ratio

Tekuća imovina – Zalihe / Tekuće obveze 3.900 – 1.280 / 1.910 = 1,37 3.380 – 980 / 1.690 = 1,42

Razdoblje naplate

Potraživanja / Prihod od prodaje x 365

3.380 / 1.690 = 2,00

1,97 1,35 115


potraživanja

= 2.460 / 22.400 x 365 = 40 dana

Razdoblje plaćanja obveza

Dobavljači / Nabavke (Troškovi za prodano) x 365 = 1.500 / 16.920 x 365 = 32 dana 1.380 / 13.650 x 365 = 37 dana

Obrt zaliha

Troškovi za prodano / Prosječno stanje zaliha = 16.920 / (980 + 1.280) : 2 = = 13.650 / (1.070 + 980) : 2 = = 16.920 / 1.130 = 15 puta = 13.650 / 1.025 = 13,3 puta

Inventory turnover

= 2.160 / 19.500 x 365 = 40 dana

50 dana 48 dana

17,7 puta

III. Financijska poluga Udjel tuđeg kapitala

Dugoročne obveze s fiksnom kamatom / Kapital (i rezerve) + Dugoročne obveze s fiksnom kamatom

Capital gearing (leverage)

= 1.600 / 4.090 + 1.600 = 28,12%

= 1.200 / 3.350 + 1.200 = 26,37%

32,37%

116


(b)

(15 bodova) IZVJEŠĆE

Za:

Uprava društva

Od:

Računovođa

Predmet: Analiza performansi društva „AX“ d.d. Datum: xx/xx/xx Povrat na uloženi dugoročni kapital (ROCE) se značajno povećao u 2007. godini (na 100 KM uloženog dugoročnog kapitala ostvareno je 19,16 KM dobiti) i sada je veći od sektorskog prosjeka. Dobit prije poreza i kamata (PBIT) pokazuje kolika bi dobit prije oporezivanja bila ostvarena ako bi aktivnost društva financirala iz vlastitih sredstava (bez uzimanja dugoročnih posudbi). Za 2007. godinu društvu „XY“ nakon podmirenja svih troškova, osim kamata na dugoročne kredite, ostaje 4,87% prihoda za pokriće troškova financiranja i dobitak. To je povećanje za oko 12,5% u odnosu na 2006. godinu, te za 8% bolji rezultat od sektorskog prosjeka. Bruto profitna marža je pak prilično niža nego u prethodnoj godini i iznosi samo 75% sektorskog prosjeka. To ukazuje da je došlo ili do promjene u strukturi troškova ili do promjene metode alokacije troškova između dva razdoblja. U svakom slučaju ovo je značajna promjena koja zahtijeva detaljniju analizu troškova i prodajnih cijena. Obrt sredstava u 2007. godini je smanjen za oko 8% u odnosu na 2006. godinu, a pao je i ispod sektorskog prosjeka. Pad obrta sredstava može biti rezultat smanjenja efikasnosti njihova korištenja ili činjenice da se sredstva stečena u 2007. godini još nisu potpuno uključila u poslovanje. Dugoročniji trend bi dao jasniju sliku. Tekuća likvidnost se neznatno poboljšala tijekom godine i neznatno je viša od sektorskog prosjeka. Također je u razini zadovoljavajućeg odnosa (2:1). Pokazatelj trenutne likvidnosti je neznatno opao ali je još uvijek bolji od sektorskog prosjeka. To ukazuje da društvo „AX“ nema problema s kratkoročnom likvidnošću i da ne bi trebalo biti poteškoća u plaćanju obveza po dospijeću. Razdoblje naplate potraživanja od kupaca nepromijenjeno je u odnosu na 2006. godinu, ali je i dalje znatno kraće od sektorskog prosjeka. Međutim, u budućnosti bi moglo doći pritiska od strane kupaca za povećanjem razdoblja kreditiranja. Razdoblje kreditiranja od strane dobavljača je smanjeno s 37 dana od dana nabavke na 32 dana, i mnogo je kraće od sektorskog prosjeka. Stoga bi se mogla financirati dodatna potraživanja ugovaranjem boljih uvjeta kreditiranja od strane dobavljača. Broj obrtaja zaliha je povećan u odnosu na 2006. godinu, ali je i dalje manji od sektorskog prosjeka. Međutim, povećanje zaliha na datum bilance ukazuje na sporiji obrtaj zaliha u idućem razdoblju. Pritom, postoji opasnost da bi zalihe mogle uključivati određene zastarjele stavke koje zahtijevaju otpis. Relativno povećanje razine zaliha je financirano povećanjem duga po tekućem računu koji se može smanjiti ako se smanji razina zaliha. Visoke razine zaliha, dugovi po tekućem računu i potraživanja u usporedbi s obvezama prema dobavljačima ukazuju da je društvo radno intenzivno ili da je u njemu značajna dodana vrijednost ugrađena u proizvod. III. Financijska poluga Udjel tuđeg kapitala neznatno je narastao tijekom godine, ali je još uvijek ispred sektorskog prosjeka. Kako je povrat na uloženi dugoročni kapital blizu dvostruke kamatne stope na dužničke instrumente, profitabilnost će vjerojatno rasti s umjerenim povećanjem razine poluge. 2. Rješenje 50000 + 20000 amortizacija + 10000 rezervisanja - 5000 prihodi od ukidanja rezervisanja - 30000 promjena vrijednosti zaliha +10000 ispravka vrijednosti 117


- 5000 dobici od prodaje opreme +10000 gubici po osnovu rashodovanja opreme - 20000 kupci +10000 zalihe -20000 dobavljači 30000 neto novčani tok iz poslovnih aktivnosti

118


(ISPITNI TERMIN: NOVEMBAR 2007) 23. Dioničko društvo je na počektu obračunskog perioda imalo emitovanih 100.000 običnih dionica. Na dan 1. jula dodatno je emitovalo novih 20.000 običnih dionica po punoj tržišnoj cijeni. U bilansu uspjeha za posmatrani period Društvo je utvrdilo neto dobitak od 220.000. Vaš zadatak je da: 1. izračunate zaradu po dionici (EPS) 2. objasnite na koji način se zainteresovanim korisnicima finansijskih izvještaja Društva prezentuje podatak o visini zarade po dionici 3. objasnite motiv Društva da prezentuje navedeni pokazatelj i razloge koje imaju ili mogu imati korisnici finansijskih izvještaja da saznaju kolika je zarada po dionici! Rješenje: 1. Ponderisani prosječni broj običnih akcija treba izračunati na sledeći način: -100.000 akcija x 6/12 = 50.000 -120.000 akcija x 6/12 = 60.000 -ukupan broj akcija koje se koriste za izračunavanje EPS-a = 50.000 + 60.000 = 110.000 -zarada po akciji (EPS) = 220.000 / 110.000 = 2 n.j. 2. U skladu sa MRS 33 – Zarada po akciji, podatak o visini zarade po akciji može biti prezentovan na dva načina: -na glavnom obrascu bilansa uspjeha ili -u okviru nota uz finansijske izvještaje 3. Podatak o visini zarade po akciji direktno je povezan sa interesom postojećih ili potencijalnih investitora da kupuju akcije, odnosno da investiraju u kapital Društva ukoliko se Uprava odluči da vrši novu emisiju akcija. Rast zarade po akciji i rast interesa kod potencijalnih investitora kreću se u istom pravcu. Isti slučaj je i sa padom zarade po akciji. Osim što ima obavezu, akcionarsko društvo ima i interes da objavi visinu zarade po akciji, kako onda kad želi stimulisati trgovinu akcijama Društva, tako i onda kad postoji namjera da se interes investitora smanji (na primjer zbog namjere otkupa sopstvenih akcija). Prema tome, pokazatelj o zaradi po akciji može pozitivno uticati na rast tržišne cijene akcija a time i stvaranje pretpostavki za dodatnu emisiju akcija pod povoljnim uslovima za Društvo. U suprotnom, on će uticati na stvaranje pretpostavki za povoljan otkup sopstvenih akcija. S druge strane, interes postojećih ili potencijalnih investitora za kupovinom akcija može biti: - kratkoročan, tj. vezan za namjeru da se u kratkom roku zaradi na kupoprodaji akcija nekog preduzeća ili - dugoročan, ukoliko investitor računa i na prinos u vidu dividende, pri čemu podatak o visini zarade po akciji može biti od presudnog značaja za odluku investitora da zadrži, odnosno da kupi ili proda akcije nekog preduzeća.

119


24. BILANS STANJA ZA GODINU 20X2, 31.12. 20X2 $000

20X1 $000

Sredstva Stalna sredstva Materijalna sredstva Nematerijalna sredstva Ulaganja Tekuća sredstva Zalihe Potraživanja Kratkoročna investiranja Gotovina u blagajni Ukupna sredstva Vlasnički kapital i obaveze Kapital i rezerve Dionički kapital ($1 redovna dionica) Račun premije dionice Rezerve za revalorizaciju Zadržana zarada Dugoročne obaveze Dugoročni kredit Tekuće obaveze Obaveze prema dobavljačima Bankovna prekoračenja Porez Predložene dividende Ukupno vlasnički kapital i obaveze

380 250 -

305 200 25

150 390 50 2 1.222

102 315 1 948

200 160 100 160

150 150 91 100

170

50

127 85 120 100 1.222

119 98 110 80 948

BILANS USPJEHA ZA GODINU 20X2, 31.12.

Obrt (prihod od prodaje) Cijena prodaje (trošak prodaje) Bruto dobit Troškovi distribucije Administrativni troškovi Operativni dobitak Dobivena kamata Plaćena kamata Dobit na uobičajenim aktivnostima prije oporezivanja Porez Dobit prije poreza Dividende Zadržana dobit za godinu

u $000 2.553 1.814 739 125 264 350 25 75 300 140 160 100 60

Imamo slijedeće informacije. (a) Primici od prodaje stalnih sredstava investiranja iznose $30.000. (b) Inventar i instalacije sa nabavnom cijenom od $85.,000 i neto knjigovodstvenom vrijednošću od $45.000 prodati za $32.000 tokom godine. (c) Slijedeća informacija odnosi se na materijalna stalna sredstva. 31.12.20X2

31.12.20X1 120


$'000 720 340 380

Cijena Akumulirana amortizacija Neto knjigovodstvena vrijednost

$'000 595 290 305

(d) 50,000$ redovnih dionica emitovane su tokom godine po cijeni od 20 centi po dionici. Potrebno Napraviti izvještaj o gotovinskom toku za godinu 20X2 31. decembar, koristeći format koji je dat u MRS 7. Rješenje: IZVJEŠTAJ O GOTOVINSKOM TOKU ZA GODINU 20X2 31. DECEMBAR $000 $000 Neto gotovinski tokovi od operativnih aktivnosti Operativna dobit 350 Trošak amortizacije 90 Gubitak od prodaje materijalnih nekurentnih sredstava (45-32) 13 Dobit od prodaje stalnih sredstava investiranja (5) (Povećanje)/smanjenje zaliha (48) (Povećanje)/smanjenje potraživanja (75) Povećanje/(smanjenje) obaveza prema dobavljačima 8 Gotovina prikupljena od operativnih aktivnosti 333 Dobivena kamata 25 Plaćena kamata (75) Plaćene dividende (80) Plaćeni porez (110 + 140 -120) (130) Neto gotovinski tokovi od operativnih aktivnosti 73 Gotovinski tokovi od aktivnosti investiranja Plaćanja za nabavku materijalnih stalnih sredstava Plaćanja za nabavku nematerijalnih stalnih sredstava Primici od prodaja materijalnih stalnih sredstava Primici od prodaja stalnih sredstava investiranja Neto gotovina od aktivnosti investiranja Gotovina od aktivnosti finansiranja Emisija dioničkog kapitala Dugoročni kredit Neto gotovinski tokovi od finansiranja

(189)

60 120

Povećanje gotovine i ekvivalenata gotovine (Zabilješka) Gotovina i ekvivalenti gotovine 1.1.X2 (Zabilješka) Gotovina i ekvivalenti gotovine 31.12.X2 (Zabilješka)

(201) (50) 32 30

180 64 (97) 33

Zabilješka: Analiza stanja gotovine i ekvivalenata gotovine pokazani su u bilansu stanja 20X2 20X1 Promjena u godini $000 $000 $000 Gotovina u blagajni 2 1 1 Kratkoročna ulaganja 50 50 Bankovna (85) (98) 13 prekoračenja (33) (97) (64)

121


Obrtni 1.Trošak amortizacije $$00 $000 Amortizacija sa 31.12.20X2 340 Amortizacija sa 31.12.20X1 290 Amortizacija na prodata sredstva (85 - 45) 40 250 Trošak za godinu 90 2.Kupovina stalnih sredstava MATERIJALNA STALNA SREDSTVA $000 Stanje b/d l.l.X2 595 Rashodovanja Revalorizacija (100-91) 9 Nabavke (broj sa stanja) 201 Stanje c/d 31.12.X2 805

$000 85 720 805

122 [email protected]


(ISPITNI ROK: JULI 2007) 25. Sljedeće informacije su izvučene iz nedavno objavljenog izvještaja DG. BILANS STANJA NA DAN 30.APRILA 20X9 u $000

u $000 Sredstva Stalna sredstva Tekuća sredstva Zalihe Potraživanja Gotovina Ukupno tekuća sredstva Ukupna sredstva Kapital i obaveze Kapital i rezervisanja Redovni dionički capital Rezervisanja Dugoročne obaveze 10%-tni dužnički instrumenti Kratkoročne obaveze Dug po tekućem računu Dobavljači Oporezivanje Dividende

20X8 u $000

u $000

1.850

1.430

640 1.230 80

490 1.080 120 1.950 3.800

1.690 3.120

800 1.245

800 875 2.045

1.675

800

600

110 750 30 65

80 690 20 55 955 3.800

Ukupni kapital i obaveze

845 3.120

IZDVOJENO IZ BILANSA USPJEHA Prodaja Troškovi prodaje Neto dobit prije poreza Ovo je nakon rashodovanja: Amortizacija Kamata po dužničkim instrumentima Kamata na dug po tekućem računu Naknada za reviziju

20X9 u $000 11.200 8.460

20X8 u $000 9.750 6.825

360 80 15 12

280 60 9 10

Sljedeći pokazatelji su pokazatelji obračunati za DG, bazirani na njegovim izvještajima za prethodnu godinu, i najnoviji prosječni sektorski pokazatelji. DG Sektorski 30 April 20X8 prosjek ROCE (uposleni kapital = kapital i dužnički instrumenti) 16.70% 18.50% Dobit/prodaja

3.90%

4.73%

Obrt sredstava

4.29

3.91

Tekuća likvidnost

2.00

1.90

Trenutna likvidnost

1.42

1.27

30.00%

35.23%

Granična bruto dobit



Period naplate potraživanja

40 dana

52 dana

Period plaćanja obaveza

37 dana

49 dana

13.90

18.30

26.37%

32.71%

Obrt zaliha Finansijska poluga

Uradite: (a) Izračunajte uporedive pokazatelje (sa dva decimalna mjesta gdje je prikladno) za DG za godinu završno sa 30. aprila 20X9. Svi obračuni moraju biti jasno prikazani. (b) Napišite izvjestaj za odbor direktora sa analizom uspješnosti DG, poredeći rezultate sa prethodnom godinom i prosjekom sektora.

Rješenje: (a) (15 bodova) 20X8

ROCE

= (320+60)/2.275 = 16,70%

20X9

Sektorski prosjek

= (465+80)/2.845 = 19,16%

Dobit/Prodaja = (320+60)/9.750 = 3,90%

= (465+80)/11.200 =4,87%

Obrt sredstava = 9.750/2.275 = 4,29x

= 11.200/2.845 = 3,94x

Tekuća likvidnost = 1.690/845 = 2,00

= 1.950/955 = 2,04

Trenutna likvid. = (1.080+120)/845 = 1,42

18,50% 4,73% 3,91x 1,90

= (1.230+80)/955 = 1,37

1,27

Granična bruto= (9.750-6.825)/9.750=30,00% =(11.200-8.460)/11.200=24,46% 35,23% dobit 20X8

20X9

Sektorski prosjek

Naplata potraživanja=1.080/9.750x365=40dana =1.230/11.200x365=40dana Plaćanje obaveza = 690/6.825x365= 37dana Obrt zaliha

= 6.825/490=13,9x

Finansijska poluga= 600/2.275=26,37%

= 750/8.460x365=32dana

52dana 49dana

= 8.460/640= 13,2x

18,30x

=800/2.845=28,12%

32,71%

(b) (15 bodova) IZVJEŠTAJ Za: Od: Predmet:

Odbor direktora Racunovoda Analiza uspješnosti DG

Datum:xx/xx/xx

Trgovina i profitabilnost 124 [email protected]


Povrat na uposleni kapital se značajno poboljšao između 20X8 i 20X9, i sada je veći od sektorskog prosjeka. Neto dobit kao proporcija prodaje se takode vidljivo poboljšala izmedu godina i takodje je neznatno ispred sektorskog prosjeka. Bruto marža je ipak prilično niža nego u prethodnoj godini i iznosi samo 70% sektorskog prosjeka. Ovo nam govori da je došlo ili do promjene u strukturi troškova DG-a ili do promjene metoda alokacije troškova između perioda. U svakom slučaju ovo je značajna promjena koja zahtijeva ispitivanje. Preduzeće bi moglo biti u periodu tranzicije s obzirom da je prodaja narasla za blizu 15% u godini i čini se da su nabavljena nova dugoročna sredstva. Obrt sredstava je opao između perioda iako je iznos za 20X9 u ravni sa sektorskim prosjekom. Ovo smanjenje možda govori da se efikasnost korištenja sredstava pokvarila ili da se sredstva stečena u 20X9 još nisu potpuno uključila u poslovanje. Dugoročniji trend bi dao jasniju sliku.

(ii)

Likvidnost i upravljanje obrtnim kapitalom

Tekuća likvidnost se neznatno poboljšala tokom godine i neznatno je viša od sektorskog prosjeka. Takođe je u nivou sa onom zadovoljavajućom (2:1). Trenutni pokazatelj je neznatno opao ali je još uvijek bolji od sektorskog prosjeka. Ovo nam ukazuje da DG nema problema sa kratkoročnom likvidnosti i da ne bi trebalo biti poteškoća u plaćanju obaveza po dospijeću. Potraživanja kao proporcija prodaje su nepromijenjena od 20X8 i znatno su niža od sektorskog prosjeka. Samim tim postoji malo mogućnosti da se ona i dalje smanje iI u budućnosti bi moglo do pritiska od strane kupaca da se poveća period kreditiranja. Period kreditiranja od dobavljača je smanjen sa 37 dana od nabavke na 32 dana, i mnogo je manji od sektorskog prosjeka, stoga bi se mogla finansirati dodatna potraživanja ugovaranjem boljih uslova kreditiranja od strane dobavljača. Obrt zaliha je neznatno opao i mnogo je sporiji od sektorskog prosjeka, i ovo može djelimično uticati na nagomilavanje zaliha prije nego na značajno povećanje prodaje. Alternativno, postoji opasnost da bi zalihe mogle uključivati određene zastarjele stavke koje zahtjevaju otpis. Ralativno povećanje nivoa zaliha je finansirano povećanjem duga po tekućem računu koji se može smanjiti ako se smanji nivo zaliha. Visoki nivoi zaliha, dugovi po tekućem računu i potraživanja u poređenju sa obavezama prema dobavljačima ukazuju da je preduzeće radno intenzivno ili da je u njemu značajna dodata vrijednost ugrađena u proizvod. (iii)

Finansijska poluga

Nivo finansijske poluge je samo neznatno narastao u toku godine i ispred je sektorskog rposjeka. Kako je povrat na uposleni kapital blizu dvostruke kamatne stope na dužničke instrumente, profitabilnost će vjerovatno rasti sa umjerenim povećanjem nivoa poluge.

(c) Kompanije su običavale obrazložiti neamortizovanje zgrada po nekoliko osnovica, uključujući slijedeće: (i) Da je tekuća vnjednost zgrada bila veća od troška. (ii) Da je nivo održavanja podrazumijevao da nije došlo do propadanja ili upotrebe. (iii) Da iznos amortizacije ne bi bio značajan. Međutim, MRS 16 zahtijeva da se amortizovani iznos sredstva tereti na prihod tokom njegovog korisnog vijeka trajanja. Taj amortizovani iznos je dobiven upoređivanjem troška sredstva sa njegovom procijenjenom rezidualnom vrijednosću na kraju njegovog korisnog ekonomičnog vijeka trajanja. Zbog toga što se zahtijeva da se rezidualna vrijednost treba procijeniti po tekućim cijenama (prema alternativnom tretmanu), standard je otklonio bilo koje potencijalne inflatorne efekte koji bi u suprotnom povećali rezidualnu vrijednost i time smanjili, čak i na nulu, amortizovani iznos. Ovo naglašava argument da visoke rezidualne vrijednosti otklanjaju potrebu za amortizacijom, osim ukoliko vrijednost rabljenog sredstva ima veću vrijednost nego isto sredstvo koje je novo - a što nije vjerovatna pretpostavka.



Argument o beznačajnosti terećenja za amortizaciju, zbog dugog ekonomskog vijeka, može imati određenu podlogu. Iako nije naslovljeno direktno u MRS 16, računovodstveni standardi se, u skladu sa Okvirom, generalno primjenjuju na značajne stavke. Međutim, prema ovom principu, bilo bi neophodno razmotriti ne samo potencijalni trošak amortizacije za svaku godinu, nego takođe i akumuliranu amortizaciju koja bi se trebala obezbijediti za dato sredstvo. Tokom vremena, ovaj iznos akumulirane amortizacije bi neizostavno postao značajan i poništio bi argument "dugog vijeka trajanja". Prema tome, Winger-ova prethodna politika nije bila odgovarajuća i promjena ka amortizovanju sredstva je bila neophodna da bi se bilo u skladu sa MRS 16.



26. Trgovačko preduzeće je u mjesecu maju evidentiralo sljedeće promjene na zalihama trgovačke robe: -

01.05. Početno stanje 1.000 kg po 10 KM 05.05. Nabavka 1.000 kg po 15 KM 10.05. Prodaja 500 kg po 20 KM 12.05. Prodaja 700 kg po 20 KM 15.05. Nabavka 500 kg po 12 KM 20.05. Prodaja 600 kg po 20 KM 25.05. Nabavka 500 kg po 13 KM 30.05. Prodaja 700 kg po 20 KM

Vaš zadatak je da: a) izračunate nabavnu vrijednost prodate robe uz pretpostavku da se promjene na zalihama prate: - stalnim sistemom uz primjenu FIFO metode - stalnim sistemom uz primjenu LIFO metode te - periodičnim sistemom uz primjenu metode ponderisane prosječne cijene b) objasnite uticaj navedenih sistema i metoda praćenja zaliha na finansijski rezultat trgovačkog preduzeća uz pretpostavku da cijene robe na nabavnom tržištu konstantno rastu v) objasnite uticaj navedenih sistema i metoda praćenja zaliha na formiranje tzv. oporezivih ili odbitnih privremenih razlika koje rezultiraju odloženim poreskim obavezama, odnosno odloženim poreskim sredstvima. Rješenja: a) (10 bodova) Stalni sistemom uz primjenu FIFO metode 10.05. Prodaja 500 kg po 10 KM = 5.000 KM 12.05. Prodaja 500 kg po 10 KM = 5.000 KM 200 kg po 15 KM = 3.000 KM 20.05. Prodaja 600 kg po 15 KM = 9.000 KM 30.05. Prodaja 200 kg po 15 KM = 3.000 KM 500 kg po 12 KM = 6.000 KM Ukupna NV prodate robe = 31.000 KM. Stalni sistem uz primjenu LIFO metode 10.05. Prodaja 500 kg po 15 KM = 7.500 KM 12.05. Prodaja 500 kg po 15 KM = 7.500 KM 200 kg po 10 KM = 2.000 KM 20.05. Prodaja 500 kg po 12 KM = 6.000 KM 100 kg po 10 KM = 1.000 KM 30.05. Prodaja 500 kg po 13 KM = 6.500 KM 200 kg po 10 KM = 2.000 KM Ukupna NV prodate robe = 32.500 KM. Periodični sistem uz primjenu metode ponderisane prosječne cijene NV robe raspoložive za prodaju = 37.500 KM Količina robe raspoložive za prodaju = 3.000 kg Ponderisana prosječna cijena = 37.500 / 3.000 = 12,50 KM Krajnje zalihe = 500 kg po 12,50 KM / kg = 6.250 KM NV prodate robe = 37.500 – 6.250 = 31.250 KM. b) (10 bodova)



Ukoliko cijene robe na tržištu nabavke konstantno rastu, FIFO metoda će rezultirati najnižim iznosom nabavne vrijednosti prodate robe, samim tim i najvišim iznosom finansijskog rezultata. LIFO metoda daje obrnuti rezultat, tj. najviši iznos nabavne vrijednosti prodate robe i najniži finansijski rezultat. Metoda ponderisane prosječne cijene će rezultirati iznosima NV i finansijskog rezultata koji su između FIFO i LIFO metode. v) (10 bodova) Uticaj navedenih sistema i metoda praćenja zaliha na poresku osnovicu za obračun poreza na dobit zavisi isključivo od poreskih pravila. Ukoliko poreska pravila u potpunosti uvažavaju računovodstvena načela i principe, primjena FIFO metode rezultira najvišim iznosom obaveza za porez na dobit, osim ukoliko cijene na nabavnom tržištu eventualno ne pokazuju padajući trend. Ako se priznavanje troška NV prodate robe uređuje poreskim pravilom drugačijim od računovodstvenog, tad razlike između poreskih i računovodstvenih pravila dovode do nastanka stalnih ili privremenih razlika. Privremene razlike su one koje se obrću kroz vrijeme i poništavaju. Na primjer, ako preduzeće koristi FIFO metodu a poreskim pravilima se zahtijeva metoda ponderisane prosječne cijene, veći bruto finansijski rezultat utvrđen u bilansu uspjeha trgovačkog preduzeća u odnosu na poresku osnovicu formiranu u skladu sa poreskim pravilima može da predstavlja ili oporezivu stalnu, ili oporezivu privremenu razliku koja rezultira odloženim poreskim obavezama, u zavisnosti od toga da li u nekom od budućih obračunskih perioda može doći do obrtanja razlika, u ovom slučaju u korist poreske osnovice. Ukoliko to nije moguće, tad se radi o stalnim razlikama



(ISPITNI TERMIN: MAJ 2008.GODINE) 27. Društvo „AX“ d.d. u bilansu stanja (na dan 31.XII.2007.) i bilansu uspjeha (za razdoblje 1.I.-31.XII.2007.) iskazalo je sljedeće vrijednosti:

POZICIJA

BILANS STANJA na dan 31.XII.2007. 2007. godina u 000 KM u 000 KM

AKTIVA Ne-tekuća (stalna) sredstva Tekuća sredstva Zalihe Potraživanja (od kupaca) Novčana sredstva Ukupno tekuća sredstva SREDSTVA (ukupno) PASIVA Kapital i rezerve Osnovni kapital Zadržana dobit Rezerve Ukupno kapital i rezerve Ne-tekuće obaveze Bankovni krediti Dužnički instrumenti (10%-tni) Ukupno ne-tekuće obaveze Tekuće obaveze Dug po bankovnom računu Obaveze prema dobavljačima Obaveze za poreze Obaveze za dividende Ukupno tekuće obaveze KAPITAL I OBAVEZE (ukupno)

POZICIJA

2006. godina u 000 KM u 000 KM

3.700

2.860

1.280 2.460 160

980 2.160 240 3.900 7.600

3.380 6.240

3.000 450 640

3.000 150 200 4.090

3.350

600 1.000

450 750 1.600

1.200

220 1.500 60 130

160 1.380 40 110 1.910 7.600

1.690 6.240

BILANS USPJEHA za razdoblje 1.I.-31.XII.2007 2007. godina (u 000 KM) 22.400 16.920 5.480 3.270 1.090 1.120

Prihodi od prodaje Troškovi za prodano Bruto dobit Troškovi uprave i prodaje Troškovi distribucije Operativna dobit Rashodi finansiranja: Kamata po dugoročnim kreditima Kamata na dug po tekućem računu Ukupno rashodi finansiranja Dobit prije oporezivanja Porez na dobit Dobit poslije oporezivanja

160 30

2006. godina (u 000 KM) 19.500 13.650 5.850 3.804 1.268 778 120 18

190 930 100 830

138 640 70 570

U sljedećoj tabeli navedeni su pokazatelji izračunati za društvo „AX“ d.d., temeljeni na njegovim izvještajima za prethodnu (2006.) godinu, i posljednji prosječni pokazatelji za sektor. 129 [email protected]


Povrat na uloženi dugoročni kapital (ROCE) Dobit prije kamate i poreza (PBIT) Bruto profitna marža Obrt sredstava Tekuća likvidnost Trenutna likvidnost Razdoblje naplate potraživanja Razdoblje plaćanja obveza Obrt zaliha Udjel tuđeg kapitala ( ) * Stanje zaliha 1.I.2006. godine iznosilo je 1.070.000 KM.

“AX” d.d. 2006. godina 16,70% 3,90% 30% 4,29 2,00 1,42 40 dana 37 dana 13,3 (*) 26,37%

Sektorski prosjek 17,50% 4,47% 32,25% 4,13 1,97 1,35 50 dana 48 dana 17,7 32,37%

Potrebno je uraditi slijedeće: (c) Izračunati uporedive pokazatelje (s dva decimalna mjesta gdje je to prikladno) za društvo „AX“ d.d., za godinu koja završava s 31. prosinca 2007. godine. Svi obračuni trebaju biti jasno prikazani (d) Napišite izvještaj za upravu društva s analizom performansi društva „AX“ d.d., upoređujući rezultate s prethodnom (2006.) godinom i prosjekom sektora



28. Dioničko društvo ''ABC'' d.d. je u bilansu uspjeha za 2007. godinu iskazalo neto dobitak u iznosu od 50.000 KM. Potrebno je izračunati njegov neto novčani tok iz poslovnih aktivnosti, ako se na posmatrani obračunski period odnose sljedeće informacije:  -

u bilansu uspjeha društva prezentovani su, pored ostalog: troškovi amortizacije u iznosu od 20.000 troškovi rezervisanja za materijalne troškove u iznosu od 10.000 prihodi od ukidanja rezervisanja u iznosu od 5.000 prihodi po osnovu promjene vrijednosti zaliha učinaka u iznosu od 30.000 rashodi po osnovu ispravke vrijednosti potraživanja od kupaca u iznosu od 10.000 dobici od prodaje opreme u iznosu od 5.000, a gubici po osnovu rashodovanja neotpisane vrijednosti rashodovane opreme u iznosu od 10.000 KM  povećanje vrijednosti krajnjeg u odnosu na početno saldo potraživanja od kupaca iznosi 20.000  smanjenje vrijednosti krajnjeg u odnosu na početno saldo zaliha iznosi 10.000  smanjenje vrijednosti krajnjeg u odnosu na početno saldo obaveza prema dobavljačima iznosi 20.000  preduzeće je od ukupno ostvarenog neto dobitka, dio od 10.000 utvrdilo direktno u bilansu stanja, prenosom iskorišćenog salda revalorizacionih rezervi formiranih u skladu sa MRS 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema  izvršena je emisija 1.000 dionica nominalne cijene 10 KM po dionici – dionice su prodate po cijeni od 12 KM po dionici  izvršena je emisija dugoročnih obveznica po nominalnoj vrijednosti u količini od 1.000 komada – nominalna cijena jedne obveznice je 100 KM  izvršen je reprogram dospjelih poreskih obaveza u iznosu od 100.000 KM na period od 3 godine uz grejs period od 6 mjeseci Novčani tok iz poslovnih aktivnosti treba izračunati pomoću indirektne metode.

