DROGE
SADRŽAJ:
1.UVOD 2.CANNABIS 3.ECSTASY 4.HEROIN 5.KOKAIN 6.LSD 7.METAMFETAMINI 8.ZAKLJUĈAK 9.LITERATURA Uvod Konzumacija psihoaktivnih droga nije novitet ni izmišljotina modernog društva, arheološki dokazi ukazuju na to da uporaba psihoaktivnih supstanci datira unazad bar 10.000 godina, a povijesni dokazi uporabe u okviru kultura kroz zadnjih 5.000 godina. I u novijoj povijesti je utjecaj narkotika dubok i dalekoseţan u suvremenoj kulturi. Kada govorimo o opijumu moţemo se prisjetiti Coleridgea, o kokainu na Freuda, o meskalinu na Michauxa, a o svima zajedno na Burroughsa. Preko tih pisaca dobivamo uvid u razliĉite naĉine na koje suvremeni svijet doţivljava droge. One su utjecale na poeziju i prozu i oblikovale neke od najznaĉajnijih filozofija i teorija. Svaka droga ima svoje osobitosti, po ĉemu se razlikuje od drugih droga. No bez obzira na te razlike pojedine skupine droga imaju zajedniĉke znaĉajke za sve svoje ĉlanove, što omogućuje lakše upoznavanje. Te se sliĉnosti temelje na sliĉnim farmakološkim, pa time i kliniĉkim djelovanjima. S obzirom na te znaĉajke sve bi se droge mogle podjeliti u nekoliko osnovnih skupina, a to su: 1. opijum i opioidi (opijati) 2. supstancije sedativno - anksiolistiĉkog djelovanja 3. SŢS simpatomimetici
4. kanabinoidi 5. halucinogeni (psihodelici, psihozomimetici) 6. organska otapala 7. razno CANNABIS «Konoplja u njihovoj zemlji raste divlja, ali je Skiti i siju, a narodi Trakije od nje prave odjeću. Skiti uzimaju sjeme te konoplje i puzeći po šatoru bacaju sjeme na užareno kamenje te se ono dimi i stvara paru, kojoj nije ravna nikakva parna kupelj u Grčkoj. Od te pare, Skiti su oduševljeni od veselja.» Herodot 5. stoljeće Marihuana je najblaţe i najslabije halucinogeno sredstvo te je mnogi autori niti ne stavljaju u skupinu psihoaktivnih supstanci. Kanabis je lisnata biljka koja raste divlje u tropskim i temperaturno toplim podruĉjima svijeta. Uzgaja se u otvorenim kao i zatvorenim prostorima zbog svojih cvjetnih vrhova. Najĉešće se upotrebljava njeno lišće i cvjetni vrhovi (pupoljci) koji se mogu pušiti ili jesti. TakoĊer dolazi u mnogo koncentriranijoj smolastoj formi zvanoj hašiš i kao ljepljivoj crnoj tekućini koja se zove hašišovo ulje. Zatim se u Indiji priprema kao piće koje se zove Bhang , zatim kao Blunts - marihuana srolana s duhanom, te GanĊa kao pripravak cvjetajućih vrhova obiĉno ţenske biljke bogate smolastim eksudatom. Postoje tri razliĉite vrste kanabisa: Cannabis Sativa, Cannabis Indica i Cannabis Ruderalis. Postoje rasprave o tome bi li ih trebalo zvati razliĉitim varijacijama ili razliĉitim vrstama. Najĉešće upotrebljavani kanabis je rezultat kriţanja ova tri tipa. Naziv konoplja je opće prihvaćen za varijantu kanabisa s malim postotkom THC - a, koja se koristi u industrijske svrhe. Aktivni sastojci kanabisa se zovu kanabinoidi. Postoje mnogi sintetizirani kanabinoidi kao što su tetrahidrokanabinol, kanabinol, kanabidiol, i mnogi drugi. Delta - 9 tetrahidrokanabinol, odnosno mnogo poznatiji kao THC se smatra najodgovornijim sastojkom za psihoaktivna djelovanja kanabisa, a on je ujedno i glavni sastojak tableta kao što su marinol - (sintetizirani kanabis). Pušenjem se efekti osjećaju odmah, a kada se uzima oralno, odnosno pomiješano s hranom djelovanje poĉinje nakon 1 - 2 sata , što ovisi o koliĉini hrane koja je prije pojedena. Efekti pušenja dostiţu vrhunac nakon 20 minuta i traju 1 - 2 sata, a oralno nakon 3 - 4 sata.
