Erlich-Jugoslavenska Porodica u Transformaciji

STUDIJSKI CENTAR SOCIJALNOG RADA

SOCIJALNI RAD S PORODICOM Nazorova 51

Vera S. Erlich Jugoslavenska porodica u transformaciji

Vera S. Erlich: «Porodica u transformaciji»

UVOD Mnogi ljudi s dva kontinenta pomagali su autorici da uoči probleme porodice, da provede anketu i da dovrši svoju studiju. Prvi poticaj dala su joj tri studenta s prikazima punim ogorčenja zbog teškoća, a punim oduševljenja zbog ljepota porodičnog života u Bosni, te zahtjevom da autorica provede borbu za emancipaciju muslimanske žene. PROBLEMI I CILJEVI OVE STUDIJE Autorica je 1937. započela ovu studiju kojoj je glavni cilj bio da istraži promjene u jugoslavenskoj porodici, koje su dramatski izbila na vidjelo između dva svjetska rata, i razlog koji su prouzročila te promjene. Za istraživanje promjena naročito podatna bila je porodica na selu, budući da se tamo čitav sklop tradicionalnih običaja, normiranih odnosa i automatiziranih reakcija naglo raspadao. METODA OBRADE Sva sela autorica je svrstala u sedam povijesnih područja koja su dala naslutiti porodične odnose zasebnog tipa, a iz kojih je bilo dosta odgovora. Poredana od starinskih prema modernim ta povijesna područja čine ovaj red: 1. Makedonija muslimanska: šiptarska sela u Makedoniji, Sandžaku i susjednim krajevima. 2. Makedonija kršćanska: pravoslavna sela Makedonije, Sandžaka, Kosova i Metohije. 3. Bosna muslimanska: sela Bosne i Hercegovine, muslimanska i miješana s Muslimanima. 4. Bosna kršćanska: pravoslavna i katolička sela u Bosni i Hercegovini. 5. Srbija: sela u Srbiji u granicama od prije 1921. 6. Hrvatska: obuhvaća Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju u granicama prije ujedinjenja u Jugoslaviju, s izuzetkom sela tik uz more. Zahvaljujući velikom materijalu iz Hrvatske, autorica je podijelila sela u tri grupe: Jugozapadna Hrvatska, Srednja Hrvatska i Slavonija. 7. Primorje: sela ne dalje od 5 kilometara udaljena od mora.

OTAC - STARJEŠINA

2


Pozicija oca ključ je za razumijevanje patrijarhalnog sistema, kako to proizlazi već iz samog imena. U tom je sistemu porodična hijerarhija izgrađena po spolu i po starosti. Muškarci su više u rangu nego žene. U ovom dijelu knjige autorica ispituje poziciju oca - starješine, vlast koju posjeduje i vrši, autoritet I respekt koji uživa, odgovornost koju snosi. Poziciju oca uočit ćemo i sa stajališta mlađih, vidjet ćemo dužnosti i prava sinova u starom i novom redu i poretku. Neki sociolozi postavili su tezu da je autokratsko držanje roditelja, posebice oca, razlog za mnoge nezgodne pojave u karakteru ljudi koji su rasli u takvoj sredini. SINOVI PREMA OCU Najbolje se vidi sankcionirano pravo u smislu porodične hijerarhije po držanju odraslih sinova prema ocu. Oni pokazuju poštovanje prema ocu i domaćinu, onda je patrijarhalni red intaktan, jer kad se taj pokoleba oni su prvi koji otkazuju poslušnost ocu. Žena, kćeri i manja djeca mnogo mu dulje iskazuju respekt jer su redovito fizički slabiji i ekonomski ovisni. Patrijarhalna regula pokazuje se tek u poslušnosti i poniznosti fizički jačega prema slabijemu. Držanje odraslih sinova prema ocu dijeli se u tri kategorije. Prvu čine sela u kojima se u porodicama pokazuje strahopoštovanje ili poštovanje prema ocu gdje je uljudnost obvezatna i u praksi provedena (Makedonija). Drugu čine sela u kojima ima mnogo dobrog postupka bez respekta i naročite distance prema ocu. Vlada "čovječna" atmosfera. Treću čine sela u kojima ima mnogo teških sporova i sukoba između sina i oca, gdje je postupak prema ocu izrazito loš, gdje ima napadaja, zadirkivanja i izrugivanja sinova ocu ili bar velike nepažnje. CEREMONIJAL POŠTIVANJA Otac i starješina uživa u patrijarhalnoj sredini najviši ugled, pokazuje dostojanstvo, nosi odgovornost i ima zapovjedničku vlast. Ni u kojem drugom odnosu nema toliko formalnih elemenata kao kad mlađi iskazuju vlast ocu i starješini. U svim krajevima spada među znakove poštovanja prema ocu suzdržavanje od narkotičnih užitaka u njegovoj prisutnosti. Vrhunac respekta leži u zahtjevu velike ozbiljnosti prema ocu i dostojanstvenog držanja. LJUBLJENJE U RUKU I OSLOVLJAVANJE SA "VI" Ljubljenje u ruku spada među najčešće znakove kojima mlađi demonstriraju svoju podložnost i poniznost. Analizirajući 3


grafikon 2. zaključila sam da djeca u svim ispitivanim krajevima ljube ruku redovito bar jednom članu porodice. Običaj da djeva starije oslovljavaju sa "Vi" prilično je proširen u Hrvatskoj i Primorju, tamo gdje nema običaja ljubljenja ruke. Formalni znakovi poštovanja starijih kao ljubljenje ruke i oslovljavanje sa VI održavaju se mnogo duže nego činjenično poštivanje oca i starijih.

USKRAĆIVANJE RESPEKTA Preformiranje zadruga u individualne posjede, odnosno naturalne ekonomije u tržišnu i novčanu, vodi redovito do uskraćivanja respekta ocu i starješini. Ne dolazi samo do nepažnje i nemara sinova prema ocu nego I do zlostavljanja i surovosti. KAKO STARIJI IZGRAĐUJU AUTORITET U ovim se područjima primjenjuju gotovo ista sredstva ali je uspjeh sasvim različit. Mnogo se spominje ekonomska prisila i tjelesno kažnjavanje. Otac zna sina plašiti prijetnjom, koju katkad i ostvaruje, da će ga otjerati i razbaštiniti ako se ne pokori ili ga mami obećanjima da će mu nešto dati. U nekim krajevima spominje se i vjerski i crkveni utjecaj, prijetnja kaznom Božjom. Ali se vrlo često spominju sredstva druge naravi, kao blagi nagovor, lijepi postupci, dobri primjeri, postupak milom a ne silom. No ako istražujemo sela gdje otac uživa najviše autoriteta, vidimo da se tamo ne upotrebljavaju nikakva sredstva za izgradnju I održavanje tog autoriteta. Na mlađe djeluje neki opći utjecaj koji "leži u zraku". Istraživači ga često nazivaju "Naravnim autoritetom" ili prirođenom poštovanju prema starijima. Čitava takva atmosfera neprimjećeno utječe ne djecu. Sva odgojna sredstva imaju efekta samo pod određenim uvjetima. Dok čitava sredina održava autoritet starijih, sva sredstva imaju uspjeha. U fazi općeg uskraćivanja poslušnosti ni drastična sredstva nemaju više uspjeha. KAŽNJAVANJE DJECE U antropološkoj literaturi mnogo se piše o vezi između postupaka s djecom u porodicama i karaktera naroda, posebno primitivnih, nepismenih naroda i plemena. Općenito se pretpostavlja da postoji uska veza između načina odgoja i držanja i reakcija ljudi kad odrastu. Poznati su mnogi nepismeni narodi koji nikad ne upotrebljavaju silu kod odgoja djece, uopće nikad ne udare dijete. U jugoslavenskim 4


područjima nema nigdje tako negativnog stava prema batinama. Premda roditelji u nekim krajevima zaziru od batinanja, samo neke porodice odgajaju djecu potpuno bez njega. U većini sela ima mnogo batina ali ne surovih. Promatrajući grafikon 6. zaključujem da u našim krajevima prevladava da ljudi tuku djecu. KAKO MLAĐI PRIMAJU AUTORITET Mlađi primaju autoritet starijih vrlo različito u raznim sredinama: od slijepe poslušnosti do najtežih sukoba. Odgovori na pitanje: "Kako primaju mlađi zahtjeve i zabrane roditelja, oca?" razvrstani su u tri grupe. U grupu "poslušnosti" sinova uvrštena su ona sela gdje mladići ne pokazuju velik otpor autoritetu oca. Ako mladići prigovaraju, ipak izvršavaju naredbe roditelja. Ako se tuže na roditelje, čine to u tajnosti. U grupu s "otporom" dolaze sela gdje se u držanju mladića pokazuje izrazit neposluh, gdje "mlađi rade što hoće", gdje se sinovi otvoreno tuže na roditelje i traže zaštitu. Među "teške konflikte" ubrojena su sela gdje se pokazuje surova borba generacija s javnim skandalima, tučnjavama i osvetama za prijašnju roditeljsku strogost. Ovdje spadaju zanemarivanje i zlostavljanje roditelja, a i emigracija preko mora kao reakcija na spor s ocem i hladno razračunavanje uz intervenciju oblasti. PROMJENE U AUTORITETU OCA U svim područjima osim ponegdje u Primorju, pao je autoritet oca prema prijašnjem vremenu: formalni znakovi pokornosti gube se, sinovi odlučuju samostalnije i kreću se slobodnije. Razgrađivanje starog, ukorijelog sistema ne događa se u jedan mah, nago obično u više naleta koji usljeđuju u vezi s velikim političkim i ekonomskim promjenama. Povijesni udarci velikom silom ruše pojedine dijelove stare zgrade patrijarhalnom režima. ZAKLJUČCI Ovo istraživanje pokazalo je da držanje sinova prema ocu predstavlja velik luk: prelazi čitav spektar od strahopoštovanja i kraljevskih počasti do omalovažavanja i zlostavljanja. U patrijarhalnoj fazi poštuju se sva prava i obaveze, ima se obzira prema slabijima i zazire se od nasilja. Naprotiv, u fazi razgrađivanja patrijarhalnog režima sva su prava članova porodice neosigurana i svatko se za njih mora boriti. 5


MAJKA I SVEKRVA U ovim našim područjima opaža se naročita ljubav i srdačnost prema majci. Ne majke prema djeci - to je opća ljudska pojava - nego djece prema majci. Takva se nježnost očituje samo prema majci, a ne i prema ocu. Katkad čak stavljaju oca u opreku s majkom. Taj izvanredno srdačan odnos, čini se da je u vezi s općim položajem žene u svim našim područjima, naime s njenim podređenim položajem. Ni u kojem jugoslavenskom području nema nešto slično kao u Americi, gdje žena ima glavnu riječ u porodici, a s tim u vezi i zadaću da disciplinira djecu i da snosi odgovornost za odluke. U svakom odnosu majke I djece ima neka klica tragike, kod koje možda, igra ulogu i neki biološki moment. Bez obzira na vanjske okolnosti, čak i bez obzira na držanje same djece, majka voli svoju djecu. U jugoslavenskim područjima javlja se opasnost u odnosu majke s oženjenim sinom i snahom s kojima redovito živi u kući. Pozicija svekrve, koja je ujedno pozicija majke oženjenog sina, nije pošteđena od promjena i trzavica koje zahvaćaju porodicu u nekim povijesnim fazama. MAJČINI SAVEZNICI Premda je majka uvijek povezana sa svojom djecom čak i onda kad su djeca u oštroj opoziciji protiv nje, ipak je i ona u nekim fazama uvučena u takve saveze. Uvrštava li se majka u front generacija pa se udružuje s ocem radi obrane tradicionalnih prava? Ili majka pristupa frontu podređenih članova porodice, sklapajući savez s nezadovoljnom djecom protiv jedinog povlaštenog - oca, starješine? Ili možda ulazi u neki ženski front? Za ispitivanje majčinih saveza bila su postavljena dva pitanja: "Je li majka više uz muža ili djecu?" i "Je li majka više uz sinove i kćeri?" Jasno se vidi da frontovi generacija, dakle savezništvo roditelja i savezništvo djece ne dominira u jugoslavenskim područjima. Odgovor na drugo pitanje je taj da u svim područjima dominira uska povezanost između majke i kćeri. Usporedba ovog grafikona s prijašnjim pokazuje paralelnost obiju krivulja; ovdje kćeri potpuno zauzimaju mjesto "djece" u prvoj tabeli. Savez majke s kućerkom u izvjesnoj je suprotnosti s "Edipovom situacijom" u psihoanalitičkom smislu; ni u kojem području ni u kojoj dobi djece ne opaža se jača veza između kćeri i oca nego između kćeri i majke. Savez kćeri s majkom u otvorenoj je suprotnosti s patrijarhalnim principom o dragocjenosti i uvaženosti muškarca. Taj savez je prava "Entente cordiale" - savez srca. Treba spomenuti i savez bake s unucima: u svim se krajevima baka vrlo mnogo bavi djecom, dok su mlađe žene zabavljene težim radovima. Često baka ima glavnu riječ kod odgoja djece, 6