1. Rješenje a)

15 bodova 20X7.

20X6.

Sektorski prosjek

I. Profitabilnost i povrat na kapital ROCE Return on capital employed

Operativna dobit – kamate na kratk. kredite / Pasiva – tekuće obveze = 1.120 – 30 / 7.600 – 1.910 = = 778 – 18 / 6.240 – 1.690 = = 1.090 / 5.690 = 19,16% = 760 / 4.550 = 16,70%

PBIT Profit before interest and tax

Dobit prije poreza + kamate na dugoročne kredite / Prihod od prodaje = 930 + 160 / 22.400 = = 640 + 120 / 19.500 = = 1.090 / 22.400 = 4,87% = 760 / 19.500 = 3,90%

Bruto profitna marža Bruto dobit / Prihod od prodaje Gross profit margin = 5.480 / 22.400 = 24,46% Obrt sredstava Asset turnover

17, 50%

4,47%

= 5.850 / 19.500 = 30%

Prihod od prodaje / Uloženi dugoročni kapital = 22.400 / 4.090 + 1.600 = = 19.500 / 3.350 + 1.200 = = 22.400 / 5.690 = 3,94 puta = 19.500 / 4.550 = 4,29 puta

32,25%

4,13 puta

II. Likvidnost i upravljanje obrtnim kapitalom Tekuća likvidnost Current ratio

Tekuća imovina / Tekuće obveze 3.900 / 1.910 = 2,04

Trenutna likvidnost Quick ratio

Tekuća imovina – Zalihe / Tekuće obveze 3.900 – 1.280 / 1.910 = 1,37 3.380 – 980 / 1.690 = 1,42

Razdoblje naplate potraživanja

Potraživanja / Prihod od prodaje x 365 = 2.460 / 22.400 x 365 = 40 dana = 2.160 / 19.500 x 365 = 40 dana

3.380 / 1.690 = 2,00

1,97 1,35 50 dana 131

[email protected]


Razdoblje plaćanja obveza

Dobavljači / Nabavke (Troškovi za prodano) x 365 = 1.500 / 16.920 x 365 = 32 dana 1.380 / 13.650 x 365 = 37 dana

Obrt zaliha

Troškovi za prodano / Prosječno stanje zaliha = 16.920 / (980 + 1.280) : 2 = = 13.650 / (1.070 + 980) : 2 = = 16.920 / 1.130 = 15 puta = 13.650 / 1.025 = 13,3 puta

Inventory turnover

48 dana

17,7 puta

III. Financijska poluga Udjel tuđeg kapitala

Dugoročne obveze s fiksnom kamatom / Kapital (i rezerve) + Dugoročne obveze s fiksnom kamatom

Capital gearing (leverage)

= 1.600 / 4.090 + 1.600 = 28,12%

= 1.200 / 3.350 + 1.200 = 26,37%

32,37%



(b)

(15 bodova) IZVJEŠĆE

Za: Od:

Uprava društva Računovođa

Predmet:

Analiza performansi društva „AX“ d.d.

Datum:

xx/xx/xx

Povrat na uloženi dugoročni kapital (ROCE) se značajno povećao u 2007. godini (na 100 KM uloženog dugoročnog kapitala ostvareno je 19,16 KM dobiti) i sada je veći od sektorskog prosjeka. Dobit prije poreza i kamata (PBIT) pokazuje kolika bi dobit prije oporezivanja bila ostvarena ako bi aktivnost društva financirala iz vlastitih sredstava (bez uzimanja dugoročnih posudbi). Za 2007. godinu društvu „XY“ nakon podmirenja svih troškova, osim kamata na dugoročne kredite, ostaje 4,87% prihoda za pokriće troškova financiranja i dobitak. To je povećanje za oko 12,5% u odnosu na 2006. godinu, te za 8% bolji rezultat od sektorskog prosjeka. Bruto profitna marža je pak prilično niža nego u prethodnoj godini i iznosi samo 75% sektorskog prosjeka. To ukazuje da je došlo ili do promjene u strukturi troškova ili do promjene metode alokacije troškova između dva razdoblja. U svakom slučaju ovo je značajna promjena koja zahtijeva detaljniju analizu troškova i prodajnih cijena. Obrt sredstava u 2007. godini je smanjen za oko 8% u odnosu na 2006. godinu, a pao je i ispod sektorskog prosjeka. Pad obrta sredstava može biti rezultat smanjenja efikasnosti njihova korištenja ili činjenice da se sredstva stečena u 2007. godini još nisu potpuno uključila u poslovanje. Dugoročniji trend bi dao jasniju sliku. Tekuća likvidnost se neznatno poboljšala tijekom godine i neznatno je viša od sektorskog prosjeka. Također je u razini zadovoljavajućeg odnosa (2:1). Pokazatelj trenutne likvidnosti je neznatno opao ali je još uvijek bolji od sektorskog prosjeka. To ukazuje da društvo „AX“ nema problema s kratkoročnom likvidnošću i da ne bi trebalo biti poteškoća u plaćanju obveza po dospijeću. Razdoblje naplate potraživanja od kupaca nepromijenjeno je u odnosu na 2006. godinu, ali je i dalje znatno kraće od sektorskog prosjeka. Međutim, u budućnosti bi moglo doći pritiska od strane kupaca za povećanjem razdoblja kreditiranja. Razdoblje kreditiranja od strane dobavljača je smanjeno s 37 dana od dana nabavke na 32 dana, i mnogo je kraće od sektorskog prosjeka. Stoga bi se mogla financirati dodatna potraživanja ugovaranjem boljih uvjeta kreditiranja od strane dobavljača. Broj obrtaja zaliha je povećan u odnosu na 2006. godinu, ali je i dalje manji od sektorskog prosjeka. Međutim, povećanje zaliha na datum bilance ukazuje na sporiji obrtaj zaliha u idućem razdoblju. Pritom, postoji opasnost da bi zalihe mogle uključivati određene zastarjele stavke koje zahtijevaju otpis. Relativno povećanje razine zaliha je financirano povećanjem duga po tekućem računu koji se može smanjiti ako se smanji razina zaliha. Visoke razine zaliha, dugovi po tekućem računu i potraživanja u usporedbi s obvezama prema dobavljačima ukazuju da je društvo radno intenzivno ili da je u njemu značajna dodana vrijednost ugrađena u proizvod. III. Financijska poluga Udjel tuđeg kapitala neznatno je narastao tijekom godine, ali je još uvijek ispred sektorskog prosjeka. Kako je povrat na uloženi dugoročni kapital blizu dvostruke kamatne stope na dužničke instrumente, profitabilnost će vjerojatno rasti s umjerenim povećanjem razine poluge. 2. Rješenje 50000 + 20000 amortizacija + 10000 rezervisanja 133 [email protected]


- 5000 prihodi od ukidanja rezervisanja - 30000 promjena vrijednosti zaliha +10000 ispravka vrijednosti - 5000 dobici od prodaje opreme +10000 gubici po osnovu rashodovanja opreme - 20000 kupci +10000 zalihe -20000 dobavljači 30000 neto novčani tok iz poslovnih aktivnosti



(ISPITNI TERMIN: NOVEMBAR 2007) 29. Dioničko društvo je na počektu obračunskog perioda imalo emitovanih 100.000 običnih dionica. Na dan 1. jula dodatno je emitovalo novih 20.000 običnih dionica po punoj tržišnoj cijeni. U bilansu uspjeha za posmatrani period Društvo je utvrdilo neto dobitak od 220.000. Vaš zadatak je da: 4. izračunate zaradu po dionici (EPS) 5. objasnite na koji način se zainteresovanim korisnicima finansijskih izvještaja Društva prezentuje podatak o visini zarade po dionici 6. objasnite motiv Društva da prezentuje navedeni pokazatelj i razloge koje imaju ili mogu imati korisnici finansijskih izvještaja da saznaju kolika je zarada po dionici! Rješenje: 2. Ponderisani prosječni broj običnih akcija treba izračunati na sledeći način: -100.000 akcija x 6/12 = 50.000 -120.000 akcija x 6/12 = 60.000 -ukupan broj akcija koje se koriste za izračunavanje EPS-a = 50.000 + 60.000 = 110.000 -zarada po akciji (EPS) = 220.000 / 110.000 = 2 n.j. 4. U skladu sa MRS 33 – Zarada po akciji, podatak o visini zarade po akciji može biti prezentovan na dva načina: -na glavnom obrascu bilansa uspjeha ili -u okviru nota uz finansijske izvještaje 5. Podatak o visini zarade po akciji direktno je povezan sa interesom postojećih ili potencijalnih investitora da kupuju akcije, odnosno da investiraju u kapital Društva ukoliko se Uprava odluči da vrši novu emisiju akcija. Rast zarade po akciji i rast interesa kod potencijalnih investitora kreću se u istom pravcu. Isti slučaj je i sa padom zarade po akciji. Osim što ima obavezu, akcionarsko društvo ima i interes da objavi visinu zarade po akciji, kako onda kad želi stimulisati trgovinu akcijama Društva, tako i onda kad postoji namjera da se interes investitora smanji (na primjer zbog namjere otkupa sopstvenih akcija). Prema tome, pokazatelj o zaradi po akciji može pozitivno uticati na rast tržišne cijene akcija a time i stvaranje pretpostavki za dodatnu emisiju akcija pod povoljnim uslovima za Društvo. U suprotnom, on će uticati na stvaranje pretpostavki za povoljan otkup sopstvenih akcija. S druge strane, interes postojećih ili potencijalnih investitora za kupovinom akcija može biti: - kratkoročan, tj. vezan za namjeru da se u kratkom roku zaradi na kupoprodaji akcija nekog preduzeća ili - dugoročan, ukoliko investitor računa i na prinos u vidu dividende, pri čemu podatak o visini zarade po akciji može biti od presudnog značaja za odluku investitora da zadrži, odnosno da kupi ili proda akcije nekog preduzeća.



30. BILANS STANJA ZA GODINU 20X2, 31.12. 20X2 $000

20X1 $000

Sredstva Stalna sredstva Materijalna sredstva Nematerijalna sredstva Ulaganja Tekuća sredstva Zalihe Potraživanja Kratkoročna investiranja Gotovina u blagajni Ukupna sredstva Vlasnički kapital i obaveze Kapital i rezerve Dionički kapital ($1 redovna dionica) Račun premije dionice Rezerve za revalorizaciju Zadržana zarada Dugoročne obaveze Dugoročni kredit Tekuće obaveze Obaveze prema dobavljačima Bankovna prekoračenja Porez Predložene dividende Ukupno vlasnički kapital i obaveze

380 250 -

305 200 25

150 390 50 2 1.222

102 315 1 948

200 160 100 160

150 150 91 100

170

50

127 85 120 100 1.222

119 98 110 80 948

BILANS USPJEHA ZA GODINU 20X2, 31.12.

Obrt (prihod od prodaje) Cijena prodaje (trošak prodaje) Bruto dobit Troškovi distribucije Administrativni troškovi Operativni dobitak Dobivena kamata Plaćena kamata Dobit na uobičajenim aktivnostima prije oporezivanja Porez Dobit prije poreza Dividende Zadržana dobit za godinu

u $000 2.553 1.814 739 125 264 350 25 75 300 140 160 100 60

Imamo slijedeće informacije. (d) Primici od prodaje stalnih sredstava investiranja iznose $30.000. (e) Inventar i instalacije sa nabavnom cijenom od $85.,000 i neto knjigovodstvenom vrijednošću od $45.000 prodati za $32.000 tokom godine. (f) Slijedeća informacija odnosi se na materijalna stalna sredstva. 31.12.20X2

31.12.20X1 136 [email protected]


$'000 720 340 380

Cijena Akumulirana amortizacija Neto knjigovodstvena vrijednost

$'000 595 290 305

(d) 50,000$ redovnih dionica emitovane su tokom godine po cijeni od 20 centi po dionici. Potrebno Napraviti izvještaj o gotovinskom toku za godinu 20X2 31. decembar, koristeći format koji je dat u MRS 7. Rješenje: IZVJEŠTAJ O GOTOVINSKOM TOKU ZA GODINU 20X2 31. DECEMBAR $000 $000 Neto gotovinski tokovi od operativnih aktivnosti Operativna dobit 350 Trošak amortizacije 90 Gubitak od prodaje materijalnih nekurentnih sredstava (45-32) 13 Dobit od prodaje stalnih sredstava investiranja (5) (Povećanje)/smanjenje zaliha (48) (Povećanje)/smanjenje potraživanja (75) Povećanje/(smanjenje) obaveza prema dobavljačima 8 Gotovina prikupljena od operativnih aktivnosti 333 Dobivena kamata 25 Plaćena kamata (75) Plaćene dividende (80) Plaćeni porez (110 + 140 -120) (130) Neto gotovinski tokovi od operativnih aktivnosti 73 Gotovinski tokovi od aktivnosti investiranja Plaćanja za nabavku materijalnih stalnih sredstava Plaćanja za nabavku nematerijalnih stalnih sredstava Primici od prodaja materijalnih stalnih sredstava Primici od prodaja stalnih sredstava investiranja Neto gotovina od aktivnosti investiranja Gotovina od aktivnosti finansiranja Emisija dioničkog kapitala Dugoročni kredit Neto gotovinski tokovi od finansiranja

(201) (50) 32 30 (189)

60 120 180

Povećanje gotovine i ekvivalenata gotovine (Zabilješka) Gotovina i ekvivalenti gotovine 1.1.X2 (Zabilješka) Gotovina i ekvivalenti gotovine 31.12.X2 (Zabilješka)

64 (97) 33

Zabilješka: Analiza stanja gotovine i ekvivalenata gotovine pokazani su u bilansu stanja 20X2 20X1 Promjena u godini $000 $000 $000 Gotovina u blagajni 2 1 1 Kratkoročna ulaganja 50 50

(85) (33)

(97)

(98) 13

(64)

Obrtni 1.Trošak amortizacije Amortizacija sa 31.12.20X2 Amortizacija sa 31.12.20X1 Amortizacija na prodata sredstva

$$00 340 290 (85 - 45)

$000



40 Trošak za godina

250 90

2.Kupovina stalnih sredstava MATERIJALNA STALNA SREDSTVA $000 Stanje b/d l.l.X2 595 Rashodovanja Revalorizacija (100-91) 9 Nabavke (broj sa stanja) 201 Stanje c/d 31.12.X2 805

$000 85 720 805



(ISPITNI ROK: JULI 2007) 31. Sljedeće informacije su izvučene iz nedavno objavljenog izvještaja DG. BILANS STANJA NA DAN 30.APRILA 20X9 u $000

u $000 Sredstva Stalna sredstva Tekuća sredstva Zalihe Potraživanja Gotovina Ukupno tekuća sredstva Ukupna sredstva Kapital i obaveze Kapital i rezervisanja Redovni dionički capital Rezervisanja Dugoročne obaveze 10%-tni dužnički instrumenti Kratkoročne obaveze Dug po tekućem računu Dobavljači Oporezivanje Dividende

20X8 u $000

u $000

1.850

1.430

640 1.230 80

490 1.080 120 1.950 3.800

1.690 3.120

800 1.245

800 875 2.045

1.675

800

600

110 750 30 65

80 690 20 55 955 3.800

Ukupni kapital i obaveze

845 3.120

IZDVOJENO IZ BILANSA USPJEHA Prodaja Troškovi prodaje Neto dobit prije poreza Ovo je nakon rashodovanja: Amortizacija Kamata po dužničkim instrumentima Kamata na dug po tekućem računu Naknada za reviziju

20X9 u $000 11.200 8.460

20X8 u $000 9.750 6.825

360 80 15 12

280 60 9 10

Sljedeći pokazatelji su pokazatelji obračunati za DG, bazirani na njegovim izvještajima za prethodnu godinu, i najnoviji prosječni sektorski pokazatelji. DG 30 April 20X8 16.70%

Sektorski prosjek 18.50%

Dobit/prodaja

3.90%

4.73%

Obrt sredstava

4.29

3.91

Tekuća likvidnost

2.00

1.90

ROCE (uposleni kapital = kapital i dužnički instrumenti)



Trenutna likvidnost

1.42

1.27

Granična bruto dobit

30.00%

35.23%

Period naplate potraživanja

40 dana

52 dana

Period plaćanja obaveza

37 dana

49 dana

13.90

18.30

26.37%

32.71%

Obrt zaliha Finansijska poluga

Uradite: (e) Izračunajte uporedive pokazatelje (sa dva decimalna mjesta gdje je prikladno) za DG za godinu završno sa 30. aprila 20X9. Svi obračuni moraju biti jasno prikazani. (f) Napišite izvjestaj za odbor direktora sa analizom uspješnosti DG, poredeći rezultate sa prethodnom godinom i prosjekom sektora.

Rješenje: (a) (15 bodova) 20X8

ROCE

= (320+60)/2.275 = 16,70%

20X9

Sektorski prosjek

= (465+80)/2.845 = 19,16%

Dobit/Prodaja = (320+60)/9.750 = 3,90%

= (465+80)/11.200 =4,87%

Obrt sredstava = 9.750/2.275 = 4,29x

= 11.200/2.845 = 3,94x

Tekuća likvidnost = 1.690/845 = 2,00

= 1.950/955 = 2,04

Trenutna likvid. = (1.080+120)/845 = 1,42

18,50% 4,73% 3,91x 1,90

= (1.230+80)/955 = 1,37

1,27

Granična bruto= (9.750-6.825)/9.750=30,00% =(11.200-8.460)/11.200=24,46% 35,23% dobit 20X8

20X9

Sektorski prosjek

Naplata potraživanja=1.080/9.750x365=40dana =1.230/11.200x365=40dana

52dana

Plaćanje obaveza = 690/6.825x365= 37dana

49dana

Obrt zaliha

= 6.825/490=13,9x

Finansijska poluga= 600/2.275=26,37%

= 750/8.460x365=32dana = 8.460/640= 13,2x

18,30x

=800/2.845=28,12%

32,71%

(b) (15 bodova) IZVJEŠTAJ Za:

Odbor direktora 140 [email protected]


Od: Predmet:

Racunovoda Analiza uspješnosti DG

Datum:xx/xx/xx

Trgovina i profitabilnost Povrat na uposleni kapital se značajno poboljšao između 20X8 i 20X9, i sada je veći od sektorskog prosjeka. Neto dobit kao proporcija prodaje se takode vidljivo poboljšala izmedu godina i takodje je neznatno ispred sektorskog prosjeka. Bruto marža je ipak prilično niža nego u prethodnoj godini i iznosi samo 70% sektorskog prosjeka. Ovo nam govori da je došlo ili do promjene u strukturi troškova DG-a ili do promjene metoda alokacije troškova između perioda. U svakom slučaju ovo je značajna promjena koja zahtijeva ispitivanje. Preduzeće bi moglo biti u periodu tranzicije s obzirom da je prodaja narasla za blizu 15% u godini i čini se da su nabavljena nova dugoročna sredstva. Obrt sredstava je opao između perioda iako je iznos za 20X9 u ravni sa sektorskim prosjekom. Ovo smanjenje možda govori da se efikasnost korištenja sredstava pokvarila ili da se sredstva stečena u 20X9 još nisu potpuno uključila u poslovanje. Dugoročniji trend bi dao jasniju sliku.

(ii)

Likvidnost i upravljanje obrtnim kapitalom

Tekuća likvidnost se neznatno poboljšala tokom godine i neznatno je viša od sektorskog prosjeka. Takođe je u nivou sa onom zadovoljavajućom (2:1). Trenutni pokazatelj je neznatno opao ali je još uvijek bolji od sektorskog prosjeka. Ovo nam ukazuje da DG nema problema sa kratkoročnom likvidnosti i da ne bi trebalo biti poteškoća u plaćanju obaveza po dospijeću. Potraživanja kao proporcija prodaje su nepromijenjena od 20X8 i znatno su niža od sektorskog prosjeka. Samim tim postoji malo mogućnosti da se ona i dalje smanje iI u budućnosti bi moglo do pritiska od strane kupaca da se poveća period kreditiranja. Period kreditiranja od dobavljača je smanjen sa 37 dana od nabavke na 32 dana, i mnogo je manji od sektorskog prosjeka, stoga bi se mogla finansirati dodatna potraživanja ugovaranjem boljih uslova kreditiranja od strane dobavljača. Obrt zaliha je neznatno opao i mnogo je sporiji od sektorskog prosjeka, i ovo može djelimično uticati na nagomilavanje zaliha prije nego na značajno povećanje prodaje. Alternativno, postoji opasnost da bi zalihe mogle uključivati određene zastarjele stavke koje zahtjevaju otpis. Ralativno povećanje nivoa zaliha je finansirano povećanjem duga po tekućem računu koji se može smanjiti ako se smanji nivo zaliha. Visoki nivoi zaliha, dugovi po tekućem računu i potraživanja u poređenju sa obavezama prema dobavljačima ukazuju da je preduzeće radno intenzivno ili da je u njemu značajna dodata vrijednost ugrađena u proizvod. (iii)

Finansijska poluga

Nivo finansijske poluge je samo neznatno narastao u toku godine i ispred je sektorskog rposjeka. Kako je povrat na uposleni kapital blizu dvostruke kamatne stope na dužničke instrumente, profitabilnost će vjerovatno rasti sa umjerenim povećanjem nivoa poluge.

(c) Kompanije su običavale obrazložiti neamortizovanje zgrada po nekoliko osnovica, uključujući slijedeće: (i) Da je tekuća vnjednost zgrada bila veća od troška. (ii) Da je nivo održavanja podrazumijevao da nije došlo do propadanja ili upotrebe. (iii) Da iznos amortizacije ne bi bio značajan. Međutim, MRS 16 zahtijeva da se amortizovani iznos sredstva tereti na prihod tokom njegovog korisnog vijeka trajanja. Taj amortizovani iznos je dobiven upoređivanjem troška sredstva sa njegovom procijenjenom rezidualnom vrijednosću na kraju njegovog korisnog ekonomičnog vijeka trajanja. Zbog toga što se zahtijeva da se rezidualna vrijednost treba procijeniti po tekućim cijenama (prema alternativnom tretmanu), standard je otklonio bilo koje potencijalne inflatorne efekte koji bi u suprotnom povećali 141 [email protected]


rezidualnu vrijednost i time smanjili, čak i na nulu, amortizovani iznos. Ovo naglašava argument da visoke rezidualne vrijednosti otklanjaju potrebu za amortizacijom, osim ukoliko vrijednost rabljenog sredstva ima veću vrijednost nego isto sredstvo koje je novo - a što nije vjerovatna pretpostavka. Argument o beznačajnosti terećenja za amortizaciju, zbog dugog ekonomskog vijeka, može imati određenu podlogu. Iako nije naslovljeno direktno u MRS 16, računovodstveni standardi se, u skladu sa Okvirom, generalno primjenjuju na značajne stavke. Međutim, prema ovom principu, bilo bi neophodno razmotriti ne samo potencijalni trošak amortizacije za svaku godinu, nego takođe i akumuliranu amortizaciju koja bi se trebala obezbijediti za dato sredstvo. Tokom vremena, ovaj iznos akumulirane amortizacije bi neizostavno postao značajan i poništio bi argument "dugog vijeka trajanja". Prema tome, Winger-ova prethodna politika nije bila odgovarajuća i promjena ka amortizovanju sredstva je bila neophodna da bi se bilo u skladu sa MRS 16.



32. Trgovačko preduzeće je u mjesecu maju evidentiralo sljedeće promjene na zalihama trgovačke robe: -

01.05. Početno stanje 1.000 kg po 10 KM 05.05. Nabavka 1.000 kg po 15 KM 10.05. Prodaja 500 kg po 20 KM 12.05. Prodaja 700 kg po 20 KM 15.05. Nabavka 500 kg po 12 KM 20.05. Prodaja 600 kg po 20 KM 25.05. Nabavka 500 kg po 13 KM 30.05. Prodaja 700 kg po 20 KM

Vaš zadatak je da: a) izračunate nabavnu vrijednost prodate robe uz pretpostavku da se promjene na zalihama prate: - stalnim sistemom uz primjenu FIFO metode - stalnim sistemom uz primjenu LIFO metode te - periodičnim sistemom uz primjenu metode ponderisane prosječne cijene b) objasnite uticaj navedenih sistema i metoda praćenja zaliha na finansijski rezultat trgovačkog preduzeća uz pretpostavku da cijene robe na nabavnom tržištu konstantno rastu v) objasnite uticaj navedenih sistema i metoda praćenja zaliha na formiranje tzv. oporezivih ili odbitnih privremenih razlika koje rezultiraju odloženim poreskim obavezama, odnosno odloženim poreskim sredstvima. Rješenja: a) (10 bodova) Stalni sistemom uz primjenu FIFO metode 10.05. Prodaja 500 kg po 10 KM = 5.000 KM 12.05. Prodaja 500 kg po 10 KM = 5.000 KM 200 kg po 15 KM = 3.000 KM 20.05. Prodaja 600 kg po 15 KM = 9.000 KM 30.05. Prodaja 200 kg po 15 KM = 3.000 KM 500 kg po 12 KM = 6.000 KM Ukupna NV prodate robe = 31.000 KM. Stalni sistem uz primjenu LIFO metode 10.05. Prodaja 500 kg po 15 KM = 7.500 KM 12.05. Prodaja 500 kg po 15 KM = 7.500 KM 200 kg po 10 KM = 2.000 KM 20.05. Prodaja 500 kg po 12 KM = 6.000 KM 100 kg po 10 KM = 1.000 KM 30.05. Prodaja 500 kg po 13 KM = 6.500 KM 200 kg po 10 KM = 2.000 KM Ukupna NV prodate robe = 32.500 KM. Periodični sistem uz primjenu metode ponderisane prosječne cijene NV robe raspoložive za prodaju = 37.500 KM Količina robe raspoložive za prodaju = 3.000 kg Ponderisana prosječna cijena = 37.500 / 3.000 = 12,50 KM Krajnje zalihe = 500 kg po 12,50 KM / kg = 6.250 KM NV prodate robe = 37.500 – 6.250 = 31.250 KM. b) (10 bodova) Ukoliko cijene robe na tržištu nabavke konstantno rastu, FIFO metoda će rezultirati najnižim iznosom nabavne vrijednosti prodate robe, samim tim i najvišim iznosom finansijskog rezultata. LIFO metoda daje obrnuti rezultat, 143 [email protected]


tj. najviši iznos nabavne vrijednosti prodate robe i najniži finansijski rezultat. Metoda ponderisane prosječne cijene će rezultirati iznosima NV i finansijskog rezultata koji su između FIFO i LIFO metode. v) (10 bodova) Uticaj navedenih sistema i metoda praćenja zaliha na poresku osnovicu za obračun poreza na dobit zavisi isključivo od poreskih pravila. Ukoliko poreska pravila u potpunosti uvažavaju računovodstvena načela i principe, primjena FIFO metode rezultira najvišim iznosom obaveza za porez na dobit, osim ukoliko cijene na nabavnom tržištu eventualno ne pokazuju padajući trend. Ako se priznavanje troška NV prodate robe uređuje poreskim pravilom drugačijim od računovodstvenog, tad razlike između poreskih i računovodstvenih pravila dovode do nastanka stalnih ili privremenih razlika. Privremene razlike su one koje se obrću kroz vrijeme i poništavaju. Na primjer, ako preduzeće koristi FIFO metodu a poreskim pravilima se zahtijeva metoda ponderisane prosječne cijene, veći bruto finansijski rezultat utvrđen u bilansu uspjeha trgovačkog preduzeća u odnosu na poresku osnovicu formiranu u skladu sa poreskim pravilima može da predstavlja ili oporezivu stalnu, ili oporezivu privremenu razliku koja rezultira odloženim poreskim obavezama, u zavisnosti od toga da li u nekom od budućih obračunskih perioda može doći do obrtanja razlika, u ovom slučaju u korist poreske osnovice. Ukoliko to nije moguće, tad se radi o stalnim razlikama



e-skripta



Definicija obilježja i sadržaj fin. rač. fin. izvj. Savremeno računovodstvo je čvrsto povezano sa ekonomijom preuzimajući od nje razne pojmovne kategorije, metode i mjerila i obrnuto. Računovodstvo svojim teorijskim i praktičnim dostignućima utiče na razvoj ekonomske teorije zauzevši dostojno mjesto upravo u tom naučnom području. Međutim, računovodstvo ima puno širi krug korisnika i izvan ekonomske djelatnosti mada se sistem dvojnog kjnigovodstva kao računska osnova računovodstva preduzeća javlja još u 15 vijeku. Ozbiljniji napredak računovodstva kao izvora podataka u preduzeću i u ekonomskim radovima vezuje se tek za razvitak ekonomske teorije u 18 vijeku. Tada dolazi do novog načina posmatranja i analiziranja ekonomskih pojmova u društvu te potrebe da se principijelno analiziraju u ekonomsko-poslovne transakcije u samom preduzeću. Ta potreba proizašla je kao nužnost proučavanja tržišta, cijena, trokova, proizvodnje učinaka, raspodjele i drugo kako bi se moglo doći do teorijskih i praktičnih zaključaka o ekonomskom životu preduzeća pa i društva u cjelini. Na taj se način na međusobnoj povezanosti i međuutjecajnosti razvila ekonomska i računovodstvena praksa i teorija. Danas je sve više računovodstvenih stručnjaka i praktičara koji dobro poznaju ekonomsku teoriju, ali je sve više ekonomista praktičara i teoretičara koji poznaju računovodstvo. Računovodstvene informacije postaju jednim od glavnih podsistema integralnog informacionog sistema preduzeća koji obezbjeđuje informacionu podlogu ne samo za donošenje poslovnih i razvojnih odluka nego i za svojevrsni (računovodstveni) nadzor provođenja tih odluka odnosno za praćenje i ocjenjivanje efikasnosti poslovanja. Račnovodstvene informacije se danas koriste i zvan okvira preduzeća pružajući informacione osnove za uspješno obavljanje granama, oblastima i ukupnom privredom. Inače ekonomska teorija posljednjih desetljeća povećava svoj uticaj na računovodstvo, a naročito na onaj dio informacija koje služe kao podloga za upravljanje i rukovođenje u preduzeću odnosno poslovnim sistemima. Obratno tim računovodstvo utiče na ekonomsku teoriju tako npr. u ekonomskim analizama računovodstveni podaci i informacije su sve većoj upotrebi naročito u ekonomici pojedinačnih poslovnih sistema. Veliki značaj imaju empirijske analize troškova. Bilansni pristup i bilans kao njegova posljedica koji svojom sistematičnošću i strukturom ne predstavlja samo kvantitativni izraz pojedinih relevantnih pozicija već i upućuje na kvalitet, a time i na potrebu svjesne organizovane aktivnosti u poslovnim procesima. Naime, svaki poremećaj u strukturi bilansa upozorava na potrebu akcije radi uspostavljanja ravnoteže u poslovanju, ako npr. bilans ukazuje na prekomjerno povećanje zaliha to upućuje na potrebu povećanja prodaje; ako su novčana sredstva imobilizirana to nam govori da ih treba mbilizirati, da ih se uloži u proizvodnju ili promet. Računovodstvene se metode i bilansni iskazi koriste u makro analizama privrednog kretanja u zemlji kao i međunarodnim komparativnim analizama. Ovo se naročito odnosi na važne agregatne veličine kao što su : društveni proizvod, nacionalni dohodak, odnos u raspodjeli itd. Računovodstvo je prema tome uslužna funkcija u procesu upravljanja jer obezbjeđuje informacije za potrebe odlučivanja i upravljanja. S toga se za računovodstvo često kaže da je to poslovni jezik, jezik poslovnog odlučivanja ili language of business. Tehnikom računovodstva se bave računovođe, a logikom menadžeri i ugrađuju je u svoj proces tumačenja i pomišljanja poslovanja. Računovodstvo je posebno važno jer sagledava stanje imovine preduzeća, izvora te imovine, prihoda, rashoda, finansijskog rezultata i na taj način omogućava kontrolu rada i upravljanja imovine. Računovodstveni procesi se sastoje iz nekoliko faza koje započinju obradom gdje se ulazni podaci kroz proces obrade pretvaraju u izlazne informacije. Ako pažnju usmjerimo na najvažniji dio računovodstva (knjigovodstvo) tada bi se taj proces obrade podataka mogao prikazati kroz nekoliko faza:



