SVEUĈILIŠTE/UNIVERZITET SVEUĈILIŠTE/UNIVERZ ITET „VITEZ“ TRAVNIK FAKULTET PRAVNIH NAUKA STUDIJ I
CIKLUSA; GODINA STUDIJA: ĈETVRTA
SMJER: OPĆI
“EVROPSKA KOMISIJA” SEMINARSKI RAD
Travnik, 2014.god.
SVEUĈILIŠTE/UNIVERZITET SVEUĈILIŠTE/UNIVERZ ITET „VITEZ“ TRAVNIK FAKULTET PRAVNIH NAUKA STUDIJ I
CIKLUSA; GODINA STUDIJA: ĈETVRTA
SMJER: OPĆI
“EVROPSKA KOMISIJA “ SEMINARSKI RAD
IZJAVA: Ja Lejla Isić student Sveuĉilišta/Univerziteta „Vitez“ Travnik, Indeks broj:0110-11/DOP odgovorno i uz moralnu i akademsku odgovornost izjavljujem
da sam ovaj rad izradio potpuno samostalno uz korištenje citirane literature i pomoć profesora odnosno asistenata.
STUDENT: Lejla Isić PREDMET: Administrativno Administrativno i ustavno pravo Evropske Unije PROFESOR: Prof . dr. Mile Račić
SADRŽAJ
1. Uvod.................................................................................................................
1.1.Problem, predmet i objekt istraživanja .............................................................. 1.2. Radna hipoteza..........................................................................................
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja.......................................................................... 1.4. Struĉne metode.................................................... .......................................... 1.5. Struktura rada................................................................................................. 2. Uvodna razmatranja..........................................................................................
1.UVOD
1.1.Problem, predmet i objekt istraživanja
Navesti šta predstavlja evropska komisija, kako ona funkcioniše, zatim koji je sastav i koje su nadležnosti komisije.
1.2.Radna hipoteza
Glavna hipoteza: Evropska komisija predstavlja komunitarnu instituciju koja predstavlja
interese Evropske Unije u cjelini. Komisija funkcioniše na osnovu kolektivne odgovornosti.
Pomoćna hipoteza: Sastav komisije je 27 komesara, odnosno po jedan iz svake od država ĉlanica. Nadležnost komisije obuhvata: Da se stara o primjeni i ugovora i mjerama koji organi zajednice donesu u skladu sa ugovorom.
Predsjednike i ĉlanove Evropske komisije imenuju vlada država ĉlanica EU, nakon što dobiju saglasnost Evropskog parlamenta.
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha ovog seminarskog jeste u tome da navedemo i što bolje objasnimo evropsku komisiju
njen sastav i nadležnosti.
1.4.Struĉne metode
Za izradu ovog seminarskog rada koristila sam se metodom analize sadržaja koja podrazumijeva prikupljanje podataka iz informacionih materijala (knjige, ĉasopisi, internet). Analizom sadržaja sam došla do primarnih podataka pomoću kojih sam nastojala potkrjepiti svoje hipoteze.
1.5.Struktura rada
Nakon uvodnog dijela
definisat ĉemo pojam evropske komisije i reći da ona štiti osnovne
tekovine EU i stara se o primjeni i zaštiti konstitutivnih ugovora EU. Komisija prati izvršavanje ugovora i propisa kako u zemljama ĉlanicama tako i u samim zakonodavnim organima Unije, Savijetu, Parlamen tu
i drugim pomoćnim tijelima. Zatim ĉemo naglasiti ko
bira predlaže ĉlanove i predsjednike Evropske komisije a to je vlada država ĉlanica EU, nakon što dobiju saglasnost Evropskog parlamenta, oni su u svom radu potpuno nezavisni u odnosu na svoje matiĉne države.