a djeca se sa svojim željama uglavnom obraćaju njoj. Veza s unucima, koja je katkad vrlo jaka diže mnogo samosvijest starije žene. Na primjeru Ajke, koja je opisana na kraju ovog poglavlja, vidi se kakvu joj podršku pruža unuk. Portret Božice, bosanske seljanke, pokazuje kako žena usprkos niskom rangu može biti centralna ličnost u porodici. Uz ne pažnju muža - ili možda upravo zbog te nepažnje - ona zna da uživa najveću uvaženost, ima pretežan utjecaj na djecu i pokazuje naročito dostojanstvo. SVEKRVA I SNAHA Odnos između svekrve i snahe nije bez problematike ni u kojoj sredini. Dobri odnosi među njima lakše se poremete i brže prelaze u neprijateljstvo nego ikoji drugi odnos. Konflikti su među njima vrlo česti u području previranja, a to područje zauzima u tom pitanju naročito velik prostor. Premda je u patrijarhalnom režimu rang majke i svekrve niži od muških članova porodice, ona ipak ima veliku vlast nad ženskom djecom i snahama. Odnos svekrve i snahe se potpuno mijenja kad se zadruge počinju raspadati, a mladi par ulazi u borbu za samostalnost. Snaha mnogo teže podnosi starješinstvo svekrve nego sin starješinstvo svog oca, pa potiče muža u njegovoj borbi za samostalnost. Snaha s mužem stvara borbeni front i često otvoreno istupa protiv svekrve. Mladi domaćin napušta savez s "vladajućim slojem" i povezuje se sa svojom ženom u borbi za neovisnost. Situaciju posebno otežava to što snahe redovito žive u kući muževih roditelja, a kuće su često tolikom male da ukućani često spavaju u jednom prostoru. Muškarci koji su svi u kući rođeni i odrasli, prilagođeni su svojoj uskoj zajednici. A žene koje kao odrasle dolaze u kuću, ne prilagođavaju se nikad potpuno, bar dok su mlade. Čini se da su odnosi u porodici u mnogo stabilnijoj ravnoteži tamo, gdje neki članovi predstavljaju visok autoritet, nego tamo gdje svi članovi imaju ista prava. SIN IZMEĐU MAJKE I ŽENE Držanje sina odlučuje o odnosu između svekrve i snahe. U patrijarhalnom režimu mladi je domaćin vezan uz autoritet i u slučaju spora drži uz majku. U fazi raspadanja patrijarhalnog života on se povezuje sa ženom i s njom zajedno vodi borbu za emancipaciju. U području kontinuiranog razvitka i nove ravnoteže sin je isto čvrsto povezan sa svojom ženom, ali to u ovoj sredini ne isključuje privrženost majci. Je li sin više uz majku ili uz ženu?, prevladava odgovor uz ženu. Kako se čini pristajanje sina uz majku i sloga između svekrve i snahe povezane su pojave. Ako prebrojimo sela s obzirom na uzajamne veze, koje su moguće uz pristajanje sina uz majku ili ženu, a 7


s druge strane dobrog ili lošeg odnosa između svekrve i snahe, dobivamo četiri grupe sela koje su tipične za studije razvitka porodičnog života, a djelomično i za područja. 1. Među sela sa "smirenim odnosima patrijarhalnog kova" pripadaju ona gdje su odnosi između svekrve i snahe srdačni, a mladi domaćin podupire autoritet svoje majke. 2. "Herojskim početkom ženske emancipacije" možemo nazvati drugu konstataciju: odnos između snahe I svekrve, je pun borbi I sporova, a sin je uz majku. Ta situacija nastaje samo u iznimnim prilikama. 3. "Front mlade generacije protiv autoriteta" - odnosi između svekrve i snahe su borbeni, a sin je uz ženu. Nemilosrdna borba protiv starješinskog autoriteta u toj fazi prenosi se i na majku, premda je ona daleko od vrha starješinske piramide. Iz toga možemo zaključiti da se prijazni i srdačni odnosi između dviju žena u porodici održavaju samo onda, ako čitava kuća podupire stari autoritet. Mlada se žena samo onda potpuno prilagođuje diktatu svoje svekrve, a producira ujedno pozitivne osjećaje prema njoj, ako svi faktori u kući podupiru autoritet majke. Ako mlada žena može računati s potporom svoga muža onda ona lako ulazi u borbu za bolju poziciju. Tada se gube njeni osjećaji privrženosti za svekrvu, a njeno neraspoloženje prema njoj raste. JAVNO MIŠLJENJE O SVEKRVI I SNAHI Javno mišljenje ima pod nekim okolnostima snažan utjecaj na porodični život: u nekim krajevima javnost sili mladića da se oženi nekom djevojkom koja od njega očekuje dijete, te obično u tome uspijeva. Ima li javno mišljenje neki djelotvoran utjecaj u odnosu između svekrve i snahe? Odgovori iz svih krajeva pokazuju da javnost gotovo uopće ne podupire snahu. To znači da javno mišljenje ima ili konzervativnu tendenciju i podupire stari autoritet ili ne vrši nikakav utjecaj. Mnogi odgovori glase da je mišljenje podvojeno, neutralno ili objektivno. Takvi odgovori mogu značiti dvoje: prvo ravnodušnost prema prilikama u pojedinim porodicama, što je u području u previranju vrlo često. Neutralno držanje može značiti I nešto drugo, npr. dostojanstvenu rezervu. Grafikon 12. prikazuje da javno mišljenje u sredini gdje su patrijarhalni odnosi uščuvani, mnogo rjeđe podupire svekrvu nego tamo gdje se patrijarhalni život počeo raspadati. To znači da se javno mišljenje u starinskoj sredini mobilizira tek, kad su stare norme u opasnosti, dok ranije zauzima suzdrživ stav.

BRAT I SESTRA

8


Ta bratska i sestrinska odanost specifične kvalitete ne pripada nipošto davnoj prošlosti, ona je u mnogim krajevima i danas živa. Na bratskom se odnosu jasno ogledaju svi elementi porodičnog odnosa. Iz njih se vidi procjenjivanje krvnog srodstva, razdioba autoriteta, prvenstvo po starosti i po spolu, pitanje topline i ljubavi, rivaliteta i mržnje, slog I nesloge, ravnodušnosti i distanciranosti unutar porodice. Bratski su odnosi urođeni, među vršnjacima po godinama, među osobama istog kao i različitog spola. Odnosi između starijeg I mlađeg brata, brata i sestre u nekom čistom obliku reprezentira onu nepoznanicu koju pokušavamo odgonetnuti I izračunati, naime "porodični odnos" u ovom emocionalnom kao i povijesnom kontekstu. SIN I KĆERKA U PORODICI Pozicija sina i kćeri u porodici, njihov rang i ugled, njihovo mjesto u porodičnoj hijerarhiji uvelike odlučuju o njihovom međusobnom donosu. U patrijarhalnoj porodici od rođenja pa do smrti nebrojeni znakovi ukazuju na veću uvaženost muškog spola. Kod raspadanja patrijarhalnog reda gubi se principijelna povlaštenost brata nad sestrom. S promijenjenim ekonomskim prilikama, djevojka dobiva veća prava u porodici, ali u isto vrijeme gubi važnost i dragocjenost kao tražena supruga. Postupak se sinovima i kćerima daje bazu za bratske odnose. ODNOSI IZMEĐU BRATA I SESTRE Da bismo mogli konstatirati poziciju brata i sestre u porodičnoj hijerarhiji I razlike u njihovom rangu, pitali smo je li brat ima autoritet I nad starijom sestrom? Grafikon 15. pokazuje velik broj starinskih sela gdje je jasno istaknuta zapovjednička vlast i mlađeg brata prema sestri. Tome broju koji obuhvaća tri četvrtine sela iz starinskih područja pripada i Srbija. Ona je u tom području odvojena od Hrvatskih područja strmim padom. U kasnijim fazama postaje prvenstvo brata sporno i njegov protektorat izaziva otpor sestara. Isto držanje brače koje je "dobro" u starinskoj sredini, "loše" je u modernoj sredini. Sela se raspadaju u dvije grupe, u dobre i slabije odnose. Među dobre odnose autorica je ubrojila prijateljske odnose, odnose gdje brat zaštićuje sestru, čuva je i brani, takvo držanje prikazano je s pozitivnim naglaskom. U drugu grupu autorica je ubrojila "relativno dobre" odnose, korektne, ravnodušne. Prava brata i sestre su izjednačena, ili je njihov odnos srdačan dok sestre slušaju. Individualne su razlike velike, neki se slažu, neki svađaju. Grupu izrazito loših odnosa autorica nije brojila jer je bilo malo takvih sela. Sela s lošim odnosima pribrojila je drugoj grupi. Za ta 9


sela spominju da su braća bahata, sestre pružaju otpor ili ih se boje.

gruba,

zapovijedaju

dok

STARIJI I MLAĐI BRAT Prvenstvo starijeg brata nad mlađim nije tako simpatično za intaktnost patrijarhalnog života kao starješinstvo mlađeg brata nad starijom sestrom. Postavljeno je pitanje: Postoji li velika razlika u autoritetu starije i mlađe braće? U starinskim područjima vidimo, prvenstvo starijeg brata nad mlađim ali ne u tolikom prostoru kao kod starješinstva brata nad starijom sestrom. STARJEŠINSTVO I BRATSKA LJUBAV Kad se prebroje sve mogućnosti sela se grupiraju u četiri kategorije koje ujedno znače četiri stupnja razvitka: Prva kategorija je patrijarhalnih staloženih odnosa. Brat je autoritet i prema starijoj sestri a odnosi su srdačni među njima. Druga kategorija je gdje starješinstvo brata još postoji, a odnosi brata i sestre su slabiji. Treća kategorija je da starješinstvo brata više ne postoji, a odnosi između brata i sestre su slabi. Četvrto su moderni smireni odnosi gdje brat nema autoritet prema sestri, a odnosi između njih su srdačni. Odnosi između članova porodice često su se potpuno promijenili u toku povijesnog razvitka. U području u novoj ravnoteži jednakost između članova porodice stvara temelj za dobre i prijazne odnose. Ili, međutim nikad ne dostižu ni toplinu ni stabilnost odnosa brata i sestre u patrijarhalnoj sredini. "ROĐENA" SESTRA I "DOVEDENA" ŽENA U patrijarhalnoj sredini opažamo često nježnije osjećaje i držanje prema «rođenima» nego prema supružniku. Kod običaja «naricanja» za umrlim u dinarskim krajevima, majka nariče za sinom, sestra za bratom, ali ne i žena za mužem. Često majka i sestra režu svoju kosu i polažu ju na grob u znak žalosti, ali žena ne. Između žene i muža u izvjesnom je smislu veće odstojanje između brata i sestre. Čitav sklop raspoloženja i navika priječi intimnost između muža i žene, onemogućuje i savjetovanje između njih. Oni su odvojeni jedno od drugoga i barijerom stidljivosti i patrijarhalne suzdržanosti, dok kod brata i sestre koji su rasli zajedno nema ni jednog momenta koji bi stvarao distancu. Autorica je statistički istražila kako se bratska intimnost odnosi prema supružničkoj intimnosti. Principijelno su moguće dvije uzajamne veze između 10


privrženosti muža rođenoj sestri i dovedenoj ženi: da privrženost sestri stoji u nekoj konkurenciji prema privrženosti ženi, da jedan intimni odnos isključuje drugi; ili da se dobar odnos prema sestri odvija u istom stilu kao prema ženi. U patrijarhalnoj sredini odnos muža prema sestri i prema ženi stoji zaista u nekoj konkurenciji. Srdačni i složeni odnosi patrijarhalnog kova uspijevaju najbolje uz podložnost partnerice, a sestra koja je na autoritet brata od rođenja naučena najbolje je uklopljena u sistem i prilagođena ličnosti brata. Poniznost žene prema mužu, a uz srdačne odnose rjeđa je pojava. Srdačnost između supružnika vezana je uz neku bar približnu ravnopravnost, a ne razvija se potpuno gdje vlada stroga hijerarhija. Prva konstatacija naročita je karakteristična za muslimansku varijantu patrijarhalnog odnosa. Druga konstatacija je naličje prve: muž se sa ženom savjetuje o svemu, a odnos prema sestri je slabiji. Takva konstatacija nastaje kod raspadanja zadruge jer su u maloj porodici supružnici međusobno jače povezani, a među bračnom nastaju sporovi zbog nasljedstva i diobe. Treća konstatacija povezuje jedan te isti stil dobrih i smirenih odnosa među svim članovima porodice: muž se savjetuje sa ženom, a odnos prema sestri je srdačan. Četvrta konstatacija naličje je treće; odnosi prema ženi i prema sestri su u skladu, ali u negativnom smislu – muž se ne savjetuje o svemu sa ženom, a odnosi prema sestri su slabiji. Važni je na kraju naglasiti da u patrijarhalnoj sredini srdačni i topli odnosi prema sestri donekle isključuju srdačne odnose prema ženi.