Prikupljanje podataka o nastalim poslovnim događajima

Ulaz

Analiza poslovnih događaja

Evidentiranje u poslovnim kjnigama

Proces obrade

Sastavljanje probnog bilansa

Sastavljane finansijskih izvještaja

Izlaz

Korisnici računovodstvenih informacija prema tome osnovna je svrha računovodstva da donosiocima odluka pruži korisne informacije za poslovno odlučivanje u segmentu pronalaženja i upotrebe sredstava kao što su novac, stalna sredstva, radna snaga potrebni za odvijanje poslovne aktivnosti. Ovdje treba reći da je računovodstvo proces usmjeren prije svega na finansijsko računovodstvo čiji su finalni proizvodi finansijski izvještaji. Finansijsko računovodstvo je pretežno sintetičko računovodstvo i može se opisati kao računovodstvo koje obezbjeđuje kvantitativne informacije koje su potrebne prilikom sastavljana finansijskih izvještaja za eksterne korisnike (vlasnike, kreditore, vladu, kupce itd) nasuprot tome upravljačko računovodstvo je računovodstveni sistem koji obezbjeđuje kvantitativne informacije za menadžere koje su im potrebne u procesu planiranja i kontrole računovodstva troškova. Obuhvata dio upravljačkog računovodstva i dio finansijskog računovodstva i u tom kontekstu ono predsatavlja računovodstveni sistem koji obezbjeđuje kvantitativne informacije menadžerima za planiranje i kontrolu. Odnos računovodstva i korisnika računovodstvrnih informacija može se šematski prikazati ovako:



Okruženje

Preduzeće

Računovodstvo

Troškovno

Finansijsko

Upravljačko

Eksterni korisnici -vlasnici -kreditori -vlada -kupci

Interni korisnici -Menadžment

Finansijsko računovodstvo se bavi prevashodno odnosima konkretnog poslovnog subjekta sa okruženjem (poslovnim partnerima, finansijskim partnerima, državom i njenim institucijama). Metodološki zasnovano na sistemu dvojnog knjigovodstva kao rezultat svog periodičnog (godišnjeg) zaključka ono emituje bilans stanja, bilans uspjeha na osnovu kojih se sastavlja i izrađuje izvještaj o novčanim tokovima. Po svom karakteru finansijsko računovodstvo , posebno njegov dio knjigovodstvo bilansima je globalne orjentacije, drugim riječima ono i u svom kontnom planu i u bilansu stanja i bilansu uspjeha posmatra poslovni subjekt kao cjelinu. Zato se za njega može reći da je prevashodno eksterno orjentisani izvor poslovnih informacija. Time se ujedno može objasniti naglašeno zakonsko regulisanje materije finansijskog kjnigovodstva. Kao output finansijsko računovodstvo daje sintetizirane podatke u obliku složenih informacija iskazanih u finansijskom izvještaju FBiH RS 1 – Prezentacija finansijskih izvještaja – Bilans stanja, bilans uspjeha, izvještaj o novčanim tokovima i bilješke uz finansijske izvještaje



Općenito o finansijskim izvještajima Računovodstvo nije najstariji, a ni jedini zvor poslovnih informacija, ali je najranije poprimilo obilježja informacionog sistema. Ono je najprije počelo sistematski davati podatke i informacije koje su njihovim korisnicima služile kao podloga za donošenje poslovnih odluka. Šematski prikaz računovodstva kao informacionog sistema mogao bi se prikazati na ovaj način:

Poslovne aktivnosti

Donosioci odluka

Podaci

Informacije

Računovodstvo Vrednovanje postignuto evid. podataka

Obrada Postignuto čuvanjem i pripremom podataka

Prenos Objavljivanje putem izvještaja

Iz prezentirane šeme je vidljivo da računovodstvo predstavlja vezu između poslovnih aktivnosti i onih koji donose odluke. Prvo računovodstvo vrednuje poslovne aktivnosti evidentiranjem podataka o tim aktivnostima radi njihovog budućeg kotištenja. Drugo ti podaci se pohranjuju dok se za njima ne ukaže potreba, a zatim se obrađuju ako bi postale korisne informacije. Treće te informacije se putem raznih izvještaja prenose donosiocima odluka. Moglo bi se reći da se podaci o poslovnim aktivnostima inputi računovodstvenog sistema, a da su informacije koje koriste donosioci odluka output računovodstvenog sistema. Uloga računovodstva da pomaže donosiocima odluka putem vrednovanja, obrade, prenosa informacija se obično dijeli u dvije kategorije i to : -upravljačko računovodstvo -finansijsko računovodstvo Iako postoji znatno preklapanje u funkcijama upravljanja i finansijskog računovodstva osnovna razlika među njima se ogleda u tome ko su glavni korisnici informacija koje oni pružaju. Upravljačko računovodstvo obezbjeđuje menadžmentu preduzeća kao donosiocu odluka koji su zaduženi za ostvarivanje ciljeva profitabilnosti i likvidnosti, podatke po finansijkim, investicionim i operativnim aktivnostima. Poslovodstvu (menadžmentu) i radnicima koji provode te aktivnosti moraju biti dostupne informacije koje će im reći koliko su uspješno obavljali posao u prošlosti i šta mogu da očekuju u budućnosti. Finansijsko računovodstvo inekako generiše izvještaje i daje ih vanjskim donosiocima odluka kako bi oni mogli procijeniti da li je neko preduzeće postiglo zacrtane poslovne ciljeve. Ti izvještaji namijenjeni vanjskim korisnicima se nazivaju finansijski izvještaji. Vanjski korisnici su i vlasnici preduzeća , banke, kreditori kao i državni organi. U navedenom su kontekstu finansijski izvještaji završna faza računovodstveno procesiranja podataka i pojavljuju se kao nosioci računovodstvenih informacija.



Cilj i vrste finansijskih izvještaja Cilj finansijskih izvještaja je informisanje zainteresovanih korisnika o finansijskom položaju preduzeća kao i o uspješnosti poslovanja kao značajnim podlogama za donošenje poslovnih odluka. Te poslovne odluke gotovo uvijek zahtijevaju procjenu sposobnosti nekog preduzeća da generiše buduće novčane tokove. Korisnici finansijskih izvještaja mogu lakše da procijene tu sposobnostako imaju na raspolaganju podatke o finansijkom položaju preduzeća, uspješnosti njegovog poslovanja i profitabilnošću kao i promjenama gotovinskih tokova . informisati korisnike znači prezentirati im sve relevantne i istovremeno pouzdane računovodstvene informacije u obliku i sadržaju prepoznatljivom i razumljivom osobama kojima su namijenjeni. Te su informacije sadržane u nizu finasijskih izvještaja kod kojih temelje čine: Bilans stanja koji se naziva i izvještaj o finansijskom stanju. Predstavlja sistematičan pregled imovine kao aktivu te dugova (obaveza) i kapitala kao pasivu u nekom određenom trenutku. Najčešće se izrađuje za stanja zatečenea na kraju poslovne godine koja se ne mora poklapati sa kalendarskomgodinom. Zakon o računovodstvu i RS regulie strukturu bilansa stanja. Inače ovaj finansijski izvještaj spada u najznačajnije izvještaje i sadrži temeljne informacije o finasijskom položaju preduzeća. Bilans uspjeha predstavlja finansijski izvještaj u kojem se prikazuju tri osnovne vrijednosne pozicije : prihodi, rashodi i neto dobitak (neto gubitak). Njegova je stuktura i oblik regulisa FbiH RS 81. Prema ovom RS 8 bruto dobit predstavlja razliku prihoda od prodaje i troškova prodaje uvećanog ili umanjenog za iznos usklađivanja vrijednosti zaliha. Kada se od bruto dobiti odbiju troškovi distibucije i administracije dobije se dobit od aktivnosti, a kada se sva dobit uveća za prihode od podružnica, povezanih pravnih lica, prihode od ostalih ulaganja i od finasiranj itd. Te umanji za rashode od otuđenja ulaganja i ostalih rashoda dobije se iznos dobiti ili gubitka prije poreza koji se umanji za porez i dobije se neto dobit. Izvještaj o novčanim tokovima stavlja naglasak na promjene kao posljedice određenih uzroka povećanja ili smanjenja novca u određenom razdoblju. U tom smislu promjena je nastala onda kada je novac naplaćen(priliv) ili kada je novac isplaćen (odliv). Izvještaj dakle prikazuje samo one transakcije koje rezultiraju prilivom i odlivom gotovine. Bilješke uz finansijske izvještaje razrade i dopune kojima se pobliže objašnjavaju sadržaji i pozicije u pojedinim finansijskim izvještajima, ne unosimo u ove izvještaje već u bilješke. Pomoću bilješaka menadžment preduzeća otkriva uzročno-posljedične veze karakteristične za stanja, kretanja i rezultate iskazane u temeljnim finansijskim izvještajima. Zabilješke finansijskih izvještaja treba da budu sistematski prezentirani. Sve stavke na prvoj strani bilansa stanja, bilansa uspjeha i izvještaja o novčanim tokovima treba da upućuju na svaku odgovarajuću informaciju o zabilješkama koja se na njih odnosi. Zabilješke FI uključuju opisane prikaze ili detaljnije raščlanjivanje iznosa prikazanih na prvoj strani bilansa stanja, bilansa uspjeha i izvještaja o novčanim tokovima. Izvještaj o promjenama u vlasničkom kapitalu kao i dodatnim informacijama kao što su potencijalne ugovorne obaveze. Pojednostavljen prikaz temeljnih FI je sljedeći: Bilans stanja Imovina Dugovi Kapital

.

Bilans uspjeha Rashodi Prihodi (+)fin.rez. (-)fin.rez.

.

Izvještaj o novčanim tokovima Priliv Odliv

1

Za mnoge korisnike Bu je primarni fI, jer pruža podatke o profitabilnosti preduzeća tokom određenog vremenskog razdoblja, najčešće godinu dana. 150 [email protected]


Naprijed prikazana klasifikacija FI uobičajena je i moglo bi se istaći da je gotovo svuda u svijetu opće prihvaćena. Međutim, FbiH RS 1 set FI ne sadrži izvještaj o zadržanoj zaradi (dobiti), ali sadrži izvještaj o svim promjenama u vlasničkom kapitalu u kojem je inkorporirana i zadržana dobit pod nazivom "akumulirana dobit (gubitak)". Međutim treba reći da su najvažniji proizvodi računovodstva bilans stanja, bilans uspjeha i izvještaj o novčanim tokovima. Oni imaju opštu namjenu zbog velikog broja subjekata koji ih koriste, oni su vaqnjski, jer se njihovi korisnici nalaze izvan preduzeća zbog mogućeg sukoba pojedini izvještaja koji moraju da pripreme FI i vanjskih korisnika kao što su ulagači ili kreditori koji ulažu u preduzeće ili pozajmljuju novac, a radi povećanja pouzadnosti vjerodostojnosti izvještaja njihovu reviziju vršw u našim uslovima ovlašteni revizori koji rade u registrovanim revizorskim kućama. Još treba istaći da su svi navedeni FI međusobno povezani i upućeni jedni na druge. Neki su statičkog karaktera npr. bilans stanja jer prikazuju situaciju u određenoj tački vremena, a drugi upućuju na promjene ekonomskih kategorija određenog perioda te stoga imaju dinamički karakter ako npr. bilans uspjeha. Posmatrani zajedno u međusobnoj interakciji govore o "zdravstveno stanju" nekog preduzeća, a utvrditi i razumjeti to stanje znači imati mogućnost donositi primjerene i racionalne poslovne odluke. Računovodstvo nastoji proširiti svoj informacioni sadržaj kako bi procjenom o stanju, kretanjima i odnosima u poslovanju preraslo u neku vrstu integralnog sistema informisanja. Nažalost u tome ni do danas se nije sasvim uspjelo, razlozi tog relativnog zaostajanja računovodstva informacija za potrebama preduzeća mogu se svesti na sljedeće : -

preduzeće je osim klasičnih računovodstvenih informacija tražilo i raznovrsne informacije dugoročnog sadržaja, oblika i vremnskih obilježja računovodstvo se zbog krutosti svojih oblika i metoda nije uspjelo efikasno uskladiti sa potrebama za raznovrsnim informacijama te zajedno sa ostalim informacijama spojiti u skladan informacioni sistwm razvoj računovodstvene tehnike i njezine primjenee bio je sporiji od razvoja i primjene nove tehnike u poslovnim sistemima računovodstveni kadrovi teže su se oslobađali konzervatizma što je donekle posljedica velikog stepena rutinskog rada u računovodstvenoj djelatnosti međutim da bi računovodstvo bilo efikasno i zauzelo ono mjesto i ulogu koju može iati u savremenim uslovima mora se stalno prilagođavati promjenama koje nastaju u okruženju ekonomske, tehničke, kadrovske i druge prirode prihvatajući istovremeno dostignuće teorije upravljanja, a posebno teorije informacija. Kod računovodstva ako Is treba razlikovati sistem informisanja ako svojevrsni "proizvod" računovodstveno-informacione djelatnosti. Cilj je računovodstva kao IS "proizvesti" i pružiti korisnicima informacije o stanju i kretanju imovine, dugova i kapitala odnosno o promjenama u finansijskom položaju i uspješnosti poslovanja i razvoja preduzeća . računovodstvo omogućava pravilnu izradu svih obračuna, uredno podmirivanje dugova i ostvarivanje određenih prava, ono pomaže da se sačuva imovina kojom preduzeće raspolaže, da se racionalnije i kvalitetnije planira te da cjelokupni poslovni proces bude ekonomičniji, preduzeće stabilnije te prilagodljivije promjenama u svojoj okolini. Struktura sistema računovodstvenih informacija obuhvata sve bitne računovodstvene funkcije ako što su knjigovodstvo, računovodstveno planiranje, računovodstveni nadzor, računovodstvenu analizu i računovodstveno informisanje. Ulazni i izlazni sadržaji računovodstvenog IS predstavljaju prerađene ulazne sadržaje i oblike po određenim načelima zahtjevima prerade u nove ulazne oblike koji su prikladni zadovoljenju zahtjeva korisnika informacija. Kao ulaz u računovodstveni IS pojavljuju se razni dokumenti u kojim su upisani podaci iz svih poslovnih i neposlovnih funkcija preduzeća . izlazi iz računovodstvenoinformacionog sistema zapravo su računovodstvene informacije kao "proizvod procesa prerade informacionih inputa". Podaci se pretvaraju u informacije, niži stepen informacija u viši stepen, rezultat računovodstveno-informacionog sistema mogao bi se definisati ako odnos između informacionog cilja toga sistema i stepena njegove realizacije, a što se ogleda putem određenih informacija u obliku izvještaja kao što su bilans stanja, bilans uspjeha, izvještaj o novčanim tokovima, bilješkama kao i drugim dodatnim i specifičnim računovodstvenim informacijama. Informacija sadrži dotad nepoznat sadržaj i poruku korisniku potrenu za donošenje odluke u procesu odlučivanja u području rada i upravljanja. Koristeći računovodstvene informacije korisnik može oblikovati svoj stav, potvrditi raniji stav ili ga mijenjati. Iako u preduzeću osim osim računovodstva postoji i drugi IS koji obezbjeđuje informacije potrebe pojedinih poslovnih podsistema preduzeća ipak računovodstvo svojij vrijednosnim izrazom informaciono povezuje sve poslovne podsisteme čime doprinosi stvaranju jedinstvenog IS preduzeća.



Glavne kvalitativne karakteristike računovodstvenih informacija Da bi tumačenje finansijskih podataka učinio lakšim komitet za međunarodne računovodstvene standarde je opisao kvalitativne karakteristike računovodstvenih informacija koji predstavljaju standarde za njihovo tumačenje. Pored toga postoje i ograničenja vezana za relevantnost i pouzdanost informacija koja se moraju uzeti u obzir. Međusobni odnosi tih koncepata vidljiv je sa sljedeće šeme: Kvalitativne karakteristike računovodstvenih izvještaja (informacija)

Finasijski izvještaji

Kvalitativne karakteristike Razumljivost

Značajnost

Pouzdanost

Relevantnost

-vjerno predst. -suština važnijaod forme -neutralnost -razumnost -kompletnost

Uporedivost

Ograničenja -vremensko ograničenje podataka -ravnoteža troškovi-korist -uravnoteženost kvalitativnih karakteristika

Iz naprijed prikazane šeme može se uočiti da su najvažnije kvlitativne karektiristike računovodstvenih informacija razumljivost, značajnost, pouzdanost i uporedivost. Razumljivost podrazumijeva proces namjeravanog značenja. Ona zavisi i od računovodstva i od donosioca odluke. Računovodstvo sastavlja FI u skladu sa usvojenom praksom ( i propisima) generišući važne informacije za koje se vjeruje da će za iste biti razumljive. Međutim oni koji donose odluke moraju da protumače te informacije i da ih upotrijebe za donošenje odluka. Donosilac odluka mora da procijeni koji podatak da upotrijebi, kako da upotrijebi i da pri tome zna šta taj podatak zapravo znači. Značajnost znači da informacija može uticati tj da može biti važna za donošenje odluke, drugim riječima kada ne bi postojala relevantna informacija vjerovatno bi bila donijeta drugačija odluka. Relevantna informacija mora sadržavati podatak o prošlim troškovima i događajima i mora biti kod pomoći predviđanja budućih uslova npr. bilans uspjeha obezbjeđuje informacije o tome kako je preduzeće poslovalo tokom prošle godine, a pomaže i u planiranju tih predviđanja sljedeće godine. Važnost neke stavke se normalno utvrđuje povezivanjem njene vrijednosti uz neki elemenat FI kao što je neto dobit ili ukupna sredstva itd. Međutim važnost zavisi i od prirode neke stavke, a ne samo njene vrijednosti, npr. u nekoj MNC greška od 5000$ u evidentiranju neke stavke ne mora biti toliko važna, ali otkriće mita ili krađe od 5000$ mogu itekako da budu važni . isto tako mnogo malih grešaka može da rezultira značajnim iznosom.



Pouzdanost za korisnika znači da on mora biti siguran da se može osloniti na tu informaciju. Ona mora da predstavlja tačno ono što se podrazumijeva da predstavlja i mora biti vjerodostojna i povjerljiva od strane nezavisnih subjekata. Da bi bilia pouzdana informacija mora da obezbijedi vjerno predstavljanje transakcija i drugih događaja, a ako informacija treba da vjerno predstavi transakcije i druge događaje tada je važno dati prednost suštinio nad formom. Ako informacija treba da bude pouzdana neutralnost ili nepristrastnost je takođe važna. FI izvještaji nisu neutralni ako su predstavljeni tako da na određeni način sugerišu donošenje odluke ili zaključaka. Prilikom prosljeđivanja i procjene računovođe su često suočene sa nedoumicom. U takvim slučajevima oni se oslanjaaju na kriterij razumnosti, koji se još naziva i oprez. To znači da u slučajevima kada računovođe nisu sigurne koji od računovodstvenih metoda treba upotrjebiti, oni odaberu onaj metod za koji je najmanje vjerovatno da će precjeniti sredstva i dobit. Da bi bila pouzdana informacija u F.I , mora biti i potpuna. Potpunost znači da F.I i napomene koje idu uz njih, moraju da prezentiraju sve podatke koji su relevantni za razumjevanje izvještaja od strane njjihovih korisnika. Drugim riječima, računovodstvene informacije, moraju da daju objašnjenje koje je neophodno kako one ne bi bile pogrešo protumačene, odnosno kako ne bi dovele njihove korisnike u zabludu. Napomena sa pojašnjenjima se smatraju sastavnim dijeliom F.I. Uporedivost je važna karakteristika računosodstvenih informacija, pošto se korisnicima izvještaja mora obezbjediti mogućnost poređenja F.I preduzeća u različitim periodiam, kako bi mogli procjeniti trendove kretanja vezanih za uspješnost poslovanja i finansijskog položaja. Korisnicima isto tako mora biti data mogućnost poređenja F.I različitih preduzeća, kako u zemlji, tako i u inostranstvu radi mogućnosti procjene relevantne uspješnosti poslovanja, finansijskog položaja i promjena u gotovinskim tokovima. Ipak, uporedivost ne znači da treba uvijek imati jednak pristup ukoliko se desi da korišteni pristup dođe u nesklad sa pravilima važnosti i pouzdanosti računovodstvenih informacija.



Ograničenja obezbjeđivanja relevantnih računovodstvenih informacija Vremenska ograničenost – podatak naveden u izvještaju može da izgubi na svojoj relevantnosti, ako postoji neopravdano kašnjenje i njegovo objavljivanje. Menadžment mora da izbalansira prednosti blagovremenog izvještavanja i nedostatak izvještavanja prije nego što su poznati svi aspekti neke transakcije, kao i postojeća ograničenja u pogledlu pouzdanosti. Međutim, ako su F.I objavljeni sa zakjašnjenjem, informacije mogu da budu pouzdanije, ali od male koristi donosiocima odluka. Ravnoteža između troškova i koristi je ograničenje koje se odnosi na sve elemente F.I. U principu troškovi obezbjeđivanja informacija korisnicima, ne bi trebali da budu veći od koristi koja se njima ostvaruje. Minimalni nivoi pouzdanosti i relevantnosti moraju biti zadovoljeni da bi računovodstvene informacije bile korisne. Procjenu koristi u svakom pojedinačnom slučaju vrši računovođa i preduzeće koje sastavlja F.I. Uravnoteženost kvalitativnih karakteristika –u praksi je često potrebno pribjeći kompromisu kakko bi se postigla ravnoteža između kvalitativnih karakteristika. U principu, teži se postizanju ravnoteže koja će najbolje zadovoljiti osnovni cilj F.I, a to je da se njihovim korisnicima pomogne da donesu odluku. Međutim, često je potrebno stručno mišnjenje i analiza da bi se odredila relevantna važnost pojedinih kvantitativnih karakteristika u nekom konkretnom slučaju.



Odgovornost uprave za moralno izvještavanje Korisnici F.I zavise od dobre volje onih koji ih sastavljaju. Ta zavisnost upravi i računovođi preduzeća nameće dužnost da u procjeni izvještavanja pristupaju moralno. Ta dužnost je obično izražena u izvještaju uprave koji prati F.I , npr. u izvještaju uprave preduzeća „X“, inače poznatoj po jakoj kontroli i kvalitetnim F.I, između ostalog stoji: „Uprava je odgovorna za pripremu i integritet F.I kompanije. Finansijski izvještaji su sastavljeni u skladu sa opšte prihvaćenim RS i obavezno uključuju neke iznose koji se zasnivaju na procjenama i mišljenjima uprave“. Uprava preduzeća „X“ navodi i kako ispunjava ovu odgovornost: „Da bi ispunili svoju odgovornost, uprava primjenjuje jak sistem unutrašnje kontrole, potpomognut službenom politikom i postupcima koji se provode u cijelom preduzeću. Uprava, takođe ima osoblje koje radi na unutrašnjoj reviziji, procjenjuje adekvatnost primjene, stalno prati da li se postupci kontrole, usvojena poslovna politika i procedure dosljedno provode.“ Namjerna izrada obmanjujućih F.I-nja se naziva krivotvoreno F.I-nje. Motivi za krivotvoreno F.I-nje u izvjesnoj mjeri postoji u svakom preduzeću. Dužnost je uprave da insistira na poštenom F.I-nju, ali je i odgovornost računovođa preduzeća da se drže visokih moralnih standarda. Moralno izvještavanje zahtjeva od računovođa da primjenjuju finansijska i računovodstvena pravila, kako bi se prezentirali tačni i istiniti podaci o poslovanju preduzeća, njegovom finansijskom položaju, kao i da bi se izbjeglo obmanjivanje korisnika F.I.



Sadržaj finansijskih izvještaja-BS B.S je temeljni F.I koji prikazuje finansijski položaja preduzeća i koji služi kao podloga za ocjenu sigurnosti poslovanja. To je dakle tabelarni pregled u kome se sistematski prikazuje cjelina stanja imovine, odnosno sredstava, obaveza prema izvorima sredstava i glavnica (kapital) u određenom vremenskom trenutku. Prema tome, B.S je izraz ekonomsko-finansijskih posljedica dotadašnjeg poslovanja pravnog lica, što je istovremeno i potencijal njegovog poslovanja u budućnosti. Za B.S može se još reći da on predstavlja dvostruki prikaz imovine, jednom prema pojavnom obliku i drugi put prema porijeklu, odnosno vlasničkoj pripadnosti te imovine i da taj F.I, kao jednakost aktive i pasive postoji u svakom vremenskom trenutku, bez obzira na to kada se on sastavlja (kao F.I). Tradicionalni oblik sastavljanja b.s je dvostrana računski uravnotežena tabela, ali se u praksi taj F.I (B.S) najčešće sačinjava u obliku jednostranog pregleda, s tim da se prvo iskazuje aktiva, a u drugo dijelu pasiva.

-

Imovina preduzeća se računovodstvenim riječnikom naziva još i aktiva, a izvori te imovine pasiva. Na osnovu aktive i pasive, se utvrđuje imovinskko stanje, odnosno finansijski položaj preduzeća. U razmatranju finansijskog položaja posebno je bitna struktura imovine, struktura obaveza i kapitala, kao i njihova međusobna povezanost i uslovljenost.Iz tog proizilazi zaključak da B.S mora dati odgovore na sljedeća pitanja: kakva je finansijska snaga preduzeća' kakva je likvidnost preduzeća? hoće li preduzeće moći izmiriti kratkoročne obaveze? horizontalna finansijska struktura tj. u kojem je omjeru imovina finansirana iz vlastitih i tuđih izvora? položaja posmatranog preduzeća u odnosu na preduzeće slične dijelatnosti itd. Znači da je B.S osnovna podloga za analizu finansijskog položaja, za identifikaciju slabosti i nedostataka u poslovanju, kao i za predviđanje budućeg poslovanja. U razmatranju finansijskog položaja, važnu ulogu imaju veze i međuodnosi koji postoje između struktura imovine, obaveza i kapitala, kao i njihova međusobna povezanost i uslovljenost. Imovina čini ekonomske resurse od kojih preduzeće može ostvariti određene ekonomske koristi. Ona se u B.S prikazuje prema pojavnom obliku (stvari, prava ili novac) i prema funkciji koju obavlja u procesu poslovanja i sistematizira se u dvije osnovne grupe:

-

kratkotrajna (tekuća ili obrtna imovina), dugotrajna (stalna ili fiksna imovina) Podjela imovine prema navedenim grupama temelji se na zahtjevu da se odredi približan stepen unovčivosti imovine. Kratkotrajna imovina čini onaj dio ukupne imovine za koji se očekuje da će se pretvoriti u novčani oblik u periodu kraćem od jedne godine. Međutim, pri definisanju kratkotrajne imovine treba uključiti i kriterij normalnog trajanja poslovnog procesa kao npr, u brodogradnji, mostogradnji i sl. djelatnostima gdje proizvodni proces traje duže od 12mj. U protivnom u tim djelatnostima nebi bilo kratkotrajne imovine. Dugotrajna imovina je onaj dio ukupne imovine preduzeća koji duže ostaje vezan u postojećem obliku i koji se postepeno pretvara u novac u toku više obračunskih razdoblja, tj. u razdoblju dužem od godinu dana. Za potrebe poslovnog odlučivnja, podjela imovine na kratkotrajnu i dugotraju je nužna, ali nije i dovoljna, pa se ti osnovni oblici dalje sistematiziraju na podoblike, što se vidi iz sljedeće šeme:



Kratkotrajna imovina

Novac

-u blanci, -u blagajni

Potraživanja

-od kupca, -od zaposlenih, -od države, -ostala potraživanja

Finansijska imovina

-dati krat. krediti -kupljeni v.p -dati depoziti i kaucije, -ostala kratk. ulaganja

Zalihe

-sirovine i materijal -proizvodnja, -gotovi proizvodi, -trg. roba

Duogotrajna imovina

Materijalna

Nematerijalna

-zemljište, -zgrade, -oprema i postrojenja, -alati, poslovni i pogonski inventar, -vozila itd.

-izdaci za istr. I razvoj, -osnivački izdaci -patenti i licence, -koncesije, -goodwill, -i sl.

Finansijska

Potraživnaja

-dati krediti, -depoziti i kaucije, -v.p -dugor.depoziti kod banke, -ostala dugor. ulaganja

-prodaja na kredit, -od povezanih preduzeća, -ostala potraživnja

Novac je u pravilu tekuća uili kratkotrajna imovina, s izuzetkom ako je novac na nekom računu blokiran duže vrijeme, odnosno ako je njegova upoteba ograničena duže od 1god. Finansijska imovina u osnovi su plasmani novca na rok kraći od jedne godine. I ovdje predstavlja izuzetak kupovima dugoročnih v.p (dionica), s tim da u ovom slučaju postoji namjera da se ti dugoročni v.p prodaju u roku koji je kraći od godine dana. U kategoriju potraživanja spadaju one pozicije za koje se očekuje da će biti uplaćene u toku od 1god. Zalihe predstavljaju materijalni oblik tekuće imovine u koju pored navedenog spadaju i avanci za nabavku ove vrste imovine. Pored navedenog u praksi se pojavljuju i kategorije imovine koju nije moguće dosljedno uvrstiti niti u jedan od navedenih oblika. To su plaćeni troškovi budućeg perioda (plaćene najamnine i osiguranja, pretplata za stručnu literaturu...) i nedospjela naplata prihoda. Ove kategorije imovine unose se u aktivu B.S kao posebna grupacija imovine.



Dugotrajna materijalna imovina je onaj dion imovine koji ima materijalni odnosno fizički oblik, nasuprot nematerijalnoj stalnoj imovini koja nema materijalni, dodirljivi oblik, ali od koje preduzeće očekuje neku ekonomsku korist. Finansijska imovina je onaj vid imovine koji nastaje ulaganjem slobodnih novčanih sredstava na rok duži od 1god. Potaživanja u okviru stalne dugotrajne imovine uglavnom se odnosi na potraživanja od kupca za prodatu robu na kredit duži od 1god., te na potraživanja od povezanih pravnih lica. Obaveze i kapital predstavljaju izvore iz kojih je imovina preduzeća pribavljena. To su dakle fizička i pravna lica, koja ulažu imovinu u preduzeće. Drugim riječima, to su vlasnici preduzeća, dobavljači, banke i druge finansijske institucije, građani i sl. Računovodstvo bilježi načine i puteve prilagođavalja imovine, odnosno bilježi imovinsko-pravne odnose prema onima čija je imovina. U cilju što realnijeg sagledavanja finansijskog položaja, odnosno poslovnog odlučivanja izvori imovine se klasifikuju prema određenom kriterijima.

