I
•
•
•
els er
•
rowe
Nm'lol' originala Diary of a Drug Ficnd London 1922 .
I
Izdavač: M. Derela
-
& P. Amalielli
•
Prevod: Pctcr Amaiiclli
Prevod pesama: D. H. & D. P.
•
1
Urednica: Patricia
l. von Sodya
•
Stampa: Grafički atelje "DERETA" Beograd, Vladimira Rolovića 30 tel.
0111512-221, 512-461
Oslobođeno poreza po mišljenju Republičkog komiteta za
kulturu, broj 4210-112/88,
1.12.1988
Biblioteka ORION -
-
•
•
,
Predgovor
,
•
•
Ova pripovijest je istinita. Promijenio sam je samo utoliko, ukoliko. sam prikrio istinite ličnosti. Ovo je jeziva priča, ali i priča o nadi i ljepoti, koja začuđujućom jasnoćom razotkriva ponor nad
\
kojim stoji naša ustreptala civilizacija.
Ali posebno Svjetlo osvjetljava čovječanstvu put i ako pri
jeđemo rub, to je naša vlastita greška.
v
Ovu priču herkulskih napora za oslobođenje Covječan-
Priča ne svjedoči samo o jednoj vrsti čovjekove slabosti, nego
stva od svih oblika ovisnosti posvećujem ALOSTRAELI,
(po analogiji), i o svim drugima, a sve imaju samo jedan put
Djevi Čuvaru Svetog Graala u manastiru Theleme u "Tele
v
spasenja. Kao što tvrdi Glanvi\: Covjek ne bi nikad bio u potpuno-
pylusu" i njegovom najmlađem članu ASTARTl LULU
sti podvrgnut n i anđelima ni smrti, kad ne bi postojale slabosti
PANTHEAI.
njegove vlastite nejake volje. Čitav Zakon neka bude: Čini što ti hoćeš. Aleister Crowley
,
I
•
SADRŽAJ KNJIGA I PARADISO
I
•
•
•
•
•
•
Glava 1
IZVAN SEBE
Glava 2
PREKO VRHA
Glava 3
P HAETON
Glava 4
AU PAYS DE COCAINE
Glava 5
HEROINSKA HEROINA
Glava 6
BLJESAK NA SNIJEGU
•
.
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
·
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
BOGATASEVA KR1IA
Glava 8
VEDERE NAPOLI E POl PRO PATRIA MORl IL GATTO FR1Tro
·
·
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
KNJIGA II INFERNO
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Glava 1
NESTAŠICA
Glava 2
BABINO LJETO
Glava 3
ŠKR1PANJE KOČNICAMA
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
y
Glava 5
PREMA LUDOSTI
Glava 6
COLD TURKEY
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
KONACNI PAD
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
UMJEŠAO SE KING LAMUS
•
•
•
•
PRVA POMOC
Glava 3
GLAS ČEDNOST!
Glava 4
NA SIGURNOM
Glava 5
U TELEPILUSU
Glava 6
ISTINSKA VOLJA
Glava 7
LJUBAV U OKR1IJU VOLJE
•
•
•
•
•
•
•
•
·
•
•
•
•
•
·
•
•
•
•
•
•
·
•
•
•
•
•
•
•
•
•
. 85 . 95 105
133 159 169 181 193
.201
,
Glava 2
. 79
14 5
•
•
. 65
1 17
•
•
.55
.115
y
KNJIGA IIIPURGATORIO
.
•
y
NIZE OD ZIVOTINJA
Glava 1
•
•
•
Glava 4
Glava 7
•
. 23 .35 . 43
,
Glava 1 0 MJEHURlCJE PRSNUO
. 9
.11
•
y
Glava 7
Glava 9
•
•
•
•
•
•
•
•
•
·
•
•
•
•
•
•
•
•
•
·
•
•
•
•
•
•
•
•
•
·
•
•
•
•
•
·
203 2 15 229 241 25 5 269 281
•
•
,
I
I
KNJIGA I •
PARADISO
•
•
,
•
9
•
Glava 1 IZVAN SEBE Da, zaista sam bio utučen. Ne vjerujem da je to bila samo posljedica dnevnih događaja. Namvno, nešto takvo dogada se ,
nakon ljeta, ali tada je efekt više tjelesni nego emocionalni. Covjeku jednostavno nije do razgovora, nego se radije izležava, puši i pije šampanjac. Naprotiv, osjećao sam neku posve drugačiju de primiranost . Proučio sam vlastiti um čemu se piloti više klase brzo priuče i zaista sam se osjećao posramljeno. Bio sam, gledano u cjelini, jedan od najsretnijih ljudi na svijetu. Rat je poput vala; jedne pregazi, druge utopi, neke razbije na šljunku, a neke odbaci daleko na bl istavi zlatni pijesak, na obalu van dometa bilo kakvih novih neprilika. Dozvolite mi da to obr;t zložim malo detaljnije. Ja sam Peter Pendragon. Moj je otac bio drugi sin, a sa stricem Mort.imerom bio je posvađan od kako su bili još djeca. Bio je liječnik opće prakse u Norfolku, teško se probijao i svoj položaj nije poboljšao ni vjenča njem. Svejedno, sakupio je dovoljno da je bio u stanju ponuditi mi nekakvu naobrazbu . Kad je buknuo rat bilo mi je
22
godine i baš sam na londonskom sveučilištu završio
svoj pripmvnički staž za liječnika. Onda je, kao što sam već rekao, došao val . Moja majka se pridružila Crvenom križu. Umrla je u prvoj godini rata. Kaos je bio takav da sam saznao za to tek pol godine kasnije. Malo prije primirja umro mi je i otac, od posljedica gripe. Pristupio sam zrakoplovstvu gdje sam dobro napredovao, iako nikada nisam bio siguran ni u sebe ni u svoj stroj. Komandant moje eskadrile često mi je govorio da od mene nikada neće postati veliki pilot. "Dobro dušo," govorio mi je, "nedostaje ti instinkt!", a pri tome je imenicu •
označio s posve besmislenim pridjevom, štO je njegovo objašnjen
je ipak UČinilo vrlo jasnim. "Uspijevaš samo zato," nasta\"io je, "jer ]l
imaš analitičku pamet." Zaista, i meni se čini da je tako. Zato sam se i latio toga pisanja. Bilo kako bilo, iz rata sam izašao s viteškim nazivom, a danas čvrsto vjerujem da ga mogu pripisati birokratskoj grešci nekoga činovnika.
Tek kad sam prošao kroz njegova vrata uočio sam koliko
mu
je bilo stalo do mojih poslova. Ali takva zabrinutost bila je s u vi n,t Pošto je sve te godine vodio poslove bijednome starome ujaku Mortimeru, činilo mi se potpuno suvišnim da ih predam ikoml"
O stricu Mm"timeru mogu kazati da je živio na svoj pačji način kao tmuran, bogat, mrzovol jan, stari samac. Nikada nismo od
drugome. Ono što mi se u Čitavoj stvari još najviše sviđalo bila jc
njega dobili glas. Zatim je, otprilike prije godinu dana umro. Bio sam ugodno iznenađen otkrivši da sam jedini nasljednik njegovih
klubu dirajući u svakoga koga je sreo, no svejedno je pratio moje
pet ili šest tisuća godišnje, da sam vlasnik BarJeyja Grangea, uistinu divnog posjeda u Kentu, koji je bio dovoljno blizu za uspješnog mladog samca, što sam postao. Od svega, najljepše je bilo to Što se na posjedu nalazilo veliko umjetno jezero gdje sam mogao
klauzula u oporuci. Staro gunđalo je čitav rat prosjedio u svojem u doživljaje. U oporuci je izjavio da me je imenovao za svoga jedino ga nasljednika "zbog velike usluge koju sam učinio našoj ljubljenoj zemlji u teškome času." To je pravi keltski mentalitet. Kada svi zašutimo, ostaje nešto
pristajati sa svojim hidroplanom .
što se nikad ne izgovara, nešto što ide direktno kroz zemlju, točno
Možda doista nemam instinkt za letenje, kao što je tvrdio Cartweight, ali to je jedini spon koji mi nešto znači. Golf' Kada
koja je ganjala posao, bila je na svoj način sretna Životinja, isto kao
preletiš igralište za golr, ljudi dolje i zgl eda ju ti strašni bezveznjaci. Takvi patuljasti velikodosLOjnic i! f)a nešto ispričam o svojem
u centar. I sada dolazi smiješni dio posla. Ista ona divlja životinja što je bio beznadan bog koji se borio u zraku i sretan bacao novčić za život ili smrt. Nijednog od ove dvojice muškaraca ne bi nesreća
osjećaju deprimiranost i. Kad je rat završio, ostao sam bez novca i
mogla utući, ali mladi, uspješan samac mnogo je bezvrijednije
posla, suviše umoran da bih mogao nastaviti sa svojim radom u bolnici i tada sam razvio posve nov mel1lalilel. Vjerojatno pozna
pokvariti raspoloženje. One noći, kada sam sreo Lou ušao sam u
jete osjećaj u zračnim duel ima kad se čini da je čovjek odsječen od svega. U svemiru nema ničeg osim tebe i Švabe kojega nastojiš
biće. Sve m u se činilo dosadnim, a prepečeni kotlet mogao mu je kavanu Wisteria u nekakvom dosadnom, srditom stanj u . A jedini iritirajući događaj bilo je pismo odvjetnika koje me čekalo u klubu
pogoditi izbliza. U tome je nešto uzvišeno i božanstveno.
kada sam sletiO iz NOI"folka i sa Barley Grangea stigao u mjesto.
Kada me je zahvalna domovina bacila na ulicu, postao sam potpuno drugačija životinja. Zaista sam često razmišljao da neki
slučaju ženidbe, dam ovlaštenje za prijenos jednoga dijela posje
'J'a" uopće ne postoji, nego da smo mi samo sredstvo izražavanja nečeg drugog i da smo tada kada mislimo da jesmo mi, jednostav no samo žrtve zablude. Ali to nije bitno! Činjenica je bila prosta: postao sam beznadna divlja životinj a. Bio sam takoreći suviše gladan da bih vrijeme trošio na razmišljanje o drugim stvarima. I onda je stiglo pismo od advokata. To je bilo još jedno iskustvo. Prije toga nisam uopće imao pojma kako nisko može čovjek da se spusti.
Gospodin Wolfe mi je s puno mudrosti savjetovao da mu, u da, a istovremeno mi je glupo sugerirao nešto o najmu upravnika. Mrzim zakon. Č ini mi se da je to samo detaljno razrađen niz prepreka koje ometaju umno djelovanje. Svejedno, moraju posto jati formalnosti, kao što se kod letenja moramo pripremiti za polet i slijetanje. Ali to, da ih moramo izvoditi, velika je tegoba. Htio sam si priuštiti skromnu večeru. Nisam bio još dovoljno osjetljiv da bih shvatio da sam prije svega želio ljudsko društvo. Takve stvari ne postoje. Svaki čovjek je vjeČito sam. Ali ako se nađeš u nekom pristojnom društvu, zaboraviš na tu strašnu činjenicu,
"Usput, sire Petere," rekao mi je g. Wolfe, "da sredimo čitavu
pa se mozak može odmoriti od akutnog simptoma bolesti raz
stvar trebat će nam nešto vremena. Zato sam, imajUĆi u vidu ovdašnje prilike, pomislio da vas Sigurno neće uvrijediti, sire
Moj stari komandant bio je u pravu. Suviše razmišljam, baš kao
Petere, ako vam za tekuće troškove predamo ček od tisuću funti."
12
mišljanja. Shakespeare. To ga je dovelo do toga da napiše one divne stvari o snu. Zaboravio sam već o čemu je bilo govora, ali u ono vrijeme
]3 •
On bi to sigurno učinio da je potop vino bio."
su me baš dirnule. Kazao sam sebi: "Stari lisac je znao kako je jezivo biti svjestan." Vjerujem da je razlog moga odlaska u kavanu bila nada da ću tamo sresti nekoga s kime ću provesti ostatak noći u razgovoru. Ljudi misle da je govor znak razmišljanja. Ali uglavnom nije tako, nego baš suprotno, to je samo mehanički trik tijela kojim se ono oslobađa razmišljanja, kao što trening mišića pomaže tijelu da bar privremeno zanemari vlastitu tcžinu, bol, umor i slutnje o vlastitoj propasti. Vidite kakve tmurne misli možc imati čovjek, iako je miljenik sudbine. To je bolest civilizacije. Mi s mo na međustupnju između učmalosti seljaka i ncčega Što još nij . dovoljno raZVijeno. Ušao sam u kavanu i sjeo za j edan od mramornih stolova. Obuzeo me radostan nemir, podsjctio me na Francusku i svc one dane divlje igre sa smrću. N ikoga nisam poznavao. Samo powšno su mi bila poznata dva muškarca za s u sj ed n i m stolom. Svi su poznavali ovoga Sivoga divljega vučjega čovjeka uvijek spremnog za borbu, sa čelom koje ga je izvuklo iz svih borbi. Kontradiktorni elementi njegove ćudi stvorili Su vraga i pol u njemu. Ime mu je bilo Jack Fordham i Iako šestdesetogodišnjak. još u vijek jc bio jedan od najkrućih i beskompromisnih žurnal ista. Kao ŠtO
je
rekao Tenny
son: "Crvenih zubi i kandža." Svejedno, čovjek je pronalazio i vremena
za
pisanje vrsne literature, a životne neprilike nisu izo
bličile njegove misli i uništile njegov stil. Pored njega sjedio je slabašni, dobročudni, vrijedni novinar Vernon Gibbs. Gotovo sam je pisao sve tekstove za tjednik i to je radio godinu za godinom s lakoćom izvježbanoga pera i s mehaničkom ustrajnošću instru menta, kojeg je praksa dotjerala do potpune spontanosti. Ali čovjek je za sve to imao sluha. Nagon mu
je
kazivao da je stvoren
za bolje stvari. Zato je polako postajao sve ljuća pijanica. U bolnici sam otkrio da je
75
% ljudskog tijela sastavljeno od vode. No, u
ovom primjeru, čovjek je bio vjerojatno rođak McPhcrsona koji je Imao S1l1a: •
•
te, ako o p lje e tn ze u iz ac ar st it as st i U kavanu je ušao mladolik ije godina sl o e p n te iš n u ko ia s, o n ti as ir p zaboravimo njegov krum u'a I em n e n u p su ile b či o ve la p e, ladn nezdravih strasti. Njegove h g sVijeta u go ru d iz a ač h ja a n e, m ta ra zla. SličiO je n a prgavog stvo kaj ogromno, la v go je n o ga ge se u m a am potrazi za plijenom. Za pet I prevehkom m o en lj gu u o e ić b o n az om naduveno, žoharu slično gl sa nadmemm , zi l b j o n ja rl p za u , ji rl m � prljavom odijelu, punom bi su zu a , o zl o sn ra st o al eb vr u ij ' sa slinavih ust I·Icem dok m u Je blja. ro g a g o n a ir rd a b m o b t u p . mu bili po . . mšta o k A . lo Ja ru b za Je am av k , u poslije dolaska ove dvojice UOČiit su VI S f. ro g i k ls b m u b io b prvi je drugo bili su poznati, a a I odJe g o m d re o p lu o st k IO p u st ri je p nailazeću opasnost. Grof podrugljiv u le k u zv ra se u m e sn U . io nom se smišljeno zaustav ušk rca. m a b o a n je o za a k o p . h osmije . os uzao n se u m k o d , Je ao k re , lj to iš "Pijani Bardolph i Stari P 1
"
�
�
.
od srdžbe.
an. ž u d o a st o e ij n u m m a h ' . Ali Jack Ford mirno, a u Je m o ri vo o g d o ," če ar ag m "Baš si dobro prigrmio, ti ao. žb e vj iz je ri p ć ve r zo ri p v ta tako odrešito kao da je či rak, k za je o u n ak zm U . o n as ? p o što U grofove oči uvuklo se ne . njegov ll lt h u d re p k tm ra rt a st o a k � je am podigao štap. No, Fordh on o o st o n o , u d a p za m o čk ri o na ame pokret. Mladost je prove Je Jasno Je u m e ic b se o P . tI a zn edilo tuči nije znao, nije ni vrij šansI o n u p as b a m e n m lo o st ji sjedi za o k , k e vj čo n ža ru o a n e n da I pnJe la o st d o o či o sk d o je e čk a m . Poput protiv nekoga sa štapom ac g a Je ar st , m o p a št ti u n h a m za o a mog nego što je glupan uopće ao rm d Je a g n ra te e V . o il b e ij ve tuče n k a ik N . o rl g za O 'ža . d I , c ve ti"vni ka ro p k I a is st i n e zd vo g j o sv opustiO . poput buldoga, a onda p le sek unde . Vi " d d o je n a m za a n še vr ila za bacio n a pod. Stvar je b rof Je kukao, G . a k lm sI a n a g o n že ra o p ima Fordham je klečao na prs smije e n o k a k m a g a d a k e vj čo o ilost i uvjerava so tao i molio za m lji. te ja ri p ri a st , e im a n , su i . . . . .. iz bijati jer on č�m Jedin: se l m k Je VI u va št o n m je n U takvim prilikama ponaša iješati m ti če o p o k at sv ro o sk i il se svatko . će a d o a k a d le g Iz . ·m m . ve st . Starac a Jn I T z b o ti a st o p ja ci a tu si d a će ali nitkO to ne čini. Činilo se
�
�
"Taj Noevu kćer je oženio i skoro potop uništio ispijajući vodu svu.
'"
�1I0
.
_
•
14
•
15
je doista izgubio strpljenje i postojala je velika mogućnost da će iz mrcine ispod njegovih koljena istisnuti sav život. Bio sam dovoljno priseban da sam šefu posluge, razpoloženo me, debelom Francuzu, koji se trudio prići bliže, omogućio dostup i Fordhama pomogao odvući od tijela njegovogaa protivnika, -,
Jedan dodi., bio je dovoljan i starac se odmah mirno vratio do svoga stola, kao da se baš ništa nije dogodilo, "Ovdje sam!" prozborio je muškarac koji je baš ušao u kavanu i tako za minutu propustio čitav prizor. "Što se ovdje dogodilo?" Riječi sam čuo kao u snu, jer je moja pažnja odlutala, Glupan se nije ni pokušao podignuti. Ležao je i stenjao, Od vratio sam pogled od toga gnjusnog prizora i uočio kako u mene zure dvije ogromne kugle, Najprije nisam uopće bio svjestan da se radi o nečijim očima, To je dosta smiješna tvrdnja, ali moj je prvi dojambio da su u pitanju samo neke od onih misli koje čovjeku nadođu kada leti na visini od 10 .000 stopa, Strašno neuobičajeno, kažem vam, sliči na atmosferske smemje na radiju i ostavlja jezovit osjećaj, To je nekakvo zlo upozorenje da pored tebe u svemiru postoji još neko biće ili stvar: i ta spoznaja je isto tako zastrašujuća kao što je strašno otkriće da je čovjek vječito sam. Onda sam iskliznuo iz vremena u vječnost. Osjećao sam prisu stvo nekoga strahovitog utjecaja, dobroga ili lošega. Osjećao sam se baš kao da sam ponovo rođen - ne znam da li me shvaćate. Ne
Preko izgrednikovoga tijela motrio sam u obraze cljevojk " koju nisam nikad prije vidio, Kazao sam sebi: "No, u redu, poznajem
ll'
v
već čitav život." Kada sam si rekao: "Citav život" nisam mislio n,I svoj život kao Peter Pendragon, niti sam mislio na život koji
sc
rasprostire kI-oz stoljeća, nego na nekakav drugačiji oblik živola na nešto sa čime stoljeća nemaju nikakve veze, Onda se je sir Peter Pendragon trznuo, povratio i pitao se da nije slučajno previše grubo zurio u ono što mu je njegov um potvrđivao', naime, da je u pitanju dosta obična i ne previše privlačna djevojka, Moj um je bio odmah potpuno van sebe. Brzo sam se vratio do stola, Onda mi se učinilo da su protekli sati prije nego što su konobari uvjerili grofa da može sam stajati na nogama, Automatski sam ispraznio čašu. Kada sam opet pogledao pre ma gore, djevojka je već nestala, Sada dolazi na red dosta jeftina napomena, a nadam se da će iz vašega uma prognati misao da sam možda abnormalan čovjek. Na kraju krajeva, svatko je abnormalan već zato, jer je jedinstven, Svejedno, može se sve ljude rasporediti u nekoliko grupa, ako naravno zaboravimo ono što je svatko u sebi samome. Nadam se da ćete uvidjeti da sam vrlo sličan tisućama mladića mojih goclina, Uz zvuke fanfara moram objelodaniti još i činjenicu na koju se upire skoro čitava priča ove knjige: iako nisam mario za ovo čemu sam bio svjedok, deprimiranost je nestala iz mog uma, Kao Što govore Francuzi: "Un clou chasse I'autre," Tada sam otkI-io da su neke rase, a posebice japanci, iz ove
mogu vam pomoći, ali drukČije vam ne mogu objasniti. To je otprilike ovako: prije toga nisam još u životu ništa doživio,
činjenice stvorili neku vrstu nauke. Na primjer, "da bi odagnaH zle
Valjda poznajete osjećaj kad se čovjek povrati iz nesvijesti, prou
duhove" oni zaplješću četiri puta, To je, naravno, samo metafora,
zročene eterom ili plinom kod dentista Čovjek se povrati i dolazi
Sto zaista učine? Tjelesna kI-etnja pokI-ene mrtvilo uma pa nepri-
iz mjesta koje ne pOStoji, ali je ipak bio tamo, Slično se dogodilo , , l mem.
jamu misao zamijeni neka nova. Različita pomagala garantiraju im
Probudio sam se iz vječnosti, beskonačnosti, iz mnogo vitalni
v
novu misao i pobrinu se da će nova biti prijamija, Više o tome kasnije.
jeg i svjesnijeg stanja uma, kojega obično znamo, iako ga ne
Kroz moj um je tada zaista prošla posve bespredmema srdžba,
možemo imenovati, da bih otkrio ovu bezimenu misao o ništavilu.
Tada nisam ni najmanje slutio njenu narav, ali bila je tu. Kavana
To su uistini dvije široke crne oprečne sfere u kojima sam vidio
mi se učinila nesnosnom poput infektivne klinike, Na stol sam
samoga sebe. Pomislio sam na viziju u nekoj srednjevjekovnoj priči o čarobnjaku i postepeno sam se dignuo iz dubina i spoznao da su te dvije sfere samo dva oka. I tada mi se razotkI-i1o misao je bila posebno smiješna i apsurdna da ovaj par očiju pripada licu djevoj
bacio novčić i vrlo me začudilo kada je ovaj odskakutao na pod, [zašao sam van kao da me goni sam vrag, Slijedećih pola sata uopće se ne sjećam, Osjećao sam se bespo moćnim i izgubljenim u svijetu nevjerojatno glupih i zlih kepeea.
ke,
Odj dnom sam izbio na Picadilly, U ušima mi,je zazujao neki glas:
16
17 ,
"Dobri stari Pen, dobri stari bonvivan, kako mi je drag ovaj susret. Pre nama je prijatna noć." Bio je čedna muškarčina iz Walesa, još
od figura iz Dickensovog romana. No, za razvoj kazališta učinio je
Imao je grupu učenika koje mogu označiti samo kao "skoro gnjusne".
vole biti viđani u pratnji nakaza. Slično su, za vlastitu razonodu,
�
UVIJek
više od ikoga u svoje doba. Od žena osjećao sam nekakvu nela
� CVIjetu mladosti, za kojeg su tvrdili da je najbolji živi kipar.
godnost. Izgledale su nevrijedne tih muškaraca. Kao da veliki ljudi slari kraljevi izdržavali luđake i kepece. "Neki se rode veliki, drugi veličinu pridobiju, dok je nekima nametnu" A tovar je bez obzira
Na dnu njegovoga srca čovječanstvo nije značilo ništa osim
� ljudi
na način obično suviše težak za njihova ramena. Da li još pamtite
kao primjeran i pogodan oblik za modeliranje. Spoznaja d
?
sam
�ine � žive, gnušalo mu se i dosađivalo. Ova smetnja se
priču o ružnom pačetu Franka Harrisa' Ako ne, onda je što prije pročitajte.
prostrIla vec do te mjere da se naviknuo piti nešto više i nekoliko
Kod letenja ima nešto jezivo strah pred samim sobom, osjećaj
puta više nego Što bi podnio i manji čovjek. Bio je viši od mene i
da si istupio iz vlastitoga roda i da su se sve one stare, ugodne,
držao me za ruku kao da me hoće zaštititi. U uho mi je lijevao
poznate stvari ispod tebe promijenile u tvrde i stravične neprija
beskrajni niz razvučenih uspomena i svaka od njih bila mu je
telje koji će te zgnječiti, ako ih samo dodirneš.
smiješna. PIve pola minute ja sam ga prezirao, a onda sam se
Prva od tih žena bila je debela, drska, crvenokosa svinja.
prepustio njegovom pričanju i skoro zadrijemao. Divan čovjek,
Podsjećala me na bijeloga crva. Iz nje je zaudarala izvitoperenost.
koji devet desetina svog vremena sliČi na priglupo dijete, ali ipak
Bila je ohola, izvještačena i priglupa. Igrala je velikoga znalaca
se vidjelo kako slabašne varnice njegovoga genija preplavljuju ,
lit rature, a čitavo nj 'no znanj
duboku noć njegovoga uma.
pokušaji u tom smjeru izazivali su su Ul - najmonOlOnija nakla panja koja su ika I 1�il"1'la pr 'CI �ablenlllll rulju, koju je i financi ra l a. Na nj 'nim r,l/gol. 'nim r,II'1l 'nima pl ivala je ruka male, vitkv; "1l' , ob.lnll)), lnln.m hl 'm • na l)rv, pogle I infantilnim JI'.nll , . 11,ljl1I/\'!l ro \,1. Nj'l suprug bio je pon,l ,.I1WIH 1It1,1 J"
Uopće nisam znao kuda me to vodi, a nisam ni mario. U sebi ja sam spavao. Kad sam se probudio, opet sam sjedio u kavani Wisteria. <
Sef sale uznemireno je opisivao mome pratiocu divan prizor na koji je zakasnio.
IIljn ,1).111 I')("I.II).\" I )1It1. 'I' !l(w(lI'lh
"Gospon Fordham je skoro otkinuo lordovu glavu," žuborio je i pri tome savijao svoje debele ruke. "Skoro je otkinuo lordovu glavu." Nešto u tonu razgovora prodrmalo je moj osjećaj pOŠto
«'nkl"!' 1).1 l. '.111\ \t' 'fX)ml'nuo da sc kipar zvao Owen? To je njegovo 1111,' IO'LII l' "'I' d okle će važiti imc Umjetnosti. Jednom rukom .tI .111\.1 od.11.1
vanja. Počeo sam se gromoglasno smijati. "Bijednol" odvratio je moj pratilac, "Bijedno! Taj klipan For dham nije sposoban izvesti posao do kraja, zar ne? Ali gledaj, noćas
,,,t •.1jl10 j'xxlupirao o sLOI, dok je drugom razmještao goste na ,,)Iltova mjesta. Prisjećao me je na dijete u igri s igračkama. Kad su sjela prva četvorica, iza njih sam ugledao još dvije djevojke . .Jednu sam već upoznao Violet Beach. Bila je pokvareni mali stvor - Zidovka, čini mi se. Imala je stršavu crvenu kosu i divlje
'I'
se ja veselim. Budi dobar dečko i pozovi dečke i djevojke na večeru." Kelner je znao na koga se to odnosi i uskoro sam se rukovao s nekolicinom potpunih stranaca, ali najtoplije i neutješivo ljubaz
<
no. Naime, bili s,! dosta ugledno društvo. Među njima bio je i debeli njemački Zidov koji je izgledao kao komad svinjetine iz
drečavo crveno odijelo - za slučaj da je netko ipak ne zapazi. Izdavala se za Apača, a staru sportsku kapu nosila je potisnutu
konzerve, greškom zaboravljene preko ljeta. Ali Što je manje
preko jednog oka, na usnama joj je visila ugašena Cigareta. No,
govoriO, više je radiO, a to Što je stvorio, bilo je jedno od najveĆih
nije bila bez određenog dara za pisanje, i bio sam zaista radostan
blaga čovječanstva.
da sam je ponovo sreo. Moram priznati da sam sa strancima dosta
Onda je bio tu i rjeČit, genijalan muškarac s pramenom sijede kose i izopačeno iskrivljenim osmijehom na licu, sličio je jednoj
18
bilo je pa pag ajsk o . Njeni vlastiti
•
suzdržljiv. Pri rukovanju mi je rekla SVOjim neobično visokim, a
19
istovremeno prigušenim glasom, kao da nešto nije bilo u redu s tim glasom: "Da li mogu da vam predstavim gospodičnu?" Ime nisam jasno čuo. Nikad ne umijem nepoznate riječi. Kasni je prije nego što je proteklo 48 sati pokazalo se da se zove Laleham, a onda kasnije da nije tako. Ali opet žurim. Sve u svoje vrijeme. U
one blage, svjetložute nijanse, tako, tako divne, ne, ne znam ka ko da vam to opišem, jer se zbunim kad mislim na to. Upitao sam se kako je stigla tamo. Na prvi pogled vidjelo sc da nije iz toga društva. Iz njenih najfinijih kretnji zračila je osjećaj nost, skoro plemenitost. Nije se izdavala za kakvu umJetntcu. Vjerojatno su joj se ljudi sviđali kao što bi neku stalu metodističku � Tonga I tako CI IZ orO dom šni djevu iz Balhama mogli zanimati siću je dokoličila s njima. Dozvolila joj je majka. Ih kao što Je danas
međuvremenu sam otkrio da hoće da je zovem Lou. "Bezgranična Lou" bio je njen nadimak, ali samo za izabrane. Htio bih da shvatite nešto vrlo jednostavno. Malo ljudi shvaća kako djeluje njihov um, ni dva uma nisu slični, kao što je rekao Horacije. Ili neki drugi ludak. Uez obzira na sve, proces razmišljanja nije nikad ono što mi pretpostavljamo. Cinjenica da mi je djevojka poznata, odvratila me od toga da bi je ikad prepoznao po
-
običaj najvjerovatnije majka nije ni manla. Nemojte misliti da se je itko izuzev staroga Owena opiO. Sam nisam popio više od čaše bijeloga vina, a Lou nije uopće ništa taknula. Nisam ni puno pojeo. Sada naravno znam šta ml Je bilo onaj ismijavan i fenomen ljubav na prvi pogled. Odjednom prekinuli su nas. Naočit muškarac se preko stola rukovao s Owenom. Umjesto uobičajenog pozdrava, on Je vrlo je zahvaće � niskim, jasnim glasom rekao ra�govjetno, kao
•
•
njenom izgledu ne znam da li sam bio dovoljno jasan. Zelim da kažem da ova jednostavna činjenica nije htjela izbiti na površinu. Mozak mi je vrvio od pitanja. Gdje sam je već video? Ovdje postoji još nešto smiješno. Ne vjerujem da bi je ikad prepoznao po izgledu. Tek me je stisak njene ruke uputio na pravi
�
nekom tajanstvenom strašću: "Citav Zakon bit ce: Čml što tl hoćeš." Društvo se uskomešalo. Njegov dolazak posebno je uznemiriO je a ju bil en lož po raz u a en mj pro , Da se. sam uo vrn Os cu. Njemi I š to ba u, red u, u red u u, red "U io: vor go od je en Ow ta. oči ista do u radim. Dođite i pogledajte moj novi rad. Napravit ću još jednu vaš skicu istog dana u isto vrijeme. U redu." Netko je došljaka pozdravio gospodin King Lamus i progunđao
trag, iako je u životu nikad prije nisam dirnuo. Nemojte misliti da nastojim iz toga izvući nešto duboko. Nemajte me odbaciti kao prodavača misticizma. Radije razmotrite svoj vlastiti Život, a ako ne pronađete bar pola tuceta podjednako neobjašnjivih prigoda, jednako neumljivih i jednako odvratnih za bolje prepariranu vrstu srednjega viktorijanskog uma, najbolje što možete učiniti je da legnete kod svojih predaka na pOČinak. Onda, tako je to. Laku noć. Već sam rekao da je bila "dosta obična i ne suviše privlačna djevojka". Zapamtite da je to bila prva misao moga "tjelesnog" uma. A on je kao što tvrdi sveti Pavao "neprijateljstvo prema Bogu". Moj istinski prvi dojam bilo je strašno duševno iskustvo za koje
nasa Imena. "Sjednite ovamo," rekao je Owen. "Ono što vam treba je piće. a Dobro vas poznajem, znam vas već godinama, godmama, godm te ma, i znam d a ste za danas već puno toga učinili i da zaslUŽUje - kono bara. " piće. Sjednite. Pozvat cu . . Pogledao sam Lamusa koji je nakon svog ongmalnog pozdrava samo šutio. U njegovim očima bilo je nešto strašno, a pogled mu NIJe aj. skr be u e su dal gle oči ve go Nje u. zin bli u en jer usm bio e nij .. , . mariO ni za šta. Kako sam mrzio ovu zvIJer. U međuvremenu pojavio se i konobar. "Zaista mi je žao, gospo e im na je o Bil ." y '65 nd bra iO ruč na je ji ko u en Ow je ao rek e" din 20 s ti, 43 minuta i 3/5 sekunde. Ne znam što je zakon i nitko u e. Engleskoj ne zna što je zakon ni luđaci koji postavljaju zakon go ne , eVI oč šI na h aVi ost m na su ja ko va pra ni a, on zak mo ma Ne •
ne postoje odgovarajuće riječi. Sjedio sam pored nje i lagodno je motrio dok je čavrljala. Moj tjelesni um osjetiO je privlačnost. Sa stanovišta varietetske publike, Sigurno nije bila ljepotica. Na nje nom licu bilo je nešto odlučno mongolska. Pljosnate, visoke jagodice, kose oči, širok, kratak i vitalan nos, duga, uska, punašna usta s linijom sunčanoga zalaza. Sitne zelene oči imale su šaljiv izražaj. Zanimljivu, bezbojnu, vrlo bujnu kosu ovila je u velike trake, prepletene oko glave. Podsjećala me na rotor dinama. Ova mješavina divljeg mongolskog i divljega nordijskoga tipa bila je
•
�
vrlo neobična. Njena čudna kosa očarala me je. Vjerojatno zbog
,
20
21
-
samo ko�pleksni i fantastični sistem policijske administracije ' skoro tohko štetan poput onoga u Americi.
"Nemojte se ispričavati," odvratio je Lamus konobaru tonom . hladne nepnstranosti, "To je sloboda za koju smo se borili!" . B o sam sasvim na njegovoj strani. Čitave večeri nije mi se ; uopce pIio, ah kad su mi kazali da ne mogu dobiti pI'c'e' hu' o sam
Glava 2
n apastl. nJI "h ove podrume, sukobiti se s gradskom poliCijom, te . uzletjeti sa svoJim aVionom i na onaj priglupi Donji dom baciti
nekohcmu bombI. Svejedno mi se ovaj čovjek nije svidao. Prezir u . nJ go om glasu zbunio me Bio je nekako nečovJe ' čan i to me Je � . zacudllo.
�
�
Obra o se je Owenu. "Dođite u moj atelje," govorio je polako, "tamo dlzlm mitralJez, školovan na Scotland Yardu." Owen se živahno podigao. . "Bit će mi čast, ako bilo koga od vas vidim kod sebe" ' nastaViO . J'e Lam us. "Sve do svoJe smrti žalio bih, kad bih baš ja pokvario ovako divnu zabavu." Njegov poziv zvučao je poput uvrede. Pocrvenio sam do ušiju,
!
O JOš sam se dovo Jno kontrolirao i uljudno sam se ispričao. U � Clravom društvu doslo Je do zanimljivih reakcija. Njemačka Židov ka Je odmah �stala nitko drugi nije se ni maknuo. U mom srcu
�
kuhala se srdž a. U tren oka sam shvatio što se dogodilo. Lamu sova Intervencija Je automatski podijelila društvo na gorostase i patuljke,
I
Ja sam Ispao kao jedan od posljednjih.
. � vrijeme večere gospođa Webster gotovo da nije progovorila ;,'1 l clm su joj trojica muš �raca okrenula leđa, primijetila je kiselo; Nisam sigurna ela Ima pica samo kod Lamusa. Krenimo radije do Smoking Doga." Svi su se radosno suglasili. Vidjelo se da je inicijativa oslobodila
. pntaJenu napetost.
Kr nuli smo taksijima, koji još uvijek posve nesmetano čekaju � na klijente po lon�onskim ulicama. Sve dok će biti dozvoljeno ' JestI, pm, besposhčantl I disati, nećemo nikada postati odIsta praveelan rod.
22
P R E K O VRHA ali vrijeme je , ta sa rt tv če h vi ak k za k te Do Doga smo stigli o prisu n je N . ja in sv sa o k o n ve cr se e am prolazilo polako. Dokopal dva sam je Je š. le ć ve m sa a d o a k e n stvO djelovalo je na me e1i1a as n k za o m u e em ij vr to za m i se podnosio. No vjerujem ela za Lou. ja ća e sj o h ji o m i d ro ri p j o neka slutnja o istinsk ela je to bio i ta al , n je vl ra o b za o n av sl e n Danas je Smoking Dog v svoj ra či je ji o k a, k n sa te o e n g lo a ućeg m noćni klub nekog nemog rana za vo . D ru tu ra te li i st o tn je m u va u život potrošio ela se ugura Klimmta. ja ci a it im ša lo a, n e lj u b ra k to za ples bila je smiješna, kičas sam i čovjek je o n t, o il p i k li ve am is n ra Ali do đavola, možela zais oze, p ve o h ji i n e ik tn je m u e žn la zirem ove re P . ak zr ži je sv i n je ci ji ko lice. ra va m si o n d o p e N . ja n re priče i kočope eljivosti. p tr e i n sa e ij b je an sr u m sa ao U manje o d pet minuta p inuta držao t m se e d va d t, se e D . le ig st u is Gospođa Webster i .Lou n , po la o h o lk a a g o n d je ri zv e b o n sam pu me slijepi bijes, popio ženom sam m jo o k S am zn e n m sa i n r, sto kojem je smrdio čitav pro plesao.
od svojih u n d je a n se la ra e d iz , a ic asn PišteĆa elamska sirena, vl a zla i glupa g u d va k a k ju n a it p u a il b je namještenica. Vjerojatno Oštrina Ć. ju šu lu g za je io b l a b m . Ansa priča strasne ljubomore m košmaru o ćn o n , m će u vr m vo k a k e U n mojih čula otupjela je. ebster. W e d o sp o g h e ij sm o za m sa gleelao kroz d im i smrad kluba u tav ulaz. či va ja n u p is a d se o il n či , sta Iako je bila maloga ra vlje še u d o a sv i la a d le g u je e m a l ija. Tae Privlačila je poglede kao zm nisam je i al , o h u u la u n p ša je i m o e. Nešt na dotrčala u moje naručj je ulazila ra a vr z ro K . o (:l m e ij n za ro o b sk razumio. Odjednom je k lu mne ra ač rr g o i šn li za a k n če a b imala pre je a n e m ra o k re p ; u o L ili (da ce ri ca e k e n e n ji al h t u p o p n zlatom purpurne boje, obrublje atrali je. m ro p i li vi a st u za se su vi kažem?) svećenice. S
23
Neugodno jasno sam shvatio da mi gospoda Webster u uši
A ja sam mislio da ona nije zgodna!
ulijeva izvještaj o karakteru i karijeri Kinga Lamusa.
N ije hodala po zem lji. ''Vera incessu patuit dea , " obično su govori li u školi. Hodajući je pjevala on u blistavu lita nij u J . F. C . Fullera:
v
"Ne znam kako smije uopće doći u Englesku," govorila je. "Zivi u nekome kraju, zvanom T., gdjegod to bilo. Star je više od SLO godina, iako se to ne vidi. Bio je već svugdje, i činio je sve, i svaki
"O , Ti, zlatni svežnju želja, povijen sa stablima maka! Obožavam Te, Evoe! Obožavam Te, lAO!"
njegov korak uprljan je krvlju. On je najzlobniji i najopasniji čovjek u Londonu. On je vampir i živi na račun uništenih Života ."
Pjeval a je iz svega grla s muškim timbrom. Njena je ljepota tako žarila da je moj razum poslije dugog noćnog leta približila zori.
Priznajem da sam se gnušao ovog čovjeka. Ali ovo silovito i gorko žigosanje od strane nekoga tko je OČito blizak s dvoje
"Ispred nas se polako uspinje sun ce. Polako, ali prema zapadu, gledaj! Zemlja blista!"
najvećih svjetskih umjetnika, nije mi njegov primjer još više ocrni lo. Gospođa Webster me zaista nije uvjerila u to da je stručnjak za
Kao odgovor na moju misao ponovo je zaorio njen glas: "O, Ti, zlatno vino sunca, čarolijo prosuta po tam nim njedrima 1 noći. Ob07..avam Tc, Evoe ! Obožavam Te, 1A0 ! " Prvi dio pjesme bio je nekakav gregorijanski koralj koji se
tuđe ponašanje. "O, Ti, zmaj - prinče zraka, pijan krvi od sunčevog zalaska! Obožavam Te, Evoe! Obožavam Te, lAO!" Presjekao me divlji bol ljubomore. Demonski i žučni napad. Ne
mijenjao s kadencom riječi. Ali refren sc uvijek vraćao na isto. "O, Ti, grimizna lozo živo ta, proSUl a u grobni vrč! Obožavam Te, Evoe. Obožavam Te, IAOI "
znam zašto, no ove verse Loujinog m isterioznog spjeva povezao sam s l ičnošću Kinga Lamusa. G retel Webste r je razumjela. I'otak nula je još jednu dozu otrova.
Lou je stigla do našega slO la prekrivenog prljavim i ružnim stolnjakom. Pogledala me je direktno u oči, iako sam siguran da
-
me uopće nije vidjela.
zaljubijena."
"O, Ti, crvena kobro strasti, kOju poLiču djevojačke ruke! Obožavam Te, Evoe! Obožavam Tc, LAOI"
Učinila je novu grešku. Zamjerao sam joj njeno namigivanje na Lou. Ne sjećam se više što sam joj odvratio. Pored ostaloga i to da nije baš očito da bi Lou osobito patila. G retel Webster se nasmijala
Napustila je naš stol kao pur purn i oblak sa sunčanim grebe nom, kojega iz naručja jutra otrže neki nevidljiv bljesak.
svojim najrafmiranijim smijehom.
"O, Ti, plameni maču strasti rasc ijep I jen na nakovn ju put i! Obožavam Te, Evoe! Obožavam Tc, !AO!"
-
Svijeta. Naokolo odjekivao je vrištav smijeh poludjeloga mnoštva. Cinilo se da ga Lou osluškuje. Onda je ponovo buk nula : v
"O, Ti, lud i vrtlože smijeha, sapleten u divlju lakoumnost! Obožavam Te, Evoe! Obožavam Te, fAO I"
•
"Potpuno ste u pravu," meko je odgovor ila. "Ove noći Lou je najdivnija žena u Londonu."
Val skoro ludog nemira preplavio je klu b. Podsjećalo je na udar protuavionskog oružja. Ansambal počeo je još glasnije svirati još
lud ji jazz , plesači su divljali još više, puni sopćućeg bijesa. Lou se ponovo približila našemu sto lu. Nas troje bili smo odsječeni od
"Oh, da, gospodin Basil King Lamus je vrlo popularan među ženama. Očarava ih tisućama razl ičiLih trikova . Lou je u njega silno
"O, Ti, mirisu slatkoga cvijeća, preko poljana plavih raznesen. Obožavam Te, Evoe! Obožavam Te, lAO !" Djevojčino stanje bilo je izvanredno. Kao da posjeduje dvije •
ličnosti s njihovim krajnjim mogućnostima božanstvenu i čov ječnu. Svjesna je bila svega što se dešavalo oko nje, potpuno je kontrolirala sebe i svoju dokolicu . . . A je istovremeno bila izgublje na u nezemaljskom zanosu koji me je, iako mi je bilo nerazum ljivo, podsjećao na čudnovata i fragmentarna iskustva, koje sam iskusio za vrijeme letova. Vjerujem da ste svi čitali Psihologiju letenja L. e1e G iberne Sievekinga. Zato je dovoljno podsjetiti vas na ono što
1
24
J·AH-OHprihlitno prikazuje izgovor zadnje riječi. Svaki kOflsonam bio je dug koliko je bilo moguće. Kadga je pjcl'ala, čil1ilo mi se da će z i pluća istisnUli i posljednji kubični milimetar zraka.
piše:
25
�
s
�
"Sve vrste Ij di koji lete svjesni su mračne, suptilne razlike koja stvara u nJIma. Malo koji određeno zna šta je to. Malo je
vjerojatno da bl netko uopće bio u stanju izraziti ove osjeća je. I oga nitko od njih ne bi ni priznao, čak da je bio prisiljen na to . . .
:
covJek shvatI, lako se misao ne uobliči u riječi, da je čovjek posve sam, 1 da Je svatko posve Odvojen i nikad ne može ući u unu
trašnjost nekoga drugog, a to je temelj njegovoga individualnog
života." •
Covjek osjeti da je sam, i bez rclacija prema drugim stvarima čak i najbitn ijim. Ali je istovrc meno i svjeslan da je sve što je bilo
:
kada JC biO sVJcstan, samo slika koju je slvorio vlastiti um. Svemir je ogledalo duše. U takvom stanju čovjek razumije svaku vrstu besmislenosti.
"O, Ti, četvorna Kruno Ničega, što obuhvaćaš smak svjetova! Obožavam Te, Evoc! Obožavam Te, lAO!" Pocrvenio sam od bijesa. Dovoljno sam razumio da sam znao šta Lou osjeća dok njena vulkanska usta pjevaju ove strasne ' besmislene riječi. Gretelina sugestija je pronicala moj mozak.
•
"Ovaj životinjski alkohol čini ljude sirovima. Zašto je Lou tako veličanstvena? U nozdrve udahnula je čisti, nebeski snijeg " "O, Ti, sniježnobijeli kaležu Ljubavi, ispunjen crvenom ljud ,
skom žudnjom' Obožavam Te, Evoe! Obožavam Te, Ii\0!" Za njenog pjevanja drhtao sam, a onda me je nešto, sam ne znam što, okrenulo, osmot!'io sam Gretcl Webster u lice. Sjedila je na mojoj desnoj i gledala je svoj u l ijevu ruku, koja je bila ispod stola. SlijediO sam njen pogled, i u četvcrokutu vena, čiji donji vrh je između prvog i srednjega prsta, vidio sam sićušnu hrpicu blis �avoga praha. Nijedna stvar me nije tako privukla.
Cista, blistava, beskrajna ljepota stuffa! Već sam ga nekoliko
puta prije vidio u bolnici, ali to jc bilo nešto sasvim drugo. Sjajio Je poput obrađenoga dijamanta. Bio je kao živ. Jako je iskrio. U prirodi nema ništa sličnog, osim onih vrlo lakih kristala koje stvara vjetal', a bliješte na rubovima gIacijainih padina. Slijedeće što se dogodilo, ostalo m'i je u sjećanju kao nekakav žonglerski trik. Ne znam kojom kretnjom me je primam ila. Ruku je polako dignula skoro do visine stola, a moje vruće, crveno, bijesno lice se priklonilo do nje. Kao da se radilo o čistom nagonu, lako sada ne sumnjam da je to bila posljedica nijeme sugestije. Jednim jedinim dugim udisajem, u nozdrve uvukao sam malenu
26
hrpicu praška. Odjcdnom, osjećao sam se kao čovjek koji
SC
gu, io
u rudniku, kad su ga u posljednjem trenu spasili, i sada prvi p U l puni pluća kisikom. Ne znam ela l i je to uobičajeno iskustvo. Sumnjam da je svoju ulogu odigrala moja liječnička naobrazba i svi oni gadni žurnalistički članci. Po drugoj strani, nikako ne smijemo zaboraviti na takvog stručnjaka kaošto je Gretel Webster. Mora da je Svabama vrijedila njihov novac. Bez sumnja me je -
izabrala za dio "Die Rache". Srušio sam, naime, nekolicinu pozna tih pilota. Ali nijedna od tih misli nije m i se javila tada. Ne vjerujem da sam dovoljno jasno izrazio duševno stanje u koje me je bacio Louj in dolazak. Bila je više od mojih snova nedostižna. Ako 7.ane marimo efekt alkohola, baš me je to i bacilo u očaj. U mojoj svijesti bilo je nečega životinjskoga, nešto što je sličilo zbunjenom štako ru. "O, Ti, vampir-Kraljice Puti, ovijena kao zmija oko ljudskih vratova! Obožavam Te, Evoe! božavam Te, IAO !" Da nije možda mislila na sebe ili na Grete!> Njena ljepota me je davila, rastrgla mi grlo. PoludiO sam od oštre, tupe požude. Mrzio sam je. Ali kad sam poeligao glavu i kad me iznenada preplavila kokainska otkačenost, to je poetski red, ali ne mogu sebi pomoći, nastavimo! U tučenost je, poput sunca što probija između oblaka, nestala iz mog razuma. Kao u snovima začuo sam Loujin bogat, zreli glas: "O, Ti, ponosni vrtlože strasti, kojega gutaju sunčeva usta! Obožavam Te, Evoe! Obožavam Te, LAO!" Sve se promijenilo, razumio sam šta govori, bio sam dio toga. U djeliću sekunde uočiO sam uzrok moje prethodne utučenosti. Bio je to osjećaj manje vrijednosti pred njomel Ali sada sam postao njen muškarac, njen partner, njen gospodar! Digao sam se od stola da bih je zgrabiO za pas, ali otplesala je dvoranom poput jesenjega lista u oluji. Uhvatio sam pogled G retel Webster. Vidio sam njene oči, svjetlucale su pobjedničkom zlobom i za trenutak bili smo Lou, ona, kokain i ja nerazrješivo povezani u kompliciranu zbrku pogubnih misli. Ali moje fizičko tijelo podizalo me je. U pitanju je bila ista stara radost, koja te preplavi poslije uzleta aviona u starim dobrim vremenima. Ne znam kako sam se našao u središtu plesnoga podija. I sam sam hodao zrakom. Lou se okrenula. Njene usne bile
' 7 2 •
su purpurna kugla, pOput sunčanoga zalaska, preko nazupčane crte obale u Belgij i, preko maglovite plave mistične krivulje mora
Prvi put m i je odgovorila. Njezin glas uznemirio je
tarrll1l'
neshvatlj ive dubine mog bića. Zadrhtali su mi svi mišići. Ono ŠIO
i neba, s mišlju u glavi koja je kucala zajedno s mojim uzbuđenim srcem. Ovoga puta nismo promašili skladište munic ije. Ja sam bio
je rekla, bilo je:
tamo, preko neba doplovila je Lou da bi me srela.
sati značenje njenih riječi. Iznenada je zavrio kotao zla. Njezin glas
sam to skladište. Eksplodirao sam. Bio sam ubojica i ubijen i! I "O, Ti, jahaču sunca, što podbadaš kn'ave slabine vjetra!
Obožavam Te, Evoe! Obožavam Te, IAO!"
Zagrlili smo se s fatalnošću gravitacije. Jedina dva čovjeka u svemiru ona i ja! Jedina snaga koja je postojala u svemiru, bila je
privlačnost između nas dvoje. Snaga, kojom smo se spojili, počela
"Tvoj je polj ubac gorak od kokaina." Onima koji nemaju sličnih iskustava, skoro je nemoguće opi zvučao je raskošno, s vražjom zlosl utnošću . Razdražio je moju mušku snagu. Snažnije sam je uhvatio. Svijet je potamnio pred
mojim očima. Ništa nisam više vidio. Skota ne bih mogao tvrditi
da sam bilo što osjećao . Ja sam bio sam osjećaj . Istovremeno je moje tijelo automatski nastavilo sa svojim privatnim poslovi ma.
nas je vrtjeti. Pomical i smo se gore i dolje po plesnom podiju, no
Izmaknula mi je. Njen obraz odmaknuo se od mene.
postojali ; ničeg nije bilo, osim del iričnog osjećaja da si sve, i da treba tako i nastaviti . l3io sam vječito pokretni svemir. Umor nije
Obožavam Te, Evoe! Obožavam Te, lAO I " Njene grudi su jecajUĆi istisnu le pjesmu čudnovatom snagom.
naravno nikakav parket, ni klub, ni nikakav plesni podijum nisu
postojao, jer je bilo dovol jno energije za taj zadatak. "O, Ti, plesačice s pozlaćenim nokt ima, s raspletenom zvjezda nom kosom noći! Obožavam Tc, Evoe! Obožavam Te, lAO !" Loujino vitko sitno tijelo ležalo je
u
mojim rukama. Apsurdno,
no podsjećalo me na lagani ogrtač. G lava joj je visila unazad, teške kovrče kose spustile su se ka pOdu. Iznenada je ansambal prestao svoju svirku. Za sekundu je ,
agonija bila neopisiva. Cinilo se pOput uništenja. Uhvatio me potpuni otpor prema okol ini . Bijesnom brzinom čovjeka, koji prije smrti mora kazati još nešto životno važno, šaptao sam neko liko riječi u smislu da ne mogu "više podnOSili ovo divlje mjesto. Izađimo na svježi zrak." Nije odgovorila. Pitajući je bilo što, samo sam gubio vrijeme. "O,
l}, ptičje slatka rijeko LjubaVi, što cvrkućeš kroz šljunčani
kanjon Zivota! Obožavam Te, Evoe! Obožavam Te, lAOI"
Njen glas stišao se do razgovijetnog šaptanja. Bili smo na ulici. Portir nam je pozvao taksi. Konačno sam zaustavio njeno pjevanje. I to svojim usnama na njenim. U sunčanoj kočiji jurili smo po raskršćim a svemira. Nismo znali kuda idemo i nismo marili. Pot
puno smo izgubili osjećaj za vrijeme. Postojalo je samo još niz utisaka koje nismo bili u stanju kontrolirati. Kao da je naš duševni
sat poludiO. Izgubio sam svaki osjećaj za vrijeme, ali subjektivno rekaVŠi, naše usne se nisu dugo odvajale, jer sam tada uvidio da
"O, Ti, olujno pijani dahu vjetrova, što dahćeš u njedrima gora!
Odmah sam shvatio da je to njezin način otpora. Ona sama trudila se misliti da ona uopće nije žena nego kozmička snaga, i da joj
muškarac ništa ne znači . G rčevito se borila protiv mene i poput zmije obavijala se oko granica prostora uistin u bili smo u taksij U,
ali toga tada nisam bio svjestan, a u to nisam uvjeren ni sada. "Bože, kako želim," bijesno sam si rekao, "da imam bar još jedan
snif ovoga snijega. Onda bih joj pokazao ! " Odgurnula me je kao da sam pero. Odjednom se nisam više
osjećao najbolje. Ne znam zašto sam se srušio. Slijedeće što pamtim bilo je to da sam na svoje vel iko iznenaClenje iz deseto gramske bočice, koja je bila u mome džepu, istresao na ruku hrpicu kokaina. Snifnuo sam ga sa gramzivom slašću. Nemojte me
upita ti kako se tamo našla. Vjerojatno je to izvela Grete !. Ničeg se ne sjećam. To je jedna od smiješnih strana kokaina. Nikad ne znaš
točno koji trik će ti odigrati. Sjećam se nekoga američkog profe sora koji se hvalio svojim pamćenjem kao prvoklasnim s jednom
jedinom manom. Naime, nije bilo Sigurno. Tako i sam ne znam da l i je svježa opskrba drogom uvećala moje snage, il i je Lou jedno
stavno dosadilo odupiranje. Bacila m i se u naručje, njene ruke i usne pritiskale su moje srce. Ovdje je još malo poezije ponekad
me tako ponese, a čini mi se da ritam dolazi prirodno sve je jedna velika harmonija. Ne bi je bilo da je bilo što raštimano. Ćinilo se da Loujin glas dolazi iz velike daljin e, dubok, lagan, tužan napjev:
smo već podosta daleko od kluba.
28
29
" O , Ti, tihi jecaju djevica, uhvaćen u glasni plač ljubavi! Obožavam Te, Evoe! Obožavam Te, IAO !" To je bilo to moj i njezin motor prvi put zajedno rad e. Nestale su sve nezgode i ostalo je samo još sazvučje dvoje bo gatih, brzih ritmova. Pa to je kao kad čovjek leti i u zraku vidi toč ku. Očima ne može razlučiti da l i je to njegov švapski brat koji ga do lazi srušiti, ili jedan od domaćih savezničkih aviona. No, možeš ih raz lučiti po različitom brujanju nji hovih motora. Tako čovjek shvati da mu je neki ritam naklon, a neki neprijateljski. •
Tako smo ovdje bili Lou i ja i zajedno smo letjeli preko granica vječnosti, rame uz rame njezin niski, neprestani puls kao potpora mom velikome galopirajućem bubnjanj u. Ovakvo nešto događa se van vremena i prostora . Pogrešna bi bila tvrdnja da je ono što se odvijalo u taksiju ikada otpočelo, ili završilo. Našu zaokupljenost je od vječite istine ovoga bitnog vjenčanja naših duša otrgnuo šofer zaustavivši taksi i otvorivši vrata. "Stigli smo, gospodo," promrljao je. Sir Peter Pendragon i Lou Laleham automatski su se opet pojavili. Dostojanstvenost prije svega! Taj događaj je zbog šoka duboko utisnut u moje sjećanje. S najvećom jasnoćom pamtim da sam platio čovjeku, a onda sam utonuo u bezličnu upitanost o tome kako se dogodilo da smo bili gdje smo bili. Tko je taksisti dao adresu i gdje smo uopće? Mogu samo predvidjeti da je to, svjesno ili nesvjesno, učinila Lou, jer nije izgledala zbunjena, kada je pritisnula na električki šalter. Vrata su se odmah otvorila. Iz velikoga ateljea izlio se mlaz tamnocrvene svjetlosti i zabljesnuo me. Loujin glas uzletio je visoko i razgovi jetno: " O , Ti, grimizni zmaju vatre, zapleten u paukovu mrežu! Obožavam Te, Evoe! Obožavam Te, JAO ! " Obrat osjećaja zahvatio me poput oluje na ulaznim vratima. S Loujinim rukama oko vrata stajala je stasita, crna, zloslutna figura Kinga Lamusa. "Bila sam sigurna da vas ovaj neočekivani posjet, bez obzira na kasne sate, neće oneraspoložiti," rekla je Lou. Za njega bi bilo jednostavnije da je pozdravi konvencionalnim ,
rijeČima. Umjesto toga bio je častohljepan. "Cetiri Su ulaza u jednu palaču; pod one palače je od srebra i zlata; tamo su lazur i jaspis,
30
I svi rijetki mirisi, jasmin i ruža, i emblem smrti. Pusti ga neka uđe okolo, ili na jedan od četvoro ulaza. Ostavi ga stajati na podu palače."
. ZahvatiO me neshvatljivi bijes. Zašto mora uVjek tZgledatl da Je .
.
'.
neodgojen, ili kao klaun? No, nije mi preostalo drugo nego prih : vatiti okolnosti i pristojno ući. Rukovao se sa mnom formalno, alt snažnije nego je to običaj dobro odgojenih stranaca u Engleskoj. . Istovremeno me gledao u oči. Njegove samrtne, mIstefIozne OCI .
" .
utisnule su se na dno moga mozga . Svejedno, njegove su riječi bile usklađene s njegovim potezima
"Što već ono kaže pjesnik?" pitao je uzvišeno, "Budi toliko fin i usnifaj kokain, ili tako nekako, zar �e, sire petere?:
. . . , Dođavola, kako je mogao znati sto sam uzeoI Ont kOJI zaIsta .
znaju
;
nemaju pravo šetati svijetoml" - nešto m i je razdraženo
�
govo i!o. Ali nešto drugo mračno je odgovorilo: "To tumači �n što je svijet oduvijek i činio od svoJIh pIonira stvarao Je marwe. ,
Ako sam iskren bilo me je sramota kazati IStinU. AI! Lamus me umirio. Pokazao je prema oguljenoj fotelji, pokrivenoj perzijskim sagom. Dao m i je Cigaretu i pripal io. U veliku čašu nasuo je benediktinca i stavio ga na mali stol do mene. NI njegove gostol jubivosti nisam mogao podnositi. Nelagodan osjećaj da sam samo lutka u njegovim rukama. U sobi bio j e još netko. Na kauču, prekrivenim leopardovom kožom ležala je jedna od najneobičnih žena koju sam ikad sreo.
j
Nosila e večernju haljinu s blijedožutim ružama, kakve je imala i u kosi. Bila je mulatkinja iz sjeverne Afrike .
. . "Gospođica Fatma I-laHaj, " rekao j � Lamus. Podigao sam se I naklonio. Ali djevojka me nije uočila. Cinilo se da Je zaboravJ!a na sve podlunarno. Njezina koža bila je kao raskošna modrina zvjez , dane noći, koju jedino prostačke oči mogu drzau za crno. LIce Je bilo veliko i osjećajno, sa širokim i strogim obrvama. Nema tako aristokrarskoga intelekta poput egipatskog, ako se naravno deSI da je iz onoga pravoga roda.
. . . "Nemojte se uvrijediti," rekao je meko Lamus, " nJezin suptilan
prezir odnosi se na sve nas ."
.. Lau je �jedila na rubu kauča, i njeni kao od slo ovače bIJeli,
�
.
dugi prsti zapleli su se u tamnu djevojačku kosu . Ovaj prtZor tjerao me je na povraćanje . Prvi put u životu nisam znao kako se ponašatl. U umu m i se javila misao: u pitanju je jednostavno umor, I nema
31
•
�
n kakvog razloga za brigu . Kao odgovo r na m Oj u misao Lou je iz dzepa IZVUkla bocu od brušenoga st ak la , odvi la zlatom gravirani čep I na ru ku istresla nešto kokain a. Dobacila m i je izazovan pogled.
