./
.l
,
Dielal lbrakovic
t';.j,:;
v
BOSillA, lS
" BOSNJAGI
-).
.'
DZelal lbrakovid
BOSNA, ISLAM - BOSNJACI @tnolo5ko-povijesne skice)
Sarajevoo 2008. gbdine
DZelal Ibrakovi6 Bosna, islam - Bo5njaci (Etnolo5ko- povijesne skice)
lzdavaE: Fakultet politidkih nauka Sarajevo
SAORZNI:
ZaizdavaEa:
prof. dr. Mirko Pejanovi6
l.uvoD
Recenzenti:
Prof.dr. Jusuf Ziga Prof.dr. Salih Jalimam Ilustracije za korice knjige: Emir Aliba5i6, Universify of Michigan MFA "School ofArt&Design,,, USA
l.3.DZarnije-svemirskisirnboliiputokazi .......25 .........32 l.4.Metodolo5kipristup 1.5.Islam-kulturoloikiipovijesnifenomen .....39 2. BOSNA I BOSNJACI U KULTURNO-HISTORIJSKIM
Dizajn i prijelom: Emir TeskeredZi6
KONCEPTIMA
islamom islama
2.3. "Bliska susretanja" Bosne i Bo5njaka sa 2.4."Islanizacija" ili proZimanje bliskosti Bo5njaka i 2.7. (ija je zemlja njegova je i vjera
Stampa:
(historijskikontekstiikontinuiteti)
Za Stampariju:
... .,.48 . . . . .50
....
. . . .66 . . . .75
.....84
3.KULIURNO-POVIJESNIBOSNJACKIMILJE ..:.....93
Medina Planjac
3.1. Jezik - bosanski, boinjaikajezidka vulkanska
TiraZ: I 000 prirnjeraka
erupcija
4. BOSNA - TERITORIJALNA, DUHO\TNA I POVIJESNA
KOLIJEVKABOSNJAKA..J...
Sarajevo, 2008.
4.
6.4 :281(497 .6=1 63.4*
3)
930.8s(497.6)
IBRAKOVIC,Dle\at Bosna, islam - Bo5njaci : (etnolo5ko-povijesne skice) / DZelal lbrakovid. - Sarajevo : Fakulret politidkih nauka, 2008. - 214 str. : ilustr. ; 24 cm Podaci o autoru: str.212-213. - Bibliografija: str. 197 -211 ; bibliografske i druge biljelke uz tekst I 3_5
COBISS.BH.ID 16714755
L Islam - spasilac povijesno-kulturnog kontinuiteta
Bosne i Bo5njaka 4.2.Bosna -zemljaplemi6aiplemenitostiduha . 4.3. Bo5njaci - vlasnici zemljeBosne (i Hercegovine) . . . . .
CIP - Katalog izaclja u publikacij i Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
ISBN 978-9958-598-
bogumilstva
2.2."Kontrapunkt"kulturasrednjovjekovneBosne ......52
PLANJAX print
5
....
2.1. Islamska bo5njadka prethodnica - fenomen
Lektor i korektor: Fahra Lu5ija
3 t 6.3
.....11
Zivota
. . . . . .15 l.l. jedinswenazajednica? (konadno) pronadi . .21 kao 1.2. Kako se ljudi mogu Islam je Zivot sdm i uredenje tog
5.
. . . . .100
......I09 . . . .ll3 .......116 . . . .123
MUSLIMANI I BOSNJACI - LTNIVERZALNOST I
PRAGMATIdNOST
... . .127 5.1. Povijesno-kulturno samopronalaZenje i potvrclivanje Bo5njaka . . . .132 . . . . .134 5.2. Bo5njaci kao narod i ljudska
zajednica
SINKRETIZAM,MULTIKULTURNOST ... . .. . .136 6.1. Povijesno-kulturna "disidentskavertikala" Bosne i Bo5njaka . . . . . .140
6. AKULTURACIJA,
6.2.Islamupovijesno-kulturnoi misiji sinkretizmacivilizacija
........142
6.3. Bo5njaci kao duvari plamena islama u Evropi i . . .148 kulturno-povijesne ba5tine 6.4. Ka socijalno-kulturno antropolo3kom definiranju Bo5njaka . . . . . . . I 5 I 6,5. Jedva dodekano poredenje sa "islamskim fundamentalizmom" . . . . .160
Bosne
T.BORBAZABOSNUIHERCEGOVINU
.
7.1. Krvavoposkakivanjeza.,epohalnimpromjenama'n . . .
7.2.Jeli(Zapadnl) BalkanuEvropi? 7.3. Malo Balkan-malo Jugoistok . . .
....,165
.
Bosna, islam - BoSnjaci %
. . ,l7g ..
... ,tgl .. . .. .lg4
l/epo^no; na maje J,ogn *J;tn/i"
Sotr** i koL*ooo,
komunizam . . .lE4 S.NEDOSTAIAKVIZIJABUDUCISiOSTI ......I87 7,4. Nasilno nakalemljeni
Umjesto zakljudka
.190
Izvodi iz recenzije
..19s
te
PREDGOVOR
Literatura (knjige): Periodika/dasopisi:
*ogo JlnJo Oo*rrno
206
Knjiga "Bosna, islam - Bo5njaci" je nastala u jednom mukotrpnom vremenu borbe za opstanak drLave Bosne i Hercegovine i njenog najbrojnUeg naroda Bo5njaka. Moja osnovna vokacija, kao autora, jeste sociologija ili i jos blize- kultumo antropoloski otklon, i zato sam se, ne samo zbog opreza. odludio da to budu skice kulturno - antroporoskog i povijesnog "snimanja," istraZivanja koje je vet zapoEeto, na svu sreiu, i prije mene i koje trazi i detaljniji pristup, i promjenu ugla gledanja. Trazi i otklon od opetereienosti stanjem diji smo sudionici, a ne samo svjedoci. stedeno iskustvo iz protekle odbrane od agresije je sasvim sigurno samo jedna strana slike, jedan djeli6 mozaika koji tek treba da bude sagledan od generacija koje rastu kao i onih koje 6e doii. ujednoj kratkoj studiji, kojaje imala velike pretenzije da se bavi "svim" sustinskim odrednicama, jasno je, i prije ditanja, da se nisu mogle sagledati sve odrednice niti samo jedne teme. Nikada do kraja se neie mo6i sagledati sve zapretene mreze svjetskih, ewopskih i domaiih igara,razni spletovi okolnosti, sudbinske odredenosti, prokletstva i anateme, duhovno g sazrij evanj a, samokritidkog sagledavanja, alito ne znadi da ne treba stalno i iznova pokusavati. Detaljnije i svestranije bavljenje ovim fenomenima zato i jeste suitinski zadatak u kojem svakom pitanju treba prilaziti bez prethodnih predrasuda, hrabro propihrjudi svaki od detalja - sve u cilju boljeg medusobnog upoznavanja. iesto je na prostorima Balkana jednostiano shvatanje problema, mitologija i uvijek prisutna teorija zavjere, dovodilo do tragidnih posljedica, uspostavljanja medusobne mrZnje za koju bi se telko nasao racionalan razlogu svim narcizmima malih razlika, otvorene borbe za prevlast unutar monoteistidkih religija, stalnog propitivanja (ljudskog i oholog) "na dijoj strani je Bog" - baS kao da sve stvoreno nije na strani istog Boga itd.
Osnovicu knjige dini magistarski rad ,,povijesno- kulfurna komponenta islama kao jedan od faktora profiliranja nacionarnog bi6a Bosnjaka,,
Bosna, islam
Bosna, islam - BoSniaci
(odbranjeno g 1997 .). Na tretiranju ovakvog pristupa, te njegovom dubljem promiSljanju, veliku zahvalnost dugujem, svojim profesorima prof. dr.
Sefki Mededovi6u, mentoru prof. dr. Hidajetu Repovcu i mom dragom kolegi prof. dr. Jusufu Zigi, ko.ll mi je bio najvedi podsticaj i inspiracija. Za strpljenje i puno toga Sto su me naudili u neko newijeme Bosne i BoSnjaka veliko hvala prof. Halimu Husidu sa Gazi Husrev- begove medrese u Sarajevu, Hadisu ef. Paisalidu, ali i dobrom prijatelju prof. Matiji Dobriniiu s kojima sam vodio mnoge korektivne razgovore. Ne mogu da ne pomenem i beogradski krug po5tenih i vanserijskih naudnika i ljudi koji su, mada ih, izuzev nekoliko, uop6e lidno ne poznajem, uticali na mene svojim tekstovima, svojim hrabrim analizama, prije svega u Sirenju horizonata i upoznavanja sa literaturom, za koju zbograta nismo ni znali. To su knjige iz biblioteke "XX vek" urednika i autoti dr' Ivana Colovi6a, tekstovi u listu "Republika" urednika dr. Neboj5e Popova, te Eitavog kruga autorica od dr. Olivere Milosavljevid, dr. Sonje Biserko, dr. ZagorkePeSii Golubovii, dr. Latinke Perovi6, dr. Gordane Deri6 i brojnih drugih koje samo djelomidno pominjem kroz kori5tenu literaturu. Njihov intelektualni napor je vi5estruko znalajanjer se odvija u izuzetno teskim uvjetima bukvalnog opstanka humanistidkih konstantinovi6evskih ideja (analize dr Radomira Konstantinoviia, te Bogdana Bogdanovi6a) koje su mnogo ranije predvidjele tragidni slijed dogadanja. Najvede je pitanje da lije to zavr5eno, da li su se potro5ile sve "zalihe vi5ka tranzicione
negativne energije", koliko
je do svijesti
obidnog dovjeka na svim
stranama doprla sva pogubnost etnonacionalistidkih koncepata. Oni prijete da ne samo reproduciraju sami sebe, nego da po svom uzoruizazivaiuina "drugoj strani" slidne reakcije. To je realna pnjetnja koja se, naZalost, u pojedinadnim sludajevima, rcalizirala i kod Bo5njaka. Opasnost od "viktimizacije lrve" (Norman Cigar) je uvijek prisutna i u kritici stanja kod "drugih" to se ne smije zanemariti.
U konceptualnom smislu podsticaj ovakvom promi5ljanju su mi dali
i godi5njaci KZB "Prepord" u kojima sam objavio dio ovih istraZivanja u posljednjim godinama od 2006. godine. Dio istraZivanja je objavljen u dva broja dasopisa "Habitus" Novi Sad, Sto, takoder, smatram wlo znadajnim i podsticajnirn, Neke odteza sam tretirao i u ljetnim medunarodnim naudnim akupovima u Konjicr,r "Demokratija i ljudska prava u multiet nldklm dru5tvima" koje ustrnjno organizira prof.dr. DZemal Sokolovii kome can zehvelen na pozivime za ude$Cc, Za dio idcja puno dugujem FFf, dr, Omeru lbrchlnragidu i protl dr, Esadu Zgodidu, te posebno prof. c
- Boinjaci
dr. Muhamedu Filipovidu, kao i prof. dr. Salihu Jalimamu, prof. dr. Ivi Bancu, Smailu Bali6u, prof. dr. Vladimiru Premecu, prof. dr. Re5idu Hafizovi6u... Tu je i svjeZi talas izvanrednih BiH mladih rnislilaca: dr. Asim Mujki6, dr. Senadin Lavii, dr. Nerzuk Curak, dr. Nermina Sadii, dr. Fahira Fejzil Cengii, dr. Nevad Kahteran, kao i mnogi drugi, koji zasluZuju puno po5tovanje, i od kojih imamo Sta nauditi.
Dr Dielal lbrakovit
Bosna, islam
1.
- Boinjaci
UVOD
Bosna i Boinjaci su postali paradigma ljudske zajednice pred kraj XX stoljeia i otvorili, samim tim, niz pitanja na koja se traze odgovori u jednom Sirem kontekstu. Savremena civilizacija, barem kada je o Evropi rijed, suodila se, u svom razvoju na pragu tre6eg milenija, sa brutalnom agresijom koju je nazvala eufeminiziranim nazivom - johtika etnidkog di56enja. Agresija na Bosnu i Hercegovinu i povijesna reafirmacrja Bosnjaka, kojima je prijetilo potpuno unistenje, i na teorijskoj i na piaktidnoj ravni, ofvorili su niz pitanja, poput:
- Da li zaista Zivimo u wemenu demokratizacije, pa time i postivanja razliditosti?
- Da li je, kako se to desto u teoriji postavlja, okondan proces nacionalnog profiliranja sa razvijenom fazom kapitalizma izxlxstolje6a? - Kakav je odnos Ewope i cijele zapadne civilizacije prema islamu i njegovim sljedbenicima? - Koliko
se iza teorije o toleranciji, kao bitnoj proklamiranoj tekovini liberalne demokratije krije, ustvari, netolerancija i stereotipna predstava o svemu Sto nije uzapadnommodelu kultumog obrasca ?
ova osnovna i druga pitanja vezana za povijesnu zbilju Bosne i Hercegovine i Bosnjaka bila su glavnim povodom da se pritle teorijskoj analizi islama - jedne od komponenti nacionalnog biia nosnlaka i.;eone
od bitnih odrednica osobenosti ovog naroda.
Istrazivanje povijesno-kultume komponente islama i bitnog faktora profiliranju nacionalnog biia naroda, koji sbbe naziva Bosnjacin a, daje moguinost da se na planu kulture istraze uticaji koji su piofilirali osobenost Bosnjaka, koju su, pak, ovi nesebidno unosili u muliikulturnost na podrudju Bosne i Hercegovine kroz hiljadugodisnje trajanje ove drZave. Imajuii u vidu da je upravo komponenta islama najdesde napadana, ali i bila glavoi alibi agresorima na Bosnu i Hercegovinu u pravdanju politike etnidkog di56enja, to je razumljivo da se pitanju ishaZivanja orr" iorrrponente pride vrlo ozbiljno. Istowemeno, zestina i brutalnost genocida,Lbicida i kulturocida izwsenog od strane agresord na Bosnu i Hercegovinu u
11
Bosna, islam
- Boiniaci
i ponavljanje obrasca etnidkog di56enja kroz historiju Bosne i Hercegovine takoder zahtijevadetaljan istraZivadki napor kako bi se sprijedili poku5aji "okondanja procesa uni5tenja i Bosne i Bo5njaka"
Iza ovih golih historiografskih dinjenica krije se ditav spektar ideolo5kih opravdanja spmm permanentnog stanja stradanja Bo5njaka, koje podrudje BiH definira, savremenim rjednikom redeno, kao visoko rizidno podrudje. Istowemeno se kao dugo wemena nepromijenjena konstanta napada pojavljuje islam, kao nadin Livota i civilizacijski okvir, koji se, bez prekida, napada od strane neislamskog okruZenja. Ta kornponenta u nacionalnom bi6u Bo3njaka se stalno inapada, ali je ta komponenta od samog podetka ono Sto omogu6ava opstanak Bo5njaka, pa, shodno tome, i zadrtavanje i povijesnog imena i naroda i zemlje u, spram njih, neblagonaklonom bliZem i daljnjem okruZenju. Bez povijesno-kultume komponente islama, osnovnaje ideja ovog rada, ne bi bilo ni BoSnjaka kao nacionalne specifidnosti. I zaistq i jedna povr5na analiza ovih historijskih razmeda, koja su odreclivala sudbinski poloZaj Bosne i Hercegovine i njenog autohtonog naroda,pokazala bi da je ukorjenjivanje islama na ovom podrudju i saduvalo od povijesnog potiranja kontinuitet Bosne i Bo5njaka, ali i samo odredilo mnoge specifidne prepoznatljivosti Bosne i Hercegovine. To je doprin.ijelo i opstanku njenog autohtonog stanovniBtva spram stalno prisutnih apetita susjeda za pro3irenjem svojih drZava na radun Bosne i Hercegovine. Bogumilstvo kao svojevrsni kontrapunkt, kako ga definira Miroslav I(rLeLal, inade nedovoljno istraZeno kao kulturni i vjerski fenomen, se i fizidki i duhovno tro3ilo kroz iskorjenjivanje, krsta5ke pohode usmjerene protiv njega kao anatemisane hereze, kroz kolebljivost srednjovjekovnih bosanskih vladara i njihove unutarnje razjedinjenosti. Prijetila je neminovnost da se kao i druga heretidka udenja jednostavno utopi ili, u najboljem sludaju, da postane jedno od crkvenih redova Rima ili Carigrada. To "drugo" i razlilito, koliko god bilo razlogom unutarnjih sukoba u Bosni, istovremeno je bilo, kroz cijelo vrijeme trajanja bosanske drLave, i uvjet njenog opstanka. U odnosu na pravoslavlje i katolidanstvo, bogumilsfvo se pojavljuje kao onaj presudni tas na vagi koji daje prevagu poznatoj bosanskoj toleranciji, stiliziranoj kao trolist bosanskog ljiljana, simbola srednjovj ekovne bosarske drLav e.
I
Miroslav KrleZa: O religiji, Oslobodenje, Mladost, Salajevo 1982. (o bogumilima 87I 2 I ,ntr,) Mirqslav KrleZa istide: "kao malo tko, bogumili su jedini kontrapunkt usred turr{er}e da ae
t2
tlvijc ili viSe rnelodrja tako ukomponiraju i poveZu da skladno zwde.
Bosna, islam - BoSnjaci
U takvoj situaciji
se pojavljuje islam kao "tre6i" uspostavljaju6i javlja i kao istinski spasilac i Bosne i Bo5njaka. Sa svoravnoteZu 6ime se jom univerzalnom tolerancijom spram drugog vjerskog pogleda, islam u srednjovjekovnoj Bosni postaje dvrst kohezioni elemenat unutamjeg spajanja razhlitosti. To omoguiava nesmetan i za5tiien rad i djelovanje bosanskih franjevaca i pravoslavnih sve5tenika, za5titu njihove imovine kao onih koji se u islamskoj doktrini nazivajr "sljedbenicima Knjige" Sto je realizacija islamskog izvomog stava da de radi se o neprekinutom kontinuitefu Objave kao najviSeg stepena milosti Boga prema ljudima.z
Islam svoje dalekoseZne i vanvremenske poruke iz Posljednje BoZije Objave ljudima prenosi i ukorjenjuje u pojedince i narode koji su prijemdivi da ih primaju i prenose, ali i upraZnjavaju u praktidnom Zivotu (univerzalnoqt principa dobra, odgovomost spram sebe i drugih, priznavanje savr5ene uredenosti svjetova i kontrolu ponaianja, principa samilosti i solidarnosti, otvorenost ka spoznaji i udenju). To su istinske izvome poruke islama, koje desto bivaju propagandistidki potiskivane od strane protivnika islama, odnosno bivaju dogmatski izokretane od strane onih koji su uzimali sebi za pravo da okamenjuju te poruke i koriste ih za prikrivanje svog, u su5tini, neislamskog nadina Zivljenja. I tu se nalazi svojevrsna feti5izacija islama u dvosmjernom toku koja je prisuhra joS od vremena Objave (VII stoljede po gregorijanskom kalendaru na5e ere). U izvornom islamskom poimanju, i jedna i druga struja samo sebi pravi Stetu, a ideja izvorne poruke islama irna uvijek nezadfiivi podsticaj preno5enja i Sirenja i onda kada se to sprjedava svim sredstvima i od'strane vladajuiih politidkih ideologija i u islamskom i cijelom drugom svijetu. Islamska poruka putem Osmanlija, i prije njihovog osvajanja Bosne, dolazi i do dobrih Bo5njana ili dobrih Bo5njaka, kao se desto u dubrovadkim arhivima govori o stanovnicima srednjovjekovne Bosne.
z
Osmanlijsko carstvoje bilo zasnovano na pravu svakog pojedinca da podlijeZejednom op6em principu, a to je podani5tvo jednoj drZavi. U islamskoj drZavi (darulislam) primjenjuje se islamsko pravo. I nemuslimani i stranci su grailani islamske drZave i u Osmanskom Carstvu nemuslimani su bili zimije i ako pladaju porez(dliziju) oni od islamske drZave imaju garancije za njihov Zivot, imetak i slobodu vjere. Organizacijaprema vjeri naroda je bila u miletu dime su se povezali svi koji su Zivjeli u Carstvujedne vjere. U prvi mah to je za pravoslavce bio narod grdkg vjere (svi pravoslavni Grci, Srbi, Bugari, Rumuni itd.). Vjerski poglavari su se nalazili na delu svoga mileta i bili su pravni i vjerski zastupnici svoje zajednice. Sire vidjeti u Historija Osmanske drZave i civlizacije, Orjentalni institut, Sarajevo 2004. str. 571 - 583. 13
Bosna, islam - Boinjaci
1.1. Islam je Zivot sflm
oodobri"
pokazuje da je ta prijemdivobt prema univerzalnim pricipima dobra bila izraLena i kod starinaca zemlje Bosne, dak i kada se taj izraz "dobri" povezuje sa srednjovjekormim izrazomkoji je, u tadasnjem historijsko- kulturoloSkom jezidkom izraLavanju, izmedu ostalog, oznadavao i "pouzdanog svjedoka". To govore i njihova umjetnidka djela koja su, kako kaZe Miroslav KrleZa "vedre slike o Zivotu, gdje je sve skladno - uznemireni ritam pojava i stvari, ornamentika ljudskih likova, leoparda, konja i faune". Ta okrenutost ka krugu, suncu, svjetlosti, ie okrenutost Vjednom i Jedinom, lto je izraleno i u porukama sa ste6aka, simbolima univerzalnosti. To oznalavau kontinuitetu izraZenu disidentsku crlu pobune protiv Sablona, protiv uokvirivanja ljudske misli u dogme i vjerovanje u kumire ilaLna boZanstva. u takvoj situaciji pojava islama i sinkretizma civirizaclja koje on sobom nosi, sa bastinom i bljestavilom misli Bagdada i Kordobe, je baklja koja osvjetljava i najskrivenije ele-
ovaj prefiks
u
skladu sa ovakvim poimanjem, era islama se moze posmatrati historijski od prvog dovjeka, oclnosno od utvrdenog principa stvaranja. Islam, posmatran samo kroz formu i obred, i jeste samo jedna od "monoteistidkih religija", ali posmatran kroz svoju sustinu i razloge objave predstavlja uputu o standardima ponasanja, da se izrazimo figur4tivno, jer dovjeka prizemljuje nazemlju kao planet na kojem dovjek ima ulogu odgovornog namjesnika.
I sdm Kur'an eksplicitno nagovjestava da ie negacija Boga i njegove apsulutne nadredenosti nad svemu stvorenom biti prisutna sve do krajasvi-
jeta, bilo odpojedinaca i ditavih skupina ljudi, pa i naroda. uzalud se trose pera brojnih naudnika i mislilaca u dokazivanju ili opowgavanju ovog os-
novnog razilalenla meclu ljudima. cijela historija dovjedanstva je samo dokaz togjasnog stava. covjekovo znanjeje ogranideno i stalno podloZno preispitivanju i dopunjavanju i nikada sveobuhvatno da zahvati sve seg-
mente takve uzvi5ene duhovnosti.
mente. Najbolji primjer je sawemeni razvoj kojeg i pored visokih tehnologija informatidkog doba prati zagadivanje dovjekove okoline, glad i siromaitvo velikih skupina ljudi i opravdanih prijetnji da bi savremeni razvoj npr. atomske fizike ili genetskog inZenjeringa mogao, a da to dovjek i ne Leli,proizvesti i elemente za unistenje svijeta. upozorenja najvisih
NuZno je naglasiti jo5 jednu teztt, a koja se takoder zaobilazi u promi5ljanju kulturno-povijesne zbilje Bo5njaka, jer je ne uvazava nadin biljeZenja ljudskih historija (koje upravo zato i jesu samo rjudske), a to je da je na primjeru Bosne i Bosnjaka vidljiv, skoro pa odigledan, kontinuitet
BoZije Objave ljudima. Islam, kao posljednj a Bolija Objava u svom izvomom poimanju, istide kontinuitet objave kao jedini fajni znak ljudske povijesti. Imajuii u vidu ljudske intervencije u sve prethodne tzv. monoteistidke religije, onda je jasno da je islam bio najprijemdiviji u onim sredinama gdje su se iz raznih historijskih, pa i geografskih razloga, zadrlala pribliho izxoma udenja objave upuiene i putem Isusa (u Kur'anu se taj BoZiji poslanik imenuje kao 'isd-a a.s.), pa i Mojsija (u Kur,anu se taj BoZiji poslanik imenuje kao Mflsd-a a.s.). Deplasiranom se, u takvoj vizuri, dini rasprava o tome da li su obredi bogumila ili katara ili albigeneza, bili slidni islamskim i prije dolaska islama. Jednostavno, radi se o kontinuitetu BoZije milosti ljudima i sa islamom kao "usavrsenom vjerom,, koja naglasava dadetaj kontinuitetbitizadrhansve do nestanka ovog naseg svijeta (religijskiizraz u svim monoreistidkim vjerama je Smak svijeta).:
:
14
o kontinuitetu poslanidke misije na Zemlji, kao jedinom realnom kontinuitetu, po kojem prepoznajemo i napredak i hod vremena i kontinuitet epohalnih promjena dovjedanstva, zanimljivo miSljenje iznosi Re5id Hafizovi6: ,,Rijed je o tipidnoj horizontali boZanske Objave, dije duhovne jeke se razlijeZu na stranicama Prirode po istom ritmu kako se razlijezu na stranicama svete Knjige. Povdesni obzir kontinuiteta objave, najzad, slijedi horizontalni ritam objavljenih knjiga i najjasnije se pokazuje u svjetopovijesnom nizuposlanidkih listova odAdama, a.s., do Muhammada, a.s. Taj pravolinijski ritamje postupan
i uretlenje tog ilivota
svjetskih umova u svojim katastrofidnim opisima kao da su presl-ikani opisi smaka svijeta kako u Kur'anu, tako i u Bibliji i svetim knjigama svih naroda. o stanju duse i duhovnog zdravlja sadasnjih stanovnika zemrje ne treba ni raspravljati.
.
Stereotipna je predstava o islamu kao ..magijskoj kulturi,, koju je Hollywood sa svojim filmskim projektima prolirio na hareme, fakire, gole plesadice, divlje ratnike, teroriste, ubice i pljadkase. Naravno, i Hollywood je proizvod stanja jednog duha, a 1 l. septemb ar 200r. godine i teroristidki napadi u New Yorku i washingtonu D.c. kao i "antiteroristidki rat", koji je zapodeo nakon tog granidnog datuma, su doveli do vladajuiih predrasuda i sterotipa koji se vi5e "ne mogu" sprijediti. Frencis Fukuyama je i znadenjskije sasvim saobraZen rirjedi boZanskog 5r$evuvrv glasonoSe na kojegje snaga boZan ske poruke u datom svetopovijesnom razdoblju upravljena...Resid Hiirzovid] o nade-
lima islamske vjere, Bemust, zenica 1996. sh. 165. u tome smislu moZe se posmatrati da svaki od nas utjelovljuje nesto od dovjedanstva, svaka pojedina&ra svjesnost sadrZi nesto BoZije pa se tako nalazi obiljeZena ivojstvom koji je dini svetom i nepowedivorn za druge. u tome jeste cijeli individuafizarn; i to.le ono Sto ga dini nuZno doktrinom." (citirano prema Rusmir Mahmut6ehaji6: Bosanski odgovor, Deureux, Zagreb, 2002.)
i stav Emile Durkheima: ,,Buduii
15
Bosna, islam - Boinjaci
Bosna, islam - BoSnjaci
ranije sa pobjedom liberarne demokratije kao vladajuieg modela civilizacije vei nagovijestio i "kraj historije", a Peter Hungtinton je najavio "Sukob civilizacija" u istoimenom djelu 1993. godine. Rusmir Mahmutdehajid (e iz analize odnosa Zapada prema islamu izvtfi zakljudak da je liberarna demokratija (zasnovana na kr5ianstw i judejstvu kao svojim o'drugom" i da je to ideoloSkim podlogama) netolerantna prema bilo kojem "drugo" smetnja koju treba odstraniti. To drugo se, nakon sloma komurizma, uglavnom poistovje6uje sa islamom. Ove stereotipne predstave su renfltat kako negiranja islama, tako i krojenja historije po modelu vladaju(,egZapadnog civilizacijskog kruga i imaju obrise "mesijanskog ewopecenfizma" zapoletogkroz krsta5ke ratove pokrenute upravo protiv islama. Muslimani Spanije, pa i Balkana ,madapripadaju evropskom tlu, uvi-
jek su smatrani "drugim" i prema njima se provodila politika etnidkog di56enja. Sudbinu "drugih" su dijelili sa "Indijancima" u Americi, narodima Maja i Asteka, Jevreja kroz njihovu historiju. MoZda je ilustrativan podatak
da
je kardinal Cineros 1492. godine naredio da
se u Granadi spale
sve knjige iz islamske Spanije, a 70 godina kasnije biskup Diego de Landa
6e narediti u Jukatanu na ogromnoj lomadi spaljivanje knjiga
i rukopisa
Maja.+ Da li je historijska koincidencija datuma i u dinjenici da je tadno pola milenija nakon Granade spaljena pod falistidkim granatama i sarajevska Vijednica i stradali rukopisi Orijentalnog instituta? Takvo ne5to se ved dogodilo u historiji Sarajeva i Bosne!
U svom pohodu 1697. godine habsbur5ki princ Eugen Savojski, u oktobru i novembru te godine, ie u potpunosti da uni5ti i spali Sarajevos. U toj paljevini kao da je paljena i historija dolaska Osmanlija, ali i prethodnog perioda iz bosanske historije. Naime, stradali su, nema sumnje, nebrojeni originalni dokumenti i poni5teni brojni historijski tragovi. U Andaluziji islamskog perioda cijelo stanovni5tvo je bilo opismenjeno, dok je u Ewopi toga doba pismenost bila privilegija samo ogranidenog broja ljudi iz uglavnom crkvenih krugova. Primjera radi: u zlahrom periodu islamske civilizacije, od 700, do 1200. godine, islamski ummejski vladar Hakem raspolagao je sa knjiZnicom od 400 hiljada svezaka, a dak 400 godina kasnije francuski kralj Karlo Y zvani "udeni"6 mogao se pohvaliti sa tek hiljadu knjiga. El - Azizovabiblioteka u Kairu je brojala oko
a Roger Garaudi: Dijalog izmedu kultura, Kabes broj 19 , Mostar, 1997. str. 30 i 3l s Vidjeti Sire - dr Fadil Ademovid: Princ paliku6a u Sarajelu, Civis , Sarajevo, 1997. 6 Podaci tzeti iz knjige: Akbar S. Ahmed: Zivi islam- od Samarkanda do Stomoveja, Preporod, Sarajevo, I 996. 16
milion i Seststotina hiljada knjiga, od dega je samo iz matematike 6.500 i preko 1.800 iz filozofije. Sto se tide biblioteke u Buhari, pi5eAvicena, tu su se mogle naii knjige i rukopisi kojih nigdje u svijetu nema. U islamskim gradovima Kordobi, Toledu i Sevilji su se Skolovali pripadnici svih vjera, jer su to bili jedini univerziteti u svijetu. U XI stoljeiu Bagdad je imao dva miliona stanovnika i u wijeme halife Haruna-el Ra5ida bio je primjer najvedih dometa tolerancije i kulture. U tom i takvom Bagdadu uporedo sa hiljadama veleljepnih dLamija bilo je i mno5tvo kr56anskih crkvi, te vi5e stotina sinagoga i zoroastrovilr hramova. Univerzitet'Nizamija" je osnovan u Bagdadu 1065. godine, a "Karavijun" u Fesu, Maroko, jo5 ranije - 860. godine i Sto je joS zanimljivije - kao zadudLbinadviju muslimanki. Da li onda treba da nas, sa ove vremenske distance, dudi podatak iz vizantijskih spisa da se jedan lokalni vizantijski vladar dudi da pobjednik, koji je "barbarin," u uvjetima primirja koje je diktirao tom vladaru, posebno nagla5ava pravo na kupovinu grdkih rukopisa? Taj "barbarin" je bio Arapin - musliman. Nepuno stoljeie poslije smrti Muhammeda a.s. islamsko carstvo se prostiralo od Pirineja naZapa&t do Kine na istoku. Izvorni islam propagira stav da u vjeri nema prisile i to je eksplicitan stav u sveukupnoj historiji islama. Odrlavanje komlijskih veza i tolerancija spram drugih svjetonazoraje takocler izridit stav, a tu su i isticanje zajednidkog porijekla i pripadanje ljudskoj zajednici, jedinstvenom svijetu za sobe, te insistiranje na kontinutetu Objave, Sto daje i osnovna obiljeZja umme (sljedbenika Kur'ana) i utvrcluje nepromjenjljiva pravila njenog pona5anja. U ovom radu se istide i veliki doprinos kojeg je upravo pojava Objave islama dala ljud-
skom rodu, pa se moZe slobodno re6i daje to bila povijesna prekretnica i renesansa, odnosno doba prosvjetiteljstva i Sirokograzmahau razvoju nauke i tehnike. podetka novog doba pozratog kao humanizam
DrZeii se prvog stava Objave:"Udi u ime Gospodara!" (Kur'an, sura XCIX, 1)z poslanik Muhammed (uz njegovo ime ide i oznaka a.s. Sto je skraienica od izraza "alejhi selam" * Sto u prevodu sa arapskog jezika znadi "neka je mir i spas na njega", a I uz imena svih drugih poslanika ide taj dodatak ) istide daje "nauka izgubljeno blago muslimana i trebaju je uzeti gdje god je nadu".
7
Kur'an, XCIX, l- Rimski broj ozradava broj sure (tematske cjeline, kakvih ima ukupno 114 u Kur'anu, a drugi broj oznadava broj ajeta, znaka, redenice, dijela sure koji su arapskim brojevima numerirani i u originalu i u prijevodimaznaletlanarazne jezike svijeta). U ovoj knjizije koriSten prijevod znadenlan4 bosanskijezik (prevod: Besim Korkut) - nedefinirana godina izdanja. U daljem tekstu 6e u zagradi biti samo oznaden broj sure i ajeta. 17
r Bosna,' islam
Bosna, islam - BoSnjaci
U to vrijeme je autentidnost Poruke zrallla snagom istinske okrenutosti vjeri i principima koje ona postavlja, a pona5anje muslimana je bilo uskladeno sa tim principima, Sto je dovelo do procvata i nauke i tehnike. I sada5nja zapadna civllizaclja ima veliki dug prema tom razdoblju. U savremenoj historiografiji taj se period jednostavno preskade, a, Sto je jo5 Zalosnije, ni savremeni muslimani iz tog perioda ne izvlade dovoljno pravih i djelotvomih pouka.
U pukom oponaSanju (nekritidkom) Zapada gube se autentidne vrijednosti islamskog poimanja zbilje, Sto je jo5 uvijek neistraZeno polje, bez obzirana brojne pokuiaje promi5ljanja, a to je za kultumo-povijesnu zbilju cijelog dovjedanstva neizmjerun gubitak. S druge strane, pod firmom odbrane islama, ditave skupine u5andene u dogmatske Skole i pravce, kao
ili
- Boinjaci
u svakom vremenu, pa dak i u wijeme najZe5deg dogmatiziranja islamske misli. Husein Eozo navodi djeh Satibije iz 1388. godine, Ibni Temije iz 1327. godine, Ibnul Kajjima Dlevzlje iz 1350. godine, a medu savremenicima DZemaluddina el-Afganij a, S ej ha Muhammeda Abduhu, Re5ida
Rida, Abdurrahmana el-Kewakibija, Sejha Meragija, Sejha Seltuta i drugih. To je gotovo potvrdena zakonitost vezana za vanvremensko isijavanje poruke islamske civilizacije, koja neovisno od sljedbenika, nalazi izvore novih podsticajanarazliditim stranama svijeta koji odraZavaju svjeZinu izvorne poruke. Zato islam i nije eksluzivno pravo samo jednog naroda, jer samo jednom narodu i nije upu6en. Dakle, ne postoji dekadencija islama, nego postoji dekadentnost u primjeni njegovih postulata i njihovog ditanja i razumijevanja u konkretnim vremenima.
amerikanizaciji muslirnana razvijaju
U vrijeme podetka dekadencije primjene najavljene padom musli-
teokratsko druStvo u kojem se i nauka proglaiava zasatanizaciju i time se
manske Spanije i ruSenjem Bagdada, islam svojom unutarnjom snagom ,rlazinadruga vrata Evrope nadirudi sa Osmanlijama na Balkansko poluostrvo i zaustavljaju6i se tek kod Beda. Tu se Bo5njaci pojavljuju kao prijemdiv materijal koji kroz "bo5njadki genij"l0 podinju ba5tiniti i islamsku civilizaciju kao nuZnost svoje i fizidke i duhovne opstojnosti' Susretanja Bo5njaka sa islamom su nesumnjivo bila i mnogo ranije od granidnog datuma 1463. godine, kada je Bosna do5la pod vlast Osmanlijskog carstva.
otpor prema europeizaciji sprjedava nj en razmah.8
Time muslimani i sdmi doprinose stvaranju lo5e slike i stereotipne predstave i time i odbojnog stava spram islamb. Dinastidke diktature, nepismenost, siroma5tvo velikog broja muslimana u svijetu, medusobni sukobi i krvavi ratovi i teroristidki napadi, previranja izmedu okamenjivanja Tradicije i poku5aji njenog tumadenja u svakom pojedinadnom vremenu su odlika razjedinjenog ummeta na podetku XXI stoljeda. Bez stvarnog uticaja u svjetskoj politici, mada u ukupnom stanovniStr,u Zemlje participiraju sa preko jednom Sestinom stanovni5tva, sa velikim demografskim potencijalima, muslimani poku5avaju da nadu svoje mjesto. To je pra6eno krvavim posljedicama, nedostatkom zvanidne i prihvatljive strategije i to desto dovodi do odajnidkih poteza u traganju za izgubljenim pobjednidkim identitetom. Aktuelno stanje u islamskom svijetu je ipak, na svu sredu, takvo da je daleko od kritidne 1918. godine kada nijedna islamska drLavanije bila nezavisna, a unutarnja snaga islama omogudava da se i u stanju evidentne dekadencije islam ipak - Siri. Preporoditeljski duh koji se lroz cijelu historiju islama prepoznaje, po rijedima jednog od istinskih boraca za islamski preporod- Boinjaka Huseina Dozee, vidljiv je kako Murad Hofman: Islam kao altemativa, Bemust, Sarajevo, 1996., vidjeti dio "Religija i nauka" str. 59-73. Husein Eozo: Prepreke na ptttu islamske da'we, Takvim za 1997. godinu, Rijaset islamske zajednice, Sarajevo, 1996., str. 213. Husein Dozo (1912- 1982.) je markantna figura islamskog preporoditeljskog talasa u BiH u XX stolje6u. O modernim obnoviteljskim nagovje5tajima i dilemama uloge muslimana i tre6em mileni;ju inspirativna studija Murad Wilfried Hofmann: Islam 2000, El- Kalem, Sarajevo, 2003., posebno poglavlje ,,lslam i Zapad: drugo sudeljavanje" str. 37- 53. 18
paLnjaposvedujejoijednom fenomenu, a toje da kojim sludajem nije doSlo do prihvatanja islama i njegovog dolaska na ovo podrudje, Bosna bi nestala u razjedinjenosti svojih vladara i apetita susjeda. Dakle, vladajuie teorije koje su nastale na osnovu rimskih (vatikanskih) izvora o tome daje jedno staro kraljevstvo "Saptom palo" je i pranje vlastite savjesti, jer su vapaji za pomoi Bosni, upuieni iz Bosne, ostali samo na moralnoj podr5ci. Istovremeno, Osmanlije su dugo vremena ranije do5li u Bosnu i sinkretizacija kultura je vidljiva i na nadgrobnim spomenicima iz Rogatice, gdje se uz bogumilske simbole poj avljuju i muslimanska obiljeZja. Kroz rad
se posebna
U svom radu nagla5avam jedan elemenat, takoder nedovoljno isrraien, ako se izuzme Hi5am Dlaittt koji ukazuje na njega, da se islam Gradanska Bosna, DOO "Ritam" Tuzla' 1996. oblik neke nove balkanske mitomanije, nego kao alegorijski opis stanja duha koji i u nekim najtezim sudbinskim situacijama nalaziizlaz. O,,kolektiwom geniju" vidjeti i zanimljilu studiju James Surowiecki: Mudrost masa, Profil intemati onal, Zagreb, 2007 . HiSam DZait: Ewopa i islam, Starje5instvo lZRiH, Sarajevo, 1989.
to Izraz kojeg koristi dr Esad
Zgodit
str. 140. U ovome radu se taj izraz uzima ne kao
tt
19
T Bosna, islam - Bo5njaci
Bosna, islam - BoSnjaci u jednoj povijesnoj misiji objedinjavanja kultura, odnosno baitinjenja dometa kulture i Mesopotamije, Babilona, Persije, Egipta, Kine, Indije, stare Grdke, dime u ljudsko povijesno pamienje vraia te kulture i na njihovim osnovama omoguiava dalji prodor ljudskog znanja. To je elemenat koji se (namjemo) zaobilazi i koji i kod neprijatelja islama, ali i
pojavljuje
kod dogmatske struje u samom islamu biva zanemaren. Da li treba posebno nagla5avati dinjenicu koju istide Akbar S. Ahmed da je povezivanje svjetova i pribliZavanje ideji dovjedanstva vidljivo na svakom koraku i kroz Livot istaknutih pojedinca iz historije islama. Tako je Ibn Haldun, otac sociologije, Zivio i radio u Sjevernoj Africi i Spaniji, a umro u Kairu. Na kraju osmog stolje6a izgledalo je da islam postaje cjelokupna ljudska zajednica: Arapi su se iskrcali u Spaniji, osvojili Sind na rijeci Indus, osvojili historijsku tvrdavu Darbent koja je bila kljud za vrata Kavkaza. Pred najezdom Mongola izgledalo je da ie sa ruSenjem Abasidskog carstva i Bagdada nestati islama, ali onda se dogodio preokret i Mongoli primaju islam. Oni su islamu udahnuli novu svjeZinu i poruku islama ponijeli sa sobom u srce Rusije i nazad sa sobom u Kinu.
Dva stolje6a nakon pada Bagdada, Mehmed el Fatih je osvojio Konstantinopolj, drevno sredi5te hri5ianswa i srce Svetog Rima. U iduiem stolje6u Babarje osvojio Delhi i uspostavio islamsko Mogulsko carstvo u Indiji.
lza
koji znadi gubitak podsticajne energije izazvanog nedosljednostima u primjeni osnovnih principa koji islam stavljaju iznad pada,
puke religije , dolazi na drugim mjestima na planeti Zemlji do bujanja is-
lama
koji nalazi pritajenu energiju u
skupinama drugih naroda. To dokazuje i tezu da islam nije eksluzivni arapski model, te da u sebi sadrZi ideju dovjedanstva, Sto takoder dokazuje i prapodetni princip BoZije Objave, kao bitni povijesni kontinuitet dovjekovog bitisary'a naZemlji. Prema podacima Organizacije islamske konferencije (OIC-a) u svijetu je na podetku XXI stoljeda bilo milijardui290 miliona muslimana. Uprkos krsta5kim ratovima i stalnoj teZnji da se podstidu unutarislamski ratovi, kao i velikog broja medudrZavnih i frakcijskih borbi, te borbi za vlast unutar samih islamskih druStava, na podetku XXI stoljeda je
je islam prisutan na svim naseljenim mjestima zemaljske kugle i da ne postoje geografske, ali ni civilizacijske granice koje bi oznadile katastrofidnost "sukoba civilizacija". Prije bi se moglo govoriti o ,,sukobu fundamentalizama," Sto ispravno primjeiuje u naslor,u svoje kn-
jasno u svijetu
20
da
jige TariqAli. Pored religijskih fundamentalizama sve se de56e govori i o sekularnom fundamentalizmu. Sukobi ta dva fundamentalizma obiljeLav aju savremeno doba.
I
2
Upravo zahvaljujuii vanvremenskoj dimenziji poruke koja se stalno isijava u svom samostalnom kontinuitetu,pronalazeli onu zatomljenu kulturno-povijesnu energiju, koja u su5tini znadi progresivni napredak ljudske civilizacije, islam opstaje i Siri se. Ideolo5ki predloZak on ima u svim zajednicama ljudi kroz prisutne univerzalne etidke vrijednosti (zadrlane u tim narodima kao dio po wemenskom redoslijedu ranijih, opet, BoZijih Objava). Zar onda treba da dudi prijelaz (mnogi kaZu umjesto "pnjelaz" - "powatak") u islam vrhunskih svjetskih naudnika, sportista, m:uziEara, knjiZevnika, pa i astronauta i istraiivada raznlh profila? Bez ikakve ideologije, to je povratak ideji ljudske zajednice kao cjeline. I sa tako globaliziraju6im pristupom islam je realno jedina alternativa kapitalistidkoj ("liberalnoj") globalizaciji kao osnovnoill trendu podetka tredeg milenija.
1.2. Kako
se
ljudi mogu (konaino) pronadi kao jedinstvena
zajednica?
iinjenica je da danas preko pedeset (drZavotvornih) nacija u svijetu ba5tini cjeloviti kulturno-povijesni trag islama, kao bitan faktor samobitnosti svoga nacionalnog biia, samo potwduje teoriju da se i u islamu dovjedanstvo moZe nadi oslobodeno svih otudenih ideoloSkih zastranjivanja i tz Tariq Ali: The Clash of Fundamentalisms: Crusades, Jihads and Modemity, Verso, London 2003.
"U tipologiji fundamentalizama susredemo se i sa sekularnim fundarnentalizmom. Potonji brani temelje svjetovnosti na manosti i razumu postavljene, te promidu odvajanje religije u privatnu sferu dru5tva i privatnost svakoga pojedinca. Taj sekulami fundamentalizam, pretvoren u svjetovnu religiju, izaziva svekolike religijske fundamentalizme. Dogarlanja na globalnoj razini imajuobrise >globalnogarata<< dvaju fundamentalizama koji bi svaki na svoj nadin htio afirmirati vlastitu istinu. Sekularizam kao dijete novovjekovlja spada, dakle, u naprednjadku sastavnicu ili u kontekst refleksivne modemizacije, ali ta ista naprednjadka sastavnica i u liberalizmu kao ideologiji potpore sekularizmu vodi zastranama i iskljudivosti. " An
Bosna, islam - BoSnjaci
pribliZavanj e odgovomoj i obj edinjenoj zajednici. Problemi savremenog dovjedanstva se ne mogu posmatrati izdvojeno, ni po nacionalnom ni po drZavnom principu, jer su oslobodeni atomi iz iernobila, da samo pomenemo jedan sludaj, pokazali da nekontrolirano i neodgovorno kori5ienje nauke, ne poznaju granice i daje sa neodgovorno5du najednom mjestu ugroZena cijela ljudska zajednica. To se u ekologiji pojavljuje kao primami zadatak spoznaje. Tako je i agresija na BiH shva6ena, sa izvjesnim zaka5njenjem, kao opasnost zamk u Sirem regionu. Ove uvodne napomene su neophodne da bi se shvatilo da je tlazak Bo5njaka u kulturno-povijesni krug islama bio jedan normalan proces koji je sa dinom forrnalnog prelaska (ili potvrctivanja ved ranijoj pripadnosti) "bir ugurden" kod Jajca, ali i na drugim mjestima u srednjovjekovnoj
bosanskoj drlavi, po svojim izvori5nim vrijednostima sa "prologom na nebu'., bio i svojevrsna pripremazadogadaje koji 6e se u bududnosti (pola milenija poslije) odigrpti upravo na ovom prostoru. Osobitost Boinjaka se odrZala upravo u islamu, a b ez te osobitos ti i baitinj enj a kulturno-povijesnih elemenata Bosne i njihovog razvojakroz stoljeda, odito je ne bi bilo ni kasnije Bosne, a Bo5njaci bi se vremenom jednostavno stopili (ili i fizidki ,,istopili") kroz asimilatorska nastojanja netolerantnih susjeda Bosne. Hercegovina je na pragu XXI stoljeia postala paradigma preispitivanja humanistidkih vrij ednosti dovj edanstva u cj elini, probni kamen propitivanja humanistidkih i antifa5istidkih dometa dovjedanstva, probni kamen budenja zajednice muslimana (izvorne umme) u svijetu. Skloni srno tvrdnji koju dokazujemo kroz ovaj rad, da je to prilagodavanje vremenu i vladaju6im modalitetima i odnosu univerzalne ideje ljudske zajednice i vladajuieg oblika organiziranja nacije i nacionalnih drZava, upravo izraleno i na primjeru BiH i Bo5njaka. Bosna
i
Zato je pitanje nacionalnog odredenja Bo5njaka i snaZno afirmiranje
ideje bo5njaitva proizvod i nametnutog sukoba, agresije i powatka povijesnog pamienja izral,enog kroz snaZni otpor agresiji, ali i pragmatidno provodenje univerzalne ideje dovjedanstva i borbe za goli opstanak. Sa takvim iskuSenjem Bo5njaci su u svojoj historiji prvi put suodeni i njihov odgovor je i proistekao na praktidnoj ravni: Da se kroz borbu reafirmira ono Sto je su5tina bo5njadkog genija koji se odrLava kroz historiju na prepoznatljiv i osoben nadin. Na pojavnoj ravni agresije to se odraZavalo dra#idno kroz uni5tenje svih kulturno-povijesnih tragova Bo5njaka, sve do poku5aja i njihovog fizidkog uni5tenja kao naroda i definitivno potiranj e povij esno-kulturnih po sebnost i i znakov a identifi kacij e. 22
Bosna, islam
- Bo5njaci
Sama dinjenica da su dosada5nje historije Bosne i Hercegovine pisane uglavnom izvan Bosne i Hercegovine, dovoljno govori sama po sebi. U tipiziranim enciklopedijama period Osmanlijske vladavine u Bosni i Hercegovini je tretiran kao period mradnjastva i totalne dekadencije. Medutim, priljeZnost u unistavanju tragova te kulture dovoljno govori da su ideolozi velikodrZavnih projekata u kontinuitetu itekako znali dauzeti (nasilno ili asimilacijom) Bosnjacima islamsku komponentu, znadi jednostarrno pre6i i granidni prag na putu njihovog potpunog uni5tenja. Socijalizam je u svom podetnom zamahu kao revolucionama komunistidka ideologija stavio sebi za cilj ukidanje vjere, odnosno religije, a pokazuje se, ne samo na primjeru Bosne i Hercegovine' nego i drugih biv5ih socijalistidkih drLava, da se u toj svojoj odrednici potvr
pripadnosti vjeri odituje obrednim karakteristikama i formalnim prisustvom, dotle iskorjenj ivanj e islama predstavlja obezlidavanje dovjeka koji vjeruje i kao krajnji rezritatima potpuni nedostatak identifikacijskih karakteristika. Vjera u Boga se pojavljuje kao jedan od bitnih elemenata koji najdublje i najtrajnije prodire u kulturno biie i pojedinca i zajednice i zato se, u najlirem smislu, rijed islam moZe identificirati i sa pojmovnim znadenj em rij edi kultura. Naravno, pod razumijevanjem rijedi ,,islam" se podtazutnijeva stvaraladki princip njegovanja pojedinca i zajednice (umme) ili, kako to kal,e akademik Muhamed Filipovi6, "Islam shvatam kao topos, utemeljenje jedne tradicije u kojoj ja svoje bi6e razumijem i ukljudujem u se. Ko iskljuduje tu toponomidnu dimenziju islama, mene iskljuduje. Ja ne mogu biti dovjek na opii nadin." Akademik Filipovid istide i sljedede: ,,Islam nije ni u najmanjoj mjeri izmijenio nas izvorni identitet, kao sto to nije
udinio ni sa jednim narodom koji ga je prihvatio, te su Perzijanci ostali isti kao i ranije, kao sto su to ostali i seldZudki Turci ili bilo koji drugi narod koji je prihvatio islam, ali ga je obogatio i osnaZio implicitni multilateralizam koji je u islamu i njegovoj toleranciji prema drugim vjerama i drugadijim ljudima uopde, na5ao snaZnu potpos."l3
Ftttp-"e ld..titet Bo3njaka, http://www.rijaset.netimuallim/muallim " M"h.t""d %20br%205151-57.pdf. (posjeta 10.09.2006.). O znadaju islama u formiranju identiteta bosanskih Muslimana je pisala i Cornelia Sorabji: Muslim Identity and Islamic Faith in Socialist Sarajevo (doktorska tezana Univerzitetu u Cambridge, 1989.) cit. prema Tone Bringa: Biti musliman na boseurski nadin, Dani, Sarajevo, 1997., dijelovi ,,Muslimanski Europljani" i ,,Jugoslaven" i Musliman str. l8- 23.
23
Bosna, islam - BoSniaci
Bosna, islam - BoSnjaci
To dwsto utemeljenje u biiu muslimana cijelog svijeta je pripadnost osobitom pogledu na svijet. Ta posebnost ili to "drugo" na udaru je svih nosilaca netolerancije koji se osje6aju s pravom ugroZeni, jer sa islamom (u njegovom izvornom obliku) nestaje netoleracije, multikultura je ne5to Sto islarn podrazumijeva i podstide i nesebidno tom procesu multikulture, ili istinski veieg broja kultura u pravom smislu te rijedi, daruje svoje produkte podstidudi integrativne procese. Zar i nije multikulturnoj zajednici i biv3e Jugoslavije i Bosne i Hercegovine upravo toj multikultumosti darivano od strane muslimana najvi5e i najnesebidnije,bez ikakvog uvjetovanja? S druge strane, oni su od strane uskogrudog nacionalizma uvijek smatrani tudim elementom i smetnjom svakorn historijskom teritorijal-
nom razgranidenju.
Obrazacje ustanovljen jo5 u islamskoj Spaniji i nije promijenjen ni prilikom formiranja prve jugoslavenske drZave.Tada je na pitanje postavljeno iz hrvatske delegacije Staurdditi sa muslirnanima, srpski predstavnik Stojan Proti6 iznio efikasnu formulu da treba da "se vrate u veru svojih predaka. Oni koji to ne6e trebaju biti posedeni, kako smo to ranije udinili u Srbiji."
Takvim razmiSljanjima se pridruZuju brojni srpski intelektualci, pa i sve5tenici, a o politidarima da i ne govorimo. Tako ie Drago5 Kalaji6 muslimane u biv5oj Jugoslaviji okarakterizirati kao "Kvazi Arapi protiv Evropljana", Jovan Ra5kovid ie govoriti o etnokarakterima: edipovcima i kastratima, Dragan Tanaskovii ie elaborirati pitanja nacije i vjere varirajuii kod muslimana malo i veliko slovo M, a Miroijub Jefti6 ie optuZiti muslimane da "nastojeii osvojiti svet muslimani koriste radanja, gradnju dLamija i pritisak na ne-muslimare." Naravno, sve do najnovijih napada o "bijeloj al - Kaidi" i zlodinima koji su udinjeni u agresiji na BiH protiv Bo5njaka kao "doprinosu civilizaciji" i "preventivnom vizionarskom djelovanju". Da je u takvom pristupu prisutan kontinuitet pokazuje i prisutni animozitet prema svemu Sto je muslimansko, a dLamije i vjerski objekti su na udaru kao simboli i kao osobenost muslimana. Tako u izjavi Mojsij aZelevihpravoslal'nog igumana s podetka XIX stoljeda nalazirno'. "Nove dZamije da se ne grade, a stare da se zabatale." Ili u Njego5evoj izjavi: "Od medeta i turske dZamije napravismo prokletu gomilu, neka stoji za uklin narodu."l4 ra O odnosu SPC u agresiji na BiH i ratovima na prostoru bivie SFRI vidjeti i Milorad Tomani6: Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj, Medijska knjiZara Krug, Beograd, 2001., a o sruienim i o5te6enim muslimanskim vjerskim objektima pogledati Muharem Omerdii: Prilozi izudavanju genocida nad Bo5njacima (1992-1995), Rijaset IZBIH i Kalem,
24
1.3. DZamije-svemirski simboli
i putokazi
Muslimanskazajednicaod samog svog formiranja ima stalnu pohebu zaizgradnjom dZamija. One sa svojom toplom arhitekturom i polukruZnim kubetima i munarama, pretedama svemirskih raketa koje strijeme ka nebu, za sve muslimane svijeta predstavljaju mnogo vi5e od obredno-vjerskih mjesta. One su sjedi5te dLemata, specifidne i islamu svojstvene besklasne zajednice koja i danas predstavlja specifidnu zajednicu koja omogudava ljudsku komunikaciju, ali i razmjenu informacija iz svih domena Livota. DZamija u nekom mjestu, bilo da se radi o eikagu, Nju Delhiju, Istambulu ili kineskom gradu, ali i Fodi i Bijeljini ili Sarajew, simbolizira postojanje muslimana i predstavlja sigurno utodi3te za sve muslimane svijeta.
DZamije su u svom izvomom smislu bile i prvi i najvaZniji objekti udenja, to su bile udionice, sastajali5ta mudrih i preno5enja znanja.Zato se sa velikom silinom agresori na BiH u cijelom trajanju agresije obradunavaju sa dZamijama i mesdZidima. Nestanak dLamljauUZicu, Beogradu, NiSu, nakon takozvanih srpskih ustanaka, oznadio je fizidki nestanak muslimana iz tih mjesta. A dZamije u BiH sa svojom arhitekturom, izborom mjesta za gradnju su jedan od prepoznatljivih simbola Bosne. Saretta
dZamija u Fodi (AladZa), Ferhad - pa5ina dlamija u Banjoj Luci (Ferhadija) su samo neki od najpoznatijih svetih mjesta od preko 1.000 koliko ih je u posljednjoj agresiji na BiH potpuno uni5teno ili o5tedeno. U dugorodnoj projekciji agresije taj din je trebao da uni5ti simbole prepoznavanja identiteta Bo5njaka u tim mjestima.
Logidan je zakljudak koji se izvodi iz takvog odnosa jeste da je prisutna stalna satanizacija Boinjaka, njihovo tretiranje kao niZe civiliziranih ljudi, te da je Bo3njake mogude evropeizirati, ali samo sa susjedima * koji ie biti ili mentori ili duvari - policajci. Drugim rijedima, da bi se i Bo5njaci evropeizirali rnoraju da se ogole iizvana i iznutra, kako bi odi56eni od sebe samih (islama, prije svega) bili spremni da udu u evropSarajevo, 1999.; Ismet Grbo: Ogledalo nasilja: Stradanje sakralnih objekata u BiH 19921996. na prostoru koji kontrotira Armija BiH, SDA-Centrala Sarajevo, Centar za analitiku, dokumentaciju i kornuniciranje sjavno56u, Sarajevo, 1997. O ponaianju spram
vjerskih objekata i grobalja bosanskih muslimana u wijeme Austro - Ugarske u: BoSnjadki memoran
Bosna, islam
-
i nadin pona5anja. Ukoliko neie da ostanu Kvazi Arapi, poturice, a kao takvi ne pristaju nikako vladajudem "evropocentridnom sko odijelo
kalupu". Taj stalni poku5aj tutorstva nad Boinjacima i poku5aji da ih se udalji od njihove vlastitosti, toposa njihovog bi(,a, nailazili su uvijek i na otvorenu i prikrivenu pobunu Bo5njaka.
Na planu kulture Bo5njaci se ne trebaju stidjeti niti svojih susjeda niti Evrope. Tako je Sarajevo dobilo vodovod 378 godina prije Beda i 148 godina prije Londonals. Kroz rad be dokazuje teza da se iza foskule o bosanskom plemsfiu (koje je direktni nastavljad srednjovjekovnog bosanskog plemstva) kao lezihljeboviiima, gotovanima i razvratricima (kakva je predstava, uglavnom, vladala u historiografiji, ali i populamoj literaturi, ukljudujuii i TV serije pred samu agresiju) krije prida o visokim dometima tog plemsfva na svim poljima djelovanja. To plemstvo je uz njegovanje bosanske pismenosti kroz bosandicu ili begovicu, kako se, nerijetko, nazivalo pismo iirilidne glagoljice, naudilo i turski jezik i arapski i perzijski. Ozbiljne naudne studije, podev5i od Safvet bega Ba5agiia, istidu preko 400 Bo5njaka koji su na Osmanlijskom dvoru do5li do visokih poloZaja ili su bili istaknuti mislioci i naudnici.
Njeguju6i bosanski jezik, za kojeg svi poznati strudnjaci iz ove oblasti kaLu daje najljep5i medu slavenskim jezicima, oni su iznjedrili i pismo arebicu. To je takoder jedna disidentska vertikala Bosne i neuni5tivosti boSnjadkog genija koji je bosansku rijed za5titio i arapskim pismom. I to je Stitilo bosansku rijed i od zaborava koji je, dini se, najve6i neprijatelj cijelog ljudskog roda, pa time i Bo5njaka. Boinjaci pi5u i na turskom jeziku, prevode s originala persijske pjesnike, a narodno blago Bosne i BoSnjaka kroz junadke pjesme, balade, sevdalinke, ilahije i kaside duva nepregledno bogatstvo mudrosti, tanahnih osjeianja koja su samo mogla nastati u narodu koji je kroz stoljeda akumulirao i briZljivo duvao mudrost i prefinjenu osjecajnost.
Ti pisani tragovi kulture Bo5njaka nose u sebi islamsku dimenziju, kao vjedno preispitivanje odgovornosti pona3anja, stida kao vrline onih koji imaju odgovomost spram sebe i drugih i koji vjeruju u Stvoritelja i samo se Njega boje. ts Sire vidjeti u knjizi Noel Malcom: Povijest Bosne, Erasmus Gilda, Novo Liber, Dani, Zagreb-Sarajevo, I 995.
26
Bosna, islam
BoSnjaci
- Bo5njaci
Kroz ovu knjigu nagla5eni su samo neki od istaknutih Bo5njaka koji u velikom Osmanlijskom carstvu predstavljaju stvarala5ke gromade' Svi se oni, redom, ne odridu svog zavidaja i bosanskog porijekla i najde56e uz svoje ime dodaju i jasnu pripadnost zemlji Bosni. Pored velikog doprinosa kojeg su ostvarili u oblasti kulture (kao pjesnici, prevodioci, historidari, filozofi, graditelji) BoSnjaci se pojavljuju i kao veliki drZavnici i vojskovode. Bosna s ponosom u realnom i potpunom historijskom osvjetljavanju treba u svojoj historiji zablljeLiti da su u vrijeme vladavanine svojevremeno najveie svjetske drZave i najmo6nije vojne sile - Osmanlijskog carstva, Bo5njaci imali tri velika vezira u Stambolu, devet vezita, deset vezira sa tri tuga, desetine namjesnika, te generala i admirala u osmanlijskoj vojsci. iesto je bo5njadka vojska bila udama pesnica Carstva u ratnim pohodima i odbranama, a to je, naravno, proizvodilo i svoje i dobre i lo5e strane.
Nadolaze6e vrijeme dekadencije, u koje je zapalo Osmanlijsko carstvo i cijeli islamski svijet, te gradanske revolucije u Evropi i proizvoclenje novog svjetskog poretka, kojeg je diktirao nagli prodor tehnidkih inovacija i naudnih otkri6a, za Bosnu i Bo3njake su, takoder, djelovali razarajute. Nacionalno profiliranje u susjednim zemljama i uspostavljanje jakih nacionalnih drZava i monarhija za Bosnu je znadilo pri-
jetnju prekida sa tradicijom, a kao driavajo5 se nije bila profilirala i politidki osamostalila niti bila dovoljno jaka da bi mogla dazatzme mjesto u Carstvu koje se uruSavalo iznutra.
Veliko je pitanje da li je bilo i moguinosti za takvo Sta, imaju6i u vidu da je poslije pokreta, pod vodstvom Husein kapetana Garda5deviia, do5lo do grubog sprjedavanja bilo kakvog autonomnog organiziranja' Svaka neposlu5nost prema Porti je kainjavana drastidno, o demu govore i misije - prvo Dlelalija pa5e, a posebno primijenjene drakonske mjere Omer pa5e Latasa. Tako se podelo kruniti i osipati bosansko plemstvo, a dolazakAustro-Ugarske je taj proces sarno ubrzao. Jedini odgovor koji je mogao biti udinkovit je bilo vlastito samopronalalenje i odbrana samobitnosti kroz apstinenciju prema novoj kulturi.
Zato vrijeme, sredinom XIX stoljeia, pod jakim uticajem iz Hrvatske i Srbije, bosanski pravoslavci i katolici se podinju profilirati nacionalno kao Srbi i Hrvati. Muslimanima Bosne je u tom trenutku (napu5tenih i historijskoj vjetrometini prepuitenih od Osmanlija koji su imali dovoljno i vlastitih problema) preostala vjera i zemlja Bosna kao jedini Evrsti oslonci i elementi identifikacij e. Drleti se te samobitnosti kroz vjeru i tlo, u kul27
Bosna, t-tdtn - BoSnjaci
8osna, islam - Bo5njaci
turnom pogledu se formiraju i kulturne institucije koje zadrLavaju upravu tu osobitost. Tako je protekla bez velikog odjeka i Kalayeva ideja o interkonfesionalnom bo5nja5fi.u, ali i vizionarska aktivnost Mehmed bega Ljubuiaka i Safvet beg BaSagiia sa "Bo5njakom" koja je bila na istom tragu, ali
sa
jakim upori5tem u tradiciji Bosne.
Na kulturnom planu od "Naprednog Muslimana" preko dasopisa
"Behi/', kulturno-prosvjetnog potpomog dru5tva'oGajret"o do I 908. godine je formirano i,ak 129 razliditih druStava sa muslimanskim obiljeZjem. To je bilo vrijeme kada islamske zemlje doZivljavaju najve6i pad i kod mnogih muslimana u svijetu jedino je vezanost za vjeru bila moguinost kakvog-takvog opstanka. To govori o snazi vjere i njenom kultumo-povijesnom utemeljenju u pojedince i skupine, a i na primjeru Bosne i Hercegovine, imaju6i u vidu okruZenje koje je permanentno manje ili vi5e negativno raspoloZeno prema svemu
Sto
je islamsko.l6
I dok jedni autori smatraju da je proma5ena historijska Sansa za nacionalno profiliranje u tom periodu, u ovom radu se dokazuje da je taj period moZda bio i presudni da se zadrLi ideja bo5nja5tva i Bosne upravo kroz njihovo odrZavanje u tradiciji i u okrilju muslimanske osobenosti. To je bio teZak period, ali i kasniji dogadaji potvrduju da je akumulirano dovoljno unutarnje snage za jo5 gore dogatlaje i veia isku5enja za Bosnu i Bo5njake. Jer, u kasnijem periodu, nakon Prvog svjetskog rata, BoSnjacima se poku5avaju uzeti i jedina dva uporiSna elementa koja su njihova: vjera iffo. Agrarne refonne i prve Jugoslavije, a i one socijalistidke,6e najviSdrpogoditi bosanske muslimane, a plemstvo koje je joS uvijek nakon dolaska Austro - Ugarske egzistiralo i bilo pokretadki faktor u narodu - ie kroz proces razvla56ivanja jednostavno nestati sa historijske pozomice. Prvi proces uzimanja tla je drastidno izwien kroz prvu Jugoslaviju, a drugi proces izvodenja muslimana izvjerc, kao najdvrSdeg oslonca, se de5avao drastidnije sa takozvanom socijalistidkom revolucijom. Ateizacija i pauperizacija muslimanskog stanovni5wa, uz etiketiranje da su bili na strani neprijatelja (Nijemaca, usta5a, domoborana, te pripadnici muslirnanske milicije) fonnirala je stereotipnu sintagmu da muslimani znaju ko nisu, a ne znaju ko jesu. Pre
u Atif Purivatra i Muhamed HadLijahit ABC Muslimana, Muslimanska biblioteka, Sarajevo, 1 990.
28
skog doba, osje6aj koji je i na podetku tredeg milenija snaZno prisutrhn medu
Bo5njacima i koji se potwdio i u toku
agresije.
t,
Konadno priznavanje muslimana kao nacije sa velikim slovom "M" je izraz dugogodi3nje borbe zapriznavanje osobitosti. To prizranje se zadelo na zasjedanju ZA\,rNOBiH-a i potwdeno na zasjedanju AVNOJ-a, a sim din priznavanjaje praktidno obavljen 1968. godine u sklopu rasprava u Savezu komunista Jugoslavijri i zaokruZen sa amandmanima na Ustav SFRI 1971. godine. Priznavanje se desilo u vrijeme previranja u socijalistidkoj Jugoslaviji i bilo je pra6eno neubiEajenim ustupcima spram jakog i hrvatskog i srpskog protivljenja. Jedan od ustupaka je i u samom nazil'u nacije, jer zarczlikuod svih drugih nacija u svijetu nije imalo u sebi teritorijalni elemenat. S druge strane, promjene u grbu (Sest umjesto pet baklji) su obja5njene da se radi ne o Sest konstitutivnih naroda, nego je rijed o Sest socijalistidkih republika.
Muslimani su tada jednostavno "osudeni" da budu bez teritQrije na kojoj imaju svoje povijesno-kulturne i dvrste vlasnidke korijene, a takav odnos prema njima, u kontinuitetu, je pogodovao lakSem ostvarivanju velikodrZavnih projekata u situaciji raspada Jugoslavije. Negiranje bosanske drZavnosti direktno negira i postojanje posebnog naroda. Bo5njaci su se u odbrani od agresije na kraju XX stolje6a potvrdili da su i narod koji je organiziran i za rat, i da su narod koji ima i svoju teritoriju i jezik, i kulturu, i specifidnu vjeru, kao i da su nacija organizirana
i zaproizvodnju.tz Armija izrasla u toku same odbrane i oslobodenja je prva bo5njadka (bosanska voj ska) poslij e srednj ovjekovne bosanske drZave. Bo5njadki genij, nukleus interkonfesionalnog bo5nja5tva, kakvo je bilo u srednjovjekovnoj bosanskoj driavi,takoder se potvrdio na djelu i u ovom ratu,jer je i u ovoj odbrani od agresije, kao i u vrijeme herojskog otpora brojnoj i moinoj Austro-Ugarskoj vojsci, bilo i bosanskih Srba i Hrvata. To je i perspektiva za reintegrativne procese u Bosni i Hercegovini, jerlie sasvim tr
je o Ewopi rijed, najvedi dio drZava je zasnovan na principu najvede nacije. a Karel Kosik ie najbolje ol'u situaciju, 5to je za Bo5njake poudno, okarakterizirati: "Ili je narod sposoban da tzdrii napetost i sukobljavanje mnogih moguinosti i nekoliko osnovnih tokova ewopskog zbivanja, a da ga oni ne rastode ili smetu, ve6 da ih on sam pretvori u samosvojnu i za Livot sposobnu sintezu, i tako se dokaZe kao historijski subjekt, ili 6e postati igradka uticajai 7rtva pristisaka koji 6e ga pretvoriti u puki objekt historije", citirano prema lvan Kuvaii6: DrLavai nacija u knjizi "Sawemeno druStvo i sociologija", Globus, Zagreb, 1986., str. 204. Kada
29
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - Boinjaci
sigurno ni bosanski katolici i pravoslavci, sa svojim nacionalnim odredenjem kao Hrvati ili Srbi, u situaciji medunarodno priznate vlastite drlave (Bosne i Hercegovine) ne6e perspektivno htjeti da budu nacionalna manjina u vlastitoj drZavi. No, njihovo nacionalno odretlenje i pozitivni identitet jeste da se osjeiaju kao Hrvati i Srbi i to treba po5tovati. Ali, se ne smije dozvoliti da po5tovanje tog opredjeljenja bude na radun teritorije Bosne i Hercegovine i Bo5njaka.
Zato je perspektiva Bo3njaka (a nimalo manje i bosanskih Srba i Hrvata i BiH u cjelini) u reintegrativnim procesima, a tek onda je mogude govoriti o multikulturi Bosne i o njenoj istinskoj multikonfesionalnosti. Bo5njaci, koji povijesno ba5tine takav jedan pristup, sadrZan u islamu kao nadinu Livota u toleranciji, jesu upravo temelj takvog procesa. I to dvrst temelj koji se nalazina historijskoj pozornici sa svim svojim osobitostima i bez njih se ne6e modi ni5ta vi5e od su5tinskog znalaja razrje5avati na Sirem prostoru Jugoistoka Evrope. Suitina rada je dokazivanje teze da je kroz bumu historiju Bosne upravo taj elemenat pripadnosti kultumo-povijesnom krugu islama i omogu6io na pragmatidnoj ravni afirmaciju Boinjaka kao nacije. Istovremeno, kroz cijeli rad je jasno da je univerzalna poruka izvornog islama duboko anacionalna:"O ljudi, mi vas od jednog iovjeka i lene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali"; (Kur'an, XLIX, 13).
i
Muhammed a.s. na svom oprosnom hadZu: "Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, svi ste vi djeca Ademovao a Adem je od zemlje". Medutim, pragmatidnost Zivota muslimana u svjetskoj zajednici, koja jeste takva kakva jeste - podijeljena na nacije - drLave, ne moZe znaliti striktnu zabranu podjele i muslimana na narode (i oni i jesu podijeljeni u nacije - drZ.ave). To istide
Poznati islamski teoretidar Sejjid Husein Nasrl8 istide da je nacionaliziranje muslimana najveia opasnost za muslimane sdme i da je nacija kao politidka doktrina nanijela najviie Stete islamu. Islam je u toj nacionalnoj osobitosti Bolnjaka u sawemenom trenutku
objedinjavajuii faktor upravo kao kulturni identifikacijski model, mnogo 18
Intervju Sejjida Huseina Nasra u listu "Preporod", Sarajevo, od aprila 1996. (broj 4/587 str. 19) pod naslovom "XXI stolje6e ne6e biti stoljede sudara velikih religija, nego velika titanska borba izmedu nijekanja rcligije i religije." O suprotstavljenim konceptima ummcta i nacije inspirativna studija Abdulah al - Ahsan: Ummet ili nacija (Kriza identiteta ru s$vrcmonorn rnuslinranskorn drultvu), t-ibris, Sarajevo, 2004., posebno dio str.45- 58.
vi5e nego kao disto "religijski fenomen." On je povezan sa tradicijom u kojoj je bio iskljudivi pogled na svijet i predstavlja dio vaspitavanja generacija i u pojedinim segmentima, 5to je kod Bo5njaka vidljivo, kao prepomatljivi trag pro5losti i kroz jezik, te kroz nadin razmi5ljanja. Ovalcrjiga i ima za cilj da pokaZe da je taj uticaj veoma izrai'en i kroz kulturne tvorevine Bo5njaka, od pjesme, do umjetnidke slike, gdje se prepli6e unutarnji doZivljaj u kojem ima mjesta i za druge poglede, ali koji je usmjeren na svijet oko sebe, ljubav prema obidniin stvarima, njegovanje distode i kulta vode, voinjaka i njegovog behara, okrenutosti ku6e prema suncu i gradene na "detiri vode" i sa dardakom i specifidnim pendZerima i vratima, izuvanjem pred vratima da se ne uprlja Sareni tepih i 6ilim bosanski, zilija. U toj kuii, bez obzira na druge vrste bogatstva, knjiga - Mushaf ili neka druga knjiga ima znadajno mjesto. U toj kuii se porodici pridaje velika paLnja, a majka, odnosno lena, ima posebno po5tovano mjesto koje joj i Kur'an daje podsjedajudi na njenu tegobu dok nas je nosila i bol i Zrtvu koju je podnijela. Bo3njak je, uglavnom, merhametli i on osje6a patnje drugih, ne napada druge i iskreno pilazi drugima, ali se brani i svoje strpljenje i snagu crpiizdubokog morala pravednosti. Spreman je na mirkada to napadad iskreno prihvati. NjeZan je i briZljiv otac i doma6in, posluian prema starijim i mudrijim. To se ogleda i u opioj kulturi livotau kudi, ali i ispunjavanju svojih obaveza. I da ne bude zabune: sve ove osobine spadaju u moralni s€t ukorijenjen u islamskoj
i teoriji i praksi (Kur'anu i
hadisu kao osnovnim putokazima i markerima pona5anja muslimana).
aiivoti koegzistencija sa drugima donio je i umjetnidko ispoljavanje i u pozori5tu, filmu, savremenoj pop i rok Naravno, ovo je op6i okvir,
muzici, poeziji i knjiZevnosti uop6e, visoke domete na planu nauke, sporta Sto je kulturna slika savremenog stanja Bo5njaka. I njihova sklonost ka demokratiji (najzorniji primjer je da Bo5njaci, uprkos agresiji kojoj su bili izloleni, imaju razvijenu opoziciju i slobodne medije i slobodu kretanja i suZivot svih nacija) jeste njihova zna(,ajna prednost, a ne negativnost ili pokazatelj slabosti.