-

Zavisno od toga ko je uložio imovinu u preduzeće, izvore imovine dijelimo prema vlasništvu: vlastit izvori ( kapital ili glavnica), tuđi izvori ( obaveze ). Prema roku dospjeća izvori se dijele na: kratkoročni (kratkoročne obaveze), dugoročni (dugoročne obaveze), trajni (kapital ili glavnica) Njihova sistematizacija prema različitim kriterijima je sljedeća:

KRITERIJ VLASNIŠTVO

ROČNOST

OBAVEZA

Tuđi

KAPITAL

Vlastiti

kratkoročne, dugoročne trajni

ZAVISNOST OD FINANSIJSKOG REZULTATA

VRSTA nezavisni Zavisni

Treba istaći da naknada za korištenje imovine iz vlastitih izvora (glavnica), zavisi od ostvarenog rezultata. Naime, ako nema dobiti u pravilu se dioničarima ne isplaćuje dividenda. Nasuprot tome, za korištenje imovine iz tuđih izvora (obaveze) mora se platiti kamata bez obzira na to da li je ostvarena dobit ili gubitak. Kratkoročne obaveze su one koje se moraju izmiriti u roku koji nije duži od 1god. To su uglavnom obaveze prema dobavljačima, primljeni kratkoročni krediit s rokom otplate kraćim od 1god, emitovani kratkkoročni v.p. Iznos i struktura tih obaveza važan su kriterij u ocjeni i održavanju likvidnosti i vođenju finansijske politike. Dugoročne obaveze dospjevaju za naplatu u roku dužem od jedne godine. To su uglanvom obaveze za primljene dugoročne kredite, te obaveze po emitovanim obvezmnicama. Razlika između ukupne imoivne i ukupnih obaveza čini vlasničku glavnicu, odnosno kapital preduzeća i to je onaj dio imoivne koji pripada vlasnicima preduzeća. Pri tome se ne misli na neku određenu imovinu, već upravo na ono što ostaje nakom odbitka (podmirenja). Drugim riječima, sve što imamo minus sve što dugujemo, jednako je „moja neto vrijednost“ (kapital). 158 [email protected]


Kapital je dakle vlastiti izvor imovine i sa aspekta dospjeća trajni izvor. U normalnim uslovima poslovanja, vlanici ne mogu povući svoj ulog, pa se stoga ni ne očekuje odliv sredstava po osnovu vraćanja uloga vlasnicima. Ulog traje dok traje i preduzeće. Jedino se u uslovima likvidacije ukupna imovina dijeli prema izvoriam, s tim da se prvo podmiruju obaveze prema kratkoročnim izvorima, zatim obaveze prema dugoročnim izvoriam i na kraju ostaje dio imovine koji pripada vlasnicima. Kapital se primarno formira ulaganjem vlasnika pri samom osnivanju preduzeća. Vlasnik može dodatno ulagati u preduzeće i tada se povećava imovina preduzeća, kao i obaveza prema vlasniku tj. kapital preduzeća. Kapital preduzeća će se povećati i u slučaju uspješnog poslovanja tj. zadržavanjem određenih zarada tj. dobiti. Taj dio kapitala posljedica je pozitivnih finansijskih rezulatata i ukoliko se ne raspodijeli vlanicima, ostaje u preduzeću namjenjen novim poslovnim poduhvatima, odnosno razvoju preduzeća. Polazeći od navedenog, može se zaključiti da na povećanje kapitala utiču dodatna ulaganja vlasnika iz zadržane zarade (dobici), a smanjuje ga raspodjela vlasnicima, te ostvareni gubici u poslovanju. POVEĆANJE  

SMANJENJE

dodatno ulaganje  raspodjela vlasnicima zadržana zarada (neraspoređena dobit)  ostvareni gubici

Prema tome kapital se sastoji iz dva osnovana dijela, i to od dijela koji je uložen i onog dijela koji je zarađen tokom poslovanja, tj. kapital čine: a) uloženi kapital, b) zarađeni kapital. Oblik bilansa stanja Naprijed prezentirane pozicije imovine, obaveza i kapitala prikazat će se u skraćenoj bilansnoj šemi:

AKTIVA 1. 2. 3. 4. 1. 2. 3. 4.

a) dugotrajna imovina nematerijalna imovina materijalna imovina 50.000 finansijska imovina 5.000 4. potraživanja 15.000 b) kratkotrajna imovina zalihe 17.000 potraživanja 23.000 finansijska imovina 4. novac 6.000 c) plaćeni troškovi budućeg perioda i nedospjeli naplaćeni prihodi UKUPNA AKTIVA

116.000

PASIVA 1. 2. 3. 4.

a) kapital upisani kapital 50.000 premije na dionice revalor. rezerve 4. zadržana zarada 20.000 b) dugoročne obaveze 10.000 c) kratkoročne obavaveze 36.000 d) odgođena plaćanja troškova i prihodi budućeg perioda -

UKUPNA PASIVA

166.000

Pri sastavljanju B.S pojavljuju se dva pitanja koja su vezana uz: 1. formalni izgled B.S, 2. strukturu aktive i pasive U formalnom pogledu B.S se može prezentirati u obliku: 1. jednostranog izvještaja, 159 [email protected]


2. dvostranog izvještaja Ukoliko se prihvati jednostrani izvještaj, tada se prvo upisujeu pozicije aktive, a ispod pozicije pasive. Kod sistema dvostrukog izvještaja na lijevoj strani se prikazuju pozicije aktive, a na desnoj pozicije pasive. Takav način prezentiranja pogodniji je potrebama analize F.I zbog veće informativen snage. Redosljed unošenja pozicija aktive i pasive, zavisi od određnih kriterija. U tom smislu, pozicije aktive unose se prema kriteriju likvidnosti (unovčivosti), a pozicije pasive prema kriteriju ročnosti (dospjelosti). I likvidnost i ročnost može biti opadajuća i rastuća. Grupisanje pozicija sredstava prema principu likvidnosti vrši se prema vremenskom periodu transformacije pojedine bilansne pozicije u likvidni novčani oblik. Prema kriteriuju opadauće likvidnosti u bilans se prvo unose obrtna, a zatim stalna sredstva. Redosljed unošenja obrtnih sredstava je: -novčana sredstva, -kratkoročna potreživanja, -zalihe proizvoda, -proizvodnaja i materijal Dok se kod grupisanja S.S polazi do vijeka trajanja i to od manjeg ka većem. Prema kriteriju rastuće likvidnosti pozicije se unose obrnutim redosljedom, prvo najlikvidniji oblici dugotrajne imovine (nematerijalna, materijalna), a zatim kratkoročna imovina i to prvo zalihe, a posljednja je pozicija novac. Pozicije pasive unose se prema kriteriju namjne i kriteriju ročnosti. Kriterij namjene vezan je uz osnovana pravila finansiranja imovine (kratkoročna imovina treba biti finansirana iz kratkoročnih izvora i dijela dugoročnih, a dugotrajna imovina iz dugoročnih i trajnih izvora). Kriterij ročnosti (opadajuće ili rastuće) zahtjeva da se pozicije pasive unose prema roku dospjeća. Posebno je važno istaknuti potrebu da postoji usklađenost kriterija unosa aktive i pasive. To znači da ukoliko aktiva počinje sa novcem, tj. kratkotrajnom imovinom, tada pasiva mora početi sa kratkoročnim obavezama i obrnuto.

AKTIVA

PASIVA

kratkoročna imovina

kratkoročne obaveze

dugoročna imovina

dugoročne obaveze kapital

Iz šeme je vidljivo da je u aktivi bilansa stanja prikazana imovina, a u pasivi su izvori te imovine, koji se dijele na obavze prema vlasniku i obaveze prema ostalim korisnicima (kreditorima), pa se i temeljna bilansna ravnoteua može napistai na sledeći način: AKTIVA = PASIVA IMOVINA = OBAVEZE + KAPITAL Uvažavajući prezentiranu šemu strukture builans stananja bi mogao imati sljedeći izgled:



Preduzeća „X“ Bilans stanja na dan 31.12.2004god.

aktiva KRATKOROČNA IMOVINA novčana sredstva potr. od kupaca I.V za SiSP primljena mjenica zalihe (FIFO) unap. pl. osiguranj ukupna krat. imovina ULAGANJA redovne dionice od pred. „Y“ po N.C obveznice kompanije „Z“ ukupna ulaganja DUGOROČNA IMOVINA zemljište zgrade akumulirana amortizacia zgrade oprema akumulirana amortizaci. opreme ukupna dugoroč. imovina NEMATERIJALNA IMOVINA Goodwill Patenti ukupna nemateri. imovina AVR TROŠKOVI OSNIVANJA DRUŠTVA

62.000 24.000 (2000)

22.000 16.000 58.000 8.000 166.000 21.000 10.000 31.000 45.000

86.000 (26.000) 52.000 (16.000)

60.000 36.000 141.000 10.000 5.000

xxx

xxx

15.000 25.000 378.000

UKUPNA AKTIVA



Pasiva KRATKOROČNE OBAVEZE obavaveze prema dobavljačima izdate mjenice obaveze za dividende Ukupne kratkoročne obaveze POTENCIJALNE OBAVEZE popust na primljne mjenice (firma „A“, dospjeće 15.02, 1800KM) DUGOROČNE OBAVEZE izdate obveznice 50.000 diskont na izdate obveznice (5.000) Obaveze prema hipotekarnom zajmu 6%, dospjeva 2006god. ukupne dugoročne obaveze PVR unaprijed naplaćeni najam UKUPNA PASIVA

xxxx

36.000 10.000 16.000 62.000

45.000 35.000 80.000 4.000 xxxx

146.000

VLASTITI KAPITAL UPLAĆENI KAPITAL povlaštene dionice 6%, 100$ pojedinačne NV (1000 odobreno i izdato dionica) 100.000 diskont za povlaštene dionice (5.000) Redovne dionice ( 25$ pojedinačne nominalne vrijednosti-5000 odobrenih i 3000 izdatih) 75.000 premije na redovne dionice 15.000 ukupno uplaćeni kapital Zadržana zarada UKUPNI VLASTITI KAPITAL

95.000

90.000 185.000 47.000 232.000

Navedeni oblik B.S naziva se računski ili kontni oblik. U njemu je imovina prikazana na lijevoj strani, a u ravnoteži obaveze i vlastiti kapital na desnoj strani. Stepen raščlanjenosti bilansa ovisi o korisniku, npr, poslovođa treba što detaljvnije i potpunije informacije, dok dioničare više zanimaju sažetija finansijska izvješća. Zbog toga se često u okviru jedne stavke sbraja više međusobno povezanih stavki (gotovi proizvodi, nedovršena proizvodnja i materijal za proizvodnju, zbrajaju se i iskazuju kao zalihe). Kako bi izbjegli prikaz B:S na međusobno suprostavljenim stranicama, alternativno se obaveze i vlastiti kapital iskazuju u nastavku iskaza imovine. Neka društva više žele naglasiti tekući finansijski položaj i objaviti obrtni kapital. Ovakav okomiti iskaz može se sažeti na sljedeći način: kratkoročna imovina – kratkoročne obavze = obrtni kapital ostala imovina – sve druge obaveze = vlastiti kapital



Preduzeće „X“ Bilans uspjeha, 31.12.2004god. kratkoročna imovina - kratkoročne obaveze OBRTNI KAPITAL +ulaganja +dugoročna imovina +nematerijalna imovina +troškovi osnivanja društva UKUPNA AKTIVA UMANJENA ZA KRATKOROČNE OBAVEZE -dugoročne obaveze - PVR NETO VRIJEDNOST AKTIVE VLASTITI KAPITAL ulaganja dioničara zadržana dobit VLASTITI KAPITAL

166.000 (162.000) 104.000 31.000 141.000 15.000 25.000 316.000 80.000 4.000 84.000 185.000 47.000 232.000

Podpodjele klasifikovanog BS predstavljenog u sjevernoameričkoj verziji su tipične za većinu kompanija u S.Americi. Iz bilansa se može uočiti da su sredstva navedena po redoslijedu likvidnosti sa tekućim sredstvima prikazanim u prvoj stavci bilansa. Od podjele u kolonoma vlastitog ili dioničkog kapitala naravno zavise od vrste poslovanja odnosno oblika preduzeća. Nasuprot tome u zemljama EU BS se obično prikazuje nešto drugačije tako što se dugoročna ili netekuća sredstva navode u gornjem dijelu, a obqaveze (finmansijske) se prikazuju nakon vlastitog kapitala. Obadva ova oblika predstavljanja BS su u skladu sa MRS. Iz prethodnih prezentacija oblika BS može se zaključiti da su u potpunosti prihvatljivi sve dotle dok su komponente BS jasno prezentirane i ne zbunjuju njihove korisnike. Ovako pripremljeni BS predstavljaju temelj za analizu i tumačenje poslovanja privrednog subjekta za određeno razdoblje te u kontinuitetu. Korisnike FI zanima prvenstveno solventnost privrednog subjekta (sposobnost plaćanja dugoročnih finansijskih obaveza na datum dospijeća). To znači da će se solventnost vrednovati pomoću : 1. obrtnog kapitala koji predstavlja višak kratkoročnih sredstava nad kratkoročnim obavezama i 2. pokazateljka tekuće likvidnosti – odnosom između kratkoročnih sredstava i kratkoročnih obaveza Tekući pokazatelj 2004, 2003, 2002

Kratkoročna imovina -Kratkoročne obaveze Obrtni kapital Tekući pokazatelj

2004 166.000,00 62.000,00 104.000,00 2,68

2003 155.000,00 73.000,00 82.000,00 2,12

2002 150.000,00 75.000,00 75.000,00 2,02

Stalno poboljšavanje pokazatelja tekuće likvidnosti tokom tri godine upozorava na povećanje stabilnosti poslovanja što može povoljno utcati na stav vjerovnika za odobravanje katatkoročnih kredita društva. U zemljama razvijene privrede i razvijene računovodstvene profesije bilansne šeme nisu propisane. Postoje određeni prijedlozi koji se uvažavaju prilikom izrade i prezentiranja BS. U bilans se unose osnovne pozicije aktive i pasive, a sva dodatna objašnjenja nalaze se u bilješkama uz FI.



Vrste bilansa

1. 2. 3. 4.

5. 6. 7. 8.

Zavisno od forme vremena ili razloga sastavljanja razlikujemo nekliko vrsta bilansa. U praksi se susreću: početni bilans koji se satavlja prilikom osnivanja društva tj na početku poslovanja preduzeća zaključni bilans sastavljaju na kraju godine ona preduzeća koja posluju duži vremenski period (više godina) probni bilans sastavlja se radi kontrole odnosno provjere ispravnosti provedenih knjiženja. U pravilu se sastavlja jednom mjesečno (po potrebi i češće), a obavezno se sastavlja prije sastavljanja i prezentacije bilo kojeg od navedenih bilansa konsolidovani bilans sastavlja se na nivou složenih preduzeća. Cilj mu je da prikaže sistem složenih preduzeća kao jedne cjeline s toga je prilikom izrade konsolidovanog bilansa potrebno isključiti interne finansijske tokove (potraživanja i obaveze) unutar sistema odnosno između povezanih preduzeća. zbirni bilans također se sastavlja na nivou složenih preduzeća s tom razlikom da se ovs+dje ne prebijaju međusobni odnosi već se jednostavno zbrajaju istovrsne stavke iz bilansa preduzeća koja ulaze u krug složenih sistema. diobeni bilans se sastsvlja prilikom razdvajanja preduzeća na dva ili više zasebnih preduzeća. fuzijski bilans nastaje u suprotnom slučaju kada se dva ili više pojedinačnih preduzeća integrišu u jedno novo preduzeće. Nastaje kao zbir bilansa integrisanih preduzeća. sanacijski bilans sastavlja se radi sanacije (ozdravljenja) preduzeća. Služi kao osnova utvrđivanja nastalih gubitaka u poslovanju i mjera za njihovo rješavanje. Praktičan primjer Kod slijedećih podataka sastavite dio BS koji se odnosi na vlastiti kapital u KM -neograničena zadržana dobit..................................................148.000 -premije na redovne dionice......................................................70.000 -diskont na povlaštene dionice..................................................40.000 -vlastite dionice (1000 dionica uz nab.cijenu)..........................80.000 -poklonjeni kapital....................................................................12.000 -povlaštene (6% dionice,pojedinačne nom.vr. 200KM5000 odobrenih i izdatih dionica).......................................1.000.000 -ograničena zadržana dobit2.....................................................82.000 -redovne dionice-pojedinačna nom.vr 100 KM (20.000 odobrenih i 15.000 izdatih dionica)......................1.500.000

2

Za proširenje pogona, za vlastite dionice, za sumnjive račune i za potencijalne događaje 164 [email protected]


Rješenje: Vlastiti kapital Uplaćeni kapital Povlaštene 6% dionice 200 KM pojedinačna nom.vr (5000 odobreno i izdatih dionica) Minus:diskont na povl. dionice Red.dionice,100 KM pojed. nom.vr. (20.000 odobreno i 15.000 izdato) Plus:Premija na redovne dionice Poklonjeni kapital Ukupno uplaćeni kapital Zadržana dobit(zarada) -Ograničena -Neograničena Ukupno zadržana dobit Ukupno Minus:Vlastite dionice (1000 dionica po nab.cijeni) Ukupno vlastiti kapital

1.000.000 __ 40.000_ 1.500.000 __ 70.000_

960.000

1.570.000 __12.000_ 2.542.000

82.000 _148.000_ __230.000_ 2.772.000 __80.000_ 2.692.000

Osnovne napomene uz BS u našim uslovima U BS se ne unose korekcioni računi ( IV i računi odstupanja), jer se pozicije stalnih sredstava iskazuju po sadašnjoj vrijednosti, a zalihe po trošku sticanja ili netoprodajne vrijednosti. U BS se takođe ne unose računi nivelacije cijena zaliha kao što su računi 122, 123, 137, 138, jer se zalihe u prodavnici u BS iskazuju po trošku sticanja ili netoprodajnoj vrijednosti kako bi BS u svojoj aktivi bio fer prezentacija sredstava po vriednosti očekivane koristi. Saldo goodwilla (014) treba umanjiti od zbira grupe 01, jer predstavlja korekciju u toku pribavljanja imovine kao što je prikazano pod cifrom 103 AOP-a. Ono što je bitno za BS jeste činjenica da se u njega unose salda navedenih konta ili grupa, a ne ukupan promet dugovne ili potražne strane računa. Promet računa (njihove dugovne i potražne strane) kao njihova salda i računi salda nula se nalaze u glavnoj knjizi. Kao dokaz porijekla salda ili razlozi ne postojanja određenog računa u BS kao što su računi čiji je saldo nula na dan sačinjavanja bilansa. U pasivi BS se nalaze računi: -kapital i rezeve -obaveze Posebno treba naglasiti važnost redoslijeda unosa pozicija u bilansnu šemu. U tom smislu prvo se unose sredstva (stalna i tekuća) kao aktiva, a potom računi kapitala i rezervi tj. računi klase 4 koji se unose kao salda nakon provedenih knjiženja rezultata BU i rasporeda rezultata sve do računa 401-Upisani i uplaćeni vlastiti kapital. Račun 401 se dobije po sistemu bilansne ravnoteže računa klase 4 kada se od vijednosti kapitala i rezervi oduzmu rezerve na grupi 42 i 43, a potom koriguju za iznos salda grupe 41,44,45,46 i 47. Posebno treba obratiti pažnju na saldo računa 400 koji može imati neuplaćenog kapitala i ovaj račun treba isključiti sistemom oduzimanja iz dejstva na račun 401-Vlastiti kapital (kao osnovni kapital društva) . Nakon unosa računa kapitala i rezervi unose se računi obaveza (dugoročne i kratkoročne). Posebno treba obratiti pažnju na poziciju u aktivi koja nosi naziv gubitak iznad visine kapitala (račun grupe 72) koji podrazumijeva da je akumulirani gubitak veći veći od zbira računa klase 4 pa se razlika prenosi u aktivu kao račun 72. time se računi klase 4 u BS ne popunjavaju, jer im je vrijednost jedanka nuli. Takav bilans u pasivi ima samo račune kloase 5Obaveze. To praktično znači da je vrijednost dionice i potencijalne dionice (kojoj podršku daju određeni računi klase 4 jednaka nuli. Tada društvo (privredni subjekt) postaje vlasništvo povjerilaca tj. vlasnika klase obaveza kao nor. Radnika za neisplaćenih im plata, banaka zbog ne plaćenih kredita, dobavljača zbog neizmirenih obaveza, državi zbog neplaćenih poreza itd. 165 [email protected]


U toj situaciji povjerioci odlučuju o sudbini (o likvidsciji ili nastavku poslovanja) pravnog lica. O svemu ovome nakon usvajanja izvještaja i provedene revizije neophodno je izvjestiti komisiju za vriednosne papire, registar vrijednosnih papira i sud kod koga je registrovano pravno lice. Sadržaj finansijskih izvještaja-Bilans uspjeha Uspješnost poslovanja se definiše kao sposobnost realizacije određenih ciljeva koji mogu biti različiti. Najčešći cilj je profitabilnost poslovanja, je li to ostvareno i u kojoj mjeri vidi se iz izvještaja kojui se zove račun dobiti i gubitka (BU). Za razliku od BS koji prikazuje finansijski položaj u određenom trenutku BU prikazuje aktivnosti preduzeća u određenom vremenskom periodu. Osnovni element ovog izvještaja jesu prihodi, rashodi i njihova razlika koja može biti dobit ili gubitak. Obavljanje poslovnih aktivnosti nastaju promjene na imovini preduzeća pri čemu dolazi do transformacije jednog oblika imovine u drugi. Novac pribavljenj kod izvora ulaže se u nabavku sirovina i materijala, sirovine se ulažu u proces proizvodnje iz kojeg izlaze gotovi proizvodi koji se dalje prodaju i za koje se dobija novac. Dakle, stalno dolazi do transformacije novca u materijalni oblik i obrnuto materijalni oblik u novac. Računovodstvo upravo prati ta ulaganja poslovne procese kao i rezultate odnosno učinke koji iz njih proizilaze. U vezi sa odvijanjem poslovnih procesa odnosno u vezi sa sa promjenama na imovini nastaju i prihodi rashodi. Prema MRS prihodi su povećanje ekonomske koristi tokom obračunskog perioda u obliku priliva ili povećanja glavnice, ali se to ne odnosi na uplate od strane vlasnika dok je rashod suprotna kategorija i znači smanjenje ekonomske koristi kroz obračunsko razdoblje u obliku odliva ili iscrpljenja sredstava što ima za posljedicu smanjenje glavnice, ali ne one u vezi sa raspodjelom glavnice vlasnicima. Iz ovoga proizilazi da prihodi nastaju kao posljedica povećanja imovine ili smanjenja obaveza. Rashodi su posljedica smanjenja imovine ili povećanja obaveze. Nastanak prihoda i rashoda: Kategorija Imovina Obaveza

Prihodi Povećanje Smanjenje

Rashodi Smanjenje Povećanje

Ovdje je posebno važno napomenuti da se ovdje ne radi o bio kojem povećanju ili smanjenju imovine ili obaveza već samo o o onome dijelu koji utiče na povećanje ili smanjenje glavnice odnosno kapitala. Naime, promjene na kapitalu ne nastaju izravno preko prihoda i rashoda već posredstvom njihovew razlike koja se iskazuje kao zarada (dobit) ili gubitak. Potrebno je napomenuti da je najveći dio prihoda i rashoda vezan uz proces realizacije odnosno prodaje, a sam proces prodaje ima svoje prihodnu i rashodnu stranu pri čemu vrijednost prihoda čini prodajna vrijednost, a vrijednost rashoda troškovi nastali prilikom sticanja te imovine. Ako je preduzeće ostvario više nego što je uložilo tada je ostvaren pozitivsn finansijski rezultat ili dobit ili obrnuto. Dakle, prihod minus rashodi jednako je finansijski rezultat pri čemu važi slijedeće: Prihodi > Rashodi → Dobit Rashodi> Prihodi →gubitak

-

Iz ovoga se može zaključiti da promjene vezane za poslovanje mogu itekako uvećati ili smanjiti neto vrijednost preduzeća. Ukoiko preduzeće stalno ostvaruje određene zarade ono uvećava svoju imovinu do visine vriednsoti ostvarenih zarada. Te promjene manifestuju se u ostvarenom finansijskom rezultatu odnosnu u visini neto dobiti. Neto dobit pripada preduzeću i u pravilu se dijeli na dva dijela: na dio koji pripada vlasnicima kao naknada za uloženi kapital na dio koji se zadržava u preduzeću tj. na zadržanu dobit,



Povezanost BS sa prihodima i rashodima može se sagledati na temelju: Stanje imovine i obaveza preduzeća «X» na dan 1.1.2001 bilo je sljedeće Aktiva Novac Zalihe robe Stalna sredstva

Ukupno

1000 3000 2000

6000

Pasiva Dobavljači Krediti Kapital -uplaćeni -neuplaćeni Ukupno

2000 1500 2000 500 6000

Tokom januara prodato je robe za gotovinu u vriednosti od 2000 KM, troškovi prodate robe iznose 1500 KM. Drugih poslovnih događaja nije bilo. BS na kraju januara ima slijedeći izgled: BS na dan 31.1.2004 Aktiva Novac 3000 Zalihe robe 1500 Stalna sredstva 2000

Ukupno

6500

Pasiva Dobavljači Krediti Kapital -uplaćeni -zarađeni Ukupno

2000 1500 2000 1000 6500

Iz prezentiranog primjera može se zaključiti da se nakon izvršene prodaje nastale promjene i u aktivi i u pasivi. Naime u aktivi je došlo do smanjenja zaliha za 1500 KM i istovremeno do povećanja novca za 2000 Km. Pri tome je neto povećanje ili zarada iznosila 500 KM što je evidentirano na poziciji zarađeni kapital. Dakle, povećanje obaveza (obaveze su ostale iste) već je to zarada odnosno pozitivan finansijski rezultat koji koriguje (povećava) vrijednost kapitala. * * * S obzirom da prihodi i rashodi predstavljaju temeljne komponente FI BU to je potrebno kazati par rečenica o prihodima i rashodima i njihovoj komparaciji sa primicima i izdacima. Naime, prihodi i rashodi su obračunska kategorija i razlikuju se od primitaka i izdatak novca. Prema MRS koji posebno ističu pretpostavke nastanka događaja « prihodi i rashodi se utvrđuju prema nastanku događaja tj. prikazuju se onda kada su zarađeni tj. kada su nastali ( a ne kad je novac stvarno primljen ili uplaćen) i unose se u FI perioda na koji se odnose». To znači da se prihodi priznaju i u poslovnim knjigama evidentiraju onda kada su stvarno nastali tj. kad je roba prodata ili usluga izvršena i kada su zadovoljeni još neki minimalni uslovi. Prihodi se, dakle, priznaju i kadasu mogući (načelo opreznosti). Uz prihode i rashode često se vezuju i neki drugi termini koji su slični iako nemaju isto značenje. To su primici i izdaci. Pojam primitaka vezan je uz primitke novca. Naime, primitak novca može uslijediti iz raznih razloga npr. vlasnik je uložio dodatna novčana sredstva, dužnik nam je vratio ranije datu pozajmicu, primljen je novac od banke na ime odobrenog kredita ili po povratku sa službenog puta radnik je vratio više primljeni iznos novca itd. Sve su to primici, prilivi novca, ali nisu prihod. Temeljna odrednica prihoda jeste povećanje imovine ili smanjenje obaveza, ali u onom dijelu koji ima uticaj na povećanje rezultata glavnice preduzeća. Najvažniji uslov za nastanak prihoda jeste stvarna prodaja proizvoda, robe ili usloga. Na temelju te prodaje slijedi novčana naknada iz čega proizilazi da prvo da prvo nastaje prihod te nakon toga prihod novca. Isto vrijedi i za rashode odnosno izdatke. Izdaci se prije svega odnose na različite izdatke, isplate novca. Kao posljedica tih isplata javlja se 167 [email protected]


smanjenje novčanih sredstava što ne mora nužno dovesti nastanka rashoda npr. kupovina dionica nekog preduzeća ili posuđivanje novca predstavlja izdatke novca, ali ne maju za posljedicu nastanak rashoda. U stvarnosti postoje slučajevi da: 1. izdatak prethodi rashodu 2. rashod prethodi izdatku U slučaju kada preduzeće nabavlja nove sirovine javlja se izdatak novca što se u knjigama evidentira kao smanjenje novca i povećanje zaliha sirovina. Rashod će nastati tek onda kada se sirovine utroše u proizvodnom procesu i kada postanu sastavni dio gotovog proizvoda odnosno tačnije rečeno rashod nastaje tek onda kada se proizvodi prodaju kupcu. U obračunskom smislu rashodi se utvrđuju prilikom prodaje gotovih proizvoda dok je izdatak novca nastao ranije prilikom kupovine sirovina. U ovom slučaju izdatak prethodi rashodu. Ponekad preduzeća sama i unaprijed obračunavaju neke troškove koji su vezani uz poslovanje kao što su troškovi garancije za prodate proizvode. U tom slučaju još nema izdataka novca dok je trošak odnosno rashod u obračunskom smislu nastao. Oblik bilansa uspjeha Sastavljane izvještaja koji govori o uspješnosti poslovanja zavisi od odredaba postojeće regulative. Isto ako BS, BU se može prikazati u obliku jednostranog ili dvostranog računa. Zbog veće iskazne moći uobičajeno se u svijetu, a i kod nas koristi jednostrani račun. Šema BU po našim zakonskim propisima ima sljedeći oblik i sadržaj: BU za period 1.1-31.12.2001 Red.br

Opis

Iznos u KM

1.

Prihodi od prodaje

2.000.000

2.

Troškovi prodaje

1.600.000

3.

Usklađivanje vriednosti zaliha

4.

Bruto dobit (1-2)

5.

Troškovi distribucije

20.000

6.

Troškovi administracije

30.000

7.

Dobit od aktivnosti(4-5-6)

8.

Prihodi od povezanih pravnih lica

10.000

9.

Prihodi od ulaganja u druga pravna lica

15.000

10.

Prihodi od ostalih ulaganja

11.

Prihodi od otuđenja ulaganja

12.

Prihodi od finansiranja

13.

Ostali prihodi

8.000

14.

Rashodi od otuđenja ulaganja

5.000

400.000

350.000

5.000 12.000



15.

Rashodi od otpisivanja ulaganja

4.000

16.

Rashodi od finansiranja

8.500

17.

Ostali rashodi

2.500

18.

Dobit prije poreza (7+8 do 13-14 do 17)

375.000

19.

Porez na dobit

112.500

20.

Dobit poslije poreza

262.500

21.

Vanredni prihodi

-

22.

Vanredni rashodi

-

23. 24. 25. 26. 27. 28.

-

Dobit iz vanrednih stavki (21-22) Gubitak iz vanrednih stavki (22-21) Porez na dobit iz vanrednih stavki Neto dobit od vanrednih stavki (23-25) Neto dobit za period (20+26) Gubitak za period

262.500 -

Zbog veće iskazne moći uobičajeno u svijetu, a i kod nas koristi jednostrani račun. Takav stupnjevit oblik omogućuje segmentiranje prihoda i rashoda odnosno iskazivanje rezultata prema vrstama aktivnosti. Tako se uobičajeno dobit (gubitak) iskazuje posebno kao: dobit iz redovnog poslovanja dobit od finansiranja dobit iz vanrednih aktivnosti To ćemo prikazati na posebnom obliku BU ili računa dobiti i gubitka:

Red.br. 1. 2. 3. 4.

5.

Preduzeće «X» Bilans uspjeha za period 1.1.2004-31.12.2004 Opis Prihodi od prodaje Troškovi prodatih proizvoda Doprinos pokrića(marža kontribucije) Ostali troškovi poslovanja 1.Troškovi prodaje -troškovi propagande 3.000 -plaće radnika u prodaji 2.000 5.000 2. Opći i administartivni troškovi -utrošeni uredski mat. 1.000 -plaće administ. osoblja 4.500 -troškovi amortizacije 7.000 -troškovi osiguranja 2.000 -ostali troškovi 500 15.000 Ukupno ostali troškovi Dobit iz redovnog poslovanja

70.000 (40.000) 30.000

(20.000) 169

[email protected]


6. 7. 8. 9. 10. 11.