SuglaSiO se pristojno, a to je na moje samopoštovanje djelovah ,
I,t
rom, probuditi vašu profesionalnu radoznalost. Ova moja mala prijatcij ica stigla je noćas, ili točnije, prošle noći, do grla puna
"�,
morfija . .Jer joj samo njegov učinak nije bio dovoljan, progutala je još jednu veliku dozu anhalomium lewiniija, iako su farmaceutski potpuno inkompatibilni. Da bi utekla dosadi, popila je još čitavu bocu G rand Marnier Cordon Rougea, a sada se iz nepoznatih I�tzloga pokušava povratiti, uživajući ovaj vaš dosta dobar stull." Okrenuo se, i pažljivo gledao djeVOjku. Pratio sam njegov
!
pogled. Vidio sam kako njenu tamnu plavkastu kožu obuzima najednom bljedilo. Izgubila je svoju zdravu boj u, izgledala kao komad sirovog mesa koji se baš počeo kvariti. Digao sam se. Nagonski sam osjetio da će djevojka pasti. Vlasnik studija nadvio
v
"Ah , da . Sto već kaže stari pjesnik' Za r nije to M ilton?
se
nad nju . S krajičkom oka pogledao me preko ramena. "Primjer pretjerivanja!" prokoment irao je s gorkom ironijom. Slijedećih četvrt sata borio se za njen život. Iako n i kad nije
Zabodi svoj demonski osmijeh LI mozak pOlOpi m e LI lju ba \', kokain i konjak. "
studirao medicinu, King Lamus bio je liječnik bogatoga iskustva. Ali ja nisam uopće bio svjestan što se događa. U mojim žilama goriO
"Kako ste priglupi, " rekla je Lo u. "Za M il to na još nisu poznavali kokain."
je kokain. Do ničeg mi nije bilo stalo. Lou mi je impulzivno prišla, bacila se preko mojih koljena i pred mojim usnama držala čašu
"Da l i je to bi la M il tonova krivnja>" odvr at io je King Lamus. NeprImjerenost njegove m isl i uz ne m iravala je . Okrenuo se prema mem I pogledao me direktno u lice.
benediktinca, te eksmtički zapjevala: "O, Ti, isk.t'eća vinska čaša svijetla, pjena ti je clvena k.tv zvijez da! Obožavam Te, Evoe! Obožavam Te, JAO!"
"Izgleda da vas je uš lagirao kao doista doba r st uff, sire Petere " odvratio je , "i to je ist in a. I sam ću uzeti dozu da pokažem da nem nikakve zamjerke "
Polako smo padali u dubok, dubok trans. Lamus nas je preki
�
nuo. "Nemojte me držati za negostoljubivoga," rekao je, "i s njom će
Riječima je prilagodio svoj či n. Prz i najem da m e je počeo zammatl. Kakvu igru će igrati?
sve opet biti u redu, ali moram je odvesti kući . Dok me nema, osjećaj te se kao kod svoje kuće, ili mi dozvolite da vas odvezem
"Č uj em da ste jedan od na ših najbol jih pi lo m , sire Petere," nasmvio je. "Zaista sam nešto letjeo," priznao sa m . "Dobro, ovo je dosta dobar način puto va
ncgo da je iskreno posumnjao u moje sposobnosti.
"Ako je tako," nastavio je, "onda se nadam da ću ovim primje
Iznenada je atelje bio ispunjen m uz i ko m njezinoga pjeva TI , ola djevice Ij bavi, uhvaćena u mre žu di vl jih ruža! ? � Obozavam fe, Evoel Obozavam Te, JA OI " "Tako je ," suglasio se King La m us . "Zna m da ćete m i oprost iti , ako vas upItam da Ir su vam efek ti koka ina poznati?" Lou je bu lji la u njega. l l t io sam bi ti iskre n s nj im . Zato sam na ru ku istresao ve lik u dozu i us ni fao je . Prije nego što sam završio ' dje ovao je OS ećao sam se kao gospodar bilo kojega čovjeka. : ,No, dOlsm , , odvratIo sam s om al ovažavan je m , "n oćas sam ga . prvI pu t probao, I dO im a me se kao doba r stu ff." Lamus se misteriozno os mj eh nu o.
�
e
gdje god želite." Došlo je do još jedne odgode. Zazvonilo je. Lamus je otvorio vrata. Na stepenicama je stajao visok, stariji muškarac. "Čitav Zakon bit će: Čini što ti hoćeš. " rekao je Lamus.
nja, al i ako ni si
stručnjak, s tobom je brzo gotovo " "Hvala va m ," rekao sam, uspaljen od njeg ovoga tona, "a li ja sam student medicine."
"Ljubav je Zakon, lj ubav ispod volje " odvratio je posjetilac. Zvučalo je kao poziv i geslo. "Moram govoriti s vama."
"O h, onda je, naravno, sve u redu . "
"Ja sam vam, naravno, na raspolaganj u," odgovorio je naš domaćin. 'Jedino -" i zašutio je.
32
33 •
Mozak m i je bio nevjerojatno čis t. Moja samosvijest postala je bezgranična. Osjetio sam inspiraciju i ugledao izlaz. Ma li đavolčić u mom srcu smijao se: "Kakav odličan plan da opet budem nasamo
sa Lou!"
"Gledajte, gospodine Lamusu, " rekao sam brzo, "mogu voziti bilo kakva kol a. Dozvolite mi odvesti gospođicu Hallaj kuć i."
Glava 3
Arapkinja je stajala iza mene.
"Da , da," rekla je slabašn im, ali razd raženim glasom. "To će biti još najbolje. Zaista vam zahvalj ujem ." To su bile njene prve riječi.
"Da , da," suglasila se Lou, "hoću vožnju po mjeseč ini." Grupica se okupila pred otvorenim ulazom . Na jednoj strani tamnocrvena električna plim a, a na drugoj sjaj našega satelita.
PHAETON Dok sam vozio, Lou me je grlila. Preplavila nas je drhtavica slrasti. Zaboravio sam na Lamusa i njegova kola . Vozili smo kao
"O, Ti, krhki zvončiću mjesečine, izgubljen u zvjezdanim vrto vima! Obožavam Te, Evoe ! Obožavam Tc, !AOI"
vragovi u Nepoznato. Nadošla m i je nova misao koju je iskonsko
Prizor se razvijao živahnom brzinom snova. Stigli smo u garažu izvan nje na putu u Arapkin hOlel i poslije -
predmet na ulici opomenuo da se ne vraćam u studio. Neka snaga
ja moga bića izvuklo iz mog "Nesvjesnog". Onda me neki poznati u meni, koje nisam ni bio svjestan, okrenula mi je lice prema Kentu. Samoga sebe objašnjavao sam samome sebi. Znao sam što lreba činiti. Išli smo prema Barley Grangeu i onda, oh, divlji let u Pariz po mjesečini! Ideja mi je sinula sasvim spontano. RacIilo se o rješenju jed nadžbe sa slijedećim članovim'a: prvo, lucia usporedba Lou s mojom romantičnom idejom o mjesečini, drugo, moja: ljelesna navika da letim, i treće, tradicionalna veza Pariza s ekstravagantnim luksuzom i razgranatom ljubavlju. Dosta jasno bio sam svjestan da sam svoj moral i razum bacio preko palube, ali moje je stanovište bilo jednostavno: "Zbogom Jona!" Prvi put u životu bio sam posve ja, oslobođen svih kočnica lijela, razuma i oclgoja, koji nas inače drže u onome što općenito zovemo običnim tokom događaja. Čini mi se da pam tim da sam se u pi tao da nisam možda pol udio i ocIgovorio sam si: "Naravno da jesam, mentalno je zdravlje ono �to čovjeka koči." Bilo bi sasvim suvišno pokušati opisati vožnju do Barley Gran gea. Trajala je samo pol sekunde. Trajala je vječile eone. Neosporna Činjenica da, naime, nikad nisam vozio bolje, već je unaprijed ocIbacila bilo kakvu sumnju, koja bi se mi mogla javiti. Avion sam iz hangara povukao kao kad bih uzeo cigaretu iz kutije.
34
35
•
•
Startao je poput orla. U divnoj antifoniji, uz zujanje motora čuo se nježni Loujin glas:
olujnih oblaka. Kako Su vraški drski' Nema nijednoga
"O, Vi, drhtava njedra noći, što se ljeskate u ružičnjaku mjeseca!
. hrp.l raZloga tl.l
Gore, vozio sam sve više. Između mene i zore visjela j
lamo i ostanu. Moram se dignuti iznad njih i zgnječiti ih.
.Obožavam Te, l A O!"
"O, Ti, purpurno njedro oluje, preplašeno bljeskom zuba!
Dizali smo se prema zori. Prešao sam \�sinu od tri tisuća stopa.
božavam Te, I A O!"
Mogao sam čuti pulsiranje vlastitoga srca, usklađeno s udarcima
Okružili su nas krhki djelići magle. ShvatiO sam Loujino veselje
stroja. U pluća sam udahnuo svježi zrak što je bilo samo za oktavu
u oblaku. Ja sam bio onaj koji griješi. U sebi nisam imao dovoljno
od kokaina ista duhovna snaga, drukčije izražena. Prisjetio sam se
kokaina da bih bio u stanju sve primiti kao beskrajnu ekstazu.
Sievekingovih melodičnih riječi. Zanosno sam ih pono�o . To je
Njena ljubav vodila me sve do njenih pobjedničkih strasti. ShvatiO
otkucaj britanskog motora.
sam maglu.
"Duboki udisaji! Duboke zalihe! D uboke, duboke duševne zalihe'"
"O, Ti, nedirnuta roso, vlažna usnice Jutra! Obožavam Te, I A
O!"
Vjetar je uslijed brzine odstranio sve poznate tjelesne oSjete.
u'
U kombinaciji s kokainom bili s
anestezirani. Bio sam posve
bestjelesan, vječiti duh, vrhovna Stvar, daleko od svega.
Tada je iznenađujućom brzinom u ptvi plan izbio moj praktični um. Ugledao sam nejasnu crtu obale. Poznavao sam je kao svoj dlan. Bio sam malo izvan najkraćega smjera za Pariz. Skrenuo sam •
"Lou, ljubavi! Lou, ljubavi! Lou, Lou, pOtpuna ljubavi!"
prema jugu. Dolje se talasalo sivo more. Cinilo mi se (dOista ludo)
Mora da sam refren zaurlao. Kroz buku stroja čuo sam njen
da su njegovi valovi smijeh vrlo staroga čovjeka. JavilO mi se
pjevani odgovor:
predosjećanje da nešto nije u redu i tren kasnije shvatiO sam
"O, Ti, ljetna mekoćo usnica, užarenih u purpuru strasti! Obožavam Te, l A O!"
razgovjetno problem. Ponestalo mi je goriva. U pamet mi se munjevito vratila mržnja prema Kingu Lamusu.
Nisam više podnosio težinu zraka. Poletimo sve više, sve više! Ubrzao sam.
"Primjer pretjerivanja!" Nije pogriješio kada mi je u lice odbrusio da sam glupak. Pomislio sam na njega kao na more koje se trese
"Ponosita otkačenosti' Snažna ludosti' Snažna, snažna ot kačena ludosti!"
od podrugljivog smijeha. U�jek sam se smijao na račun svoga komandanta. N isam dobar
"O, Ti, mučni kriku bure, što vitlaš lišćem drveća! Obožavam Te, I A O!"
pilot, zar ne? To će ga poučiti' T to je bilo zaista istinito. Bio sam bolji nego ikada prije. A svejedno sam previdio osnovnu sigurno-
Osjetio sam da nas nosi netko strašno nevrijeme. Zemlja pod nama nestala je poput kamena u slijepom ništavilu. Bili smo
snu mjeru. Odjednom sam postao sVjestan moguce opasnostI. . Mogao sam samo ugasiti mašinu i odjedriti dolje prema tjesnacu.
slobodni, zau�jek oslobođeni okova našega rođenja!
Pri tome postojalo je nekoliko problema koji su me osupnuli. Oh,
"Diži se brže! Diži se brže! Diži se, diži se brže!"
da mi je samo imati još jedan snif. Dok smo se u velikim zaVOjima
U blijedom sivilu visoko ispred nas stajao je Jupiter, četvorna
spuštali prema moru, uspio sam izvući bocu. No, brLO sam shvatio
safirna varnica.
•
•
•
da u ovakvom vjetru ne mogu snifati. Izvukao sam pokrov i u grlo
" O , sjajna ju tarnja zvijezdo, smještena u razmeđu noći' Obožavam Te, I A O!"
boce isplazio jezik. Još u�jek bili smo Otprilike tri tisuće stopa iznad morske
Zaurlao sam.
razine. Kad je droga počela djelovati, pomislio sam , za odluku ima
"Tragači zvijezda' Pronalazači zvijezda! Zvijezde bl izanke
dovoljno vremena, beskonačnoga vremena. Hrabro i samosvjesno
blješte kao srebro!"
pristao samo nekih sto yardi od ribarskog broda koji je baš isplo�o iz Deala. za par minuta su nas pokupili. Okrenuli su brod i odvukli a�on do obale.
36
•
•
37
----���
Moja prva misao bila je nabaviti gorivo i nastaviti letom, bez
U maloml' muškarac. Kola smo
Slijedeća dva dana prošla su poput pamomime.
obzira na apsurdnost Čitavog položaja. Naklonost ljudi na obali
prljavom uredu vjenčao nas je mali prljavi
miješala se s iskrenim podsmjehom. Mokri, u večernoj odjeći u
vratili Lamusu. Otkrivši da sam ih ostavio parkirana napol preko
četiri ujutro! Kao što kaže Heda Gabler: "Nešto takovo se ne čini!"
obale jezera, nasmijao sam se. Imao sam milijun sastanaka. Izveo
Ponovo mi je pomogao kokain. A 7.aštO, dođavola, da se uopće brinemo za to što misle drugi' "Gdje mogu nabaviti gorivo?" upitao sam kapetana broda. Okrutno se nasmijao. "Samo gorivo neće biti dovoljno." Pogledao sam avion. Ć ovjek je bio posve u pravu . Trebalo ga je popravljati najmanje tjedan dana. "Najbolje bi bilo da odele u hotel, sire, i nabavita netko toplo odijelo. Gledajte kako dama drhli." To je bila istina. Drugo nam nije ni preostalo. Skupa smo krenuli duž obale.
sam ih u nekakvoj hitroj mudrosti. Prije nego što je prošlo
48 sali,
spremili smo prtljagu i otputovali u Pariz. Ne sjećam se nikakvih pojedinosti. Svi događaji sjali su kao metali, istopIjeni u amalgam, zvan Zabava. Spavali smo samo jednom i tada dobro, probudivši se svježi i bez ikakvoga traga umora. Pozvali smo G retel i opskrbili se sa zalihom kokaina. Od svoga sira Petera nije htjela nikakvoga novca i bilo joj je vrlo drago vidjeti Lou kao lady P*. Zar je ne bismo posjetili poslije medenoga mjeseca? Ovaj poziv utisnuo mi se duboko u sjećanje. Ć ini mi se da sam tada maglovito shvatio da je baš
ta
žena bila istinska inicijatorka čitavoga manevra.
Predstavila nas je svome suprugu, teškome izboranom starcu
Spavanje naravno nije dolazilo u obzir. Bili smo oboje svježi i
s trbuhom i bradom, s ugledom pravednika i hinjenom
čili. Trebali smo samo hranu i to u ogromnim količinama. Dobili
srdačnošću, koja nije značila ništa. Ali u njegovim sam očima
smo Je. •
v
predosjećao izvjesno lukavstvo, koje je ukazivalo na laž, otkrivalo
Cin ilo se da smo ušli u novu fazu . Nezgoda nas je očistila orkestraInoga govorništva, ali još uvijek imali smo puno praktičnih
masku bahate nevinosti.
poslova. Svatko je pojeo tri doručka. I onda smo govorili, govorili
pečenog nonkomformističkog župnika, neki ]abez Platt koji je
vatreno, a najviše besmisleno. Ali oboje smo bili svjesni da je sve
dosta brzo shvatio da je njegovo poslanstvo hodati naokolo i činiti
samo izlika. Sve što moramo činiti je da se što prije vjenčamo,
dobro. Neki tvrde da je učinio puno dobroga samome sebi. Njegov
nabavimo zalihu kokaina, otputujerno i divno se zabavljamo zau
pristup politici bio je dosta jednostavan: bilo što vidiš, zaustavi,
vijek.
pošto je sve što postoji pogrešno jer je svijet silno iskvaren, Snažno
U suhoj odjeći otišli smo potražiti svećenika. Bio je to neki
Prisutan je bio još i neki muškarac, nekakve vrste napol
se oduševio da parlament usvoji zakon protiv droge,
starac koji je dugo živio odvojen od svijeta. U nama, osim mladosti
Uz osmijeh i između lukavih pogleda prema našoj domaćici
i oduševljenja, nije vidio ničega griješnog. Bilo mu je teško što
izrazili smo naše odobravanje. Kad bi stari luđak samo znao da
ćemo morati počekati još tri tjedana. Dobri, stari dečko nam je
smo, dok sjedimo i plješčemo njegovoj pompoznoj gluposti, puni
obrazložio zakon.
kokaina!
"Ah, nije bitno," odgovorili smo mu skupa i u istom dahu, "s prvim vlakom krećemo za London." Put je prošao bez nezgoda. Bili smo sasvim anestezirani. Ništa nam nije smetalo, čak ni čekanje na peronu, ni drmusanje staroga vlaka na putu prema Londonu. Sve je bilo samo dio plana. Sve je v
bio potpun užitak. Zivjeli smo izvan sebe i strašnom brzinom. Brzina aviona postala je samo simbol, fizička projekcija naše duhovne uzvišenosti.
Na račun toga glupoga dogadaja od srca smo se nasmijali kasnije u vlaku. S distance stvar i nije izgledala tako smiješna, ali teško je predvidjeti čovjekov smisao za šalu. Vjerojatno bi nam pristajalo i bilo što drugo. Dakako, bili smo na usponu. Ljubavni zanos kombiniran s kokainskim, romantika i avantura naših života značili su vedru dokolicu, kao predivni dragulji. "Svaki dan i u svakom pogledu sve mi je bolje," Couejeva danas poznata jednadžba bila je precizan intelektualni odraz krivulje kokainskoga medenoga mjeseca. Običan život sliči avionu prije
38
39
poljetanja. Najprije ima niz malih trzaja i sve što čovjek može kazati jest da se stvari razvijaju. Onda se počinje dizati iznad zemlje. za let nema prepreka. Ali još uvijek postoje duševne prepreke ograde, red kuća,
)b()<. " , Kokain otklanja svako odugovlače nje . Ali naši su očevi �1( n �a m( ) 1uh a dugovali istinitoj slobodi koju su izbori li, dok jc ko kai pše m hrabrost pijanice. Svejedno, doklegod traje, sve je u na jlje r 'd u.
brijestova šuma ili bilo što. Netrpeljiv čovjek kaže da bi ih trebalo posjeĆi . Istovremeno s avionom, koji sc diže u bezgranično plavet nilo, javlja se osjećaj duševne radosti zbog bezgranične slobode. Ovaj su osjećaj poznavali naši djedovi, koji su živjeli u Engleskoj prije nego što je zakonodavstvo uništilo slobodu ove zemlje, ili točnije, prije nego što je zakonodavstvo pripalo nevažnom činov•
nišrvu i uništilo ovu slobodu. Prije otprilike pol godine uvezao sam nešto američkoga crnoga
•
duhana, najboljeg i najČistijeg na svijetu. Kad mi je dosadilo da ga
•
i dalje sam režem, slao sam ga do trafike. Ali, dragi mOji, bez uvozne dozvole to je nemoguće' Vjerujem da bih se morao predati poliCiji! Da, kada čovjek jednom uleti u puni kokainski zamah, on više nije svjestan šupljega karaktera ovoga smiješnoga staroga uplašenoga sferoida. Tada pri svakodnevnim činovima postaje spretniji u pravom značenju te riječi. Gospodin Coue potpuno je u pravu kao i kršćanska Nauka i svi drugi koji tvrde da svi naši problemi izviru iz naše svijesti o njima i da čim zaboravimo na njih, oni zaista prestanu postojati! Pa zar nemamo one stare izreke koja kaže da "ono što oko ne vidi, to srce ne oplakuje?" y
Covjek na medenom kokainskom mjesecu je, do izvjesne
gra-
nice, iznad drugih. Svakoga problema se lati s punim pouzdanjem. U pitanju je kombinacija onoga što Francuzi zovu elan i pouzdan
•
je. Baš tome duhu duguje svoje postojanje britanski imperij. Naši mladići otišli Su u Indiju i drugdje i svakoga zgazili. -Bili su, naime, suviše velike neznalice da bi uočili prepreke i naučeni da onaj koji ima u žilama dobru krv, javnu školu i laknetetsko obrazovanje, koje ga uči da je on Gospodar stvarnosti, ne može pogriješiti. Zbog toga nisu mogli shvatiti kad su bili potučeni. Imperij gubimo, jer
•
•
"bolujemo za blijedim izmetom misli". Intelektualci su nas pretvo rili u "siromašne mace iz priče." Macbethov duh zamijenio je Hamletov. Macbeth je propao jer mu je McDuffovo objašnjenje vještičinih riječi slomilo srce. Corio lan je pogriješio kada je prestao misliti. Kao što tvrdi pjesnik: "Ljubav prema znanju je prezir života."
40
4]
Glava 4 AU PAYS DE COCAINE Iz našega prvog tjedna u Parizu ne sjećam se nikakvih detalja, jcr oni nisu ni postojali. U jednome jedinom beskraj nome naletu vrtjeli smo se od užitka do užitka. Sve smo prilagodili našem lctu. Ne mogu opisati slijepo, bezgranično blažensn'o lj ubavi. Svaki događaj bio je jednako lijep. Naravno, Pariz najviše voli imati posla •
s ljudima u takvom stanju svjesri. ZivjeJi smo na deset puta većoj vol raži nego obično. I to u više značenja. U Londonu uzeo sam tisuću funti u gotovome. Lijepo je biti bezbrižan. Divno ćemo se provesti i baš me briga za troškovel Mislio sam da će tisuću funti biti dovoljno da Pariz obojirno svim bojama i
to
za dugo vrijeme.
Ali poslije prvoga tjedna, tisuću [1.lnri je isparilo. Isto se dogodilo sa nekol iko slijedećih tisuća funti po koje sam telegrafirao u London. Ali osim nekoliko Loujinih haljina i nešto ne suviše skupocjenoga nakita, nije bilo ničega drugog. Smatrali smo da smo vrlo štedljivi. Bili smo suviše sretni da bi trebali još troširi i pare. Ljubavi ne treba više od dnevnoga obroka. Nikad prije nisam znao što ljubav uopće znači. Ono što mogu nazvati medeni mjesec medenoga mjeseca, obuhvaćao je skoro sve naše budne sate. Vremena za šetnju Montmartrom nije nam preostalo. Nismo marili ni za hranu jer tako i tako nismo uopće •
bili svjesni da jedemo. Cinilo se da spavati nije potrebno. Nikad se nismo umorili. Na prvi znak umora ruka je posegnula u džep. Samo jedan snif, koji nam je pružao osjećaj slatke raspojasanosti,
i opet smo bili u četvrtoj brzini' Jedini događaji vrijedni spomena bili su pismo i paket od Gretel Webster. U paketu bio je podstavljeni kimono za Lou, jedan od onih raskošnih japanskih kimona koje nose gejše, od svile plave kao ljetno nebo, izvezen zlatnim zmajevima purpurnih očiju i
43
jezika. U njemu j e Lou izgledala uzbudljivo, delirično, ljepša nego ikada.
Nikada nisam previše gorio za ženama. Bilo j e nekoliko ljubavi,
koje su iskrsle na putu, dosta naivne i priglupe. Nisu m i otkrile
sve mogućnosti l jubavi, zaista sam mislio da je ljubav nekako precijenjen UŽitak, kratka i brutalna sljepoća, dosadna i gnjusna,
zapravo. Ali s kokainom stvari su bile drugačije. Zelio bih istaknuti •
da je kokain lokaln i anestetik. To objašnjava njegov učina k. Covjek više ne osjeća svoje tijelo (SvatkO zna da ga baš zbog toga prim •
jenjuju u kirurgiji i stomarologij i) . Ali ne smijete misliti da su time tjelesni užici medenoga mjeseca umanjeni. Užici postaju eterični. •
Zivotinjski dio je intenzivno stimul iran, a osjećaj da je u pitanju
životinjska požuda potpuno nestaje. Potječem iz osjetlj ivoga roda,
a vrstan sam promatrač. Brzo se ispunim gađenjem. Male intimne nezgode, neodvojive od ljubavnih avantura, koje u normalnim
okolnostima vrijeđaju čovjekov senzibilitet, nestaju kad j e peć puna kokaina.
S "nebeskom alkemijom" sve se pretvara u duhovno blažen
stvo.
Covjek je silno svjestan svog tijela. Ali, kao što nam govore •
budisti, tijelo je, zapravo, instrument bola ili neugode. Naša pod svijest, intuiCija, to potvrđuje, a kokain je poništava.
Još jednom moram podvući odsutnost bilo kakve reakcije. Radi
se o paklenoj sublimnosti droge . Kad se netko opije alkoholom,
doživje t će ono što Amerikanci naZivaju "jutro poslije jučerašnje noći." Priroda nas upozorava da smo kršili pravila, a Priroda nam
je dala i dovoljno zdravoga razuma da smo svjesni da kad bilo što
posudimo, to moramo i vratiti.
Alkohol pijemo od početka vremena i u našoj rasnoj svijesti je
upisano da se klin klinom izbij a . Posl ije pijanke neće pomoći ni
ako se klinom ubijemo. S kokainom sav taj oprez suvišan je. Zbog
drogirane noći nitko se neće loše osjećati, naravno ako ima dovol
jno pameti da slijedeći dan proživi u turskoj kupki, okrijepi se hranom i duplom mjerom sna. Kokai n, naime, diktira život preko
vlastitih granica i kazuje ti da je on bez dna. Kao što sam već rekao,
kokain je lokalni anestetik. Umrtvi svaki osjećaj koji bi mogao
probuditi inhibiciju. Covjek postaje posve bezbrižan. Kipti od •
dobroga razpoloženja i zdravlja. To je slijepi nemir tako subliman
da j e nemoguće brinuti zbog bilo čega. Pa ipak je taj nemir
44
n 'obično dubok. Nema one krutosti koju znamo u pijanstvu . N 'staje već i sama misao na grubost. To je poput Petrove vizije
u
apostolskim pismima gdje stoji: "Ništa nije gadno ili nečisto."
Kao što je rekao Blake: "Sve što živi je sveto. Svaki čin je
Sakrament." Nezgode, koje bi čovjeka inače uznemirile, ili onera
spoložile, samo su povod radosnom smijehu. Slično kao kada u
, ampanjac spustite šečernu kocku, pa se pojave mjehurići. To nas
je
udaljilo od priče, ali baš ro čini i kokain. Prekida u'ezvenu liniju
misli. Čovjek skače s jedne na drugu temu svježim , snažnim,
silovitim, fantastičnim skokom bez najmanje isprike, Osjećaj rav
noteže nestaje, ali iako skrene milijune milja s puta, veselo nasta
vlja svoj put i nikada ne gubi ciJj pred očim?,.
Dok sam zapisivao sve to, nisam ni za tren izgubiO iz vida da
vam govorim o Gretelinom pakem i pismu. U Parizu sreo sam
slatku djevojku, napol Indijanku, sa šarmom uživaoca d oge i � zalihom najprostijih priča koje je ikada netko prepričavao. Zivjela je na kokainu. Bila je neodgojena i sama je to opisivala ovim
riječima: 'Ja sam u velikome čarobnom vrtu i ruke su mi pune
paketića što ustrajno padaju i kada se sagnem da pokupim jedno
ga, uvijek m i ispadne slijedeći I tako uvijek plivam duž vrta. " To j e bilo Gretelino pismo:
"Moja draga Lou! Prošli put nije mi uspjelo iskazati kako sam
bila oduševljena videći te kao Lady I>endragon s tako divnim
čovjekom kao suprugom. Ne osuđujem te što si se vjenčala tako brzo, ali s druge strane, n i ti ne smiješ osuđivati svoje stare
prijatelje, ako nisu proroci ' Zato se moglo i desiti da nisam imala robu pri ruci. Ali nisam gubila vremena. Znaš kakav sam Siromah,
ali se nadam da ćeš cijeniti ovaj moj poklončić, kojega ne šaljem
'amo tako, nego kao znak moje najdublje naklonosti najšarman
tnijoj i ljupkoj djevojci koju poznajem. Riječ za tvoje uho, moja
draga Lou: ponekad je unutrašnjost bolja od vanjštine. S mojim najsrdačnijim pozdravima i najboljim željama dragome siru Peteru i tebi, iako ne očekujem da ste sada uopće svjesni da postojim. Uvijek iskreno vaša Gretel"
Lou mi je bacila pismo preko stola. Iz nekog razloga, i l i bez
razloga, to me je ražestilo. Nisam htio n i da čujem o ljudima ovakve
vrste. Nisu mi bili dragi i nisam i m vjerovao.
"Čudakinja," rekao sam dosta gnjevno. To nije bio moj glas već
je iz mene govorio neki duboki nagon samoobrane. Ali Lou je sva
45
v
sjala. Zelio bih vam pojasniti da je sve što je radila i govorila bilo eksplozivno. Njene oči blistale su, njene usne drhtale su dok su
e>
joj obrazi sijal i ka
�kama,
�
proljetni cvijet. Bila je duh otjelo ljenjog
da nam ga je ostalo još za otprilike pet snifova. Ako ste radoznali, možete se vratiti i prebrojati ih. To me je podizalo nekih
1 0 000
stopa iznad siromašnoga, staroga dovrskoga tjesnaca. Neka ga Bog
k
blagoslovi! Ali bi takvo prebrojavanje sličilo prebrojavanju čavala
da ju je opsjeo vrag ! Svako tzv. dobro odgojeno lice bilo bi šokirano i uplašeno pogledam na nju. Bila je oličenje sirene vam ira, Meluzine, opasnoga i sjaj noga đavol a, kojega su izmislil
bio još dijete. Valjda znate na što mislim Maningalov princip i
kokam kOJI Je postao meso. Već samo njeno postojanje ucmllo Je svemu' beskonačno uzbudljivim. Ako želite, možete reći
;
,?
strasljivCI da bl sakrili svoj manjak muškosti. Nije željela drugo do večere u sobi, tako da je mogla obući novi kimono i pri jelu plesati
u konjskom kopitu, što je bilo za moga oca vrlo smiješno, dok sam slično. Zaista smo s tim snijegom neoprezno postupali. Pet snifova. Za naše mlade živote, posljednjih dana, to zaista nije bilo dovoljno. Gwendolen Ouer kaže:
za mene. eli smo sivi kavija r i
to
žlicu za žlicom . Nisam mario što je, po
J tezlOl, tn puta skuplji od zlata. Ništa neće pomoći ako mi kažete da sam e':' travaganran. Ako već nekoga želite koriti, korite kajzera. On Je poceo sa svim tim, i ako mi se jede sivi kavija r, jest ću sivi kavijar .
!
:n0
Halaplj vo s
"Srce moga srca u blijedoj mjesečini. Zašto da čekamo slllrašnje noći?" l to je sličnoga duha:
gutali hranu . Glupo bi bilo misliti da je u
"Srce moga srca, ne treba ti vina, radije usniJajmo dozu kokaina. "
. pitanju nesto vazno . Lou Je plesala poput sablažnjivoga, otkačeno ga demona i zabavljala se time da je izgledala hedonistički, kao žena s Orijenta. Bio sam njezin paša s tri repa, njezin samurajski borac, njezin raskoš ni maharama, s handžarom na koljenima spreman da joj odrubi m glavu zbog najmanjega razloga. Imala j
�
tetovu'ane obraze , antimonijem obojene uvojke i crveno namaza ne usne. A ja sam bio maskirani Tuareg, pustinjski razbojn ik koji ju je uhvatio. Odigrala je tisuće ludih uloga. Sam nemam puno fantazi je, moj mozak radi posve analitički, ali volio sam se predat i ulozi koju mi je ona odredila. Bog zna koliko puta sam se, tokom večeri, pret vorio iz civiliziranog supružnika II pidžami, s Bond Streeta pobješnjeloga luđaka. Tek kada su nas konobari ostavil i nasa
u
�o
,
kod kave i likera, koje smo pili poput vode, jer ih nismo osjećali ' Lou je iznenada odbacila svoju sjajnu odjeću. Stajala je usred sob� i popila šampanjsku čašu, do polovice napunjenu konjakom. Carobna drskost ove njene kretnje iz mene je izmamila krik. Skočio sam kao opasni tigar, koji odjednom ugleda jelena. Moj je skok zaustavila kao da je vratar na međuna rodnoj utakmici
II
rugbyju.
"Potraži škare," šaptala j e . Odmah sam shvatio na što cilja. Bila
, posve u pravu malo previše igrali smo se tim snijegom. Mislim Je
ca i ugledna ali zn ne ija ez po u nj ta pi u je d ka m sa Znam da h obzira i mirno ni tve uš dr iz ti ija sm na o rn mi se že mo autorica ar i: stv ele cij h du tio va uh m sa a ist za i Al . elo tij prekoraČiti moje jmo još jedan iva . už viŠ ta us za ne se k do e sv d' ije pr na "Uvijek snif, stari moj druže! " Ne, to nije dostojanstveno.
ije i domoljubnije sn i ča UČ ZV . lje bo bi lo bi !" ha vr o ek Pr i! tav "Nas iđa, možete se raspitati sv ne to se m va o ak i Al o. isa m a av až izr i bolje li smo površn i. Bi . ni jer ov lak li bi o sm da ati izn pr ću ne , drugdj e. Ne znate kako je teško o br i do Sv o. čn ro go du ili up ist pr o sm ni Stvari k ih upotre ije uv ice žig ar stv a vn ne od ak Sv . ice uvijek imati žig e nas ne iznenadi pć uo i ti ni ije m za mo že mo ih k ije uv bljavamo, ato . Onaj let avionom zn po je e Sv . na az pr tija ku je da o em rij tk kado e. Priz en m iv ot pr z ka do o ka i et uz te oj m ne riz Pa po mjesečini u nos prve ljubavi za da a zn o atk sv i al a, in nz be je i m lo sta ne najem po vnim poslovi m a. ne od ak sv i pr e nj et sm e en em ivr pr a izaziv di pričali o lju su a što zir ob z be , la bi el et Gr je da se i Sviđalo m ičnoga tipa. Ne vidim ob a og on ne to I . na iči br do na sa oja sp njoj, ra
47
46
-
,
razloga zašto ne bih priznao da j e ona ono što zovemo istinski prijatelj, u najranijem viktorijanskom značenju ove riječi.
N ije bila samo istinski prijatelj, nego i mudar prijatelj . Očito j e
predvidjela da ćemo brzo potrOŠiti dobri stari snijeg. Htio bih da
shvatite, kao što je zapisano, da muškarac koji to zaista jest, nije od vrste muškaraca koji bi prekinuli medeni mjesec s djevojkom u japanskom kimonu, navukli na sebe odijelo i po čitavom Pariza
tražili preprodavače droge . Sigurno ćete reći da bih mogao pozvati konobara i naručiti nekoliko kubičnih kilometara. AI i samo zato jer ne poznajete hotel
u kojem smo, na žalost, odsjeli. Bez zle pomisli. Bio je baš dovoljno blizu Etoile i djelovao je kao prvoklasni, obiteljski hotel
za
sinove
plemstva i niže plemstvo. Aji nemojte misliti da želim kritizirati hotel. U pitanju bilo je samo
to
da j e Francuska iscrpljena i da je
u našem hotelu konobar bio neki obiteljski čovjek srednjih godi
na, koj i je, kad nije vježbao s kavijarom, sigurno iščitavao Lamar tina, Pascala, Tainea i sve te stare dosade. Nema smisla da vam tajim da mu je na licu uvijek bio izraz iznenađenja, što je posljedica čudno obrijane brade. Svaki put kaci je ušao u sobu , izgledao je
kao predmet. Ja sam pomalo i psiholog, pa clobro znam da nam
ovaj čovjek ne bi nabavio kokain ni kad bih mu ponudio pomoć cijeloga duhanskog odsjeka u m inistarstvu.
Naravno, ne očekujem da mislite da je Gretel Webster bilo što znala o tome konobaru pokvarenome starom naduvenku. Ali pokazala je sposobnost mudrog predviđanja i mogućnost inteli gentnog prijateljstva. Bila je iskusna. Iskustava je imala na hekto litre, na tone i sve one druge mjere što ih u školi nikada nisam bio u stanju zapamtiti. Nepoznajući konkretni tok događaja, ona je sama sebi rekla: "Iz jecInoga ili drugoga razloga ovo dvoje drage
djece mogu ostati bez snijega u kritičnome trenutku njihove
:tla o vrećica. Otvori li smo je i pronašli malo sni jega kojega sam gll radije nego Mont Blanc. ko No , znate kad ga vidiš, moraš ga i usnifati. Ce mu koristi? Nit •
da slu ži "za ne može odgovoriti točno. Ne mo jte m i odgovo riti no potrebno upotrebu pr i operaciji grla" . Lou nije bilo ništa slič e- Melba Pjevala je kao Melba i izgledala je kao breskva. Bil a je Pech : igrah o sm da On . li ifa sn o sm da no rav Na i. tir če a i dv a dv kao što su ta, ali zašt inu t I ve de ili am os no jat ro vje a din go o lik ko ne bi � po so � jeme samo JOs gOVOriti o satima kada je Einstein dokazao da Je vrI kazu ni do no J'o ast ak že ma po Što e. viš a tor os pr a zij jedna climen � ? UCU mI lja na tlS se ce kre i sat na lja mi e uć tis i vrt ja ml ze se ju da a, bilo bl glupo ostati ist Za i' ut kn ma ni š že mo ne i t se o ak , tu nu mi gao mo h bi je gd u ec es mj na i ać sn o čn na ko se te ti, sta na mjestu i za čn im a. sli i m s ell w . G . H , om rn Ve om les Ju s mo govorit i sa � . lIka. ve o Jak la bI lca eC vr na ile sV a jel bi a on je da ti Nemojte misli t mravoJeda pu po ik jez ki us gi du ila laz isp l, sto na la ni Lou se naslo e dok m i �ije Sv . gu ije sn e om on po ga la tje vr i je di pe iz enciklo jene pnsJetlvšl se sto hi t pu po se m sa o ija Sm . m fil uo kn pu o skor ka in a." mi je rekla: "Tvoj poljubac je gorči od ko . Im Po lJu pC im a. Sto rk go o riO vo go k ije uv je e rn ou inb Sw i ar St , čovje k ina ka ko na pu ta us ma ne d go kle Do c? ra sta li je on znao, e do faze kao faz od e icl c ba lju po n da Je c. ba lju po to je ne zna što ndovih ili D H . lla Ro in ma Ro ili ih in l Zo i l i iča pr vih co lza Ba neka od me ti si u ije e vr Sv ! riš mo za ne se a ad nik l . ih čn i sli Lawrencovih mačke sa e jel bi e lik ve , ce ma t pu po di ra r to mo i i četvrtoj brzin k j e Jednako I ije i uv ije ač ug dr je k ije uv r a. vim ko br na zvijezdom e otkačen, a ionako taj os , ni laz bu k vje čo a, vlj ta us za ne se a nikad vas ža lim , no sil i iga br e m š ba i m iča pr e pć uo m va vi ne znate što at i djevojku poput im e at or m o m sa i, m sa i rit je uv e et ož m se ali u to .
rekao? us m La o on je o Št a. in ka ko ilu m go i u Lo
karijere. Zato je moja dužnost da ih njime opski·bim."
"Zabodi svoj demonski osm ijeh u mozak i potopi m e u kokain, ljubav i konjak. "
Dok sam ovo razmišljao, pronašao sam škare za nokte, pa je Lou parala šavove podstave kimona na onim mjestima gdje su njeni divni prsti osjetili ono što su u bolnici označivali kao strano
tijelo.
Da, ovdje nije bilo greške. Gretel je pogodila naš mentalitet, a
m i njezin. Sve je išlo kao po loju. NemOjte misliti da smo kimono razrezali. Samo njegov rub. Van je ispala mala, bijela, svilena
v
što zna o tome. ne da će gu mo se i čin i Al ! us m La aj ov k Čuda kokain. ti ifa sn eo vid ga m sa m i sa Pa . aje zn po Kokain, n ravno, ni je razlog za š jo to No . ga to no pu a zn On g. in šil Kladim se u ogovaraju . Ni ti ko ta di lju ga što za jem mi zu ra ne a ist Za su m nj u. . ahv pn e sv po je o atn oj er Vj . an et m pa o tak o sta zašto sa m tada po
�
49 48
t1jiv čovjek sa svojim smiješnim mani rom zbog kojega nije ništa lošiji . Ali ako čovjeka počnu brinuti ovi smiješni mali nedostaci, kakvu cijenu ima potom Lamus' Najneohičnija čudna karta i ja je vadim . "Daj mi još jedan snif iz rvoje ruke." Lou se je nasmijala kao da zvona zvone u Moskvi na Uskršnje jutro. Zapamtite da ruski Uskrs nije isto što i naš. Kliznuli su 1 4 dana naprijed ili nazad, nikad ne znam kamo ako me shvaćate. Praznu svilenu vrećicu bacila je u zrak i strasnim ugrizom ulovila zubima. To me je skoro izbezumilo. Volio bih biti ptica kojoj bi ona malim bijelim i oštrim Sjekutićima odgrizla glavu . Praktična djevojka, moja lady I'endragon! Još malo i pojavio se i drugi paketić. Kada ga je otvorila, umjesto da su počele cvrkutati ptice, rekla je vrišteći, nemirno: "I'ogledaj, Cockie, ovo nije snijeg." Moram reći da me zove Cockie, čime namiguje na činjenicu da se zovem Peter. Izašao sam iz transa. Gledao stuff, mislim, s tupim, staklenim pogledom. Tada mi je pomoglo moje školova nje. U pitanju je bio bijeli prašak koji se grudva. Stisnuo sam ga prstima, pomirisao ga, ali to mi nije ništa govorilo jer Su mi živci na jeziku, od kokaina, potpuno anestezirani. Ali ova istraga bila je samo formalnost. Sacla shvaćam zašto sam je uopće izveo. Radilo se o muškoj sujeti. Htio sam se kočeperiti pred Lou. Htio sam je se doj miti kao važan učenjak, iako sam čitavo vrijeme znao, a da mi nitko ne kaže što je u pitanju . Tako i Lou . Što više sam je znao, sve me je više faSCinirala širina i raznovrsnost njeZinoga znanja. "Oh Gretel je tako slatka," zacvrku tala je. "Pomislila je da će nam kokain možda closaditi i zahvalna i utješna kakva je već, slala nama je nešto heroina. l još uvijek postoje ljudi koji rvrde da život nije vrijedno živjeti!" 'JeSi li ga ikad već probala?" upitao sam je i njen odgovor zaustavio poljupcem. Kacla je najteže prošlo, ispričala mi je da ga je uzela samo jednom i to vrlo malu dozu, pa nije imalo nikakvog učinka. To je normalno," rekao sam s visine svog velikoga znanja. "Sve je samo pitanje fLZiološke doze. Inače, dosta je dobar. Stimulacija je puno veća nego kod mOl·lija. Čovjek doživi isto blaženo smiren je, ali bez ikakve slabosti. Sigurno si, Lou, draga, čitala DeQuin•
50
ceyja i sve druge o opiju, zar ne? Opijum, naime, sastavljen jc od t\V'
�
•
borbu." Podigla je pesnicu do mojih nosnica. Heroin sam usnifao s nekakvim obrednim poštovanjem Ne mogu zamisliti odakle Je izbio ovaj nagon. Da li je kokain ona moć koja te pripremi da ga uzimaš halapljivo, da li je tupost heroina ono zbog čega tl se ČIni ozbiljniji posao? Osjećao sam se kao da sudjelujem u vrlo važnom obredu. Kad sam završio, Lou je ocImjerila dozu za sebe. Uzela JU je s dubokim, teškim zanosom. . .C.H. kOJI Je proučavao Prisjetio sam se svog starog profesora s U novi primjer, misteriozan, no očito značajan primjer. Kokainski nemir nekako se zgusnuo. Naše svjesti zaustavile su se I to mIrovanje bilo je jednako intenzivno kao prijašnje kretanje. . . . . I dalje smo se gledali u oči s nesmanjenIm zarom, all u pltanJ u . je bio nekakav drugačiji žar nego prije. Kao cla smo se oslobocIIlI . .
.
51 •
potrebe opstanka u uObičajenom značenju ove riječi. Ču dili smo se tome tko smo i što smo i što će se dogodi ti. a istovremeno bil i
smo uvjereni da se ništa ne može dogod iti. U pitanju je bio osobit osjećaj kojega obični um ne može ni zamisli ti. Ići još dalje. Ne
vjerujem da bi najveĆi um jetn ik izveo to što smo osjećali . a kad bi i iZVeo, to ne bi bio u stanju opisati . J a pokušavam opisati i osjećam da m i ne ide najbolje. Kad o tome razm išljamo, shvaćamo da engleski jezik ima svoja ograničenja. Kada matematičari i učenjaci izmjenjuju mis li, engleski im ne pomaže. Izmišljaju nove riječi, nove simbole. Pogledaj te samo Einstei nove jednadžbe.
Moj poznanik poznavao je J amesa l l intona koji je otkrio čet vrtu dime nziju . Bio je dosta pametan. ali l l inton je i o najjedno stavnijim stvarima razmišljao bar šest puta brže. a kada je Hinton
stao objašnivati svoju teoriju, moj poznanik nije razumio ama baš ništ a. Kada se pojavi neki novi mis lilac . nastaju veliki proble mi. Svi
jauču da ga nikako ne mogu shva tili i
to
ih uznemiruje. Proganja ju
ga, desetoro na jednog. grde ga kao ateistu ili degenerika ili boljševika, daju mu bilo koji naziv da bi ga ocrn ili. Nešto o tome
ispričao nam je Wells u svojoj knjizi o gorostasima. isto tako i Bernard Shaw u "Back to MethuseIah" . Ne možemo nikoga kriviti, ali tako jest i točka. Ja sam bio posve običan čovj ek s osrednjom količinom mozga. Odjednom, odsječen od svijeta. u zasebnoj klasi osjetio sam da
moram ispričati nešto strašno. ali što je to, nisam mogao objasniti ni samome sebi . Uz mene je stajala Lou. nagonski znao sam da je tu. Nije bilo nikakve potrebe da se sporazumijevamo riječima. Naše razumijevanje bilo je potp uno . Profinjenom harmonijom pogleda i pokreta mogli smo izraziti bilo što. Odjednom se svijet zaustavio. Bili smo sami u noći i tišini stvari. Na neki način, bili smo dio vječnosti. a ona beskonačna tišina
zagonetno se rascvjetala u zagrljaju . Heroin je počeo djelovati. Osjećali smo kao da smo okruženi dubokim miro m. Bili smo gospodari, iz ništavila smo se uzdigli u postojanje! I sada nas je
postojanje prisililo na akciju . Naš užitak tražio je da se izrazi i nakonprvog intenzivnog obostranog prodiranja naših ličnosti,
dostigli smo ravnotežu svih snaga koje su nas sačinjavale. U iZVjesnom smis lu, naša je sreća bila tako velika da je nismo bili u stanju podnositi . Neopazice, obuzelo nas je uvjerenje da neopisi
ve misterije valja izraziti posvećenim činovima.
52 •
Sve se to događalo u izmaglici svjesti. Postalo nam je jasno. "'0 je to pravi trenutak za šetnju Montmartrom, a kasnije priu�tit emo si još jednu prijatnu noć. Oblačili smo se. mislim, s istim osjećajem kojega ima tek imenovani biskup kad po prvi put stavlja svoj u mantiju. Ali to ne bi nitko od promatrača uočio. Za vrijeme odijevanja smijali smo se. pjevali i izmjenjivali raskalašene besmi sl ice. Dok smo se spuštali stubištem, osjećali smo se besmrtnima poput bogova koji se spuštaju na zemlju. Pri kokainu smo opazili dase ljudi dosta čudno smiju. Inače su nam dosađivali svi koji nisu putoval i istom brzinom, ali sada je sve bilo drugač ije. Ostao je osjećaj o našoj superiornosti nad čovječanstvom . Bili smo dosto janstve niji od svih riječi koje bi to opisal e. Čuli smo vlastite glasove iz velike daljine . Bili smo sigurni da je hotelski portir uočio da je narudžbU za taksi primio od samog Jupitera i Junon e. N ikada nismo sumn jali da šofer ne zna da je vozač sunca. "To je zaista divan stuff," rekao sam Lou dok smo prolazili L'Arc de Triomphe. "Ne shvaćam šta si mislil a rekavši da nije djelovao na tebe . Baš si sjaj na." "Možemo se kladit i da jesam ," nasmijala se Lou. "kraljevska kćer je veličanstvena, njena haljina izvezena je zlatom, obraz je pod metnula poljupcu poput komete koja krči put do sunca. Zar nisi znao da sam kraljevska kćer?" nasmijala se tako supti lno i zavod nički da sam se izbezumio od divljenja. "Izdrži, eockie." zacvrkutala je. "sve je u najboljem redu. To si ti i ja sam to i ja sam tvoja mala ženica " Mogao bih očupati tapecirana sjedala u takSij u. Osjećao sam se gorostasom. Gargantua bio je za mene ništarija. Osjećao sam potrebu da nešto slupa m i to me smelo jer je u stvari Lou bila ono što sam htiO razbi ti. Istovremeno, bila je i najdragoceniji i najosje tljivi komad porculana koji je ikad došao iz dinastije Ming ili bilo kog razdoblja. Bila je najkrhkija , posebna ljepota' Kad bih je sada taknuo obesčastio bih je. Za tren mi se ogadila animalnostvjenčanja Tada nisam ni slutio da je ovaj preobrat osjećaja bio misteriozna opomena pred fiziološkim učinkom heroina i uništenja ljubavi. stimu lativna stvar poput alkohola, heroina ili kokaina ostavljaju Kupidu slobodne ruke. Njihov uništavajući učinak djeluje na Kupida samo zbog reakcije. Čovjek takoreći padne, budući da je živio preko svoji h mogućnosti. Ali to što nazivamo filozofska vrsta droge, a morfij i heroin su tipič ni primjeri, neprijatelji su aktivnom
53
,
oSJecaJu I osJecajnom djelovan ju . Običn i ljudski osjećaji preobraze se u ono št na površi ni izgleda da su nj ihovi duhovni ekvivale nt i. . OblCn l oSJecaj naklonosti pretvOl"i se u opću blagonaklonost filan tropiJU kOJa Je beskrajno to le ra nt na , jer je za nju moralni kodeks ostao nebitan. U dušu nahrupi više od sa tanskog ponosa. Kao . sto kaze Baudelaire: "Zar ne prezireš ono što dušu či ni tako srelačnom?" '
''
,
'
'
''
,
�
�
za vrijeme vožnje po Bu ne Montmartre pored Sacre Coeur um uk nu li smo, izgubljeni u našem blažen stvu. Možete shvatiti ela smo se uznemirili do najviše LOčke. I učinak heroina nas je u tom stanju um iri o. Umjesto da strasno i plam teĆih kr ila pl ivamo ne bo , lebdi li smo u beskonačnom et er u. Svako to lik o uzeli smo sVJezu dozu nekog prah a. To smo čin ili be z lakomosti brzine iJi ' čak želje. Osjećaj je b o beskonačna snag a. Volja kao ela je bi la . ul11stena. Mogli smo ICI bi lo kuda jer je to bi lo u našoj prirodi. Svakim trenom naše je blaženstvo postajalo apsol ut ni je. S kokai no m je čovje k istinski gospodar svega i sve se čin i vrlo važn im . Pod heroinom se osjećaj moći tako uveća, da ništa više nije bitno. Ne tane osjećaj nelagode zbog onoga što ra diš. To je ono što . pusača 0PIJu m a zadrza va neaktivnosti . Tijelo j e prepušteno . samom sebI do te mjere, da covJeka prirodni tje lesni pokreti uopće više ne zanimaJu . Bez obZira na našu svjes t o beskonačnosti ' istovremeno smo zadrža li potpun osjećaj za svakoclnevne stvar i.
�
�
�
�
Glava 5 •
HEROINSKA HEROINA Taksi sam zaustavio na Place du Tertre. Namjeravali smo se prošetati duž ulice Butte i ostaviti pogledima ela lutaju Parizom. Noć je bila divna. Samo se u Parizu može doživjeti tako divan i ugoclan mir. Vrućina je suha, zrak je lagan, ničeg sličnoga nema u Engleskoj. Veoma blagi vjetrić kojeg je naša fantazija smjestila na jug, puhao je Seinom. Sam Pariz bio je samo dašak maglOvitog plavetnila. Iznad dokolice dizali su se Panteon, Eiffelov toranj, poput simbola čovjekove historije, plemenita, tvrda prošlost i mehanički djelotvorna budućnost. Kao omađijan oslonio sam se uz ogradu, dok mi je Lou ovila ruke oko vrata.
A bili smo tako mirni da sam mogao čuti kucanje
njenog srca. •
''Veliki Skore, Pendragone! " Pored oČiglednog iznenađenja imao je tih i srdačan glas. Okrenuo sam sc. Da me pitate, Sigurno bih vam odgovoriO da bih trebao bi t i ogorčen zbog iznenadnoga i neugodnoga prekida. No, nije mi smetao. Na licu čovjeka koj i mi je govoriO, vidio se lagani osmijeh. U tren oka sam ga prepoznao, iako ga nisam vidio još od školskih dana. Zvao se Elgin Feccles. Bio je u šestom matematičkom dok sam ja tek pohađao nižu školu.
U mom trećem semestru postao je nadzornik, dobio je stipendiju za Oxford, jedna od najboljih stvari. A onda je iznenada nestao. Malo i h je znalo zašto, a i oni su se pretvarali da neznaju . Al i nikada nije pohađao Oxford. Onda sam jednom nešto o njemu čuo u klubu u vezi s nekom propalom financijskom operacijom. Maglo vito sam se prisjećao da je to bilo povezano i s njegovim proble mima u školi. Nije bio jedan od onih koje izbace zbog običnih razloga. Imao je suptilan intelekt. Da vam kažem istinu, u školi je bio jeelan OCI mojih heroja. Imao je kvalitete koj ima sam se najViše divio i koje su mi najviše nedostajale. Znao sam ga samo iz viđenja,
54
55
ali njegov je nestanak bio pravi šok za mene. Ostao mi je u pamćenju, dok se sve drugo izgubilo bez traga. Nije se puno promijenio. Srednje težine, dugog i dosta uskog lica, svećeničkog izgleda. Njegove male i sive oči česro su nervozno treptale. Nos je bio sličan Wellingronovom, dug i kukast, usne duge i zategnute, a kosa čista i lice ružičasro, bez ijedne bore. Zadržao je one nemirne, nervozne kretnje koje su ga karakterizi rale kao dječaka . Bio je uvijek spreman kao da će se nešto desiti, za njega se ne bi moglo reći ela se loše osjećao. Bio je pun samosvijesti. Prije nego šro sam ga prepoznao već mi je dao ruku i počeo brbljati o starim danima. "Ć ujem da ste sada sir Peter," rekao je. "Dobro za vas. Uvijek sam vas smatrao pobjednikom ." "Mislim da smo se već sreli," prekinula ga je Lou. "Pa naravno, g. Feccles."
zla. Osjetio sam da je Feccles uočio ovu pritajenu vezu i da mu sc iz ovog ili onog razloga sviđala. Njegovo ponašanje promijenilo sc u poseban tip laskanja. Osjećao sam kako preuzima vodstvo u našem društvu, kad je predlOŽiO: "Mogu l i vas i lady Pendragon pozvati na večeru kod Petit Savoyarda?" Haidee me j e uhvatila pod ruku i Lou nas je, zajedno s Fecclesom, povela. ''Već smo i sami razm išljali da ga posjetimo," rekJa mu je, "i sasvim lijepo bi bilo provesti večer sa starim prijateljima. Vidim da ste već otprije poznanik moga supruga." Počeo je govoriti o školi. Tobože slučajno, dao je i objašnjenje svog odlaska iz nje. "Moj starac bio je u gradu, znate," čuo sam da govori, "i ostavio
"Oh, da i ja se vas sjećam. Gospodica Laleham, zar ne?"
je svoju lovu negdje na Lombard Streetu (tu se usiljeno osmjeh
"Molim, zaboravimo na prošlost," nasmijala se Lou i uhvatila
nuo) tamo j e nije više mogao podignuti i to je bio završetak moje
me za ruku. Ne znam zašto mi je bilo nezgodno dok sam objašnja
akademske karijere. Uvjerio je staroga bankara Rosenbauma da
vao da smo vjenčani. reccles je izgovorio niz čestitld.
imam dara za financije, dobio sam posao osobnog tajnika. Uhvatio
"Mogu li vam pred�tavi ti Haidee Lamoreaux?" Djevojka uz njega se nasmjehnula i nakJon ila. Bila je blistava brineta sjajnog osmijeha i očiju sa zjenicama poput vrha igle. Bila
je kombinacija očaravajući h suprotnos ti. Dok su nos i usta nagov ještava li više od traga semitske krvi, klinaSLO je lice odavalo neku
suprotnu lini ju. Njeni obrazi ima li su rupice, oko očiju je imala bore. Tamnopurpurni podočnjaci otkrivali su da se njihova vlasni
ca predaje osjećajima do iznemoglost i. Iako bujne kose, skoro nije imala obrve, osim nacrtanih crn ih lukova . Bila j e pretjerano
našminkana. Njezina opuštena, dosta smjela plava večernja hal ji na s ukrasnim srebre nim novcima bila je pripasana žurom trakom s crnim ročkama. Preko toga nosila je crni, Čipkasti ogrtač, ukrašen
clvenim resama. Ruke su joj bile samrtno uske. U lini ji njenih prstiju , pokrivenih ogromnim prstenjem, sa safirima i dijamanti
ma, bilo je nečeg putenog. ,
Ponašala se tromo. Cinilo se da je uvijek treba podstrek.nuti k akciji i odmah čim piva podstreka prestane ponovo se udubi u duboke misli. Njena srdačnost bila je očiro lažna, ali oboje, i Lou i ja, dok smo se s njom rukovali, bili smo svjesni neke suptilne, tajansrvene Simpatije koja je za sobom ostavljala trag neizrecivog
sam se rog posla i od tada se srvari dosta povoljno odvijaju. Ali London nije grad za lj ude ozbiljnih ambicija. Ne nudi dovoljno mogućnosti. To mi mogu ponuditi Pariz i New York, vaš vjerni Elgin Feccles." Ne znam zašto, no nisam mu povjerovao ni riječi. Heroin je divno djelovao. Nije mi uopće bilo stalo do razgovora s Haidee. Na isti način, ni ona me nije zapazila. Nijednu riječ nismo progo vorili . Lou je bila u isrom stanju i samo je prividno slušala Fecclesa, Ć ne pripomenuvši ništa. Držala se potpuno nezainteresirano. itav prizor nije trajao više od tri minu te. Stigli smo do Petit Savoyarda i sjeli za stol . Izgledalo je da gostioničar dobro poznaje naše prijatelje. Zaželio im je dobrodošlicu s više nego uobičajenom
francuskom razmetljivošću . Sjedil i smo pored prozora. Restaura cija, poput orlovog gnijezda, natluiljuje kose padine Montmartra.
Naručili smo večer u, Feccles vrlo probirljivo, a mi ostali posve ravnodušno. Gledao sam Lou preko srola. Ovu ženu nisam vidio
nikad u životu. Nije mi značila ama baš ništa. Odjednom sam zaželio popiti mnogo vode. Nisam bio u stanju da si sam nalijem
u čašu. N isam bio u stanju da pozovem kelnera, no mislim da sam rekao ''Vode ," jer mi je Haidee napu nila čašu. Njeni m licem prele lio je osmijeh. To je bio pivi znak života od nje. Ćak i njeno
57
•
"Vidite, dragi moj sire Pelere, tl rekao je, Ilne n'O�l.'l(, heroin kao kokain i ako izmješate piće, morate platiti svoj rukovanje bilo je više nekakav mehanički refleks nego voljni čin. Njena kretnja otkrivala je zlo i nemir. Kao kad u ustima ostaje okus neke gorčine. Pogledao sam Lou i vidio da je promijenila boju i da izgleda strašno bolesno. Nisam mario. Na tu temu imao sam mali, zabavni program misli. Prisjetio sam se da sam je strasno volio, a istovre meno mi se činilo da uopće ne postoji. Iz moje bezbrižnosti izviralo je to što zovem vražja blaženost. Kad sam pomislio da se možda otrova la činilo mi se kao kakva šala. Aji me nije smetalo. Kelner je donio datule. Pospano smo ih pojeli. To je bio dio uobičajenih poslova . Sviđale su nam se, bile su ukusne. Uočio sam da Haidee samo hini da jede, što sam pripisivao zabrinutosti. Osjećao sam se mnogo bolje. Feccles je s lakoćom i bez truda pričao o različitim sitnicama. Nitko ga nije primjećivao. Njemu, pak, nije nedostajalo uljudnosti. Osjetio sam se dOista umornim i pomisliVši da će me chamber tin možda podignuti popio sam nekoliko čaša. Lou me ustrajno promatrala s nekakvom tjeskobom, kao da joj treba neki savjet, a ne zna kako da upira. Bilo je dosta zabavno. Počeli smo s predjelom. Lou se odjednom podignula sa stolice. Feccles j u je slijedio s lažnom panikom na licu. Vidio sam da joj kelner pridržava drugu ruku. Bilo je zaista smiješno. To se uvijek događa djevojkama, jer nikad ne znaju kad je dosta. Smjesta sam uočio da primjer nije ograničen samo na slabiju polovinu. Stigao sam van bas u pravo vf1)eme. v
• •
Šutjet ću o događajima iz dva naredna sata i to zbog više razloga. Na kraju smo ponovo sjedili za stolom.
.. Lou i ja pili smo malim gutljajima vrlo stan A.rmagnac kO) 1 nas
je okrijepio. U međuvremenu isčeznula je sva mogli i biti rekovalescenti posl ije neke duge
I
�ednost, pa smo
teske bolestI.
"Nema nikakvog razloga za uzbunu," rekao je Feccles uz svoj čudni smiješak. "Sitno pretjerivanje." Trgnuo sam se od tih riječi. Vratile su me Kingu Lamusu. Više nego ikad tada sam mrzio tog čovjeka. Počeo me proganjati. Nek ide dovraga! Lou je priču
l l/lIn.t I I .
vr.l�lI
To je kao u životu, potrebno je otkriti pravu mjeru. Vrlo opasno je besposličariti dok ste na heroinu ili kokainu, tada je pogubno bilo što jesti." Moram priznati da sam se glupo osjećao. Na kraju k.rajeva dosta sam revno studirao medicinu, a evo već drugi put da mi netko očitava lekciju. Aji Lou je veselo k.imnula. Konjak je vratio boju njenim obrazima. "Da," rekla je, "čula sam već o tome, ali znate, jedno je čuti, a drugo iskusiti." "Iskustvo je jedini UČitelj," priznao je Feccles. "Sve ove stvari su dobre, ali bitno je u početku krenuti polako i omogućiti si dovol jno prilika da se stvar prouči." Sve to vrijeme Haidee je sjedila kao da je bista. Imala je dosta čudan izraz lica. Potpuna odsutnost šarma bila je na neki način očaravajuća. Oprostite mi za ovaj paradoks. Hoću reći da je imala sve kvalitete koje inače privlače. Na njoj su se vidjeli tragovi bizarne ljepote. Očito, imala je bogatih iskustava. Bila je neobično mirna, što bi je moralo činiti neodoljivom, pa ipak, bila je posve bez onog što zovemo magnetizam . To inače nije prava znanstvena riječ, tim gore
za
znanost. Znanost opisuje prirodnu Činjenicu, jednu od
najbitnijih u praktičnim stvarima. Sve što čovječanstvo zanima, od varijetetskih točaka do carstava, djel uje prije svega na principu magnetizma. Aji znanost ga ignorira jer ga nije moguće izraziti mehaničkim pomagalima! Sva njena vitalnost bila je usmjerena ka nekom tajnom, unutarnjem svetilištu njene duše. Sada je prvi put progovorila. Jedino što ju je u ovome ši rokome svijetu intereSiralo, bio je Heroin. Njen glas bio je monoton. Kasnije mi je Lou ispričala da ju j e podsjetio na 7..alopoj ku, koju pjevuše tibetanski budisti daleko iza Visokoga snijega. "To je jedino što postoji," rekla je neobično zaneseno. Nije bilo teško pogoditi da ova čudna radost izvire iz njene vlastite tuge. Kao da osjeća morbidno zadovoljstvo zbog te melankolije, te pošasti. U njenom razpoloženju zaista se osjećala neka vrsta martirskog zanosa.
povjerila gostu koji je priznao da poznaje te stvari.