MOMAK I DJEVOJKA odnosi momaka i djevojaka zapravo nisu porodični odnosi, ali su često priprava i uvod za ženidbu i osnivanje porodice. Premda su predbračni odnosi u skladu sa stilom porodičnog života u svakom kraju, ipak se do izvjesne mjere ravnaju po vlastitim zakonima. BRANE Kod ljubavnog i seksualnog života fasada i pozadina česta se suprotstavljaju. Čak u sredini gdje nema patrijarhalnog poštenja ili reda starješinstva, gdje se patrijarhalna regula u svemu podudara sa životnom praksom, erotska je domena od tog izuzeta. Djeca prihvaćaju fatalističku koncepciju, mogućnost tragičnih zapletanja kao nešto neupitno povezano sa svakom srećom. Napetost između strogog morala na površini i prikrivenih želja i strasti neprestano se održava i obnavlja. Ta napetost pokazuje da su osjećaji, premda skriveni – ili možda upravo zato što su skriveni – mnogo snažniji nego u 11


sredini gdje se ekshibicionira.

erotika

u

javnosti

naglašava

ili

čak

ODSTUPANJE OD DJEVOJAČKE «ČESTITOSTI» Jake su brane izgrađene u cilju da se sačuva djevojačka «čestitost» ili nevinost. Ali premda se djevojka pod koncentričnim pritiskom čitave sredine odmalena privikava odricanju od svake slobode, ipak po pitanju kontakta među spolovima odgoj ide do izvjesne granice. Grafikon 18. pokazuje da je samo u muslimanskim područjima taj apsolutni zahtjev proveden zaista proveden u praksi, dok u svim drugim područjima ima prilično mnogo odstupanja. U patrijarhalnoj fazi sloboda djevojaka je jako ograničena, ali one zato uživaju punu zaštitu. U razdoblju burnih previranja individualna sloboda djevojaka je puno veća, ali su one izložene velikim opasnostima. ZAŠTIČENOST DJEVOJAKA Premda su u patrijarhalnoj sredini moralni principi tako strogi, javnost podupire djevojku i kada se ona ogriješila o moralne zahtjeve i nevjenčana očekuje dijete. U toj sredini gdje selo predstavlja neku cjelinu a javno mišljenje ima neku moć, javnost snažno i obično uspješno utječe na mladića da se oženi s djevojkom koja od njega očekuje njegovo dijete. Modernija područje pokazuju mnogo više ravnodušnosti za sudbinu takve djevojke. Pritisak javnosti na mladića, ne mora se ispoljavati prijetnjama i ultimatumima. Naprotiv javno mišljenje djeluje mnogo sigurnije, kao što je i autoritet oca jači ne mora nešto silom postići. NEBRIGA ZA DJEVOJKU – VAMBRAČNI PORODI Zaštićenost djevojaka u slučaju trudnoće autorica je obradila i negativne strane. Ravnodušnost i neprijateljstvo prema tim djevojkama imaju često za njih sudbonosne posljedice. Vanbračni porodi nisu tako siguran znak za nagli slom patrijarhalnog života kao mnogi drugi znakovi koji dolaze i prolaze s fazom burnog raspadanja patrijarhalnog reda. Siguran je zaključak sa u patrijarhalnom području ima vrlo malo ili nikako vanbračnih poroda. Djevojka je u toj sredini zaštićena čitavom socio-ekonomskom situacijom koja joj osigurava udaju. ODNOSI MALDIĆA U patrijarhalnom režimu uloge su razdijeljene tako da se muškarcima dozvoljava ili oprašta griješenje protiv moralnih 12


zahtjeva. Oni ne nose punu odgovornost za posljedice zavođenja, nevjere za nezakonitu djecu. Odnosi u našim područjima pokazuju jasnu korelaciju između spolne apstinencije mladića i respekta pred ocem. Siguran je zaključak taj da je uzajamna veza između očevog autoriteta i apstinentnog života mladića jaka, jer obje pojave spadaju među sigurne indicije intaktnog patrijarhalnog režima i naturalnog gospodarstva. «POKUSNI BRAK» u nekim krajevima ima običaja koji bi se mogli nazvati pokusnim brakom. Momak i djevojka žive neko vrijeme nevjenčani, zajedno u momkovoj kući, a vjenčaju se samo ako se dobro slažu. Inače se razilaze. Istup iz te veze dozvoljen je bez štetnih posljedica za njihove daljnje izglede. Takva sloboda kretanja koja dovodi do «pokusnog braka», oprečna je klasičnoj patrijarhalnoj reguli koja je nepomična i konzervativna.

ŽENA I UDAJA neženjeni muškarci i ne udate žene nemaju uopće ekonomskih mogućnosti niti imaju neki poznati status; njihovu sudbinu svi smatraju smatraju nesretnom. MOGUČNOSTI UDAJE Djevojke koje ostaju dobrovoljno ne udate bilo je samo iznimno. U katoličkim su krajevima pojedine seljačke djevojke išle u samostan, dok je u dinarskim pravoslavnim krajevima u iznimnim slučajevima bilo djevojaka koje su se zavjetovale da će ocu zamijeniti sina, ostati ne udate, ići u borbu protiv Turaka. Oblačila su se i kretale poput muških, a seljaci su respektirali takav zavjet i ostavljali su ih na miru. Općenito su posljedice svakog otežavanja udaje mnoge patnje, razočaranja i neriješeni problemi za žene. OMJER SPOLOVA Za vrijeme ovog istraživanja u Europi su svagdje bile u većini žene, posebno zbog gubitaka u prvom svjetskom ratu. Pozicija žena kao manjine jedan je od glavnih razloga povoljnih izgleda za udaju u patrijarhalnim područjima. Nerazmjer u broju spolova dolazi do izražaja naročito u sredini gdje svi ljudi žele bezuvjetno da se mnogo jače nego tamo gdje neki ostaju 13


dragovoljno samci ili gdje se mladići žele oženiti samo pod povoljnim uvjetima. TKO ODLUČUJE KOD IZBORA BRAČNOG DRUGA U zadruzi svaki član ima jasno opredijeljenu ulogu koja mu pristaje i koju obično ne bi ni želio zamijeniti. Bilo je mnogo članova, među njima i ljudi srednjih godina, koji nikad nisu imali novac u ruci zbog stroge razdiobe funkcija. Svu brigu i odgovornost nose stariji, mladi nemaju prilike da stvaraju odluke, oni su navikli na to da budu izvršni organi. Roditelji i starješina zadruge brinu se za mlađe i oni po pravilu ne miruju dok nisu svu djecu opskrbili – oženili i poudali – s najboljim bračnim drugovima koji su se mogli naći u čitavom kraju. Mlađi se smatraju nedoraslim, žive bezbrižno i ne razvijaju mnogo inicijative osim u igranju, pjevanju ili sanjarenju. U toj su sredini mladi plašljiviji: to je drugi razlog za njihovu pasivnost kod izbora. Naročito su stidljivi pred ocem i starješinom koji imaju položaj kao visoki oficiri pred običnim vojnicima. Što je veća zadruga to je veća distanca prema najvišem u rangu. MOTIVI ZA IZBOR BRAČNOG DRUGA Na grafikonu 26. upadljiva je sličnost patrijarhalnih i naprednih područja: materijalni interes kao motiv za ženidbu spominje se rijetko, a ljubav često. Iz toga bi se moglo zaključiti da materijalna zainteresiranost počinje djelovati usporedo s kapitalističkom penentracijom, a da se ponovno smanjuje kad su se prilike konsolidirale da bi dala mjesta ljubavnom motivu. Ali ta pretpostavka vrijedi samo u ograničenom smislu: regionalni momenti čine se u toj domeni važniji nego stadij razvitka. Izrazi i pojmovi imetak, ljubav i dobar glas porodice, mijenjaju značenje u raznim epohama. Imetak znači u starinjskom području ujedno uvaženu porodicu, a u kasnijoj fazi znači velik miraz. Ljubav u patrijarhalnoj sredini znači simpatiju za razliku od materijalnih interesa, a u modernom je području ljubav individualistički obojena i isticana za razliku od dobrog glasa porodice. OTKUPNINA ZA ŽENU Običaj kupovanja žene mora biti star i raširen. Ako ne bi tako bilo ne bi smatrao opravdanim da žrtvuje tako velike svote za dvije snahe: otprilike toliko koliko bi gazda platio za četiri ili pet goveda u periodu teške agrarne krize. OTMICE 14


Kod otmica ima različitih stupnjeva aktivnosti mladića i djevojke. Iz nasilnih otmica mladić postupa protiv volje djevojke. Istraživači upotrebljavaju izraze kao «uvrebaju djevojku», «odvuku djevojku». Za vrijeme ovog istraživanja nasilne otmice nipošto nisu bili iznimni slučajevi. Neki elementi revolta i prkosa postoje kod svake otmice: ili momak postupa protiv volje djevojke i njezinih roditelja, ili se djevojka uz pomoć momka suprotstavlja roditeljima. Među sporazumne otmice spada i fiktivna otmica, gdje se otimanje u neku ruku samo glumi. Takvu otmicu spominju u mnogim krajevima, a prakticiraju ju radi štednje nad skupim svatovima koji bi se po tradiciji morali održati. Običaj srodan otmici je prebjegavanje djevojke k momku. MIRAZ U područjima gdje vlada naturalna privreda patrijarhalni režim i zadružni rad nema mirazu ni traga. Miraz je po pravilu znatan dio roditeljskog imetka i ima principijelno drugo značenje nego djevojačka sprema, oprema ili ruho. Miraz stoji u uskoj vezi s nasljeđem koje kćerka u pravilu treba dobiti. Na pitanje je li miraz znak za to da materijalni interesi dobivaju na važnosti teško je odgovoriti. U dodiru s reaknosti pokazuje se da se djevojačka samosvijest osniva na iluziji, stoga zahtjevi za mirazom i nasljedstvom truju porodične odnose. DOB ŽENIDBE I UDAJE U povijesnim područjima ima velikih razlika u dobi ženidbe i udaje. Prosječna dob ženidbe i udaje mnogo se brže mijenja nego sve druge regule, a novu normu prihvaćaju vrlo brzo kao da je odavno prisutna i utvrđena. Bolje nego većina drugih običaja i norma, dob ženidbe i udaje ide u korak s ekonomskim promjenama. Razlog tome mogao bi biti u tome što dob ženidbe nije vezana uz vanjske oblike kao drugi običaji i ne budi pažnju jer nije u fokusu interesa.