I na kraju da kaZemo ono Sto je duveni Gete rekao, kada se upoznao sa baladom "Hasanaginica," da narod koji ima takva umjetnidka djela i takav nadin izraLavanla misli zasluZuje da bude slobodan. Slobodan je za to wijeme znalilo da je drZavotvoran i da ima svoju drZavu. To je bilo pred kraj XVIII stoljeia. Pred kraj XIX stoljeda ie austro-ugarski car Franjo Josifupozoriti svoje vojskovode koji su poveli trspe za okupaciju ;losne i Hercegovine na taj rnuslimanski elemenat u narodu koji je na
8osna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - Boiniaci
vi5em stupnju kultumog razvoja od svojih susjeda. A KrleZa 6e za srednjovjekormu Bosnu re6i da je bila meclunarodni manihejski intelektuelni centar Evrope i kao svjetionikje svjetlila na drugu obalu Jadrana, pa preko JuZne Francuske sve do Spanjolske. To su ti i Bosna i Boinjaci uvijek svojatani, uvijek bili nediji miraz, kako kaZe Mehmed MeSa Selimovi6 u "Deryi5u i smrti" i nastavlja: "Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo plemeniti od prkosa".le Nakon svega
Sto su Bo5njaci
pro5li, sve navedeno je tako jasno i jed-
nostavno. 1.4. MetodoloSki pristup
Aktuelna zbilja Bo5njaka, suodenih sa izvr5enjem desetog po redu genocida nad njima, traZi preispitivanje su5tine nacionalnog odredenja i sa stanovi5ta aktuelne zbilje Bo5nj aka, ali i strate5kog opredjeljenj a za opstanak i prosperitetno Zivljenje u budu6nosti. U tom kontekstu se istraZivanje svih faktora profiliranja nacionalnog bi6a Bo5njaka, kao autohtonog naroda i ujedno najmnogoljudnijeg naroda u Bosni i Hercegovini, postavlja kao prioritetan zadatak opstanka. Kulturno-povijesna komponenta islama kao jednog od faktora profiliranja nacionalnog biia Bo5njaka se u otvorenim i tajnim planovima agresora na Bosnu i Hercegovinu pojavljuje kao jedan od osnovnih razloga fizldkog uniStenja ovog naroda. Mada se u posljednje vrijeme pojavilo vi5e eseja, studija i predavanja, kao i obnovljenih i iz zaborava izvudenih ranije objavljenih studija, te obrade slidnih pitanja kao komparacije iskustava iz drugih zemalja, u su5tini se i sa naudnog stajali3ta postavlja kao opravdano svako istraZivanje na ovu temu. Dosada5nja sociolo5ka saznanja su dosia Stura, Sto se posebno odnosi na aspekt istraZi-
vanja bo5njadke nacije, posmatranja kulturno-povijesnog koncepta nastajanja, razvojai perspektivnosti u druStvenom okruZenju u kakvom je Bosna i Hercegovina. To se posebno odnosi na komponentu kultumo-povijesnog kruga islama u nacionalnom bi6u Bo5njaka, faktoru razllalenja krSdanstva na katolidki i pravoslavni dio na podrudju Bosne i Hercegovine gdje se u cijeloj historiji odvija 'osusret bliske vrste" Istoka i Zapada.
Dosada3nja naudna saznanja iz ove oblasti su fragmentarnog i historijskog karaktera i desto se svode na nivo lidnog doZivljaja autora i uskog re Mehmed MeSa Selimovii: Dervi5 i smrt, Sarajevo, 1966., str.282-283
32
ugla posmatranja. U nedostatku cjelovitih sociolo5kih istraZivanja koristit 6e se saznanja fragmentamog istraZivanja srodnih predmeta, kao i srodnih naudnih disciplina.
U Sirem kontekstu, naznaleni problem je dio Sireg dru5tvenog problema uticaja islama na profiliranje bo5njadke nacije i njegovog uticaja na ukupne prilike, nadin Zivota i druStvene odnose unutar Bosne i Hercegovine, kao
i
cjelokupnog jugoistoka Evrope (Balkanskog poluostrva,
odnosno prostora biv5e Jugoslavije).
Povijesno-kulturna komponenta islama je dio islama, kao druStvene pojave, civilizacijskog dostignu6a, odnosno nadina Livota i druStvenih odnosa u cjelini.
U svjetskoj povijesnoj zbilji Bosna i Hercegovina (u srednjem vijeku - B o s n a) u nekoliko nawata svoje historije privladi iz;szetnu paZnju na sebe, mada se objektivno radi,o relativno maloj zemlji. Prvi momenat povijesnog znalaja je pojava "bosanske hereze" - bogumilstva, karakteristidnog za skoro cijelo wijemetrajanja srednjovjekovne bosanske drLave. Protiv bogumilstva, ili patarenstva, usmjeravaju se krstaSki ratovi i sa Istoka i sa Zapada. Bogumilstvo se u Bosni zadrZalo skoro pet stoljeia u kontinuitetu.
Drugi znadajan faktor, unikatan za Evropu, je masovno prihvatanje islama od strane Bo5njaka odmah po dolasku Otomanskog carstva. UzAlbaniju, Bosna je jedina evropska zemljakod koje je ta pojava bilaizral.ena u znadajnom obimu i islam se u Bosni i Hercegovini zadrl.ao takoder pet stoljeda i danas je, uzimajuii u obzir sve evropske autohtone narode, tu najvi5e prisutan. Bosna i Hercegovina postaje podrudje pojadanog zanimanja i Francuske, ali posebno kod rje5avanja tzv. "Istodnog pitanja" kada 1878. godine Austro-Ugarska dobiva mandant okupacije Bosne i Hercegovine. To
je bio i period kada
se u evropskim
okvirima konstituira modema
nacija. Boinjaci, suodeni sa novom kulturom Zapada, politidki ne zaokruZuju taj proces. Ponovo Bosna i Hercegovina ostaje.zabiljelenau historijskim udZbenicima u svijetu 1914. godine, jer se ubistvo princa Ferdinanda i njegove trudne Zene Sofije dogodilo u Sarajevu, Sto se smatra neposrednim povodom Prvog svjetskog rata.
U Drugom svjetskom ratu najve6i broj bitaka i ofanziva (kada je o biv5oj Jugoslaviji rijed) se vodio upravo na terenu Bosne i Hercegovine,
Bosna, islam - Bo1njaci
Bosna, islam - BoSniaci
je takoder nedovoljno istraZena specifidnost. Takocler je nedovoljno istraZeno i stradanje Bo5njaka u tom ratu, gdje su oni iskazali svoju antifa5istidku orijentaciju, ali ni tada nisu bili priznati kao narod. Zvanldno priznanje jednog od konstitutivnih naroda u SFRJ 1968. godine samo bilo uvod u -ie agresiju koja je nastupila u periodu 1991. -1995. godine. Ta agresija je do kraja otvorila sva pitanja i Bosne i Hercegovine i Bo5njaka, i, s obzirom na svoj intenzitet i brutalnost, prilukla paZnju sr.ih relevantnih faktora u svijctu. Rasprave koje se vode tim povodom u cijelom svijetu mnogo prostora posveiuju bo5nj adkoj "neewopskoj " specifi dnosti : pripadnosti islamu.
Imajuii u vidu nuZnost razgranidenja pojmova i za ovaj rad je bitno razlikovanje pojmova'okultura" i "civilizacija". Civilizacija je Siri pojam od kulture i ona po svom odredenju moZe obuhvatiti vi5e kultura onih zajednica koje imaju kulturna dostignuia viseg stepena kao sto su: pismo, vjera i ideologija, zajednidki sluzbenijezik, da su zajedno tvorile barem jednom u historiji drZavnu zajednicu veieg obima, posebnost stilova u umjetnosti, filozofiji, miSljenju, odijevanjg, upravljanju, te da su imale razvij en privredni Liv ot.22
je u toku agresije ova komponenta nacionalnog bi6a Bo5njaka, islarn, bila najviSe negirana i u "obja5njavanju" agresije
a
Sto
Imajuii u vidu
da
najde5ie pominjana kao glavni razlog poku5aja fizidkog uni5tenja BoSnjaka i Bosne, to se tim vi3e postavlj a zadatak nauci da se kroz analize i istraZivanja mnogo viSe bavi ovim problemom.
U ovom radu operacionalne definicije osnovnih pojrnova iz teme su:
Povijest
tretira u Sirem obliku od pojma "historija", u smislu kojeg je G. Lukacz definira kao "dijalektidko posmatranje totaliteta - i samo njega! da shvati zbilju kao povijesno dogadanje". Blisko posmatranje iznosi i B. Klai6 u definiranju povijesti kao nauke o konkretnom razvitku ljudskog druitva (ili kojeg njegovog dijela, odnosno nadgradnje druStva).zo Prema islamskom tumadenju, istinska ljudska povijest je direktno povezana sa slijedenjem BoZije Objave upuiene svim narodima, a koja se u ljudskoj povijcsnoj dimenziji okondava sa poslanstvom Muhammeda. U ovom radu polazimo od definiranja povijesti kao kategorije ljudskog roda i stvaraladke funkcije istinskog naprcdovanja dovjedanstva kao odgovorne ljudske zajednice.
Kultura
se u ovom radu
ovoln radu definira kao "posebnazblljakoja
povijesti odituje preko pojedinadnih kultura" i predstavlja nadin na koji jedna ljudska zajednica Zivi i regulira (njeguje) svoje odnose sa prirodom, drugim ljudima, Zivi i regulira svoj odnos prema Bogu i te odnose prenosi na nauku, tehnilm i umjetnost, u svoj privredni Zivot i svoje drZavne ustanove.2l Kulturu dini sve Sto su ljudi proizveli u svojoj povijesti, svi matcrijalni i duhovni proizvodi. se u
se u
Pitanjima kulture i civilizacije se bavi veliki broj teoretidara u svijetu,
daje tako govori i dinjenica daje do sada poznato preko 250 taznih
definicija kulture.2l
I iz navedene definicije kulture je odito da je pojava
islama kao civilizacija islamska zovemo 5to pojavu onoga posebne kulture oznadila i je ni kultura da se i du to traje i danas. Pri ovome svemu nuZno naglasiti ni civilizacija u ovom radu nede posmatrati Sablonski i shematizirano, nego se moraju posmatrati u povijesnom dogaClanju kao susretanje i proZimanje
civllizaclja,pa time i kultura. Primjer,,islamske civilizacije" je s te strane i u povijesnom i teolosko-sustinskom smislu veoma plastidan. Za jedinstveni povijesni hod ljudskog roda (kao ljudske zajednice) podjela na ,,kulture,' i ,,civilizacije" moZe biti samo uvjetna, mada u pojedinim oblicima ispolj avanj a etnocentrizma podj ele dobivaj u,,sudbono
latnosti.2a
Imajuii to u vidu, pojavljuje se objektivna metodoloska prepreka izdvojenog uzimanja bilo koje komponente ovakve cjeline. Islam se jednostavno ne moZe posmatrati samo kao kultumi, ili jos manje kao vjerski ili "religijski" fenomen. U definiranju kulture, kako smo naglasili, moguie je posmatrati osnovne aspekte povij esno-kulturnih komponenti islama na profiliranju osobenosti nacionalnog biia Bosnjaka. Svjesni smo, takoder, da postoje odredene protivrjednosti koje proizilaze iz bazidnosti "ana-
z:
Klaii: Rjednik zt
stranih rijedi. Nakladni zavod MH, Zagreb, 1983., str. 549. Definiciia kuhrre dijelom preuzeta od Eduard Kale: Povijest civilizacija. Skolska knliga, Zagrcb, l99l ., str. l0 I 1, te Roger Garaudy: Zivi islam, Mesihat 1Z B1H, Sarajevo, I 990.. str. I 14.
Vidjeti Sire cit.djelo E. Kalea str' O
iefiniciji kulture
I
i i 12.
Sire poglcdati - dr
dna knjiga Beograd, 1983.
Milo5
llii:
Sociologija kulture i umetnosti, Nau-
i dr Hidajet Repovac: Klasne protivrjeinosti kulture,
Vese-
lin Uaitisa Sarajevo, 1995., a otl novijih izdanja: Tery Eagleton: Ideja kulture, Naklada Jasenski i Turk Zagreb, 2002.
i
34
1" znadaj'
Islam u doslovnom smislu znadi predanost Bogu (Jednom i Jedinom - Allahu d2.5.). Ta predanost-pokornost u sebi podrazumijeva cjelinu koja obuhva6a ditav zivot i ne zanemaruje niti jedno podrudje dovjekove dje-
22
r0 Georg Lukacz: Poviiest i klasna svijest, Naprijed' Zagreb, 1970.. str. 68.; Bratoljub
sn
2a
Muhammed Hamidullal.r: Uvod n islam, StarjeSinstvo IZ Sarajevo, 1989.. str. 69
35
Bosna, islam - Bo1njaci Bosna, islam - Bo1niaci
cionalnog" stava islama, ali i realnosti povijesne zbilje wemena s kraja XIX stoljeia, pa do danas, koje su profilirale nacionalne drzave modemog tipa. Profiliranje nacija je vidljivo i u disto islamskom svijetu kao proizvod savremenog doba borbe protiv kolonijalizma i izgradnje nacionalnih drzava. Nacija je druStvena pojava novijeg datuma nastala u epohi ekspanzije kapitalizma i gradanskog dru5tva. I u XX, pa i na podetku XXI stoljeia svjedoci smo politidkom aritkuliranju narodnih polreta u nacionalne pokrete za oslobodenje i time i swaranju novih nacija. Na taj nadin se demantiraju teorije koje istidu da je oblikovanje nacija proces koji je "zavrsen" u XIX stoljeiu. Nove nacije nastaju iz politidkih pokreta za oslobodenje od kolonijalizma, ali i kroz otpor agresiji koja se dini nad (u principu) manjim narodima, etriidkim i vjerskim skupinarna od strane samoproglaSenih "historijskih naroda". Sam din ,,piznavanja,, nekog narodazanaciju govori vi5e o onima koji taj narod politidki priznaju kao din ,,dobre volje", odnosno vi5e govori o prethodnom negiranju samobitnosti ,,novih nacija" udinjenog iz raznlh razloga, a najdesie radi ekspanzionistidkih namjera spram tog naroda (i teritorije na kojoj on Zivi). Naciju, kao specifidnu druStvenu zajednicu dine kultume, politidke i socijalno-ekonomske specifi dnosti. Nju karakterizira: kompaktna teritorija, zajednidki jezik i bliskost etnidke i kulturne srodnosti. pod kultumom srodnosti se podrazumijeva niz historijskih i kultumih ispoljavanja, medu kojima je i odnos prema Bogu (religijsko uvjerenje i vjerovanje) vrlo bitan segment. Nije zanemarljiv ni lidni osjeiaj pozitivne identif:kacije kojeg svaki pojedinac ima kao osjeiaj pripadnosti odredenoj etnidkoj gmpaciji 5to je izvan brojnih definicija nacije. umjesto "statidnog" shvatanja etniciteta, Fredrik Barth nudi "dinamidko" poimanje etniciteta. To znadi da etnidki identitet nije nepromjenljiv i da predstavlja jednom zakovani historidni skup "kulturnih cfta" (vjerovanja, vrijednosti, jezika, normi, simbola, obreda, obidaja i td.) koje bi se, kao takve, prenosile sa "generacije na generaciju" u okviru jedne etnije. Prema Barthu, etnicitet ishodi iz akcija i reakcija izmedu etnidkih grupa, a unutar drustvene organizacije koja se neprekidno odvija irazvija. To znadi da se etnidki identitet formira i mijenja u interakciji izmedu etnija, a zahvaljujuii procesima ukljudivanja i iskljudivanja koji uspostavljaju granice medu etnidkim grupama. Imajuii u vidu deshr promjenu druStvene organizacije i drZavnog ustrojstva BiH to je sigurno imalo uticaja i na formiranje etnidkih, odnosno nacionalnih identiteta kako su se mijenjale o,graniceo. i ,,dodiri...25 2s Fredrik Barth u djelu "Etnidke gmpe
i njihove granice" obavrjeno u: Filip putinja, Zoslin Stref-Fenar: Teorije o etnicitetu, XX vek, Beograd, 1.997. str.,2ll-zig
36
Bo5njaci - su autohtoni i u historiji Bosne i Hercegovine najde56e po broju stanovniStva i najbrojni narod u Bosni i Hercegovini.
Historijski naziv Bo5njaci/Bo5njani potjede iz perioda srednjovjekovne bosanske drL,ave i oznatavao je cjelokupno stanovniStvo drZave Bosne. Iz arhivskih dokumenata iz tog perioda je poznat naziv i Bo5njani. U duZem periodu vladavine Osmanlijskog carstva desto se uz muslimansko stanovniStvo Bosne vezivao naziv Bo5njaci. Sa buclenjem nacionalne svijesti u susjednim dri,avama - Hrvatskoj i Srbiji sve se vi5e bosanski katolici i bosanski pravoslavci, od sredine XIX stoljeia,naziva}u Hrvati i Srbi. Sve do 1968. godine Bo5njaci, mada proporcionalno najbrojniji narod u BiH, nisu imali primat nacionalni status. Od te godine njihov nacionalni naziv je Muslimani, a od 1993. godine im se vrada historijski naziv - Bo5njaci.
Imajudi u vidu osnovnu ideju ovog radarazradenu kroz formulaciju
i definiranje problema, polazi
se od osnovne hipoteze:
Povijesno-kulturna komponenta islama je jedan od najbitnijih faktora u profiliranju nacionalnog bida Bo5njaka. Razraduju6e hipoteze: 1. Bogumili - Bo5njaci srednjovjekovne drZave Bosne su u velikom broju prihvatili islam, zato Sto je on bio blizak njihovom vjerovanju i 3to su u Osmanlijskom carutvu vidjeli spas od krsta5kih ratova i progona od
strane kr56anstva.
2. Islam, kao univerzalna vjera i nadin Livota,je ostavio neizbrisiv trag na kultume, politidke i privredne tvorevine Bolnjaka i time ih profilirao kao posebnost u svim ovim oblastima. 3. Islam, kao vjera tolerancije spram drugih vjerovanja, je omoguiio
suZivot i multikulturnost u Bosni i Hercegovini, u koju (multikulturnost) su Bo5njaci uvijek kroz historiju najviSe ulagali.
4. BoSnjaci su iskazivali posebnost spram Osmanlijske centralne vlasti, razvijaju(,i bosanski patrotizam, koji je njegovan i kroz afirmaciju bosanskog jezika i njegovanje specifidnih formi umjetnidkog i ukupnog kultumog ispoljavanja kroz ukupnu svoju historiju. 5. Zahvaljfti islamu, koji je sa svojom pojavom ba5tinio civilizacijska dostignuda prethodnih kultura i bio ra5iren na Sirokom geografskom
Bosna, islam - Boinjaci
prostoru svijeta, Bo5njaci su uvijek
8osna, islam - Bo*njaci
bili u neposrednom dodiru
sa naj-
naprednijim kultumim i civilizacijskim dostignuiima, Sto im je omoguiilo darazvijuplemenitost, visoku etidnost i moguinost adaptacije i opstanka
kroz historiju. 6. Bo5njaci su, kao evropski narod, dali zna(ajan doprinos ukupnoj islamskoj kulturi i civilizaciji, njegujuii svoje specifidnosti, sa prepoznatljivom ewopskom pripadno5iu i vezano5iu za Bosnu i Hercegovinu kao svoj povijesni zavidaj. 7. Kultumo-povijesna komponenta islarna u nacionalnom bi6u BoSn-
jakajejedan od osnovnih uvjeta opstanka i njih kao nacije i drLave Bosne i Hercegovine. U naudnom srnislu ovaj rad ima za cilj da dadne naudno obja5njenje sa elementima naudne prognoze u vezi sa temom koja se obraduje. Istowemeno se kroz ovaj rad Zeli dati kritidki osvrt na, u teoriji i praksi prisutne, stereotipe u posmatranju ove oblasti. Ti stereotipi su rczultat dugogodi5njeg prekrajanja historije od strane, prije svega, Srbije i Hrvatske. U takvom tretiranju historije, Bo5njaci kao narod i kontinuitet drLave Bosne i Hercegovine jednosta''rno su - zaobilaZeni.
nije desila agresija na Bosnu i Herccgovinu i planirani zlodin progona i fizidkog uni5tenja Bolnjaka pri kraju XX sto1je6a, sigurno da bi i dalje prisustvovali novim i jo5 grubljim pokuSajima svojatanja i asimilacije BoSnjaka i daljeg "dokazivanja" njihove "historijske" pripadnosti srpskom - ili hrvatskorn narodu. Dosada5nja historija Bosne i Hercegovine i BoSnjaka pokazuje da se u mimim vremenima (a takvih je malo u historiji Bosne) spram Bo5njaka primjenjuje politika asimilacije, a u kriznim vremenima pristupa se genocidu nad BoSnjacima. Najde5ie se kao izvr5ioci genocida pojavljuju komSije sa Istoka, a u posljednjoj agresiji njima su se pridruZili i susjedi saZapada. Ausud zemlje Bosne i Hercegovine je Sto ima samo dva susjeda - na Istoku Srbiju (i Crnu Gom), a na Zapadt Hrvatsku. Usud je i to Sto oba susjeda imaju aspiracije u svojim velikodrlavnim projektirra Llpravo prema Bosni i Helcegovini. Iz dosada5nje historije je vidljivo da su im jedina znadajnlja prepreka u tome upravo Da
se
Bo5njaci.
Pri tome i jednim i drugim je najde3ii 'oargument" kojeg variraju i kroz historiografiju i kroz druge discipline, ali najvi5e kroz politidke ideologije, da se treba susprotstaviti "islamskom elementu" u Bosni i Hercegovini. Kod Hrvata de5ie susreiemo koncept o jednom (hrvatskom) 38
narodu sa moguinosdu da se Boinjak opredjeljuje i kao Hrvat islamske vjere, uz naglasenu potrebu da se Hrvat-katolik mora treirati kao tutor. U konceptu sa Istoka "powatak u pradedovsku veru" je povezan samo sa tri mogudnosti: pokrstavanje, iseljavanje ili nestanak' Sva tri metoda su do sada u historiji obilato koriStena. Zajednidko i za jednu i drugu stranu je da se pravdanje agresije nad Bosnom i Bo5njacima - da se pred (kr5ianskim) vladajudim silama u svijetu istide ista argumentacija: i jedni i drugi su "kr5ianska brana" ("predzide") nadiru6em islarnu!
Evropa, odnosno Zapadna civilizacija u cjelini, uz male otklone, kakav je recimo protestantski duh, svoj ideolo5ki kOd ima u dva izvora: grdko-rimskog i jevrejsko- kr56anskog nadina razmiSljanja i iz njih proistekle svijesti (nadgradnje).20 1uou,' pristup je tazvijao individualizam u odnosima meclu ljudima, pozittvizam u uauci, te osjedaj superiornosti prema drugim civilizacijama i stalnu teZnju da se "primitivnim" smatra svaki drugadiji pogled na svijet. To proizvodi stalnu potrebu za vlastitom misionarskom ulogom vodenja "neukih". Na ekonomskom planu i u poli-
tidkim odnosima to snaZno podstide kolonijalizam, Sto se
u
formi
neokolonijalizma,kao potrebe Sirenja svoje ekonomske i politidke impertje (pa time i bitno kulturne) i glorificiranja svog pogleda na svijet, javlja snaZno i danas.
TomaZ Mastnak, u povodu agresije na BiH i analiziraju6i odnos Evrope spram genocida koji je u toj agresiji dinjen, istide: "Musliman je simbolidki neprijatelj Europe, i ja ne vjerujem da je sludajnost sto je eurosrpska politika Bosance udinila Muslimanima. Bila to sludajnost ili ne, ovo zasigurno nije nedosljedno (... ), i najnovija sablast, ona "islamskog fundamentalizmt' uznemirava zapadne politidare i intelektualce. Kada su jednom bili nazvani "Muslimanima", Bosanci koji su se odbili pridruZiti ili predati, bilo srpskim ili hrvatskim etno-fundamentalistidkim formacijama, postali su totalni stranci za Europu. Da su, kao Muslimani, bili iskljudeni iz Europe, religijski, kultumo i politidki, to je bilo za odekivati. ViSe iznenaCluje forma njihove rasne iskljudivbsti. Zato lto su Bosanci -
Slaveni, najiesce koriSten argument protiv pruL'an1a efektivne pomo6i bosanskoj vladi - da bi ovo moglo raZalostiti Ruse koji duboko suosjedaju sa svojim "prijateljskim Slavenima", Srbima - je zapravo nonsense. eak izvan takvog predmeta, europska politika je "komponirana i napravljena". Slaveni su, to je todno, samo druga klasa, ili potencijalni Europljani, ali Muslimani jednostavno ne pripadaju Europi. Zato je prihvaieno da Bo2b R. Caraudy: Op.cit.str.114
39
Bosna, islam - Bo$njaci sanci nisu Slaveni."27 ovaj stav treba posmatrati u svjetlu eksalacije politidke krize u BiH u drugoj polovici 2007. godine. slike predsjednika Rusije na mitinzima u Banja Luci i rusko suprotstavrjanje mjerama Medunarodne zajednice samo potvrduje da, u izokrenutoj vimri, niti Hrvati, a joS manje Bo5njaci, nisu Slaveni!
Maglovito sjeianje na proSlost, ali i postajanje samosvijesti o povijesnoj osobitosti, kojaje BoSnjake razlikovala i isticala njihow posebnost,
Dokazivanje vlastite "pravovjemosti" svim sredstvima, a samim time i kroz teoriju "izabranog" naroda biljeZimo kroz evropsku historiju u kontinuitetu. Tome u prilog idu i krstaski ratovi u kojima se, kao na primjeru " istrjebljenja bosanske kuge - bogumilstva " srednjovjekovne Bosne, de5ava "kulturna intervencija", "prosvjeiivanje madem i ognjem", ili redeno jezikom kraja XX stoljeda - "etnidko dis6enje". Tako Ewopa u kontinuitetu dokazuje da iza njenog "andeoskog" lica stoji, ustvari, netolerancija spram drugadijeg, teorija sile (ravnote i,a straha i makijavelistidki princip "cilj opravdava sredstvo").
osobitost Bo5njaka kao naroda.
Takva Evropa tretira Balkan u najboljem sludaju kao vlastitu periferiju ostavljaju6i ga namjerno kao mistidnu nepoznanicu i razumijevajuii ga kao znad,ajno vojno- strategijsko podrudje, tek znadajan putni pravac i sirovinsku bazui kao izvorjeftine radne snage. u takvom konteistuje i odnos prema Bisni i Hercegovini i nije sludajno sto je ovo geografsko podrudje u cijeloj svojoj historiji izazivalo pozornost i borbu za prevlast za njegovo kontroliranj e. zato je hronologijski zapis sa terena Bosne i Herce-
govine zapis o ratovima i sukobima, stradanjima, vojskama koje su dolazile i odlazile harajuii po ovoj zenlji, to je zapis "tamne strane', Bosne.
"Pored tamnih strana, koje su vremena kao prokletshta nosila sa sobom, ovi historijski iasovi ostavili su dosta svijetlih tragova tt proilosti bosanskohercegova[kih muslimana. 7i 5.v:ijetri iasovi to su njihove duhovne i kulturne tekovine koje nosejedan naroiiti ton u sebi i kaje danas - karici ltulnrrnih tekovina naieg naroda daju jednu posebnu niansu. Tit niansa, iako u suitini sliina ostalim, pokazuje jednu vidnu disonancu u svojoj sredini, ali zato ne i disharmoniju. Ta nian,sa vuie svoj korijen iz duboke proilosti, mijenjajuti vremenom snaglt svog naglaska, ali ostajuti uvijek jasna i postojana ", istide Hamza Humoz8 1928. godine. 27
Tomai Mastnak: Dnevnik kuznih godina (Biljeike o ewopskom antinacionalizrnu), Most br. 102., Mostar, 1998.,http/lwl.500.telia.comi (posjeta 23.01.2003.) 28 Harnza Hurno: od prelaza na Islam do novih vidika, u: spomenica dvadesetipetegodi5njice Gajreta, Sarajevo, 1928., sh.7. 40
najvi5e je
vidljiva upravo na kultumo-povijesnoj razini.
Islam shvaien u najiirem civilizacijskom smislu i predstavlja otklon koji je, u wijeme nacionalnog butlenja u cijeloj Evropi, su5tinski odredio
1.5. Islam -
kulturolo5ki i povijesni fenomen
U svjetskim okvirima Objava Kur'ana (VII stoljeie) se pojavljuje u vrijeme kada se nazire sumrak velikih carstava i civilizacije koja je zapala u mradnja5tvo i misticizam. To je vrijeme kada su se u svijesti razbijenog dovjedanstva prelamali daleki i sve ti5i odjeci propitivanja su5tine vlastitog postojanja i na djelu bila prisutna zapletenost u filozofske sisteme aplogetskih mislilaca, rimske pravne Skole, mnogoboStvo, orijentalne mistike i neprevazideno robovlasni5tvo. Od velikih svjetskih religija, u klasidnom smislu te rijedi, na sceni su bili judaizam, krS6anstvo i budizam (prema izvornom tumadenju Kur'ana eksplicite se ne pominje BoZja Objava narodima Dalekog Istoka, ali to ne znali da medu mnogim neimenovanim poslanicima nije bilo i sa ovog podrudja, to samo Bogzna!). Objava Evadelja, (Radosna vijest, kako se imenuje u Kw'anu i Isusu Kristu ('Isd a.s. prema Kur'anu) predstavlja nesumnjivo novu etapu u razvoju dovjedanstva. I Objava Knjige Tevrat ranije Mfisii - u a.s. (Mojsiju) kao i Objava Knjige IndZil 'Isfl-u a.s. upu6ene su na adresu jednog naroda - jevrejskog, a i jedna i druga Knjiga nisu saduvane u svotll izvornom obliku. Na razvalinama Rimskog carstva se pojavilo kr5ianstvo koje se razvlja na terenu osporavanja i izlo?,eno progonstvu i judaizma i politeistidkog zvanidnog Rima. Sa Sirenjem broja sljedbenika narasta sve vi5e i uloga crkve, koja postaje tumad i autoritet u svim pitanjima. To je imalo odrazai napovijesno-kulturnu zbilju obiljeZenuratovima i institucionaliziranjem crkvenih simbola i njene uloge u svim segmentima Livota. Nerna nikakve sumnje da je kr5ianstvo, u oblicima u kojima se razvijalo, davalo, kao vjera, pogled na svijet, sistem pona5anja i moralni kodeks, osnovicu za ono Sto se zove Zapadnacivilizacija savremenog doba.
Ovaj uvod je bio neophodan da bi se shvatile prilike i povijesno-kulturni milje kakav je vladao prilikom dolaska islama. Objave, ili BoZije 41
Bosna, islam - Bo1njaci
Upute ljudima, barem kada je rijed o onim osnovnim upuienim preko Ibrflhim-a a.s. (Abrahama), Mffs5-a a.s, olsfl-a a.s. i posljednjeg Muhammeda a.s. de5avaju se na prostoru koji je geografski smje5ten od Palestine do Arabijskog poluotoka. To je, u ovom diskursu, i prostor gdje bi trebala biti kolijevka istinske povijesti. Naravno, ovakva konstatacija se duboko kosi sa ukorijenjenim shvatanjima o "nosiocima progresa", a posebno onima, najde5ie prisutnim, koja istidu da je Stari svijet (Evropa) "civlizacijska prijestolnica dovjedanstva". i geografsko smje5tanje u evropski prostor centra kr56anstva, u na5em modemom wemenu, kod velikog broja ljudi izaziva osjeiaj da je krSianstvo evropski model i da je i njegova kolijevka u Evropi.
Bez shvatanja su5tine islama te5ko se moZe posmatrati istinska vezanost dogadaja u ljudskoj povijesti koji, bez BoZijeg odredenja, predstavlj aju zbir napreskok nabacanih historij skih dinj enica, fragmentarno biljeZenje nasilni5tva ili "naudnog progresa", ili porodidnog stabla careva i vlastodrZaca. I, naravno, glorificiranje uloge dovjeka koji sve vi5e sebe
samog (drugog dovjeka, Zenu, drZavu, politidku partiju) inaugurira i preferira na pij edestal ob oLav anj a.ze Objava islama je zapodela naArabijskom poluotoku, koje je strate5ki znadajno u planetarnim razmjerama zbog svog geografskog poloZaja na prostoru jugoistodne Azije. Ono je vezano na sjeverozapadu za ulazak u Afriku, a na sjeveroistoku za Evropu. Istodna strana je otvorila puteve i veze sa Indijom i Kinom, a ujedno je veza sa Dalekim Istokom. Sjeverna granica je vezasa Bliskirn Istokom.3o
Na tom prostoru je objavljen Kur'an koji dwsto utemeljuje principe distog monoteizma,pokoravanje i oboZavanje samo Jednog i Jedinog Boga.
On zagovara neprekinuti kontinuitet BoZije Milosti prema ljudima kroz poslanidke misije Zivih ljudi koji Zive, jedu, prju, Zene se, stradaju, govore jezikom svoga naroda, pozivaju6i ljude monoteistidkoj vjeri. Islam od 2e O svjetovnoj
religiji u: Nikola DugandZija: Svjetovna religija, Mladost Beograd, 1980., kao i Ronaid Ingelhart i Pippa Norris: Sveto i svjetovno (Religija i politika u svijetu), Politidka kultura, Zagreb, 2007 . -30 Od samog ulaska u islarn kod Boinjaka postoji veliko zanimanje za udenje svih detalja iz iivota Muhammeda a.s. U posljednje wijeme na bosanskom jeziku je objavljeno vi5e studija o Zivotu posljednjeg BoZijeg poslanika: Safijjurrahman El Mubarek Furi: Zapedaieni dZenetski napitak, Stampano u SIp nO Borac - Travnik, 1995. godine, Martin Lings (Ebu Bek SiradZuddin): Muhammed, Ljiljan, Sarajevo, 1995. godine, Muharnmed Hamidullah: Muhammed a.s. Zivot, El Kalem, Sarajevo, 1990. godine i brojna druga izdanja.
42
Bosna, islam - BoSnjaci
samog podetka ima globalizacijski i kosmopolitski znadaj, on predstavlja obradanje dovjedanstvu (svi tjudi su sinovi Ademovi/Adamovi - prvog iovjeka). Norme koje islam postavlja kao uvjet pojedincu i zajednici, koegzis-
tencija sa "drugim stvorenim svjetovima" (prirodnim okruZenjem), kao i po5tivanje razliditosti kao uzviSenog principa prepoznavanja BoZijeg stvaraladkog dina, profilira i povijesno ponaianje i kulturu kao oblik tog pona5anja na svim mjestima gdje je islam uhvatio duboke korijene. Svaka od odredbi je okrenuta ka stvaranju dvrste zajednice i osnovni islamski principi od prvog oditovanja pripadnosti islamu, molitve - namaza,posta, godi5njeg doprinosa - zekjata i obavljanje obredne posjete Kabi u Meki - hadZ, imaju poredjadanja individue i duboko Siri socijalni znalaj. Kada istidemo ovu socijalnu dimenziju osnovnih islamskih principa onda to istidemo samo zbog toga da bi pokazali da je islam - nadin Livota i stvaranja l.iudske zajednice i samim tim da bitno utide na ispoljavanje ljudi i kao zajednice i kao naroda.
Islam se u svom izvornorn poimanju pojavljuje kao kulturolo5ki fenomen na nivou njegovanja dovjeka kao odgovornog halifb (ovla5tenog zastupnika naZemlji) razvijajudkod njega odgovoran odnos spram drugih ljudi i prirodnog okruZenja, te stalno preispitivanje svojih postupaka. Islam njeguje kult distoie, visokog morala, tolerancije, skromnosti i ogranidava pretjerivanja u bilo demu. Stran mu je asketizam i prisilno odricanje od onog Sto je priroda dovjeka. Razvija divljenje prema ljepoti koja nas okruZuje i koja je i ispod i iznad nas kao dokaz velidanstvenosti BoZijeg stvaranja. Islam je i svjetska civilizacija (potencijalna globalizacija) jer se obrada svim narodirna. Islamje spajanje razliditih kultura kroz njihovo upoznavanje. Islam je stalno udenje, putovanje po drugim zemljama da se upoznaje znanje i sudbina dnrgih naroda. Kur'an i Hadis (provjerena zbirka izreka Muharnmeda a.s.) su prepuni primjera da bi oni 'orazumom obdareni" (ljudi) to uzeli za pouku i udili na tim primjerima. Nihilizam savremenog doba i opdi nemoral, uz izraLeno bjeianje od stvamosti pomo6u fantaztje,savremenih sredstava komuniciranja, kori5tenje droge i alkohola, nisu prevazideni uprkos tome Sto je "civili zacija" napredovala i "definiti.mo sahranila religiju". O razbijenoj porodici, velidanju nacije, masormoj histeriji, brutalnim zlodinima i opioj otudenosti i drugim asocijalnim pojavama, skoro da se svakod-
nevno pi5e i analizira. Da li se u torn pogledu (su5tinski) razlikuje stanje duha dovjedanstva XX stoljeia od stanja idolopoklonstva kakvo je bilo u VII stolje6u kada je islam nastao? Zxo je islam bio tada, a takvu ulogu ima i danas, svjetlo u mraku posrnule civilizacije. 43
Bosna, islam - Bo5njaci Bosna, islam - Boiniaci
Islam je i tada, a nema sumnje da je to i danas, u ekspanziji koja omogu6ava tralenje i pronalaZenje nu'ra (svjetlosti - Istine). Prve rijedi Objave islama upudene ljudima su
"Ui|
u ime Gttspodara"'.' Ta prvotna
i
spoznaji daje islamu dimenziju otvorenosti ka saznavanju, istraZivadki duh pronicanja u tajne stvaranja i na toj osnovi velidanja Onog koji je sve to stvorio. To je kanalisanje svijesti dovjedanstva u povratku "prirodnim" elementima simbioze i na podetak odgovorne uloge dovjeka kao zastupnika na Zemlli i na njegove na razumu zasnovane veze sa Onim koji je i dovjeka i sve druge svjetove stvorio. Taj kosmidki zahtjev istraZivanja i sebe i okoline ostavio je dubokog traga u razmahu svih segmenata prirodnih nauka, medicine, asokrenutnost ka udenju (ditanju)
tronomije, filozofrje, knjiZernosti. Na raznim stranama svijeta podela je da buja probuclena i samo privremeno zatomljena nauka' Generalna konferencij a UNESKO-a j e na svom I 2. zasj edanju (novembar- decembar 19 62. godine) za&fillaegipatsku nacionalnu korrisiju UNESKO-a da sadini izvjeitaj o uticaju arapsko- islamske kulture na ewopsku renesansu. U radu ove komisije uzeli su ude56e eksperti iz cijelog svijeta koji su utvrdili veliki uticaj kojeg je islamska kultura ostvarila na evropsku renesansu u oblastima: knj iZevnosti, filozofij e, prirodnih nauka, medicine, geografij e, moreplovstva, historije, arhitekture, umjetnosti i muzike. Nakon toga je objavljeno vi5e knjiga od 1964.- 1970. godine sa bibliografijom radova koji nesumnjivo potvrduju veliki doprinos islamske kulture procvatu evropske nauke, ali i umjetnosti i svih oblasti Livota.Naravno, to je i dvosmjerni proces koji je kroz kontakte, pa makar i kroz ratove, doprinosio medusobnom uticaju. Odnosno, svjedodi o jedinstvenosti ljudskog roda i ,,ukazuje da je kulturni procvat kojim se odlikuju neke zemlje savremenog svijeta rentltat sukscesivnog ulaganja svih velikih kultura koje su ostavile neizbrisive tragove na historiju dovjedanstva i njegov progres i da svi narodi i narodnosti imaju pravo da udestl'uju u raspodjeli njihovih dobara, te da se koriste dostignuiima njihove primjene, kao i da kulturna historija ditavog dovjedanstva podiva na saradnji, uzimanju i davanju i da nema mjesta za osje6anjem bilo kakve vrste superiomosti strane koja daje, niti za osjeianjem bilo kakvc inferiornosti strane koja uzima."3t 3l Muhammed Halefullah Ahmed: Islamsko- arapski uticaj
Nije sludajnost da "modema nauka" svoje istinske osnove duguje upravo iznjegovanim tekovinama umme - zajednicemuslimana Meke i Medine koja se za vrlo kratko vrijeme pro5irila Sirom poznatog svijeta. Murad Hofmann pominje lidnosti koje su u historiji svjetske nauke nezamjenjive velidine: Ibn Firnas (umro 888. godine) kojem se pripisuje prva maSina zaletenje, Muhammed b. Mu'sa' 'Al-Hawarizmi (umro 846.) otac algebre, Abu Bakr 'Al - Razi (Rhazes - 864-935.) sa udZbenicima iz medicine, fllozof i lijednik Ibn Sina (Avicenna, 980-1037.), Al-Hasan bin Al-Haytan (Ahazen 965-1039.) izumitelj mradne komore, Abu Rayhan -Al Biruni (937-1050.) univerzalni genije svog vremena, IJmar Al-Hayyam (umro izmedu ll23-1131.) pjesnik, ali i matematidar. Filozof Ibn RuSd (Averroes 1126-1198) komentatorAristotela, otkrio i sundeve pjege, egipatski ljekar IbnAl-Nafis (umro 1288.) otkrio cirkulaciju krvi, Ibn Batuta (13041368.), svjetski putnik iz Maroka, Andaluzijac Ibn Haldun (1332-14A6.) utemeljitelj sociologije i modeme historiografije, moreplovac Ahmad Ibn Magid, turski geograf i admiral Piri Reis (1480-1553.). Zastoj u ovakvpm burnom ruzvoju nauke nastupa u XVI stoljeiu, a ako posmatramo dobivanje najvi5ih svjetskih priznanja kao kriterij - samo je jedan muslimah u XX stolje6u dobio Nobelovu nagradu - u egzaktnim naukama, pakistanski fizidar Ahmed Abdus - Salam.32 Naravno, u poimanju jedinstva ljudskog roda moZerno samo da se sloZimo sa mi5ljenjem profesora Cuyler Jounga koji ukazuje na ..."veliki kulturni dug koji dugujemo islamu od onog momenta kada smo kr5iani, u periodu od hiljadu godina, putovali u islamske zemlje i njihovim profesorima da kod njih udimo umjetnost, znanost i filozofiju Livota, a u tome se ogleda na5a klasidna kultura koju je islam tako divno duvao sve dok Evropa nije bila sposobna daje po drugi put prihvati i preuzme na duvanje. Sve ovo treba da se pomije5a sa duSorn s kojom mi idemo prema islamu, noseii mu na5e kulfurne i druge darove. Kad je tako, idimo mu onda u susret sa osjedajem ravnopravnosti vra6ajuii mu stari dug."33 Taj kruZni tok susretanja, a nikako sukobljavanja, jeste spoj raznolikosti i razliditosti u dinjenici da je ljudski rod ne samo genetski, nego i kulturno - historijski povezan mnogo vi5e nego Sto nam izgleda iz uske etnocentridke perspektivnosti iz koje se, naZalost, jo5 uvijek najde36e gleda.
na ewopsku renesansu, Islam-
(I)br. 8, Sarajevo, 1979. str. I 8 (cijeli tekst l7- 24, u prevodu Ahmeda Smajloviia, daje obiman pregled rezultata do kojih su do5le ekspertne komisije UNESKO-a). Zanimljivostje, svakako, da su istraZivanja pokazala veliki uticaj enciklopedistidkih djela (,,E1- Kanun" Ibn Sine ili ,,El- Havi" od El- Razija na medicinu, faimaciju, hemiju' hirurgiju), ali su osvijetlila i nesurnnjivi uticaj islamske kulture i na neke druge sfere Ziska misao
32
:l
Murad Hofmann: Islam kao alternativa, Bemust, Sarajevo, 1996., vidjeti dio "Religija i nauka" str. 59-73 sa popisom literature. M. HaletullahAhmed, op. cit. str. l8-19
vota poput muzike, poczijc, pripovjedni5tva itd.
45 44
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - Bo5njaci
1580. godine nasilno uniSten od strane ,,ortodoksnih" grupa opservatorij koji je izgraden samo godinu dana ranije, tada jedan od najsawemenijih u svijetu, a1745. godine supredstavnici jake dogrnatske strujeuspjeli zabraniti rad prvog itamparskog stroja u islamskom svijetu koji je u Istanbulu postojao od 1728. godine. MoZemo se sloiiti sa Hofmannom da se radi o dekadenciji, koja se, poslije kolonijalne faze u kojoj su bile islamske zemlje i oslobodenja izvr5enog u XX stoljedu, ipak polahko pre:vazllazi.
Nakon perioda kojeg obiljeZava fatalistidki pristup i progla5avanje svakog znaryaza "novotariju", islam u savremenom vremenu nalazi nove poticaje u ispoljavanju autentidnosti poruke ditane u duhu novog vremena. To novo vrijeme je ispunjeno tehnolo5kim dostignuiima i definiranjem nauke u svjetlu iskonskih ljudskih potreba. Prvo upoznavanje islama i kr5danstvaje, raduna se, podelo sa upu6ivanjem poruka od strane Muhammeda a.s. kr5ianskim vladarima Negusu u Abisiniji, Kisri II u Perziji i istodno - rimskom imperatom Heraklu da prihvate islam.
Astronomiji su ntuslinani dali veliki doprino$a
"Bliski susret" Bosne i Bolnjaka sa islamom dolazi (XIII i XIV stoljeie) u vrijeme kada ortodoksne pravne Skole u islamskoj drZavi ved propagiraju dogmatik-u spram nauke, aii i u vrijeme kada je u tradiciji islama vei bilo ditavo jedno bogatstvo sazdano na prvom uzletu umme u svim oblastima. Bio je to susret bogumilstva Bosne
sa
jednirn grandioznim
civilizacijskim uzletom, ali istowemeno taj susret je tekao i
sa
jezidkim
teikoiarna koje je prernoliivao islam kao vjera. Zato i nlje sludajno 5to se u Bosni na djelu iskazivalo mijeSanje kultr.rra, jedne heretidke (,,bogumilske") spram vladajudih ideoloSkih pristupa u Evropi, kojoj Bosna pripada i koja je bila u silaznoj liniji i druge ("islamske") koja je ved dostigla vrhunac mo6i. Iskorjenjivanje islama u Spaniji, u kojoj je postojao osam stoljec a, i zaustavljanje vojnog pol,roda u opsadi Beda kao da je nagovje5tavalo drugu etapu. Nagovjeitaj se nalazio u poku5aju "zaustavljanja vremena" i prekidanja bilo kakvih propitivanja,
pri demu se sve viSe nametao stav da se spoznaja smatrala zaw5enom. To se posebno odnosilo spram nanke i inovacija i u tehnici i u druStvu. Kao ilustraciju ovakvog stanja ncka posluZe samo neki primjcri: u Istanbulu je 3t lz cit. knjige Akbar 46
S.
Ahmad: Zivi islarn
Islamje doZivio brzo Sirenje i dao nesumniivo krupan podsticaj ukupnom ljudskom nastojanju da se uspostavi ljudska zajednica od "svijeta ljudi" jedinstvenog po svojoj anatomskoj gradi, ali i prepoznatljivog po usmj erenost i ka zv rj ezdama, stalnom propitivanj u vlastito g poloZaj a i otvaranja humanistidke perspektive. Sa padom Kordobe i Bagdada taj progres na opiem civilizacijskom planu je za trenutak zaustavljen i odloZen za neko drugo vrijeme. Osmanlijsko carstvo, kao posljednji nosilac halifbta u islamskom svijetu, historijsko zaustavljanje svoje ekspanzije doZivljava u Evropi kod neuspje5ne opsade Beda. S obzirom da se Osmanlijama prigovara ta ratnidka ekspanzija, nuZno je naglastiti da je to bio "ratnidki duh" vremena koji nije bio samo odlika Osmanlija. Uostalom, kako su to "kultiviziranc" Afrika, Azlja, Julna i Sjevema Amerika ako ne "pravom osvajada" koji jc uspostavio princip: dija zemlja, njegova i vjera. Orijentalisti (me
Bosna, islam - Bo5njaci
2. BOSNA
I BOSNJACI U KULTURNO.HISTORIJSKIM KONCEPTIMA
Savremeni koncept historije, utemeljen jo5 od Herodota, ne daje mogu6nost da se izvlade primjeri, iz jednostavnograzloga Sto ljudi nisu postali jedinstvena zajednica koja se pona5a po univerzalnim zakonima medusobne tolerancije u razliditosti kao nadina "boljeg upoznavanja" i nadopunjavanja iskustava u progresu razvoja, koegzistencije ljudi i prirodnog okruZenja (okruZenja drugih svjetova biljaka, Zivotinja, mikroba, nevidljivih svjetova, brda, planina, mora, zraka - Sto su sve kategorije svjetova kao zadate mnoZine u Kur'anu). Mnogi historidari, meclu kojima i Noel Malcom, u svom djelu "Povijest Bosne", upravo iz naprijed navedenog razloga - u nemoguinosti praienja kontinuiteta i zarobljenosti u Sablonizirane modele historiografije, zapadaju u brojne te5koie. Tako Noel
Malcom u Slavenima islamske vjere (Bo3njacima) vidi tragidnu figuru okruZenu nedobronamjerno5iu prvih kom5ij a i Zapada i Istoka branedi ih njihovom specifidno5du u odnosu na ostali "fundamentalistidki islam".35 Bez imalo dvojbe, knjige poput "Povijesti Bosne" N. Malcoma mnogo znaile za osvjetljavanje povijesti Bosne, prije svega da se poku5a na objektivan nadin razumjeti elemente posljednjeg genocida koji se desio nad Bo5njacima na pragu XXI stoljeda. I da je samo to razlogbilo bi dovoljno, uz nuZnost (za Bo5njake, prije svega) da se dine dalji napori u istraZivadkim poku5ajima analize dokumenata iz pro3losti Bosne i Bo5njaka. U tim istraZivadkim naporima Bo5njaci i ovaj posljednji genocid, kao i prethodne u historiji, moraju posmatrati iskljudivo kao primjer za pouku, jer samo takav pristup omogudava i fizidki i kulturni opstanak Bo5njaka.
Imajuii u vidu daje islam nadin Zivota i Zivot s6m, u svom izvomom tumadenju, svakako da bi laskalo Boinjacima - muslimanima da se dobronamjerno kod njih poistovjeiuje vjersko uvjerenje sa su5tinom njihovog osobenog nacionalnog bi6a. Meclutim, do sada smo prisustvovali upravo suprotnom - ono o'islamsko" u njihovom bi6u im je uzimano kao 35
N. Malcom: Povijest Bosne op.cit, (Vidjeti odjeljak Islamizacija Bosne str.7l-92 i Bosna i smrt Jugoslavije str.285 - 307.
48
Bosna, islam - Bo5njaci
"najveie zlo" i"oteLavajuii faktor" u njihovom nacionalnom profiliranju, a posebno priznavanju te nacionalne osobitosti od strane susjeda Bosne i Hercegovine. Cak i onda kada im je "priznata" nacija (Muslimani) to nije bilo uz dodatak "bosanski" ili 'Jugoslovenski", dime su na neodredeno vrijeme pripadnici ovog naroda, i formalno, ostali bez zemlje kojoj pripadaju. Prije toga im je vlasni5tvo nad zemljom uglavnom bilo oduzeto "revolucionarnim sredstvima. " Mada su i marksisti posmatrali nu.1r., kao otudeni produkt gradanskog druStva, u praksi socijalistidkih zemalja je to postao pojam pod kojim se moglo podrazumijevati udvr56ivanje uticaja najbrojnijeg naroda, uzzagu5ivanje nacionalnih prava manjih naroda, a posebno onih koji su u sebi imali omaku "islamski". To se najbolje vidi u postsocijalistidkom periodu gdje se u zemljama biv5eg socijalizma biljeZi prava nacionalistidka eksplozija. Kao kritidari gradanskog poimanja nacije, zanimljivo je da su se socijalistidki vladari, pa i teoretidari, izuzetno puno bavili pojmom nacije iiztogperioda su ostale brojne Sablonske definicije. U klasidnoj marksistidkoj teoriji je inrzetno prisufiro bavljenje kritikom religije (ponajvi5e judaizma i kr36anstva), ali vrlo malo ili nikako samom suStinom islama. Islam je od strane klasika marksizma shvatan neozbiljno i zbog nepoznavanja, a samim tim i marginalno posmatran (odnosno nipoda5tavan kao predmet razmatranja), dime je i marksizam ne htiju6i doprinio opdem mi51jenju da je "Evropa centar svega Sto je znadajno." Taj evropski egocentrizamnije prisutan samo kod teoretidara marksistidke provenijencije, nego je odraz svekolike teorije, koja i dan-danas marginalizira kulturni, pa i civilizacijski doprinos svega Sto je izvanevtopsko (pa dak i o Japanu, a o Kini, Indiji, da i ne govorimo) smatraju6i to prolaznim fazama u kojima 6e ipak pobijediti evropski "neuni5tivi duh". Taj svojewsni kolonijalizam u kulturi traje i dalje i pored formalnog oslobodenja od kolonijalizma. On se plasira kroz informacije, filmove, TV serije, stil Zivota, politidke uzore...
Negativna sterotipna predstava o islamu je vidljiva i kroz odnos prema borbi za oslobodenjem od biv5ih drLava socijalistidkog lagera. Tako je sa simpatijama dodekana borba Litve, Latvije, Estonije, Jermenije, Gruzije, DR Njemadke, Slovenije, pa djelomice i Hrvatske, ali se kao separatizam ili dak terorizam kvalificirala borba AzerbejdLana, Uzbekistana, Nahidevana, Cedenistana, akao "gradanski rat" kvalificirana agresija na Bosnu i Hercegovinu.36 36
Sire o tome Muhamed Filipovii: Muslimani - Boinjaci u uvjetima politiikog pluralizma (op.cit. Bosna i Boinjaci) str 34 i dalje.
Bosna, islam - Bo6njaci
8osna, islam - BoSnjaci
2.1. Islamska bo5njaika prethodnica - fenomen bogumilstva
proizveo slidne tendencije: raskoSnog Zivota vladara, borbe za prevlast, izgradqe ogromnih dZamija itd.
Da bi se shvatila su5tina prijelaza na islam u Bosni i Hercegovini moraju se znati prilike i vladajuii oblici svijesti u toj zemlji. Ranije pokorene zemlje od strane Osmanlijskog carstva, metlu kojima je bila i Srbija, nisu imale masovnijih prijelazana islam, Sto je dinjenica koja pobija u historiografiji naSih susjeda preko Drine i teoriju da je na nasilan nadin doilo do "islamizaclje" (izraz koji je dugo wemena bio odoma6en i krajnje je wijeme da bude zamijenjen adekvatnijim'\tlazaku islam" ili "prihvatanje islama").
Svi oni koji su se bunili protiv takvog stanja udaljavanja od proklamiranih principa vjere bili su nasilno sprjedavani u svojim namjerama. Tako je u kr56anstvu nastala i inkvizicija, koja 6e za dugo vrijeme sprjedavati bilo kakav razvoj nauke. Drugi faktor koji je takoder sprjedavao svako heretidko razmi5ljanje i praksu, suprotnu vladajuiim kanonima crkve, bili su krstaiki ratovi. Stalni ratovi, upadi "barbarskih plemena" su postepeno
NaZalost, malo je zvanidnih izvora, ali i ono 3to ih ima u prepiskama vladarai Bosne, Dubrovnika i Vatikana, kao i kameni svjedoci na ste6cima i knjige dubrovadkih trgovaca koje govore o trgovini sa "dobrim BoSnjanima" ukazuju na to da su u Bosni postojali ljudi koji su dinili specifidnu zajednicu. Ta zajednica, kao i njena vjerska ideologija nije "mirisala" crkvi niti Rima, niti Carigrada. Kroz spise o krsta5kim ratovima nallazimo i na skromne tragove onog 5to je u Bosnu do5lo kao odraz pobune
protiv svemo6i zvanidne crkve. Od pokreta sirorna5nih i izvomih i proklamiranih principa milosrda ostalo je vrlo malo. U prvoj fazi kr5danstva je postojao sukob ideja i promiSljanje koji su joi uvijek bili blizu originalnom tumadenju udenika 'Isf,-a a.s., i tada se pojavljuje i gnosticizam i manihejstvo, koji ie se u raznimoblicima javljati i kasnije. Poslije 6e svi reformatorski pokreti biti samo dalje udvr5iivanje poloLaja crkve kao institucije.
Cijeli period od Konstatinovog proglalenja kr56anstva (sredina detvrtog stolje6a) drZavnom religijom do perioda renesanse, cijela Evropa, kao i osvojena zemljanadrugim kontinentima, su pod jakim uticajem crkvenih vlasti. Crkva je bila presudnazadavanja saglasnosti na krunisanje careva i kraljeva, njihovog razvodenja u braku, oprosta grijeha, umiranja jedino uz sve5tenika da bi se " stiglo na nebo" itd. Tome je dodavana institucija kupovine sve3tenidkog poloZaja, Sirenje papinskih posjeda (a time i biskupskih i nadbiskupskih) itd. Protiv takvih pona5anja su nastajali ditavi pokreti, od kojih su oni monaiki imali poseban uticaj. Ali, i oni su se vrlo brzo pretvarali u samo nove redove crkvene hijerarhije. Zatakav period su bili potrebni i simboli i totemi i razni sveci, ogromne katedrale kako bi se dobila neophodna scenografija i sjaj koji bi opravdao postoje6e stanje. Naravno, duh tog vremena je i na "drugoj strani" (islamskoj) 50
mijenjali "civilizacijsku sliku", ali se mora re6i da je sa povijesnog
stanoviSta vrijeme apsolutne dominacije kr5canstva bilo period koji je dao mali doprinos istinskoj povijesti dovjedanstva. Istowemeno, ova stagnacija u odnosu na grdku civilizaciju j e znadlla i akumuliranje potencijala koji 6e
u susretima sa drugim civilizacijama i preuzimanja njihovih dostignu6a dovesti do "eksplozije" naudno - tehnidke revolucije.3T Zarczumijevanje teme koju istraZujemo izuzetno je znadajno pitanje bogumilske vjere. Da li je to samo jedna od heretidkih sekti krSdanstva, ili se po svojoj osobitosti moLe nazvati i vjerskim pravcem? iz ilirskog perioda i vladavine Rima na podrudju Bosne i Hercegovine bilo je vi5e boZanstava kojima se klanjalo i po5tovalo ih. JoS
Pored Silvana (djelimidno poistovjedenje sa rimskim Silvanom i grdkim Panom) bio je i kult Dijana, boginje lova, divljadi i divlje prirode, kult gorskih vila, kultbogaizvoraBirda... U urbanim sredinama Rimljani su donijeli kult Jupitera, Junone i Minerve, a vei tada je bila na djelu vjerska tolerancija, jer je prema nekim historijskim izvorima na relativno malom prostoru sada5nje BiH egzistiralo dak 40 raznih vjera i da je:bio kult pedestdvojice "bogova" raznih zemalja i naroda. Tako je dak pronadeno i nekoliko kultnih spomenika od kojih su ncki svojevrsni unikati kakav je spomenik Mitre, pronaden u Konjicu.l8
Dolasku Slavena je prethodio veliki broj upada barbarskih plemena u provincije Rimskog carstva, a iztog perioda nema puno ni historijskih tragova. Sloveni su sa sobom donijeli svoje kultove i idole, a od IV stoljeia historijska dokumenta biljeZe na prostoru BiH djelovanje i krican37 O ovom periodu
vidjeti u Berhand Rasel: Historija Zapadne filosofije, Karijatide - Beograd, 1962. god., str. 303-471, a o odnosu Evrope prema drugim civilizacijarna: DLafi HiSam: Evropa i islam, Starje5instvo lZBiH, Sarajevo, 1989. 18 Grupa autora: Bosna i Hercegovina od najstarijih vrernena do kraja II svjetskog rata, Stab VK oS BiH, Sarajevo, 1994. godine, str. 29. 51
8osna, islam - Bo5njaci Bosna, islam - BoSnjaci
skih misionara koji Sire kr5ianstvo. Treba imati u vidu da je u Bosni Sireno rano-kr5iansko udenje, kao i dinjenicu daje i dolaskom Slavena, a prije toga i Avara, konsolidacija domaieg stanovniStva tekla uporedo sa upoznavanjem novih osvajada,ttz mije5anja kultura itd. Bosna je ostala izoli-
rana izvan uticaja Rima
i Vizantije. Na tim temeljirna su i
slavenski
osvajaii primali kri5danstvo od starosjedilaca, a ne od misionara. Imaju6i u vidu konfiguraciju terena sada5njeg teritorija Bosne i Hercegovine (brdsko-planinski pretehri dio), to je bilo i idealno mjesto za sakrivanje onih koji su n susjednim zemljama bili proganjani zbog svojih ideololkih (religij skih) pogleda. Upravo ta konf,rguracija terena bila je prepreka mnogim osvajadima, je ali omogulavala i znatnu samostalnost i autohtonost stanovni5tva Bosne i Hercegovine. Tako neki autori istidu i dinjenicu daje to moglo biti sudbonosno t za zadrtav anje i opstanak autohtono g ilirsko-romansko g stanor.niStva koje
je dinilo stanormi5tvo pije najezde Slavena.3e I ta dinjenica, u
teoriji nedovoljno istraZena, mogla bi re6i ne5to vi5e o posebnosti Bo5njaka o demu je kroz historiju ostalo zablljei,eno vi5e pisanih iskaza, posebno kada je rijed o fizidkom opisu BoSnjaka (visoki, stasiti, lijepi) kao i mentalitetu kojeg karakteizira tipidni bo5njadki merhamet, milostivost i poStenje.
Jedna od tih karakteristika, koje su se zadrLale kroz historiju, je formirani karakteristidni tolerantni duh koji se u Bosni i Hercegovini, kao geografskom prostoru, zapaLa kroz cijelu historiju. Znahjno je napomenuti da se na tom prostoru dotidu i Istok i Zapad i tu je prirodni most jadranskog (mediteranskog) i panonskog (srednjeevropskog) bazena.
Bogumilsko vjerovanje se zadrlalo dugo vremena u Bosni
i preLiv-
jeloje i krsta5ke ratove pokrenute upravo zarad strate5kog znadaja Bosne. 2.2.'oKontrapunkt"
ku
ltura srednj
ovj ekovn e Bo sne
Bosna, drLavana jugoistoku Evrope se kao posebnost pominje prvi put u spisima rimskog cara Porfirogeneta u X stoljedu. Najvedi procvat doZivljava u srednjem vijeku kada su joj "granice bile stabilnije i od srpAndelii: Periodi u kultumoj historiji Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku, GZM n.s.sv. XXV, Sarajevo, 1970., kao i: Rezultati naudnog simpozijuma "Predsla-
3e Pavao
venski etnidki elementi na Balkanu u etnogenezi JuZnih Slavena", ANUBiH, pos. izd. knjiga XII, Centar z,a balkanolo5ka ispitivanja, Sarajevo, 1970.
skih i hrvatskih, a od 1 1 80. do turskog osvajanja 1463 ' bosanska drZava je razvijala postepeno specifidan vlastiti identitet."4O Specifidnost ove drZave, koja ima historijsko ime Bosna, je tolerantan Livot razhditih vjerskih skupina, s tim Sto je do osvajanja Bosne od strane Osmanlija najveti dio stanovni5tva Bosne, ukljuduju6i i visoko plemstvo pa i kraljevsku porodicu, bio privrZen bogumilstvu. I pored pokretanja i kriZarskih ratova protiv 'obosanske hereze", "Bosanci su, medutim, ostali lojalni svojoj "bosanskoj crkvi", uprkos tome Sto su bogumili proklinjani kao jeretici, kako od strane
katolidkog sveitenstva, tako i od pravoslavnih sila." U teritorijalnom pogledu od vremena vlasti Kulinabana Bosna se afirmira kao drLava, pa preko Stjepana Kotromaniia se Siri i u nju ulazi, izmedu ostalog, i Zahumlje (Humska zemlja,Hum). Ved 1378. godine Hum se nalaziu sastavu dtlave Bosne, a Stjepan Vukdi6 uzima titulu hercega 1448. godine i od tog vremena se ova oblast p olelanazivati "Hercegov a zemlja." MoZe se prihvatiti miSljenje Dalibora Brozoviia da je kovanica Bosna i Hercegovina nastala od njemadkog Bosnien und Herzegovina i da je novijeg datuma.al i djelodao zadatakugarskom kralju vanja inkvizicije izbrisani kao Emeriku da sprijedi Sirenje bogumilstva ("patarenstva", "manihejstva") i da Kulin-ban prestane da daje za3titu pobjeglim hereticima iz Splita i Trogira. Kulin ban je pribjegao diplomatskom lukavsft'u da bi izbjegao rat i to na taj nadin Sto se na Bolinom (Bilinom) polju (danainja Zenica) 8. aplila 1203. godine zajedno sa prvacima Crkve bosanske i uz prisustvo velikog broja vjemika bogumila pred papinim izaslanikom javno, te uz potpis i jamstvo, odrekao "heretidkih zabluda" i obeiao da 6e se drZati crkvenih kanona zvanidnog kr3ianstva. ZaKatare (albigeneze)
se zna da su nakon krsta5kih pohoda
sekta, a papa je
To nikakao nije predstavljalo kraj bogumilstva' Naprotiv, Bosna je samo jedno vrijeme ostavljena na miru.
Kulin ban je u toj izjavi o odricanju od bogumilstva obeiao da 6e u svakom mjestu imati kr5iansku bogomolju,:u crkvama ce imati oltare i kr12e, da 6e se ditati knjige Starog zavjeta, da 6e imati svedenike, koji ie a0 41
JasminkaUdovidki: IstorijaBalkana, Spone i sukobi, Republika br. 186. Beograd' 1998. U ovoj knjizi koriitenja termina "Bosna" u samom naslol'u i desto u tekstu nema nikakve politidke konotacije, nego se vi5e stilski uklapa u temu: Historijski naziv Bosna prisutan je u ve6em dijelu historije Bosne i Hercegovine, a napomena se istide radi pomatih sludajeva reagiranja od strane posebno hrvatskih autora sa argumentacijom da se na ovaj nadin namjemo izbjegava naziv Hercegovina. Od I 878. godine u zvanidnoj je upotrebi naziv Bosna i Hercegovina potwtlen i kroz Daytonski Mirowi sporazum za BiH iz, 1995. godine i tu nema nikakve dileme.
53 52
Bosna, islam - BoSniaci
Bosna, islam - Boinjaci
ditati mise i vr5iti ispovijedi, da ie se najmanje sedam puta na godinu prizvati tijelo Gospodnje, da 6e obdrZavati poste, svetkovati svece, da neie izmedu sebe primati Manikeje, da 6e se zvati braiom, a ne samo kr3ianima kao do sada, da se ne bi tim imenom nanijela uvreda drugim kriianima (er se iz tog imena razumije da drugi osirn njih nisu kr5iani).+z Progoni katara i njihovo istrjebljenje
izltalije i juZne Francuske ra-
zlog su njihovom pojavljivanju na prostoru "mjesta koje se zove Bosna". Neke dinjenice ukazuju da je u to vrijeine bio pravi heretidki univerzitet. Pominje se da je Jakov Bech iz Chicria 1378. u Bosnu poslat da se tamo savr5eno i potpuno naudi patarenst\ar. On se 1387. na5ao pred inkvizicijom zbog hercze i tada je otkrio da su u Bosnu bili slani i: Moreto Rabellator iz Chiera 40 godina prije njega, zatim Ivan Nanoi, Granoni Beucio oko 1360., Peter Patrizi oko 1377., Bernardo Roscherio oko 1380. i Peterov brat Jacobini oko 1382. godine. Ne smije se smetnuti sa uma da se vrijeme procvata bogumilstva desilo odmah poslije raskola u kr3ianstvu (1054. godine) na katolidanstvo i pravoslavlje. I da je Bosna bila pod uticajem i jednih i drugih. I, Sto je najvaZnije, da su i jedni i drugi bili jasni u tome da su "treieg" (bogurnilstvo) odbacivali i proglaiavali heretidkim. Tako je Bosna od svog najranijeg pominjanja bila izloZen a raznim uticajima, a borba za ideolo5ku prevlast bilo koje od grana lcr5ianstva u njoj uvijek je bila usmjerena protiv njene samostalnosti, jerje svojatana i od jednih i drugih. Iz historije vladajuie crkve je jasno da vjerska dominacija zna(,ii politidku i drZavnu dominaciju, aLelje zatimpodrudju Bosne nikada nije nedostaj alo. Zato o'Crkva bosanska" uvijek i iznova izaziva polemike i svojatanja. To se posebno dogada u odredenim historijskim prijelomnicama otvaranja "bosansko - hercegovadkog pitanja".
Sa socioloSkog stanovi5ta, Crkva bosanska predstavlja znalajan druStveni fenomen koji prevazilazi znaEaj kr5ianske sekte. Ona je profilirala stanje svijesti kod bo5njadkog naroda koje nosi elemente samosvojnosti i osjecaja samostalnosti, a to se u historiji srednjovjekovne Bosne ispoljavalo kroz odludan otpor svim zavojevadima. a2 Iskaz preveo Franjo Radki u:
Bogumili i patareni (posebno izdanje Srpske kraljevske akademije, knjiga LXXXVII Beograd, I 93 l. Citiramo u H. Mehrned HandZi6: Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo Bosansko-hercegovaikih rnuslimana, originalno izdanje Sarajevo, 1935. - kori5teno reprint izdanje knjige izaile u izdanju Islarnskog centraTeianj, Te5anj, 1993., str.7. i 8.; Salih Jalirnam: Osam stotina godina Bilinopoljske izjave, Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH, broj 3-4, Sarajevo, 2004.
54
Miroslav KrleLaqt 6e pojavu bogumilstva okarakterizirati rijedima: "kao malo tko, bogumili su jedini kontrapunt usred na5eg srednjovjekovnog rasula". Bogumilstvo se javlja kao tihi, ali sadrZajno bogati odgovor Bosne na" etatizitanu, otrcanu diplomatsku mistiku, satkanu od neoplatonizma i aleksandrij skog postplatonskog epigonstva, izmjesanih sa grubim neprevladanim, jos paganskim praznovjerjem, u obliku ramih rituala i politidko hijerarhijskih koterija, koje kr56ansku formulu smatraju o' rentabilnim barjakom, za pobjedu vlastitih vladaladkih strategemana, kako KrleZa opisuje krsdanstvo. u tom krsdanstvu "Qar carigradski luduje u klupku promiskuiteta, u kolopletu rodoskwnu6a i nastranog vladarskog ludila ... tu i tako Zivjeti kao paganin i tu i tako ne pokrstiti se, bilo je svakako opasnije nego prignuti koljeno i pomolit se DuZdevima, Bazileusima ili Rimskom biskupu". U tom i takvom okruZenju se pojavljuje bogumilstvo ("kolo ljutih zmija", uzvikuje rimski papa ili "oni nisuu hrisianstnr", govori carigradski patrijarh). Svi traZe njihov progon i nasilno preobradanje, a grdki izvori (pravoslavni) ih nazivaju "kudugeri".4+ KrleZin "kontrapunkt" kojim on ozradava pojavu bogumilstva je, ustvai,izrazza muzidku figuru, umijede da se dvije iti vi5e melodija tako ukomponiraju i poveZu da izvedene istovremeno skladno zvude. Boljeg izraza za bogumilstvo, ali i za ukupne prilike u Bosni, tesko da se moZe na6i.cs Dubrovadki arhiv takotler obiluje brojnim dokumentima o "paterenima". "Testament gosta Radina" je u tom smislu veoma interesantan, jer je Radin bio u dasti gosta, tj. biskupa kod bosanskih krstjana (i to je dest naziv za "patarene", odnosno "bogumile").
On u svom testamentu dijeli vjernike u Bosni na krstene, koji su prave vjere apostolske, prave lrstjane, kmete i prave kmetice krstjanice i nrsne ljude. "Krstjani su, dakle, bili vegetarijanci "nemrsni"' Prema nekim
ffi.oslobo<1enje..,..Mla
U poslanici carigradskog patrijarha Genadija 2 Skilarija sinajskim kalutterima odgo-
uuiu r" na upit da li smiju primati darove od Herceg Stjepana, bosanskog vladara za kojeg kaZu da je u dusi pravoslavni, ali to ne smije ispoljavati, jer u drZavi ima mnoge ,.kudugere', (1453-1459). Patrijarh odgovara da se javno ne pominje dar od ovog vladara.Jerjavno ne ispoljava hrisianstvo" (citirano u 63.knjizt Glasnika Srpskog udenog drustva str. l L Priopcio Ljuto Kovadevii u zadarskoj "lstini" br.5. god. Il rnaj 1 888. Prilozio arhimandrit N. DLrdi6 prema rukopisu iz Prizrena). H.M. HandZi6, op.cit. str. 9. a5 Inspiratit'na je u tom smislu nadahnuta studija Avdije Alibaii6a: Trajanje Bosne, KDM "Preporod", Zenica, 1995.
55
Bosna, islam - BoSnjaci
autorima obidaj su5enja Sljive u Bosni potide iz tog perioda, jer se zazimu intenzivno su5ila Sljiva koja je bila glavna hrana u hladnom periodu godine. Iz ovog dokumenta je vidljivo da su, patareni ("krstjani") slavili uz nedjelju i petak. Poznati historidar dr. Ciro Truhelka u obradi arhive iz tog perioda Bosne iznosi, na osnovu dokumenata, da su patareni mogli biti i prodavani kao roblje.+6
Sljedbenici kr56anske crkve nisu mogli biti prodavani, Sto govori o odnosu okoline Bosne prema bogumilstw koje je jednostavno trebalo svim sredstvima iskorijeniti. Taj period srednjovjekovne Bosne ostao je u pamdenju naroda do dana5njih dana kroz izreku "od Kulina bana i sretnijih dana". U jednom duZem periodu od vladavine Kulina bana (11801204), pa do krall-a Tvrtka (1353- 1391) Bosna je znadajno balkansko kraljevstvo koje je nadaleko duveno i po svojim rudnicima, posebno srebrai zlata, kao i po vojnoj sili od koje su mnogi zazirali. To je i period kada je bogumilstvo bilo znalajanfaktor unutarnje kohezije kao "domada vjera" uz koju su bili i vlastela i obidni narod. Zanimljivo je svakako da se ni u jednom historijskom dokumentu iz tog perioda ne pominje u Bosni bilo koji drugi narod iztuev Bo5njani ili Boinjaci. To je matidni narod i najbrojnija etnidka skupina u srednjovjekovnoj Bosni. Kao etnidke (narodnosne) skupine u srednjovjekovnoj bosanskoj drLavi su prisubri u izvorima Vlasi (doseljeni stodari), Sasi (Germani koji su dolazili u Bosnu radi rudarskih poslova), Latini i, posebno nakon pada muslimanske Spanije, Jevreji
*
Sefardi.
NedZad HadZidedii s pravom nagla5ava da se "s obzirom na geografski poloZaj Bosne i Hercegovine i dru5tveno historijska zbivanja, kontakte i medusobne kulturne utjecaje i mije5anja u ranijim periodima potrebno je istaknuti da se u tradicijskoj kao i savremenoj kulturi naroda
BiH, mogu izdvojiti sljedede komponente: a6 Ciro Tnrhelka: Testament gosta Radina, Clasnik Zemaljskog muzeja Sarajevo XXIII, str. 355-376., a do sada naj5iru studiju je napisao Salih Jalimam: Studija o bosanskim bo-
gumilima, Grafotisak Tuzla, l996.,koja je matajna uputa i do sada najobimnija bibliogtaftjaiz ove oblasti, te isti autor: Salih Jalimam: Historija bosanskih bogumila, Ipp Hamidovii, Tuzla, 1999. Novo svjetlo o bosanskim bogumilima daje i studija John V.A. Fine Jr.: Bosanska crkva, novo tum4denje, Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 2005. Ovaj autorje sredinom Sezdesetih godina XX stolje6a boravio u Sarajelu kadaje pripremio gradu za dvije studije o bosanskim bogumilima. Knjiga je objavljena na engleskom jezikl 197 5. godine (The Bosnian churc a new intepretation). Inade je profesor Fine, zajedno sa Robert J. Donia, napisao knjigu posve6enu nevinim iflvamarata u BiH (Robert J. Donia, John V.A. Fine Jr.; Bosna i Hercegovina: tradicija koju su izdali, Sarajevo: FAMA, 1995. Knjiga je prvi put na engleskom j ezikl izdata u Londonu 1994. godine).
56
Bosna, islam - Bo1njaci
1) Stara slovenska ba5tina, zajednidka zasva tri na5a etnidki srodna naroda, donesena prilikom doseljenja u ove krajeve i ovdje daljerazvrjana.