59 58
--� ------------
"�e očjekujte da će odmah djelovat i," nastavila je. " Morate se najprije roditi u njemu da biste razumjeli. Ljudi su različiti. Ali uvijek je potrebno nekoliko mjeseci prije nego što čovjek umakne ovoj glupoj neprijatnosti, životu. Dok god se predajete životin jskim strastima, vi ste Životinje. Kako gadno je misliti na hranu, na ljubav i sve druge apetite, kao da smo goveda! Već samo disanje bilo bi divljačko da smo ga svjesni. Život bi bio neizdrživ čak i ljudima s osrednjim senzibilitetom, kad bi bili neprestano svjesni probavnog procesa."
život i l i heroinski život? Probala sam oba i ne žalim zbog svog izbora ." Odvratio sam joj da herOin skraćuje život. Na njenim upalim obrazima zatitrao je osmijeh. U njegovom hladnom sjaju bilo je nečega jezovitoga . Stišalo nas je. Pogledala je svoje ruke. Iznena dilo me je otkriće da su veoma prljave. Objasnila je svoj osmijeh. "Naravno, ako vrijeme mjerite godinama, oncla ste vjerojatno u pravu. Ali šta imaju astronomski računi sa životom cluše' Prije
Lagano se trznula. "Da ti ste čitali mistike, sire Petere>" prekinuo ju je Feccles. "Bojim se da nisam," odvratio sam mu. "Osim onoga što sam morao, drugo ništa nisam pročitao ." "Nekoliko godina sam ih proučavao," rekao je, onda se zausta vio i pocrvenio. Ta misao prizvala je nekol iko neugodnih uspome na. Svoj u smetenost pokušao je sakriti rječitošću, počeo je iscrpno obrazlagati načela svete Terezije, Miguela cle Molinosa i drugih iste vrste. "Vidite, glavna točka je teorija," ponovio je na kraju, "da je sve što je u nas ljudsko prije svega samo prepreka na putu ka svetosti . To je tajna svetaca, koji se svega odreknu
nisu istinite. Što se mene tiče, nitko još nije otkrio jezik. Ljudski
7.a
stvar, koju sami zovu
božanstvena čistoća. Ali u pitanju nije ono što obično zovemo grijesi i l i poroci to su samo elementarni oblici iskvarenosti - nego bujna rogobatnost. Pravi problem počinje tek kada su ovakve stvari zauvijek napuštene. Na putu k svjetosti, svaka je tjelesna ili intelektualna manifestacija sama po sebi grijeh, čak i kada je u pitanju nešto što je obična pobožnost svrstila među vrline. Haiclee misli veoma slično." Ozbiljno je zakimao glavom. "Nisam imala pojma," rekla je, "da su ti tipovi imali toliko zdrave pameti. Uvijek sam ih smatrala izgubljenima u vjerskim idejama. Sada razumijem. Da, to je život svetosti, ako se potrudite i to izrazite moralnim rjeČima, kao što predviđam da činite vi Englezi. Osjećam da me bilo kakav kontakt, čak i sa samom sobom, skrnavi. Nekada sam bila vođa griješnika, u engleskom značenju ove riječi. A sada sam već zaboravila šta ljubav uopće znači, osim što me prođe gnušanje svaki put kada je spazim. Gotovo ništa ne jedem, samo grubijani koji se žele predavati strastima, trebaju tri obroka
nego što sam počela s heroinom, godina je slijedila godinu i ništa se vrijedno nije desilo. Bila sam poput djeteta koje šara po poslov nim knjigama. Otkad sam na heroinu, svaka minuta i l i sat, ne znam a i ne marim, ima u sebi više istinskoga života nego bilo koja petoljetka u mojim griješnim danima. Pričate o smrti. Zašto ne? Za vas je to posve u redu. Vi Životinje morate umrijeti i to znate. Ali ja sam dosta daleko od pomisli cla ću umrijeti. r ova me misao ne zanima, kao ni sve ostale vaše majmunske ideje." Opet je utihnula, naslonila se i zatvorila oči. N ikako ne tvrdim da sam filozofski obrazovan, ali običan razum mi je dovoljan da tvrdim da njeno stanovište nije moguće napasti i kaci bih to htio. Kao što je zapisao G . K. Chesterton: "Rasprava o izboru duše nije moguća. " Već su više puta dokazivali da je čovjek izgubio radost koja postoji u srodnih životinja tada kaci je zadobio samo- svijest. Istinski, to je značenje legende "pada". Poznavajući dobro i zlo,
postati smo poput bogova, a Cijena toga je ta da živimo od rada i "u njegovim je očima slutnja smrti " Feccles je uhvatio moju misao i naveo je nešta slično: "On tka i ogrće podsmijeh Sije, ali neće žnjeti, Život mu j e oprez il' vizija Između sna i sna." Misao velikoga viktorijanca, ugrijala ga je. Oslobodio se natmu renosti, zapalio Cigaretu i otpio veliki gutljaj konjaka. "Haidee," rekao je glumivši bezbrižnost, "živi na kukuruzu s licem koje se zove Baruch de Espinoza. Mislim da ga baš Schopen hauer zove "Der Gottbetrunkene Mann." "Bogom opijen čovjek," promrljala je Lou i pospano pogledala Haidee.
•
dnevno. Skoro da i ne govorim. Riječi mi izgledaj u luksuz, a ipak •
60
61 •
•
"Dai' nastavio je Feccles, "uvijek nosi sa sobom neku od njego . vIh knJIga. Na spavanje odlazi s njegovim riječima i kad se njene oči otvore, najprije ugledaju štampanu stranicu ." Dok je govorio, lagano je kucao O stol. Intuitivno je shvatio da nas je ovaj ddgađaj uznemirio. Prstima je mahnuo kelneru da ode po račun. "Da vas i sira Petra odvezem nan-ag u vaš hotel," rekao je naš gost Lou. "Dosta toga ste prošli. I'l'episujem vam dobar noćni počinak. Doza heroina bit će ujutro korisno okrepijenje, ali za ime bOŽje, nemojte pretjerivati. Samo najmanji snif, a slijedeći tek kad ćete htjeti ustati. za vrijeme objeda osjećat ćete se kao da su vam dvije godine." Platio je račun, izišli smo. Taksi je dovezao neko društvance do vratijU i tako smo se bez problema vraLili kući . Lou i ja smo bili posve iscrpljeni. Naslonila mi se na grudi i uhvatila me za ruku. Osjećao sam kako mi se vraća snaga, jer sam joj bio potreban za oslonac. I naša ljubav se je ponovno razcvala nakon one opu stošene vjetrovite tame. Osjećao sam da sam očišćen od svih strasti. Bili smo ponovo kršteni u ime ljubavi. Ali, iako je priroda sve učinila da se otarasi suvišnoga otrova što smo ga uživali, ostajao je još dopunski efekt. Stigavši do hotela, bili smo dosta umorni, ali ipak smo izdržali da se Feccles i Haidee popnu gore na posljed nje piće. Velikom mukom držali smo otvorene oči i, čim su otišli, uvukli smo se u plahte bračnog kreveta. Mojim oženjenim prijateljima nije potrebno objašnjivati da je prethodnih noći čin odlazka u krevet bio veoma izrađen obred. Ali u tom času u pitanju je bio samo pokušaj da se obori rekord. Pet minuta po njihovom odlasku, svjetlo je već bilo ugašeno. Mislio sam da ću odmah zaspati . Prošlo je puno vremena prije nego što sam shvatio da neće baš biti tako. Bio sam, naime, u anesteziranom stanju kojega je teško razlučiti od stanja sna. Kada čovjek počne obrazlagati razlike on se uistinu, što više napreduje, sve više zapliće u same suprotnosti. Ali oči su mi bile sigurno otvorene, ležao sam na leđima, iako ne mogu nikada zaspati drugačije nego na desnom boku ili, što je doista čudnovato, sjedeći. I dok sam ležao, misli su postepeno postajale sve jasnije. Sigurno znate kako misli postepeno i neprimjetno nestaju prije nego što čovjek zaspi. Dobro, bile su tu i postepeno nestajale. Tjelesno, bio sam bez volje. Kao da se nisam bio u stanju micati ili
govoriti. Kupao sam se u oceanu čudnoga mira. Mozak je bio veomaaktivan, ali u određenim granicama. Činilo se da ne utječem na tok vlastitih misli . Inače, to bi me oneraspoložilo. A sada sam bio samo radoznao. Pokušao sam svoj um skoncentrirati na nešto određeno. Tehnički, bio sam sposoban, ali istovremeno sam bio svjestan da ne vrijedi mog napora. UOČiO sam i to da su sve misli podjednako ugodne. Radoznalost me dovela do toga da sam se usmjeriO na misl i koje inače uznemiruju i brin u. Pri tome nisam imao nikakvih problema, nikakve gorč ine. Tako sam doživio sve događaje iz prošlosti koje sam, pomoću obrambenog procesa, skoro posve zaboravio. OtkriO sam da je ovaj gubitak pamćenja samo prividan, a ne istinski. Naime, mogao sam obnovit i svaki, čak i najmanji detalj. Najružniji i ponižavajuć i događaji ništa mi više nisu značili. Prisjetivši ih se bio sam zadovo ljan kao da čita m melankolične priče. Mogu ići još dalje i tvrditi da su mi neprijatni događaji bili najljepšiji. Vjerujem da je to zbog toga što ostavljaju dublji trag. Naše duše osnovale Su naš razum baš 7..ato da zapisuje svjesna iskustva. Što se neko iskustvo jače osjeća, toliko bolje naš u m ispunjava vo lju duše. "Forsitan haec olim meminisse juvabi t.", kaže Enej kod Vergili ja, kad se prisjeća svojih poteškoća. A propos, ovag lati nskog citata se nisam ni tucet puta sjetio otkako sam napustiO ško lu. Droga poput starosti odstrani najnovije utiske i ostavlja gole, zaboravlje ne misl i . Najdublji u nama je nagon žudnje po iskustvu . I baš zato utopija nastojanja da život uči nim o prijatnom rutinom, uvijek iznova u čovjekovom du hu stvara nesvjesni otpor. Napredujuće blagostanje viktorijanskoga doba prouzročilo je Veliki rat. Bila je to reakCija školarca, koji traži avanture. To zanimljivo Slanje razuma OČitovalo se ovako: tok misli tekao je kroz mozak po pu t neke Široke, nezadržive rijeke. Osjećao sam da je ništa ne može zaustaviti ni bitno preusmjer iti. Moja svijest ličila je na zvijezde stajačice, koje vječitom sudbinom napreduju kroz prostor. I tok me je polako i bez pritiska nosio od jednog niza la iva ljuč Uk ije. fon sim ene guš pri e akv nek ut Pop . me go dru ka li mis je sve moguće uspomene i bez ikakvoga namigivanja na nesklad, neprimjetno prelazila s jednog na drugi niz.
62 63
•
•
Kad je negdje daleko u velikim, neodređenim razmacima crkve
•
ni sat odbio pun sat, postao sam svjestan prolaznosti vremena. Tako sam uočio da ću ovu noć probdjeti. Kroz francuske prozore, okrenute prema balkonu, ugledao sam jutro. Stoljeća, duga stol
Glava 6
jeća kasnije, zvonjava je obznanila jutarnju misu i moja misao se postepeno zamaglila, usporila. Aktivno zadovoljstvo razmišljanja postalo je pasivno. Olako su se preko mojih sanjarenja navukle sjenke, a onda nisam znao više ni za šta.
•
BLJESAK NA SNIJEGU Kad sam se probudio, Lou je već bila posve odjevena. Sjedila je na rubu moga kreveta. Držala me za ruku, a njeno je lice poput blijedog cvijeta lebdjelo iznad moga. Vidjevši da sam se probudio, slasrnom je nježnošću spustila usne na moje. Bile su meke i čvrste, njihov poljubac me je povratio u život. Bila je veoma blijeda, mlitavih i otupjelih kretnj i. Shvatio sam da sam i sam iscrpljen do krajnjih graniCa. "Uopće nisam mogla zaspati," rekla je, "poslije onoga što mi se činilo da traje veoma dugo, pokušala sam se koncentrirati. Razum je ludio, divljao bilo je tako zabavno prvoklasno! Sve dok se nisam prisjetila šta je onaj Fei:des rekao o klinu, nisam bila u stanju ustati. Tako sam se izvukla iz kreveta i gmizala do heroina, te uzela maleni snif i sjedila na tlu sve dok nije počeo djelovati. Kada ga jednom upoznaš, to je zaista veliki stuff. Podigao me je u trenu. /
Onda sam se okupala i odjenula. Još uvijek me drži. Valjda shvaćaš da smo zaista pretjerali, zar ne Cockie?" "Sigurno," slabašno sam joj odvratio. "Drago mi je da imam svoju bol ničarku . " "Pa da," rekla je kroz sumnjivi smijeh, "vrijeme je za lijek, vaše visočanstvo. " Prišla je pisaćem stolu i donijela mi dozu heroina. Efekt je bio iznenađujući! Prije toga kao da su mi bile popustile sve opruge u živcima, nisam bio u stanju maknuti ni jedan mišić. Onda me je mali snif poslije dvije minute ponovno pokrenuo u potpunu aktivnost. U tome je bilo malo radosti. Bio sam opet priseban, ali ne i u dobroj formi. Bio sam sposoban učiniti sve što bi bilo potrebno, ali misao na posao nije me privlačila. Pomislio sam da će me kupka i tuŠ srediti. Kad sam se obukao, zaista sam se osjećao drugim čovjekom.
65 64
,
Vratio sam se u dnevnu sobu gdje je Lou elegantno plesala oko
stola. Bijesno me je spopala i gurnula na otoman, kleknula pored mene i počela me strasno ljubiti. Shvatila je da nisam sposoban
uzvratiti.
'Još uvijek ti treba bolničarkal" , nasmijala se sjajnih očiju i
otkrila zubiće, dok su joj nosnice treperile od uzbuđenja. Na vrhu
jednog od njenih slatkih uvojka ugledao sam kristalno svjetlucanje koje sam poznavao . Preživjela je snježni nalet. Moj lukavi, izvi toperen osmijeh govorio joj je da znam ovu igru .
. "Da," rekla je izazovno, "sada znam kako. N ajprije se sabereš s
heroinom i onela s kokainom otputuješ u život. Dođi, pritisni sklopku."
Njena ruka tresla se od uznemirenja. Na njoj je svjetlucala mala
hrpa snijega. Usnifao sam ga s prigušenom ekstazom. Znao sam
da je samo pitanje sekunde, pa ću se inficirati njezinom ludom i
sublimnom omamljenošću. Tko je rekao da je ptici dovoljno posoliti rep ela bi se lako uhvatila? Vjerojatno je mislio ela mu je
poznato sve o tome, ali se pogrešno latio stvari. Ono što je
potrebno, je to da u nos uvučeš snijeg i onda uloviš ptičicu. Sta je •
Maeterlinck uopće znao o tom priglupom Sinjebradcu'
Sreća leži u samome čovjeku i može je izvući s kokainom. Ali
nikad ne zaboravite na ono, a nadam se da nećete zamjeriti, ako
to nazovem uobičajenim oprezom. Upotrebite malo zdrave pame
ti, budite oprezni. Bez obzira kolika je vaša glad, nemojte poželjeti pojesti tucet volova en brocl�et.
U igri je pitanje razumne upotrebe znanja. Otkrili su kako radi
mašina i nema razloga da ne poletimo s njome do Kalamazuja.
Zato sam, odmjerenim tempom, uzeo tri mala snifa i opet se latio posla. Lovio sam Lou po apartmanu i moram priznati da smo pri
tome prevrnuli više dijelova pokućstva, što i nije bilo važno, jer
nismo trebali da ga podignemo. Bitno je to da sam uhvatio Lou.
Brzo smo ostali bez daha i onda, do vraga, baš kada sam htio mirno
pripaliti lulu, zazvonio je telefon, portir je htio znati ela l i smo kući Elgina Fecclesa.
No, već sam vam prije objasnio da nisam mario za njega. Kao
što konstatira Stevenson, ako bi on bio jedino što b i nas vezalo za kuću, mislim ela bi se velika većina odlučila
ima još koji savjet u vezi tehnike ovoga posla. Nisam jedan od onih uobraženih koji kada posjeduju djelić znanja zamišljaju ela su
isušili izvor mudrosti . Zato sam rekao : "Zamolite da bude tako
dobar i popne se do nas." Luo je požurila u drugu sobu da sredi
frizuru i sve ono što se čini da žene moraju uvijek još srediti i stigao
je g. Feccles i to S nastupom kakvog nisam nikada sreo kod jednog ljucIskog bića. Bio je pun uljudnih pitanja i izvinjenja.
Kazao je da nas Sigurno ne bi smetao tako brzo poslije
jučerašnjega događaja, kad ne b i bio skoro Siguran da je kod nas ostavio svoju dozu za cigarete, koju mu je poklonila veoma draga
tetka Sophronia.
I zaista, bila je baš na stolu ili točnije, ispod stola jer je ovaj bio
prevrnut. Kaela smo ga podigl i, vidjeli smo cigaretnu dozu ispod
stola. Prije je morala biti na stolu. Feccles se srdačno nasmijao komičnom karakteru situacije. Na neki način,
lO
je i bilo smiješno.
Svejedno, izgleela da je baš hitno trebao svoju dozu za Cigarete.
Covjeku koji ugleda prevrnut stol baš ne koristi ako se pretvara v
ela nije ništa zapazio. Zato je vjerojatno najbolje zanemariti ovakve događaje. Moram priznati da je ['eccles pokazao takt pravoga
gentlemana, obišavši svako direktno namigivanje na okolnosti koje su prouzročile okolnosti koje su snosile odgovornost za
okolnosti koje su e1a1e podsticaj okolnostima koje nije bilo teško uočiti.
No, dobro, prošle večeri je Feccles bio vrlo šarmantan. S
Natura non facit saltum.
za gospodina
mogao učiniti ništa manje no da ga pozovem na ručak. A možda
za
putovanje po
najvećom mjerom dobroga ukusa pratio je Lou kroz najteže tre
nutke čitave stvari i to tada kada je njen prirodni zaštitnik, to znači
ja, bio fizički nesposoban da odgovarajuće postupi.
Uzimajući sve to u obzir, Fecclesu sam poželio mjesto koje je •
moderno hrišćanstvo odlučilo zaboraviti. Najmanje što sam mo-
gao uraditi bilo je ela ga pozovem na ručak. Ali prije nego što sam
uspio provesti svoju dobru namjeru, dostojanstveno je poput
anđela koji se spusti s neba, došla Lou. Pristupila je Fecclesu, pred !Iioji rr( očima poljubila ga i zamolila da ostane s nama na ručku.
Uzela m i je riječi iz usta. Moram priznati da sam želio biti sam s
Lou, ne samo taela"'nego zauvijek, i zaista sam se radovao kad sam •
čuo Fecclesov odgovor:
inozemstvu. Ali protekle noći nije se pokazao loše i zaista nisam
•
66
67
"Zaista, to je suviše ljubazno od vas, lady Pendragon. Nadam
Naravno, dvoje takvih ne može postojati. Sve mi je to pakJeno
se da ćete ovu ponudu ponoviti neki drugi dan. Danas, naime,
dosađivalo. No nije mi preostalo drugo nego da izrazi m svoju •
idem na ručak s dvojicom s burze. U rukama imam strašan posao .
najveću radost. Cak ni to što je Lou bila zaista vesela, nije mi
Kad sir Peter ne bi imao toliko love da ne zna što će s njom, bio
pružalo zadovoljstvo.
bih zadovoljan da ga pripusti m ka rez-de-chausee."
qtpjevala je brzu sonatu.
No, dobro, sve to, da sam milijuner i slično, posve je u redu.
"Ručajmo ovdje!" predložila je. "Ovdje je više intime. MI-zirn jesti
Ali biti samac, sasvim zadovoljan Cigarom za jedan šiling i iznajm
u javnosti . Između jela želim plesati!" Pozvala je šefa posluge dok
ljenim hlijevom u palati Victoria, koji se skita po Londonu, nešto
sam ja dao Cigaretu Fecclesu, žaleći što nemam sposobnost pred
je posve drugo no biti na medenom mjesecu s djevojkom koju
viđanja. Nisam bio u stanju u njegovu cigaretu potajice gurnuti
njeni najintimniji prijatelji zovu "Bezgranična Lou" .
metak trinitrotoluola.
Feccles nije mogao znati da sam u četrnaest dana potrošio više
Lou se vatreno svađala s šefom posluge. Pobjedila je na poene
od četvrtine godišnjeg prihoda. Naravno, čovjeku nisam mogao
poslije šeste runde. Počeli smo s sivim kavijarjom. Ne znam zašto
objašnjavati ovo stanje. Mi Pendragoni doista smo ponosit rod,
svatko uživa u kavijaru, kad nema nikakve koristi od kavijara za
posebice otkada nam je, u vrijeme Henryja Osmog, sir Thomas
razvoj civilizacije. Pojeo sam ga, i sutra bih ga u sličnim okolnosti
Malory darovao onu pismenu pohvalu. Uvijek smo biii previše
ma ponovo pojeo. Uz besmrtne Browningove riječi: "Lagala si
gordi. Zbog toga je moj bijedni otac i pošašavio.
D'Ormea, ali ja ne žalim."
Jedino što mi je preostalo bilo je da ga zamolim da u bližoj
Uostalom, u pitanju je bio obični objed. Tek će ga budućnost
budućnosti odredi datum za gozbu kod Pail1arda. Mislim da je
učiniti važnim. Od samog početka sve je bilo veoma uspješno. Sve
Pail1ard najbolja restal,lracija u Parizu, zar ne' Iz džepa je izvukao
troje bili smo u najboljoj formi. Feccles je slobodno i neodgovorno
malu bilježnicu, olovkom se nekoliko puta lupiO po ustima i onda
brbljao, s lakoćom, zbog šampanjca. Pričao je o sebi i svome
kimnuo.
izvanrednom uspehu u financijskim poslovima, ali na tome se nije
"Dodavola i Pariz!", konačno je izjavio. "Društvene obaveze
zadržao toliko da bi stvorio neki utisak ili, da bi dozvolio odgovor.
jednostavno zarobe čovjeka. Cijelog sl ijedećeg tjedna imam obve
U svoje napomene ubacio je najživlje anegdote i pred kraj ručka
za.1I
ispričao se i rekao da je zabrinut zbog neke svoje poslovne
Tada je zazvonio telefon. Lou je otišla do telefona. "Oh, za vas
operacIJe. • •
"Bojim se da me doslovce proganja," rekao je," morate znati da
je, g. Fecclesu," rekJa je, "da li je netko znao da ste ovdje?" UputiO joj je jedan smiješak.
je sudbonosna ili, bolje, fatalna za moju budućnost. Na nesreću
"To sam vam baš htio reći, lady Pendragon," odgovoriO je,
nisam miljuner poput vas, dobra stara dušo. Dosta dobro sam
prilazeći aparatu. ''Veoma sam tražen. Traže me svi osim, naravno,
radio, ali sve je odlazilo s istom lakoćom kao što je pristizalo.
policije," zakikotao se, "i sada me mogu dobiti svake minute."
Uprkos svemu, sakupiO sam 20.000, čime mogu u najboljem slučaju kupiti osminu u naftnom poslu o kojem sam vam govorio."
Dok je telefonirao, odjednom se uozbiljiO. -
"Oh, da," rekao je u slušalicu, "svakako vrlo neugodno . . . Sta to? U četiri? Dobro, bit ću tamo!"
"Ne," odvratila je Lou, "o tome nam niste pričali." "Siguran sam da jesam," nasmijao se, "uvijek je imam u glavi,
Odložio je slušalicu i sav sretan ispružio ruke prema nama.
posebice otkada je onaj ručak otkazan. Trebam, naime, još 5.000
"Moji dragi prijatelji," rekao je, "to je osobita božja providnost,
- vidite, izvukao bih ih iz one dvoj ice. Poteškoća je u tome što ne
ništa manje. Moj ručak otpada. Ako vaš poziv još važi, bit ću
mogu posuditi samo na svoje lijepe oči. Istovremeno i ne želim da
najsretniji u Evropi."
ova dvojica znaju šta je u igri, jednostavno bi sve uzeli sami. Usput, to me podsjeća na nešto vrlo interesantno što sam prije neki dan . . . " i ispričao j e neku zabavnu priču, koja nije imah nikakve veze
68
69 -
,
-
s onim što je počeo govoriti maloprije. Al i , nisam ga slušao. Moj
"Naravno, svakako," ozbiljno je odvratio Feccles. "Da, potpuno
mozak je, uz šampanjac, počeo grozničavo raditi. Njegova priča
vas razumijem. Zaista je, ako uopće mogu tako reći, vaša dužnost
me je prisjetila da moram danas i l i sutra telegrafirati za ·novih
prema sebi i svojim nasljednicima odabrati lagodan put. Sada
tisuću funti. Osjetio sam snažnu, nesvjesnu iritaciju. Čovjek je
poslije rata nema puno love. Da ne govorim o propasti u vanjskoj
mlatarao tako bezbrižno i okretao milijune da mi nije preostalo
trgovini, padu kupovne snage novca, svjetskom zlatu, spremlje
drugo nego da shvatim da sam veliki siromah, naravno po moder
nom u Washingtonu. Situacija je doista složena. Ali znajte da je to
nim mjerilima. Pet ili šest tisuća godišnje i možda još dodatnih
SituaCija, koja čovjeku s glavom na pravom mjestu, nudi prilike.
tisuću za najamninu posjeda Barley Grangea i onda onaj pakJeni
Viktorijansko blagostanje nas je sve učinilo bogatima, bez da bilo
danak na dohodak itd., zaista sam bio stari siromah. Tu moram
što znamo o tome ili da smo učinili nešto za to."
uzeti u obzir još i Lou. Uvijek sam bi� uvjeren da je nakit vulgaran. Pečatni prsten i iglu za kravatu za muškarca, a za ženu nekoliko
"Da," priznao sam, "na jeftinim vrijednosnim papirima nema više zlatnih ivica."
ukrasnih drangulija, vrlo skromnih i dobroga ukusa, to bi bila
"Dobro, gledajte I'endragone," rekao je i svoj stolac postavio
granica. Lou je bila drugačija. Mogla je nositi bilo koju količinu
tako da me je imao ispred sebe. Udaranjem Cigare po tanjiru je
nakita, sve joj je divno pristajalo. Jučer popodne kod Cartiera
potkrijepio svoje riječi. "Budućnost leži, što se tiče novca, samo u
kupiO sam joj par naušnica tri dijamanta na koncu. Privjesci divnog
dvije stvari, jedno je nafta, a drugo pamuk. O pamuku ne znam
kruškastog oblika, plavo bijel i , dok je jela, pila i govorila, oni su
ništa, ali ruku dam u vatru ako ," .000 za naftu neće poskOČiti na
se iza kutića vilica najočaravajuće klatili. Uopće je nisu činili
12000."
vulgarnom. Uvidio sam da je moja dužnost supružnika kupiti joj
"Da, to razumijem," bistro sam napomenuo. "Naime, ja nemam
niz kamenčića s velikim crnim biserom kao privjeskom, a osim toga
pojma o finanCijama, ali vaše riječi mi se čine razumne. Mislim da
tu je bio još i onaj prsten od nebrušenog smaragda! Kako ludo je
sam za takve stvari razvio nekakav osjećaj ."
pristajao njezinoj kosi. I onda kad se budemo vratili u Englesku, morat ću je predstaviti na dvoru, i ne zato jer bi mi I'endragoni to osjećali kao nešto ponižavajuće, za nju je to značila još i dijadema. Sigurno znate kakvi su krojači za dame! Jednostavno, nema kraja stvarima koje mora imati civil iziran čovjek kada se jednom oženi! Bio sam, sa svim svojim namjerama i planovima, pravi primjer za hitnu lječničku pomoć. Trzajem povratio sam se iz svoga sanjaren ja. Moj razum je odlučio. Lou se histerično smijala nekoj priČi o slijepcu. "Gledajte, Feccles," rekao sam, "želio bih nešto više čuti o tom naftnom poslu. Da vam kažem istinu, na žalost nisam ni tako bogat kao što vi očito mislite . . . " "Moj dragi. . . ," rekao je Feccles.
"Sigurno, to što ste kazali je vrlo zanimljivo," odvratio je Feccles u velikom iznenađenju, "isto sam razmišljao i sam. Znam da ste srčani i to je u svakoj igri bitno. A bogatiti se, to je najveća igra. Istovremeno osjećam da imate glavu primjernu za ovakav posao. Dovoljno ste inteligentni, imate razvijenu fantaZiju . Time ne mi slim na divlju domišljatost kakvu srećete kod nekog čudaka, nego onu dobru, zdravu , neiskvarenu fantaziju . " Inače bi me ovakva direktna pohvala, od čovjeka koji je bio upoznat s mnogočim, koji je debatirao s najbistrijim umovima po čitavom svijetu, bacila u nezgodnu Situacij u. Ali sam je sada uzeo kao nešto prirodno. Lou m i se je nasmijala u uho. " lJ redu je, Cockie, mili," zacvrkutala je, "ovo je prilika da direktno uđeš i pobijediš. Zaista trebam one bisere, znaš." •
"Mogu vam reći," nastavio sam, "da je sve bilo u redu dok sam
"U pravu je," suglasio se Feccles. "Cim završite medeni mjesec,
još bio sam. Jednostavnog okusa. Ali s ovom malom gospođom sve
posjetite me i latit ćemo se posla, upustit i se u igru koliko vrijedi mo, pa i više. Kad završimo, to će biti propast za samog L. D .
je drugačije."
Rockefellera. "
70
71
•
"Dobro," rekao sam, "ne želim se uplitati, ali ne postoji drugo
"Dobro," rekao je Feccles dok se uz velik napor polako pribrao,
vrijeme osim sadašnjosti. Ako vam u ovom vašom poslu mogu biti
"ja radije kažem istinu bez da bilo šta govorim protiv ljudi. Ali sada
od bilo kakve koristi. . . "
zaista malo pretjerujemo. Izgleda da sve znate o njemu i zato nema
Feccles je kimnuo. "Ne," rekao je, "ali to i nije tako dobra prilika.
štete ako kažem da je ovaj čovjek neopisivi podlac ."
U ovaj posao ulažem svoj posljednji šiling, u najboljem slučaju to
Sve moje neprijateljstvo i ljubomora buknuli su iz nesvjesnog.
je riskantan posao. Nikako ne bih htio riskirati i izgubiti vaših pet
Osjećao sam da bih ga mogao, da sam tamo, ustrijeliti poput psa.
tisuća već kod prve oklade. Naravno, ako stvar uspije, bit će
Moj stari školski drug udaljio se od meni tako mrske teme.
d·Ivno. . . "
"Niste mi dozvolili završiti," pritužio se, "htiO sam reći da iako nemam nekog osobitog talenta za nnancije i slično, imam intuiciju
"Kažite mi detalje, dragi dječače," zamolio sam ga i trudio se osjećati kao rođeni poduzetnik.
koja me nikada ne ostavlja na cjedilu poput Sokratovog demona,
"Stvar je jednostavna," rekao je Feccles, "trebamo dobiti otkup
vjerojatno još pamtite>"
no pravo za neke bušotine u kraju zvanom Sitka. Prije rata bile su
Kimnuo sam. Maglovito sam se prisjećao Platona.
sasvim u redu, ali po mom uvjerenju nikad nisu bile dovoljno
"Dobro," rekao je Feccles i poput nekog dostojanstvenog maj
razvijene. Od tada nisu više bile u pogonu i vjerojatno će trebati
stora koji ložu poziva na diSCiplinu, otresao pepeo. "Kada sam vas
dosta love da i h ponovo vratimo na mapu. No, to je najmanje. To
jučer sreo, rekao sam si, bolje je biti rođen sretan nego bogat.
što mOji prijatelji i ja znamo i nitko drugi se nije toga još sjetio
Ovdje je čovjek koji se rodio sretan."
jeste da smo, ako se za ovu osobitu vrstu nafte koju daje Sitka
To je bila istina. Nikada nisam bio sposoban SVOjim sposobno·
upotrebi Feldenbergov proces, praktički preuzeli svjetski mono •
pol nad najkvalitetnijom naftom koja postoji. Vjerojatno ne treba reći da je možemo prodavati po vlastitoj cijeni ." U trenu previdio sam divne mogućnosti ovoga plana.
-
stima uraditi bilo šta, ali svejedno me zapala sreća . . "Nešto imate u sebi, Pen," rekao je s oduševljenjem. "Ako vam zatreba posao, uzet ću vas za tisuću funti godišnje, za maskotu." Lou i ja bili smo vrlo uznemireni. Skoro da nismo imali dovol
"Naravno, nije mi potrebno ni reći da morate o svemu tome
jno strpljenja za detalje plana kojeg je imao naš prijatelj. Brojke
šutjeti'" nastavio je Feccles. "Ako bi se to saznalo, svaki bi pariški
su bile uvjerljive i njihov efekat bio je to da su nas zaslijepile.
bankar mogao stvar kupiti ispred naših noseova. Da nemam dva
Nikada nismo sanjali o tako velikom bogatstvu. Prvi put u životu
valjana razloga, ne bih vam to ni ispričao. Znam da ste pošteni, o
imao sam viziju moći koju nudi bogatstvo i uvidjeo sam, isto tako
tome i ne treba govoriti, ali istina je u tome, što sam vam već
prvi put, kako su moje ambicije ogromne. Bio je posve očito, u
ispričao, naime, da vjerujem u okultizam."
pravu kada je govorio o mojoj sreći. Imam sam nevjerojatnu sreću
"Oh, da l i zaista," zavrištila je Lou, "onda Sigurno poznajete Kinga Lamusa."
u ratu. A onda je stiglo nasljedstvo pa onda još i Lou. I sada sam pukim slučajem sreo starog Fecclesa s njegovom sjajnom investi
Feccles se trgnuo kao da ga je udarila po licu. Za tren je bio
Cijom. To je bila prava riječ, čuvao se do te mjere da me je strogo
posve smušen. Izgledalo je kao da će reći više stvari odjednom, ali
opominjao da kod posla koji nam predstoji nije u pitanju speku
se radije odlučio da šuti. Njegovo lice bilo je potmulo poput
laCija.
groma. Značenje tih okolnosti nije bilo moguće odgonetnuti.
Onako ushićeni smo praktične detajie teško shvaćali. Potrebna
Okrenuo se prema Lou s nekim zlim, malim osmijehom.
svota bila je 4 . 950 funti. Ovakva svota za mene ne preclstavlja neke
"Izgleda da je glas našega prijatelja," rekao sam, "već stigao
teškoče ali moraću, kao što sam i objasnio Fecclesu, prodati nešto
gospodina Fecclesa."
dionica ili slično što će trajati dva ili tri dana. Vremena gubljenje nije bilo jer će pretkupno pravo zapasti, ako ne bude preuzeto još ovog tjedna, a bila je srijeda. •
72
73
Feccles mi je pomogao sastaviti telegram za Wolfeja, u kome mu objašnjavam stisku i Feccles će doći u subotu u devet s papirima. On me neće izdati ali istovremeno ne može rizikovati da bi propustio vlak svog života i zato će i sam sakupiti ovih 5.000 gdje drugdje, ali u tom primjeru će svejedno omogućiti da dobijem nekoliko njegovih dionica. Htio me je uz sebe u poslu, ako ne zbog drugog onda zbog moje sreće . Onda je velikom brzinom odjurio. Lou i ja smo dobili kola i popodne proveli u bulonjskoj šumi
•
Č inilo se da je kokain uhvatio novom snagom ili je u pitanju bio v
dodatni efekt heroina. Zivjeli smo istom jezivom brzinom kao u onoj prvoj, divljoj noći. Intenzivnost je bila i veća ali nas nije ponela sa sobom. U nekom smislu je svaki sat trajao samo djelić sekunde, ali je svejedno u nekom drugom smislu svaka sekunda trajala čitav život. Znali smo cjeniti i najmanje sitnice u životu. Ovo želim temeljito objasniti. "William Osvajać 1 066, William Rufus 1087" Čitavo razdoblje kraljevstva normanskog vojvode možemo rezimirati u jednoj rečeniCi. Istovremeno povijesničar koji je završio poseban studij ovog dijela engleske povijesti može napisati deset knjiga detalja, ali, u nekom smislu, mora imati na umu oba vida tog znanja. Bili smo u sličnom stanju. Sati su prOlicali kao udari munje koji su osvetljavali svak djelić pokrajine i sve se moglo odjednom shvatiti kao da posjedujemo novu razumsku sposobnost koja je toliko viša od normalnog toka misli kao Što je sveznajući mozak velikog naučnika viši od mozga divljaka, iako obojica gledaju kroz isti optički instrument istu bubu. Nemoguće je nekome koji nije to sam iskusio opisati neusta vljivi polet ovoga stanja. Još nešto je bilo u tOj situaciji neobično: činilo se da smo obdareni s onim što možemo zvati telepatske sposobnosti jer nema prigodnije riječi. Nismo trebali objašnjivati samoga sebe drugi drugome. Naši razumi radili su zajedno poput dvojice uigranih napadača. Dio užitka dolaziO je iz svijesti da smo dosta uzvišeniji od svega šta bi mogli sresti. To nam je garantirala već i sama činjenica da smo za razmišljanje imali na razpolaganju daleko više vremena od ostalih. Bili smo poput hrtova, a preosuli svijet bili su zečevi i srazmjer među brzinama bio je ogromno uvećan. Kao pilot prema šoferu.
One noći smo dosta rano legli u krevet. Pariz nam je pomalo već i dosadio. Njegova brzina bila je za nas suviše mala. Kao da sedirno kod wagnerijanske opere nekoliko napetih trenutaka ali većinu vremena dosađivali su nam dugi i jednOlični dijelovi poput dijaloga Wotana i Erde. Htjeli smo bili sami za sebe jer niko drugi nije bio u stanju pratiti našu brzi nu. Razlika između sna i jave bila je isto tako umanjena, ne, skoro je bila ukinjena. Razdoblja sna bila su samo kratke smetnje budnosti i čak su snovi nastavljali naše uveličavanje ljubavi. Važnost bilo kog događaja bila je zanemarIji va. Obično su čovjekove radnje do određene granice ukočene. Izreka kaže: : dva put razmisli, jednom učini. Nismo više razmišljali dva puta. Zelja se prervorila u čin bez i najmanjeg provjeravanja. Isto tako je nestao i umor. Drugo jutro probudil i smo se sa suncem. U jutarnjim haljama izašli smo na balkon i posmatrali izlazak sunca. Osjećali smo se jedno s njime, isto tako svježi i razpaljeni kao on. Neiscrpna energija' Za vrijeme doručka plesali smo i pjevali. Bili smo u fazi čavrljanja i obojica smo istovremeno što glasnije pričali i pravili planove za dan, dok je u našim mozgovima ključao izvor eksta tičkog uznemirenja i naugasivog smijeha. naš kad smo se odlučili jutro provesti u nabavci, donijeli su nam vizitkartu. PročitaVŠi da je moj posjetilac proku rist g. Wolreja, iznenadio sam se. "Oh, baš me briga za njega," rekao sam i onda sam se prisjetio jučerašnjeg telegrama. Za kratko sam se uznemirio. Da li nešto ne valja? Ali kokain me je ubijedio da je sve divno. "Naravno, moramo ga primiti," rekao sam i receptoru naredio da ga pošalje gore. "Ne dozvoli da te suviše zadrŽi," rekla je Lou i s tmurnim dU1'enjem išla u spavaonu posle kratkog zagrijala, tako snažnog da je zgužvao moju novu kravatu chanet. Čovjek je stigao. Ozbil jnost njegovog nastupa bila mi je dosadna, a njegova svečana predusretljivost me zgranula. Svakome prija kad ga tretiraju poput nekakvog olovnog vladara, no takve srvari nisu za Pariz. A još manje idu zajedno s kokainom. Smetalo mi je da se čovjek očito loše osjećao i da se ponosio time da su ga slali u Pariz zbog vaŽnog posla s istinskim, živim vitezom. Ako letenje čovjeka išta nauči nauči ga mrziti snobovštinu . Kad čovjek leti među oblacima po staje mu nejasan čak i Red hlačne podveZice. Nisam mogao pričati s čovjekom dok nije postao malo čovječniji. Ponudio sam mu -
74 •
75
stolicu, piće i cigaretu i tek onda dozvo lio da me obavijesti o poslovima. Sve je, naravno, bilo u redu. Tih šest tisuća funti nije bilo moguće odjednom podić i, ali pošto sam ih trebao hitno , morao sam podpisati neke papire koje je g. Wolfe sastavio na
na njenom vratu skoro sam se onesvijestio. Ovaj neobrušeni smaragd! Kako je divno pristajao njezinoj kosil Ovi pariski trgovci mora da su umjetnici. Čovjek je odmah uočio gdje je greška. Jer se ama baš ništa nije slagalo s plavetnilom njene haljine, pokazao
brzinu primivši moj telegram i shvatio sam da će biti najbolje ako pođemo na konzulat.
nam je safirnu i diamantnu narukvicu i prsten s ugrađenom
"Pa naravno, pozovite taksi," rekao sam, "za minutu sam dolje."
utisak nelagode. Bio je začuđen, samo to. A onda Su njegovi obrazi
Otišao je i otrčao sam do Lou da joj objasnim kako treba da idem konzulu zbog posla. Vratit ću se za jedan saf i tada ćemo izvesti
zarumenjeli. Konačno je dobio pravu ideju. Kada jednom naletiš
našu nabavk u. Uzeli smo veliki snif snijega i poljubili se za odlazak
Pričao sam već o Louj inim usnama, o njezinoj dugoj, naseckanoj,
kao da odlazim na trogodišnju ekspediciju naJužni pol. Uzeo sam
zmijskoj skarletnoj crti koja se uvijek krivila i kreveljila kao da ima
šešir, rukavice i štap i na ulazu pronašao momka.
vlastiti odvojeni život i da su u nekom stalnom slasnom obliku
Piće i pariški vazduh dali su mu osjećaj za vlastito dostojanstvo.
platinom. To je bila zaista bima razlika. No, svejedno, davao je
na dobrog momka možeš mu vjerojati , Nedostaje još nešto crveno!
mučenja! •
Umjesto da bih ponizno čekao da prvi uđem u kola, već je sjedio
Covjek je odmah shvatio Što treba. Usne su trebale biti simbo-
u njima iako, je bio još uvijek svečano predusretljiv, izgledao je
lički ponovljene. To jeste sva tajna umjetnosti. Tako je iz pretinca
nekako više diplomatski . Potisnuo je čak i izvorni refleks da takne
izvukao zmiju, sastavljenu iz golubje krvavih rubina. Bože moj i To je bilo najdivnije što sam u životu ikad vidio osim
šešir. Sam sam osjećao zanimlj ivo zadovoljs tvo nad vlastitom
same Lou. Kada si je pogledao morao si pomisl iti na njene usne i
važnošću i istovremeno mi se strašno žurilo nazad ka Lou. Moj
htjeti je poljubiti i na meni je bilo da dokažem Parizu da imam
mozak juriO je misleći na nju. Podpisao sam tamo gdje su mu
suprugu koja je najdivnija žena na svijetu i
pokazali i konzul je preko svega pritisnuo pečat. Vratili smo se u
samo time da sam je l-askazivao u krasn im haljinama i obloženu
hotel i prokurist je iz tajnog unutarnjeg džepa izvukao zaključan
najdivnijim draguljima. Radilo se o mojoj dužnosti prema supruzi
kožni novčanik i odbrojao mi šest tisuća u novčanicama funti.
i to sam sebi i mogao priuštiti, jer sam bio, relativno, dosta bogat,
Naravno, pozvao sam ga da ostane na ručku, iz puke u ljudnosti.
a pored toga će pet tisuća, koje ulažem u Fecclesov posao donijeti
Jako me razveselilo njegovo izvincnje. Trebao je, naime, uhvatiti
najmanje četvrt milijuna i to po najumerenijim ocjenama. U to sam
vlak u dva za povratak u London.
se ubjedio vlastitim očima. Radilo se o čistoj dobi ti i na svijetu nije
to
sam mogao učiniti
"Dobri bože, kako dugo vremenae nijc bilo," rekla je Lou i
postojao razlog koji bi govoriO protiv razumnog trošenja. Sam g.
mogao sam vidjeti da ga je ispunila na divan način. Poput neke
Wolfe je istaknuo kako je u tim vremenima teško dobiti primeran
lude žene plesala je mal im, trzajućim kretnjam,a, za koje nisam
posao i ispričao kako mnogi ulažu svoj novac u diamante i krzno
mogao da ne bih video da ukazu na živčanu razdraženost. Svejed
koji uvijek zadrže svoju vrijednost, dok se državni vrijednosni
no, bila je blještava, sjajna i USijana od uznemirenja. Dobro, vi
papiri i slično uvijek izloženi neočekivanim taksama, razvredno
znate da ne volim ostati u pozadini. Morao sam je dostići. Doslov
tenju i mogućnosti evropske repudiacije koja leži iza svega ovoga.
no sam gutao snijeg. Državno vijeće trebalo bi mi platiti šiling na
Kao porodičnom čovjeku moja je dužnost bila kupovati toliko
sat. Svijet je pun nepraVdi.
dragulja za Lou koliko sam mogao. Istovremeno sam morao biti
Ali naravno nismo imali vremena upitati parlament . Lou je,
budan. Kupio sam spomenut nakit i platio. Nisam se dozvolio
naime, bila sva u suzama jer nema šta da obuče i skoro nema
zavesti od zelene, biserne SPONKE za mene, iako bi se svaki put
nikakvog nakita. Sav smisao viteštva je u tome da kada čovjek uoči
kad bi je stavio prisjetio Loujinih očiju. No, bila je zaista skupa i g.
da je ućinio grešku, on je ispravi . Sada na sreću nije bilo poteškoća .
Wolfe ozbiljno me upozoravao pred dugovima, zato sam platio i
Trebal i smo se samo odvesti u ulicu la Paix. Vidjevši sve te bisere
izašli smo vani. Odlučili smo otići na ručak u bulonsku šumu. U
"
76
77
•
taksiju uzeli smo snijega i Lou je počela plakati, jer nisam kupio ništa za sebe. Uzeli smo još nešto snijega, bilo je dovo ljno vremena
jer niko, naime, ne ruča prije druge. Vratili smo se u trgovinu i kupi li još zeleni biser i to je Lou tako odobrovoljilo da se taksi pretvorio u avion. Oklijevanje bilo bi glup o. Ako nešto započneš moraš to i završ iti. Sta već kaže onaj čovje k: "Ne prodajem svoj •
Glava 7
život za sitnu nadnicu ." To je pravi duh. "Ostavite me, gentleman i i iz onog koji me pusti stvorit ću duha ." To je duh Pendragona i
BOGATAŠEVA KRILA
duh pilota . Otići tamo gore, ostati tamo i druge ustrijeliti na zemlju!
,
Objed u restauracij i prošao je kao san. Činilo se da nismo svjesni da jedemo, premda nismo zaista ništa okusili. Mislim da sam već pričao o koka i nskoj anesteziji koja ovaj fenomen određuje. Kad učinim ovakvu napomenu, jasno mi je da se u meni probudio, inače, mrtav bivši swdent medicine. Neka vas to ne brine, Kad čovjek jednom uvuće u sebe pravu dozu snijega, on više ne osjeća, u onom uobičajenom značenju ove riječi. Počinje prosuđivati nekako impersonalno. Bol postaji, ali ne boli. Uživa Činjenicu bola, kao što je u školi uživao Čitajući sve moguće strašne stvari iz povijesti. Ali problem s kokainom je sl ijedeći. Skoro ga je nemoguće uzimati umjereno, kao što može svatko osim Amerika naca piti viski. Svaka doza čini te boljim i boljim, I tako uništi snagu računanja. To smo UVidjeli otkrivši da je naša zaliha, koju smo dobili od Gretel, i za koju smo bili uvjereni da će biti vječita, sve manja. I opet nam je pomogla haljina. Već nekoliko dana bili smo r
U nestašici, tri ili četiri snifa dnevno bili su dovoljno gorivo, To i nije bilo tako bitno, jer smo još uvijek imali veliku zalihu. Mora da je u tom kimonu bilo nekoliko kilograma K. i H . i kad pomislim da je jedna osmina grama već dosta velika doza H . , mogu lako izračunati koliko divnih trenuta- ka mOŽe čovjek doživjeti s jed nom funtom. Da li još pamtite kako to ide dvadeset grana je jedna dvadesetina unče, a tri dvadese- tine jesu jedan scruple zaboravio sam već koliko scrupli sadrži jedna drahma, osam drahmi je jedna unča, dvanaest unči je jedna funta. Sve sam pobrkao. Engleske utege i mjere nikada nisam mogao shvatiti i nikada nisam sreo nekog tko bi ih shvatio, Stvar je u tome, da čovjek može vrlo dugo uzimati po jednu osminu grana dnevno, ako ima funtu stuffa,
78
79
No, ovo ćete svi moći shvatiti petnaest grana je jedan gram i tisuću grama je kilogram i kilogram je 2,2 funti. Jedino u što nisam •
uvjeren je da l i se radi o šesnaest unčnoj funti ili dvanaest unčnoj funti. Kad čovjek ima funtu snijega ili H . , mislim da to i nije više bitno, može izdržati dosta vremena. No,izgleda da je zaista teško sve držati pod nadzorom. Quain tvrdi da mogu ljudi, naviknu ti na opijum i njegove deri vate, uzeti ogromnu dozu kokaina bez ikakve bojazni. Inače, pola grama kokaina može prouzročiti smrt, dok smo mi UZimali stuff sasvim bezbrižno . Čovjek ne razmišlja o težini, osim kad uštrcava pod kožu. Kad osjetiš da ga trebaš, jednosta�no uzmeš dozu. Pa to je i pravilo prirode. Jedi kad si gladan. N išta nije štetnije za zdravlje, nego ustrajanje na točno odredenim obroCima dnevne prehrane. Staro englesko pravilo o tri tanjura mesa dnevno, prou zročilo je nezgodno poveća nje zaliha mokraćne kiseline koje su veće od potreba. Fiziologija, ekonomija, a čini mi se i geologi- ja, udružuju se u protestu. Sada smo živjeli punim životom. Kad god se brzina smanjila, uzeli smo kokain i kad nam kokain nije bio dovoljan, još jedan snif heroina. Ono što čovjek treba, to je tvrd i zdrav mozak da bi imajući u vidu tjelesne indikatore už.ivao razumne doze. Potreb- na je elastičnost. Duhovni socijalizam je kad se čovjek podvrgava utvrđenim dozama, koje uživa bez obzira na to da li ih treba ili ne. Prirocla je najbolji vodič. Moramo se prilagoditi njenoj igri. Naša nezgoda u Petit Savoyardu naučila nas je mudrosti. Svaki čas imali smo snažnija krila. Ovaj Coue je mali spekulant, kao što bi rekli u Americi. "Svaki dan i u svakom pogledu, sve mi je bolje i bolje." Zar ne? Mora da ga je ponijela rima. Zašto čekati na dan? Stigli smo do stupnja, kad je svaka minuta bila važna. Poput Škota, koji je svom sinu, nakon pola puta od deset milja do crkve, kad je taj rekao: "Divan dan je danas l" , tako odgovorio: "Zar je ovo dan da bi se pričalo o danima!" Razmišljanje o danima vodi u razmišljanja o goclinama, a razmišljanje o godinama dovede te do razmišljanju o smrti, a to j e smiješno . S Lou sam ž.ivio iz minute u minutu , sekundu za sekundom. Jedan udar sata označavao nam je predah vječnosti. Bili smo nasljednici vjeČitog života. Sa smrću nismo imali ničega zajedničkoga . Baš je bio parne- tan onaj koji je ispričao da "sutra nikada ne dolazi".
Uhvatio nas je veliki nemir. Pariz je bio sasvim nemoguć. Morali smo otići nekuda, gdje vrijeme nije bilo bitno. Promjene dana i noći nisu toliko bitne. Druženje sa onima koji rade, gledaju na sat, •
je nepodnošljivo. Zivjeli smo u svijetu arapskih noći, gadila su nam se ograničenja. Pariz nas je uvijek ponovno prisjećao na pigmejce koji su živjeli, ako se to uopće može nazvati Životom, u uređenom sistemu . Strašno i smiješno je otvarati i zatvarati prema dogovoru . Moramo otići tamo, gdje nas ovakve stvari neće uznemi- ravati. Naš ručak u Cascade pokvarila je jedna nezgocla. Napravili smo divan utisak. Unutra smo uletjeli poput leptira koji se spuštaju na ljiljane. Zabrujalo je izmedu stolova. Louina ljepota omamila je svakoga. Njezin nakit je osupnuo mnoštvo. Pomislio sam na grčku skupštinu u najboljim vremenima, koju su neočekivano posjetili Apolon i Venera . Nije to bila samo naša zanesenost, nego i opojni osjećaj da nam se dive i da nam zavide . U poređenju s nama osjećali su se poput •
kosa za otpatke. Sef sale postao je sam veliki svećenik. Bio je na •
visini svoga zadatka, kakav je to genij bio. Dok je preporučivao izbor jela, u svome je.duhu bio pred nama na koljenima, što nam se činilo dužnim poštovanjem nižih vladara. l'et ili šest stolova dalje od nas sjedio je onaj čovjek, King Lamus s nekim Francuzom, očito vrlo uglednim, s velikom crvenom rosettom i njegovanim aristokratskim bijelim brkovima i bradom; nekakav ministar. Ni sam točno znao tko je, no, više puta sam ga vidio u novinama na slici, zajedno s predsjednikom. Prije našega ulaska, bili su glavni predmet zanimanja. Naš dolazak razgolitio je ovu plitkost. Lamus je bio okrenut leđima prema nama i zato nas vjerojatno nije vidio. Nije se okrenuo, premda su to učinili svi drugi i počeli šuškati. Nisam ga više mrzio, bio je smiješno niži od mene i to me smetalo. Kad se digao s prijateljem, prošli su uz naš stol i obojica su bili nasmiješeni i ljubazni. I onda, do vraga! Šef sale m i je donio njegovu vizi t kartu, na kojoj je olovkom bilo napisa- no : "Nemojte me zaboraviti, ukoliko vam zatrebam." Prokleta priglupa drskost! Sasvim svojevoljn a i nesnosna drskost. A tko će trebati gospoclina Svemogućega Kinga Lamusa? Baš bih mu vruće uzvratio! Samo da nije ta kreatura već otpuzala van. Tako i tako nije to imalo nikakvoga smisla. Nije vrijedio više od taloga kave. No, događaj se usjekao u moju svijest i proganjao me čitavo poslije podne. Morali bi takve istjerati jednom zauvijek. Nek ide do vragal Zaista je pravi
81
80 -
podlac. Svi su to prepričavali. Zašto se htio umiješati? Nitko ga nije
Odjednom sam se otrijeznio. Da, sa računima nije bilo ništa
molio. Nešto od toga sam rekao Lou, koja je odgovorila jako
pogrešno. Kod Jupitera, bili smo u Škripcu. Nagonski sam osjećao
domišljato: "Tako je, Cockie," zavrištala je, "on je nametljivac i
da je nemoguće telegrafirati Wolfu za još više novca. Vjerojatno
njegova priroda je sagnjila prije nego što je dozrela."
mi se nos pOviO, a lice mi upalo. Lou mi je stavila ruku oko struka
Prisjetio sam se nečega sličnoga iz Shakespeara. To je bila
i u moja rebra zarila nokte. "Cockie," rekla je, "sve je u redu . Uvijek
Louina najbolja strana, bila je, naime, sjajno domišljata, no, nikad
sam sumnjala u Fecclesa, a ovaj njegov odlazak daje utisak da je u
nije pretjerivala. Istovremeno sam, kao što sam već rekao, čovjeka
svemu tome nešto zabavno."
imao u želucu. Tako me uznemirio da smo oboje, da b i iz naših
Moji snovi o četvrtini milijuna nestali su bez ijednog trunka
usta uklonili loš okus, uzeli više kokaina. Ali nevolja je ostala,
7.aljenja. U stvari sam bio samo opre7.an. Svoj novac sam uložio u
premda u drugačijem obliku. Pariška atmosfera me počela nervi
nešto konkretno. Očito je Feccles bio sljepar. Kad bih mu dao onih
rati. I tako nije više bilo razloga da se još zadržavamo u tom vražjem
pet tisuća, nikad više ne bih čuo ni za njega, ni za njih. Ponovo
gradu. Morali smo samo, još pronaći Fecclesa, isplatiti mu gotovi
sam postao vatren.
nu i otići na neko mjesto poput Caprija, gdje te stalno ne salijeću
"Gledaj," rekla je Lou, "zaboravimo na to. NapiŠi Fecclesu
sa nekakvim sitnicama. Uhvati- la me luda želja da gledam kako
poruku da novac nismo stigli podići na vrijeme i otputuj mo.
Lou pliva u Plavoj špilji i kako se fosforescentni plamenovi odbijaju
Naravno, morat ćemo štedjeti. Oti(iimo u Italiju . Kurs je vrlo
od njeZinoga sjajnoga tijela.
pogodan, život očaravajuće jeftin . Glupo bi bilo trošiti novac,kad
Naredili smo šoferu da zaustavi ispred Fecclesovog hotela i tamo naletjeli na neočekivanu prepreku. Upravnik nam je rekao . da je monsieur Feccles tog jutra iznenada otišao. Ali ostavio je svoj
imamo Ljubav i Kokain." Moj duh je živnuo da bi se sreo sa njezinim. Na brzinu sam napisao pismo i ostavio ga na recep ciji. Požurili smo na talijanski
kamo odlazi. Sigurno će se vratiti u subotu ujutro da dobije mOjih
konzulat po vizu, a dok smo bil i na božanslvenoj večeri, portir nam je nabavio karte za spavaća kola, a sobarica spremila naš
pet tisuća. Odmah sam shvatio što sada. Novac ću mu ostaviti i
prtljag.
teški prtljag i može se vratiti svaki trenutak. Ne, ništa nije rekao
uzet ću upravnikovu potvrdu i napisati mu da m i papire šalje u CaJigulo na Caprio Počeo sam prebrojavali gotovinu. Sjedili smo u hotelskome salonu. Zabezeknuo sam se. "Lou, volio bih," zamucao sam, "da ti to prebrojiš. Meni se nikako ne poklapa. Mora da sam malo preljerao!" Pregledala je novčanik. "Zar nemaš nikakvog novca u džepovi ma�" upitala me. Pretražio sam ih, pun iznenadne tjeskobe. Novaca je bilo u skoro svakom džepu; ali samo sitniš, tisuću franaka ovdje i sto franaka tamo, novčanica od pedeset funti u TJELOVNlKU i više manjih novčanica. U međuvremenu Lou je prebrojavala ,
sadržaj moga novčanika. C itava svota bila je tisuću sedamsto.
,
"Bože moj! Bio sam pokraden," od bijesa rumenog lica, hvatao sam dah. Lou je sačuvala hladnu glavu i kontrolirala se. Na kraju krajeva, novac i nije njezin! Počela je nešto zbrajati na papir iz hotelskog notesa. "Plašim se da je sve u redu ," objasnila je, "dragi nestaško, "
82
83
-
•
Glava 8 -
VEDERE NAPOLI E POl PRO PATRIA MORI Bilo je upravo dovoljno vremena da stignemo na Gare de Lyon i da ulovimo vlak de luxe. Ostavivši za sobom Pariz, obu7.eo nas je osjećaj beskrajnog olakšanja, praćen jakim umorom koji je, inače, bio neopisivo ugodan. Onoga trenutka kad su nam glave takle jastuke, već smo spavali kao mala djeca. Probudivši se rano ujutro, radovali smo se svježem alpskom zraku, koj i je širio naša pluća. To nas je diglo iznad trivijalnosti civilizacije, podiglo nas u vezi sa vječnim, a naše duše poletjele su do iskon- skih vrhunaca koji su se di7AI1i iznad vlaka. Duše su se uzdigle preko bistrih jezera i radovale hirovitoj Rhoni. Mnogi misle da je opasnost droge u tome što te namami da se zavučeš u nju kao u zaklon uvijek kad se dosađuješ, kad si utučen ili bijesan. To je, naravno, istinito, no, kad bi to bilo sve, samo nekolicina bila bi u opasnosti. Na primjer - onoga jasnoga jutra, sa suncem koje je bliještalo u snijegu i vodi, Cijela je zemlja pocrvenjela pred tim doživljajem. Kada je čisti oštar zrak razgalio naša pluća, rekli smo jedan drugome - našim mladim očima, užarenima od ljubavi, zdravlja i sreće, da ne treba ništa više da bi našu poeziju učinilo potpunom. To sam rekao bez oklijevanja. Napustivši Pariz, civilizaciju i konvencionalnosti, te sve ono što čini modernu izvještačenost, osjećali smo se kao krišćani, kojima je s ramena pao tovar grijeha. Nismo osjećali nikakve potrebe za uvećanjem, u tako beskrajnoj omami, nas dvoje, naša ljubav i bezgranična ljepota uvijek drugaČijega kra- jalika, trajna je potpu nost koja iz "žitka putuje kroz neiscrpne mogucnosti! Prije nego Što su riječi bile izgovorene, preko Lou- jina lica prešao je lukavi osmijeh. Isto suptilno, tajanstveno zadovoljstvo raspirilo se u
85 .
mome srcu. Ponudila mi je prstohvat heroina kao da mi daje neki izabrani ezoterični sakrament. Primio sam ga kao da nas guta neka
mračna, pomahnitala želja i onda joj sličnu dozu odmjerio na svojoj ruci . Nism o ga uzeli iz potrebe, radilo se više o samome činu
uzimanja, takoreći činu vjere. Baš to da se nije radilo o činu iz nužde, pretvorilo ga je u čin pobožnosti. Isto tako ne mogu tvrditi
da nam je snif osobito koristio. Bila je to rutina i istovremeno obi'ed, bilo je to spomen slave, pop ut protestantskoga sakramenta
ili katoličkog blagoslova . Prisjetili smo se da smo nasljednici kral jevskoga blaženstva, u kojemu smo plivali. Osvježilo nas je ovo stanje. Za vrijeme ručka uvidjeli smo da usprkos alpskome zraku
nemamo veliki apetit i u trenu bliskosti ocijenili smo da je hrana smrtnika suviše prosta za bogove . Ova naklonost bila j e tako snažna i supti lna, tako čvrsta u našim srcima da nismo bili u stanju shvatiti grubu i sirovu činjenicu da smo ikad postojali kao odvoj e na bića. Prošlost je bila izbrisana u mirnom promatranju našega blaženstva. Shvatili smo nepromjenjivu ekstazu, koja zrači iz Bu dinih kipova, tajnoviti osmijeh na usnama Mona Lise i nezemaljsku radost u ponašanju Iiaidee Lamoureux. Dok je express jurio Lombardijom, pušili smo u savl'šenoj tišini. Mojim su umom , poput sinjeskar- letnog fantoma, proletjel i fragmenti Shelleyjevih redova o Euga- neanskim brdima.