2. UVODNA RAZMATRANJA
Povijest Europske unije
seže do 1952. godine, kada je osnovana Europska zajednica za ugljen
i ĉelik , koja je nastala na temelju Schumanova plana u sklopu kojeg je 1950. godine predloženo stvaranje ovlast nad industrijom ugljena i ĉelika Njemaĉke i Francuske, kao i drugih država koje su im se htjele prikljuĉiti. Evropska unija je zajednica 27 država, zasnovana na istim vrijednostima i ciljevima, kao što su: poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode, demokratije, jednakosti, pravne države, poštovanje prava ĉovjeka, ukljuĉujući i lica koja pripadaju nacionalnim manjinama. Ove vrijednosti su zajedniĉke državama ĉlanicama u društvu koje karakterišu pluralizam , nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost izmeĊu muškaraca i žena .1 Europska komisija je
politiĉko te glavno izvršno tijelo Europske unije. Naziva se ĉesto i
Vladom EU. Europska komisija zamišljena je kao tijelo koje djeluje tako da je odluĉivanje u njemu neovisno od volje države ĉlanica (nadnacionalni karakter). Zajedno s Europskim parlamentom i Vijećem Europske Unije, ĉini tri
glavne institucije koje vode Europsku uniju.
Europska komisija sastoji se od povjerenika koji dolaze iz država ĉlanic a te oni svi zajedno djeluju kao jedinstveno tijelo. Broj povjerenika se tijekom vremena povećavao (do 1973. bilo ih je 9; do 1981. bilo ih je 13; do 1986. 14; do 1995. 17; do 2004. 20; do kraja 2006. bilo ih je
25) do današnjeg broja od 28 ĉlanova. Vlade država ĉlanica izabiru povjerenike prema vlastitim kriterijima. Mandat povjerenika traje pet godina, i poklapa se s mandatom Europskog parlamenta. Nakon izbora i konstituiranja novog Europskog parlamenta, imenuju se i novi
ĉlanovi Europske komisije kako bi Parlament imao utjecaj na izbor i rad Komisije. Predsjednika Komisije bira Europsko
vijeće nakon što se vlade država ĉlanica usuglase o
kandidatu, a izbor mora biti potvrĊen u Europskom parlamentu. Vijeće EU kvalificirano većinom, a u dogovoru s predsjednikom Komisije, usvaja listu povjerenika. Cijelu Komisiju potvrĊuje Europski parlament, a na kraju Vijeće EU imenuje novu Komisiju. Europski parlament može u svakom trenutnu raspustiti Komisiju, na naĉin da joj i zglasaju nepovjerenje, ali ne može smijenjivati pojedine povjerenike.
1
Ugovor o Evropskoj uniji, „Službeni list EU“ , C83, 30.03.2010. , član 2.
Temeljna zadaća Europske komisije je pripremanje i predlaganje propisa. Budući da je Komisija zamišljena kao tijelo koje predstavlja interese graĊana Europske unije, nezavisno od država ĉlanica, povjerenici ne mogu primati upute vlade države ĉlanice koja ih je izabrala. Sjedište Europske komisije je u Bruxellesu.2 Evropska komisija je jedna od glavnih institucija Evropske Unije, jer predstavlja njenu
izvršnu vlast, odnosno Vladu. Jedino su iznad nje u domenu izvršne vlasti, Evropski savjet, i Savjet ministara.3
2
http://hr.wikipedia.org/wiki/Europska_komisija , 21. 04. 2014., 15:1 0 Miroslav Prokopijević, Evropska Unija- uvod, JP službeni glasnik, Beograd, 2005, str. 45 .
3
3. EVROPSKA KOMISIJA
Odredbe ugovora u kojoj su navedene osnovne institucije Zajednice govori o komisiji, no njen
puni naziv je Komisija Evropskih zajednica. Taĉnije ovo je bio njen naziv sve dok se nakon Mastrihtskog ugovora sama komisija nije preimenovala u Evropsku komisiju. Institucionalna
joj je preteĉa Visoka vlast statuirana Ugovorom o Evropskoj zajednici za
ugalj i ĉelik, a kao jedinstvena Komisija tri zajednice konstituisana je u skladu sa odgovarajućim odredbama drugog ugovora o objedinjavanju odreĊenih institucija. Komisija
je institucija koja djeluje primarno rukovoĊena opštim interesima zajednice/ Unije.