MUŽ I ŽENA Za vrijeme ovog istraživanja borba je generacija u mnogim krajevima već bila odlučena u korist mladih, dok žene još nisu bile digle glas protesta protiv teškog položaja u kojem su se u mnogim krajevima nalazile. OBVEZA PONIZNOSTI MLADE ŽENE 15


Pozicija žene u porodici osniva se na poziciji snahe u kući svekra i svekrve. Djevojka koja se uda ne postane samo žena, nego u prvom redu snaha, jer po pravilu dolazi u kuću muževih roditelja. Ako djevojka voli svog momka, onda joj se nova situacija ne čini preteška, niti se boji svoje nove uloge; ona često prebjegava k voljenom momku. Ali udaja iz ljubavi nije pravilo: djevojku često «dadu» za nekog mladića, a ona ide po dužnosti. Dok je «u majke» njezina je miljenica, voljena i čuvanja od braće no to se mijenja njenom udajom. Kada se uda ona dobiva status najniže osobe u tuđoj kući i mnogo godina ili desetljeća treba proći dok ona ponovo stekne onu uvaženost kao djevojka u rođenoj kući i dok može raditi ono što najviše voli. Vrlo je raširen običaj da žene ljube muškarcima ruku, što se naziva «prići ruku». Glavno lice kojemu se odaje takvo ponašanje je svekar, kao starješina kuće. U drugom redu dolaze muževi rođaci, kumovi i gosti. Vlastitim roditeljima žena gotovo nigdje ne ljubo ruku. Drugi običaj iskazivanja poniznosti žene prema muškarcima je skidanje obuće i pranje nogu. I taj se običaj u glavnom odnosi na svekra, i ostaje obvezatan za mladu, kad su ga druge žene već napustile. Taj običaj nema samo značenje ceremonije kao ljubljenje ruke, nego i neko praktično značenje: pranje nogu je važno za ljude koji dolaze umorni s teškog posla. Treći znak ženske poniznosti je stajanje kod jela dok muški sjedeći jedu. Ovaj običaj ima ceremonijalno značenje samo ondje gdje ima veći broj ukućana, dakle u zadruzi. AUTORITET MUŽA U patrijarhalnom je režimu rastojanje između muža i žene obično više naglašeno nego između oca i sina u vezi s time što muški princip ima prednost nad principom starosti. Sin će kao muškarac jednom imati visok rang, dok će žena kroz čitav život ostati niska po rangu. Respekt prema mužu je naročito velik, uz to autoritet muža ima neke elemente koje autoritet oca nema: ljubomoru. Autoritet muža prema ženi u svakom je pogledu viši i širi od autoriteta oca prema sinovima. PROMJENE U AUTORITETU MUŠKARCA Postavlja se pitanje razgrađivanja očevog i muževog autoriteta. Prva konstatacija je tipično patrijarhalna – autoritet oca kao ni autoritet muža nije popustio. Drugu konstataciju, gdje ej autoritet oca popustio dok je autoritet muža ne promijenjen, nalazimo tamo gdje sinovi uskraćuju poslušnost ocu rušeći zadrugu u želji da se osamostale. Treća konstatacija obuhvaća sela gdje je autoritet oca popustio isto kao i autoritet muža. To je konstatacija tipična za područje s 16


burnim previranjima i znači potpuni slom patrijarhalnog autoriteta. Četvrta konstatacija obuhvaća sela gdje autoritet oca nije popustio, dok je autoritet muža popustio. Ta konstatacija ima dva vida: samosvijest je žena prije ojačala nego samosvijest sinova. REVOLT I MIRENJE S POLOŽAJEM ŽENE U starinskom području žene još ne nastoje promijeniti svoj položaj, jer stabilne prilike ne dopuštaju ni pomisao na neku promjenu, dok u području s novom ravnotežom ne ističu više takva nastojanja, budući da su već postigle povoljniji položaj. Težak položaj žena ispoljava se obično u bespomoćnim poluzatomljenim protestima protiv najtežeg pritiska u životu svake pojedina. Te se tužbe gotovo nikad ne dižu do svijesti o općim teškoćama žene u dotičnom kraju. Žene potkrepljuju svoja individualna nastojanja za veća prava naglašavanjem da mnogo rade u gospodarstvu, da nešto znaju, da štede ili da su donijele imetak ili miraz mužu. SUROVOST I BATINE Kod istraživanja batina i zlostavljanja unutar porodice nameće se misao da je takvo nasilje u nekoj unutarnjoj vezi sa sjajnim odlikama borbenih plemena i naroda. Borbeni duh znači trajnu opasnost da se unese sila i nasilje u porodične odnose. Upravo ona Jugoslavenska područja gdje ima mnogo grubosti i nasilja prema ženama pokazivala su u raznim povijesnim periodima neslomljiv otpor svakoj stranoj dominaciji, neprijateljskoj okupaciji i tiraniji i bezgraničnu požrtvovnost u borbama za nacionalnu slobodu. Naprotiv kod mnogih se indijanskih plemena na primjer u Meksiku, pokazuje averzija protiv sile i nasilja, bilo i u obrani, a to je bilo kobno kod neprijateljske invazije. Ni u porodici nema nasilja ni strogosti, ali ovdje se ističu plemeniti i humani aspekti njihove blage ćudi i porodični su im odnosi naročito harmonični. Veze između agresije i borbenog duha u širokom nacionalnom krugu i u uskom porodičnom krugu nisu izražene, a još manje dokazane, ali se nameće mogućnost takve veze svakome koji pokazuje prilike na Balkanu, a poznaje Latinsku Ameriku. Ta usporedba otkriva lice i naličje borbenosti kao i averzije protiv primjene sile. DISCIPLINSKO PRAVO MUŽA Prva konstatacija koju možemo nazvati blagom atmosferom znači da muževi ne tuku ženu ili samo iznimno, a da nemaju ni pravo da je tuku. Druga konstatacija znači grubu atmosferu gdje žene 17


tuku često a muž ima pravo na to. Treću bismo konstataciju mogli nazvati konzervativnom idilom jer žene ne tuku (ili samo iznimno), premda muž ima disciplinsko pravo. Praksa odudara od teorije u povoljnom smislu za žene. Domaćin postupa u stilu velikodušnog patrijarha koji premda ima pravo i dužnost da bude strog, ipak postupa blago. Četvrta konstatacija znači tako reći grubost s grižnjom savjesti. Tamo mnogo tuku žene premda ne smatraju to kao muževo pravo, nego često čak i za sramotu. Ovdje praksa odudara od teorije u nepovoljnom smislu za žene. GRUBOST I BLAGOST U PORODICI Strogost ili surovost domaćina jednaka je prema ženi i prema djeci u istoj sredini. Nigdje ne nalazimo neku slogu između roditelja u strogosti prema djeci, a u isto vrijeme solidarnost među njima koja isključuje zlostavljanje žene. Gdje nalazimo grubost prema djeci, tamo je nalazimo i prema ženi, a gdje prevladava blagi postupak prema djeci, tamo prevladava I prema ženi. SAVJETOVANJE MUŽA SA ŽENOM U patrijarhalnoj se sredini po pravilu ne savjetuje muž sa ženom ni o čemu. Među supružnicima vlada velika distancija, a žena se smatra nedoraslom za prosuđivanje I odlučivanje. Savjetovanje muža sa ženom pokazuje pozitivnu stranu razgrađivanja patrijarhalnog reda, dok surovost I batine pokazuju negativnu stranu. Savjetovanje s ženom je znak za poboljšanje životne pozicije, za poboljšanje muževog autoriteta I za napuštanje njegove autokracije. PROMJENE U POSTUPKU S ŽENOM Na pitanje jesu li grubost prema ženi I zlostavljanje žene u porastu ili opadanju vrlo je teško naći siguran odgovor. S jedne se strane jasno vidi da u starinskim područjima ima manje batina nego u područjima gdje je patrijarhalni sistem u raspadanju. S jedne strane ponovno nailazimo na podatke da je ranije bilo više strogosti I batina nago za vrijeme ankete. Tendencija za dizanje položaja žene velika je struja koja je zahvatila Europu već za vrijeme francuske revolucije. Ona razrađuje razlike među ljudima, hijerarhiju u društvu I porodici I ponižavajući postupak prema slabijima I ovisnima. Pozitivna tendencija u vezi je s nadiranjem novčane ekonomije. Premda se u tom razdoblju pozicija žene u izvjesnom smislu diže, zlostavljanje ipak raste. Često je rezultat pozitivnih tendencija da muž ne tuče ženu nego da se s njom tuče. Ali budući da je ona fizički slabija, opet je ona zlostavljana. 18


ZAKLJUČAK Razgrađivanje patrijarhalnog reda donosi ženi veću samostalnost I jednakost s mužem, I to uvijek, bez obzira na nagli ili polagani tempo razvitka. A usporedno s olakšanjima rastu I negativni momenti u životu žene: neobuzdani individualizam izlaže je vrlo često nasilju I zlostavljanju.

PORODI I DJECA Težnja za djecom može se usporediti s plamenom neslomljive snage. Ali ta je snaga samo prividno neslomljiva; u jednom određenom povijesnom trenutku ona se lomi. Nadiranjem novčanog gospodarstva I racionalističkim stavovima prema životu javlja se neko protivljenje prema velikom broju djece koje vode ljude do toga da počinju porode ograničavati. Težnja za djecom nema više onu silu I bezuvjetnost kao prije. BROJ PORODA I BROJ DJECE Nejednaki razvitak u jugoslavenskim područjima između dva svjetska rata imao je za posljedicu da se povijesna područja nisu izjednačavala, nego da su razlike između njih postajale još veće nego što su bile prije ujedinjenja. U patrijarhalnim područjima bilo je relativno vrlo mnogo djece, dok je u "modernim" područjima padao njihov brij brzim tempom. UGROŽENOST MAJKI U starinskim je područjima smrtnost majki kod poroda tako velika da je ona vjerojatno glavni razlog za pojavu ženske manjine u tim oblastima. OGRANIČAVANJE PORODA U fazi naturalne privrede potražnja za ljudima je velika, dok zemlje ima na pretek; ona je gotovo bezvrijedna, ali su radnici dragocjeni. Na tom stupnju razvitka u našim krajevima uopće nema najmanjih radnika, tehnike su primitivne I traže mnogo vremena, tržišta nema, sve se producira u zadruzi. Samo zajednica s mnogo članova može svladati prirodu I teške svagdašnje poslove. Svaki član porodice vrijedi kao radna snaga; čobani i domaćice, apsolutno su potrebni. Zadruge se dijele; malena seljačka imanja ne mogu zaposliti ni prehraniti veći broj djece. Želja da se djeci omogući lakši život jača 19


tendenciju za ograničavanje poroda koja se pojavila istovremeno s raspadanjem zadruga. U patrijarhalnom području sve I sva suprotstavlja se ograničavanju poroda. Djeca su bogatstvo zadruga. Hoće li se neka udovica preudati, ili se vratiti roditeljima, zadruga joj rijetko daje djecu, jer su ona "stečena" u zadruzi. Kod takvog procjenjivanja djece sam po sebi se razumije negativan stav prema ograničavanju.

STAV PREMA NEPLODNOSTI ŽENE Ljudi općenito vrlo teško ili nikako ne rezigniraju na vrednote I ciljeve koji su im u životu najviši. Kako se rijetko ljudi, koji žele djecu, mire s činjenicom da ih nemaju, pokazuju bezbrojni pokušaji da na magični način postignu svoj cilj, a ogorčenje prema neplodnoj ženi pokazuje očajnu potragu za nekim krivcen nesreće. Rezignaciju I mirenje sa sudbinom koji odgovaraju nekom dubokom vjerskom uvjerenju, nalazimo jedino u patrijarhalnoj sferi, gdje je režim još potpuno intaktan. Ali I ovdje ne odustaju ljudi od pokušaja da čarima promijene sudbinu I da im ona ispuni želju. Kod svih vjerskih grupa ima hodočašća, zavjeta I čarolija seoskih vračara. Strastvena želja za djecom pokazuje se I u činjenici da ljudi traže pomoć bez svakog obzira koje im crkva pruža ili obećaje pomoć.