Buduči da je bilo ime otoka, ime kuće, ime Shelleyja i Loujino, te moje ime jedno te isto ime Ljubav. Zaista sam zapazio da i naša fIZička tijela djeluju poput projekcija naših misli. Oboje smo disali brzo i duboko. Naše rumene obraze preplavio je sjaj sunčanoga svjetla naše krvi, koja je dr;i..ala ritam valcera naše ljubavi. Valcer? Ne, bilo je nešto žešće od valcera, možda mazur- ka. Ne, u našim dušama bilo je nešto još snažnije. Pomislio sam na bijesni fandan go Cigana iz Granade, na [,matičku žestinu vjer- nih maurskih razvratnika, koji se režu svetim sjeki ricama svuda, dok se u probo denoj sunčanoj svjetlosti, po njihovim tijelima ne razlije tamno crvena krv, tada na mokrom, ugaženom pijesku nastaju male kraste od blata. Pomislio sam na menade i Bakhusa, vidio sam ih kroz žive oči Euripida i Swinburnea. Još uvijek nezadovoljan, tražio sam još čudnije simbole. Postao sam plemenski vrač koji nadgleda kanibalsku gozbu, sa udarcima tam tama izludi i otjera u siloviti bijeg žutu rulju ubojica. Sa zlokobnim zvukom čegrtaljke uništava svaku lj udsku osobinu i pretvara ih u elementaIne ener gije, valkire, vampire koji se u vihoru i oluji vrte i vrište. Ne znam da li to treba nazvati vizijom i kako
to
psihološki klasat- cirati. To
sam jednostavno doživljavao isto i tou , premcia smo inače dosta pristojno sjedili u kupeu. Sve više smo shvaćali da je Haidže, inače običnu i svakodnevnu djeVOjku niskog porijekla, usrkao divni vrtlog isti ne.
"Maglovita lombardijska ravnica s otocima gradskih sajmova. "
Tokom samo jednoga stoljeća gradovi su se komercijalizirali u pjevčeva bojišta i smetišta. Ali Shelley je i dalje smireno sijao poput
Normalne akcije te I'eakcije uma i tijela čine baš toliko glupih v
velova na Izidinom licu. Sto se događa, nije bitno. Umijeće je bilo otkriti trik za njihovo stišavanje . Razumio sam vrijednost riječi koje ne ovise od njihovog racionalnog značenja, već od hijeratičke sugestije.
samoga sunca.
"Mnogi zeleni Dlaci postoje u tom širokom moru siromaštva." Sve čega se dotaknuo svojim perom, rascvj etalo se u be smrtnost. I sa Lou sam bio sam u zemlji koju su njegove proročan
ske oči vidjele. Pomislio sam na onu neob ičnu idilu, neću je zvati otok, kamo je pozvao Emiliju , u Epipsychidionu. Lou i ja, moja ljubav i ja, moja žena i ja, nismo samo odlazili tamo, uvijek smo bili tamo i Sigurno ćemo zauvijek tamo i ostati.
86
"U Xanadu je Kubla Khan uspostavio otmjenu kuću slasTi. " Imena ne znače ništa određeno, no, određuju atmosferu pje sme. Sublimnost ovisi od neShvatljivosti. Shvatio sam polet u pričama lorda Dunsayja. Shvatio sam kako su "barbarska imena evokacije" koje upotrebljavaju magovi, urlanje i zviždanje gnostika te mantre hinduskih štovalaca, dovele njihove duše u vrtlog veli čanstvenosti. Čak i imena krajeva kojima smo prolazili, poticala su nas, jer
87
su bila tuđa i zvučna. A posebice me je uzbudio pogled na talijanske riječi "e pericoloso spongersi". Nekome koji zna talijan ski, to bi sigurno malo značilo. A za mene je to bio glavni ključ magije. Ove riječi sam nekako povezao sa svojom ljubavlju za Lou. Svaka srvar bila je simbol moje ljubavi za Lou, osim kad je ona stara nevolja, znanje, rvrdila suprotno. U tom snažnom transu vrtjeli smo se cijelo jutro. U misli mi se stalno vraćao naslov slike koju sam vidio kod nekoga ludoga slikara: "Četvorica crvenih monaha vode crnog jarca preko snijega u Ništa". Očito je to bio izgovor za izbor boja, ali čudna glupost ove rečenice i suptilna sugesti- ja o zlokobnoj grešnosti, izazvali su u meni tiho oduševljenje. "Prvi zov na ručak" stigao je neoče kivano. Naglo sam se probu dio i shvatio da s Lou nisam progovorili ni riječi već nekoliko sati. Divnom brzinom i uraškim zadovoljsrvom jurili smo Svemirom koji smo sami srvorili. Istovremeno sam shvatio da smo nesvjesno snifali. Materijalni svijet postao je tako nebitan da nisam više znao gdje sam. Sadašnje putovanje pomiješao sam u sjećanju sa dva ili tri prethodna izleta po kontinentu. Lou je p,vi put išla dalje od Pari7..a i tražila je od mene neke podatke o vremenu i prostoru. Nije dobro biti previše povjerljiv prema njoj, nisam bio u stanju pojasniti joj ni jednostavnije podatke o našem putu. Nisam znao ni smjer putovanja - da li onda dolaze AI pe, u koji predio ulazimo, da li smo stigli preko Firence, a nisam čak ni razlikovao Zenevu od Genove. Oni koji znaju put, shvatit će da sam bio u transu, skoro v
da nisam razlikovao jutra od večeri. S punom samosvješću mogao sam opisati srvari koje se nikad nisu dogodile. Ustrajno sam buljio u mape na hodniku, pa svejedno nisam bio u stanju odrediti gdje smo uopće. Uspoređivao sam vrijeme i udaljenost i time samo još uvećao zbrku. Latio sam se nekakvih nejasnih astronomskih računa o tome da li treba sat pomaknuti naprijed ili nazad, a i danas ne znam da li sam donio pravi zaključak. Da sam u pravu bilo je isto toliko vjerojatno, kao da griješim, a na tome u se sve i zaustavilo. Sjećam se da smo u Rimu izašli da bi protegli udove, a onda nas je uhvatila želja razgledati gradske znamenitosti u onih otpri like dvadeset minuta. Možda bismo u tome i uspjeli da me na peronu nije otrijeznio šok. Dogodilo se nemoguće. •
"Zaboga," zavrištao je glas s prozora vagona, tri vagona ispred našega. "Baš nevjerojatan slučaj. Kako ste?"
88
Skoro nismo povjerovali SVOjim očima, bio je to nitko drugi, nego naš prijatelj Fecc1es! No, naravno, radije bih sreo samoga vraga. N a kraju krajeva dosta sam se loše ponio prema njemu, a od sebe učino sam velikog glupana. Ono što me je iznenadilo poslije drugoga pogleda, bilo je to da je putovao incognito. Bilo ga je teško prepoznati. Ne znam da li sam ikad spomenuo da ima svijetlu kosu sa ćelom i da je glatkO obrijan. Sada je imao tamnu kosu i toupee, kao da je kudio okrutl ;u prirodu. Crni brčići i francuska brada dopunjivali su masku. Cak i njegovo odijelo bilo je kamuflaža. U Parizu se odijevao dosta pristalo, kao građanin iz vrlo ugledne porodice. A sada je bio odjeven kao kurir, ili možda kao solidan trgovački putnik. Njegovo lukavstvo djelovalo je ne nametljivo svakodnevno. Nagonski sam znao da mu je draže da ga ne zovem imenom. U tom trenutku vlak je krenuo i morali smo uskočiti. Ušli smo u njegov vagon. U kupeu je bio sam. Opisao sam već šok koji je Fecc1es pojava učinila mojim neIvi ma. Normalno bih se morao mučno osjećati, ali kokain me la koćom digao iznad ove prepreke. Događaj je postao dobrodošao, bio je dodatna avantura u bajci koju smo živjeli. Lou je bila puna oduševljenja i osmijeha, o kojima bih prije mjesec dana još mislio da pretjeruje. Ali na našem velikom medenome mjesecu sve je bilo jednako slatko. I Feccles je izgledao zadovoljan ovim susretom. S određenom mjerom zabrinutosti upitao sam ga da li je primio moju poruku. Odgovorio je da nije, jer su ga iznenada odvukli poslovi. Objasnio sam mu što sam mu napisao i dodao ispriku. Dugo puto- vanje me umorilo i slvari sam počeo shvaćati ozbiljni je, premda je kokain usporavao ovu spoznaju. "Moj dragi," protestirao je, "vrlo sam nezadovoljan što ste se zbog ovoga posla uopće zabrinuli. Dogodilo se, naime, slijedeće. Sreo sam one ljude u četiri, kao što sam se dogovoriO telefonom, bili su zaista tako pošteni da sam ih morao pripustiti k poslu za pet tisuća; ček su mi napisali na licu mjesta. Ali nemojte misliti da sam izdao svoje stare prijatelje. Ostajem vam i dalje na raspolagan ju. Ako imate neku gotovinu, potražite me i moći ćete sudjelovati u mome poslu." "To je svakako vrlo lijepo od vas," odvratio sam mu, "i to vam neću zaboraviti. Vjerujem da će sad sve biti u redu. Počekajte da se vr atim u Englesku."
"Naravno," suglasio se, "ne razmišljajte o poslovima. Bilo je vrlo
89
•
loše od mene što sam o svojoj struci pričao nekome na mede- nom mjesecu. .
,
Louse uplela u naš razgovor: "Recite mi čemu ova odjeća? Inače vam divno pristaje. Ali na kraju krajeva, ja sam žena." Feccles je odjednom postao vrlo svečan. Koraknuo je do vrata kupea, pogledao gore i dolje po hodniku, zatvOl'io vrata i počeo šaptati. "U pitanju je vrlo ozbiljna stvar," rekao je i ušutio. Izvadio je IcIjučeve i počeo se igrati njima, kao da ne zna kako se daleko smije upustiti. Odlučnom kretnjom vratio ih je u c1žep. "Gledajte, dragi moj dečko," rekao je, "riskiratću. Svi mi znamo što ste u ratu učinili za Englesku, možete ovo shvatiti kako vam drago, no, vi ćete biti moj prvi izabranik." Zaustavio se. Bez riječi smo ga gledali, premda nas je preplaviO neki slijepi prigušeni nemir, čiju prirodu bih teško opisao. Uzeo je lulu i počeo je nervozno grickati. Duboko je udahnuo i pogle dao Lou direktno u oči. "Što mislite o tome," skoro nečujno je zamrmljao, "kad čovjek usred velike financijske operacije na brzu ruku ode iZ Pariza i onda se sasvim zamaskiran pojaVi u Italiji?" "Mora da vam je na tragu policija," nasmijala se Lou. Spopao ga je iskren smijeh. "Toplo," rekao je, "ali pokušajte još jednom " Odjednom sam shva- tio. Vidio je da razmišljam, nasmijao se i kimnuo. "Oh, da," relcla je Lou mudro i šapnuvši slijedeće riječi: "Tajna obavještajna služba!" "Tako je," nježno je potvrdio Feccles. "I tu dolazi red na -
vas
dvoje. Gledajte." Iz c1žepa je izvukao pasoš i otvorio ga. Bio je monsieur Hector Laroche iz ženeve, kurir po zvanju . Kimnuli smo puni razumijevanja. •
"Kada sam vas ugledao, nisam znao ŠLO
. . i kako, " nastavIO Je, " na
tragu sam, naime, opasnome čovjeku koji je pridobio povjerenje nekih Engleza, koji žive na Capriju. Tamo odlazite, zar ne?" "Da," odgovorili smo. osjetivši da smo međunarodno važni. "Stvar je slijedeća. Ako se na Capriju, koji je vrlo maleno mjesto,
�
pojavim OCi: nekoga uvjerljivog 1'azloga, ljudi će me uO iti i govoriti o meni. Ako previše gledaju i pričaju, onda je mogucnost da me otkriju deset prema jedan. Nije nužno da otkriju što sam, nego da
90
me promatraju kao stranca sumnj iva karaktera. I ako čovjek, na čijem sam tragu , postane oprezan, nikad neću uspje- ti." "Da," rekao sam, "sve to shvaćam, naravno, da ćemo za dobru staru Englesku bilo što učiniti, no, kako vama možemo pomoći?" "Zaista vas neću iZlagati opasnosti," odvratio je Feccles, "nije potrebno ni da me vidite. Ako mi dozvolite da se predstavljam kao vaš kurir, ići ću naprijed, rezervirat ću sobu, čuvati vaš prtljag, iZnajmiti čamac i slično, mislim, ela me nitko neće zapaziti. A kako stvari tamo dolje stoje, to bi vam zacijelo i smanjilo poteškoće. Tamo ima najstrašnijih lupeža i sve što prisjeća na turiste, a još posebice na takve koj i su na meelenome mjesecu, u opasnosti je od mnogih problema i lopovluka." Činilo mi se da se umiješala božja opreznost. Zaista sam već razmišljao o tome da potražim nekoga koji bi tjerao šakale. To su sada bile elvije muhe odjednom. Lou je isto tako bila zadovoljna odgovorom. "No, morate nam dozvoliti da učinimo i više od toga," relcla je, "da bi vam zaista pomogli pronaći onu svinju!" "Budite sigurni da hOĆU," srdačno je odvratio Feccles i onda smo se rukovali. "Svaki put kad se dogodi nešto pri čemu bi mi mogli koristiti, reći ću vam što trebate činiti, no, naravno, nepre kid- no morate biti svjesni osnovnoga pravila službe: potpun muk i poslušnost. Stojite ili padate s vlastitih nogu, ako vas sudac pošalje iZ igre, onda ste vani i nitko vam neće pomoći." Ovaj medeni mjesec doista se je najljepše razvijao. Nadmašili smo one iz filmova. Bez najmanjeg napora našli smo se usred najljepših intriga najtajnovitijeg tipa. I sve to na vrhuncu najdivnije ljubavi na svijetu . A heroin i kokain pomogli su nam da najviše izvučemo iZ sitnica. "Dobro," rekao sam Fecclesu, "to mi sasvim odgovara. Pokušat ću zabo- raviti ono što ste relcli o mom mozgu, jer nije u redu da se mladić kiti intelektualnom šupljošću. Ali, uistinu sam najsretniji čovjek na svijetu." Gospodin Hector Laroche nam je prirediO divan sat sjećanja na njegove rame podvige. Bio je koliko skroman toliko i hrabar, a pri svemu mogli smo dovoljno jasno uočiti, kakav je iZvanredni smisao za lukavstvo dao na raspolaganje našoj zemlji . Mogli smo ga zamišljati kako steže obruč oko nezgrapnih švapskih mozgova, obuzetih polaganim i pedantnim postupcima. Jedina slaba strana
91
-
večeri bila je ta da ga nikako nismo uvjerili da uzme nešto snijega. I znate što to znači - čini vam se da je čovjek nekako van zabave . Ispričao se da mu takvu stvar pravila ne dozvoljavaju. Suglasio se s nama da je to objašnjenje pokvarene birokracije, no, "djelimice oni su i u pravu. Mnogi mladići ne bi drogu znali upotrebljivati, mogli bi izgubiti prisebnost i nešto odati, Sigurno znate kako to već ide." Ostavili smo ga dok je mirno pušio, vratili smo se u našu malu rupu i preživjeli najuzvišeniju i veličanstvenu noć, šapčući imagi narne intrige koje su istinskom poletu naše ljubavi ojačale krila. Nismo zaspali. Jednostavno smo plovili kroz tamu sve dok nismo otkrili da zora već miluje Posilippov greben, a prvi odsjaj sunčevog izlaska šalje pozdrave plavim voclama Napuljskog zalje- va. Kad se vlak zaustavio, na vratima je stajao Hector Laroche i
�
izdav o naredbe na tečnome talijanskom. Dobili smo najbolji apartman u najboljem hotelu, a cloručak bio je prava fantazija. Dobili smo ložu u operi, dok je za slijedeći clan bila rezervirana naša plovidba na Capri. U Caligu1i nas je već čekao apartman. Ujutro smo posjetili sve muzeje i oncla smo se kolima odveli do Pompeja. Hector Laroche je sve tako dobro sredio da nas je i ovaj naporan dan ostavio svježe, dok smo napol zatvorenim usnama šaptali magične riječi: "Dolce far niente."" Većina ljudi izgleda kao da klizi svijetom, bez ikakvog pozna van- ja mogućih užitaka. To je, naravno, pitanje temperamenta. Većina ljudi se pomiri mišlju da je, na primjer, vrtoglav let Oslo bođenog Prometeja samo izmišljen osjećaj. Pretpostavljam da ne bi bilo nikakvih rezultata kaci bi običnom čovjeku dali najbolju mješavinu heroina i kokaina. Iz neke tvari nije moguće dobiti ono, što ne postoji u njoj. U devedeset primjera od sto svaki stimulans djeluje privremenim uništenjem svih kočnica, koje je ucijepio odgoj . Obični pijanac izgubi uglađenost civilizacije. Ali u pravom čovjeku konzumiranje droge vrlo vjerojatno uguši njegove dušev ne sposobnosti. A posljedica bit će ta cla će njegov genij biti pušten na slobodu. Coleridge je takav primjer. Kaci je jednom 1Izeo točno odmjerenu dozu laudanuma, snivao je Kubla Khana, jednu od najvećih riznica našega jezika. Zašto je pjesma ostala nedovršena? Jer ga je neki čovo iz Porlocka, koji je clošao tamo zbog posla, pozvao i povratio ga nazad u njegov normalni ja, pa je zaboravio
92
sve, osim nekoliko redova ove pjesme. Slično je i sa Herbertom Spencerom. Čitav život je svaki dan uzimao morfin, clesetljeće za desetljećem . Vjerojatno bi bez njega bio samo gunđav invalid, zabr.inut zbog tjelesnog bola. A sa morfijem je bio genij čija je filozonja rezimirala čitavu misao 19. stoljeća. Ali ja i Lou smo bili rođeni s osjećajem za romantiku i avanturu. Ekstaza prve ljubavi nas je cio neke mjere izvukla iz vlastite kože. Učinak droge je pojačao i produhovio ove mogućnosti. Raspo loženje Caprija i Fecdesovo genijalno sprječavanje bilo kakve smetnje našeg lJživanja, naših prvih četrnaest clana na otoku pretvorilo je u nezemaljsku ljepotu. Nikacl nam nije pružio mo gućnost da se dosađujemo. Preuzimao je sve naše odgovornosti, pripremio izlet u Anacapri, u Tiberijevu vilu i u različite špilje. Jednom ili dva put namignuo je na lude noći u Napulju i tako smo posjećivali čudnovata okupljališta griješnika, kojih je u gradu bilo u izobil- ju. Ništa nas nije šokiralo, ništa nas nije iznenadilo, svaka zgoda u životu bila je samo ocIjek određenog tona neopisive simfonije. Predstavio nas je najčuclnijim ljuci ima, odveo nas u najtajanstvenije kvartove. Ali sve što nam se clogađalo, pomamno se utkivalo u tapiseriju ljubavi. OcIlazili smo u apsurdne avanture. [ onda kad su nas s običnog stanovišta razočarale, samo razočaranje pridodalo je šali pikante rije. za njegovo brižljivo čuvanje morali smo mu biti zahvalni. Posjetili smo više mjesta gdje je nedužan turist važio za dobar plijen. Njegov talijanski uvijek je odvraćao potencijalne lovce. U hotelu se posvađao s upravnikom zbog računa i konačno ga prisilio da prihvati nižu sumu od one o kojoj je mogao samo sanjati. Naravno da je većinu svog vremena trošio na uhođenje onog čovjeka. S izvještajima o svom napretku bio je zaista zabavan. "Nikad vam neću moći uzvratiti sa clovoljno zahvalnosti, jer ako uspijem izvesti svoj plan," govorio je, "bit će to preokret u mojoj zvaničnoj karijeri. Mogu vam reći da su u domovini bili sa mnom podli, zbog jedne ili dvije stvari koje sam učinio. No, ako uhvatim tog čovjeka, neće mi moći prigovoriti ni riječi, bez obzira na to šta ću ih zamoliti." Istovremeno, je bilo očito da se prisno, prijateljski interesirao za svoje zaljubljene ptičice, kao što nas je zvao. On sam bio je razočaran u ljubavi, no, bilo mu je clrago da može reći, kako ovo
93
razočaranje nije zagorčilo njegov život i da ga zaista vesel i ela vidi idealno sretan par poput nas dvoje. Jedino, rekao je, što ga malko zabrinjava i pričinja mu nezadovoljstvo, je to što nikako ne može uspostaviti kontakt s ljudima koji upravljaju II Gauo Fritto.To je izvanredno živ i važan noćni klub, tako ezoteričke vrste, da nijeclno drugo mjesto u Evropi ne nudi ništa slično.
Glava 9 IL GATI'O FRITI'O Na kraju trećeg tjedna, što sam otkrio iz Loujinog dnevnika, (sam sam izgubio svaki osjećaj
za
vrijeme), došao je s osmijehom
i profinjenim likovanjem u očima. "Poznajem sve rupe," rekao je, " , no, mislim da treba ela
vas
iskreno opomenem ela je II Gatto F ritto vruće mjesto. Uzet ću
vas
samo ako se preoclj enete i u džep stavite pištolj ; moja savjest ne dozvoljava mi ela povedem i lady Pendragon." Bio sam tako pun kokaina da sam loše razumio što priča. Najjednostavnije je bilo samo klimnuti i dalje promatrati bijelog slona na horizontu.Tu su bile još i dvije crne kobre i protiv njih skarletni konj, no, ali sa svim t.im nisam mogao puno pomoći. S tim ogromnim kljovama morao je biti sposoban ela sredi stvar. I sam pogled na njegove noge čovjeku je razotkrio ela sunce nema ni najmanje šanse. Ne razumijem zašto ljudi, kad se na nebu odvija ovakva borba, ne obamru? Doista je bilo neugodno slušati Loujine pritužbe. Njen stf'.lStan i vrištav glas govorio je ela mora i ona s nama u I I Gauo Friuo. Ako •
ne pođe, ona će sama pribaviti mačke, ispeći ih i prisiliti me ela ih pojeclem! Ne znam kako dugo je gunđala. Bilo je baš divno. Znao sam što to znači, čim smo se oslobodili one lopuže, Fecclesa. Do đavola, čovjeku na medenom mjesecu nije potreban još jeelan muškarac! Feccles se okrenu prema meni s nekakvom jadnom, ne moćnom pritužbom. Zaklinjao me da se stvari latim odrešitije. Rekao sam mu: "Fecclesu, stari mOj, vi ste prava marka. Uvijek ste mi se u školi sviđali i nikad neću zaboraviti šta ste učinili za mene u tih poslednjih trideset ili četrdeset godina, ili koliko je već prošlo otkako smo na Capriju. Lloyd George može vam vjerovati
94
95
•
•
Tako sam imao Lou samo za sebe, sve cio slijedećeg popodneva,
da ćete uhvatiti tog nevalja I ca kojem ste na tragu . Zašto vam ne
kad će donijeti odjeću. Nisam htio izgubiti ni minutu.
bih vjerovao da ćete nam omogućiti da se zabavimo u Il Gano
Priznajem da me je izdaja bijelog oblaka vrlo razočarala. Pošao
Fritto. n
bih za tim slJliješnim, starim suncem da nisam oženjen muškarac. Bilo kakb bilo; bili smo sami, sami zauvijek. Lou i ja, na kokainu.
Lou je zavrištala od veselja i zapljeskala, ali Feccles je odvratio: "Dobro, može. Ovo je doista ozbiljna stvar, a vi niste u pravom
Bilo je suviše lijepo da bi bilo istinito. Sunčana zraka, mjeseČina i
razpoloženju. Trebate biti vrlo mirni i trijezni. Pojavi ti se kad naiđe znak Preko vrha."
spoj zvijezda! Sve to nalazilo se u njenim očima. I kokain mi je
Da bismo mu omilili, pretvarali smo se da smo prisebni. . A ja očiju nisam mogao sklopiti pred Činjenicom da ću vjerojatno
izluđen. Mogao sam razumjeti zašto se ti jadni luđaci koji nisu
ponudila
�
tako dražesnom kretnjom! Znao sam što znači biti
izluđeni, plaše ludosti. I sam bio sam takav, sve dok nisam upoz
izgubiti svoj novac . Bijeli slon pretvorio se u najobičnije grbavo
nao nešto bolje.
bramansko govedo, ili, u najboljem slučaju, u dvogrbog, a možda
Ovaj iskvareni, mali ljudski rod meri svijet po vlastitim mjerili
u baktrijanskog dromedara, u svakom slučaju u životinju koja je,
ma. Izgubljen u besk.raju svemira, zato se boji svega što ne odgo
već po svojoj prirodi, bila neprikladna da se potroši hrpa novčani
vara njegovim granicama. Lou i ja odbacili smo ova bijedna mjerila
ca opreznog kladitelja. To me je toliko šokiralo, da skoro nisam
čOvječanstva. To su stvari koje su upotrebljive za krojače i naučni
bio u stanju presuditi prirodu prijedloga kojega je pred skup iznio
ke, ali nas dvoje jednim skokom smo se bacili u to sjedinjenje sa
Poštovani Brat Fecc1es, Izaslanik Velikog Generalnoga Sekretara.
svemirom. Iz njihovog ugla promatranja bili smo jednako tako
Prijedlozi su bili: opreza radi moramo nakit i sav novac, osim
nemjerljivi, kao što je površina kruga i njegov premjer. Bili smo
malo sitniša, zaključati, a Fecc1es će doći u ugovoreno vrijeme s
toliko imaginarni i nestvarni, iz njihovog ugla promatranja, kao
domorođačkom odjećom, za našu kamuflažu. Sobom smijemo
što je kvadratni korijen iz minus jedan.
uzeti jedan pištolj i nešto malo sitniša. U tami moramo se išuljati
Nismo zamolili ljude da nam presude. Bilo je pogrešno u nama
preko hotelske terase, tako da nas nitko ne vidi. Čekat će nas
vidjeti samo dvonošce bez perja. Možda smo u njihovim očima
motorni čamac za prijevoz do Sorrema, a tamo će nas čekati
izgledali kao ljudska bića, slali su nam račune i stvari kao da smo
automobil, kojim ćemo stići u Napulj oko jedan poslije ponoći.
zaista ljudi.
Onda moramo otići u neku pivnicu, Fauno Ebbrio, a kad se obala
Odbacujem svaku odgovornost za greške nižih životinja. Do
isprazni, doći će on i odvest će nas u II Gano Frino. Tamo ćemo
određene mjere, ja tjeram šegu s njihovim očajem, jer oni su
po prvi put u životu vidjeti kakav život zapravo jest.
mjesečari i trebaju biti izloženi poclruzi. No, između toga i priz
Dobro, to ja zovem pošten, podoban i razuman plan. Dužnost
nanja da njihove halucinacije imaju realnu osnovu, još je dugačak
svakog Engleza u inozemstvu je da što više nauči, a da to ne ometa
put.
njegove poslove. U slučaju još jednog evropskog rata, takvo će
Nalazio sam se u njihovom pl'iglupom Svijetu osjeta. Prošlo je
znanje uvijek koristiti. Baš takvo znanje je Fecc1es dovelo na
milijun godina otkako sam bio Peter Pendragon.
njegovo mjesto u obavještajnoj službi, te je postao povjerenik tih
Zašto se prisjećam te bolne prošlostP Naravno, čovjek ne
tajanstvenih umova koji bdiju nad srećom naše ljubljene domovi
dosegne svoje najveće snage u jednoj minuti. Uzmimo, na primjer,
ne.
orla. Šta je on, dok je još u jaju? Ništa, osim jajeta s mogućnostima.
Hvala, time je večernja serenada završena.
Prvog dana kad se izlegne, nitko ne očjekuje da će odletjeti do
Još ću nešto dodati o Fecc1esu . Uvijek je nagonski osjećao kad
Neptuna. Zaista ne!
je dobrodošao. Zato se, posl ije zaklj učenog dogovora, brzo
No, svaki dan napreduje, u svakom pogledu, bolje i bolje. Kada
ispričao, rekavši da mora otići u vilu gclje boravi njegova žrtva i u
sam stavljen pred iskušenje da padnem i prisjetim se svog niskog
sobu, u kojoj će večerati i montirati diktafon. •
96
97
porijekla kad sam bio još mrkva, porreban mi je samo Loujin poljubac ili snif kokaina i opet se vraćam u Raj . . . O slijedeća dvadesetčetiri sata ne mogu nIšta Ispnčatl. Dovol jno je reći da smo potukli sve svjetske rekorde i opet ih premašili : Kad se pojavio Feccles s odjećom i piŠtoljima, bili smo osuptam kao dva gladna vuka. Ponovio je upute i dodao skoro očinski savjet, u veoma povjer ljivom tonu: "Znam da ćete me ispričati i ni tren ne sumnjam da niste u stanju brinuti o sebi. Ali još nikad nIste bIh u OVIm predjelima i nemojte 7..aboraviti na buran, divlji temperame �t tih . južnih Talijana. Sličan je onim iznenadnim udanma vjetra kOJlh se ribari toliko plaše. Ne znači ništa, no česLO može da bude dosta vruce. Sve što je potrebno je izbjeći bilo kakvu prepirku. Možda će u Fauno Ebbriu biti puno pijanih nasil nika. Sjednite pored ulaza, ukoliko netko počne izazivati , mirno se išuljajte van i šećite, dok se sve ne smiri. Vjerojatno vam nije stalo do gužve." Mogao sam shvatiti mudrost njegovih napomena, ali s druge strane poželio sam borbu. Jedina tamna strana medenog mjeseca, premda to nisam zapazio, bilo je odsustvo uzbuc\enja svakodnev nog kockanja sa smrću, na koje me je privikn � o rat. . . Najmanji povod divlje strasti prepirka dVOJIce mornara lit čak I turist koji se žali zbog neke sitnice, tjeralo mi je krv u glavu. Tražio sam dobar izgovor za umorstvo nekoliko storina ljudi. No, priroda je mudra i dobra i uvijek sam mogao svoj bijes iskaliti na Lou. . Ubilačke strasti i ljubav u našim precima neodVOJIVO su povezane. Jedini uspjeh civilizacije bio je taj da nas je naučila hiniti da ih idealiziramo. Program se odvijao bez najmanje smetnje. Naša soba otvarala se na terasu u dubokoj sjeni. U ovo godišnje doba bilo je u horelu malo gostijU. Nitko nije zapazio naš bijeg preko stepenica, uz rub terase, na put za mule, koji na Capriju služi kao cesta. Sreli smo samo nekoliko šetača i grupiCU seljaka, koja je pjevala uz pratnju gitare, te dvoje ili troje umornih ribara koji su se sretni vraćali iz vinare kući. U pristaništu čekao nas je motorni čamac, zadovoljno smo se ukrcali . Samo nekoliko minUla kasnije već smo bili u Sorrentu u velikom, otvorenom autu. Bez ijedne riječi odvezli smo se naj većom brzinom. Ljepota vožnje je poznata, no svejedno: .
,
.
98
"Prvi smo bili što su se razpršili U LO tiho more." Svijet je bio nanovo stvoren samo za nas dvoje , bio je uvijek drugačija fantazmagorija zanosnih zvukova i vizija, te miomirisa. Sve to bio je samo ornament našoj ljubavi, ugrađen dragulj naše vatrene ljubavi. I onih nekoliko posljednih milj a do Neaplja, kada put vijuga kroz razvučeno i komercijalizirano predgrađe, poprimio je nov izgled. Kuće su bile samo jednoličan horizont koji je podsjećao na konture Debussyjeve partiture. Ali sve to, izvrsno i zaVodljivo kao što je bilo, bilo je nekako povrŠinsko. Na dnu naših srca kiptjelo je i talasalo se bijelo vulkansko jezero istaljenog, paklenskog metala. Nismo još znali za odvratne, jez ive scene koje su nas čekale u Il Gatto Frittu. Već sam opisao da djelovanje droge djelomice uništi svježe taloge pamćenja. Još veće popratne rezultate postigla je droga na moralnoj razini. Napor mnogih generacija bio je uništen u jednom mjesecu. Još uvijek smo,do određene mjere, zadržali uobičajenu pristojnost, no bili smo svjesni da to činimo samo zbog majmunske lukavštine. Vratili smo se gorili . Nijedan čin nasilja ili požude našoj energiji nije nudio odgovarajuće oslobac\anje. O tome nismo govor ili. Jer je to bilo dublje i tamnije, no što bi se moglo izraziti artikuliranim govorom . Čovjek se svakako odvaja od nižih Životinja, kao prvo, zbog jezika. Njegova uporreba sili ga da izmjeri vlastite misli. Zato su veliki filozofi i mistici koji se bave idejama, a ne mogu ih izraziti ustaljenim pojmovima, uvijek primorani upmrebljivati negativne pridjeve, ili formuliraju svoje misli u nizu kontradiktornih izjava da ukore mozak. To je objašnjenje atanazijskog nazora. Njegove izjave zbunjuju običnog čovjeka. Da bi shvatiO božansko, moraš biti božanstven . Suprotna tvrdnja je isto tako istinita. Strasti dna oslobađaju se samo uz životinjske zvukove. Auto se zaustavio na kraju male, prljave ulice gdje je bio Fauno Ebbrio. Šofer je pokazao na cikcakastu utu svjetla koja je na zidu suprotne strane ulice ostavljala zloslutan odsja j. Na ulazu stajala je drska, crnokosa djevojka u kratkoj suknji i s drečavom mara mom, te velikim zlatnim naušnicama. Uslijed duge vožnje, droge i svega drugog, bili smo malo pijani , baš dovoljno da shvatimo da je dio naše taktike hinjenje da smo zaista pijani. 99
Dok smo teturali do stola, naše su se glave njihale s jedne na drugu stranu. Sjeli smo za mali sto i pozvali konobara. Donio nam je jedan odanih smrdljivih, talijanskih, patvorenih likera s okusom šampona. Umjesto da bi nam se ogadilo, piće nas je podiglo, uživali smo u njemu, jer je predstavljalo dio čitave igre . Bili smo odjeveni poput domaćih ljudi niskog porijekla. Svesrdno smo se uživili u našu ulogu i ovu gorku splačinu ispili kao da se radi o curvoisieru '65. Piće nas je iznenada oživilo. Kao da nas je oslobodilo gmizanja karavana paganskih mravi, koji izgrizu svoj put kroz džunglu života, poput mlaza sumporne kiseline, bačene u 7..enski obraz . U krčmi nije bilo sata, a svoje smo, naravno, ostavili kod kuće. Postali smo pomalo nestrpljivi. Nikako se nismo mogli prisjetiti da li nam je Fecdes naznačio vrijeme svog dolaska. Zrak u prostoriji bio je zagušljiv. Lakal je bio pun najpodmuklijih napolitanskih lopuža. Neki su brbljali poput majmuna, drugi pijano pjevali, treći se opet besramno milovali, a neki su pali u životinjsku tupost. Među njima bio je i čvorugasti delija koji je nekako privlačio našu paznJu . Osjećali smo se dosta sigurno, govorili engleski i koliko se sjećam , bili smo dosta bučni. Lau je tvrdila da je taj neobični čovjek Englez. Odjednom je podiao glavu, protegnuo ruke i na talijan skom naručio piće. Jednim gutljajem je ispraznio čašu, pristupio našem stolu i govorio nam na engleskom. Odmah smo iz prišao akcenta vidjeli da je izvorno bio, više ili manje, gentleman, no njegovo lice i glas govorili su drugo. Mora da je već više godina propadao, negdje daleko u prošlosti stigao je na samo dno i otkrio da je to još najjednostavnije mjesto za život. Bio je prijateljski nasrtvljiv na brutalan način, upozorio nas je da je naša odjeća mogući izvor opasnosti. Svatko može vidjeti kroz nju i već i sama činjenica da je nosimo, mogla bi u napolitanskoj pameti brzo i7..azvati sumnju. Tražio je piće i mrkom gordošću nazdravio kralju i domovini. Prisjetio me na KipIingovog propalog Engleza . "Nemoj se bojati," rekao je Lou, "neću dozvoliti da ti se desi ikakvo zlo. Maloj ljepotici, poput tebe, neću dozvol iti da se uplaši!" Napomenu sam zamjerio skoro ludim bijesom. Nek ide do đavola' Odmah je to zapazio i pogledao me strašnim osmijehom. •
100
•
"Sve Je ' u redu, gospod'me, " re kaa je, "nisam vas htio uvrijedi ti." Istodobno je položio ruku oko Loujinog vrata, primaknuo se bliže, s očttom nakanom da je poljubi. U sekundi bio sam već na nogama i desnom ruku ga udarao u bradu. Odbio se od klupe i pao na tlo. Odmah se podigla buka. Na površinu su izbili svi mOji borilački nagoni. Odmah sam shvatio da smo baš u takvOj prepirci zbog koje nas je Fecdes mudro upozorio da je izbjegavamo. Svi, i muškarci i žene bili su na nogama. Skočili su prema nama poput bijesnih goveda. Brzo sam izvukao pištolj . Val se zaustavio kao da je udario u stijenu. "Čuvaj mi leđa," zaurlao sam Lou. Nije joj bilo potrebno reći. U njoj je odista gorio duh prave engleske žene u krizi. Neki muškarac uzeo je čašu sa namjerom da je baCi, ali iza pUlta je iskočiO padrone i lupnuo ga po ruci. Čaša se razbila na tlu. Napad na nas se izrodio u bujicu kletvi i povika. Bili smo vani na svježem zraku, ali u rukama oko pola tuceta policajaca, koji su pritrčali s oba kraja ulice. DVOjica od njih ušla su u vinaru. Buka je magično prestala. I onda smo otkrili da smo uhapšeni. Postavljali su nam pitanja na razbarušenom, brbljavom talijanskom. Ni ja ni Lau nismo razumjeli ni riječi. Iz krčme je došao narednik. Izgledao je inteligentno. Odmah je shvatio da smo Englezi. "Inglese?" upitao je, "Inglese?" i ja sam mu odrešito odvratiO: "Inglese, Inglese, Inglese," kao da će to urediti čitavu stvar. Englezi na kontinentu žive u ilUZiji da im već sama Činjenica njihove narodnosti dozvoljava činiti šta hoće. To je u velikoj mjeri istina. Evropljani misle da smo mi bezopasni mjesečari i tako nam doz voljavaju stvari koje inače ne bi ni jednu sekundu podnosili kod bilo kog razumnog bića. Da smo bili normalno odjeveni, Sigurno bi nas samo uljudno odvezli u naš hotel ili do kola, bez ikakve buke, osim nekoliko površnih pitanja s namjerom stvoriti utisak na narednikove ljude. Z obzirom na SituaCiju, on je samo sumnjičavo odmahivao glavom. "Armi vietate!" svečano je izjavio i pokazao na pištolje koje smo još uvijek držali u rukama. Pokušao sam objasniti čitavu stvar na svom lošem talijanskom. Lau je učinila nešto mnogo pametnije i
101
čitav incident uzela za divnu šalu, 7.apala u histeričan, vrišteći
Fecclesom, kao da je bila njegova, a ne moja krivnja što sam u tom
smijeh.
sosu. Dosta čudno, pomislit ćete, nijednom nisam pomislio na
Ali, što se mene tiče, meni je uski ptjela krv Od tih prokletih .
Talijana neću trpjeti nikakvih smicalica. Bez obzira na rimsku krv
,
Lou. Nije me uopće brinulo da l i pati ili ne, jer su mi Čitav mozak zaposjeli mOji vlastiti tjelesni osjeti.
tog zakonitog ponosa naših najstarijih porodica, o Talijanima
Odveli su me do komesara, koji je odmah došao. Činilo se da
uvijek nagonski mislimo kao o Crncima. lako ih ne zovemo
su shvatili da je u pitanju izvanredan slučaj. Lou je već bila u
crnčuge ili crni psi, kao što to čine u Sjedinjenim Državama, ili s
kancelariji. Komesar nije govorio engleski, a prevodioca nije bilo
ukrasnim pridjevom "prljavi", osjećaj je isti.
moguće dobiti. S ituacija vrijedna sažaljenja.
Počeo sam dobivati premoć nad narednikom, što je bilo, na
Nije bilo kupaone, u dnevnom svjetlu odjeća je izgledala čud
ravno, dovoljno da se položaj okrene protiv nas. Stavili su nam
no, kao apsurdna karikatura . Kosa joj je bila razmršena i prljava,
lisice. Odlučno je rekao da moramo s njim do komesara.
a put blijeda. Oči su joj bile mutne i otečene, s tamnocrvenim
Preplavila su me dva suprotna poriva. Jedan je bio ustrijeliti
podočnjaCima. Njen neprivlačan izgled me je vrlo rasrdio. Tada
psa i uteći, a drugi je bila želja, kao kod izgu ljcnog djeteta, da se
sam prvi put pomislio da možda i sam ne izgledam poput regenta
odnekud pojavit Feccles i izvuče nas iz škripca.
na dan konjskog derbyja.
p
Na žalost, bio sam razoružan, a od Feccles ni traga. Odveli su
Komesar je bio nizak, Širokog vrata, očito je dolazio iz naroda.
nas na stanicu i zatvorili u odvojene sobe. Nema nade da ću moći
U skladu s tim imao je pretjerano raZVijen osjećaj za svoju službe
opisati onaj bijes koji me je držao budnim čitavu noć. Zlovoljno
ničku važnost. Govorio je skoro bez uljudnosti i Činilo se da mu
sam otklonio pokušaje drugih 7.atvorenika da izraze svoje suo
je žao što ne znamo njegov jezik.
sjećanje sa mnom. Mislim da su nagonski shvatili, da tamo nisam
Mene je sasvim napustiO borbeni duh. Mogao sam samo izgo
stigao vlastitom krivnjom, a poželjeli su strancu, na svoj sirovi
voriti naša imena, glasom školarca kojeg je pozvao UČitelj, i zamo
način, iskazati ljubaznost.
liti za "consule inglese" . Čuvši naša imena, komesarev pisar se jako
Najlošje je bilo to da su nas pretresli i oduzeli malenu bočicu sa zlatnim grlom. Smijao bih se či tavoj zgodbi, kao što sam uradio
uznemirio i brzo, te prigušeno, nešto govorio svome predposta vljenom. Zahtijevali su da napišemo naša imena.
već mnogo puta, no po prvi put sam upoznao jeziv osjećaj tjesko
Povjerovao sam da će nas to sa lakoćom izvući iz sosa. Bio sam,
be, koji nastaje zbog nestašice droge. To je bio samo predosjećaj
na primjer, uvjeren da će "sir" uraditi svoje i da će "V.C.K .B.E." ostaviti snažan utisak. Nisam nikakav snob, no tada sam bio veseo
strave. U meni je bilo dovoljno stuffa da me još neko vrijeme vodi Osjećao sam krajnju nemoć. Počeo sam žaliti što sam odbio
što sam na neki način vrlo ugledan. Pisar je s papirom izjurio iz sobe. Odmah se, sav ushićen, vratio, te komesarevu pažnju usmje
prijedloge drugih zatvorenika. Obratio sam im se i objasnio da sam
rio na jedne od jutarnjih novina i s prigušenim zadovoljstvom
"signor Inglese" sa "molto denaro" i ako će mi netko ponuditi snif
prstima prešao preko redova.
iznad svega toga. Ali kako su stvari stajale, bilo je već doista loše.
kokaina, što sam pokazao kretnjom, bit ću zahvalan i u praksi.
Moj duh se uznemirio. Bilo je očito da nas je nekakav novinski
Shvatili su me i blagonaklono se nasmijali . Dogodilo se da nitko
društveni članak identificirao . Komesar je odmah izmijenio svoj
nije uspio ništa prokrijumčariti unutra. Preostalo mi je samo da
nastup. Njegov ton nije baš pokazivao na Simpatije i prijateljstvo,
čekam jutro. Legnuo sam na klupu i postao žrtva sve akutnije
no to sam pripisao njegovom plebejskom podrijetlu. Nešto je
iritaCije. Sati su prolazili kao procesija Banguejevih potomaca
rekao o "consuie" i odveo nas u prednji prostor. Pisar nam je dao
ispred Macbethovih očiju, a glas u meni je ustrajno govorio:
znak da moramo tu pričekati, bez sumnje, na dolazak konzula.
"Macbetha je ubio san. Macbeth neće više spavati!"
Nije prošlo više od pola sata, a Činilo se kao čitava vječnost. Lou
Proganjao me strašan, nemiran osjećaj da mi je na tragu neki
i ja nismo imali što govoriti, jedino smo osjećali slijepu želju da
nevidljivi neprijatelj. Uhvatila me je sasvim neshvatljiva srdžba nad
odemo od tih pokvarenih ljudi, da se vratimo u Caligule, odemo •
103
102 •
•
•
na kupanje, nešto pojedemo, a prije svega da oslobodimo naše živce sa ogromnom dozom heroina i s nekoliko srčanih snifova kokaina.
Glava 1 0 MJEHURIĆ JE PRSNUO Kad je u sobu ušao suncem opaljen i Englez, osjetili smo da su naše brige prošle. Nagonski smo se digl i, ali jedva da nas je zapazio, samo nas je za trenutak ošinuo pogledom i usta iskrivio u čudnu grimasu između osmijeha i upitanosti. Pisar ga je uljudno odveo komesaru. Cekali smo i čekali. Uopće nisam mogao shvatiti o čemu mogu tamo unutra tako dugo govoriti. Na kraju je policajac na vratima dao znak da uđemo. Potkonzul sjedio je na kanapeu u pozadini. Njegove bezbrižne oči uputile su nam prodiran, tvrd pogled. Uz to je ustrajno udarao s noktom palca, kao da je krajnje živčano napet. Uhvatio me osjećaj potpunog poniženja. To je bilo prijelazno crvenilo koje me više umorilo nego bilo što prije. Komesar se je zajedno sa stolicom okrenuo prema našem spasiocu, te rekao nešto, što je očito značilo: "Molim, otvorite vatru . " "Ja sam ovdašnji potkonzu l," rekao je, "a čuo sam da tvrdite da ste sir Pendragon i lady Pendragon ." "To i jesmo," odvratio sam dosta živahno. "Siguran sam da ćele mi oprostiti," rekao je, "kad kažem da u očima prosječnog talijanskog sl užbenika ne izgledate takovi. Ima te pasoše?" Već je sama prisutnost engleSkog gentlemana dobro utjecala na moju koncentraciju. S više samosvijesti nego prije, rekao sam da nam je kurir pripremio posjetu onog Napulja, o kojem običan turist ništa ne zna. Da bi se osigural i protiv bilo kakvih neprilika, kurir nam je savjetovao da uzmemo ove maske i tako dalje i tako dalje. Potkonzul se nasmijao, mislio sam, s razumijevanjem. "Moram priznati da imam dosta iskustava," polako je rekao, "s mladim ljudima poput vas, koje zadese razliČite neprilike. N ije •
104
105
•
moguće očekivati da znate sve trikove, a osim toga ako sam vas dobro shvatio vi ste na medenom mjesecu." To sam mu, uz stidljiv osmijeh, priznao. Sjetio sam se da su parovi na medenom mjesecu tradicionalni predmet dobročudnog podsmijeha ljudima, koji su u manje blaženome stanju. "Priznajem," odvratio je pOlkonzul, "da sam star samac, no mora da je ugodno. Kako vam se svidjelo u Norveškoj?" "Da," rekao je, "Kako vam se sviđa Norveško podneblje, losos, ljudi, fjordovi, ledenjaci?" "Norveška?" rekao sam povišenim glasom. Bio sam već na rubu histerije. "Nikad nisam bio tamo. Ako je to nešto poput Neaplja, ne želim ni otići tamo." "Stvar je ozbiljnija, nego što vam izgleda," odvratio je potkon zul, "ako niste bili u Norveškoj, gdje ste onda?" "Zašto? Pa ovdje sam, prokletstvo," odgovorio sam i još jednom se blago zacrvenio. Hm, sada me je dobro dočekao . Nisam znao prije koliko vremena sam napustio Englesku. Ne bih mogao reći ni dan, ni mjesec, niti za okladu. Iz ćorsokaka me je izvukla Lou. "Sutra će biti četiri tjedna otkako smo napustili Pariz," rekla je dosta uvjerljivo, premda slabašnim i umornim glasom, punim bijesa i bola. Skoro da nisam prepoznao bogate, pune tonove koji su mi preplavili srce kad je kod Smoking Doga pjevala onu divnu litaniju. "Par dana smo preživjeli ovdje," rekla je, "u hotelu Museo Palace. A onda smo se preselili na Capri u Caligulu gdje je naša odjeća, pasoši i sve drugo." Bio sam zadovoljan time kako je prkosila krizi sa zdravom pameću, njenim pamćenjem detalja, koji su u poslu tako bitni, premda ih muški temperament drži za neizbježnu nevolju. Sve to trebate u birokratskoj zavrzlami.
Ispružio se i uzeo ih komesaru, te počeo tečno prevoditi. "Uvijek kad se radi o romantici i avanturi, na prvom je mjestu Engleska. Slavni letački as, sir PP, V.C.K.B . E . , koji je London Laleham, svoj medeni mjesec ne proživljava na neki konvencional ni način, već, kao što se i može očekivati od gentlemana hrabrog
"Samo nekoliko riječi," priznala je, "premda poznavanje latinskog i francuskog siru Petru omogucuJe ponesto razumjeti •
v
uspon, bez vodiča, na najveĆi norveški ledenjak Jostedal Brau." Vidio sam konzulove oči kako se 7.arivaju u moju dušu.
A mene
je lažljivost ovoga članka sasvim zabezeknula. "Dobri bože!" uzviknuo sam, " sve to je bez ikakvog smisla." "Izvinite," rekao je zlovoljno potkonzul, . " nisam još sasvim završio." "Izvinite me, gospodine," nabUSito sam odvratio. Pendragon iskoristila su dva dobro poznata međunarodna lopova koji se u Napulju i okolici izdaju za njih, prevarivši više trgovca." Ispustio je novine, ruku stavio na leđa i tvrdo me pogledao u oči. Njegov pogled nisam mogao podnijeti. Optužba je bila tako apsurdna, tako strašna, tako neočekivana. Osjećao sam da svaka crta na mom licu potvrđuje krivnju. Izmucao sam nekoliko slabašnih psovki . Lou se bolje dr/..ala. "Ali molim, to je besmisleno," protestirala je, "šaljite po našeg kurira. O n zna sira Petera još iz škole. Cijela stvar je sramotna i odvratna. Ne znam kako je nešto takvo uopće dopušteno?" Č inilo se da potkonzul ne zna Što da radi . Nervozno se igrao svojim satom na lančiću. Srušio sam se u stolicu, vidjevši da nam poslije ulaska u sobu nisu ni ponudili stolice, i čitav prizor je nestao iz moje svijesti. Nisam bio više svjestan ničega, osim strasne čežnje za drogom.
"Da l i govorite talijanski?" upitao je potkonzul. •
•
•
IZ
novina." "Dobro," rekao je potkonzul i polako se digao, "slučajno je baš
106
dam slobodni prijevod članka u jutarnjim novinama."
"Ove činjenice i približnu sl ičnost sa sirom Pendragonom i lady
"Od kada, ako vas smijem upitati," odvratio je.
sporna točka."
"Možda će nam skratiti muke," rekao je potkonzul, "ako vam
i avanturističkog karaktera, svoju mladu poveo je na sezonski
Tu mora postojati neka velika greška .
to
rodovima."
iznenadio brzim vjenčanjem s vodećom ljepoticom g-đicom Louise
"Norveškoj ?" upitao sam zbunjeno.
,
"Znam glavne riječi," odgovorio sam, "ali imam poteškoća sa
Htio sam je tjelesno, kao nikad ništa drugo u životu. Trebao sam je i duševno. Droga i samo droga mogla bi moj um osloboditi zbunjenosti i ukazati mi put iz ove odvratne zbrke. Prije svega sam je želio uzeti oralno. Nisam imao više snage za otpor pred tom iznenadnom provalom artiljerijske vatre.
107
•
Ali Lou je bila ustrajnija. Dala je sve od sebe, premda sam mogao vidjeti da se je, pod pritiskom iznenadnih dogadaja, skoro onesvijestila.
"S mojim prijateljem sam sredio, on ima iskustava s drskim
Potkonzul je slegnuo ramenima: "Ali gdje je on?" "No," rekla je, "mora da nas traži po čitavom gradu. Sigurno je u Fauno Ebbrio čuo šta nam se dogodilo i jako se zabrinuo za nas." "Zaista ne vidim razloga, zašto nije sada ovdje," odvratio je potkonzul, "sigurno je saznao da ste bili uhapšeni." "Možda mu se nešto desilo," namignula je Lou, ", no to bi :.r..aista bilo nevjerojatno " "U redu, događaju se i takove stvari," priznao je potkonzul. Činilo se da je s njom nekako slobodniji i ljubazniji nego kad je govorio sa mnom. Njena atraktivna ljepota i njena očita plemeni tost uprkos svemu imale su učinak. Postao sam svjestan da joj se bezgranično divim na neki nov način. Nikad prije nisam bio svjestan da može u ovakvoj situaciji zadržati tako jaku samosvijest. "Zašto ne sjednete," rekao je potkonzul, "mora da ste vrlo . umorni. " Ponudio je stolicom i vratio se na svoje mjesto na sofi. "Sve to je doista nezgodno, vidite," nastavio je, "ne vjerujem svemu što piše u novinama. Pored toga ovdje ima više zanimljivih točaka, za koje se čini da ih sami ne vidite. Mislim da vam mogu priznati da mi vaša nesposobnost da ih vidite, daje dobar utisak." Zaustavio se, ugriznuo se za usnu i ispružio ŠijU. "Veoma je teško," konačno je nastaviO, "činjenice ovog slučaja Su izvana neosporno gadne. Bili ste uhvaćeni, preodjeveni, u jednom od najgorih dijelova grada, sa pištoljima u rukama. A ovdje je strengst verbo ten, kao što kažu u NjemačkOj . S druge strane, o sebi ste dali opis koji vas, ako m i oprostite, čini luđaCima, a istovremeno sve to dokazuje vašu nedužnost. O tome da ste Englezi, nema nikakve vas
uraditi sve što je u mojoj moći. Pričekajte, dok se dogovorim s mojim ovdašnjim prijateljem." Lou se okrenula prema meni s likujućim osmjehom, jednim od onih njenih starih, ponOSitih osmijeha, samo je ovaj bio istisnut, tako reci, iz srca neIZreCIve agoniJe. I
•
•
•
•
I'
koji mu je uzvraćao istom mjerom, ali naizgled neizrecivom dosa dom. Onda se razgovor iznenada zaustavi. Podigli su se.
"Šaljite po našeg kurira, Hectora Larochea," ustrajala je.
sumnje," dobroćudno se osmjehnuo, "mislim da moram za
za to vrijeme je komesar gestikul irao i derao se na potkonzula,
lošim engleskim turistima. Otići ćete sa mnom do konzulata u pratnji dva njegova čovjeka," sarkastično se nasmijao, "iz straha da opet ne zapadnete u kakve poteškoće. Stvari će vam biti vraćene, osim, naravno, pištolja, koji nisu dozvoljeni." Kad bi samo znao kakav val radosti nas je zahvatio poslije njegove napomene. "Jednoga od svojih službenika poslat ću s vama na Capri," rekao je, "tamo ćete uzeti vaše pasoše i novac i sve što vam je potrebno, te se odmah vratiti. A onda ćemo či tavu stvar postaviti na konkret nije temelje." Narednik nam je vratio stvari i za trenutak smo se ispričal i . Dodavola, kako smo se je poželjeIii Pet minuta kasnije bili smo sasvim pri sebi. Sve to počel i smo uzimati kao šalu, a naše dobro razpoloženje uhvatilo je i našeg druga. Vjerojatno ga je pripisao našoj nadi da ćemo se konačno izbaviti iz problema. Cijelim putem Lou je brbljala o životu u Londonu, a ja sam ispripovijedao priču izostavivši snježni dio o našem bijegu. Sasvim se je promijenio. Na.� samosvijest ga je umirila. Rukovali smo se usred općeg smijeha, odlazeĆi pod vodstvom vrlo poslovnoga Talijana, koji je dobro govoriO engleski. Na vrije me uhvatili smo brod za Capri i potkonzulu ispričali niz šaljivih anegdota. Bio je vrlo zadovoljan što smo ga tako prijateljski prihvatili. Do Piazze u Furnicularu stigli smo kao da letimo. Sve to · bila je samo đavolska zabava koja će proći za pet minuta. Usprkos poletu, u duhu sam čvrsto odlučio da neću nikad više učiniti nešto tako ludo. Bilo je, naravno, očito što se dogodilo sa Fecclessom. Nije uspio saznati za naš pritvor i sav zabrinut nas je iščekivao u hotelu. Bilo je vrlo smiješno u takvoj odjeći za bijeloga dana zamoliti portira za svoj ključ. Njegov zabezeknuti pogled nisam uopće mogao shvatiti. Nije se radilo samo o odjeći to sam osjećao u kostima. Ovdje je bio i upravnik koji se klanjao i grebao kao majmun. Izgledao je kao da je izgubio prisebnost. Izljev njegove dobrodošlice naletiO je na vrlo grub prijem. O značenju njegove
108
109
posljednje rečenice nije bilo sumnje, premda neko vrijeme nisam mogao shvatiti što priča.
sretne trenutke, koje su proživjeli u Cal igu li i nadaju se povratku u prvoj priliCi, kurir će srediti detalje."
"Veoma sam zadovoljan što ste se predom islili, sire Pendrago
Palo m i je
ne, bio sam siguran da nećete htjeti napustiti Capri tako brzo. Naš divni Capri!"
pamet da je u ovu fanatastičnu zbrku ugrađen i
djelić istine. Kurir će srediti detalje s učinkovitošću koja je proi zlazila iz najbolje tradicije njegovoga zanimanja. Izgledalo je da je
Što, dođavola, ovaj čovjek govori? Da smo se predomislili?
stvar pala na pamet i Lou, jer joj je lice problijedilo od hladnog
Jedino što sam htio, bilo je promijeniti odijelo.
bijesa .
Potkonzulov službenik mu je brzo nešto objasnio na talijan
"Sigurno je motrio na nas, l'etere, " rekla je, "i znao je da smo
skom, a skoro me zaboljelo ugledavši upravnikovo lice, kad je ovaj
novac, koji smo namjeravali uložiti u njegovu podvalu potrošili,
podigao pogled i kod ulaza ugledao dva detektiva .
pa se odlučio dokopati nakita i ostatka novca."
"Ne shvaćam," rekao je odjednom vrlo zabrinut, "ovo uopće ne
Odjednom se skrušeno skupila i počela plakati. Plač se promet
shvaćam," pojurio je do svoga stola.
nuo u silovitu histeriju, koja je bila tako nametljiva da je upravnik
"Gdje je naš kurir? On će sve objasniti."
poslao po liječnika. U hotelskom lobbyju okupila se grupa -
Upravnik je postao vrlo ozbiljan.
posluga i jedan ili dva gosta. Vanjski portir je tada postao važno
"Milostiva gospođa je sigurno u pravu," odvratio je.
lice.
Ali konvencionalne riječi nisu uspjele prikriti činjenicu da je
"No, naravno ," pobjedonosno je rekao na lošem engleskom,
njegovo razpoloženje sličilo čovjeku , koji je iznenada pao kroz
gospodin Laroche je danas u sedam ujutro otišao brodom. Mislim
vrata u podu i u podrum pun bodlji .
da ga nećete nikad uhvatiti."
"Ovdje mora biti neka greška," nastavio je, "da pogleda mo."
Događaji za ovih nekoliko sati su me, takorekuć, opet osvije
Na talijanskom pozvao je djevojku do stola. Potražila je u pretincima i izvukla telegram . Dala mi ga je. Bio je adresiran
na
stili. Okrenuo sam se prema konzularnom službeniku i progovo rio. Ali moj glas nije dolazio toliko iz mene, koliko iz životinje u
na
Larochea.
meni, izvornoga Pendragona, ako znate na što mislim biće sa
"Hitan posao tjera na odlazak u rum još ove noći. Plati račun,
slijepim nagonom i automatskim uređajem za razmišljanje. "Vidite kako je," čuo sam sebe kako govorim, "nema pasoša,
spakiraj se i pridruži nam se u hotelu MuseO-Palace, Napulj u vrijeme da još stigneš na podnevni vlak. Pendragon. "
nema novca, bez odijela nema ničega!"
ruječi su bile pogrešno napisane, ali njihovo značenje bilo je
O samome sebi govorio sam u trećem licu. Cijeli proces ljud
razgovijetno. Netko je, na tudi račun, priUštio dobru šalu . Vjero
skoga života i djelovanja u hotel u , automatski se zaustavio. Sku pina brbljavaca koji ogovaraju , bila je poput roja mušica.
jatno je onaj članak dio iste ideje. PretpostaviO sam da nas Laroche očekuje u Neaplju, začuden što mu se ne javljamo.
Službenik je dosta jasno ocijenio položaj, no mogao sam shvatiti da su detektivi postali vrlo oprezni. Najradije bi nas smjesta
"Ali gdje je naša prtljaga?" zastenjala je Lou . "Kako," rekao je upravnik, "kurir milostive gospode je, kao obično, platio račun. Posluga mu je pomogla spremiti vašu prtlja
uhapsili. SllIžbenik je s njima beskrajno dugo pregovarao. Upravnik je
gu, pa je pravodobno uhvatio jutarnji brod."
djelovao kao najnemirniji čovjek na Capriju . Tiho se tužio nebu
"Ali, kad je to stiglo?" :;r.avrištala je Lou i pažljivo pročitala
na zemlji tako i tako nije bilo nikoga, koji bi ga slušao. Situacija se opet promijenila, kad se Lou vratila u pratnji sobarice, na koju se
telegram. Nekoliko minuta poslije našega odlaska iz hotela. Dje vojka mi je dala i drugi telegram, adresiran na upravnika.
opirala, i liječnika koji je izgledao kao da je u direktnoj bici sa smrću još jednom pobjediO. Lou je bila vrlo slabašna i naizmjence
"Sir Peter Pendragon i lady Pendragon šalju vam svoje žaljenje zbog hitnog odlaska i uvijek će u najtoplijem sjećanju zadržati
blijeda
1 10
te
zajapurena.