2) Znahjanje i udio romanskih etnidkih i kulturnih elemenata i utjecaja koji se pojavljuju u vi5e slojeva: preko poromanjenih starosjedioca, stodarskih Vlaha u srednjem vijeku te Cincara u XVII i XVIII stoljeiu a dosta je romanskih elemenata kulture u51o u kulture na5ih naroda i u kontaktima sa romanskim zapadom i posredstvom katolidke crkve. Ovi utjecaji i mije5anja razlidito su rasporedeni kod naroda Bosne i Hercegovine i predstavljaju elemente njihovih specifidnih kultura. 3) Islamsko- orijentalni utjecaji koji se pojavljuju sa dolaskom Osmanlija u ove krajeve i traju kroz vrlo dug period izazvali su krupne kul-
turne
i
etnidke promjene putem prelaska na islam jednog dijela
stanovni5tva, a prenosili su se i na druge grupe stanormiStva. Ovi utjecaji doprinijeli su daljnjoj medusobnoj kultumoj i etnidkoj diferencijaciji. 4) Takode je mogu6e izdvojiti, u manjoj mjeri i na ogranidenom prostoru panonske udecaje. Razumije se daje BiH kao evropska zemlja u svim
historijskim periodima bila izloZena srednjeevropskim i evropskirn utjecajima, dijele6i s drugim evropskim narodima zajednidku povijest i zajednidko naslije
Historidar Enver Imamovii istide: "Bosna je u srednjem vijeku bila sasmostalna drLava, imala je svoje vladare (banove i kraljeve), svoju zastavu i grb (sa ljiljanima), vojsku, strogo odredene i duvane granice, svoj
dvor
i
diplomatsku sluZbu, vlastiti jezik (bosanski), vlastito pismo
(bosandicu), svoju vjeru (bogumilsku), svoj narod (Bo5njani), svoju monetu, i sve drugo Sto karakterizkajednu drZavu, pa i vi5e od toga, jer mnoge zemlje nisu imale ono Sto je imala i Sto je bila Bosna." Srednjovjekoma Bosna i njena ekonomska i vojna ekspanzija su se deSavali u jednom, za svjetski povijesni okvir koji broji velike careve i carevine, ipak relativno marginalnom prostoru. Istovremeno,to je zna(ajan geostrategijski prostor za puteve koji su vodili i na Istok iZapad, a svakako daje kroz ta trgovadka i vojna putovanja, zajedno sa trgovcima i raznim vojskama, dolazilo i do razliditih kultumih uticaja, mijesanja kultura i svjetonazora. a7 NedZad
HadZidedi6: Etnografski pregled Bosne i Hercegovine (skripta FPN Sarajevo), Sarajevo, 1997 ., str.9 i 10. Profesor HadZidedi6 je utemeljitelj predmeta Etnologija na Falailtetu politidkih nauka u Sarajevu.
57
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - Bo1njaci
sudbina i brojnih dmgih umjetnidkih predmeta bo5njadke kulture koji se nalaze Sirom svijeta.
Dobrodoilica
-
rniroljubiva pontka
iz
proilosti Bosne
-
sa stetaku
Ali,zadrLavao se i autothoni, desto arhaidni, vlastiti pogled na svijet i osobenost kulture bosanskog podneblja. Ostala su "mramorja", "steici", koji svojim osobenim i desto grubim simbolima upravo predstavljaju odraz tog vremena. Na njima su desto ispisane i poruke, mahom tuZbalice i to pismom kojc ima zvanilani naudni i narodni naziv -bosandica.as Uz ste6ke saduvanje i dio nakita bosanskih vladara i vlastele, kao i posude visoke umjetnidkc vrijednosti. Takoder tu je i veliki broj Stitova, grbova, pedata, povelja i dokumenata. Uz prepisivanje odlomaka bibhjskih tekstova, koji nose "bogumilski izbor", njihovog slikovnog ukraBavanja, iz ovog perioda su nam ostali i knjiZevnidki tragovi. Metlu njima je tzv."Berlinska alek-
sandrina", prida o podvizima Aleksandra Makedonskog. Knjiga je prepisana u sre
58
Stetak iz Zgo|ta kod
Kakrla
Mh
os lav
lj evo j evande lj e, o ko I I B0-9 0.
(nastalo u Bosni-Hunt, Narodni muzej Beograd)
Govoredi o duhu bosanskom, koji je Bosnu u njenoj hiljadugodi5njoj historiji odrZavao kao "povijesnu opstojnost", Muhamed Filipovii istide da su mnogi zna(,ajni elementi toga mozaika (koji je Sareni iilim najboljeg, najstrpljivijeg, najnjeZnijeg i najustrajnijeg tkanja), koji predstavlja duhovnu supstancu, nestali, ali i da i pored toga imamo toga i malo i mnogo: "Malo prema onome Sta smo sve stvarali i mnogo prema onome Sto smo pustili da netragom nestane . To su u prvom redu na5i stari gradovi, na5a arhitektura, urbanizam,
steici i uopde sakralni spomenici, na5e stare
knjige, vez, odje(a, zanati, najzad na5 nadin Livota uopie. Agresivni nacionalizmi, raznih vrsta i dugo odsustvo bosanske pozicije, doprinijeli su mnogo propadanju i razaranju kulturnog blaga bosanske provenijencije. No i to propadanje, ma koliko ono Siroko i obimno bilo, nijc nas 1i5i1o onoga Sto je sa stanoviSta kulturne funkcije duhovnog nasljeda najvaZnije, ono nas nije li5ilo potrebe da drZimo i upomo duvamo svijest o Bosni i ono ito Bosnu dini tako dudnom i neobidnom, da drZimo i duvamo bosan59
Bosna, islan - BoSniaci
Bosna, islam - BoSnjaci
ski duh. To je taj te5ki, gromadni, kameniti i goroviti dug, velikana iz skaski, taj spori uronjeni i zaronjeni u sebe zatvoreni duh dovjeka prirode. To je kontemplativni duh uronjavanja u ono 5to je bilo i pro5lo, u vjedno iza granica prolaznog, u ono sa one strane te5kog, nestalnog i tegobnog ovozemaljskog zbivanja i zbitka. To negiranje granica vremena i prostora kao uvjeta ljudskosti, to vjedno tradicionalno i tradicionalistidko bivanje kao dovjek, ljudi kojijesu, koji su bili i koji ie biti, sve ujednom neprekinutom nizu... To je duh posebnog bosanskog puritanizma, isderivanje istine, preganjanje pravde, ispravnosti i dasti, za Sto se sve gine, podjednako pod svim barjacima, koji su se ikada vili nad ovim na5im gudurama i dolinama, a pod ovim na5irn teskim i maglovitim nebom. Radi toga Bosna nikad nije bila podijeljena, razbijena i unistena kao cjelina, kao teritorij, kao tradicija, kao mentalitet i kao duh, ali istowemeno nikad nije bila jedna
toridari i teoretidari nacije. Krivotvorenje dinjenica vude za sobom, kada je u pitanju BiH, ne samo naudne falsifikate, nego ima za posljedicu i permanentno obnavljanje velikodrZavnih projekata zasnovanih na takvim "dinjenicama". Uzaludno je opominjanje Miroslava KrleZe da je "bosanska kuga" bila nelto najoriginalnije Sto je po njemu ostavilo tragove u kipovima i ornamentici ditavog niza bogumilskih kipara: Bola5ina, Begeviia, Drage Dijaka, Grubada, Osrada, Prerada, Radoja, Ratka, Semorada, Zenan Morada, Radiia, Radana Hraniia, Dragi5e, Ugarka. Iza njih su ostali su ostali tragovi, slidni tragovima sa steiaka, koji su, kako kaZe M. KrleZa: "vedre slike o livotu, gdje.ie sve skladno-uznemireni ritam pojava i stvari, o rnamenata, lj uds kih likov a, leop arda, konj a i fl ore ".
svjetorma, vojna i politidka tvorevina, drLavaili jedna jedinstvena partija."4e
Bilo bi svakako historijski netadno da se Crkva bosanska progla5ava jedinu vjersku instituciju i da se samo na temelju toga gradi dokaziza vanje hipoteze o bo5njadkoj osobenosti. To je ista opasnost kao Sto je i svojatanje istodnih i zapadnih susjeda Bosne i progla5avanje bogumilstva za"pravoslavlje ili katolicizam". Po nama je slidna gre5ka jednog pravca historiografije koji marginalizirabogumilstvo kao kutumo-povij esnu dinjenicu male (ili velike) "zemljice Bosne". Posmatrajudi u kontinuitetu, takve tendencije su se ponavljale i irnale su za cilj u svim periodima jednu prozaidnu ovosvjetsku ideju: ostvarivanje vlasti nad Bosnom i njenim stanovnicima i njeng prisajedinjenje bilo susjedima ili velikim carstvima kakva su se nalazila u neposrednom okruZenju. Uz tu vrstu agresivnog kontinuiteta spram Bosne i Bo5njaka, pojavljuje se i kontinuirani otpor autohtonih stanovnika Bosne i njihovo. u svakom pogledu, bezaltemativno vezivanje za Bosnu' To govore i poruke sa steiaka, simboli u crteZima kao i burna historija Bosne. Rano krS6anstvo, kao i njegov kasniji razvoj su ostavili traga na profiliranju svijesti naroda, a danas predstavlja naudni diletantizam (kakvih pokuiaja i dalje ima) poistovje6ivanje nacija u savrsmenom shvatanju te rijedi, sa pojmom naroda koji se javlja u periodu do srednjeg vijeka. Medutim, razumijevanje prilika i uticaja na narodnu svijest na odredenom geografskom podrudju svakako da je vrlo znadajno i na toj tezi (e se sloZiti svi i his4e Muhamed
Filipovii: Bosanski duh u knjiZevnosti -'
5ta
60
-
159.)
-
Premi lovo Po li e Lj ubini e) s o
je to? Rad objavljen u dasopisu
,,Livot" broj 3. Sarajev o 1967 . (koriSteni citat u ponovljenom izdanju u knjizi ,,Bosanski duh", Odbor savjetovanja Bosna i Hercegovina mogu6nosti i perspektive tazvoja, Sarajevo, 1997., str. 158
Razigrani motivi (slika lijevo: niian iz poietka islantskog dobs u Bosni Ilrasnica u Sarajevu, i slika desno: motiv sa srednjovjekovtog stetka
;o Sefik Be5lagii: Ni5ani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knjiga LIII, Odjeljenje dnr5tvenih nauka, Knjiga 30., Saraievo, 1978.,
s1.
20 u prilogu 61
Bosna, istam - BoSnjaci
Bosna, islam - BoSnjaci
Historijska dinjenica je da u tom periodu, i pored upornog nastojanja, Rimska crkva nije podigla nijednu katedralu u Bosni, atadi tazvijanja inferiornosti kod domadeg stanovni5tva o bogumilima se zvanidno iznosio stav da se radi o primitivnoj kulturi. Valjda zato i nisu duvani ni dokumenti iz tog vremena, a o bogumilskim mramorjima je osamdesetih godina pro5log stoljeia govoreno sa estetskim prezirom. Bogumilstvo je kao i svaka vjerska sekta pro5lo faze idealiziranja kada su ideje i najprijemdivije kod Sirokih narodnih masa. Medutim, kada se govori o ideolo5kom uticaju, pa time i religijskom, svakako da treba imati u vidu da su nosioci ideja bili obrazovaqi ljudi, vlastela i crkveni velikodostojnici Sto se dogaclalo u uvjetima komunikacijske nepovezanosti svake wste i nepismenosti kmetova i drugih podanika. Puk je, praktidno, preslikavao ideje gospodara dodajudi u primjeni i dio naslijetlene folklorne tradicije. Formiranje nacija i na njima zasnovanih drlavasu procesi najnovijeg datuma i u nekim elementima i podetkom XXI stolje6a se svjedodio "radanju" novih nacija. Iz teorije drLave i prava poznatoje da se dugo vremena jedino legitimnim smatralo fumsko carstvo, U takvomposmatranju, Vizantijsko carstvo je bilo jedini nasljednik Rimskog carstva, a prijestolnica Konstentinopolj (Carigrad) je Novi Rim. Da postoji taj kontinuitet "svjetske vlasti" pokazuju i osmanlijski historijski dokumenti, jer je po osvajanju Carigrada sultan Mehmed II el Fatih smatrao da je u svojoj lidnosti sjedinio islamsku, tursku i rimsku tradiciju, a Carigrad proglasio centrom univerzalnog suvereniteta. U skladu s tim, sdm sultan je mogao biti "car", a postojalo je u Evropi jo5 sedam vladaru. Od kraljeva - njemadki, francuski, engleski, moskovski, kralj-latin, duZd mletadki i leh (poljski kralj). Sve ostalo 5to je zaostalo iz srednjeg vijeka (po takvim shvatanjima) nema karakler drLave. Taj stav je dugo vremena bio kriterij za drtavu. Tek na razvalinama feudalnih imperija nidu nacionalne drZave i usse "nacionalni" interesi. Bura historijskih promjena i nestanak ditavih naroda, o demu zorno svjedodi i Kur'an, nije shvadena kako bi tre-
postavljaju
balo, pa stalno prisustvujemo povratku "historijskom kontinuitetu" u kojem se stalno dodaje "nezaboravljena" patina starih maglovitih sjedanja, zbirke grbova i Stitova, nacionalnih junaka i bitaka diji su porazi pretvoreni u pobjede. Da se u historiji nmogo toga dodavalo, uopiavalo, uzimalo od drugih, pa i izmiSljalo, nije nikakva novost. Tako se na podetku tredeg milenija u beogradskim prvo knjiZevnim i novinarskim krugovima, a vrlo brzo i u ozbiljnim tekstovima SANU i uz redormo citiranje u naudnim kru62
govima pojavilo "Zaveitanje Stefana Nemanje o jeziku", kojeg je - i to "tadno" 13. februara 1200! - bolesni monah Simeon (Nemanjino kaludersko ime), ostavio svome sinu Savi i svorn narodu. Tzaista, ono Sto u svom toboZnjem "amanetu o jeziku" kazuje monah Simeon neodoljivo podsjeda na brojne srpske knjiZevnike i stnrdnjake iz oblasti " rje5avanja nacionalnog pitanja". Tako se govore sada ve6 poznate redenice s kojima zapodinje TV i radio program i u Beogradu i u Banjoj Luci: "duvajte, dedo moje milo, jezik kao zemlju", poruduje u ovom tekstu Savi i Srbimazanlihovu sudbinu zabrinuti monah Simeon. "Red se moZe izgubiti kao grad, kao zemlja, kao du5a. A Sta je narod izgubi li jezik, zemlju, du5u? Ne uzimajte tudu red u svoja usta. Uzme5 li tuclu re(, znaj da je nisi osvojio, nego si sebe potudio. Bolje ti je izgubiti najvedi i najtvrcli grad svoje zemlje, nego najmanju i najneznatniju red svoga jez7ka..." Na ovom mjestu Nemanja poruduje Srbima da, ako su saduvali svoj jezik, ne treba da odajavaju zbog vojnog poraza, jcr taj poraz ne moZe biti konadan. Ne zato Sto narod, zahvaljujuti oduvanom jeziku, nastavlja da Zivi kao nacionalni kolektiv, nego zato Sto 6e ujeziku naii snagu da se s vi5e uspjeha wati. "Ako je jezik ostao nedirnut, ne boj se... Carevi se smenjuju, drZave propadaju, ajezik i narod su ti koji ostaju, pa ie se tako osvojeni deo zemlje i narod opet kad-tad vratiti svojoj jezidkoj matici i svome matidnom narodu". Ovo smo citirali da bi pokazali kako se izmi5ljaju i zami5ljaju poruke za pouke. Tekst je izmislio izvjesni Mile Medii, i ne samo to nego i druga zavje5tanja (u stilu Sta bi Simeon od prije 800 godina porudio dana3njim Srbima, farbaju6i to sa dnevno politidkom zbiljom), ali kada se Zeli onda se pomoiu mo6ne ma5inerije propagandnih mogu6nosti to Siri i u moderno "naudno" wijeme da bi se to ved uzelo kao autentiina tzv. Hilandarska povelja, te na osnovu te knjige se prave scenski pikazi, snimaju pjesme, knjiga se citira kao naudni izvor prvog reda. Nije iskljudeno da se na isti nadin "pojave" i drugi ,,ttovootkriveni" dokumenti.sl I na toj osnovi se razvija teorija o supermaciji vlastite nacije, madionidarskim iluzionistidkim makazama nacionalnog mesijanstva se stvaraju iluzije o "naddovjeku", "nebeskom narodu", "izabranom narodu". Prekrajaju se granice i utvrduju "povijesna prava" vlasni5tvo nad zemljom i zrakom i to pomodarstvo slijedi najveii dio dovjedanstva. To je ono Sto R. Garoudi st Mile Medii, Zave5tanja Stefana Nemanje, III izdanje, "Filip ViBnjii", Beograd 2001. Kritidki os\ryt na ovu pojaru "izmi5ljania tradicije" dao je dr Ivan eolovi6, Srpska kultura posle Milo5evida, Republika, broj 288-289, Beograd, 2002. Iz ovog teksta je i citirano ,,zaveitanje." 63
Bosna, islam - Bo1njaci
Bosna, islam - BoSnjaci
iznosi kao gubitak cilja savremenog dovjedanstva i obra6anje paLnje na sredstva, te nametanje vlastite nadredenosti koja se "podrazumijeva" i proizllazi iz kr5danskog i jewejskog stava koji je i profilirao pojam nacije kao odraz mi5ljenja formiranog stolje6ima. Ovakvi vladajudi pogledi (ajoi vi5e praksa sawemenog svijeta u kojem vlada koncept nacionalne drtave) djeluju negativno na izvomi islamski nadin razmi5ljanja koji polazi od bipolarnog shvatanja jedinstva Univerzuma obra6aju6i se ljudima - dovjedanstvu, a ne narodima. Tako se savremeno definirani pojam nacije, po miSljenju nekih autora, bihro kosi sa islamskim poimanjem dovjedanstva. Ptijel ummel se desto koristi i na prostorima BiH pri demu se termin nacija neposredno sukobljava sa konceptom ummeta. U identitetskom srnislu to jeste stvarni problem. I on ima svoga uticaja i na BoSnjake u BiH. Nacionalna drLavaje "izum" ponajprije Evrope i proSirila se kao vladaju6i model pri demu svaka od nacionalnih drZ,ava ima svoj jedan ili vi5e matidnih politidkih naroda - nacija. MoZemo se sloZiti sa Anthony D. Smithom da teorija nacije i nacionalizmamole predstavljati tri pristupa: 1.
Nacija kao etiiko i filozofsko pitanje. To se odnosi na ulogu
nacije u ljudskom Zivotu.
2. Nacija kao antropolo5ko i politiEko pitanje. Ono se odnosi na dru5tvenu definiciju nacije. Kakve je vrste zajednica nacija i kakav je odnos pojedinca prema toj zajednici? Je li nacija u osnovi etnokulturalna zajednica, zajednica (stvamog ili izmi5ljenog) porijekla diji su pripadnici od rodenj a v ezani rodbinskim v ezam4 zaj ednidkom povij e56u i j ezikom? Ili je uglavnom druStvena i politidka zajednicautemeljena na zajednidkom teritoriju i boraviStu, gradanskim pravima i zajednidkim zakonima, pojedinci mogu sami birati Zele li joj pripadati. 3. Nacija kao sociolo5ko i povijesno pitanje. Tide se mjesta nacije povijesti dovjedanstva: da li je to zajednica od pamtivijeka, ili su nacije u novije druStvene tvorevine ili kulturni artefakti, istodobno krute i savitljive, tipidni proizvodi odredenog stadija razvojadru5tva i kao takve os-
udcnc na nestanak.s2 s2
Anthony D. Smith: Nacionalizam i modernizam, Fakultet politidkih znanosti Zagreb, 2001.. str. 8- i 9i l0l -146. Naravno, nijc nam cilj istraZivanjc tcorije nacije, ali u ovom kontekstu nas zanimaju teoretidari koji naciju smatraju nadomjestkom za religiju, odnosno oni koji smatraju da je i sama religija upregnuta u wlo mo6no vozilo zvano nacija kao 5to s pravom istide Mark Juergensmeyer: The Now Cold War? Religous Nationalism confronts the Secular State, Berkley CA and Los Angeles CA: Univeristy
JoS je Durkhem (1915.) uanaliziFrancuske revolucije istakao da su odredene svjetovne stvari, kao Sto su Domovina, Sloboda i Razum dobili oznake svetosti i uspostavljena je jedna religija kojaje imala svoje dogme, simbole i oltare. Na toj liniji je razmi5lja i Eli Keduri. Eric Hobsawn govori o izmi5ljanju tradicije. a tu je i teorija o nacijama kao zami5ljenim zajednicama (Benedict Anderson). Karakteristika brojnih teoretidara j este isticanj e svojevrsnog nacionalnog mesij anstva kao osvoj enog praznog
prostora u eri Moderne koje je umjestii religije u povladenju (sekularizacija) zauzela nacija. Mark Juergensmeyer istide da tzv. religijski nacionalizam predstavlja eksplozivnu otpomost saveza izmedu religije i nacionalizma (analizaPakistana, Malezije, Jevreja u Izraelu, pravo-slavaca u Grdkoj).
je zajednica koja ima svoje se direktno kao zajednica, ali u razliditim kontekstima pominje u Kur'anu. Odomaden jeizraz ummet Muhammeda a.s. kao primama lojalnost (manje ili vi5e i sa razliriitirn intenzitetom u povijesti) kao konstanta svih muslimana svijeta koja se iskazuje prema ummetu (zami5ljenoj svjetskoj zajednici muslimana). Kako je i veliki broj tzv. islamskih zemalja, nastalih kao produkt nacionaliziranja u vrijeme kolonijalne vlasti i sa tipidno evropskom "aromom" postao nacionalna drZava, to je stvami sukob sekularizacije (posebno nakon ukidanja halifata - vlasti koja je objedinjavala i vjersku i driavnu funkciju) i pripadnosti islamu izazivao i izaziva krizu identiteta koja se desto potiskuje u ime ovog ili onog pragmatidnog interesa. iz te perspektive 1ak5e 6e se razumjeti promjena koja je zahvatila Bo5njake, njihovo realno odvajanjc od ostalih vjerskih skupina, dime je formiran i specifidni identitet, ali i nadin Livota,jer islam jednostavno Zahvata sve pore Zivota. I u povratnom uticaju se prepoznaje i kroz kulturu, nadin odijevanja, nadin ishrane, i kori5tenja pi6a, posebne higijenske i sanitame uvjete. razvljajtti skru5enost, bogobojaznost, neprihvatanje nikoga koji bi bio apsolutno nadreden iztzev Boga kao Jedinog vlasnika svega. Naravno, tu je i specifidnost trgovanja,zabranakamate itd. itd. Iz ovakvog shvatanja lak5e je i razumjeti i deZnjivi pogled kojeg BoSnjak u kontinuitetu upu6uje prema Meki, ali i identifikacija sa kulturom, ali i vi5e vjerom Osrnanlija, pa i lojalnosti ummetu kao vi5em obliku lojalnosti od nekih disto nacionalnih elemenata. Da li je to tako u tzv. islamskorn svijetu na podetku treieg milenija, svakako je diskutabilno, ali je dinjenica da nacionalna drtava ne mora biti ukinuta, nego da se samo zamijene prioriteti i da ummet stvarno dobije priroritet nad nacionalnom S druge strane, koncept ummeta takotler
religijsko uporiSte, jer
of California Press, 1993. 64
65
/ Bosna, islam - Bo5niaci
drzavom. Da je tako ne bi dolazilo do krvavih ratova u samom islamu (Irak i Iran i brojni drugi sukobi i nesporazumi).s3 2.3. "Bliska susretanja" Bosne i Bo5njaka sa islamom
U geografsku sredinu, kakvaje srednjovjekovna Bosna, gdje su tolerancija i suZivot bili uvjet opstanka i pojedinaca i skupina, dolazi islam. Prvi podeci "susreta bliske vrste" sa islamom na podrudju BiH de5avaju se upravo na planu kulture i privrede (trgovine)' Islam za Bosnu nije bio nepoznanica. O tome govore i tragovi najstarijeg arapskog novca koji je Eakizperioda 744-750. godine (za vrijeme vladavine Mervana II el Hi mara) nadeni u Bijelom Potoku kod Mostara . Zna se pouzdano da je Cirilo poznavao islam, te da su se vodile lasprave u Vizantiji sa islamskim teoretidarima.
BlizinaodArapa osvojene Sicilije i trgovina preko Prirnorja, te upadi Arapa na Balkan, svakako da su donosili odredeni uticaj islama. Iz rukopisa Abu-Hamid al- Andalusi, koji je boravio u Ugarskoj od 11501153. godine, vidljivo je da ima muslimana koji javno ispovijedaju vjeru i doseljeni su iz Magriba (Spanija), te drugih koji su javno pokr5teni, a tajno ispovijedaju islam. I jedni i drugi uzimaju ude5ia u ratovima na strani ugarske protiv vizantije. Medu zarobljenim muslimanima bili su i oni pod imenom Halisije ili Kalisije. Da li i to upuduje na vezu sa Bosnom i eventualno na naselje Kalisiju (dana5nja Kalesija?). Ove fragmentarno nabrojane historijske dinjenice, koje govore o fizidkom dodiru Bosne sa islamom, nisu u funkciji dokazivanja teze da je to
pripremilo unaprijed Bosnu za lahkodu prijema islama, nego vi5e da dokaZu osnovnu dinjenicu da nema niti jedne zemlje u svijetu koja je her-
Bosna,
islan Pain;cc!
sustinskim pitanjem 'ozalto". Zato smo skloni promisljanju kojeg iznosi Alija lzetbegovi6 da se segment kulture mora (kao i etika) posmatrati izdvojeno i da on ima svoj statidni kvalitet u svim epohama "sa svojim prologom na nebu", acivllizacljabiljeZi samo naudno (tehnidko) napredovanje ili progres. Zato je scientistidko shvatanje historije zasnovano na golim dinjenicama "napretka" sa podetnim "polaskom od nule" u biti nedovoljno da sagleda stvarni povijesni civilizacijski okvir. Kao odgovor na takvo sto iskrsne (sa najvisim umjetnidkim dometima) obredna maska,,primitivnih" plemena Afrike, bljesne antidka statua, progovori Ksenofanov ili Homerov lik ili "kameni spavad" sa bogumilskog ste6ka. Dana5nje prodiranje u to vrijeme i obja5njenje dogadaja ostaje nijemo ispred jednostavne monumentalnosti "divskih mramorja" koja ostaju kao svjedoci onoga sto je za bosansko podneblje ostalo u historiji zabiljeaeno: stalni napadi na bosansku samobitnost, te nametnuta borba od strane po-
tencijalnih porobljivada protiv bosanske tolerancije' Mnogo krvi je proliveno da bi se ispisale stranice historije ratova, malo je zabiljeZeno one svakodnevnice u Zivotu stanovnika Bosne. Samo je poneki putopisac ostajao zadivljen i zateden ljepotom kulturne bastine, ljepotom i skladom bosanske balade, sevdalinke, skladno5iu ku6e bosanske i njene arhitektonske topline. Svaki dolazak tuclinskih vojski je znadio reme6enje tog reda i sa sobom je nosio grulii zahvat noZa u bosansko tkivo i ignorirao je dobrog Bosnjanina. Taj dolazakje nosio sobom pedat tudine i svojatanje svojstveno grubim i osvajadima i onim koji, po vlastitom mjerilu biljeLe i"tazvoi" naturajuii etnocentristidki svoju "civilizaciju" kao progresivnu i povijesnu, gledaju6u u Bosni "leglo guja" (rimskipapaizXl stolje6a) ili "balije" i "fursku gamad" koje treba iskorijeniti (nacionalistidki pokret stvaranja vclike Srbije sa kraja XX stoljeda), ili ih (Bo5njake) treba "skrbnidki europeizirati" (nacionalistidki pokret stvaranja velike Hrvatske sa kraja XX stolje6a).
metidki zatvoren i koja bi mogla da sprijedi protok svjetskih civilizacijskih tekovina. To je posebno vidljivo u sferi kulture, dija djela pripadaju istinskorn hodu povijesti u demu je svako starije (historijski period) bitno, jer skoro vanvremenski prenosi duhovnu poruku (stanje duha, strijepnje, radosti, Zalosti) dovjeka kojije u svakom historijskom periodu suoden sa
Ako bi se izuzeli idelo5ki predznaci i kolidina stradanja - na podrudju bosanske driave,barem Sto se tide teZnji osvajada i sudbine Bo5njana ili Bosnjaka, kao da je zamrznlta povijest. Medutim, ono sto se desavalo
ffiilinacija?Libris,Sarajevo,2004.,korisnaknjigakoja5i-
MoZda je najbolje to stanje duha, kao dramatiku egzistiranja BoSnjaka u Bosni kroz historiju, ocijenio jedan od najvedih knjiZewika BoSnjaka Mehmed MeSa Selimovid:
roko tretira ovo pitanje i u njoj se nalazi objavljen nedowseni prilog Ismeta Kasumoviia o Bo5njacima u kontekstu ove rasprave (Prilog nosi naziv "Uloga vjere u formiranju nacionalnog identiteta sa posebnim osvrtom na identitet Boinjaka" (str. 1 83- 1 89). Takoder, pogledati i studijuAkbar S. Ahmeda: Islam pod opsadom, koja se bavi pitanjima islamskih zemalja nakon 1 1. 09. 2001 . godine i teroristidkih napada na usA. Islamske zemlje, a i muslimani Sirom svijeta su postali antropoloska tema broj jedan u svijetu.
66
"izmedu" ima itekako kulturno-povijesni znalaj i ne6e se moii u bilo kakvim analizama i gnorirati.
"Mi nisrno niiiji, uvijek smo na neiiioi medi, uviiek neiiji miraz (...) Najnesrelniji ljudi na sviietu, gubimo svoie lice a tude ne moiemo da 67
8osna, islam - BoSnjaci Bosna, islam - BoSnjaci
primimo, otkinuti a neprihvateni, strani svakome, i onima iiji smo rod, i onima koji nas n rod ne primaju (...) Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo plemeniti od prkosa."sa Umjetnidka vrijednost steiaka i kulturnog blaga srednj<.rvjekovne Bosne traZi stalna istraZivanja i svojim znadajemnadilazi ono 5to se danas o tom blagu zna.M.Krleia istide, recimo "da su detaf i na stetcima hlizu savremenih postimpresioniikih tehnika sa bogatom partiturom punom hirizma, znanja i moralne svijesti ", a to je lirska crta koja 6e u historiji imati karakteristiku koja ie pratiti umjetnidka djela i u kasnijem periodu, Taj tanahni osjeiaj, iskazan kroz umjetnost, je bitna odlika Sarenila bosanskog iilima sa predivnim bojama, i prisutan je od najranijih kulturnih ispoljavanja u Bosni. Nije onda sludajno da su kod Bo5njana nalazili utodi5te i prognani heretici i izgnanici raznlb.vjera koji su bjeZali pred Rimljanima, Spanjolcima, Madarima, Vizantijci ma, austrijskim regirncntarna. njemadkim SS divizijama, ustaikim i detnidkim hordama... Svi su dodavali novu Saru "kultumom 6ilimu" koji je i najljep5i zapis o toj zemlji Bosni, koja je, kako kaZe pjesnik Boinjak Mehmedalija Mak Dizdar, o'vz to i prkosna od sna".
U tom smislu, istraZivanje tog mentaliteta, koji je nastao, izmedu ostalog, i sa dodatkom bogumilske hereze, koja je najistrajnije od svih heretidkih pokreta uspijevala da se odrZi, nuZno je nastaviti. Najve6i nedostatak za takva istraZivanja je da su mnogi tragovi te kulture jednostavno nestali ili pljadkom ili paljenjem i ruSenjem.
Ako su tragovi kulture, pa i brojni pisani tragovi nestajali u poZarima ratova i na inkvizicijskim lomadama, utemeljeni oblici svijesti se nisu dali unistiti. Nadin razmi5ljanja u Bosni i o Bosni, koja se opirala i vlasti Istoka iZapada, sa kojih je strana stizala prijetnja i prokletstvo, je kao otpor iznjedrio bosandicu, ali i kori5tenje i glagoljice i 6irilice. Tu su se zadrLale i prastare legende o Perunu, Babi Jagi, o demu govore i toponimi i zadrLana narodna predanja i narodni nazivi pojedinih mjesta. Jake trgovadke veze sa Primorjem, a i sam geostrate5ki poloZaj Bosne, omoguiavali su joj da se na nju naslanjaju uticaji sa svih stmna svijeta.ss sa Meia Selirnovi6: Dervi5 i smrt, Sarajevo,1966., str. 282 - 283. s5 O sinkretizmu kultura na podrudju Jugoistodne Ewope vidjeti prilog u listu "Republika" QlgaZirolevit: Alahovi hriSiani, Republika, broj 282-283,Beograd 2002. Medu raznim
uticajinra interesantno je istraZivanje uticaja iranske mitologije u predaji boinjadkih muslimana (obiljeZavanje Eurdevdana, Jurjeva i Alecluna - Ilindana) - vidjeti Sire u Be6ir DZaka: Iranski motivi u predaji boinjadkih muslimana, dasopis "Znak Bosne", Zenica, broj 3/95 str. 42 i 43.
Slaveni dolaze na Balkan upravo u vrijeme kada u svijetu podinje da odzvanja zl.uk posljednje BoZije Objave (Objave Kur'ana Muhammedu a.s.).
Period bogumilstva se podinje pominjati upravo kada islamska driava doZivljava svoju ekspanziju. Bliski susreti sa islamom, koji je stigao u Siciliju i obuhvatio Spaniju, idu dotle da se dak na jednom srednjovjekovnom grbu iz Bosne nalaze dva "Saracena". Svakako da je za ovu studiju vrlo vaZno da uzme sve relevantne dinjenice o potencijalnom susretanju civilizacija i dodirne tadke nadolazedeg islama i vjerovanja i "ideolo5ke matrice" kakva je vladala u Bosni. Da li su patareni (bogumili ili krstijani) u nadolazeiem islamu vidjeli oslobailanje od krstaikog mada koji je stalno prijetio, pogodnosti oslobatfanja od poreza, ili su u Muhammedu a.s. prepoznali onog Parakleta, duha utje5itelja kojeg je Isus ('Isd a.s.) obeiao svojim udenicima na Tajnoj vederi... Pitanja koja ostaju bez odgovora koji bi prekinuo rasprave koje se vode dugo vremena oko pojma "islamizacija" Bosne. iinjenica koja viSe, poslije nedavno okondanog posljednjeg genocidnog rata nad Bosnom i Bo5njacima, definitivno nije sporna je da se islam zadrLao na prostoru Bosne i Hercegovine i da je i formalno "vradeno" povijesno ime Bo5njak najbrojnijem narodu u
BiH. Nacionalna odredenost je jedan od najosporavanijih elemenata i tek sedamdesetih godina ovog stoljeda taj narod je i formalno priznat u jednoj jugoslovenskoj drZavi i to pod imenom Musli-
bosanske povijesti
mani. To pravo (,,priznavanje") jugoslovenska drLava (stara Karadordevideva i nova socijalistidka su bili oduzeli bosanskim Muslimanima, jer je Austro - Ugarska, prvi put u historiji Evrope, priznala upravo bosanskim Muslimanima pravo ravnopravnog gradanstva unutar, u suitini, kr56anske Evrope. U konceptualnom smislu dak je u podetnoj fazito primavanje trebalo da bude u okviru interkonfesionalnog bo5njaltva. Ima jo5 jedna zanimljivost vezana za dugogodi5nju borbu za priznavanje nacionalne posebnosti toga naroda u Jugoslaviji, a ona je vezana za dinjenicu da je u principu vladajuii komunistidki (ateistidki, makar samo i obojen) pogled na svijet dao ovom narodu tipidno vjerski naziv. U imenu naroda je, naime, datnaziv sljedbenika vjere islama koji se u cijelom svijetu, bez obzirana drZavu u kojoj se nalaze, nazivajtt muslimani jo5 od prvih muslimana koji su prihvatili islam. Medutim, i to je bio veliki napredak poslije silnih progona, izgnanstva i stalnog i fizidkog i duhovnog tjeranja na zaborav. Tim prije je "povijesni povratak" imenu Boinjak logidki slijed nakon Sto su u ratu odbranjeni osnovni elementi samobitnosti. 69
68
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - BoSnjaci
je wlo bitno sagledati' politidku i socijalnu strukturu srednjovjekovne Bosne. U njoj se istidu slijede6i elementi: U tom logidkom slijedu dogadanja, svakako
da
a) Stanovni5tvo Bosne i Hercegovine je bilo heterogenog socijalnog alije najvedi dio stanovni5tva bio u klasidnom feudalnom odnosu sa prevladavajuiim dijelom poljoprivrednog stanovniStva i stodara, s tim da su postoj ale i zanatllje, te intenzivna eksploatacija rudnika posebno zlata, srebra, ali i soli. Klasidna drLavnauprava je bila razvijena solidno za ono vrijeme, a Bosna je bila podijell-ena u osam oblasti (regrja) koje su imale oblasne nasljedne gospodare kao vladare. Te oblasti su bile: Gornja ili Prava Bosna, Soli, Usora, Donji Krajevi,Zapadne Strane (naziv je iZasastava,
vr5je), Hum ili Zahumlje (ova oblast kasnije dobiva naziv Hercegova zemlja po5to je oblasni gospodar vojvoda Stjepan Vuk5i6 uzeo titulu "herceg", a iz tog naziva je nastao naziv Hercegovina), Primorje (od Dubrovnika do Boke Kotorske) i Podrinje. Svaki od oblasnih gospodara bi na poziv kralja imao obavezu da prikuplja vojsku kada su to prilike zahtijevale. Predstavljanje zemlje, vanjski poslovi, kovanje novca, carine, neke wste poreza su bile u nadleZnosti o'stanak" i odludivao je o svim znadajnim pikralja. Sdbor velikaia se zvao tanjima.s6Iz ovog perioda ostala su brojna dokumenta - ugovori i povelje, pedati i druga historijska dokumenta koja dokazuju kontinuitet bosanske drlave od njenog prvog pominjanja sredinom desetog stoljeia. b) Bosna ovog periodaje karakteristidna po rodovskom uredenju, sa velikim porodicama zadruhnog tipa i po podanidkom poloZaju najvedeg broja stanovnika spram vlastelinske gospode. Ako je suditi po, najvjerovatnijem, nastavku poreskog sistema, kojeg su priznale Osmanlije (jedan dukat na ba5tinu), poreski sistem je bio povoljan. Ve6inu stanovi5tva diniloje seosko stanovni5tvo, a gradovi su najde56e bila utvr
bila formirana i bosanska momarica na dijem je delu bio Mledanin Nikola Basej. Medutim, unutarnji sukobi, osamostaljivanje oblasnih gospodara i sve deiie navale osvajada su oslabile bosansku drZavu, a to se posebno odrazilo na drugu polovicu XV stoljeia. U pokuSaju da se dodvori papi Piju II u traZenju pomo6i protiv sve vede opasnosti od moinog Osmanlioodokaz jskog carstva, bosanski kralj Tomai je odludio da iz Bosne, kao dobre volje", protjera bogumile i u tom periodu od 1450' godine izvjeStaji govore da je "dvije hiljade manihejaca pQkrlteno, a dak 40.000 protjerano i oni su na5li utodi5te kod herceg Stjepana". Njima su oduzeta i sloboda i imovina. Ova persekucija, nezapamdena u dotada5njoj historiji Bosne, je sasvim sigurno bila jedan od razloga da nije pruZen odludan otpor nadiranju Osmanlija.sz d) Kroz cijelo historijsko postojanje srednjovjekovne Bosne, dtlave koja je u vrijeme Tvrtka I Kotromani6a dostigla najve6i sjaj i velidinu (13'76-1391), je pored Crkve bosanske, koja je dugo vremena bila najjada vjera domadeg stanovnistva, ali zbog svoje heretidnosti nikada nije bila zvanlinadrlavnavjera, bilo je prisutno i katolidanstvo i pravoslavlje. Katolidanstvo se u prvi mah sirilo skromno uz misionarski uticaj dominikanaca, ali je znaEajno za cijelu bosansku povijest bilo upudivanje franjevaca, koji su svoj strpljivi rad u Bosni zapodeli krajem XIII stolje6a. Oni su, nema sumnje, u Sirenju uticaja rimokatolidke crkve u Bosni udinili vi5e nego svi krsta5ki ratovi koji su protiv Bosne vodeni.
Istovremeno, oni su svojim specifidnirn metodama i kroz vezu sa Rimom i najveii "krivci" za iskorjenjivanje bogumilstva' Ovime nimalo ne umanjujemo veliki i neprocjenjivi znalaj kojeg u zaititi bosanske samostalnosti, te oduvanja historijskog blaga i principijelnosti imaju franjevci "Bosne Srebrene". Pravoslavlje se Sirilo prikljudenjem Humske zemlje Bosni, te prebjezima pravoslavaca u Bosnu pred najezdom Osmanlija. To je bila "ideoloika slika" bosanskog kraljevstva koje se poslije Tvrtkove smrti na5lo u silaznoj putanji svoga razvoja. Tada ugarski uticaj, kao i sve veie prisustvo Osrnanlija, te razjedinjenost feudalne vlastele i borbe za pro5irenje vlastitih posjeda, rastadu unutarnju strukturu Bosne.
Bosanska vojska je bila dobro naoruZana, ovladalo se i proizvodnjom
oruLjau samoj Bosni. Posebno su bili s6
na cijeni bosanski rnadevi.
iak je
Vidjeti 3ire, Enver Imamovid: Korijeni Bosne i bosanstva, Medunarodni centar za mir, Sarajevo, 1995., str 149-150. O diplomatiji srednjovjekovne Bosne uAnto Babi6: Diplomatska sluZba u srednjovjekorrnoj Bosni, Meclunarodni centat za mir, Sarajevo, i995., kao i Mihajlo Dini6: DrZarmi sabor srednjevekovne Bosne, SAN posebna izdanja, knjiga CCXXXI, knjiga 13, Naudna knjiga, Beograd, 1955.
70
Vei smo istakli
da
je susret
sa islamom na podrudju Bosne
i Herce-
govine bio posredno i neposredno izraLen sa Sirenjem te vjere u svijetu, a Osmanlijski prodori na Balkan sa krajem XIV i podetkom XV stoljeda su
"
Mrh"*.d H"dzij"hre P""Jeklo bosanskih muslimana, Bosna, Sarajevo, 1990. str. 42 i dalje. Pogledati i: Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini (grupa autora) StarjeSinstvo
IZ u SRBiH, Sarajevo, 1977. 71
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - BoSnjaci
bili veoma desti. Prema nekim historidarima potkopavanje Bosne od strane Osmanlija je trajalo punih 77 godina (od 1386. do njenog konadnog zatzimanja I 463. godine). se
jer je prije toga osvojeno Nevesinje, Gacko, Zagorje, Foda, Ustikolina, Podrinje, Pljevlja, Vi5egrad, iajnide, Sokol, Srebrenica, Zvornik, Vrh-
Osvajanjem utvrdenih gradova Bobovca i Jajca i pogubljenjem bosanskih velikaSa, na delu sa posljednjim bosanskim vladarem Stjepanom Toma5eviiem, Bosna je ostavljena na milost i nemilost jakoj vojnoj sili, rastodena unutarnjim sukobima i razmiricama svoje vlastele, iscrpljena davanjem harada i Veneciji, Ugarskoj i Osmanlijama,naTazeci se pred potpunim drZavnim bankrotom - Bosna je pala bez velikih borbi. Izraz ("Bosna je Saptom pala" - bez velike buke od borbi) je kazano u Evropi koja ni5ta nije udinila da se Bosni zaista pomogne. Naprotir', dekalo se na njenim sjevero-zapadnim granicama (Madari) da se eventualno u5iiari od nove situacije. Historijska dokumenta govore da su bosanski kralj Toma5, kao i njegov nasljednik, skoro desetak godina upozoravali na nadolazecu Osmanlijsku ropasnost, upozoravajudi i mole6i za pomoi sve cvropske znaiajne vladare .
U nekim turskim spisima pominje se Ishak begova vakufnama godinu dana prije osvajanja Bosne, a spominje se da je jo5 1452. godine Nesuh beg u Sarajevu izgradio svoju dZamiju. Kao tragovi prisutnog islama pojavljuju se i ni5ani (muslimanski,nadgrobni spomenici) sa porukom ispisanom bosandicom iz druge polovine XV stolje6a u rogatidkom kraju, a ni5ani uz stedke na nmogim mjestima u Bosni i Hercegovini. Islam se Sirio i sluZbeno i nesluZbeno, a u potpunosti se moZemo sloZiti sa h.M.HandZiiem da se islam Sirio bez prisile, jer sir Osmanlije pored osnovnog islamskog stava da u vjeri nema prisile pokazali da su i dobri politidari, jer bi bez svake sumnje svako nasilno Sirenje vjere izazvalo u susjedstvu lo5 glas o sebi. Oni koji su imali dugo godina briZljivo pripremane planove o zauzimanju Bosne, kao vaZnom strate5kom pravcu za prodiranje naZapad, nisu mogli sebi dozvoliti takav "luksuz". Tako se jo5 kralj TomaS (1461.) Lalio ujednom pismu da "Turci laskaju seliacirna i postupajuti ljubazno, os|svljaju ove u nadi da te tek pod niihovom upravom postati slobodni ".
Toma5 dini
i veliku konccsiju - progoni pripadnike crkve
bosanske
kao posljednji korak da odobrovolji rimskog papu. Strah od Osmanlijske carevine na Zapadn pojadao se poslije pada Istodnog Rima, kako je nazivan Konstantinopolj/Carigrad, pod Osmanlije 1453. godine. I sami razjedinjeni, krS6anski vladari nisu irnali ni snage, a po svemu sude6i, ni interesa da pomognu bosanskom kralju. Zato je osvajadki pohod sultana Mehmeda el Fatiha, kojim je dovr5eno osvajanje Bosne, bilo samo finale, 58 Bosna
i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata, op.cit. (priiog dr Marka Sunjiia strana 54-65), a h. Mehmed HandZi( iznosi poclatak cla je Tirnurtai paia joi 13S4.godine harao po Istodnoj Bosni (Islamizacija Bosne i Hercegovine... op.cit. str.19). O bosanskom kaljevstl'u Sire pogledati Mustafa lamovi6: Historija BoSnjaka, Preporod, Sarajevo, 1997., str.27-82, o bosanskim kraljevima, posebno krunisanju kalja Twtka I Kotromaniia u: Sreiko M.Dlaja: Bosansko srednjevjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, "Odjek" Sarajeyo iz oktobra I 99 1 . posve6en 600-godi5njici smrti od bosanskog kralja Tvrtka (tu su i prilozi Sime M. Cirkovida: "Preno5enje kraljevstva u Bosnu," Miroslava Brandta: "Tlrtkov uspon na kraljevsko dostojanstvo" i Dubravka Lovrenovida: "Azemlja ostaje"). Na osnow toponomastidke gracle, K. Draganovi6 iznosi pretpostavku da su u sjevemim dijelovima Bosne bile prisutne zajednice muslimanskih etnidkil.r skupina Kalisija i Pedeneza, koji su u XII i XIII stolje6u Zirjeli u Ugarskoj (Krunoslav Draganovi6: Katolidka crkva u sredovjednoj Bosni, u knjizi Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, HKD Napredak, Sarajevo 1942., str. 717). To preuzimaju i dalje razradrdu i drugi autori (npr. Adem F{andiic:Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjctlost, Sarajevo, 1975., str, ll6 i dalje: Muhamed HadZijahii: Prvi susreti s islamonr na Balkanu, u knjizi lslam i muslirnani u Bosni i Hercegovini, izd. "El-Kalem", Sarajevo, I 99 I , str. 19-28).
72
bosna.
Povijesni nastup Osmanlijskog carstva u Evropi, koja ie jo5 bila u grdu srednjovjekovne uljuljanosti u dogme i anateme, je bio nesumnjivo od-velike vaZnosti.
Islam, koji je postajao sve vi5e nadin Zivota stotina miliona ljudi i povijesna odrednica dovjedanstva, je pored oslobatlanja unutamje energije u unapredenju nauke, vladavine drZavom i uredenju ljudskih zajednica, povratka "prirodnom" moralu i sprjedavanju bilo kakvog idolopoklonstva, donio znadajna unapredenja i u vojnoj nauci i doktrini ratovanja. Moguinost moblizacije velikog broja ljudi, kao i stalna otvorenost za prihvatanje tutlih iskustava i dostignuia, ali i ideolo5ka jednoobraznost zasnovana na vjerskom zakonu, doveli su do toga da su u vrijeme osvajanja Bosne, Osmanlije bile najjada vojna sila u svijetu koja je prethodno sruSila Vizantijsko carstvo, ostatke srpske i bugarske drLave i dobro uzdrmala Ugarsku i Vla5ku. Postajala je i sve znadajnija sila na moru i njena mornarica se mjerila sa venecijanskom. Njena artiljerija je jedina u svijetu koristila topove te5ke 150 kvintala (koje je vuklo 60 volova) i izbacivale na protivnika kugle telke i do 360 kg. Sigumo je da je i ta jadina i dobra organizacija osrnanlijske vojskc doprinijela postojanju straha koji se, kroz 73
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - BoSnjaci
pisma bosanskih kraljeva upuienih papama i vladarima susjednih zemalja, mogao jasno primijetiti. Bosna, suodena sa unutarnjim dezintegracionim procesima i "topljenjem ideolo5ke matrice", matrice koja je fizidki nestajala u progonima i brojnim ratnim pohodim preduzetih protiv nje, suodena sa kalkulacijama susjeda, nije se mogla ozbifnije oduprijeti takvoj jednoj
vojnoj sili koja je bila u punom zamahr. Za jedan broj bo5njadkih vlastelina, koji su otvoreno pozivali Osmanlije i za obidan narod koji je bio zbunjen i u i5dekivanju - dolazak Osmanlija je bio - spas.
fl
rwiurP rgub}tr
ffi
mtue**rqhncuxlx$4du
N rq*iu
I ktlta rQffi{rs{$
I
i$}el trMi6il(!
wel
ft:tl
u
Psiodu
r*tU"opo&tkc$
1683"
I
n 4. s$rta
xx
nolieii q.
lurLa t9?3.
1
b
pnonAsl
b
osfi{i6n€ DRIAYI
{ld8s1gtt} a
Propast Osmanske driave (1583- 1923.)
Moyftw&&168J)
fflewsheie'Sn$@i16 ffi mm*rwiic*P t*l.5e*nt tlst'tl*t, ffi 0r*6mir!w',1mxU*rne* * ffi *,Ei$Ji*i*$ie l} i k{np I 151}@ ffil
m
S^l*F""ii*ul*{tidtmlih*trdaw til&$t{ 0$,0.ifiJr
! p€*do 1s16*t
Formiranje i uspon Osmqnske drZave do I6B3.se
Historiju Osmanske drZave i civilizacije, veliki projekat dijeje objavljivanje zapodelo i u Bosni i Hercegovini prvi tom, priredio Ekmeleddin Ishanoglu, Orijentalni institut, Sarajevo,2004., (odatle i geografske karte i napredovanja i povladenja Osmanlija.)
se O znadaju Osmanske drZave pogledati i
74
2.4. 'olslamizacija"
ili proZimanje bliskosti Bo5njaka i islama
Kroz do sada poznatu historiografiju je vidljiva tendencija da sc prijelaznaislam stanovnika Bosne razlidito tumadio, a dokazivanja su i51a od klasidnog - da je silom doma6e stanovni5tvo (pravoslavno i katolidko - pa time, "ranJmljivo" - Srbi i Hrvati) "islamizirano". Takva "dokazivanja" svojstvena historiografiji iz susjedstva BiH negiraju i postojanje Bosne kao drZave i time negiraju bilo kakav oblik autohtonog naroda te dr\ave. Ve6 smo vidjeli da se bogumilstvo u takvoj vizuri historiografije, eventualno, tretira kao manja sekta bilo pravoslavlja ili katolidanstva. Za kulturnu povijest Bosne i Hercegovine je bitna dinjenica da je najveii broj 75
Bosna, islam - BoSnjaci
_
knjiga o historiji Bosne i Hercegovine napisan od strane autora - tzvan ove zemlje. I ta dinjenica govori sama po sebi mnogo toga. Teze da je prelazakna islam izvr5en silom (kako to sugerira P. Petrovi6 NjegoS u "Gorskom vijencu") ili da je "islamizacija" nashrpila i silom,
i doseljavanjem Turaka i drugih stranaca, ili kroz pojavu izbjeglog stanovni5tva iz susjednih zemaljaposlije povladenja Tirraka (kako tumade npr. Vaso Glu5ac, Svetislav Davidovid, Petar N. Gakovii, Milan Vasii i drugih, pa sve do'hovog talasa" na delu sa Miloradom Ekmedidem) nisu naudno odrZive. Naime, svaki od tih stavova uzima u obzir i interpretira samo jedan od historijskih izvora ili (Sto je najde5di sludaj) nekritidki prenose neku raniju intepretaciju. Odredeni broj autora pridaje i veliku vaZnost janjidarskom zakonu (dev5irmi). Puno je ozbiljnih povijesnidara koji posmatraju realnije ovaj proces (Ciro Truhelka, Vladimir eorovii, Nada Klai6, Halil InaldZik, a osobito Aleksandar Solovjev).o0 kao
Istovremeno, u krajnjem, od irelevantne vaZnosti mogu biti sve "akademske" rasprave koje kroz izokremrtu vizuru vide porijeklo Bo5njaka. 60
Aleksandar Solovjev: Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne, Godi5njak historij-
skogdruitvaBosneiHercegovine,Sarajevo,
1949.Onistideda1463.godineBosanci
nisu htjeli da se bore za katolidkog kralja. Veiina raje i plemstva (ukoliko nije bilo posjedeno ili izbjeglo) najednomje pre5lo na islam nadaju6i se oslobodenju od poreza na1aze6i u islamu slidnost sa svojim vjerovanjem. Ti poturi, prezreni od strane pravih Osmanlija, dinili su u podetku XVII stolje6a tri deturtine stano\,"ni5tua Bosne i davali sultanu ndjbolje janjidare i vojnike. I kao Sto istiie KrleZa: "Slom kiianstva na Balkanu
nije bogumilima iz njihove dijabolizirane perspektive izgledao takvim elementarnim historijskim zlom, koje ne bi bilo manje od onog da je to satansko krS6anstvo nad njima trijumf-rralo. "Ad vidanta mala maiora", ("Da bi se izbjegla vela zla" , prim. OZ.t.) bogumili "priklonuie svoje barjake pred Islamorn". (M.KrleZa, "O religiji, " op.cit. str. 109 i 110.). Sira literatura o islamizaciji: Ahrned S. Alidi6: Sirenje islama u Hercegovini, Prilozi z,a orijentalnu filologrju, 41, Sarajevo, 1991. ; Nedim Filipovii: Islamizacjja u Bosni i Hercegovini, Centar za kulturu i obrazovanje, Te5anj,2005,; Bojan Aleksov: Poturica gori od Turdina: Srpski istoridari o verskim preobraienjima, u knjizi Historijski mitovi na Balkanu, Institut za historiju, Sarajevo, 2003.; Adem HandZii: O Sirenju islama u Bosni s posebnim osvrtom na srednju Bosnu, Prilozi za orijentalnu filologiju, 41, Sarajevo 1991.; O madajljanjidarskog zakona i njegovoj preuvelidanoj ulozi: Nenad Maodanin: Islamizacija selja5tva u Bosni od XV do XVII stoljeia: dernistifikacija, Zbomik Mirjane Gros, Zagreb, 1995., i Sre6ko DZaja: Konfesionalirost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Mostar, 1999.; Thomas W. Amold: Povijest islama historijski tokovi misije, El-Kalem, Sarajevo, 1990., u kojem se naglaiava slidnost vjerskih dogmi bogumilstva i islama; Sima eirkovii: Historija srednjevekovne bosanske drLave, Srpska knjiZer,na zadruga, Beograd, I 963,; Inspirativan tekst u modernoj internetskoj formi autora Edina Sakovi6a: Prihvaianje islama u osmanskoj Bosni: rnitovi i realnost http://tb1k.uio.no/palk/Dubrovnild Edino/o2}Sakovico/o2\-o/o20essay.htm (posjeta 10.11.2007).
76
One ne uvaZavaju osnovnu dinjenicu, a to je da
8osna, islam - Bo1njaci
je
u stvamosti i u historiji Hercegovine prisutan autentidni narodni elemenat stanovni5tva koji je prihvatio islam, koji ima svoju kulturu, svoju tradiciju, svoju osobenu prepoznatljivost, koju je nemoguie nijekati .
Bosne
i
Taj narod se osjeia i identificira se sa nazivom Bo5njak. Oni koji to negiraju nijedu Zivotnu realnost Bosne. U savremenom trenutku historije Bosne i Bo3njaka u nacionalnom odredenju Bo5njakaje islam znalajan fbktor njihove afirmativne nacionalne identifikacije. Naime, gotovo od sredine XIX stoljeia Bo5njaci su bili prinudeni da se spram nacionalnog odredenja odnose u negativnom kontekstu - morali su dokazivati uporno
da n i.s a ono
Sto
drugi zanjrhgovore da oni jesu.
Inade, do sada najcjelovitiju studiju, koja na osnonr postojeiih dokumenata iznosi dragocjene odgovore na razne "teorije" o etnogenezi bosan-
skih Muslimana je pionirski uradio Muhamed HadZijahi6.0t
Polaze6i od ovog stava, koji je su5tinski, a poudeni dosada5njim iskustvom poku5aja zatirania istinskog narodnog pamdenja, pojavama asimilacije Bo5njaka, teorijskog nadmudrivanja i svojatanja, sa posljednjom agresijom na kraju XX stolje6a je do5la joS jedna - jedino do kraja neiscrpljena mogudnost - iskorjenjivanje Zivota (ubijanje i raseljavanje) Bo5njaka - i uniStenje njihovih povijesnih tragova u Bosni. Postoji li i Bosna u takvom projiciranom sludaju zatiranja i "higijenidarskog di5ienja od legla guja" (etnidkog di56enja, kako je to mudri svijetZapada i Istoka rekao, naravno onaj kriianske orijentacije)? Odgovorje bez dvoumljenja - N E. Inade najde3de kori5teni termin "islamizacija" su-eerira na jednu "po5ast", na jednu nepogodu katastrofalnih razmjera koja nikako ne prestaje. Naravno, jo5 uvijek slno na terenu klasidnog naiina razmi5ljanja (dogovorenog) koje na pravi nadin ne valorizira istinitost historijskih zbivanja i ditavu lepezu uzrodno - posljedidnihveza. Sa manje - vi5e prisutnim an-
imozitetima spram islama, od njcgovog samog pojavljivanja, negiranja poslanidke misije, autentidnosti Objave, pa sve do vojnih pohoda usm6r Muhamed HadZijahii: Porijeklo bosanskih Muslimana, op.cit. (cjelovita studija je od intzetne vaZnosti). Inade, prema obavjeitenju Zllhada Kljudanina na okruglom stolu u povodu "Ajvatovice '97" (Bugojno, 29.06. 1997. godine) u rukopisu se neobjavljene nalaze dvije znalajne studije Muhameda HadZijahiia: jedna govori o historiji Bosne u devetom i desetom stoljeiu, a dnigaje vczanazapredislamske elemente kulture Bo5njaka - inade prva od tih knjiga "Povijer,' u IX i X stolje6u" se pojavila 2004. godine u izdanju Preporoda Sarajevo. Vidjetr i zanimljivu i sadrZajnu studiju: Mustafa Imamovid: Bo5njadki etnos: identitet i ime, Prilozi, 32, Institut za historiju, Sarajevo, 2003., str. 315-329. 77
Bosna, islam - BoSniaci
Bosna, islam - Boiniaci
jerenih prema njemu. I na podetku XXI stolje6a pokuiavaju se i "nasi korijeni,'i "na! nadin Livott' vezatiza religijske primjese u kojima se negira doprinos ne samo islama nego i drugih i religijskih i naudnih udenja. Tako je i sa historijskom, ali i sa svim druStvenim naukama u kojima vladaju brojne "naudne" zakovanosti, nemogu6nost sagledavanja drugog i drugadijeg ako ne ravnopravnog, a onda barem sa primjenom samoproglasene tolerancije spram njegovog postojanja i stava. Redi dajejednom za svagda stepen dostignutog znanja (vlastitog) parametar znanja za sva sadasnja i vremena i ljude i da je to obrazac buducnosti, jeste, u najmanju ruku, smijesno. Smijeino iz perspektive da su se mnoge ideologije promijenile, nestala brojna moina carstva, a obrasci, pa i shvatanja historije, geografskog prostofa, pa i poimanje vremena, su doZivjeli brojne promjene. I tesko bi ovo Sto se danas tumadi kao "istina" ili kao "mit" moglo da doZivi valorizaciju u nekim pro$lim vremenima, ajo$ manje da sluZi kao obrazac buduinosti. Zar nisu, uostalom, spaljene brojne knJige za koje se mislilo da su objasnile sve - jednom za svagda? I zbogkojih su mnogi ljudi izgubili glave? u tom smislu je i dosadasnje definiranje onog sto se naziva historija nesto Sto velida i kao jedini odgovor nudi stalni "napredak", u kojem silnici smjenjuju silnike, pa historija nije nikako ono sto je sustinski po islamu - primjer za ljude razumom obdarene. Samo duh, koji je iznjedrio inkviziciju, krsta$ke ratove, antisemitizam,rasizam i sve oblike fasizma ukljuduju6i i ovaj posljednji na kraju XX stoljeia, moZe da govori o ,,napretku civilizacije" dok veiina dovjedanstva umire od gladi, dok se projiciraju lokalni ratovi i vrie eksperimenti nad siroma5nim, nad malim narodima, nad pripadnicima druge nacije, gdje se vr5i nekontrolirani rez u prirodu i ne postoji spoznaja o moguinosti da takva stihijnost prijeti nezamislivim katastrofama. Kako drugadije gledati globalno zatopljavanje, unistavanje ozonskog omotada, nekontroliranu sjedu Suma koje su plu6a planete Zemlje, zagadivanle vode za pi6e, neracionalno koristenje energenata, dime se proizvodi globalno druStvo katastrofidnogrizika'ez svijetu realnog horora, odajnidki krik predstavlja umjetnost koja svojim porukama traLiizlazza dovjedanstvo i nudi povratak ljepoti i deZnji ili stanju koje nadilazi stanje svijeta koji je definitivno sve itavio u funkciju prodaje i novac stavio na najvise mjesto ljudskog uzdizanja
u takvom
b-jrt. trdq""r p"svedenim ekoloBkom, ali i moralnom sunovratu savremene " M.dr civilizacije, pogledati i knjigu Toma Hartmana: Posljednji dani planete z3mlje, Metap-
hisica, BcogiaO, ZOOS.; Tim Frannery: Gospodari wemena, Algoritam, Zagteb,2007 .; Karcl Kosik: O dilemama suvremene povijesti, Razlog, Zagreb,2007 '
78
o'do-
i mjerila wijednosti. Zbogroga, u na5em promi5ljanju teme, pobuna brog Bo5njanina" (patarena, bogumila), jeste pobuna protiv oholog vladara i osmanlijskog i bedkog i budimskog i onog jajadkog, ali i onog beogradskog i paljanskog, kao i onog zagrebadkog, Stoje izraLeno u njegovom neposrednom (bez posrednika) obraianju Bogu. Ona je tuZbalica na ste6ku, ali i sablja u ruci i tu nema ni5ta vje5tadkog. Bo5njak ima ljiljan, on ima grozd i'sunce, on hoie samo jedno, da bude dobar domaiin na ovom komadiiu zemaS-ske kugle. Kosi li se to i sa jednim principom milosrda i evandelja, kojeg tako
valjda da bi se dokazao primitivizam ibatbaizam i "nesta5ica" historije i kulture. Cesto se desava da u propagandnom "viSku" kulture i historije susjeda i komsija BiH i kultura i historija, a ponajviSe Zivi (i mrtvi) ljudi iz BiH, bivaju svojatani 'Jedan kroz jedan" od strane tih jedinih kom5ija i sa lstoka i saZapada. se nalaze Sirom svijeta,
Poslije progona iz Spanije, nakon krsta5kog rata protiv muslimana sjajne civilizacije Kordobe, medu istim tim Bo3njanina utodi$te nalaze i protjerani Spanski Jevreji koji zajedno sa muslimanima dotloSe u Bosnu. I oni ne smetaju Bo5njanima, kao i prognani Srbi, doseljeni Vlasi, duveni su i sa zahvalno5cu se pominju germanski Sasi koji podudavaju Boinjane rudarstvu, slobodno se kreiu i s njima Zive Latini, trguju i daju im sc privilegije, franjevci su dobrodo5li, Romi desto stvaraju upravo naselja medu Bo5njanima ... Zivot uz iskustvo drugih, razmjenu tih iskustava, po5tovanje vlastitosti i samobitnosti drugog, po5tovanje tudeg svjetonazora,pa dak i po3tovanje fudih vjera kroz vijekove, dobrodu5no primanje svakog gosta i putnika - namjemika, sve je to prisutno u onoj istinskoj povijesti Bosne i prije dolaska islama (onog formalnog). I ovako fragmentarno i, bez sistematizacije, nabrojane osobine i osobenosti tih Bo5njana, svaka za sebe, imaju mjesto u porukama Kur'ana. Zar je onda sludajno, kada je vei upoznat sa Porukom, moglo da se desi drugadije i da taj Bo5njanin ne prepozna sebe i svoju porodicu i svoju zemlju blisku i u sirnbiozi sa tom Porukom? Ovdje ne govorimo o negativnoj praksi u primjeni islama, dega je bilo i na bosanskim prostorima i
je hranilo stalnu antiislamsku propagandu i sa Istoka i Zapada. Dekadencija Osmanlijskog carstva se poklapa sa periodom kada se poku5alo "zaustaviti vrijeme" i kada su dinastidki sukobi i stalna botbaza vlast dovela do odrodivanja od islama i njegovih principa' Dekadencijaje Sto
79
Bosna, islam - Bo1njaci
Bosna, islam - BoSnjaci
nastupila onda kada se pokulalo pobjeii od dinamidkog (povijesnog) hoda islama, naZalost desto - u ime islama sdmog. Kada se islam u izvornom smislu Sablonizira i dogmatizira (najde56e da bi u iskrivljenom obliku posluZio kao opravdanje oholim vladarirna i proizvodenje idolopoklonstva u kojem su laZni idoli ljudi ) dolazi do jednog u su5tini antiislamskog nadina Livota. Tada se "Udi, u ime Gospodara, " (Kur'an) pretvara u priv-
ilegiju pojedinaca
i
tada muslimani kao zajednica te5ko mogu da funkcioniraju. Imaju6i u vidu duboku vezu sada5nje bo5njadke zbilje sa poznatim korijenima iz historije Bosne, nuZno je duic zadrL,avanje na predislamskom historijskom razdoblju Bosne da bi se shvatio uticaj na savremena zbivanja. Tako se i na podetku treieg milenija s pravom moZe ustvrditi da je krivotvorenje historije Bosne imalo svoj korijen i kada je rijed o srednjovjekovnoj Bosni i svoj "logidki" nastavak vezan za period vladavine Osmanlija. Sve je bilo u funkciji dokazivanja "narodnog i drZavnog diskontinuiteta", kadaje Bosna kao drZavna posebnost u pitanju, odnosno kada su Bo5njaci kao narodna posebnost u pitanju. Stereotipno i "enciklopedijsko" (zvanidno) mi5ljenje je proizvod dugog i strpljivog krivotvorenja historije. Irezultattakvog prikazivanjaje bio, savremenim rjednikom redeno - politidko-marketiniki veoma dobro uraden posao. Tome su se pridruZili i Skolski udZbenici od osnovnih Skola do fakulteta. I tako je formiran nametnuti osjeiaj inferiornosti koji proistite iz markiranja predaka kao nosilaca "zaostalosti", nepoznavanje vlastite pro5losti ibjelanja od nje fier je naudena stereotipna slika - ruLna, pa je najbolje i ne gledati je). U ruznimnacionalistidkim viz"rama, iz kojih je najde56e pisana historija Bosne (najde56c i fizidki izvan Bosnc i sa ljudima kojima je to ili podmoranje, ili su to oni prihvatali da se "svete" zemlji u kojoj su rodeni, e - sve da bi se udvarali politikama najde5ie Beograda i Zagreba) ispadalo je da bosanska povijest od 1463. do 1878. godine predstavlja neito Stoje bilo izvan ijuZnoslavenske, pa i evropske i svjetske povijesti.
U funkciji zadrlavanja tih stereotipa poguban doprinos su dali i mnogi poznati knjiZevnici dija su djela bila nezaobilazna lektira. Izmedu ostalih, to su: Ivo Andrii, Petar Petrovii - Njego3, Ivan MaZuranii. Medu velikim brojem knjiZevnika iz novijih vremena taj stereotip u funkciji velikodrZavnog projekta Srbije razvijaju: Vuk Dra5kovid, Rajko Petrov Nogo, Matija Beikovid, Dobrica Cosii, Momo Kapor ... Pitanje je da li je uopde bilo Zelje da se sa jednog realnog kulturnopovijesnog stanoviSta osvijetli period od prijema u islam Bolnjaka slaven80
skog porijekla na prostoru nekada5nje srednjovjekovne bosanske driave. Iz raznlh razloga Bo5niaci su uili u islam Sto je dinjenica koju niko ne moZe nijekati. Islam su prihvatili Bolnjaci koji su po vjerskorn ubjedenju bili bogurnili (patareni), ali i pravoslavci i ka-tolici. I to je dinjenica koju potvrduju sva historijski relevantna dokumenta. U islam se ulazilo bez
prisile, Stoje dinjenica oko koje se slaZu svi relevantni historidari. To su dinjenice, ba5 kao Sto je dinjenica da se sve to desavalo u zemlji koja je imala svoju drZavnu tradiciju koju su postovali i novi osvajadi. U toj driavi duge tradicije Bosni - osvajad, koji je donio islam, nije imao niti jednog poznatog poku5aja da dak iskorijeni dio naroda koji nije pre5ao na islam. Naprotiv, garantirao je rad i slobodu bosanskim franjevcima, po5tovao imovinu i rad pravoslavnih svestenika. Pomagao u gradenju vjerskih objekata s kojima se danas dide i na Istoku iZapadt. Drugadija promi5ljanja, prisutna kao permanentno stanje i u socijalistidkoj Jugoslaviji, bila su u funkciji negiranja bosanske drZavnosti i Bo5njaka kao naroda. Ono 5to dini zajednidkim poku5aj e zatitanja BiH kao i poku5aj poni5tavanja Bo5njakajeste obrazloicnje i piana i opravdanjc realizacije. To traje u kontinuitetu od prvog poznatog opanjkavanja Bosne i Bo5njaka: 1200. godine kada Vukan Brankovid knez Duklje prijavljuje Kulina bana i Bosnu papi Inocentu III zbog navodnog opasnog krivovjerja.o3 pravorn primjccuje da su tazlozi objeda i ove, a mi bi rekli i druge vrste metoda ideolo5kih optuZbi spram Bosne, bile s pravirn ciljcm u ostvarivanju politidkih apsiracija. I splitski biskup izvje Stava papu da ban Kulin prima heretike iz Splita i Solina. I jedni i drugi traZe intervenciju madarskog kralja da "odisti" Bosnu od kugc bogumilstva, naIvan Lovrenoviri
s
padajudi i samog bana Kulina da je heretik. U isto vrijeme poklenuti su krsta5ki ratovi i protiv heretidkih albigeneza (ili katara) u Francuskoj) kad i bogumila u Bosni. Od tih davnih vremena, prije tadno 800 godina, a sada i nesto viSe, nisu se u suitini promijenile metodc idcoloikih objcda spram Bosne (i Hercegovine). 63
Sire Ivan Lon'enovi6: V dni bana vclikoga Kulina, Odjck, Sarajcvo, 1989. Viproblematici i Mehmed HandZi6: lslamizacija Bosne i Hercegovine, reprint ist<4 djeti o
Vdjeti
izdanje, Teianj, 1993., kao
i
Salih Jalirnam: Historija bosanskih bogumila, IPP Hami-
dovii, Tuzla, 1999., str. 83 i dalje, gdje su evidentirani brojni primjeri istoinog i zapadnog opanjkavanja,,patarena, kudugera, bogumila..." iz Bosne i preduzinranja protiv njih krsta5kih ratova koji su trajali sve do provale Osmanlija, a napadi su nastavljeni i kasnije, jer je iz te vizure jedna hereza zamijenjena dnrgom univerzalnom i globalnijom (u odnosu na krSdanstvo u cjelini) - na islam. Cini se da je u svirn ovirn historijskim vremenima samo mi.jenjan intenzitct tih napada zasnovanirn na nepovudenim anatemama sve do podetka ker5eg nrilenija. Vidjeti !ire: dr Enver fmamovii, op. cit. str'. 96 - 98. 81
Bosna, islam - BoSnjaci
Osnovne objede, koje su se skoro odomadile u ovda$njoj historiografiji, odnosno historijskoj geografiji, kao spisku pretenzija jesu: bogumili kao heretici i nevjernici, bosanski vladari kao izdajnici, Bosna je Saptorn pala pod Osmanlije, vlast Osmanlija je bila privredno, historijsko i civilizacij sko-kulturno zaostaj anj e, nacionalno -oslobodiladki pokreti poput pokreta Husein kapetan Gradaideviia su bili pokreti za zadrlavanje klasnih privilegija aga i begova, a ne borba za oslobodenje, Bosna je bila na strani fa5izma u Dru_qom svjetskom ratu, odnosno bosanski muslimani i bosanski Hrvati, Bosna je tamni vilajet, tu su "stoljetne mrZnje medu narodima", "rnedusobna istrjebljenja" kao konstanta, u BiH je narod nepisnen i civilizacijski nezreo, treba ih stalno tutorirati i nadzirati, pa sve do najnovije dudovi5ne optuZbe o tzv. "islamskom" fundamentalizmu- "bijeloj A1- Qaidi". MoZe li se i zarnisliti kakva je opasnost "bijela" u odnosu na onu primitivnu "obojenu", sverasizam, etnocentrizam, sve i uvijek spremna Sapa susjeda BiH, a posebno onih sa Istoka, da poklope tu "zemf-icu." To se u cijeloj historiji dogaclalo uvijek kadaje Bosna (pa i kao Bosna i Hercegovina) bila u historijskim prijelomnicama. JoS prije "nacionalnih budenja" u Evropi Bosna je dala nedovoljno osvijetljen primjer: u borbi za nezavisnost i oslobodenje Bosne protiv osmanske vlasti pokret Husein kapetan Grada5devida, izmedu ostalih, u zajednidku akciju protiv stranih zavojcvada 1831. godinc pozvao je i srpskog knjaza Milo5a Obrenoviia. Pclred toga Sto je Zmaja od Bosne opanjkao "mrskom" sultanu Miloi je ponudio i svoju "velikodu5nu" pomoi da on poSalje svoje trupe u Bosnu. Osmanlijski historidar DZevdet Eren navodi da je sultan ovu Milo5ew ponudu odbio, ali je traZio da utide na bosanskc pobunjcnike. I kako to obidno iz Beograda biva, u Bosnu je upuien proglas Boinjacima. U tom proglasu on je upozoravao svoje na borbu spremno ljudstvo, zaprijetio i obeiao da 6e se ako se okanu zaloLitizanjihkod sultana. Husein kapetan mu je odgovorio: "... duvaj to malo koje imaS pred sobom, ja sam svoju zdjelu prevrnuo. Upravo o gospodaru kod koga ti moZe5 da se zaloii5 za mene, ja ne ielim niSta da znam. Uvijek i svuda sam spreman tebe da doiekam; moja sablja je sjekla prije nego Sto je tvoja
bila iskovana."64 Zlehuda sudbina Husein kapetana Grada5deviia kao da je ne5to Sto i Sto pridu o bosanskoj nezavisnosti, boSnjadkoj ustrajnosti i unutarnjim neslaganjima dini relavantnom za raspral'u i na podetku XXI se ponavlja
6r Preuzeto iz Mehmedalija Boji6: Flistorija Bosne i Bo5njaka. Sahinpa5id, Sarajevo, 2001., str. 88.