Princip institucionalne nezavisnosti ne podrazumijeva samo odnos Komisije- Savijet i Parlament nego i odnos Komisija-
vlada država ĉlanica, što se odnosi kako na Komisiju tako i
na pojedinaĉno njene ĉlanove. U skladu sa tim na komisiji je da, obavljajući poslove predviĊene Osnivaĉkim ugovorima, procijenjuje, koordinira i promiĉe razliĉite grupne i kolektivne interese rukovoĊena opštim interesom Zajednice odnosno Unije kao cijeline. Uloga komisije u institucionalnoj sturukturi je pomenjena u tri oblasti: nadzor, zakonodavno
djelovanje i predstavljanje EU, a u nešto municioznijoj razradi moguće je govotiri o njenih 6 uloga odnosno funkcija: ĉuvar ugovora, nadnacionalna savijest, inicir anje politike, posredovanje izmeĊu država ĉlanica, administriranje politike i vanjsko predstavljanje EU. Komisija je tijelo koje u sebi o bjedinjuje
elemente zakonodavne, izvršne i nadzorne vlasti
demonstrirajući pri tome naglašenu nadnacionalnu dimenziju. U pitanju je široka lepeza ovlaštenja što za posljedicu ima i problematiziranje legitimnosti komisije u institucionalnoj strukturi EU.
Ona svoj legitimitet može oslonuti na dva uporišta: države ĉlanice i unijsko graĊanstvo. U prilogu prvog govori ĉinjenica da joj sastav utvrĊuje Savjet, dakle predstavništvo vlada država, dok u prilog drugog govori ĉinjenica da njen sastav potvrĊuje Evropski parlament kao kao predstavništvo graĊana Unije.
Izraz Komisija se koristi u najmanje dva znaĉenja: kao institucija u užem smislu dakle kao tijelo saĉinjeno od 27 ĉlanova, ako već ne i vlada EU, ali i kao administracija i uprava, dakle kao administrativni aparat sa glavnih sjedištem u Briselu., koji svak odnevno obavlja zadatke povjerene ovom tijelu. Komisija donosi i poslovnik o radu. Premda ne postoji obaveza da se
to uĉini upravo na taj naĉin poslovnik se objavljuje u Službenom listu Zajednice odnosno Unije.4
Europska komisija (European Commission) predstavlja instituciju koje sudjeluju
u politiĉkom
procesu donošenja odluka na europskoj razini. Komisija je "najeuropskija" institucija EU, jer najbolje odražava naddržavni karakter te integracije. Njeni ĉlanovi, iako državljani ĉlanica EU, ne predstavljaju u tom tijelu države, već promiĉu interese EU. Zajamĉena im je potpuna neovisnost, te su zabranjeni pritisci nacionalnih vlada, ali i drugih institucija EU na rad
ĉlanova Komisije. Najveći dio Komisije smješten je u Bruxellesu. 5
4
Nevenko Misita, Osnove prava Evropske unije, Magistrat Sarajevo 2002, str. 648-649 http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=34 , 23.04.2014., 14:28
5
4. SASTAV I USTROJSTVO
Prema Ugovoru iz Nice , Komisija se sastojala od po jednog predstavnika iz svake
države
ĉlanice. Tako su do 1. sijeĉnja 2005. godine velike države ĉlanice (Francuska, Italija, Njemaĉka, Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo) imale pravo na po dva predstavnika u Komisiji. S istoĉnim proširenjem EU, koje je nastupilo 1. svibnja 2004., morao se ograniĉiti broj predstavnika na po jednog iz svake države kako Komisija ne bi postala prevelika, a to bi onemogućilo njezin rad. Komisija, naime, funkcionira kao kolegij, odnosno odluke ne donose pojedini povjerenici, nego cijela Komisija glasovanjem.