111 •
"Dobro," rekao je službenik, "moramo se vratiti na konzulat i objasniti što se dogodilo, Nemojte se brinuti, lady Pendragon," nastavio je, "nema ni najmanje sumnje da će vašega čovjeka za nekoliko sati pronaći i vratit vam vaše stvari." Naravno, bio sam dovoljno pametan, te sam znao da nije vjerovao ni riječi od onoga što je govorio, Izreka: Neka kradljivac vreba pred kradljivcima, u Italiji ne dolazi u obzir, Ali, kad bi kradljivac bio vrijedan krađe , to bi bilo nešto sasvim drugo. Broda za povratak na Capri one noći nije više bilo i nije preostalo drugo nego počekati jutro, U pravnik je bio vrlo ljuba zan, Pobrinuo se za drugu odjeću, ne baš takvu na kakvu smo naviknuti, no svejedno bolju od onih gadnih prnji, koje smo prije nosili, Naručio je posebnu večeru s puno šampanjca, I$:ojega su nam servirali u najboljoj sobi. Njegov nagonski talijanski takt nije mu dozvolio dati nam istu sobu. Svako toliko zavirio je unutra, s nekom ljubaznom riječju, provjerivši kako se osjećamo i da nam garantira da su upute za hapšenje gospodina Larochea alias Fec clessa već poslane,Tijekom večere uspjeli smo se opiti, ali nije bilo nikakve radosti. Šok je bio suviše veliki, razočarenje suviše gadno, A iznad svega bila je potpuna odsutnost onoga što je na kraju krajeva bio vodeĆi motiv naŠih života i naše ijubavi . Isparila je kao da smo je držali u našoj prti jazi. Do jedinog našega zbliženja došlo je kad je Lou izvukla našu bijednu malenu zalihu heroina i kokaina, "To je sve, Što nam je preostalo," šapnula je u duševnim mukama, "do bogzna kada," Pored svega, bojali smo se da će nam je oduzeti, U vezi s rješenjem našega Slučaja na pOliCiji, nagrizala nas je užasna tjesko ,
ba, Nismo vjerovali ni u potkonzula, Što ako se okrene protiv nas i našu priču prezrivo odbaci kao laž' Jutro je bilo hladno, tresli smo se od reakcije, Imali smo težak san, mutan i prepun nelagode, Nismo bili II stanju zadržati se na palubi, Bilo je previše hladno i more previše uzburkano, Otišli smo u kabinu i tresli se od morske bolesti. Stigavši na konzulat, bili smo samo još tjelesne olupine, Ipak,
Potkonzul je bio krajnje ljubazan, pratio nas je do kome- sara, koji nas je genijalno otpustio, očigledno uvjeren kako su svi E ngl!.':.>'!
ludi i da bi trebal i, kad već moramo, putovati u posebnoj košari
za doj enčad,
Nakon tri dana novac je telegrafski stigao iz Engleske, Bilo jc
ponižavajuće hodati Napuljem, jelo su se ljudi okretali za nama kao u komičnim prizorima filmova najniže vrste, Posudili smo dovoljno novca za troŠkove, premda smo, narav no, imali samo jedan trošak. Obitavali smo u malome hotelu, u kome Englezi, inače, nisu odsjedali, a noću smo izlazili i tražili drogu, To je već samo po sebi bila teška epopeja avanture i nesreće, Takozvani vodiči, oni najni7.e vrste, bili su naše stalno društvo, Iscrpljenoga duha, vukli smo se od jedne prljave sumnjive ulice do druge, imali duga savjetovanja sa strvinarskim tipom ljudi. Najčešće smo kupovali razne bezazlene praškove po suviše viso kim Cijenama, uz rizik iznuđivanja, kao i niz drugih, još gorih stvari. Ali potreba za stuffom neumoljivo nas je tjerala dalje. Konačno smo otkrili poštenoga preprodavača i nabavili malenu zalihu do brog stuffa, No, ni tada se nismo mogl i više podići. Veoma velike doze vraćale su nas u normalno stanje, pri čemu mislim na naše stanje prije drogiranja, Bili smo poput Evrope poslije rata, Najlošije i najbolje što nam se moglo dogoditi, bilo je da nam dodija sve, dodijali smo sami sebi, jedan drugome, dodijao nam je Neapelj i život uopće, Duh avanture bio je mrtav, kao što je bio i duh ljubavi, Tek poslije vrlo dobroga ručka kod Gambrinusa, prikupili smo dovoljno moralne hrabrosti za odluku da bježimo iz ove živo tinjske atmosfere. Naša ljubav bila je samo slamka spasa dvoje utopljenika. Uz zakletvu da se vraćamo u Englesku i to što je prije moguće, rukovali smo se, Vjerujem da bih pri tome posrnuo, da me Lou nije provukla kroz sve to, Ušli smo u vlak i tamo kupili karte, Vraćal i smo u London podvijenih repova, no vraćal i smo se u London!
imali smo sreće, Naša prtljaga bila je pronađena u hotelu u Sorrentu, Sve što se moglo prodati, dovitljivi je gospodin FeccJess odstraniO, kao i našu zalihu droge, Dobili smo nazad pasoše i nešto odjeće, a samo otkriće prtljage potvrdilo je našu priču,
1 12
1 13 •
• •
•
•
•
KNJIGA II INFERNO
,
•
•
.'
,
•
Glava 1 NESTAŠICA 1 7. kolovoz Jesmo u Savoyj u . Cockie je posjetio svog odvjetnika. Jadni dečko, izgleda strašno loše. Stidi se toga da ga je Feccless obma nuo. Ali, kako bi to uopće mogao predvidjeti? Zapravo sam svega kriva ja. Trebala bih nagonski osjetiti. l sama se osjećam vrlo bijedno. London je strahovito vruć, mnogo više od Italije. Hoću otići i živjeti na Barley Grangeu. Ne, ne želim. Jedino što hoću, je to da se vratimo tamo, gdje smo bili. Preostalo nam je još strašno malo H . Ali, imamo podosta
K., no
čovjek ga puno troši. Nisam sigurna da je dobar, jer mu učinak nije kao nekada. Na početku se sve odvijalo tako brzo. A sada više ne. Iako napuni glavu i razvuće detalje, ne omogućuje razmišljati, govoriti i djelovati s onim uzvišenim osjećajem brzine. Mislim da je to posljedica naše potpune izmorenosti. Zamislite si da Cockieju predložim prekid za jedan tjedan i tako povratimo tijelesnu snagu te počnemo opet svježi. A mogu telefo nirati Gretel i dogovoriti se za zaista ogromnu količinu. Ako se preselimo na Barley Grange, ćemo sigurno biti prave kokainske žderonje, potrebna nam je ogromna zaliha. Tamo nije moguće ništa nabaviti, a potrebne su i mjere opreza. Nek ide kolovoz dođavola! Gretel je, naravno, van grada, •
podvornik je rekao da je u Švicarskoj i ne zna kad se vraća. Pitam se kad će se opet sastati parlament . . . Cockie se, dugog nosa, vratio na ručak. Gospodin Wolfe mu je dao zaista dobru lekciju o novcu . A tu je potpuno u pravu. Doista smo trošili na veliko. Cockie me je htio odvesti van i nabaviti nešto nakita, da nadomjestimo ukradeno, no nisam pristala ni na što drugo, osim na novi sat i vjenčani prsten. Pri čemu sam se baš
117 •
,
•
,
-
•
No, pored sve strave kroz koju sam prošla, postojala je j o
.
gadno osjećala, jer izgubiti vjenčani prsten je, naime, velika ne
i dublja strava zbog njega. Nešto u meni ga voli, nešto dublje od
sreća, a osjećam da mi novi uopće ne pripada.
života, ali m i to nije jasno. Tijekom cijele predstave osjećala sam
Dugo smo govorili o Gretelinoj odsutnosti. Pokušali smo na
se kao u mori. Očajno sam ga se hvatala, a činilo mi se da on ne
jedan ili dva mjesta, ali bez uspjeha. Bilo bi divno da je Cockie
shvaća ni mene, ni moje potrebe. Bili smo jedno drugom stranci.
diplomirao.
Mislim da je to on dosta dobro osjećao. Govorio je šarmantno,
Novine su prazne. Vrijeme je kiselih krastavaca, a uvijek kad ih
sa lakoćom i familijarna, ali za mene je svaki njegov osmijeh bio
otvorim, piše nešto o K. Ova stara budala Platt je u ofanzivi i hoće
uvreda, a svaki njegov zagrljaj ubod nožem.
"probuditi javno mnijenje da bi postalo svjesno velike opasnosti
U Savoy vratili smo se sasvim iscrpljeni i umorni. Čitavu noć
koja ugrožava muškarce i žene u Engleskoj " Neke novine su čak
smo nastavili s UŽivanjem H . i K. Nismo mogli spavati. Pa smo
objavile čitav njegov dugi govor. Tvrdi da se radi o njemačkoj
razgovarali o drogama. Radilo se o dugoj raspravi, o njihovom
zavjeri, s kojom nam žele vratiti "milo za drago". Naravno, ja sam
pravilnom UŽivanju . Osjećali smo da nismo ispravno postupili.
samo žena i ništa više, ali mi to zvuči doista glupo.
Premda sam se uvijek ponosila njegovim medicinskim znan-
Otišli smo na čaj kod Mabel Black. Svi su govorili o drogama.
v
jem, nije nam ama baš ništa pomoglo. Cini mi se da medicinske
Izgledalo je da ih svatko žel i. Lord Landsend se baš vratio iz
knjige govore o nekakvoj "nevinosti droge". Pitanje je bilo kako ju
Njemačke i tvrdi da ih je tamo vrlo lako nabaviti, ali nitko ih neće.
opet pridobiti. Knjige tvrde da je jedini put da ih se za neko duže
Zar nas hoće čitav njemački narod uništiti? Nikad nisam gubila
vrijeme odreknete. Rečeno je da to sliči apetitu. Ako si čovjek
vrijeme s pričama o vražjoj švapskoj Iukavšti ni. Puno smo čuli o
priušti obilan ručak, valjda ne očekuje da će za vrijeme čaja biti
crnoj burzi i mislim da ih neće biti teško nabaviti.
već gladan. Ali, šta da čovjek radi između toga?
Ne znam šta se to događa s nama. Susret sa starim društvom nam je ponešto koristio i odlučili smo da moramo to proslaviti.
18. kolovoz
No, stvari se nisu tako razvile. Poslije divne večere dogodilo se
Kasno smo legli. Poslije lošeg sna bili smo suviše slabi da bi se
nešto strašno. Cockie je htio ići u varijete! Možete me kolcem po
digli. Nakon uobičajenog poticaja uspjeli smo se spustiti po ste-
glavi. Ne privlačim ga više, premda ga tako jako volim! Otišao je
penicama na ručak.
po ulaznice i, dok ga nije bilo - to je zaista strašno - otkrila sam
London je dosta prazan i silno dosadan. Satajući Bond Streetom, slučajno smo se obreli na Mabel Black. Izgledala je vrlo
v
svejedno za nju nisam sposobna. Zelim biti sposobna voljeti, sve
bolesna. Vidim da se suviše drOgira. Njen problem je taj da nij", našla muža, premda ima oko sebe puno muškaraca i mogla bi se
dok mi ljubav ne uzvrati. Oh, ionako nema smisla govoriti o tome. Znam da ga volim, a svejedno nikoga ne mogu voljeti. Uzela
svaki dan vjenčati. Pričali smo nešto o tome. Tvrdi, da za takvo
sam čitavu hrpu K. Omilio mi je ono Što sam osjećala. Sada čak
nešto nema dovoljno energije i da joj se gacli već i sama misao na
mogu zamišljati da ga volim.
muza. v
Otišli smo na predstavu koja je bila strašno glupa. Stalno sam prekinuti s drogom, a možda će me droga opet dobro umrtviti. Zapravo nisam bila u stanju osjećati drugo do tupu, slijepu nela godu. Bila sam strašno nervozna, kao da sam uhvaćena u klopku, jer sam greškom ušla u pogrešnu kuću i ne mogu više izaći. Nisam znala šta bi sve moglo biti iza svih tih vrata, bila sam vrlo osamljena. Nisam ga mogla pozvati. Veza među nama bila je prekinuta. ,
1 18
•
v
kako u sebi ponavljam "kako ga volim". Ljubav je mrtva. No,
mislila na to kako ga hoću voljeti i kako hoću drogu te kako želim
vc a
Nosi najljepše Cipele. Skoro svaki dan ima nov par i gotovo nikad ne obuje isti par dva puta. Mislim da je malo šašava.
-
,
19. kolovoz
•
Pospani, vratili smo se s dosadnog Bond Streeta i zaspali. Probudili smo se tek ujutro. Nikako ne mogu shvatiti zašto nam tako dug san ništa ne pomaže. Oboje smo na smrt umorni.
1 19
,
Cockie je rekao da će nas obrok povratiti k svijesti, telefonski je naručio doručak u krevet. Ali kad je stigao, nismo ništa mogli pojesti. Prisjetila sam se šta je Haidee rekla o duhovnom životu. Sasvim je u redu da mora čovjek podnijeti izvjesnu količinu nelagode . Ne možeš očekivati ništa drugo. Takav je put prirode . . . Opet smo stali na noge pomoću pet ili šest snifova H . Uzeti K. dok se još ne osjećaš dovoljno u redu nema nikakve svrhe . . . Zaliha je odista strašno malena. Neka bude prokleta ova raspusna navika.
Ne znam zašto je to tako. I najmanja sitnica mc čudno
Mislim da je to zato jer mi svaki događaj , pa makar bio i ugoda n, odvraća um od jedinog bitnog kako nabavi ti zalihu , otići u Kenl j uživati, kao što smo činili prošlih mjeseca. Sigurna sam da bi SC ljubav kad bi to uradili vratila, a ljubav je jedino što važi na tom ili na onom svijetu. Osjećam da je iza ugla. Promašaj za vlas je isto kao promašaj za milju. Stvari su još teže kad su tako blizu, a svejedno vrlo daleko . . .
Zaista nije lijepo od Gretel da nas je ovako izdala. Otišli smo u kavanu Wisteria. Netko nas je upoznao s nekim, a taj je tvrdio da može dobiti bilo što.
u�rl lJ:t
U čovjekovom mozgu
Baš sam shvatila nešto vrlo smiješno.
postoji nešto, što mu sprečava da razmišlja o onome, šta bi sam izabrao Sasvim besmisleno bilo bi loviti i tražiti drogu po Londonu
Ali, sada nastaju nove nevolje. PoliCiji je Sigurno naporno i
i zaplesti se s iskvarenim društvom kao u Napulju. Tek noćas
opasno pratiti val kriminala. Imaju previše posla s uvođenjem
prisjetili smo se da je sve što treba učiniti, posjetiti Kinga Lamusa,
propisa: Poslije rata Engleska se sasvim promjenila. Nikad ne znaš
koji će nam dati sve potrebno i to po umjerenoj Cijeni. Smiješno
na čemu si. Nikoga više ne zanima politika, kao nekad, i nitko ne
je što se baš Cockie toga prisjetio. Znam da ga mrzi, premda mi to
mari za velike ideje. Mene su još podučavali o Magni Charti i
- osim u jednom besmislenom napadu bijesa - nikada nije priznao.
čovjekovoj slobodi i slobodi, koja se postepeno od slučaja do
U njegov atelje stigli smo taksijem . Prokleta sreća, bio je vani.
slučaja širi itd.
Tamo je stajala djevojka, visoka mršava žena s licem koje je bilo
Sve moguće glupo posezanje u građanska prava događa se v
ispred naših noseva, a ne znamo o čemu se radi. Sto se mene tiče, moglo b i nošenje zelenih šešira važiti za zločin. J čak kad bi to bio zločin, nisam sigurna da je to posao za poliCiju.
bijelo poput krede. Nešto smo joj namigivali, ali nije shvatila, a siromasi kakvi smo bili, nismo željeli uništiti tržište i otvoreno joj . recI. ,
Lamus će doći ujutro, rekla je. Dogovorili smo se za jedanaest v
Prije neki dan prOČitala sam u novinama da je nekakav komitet
i vratili u hotel. Stednja nam je pokvarila čitavu noć. Nismo se
u Philadelphiji zauzeo stav, kako suknja ne smije biti manje od 7, 5
usuđivali otvoreno priznati da se plaŠimo jedino, da će nas Lamus
inča od tla ako ne i više. Ne znam koji, ni zašto. Bilo kako bilo,
nekako ostaviti na cjedilu.
zbog toga je Cijena K. poskočila s funte za unču na toliko koliko
Ne mogu spavati. Cockie leži budan, široko otvorenih očiju i v
si spreman platiti. I na to je svatko spreman, hoćeš-nećeš, osim
bulji u strop. Ne miče mu se ni mišica. Cinjenica da ga više ne
članova parlamenta svatko zna, ako čovjeku ponudiš dvadeset i l i
privlačim, tjera me u ludilo. A i on me isto tako ne privlači . Nemirna v
trideset puta više, nego što vrijedi, on će nastojati da te dovede do
sam poput izgubljenoga Zidova. Istovremeno, nisam u stanju ništa
toga da je ipak kupiš.
učiniti.
No, otkrili smo da je onaj čovjek bio varalica. Pokušao nam je
Ali, ustrajno črčkaram po ovom svom dnevniku. Kad zapišem
u tami uvaliti paketić snijega. Hinivši da se plaši poliCije, htio je
ono što osjećam, nekako m i postane lakše. Najneugodnije je to da
spriječiti Cockieja da pregleda stuff. Ali slučajno se Cockie u kemiji
jasno shvaćam što činim, a sve te bezvezne i glupe jadikovke samo
osjeća kao kući. Varalica nam je namjeravao uvaliti boraks ti prašku, za d-:ije gvineje jedan sniL Cockie mu je rekao da bi radije
su nadomjestak za nestalu ljubav. - Sto l i sam UČinila da sam izgubila ljubav? Osjećam se kao da
uzeo aspirin. Ono što mi se kod Cockieja sviđa, je njegov šaljivi
sam umrla i da su me zaboravili na nekom strašnom mjestu, gdje
način govora. No, u posljednje vrijeme to se ne događa više tako
nema drugog do gladi i žeđi. Ništa mi nije važno, osim droge, pa
često . A izgleda da se šali samo za sebe. Više puta ne shvaćam šta
v
ni droga mi, zapravo, ne znači ništa bitno.
misli. Često razgovara sam sa sobom. Postaje sve odbojniji. •
120
121
20. kolovoz Tako sam umorna, tako sam silno umorna. Moja slutnja o Lamusu bila je ispravna. Bio je vrlo neprijatan prizor. Kad smo tamo dospjeli, bili smo strašno umorni. (Nikako ne mogu ogrijati ruke i noge i nešto nije u redu s mojim rukopisom.) Peter Pan je pomislio da je najbolje prisjetiti ga na šaljiv način ga na njegovu poruku da možemo doći kad nam zatreba i onda predstaviti objekt naše potrebe. Ali Lamus mu je bezobzirno uzeo .. nJeCI IZ usta. "Ne treba objašnjavati što vam treba," rekao je, "nestašica je . suvlse ocna. To je rekao onako uzgred da se nismo mogli ni uvrijediti, ali nagonski smo znali da misli na pamet. Svejedno je Peter, vražji kakav jeste, istrajao na svome. Baš zato ga i volim. "Oh, da, herOin," rekao je Lamus, "kokain." POput serviInog poslovođe odjelenja u robnoj kući. "Ali dozvolite mi da vam pokažem naš najnoviji izbor morfina." Cockie i ja smo se mlako pogledali. Morfin je bez sumnje bolje nego ništa. I tada je, ako dozvolite, ta zvijer izvukla s police za knjige reviju s plavim koricama i glasno pročitala dugu pjesmu. IntonaCija mu je bila tako dramatična, nudio je tako živu sliku da smo ostali otvorenih usta. Kad je završio, dao mi je stihove. "Moraš ih zalijepiti," rekao je, "u svoj magični dnevnik." Tako sam i učinila. Iako ne znam zašto. U zlostavljanju samog sebe postoji nekakav užitak. Da li je to ono? " .
•
'of
.
"
n
v
Zeđ! Ne žeđ grla, Iako je najdivljija i najgora Fizička tegoba - koja je mučila I samo Kristovo srce, Iscijedivši divlji krik "Žedan sam!" iz Njegove agonije, Dok su vojnici pili i kockali: Ne benigna žeđ Koja radnika priziva vinu; Ne žeđ tijela 122
I
,
(Iako s ludošću prokleta) Kad su usta puna pijeska l oči sljepljene, i uši Varaju dušu da čuje Vodu, vodu na dohvat nike, Kad čovjek zarije nokte U svoja prsa, i pije krv Iako se već zgntšava i muri Dok se jezikom dotiće njezinoga toka, Kad je sunce živi vrag Koji riga kolle zla, I mjesec i noć se podsmjehuju Jadniku na pustoj stijeni, I nebeska kupola je visoko nadvijena Kao njegova suha i spliena USIa, Ijame njegovog srca zametene su alkalnim pijeskom! Ne to! samo jedna nezabilježena žecl; Tijelo i duša su kao IZdajice tvrda srca, Koji traže mjesto da udare Zrtvu već intoniranu na širok akord rane; Svaka pojedinačna kost Hladna, utjelovljena žalopojka Destilirana iz ledene sperme Neumoljivog C/va Pakla; Svaka kap rijeke Krvi, koja gori i n'epti Zbog tajnog i gorkog on'ova Konačno nenadanim nzajem Kao neki nazupčani bodeži. (S mutno slaklastim krvavim OČima, koje prostreljuju Prestrašeni Malajoe vrišteći Tetura kroz svoje selo. ) Krv tako razvlači bol Sardonski kroz srce i mozak. Svaki pojedinačni nerv
•
v
1 23
U gorkoj, pogođenoj duši! Nitko neka se ne usudi misliti na najgore! Iznad bjesnila i delirija Leži pakao fizičke pohlepnosti, U odrvnjelom mozgu, Na kraju vremena i prostora, Ambis, neizmjeran, neistraen Stari izraz lica!
čije je asimwtsko ime "nikad" u hiperboličnom "zauvijek"! Ujedena i plamteća zmija Pušta u sebe svoj otrov, kao da 10 može ugušiti Bol u trenu. Budan, zauvijek budan! Budan kao što nikad nitko nije bio Jer je san mogući kraj, Budan u ništavilu, ambisu Cija žeđ je tek eho Mučenikove, svijet bez kraja, (Svijet bez kraja, Amen!) Covjek, koji se gega i podaje Poslovici "mjesec i sat" čezne za snježno-zvijezdanim poljima Gdje opijuma mak cvjeta. • •
v
v
Samo ubod igle Napunjene iz magičnog izvora! Da li je 10 dovoljno da namami Dušu iz raja u pakao? Je li bio čovjekov duh odstranjen Zbog sn'aha svojih duhova i bogova Da se ulizuje kod nogu demona? Jesu li 10 tako sn'ašne nasnw10sti Nasljednik doba čuda, Kruna zemlje za jedan sat, Gospodar plime i groma Protiv soka cvijeta? Aj! u rici i klopotanju Svih vojski grijeha, To je jedina bitka Za koju se je znalo da je neće dobiti. Rob žeđi - ne žeđi Kao ŠIO je ovdje blago opisana, Ne žeđ u izjedenom crnom mozgu, 124
I
•
Ona je ta, ona, koja me našla Na morfijskom medenom mjesecu; Svilom i čelikom me vezala, U svoje otrovno mlijeko me potopila, Još me i sad njene I1lktl okl7.lžuju, Dave me do nesvjestice Koja još uvijek - ali oh, kako rijetko! Dođe pri ubodu iglom, Konstantno i direktno bulji, Nema potrebe da se umiljava i dodvorava Svom sluzi za poljubac, Njemu, čiji su užasi, . koji poznaje fil gujinu maternicu, Pjegavu i s crnim ogu ljenu, Na zarđaloj vagi am bre, Njegov grob Zategnuta, filgaljiva sprava za mučenje Na kojoj on jadikuje -jadikuje! Njezina ktlpola lubanje je savijena, Njezine lude mongolske oči Kose od egstaze Imunih stvari, podignlllih Daleko nad zvijezde i nebo, Kriška ambra i jantara Njezina njuška je spremna za lov na divljač Mesna i teška i surova, Zvjerska, napuknuta, Ipod njom usta u koja kaplje Krv iz usana 125
Koje skrivaju otrovni zub zmije, Puzi po otrovnom vimenu, Gorostasni bokovi se tresu, I duhu pozli, i on treperi Većpri pogledu na najgoru sIvar.
Gubavu iznad gnušanja. Crna, kuga ponora, Njezina bubuljice i čirevi, Poljupci raka, koji ujedahu Dokje guja milovaše.
Olja! zlatni mamac Nazupčan beskonačnom boli, Fatalna, fanatična drugarica Otrovanog tijela i mozga! Olja, ime koje posjeća Na svoju razuzdam./ požudu i lopovluk, Sapuće u izluđene uši Tajni urok svoga ropstva.
Zmaj požude i jeze, Tigar bjesa i strasti, Zivi sa mrtvima privezani, Ziva sluz u prašini, Izazovni stid kao plamen, Orgija m/dnog zagađenja S mržnjom iznad cilja ili imena Orgazam, smrt, raspadanje! Sad znaš zašto njene oči Tako uplašeno sjaje, posjedujući Bojazan i sramotu Kao prljavo, rastvoreno cvijeće? Grohot opustošene žalosti, Smrt poraženog mira, Zar ona nije ludost ? v
v
v
Strava stvarno intenzivna, Opijenost čak intenzivnija, Njišući dim razuma Iz zdjele užarene kadionice! Pod kamnom, ispod i iznad, Stoji ona, to ogledalo ljubavi. Njeni prsti su gipko spojeni;č Njeni nokti su sjajni i šiljasti, I okovani zlatnim osm/gama: Njima podbada mozak. Njena pohlepa je stroga, hladna; I njeni kineski obrazi su blijedi, Dok izbirljivo kupi, profano Svojim ustima hobotnice i zubima Izrezbarenim i ispod crnim, Pulpu i krv s nokta. Jedan hitri ubod je bio dovoljan U danima, koji minuše, za njen poziv: Bila je inkarnacija ljubavi U salima kad je prvi put probudih. Malo po malo otkrih Istinu o njoj, bez odjeće, na svakom granicom. 126
Ona me čaka, lijeno škiljeći. Dok mjesec ide da ubije mjesec; Mjesec njezinoga trijumfa se približava; Uskoro će me potpuno p05jedovari.
-
I vi, vi oSIali puritanci, Koji ste propuslili morfijsku lakomost, Prezrivo plačite ako vas nazovem braćom, Krivite usta dok manijakalno divljam, Budale, sedam pUla prevarene, Nisteje upoznali? Dobro! Nikad nije bilo potrebno da se smije I odvede vas u pakao! •
•
Morfij je samo jedan Iskra njegove svjetovne vatre. On je jedino sunce 1 27
Simbol svih želja! Sve što bi vi, vi ste I to je kruna čežnje. Vi ste sluge pelinove zvijezde. Analiziran, razum je delirij. Osjećaj, isn-ažen, je bol. Kakva nebesa su bila nada za sumnju Zivot je napetosI, ludost; I smrt nije izlaz iz toga. v
Cockie je iznutra vrio, no bio je slab i nejak poput janjeta . 1\ ja
bih ubila Lamusa kad bih imala neko sredstvo . Osjećala sam ela nas muči hotimice i za vlastitu zabavu.
"Oh, naravno," nastavio je Cockie, "zaboravio sam tko s tc .
Koliko tražite?"
Ll to!
"Olja" me podsjeća na mene. Progoni me morbidna želja da
budem nemoguća neman okrutnosti i iskvarenosti.
Prije puno vremena Lamus mi je objasnio da famom preuzima
moju čežnju za "povratkom tipu". La nostalgie de la boue.
Cockie je izgubio svoj ponos. Molio je za samo jedan snif..
Zapravo nije nam bilo još tako strašno, ali mora da je ožednio od
opisa žeđi u toj užasnoj pjesmi.
"Dragi moj dečko," rekao je surovo Lamus, "ja nisam preproda
vač droge . Ušli ste u pogrešnu trgovinu."
Cock:ie je bio sav izgubljen i staklastih OČiju . Ali potreba za
drogom beznadno ga je tjerala da pokuša svim sredstvi ma.
"Neka ide sve k vragu," izjavio je u brzom bljesku duha, "pa baš
vi ste nas podsticati da nastavimo."
Ova direktna uvreda nije ga ni nasmijala. Obratio se visokoj
djevojci, koja je sjedeJa za stolom i radila neke korekture.
"Promatraj ovu specifičnu reakciju," rekao joj je kao da smo
samo dva zeca koje vivisecira. "Ne razumiju moje stanovište. Iako su riječi čuli uvijek kad smo se sretali, pogrešno ih navode. Pogrešno shvaćaju pet jednosložnih riječi Cini kao što ti hočeš. v
A
kad konačno shvate svoje pomanjkanje razumijevanja, odmah
pomisle da sam jedan od najprljavijih podlaca kojega samo greškom nisu objesili."
Sa malim izvinjavajućim poklonom okrenuo je leđa Cockieju.
"Pokušajte shvatiti moje riječi," rekao je iskreno. Sumnjičeći
sam ga mrzila i nipodaštavala. No, svejedno me je natjerao da osjetim njegovu isluenost. Ovu spoznaju sam prekinula s velikim
bijesom.
"Baš toliko vas podstičem da uživate drogu," nastavio je, "koliko
vas podstićem da letite. Droga uzima sebi pravo da bude gospodar svakoga čovjeka.
"Doista", priznao je Lamus, " i sada vas podstičcm da prestane
te. \I
Jesu li to tako slrašne nasn'anosti Nasljednik doba čuda, Kruna zamlje za jedan sat, Gospodar plime i groma Protiv soka cvijeta ? Aj! Ll riei i kloporanju Svih vojski grijeha, To je jedina bitka Za koju se je znalo da je neće dobiti.
"Mislio sam da vjerujete u Cini ono što ti se čini. Uvijek govorite v
o tome."
"Izvinite", bio je luatak i oštar odgovor, "nešto tako nisam nikad
izjavio. Rekao sam Cini što ti hočeš, a to i sad ponavljam. No, toje v
nešto sasvim drugo."
"Ali nama treba stuff," molio je Peter. "Moramo ga dobiti. Zašto
ste nas navodili na to da ga uzimamo?"
"No, svejedno," lukavo se osmjehnuo, "moja volja hoće da vas
dvoje radite po svojoj volji . " "Da, i hoću stuff!"
"Vi ste bistar psiholog, sire Petere, ati moju namjeru niste još
shvatili. Plašim se da nisam bio jasan."
Vi, djeca, ste CVijet nove generacije. Nemojte se ničega plaŠiti.
Sve morate pobijediti. Morate naučiti upotrebljavati drogu kao što su vaši preci naučili upotrebljavati munju. Morate biti sposobni prestati po naređenju i po naređenju nastaviti ovisno o okolnosti ma."
128
129
•
,
Zastao je. Jedino je užasna potreba po drogi držala Petera budnoga. Lamusovo izlaganje je vrlo pažlj ivo slijedio. "To je potpuno točno," složio se, "a u ovom trenutku naređenje
podučavao klizanje na ovako temeljiti način. Tako stečena snaga
Lice Kinga Lamusa se raSCVjetalo u osmijeh velike radosti, a vitko tijelo djevojke pored stola se zatreslo kao da j u je netko slatko zagolicao.
grebenima gdje bi se, na primjer, mogao naći na poledici dok kl ižeš velikom brzinom i više nisi Siguran da se možeš zaustaviti ako
glasi - nastaviti!"
Postepeno m i je davao sve teže zadatke. Sve ovo, naravno, ZVUCI preprosto, ali on je zapravo bio jedini koji je naučio i drugL' veoma mi je koristila u razl ičtim prilikama. Uštedom jednoga sala možeš si ponekad spasiti život i možeš se spuštati po opasnim
vec ranIJe.
opaziš kakvu op·asnost. Mogli smo se spuštati tri tisuće stopa u deset minuta, dok bi se bez treninga morali polako spuštati po
"Veoma bistro rečeno, sire l'eterc. To bi bilo najljepše u pro stranoj sobi, veoma jednostavnoj, od tamnog mahagonija i možda
konopcu, pa bi nas mogao iznenaditi mrak ili oluja. A najbolje je bilo ovo: prije nekoliko godina vodio sam hima
Intuicija mi je rekla zašto. Mora da su ovakvo obrazloženje čuli ,
. .
s kaminom." Iz nepoznatoga razloga, njegov nas je govor smirio. Iako nismo uzeli drogu, osjećali smo se prilično bolje. Cockie je istrijelio svoje oruzJe. "
"Suština vašeg učenja je sigurno točno, gospodine Lamuse to, da svaki čovjek mora apsolutni gospodar svoje sudbine." ''Veoma dobro," priznao je Učitelj pretjeranim uzdisajem . "Očekujem da me dotučete dokazima. To mi se uvijek dogodi, iako sam i sam gospodar svoje. "Ako moć pita zašto onda je Moć slabost, kao što možemo pročitati u Knjizi Zakona, a moja sudbina nije da vam jutros dam bilo kakvu drogu . " "Ali vi time zadirete u moju volju," protestirao je Cockie skoro živahno. "Trajalo bi predugo da bih vam objašnjavao," odvratiO je Lamus, "zašto vjerujem da je ova primjedba pogrešna. No, da još jednom citiram Knjigu Zakona : Dovoljno o Zato, neka bude kao pas proklet. Radije ću vam ispričati priču " Iz pristojnosti smo izrazili želju da je čujemo. "Najveći alpinist svoje generacije bio je, kao Što vam je Sigurno poznato, pokojni Oscar Eckenstein." Načinio je prilično kompliciranu, nerazumlj ivu gestu , koja me je podsjetila na nekakav ceremonijaIni naklon, vezan uz smrt. "Imao sam sreću da me je taj čovjek usvojio i naučio me penjanja, a posebice klizanje. Morao sam startati s litice iz različitih kompliciranih pozicija, s glavom u naprijed i slično. Morao sam kliziti, sve dok m i ne bi dao znak i tada sam se morao zaustaviti i spust završiti u sjedećem ili stojećem stavu, kako god bi on izabrao, pa opet iznenada krenuti ili se zaustavit i dok bi odbrojao do pet.
130
lajsku ekspedic iju i odjednom su se kuliji uplašili prijeći snježni greben, koji je visio iznad strahovitoga ponora. Doviknuo sam im da me promatraju , bacio se glavom naprijed na snijeg i poput vreće zobi otklizio zaustavivši se na samom rubu ponora . Kad sam se vratio do njih svi su uzdisali diveći se začuc1eno.
Onda su mi slijedili preko mauvais pasa ne oklijevajući ni najman je. Vjerojatno su mislili da je u pitanju magija ili nešto slično. Nije ni bitno Ali barem su vjerovali da im se ne može ništa loše dogoditi ako slijede čovjeka kojega tako očito štite planinski bogovi. "
Cockie je samrtnički problijedio. Apsolutno nedVOjbeno je shvatio smisao ove anegdote . Osjećao je da je u vlasti slijepe crne
pohlepe njegova muškost povrijeđena Zapravo nije vjerovao da Lamus govori istinu. Pomislio je da je čovjek riskirao svoj život da
bi kulije natjerao preko. Činilo mu se nemogUĆim da čovjek može posjedovati tako apsolutnu snagu i samosvjest. Drugim rijeČima, Kinga Lamusa je sudio po sebi. Znao je da nije prvoklasni pilot. Ali istodobno je sebi laskao što je prkosio tolikim opasnos tima.
Kao bičem ga je udarila činjenica da Lamus prezire to što ljudi zovu herojsko držanje jer nepotrebni rizik smatra animalnom ludosti . Spreman je to prihvatiti, ali "Neću izložili svog života za mrvice " Lamus se nije divio mišu koji je potisnut u ugao. Njegov ideal je bio da od sebe učini gospodara svake moguće situacije. Cockie je dva ili tri puta htio nešto izustiti, samo riječi nisu nailazile. King Lamus mu je prišao i uhvatio ga za ruku.
"Droge su grebeni ispl'ed nas," rekao je, " ja sam stari lukavac Eckenste in, a vi ste mladi, ambiciozni Lamus. I kad ja kažem "stop" i kad mi dokažete da se možete zaustaviti, da ste se usredotočili i da nasmijani stojite na grebenu , pokazat ću vam kako dalje." \
131
•
•
U ozađu naše svijesti znali smo da je ovaj čovjek neumOljiv. Mrzili smo ga, kao što slabić uvijek mrzi jačega, ali morali smo ga i poštovati i diviti mu se. Zbog toga smo ga još više nipodaštavali. ,
Glava 2 Babino ljeto
•
Ostavili smo ga bijesni i rastuženi, škrgučući zubima. Hodali smo besciljno i u tišini. Taksi nam se sam ponudio. Kod kuće se
•
bacili na krevet. I sama pomisao na ručak nam se gadila. Bili smo preslabi i siti svega da bi bilo što uradili. Nismo se ni usudili progovoriti jer smo znali da bi se Sigurno posvađali. Pala sam u agoniju nesanice. Minula posjeta mi se utisnula u sjećanje. Za mišljala sam da meso moje duše cvrči ispod užarenoga štapa za ,
žigosanje Lamusove Volje. Uzela sam dnevnik u ruke. Bilo mi
je veliko olakšanje opisati
sve detalje. Iznenada me žarko obuzela strastvena odlučnost da se borim s H . K. do kraja, ali ruke su mi bile svezane na leđima, a noge okovane u lance i kugl u . Ova zvijer me neće prisiliti da prestanem. Već ćemo je naći negdje. Neće s nama postupati kao s djecom, dobit ćemo je koliko god hoćemo i beskrajno ćemo je uzimati, makar nas i ubila. Borba u meni bjesnila je cijelo popodne. Cockie je spavao, hrkao i jecao. Izgledao je kao osuđenik. Nije se brijao već dva dana. A moji nokti su bili crni i sva sam bila ljeplj iva i mokra. Nisam se sredila. Samo sam nabacila na se nekoliko krpa. Cockie se probudio za večeru. Bili smo u takvom stanju da nismo mogli sići . Odjednom nas je uživo pogodila spoznaja da u hotelu skrećemo suviše pažnje. Strašno smo se plašili da nas otkriju. Mogli bi nam nešto učiniti. A najstrašnije je bilo što nismo uopće znali što. Osjećali smo se tako slabima, skoro preslabima da pomaknemo prst. . . Oh, zar ga zaista ne možemo nigdje pronaći! Moj bože! Kakva sl'eća. Kako sam luda. U džepu moga kostima je još jedan paketić H . ! Dopuzali smo jedno do drugoga i podijelili •
132
ga. Nakon duge apstinencije djelovao je divno .
13 3
•
Cockie je postao veoma priseban. Beznadna tjeskoba naše stiske navela ga je na odlučno i brzu akcij u . Poslao je po brijača i konobara . Sobadca nam je spremila prtljagu. Platili smo račun i ostavili naše teške škrinje rekavši da nas zovu hitni poslovi. U taksi smo stavili jedino svoje kutije s odijelima i rekli : "Euston, glavna cesta. " Cockie je zaustavio taksi na Cambridge Circusu i uzbuđeno šapnuo šoferu: "Tražimo sobu u Sohou - u nekoj francuskoj ili talijanskoj kući." •
Covjek je bio na visini zadatka
i
pronašao nam je malu prljavu,
mračnu sobu u prizemlju na Greek S treetu. Kućevlasnica je bila nekakva južnjakinja, puti skoro crne boje. Njeno lice nam je reklo da je baš od one vrste žena kakva nam treba. Platili smo taksi. Cockie je bio veoma nervozan. Najprije je namjeravao da nam taksist nabavi i ono što smo zaista htjeli. Sav se tresao ali se plašio pitati ga. Sjeli smo na krevet i počeli planirati.
Izgledalo je da je Cockie izgubio živce. U lice joj je bacio novčanicu od pedeset funti. Svojim pitanjem ga je razbjesnil a . Umuknula je. Ili misli da smo policijski špicIji pa se odlučila da na� pokrade. Pogled na novac ju je sasvim izbacio iz kolosijeka! Uništio je njen osjećaj za odnose i iz glave joj izbio svaku misao na pošteni posao. Njeno ponašanje se izmijenilo. Izašla je. Peter mi je rekao da sama potražim djevojku s drogom. Prvi put je govorio sa mnom na takav način. Svi seksualni osjećaji medu nama bili su mrtvi. Pokušali smo obnoviti staru strast. Bilo je umjetno, strašno, gadno, ponižavajuće i prokleto. Zašto je tak07 Snijeg je iznad svake mogućnosti ojačao ljubav. A svejedno ga volim više nego ikada. Voljela bih da nisam tako iznurena. Ne čuvam ga dovoljno, jer ne mogu misliti ništa drugo osim kako da dobijem H . Do K. mi nije toliko stalo. Nikad mi se nije zaista svidaa. . Č iniO me je vrtoglavom i bolesnom. Sada nas ništa više ne zabavlja. Dani prolaze u tmurnom •
košmaru. N isam u stanju usredotočiti misli na bilo što. Sto m i je više stalo do H . , manje sam sposobna misliti i uspješno djelovati
21. kolovoz
u tom smjeru. •
Ničega se ne sjećam. Mora da me iznenada bacilo u san. Cockie je vani . . . Cijele noći je la'Stario gradom, po klubovima i slično. Mabel Black m u je dala dva snifa, ali i njoj nedostaje. S Dickom Wickl1a•
mom je otišao dolje u Umehouse. Bez sreće' Cak su se skoro i potukli s nekim mornarima . . .
Cockie je izašao i tresnuo vratima. Opet su se otvorila. U ovakvome razpoloženju ne mogu otići do žene. Sve ovo sam zapisala zato da se ne razplačem. Svejedno plačem, ali bez ijedne suze. Cmizdrim kao žena koju sam jednom vidjela u posjeti u bolnici. Nemam rupčić.
Madame Bellini je donijela doručak. Gadna pseća hrana. Nešto moramo pojesti, tako smo slabi. Kad je došla spremiti i urediti sobu zapodjenula sam razgovor o njenom životu . U Engleskoj je već skoro trideset godina. Raspi tala sam se i o stvarima koje me zanimaju . Iako nema pojma o tome, Sigurna je da nam može pomoći. Jedna od njenih postanarki ubrizgava si iglom. Upitala je da li imamo dovoljno novaca . To je doista smiješno. Osam tisuća godišnje i jedna od najljepših kuća u okolici Londona. A mi smo ovdje u tOj prljavoj mpi i pita nas da li imamo dovoljno novaca, i to babetina koja u svome životu nije nikada vidjela zlatnik, osim ako ga je ula'ala nekom pijanom gostu .
134
Nikako ne mogu natjerati sebe da se umijem u ovom raspuklo me i prljavome umivaoniku. Nemamo ni sapuna, a mčnik je prljav i pocijepan. Moramo dobiti nešto H . . . Posjetila sam Ullie Fitzroy. Zašto joj muškarci daju lovu? Ima sijedu mrtvu i grubo obojenu kosu , bore i trule zube. Naravno, bila je još u krevetu i da bih je probudila, morala sam je snažno drmusati. Nemam više nikakvoga osjećaja za druge i to ljudi uoče, pa mi pokvare moju igru. Moram hiniti da sam još uvijek dobra i uljudna, kakva sam bila nekada kad su me ljucIi obično smatrali ljupkom ludom. Netko mi je nekada objasnio da su pridjevi u literaturi uništili imenice, pa mirno možete odbaciti pridjev ljup ka.
135
•
Uživa jedino M . kojega nabavlja u rasl>'Qru, koji si ubrizga injekci
Ovo pišem u turskoj kupki . N isam više podnosila onu og.l\, n l l kuću. Prija mi. Masaža mi je smirila živce. Spavala sam dugo i . ol J.1
jom. Vidjevši da sam u krizi dala m i je dozu u bedro. Nema učinka
čaja me je osnažila.
kao H . ali bar zaustavi najveću muku. Lillie se nikad ne diže prije
Htjela sam čitati novine , no svaki redak mi otvara ranu. Izgled a . da su svi poludjeli zbog tih droga . . .
Uprkos svemu je ova siromašna beskarakterna starica dobra.
popodnevnoga čaja. Ostavila sam joj pet funti. Obećala je da će -jOš noćas provjeriti što može učiniti za nas njen dobavljać. Bila je veoma ljubazna i sentimentalna, pravi materinski tip. v
Naravno, čini mi se da je to normalno. Sjećam se oca koji mi je govorio da nejednakost bogatstva i sve trgovaćke prevare proizlaze
prestati. Naravno morala sam hiniti da me zanima da bi ostala u
od umjetn ih ograničenja. Sinoćnju prevaru omogućio je veliki altruist ]abez Platt. Njegov vraŽji zakon o drogama uvjetovao je
dobrom razpoloženju. Sve može ovisiti od toga .
promet kojega je htio zatomi ti. Prije nije postojao nigdje drugdje
Ispričala mi je svoj život i tako dalje. Cinilo mi se da neće nikad
Najstrašnije je bilo kad me je na odlasku poljubila. Pitam se da li ću i sama postati takva ako nastavim s drogom . Kako apsolutno besmisleno' Ako uzmem u obzir sve što mi je
do u njegovoj prljavoj mašti. . . Hvataju me iznenadni napadi krajne iscrpljenosti. Droga bi me mogla povratit i. Ništa drugo ne pomaže. Bilo što se dogodi, nagoni
poznato, droga joj je vjerojatno pomogla što je još živa. Njen život
me da poželim snif, a svaki snif se pobrine da se nešto dogodi .
mora da je bio doista zvjerski truo. Način na koji je zagrabila onih pet zlatnika bio je ključ njenih problema, pa i nepoznavanje svega
Ne možeš uteći iz kaveza, ova kompliciranost me . . . no, ne sjećam se više što sam to htjela zapisat i. Mozak mi se odjednom
osim najprljavijih poroka i najnižih vrsta zločina. Morfin mi je
zaustaVIo. v
doista pomogao . Bila sam posve pri sebi. To osjećam i po tome
Kao da mi je pala torbica s kozmetikom. Zeliš pokupiti stvari
kako pišem. Na sve gledam bezlično, a vratio mi se i osjećaj za
koje su razbacane i uvijek imaš osjećaj da nisi pokupio sve. Nikako se ne možeš prisjetiti štO još nedostaje. no, onaj neprijatni osjećaj,
situaciju . Opet mogu razmišljati i tjelesno se osjećam dosta jača, ali opet sam veoma pospana. Radost! Upravo je pun dobrih vijesti ušao Cockie. Izgleda
pomiješan s neodređenom strepnjom, ostaje. Već sam i prije više puta zaboravila ponešto - svakome se to neprestano događa , pa
dobio je uzorak. Sasvim u redu stuff. lzlječio ga je u sekundi. Tamo
mi ne smeta. Ali svaki put kad se sada sjetim da sam nešto zaborav ila, pitam se da li se radi o H . ili o K. ili njihovoj kombinaciji,
Su dVOje unutra, čovjek s drogom i čuvar. O poslu se dogovaraju
koja mi je sve poremetila u glavi.
dobro i tako se i osjeća . Od preprodavača kojega je Sl'eo u Wisteriji
u toaletima, a ako netko ude, preprodavač se izgubi. Tako ne
Sjećanje me ustrajno vraća do onoga američkog Crnca, kojega
potOj i nikakva opasnost da ih uhvate. Takav gubitak je beznačajan
smo sreli u Napulj u i koji je izjavio da snijeg čini ljude '\ietropirima
jer robu dobivaju za nekoliko šilinga unču, a prodaju je za višestru
i skepticima". Ovo je bila zaista neobična tvrdnja. Pod "skepticima"
ku vrijednost težine zlata. Noćas će biti divna noć!
podrazum ijevao je nepovj erljive, bar tako mislim . Bilo kako bilo, postala sam baš takva . Vjetropir, nisam se više u stanju koncentri
22. kolovoz
rati na stvari kao što bi bilo potrebno, osim, naravno, na onu stvar. A i to je smušeno. Misao nije razgovjetna. To je potreba i strepnja
Paklenska noć! Cockie se vratio od preprodavača gdje je za deset funti dobio H . i za petnaest K. H . je za bacanje, a K. tako nečist da smo ga uzeli cijeloga bez ikakvoga oči toga učinka. Kako su ljudi prljave nizke • • I. . . . • ZJVotlOJe v
Kako mogu ljudi iskorištavati tude nedaće? U ratu je bilo isto s lihvarima. Uvijek je tako.
136
i bol i zloslutni poler. A istovremeno sumnjam u svakoga. Pitam se da l i znaju da uživam drogu i da li mi mogu učinit i nešto loše? Uvijek sam budna zbog onih koji bi mi htjeli podva liti kakav prljavi trik, što nije nikakva zabluda. Ali kako znati? Ponašaj u se tako smiješno. Od noći kad sam srela Cockieja, vidjela sam više podlosti i podmuklosti, nego prije za cijeli život.
137
Čini mi se da smo nekako upali u loše društvo. Svejedno, ne mogu više vjerovati ni svojim starim prijateljima. Svi su isti. Pitam se da l i je to zabluda. Kako bih mogla znatP Ponašaju se tako smiješno. Nisam Sigurna. Kako čovjek može biti Siguran u bilo što? Ne može biti. Što više čovjek razmišlja o tome, razgovjetnije vidi da mora biti ovako. G ledajte kako nas je izdao Feccless. Sigurno i za žene poput Gretel ili Mabel Black postoj i nekakav motiv. Sumnjam čak i u sebe. Mislim da je doista ovako. Moram se vrat iti kući. O Bože, koliko se nadam da je Cockie nešto pronašao' Srela sam Mabel Black na BurI inglOn Arcadc. Dobro je izgleda la, sva nasmijana i u vrlo kratkOj, bijeloj suknji, u novom paru čizama na zatvarače, koje su skoro do koljena. Mora da joj je strahovito vruće. Odvela me u zaista elegantnu čajdžinicu s ružičastim svjetlom, koje se odbijalo od plavoga stropa ova kom binacija bila je skoro purpurna. Sjele smo u separe sa svije'tložutim zavjesama i najslađim jastučići ma koje sam ikad vidjela. Dvije velike pletene stolice i niski slOl. Poslužili su nas s najslasnijim čajem u porculanu tankom poput kore od jajeta i Cigaretama Dolly s ružinim listovima. Mabel je govorila sto milja na sat. Naletela je na bogati naftni izvor, na romantičnoga dečka u šcsdeset petoj godini. Poklonio joj je bič sa drškom od izrezbarene slonovače i s glavom trkaćeg konja, s očima od rubina, te zlatnim okovratnikom. Aji, ono što ju je zaista zanimalo bio je H . Dobila ga jc punu bocu, poklonila mi je veliki omot. Prvi snif, oh, kakva radost' I onda, o, kako smo svi čudni. Istu minutu kad sam ga spremila u torbiCU, stigao je u mOju krv, mozak mi je ponovo počeo slobodno radi ti. Razdražljiva tromost prošla je kao da sam se prObudila iz more zagušljive more poput udara prošla me misao da učinak uopće ne mogu pripisati H . , ili gotovo ne. Kad smo ga toliko uzeli u Napulju, nije uopće imao nikakvoga učinka. Zašto sam onda ovo popodne uzdizala u nebesa? ZašlO sam opet pronašla svoja krila' Odgovor mi se odmah ponudio istodob no s pitanjem. Bila je to Mabelina atmosfera i završetak moje brige. Time je stigla i strepnja pred drogom. Upitala sam je da l i pri uživanju ima nekih poteškoća'
138
"Bez njega ne možeš spava ti," rekla je kao da lO nije bitno, "a ponekad ti dOista ide na nervc." MOJ'ala sam požuriti na večeru sa SVOjim ljepotanom .
U
našu
malu jazbinu vratila sam se sijajući od radosti. Cockie je Icžao na krevetu u dubokoj tuzi. Nije sc ni maknuo kad sam ušla. Dojurila sam do njega i prekrila ga poljupcima. Vjeđe su mu bile teške i olečene, a iz nosa mu je neprestano curilo. Dala sam mu svoju maramicu i podigla ga. Njegova odjcća je bila sva izgužvana i, naravno, nije bio obrijan. Nisam bila u Slanju izbjeći napasti da svoga dragog malo zadirkujem. Moja lj ubav. se vratila poput plime. Zbog osjećanja da mi se nije odazvao, drhtala sam od bola. Bol mi se uvukla u srce. Bilo mi je snažno udaralo. Bio je u mojim rukama. Samo jedan suptilan čin i bit će mOj . Sažaljenje i nježnost Su mi na oči izmam ili suze. Istresla sam dozu mlitavog, bijelog čara. Usnifao je s glupom pospanošću nekoga tko je izgubio nadu u život, ali svoje lijekove i dalje uzima iz č navike. Postepeno je dolazio k sebi, no sasvim se oporavio tek poslije tri snifa . I sama sam usnifala. Više zbog društva, nego iz nužde. Poslala sam ga van na brijanje i da nabavi svježi veš. Pisanje ovog dnevnika ispunjava me čudnom radošću. Sad znam zašto je tako i to me iznenadilo. Hadilo se o onim slučajnim riječima Kinga Lamusa: "TVOj magični dnevnik." Dosta sam OČiju kala sa Lamusom, ali u stvari, bilo je to samo kočeperenje, jer mi sc kod njega puno stvari ne sviđa. Kod Jupitera znam zašto je to tako. Osjećam da me intelektualno prezire, dok ga ja poštujem. Usprkos njegovoj odbojnosti, želim mu pokazati da svejedno nisam takva hulja. Jedna od njegov ih mušica jc i ta da njcgovi učcnici moraju voditi ovakav magični dnevnik. Osjećam da sudje lujem u takmičenju i da treba ostvariti nešto zanimlj ivije od drugih, bilo tko da Su oni. Ovamo dolazi Peter Pendragon. Uopće nije ostario . . . Priuštili smo si obilan obrok u dragoj, staroj kavani. Našem stolu prišao je King Lamus, no rekao je samo par riječi: "Vidim da ste je dobili." Cockie mu je uzvratio. "Nikako ne bih htio vrijeđati vaš ugled koji imate kao prorok, gospodine Lamuse, ali kad je čovjek prisil J 'n prekinuti, onda to i nije pravi prekid. Shvatio sam vaše stano vištc i sad ću vam, sa vašim uljudnim dopuštenjem, dokazati da možemo prestali."
.
139
•
Lamus je odjednom promijenio svoje ponašanje. Njegov pre zrivi osmijeh postao je proljetni izlazak sunca. "Ovo su prave riječi," rekao je, "haš mi je drago da ste me shvatili. N i kako nemojte misliti da vas potcjenj ujem, ali ako hi vam se činilo težim, nego što ste očekivali, nemojte biti tako ponosni da ne svratite kod mene! Doista imam nekoliko dobrih savjeta." Bilo mi je drago, jer je Peter ovo dobro primio. Pošto je bio u dobroj formi, uvidio j e da se radi o nećem ozbiljnom. Mogli bi
Najvažniji trenuci u životu su samo bezvrijedne sitni tljivost mog poimanja, rasteže se od ničega do nikuda.
( )�Jl"' Iza mOJl' 't'.
artikulirane hvale leži beznadna tišina. Ovo ne pišem iz nckol\ osobitog razloga, niti ne zato da bi sama jednom proČitala - to j . automatski čin. Ja sam prvorođenče Kinga Lamusa . Ja sam emanrtcIJa njegove srzl. v .
•
• .
v
Citavu noć sam ležala, a da nisam pomaknula nijedan miŠić. Blizina mog supružnika je ispunjala magnetsko polje naše il1limv
naletjeti na poteškoće.
nosti. Cin, riječ i misao bili su svi podjednako dokinuti. Dijelovi
23. kolovoz
iz naŠih bića. Ova bića bila su jedno ja, koje je bilo cjelovito. Bilo
Noć je bila pravo čudo! Često smo uživali H. Mislim da K. čitavu stvar kvari. Naša ljubav se ponovo razcvjetala, kao da je bila ponovno stvorena. Plovili smo hezgraničnim blaženstvom.
moje svijesti nisu uopće postojali: bili su samo varnice, izbačene što da kažem o njemu, bilo bi uvijek samo djelomično, nepotpuno i neprimjereno. Zvijezde su nepotpunost noći ali bar su ove misli neizmjerno brže i čistije od onoga što sam razmišljala prije tijeko ma čitavog svog života. Ako se jednom probudim što mi se čini nemoguće ovaj rukopis će biti sasvim neshvatljiv. Prezirem i samu pomisao da uopće imam
Budan, zauvijek budan! Budan kao šIO nikad nitko nije bio Jer je san mogući kraj, Budan u niš[Qvilu, ambisu A ne u neizrecivoj tjeskobi o kojoj je pjesnik pisao. Bio je to bezlični mir. Ali ljubav! Nikad se prije nismo tako voljeli. Tjele snom surovošću uprljali smo ljubav. Tijelo je instrument beskrajnoga užitka. Pa ipak uzbuđenje i želja zasjene njegovu suptilnost. Bili smo svjesni svakog nerva, sve do najmanjeg vlakna, a za to moraš bit i sasvim oslobođen kretanja. •
H. te tjera u to da se moraš češati, što pričinjava beskraj no zadovoljstvo. No, to je samo ostatak životinjske želje. Malo kasnije uživaš u osjećaju koji te vodi do LOga da se želiš počešati. To je sasvim neopisivo i savršeno, potpuno, bezlično blaženstvo. Veličinu svoje svijesti ne mogu izmjeriti, ali mogu bar da uvidim promjenu u njenom karakteru. Pišući ovo, osjećam se kao anđeo koji biljeŽi. Živim u beskonačnosti i osjećam da su stvari koje mjere
neku određenu namjeru. To je nešto što bi imalo ljudsko biće. Kako može vrhovno biće, koje obitava u vječitosti, imati neku svrhu? 'Potpuno nemoguće ovo dvoje se ne može mijenjati i kako onda može poželiti svoju promjenu? Čini u skladu sa svojom prirodom, no, svaki ovakav čin je bez efekta. To je prije svega utvara, što dublje čovjek uđe u vlastiti ja, manje je pod uticajem takvih utvara. Što više se noć udaljavala, prož imali su me manje lijepi osjećaj i . Osjećala sam kako se slatko rastvaram, a vedrina moje duše je iščezla. Mislim da me je pisanje podsjetilo na ono, Što sam obično nazivala realnost. Morala bih već otići na ručak. No, čini se da je ova raskošna letargija nepremostiva. Ovo nije lakoća, već ovisnost. Neki nagon, neki taman i puten spomen na nemirnu životinju tjera te da se digneš i izađeš. A to možeš učiniti tako da brzo, jedan za drugim, uzmeš tri ili četiri poprilično mala snila. K. bi bio mnogo bolji, ali ga nemamo.
vrijeme samo nezanimljivi i glupi, privremeni simboli . Moje riječi su prikrivale moju istinu. Ovaj dnevnik nudi mi određeni užitak. King Lamus je uvijek u korijenu mojeg uma. On je Jupiter i ja sam izašla iz njegove misli M inerva, Božica Mudrosti !
140
141
• •
l.
5. rujan
rujan Koliko godina je prošlo! Naše prljavo obitavalište bila su nebe
sa bez zmije. Naši živari bili su nevinost bez rada, bez misli. Nismo ni jeli, osim onog što bi nam donijela ·žena. Preplašil i smo je. Ne može ili ne želi nam išta nabaviti. A ona morfinistica, djevoj ka, nestala je. Nisam Sigurna, a nije ni bitno,
Svijet je prasac. Ustrajno se upliće tamo, gdje nije poželjan. U banci smo prekoračili račun. Cockie je morao pisati gospOdinu Wolfeu. "Moramo prestati s tim," zaurlao je, "to je poput prepirke u crkvi!" Dosjetka starog Petera Pendragon!
no, mislim da nam je vlasnica ne mogu se prisjetiti njenog imena; podsjeća me, naime, na one strašne dane u Napulju ispričala je da su je zbog manje krađe pritvorili. Bilo je dosta neugodno, morala sam se odjenuti i nazvati Mabel. Na sreću bila je kući, imala je
8.
sept. ,
Zena tvrdi da je već utorak, a mi imamo još samo malo droge. Zašto ljudi ne ispunjavaju svoja obećanja? Sigurna sam da je Mabel
čitavu hrpu toga. Mora da smo vrlo brzo povećavali doze, ali ne mogu biti Sigurna ,
rekla u nedjelju.
jer ne brojim dane. Brojanje je tako ogavno. Covjek pri tome osjeća takvo poniženje. Mora da se radi o razlici između duha i materije. ,
Zivarinjski je biti vezan. O tome je Cockie suglasan sa mnom. Misli da pišem poprilično dobre stvari. No, čim se vratimo na uobičajenu temu, započne prepirka. Zato radije i ne razgovaramo više. Govor, naime, uništava simfoniju tišine. Gadno je kad te netko ometa, a ometa te već i kad te zamoli za Cigaretu. Pošto mi se nije dalo opet izlaZiti, uvjerila sam Mabel da mi da što je više moguće. Obećala je da će nabaviti . još i poslati mi slijedeće nedjelje. Ne osjećamo se dobro, nitko od nas. Mora da je to zbog tamne, prljave sobe i loše atmosfere te ul ične buke, koja me je nervirala. Mogli bi otići na Barley G range, ali je to suviše naporno. Pored toga to bi moglo razbiti čar naše sreće. Oboje se toga plaŠimo. Jednom je već došlo do toga i ne želimo više riskirati. Da bi održali kurs, moramo jako lukavo krmari ti. Na primjer, jednu noć smo uzeli suviše i razboljeli se. Bila su nam parrebna tri ili četiri dana za oporavak, a prije toga je bio pravi pakao. Moje srce je ponekad jako uzrujano. .
Veoma nam koristi Peterovo medicinsko znanje. Izašao je i
nabavio nešto strihnina i njime me oporavio. Šampanjac popri lično pol}laže H . Ne smiješ ga odjednom ispiti, nego polako, a onda čovjeku pomogne da može micati ruke. Poslali smo dečka po tri tuceta šampanjca.