82
stoljeda. Nesumnjiva hrabrost i junaitvo bosanskih vojnika i njihovih komandanata zapodela je mnogo ranije, kako dokazivanjem na mejdanima
raznlh rati5ta na kojima su za potrebe Osrnanlija ratovali Bo5njaci, ali i mnogo viSe kod boja pod Banjom Lukom. Sklapanjem Karlovadkog mira (1699.) Osmanlije su u Bosni imale najistureniji dio carstva u odnosu na Evropu. Karakteristika vojnih porazaosmanlija (zakljudno sa drugom opsadom Beda) jeste i nestajanje iz Ewope (sve viSe) jednog velikog carstva, jedne vrlo sloZene multilateralne feudalne zajednice, ali i jos viSe ispoljena netolerancija Evrope spfam islatna. Naime, jos od pada muslimanske Spanije uspostavljen je obrazac postupanja sa muslimanima, koji su ostali
"ci;aie zemljanjegova je i vjera" pokrstavanja ili masovnog ubijanja i prot-
na osvojenim teritorijama. Po princpu
dolazilo je ili do masovnog jerivanja. Tako je od Karlovadkog mira, kada je iz bosanske administrativne organi zacije izdvojeno vile gradova meilu kojirna je DreZnik, Lapac,
Cetingrad, Imotski i drugi, doslo do velike seobe naroda. Muslimani iz Madarske, Slavonije, Like, Dalmacije i Srijema su prelazili najdesie u Bosnu. Izuzev nekih ostataka prezimena (Ali6i, Alivojvodidi, Cutiii, Musi6i, SerbedZije, Seri6i, Turi6i i drugi), te nekih toponima, nije ostao niti jedan materijalni ostatak prisustva muslimana. Prema nekim podacima samo je u Slavoniji 1680. godine bilo oko I 15.000 muslimana.6s
U Slavoniju je u povratnoj putanji iz Bosne otislo mnogo katolika na bogata imanja domadina koji se tu nikada viSe nisu vratili.66 I tako se stalno uspostavljalo kruZno i kuZno krctanje stanovni5tva, zavisno od toga ko je gdje pobijedio u nekom od silnih bojeva na protorima Balkana. Ono sto je vrlo vaLnojeste da narodi Balkana u cijeloj toj historijskoj pridi NISU direktno medusobno ratovali, nego su najde56e bivali uvudeni u Sire sukobe i najdesie po vjerskom principu (vlastite pripadnosti) htjeline-htjeli rnorali da se upustaju i u medusobne sukobe, da desto budu i medusobno saveznici, no u svojoj historijskoj torbi imaju dovoljno"razloga" da u pogodnom trenutku uzwadaju jedni drugim za mnogo toga' I opet uzjedno pravilo: najdesdc to rade podstaknuti od tre6e "strane". A taj ,,tre6i" koristi oprobani princip: "Zavadi pa vladaj."
@tiradjeloSimeLuki6a:PokrStenjelidkihmuslimana,Liiki zagteb, 1940.,
gnrdobran, spomenica povodom 250- godiSnjice izgona Turaka izLike, ouuj u.rtor nabraja brojna prezimena onih koji su se prisilno pokrstili, ali su zadrZali svoja stara Prezirnena). 66 Poglcdati u DZemaludin Alii: Devehraest stolje6a Bosne, PP Dinex p.o. Sarajevo, Frankturt a/M 1998.. str. 331.
i koi.-
Bosna, islam
2.S. Cila je zemlja njegova je i vjera (historijski konteksti i kontinuiteti) U proglasu. kojeg je I 737. godine uputio austrijski car Karlo VI bosanskom pudar-rstvu kod poku5aja osvajanja Bosne, poziva svo krldansko
stanovniStvo da
pridruZi njegovim detarna, a Sto se Boinjaka (,,Turaka") i imovinska sigurnost, ukoliko ostanu mimi i dobrovoljno se predaju. svojinom i imovinom mogu u tom sludaju slobodno raspolagati i otiii kumo iele.I nastavak je vrlo valan: oni koji bi radi tide, jamdi
Bosna, islam - BoSnjaci
- Boinjaci
im
se
se lidna
imetka ostali moraju se pokrstiti, jer im pod njegovom vla{iu zukon njihove ujere ne nrcie imuti mjestu. Ovakav proglas jc manifestacionog karaktcra, ili modcrnijim jezikom rcdeno - to je svojcvrsno o'pismo o namjerama". Boj pod Banjom Lukom zavrSio se pobjedom bosanske vojske, o demu takocler nije bilo historijskih pravih predstavljanja, jer bi bilo tesko uklopiti tr-r dinjenicu da su pod osmanlijarna Bosnjaci vodili samostalne patriotske bitke za odbranu svoje drzave Bosne. Taj patriotski osjecaj je bio izraten i kod vrsnog vojskovode Ali - paie Heiirnoviia, kojije objedinio bosanske ajane i kapetane i na svojevrsnom obnovlj enom bosanskom sastanku, uprkos savjetovanju Porte da se ne ulazi u borbu, donijetaje odluka da se suprotstavi Habsburgovcirrra.6T Ova pobjeda je doprinijela da je
dugo vremena poslije Bosna imala period mira prema njenim granicama, ali doprinijela je i dnrgadijem starl cara Frarl'e Josipa kod kasnije, medunarodno odobrenc, okupacije Bosnc i Hcrccgovine. On je tada gencralu Filipoviiu naglasio da vodi raduna o plemirikom boinjatkom elementukoji je na vi5em stepenu kultumog ruzvoja u odnosu na svoje sotsjede. ViSe nije bilo govora o pokritavanju. Medutim, sve te prijetnje, uz iskustvo prodora Eugena Savojskog, koji je popalio i Sarajevo i mjesta uz rijeku Bosnu prilikom svog prodora, ostavilo je traga i nepovjerenja spram bilo kojeg pokuSaja "kultiviranja Bosne" od strane Zapada. Jer Bosna nije ni znalaza dmgi Zapad osim Zapada, onog nasilnog, spram nje kao posebnosti. Odnos prema drugom i dmgadijern je vidljiv na primjeru koji se desio u Srbiji i koji je postao obrazac za odnos prema posebno muslimanskom
stanovniStvu. U UZicu (Srbrja) je podetkom XIX stoljeda, prema Joakimu Vujicu, a o tome pi5e i Oto Dubislav Pirh, bilo 2.000 muslimanskih kuia, 67 Pogledati Sire o ovom vaznorr boju u: orner Novljanin iAhmed Hadzinesimovii: oclbrana Bosnc 1736-1739,rPA,.zenica,1994. Jasno je da se u zvanidnoj historiografrji ni je izldavao.ova.j boj, kao i onaj na Kosovu Polju kada jc ostvarenajedina prav*a pobjcou
nekog od.slaven-skih naroda nad osna'skorl vojskom (naravnoito niji bro poraz srpske vojske iz 1389. goqi19, nego pob.leda bosanske vojske predvoclene Husein kapetanorrr Gradaiceviiem l 83 l. godine).
20 dLamlja i 80 srpskih domova. Nema sporenja oko ovog podatka, baS kao Sto nema sporenja da u tom istom UZicu nema viSe ni traga muslimanskog. Isto tako, ako se izuz.mu neki toponi, ili turcizmi koji su se zadrlali u izratavanju lokalnog stanovni5tva, nelna niti kakvitr drugih tragova o ljudirna koji su tu bili "dotna6i" vi5e stotina, a rnoLda i hiljada godina. Nema ni u Lici, Dalmaciji, Slavoniji, Beogradu, Peduhu, Budimpe3ti...Taj proces je u UZicu i Beogradu zapodeo podetkom XIX stolje6a, a u dijelovima Hrvatske krajem XVII i podetkom XVIII stoljeda. To se de5avalo u Cmoj Gori i u XVIII i XIX, ali i u XX stoljedu. Nekada veliko bo5njadko naselje Sahovici je od 1925. godine postalo pravoslavno Toma5evo i dan-danas je tako. Bo5njaci izULica su naseljeni u okrugu Zvomlk, arztog perioda (1862-1870.) nastali su i Donja i GornjaAzizija (dana5nji Ora5je i /Bosanski/ Samac). "Krajem XX stoljeca jo5 su srpski seljaci oko Rudnika i Gorujeg Milanovca Saptom pominjali velika "turska groblj a" zatrpana prilikom iz gra dnj e Ibarske magi strale. "68 Pitanje integralnog bo5nja5tva B. Kalaya ostaje za Siru i historijsku, ali i multidisciplinamu, analizu. Ne moZc se prihvatiti, kao jedino relevantno, obrazloLenje autora, poput Envera RedLi(,a, da "konstituisana na feudalnoj
svijesti i tradiciji muslimanskog plemstva
i
smisao Kalajeve austrofilske
bosanske nacionalne koncepcije bio je da srpski i hrvatski narod u Bosna i Hercegovina izolira od nacionalnih matrica, da ih zatvori u anahronoj ideji,
diji
se historijski nosilac (bosansko muslimansko plemstvo) nalazi na izmaku ekonomskih i duhovnih snaga..." lsti autor istide "autentidni nacionalni pokreti u Bosni i Hercegovini nisu se dali suzbiti jednom pogre3nom nacionalnom koncepcijom, ma koliko ona bila vje3to zamiSljena i vodena. Odigledno, 'obosansku naciju" nisu mogle da iznesu pqgre$ne druStvene i politidke !!4g.Q," (podl'ukao DZ.t.).oe To je ono Sto Bosnu i 68 Op5irnije u J.
Vudiievi6: Tajna turskih grobova, "Glasjavnosti", Beograd 14. decembar 2000. prerueto iz Safet BandZovii: Iseljavanje muslimanskog stanovniStva iz kneZevine Srbije u Bosanski vilajet (1862-1867), Ibn Sina, Sarajevo, broj 12. Sarajevo, 2001. 6e Enver RedZii: Historijski pogledi na vjerske i nacionalne odnose u Bosni i Hercegovini, ANU Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993., str. 46; i 47. Pitanje pravih namjera i Kalaya ostaje otvorenojerje manje poznato da, iako nije bio mnogo naklonjen katolidkoj crkvi, Kalay je u jednom memorandumu 1877. godine predvitlao mogu6nost pokatolidavanja muslimana. Zbog svjetskc javnosti i protesta Porte on je donekle reterirao mada je na njegovo zalaganje donesena uredba kojaje dozvoljavala prelazak izjednog svjetonazora u dnrgi. Stadlerova (dr Josip Stadler kojije od 1 882. imenovan za prvog sara-
je ostao sve do 1918. godine) nastojanja su, medutim, podrazumijevala i pokatolidavanje itoje izazvalo nemire 1890. godine, a obja3njenje vlasti nije bilo toliko usmjereno na sam din, nego je zabrinutost vladala da bi takvom politikom nroglo doii <1o pribliZavanja muslimana sa pravoslavnim. Sire o ovorne vicljeti u dr Mustafa Imamovii: Pravni poloZaj i unutarnjo politidki razvitak Bosne i Hercegovirre od 1878-1914., BKC, Sarajevo,1997., str. 98 idalje.
jevskog nadbiskupa, gdje
85 84
Bosna, islam - Boinjaci
Hercegovinu prati kao prokletstvo: srpski i hrvatski "pokreti" se tumade kao autentidni, pa time i "pozitivni i dak revolucionami", dok se boSnjaiki (muslimanski) pokret tumadio i dalje tumadi kao "nazadan" jer njegovi nosioci nisu bili "revolucionami tribuni", nego "truhli" (tako su ih nazvali oni koji su sve udinili da im oduzmu posjede, fabrike, banke, dionidka druStva u ime iste "revolucije" koja je kroz navodne narodne ustanke iznjedrila podrazumijevajude nacije u susjedstvu BiH, pa i Sire) predstavnici istinskog bosanskog plemstva. Takav odnos prema vlastitom plemstvu, koje je nesumnjivi izdanak srednjovjekovnog bosanskog plemstva i praktidno jedina istinska spona sa hiljadugodi5njim postojanjem Bosne u kontinuitetu, predstavlj a rasipanje ljudskog kapitala kao najznadajnij e komparativne prednosti i u historijskom, ali i teorijsko nacionalnom pogledu. Prognanim muslimanima samo iz Beogradskog pa5aluka je oduzeto, pored milion hektara obradive zemlje, koja je potom podijeljena naseljenicima pristiglim iz hercegovadko-crnogorskih brda, i oko 100.000 gradevinskih objekata (kuia, zanatskih radnji i sl.). Uni5teno je oko 600 sakralnih objekata i opljadkano oko 300.000 grla stoke. Dr. Ejup Mu5ovi6 navodi kako je izvjesno da je:"malo ko imao tako tragiinu historiju i sudbinu kao ito su je imali Muslimani Srbije. Oni su, poput Hazara, nestali zajedno sa celokupnom ba(tinon4 sa svim onim.Yto su imali, kao da nisu ni postojali". Na.stavljajuti dalje, Muiovic istiie da je u Srbiji "sve ito je bilo muslimansko, sve ito je podsetalo na duge godine turske dominacije gonjeno. Tu ntilosti rtiti altenntive nije bilo. Mttslinmnske gradske ietvrti, stambeni objekti, diantije i druge bogomolje, sve sakralne i projhne institucije, bile su i bukvalno srartlene sa zemljont. Od tako brojnih muslimanskih grobalja u Srbiji nije ostalo ni pomena tako da su niiani -nadgrobni spomenici, postali arheoloiki rariteti ".70 70
BandZovi6: op cit. On istide i ved poznatu pojal'u preirrenovanja mjesta iz kojih su proderani Boinjaci. Tako se u jednoj narodnoj pjesmi pjeva o Sapcu iz wemena dahija: "Sabac grade, moj veliki jadel/ Kroza te se proii ne moga5e/ Od Mus-age i od Halil-age,/ Od srebrenih noZa i pu3aka,/ I od njina velikajordama". Jedno od naseljenih mjesta u Sabadkoj nahiji zvaio se Veliki Bo5njak. Danas nosi naziv Dragilje. Stari AdZbegovac u negotinskoj nahiji danas se zove Srbovo, naselje Turdin ujagodinskd nahiji dnnas nosi ime Staro Selo i sl. Poznati su to,,obrasci" koje su primijenili i Mladii i Karadii{ u posljednjoj agresiji i poku5aju konadnog razrjeiavanja,,Istodnog pitanja" u BiH. Tako je u agresiji, a to traje i nakon nje, izbrisano sve 5to nosi naziv ,,bosansko", izvrSena pljadka i paljenje, te ru5enje svih kulturnih objekata koji govore o bosanskoj i bo5njadkoj dnhovnosti. Novi nazivi, poput Srbinja (Fode) su obrazac. baS kao i Istodno Sarajevo i drugi gradovi i naseljena mjesta. Prihvatanje te ,,logike", makar i kao politidka pragrnatiinost, vidljivo je na primjeru Srbije, znadi poniStavanje duhovnosti i promjene duhovne geografije prostora- zauvijek. A ta promjena nosi sobom promjenu i faktidkog stanja. Ko vi5e govoli o paljevini Bajrakli dZamije i vremenu naelektriziranosti ,,grobara
86
Pitanja "pobjednika" i "poraZenog" su pitanja na kojima je do sada na podrudju Jugoistodne Evrope ponajvise u teritorijalnom pogledu profitirila SrUija sa Cmom Gorom. Stalno na strani "pobjednika", makar mu se prikljudivala u vrijeme kada je bilo jasno ko 6e pobijediti i sa vlastitim ,nigutou koje su "preokrenule iurak", te sa jakom propagandom konkretno su materijalizirali "pobjednidku atmosferu". Kod drugih je nametan osjeiaj inf'eriornosti u kojem se nisu smjela ni pominjati zvjerstva koja su udinjena u Albaniji u toku Prvog syjetskog rata, zvjerstva i zlodini .,pobjednika,, u Balkanskim ratovirna, genocidi nad muslimanima u etnidkom diScenju Srbije poslije odlaska osmanlija, pljadka imanja na Kosovu, Vojvodini, Bosni i Hercegovini, nacionalizacije i "pobjednidki mentalitet" koji je drZao sistem vlasti u kojem su ponajvise participirali srbi kao najbrojniji i crnogorci kao najmanji narod i u vcrsajskoj i socijalistidkoj Jugoslaviji. S druge strane, drugima, a posebno Bosnjacima, Albancima, i djelomidno Hrvatima, je nametan osje{aj krivice, naturena imje "kazna" za ono Sto su generacije davno prije, pa dak i strane trupe udinile, uz veliko pitanje i da li je i u tolikoj mjeri to i udinjeno.zt Karakteristidna redenica iz netorn zavrsenog rata u Bosni i Hercegovini u jeku najveieg zlodina u Srebrenici, kada optuZeni zaratne zlodine irpski deneral Ratko Mladii istide da je izvrsena osveta na Turcima za bunu protiv dahija, ne moZe se samo posmatrati kao dio propagandne masinerije.rz To je "racionalni razlog" zlodina i njegove Zestine. BoSnno poeetku treceg rnilenija kao zavrsetku ruSenja svega Sto ima oznaku musliSto je u 150 godina snrseno i unisteno preko stotinu dZamija samo u Beogradu. Site o ovol problernatici i iseljavanju iz Srbije muslimana u: E-:-up Mu5ovi6, Muiimansko stanovni3tvo Srbije, "Has", br. 12, Novi Pazar, decembar, 1995. Pogledati i inspirativnu studiju koju je priredio Fikret Kardi6: Muslimani Balkana: ,,IstoEno pitanje.,u XX vijeku, ilehrim- bigova medresa,Tuzla2}1l. O migracijama Balkana u hi-
i
o"tii*
-unrko. Nakor,
siorijskom kontinuitetu vidjeti
i:
safet Bandzovii: Izbjeglice
-
Lrtve etnidkog
inZenjeringa, Pregled br. 5-6 (LXXXVII) str. 2 15- 227 ' Sarajevo,2007 ' r1 Bolnjacinr-a se name6e krivica za sve ito su Turci uradili i nedade koje su proizveli, vi5e o ovoj problematici kod Avdo Suieska'. O tzv. ntrskom komplekslr kod Srba, Dijalog broj 5-6, Sarajevo, 1997., str. 123 i 124' zz Radornii Konstantinovii: Filozofija palanke, Nolit Beograd, 1981., "Srpski nacizam je nije ,.irnporl" iz nemadkog nacional-socijalizma, kome je sluZio i podrZavao.ga' ve6 protiwedje izkoje protiwedjanjegovog krajnjiinazduha palanke, odnosno osnovnog ,11ei,i uedno-plemenskog kao iracionalnog i prevashodno empiridko-racionalistidkog i njegovog stava, protivno svakoj racionalnosti, pa i ovaj na koju po,ziva njim samim ovektv"edeni duh plimena. . . Misticizam srpskog nacizma je "kstaiki" rlttigkt: u.stilu "od-
brane" Hrista od marksistiikog Anti-Hrista, misticizam Dimihija Ljoti6a koji je svoje kvislinske falange htio da vidi i pokaZe kao falange srednjevekovnih svedenika Hristu... " st1. 3 66 ia67,Pogledati zanimljiw studiju lvan Jovanovi6 i Borisav Ristii: Kad palanka utihne (Problem krivice na razvalinama srpskog he6eg puta), Nova srpska politidka misao bt. 1-2, Beograd. 2000., str' 53-67.
87
Bosna, islam
- Boinjaci
jacima se Srbi svete za neke dogadajc od prije stotinu, dvije stotine, tri stotine godina... Sve do trenutka kada se Bo5njaci prikloni5e pred islamom (i kao bogumili. pravoslavni i katolici i drugi). I to je 'oOsnovni (prapodetni) grijeh". Pokritavanjeje tu onda din "spasa", pa valjda i zbog toga treba izt a\av ati zahvalnos t "oslobodiocima". Bo snj aci kao, stanovnici geografskog podrudja poznatog kao Bosna (Bosona-po rijeci ili plemenu, ili narodu prije Slavena) nose sintagmu "kuge", okuZenih, obiljeZenih i od ranije jer su ih uticajne pravoslavna i katolidka crkva (i same u .,razTaz\t", ali kod Bo5njaka jedinstvene) optuZile zaherczu. Koliko nam je poznato do dana danasnjeg nije se ni jedna crkva oglasila u smislu opoziva anateme koja je badena na Bo3njake. Valjda zato Sto je bogumilstvo izumrlo, pa se ne mora opozivati anatema, jer nije usmjerena ni prema kome. Ali je dinjenica da su te anateme ostale.
8osna, islam - Bo*njaci
Jezikom brojki redeno, dinjenica je da je u
XVII stoljeiu u Bosni bilo je zalolenau svom na-
71 % Bo5njaka, muslimana.T3 Ta "Ziva sila" Bosne
jproduktivnijem biolo5kom pogledu u ratovima u kojima su odlazili rnuslimani, a tilr ratova je bilo nebrojeno: Persija, Rusija, Madarska, Austrija, Egipat, protiv Mletaka, gu5enjem ustanaka u Srbiji.... Velike epidemije kuge koje su harale Bosnom i u XVIII i XIX stoljeiu doprinijele su da su najvede posljedice stradanja stanovni5tva bile u gradovirna, gdje su, opct, BoSnjaci - muslimani bili najbrojniji. I Osrnanlije su bile surove prema bilo kakvom neposluhu Bo5njaka, a najvedi pokolj je, samo dvadesetak godina nakon krvavo ugu5enog pokreta za nacionalno oslobodenje Husein kapetan Grada5deviia, izvrSio Omer pa5a Latas koji je pogubio krem bosanskog plemstva. Nejasan je i sa dana5njeg stajaliSta skoro drakonski stav Osmanlija prema Bosni u zavr5noj fazi njihove vladavine, u odnosu na skoro servilnu popustljivost prema Srbrji. Omer paSa Latas, izuzetno omraZen u BiH historiji, samo je izvr5avao striktno naredbe iz Istanbula i bio je kaZnjenidka ekspedicija koja je obezglavila Bo5njake. I to se de5avalo upravo u vrijerne kada su jadali nacionalni pokreti u okolnim susjednim zemljama, ali i u cijeloj Evropi, gdje je trajala guZva u redovima da se po svaku cijenu ude u nacijc, odnosno "historijske narodc". Prigovarati danas Bo5njacima,,zaka5njelost" nacionalnog budenja znadi ili svjesno negirati realna historijska dogadanja ili ne znati o historiji ni5ta. Prije bi se mogla re6i hipoteza da se Osmansko carstvo, uljul.l-kano u opijajudi miris unutarnjeg uruSavanja, proma Bo5njacima pona5alo kao pijetlu koji je najranije zakukurikao. Nacionalni pokret za nacionalnom drZavom u BiH je pokrenut prije Francuske revolucije! Kroz gradenje identiteta drugih susjednih nacija na osnovama antiislamskog raspoloZenja nanijeto je najvi5e Stete Bo5njacima i Albancima. Ali, ni jednima ni drugima i \rtve i stradanja nisu bili od velike pomoii. Propagandna ma3inerija je kroz historiju iz centra laZi (Beograda) projicirala drugadiju i potpuno suprotnu sliku. Iz Feograda Bosna je okuZena i zmijsko je leglo. Ono Sto se za iskrene Bosance i Hcrccgovcc (ukljuduju6i tu uz BoSnjake i veliki broj bosanskih Srba i bosanskih Hrvata i osr: Vidjeti u Muhamed
HadZtlahi6: Populacione osobine bosanskih muslimana, u Sacir Filandra: BoSnjaci imodema, BKC, Sarajevo,1999., str. 169 i dalje. Muhamed Hadiijahii istide podatke koje je objelodanio Petar Masarechi, apostolski vizrtor koji 1e 1624. istakao da u Bosni ima 900.000 muslimana, 300.000 katolika i 150.000 pravoslavnih. Dva stoljeia kasnije Chammote des Fosses biljeZi ukupno od 1.250.000 do 1.300.000 stanovnika od dega 120.000 katolika, 500.000 Grka (pravoslavnih DZ.I.) i barem
Pitomine sarajevske i bosanske na stalnom uciaru 88
600.000 muslimana.
89
8osna, islam - Bo\njaci
Bosna, islam - Boi;niaci
talih) podrazumijevalo, pa otuda i nema potrebe dokazivati, redovito se ponovno razbijalo i obijalo o glavu. Jer, s druge strane su ulagana velika sredstva da se laZ promovira ako ne kao istina cijela, a ono svakako kao dio ,,istine" koju zapadno uho Zeli duti.
To uvijek daje dovoljno materijala da se islam (kao koncept Zivljenja)
i
prikaLe u Sto negativnijem svjetlu. A praksa dvorskih intriga, harema, oholih vladara i mradnih hronika u borbi za vlast pruZala je u historiji puno tema upravo za ovakav pristup.
ocrni
U ovom (osnovuotn) stavu dodalna "argumcntacija" jc nalaZcna i u kritici islama kao "religije" 5to je davalo dodatnu snagu argumentaciji da jc narodnosna skupina muslimana u BiH samo "vjerska skupina" - bez autentidne drlave,historije, kao i bez kulture. Za Siru raspravuje dinjenica da su sve zemlje tzv. socijalizma imale istu strategiju spram svojih pripadnika koji su prihvatili islam kao svoj nadin Livota. Drastidni sludajevi, diji smo danas savremenici, se biljeZe u Bugarskoj kroz raseljavanjc i preimanovanje rnuslimana, 5to je vid pokr5tavanja u socijalistidkoj verziji. Slidno je i u Makedoniji, Rumuniji, ali i u Kini, da bi najdrastidniji sludajevi bili zabiljeZeni u biv5em SSSR-u (to se nastavlja i u sada5njoj Rusiji), pa i u bivsoj SFRJ. Socijalistidka misao je religiju tretirala u smislu "opijuma za narod" i "kritika religije je prethodila svakoj drugoj kritici" ' Tako su svi oblici vjerskog ispoljavanja podvoclcni pod "feudalne zaostatke", "religijski fanatizam" i u tako oblikovanoj svijesti onda je vrlo
lahko da se stvore opravdanja za kolektivno i pojedinadno uni5tenje tih "nazadnilr natruha". I dok se u razvojnoj fazi socijalizma religija tretira kao folklor i "privatna stvar" pojedinca ona i ne dolazi pod "revolucionami sud i kritiku". Islam, u onom znadenju u kojem se tretira kao nadin Livota, nije mogao nikako da se podvede pod privatnost iz jednostavnog razloga Sto
i
kroz tu privatnost obtikuje svijest
i
pobunu protiv pogubnog
"ateizrfla" . Zato je za "nastupajuii komunizam'o i"faztt socijalizma" islam velika opasnost. Islam u principu ustaje protiv'obesmrtnosti" faraona svih boja i svake wste idola demu se socijalizam kao ,,vjeri" u revoluciju i kroz insistiranje na,,nepogrjesivosti Vode" vratio. Primjeri nabrojanih zemalja traZe osvjetljavanje ovog elementa i njegovo povezivanje sa ideolo5kim ra-
zlozima, ali i vraianje onom Sto je osnovni razlog - ostvarivanje velikodrZavne koncepcije najmnogoljudnijeg naroda - Rusa, Bugara, Kineza, Srba...
Ako i prihvatimo nesumnjivim tumadenje da postoji lo5 odnos prema islamu od njegovog pojavljivanja to se, svakako, ne smije pretvarati u dogmatidno opravdavanje vlastite beZivotnosti, opravdavanje raspusnog Zivota i oholosti "islamskih" vladara, njihovog nemorala, njegovanja licemjerstva i dvojnog morala i drugih postupaka i prakse sarnoproglalenih "islamskih" zemalja, Sto je u su5tini antiislamsko ponaSanje. 90
Narodne noinje i narodni tipovi iz Bosne: l. nruslimanska djer"ojka, 2. Bttgojrto, 3. kritanku iz Jajca, 4. i 5. Srbi, 6. ntuslintonka iz Srednie Bosne, 7. pokrivalo za gluvu.iedne srpske djevojke, 8. seliak iz.Iezera (Ilustracija iz hlige Augusta Heimera: Kroz Bosnu i Hercegovinu, Upsala, 2004. str. 26 - ilustracije su nastale na samotn poietku XX stoljeca).
Osmanlijsko carstvo je nakon neuspje5ne opsade Beda u5lo u period prepun unutarnje nesigurnosti, nedef-rniranog pravca daljeg razvoja, zatvaranja odiju pred savrcmenirn razvojcm nauke i tchnihc, represijama 91
Bosna, islam - BoSniaci
a uz spram svake pobune, sa neefikasnim i tromim drZavnim aparatom' poreza, sve to naslo se i na ogromnoj teritoriji sa kojom se, izuzev ubiranja se aparata vojnog ogromnog nije jednostavno znalo sta diniti. organizacija i stereotipdogme poturut" nesvrsishodnom, a ulema se zavukla u pravne nost odbrane oholih vladara i opravdanju drustvene nepravednosti kao "vjednog stanja". Zato se,u takvom kontekstu, potpuno neopravdanim ei* net
jos uvijek nedoJednu karakteristiku, vrlo vaZnu za kasnije dogaclaje domaci autori, a nju istide Ivo Zanii: ,,usporedo s posto-
voljno uodavaju janim osjeiajern posebnosti spram Turaka Osmanlija i lerijetko otvorenim, iak oruZanim suprotstavljanjem sredisnjoj vlasti, bosansko-hercegovadki
Bosna, islam - BoSnjaci
3. KULTURNO.POVIJESNI NOSX"IACKI
MILJE
Islamsko udenje, upuieno dovjedarlstvu, dolazi u svaku sredinu uvaZavajudi i apsorbirajuii spccifidnosti te sredine. Drugadije posmatranjc bi bilo geografsko (prije svega) prenoienje Arabije, Turske, Persije - Irana
... na prostore Bosne
ili bilo koji drugi
prostor u svijetu. To
je fizidki
nemoguie, ba5 kao Sto je nernoguie prenijeti historiju, jezik, kulturu, tradiciju, obidaje koje svaka sredina ima. Podneblje odreduje nadin Zivota, odi-
muslimani podeli su odmah nakon zauze(aBosne 1463. godine sudjelovati u daljem osmanskom prodoru na zapad i sjever, odnosno kasnijoj obrani su opcarstva od kriiansk e reconquiste (...) No, brojne epske pjesme koje jevale te ratove bosanski su muslimani nakon stvaranja Jugoslavije skrivali,
jevanja, gradnju kuca, nadin pripremanja i vrstu jela, a jezik i tradicija oblikuju kulturu, demu se pridodaje i privredivanje i njegov madajan uticaj na sve. I toje ono Sto najvedim dijelom odreduje zatedeni kulturoloski milje, u kojem se mogu posmatrati i primjena civilizacijskih dostignuia, religijska specifidna ispoljavanja, uticaj sredine i okoline, susjedstva, komunikacijska mreLa povezanosti i nadina razmjene informacija i slidno.
i skrbnim, a hajduci razbojnicima percipirane drZave. SluZbeni jupozitivno i poZeljne koji razaraju tkivo goslavenski imaginarij net
Osmanlije su u Bosni zatekli stanovnike koji su se zvali dobri Bo5njani ili Bosnjaci, stanovni5tvo koje je imalo tradiciju samostalne drzave koja se zvala Bosna. Janjidarski zakonTs nam ukazuje na pojavu daje, prilikom zauzirnanjaBosne, sultan Mehmed el Fatih bio iznenaden velikim brojem Boinjaka koji su dobrovoljno hdeli preii u islam. Pitao ih sta bi zeljeli da dobiju od njega, u znak po5tovanja spram njihovog masovnog prelazana
,u im bivSi ratni protivnici postali "novi gospodari" i "nova vlast"... i.l. -Slika jer svijeta kakru pronose te pjesme bila je nepodobna i nelegitirnna, se u njima sultan prikazuje tolerantnim
bili Turci, vjekovni tladitelji i neprijatelji da srpskog naroda". Ako je, naime, Tito bio novi starina Novak, a je odito da istodobno nije bio, dak nije smio biti i novi Alija Eerzelez, onda greska s dugorodnim konstrukcijska je u politidki imaginarij bila ugradena pjesme, da su "za nas Muslimani
negati rnim posljedicama (Tito kao novi Matija Gubec u ovome konteksttt, kalo je redeno,-nije relevantan). U takvu imaginariju kulturno-povijesno su osvijesteni Bosnjaci ne samo sto nisu mogli djelatno participirati nego sudeljeni."74 izravno ,-nu Lo, Live sadrLajevlastitc tradicije bili i
@i'askeriivitezovi(Simbo1idniidentitetiJNAiposdugohttp:i/www.ffzg-hr,4rsd/polemosiprvi/
slavenskih vojski), Polemos (1) l, Zageb, 1998. jednom pokoljenju. I02.html (posjlta iZ.Of .ZOO+.)Rodoljub dolakoviri: Kazivanje o ButuroV. Sarajeivo,-l985./86., str. 33. O epskim muslimanskim.pjesmama u Eenana Sarajevo, Svjetlost, za knjiievnost Institut epika, vii: Bosanskomuslimanska usmeni vidjeti u: 1992., ao podacir"na o ratovanjima bosanskih ratnika za radun Osmanlija, I 968' Satini ZeriS : Muslimani srpskohrvatskog j ezika, Svjetlost, Sarajevo,
92
islam (bir ugurden), i ovi su izrazili tellu da im sultan uzima njihove rs M. HadZijahii: Porijeklo bosanskilr Muslimana, op. cit. 68, 69, a o tradiciji el Fatiha, od kojegje u Bosni stvoren svojevrsni kult, pisaii su i Savfet-beg Baiagii: (Kratka uputa u prosiost Bosne, sarajevo. 1 900., str. 1 9.), a ovo objasnjenjeje prihvatio i Aleksandar Solovjev. Mustafa Imamovii (Historija Bo5njaka, preporod, Sarajevo 1997. odjeljak "Proces prihvatanja islama") istide da se Janjidarski zakon, koji se desto pominje, moZe podvr6i historilskoj kritici autentidnosti, jer je pronaden prijepis ovog zakona, koji je uraden lT24. godine,250 godina poslije donosenja tog zakona, koii ima u sebi dosta nedosljednosti i nelogirjnosti, paje proces ulaska u islam trajao u kontinuiletu za vrijeme vladavine osmanlija, ali nije imao dramatidne razmjere kao sto je to biln na podelku. u ovom odjeljku (str. 138-180) se polemizira sa teorijama koje, poput Radovana SamardZida u djelu Prodor islama u jugoistodnu Evropu, Historija srpskog naroda ( I 991 .) i Dorninika o. Mandica "Etnidka povijest Bosne i Hercegovine (1967.), istidu da se prihvatanje islarna odigraio u znaku fizidke i psiholoske prinude, a zajednidki imenitelj ovih teorija je dokazivanje da Boinjaci nisu bosanski muslimani, nego su ili zalutali kat
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - BoSniaci
sinovekodsebeudvornanaobrazbuivojnusluZbu.TaimjeZeljabila ..aouog.nuihistorijaPortepokazujevelikibrojBoSnjakakojisudoslina visoke poloZaje na dvorcu'
je bio intenzivan ditavim periProces prljelaz'ana islarn, ili u islarn' jedna od specifidnosti Bosne jeste da odom trajanja osmanske vladavine, a jer je onabila granidna r n:" Oor"t1.n *uti brojTr-raka, odnosno Osmanlija' pot ujinu i kao takva u drugadijem statusu nego druge osvojene oblasti'
L"
treba u objektivnoj analizi zakljuditi jeste da je taj proces bio bez fizidke prisile, te u sebi nosi i potrebu analize semiotike bogumilstva i islama.zo
Kulturno-povijesni milje koji se zatide u Bosni, pored ve6 redenih steiaka i nekropola na kojima se prepoznaje prefinjeni osjedaj za kiparstvo i drvorez, ima izrai.enu i umjetnost izrade nakita. U Dubrovniku su se Skolovali slikari iz Bosne, freske pravoslavne crkve u Dobrunu kod Vi5egrada iz 1383. godine plijene svojom ljepotom. Od crkvenih knjiga ostalo je znamenito Miroslavljevo Evantlelje, Hruojev Misal (1399), Hrvo-
jevo Evandelje (1404), Nikopoljsko evandelje (XV stoljeie). Od imena koja se pominju medu udenim ljudima i njihovim dacima istidu se i oni koji rade na izradi i ukralavanju rukopisa, vladarskih povelja i pisama, poznati su Hval Krstjan, Stanko Kominjanin, Butko i Rado5 i drugi. Iz dubrovadke arhive je vidljivo da su Bo5njaci (vladari i bogati trgovci) sa sobom dovodili i muzidare, pehlivane, strijelce i Zonglere. O muzici tog vremena se malo zna,apremanekim izvorima na dvoru bosanskog kralja su se nalazile orgulje sa srebrenim cijevima.
Miroslav KrleZa je napisao 1916. godine "da su bogumili sujesna i organizirana opozicija Wzantije i Rima, da su dakle bogumili jedan smioni revolt vet nekoliko stoljeca prije refonnacije, da.je bogumilsh.,o kod nas slavan evropski datum. " ookalemi"
islam. Mada je srednjovjekovna bosanska drLava bila jaka vojna sila, to nikada nije bio razlogza pokretanje vojnih pohoda na one koji ne misle kao oni, a ni na one koji ne vjerujr: u To
je tradicija na koju
se
ono Sto oni vjeruju. Nije zabiljeZen niti jedan sludaj da je Bosna ratovala protiv drugih, pokre6u6i ratove, u ime religijskih normi!
je vrlo bitna dinjenica koja ukazuje na to da se Bosna i Bo5njaci nisu okupljali na vjerskoj mrZnji, i osveti (mada je razloga za to bilo nebrojeno). Dr Rasim Muminovii s pravom upozorava na osnovni razlog za5to je to tako: zato Sto su imali zdravu ljudsku duiu i zdratmpamet. Na planu kulhre potrebna je detaljna i strpljiva anabza,jer dusa bo5njadka To
Sretltii ou 1 ekov ni bos anski zlatnik sa ljiljanima (Zent alj s ki muz ei S ar ai ev o)
Hvalov zbornik, I 404.-sastavli en od 706 stranica, Cr'rc,^'a bosanska (iuva
s
e u Boloni i-b ibtioteka Ll niverziteta)
Privilegiranistatusdaseostavljaimanjeuporodiciponasljednojlinjc odLah po osvajanju zadtiano u Bosni" ukazuje na dinjcnicu da na islam i ,o*nogi zemljeposjednici iz reda,.starinaca,. Bosne prelazili domaicg io gouo"rl o tontinrit"tu posjeda zemlje, a time i zadtLavanja je proces ulaska u islam staiovni3tva na svojim og"liSti*a' Naravno, da koji jc trajao cijelo.vrijeme starinaca Bosnc, njcnih n*oituunu, bio proces i motive, ali ono ito prirurtuu osrlanlija i nosio je sobom razlidite razloge
iji,
Sto
biljeZi negdje grubo, ali negdje i precizno (romantidki i gotidki) razigranu igru jelena, ruku koje su Sirom otvorenih dlanova i prema suncu, ncbu, 76
Za ovakav pristup temi potvrda jc doila i u knjizi Ismcta Bu5atlida: Studijc o sljedbenicima knjige, Fakultet islarnskih nauka i IC El-Kalem, Sarajevo, 2007., gdje se od 227l . strane nzloino i naudno uterreljeno nrogu na6i sve dileme i interpretacije ovog ,,fenorrena", koji bi se, ipak, na najbolji nadin mogao objasniti da se radi o povijesno - kulturolo5koj prijemdivosti matidnog bosanskog naroda (Bo5njaka) za prepoznavanje i prihvatanje vjere islama. Odnosno. obostrano ispoljene neodoljivosti prijema. OA
94
Bosna, islam - BoSnjaci Bosna, islam - Bo1niaci
drugom dovjeku, dobrodusni mirovni pokret koji kao dakaae "Evo vidis, *op r.r ruke diste, kao i moja dusa". Istovrcmeno kao proganjalla sekia, maia je imalo vcliki broj pristalica, bogumilstvo nije nikada dobilo karakter drZavne vjere, ali se takvim podrazumijevalo.TT
sve bosnjadke forme u kulturi su prepoznatljivo usmjerene ka istandanom i ishltriranom osvjetljavanju "ono malo duie". Odbogumilskih
nagla5ena i odgovomost prema dmgim svjetovima. Ti dmgi svjetovi,
biljni
su taj nezamjeniivi krajolik Bosne i u gradovima i u najzabadcnijirn sclima. Po toj pitomini sc poznaju nascobinc Bo5njaka i prc-
i Zivotiniski,
poznaje plemenitost duha. Javne desme, sebilji, Sadrvani i prelijepi o'islamskog" voinjaci su karakteristika Bosne koja direktno izvire iz onog u toj senzibilnoj duii Boinjaka.
stedaka do savremenih slikara (poput savremenih Mersada Berbera, Safbta
Zeca, Salima Obraliia i drugih) biljeZe se detalji vlastitosti kao bojaZljivo utvrdena oporuka zaustavljenog trenutka sre6e u obidnom - iz okoline.
Okvir slike i obrisi nekropole kao da treba da budu duvari od iznenadnog ataka na taj svijet umjetlikov - tu njegor.'Lr intimnost, da ga saduva u pamcenju onih koji dolaze po bas taj trenutak sreie i intimnosti, koja krasi Bosnu i Bosnjake i koji su stoljeiima na udaru. Ti detalji dusevnog stanja su vidljivi i u poeziji, u pripovjetkama i romanima, u narodnoj poezrji koja je puna treptaja i strepnji, sre6e koja se prikrada, a koju otimaju ineki sa strane". Ta ljepota ljubavi je vidljiva posebno u sevdalinkama u kojirna pjevad i pjesnik, koliko god tuge i zanosa iskazuju prema dragoj, iskazujrije.i prema svojoj Banjoj Luci, Sarajevu, Sadrvanima, perivojima sreie, Sevtelijama, mostovima, rijekama' svijetu' Tu nema nista iracionatno, tu nema psovke i povika. Topla atmosfera krajolika se samo oplemenjuje toplinom du5e koja je prepoznaje i koja gotovo bojaZljivo posmatra tu sliku plaseci se svakog trenutka da bi, zbog neopreza ili zulumdara ta, skupocjena, topla slika mogla biti uni5tena' To se ogleda i u bosnjadkoj arhitekturi gdje su spojeni sa suncem i toplotom - kir6e okrenute prema suncu, pored vode, uz koristenje vode i hortikulture kao toplog prirodnog ambijenta, svodovi i lukovi kao univerzalno traganje za prolaskorn ispod dtge, arabeske i tapiserije, izgledi enterijera i eksterijera - sve teZi ka toploti i ljepoti tazigrane boje i Sto ljepseg kutka za deljarl svoju i dobronamjernog gosta.78 Taj univerzalni froi t u t3uOrkom ugodaju i domadinskom odnosu proistide iz shvatanja da je ttr su ljudi voljom Stvoritelja u vrlo znaEajnoj ulozi na zenlji. zato
Svrzina kuta, Saraievo
Ijunadka bosanska pjesma, kao i sevdalinka i bosanska balada, kao da prirodno naslanjaju na tihane poruke sa steiaka pune deZnje i osjeiase jnosti, zdravog humora i ljepote rijedi. Tako se u malo poznatom epu "BuljubuSa DZemo prima po'muhura carskog" kod odlaska Bo5njaka u care\u vojsku - jednu od brojnih v6jni kaZe u poruci Sarajer.u i svojima kod ku6e:
"Mi
odosmo pram sve sedam kralja Naie majke, ne nadajte nam se! Mile seke, ne vesel'te nam se Vjerne ljube, vi se udajite
ffirnistradala5tvoBo5njaka,CompactSarajevo,t996.'str..28 i
78
12-".
Vidjeti lire Enciklopediju likovnih umjetnosti knjiga IV.lugoslovenski leksikografski zavod,Zagreb, l966. godine, str. 320 i 321. i "Bosna i Hercegovina", fotomonografija i Mirza srupa auto-ra, "Jugoslo'venska revija" Beograd i svjetlost Sarajevo, 1980.;vidjeti IZ u BiH Glasnik i Hercegovirri, Bosne u umjetnosti nashjede Is'lamsko c.*un' i{urun brojevi l-2 i 3-4, Sarajevo, ZOb0.; Husref RedZi6: Studije o islamskoj arhitektonskoj ba5tini, Veselin Masleia, Sarajevo 1983. (lz ove knjige ilustracije: svrzina kuia sarajevo rtr. igg, poditelj str. 126, Strrajevski pogled str. 248 - a'tor Mirsad Dizdarevii).
Mi ierno se izZeniti amo Crnom zemljom i zelenom travom".79 iz knjige Smaila Bali6a: "Kultura Bo5njaka", BeE, 1972., srr.26 i 27, a knjiga upu6uje na obimnu literaturu kojaje iznova "prona5la" ljeponr pjesnidkog izlaza koji sc
7e Piesma
97 96
Bosna, islam - BoSnjaci
Vrlo
vaZna
je godina 1744. godina za (ponovno) "upoznavanje"
na kulturnom planu. Italijan Alberto Fortis je u Bosni zabiljeiio narodnu baladu "Hasanaginicu" u knjizi "Viaggio inDalmazia". Pjesma dolazi do nesurnnjivog kolosa sr,jetske kulturne povijesti Goethea koji se odu5evljava njenim ritmom i mclodioznoiiu i vrii prijevod na njemadki jezik 1778. godine, a engleski pjesnik Walter Scott pravi verziju na engleskom jeziku i do sada je "Flasanaginica" prevedena na engleski jezik
Bo5njaka
i Evrope
Sesnaest puta. Da li je iz tog perioda ostala izjava Goethea da narod koji je stvorio takvo umjetnidko blago zasluZuje da bude slobodan. Pojam "slobodan" u to vrijeme je znadio da moZe da irna svoju drZavu i da se svrsta u drZavotvorne narode. Inade, Goethe je do kraja Zivota imao veoma pozitivan stav prema islamu.
Bosna, islam - BoSnjaci
ranije, Slovenac Benedikt Kupre5id, 1531. godine na proputovanju kroz Bosnu pi5e o postojanju junadkih pjesama iz Bosne, Sto govori da su ove pjesme nastale puno ranije kod Bo5njaka srednjovjekovne Bosne i nastavljene da se stvaraju kao svojevrsne usmene hronike i desto i historijski zapisi o dogadajima i junacima koji su izazivali divljenje naroda. eeste su pjesme iz Krajine i lidke bo5njadke narodne pjesme, koje su se u Lici nastavile pjevati i poslije izgona Bo5njaka iz nje. Mnogo pjesama je posveieno Zenidbama i udajama, Zenski likovi su desti i oko njih se vode pravi mali ratovi. Najpoznatiji junaci su: Mustajbeg Lidki, koji ima sjedi5te u Udbini, Derdelez Alija, Bojdii Alija, brada Mujo i Halil Hmjica, a svakako da je interesantan i Budalina Tale koji po svojoj hrabrosti i nadinu izrugivanja podsjeda naTeruilajunaka Homerove Ilijade, kako istide Tvrtko eubeli6so. Sevdalinka se pojavljuje kao poseban oblik ljubavne pjesme koji se i do savremenog doba zadrLava i njeguje u Bosni i Hercegovini kao njena specihdnost i osebujnost. JoS
Rijed "sevdah" na turskom jeziku ozna(,ava ljubavnu deZnju i ljubavni zanos. Po M. Rizviiu,8t sevdalinke imaju u sebi pone5to od bitnosti balade "njenu zalffadenu tragiku bolnog osjeiaja koji je ostavio neki povod ili dogadaj. Razlika je u tome 5to sevdalinka nema radnje u njenom izrazitom razvoju i dinamidkom toku, nego samo u podsvijesti dogadajzgodu. u njegovoj punoj saZetosti, vi5e kao povod i rezime, iz koga se izvija ono bitno: ljubavni uzdah kao sudbinski lirsko-erotidki ishod. Zato je sevdalinka, ustvari, lirski monolog Zene. o'HamzaHumo istide du5evnu mehkocu i ljepotu sevdalinke u kojoj "ima prikrivene njeZnosti i obzira, ima tu jo5 i rumenog stida na obrazima...ima tu joS i Sirokog srca i odu5evljenja za ljepotu prirods."8z
Na sakupljanju narodnog blaga Boinjaka (narodnih prida, balada, junadkih pjesama i sevdalinki) od Bo5njaka su veliki doprinos dali: Tvrtko Cubelii: Epske narodne pjesme, Zagreb.97A., str.58. Zanimljivo glediSte iznosi Peter McMurra u tekstu "lstinski juinoslavenski Homer: Heroizacija pjesnika u boSnjadkoj epskoj tradiciji", u dasopisu "Narodna umjetnost, Hrvatski iasopis za etnologiju i fofkloristiku", (43)br. No.2 (str.1l5-133),2agreb,2006., koji iznosi istraZivanja vr5ena prije Dmgog svjetskog rata kada su u Novom Pazaru bili pjevadi Avdo Mededovii, a prije njega Cor Huso Huseinovi6 koji su znali desetine hiljada stihova o Mustajbegu Lidkom, Smailagii Mehi, Tali Oraikom, Osrnan begu Delibegovi6u". I ti se pjevadi prida, kako ih zapadni teoretidari nazivaju, porede sa Homerom, a tako
80
je Kosta Hrjrman 1888. godine u Sarajevu objavio knjigu Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, a Friedrich Krauss (1908.) piSe da se mnslimansko-slovensko epsko stvaralaitvo mcrZe svrstati n najviSe domete umjetniikog izraza juinoslavenskih naroda. Njemu se prtdruZuje i njemadki povjesnidar Georg Stadmulet kao i Vatroslav Jagi6, Oduvanju i daljem istraZivanju ovog narodnog blaga se moraju i sa danainjeg vremena posvetiti mnogo ve6i napori. Faksimili obavljenih knjiga iz: Svcn Monnesland (ur.): Jezik u Bosni i [Iercegovini, Institutza jezik Sarajevo ilnstitut za istodnoewopske iori.jcntalne studije Oslo, Oslo-Sarajevo, 2005. zn rnnoge jngoslavenske autore jednostawro nije ni dogodio. Ve6
98
99
8osna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - BoSnjaci
Mchmed beg Kapetanovii Ljubu5ak, Alija Alicfcndii, Edhem Mulabdii, Mehmed DZ. Kurt, Safvet beg Baiagii. Halid Saran Trebinjac, Esad HadZiomcrspahii, Muharem Kurtagii, Hasan Nametak, Osman Dikii, Semsudin Sarajlii, Izet Pertev, Halid Kre5evljakovii, Salih Me5ii, Hasan Kadragid. Hatnza Humo, Alija Nametak, Fchim Bajraktarcvic, Muharned HadZijahid, Salko Nazedii, Hamid Dizdar, Alija Bejti6, Muhamcd Ajkii, Meia Selimovii, Mehmedalija Dizda4 Sait Orahovac, Nasko Fmdi6, Mustafa Zirii, f)enana Buturovii, HatidLa Kmjevii, Omer Pobrid (osnivad Instituta sevdaha) i rnnogi drugi. 3.1. Jezik - bosanski, bo5njalka
jezilka vulkanska erupcija
Osvajadi Bosne (Osmanlije) dolaze sa turskog jezidkog podrudja. Da i Stambolom, da bi se obavljali drZavnidki, vlastelinski i trgovadki poslovi, trebalo je znanje vi5e jezika. jer pored turskog i5ao je, ako nc iispred, arapski jczik, dubljc istraZivanje islamske misli i poezije - persijski, ratovanja u drugim zemljama na radun Turske i maclarski i njemadki. Da li sc poznavanje vi5e jezika moZe smatrati kulturnim dostignuiem i za savremene uvjete?
bi
se odrZavalaveza sa Portom
Potvrdan odgovor nas upucujc na objcktivno novi i kulturni povijesni okvir u kojem su se na5li Bosna i Boinjaci. Kao izraz narodnog sjecanja na pismo iz srednjeg vijeka javlja sc, Dosebno u imr.rinijim porodicama, nastavak tradicije pisanja bosandicom, kurzivnom bosanskom varijantom iirilice (po demu je iz vremena osmanlijskog carstva bosandica nazvana i begovica). Ali, bez obzira Sto je u jednorn multilingvistidkom carstvu i sluZbeno, iiznulde, bilo ncophodno da se zna viSejezika (itoje i u savremenom dobu prednost, a ne nedostatak), vezanost za Bosnu je uvijek bila stalno prisutna kod autora koii su porijcklom iz Bosne. Boinlaci su u vrijeme Osmanlijskog carstva u raznim oblastima objavljivali djela na turskorn, arapskom i persijskom jeziku, ali uz njihovo autorstvo u velikom broju sludajeva se uz irne i prezinre dodaje i Bosnavi / Bosnali / Bo5njak / Bosanac. BoSnf aci pi5u vcd od XV stoljcia na turskom jezik-u (Adni- unrro 1474.) i sve do podetka XX stoljeca. Pored Adnija (Mahmudpa5aAbogovii), ru su pjcsnici Nihadi (Muhammed Karamusii), Umihana euvidina, Hasan Kaimija, Sabit UZidanin, Dervi5 -pa5a Bajezidagii koji
pjeva
o
svom Mostaru sa velikom ljubavlju, ba5 kao
(Metafbridki - prijevod sa turskog jezika), koji Starom mostu u Mostaru kaZe: 100
i
Medlazi
u jednom srihu posveienom
"eitav svijet nade danas mir pomodu njega (mosta) duvaj ga od zlih odiju Tvojom dobrotom, o na5 Gospodaru!"83 Ovaj pjesnik rodorn iz Mostara (tulro 1610.) kao da je predosje6ao "zle odi" koje bi moglc nauditi Starom mosfu - Sto sc i dcsilo 383 godine kasnije. Tu su joi i Lamekani, kao i Muliamed Nerkesi Es-Saraji (pjesnik, kadija i historidar), Ahmed Talib, Mehmed Reiid, Mejli, Mula Mustafa Ba5cski.ia Sevki (Svijctli) ljctopisac i pjcsnik, Scjh Abdurahman Siri, a tu je i pjesnikinja Habiba Stodevii, kierka Ali paSe Rizvanbegovida Stodeviia i njen bratic Atif Hikrnet. i mnogi mnogi drugi. Medu historidarirna koji piSu na orijentalninr jezicima je Salih Sidki Hr"rscinovii poznat kao Muvckit koji pi3c historiju Bosnc od 1463. do 1878. godine . Da Bo5njaci dobro vladaju turskiur jezikom govori i podatak da prelna popisu stanovni5tva 1910. -eodinc medu pripadnicirna "islatnske konl'csije" turski zna 2.289 ljudi, a arapski 44B.s1U litcraturi koja sc pojavljuje n bosanskoj povijcsti svakako da znadajno mjesto zauzima i alharnijado knjiZevnost. To su djela napisana na bosanskorn jeziktr, ali arapskim pisrnom. Ova vrsta knjiZevnostije dio dcZnic Bo5njaka da sr,'oj jezik i svoju zc'mlju ovjckov.jedc i kroz pisrno na kojcm jc data posljcdnta Objava. Alhainiiado literatura se javlja hronoloiki na prijelam iz XVI u XVII stoljeie i njena veiika vrijednost je Sto duva narodni jezik i duhovnost naroda i irna u se'bi ilahijc-poboZne pjcsme. Kao formc sc pojavljuju i kaside - ljubavnc- pjcsmc prituZbe, rnolbe i peticijc, te u narodu vrlo popularnc hiiajc-religiozne pridelegende. Medu piscima koji piiu alhamijado literaturu istidu se: Mehmed Erdel jac, Hasan Kaimija, Ahmed KarahodZa, Muhanmred Razi, kao i autori vjersko-poudnog spjeva "Avdija" Mehmcd- bcg Kapetanovii LjubuSak i Jusuf-beg eengic. Medu naistaknutijirn je Hevaji Muhamed (ili Mehmed) Uskufi koji je sadinio na turskom jeziku prvi rjednik, tursko-bosanski
rjcinik
1631. gocline (Makbuli-arif
ili Potur - Sahidrja). On
svoj
jczik naziva
bosanskim i nikako dmgadije: "Bosanski da r.atn besidim, bratani..." s kraja XIV ipodetkom XV stolicca u spisu "skizanie pismcnah" spominjc bosanski jczik uz bugarski, srpski, slovcnizjavijcno o
Konstatin Filozof
33
A. Isakovii: Biserje op.cit.str 223 . O knjiZevnosti BoSniaka na orijentalnirn jezicima i Saf\'et - beg BaSagii (doktorska disertacija "Bo5njaci i Herccgovci u islanrskoj knjiZevnosti" 1912. Ivlehmed Hand;icr:Knjii*'ni radbosansko - hercegovadkihNlusli-
piSu
rnana, 1934. godinc, te Flazinr Sabanovii: KnjiZcvnost bosanskih Muslimana na istodnim jezicima, Sarajo,o, 1973. 8a Mnsiafir Imamovii: Neki poglecii na razvitak muslimanske knjiTevnosti, "Zivot", knj. X[, Salajevo, 1972., str.1 l-73. 0 alhamijado knji2evnosti i Hanka Vajzovi6: Alahamijado knjiZevnost, u knjizi Jezik u Bosni i Hcrcegovir.ri, op. cit. str. 175 -21'7. 101
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna. islam - BoSnjaci
ski, deiki i hrvatski. U notarskim knjigama grada Kotora se 3. jula 1463 . godine pi5e da je mletadki knez u Kotoru kupio djevojku "bosanskog roda i
heretidke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu". Bosanski jezik se po svom naziw upravo - bosanski, kao jezik BoSnjaka (svih autohtonih stanovnika Bosne), pominje u vi5e historijskih izvora od sa hrvatske i srpske strane u Zelji da se i dalje negira postojanje Bosne i Bo3njaka. Upravo zbog ove izralene tendencije negiranja istidemo izvorc koji se mogu smatrati autentidnim (i nikako samo "bo5njadko-muslimanskim" romantizmom) u svakom pogledu. Ninski biskup Peri pisao je 1581. godine fon J. Arsenigu "bosanskim jezikorn".
kojih se mnogi danas pre5uiuju i
b) Ilow.rdic.u u t'rdlrlpisu :
A B
t
v
n
G D
oj E
t J K
L Lj
u
I
a
L
,x
x
+
IJ
; ( o
P
v (
T
c U
f H
c c
:
v
I
I
-{; / C
flr
: u,
1
J
,ltt
:
T
K
I a
l\
F J
DI
s
I
e
o
B
f
A.
I
n
]1
al
l
a u fr
t;
Nj
il
0,
{
z t
{ a
(v
ltt 7) 1/
t--i
'fuJ A .a\
rI o
C
o
A T
(
o
irl 2f L
r
I
I
I
47 '{ { v
f I
x
I
1
5
JL.
fF ao A6
fx
:
+
I
\-
f,r-8
v
/
t
Mcdu onim koji su o torn jeziku govorili kao biseru (upotrebljavajuii inaziv zaryegaslovinski, iliridki/ilirski ) su i Bartol Kadi6, Jakov Mikalja, Eorde Palmotic, Andrija Kadic MioSii, Matija Antun Reljkovi6, Ivan Popovi6, Alberto Fortis, Matija MaZuranid, i mnogi mnogi drugi ljudi zna(ajni za povijesna zbivanja.8c
Muhsin Rizviisr nas t4ruduje na Dositeja Obradovida koji u svom 'oPismu Haralarnpiju" iz aprtLa 1782. godine, slijededi ideju zapadnog prosvjetitelj stva i izraaavajudi vlastita etnidko-jezidka iskustva, pise o jeziku kojim "zitclji drnogorski, dalmatinski, hercegovci, bosanski, serbijski, horvatski (kromje muZa) slavonijanski, sremski, badki, banatski (osim Vlaa) "govore ne iskljudivajuii ni same Turke Boinjake i Ercegovce, budu6i kako i vera moZe se promeniti, a rod i jezik nikada". "Bo5njak i Ercegovac Turdin on se Turdin po zakonu zove, a po rodu i pojeziku, kao god su bili njihovi dukundedovi, tako ie biti i njihovi posljednji unuci: Bo5njaci i Ercegovci, dogod Bog svet dtLl".Pti tome Dositej polazi od odredenja da se naziv Turdin za Bo5njake ima samo vjersku sadrZinu. M. Rizviiss s pravom uodava da sc tendencija u trctiranju bosanskog jezika rnijenja sa pryom polovicom XIX stoljeia - u vrijeme narodnih preporoditeljskih pokreta. Hrvatski preporoditelji Bosnu, Bosance i Bosnjake
(
,,tL
Izgled pisma bosaniice u rukopisuss
@t:Kontinuitetbosandice,Most,br.(XXX)l82(93.nova serija), Mostar,2005., http:/lwww.most.bal093/087.aspx (posjeta 18.02.2006.).
102
U djelu Jeronima Megisera u "Thesaurus polyglotus" (Frankfurt na Majni, podetkom XVII stoljeda) spominju se sljededi govori: bosanski, dalmatinski, srpski, hrvatski i drugi. Bosanskim su ga zvali i mnogi pisci XVII stoljeda. Matija Divkovii, za koga kaiu da je "Bosnjak roden u selu Jela5kama kod Vare5a koji ie pisao dobrim narodnim jezikom svoga Waja", a u plejadi onih koji su pisali ili jezik zvali bosanskim su i Stjepan Matijevid, Stjepan Margitii, AmbroZ Matii, Luka Dropuljid, Ivan Frano Juki6, Martin Nedi6, Anto KneZevi6... Duvanjski biskup fra Pavle Dragidevid 1735. godine piSe da u Bosni ima devet sveienika koji se u vrsenju obreda ispomaZu bosanskim jezikom. Evlija celebija hvaleii Bosnjake iz XVII stolje6a poruduje da "kako im je jezik, tako su i oni disti, dobri i razumljivi."
86 g.nu1li6 llulilovi6:Bosanskijezik,BibliotekaKljudanin,Sarajevo, l99l.godine,str.
t9-32. Muhsin Rizvi6: Bosna i njen jezik u izvanbosanskim znanstvenim djelima i knjiZermohistorijskim izvorima u knjizi "Bosna i BosnjaStvo" (Karantanija Ljubljana). Sarajevo, 1990., str.54, a cijeli tekst (45-59) je znadajna sazeta uputa na ovu temu sa bibliografrjom. ss M.Rizvii : Bosna i njen jezik ..., op.cit.56.
s?
103
Bosna, islam - BoSnjaci
Basna, islam - BoSnjaci
vide u jedinstvcnoj oblasti ilirskog, odnosno juZnoslavenskog jczika i naroda, sve dok pojam "ilirizarn" nije ustuknuo pred po-imorn "kroatizma". Vuk Stefanovid KaradZid smatra da su svi narodi Stokavskog narjedja "srbi svi - i svuda", a jezik im naziva srpskim. To je i period kada srpski i hrvatski nacionalni program sve vi5c preplavljaju Bosnu i Hcrcegovinu i on se poklapa sa znadajno smanjenim uticajem Osrnanlija i sve prisutnijeg uticaja Austro-Ugarske i konadne okupacije Bosnc i Herccgovinc.
fframntika XI
*r*dnjn $k*l*" $is l. I ll.
i
r.i
;:.rqffi-*'i
perioda na drZavnom planu se Zeli iskoristiti trenutak kada je Osnranlijsko carstvo egzistiralo samo na papiru gubeii teritorij za teritorijem, da bi se posegnulo za bosanskorn teritorijom. Na planu jezika se podela kristalizirz*ijedna nova situacija proistekla iz politidkih odnosa. Da li je pokrenuti "Boinjak" od strane Mehmed-bega Kapetanoviia-Ljubu5aka i u pn'om broju, skoro, prorodanska pjesma Safvet-bega Ba5agiia bio odraz samo novih oblika zaplitanja? Bosna i
bo5njaitvo u ryoj svc vi5e postaju tck naslu6cni faktor
husansko$n jssikn
Nariks
ne zvone za uzbunu? Pri tomc se pod Boiniacima u smislu ovog rada misli na sve stanovnike Bosne i Hercegovine,jerje preko negiranja bosanskog jezika zapodeo proces i negiranja drZavnosti Bosne i Hercegovine. Od toga
i dalcki
treptaj
pro5losti, koja izmide sa osjeiajcm rczignacijc i razodaranosti zbo-e odlaska Osmanlija !'? Toj slici prcd dclinitivni odlazak Osmanlija trcba pridodati godinu 1844. kada je u Srbiji ministar unutarnjih poslova llija Gara5anin napravio tajni menrorandurn pod nazivom "Nadertanije" u kojcm je izloZio plan prisajedinjenja Rosne Srbrli i stvaranja Velike Srbije.
r,bli*irn;r,
y"f {{,';0 .A'ae Yd.,
*
*
.i".i,, 'tr;rAt." :'*;!'. ', n\h'",;, 1 -''ts'r^ v'"@'!et
.",i,.-r' 2y
96n&Jtvv !i$0. Nsli$$ie lse"li\ir !l$;l*
s *ss t ll$ift**l$i
iu,orr m*pl rr. *,*fMiii
Bo,sanski.jezik
pri lo'aju
je kao driavni jezik uspostavljen
o:smttnske vlasli, a Attstro
Ugarska,je itampala talibenik ovog jeziku - iz I890. godine
Da li je to i kritidni trenutak za Bo5njake kod kojih (neizgradcna) zvonaza gradansko druStvo. koje sobom nosi i naciju i drZavu, jo5 uvijek 104
Suf\,et- beg Baiagic ( I 87 0- I 934..)
*
To 6e se u kontinuitetu nastaviti poslije Prvog svjetskog rata, da bi Stevan N{oljevid na podetku Drugog svjetskog rata napisao inoviranu varijantu stvaranja Velike Srbije kroz djelo "Homogena Srbija". a r"r najnovije vrijentc (1986.) Srpska akadcmija nauka je izloLila "Mcrnorandum" koji 105
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - BoSnjaci
je bio uvertira za agresiju nad Slovenijom, Hrvatskom i BiH, u periodu od 1990.-1995. godine. A Safvet-beg Ba5agid pi5e 1890. godine da nije bilo davno wijeme kada u BiH nije bilo Srba i Hrvata i da su svi bili BoSnjaci. Taj "nacionalni preokret" kod pripadnika katolidke i pravoslavne konfesije od bolnja5tva kao pripadnosti drZavi, kojaje i njihova postojbina,je proizvod druge polovice XIX stoljeia. Podjele koje su u Osmanlijskom carstvu uvjetovale, uvjetno govoreii, narodnosnu triobu u Bosni (moZemo se sloZiti sa Muhamedom HadZijahiiem - na cijelom jezidkom srpskohrvatskom podrudjute svode se na pripadnost trima religijama: pravoslavlju, katolidanstvu i islamu. I M. HadZijahi6 istide dinjenicu, bez obzira na dinjenicu o porijeklu glavni fundamentum divisionionis za srpstvo jeste pravoslavlje, za hrvatstvo katolicizam i za muslimanstvo (bo5nja5tvo DZ.L) islam. Istovremeno, pripadnost tim religijama je imalo, kako istide M. HadZijahii, "dalekoseZne druStvene, politidke i kulturne implikacije, narodito u uvjetima Turske carevine." Nema sumnje da su simpatije bosanskih Srba i bosanskih Hrvata bile na strani protivnika Osmanlija o demu govore i junadke pjesme: s jedne strane srpske i hrvatske pjesme slave kr56anske junake, a muslimanske one koj i su bili u sluZbi islamske drZave.
Konfensionalizam sa nacionalnom bojorn je primijetio i Aleksandar Hilferding koji je podjelu i razliditost medu narodom u Bosni uodio sarno pred razliditol6u upraZnjavanja vjere. Da se stpstvo i za krajcaru kupovalo pokazuje i direktiva Vase Pelagi& iz 1867. Bodineso. On doslovno kaLe:"Svaki uiitelj trcba da nauii prvo svo,ie nienike, a posle svu ostalu varolku dieiicu koja gocl umeju govoriti da kad niih kogorl upita: |ta si ti mladitu? pa da rnlsdic na to pitanie odma odgovori: ia sam Srbin. Dobro bi bilo, kad bi se neki dobri l.iudi naili koji bi dieiici po koiu kraicaru zato darivali, da se tim u njima joi vecma pobuduie revnost k tome odgovoru." Po ugledu na srpsko dru5tvo, u Sarajevuje 1867. godine osnovano druStvo sa zadatkom da iskorjenjuje ime "Sokac", a mjesto njega uvodi ime Hrvat. Srpsko dru$tvo je imalo zadatak da iskorjenjuje imena'oVlah", tc Prilog Muharneda HadLijahita u knjizi: Nacionalni odnosi danas, Prilog sagledavanju nacionalnih odnosau BiH, Zavod zaizdavanle udZbenika Sarajevo, 1971., str. 97-122. pod nazivom "Nastanak t rczvoj nacionahrih poketa u Bosni i Hercegovini". Literatura iz ove oblasti je Siroka i zahvara i djelo Aleksandra Hilferdinga: Bosna, Hercegovina i stara Srbija", objavljenog 1859. godine, Tomo Herkalovi6: "Vorgeschichte der Occnpation Bosnies und der Hercegovina", Zagreb, 1906.godine, a Vladislav Skarii locira podetak rada dru3wa za Sirenje srpskog imena u Bosni 1863. godine, na dijem delu je bio uditelj Teofil (Bogoljub) Petranovii kalucler iz Dmi5a. e0 Vaso Pelagii: Rukovode za srbsko-bosanske, ercegovadke, starosrbianske i rnakedonske uiitelje, ikole i obltine, Sarajevo, 1867. godine. Citirani dio na str. 45, il.36. 106
"Ri5ianin" ili "Rkad" kako su se bosanski pravoslavci zvali, - uz izraze pravoslavac odnosno katolik.
Na delu hrvatskog druStva je bio dragoman ruskog konzulata Klement BoZi6, te mladi franjevci. I dok se medu pravoslawim stanovni5tvom brZe Sirila srpska ideja, dotle kod bosanskih katolika ta ideja nije tako brzo prihvacena o demu svjedodi
i izvje5taj Antuna
Radida
i
zapalanja dr Ive
Pilarakoji, doslovce, 1918. godine navpdi da "prije 1895. nije bilo nacionalne svijesti kod bosanskih katolika. Kod posljednjih sc jo5 ni danas nacionalna svijest nije probudila u onolikoj mjeri kao u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji."el Na kraju XX stoljeca taj proces okondanog nacionaliziranja i kod bosanskih katolika i bosanskih pravoslavcaje znadajno doprinio procesu formiranja kolaboracionistidkih paradrlava i razarary'u Bosne i Hercegovine i pokuSajuuni5tenja Bo5njaka - muslimana, dime su oni stavili sebe, u dugorodnom pogledu, u BiH u poziciju nacionalne manjine. Pri tome, svako poredenje Bosne i Hercegovine sa Jugoslavijom, prikazujudi BiH kao "malu Jugoslaviju", je neumjesno, jer je BiH u Jugoslaviju unijela svoju hiljadugodi5nju drZavnost potvrdenu i na zasjedanju ZAVNOBiHa u Mrkonjid Gradu 25.11.1943. godineez na kojem je potvrdena samobitnost BiH kao ravnopravne federalnejedinice u bududoj jugoslavenskoj drL.avi. U BiH drZavnost niko nije 'osa strane" unio ni5ta ni teritorije, ni naroda, ni drZavnosti. Kada protlu trenutne (sa strane velikodrZavnih projekata Srbije i Hrvatske instalirane) nacionalistidke euforije, mo6i ie se razgovarati o boinja5tw i bosanstvu na realan i bosanskoj tradiciji primjeren nadin. Kao potvrda togaje i ude5ie u odbrani Bosne i bosanskih katolika i bosanskih pravoslavaca (Hrvata i Srba) i u posljednjoj agresiji, kao i u odbrani od Austro-Ugarske agresije 1878. godine. Uz BiH trolist (na podetku XXI stoljeia to su ,,konstitutivni narodi") postoje i brojne druge nacionalne manjine, etnidke grupe koje su itekako zna(,ajne,jer i njihova brojnost st M.HadZiiahii, op. cit. strana 102. e2 Omer lbrahimagiri: Bosna i Bo5niaci (DrZava i narod
koji su trebali nestati), Svjetlost, Sarajevo, 1995., str.7l-73. Napomena: Zna(ajna uputa u promiiljanju ove problematike je cjelokupni opus prof.dr. Omera Ibralrimagida (posebno: Omer lbrahimagii: Bosanska drLavai nacionalost, Vijeie kongresa boinjadkih intelektualaca, Sarajevo, 2003., Omer Ibrahimagi6: Srpsko osporavanje Bosne i Bo5njaka, Magistrat, Sarajevo, 2001 ., Omer Ibrahimagic: Bosna i Bo5njaci poslije Dejtona, Kult B i Vijeie kongresa bo5njadkih intelektualaca, Sarajevo, 2000., Omer lbrahimagii: Bosna je odbranjena, ali nije oslobodena, Vijede kongresa bo5njadkih intelektualaca, Sarajevo, 2004.).
Bosna, islam - BoSniaci
Bosna, islam - BoSniaci
pokazuje daje kroz stoljcca njegovana raznolikost u Bosni kao njena velika vrlina. Medu onim koji su i sami dali veliki pedat zbivanjima u historiji Bosne jesu i Jevreji koji dolaze u Bosnu u XVI stoljecu.e3 Procenat udeica svih naroda u BiH, koliki god da jeste, govori u prilog osnovne teze o moguinosti rekonstrukcije integralnog boSnja3tva (bosanstva) i perspektivnclsti obnove su2ivota na mnogo dvrS6im elementima medusobnog uvaZavanja. Bo5njaci zbog pragmatidnosti aktuelnog trenutka na poderku XXI stolje6a i historijskih okolnosti reinkamiraju bo5njadko nacionalno bicc i oni (koji su trebali nestati u posljednjoj agresiji) na velidanstven nadin postajr"r glavni stub "oduvanja hiljadugodiSnje bosanskc drZavnosti i svojc nacionalne kulture i tradicije".ea Pod "svojom nacionalnom kulturom i tradicijom" ovdjc sc moZe podrazumijevati i kul-
tura i tradicija srcdnjovjckovnc Bosnc i spccifidnost nastavljcna posllle prijema islama gdje su Bo3njaci, prigrlivSi islam, dali doprinos i islamskoj civilizaciji u svim oblastirna. Taj doprinos su u islatnsku civilizaciju unijeli kao Bo5njaci, istidu6i to sa ponosom u svakoj prilici. Oni su na toj poziciji boSnjaStva ustrajali uprkos brojnirn pritiscirna u svojoj dugoj hisbriji. I sa pravom baStine to ime BoSnjak, jer su njegovoj suitini ponajvi5e i doprinijeli. lzmedu ostalog, i za sudbinsku povezanost sa tcritorijom BiH, koja je kompaktna od 1699. godine.
prije svega Boinjaka, niko ne spori drr"rgirn narodBosni i Herccgovini da se nazivaju onako kako se osu skupinama nosnim jcdajLr, odnosno makar koliko, zarad tudih intcrcsa - izvan BiH, se vlastita autohtona pozicrja bosanstva (i ircrccgovstva) zamjcnjivala sa maglovitont "konstituivnoSiu", "spccijalnim vczama", "dvojnim drZavf anstvom"' ali je odito da se teritorija BiH. u tnedunarodno priznatim granicama, ne moZe nositi kao "rniraz" izrran tih granica.
I
sa stanovi5ta,
4. BOSNA - TERITORIJALNA, DUHOVNA
I POVIJESNA
KOLIJEVKA BOSNJAKA U dosada5njem pristupu smo akccnat dali na duhovni i ideolo5ki okvir u kojem su se Boinjaci pojavili. Osnova svih rasprava, ipak, je g"ograf'ski teritorij Bosne koji se prvi pLrt pominje u iskazu rirnskog cara Konstatina Porfirogeneta oko 950. godine. Prvobitno se taj teren od izvora rijeke Bosne zvao Vrhbosna. U Dubrovniku se nakon iskaza rimskog cara pi5e i Bosina. Franjevadki provincijali ostavljaju zapis provincia Bosna argentina (srebrena, prema samostanu u Srebrenici). Otuda i pridjevi i prczimena - bosanski, Bosanka, Bo5rrjak, turski bosankca, arapski boshnakce; hipokoristik Bo5njo, toponim Bo5njaci, prezime Boinjanovii, Bo5njakovi6, pridjev boSnjanski r-s To su sve nazivi kojc sc u najstarijem vrcmenll postojanja srcdnjovjckovnc Bosne koristc. Slavcnska plemcna su prcuzela taj naziv hidronima i prila-eodili ga svoln izgovoru, pa je i zemlja uz tu rijeku nazvana Bosna. lz XIII stoljeia datiraju podaci o raznim prcdmetima u Dubrovniku koji se nazivaju bosanski: bosanske rnahrame, bosanski iilimi, nakit bosanske izrade (venaz ltosienis cumJblio argenti) itd.e6
U teritorijalnom pogledu, od Kulina bana Bosna se afirmira kao drLava, pa se preko Sdepana Kotromaniia iiri, kada u njen sastav ulazi, izme
i Herccgovina nastala od njernaikog Bosnien und Herzcgovina i je novijeg datuma.sT
Bosna da
Niko od ozbiljnijih teoretidara, iz bilo kojc oblasti, nc spori postojanje Bosne, ali se oko njenog drZavno-prarmog poloZaja vode polernike. koje doei PctarSkok:Etimologlski rjednikhrvatskogili srpskogjezika,knjigal,Zagreb, lgTl., str l9l . ei dr Nloritz Levy:
Sefarcii u Bosni, Bosanska bibtioteka, Sarajevo, t996.
ea O. Ibrahirnagi6, Bosna i BoSnjaci, op.cit. str.73.