Ugovor iz Nice predviĊao je da će se u trenutku kad Unija bude imala 27 država ĉlanica uvesti rotacija (ĉija će se naĉela odrediti naknadno), prema kojoj će Komisija imati manje ĉlanova nego država, ali će se u odreĊenom roku osigurati da sve države budu ravnopravno zastupljene. Takvo je
rješenje bilo je prihvaćeno i nacrtom Ustavnoga ugovora, u smislu stvaranja
Komisije od 15 ĉlanova, od kojih je jedan predsjednik, a trinaest ĉlanova rotiraju se izmeĊu država ĉlanica, dok petnaestoga ĉini novouvedena funkcija - ministar vanjskih poslova, koji ima mjesto potpredsjednika Komisije (nacrtom Ustavnog ugovora bilo je
predviĊeno kako bi države koje u odreĊenoj rotaciji nemaju predstavnika u kolegiju Komisije, imale u tom tijelu predstavnike bez prava glasa). Izmjenama uvedenim Lisabonskim ugo vorom
u cijelosti je napušten sustav jednog ĉlana
Komisije po državi ĉlanici, te je odreĊeno kako se Komisija treba sastojati od broja ĉlanova (ukljuĉujući Predsjednika i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politike) koji odgovara br oju od dvije trećine država ĉlanica, osim u sluĉaju da
Europsko vijeće ne odluĉi promijeniti taj broj. U ovom sluĉaju odluka Europskog vijeća trebala bi biti jednoglasna. Danas Komisija ima 27 povjerenika, a kao poĉetni datum za primjenu novog sustava rot acije Lisabonski ugovor odredio je 1. studenog 2014. godine. Predsjednik Komisije ovlašten je davati smjernice za rad Komisije, za ureĊenje njene unutarnje organizacijske strukture .6
6
http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=34 , 23.04.2014., 14:34
Ugovorom i Mashtrihta odreĊeno je da funkcija ĉlana komisije mogu pojedinaĉno prestati podnošenjem ostavke, razrješenjem dužnosti, redovnom zamijenom ili smrću. Svjet može jednoglasno odluĉiti da nema mjesta zamijeni. U sluĉaju ostavke, razriješenja ili sm rti predsjednik se zamjenjuje za preostali dio mandata Komisije novim predsjednikom, kojeg
zajedniĉki imenuju vlade država ĉlanica.
Predsjednik Komisije nema većih ovlaštenja u odnosu na ostale ĉlanove, za njega važi da je prvi meĊu jednakima. MeĊutim nj egova pozicija je veoma bitna kada se istupa pred Evropskim Savjetom i Evropskim parlamentom i u odnosu sa vladama država ĉlanica.
Svaki ĉlan komisije je zadužen za jednu ili više odreĊenih oblasti djelovanja iz nadležnosti komisije. Ĉlanovi komisije se sastaju jedanput nedjeljno radi donošenja odluka o pitanjima iz svoje nadležnosti ili pokretanja inicijativa za donošenje odreĊenih komunitarnih propisa. I treba istaći da je Evropska Komisija kao institucija ima nadnacionalan karakter.7
7
Gordana Gasmi, Pravo i institucije Evropske Unije, Beograd 2007, str. 108.
5. OVLASTI KOMISIJE
Komisija je tijelo EU koje zastupa i promiĉe opće interese EU. Takvu svoju ulogu K omisija ostvarujekroznekolikoovlasti.
Komisija prvenstveno osmišljava i provodi politike EU te pokreće zakonodavni postupak, upućivanjem prijedloga akta Vijeću i Parlamentu, odnosno provodi zakonodavstvo EU (zajedno sa Sudom Europske unije), te zastupa EU na meĊunarodnoj razini.
Izmjenama uvedenim Lisabonskim ugovorom Komisija zadržava pravo svoje zakonodavne inicijative, iako u podruĉju zajedniĉke vanjske i sigu rnosne politike Komisija ima pravo samo podržati prijedlog koji Vijeću uputi Visoki predstavnik Unije, ĉime Komisija gubi pravo samostalnog podnošenja prijedloga u ovom podruĉju. Osim toga, 1 milijun graĊana koji jesu državljani znaĉajnog broja država ĉla nica EU mogu zahtjevati od Komisije da podnese prijedlog o pitanjima za koja graĊani smatraju kako je potreban pravni akt Unije kojim bi se osigurala implementacija Osnivaĉkih ugovora. Komisija je i glavni izvršni organ EU, iako se izvršenje politika EU uglavnom prepušta organima država ĉlanica. Važnu izvršnu ulogu Komisija ima u provedbi politike konkurencije, u kojem je kontekstu ovlaštena donositi odluke koje su izravno upućene pravnim subjektima u državama ĉlanicama (te kojima je ĉak ovlaštena nametati i kazne). U odreĊenim je sluĉajevima ovlaštena donositi i normativne akte. Takva ovlast rijetko proizlazi
izravno iz Osnivaĉkim ugovorima. Ĉešće je
utemeljeno na prijenosu zakonodavne ovlasti od strane Vijeća EU ili Vijeća i Parlamenta. Kada odluĉuje na temelju delegiranih ovlasti, Komisija suraĊuje s odborima sastavljenim od predstavnika
država
ĉlanica
u
postupku
koji
se
naziva komitologija.