20


VAMBRAČNI ODNOSI Vambračni I predbračni odnosi otkrivaju opći karakter spolnih I ljubavnih odnosa u nekom kraju, bolje nego naš materijal o odnosu muža I žene koji je bio prikupljen I prikazan uglavnom u vidu rangova I uloga unutar porodice. Među našim krajevima ima takvih gdje se svi ciljevi čine mnogo važnijim nego ljubavni život. Ima drugih krajeva gdje je jezik natopljen izrazima I uzrečicama iz sfere "ašikovanja" gdje su otmice I prebjegavanja na dnevnom redu, gdje intenzivnost bračne veze zna izbiti na javu u plamenu ljubomore ili u tužbama žena na pretjerane seksualne zahtjeve muževa. ŽIVOT "BIJELIH UDOVICA" Na vjernosti I nevjernosti takozvanih "bijelih udovica" možemo najbolje promatrati vanbračne odnose, budući da u takve odnose ulaze uglavnom žene čiji muževi duže vrijeme borave izvan sela. Naš materijal ukazuje na to da složenost porodičnog života I priznate norme starog I novog kova imaju za posljedicu vjernost žena I pod teškim opterećenjem dugotrajne odvojenosti od muža. Gdje su prilike konsolidirane brak ima golemu otpornost a apstinencija za volju bračne vjernosti provodi se za vrijeme muževe odsutnosti kroz mnogo godina. VJERA I NEVJERA UDANIH ŽENA Vambračni odnosi žena čiji su muževi kod kuće, imaju drugi karakter nego odnosi "bijelih udovica" I pokazuju često neobuzdani individualizam. Apsolutna vrijednost udane žene u patrijarhalnom području prelazi u izvjesnom vremenu u neku anarhiju, često I u vidu profita, naročito tamo gdje je novčano gospodarstvo naglo I u kasnoj epohi prodrlo. U krajevima gdje se novčano gospodarstvo počelo rano I postepeno penetrirati pokazuju se plemeniti plodovi individualizma. Povezanost između supružnika je jača, kao I osjećaj međusobne obaveze. Vanbračni odnosi su iznimni slučajevi, žene se u njih upuštaju gotovo samo onda ako je muž mnogo godina odsutan od kuće, a nikad radi profita. OPASNOST ZA ŽENE Vanbračni odnosi žena stoje gotovo svagdje pod prijetnjom teških sankcija i kriju velike opasnosti za žene. Izrazita strogost vlada u patrijarhalnim krajevima s plemenskom organizacijom gdje preljub znači izigravanje muževog starješinskog autoriteta, sramotu za porodicu, bratstvo i 21


pleme. Bračna vjernost u Primorju stoji na jakim temeljima, čini se čak na jačim nego u patrijarhalnim krajevima gdje prijeti smrtna kazna. U sredini s novom ravnotežom u porodici dobrovoljno podvrgavanje normama i pridržavanje obaveza bez prisiljavanja daje svim odnosima izrazito stabilnu bazu. Osim toga sva primorska sela imaju jak ženski majoritet, pa žene dolaze manje u iskušenje nego one u starinskoj sredini. ČEDNE DJEVOJKE – VJERNE SUPRUGE? Prva konstatacija gdje su djevojke i žene strogo moralne dominira u svim područjima, a posebno u patrijarhalnim. Druga konstatacija obuhvaća sela gdje djevojke imaju odnose, a udate su žene vjerne. Veću grupu takvih sela nalazimo samo u Hrvatskoj gdje je situacija za djevojke posebno nepovoljna već i zato što ih mladići često hoće zavesti, ali za ženu biraju «čistu» djevojku. Treća konstatacija obuhvaća sela gdje djevojke žive strogo moralno a udate žene imaju vanbračne odnose. Takvih sela ima vrlo malo u autoričinom istraživanju, jedino u Srbiji postoji oveća grupa. Četvrta konstatacija obuhvaća sela gdje ima mnogo predbračnih i vanbračnih odnosa. Međutim takva sela predstavljaju vrlo malen postotak sveukupnih sela. Iz ove statistike možemo jedino zaključiti da postoji jaka korelacija između čestitosti djevojaka i udanih žena. VJERA I NEVJERA MUŽEVA Vanbračni odnosi muževa popratna su pojava naglog prodora novčanog gospodarstva i naglog raspadanja patrijarhalnog reda. Imaju isto značenje kao odnosi udanih žena, samo nemaju toliko veliku simptomatičnu vrijednost. Nevjere oženjenih muškaraca ima vrlo malo tamo gdje vladaju konsolidirane prilike starog ili novog kova. Ako se muževi nalaze izvan svoga sela vjerojatno većina ima spolnih odnosa što međutim nema tako zamršenih i ozbiljnih posljedica za porodični život kao što je često slučaj kad žene imaju vanbračne odnose. PROMJENE U VJERNOSTI SUPRUŽNIKA Na pitanje jesu li se vanbračni odnosi uobičajili u novije doba ili su od starine uobičajeni nema jednostavnog odgovora. U svim područjima u većini sela nema promjena, ali u svim područjima ima i sela gdje ima više, kao i gdje ima manje vanbračnih odnosa nego ranije. Grafikon 52 prikazuje promjene u vanbračnim odnosima žena. Na grafikonu se vide dvije suprotne tendencije. Porasta ima u više sela nego opadanja. Val individualizma i duh veće osobne slobode prodire bez 22


iznimno u sve krajeve, bez obzira na prijašnje stanje u pojedinom kraju ili na fazu razvitka. Popuštanje bračne nevjere opaža se u manje sela, ova je tendencija slabija. Grafikon 53 pokazuje promjene u vanbračnim odnosima muževa. Krivulja sa svojim snažnim usponom i padom prikazuje dramu deklasiranog domaćinstva. Grafikon i odgovori ukazuju na to da se kod nevjere muža ne radi o nekom simptomu emancipacije kao kod žena, nego više u nekoj reakciji na uzdrman položaj domaćina i gospodara u porodici. Paralelno s razgrađivanjem muževog autoriteta pada i njegova vjernost ženi. Uzlazna grana krivulje pokazuje previranje u kojem se ruši i mužev autoritet, a silazna grana smirivanje tog procesa. KOJE TLO POGODUJE LJUBAVI Općenita dispozicija za ljubavni život, koji prelazi granice braka «po dužnosti» i spolnih odnosa za naplatu, čini se da je jače ovisna o regionalnoj osebujnosti nego o fazi ekonomskog razvitka. Stoljetni i tisućljetni povijesni razvitak i kulturni kontakt sa susjedima i okupatorima stvorili su diferentne regionalne životne stilove, a napuštanje naturalnog gospodarstva i adaptacije novčanom gospodarstvu uslijedili su u relativno kratkotrajnom procesu. U fazi naglog raspadanja individualistički i racijonalistički elementi odgovaraju razvitku ljubavnih odnosa. Ali grubi interesi novčane koristi i ekstremno racionalistički stav znači otrov za ljubavne odnose. U području s postepenim razvitkom povoljniji je teren za razvitak ljubavnih odnosa. Kolektivistički i individualistički elementi postigli su neku ravnotežu: ljudi se drže općih normi a ipak imaju mogućnost slobodnog izbora i samostalnih akcija. Premda je vjernički i bračni odnos dobar često je u realnosti prekinut, a sela ostaju bez muškaraca. Krajevi gdje možemo najčešće naći realiziranu ljubav su Slavonija i bivša Vojna krajina (ako pustimo iz vida Vojvodinu i Sloveniju koje nisu obuhvaćene). U Slavoniji djeluje postepeni razvitak ekonomskih odnosa i rani priključak svjetskoj ekonomiji koji su stvorili neku stabilnost i smanjili strasti oko preformiranja zadruge. Razmjerno obilje ove bogate vinorodne ravnice pogoduje razvitku folklora, plesova i običaja punih veselja i živosti. Dispoziciju za ljubav možemo usporediti s osjetljivom biljkom koja svagdje klija, ali samo pod određenim uvjetima dolazi do punog razvitka.

Alkoholizam

23


SKLONOST ALKOHOLIZMU Kao razlog za surovost u porodici za rasipanje imetka i za općenitu bijedu u selima istraživači često spominju alkohol. Umjereno uživanje alkohola ne nazivamo alkoholizmom, ono ima sasvim drugu ulogu nego pijančevanje. U mnogim jugoslavenskim krajevima, alkohol nadopunjuje kalorije koje nedostaju hrani, naročito u kršu gdje gotovo ništa ne rodi osim vinove loze. Za vrijeme drugog svjetskog rata vino je spasilo Dalmaciju od gladi. U nekim razdobljima međutim, alkohol potkapa zdravlje i blagostanje velikog dijela ljudi nekih krajeva, te donosi nasilje i surovost u njihove porodice. Akumulacija nepovoljnih faktora iz socijalno-ekonomske i političke sfere stvara raspoloženje beznadnosti i straha pred budućnosti i u vezi s time dispoziciju za teški alkoholizam. PIJANČEVANJE U RAZNIM PODRUČJIMA Grafikon broj 54 prikazuje jesu li seljaci često pijani. U patrijarhalnoj sredini nema gotovo nigdje pijančevanja. Kod Šiptara nema ni pića. Kod njih apstinencija od alkohola ima naročitu podršku u zabrani Kurana u doživljavanju alkohola. Tu zabranu doslovce uzimaju i strogo je se drže. Duhan i kava su njihovi jedini stimulansi. U Primorju ima porasta i opadanja alkoholizma, ali u mnogim selima nema nikakvih promjena. ZLOSTAVLJANJE ŽENA U PIJANSTVU Pijančevanje predstavlja jednu kariku u lancu razloga za tešku poziciju žena u lancu previranja. Pijanstvo i zlostavljanje žena u uskoj su uzajamnoj uzročno posljedičnoj vezi: brutalne tuče usljeđuju najčešće u pijanstvu, općenito očajno raspoloženje tjera muškarca u pijanstvo, često upravo zato da bi mogao na neodgovoran način dati oduška svojoj agresiji. Pijanstvo je često samo pripravni stadij brutalnosti ili kriminalnog čina. SIMPTOMATSKO ZNAČERNJE ALKOHOLIZMA Dispozicija za alkoholizam nastaje tamo gdje neki kraj stoji pod koncentričnim pritiskom nepovoljnih okolnosti bez vidljivog izlaza, posebno kad politički momenti djeluju u smjeru deklasacije a stari patrijarhalni red je u rasulu. U konsolidiranoj sredini, jednako u patrijarhalnom području, kao i u području s novom ravnotežom ekscesivan je alkoholizam vrlo rijedak, on se razvija kao strast u masovnom razmjeru u našim područjima samo u fazi burnog previranja, kad se i spremnost ljudi za itoksikaciju povećava.

24


Analfabetizam BROJČANI PODATCI O NEPISMENIMA

Jugoslavija Grčka Bugarska Italija Madžarska Čehoslovačka Francuska

Postotak nepismenih sveukupno muškarci 45.2 32.7 40.8 23.3 31.4 19.5 21.6 17.8 10.0 7.9 4.1 3.3 3.8 3.4

žene 57.1 57.4 43.3 25.2 12.0 4.8 4.2

Postotak nepismenih Makedonija (vardarska banovina) Bosna (Vrbaska banovina) Srbija (Moravska banovina) Hrvatska (Savska banovina)

ukupno 70.9 72.6 62.0 27.7

muškarci 55.7 59.9 38,8 19.6

žene 85.5 85.8 83.7 35.1

Među spolovima se javlja načelna razlika: ritam prodiranja pismenosti je drugačiji za muškarce, a drugačiji za žene. Pismenost se žena razvila u velikoj mjeri samo tamo gdje je bilo zapadnog, austrijskog utjecaja. RAZLIKE U PISMENOSTI SPOLOVA Mala razlika u pismenosti između muškaraca i žena može značiti dvoje: žene i muškarci u selu su nepismeni, ili žene i muškarci u selu su pismeni. Naša prva grupa koja obuhvaća sela s malom razlikom u obrazovanju spolova, obuhvaća sasvim zaostala sela kao i posebno napredna. Toj prvoj grupi pripadaju naročito zaostala sela u svim starinskim područjima i u Srbiji gdje su muškarci i žene jednako nepismeni. U hrvatskim krajevima i u Primorju, gdje nema potpune nepismenosti, pripadaju sva sela s malom razlikom u pismenosti posebno naprednim selima gdje je pismenost muškaraca i žena visoka. NEPISMENOST I PORODIČNI ODNOSI

25


Negacija u nazivima ne-pismenost i an-alfabetizam ponešto ugrožava objektivno izražavanje zato što sugerira negativno prosuđivanje te pojave. Za nepismenost, odnosno pismenost, ne možemo unaprijed znati ima li kakav utjecaj na porodicu, a pogotovo ne ima li negativan utjecaj. Da bismo ustanovili odnos između pismenosti i porodičnog života statistički istražujemo dva pitanja, smrtnost djece i autoritet muža. Kod smrtnosti djece javljaju se velike razlike među raznim sredinama: u zaostalim zemljama smrtnost je mnogo veća nego u europsko naprednim. Da bismo ispitali utjecaj pismenosti na autoritet u porodici, istražujemo autoritet muža. Rezultat ne potvrđuje pretpostavku da je autoritet muža veći u sredini gdje ima mnogo više nepismenih žena nego muškaraca.