108
se Sire vidjeti: Muhamed HadZijahii: Od tratlicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana), Svjetlost" Sarajevo, 1974., str.15 -16. e7 Dalibor Brozovid: Sporazum Cvetkovi6-Maiek viSe ne dolazi u obzir (Bosna i Boinjaci,
op.cit.str.88) 109
Bosna, islam - Bo1njaci
bivaju na Zestini u svakom historijskom razdoblju kada se pojavljuju izraZene teritorijalne pretenzije od strane susjeda spfam Bosne i Hercegovine. Tada, u principu, zapodinje jadi nasilni upliv u historiju, te mijesanje pojmova pri demu se u svojatanju teritorije neminovno svojataju i Bosnjaci.
kao ilustracijom posluZiti geografskim kartama kroz historiju Bosne, a koje u svojoj knjizi donosi Noel Malcom.es I ove geografske karte jasno pokazuju kontinuitet drZavnosti od srednjovjekovne drZave Bosne,
Zato cemo
se
tl
preko vladavine Osmanlijskog carstva, okupacije i aneksije Austrougarske, Kraljevine Jugoslavije i drZave sFRJ (poslije odluka Zasjedanja ZANOBiH- a 1943. godine - na DFJ prenesen obnovljeni drZavni suverenitet sa granicama koje su medunarodno utvrdene 1699. godine, sto je prihvatio i A\,T{OJ na svom Drugom zasjedanju u Jajcu 29.11.L943. godine).
Jb,f{
f .irr
t*, ,r:-/^\-ar-_r_z^.
160{)
w
haa.sr
.x:r
,i*H(m
--* -,-,--.
tl tl !,t{,.dl ,*.. -
t
,*.t-l*rd}.
t
tddi s.r#r {-.ir.L f** dr*
KULINA
za vladavinc KRALIA
DANASNJA BOSNA
'"
ru
ryRTKA
-
frn'o. geogtafskih karata koje sc prikazuju u ovoj knjizi: Marko Vego: Postanak sre'
r,. I
,!
1
I
DR za vladavinc BANA
rt t
rl
SREDNJOVJEKOV}IA BOSNA
1.
\(--"
INSK
^\
'/ \...,''"'r-, r-/lii"'r, I i o o*r i+ o, i'"J""-"i'r zETSKA
;4.,1''rn
dniovj-et
i upravna podjela, Nar,rino drustvo NR BiH. 1959. O drZavnopravjuznonoj historiji BiH iire vitljeti prof. dr. Ferdo e ulinovic: Drzavno-pravna historija Noel 280-325, str. 1953., Zagreb, knjiga Skolska stoljeda, i XX slavenskih zemalja XIX Malcom: Povijest Bosne, geografske karte Bosne kroz historiju, str'14-20' pa-satut. Postailak
110
111
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - Bo1njaci
je dinjenica da je teritorij
Bosne (BiH) na kojem Zive prakticiranja vjere kompaktan iu kontinuitetu stabistanovnici razliditih lan prostor, dok mnogc druge drZave u svi.jetu (pa i susjedi BiH) imaju nestabilan teritorij, a koji se kod njih progla5ava za "vjedni" ili "historijski." Dakle, kroz historiju je zadrLana kompaktnost teritorije i rnatidni naziv zemlje. Dileme da lije Bosna dobila naziv po istoimenoj rijeci, ili od slavenskog plemena, ili je to ostalo od starijeg ilirskog naroda, koji je tu Zivio prije Slavena, samo jo5 vi5e (s obzirom na njihovu vremensku udaljenost) svaka za sebe govore u prilog vi5estoljetnog, pa i vi5emilenijskog trajanja Bosne. To je i teritorijalna i duhovna tradicija s kojom se moZc pohvaliti malo "modemih" drLava. Povijesna
Povijesne geografske karte takoder govore u prilog ovakvom razrni5ljanju. Upravo na takvom jednom terenu islam se ukorijenio i zadri.ao i izraienoj razliditosti Bosne, dao nowt dimenziju i utemeljenost.
Njegova pojava i prihvat islama od strane autohtonih stanovnika Bosne je na duZi period odrlala Bosnu.
Karta
Velike Srhije po zamisli
ietniikog vode Stevant Molievita (194l.)
4.1. Islam - spasilac povijesno-kulturnog kontinuiteta Bosne i Bo5niaka Imajudi u vidu do sada poznata historijska kretanja kroz koje je pro3la teritonja sadainje BiH, odnosno njeni stanovnici, postaje odito da je pitanje razliditosti kao i njihovog opstanka na ovim prostorima sudbinsko pitanjc trajanja ove zemlje. Joi sc jedan zakljudak name6e iz povr5nc analize: dolazak islama i njegovo prihvatanje od "dobrih Bo5njana" je teritorijalno s p a s i o geografski i suitinski pojam Bosne.
Koliko god se ovakva konstatacija rnoZe doimati pristrasnom i romantidarskom, dinjenice su neumoljive: historijski gledano, u osnovi, se Zeljelcr od strane susjeda BiH prisajediniti terjtortj Bosne (Bosne i Hercegovine). Ovakav interes su iskazivale i velike svjetske sile u pojedinim historijskim etapama. Razlozi i Zelje za osvajanjem Bosne su u njenom poloZaju, kojije geostrate5ki i vojno bio u pro5losti veoma znadajan, te u njenim prirodnim bogatstvima. Ti i takvi osvajadki "razlozi" nisu prestali ni na kraju XX stoljeia. To su bili racionalizirani razlozi svih zavojevada, ukljuduju6i tu i Osmanlijsko carstvo na vrhuncu njegove moii.
Bosna i lTercegovinct nakon Davtona 112
Islam je odrZao stanje ravnoleZe (u vrijeme kada se drZavni bosanski "ideolo5ki stabilizator" bogumilstvo podelo topiti i nestajati), a preko
-
113
Bosna, islam - Bo6njaci
posebnog statusa Bosne u Osmanlijskom carstvu zadrLala se Bosna r u historijskom nazivu i administrativnoj podjeli (i kao pa5aluk i ejalet). Formirao se uticajni i skoro sudbinski neophodni "tre(l" svjetonazor, zadfiala se tolerancija, koja jedino isijava iz suitine islamskog poimanja druStva. Islam je na taj nadin omoguiio historijsko trajanje Bosne i opstanak "dobrih Bo5njana." I da Bosna bude i ostane primjer u mnogo demu. Tako ni Austro-Ugarska nije mogla da prede preko dinjenice da su Bo5njaci (muhamedanci, kako su to oni u svojim popisima definirali) i vojni, ali i ekonomski najznatajniji faktor, a teritorija BiH je bila u okviru Monarhije corpus separatum. Bo5njaci sebe, pak, ne prepoznaju i ne idetnificiraju u prvi mah sa novoprido5lim osvajadima i njihovom kulturom. Cak im se i suprotstavljaju i vojno, a svoj narodni identitet zadra?avaju skoro iskljudivo kroz islam. Ostaje povijesna dinjenica da je "injekcija" oduvanja Bosne dolazilauvijek od strane aktuelno najjadih svjetskih sila, koje su bile ujedno i nosioci kultumog progresa u svijetu. Od Osmanlija, preko Austro - Ugarske, pa preko antifaiistidke saveznidke koalicije Drugog svjetskograta, pa do SAD-a na kraju XX stoljeia. Sve najznadajnije i vojne i civilizacijske sile svoga vremena stavile bi se "u sluZbi" oduvanja kontinuiteta trajanja Bosne i Bo5njaka! I to daje svojevrsni znadaj Bosni i Hercegovini.
Zar nlje podjela BiH preko banovina sporazumom Cvetkovic-Madek pred sam Drugi svjetski rat bila ved "gotova stvar", a Bolnjacima ostalo samo da se njihovo pitanje "rijeSi" kao i sa Bo5njacimaULica, Like ili Beograda - protjerivanjem u Tursku ili likvidacijom, odnosno pokr5tavanjem? I do5ao je Drugi svjetski rat i antifa5istidki stav Bo5njaka i velika stradanja koja su podnijeli, a samo nakon dvije godine od poietka rata (1943.) potvrdena je historijska drZavotvornost na zasjedanju ZAVNOBiH-a, da bi 1945. go
nost upravo nad islamskom komponentom. Mnogim svjetskim duSebriZnicima "stanja na Balkanu" i nacionalistidkim ideolozima (posebno iz Srbije, koji su se preswkli u nacionalistidke odore 1990. godine) ostaje nejasno kako se to "vjerska skupina" Muslimana organizirala sve do stvaranja drZ,ave i Armije u situaciji kada je te "vjerske skupine" trebalo realno nestati. Potcijenjena je i snaga islama i iskazano elementamo nepoz-
Bosna, islam - BoSnjaci
I Daytonskim sporazumom Bosna i Hercegovina je opstala, ao'mala skupina" je po ko zna koji put u historiji odnijela pobjedu i Sto je najvaZnije i sdma spoznala tu vlastitu snagu i utvrdila jasan vrijednosni sud o samoidentifikaciji. se vodila borba zateriza drLavu, a ne za naciju kao borba rat moie tretirati stoga ovaj te se toriju, posebnosti svojih po osje6aju (bo5njadku - koja se ranije formirala barem
U genocidnoj agresiji 1992.-1995. godine
pripadnika u odnosu na druge). Togaje, po svemu sudeii, bila svjesna i jedna i druga agresorska strana i htjela je da tako formiranom osje6aju posebnosti oduzme tlo pod nogama (teritoriju). Pred svijetom su zauzeli osnovnu argumentaciju borbe protiv islama i svodenja agresije na "gradanski", odnosno "vjers-lli rat". Islam je u svojem autentidnom provodenju
i
ditanju na pragu
XXI
stoljeda "prona5ao" i podstakao u BoSnjacima unutamje kohezione snage
u borbi za uzvi5ene ciljeve, spa5avajuii ih od potpunog istrjebljenja. Udinio je da se obnovi povijesno kolektivno pam6enje i pronadu snage i inspiracije i u onim historijskim vremenima kada su kao "otpisani" odnosili pobjede nad jadim protivnikorn i u Dubidkom ratu i u bici kod Banje Luke. Ovaj posljednji rat na kraju XX stolje6a je pokazao da samo islamska tolerancija daje Sansu Bosni i Hercegovini i za reintegraciju (na teritoriji koju je kontroliralaArmija R BiH, gdje su Bo5njaci u veiini, najviSe je bilo pripadnika drugih naroda prema kojim se nisu primjenjivale nikakve mjere osvete za ono Sto su njihovi sunarodnici udinili Bo5njacima, koliko god je moguce duvale su se njihove bogomolje i kulturni spomenici). Tako su historijsko iskustvo Bosne i njenih "dobrih Bo5njana," uz viBe od pola milenija ukorijenjeni duh islama u Bo5njacima, mogli da doprinesu opstanku ideje tolerancije i suZivota i odrZavanju BiH kao paradigme savremene svjetske i ewopske povijesti. Upravo ta ideja i na djelu potvrdeni suZivot su bili na najveiem udaru. Zato supobjede ideje Bosne u posljednjoj agresiji, ali i na Medunarodnom sudu pravde u Hagu 2007' godine, kroz sudenje utvrdeni genocid nad BoSnjacima (u Srebrenici), bile i pobjede plemenitosti bo5njadkog duha, prisutnog i u srednjovjekovnoj Bosni i njenim, svugdje u svijetu, poltovanim plemidima i vladarima, koji su dodatno oplemenjeni u islamu.
navanje vitalnosti te unutarnje snage. 114
115
Bosna, islam
Bosna, islam - BoSnjaci
- Boinjaci
brodove - munare i kupole koji simboliziraju spoj dovjeka i nebesa u kuiama molitve. Nije im smetalo Sto su pored njih zvonila crkvena zvona, Naprotiv: to je bila i ostaje harmonija najvi5eg ljudskog dometa na Planetu.
4.2. Bosna - zemlja plemida i plemenitosti duha Dugo je u teoriji odjekivala sintagma o Bosni kao ..tarnnom vilajetu,'.
obidno su sve ozbiljne pride o Bosnizavrsavale neozbiljno
ili
sa
vicem
osje6aj em saZaljenj a.
Bosanski grbovi kroz historijtt: od plemiikog viteikog itita (stare Bosanske driave i bosanskog ljiljana, te grba iz w"entena Austro
-
Ugorske) do indusn"ijalizae:ije i poljoprivrede - SFRJ, pa do grba koji je ustojen nakon Daytona * bile su to pr.omiene ne suno optiikog, nego duboko simboliikog znaiaja
Socijalizam je, sa izgradnjom teske industrije upravo u Bosni (Bosni i Hercegovini), htio da"iz temelja" promijeni "feudalnu zaostalost." Koliko god na pragmatidnoj ravni ne moZe niko da kaze da to nije bio i najintenzivniji period industrijskog razvoja BiH u njenoj cijeloj historiji, istina je i da je najveii dio truda miliona ljudi praktidno unisten sa agresijom na BiH koju je predvodila JNA koja se stavila u sluZbu samo jednog naroda. Tako je, uz sve pozitivne materijalne efekte koji su opet netragom nestali bestijalnom pljaikom. nzaranjem i uniitavanjem, samo na jedan historijski tren prekinut, pa ponovno uspostavljen kontinuitet napora da se Bo5njaci li5e prepoznatljivog toplog bosanskog okruZenja. U tom okruzenju tanahne kulture, u kojoj se sa biser-poezijom radalo, raslo se sa slikom vezai derdefa, izuvalo u kudi da se ne poremeti, ili, ne daj Boie, uprlja, gotovo u suglasju sa svemirskom harmonijom, istkani sareni bosanski iilim. Sa molitvom se i5lo na podinak u distu postelju, u toploj, na (ar dak izgradenoj, bosanskoj kudi, koja je sva bila okrenuta suncu i nikome sunce nije zaklanjala. To su gradile arhitekte koje su skolu udile od majstor sinana. koji su pravili lukove od kamena sto spajaju obale, svemirske 116
Podsticali su i materijalno i sa dragoiiu pomagali izgradnje i drugih bogomolja, jer iz svoje vjere znaju da poboZnost moZe samo da zbliLava ljude. Ona prava i iskrena poboZnost koja dini odgovornim ponaianje ljudi na ovom svijetr"r. Dok je Evropa jedva disa.la od smeia u svojim gradovima i u njoj hvale bilo wijedno ne kvasiti se vodom, u toj Bosni su nicala javna kupatila i javni nuZnici. Svaka kuia je imala vrt - ba5du, gajilo se cvije6e, otvarani karavan-saraji, hanovi - posebne kuie za putnike namjernike, podizane sahat-kule, prelijepi Sadrvani ... Kitab (Citab) ili Ifujiga se u toj Bosni i pisala velikim podetnim slovom i sa poitovanjem izgovarala. Ti Bo5njaci, poliglote, su se didili poznavanjem i tumadenjem poezljehazreti Mevlane DZelaludin - Rumija, medicine Ibn Sine, prepisivali strpljivo specifidnom (autentidnom) kaligrafijorn i Kur'an i hadis, ali i simi pisali o Zivotu, Ijubavi, politici, filozofiji, historiji, teologiji, medicini, matem-
atici ... To je taj, tamni vilajet - rckti? I ovdje su podaci neumoljivi: Sarajevo je u pjesmama s pravom opjevano, jer je u XVII stoljciu, pored Soluna, bio najveii trgovadki ccntar ovog dijela Evrope. Evlija Celebija ie napisati da je Sarajevo 1660. godine imalo 17.000 kuda Sto je oko 80.000 stanovnika, 104 dZamije i 1.080 duiana, a u njima se prodaje roba iz Indije, Arabije, Perzije, Poljske i eedke. Jedan Francuz dvije godine prijc iclebije 6c zapisati da "sarajcvo ima vrlo lijepih ulica, krasnih i dobro sagradenih kamenih i drvenih mostova i 169 lijepili dcsrni ."ee I poslije haranja Eugena Savojskog (1697 .) Sarajevo i podetkom
XIX
stoljeia irna oko 60.000 stanovnika, azato vrijeme Beograd 1838. godine ima 12.963 stanovnika, aZagreb I 851. godine ima oko 14.000 stanovnika.
ss Evhja eelebi: Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1973., sh. 106 i 1 16. Noel Malcom: Povijest Bosne, op.cit.str. I I I . O barbarizmu ispoljenom prilikom prodora dolinorr rijeke Bosne princa Eugena Savojskog pogledati u knjizi dr Fadil Ademovi6: Princ Palikuia, Rabic, Sarajevo, 1997. 117
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - Bo\njaci
i zvanidno biti ono Sto nisi -t'toz izjaSnjavanje na popisima i u biografijama) i ostavljati bosanske sehare zakatandene. Da-prbpadnu i zahrdaju. Historija se podela pisati prema dnevno-poliod tog obiljeZavanja (pa
tidkim zahtjevirna velikodrZavnih koncepata iz susjedstva Bosne.
Poiilelj Tu su i Mostar, Banja Luka, Travnik, TuzIa, Trebinje, Teianj. Maglaj, Foda, Gradadac, Hlivno... Posljednji genocid nad Bosnom i Bo5njacima trebao je da zatre korijene i tragove ove grandiozne clilizacije - bosanske i bo5njadke, Sto da ne tako je i nazvati? A samo se po sebi nameie dabez toga nema ni Bosne.
A zatiranje povijesnih korijena trebalo je biti obavljeno prije toga zaboravom. Poslije pada Osmanlijskog carstva i njegovog povladenja iz Bosne zbunjenim Bo5njacima je odredeno ili da se iseljavaju, ili da se prilagodavaju. I da u nasljede, pored jedne prebogate kulture, ponesu i krivnju, jer je poslije onog balkanskog : "Za sve su Turci krivi" ostalo da su krivi drugi Turci (Bo5njaci). U arnanet je ostavljeno i ime Turdin, poturica, balija...too Kroz institncije i izvan jnstitucionalnog trebalo je bjeZati l00Q 53v1s6enim stereotipima prema Muslimanima vidjeti Sire u: Olivera Milosavljevid: "Poturica gori od Turdina", Nova srpska politidka misao br. 3, Beograd, 2002., str. 87- 103. Ova autorka iz Beograda je izuzetno angaZirana i svojim hrabrirn stavovima, uz angaZman ne malog broja teoretiiara koji beskomplomisno seciraju realnost srpskog velikodrZavnog projekta sa kraja XX i podetkorn XXI stolje6a, ostavlja otvorenom nadu da bi realnost suodavanja sa izvrienim zlodinom i kaZnjavanjem izvr5ilaca i nalagodavaca otvorila mogu6nost pomirenju meclu narodima i skidanja kolektirme odgovomosti sa ditavih naroda. 118
Bilo je to vrijeme stvaranja heroja od hajduka, zatitanja begluka, vezirluka, pa5aluka, agluka, fesa i turbana, kadiluka i mudrog eglenuka' Mnoge biblioteke po privatnim kuiama sa knjigama na arebici, arapskom, persijskom, turskom, pa i glagoljici i bbsandici su postale zabranjene i prezrene, mnoge su spaljene, ili kao u nekim sludajevima kada se, iz strahopo5tovanja prerna Knjiz| prilazilo njihovom kopanju u zemlju (zabiljeleni sludajevi u Sarajevu prilikom dolaska Austro - Ugarske). Nakon toga Bosna se sve vi5e zavijala u sivilo evropske "demokratije" i evropskog nadina Livora, a prida o precima iz ne tako davne pro$losti se pridala potajno, mada je svaka od tih prida mogla postati i optuZnicom za onog koji je prida. A tako je i bilo desto u znanim i neznanim "procesima. Pred licem svijeta umiralo je plemstvo najvi5eg ranga' Je li i to pretjerivanje ? Sasvim sigurno nije, dak i po najvi5im zapadnim kriterijima. Nema nijednog grada na Zapadu koji ne pravi legends desto o nepostojedim vitezovima, barunima, prave se TV serije o raspusnim vlastelinima i njihovom ljubavnom ZivotLr velikih ruzmierasa lozama i rodoslovljima najobidnijih posjednika i iole vaZnijih sluZbenika i drZavnika. BoSnjadko plemstvo je, naprotiv, trebalo da bude prikazano i preina svijetu i u odima svojih sunarodnika kao da su bili najcrnji sadisti i bezdu5nici, kao propali i uveh'li gotovani i isprazni mudraci i lezihljebovidi, deformirane kreatura i nakaze, nakindureni gusani i raspusnici. Otimadi, pljadkaii i ubice. Da je kojim sludajem kod Napoleona bio kakav general rodom iz Hrvatske ili Srbije, ili Njemadke dak, on bi bio u svim knjigama i mali Bo5njaci bi mu morali, kao i o Karadordu ili Sintleli6u, da ude cijelo rodoslovlje napamet. Za to vrijeme sistematski je potirano historijsko sjedanje o tri Bosnjaka velika vezfta u Istanbulu, devet Bosnjaka vezita, deset vezira Bosnjaka sa tri tuga, desetine Bo5njaka namjesnika i admirala u Osmanlijskom carstvu...
Ato Carstvo i njegove briljantne vojnidke pobjede i teritorije koje je pokrivalo nadma5ivalo je sve u dotada5njoj historiji. prcdcrati, ali se o mitu Marka Kraljeviia, devet bra6e Jugovida (izmisljene lidnosti superrnena s tri prsta iz davne proslosti od kojih se zna da je Marko Kraljevii kao historijska lidnost postojao u funkciji osmanlijsko gvazala niZeg ranga - utjerivad poreza), pa i o konju Sarcu i vili Ravijojli"znalo" (naudeno dugom indoktrinacijom) vi5e nego o di-
Neie
se
119
Bosna, islam
- Boinjaci
tavoj plejadi ljudi koji su obiljeZili svoje vrijeme i koji su realno postojali. Svi su oniuz svoje ime s ponosom isticali svoju bo5njadku (bosansku) pripadnost. I iza sebe ostavljali nebrojene vakufe po cijeloj Bosni i Hercegovini. Malo, ili niBta ne se zna o tome ko je bio: Rustem-paia, Semiz
Ali-pa5a, Mehmed pa5a Sokolovii, Ibrahim-pa5a Novoieherlija, Javuz Ali-paia Malkod rodaci Mehmed-pa5e Sokolovica, Lala Mehmed-pa5a, Dervi5-pa5a, Mustafa-pa5a, Hasan-pa5a ili Ferhad-paia Sokolovii. Gazi Husrev-beg je sa svojim vakufima (zaduibinama) u Sarajevu dao da se izgrade brojni javni objekti koji su i danas izuzetno znahjni. Ono Sto je bio Gazi Husrev begza Sarajevo to je Ferhad-pa5a Sokolovic bio za Banju Luku u kojoj je ostavio brojne zaduZbine i prelijepu Ferhadija dZamiju koju su srpski fa5isti u posljednjoj agresiji do temelja sruSili. Mehmed paSa Sokolovii je pored Bosnc (na Drini 6uprija, most na Trebi5njici) gradio brojne dZamije, medrese, hanove, mektebe, tekije u Medini, Halepu, Istanbulu, Novom Bedeju, Sofiji, Beogradu...
Bosna, islam - Bo\njaci
o uredenju svijeta" te mnoga djelaiz logike, retorike i prava, kao i popis bosanskih udenih autora. Ahrned Sudi al Bosnavi je pravio komentare per-
sijske poezije ... Prema do sada pomatim podacima, za vrijeme Osmanskog carstva bilo ie preko 400 poznatih Bo5njaka na najvi5im duZnostima u tada najjadem svjetskom carstvu. U tipiziranim enciklopedijama period Osmanlijske vladavine u Bosni i Hercegovinije tretiran kao period mradnjaitva i totalne dekadencije. tol Bosanske spahije, age i begovi, bosanske kadije (sudije), islamska ulema iz Bosne, bosanski ratnici (a svi su, uz sve drugo, bili i to) traLe reviziju u glavama Bo5njaka, prije svega. Taj plemiiki sloj, potornci i baS-
tinici Kotromaniia i Kulina bana, je dobrim dijelom nadet kroz historiju, silnim ratovim, jer je povla5teni poloZaj Bosne bio dobrim dijelom uvjctovan granidnim poloZajern Bosne koja je morala regrutirati i opremiti vojsku za mnogc carskc pohode prema Srednjoj Evropi, Rusiji, ali i Egiptu, Pcrsiji. BoSnjaci su bili duvene gazlje i vojskovode. Ali, ratovanja su prorijcdila bosansko plemstvo, ali i mladost Bosne. Tako u razliditim periodirna dolazi i do srnanjenja boinjadkog stanovni5tva - muslimana u ukupnom broju.
Drugi faktor je pojava epidemija kuge koje su harale Bosnom posebno u XVIII i XIX stoljeiu. Po5to je boSnjadko-muslimansko stanovni5tvo bilo nastanjeno mahom u gradovima i palankama, bilo je i vi3e podloZno stradanju u epidemijama. Ali bosansko plemstvo je posebno nadeto u prvoj polovini i sredinom XIX stoljeia kada je svirepi DZelalija podeo, a Omer paia Latas priveo kraju sjedu glava "buntovnih" Boinjaka i njihovih uglednika. Bo5njaci su zapodeli svoju Sutnju koja je poprimila bo5njadki m0k kada je Osmanlijsko carstvo praktidno prepustilo Bosnu r0r
Mehmed - paia Sokolovit (slika je kao beglerbeg) tri cqra sluiio (Suleimana I, Selina III i Murata III)
Banja Luka je bila prvo sjedi5te bosanskih namjesnika, a u jednorn duZem periodu i Travnikje bio sjedi5te bosanskih vezira. U ditavoj plejadi istaknutih Bo5njaka posebno mjesto zauzirnaHasan Kafija Pru5dak (umro 1616. godine) koji je napisao djelo iz politidkih nauka "Ternelji mudrosti 120
Pogledati kao ilustrativnu Enciklopediju Jugoslavije. ILZ Zagreb, 1956. Knjiga 2. str. 72 gdje se doslor,no kai-e da "detiristotine godina turske vlasti potpuno su ukodile svaki ekonornski i kultumi napredak". O drugadijem pristupu periodu Osrnanlijskog carstva u Bosna i Hercegovina pogledati Sire: dr Enes Pelidija: Uticaj osmanske vladavine na politidki, privredni i kultumi 2ivot bosanskog elajeta do kraja XVIII stoljeia u knjizi "Bosna i Bo5njaci". Press centar AR BiH, Sarajevo, 1995., str.36, 37 i 38. Prof. dr. Jusuf Ziga: Islamska civilizacija i bosanski Muslimani. u knjizi "BoSnjadko pitanje" Uprava za moral
GSARBiH,Sarajcvo, 1995.,str.88- l03.AvdoSuieska:Boinjaci iOsmanskojdrZavi, Arabcske, Sarajevo, 1995. PaZnji ditaoca koji Zcli da se upozna sa djelom velikog bo5njadkog mislioca Hasan Kafije Pruidaka iire djelo ovog mislioca u'.lz,abrani spisi, Veselin Masle5a, Sarajevo, 1983., te studije: Amira Ljubovida: Pruidakova interpretacija uretlenja drZave, III program radio Sarajeva,br. 24.1979. i Esad Zgodii: Studije o politici (Ksenofant, Makijaveli, Pruidak, Tito)" B.H.COD, Sarajevo, 1997. godine 121
Bosna, islam - BoSniaci
Bosna, islam - BoSniaci
Austro-Ugarskoj. Otpor Bo5njaka daleko nadmo6nijem neprijatelju je bio izralen, ali je to izazvalo i novi talas emigriranja iz Bosne. Da li je vei tada, ili dak ranije, zapodela podjela svijeta na interesne sfere? Jer, ulazakAustro-Ugarske u Bosnu se de5ava na vrhuncu sloma Osmanlijskog carstva, kada su vojni porazi udestali, a ozbiljna prijetnja sa srpske strane je bila da se Osmanlije potisnu i od strane Istoka okupira Bosna. "{Js1s1si"l02 u Hercegovini i Krajini su samo podstakli taj dogov-
oreni potez. I jo5 jedan elemenat treba
istaii, a koji
se
i rijetko istide u dosada5n-
joj historiografiji: nije dinom (dogovorene) okupacije od strane AustroUgarske Bosna ba5 prvi put bila prepuStena sebi. Treba se prisjetiti Dubidkog rala,te bitke za Banju Luku i vidjeti da su Bo5njaci praktidno posljednja dva stoljeia bili i fiedini) duvari Bosne. Ta tradicija vude korijene jo5 iz srednjovjekovne Bosne, kada su se Bo5njaci hrabro suprotstavljali svakom pokusaju osvajanja svoje zemlje. Iz te srednjovjekovne tradicije odbrane Bosne je i nastao bosanski patriotizam. Kao ba5tinici srednj ovj ekovno g bo5nj a5tva oplemenj eno g sa bosanskom autonomij om i uglavnom prepu3tenoj samoj sebi, i oplemenjeni islamom kao univerzalnim poimanjem koegzistencije i tolerancije, Boinjaci su, skoro sudbinski odredeni da se nalaze u procjepu izmedu dva "susjedna dekiia", taj bosanski patriotizamsu i na pragu XX stoljeda jos jednom potwdili,
rartili
i produbili. Nacionalni pokreti u Evropi zatilu Bo5njake s pogledom prepunim nostalgije, usmjerenim prema Carigradu, i duclenja spram svog okruZenja koje se sve vi5e vezuje za svoje vjerske matice - izvan Bosne. Veleposjednici su zabrinuti za svoja imanja. U neizvjesnosti oko ponasanje nove vlasti, mnogi su pokrenuti iz Bosne. Posebno se u oblasti kulture osjeiao taj 5ok prelaska na drugi kulturni milje. Jedini mogudi odgovori su mogli biti ili op6a pasivizacija i ignoriranje novih tekovina (degaje bilo), odnosno ukljudivanje, ilijadanje vlastitog kulturnog identiteta. AIi, pretenzije prema zemlji Bosni su dobile konture, jer se zaokruZivanje susjednih drZava (posebno Srbije) vei podelo programirati - na radun Bosne i Hercegovine. Model je ve6 isproban u Srbiji - u mnogim gradovima je nestalo svih tragova Boinjaka-muslimana. rozis5le se pod obidnom hajdudijom i sitnim skandalima isticala "organizovana pobuna" nemuslinranskog stanovnistva, sto je podsticano posebno od Austro-ugarske kako bi se stvorili logidni razlozi za intervenciju. 122
Oni su jednostavno - podi5ieni. To di56enje, makar koliko bilo uvijeno u ideolo5ko pakiranje, bilo je uvijek usmjereno da se pljadkom vrijednih Bo5njaka oduzme imanje izemljaod stvamih historijskih vlasnika te zemlje. O tome govori historijsko iskustvo zapodeto sa "srpskim ustancima", pa preko Balkanskih ratova, Prvog i Drugog svjetskog rata, kao i najnovija velikosrpska agresija. U potrebi preispitivanja istinskog vlasniStva nad imovinom i u podetku demokratizacije na prostoru biv5e SFRJ, koja u sebi podrazumijeva privatno vlasrii5tvo i restituciju dosadadnjih otimadina i garantiranje prava na privatnu svojinu, neki autori vide i jedan od osnovnih uzroka agresijeltt3 koje je Srbija zapodela od Slovenije do Kosova. Upravo iz straha da ne izgube imanja stedcna kroz "ratni plijen," Sto bi se u procesu demokratizacije rnoralo dogoditi, veliki broj Srba se prikljudio fa5istidkoj ideji Milo5eviievog rc.Lima Navike iz prethodnih vremena i prikljudak JNA velikosrpskoj ideji otvorile su realne mogudnosti za novo realno nasilno pro5irenje. Zov ratnog plijena nimalo nije bio manje
zavodljiv nego prije pedeset ili osamdeset, stotinu godina. Sa tretiranjem i (povratkom) pravih gruntovnih vlasnika oduzetog zemlji5ta iz ranijeg perioda realno bi bio doveden u pitanje poloZaj velikog broja srpskih porodica koje su se poslije svake "historijske pobjedc" Sirile na tudim posjedima (Vojvodina, Kosovo, pa i BiH). Otimanje od drugih je postalo dio ooprava" i realan osnov i pokri6e naskoro tradicionalnog (nasljednog) cionalistidke mitomanije koja seZe sve do progla5enja ovog naroda za "nebeski." Naravno, u drugadijoj vizuri to se tretira kao "osveta", pa time i "pravdt',jerje lak5e reii da si se nekome "osvetio" za neke prastare "grijehe" nego reii da si ga opljadkao, ubio ga, silovao mu kier itd. 4.3. Bobnjaci - vlasnici zemlje Bosne (i Hercegovine) JoS jedna bosanska rnisterija je produkt laLnogpolazi3ta koje je dugo vremena njegovano, a odnosi se na pitanje historijskog prava na vlasniStvo u Bosni i Hercegovini. Ovo negiranje i sa Istoka i Zapada, itna za cilj da kloz falsificiranje historije oduzme polazi5te bosanske drZavnosti i auto-
i
samobitnost Bo5njaka. Tako se i na podetku tre6eg milenija, posebno od rstodnih susjeda BiH, negiraju odluke i Drugog zasjedanja AVNOJ-a koje su potvrdile suverenost i historijski kontinuitet bosanske drZavnosti i granice koje su medunarodno priznate jo5 davne 1699. gohtonost
103Matija
Dobrinii: Uzroci agresije na BiH, materijal priprenrljen za Forum Bosna br. 1/99, Sarajevo, 1999. (materijal nije objavljen, a tekst je u posjedu Di,elala lbrakoviia) 123
Bosna, islam - Bo5njaci
Bosna, islam - Boinjaci
dine. ZAVNOBiH sc, od stranc razbljala Bosne i Hercegovine, i nc priznaje i proglaiava neligitimnim. Za svaki sludaj, srpski nacionalisti su, 50 godina nakon zasjedanja ZAVNOBiH-a i usvojene historijske Deklaracije, odrZali svoju skup5tinu, u okupiranom i od Boinjaka i bosanskih Hrvata odi5ienom Mrkonjii Gradu, na kojoj su poniStili odluke ZAVNOBiH-a. Valjda radunaju da se u historiji moZe stalno i u istom stilu vr5iti njihova ,, pravedna intervencija".
Od pitanja vlasni5tva, upravo iz navedenihrazloga, napravljena je ideololka misterija koja zbunjuje sve posmatrade, jer se svi pozivaju na povijesno pravo raspolaganja odredenim oblastima BiH. lnade, misterije u historiji Bosne primamo nastaju izrazloga 5to se historija Bosne pisala izvan Bosne, sa osnovnom namjerom da se kroz reviziju historije stvore pogodni uvjeti za sljedeie etape zacrtanog genocida i pro5irivanja teritorije velike Srbije. To se deSava od Ilije Gra5anina, koji je 1844. godine sadinio za potrebe KneZevine Srbije intemi memorandum pod nazivom "Naderlanije" - plan za stvaranje velike Srbije putem osvajanja zemalja naseljcnih Bugarima, Makedoncima, Albancima, Madarima, Bo5njacirna i Hrvatima. Ovaj nacrt je drLanu tajnosti sve do 1906. godine. Podeo sc praktidno primjenjivati sa odlaskom Osrnanlija kada se Srbija pro5irila za SandZak kojije oduzet od svoje matice Bosne i Hercegovine. Dokument,
se pojavio 1937. godine, bio je nastavak i dalja konkretizacija Gara5aninovog projekta. Inspiriran Staljinovim i Hitlerovim progonom Jevreja Vasa eubrilovi(, za potrebejugoslovenske vlade, iznosi svoj projekat koji je nazvao "Iseljevanje Arnauta". To je obrazac kako Zivot Albanaca udiniti nepodno5ljivim i ispunjenim strahom da 6e sc sami odluditi da se isele ili u Albaniju ili u Tursku. A njihova napu5tena ognji5ta de naseliti Srbi iz Like, Krajine, kao i Cmogorci.l0+
koji
U vrijemc postojanja srednjovjekovne
bosanske drZave, sa svim "dobri Bo5njani - Bo5njaci" bili da su nema sumnje njenirn teritorijama, r04Sire o historijskim obmanama ikontinuitetu fa5isoidne politike u Srbiji u: Philip. J. Cohen: Srpski tajni rat: propaganda i manipulacija historijom, Ljiljan, Sarajevo, 1996., sh'.28-30. i posebno inspirativna studija Norman Cigar: Genocid u Bosni (Politika "etnidkog di56enja"), Bosanski kulturni centar, Insitut za istraLivanje zlodina protiv dovjednosti i medunarodnog prava, Sarajevo, 1998. SadrZaj "Nadertanija" (sa predgovorom izdanja i2.2002. godine kojegje napisao Dragoi Kalajii), te Ustava organizacije "Ujedinjenje ili smrt" iz 1911. tesktova Nikolaja Velimiroviia, Justina Popoviia, Dimitrija Ljotiia i cirugih pogledati u: "Srpska konzer-
historijski vlasnici zeml.je (kroz vlasnidke odnose vlastelinskog sistcma) ili kroz "prirodni" zakon obrade i kori5tenja. Islam, sa njegovim dolaskom i prihvatanjem u Bosni, donosi novi elemenat vlasni5tva. Osmanlijski sistem je donekle odstupio od osnovne koncepcije, pa je svaka novoosvojena zemlja pripadala vrhovnoj vlasti - sultanu. On je zemlju dodjeljivao na kori5tenje u jednom dosta kompliciranom sistemu takozvanih timarskih odnosa. Od podetka.vlasti Osmanlija, Bosna se nalazi ujednom specifidnom odnosu spram centralne vlasti. Sa stanovi5ta drlave postojao je Sirok stepen autonomije prvo preko bosanskog sandZaka, zatim bosanskog pa5aluka i na kraju i bosanskog ejaleta. Sa stanovi5ta vlasniitva nad zemljom i ovdje je prisutna specifidnost Bosne - u njoj je presutno prihvaieno nasljedno pravo nad zemljom, Sto nije bilo prisutno u ostalom dijelu Carstva. Taj proces je posebno do5ao do izralaja u XVII i XVIIf stoljeiu i traje do samog kraja osmanlijske vlasti. Zate(,eno stanje je prihvatila i Austro-Ugarska, a mirnodopska ujdruma oduzimanja zemlje i ekonomskog osiromaienja BoSnjak a poznata pod nazivom agrama reforma je zapodeta u Kraljevini Jugoslaviji. a po
idcolo5koj liniji "razvla5iivanja kulaka" nastavljena u FNRJ, odnosno SFRJ. Svi ti procesi imaju jasan nacionalni predznak, pri demu Srbi taj proces zaokruZuju sa genocidnom agresijom na
BiH 1992. godine. Tako
je na ekonornskom planu u miru i u ratu uniSten plemiiki sloj bo5njadkog naroda, koji je bio objektivno jedina mocna ekonomski i kulturno-povijesna predvodnica naroda.
Kao ilustracija neka posluZe podaci da je poloZaj veleposjednika XlX stoljeia, a Austro-Ugarska je pristupila fakultativnom otkupu kmetova uz davanje kredita kmetovima za otkup zemlje. Mada je taj proces tekao sporo, ipak se iz godine u godinu smanjivao broj veleposjednika. To nije bilo pra6eno industrijalizacijom nego siroma5enjem svih slojeva, a kraj Prvog svjetskog rata je dodekan euforidno kao prilika da se ra5disti sa "Turcima - zulumdarima". Nova driavaje tolerirala pljadke i paljevine, pa i ubistva veleposjednika od strane "solunskih boraca" ili srpskih seljaka. podeo da se pogor5ava u drugoj polovim
vativna rnisao" (priredio Mirko Dordevi6), Helsin5ki odbor za ljudska prava Srbije,
Zapoi,ela je otvorena pljadka nad Bo5njacirna koja nije nidim sankcionirana, a drL.ava na pritulbe bo3njadke strane donosi zakon o agramoj rcformi kojim je od vlasnika Bo5njaka "uz pravednu naknadu" oduzeto 51 ,60 yo ukupne obradive povr5ine u BiH. lJz to, oduzeto im je
Beograd, 2003.
od ukupne povrline BiH 6,9
124
o%
povr5ine paSnjaka
i 7,8 oA povrSine
Suma 125
Bosna, islam - Boiniaci
Bosna, islam - Bo1njaci
Sikara. Tome se pridodaje i oduzetih 110.992 hektara od akcionarskih druStava, fabrika i banaka, i toje preneieno u vlasni5tvo uglavnom srpskih
i
249.580 zemljoradnidkih porodica.tos Time je bezruda i ulaganja stedeno ogromno bogatstvo i omoguien i historijski presedan da se na lahak nadin i silom moZe sve dobiti. Bez zemlje i zaposlenja je ostalo 13.818 zemljovlasnika sa oko 80.000 dlanova porodice. U toj drZavnoj hajdudiji ubijeno je blizu 2.000 Bo5njaka. Ved tada zapodinje opet proces iseljavanja i etnidkog di56enja posebno u podrudjima prema Cmoj Gori i u Istodnoj Bosni.
Digresija oko pitanja vlasni5tva je udinjena da bi se pokazalo s dime je sve bo5njadka nacija suodena kroz svoje povijesno sazrijevanje. Bitna je dinjenica da je islamska komponenta bo5njadke nacije stalno izloZena napadima na podrudju Bosne i Hercegovine. Nije cilj ovakvog posmatranja da se postfeudalni period u razvoju Bosne posmatra izdvojeno izvan
opie zakonitosti dru5tvenograzvoja, ali ostaje dokazana dinjenica da je edino spram muslimanske populacij e Kralj e vine J ugoslavij e prirrij enj en drakonski metod razvla5divanja i to uglavnom u korist srpske nacije.
j
Ovakvim potezom je na duZi rok Bo5njacima oduzeta materijalna osnovica, Sto je itekako imalo odraza i na kulturno i politidko ispoljavanje i nejak razmah nacionalnog preporoda Boinjaka koji se javio u cijelom svom kulturno-povijesnom zamahttpred sam kraj XIX stoljeia. Potragu zaidentitetom zamijenila je potreba pukog preZivljavanja i stalne strepnje zbog neprijateljski raspoloZenog okruZenja. Time je podstaknut proces prisilnih migracija koji Boinjake prati kao usud. Kada tome pridodamo i dinjenicu da su i kroz Drugi svjetski rat najtele borbe upravo vodene na prostoru Bosne i Hercegovine, sa naglaienim nacionalnimprogramima susjeda, koji su dobili i faiistidku fonnu, kao i procentualno najve6e stradanje Boinjaka u odnosu na broj stanovnika i dal.y..e ruSenje ionako slabe materijalne osnovice - stvari postaju jasnije. Bo5njaci su ostali bez drLave u kojoj iive, a njima kao narodu je "odreden" naziv Muslimani. Time je "proizvedena priznata" jedna od rijetkih nacija modernog doba koja u svom nazivu nema teritorijalno "pokri6e." Nema Bo5njaka, jer nema ni Bosne (i Hercegovine), uzvikuju zapjenu5ani susjedi pred sam kraj XX stolje6a. Hvala Bogu, ima i Bosne i Bo5njaka u njoj, datje odgovor i u ovom ratu. Ponovoje islam odigrao presudnu ulogu, jerje bio kohezioni faktor bo5njadkog naroda, bio losPogledati Sire u studiji: Ekonomski genocid nad Bosanskim Muslimanima (Mustafa Imamovii, Kemal Hrelia i Atif Purivaha), MAG Sarajevo, 1993., podaci iz studtje koji su koriSteni u ovom radu na strani 97-100 126
uputa u borbi i preZivljavanju, a preko islamskih zemalja i jedina zna(ajna i bez uvjetovanja data pomoi Bosni i Bo5njacima. Ako nema Bosne i BoSnjakazalto se iz poku5aja u poku5aj anga1iraju tolike vojne snage i tolika maiinerija da uni5te ne5to dega ,,nema"?
5.
MUSLIMANI I BOSNJACI. UNIVERZALNOST PRAGMATTiNOST
I
Koliko god u prvom kulturno-povijesnom preporoditeljskom talasu bilo dilema o tome kako imenovati narod, diji realitet postojanja ne negira niti Austro-Ugarska, a vidjeli smo ne mogu ni susjedi uprkos silnim upinjanjima, dini se da je i problem imenovanja definitivno razrije5ila povijesna praksa. Ideja reafirmacije bo5nja5tva je zapodela joS u vrijeme Osmanske vladavine u vrijeme Osman Serif Topal-pa5e, a boinja5tvo kao interkonfesionalni pojam istide i zvanidna Austro-Ugarsk a kroz Kalayeva nastojanja u formiranju bo5njadke nacije. Zato se sa dana5njeg vremena doima dalekovidno - romantidarskim pokuSaj Mehmed-bega Kapetanovida Ljubu5aka i osnivanje "Boinjaka". JoS 6e mnogo ranije, 1842. godine, Matija MaZuranid istaii da se u Bosni "krstijani ne smiju zvati Bo5njaci, kada se reie Bo5njaci, onda Muhamedovci samo sebe razumijuo a krstijani su samo raja Bo5njaika, a drugaiije Vlasi. Bo5njaci i Osmanlije, premda su Muhamedovci i jedni i drugi, opet se mrze stra5no
kao prava ngfors(n6{,106 Naziv BoSnjaci (Bosnaklar, Bosnak taifesi, Bosnalu tazimi, Bosnal karm) koristi i turska administracija. Husein Kapetan Gradaidevii u pismu austrijskom caru iz 1832. godine koristi termin "bosanski narod" za muslimanc.l0T
Razumljivi su razlozi zaito ideja bo5njaStva kao nacionalnog pojma nije dobila podr5ku. Zbunjenost i strah koji se pojavio sa dolaskom Austro-Ugarske imao je o svoju "pripremu" u jedza bosanske tada muslimane
106Matija MaZurani6: Pogled u Bosnu ili kratki put u or.r.r krajinu udinjen 1839- 1840. drugo izdanje, Zagreb, 1928., str.53. t07Q pgklstLl za autonomiju Husein kapetan Gradaidevida preporuduje se studijaAhmeda S. Alidi6a : Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996.
127
8osna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - BoSnjaci
nom za ovaj narod straSnrjem dogadaju ijoS za "turskog vakta": kadaje Omer paSa Latas (Mihajlo Latas, Srbin iz Like kojije primio islam u 22. godini Livota) zarad zavodenja reformi izvr5io sjedu glava bosanskog (bo5njadkog) plemstva kadaje preko 1 500 aga i begova Sto zatvoreno, Sto otpremljeno u Starnbol i istovremcno ubijeno 6000 vojnika.tos
Brojni Bo5njaci su sa svojim porodicarna raseljeni Sirom turske Anadolije, a njihova imanja u Bosni opljadkana. To je bio Sok koji jc i u kulturnom pogledu znadio potpunu dezorijentaciju koju nije rnoglo sprijediti ni okupljanje za otporAustro-Ugarskoj. PoniZenje je doZivljcno od Turske za iije interese su Bo5njaci "natopili svaki grm u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji, Srbrji i juZnoj Rusiji, u ponosnoj Bosni i junadkoj Hercegovini".l09 PoniZcnje je stiglo drugo - mnogo veie. Osmanlijsko carstvo se poruklo iz Bosne i Hercegovine predajudije Austro-Ugarskoj. To ce na duZi period ostaviti Bo5njake u jedinoj za5titi koja im je preostala - u vjeri, videii samo u islamu pozitivne vidove identifikacije. Pripadanje uni-
verzalnom pojmu unureta Muhammeda a.s.
i
shvatanjc islama
i
kod
jednog broja doma6ih teoretidara (koji islam posrnatraju u smislu da jezik, rasa, zemlja i drZava ne odrcduju pripadanje islamu - naprotiv islamll0 pripada dovjedanstw i nije "religija" u njenom kriianskom poimanju) Sto dajc "ncoborivu" podlogu da sc taj narod moLe zvati samo Mr.rslimani (bolje veliko nego malo slovo "M"). Kod Bo5njaka je prisutna svijest o pogubnosti onoga Sto sc iraziva Arabizam koji je sa svojirn nacionalistiikim pristupom Sirenju islama uzeo sebi i "eskluzivitet" pravovjernosti. Toga ima i dan-danas u misionarstlu i kontaktima, dega su se Bo5njaci u to najbolje rnogli uvjeriti u toku odbrane od agresije i nakon nje. Pri tome se pokuiava u IliH namctnuti i prakticiranje islama na ,,uvozni nadin" ne uvaZavajuii kulturo5ke i tradicijske oblike.koji su tipidno bosanski i bo5njadki i koii su se kroz historiju kao takvi potvrdili i ukorijenili.
"Nacionaliziranje" muslimana po drZavnoj pripadnosti (Iradani, Turci, Af-eanistanci, Libijci, Sirijci, Palestinci...) donijelo je krupne probleme u provodenju autentiine islamske ideje i stvaranja ummeta na tim Enciklopedija Jugoslavije, tom V, Zagreb , 1962., qtr. I 52. Balagii: Kratka uputa u pro5lost BiH, Sarajevo, I 900., str. I 52. Il0Rusmir Mahmutiehaji6: Boinjaci i/ili Muslimani !?? u knjizi Atifa Purivatre, Mnstafe Imamovida i Rusmira Mahmutiehaji6a: Muslimani i BoSnjaci, Muslimanska biblioteka, Sarajevo, 1991. Jasna Bak5i6-Muftii: Identitet Boinjaka u regionalnom kontekstu, "Ljirdska prava". br. 1-4, god. 1II, Sarajevo, 2002., str.62-69.
It)8 I
0e
Safvet beg
128
principima koji bi, objedinjen, bio znatalan faktor u svijetu. Medutim, neralavanje historijske realnosti ne moZe pomoii - nego samo odmoii Sirenju povijesno - kulturne zbilje islarna. Kroz stanje u kojem se nalaze Bo5njaci proile su skoro sve zemlje gdje postoje muslimani, izloleni kolonijalnoj eksploataciji i naturenim medusobnim sukobima koje je inicirao kolonizaror - uglavnom saZapada. U tom smislu treba posmatrati i stanje svijesti Bo5njaka na razmedu
XIX i XX stoljeia. Bili dak
i
su suodeni sa dekadencijom Osmanlijskog carsfva,
drakonskim mjerama izvr5enim nad njima od strane tog istog
Carstva. To je bio period kolonijalizacije veieg broja islamskih zemalja od strane Zapada dime se, u vrijednosnom sudu, ummet suodio sa krizom pobjedonosne identifikacij e, nerijeienim feudalnitn odnosima, nedefini-
ranim vlastitim stavom i ude5iem u nadolazedem valu naudno-tehnidke revolucije koja im je bila nepoznata i neprijateljska jer je bila "nevjernidka" - po svom izvoru. Sveje to izazvalo odbojni stav i ukalupljcnje u lju5turu vjere kao predanosti, tretiranju te5koda kao isku5enja i pribjeZi5te islamu kao jedinoj sugumoj i mirnoj luci utjehe na uzburkanorn moru dogadaja i islamu, kao jedinom dvrstom faktoru i osjedaju identifikacije. je proizvelo prvi muslimanski kulfurni preporod, koji ie omogu6iti uvjete za obnovu "duhovne energije" i pripremi Bo5njaka za mnogo leLa iskrr5enja u buduinosti koja ie biti prijetnja fizidkom nestanku. To
Zato je i dasopis "Bo5njak" i njegov osnovni (probosansko-bo5njadki) koncept neprihvaden, jer je i5ao pomalo i ispred vremena, a i kroz sam nazivje nosio bliskost sa vladom koja se i tada ijoS za dugo dugo tretirala kao tudinska. Zar onda treba da dudi Sto se iz redova boinjadke inteligencije formira "Napredni Musliman" koji 1900. godine pokrede prvi muslimanski knjiZevni dasopis "Behar", a tri godine kasnije osnovano je kultumo-prosvjetno potporno dru5tvo "Gajret", sportsko "El-Katmer", zanatlijsko dru5tvo ooHurijet", MAD "Zvijezda" u Bedu, islamska dionidarska Stamparija, prva muslimanska trgovadka i poljodjelska banka, list "Ogledalo", mnoge ditaonice, klubovi i trezvenjadka druStva. Tako se ve6 1908. godine biljeZe hk 129 razlli,itadruStva i institucije sa muslimanskim obiljeZjem u Bosni i Hercegovini. Uprkos tome Sto je bo5njadka inteligencija (vodstvo naroda) bila desetkovana progonima i ubijanjem, ipak je boSnjadki odgovor bio u duhu neuni5tivosti genija naroda. Zna(,ajntt ulogu u tom prijelaznom periodu 129
Bosna, islam - BoSnjaci
8osna, islam - BoSnjaci
ima pokretad lista "Bo5njak" Mehmed-beg Kapetanovii Ljubudak koji pored spisateljskog rada doprinosi afirmaciji narodnog jezlka i narodne tradicije nabazi zapadne pismenosti. U tu grupu velikana kraja XIX i podetka XX stoljeia mogu se ubrojati i: Safvet-beg Ba5agi6, Edhem Mulabdii, Jusuf-beg Filipovii, Mustafa Hilmi Muhibi6, Mustafa Hilmi H. Omerovi6, Esad Kulovi6, Mustaj -beg Fadilpa5ii, Ibrahim-beg Repovac,
Ibrahim-beg Ba5agi6, E,sad Uzunii. Predanim radom i "narodnim prikl.y-udkom" novoj civilizaciji zapodelo je stvarala5tvo koje je iznjedrilo i jednog reis-ul-ulemu DZemaludina ef. iau5evi6a, koji uz Muhameda PandZu prevodi Kur'an. Inade, prvi prijevod Kur'ana iasnog na slavenske jezike je izvr5io Miodrag Ljubibratovi6 1895. godine. Zna(,ajna je za ukupnu bo5njadku kulturu i pojava Mehmeda HandZita (filozofrja, teologija, literatura).
Bahrija Nuri HadZi6, sopran evropskog glasa - zavrllla Muzidku akademiju u Bedu. U historiografij i nezaobilazan je Hazirn Sabanovid, a tu su i Hamdija KapidZi6, u orijentalnoj filologiji dr Sakir Sikiri6...rrr
iasopisu "Bo5njak" i inade konceptu obnove bo5nja5tva se najvi5e zamjcra clitizam i oslanjanjc na plemstvo. Austro-Ugarska narod naziva Muhamedanci ili Muhamedovci. Osman Nuri HadZii u ll-broju "Behara" od 01.10.1900. godine objavljuje dlanak llMuslimani, a ne Muhamedanci - Poslanik, a ne prorok i propheta - jedan prijedlog". Od te 1900. godine nije se daleko odmaklo u imenovanju "muhamedanaca", odnosno imenovanjem Poslanika islama za "proroka" ni podetkom XXI stoljeia kada su objavljene uvrjedljive karikature Poslanika u Danskoj i to je imenovano "ljudskim pravom i slobodom". Nakon tog perioda, nove vlasti i publicistika, Stampa, a i narod prihvataju termin musliman i kao vjersku, etidku, pa i nacionalnu oznaku. To je i zvanidno "priznato" u SFRJ (1968.) kada narod dobiva i veliko slovo "M" (Musliman), ne kao Sesta baklja na grbu SFRJ, nego je tada promijenjena formulacija da Scst baklji predstavlja 5est republika Sto zvanidno znadi da Muslimani nisu priznati kao nacija. Vera KrZiSnik Buki6 istide da je nakon Sto se obratio sa prituZbom Vladi DFJ i na zasjedanju Ustavotvorne skup5tine novejugoslovenske drLave u Beogradujo3 1946. godine Husein ii5ii, gradansko liberalni poslanik iz Mostara, vizionarski tralio da se ,,slavenski osvije5ieni" muslimanski narod u Bosni i Hercegovini prizna u svom bo5njadkom nazivu i da se uz petu stavi u grb nove drLave i Sesta baklja. To je naiSlo na odludno odbacivanje vladajuiih komunistidkih ideologa, a gradanska inicijativa jednog od rijetkih poslanika Ustavotvome skup5tine koji nije bio dlan KPJ je ,,nagradena" njegovim prije vremenim penzionisanjem! 1 l2
Zanimljivo je svakako, a i nedovoljno istraZeno,
Behar iz 1900. godine
Prvi novinari su Mehmed Hulusi (urednik "Neretve"
MostaE
"Vatana" Sarajevo) i Melimed Sakir Kurtcehajii ("sarajevski cvjetnik"). DrAhmed-beg Defterdarevii je 1898. godine prvi Bo5njak doktorpravnih nauka, a medicinskih nauka je 1906. godine postao Bo5njak dr Mustafa Deni3li6. PrvaLenaljekar, sa diplornom, je bila dr Sevala ZlldZielblizovii, Suljaga Salihagid je prvi BoSnjak inZenjer, Muhammed Bekir KalajdZid je osnovao prvu bo5njadku Stampariju. U oblasti pedagogije i metodike istide
se rodonadelnik Hamdija Muli6. Zahid 130
Nalii je prvi operni pjevad,
a
da je
jedno u svo-
joj su5tini ateistidki obojeno dntitvo, kakvo jc bilo socijalistidko, dalo ime narodu koje je tipidno vjersko ime. Uz to muslimani u BiH i SFRJ su u odnosu na sve muslimane u svijetu od 1967. do 1993. godine jedini imali veliko slovo "M". Posebni neki muslimani (Muslimani)! U islamskotn dogmatskom smislu sve dogodeno predstavlja BoZije odredenje, pa i u ovoj dinjenici treba tragati za dubljirn razlozimazaito je to bai tako bilo. Veliko isku5enje i velika milost prema Muslimanima u BiH! l1l rtBosniaci i boinjadka
kultura", Zbornik referata sa promocije KDB "Preporod" Miinchen, 1994. Iz priloga dr Nazif Veledar: Bosna i znarneniti Bo5njaci stt.l2-24. rl2Vera KrZiSnik Bukii: Bosanski identitet, Bosanska knjiga, 1997., str. 40. 131
Bosna, islam - BoSniaci
Bosna, islam - Bo1njaci
Sva ova razmi5ljanja podilaze proizvedenom razmi5ljanju o musli-
manima - kao pehlivanima, "ljudima koji znaju ita nisu, a ne znaju ita jesu" itd. Medutim, zaito se ne bi postavila drugadija teza: da je histori-
jsko sazrijevanje bo5njadkog naroda moralo prodi sve sudbonosne faze do sazrijevanja u narod kao historijski subjekt pri dernu je jedina za5tita bila pouzdanje u Boga, pa i u trenutku suodavanja sa potpunim nestankom, kao najvi5im vidom isku5enja, kada se za kratki vremenski period sublimira cijelo dotada5nje povijesno iskustvol Prolazak kroz tu probu, uz sve Zrtve,jeste, svakako, najvaLnija ovjera povijesnog prisustva bez ikakvog politidkog dekreta. I "vratio" se narod pod imenom Bo5njaci na najbolji moguii nadin na povijesnu scenu kada postaje faktor odludivanja i subjekt ruSenja ograda u koje je guran pod firmom "opredijeljenosti."
I u XXI stofetu Boinjaci
ispisuju novim likoynim izrazima Poruke iz tradicije islameit3
Bo5njak postaje ponovno historijsko irne najbrojnueg BiH naroda 1993. godine na Bo5njadkom saboru u toku najZe5ie agresije, a zvanidno
kao ustavna kategorija Daytonskim mirovnim sporazumom za Bosnu i Hercegovinu 1995. godine.l 1+
5.1. Povijesno-kulturno samopronalaienje i potvrdivanje Bo5njaka Sa kulturno-povijesnog stajaliSta desto se medu domaiim (ali i stranim) autorima varirajri, s vremena na vrijeme, dileme koje govore o tome gdje su "gre5ke" u dosada5njem imenovanju nacije Bo5njaka. Od onih negatorskih - da u Bosni i nema "tre6eg" naroda, relativno i najbrojnueg, pa do traZenja " gre5ke u klasnim problemima" u Sta ie uvrstiti i otpor "bogata5kih kulaka" Bosne i Hercegovine sprovodenju reformi feudalnog sistema Osmanlijske carevine. Ili, da je "nedostatak inteligencije" doprinio da se ne "prepozna" smjer druSfvenih kretanja Ewope. Te dileme idu do toga da istidu da nije bilo "odludnosti i pameti" da se ranije profilira jasan nacionalni program. ttt (a2itvtHadZirnejlii, doktor u oblasti povijesti kaligrahje, lzloiba:u Centru za kulturu i obrazovanje Te5anj, 2007. Katalog saizloibe n4l(ae s5novisa je za ow raspralu posluZila cit.knjiga "Muslimani i Bo5nja5tvo", a Sire pogle 1 : \.tif Purivatra: Nacionalni i politidki razvoj Muslirnana, Svjetlost, Sarajevo,
lg1l 132
I povijesno svjestan da u sebi (generidkom biiu kao nacije) ima jaku samosvijest o pripadnosti svojoj teritoriji, svojoj historijskoj tradiciji, svojoj kulturi (kojom se moZe samo ponositi), svome jeziku i, Sto je najvdnije, svojoj vjeri. A ako se i ne uklopi sasvim u sve to, osjeiaj pripadnosti i afirmativne identifikacije je jasan. I nestalo je zbunjenosti. I inferiomosti. I krivnje. I najveii dio Bo5njakaznada su i muslimani. Sa tom dinjenicom se baratalo i na bcdkom i budirnskom dvoru, ba5 kao Sto je i u Stambolu
bilo poznato da su ti muslimani u Bosni i BoSnjaci, To sada znaju i Beograd i Zagreb. Zato je naziv (M)musliman u vrijeme okruZenja Austro-Ugarske, kraljevine Jugoslavije, NDH i Treieg Reich-a, ali i u ateistidkoj Jugoslaviji bio zaititni znak dijela ummeta u Bosni. To je bio naziv koji je opominjao i okruZenje, ali i Bo5njake na njihovu su5tinu. Od stepena prisustva islama u tim Bo5njacima zavisio je i njihov opstanak, ba5 kao Sto je jasno da je i u drugim zemljarna istinsko upraZnjavanje islama kao Zivota tih zajednica i naroda bio uvjet prosperiteta ili propadanja. Padje uvijek bio praien i sa odstupanjem od univerzalnih poruka cjeline islama i to je ono Sto je zajednidko i univerzalno i Sto je su5tina cjeline Objave. U Bosni se kroz odrodavanje Bo5njaka. odstupanjc od islamskog morala, islamskih obaveza, islamskog poimanja svijeta, gubila i Bosna kao pradjedovski zavidaj i utapljala se u vizije koje je nametala okolina. Zato su deplasirane rasprave o tome Sta bi bilo da je bilo. Realitet svjetsko-historijske scene jeste nacionalno (drZavno) zbijanje i to je ovodunjaludko stanje realiteta. S
njim
se mora suoditi i bo5njadka nacija koja mora
biti organizirana
ikao "odbrambena", "kultuma", "politidka", oopriwedna", "teritorijalna", ali i kao "muslimanska" zajednica.To je za Bo5njake uvjet opstanka. 133
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - Bo1njaci
Ovo posljednje J'muslimansko" podrazumijeva u sebi i sve drugo, ali uvijek uvaZavajuii evropsko okruZenje i spremnost spoznaje svega onog Sto se de5ava i Sto se sprema za de5avanje oko Bo5njaka. Ne smije nikada vi5e biti nespremnim za novi poku5aj genocida. To podrazumijeva permanentno udenje kao bitnu odrednicu islama. Takoder i kulture u smislu i poimanju te rijedi kakvo iznosi R. Garodi: "Kultura je nadin na koji jedna ljudska zajednica Zivi i reguli5e svoje odnose sa prirodom, sa drugim ljudima i sa Bogom i te odnose prenosi u nauku, tehniku i umjetnost, u svoj privredni Zivot i svoje ustanove". To znaii Ziujeti islam ne samo u njegovim tradicijama, nego u njegovim principima, u duhu, to znaii: ne
zaboraviti nikada da, suitina ujernosti ognjiitu predaka nije u iuvaniu njihovog pepela, nego u (stalnont) prenoienju plalnenq .115 5.2. Bo5njaci kao narod
i ljudska zajednica
Bo5njaci su prihvatili Objaw islama i na tragu njene povijesno-kultume komponente izgradivali savremenim rjednikom redeno - nenacionalni stav, smatrajudi se dijelom ljudske zajednice u naj5irem smislu te rijedi.
Iz tog stava j e izvfuala i tolerancija spram drugih naroda (muslimani Bosne su uvijek htjeli da s njima budu u dobrim kom5ijskim odnosima i da se medusobno bolje upoznaju). Otuda je izvirao i merhamet bo5njadki, jer oprost i dobrodinstvo su kategorlje nezamjenjive u su5tini islama. Ali, dugi asimilatorski procesi su otupili takoder bitnu osobinu - oprez, 5to je doprinijelo da se kroz nameflrute iluzije sagledava realnost i kao poZeljan faktor se nudilo i nudi udaljavanje od islama. A oduzeti nacionalnom bi6u Bo5njaka islam, pribliZava uvijek olu naciju pogubnom samouni5tenju i pitanju golog opstanka. Upravo problern svih dosada5njih agresija na Bosnu i Hercegovinu je bio vezan za ignoriranje realnosti Bosne u kojoj nema "neopredijeljenih" ljudi ili nekih ljudi "uopie" nego jedan povijesno utemeljen narod koji je davao uvijek valjane odgovore naizazove vremena. Nadahnut visokim moralom nije htio da bude ni granidna crta, ali ni precrtan, niti podcrtan. Svojatan i negiran, posebno u oblasti kulture se uvijek i iznova prcpoznavao, iznose6i pred lice cijelog svijeta djela neprevazidene ljeI 15
R. Garaudy' Zivi i.slam, op.cit.str. I 14, a o povijesno-kulturnom aspektu islama Sire vrdjeti kod dr JusufZiga: Uvod u sociologiju kulture, Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1995. godine "Islamska civilizacija i bosanski Muslimani", cit.knjiga "BoSnjadko pitanje" i u istoj knjizi isti autor "SocioloSko-kulturoioiki aspekt u sagledavanju nacije", 5to su bile znadajne upute z-a ovaj rad.
134
pote. Nekada je ta djela potpisivao i Bo5njak koji se silom prilika i sticajem okolnosti izjaSnjavao i kao Srbin i Hrvat (avno, ali du5om nikako), ali se vi5e od te formalnosti ispoljavala senzibilna du5a muslimanska koja se kroz djelo prepoznavala i ostala zauvijek zablljeLena. Upravo zato Sto nikada Bo5njak svoju nadmodnost nije glorificirao do nivoa nacionalizma, nego to shvatao kao primjer "raznovrsnosti", davanja vlastitog pedata "da bi ga drugi npoznali" to je izazivalo 'ozavist" i svojatanje tog istog BoSnjaka ili poku5aje njcgovog zatiranja. Da bi bo5njadki narod opstao u okruZcnju u kojcm se nalazi, tojc pokazala i ova rasprava, on mora razvijati duh tolerancije kroz isticanje svoje samobitnosti. Prevazilaziti osjeiaj inferiornosti, ali ne na radun vlastitc dominaci.je. Historija pokazuje da samo s takvirn duhom nikada nije bilo genocida od strane BoSnjaka niti polcuSaja dinjenja organiziranog zlodina spram drugih, Sto (opet) pokazuje duh islarna koji izvire iz takvog pona5anja gdje se polazi od najuniverzalnijeg stava da unaprijed nema prednosti niko iznad onog drugoga u kojem se i sAm ogleda.
je duboko antinacionalistidka i antirasistidka orijentacija, koja po naiern mi5ljenju, ne sprjedava organiziranje u naciju kao mogudnost vlastitog samoodbrambenog mehanizma da bi se bilo spremno na trenutak kada nebo5njak utvrdi da ima prednost nad Bo5njakom i da bi taj isti Bo5njak bio spreman da se drZavno organizira, da bude subjekt, a ne igradka u To
rukama mo6nih. Savremeni stepen razvoja ljudske zajednice ne daje jo5 ni nagovje5taje fonniranja istinske ljudske zajednice, kao jedinstva razliditosti i slavljenja velidine BoZijeg stvaranja, a samim time i razliditosti kao bitne odlike tog stvaranja. To ie posljednji genocid nad Bo5njacima upravo potvrdio, daje barbarizam krstaikih ratova i sredstava inkvizicije kao i evropske i svjetske ravnoduinosti, sasvim isti, ako ne i gori, kao u vrijeme srednjovjekovnog proganjanja Bo5njaka ili ubijanja muslimana i Jevreja Spanjolske. Zato je Bosna primjer jednog stanjapostnulog, i razjedinjenog, i u nemoral ogrezlog, svjetskog poretka, ma koliko se "novim" prikazivao. Primjer je BiH u mnogo demu. Hagg je samo treptaj Stra5nog Suda zbog kontinuiranog zlodina nad Bosnom i Bo5njacima. I zlodina nad islamom u tim Bo5njacima, prije svega. Zlodina nad Zivotom samim, a u kojem se natjedu napadadi na Bosnu stoljeiim4.tto l16pelsd brojnih izdaqa o barbarskom genocidu i urbicidLr nad Bosnom i Bo5njacima osnovicu za ovakav stav nalazinro i u dokumentima objavljenim kod stranih autora. Uporediti: Roy Gutman: Svjedok genocida, Vijeie kongresa bosanskomuslimanskih
135
Bosna, islam - Bo9njaci
Bosna, islam - BoSnjaci
koji dolazi u BiH, ili, pak, kada ljudi iz Bosne odlaze izvan BiH. Oni su "Bosanci" (i Srbi i Hrvati) dak i nakon agresije i u Beogradu i Zagrebu, odakle jesu poku5aji uni5tenja tog nukleusa uvijek b1li najizraL,enijl 6.
AKULTURACIJA, SINKRETIZAM, MULTIKULTURNOST
Ta zasebnost
tinuirano
sa manje
i bosanske drZavnosti i ljudi koji tu Zive. opstoji konili vi5e intenziteta i nju primje6uju svi dobronamjemi.
Naravno, ta zasebnost traLiu, BiH preispitivanje svih vezivnih povijesno-
Tema o (ne)moguiosti zajednidkog Zivljenja
u BiH
postala je
intzetno aktuelna upravo u vrijeme pred posljednju agresiju (1992- 1995.), kao i u toku trajanja agresije i nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma za BiH. I Sto je sasvirn normalno za zbivanja na Jugoistoku Evrope, rasprave su kanalizirane sa odiglednih sludajeva agresije i genocida na kulturoloSka pitanja. Na tom planu se nagla5avaju kulturno-povijesni elementi i "dokazi" koji su trebali da potvrde unaprijed srodeni cilj takvih tekstova. I da posluZe opravdanju rata i njegovih metoda kroz
navodnu "vjekovnu mrLnjv", o'medusobnu netrpeljivost" i, u krajnjem sludaju, "nemoguinost pjednidkog Zivljenja" ili "konadnog historijskog
razgranidenja"..Pri tome su, zavisno od dnevno- politidkih potreba, navodeni razTozi poput "histonjskih", "religijskih", "civilizacijskih" itd. itd. To je sferu realnog falizma, koji je bio na djelu u svim svojim elementirna, pretvaralo u "intelektualnu raspravu" koja je pred svijetom trebala da zamaskiranapad jedne drLave na drugu i brutalni poku5aj zatiranja i drLave BiH i Boinjaka u njoj. Pri tome je jasno da su se upravo kulturnopovijesni faktori profiliranja nacionalnog biia Bo5njaka na5li na udanr bestijalnog poni5tavanja sve do sistematskog ubijanja Bo5njaka. Vei jc istaknuto
je "bo5njadki genij" u svom historijskom trajanju proizvodio povijesno bivstvovanje "dobrih Bo5njana" i u vrijeme inkvizicijskog progona bogumilstva, kao svojevrsnog opozicionog faktora spram Rirna i Vizantije, iznjedravajuii povijesnu individualnost bosanskohercegovadke egzistencije. Taj nukleus dini ono Sto je prepoznatljivo kao bosanski specifikurn, posebno kada je rijed o utisku stranca da
intelektualaca, Sarajevo, 1995. i Etnidko di56enje - genocid zaVeliku Srbiju, Dokumenti dnr5tva zaugrolene narode, Bosanski kulturni ccntar, Sarajevo, i996., tc posebno Francis Anthony Boyl: Bosanski narod opftiZuje za genocid, Institut za istraZivanje zlodina protiv dovjednosti i metlunarodnog prava, Sarajevo, 2000.; Smail eeki6 (ur.): Genocid u Bosni i Hercegovini, 1991- 1995: zbomik radova Me
kultumih vrijednosti i jasnu tipologiju koja rnoZe biti vezivno tkivo za narednu reintegraciju Bosne i Hercegovine. Ovo je vrlo bitno ako se ima u vidu da je sva silina retrogradnih procesa, koji su se na svim poljima desili u posljedruoj agresiji, planirana i realizirana od strane istodnih Bosninih susjeda, ali i pomognuta od strane njenih zapadnih susjeda. Posljednja agresija i genocid je moZda najbolji primjer poku5aja pot. punog nasilnog poni5tavanja bo5njadkog toposa (dt1a je bitna odrednica islam) i ostvarivanja etnidkog di56enja kao novog elementa prinudne akulturacije geografskog prostora i izmjenc njegove povijesno-kulturne utemeljenosti. Pitanje koje se samo namede, a kojcg postavlja dr Hidajet Repovasllr je da li je postojala "multikulturnost" i samim tim i koji kultumi tipovi su je dinili u BiH, odnosno koliko je ko od pretpostavljenog ve6eg broja kulturnih tipova u BiH ulagao u taj vezivni tip multikulturnosti. Jer, sim din agresije, nadin njenog izvodenja i veliki bro_i doma6eg stanovni3tva metlg izvr5iocima, posebno sa srpske strane, govore da je bilo razlitito ude5ie u tom vezivnom tkilu. Odnosno, da proiirimo, intenzivno se radilo narazgradnji onoga Stoje bilo kao spoj razliditosti izraLene povijesne individualnosti u formi bolnjadkog ili bosanskog naroda prisutnoj kroz historiju.
Dakle, kada je rijed o Bosanskim Hrvatima ili Bosanskim Srbima, dva povijesno nesumnjivo i iz boinjadkog biia (da ne bude zabune, ovdje se, iskljudivo, misli na srednjovijekovno poimanje "dobrih Bo5njana") izvedena konstituenta BiH u njenom trajartju, pjihova izlolenost procesima akulturacije od strane BeogradaiZagreba, u jednom duZem periodu, se u ovom ratu iskazala sa gotovo sarnoubiladkim porivima identifikacije sa mrZnjom prema Bosni i Bo5njacima. Ali "bo5njadki genije" je i ovdje ispoljcn jer nisu faiistidke tendencije uhvatile sve slojeve srpskog i hrvatskog naroda u BiH (Sto je dokaz u kontinuitetu ideje BiH). Istovre-, meno je ovaj genocidni proces, diji je cilj bio prinudna i nasilna akulIr7HidajetRepovac: Da li jemogudaBiHmultikulturalnost, "Odjek",broj2195, Sarajevo, 1995. str..5
137
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - BoSnjaci
turacija i ljudi i prostora, izazvao "kultumu rezistenciju"- oQor (Bastid)ll8 diji su nosioci bili upravo Bo5njaci, uz nezamjenjivu i nemjerljivu ulogu nacionalnih nebo5njaka (Srba, Hrvata i ostalih), ali koji su kao i Bo5njaci vezani drZavnim patriotizmom zaBiH - i zalo i svojim primjerom svjedode o Bosancima i Hercegovcima kao multilateralnom narodu BiH. To se ogledalo u organiziranom otporu, prije svega na vojnom planu, a koji je u sebi imao duboko povijesno-kulturni aspekt odbrane bosan-
skohercegovadke individualnosti i u drZavnom i povijesno-kulturnom smislu. Sama agresija je sve tabu teme, uvrijeZene stereotipe, zablude i nanS'ere svih sudionika, ukljudujuci i pojedinadne drZave i cijelu medunarodnu zajednicu, izbaclla na povr5inu. Tako je ogoljen stav i sa tretiranjem islama, koji je dio unutarnjeg sopstva Bo$njaka, onih Bo5njaka koji su prihvatili islam kao element identifikacije zadrlavaluci teritoriju, kulturu i jezik bosanski, kao dio te identifikacije, a s obzirom da se to sopstvo na5lo izloZeno uniBtenju, i sam
islam je postao sastavnim dijelom ukupne odbrane bosanskohercegovadkog individualiteta. Islan kao dio tog individualiteta posebno jc prisutan kod Bo5njaka, ali bi sasvim sigurno bilo izuzetno znadajno da se u ukupnoj analizi i istraZivanjima, koja su ncophodna, dode do relevantnih podataka koliko je izrai.eno kulturno-povijesno prisustvo islama i u BiH, ali i Srbiji, Crnoj Gori, pa i Hrvatskoj, ostavilo uticaja u ukupnim proccsima dodira kultura, civilizacija, sinkretidkih elemenaia i onoga Sto se u populamom Zargonu naziva "susret Istoka i Zapada".lls Ta vi5esmjema susretanja, i na globalnom svjetskom i evropskom planu, pa i na mikrolokalitetu BiH, govore u prilog teoriji koja proistide iz islama - da je dovjedanstvo jedinstven rod, da su razliditi narodi i plemena samo razliditi modeli bolieg upoznavanja, spoznaje bogatstva razliditosti kao prednosti, a ne nedostatka. Da je Bog Stvoritelj - Jedan i Jedini.