142
•
1 43
• •
Glava 3 -
-
SKRIPANJE KOCNICAMA 9. nljan
•
S Peterom sam imala dugu, gadnu prepirku. Iščupala sam mu čuperak kose. Pri tom sam slomila nokle. Oni su, naime, vrlo dugi. Ne sjećam se kad sam ih posljednji put uredila. Postal i su krhki i suhi. Moram ih urediti. Poslala sam dečka van, ali mi se pomisao, da ovamo dođe neka čudna djevojka, ne sviđa. Nikad se ne zna što može krenuti loše. A nije ni birno. Tijelo je jedna nevolja i bol. Počinjem mrziti ovu strašnu pjesmu. Proganja me. Ne znam zašto je se tako često sjetim. Pitam se da l i sam je uopće pročitala. Ili je možda nevjerojarna uvečanje inteleklualne snage, koju nudi I I . , uzrok mojem boljem pamćenju nilo kako bilo, činjenica je da mi njeni djelići preplavljuju razum pOpUl zlatne ribice, koja juri lamo i ovamo, između lel ujavog morskog rastI inja. Oh, da, moja prepirka s Cockiejem. Kazao je da ne smijemo riskirati i ostati bez ičega i da treba kod Maisie nabaviti novu zalihu, prije nego što ovu potrošimo. Ne mogu gledati kako Cockie moralno propada. Morao bi se stidjeti. On bi nam morao pronaći redovitu opskrbu, a ne da računa na mene. Stalno samo leži i sasvim je neupotrebljiv. Citav mjesec nije se ni kupao ni brijao, premda zna da mrzim prljavštinu i zapuštenost. Jedna od stvari koja mi se kod njega najviše sviđala, bila je baš njegova uređenost, brižljiva njegovanost i živost. Otkako smo u Londonu on se sasvim promijenio. Osjećam da ovdje nešto loše utiče na njega. Ova soba je puna gamadi .. Otkrila sam što me je smetalo. Mislim da ću kosu ošišati sasvim na kratko. Inače se ponosim dužinom moje kose, no čovjek. mora prije svega biti praktičan . . . Malo se odmaram. Bilo mi je vrlo teško spremiti se za izlazak. Cockie je stalno nešto dosađivao i gunđao. Izgleda mi kao •
145
\
gubitak vremena, ovo umivanje i odijevanje, a još i ta razdraženost
zbog apstinencije; moja odjeća je nemoguća. Spavala sam u njoj.
Poželjela sam svoje škrinje iz Savoyja. Ne, to ne želim, bila bi samo
hrpa stvari koje bi ometale naš heroinski medeni mjesec. Bolje je ovako . Svejedno, ponekad poželim da imam ovdje barjacqueline.
Treba m i služavka, ona bi mogla izaći i donijeti robu. Ali, oboje smo osjećali da bi to bila samo gorka pilula. Hvala bogu, starica nas ostavlja na miru. Sigurno još uvijek vjeruje da smo doušnici. Dodavola, a što je ovo�
Prokletstvo! Pismo od Basilal ] "Draga Bezgranična LOUl
Neka čitav zakon bude Čini što ti hočeš. Siguran sam da ćeš mi
oprostiti što ti dosađujem, no ti znaš kakav sam osobenjak, a moja
sadašnja manija je sakupljanje podataka o duševnosti ljudi, koji žele duhovno napredovati na način, o kojem smo već govorili
onog jutra kad si se tako šarmantna pojavila u mom ateljeu.
Da l i za vrijeme- 1 pstinencije imaš nekih poteškoća� Ako je tako,
da nije možda tome uzrok činjenica da sa svih strana, a posebice od ljudi koji su dosta neupućeni u ovu stvar - poput novinara,
liječnika i trabunjala - slušaš, da je zapravo nemoguće uspjeti u tome� Naravno, ne sumnjam da si odmah odbacila svaku ovakvu "štetnu sugestiju" prorusugesrijom, zasnovanom na afirmativnoj
tvrdnji, iz iskustva da su ljudi jakog karaktera i visoke inteligencije,
poput tebe i sira Petera - kojem, molim, proslijedi moje najsrdačni
je pozdrave - potpuno sposobni rc stvarčice upotrebljavati umje reno kao što to čine sa sapunom.
Zar ti se ne čini, nezavisno o gore navedenom, da te život
"heroine" čini nenormalno Usugcstivnonl'? Kao što znaš, ja se
protivim Couejevim i Baudouinovim metodama, jer nas promiŠlje
no tjeraju da napustimo slobodnu voljU i da se vratimo ka "svinji
koja se umivala valjanjem po blatu", iz kojeg nas je spasila evolu-
cIJa. - -
Zar ples s herojevom mladom ili pravljenje snješka bjelića ne
dovode u stanje suviše sanjive svijesti da bi podnijela ikakvu
neobičnu misao? I l i suviše mrtve da bi osjećala želju za otporom�
Ili tako uzbudljive misli da se čovjek poželi da ga ponese vlastito 1
1 46
Napomena. Original o�'ogpisma je uništen. Ovo je preštompano iz karbollske kopije, iz arhiva gospodina Kinga Lomusa. Izdavač
divljenje prema nekoj šarmantnoj. jakoj ličnosti? Razves elit i će mc tvoj stav o tim pitanjima i , naravno, tvoja ličn a potvrda moje teorije, da ljud i poput tebe i sira Petera mogu ove supstance upotrebljavati u vlastitu korist, bez opasnosti da postanu njihovi robovi .
Izvježbao sam svoju i volju drugih da se zaustavimo, no, sva ki dodatn i pism eni dokaz u vezi s tim , bit će mi velika pomoć u mojoj
sadašnjoj kampanji protiv plašlj ivog sujeverja da čovječanstvo nije u stanju pravilno i primjereno upotrebljavati bilo što iz prirode. Ako smo usp jeli obuzda ti divlju mu nju , da li ćemo sada bježati od paketića praška?
Ljubav je zakon, ljubav ispod volje.
Srdačni pozdravi siru Peteru Uvijek tvoj
Basil King Lamus" Satirična, podrugljiva glupost - ili je to utjelovljeni vrag kao što mi je rekla Grete!. Da li uživa u tome' Mrzim ovu zvijer - a misl ila
sam - nekada - no, i tako i tako je svejedno. Petcr je uzeo pism o. Bilo što, bilo što, samo da izbavi pamet od vlastite dosade!
Ali, mi nemamo energije da išta učin imo . Prihvaćamo sve Što dođe do nas i slabašno se toga hvaramo. Na moje zaprepaštenje, Cockie je izjaviO; nu pravu je! Moral i bismo moći kazati da smo pobj edil i ! " Došlo je do duge prepirke - kao što dolazi radi biločega.
S ovom vječitom nesanicom i snom u pogrešno vrijeme to je
potpuno prirodno. Mrzila sam Petera (i Kinga Lamusa) još više, jer ,am znala da je u pravu. Ako je King Lamus davo , ostaje nam da
'l: posljednji smije mo. Poderala sam ovo životinjsko pismo na djeliće. Peter je izašao - nadam se - da ga ubije. Osje titi hoću - bar još jednom - uzbuđenje, makar me zbog toga objes ili. Naši sati su se zaustavil i. To i nije bitn o. Mogu nazvati Maisie bilo kada . Mogu ići i sada. Ispit ću mal u bocu i onda krećem . _ _
Noć je. Cockie se nije vratio i to baš kada sam ga najViše trebala! Plašim se same sebe. Potpuno ludo . Kad sam stajala ispred ogle
dala da bih skin ula šešir, nisam se uopće prepoznala. N a licu nema -vj 'žine, nestalo je moje boje. Kosa je suha i bez sjaja, te ispada u
1 47
,
čupercima. Mislim da sam bolesna. Htjela sam pozvati liječnika, ali nisam se usudila. To je bio nov, strašan šok! Moram se sabrati i ovo zapisati. Bilo je oko pet sati kad sam stigla na Mont Street. Ako Mabel nije kod kuće mogu je i pričekati. Nepoznat muškarac je otvorio vrata. To me ozlovoljilo i osjećala sam se uplašeno i slabašno . Valjda nije zamijenila Cartweighla? Da li mi je nešto pričala o tome> Bilo mi je nekako nezgodno pilali: "Da li je gđa. Black kod kuće?" �
Covjek mi je odgovorio kao da sam ga upitala koliko je sati: "Gđa. Black je mrtva." Nešto u meni je zaurlalo. "Aji moram je vidjetil" ludo sam zavrištala, osjetivši da gubirri tlo pod nogama. "Plašim se da je to nemoguće, madame," kazao je i potpuno pogrešno shvatio, "jučer smo je sahranili." Zato, dakle, nije slala stuff. Stajala sam kao u transu. Mehanički sam slušala njegovo obnjašnjenje. Aji nisam prihvaćala ono što govori. Bio je kao gramofonska ploča. "Bolovala je samo dva dana," rekao je čovjek, "lječnici to zovu upala pluća " Vjerojatno sam mu zahvalila i automatski otišla. Vratila sam se kući i ni sama ne znam kako. Nešto mi je govorilo da je pravi razlog njene smrti bio heroin, premda upalu pluća može dobiti svatko u svako doba. Poznavala sam dvoj icu ili trojicu koj i su ovako otišli. Kao što je uvijek govorio moj ujak Jack, saznanje iz svakog od
U gorkoj, pogodenoj duši! Nitko neka se ne usudi mislili na najgore! Iznad bjesnila i delirija Leži pakao fizičke pohlepnosli, U odrvnjelom mozgu, Na kraju vremena i prostora, Ambis, neizmjeran, neislražen Stari izraz lica! 12. rujan Baš kad sam zaključila s gornj im redovima, ušao je Peter. Izgledao mi je dOista radostan, njegove ruke bile su pune knjiga.
"Ovo," k�zao je bacivši ih na krevet, "će osvje žiti moje pamćenje ukoliko bi kod apstinencije slučajno imali nekih poteškoća . Vidjet će g. King Lamus šta znači biti Pendragon ." Ispričala sam mu o Mabel i tada se desilo nešto čudno. U mjesto da postanemo deprimirani, osjet ili smo struju tajanst�'enog uzne
mirenja, koje se najprije talasalo, a onda pobjesnilo i zagrmilo u svakom živcu. Kao da nas je misao o njenoj pogibelji oživje la. Uhvatio me za ruku , prvi put poslije. . .
da li su lO bili ljedni ili
mjeseci? Njegov topli dahtaj savijao se oko mog uha pOpUl zmije i poput neke električne mašine uznemirio moju kosu. S nekom
čudnom, sablasnom intenzivnošću njegov glas, tresuć se pomame, izrecitirao je čarobne rječi:
nas čini plašljivce. King Lamus je uvijek govorio da sve dok čovjek nešto osjeća, bila to ljubav ili mržnja ili bilo šla drugo, nije u stanju točno promatrati stvari . Zato liječnik neće izlječiti vlastitu porodi cu. Mogu razgovijetno i hladno, poput davljenika, vidjeti kako uvijek kad mi na pamet padne heroin, počinjem histerično raz mišljati; dolazim do najidiOlskijih zaključaka. Heroin se je stopio s mojim životom tako jako da je sve, na jedan ili drugi način, povezano s njime. Misao na drogu me opsjeda. Ponekad je to neobična ekstaza, a drugi put strašni, zli nagovještaj .
Rob žeđi - ne žeđi Kao što je ovdje blago opisana, Ne žeđ u izjedenom crnom mozgu,
148
Olja! zlatni mamac Nazupčan beskonačnom boli, Fatalna, fanatična dn/garica Otrm'anog lijela i mozga! Olja, ime koje posjeća /'fa svoju razuzdanu požudu i lopovluk, Sapuće u izludene uši Tajni urok svoga ropstva. Pred očima mi je zaplivala soba. Bili smo uvijeni u spirale lamnoplavog dima koje su se splin ule u tamnocrvenim munj ama. Zagrlio me je s epileptičkom netrpeljivošću i zavrtio me u di vljačkom plesu . Intuitivno sam osjetila da oboje imam o istu viziju.
1 49
Naše duše bile su sjedinjene u jednoj . Ovio nas je ogromni duh. Zasiktala sam kroz zube slijedeće redove i osjećala se kao vatreni zmaj: •
Zabacila sam glavu natrag i usne pritisnula uz nj 'gove l ,,·k.I I.1 sam njegov dah u svoja pluća. Htjela sam ga ugUŠ i l i , al i /.I 10 JI' bilo još dovoljno vremena. Prije toga ću ga još nekol iko god 1 1 1 . 1 mucItI. v .
Strava stvarno intenzivna, Opijenost čak intenzivnija, Njišući dim razuma Iz zdjele užarene kadionice!
Odskočila sam od njega. Teško je soptao. Povrativši dah užasno me gledao s točkastim zjenicama svojih slijepih očij u . Počeo je
Bila je inkarnacija ljubavi U satima kad je prvi put probudih. Malo po malo otkrih Istinu o njoj, bez odjeće, na svakom granicom. Gubavu iznad gnušanja.
Dopuzila sam do njega, stresla kosu po njegovom obrazu i zarila nokte u kožu njegovog vlasišta. Živjeli smo heroinski život, život duševnog svijeta. Poistov jećivali smo se s ljudima iz pjesme. On je bio pjesnik, ovijen mahovinom, otrovnom mahovinom koja je zarazila njegovu krv, a ga je opsjeo. Malene kaplje krvi polako su curile niz njegovo vlasište i pod mojim požudnim prstima zgusnule se u crne kraste. Slijedeće redove ispričao je kao da je pod nekim okrutnim priti skom. Istrgnuli su se iz njega s nekom nezaustavljivom nuždom. Njegov ton bio je bezbojan kao da je krajnja tjeskoba pojela
njegovu dušu. l sva njegova agonija i gnušanje su iskazivali odboj
nu privlačnost. Doživjeo je napadaj zadovoljstva kakvog mu užitak sam ne bi nikad mogao pružati. A ja sam bila Olja, bila sam njegova ljubav, njegova žena, svijet bez kraja, demon čije je vrhovno zadovoljstvo biJo u vlastitom uništenju. •
Pod kamnom, ispod i iznad, Stoji ona, to ogledalo ljubavi. Njeni prsti su gipko spojeni; Njeni nokti su sjajni i šiljasti, I okovani zlatnim osm/gama: Njima podbada mozak Njena pohlepa je stroga, hladna; I njeni kineski obrazi su blijedi, Dok izbirljivo kupi, profano Svojim ustima hobotnice i zubima Izrezbarenim i ispod crnim, Pu lp u i krv s nokta. 150
�
romantičnom tugom koja se mijenjala u demonsku raskalašenos t :
Ostali smo bez daha. Moj momak je sjeo na rub kreveta.
ja sam bila saino priviđenje njegovog delirija, gadljivi vampir koji
.
Vrištali smo od zadovoljstva i pali u histeričan grohot iz kojeg smo izašli sasvim izmoreni. Mora da sam zaspala. Kad sam se probudila sjedio je za stolom i uz žuto svijetlo plinskog plamena proučavao knjige koje je donio. Iz sebe smo očistili prošlost. Našoj namjeri, da prestanemo sa heroinom, knjige nisu ama baš ništa pomogle. Bile su napisane vrlo nedvojbeno. Autori su se međusobno svađali kao na nekoj mirovnoj konferencij i. Svi su bili suglasni u dvoje: da je preko čovjekovih sposobnosti razbiti ovisnost vlastitim naporima. U najboljem slučaju nada je bila sažaljivo skromna. Jedina mo gućnost bila je "terapija" pod kontrolom. l svi su bili puni brojnih potankosti strave i opasnosti ovog procesa. Lječnik mora, tvrdili su, otvrdnuti u svom srcu za sve čovjekove osjećaje i neumoljivo odbiti pacijentove molbe. No svejedno, mora biti i spreman da u slučaju iznenadnog kolapsa, koji bi ugrozio sam život, posreduje injekcijom.
•
Postojale su tri glavne metode izlijećenja: iznenadan prekid uživanja droge s nadom da će paCijent priježivjeti, onda je tu bila
i
duga, mučna metoda postepenog smanjivanja dnevne doze. U
pilanju su bili mjeseci. Poslije nekog vrijemena pacijentova agonija nastavlja se u prorijeđenom obliku. To je bio izbor između toga da te jednom potope u vrelo ulje ili da te njime za neodređeno razdoblje prskaju. Onda je postoj ala i srednja metoda u kojoj je dnevna doza umanjena s nizom prekida. Kao što je kazao Peter:
151
"Osude te na šibanje u redovitim razmacima bez da točno znaš kada. Tako živiš u stanju mučne zabrinutosti koja je duševno vjerojatno bolnija nego u obje druge metode. U svim primjerima nije bilo ni traga o kakvom istinskom shvaćanju realne situacije,
da privućemo pažnju! Navukli smo prljave, stare zavjese , ").P" I 1 svijetlo. Reakcija na naše Čitanje bila je loša. Mirnu sa mosvij
'S,
K i n�.,
Lamusa usporedili smo s divljom bukom "autoriteta".
ni ikakvih proba clokinuća izvornih razloga ovisnosti, a svi su
Cockie je SituaCiju izrazio rijeČima: "Rekao je gavran, ' N ikad
priznavali da je poboljšanje samo privl'emeno i da se paCijent
više!" Naše misli su se talasale poput srditog mora u špilji. Ova tri dana bila su plima kratkog osjećanja. OcIl učili smo prestati s
obično prije ili kasnije vraća u staro stanje. Dalje je postojao i vrlo zabrinjajuĆi utisak da pacijent ne može vjerovati liječnikovom poštenju. Neki od njih Su otvoreno zagova
UŽivanjem heroina, a uspomena na Lamusovo pismo bila je kao konopac, kojim Siguran vođa drži novajliju na krhkoj skeli.
rali pokuse da varaju pacijenta uštrcavanjem obične vode. Drugi,
Kaci b i se zaista mogli pouzdati u to pismo! Ali naši umovi
opet, zagovarali su metoda pridodavanja drugih clroga dozvolje
uspaničili su se. Ovaj prokleti srednjevjekovni pljašljivi Iiječnikjl
noj dozi, s očitom namjerom cla se paCijent tako razboli da radije
Ovi pompozni proroci zla. Uvijek kad smo odlučili prestati, odvu
podnosi muke apstinencije, nego one koje je izmislio njegov
kli su nas sa skele.
liječnik.
"Ovo prelazi čovjekove sposobnosti "
I sama sam osjećala da kad bi se zatekla kod njih, ne bi nikada
Ali oni znadu na kojoj strani je hljeb namazan maslacem.
znala koji trik će upotrebiti. To Su bile okrutne, nezgodne klopke
Njihova igra je odvraćanje glupana. U LOme su otišli predaleko.
koje su postavljali ignorantni i bezočni šarlatani. Počela sam
Svoju sliku su nacrtali suviše krutim bojama. Ogadili su nam se.
shvaćati intenzivnost ljubomore s kojom liječnik opće prakse
I'ored toga je Mabelina smrt i činjenica da su naše zalihe bile
gleda na prodavača patentiranog lijeka i kršćanskog scientista.
skromne, pripomogla našoj odluci da prekinemo bez obzira na
Oni su bili vračevi s vladinom dozvolom da muče i ubijaju po
Cijenu. Divlje smo se borili, sat za satom. Postojali su i trenuci kad
ekstravagantnim cijenama i ove svoje privilegije branili su
nas je apstinencija OČistila mogućnosti patnje, već zbog samog
strašnom Žustrošću, svjesni svog vlastitog neznanja i nesposobno
bola. Na krilima muke nošeni smo preko plamtećeg tjeskobnog
sti, a kaci bi njihove žrtve otkrile prijevaru, to bi bio njihov kraj.
neba. Sjećam se Petera kako stoji poreci stola, sasvim izgubljen i
Neprestano su se trudili proširi li svoju tiraniju. Uvijek su tražili
bez osjećaja za realnost. Vrištećim i slomljenim glasom je zaurlao:
•
nove zakone da bi svakog natjerali, bolesnog ili zdravog, da je vezan na stol za vivisekciju i da mu mogu izrezati jedan od vitalnih tjelesnih organa. Dovoljno su drski da nude još i obrazloženja. Nisu shvatili čemu će koristiti' Svakome treba da injiciraju različite odvratne serume i cjepiva cla bi ga ocIb ranili preci nekom bolešću, za koju uopće nije moguće sigurno predvidjeti da će ih napasti... Posljednja tri dani bili su strašni. Ovo je prvi put da sam uopće nešto zapisala, premda sam silno poželjela zapisati onaj gadni,
Njezina kupola lubanje je savijena, Njezine lude mongolske oči Kose od egstaze Imunih stvari, podignU/ih Daleko nad zvijezde i nebo, Kriška ambra i jantara -
raskošni prizor, kad je naša ljubav planula poput tvora. Svi oni
Čula sam ga preko ponora bolnog ništavila. Treptaj sotonskog
stari, fantastični potezi bili su tu. Preuzeli smo đavolsko djelo, ali
l rijumfa je treperiO u mojoj dUŠi i iz njenih jecaja iskomponirao
moj razum je bio nesiguran. Medicinske knjige smo prestravljeno
simfoniju. SkOČila sam oci požude kad sam u odvratnoj fantazmi,
zatvorili i bacili i h kroz prozor na ulicu. Sakupilo se je malo
koju je nacrtao pjesnik, prepoznala samu sebe.
mnoštvo, pokupili su ih i prolaznici su se počeli pitati šta činiti. Shvatili smo ludost svog bijesa. Posljednje Što smo traŽili, bilo je
152
Njezina njuška je spremna za lov na divljač Mesna i teška i surm'a, 153
•
•
Zvjerska, napukIluta, Ipod njom usta u koja kaplje Krv iz usana Koje skrivaju on'ovni zub zmije, Puzi po o!rovnom vimenu, Gorostasni bokovi se !resu, I duhu pozli, i on Ireperi Već pri pogledu na najgoru slvar.
Znala sam da mi ne vjeruje i znala sam da ga nije briga kamo
odlazim i šta ću raditi. Moja laž ga uopće nije šokirala - premda je tO bilo prvi put da sam mu lagala.
Uzela sam taksi do ateljea. Moja laž bila j e upola istinita.
Zamolit ću ga za pomoć pri liječenju, ali istinski razlog bio je da na bilo koji način pribavim bar jedan snif. Nije mi bilo bitno kako
ću ga dobiti. Pokušat ću hiniti bolest. Pozvat ću se na naše staro poznanstvo i lukavo osmotriti gdje je drži i onda ukrasti. N isam
htjela da Peter išta zna. A pored svega postojale su i muke sramote.
A po drugoj strani, imali smo grčeve slabosti. Užasan osjećaj
Uvijek sam se ponosila svojim ugledom. Kad sam izašla na ulicu
utapljanja duha. U pitanju je bio isti neizbježni užas koji te zahvati
mozak m i j e zahvatio blagotvoran mir. Sviđalo mi se biti sama, bez
slabosti pljusknuli su preko nas kao da smo samo lešine koje je
odbacila. Korila sam samu sebe zbog toga što sam ga i dalje voljela.
U tom strašnom satu nemoći bili smo prognani po tamnoj i lijenoj
Basil je bio doma, sam. Kakva sreća' Ona odvratna, visoka i
u dizalu, koje se suviše brzo spušta, ili kod pikiranja aviona. Valovi poslije brodoloma izbacilo more. Poslije brodoloma naših duša.
Petera. Osjećala sam ga kao nešto ograničavaj uće i zato sam ga
Htjela sam otići, dođavola, po svoje.
rijeci inercije prema ustajalim i smradnim močvarama ludosti.
mršava djevojka bila je izašla. Primio me svojim uobičajenim
nismo ništa govorili. Bili smo potopljeni u svečanu omamu. Kad
zvući kao kuđenje?
Opsedala nas je spremnost da ih nikad nećemo prijeći. U početku
smo konačno čuli glas, ovaj j e plačući najavio predaju. Bezuslovna
pozdravom , grubo kao da me vrijeđa' I zašto "Čini što sam hočeš"
Po pravilu je ovoj frazi dodao još nešto. S nekakvom griješnom
predaja naše ličnosti i časti!
milinom prešao je u svakidašnji ra:
nosti našu smo malenu zalihu povećali dozama strihnina. A u
probija kroz džunglu.
nencije nježno smo šaptali planove o nabavki novih zaliha. Jedan
i sada očekuje efekat. No, šutke m i je pokazao na moj uobičajeni
Da bi se izbavili finalnog kolapsa svih naših tjelesnih sposob
svijest vraćali smo se pomoću šampanjca. U tim trenucima apsti pred drugim stidjeli smo se priznati da smo otpadnici.
Osjećali
nečeg mačjeg. Podsjećao me je na divnog, strašnog tigra koji se
Ali, danas je brzo, strogo i odi učno ušutio. Kao da je pripucao
stolac, upalio Cigaretu i gurnuo mi je u usta, pripalio električki
smo da u budućnosti nećemo hiti u stanju uživati tako jednostav
čajnik i sjeo na rub svog velikog četvorougaonog stola, njišući se
ćemo jedan pred drugim sakrivati šta činimo, premda će to biti
se osjećala da proždiru moje tijelo i dušu, centimetar za centime
Ovog popodneva na prstima sam se išuljala van, uvjerena da
Savijala sam se na stolici, kao što sam radila u školi kad nisam
no i radosno kao do sada. Morat ćemo se pritajiti i biti lukavi, morat
nogom. Njegove oči bile su sasvim nepokretne, no, svejedno sam
jasno.
trom.
Peter spava, ali baš kad sam bila kod vratiju, on se trgnuo poput
bila Sigurna da l i su me uhvatili kot nečega ili ne. Svoju zbunjenost
osupnute zmije. "Kuda ideš?"
Glas mu je bio sažaljiv i sirov. Iako nisam spremila smišljen odgovor, laž m i se glatko odvalila s jezika.
"Idem do Basila da vidim da li nam može dati nešto i pomoći
nam.1I
pokušala sam prikriti, započela sam lak razgovor, ali sam brzo
odustala od njega. Na moje napomene nije se obazirao. Za njega bile su samo joč jedan od simptoma.
Stršnom Sigurnošću sam shvatila da su mOji planovi neostvari
vi. Ovog čovjeka nije moguće prevariti, a nisam bila u stanju igrati
na njegove strasti i za njegovog prisustva nisam mogla ništa ula-adti. Protiv moje volje je laž posta.la istina. Mogla sam učiniti
samo to što sam nagovjestila da ću UČiniti, zamoliti ga za pomoć.
154
155
•
Ne, čak ni tog. Na kraju krajeva nisam se još spasila od Petera. Kod Kinga Lamusa sam otkrila da ne mogu misliti samo na sebe, morala sam misliti na Petera. Bila sam sasvim iskrena kad sam sa stankom u glasu kazala: "Cockie je u užasnoj stisci." U glavi sam imala i nastavak; "Zar ne biste mogli pomoći'" koji se promenuo u "Zar ne bi?" i onda sam zašutjela. Znala sam da gubim riječi. Znala sam da može i da hoće. Prišao mi je, sjeo na rub moje stol ice, razvezao mi kocu i počeo se igrati pletenicama. Ovaj čin je bio sasvim prirodan i nedužan kao maza koja se igra klupčićem vune. Za sekundi mi je spoznaja da jedino on može uraditi nešto lakvo, bez da bi u mislima to pomiješao spolnošću, probolo srce i mOju samodopadljivost. To je bila baš ona ista superiornost nad čovjekovi m nagonima zbog koje sam mu vjerovala.a. "Sire Petre nije ovdje," odvratio mi je s lakoćom i ljubazno. Znala sam da mu se svida što nisam spomenula vlastitih poteškoća. "Ali, moja draga djevoj ko, u svome čarobnjačkom dalekozoru vidim te u zavjetrini obale sa svim jarbolima potonulim i naopako pkrenutim praporom koji visi s patrljaka,m dok tvoj bežični hereoj otkucava S.O.S." Spustio je moju kosu i pripalio lulu. Onda se je ponovo počeo igrati njome. "Ili na daskama ili na komadima lađe, tako se desilo da su se svi spasili na kopmo. " Poznavanje Novog zavjeta učini Ovu izreku važnom bez obzira na to koliko vjeruješ u istinu ove knjige. Osjećala sam da je njegov glas, glas proroka. Već sam se osjećala spašenom. "Uzmi nekoliko ovih," nastavio je i sa sLOla donio bijelu tabletu i čašu hladne vode. "Zabaci glavu i odmah progutaj. Ovdje je još jedna za tvog muža i ne zaboravi na vodu. Baš sada očekujem neke ljude, ali to će ti pomoći za ovu noć, a su tra ću svratiti da te vidim. Koja je adresa?" Rekla sam mu. Moje lice se zarumenelo zbog sramote. Kuća gdje je najugledniji stanovnik peLOrazredni jazz muzičar, a svi ostali samo talog bez ikakvih imena. Zabilježio ju je kao da je u pitanju Ritz. U svom preosjetljivom stanju mogla sam osjetiti užas u njegovom glasu. Kao da sažaljeva svoju olovku. Tableta mi je pomogla i bolje sam se osjećala, ali mislim da je svoj uticaj imala i atmosfera. Kad sam ga napustila, osjećala sam 156
•
skoro normalno. Nisam željela da me vidu njegovi prijatelji. Predobro sam bila svjesna svog izgleda. Zaustavio me je ispred vratiju. "Vjerojatno nemaš stuffu?" upitao je. Osjetila sam neizrecivo olakšanje. Njegov ton je značio da je preuzeo brigu o nama. "Da," odgovorila sam mu, "već davno potrošili smo posljednje gr-aine. "Neću te pitati kada je to bilo. Suviše dobro znam kako ćeš se zbuniti. I pored toga, kad jednom započneš s eksperimentom, sat ti, kao što znaš, ne kaže baš puno " U ovom trenu vratilo mi se samopoštovanje. Ustrajao je u tome da moramo da se ubrajamo među pionire nauke i čovječanstva. Izvodili smo eksperiment - riskirali smo život i razum za čovječan stvo. Naravno, to nije bilo istinito. no svejedno, tko uopće može razotkriti istinske korijene svoj ih motiva' Ako je on tvrdio da radimo to što su vodeći mislioci uvijek radili, kako bi se mogla se
II
LOme protiviti? Podižući se val blaženosti zalio je moj mozak. Možda LO nije istina, ali boga mi, mi ćemo to oSlvari li. Mislim da mi se lada u očima upalilo svjetlo i omogućilo mu da mi pročita misli. "Respice finem! Sudite po završetku: Respice čovjeka a ne dijete, moj prijatelju!" Radosno je naveo.
I tada me je, na moje neopisivo iznenađenje, povukao nazad u atelje, iz cedarnog ormara uzeo bocu heroina i na komad papira sipao malu količinu. Zavio ga je i dao u moju ruku. "Nemoj se iznenaditi," nasmijao se, "lvoje lice mi govori da je LO ispravno. Nemaš više onaj pogled umirajuće race u oluji, koji bi pokazivao da si sasvim ovisna. Kao što je prije neki dan sir Peler vrlčo bistro pripomenuo da, dok ne dobiješ nešto, nije moguće prestati. Naravn90, ti marljivo vodiš svoj magični dnevnik, zar ne?" "Oh, da," radosno sam odvratila. jer sam znala koliko mu to znači. Komično je kimnuo glavom. "Oh , ne, gospoda Bezgranična lou, ne ono Što ja zovem ma gični dnevnik. Morala bi se stidjeti što ne znaš koliko sati, min uta i sekundi je prošlo od posljedne doze. Nous allons changer tout cela. Ovo možeš uzeti ako i kad poželiš. Ovo sam ti dao kao 157
nekakav sportski prijedlog da vidiš koliko dugo možeš ostati bez toga. Ali, preporučujem ti da si zapišeš točno vrijeme kada ćeš se odlučiti za snif i vjerujem ti da ćeš mi ispričati istinu. Izbaci iz glave da sam protiv toga da ga uživaš . Ovo je potpuno tvoj problem, ne moj. Ali svbačiji je problem biti iskren sam sa sobom . Moraš me
Glava 4
uzeti kao golu spremnost, kao starog lisca u toj igri, čije iskustvo ti "može pomoći pripremiti se za bitku."
NIŽE OD ŽIVOTINJA
Kući sam dotrčala kao da sam druga žena. Ali nisam željela spasiti samo sebe. Sebe sam osječala kao oklop koji je bio stvoren da odbrani Petera. Moja cjelovitost nije bila važna zbog mene već zbog nas dvoje.
JJ.
Peter je bio vani i tako sam imala priliku ovo zapisati. Kako će se iznenaditi. . . Pitam se zašto ga nema tako dugo i kuda je otišao. Veoma dosadno je čekati bez ikakvog posla. Prijala bi mi doza. Tableta me nije učinila pospanom. čini se da me je umirila. Odstranila je sve oštrice ove ružne nervoze. Mogla bi sve podnijeti samo da nešto radim. To bi misli odvuklo od tih stvari. A tako se ustrajno vrte oko malog paketića u mojoj torbici. Nešto užasno je i sudbonosno u
stuffu . Čini se da me želi uvjeriti da je beskorisno pokušati pobjeći.
Uvijek ti dođe mnoštvo stvari za koje si inače uvjeren da te ne opsedaju . Zašto nas mora proganjati ova misao na droge i zašto nismo u stanju učiniti bilo šta što bi ih odagna lo? U čemu je razlika?
nljan
•
Čudi me da sam sve to uopće preživjela. I'rošle noći Peter je qigao baš kad sam zatvorila dnevnik. Nikad ga prije nisam vidjela takvog, izbuljenih, bijesnih očiju s ogromnim podočnjacima. Mora da je pio kao lud. Tresao se od srdžbe. Došao je ravno do mene i namjerno me udario po obrazu. "Ovo će te odučiti," zaurlao je i opsovao me prostim rijeČima. Nisam mogla ništa odgovoriti. Bila sam suviše pogođena, ne toliko /bog udarca nego od iznenadenja. Sve sam zamišljala drugačije. Posrnuo je natrag u sredinu sobe
Jl'
i
uperio prst na klv koja mi
curila niz obraze. Rub njegovog prstena zakačio mc je tik uz
oko. Pogled na to bacio ga je u histeričan smijeh. Moj jedini osjećaj hio je da je bolestan i da je moja dužnost njegovati ga. Pokušala '.Im i7..aći i potražiti pomoć. Mislio je da bježim i gurnuo me nazad preko sobe na krevet i ljuto viknuo. "Možeš odmah otići." rekao je. "ali toga je dosta. Ovdje ćeš pričekati da vidimo da li će gospodin. prokleti King l..amus, doći
•
p() tebe. Ne uzrujavaj se. Uvjeren sam da će doći. Voli prljavŠtinu, t.l
nečista zvijer!" Zaplakala sam. Kontrast između njih dvojice bio je suviše
okantan, a ja sam pripadala ovom prokletom nasilniku, punom ,,,,,,drave ljubomore i bezosjećajne okrutnosti! Radije bih ostatak /,vota mela Basilov atelje nego bila lady Pendragon. Ovi bogovi su Itl.ljslori ironije! Plivala sam u blistavoj navali slave pri pomisli da . 1 111
žena čovjeka u čijim venama teće krv najvećeg kralja Engleske,
I l nog čiji sjaj je pozlatio stoljeća romantičnošću, a kad bih pomi I l la da ću možda nositi ispod srca kakvog kraljevskog nasljednika, p.ldala bih u delirij . Kakvo USijano nadahnuće! A Peter se iskazao
158
159
vrijednim svojih predaka. Zar nije i on potukao divljaka i spasio Englesku?
Ovo je onda svršetak mojih snova I Ovaj svadljivi grubijan je moj
muž! Sva zabezeknuta sjedila sam dok su mi njegove priglupe uvrede odjekivale u mozgu, ali nisam bila uvrijeđena zbog sebe. Dobivam što sam i zaslužila, no s kakvim pravom ova kukavica, prljavih ustiju, vuče po zubima čovjeka kao što je King Lamus? Kao da ga je moja šutnja više rasrdi la nego da sam se posvađala sa njime. Mahao je i proklinjao sa sl ijepom jarošću. Izgledalo je da ne zna gdje sam. Pao je mrak. Pipajući, tražio me po sobi i dva puta promašio prije nego što se treći put spotaknuo o mene. Zgrabio me za rame i počeo udarati. Sjedila sam kao paralizirana. N isam
mogla ni vrištati. Opet i opet me proklinjao i udarao, ali tako slabo da udarce nisam ni osjetila. A pored toga bila sam neosjetljiva za ikakav bo!. Konačno je pao, sunovrativši se na krevet i za tren sam pomislila da je mrtav, ali tad ga je uhvatio niz grčeva, njegovi mišići su se savijali i trzali, ruke su grabi1e zrakom, počeo je brzo i nerazgOvijetno mumljati. Užasno sam se uplašila. Digla sam se i upalila plinsku svjetiljku. Lice bijednog dečka bilo je bijelo poput smrti, a na jagodicama imao je male, tamno crvene pjege. Neko vrijeme sam sjedila za stolom i razmišljala. Nisam se usudila poslati po liječnika. Mogao bi shvatiti u čemu je stvar, uzeo bi mi ga i stavio u neku od tih mučionica i nikad više ne bi došao k sebi. Naravno, dobro sam znala što on zaista treba . Malo heroina bi mu brzo pomoglo. Rekla sam mu da imam nešto. Prije nego što me shvatio, morala sam mu to više puta ponoviti. A kad je shvatiO, već ga je sama pomisao izlijeČila. No, njegovo pohlepno režanje odavalo je ostatke bijesa, kad mi je naredio đa mu ga đam. Da mu ga nisam htjela dati, naravno, ne bih mu ni smjela reći da ga imam. Donijela sam stuff, sjela pored njega i
i da l i se sjećao onog što se desilo. Pričao je kao da nije bilo nikakve
svade. Smijao se. Vratila mu se i boja na obraze, a svjetlo u oči. 'Još jedan ovakav snif, lou," rekao je, " i opet sam dobar "
Nisam znala što bi rekao King Lamus ali ovo je bila moja
odgovornost i nisam mu mogla odbiti. Brzo je zaspao. Ujutro sam otkrila što mu se desilo: posjetio je ljude koje je poznavao iz bolnice, no, nisu se usudili izdati mu recept. Plašili su se novog zakona, Đavolskog zakona o drogama. Prošli su dugačak studij i dobili diplome i sada im nisu dozvoljavali đa paCijentu prepišu ono što bi mu trebalo. Posve prirodno je da ih je to ljutilo. Četvrtog kojega je posjetio ispričao je istu priČU, ali je bio vrlo srdačan. Mislio je da će pomoći, ako Petera povede na ručak i napuni ga alkoholom, uvjeren da time pomaže da podnese nestašicu drugog stimulansa. Izgleda da sam ja platila za ovaj njegov recept. Ne, lou, ti si nestašna djevojka. Ne smiješ biti ovako ogorčena. Tvoja je krivica da si se rodila u svijetu gclje su ignorancija i lucIost u neprestanom takmičenju za prvenstvo nacl mozgov ima neobrazo vanih klasa. Najobičniji seljak imao je više zdravog razuma nego ovaj liječnik. Peteru sam dala tabletu, kad je ponovo postao nervozan. Umirila ga je. Poželjela sam jednu za scbe. Osjcćala sam kako mi sc vraća razdražlj ivost, ali nisam gubila nadu, jer još malo, pa će stići Basi!. Njegov dolazak mi je izgledao kao nekakav kraj naših poteškoća. Ono što se kasnije cloista clesilo bilo je nešto sasvim clrugo. Teško m i je čak i opisati. Stici i razočarenje su pogubni. Osjećam da su mi se isprecl nosa zatvorila vrata nacle. Mogu zamisliti �kljocanje ključa u bravi, iritantno cviljenje zarđalog zasuna. Kaci je Basil stigao opet se raZigrala Peterova ludost. U putio mu
j gomilu uvreda i u lice mu OČitao cla me hoće zavesti. Kaci bi Basil .
mao kako bih voljela otiĆi s njim! Čovjek koga uhvati seksualna -
podignula mu glavu jednom rukom, dok sam mu ga ponudila
manija Sigurno nije za cIruštvo ljucIskih bića. Zene poštuju muškar-
drugom rukom. Moje je srce tonulo poput kamena u dubokoj
l C,
vodi. Stara, familijarna kretnja - i stari, famil ijarni čin! - ali kako je
koji su ovlaclali SVOj im strastima, ako ne zbog clrugog već i zato,
I'"r su baš one ove strasti, clok oci muškarca očekujemo cla se iskaže
sve drugačije!
moćnijim od nas. Ubiti svoju strast, kao što je uraclio K lingsor, ne
Jedini znak tegobe bilo je njegovo teško disanje. I sva srdžba je
i\mfortasa, žrtve svoje muškost i. Istinski heroj jest Parsifal koji
Grčeviti trzaji su odmah prestali, on se podigao na laktove.
isparila. Izgledao je poput umornog rekonvalescenta, a poslušan kao dijete. M litavo se osmijehnuo. Ne znam đa li je uopće priseban
160
pomaže, aseksuaIni muškarac čak je niži oci "povrijeđ.enog kralja",
o'j
ća napast. "Čovjek istih strasti kao što su naše." Što se žustrije
,.Ipali za lj ubav, veće su njegove šanse. Ali ocireći se mora toga da
161
•
•
bi se predao svojim strastima. Učiniti mora tako da mu one služe. "Dienen! Dienen !" Tko će ubiti konja, jer ga se plaši UZjaŠiti> Bolje ga je uZjašiti i natjerati u galop. Kad muškarac jednom padne, mi ga podignemo i njegujemo, ali ga ne obožavamo. Većina muškaraca je takva. Aji ono što žena uvijek traži je muškarac s najbržim konjem kojeg najpotpunije savlađuje. Ovo je simbolički prikazano u A.lahovim vrtovima gdje momak, koji ne zna jahati, odvodi pastuha u pustinju, odlučan da se bori do kraja. Peterovo divlje neprijateljstvo nije ganulo Basila. Nije se dao isprovocirati. Svaki put kad mu se u kazivala prilika da kaže riječ ili dvije, objašnjavao je uzrok svoje posjele. Nije se čak ni potrudio odbaciti glavne točke osude. Dosadilo mi je odvraćati Petera od diranja u skalu Rasilovog prezira. N e vjerujem da je u pitanju doista bio prezir ali njegovu mirnu uljudnost Peter je sigurno osjećao kao omalovažavanje, jer nije mogao pomoći sebi; znao je da zaslužuje ovakav prezir. Svjestan je bio činjenice da su njegove uvrede sa svakim novim naletom postajale sve slabije i praznije. Za,to je s posljednim naporom mržnje protiv prijatelja, koji bi nas mogao spasiti, naredio mu da napusti našu kuću. S ulogom razbješnjelog supružnika još se i dodatno blamira o. Kad čovjek osjeti da je u beznadnoj zabludi, onda postaje uzvišeno dostojan stvo njegov jedini zavjet. Bio je to pivi put da sam ga vidjela kako se pretvara . Basilu nije preostalo ništa drugo nego da ode. Peter je umislio da je postigao nekak\'ll pobjedu. To inače nije nikoga prevari lo - ali - i da mu je uspjelo - do kraja bi uništio svaku šansu; vrativši se u sobu, tresnuo je i prisno uzviknuo: "l'rolcletstvo, kakav sam ludakl Zašto mi nisi namignula' Morali smo mu se umiljavati i iz njega izvući nešto heroin a." Ovo jutro mi je uzelo sve. Moj spas mi više nije ništa značio. Znam da ne mogu spasiti Petera. Zašto mora žena uvijek imati kao motiv muška,·ca' Sve što hoću je heroin. Oboje, Cockie i ja, ga vraški trebamo. "Gledaj, Lou," rekao je s lukavim osmijehom kakvog nisam vidjela nikad prije i koji nije odgovarao njegovom karakteru. "Uredi se malo i pođi k liječniku. Juče mi je netko ispričao da ih ima nekolicina koji daju recept, ako im dovoljno platiš. Deset funti bi mogli upaliti." Iz džepa je izvukao nekoliko prljavih i izgužvanih novčanica.
162
"Ovdje imaš, i za boga, nemoj se zadržavati suviše dugo!" Bio mi je potreban koliko i njemu . Sa Basilovim odlaskom napustila me volja da prestanem. Moje samopoštovanje bilo je uništeno. Svejedno, mislim da me otpor prema tome da idem, zaustavio. Zadržavala sam se još dugo pod izlikom da se dotjeru jem. Peter me motrio s odobravanjem . U njegovim očima bio je odvratan sjaj, a ja sam ga voljela. Oboje smo bili sasvim poniženi. Stigli smo do smrdlj ive slame u svinjcu . U bijegu u pokvarenost bilo je nečeg toplog i udobnog. Ostvarili smo ideal naše izo pačenosti. Otišla sam do svog liječnika. Premda me Peter podučio o �imptomima, nije nasjeo. Govorio je o promjeni lcIime, dijeti i mješavini koju treba uzeti triput dnevno. PO tome kako je skočio, kad sam po prvi puta spomenUla heroin, odmah sam znala da neće biti ništa. Sve što sam mogla učiniti , bilo je da dostojanstveno ostavim ovog starog luđaka . . . Nisam znala što dalje. Osjećala sam se poput Morrisa kako-mu J....- već-ime u "Pogrešnoj kutiji" kojem jc trebao lažni mrtvački list I 1 I1lžio je "podmitljivog liječnika ". Smetalo me što je dan, a ja ne /nam kuda. Odjednom, palo mi je na pamet ime i adresa čovjeka, koji je pomogao Billy Cambridge da se izbavi iz nevolje. Bio je dosta daleko i bila sam već užasno umorna i gladna, ali već i od ',Ime pomisli na hranu bilo mi je loše. Osjećala sam da me ljudi udno gledaju . Oa li je to zbog posjekotine pored oka' Kupila sam dl'bcli veo. Mislim da se prodavačica iznenadil a. Mora da je to doista smiješno jer je rujan, pa ću privući još više pažnje, ali davao mi je osjećaj Sigurnosti i bio je baš divan veo sa smedim Čipkama j
ILVezenim ukrasima. Do liječnika sam uzela taksi. D r . Collins, 6 ] ili 7 1 Fairelonge
" I rcet, Lambeth. Bio je kod kuče. OdvJ1ltan, gripozan starkelja u 'IMom odijelu, a njegova ordinacija je bila prljava koliko i on. Moja pnb ga je razočarala. Kazao je da ne želi nikakvih problema. A. po t l l ugoj strani se, zbog onog što sam znala o Billy, u plašio. Obećao I'· II inili sve što je u njegovoj moći ali zbog novog zakona ne smije •
pIOpisati više od 1 0 doza po 1/8 graina na osobu. Cetiri ili pet snifa, IC) j
.
bilo sve. I prije nego što prođe sedmica, neće se usuditi to
ponovili. 1\ilo kako bilo, bolje išta nego ništa. Objasnio mi je gdje ću ga ,,' K llći. Potražila sam garderobu gdje sam paketić otvorila i za-
163
•
počela. Olakšanje je bilo ogromno. Nastavila sam, snif za snifom. Cockie će već pronaći za sebe. Reći ću mu da nisam bila sretne ruke. Osjećala sam da mogu opet jesti i pojela sam nešto lake hrane, popila nekoliko viskija sa sodom. Osjećala sam se tako sjajno, da sam se vratila u Greek Street i izmislila tužnu priču o neuspjehu. Bilo je divno varati ovu životin ju pošto me je udario. Divan užitak bilo ga je gledati u takvim bolovima i sa preciznom mimikom imitirati njegove Simptome i rugati se njegovoj bijedi. Svejedno je bio ljut, ali njegovi udarci su mi nudili beskrajno zadovoljstvo pošto su bili simbol mog triumfa. "Evo ti ovdje, moraš gadobiti," rekao je, "i ne vraćaj se bez njega. Znam gdje ga možeš dobiti. Njegovo ime je Andrew McCall . Poznajem ga u dno njegove iskvarene duše." Dao mi je adresu. Kuća pored Sloane Squarea bila je visoka . Oženio je imućnu staricu i raskošno živio. Jednom sam ga srela u društvu. Bio je Skot koji je uspio krenuvši od nule i bio je uvjeren da je u Paradisu večernje odijelo de rigeur. Peter me poslao uz mali, cinični osmijeh. Neka luda misao lebdila je u pozadini njegovog mozga. No, baš me briga . . . •
Dr. McCall bio je čovjek u pedesetim godinama, ili tako nekako,
dobro se držao i bio vrlo dobro odjeven, s gardenijom na reveru. Odmah me je prepoznao i za ruku odveo do udobne stolice. Počeo je brbljati o našem prošlom susretu, o ovoj i onoj markiz i i o onoj
grofici . Nisam ga slušala, nego samo promatrala. Takt mu je ukazao
da me njegova priča ne interesira. Odmah sc zaustavio. "Dobro, dobro, oprostite mi ŠLO LOI iko govorim o starim vreme nima. Stvar je u tome, što mogu za vas uraditi danas, gospođice Laleham'" Odmah sam shvatila svoju prednost. Odmahnula sam glavom, sva nasmijana. "Oh, ne," rekla sam, "nisam gospođica Laleham'" Molio je za izvinjenje zbog njegove greške. "Da l i je moguće da su dvije tako zgodne djevojke toliko slične?" "Ne," uzvratila sam mu nasmijano, "nije još tako loše. Bila sam Laleham ali sada sam lady Pendragon. "
"Draga, draga," rekao je, "gdje sam to ja bio? Daleko od svijeta,
daleko OCI svijeta!"
"Oh, pa i nisam toliko važna ličnost, sa sirom Peterom sam se
vjenčala tek u julu."
"Ah, zato," rekao je liječnik, "Čitavo ljeto sam bio u šumama s markizom iz Eiga. Daleko od svijeta, daleko od svijeta' Mora da ste
vrlo sretni, lady l'endragon."
Titule je uvijek izgovarao sa zvukom sličnim onom kad dijete siše čokoladu. Odmah sam shvatila kako mu se moram dodvoriti .
"No, Sigurno znate," rekla sam, "da u doista izabranim krugo
vima l j udima treba ponuditi heroin i kokain. Ovo je Sigurno samo prolazna pomodna mUŠica, ali dokle god traje čovjek je zaista u
outu, ako ne uradi prave stvari."
McCall se digao, koraknuo do stola i mali stolac povukao bliže
meni.
"Naravno, sasvim vas shvaćam," povjerljivo je mumljao, uzeo moju ruku i počeo je nježno milovati, "ali valjda znate kako ga je
teško dobiti."
"To važi samo za nas, bijedne laike," zastenjala sam, "ali ne i za vas. " Pridigao mi je rukav i rukom mc mazio po podlaktici. Ova familijarnost mi se gadila. Njegova oholost me je prisjetila da je samo sin sitnog trgovčića iz nekog sc-la - činjenica na koju ne bi pomislila ni
sekundu, da nije on hinjeno srdačno ustrajao kod
Debretta. Ustao je i otišao do malog zidnog sefa, UA mojih leđa. Ćula sam kako ga otvara i onda opet zatvara. Kad se vratio, ruke je držao tako ispružene, da sam mogla jasno vidjeti Što drži u
njima. Bila je zapečaćena desergramska boca s natpisom Heroin I lydroclorid, s navedenom količinom i proizvođačem. Vidjevši je,
skoro sam pomahnitala od želje. Samo pedalj od moga lica bio je Simbol pobijede . c . , Basil i moj vlastiti tjelesni bol: svime ću ovladati onaj tren kad ću pod prstima osjetiti bočiCU . Ispružila sam ruku, ali kao u mađioničarskom triku, heroin je nestao. McCall se svom težinom naslonio na moju stolicu , njegovo ružno, lukavo, lažlj ivo lice bilo je samo pedalj od mog.
"Da li ćete mi zaista ovo dali?" zamucala sam, "sir Peter je vrlo ,mućan, mogu platiti bez obzira na Cijenu." Nasmijao se. Ustuknula sam pred njegovim dugim vučjim usti ma koja su halapljivo visjela otvorena iznad mene s dva reda oštrih, dugih zubi. Dah mu je smrdio na viski i tjerao me na povraćanje. Odmah je shvatio, vratio se za svoj stol i požudno me gledao, sličan tovjeku koji vreba divljač. Kao nehotice izvukao je bocu i počeo 0,('
164
za
njome besciljno igrati. Svojim mekim, umiljatim glasom počeo
165
•
je priču o tome što je zvao romansom svog života. Kad me je prvi put vidio, on se strasno zaljubio u mene ali kao oženjenom muškarcu, osjećaj časti ga je spriječavao da se preda svojoj strasti. Naravno, svoj u ženu nije volio, jer ga ona uopće ne shvaća. Vjenčao se iz sažaljenja, a prije svega , vezao ga Je njegov oSJecaj za o
.
•
,
•
ispravno ponašanje, a i spoznaja da bi u slučaju da popusti svojoj strasti prema meni, ženi koju je volio, prouzrokovalo bi ogromnu društvenu štetu. Nastavio je govoriti o privlačnosti srodnih duša i o lj ubavi na pivi pogled. Užasnuo se nad samim sobom jer m i je ispričao istinu, ali za njega je to bilo suviše teško. Ironija sudbine! Tragična apsu rdnost društvenih ograničenja' Ali istovremeno predstavljalo bi mu trajno zadovoljstvo kad bi znao da s moje strane postoje slični osjećaji prema njemu. Pri tome se stalno poigravao s heroinom. Jednom ili dva put ga je u svojoj nervozi skoro ispustio na tlo. Pomislivši na ovu opasnost, zbog tog dra gocjenog praška poskočila sam . Bilo mi je jasno: - ako ga želim dobiti - preostaje m i samo jedno: prilagoditi se raspoloženju tog starca. Pustila sam da m i glava klone na grudi, te ga pogledala krajičkom oka. "Ne možete očekivati da će mlada djevojka priznati sve što osjeća," zašaptala sam duboko dahčući, " osobito ono što mora da izbaci iz srca. Baš ništa ne pomaže govoriti o tome." nastavila sam, "Znam da nisam smjela doći. Ali kako sam mogla znati da je veliki liječnik poput vas uopće primjetio naivno dijete kakvo sam ja1" Sav uzrujan skočio je na noge. "Ne, nemojte," rekla sam tužno
i kretnjom ga natjerala da opet
sjedne." Nisam smjela doći. Pokazala sam svoju slabost. Heroin je samo izgovor. Oh, nemojte dozvoliti da se stidim. No, moram vam reći istinu. Istinski razlog bio je taj da sam vas željela vidjeti. Ali radije pričajmo o čemu drugome. Da li ćete mi dati ovaj heroin i koliko će stajati?" "Za ovako malenu uslugu prijateljima nikad ne zaračunam," ponosno je odgovorio, "jedino što sumnjam da je uopće ispravno da vam ga dam." Opet je iz džepa izvukao bocu i pročitao naljepnicu. Zavrtio ju je među dlanovima. "Ovo je strahovito opasna roba," ozbiljno je nastavio, "uopće ' dam. " ' vam Je nisam siguran da imam pravo c la
166
Kakva besmislica i gubljenje vremena je ova društvena kome dija. Svi su u l.ondonu znali McCallov hobi: afere s damama s titulama. Svoju glupu priču o ljubavi na pivi pogled izmislio je na licu mjesta. Bila je samo gambit. A što se mene tiče, bio mi je odvratan već i sam pogled na njega. A on je to znao. Ali znao je i to da mi je nužno potreban heroin. Prava priroda transakcije bila je jasna kao dan. Ali pretpostavljam da je izigravanje izvještačeno sti čovjekova zabava . Znao je da su moja skromnost, zbunjenost i stidljivost samo presvlake slične obojenim licima kurvi s Picadilly ja. Njegovoj samodopadljivosti nije smetalo ni kad je uvidio da mi se gadi poput vukodlaka. Aji on je imao ono što mi treba, a ja sam imala ono što treba on i baš ga je bilo briga što ću se sutra drogirati do smrti, naravno pod uslovom, da njegovu cijenu platim danas. G ledano s moralnog stanov išta, ovaj je nemilosrdni cinizam imao i koristan učinak. Spriječio je da gubim vrijeme i pokušam ga prevariti. NastaviO je sa svoj im gambitom. Objasnio je da moje vjenčanje sve mijenja i da sa razumnim oprezom, za koji postoje wi uvjeti, nema opasnosti da dođe do kakvog skandala. U svijesti sam se borila protiv gorkog napada heroinske gladi, preostalo m i je samo jedno. Kad je jutros otišao King I.amus, Peter
' ja smo se strašno posvađal i . Odrekla sam se Basila, odrekla sam ...e bilo kakve pomisli na mogučnost da živim dostojanstven žiVOt, ngrlila sam neman, od čijih ruku sam se branila. otvorenih očiju ...am ušla u njegovu tamnicu. posvetila se drogama i to zašto? Jer ...am supruga sira Petera. Moja vjernost njemu tražila je gubitak moje čednosti, samostalnosti i samopoštovanja, a ipak je baš ova vjernost tražila nevjeru drugaČije vrste. Ovo je bio prljavi paradoks. I'cter je dobro znao kad me je poslao McCallu što će se desiti. Bila
"'.1 m svjesna što očjekuje od mene i veličala sam se u svojbj niskosti, dielomice zbog samopoštovanja, a djelomice, osim ako sama sebi
II
'
lažem, jer je moje poniženje dokazivalo moju vjernost prema
IIJl'mu. Nisam više čula šta je govoriO McCal l , ali vidjela sam da je l/vukao mali, džepni nožić, otvorio bocu i nož potopio u prašak. l ukavim, upitnim osmijehom odmjerio je dozu. Disala sam pl itko I
b,-/.o. Nervozno sam kimnula. Činilo mi se da čujem sebe kako
I(ovorim : '10š malo! " . Dodao je hrpi. " I ndiciran je mali, blagi stimulans," rekao je, pretvaraj uči se da IIjl'l�uje bolesnika. Kleknuo je preda mnom i ispružio ruku poput
\ '
'nika koji poklanja žrtvu svojoj božici . Slijedeće čega se
'167
sjećam bilo je, da sam grozničavo hodala, gotovo trčala, po Sloane Streetu. Proganjao me je osjećaj da me netko prati. Da l i je istinita grčka priča o Furijama? Što sam to učinila' Što sam učinila? Moji prsti su se grčevito držali za mal u žutosmeđu bocu otrova. Htjela sam pobjeći, od svakoga i od svih. Nisam znala kuda idem. Mrzila sam Petera iz dubine svoje duše. Dala bih sve na svijetu osim heroina - da ga ne vidim nikad više. Ali ima novac i zašto ne bih uživala u našoj propasti kao što sam uživala u našoj romansi? Zašto da se ne valjam u vlažnom, toplom blatu'
-
•
168
Glava 5 PREMA LUDOSTI Otkrila sam da ću sa svojom nervozom i ponašanjem privući pažnju ulice. Vidjevši policajca, sva sam se stresla. Zamislite, da me uhapse i oduzmu mi je. A tada sam se sjetila kako sam glupa. L J parku Monroe živi Maisie .Jacobs. Znala sam da će mi pomoći i šutjeti o svemu. Hvala bogu - bila je kod kuće. Ne znam što sam joj već ispričala. Ne znam zašto sam bila tako glupa da se uopće lrudim. Maisie je zaista dobroćudna i dok ne počneš gurati svoj nos u njene stvari, svejedno joj je što radiš. Imala je nešto svile pa smo herOin stavile u malene paketiće i ušile ih u podstavu moje odjeće. Otprilike polovicu sam vralila u neki stari paketić. Ovo je bilo za izmirenje s Pelerom. Ali prije svega meni su bila potrebna dva ili lri snira. Spopao me histerični plač i drhtanje. Mora da sam se onesvijeslila. Oporavila sam se na sofi; pored mene je sjedila Maisie i pred ustima mi pridržavala šampan jac. Nije se ništa raspitivala. Baš je nju briga, i da je moja priča samo jedna čista laž. Polako sam se oporavljala. Počela je govoriti o Kingu Lamusu. Očarao ju je prvi put kad ga je srela - prije godinu dana - postala je njegova oduševljena učenica. Mogla je raditi bilo lO, bila je slobodna, s dovoljno novaca i bez ikoga tko bi se petljao I I njen život. Zbog tenjene nezavisnoti nekako sam je zamrzila. Zapravo, samo sam joj zavidi!a na ovoj slobodi. Osjetila sam da je Basil jedini čovjek koji je važan i da sam l/gubila kod njega sve šanse, time što ga nisam dostojna. Potpuno '.Im ga izgubila, ironija toga bila je užasna, jer sam ga izgubila zbog ",oje odanosti Peteru i to baš u onom trenutku kad sam za Petera osjećala samo prezir i omalovažavanje. Ali znala sam i to da bi mi , . Basi! divio i volio me zbog ove iste odanosti. To je bilo prvo što '.Im mu morala pokazati. Moje jedino dostignuće zauvijek me je h.lcilo na prosjački štap. Dok sam o svemu tome razmišljala, Maisie 169
•
je mirno pričala. Skliznula sam iz svog razmišljanja i opet je slušala. Baš je objašnjavala njen odnos s Basilom. "On tvrdi da je krajnje sebičan," odzvanjali Su njeni napeti tonovi, "jer u svoju ideju o samom sebi uključuje svakoga. Neće sc osjećati slobodnim dok još ima robova oko njega. Naravno, postoje i ljudi kojima je u prirodi robovanje i moramo ill ostaviti da služe. Ali mnogi od nas su kraljevi, a toga nisu svjesni jer žive u zabludi da treba da se potčine javnom mnijenju i svakoj stranoj prevlasti. Basil troši svoj život u bitci, oslobađajući ih njihovih lažnih ovisnosti zato, jer su dijelovi njega samoga. Ne razmišlja o moralu. Njegov osjećaj za čast mu ništa ne znači. A samo zato, jer se sl učajno rodio kao gentleman. "Da sam pas," rekao m i je jednom, "onda bih lajao. Da sam sova, onda bih ćukao. U jednom i u drugom nema ničeg lošeg, ili dobrog, samo po sebi. Jedino pitanje je što je prirodni čin?Vjeruje da je njegova misija uspostaviti zakon Thelemc na ovom svijetu." Vidjela je moj zbunjeni pogled. "Čitav zakon nek bude Čini što želiš," živo je navela, "mora da si ove riječi već čula!" Priznala sam. Zajedno smo se smijale ekscentričnosti našeg prijatelja. "To kaže svakome koga sretne," objasnila je, "ne zato da bi uticao na njih, već da samog sebe prisjeti na svoju misiju i tako spriječi da svoje vrijme troši na neŠlO drugo. Nije fanatik i u ovoj godini otkako ga poznajem, ja sam u svojoj muzici više napredo vala nego za prethodnih pet godina. Dokazao m i je, ili bolje, pokazao kako da zbog svog vIaslitog zadovoljstva dokažem sebi da je moja istinska volja da budcm pjcvačica. Počeli smo razma tl'llnjem svih činjenica mog živOta, od mog roda i sroclstva do mojih osobnih osobina, na primjer, moje uši i glas fIZiološki su bolji nego u obična muzičara i okolnosti su mi omogućile posvetiti se vježbi, kojom ću razviti svoje sposohnosti. Siguran je i u to da je moj staratelj bio veliki kompozitor. N e želi priznati da je u pitanju slučaj . Tvrdi da slučajnosti u tol ikim okolnostima nagovještaju nekakav plan, a pošto je mnogo takvih van naclzora ljucIske inteligencije, ovo vodi predpostavci da negdje netko djeluje preko naših ograničenja osjeta, što je iz mene stvorilo pjevaČiCU, a ne modistkinju. "Oh da Maisie," prekinula sam je, "ali tu je i stari dokaz da već
vjerovati u Boga prije svega zato, jer se ovaj plan poka7..ao neprih vatljivim
za
jake karaktere."