Osnovni efekti koji se javljaju kod povremenih konzumenata kanabisa su euforija, opuštenost i promjene u percepciji i variraju ovisno o uzetoj koliĉini. Kod malih doza se javlja osjećaj ugode, blagog pojaĉanja osjetila (miris, okus, sluh), suptilne promjene u razmišljanju i izraţavanju, priĉljivost, hihotanje, povećano uţivanje u glazbi, povećan apetit i blage halucinacije kad su oĉi zatvorene. Kod velikih doza, halucinacije mogu postati izraţenije, takoĊer je izmijenjen osjećaj za vrijeme, poremećaj paţnje, smanjeno pamćenje. Misaoni procesi i mentalna percepcija mogu biti znatno promijenjeni. Dok većina ljudi pod utjecajem kanabisa ne osjeti snaţne halucinacije kod nekih se ljudi ipak javlja taj aspekt, koji ovisi o koliĉini i vrsti kanabisa koji se konzumira. Negativni efekti mogu ukljuĉivati paranoju, suha usta, probleme s disanjem, nervozu i lupanje srca. Ostali efekti mogu biti negativni ili neprikladni u odreĊenim situacijama ili okruţenjima, kao što su smanjena koncentracija, zaboravnost, umor, konfuzija. Nuspojave se povećavaju s dugotrajnijom konzumacijom. Kako korisnici stare neugodni efekti i tjeskoba se povećavaju, a euforija se smanjuje. Pod utjecajem kanabisa bi trebalo izbjegavati voţnju. Dobra ideja bi bila da se izbjegava voţnja pod utjecajem bilo kakve psihoaktivne ili toksiĉne supstance. Istaţivanja, da vozaĉi koji su kombinirali alkohol i kanabis su mnogo manje sposobno vozaĉi od onih koji su konzumirali samo jedno od toga. TakoĊer je dokazano da kanabis uzrokuje nespretnu voţnju, ali su konzumnti toga svjesni i voze mnogo opreznije. Redovita uporaba kanabisa moţe neke ljude dovest do psihiĉke ovisnosti, što im oteţava prestanak pušenja. Istraţivanja pokazuju da izmeĊu 5 i 10% onih koji probaju kanabis će postati dnevni konzumenti nekad tijekom svog ţivota, ali će većina ovih pušaĉa prestati s ovom navikom do svoje 30 - te godine ţivota, a preostala nekolicina će nastaviti pušiti i nakon 40 - te. Većina ljudi nikad ne osjeti znakove fiziĉke ovisnosti. Najĉešći negativni problemi prilikom redovitog pušenja kanabisa su pluća i problemi s grlom, ukljuĉujući kašljanje, povećane infekcije grla i pluća, smanjen kapacitet pluća. Postoje neke sumnje o kancerogenom djelovanju kanabisa, ali ta istraţivanja nisu potkrijepljena dokazima te se sa sigurnošću moţe reći da se zdravstveni rizici povećavaju s koliĉinom i trajanjem pušenja bilo ĉega. Nema potvrĊenih ili objavljenih smrti uzrokovanih konzumacijom kanabisa. Postoji mali broj ljudi kod kojih su se pojavile alergije uzrokavane kanabisom kao što su iritacije grla i pluća.
Pošto kanabis povećava broj otkucaja srca, postoji rizik povećavanja problema sa srcem, ali smo kod onih ljudi koji već pate od bolesti srca. U velikom istraţivanju koja je provedeno u Kaliforniji na 65 000 ljudi naĊeno je da kanabis ne povećava mortalitet kod ljudi starijih od 50 godina. TakoĊer se pokazalo da uporaba kanabisa kao i drugih psihoaktiva mogu pospješiti neuroze, ali samo kod onih ljudi koji već pate od takvih bolest, dok kod zdravih ljudi nema rizika od psihoza. ECSTASY Ecstazy ili MDMA je sintetiĉka, psihoaktivna droga stimulativnih i halucinogenih svojstava. MDMA posjeduje kemijska svojstva amfetamina, metamfetamina i halucinogena kao što je meskalin. 