Ljudsko vjerovanje i utemeljenost tog vjerovanja na univerzalnim principima najbolji je sredi5nji stub objedinjavanja ljudske zajednice. Agresija na BiH na pragu XXI stoljeca sarno je dokaz da je proces "beskrajnog razvoja" koji se vodi pod okriljem "nallke" doSao do praga kada se postavlja pitanje smislenosti daljeg opstanka "civilizacije". Svijet tt8Pogledati Sire dr Miloi Ilii: Sociologija kulhue i umetnosti, op.cit. str 35-39. IteZanimljiv je podatak kojeg izr.rosi Abdulah StaUie : Turcizmi tt srpskohrvatskom, hrvatsko srpskom jeziku, Sarajevo,1973., da se u SH-HS jeziku nalazi 6STSturcizamaiz razliditih oblasti Zivota. 138
je danas "globalno selo" i sa modemim tehnidkim unapredenjima u oblasti komunikacija, ali i sa proizvodnjom i postojanjem zastra3ujuiih arsenala za ubijanje prosto je upuien na objedinjavanje u dovjedanstvo. Princip moralnosti i dobra, kao jedini valjani temeljni princip objedinjavanja, naLalost, danas se nalazimoida dalje nego Sto je to bilo u nekim drugim "civilizacijama" u povijesti ljudskog roda. Zato stvaraladko posmatranje islama, u globalnim okvirima i na primjeru BiH, gdje je sasvim sigurno mnogo teZe biti musliman nego u tradicionalnim islamskim zemljama, mora biti moguinost susretanja. Koliko god se ne mogu nijekati odredene specifidnosti i sinkretidki elementi u opstojanju islama u BiH, koje se u ogledalu historijskih zbivanja i neprijateljskog okruZenja mogu smatrati gotovo za zanemarljive,lzo toliko je i upomo insistiranje na njima odstupanje od osnovnog. A to osnovno se nalazi u dinjenici da se islam odrZao u stvaraladkom tumadenju i kao nezaobllazna komponenta vlastitosti i osobitosti Bo5njaka.
I u Bosni Zapad pokulava da nade elemente kojima pruZa ruku i jedini "problem" i "moguinost" razrje5enja ukljudenja Bo5njaka u "evropske civilizacijske tokove" vidi u odbacivanju "ekstremnog islama". Kao i u svim drugim zemljama, gdje je islam znadajnije prisutan, i ovdje o'multikonfesionalnost" i poloZaj o'gradanse analizira"multikultumost" i skih grupacija" i ostvarivanje ljudskih prava. Pri tome se naglaiavaju elementi sinkretizma, ne da bi se pokazao kontinuitet ljudske zajednice, nego da bi se dokazala'oneautentidnost" islamskog. Kao da je ljudska povijest jednih - original, a kod drugih - falsifikat! JoS malo pa 6e se traZitizaStita "autorskih prava" i na BoZije Objave od strane ljudi!? I dok se, donekle, Zapad i miri sa projekcijom islama kao "umjercne rcligije" i njenim prebacivanjem u polje "privatnosti" i njcgove "odvojenosti od drLave i politike, pa i kulture", dotle se islam kao nadina Livota i pogled na svijet najdelie tretira kao sfera "islamskog fundameutalizma". Tako ONO "specifidno" i u prakticiranju islama i u BiH izaziva simpatije, jer to "specifidno", ustvari, lidi na evropski pogled na svijet (upotreba alkohola i droge meclu Bo5njacima, moderno odijevanje, evropski nadin Zivota i
odbacivanje tradicije itd.). Naravno, desto se, u duhu vladajuieg evropocentrizma, nekritidki istide da je to i jedini pogled na svijet koji bi se mogao nazv ati "civilizacij skim".
ovoj temi vidjeti u cit.djelu Muhameda HadLijahi(,a: Porijeklo bosanskih Muslimana, kao i isti autor: Sinkretidki elementi u islamu u BiH, Prilozi za orijentalnu filologiju, Orijentalni institut u Sarajew, 28-2911978179. kao i ve6 cit.djelo grupe autora: Islam i Muslimani u Bosni i Hercegovini.
tzo $i1s o
139
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - Bo1njaci
"pozitivni, dobrodu5ni" i redeno krleZijanski - "opozicioni otklon Bosne"
6.1. Povijesno-kulturna oodisidentska vertikala" Bosne i Bo5njaka
je otklon tolerancije spram netolerancije, kulturnog spram nekultumog, odnosno moralnog spram nemoralnog.
uvijek povratak stvaraladkom ditanju autentidne poruke vjere islama moZe posmatrati kao povijesno zrijenje Bo5njaka u svim prijelomnim trenucima i najde3de je takav stvaraladki pristup (samo)propitivanja i uvjet opstanka.
U BiH
se
Dokaz tome je opstanak Bo$njaka u uvjetima programirane stogodi5nje asimilacije i poku5aja proizvo
Tome, desto isticano BiH kulturnom specifikumu, najvi3e su Zeni BoSnjaci, to je sasvim jasno.
privr
Potrebu postojanja upravo takve Bosne i Hercegovine, kao stabilizirajuteg faktora na jugoistoku Evrope, kao i potrebu podsticanja inte griraju6ih faktora unutar BiH, sa jasnim upozorenjima "velikodrZavniir apetitima susjeda BiH", konadno shvataju i velike sile' U protivnorn, BiII moZe postati opasan presedan za druge zemlje, ,,dokaz" teorija o sutriob'r i nemoguinosti koegzistencije razliditosti koji lahko moZe da se pr€flesi na globalne odnose bremenite brojnim dezintegrirajuiim faktorima. Posredno se taj sukob prisilne akulturacije u BiH prenosio na Sire regione, a sto je vidljivo i kroz historiju nestanka velikih carstava (Rimsko, Vizatijsko, Osmanlij sko, Austro-Ugarska, i antifasistidka borba juZnoslavenskih naroda se odvijala na podrudju BiH u ru5enju treieg Reicha). Taj 140
To bi se moglo nazvati disidentskom vertikalonr Bosne spram Evrope
i cijelog okruZenja. U islamskom poimanju rijedi primjer znadi univerzalnu pedago5ku pouku, uputstvo za korigiranje pona5anja, mogu6nosti izbora na osnoml odiglednosti delavanja i njegovih posljedica. Dakle, to je aktivni princip kako za Bo5njake tako i zaokolinu. Bosna je primjer i u kulturolo5kom smislu gdje je proklamirani princip "vodeie uloge radnidke klase" ustuknuo pred mitomanijom, idolopoklong-tvom velikosrpskog i velikohrvatskog projekta. Realno okruZenje koje ode}:uje BiH i Bo5njake u narednom periodujeste kapitalistidki nadin proizvodnje i privatizacija u svim scktorima. Dosta je nepoznanica u drZavnom uredenju BiH nakon Daytona, ali i objektivna potreba usvajanja modernih znanja i visokih tehnologija kao i priprema za Zivot u netolerantnom okmZenju. To okruZenje ie uvijek pokuiati da Bo5njake "evropeizira", ili da se suprot-
stavi "islamskom fundamentalizmu" time Sto Ce asimilirati, uni5titi, ili raseliti Boinjake. U odnosu na 1878. godinu, Bo5njaci spram te realnosti ne smiju dazabiju glaw u pijesak dogmi i da se prave kao da se to njih ne tide. Kao Sto istide R. Garaoudy "islarn je vatra, ane pepeo" i ta baklja, koliko god je plamen u okruZenju BiH te5ko odrlat| plamen treba da svijetli i da BiH i Bo5njaci u njoj budu primjer u pravom (islamskom) poimanju te rijedi. To jc ona stalna, ali jo5 uvijek samo potencijalna Sansa Boinjaka, kao evropskog naroda koji je "bir ugurden" ("najednom") prigrlio islam. Islamska civilizacrja je ostavila velikog tragana evropsku (Zapadnl civilizaciju) baS kao 5to je prisutno i djelovanje u drugom smjeru (i tome prisustrujemo i danas). Stvoreni stereotip o beznadajnom uticaju, kojeg je islamska civilizacija udinila na Zapad, samo djelimidno 6e ispraviti Max Horten 1924. godine, koji ie istaii da se radi o potpunom neznanju Zapada o istodnoj kulturi: "Mi se danas priblilavamo Istoku sa svije5iu, da mu moramo otplatiti teZak dug".12t l2l Cit. prema
eedotrir Veljadi6: Filozofija istodnih naroda, II Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1983., str. 40. Takocler je jasno da islam, krS6anstvo i judaizam nisu samo potencijalni izvori sukoba sljedbenika koji principe vjere dovode do razumijevanja kao postulata razdora, dime se svakoj od tih monoteistidkih vjera oduzima njena osnovna snaga koja proizilaztizuniverzalizma ideje ljubavi. Stalni su i susreti i stalni su dijalozi. Oni traju od podetka Objava. Vidjeti Sire zanimljivu studiju Adnan SilajdZi6: Islam u otkridu krldanske Evrope, (Povijest medureligijskog dijaloga), Fakultet islarnskih nauka, Saraj evo, 2003. 141
Bosna, islam
Od Mekke i Medine, koja su mjesta objavljene vjere islama, pa preko Damaska i prve dinastije Umajada iz Mekke, paAbbasida do XIII stoljeda, dije je sjediste Bagdad, pa do osmanlija u Turskoj sa kojima je halifat dokinut proklamacijom Kemala Ataturka 1924. godine, islamska civi-
lizacija je proSla razli(,ite
faze.122
6.2. Islam u povijesno-kulturnoj misiji sinkretizma civilizacija
u
Sirem posmatranju historijskih zbivanja, jasno je da je osmanlijsko
- Boinjaci
jene Posljednje BoZije Objave. Hamzevije u Bosni i u Stambolu, sufizam, dervi5ki redovi, ismailizam, Siizam, razlitite pravne 5kole, samo govore o unutarnjem dinamizmu islama. To islamu daje vanvremenski pedat na Zemlji i ne vezuje ga ni za kakvu druStvenu klasu niti grupu i uprkos padova i uzleta njegovog ljudskog poimanja drLi ga iznova povezanog sa autentidnosti podetnog izvornog teksta Kur'ana.
Islam ve6 XIV stoljeia igra ulogu ppornog susretada civilizacija. PaZljivije analize bi pokazale i dokazale daje islam glavni "krivac" za sve bitne elemente u sinkretidkom saZimanju civilizacija.
Carstvo bila najjada i najorganiziranija vojna i drZavna sila u svoje vrijcmc u svijetu. TakoCler je vjera islam imala tendenciji Sirenja granajuii se u to wijeme na disto arapski, iradko-iranski, indijski, ali i turski spektar Sirenja.
je ve6 sa dolaskom Osmanlija na Balkan svoje unutarnje snage objedinila na antiislamskom stal'u. Spanjolska je postala primjer upravo tog stava. Evropa, mada jo3 uvijek sa dogmatizmom i inkvizaci-
Prenosenje hilafata na druge terene na Sirokom prostranstvu zemaljske kugle, koliko god sa praktidno teoloskog stanovista bilo izvjesno ,r. ,u*o geografsko, vremensko, pa i kulturolosko udaljavanje od povijesnog miljea deSavanja Objave, toliko je bilo i svojevrsno sinkretidno clvltizaclisto proZimanje kultr"rra. lslam se u svom Sirenju susreo sa davno
jom, upravo
nestalim civilizacijama i, naizgled, razliditim i nepomirljivim kulturama ,Jedinstvene ljudske zajednice". U Indrji je to bio budizam, u Persiji iooroizam, islam se susreo sa ostacima drevnih kultura Mesopotamije. Babilona, Egipta, Palestine, u Siriji sa helenizmom, 'oArijanizmom" u Spanjolskoj,
sa
bogumilima u Bosni'.'
Zanimljivost je svakako da je svaki od tih pfaYaca ili "povijesnih tragova" prigrlio islam dajuii mu elemente svojih progresivnih tokova' Islam je postao zajednidki jezik razlliltih lingvistidkih prostora, od TadZ Mahala u Indiji i univerzitsta u Kordobi do Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Prenose se iste poruke, aii i specifidni kultumi pravci vezaniza pojcdina geografska podncblja. Zajednicau klasidnom smislu te
rijedi nije postignuta, ali nastavak poslanidke misije Muhammedove se pienosio sve do najsavremenijeg trenutka i najudaljenijeg mjesta. To nije upitno, mada bi se kada je rijed o osobenostima moglo govoriti o nijansama u ispoljavanju islama i njegovom vezivanju za konkretna geografska tla koja imaju specifidna kulturoloska obiljeZja. U tome svemu su i iazlidite 5ko1e, pa i pobune i izvjesno sektasenje, kojeje nerijetko i kr-
vavo zavrSavalo, bilo je samo civilizacijsko propitivanje praktidne prim122\4usfafa Spahi6: Povijest islama, Gazi Husrevbegova medresa jevo, 1995.. str.33l.
142
i Rijaset IZ BiH,
Sara-
Evropa
sa
prema "Indiji"
etnidkim di5cenjem Spanjolske, (JuZnoj Americi
se spremila za svoj odskok
i Sjevemoj Americi). Kroz
uni5tenje i pl-
o'osvjeZava"
jadku, naroda Maja, Asteka i Sjevernoameridkih Indijaca se anemidka krvna slika Evrope. Na planu kulture, u najSirem smislu te rijedi, helenizam se, kao pretpostavka renesanse, "pronalazi" upravo kroz islamske prijevode helenske filozot-rje. lstovremeno sa osvajanjem "Istodnog Rima" islam dini povijesnu uslugu katolidanstvu koje dobiva mogudnost duhovne obnove i jadanja, a opasnost od nadiruieg (ratnidkog) islama mobilizira potencijale odbrane u kr5danskom svijetu. Globalno gledajudi, mada je bilo mnogo Sansi za to, taj sudar nije izazvao dak ni velike ratove. Zahvaljujttti islamu, Evropa, odnosno njen Zapad, ima relativno mirno razdoblje za vlastito sarnopropitivanje i trai,enje vlastitosti u propitivanju iskustva (ukljuduju6i i islam) drugih. Tako je situiran "model Zapada" u kojem ie se whunski duhovne velidine Evrope upinjati da taj model proglase kao jedini i autentidni. Relativno dug period pod vla56u Osmanlija je i u Bosni doprinio procesu akulturacije, mada se situacija kod najsiroma3nijih i najbrojnijih stanovnika Bosne nije bitnije mijenjala, barem kada je o nadinu Livota rijed, Srednjovjekovna bosanska zadrugaje sa malim modifikacijama zadrLana na bosanskorn selu, a proces identifikacije sa Osmanlijama je bio najsadrZajniji na planu islama. U krajnjem sludaju, islam je bio jedini elemenat trajne identifikacije i u mnogim sludajevirna i jedini zajednidki
imenitelj
sa
onim koji su bili vladari Bosne.
U kulturolo5kom smislu i nakon prihvatanja islama ostali subrojni elementi narodnosnog kulturalnog "obiljeZavanja" koji govore o tome da 143
8osna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - BoSnjaci
islam koji je prihvaden u Bosni ima i narodnosni karakter i specifidnost. Islam prihvaien u Bosni bio je onaj, kako to istide prof. dr. Ismet Kasumovii, u "teoloikoj interpretaciji Ebu Mensura el- Maturidija, odnosno Serijatsko pravnoj Skoli Ebu Hanife, te djelomidno sufizma. Time je ortodoksni islam, maturdijsko - hanefijske orijenatacije doiao i u korito Bosne dajuii tom koritu svoju specifidnu osnovu, ali poprimaju6i tokom vremena nijanse bosanskog kolorita. U tom dijalektidkom igrokazu islam je saduvao svoju ortodoksnost, a Bosna Bo5njaStvo, tako daje na koncu sve to rezultiralo Bosnom universalis koja je wemenom postala paradigmom otvorenosti i kozmopolitizma. Na ovom prostoru, uporedo su Zivjeli islam, krSdanstvo i Zidovska religija i svima je prostor bio dovoljno Sirok i ugodan zaLivot duginiz stoljeia."l23 To historijsko sjeianje na stalnu izloZenost pogibelji i zadrLavanje stedenih privilegija vladajudih spahijskih porodica, je bila osnovna kodnica za jasnijim politidkim odredenjem spram sudbine vojne krajine kakva je Bosna postala kroz brojne i dugotrajne ratove koje je Carevina vodila. To je desetkovalo najproduktivnije dijelove Boinjaka na rati5tima Rusije, Perzije i Ugarske. Na globalnom planu islam, s kojim su se upoznali Bo5njaci i prigrlili ga u velikom broju, ve6 se bio poprilidno institucionalizirao. Prodor je bio u ratnom zamahunakon pada Vizantije, ali se zaustavljao na drugoj strani, gubitkom Granade i uni3tenog sjaja Bagdada. To je bio bljesak Berbera i Turaka, i kao sirove ratnidke snage, ali i na planu unutarnje organizacije vojske, pa i drZave koja je imala stalno izraLenu potrebu za vojnidkim Sirenjem teritorija.
Pravo na izvjestan oblik samobitnosti Bo5njaci u Osmanlijskom carstlu plaiaju visokom cijenom - stalnim udestvovanjem u osvajadkim vojnama Osmanlija. Unutarnja organizacija Carstva desto nije pratila odredene prirodne ili ligvistidki kompaktne cjeline, niti zatedene oblike drZavne organizacije. Bosna je moZda bila u ne5to boljem poloZaju od ostalih drZava u sadaSnjem poimanju te rijedi. A njen administrativni poloZaj i unutarnji sastav, kao i deste promjene tog sastava doprinosili su da se teiko poistovjeiivao etidki osje6aj sa odredenom teritorijom. samo
I
citat iz cit. knjige A. Ahsana u kojoj je na kraju objavljen wlo sadrZajan, ali, naZalost, nedowien rad prof. dr. Ismeta Kasumoviia. Rad je pod nazivom ,,Uloga vjere u formiranju nacionalnog idetniteta sa posebnim osr.rtom na identitet Bo5njaka" , str. 1 83189. Radje, prema biljeici na kraju ovogjezgrovitog i sadrZajnog djela, nastao 1992. godine, a objavljen je 2004. godine.
123p1ss7s{
144
zadrLavanje imena Bosna je bio zna(ajan faktor koji je odrZavao bo5njadki duh Livimk,roz sva stoljeia.
Odnosi izmedu administratirmih cjelina u okviru Carstva su bili na nivou bilateralnih, tako da u drZavnom smislu nije stvaran osjeiaj pripadnosti barem Carstvu i razvijanje solidamosti na tom nivou. Naprotiv, pokazalo se da se samo deka trenutak slabosti centralne vlasti da se neprijateljstva i animoziteti obnove. To je centralna vlast dak i podsticala bojedi se udruZivanja protiv sebe. Izmedu ostalog, i vojni zadataklstanbula Bo5njacima za ude5ie u gu5enju srpskog ustanka na dugorodni period je inade neprijateljske i suparnidke odnose jo5 vi5e podstakao uz dekanje trenutka za "konadnu osvetu".
Kr5iansko stanovni5tvo Bosne je osmansku vlast osje6alo kao tudu i je bilo uvijek spremno za organiziranje ili prikljudenje pobuni protiv postojeie vlasti. Koegzistencija sa Bo5njacima - muslimanima i strogo nemije5anje stvaraloje kod njih osjedaj obespravljenosti i otvaralo Sirok prostor za prikljudenje velikodrZavnim apetitima pravoslavnih i katolika u susjedstwr Bosne i Hercegovine. Reforme koje je Osmanlijsko carstvo preduzelo u smislu jednakosti svih ljudi, bez obzira na vjeru, probudile su umjesto bosanskog patriotizma podetak otrovnog i otvorenog vrbovanja (onih koji su se takoder donedavno nazivali Bo5njaci) bosanskih pravoslavaca i katolika u Srbe i Hrvate. Kada su saznali za okupaciju Bosne i Hercegovine Bo5njaci su to prokornentirali rijedima "MoLe sultan dati Stambol, a ne Bosnu", podvladedi time da je Bosna njihov v414v1.124 Otpor Austro - Ugarskoj u kojem je bilo sludajeva ude5ia i bosanskih Srba i ne5to manjeg broja bosanskih Hrvata je pokazao da je unutarnji raskol (projiciran sa strane) postao evidentan i daje rastodeno unutarnje bo5njadko bi6e i da 6e njegovi ustrajni ba5tinici na duZe wijeme morati biti najveiirn dijelom Boinjaci-muslimani. Ude5ie u otporu protiv AustroUgarske, a posebno u otporu agresiji Srbije potpomognute Hrvatskom protiv BiH, samo pokazuju da se boinjaStvo (bosanstvo) odrlavakao ustrajni, makar i slabi, plamidak i u povijesnom pamienju bosanskih pravoslavaca i katolika. To u ovom trenutku pragmatidnog poloZaja sve tri narodnosne skupine, sasvim sigurno, nije mogu6e obnoviti odjednom, nego se radi o dugorodnom procesu cj elovitog obnavlj anj a "bo5njadkog genija" koji j e, nadamo se, zapodeo. t24cit.prema dr. Ibrahim Tepii: Borba Bo5njaka za autonomni poloZaj Bosne i Hercegovine u okviru Osmanskog carstva u XIX stoljedu, dasopis "Naia 5ko1a", Zenica,
br.IlI996., str.29. 145
Bosna, islam
- Boi;njaci
Osmanlijsko carstvo nije uspjelo da ostvari dvr5iu vezu unutar svoje administrativne podjele, tako da se biljeZi autonomni nzvoj njegovih dijelova u kojima se zadrtavajuizvjesne osobenosti prethodnih civilizacija, odnosno etidke posebnosti. To je prisutno u svim zemljama, pa i u Bosni, demu je dokaz i dinjenica, da i pored otvorene mogudnosti za iseljavanje u Tursku (Sto je embrion ideje "humanog preseljanja" ili etnidkog di5ienja jo5 iz sredine XIX stoljeda), Sto je dak bilo regulirano i medunarodnim ugovorima, ipak se nije desio toliki odliv Bo5njaka iz Bosne i Hercegovine da bi bila ugroZena osnovna povijesna matrica postojanja i Bosne i Boinjaka. I to je dokaz zatezu o identifikaciji Bo5njaka sa teritorijom Bosne i Hercegovine. Bosna jc postala izuzclno ranjiva na podctku XVTII stoljcca. a epidemije kuge koje su pogodile gradska sredi3ta u koja su se slivale i sve veie kolone izbjeglica iz dijelova koji su padali pod vlast Austrije, mijenjala je i etnidku sliku Bosne. U wijeme najjadeg prisustva Osmanlija u Bosni granice i opustjela mjesta naseljavaju Cmogorci i Vlasi koji se u XIX stolje6u sve viSe vezuju za Srbiju. "K-rvna slika" BiH se mijenja na Stetu Bo5-njaka, dime se nastavlja njihovo povijesno stradanje. Poku5aji, poput pokreta Hu-
sein - kapetana Gradaidevi6a samo okredu definitivno Osmanlije protiv BiH, a u bumim povijesnim dogadanjima koja su zadesila BiH sredinom XIX stoljeia Io izaziva rezignaciju, s kojom je dodekana Austro Ugarska. To bi se moglo nazvati i duhovnim oplakivanjem od strane Boinjaka dugog perioda u kojem su se identifikacijske vrijednosti do kraja pomije5ale.
Bosna, islam - BoSnjaci
o'kaurina" bo5njadki narod kao da se predao sudbini i u iSdekivanju da bi se situacija sa Osmanlijama mogla na neki daroban nadin promijeniti, gubi nekoliko do tada bitnih narodnosnih vrijednosti. Prije svega politidki- Bosnu sluti kao samo uZi zavidaj, a pun nade gleda put sve daljeg Starnbola, videii jo5 uvijek Bosnu kao (vaLan) dio tog Carstva. To isto Carstvo "nema vremena da se bavi Bosnom" gubedi na vojnom planu bitku za bitkom i okre6uii se sebi i nuZnosti prilagodavanja novom stanju koje je prijetilo da "bolesnik sa Bosfora", kako je nazvafio u zapadnoj diplomatiji, definitivno nestane. Prorijedenog vodstva i u i3dekivanju
Shvaiena je potreba za promjenama. Bo5njadkom narodu je ostao jedino islam kao sistem identifikacije. Iskustva koja su Bosnjaci doZivjeli u Slavoniji, Ugarskoj, Dalmaciji, a i sve duZe kolone prognanih Bo5njaka iz Srbije i straSne pride o zlodinima u srbijanskom di56enju ULica,Yaljeva, NiSa - sve to doprinosi da Bo5njaci Bosnu sve vi5e doZivljavaju kao okruZeni geto u kojem su i dojudera5nji susjedi katolici i pravoslavci izgleda dodekali "svoj trenutak". U pamdenju naroda je svjeZ prodor Eugena Savojskog i spaljivanje Sarajeva i svih gradova u dolini rijeke Bosne. Nidemu se dobrom nisu mogli nadati.
Imudniji kreiu sa Osmanlijama u dugim kolonama Boinjaka, kojih, prema nekim procjenama, u Turskoj ima dvostmko viSe nego u BiH. Ostali organiziraju odajnidki otpor Austro - Ugarskoj koji poput stradanja u Rusiji, ili Perziji, odnosi samo nove bo5njadke glave i taj poraz i prepu5tenost samim sebi, rezignaciju dini op6im stanjem duha' Stari kultumi milje vi5e Boinjaci ne prepoznaju, a novi gledaju sa nepovjerenjem i suprotstavljaju mu se bojkotom svega 3to on sa sobom nosi. I to je ono Sto su"neki teoretidari (to se radi i danas) posmatrali kao "povijesnu gre$ku" Bo5njaka. Osnovna zanimljivost kao da se gubi iz vida, mada njena odiglednost prosto bode odi. Represivne mjere koje Osmanlije preduzimaju, ukljuduju6i i represije Omer-paie Latasa, ne izazivaju kod Bo5njaka revolt protiv onog Sto su oni prihvatili kao nadin svog Zivota islama. Posmatrajuii kolonizaciju islamskih zemalja (a i okupacijaAustro - Ugarske prema BiH jeste din kolonizacije) nailazimo na isti fenomen. Izuzev pojedinadnih sludajeva, koji su zanemarljivi, nema napu5tanja islama, nego se dak ta velika nevolja tumadi kao dio sudbine, odnosno "isku5enje za vjernike". "Krivica" se ne nalazi u islamu nego u njegovom
I{usein Kapetan Gradaiievit "Zmaj od Bosne" 1831. 146
tretiranju, Sto govori o dvrstini ove vjere, njenom dvrstom prigrljenju i prisajedinjenju sa Bo3njacima. Tom fenomenu se treba posvetiti znad,a' jnija paLnja u istraZivanjima da bi se dokazala teza da su Bo5njaci prim147
Bosna, islam - BoSnjaci Bosna, islam - Boinjaci
jer u ovom dijelu Ewope u drZanju "svjetla istine" (kako se desto kvalificira islam u izvornom tumadenju). Druga je stvar Sto je nedostatak organiziranja (razbijena kakva-takva organizacija iz vremena Osmanlija) uvjetovao propu5tanje povijesne Sanse za probosansku inicijatiw gledajuii sa politidke tadke glediSta.
6.3. Bo5njaci kao iuvari plamena islama u Evropi i kulturnopovijesne baitine Bosne Pripadnost ummetu kod Bo5njaka je shva6en u skladu sa islamskim poimanjem, svi ljudi kao zajednica, a tao'zajednica" je za Bo5njake egzi-
stirala dugo vremena (preko 400 godina) kroz ogromno Osmanlijsko carstvo. Za Bo5njake nije nikada do kraja dovedeira identifikacija sa kultumim i politidkim sredi5tem, Istanbulom, koji je zanajve(i broj Bo5njaka
(kroz personifikaciju sultana kao vrhovnog suverena) ostao rnistidan duhovni centar kojern se teZilo kroz davanje djece ujanjidare ili na Skolovanje "na dvor". Zanajvetibroj Bo5njaka Carigrad ili Stambol (skraienica od Istanbul) su bili daleki, a najdelie se kontakt (duhovni) uspostavljao putem - islama koji je bio duhovna spona sa Osmanlijama koji su govorili stranim jezikom, imali svoj nadin odijevar4a, a i drukdiji nadin Zivota (u Bosni su bili priveligirana klasa). Jedino mjesto gdje su bili ravnopravni je bio - dZemat, odnosno dlamija. Ali, to je mjesto bilo vrlo bitno za odredenje elemenata identifikacije sa "zajednicom" - ummom. Vlastelinski slojevi izrcdaBoinjaka su ostvarivali i neposrednu vezu - fizidki odlazak u prijestolnicu Carevine, upoznavanje sa jezikom, prihvatanje kulture i upoznavanje sa bogatstvom te kulture. To svoje iskustvo prenosili su na ostale slojeve stanovniStva koje se u to vrijeme , za razllku od drugih neislamskih stanovnika Bosne, profiliralo sa jasnim klasnim staleZima: zenrljoposjednici, trgovci, ulema (islamsko sve5tenstvo) i raja. Razvijenaje bila i vojna struktura i upravni drZavni eparat. Naravno, bilo je to po uzoru na centralnu vlast, ali i sa odredenim specifidnostima gdje su bosanske spahije dobivale timare i zijamete (feudalna dobra) na svojim porodidnim zaostav5tinama i uz mogu6nost porodidnog nasljedivanja (odZakluk timar). Bosanskom kanun - namom iz 1516. godine izridito je odredeno da posjednici timara i zijameta moraju Zivjeti u Bosni.l2s l25Pogledati Sire u:
Atif Purivatra i Muhamed HadZijahid: ABC Muslimana, Muslimanska biblioteka, Sarajevo, 1990., str.11 i 12.
Ova uredba je osiguravala rnobilizaciju vojske, jer su spahije imale obavezu da, shodno velidini svojih imanja, dovode, na sultanov poziv, odredeni broj vojnika zabitke koje su Osmanlije imale u kontinuitetu. Vezanost spahija za Bosnu dovelaje dojadanja njihovog uticaja, pa i popustljivosti centralne vlasti spram njihovih odreclenih samostalnih poteza i jadanja funkcije kapetana - ajana. Veliki uticaj u Sirim narodnim masama
je imala ulema
Osje6aj pripadnosti zajednici nadvladavao je neslaganje sa potezima cetralne vlasti, a osjedaj vaLnog dijela Carevine je bio primarni osjeiaj identiteta koji nije dugo prevladan i poslije dolaska Austro - Ugarske. Uvijek je tinjala nada da 6e dodi do povratka "na staro". Zato se odbija Kalayevo interkonfesionalno bo5nja5tvo (a prije toga i slidna Osman Serif Topalova inicijativa) jer se i jedno i dmgo doimalo kao 'osuZavanje" pripadnosti zajednici, dime se umanjivala vlastita moi i za5tita koja prois-
ttte iz pripadnosti zajednici. je duhovnaveza sa Stambolotn i "Bosforom" bila uvjetovana ponajvi5e zbog neprijateljskog okruZenja kojim je Bosna u cijeloj svojoj historiji okruZena i oslanjanjem na modnog saveznika i okrilje "braie po vjeri", a da je sve wijeme prisutna vezanost za teritoriju Bosne, za jezik (bosanski). Posebno se to manifestiralo poslije poraza Osmanlija kod Beda, odnosno poslije njihovog gubitka Slavonije i Like. Skloni smo utvrditi
da
Bosna je najistureniji zapadni dio Carstva i ostavljena da se sama brani
(Dubidki rat, bitka kod Banje Luke), ali i da participira sa znadajnim snagama na vojnim pohodima Osmanlija. MoZda je to posebno bilo izraZeno podetkom XIX stolje6a kada je Bosna slutila opasnost od Francuza, odnosno kada je podela i agresivnija srpska teLnjazapnpajanje Bosne. Promijenjeni odnos snaga u ewopskom okuZenju sa sve znadajnijim ude5iem Francuske, Engleske i Rusije otvorio ie tzv.Istodno pitanje. Jadanje Srbije na realnoj razini je otvorilo i mogudnost ostvarivanja Velike Srbije prema "Nadertaniju" Ilije Gara5anina. Sto je dinilo bosansku posebnost i osobitost: terkroz administrativnu podj elu Osmanlijskog relativna samobitnost itorija, carstva, odvajanje od "zajednice" (umme) i povratak stanju svijesti pred propast srednjovjekovne bosanske drZave. Stvoreno je dvrsto, pa i dogmatski ukorijenjeno mi5ljenje, da 6e "kjafiri" (nemuslimani) donijeti antiislamski stav i skoro sve Sto je njihovo (Skole i nadin Livotaposebno) se unaprijed odbacuje. U prepoznatljivi kultumi milje Bosne, u kojoj se
Do5lo je u pitanje sve
149 148
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - BoSnjaci
arhitektura dlamlje direktno prenosi na trg - darSiju, dolaze visoke zgrade, novi nadin odijevanja, ulice, fabrike ...Ova altzija na dZamiju-dar5iju je Levi-Strauss-ova misao da islamska umjetnost "bez ikakvog prijelaza seli iz dvorova na trgovista."l26 Hatt-i-Serif od Gulhane sa proklamiranim tenzimat-i-hayriye (korisnim, blagoslovljenim reformama) iz 1839. godine nisu nai3li na veliko razumijevanje Bo5njaka. Jedna od tekovina iz provoclenja ovih reformi ostaje pomalo na margini osvjetljavanja historijskih zbivanja u BiH, a radi se o tome da je 1866. godine podelo izlaziti na turskom i bosanskom jeziku glasilo - nedjeljnik "Bosna", a 1869. godine zvanidni jezik u BiH dobiva i sluZbenu potvrdu da se zove - bosanski jezik. Austro-Ugarska nastavlja da se gvaj jezik imenuje kao bosanski sve do 04.10.1907. godine, kada jednom internom naredbom jezik u BiH imenuje kao "srpsko-hrvatski, odnosno hrvatsko-srpski". Zanimljivo je da u jednom izvje3taju austrougarske vlade iz 1906. godine, Muslimani u BiH se ocjcnjuju da se ne osjeiaju kao Turci, nego kao Slaveni i u njihovoj osobenosti se istide "religiozni U savremenom dobu XXI stolje6a, s vremena na vrijeme se "1.rosn1".127 Bo3njacima spoditava da nazivom jezlka (bosanski) ,,svojataju BiH" ili da im se jezik treba zvati bo5njadki, a ne bosanski. I jedan i drugi ,,argument" je, oiito, samo dnermo politidki, jer Bo5njaci izuzev BiH i nemaju Sta drugo svojatati, jer su za BiH vezani bez ikakve alternative. Da ,,svojataju" Sta drugo bili bi agresori na to ,,drugo." Aizrazi i boSnjadki i bosanski proistidu kao izvedenice iz rijedi Bosna, baS kao Sto ,,srpski" proistide iz ri'jeti Srbija, a ,,hrvatski" iz rijedi Hrvatska. Tako da je jasno da Bo5njaci, a i drugi koji se koriste nazivom jezika bosanski (priznatog i Ustavom BiH) ni5ta ne svojataju i ni od koga niSta ne prisvajaju.
Ned.ieljnik ,,Bosna" poiinje izlaziti na turskom i bosanskom.ieziku l26citirano prema Hi5am DZait: Ewopa i islam, Sta{eiinstvo IZ BiH, Sarajevo, 1989., str. 68 rzTPogledati Sire u DZevad Juzbaiii: Jezidko pitanje u austrougarskoj politici u BiH pred Prvi svjetski rat, Sarajevo, 1973 ., i DZevad Jahi6: Jezik bosanskih muslimana, Biblioteka Kljudanin, Sarajevo, 1991.
150
Borba za vakufsko-mearifsku i vjersku autonomiju iznjedrila je pn'u politidku stranku Bo5njaka - Muslimansku narodnu organizaclju 1906. godine, a Jugoslovenska muslimanska organizacija je nastala 1919. godine. Muslimani se u Kraljevini Jugoslaviji tretiraju, a stvamo i dugo vremena kasnije, kao "anacionalni elemenat" kao takav "nemapravo odludivati dija je Bosna". U nastupu JMOI28 se moZe naslutiti blagi nastup o pragmatidnoj potrebi nacionalnog definiranja Muslimana jer se'obosanski prob-
lem" ne moZe, po njihovom mi5ljenju, rijeSiti samo sa srpskog ili hrvatskog stanovi5ta, jer Bosna i Muslimani u njoj imaju svoj historijski ranroj,posebno ldtumi i socijalni Zivot, posebno tlo i sastav stanovni5tva. Iz nekih izjava se moZe vidjeti da se razlog samostalnosti ne definira niti politidki, pa dak ni kulturno, nego se govori o usudu Boinjaka - muslimana: razlozi se istidu u potrcbi da bi Muslimani kao "samostalni mogli posredovati u postojeiem sporu izmedu bra6e Srba i Hrvata".
To "posredovanje" je pladeno izgradnjom inferiorne pozicije i glavama brojnih Bo5njaka i u periodu izmedu dva svjetska rata, u toku Drugog svjetskog rata, i posebno u agresiji Srbije na BiH, potpomognuto od strane Hrvatske, u periodu 1992 - 1995. godine. Ako se ni u demu ne mogu dogovoriti, Srbija i Hrvatska se lahko dogovaraju oko - podjele Bosne i Hercegovine.
6.4. Ka socijalno-kulturno antropolo5kom definiranju BoSnjaka Svaka analiza aktuelnih kretanja u Bosni i Hercegovini nosi sobom veliki rizik da onog kojije vr5i stavi u pozicrju predvidanja, ali ijo5 vi3e, s obzirom da se razlidito turnadi ne samo pro5lost nego i sada5njost Bosne i Hercegovine, da iskaZe svoju neobjektivnost koliko god se trudio da bude na "neutralnoj poziciji". Naime, u konceptu ove drZave, dijaje sudbinaprepuna tragedij a, nakon potpisivanj a Mirovnog sporazrm a za BlH u Daltonu, USA 1995. godine, ostali su suprotstavljeni pristupi koji generiraju stalno krizno stanje. Njihovo osvjetljavanje predrnetje bojaZljivih i ponajvi5e ideologiziranih rasprava. Izaparavanao "napretku" u provodenju mira kriju se brojne nepoznanice koje nerijetko udaraju i u sam opstanak nje kao drZave. Nedosiatak analitidkog pristupa je djelomidno vezan za op6i strah da se ne5to "ne pokvari", imajuii u vidu jo5 uvijek svjeZe ratne uspomene udestzr $i1s
u' Atif Ptirivatra: JMO u politidkorn Zivotu Kraljevine SHS, Bosanski kulturni cen-
tar, Sarajevo, 1999. 151
Bosna, islam - BoSnjaci
nika i u ratnim zbivanjima. eesto se te rasprave ne pokredu izhogpoku5aja da se pred licem predstavnika medunarodne zajednice (kojih je sve manje direktno u BiH) ne iznose "barbarski argumenti" pri demu je veliki broj udesnika zamijenio ratnu retoriku sa poZeljnom retorikom poput "zaitite ljudskih prava, demokratija, integracije, tranziclja,liberalizam, parlamentaizamitd." Time se potvrduje staro pravilo da se jarmi diskurs oslobada re-
cidiva bliske pro5losti, ali medu "svojim" - u intimnom diskursu se ne odustaje od nekih zadatih elemenata. Ti elementi mogu biti i velikodrZavni koncepti, ali mogu biti i ideoloSko planiranje bududnosti, programiranarealizacija do kraja nerealiziranih koncepata koji se nalaze u uzroku samog rata, provedene agresije i izvr5enog genocida. Naravno, mnogo je ideolo5kih oblandi u tajnom govoru (edno na "svojoj" politidkoj stranci, drugo na vederama i sijelima izvan politidkih javnih ispoljavanja, trc6e pred predstavnicima medunarodne zajednice, detvrto pred saveznicima, peto vjerovatno u Beogradu, Zagrebrili drugdje, gdje sc traZi podrika) i povezano je sa mnogim prozaidnim elementima koji su vidljivi na svakom koraku. A oni su pojavni elementi zadrLatanla postojeieg poloZaja u centrima odludivanja, makar koliki to bio teritorij i duZnost, oduvanje javnih i tajnih centara moii povezanih, uglavnom, sa uspostavljenim, prije svega, mater ijalnim statusom pojedinca i njegove interesne grupe u toku i nakon rata. Bosna i Hercegovina, mada mala zemlja, nije u situaciji da svoj poloZaj razrjelava sa domaiim potencijalima, ali ne moZe ni da definira put izlaska iz zapretenlh puteva i vlastite i medtmarodne povezanosti. Zato, kada se na podetku XXI stoljeia pokuiava razmrsiti BiH-ovski Gordijev dvoq te teorije se kredu od medunarodne urote, krSdanske urote, islamske ekspanzije, jevrejske nepredvidivosti, teorija zavjere raznlh vrsta, velikodrZavnih projekata, evropske impotentnosti da razrlje3i efikasno i jedan problem s kojim se suodava. Ili je u pitanju dokazivanje ameridke premoii, pa sve do poku5aja da se sve svede ili na plemenski sukob, stare etnidke mrZnje te, dak, i neka vrsta vjerskog ili mini rata civilizacija. Vrlo je zanimljivo da se u vrlo malo sludajeva agresija na BiH tretira kao medunacionalni sukob, mada se njegovo rje5avanje tretira iskljudivo na nacionalni nadin i to uglavnom sa primjenom (evropskog) principa o naciji dri,avi. Taj koncept posebno pret-eriraju srpski predstavnici koji u RS vide ne administrativni dio BiH, nego vide ostvarenje ako ne nacionalne drLave onda nacionalnog teritorija. To je, uostalom, i bila osnovica za veliko-
drlavni koncept razraden kroz Memorandum SAN{J.I2e l2e\4srner.r6rm SANU-a u: Azher Mihrovi6 (ur): Nacionalno mitomansko prokletstvo, Kaligraf, Sarajevo, 2002. 152
8osna, islam - BoSnjaci Za5to se, onda, sukob (uglavnom) ne imenuje kao medunacionalni? Jedan od glavnih razloga, po na5em mi5ljenju, jeste u dinjenici da ako bi se sukob tako imenovao onda bi to demaskiralo ekspanzionistidku poziciju srpske (crnogorske) nacije, odnosno Srbije kao drlave. Isti je sludaj i sa upotrebom termina "hryatska nacija". Bilo bi skoro jasno da bi upotreba oznaka "srpska, crnogorska ili hrvatska nacija" rnarkirala nacionalne pretenzije imenovanih drlava i time priznala nacionalna obiljeZenost svitn udesnicima u njemu. Tako veiini analitiddra (aianalize se prave zapotrebe
opravdavanja ovog ili onog ideolo5kog koncepta) ne odgovara kvalifikacija da se radi, prije svega, o srpskoj agresiji. Zato su termini kojima se opisuju udesnici dio nepreciznog govora koji ostavlja puno alternativnih tumadenja, koje pored mimikrije i karaeleonske upotrebe javnog, pa i naudnog govora, kada je o agresivnim ciljevirna rijed, ima joS jedan razlog koji, moLda, ima i veii zna(aj od navedenog. On se odnosi na apsolutno negiranje bo5njadke nacije i prava analiza bi pokazala da je i u pripremama (ideoloSkim, pa i naudnim, te posebno propagandnim) za 'agresiju, u toku same agresije, ali i nakon nje, upotreba termina Boinjak, a posebno tennina "bo5njadka nacija" u niskoj fiekfenciji koriStenja. Ustvari, radi se o nastavku politike negiranja prava najbrojnijoj BiH naciji da se zove po osnovnom nazivu svoje matidne drZave, aiztoga proistidu i druga negiranja: iskljudenja prava na nacionalne institucije, pa do negiranja postojanja Bosne i Hercegovine i njenog historijskog kontinuiteta. Povratak nacionalnom historijskom imenu Bo5njak zatobi se moglo nazvati najznadajnijim pozitivnim rezultatom odbrane od agresije, jer je zvanidni povratak imenu BoSnjak u neizvjesnom ishodu brutalnog uni5tavanja Bosne i Hercegovine dao borbi za oslobodenje i nacionalni predznak. Oznaka nacije Musliman je u toku rata, a sasvim sigurno i prije njega - od samog "priznavanja" bila u neposrednoj vezi sa vjerskom oznakom ove nacionalne skupine. Muslirnani u biv3oj SFRJ, pa time i u BiH (u BiH najbrojnija, a u SFRI treia nacija) su naziv musliman imali kao nacionalnu oznaku. Malo je radova koji su se bavili ne dinjenicom "priznavanja" Muslimana, nego fenomenom kako se moglo dogoditi da je u jednom socijal-
istidkom i ako ne ateiziranom, a ono sigumo na socijalistidki nadin sekulariziranom dru5tvu, moglo da dotle do toga da tre6i narod po brojnosti bude nazvanpo svom vjerskom nazivu. Nigdje u svijetu nema nacija Kr5iana (Pravoslavaca, Katolika, Protestanata), Budista, Ateista, Manituovaca, Bal-ovaca, Apolonovaca, Zeusovaca, Perunovaca... izuzev dvije skupine koje su izdvojene i obiljeZene - to su muslimani i Jevreji. Ne 153
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - BoSnjaci
Izraelci, nego Jevreji - kao i ovdje 5to je napisano uglavnom sa velikim slovom "1". Zanjih vlada univerzalni princip dazbogupraZnjavanja jevrejskog vj erskog svjetonazora predstavljaju i j edinstvenu naciju. Muslimani u bivSoj SFRJ, a posebno najbrojnija skupina njih kojaje Livjela u Bosni i Hercegovini , imali su veliku privilegiju (?!) spram ostalih muslimana u svijetu, jer su jedino oni imali veliko slovo M u svome ne vjerskom nego nacionalnom nazivu. Ondje gdje se oni izja5njavaju kao pripadnici nacije na dijoj teritoriji Zive (Srbi ili Hrvati npr.) dodaje im se dodatak - pa se zovu Srbi islamske ujeroispovijesti ili Hn,ati islamske ujeroispovijesti. To govori i o njihovom specifidnom poloZaju, ali i administrativnom obiljeZavanju, uvodenjathomo sacerl30 status koji je obznanjen nekaZnjenim progonima muslimana u najveiem broju socijalistidkih zemalja (a koji su bili legalni i u principu lojalni stanovnici tih drLava). Djelomidni mzlogtakvom odnosu spram muslimana jeste i u suStini prirode diste monoteistidke vjere islama, u kojoj je najvedi grijeh pridruZivati Bogu drfiga, to je jasno da je islam u su5tini najveii neprijatelj idolopoklonstvu i revolucionarnoj ateizaciji. Kao "drugi" i "drugadiji" konkretno u Evropi su ved doZivjeli nekaZnjene progone: iz Spanije, Like, Slavonije, Srbije, Bugarske, Madarske... Ono Sto je jasno, da pokuiaji odvajanja od islama, kao osnovni cilj nigdje nije do kraja uspio. To se isto moZe redi za i iste poku5aje imperijalnih osvajada u Aziji i Africi. Ovirn se nimalo ne Zeli reii da nisu bile proganjane i druge vjerske zajednice, ali odnos prema njima je ipak bio od strane ljudi koji su najde56e odgajani u duhu kr5ianstva. Naime, i u tzv. revolucijarna (nasilnim prevratima i preuzimanja vlasti) u samom rukovodstvu je bilo malo must3oT^j imaz je iznova na kraj u XX stoljeia u teoriju uveo Giorgio Agamben u djelu Homo sacer: Sovereign Power and Bare Life I 998. U rimskom praw ona oznadava nekoga ko ie mogao biti nekaZnjeno ubijen i dija smrt, iz istograzloga, nema vrijednost Zrtve. Nemogudnost da se suode sa razmjerama podinjenog zlodina najdeS6e se nadomje5ta stalno novim opnrZbama. O tome svjedodi i sutlenje Slobodanu Milo3evidu, pa i Vojislavu Se5elju, pred Medunarodnim sudom za ratne zlodine podinjene na prostoru bivie Jugoslavije u Hagu. Tako se vrlo desto citira ,,Islamska deklaracija" Alije lzetbegoviia, zajedno sa sludajevima terorizma, mada ni po sadrZaju ni po vremenskom slijedu to nema veze jedno s drugim, ali se postiZe (privrerneni) utisak o postojanju organiziranih urota svjetskih dimenzija u kojima je Zrtva (koje li sludajnosti?) upravo izwiilac zlo(ina nad BiH i Boinjacima. Na taj nadin se izw3eni zloiin relativizira. a kako je udinjen protiv horno sacera to bi trebalo da zlodinci dobiju nagrade zatakvo ne5to!!? O pokuiajima stalnog obnavljanja kriZarskih pohoda vidjeti u Murad Hofmann: Islam 2000, El. Kalem, 2003. gdje se istidu (pa i na primjeru Bosne) stalni pokuiaji preobracanja, pa i pokrStavanja od Andaluza Spanjolske, preko Maroka i Tunisa i mnogih drugih mjesta, a koji, bezobzira i na odigledne slabosti unutar muslimanskih zajednica, pa i povode koji se i odatle daju, nijedan od tih projekata nije uspio (39- 46).
154
limana, a taj trend je nastavljen, bez obztrana brojnost stanor.ni5tva, i nakon njih - gdje su glavne poloZaje i konholiranje svih sfera druStva imali pripadnici najbrojnijeg, a samiryr time i "najrevolucionamijeg naroda": Rusi, Bugari, Srbi, Kinezi... Te svoje zasluge za revoluciju oni su uvijek Zeljeli kapitalizkati, a muslimanske mase su smatrane ujerskim zaostalim skupinama iija ,,retrogradna shvatanja" tteba,,u hodu revolucije" rjeiavati. Da je tako govori i primjer iz Drugog svjetskog rata i gledanje jednog
od uglednih predstavnika dr. Vojislava Kebmanovica Eede.lst U svojim dnevnidkim "Zabilje5kamaizratnih dana" s kraja ratne 1944. godine, u vrijeme kada je bilo jasno da se rat pribliZava kraju, istide da je 16.12.1944.
godine primio delegaciju Muslimana (veliko M, misleii na narod) iz Travnika koju je predvodio Travnidki kadija. Nije im Dedo upamtio ni imena, toliko su ga iziritirali ti "Muslimani." A kadija je kao razlog posjete naveo: pitanje Serijata i Serijatskih ustanova u uvjetima nove "narodno oslobodiladke vlasti", pitanje vjerskih Skola i vjeronauka u Skolama: iznio zahljev da se demobiliziraju daci rnedrese jer je bila nesta5ica imama na terenu, te da se postave imami kod korpusa i drugih jedjnica, da se poginuli muslimanski borci sahranjuju po vjerskim obredima, da se pri ZAVNOBIH-u uspostavi referent za muslimanske vjerske poslove. JoS je kadija traLio da se ostavi udruZenje "Mladi muslimani," koje bi doprinijelo da se spasavaju mladi ljudi od ateizacije. Jedan iz delegacije (deputat, kako kaie pisac dnevnika) pozdravl.ia odlukuAVNOJ-a o federativnom uredenju i po svemu se vidi da on shvata, kako zakljuduje V. Kecmanovii, da ie sada Bosna i Hercegovina biti ogradena gvozdenim zidom od Srbije i Hrvatske. Nakon svega, u svojim autentidnim zabilje5kama s kraja te 1944. godine (a Stampano i na odreden nadin ovjereno i potvrdeno sjeianje 1980. godine) Vojislav Kecmanovii istide: 131
Pogledati u: Vojislav Kecmanovi6 - Dedo: Zabiljeike iz ratnih dana, lnstiftit za historiju - Sarajevo i NISRO "Oslobodenje" - Sarajevo, Sarajevo, 1980. (str. I 79- 1 81).On je bio i predsjednik zasjedanja ZAVNOBiH-a i u delegaciji iz BiH koja je kod Josipa Broza Tita traZila da BiH bude ravnopravna republika u odlukama Drugog zasjedanjaA\D{OJa. Isticanjem navedenog stava nimalo ne Zelimo da umanjimo historijske zasluge V. Kecmanovi6a zaBiH, dak naprotiv, i njegov stav je zbog poloZaja kojeg je imao (kao i Moia Pijade, uostalom, diji su stavovi o muslimanima kao vjerskoj skupini i rz 1953. godine takoder uticajni) tim znadajniji i odralava odnos spram Muslimana (Bo5njaka) i u Drugorn svjetskom ratu u kojem su i oni kao i BiH doZivjeli nalvetarazaranlaiuniStenja u odnosu na sve druge dijelove Jugoistodne Ewope. U tome pogledu Vojislav Kecmanovii nije intzetak, a dinjenica da tada nije bio ilan KPJ samo govori o stereotipima s kojima su Bo5njaci suodeni u kontinuitetu zajednidke drZave kao,drugi" i,,dru-
gadiji".
155
Bosna, islam - BoSniaci
.,Sta
re6i na sve ovo kao da na ove ljude ovaj rat i nasa borba nisu niSta djelovali. Kao da se ni5ta nije izmijenilo ni u stvamosti ni u njihovim shvatanjima. Bi6e jo5 borbe, samo na drugi naiin, da bi nazadna shvatanja ustupili mjesto naprednim. I u toj borbi 6e mladi voditi glavnu rijed." (kurziv DZ.I.) Sutradan, prema njegovim zabiljeskama, s popom Savom Savi6em iz Birda vodio je prijateljski razgovor i, sto je zanimljivo' na poziv popa,
kojem zna i ime i prezime i odakle je, jer se popovi za razllk.u od kadija ne zaboravljaju, odlazi na otvaranje srpske (upravo tako: ne pravoslavne, nego srpske) crkve u Jajcu. I nikom nista. On se pravda da je tamo gledao ikone i kako se narod zamla(uje svijeiama, tamjanom i "kuvanom psenicom,'. Ali, ni traga o tome da barem poslije najavi borbu na dmgi nadin i na tom frontu. Ta1 drugi naiin sa "naprednim slwataniima" je zapodeo ve(,1944. godine prisustvom visokog duZnosnika liturgiji u Jajcu!
ovaj stav prelna nruslimanima (Bosnjacima) iz vremena historijskih dogadanja kakvi su nesumnjivo bili vrijeme i zA\rNoBiH i AVI'{oJ-a ne treba brkati sa osnovnim stavom ovog teksta daje antifa5izam i ude56e BiH iBoSnjaka (Muslimana) u antifaSistidkoj koaliciji izuzetno zna(,alandinkoji
jos nije wednovan na pravi nadin. Da je tako, govori i dinjenica da je u peiiod,r',dogudanja naroda" ili razgradnje SFRJ doslo do reafirmacije kolaboracionistidkili nacistidkih snaga na prostont biv5e drZave (detnidkog i ustaSkog pokreta prije svega) da bi se vrhunac doZivio sa zakonskim izjednadavanjem "doprinosa" detnika ipartizanausrbiji, ali i pre5utnim historijskim sporazumom u BiH - RS. Kada je rijed o new ustaskom poketu, uz sve nemu5t,e ograde, i on je manje-viSe reafirmiran i presutno aboliran i u dijelu BiH koji sebe naziva "tre6im entitetom ili tzv. HB." Koketiranje i sa ernigracijom i jednog i drugog pokreta u vrijeme nacionalistidkih euforija i dobro zahvatanje "zabranjenog voia", udesie te emigracije u finansiranju novih nacionalnih elita, rninimiziranje zlodina "svoga" naroda ili dak njihovo prikazivanja kao "herojstva", a preuvelidavanje zlodina drugih i stigmatizacija cijelih naroda, jeste dio scenarija koji je mogao imati pogodno tlo samo zato Sto se, uswari, nikada nije do kraja rasdistilo sa izvorima f1ii2p3.l32 l32Slom SFRI je na mnogim njenim sastavnim dijelovima omadio ono 5to je Drago Jandar protiv kojeg u tlrugadijem kontekstu naglasio da je ,,oslobodiladki pokret pao u narudje zla biv3e prostoru na ratovima JNAu govori uloga se boiio". O tome najboljc inajilustratirmije sFRJ. Vidjeti ilustrativan tekst Drago Jandar: Tamna strana mjeseca, Forum Bosna br. 7/8 strana 7-9, Sarajevo, 2000. o bespomo6nosti antifa5izma vidjeti tekst Todor Kuljii: Besporno6ni antifa5izam, http://institut.instif
156
Bosna, islam - BoSnjaci
Rje5avanje nacionalnog pitanja je bilo na nadin ruskog "revolucionalnog" Sablona, sa zata5kavanjem otvorenih pitanja (neslaganja oko uredenja drLave joS u vrijeme odrZavanja navedenih historijskih zasjedanj a, nedovoljno osvjetljavanj e otvorenih pitanja, odrZavanja cij elog
koncepta sistema na harizmi jednog dovjeka, kao i revolucionami ateizam). Toje sve sprjedavalo razvoj gradanskog koncepta, otvorenosti u traZenju modaliteta vladanja, suodavanja sa vlastitim greikama iz pro5losti itd. Zbog svega toga se i rnoglo dogoditi da onog trenutka kada su se na otvorenoj sceni, ijugoslovenskoj i svjetskoj, pojavili svi otvoreni zahtjevi vezani za slom socijalizma, nije bilo nikakvih altemativa uspostavljanju balansa snaga, dijaloga i zaLivljavanja realnog koncepta tranzicije. Jedina alternativa i na ideoloSkom planu i javnoj sceni, koja je imala dvrstu urotnidku i osvetnidku anti komunistidk-u orijentaciju, jeste bio nacionalistidki pokret sa konzerviranim recidivima preZivljenog fa5izma. Rat se mogao nastaviti kao da se od 1941. godine nije ni5ta dogodilo! Bosna i Hercegovina i Bo5njaci su, u takvom odnosu snaga sa JNA, koja se stavila na stranu jedine alternativne ideologije (nacionalizrna), mogli doZivjeti samo katastrofu * i 5to je tragedija i doZivjeli su je! Da li je desto kori5tena pjesma iz posljednje agresije i odgovor na dilemu iz 1943. godine, kada je Josip Broz Tito presjekao rasprave oko budu6eg statusa BiH u novoj jugoslovenskoj federaciji:t33"Muslimani, muslimani crni su vam do5li dani r33
O zasjedanju AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a vidjeti dio referentnih izdanja:Branko PetranoZedevic'. Jugoslavija 1918/1988. tematska zbirka dokumenata, Itad Beo-
vii, Momdilo
grad 1988. str. 653. komentar o tome da je AVNOJ donio Rezoluciju o organizaciji ZA\,!NO SandZaka, koji nikada nije uspostavljen kao bila kakva autonornna jcdinica i Rezolucija ZA\rl{OBiH-a i kornentar na str. 654. Safet BandZovii: BiH u raspravama i odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a Prilozi,br.
3 1, Institut za istor ijir, Sarajevo ,2002., str. 179-204. Veselin Euretii: Narodna vlast u Bosni i Herceg
20612071' O znadaju ZAM$OBiH-apogledati iAlijaBijavica: ZAM\{OBiH i sadaSnje wijeme, Most, broj 144 (55 - nova serija) Mostar, novembar/snrdeni 2001.; te autentidno miSljenjejednog od ndesnika i dovjeka kojije slovio kaojedina,,alternativa" u disidetskom statusu Milovan Dilas: Bosna je nastala u ratu, Filozofija i druStvo br Beograd, 1993. Onje bio medu onim koji su se i nakon zavrietka fata suprotstavljali priznavanju rnuslimanske nacije u njenom bo5njadkom nazir,u, Sto je predlagao Husein ii3i6. Inade, o sterotipima spram Muslimana (Boinjaka) kojima se u kontinuitetu osporava pravo da budu nacija vidjeti u Olivera Milosavljevi6: U tradiciji nacionalizma, Helsinlki odbora za ljudska prava Srbije, posebni dijelovi Poturica gori od Turdina, Karakter muslimana, o islamu, Beograd,2002., str. 201 -208. Uz vi5e dmgih izdanja pogledati i prilog Gordane Duri6: Svakodnevne diskursivne prakse o,,osobinama naroda" i vaZnosti nacionalnog identiteta, u Zagorka Golubovi6 i dmgi: Politika i svakodnevni iivot, Srbija, 1999-2002.
I!
InstitutzafilozofijuidruSfvenuteoriju,Beograd,2003.,sh. 175-2l0.Okorjeiavanjanacionalnog pitanja vidjeti u Ivo Banac: Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Durieux, Zagreb, 1995., te vrlo zanimljiv tekst Philippe Bourrinet: The Yugoslav National Question, http://www.left-dis.nlluVyougeng.irtm
posjeta I 0.09.2006. 157
Bosna, islam - Bo5njaci
nema Tite da vas brani". Sigumo bi posebnu temu i raspravu zasluLila analizaodnosa i Bosnjaka i BiH prema lidnosti Josipa BrozaTita. Uz sve
-
primjedbe koje bi se sa realne vremenske distance mogle dati za doba ir.fOfi-u i socijalistidke izgradnje u zajednidkoj federativnoj drZavi, ipak vei se s velikom vjerovatno6om moZe dati procjena da je u ukupnim odnosima ova lidnost u narodnosnoj memoriji Bosnjaka dosta visoko ocijenjena. Bosna i Hercegovina je za odbranu od fasizma dala najveci doprinor, sve realne procjene 1ttava i stradanja u Drugom svjetskom ratu gouor. da su Bosnjaci proporcionalno bili medu najvecim Zrtvama i straiog (njemadkog, ilafijanskog), ali i domaieg fa5izma (usta5e i detnici). por"bno su traumatidna historijska parnienja masovnih likvidacija na najbrutalniji nadin u Istodnoj Bosni. Ono Sto je, takoCter, konstanta, jeste da BoSnse o tim zlodinima nije javno govorilo, a u stereotipnoj predstavi razrijesena nije Dakle, jacima je vise namjenjivana uloga negativaca.l3a viSe od 60 godina od ,,misterija" zlodinaizDrugog svjetskog rata ni nakon pobjede nad faSizmom, a vei je dosao zlodin na kraju XX stoljeia.
Nastavak negatorskog odnosa spram Bosnjaka (nekada Muslimana) slijedi i nakon Daytona. Pri tome se sa otvorenim nadobudnim posprd-
nostima i kolonijalnom (nerijetko i rasnome) napuhanosti istide da su Bosnjaci "mladi" narod koji je, eto, dvijestotine godina nakon evropskih burzoaskih (nacionalnih) revolucije, i sam postao nacija. Mnogi smatraju da se da se jos uvijek radi samo o potencijalnoj naciji, dok neki smatraju gdje su radi o vjersktj etno skupini itd. itd. To se odraZava i kod BoSnjaka
prisutne jos ivijek zbrke u komunikaciji i javnom predstavljanju sa nazivima gosnj ak, Bosanac, Musliman, musliman,Bosnj ak-Musliman... Medutim, sve je prisutnija situacija da je nacionalno ime proporcionalno najbrojnijeg nuroau ipak uslo u uho i kod susjeda a kako i ne bi kadaje je da se i ovaj naziv prisutan u,dugoj historijskoj tradiciji.t:s Zanimljivo
ffiedovoljnorasprav1ja'jersepojavljuje.i1ikao...historijsko sa poku(reafirmacija fa5isti
porruui.l*i.,' u irwsno1 agresiji ,ru siH formacrja) pod firmom ialem iekonstrukcije histirije, a nakon okonadanja agresije se poku5ava ,.nacional'og,,pon.,i..niu du re iziednafi uloga ovih formacija saNOB-om. Sire: Vladodimir DedijJr, Antun Mileti6: Ginocid Nad Muslimanima, 1941-1945: Zbornik
i
Gubici kumenata svedodenja, Svjetlost, Sarajevo, 1990'; Vladimir Zerjavio: KovaBogoljub 1989.; Zagreb, ratu, svjetskom stanovniltva Jugoslaviie u Drugom 1985., Sonja BiLondon, delo, NaSe u Jugoslaviji, rita *u;.trtog U*!og l.rie ; Helsi'Ski odbor za serko (ur): Bosni i-Heic"govina -jezgro velikosrpskog projekta,
/"*
ljudska prava Srbije, Beograd, 2006. r:spu2nlu n6gs historiogral'1jJ, i ne samo nje, bi se morala usmjeravati prema.analizi tekponosno doba Bosne. stova t
XXI stolje6a rasprava oko Bo5njaka, njihovog mjesta i uloge, vrti u krugovima koji, bilo dobronamjerno ili ne, Zele da Bo5njaka "po5tede" kovanja mitologije. Pod mitologijom nagla5avaju i znadaj sred-
na podetku
desto
njovijekovne bosanske drZavnosti, negiraiu postojanj e Crkve bosanske, minimiziraju znadaj bogrunilskog fenomena, relativno povla5ten poloZaj ne samo Bolnjaka nego i opstanak izvjesnog stepena posebnosti i Bosne kao svoj ewsno g za5tiien o g znaka te po sebno sti u O srnanlij skom carstvu. Negiraju se plemidi visokog ranga u velikom Osmanlijskom carstr,'u koji su se itekako ponosili svojim bosanskim porijeklom, a velidaju se baroni i banovi koji su to bili u drugim imperijama. Pri tome niko ne smije ni da dira njihove (osvjedodene) mitologijom i njihove seljadke, ustanidke, i ine pobune, uzvi5ene heroje, njihova preuvelidavanja zlodina nad njihovim narodom, a zaboravljaju kontinuitet zlo(,ina nad dmgim, te na sili i ubijanju ("etnidkom di56enju") prolirivanje "svoje" drLave'. i poslije odlaska Osmanlija, poslije balkanskih ratova, poslije Prvog i svih drugih ratova... Uskraiivanje Bosni i Bo5njacima historijskog pamienja (pa i postojanja) jeste u funkciji pozivanja na "historijsko pravo" zataplju nad zemljom Bosnom, koja danas nosi naziv Bosna i Hercegovina.l16
-
I na podetku XXI stolje6a se rasprave pokreiu, ali i preokreiu, a Sto je podstaknuto tragidnim dogadajima od 11. septembra2001. godine i znamenitom'Nadertaniju" spomenut narodnosni naziv Bo5njak, a kao"svjeZiju" ilustraciju, pogledati "Na5u Kraljivinu i Balkansko poluostrvo", 4. razred srednjih Skola Kraljevine SHS, Izdanje Sveslavenske knjiZamice M.J. Stefanoviia i druga, Beograd 1925. u kojoj doslovno piSe o Bo5njacima sljedeie: U grupu "Dinaraca" Kraljevine Jugoslavije spadaju i BoSnjaci - Bo5njacima nazivamo stanovnike Seveme Bosne. To su vredni, ali Zustri, prgavi i ne5to tvrdoglavi ljudi. Ima ih pravoslamih, muslimana i katolika; prvih je najviSe, poslednjih najmanje. Muslimani su vedinom potomci onil'r na5ih bogumila, koji u XV i XW veku primiSe Islarn." str. 69. Kada se pogleda da je tada kori5tenjo5 svjeZi naziv Boinjaci, to bi danas trebalo isticati i onim koji u svojoj zaslijepljenosti negiraju Boinjacima to pravo. t36Francine Friedman:The Bosnian Muslims: Denial of a Nation, Westviev Press, Boulder. 1996. Zanimljivo je da se samo bo5njadkim intelekrualcima prigovara bogumilsko- boSnjadka prethodnica kao poku3aj navodnog mitologiziranja, a ne prigovara se stranim autorima niti se analiziraju tekstovi iz susjedstva BiH. Sve Sto so ne slaZe sa "dinjenicama" napadaia historijske utemeljnosti i BiH i Boinjaka i njihove usporedne sudbinske vezanosti to - tim gore po dinjenice. Dominik Snaper je pod uticajem, prije svega
srpskih teoretidara o "izmi5ljenim" narodima, u svojoj inade solidno urailenoj knjizi "Zajednica gradana"(O raodemoj ideji nacije) rekla da je Tito da bi "okepio svoju vlast, 1968. godine je prosto izmislio "muslimansku" etnidku skupinu, Bosne i Hercegovine", D. Snaper: Zajednicagradana, Izdavadka knjlLarnicaZorana Stojanovida, Sremski Karlovci- Novi Sad, l996.str. 36. O ,,fascinantnom dogatlaju" - priznavanja Muslirnana u bivSoj Jugoslaviji vidjeti i Emcst Gellner: Nacije i nacionalizam, Politidka kultura, Zagreb, 1998., str.9l-92 159
8osna, islam - BoSniaci
Bosna, islam - BoSnjaci
teroristidkim napadima izvr5enim u SAD-u, ka diskursima posmatranja Bosne i njene proporcionalno najbrojnije nacije Boinjaka kao (bitnog) dij ela naj avlj eno g "sukoba civilizacij a".
U turbulentnim kretanjima kraja XX i podetka XXI stoljeda dva su pojma u5la u svijest uspavanog Zapada i najavila dinjenicu da su "nemogu6e stvari" moguie. Nakon historijskih izjava svjetskih vocla nakon Drugog svjetskog rata, koje su se svele ,,Nikada viSe", ipak se ,,u sred' Evrope" dogodio i rat i koncentracioni logori i genocid. Sve je to bilo povezano za geografski prostor Bosne i Hercegovina. llobja5njavanju i ,,racionaliziranju" zlodina Bosna i Hercegovina se posebno nakon teroristidkih napada podela vezivati i za druStveni fenomen tzv. islamskog fundamentalizma (terorizma). Ostaje za neku drugu analizu za5to se, ako se
vci
Bosna i Hercegovina treba naii u fokusu, kao jedna od'herije5enih
stavki", nisu u prvi plan istakla druga poredenja sa ovom zemljom. Recimo, olahko se prelazi preko mogu6nosti da se Bosna i Herccgovina npr. dovede u vezu sa holokaustom, sa genocidom, sa neokolonijalizmom, sa idejom Evrope kao ekskluzivnog kr5ianskog kluba, sa jakom tendencijom objedinjavanja krS6anstva, sa usta3kim nacistidkim pokretom, sa deto'naci-
nidkim nacistidkim pokretom... Namjemo nagla5avamo prefiks stidki" zbog toga Sto jo5 nije izvriena revizija u svijetu zvanidne i vladajude historiografije i postulata dru3tvene znanosti koje su ove ,,domaie" kolaboracionistidke pokrete svrstale u istu ravan sa njemadkim, italijanskirn i svakim drugim nacizmom.
6.5. Jedva doiekano poreilenje sa ooislamskim fundamentalizmom" Ukazivanje na "terorizam u BiH" priprema je terena kako bi se na5lo opravdanje za obradun sa golorukim "teroristima" i u ptoSlosti, a i sada5njosti. Pri tome se traLe iu modemom (globalizirajuiem) vremenu tragovi i "tumadenja", kao Sto je sukob civilizacrja, odnosno noviji poku5aji animaliziranje i sataniziranje, uopiavanja koje kao direktnu posljedicu ima inauguriranje novih termina ljudi ,,izvan zakona"13'l r3TPogledati zanimlji'"u raspraw o progla5avanju talibanskih boraca za borce iz-tanzakona Slavoj Zizek: Jesrno li u ratr.r? :"Kada je Donald Rumsfeld nazvao zarobljene talibanske borce "nezakonitim borcima" (kao suprotnost regularnim ratnim zarobljenicima), nije rnislio samo na njiholu krirninalnu teroristidku aktiwost koja ih stavlja izvan zakona: kada ameridkj drZavljanin podini zlodin, dak i tako ozbiljan kao Stoje ubojstvo, on ostaje "zakonit" kriminalac. Razlika izmeclu kriminalaca i ne-kriminalaca nema nikakve veze
160
Tomc svakako treba pridodati i svc de56c lociranje tzv' "bijcle Al Qaide" koja se smje5ta upravo na prostoru BiH. Otuda i sve deSii tekstovi na temu da se rat i agresija na BiH kvalificiraju kao "vjerski rat", odnosno da je sa srpske strane to bilo preduprijedeno djelovanje'Jer su ekstremisti
vodili DZihad",l38
u poredenja se prave na
najgmblji nadin.
I
s onom izmedn "zakonitoga" gradanina i onih ljudi koje u Francuskcrj nazivaju "bezpapira". MoZda torre vise odgovara kategorija homo sacera, koju je u npotrebu ponovno
uveo GiorgioAgamben u djelu Homo sacer: Sovereign Porvel and Bare Life 1998. U rirnskorn pravu ona oznadava nekoga tko je mogao biti nekaZnjeno ubiien i cija snir1, iz istog razToga,nema vrijedrrost i-rtr,'e. Danas, kao pojam koji znadi iznirnku, moZc biti prirnilenjen nc samo na teroristc ucgo i na onc koji sc nalazc na kraju lanca humanitarne pomoii (stanovnici Rr.rande. Bosne, Atganistana), na one bez papira u Francr.rskoj te na statiovnike favela u Brazilu ili afi'oameridkih geta u SAD-u." (Tekst je pn-i pgt objavlen tt L,ondotr Review crf Books. 23.naja2002.:aprijevod na hryatski jeziku"Zarez" br. 83, Zagreb 2002.) Na slidan nadin piie i Ronaltl Dworkin n tekstu "Stvama pretnja ameriikint vrednostima" (Rcpublika br. 292- 293, Beograd 2002.) koj i istiie da su napadi od I 1. scp*
tembra udarili u srce Amerike. Istovremeno, hitne rnjere za borbu protiv teroriztna, nrcdutiur, mogle bi podriti stobode koje su najviie cijenc u dr2avi. Ovaj profesor prava i filozofi jc na Ncw York University postavlja pitanjc: "l)a li sr.no zaista suodcni sa tako ekstremuom opasno(6u od terorizma da nroramo da postupamo nepravedno'1" Tekst ot'rjavljen u'I'he Ciuardian, 09. 03. ?002. http:i/www. yurope.comlzinesilepttblika /arl.ival2001l292-2931292-293*19.html. O reperkusijar]la dogaclaja nakon 11.09.2002. pogleclati u: Senka Rima nacl Vasingtonom (izbor rekstova ivanovic zivttta), Filip ViSnjii, Beograd,2002. O uticajr.r na islam: Akbar S. Ahned: Islam pod opsadom, Libris, Sarajevo 2004.
r:cDarko Trifunovii: Rat u BiI{ i teroristiiki napad na svetski trgovinski ccntar". Srpska politidka misao broj I -4, Bcoggad 2004. str. 229- 242 kao i knjigu Darka Tanaskoviia: Islam i mi, Partenon, Beograd, 200(r. posebno dio ,,Zelena transferzala": iz nrita u stvamost, (saopstenje pripremljeno za Konferenciju Rat protiv lerolizma. Balkanska veza CtfeCO 16. april 2005.) str. 275- 316.; Mirotjub Jefti6: DZihad u savremenim medunarodninr odnosima, Tenre (3I), broj 4, Ni5, 2007. (757- 788)' l3eTakyd drzavu Nerzuk Curak naziva Dejtonijom koja ie, takva kakva jeste, sa instaliranim modelorn etnonacionalizma, ,,naprosto nastaviti mirovanje u laZnom ketanju". Pogledati Nerzuk Curak: Obnova bosanskih utopija, Synopsis, Sarajevo ' Zagreb,2006., stt'. 67 161
Bosna, islam - Boinjaci
Bosna, islam - Bo5njaci u kojoj i sami Zive, nego u najboljem sludaiu SAMO Federaciju BiH. Sam nezgrapni Daytonski naziv oba entiteta otvorio je moguinost da se takvo razmi5ljanje utemeljuje i elaborira, jer sloZenost BiH kao drlave se nalazi
u sloZenoj vezi jedne Republike (Srpske) i jedne Federacije (BiH). Naravno da ova veza nije nemoguia i ne moZe se samo Daytonu pripisivati opstrukcija, jer se selektivno tumadi i zagovara njegovo "dosljedno" provodenje. Za pitanje dugorodne strategije koja 6e "sama" (kao nacionalizirajuia) raditi na podjeli BiH mnogo je vaZnije ono Sto nije bilo u prvom planu Daytona.