Porodične zadruge PRINCIPI I VARIJANTE Zadružna organizacija postoji na čitavom Slavenskom Jugu (uključivši Bugarsku) a nigdje drugdje, bar ne u tako ustaljenom obliku. Ime (zadruga) bilo je više rašireno u znanstvenoj i pravnoj literaturi nego u samom narodu. «Kuća» ili «velika kuća» i porodica identificirala se sa zadrugom; izraz «inokoština» bio je vjerojatno više raširen upravo zato što je označavao iznimku od norme. Glavni je princip zadruge da njeni muški članovi ne napuštaju zajednicu. Svaki član zadruge ima svij određeni rang koji se ravna po starosti, spolu, po redoslijedu po kojem su snahe bile dovedene. Princip po spolu ima prednost pred principom po godinama; svi muškarci imaju viši rang od žena, posebno u predjelima s borbenom tradicijom. Najviši rang u hijerarhiji ima starješina ili domaćin. On ima mnogo manje vlasti nego otac male seljačke porodice koji je po pravu samovlasnik upisan u gruntovnicu. U povijesnim područjima nalazimo zadruge u više varijacija. Najveće su razlike između zadruga u nekad austrijskim nizinskim krajevima i onih u Dinarskim planinama. U austrijskim se područjima zadružna organizacija posebno razvila. U nizinskim krajevima gdje je poljoprivreda važnija od stočarstva, vladala je veća demokracija unutar zadruge nego u ostalim krajevima. Premda se zadružna porodica smatrala u dugim razdobljima normom, ona nikad nije bila apsolutna norma. Uvijek i svagdje je bilo i inokosnih gospodarstava, a ta manjina postala je sve jača, dok nije u izvjesnom trenutku postala većinom. KOLIKO JE JOŠ ZADRUGA BILO UŠČUVANO

26


Sam se pojam «zadruge» mijenja kad se život udaljuje od patrijarhalnih odnosa. Dok u starinskoj sredini razumijevaju pod zadrugom staru, veliku zadrugu koja se načelno nikad ne dijeli, u «modernim» područjima razumijevaju pod zadrugom zajednički život roditelja i oženjenih sinova do smrti oca. Dok u starinskim područjima pod dijeljenjem zadruge razumijevaju dijeljenje braće poslije smrti oca u «modernim» područjima razumijevaju dijeljenje sina za života oca. Pojam zadruge i njene norme postepeno se preoblićavaju. KAD SU SE ZADRUGE POČELE RASPADATI Pod utjecajem povijesnih, političkih i ekonomskih momenata, različitih u svakom području, zadruge su se počele dijeliti u različito vrijeme. Za vrijeme istraživanja proces raspadanja zadruga bio je već započeo u svakom pojedinom području, ali je svagdje bio u drugoj mjeri uznapredovao. U nekim se područjima pokazuju zadnji znakovi bure koja je snažnim udarcima već prije dvije generacije porušila golemu zgradu zadružnog života. U drugim se područjima veći dio zadruga podijelio za vrijeme prvog svjetskog rata ili neposredno poslije njega, a u trećima se zadruga počinje dijeliti tek posljednjih godina, od početka agrarne krize na ovamo.

RAZLOZI ZA RASPADANJE ZADRUGA Raspadanje zadruga na Slavenskom Jugu ima paralelu u ekonomski zaostalim zemljama drugih kontinenata gdje su tradicionalni socijalno-ekonomski ,sistemi ustupili mjesto novčanoj privredi i industrijalizaciji. Iz ekonomski visoko razvijenih centara Europe i Amerike penetrirala je u te zemlje «nova ekonomija» i tehnologija u obliku izgradnje industrije, uvoza kapitala i uspostave veza sa svjetskim tržištem. Inovacije koje su se pojavljivale na selu seljaci su osjećali većinom kao posljedicu utjecaja «iz vana» bez obzira jesu li potjecale iz domaćih gradova iz centara države ili inozemstva. Gradovi su brzo rasli pod utjecajem agrarne krize i novih poduzeća koja su se osnivala uvoženjem kapitala. Strani se kapital ulijevao iz zemalja s visoko razvijenom ekonomijom u zemlje sa slabijim kapitalističkim razvojem gdje je odbacivao veće kamate. SUBJEKTIVNI RAZTLOZI ZA DIOBE Sami seljaci koji u tom periodu žive u zadrugama u središtu su bure; oni slabo ili nikako ne vide razloge koji potkapaju zadrugu. Najslabije vide objektivne razloge koji ih «guraju» 27


iz zadruge a nešto bolje one koji ih «vuku» jer to su razlozi iz kategorije vrednota i ciljeva. Cilj samostalnosti, cilj neovisnosti od obaveza vuče ih neslomljivom snagom. Mladi seljaci teže za neovisnošću, premda mogu predvidjeti teškoće gospodarenja na sitnom seljačkom posjedu osakaćenom nepovoljnom diobom. Međutim oni neće da vide te opasnosti i svladavaju najveće zapreke samo da bi proveli diobu zadruge, jer pred njima je cilj- sloboda. Nepisani zadružni zakoni koji im omogućavaju slobodu ovisnost od starijih članova disciplina, sada ih guše. Neće i ne mogu više podnijeti komandu oca, starijeg brata, svekra ili svekrve.

Patrijarhalni poredak ORIJENTALNA VARIJACIJA Orijentalni životni stil zajednički je mnogim zemljama na četiri kontinenta. Kod direktnog zapažanja, taj se stil otkriva promatraču neposredno, u oblicima rukotvorina, u mirisima i zvukovima. Dvije su značajke orijentalnog stila u oštrom kontrastu s plemenskim stilom. Usredotočenost interesa na privatnu sferu ili fatalistički pogled na svijet. Razlike nisu u kvaliteti nego u kvantiteti: svaki je čovjek povezan sa svojom zajednicom u ciljevima, ali ima i individualne želje i ambicije. U orijentalnoj sredini težište leži na osobnom životu. PLEMENSKA VARIJACIJA U kršu Dinarskih planina razvila se plemenska organizacija. Ona je velikim dijelom naslijeđena od Ilira starog vijeka, a i ratoborna tradicija vuče lozu iz rimskih vremena. Fokus je ostao na kolektivnom sektoru. Aktivnost pojedinca bila je i dalje povezana s borbenom tradicijom, a junačke kvalitete i dalje su smatrane najvažnijima. DEMOKRATSKI ELEMENTI Autoritativni i demokratski se odnosi u porodici ovdje ne mogu smatrati suprotnim polovima kao što se pretpostavlja u nekim socijalno psihološkim djelima. Primitivnost tehnologije, jednostavnost administracije i nedostatak pisanih zakona olakšavali su u određenom smislu demokratske postupke, naime aktivno sudjelovanje seljaka kod donošenja sviju odluka. Demokratski elementi pojavljuju se i u razvitku zemljišnog 28


posjeda u nekad turskim područjima. Činjenica da nije bilo pisanih zakona dala je mogućnost seljacima da potpuno samostalno odlučuju. Premda svatko ima pravo da zastupa svoje mišljenje uvijek se nastoji da se postigne jednoglasni zaključak. BIJEDA I NEIMAŠTINA Po pravilu se patrijarhalni odnosi nisu u siromašnim krajevima razvili nego u ostalima. Naprotiv, mnogi znakovi ukazuju na to da su se razvili prvo u krajevima s visokim životnim standardom. U velikim zadrugama bio je životni standard mnogo viši nego u inokosnim kućama. No u periodu između dva svjetska rata nalazimo patrijarhalne običaje i odnose najbolje uščuvane u siromašnim selima. Patrijarhalni moral i povjerenje u čestitost ljudi postaju u nekim povijesnim trenutcima opasni. Neke automatizirane reakcije ljudi koje su se razvile pod drugim okolnostima, sad više ne pomažu ljudima da svladaju životne poteškoće, nego preuzimaju suprotnu funkciju i prave smetnje kod potrebne adaptacije novim prilikama. Stare odlike kao povjerenje, poštenje, skromnost i darežljivost prelaze u ekstreme i pretvaraju se u naivnost, bespomoćnost i konzervativnu ukočenost. NERVOZA DISPOZICIJA Složena konstitucija ljudi iz naših patrijarhalnih područja uglavnom je fizička, dok je njihova psihička ravnoteža labilnija i više ugrožena nego kod ostalih. Unatoč tome što je u svim patrijarhalnim područjima naglo prodiranje novčane ekonomije, spojeno s modernom administracijom i teškom krizom, duboko potreslo porodični život, bile su nervozne smetnje iznimni slučajevi. Udarci su bili ublaženi stavom «laissezfaire» ili fatalističkom predanošću sudbini. U dinarskim krajevima nema takvog tolerantnog ili relativističkog stava, pa teški pritisak vodi češće do poremećaja psihičke ravnoteže nego u ostalim krajevima.

Transformacija porodice TERETI SAMOSTALNOSTI Seljaci koji su usprkos teškom odgoju ostvarili diobe svojih zadruga polagali su velike nade u samostalno gospodarenje. Nisu poznavali sav rizik samostalnosti, težinu racionalnog 29


rada i ovisnost o tržištu, a najmanje su mogli slutiti da dominacija novca može zatvoriti porodični život. Te promjene bile su za seljake tako teške zato što su ugrožavale samu njihovu egzistenciju ili čak život. U mnogim je krajevima glad prije nove žetve bila redovita pojava. Ovisnost od tržišta, domaćeg i svjetskog, predstavljala je veliku ne sigurnost. Seljaci su sad osjećali sve potrese u vezi s političkim razmiricama i internacionalnim napetostima, a i fluktuacije u vezi s ponudom i potražnjom.

OLAKŠICE Ako su u ekonomskoj sferi nade prevarile, u drugom pogledu nisu: disciplina je popustila, pozicija ovisnih članova se podigla. Ali dok su se nove teškoće svjesno doživljavale olakšice ljudi nisu odmah zamijetili. Pogotovo žena, koja je bila najčvršće uklopljena u patrijarhalnu porodicu bila je kao na udaru žestoke bure. Dostojanstvena žena ostala je samo u pjesmama i etnografskim muzejima. Muž je grub, često i pijan a s njihovim roditeljima nastaju sporovi dugovi rastu, sve je u uzbuni. Kod burne preformacije ekonomski razvitak i pozicija žene idu u raskorak: ekonomske se prilike velikom brzinom mijenjaju a navike se ljudi i tradicionalni odnos dulje konzerviraju; stari običaji ostaju lebdjeti u zraku. Star pokornost žene često se mnogo duže održava nego zadružna organizacija. Ali žena u toj fazi nije samo uznemirena i zbunjena nego je ipak u izvjesnom smislu i vedrija. Iako žena rijetko svjesno proživljava tu promjenu, ipak malo slobodnije diše. To ne vrijedi samo za žene nego i za sve članove porodice niže po rangu. Vidimo da se iz života žena gubi sigurnost a njena se individualna sloboda povećava jednako i u područjima gdje je novčana ekonomija naglo prodrla i onima gdje je penetrirala polaganim tempom.