Finansijski prihodi Finansijski rashodi Dobit od finansiranja Vanredni prihodi Vanredni rashodi Dobit iz vanrednih aktivnosti

10.000 5.000 (3.000) 2.000 (1.500) 500



12. 13. 14.

Bruto dobit (5+8+11) Porez na dobit Neto dobit

12.500 (3.500) 9.000

Prikazat ćemo još jednu formu izvještaja-računa dobiti i gubitka koji se razlikuje od prethodne forme obračuna troškova odnosno utvrđivanju poslovnih rashoda. Ovaj primjer koga smo već prezentirali težište stavlja na podjelu troškova prema stepenu zaposlenosti (FT i VT) i na utvrđivanje doprinosa pokrića za preostale FT. Ovakva forma izvještaja u skladu je sa odredbama MRS 2-Zalihe. Poslovni rezultat se može utvrditi i na drugi način i to tako da se iznos ukupno nastalih troškova korigira za promjenu vriednosti zaliha nedovršene proizvodnje gotovih proizvoda tj. za onaj dio troškova koji ostaje u zalihama i zabilježen ako imovinska pozicija što se vidi iz sljedeće bilansne šeme: Preduzeće «X» Bilans uspjeha za period 1.1.2004-31.12.2004 Red.br. Opis 1. Prihodi od prodaje 2. Rashodi prodaje A)Promjena vr. zaliha (5.000) B)Troškovi poslovanja 65.000 1.Troškovi sirovina 30.000 2.Troškovi usluga 2.000 3.Troškovi plaća 17.000 4.Troškovi amortizacije 10.000 5.Ostali troškovi 6.000 3. Finansijski prihodi 4. Finansijski rashodi 5. Ukupno redovni prihodi 6. Ukupno redovni rashodi 7. Dobit iz redovnog poslovanja 8. Vanredni prihodi 9. Vanredni rashodi 10. Dobit iz vanrednih aktivnosti 11. Bruto dobit 12. Porez na dobit 13. Neto dobit

70.000 60.000

5.000 (3.000) 75.000 (63.000) 12.000 2.000 (1.500) 500 12.500 (3.500) 9.000

Propisana šema BU zahtijeva posebno prikazivanje poreza na dobit iz redovnog poslovanja i posebno poreza na dobit iz vanrednog poslovanja (dobit iz vanrednih stavki). Međutim, našim zakonodavstvom propisana je ista poreska stopa i na redovnu i vanrednu dobit. Zanimljiv je oblik FI o dobiti i gubitku kod trgovačkog preduzeća pa ćemo i njih šematski prikazati:

1. 2. 3. 4. 1. 2. 3.

Uslužna preduzeća BU prikazuju u dosta pojednostavljenom obliku. Za to preduzeće neto dobit predstavlja razliku između prihoda i rashoda, ali trgovačko preduzeća budući da ona kupuju i prodaju zalihe zahtjevaju složeniji BU. Naime, BU trgovačkog preduzeća ima 4 glavna dijela: neto prodaju nabavna vrijednost prodate robe operativne rashode porez na dobit. Postoje i podzbirovi za bruto dobit dobit prije oporezivanja (plaćanja poreza na dobit) neto dobit 171 [email protected]


osnovna razlika između BU trgovačkih preduzeća i preduzeća koje se bavi uslužnom djelatnošću je u tome što trgovac mora izračunati bruto dobit prije odbijanja operativnih rashoda i poreza na dobit. Komponente BU uslužnih i trgovačkih preduzeća kao i BU trgovačkih preduzeća vidi se iz sledećih pregleda: BU trgovačkih preduzeća

BU uslužnih preduzeća

Neto prodaja Prihodi -Nabavna vrijednost - Rashodi * Bruto dobit Neto dobit -Operativni rashodi (troškovi redovnog poslovanja) Dobit prije plaćanja poreza na dobit *uključuje i porez na dobit -Porez na dobit Neto dobit Neto prodaja Bruto prodaja Povrat od prodaje i ispravke Neto prodaja Nabavna vrijednost prodate robe Zalihe 31. decembar 2003. Kupovina / nabavka -Povrat kupljene robe i ispravke Neto nabavna vrijednost robe Uključena vozarina Neto trošak nabavke Roba raspoloživa na prodaju -Zalihe 31.12.2004. Nabavna vrijednost prodate robe Bruto dobit Rashodi prodaje Operativni rashodi Rashodi plata zaposl.u prodaji Rashodi transporta Rashodi reklame Rashodi osiguranja Rashodi potr.mat.prodavnice Ukupni rashodi prodaje Opšti administrativni rashodi Rashodi kancelar. plata Rashodi za opšte osiguranje Rashodi kanc.materijala Troškovi amortizacije zgrada Troškovi kanc. opreme Ukupno opšti i administr rashodi Ukupni operativni rashodi Dobit prije plaćanja poreza Porez na dobit Neto dobit

246350 7025 239325

52800 126400 7776 118624 8236 126860 179660 48300 131360 107965

22500 5740 10000 1600 1540 41380

26900 4200 1204 2600 2200 37104 78484 29481 5000 24481 172 [email protected]


U cilju boljeg razumjevanja BU trgovačkog preduzeća potrebno je pojasniti neke značajnije komponente i to se odnosi na sledeće: Neto prodaja je pri važan dio BU trgovačkog preduzeća. Sastoji se od bruto novčanih primitaka, od prodaje robe umanjenih za povrat robe ili ispravke umanjenja faktora zbog oštećenja ili lošeg kvaliteta robe ili bilo kakve dozvoljene popuste. Bruto prodaja se sastoji od ukupne gotovinske prodaje i ukupne prodaje na kredit u toku datod računovodstvenog perioda, čak i ako gotovina neće biti naplaćena do sljedećeg: Neto dobit je ono što preostane nakon što se od bruto dobiti odbiju operativni rashodi i porez na dobit. On je bitno mjerilo uspješnosti poslovanja preduzeća jer predstavlja iznos poslovne zarade koja se obračunava dioničarima. To je iznos koji se prenosi na zadržanu zaradu iz svih aktivnosti koje tokom godine generišu dobit. I uprava i investitori često koriste neto dobit kao pokazatelj uspješnosti poslovanja nekog preduzeća u proteklom rač periodu. Ostale komponente BU kao što su operativna dobit, dobit prije poreza kao i porez na dobit nećemo posebno objašnjavati jer nisu složene kategorije i lako se mogu identifikovati. Iz prikazanog BS i BU može se naučiti povezanost prihoda i rashoda s imovinom i obavezama. U tom smislu imovina=obaveze + kapital ili imovina=obaveze + uloženi kapital + zarađeni kapital ili imovina= obaveze + uloženi kapital + prihodi – rashodi. Ovaj računovodstveni model može se modificirano zapisati i u slrdećem obliku: Imovina + rashodi = obaveze + uloženi kapital + prihodi. Prihodi su prema tome mjera povećanja zarade a rashodi mjera njenog smanjenja. Povezanost imovine, obaveza i kapitala s prihodima i rashodima, odnosno povezanost BS i BU vidi se iz sljedeće šeme: 2000

2004

BS Imovina 1000 Obaveze 200 Kapital 800

BS Imovina 1200 Obaveze Kapital 1000

200

BU Prihodi 3000 Rashodi 2800 Dobit 200      

Iz svih navedenih konstatacija i prikaza moguće je zaključiti sledeće : prihodi i rashodi prikazuju promjene na imovini i obavezama u određenom vremenskom periodu te promjene su vezane uz povećanja (smanjenje) neto imovine tj. kapitala izraz povećanje (smanjenje) neto imovine finansijski je rezultat (dobitak ili gubitak) fin. rezultat je spona između BS iBU realnost fin rezultata zavisi od relanosti procjene pozicija BS nerealnost fin rezultata automatski podrazumjeva BS Napomene uz BU

     

Fin obračun prihoda i rashoda u skladu sa rač periodima iskazuje se u svojim saldima kroz formu fin rezultata u BU. Samo ostvareni prihodi predstavljaju kategorije prihoda u BU što je karakteristično i za vrijednost rashoda. Za razliku od dosadašnje prakse fin rezultat se neiskazuje višestepenim obračunom kroz formu rezultat: bruto dobit (gubitak) dobit ili gubitak od aktivnosti dobit ili gubitak prije poreza dobit ili gubitak poslije poreza dobit ili gubitak od vanrednih stavki neto dobit ili gubitak za period. 173 [email protected]


Pojedini dijelovi obračuna fin rezultata mogu biti negativni a da konačan rezultat bude pozitivan i obrnuto ili da poreski bilans pokaže različito stanje od rezultata BU. treba napomenuti da se BU sastavlja prije BS te da se rezultati dobiti poreskih obaveza, gubitka i slično trebaju implementirati u sačinjavanju početnog bilansa za naredni period. Ako se razlikuju informacijeBU i poreskog bilansakonačno se trebaju uskladiti i implementirati rezultatiu poreskog bilansa ali samo u domenu obaveza što će dovesti do promjene vrijednosti kapitala u konačnom obračunu. Da bismo u potpunosti ispoštovali zahtjev ovog obrasca , potrebno je detaljno se upoznati sa MRS 8 i MRS 18, te zahtjevima kodeksa rač načela. Paragraf 103-109 (koji govore o prihodima i rashodima te njihovom priznavnavanju). Izvještaj o zadržanoj zaradi Dobit čini dio vlasničke glavnice odnosno kapitala preduzeća. Formira se iz ostvarene dobiti i predstavlja dio dobiti koju preduzeća zadržava za unapređenje svog poslovanja (razvoja). Prema tome, ovaj izvještaj pokazuje politiku raspodjele dobiti na dio koji pripada vlasnicima i na dio koji ostaje (zadržava) se u preduzeću. U našim uslovima zadržana zarada ili dobit predstavlja poziciju neraspoređene kumulirane dobiti. Iznos dobiti povećava se povećanjem ostvarene dobiti a smanjuje za iznos ostvarenog gubitka kao i za iznos odobrenih dividendi. To jest: Zadržana dobit na kraju perioda = zadržana dobit na početku + neto dobit – dividende Polazeći od ovog modela izvještaj o zadržanoj zaradi(dobiti) ima za cilj podrobno prikazati promjene na računu kapitala. Sastavlja se za određeno obračunsko razdoblje najčešće za 1 godinu tj za isti period kao i ostali fin izvještaji. Izvještaj o dobiti jednostavnog je oblika, sadrži malo informacija ali su one vrlo značajne i praktično služe nadzornom (upravnom) odboru za vođenje politike dividendi. Izvještaj se može prikazati: Preduzeće ''x'' Izvještaj o zadržanoj dobiti 31.12.2004. Zadržana dobit 01.01.2004. +Neto dobit 2004. Zbir -Dividenda za 2004. Zadržana dobit 31.12.2004

8000 9000 17000 2000 15000

Manji iznos isplaćenih dividendi znači veći iznos dobiti koji ostaje na raspolaganju preduzeću samim tim izražava svu bit vlasničkog odnosa odražavajući interese ulagača, vlasnika, i samog preduzeća. Mnoga preduzeća koja dugo godina uspješno posluju svoj razvoj finansiraju više iz zadržanog dobitka nego iz dodatnih ulaganja vlasnika kapitala. Izvještaj o zadržanoj zaradi značajna je vaza između dva primarna fin izvještaja a to su BS i BU. našim zakonom o računovodstvu nije propisan obaveza sastavljanja tog izvještaja međutim nepostoji nikakva smetnja da se problematika raspodjele pokaže u takvoj formi. Povezanost izvještaja o zadržanoj dobiti sa ostalim fin izvještajima daje se na sledećoj šemi Izvještaj o zadržanoj dobiti Zadržana zarada 150 Neto dobit 200 Dividende 100 Zadržana dobit krajem godine 250 Bilana stanja Bilans stanja Imovina 1000 Obaveze 800 Kapital: -uloženi 650 -zarađeni 150

Imovina Obaveze Kapital -uloženi -zarađeni

1200 300

650 250

Bilans uspjeha 174 [email protected]


Prihodi 3000 Rashodi 2800 Dobit 200 Uradit ćemo dva zadatka da bismo vidjeli jesmo li shvatili ono što pišemo, uradit ćemo: 1. izvještaj o zadržanoj zaradi 2. proračun obrtnog kapitala Primjer 1. Na bazi sljedećih računa pripremite a) dio BS koji pokazuje zadržanu dobit b) izvještaj o zadržanoj dobiti Ograničenje za potencijalne događaje  31.12.prenos u zadržanu dobit 01.01. Saldo 40000 10000 Ograničenje za proširenje pogona  Saldo 01.01. 70000 31.12. prenos iz zadržane dobiti 15000 Zadržana dobit  25.3.dividenda 6000 24.6. dividenda 6000 23.9. dividenda 6000

01.01. saldo 120000 31.12. neto dobit 108000 31.12. ogran.za pot. Događaje 10000

20.12. dividenda 6000 31.12.ograničenje za proš.pogona 15000 Rješenje: a) Zadržana dobit Ograničenja Za potencijalne događaje Za proširenje pogona Neograničeni Ukupno zadržana dobit

90000 15000

115000 199000 314000

b) Izvještaj o zadržanoj dobiti Ograničenja zadržane dobiti Ograničenja za potencijalne događaje Saldo 01.01. 40000 -prenos 31.12. 10000 30000 ograničenja za proširenje pogona Saldo 01.01. 70000 +ograničenja 31.12 15000 85000 Ukupno ogranič. Zadrž. Dobiti Neograničena zadržana dobit Saldo 01.01. 120000 +neto dobit 108000

115000



+prenos iz ograničenja za potencij dog -dividende prenos ogr za proš.pogona Ukupno neograničena dobit Ukupno zadržana dobit

10000 118000 238000 24000 15000 39000 199000 314000

Primjer 2. Izračunajte obrtni kapital prema saldima sledećih računa -ob prema dobavljačima 18400 -potraživanja od kupaca 14500 -akumulirana amortizacija (oprema) 18500 -IV sumnjivih i spornih potraž 2500 -novčana sredstva 28000 -ob za dividende 6000 -oprema ¸ 154000 -zalihe 40000 -dugoročni predujmovi 12400 -izdate mjenice (dugoročne) 42000 -izdate mjenice (kratkoročne) 20000 -vlastite dionice 8000 Obrtni kapital = kratkoročna imovina – kratkoročne obaveze Potraživanja od kupaca 14500 Novčana sredstva 28000 Zalihe 40000 IV sumnj i spornih potr (2500) 80000  kratkoročna imovina dobavljači ob za dividende kratk mjenice

18400 6000 20000 44400  kratkoročne obaveze

OBRTNI KAPITAL = 35600 Sadržaj i oblik finansijskih izvještaja o novčanom toku Svako preduzeće u svom poslovanju želi ostvariti 2 ključna cilja i to: 1. poslovati profitabilno 2. ostati solventan (likvidan) Poslovati profitabilno znači povećavati iznos vlasničke glavnice kroz poslovne aktivnosti preduzeća što drugim riječima znači ostvariti zadovoljavajući povrat na uloženi vlasnički kapital.

  

Ostati solventan (likvidan) znači biti sposoban platiti svoje dugove i obaveze preduzeća kako one dospjevaju. Međutim, sposobnost preduzeća da ostane solventno neuključuje samo procjenu likvidnih sredstava na datom BS. Koliko je novo preduzeće primilo novca tokom godine? Koji su izvori ovih novčanih primitaka? Koliki su izdaci svake godine iz poslovnih aktivnosti, a koliki iz ulagačkih i finansijskih aktivnosti? Da bi odgovorila na ova pitanja, preduzeća pripremaju treći glavni fin izvještaj koji prikazuje izvore i upotrebu likvidnih sredstava tokom računovodstvenog perioda . Kao 176 [email protected]


što je poznato novac je važan faktor u poslovanjupreduzeća,. Za novac se kupuju sirovine, oprema, podmiruju se obaveze, za novac se prodaju gotovi proizvodi, roba i sve se vrti oko novca. Stoga nije ni čudo da vlasnike preduzeća pa i ostale korisnike zanima odakle sve u preduzeće stiže novac i u koje svrhe se troši. Iz tih razloga potrebno je sastavljati izvještaj koji govori o izvorima i upotrebi novca i koji omogućava utvrđivanje viška raspoloćživih ili čak nedostatnih stvari. Upravo izvještaj o novčanom toku daje takve informacije i u interakciji s ostalim izvještajima daje pravu sliku ''zdravstvenog stanja'' preduzeća. Nisu rijetki slučajevi da preduzeće u BU iskazuju uspješno poslovanje s dobitkom a da defakto imaju problema s podmirivanjem tekućih obaveza. Zašto je tako? Odgovor prije svega treba potražiti u evidentiranju osnovnih elemenata BU a to su prihodi i rashodi. Prihodi rashodi su obračunske kategorije, evidentiraju se prema temeljnoj računovodstvenoj pretpostavci nastanka događaja a to znači da se evidentiraju onda kad su nastali ( onda kad su zarađeni a ne onda kad je uslijedio stvarni primitak ili izdatak novca). Prema tome, za priznavanje prihoda nije potreban i stvarni primitak novca. Postoji vremenski nesklad između prihoda i primitak i rashoda i izdataka. Osim toga postoji i primici i izdaci novca koji uopšte ne utiču na visinu prihoda i rashoda kao što je npr posuđivanje novca. Razumjevanje tih razlika između primitaka i izdataka i prihoda i rashoda ključno je i to razumjevanje izvještaja o novčanom toku. Osnovni elementi izvještaja o novčanom toku

Već smo konstatovali da izvj o novčanom toku pruža podatke o primicima i izdacima novca kao i o njihovoj razlici tj čistom novčanom toku. Prema tom osnovni elementi izvještaja o novčanim tokovima su primici i izdaci novca koji se selektiraju i u izvještaju prikazuju kao dio poslovne, investicijske i finansijske aktivnosti.

-

Osnovni pojmovi koji su vezani za izvj o novč tokovima : Novac na blagajni i na računima u banci Novčani ekvivalenti su kratkotrajna visoko likvidna ulaganja koja se brzo konvertuju u novac Novčani tokovi su prilivi i odlivi novca i novčanih ekvivalenata Poslovne aktivnosti su glavne aktivnosti koje stvaraju prihod preduzeća i druge aktivnosti koje određuju dobit preduzeća osim investicijskih i finansijskih aktivnosti Investicijske aktivnosti vezane su uz sticanje i otuđivanje dugotrajne imovine i drugih ulaganja koja nisu uključena u novčane ekvivalente Finansijske aktivnosti su aktivnosti vezane uz finansiranje poslovanja i obuhvataju promjene vezane uz visinu i strukturu kapitala i obaveza. Radi lakšeg razumjevanja izvještaja u nastavku će biti prikazane osnovne kategorije koje uzrokuju promjene na novcu i od kojih zavisi njegova veličina. Raščlanivanjem potrebnih dijelova imovine i izvora imovine (obaveza i kapitala) dolazi se do osnovnih parametara od kojih zavisi iznos novca i promjene na novcu. Ako pođemo od osnovne bilansne jednačine: IMOVINA = IZVORI IMOVINE tj. AKTIVA=PASIVA i njezinim daljnjnem analitičkim prikazivanjem uz upotrebu sledećih simbola I=imovina; O=obaveze;K=kapital;KI'=kratkoročna imovina ; DI=dugoročna imovina;N=novac;KI=kratkoročna imovina bez novca, dobijamo: I=O+K KI+DI=O+K N+KI'+DI=O+K Ako promjene na tim kategorijama označimo sa D tada važi i ova jednakost: DN+DKI'+DDI=DO+DK 177 [email protected]


Promjene na novcu posljedica su povećanja (+) ili smanjenja (-) na sledećim kategorijama: DN=DO+DK-DKI'-DDI Uzimajući da povećanje (primici) novca nastaju po osnovu povećanja obaveza i kapitala odnosno smanjenja ostale nnenovčane imovine i obrnuto na strani smanjenja odnosno izdataka novca. Ovo je posebno važno ukoliko se izvještaj sastavlja po indirektnoj metodi

5. 6. 7. 8. 4. 5. 6.

PRILIVI IMOVINE ODLIVI IMOVINE - povećanje obaveza - smanjenje obaveza - povećanje kapitala - smanjenje kapitala - smanjenje nenovčane imovine - povećanje nenovčane imovine Uslužna preduzeća BU prikazuju u dosta pojednostavljenom obliku. Za to preduzeće neto dobit predstavlja razliku između prihoda i rashoda, ali trgovačko preduzeća budući da ona kupuju i prodaju zalihe zahtjevaju složeniji BU. Naime, BU trgovačkog preduzeća ima 4 glavna dijela: neto prodaju nabavna vrijednost prodate robe operativne rashode porez na dobit. Postoje i podzbirovi za bruto dobit dobit prije oporezivanja (plaćanja poreza na dobit) neto dobit osnovna razlika između BU trgovačkih preduzeća i preduzeća koje se bavi uslužnom djelatnošću je u tome što trgovac mora izračunati bruto dobit prije odbijanja operativnih rashoda i poreza na dobit. Komponente BU uslužnih i trgovačkih preduzeća kao i BU trgovačkih preduzeća vidi se iz sledećih pregleda: BU trgovačkih preduzeća

BU uslužnih preduzeća

Neto prodaja Prihodi -Nabavna vrijednost - Rashodi * Bruto dobit Neto dobit -Operativni rashodi (troškovi redovnog poslovanja) Dobit prije plaćanja poreza na dobit *uključuje i porez na dobit -Porez na dobit Neto dobit Neto prodaja Bruto prodaja Povrat od prodaje i ispravke Neto prodaja Nabavna vrijednost prodate robe Zalihe 31. decembar 2003. Kupovina / nabavka -Povrat kupljene robe i ispravke Neto nabavna vrijednost robe Uključena vozarina Neto trošak nabavke Roba raspoloživa na prodaju -Zalihe 31.12.2004. Nabavna vrijednost prodate robe Bruto dobit

246350 7025 239325

52800 126400 7776 118624 8236 126860 179660 48300 131360 107965 178 [email protected]


Rashodi prodaje Operativni rashodi Rashodi plata zaposl.u prodaji Rashodi transporta Rashodi reklame Rashodi osiguranja Rashodi potr.mat.prodavnice Ukupni rashodi prodaje Opšti administrativni rashodi Rashodi kancelar. plata Rashodi za opšte osiguranje Rashodi kanc.materijala Troškovi amortizacije zgrada Troškovi kanc. opreme Ukupno opšti i administr rashodi Ukupni operativni rashodi Dobit prije plaćanja poreza Porez na dobit Neto dobit

22500 5740 10000 1600 1540 41380

26900 4200 1204 2600 2200 37104 78484 29481 5000 24481

U cilju boljeg razumjevanja BU trgovačkog preduzeća potrebno je pojasniti neke značajnije komponente i to se odnosi na sledeće: Neto prodaja je pri važan dio BU trgovačkog preduzeća. Sastoji se od bruto novčanih primitaka, od prodaje robe umanjenih za povrat robe ili ispravke umanjenja faktora zbog oštećenja ili lošeg kvaliteta robe ili bilo kakve dozvoljene popuste. Bruto prodaja se sastoji od ukupne gotovinske prodaje i ukupne prodaje na kredit u toku datod računovodstvenog perioda, čak i ako gotovina neće biti naplaćena do sljedećeg Neto dobit je ono što preostane nakon što se od bruto dobiti odbiju operativni rashodi i porez na dobit. On je bitno mjerilo uspješnosti poslovanja preduzeća jer predstavlja iznos poslovne zarade koja se obračunava dioničarima. To je iznos koji se prenosi na zadržanu zaradu iz svih aktivnosti koje tokom godine generišu dobit. I uprava i investitori često koriste neto dobit kao pokazatelj uspješnosti poslovanja nekog preduzeća u proteklom rač periodu. Ostale komponente BU kao što su operativna dobit, dobit prije poreza kao i porez na dobit nećemo posebno objašnjavati jer nisu složene kategorije i lako se mogu identifikovati. Iz prikazanog BS i BU može se naučiti povezanost prihoda i rashoda s imovinom i obavezama. U tom smislu imovina=obaveze + kapital ili imovina=obaveze + uloženi kapital + zarađeni kapital ili imovina= obaveze + uloženi kapital + prihodi – rashodi. Ovaj računovodstveni model može se modificirano zapisati i u slrdećem obliku: Imovina + rashodi = obaveze + uloženi kapital + prihodi. Prihodi su prema tome mjera povećanja zarade a rashodi mjera njenog smanjenja. Povezanost imovine, obaveza i kapitala s prihodima i rashodima, odnosno povezanost BS i BU vidi se iz sljedeće šeme: 2000 BS Imovina 1000 Obaveze 200 Kapital 800

2004 BS Imovina 1200 Obaveze Kapital 1000

200

BU Prihodi 3000 179 [email protected]


     

Rashodi 2800 Dobit 200 Iz svih navedenih konstatacija i prikaza moguće je zaključiti sledeće : prihodi i rashodi prikazuju promjene na imovini i obavezama u određenom vremenskom periodu te promjene su vezane uz povećanja (smanjenje) neto imovine tj. kapitala izraz povećanje (smanjenje) neto imovine finansijski je rezultat (dobitak ili gubitak) fin. rezultat je spona između BS iBU realnost fin rezultata zavisi od relanosti procjene pozicija BS nerealnost fin rezultata automatski podrazumjeva BS Napomene uz BU

     

Fin obračun prihoda i rashoda u skladu sa rač periodima iskazuje se u svojim saldima kroz formu fin rezultata u BU. Samo ostvareni prihodi predstavljaju kategorije prihoda u BU što je karakteristično i za vrijednost rashoda. Za razliku od dosadašnje prakse fin rezultat se neiskazuje višestepenim obračunom kroz formu rezultat: bruto dobit (gubitak) dobit ili gubitak od aktivnosti dobit ili gubitak prije poreza dobit ili gubitak poslije poreza dobit ili gubitak od vanrednih stavki neto dobit ili gubitak za period. Pojedini dijelovi obračuna fin rezultata mogu biti negativni a da konačan rezultat bude pozitivan i obrnuto ili da poreski bilans pokaže različito stanje od rezultata BU. treba napomenuti da se BU sastavlja prije BS te da se rezultati dobiti poreskih obaveza, gubitka i slično trebaju implementirati u sačinjavanju početnog bilansa za naredni period. Ako se razlikuju informacijeBU i poreskog bilansakonačno se trebaju uskladiti i implementirati rezultatiu poreskog bilansa ali samo u domenu obaveza što će dovesti do promjene vrijednosti kapitala u konačnom obračunu. Da bismo u potpunosti ispoštovali zahtjev ovog obrasca , potrebno je detaljno se upoznati sa MRS 8 i MRS 18, te zahtjevima kodeksa rač načela. Paragraf 103-109 (koji govore o prihodima i rashodima te njihovom priznavnavanju). Izvještaj o zadržanoj zaradi Dobit čini dio vlasničke glavnice odnosno kapitala preduzeća. Formira se iz ostvarene dobiti i predstavlja dio dobiti koju preduzeća zadržava za unapređenje svog poslovanja (razvoja). Prema tome, ovaj izvještaj pokazuje politiku raspodjele dobiti na dio koji pripada vlasnicima i na dio koji ostaje (zadržava) se u preduzeću. U našim uslovima zadržana zarada ili dobit predstavlja poziciju neraspoređene kumulirane dobiti. Iznos dobiti povećava se povećanjem ostvarene dobiti a smanjuje za iznos ostvarenog gubitka kao i za iznos odobrenih dividendi. To jest: Zadržana dobit na kraju perioda = zadržana dobit na početku + neto dobit – dividende Polazeći od ovog modela izvještaj o zadržanoj zaradi(dobiti) ima za cilj podrobno prikazati promjene na računu kapitala. Sastavlja se za određeno obračunsko razdoblje najčešće za 1 godinu tj za isti period kao i ostali fin izvještaji. Izvještaj o dobiti jednostavnog je oblika, sadrži malo informacija ali su one vrlo značajne i praktično služe nadzornom (upravnom) odboru za vođenje politike dividendi. Izvještaj se može prikazati: Preduzeće ''x'' Izvještaj o zadržanoj dobiti 31.12.2004. Zadržana dobit 01.01.2004. +Neto dobit 2004. Zbir -Dividenda za 2004. Zadržana dobit 31.12.2004

8000 9000 17000 2000 15000



Manji iznos isplaćenih dividendi znači veći iznos dobiti koji ostaje na raspolaganju preduzeću samim tim izražava svu bit vlasničkog odnosa odražavajući interese ulagača, vlasnika, i samog preduzeća. Mnoga preduzeća koja dugo godina uspješno posluju svoj razvoj finansiraju više iz zadržanog dobitka nego iz dodatnih ulaganja vlasnika kapitala. Izvještaj o zadržanoj zaradi značajna je vaza između dva primarna fin izvještaja a to su BS i BU. našim zakonom o računovodstvu nije propisan obaveza sastavljanja tog izvještaja međutim nepostoji nikakva smetnja da se problematika raspodjele pokaže u takvoj formi. Povezanost izvještaja o zadržanoj dobiti sa ostalim fin izvještajima daje se na sledećoj šemi Izvještaj o zadržanoj dobiti Zadržana zarada 150 Neto dobit 200 Dividende 100 Zadržana dobit krajem godine 250 Bilana stanja Bilans stanja Imovina 1000 Obaveze 800 Kapital: -uloženi 650 -zarađeni 150

Imovina Obaveze Kapital -uloženi -zarađeni

1200 300

650 250

Bilans uspjeha Prihodi 3000 Rashodi 2800 Dobit 200 Uradit ćemo dva zadatka da bismo vidjeli jesmo li shvatili ono što pišemo, uradit ćemo: 3. izvještaj o zadržanoj zaradi 4. proračun obrtnog kapitala Primjer 1. Na bazi sljedećih računa pripremite c) dio BS koji pokazuje zadržanu dobit d) izvještaj o zadržanoj dobiti Ograničenje za potencijalne događaje  31.12.prenos u zadržanu dobit 10000

01.01. Saldo

40000

Ograničenje za proširenje pogona  Saldo 01.01. 70000 31.12. prenos iz zadržane dobiti 15000

Zadržana dobit  25.3.dividenda 6000 24.6. dividenda 6000 23.9. dividenda 6000

01.01. saldo 120000 31.12. neto dobit 108000 31.12. ogran.za pot. 181 [email protected]


Događaje

10000

20.12. dividenda 6000 31.12.ograničenje za proš.pogona 15000 Rješenje: a) Zadržana dobit Ograničenja Za potencijalne događaje Za proširenje pogona Neograničeni Ukupno zadržana dobit

90000 15000

115000 199000 314000

b) Izvještaj o zadržanoj dobiti Ograničenja zadržane dobiti Ograničenja za potencijalne događaje Saldo 01.01. 40000 -prenos 31.12. 10000 30000 ograničenja za proširenje pogona Saldo 01.01. 70000 +ograničenja 31.12 15000 85000 Ukupno ogranič. Zadrž. Dobiti Neograničena zadržana dobit Saldo 01.01. 120000 +neto dobit 108000 +prenos iz ograničenja za potencij dog 10000 118000 238000 -dividende 24000 prenos ogr za proš.pogona 15000 39000 Ukupno neograničena dobit Ukupno zadržana dobit