S obzirom da je kod dvije "strane" pregovarada u Daytonu bila izraiena jasna i.elja za formiranjem (teritorijalno Sto vede) nacionalne drtave, vjerovatno su ove dvije strane (velikohrvatska predvodena dr F. Tudmanom i velikosrpska predvodena S.Milo5eviiem) u pregovorirna i5le ka maksimalistidkim zahtjevirna oko onoga Sto teorijski i praktidno daje simboliku i tvori naciju, a u skladu sa dogovorima o podjeli BiH koji su se odvijali u kontinuitetu agresije i na BiH i Hrvatsku.l40 Znali su i stav medunarodne zajednice da se ne6e moii u tada5njoj fazi i(,i na mijcnjanje granica, ali su onda i5li na alternativne pravce koji su samo bili maskirani
"obidni svijet" zamlaeivao sa procenjednoj tima teritorije u prikazanih u ili tri dimenzije, kvalitetom teritorije i slidno. To je u pozadinu potisnulo neke (u tom trenutku euforije i5dekivanja kraja rata i igrom brojki procenata teritorije) "nevaine stvari": medu njima je vrlo bitno pitanje administracije i uprave, obrazovanja i odgoja, pa i pitanja odbrane, unutarry'e sigumosti, da bi se dak i drZavljanstvo ustanovilo po principu dvojnog drZavljanstva (Srbi vezani za dvostruko drZavljanstvo Srbija -BiH, a bosanski Hrvati zadrlavljanstvo R HrvatskaBiH). U Evropi u kojoj je princip narodnog suvcreniteta i prava na samoodrederqe (do otcjepljenja) bitan elemenat, takvo rje5enje je donijelo dugorodnu etnokulturalnu nepravdu za vedinsko bo5njariko stanovniStvo. sa mapama razgranidenja. Tako se
Na to ukazuje i Tarik Haverii, raspravll-ajuii o principu etnokulturalne pravdc, u djelu W. Klimicke : "Prednost tog ehronacionalnog shvatanja narodne suverenosti jest Sto ono popunjava normativnu lakunu (prazninu)..., nudeii pretpolitidke kriterije za izgradn}u politidkih dru5tava: demos gradana treba da se korijeni u ethnostt srodnika. Takvo shvatanje, koje umnogome dugujemo Carlu Schmittu, vei je pokazalo svoj potencit+0Milo5 Mini6: Dogovori u Karadordenr o podeli Bosne i Hercegovine, Rabic, Sarajevo,
1998. ; Ivan Lowenovi6 i Predrag Lucii (ur.): Stenogrami o podjeli Bosne i Hercegovine, I i II, Kultura&Rasvjeta - Civitas, Split - Sarajevo, 2005. 162
jal u Evropi tridesetih godina XX stoljeia: zahtjev za jednom dtLavomza sve Nijemce, ostvaren Anschluss-om Austrije i zatzimanjem Sudeta, i poku5aji da se u jednoj drLavi,komadanjem Bosne, okupe svi Srbi ili svi Hrvati, podivali su na istom regulativnom nadelu. I neprekidna potkazivanja bosanskog politidkog dru5tva kao vjeitadke tvorevine temeljila su se na istom udenju, koje uspostavlja etnidki homogenu dtLavukao normalan sludaj: "drlavakoja tu homogenost ne posjeduje ima u sebi ne5to nenormalno, i predstavlja opasnost po mir". Carl'Schmitt je ve6 bio najavio i najuZasnija sredstva kojima se moZe pribjeii da bi se ostvario taj cilj, poznata kao etnidko di3ienje: kao za5titne mjere za oduvanje etnidki homogene drLave njernadki pravnik predvidao je, izmedu ostalog, "tladenje i izgon heterogenog stanormi3tva" i njegovo prostonno odvajanje."lal Na primjeru biv5e SFRJ, a posebno u stradanju Bosne i Hercegovine i Bo5njaka, najbolje bi se mogla primijeniti misao Clyde C. Snow-a, svjetski poznatog ameridkog forenzidkog antropologa koji je radio u sludaju povrede ljudskih prava u zlodinirna Sirom svijeta, izmedu ostalog i u Bosni. On istide: ,,Od svih oblika ubojstava nijedan nije monstruozniji od onog koji drlava podini protiv vlastitih gradana. A od svih Zrtava ubojstava, najbespomoinijc i najranjivijc su Zrtve drZavc, jer jc onaj kojem su povjerile vlastite Livote i sigurnost postao njihov g$isa."142 Nama se dini da je najvedi problem koji predstavlja smetnju zabavl' jenje problematikom nacionalnih odnosa u BiH nedostatak koncenzusa oko toga sa koje vladajuie pozicije krenuti u pitanje "konstitutivnosti"' S?tm izrazkonstitutivnost se tretira kao vrlo valan i moderan iztazkoiibi trebao da objasni da "tri konstituitvna naroda" (a ne nacije) u BiH imaju jednako pravo na BiH i da ni manje ni vi5e one sve tri konstituiraju ovu drlavu. Sama dinjenica da je uzeta rijed konstitutivan od konstitLrcija (lat. consitutio - uredba ustrojstvo) koji odreduje, sastavni, osnovni, temeljni, bitni - rnoZe da predstavlja znadajan pokazatelj koji oznadava sastavne narode u BiH. I sva tri (Bo5njaci, Hrvati i Srbl) su na isti nadin bitni, ravnopravni u istoj mjeri i sva tri konstituiraju drZavu Bosnu i Hcrcegoviuu. r4r
Tarik Haverii: Zapadna politidka teorija i etnidki odnosi u istodnoj Ewopi,, Helsinike sveske, Beograd, 2002. Djelo W Kilmicke pogledati na juZnoslavenskim jezicirna u: Kilmika Vili (Kymlicka Will): Etnidki odnosi i zapadna politidka teorija, Habitus, br. 0, Novi Sad, 1999. http://cmk.org.yu/linkovii habitus/0/kymlicka 0.pdf. Odnosno na bosanskom jeziku, Kymlicka Will: Multikulturalno gradanstvo, Dijalog 1-2, Sarajevo 2001. kao i Klimicka Will: Pravda i sigumost u prilagodbi manjinskom nacionalizmu,
Dijalog br. 3, Sarajevo, 2002. r42Citirano prema:Williarn A. Haviland: Kuituma antropologija, Naklada Slap, Zagreb' 2004., str. 9
163
Bosna, islam
Bosna, istam - BoSniaci
- Boinjaci
Sama dinjcnica da se
Predsjcdni5tvo BiH. ne moLe izabrati npr. Jevrej, ili Albanac, odnosno pripadnik nekoga drugog osim tri konstitutivna naroda, iasno pokazuje dajc nacionalni model u osnovici ustrojstva drlave BiH. To doprinosi i reafirmaciji desnih nazor\ ukljudujuii i nove oblike fa5izma (Sto je na odredcn nadin stimulirano kroz modei kojeg je Dayton ponudio). U svemu tome se izgubio. dobrim dijelom, i jedan od bitnih r"r
demokratskilr principa - princip vciine i manjine. Sa nekim od bitnih rjeSenja iz Daytona, princip ve6ine i rnanjine, kao jedan od bitnih principa dcrnokratije, se morao povuii prcd principoln ravnopravnosti i istoznadne konstitutivnosti nabrojanih naroda. 143 Osnovno je pitanje: Da li postojcie odlukc i njihova (nc)primjena rnogu donijeti ujedinjenje BiH? Odnosno, mogu li se njirna uspostaviti pokidane vezc unlrtar samc BiI{? NuZda zajcdnidkog Livota u Evropi u kojoj ,,nema prornjena granicb" desava se joS uvijek izvan vladajuiih obrazaca sa kojima barata savrcmcna Evropa. Borba za drlatuBiH nc smijc biti borba za bilo kakvu drZar,u. To mora biti drZava istinskog pomirenja. "DrZava JEST ponrircnjc", kaZe R. Modnik, "barcm ona drZava koia proizllazi iz ljudskih prava, iz slobode ijeclnakosti drZavljanki i drZavljana."raa
U Evropi su sc u posljednioj dcceniji XX stoljcia dogodila i ujedinjenja nacija i okondala joS jedna fazr_r proglaienja nacionalnih drZava (baltidkc drZave iz sastava bir'Seg SSSR-a, te drZave iz sastava fSStt-a i SFRJ (ie5ka i Slovadka, odnosno Slovenija i Hrvatska). I rlok je joi uvijck u prvom planu tzv. fiugo)istodni, odnosno socijalistidki sindronr u rjeiavanju nacionalnog pitanja, nekako se u sjeni dogodilo i ujedinjenje njcrnadkc nacijc u jcdnu drZavu. Mada jc to za sudbinu Evropc i svijcta mnogo vaZnije pitanje, ono je izvrSeno bez velike pontpe. Kao da je usud (?!) htio da se to obavi u sjcni pucanja i to istinskog i sa ogromnim Zrtvama na drugirn rnjestima "evropskog Orijenta", kako se desto Balkan naziva.
Rcklo bi
ovi dogadaji nikakvc zajcdnidkc vcze, izuzev Sto su se doga
t"ttSire pogledati neobidnu analizu u Tibor Varadi: O Sansama za eftrokulturamu pravdu u Clentralnoj i Istot)noj Evropi - sa osvrtom na Dejtonski sporazum, l-labitus br. 0, Nor i Sad. 1999. laaRastko Modnik: Koliko l'aSiznra'? Arkzin d.o.o, Zageb, 1998/1999. 164
madke dogodilo "usred Evrope", i najdc5ie sc prikazujc kao nacionalizirani
prijelaz njemstva prema evropstvu, odnosno sa jakom tendencijom izralenoj u dotadaSnjoj Zapadnoj Njeiladkoj da se ide u stvaranje evropskih institucija. Njemadka je specifidna i po tome Sto je XX stoljeie donijelo u dnrgoj polovini usitnjavanje drLava, a kod Njemadke je doslo do okrupnjavanja. Da lije cijenu tog okmpnjavanja platio inlzetno skupo onaj dmgi dio iste Evropc gdje se dcsilo usitnjavanje? U eksplozivnoj sjeni Balkana (a ponajviSe BiH) dogodile su se mnoge stvari: od ujedinjenja Njemadke, preko institucionalnog jadanja EU, osiguravanja nove uloge NATO saveza nakon prestanka Hladnog rata... Sanro da se nabrojano dogodilo to bi najmanje traZilo poseban status za Bosnu i Herccgovinu. NaZalost, Bosna i Hercegovina, jedina potpuno uniStena i devastirana drZava u Ewopi nakon Drugog
svjetskog rata je na kraju reda potcncijalnih kandidata za prijem u EU!
7. BORBA ZA BOSNU I HERCEGOVINU
Diskurzivni elernenti
i
podetna stajaliSta
u
posmatranju BiH
drZavnosti karakteriziraju vi5estruki, ali suprotstavljeni, diskontinuitcti, ili bolje redeno njihovo razlidito opisivanje i tumadenje. To nije samo stanje historiografije, ncgo i namctnutc svijcsti koja poprima mitologijska gledanja. Tako se iz diskursa Boinjaka borba za savremenu i samostalnu drZavu posmatra kao kontinuitet koji nijc dak prekinut ni sa dolaskom Osrnanlija i pada srednjovjekovne bosanske drZave pod njih. Kopda sa tom i takvom idejom vlastitc drLavc je nalaicna i u razliditim ideolo5kim obrascima koji su, naizgled, i nespojivi: srednjovjekovna drLava jednog naroda koji jc imao vi5e vjera, Osrnanlijsko doba sa jednim nazivom naroda i sa vi5e vjera, Austro Ugarska i nacionaliziranje po evropskom uzoru, Stara Jugoslavija i panslavenizam (pod firmom velikosrbizma), sa izr alenim pri mitivno nacionalizirajudirn podj el ama, nova Jugosl avij a i iuZnoslavenski nacionalizam romantidarskog tipa i najnovije borbe za koncept drZave u raspadanju (SFRJ - u kojoj je u borbi za ime koncepta sruScrra drlava sama).
Ipak ima jedna osnovna karakteristika koja vezuje sve ove periode, avezana je za Bosnu i njcn vcdinski narod Boinjake. Ona se odnosi na dinjenicu da su Bo5njaci uvijek traZili saveznika iskljudivo na jednoj osnovi 165
Bosna, islam - BoSnjaci
(bez ikakvih ideolo5kih jednakih stavova): a to je da su jedini kriteriji savezni5tva bili u pomaganju Bo5njacirna (a oni su se ziali i Muslimani i muslimani i Bo5njani) odrZavanja u Zivotu Bosne (i Hercegovine). Zato se kroz historiju pojavljuju naizgled razliditi saveznici Bo5njaka, protiv kojih se BoSnjaci kasnije znajui okrenuti itraLiti drugog saveznika, ako ocijene daje dojudera5nji saveznik i sAm otpodeo sa uni5tavanjem Bosne, pa dak i kada je u politidkim proklamacijama doveo u pitanje BiH.
Nekoliko znadajnih karakteristika je vezano zarealizaciju ovog stava i nije vezano zanekrpragmatidnu vladajudu ideologije. Zar nisu Bo5njaci (starinci BiH) prihvatili Osmanlije i nisu im se suprotstavljali u kontinitetu zato 3to oni niti imenom, niti drugim svojim stavom nisu dovodili u pitanje Bosnu i njenu posebnost. Naime, za sve vrijeme trajanja osmanlijske vlasti bila je prisutna bosanska osobitost u administrativnom smislu, Sto se ne moZe reii za druge "dr2ave" oko Bosne. Pred kraj svog boravka u Bosni Osmanlije su podele da se suodavaju sa drugim idejama, ali djelomidno i u shvatanju te bosanske (bo5njadke) osobenosti, pa se i5lo na aranZmane da neka dmga velesila garuntira tu osobenost. Nerninovnost odlaska Osmanlija sa ovog dijela Balkana mogla je biti povezana i sa eventualnim zadovoljenjem susjeda Bosne, posebno sa Istoka, 3to bi ukinulo i samu ideju Bosne. Naime, primjeri nestanka bo5njadkog elementa i njegove osobenosti u Srbiji nakon proglaienja njene autonomije mogli su da pokaZu 5ta bi se desilo sa Bo5njacima i Bosnom. lzbor za Austro-Ugarsku, ma koliko bio bolan, bio je bolja varijanta. U prvi mah otpor Austro-Ugarskoj vojsci se moZe tumaditi sa raznih aspekata, ali kada su BoSnjaci shvatili da ovo veliko carstvo garantira opstanak BiH, nema nikakve sumnje da je ono u Bo5njacima na5lo i lojalne gradane i odane saveznike koji su se pozitivno identificirali sa ovim carstvom. Prihvaiena j e i drZ,ava SHS, odnosno kraljevina Jugoslavije sve dotle dok sporazumom Cvetkovii-Madek nije dovela u pitanje opstanak BiH i njene posebnosti. Titov i stav KPJ/SKJ spram posebnosti BiH su u Bo5njacima na5li najlojalniju struktun-r i zbog toga 5to su u praksi povijesno obnovili BiH posebnost. Pa i u toj dinjenici treba traZiti zna(,ajno pozitivno mjesto Josipa Broza Tita u galeriji povijesnih lidnosti koji su obiljeZavali pojedine epohe vezane zaBiH i Boinjake. Projekat Velike Srbije s kraja XX stolje6a nije uvaZio olu posebnost
i zato je, izmedu ostalog, izazvao tako ogorden otpor kod Boinjaka. Savezni5tvo sa Hrvatima je bilo na osnovama i odbrane od zajednidkog agresora (kojije ved napao Hrvatsku), ali i zbog toga Stoje rukovodstvo 166
8osna, islam - Boinjaci
Hrvatske javno priznavalo BiH posebnost i Sto je veii dio bosanskih Hrvata glasao na referendumr za nezavisnost BiH. Onog momenta kada je postalo zomo da je zvanidna politika Hrvatske ipak usmjerena ka podjeli BiH i kada se to podelo pokazivati na terenu, za BoSnjake vi5e nije bilo razlike medu agresorima, nego su u najteZim okolnostima i jednim i drugim pruZali odajnidki otpor. Kada je obnovljeno priznanje BiH, bez obzira 3to je to uradeno pod pritiskom, pri5lo se formiranju i Federacije i obnovi savezni5tva u borbi. U prilog sve teze govori i ogordeni otpor prema nekim i bo5njadkim politidkim opcijama koje su zagovarale podjelu BiH (autonomija u Krajini i djelovanje Fikreta Abdica). Su5tina poslijeratne aktivnostj neprijatelja Bosne i Hercegovine jeste
napad na ovu jedinu, u kontinuitetu, prisutnu vrijednost identifikacije Boinjaka sa Bosnorn i Hercegovinom i uspostavljanja savezni3tva na njenom opstanku, napada koji su sinhronizirani i nisu samo rezultat nekog odredenog trenutka u "sukobu civlizacija" ili "globalizacije." Ti poku5aji su razliditog intenziteta i desto mijenjaju forme, a ogledaju se u namjerama da se Bo5njaci odvoje od bilo kojeg relevantnog saveznika. A saveznici su Bo5njacima potrebni na snaZnoj vjetrometini na kojoj se nalaze i gdje se stalno javljaju pokulaji formiranja etnohomogeniziranih drLava.l zato su sva promi5ljanja koja, u politikantskoj brzopletosti, odbacuju savezni5tvo i BiH poku5avaju da je izoliraju ili je jednostrano usmjeravaju samo prema jednom susjedu ili na Istoku lli Zapadu, osudena na propast. "Savezni5tvo," u ovom smislu, podrazumijeva podrlku ideji cjelovite BiH, odnosno opstank-u BiH kao posebnosti, Sto Bo5njacirna (ali i znaEajnom dijelu bosanskih Srba i Hrvata) daje sigurnost i ostvaruje toliko potrebni balans. Oni koji Zele uni5titi BiH znaju da za d.uie vrijeme nede mo6i, nakon agresije s kraja XX stoljeia, iii sa oruZanim pokuiajima definitivnog komadanja BrH za radun okolnih drZava, te se prilazi realizaciji istog cilja samo sa drugim sredstvima. Jedno od tih sredstava jeste stvaranje "driave u drLavi" sa eiementima fiedno)nacionalnog obrasca i jakom naslonjenosti na okolne drLave, a posebno u oblasti odgoja, obrazovanja, kulture (i sporta) uopie, kao i privrede i sigurnosti.
U primjeni su razni nadini da se svima, a Bo5njacirna posebno, "ogadi" i sama ideja BiH i zafi svrhu se koriste razni "sludajevi" kako iz dnevno-politidke prakse, tako i oni koji se s vremena na vrijeme planski otvaraju, Bilo bi preop5imo nabrajati Sta znadi svrstavanje Bo5njaka u grupaciju "islamskih terorista", Sta znadi "prodaja" oru?ja ovom ili onom... Udaljavanje od moguie potpore bosanskohercegovadkoj ideji islamskih ze167
Bosna. islam - BoSnjaci
Bosna, islam - BoSnjaci
malja, SAD-a, evropskih zemalja,jeste direktan atak na Bo5njake, podsticanje njihovog raslojavanja, sumnjidenja, samopreispitivanja, jadanje malodu5nosti i kod onih koji su preostali, bezizlaznost koja se iesto razrjesava definitivnim odlaskom iz BiH itd. S druge strane, u drugom entitetu se "srbovanje" i "antibosanstvo" (a time i "antiboinjaitvo") propagira kao vrlina. Poku5aj da se razbije ono Sto je odrZalo Bosnu i Hercegovinu i njenu specifidnu multikultumlnost, koja proistide iz islama i islamske civilizacijske okrenutosti ka mno5tr,u kao Doktrzu Stvaranja, je rrlo ozbiljan poku5aj balkanske ,,cvropeizacije" Bosne i Hercegovine s kojim ozbiljno valja radunati.l4s
Islamska komponenta u profiliranju nacionalnog bida Bo5njaka jednostavno ne dd da Bo5njaci prijedu "prag" (iskljudivog) homogenizira-
ju6eg nacionalizna. Ova konstatacija proistide
iz
dinjenice da
se
"nacionalizam moZe potvrditi onda kada se "naturalizirao', kad se shvati kao vjera, kao civilna religija modeme koja se vezuje za oduvijek ili bar vei dugo prisutnu objektivnu stvarnost".l46 Islamska univerzalnost je prevrijednosnom karakteru koja, makar to sa pragmatidnog stanovi5ta izgledalo 'oproma5eno", ipak spa5ava Bolnjake od pogubnih posljedica eventualnog razbuktavanja vlastitog nacionalizma, mada to potvrduje u stvarnosti i dokazanu dinjenicu da su Bo5njaci desto Zrtve okolnih nacionalizama upravo zato Sto ne razumiju su5tinu takve vrste agresivnog ctno-homo_eenizirajuicg nacionalizma. Taj etnonacionalizam j e, zaista, jedna vrsta svjetovne religije diji poklonici moraju odbaciti univerzalizatn svoje vlastite vjere, ili kao Sto se desto dogada poistovjciuje se njihova vjera sa nacijom i izvodi "boZansko (nebesko) porijeklo" vlastite nacije. Bez obzira na to da je nerazumijevanje i naivnost plaiana ogromnim Zrtvama, ipak, upravo taj univerzalni stav Boinjaka, makar bio "po rniruhu" neevropski, ponajviSe odrlavau Zivotu ideju Bosne i Hercegovine i Boinjaka samih, kao specifidnosti ljudske zajednice, dobivajudi saveznike u najjadim drlavama svog vremena unatod i uprkos svenlll. vaga
Ll
t'ts"$1o 5s
tiie islanra, treba pogledati historiju. Tu je veonra zanimljiva biv5a Jugoslavija. Zaito su u Sarajevu i Bosni sukobi bili tako nasilni? Zato Sto je tamo bilo najvi5e etnidkog meianja. Zaito? Zato 5to sn Bosnom dorninirali Muslimani i, historijski posrnatrano, oni su definitivno bili najtolerantniji. Mi, Slovenci i Hn'ati, katolidki narodi, proterali smo ih jo5 pre nekoliko vekova. To pokazuje da u islamu kao takvom nema nidcg netolerantnog. Pitanje je, dakle, zaito sc sada pojavljuje taj teroristidki aspekt islarna. Napetost izncdu tolerancijc i firndamentalistidkog nasilja postoji unutar civili-
zacije, a ne izmedn vi3e civilizacija." Slavoj Z;Ze*.: fiuli koji ose6aju da nisu stvarni, Bulevar, Novi Sad, 17. maj 2002.. http://u'ww. bulevar.co.yu/ 083izizek083.htm (posjeta stranici 21 .03. 2003 .) L45Cit. dio iz Bilefeld Urlih (Bilefeld Urlich): Stranci: prijatelji ili neprijatelji, XX vek, Beograd, 1998., str. 61.
168
Aii, to ne smije sprijediti tso5njake, i sve Bosancc i Hercegovce, da tragaju i analiziraju, mada neri.jetko i sami upadaju u zamke dajuii mater!jala snagama destrukcijc vlastitirn nepromi5ljenim potczima i nedostatkom strategi-jskog pristupa. To se nerijetko de$ava sa kori5tenjem "pelcera" iz poznatog arsenala nacionalizma s kojirn je povezan initilai, i iznii5ljanje, ali i korupci.ja i povodenje, pa i prelvaranje nacije u svojevrsnu religiju. Mjera koja se treba pronaci izmedu dvi-ie, naizgled, suprotne krajnostijeste stalna mjera izrne
Osjeiai pripadnosti (naciji) i udestvovanja (u naciji).jc jedan od najvaZnijihnacionalnihosjer3aja. Skohivojskanisubilijedininadinctniziranja
konkretno Srba, Hrvata, pa i Bo5njaka u Bosni i Hercegovini. Dvije (para)drZave , a i treta teritorija zvanidne drtave (bolje redeno dio teritorije koja je bila pod kontrolom AR BiH), njegovale su, svaka za sebe, posebne osjecaje driavotvomosti i patriotizam. U dugorodnom smislu rukovodstva tih, u suitini razliditih konceptualnih pristupa, su pristupila proizvorlenju identifikacijskih oznaka iskljudivo povezanih sa nacionalnim etnicitetom i njegovirn razvijanjem. Zatakvo ne5to bilo je potrebno osigurati vrlo vaZan faktor: prevazi(i postojetu izmijeianost stanovniitva kao jednu od milenijskih karakteristika Bosne i Hercegovini. Podsticaj tome je dat kroz potencijalntr moguinost ostvarivanj a velikodrZavnih proj ekata tz obav eznu podr5ku,,sa strane". Bez takve podrSke nije se moglo ni prishrpiti projektu etniciziranja tcritorije kao potencijalnog preduvjeta za disto tcorijski pristup j adanj a (rnono)etniziranj a i ubrzanog proizv odenj a fi edno)nacionalnog koncepta. Ta logistidka i ideolo5ka podrlka sa strane davala je i sigumost za rje5avanje osnovnog problema, a to je etnidka izmijeianost teritorije. Tome su u prilog i51e i druStveno-politidke i povij0sne okolnosti vezane za disoluciju biv5e zajednidke drZave. Naravno, u posmatranju okolnosti nastajanja ovog procesa, sve vi5e postaje jasno da je i ruSenje zajednidke drZave moglo da bude samo spoj velikodrZavnih projekata diji je jedan od glar.nih ciljeva bila medusobno dogovorena podjela Bosne i Hercegovine. Samo na taj nadin je bilo moguie da dode do masovne destrukcije koja, bez logistidke i ljudske pomoii od znadajnijih i jadih zemalja,nije bila rnoguda. Naime, prije same agresije na BiH sc dogodilo potplulo razoruLavanje i postojeie teritorija)le odbranc BiH od strane INA, tako da nije bilo realno da 169
Bosna, islam - BoSnjaci se ostvari (ravnopravni) "gradanski rat" posebno ne sa upotrebama najubitadnijih oruZja i oruda. To oduzima argrurlente onima koji nagla5avaju da se u BiH vodio gradanski rat. On jednostavno nije mogao biti "voden" jer je samo jedna strana bila naoruZana adekvatnim naoruZanjem preuzetim od strane JNA. Neravnopravnost aktera, kada je o naoruZanju rijed, je bila nemjerljiva. Agresija sa nosiocima iznutra i obilatom logistidkom, ljudskom, materij alno - tehnidkom i administrativnom pomoii izv ana, je trebala da za kratko vrijeme osigura distu teritoriju oko koje se, u sttStini, i vodio cijeli agresivni rat. To je vr5eno ruznim kombinacijama primjene sile i zastraiivanja,tz ogromni faktor iznenadenja, jer se desilo ,,nemogude" - agresiju su izvele vojne snage koje su zajednidki finansirane i kao takve bile profesionalno zadti.ene da (kao vojska i policija iruzne specijalne sluZbe i min-
istarstva vlade) duvaju (i) gradane BiH, a ne da se slave u sluZbu izvr5enja agresije na BiH. Uz svc to bilo je svjeZe sje6anje na udc56e u zajednidkom Zivotu diji je moto bila parola bratstva i jedinstva. Ta parola se uvijek smatrala znadajnijim moralnim nadelom od obidne tolerancije, te je bilo realno za pretpostaviti da je kao takva prihvaiena od svih izmijeianih etnidkih skupina. Ova dva elementa. te ved redena realna isklena lojalnost Boinjaka ideji federacije juZnoslavenskih naroda, kojaje garantirala i njiholu opstojnost i priznavala samobitnost i ravnopravnost Bosne i Hercegovine, su bile velike kodnice u samoj adekvatnijoj pripremi za agresiju. A agresija je trebala da poludi vrlo brzo distu teritoriju.
Bosna, islam - BoSnjaci
Dakle, etnidki dista teritorija podrazumijevala je u svom ostvarenjtt i vlast kojaje nosila oznaku etnidki diste ili nacionalne vlade. Postojanje takve vlade omogudavalo je ostvarivanje uvjeta da se proizvodi ditav sistem etniziranih oznaka u dugorodnom smislu.Te oznake su povezane sa iskljudivom nacionalnom etiketom. Pored ved rcdenih sistemskih zahvata u oblasti obrazovanja i odgoja, odnosno u (nacionalnu) Skolu kao nezamj enj ivu nacionalnu vodilju, obaveznog j ednonacionalnog regrutiranja i specijalnih vojnih ceremonija (dok jb trajala vojna obaveza, koja je oovlastitc nau BiH zamrznuta od 2004. godine), trebalo je i posjedovanje je to podrazumijevalo ditav set drugih aktivnosti cionalne policije". Sve koje se mogu podvesti pod izgradnju etniciziranih oznaka koje trebaju u svijesti ljudi da razvijaju osjeiaj pripadni5tva i udestvovanja (pogledati shemu identitetskih oznaka u BiH na sljedeioj strani).
Drugi vaZni nadini koji su se pojavili u dosada5njem iskustvu ustanovljavanj a etnidkih oznakau formiranju jednonacionalne "distote" j este "distota", odnosno modifikacija jezika kojim se sluZe pripadnici jedne nacije. Na konkretnom primjcru Bosne i Hercegovine to se odnosilo na nekada jedinstvenu standardiziranu varijantu S-H-H-S jezika. Ta varijanta je namjemo od strane velikodrZavnih projekata sm5ena na samom podetku agresije i svako se vratio 'osvojoj" varijanti juZnoslavenskog jezika kao posebnom jeziku. Na principu autentidnog jezika se gradila i distota nacije. Kod B o Snj ak a j e, moLda, iznuden p otez na reafi rmacij i bosanskog j ezika, koji jedini nije bio piznat medu juZnoslavenskim narjedjima jezika s kojim se mogu sporazumijevati svi narodi (Srbi, Hrvati, Bo5njaci, Crnogorci - barem kada je o osnovnim rijed). U BiH je prije agresije bila tolerantna atmosfera, kada je o jezidkoj politici rijed, sa ravnopravnom upotrcbom iirilidnog i latinidnog pisma. Striktno i selektivno se pri5lo primjeni novouspostavljenog "distog" hrvatskog jezika (bosanski Hrvati) koji je dobio i nove stanCarde kao dio "betoniranja" hrvatske nacije u samoj Hrva{skoj.
Medwwrodni sud pravde u l{agu je zloiin izvrien nad Boiniacinta Srebrenice jula 1995. godine, presudom iz 2007. godine, proglasio genocidoxt 170
171
Basna, islam - BoSnjaci
Taj standard se forsirao kao princip "ral,nopravnosti" u sarnoj BiH i na njemu se i dalje dvrsto insistira kao skoro najvaZnijern dijelu hrvatske osobcnosti u BiH, s obzirom da se u proporcionalnom smislu rcalno stnalljuje broj bosanskih Hn'ata u BiH. To smanjivanje u apsolutnom i rela-
t3
rt
!: 5
3
O
t
u0 t,r<
N
€. lt
s
xn
o)
ht
3 9^ d-s *i
tqlf$ 3+SA'*
:o 3c.
5g
-O
$' 9Fi! ms 5 qi a'
E'
ddQ5* oAQ 5N
F;OT ?:T F
an iim
s'o(h *ti oo,
r-n@ :-9i
d S.e u g S S h oo'
i :ti3R 5$:
l€
t *6 B;
o
ax q ^ ssll "
+
06x< ?
e
^;--l 3 l3l
ll
$di$[
,3
*Eail*
ffi
iE! HE sox,ii. 'b A s< ' i ee $';
si;3€'
;oll
6tt
t-ll I lol
; E
=X
ipbt'i
e.3aEE'
t
tJt
$ s
reffi
3:,
=sa";
*j fi
g
-3xd 6:e:
q iix 5 *" oc-.
ocN ..a oo
a$
e6i+
OI
€2
o--
rg
FO N6
il:'
*6J"
gcI
E'd N e.*p
:fr
-,2
E ZJ:c-
qE 3 afr:fr
6dn' so a'* N':.
fi'< o E AR 3f Po E'o Hs -,
=nA: ,
d
aoo
=MTD rilS P
3'
Xrs3 :ot @o;
;=.n sII
-L
5(D
.|
€o 6',
S.
tpo oo Y(ct A1 onr
3v 5"
{l)
a ::" il.
q)
@
s
2
-Y
?.
A)
5{€€ * -E*
dH
*53i .- :<
{ !, q r
iE s'r.6'R. 5 *.a iti
€T,E $E 6 : s
FIr
_r_ tltl rl I
q9r3
cL_ 3
B ;';i Yo.V al f;ltl *iIi bE c-LI
I
I
:33il*.6 >?o la(o xi.^F6c *.& x*
9-
I I
+-or Xo\--] 6 a.^'" a f :^o < o s
*io-jF
w
eor
i dx id*) ! ga
or
;q)
IQ.3 g S
3
2 o
g
zbog pogubne poiitike koju jc forsirao velikodrZavni projekat. lstovremeno, insistiralo se na upotrebi latinidnog pisma i propagandnom omrazivanju iirilice kojoj jc namctana simbolidka "agresorska uloga". l,lasuprot tome, kod bosanskih Srba je pokrenut proces forisiranja "distog" srpskogjczika. Jedna od osnovnih karaktcristikajc bila kroz pokuiaj i nasilna upotreba ekavice, ali jo5 viSe upotretra iirilice kao tipidne simbolidke "autentidnosti srpstva". U poictnoj fazi fonniranja nacionalnih populistidkih parlija, obnavljanja nacionalnih sjeianja, svi ovi eicmcnti, ukljudujudi i nacionalnu knjiZevnost, nacionalne junakc, ali i nacionalnu historiju, te vrlo bitne nacionalne rnitove, mogli su se prepoznavati clcmcnti nacionalnog romantizma. Medutim, svc sc to de5avalo na istoj teritoriji koja, sa forsiranjem etnonacionalizrna, prije ili poslije, biva poligon podjela sa jasnim zahtjcvima iz ccntara srpstva i hrvatstva (koji su izvan BiH) da se pride podjelama po pretpostavljenim "historijskim, kulflrrnim, pa i civilizaciiskim granicama".
tivnom smislu sc dogodilo
i
Upravo radi jakih ctnonacionalistidkih snaga
i
poriva. te nc-
dovrSenosti "posla" oko vclikodrZavnih projckata, jasno jc da bi svaki pokulaj standardizacije zajednidkog jezidkog jezgra u BiH bio dodekan na noZ kao "unitarizacija". Za svaki sludaj. i proglaiavanje i irnenovanje bosanskog jezika (koji je konstanta i odlika bosanske drZavno*qti kroz cijelu njenu hisbriju) se uporno napada, a Boinjacirna se, eventualno, sa ne malo doze posprdnosti i nipodaStavanja "daje" da jezik kojinr govore nazovu "bolnjaikim"!
l)ruga znadajna oblast koja je iz teorije prirnijenjena u BiH praksi jeste proizvodcnje novih prijestolnica i odvraianje od ustanovljivanja Sarajeva kao prijcstolnice nredunarodncr: priznate drZave. Tako je od jednog gradi6a (Pala) poku5ano da se uspostavi prijcstolnica RS. odnosno od Mostara je poku5ano da sc uspostavi "stolni grad" tzv. F{R Herccg Bosne. U RS sc to nastavilo sa koriStcnjcm llanjc Lukc kao glavnog grada. Sa ovim novim prijcstolnicama 'hovih" driava se davala jasna poruka, prije svega vlastitom stanovniStvu, da sc uspostavlja dvrsti "novi" politidki entitet koji "nema nikakve veze" sa biv5om zajednidkom drZavom. Uz sve to su iSle i izgradivale se konkretne oznakc prcdmeta namicia simboliziraju sdmu "novouspostavljenu" naciju-rlrZavu. lb su
jenjenih
:r0
3r o
173
Bosna, islam - Boinjaci
Bosna, islam - BoSnjaci
grbovi, kao Sto je klasidna "Sahovnica" kod Hrvata, grb sa detiri "S" kod Srba, tri prsta kao znak pozdrava kod Srba. Tome se pridodaje upotreba zastava koje nedvojbeno asociraju na (osnovnu) dinjenicu: daje i preko zastave jaka povezanost (neraskidiva - dak) sa "matidnom" drZavom. To su veze sa Srbijom i Hrvatskom. I u jednom i u drugom sludaju se, u simbolidkom smislu, ni sludajno ne dovodi u pitanje "neposredna veza" osnovnih simbola. Male modifikacije su takve prirode da se jednostavno i ne mogu razlikovati. Zato su u suStini oba koncepta protiv drZavnih simbola BiH i paZljivija analizabipokazala da drLavna zastava (ili ona sa ljiljanima pod kojom je BiH postala dlanica UN-a) ili najnovija, nije nikada bila prihva6ena ni u RS, ali ni u tzv. teritoriji koja je nosila naziv Herceg Bosna (od koje se nikada nije zvanidno odustalo i sa projektom "hrvatske samouprave" samo je ponovno naznadena kao potencijalni "tre6i entitet"). Inazivi ovih "drZava u drZavi" izazivaju jaku asocijaciju sa "maticom". To je najbolje vidljivo u imenima Republika Srpska i Republika Srbija, a njih obje imaju skra6enicu RS. To se onda vezuje za himnu, internet domenu, paso5, dvojno drZavljanstvo, pa dak i vizuelno (uz usagla5enu akciju sred-
i za vremensku prognozu, proslalu uspjeha sportista sa problemima npr. Srbije oko progla5enja Kosova saosjeianje iz'omatice", nezavisnom drZavorn (podetkom 2008.), regrutiranj e dobrovolj aca itd. stava informiranja)
o'osnivanja," dogovIsto se odnosi i na upotrebu himne. Od svojih orima Tudmana i Milo5evi6a, i preciziranja tih sporazuma sa dogovorima
Koljevi6a i Bobana, ide i upotreba himne "BoZe pravde" kao himne "dfiaye" RS ili "Lijepa naSa" kao himne "dr\ave" HB. To 5to su to himne drLava Srbije i Hrvatske, koje su se i dogovarale i logistidki - materijalno i ljudski pomagaie da se "njihovi" odvajaju u skladu sa njihovim dZentlmenskim dr:govorom na radun trece dt1ave, to je vjerovatno samo splet "sludajnih" okolnosti!? U dugorodnom smislu to ma1i da se bosanski Srbi i bosanski Hrvati definitivno u identitetskom smislu orijentiraju ka spajanju sa onim koji, ustvari, i imaju i upravo takvu zastal'u i himnu i da je uonormalno"
da se izdvoje (sa teritorijama koje nikada nisu bile u sastavu
tih
-
drLave. A u odima stanovni5tva drZ,ava) i tako ostvare koncept nacije upotreba tih i takvill simbola se predstavlja kao pobjeda,,nacionalne ideje", a Bosna i Hercegovina se u najboljem sludaju tretira kao ,,nuZno 21o."
U daljoj analizibi se pokazalo da se u tom procesu koriste i drugi elementi koji uoblidavaju identitet koji je duboko izvan zajednidkog za sve narode i gradane BiH. Pogodnostj za takvo Sta su bile vezane i za univerzalno ru5enje socijalistidkog projekta, pa samim time i ruSenje simbola 174
su u identitetskom smislu bili vezani za socijalistidku zajednidku drL.av:u. Jednostavno se nije imalo dovoljno wemena da se uspostave novi sirnboli, a dotada5nji su bili u "dogadanju naroda" badeni na smetlji3te historije. Da li je, onda, sltrdajnost Sto BiH, ustvari, i niie imala svoie zastave prije rata. Zvanldno jeste - ali to je bila proleterska crvena zastava koja i nije bila u prevelikoj upotrebi. Hrvatska i Srbija su samo izbacile zvijezdu petokraku i vratile se tradicionalnom simbolu - grba, ali je osnovica zastave ostala ista. To je u simbolidkorn smislu zadrL,alo sjecanje, a kod istinskih Bosanaca i Hercegovaca je otvorilo veliki problem iz'
koji
gradnje simbola koji trebaju da se "bore" sa vei postojeiim simbolima
koji su se odmah nametnuli. U strogim podjelama se zastava sa ljiljanima tretirala kao ratna zastavaArmije Republike BiH. Na taj nadin, a nakon Daytonskog sporazrma za BiH, se krenulo u aranLaman izrade nove zastave. PodilaZenje tom trendu da se ide na nou: zastamr sugcrira i samim stanormicima BiH ali i okolini, pa i onoj najdobronamjemrjoj, da se radi o novoj driavi bez tradicije. I dine se svi mogu6i zvanidni i nezvanidni napori da se tradicija ni u kakvom djelotvornom smislu ne uspostavlja. U tom cilju se preduzimaju i druge mjere koje sluZe ostvarenju toga cilja: revizlja historije, promjena naziva gradova i nasel.l-enih mjesta, promjena naziva ulica i javnih usta.nova.
Takvi trendovi izgradnje identifikacijskih sirnbola strprisutni ne samo u postdaytonskom periodu BiH, nego se sa tim organiziranim procesom zapodelo i u priprcmi agresije i u toku trajanja same agresije. iinjenica je da se i jedna i druga strana velikodrZavnog projekta nije libila upotrebe i poznatih faiistidkih imena, bilo da se radi o detnidkim ili usta5kim po zl:upoz' natim imenima voda sa prostora Jugoistodne Ewope. Kori5tenje tih simbola prizivalo je svjcZe sjeianje na zvierstva iz Dmgog svjetskog rata, sijanjc straha, ali i poni5tavanja antifa5istidke borbe kao znadainog temelja izgradnje idcntifikacijskih simbola i u biv5oj zajednidkoj dri.avt i u Bosni i Hercegovini, posebno. To je bilo u funkciji poni5tavanja mogudnosti suZivota kao najznadajnrjeg strateskog cilja, prijc ncgo li Sto jc bilo u pitanju obnavljanja tradicije faiistidkih formacija. Ali, sigurno je i obnova sjedanjana faiistidke formacije i njihova saradnja u funkciji podjele BiH bila i nastavak tradicije saradnje detnika i usta5a, kao faiistidkih kolaboracionistidkih fonlacija, joi iz Dnrgog svjetskog rata.
U traZenju nadina da se uspostave novi identiteti na prostoru Bosne i Hercegovine insistitra se na reviziji historije u kojoj se, s obzirom na pobjedu antifa5izma kao trenda u svijetu. ne odride Titovim puiizanima 175
Bosna, islam
-
("omraZcnom komunisitdkom pokretu") njegov antifaSistiriki karakter, ali se i ne insistira na njemu, nego se zaobilazi takav karakter i nagla5avaju se samo slabosti tog pokreta spram nacionalnih vojski iz Drugog svjctskog rata (usta5a i detnika). Glorificiranje i namjenro preuvelidavanje "zlodina" nad ovim formacijama u tokr-r i nakon Drugog svjctskog rata predstavlja se i preuvelidava kao nacionalno stradanje. Tako se pokuiava u svijesti, priie svcga svojih sunarodnika, da kroz gloriiiciranje Lftava"totalitarizrna" izbjegne osnovna dinjenica da je stradanje tih fonnacija prouzrokovano njihor.im ude56cm na strani okupatora. Umjesto toga se razvija predstava i svojevrsna mitologija koja navodno demistificira "prikrivene tajne zapretcne histori.je". Naprotiv, uz isticanje antikomunistidkog sadrZaia djelovanja ustaia i detnika, 5to je rnoderan trend ne 1941 . godine nego l99l . godine, pretvara sc i uloga tih lbnnacija u antifaiistidku.
U tom srnisli treba sagledavati i pitanja isticanja "nacionalnog intcresa" u Bil{. "Nacionalni intercs", kakvim ga predstavljaju nacionalni predstavnici fier Daytonski sporazum jeste inaugurirao izbore, ali ti izbori, nra koiiko bili dcmokratski. predstavljaju izbore rutc:iotrulnih predstavnika tri kontittttivnct naroda u Bosni i Hercegovini), u svakom sludaju odnosi prevagu nad gradanskim zahtjcvima i zajcdnidkim intcrcsima za koje se. u principu, pretpostavlja da su smetnja ostvarivanju osnovnog nacionainog cilja. Taj osnovni nacionaini cill- nijc nigdje saopdcn u formi direktnog izja3njavanja. Samo takav cilj je vrijedan zanimanja i njenru je svc podredcno. On se obirlno prcispitujc na talnim sastancima predstavnika svih politidkih stranaka ili sa srpskim ili hrvatskinr predznakom.ra6 Namjemo nije stavljcn u isti kontekst boinjadki nacionalni intcrcs, jcr zarazTlku ocl dmga dva naroda Lr BiH BoSnjaci itekzrko imaju razloga da se borc za nonlaliru graclansku zajcdnicu kao mogudnost konstituiranja driave kao garanta i njihovih nacionalnih interesa. Raztimijevajudi multilatcralnost Bosnc i Hercegovine boinjadki politidki lidcri svih idcolo5kih ori-ientacija imaju stalnu potrebu da urnjesto nacionalnog interesa, koJi bi mogao da iritira i onc bosanskc Srbe i bosanske Hrvatc koji sc realno za146O
razliditim 4elivlja.lima identiteta vidjeti u Arnin Mahif: Ubitadni identitet. Paideia.
koji istide da je svako od nas riznidar dva naslilecla: jednog ,,vertikalnog" kojcg baitinimo od svojih prcdaka, od tradicijc svoga narocla. od naSc vjcr-ske zajcdnice, a drugo .,horizontalno" ba5tinirno od svoga doba, od svo.jih savremcnika (str. 8l). Malulovom dr-ugom daje suitinsku plednost, mada u vlastitonr sagledavanju sebe samih, ljudi se dei6e pozir,'aju na ono prvo. To je jaz- izmedu onog Sto jesmo i iznredu onoga u ito vjenrjemo da jesrno. O promjenan.ra itientiteta jednog te istog covjeka u Bosnr u relativno kratkom vrernenLl vidjeti nl str. 13. Beograd, 2003..
176
Bosna, islam - Boinjaci
BoSnjaci
IaLuza gradansku zajednicu Bosnu i Hercegovinu, istidu cjeloviti BiH inAli joi viSe, jer postoji realna bojazan da bi to moglo da sruSi ideju
teres.
cjelovite Bosnc i Hercegovine koja dobrim dijelom ima svoju dvrstinu temelja upravo u nedvojbenom boinjadkom interesu da se saduva cjelina BiH, a ne da se ona dijeli. Istovremeno, treba se biti odgovorno svjcstan i druStveno-politidkog i povijesnog konteksta i realnog poloZaja Bo3njaka kao evropskih muslirnana u savremenim odnosima i kretanjima. Jasno je da su oni, zbog toga Sto su to Sto jesu, pod posebnom prismotrom i kao takvi moraju da budu mnogo vi5e univerzalniji, tolerantniji, odgovomiji, negoli drugi. Sva sreda pa te sve nabrojane potrebne osobine ba5tine iz autentidnog islamskog mi5lj enj a.
Zato jevrhunski nacionalni interes Bo5njaka cjelovita Bosna i Hercegor.ina, a ne nikakva mala "islamska" drZava. Svaki poku5aj, bilo kojeg od aktera politidkog Zivota, koji bi eventualno traZio opravdanja za podjele BiH kao u'nadin rje5avanja" nacionalnog pitanja Boinjaka sigumo je da bi imao vi5e pojedinadni ili uski glupno svojinski interes, disto partikularnog znadala, kao Sto je ostanak na vlasti odrcdcne strukture rodbinskih ili drugih grupnih obiljeZja, odnosno poku3aj zaledivanja nelegalnog stanja proizvedcnog kroz rat ili kriminal. Svi nabrojani, ali i drugi eventualni "opravdavaju(i" razlozi su nevaZni u odnosu na izglednu perspektim Zivljenja u BiH za generacije i Bo5njaka i svih iskrenih Bosanaca i Hercegovaca, koji kroz BiH perspektivu ostvamju i svoju evropsku perspektivu. Kod Bo5njaka jc jasno da imaju potrebtt za drZavom koja bi im omoguiavala sigurnost u uredenom druStvenom sistemu. Taj sistem ne moZe biti u Bosni i Hercegovini bilo kakav, nego mora
i da bude dovoljan okvir da mogll prevaziii unutarnje tcnzijc. Onc su proizvod i razliditog koncepta nacija u Bosni i Hercegovini. Dok Bo5njaci teZe gradanskoj drZavi, koja ie nazavisna i samostalna u odnosu na susjcde, dmga dva koncepta su za etnonacionalnu podjelu Bosne i Hercegovine; sa potencijalnom mogudnoSitr prikljudenja maticama i ostvarivanja koncepta nacije - drlave u kojoj bi bili ve6ina. Strah od toga da postanu manjinom rnnogi vide kao glavnim razlogom cijepanja zajednidke drlave, te tu vidc psiholoike razlogc koji su podstakli mase da se priklone idejama podjela. Taj balans BiH u kojern niko nije ve6ina, ali su Bo5njaci realna vedina u toj krhkoj podjeli, jcstc i mjenza gradansku drZaw u kojoj se lojalnost drlavi, barem prema iskustvima vi5enacionalnih zajednica, ostvaruje kroz: svaka etnidka grupacija treba da je predstavljena u politidkoj eliti, da postoji uzajamno pravo veta, da bude izraz najvi5ih demokratskih standarda se
177
Bosna, islam - BoSnjaci
svaka grupa treba da je ravnopravno predstavljcna u administraciji, da ima pristup javnim fondovirna prema brojnosti i da zadrtava pravo da upravlja svojim poslovima. Naravno da toga ne moZe biti u praksi ako ne postoji
jedinstvena politidka elita sastavljena od svih legalnih predstavnika koji prirnjcnjuju u praksi sva pisana i ncpisana pravila tolerancijc, mirnog i sporazumnog rjeSavanja sporova, te dijele isto poirnanje svijeta i isti sistem osnovnih wijednosti. Takvc j edinstveno probosanskohercegovadki orij entirane politidke elite nije bilo u historiji BiH joi od zasjedanja ZAVNOBiH-a. Aupravo takva elita je potrebna zaBiH, a njena izgradrya bi trebala biti priroritet u naporima koje dini i medunarodna zajednica u BiH. Pitanjc historije je pitanje oko kojeg nema saglasnosti ne samo kada je upitanju posljednji ratu BiH. Ljudi u BiH su imali istu historiju, dakle bili sudionici jednog jedinstvenog historijskog procesa, ali imaju njen razliiit doiivljaj. Nakon srbizacije, hrvatizacije i bo3njakizacije cjelovitog BiH naroda okrenutost je bila ne prema zajednidkoj pro5losti BiH, kao kohezionom faktoru nastavka zajednidkog Livota, nego su se traZili oslonci u interpretaciji historije u zajednidkorn Zivotu kod bosanslcih Srba, prije svega sa Srbima u zajednidkoj drLav| Zanernareni su faktori zajednidkog Zivota u BiH, a u realizaciji tog, primamo etnidkog cilja usmjerene su aktir,nosti raznih udruZenja i u dijelu BiH koji se naziva Republika Srpska, ali i iz same Srbije. To je sve proizvelo jaku politizaciju posebno srpskih masa. To, kao i sukobi medu grupama nisu se de5avali nabazi razliditosti politidkih opcija i eventualne alternativne politidke opcije, nego su bili sukobi medu raznorodnim ideolo5kim grupacijama koje su podjednako tvrdile da je svaka od njih "autentidniji" branitelj "autentidnog" ctnonacionalnog intresa. Oko toga su okupljeni i oni koji se formalno uazivaju ljevicom, desnicom ili ccntrom u politidko-ideolo5koi podjeli. Svi njihovi sukobi dolaze do praga Republike Srpske kao "ratnog dobitka" oko kojeg nema sporenja. 7.1. Krvavo poskakivanje za "epohalnim promjenama"
Bosna, islam - Bofnjaci
drudju sada5nie BiH, zatim preko poku3aja iskorjenjivanja bosanske hereze - bogurnilstva kroz nekoliko krsta5kilr ratova protiv srednjovjekovne bosanske drlave. To se de5ava i kod pada pod vlast Osmanli.ja i dinom prihvatanja islama u mnogo veiem broju od strane bosanskih autohtonih stanovnika nego li Sto se to dogodilo kod drugih. U narednom periodu je to medunarodna saglasnost za okupaciju BiH od strane AustroUgarske, ubistvo austrougarskog princa Ferdinanda i njegove trudne Zenc Sofije u Sarajevu... Zar je potrebno i nagla5avati da je Bosna bila popri5te, maltene, najveieg dijela stvarnih okr5aja, kada je o prostoru bivSe Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu rijed, te da je dala svjetski krvavi BiH pedat kraju XX stoljcda... Ni kriv ni duZan ovaj prostor jc postao naizgled "vaZno" ('oopasno", "mradno" - "tamnovilajetsko"...), pa samim time i historijsko (krvavo) odredi5te. Medutim, kao i drugdje na prostorima Balkana, krvavi dogadaji su bili samo u formi povoda ili zaka5njele posljedicc, a pravi uzroci stvarnih historijskih (cpohalnih) promjcna su bili izvan ovih prostora. Takav razvoj dogadaja se de5avao, uglavnorn, na o'nerazvijeni" i tt prostorima koji su kroz historiju bivali oznariavani kao orij entalistidko-balkan i stidki rn studij ama kao "zaostali". Te podjele su smislili oni koji su Zeljeli dao"sebe" i "svoje" izdvoje od "nekoga" drugog. Zato se na ovim prostorima dogadaju zakalnjeli
rnodeli uz stalnu telnjada se "sustignu, dostignu" otti "razvijeni", odnosno stalna je tendencija i cilj da i te "nerazvijene" zemlje udu u "razvij ene').t4l BoSnjaci, odnosno Bosanci, su u oznadenim fazama obiljcZavali svoiom krvlju odredene "trendove" tog stoljeca. Pa dak i onog ranije. Najava XX stoijeia se dogodila u krizi Osmanlijskog carstva i za Bosnu jc odluka Berlinskog kongresa o njenoj okupaciji od strane Austro-Ugarske ( 1878.) bila najznadajnija epohalna promjena nakon skoro pola milenija izgradnje jednog drugadijeg identiteta u kojeg su sve stmkture njenog stanovni5tva bile inkorporirane na razne nadine i bili, bilo o kojoj vjeri da jc rijed, jer po vjeri su se ponajviSe razlikovali, svi uglavnom lojalni vladarima koji su
im dolazili Bosanskohercegovadko dnr5tvo prolazi sudbinu "epohalnih promjena". Nesre6a ljudi cijelog prostora biv5e Jugoslavije jeste u dinjenici da ih epohalne promjene stavljaju u epicentar zanimanja, ali ipak, rcklo bi se, sa jednirn znadajnim, odloZenim, ali vrlo eksplozivnim djejstvorn. Iz raznih razloga ovaj prostor Jugoistoka Evrope, a posebno BiH, postaje vrlo znadajan kao "historijsko odredi5te". To bi se uvjetno moglo pratiti od Batonovih ustanaka i Ilirskog suprotstavljanja Rimljanima upravo na po178
ili
sa Istoka
ili
Zapada.l+s
14?Pogledati Birc inspirativnu raspravu Erik l{obsbaurr: Nacije i nacionalizam od 1780 (Program, mit i i stvamost), Filip Viinjii, Beograd, 1996., str'. 208 i dalje. rasTi stailnci bosanskog vjerskog kaojedne od stamenih bosanskih karakteristika n skoro ditavom mileniju (prvo bogumilskog, pravoslavnog i katolidkoga, a kasnije muslimanskog, pravoslavnog i katolidkog) sve do sredine XIX stolje6a su imali zajednidki nazivnik Boinjaci ili Boinjani bez obzira na vjeru. S obzirom na prisutne stereotipe, ali i osjedaje koje danas realno imaju bosanski Srbi i bosanski Hn'ati, to natnjenro, po5tujuii taj osje6aj, ni kroz ovaj tekst ncmamo narnjeru da potenciramo taj zajcdnidki nazil',jerjejcdna od karaktcrsitika Jugoistoka Evropc da su nazivi plecizni u srnislu nc-
179
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - BoSnjaci
Pri tome je boinjadka nacija u svom sadaSnjem pozitivnom sadrLajnom odredenju svoga.iasfvc svoju suclbinu oznadila kao tragidnu vezujuii
jc za sudbinu zernlje Bir{. I preuzela na sebe brcme borbe
za opstanak
BiH. Na slidnim osnovama se razvijala i pozicija srpskog i hrvatskog naroda u BiH koji su izlaz iz vlastite stradalnidke ulogu r"l BiH vidjeli n prisajedinjenju sa svojorn etnidkonacionalnom ,.bracom" izvan BiH (Srbrja i Hrvatska). Odito je da ovakav pristup djcluje destmktivno na realizaciju ideje drZave, odnosno ne osigurava joj ni minimalni dio barem t$tawlog pntr"iotizrna veiine gradana za neophodni unutamji koncenzus. Pri torne je nuZno primijetiti i dinjenicu da religijska pripadnost veiine stanovnika, dobrim dijclom, odreduje realizaciju zapadnog modela nacije- drZavc. Na primjeru zemalja nastalih disolucijom Jugoslavije vidljivo je da su se Slovcnija i Hrvatska definirale mnogo lak5e kao drZavc nego Sto jc to BiH, ali ni Srbi se nisu joi uvijek unutar same Srbije definirali kao nacija-drZava Srbija. Veliko je pitanje da li ie ,,sve na Balkanu" okondano sa progla3enjem nezavisnosti Kosova 2008. godine?
I
sa Makedonijom
je slidno.
a i ono Sto se konstituiralo kao drZava,
dogodilo se pod jakim uticajem medunarodne zajednice i njenog pojadanog prisustva. Tako dolazimo do jo5 odrcdcnijih (i do sada nedovoljnr: istaknutih) dinjenica, a to je da se profiliranje i zaokruZivanje nacijedrL.ave, kada sc uzme u obzir vladaiuii oblik religije u tim drZavama, okondalo najviSe i najprije u katolidkim i protestantskim zemljama. Katolidanstvo jc jedino ,io2i1,1elo refonnaciju iiznjegasu se iznjcdrlleruzne protestantske grupacije. Protestantizam je izuzetno uticao (sa duhom kojeg je donio) u profiliranju kapitalistidkog nadina proizvodnje i stvaranja alternativne druStvene zajednice mobilnosti u liku nacije i nacionalne drLavc. Tcoklatsku drZavu je zamijenila nacionalna drLava koja danas liberalni i sekularistidki model nr.rdi kao ,,kraj historije"!
U socijalistidkim (vciinom zcmljama sa prcvladujucom pravoslavnom vjerorn kad:r je o Evropi rijed) raniju teokratsku drZavu je zamijenila ateistidka ccntralizjrana drlava. U zemljama sa prevladr"rjudom islamskom vjerorn socijalni prevrati su se pretvarali u mje5avine socijalizma i vulpovratnc eksluzivnosti vladajudih rjcra (a sve su monoteistidkc!) da odreduju nazive i nacija (u BiI{ se to po Daytonu r.razivaju nc , ncgo ). Ovdje nirralo ne ut.tranjujerno i pornalo i pogubni ekskluzivitet baitinjenja inrena BoSqak od sh-ane bosanskih muslirnana, Sto bi se moglo tretirati i kao svojevrsni inad, jer mada se duju sporadidni prigovori od ostalih naroda na tu ekskluzivnost, nema izlaZene 2elje da clobije zajednidko nacionalno in.re. Naprotiv! Susjedi oko BiH se svojski tnrde da do takvoga nedega ni sludajno i ne docle. 180
garnog teokratizma sa nagla3enim kultom lidnosti kao zajednidkim imeniteljern. Forme zamjene teokratske driave (onda gdje je to uspjelo da se ostvari) uglavnom su bile kroz despotizam ori.jentalnog tipa ili vojnu huntu savremenog doba koja opet osigurava orijentalnu despotiju. Zarazliku od katolidanstva, pravoslavlje i islam nisu doZiviele refonnaciju. Etidka situaci-ja i partikularni nagla5eni univerzalizam jednostavno nisu omoguiavali formiranje nacije- drLave kakvu kao model nudi Zapad. I u onim primjerima gdje je to ostvareno (npr. Grdka ili Turska) potrebne su bile vojne hunte da odrZe postojeic stanje koje, odito, nije kompatibilno sa standardiziranim stanjern u zapadnim zemljama. Ta dinjenica se ne vzima u obzir kada se analizira}u dogaclanja ili prave procjene situacije konkretno na podrudju bivie nam zajednidke drlave.
je nakon ateiziranog druStva u svim segmentima do5lo do naglog povratka vjere Sto se de5ava i na Jer, ne smije se zaboraviti dinjenica da
grotesktan nadin sa simbiozom vlasti i vrhova vjerskih zajednica. A sve te zernlje su na dnu ljestvica razvijenosti, i moZe se iznijeti dosta sigurna
hipotetidka pretpostavka da ie i prijem u Evropsku uniju,i NATO biti mnogo lak5i za Hrvatsku (kao Sto je vc6 bio za Sloveniju) nego li za ostale zemlje biv5e SFRJ. Ostatak miri5e na Drugo i dnrgadije, pomalo na
Bizant i Orijent, a ,,TO" traLi duLi proces rekultivizacije i ispunjavanje uvijek novih uvjeta "prijema" u eksh"rzivni klub zvani Zapad. 7.2. Je
li (Zapadni) Balkan u Evropi?
Ustvari, ovaj terminolo5ki haos suiizazvali"razvijeni"'. njima je Zivotno potreban "dmgi" koji je nerazvijen ili se geografski nalazi dmgdje (obidno na Istoku, ali moZe i na Jugoistoku, jer izraz ,,Jugoistok" nosi sobom Sarmantnu notu orijentalnog, divljeg - juZnjadkog), jer ako bi svi bili "razvijeni" ili "zapadni" onda ne bi bilo ni poZeljnosti vlastitog puta. Modernija lbrma ovakvih nastojanl'a jeste stalni proces "prijerna u Evropu." Upotreba tennina Zupadnt Balkan, kakav je u posljednje vrijeme ponovno u fi:ekventnijoj upotrebi, a oznalava podrudje Jugoistoka Evrope,
vraia u upotrebu inade "balkanske predstave" ili predstave o Balkancima. Te predstave su preZivljavale razlidite metamorfoze, ali njihovu temeljnu orijentalnu (neevropsku) obojenost joi uvijek nije prekrila niti jedna nova temeljna boja. JoS je podetkorn XX stoljeia od strane zapadnih pisaca govoreno da je Balkan mjesto gdje se osje6a da je Evropa ostala izavas; vi stojite u
181
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - BoSnjaci
sjenci Orijenta. To je bio u predstavama siromaian i zaostao predio a karakteristidan po mu5koj snazi, terorizmu i divlja5tvu, pa i plemenskim ostacima. Ako je Baikan most izmedu Istoka i Zapada on je i most koji spaja etape razvoja'. on je vazda polurazvijen, polukolonijalan, polucivilizirani poluorijentslarr.lae Ako je takav stereotip vei prisutan do podetka XXi stoljeia, onda je jasno zaito se agresija na BiH (koja se lahko mogla spriiediti) mogla nazvati "etnidkim sukobom". Jer "etnidko" prethodi modernoj naciji i smje5ta se u prostor barbarskih odnosa. NaZalost, taj stereotip je imao svog kl6na i u stedenim stereotipima i stanovnika "balkanskih" predjela, ukljudujujuci tu i BiH, spram ostalog svijeta. Vrlo jc zanimljivo razmi5ljanje 3ta se danas u glavama ljudi zbiva i Sta prorni5lja u svojoj glavi jedan, recimo BoSnjak, Srbin ili Hrvat iz BiH, ali i iz drugih zemalja Balkana, kada L,eli da putuje u Evropu. Oni (svi) pod tim podrazurnijevaju prostor od Austrije pa nadalje naZapad. Njima Madarska, Rumunija, ali ni biv3e YU republike ne izgledaju "evropski", pa takni ltalija. U BiH se nakon rata pod pojmom Ewopa uvrijeZilo dosta negativno mi5ljenje, koje se ublaZava kada se kaZe medunarodna zajednica. I to se i koristi kao termin, bez obzira Sto bi se teiko mogao naii neko ko bi mogao da tadno opcracionalizira ovaj pojam, jer on dak nije ni pobliZe odreden (kao npr. tennin ,.institucije medunarodn e zajednice" za BiH). Taj neodredeni ili nehajni govor spram bitnih termina govori, ustvari, o obostranom diskursu kakav vlada i prema BiH od strane medunarodnih institucija, ali i odnosa iz BiH prema "bijelom svijetu". Uostalom, i sdma upotreba termina "bijeli svijet", kakav je uobidajen na Balkanu, govori o tome da se sa puno respekta (u odnosu na "svoj mrak") prihvata nametnuta podjela i razdvojenost. Kao pandan desto se na ovim terenima mogu prona6i vicevi o seksualnoj superiornosti spram "ostale Evrope", Sto za temeljitiju analizu govori mnogo o medusobno uvrijeZenim predrasudama i stereotipima. Recimo samo da slidan odnos imaju i rasistidki obojeni vicevi gdje se obojena rasa tretira kao sirova i samo kao seksualno sposobna, pa u tome smislu i rasplodna, 5to asocira na divlje vrste Zivotinjskog porijekla u kojima prevladava strast, a ne pamet. Tako evrocentrizam smatra Balkan provincijom "u pozadini," a za same narode Balkana ostavljeno je uvijek dovoljno deZurnih teorija zavjere koje su popularne na ovim prostorima, ali i prisutna je i doza kodoperIlePogledati Sire u: Marija Todorova: Imaginarni Balkan, XX vek, Beograd, 1999., st. 37 i dalje, kao i uporiite i argurnentaciju u Edward W. Said: Orijentalizam, Svjetlost, Sarajevo, 1999. 182
nosti koja i neie po bilo koju cijenu u "cipelu bedku". Teorija o "truhlom Zapadu" nije samo marksistidki proizvod na ovim prostorima, ona ima svoju historiju i svoje zagovornike u svim narodima i nerijetko ima vrlo snaZnu osnovicu koja nalazi elemente i u vjerskim i rasnim razlozima. To je najmanje dvostruki odnos koji se nastavlja i dalje.
Balkanizacija jc termin koji sc uvrijeZio ve6 nakon Balkanskih ratova, odnosno Prvog svjetskog rata, i postaoje sinonim za raspardavanje cjelovitog prostora na male drZave koje nisu odrZive. To je bilo u skladu sa vladaju6im teorijama prve polovice XX stoljeia koje su smatrale da nacije i nacionalne drLave mogu biti samo one koje imaju kvantifikacijske elemente koji ih mogu svrstati u nacije - drZave. To je vezano za velidinu teritorije, odnosno broj stanovnika. Balkanizaciia je sa mistificiranjem u51a u upotrebu kao nedefiniranazaraza dijije opasni detektirani vinrs o'balkan." Kao i kod mnogih drugih virusa i ovdje bi se mogao na6i izvor na "razvijenom Zapadt". Cesto se povodom disolucije Jugoslavije ponovno koristi ovaj termin i pod njim se misli i promi5lja ditav spektar pretjeranosri u multikulturalnost ili multikulturalaost sAma, ali kao pretjerana upotrcba nasilnih sredstava, plemenskih obtazaca, etnidkih proilosti, ali se postavlja i metafora za postmodernizam i postkomunizam, dehumanizaciju, deestetizaclju, uni3tenje civilizacije sAme. Tirne je termin u su5tini (da li i definitivno?) odvojen od svoje stvarnosti i ponovno prenaglaien kao apsh'aktni demoniziraj:u(i barbarin na jugoistodnim granicama Evrope.
Vilijem Miler piSe da 'ostanovnici Balkanskog poluostrva, kad razmiSljaju o putovanju u bilo koju zemlju zapadno od njihove govore o "odlasku u Evropu", priznaju6i tako da sebe vide kao sasvim odvojene od evropskog sis1s64."l50 Dakle, bez obzirana imaginarne animozitete dovjek sa Balkana, pa i ljudi i iz BiH, najveii dio (ipak) doLivljava Evropu i Zapadkao sliku napretka, reda, blagostanja, dakle Evropa se prihvata kao vremenska katcgorija (razvoja), a ne geografski entitet. iinjenica je i to da je poslije Drugog svjetskog rata slika o Evropi, po5to se najveii dio Balkana na5ao u Istodnom lageru, odnosno postao "socijalistidki", bila u vizuri ideolo3kih neprijatelja i mrskih kapitalista. Sa svojim "specifidnostima" SFRJ je proizvodila maksimalne zabune u odnosu naZapad. Ona je bila desto nazivana "Onom izmedu Istokn i Zapada" (5to je prevedeno na dana5nje praktidno znadi - nigdje). Ostatak Evrope je bio Zapadna Evropa ili jednostavno Zapad. Pod tim pojmom se podrazumijevala i Amerika, ts0w.Miller' 'lravels and Politics, pp. r'ii, 8-39 (prema M. Todorova, op. cit. str. 71) 183
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - Bo\niaci
Kanada, Australija, odnosno sve zemlje NATO saveza. Danas se Balkanu nudi "ulazak u Ewopu", Sto u samoj kontrukciji ovakvog stava, a i uvjctima zao'LrJ.azak" govori o razliditim pristupima spram geografski nesum-
njivog evropskog prostora. 7.3. Malo Balkan
-
malo Jugoistok
Upotrcba termina Jugoistodna Ewopa je takoder jedan poku5aj da se zemlje koje pripadaju Balkanu (a i oko toga koje zemlje i stvamo pripadaju traju Siroke i joi nedow5ene rasprave - mnogo ih je, naime, koji sebe ne smatraju u tom "balkanskom dru5tl'n", mada mu objektirmo geogratski pripadaju) geografski "smjeste" - konadno u.Evropu. U govom na otvaranju Instituta za studije Jugoistodne Evrope u Bukureitu 1914. godine, najznadajniji rumunski historidar Nikolaj Jorga spominje zajednidke tradke i ilirske korijene svih naroda ovog regiona. Odito je da ideja o Jugoistodnoj Ewopi mnogo starija od Pakta stabilnosti za Jugoistodnu Evropu, kojije uspostavljen u Sarajeru 2000- te godine, a Nijemci su i te 1914. godine, ba5 kao i na podetku treieg milenija bili medu zagovaradima ideje o prevazilaZenju termina Balkan. eini se da se u kontinuitetu upotreba termina Jugoistodna Evropa vezuje za vrijeme kada se javlja spremnost koduticajnih
evropskih sila da makar geografski izdvojeno ovo podrudje
i politidki
definiraju kao neprikosnoveni dio Ewope. Odnosno, kada Zele da ga "prime" u svoje okrilje. Da li treba neito, u negativnom smislu, da znati Sto j e ponovno u pomodnoj (polu)zvaniinoj upotrebi termin Zapadni Balkan u kojem prostoru nema vi5e Slovenije? BiH je tu,bez moguinosti da se distancira.
Ako zernlje Srednje i Istodne Evrope sa dlanstvom u EU i NATO savezu "ulaze" u Evropu, da li je zemljama "ostatka" ostavljeno da se samo nadaju i da poputjunaka antidkih legendi udestvuju u ispunjavanju te5kih zadatihuvjeta da "osvoje" princezu i udu u "carstvo njenog oca" u tu "obeianu zemlju." Uostalom, antiike legende i jesu nastale na ovim (balkanskim) prostorima. 7.4. Nasilno nakalemljeni komunizam
Druga strana iste medalje koja se veL.e za tzv. epohalne promjene na prostorima kojima pripada i BiH jeste nasilno kalemljenje na ovaj prostor trendova koji se nigdje nisu potvrdili kao valjani. To proistide iz poku5aja marginalnih elita (samozvanih politidkih, ali vi5e nasilnidki raspoloZenih 184
koji po svaku cijenu Zele da izrazerezignaciju naj5irih slojeva stanovni5tva koji zbog toga Sto su bogate zemlje indiferentne prema njima i kojima sluZe samo, evenhlalno, kao izvorjeftinc radne snage ili jeftinih sirovina) dazbog nemogu6nosti prikljudka poku5avaju da nadu alternativu i na taj nadin budu "originalni" u historijskom smislu. To bi se moglo nazvatinasilnim uguravanjem u historiju. Obidno za bilo kakve promjene, a koje se itekako tidu stanovnika ovih krajeva, te stanovnike niko i ne pita nizaita, pa i kada su u pitanju su5tinske promjene statusa. Niko stanovnike BiH nije pitao za dolazak Osmanlija, ulazakAustro-Ugarskih trupa kod okupacije i aneksrje BiH, oko ulaska u drZavu SHS, odnosno Kraljevinu Jugoslaviju, alizato ni u FNR Jugoslaviju. Tako je isto, nakon Oktobarske ruske revolucije, din socijalizma u bivSoj Jugoslaviji, pa time i u BiH, bilo neito Sto je uvezeno Ll "paketll" krojenja svijeta nakon Drugog svjetskog rata. SnaZni govor ljevice je obiljeZio podetak XX stoljeca, ali viSe kao potencijalna Sansa kakvom su je srnatrali i tzv. utemeljivadi marksizma: Marx i Engels. Ovo je vaZna dirnenzija marksizma (potencijalnost revolucije, a ne prorodka vidovitost njegovih osnivada) koja se zanemaruje i od strane sve veieg broja kritidara Sirom svijeta, ali i pojedinadnih nekritidkih fanatidnih domadih "tumada. " Za r ealizacij u "njihove" proleterske revolucije bio je potreban razvijeni kapitalizarn i realizaclja projekta u kojem bi se "proletarijat" pojavio kao objcktivno jedino moguda drultvena snaga koja bi mogla da zaustavi obezvrjedivanje lunnanuuma i spaiavanja ljudskog druStva. Tako da je ideja ostala kao jedna od utopija i raznlh prethodnih po svojoj su5tini opet komunistidkih i egalitaristidkih ideja. Medntim, dinjenica je da je, za razliku od, recimo, (u teoriji desto imenovanog) "revolucionamog" XIX stolje6a, sljedeie dvadeseto stoljede obil-
jeZilo sukob najmoinijih kapitalistidkih drZava (a ne sukob
tzv.
kapitalistidkih i socijalistidkih zcmalja). Ti sukobisuizazvalidva svjetska rata iz dijeg je rasula iza5la Oktobarska revolucija. Kraj stolje6a je donio
"slabljenje govora ljevice". Mnogima
u
svijetu, odnosno veiini
stanovniStva Zernaljske kugle, socijalizam nije vi5e historijski projekat, ve6 je u najboljem sludaju defanzivni refbnnistidki program zacivilizacije neobuzdane ekonomije i sreclstvo za osiguranje od rizika tdi5ta.l5l
Ove dinjenice su jo5 bolnije za prostor biv5e SFRJ. Umjesto da se krene pravcem epohalnih promjena, socijalizam je u Jugoslaviju do5ao kao jedan vje5tadki proces, proces koji je nametnut u svojim vei poprilidno l5l
Pogledati Sire u Todor Kuljii: iinioci izmene epohalne svesti krajem XX veka. Sociologija (XLII)br. 2, Beograd, 2000., http://www.komunikacija.org.yu/komunikacijaicasopisi/sociologrja/XLII_3/d007,&tml_ser lat (posjeta I 1.08.2003. ).
185
Bosna, islam - Boinjaci
potro5enim floskulama. Kolektivizacija je vei u socijalistidkoi Rusiji bila doZivjela kolaps, a uvodi se u SFRJ. Takozvani revolucionarni ateizam, uniStavanje privatne svojine i njeno podrZavljenje i podru5tvfavanjc, enfrnijazam i traZenj e be spo govome od ano sti idealima ideolo gij e monolitne jedne parlije, karakterizirali su novouspostavljeni dru5tveni proces. Sva teorijska nastojanja su jednostavno bila usmjerena da se kontrom spramZapada obrazloLe"zakonitosti i prednosti" jednog po svemu "boljeg" sistema. Mogudnosti lidnog uvida u kvalitetniji i bogatiji Zivot na Zapadt je bivala sprjedavana ili reduciranim dozvolama zaizlazak ili ideoloikim ocmjavanjem "truhlog kapitalizma" koji samo Sto se nije (samo) uruiio u "neizbjeZnim zakonitostima" hoda druStveno-ekonomskih formacija. Jednostavno, socijalizam je od 60-te godine proilog stoljeia bio vi5e protivideologljaZapada negoli ozbiljna i udinkovita naudna vizija. Demokratizacija i modemizac1a je imala cijenu u bilansu smrti koji je nadma5io sve prethodne.