"Da, sigurno," priznala je bez razmišljanja. "Činjenice pokazuju da postoji više različitih bogova, svaki sa svoj i m ciljem i svojom metodom. Ako je njihove suprotne ambicije moguće usuglasiti (kao što se čini nužnim s filozofskog stanovišta) to je praktički van današnjeg našeg razgovora. Basil me zamolio da ne obraćam pažnju na svakakve teorije . Nasmijao mi se u lice i nazvao me svojim najmilijim slavujem. 'Ti nisi rodena za smrt, besmrtna ptico,' zakikotao se, 'ali nisi ni rodena zalO da pohađaš kurs iz neoplatonizrna. ' On vjeruje da čovjek ne smije sići sa svog kolo sjeka. Ako sam dokazala sebi da sam pjevaČica treba se, molim lijepo, uzdržavati od zabadnja nosa u tude poslove." "Znam," dodala sam, "kao što je rekao kapetan kad ga je prvi oficir prekinuo. Sve što od tebe očekujem, gospodine prvi ofiCire, jeste šutnja i prokleto malo ičega drugog'" Ponovno smo se zajedno nasmijale. Razgovor s J3asilom ili njegovim učenicima bio je baš uzbudljiv. Počcla sam shvaćati zašto mu nisu vjerovali i zašto ga nisu voljcl i. I.judi se uvijck pretvaraju da žele biti iznad samih sebe, a zapravo sc užasavaju ako im se nešto takvog zaista i desi . Basil uvijek udari po korijenu tvog duhovnog drveta. Želi da si ti ti, a cijcna toga jesl da čovjck napusti lažne ideje, koje ima o sebi. Ljudima sc s\'iđaju lažni proroci koji ih smiruju uspavljujućim šupljim frazama. Plaše se suočcnja s realnošču u bilo kakvom obliku. To je i jedini pravi uzrok što proganjaju proroke. Bila sam, naravno, puna heroina, ali zbog Maisie sam na trenutak zaboravi la na nj. "Tko je ona mršava djevojka,koja je uvijek kod njega?" upitala sam je. U pitanju je bio automatski izljev ljubomore. "Oh, Lala," odgovorila je Maisie, "vrlo mi je draga. Neobična djevojka, jedna od najneobičnijih. Švicarkinja ili nešto slično, bar mi se čini. Posljednje tri godine vježba. Ne znam kako su se sreli , ,tli zamolio j u da mu bude model. Jednom mi jc rekla kako ju je i.menadilo njegovo objašnjenje: 'Da li si ti napisala onaj psalm,' upitao ju je, 'Mogu vidjeti sve svoje kosti, gledaju i zure u mene.' Sigurno znaš da djevojka nema na svom tijelu ni unče mesa. Posve
Je zdrava, u pitanju je igra prirode. J da mu predloži naslov za sliku.
I dok ju je skicirao, zamolio ju
•
sam plan svemira dokazuje postojanje Boga; ljudi su prestali •
170
171
' Nacrtaj me kao mrtvu dušu,' odgovorila mu je. Ovu rečenicu je prihvatio s velikim oduševljenjem i na ogromno platno započeo slikati triptih s najneobičnijim zvijerima, pticama i licima, koje je rasporedio tako, da vode do nje kao središnje figure. Ona stoji gola, s nesrazmjerno velikom glavom i odvratno se cereka. Tijelo je gotovo kostur, pokriven zelenkastom kožom. Ostavlja gotovogadljiv osjećaj. Cudi me da je još nisi vidjela." ,
Zapravo, fotografiju ove slike vidjela sam u nekom magazinu i sada sam se prisjetila da ju je Bill Walldorf stavio naprijed i iznad kraljice mrtvih duša; urlao je od smijeha. "Nema ničeg zajedničkog s onom Gogoljevom pričom," rekla je Maisie, "Basil misli - i to je suviše užasna istina - da je većina ljudi koju inače vidimo da hoda, jede, pije i pleše, zapravo mrtva, 'mrtva u pretvaranju i grijehu' kao što je imao naviku govoriti moj stari ujak - u grijehu jer nisu svjesni da su zvijezde, istinski i živeći bogovi, najviši
_"
Tužno sam uzdahnula. I sama sam mrtva duša - i to jutro sam se doista odrekla gospodina uskrsnuća, zbog odanosti nekoj dru
"Moja draga Lou," nasmijala se, "ne budi tako šašava! Moja je /. 'Ija da pjevam, a Lalina da mu pomaže u radu i zašto bi se onda svađale? Zašto bi morala postojati mržnja? Pomaže mi time da pomaže njemu, koji opet pomaže meni . A ja njoj pomažem tako da pokazujem da mi je njegov zakon koristio i da može koristiti i drugima. M i smo najbolje prijateljice, ja i Lala, kako bi uopće moglo biti drukčije?"
Dobm, naravno, pokušala je postići nemoguće. Kod Basila i njegove raje sve je bilo naopako u odnosu na obične ljude.
Istovremeno nije bilo moguće zanijekati da je rezulta t izne nađujuće dobar. Mogla sam dosta dobro shvatiti njegovu misao o razvoju čovječanstva u praktički novu vrstu. Novim mogućnostima i zauvijek odbačenim starim strahovima, supersticijom i ludošću.
Sve to nisam mogla podnijeti ni minutu više. Maisie ga se odrekla - a i same sebe - a svejedno je imala oboje - sebe i njega - a ja sam sc
prilijepila za njega i sebe i oboje izgubila. I to nepovratno! Digla
�am se da odem kući i prije nego što sam stigla do naše ulice, s
):njevom i očajem sam spoznala stupanj vlastite degradacije, vla
goj mrtvoj dUŠi. A - isto popodne! fuj! Kakva mrtvačnica je život!
qite propasti. U očaju svoje stravične sudbine, ponovna pojava
Kakva hladna, trula i otrovna atmosfera!
one gladi za herOinom, koja je počela glodati moju unutrašnjost,
"I gledaj Lalu sada," nastavila je Maisie, "morao ju je slati da prođe kmz najstrašnije pokuse - jer je zaista bila mrtva - i ispala je dosta dobro. Ona je velika duša, ako je ikad postojala takva na
učinila me radosnom. Oblizala sam usne zamišljajući da idem muškarcu kojeg je moja ljubav uništila, a s njim i mene samu. Kao prvo, neću više pisati ovaj dnevnik. Zašto da se mučim za
svijetu, on je njenu smrtnost podigao u besmrtnost. Njena pokva
lOg Kinga Lamusa? 'Svaki korak koji učini uprljan je krvlju,' jednom
renost postala je neiskvarenost - tako sjaji svjetlo i ljubav i sloboda,
mi je rekla G retel. Da, na nekakav đavolski način iz mene je načinio
a dani joj prolaze u potpunoj slobodi !"
�voju žrtvu . U redu. Dobit će baš toliko magičnog dnevnika da će
"Ali što radi sada," upitala sam je s tupim bolom u srcu.
shvatiti da sam van njegovog utjecaja - pisat ću samo o svojoj
"Pa naravno, izvršava svoju istinsku volju!" dobila sam pravi
mržnji prema njemu i o tome kako sam ga prevarila - čitat će to
odgovor. "Ona zna da je došla na Ovu planetu kao svjedok zakona
dok će moja mrtva duša imati jednakovrijedno tijelo.
Theleme u njenoj vlastitoj ličnosti i da pomaže svome Tiranu pri njegovom zadatku!"
rujan
14.
Maisie je zaista bila divna. Svi znaju da je od početka zaljubljena u Basila i da će uvijek biti. Kako može o drugoj ženi, koja ga isto tako voli, govoriti bez ljubomore i, kako je izgledalo, i bez zavisti?
Sigurno ima neku snažnu moć hipnoze kad ih drži slabunjave i na
strani kao hrpu pisama. Ali Maisie je kiptjela od energije i radosti - bilo je apsurdno pomisliti za nju da je "vampirizirana" i da sliči
na žrtvu. Na licu mjesta sam je upitala o tome.
172
Bila sam uvjerena da će Peter nestrplj ivo čekati kod kuće da bi saznao kako je uspjela moja posjeta McCa\lu. Umjesto toga stigao j
•
tek poslije ponoći, pun šampanjca i snijega!" Oh, bože, kako
�retan dan!" Kiptjeo je od strasti i zgrabio me poput sokola. "Dobro, draga djevojčice," zaurlao je, "kako je bilo kod McCal la?" Pokazala sam svoj paketić.
173
•
"Hura, svi naši problemi su rješeni!" Otvorili smo naše tri posljednje boce šampanjca da bi proslavili ovaj svečani događaj; dao mi je nešto kokaina. A meni se činilo da mi se ne sviđa! To je najbolji stuff. Snif u lijevu i snif u desnu nosnicu, veliku hrpu na jezik i to još nije bilo sve. "Reći ću ti što je bilo pogrešno," rekao mi je ujutro. "Kako može
itko očekivati da će se dobro osjećati u ovakvoj okolini? Dobio sam
pravu vezu . Nikad više nećemo morati biti bez nje. Otići ćemo na
Barley G range i priuštiti si još jedan medeni mjesec. Ti si moj cvijet, a ja sam tvoja pčela."
Otvorio je vrata i zaurlao ženi da nam spremi stvari dok do ručkujemo i da pripremi račun. "Kakvi smo mi prokleti luđaci," vrištao je dok smo hodali ulicom do Wisterije gdje možeš dobiti pravu francusku kavu i pravu englesku slaninu. Promatrali smo se u velikom ogledalu. Mogli smo vidjeti kako smo bolesni, ali sve je to sada prošlo. Odlučnost i samosvijest su nam se povratili, a sa njima i ljubav. Mogli smo osjećati kako ljubav miješa svoju divlju struju s našom krvlju poput ušća Rhone i Arne u Genevi. Otišli smo u trgovinu i na licu mjesta kupili kola, sjeli u njih i odvezli se. Postojala su već jedna na Barley Grangeu ali željeli smo još jedna trkaća kola. Vratili smo se na Greek Street, potpuno preplavljeni zadovoljstvom. Bilo je jasno,
privremeno. Na onom mjestu u G reek Streetu strašno smo se .LZboljeli i nismo mogli očekivati da ćemo se oporaviti
J
za
samo
'dan tjedan. A pored toga nismo ni željeli zabavu ove vrste. Bilo
J<: dovoljno drugih načina. Otkrili smo da možemo vidjeti stvari. Onaj magarac, Basil, uvijek je govorio o opasnostima magije, pažljivosti, naučnim metodama i sličnim glupostima. Svakodnev no smo vidali više duhova i demona nego on u deset godinama. Ovdje nema ničega čega bi se morali plaŠiti. Voljela bih sresti
i
vraga, osobno. /8.
ntjan Jednog kišnog popodneva u knjižnici smo otkrili knjigu koja
nam je predočila što učiniti da bi se ukazao sam vrag. Cockiejev djed je bio velik u tim stvari ma. U sjevernom tornju imao je sobu gdje je izvodio svoje čarolije. Poslije večere otišli smo tamo. Sve je bilo više ili manje tako kako je ostavio. Ujak Mortimer nije se nikad potrudio da išta pomakne. O toj sobi postojala je i legenda. Djed je bio prijatelj Bullwerja Lyttona. Otkrili smo prvo izdanje knjig<: A Strange Story s posvetom. Lytton ga je uzeo kao model za sira Philipa Dervala, bijelog maga koji je bio ubijen. Tako je zapisao Lyllon u svojoj
svježe jesenje jutro, sve je dobilo svoju boju. Nikad više neće biti
posveti.
te ukras našeg rajskog pakla.
predmeta. Tu je bio stol, obojen tajanstvenim slovima i znakovima,
zime. Noć nije bila drugo već samo pozadina mjesecu i zvijezdama,
1 7. rujan G range je Sigurno najbolja kuća na SVijetu, ali ima jednu manu. Nismo željeli nikakvu posjetu. Društ�'o iz okolice je sasvim u redu, ali tigrovi ne love u grupama, a posebice ne kad su na medenom mjesecu. Razglasili smo da mi moje delikatno zdravlje ne dozvol java primati posjete. Dosta očita laž, pošto smo se naokolo vozikali u kolima. Avion se vratio iz Deala, ali nismo ga upotrebljavali. Cockie je izmišljao različite izgovore, no svi su bili neuvjerljivi. Od njihove apsurdnosti valjali smo se od smijeha. Istina je bila da je bio suviše nervozan. Nismo se toga apsolutno stidjel i. Poslije svega što je učinio, mogao se odmorati na lovorikama. Naravno, sve je bilo samo
174
Sve je bilo čudno i uzbudljivo. Soba je bila puna najneobičnijih te veliki mač s uk.rštenom drškom, dva srebrna polumjeseca, razdvojena s dvije bakrene kugle i treća na dršci. Sječivo je bilo oštro s obje strane, s ugraviranim arapskim pismom ili nešto slično. Cockie ga je počeo vitlati. Pomislila sam da iz njega proi zlaze munje svjetla i praskavi zvuk . "Na primjer, ovaj mač," rekao je Cockie, "u njemu je nešto đavolski sumnjivo." Uzela sam mu ga iz ruku. Naravno, u pitanju je bila samo moja fantaZija, no, kao da nije imao težine i čudno je treperiO. Ovdje je bio i zlatni kalež, s rubinima uz rub. I više natpisa, te mali štap od
ebanovine s vijugavim plamenom na vrhu, s tri jezika od zlata,
srebra i nekog metala kojeg smo prvi put vidjeli. Tamo su bile brojne stare knjige, ponajviše latinske, grčke i hebrejske te veliki alabasterni kip Ganeša, boga slona.
175
,
,
"Ovo je mjesto," rekla sam, "gdje je moguće uloviti vraga." "To je u redu," odvratio je Cockie, "ali gdje je neka mala đavolica za mene." Smijali smo se kao ludi. Cinilo nam se da se soba vrti oko nas. Počeli smo se ljubiti i grliti. Sasvim je u redu smijati se magiji, ali određene ideje svejedno pripadaju određenim stvarima. Čovjek može ppkrenuti neku ideju, ako ga na nju prisjeti prostor kakav . . 1 Je ovaj. Lou ispravno razmišlja, neka bude blagoslovljena. Podsjeća me na Anatole Francea - La Rotisserie de la Reine Pedauque - i starog Coignarda koga je Ružni Križar upozorio da ne smije izgovoriti riječ AgIa, ali kad je to on svejedno učinio ispunilo se Ružno križarevo proročanstvo, a on sam se podigao u plamenu poput salamandra. Na primjer - na drugoj strani vage - gospodin W. S. Maugham u svome "Carobnjaku" čini sve najlošije da bi 'nitkova' učinio što neuglednijim objektom prezira i propasti. Ali baš u trenu kad njegovi neprijatelji uspjevaju intrigama uništiti njegov život, moraju priznati da je "dovršio Veliki Rad" - slvorio je živo biće' I "Svaki muškarac i svaka žena je Zvijezda." v
v
Basil King Lamus Ne sviđa mi se ova soba. Radije nisam rekla Peteru, no, čini m i se da je ovdje naokolo hodao v[�ag, to je očito kao život. Treba biti osobito pripremljen da bi vidio ovakve stvari. Cockieja duhovnost nije nikad interesirala.
1 9. rujan Prošle noći došlo je do uzbune zbog provalnika. Pregledali smo kuću, ali nije bilo nikakvih tragova. Ovdašnja posluga je užasno glupa. Stalno me ljute. U taj kući nije moguće spavati. Suviše je stara . Drvo neprestano škripi. Baš kad si na samoj ivici sna, ovakva te buka učini budnijim nego ikad. Nikako ne mogu podnijeti ičiji dodir. Koža m i je vrlo osjetljiva. To je, bar mi se tako čini, dio . produhovIjenja mog života. 1
176
Dnevnik lady Pendragon prekida napomena koju je kasnije vlastomčno unio gospodin Basi! King Lamus. [zdal'ač
Raduje me da novi medeni mjesec nije trajao duže od tri ili čeriri dana. Uznemiruje nas naša vlastita ništavnost. Ali to je samo sjećanje. Kako može ništavnost postojati zajedno s duhovnim životom? Kad sam danas ušla u magičnu sobu vidjela sam Duha heroina. Strašno je velik i mršav, odjeven u dronjke, koji se pretvore u male ptice, koje odlete i zatim dolaze zagl'epsti tvoju kožu . Baš kad osjetiš ubod kljuna, nestanu. Ovo su glasnici drugog svijeta. U mojoj jetri imaju gnjezdašce . Zanimljivo ih je slušati kako cijuću kad hoće hranu . Ne znam što će raditi tako daleko od svoje majke. Užasno je kad čovjeka muči nesanica. Vjerujem da je to priprenla za novI Zlvot. Otišla sam sama u magičnu sobu i sjela za stol, nasuprot starcu kojeg sam pokušala nagovoriti da progovori. Njegove usne se kreću ali ne mogu shvatiti što priča. Bila sam, naravno, sva zbun jena. Uvijek sam zbunjena. Veoma sam umorna. Zašto me ne ostave na miru? Ovog puta čuo se pucanj . Magična soba ima prozore na sve Slrane. Pogledala sam tko je lO mogao pucali. Bila je vrlo jasna mjesečina, ali ništa nisam vidjela. Onda je došla još jedna munja i prasak. Otišla sam na stranu olkud je došao zvuk i osmo trila Rilo l O to pored jezera. Veoma dugo sam promatrala. Onda je čučeća fiJ{ura, sakrivena u trsju , uSlala, stavila pušku na rame i dvaput lapucala. Onda je zaurlala i potI'čala prema kući, te odbacila pušku. Pitam se Što bi to moglo bili. .
.0.
v .
rujan U djedovoj sobi sam pronašla rukopis koji govori o tome kako
prizvati vraga. Potrebna su dvojica, ali Peteru ne vjerujem. Uopće n ' vidi duhovni svijet. Baš obratno, postaje sve čudniji i čudniji, lt' umišlja stvari koje uopće ne postoje. Stalno se češe . Za vrijeme , ( O ere vrlo se neobično ponašao . Mislim da je i voda posluge nešto . . l)rImJeno. L J ponoć smo otišli u sobu i započeli s obredom. Početak je bio poprilično glup, ali nastavak je bio divan. Ustrajno ponavljajte: lo Pan Pan! lo Pan Pan! Ai Pan Pan! lo Pan Pan! lo Pan Pan! Pan I',(n Pan' Aegipan, Aegipan, Aegipan, Aegipan, Aegipan, Aegipan, ,
lo
I'an I'an'
177
•
Nastavite sve dok se nešto ne ukaže. Upotrijebili smo dvije crne
haljine koje su tamo visjele - dvije slatke, svilene haljine sa kapi cama. U ruku uzmete svijeću i za vrijeme zaklinjanja plešete.
S tvarno smo se uznemirili. Kao da nas je uhvatila neobična sila da
nas vodi svuda po kući i u prizemlje. Urlali smo na sav glas. Jednom i l i dvaput vidjeli smo poslugu kako gura nos kroz pukotinu na
vratima. Uvijek Su ih zatvarali sa škripom, mogli smo čuti kako
k,.d je gladan i zbog straha u vezi s tajanstvenim nestankom
posl uge. N ije nam preostalo drugo nego da Peter ode do gostione I naruči objed. Vraški sam se namučila da ga natjeram na to.
Njegovom karakteru nedostaje odlučnosti. Dala sam mu dva ili
I ri snifa snijega što ga je povratilo i tada je otišao do gostione. Bila ',lin
pijunira. Kuća je divno mirna.
okreču kljuć i postavljaju zasune. Btijeli smo se zahihotati, ali
morali smo nastaviti s invokacijom. Knjiga kaže da se ne smiješ
zaustaviti sve dok ne izađeš iz magične sobe ili će te uhvatiti vrag.
Neobično je to da se uopće ne sjećam šta sc desilo. Da l i je vrag
došao ili ne? A ni ne pamtim da li sam sc vratila u magičnu sobu.
Mora da sam legla, jer sam se probudila st rahovito gladna. l Cockie
se probudio. S puškom je čučao pored prozora. Nanišanio je dva
i l i tri puta, ali nije okinuo. Onda je pušku stavio u kut i vratio se do mene, rekavši: "N ije u redu. Suviše su brzi. Moguće ih je uhvatiti
jedino noću . "
I on je bio gladan. Pozvonili smo posluzi. Nitko nije odgovorio
na znak. Zvonili smo i zvonili, a onda se Peter razljutio i otišao
vidjeti što se to događa . U kući nije bilo žive duše! To je sasvim
neshvatljivo. Što im se desilo' Peter tvrdi da su u pitanju Nijemci
i njihova urota jer ga proganjaju zbog njegovih ratnih činova. Ja
ne mislim tako. Knjiga tvrdi da se moraš odreći svega ako želiš
vrlo vesela što sam sama. Uvijek sam osjećala da ova posluga
Dok ovo pišem, promatraju me dva divna bića koja su bila
poslana da me čuvaju, vode i pripreme za veliku sudbinu koja me
(
ekuje. Peter se vratio s kelnerom i poslu7..avnikom. Moram
" . kriti ovu knjigu. Tajne duhovnog života moraju biti OSigurane pr d nezaređenima.
L J redu. Na kraju krajeva Peter je moj drug. Nismo mogli puno
pojesti. Ovako je jedino prirodno - najprije treba uništiti sve niske
/cIje, a onda si tek spreman za nastavak. I Peter je vrlo malo jeo, .1
onda je rekao: "Znam zašto noćas nismo uspjeli prizvati vraga.
Zbog posluge. Sada sam se prisjetio da je cljed u kući držao samo dvojicu, a kada je namjeravao nešto veliko i tu je dVOjiCU slao od kuće. Da vidimo što ćemo uspijeti večeras."
To je bilo divno. To je bio njegov stari ja. Pomislila sam da će
nam za izvođenje obreda koris titi ako prije početka snažno usni
IJmo kokain.
započeti duhovni život. Vjerojatno im je moj duhovni vodič prišap
nuo da odu, ali prilično sumnjam i u Cockieja. On nije spreman ni za kakav visoki razvoj . Muškarci su uvijek gadno surovi. Pomi slite samo kako su jednolični u ljubavi. Ali za Cockicja moram reći
da je, što se toga tiče, sasvim u redu . Istinski svijet čistoće - potpuni vitez. Ali prošli smo i kroz vrlo teško razdoblje. Bez sumnje, moramo se očistiti od svih niskih elemenata.
Ponekad među nama postoji velika privlačnost, neokaljana
animalnošću. Jedino u što nisam sasvim uvjerena je' da očišćenje nije suviše veliki napor za njegov mozak. Ima, naime, nekoliko
•
doista neobičnih ideja. Ponekad ga uhvatim kako me motri s dubokom sumnjom u očima. Njegov razum igra na Nijemce. Baš
je izvalio optužbu da je Gretel Webster njemački špijun i zamum ljao još nešto što nisam mogla sasvim razumjeti. Ali srž svega bilo
je da su mene - zato jer nas je upoznala baš G retel - podmetnuli
da bih mu štetila. Naravno, takve misli padnu na pamet čovjeku
,
178
179
Glava 6 COLD TURKEY ' I mjan Nc sjećam se što se desilo. Znam i zašto. Već prije mnogo na Basil mi je ispričao da razum uzima u obzir jedino
\ lI'm
"I.lIcrijalnosti. Tako su ovi duhovni događaji zabilježeni u razumu \ 1o,c,'ll
lipa kojeg nismo svjesni sve dok se ne naviknemo na duhovni
,,,ot . Zato je sve što mogu zapisali
"'p) lilll
to
da nam je stvar sasvim
'la. Vrag naravno treba ljudski medij, ako želi komunicirati s
svijetom, i zato je opsjeo Petera. Dulje vrijeme ga je pripremao
11.1 10 da ga može predstavljati. Iz Petera će učiniti papu i ja ću biti I'll'( )(\jevena u Vatikanu da mu pomognem pOŠLO ne može bez nll'ne. Moj duhovni vodič zove se Keleriel . Ona je divno biće, odjevena " I
'le nkastoplavo. Poput labuda ima bijela krila i buket šarenog
II
a. Dugi, crni uvojci kose sežu joj do struka, Zlatna traka oko
I \
1 1 '1.1. posuta safirima s njenim imenom. Uvijek je mogu prepoznati 1 ' 0 lome. Mora da postoji neki znak jer, inače, dosta mijenja svoju .,tnu. Ponekad je sićušna i ne doseže ni moja koljena a ponekad " dva ili tri metra viša od Sjevernog tornja.
l' 'ter i ja smo potpuno krvavi . Izašli smo iz kruga prije nego 1 < 1 I ' Vrag otišao i pokidao nas je na djeliće. Na sreću, vratili smo ,
krug prije nego što nas je ubio, izgubili smo svijest, probudili
illO sc
,
•
\1
nil , ,
'
tek mnogo kasnije. Zato se i ne sjećamo što se desilo. Ćini
da sam se strašno posvađala s Peterom, ali ne mogu se sjetiti
lO,
Mislim da ga se on sjeća, iako mi ne želi ništa reći. Ne znam
I() je takav. Jedino što mogu mislili je, da se Gretel Webster
"'
okrenula protiv mene. Ležao je na sofi u pidžami. Zeljela sam
.1.1
nl
poljubi i prišla sam mu noseći nešto kokaina. Nije se ni
181
•
pomaknuo. Zurio je u mene zazrogačenih očiju u kojima se krila uzasna strava l progovono: .
�
.
Crna, kuga ponora, Njezina bubuljice i čim 'i, Naravno, znala sam da ne misl i lako, ali svejedno me pogodilo. Dala sam m u kokain. To mu je pomoglo, sjeo je, uhvatio me za rame, pogledao direktno u oči i rekao:
Zmaj požude i jeze, Tigar bjesa i slrasli, Zivi sa mrlVima privezani, Ziva sluz II prašini, Izazovni slid kao plamen, Orgija mldnog zagađenja S mlŽnjom iznad cilja ili imena Orgazam, smrl, raspadanje! �
�
I tad je počeo urla ti, otpuzao je do jezera, te se bacio u nj, nekoliko puta zamahnuo rukama i zapI ivao, a onda izašao i polako Č inilo ika. ručn par sam aŽila potr veš za i korp U se vratio u kuć u. se da je zaboravio na sve. Bio je dosta ljubazan i normalan, ali i pomalo uplašen. Nikako ne mogu otkriti što se dešava s njim . Ponaša se kao da je saznao neku strašnu tajnu. Dalj e nisam više shvaćala. Ove noći ušla sam u magičnu sobu, otiš la sam direktno gore dok je on dolje čvrsto spavao. Peter je sjedio u starčevoj stolici i pisao. Najprije to nisam mogla shvatiti, a onda sam razotkrila tajnu. Dok on spava, njegovo astralno tijelo dolazi gore i izvodi magiju. Znala sam da je opasno smetati astralnog dvojnik a i zato sam na prst ima izašla iz sobe, ali dvojnik me je bučno slije dio. Sva.ki put kad bih pogledala preko ramena, bio bi tamo, iako je vrlo brzo skakao iza ugla ili ispod ulaza . . . Peter je već neko vrijeme vrlo zabrinu t. Piše telegrame, a onda i h podere pa se prisjeti da to nije dovoljno sigurno, pokupi djeliće i spali ih. Pita la sam ga o tome, no nije htio ništa reći i jako se razlj utio . Vjerujem da znam što je. Pronašla sam jedan papir kojeg je zaboravio uniš titi - pismo Vojnom uredu u kojem upozorava na 182
nj 'mačku urotu i poručuje o stvarima koje su se ovdje dogodile, S naporom sam to pročitala jer je njegov rukopis sasvim smušen, Često priča sam sa sobom . Nešto od LOga sam i čula. Vjeruje da I I Vojnom uredu postoji njemački špijun i plaši se vjerovati pošti lli telegrafu . Ustrajno je govorio: " Š to da radim?" i onda brbljao , dto o urotama protiv njega. Sigurna sam da bih mu mogla pomoći, kad bi se meni povjerio. I'ilam se da nije kod njega u pitanju razočaranje. Ima nekoliko doista smiješnih ideja. Kao prvo, prelvara se da vidi duhovne H>cIiče, a to nije moguće, jer još nije dovoljno očišćen. Srvari, za koje tvrdi da i h vidi, zaista su užasne i odvratne. No, u posljednje vrijeme ništa više ne govori. Nešto započne objašnjavati a onda se I/gubi... Noćas je vrlo mračno. Kiši. Peter je uzeo pušku i otišao do Il '/.<:ra. Iz skrovišta sam uzela knjigu. Užasno sam preplašena. Za ručkom ni Peter ni ja nismo ništa pojel i . Spopalo ga je h isterično proklinjanje, podsjetio me na našu ljubav i rekao da ne može \ )(.'rovati da je sve bilo samo hinjenje. Zašto suradujem u uroli kad 14,1 žele ubiti? Ne želi jesti, jer je uvjeren da je hrana ot rovana. Kad JI' vidio da ni ja ne jedem, bio je uvjeren da surađujem u LOj urot i prOliv njega. Pokušala sam mu ohjasnili da jc sve LO sasvim besmi .I('no. Izjavila sam da ne sura(lujem ni u kakVOj uroti. 1'0 ga nije 'mirilo. Morala sam mu reći svoju veliku tajnu, naime, da sam ja / 'na, odjenuta suncem, iz knjige Otkrivenja i da me mora čuvati. I )okazivala sam mu da je ovo jedino objašnjenje. Razlog što nije ,"ogao Živjeti sa mnom kao supružnik, bio je što m i je anđeo povjerio da ću svijeru roditi proroka. Započeli smo sa žestokom , ,"pravom. Ne sjećam se što se je desilo, ali kao i obično sve se '/f(>cIi1o u svađu . Treba biti usmjeren na duhovni život, a tada je i 'I-IJmanja smetnja čulima - čak i samo vjetar na ulici - strašna Illunja. "Sotona je princ snaga zraka," zapisano je u bibliji, on _11)l' ove zvukove zrakom da smetaju mom razumu. A kako da 1 I >( I o m proroka, ako nisam premještena u sedmo nebo i nisam \ J('�na materijalnih srvari. ",vijet, meso i Vrag. Jedno u troje i troje u jednom . Ovo zlo I I o)'lva treba biti ukinuto. On to zna i zato me želi stišati pomoću I', I ( ' ra , ili bola u tijelu, ili s čarima i zvucima prirode. Priroda je, Iho� '1)()lnosti, prokleta i zaLO ovim svijetom vlada Zlo. A ja sam
183
,
odabrana da ga spasim i sveti duh me natkriljuje i šalje anđele da
Tresla sam se, Uzela sam drugi zavoj i stavila ga u usta. Podivljao je, uhvatio me za kosu i s palcem i kaŽiprstom prisilio me da
me čuvaju, Tako smo se otarasili posluge, Iznenada me je Peter napao. Bacio me na tlo, na grudi naslonio
otvorim čeljust. Bio je snažniji, iako sam se branila, grebla i udarala
koljena i pokušavao me ugušiti. Anđeo je odmah udario, svi njegovi mišići su popustili i izvalio se na stranu, OČi su mu bile širom otvorene, a moglo se vidjeti jedino bjelinu, To je znak da ga
nogom. Izvadio je zavoj i stavio u svoja usta. Onda me je udario po obrazu. Pala sam koliko sam bila duga i široka i počela urlati.
Podigao je haljinu i zavoje i htio otići. Očajnički sam ga uhvatila za gležnjeve, ali oslobodio se i izašao iz sobe, Bila sam suviše slaba i
je zaposjeo vrag, a da mene štite anđeli, Zapucao je dva ili tri puta i vidim ga kako dolazi s jezera, Moram
suviše pogođena da bih pošla za njim. Klvarila sam iz nosa. No, dobila sam nešto heroina i prisjetila sam se tko sam. Sve je to samo
ovu knjigu sakriti, a onda ću otići u garažu i sakriti se do jutra, Keletiel mi govori da je ovo kritična noć, Sakrit ću se u velika kola, ispod plahte, Tamo me neće tražili i anđeli će me čuvati",
dio iskušenja. Svakog trenutka mogu ukazati na svoju slavu, past 'e mi pred noge obožava t će me, Na kraju krajeva divna je njegova
Sve je dobro završilo. Spavala sam na zadnjem SjediŠtu kola, Mučila me je užasna mora, probudila sam se sva oznojena, Onda
sudbina svetog Jožefa - ili neka druga, možda će on biti zmaj koji e pokušati uništiti mene i Proroka. U mojoj SituaCiji, heroin nije
sam opet zaspala. Bila sam sa šestoricom anđela, koji su me zrakom odveli do mjesta, koje ne smijem opisati . Ovo je velika i
nužniji od hrane, Duhovna ideja je dovoljna, Mislim da je ovo l 'kcija koju moram naučiti. Pouzdala sam se u stuff. U bibliji piše:
divna tajna, Strašno i čudesno je biti žena odjenuta sucem, Prije
'Anđeli su došli i nudili pomoć". Anđeli će mi donijeti manu koja
nekoliko tjedana ta bi me suptil nost preplašila, Nježno i mudro sam bila pripremljena za svoje uzvišeno stanje, Ova vizija me je uvela u najljepše tajne,
dolazi iz nebesa, •
Kad sam se probudila, došla je Keletiel i rekla da je kriza prošla, Tresla sam se od zime, pa sam otišla u kuću po nešto heroina, To je jedino što te ogrije, bez obzira na to kakvo je vrijeme. A to je zbog toga Što grozničav životinjski život održava tijelo toplim. Kad
Sasvim sam sretna. Tako je dobro biti konačno neovisan od /cmaljskih stvari. Keletiel je stigla i naručila mi da idem proricati
l' 'teru, tako da ću sada sakriti dnevnik, Svaki put moram potraŽiti n 'ko drugo skrovište, da ga ne otkrije Peter ili onaj starac, koji .Mokolo luta II astl'alnom tijel u. Veoma sam pažljivo pisala, ali
dostigneš stupanj potpuno duhovnog lije la, ono postaje hladno
wcjedno može otkriti moju tajnu i sve uništiti. Postaji još jedan problem. Jasno se sjećam jedino još duhovnih stvari. Materijalni
poput leša, Nešto strašno se dogodilo, PotrOŠili smo sav heroin a ostalo je
",ijct nestaje. Bila bi katastrofa da sam zaboravila gdje sam ga ... 'krila. Basil mi ne bi nikad oprostio, Sakrit ću ga u dimnjak i onda
samo još malo kokaina. Prisjetila sam se što sam ušila u svoju bijelu
.nogu uvijek provjeriti da li je na svom mjestu . "
haljinu i potraŽila je, Ležala je u kutu sobe, sva zgužvana i uprljana
Ono što je zaista užasno je protjecanje vremena. Sa heroinom
i još uvijek mokra, Vjerojatno sam dugo šetala po kiši, premda se
.lt kokainom, ili s oboje, nema dosadnih trenutaka, a bez njih vuku
ničega ne sjećam, Isprao se sav herOin, Nije ostao ni grain, Peter
.c'
�ati pa čak i minute. Teško je pisati ili čitati. Moje oči nisu u
I.lnju da se pravilno usmjere. Bile su otvorene ka duhovnom vii 'lU i ne mogu vidjeti ništa drugo. Teško je kontrolirati i ruke,
je ušao i vidio kako plačem. Odmah je shvatio što se desilo, Sve Što je rekao bilo je: "Opet ćeš morati do McCalla!", Nisam se mogla - ni naljutiti. Muški su isuviše sirove Životinje da bi shvaćali , Sad kad
(' mogu pravilno ispisivati slova, Ovo čekanje je pakleno. Čekati nešto dogodi! Ne mogu misliti na ništa drugo osim na heroin ,
znam tko sam, kako bih mogla uraditi nešto takvo? Hitno je trebao nešto heroina, Kad je otkriO da ga više nema,
.t�
to ga je natjeralo da ga ludo požel i, Uzeo je jedan od zavoja i počeo
h l h ) II redu.
ga žvakati, "Hvala bogu," rekao je, "još je gorko, Mora da je još dosta toga u haljini."
184
I
�
I I , 'lu sve ide loše. Neobično me boli. Samo jedna doza i sve bi
Z·,boravljam tko sam, zaboravljam na divni rad kojeg moram Za duhovni svijet sam postala slijepa. Keletiel više ne , .. 'IMi Moram čekati, čekati, čekati na svetog Duha ali i to je jako '" ",ti
185
I jame njegovog srca zamelene su alkalnim pijeskom!
udaljena uspomena, tako daleka. Ponekad, skoro posumnjam, a svejedno je moja vjera jedino što me spriječava da ne poludim. Ne mogu izdržati bez heroina. U patnji smo se Peter i ja oper zbližili. Dokoličimo i samo se
gledamo, ne možemo se ni taknuti pOŠLO je koža suviše osjetljiva. Oboje smo tako nervozni da ne mogu ni opisati. Smeta nam što gledamo jedno drugoga u ovom stanju, ali nema što da se učini. Često ustanemo s mišlju da treba nešto uraditi, ali odmah ponov no sjednemo. Kad ne možemo više sjediti, legnemo. Ali ležanje nas ne odmara, već još više uznemiruje, tako da se opet dižemo. Ne možemo čak ni pUŠiti Cigarete, jer ti poslije dva ili tri dima padne
iz ruke. Jedino olakšanje je ovaj dnevnik. Ovo zapisivanje moje
patnje mi parnaže, a još bitnije je za duhovni život. Basil ga rnora procttatl. Ne rnogu se sjetiti datuma. Ni jednog, ni koja je godina. Lišće ,.
.
U parku mi govori da je jesen, a i noći su sve duže. Noć je bolja od dana, rnanje nervozna. Naravno, ne spavamo, već samo padnemo u stupor. Basi! mi je o tome jednom i govorio. Zvao ju je tarnnom noći duše, koju treba prijeći na putu ka velikom svijetlu . Dnevno svjetlo je muka. Svako čulo je instrument najvećeg bola. Na našim kostima nema mesa. Ova vječita žudnja za heroinom! Nema dru goga u našim glavama.
•
Zivi se od vode. Izgleda ti da si za trenutak utolio žeđ, bar jedan
Illn1 dio. Peterovo stanje živaca je alarma ntno. Uvjerena sam da
i l ll,t priviđenja . Podigao se i odlunj ao do police koja stoji iznad '.,mina. S hripavim, suhim glasom zaurlao je: ,
Zeđ! Ne žeđ grla, Iako je najdivljija i najgora Fizička legoba - koja je mučila I samo Kristovo srce, fscijedivši divlji krik "Zedan sam!" iz Njegove agonije, Dok su vojnici pili i kockali: •
Misli da je Isus na križu, umjeslO da je zmaj, što je doista i bio. o
Ibog njega postajem nervozna. Kad je završio svoju recitaciju, ,, ,,'ga ga je odjednom napustila, skljokao se na tlo. Kad sakupim dovoljno snage da pišem dnevnik, onda me bol ... tpusti. Vidim da su tu dva lica . .Ja sam žena, odjenuta suncem .o)a zapisuje svoja iskustva. A druga je lady Pendragon, Životinja
.oja od žedi umire u agoniji .
Ujedena i plamleća zmija PUŠIa u seh e svoj alrov, kao da 10 može ugušili Bol u trenu. • •
Ovo izgleda kao kad se u l ice baci sumporna kiselina. Bez vlastitog izražaja. Ne možemo razmišljati. Već i samo svjetlo izaziva tjelesni bol.
Kad je sunce živi vrag Koji riga kOlle zla, I mjesec i noć se podsmjehuju Jadniku na pustoj stijeni, I nebeska kupola je visoko nadvijena Kao njegova suha i spržena uSla, 186
" osljednje riječi izgovorila sam glasno i Peter ih je čuo. Odge11.'0 se od ognjišta do mene, govoreći:
•
Ne benigna žeđ Koja radnika priziva vinu; Ne žeđ lije/a (Iako s ludošću proklela) Kad su USIa puna pijeska l oči sljepljene, i uši Varaju dušu da čuje Vodu, vodu na dohvat ruke, Kad čovjek zarije nokie U svoja prsa, i pije krv lako se već zgnlšava i mUli Dok se jezikom dotiće njezinoga laka, 187
Njegov mozak vratio se u djetinjstvo. Mislio je da sam njegova majka, pa je došao do mene da ga podojim. Kad je bio dovoljno blizu, prepoznao me je i poput ranjene životinje, koja bježi ispred lovca, brzo otpuzao nazad . . . Kad imamo dovoljno snage za razgovor, govorimo isključivo o tome kako nabaviti heroina. Kokaina nam je već odavno ponesta lo. Nije dobro bez heroina. Možemo otići u Njemačku i tamo ga
Sasvim je normalno da u ovakv im situacijama iskrsnu razliČi ti "oAnelaji, ponajviše takvi kakvi nisu postojali nikad prije. D ivno i I I /.I"no je biti jedinstven . Naravno, on nije tako jedinstven kao što .1 nl ja . . . l J sobi za biljar upalili smo veliki vatru . Spavamo tamo, ako I lo rtc spavamo. Kelner nam je iz spavaće sobe donio pokrivače,
hranu nam ostavlja na stolu . Ali vatra ne pomaže. Hladnoća
I
nabaviti ili u London, ali nešto nas spriječava da donesemo odlu
doiazi iz naše unutrašnjosti. Sjedimo pored plamena, grijemo ruke
ku .Ja naravno znam što je u pitanju. Sve to je nužno - da prijeđem ove muke i sasvim se očistim od tjelesnosti. Peter uopće ne shvaća. Oštro me kudi. Misli da sam vampir poslan iz Pakla da ga uništi,i
\Ojl lici oko logorske vatre, a jedine riječi koje izgovaramo su I lIdne. Opsjeda nas ona pjesma. Ispunja naše duše i isključuje sve,
•
u toj misli uživa. Nikako ga ne mogu uvjeriti da sam Zena odjenuta suncem. Kad ga uhvate njegove misli, sl iČ'ne se pojave i u meni. Ali to su samo misli. Plašim ga se. Mogao bi me, u napadu ludosti, upucati. Ima vrlo star pištolj s dugim, uskim mecima i uvijek ga nosi sa sobom. Sada
1 1 1 ':1 ali ništa ne pomaže. Stalno drhti mo. Pokušavamo pjevati kao
. ."m žedi . Stalno je ponavljamo. Ne znam kad se jedna strofa •
jenja u drugu . Zivimo u vjeČitom prokletstvu. Već i to kako smo
•1\
"'pjcli stići od stola do vatre ili do dvije velike chesterfieldke, tajna JI' Svaki čin je odvojena agonija, koja vodi do vrha, a taj se nikad
ll\' dosiže. Mogućnost postizanja uspjeha ili mira ne postoj i.
uopće ne spominje Nijemca. Govori o bandi hipnotizera koji su ga uhvatili i u glavu m� ubaCili zle misli. Tvrdi da, kad bi uspio
Svaka pojedinačna kOSI Hladna, utje/ovijena žalopojka Destilirana iz ledene sperme Neumoljivog crva Pakla;
nekog od njih ustrijeliti, to bi onda uništilo čar - ali moram pripaziti da ne napadne mene. Onda moj hipnotički pogled po miješa s mislima i strastima:
Ne znam što pojedine riječi znače, ali u njima je nešto čarobno.
Konsianlno i direkIno bulji, Nema pO/Tebe da se umiljava i dodvorava Svom sluzi za poljubac, Njemu, čiji su užasi, koji poznaje n.t gujiml ma/anicu, Pjegavu i s crnim ogl/ljenu, Na zarđaloj vagi ambre, Njegov grob Zmegnuia, n.tgaljiva sprava za nl1lčenje Na kojoj on jadikuje - jadikuje!
•
\Ide misao na nešto bezgranično. Smrt je postala nešto nemo1(\I('c, jer je nešto određeno . Ništa se uistinu ne može dogoditi. Ja III
.Lt
o;c
jedno stanje mijenja u drugo, što spriječava da zbog patnje
•
I rina otupi. Bilo bi nevjerojatno blaženstvo, kad bih mogla
t
k l Isiti nešto novo, pa makar i ogavno. Muškarac koji je sastavio
1 11' 1 1 pjesmu nije baš ništa izostavio. Sve što mu padne na pamet
tilj(' više od odjeka njegovog stenjanja:
Intenzivnost njegove patnje stvara u njemu veliku nasladu. Divlje se ponosi time da je i7.abran da prijeđe najstrašnije muke, kakve su ikad postojale. Mene drŽi za glavno sredstvo mučenja i •
zato me voli s perverznom, paklenom požudom. Citava stvar je samo njegovo priviđenje, a posljedica toga je da je postao zmaj .
188
u stalnom stanju ;eda. Sve podjednako boli. Pretpostavljam
Tijelo i duša su kao Izdajice tvrda srca, Koji traže mjesto da udare Zrtvu već intoniranu na širok akord rane; •
] 89
Ritam pjesme, osim riječi, nagovještava ovu moto perpetuo
vibra- ciju. Ali nervno uznemirenje teži k tome da se iscrpi. Tako je nepodnošljivo, te se čini da je jedini izlaz da se promjeni u čin.
Otrov se filtrira u krvi . Brine me da ne učinim nešto užasno i ludo.
naš me briga z;t njegove osobne stvari. Izaći ću i dat ću mu
.• nsu .
Sakrit ću ovu knjigu
magičnu sobu, ukoliko uopće ' '' l1ijc m stići do gore. Možda će mi starac dati kakav elik sir. Ne bi I l l . smetalo kad b i ubio moje tije lo, jer bi moj duh konačno bi II
" pun io svoju sud bin u.
Čim sam zatvoril a knjigu, kao odgovor čula sam tresak. Mora d" �u to bila vrata, jer je ušao starac. LJ očima je imao divno svjetlo . /račio je dug inim bojama. Shvaćam da je moje iskušenje prestalo. ( ln Stoji sav nasmijan i pokazuje na nešto negdje dolje. Mis lim da
Svaka kap rijeke Krvi, koja gori i n·epti Zbog tajnog i gorkog orrova Konačno nenadanim mojem Kao neki nazl.Ipčani bodeži.
Idi da se vratim u sobu za bilja rd . Možda me netko tamo očekuje, I I ',ko tko će me odvesti i odrediti moju sudbinu . Sada znam što
Kad Peter hoda sobom, ja ga vidim. S mutno staklasti m krvavim očima, koje prostreljuju Pre
strašeni Malajac vrišteći Tetura kroz svoje selo.
Normalno i neizostavno je da će me ubiti. Zeljela bih da nisam ,
JI' bilo to, za što sam mis lila da je udarac, ili tresak vratima. Zapravo i" bilo baš to, no, u mis tičnom smi slu, jer sada znam tko je starac l /nam da je o n prorokov otac . . .
tako slabašna. Bilo što, samo da se ovo jednom već završi. Medi
cinske knjige tvrde da se zbog apstinencije odmah ne umire i da pohlepa polako nestaje. Mislim da je i Peter nešto ojačao. A i ja sam suviše mlada za
smrt! Stalno se tuži na zajedljivce. Tvrdi da ovo još podnosi, ali misao da će poludjeti zbog hipnotizera, tjera ga u ludilo.
Osjećala sam da ću zaurlati ako se sve to i dalje nastavi, ne
mislim na običan krik, već na to da bih urlala i urlala i urlala i nikad
ne bih prestala.
Ovako tuli vjetar. Ljeto je iznenada umrlo - bez opomene, svijet
vrišti u agoniji. Ali to je samo odjek naricanja za svojom dušom.
Anđeli me nikad ne posjećuju. Da nisam možda izgubila svoj položa? Nisam svjesna drugog osim strašnog bola; nemirnog, ali
užasno bolnog drhtaja tijela, tog zloslulnog tapkanja ludog kirur,
ga po otvorenoj rani moje duše.
Tako sam ogorčena, tako hladna. Svejedno ne mogu podnijeti
da ostanem u sobi. Peter nemoćno leži na sofi. Slijedi me očima.
Čini se da se boji nekakve klopke. Podsjeća me na ono vrijeme kad
smo imali droge. lako smo znali da uživamo otvoreno iako smo je uzimali jedan pred drugim. Svaki put kad smo je uzeli u potaji,
sami, plašili smo se da će drugi to saznati. Čini mi se da ima nešto
štoon želi sakriti, pa se trudi da me protjera iz sobe, da ne bi vidjela gdje je sakrio drogu.
,
190
191
Glava 7 �
KONACNI PAD edjelja •
Crkvena zvona mi govore koji jc dan danas. Preživjela sam još Inino užasno iskušenje. Ne znam kad sam sišla sa Sjevernog tornja. Ona buka bila je zapravo pucanj. Pronašla sam Pe lera na
t I l i , a pored njega pištolj, a iz rane na grudima je curila krv. Odmah ... , 01
znala što činiti. Nije bilo moguće poslali po liječnika. Skandal
Ihog pokušaja samoubojstva učinio bi život nemogućim, a još bi 1'1 ·čnik mogao uSlanoviri da je sve 10 zbog droge . Terel mora oSlati '''' mojim ledima. Moram njegovati dečka i povratili ga u živalo Sjećam se da sam bila suviše slaba da bih sišla sa Sjevernog tornja. Spuštala sam se niz ogradu, sopčući (od stepenice ela tl·IJenice) . Bila sam skoro slijepa. Moje oči nisu bile u stanju l I,mjeriti se na bilo što. Ali kad sam shvatila što se desilo, vratila Illi � snaga, ne kroz moju snagu, nego kroz snagu prirode. StrUjila W kroz mene kao vjetar koji puše kroz tanku, poeleranu zavjesu .
•
Patrone su bile vrlo stare i mora ela je barut izgubio snagu, jer kugla okrenula na gruelnoj kosti i zaobišla rebro. Vidjela se
.... mo manja rana, ali zbog slabosti mogao bi umrijeti oel gUbitka k 'H Donijela sam nešto voele, isprala ranu i previla je što sam bolje
lII.oIa. Kael je elošao kelner, poslala sam ga u ljekarnu po zavoje i po nešto hrane za bolesnika. Prvi put sam bila vesela pri pomisli II.' �' l . Moje vježbe u crvenom hižu bile su mi oel velike koristi.
Zbog jake slabosti, imao je groznicu i paelao u elelirij. Opsjeel. "' Host onom pjesmom još ga je uvijek hvatala. Dok sam mu p,,·vijala ranu, rekao je mlitavo i pospano:
Ona je ta, ona, koja me našla Na morfijskom medenom mjesecu;
. 193
Ovo je stalno ponavljao i stalno sam m u Odgovorala da sam ja
Svilom i čelikom me vezala, U svoje otrovno mlijeko me pOlopiia, Još me i sad njene niku okružuju,
doiqa bila oličenje zavodnice - uništavajućeg anđela. Ali to je bila '.11110 mora. Probudila sam se. a i on se morao probudi ti. Ali nije .Ill·
"Da," rekla sam. "ali tvoja žena te voli i njegovat će te za vrijeme bolesti; od danas dalje živjet ćemo sretno."
vidio. a njegov ideal u koji me je odjenuo, zaledio se u mom
l i k I I . Bez obzira na rečeno, njegova je fiks ideja s povratkom .l jvgove tjelesne snage bivala sve jača.
Mlitavo se osmjehnuo i :t.aspao.
Ona me čaka, lijeno škiljeći. Dok mjesec ide da ubije mjesec; Mjesec njezinoga n'ijumra se približava;
Srijeda Sada brojim dane. Traje babino IjelO. Priroda je divna. Kad Peter spava. odlazim na kraće šet nje.
I{itam pjesme je još uvijek bio u mojoj krvi, no, činilo mi se da ... . preusmjerio na drugi kanal. Zaboravila sam na tjeskobu prvog
Pelak Nije bilo nikakvih komplikacija, inače bi morala poslati po l iječnika, bez obzira na sav rizik. Brine me što mu se, zajedno sa snagom, vraća i manija da ga netko progoni. Sada znam kako je duboko opsjednut idejama o veličini i kako je moja potreba za materinstvom odredila obl ik.
d'j 'Ia pjesme. Nisam pamtila ni druge st rofe. Koncentrirala sam se 1\' lino na posljednje dvije strofe, gdje se tema tako iznenada 1I1 1Jl'nja. Počela sam shvaćati zašLO je moja odgoj iteljica imala 1I,l viku govoriti Wel tschmerLz, svemirsku tugu. gdje je " Stvaranje t\ 'njalo i crnčilo do sada". llazumjela sam BasiloVlI želju da pro(lemo kroz ovaj užasni
-
Da l i je to zabluda što moram stalno misliti na Basila? Cini m i se da ga čujem kako govori da sam ozdravila onog trenutka, kad sam zbog svoje ljubavi prema Peteru i u radu s kojim sam ga povratila u život, sasvim zaboravila na sebe. r sada kad sam prestala misliti samo na sebe i osjećati samo za sebe. mogu sasvim razgov
" k�periment, koji nas je doveo do takve krajnosti. Moje ludilo bilo
II' posljedica egoistične umišljenos t i . N isam stvorena za jedinstve I l l I sudbinu. Spoznaja vlastitih patnji dovela medo toga da shvatim . 1.1 ,mo svi u istom čamcu. Mogla sam slwatiti pjesnikovu pogrešnu ' runu i omalovažavanje onih, koji nisu iskUSili užas.
jetno gledati i osjećati s njim. Ni kakva zabluda nije bila moguća. Bio je stalno svjestan da naglavačke klizi po tamnoj ivici l udosti.
Uskoro će me pOIpuno posjedov(l{i. I vi, vi ostali puri{([nci, Koji sIe propustili morfijsku lakomosr, Prezrivo plačire ako vas nazovem braćom, KriviLe tlS/a dok manijakalno divljam, Budale, sedam pUla prevarene, Nisle je upoznali? Dobro! Nikad nije bilo pon'ebno da se smije I odvede WIS u pakao!
Sve je pomiješao s predstavom o meni. Počeo me je smatrati fanlOmom ubitačne ludosti, za kojeg je tvrdio da ga hoće uništiti. -
Cesto mu se javljao zlokobni pogled, kojim je tužno zurio u mene i počeo zbunjenim glasom ponaVljati:
Sad znaš zašto njene oči Tako uplašeno �jaje, p05jedujući Bojazan i sramotu Kao prljavo, rastvoreno cvijeće? Grohot opustošene žalosti, Smrt poraženog mira, Zar ona nije ludost?
194
•
1 ),lvolski ponos gubi se u dubini prokletstva tek onda, kad
I M .mamo da su i drugi u istoj situaciji, a da nisu bili prisiljeni • •
I. I I " t i tako perverzne bolove da bi stigli do tamo. Pjesnik dostiže
•
' ' 'lli
jedino u posljednjem stadiju, kad postane sasvim bezličan.
195
•
Morfij je samo jedan Iskra njegove svjetovne vatre. On je jedino sunce Simbol svih želja! Sve što bi vi, vi ste l to je kruna čežnje. Vi ste sluge pelinove zvijezde. Analiziran, razum je delirij. Osjećaj, istražen, je bol. Kakva nebesa su bila nada za sumnju il lO! Zivot je napetOSI, ludOSI; I smrt nije izlaz iz lOga.
,
•
.6. ,
,
Shvatila sam tla je, bez obzira na to, kako slučajnom proma t,.tČU izgleda bol, jer ono implicira dvostruku prirodu, a i to da je II
prirodi misli konačna posljedica ludost, jer izraŽAva su razmjer
medu stvarima, a ali ne i stvari same. Postalo je razgovjetno da je svemirska bol prouzrokovala želju i da smrt ne može uČiniti drugo nego da suzbije jedan oblik postojanja radi drugog. Naravno, i m passe je potpun. Izgleda da je to problem bez rješenja, 7Ačaran krug. A istovremeno ovo prih vaćanje realnosti, ustrajanje u vlastitoj individualnoj tjeskobi, gubi svako značenje. Osjećanje svemirske patnje dovede te do neke trijezne vedrine. Ne ukazuje nam put ka izlazu, no, nešto takvo uopće ne postoji, već omogućuje bar misao na bijeg. Svatko u kazalištu koje gori pokušava spasiti samog sebe, a to onemogućava zajedničku akciju. "Svatko za sebe i neka vrag uzme posljednjega," nije naređenje koje bi oSiguralo pobjedu ili Sigurnost pojedinca. Iako sam se oporavljala, morala sam to zanemariti. Peter se stalno beznadno borio za svoj spas. "Tko prijanja životu, on će ga izgubiti." Svoje, čudom Obnovljene, sposobnosti morala sam po svetiti njegovom spasenju . Ali ne znam gdje započeti. •
pogaze, on i moraju to zna ti. Neću razbija ti time svoju nai vnu I(lavu. I dalje ću ga voljeti i vjerovati mu .
Da je barem ovdje Basi!, on b i to znao. Pa on je i izradio metodu . Sve što mogu činiti je voljeti ga i slijepo raditi. Na kraju krajeva, u nekom su smislu nada mnom bdjeli anđeli i zašto za njega ne bi bili još budniji? Ja sam samo napola odrasla luda, koja ne zasl užuje ni da je se baci u korpu za otpatke. On je divan muškarac slavne prošlosti i s beskrajnim mogućnostima u budućnosti. Neću dozvoliti da ga
listopad
za ovo vrijeme zaboravila sam na svoj dnevni k. Imala sam " ,više posla sa Peterom. Moje pamćenje je vrlo loše. N i kako ga ne
mogu učvrsti ti. Peter je postajao sve snažniji i sada je u redu. Danas uju tro me izveo van i učio me lovit i lazane. Bilo je vrlo uzbudljivo. 1.lpravo, jednog sam pogodi la već prvi dan. Pronašli smo nekog
muš karca, sa ženom i kćerkom, koji se brinu o nama, tako da /Ivim o dosta udobno, naravno za provinc iju. Dok je Peter ludovao,
n l�am mogla naći nikoga. Kelner iz gostione je Švicarac . O svemu Jt' utio, a pobrinula sam se da toga ne žali . Ne mogu se prisjetiti
k.ld Je Peteru počelo ići na bolje, mis lim mentalno. Morala bih rl'dovitije voditi ovaj dnevnik , znam, ali što je Peteru bivalo bolj e,
\.,,
vremena mi je oduzimao i , kad je već mogao stajati morala ...1 111 za njega toliko toga pripremat i. Sad se ne sjećam kad je došlo do toga, ali čini Ill i se da je prvi mak poboljšanja bio to da je prestao s onom pjesmol11. Počeo je
normalno govoriti o običnim stva rima . Bio je užasno slab i bole t.1Il i to ga je preplašil a. Bio je pOp ut običnog rekonvalescenta,
Ini mi se, a vraćali su mu se znakovi znat iželje za svakodnevni ) ' \,OL Prestao jc biti simbol. Bila sam mu samo još njegova teljiea. ,'ko vrijeme zaboravljao je na to tko sam . Vratio se u bolnicu u uporište.
Naš medeni mjesec i njegov nastavak, uglavnom su izbrisani . l' mogu reći koliko zna. Ponekad kaže nešto što me navede da
� se sjeća mnogih stvari, a drugi put me natjera u sumnju, ,.'r uope; ne zna da sam mu supruga. Tog jutra je, na primjer,
1111,1 im
VI·IV .IO:
Moram u I.ondon da sred,m stvari, za slučaj da se , ,>L'n im." , a onda, samo pola sata kasnije, ispričao je nešto o nekom l IllItadaju za vrijeme našeg boravka na Capriju . Pazim da m u se u hllo čemu ne usprotivim i da ga ne uznemirim zbog stanja njegoI II( mozga, no, vrlo teško je UČin iti bilo što . I sama zaboravljam lollk o stva ri.
"Kako smo došli ovam01" pa onda: "Gd je je Alice?". Ovo ime se upo rno vraća, premda ne poznajem nikog osobno pod tim ime
"l im
Zaboravila sam na dnevnik - slučajno sam ga pronašla i
1 96
197 ,
odmah počela čitati, od početka, da bih si osvježila pamćenje. Veliki dio rukopisa bio je nečitak. Prije nego što sam shvatila riječi, morala sam dugo razmišl jati. I onda kad sam ih pročitala, bile su tako besmislene. Ne mogu vjerovati da se sve ovo događalo meni. Nešto od toga polako se vratilo; zanimlj ivo je što su se nebitne
,Igurn a da nećemo opet poželjeti nova iskustva. Nismo imali sreće I rl lome, jer je naša lekcija bila vrlo teška. II).
listopad ,injenica je da smo premladi. Ne razmišljamo o očitim stvariNaravno, ovdje se na smrt dosaclujcmo, oko nas je palo lišće,
sitnice prve vratile. Otkrivši da je Mabel Black mrtva, bila sam veoma iznenađena. Jućer sam joj pisala pismo. Sirota djevojka! A ovaj dio o dr. McCallu. Iskreno se mogu zakleti da se nikad nije desilo. Svejedno
111.1
magla koja se diže s jezera ovija kuću kao u nekoj plinskoj ol.mzivi. Morali bismo biti u London u, u kazalištima, u posjetama .1
ne s naborima . . .
�()<.I starih poznanika. Zaista bih morala posjetiti Masie Jaeobs i , ( ' i joj kako sam joj zahvaln a. Smiješno je, ali ne mogu se sjetiti
27. lisLOpad
1.1 lO. Na sreću. sve je u dnevnik u. Peter postaje iz dana u dan sve 1 1'1 i mrkij i, pOpUl vremena. Čini mi se da je nešto naumio. Željela
se moralo dogoditi, pOŠLO sam pronašla ostatke prožvakane halji
Opel smo išli u lov, ali bilo je hladno i vlažno. Nikoga od nas nije zanimao, a bili smo suviše iscrpljeni za šetnj u. Peter nije ništa rekao, ali stalno sam osjećala njegovu gorčinu. Bili smo tako beznadno zapušteni. To popodne sam pročitala onaj Sievekingov članak. Govori o osjećaj ima poslije letjenja avionom. "Beskrajno mučni osjećaj, kao da si pribijen na zemlju - okovan već i samom travom!" Ne osjećam više nikakve tjelesne potrebe za drogom. Naprotiv,
·
hlh
"Sutra idemo u grad, Lou," rekao je, "uzet ćemo samo male lorIJe. Ne treba nam mnogo jer ćemo biti odsutni dva ili tri dana. I reba nam nekoliko dobrih objeda, posjeta u kazališti, a možda « ·mo se vratiti s društvom. Na kraju krajeva, ove godine su ptice 1.II�ta dobre.
I I listopad
osjećam ugodnu tjelesnu vedrinu, jer sam je se oslobodila. Divno je i to da m u se vratio apetit. Jeli smo po pet obroka dnevno, prehranjivali se za četrdeseto
<.la mi kaže u čemu je stvar . . . Navečer se razvedrio.
Kad smo već bili u vlaku, sjetili smo se da u Savoy ne možemo h('1 prigodne odjeće. Peter je pomislio da bi bilo zanimljivo kad hl IX)šli na Greek Street, mora da će biti zanimljivo gledati stvari
ricu, umjesto Wordsworthovih četrdeset, koj i su jeli za jednog.
1/
Više mjeseci smo gladovali i morali smo to nadoknaditi. Najslasniji
p ' )'ojetiti par drugih ljudi. Priredit ćemo malu, prigodnu večeru.
drugog ugla. Odnijet će tamo torbe, a ja ću u međuvremenu L ondon, konačno. Zaključat ću dnevnik u koferčić za toaletni
osjećaj bio je ponovno rodenje zdrave lj udske ljubavi. Proljeće se vraća na zemljul
p' lbor.