3, 4 - metil - endioksid - N - metamfetamin (MDMA) je sintetiĉki sastojak koji moţe biti deriviran iz vrste lovorovog ulja. Prvobitno je zamišljen kao lijek za smanjivanje apetita, prvi put je sintetiziran 1912 g. i patentiran 1914. ali do 1970. nije imao pravu primjenu Kemijski je analogan MDA, drogi koja je bila popularna kasnih 60 - tih i poĉetkom 70 - tih. MDMA su koristili psihijatri kao dodatak psihoterapiji. Ilegalna uporaba droge postaje popularna tek kasnih 80 - tih i usko je povezana s underground klupskim scenama diljem svijeta. Njegova rastuća popularnost je dovela do zabrane 1985. što nije utjecalo na njegovu popularnost na ilegalnom trţištu na kojem je nastavljala rasti. MDMA je dostupan u tabletama i uglavnom se konzumira oralno. MDMA je popularna droga i dobro se prodaje na techno party - ima. Dok je ecstazy popularno ime za MDMA, na ulici se prodaju razne tablete predstavljene kao MDMA koje u sebi sadrţavaju kofein, efedrin, amfetamine, MDA, MDE ili neki drugi psihoaktiv. Djelovanje MDMA poĉinje nakon dvadesetak minuta i traje 4 - 6 sati. Konzumenti kaţu da osjećaju pozitivne efekte, empatiju prema drugima te potpunu relaksaciju. Povećava budnost, te potiskuje apetit. Produbljuje se percepcija boja i zvukova, a neki konzumenti osjećaju muĉninu i grĉenje mišića i ĉeljusti. Ne stvara fiziĉku ovisnost kao heroin, kokain ili speed. MDMA moţe uzrokovati druge neugodne efekte kao što su muĉnina, halucinacije, drhtavica, znojenje, povećanu tjelesnu temperaturu...Konzumenti govore da osjećaju još neke neugodne efekte nakon uzimanja MDMA kao što su tjeskoba, paranoja i depresija. Predoziranje je karakterizirano visokim krvnim tlakom, općom slabosti, vrtoglavicom, napadajima panike i u nekim sluĉajevima gubljenjem svijesti i
drastiĉnim povećanjem tjelesne temperature. Predoziranje moţe biti fatalno i rezultirati zatajenjem srca i toplinskim udarom. MDMA moţe izazvati psihiĉku ovisnost, te ljudi koji ga ĉesto konzumiraju mogu osjećati povećanu ţelju za ponovnim uzimanjem. Postoji kratak period tolerancije nakon konzumacije. Uzimanje MDMA dva dana za redom u znatnoj mjeri moţe smanjiti doţivljaj drugi dan. Mnogi konzumenti kaţu da se njihovo uţivanje u MDMA smanjuje tjekom povećane konzumacije, te mnogi od njih ga prestanu uzimati kad im se poveća svijest o povećavanju negativnih nuspojava kao što je depresija i tjeskoba. Mnogi struĉnjaci se slaţu da je MDMA neurotoksiĉan, ali se još ne zna kakve su posljedice konzumiranja. Postoje neki dokazi o promjenama u mozgu kod ĉestih konzumenata i neka su istraţivanja potvrdila smanjenje pamćenja i povećanu depresiju i tjeskobu. HEROIN Povijest opijata poĉinje tisućama godina prije Krista, kada se u Mezopotamiji, Egiptu, a kasnije i u staroj Grĉkoj uzgaja opijumski mak, iz kojeg se zarezivanjem nezrelih ĉaški skuplja bjelkasta tekućina - opijum. Trgovina opijumom bila je vrlo razvijena, a "opijumska ovisnost" socijalno prihvaćena. Opijum se konzumirao uglavnom pušenjem, a koristio se i za medicinske svrhe: "otac medicine", Hipokrat, ga priznaje kao narkotik i lijek za razne bolesti. Nakon osude, Sokrat je za pogubljenje dobio otopinu koja je sadrţavala mješavinu kukute i opijuma (simbola vjeĉnog sna), koja se tada koristila u svrhu eutanazije i samoubojstva. Heroin je ilegalna droga. On je opijat koji najbrţe djeluje i najviše se zloupotrebljava. Heroin se dobija iz morfija, sastojka koji se u prirodi moţe izdvojiti iz sjemenki mahune nekih vrsta maka. Uglavnom se prodaje kao bijeli ili smeĊi prah. Opijum se prodaje kao crna ljepljiva tvar poznata kao heroin crnog katrana. Iako ĉišći heroin postaje sve uobiĉajeniji, većina heroina koji se prodaje na ulici miješa se s drugim drogama ili tvarima kao što su šećer, škrob, mlijeko u prahu ili kinin. Heroin se uglavnom injicira, ušmrkava/udahne ili puši. Intravensko injiciranje osigurava najjaĉi intenzitet djelovanja i najbrţi nastanak euforije (7 do 8 sekunda), dok injiciranje u mišić prouzrokuje relativno kratak nastup euforije (5 do 8 minuta). Kada se heroin ušmrkava ili puši, vrhunac djelovanja obiĉno se poĉne osjećati izmeĊu 10 i 15 minuta. Pušenje i ušmrkavanje heroina ne prouzrokuju vrhunac tako brzo i intenzivno kao intravenozno injiciranje.