Sljedeća je važna uloga Komisije ona "ĉuvarice Ugovora", tj.pravnoga poretka uspostavljenoga Ugovorima. Ona, naime, nadgleda provode li d ržave ĉlanice obveze koje proizlaze iz normi donesenih na
europskoj razini, a u krajnjem je sluĉaju ovlaštena protiv države koja takve obveze krši pokrenuti postupak pred Sudom Europske unije (tzv.
postupak protiv kršenja u kom se
ponajprije šalje pismo na službenoj razini vladi predmetne države ĉlanice, u kom se obrazlaže
zašto Komisija smatra da je prekršen propis EU, te u sluĉaju nepostizanja zadovoljavajuće reakcije i odgovora države ĉlanice.
Komisija upućuje predmet Sudu Europske unije). Prema ostatku svijeta, Komisija predstavlja EU. U brojnim državama postoje delegacije EU koje su dio Komisije. Komisija je takoĊer u kontekstu Europske
unije ovlaštena voditi pregovore o sklapanju meĊunarodnih sporazuma na
temelju mandata koji joj u svakom pojedinom sluĉaju dodjeljuje Vijeće EU. 8
5.1.Nadležnosti komisije
Prema ugovoru o Evropskoj Uniji , nadležnost Komisije obuhvata: -
Da se stara o primjeni ugovora i mjerama koje organi zajednice donose u skladu sa ugovorom
-
Da inicira prijedloge sekundarnog zakonodavstva i formuliše predpostavke ili daje mišljenja o pitanjima koja uraĊuju ugovore o Evropskoj Uniji kad je to izriĉito ugovorom predviĊeno
-
Da samostalno odluĉuje i uĉestvuje u pripremanju m jera koje donosi Savjet i Evropski parlament i da
-
Vrši ovlaštenja koja je Savjet prenjeo na nju radi sprovoĊenja propisa koje je on donjeo.
Komisija takoĊer izraĊuje i objavljuje godišnji opšti izvještaj o radu zajednice najkasnije mjesec dana prije
zasjedanja Evropskog parlamenta. Komisija prati izvršenje ugovora i
komunitarnih propisa kako u državama ĉlanicama, tako i u o dnosu na legislativne organe EU.
8
http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=34 , 23.04.2014., 15:03
6. UGOVOR IZ AMSTERDAMA I DOPUNE U ODNOSU NA KOMISIJU EU
Reforma iz Amsterdama donijela je prije
svega jaĉanje uloge predsjednika Komisije. O
tome je bilo brzo postignut dogovor tokom pregovora. Razlozi lako postignute saglasnosti
država ĉlanica sadržani su u sagledavanju uloge predsjednika Komisije, kao znaĉajnog faktora jednstva i efikasnosti
Komisije. Otuda je položaj predsjednika Komisije
unaprijeĊen na nekoliko naĉina : Ĉlanove Komisije odreĊuju i imenuje vlada država ĉlanica uz saglasnost imenovanog predsjednika Komisije. To znaĉi da predsjednik Komisije stekao pravo prigovora u vezi izbor a ĉlanova Komisije, koje ranije nije
imao.