115000

199000 314000

Primjer 2. Izračunajte obrtni kapital prema saldima sledećih računa -ob prema dobavljačima 18400 -potraživanja od kupaca 14500 -akumulirana amortizacija (oprema) 18500 -IV sumnjivih i spornih potraž 2500 -novčana sredstva 28000 -ob za dividende 6000 -oprema ¸ 154000 -zalihe 40000 -dugoročni predujmovi 12400 -izdate mjenice (dugoročne) 42000 -izdate mjenice (kratkoročne) 20000 -vlastite dionice 8000 Obrtni kapital = kratkoročna imovina – kratkoročne obaveze Potraživanja od kupaca 14500 Novčana sredstva 28000 Zalihe 40000 IV sumnj i spornih potr (2500) 182 [email protected]


80000  kratkoročna imovina dobavljači ob za dividende kratk mjenice

18400 6000 20000 44400  kratkoročne obaveze

OBRTNI KAPITAL = 35600 Sadržaj i oblik finansijskih izvještaja o novčanom toku Svako preduzeće u svom poslovanju želi ostvariti 2 ključna cilja i to: 3. poslovati profitabilno 4. ostati solventan (likvidan) Poslovati profitabilno znači povećavati iznos vlasničke glavnice kroz poslovne aktivnosti preduzeća što drugim riječima znači ostvariti zadovoljavajući povrat na uloženi vlasnički kapital. Ostati solventan (likvidan) znači biti sposoban platiti svoje dugove i obaveze preduzeća kako one dospjevaju. Međutim, sposobnost preduzeća da ostane solventno neuključuje samo procjenu likvidnih sredstava na datom BS.  Koliko je novo preduzeće primilo novca tokom godine?  Koji su izvori ovih novčanih primitaka?  Koliki su izdaci svake godine iz poslovnih aktivnosti, a koliki iz ulagačkih i finansijskih aktivnosti? Da bi odgovorila na ova pitanja, preduzeća pripremaju treći glavni fin izvještaj koji prikazuje izvore i upotrebu likvidnih sredstava tokom računovodstvenog perioda . Kao što je poznato novac je važan faktor u poslovanjupreduzeća,. Za novac se kupuju sirovine, oprema, podmiruju se obaveze, za novac se prodaju gotovi proizvodi, roba i sve se vrti oko novca. Stoga nije ni čudo da vlasnike preduzeća pa i ostale korisnike zanima odakle sve u preduzeće stiže novac i u koje svrhe se troši. Iz tih razloga potrebno je sastavljati izvještaj koji govori o izvorima i upotrebi novca i koji omogućava utvrđivanje viška raspoloćživih ili čak nedostatnih stvari. Upravo izvještaj o novčanom toku daje takve informacije i u interakciji s ostalim izvještajima daje pravu sliku ''zdravstvenog stanja'' preduzeća. Nisu rijetki slučajevi da preduzeće u BU iskazuju uspješno poslovanje s dobitkom a da defakto imaju problema s podmirivanjem tekućih obaveza. Zašto je tako? Odgovor prije svega treba potražiti u evidentiranju osnovnih elemenata BU a to su prihodi i rashodi. Prihodi rashodi su obračunske kategorije, evidentiraju se prema temeljnoj računovodstvenoj pretpostavci nastanka događaja a to znači da se evidentiraju onda kad su nastali ( onda kad su zarađeni a ne onda kad je uslijedio stvarni primitak ili izdatak novca). Prema tome, za priznavanje prihoda nije potreban i stvarni primitak novca. Postoji vremenski nesklad između prihoda i primitak i rashoda i izdataka. Osim toga postoji i primici i izdaci novca koji uopšte ne utiču na visinu prihoda i rashoda kao što je npr posuđivanje novca. Razumjevanje tih razlika između primitaka i izdataka i prihoda i rashoda ključno je i to razumjevanje izvještaja o novčanom toku. Osnovni elementi izvještaja o novčanom toku

-

Već smo konstatovali da izvj o novčanom toku pruža podatke o primicima i izdacima novca kao i o njihovoj razlici tj čistom novčanom toku. Prema tom osnovni elementi izvještaja o novčanim tokovima su primici i izdaci novca koji se selektiraju i u izvještaju prikazuju kao dio poslovne, investicijske i finansijske aktivnosti. Osnovni pojmovi koji su vezani za izvj o novč tokovima : Novac na blagajni i na računima u banci Novčani ekvivalenti su kratkotrajna visoko likvidna ulaganja koja se brzo konvertuju u novac Novčani tokovi su prilivi i odlivi novca i novčanih ekvivalenata Poslovne aktivnosti su glavne aktivnosti koje stvaraju prihod preduzeća i druge aktivnosti koje određuju dobit preduzeća osim investicijskih i finansijskih aktivnosti 183 [email protected]


-

Investicijske aktivnosti vezane su uz sticanje i otuđivanje dugotrajne imovine i drugih ulaganja koja nisu uključena u novčane ekvivalente Finansijske aktivnosti su aktivnosti vezane uz finansiranje poslovanja i obuhvataju promjene vezane uz visinu i strukturu kapitala i obaveza. Radi lakšeg razumjevanja izvještaja u nastavku će biti prikazane osnovne kategorije koje uzrokuju promjene na novcu i od kojih zavisi njegova veličina. Raščlanivanjem potrebnih dijelova imovine i izvora imovine (obaveza i kapitala) dolazi se do osnovnih parametara od kojih zavisi iznos novca i promjene na novcu. Ako pođemo od osnovne bilansne jednačine: IMOVINA = IZVORI IMOVINE tj. AKTIVA=PASIVA i njezinim daljnjnem analitičkim prikazivanjem uz upotrebu sledećih simbola I=imovina; O=obaveze;K=kapital;KI'=kratkoročna imovina ; DI=dugoročna imovina;N=novac;KI=kratkoročna imovina bez novca, dobijamo: I=O+K KI+DI=O+K N+KI'+DI=O+K Ako promjene na tim kategorijama označimo sa D tada važi i ova jednakost: DN+DKI'+DDI=DO+DK Promjene na novcu posljedica su povećanja (+) ili smanjenja (-) na sledećim kategorijama: DN=DO+DK-DKI'-DDI Uzimajući da povećanje (primici) novca nastaju po osnovu povećanja obaveza i kapitala odnosno smanjenja ostale nnenovčane imovine i obrnuto na strani smanjenja odnosno izdataka novca. Ovo je posebno važno ukoliko se izvještaj sastavlja po indirektnoj metodi PRILIVI IMOVINE - povećanje obaveza - povećanje kapitala - smanjenje nenovčane imovine

ODLIVI IMOVINE - smanjenje obaveza - smanjenje kapitala - povećanje nenovčane imovine

Parcijalni bilans preduzeća «X» sastojao se od sljedećih podataka:

Potraživanja od kupaca Zalihe Unaprijed plaćena najamnina Zalihe potrošnog materijala Obaveze prema dobavljačima Obaveze za režije BU sadrži sljedeće: Neto dobit Rashod za amortizaciju Dobitak od prodaje zemljišta Amortizaciona premija na obveznice Amortizacija goodwilla

Bilans stanja 31.12.2003 5.000 2.000 7.000 1.000 1.500 2.000

31.12.2004 7.000 4.000 3.000 3.000 2.000 1.400

2.000 400 900 500 200

Neto novčani tok od poslovnih aktivnosti za 2004 izračunava se na slijedeći način: Neto dobit 2.000 +Rashodi za amortizaciju 400 -Dobitak od prodaje zemljišta (900) -Amortizaciona premija na obveznice (500) +Amortizacija goodwilla (200) -Povećanje potraživanja od kupaca (2.000) 184 [email protected]


-Povećanje zaliha +Smanjenje unaprijed plaćene najamnine -Povećanje zaliha potrošnog materijala -Smanjenje obaveza za režiju +Povećanje obaveza prema dobavljačima Neto novčanmi tok od poslovnih aktivnosti

(2.000) 4.000 (2.000) (600) 500 (900)

Ovo je bio izvještaj o novčanim tokovima po indirektnoj metodi Primjer Preduzeće «K» ima sljedeće bilansne podatke (2003 i 2004) 31.12.2003 Novčana sredstva 11.500 Potraživanja od kupaca 13.000 Roba 19.000 Strojevi 17.000 Akumulirana amortizacija -11.500 Dugoročna ulaganja 14.000 Ukupno imovina 63.000 Obaveze prema dobavljačima 9.000 Obaveze za rashode 3.000 Izdata dugoročna mjenica 15.000 Redovne dionice 17.000 Ukupno obaveze 63.000

31.12.2004 18.000 17.500 16.000 19.000 -12.000 13.000 71.500 12.000 2.000 14.000 19.000 71.500

Nja računu dobiti i gubitka nalaze se sljedeći podaci: Prihod od prodaje 69.000 Nabavna vrijednost prodate robe -47.000 Bruto dobit 22.000 Opšti rashodi -11.000 Rashodi za amortizaciju - 500 Neto dobit 10.500 Dodatni podaci : -novčane dividende 5.000 -dugoročna ulaganja prodata su po knjigovodstveno vrijednosti Pripremite izvještaj o novčanim tokovima koristeći se direktnom metodom Rješenje Preduzeće «K» Izvještaj o novčanim tokovima za 2004 godinu Novčana sredstva od poslovnih aktivnosti Novčani primitak od kupaca 64.500 Isplata robe -41.000 Novčana sredstva plaćena za rashode -12.000 Neto novčani tok od poslovnih aktivnosti 11.500 Novčani tok od investicijskih aktivnosti Kupovina stroja -2.000 Prodaja dugoročnog ulaganja 1.000 Neto novčani tok od investcijskih aktivnosti -1.000



Novčana sredstva od finansijskih aktivnosti Plaćanje izdatih mjenica -1.000 Plaćanje dionica 2.000 Isplata novčanih dividendi -5.000 Neto novčani tok od finansijskih aktivnosti -4.000 Neto promjena novčanih sredstava 6.500 Početna vriednost novca i novčanih ekvivalenata 11.500 Konačni saldo 18.000 Objašnjenje novčanih sredstava aktivnosti Potraživanja od kupaca

Roba

13.000 69.000

19.000 X

17.500

16.000

13.000+69.000-X=17.000 X= 64.500

Obaveze prema dobavljačima X

9.000 44.000 12.000

9.000+44.000-X=12.000 X = 41.000

47.000

19.000+X-47.000-16.000 X = 44.000

Obaveze za rashode X

3.000 11.000 2.000

3.000+11.000-X=2.000 X=12.000



Kosolidovani FI Pod kosolidacijom FI podrazumijeva se spajanje izvještaja matice preduzeća. Svrha konsolidovanih FI bazira se primarno na potrebama korisnika konsolidiranih izvještaja,a to su dioničari i vjerovnici preduzeća (matice). Oni su zainteresirani za rezultate poslovanja kao i za finansijsku situaciju preduzeća . Ovi izvještaji (konsolidovani) potrebni su i radi fer prezentacije situacije te da bi jedno preduzeće udruženo u matricu imalo direktnu kontolu nad drugim preduzećem. Matica je ono preduzeće koje ima više od 50% vlasništva (više od 50% dionica s pravom glasa). Računovodstvena načela se primjnejuju prilikom sastavljanja konsolidovanih FI. Kosolidovani FI pripremaju se onda kadasu dva ili više preduzeća povezana poslovnim vezama u preduzeću matice te djeluju kao jedinstven ekonomski subjekt. Svako preduzeće zadržava svoju računovodstvenu evidenciju, sastavlja svoje temeljne FI. Preduzeće matica sastavlja i prezentira korisnicima konsolidovane Fi.pored dioničara i dugoročnih vjerovnika korisnici konsoidovanih FI su još i mgmt matičnog preduzeća te ostali korisnici. Ipak, te izvještaje najviše koriste oni koji su dugoročno zainteresovani za matično preduzeće. To su postojeći i potencijalni dioničari matičnog preduzeća.Svaki dioničar bilo da se radi o fizičkome ili pravnom licu zainteresovano je za one prihode koji pripadaju matrici po osnovu udjela u vlasništvu organizacionog dijela.Dugoročni vjerovnici,prije svega banke takođe su zainteresirane za poslovne rezultate povezanih u matricu kojima su odobreni ili od kojih su kupljene obveznice.Za razliku od dugoročnih vjerovnika kratkoročni vjerovnici matičnog preduzeća više su zainteresirani za temeljne izvještaje matice nego za konsolidirane izvještaje.Razlog za to je veći interes kratkoročnih vjerovnika za tekućom solventnošću u odnosu na dugoročnu profitabilnost matice.Mgmt matice uz dioničarsku maticu ima najveći interes kako za tekućim informacijama konsolidovanih FI tako i za pojedinim izvještajima preduzeća povezanim u matricu koje čine konsolidovani izvještaj.Da bi mgmt matice mogao uticati ili vršiti kontrolu poslovanja i finansijske politike povezanih preduzeća mora imati izvještaje o rezultatu i finansijskoj situaciji za proteklo računovodstveno razdoblje.Mgmt matice jedino sagledavanjem fin.rezultata,fin.situacije i novčanog toka svih povezanih preduzeća.Može vršiti kontrolu na nivou grupe.Rezultati konsolidiranih FI jesu ujedno osnova i za zaključivanje ili ne zaključivanje novih ugovora s mgmt matice.U korisnike informacija konsolidiranih FI svakako treba spomenuti i finansijske analitičare bez čijih je rezutata danas nezamislivo djelovanje finansijskog tržišta, javnost (preko javnog objavljivanja FI ili preko rezultata finansijskog analitičara) koju čine potencijalni investitioro i vjerovnici zainteresirani za FI.



Konsolidirani Izvještaj o novčanim tokovima (IoNT) Ovaj izvještaj sastavlja se u skladu sa RS-27 FBiH. Matica kao i sva povezana preduzeća sastavljaju IoNT kao sastavni dio svojih temeljnih FI. Međutim, matica sastavlja i prezentira konsoidovani FI među kojima je i konsolidovani IoNT. Kada se izrađuje konsolidovani IoNT potrebno je izvršiti određena pilagođavanja kod amortizacije, također treba manjinski interes (udjel) vratiti odnosno dodati ga konsolidiranoj neto dobiti kada se računaju novčani izdaci od finansijskih aktivnosti tada dividende koje plaćaju povezana preduzeća manjinskim dioničarima treba dodati dividenda koja povezana preduzeća plaćaju matici. Troškovi sticanja dodatnih dionica povezqnih preduzeća može se, ali i ne mora uključiti u novčane izdatke od investicijskih aktivnosti. Ako se dionice kupe na otvorenom finansijskom tržištu onda se trošak sticanja uljučuje u izdatke od investicijskih aktivnosti. Međutim, kada se dionice povezanih pravnih lica kupe direktno od njenih dioničara to predstavlja međukompanijski transfer novca koji ne utiče na ukupan novčani saldo grupe koja se konsolidira. Konsolidirani IoNT priprema se na bazi konsolidovanog izvještaja o dobiti i gubitku (BU) i konsolidirani BS. Postupak konsolidacije izvještaja o novčanomtoku može se pokazati na sljedećem primjeru. DD «X», drži 90% dionica dioničkog društva «Y» dd Matično preduzeće «X» pripremilo je konsolidovani izvještaj: Konsolidovani BU i konsolidovani BS Konsolidovani Izvještaj o dobiti (BU «X» dd i «Y» dd 31.12.2004) Prihodi Troškovi prodatih učinaka(posl.rashodi) Bruto dobit Ostali rashodi Operativa dobit Prihodi od sudjelujućih interesa Dobit(spojena) Manjinski udjelu spojenoj dobiti Konsolidovana neto dobit Komparativni konsolidovani BS za 31.12.2003 i 2004 «X» dd Opis 2003 Goodwill 200.000 Oprema (neto) 2.450.000 Udjel u povezanim pravnim licima 1.520.000 Potražibanja od kupaca 920.000 Zalihe robe 1.100.000 Žiroračun 600.000 Ukupno imovina 6.790.000 Dionice po nominalnoj vrijednosti 2.000.000 Premija 400.000 Zadržani dobici 2.600.000 Manjinski interesi 200.000 Druge kratkoročne obaveze 990.000 Dobavljači 600.000 Ukupne obaveze i kapital 6.790.000

5.400.000 (2.540.000) 2.460.000 (1.360.000) 1.100.000 60.000 1.160.000 (40.000) 1.120.000

2004 180.000 4.060.00 1.580.000 1.200.000 1.010.000 970.000 9.000.000 2.200.000 1.400.000 3.360.000 220.000 890.000 980.000 9.000.000

Ostale informacije koje su potrebne za pripremu konsolidovanog IoNT: 1. troškovi amortizacije od 240.000 i troškovi amortizacije goodwilla je 20.000 uključene su u ostale rashode 2. oprema je nabavljena tokom 2004 za iznos od 1.850.000 3. udjeli u povezanim preduzećima uključuju 30% dionica kupljenih od «Z» dd, a prihod od sudjelujućeg interesa je 60.000, dividende nisu primljene tokom godina 188 [email protected]


4. manjinski interes u spojenoj dobiti je 40.000 međutim 20.000 distribuiramo manjinskim dioničarima kao dividende tokom razdoblja, to znači da je manjinski udio u neto imovini (kapitalu) porastao za bruto 20.000 5. preduzeće «X» dd emitovalo je 10.000 dionica na otvorenom finansijskom tržištu po cijeni od 120 KM po dionici (nominalna vrijednost je 20 KM po dionici) 6. ukupno isplaćene dividende iznose 380.000 od čega je dioničarima «X» dd isplaćeno 360.000 (čime se smanjuju konsolidovani zadržani dobici, 20.000 dividendi isplaćeno je manjim dioničarima «Y» dd) IoNT pripremiće se pomoću direktne metode (period 1.1-31.12.2004.godine. Redni brojOpis A. 1. 2. 3. B. 1. C. 1. 2.

Iznos Poslovna aktivnost Novčani primici od naplate potaživanja Novčani izdaci za plaćanje obaveza dob. Robe Ostali novčani izdaci iz poslovnih aktivnosti Ukupno novčani tok od poslovni aktivnosti Investicijska aktivnost Novčani izdaci za nabavku robe Ukupno novčani tok od investicijskih aktivnosti Finansijka aktivnost Novčani primici od emisije dionica Novčani izdaci od isplate dividendi Ukupno nivčani tok od finansijskih aktivnosti Čisti novčani tok (A+B+C)

5.120.000 (2.520.000) (1.200.000) 1.400.000 (1.850.000) (1.850.000) 1.200.000 (380.000) (820.000) 370.000



U okviru poslovnih operacija novčani primici i novčani izdaci dobiveni su na sljedeći način Novčani primici od naplate potraživanja Početno saldo potraživanja +prihod od prodaje -konačni saldo potraživanja Novčani primici od naplate potraživanja Novčani izdaci za plaćanje obaveza dobavljačima Troškovi prodate robe -početne zalihe robe +konačne zalihe robe Obračunate obaveze za kupjenu robu +početni saldo -konačni saldo dobavljača Novčani izdaci za plaćane obaveza dobavljačima

920.000 5.400.000 (1.200.000) 5.120.000

2.940.000 (1.100.000) 1.010.000 2.850.000 600.000 930.000 2.520.000

Ostali novčani izdaci iz poslovnih aktivnosti (troškovi usluga) Ostali rashodi 1.360.000 -amortizacija (260.000)3 +početni saldo drugih kratk. obaveza (dobavljači) 990.000 -konačni saldo drugih kratk. obaveza (dobavljači) (890.000) Ostali novčaniizdaci iz poslovnih aktivnosti 1.200.000 Pokazat ćemo na istom primjeru konsolidovani izvještaj o novčanom toku za period 1.1-31.12.2004 po indirektnoj metodi Red. Br Opis Iznos A. Novčani tok od poslovnih aktivnosti 1. Konsolidovana neto dobit 1.120.000 Prilagođavanje neto dobiti na novčani tok 2. Amortizacija (240.000+20.000) 260.000 3. Manjinski interes u spojenoj dobiti 40.000 4. Povećanje potraživanja (280.000) 5. Smanjenje zaliha 90.000 6. Povećanje obaveza prema dobavljačima robe 330.000 7. Smanjenje ostalih kratk. obaveza (dobavljači) (100.000) 8. Prihodi od sudjelujućih interesa u «Z» dd (60.000) Novčani tok od poslovnih aktivnosti 1.400.000 B. Novčani tok od investicijskih aktivnosti 1. Novčani izdaci za nabavku opreme (1.850.000) Novčani tok od investicijskih aktivnosti (1.850.000) C. Novčani tok od finansijskih aktivnosti 1. Novčani primici od emisije dionica 1.200.000 2. Novčani izdaci za dividende (380.000) Novčani tok od finansijskih aktivnosti 820.000 Čisti novčani tok (A+B+C) 370.000

3

Oduzima se jer je amortizacija uključena u ostale rashode 190 [email protected]


Izvještaj o svim promjenama u vlasničkom kapitalu

-

-

-

-

Ovaj izvještaj se sastoji iz dva dijela : podaci o dioničarskom kapitalu i podaci o promjenama u kapitalu U prvom dijelu izvještaja tretirane su isključivo dionice (redovne i povlaštene) i to kroz period od dvije godine kako bi se mogle registrovati promjene u dioničkom kapitalu. Prezentirani su podaci o broju eksternih dionica na određeni dan, zati izdate dionice,opozvane dionice, stečene vlastite dionice itd. Na osnovu podataka iz prvog dijela izvjestaja i ostalih kompanija koje opredjeljuju visinu kapitala pravnog lica sastavlja se obrazac o promjenama u kapitalu koji ia sljkedeći oblik i strukturu: Kod izrade drugogo dijela izvještaja potrebno je pridržavati se paragrafa 137 do 145 Kodeksa RN koji se odnose na sljedeće sadržaje: paragraf 137 – prilikom pripremanja svojih FI većina pravnih lica usvaja finansijski koncept kapitala prema kojem je kapital za neto sredstva ili vlastiti kapital. Prema fizičkom konceptu kapitala kao što je poslovna sposobnost kapitala se smatra proizvodnom sposobnošću baziran npr. na jedinici proizvoda na dan paragraf 138 – izbor odgovarajućeg koncepta kapitala od strane pravnog lica treba se zasnivati na potrebama korisnika njegovih FI. Stoga bi finansijski koncept kapitala trebao biti usvojen ako korisnici FI ponajprije brinu o održavanju nominalno uloženog kapitala ili o kupovnoj moći uloženog kapitala. Međutim, ako korisnici vode glavnu brigu o poslovnoj sposobnosti pravnog lica treba upotrijebiti fizički koncept kapitala. Paragraf 139 – iz koncepta kapitala u paragrafu 138 proizilaze sljedeći koncepti očuvanja kapitala: a) očuvanje finansijskog kapitala – po ovom knceptu dobit je zarađena samo ako finansijski ili novčani iznos neto sredstva na kraju perioda premašuje finansijski (ili novčani) iznos neto sredstva na početku perioda nakon isključenja bilo kakvih raspodjela vlasnicima ili vlasnikovih doprinosa tokom perioda . Očuvanje finansijskog kapitala može biti izmjereno ili u nominalnim novčanim jedinicama ili jedinicama konstantne kupovne moći. b) očuvanje fizičkog kapitala - po ovom konceptu dobit je zarađena samo kao fizička proizvodna sposobnost (ili poslovna sposobnost) pravnog lica ( ili resursa ili fondova potrebnih da se postigne ta sposobnost) ako na kraju perioda premašuje fizičku proizvodnu sposobnost na početku perioda poslije isključivanja bilo kakvih raspodjela vlasnicima ili vlasnikovih doprinosa tokom perioda.

- Paragraf 141 – koncept fizičkog očuvanja kapitala zahtijeva usvajanje tekućih troškova kao osnove za vrednovanje. Izbor osnove prema ovom konceptu zavisi od vrsta finansijskog kapitala koji pravno lice nastoji zadržati - Paragraf 142 - glavna razlika između dva koncepta očuvanja kapitala jest postupak prema učincima promjena cijena sredstava i obaveza pravnog lica. Općenito rečeno pravno lice je održalo svoj kapital ako ima jednake količine kapitala na kraju perioda kao što ga je imalo na početku perioda. Iznos preko zahtijeva za očuvanje kapitala jeste dobit. - Paragraf 143 - prema konceptu očuvanja finansijskog kapitala gdje je kapital definisan pojmovima nominalnih novčanih jedinica dobit predstavlja porast nominalnog novčanog kapitala tokom tog perioda stoga povećanje cijena sredstava koja se diže tokom perioda, koja se uobičajeno nazivaju dobici od držanja jesu konceptualno dobit. Međutim, oni ne moraju biti priznati kao takvi sve dok se sredstva ne otuđe u transakciji razmjene. Kada se koncept očuvanja finansijskog kapitala definiše pojmovima jedinica stalne kupovne moći dobit predstavlja povećanje uložene kupovne moći tokom perioda. Tako se samo onaj dio povećanja cijena smatra za dobit. Ostatak porasta se samtra korekcijom očuvanja kapitala. Paragraf 144 – prema konceptu očuvanja fizičkog kapitala kada se kapital definiše pojmovima fizičke proizvodne sposobnosti. Dobit predstavlja povećanje toga kapitala tokom perioda. Sve promjene cijena koje utiču na sredstva i obaveze smatraju se promjenama u mjerenju fizičke proizvodne sposobnosti pravnog lica te se stoga one samtraju usklađivanjima očuvanja kapitala koje je dio vlastitiog kapitala, a ne dobiti. Paragraf 145 – izbor osnove vrednovanja i koncepta očuvanja kapitala određuje i računovodstveni model koji će se koristiit u pripremanju FI. Različiti rač. modeli pokazuju različite stepene relevantnosti i pouzdanosti te kao i na drugim područjima mgmt-a mora tražiti ravnotežu između relevantnosti i pouzdanosti. Ovaj kodeks primjenjiv je na niz rač. modela i osigurava smjernice i reperenzentaciju FI rađenih po izabranom modelu Izvještaj o promjenama u kapitalu za 2003, 2004 godinu pokazat ćemo na konkretnom primjeru jednog osiguravajućeg društava. Uzet je primjer osiguravajućeg društva, jer ima izvjesnih specifičnosti koje su različite od sadržaja naprijed prikazanih izvještaja o promjenama u vlastitom kapitalu za preduzeća 191 [email protected]


-

-

Računovodstvene politike i napomene čini satvani dio izvještaja o promjenama u kapitalu. Zbog specifičnosti nvedenog izvještaja u odnosu na izvještaj koj ise izrađuje za preduzeća navode se neki karakteristični događaji koji utiču na visinu kapitala osiguravajućih društava: Rezervacije šteta (u konkretnom slučaju značajnu stavku predstavljaju predratne štete koje su ukupnu visinu kapitala društva umanjile za skoro 50%) predstavljaju iznos koji ima za cilj da pokriće ukupnih troškova isplate šteta koje su nastale usljed događaja koji su se desili do datuma bilansa stanja uključujući štete koje su nastale,ali nisu prijavljene i troškovi likvidacije umanjene za iznose koji su plaćeni za te štete. Iznos je zasnovan na procjenama te tako iako uprava društva smatra da je iznos adekvatan konačna obaveza može biti manja ili veća od toga iznosa. U skladu sa poslovnom praksom osiguravajuća društva usklađena procjena i razlika između procijenjenih i naknadno plaćenih iznosa se knjiže prilikom nastanka ovih promjena. Rezerve sigurnosti formiraju se izdvajanjem najmanje 1/3 od ostvarene dobiti izraza po godišnjem obračunu.ako se dobit ne koristi za pokriće gubitka iz prethodnih godina, ako se rezerve sigurnosti formiraju najmanje u visini polovine ostvarene prosječne premije osiguranja u posljednje dvije godine ne postoji obaveza novog izdvajanja stoga što su veće rezerve sigurnosti osiguravajuće društvo je stabilnije i na tržištu konkurentnije. Prema tome računovodstvene politike predstavljaju sastavni dio poslovnih politika. One doprinose ostvarivnanju ciljeva poslovnog subjekta zato se odlučivanje o primjeni računovodstvenih politika nemože ostaviti računovođi kao isključivo njegova obaveza.

-

Po najpoljnijem prijedlogu rač.politike u okviru upravlajčkog sistema raspravlja i gl.menadž. vodeći računa o sljedećem: da menadžment preduzeća pri izradi FI i za svoju vlastitu upotrebu primjenjuje MRS: sastavljanje i prezentiranje FI za korisnike iz okruženja privrednog subjekta treba biti takođe sa MRS-om odluku o račun.politikama koje će se primjenjivati kod određenog subjekta donosi njegov menadžment u pravilu Primjena rač.politike pri sastavljanju i prezentiranju FI objavljuje se u godišnjem obračunu, najčešće u bilješkama. Sistemski posmatrano poslovna politika je sistem a rač.politike podsistemi poslovne politike kao sistema. Upravljanje Poslovna politika Računovodstvena politika Iz šeme je vidljivo da se računovodstvene politike nalaze u funkciji odnosno da su one instrument ostvarivanja poslovne politike preduzeća. Šema također prikazuje odnos rač. I poslovne politike te njihovo mjesto u cjelokupnom procesu upravljanja. Postoji brojnost različitih računovodstvenih politika koje odabire menadžment preduzeća dok prijedloge za to sastavljaju rač.radnici. Računovodstvene politike se dosljedno primjenjuju iz jednog obračunskog perioda u drugi uvažavajući aspekte rač.politika koji u suštini predstavljaju osnovne teze od kojih se polazi prije postupka oblikovanja odluke o rač.politike kao i njene promjene. Potrebno je jasno definisati ciljeve čije se ostvarivanje može grfički prikazati: ODLUKA  AKCIJA  REZULTATI  CILJ Iz šeme se može uočiti da nakon donošenja odluke o rač.politikama slijedi njeno provođenje (akcija) a rezultati te akcije vidljivi su pri prezentiranju finansijsko rač.izvještaja uz ostvarivanje cilja koji se sastoji u pravilnom prikazivanju finansijskog položaja privrednog subjekta i rezultata njegovog poslovanja. Postupak oblikovanja a zatim i prihvatanja odluke o rač.politikama te sam tok ostvarivanja procesa cilja u suštini je identičan postupku donošenja odluke o poslovnoj politici privrednog subjekta. S tim u vezi rač.politika time proširuje poslovnu politiku privrednog subjekta. Na temelju 192 [email protected]


donešene odluke o rač.politikama koju donosi vlasnik odnosno njegov menadžment, rač.radnici primjenjivat će određene rač.politke prilikom bilježenja knjigovodstvenih događaja u poslovne knjige i na temelju tih podloga pripremat temeljne FI. Polazeći od MRS-a 1 (objavljivanje rač.politika) mogao bi se utvrditi sledeći tok odabira odgovarajućih rač.politika: TEMELJNE RAČ.PRETPOSTAVKE  OSTALA RAČ.NAČELA SVOJSTVA IZBORA I PRIMJENE RAČ.POLITIKA  ZAKONI I DRUGI PROPISI  PODRUČJA ODABRANE RAČ.POLITIKE  -----------------------------------------------------------------------------------------------------    OPŠTE IMOVINA OBAVEZE PROFITI I I REZERVISANJA GUBICI Treba naglasiti da u svjetskoj računovodstvenoj literaturi nepostoji jasno razlikovanje rač.načela rač.standarda niti postoji ujednačenost njihova obuhvata.