Odmah nakon injiciranja ili šmrkanja, heroin prelazi iz krvi u mozak. U mozgu se on prelazi u morfij i veţe se na receptore za opijate. Konzumenti vrhunac uglavnom opisuju kao osjećaj ugode. Vrhunac ovisi o koliĉini uzete droge i brzinom kojom droga ulazi u mu mozak te se veţe na receptore. Vrhunac kod heroina je popraćen blagim crvenilom koţe, suhoćom usta, i osjećajem teţine u ekstremitetima koji mogu biti popraćeni muĉninom, povraćanjem ili ţestokim svrabom. Nakon poĉetnih efekata konzumenti kaţu da su nekoliko sati pospani. Mentalna funkcija je zamagljena zbog djelovanja heroina na centralni ţivĉani sustav. Rad srca je usporen kao i disanje. Otprilike 1 od 5 ljudi koji konzumiraju heroin postanu ovisni. Fiziĉka ovisnost raste s većim dozama. Uz psihiĉku ovisnost tijelo se privikava na prisutnost droge i nagli prestanak uzimanja dovodi do krize. Kriza se moţe pojaviti nekoliko sati nakon posljednjeg konzumiranja. Simptomi krize ukljuĉuju nemir, bol u mišićima i kostima, nesanicu, proljev, povraćanje, svrab i trzanje mišića. Najaĉa kriza zapoĉinje izmeĊu 24 - 48 h od posljednjeg uzimanja i prestaje nakon otprilike tjedan dana. Kriza nikad nije smrtonosna za zdrave odrasle osobe. Nekad se vjerovalo da je fiziĉka ovisnost i pojava krize kljuĉna za ovisnost o heroinu, sada se zna da to nije u potpunosti sluĉaj jer ţudnja i recidiv se mogu pojaviti tjednima i mjesecima nako prestanka simptoma krize. Sad je poznato da pacijenti sa kroniĉnom boli kojima su potrebni opijati da bi funkcionirali (nekad na duţi period) mogu jednostavno ostaviti opijate nakon što im se bol razriješi drugim sredstvima. Medicinske posljedice kroniĉnog uzimanja heroina ukljuĉuju uništene vene, bakterijske infekcije krvnih sudova i srca, ĉireve i ostale infekcije mekog tkiva. Mnogi dodaci koji se dodaju heroinu u uliĉnoj preprodaji mogu ukljuĉivati tvari koje se ne rastapaju do kraja, te mogu prouzrokovati zakrĉenje krvnih ţila koji vode u srce, pluća, jetru, mozak, bubrege. To moţe uzrokovati infekciju iliĉak smrt djelova vitalnih organa. Naravno, djeljenje pribora za injiciranje ili tekućina moţe dovesti do najgorih posljedica - infekciju hepatitisom b, hepatitisom c, HIV om i gomilom drugih krvnih virusa koji korisnici droge kasnije mogu prenijeti drugima. KOKAIN Kokain se dobiva iz grmaste zimzelene biljke koke (erythroxylon coca) koja uspijeva u Juţnoj Americi, nekim dijelovima Afrike, Indoneziji i Havajima, a prvi je njegove kristale iz biljke 1860. izolirao njemaĉki kemiĉar Albert Niemann. Nisu poznati toĉni podaci o tome kada je ĉovjek poĉeo koristiti lišće koke, ali na osnovi
figura naĊenih u arheološkim iskopinama, moţe se zakljuĉiti da je koka ljudima poznata od 3. st.pr n.e. Istraţivanjima je utvrĊeno da je izuzetno mnogo upotrebljavana u doba civilizacije Inka u vremenu od 11. do 16. stoljeća. Koristili su je najprije svećenici i predstavnici aristokracije pri religioznim obredima (bila im je sveto drvo), a ĉak je i danas meĊu juţnoameriĉkim Indijancima upotreba lišća koke društveno prihvatljiva i svrstava se u istu kategoriju sa duhanom. Smatra se da se umjerenim korištenjem koke lako odrţava normalan ţivot, ali bez velike potrebe za spavanjem ili hranom, iako pri pretjeranoj upotrebi koka ima jako iscrpljujuće djelovanje, kako za tijelo tako i za um. Kokain je vrlo moćan stimulans koji utjeĉe direktno na mozak. Postoje dvije kemijske forme kokaina: - hidro - kloridna sol; - "freebase" , odnosno "crack" Hidrokloridna sol ili prah se otapa u vodi i moţe se koristiti intavenozno, intranazalno odnosno šmrkanjem . "Freebase", popularno "crack" nije neutraliziran kiselinom od koje se pravi hidrokloridna sol, te se ta forma kokaina koristi za pušenje. Kokain se na ulici prodaje kao bijeli prah u ţargonu zvan "bijelo". Uliĉni dileri ga miješaju s raznim supstancama kao što su kukuruzno brašno, talk, šećer u prahu, ili nekim drugim stimulansima kao što su amfetamini. Kokain se uglavnom šmrĉe, te se apsorbira u krvotok kroz nazalno tkivo. Injektiranjem se unosi direktno u krvotok te se tako povećava intezitet djelovanja. Neki konzumenti kombiniraju kokainski prah ili crack s heroinom što se zove «speedball». Kokain je stimulans za centralni ţivĉani sustav te lokalni anestetik. Pušenje crack - a moţe izazvati kratkotrajnu ţivost koja traje 3 - 5 minuta dok šmrkanjem efekti traju oko 10 - 15 minuta. Ovisno o dozi i toleranciji korisnika kokain povećava budnost, paţnju, raspoloţenje, od blage do povećane euforije, povećnu koncentraciju, energiju, nemir. Kod većih doza moţe doći do psihoze sa zbunjujućim i neorganiziranim ponašanjem, razdraţljivosti, straha, paranoje, halucinacija te ekstremnog antisocijalnog i agresivnog ponašanja. Povećava broj otkucaja srca, krvni tlak, tjelesnu temperaturu, znojenje, brzinu disanja, širi zjenice, smanjuje tek, te moţe povećati rizik od srĉanog udara kod osoba koje imaju problema sa srcem.