Komisija radi pod politiĉkim rukovodstvom njenog predsjednika. To znaĉi da je predsjedniku dodjijeljena uloga koordinatora raznorodnih aktivnosti
Komisije, ali ne
samo radi administrativnog vodstva nego i rukovo Ċenja sa politiĉkim dimenzijama. Deklaracija iz Amsterdama o organizaciji i funkcionisanju Komisije konstatuje da predsjednik
treba da ima pravo na unutrašnju reorganizaciju Komisije i objavljuje
namjeru Komisije da promijeni organizaciju svojih odjeljenja.
Druga oblast novina iz Amsterdama odnosi se na trostruko poboljšanje prava na Komisiju na inicjativu:
Pod sredstvom stvaranja novih politika u djelimiĉnoj nadležnosti Zajednice ili novih oblasti djelovanje Komisije zapošljavanje, zaštita javnog zdravlja.
6.1.EVROPSKA KOMISIJA NAKON UGOVORA IZ NICE
U poĉetku su tri Zajednice (Europska zajednica za ugljen i ĉelik, Europska ekonomska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju) imale svaka svoju komisiju. Komisija Europske zajednice za ugljen i ĉelik
zvala se Visoki ured. Današnja Europska komisija nastala
je 1. srpnja 1967.
Ugovorom o spajanu Visokog ureda Europske zajednice za ugljen i ĉelik i Komisije Europske ekonomske zajednice i Euratoma. Ĉlanak 213. Ugovora europskih zajednica objašnjava
sovranacionalni karakter ove institucije koji obvezuje njene ĉlanove da u svom
djelovanju ne predstavljaju zemlje kojih su državljani, da ne primaju instrukcije od svojih vlada ni od drugih institucija Unije, već da djeluju iskljuĉivo u interesu Uni je, tj. da brane interese Unije.
Ĉlanak predviĊa da se ĉlanovi komisije biraju na individualnoj osnovi i da obavljaju svoje zadaće u potpunoj neovisnosti. Biraju se na pet godina, s mogućnošću reizbora. Od 1958. -
1973. Komisija je imala devet ĉlanova -Francuska, Italija, SR Njemaĉka su imale
po dva ĉlana, a Luksemburg, Nizozemska i Belgija po jednog. Kako je Europska unija primala nove države, tako se i broj ĉlanova u Komisiji povećavao i, proširenjem 199 5., dosegao brojku od 20 ĉlanova. Francuska, Njemaĉka, Italija, Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo imali su po dva predstavnika, a Austrija, Belgija, Danska, Finska, Grĉka, Irska, Luksemburg, Nizozemska, PortugaliŠvedskapo jednog.
Velike promjene u sastavu Komisije donesene su Ugovorom iz Nice. Naime, od 1. studenoga
2004., s novom Europskom komisijom svaka država ima po jednog predstavnika. U Nacrtu ustavnog ugovora predviĊeno je da Komisija ima 15 ĉlanova, od kojih će jedan biti predsjednik, trinae st
ĉlanova će se rotirati meĊu državama ĉlanicama, a petnaesti će ĉlan biti
ministar vanjskih poslova koji će, ujedno, biti i potpredsjednik Komisije. Države koje u odreĊenom sastavu Komisije neće imati predstavnika u Komisiji imat će predstavnika bez prava glasa.
Ĉl. 214. Ugovora iz Nice opisuje naĉin izbora sastava Komisije:
-
u prvoj fazi, Europsko vijeće u sastavu predsjednika država i vlada imenuje, kvalificiranom
većinom, predsjednika Komisije. Imenovanje potvrĊuje Europski parlament; - u drugoj faz i
Vijeće europske unije, kvalificiranom većinom i zajedno s imenovanim
predsjednikom Komisije, donosi listu kandidata za ĉlanove Komisije. U donošenju liste mora paziti i na liste koje je donijela svaka država ĉlanica; - u trećoj fazi, Europski parlament potvrĊuje
sastav, nakon ĉega ga potvrĊuje Vijeće.
Ovlasti Komisije -
Komisija je svojevrstan "ĉuvar ugovora", tj. nadgleda primjenu europskog prava. Ako
ustanovi da neka država ĉlanica krši svoje obveze ovlaštena je protiv te države pokrenuti postupak pred
Europskim sudom. Kako bi što bolje obavljala svoju funkciju "ĉuvara
ugovora", Komisija izdaje godišnja izvješća o provedbi prava Europske unije.