BURNA PREFORMACIJA U fazi nagle preformacije javlja se fenomen porodičnog razdora i ljudske nesloge. Sektor individualnih akcija i reakcija se širi. Prostor postaje pre uzak za veličinu ljudskih agresija i samovolje. («Nije kuća tijesna već je snaha besna»). Nivo nesloge u porodici silno se diže. U ovoj se ekonomskoj fazi izgrađuje civilizacija i školstvo pa se analfabetizam smanjuje. Alkoholizam je u porastu u vezi s opadanjem životne sigurnosti za pojedinca. Stare norme brzo se ruše, a nove polagano izgrađuju, zato prevladava kaotična nota. Od tih 30


obilježja neka su trajni pratioci novčane ekonomije dok su druga prolazna i mogu se smatrati simptomima krize koja nakon nekog vremene popušta. KONTINUIRANI RAZVITAK Karakteristike te faze velikim se dijelom sastoje od starinačkih i modernih elemenata u specifičnoj kombinaciji. Staloženi i smireni porodični odnosi, uzajamna vjernost i lojalnost supružnika i respekt djece pred roditeljima srodni su patrijarhalnom stilu. Uzdignuta pozicija žene i omladine, realistički stav prema novcu, veća sloboda kretanja i seksualna sloboda, srodne su stilu nagle reformacije. Vidljivo je da je u toj sredini porodični život smiren i staložen kao u patrijarhalnoj. Naša faza razvitka ne znači stadije razvitka s ustaljenim redoslijedom nego različite tipove transformacije. Onda imamo pred sobom dva u osnovi različita tipa administracije novčanoj ekonomiji: jedan tip s teškim poremećajima porodične ravnoteže i drugi tip s uščuvanom ravnotežom. TIPOVI RAZVITKA Patrijarhalni tip sela podijeljen je na muslimansku i kršćansku grupu, a tip burne preformacije na srpsku i hrvatsku grupu sela. Tako je nastalo pet grupa: patrijarhalni tip muslimanske varijante, patrijarhalni tip kršćanske varijante, tip burne preformacije srpske varijante, tip burne preformacije hrvatske varijante, tip kontinuiranog razvitka ili nove stabilizacije. U svaku od tih grupa uvrštena su sela iz raznih krajeva i područja. Regionalni princip autorica je napustila ali je narodno-vjerskom momentu ustupila mjesto jer je bio od odlučne važnosti za sve odnose, a osim toga imao je jaku evolucionalnu notu. Pokazalo se da na čelo ljestvice treba doći patrijarhalni tip muslimanske varijante. Da bi do toga došla autorica je morala provesti neka pokusna istraživanja da bi se prvo mjesto u tabeli ispravno popunilo. Kao ćemo kasnije vidjeti istražena metoda po tipovima pružila je veliku pomoć pri rješavanje postavljenih problema.

TRAJNE PROMJENE Odnosima s linearnim razvitkom pripada dioba ograničavanje poroda, davanje miraza, nastajanje prema mužu, veća sloboda mlađih članova porodice, momaka, veća seksualna sloboda i periferno nepismenosti. Jednostavne linije na tabelama o

zadruga, distance naročito pitanje tipovima 31


pokazuju jasno da su uglavnom ekonomske promjene odgovorne za velike razlike između porodičnih odnosa u raznim sredinama, a u manjoj mjeri tradicionalne regionalne diferencije. PROLAZNE PROMJENE Kad se ispituju porodični odnosi s obzirom na slogu i neslogu krivulje redovito mijenjaju smjer čim se približavaju primorskom području. S niske razine patrijarhalne sredine dižu se visoko u područjima u previranju da bi se opet spustile u dubinu nove ravnoteže koja leži na istom nivou kao patrijarhalna sredina. Krivulje se kreću pravilnošću prirodnog zakona a polukrug koji opisuju ima gotovo nevjerojatnu simetriju. Dok motrimo porodične sporove i neslogu unutar područja ne možemo sigurno znati koliki je udio regionalne osebujnosti, tradicionalne borbenosti nekog kraja, a koliki je udio povijesnog momenta, utjecaja novih ekonomskih elemenata uslijed penetracije novčanog gospodarstva. Tek kad su stvoreni jednaki uvjeti za istraživanje sela moguće je dublje zadirati u proces «bolesti». Metoda po tipovima pružila nam je potvrdu da povratni smjer mnogih odnosa u porodici ima značenje simptoma krize. Neslogu u porodici moramo smatrati kao posljedicu burnog prodora novčane ekonomije na selo koji ruši ravnotežu u porodici, a da ne omogućuje stvaranje novih obvezatnih norma. Predispozicija pojedinog područja mnogo je manje važnosti. KONFLIKTI I KONSOLIDACIJA Burno preobražavanje ekonomije ide paralelno s neslogom u porodici. Nagli prodor novčanog gospodarstva čini se da je glavni krivac za porodične sporove i svađe. U prilog toj teoriji govori činjenica da se regionalne krivulje dižu u izvjesnim područjima do tipičnog vrhunca, da bi se s nevjerojatnom pravilnošću opet spuštale kad se radi o složnim i nesložnim odnosima. Metoda po tipovima daje toj teoriji novu podršku. Na grafikonima po tipovima postaje narav poremećene ravnoteže takoreći očevidna. Diferentne regionalne osobine kao da odmiču u pozadinu. Dok možemo biti sigurni da je nesloga u porodici uglavnom ovisna od faze razvitka tog područja, ne možemo biti tako sigurni hoće li u budućnosti starinska područja poći stopama modernih. Ne možemo znati hoće li patrijarhalna područja dospjeti u slično stanje neuravnoteženosti kao područja u burnom previranju a još manje hoće li porodica u području burne performacije doseći novu stabilizaciju.

Kontakti kultura 32


ISTOK I ZAPAD U porodičnim odnosima svakog područja odražava se kontakt sa silama i kulturama Istoka i Zapada. Ako želimo razumjeti kako su nastali različiti životni stilovi, moramo uzeti u pomoć druge discipline posebno povijesnu. Premda takvo istraživanje prelazi okvire ove studije a nosi u sebi opasnost netočnog prosuđivanja nekih momenata, kao kod svakog zadiranja u tuđe znanstvene oblasti, tu zadaću ne možemo ipak sasvim mimoići. Diferentni životni stilovi u našim područjima i intenzivna regionalna obojenost čitavog našeg materijala sile nas na tu ekskurziju. SUBJEKTIVNI MOMENTI U svakom povijesnom razvitku djeluju uzajamno objektivni i subjektivni momenti. Ciljevi ljudi, njihove težnje, ideali i svetinje subjektivni su momenti za razliku od objektivnih. Ovdje ih nazivamo vrednote. Vrednote se vide po reakcijama ljudi, i to jasnije nego po njihovim riječima i lozinkama. Ljudi svaku realnost doživljavaju kroz subjektivnu prizmu, prema ranije postavljenim ciljevima i ranije stečenim sklonostima. Ranije stečene vrijednosti odlučuju kako će neka grupa i neki narod doživjeti povijesne događaje, kako će ih tumačiti i kako će na njih reagirati. KONTAKT S TURCIMA Kontakt s Turcima ostavio je dublju impresiju na jugoslavensku porodicu nago bilo koji drugi kulturni kontakt. To je valjda u vezi s veličinom Osmanlijskog Imperija i njegovim dugim životom. Povijest je bila strmo izgrađena sa sultanom na vrhu, on je bio vjerski poglavica, najviši vojni komandant i apsolutni gospodar nad životom i smrti. Seljaci su bili u mnogo boljoj poziciji nego kmetovi u europskom feudalnom sistemu. Oni nisu morali osobno služiti gospodaru, morali su samo davati spahiji od prihoda. U Osmanlijskom Imperiju sve narodnosti i religije bili su organizirane kao neke komune sa svećenicima kao zastupnicima raje. Vjera, narodnost, rasa i klasa porodice iz koje su dječaci, designirani za službenike dolazili, bila je potpuno sporedna. Vrijedila su samo individualna svojstva: sposobnost, nadarenost. Akulturacija između Južnih Slavena i Osmanlija nije uslijedila svagdje na tipičan način. Tipično bi bilo kad bi se starosjedilačka civilizacija i slabija grupa prilagodila novodošloj sili i kulturi apsorbirala njen utjecaj. Kod Dinaraca akulturacija je imala značenje opozicije i reakcije protiv provokacije, pa su se razvila više recipročna svojstva nego slična orijentalnima. 33


Značajke ovog junačkog stila suprotne su onima u orijentalnom stilu u kojem se pokazuje nepromijenjen turski utjecaj. KONTAKT S AUSTRIJOM Austrija je bila vjekovni antagonist osmanlijske agresije. Habsburška dinastija bila je mnogo prije osmanlijskog napada među prvima u velikoj Europi i gotovo sve zapadnoeuropske zemlje spadale su u raznim razdobljima pod njezinu krunu. Ali sama Austrija u srcu Europe postala je velevlast u obrambenoj borbi protiv Turaka. Pred Bečom dva su vala osmanlijskog napada slomljena. Ovdje su Turci izgubili nadu da će osvojiti svijet za islam. Dok je polovica Južnih Slavena bila pod Osmanlijskim Carstvom, druga je polovica potpala pod Austriju. Od tad su dvije različite kulture utjecale na Južne Slavene i s ove i s one strane granice: orijentalna i srednjoeuropska. Austrija je bila osnovana pod drugim okolnostima a rođena pod drugom konstatacijom. U toku vremena Habsburgovci su stjecali zemlje i teritorije nasljeđem, mirazom, nagodbama, ugovorima ili izborom. Uslijed toga imao je svaki dio Austrijskog Carstva poseban položaj unutar države. Utjecaj katoličke crkve opaža se jasno na porodičnim odnosima u svim dijelovima Hrvatske, a još više u Dalmaciji. Austrija je poduprla utjecaj katoličke crkve a crkva je poduprla državni autoritet. Pravoslavna crkva imala je drugu ulogu i drugi utjecaj. Ona je malo zadirala u porodični život ali je poduprla nacionalne aspiracije, a u Osmanlijskom je Carstvu aktivno poduprla nacionalnu revoluciju i konspiraciju protiv države.

AKULTURACIJA UNUTAR JUGOSLAVIJE Generacija koja je odrasla između dva svjetska rata nosi na sebi pečat prve jugoslavenske ere isto tako zamjetljivo kao generacije koje su rasle u Austrijskom i Osmanlijskom imperiju. Specifične kvalitete nove države nastale iz karakteristika povijesnih područja a koje je poprimila ujedinjena država utjecale su u uzajamnom procesu na povijesna područja. Prva zajednička karakteristika koja se pojavila bila je nacionalna netrpeljivost iz koje su se rodili sukobi i međusobno nepovjerenje. Glavni razlog neslozi bila je državna uprava koju su svi smatrali nesposobnom i nedoraslom. Upravna praksa bila je velikim dijelom izrasla iz stare srpske prakse. Srpski seljaci nosioci državnih misli nisu bili u stanju svladati poteškoće koje su se pojavljivale. Razvitak novčanog gospodarstva također je bio pod nepovoljnim okolnostima. Srbija se nastojala izgraditi revolucionarnim akcijama. Bijeda na selu bila je drugi razlog nezadovoljstvu. Budući da je uprava bila toliko neelastična nije mogla ništa učiniti protiv represije. Posljedice zajedničkog života u novoj državi bile 34


su potpuno neočekivane. Nitko nije mogao znati poteškoće koje će se pojaviti i reakcije koje će te poteškoće prouzrokovati.

POČETAK ČAROBNOG KRUGA Svaki kontakt raznih kultura stvara nešto novo, jednu cjelinu koja je različita i veća nego zbroj komponenata. Neki rezultati kulturnih kontakata ne mogu se nikako objasniti svojstvima pojedinih komponenata. Kad su se nova svojstva pojavila, ona postaju realnost koja vrlo odlučno djeluje na daljnji povijesni razvitak. Uvijek se može uspostaviti neka uzročna veza između spoja i elemenata, ali se ne može pronaći razlog zašto su upravo izvjesni faktori bili odlučni u tom procesu. Prividno nevažne pojedinosti determiniraju tok povijesti, nezapažene osjetljivosti utječu na tijek događaja. Pitanje akulturacije stoji u centru antropoloških ispitivanja posljednjih dvadeset godina ali gdje je početak čarobnog kruga kod pojedinog naroda ili plemena koje pojedini antropolog ispituje ostaje uvijek zagonetno. U pitanju kulturnih kontakata granice su ispitivanja vrlo uske. To nije slučaj: ako bi bilo moguće da se razotkrije tajna kulturnih kontakata, ljudi bi bili u stanju da predviđaju veliki dio povijesnog zbivanja u budućnosti. Ali tome se suprotstavljaju nepremostive zapreke. Tu je granica ljudske spoznaje.