Iako kokain ne uzrokuje tešku fiziĉku ovisnost, ĉesta uporaba kokaina moţe dovest do raznih neugodnih kriznih simptoma kao što su ţelja za većom koliĉinom kokaina, glad, razdraţljivost, apatiju, depresiju, paranoju, suicidalne misli, gubitak libida, nesanica, noćne more. Ĉesto individue uzimaju sve veće koliĉine kokaina da smanje ove efekte što dovodi do ovisnosti. Predoziranje kokainom karakterizira nemir, neprijateljstvo, halucinacije, grĉenje mišića, hipertermiju, moţdani udar, srĉani udar i ponekad smrt. S rekreacijskom uporabom kokaina osobe s prikrivenim srĉanim manama, visokim krvnim tlakom, problemima s štitnjaĉom pate od većek rizika opasnih reakcija i zatajenja srca. LSD "Odjednom sam postao čudno opijen. Vanjski svijet postao je promijenjen, kao u snu. Predmeti su izgledali kao da postaju živi; poprimali su neobične dimenzije; i boje su postale sjajnije. Čak su se percepcija sebe i osjećaj za vrijeme promijenili. Kada su oči bile zatvorene, šarene slike brzo su se izmjenjivale kao na kaleidoskopu. Nakon par sati, ne neugodna opijenost koju sam iskusio potpuno svjestan nestala je. Što je uzrokovalo takvo stanje?" Dr. Albert Hoffman Dr.Albert Hoffman je pronalazaĉ i prvi konzument LSD-a a do otkrića je došao sasvim sluĉajno pretpostavio je da mu je vjerojatno kap otopine pala na vrh prsta, pa se tako apsorbirala u krvotok. Ukoliko je LSD zbilja uzrok te opijenosti, onda je u pitanju spoj izuzetno snaţnog djelovanja.Bio je samo jedan izlaz iz nedoumice - eksperiment na samome sebi. Hoffman je sintetizirao najmanju koliĉinu LSD-a koja bi po njemu mogla imati psihoaktivne uĉinke - svega 250 mikrograma. 19. travnja 1943. dr. Albert Hoffman u 16 sati i 20 minuta uzeo je u vodenoj otopini ekvivalent od 5 današnjih tripova. U 17 sati, uslijed posvemašnje opijenosti i muĉnine, Hoffman je zamolio svojeg laboratorijskog asistenta da ga otprati do kuće, a kako zbog ratnih restrikcija nije bilo benzina za automobile, putovali su biciklom. Jake halucinacije pojavljivale su se tokom voţnje, a Hoffman je ĉesto imao osjećaj da stoji na mjestu, premda su se vozili vrlo brzo. Taj dogaĊaj je u hippy pokretu kasnije postao poznat kao "LSD bicycle trip". Narednih nekoliko sati po dolasku izmjenjivala su se stanja halucinacija, muĉnine i paranoje, a kada je lijeĉnik došao i pregledao Hoffmana uvjerenog da mu se smrt bliţi, nije utvrdio ništa neobiĉnog na tijelu osim znatno proširenih zjenica. Iscrpljen, Hoffman je napokon zaspao i probudio se idućeg jutra, prema vlastitim rijeĉima, potpuno preporoĊen i pun energije, dok je osjećaj muĉnine, oĉekivan nakon stanja ekstremne opijenosti, na njegovo iznenaĊenje izostao.