- Predstavlja Uniju, preko delegacija Europske komisije,
prema državama koje nisu ĉlanice.
- Ima iskljuĉivo pravo predlaganja zakonodavnih propisa, osmišljava politike EU -e. -
Važnu ulogu ima na podruĉju politike konkurencije te može donositi odluke izravno
upućene državama ĉlanicama. Ako joj Parlament izglasa nepovjerenje, Komisija je dužna podnijeti ostavku. To se dogodilo 16. ožujka 1999. kada je Komisija Jacquesa Santera dala ostavku zbog optužbi za pronevjeru proraĉuna. Ostavka je uslijedila nakon izvješća neovisnoga istražnog povjerenstva Europskog parlamenta.
Ĉlanovima Europske komisije u radu pomaže 36 općih uprava (Directorate General -DG). Na ĉelu svake uprave je glavni direktor koji je odgovoran ĉlanu Komisije kojem pripada odreĊeni
resor. Svakom ĉlanu Komisije može pripasti jedan ili više resora. Sadašnji predsjednik Komisije je José Manuel Barroso, a stupio je na dužnost 22. studenoga 2004.9
Ĉetiri glavne uloge Komisije su: -
da predlaže zakone Parlamentu i Vijeću,
-
da inicira, vodi i implementira politike i budžet EU,
-
da provodi Evropski zakon (zajedno sa sudom pravde),
-
da predstavlja EU na
meĊunarodnoj sceni (npr. voĊenjem pregovora o sporazumima
EU i drugih zemalja).
Komisija prvenstveno osmišljava politike Evropske unije te pokreće zakonodavni postupak, upućivanjem prijedloga akta Vijeću i u podruĉjima suodluĉivanja, Evropskom parlamentu. U podruĉjima ureĊenim današnjim Ugovorom o EZ -u, takvo je njeno pravo iskljuĉivo, dok ga u ostalim nadležnostima EU (u druga dva stuba EU) dijeli s državama ĉlanicama. Komisija je i glavni izvršni organ EU, iako se izvršenje politika EU uglavnom prepušta organima država ĉlanica. Važnu izvršnu ulogu Komisija ima u provoĊenju politike konkurencije, u
kojem je kontekstu ovlaštena donositi odluke koje su neposredno upućene
pravnim subjektima u državama ĉlanicama, kojima je ĉak ovlaštena nametati i kazne. U odreĊenim sluĉajevima je ovlaštena donositi i normativne akte. Takvo ovlašćenje rijetko proizlazi neposredno ovlasti od strane
iz Osnivaĉkog ugovora. Ĉešće je utemeljeno na prijenosu zakonodavne
Vijeća EU ili Vijeća i Parlamenta. Kada odluĉuje na temelju delegiranih
ovlaštenja, Komisija saraĊuje s odborima sastavljenim od predstavnika država ĉlanica u postupku koji se naziva komitologija.
Komisija djeluje i kao "ĉuvar Ugovora", tj. pravnog poretk a uspostavljenog Ugovorom. Ona, naime, nadgleda provode li države ĉlanice obaveze koje proizlaze iz normi donesenih na evropskom nivou, a u krajnjem je sluĉaju ovlaštena protiv države koja takve obaveze krši pokrenuti postupak pred Evropskim sudom.
9
http://www1.zagreb.hr/euzg/europska_komisija.html , 24.04.2014., 14:56
Prema ostatku svijeta, Komisija predstavlja Evropsku
uniju. U brojnim državama postoje
delegacije EU koje su dio Komisije. Komisija, takoĊer, ima odgovornost za pregovore o meĊunarodnim sporazumima u ime EU.