Regionalni stilovi porodičnog života CRNA GORA Regionalni stil crnogorske porodice vezan je za plemenski režim s plemenima i bratstvima, s krvnom osvetom i drugim običajima plemenske sfere. Plemenska organizacija nam se pokazuje gotova, do u detalje razrađena i sankcionirana. Crnogorci su konstitucionalno kao stvoreni za život u kršu, za održavanje u oskudnoj prirodi i za velike napore. Krš je pust, vode ima malo, rodne zemlje još manje, ali ima nešto što nema ni jedan drugi kraj, mogučnost za obranu i napad na neprijatelja iz stijenja i kamenja. Crna gora postala je jezgro otpora za čitav Slavenski Jug. Kroz vjekove su sva osjećanja bila uperena na jedan cilj, za oslobađanje Srba od Turaka. Taj cilj dominirao je čitavim životom a u borbama je plemenski sistem crpio novu snagu. Utjecaj «novog vremena» ulazili su u zemlju s političkim i diplomatskim akcijama, a ne 35


s tržnom i novčanom privredom kao u druga područja. Kontakt sa Zapadom bio je u zraku ratovanja: europske su države podupirale crnogorska plemena u borbi protiv Turaka. Takva pomoć izvana kroz diga razdoblja ostavila je drugačije tragove u narodu nego što bi ostavio novac koji teče kroz komercionalne kanale. Utjecaj jugoslavenske države imao je dvojak učinak: s jedne je strane bilo ujedinjenje sviju jugoslavenskih naroda ispunjenje vjekovnog sna, ali s druge su strane centralizam i loša administracija duboko ogorčili Crnogorce. Crnogorska je reakcija bila žestoka, pogotovo kad je zavladala svjetska ekonomska kriza. Ona je teško pogodila Crnu Goru. Naglo su napustili patrijarhalne odnose ekstremni junački individualizam i plemenski kolektivizam izmjenjivali su se; razvio se individualizam novog kova i kolektivizam nove vrste. Jednim skokom prešlo se iz patrijalhalnog režima u vrlo moderne norme i odnose. ŠIPTARSKA NASELJA Albanci i Crnogorci imaju zajedničku ilirsku, rimsku, bizantsku prošlost plemensku organizaciju kršne planine sa stadima ovaca i vječnu međusobnu borbu. Premda su se i Albanci junački borili protiv Turaka oni su kad su bili pobijeđeni napustili daljnji otpor. Veliki dio prešao je na islam. Postali su eksponenti osmanlijske sile na Balkanu, česte uzdanice carstva sa zadatkom da se bore protiv buntovnih plemena i ratobornih susjeda na drugim područjima. Po pitanju vlastite autonomije nisu bili konformisti nego su prilično neovisno o centralnoj vlasti živjeli u planinama kao slobodna plemena. U selima koja su bila obuhvaćena ovim istraživanjem Šiptari su bili muslimani. Napustili su plemenske tradicije kad su osvojili svoje planine; u istraženim selima bio je orijentalni stil više naglašen kao dinarski. Islam je igrao veliku ulogu u selima koje smo istražili: vjerski je element znatno pojačavao plemenske, odnosno nacionalne napetosti. I za Šiptare i za njihove susjede bilo je važno da su muslimani. MAKEDONIJA Makedonskim područjem dominira dolina Morave i Vardara kroz koju vodi stara vojnička cesta a tko je imao tu cestu u vlasti vladao je čitavim područjem. Premda je Makedonija velikim dijelom brdovita makedonska sela nemaju borbenu notu dinarskih krajeva. Makedonska pravoslavna sela imaju patrijarhalnu obojenost izrazito orijentalne varijante. Održavali su staru poljodjelsku kulturu koja je zahtijevala intenzivni, disciplinirani i kontinuirani rad. To važi i za uzgoj vinove loze, duhana, maka, pčela i svilenih buba. Stari red i predak nije bio narušen, promijene u porodičnom životu bile su male a 36


patrijarhalni stil ostao je dominantan. Specifična atmosfera pokazuje da se u smirenosti i discipliniranosti porodičnih odnosa i u naročitoj poziciji žene u kojoj ima elemenata stare principijelne podčinjenosti. BOSNA I HERCEGOVINA U Bosni i Hercegovini nalazimo vanredno čist i karakterističan regularni stil, premda su na staro slavensko nasljeđe nakalemljeni orijentalni, austrijski i novi jugoslavenski elementi. Ne samo porodični život nego i običaji, pokreti, geste i pjesme stvaraju jasni, duboki i sjajni reljef. Bosanci su imali pozitivan stav prema osmanlijskim osvajačima. Takvo držanje vuklo je za sobom čitav lanac dalekosežnih posljedica. Možemo pretpostaviti da je jedan od razloga za takvo ponašanja bio u religioznim borbama prije invazije Turaka. Bosanska se država borila protiv pravoslavne i protiv rimokatoličke crkve, a posebno žestoka i ogorčena bila je njezina defanzivna borba protiv katoličke Ugarske. Seljaci koji su ostali kmetovi bili su dužni davati agi i begu više nego običnom spahiji, ali je on morao pomoagati kmetovima kod nerodice i gradnje kuće. Bosna je bila u raznim razdobljima imigraciona oblast. Utjecaj orijentalne kulture u Bosni bio je jak. Bosna i Hercegovina ležale su ponešto u zavjetrini, veliki se ratovi nisu vodili na njihovom terenu. Jedan je razlog u tome što je zemlja udaljena od glavnih balkanskih putova a drugi je što je bila potpuno pokrita prašumama. Pasivnost i nepolitičnost seljaka naročito katoličkih i muslimanskih vidi se po prostoru i intenzivnosti koju kod njih zauzimaju privatni osjećaji: meraklijsko uživanje kave i duhana. Niski životni standard ne smanjuje sposobnost za profinjene užitke. Novčano gospodarstvo ulazilo je u Bosnu dirigirano. Nova ekonomija koju je planirala napredna država nije izazvala nepovoljne reakcije. Hercegovina je ponešto drugačija; ona i geografski i psihološki velikim dijelom pripada dinarskim krajevima ali je usko povezana i s Dalmacijom. U Hercegovini se sjedinjuju tvrdoća junačkog kova s realizmom ljudi sfere novčanog gospodarstva. U atmosferi nema toliko lirike, topline i fatalizma kao u Bosni. Osjetljivost ima patrijarhalno herojsku obojenost pa je u vezi s tim i neurotska dispozicija Hercegovaca jaka. U kršćanskom dijelu Bosne specifična je atmosfera slična kao u muslimanskim selima, samo ima manje deklasacije i objektivno i u subjektivnim osjećajima. U istraženoj je epohi na vrhuncu preformiranje patriharhalnih odnosa u individualizam novog kova. U atmosferi pravoslavnih sela pokazuje se kombinacija borbenosti patrijarhalnih gorštaka i bosanskog feudalnog fatalizma. Intenzivnost osjećanja često je koncentrirana na političko polje, manje na emotivno a najmanje na ekonomsko. 37


SRBIJA Srbija leži na križanju velikih putova od Beča prema Carigradu i prema Solunu, na ušću Dunava i Save a rezultat te pozicije je bio taj da je Srbija bila ratište gdje su se sukobljavali Istok i Zapad. Imigranti su dolazili u Srbiju najčešće u grupama, a ne pojedinačno, i obično tek nakon što su im rođaci poručili da su ima našli dobro mjesto da se nasele. Tako su selile čitave zadruge ili dijelovi zadruga. Putovali su tempom svojih stada koja su usput pasla, ka kadkad su se zadržavali na istom putu nekoliko mjeseci. Imigranti su se naseljavali najradije daleko od gradova, što je značilo i daleko od turske vlasti, u «razbijenom tipu sela». Šumadija je postala centar nacionalnorevolucionarnog otpora. Imala je pogodan položaj, malo po strani od glavnih cesta, ali ne i vrlo udaljena od njih a bila je pokrivena gustim šumama.Kontakt sa Zapadom i novčanom ekonomijom uspostavio se pod vrlo povoljnim okolnostima. Čim su ratovi prestali blagostanje je poraslo na gotovo biološki način: stoka se brzo namnožila, posebno svinje koje su imale dobru ishranu žirom u velikim hrastovim šumama. U prvoj jugoslavenskoj eri u Srbiji je bilo velikih ekonomskih promjena na selu. Prelazilo se je od stočarstva na poljoprivredu i produkciju za tržište. Specifičnost je situacija u tome što su se spojili individualizam starog i novog kova. Ljudi su otvoreni novim utjecajima ali nema opasnosti da bi porodični odnosi bili još jače potreseni.

HRVATSKA Porodični odnosi u Hrvatskoj pokazuju jasnu zapadnjačku obojenost. Naseljena je gusto a poljodjelstvo je intenzivno. Važne su grane gospodarstva: uzgoj žitarica, lana i konoplje, vinogradarstvo, uzgoj plemenitih vrsta goveda, konja i svinja. U vezi s poljodjelskom kulturom razvio se zadružni sistem demokratske modifikacije. Feudalni sistem ostavio je jake tragove. Kao u čitavoj zapadnoj Europi, kmetovi su bili dužni plačati vlastelinu dio prihoda, bili su obvezani na tlaku i ličnu službu. Političkih prava nisu imali a seliti se nisu smjeli. Kod seljaka je ispod površine tinjalo nezadovoljstvo a «stare pravice» nisu bile zadovoljene. Seljačka buna pod Matijom Gupcem bila je gotovo jedina povijesna važnost seljaka. Novčano gospodarstvo penetriralo je u Hrvatsku jednu generaciju ranije nego u Srbiju. Prva hrvatska štedionica osnovana je 1846, a željeznice Zidani Most – Sisak i Zagreb – Karlovac sagrađene su 1854. seljaci su za vrijeme rata upoznali blagosti novca. Rat je u selu donio prosperitet, za agrarne se proizvode plaćala svaka cijena i činila svaka protuusluga. Mnogi seljaci postali su «ratni dobitnici», 38


združili su se i počeli investirati novac u zgrade i gospodarske sprave te su počeli kupovati tekstilnu robu i cipele. Specifična atmosfera pokazuje se u dubokoj impresioniranosti porodičnog života i svih odnosa tržnim novčanim gospodarstvom. Sredina je otvorena novim utjecajima a djelomice imuna protiv njihovog razornog djelovanja zbog ranije preboljenih kriza.

PRIMORJE Sela uz more u gornjem i dalmatinskom primorju i na otocima stvaraju jednu cjelinu. Primorci nisu tipični seljaci, mnogi od njih u prvom redu su mornari i ribari a onda tek zemljoradnici. Uprava u Primorju nikad nije bila ne rješiv problem. Autonomni gradovi imali su naprednu administraciju, javnu kontrolu uprave i od svih poštovani pravni poredak u svim povijesnim epohama. Utjecaj katoličke crkve u Primorju jači je nego u ostalim područjima. Posebno jak je utjecaj crkve na žene a opaža se najviše na nepostojanju pobačaja i strogosti spolnog morala. Na primorskim tržnicama susreću se Istok i Zapad ali se uvijek opaža veća otvorenost prema Zapadu a ne prema Istoku. Ljudi su otvoreni novim utjecajima a u velikoj mjeri imuni na njihove otrove.

Usporedbe s Američkom porodicom Amerika spada Novom svijetu, ima protestantsku i puritansku tradiciju, a u kulturi dominira anglosaksonski element. Industrijalizacija i urbanizacija je daleko uznapredovala, a starosjedilačkog seljačkog elementa i nema. Ljudi su izumili alat i radne tehnike upravo u cilju da se ne bi prilagodili nekoj situaciji nego da svijet prilagode sebi. Čovječji se razum razvio u velikoj mjeri usred negativnog stava čovjeka prema prilagođavanju. U jugoslavenskom području kolektivisstička je tendencija dominirala od pamtivijeka dok je individualističko razdoblje trajalo samo nekoliko desetljeća. Usprkos rapidnom razvitku u Americi imate neprestano osjećaj kontinuiteta kao da značajnih promjena nema. Stav prema sudbini teško se mijenja. U Americi vrlo teško ili nikako ne napuštaju vjeru da svatko sam kuje svoju sreću. U jugoslavenskoj porodici fatalistički ostatci uporno se održavaju premda u javnom životu postepeno nestaju. U Americi gdje institucije savršeno funkcioniraju ljudima se čine intimnost i porodična prisnost kao najpoželjniji cilj.

39

Erlich-Jugoslavenska Porodica u Transformaciji

Recommend Documents