-

-

Riječ načelo označava polaznu misao nauke ili teorije odnosno polaznu tačku u primanju nečega odnosno u konkretnom slučaju poimanja temeljnih rač.načela koja opet utvrđuju osnovu za računovodstvenu i/ili rač.polittike. prema tome, računov.načela predstavljaju skup metoda i pravila i postupaka rač.politike u cilju obezbjeđenja kvalitetnih rač.informacija prezentiranih u temeljnim FI. S tim u vezi rač.teorija i praksa utvrdila je određeni tok pravila i postupaka pri sastavljanju i prezentiranju temeljnih fin.izvještaja pri čemu rač.načela zauzimaju ključno mjesto u MRS-1 nalaze se polazne osnove o poimanju rač.načela kao što su temeljne rač.pretpostavke i kriteriji koji se treba pridržavati prilikom izbora i primjene odgovarajućih rač.politika. Temeljna rač.načela koja se primjenjuju kod sastavljanja FI a koje se posebno nenavodi u RS jer se njihova primjena sama po sebi razumije su: poslovanje na neograničeno vremensko razdoblje (stalnost). Načelo kontinuiranosti poslovanja ili vremenski neograničenom djelovanje pod kojim se smatra poslovanje privrednog subjekta koje nije vremenski ograničeno što znači da će se obavljati i u budućnosti. Isto tako to podrazumjeva da nepostoji namjera tj izvjesnost likvidacije i značajnije smanjenje obima poštovanja privrednog subjekta. Ako međutim takva namjera postoji temeljni FI morali bi biti sastavljeni na drugačiji način odnosno na drugačijoj osnovi (najmanje za godinu dana kao obavezno obračunsko razdoblje) načelo dosljednosti (konzistentnosti) predstavlja dosljednu primjenu rač.politika iz perioda u period. To načelo omogućava kontinuitet FI u jednoakim vremenskim intervalima. Osim toga time se izbjegava uticaj različitog prikazivanja fin.rezultat privrednog subjekta kao posljedica promjene primjene rač.politika. Tako npr. podcjenjivanje aktive (imovine) i precjenjivanje pasive i troškova uslovljava skrivene dobitke. Suprotno precjenjena i previše iskazana imovina i/ili podcjenjena pasiva odnosno troškovi uslovljavaju pojavu srivenih gubitaka. To se grafički može prikazati na sljedeći način: Imovina BS Kapital 1.  + 1. 2. + 2. Što predstavlja: 1.skriveni dobitak 2.skriveni gubitak Ukoliko slučajno dođe promjene u primjeni rač.politike (tokom godine, kvartala, mjeseca itd.) nužno je u bilješkama ukazati na razloge i posljedice tih promjena 193 [email protected]


-

načelo priznavanja poslovnih promjena u trenutku nastanka ili načela razgraničenja znači da se prihodi ili rashodi (troškovi) priznaju. U trenutku nastanka a ne u trenutku naplate ili plaćanja. S tim u vezi i ovdje se određuje da se poslovni rezultat utvrđuje sučeljavanjem prihoda i rashoda a ne prinosa i troškova. Troškovi koji se odnose na buduće obračunsko razdoblje kao razgraničeni troškovi zatim troškovi nedovršene proizvodnje i zaliha gotovih proizvoda te obavljenih usluga nemogu se smatrati rashodima tekućeg razdoblja. Osim toga, prihodi temeljeni na prodajnim cijenama MOGU SE TEMELJITI SAMO NA RASHODIMA TEMELJENIM NA NABAVNIM CIJENAMA. TO DRUGIM RIJEČIMA ZNAČI DA SE PRILIKOM IZRAČUNAVANJA FIN.REZULTATA PO SISTEMU FAKTURISANE REALIZACIJE 4. Uzimaju se u obzir svi prihodi bez obzira na dan naplaćivanja a rashodi se uzimaju na bazi troškova sadržanih u tzv. Fakturisanoj realizaciji. Prilikom izbora primjene rač.politika menadžment preduzeća treba uvažavat sljedeća tri načela: Opreznost koja se nameće s razlogom jer je poslovanje svakog preduzeća puna neizvjesnost i nesigurnost posebno s aspekta daljnjeg funkcionisanja i razvitka svakog društva . zbog toga je veoma bitno za menadžment predzeća da prilikom primjene rač.politika posebno kada je riječ o rezervisanim troškovima i rizicima uvažava načelo procjene tj opreznosti što međutim neopravdava stvaranje skrivenih dobitaka i gubitaka ali uvažava procjenjivanje imovine u najnižim mogućim vrijednostima a kapitala i dugova u najvišim mogućim vrijednostima što se grafički može prikazati: Imovina BS Obaveze  + Procjenjivanje rashoda treba vršiti po najvišim mogućim vrijednostima a prihode po najnižim mogućim vrijednostima (grafički) Rashodi BU Prihodi +  Prevaga suštine nad formom je drugi kriterij (načelo) koji je predviđen rač.standardima a svodi se na to da poslovne transakcije i druge događaje treba obračunati i prezentirati u skladu s njihovom suštinom i finansijskom stvarnošću, a ne samo u skladu sa zakonskim propisima. Ovo drugim riječima znači da se kod sastavljanja FI neće posvetiti ista pažnja svim knjigovodstvenim događajima nego samo onim koji znače suštinske promjene u poslovanju. Materijalnost je kao 3. rač.kriterij (načelo) koje treba imati u vidu prilikom izbora i primjene rač.politika polazi od toga da u FI treba objeviti sve pozicije koje su dovoljno značajne da utiču na procjenu ili donošenje odluka. Politika iskazivanja dugotrajne materijalne imovine

-

-

-

Dugotrajna (stalna)imovina u većini preduzeća čini značajnu imovinsku stavku što znači da rač.politike prihvaćene kod iskazivanja i valorizovanja ove imovine mogu uticati n afinansijski položaj i rezultate poslovanja. U tom smislu u kodeksu računovodstvenih načela se sugeriše primjena načela razboritosti prvi procjenama koja nedopušta stvaranje skrivenih rezervi ili precjenjenih zaliha, namjerno podcjenjivanje sredstava ili prihoda ili namjerno uveličavanje obaveza ili rashoda što bi se negativno odrazilo na kvalitet FI koji nebi bili dovoljno pouzdani da se na osnovu njih donose poslovne odluke. Treba istaći da sloboda izbora rač.politika dopušta izbor politika koji će najbolje prikazati fin. ezultata i položaj poslovanja preduzeća ali ta fleksibilnost mora biti u granicam načela dosljednosti da se onemogući anarhično poslovanje, špekulacije s poslovnim rezultatom, izbjegavanje fiskalnih obaveza, izigravanje poslovanje i sl. Prema tome, donošenje odluke o rač.politikama i iskazivanja stalne materijalne imovine mora se temeljiti na prihvatanju načela razboritost i objektivnost u navedenom smislu. Rač.politike iskazivanja stalne materijalne imovine moraju obuhvatiti: identifikaciju stalne materijalne imovine (svrstavanje, grupisanje sredstava) kao npr zemljišta, grđ.objekti, oprema, materijalna sredstva u pripremi i dr. Što je detaljno specificirano u FBIH RS-16-nekretnine, postrojenja, oprema i ostala materijalna stalna sredstva.... nabavku dugotrajne materijalne imovine u čije troškove su uključeni (tačka 12 FBIH RS-16): kupovna cijena (faktura dobavljača), carina, i druge uvozne dadžbine za uvezeno sredstvo, porez na promet koji se nevraća, svi troškovi vezani za dovođenje sredstva u radno stanje za namjeravanu upotrebu, svi trgovački popusti i odbici, odbijaju se po prispjeću od kupovne cijene revalorizacija stalne materijalne imovine povlačenje i otuđenje stalne materijalne imovine (dobici ili gubici koji proizilaze iz otuđenja obično idu u korist ili na teret prihoda). Kao gubici vezani uz rashodovanje osim neamortizovane vrijednosti neto knjigovodstvene svote mogu se pojaviti tropkovi demontaža, prijevoza kao i PDV. 4

pod uslovom da pojedinačne fakture udovoljavaju kriterijuma priznavanja prihoda utvrđenim FBIH RS-18 194 [email protected]


Računovodstvena politika na području zaliha

-

Procjenjivanje i iskazivanje zaliha 5 u temeljnim FI zauzima vrlo značajno mjesto u kontekstu utvrđivanja i iskazivanja kako fin.položaja tako i rezultata poslovanja preduzeća. Stoga je i razumljivo da upravo politici iskazivanja zalihe treba posvetiti posebnu pažnju, međutim u cilju pravilnog računskog obuhvatanja knjigovodstvenih događaja a potom iskazivanja u FI treba uvažavati 3 temeljna procesa: proces nabavke zaliha proces dovođenja zaliha na sadašnju lokaciju – skladište i u sadašnje stanje proces utroška zaliha. U ovom kontekstu kada je riječ o politici zaliha menadžment preduzeća mora uvaževati odrednice FBIH RS-2 (zalihe kao vrlo značajnim segmentom usvojene rač.politike u domenu procjenjivanja zaliha, metoda bilježenja surovina, materijala i rez.dijelova i metoda obračuna utroška zaliha). Kad je u pitanju procjenjivanja zaliha u skladu sa usvojenom rač.politikom zalihe treba procjenjivat: - ili po troškovima nabave - ili po neto prodajnoj vrijednosti, odnosno a) po onoj vrijednosti koja je niža b) ali ne viša od tržišne cijene PROCJENJIVANJE ZALIHA

 ILI PO TROŠKOVIMA NABAVE

ILI PO NETO PRODAJNOJ VRIJEDNOSTI

 U PRAVILU PO ONOJ VRIJEDNOSTI KOJA JE NIŽA  ALI NE VIŠA OD TRŽIŠNE CIJENE Trošak zaliha treba obuhvatiti sve troškove nabavke, troškove konverzije i druge troškove koji su nastali prilikom dovođenja zaliha na sadašnju vrijednost i sadašnje stanje. Troškovi nabave zaliha obuhvataju fakturnu cijenu , uvozne dadžbine i druge poreze , troškove prevoza i druge troškove koji se mogu direktno pripisati nabavci gotovih roba materijala i usluga. Trg.popusti, rabati i slične stavke se oduzimaju od fakturne cijene. Pod neto prodajnom vrijednošću se podrazumjeva neto moguća prodajna vrijednostkao procjenjena prodajna cijena koju će preduzeće ostvariti na tržištu za određenu vrstu zaliha umanjena za neophodne troškove koji su nužni da bi omogućili namjeravanu prodaju. Djelimično otpisivanje zaliha do neto prodajne vrijednosti se vrši u slučaju kada na datum bilansa stanja troškovi premašuju neto prodajnu vrijednost. Prema FBIH RS-2 (zalihe) trošak zaliha treba da se odredi korištenjem metode prva ulazna – prva izlazna (FIFO), prosječne ponderisane cijene ili LIFO metodom (zadnja ulazna-prva izlazna). Računovodstvene politike i kvaliteta FI FI su završna faza računovodstvenog procesiranja podataka. Iz činjenice da se pojavljuju kao nosioci informacija proizilazi da je kvalitet FI određen kvalitetom informacija koje su u njima sadržane . uobičajno se taj kvalitet posmatra samo sa formalnog stanovišta pa se u tom kontekstu govori o prednostima i nedostacima bilansnih šema. Međutim, kvalitet FI treba posmatrati i s materijalnog stanovišta. Ključni faktor kvaliteta u tom slučaju su računovodstvene politike , njima se u znatnoj mjeri i to politikom procjene može uticati na vrijednost pozicija FI. Prema tome, kvalitet FI treba posmatrati s formalnog i matreijalnog aspekta.

5

odnosi se na sirovine i materijal i rezervne dijelove 195 [email protected]


Faktori kvaliteta FI šematski prikazano: FAKTORI KVALITETA FI  _______________________________________________________________  FORMALNI MATERIJALNI su su BILANSNE ŠEME RAČUNOVODST. POLITIKE Formalni sadržaj FI vezan je uz samu formulu izvještaja koja najčešće proizilazi iz propisanih ili predloženih bilansnih šema. Materijalni sadržaj određuje vrijednost pozicija predhodno određenim bilansnim šemama i primarno je vezan uz pojam računovodstvene politike. Podloga izbora i primjene rač.politika su rač.načela i standardi. U procesu njihova donošenja vrlo su važni osnovni kriteriji koji se postavljaju pred kvalitet izlaznih informacija i da bi informacije bile korisne u procesu poslovnog odlučivanja moraju zadovoljavati određene kriterije kvalitete. Koncepcijski okviri utvrđeni su osnovni kriteriji koje treba ispunjavati da bi se taj kvalitet ostvario.

Ograničenje: Troškovi koristi

Specifična karakteristika korisnika

Nosioci odlučivanja i njihove karakteristike  Značajnost Osnova priznavanja  Razumljivost

 Važan kriterij Korisna u procesu odlučivanja  _________________________ __________________________________   Primarni Relevantna  Pouzdana kvalitet   Vrijednost Vrijednost PravovreDokazivost Nepredvidi- Istipredviđanja povratne menost vost nitost  Sekundarni kvalitet UPOREDIVOST DOSLJEDNOST

Kvalitet rač.informacija podjeljen je u 2 nivoa i to primarni i sekundarni. Primarni kvalitet određen je relevantnošću i pouzdanošću rač.informacija. Relevantna (važna) je ona informacija koju karakteriše vrijednost predviđanja , povratna veza te pravovremenost . to znači da se relevantna informacija odnosi na buduće vrijeme ili potvrđuje prijašnja očekivanja a korisnicima je prezentira u pravo vrijeme. Potpuno je jasno da informacija s vremenom gubi na svojoj vrijednosti. Ako je prezentirana u pravom trenutku tada je njena vt+rijednost maksimalna dok se porastom jedinice vremena smanjuje. Pouzdana je ona informacija koja je oslobođena od grešaka i jednostrana odnosno koja je istinito prikazana. Informacija mora bitit dokaziva ( što je važno u provođenju kontrole i revizije poslovanja). Da bi bila pouzdana informacija mora biti i inepristrasna što znači da se za različite korisnike nemogu o istoj pojavi prezentirati različite proturječne informacije. Sekundarni nivo kvaliteta razmatra se na temelju uporedivosti i dosljednosti. Da bi se neka ekonomska pojava ocjenila potrebno ju je posmatrati u relevantim odnosima tj. U odnosu prema nekoj relevantnoj bazi poređenja. Tek tada se može zaključivati o međusobnim sličnostima i razlikamate donositi određene (korektivne) poslovnhe odluke. Za preduteće je posebno značajno da je takva analiza omogućena u prostoru između srofnih oblika i vremena. Vremenska uporedivost blisko je povezana sa dosljednošću. Dosljednost opet zahtjeva postojanost primjene određenog postupka. U računovod 196 [email protected]


smislu to znači da je preduzeće dužno primjenivati jednom usvojenu metodu, odnosno jednom usvojenu rač politiku za bilježenje svih (istovrsnih ) poslovnih događaja. Taj zahtjev važan je u razmatranju rač politika a ujedno je sastavni dio opšteprihvaćenih rač načela. Kvalitet rač informacija potrebno je posmatrati i sa aspekta ograničenja koja se pojavljuju pri procesu njihova formiranja. Jedno od posnovnih ograničenja reflektuje se u obliku cost-benefit analize. Ona zahtjeva da koristi neke informcije moraju biti veći od troškova njihova odbijanja. John Kaspari definisao je 1968 vrijednost informacije kao dodatni profit koji se može steći ili gubitak koji se može izbjeći ukoliko se određena informacija upotrijebi. Ovaj ekonomski koncept podrazumjeva da se informacija treba biti proizvedena iznad tačke gdje se granični troškovi izjednačavaju sa gran.koristima. Matematička predodžba ovog zahtjeva objašnjava da se prije izjednačenja gran.koristi i gran.koristi javljaju situacije u kojima ekonomičnost dobijanja informacije postaje manja od jedan te noije preporučljivo praktično djelovat u tom području. Međutim sve ovo ima više teoretski karakter koji može poslužiti kao smjernica u ponašanju jer je efekte od korištenja informacija vrlo teško kvantitativno izraziti. Iz tih razloga korisnost inf.treba posmatrati kroz prizmu pokazatelja efikasnosti poslovanja preduzeća kao cijeline. Zahtjevi koji se postavljaju u vezi s kvalitetom rač.informacija osnova su za daljnju razradu rač.načela i rač.standarda. prilikom utvrđivanja MRS-a kao primarne kvalitativne karakteristike rač.informacija naglašena su: -razumljivost, relevantnost, pouzdanost i komparabilnost. Ti zahtjevi koji se postavljaju pred kvalitet rač.inf.značajni su i uvažavaju se priklikom utvrđivanja rač.načela. na osnovu rač.načela utvrđuju se i donose rač.standardi, a upravo rač.standardi čine podlogu za izbor i primjenu rač.načela i politika. U tom kontekstu navedeni zahtjevi su važan faktor odabira rač.politika a samim tim i kvaliteta FI. Rač.politike imaju važno mjesto u procesu obrade podataka , preipreme informacija tj.temeljnih FI što se može šematski prikazati: RAČUNOVODSTVENE POLITIKE ↓ PODACI → PROCES OBRADE → INFORMACIJA Računovodstvene politike na direktan ili in direktan način utiču na kvalitet informacija koje se prezentiraju korisnicima. Te su informacije sadržane u nizu FI od kojih temeljni čine BS račun dobiti i gubitka BU, IONT, izvještaj o promjenama u kapitlu te bilješke uz FI. Pored navedenog u nekim situacijama se u temeljne FI ubraja i izvještaj o zadržanoj dobiti-zarada. Problemi procjene pozicija

-

Mada je procjena pozicija FI temeljno pitanje rač.politika mi ćemo se kratko osvrnut samo na neke aspekte procjene pozicija BS i BU.- postoji mnoštvo rač.načela koja je potrebno uvažavati prilikom sastavljanja i prezentiranja FI. Na područje procjene bilansnih pozicija posebno utiču sljedeća načela: načelo nabavne vrijednosti načelo opreznosti načelo dosljednosti Načelo nabavne vr.ili načelo troška nabave polazno je rač.načelo u utvrđivanju vrijednosti pozicija u BS. Ovo načelo zahtjeva da se vrednovanje imovinskih pozicija treba temeljiti na nabavnoj vr.ta ga čine svi troškovi koji nastaju prilikom sticanja nekog oblika imovine. Baza za utvrđivanje troška nabave je novčani izdataka ili neki drugi novčani ekvivalent. Prednost primjene tog načela je u objektivnosti utvrđivanja troška nabave tj.nabavne vrijednosti. Zbog primjene načela nab.vr.imovina prikazana u BS prikazuje troškove nabave te imovine a ne njenu tržišnu vrijednost. Kolika je stvarna tržišna vrijednost imovine nemože se vidjeti iz bilansa. Trž.vr.imovine a time i stvarnu vrijednost kapitala moguće je utvrditi trž.revalorizacijom tj prodajom imovine. Zbog toga je tu činjenicu potrebno imati u vidu prilikom analize fin.položaja na temalju BS: pored načela nab.vr., vrlo važno mjesto u procjeni bil.pozicija zauzima načelo opreznosti. Ono zahtjeva da se u uslovima neizvjesnosti poslovanja dobici neprecjenjuju a gubici podcjenjuju. U skaladu sa odredbama ovog načela imovine je potrebno procjenjivati po trošku nabave ili neto prod.vr. u zavisnosti od toga koja je niža. Važno je napomenuti 197 [email protected]


-

da načelko opreznosti nepodrazumjeva niti opravdava namjerno podcjenjivanje rashoda. Zloupotrebom načela opreznosti stvorit će se tihe rezerve (pričuve) –skriveni do9bici ili latentne rezerve čime se objektivnost i realnost BS dovodi u pitanje. Latentne razerve ili skriveni dobici nastaju podcjenjivanjem aktive i precjenjivanjem pasive kao i troškova rashoda obračunskog perioda a samim tim dolazi i do smanjenja finansijskog rezultata. Tipočni primjeri podcjenjivanja imovine javljaju se u slučaju: otpisa potraživanja primjene ubrzanih stopa amortizacije vrednovanje zaliha po nižim vrijednostima i slično. Do istih efekata kojima se smanjuje fin rezultat može se doći i precjenjivanjem obaveza. Najčešći slučajevi precjenjivanja obaveza javljaju se: - rezervisanja troškova za rizike (garancije) Obračun troškova koji se mogu vremenski razgraničiti (tzv.odgođeno plaćanje troškova) i dr. Ovdje je potrebno napomenuti da se u svim tim slučajevima radi samo o obračunu (povećanju) obaveza i troškova iza kojih u trenu evidencije nema novčanog toka6. Iznosi troškova koji će nastati moraju se procijeniti pri čemu je mogućnost zloupotrebe moguća. Ako se poslovni događaj dogodi u istom obračunskom razdoblju kada je i iznos rezervisan tada se finansijski rezultat zbog toga neće promijeniti, no ako to nijeslučaj tada takav način (fiktivno) povećanja obaveza i troškova odgađa dio finansijskog rezultata za buduće razdoblje. Nasuprot skrivenim dobicima (latentne rezerve) u bilansu se mogu pojaviti i skriveni gubici. Oni će se pojaviti u suprotnim situacujama tj.: -precjenjivanje aktive -potcjenjivanje pasive kao i troškova Stvaranje skrivenih gubitaka suprotno je načelu opreznosti i u pravilu se pojavljuje u situacijama kada se želi sakriti gubitak ili dio gubitka, odnosno odgoditi njegovo formalno iskazivanje za buduća razdoblja. Potrebno je napomenuti da staranje skrivenih dobitaka i gubitaka nije opravdano i da je to zloupotreba računovodstvenih načela. Opravdanje tog postupka ne može biti ni njihovo objašnjenje u bilješkama uz FI. Za ilustraciju nastalih skrivenih dobitaka usljed podcjnenjivanja aktive uzet ćemo primjer vrednovanja nekurentnih zaliha materijala po nabavnoj cijeni. A

P

-razna 1.500.000 aktiva -materijal 800.000 1000 kg *800 2.300.000

-razna pasiva 2.000.000 -dobitak 300.000 2.300.000

Ako ovo preduzeće vrednuje sve nekurentne zalihe materijala po nižoj cijeni (nižoj između nabavne cijene koja je 800 i dnevne cijene koja je 700) tada bilans izgleda: A -razna 1.500.000 aktiva -materijal 700.000 1000kg*700 2.200.00

-razna pasiva -dobitak

P 2.000.000 200.000

2.200.00

Ako je bilans 1 tačan (ako se materijal prodaje po višoj cijeni od nabavne cijene onda je u bilansu 2 potcijenjena aktiva i postojao je skriveni dobitak od 100.000. Ovaj skriveni dobitak pojavit će se prodajom materijala po cijeni iz bilansa 1 povećavajući dobit za 100.000 odnosno vraćajući ga na iznos iz bilansa 1. Prema tome, potcjenivanje aktive izaziva pojavu skrivenog dobitka zime što se pojavno izražava na umanjenju pojavnog dobitka ili povećanju pojavnog gubitka ili pretvaranju pojavno dobitka u gubitak. Pojava skrivenih dobitaka nastaje i precjenjivanjem pasive i uzmimo da je preduzeće prilikom procjene platežne sposobnosti kupaca konstatujući da treba obezbijediti rezerve za potraživanje od kupaca 6

Novčani tok će uslijediti kada poslovni događaj nastane, ako to nije slučaj prethodno evidentirane troškove potrebno je neutralizirati, oprihodovati 198 [email protected]


Finansijski položaj i uspješnost poslovanja privrednih subjekata procjenjuje se na osnovu dva temeljna fin.izvještaja i to BS i BU. koji predstavlja finalne proizvode računovodstvenog procesiranja podataka i u njih su ugrađene različite metode i postupci koji imaju i različit uticaj na iskazivanje vrijednosnih pozicija fin.izvještaja.

-

-

Upravo je izbor između tih raznih metoda i pšostupaka područje djelovanja rač.politika. područja su različita od onih opštih do rač.politika na području imovine , rezervisanja, dobitaka, gubitaka itd. Izbor jedne a ne neke druge metode ili postupka može se značajno odraziti na iskazivanje vrijednosnih pozicija fin.izvjerštaja. hoće li uticaj biti znatan ili ne zavisi od više faktora a prije svega od Učešća određene pozicije u ukupnoj strukturi imovine, obaveza, prihoda ili rashoda i sl. Osnovnih obilježja izabrane metode Obuhvaćenog vremenskog perioda Ostalih faktora Prvi faktor koji govori o učešću u ukpnoj strukturi šire kategorije upućuje na potvrdu teze da nepostoji jedinstvena lista rač.politika jednako značajnih za sva preduzeća. Tako npr izbor metoda amortizacija u kapitalno intezivna preduzeća predstavlja važno područje primjene rač.politika dok u preduzeću predstavlja važno područje primjene rač.politika dok u pred.s minarnim vrijednostima dugoročne imovine to neće biti slučaj. Prema tome, određeno područje rač.politika može biti za neka preduzeća posebno važna a za neka ne. Mada postoji problem odabira važnih rač.politika za dokazivanje teza o njihovom uticaju na fin.položaj i uspješnost poslovanja treba se ograničiti na razmatranje sledećih rač.politika: Rač.politika na području dugotrajne imovine i amortizacije ------------ -------------- zaliha --------------------------- rezervisanja --------------------------- prihoda i otpisa potraživanja Da bi se dokazal teza o uticaju rač.politika na fin.položaj i uspješnost poslovanja važno je definisati polazni model , polazne podatke, te pretpostavke i ograničenja razmetranja . u tom smislu potrebno je koristiti Du Pontov sistem (ČESTO PITANJE) pokazatelja temeljen na bruto rentabilnosti ukupne imovine (R/B) Determinisana je bruto maržom profita (MPb) i koeficijentom obrta ukupne imovine (KO). U razmatranju uticaja rač.politika koristit će se sledeći obrasci Dobit prije oporez.+kamate 1. BRUTO RENTABILNOST = Imovina Dobit prije oprez.+kamate 2. BRUTO MARŽA PROFITA = Prihod Prihod 3. KOEF:OBRTA UKUPNE IMOVINE = Imovina Iz prezentiranih obrazaca može se zaključiti da je bruto rantabilnost ukupne imovine umnožak bruto marže profita i koeficijnta obrta ukupne imovine: R/B=MPb*KO Navedena tri pokazatelja čine vrh Dupantova sistema pokazatelja. Ovaj model je vrlo pogodan kao osnova razmatranja uticaja rač.politika na pojedinim područjima .

-

Prilikom razmatranja uticaja rač.politika na fin.položaj i uspješnost poslovanja na pojedinim područjima nužno je uvažiti određene pretpostavke. Prije svega, da bi se dokazao uticaj na jednom području nužno je pretpostaviti da svi ostali uslovi ostaju nepromjenjeni . zato će u formiranju polaznih podataka biti odabrane samo ključne veličine koje će se u skladu sa potrebama i područjem posmatranja eventualno detaljizirati. U tom smislu u BS će se prikazati sintetizovane vrijednosti osnovnih elemenata BS kao što su : u aktivi dugotrajna i kratkotrajna imovina u pasivi kapital te kratkoročne i dugoročne obaveze. Ove početne vrijednosti ujedno predstavljaju polazne podatke za analizu uticaja rač.politika na visinu fin.rezultata, a u skladu s tim i na fin.položaj uz napomenu da uticaj rač.politika na fin.rezutat ima prioritet jer od 199 [email protected]


povećanja ili smanjnja fin.rezultata zavist će i fin.položaj. pošto su osnovni elementi na osnovu koji se utvrđuje fin.rezultat, prihodi i rashodi to podrazumjeva da se posmatraju samo ona povećanja ili smanjenja imovine koji imaju za posljedicu nastanak rashoda ili povećanje prihoda. Na osnovu polaznih podataka definisanih u aktivi i pasivi BS potrebno je razmotriti uticaj rač.politika u kratk.i dug.dimenziji. Zbog toga je potrebno definisati i vrijeme koje podrazumjeva takva dimenzija posmatranja. U tom smislu potrebno je naglasiti da kratk.i dug.vremenska dimenzijanisu isključivo determinisane brojem godina već i osnovnim obilježjima neke bilansne pozicije odnosno njenom dinamikom promjene. Pri tome krat.dimenzija razmatra jedan dio promjena neke pozicije dok dugoročna uzima u obzir ukupne promjene . u tom smislu na području dugotrajne imovine kratk.dimenzija obuhvata jedno obračunsko razdoblje (1 god.) a dugoročna cjelokupan vijek trajanja (više god.). ili naa području zaliha (kratkotrajne imovine) kratk.dimenzija obuhvata jedan ili više utrošaka, a dugoročna ukupno vrijeme u kojem se utroše sve količine , a to vrijeme ne mora biti ( i u pravilu nije) veće od 1 god. prema tome, zavisno od obilježja , pozicije i dinamike promjena kratk.ali i dug.vrem.dimenzija mogu se nalaziti unutra 1 god.ili jednog obrač.razdoblja ali isto tako to nemora biti slučaj. Analiza i interpretacija finans.izvještaja Najznačajniji dio cjelokupne analizer pred.jeste analiza fin.izvj.koji predstavlja proces utvrđivanja značajnih poslovnih posebno fin.obilježja pred.koja proizilaze iz podataka i inform.računovodstveno-informacionog sistema unesenih u izvještaje. Pri tome se izračunava više raznovrsnih fin.indikatora koji ukazuju na dobru , lošu ili prosječnu uspješnost pred. Najveći dio ralevantnih podataka i informacija nalazi se u BS i BU. nezavisno od specifičnih potreba konkretnog pred.izdentificirale su se grupe pokazatelja koje obuhvataju: pokazatelje likvidnosti, zaduženosti, aktivnosti, profitabilnosti i razvojnih mogućnosti preduzeća. Cilj fin.izvještaja prema RS FBiH kkao i prema MRS je pružanje informacija o fin.položaju, uspješnosti pred.,promjenana koje su se dogodile u posmatranom periodu i to tako da zadovolje informacione potrebe svakog kruga korisnika u donošenju ekonomskih odnosno poslovnih odluka. Oni služe korisnicima kao informaciona osnova za informacionu osnovu rada mgmnt-a, njihovoj vrijednosti po pitanjima daljnjeg poslovnog ponašanja, hoće li se zadržati ili zamjeniti postojeći mgmnt itd. Osim toga mgmnt ima potrebe da iz fin.izvj.uzme one informacije koje su za njega najvažnije i da ih dopuni infor.iz drugih izvora koji će mu omogućiti potpuniju spoznaju uzroka i značenje pojedinih događaja u poslovanju pred. Poseban značaj analize fin.izvješt.pridaje se u procesu upravljanja (ostale dvije faze su organizovanje i kontrola) Prema tome, analiza fin.izvještaja stvara informacijsku podlogu za potrebu upravljanja tj odlučivanja. Međutim, treba naglasiti da inform.koje proizilaze iz te analize nisu sveobuhvatne i neobezbjeđuju razmatranje cjeline poslovanja pred. Ta analiza obezbjeđuje samo fin.informacije koje iako su vrlo važne za upravljanje nisu sveobuhvatne. Ovisno od korisnika infirm.i njihovih interesa naglašava se značenje pojedinih segmenata ukupne analize fin.izvj. tako npr kratk.kreditora prvenstveno zanimaju informacije o likvidnosti pred. Dugoročni investitor najviše je zainteresovan za inf.o zaduženosti preduzeća. Vlasnici pred.(dioničari) zainteresirani su za dugoročnu profitabilnost itd. Nasuprot tome, mgmnt preduzeća zainteresiran je za sve aspekte poslovanja pa je s obzirom na to , važna analiza fin.izvještaja kao cjeline. Pokazatelji analize fin.izvj.(analiza odnosa) Za analizu odnosa moglo bi se reći da je ona najjače oruđe fin.analize. da bi vrednovao fin.stanje i poslovanje pred.analitičar koristi određena mjerila. Ta mjerila su odnosi koji se dobil+ju stavljanjem u odnos dve vrijednosna podatka. Odnos je dakle količnik 2 matematička izraza. U analizi fin.izvještaja odnosi se upotrebljavaju kao mjerilo za ocjenu fin.položaja i performansi preduzeća jer apsolutni iznosi koji su sadržani u BS i BU sami za sebe negovore nam dovoljno o fin.položaju ili uspjehu preduzeća. Npr milion KM neto dobiti može izgledati vrlo impresivno međutim za fin.uspjeh pred.možemo reći da je dobar ili loš samo kada iznos neto dobiti stavimo u donos npr sa angažovanim sredstvima. Odnos utvrđen na takav način omogućava analitičaru da definiše kvalitetan zaključak o fin.položaju ili poslovnom uspjehu preduzeća.