Opće uprave i službe Komisije u podruĉju zajedniĉkih politika:
Opća uprava za ekonomska i finansijska pitanja Opća uprava za energiju i promet Opća uprava za informacijsko društvo Opća uprava za istraživanje Opća uprava za obrazovanje i kulturu Opća uprava za poduzetništvo Opća uprava za poljoprivredu Opća uprava za porezna pitanja i carinsku uniju Opća uprava za pravosuĊe i unutrašnje poslove Opća uprava za regionalnu politiku Opća uprava za ribarstvo Opća uprava za tržišno natjecanje Opća uprava za unutrašnje tržište Opća uprava za zapošljavanje i socijaln a pitanja Opća uprava za zaštitu okoliša Opća uprava za zaštitu zdravlja i potrošaĉa Opća uprava za Zajedniĉki istraživaĉki centar (JRC)
Opće uprave i službe Komisije u podruĉju vanjskih odnosa Unije:
Opća uprava za proširenje Opća uprava za razvoj Opća u prava za vanjske odnose Opća uprava za vanjsku trgovinu EuropeAid - Ured za saradnju ECHO - Ured za humanitarnu pomoć
Opće službe Komisije: EUROSTAT -
Statistiĉki ured Zajednice
Glavni sekretarijat Komisije OLAF - Ured za borbu protiv prevara
Ured za služb ene publikacije
Unutrašnje službe Komisije:
Grupa politiĉkih savjetnika - GoPA Opća uprava za informatiku Opća uprava za kadrove i upravu Opća uprava za prevoĊenje pisanih tekstova Opća uprava za budžet Opća uprava za usmeno prevoĊenje Pravna služba Komisije
Služba za unutrašnju reviziju .10
7.
UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA KOMISIJE
Predsjednik Komisije ima ulogu pri raspodijeli resora, iako nema pravo da sam odluĉuje o tome.
Svaki ĉlan Komisije ima službu koja mu pomaže u radu. Šefovi kabineta na nedeljnim sastancima
pripremaju materijal za sjednice. Budući da kabineti nisu dio administracije
Komisije postoji tenzija izmeĊu kabineta i generalnih direktora pri ĉemu se kabinet optužuje za uzurpaciju nadležnosti generalnih direktora.
8.
ODLUČIVANJE
Za usvajanje odreĊene
odluke potrebna je većina glasova svih ĉlanova Komisije 14
glasova. Budući da je kolektivno odgovorna komisija kolektivno i odluĉuje. S obzirom na širinu zadataka, rukovodni princip kolektivnog odluĉivanja trpi ograniĉenja, ukljuĉujući i reducirane postupke.
Jedan od njih je pismeni postupak u kojem prijedlog odreĊenog akta, stiže od resornog komesara, odobre ga pravna služba i odgovarajući generalni direktor i u takvom obliku proslijede kabinetima ostalnih komesara.Ukoliko ovi nemaju primjedbi smatra se da je
prijedlog usvojila Komisija odnosno da je o njemu pozitivno odluĉila. Ova procedura podrazumijeva petodnevni rok u kojem prijedlog cirkuliše meĊu kabinetima, a u izuzetnim sluĉajevima uz saglasnost predsjednika Komisije, se može biti obavljeno u roku od 3 dana.
10
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/evropska_unija/institucije_i_tijela_eu/evropska_k omisija/?id=57 , 24.04.2014., 15:03
Komisija se sastaje jednom sedmiĉno, sjednice Komisije su zatvorene za javnost a rasprava na njima ima karakter povjerljivog materijala.
9. TRANSPARENTNOST U RADU
Komisija je 2000godine usvojila kodesk ponašanja. Konkretnije u pitanju su 3 kodexa -
Ponašanja komesara
-
Njihov odnos sa službama Komisije
-
Etiĉki aspekt djelovanja službama
10. PREDSJEDNIK
Na ĉelu Komisije nalazi se predsjednik. Predsjednik Komisije uĉestvuje u radu Evropskog Savjeta, a Evropskom Parlamentu podnosi godišnji izvješta j o radu Unije, zajednice i program zakonodavne aktivnosti.
Predsjednik Komisije uĉestvuje na skupovima velike sedmorice odnosno Velike osmorice G7 +1.
Svojevremeno je izbog predsjednika bio stvar dogovora vlada država ĉlanica. Vremenom je stigao de facto veto na strani Evropskog Pralamenta. Parlament odobrava nominaciju za
budućeg predsjednika Komisije koju je utvrdio Savjet saĉinjen od šefova država i vlada.