Cio projekat tzv. YU socijalizma je bio zasnovan na kritici sovjetskog "etatizma" i sovjetske "hegemonistidke uloge" u svijetu socijalistidkih driava. Danas postaje sve jasnije da je "originalnost" ovog "modela" socijalizma vi5e bila druga strana suprotnog pola - SSSR i zernlje "reahog socijalizma" i SFRJ kao druga strana tog procesa. Pri tome je nuZno naglasiti da nikada u toku 45 godina postojanja ovakve Jugoslavije nije do5lo (ni u snu!) pitanje njene "socijalistidke su3tine." Ta pravovjernost (izvornost i originalnosl na kojima se insistiralo) i privrZenost socijalistidkoj ideji je bila u samom korijenu i navodnog ideolo5kog sukoba sa Staljinom. Zanimljivo je da taj sukob nikada nije doveden do ozbiljnijeg ili oruZanog nivoa, zarazllkuod intervencija SSSR-a u Madarskoj ili iehoslovadkoj. Kao komparativno "bolj i model" socijali stidko samoupravljanje je koristilo ovai sukob da bi pro5irilo svoj uticaj unutar SFRJ jer su se kritike socijalizma od strane uspjeinog zapadnog modela mogle odnositi samo na Istodni lager "drZavnog socijalizma". Tako je model socijalizma u SFRJ, i ne znajuii, sru5io sve svoje identifikacijske vrijednosti, jer se njegova "originalnost" utopila u nove promjene i kada je trebala da se ostvaritranzicija, ona nije prepoznala niti ideologiju (SKJ se prvi sru5io) niti driavu (nje je nestalo, jer je toliko najavljivano odumiranje, da je jednostavno umrla). Ta drlava je kao svoju komparativnu suprotnost u modeliranju imala onu meduratnu "staru" Jugoslaviju. Ona je bila "burZoaska i unitaristidka", a nova je moralabiti radikalno drugaiiia. MoZemo se sloZiti da Dejanom Jovi6eml52 da,uz sve druge faktore, kao l52Dejan
Jovii: Jugoslavija - drZava kojaje odumrla - uspon, kriza i pad Kardeljeve Ju:
gosl avij e (1 97 4 - | 99 0), Prometej, Zagr eb, 2003.
186
Bosna, islam - BoSnjaci
bitan faktor treba posmatrati i dinjenicu da je SFRJ u bespogovomom traganju za originalnoS6u i provodenju parola otiSla wlo daleko- realizkajuii parolu o odumiranj:udrlave onaje izvriila samoubistvo, umrla jc prrje podetka raspada. Gradanima SFRJ nije bilo ornoguieno da imaju silu koja bi ih za5titila, a takvu silu mogla je imati samo drZava. To je problem za BiH, j er j e j asno da je bolje da postoji bilo kakva drlav a, nego da j e nema nikako. Oni koji su ruSili Jugoslaviju po ovom modeliranju (<5to manje drZave>) u BiH danas nastupaju u ime entiteta, ali i kantona, a tome doprinose i diskurzivni elementi utemeljenja Daytonskog ustava za BiH.
8. NEDOSTATAK VTZIJ A
BUDUCNOSTI
Kao proizvod nacionalizma u BiH svi nastoje da za sebe zadrZe eksluzivnu historidnost (da irnaju integrirajuie mitove, zajednidki dijele sada vei defitivno naudenu tradiciju i imaju zajednidka odredenja). Kod bosanskih Srba ta zajednidka odredenja proistidu iz vrijednosne identifikacije sa Srbijom f oS uvijek teritorijalno nedefinirana, ali poZetl-no bi trebala biti 5to ve6a). "Ovo je Srbija" (latinicom, de56e nego iirilicom) bili su najde56i grafiti ometlivanja teritorije u agresijama i na Hrvatsku i BiH. Zanimljivost je u tome da ni sludajno nisu mogli da se pronadu na poru5enim kuiama ili putokazima kuda su prolazili "oslobodioci" natpisi "Ovo je Jrrgoslavija", mada je cijela propagandna ma5ina javno govorila da se borba vodi"za Jugoslaviju". To duhovno omedavanje prostora u ratu i nakon rs3
Sire vidjeti izvanrednu studiju Ivana iolovi6a: Srpska kultura posie Miloievi6a, Republika br. 288-289, Beograd, 2002., a kojirna se posebno apostrofira kultuma, duhovna, sf'era kao polazni poloZaj za rat, ali i rezervni
poloiaj nakon rata i dekanje povoljne pri-
like za vojne operacije. U tom smislu je omedavanje sa mecla5ima spomenicima kao Sto je transhumacija posmrtnih ostataka pjesnika iovana Dudiia iz SAD-a u Trebinje 22.oktobra 2000{e godine, dvije nedjelje nakon oktobarskog prevrata u Srbiji (simbolidka "podudarnost" koju je Matija Be6kovi( nazvao povratkom Dudiia i slobode zajedno). U Trebinju je postavljen jedan spomenik Dudiiu, a drugi je podignut u Somboru, dime se, kako istide knjiZevnik Dragomir Brajkovii, "sirnbolidki povezuju najscvcmiji i najjuZmji srpski grad harizrnom Dudi6evom". Na Duii6evim vededma poezije u Trebinju se okupljaju srpski pjesnici ne bi li, kako to kaie Rajko Petmv Nogo "u gorski vi-
jenacuvezaliiLovieniLeotariAvaluiStraZilovoiOzreniRomanijuiDinaruiSaru". To duhovno omedavanje "srpskog dnhovnog prostora"je u fuirkciji potencijalnog objedinjavanja tog prostora u istu nacionalnu drZalu. Slidno omedavanje duhovnog prostora na fizidki nadin se biljeZi i kroz podizanje velikih betonskih kriZeva na uzvisinarna
187
Bosna, islam - BoSnjaci
njegals: bilo je povezano i sa mSenjem objekata drugadije duhovne tradicije (dZamije, katolidke crkve, ali i spomenidki kulturni i drugi objekti, te objckti bosanskog stila gradnje, te stani5ta protjeranog stanovni5tva). Definiranje Srbije kao drZave jeste posljednja faza balkanske drame koju je Srbija i zapo&lamoZda jo5 prije vi5e od stotinu godina. Promjene identiteta, makar koliko nam se dinilio da nije tako, ipak su deste, a identitet, pa i onaj etnidki, ipak nije jednosmjema ulica" kako ga mnogi posmatraju. Dojudera5nj i ne upitni elcmeirti identifikacij e sa "heroj ima OtadZbine" postali su upitni jer je mitolo5ka su5tina sa njihovih'Junadkih odora" podela da sc topi i da sc ispod ogoljcnihirazgaccnih uhiccnika poicla naziratit druga, zatomljena vrsta identifikacije "Sirokih narodnih masa" sa elementirra generidkog morala. Tako da je odito da se nije dogodilo ne5to su5tin-
ski novo na svim prostorima od tzv. "antibirokratske revolucije", preko krvavih ratova, izuzev Sto je cijeli prostor dobio novi geopolitidki izgled i znatno je osiroma5en. Nije, dakle, do5lo do epohalne promjene, nego se dcsio bez vremeplova nasilni povratak u pro5lost. Tako isto se moZe tumaditi i poku5aj prvo preko dvije uticajne knjige Huntingtonovog "Sukob a civrlizacija" i Fukoyaminog "Kraja povij esti", a kasnije i doga
novo delava i da "niSta vi5e ne6e biti isto poslije toga". Veliko jc pitanje da li smo sa 11. septembrom 2001. godine suodeni kao sa faktom podetka "kraja povijesti"? Naime, od toga dana cijeli svijet je bio suoden sa formulacijama da poslije tog datuma viSe "niSta neie biti isto". Sta to, ustvari, znall? Da li je do5lo do promjene "epohalne svijesti"? Odnosno da li je do51o do podetka neke "nove" epohe? MoZemo se sloZiti sa slovenadkim teoretidarem Slavojem ZiZekom da je to jedna prenapuhana floskula koja irna cilj propagandno djelovanje, a ustvari pitanjeje "da lije zaista do51o do tako fundamentalne promene. Naravno da se ne5to promenilo u naiem posmatranju i predstavljanju stvari, ali ne verujem da moZemo govoriti o nekom stvarnom prelomu. ViSe mi se dini da su se potvrdile neke na5e stare predstave i stari strahovi, i da se zaistai dogodilo ono Sto nam mediji odavno govore u vezi sa terorizmo11."l54 Sama dinjenica da su ovi brutalni teroristidki napadi izazvali u najSirim slojevima kr5ianskog Zapada na teritoriji koju kontroliraju Hrvati. Fiziiki se tu nadovezuje i inicijativa od strane Srba za postavljanjem velikog krsta na ZlatiStu iznad Sarajeva koji bi dominirao gradom. Da
li veliki kriZ ili crkva u pomen,,fuava" u Sarajcl'r.r koje je i sa ZlatiSta bilo u potpunom okruZenju u toku agresije (i na crkvi moZe biti veliki kriZ), u svakom sludaju radi se o omedavanju etnidki odi56enog prostora. rs4Slavoj /,1Zek:Ljudi koji nisu stvami, list Forum, Bulevar Pres, Novi Sad, 19.maj. 2002.
188
Bosna, islam - Boinjaci
prai,'u poplavu antiislamizrna i animoziteta prema svemu Sto nosi naziv "islamsko" i nije ne5to novo, nailne to je postala javna manifestacija nedega Sto je postojalo, ali je u mimim vremenima bivalo zatomljeno
floskulama o navodnom multikulturalizrnu. "Odgovor" koji je uslijedio nakon toga, u vidu intervencije prema Afganistanu i lraku, samo je postao rnodernom ikonom vec poznatog kolonijalizma. I u Iraku i Afganistanu se dogodilo "vec videno", a stanje koje se u njima razvijalo (kao i prethodni totalitami modeli koji su nesumnjivo u njima postojali sa oblicima najekstremnije diktatr"re i radikalizma) imalo je svoj podsticaj od istih onih koji su odludili da ih "discipliniraju i demokratiziraju". Dakle, paZljivija analiza ce reti da i ove nove interycncije ne mogu biti oblici novog "prevratnidkog stanja epohe" nego kao neito Sto je vei videno. Samo na kraju XX i podetku XXI stoljeda, u vrijcme tetalnc komunikacijske povezanosti svijeta, to moZe biti kontraproduktivno, izuzev ako se o'izabrda" ne valja stvamo jedna nova epohalna promjcna * dije obrise je tesko i ustanoviti najviSe zbog toga Sto smo udesnici u dogadanju i kao takvi ne prepoznajemo obrise novog. MoZe to biti i dudovi5ni oblik novih vrsta nasiija imajuii u vidu "napredak" ostvaren u proizvodnji orucla za ubijanje ljudi.
Mnogi u BiH rnisle da je sa okondanjem agrcsije BiH, pa time i njcn najbrojniji narod Bo5njaci, "iskihala" svoj doprinos svjetskorn bolu. I da 6e sc stvari odvijati u pravcu da raspored cpohalnih promjena bude i na drugim mjestima. Nije valjda da tuga stanuje samo u BiH! Ali, dinjenica je da vi5e od deset godina nakon Daytona, BiH i dalje kaska i zaoslaje za nuZnim promjenama, te da desto u svom razvoju ima ijedan korak naprijed, a i dva-tri nazad.Ito je za savremcnike Bosne i Hercegovine, onc koji u njoj gledaju izglednu perspektirm Liv ota i za sebe i svoje potomke, jedno od najbolnijih isk-ustava. To izaziva fmstracije i razodaranje, raspolu6enosti i duboka stanja apatij e, razo(aran osti, velike su kolidine bezvrijednih bjanko potpisanih nacionalnih krcdita kod svih naroda u BiH. Odito jc da stradanja nisu sdma po sebi ulaznica za sve kapije i nisu kredit koji ima trajniji znadaj u savrcmenom svijetu. Niti da se prcko njili rirogu izbjcdi nova stradanja, jer se epohalne promjene obidno de5avaju izvan ovih (centralno - balkanskih) klajeva gdje su samo posljcdice tih promjcna najveie - u smi slu ljudskih lr|av a i materij alnih razaranja. U BiH je u stalnom porastu broj poginulih od Prvog, preko Drugog svjetskog rata do kraja, za BiH, krvavog okondanja XX stoljeca. Uvijek je poslije tih dogadaja govoreno da se "nikada viSe" nede ponoviti to stradanje, ali je ono svaki sljcdeii put bilo sve drastidnije. Procjena je da 189
Bosna, islam - BoSnjaci
u tim stradanjima, koja su nagovje5tavala "epohalne promjene", stradalo smrtno preko 800.000 Bosanaca i Hercegovaca, da se barem tri puta u XX
stoljedu svako domaiinstvo u BiH pokretalo sa vlastitog ognji5ta ili vra6alo nazgarilta svoje kuie, opljadkanog imanja, oduzete zemlje... U takvom stanju najveie opsusto5enosti dodekana je i epoha treieg milenija. Ali, za BiH to nije bila nikakva epohalna promjena. Zanlu bi promjena bila da je konadno zlo i stradanja zaobidu. Da li je konadno takvo ne5to doSlo do svijesti i da li ima dovoljno ljudi da prime takvu poruku kao pouku? I da njeni stanovnici ostvare koncenzus oko toga 5to je stara bosanska poslovica ve6 rekla da "tuda ruka svraba ne 6e5e", te da shvate dazalaganje vlastitih Livota i imanja, u ime interesa izvan BiH, irna strahovito visoku cijenu. Tu cijenu uvijek, naZalost, plaiaju i oni Bosanci i Hercegovci koji nisujo5 ni rodeni.
UMJESTO ZAKLJUEKA Posljednja agresija je samo pojadala zanimanje Sirom svijeta za fenonren jedne male zemlje u Evropi i sudbine naroda, koji je tu ve6inski, i koji ba5tini kroz svoje riznice islama kontinuitet BoZije Objave i trag slavenskih, ilirskih, rimskih, helenskih treptaja svjetla, njihovog ga5enja, heretidke pobune, zbunjenosti poloZajem u igri velikih sila, ali z,adri.avajuii i autononrnosti i autohtonosti "dobrote" kao moralnog stava koji se proteZe u historiji kao konstanta, pa, prema tome, za Bo5njake ima povi-
jesni karakter. Svojatan od svih i tjeran da uvijek zna Sta nije, a da ga se odvladi od onog Sto jeste, pritisnut bremenom stalno prisutne o d g o v o r n o s t i mosta koji spaja, tespiha koji duva islam u Evropi, bo5njadki narod se u dinu suodenosti sa moguinoicu potpunog nestanka samo-pronaiao natlu Bosne i Hercegovine i jasno sebe odredio sa tim svojim tlom, sa svojim jezikom, vjerom, tradicijom i svojom historijom. Svjestan je taj narod da mnogo toga mora dijeliti sa drugima, praveii od toga vlastitu i bosansku vrlinu, a ne mahanu, Razumijevanje razliditosti i njihove koegzistencije proistide iz koncepta tolerancije kojeg su Bo5njaci stekli preko islama.
U opiLr BiH kultum Bo5njaci su ulagali najviSe svoje posebnosti u uspostavi "bosanskog duha." Da taj duh opstaje i poslije izvriene agresije 190
Bosna, islam - BoSnjaci
pokazuje se upravo i na planu kulture i njenih tvorevina nastalih u nemoguiirn uvjetirna najveieg razaranja. Bo5njaci su i njoj kao i borbi za oslobodenje Bosne i Hercegovine dali najvi3e. Sama dinjenica da jc i na planu kulture, kao i u borbi za oslobodenje zapaiena i nezamjenjiva participacija i Bosanskih Srba i Bosanskih Hrvata govori u prilog osnovnoj ocjeni da se unutamje vezivno tkivo Bosne moZe, uz strpljenje i pomoi medunarodne zaj ednice, obnoviti. Poslije ove agresije postalo je jasno da sudbine Bosne i Bo5njaka imaju neposredno medusobno proZimanje. Afirmacija i Bosne i Bo5njaka (Bosne i Hercegovine kao drZave i Bo5njaka kao nacije) se desila 1992. godine, 529 godina nakon Sto je osvojena bosanska srednjovjekovna driava od strane Osmanlijskog carstva. To je velidanstven din, nastao u vrijeme realne prijetnje da i jednog i drugog (i Bosne i Bo5njaka) - nestane. Mukotryan je put koji se odekuje i na obnovi istinske drZavnosti i kao i obnove bo5njaitva (bosanstva kao Sire perspektive) koji su i u jednorn i u drugom sludaju krasili srednjovjekovnu drZavu Bosnu. Veliki korak je napravljen i dinom medunarodnog priznavanja BiH. odbrane od uniStenja i sprjedavanja potpunog genocida. Uloga medunarodne zajednice je da se na primjeru Bosne i Herccgovine izvlade pouke, jer se i na primjenr ove agresije pokazalo dajc ljudski rod upuien na dogovor i daje razliditost samo velidina, a udruZivanjc neminovnost. Odavno je jasno da opasnost od atomskog rata i njegovih katastrofalnih posljedica, prenaseijenost zemljine kugle i opdi problemi ekologije. sve vi5e uspostavljajr,r realnim pojam "ljudska zajcdnica". Pri torne potreba uvoctenja nToralnih kategorija i u sferu sofisticirane tehnike, i na njoj zasnovanog modela o supremacij t Zapadne kulttre, samo dobiva na znadaju kroz dijalog radi pronalaZenja najboljih nadina da dovjek ostvari odgovornu ulogu nanrjesnika na Zemlji (kome je rukovodenje i organizacija darovana kao veliki dar i isku5enje) uz uvjet da ne posije "nered" (Kur'anski izraz za oholost i neodgovornost ljudskih postupaka, spram savrienog reda BoZrjcg i na Zemlji i na nebesima) kako je to dovjek uglavnom do sada dinio. Na ovom stepenu razvoja, nered (koji moZe biti i sukob velikih razmjera) moZe dovesti do propasti cijele civilizacije i tu onda nikakvc visokoumne rasprave o "krivici" ili "superiomosti" ne dolaze u obzir. Suodena sa strahom od samouni5tenja ljudska civilizacija kao jedinstveno ugroZena ljudska zalednica, zajedno sa drugim svjetovima oko sebe, rnora se, iz nuZdc opstanka, ako ne iz drugih hurnanistidkih i univerzalnih razloga, 191
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - Bo1njaci
okretati unutamjem dijalogu, unutar sebe same. U tom dijalogu ncma inferiromih i st4reriornih, ma koliko se to nemoguiim dinilo. Islamski nadin Zivota i mi5ljenjc, iz islama proisteklo, ostaje otvoreno kao dinamidna struktura koja u sebi baitini riznicu povijesnog dogadanja dosada5njih Objava i primjere civilizacija iz pro5losti koje su se oglu5ile o Uputu. Bosna i Boinjaci su zato, sa iskustvom koje su pro5li, suodeni sa nestankorn na pragu XXI stoljeria, paradigma i opomena o potrebi prcispi-
tivanja moralnosti onoga 5to se srnatra ljudskom civilizacijom i temeljnih vrijednosti na kojima ona podiva, ali i uzvi5enim ciljevima kojima strijemi. S druge strane, kod Bo5njakaje jasno izraL,enai svijest daje njihova sudbina (kao i sudbina Bosne i Hercegovine) prije svega u BoZijim rukama, a u sada5njim odnosima kakvi vladaju u svijetu (dunjaluku) i mjereno ljudskim ar5inirna i jasnost da oni (Bo5njaci)iestu aktivan subjekt osiguranja uvjeta za vlastiti opstanak i opstanak Bosne. Oni trebaju biti organizirani kao politidki narod (nacija), oni moraju date\e ka drZavi najvi3ih deniokratskih standarda, jer ie uvijek kod njih biti gledan "trun u oku." To treba prihvatiti i ne zahtijcvati u svakoj prilici moraliziranje i pozivanje vlastite "moralne prednosti i pobjede." Sa svim razliditostima, i unutar sebe i u odnosu s drugima, Bo5njaci zrcale u sebi multilateralnost kao savrienstvo tolerancije, kao jedini nadin moguieg suiivota ljudskog roda, ali i svjetor.a oko nas. Ta svijest je i najve6a tekovina kultumo-povijesnog razvoja Bo5njaka kao naroda u burnim vremenima u kojima su stasavali i razvijali sc. Boinjaci, cvropski ttarod, za razhku od rnnogih drugih evropskih naroda su vec dio ljudske zajednice (ummeta), zajednice ko-ia jc danas rasprostraujcna u svim zcnrljarna svijcta, a povezana jc sa svojom pripadno5iu islamu. To je prednost koju Evropa (konadno) mora shvatiti kao prcdnost, zbog toga Sto jc to prednost i Evrope sAme. BoSnjaci su evropskoj i svjetskoj kulturnoj ba3tini dali solidan doprinos u svitn oblastima od srednjovjekovne Bosne, pa preko Osmanlijskog carstva, Aus-
tro-Ugarske i Jugoslavije sa brojnim velikanima i njihovirn djelima. Dobrota srednjovjekovnih "dobrih Bo5njana" se uvijek i iznova mora zasluZivati upravo dobrotorn kao univerzalnim odgovorima na sva otvorena pitanja u svim vrcmcnima. Nakon svega kroz Sta su pro5li, Bo5njaci imaju razloga da uporno svjedode o jedinstvenosti ljudskog roda, uvijek i iz podetka, bez obzka na prepreke.
192
IZVODI IZ RECENZIJN Prof.dr. Jusuf Ziga, sociolog, Univerzitet u Sarajevu: Yet, iz letimidnog uvida u tematsku strukturu ove studije moZemo zakljuditi da je ona ne samo akademski relcvantna, nego i nadasve aktualna. JoS uvijek traju ne samo kontraverze o karakteru povijesnog bi6a Bosne i Bo5niaka, nego i bcskrupulozni ataci na njihovu opstojnost, o demu tako zorno svjedodi nedavna brutalna agresija na ovu medunoradno priznatu zemlju, kao i od Medunarodnog suda u Hagu potvrdeni genocid koji je izvrien nad bo5njadkim narodom na ovom prostotu.
Autor ove studije se ve6 dulje vremena bavi istraZivanjem apostrofirane problematike (korespodentna je sa tematikom njegovog magistarskog rada, kao i doktorske disertacije), Stoje i rezultiralo Sirinom istraZivadkog zilwata, koja je evidentna i iz navedene lepeze naslova poglavlja, odnosno njihovog broja. Ono Sto posebno treba naglasiti kao vrijednost ove studije je nastojanje njenog autora, dr. DZclala Ibrakovi6a, da, kakoje to sam naveo, kritidki istraZi ,,prisutne stereotipe u posmatranju ove oblasti", a koji su ,,rezultat dugogodi5njeg prekrajanja historije od strane, prije svega, Srbije i Hrvatske", odnosno tamoSqjih velikoaspirativnih intelektualnih i politidkih centara mo6i. ,,U takvom tretiranju historije, Bo5njaci kao narod i kontinuitet drLave Bosne i Hercegovine jednostavno su zaobilaLsni",pa dak i bezodno ncgirani. Naspram pomenutih ishodi5ta stereotipija i kriptoizacija o povijesnom bi6u Bosne i Bo5njaka, Ibrakovid, oslanjajudi se na stavove ditavog niza relevantnih stranih i domacih autora, poput N. Malcolm, J. V. A. Finea, M. Filipovi6a, P. Anilelida, M. Hadiijahiia, S. Jalimama, I\4. KrlcZe, C. Truhelke, N. Klaic, E. Imamovida i ditavog niza drugih, argumentira o njegovoj dugowemcnoj i povijesno respcktibilnoj vertikalni, o ditavoj plejadi znamenitih likova koji su imale kljudnovalne uloge kako u funkcioniranju Bosne kao samostalne drZave tokom srednjeg vijeka, tako i unutar planetarno respektibilnih carstava, kakvo je bilo Osmansko, o uvaZavanju specifikurna Bosnc i Hercegovine i unutar Austrougarske monarhije, 193
Bosna, islam
- Boinjaci
Bosna, islam - BoSnjaci
sposobnosti da preZivi ,,golgotu" jugoslovenskih integracija gracij a i nadasve besknrpulozne velikoaspirativne atake
n
i
dezinte-
edobronamj emi h
susieda.
Ovdje
posebno naglasiti autorovo analitidki korektno opser.viranja bosanskohercegovadkog sinkretizma pri demu je izbjegnuta ideolovaty..a
gizirajuca ,.pro-et-contra clstra5ienost", koja je, reklo bi se, gotovo uobidajena na ovim prostorima, pogotovo kad jc rijcde u sublimacijama tzv. predislarnske
i islamske komponente
u Bo5njaka.
To ,,susretanj e" ruzlidja u biiu Bo5njaka autor opisuje na primjem arhitekture ,,gdje su spojeni sa sllncem i toplinorn - kuie okrenute prema suncu, pored vode, uz koriStcnje vodc i hortikulture kao toplog prirodnog ambijenta, svodovi i lukovi kao univerzalno tragzLnje za prolaskom ispod duge, arabcske i tapiserijc, izgledi enterijera i ekstcrijcra * sve teZi ka
toploti i ljepoti razigrane boje i Sto ljepieg kutka za ieljacl svoju i dobronamjernog gosta... Taj univerzalni hod ka ljudskom ugoclaju i domacinskom odnosu proistide iz shvatanja da su ljudi BoZijom voljom halife na zcmlji. Zato je tu i odgor.omost prema dmgim svjctovirna. Ti drugi svjetovi, biljni i Zivotinjski, su taj nezamjenjivi krajolik Bosne i n gradovima i u najzabitijim selima. Po toj pitomini se poznaju naseobine Bo5njaka i prepoznaje plemenitost duha.." Promi5ljajuci o moguioj bo5njadkoj persprektivi, a, pri tom, respektirajudi brojne negativne okolnosti koje se ve6 stoljecirna nadvijaju natl njihovom domovinom Bosnom i Hercegovirlom, autor, s pravom, potcncira da im je jedina spasonosna ideja - saveznik - borba za tu drLavu i ne pristajanle na bilo koje igrokaze oko njene podjele, jer bi sa nestankom iste i sami nemonovno nestali kao narod. U najkraicm, rijed
jc
o
vrlo wijednoj studiji koju toplo prcporudujem
za publiciranje.
Prof. dr Ju,sg"higa
Prof.dr. Salih Jalimam, historiiar, Univerzitet u Zenici: Rukopis ,,Bosna, islam - Bo3njaci" autora doc. dr. sc. DZelala u shematsko-strukturalnom pregledu sadrZi 33 skice iz podrudja etnologije, historije, sociologije, politologijc i islamske tcologije, a vezivna nit svcmuic Bosna i Hercegovina i posebno Bo5njaci u njcnom sasta\.u. Treba izredi prvu od niza impresija, rijed je o naudno.istraZivadkoj identifikaciji etnolo5ko-historijskog biia bo5njadkog naroda u okvirima drlave Bosne i Hercegovine u dugom povijesnom nizu. ponekad je to od vremena prvih bosanskih banova do dana5njih dana. Autor u ponudenom rukopisu nije odolio isku3enjrr da posmatra bolnjadke historijske nedournice, politidkoideolo5ke probleme, ali predvicla i buduinost, pouden iskustvom svega onoga Sto se desilo i de5ava sa narodom, ali i drZavnim organizacijama u kojima su se BoSnjaci nalazili ili danas nalaze.
Rukopis ,,Bosna, islam - Bo5njaci" autora doc. dr.sc. DZelala Ibrakovida oprenrljen je i validninr znanstvenim aparatom, brojnirn podloZnirn napomenama kao i relevantnom literaturom. Spisak koriStene literature u pravom smislu rijedi je respektabilan,a njeno kori5tenje se maksimzrlno vidi u izvomom tekstu rukopisa Sto je i uticalo na sve vrijednosti ponuclenog rukopisa.
Autor vrlo autoritativno sudi o broinim nedoumicama kada su u pitanju Bo5njaci i njihova participacija u okvirima Bosne i Hercegovinc, r.rlo desto u dono5enju konadnih sudova od pomodi su relevatni historijski dokumenti, ba5 relevantni koji sarro cijelom rukopisu daju potvrdenu argumentaciju a samom autoru rnisao vodilju tokom cijelog rukopisa. Iako se u rijedi ,,skice" krije neka vrsta autorove ograde mi tu prepoznajemo cijeli niz eseja o svirn pitanjima yezanim za jedan narod (u ovom rukopisu boSqadki) gdje se vrlo zanimljivim nitima plete i prepoznaje njegova veza sa najstarijom (srcdnjovjckovnom historijom Bosne i Hcrccgovine) putem bosanskih bogomila ali i pravoslavljem, katolidanstvo i jevrcjstvom Sto sc biti konstanta cijelog historijskog hoda ali i vrijedna vez^ sa islamom. Autor demaskira evropocentristidki vokabular o prisutnosti islama na balkanskom polu:stlu i dalje u Evropi kroz prisilu ili ,,ognjern i madem", vidi njegov razvojni put kao dio sistematskog i vrijednog doprinosa etnogenezi boSnjadkog naroda" Poito je osnovno obrazovanje meire kao recenzenta orijentirano prema historijskim istraZivanjima, uz duZno po5tovanjc brojnih paralela, jakih studiomih istraZivadkih zahvata u podrudja mnogih hunanistidkih i dmitvcnih
194
195
Bosna, islam - Bo*njaci
Bosna, islam - Bo5njaci
nauka, svoju paZnju orijentiramo prema historijskoj argumentaciji mkopisa
,,Bosna, islam - Bo5njaci" autora doc. dr.sc. Dlelala lbrakoviia.
K tome
cilju moguie je utvrditi sljedeie konstante:
LU definiranju historijskog polo2aja i statusa Bosne i Hercegovine, auzto mjesta i uloge bo5njadkog naroda, autor vrlo paZljivo koristi relevantne historijske izvore, komcntari5e ih i iz njih upotpunjuje svijet bo5njadkog etnosa. 2. Historiisku gradu autor koristi istraZivadki relevantno
i argumen-
tovano, sa dovoljno smjelosti i znanja da jednim svojim krakom rLrkopis prelazi u historijsko tumadenje proilosti Bosne i Hercegovine i BoSnjaka. 3. Brojne nedoumice koje su i obiljeZje historijske nauke autor relevantno razrije5ava uz brojne digresije. posebno u tzv. prijelomnim momentima historije Bosne i Hercegovine i Bo5njaka (npr. prijelaz na islam, pokret za autonomiju, rat i genocid 1992.-1995.etc.)
4. Zapohvaliti je autorova snaga argumentacije za sve historijske periode (srednji vijek, novo i najnovije razdoblje) da deiavanja u Bosni i Hercegovini, kao i Bo5njake podjednako postavi u historijsku ravan, tako da se tu vi5e govori o povijesnim mijenama i brojnim promjenama u unutra5njem razvoju a desto i sa spoljnim implikacijarna. Sigurno, da pojedini navodi autora rukopisa ,,Bosna, islam - Bo5njaci", izazivaju odredenu rezetvt) neku vrstu zatedenosti, ali osnovna nit,
orijentirana tezorn i idejom vezivno tkivo je cijelog rukopisa i drZi dii nalai,e odredena razmi5ljanja. Tu se i otvara prostor da-
taodevu painju
vanju mi5ljenja o ponudenom rukopisu autora doc. dr. sc. DZelala Ibrakoviia. Mora se konstatirati da je rijed o vrijednom promi3ljanju o Bosni, Hercegovini, Bo5njacima, ali i o historijsko-etnoloiko-sociolo5koteolo5kim promjenama u pozitivnom ali i u negativnom smjeru. Yaina i dragocjena su razmatranja historijskog doprinosa stanovni5tva Bosne i Hercegovine u dugim historijskim periodima Sto samo rukopisu daje temeljnost i naudnu vrijednost. Sve to preporuduje autora doc. dr.sc. Dielalalbrakovida i njegovo djelo,,Bosna, islam - Bo5njaci" te ga nudimo naudnoj i strudnoj javnosti na konadan sud.
Prof. clr Salih Jalimant
196
Literatura (knjige):
l. 2. 3. 4. 5. 6.
Adernovid, Fadil, Princ Palikuia, Rabic Sarajevo,1997 . Akbar, S. Ahmed, Zivi islarn, Preporod, Sarajevo 1996. Akbar, S. Ahmed: Islam pod opsadom, Libris, Sarajevo 2004. Al- Ahsan, Abdulah, Ummet ili nacija, Libris, Sarajcvo 2004. Aleksov, Bojan, Poturica gori od Turdina: Srpski istoridari o verskirn preobraicnjima, u knjizi Historijski mitovi na Balkanu, Institut za his-
toriju, Sarajevo 2003. Ali, Attanavi, Opdi prlkaz islamske vjere, VSK
za
pomoi BiH Zagreb,
I 995.
7. Ali, Tariq, The Clash of Fundamentalisms: 8.
Crusades, Jihads and Modemity, Verso, London 2003. Aliba5ii, Avdija, Trajanjc Bosne, KDM Preporod Zenica, Zenica 1
9.
995.
Alidii,
S. Ahmed, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1996.
10. Alii, DZemaludin, Devetnaest stoljeda Bosne, PP Dinex p.o. Sarajcvo, Frankfurt a/M 1998. 11. Arnold, W. Thomas, Povijest islama * historijski tokovi misije, ElKalem, Sarajevo 1990. 12. Babi6, Anto, Diplomatska sluZba u srednjovjekovnoj Bosni, Mect"rnarodni centar zamir, Saraievo 1995. 13. Babii, Anto, Iz istorije srednjovjekovne bosanske drZave, Svjetlost, Sarajevo 1972.
14. 15, 16. 17.
Balii, Smail: Kultura llo5njaka, Iled,
1973.
Banac,Ivo, Cijena Bosne, Bosanski kulttuni centar, Sarajevo 1996. Banac, Ivo, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Durieux, Zagreb,1995. Balagic, Safvet-beg, Znameniti Hrvati, Boinjaci i Hercegovci u Turskoj carcvini. Zagreb, 193 1. 18. BeSlagii, Sefik, NiSani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Knjiga LIII, Odjeljerye druStvenih nauka, Knjiga 30., Sarajevo l97tt. 19. Ililcfeld, Urlih (Bilcfeld Urlich), Stranci: prijatclji ili neprijatelji, XX vek, Beograd 1998. 197
Bosna, islam
Bosna, islam - Boinjaci
- Bo5njaci
20. Eliserko, Sonja (ur), Bosna i Hercegovina-
jezgro
pro'elikosrpskog iekta, Helsin5ki odbor za ljudska prava Srbije, Beograd, 2006. 21. Bi3ievi6, dr. Vasif-beg: Etnidka inacionalna pripadnost Muslimana BiH. Hrvatski kalendar 1953. Chicago. 22. Boji(,, Mehmedalija: Historija Bosne i Boinjaka, Sahinpalii, Sarajevo 2001.
23.
Bosna i Hercegovina, fotomonografija, Jugoslovenska revija Beograd i Svjetlost Sarajevo 1980.
24. Bosnjaci i bosnjadka kulture (Zbornik ref'erata
sa promocije KDB
"Preporod" Minhen, 1994.
25. Boyl, Francis Anthony, Bosanski narod optuZuje zagenocid, Institut za istrai,ivanje zlodina protiv dovjednosti i medunarodnog prava,
41. eolakovii, Rodoljub, Kazivanjc
Zenica, Zenica 1995.
30. Bukii KrZi5nik,Vera, Bosanski identitet, Bosanska knjiga, 1997. 31. BusuladZi6, Mustafa, Muslimani Evrope, Sejitarija, Sarajevo 1997. 32. Busatlii, Ismet, Studije o sljedbenicima knjige, Fakultet islamskih nauka i Bemust, Sarajevo 2007.
33. Buturovii, Denana: Bosanskomuslimanska usmena epika, Institut knjiZevnost
-
za
Svjetlost, Sarajevo 1992.
34. Cigar Norman, Genocid u Bosni (politika ,'etnidkog di56enja"), Bosanski kulturni centar, Insitut za istraLivanje zlodina protiv dovjednosti i medr"urarodnog prava, Sarajevo 1998.
35. cohen, J. Philip, srpski tajni rat: propaganda i rnanipuracija historijom. Ljiljan, Sarajevo 1996. 36. iamo, Merima, Kultura sta.novanja u Sarajevu (Od njegovog nastanka do kraja XIX vijeka), Semerkanci, Sarajevo 2005. 37. earnpara, Salko (ur.), Bo5njadki memorandum, Ajsela, Sarajevo 1999. 38. iekic, Smail (*r.), Genocid u Bosni i Hercegovini (1991-1995), Institut za istraZivanje zlodina protiv dovjednosti i medunarodnog prava, Sarajevo 1997.
39. ielebi, Evlija, Putopis o Bosni i Hercegovini, Sejitarija, Sarajevo 1999.
40. ielebi, Evlija, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama, jevo 1973. 198
Sara-
jednom pokoljenju. I-V. Sarajevo
1985./86.
42. eutnovic, Ferdo, DrZavno-pravna historija juZnoslovenskih zemaija XIX i XX stoljeia, Skc,lska knjiga, Zagreb,1953. 43. Cimii, Esad, Isku5enje zajcdni5tva, Did, Sarajevo,2005. 44. Cirkovid, Sima, Historija srednjevekovne bosanske drZave, Srpska 45. 46. 47.
Sarajevo 2000.
26. BoLovi(, Ratko, Leksikon kultruologije, Agencija Matii, Beograd 2006. 27. Bringa,Tone, Biti musliman na bosanski nadin, Dani,2007. 28. Brozovid, Dalibor, Sporazun cvetkovid-Madek vise ne dolazi u obzir, u knjizi Bosna i Bo5njaci (Karantanija Ljubljana), Sarajevo 1990. 29. Bucaille, Maurice, Biblija Kur'an Nauka, IZ RBiH, Muftijstvo
o
48. 49.
knjiZevna zadruga, Beograd i963. Curak, Nerzuk, Obnova bosanskih utopija, Synopsis, Sarajevo-Zagreb, 2006. euri6, dr Hajrudin, Skolske prilike Muslirnana u BiH 1800-1878. Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd 1965. Delanty, Gerard, The Resonance of Mitteleuropa:A. Habsburg Myth orAntipolitics, Theory Culture& Society, London, god. 13, 1996. Dizdar, Mak Mehmedalija, Stari bosanski tekstovi, Sarajevo 1969. Donia, J. Robert, Islarn pod Dvoglavim orlom: Muslimani Bosne i Hercegovine I 878. - 1914, Zoro, Zagreb-Sarajevo i Institut za historiju
BiH u Sara.jcvu, Sarajevo 2000. 50. DugandZija, Nikola, Svjetovna religija, Mladost Beograd 1980. 51. Durakovid, Enes, Antologija boinjadke poezije XX stoljeia, Alef Sarajevo, 1995. Enes, Antologija boSnjadkc pripovijetke XX stoljeia, Alef Sarajevo,1995. 53. Durakovid, Nijaz, Prokletstvo Muslimana, Oslobodenje, Sarajevo 1994.
52. Durakovii,
54. DZait, Hi5am, Evropa i islam. Starje5instvo IZ, Sarajevo 1989. 55. DLaja, Sreiko, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Ziral, Mostar 1999. 56. DZemaludinovi6, Muhamed, Mjesto i uloga bosanskih Muslimana u politidkom razvoju na5ih naroda, almanah za 1968. godinu, Izvr5ni odbor UdmZenja ilmije, Sarajevo, 1967. 57. Dorrlevic, Mirko (prir.), Srpska konzervativna misao, Helsiniki odbor za ljudska prava Srbije, Beograd 2003. 58. Dozii, Abid, Bo5njadka nacija, Bosanski kulturni centar, Sarajevo 200-1.
59. Eagleton, Tery, Ideja kulture, Naklada Jasenski i Turk, Zagreb 2002. 60. Eagleton, Tcry, Sveti teror, Naklada Jasenski i Turk, Zagreb 2006. 6 1 . Enciklopedij a Jugoslavij e, ILZ Zagr eb 1 9 5 6. Knjiga 2. 62. Enciklopedija Jugoslavije, tom V, Zagreb 1962. 63. Etnidko di5ienje - genocid za Veliku Srbiju, Dokurnenti druStva za ugroZene narode, Bosanski kulturni centar, Sarajevo 1996. 199
Bosna, islant - BoSnjaci
64. Filandra, Sa6ir (ur.), Povijesni atlas Bosne i Hercegovine, Sejitarija, Sarajevo 2002.
65. Filandra, Saiir, Bo5njaci i rnodema, BKC, Saraievo 1999. 66. Filipovi6 Nedim, lslamizacija u Bosni i Hercegovini, Centar zakulturu i obrazovanje, Teianj 2005; 67. Filipovid, Muhamed, Bosna i Hercegovina, najvalnije geografske, dernograf-ske, historijske, kulturne Sarajevo 1997.
i
politidke dinjenice, Compact,
I
989.
88. HandZi6. H. Mehmed, lslamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskih muslimana, Sarajevo 1940. reprintizdanje IC Te5anj, 1993.
89. Hangl, Anton, Zivot i obidaji Muslimana u Bosni
68. Filipovid, Muhamed, Muslimani69.
85. Halilovii, Safet, Restitucija bosanske drZavnosti, KDM,.preporod.o Zenica,Zenica 1993. 86. Halilovii, Senahid, Bosanski jezik, Bilioteka Kljudanin, Saraievo 1991. 87. Hamidullah, Muhammed. Uvod u islam, Starjesinstvo IZ, Sarajevo
BoSnjaci u u-vjetima politidkog plurclizma, u: Bosna i Bo5njaci, Karantanija Ljubljana, Sarajevo 1990. Fine John. V.A., JR. Bosanska crkva, novo furnadenje, Bosanki k-ul-
i
Hercegovini,
Sarajevo,1907.
90. Harlman, Tom, Posljednji dani planete Zemlje,Metaphisica, Beograd 2005.
turni centar, Sarajevo 2005. 70. Frannery Tim, Gospodari vremena, Algoritam, Zagreb 2007. 71. Friedman, Francine, The Bosnian Muslims: Denial of aNation, Westviev Press, Boulder, 1996. 72. Fu'i, El Mubarek Safijurrahman, Zapede(eni dZenetski napitak, SIp
91. Hauptmann, Ferdo, Borba Muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vakufsko - mearifsku autonomiju, Arhiv SR BIH Grada, Tom III, Sarajevo 1976. 92. Haviland, A.Williarn, Kulturna antropologija, Naklada Slap, Zagreb
DD "Borac" Travnik 1995. Garaudy, Roger, Zivi Islam, Mesihat IZ BiH. Sarajevo 1990. Geilner, Ernest, Nacije i nacionalizanr, Politidka kultura, Zagreb 1998. Golubovi{Zagorkai drugi, Politika i svakodnevni iivot, Srbija 19992002. Institut za ftlozoftju i druStvenu teoriju, Beograd, 2003. Grbo. Ismet, Ogledalo nasilja: Stradanje sakralnih objekata u BiH 1992-1996 na prostoru koji kontrolira Arrnija BiH, SDA-Centrala Sarajevo. Centar za analitiku. dokumentaciju i komuniciranje s
93. Heimer, August, Kroz Bosnu i Hercegovinu (Ilustrirani historijski, geografski i etnografski opis), Uppsala (Svedska), 2004. 94. Hobsbaum, Erik, Nacije i nacionalizam ocl 1780. (program, mit i i stvarnost), Filip ViSnji6, Beograd 1996. 95. Hoerman, Konstatin, Narodne pjesrne Muslimana u Bosni i Herce-
73. 74. 75. 76.
javno56u, Sarajevo I 997. Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja svjetskog rata, Stab VK OS BiH, Sarajevo 1994.
77. Grtpaautora,
II
78. Gutman, Roy, Svjedok genocida, Vijeie Kongresa bosanskomuslirnanskih intelektualaca, Sarajevo
I
995.
79. HadLlbegovid, Ilijas, Bosanskohercegovadki graciovi na razmedn 19. i 20. stoljeca, IP Oslobodenje pablic, 1991. 80. HadZidedii, NedZad, Etnografski pregled Bosne i Hercegovine, (skripta za intemu upotrebu) Fakultet politidkih nauka, Sarajevo 1997. Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana) Svjetlost, Sarajevo 1974. 82. HadLijahii, Muhamed, Porijeklo bosanskih Muslimana, Bosna Sarajevo,1990. 83. Hafizovii, Re5id. Muslimani u dijalogu s drugima i sa sobom, ElKalem, Sarajevo 2002. 84. Hafizovii, Re5id, O nadelima islamske vjcre, Bemu st, Zenica 1996.
81. HadZijahid, Muharned,
240
2004.
govini, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo 1966. 96. Hofmann, Murad, Islam kao alternativa, Bemust Sarajevo 1996. 97. Hofmann, Murad, Wilfried, Islam 2000, El- Kalem, Sarajevo 2003 98. Ibrahimagii, Omer, Bosanska drlava i nacionalost, Vijedc kongresa bo5njadkih intelektualaca, Sarajevo 2003., 99. Ibrahimagii, Omer, Bosna i Bo5njaci poslije Dcjtona, Kutt B i Vijeic kongresa bo5nj adkili intelektualaca, Saraj evo, 2000. 100.Ibrahimagii, Omer, Bosna i Bo5njaci, Svjetlost Sarajevo 1995. l0l.lbrahirnagid, Omer, Bosna je odbranjena, ali ni-je osloboclena, Vije6e kongresa boinjadkih intelektualaca, Sarajevo 2004. l02.lbrahimagii, orner, Srpsko osporavanje Bosne i Bosnjaka, Magistrat, Sarajevo 200 I .
l03.Idrizovii. Nusrct, Kolo tajnih znakova, Globus, Zagreb 1987. i umernosti, Naudna knjiga Beograd
104.I1i6, Milo5, Sociologija kulture 1983.
l05.hnamovic, Enver, Korijeni Bosne i bosanstva, Medunarodni centar zamir, Saraicvo 1995. l06.Imamovii, Enver, Porijeklo i pripadnost stanovnistva Bosne i Hercegovine, ART 7, Sarajcvo 1998.
Bosna, islam
Bosna, islam - BoSnjaci
hnamovii, Mustafa, Hi storij a Bo3nj aka, Preporod, S araj evo 1 997. l08.Imamovii, Mustaf'a, Historijska bit nacije, u "Boinjadko pitanje", Uprava zamoral GS AR BiH, Sarajevo 1996. l09.Imamovic, Mustafb, Hrelja, Kemal i Purivatra. Atif, Ekonornski genocid nad bosanskim Muslimanima, MAG Sarajevo 1993. 110.Imamovi6, Mustafa, Pravni poloZaj i unutamjo politidki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878-1914., BKC, Sarajevo,1997. 11 I .Ingleharl. Roland i Norris, Pippa, Sveto i svjetovno (Religija i poliI 07.
tika u svijehr), Politidka kultura, Zagreb 2007 . l2.Isakovii, Alija, Biserje - Izbor iz muslimanske knjiZevnosti, Stvarnost Zagreb,1992. ll3.Ishanoglu, Ekrneleddin (prir.). Historija Osmanske drLave i civilizaclj e, Orij entalni institut, S araj evo 2 004. 114.islam i muslimani u BiH, grupa autora, Starje5instvo lZ u SR BiH, 1
Sarajevo 1977.
l15.Izetbegovii, Alija, Islam izrnedu Istoka
i
Zapada, S.r.'jetlost
- EL
Kalem, Sarajevo 1995. I I 6. Jahii, DZevad, Jezik bosanskih Muslimana, Kljudanin Sarajevo I 991
.
l lT.Jalimam Salih: Historija bosanskih bogiurnila, IPP Hamidovii, Tuzla 1999. I I 8. Jalimam, Salih, Studija o bosanskim bogumilima, Grafotisak Tuzla 1996. I 1 9. Jovi6, Dejan, Jugoslavija - driava koja je odumrla - uspon, kriza i pad Kardelj eve Jugo s I avij e (1 97 4 - I 9 9 0), Prometej, Zagr eb, 2003 . l20.Juergensmeyer, Mark, The Now Cold War? Religous Nationalism confronts the Secular State, Berkley CA and Los Angeles CA: Uni-
veristy of California Press, 1993. l21.Kale, Eduard, Povijest civilizacija, IP Skolska knjiga, Zagreb 1.991. 122.KapidLii, dr Harndija, Bosna i Hercegovina pod Austro-Ugarskom upravorn, Svjetlost Sarajevo I 968. 123.Karlic, Fikret, Muslimani Balkana, ,,Istodno pitanje" u XX vijeku, Behram- bcgova medresa, TuzIa 2001. 124.Kardelj, Edvard, Nacija i medunacionalni odnosi (Izbor iz dela IV) IC Komunist BeograC 1979. 125.Klai(,, Nada, Srednjovjekovna Bosna, Eminex, Zagreb 1994. 126. Konstantinovid, Radomir. Filozofija palanke, Nolit, Beograd i 98 I. l27.Koplston, Frederik, Historija filozofije (tom II), BIGZ Beograd 1991. l28.Kosik, Karel, O dileinama suwerlene povijesti, Razlog, Zagreb2.007. 129.Kovadevif, Bogoljub ,hftve Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, NaBe delo, London 1985. 202
- Boinjaci
l30.KrleZa, Miroslav, O religiji, "Oslobodenje", o'Mladost", Sarajevo 1982. 131 . Kur'an - prijevod na bosanski jezik Besima Korkuta, Medina I 991 . l32.Kuvadii, Ivan, Drlava i naci.ja u knjizi "Savremeno dnr5tvo i sociologija", Globus, Zagreb 1986. l33.Levy, dr'. Moritz, Scfardi u Bosni, Bosanska bibliotcka, Sarajevo 1996.
l34.Lings, Martin (Ebu Bekr SiradZuddin), Muhammed, Ljiljan, Sarajevo I
995.
l35.Lovrenovi6, Ivan i Lucii, Predrag (ur.), Stenogrami o podjeli Bosne i Hercegovine, I i II, Kultura & Rasvjeta - Civitas, Split - Sarajevo,
200s. 136.Lukacz, Gerg, Povijest i klasna svjest, Naprijed, Zagreb 197A. I 37. Mahmud, Mustafa, Kur' an, poku5aj savremcnog razurnjcvanja, Starje5instvo IZBlH Sarajevo 1991. l38.Mahmutiehajii, Rusmir, Bosanski odgovor (O modernosti i tradiciji), Durieux, Zagreb 2002. l3g.Mahmutdehajii, Rusrnir, Boinjaci i/ili Muslimani !?? u knjizi Muslimani i Bo5njaci, Muslimanska biblioteka, Sarajevo 1991. 140.Malcom, Noel, Povijest Bosne, Erasmus Gilda, Novi Liber, Dani, Zagreb - Sarajevo 1995. 141.Maluf, Amin, Ubiladki identitet, Paideia, Beograd 2003. l42.Mandii, Dominik, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti. Rim 1963.
143.Mandii, O. Dominik, EtnidkapovijestBosne i Hercegovine, Rirn, 1967. 144.Maodanin, Nenad, Islamizacija seljaitva u Bosni od 15. do XVII stolje6a: demistifikacija, Zbomik Mirjane Gros, Zagreb, 1995. 145.Masleia, Veselin, Muslimansko pitanje, Djela, Druga knjiga, Svjetlost, Sarajevo 1954. I 46. Mihrovii, Azher (ur), Nacionalno mitomansko prokletstvo, Kaligraf, Sarajevo, 2002.
Milosavlj cvii, Olivcra, U tradicij i nacionalizma, Helsiniki odbor a za ljudska prava Srbije, Beograd 2002. l48.Minii, Milo5, Dogovori u Karatlorder,u o podeli Bosne i Hercegovine, Rabic, Sarajevo, 1998. 149.Monnesland, Svcn (ur.), Jezik u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik u Sarajevu, Institut za istodnoevropske i orijentalne studije, Sarajevo, 1
47.
Oslo 2005.
l50.Muminovii, Rasim, Srbizam Sarajevo 1996.
i
stradalniStvo Bo5njaka, Compact
Bosna, islam - BoSnjaci
Musabegovii, Sadudin (ur.), Bosanski duh, Odbor savjetovanja Bosna i Hercegovina: mogu6nosti i perspektive razvoja, Sarajevo 1999. l52.Novljanin, Omer i HadZinesirnovii, Ahmed, Odbrana Bosnc 17361 739, IPA, Zenica, 7994. 153.Ornerdii, Muharem, Prilozi izudavanju genocida nad Bo5njacima (1992-1995), Rijaset IZBiH i Kalem, Sarajevo 1999. l54.Pelidija, dr Enes, Uticaj osmanske vladavine na politidki, privredni i kulturni Zivot bosanskog elajeta do kraja XVIII stoljeia, u knjizi "Bosna i Bo5njaci", Pre ss centar AR BiH, Sarajevo 1995. 155.PruSdak Kafi Hasan,Izabrani spisi, Veselin Masleia, Sarajevo 1983. 1 56. Purivatra, Atif i HadZijahi6, Muhamed: ABC Muslimana, Muslimanska biblioteka, Sarajevo I 990. l5T.Purivatra, Atif, JMO u politidkom Zivotu Klaljevine SHS, Sarajevo t5I
.
1974.
l58.Purivatra. Atif, Nacionalni i politidki ruzvoj Muslimana. Svjetlost, Sarajevo,1970. l59.Putinja Filip, Stref-Fenar Zoslin, Teorijc o etnicitetu, XX vek, Beograd,1997. 160.Ramii, Rizo, Tri gcneracije knjiZevnika Muslimana. U knjizi: Budna Bosna" Sr,jetlost, Sarajevo 1966. 161.Rassel, Bertrand, Historija zapadne filosfije, Karitijade - Beograd 1962. l62.Fr,dLi6, Enver, Historijski pogledi na vjerske i nacionalae odnose u Bosni i Hercegovini, ANU Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1993. l63.RedZi6, Husref, Studije o islamskoj arhitektonskoj baStini, Veselin Masleia, Sarajevo I 983. 1 64. Repovac, Hidaj et, Klasne protivrij ednosti kulture, Veselin Masle5a Sarajevo 1995. 165.Rizvi6 Muhsin, Bosna i njen jezik u izvanbosanskim znanstvenim d.jelirna
166.Rus, Vojin, Etika i socijalizam, Glob'us Zagreb 1987. 167.Said W. Edward, Onjentalizam, Svjetlost, Sarajevo 1999. 168.Saltaga, Fuad, Da li ie gcnocid suCbina Bo5njaka? Salfu Sarajcvo 1996.
l69.Selimovid, Elharun, Psihologija islama, TIMA$ YAYINLARI, Istambul 1995. l70.Selimovi6, MeBa, Dervi5 i srnrt, Sarajevo, 1966. 171. SilajdZic, Adnan, Islarn u otkridu kr5danske Evrope (Povijest medure-
ligijskog dijaloga), Fakultet islamskih nauka, Sarajevo 2003. 204
Bosna, islam - BoSnjaci I 72. Sim, Stuart, Svij et fundam entalzma, Planetopij a, Zagr eb 200 6. 173.Skok, Petar, Etimologijski rjednik hwatskog ili srpskog jezika, Knjiga I,Zagreb 1971. 174.Smith, D. Anthony, Nacionalizam i moderniza.m, Fakultet politidkih znanosti Zagreb,2003. I 75.
Solovjev, Aleksandar, Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne,
GodiSnjak dm5tva istoridara BiH, Sarajevo 1949. 176.Spahi6, Mustafa, Islam i me
t995. l78.Sudeska, Avdo, BoSnjaci u Osmanskoj drLavi,Arabeske Sarajevo 1995. 179. Surowiecki, James, Mudrost masa, Profil intemational, Zagreb 2007 . l80.Sabanovid, Hazim, Bosanski pa5aluk. Postanak i upravna podjela, Naudno druStvo NR BiH, Sarajevo 1959. 1 8 I . Sardevid, Abdulah, Iskon i smisao, Svjetlost Sarajevo I 971 . 182.Saril M. M., Historija islamske filozofije s kratkimpregledom drugih disciplina i savremene renesanse u islamskim zemljama, Tom I-II, (s engleskog preveo dr Hasan Su5ii), August Cesarec, Zagreb 1990.
183.Snaper, Dominik, Zajednica gradana
(o rnodernoj ideji nacije),
Sremski Karlovci i Novi Sad, 1996.
l84.Todorova, Marija, hnaginarni Balkan, XX vek, Beograd 1999. 185.Tornanid, Milorad, Srpska crkva u ratu i ratovi u doj, Medijska knjiLara Krug, Beograd 200 I . 1 86. Tralj i6, Mahmud, Istaknuti Bo3nj aci, Zagreb I99 4. I 87. Vego, Marko, Postanak srednjovjekovne bosanske d.rZave, Svjetlost Sarajevo 1982.
188.Zgodii, Esad (priredio), DrZava, pravo i politika srednjovjekovne Bosne, hrestomatija tekstova, Fakultet politidkih nauka (za internu upotrebu), Sarajevo 2000.
l89.Zgodi{ Esad, Bo5njadko iskustvo politike, Osmansko doba, Euromedia, Sarajevo, 1998. l90.Zgodi(,, Esad, Gradanska Bosna, Ritam Tnzla 1996.
l9l.Zgodi6, Esad, Studije o politici (Ksenofant, Makijaveli, pruidak, Tito), B.H. COD, Sarajevo, 1997. l92.Zulftkarpa5id, Adil, Bosanski Muslimani, Bosanski institut, Cirih 1986. I93 . Leri(, Salim, Muslirnani srpskohrvatsko g j ezika, Svj ctlost, I 968.
S
araj evo
205
Bosna, islam - BoSnjaci
Bosna, islam - BoSniaci
I94.Zerjavid, Vladirnir, Gubici stanovni5tva Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, Zagreb 1989. 195.Liga, Jusuf, Islamska civilizacija i bosanski Muslimani, u knjizi "Bo5njadko pitanje", Uprava za moral GS AR BiH, Sarajevo 1995. 196.Liga, Jusuf, Uvod u sociologiju kulture, Bosanski kulturni centar Sarajevo, 1995. 197.Liga, Jusuf, Vrijeme razljudenih dvonoZaca - paradigma Bosne koju su izdali. Institut za istraZivanje zlodina protiv dovjednosti i medunarodnog prava, Sarajevo 2007.
Periodikaidasopisi:
l. 2. 3. 4.
Aliba5ii, Ahmct, SuZivot religija: Teorijsko utcmeljcnje u islamu, Glasnik IZ br. (LXIV)3-4, str. 30'7-319, Sarajevo 2002. Alidi6, S. Ahmed, Sirenje islama u Hercegovini, Prilozi za orijentalnn fiblogiju, 41, Sarajevo 1991. Bajraktarevii, Fehim, Tursko-islarnska kulturna ba5tina -IuZnih Slavena. Moguinosti, br.4. Split 1966. Bakiii-Muftid, Jasna, Identitet Bo3njaka u regionalnom kontekstu,
"T,judskaprava", br. 1-4, god. IIi, Sarajevo 2002. 5. Bali6, dr Smail, Bosanski Muslinani (nerazumijevanje Bo5njaka i njihov jezik), Most, br. (XXIII) 98 (9 - nova serija), Mostar 1997. 6. Bali6, Srnail (S.8. ), Kulturni razvitak bosansko-hercegovadkih Muslimana iza rata. Bosanski pogiedi, (V)br. 35, Freibourg 1 964' 7. Bali6, Smail, KnjiZcvni rad Boinjaka na orijentalnimiczicima, Bosanski pogledi, (3)br.15 (maj), Freibourg, 1962. B. Balii, Smail, SuZivot s rnuslimanima u Istodnoj Evropi, Glasnik IZ (Lxtll) br.3-4, Sarajevo 2001. str. 65- 71. 9. BandZoviii, Safet, BiH Lr raspravama i odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a, Prilozi br. 31, Institut za historiju, Sarajevo, 2002. 10. BandZovii, Safct, Iseljavanje muslimanskog stanovni5tva iz kneZevine Srbije u Bosanski vilajet (1862- 1867.), Ibn Sina broj 12, Sarajevo ,2001. 11. BandZovii, Safet, Izbjeglicc *\t\ve ctnidkog inZcnjcringa, Pregled br. 5-6 (LXXXVID str. 215- 227.,Sarajevo,2007. 12. Baiagi6, Safvct-beg, Bosanci Muslimani kao javni radnici u Turskoj, Gajret (WII) br:1, str. 35-37, br.2-3, Sarajevo 1921. 13. Ba3agi6, Safi,et-beg, Patareni i islam. Gajret, (XI) br.12. Sarajevol92T' 14. Baiagi6, Safvet-beg: BoSnjaci i Hercegovci u islamskoj knjiZevnosti' Glasnik Zcmaljskog muzeja XXIV/ Sarajevo, 1912. 206
15. Begii, dr.Midhat, O muslimanskoj knjiZevnosti. Odiek, Sarajevo 1970. 16.
Bogidevii, Vojislav, Emigracije Muslimana Bosne i Hercegovine u
Tursku u doba Austro-Ugarske vladavine I 878- I 9 1 8. god. Historij ski zbonrik br.l-4, Zagreb, 1950. 17. Bourrinet, Philippe, The Yugoslav National Question, http://www.leftdis.nl/uk/yougeng.htm (posj eta 1 0. 09.2006. ) 18. iolovii, dr Ivan, Srpska kultura polle Vtilo3evida, Republika, broj 288-289, Beograd, 2002. t9. ieman, Mirza Hasan, Islamsko naslijetle u r.rmjetnosti Bosne i Hercegovini, Glasnik IZ u BiH, brojevi l-2 i3-4, Sarajn o, 2000.
20. Cemerlii, dr Hamdija: Pitanje nacionalnog osjeianja Muslimana /dislarsija o Preglcdu historije KPJ/. Prilozi Instifuta za historiju radnidkog pokreta, Sarajevo god. I, 1965, br.1. 2t. eirni6, Esad, Purivatra Atif, Nacionalni i politidki razvitak Muslirnana, NaSe teme br. 2, Zagreb, 1970. 22. Dobrinii Matija: Uzroci agresijc na BiH, rnaterijal pripremljen za Forum Bosna br. 1199, Sarajevo 1999. (materijal nije objavljen, a tekst 23. 24.
25. 26.
je u posjedu Dlelala lbrakoviia) Dlaka, Beiir, Iranski motivi u predaji bo5njadkih muslimana, dasopis "Zttak Bosne" broj 3, Zenica 1995. Dozo, H. Husein, Musliman, Glasnik Vrhovnog islamskog starije5instva u SFRJ, Sarajevo, god. XXXI, 1968. Dozo, Husein, Prepreke na putu islamske da'we, Takvim za 1997. godinu, Rijaset islamske zajcdnicc, Sarajevo 1996, Durrlev, Branislav, Osnovna historijsko-etnidka pitaqja o razvitku juZnoslavenskih naroda do obrazovanja nacija. Prcgled XII/ knjiga 2., Sarajevo, 1960.
27.
Fcrovii, Fcrid, Po svom ctnidkorn porijeklu Muslimani BiH
su
Slaveni, NaSi dani br. 338., Sarajevo 1970.
- Sta je to?" "Zivot" br. 3, Sarajevo 1967. 29. Filipovic. Muhamcd: Idcntitet Br:Snjaka, http://www.rijaset.net/mualI irn/mualI inr %20br% 205 I 5 1 -57.pdf. (posjeta 1 0.09.2006. ) Firdus, Osman Nurij-beg, O nacionalnom oprcdjeljenju bosanskohercegovadkih Muslimana. Nova Evropa X[l1925. br.l0, Sarajevo, 28. Filipovi6 Muhamcd: "Bosanski duh u knjiZevnosti
1925. 31. Garaudy. Roger, Dijalog izmedu kultura, "Kabes" Mostar br.19 od
t997. 207
8osna, /s/am - BoinJacl
Bosna, islam - BoSnjaci
32. Gross, Mirjana, Hrvatska politika u Bosni
i Hercegovini od 1879
do
1 9 1 4. Historij ski zbomik XIX-XX, Zagreb, 1 9 66-1967 . JJ. HadZijahi6, Muhamed, Formiranje nacionalnih ideologija u Bosni i Hercegovini u XIX stolje6u. Jugoslovenski historijski dasopis br.l-2, Beograd, 1970. 34. HadZijahii, Muhamed, Jedan neostvareni nacionalno-politidki pro-
jekt u Bosni iz g.1853. (A. Stardevii i Bosna). Historijski zbornik, Zagreb, god. XIX-XX, 19 66-1967 . 35. HadZijahid, Muhamed, Turska komponenta u etnogenezi bosanskih Muslimana, Pregled, br. 1 1-12, str. 485-502. Sarajevo,1966. 36. HadZijahi6, Muhamed: Sinkretidki elementi u Islamu u BiH, Piloziza orj entalnu fi lologij u, Orj entalni institut Saraj evo br oj : 28 -29, Saraj evo, 1978179.
Jt. Halefullah, Muhammed Ahmed: Islamsko- arapski uticaj na evropsku renesansu, Islamska misao (I)br. 8, Sarajevo, 1979. 38. Handlit,, Adem i HadZijahii, Muhamed, O progonu Hamzevija u Bosni 1573. godine, Prilozi za orijentalnu filologiju br. XX-XXI, Orijentalni institut, Sarajevo, I 974. 39. HandZii, Adem, Etnidke promjene u sjeveroistodnoj Bosni i Posavini u XV i XVI stoljeiu. Jugoslovenski historijski dasopis 196914. 40. Hatibovii, DZemal, Bosanci i Bo5njaci. Republika br.255, Beograd 2001.
41. Haveri6, Taik, Zapadna politidka teorija i etnidki odnosi u istodnoj Evropi, Helsin5ke sveske, Beograd 2002. 42. Humo, Avdo, Istorijski i akluelni aspekti nacionalnog poloZaja Muslimana. Pregled, april 1970. 43. Humo, Hamza, Od prelaza na Islarn do novih vidika, u: Spomenica dvade setipeto godi5nj ice Gajreta, S araj evo I 92 8. 44. lbrakovii, Dielal, Krvavo poskakivanj e za"epohalnim promjenama":
Bosna
i
Hercegovina
i XX stolje6e,
Habitus br. 9/l0,Novi Sad
200312004.
45. Ibrakovid, Di,elal,Agresija na BiH i destrukcija BiH porodice,Znak Bosne (X)1 2, Zenica 2044. 46. Ibrakovic, DLelal, Bosna i Hercegovina kao lakmus papir: Prilog socijalno- kultumo antropolo5kom definiranju Bosne i Hercegovine od strane Bo5njaka, Godi5njak BZK Preporod, (Vf, Sarajevo 2006. 47. Ibrakovii, DZelal, Civilizacija,narod, nacija,Kabes (II) br. 12, Mostar
t996. 48. Ibrakovid, DLeIal,Islam u nacionalnom bi6u Bo5njaka, Glasnik IZ (LX) 7-8, Sarajevo, 1998. 208
49. Ibrakovi|DLeIal, Modemo tcorijc nacijc -. ima li u niinra llo$njuku. Glasnik IZ,br. 1-2, Sarajevo 1999. 50. Ibrakov it,, Dlelal, Multilatcralnost kao bit bosanskohcrcegovarlkog druStva, GodiSnjak FPN (2) 2a2007, Sarajevo 20013.
51. Ibrakovrl,Dlclal, Narodnosnc oznake u Bosni i Hercegovini, I{abitus. ( 6) I 1/ l2 Novi Sad 2005 52. Imamovii, Mustafa, Boinjadki etnos: identitet i ime, Prilozi,br.32, Institut za historiju, Sarajevo, 2003.
.
53. Imamovii, Mustafa, Ncki pogledi na razvitak muslimanske knjiZevnosti, "Livor", knj. XL, Sarajevo 1972. 54. Imamovii, Mustafa, O uvodenju nazla musliman. Odjck Sarajcvo, |
.tv
1969.
55. Jalimam, Salih, Osamstotina godina Bilinopoljske izjave, Glasnik IZ u BiH, broj 3-4, Sarajevo 2004. 56. Je fti6, Miroljub, DZihad u savrcmcnim odnosima, Temc (31)br. 4, NiS (7s7 - 788) 2007. Vlado, Elcmcnti koji su kroz historiju djclovali pozitivno na Jokanovii, 57. stvaranje bo5nja5tva kao nacionalnog pokreta, Pregled, Sarajevo, 1968. 58. Jovanor.ii, Ivan i Ristii Borisav, Kad palanka utihnc (Problcm krivice na razvalinama srpskog treieg puta), Nova srpska politidka urisao br. l-2, Beograd 2000. 59. Kilmika, Vili (Kymlicka Will), Etnidki odnosi i zapadna politidka teorija, Flabitus, br. 0, Novi Sad 1999. http://cmk.org.1ri/linkovi/ habitus/0/kymlicka 0.pdf. (posj eta 1 0. 10.2002,) 60. Kirnicka, Wili, Pravda i sigurnost u prilagodbi manjinskom nacionalizmu, Dijalog br. 3, Sarajevo 2002. 61. Kuljii, Todor,Cinioci izmcnc cpohalne svesti krajem XX veka, Sociologija 6LfI) br. 2, Beograd 2000. http://www.komunikacija.org.yu/ komunikacij a/casopisi/sociologi.i a/ XLii_3/d007lhtml_ser_lat (posjeta 11.08.2003.) 62. Kymlicka, Will, Multikulnralno gradanstvo, Dijalog l-2, Sarajevo 2001. 63. Ljubovii, Arnir, Pn-r5dakova interpretacija ureclenja drZave, III program radio Sarajeva, br.24, Sarajcvo, 1979. 64. Maglajlii, Munib. BOSNJACI I BOSNA, Ogledanje na ternu: ime, jezik i pismo, domovina, drLava, Diwan, broj 5-6, Gradadac, 2002. 65. Mastnak,TornaL, Dnevnik kuZnih godina (BiljeSke o evropskom antinacionalizmu), Most br. 1 02., Mostar 1 998. http://w 1 .500.telia.com/ 66. Mededovic. Sefko, Nacionalni i politidki razvitak Muslimana. Lica, Sarajcvo, ( IV) br.28, Sarajevo, april 1970.
Bosna, islam - Boinjaci
67. Milardovif , Andelko,
Bosna, islam - Bo1njaci S
ekularni ftindamenta lizam, dnevni list"Vj e s-
n1k Zagreb od 29 .03 .2007 . http:l lwww.vjesnik.hrlhtmllz}}T Clanak. asp?r:sta&c=2 (posj eta 20.09 .2007 .)
l03l29l
prilikom 40-godiSnjice njegova pokretanja, Kalendar Narodna uzdanica za 1940. Sarajevo 1939. 69. Mulabdic, Edhem, Ideologija Narodne uzdanice, Kalendar Narodna u'zdanica za 1938. Sarajevo 1 937. 70. Muminovic, Rasim, Povijesnost i nacionalnost. Zivot (XVIfD br. 6-7,
68. Mulabdic, Edhem, Behar,
juni-juli.
Saraj evo, t 969. 71. Musliman kao oznaka etnidke pripadnosti, Takvim za 1966. godinu, Izdanje Izvrinog odbora UdruZenja ilmije u SRBiH, Sarajevo 1965. 72. MuSovic, Ejup, Muslimansko stanovniStvo Srbije, "Has", br. 12, Novi Pazar dcccmbar 1995. 73. Nasr, Sejjid Husein, "XXI stoljece nece biti stoljece sudara velikih religija, nego vclika titanska borba izmedu nijekanja religije i religije," Preporod, br. 41587 april Sarajevo,1996. 74. Pljade, MoSa, O popisu stanovni5tva, list "Borba" Beograd br.1B/ i953. od 21.01.1953. 75. Repovac, Hidajct, Da li je je mogu6a BiH multikulturalnost, "Odjek"
broj: 2195, Sarajevo 1995. 76. Spahii, Midhat, Proccs prihvatanja islama u Bosni Glasnik IZ BtH br. 3 -4. Sarajevo 2002.
Tibor, O Sansama za etnokulturalnu pravdu u Centralnoj i Istodnoj Evropi - sa osvrtom na Daytonski Sporazum, Habitus br. 0, Novi Sad 1999. 84. Zirojevi{ Olga, Alahovi hri5iani, Republika broj 282-283, Beograd
83. Va.radi,
2002.
Zanic,Ivo, Hajduci, kmetovi, askeri i vitezovi (Sirnbolidni identiteti i postjugoslavenskih vojski), Polemos (1)1, Zagrcb 1998. http ://www. ffzg.hr I hsd/polemos/prvii02.htrnl (posj eta I 7. 0 I 2006. ) 86. Zi\ek, Slavoj, Jesmo li u ratu, "Zarez" br. 83, Zagreb 2002. 87. 211ek, Slavoj, Ljudi koji oseiaju da nisu stvarni, Bulevar, Novi Sad 17. maj 2002. (http://www. bulevar.co.yul 083lzizek083.htm) (posjeta27.03.2003.)
85.
JNA
.
i He.rccgovini,
77. Suieska, Avdo. Historijske osnove nacionalne posebnosti bosanskohercegovaikih rnuslimana, Jugoslovenski istorijski iasopis broj 4, Beograd 1969.
78. 79.
Suceska, Avdo, O tzv. turskom kornpleksu kod Srba, Dijalog broj 5-6, Sarajevo 1997. Sakovii, Eclin, Prihvaianje islatna u osmanskoj Bosni: rnitovi i real-
nost lrttp :l/folk.uio.no/palk/Dubrovn lklBdin%2}Sakovico/o2} -o/o20 essay.htm (posjeta10. 11. 2007 )
80. Sercmet, Vahida, Kontinuitet bosandice, Most, br. (XXX)182 (93
-
nova serij a), Mostar 200 5 . http : I I www. most.bal093/087. aspx (posj eta 18.02.2006.)
81. Tepii, Ibrahim, Borba BoSnjaka za autonomni poloZaj Bosne i HerceooNa5a govine u okviru Osmanskog Carstva u XIX stoljeiu, dasopis Skola" br.l, Zenica 1996. 82. Udovidki, Jasminka, Istorija Balkana, Spone i sr.kobi, Republika br. 186, Beograd, 1998.
210
211
Bosna, lslam - Boinlacl
Bosna, islam - BoSniaci
U toku odbranc od agrcsi.je na Bosnu i Hcrccgovinu bio jc u Komandi maglajske Vitelke brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine, Sarad. nik i urednik maglajskih ratnih novina "MIN", teSanjske "Gradine", a prije rata je bio dugogodiSnji dopisnik "Oslobodenja," "Borbe" i drugih listova
izMaglaja. Objavio je brojne tekstove u domaiirn i stranim listovima, Podaci o autoru
magazinima i naudnim dasopisima. Osnivad i urednik je naudnog dasopisa Federalnog ministarstva odbrane BiH "Odbrana" u Sarajelu, te urednik i recenzent brojnih izdanja dornaie strudne izdavadke produkcije. U okviru
Medunarodnog foruma "Bosna" bio je voditelj dva BiH istraZivanja: "Globalizacija i integrativni procesi u BiH (sigurnosni aspekt)" 2005. i "Ljudski resursi - najveia komparativna prednost BiH" 2008. godine. Objavljene strudne knj ige:
- Koautor i urednik knjige "Intelektualci Maglaja u odbrani BiHPovelja odbrane", Maglaj 1993.
-DLelallbrakovi6 i dmgi: (udZbenik za srednje Skole III razred) "Sigurnost demokratskog druStva", Aldenprint, Sarajevo 200 I .
- DZelal Ibrakovii: Hrestomatija tekstova
,,Socijalna ekologija",
Fakultet politidkih nauka, Sarajevo 2006.
DLelal Ibrakovid ie roden 07.09.1954. godine u Sevarlijama kod Doboja. Zavrsio je Fakultet politidkih nauka Sarajevo, Odsjek sociologija, 1976. godine. Na ovom fakultetu je odbranio magistarski rad na temu "Povijesno- kulturna komponenta islama kao jedan od faktora profiliranja nacionalnog biia Bo5njaka" 1997. godinc, kao i doktorsku discrtaciju na temu "Teorije etnocentrizma i rnultilateralnosti- paradigrna Bosne i Hercegovine,, 2003. godirie. Na Fakultetu politidkih nauka Sarajevo je stalno zaposten i u nastavnidko zvanje docentaje izabran 2005. godine na predmetu Etnologrja, a angaZiran je u izvodenju nastave i na predmetima Sociologija porodice i Socijaina ekologija. od 1999 do 2001. godine bio je predavad na Stomatoloskom fakultetu Sarajevo, na predmetu Nauka o odbrani. Saradnik je na Prirodno- matematidkom fakultetu Sarajevo, te Fakultetu za javnuupramr Sarajcvo. Odmah nakon zavr5etka studija Zivio je i radio u Maglaju. Veii dio svog radnog vijeka proveo je na radu u Kombinatu,'Natron" Maglaj, gdjc je obavljao raznc duZnosti medu kojirna sociolog - istraZivad i glavni i odgovorni urednik tvornidkog i opiinskog lista "Natron." U tri mandata je na nivou opdine Maglaj i dobojske regije obavljao mkovodece druStveno-politidke funkcije u periodu od 1981 do 1986.godine.
U izdanju Centra za kulturu i obrazovanje Te5anj, 2008. godine je objavio knjigu kratkih prida "Teret." OZenjen, otac dva sina (suprugaAzra, sinovi, Nadir i Jasminko, snaha Mersiha i unuk Jahja). Od 1995 do 2001. godine je Zivio i radio u Zenici, a od 2001. godine stalno Zivi i radi u Sarajelu.