Lysergic acid diethylamide jedna od vodećih halucinogenih droga. Proizvodi se iz lisergiĉne kiseline koja se nalazi u gljivi claviceps purpurea kod nas nazvana raţena glavnica i raste na raţi i drugoj vrsti ţita. Lsd ili u ţargonu "acid", "trip"... se prodaje na ulici u obliku perforiranih kvadratnih papirića, oslikanog raznim bojama i slikama, te u Hrvatskoj rijeĊe u obliku tableta, kapsula ili u tekućoj formi. LSD nema mirisa, boje i ima neznatno gorak okus. Efekti LSD su nepredvidivi te oni ovise o uzetoj koliĉini, konzumentovoj osobnosti, raspoloţenju, oĉekivanjima i okruţenju u kojem je droga konzumirana. Konzument efekte osjeća uglavnom nakon 30 - 90 minuta. Fiziĉki efekti ukljuĉuju proširene zjenice, povećanu tjelesnu temperaturu, povećane otkucaje srca i krvi tlak, znojenje, gubitak teka, povećanu budnost, suha usta i drhtavicu. UzbuĊenje i osjećaji se mijenjaju dramatiĉnije nego fiziĉki znakovi. Konzument moţe osjetiti nekoliko razliĉitih emocija odjednom ili se one drastiĉno izmjenjuju. Ako se uzme u mnogo većoj dozi mogu se osjetiti vizualne halucinacije. Percepcija vremena je promjenjena te konzumenti kaţu da katkad mogu ĉuti boje i vidjeti zvukove. Ove promjene mogu biti ugodne, tople mistiĉne ili mogu biti zastrašujuće i uzrokovati paniku. Iskustvo s LSD konzumenti zovu "tripom", te on traje 6 - 12 sati. Mnogi konzumenti svojevoljno smanje ili prestanu uzimati LSD tijekom vremena te struĉnjaci kaţu da on nije adiktivna droga jer ne proizvodi kompulzivno ponašanje kao kokain, amfetamini, metamfetamini, heroin, alkohol i nikotin. LSD moţe proizvesti toleranciju u ĉestih konzumenata. Individue koje imaju emocionalnih problema, obiteljsku povijest shizofrenije, mentalnih bolesti ili problema u svakodnevnom ţivotu ne bi smjele uzimati LSD jer je on "okidaĉ" za prikrivene psihološke i mentalne probleme. Kako je LSD postao sve raširenija droga tako je postala mnogo opasnija. Postoje izvješća o mnogim hospitalizacijama LSD konzumenata, raznim nesrećama povezanih s LSD. Povećanje negativnih efekata nije povezano s povećanjem broja konzumenata. Ameriĉki Indijanci koji su koristili LSD i njemu sliĉne droge su odavno već nauĉili da su oĉekivanja prije uzimanja ove droge glavni faktori koji determiniraju prirodu njihove reakcije na drogu. Znaĉi konzumenti koji su bili upozoreni na to da LSD moţe uzrokovati da skoĉe kroz prozor nisu to napravili, te da ih LSD moţe izludjeti nisu zapravo patili od nikakvih paniĉnih reakcija. TakoĊer LSD koji je sintetiziran od strane raznih amatera dovodi do mnogo zdravstvenih i psiholoških rizika.
Osobe pod utjecajem LSD ne bi smjele biti ostavljene same. Poĉetkom 60 - tih godina kada je LSD postao popularan to se pravilo uglavno ignoriralo. Mnogi mladi ljudi bi zajedno uzelo LSD, ali kada bi jednog od njih uhvatila panika, ona bi se prenijela na druge. Jedan od glavnih uzroka povećanja nepoţeljnih efekata LSD je laka dostupnost, npr. shizofrenicima i i shizoidnim osobama kod kojih će se najprije pojaviti nepoţeljni efekti. METAMFETAMINI Prije 5000 godina, u staroj Kini koristi se ma huang, biljka koja sadrţi prirodni stimulans efedrin. Kineski tekstovi preporuĉuju efedrin, kemijski vrlo srodan amfetaminu, za lijeĉenje povišene tjelesne temperature i kao pomoć pri disanju, a svećenici ma huang hvale kao dobar stimulans za ratnike. Sam amfetamin prvi je put sintetiziran u Njemaĉkoj 1887, a Zapad ga je upoznao kao legalni lijek. Tijekom 1930-tih zapoĉelo se s masovnom sintezom amfetamina, a 1932. poĉinje se prodavati pod imenom Benzedrine, kao inhalator za tretiranje zaĉepljenosti nosa, kod astmatiĉara ali i za obiĉnu prehladu. Promovira se s ogromnim entuzijazmom i tvrdi da ima mnoštvo kliniĉkih primjena, od lijeĉenja migrene, epilepsije, sve do grĉeva i visokog krvnog tlaka. Najĉešće se daje kao antidepresiv i stimulans, ali i kao sredstvo za smanjenje apetita i mršavljenje, a ĉesto se koristi i za lijeĉenje ovisnosti o skoro svim tada poznatim drogama. Uskoro se otkriva pozitivan efekt amfetamina kod hiperaktivne djece sa teškoćama u koncentraciji, a u terapiji tog poremećaja još se i danas koristi (procjenjuje se da je 1997 godine u SAD-u 2.5 milijuna djece dobivalo Ritalin, lijek sa amfetaminskom bazom). Iako su mnogi proizvodi osnovani na amfetaminima zabranjeni do kraja 1950-tih, ostaje nekoliko rupa u zakonu: u SAD-u, metamfetamin (prvi put sintetiziran u Japanu 1919), nije zabranjen, a amfetamini se i dalje lako mogu nabaviti sve do 1970. i novog, restriktivnijeg, zakona. Metamfetamin je veoma adiktivan stimulans koji optećuje centralni ţivĉani sustav. Ova droga se jednostavno pravi u tajnim laboratorijama od sastojaka koji su jeftini i lako ih je nabaviti. Ovi faktori doprinose vrlo rasprostranjenoj zlouporabi. Metamfetamin se u slengu naziva "Speed", "Meth" i "Chalk". Metamfetamin u formi za pušenje je poznat pod imenom «Ice» "Crank", "Glass" i "Crystal". Metamfetamin je bijeli kristalasti prah bez mirisa, gorkog ukusa, lako rastopljiv u vodi ili alkoholu.