Za korisne interpretacije fin.izvj.međutim analiza odnosa obuhvata i postupak komparacije. Naimee, pojedinačan odnos posmatran sam za sebe negovori puno da li je konkretni pokazatelj povoljan ili ne . da bi se dobio konačan zaključak utvrđeni odnos komparirati s nekim standardom. Ti standardi mogu biti planske veličine ili parametri odabranih uspješnih preduzeća te odnosi u grupaciji ili grani kojoj pred.pripada. treba još naglasiti da ovakva vrsta komparacije ima opravdanje samo u stabilnim uslovima privređivanja . u suprotnom potrebno je analizirati i identificirati sve faktore koji su u posmatranom periodu uticali na rezultate dobijene komparacijom konkretnih odnosa. Na ovakav način «očišćeni» indikatori mogu biti realna podloga za donošenje posl.odluka. značenje pojedinih vrsta pokazatelja zavisi od toga koje se odluke žele donositi . ako se analiza provodi npr za bankara koji razmišlja hoće li odobriti kredit nekom pred.tada se naglasak stavlja na postojeću fin.situaciju pred.i njuegovu blisku budućnost tj naglašava se značenje pokazatelja koji mjere likvidnost. Nasuprot tome, sa stanovništva dugor.investitora više se naglašava moć za stvaranje prihoda i efikasnost poslovanja jer se zna da neprofitabilna preduzeća umanjuju vrijednost imovine bez obzira na postojeću dobru likvidnost u budućnosti neće moći iz ostvarenog poslovnog rezultata podmiriti obaveze prema dugor.investitorima. vlasnici preduzeća ( dioničari) su zainteresovani za dugoročnu profitabilnost i sigurnost. Mgmnt preduzeća zainteresovan je za sve aspekte fjin analize . osim toga mora se obezbjediti profitabilnost preduzeća kako bi se mogle podmiriti sve kratk.i dug.obaveze zatim je potrebno obezbjediti određene nadoknade vlasnicima pred.(dividende) i odgovarajući iznos akumulacije (zadržana dobit) kako bi se pred.moglo razvijeti. U skladu s tim , različiti autori su definisali različite pokazatelje analize fin.izvještaja. s tim u vezi se prezentiraju 2 grupacije analitičkih pokazatelja: I grupacija – folija 53a i 53a/1 II grupacija folija 53b Temeljne skupine pokazatelja analize fin izvještaja mogu se razvrstati u preko 30 pokazatelja . Međutim, mi ćemo se osvrnuti smo na ključne parametre likvidnosti i solventnosti , pokazatelje profitabilnosti , aktivnosti, ekonomičnosti i investiranja. Treba naglasiti da nijedan odnos zasebno nije dovoljan pokazatelj poslovanja ili fin stanja preduzeća već se od pouzdane ocjene može doći samo analizom grupe odnosa i njegovih korelativnih veza. Ne treba izračunavati veliki broj odnosa jer to doprinosi konfuziji problema. Potrebno je operisati s onim odnosima koji omogućavaju sagledavanje stepena ostvarenih postavljnih ciljeva. Da bi se prikazali odnosi koji su predmet ove analize koristit će se odgovarajući elementi iz BS i BU7. Podaci za navedene fin.izvješt. za preduzeće «x» daje se u sledećem pregledu (folij 54a i 54b) Analiza profitabilnosti se smatra najvažnijom analizom odnosa . postoji više omjera profitabilnosti ali su ključni oni koji pokazuju profitabilnost u odnosu na vrijed.prodaje i oni koji pokazuju profitabilnost u odnosu na ulaganja (povrat na investirano ROI). Analiza profitabilnosti prodaje u praksi se naziva profitnom maržom ili maržom dobitka a izračunava se stavljanjem u odnos ostvarenog ili planoiranog dobitka i vrijed.urađenog ili planiranog posla iskazanog kroz ostvareni (planirani) prihod. Profitna marža pokazuje postotak ostvarenog ili planiranog dobitka prema ostvarenom ili planiranom ukupnom prihodu tokom određenog vrem.perioda (1,3,6,12 mjeseci). Profitna marža može se izračunati za ukupno ostvareni prihod ili za pojedinačni posao ovisno koji omjeri su relevantni za korisnike za donošenje poslovnih odluka. Formula za izračunavanje tog pokazatelja: Dobitak(profit) *100 PROFITNA MARŽA = UK.prihod Na bazi podataka iz prezentiranog BU moguće je izračunati 4 kategorije profitne marže: 1.BRUTO PROFITNA MARŽA=(Bruto dobitak(profit)/Ukupan prihod)*100 2.PROFITNA MARŽA IZ POSLOVANJA=(Dobit iz poslovanja/Ukupan prihod )*100 3.Profitna marža prije oporezivanja=(Dobit prije poreza/Ukupan prihod)*100 4.Neto profitna marža=(Neto dobitak/Ukupan prihod)*100

7

BS i BU nisu prikazani na pozicijama aktive i pasive odnosno prihoda i rashoda sa orginalnog obrasca već je sadržaj tih obrazaca prilagođen potrebama analize 201 [email protected]

1. 2.


Ovdje nećemo obrazlagati šta nam govore pojedini omjeri profitne marže ali treba reći da neto profitna marža pokazuje relativnu efikasnost preduzeća nakon podmirenja iz ukupnog prihoda svih troškova uključujući i porez na dobit. Drugim riječima , preduzeću ostaje 8,57% dobitka kojim može raspolagati prema svom nahođenju tj može ga isplatiti vlasnicima u cjelosti a može i jedan dio tog iznosa ostaviti u bilansu kao neraspoređeni dobitak. Neto profitna marža je najprecizniji podatak konačnih efekata od realizovanog posla. Interesantan je i pokazatelj marže neto preostalog profita koji pokazuje odnos profitabilnosti i investiranja u određeno društvo prema profitabilnosti posuđivanja po tzržišnoj cijeni kapitala . tržišna cijena kapitala izračunava se po obrascu : Uloženi vlastiti kap.*trž.stopa na posuđeni kapital u procentima. Ukoliko je tržišnu stopu teško odrediti zbog toga što tržište kapitala nedjeluje može se primjeniti kam.stopa na novac uložen u banku. Ako je ta stopa 8% onda trž.cijena kapitala iznosi: 75000000*8%=6000000 Marža neto preostalog profita = (Neto dobit/Tržišna cijena kap.)-1=8400000/6000000 -1=0,40 ili 40% Stopa merže neto preostalog profita od 40% pokazuje da su dioničari ostvarili 40% veći profit ulaganjem u preduzeće nego što bi ga ostvarili da su investirali kapital po prosječnoj trž.cijeni kapitala od 8% (40% OD 8 = 3,2+8=11,2%stopa ostvarenog profita.

-

-

Analiza profitabilnosti ulaganja stavlja dobitke u odnos prema ulaganjima. Ovi odnosi su u literaturi nazivaju povrati na investirano (ROI) ili povrat na korišteni kapital ROCE. Iskazano formulom to izgleda : ROI = Dobitak/Investirano ROCE=Dobitak/Korišteni kapital Ovi pokazatelji se mogu koristiti na bilo kojem nivou poslovne aktivnosti preduzeća (nivo preduzeća kao cijeline, nivo pogona ili drugog organizovanog djela pred. Itd) Postavlja se pitanje šta se podrazumjeva pod investiranim odnosno korištenim kapitalom? Nejčešće korištene kategorije kapitala su: ukupna imovina ili ukpni kapital pod kojim se najčešće podrazumjeva ukupna aktiva trajni tj dugoročni kapital pod kojim se podrazumjeva vrijed.dioničkog(vlastitog)kapitala i dugoročnih obaveza iz pasive BS dionički (vlastiti)kapital nadalje se postavlja pitanje koju kategoriju dobitka stavljamo u odnos sa gore specifičnim kategorijama korištenog kapitala. Analitičar se najčešće opredjeljuje za ove odnose: dobitak iz poslovanja :ukupna imovina (kapital) dobitak iz poslovanja –kamate na kratk.kred. : trajni (dugor)kapital neto dobitak : dionički (vlastiti)kapital Kada su tr.kamata značajniji bolje je za svrhu komparacije izračunati operativnu profitnu stopu povrata koja se računa kao odnos dobitka iz poslovanja prema uk.aktivi. ovaj odnos se još naziva povrat na aktivu (ROA) ROA=Dobit od poslovanja/Ukupna aktiva *100=15000000/154000000 * 100= 9,74% U brojniku je uzeta dobit od poslovanja jer su u njemu sadržane i kamate na korišteni tuđi kapital jer je dobitak od poslovanja faktički i nastao korištenjem tuđeg i vlastitog tj ukupnog kapitala. Stopa 9,74% pokazuje da na 100investiranih KM u aktivu preduzeća ostvareno 9,74KM dobitka iz poslovanja . Analiza solventnosti i likvidnosti nam govori o sposobnosti mgmnt-a da uspješno upravlja finansijama preduzeća kako bi ono bilo sposobnoda pravovremeno izvršava svoje ukupne i tekuće obaveze. Pojmovi likvidnost nisu jasno razgraničeni ni kod teoretičara ni u raktičnoj upotrebi . likvidnost se vrlo često naziva i kratkoročna solventnost . međutim mi ćemo pod pojmom likvidnost podrazumjevati sposobnost preduzeća da u roku podmiri sve svoje kratkoročne obaveze a pod pojmom solventnost sposobnost preduzeća da u roku udovolji svojim dugoročnim obavezama uključujući i kamate. Što je posao solventniji njegovi dioničari su bolje zaštićeni odmogućeg bankrota . da bi se izmjenila ta zaštita koriste se dva pokazatelja. stepen zaduženosti = Uk.obaveze/uk.aktiva * 100 = 79000000/154000000*100=51,30% Koeficijent pokrića S tim da se kod stepena zaduženosti izračunavaju 2 odnosa: - ukupnih obaveza i uk.imovine 202 [email protected]


- dug.obaveza i dug.kapitala Pokazatelj stepen zaduženosti znači da 51,30% imovine preduzeća finansiraju kreditori. Općenito se smatra da je stepen zaduženosti manji od 50% zadovoljavajući. U konkretnom slučaju možemo zaključiti da je stepen zaduženosti od 51,30% nepovoljan jer je ostvarena stopa veće od dozvoljene za 1,3% tj preduzeće je sposobno da pokrije svoje ukupne obaveze ali se nalazi na granici dozvoljenog. Pošto je rizik ulaganja u preuzeću u korelativnom odnosu sa stepenom zaduženosti znači da s porastom stepena zaduženosti raste rizik ulaganja Dugoročne obaveze 19000000 *100= Stepen zaduženosti = Vl.kap+Dug.obaveze 100=75000000+19000000 = 20,21% smatra se da stepen zaduženosti utvrđen kao odnos dugoročnih obaveza i dug.kapitala (vlastitog i tuđeg) treba biti maksimalno do 35%. S obzirom da u navedenom primjeru stepen zad.iznosi 20,21% može se zaključiti da je preduzeće sposobnopokriti dug.obaveze i da će one moći biti podmirene na vrijeme. Ovaj stepen zaduženosti govori o obimu pribavljanja trajnog kapitala od kred. Ako bi stepen zaduženosti premašio dozvoljeni odnos od 30-35% alternativa za pred. bi bila prodati dionice ili zadržati što više profita pa i na uštrb raspodjele kroz dividende. Koeficijent pokrića kamata praktično upotpunjuje analizu predhodna dva odnsa. Ovaj indikator je odnos između dobiti iz poslovanja i kamata a računa se : Dobit iz poslovanja = 15000000 = 5 puta Koef.pokrića kamata= Trošk.kamata 3000000

Ovaj indikator naročito koriste kreditori prije nego što pozajme novac nekom pred. Tako oni procjenjuju sposobnost pred.da im plati kamate i vrati glavnicu. U tu svrhu oni utvrđuju koliko puta dobit iz poslovanja iz kojeg se plaćaju kamate pokriva trošk.kamata koje pred.treba platiti. Da bi se kamata platila odnos pokrića kamata mora biti veći od 1 . Ukoliko =1, dobit prije oporezivanja u BU će biti 0. zbog toga odnos pokrića kamata o 1:1 znači upozorenje kreditorima da ulaze u veliki rizik nemogućnosti naplate svojih kamata u dužem roku. Prema tome, koef.pokrića kam.pokazuje koliko nisko dobitak može pasti a da se neugrozi sposobnost preduzeća da plati kamatu kada dospije. U navedenom primjeru , s koef.pokrića koji je 5 puta veći od kam.pred.je dobra skala i njegovi dioničari su dobro zaštićeni od eventualnog fin.kraha pred. U pokazatelje solventnosti spada odnos duga i glavnice koji pokazuje zaduženost preduzeća u odnosu na vrijednost vlastitog kap. Izračunavamo ga: Odnos duga i glavnice = Ukupan dug(obaveze)/vl.kapital *100= 79000000/75000000 *100= 105,33% Po nekim normama zaduženje u odnosu na vl kapital nesmije preći odnos 1:1 što znači da se pred.nebi trebalo zaduživati iznad vrijednosti vl.kapitala. Analiza likvidnosti

-

-

Zanima menadžere preduzeća kako bi u svakom trenutku bili sigurni da će pred.moći udovoljiti svojim kratk.obavezama u protivnom bi moglo doći do paralize svih aktivnosti pred. U tom smislu mneadćžeri su zainteresovani : da se održi dnevna likvidnost tako da se podmire sve tekuće obaveze na dan njihova dospijećai da se održi struktura kratkotrajne imovine takve kvalitete da se pojedini oblici kratk.imovinemogu pretvoriti u novac. Pored menadžera za likvidnost su zainteresovani i kratkoročni kreditori koji se zanimaju za sposobnost pred.da u roku podmiri sve svoje kratk.obaveze. pokazatelji likv.mogu se svstati u 2 grupe. - pokazatelji bazirani na odnosu tekuće aktive i pasive pokazatelji mogućnosti pretvranja krakotrajne imovine (umanjene za vrijednost novca na računima u banci i blagajni ) u novac. Tekući odnos praktično predstavlja grubu mjeru likvidnosti jer ne uzima u onzir likvidnost pojedinih komponenti likvidnih sredstava, imovine preduzeća čija se likvidna sredstva sastoje uglavnom novca i likvidnih 203 [email protected]


potraživanja i likvidnija su od preduzeća čija su likvidna sredstva sastoje od zaliha i nekih drugih manje likvidnih kategorija tekuće aktive. Tekući odnos se izračunava po formuli: Tekući odnos=Tek.aktiva/Tek.pasiva= 64000000/60000000=1,07 Ovaj koeficijent nam pokazuje u kojoj mjeri kratkotr.imovina pokriva kratk.obaveze iz pasive. Ako je odnos tek.aktive i tek.pasive 1:1 tada postoji mogućnost da se kratkoročne obaveze mogu podmiriti kratk.imovinom. neko praktično saznanje govori da je koef.likvidnost 2:1 dobar jer to znači da se krakotr.imovina može smanjiti za 50% još uvijek će pokrivati kratk.obaveze. međutim, treba znati i to da u situacijama kada je pokrivenost kratk.obaveza kratkotrajnom imovinom znatno više od 1, dnevna likvidnost može biti dovedena u pitanje iz jednostavnog razloga neusklađene ročnosti obaveza i druge ročnosti pojedinih dijelova kratkotrajne imovine. Zbog toga je uz pokazatelj tekućeg odnosa (TO) potrebno utvrditi radno raspoloživi kapital koji se izračunava kao razlika između tek.aktive i tek.pasive. to je onaj dio dug.pasive (vlastiti kap ili dug obaveze ) kojim se pokriva tek.aktiva. prema podacima iz BS radni kapital bi iznosio Tekuća aktiva 64000000 Tekuća pasiva -60000000 Rad.raspoloživi kap 4000000 Kada se radni kapital stavi u odnos s tek.aktivom : 4000000/64000000 *100= 6,25% dobit ćemo stopu pokrivenosti tek aktive dug izvorima. Koef.pokrivenosti 6,25% znači da 3,25% tek aktive pokriveno dug izvorima pa se može očekivati da će obaveze biti pravovremeno izmirene. Nešto tačniji pokazatelj likvidnosti od TO, je koef.ubrzane likv poznat u teoriji i praksi kao brzi odnos ili brzi test ili lakmus test i izračunava se kao odnos između brze aktive (tekuća aktiva-vrijednost zaliha) i tek pasive (kratk.obaveze). Brzi odnos (ubrzana likv.) = Brza aktiva/Tekuća pasiva Ovaj odnos pokazuje sposobnost preduzeća ili posloa da podmiri kratk.obaveze u slučaju da ga uhvati kriza . pretpostavlja se da bi zalihe zbog dužine roka njihovog pretvaranja u nova bile bezvrijedne. Odnos je prihvatljiv ako se nlazi između 1:1 ili 0,8:1. u grupu pokazatelja mogućnostima pretvaranja kratkotrajne imovine (umanjene za vrijednost novaca na računima u banci i blagajni) u novac spadaju tzv pokazatelji aktivnosti koji se utvrđuju na bazi podataka iz BS i BU. na ovom mjestu prikazat ćemo formule za izračunavanje broje obrta zaliha i koef potraživanja. Broj obrta zaliha ili likv zaliha izračunava se iz odnosa troškova prodatih dobara i prosječnog stanja zaliha . ovaj koef pokazuje brzinu kojom zalihe kroz prodaju se pretvaraju u potraživanja. Broj obrta zaliha=Troškovi prodatih dobara/prosječno stanje zaliha= = 70000000 10000000+26000000 =3,89 2 Dani vezivanja =3,65/3,89=93,8 dana Ako nije poznato stvarno prosječno stanje zaliha tada se utvrđuje tako da se sabere stanje zaliha na početku i nakraju nekog perioda i podjeli sa 2. takav postupak smo primjenili u primjeali se mora konstatovati da su zalihe utvrđene kao suma zaliha na početku i nakraju iperioda i podjele sa 2 manje precizne. Broj obrtaja zaliha od 3,89 puta znači da se prosječna vrijednost zaliha pretvori u potraživanje od kupaca 3,89 puta za 1 godinu što znači skoro svaka tri mjeseca odnosno svakih 93,8 dana. Ovi podaci predstavljaju za meneadžment vrlo značajne informacije iz kojih se može zaključiti koliko vremena treba da se novac uložen u zalihe pretvori u potraživanja . što je viši koeficijent ili broj obrtaja zaliha efikasnije je upravljanje zalihama u preduzeću.



Procjna vremana naplate potraživanja ili likvidnost potraživanja od kupaca izračunavamo na 2 naćina: a) iz odnosa potr.od kupaca iz BS i prosječnih dnevnih naplaćenih potraživanja b) iz odnosa potraž. Od kupaca iz BS i ukpno naplaćenih potraživanja tokom dodine podjeljeno sa 365 Prosj.koef.naplate potraživanja =Potraž.od kupaca /prosječno dnevna napl.potr. Prosj koef.naplate potraž.=Potr.od kupaca /naplać.potr.tokom god/365 Naplaćeno potraživanje tokom godine se moraju izračunati jer taj podatak nepostoji u BS i BU uz uslov da iz BS predhodne godine za koju se vrši analiza proračun naplaćenih potraživanja bi iznosio: Potraži.od kupaca 31.12.2000 ili01.01.2001 Prihod od prodaje Uk.prihod Raspoloživo -Potraž.od kupaca31.12.2001 Naplaćeno potr.od kupaca tokom 2001

15000000 98000000 113000000 25000000 88000000

Prema tome prosječan koef naplate potraživanja bi bio: 25000000/88000000/365=103,69 dana a broj obrtaja 365/103,69=3,52 Utvrđeni koeficijent naplate potraživanja pokazuje prosječan broj dana koji je potreban da se potraživanje naplati. U konkretnom slučaju to je 103,69 dana što znači skoro 3,5 mjeseci da se potraživanja pretvore u gotovinu. Inače potraživanja su likvidna sredstva samo ako se mogu pretvoriti u novac tj naplatiti. U našem primjeru prosječno vrijeme naplate potraživanja je nerazumno pošto 103,69 dana blokira i to je relativno dug period inače oskudno i skupa obrna sredstva na koja se plaćaju visoki troškovi kamata. U svakom slučaju prosječno vrijeme naplate potraživanja predstavlja posmatrano iz ugla kontrole novčanih sredstava izuzetu važnu menadžersku informaciju. Analiza parametara o efikasnosti ulaganja dioničara U dioničarskom društvu pružaju dioničarima ( postojećim i potencijalnim) informacije o efektima ulaganja u redovne dionice dd. Ključni parametri ove efikasnosti ulaganja su : - zarada po dionici - dividenda po dionici - povrat na dioničku glavnicu običnih dionica - prinos na dividende - odnos cijene i zarade po dionici Zarada po dionici pokazuje profitabilnost dd posmatran kroz ostvareni neto dobitak po jednoj običnoj dionici. Prema tome, kako se može primjetit zarada je umanjena za dio neto dobitka koji otpada na preferencijalne ili povlaštene dionice . u ovom slučaju zarada se izračunava po sledećoj formuli: Zarada po dionici= Neto dobitak – dividende na povlaštene dionice Broj običnih dionica =8400000-1500000/400000=17,25 km/dionici Dividenda po dionici je također pokazatelj profitabilnosti a izračunava se : Dividenda po dionica= Neto dobit-div.na povlaštene dionice-neraspoređena dobit Broj običnih dionica =8400000-1500000-4400000/400000=6,25KM/dionici Povrat na dioničku glavnicu je isto tako pokazatelj profitabilnosti običnih dioničara. 205 [email protected]


Povrat na dion.glavnicu ob.dioničara=neto dobit-divid.na povlaštene dionica Prosječno stanje diničke glavnice ob.dioničara =8400000-1500000/40000000 *100=17,25%

Povrat na dioničku glavincu običnih dionica od 17,25% pokazuje da 100KM dioničkog kapitala običnih dionica odbacuje 17,25KM neto dobitka umanjenog za dividende na povlaštene dionice koji se raspoređuje na dividendu na obične dionice 36,23% i na neraspoređeni dobitak 63,77% (2500 dividende običnih dioničara + 4400 neraspoređene dobiti) 25000  36,23% 4400  63,77% 100% Prinos od dividendi se izračunava iz odnosa dividende po dionici i tržišne cijene po dionici (običnoj dionici). Prinos od dividendi=Dividenda po dionici *100 = 6,25/120 *100= 5,21% Tržišna cijena dionice Prinos od dividendi pokazuje stopu povrata na dioničku glavnicu (BEZ KAPITALA NA POVLAŠTENE DIONICE) POSMATRANO SA ASPEKTA TRŽIŠNE CIJENE DIONICA. To je značajan pokazatelj zarade dioničara jer se pretpostavlja da on može prodati dionice po tržišnoj cijeni i prava zarada u tom trenutku je dio od te vrijednosti. Inače prinos od dividendi posebno zanima potencijalne dioničare koji bi željeli kupiti dionice. Odnos cijene i zarade po dionice predstavlja ustvari odnos trž.cijene po dionici i zarade po dionici a izračunava se po formuli: Odnos cijene i zardae po dion.=Tržišna cijena po dionici/zarada po dion. Ovaj odnos pokazuje vrijeme za koje bi se moglo vratiti investicija dioničara u kojima se taj odnos nebi mijenjao . iako se ipak posmatra kretanje odnosa cijene i zarde tada dioničari mogu procijeniti hoće li vrijeme povrata investicije biti kraćr ili duže u odnosu na vrijeme iz statičkog odnosa u konkretnom slučaju posmatrano statički i posmatrani kupac investicije vratio bi investiciju za 6,96 dana. Ebit-eps analiza također spada u analizu parametra o efikasnosti ulaganja dioničara a odnosi se na izračunavanje zarade po dionici kroz različite varijante finansiranja razvoja preduzeća. Jedan od često korištenih ručno ispitivanja fiunansijske poluge je analiziranje odnosa između zarade prije odbitka kamate i poreza – ebit (dobitak iz poslovanja) i zarade po dionici-eps. U suštini ispitivanje sadrži uspoređivanje alternativnih metoda finansiranja uz različite pretpostavke u pogledu ebita. Za iliustraciju ebit-eps analize fin.poluge poći će se od sledeće pretpostavke: preduzeće y raspolaže vlastitim kapitalom u iznosu od 20 miliona KM kjojeg u cijelosti čine obične dionice u cilju obezbjeđenja svog razvoja preduzeće nastoji pribaviti dodatnih 10 miliona KM putem jednog od tri moguća načina finansiranja - preduzeće se može finansirat: 1. isključivo običnim dionicama 2. zaduživanjem uz kamatu od 11 % 3. pomoću povlaštenih dionica s 10% dividende - preduzeće u sadašnjim uslovima zarađuje 3 mil KM i to predstavlja zaradu prije odbitka kamate i poreza - stopa poreza na dobit je 30% - mometnalno postoji emitovanih 400000 dionica - obične dionice iz prve varijante finansiranja mogu se prodavati za 50 KM/dionici što znači da bi za obezbjeđenje dodatnih 10mil KM trebalo prodati novih 200000 dionica. - Polazi se od pretpostavke da želimo znati kakva bi bila zarada po dionici prema 3. spomenutom načinu finansiranja ukoliko ebit iznosi 4 mil KM Proračun se daje na kopiji 71/a -



Iz navedenog primjera se može zaljučiti da preduzeće u cilju obezbjeđenja 10 mil KM dodatnog kapitala treba da preferira varijantu finansiranja zaduživanjem jer je po toj varijnta eps najveća. Najnepovoljnija varijanta su povlaštene diuonice Predviđanje finansijskih poteškoća Ekonomski analitičari oduvjek su anlizirali uspješnost preduzeća i nastojali da pronađu neki sintetički pkazatelj ukupne uspješnosti koji bi bio relativno jednostavan za izračuanavanje i pogodan za kompaniju između različitih preduzeća . teoretski taj problem još nije rješen ali je bilo relativnih pokušaja da se taj problem riješi. Za sada Edvard Altman sa grupom istraživača koristeći višestruku diskriminativnu analizu za predviđanje bankrota razvio tehniku računanja ukupnog izraza uspješnosti preduzeća na bmalom brojhu poakazatelja(5) koje je odabrao između 22 finansijskog omjera. Pet odabranih pokazatelja su najbolje predvidjeli slučaj. Taj uk.iznos uspješnosti preduzeća je poznat pod nazivom Z model ili zeto score model. Model je sasvim predvidio neuspjeh do 2 godine prije stečaja. Z model vrednovanja po prof Almanu je sledeći: Z=1,2x1+1,4x2+3,3x3+0,6x4+1,0x5 Ponderi (1,2-1,0) su konstantne veličine dobivene na bazi empirijskih studija. Odnosi koji su predstavljeni sa x1-x5 izračuanavju se na sledeći način X1=tekuća aktiva/ukupna aktiva=63000000/154000000=0,4156 X2=neraspoređeni dobitak/ukupna aktiva=20000000/154000000=0,1298 X3=dobitak iz poslovanja/ukupna aktiva=15000000/154000000=0,0974 X4=trž.vr.glavnice/knjig.vr.ukupnih dugova=75000000/79000000=0,9493 X5=ukupan prihod/ukupna aktiva=98000000/154000000=0,6363 Z=1,2*0,1456+1,4*0,1298+3,3*0,0974+0,6*0,9493+1*0,6363=2,2 Po Almtmanu sa z omjerom ispod 1,81 (uključujući i negativne iznose) uvijek bankortiraju a najviše za 2 godine od termina mjerenja z omjera. Preduzeće sa z omjerom iznad 2,99 predstavljaju zdravo preuzeće koja imaju odličnu budućnpst. Preduzeće sa z omjerom između 1,8-2,99 spadaju u tzv sivo područje što znači da preduzeće mora hitno pšreispiatati svoje poslovanje i prestruktuirati se u pravom smjeru. Z omjeri mogu se koristiti kao dodatno kontrolna informacija menadžmentu u cilju bolje procjene tekućeg poslovanja kao i očekivanja u budućnosti. Problem: Izrada fin izvještaja uz korištenje ograničenih podataka i pokazatelja. Računovođa preduzeća x pripremio je godišnje fin izvještaje sa svim pokazateljima nakon čega je bio pozvan da ih donese na sastanak s direktorom preduzeća. Kada je stigao shvatio je da je donio sa sobom samo djelimične podatke i da su komplatni izvještaji ostali u njegovoj kancelariji. Sat vremena prije nego što je trebao fin izvještaje prikazati direktorima, računovođa je imao sledeće informacije. Preduzeće x Bilans stanja na dan 31.12.2004.( u 000KM) Imovina Tekuća imovina Novac? 130 Potr.od kupaca? 120 Zalihe ? 250 Ukupno tek.imovina? 500 Postrojenja Strojevi i oprema 580 -Amortizacija 80 500 Uk.imovina 1000

obaveze i dionička glavnica Tekuće obaveze 250 Dugor.dug 8% 350 Kamate? Uk.obaveze 600 Dionička glavnica Dionički kap 5 Nominalna vr. 300 Zadržana zarad 100 UK.dioničke glav. 400 Uk.obav i dion.glav 1000

Bilns uspjeha za godinu koja završava 207 [email protected]


31.12.2004.(u 000KM)

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Neto prihod od prodaje 1280 Trošk.prodatih proizvoda 960 Bruto dobit od prodaje 320 (25% od neto prihoda od prodaje) Poslovni rashodi ? 192 Poslovna dobit (10%od neto prihoda od prod.) 128 Trošak kamata 28 Dobit prije poreza 100 Porez na dobit (40% od dobiti Prije poreza) 40 Neto dobit 60 Dopunske informacije: odnos glavnice bio je 40% , stepen zaduženosti bio je 60% jedini trošak kamata bio je na dugoročni dug početne zalihe su bile 1500000 KM, obrt zaliha 4,8 puta tekući odnos je bio 2:1, brzi odnos 1:1 početno stanje potraživanja od kupaca bilo je 80000 KM godišnji obrtaj potraživanja od kupaca bio je 2,8 puta sva prodaja izvršena je na račun upute: računovođa nas je zamolio da mu pomognemo kompletirati finansijske izvještaje za preduzeće x koristeći smo dostupne informacije Postupak izračunavanja i obješnjenja svih iznosa koji se pojavljuju u BS i izvještaju o dobiti. Napomena: kod kompletiranja izvještaja o dobiti BU počnite s iznosom neto dobiti (60% od dobiti prije oporezivanja). U cilju lakšeg rješavanja ovog problema daje se nekoliko ključnih pokazatelja: Odnos glavnice=Ukupna dioničarska glavnica/ukupna imovina Stepen zaduženosti= uk.obaveze/uk.imovina Koeficijent obrta zaliha=Troškovi prodatih proizvoda/prosječne zalihe Koeficijent obrta potraživanja = neto prihod od prodaje/prosječno potraživanje Tekući odnos = Tekuća imovina/Tekuće obaveze Brzi odnos = brza imovina/tekuće obaveze


Finansijsko Izvještavanje_SKRIPTA_

Recommend Documents