Kemijska struktura metamfetamina sliĉna je strukturi amfetamina, ali ima jaĉe efekte na centralni ţivĉani sustav. Kao i amfetamini, on povećava aktivnost, smanjuje apetit. Efekti metamfetamina mogu trajati 6 do 8 sati. Nakon poĉetnog uzbuĊenja slijedi tipiĉno stanje uznemirenosti što, kod nekih pojedinaca, moţe dovesti do nasilnog ponašanja. Metamfetamin je stimulans II kategorije, što znaĉi da ima visok potencijal za zlouporabu i dostupan je jedino putem recepta koji se ne moţe obnoviti. Postoji nekoliko prihvaćenih medicinskih razloga za njegovu upotrebu, kao što je lijeĉenje narkolepsije, smanjene paţnje i, za kratkoroĉnu uporabu, lijeĉenje gojaznosti; ali upotreba metamfetamina u medicinske svrhe je vrlo ograniĉena. Metamfetamin se proizvodi u više oblika i moţe se pušiti, ušmrkavati, uzimati oralno ili intravenozno. Droga mijenja raspoloţenje ovisno o naĉinu uzimanja. Odmah nakon pušenja droge ili intravenoznog ubrizgavanja, korisnik doţivljava intenzivno uzbuĊenje ili "flash" koji traje nekoliko minuta i smatra se izuzetno ugodnim. Ušmrkavanje ili oralno uzimanje stvara euforiju, ali ona nije intenzivna. Efekti ušmrkavanja traju 3 do 5 minuta, dok oralno uzimanje stvara efekte koji traju 15 do 20 minuta. Kao i ostali stimulansi i metamfetamin se koristi po principu "dizanja i spuštanja". Tolerancija na metamfetamin se javlja u roku od nekoliko minuta što znaĉi da ugodni efekti nestaju prije nego što razina droge u krvi znatno opadne stoga korisnici nastoje produţiti stanje ugode ponovnim uzimanjem droge. Osamdesetih se poĉeo koristiti "Ice", metamfetamin pripremljen za pušenje. "Ice" je veliki, obiĉno providni kristal visoke ĉistoće koji se puši poput crack kokaina. Efekti pušenja mogu trajati 12 i više sati. Kao jak stimulans, metamfetamin, ĉak i u malim koliĉinama, moţe povećati budnost i psihiĉku aktivnost, te smanjiti apetit. Oni koji su pušili ili ubrizgavali metamfetamin opisali su stanje pod njegovim utjecajem kao kratko, intenzivno uzbuĊenje. Oralno uzimanje ili ušmrkavanje stvaraju duţe stanje ugode mjesto uzbuĊenja, koje, kako neki kaţu, moţe trajati i pola dana. Smatra se da i uzbuĊenje i stanje ugode nastaju kada velike koliĉine dopamina doĊu do dijela mozga koji regulira osjećaj zadovoljstva. Metamfetamin je toksiĉan i velike koliĉine mogu dovesti do grĉeva, kao i do veoma visoke temperature, što moţe uzrokovati smrt. Dugoroĉni efekti zlouporabe metamfetamina mogu biti veoma štetni, ukljuĉujući i ovisnost. Ovisnost je kroniĉna, recidivirajuća bolest koju karakterizira kompulzivno traţenje i uzimanje
droge praćeno funkcionalnim i strukturalnim promjenama u mozgu. Osim ovisnosti, kroniĉni korisnici metamfetamina mogu pokazati simptome koji ukljuĉuju nasilno ponašanje, anksioznost, konfuziju i insomniju. Mogu imati psihotiĉne epizode, koje ukljuĉuju paranoju, zvuĉne halucinacije, promjene raspoloţenja i halucinacije. Prilikom kroniĉne uporabe razvija se tolerancija na metamfetamine. U pokušaju da intenziviraju ţeljene efekte, korisnici mogu uzimati veće koliĉine droge, mogu je uzimati ĉešće ili mijenjati naĉine njenog uzimanja. Metamfetamin moţe uzrokovati razliĉite kardiovaskularne probleme. Neki od njih su: ubrzano kucanje srca, nepravilan srĉani ritam, povišen krvni tlak i neizljeĉivo oštećenje malih krvnih stanica u mozgu, što moţe izazvati moţdani udar. Ukoliko doĊe do predoziranja metamfetaminom javljaju se hipertermija (povišena tjelesna temperatura) i grĉevi, a ako se to odmah ne lijeĉi, ishod moţe biti fatalan. Kod kroniĉnih konzumenata metamfetamina moţe doći do upale srĉanih zalistaka, a ukoliko se droga injicira oštećuju se krvne ţile i javlja se absces koţe. Korisnici metamfetamina mogu imati epizode nasilnog ponašanja, paranoje, anksioznosti, konfuzije i insomnije. Psihotiĉni simptomi mogu trajati i nekoliko mjeseci ili godina nakon što se prestane koristiti metamfetamin. Akutno trovanje je još jedan potencijalni rizik kojem su izloţeni korisnici metamfetamina. Najĉešće se prilikom ilegalne proizvodnje metamfetamina koristi lead acelate kao reagens. Greške u proizvodnji mogu rezultirati kontaminacijom metamfetamina ovom supstancom. Postoje dokumentirani sluĉajevi akutnog trovanja intravenoznih korisnika metamfetamina. Istraţivanja pokazuju da zlouporaba metamfetamina tijekom trudnoće moţe rezultirati prenatalnim komplikacijama, većim stupnjem prijevremenog poroĊaja, a moţe doći i do izmijenjenog postnatalnog obrasca ponašanja kod novoroĊenĉadi. Zloupotreba metamfetamina tokom trudnoće moţe biti povezana sa uroĊenim deformacijama. Istraţivanjima se utvrdilo da se kroz lijeĉenje, prevenciju i rad u zajednici, moţe utjecati na promjenu korisnikovog ponašanja koje ga izlaţe riziku od zaraze HIV virusom. Zloupotreba droge moţe prestati, a riziĉna ponašanja vezana za drogu, kao što su dijeljenje igle i seks bez zaštite, mogu se drastiĉno smanjiti ukoliko se smanji izloţenost negativnim uticajima. Stoga, lijeĉenje ovisnosti je veoma efektivno prilikom prevencije širenja HIV-a, hepatitisa B i hepatitisa C.
Zaključak Ĉovjek je u svojoj biti istraţivaĉ, stremi ka novom i nepoznatom, teţi otvaranju novih horizonta a okruţen je sivilom današnjice u kojoj ne nalazi harmoniju s prirodom i drugim ljudima od kojih postaje sve otuĊeniji. Kroz povijest je pronašao naĉin kako pobjeći od stvarnosti i makar samo privremeno uspostaviti davno izgubljen sklad – pronašao je opijate koji mu na tako jednostavan naĉin nude svijet o kojem je maštao, svijet ljepši i bolji od onog u kojem je odrastao. Otkrićem tog predivnog svijeta iz bajke ĉovjek iako svjestan opasnosti, poput Fausta prodaje dušu vragu za samo jedan dan mladosti, za samo malo slobode, ljubavi i mašte.
Literatura
1. N.Dubreta, Društvo i odnos prema drogama, HSN, Zagreb,2005. 2. R.Hartnol, Droge i ovisnost o drogama, Ibis grafika, Zagreb, 2005. 3. P.Sadie, Pisanje na drogama, Celeber, Zagreb, 2004. 4. D.Naĉinović, Narkomanija, Gradac, Ĉaĉak, 1999. 5. S.Radolović, Prevencija i zaštita od droge, Ţagar, Rijeka 2004.
Pošalji ovo e-poštom Blogiraj ovo! Podijeli na usluzi Twitter Podijeli na usluzi Facebook 0 komentari: Objavi komentar Noviji post Stariji postovi Poĉetna stranica Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)
Share it Stranice
Poĉetna stranica Radovi iz povijesti Radovi iz ekonomije Radovi iz psihologije Radovi iz filozofije
Radovi iz sociologije
Pretraži ovaj blog s tehnologijom
Follow by Email
Pretplatite se na Postovi Primjedbe
Popularni postovi
Psihologija poremećaja ponašanja u djetinjstvu i adolescenciji - skripta ŢIVOTNI STANDARD RELIGIJA I DRUŠTVO Gradinska naselja - skripta Pokret nesvrstanih Uvod u filozofiju - skripta Srednji vijek - skripta PRAVCI ZAOKRETA IZ RECESIJE U EKONOMSKI RAZVOJ SENEKA "O KRATKOĆI ŢIVOTA" SVETONIJE TRANKVIL
Sljedbenici Arhiva bloga
▼ 2011 (15) o ▼ lipanj (14) Srednji vijek - skripta Gradinska naselja - skripta Psihologija poremećaja ponašanja u djetinjstvu i a... Uvod u filozofiju - skripta RELIGIJA I DRUŠTVO TRPIMIROVA DAROVNICA - ANALIZA Povijest Venecije - skripta
o
Pokret nesvrstanih SENEKA "O KRATKOĆI ŢIVOTA" DROGE SVETONIJE TRANKVIL PRAVCI ZAOKRETA IZ RECESIJE U EKONOMSKI RAZVOJ ŢIVOTNI STANDARD HERODOT ► svibanj (1)