Ali to ne zadovoljava. Razmaci među uzbuđenjima su predugi.
Kasnije - za ovu Cijenu mogu i progutati poneki bezobrazluk.
Cini mi se da droga pojačava neke osjete ali druge, i to je zapravo
\lora da je to bilo stalno u mom mozgu. Prvo ime, koje sam dala
bitnije, čini prigušenima. Zamišljam da je teško na običan način
Ikru, bilo je McCallovo. Kad su me najavili, izgledao je sav van
v
vratiti se iz svog medenog mjeseca u normalan život. Često se
·
hc
: .
"Moja draga lady Pendragon," krenuo je vrlo brzo prema
pitam kako se osjeća pjesnik kad ne pl iva u inspiraciji . Baš zbog
,",'nl, "znam da ćete mi oprostiti, ali danas popodne imam puno
toga mnogi otkače, pošto ih stanke između tih stanja suviše
P ' )'o 1.1 ." l čekaonici nije bilo ni žive duše .
zamaraJu . •
Mogu prihvatiti činjenice. Za vlas smo utekli. Iz te zbrke izašli
"Ako mi dopuštate, pretpostavljam da je to ono, što hoćete,
smo više pukom srećom nego zahvaljujući našoj pameti. Nisam
'\.IIl.lm se da ćete me uskoro opet posjetiti. Uvijek na uslUZi, draga I�.I
198
J'endragon."
19 9
•
Dok je to govorio, na komad papira istresao je polovinu boce od deset grama i grubo mi ga stisnuo u ruku, te me uljudno pozdravio. Bila sam sasvim zbunjena. Taksi je bio još uvijek tamo. Pozvala sam ga i odvezla se do madame Daubignac. Ne znam 7..aštO, ali osjećala sam da mi treba njega. Sva sam se tresla. Postalo mi je lošije kad sam ušla, jer sam mogla vidjeti da je sva izvan sebe, isto kao McCall. Stala sam pred ogledalo. Kako lO da cijelo vrijeme nisam zapazila ono što oni zapaze u sekundi? Dobri bože ! Previše je strašno da bih govorila o tome. Lice mi je upalo, blijedo i izbušeno. Izgledam kao šesdesetgodišnja starica. Dobro, pa što onda' Dobila sam tri divna snifa. Madame me je dotjerala kol iko je mogla. Izgledala sam mnogo bolje i osjećala sam se baš divno. Kad sam stigla na G reek Street,
KNJIGA III
Peter je bio još vani, tako da sam ol�'orila svoj koferčić, napisala ovo i nekoliko puta snifnula. Prije je naša jedina poteškoća bila nespretnost. Nismo uzeli u obzir najobičnije sigurnosne mjere. Ovog puta pripazit ćemo . . . Peter se vralio, sav ljut. Njegov prepro davač je bio u zatvoru. Tako sam ja spasila situaciju . "Otići ćemo na večeru i pošleno sc provesti "
6. Sn/deni Ugovorili smo redovnu dobavu no, prokleto je to što stuffnema više nikakvog učinka. Došla je nesanica i sve drugo, ali ovdje nema nikakvog užitka. Probali smo sva pomagala. Ništa ne pomaže. Uživanje samo otupi bol, koji postoji dok si bez droge. Ovo je ] najviše što mogu čeći. Što da uradimo?
1
200
Ovdje su unešene (rj ll apom ell e ali su netiIke i nerazumljh'c. ledine titke rijeti su "sail" na počethl pn'c, ime "Bosit' u dn/goj i riječ "otrov" u trećoj.
PURGATORIO
Glava 1 UMJEŠAO SE KING LAMUS Napomena: Manastir Theleme u "Tclepilusu" stvarno postoj i . Navike i cijeli manastir detaljno Su opisani zajedno sa scenografi jom okolice. Vježbe koje tu nude primjerene su za sve vrste duhovnih problema, one otkrivaju razvoj istinske volje svakog pojedinca. Sve one, koje to zanima, poziva se da uspostave kontakt s autorom ove knjige.
Prošlo je samo tri mjeseca, a čini m i se da je bio čitav život. Sada
11\' sc povratilo pamćenje i svaki dan se prisjetim nekih novih t I,·talja iz prošlosti. Ovaj izvještaj o tome ŠtO se dogodilo u posIjed
IlJ., tri mjeseca, pišem djelomice zato, jer moj najbolji prijatelj tvrdi t l., će me ovakva vježba ojačati. Znate, čak se ni mjesec dana , , , u t rag u vezi s određenim razdobljima baš ništa ne sjeća m . Moj prijatelj govori ela mi pamćenje otkazuje, jer priroda na Il'ču želi pred nama sakriti bolne uspomene. Paukova mreža I lhm mbenog zaborava prepletena je preko ušća pećine. koja
P' ,k riva bauk naših nezgoda. "Ali najveći ljudi," govori Lamus, "su oni koji ne clopuštaju da s
" J , ma postupaju kao s djecom koja vrište; oni su ustrajni u LOme t l.,
�C
suočavaju s realnošću u svakom obliku, tc s vlastitih rana
' II'milosrdno skidaju zavoje . " •
Morao sam vrlo b,-/.o misliti, prije nego što sam uspio opisati dqga<."1aje one večeri u Wisterij i, kaci smo Lou i j a odlučili da se "b,jemo. Već prije tjedan dana nabavio sam u ljekarini nešto
I " , ,,ke kiseline. tl tjeli smo odmah odlUČiti i sakupiti dovoljno lude I " .,brosti da se udavimo. Neki nagon spriječio nas je da se riješimo
�,, ( )(a na takvom mjestu kao što je bio stan na Greek Streetu. Kad ,..·'tane sam moralni osjećaj, u muškarcima i ženama dobre krvi
' '''''je
još nagon roda, koji i m govori, sl ično kao Macbethu i
, I t " t lISU, da umru pozitivno, a ne negativno. (ini m i se da je to bilo jedino što nas je moglo istjerati iz .. " J . , vog kreveta, jz kojega se nismo mical i već više tjedana, utonuli " " .,nje koje nije bilo ni san ni java. Digao sam se s ogromnim naporom, odjenuo se nečim i otišao
0 1. , brijača. Samo uzbuđenje i m isao na smrt dali su mi sn,:tgu da '" "radim. To sam otkrio, poput mnogih drugih u ratu. Cini se,
202
203
•
naime, da duši jednostavno dosadi tijelo i da joj dobro dode kad ga se jednom zauvijek riješi. Samu sebe galantno ponudi u letu ili skoku jer ne želi pasivnu smrt u rovu. Siguran sam ela nas ništa drugo ne bi natjeralo iz onog smrdljivog stupora. Za početak, popili smo nešto šampanjca i onda smo vrtoglavo srljali nepozna tim ul icama. U onom komešanju ljudi bilo je nečeg mlitavo pri vlačnoga. Za trenutak smo požalili što ga napuštamo. Ali u pravom smislu ove riječi, mi smo ga ostavili još prije puno vremena. Vjerujem ela bi nas mogli medu Ijudka bića ubroj iti jedino stati stičari i nitko drugi. Nikad im se ne bi više mogli vratiti. r usred naše mizerije, mi smo prema običnom čovječanstvu osjećali od bojni prezir i zato nas je sve to, što je izmedu njega i nas kao ponor, radovalo. Zašto bi uopće zadržali vanjski izgled tih ništavnih insekata' Gadila nam se čak i njihova sreća - bila je tako glupo plitka. Vidjeli smo da je naš dolazak iznenadio ljude. MaTtre c1'hotel vrtio se naokolo i izustio nekoliko napomena o tome da nas već dugo nije bilo. Pojasnio sam mu da smo se razbol jeli, a onda je Lou uskočila i relcla šupljim glasom: ''Večeras će nam biti bolje'" Njen glas je bio tako zloslutan da je čovjek skoro poskočio. Za trenutak sam se uplašio da sve ne pokvari no, s nekom šaljivom napomenom spasio sam Situaciju. Mogao sam vidjeti kako mu je neugodno i kako mu je laknulo kad nas je napustio. Naručili smo dobru večeru, premda naravno, nismo mogli ništa jesti. Lakrdija nam je u početku smetala - sve one skupocjene tanjure donijeli su, jednog za drugim i nedirnute i h opet odnijeli - sve je postajalo zabavnije. Č ini se posebno primjereno umrijeti u ovakvim okolnostima. Da, prisustvoval i smo nekom neobičnom obredu kakav je razveseljavao stare Egipćanine. Cak mi ja pala na pamet misao da smo već mrtvi i da je to samo podrugljiva dobrodošl ica u Badu, darovi jela koja nismo mogli ni probali. No, svejedno je izmedu nas i "nepoznatog" još i čin ispijanja iz male boce, koju sam imao u džepu. Od naše posljednje doze heroina prošlo je skoro već sat i pol, a nas su gušili gadni znaci apstinencije. Prije smo usni fali koliko su naša tijela mogla podnijeti. Nismo ga htjeli više. Baš ništa nam A
-
204
'll'
bi koristio. Ali pri roda je već započela svoj proces izlu čivanja OI rova. L J lije lu se morti n i heroin vežu sa kis iko m, pa otrovi ko ji iz toga proizlaze - a ne samo droga - kri vi su za užasne posljedice. Ove proizvode tije lo počne izlučivati i zato počinje cu riti iz nosa, kao I dugot1'ajno, sm rdl jivo znojenje, čiji miris i okus čak ne mo žemo II,I/ '�.!l t nepl'lJa tnam vec ogavna m u pravom sm islu te rije či. I čov jek JI' odvratan. Ovo je tako ružno da je neizdrživo. Pranje zub i i turska �l Ipka mogu pomoći, ali nedostaje snage za tako nešto. Kad uzmeš " ll'ŽU dozu droge, ona privremeno zaustavlja prirodno lučenje I II rova. To vodi u magični krug, upozoravajući sim pto mi apstinen I Ill' Su samo tru li smrad dahlaja i zno j, koji te proždire. Ako izdrŽiš l il l ' ogavne Sim pto me , demon ubrzo prelazi na ozb iljn ije mjere. I , )u je u svom dnevniku više ili ma nje objasnila kakve su. No, nije Ih moguće opi sat i, n i uz pomoć pje snik a. Na prim jer, pitanje hl.ldnoće. Č itaoc će odmah pom islit i na hladnoću koju osjećaš lim i. Ako je ima lo putovao i ako ima nešlo fantazije, pom islit će "1( )/da na napade groznic e. Ali ništ a ne može objasn i ti hladnoću �I)la je posljedica aps tine ncij e. Naš pje snik , bez obzira tko ( njego ' I ) Ilne nije objavljeno u revi j i ) sigu rno može či taocu pre nije ti I I lnu, ali samo pod uvjetom ela jc čitaoc već poznaje. Ne mogu IoIm islil i, kako bi riječ i mogle ostaviti učinak na nekog tko nije to I �us io. Jer pjes nik iznosi značenje, rekao bih , usprkos rije Čim a. l Ivo o značenju je Z<1.n imlj ivo. Kako možete govorit i o lj ubavi s IlI'k im, tko je nije nikad upoznao ili je nije ni zamišljao? Sve što ' I,,'či čine jest da u čitaocu probude njegove vlasti te utiske njegoIh vlastitih iskustava, koja inače spavaju . A ono što je zapisano ili rt l'no, tumači samo u okvirima svoga iskustva. l.amus je jednom izjavio da se odrekao izvještavanja o svoji m kll� lvim a. "Lju dim a ne treba vjerovati da su u stanju proČitati riječ " J<' Inog sloga, premda ima ju naj bol je diplome iz hum ani stič kih ".wka s Oxforda . " Jednom je netko napisao " Č ini što hoćeš", a onaj J ' :t.auzvrat napao da je napisao " Č ini kao što tebi čine ." Svatko \I ' objašnjava u okviI'ima svog isku stva . Ako kažeš nešto što se baš ,"' odnosi na točno određeno mjesto u mozgu drugog čovjeka, on l' l l' pogrešno shva titi ili te uopće neće shva titi. King Lamus je s neprilu'ivenom namjerom da poduči Svijet o "" 'Iodama pobjeđivanja zla droge, natjerao da se napiše ovaj dio . ' I ) mc je vrlo deprimiralo. Lam us inače otvoreno priznaje da .
o .
.
�
.
205
\
osjeća da bi bilo beskorisno kad bi to uradio sam, jer je on tako nenormalan čovjek. Ne vjeruje ni meni i to zbog toga što je tako silno utjecao na moj život i misao. "Ali ni takvim prosječnim IJ' udima kao što ste vi , sire Petere, " rekao mi je, "glupi kakvi jeste, ne mogu vjerovati. Vaši mozgovi nesvjesno primaju visoko nabijene djeliće moje atmosfere. I prije nego ŠlO shvatite gdje Sle, umjesLo da izrazite sami sebe - ono malo što imate izraziti - ponovit ćete, s umanjenom vrijednosti riječi one mudrosti, koje su izašle iz mOj ih ustiju " Nekad bih mu ovakvu izjavu zamjerio. Hazlog što to ne činim danas, nije u tome što bih izgubio svoju muževnost, te bih bio zahvalan na njegovoj pomoći, već zbog toga, jer sam počeo shvaćati na što misli kad govori. U sebi je sasvim ubio ideju o samome sebi. Ne smatra da ima zasluge za svoje divne osobine, a stigao je čak do toga da se podruguje svoj im vlastitim slabostima. Zato i najozbilnije stvari govori apsurdnim i ironičnim jezikom. A kad govori ozbiljno, njegov jezik samo iSliče njegov iznenađujući smisao za šalu, koji ga, kao što sam tvrdi, spašava pred ludilom od užasa, vidjevši svu pometnju u koju je zapalo čovječanstvo. Kao što se rimsko carstvo počelo raspadati čim je postalo univerzalno i lako veliko da nijedan pojedinačni mozak nije bio u stanju shvatiti sve probleme, tako je i danas. Š irina lj udskog odgoja i razvoj prometa preduhitrio je mogućnosti i najboljih umova. Povećanje znanja natjerala je misl ioce na specijalizaciju . Poslje dica je bila la da nitko više nije sposoban boriti se sa civilizacijom kao cjelinom. Igramo šah u kojem nilko ne vidi dalje od dva ili tri polja odjednom. Tako je postalo nemoguće stvoriri usklađen plan. Zato King Lamus pokušava odabrane ljude pripremiti da djeluju kao neka vrsta mozga za svijet u njegovom sadašnjem stanju moždane nesvjestice. Podučava ih kako činjenice uskladiti s višom sintezom. Prijedlog je clao njegov stari učitelj, prof. Henry Man clsley, s kojim je proučavao ludilo. Herbert Spencer je izučavao sličnu icleju . No, Lamus je prvi koji je poduzeo napor da na praktičan način otjelovi ovu znanost. Izgleda da sam se podosta udaljio od naše oproštajne večere, ali moj mozak još nije sposoban za koncentraciju. Heroin i kokain omogućuju da se vještački postigne visok stupanj koncentracije. To se kasnije, naravno, plaća dužim razdobljima reakcije, kad se mozak uopće ne može usmjeriti na samo jedan predmet. Već je 206
mnogo bolje, no. ponekad postajem netrpeljiv. Razvoj na bio lo kom nivou je tako dugotrajan. Posebice kad znaš da bi te samo Jl' Ina cloza heroina, ili čak morfija, u trenutku izjednačila s naj \( '(olln umovima svijeta. Odlučili smo uzeti prusku kiselinu zajedno s kavom. Ne, nismo , plašili smrti jer je život postao samo beskrajna i dosadna I romjena razdoblja stimulaCije, koja nije stimul irala i depresije, �()ja je samo malo deprimirala. Za nastavak nije bilo razloga. I ni nostavno nije vrijedilo. S druge strane, oklijevali smo zbog 1l,l rora koji je bio potreban. Osjećali smo da je čak i za smrt pot rebna energija. To smo pokušali nadoknaditi vinom i uspjeli " voriti čak i neku vrstu veselja. N i za trenutak nismo posumnjali I I "punjenje našega plana. Kelner nam je donio dve I'eche Mclbe, a kaci je otišao, otkrio ,1111 da pored našeg stola stoji King Lamus. "Č itavzakon neka bude čini što sam hoćeš!" čuose njegov mirni 1(1.1'.
Lice m i je prekrio iznenaclni izljev mržnje. "To smo i činili," odgovoriO sam s nekim surovim bijesom, !I i prl" postavljam da veliki psiholog vicli što se iz toga razvilo." "Plašim se da ne vidim," rekao je. "Objasnit ću vam to u I M )Voljnijem trenutku. Ionako viclim cla me se želite otarasiti , ali I I 1.IIn da nećete odbiti pomoć nekome, tko je u takvim po " ',koćama kao što sam ja." I.ou je postala odmah ljubazna i ganuta, pa sam ja čak i u stanju II kojem sam bio, osjetiO neku mržnju prema njemu i njoj . Č inje lIll � je da je već i samo njegovo prisustvo djelovalo kao jaki l Illlulans. "Ima neka sitnica," rekao je i čudno se osmijehnuo, "to je ""'rami problem u kojeg sam zapao. Nadam se da se sjećate !'II',me koju sam vam prije kratkog vremena dao na Čitanje." jegov ton bio je ozbiljan i potcjenjivački, a svejedno se pri . 1 1 1 1 1 njegovog glasa nazirala ozbiljnost, koja je privlačila pažnju. 1. 0 u je lagano kimnula, no mogao sam Vidjeti da je u njeno srce, ." 1 u moje, udarila munja, ispunjena kiselim otrovom. Njegova "" ,Iha nas je podsjetila na najstrašnije dane na Barley Grangeu, 'l' ponor ništavila bez dna, u kojeg smo kasnije upali, činio I "' I IIIl' gaclnim od vatrenog jezera, kroz koje smo prošli. Pjesma je I ,, , ,,, rujala kroz moj mozak, odlomci himne prokletih . Njegovi 207
•
laktovi bili su na stolu, glava naslonjena na ruke - nekoliko trenutka nas je gledao. "Ovu pjesmu želim navest i u djelu koje sad pišem," objasnio je, "da li mi možete reći posljednji stih pjesme?" Lou je mehanički odgovorila, kao da je Lamus pritisnuo na dugme: "Hvala vam," rekao je, "bili ste mi od velike pomoći time što ste se toga sjetili." Nešto u njegovom glasu podsticalo je moju fantazij u . Njegove oči zračile Su kroz mene. l'očeo sam se pitati da l i ima istine u govorkanju o njegovim đavolskim silamal Da li je mogao predvid jeti razlog našeg dolaska u kavanu7 Bio sam uvjeren da je znao sve, premda je čovjeku bilo nemoguće da u tome uspije.
"Veoma čudna teorija - ova o smrti," rekao je. "Pitam se što ima
u njoj. Bilo bi isuviše jednostavno, kad bi od naših problema mogli tako lako pobjeći. Uvijek mi se činilo da se ništa nikad ne može uništiti. Zivotni problemi su zapravo tako smišljeno odabrani, da •
čovjeka zbune, slično kao šahovski problem. Mi možemo razriješiti pravi (vor na djeliću konopca bez pomoći četvrte dimenzije. Možemo ovu komplikaciju razriješiti tako da konopac potopimo u vodu - i slično," dodao je sa zlobom u glasu.
, .t.rdoblja. Mogu zamisliti čovjeka kojeg pomiluj u na stratištu .
k.lko mora negodovati što su ga istrgnuli iz logičkog slijeda njego
" h
težnji.
, oljom, ili protiv nje, odluče završiti svoj Život, Sigurno smeta
lIpietanje sa strane. Kao što je rekao Schopenhauer: "Volja za
,mrću je svima nama ucijepljena, a isto tako i volja za životom." '>ječam se da su u streljačkim rovovima mnogi objašnjavali svoj 'l I'a h da če biti poslani u pozadinu. Oni bi radije završi l i s tim nego podnijeli još jednu privremenu odgodu . Život je izgubio svoju ,kupocjenost. Navikli su na suočavanje sa smrću, a isto kao što su 'l'
nekad plašili smrti, poĆeli su se plaŠiti života koji je postao
l lepoznat, nesIguran l uzasan. •
•
•
Zahvatio me je vruč, snažan val gađenja, sličan naletu vrućine. "Neka je proklet," promumljao sam, "zašto se mora uvijek O \'ako uplitati?" J onda sam spoznao ela mi je Lou uzela bOČicu iz dl.epa i dala je Kingu Ulmusu. •
"Cini mi se da ste u pravu, Basile," rekla je. "Ako nam uzmete ll očicu onda preuzimate i odgovo rnost." "Da li računate da ćete me preplašiti," odvra tio je, nasmijao se,
Znao sam na što misli. "Možda je točno," nastavio je, "da u slučaju kad ne uspijemo riješiti zagonetku, ona ostaje s nama. Prije il i kasnije moramo je razriješiti . Čini se smislenim da naše životne probleme riješimo za vrijeme života, dok imamo na raspolaganju aparat iz koga smo iznikli. Možda ćemo otkriti da i poslije smrti problemi ostaju nepromijenjeni, ali da mi nismo više u stanju da se s njima suočimo. Da I i ste nekad sreli nekoga, tko je pretjerao s drogama? Vjerojatno niste. Dobro, mogu vam dati riječ, da ovi ljudi zapadnu u stanje, koje je u mnogim stvarima vrlo sl ično smrti. Tragedija ove situacije je slijedeća: drogu su počeli uzimati jer je život ovako i l i onako bio previše težak za njih. A koja je posljedica? Droge nisu ni najmanje umanjile životnu jednoličnost ili bilo koji drugi prob lem, a svejedno su stigli u stanje, koje sliči smrti, nemoćni za borbu. Ne, osvojiti moramo život tako da ga živimo u cjelini i tada nas samo avantura, kao što su bile i sve druge."
m u ka, otrgnuti se od nks ideje, od misli i činova jednog vrlo dugog
" Kukavica umire više puta prije smrti " A one, koje svojom
"Smrt nije izlaz odatle'"
možemo s određenom prednosti krenuti prema smrti. Ona je
Njegova ličnost je zračila energijom . Privremeno, njegove misli poništile su one, koje su nas opsjeda le. Svejedno, bila je strahovita
za
, digao se. Bočicu je bacio na tlo i namjerno je zgazio. "A sada se prihvatimo posJa," izjavio je. Pare kisel ine ovile su stol. "Cianovodikova kiselina," pripomenuo je, "je u prorijeđenom obliku odličan stimulans, no, u većim dozama je potpuno pretje I Ivanje." Mora da je bio sklon onome što žene zovu dosađivanje. S talno W upotrebljavao riječ "pretjerivanje" kao da je u pitanju bilo neko
' " uZJe. • •
Obojica smo se trznuli. "Da li me pri hvaćate," nastavio je, "dopuštate li da vam pomo Illll'm da izađete iz bijede?" Naravno, ništa drugo nam i nije preostalo. Bilo bi besmisleno. I I \ .tlio sam nešto o tome kako sam mu zahvalan. "J'..aista, ne treba ni spominjati ove besmislice," strogo je odvra l il l,
"Moj posao je da pomažem ljudima da ostvare svoju volju . Zato
209
208 •
je zahvalnost na mojoj strani. Hoću da od početka shvatite da time što mi dozvoljavate da učinim Što mogu, da sredim ovu pometnju, vi pomažete i opravdavate moje postojanje. No, moj uvjet je da se pridržavate mojih savjeta " Nije čekao na našu suglasnost. "Malo ste nervozn i," nastavio je. "Depresija je samo drugi oblik razdraženosti. A to znači odstupanje od normalnog stanja. Opet ću vam se pridružiti uz kavu i onda ćemo otići u moj atelje, te probati nekoliko tableta. Gdje stanuj ete�" Rekli smo da smo se vratili u našu staru jazbinu na Greek Streetu. "To nije baš zdrava okol ina", pripomenuo je, "čini mi se da bi ovu priliku trebali proslaviti u mom ateljeju, a sutra ujutro potražit ćemo vam bolje sobe." Sjetili smo se da je naša zaliha heroina na Greek Streetu. "Znate, Lamus," promucao sam, "stid me je priznati, ali zaista ne možemo bez heroina. Probali smo - jednom smo se doista i OČistili - ali nikako ne možemo to još jednom preŽivjeti." "Zaista se ne treba toga stiditi, moj dragi dječače," odvratio je naš liječnik, "naravno da ne možete bez jela. Ovo nije razlog za prekid. Sve što od vas tražim jest, da to činite razumno." "Znači, nećete nam ga oduzete" upitala je Lou. "Normalno da neću, a zašto bih' Možete ga uživati koliko hoćete, kada hoćete i kako hoćete. To nije moja stvar. Moj posao je ukinuti potrebu. Kažete da ste se već jednom izliječili, ali ne, niste. Samo ste prekinuli s UŽivanjem, no potreba je ostala. Čim
"Baš u tome leži problem," odvratio je Lamus. ''Vuče te
Bio je zaista užasan. Moram priznati da me je ostavio zabezek nutoga, jer bi me svaki put pogodio, kad sam to najmanje očeki vao. Lou je sve shvatila drukčije. Razveselila se jer ju je tako dobro shvaćao . Zapljeskala je rukama, što me je iznenadilo. Prvi put poslije dugih mjeseci vidio sam da čini neki pokret, koji nije bio nužno potreban. "Potpuno ste u pravu ," rekla je. "Iako se ništa nismo dogovorili i nisam imala ni najmanje jasne namjere da ovo učinim. Čim smo stigli u London, otišla sam tamo gdje sam znala da ću dobiti heroin. Kad sam se vratila, otkrila sam da je i Peter tražio čovjeka koji mu je prije nabavljao kokain. Garantiram da nije bilo namjerno."
210
nos
I spriječava te da ostvariš vlastitu VOlju . Sjećam se jednog svog pokusa na samome sebi. Izašao sam van u namjeri da čitav dan provedem bez stuffa . Onda sam, a da toga nisam bio svjestan, " koristio razne sitnice, koje su se javile, da bih se iz ateljea vratio nekoliko sati ranije nego što sam namjeravao. Opet sam izašao i pri tome otkrio nekoliko trikova koji upošljavaju mozak. Sjeo sam , promatrao sebe kako izmišljam isprike da se opet vratim . Hoću c I.1 zapamtite nešto bitno, da, naime, uživate u tome što je zapravo 1l.ljl jepše na svijetu - u introspekciji. Morate naučiti da se zabavlja promatranjem sitnica neugode koja je posljedica nedostatka
Il'
droge. Naravno, ne želim da u tome pretjerujete. Kad je neugoda ",više jaka da bi mogli dalje uživati u njoj, onda je pravi trenutak malenu dozu i praćenje njenog učinka. A i nadam se da si bila I I ljedna djevojčica i da si vodila svoj magični dnevnik "
1.1
Lou je bila neobično zadovoljna, jer je mogla odgovoriti pot I I Ino.
"Dio toga opisala sam dosta detaljno." rekla je, "ali znate, I'lOlazili su dani i tjedni, kad nisam mogla ni misliti, ni micati se. )!V0l je bio neprekidna bitka, a da bih se vratila - " Tražila sam p' .IVU riječ, a onda zaključila s bolnim smiješkom, "oh, nigdje."
King Lamus je ozbiljno kimnuo. U meduvremenu smo popili �,II
ll.
'A sada na posao," rekao je i krenuo prema izlazu. Zaostao sam
I renutak i platio račun. U zraku je stalno lebdio blagi vonj
ll . .
" kog badema. Podsjetio me je kako bi se večer mogla završiti. OI
se javila zgodna prilika, ponovno ste započel i. Možda ste novu priliku i sami smisl ili."
7A
se stresao.
\ "'tl 111
�Ia mi se dešavalo' Da li sam se odjednom zaljubio u život ili jednostavno oslobodio straha pred smrću' Kad smo došli "'ježi zrak, znao sam da je bilo ono pravo . Lamus me uspio
0.1111 ' I
" l jna ti da opet osjećam . Efekt droge je u meni ubio sve osjećaje. < lj �amoubilački impuls nije bio opet sasvim negativan, kao što 11\
hio uvjeren. To je bila pozitivna žudnja, jer sam predvidiO da
1 .ltli o anesteZiji zbog smrti. N isam više bio u stanju podnositi I ,Im "
'
života, a Lamusov utjecaj mi je omogućio da sakupim
W', da se suočim sa životom otvorenih očij u, što god da m i se
l'" III
i da to osvojim. Smrti se nisam plašio više nego tada kad k ' l io iznad neprijateljskih linija. Bilo mi je svejedno ako
ma,
" " I I 111, ali htiO sam umrijeti u borbi.
•
211
Lou je na stubištu živahno razgovarala s Kingom Lamusom dok je portir zvao taksi. Shvatio sam koliko je vol im, te da vrijedi boriti se za zdravl je, kao i da sam bio zločest jer sam je povukao sa sobom dolje. Shvatio sam svoju ljubomoru prema Kingu Lamusu . Njegova titanska snaga, čak njegova bezosjećajnost prema ženi, privlačila ih je. Baš me je on natjerao da se ispravim i usporedim s njime. Neću dopustiti da me Lou promatra u lošijem položaj u. Odvezli smo se u a tel je. Zrak nas je osvježio. Lala se je pojavila u sasvim drukčijem svjetlu. Prije mi se nije činila drugačijom od komada pokućstva, ali je te noći bila vrlo raspoložena. Dala je sm isao večeri i usmjeravala je. Blizina njenog majstora nije bila nešto osobno. Lala je bila samo medij preko kojeg su njegove misli postajale vidljive. Fantastična
""ugode. l [oću da
to
proman'ate kao da se događa nekom dru
�( )m. Kad otkrijete - umjesto da slijepo posežete za heroinom kao 1.1 olakšanjem - da možete u tome uživati, tad ćete jako napredo
, .l l i
II
osvajanju nadzora nad
UI110)11 ."
'J'okom noći Lala je više puta posegnula i privukla našu pažnju. ",I 'n ije smo otkrili da je to bio dio plana i da su spriječili da se 1.ld6.avamo na tom predmet u . Iznenadilo me kaci sam oko četiri
, 1 l .1 ujutro to otkrio i kaci mi je King Lamus predložiO: "Baš sam pomislio da će nam svima biti bolje uz malo heroina." Počeo ga je
t i l) 'liti. Njegov efekt bio je izvanreda n. Osjetio sam beskrajno 1 11.l kšanje koje je zatim splasnulo. Bilo je to malo prije no što sam
I I l onuo u san bez snova.
oprema ateljeja stvarala je projekciju njegovog mozga u vidu materija lnih stvari, a njena svijest ih je tumačila . Imao sam neugo dan osjećaj da bi bez nje Lamus bio nevidljiv. Njegov mozak nije razlikovao ni dvije stvari, ali uz njenu pomoć mogao se pretvarati da ova razlika postoj i. Zavjese su dijelile atelje
,
na više dijelova. Ćuo se žamor i smijeh, pjesma i ples, koje su prekidala razdoblja potpune tišine; bila Su čak značajnij a od zvuka. SvjetlO vatre bacalo je na stakleni krov sjene crteža, a svako malo neke su se figure polako m icale po tamnim uglovima prema dvorištu. Ti nejasni oblici bili su neobični i nestvarni. Atelje je bio pun mirisa dima. Nikakvog dima nije bilo, ali je atmosfera bila njime prožeta. Naša mala grupa mirno je i tiho sjedila. Dao nam je tablete za smirenje razdražljivosti, koja nas je počela hvatati već poslije kratke apstinencije od od heroina. "Hoću da još malo posjedite," Objašnjavao je naš domaćin. "Žaoka apstinencije uslijedit će nakon ovog uz.ivanja. Uvjeren sam da ste zapazili da veće doze nemaju nikakvog određenog aktivnog efekta." Ovo je bilo sasvim istinito. Zbog njihove nemogućnosti da uvijek iznova proizvedu nove osjećaje, m i smo ih proklinjali. Poteškoće smo pokušavali pobijediti s povećanjem količine. Ali došlo je vrijeme kad smo postal i imuni na njeno djelovanje. Odsutnosti droge bili smo potpuno svjesni, ali nam njena prisut nost nije davala novo zadovoljstvo. "Ovaj stuff kojeg sam vam dao," objasnio je Lamus, "prorijedit će vaše Simptome i do neke mjere omogućiti da lakše podnosite
212
213
Glava 2 PRVA POMOĆ Kad sam se probudio, zimsko sunce bilo je već visoko. Kroz ,
stak- leni plafon ateljea obasjavalo m i je lice. Osjećaj buđenja bio •
je već sam po sebi otkriće. Citave mjesece nisam bio ni budan, a nisam n i spavao, jednostavno sam samo prelazio iz stanja veće u stanje manje nesvjestice. A ovog ju tra u pitanju je bio određen čin. King Lamus je izašao, a Lala se baš vratila i skidala krzno kad sam se probudio. Bio sam pokriven dekama. Došla je do mene, uzela ih i rekla da je vrijeme da idemo na G reek Street po prtljag i da preselimo u nove sobe, koje nam je iznajmila ovog jutra. "Lou je već tamo i zaspala je ponovno čim sam otišla," rekla je Lala. N isam mogao, a da mi ne zasmeta što su sve učinili za mene. Mora da sam nešto od toga i pokazao svoj im ponašanjem, jer je Lala, kad me je odvela do kola, koje sam one divne noći vozio na Barley Grange, usmjerila razgovor tako kao da želi odgovoriti na moje neizgovoreno nezadovoljsrvo. Ljubazno je ispričala što mi nije ponudila da vozim . Predobro sam znao da nisam u stanju voziti kroz ovakav promet više od sto jardi. Odrekao sam se svoje muževnosti. Moram prihvatiti da me voze kamo hoće i tko hoće. Mogu se smatrati sretnim što sam došao u tako dobre ruke. Na Greek Streetu čekalo nas je iznenađenje. Samo nekoliko minuta prije našeg dolaska, došli su neka gospođa i gospodin i tražili me pod hitno. Vratit će se za pola sata. Uopće nisam imao pojma tko bi to mogao biti i tu stvar sam brzo zaboravio. Vatreno sam želio što prije napustiti odbojnu atmosferu ovih soba . Isprva nisam Lalu ni namjeravao pustiti unutra, no, onda sam otkrio kako nemam dovoljno snage da sredim naše srvari. Smrad u toj jazbini bio je nevjerojatan. Lou nije opisala ni stoti dio mračnih gadosti koje su bile uobičajene. Mora da me je smrad i pobjedio. Nisam imao više
2 15
snage. Nemoćno sam sjeo na stolicu i počeo tražiti heroin da bi
jeniti sam čin. Tada je ušao King Lamus i otprilike pola sata nas
me ohrabrio.
zabavljao s pričom o nekoj nebitnoj zgodi, koja mu se baš desila.
Mora da sam pao u nekakvu nesvjesticu, ne znam kako se
No, bez obzira na žustri nu i zanimanje koje je pobudio, otkrio sam
desilo, ali odjednom je preko mog lica zapuhao svjež, hladan zrak.
da mi ruka nagonski poseže prema malenoj, smeđoj kutiji, u kojoj
Prtljag je bio, kao čarolijom već složen i u kolima. Hačun je bio
smo držali heroin. Priuštio sam si dozu. Lamus je odmah prestao
plaćen. Kad smo ulazili u kola, čuo sam kako vlasnica pita što da
S
radi ako se gospođa i gospodin vrate. Dao sam joj novu adresu.
"Nastavite," rekao sam tiho, "nisam vas htio prekielati."
Kada sam se ispružio na sjedištu, zabrujao je jasan i prodoran Lalin
"Sve je u redu," rekao je Lamus, "čekam samo da je ubilježite."
glas: "Bojim se da se sir Peter ne osjeća najbolje, pa vjerojatno ovog
Lala j e stavila na zid naše tabele. Pogledao sam na sat i u
tjedna neće moći nikog primiti."
prigodni redak upisao križić. Vrativši se do svoje stolice, vidio sam
Sjedio sam ml itavo i tresao se od vibracija kola. Bio sam samo
prazna posuda, ali kad smo jednom izašli
z i
da nas Lamus gleda s posebnom radošću. Sada znam ela je to bilo
kompliCirane ulične
zbog toga jer je uočio prirodu moje teškoće. Svoju priču završio
mreže, a kola su vozila dalje, osjetiO sam da bježim iz nekog
je s nekoliko riječi i onda me sasvim izne- nadno upitao, kako
paklenog lavirinta.
napreduje moje liječenje. Odvratio sam da ne shvaćam kako uopće
Lou sam pronašao u novim prostorijama. Sjedila j e u velikoj
započeti s njime i ukazao sam mu na prirodu zastoja .
fotelji . Njeno lice odavalo je istu stvar kao i moje. Osjećali smo ela
"Dobro," rekao je, "nije vam dopušteno ono, o čemu pričaju svi
v
smo samo čudom preživjeli ozbiljnu bolest. Cinjenica, da od nas .
liječniCi, a devet desetina vremena zaboravljaju na
traže da pokažemo krajnju moralnu i tjelesnu snagu, umjesto ela
je otprilike polovica slučajeva dijagnoza bila pogrešna" Ne, sire
Ni najmanji otpor nije bio moguć bez pomoći droge. Cinilo se v
l'etere. Dok nas dvoje t rošimo vrijeme na razgovor o problemima,
logično i nemoguće da prestanemo s drogama vlastitim snagama.
postoji još nešto, što radi za nas i ne zaustavlja se ni danju ni noću.
Iz iskustva smo znali da smo stigli do stanja kad može već samo
To je vis medicatrix naturae. "
odlaganje uzimanja droge za nekoliko trenutaka prouzrokovati
Lou je kimnula.
potpuni kolaps i smrt.
"Zar nisi, Lou, kad si bila
"Ostavit ću vas, djeco, za jedan sat da se smjestite, a onda
ranu i prouzrukovalo' Sve što j e bilo više od toga, bilo je po
to nas ne smije brinuti. Stetu ne prouzrokuje samo uživanje droge •
grešno. "
već i to što ne znate kada je uzeti . Donijela sam vam tabele,
"Vraćamo se za otprilike jedan sat," nastavio je,"i onela vas
podijeljene na satove, a ono što očekujem od vas je da m i obećate
vozimo na ručak u H indhead. Usput, da li imate džepni nožić?"
da ćete poslije svakog snifa upisati križić u određenu liniju tabele."
nutost. Sve je bilo ostavljeno nama samima. Ono što se od nas
očekivalo, bilo j e jedino to da zabilježi mo sve što uživamo. Nisam. mogao shvatiti kako može činjenica da nešto zapisujemo promi-
216
•
Crvenom križu, otkrila da su se
što su kirurzi uradili bili su popravci upl itanjem u prirodu, što j e
stalno trebati herOin, no, vidjela sam da imate još obilnu zalihu i
krajnosti. Ali Lalina posljednja napomena odstranila j e svu zabri
u
najbrže izlječili oni, koje su prepustili same sebi," upitao je, "jedino
možemo u selo na ručak. Vjerojatno ste suglasni. Naravno, vi ćete
smo prošli na Barley G rangeu i koja nas je dovela do takvih
a to ih još
znate da obdukCija mrtvih u newyorškim bolnicama dokazuje da
u meni odbojnost.
obzira na Lamusovu garanCiju - bila je prisilna apstinenCija, kakvu
lO,
jedino i spašava da ih ne raskrinkaju kao dosadne neznalice. Da li
nas nježno njeguju sve dok ne ozdravimo, iznenadila me i izazvala
Uvjet je bio vrlo jednostavan. Ono čega smo se plašili - bez
pncom. . v
IlNo, da," iznenađeno sam odgovorio, na zašto?"
•
"Ako ga nemate, ostavit ću vam svoj . Možda ćete ga zatrebati
da bi naoštrili olovku."
Čim su se odvezl i , Lou i ja počel i smo razgovarati. Bilo nam je
već bolje, ponovo smo se počeli zanimati jedno za drugo. Za
vrijeme odsutnosti našega prijatelja, jednom ili dvaput zatekli smo
se sa heroinom i iz toga čak stvorili malu porodičnu igru, tako da
smo kod upisivanja nadzirali jedno drugo.
2]7
Ali mi logika nije dovoljna da bih svoje zaklj učke proŠirio još i na
Otkrio sam što je u mojem bilježenju zabavljalo Kinga Lamu sa. Osjetio je razgovjetnu nijansu dosade, koja je pratila moju misao, da se moram dići i ucrtati križić. Ni kad mi nije palo na pamet
milijune ljudi, kojima ne lreba ni jedan jedini snif. Svejedno
•
izgleda kao da im ama baš ništa ne nedostaje. Bili smo vrlo umorni. Baš kad su se Lamus i Lala da odu, uzeo sam poslijednji snif.
da prekršim datu riječ. Prornalranje lih križića nudilo je i neku čar.
Vožhja je bila pravo otkriće. Kao kad čovjek izađe iz mrtvačnice
na svjež zrak. Ugodno, hladno veče mi lovalo je naša lica i skoro nas oslijepilo. Tek kad smo skoro stigli do gostione, sjetili smo se
"Zašlo ste to učinili," upitao me je, "ako smijem pitati?" "No, vjerujem zaLO, jer se spremam u krevet."
da smo hewin ostavili kod kuće.
"Ali, ju tros ste mi rekli da ga uzimate da bi vas probudio,"
Lamus je imao puno razumijevanja za našu lugu, pa se ponudio da nam nešto odmah donese, no, Lala je prolestirala da već u mire
odvratio je.
od gladi, a bila je i sigurna da će nas ručak iSlO tako okrijepiti. King
To je bila iSlina i smelala me posebice s toga, što se Lou, umjesLO da me podrži, samo apsurdno nasmijala. Zapravo, izgle
Lamus može olići odmah poslije ručka. Suglasili smo se, a ništa drugo nam nije ni preoslalo. Zapravo, svježi zrak probudio nam
dalo je da joj činjenica ŠLO sam uhvaćen u gluposli, pričinjava neki perverzni užitak. Lamus je sve to ozbiljno shvatio.
je apetit. Objed nam je korislio. Na kraju se naš domaćin išuljao i
"Dobro," rekao je, "ovo je zaista izvanredan stuff kad može, po
za deset minuta se vratio sa svilkom praška. Iznenadilo nas je da
volji uživaoca, da djeluje na dva točno suprotna načina." Govorio je sal·kastički. Uzdržao se od LOga da kaže i nešto, ŠLO
ga je u tom kraju uopće i dobio bez recepla. S izrazom zadovoljene pogodila taj nu. Moje iznenađenje ju je razveselilo, pa me je
mi je već jednom objasnio o heroinu, a LO je da ima naizgled suprotne osobine, koje su mu pripisane i da ih znalac koristi kako
povukla za kosu, na svoj zašli tn ički način.
bi proizveo niz efekala, od kojih neki izgledaju uzajamno isključivi.
znatiželje Lou je pogledala u njega; osjelio sam da je nekako
S drugom kavom smo svi uzeli i heroin; odmah smo se oraspo
"Onda, sire Petere, gledaj le," nastavio je Lam us. "Ne možele
ložili odmah popravilo. Lam'Us nam je dao dvije male belježnice,
imati obje strane. Moral ćete se odlučili s kojom namjerom uzima
koje je nabavio u selu, tako ,ela smo mogli upisivati naše doze, a
te dozu.1I Pril ično glupo sam odgovorio da smo već odavno otkrili kako
kasnije ih prepisati na naše labele. Na povratku, zaustavili smo se na čaju u kući, u kojoj su stanari
ne možemo zaspati bez njega Mabel Black nam je LO ispričala.
vrlo dobro poznaval i našega prijatelja. Nadstojnik je bio sitni starkelja sa ženom. Kuća se nalazila na privatnom posjedu, daleko
"1 posljedica ove zablude jest," odvratio je, "njena smrt. Cini mi se da je njena luda sugestija utjecala na vaše iskustvo .Sami ste rekli
od puta. Sa svake strane ula7..a stajale su dvije ogromne rise. Lala nam je objasnila da posjed pripada redu, čiji vođa je J(jng Lamus,
da je divna posljedica bila najprije ta, što vas je čitavu noć držala budnima i u stanju prividne smrti s vrlo zamamnom slrujom
koji ovamo šalje ljude n
fantazija, koje su vas ispunj ivale. " Morao sam priznati da je to istina.
v
vladao ovim jednostavnim prebival ištem, u meni je probudio
"Heroin," objasnio je, "jest modifikacija morfij a, heroin je na jaktivniji m01'fijev sasLOjak. Sigurno pamtite ŠLO je Wilkie Collins u
veliku čežnj u . Iz jednog jJi drugog razloga, prema heroinu, kojeg su mi ponudili, osjetio sam neprirodnu odbojnost. Cinilo mi se da
'MoonsLOne' rekao o opijumu i njegovim derivatima. Oni imaju
nije u duhu okolice. Uzeo sam ga i pri tome uživao, no, čin je bio zapravo mehaničan a efekt, na neki mračni način, nedovoljan.
silovit efekt kome slijedi umirujući efekt. Heroin je u svome djelovanju još jaČi i zato mi se čini razumnim uju tro započeti s
Otišli smo u grad na večeru u moj novi stan, s odlučnom poslugom iz obližnje restauracije. Otkrio sam da preko dana
jačim dozama i tako nastaviti, no, nekol iko sati prije spavanja sasvim ga treba izbjegava ti. Tako umiruj ući učinak šalje čovjeka na
v
uzimam 1 5 snifova a Lou samo 1 ] . Reakcija mog mozga bila je slijedeća: ako može ona preživjeti s 1 1 , zašto ne bih mogao i ja?
spavanje u pravo vrijeme. Poznajem i odgovor na ovo. Pretjerivanje s drogama ostavilo vam je veliku živčanu razdraženost. •
2 18
2 19 •
Razlog da želite heroin i noću, jeste taj da nastojite smiriti ovu
razdraženost. Kad ga ujutro, poslije noćnog počinka uživate,
dobiva ga više ili manje zdrava osoba, koju je san osvježio. Može vas čak stimulirati, jer vam je san pribavio nešto dodatne snage na koju može djelovati. Kad ga uživate noću, situacija je sasvim
drukčija - dajete ga bolesniku, a
to
je nešto sasvim drugo. I zato
drogu noću morate zamijeniti tim tahIetama, čašom dobrog viskija
ili ruma, te vodom, i zaspat ćete prije nego što klonete. Ujutro ćete
se probuditi odmOrIliji nego obično, a heroin ć.e imati gešto na što će moći da djeluje. Posljedica toga bit ć.e da ćete otkriti da može
i vrlo mala količina imati isti efekt kao i velika prošlog tjedna, a možda još i veći."
Dobro, sve ro čini mi se dosta razumnim. Slušali smo njegove
savjete i nismo odmah otišli na spavanje. Osjetio sam da sam
prepun misli. Lutale su od jedne ka drugoj stvari, bez ikakvog smislenog ustroja. Cinilo mi se. da izmedu dva niza misli postoje •
nesvjesne stanke, ali nemir je prestao i do jutra nisam više znao za sebe.
Probudil i smo se prilično kasno, bili smo sasvim odmorni. Ali
heroin je - kao šro je predvidio Llmus - odmah djelovao. Prve dvije doze osvježi le su nas, a pomoću treće digli smo se iz kreveta i okupali se prvi put poslije - stidim se priznati koliko dugo.
Lou je razljutilo stanje našeg veša i odjeće. Sve je, naime, bilo
zgužvano i prljavo. Mora da smo eloslovce smrdjeli. Uz ovu spoz naju zalio nas je talas stiela, jer smo se takvi zabavljali s Lamusom
i Lalom. Da su nam nešto spomenuli, pren'arati bi se da smo uvrijeđeni, no, činjenica da nisu uopće ništa rekli, bila je zaista neugodna.
Misli o nama nismo više podnosili. No, svejedno, prije 48 sati
nije nam ništa bilo važno. L J stanju skoro lude uzrujanosti Lou je
zvala Barley Grange i odreelila da nam kućna nastoj nica još istog jutra pošalje neku odjeću. Dok je davala upute, sjetio sam se da nam poslije ručka dolaze Lamus i Lala. a odjeća neće stići prije tri.
Najbolje će biti ela naručimo nekoliko haljina na Picadillyju. Od
mah je stiglo nekoliko ljudi s odabranom robom. Slali smo još po
neku odjeću i kad je oko pola elva stigao još i frizer, bili smo već dosta uredni . Tog ju tra imao sam osjećaj da nastupam u nekoj burci ili komedij i. Morali smo skakati iz jedne u drugu sobu,
oavisno o tome da li su nas uljepšavali muški ili ženski anđeli . Ovo
220
uzrujavanje naših mozgova nas je vrlo uspješno tjeralo od herOina,
koji je ustrajnim tjelesnim napadima vlaelao našim glavama. Na
ravno, ove napade smo odmah odbili i uzeli prisrojne doze. Ne mogu reći da smo osjetili neko olakšanje. Ako, naime, stuff uživate
kroz nosnice, nikad ne možete točno reći koliko ste ga dobili, jer se velik dio onog što udahnete, izgubi. _
Raspoloženje nam se sasvim promijenilo. Do sada smo ga
uživali neprekidno i sređeno. Ali tog jutra svaki djelić žudnje i
svaka doza bila je osobit događaj . Jednoličnost poroka bila je
razbijena na djeliće. Tupa monotonost droge razvila je dramatične
osobine. Podsjećala nas je na naša iskustva s njom. Do neke
granice panovno smo zadobili ono šro ovisnici o drogi zovu
"iskonska nevinost". To je bilo dovoljno da nas ispuni osjećaj radosti. Opet smo se mogli nadati. S druge strane su napori frizera
i garderobijera učinili da opet sličimo sebi. Nove halje bile su u tako velikoj suprotnosti sa našim samrtno bolesnim pojavama!
Bez obzira na sve, u daljini srno mogl i vidjeti dnevno svjetlo, a
za ručak smo sjeli, osjećajući posebno zadovoljstvo. Naime, nije nam se vratio apetit, mogli smo pojesti samo malo od one lake i
tečne hrane koju smo naručili. Ali nije nam sc više gadila misao na jelo, kao šro je dotada, predugo, bila naša navika.
Lamus je stigao još na vrijeme da nam sc pridruži na kavi. Mogli
�mo vidjeti da je zadovoljan postignutim. S njim nije bila Lala, već Maisie Jacobs. Stalno se pitamo da l i za ovu promjenu, koju nam
nije objasnio, postOji neki ozbiljan razlog. Došao sam naime u
'tanje, k,ad sam sumnjao da se i u njegovom najmanjem činu krije
lajno značenje. Njegove navike bile su tako proračunate da neo preznog nisu smirivale. S lakoćom smo shvatili zašto je njegovo ime postalo središnje u nizu šaljivih izmišljotina. Društvo s umom,
koji je na svakoj točki, čak bez ikakvog napora u stanju pobjediti I
"
nije baš ugodno. Već i to, kako je sve uzimao kao već definirano,
bilo je samo po sebi dovoljno iritantno. Uzeo je tabele i dugo i h
proučavao, pušeći Cigaru. I sama cigara bila je uvredljiva. Jedna od
onih koje izrađuju za milijunere. Lamus nije pUŠiO druge, premda J • bio relativno siromašan. Naravno, objašnjenje je bilo vrlo jed
nostavno. Istinski je shvaćao i cjenio dobar duhan, sviđalo mu se
prekomjerno uživanje Cigara. N jegova je stvar što puši, no, već je
,amo zbog toga u Londonu došao na loš glas. Ljudima se činilo
čLldnim da poslije skromne večere pripali cigaru, koja je koštala
221
•
gotovo kao dvije večere . Naše tabele izučavao je poput mape na kojoj traži put iz Buhare u Katmandu' Konačno je izjavio: •
"Cini mi se da ovdje postoji veliko odstojanje
-
1 5 sati - od 9 do
24, ako se ne varam!"
Izgledali smo gadno bolesni i na trenutke smo zaista patili zbog �Iabosti od droge, no, prisutnost Maisie Jacobs stavila nas je u nezgodnu Situaciju . N ismo je htjeli uzeti pred njom. Svejedno, /.nali smo da smo postigli pobjedu. Možda se radi samo o nekoliko •
Okrenuo se prema Maisie da bi mu potvrdila. Zbrajanju je bio,
tjedana ili mjeseca, što nam je bilo svejedno. Bili smo zadovoljni,
kako je sam izjavio, sasvim nevičan. Maisie je surađivala u tom
jer smo ovladali pt·incipom stvari. Bit će nam jednostavno napasti
apsurdu i svečano zbrajala na prste. Njegov glas bio je tužan kao
ove grozdove križića i postepeno ih ukinuti. )(jng Lamus je zamolio
da su mu planovi ozbiljno pokvareni. To je, naravno, bio samo
Maisie da nam nešto otpjeva. Na sreću, u sobi je stajao i pianino.
jedan od njegovih trikova kojim je odbijao ljude. Loujine zažarene
Sjeo je uZ njega i počeo ju pratiti.
oči rekle su mi što zaista misli. I onda sam na užasno iznenađenje
Sasvim sam se udubio u analizu rada njegovog mozga . Stalno
shvatio što ovo znaći za mene. Prišao sam tabelama s velikim
me je nečemu učio. Na primjer - njegov posljedni čin. Kakvi smo
zanimanjem, kao da ih prvi put vidim. N ije bio potreban matema
bili, nismo željeli izlaziti i pjevanje bilo je alternativna zabava.
tičar, da stvari stavi na svoje mjesto. Križići poslijednjih 36 sati bili
Istovremeno, postigao je da nam je Maisie okrenula leđa, pa smo
su skupljeni na nekim mjestima, pa su ostavili dosta praznog
mogli uzeti heroin. Zaista smo ga i trebali, ali svejedno - kako je
prostora. Drugim riječima, uživanje je postalo neredovito. Motrio
neobična priroda - bilo nas je isto tako stid uzeri ga tajno, kao što
sam tabel u kao da je duh.
nas je malo prije bilo stid uzeti ga javno. Ova me misao udarila u
Lamus je okrenuo glavu i uz čudan osmijeh pogledao preko
oči. Već sam rekao, kako smo Lou i ja imali impuls da jedno pred
ramena. Onda je izgovorio magičnu riječ: "Kriegspiel!" i to me je
Irugim sakrijemo svoj čin i onda kad smo drogu inače otvoreno
•
sasvim iznenadilo. Sto to, do vraga, govorP Onda mi se, između
uživali . Htjeli smo, naime, hiniti da uzimamo manje nego što je
dijagrama i rasporeda jedinica u ratu, javila određena analogija.
bila istina. Upotreba droge raz-
Tad sam shvatio. Sve dok su jedinice bile jednakomjerno raspo
mušice.
redene uzduž linija, radilo se o ratovanju u rovovima. Velike pobjede i veliki porazi bili su nemogući. Ali ako su jedinice bile
vija
u umu svakojake morbidne
Maisie je svojim bogatim kontraallOm pjevala engleski prijevod Jedne od najlepših Verlainovih pjesama.
okupljene na glavnim tačka ma, ujedinjene u velike, mobilne jedi nice, bilo ih je moguće uništiti sve od jednom. Kad je engleski
Nijeme strune
četverokut razbijen, ne dolazi do uniŠtenja njegovih branilaca zbog umanjene borbene snage pojedi- nih vojnika. S gubitkom nekoliko ljudi, njegova ratna vrijed- nost nije smanjena. Postaje neupotrebljiv, jer je narušen njegov uobičajeni raspored. "U bitci kod Waterlooja," rekao je )(jng Lamus, okrenuvši se od zida i vrativši se svojoj kavi. "Napoleon je u borbu slao svoju gardu. Nekoliko minuta kasnije povikao je - uskomešali su se - i bezglavo pobjegao s ratišta. Nije mu bilo potrebno čekati i gledati kako ih uništavaju." Loujin dah širio se uzdasima. Shvatila je srž taktike našeg prijatelja.
222
Mirno u sumra/al visokih grana Dosegnimo ljubav tišinom i snom; •
.Istopimo duše, srca u tom svetištu, U tromoj tišini arbUn/sa i bora! .
Napola sklopi oči s rukama mi na gl1ldima; . Otjeraj zasvagda znatiželju! Titravi lahor udvarat će nam, nježan i mek, Mreškat će baršun tvojih nogll.
223
polovina opasnosti ovog praška leži u tajanstvenosti i dvojstvu koji
Kad svečana noć garavih hraslOva nadvlada Glasove našeg očaja, milozvučni slavuj!
ju prate� Zamislite šta bi se desilo kad bi se oko jela toliko prepirali
Divne slike, tako suptilne, a svejedno tako direktne, ispunile
odmah ukazalo' Zar se ne sjećate više ograničenja prehrane za
su me sjećanjima na moje dječačke snove. Podsjećale su me na
kao što se prepirete o piĆU ili ljubavi. Zar ne shvaćate ela bi se zlo vrijeme rata?"
mogućnost ljubavi i mira. Sve to bilo mi je najintenzivnije i stvarno
"Do đavola, nikad nisam ni pomisliO na ovo," rekao sam, kad
domaće. To je nudila priroda, to čisto, ushićeno i prirođeno pravo
mi se u snu prikazalo sto zaboravljenih prigoda. Ljudi koji su inače
čovječanstva. Al i ja sam , umjesto da ti me budem zadovoljan, tražio
bili obično jednostavni , pošteni građani koji i poštujući zakone,
nekakav umjetni raj i zamjenio ga za istinsko nebo. U prirodi je
razvili su tada različita lukavstva i prešli odredbe .
čak i melankolija diskretno čarobna. Pomislio sam na Keatsovu Odu prirodi i čak na Jamesa Thompsona: " Melankolija koja nadi lazi svu domišljatost," koju je obožavao i na čiji je oltar položio svoje krvareće srce. Verlaine dobro kaže: "Opjevaj naš očaj, meli diozni slavuju." Ali u našoj kemijskoj naknadi prirodnih stimulan sa, naš očaj nije mogao opjevati nikakav slavuj . Možda jedino stlvinar nudi ideju o promuklom i užasnom iskustvu našeg ra zočarenja? Djeliće naših duša pocijepali su prljavi trnci i njihovi
" Naravno, treba imati granica u ljubavi, piću i drugome. Sasvim je očito kako bi užasno ljudi zloupotrijebili svoju slobodu, kad bi je imali " y
"Zao mi je, ali nisam suglasan s vama," odvratio m i je Lamus, "kao što vam je poznato, ja sam time što sam održao svoje nazore, i mao beskrajno mnogo poteškoća. Ali plašim se - ako sam otvoren -
ela najviše poteškoća proizlazi iz neposrednih okolnosti, koje
toliko štete osjećanju moralne Odgovornos ti, da zaista nisam
uzvici bili su van skale ljudskog bola. Da li se je bilo moguće vratitP
Siguran da l i ne bi bilo pametnije ukinuti ove stroge, puritanske
Da li smo naše prvorođene zauvijek potrošili "za mješavinu živo
zakone. Zakonodavno uplitanje u ljudske Običaje proizvodi pro
tinjskog uvarka goreg od onog ŠtO ga je Ezop ikad lokao"?
tuhe, špijune, fanatike i lukave prevara nte. Uzmimo na primjer
Dok je Maisie pjevala, Lamus nas je pažljivo promatrao. Loujine
finance ' Varanje je postalo perfidna umjetnost, a izvode je u
oči bile su pune suza koje su curile niz njene u morne, uvele
ogromnom obimu, na načine, koji bi bili nemogUĆi da nema
obraze . Nije ih se trudila brisati. N e znam šta je uopće osjećala.
zakona, koji čuvaju javnost."
Heroin usporava sve tjelesne osjete i ostavlja samo t u p u , neizdrživu pohlepu, gorko uznemirenje koje plane zbog Sitnog povoda i predstavlja višak dobrog osjećajanja. No, ja nisam plakao
Bilo je to dosta neobično stajalište. Teško sam povjerovao ela Lamus ozbiljno govori, ali istovremeno mi se činilo da modernog, kriminalnog milij unera društveni zakoni zapravo podu piru.
- moje Judino kajanje bilo je mračno i gorko. Prodao sam svog
Običan čovjek te zakone i ne shvaća. Ovako, nesavjestan čovjek,
majstora, svoju istinsku volju za trideset komada otrovnog, mje
naoružan stručnim znanjem, može biti uspješniji od opreznih
denog novca, uprljanog sa sluzi žive. l sve što sam kupio, bilo je polje krvi zbog kojeg mogu da se objesim sa utrobom koja iz mene istječe. King Lamus se je s dubokim uzdahom dignuo od pianina. "Izvinite zbog moje sitničavosti," rekao je polako, "ali uništili ste uživanje u pjesmi time što ste se stidjeli dovesti se u prigodno razpoloženje. Niste užili heroina kojeg trebate. Koliko putaću vam
kolega nego u starim vrijemenima, kad se njegova djelatnost ograničavala na igru pogađanja, sličnog onom ispod koje hrpe je kuglica. "Oh, Basil," uskOČila je Maisie, "ispričaj našim prijatel jima ono što si j uče ispričao o tihomorskim otocima " Lamus se veselo nasmijeŠiO: "Podsjetila si se izvanrednog prim
morati ponOViti ela nema ničeg čega bi se trebali stidjeti, a ni ičeg
jera! Dosta sam p utovao i , kao što znate, u nekim predjelima svijeta
čime bi se mogli ponositi. Samo znajte da je vaš rizik veći, nego
još uvijek postoje tabui u vezi s jelom, lovom i ribolovom - i s nizom
kad ste letjeli iznad švapskih linija. Naravno, ne želim da se time
drugih stvari koje su u Engleskoj vrlo jednostavne i iz kojih ne
razmećete, ali Sigurno ne žei ite biti poput daka koji iza žbunja puši
činimo problema. Ali tamo gdje mora čovjek misliti na tisuću stvari,
svoju prvu Cigaretu. Zaboga, čovječe, zar ne možete shvatiti da
prije nego što će moći večerat i : šta i kako je bilo ubijeno i tko je
•
224
225
•
•
to skuhao itd. u beskraj - nema mogućnosti razvitka mozga u nove pravce . Više od ičeg drugog tabui su krivi za niski mentalni i moralni razvoj ljudi koji su im podvrgnuti. Neki apetit mora biti zadovoljen na najednostavniji i najlaganiji način. Kad jednom počneš brinuti o tome što je u redu, a što nije, time neprirodno uzbuđuješ mozak i počneš pogrešno misliti na sve moguće načine koji zapravo nemaju nikakve veze s tim. Pomislite na špansku kraljicu koju je odvukao konj i izgubila je život, jer kad se sjahala, tu nije bilo, po ceremonijal u , zaduženog velikaša da joj pri tom pomaže.u Svi smo se nasmijali - djevojke iskreno, a ja s teško opisivim i
nešto, odmah počnemo kukati otkrijemo li da to ne možemo dobiti, a u trenutku kad
to
dobijemo, sve nestaje pred našim
očima. Nešto slično otkriti ćete s vašim drogama. Vi ste sami sebe praktički hipnotizirali, te uvjerili da ne možete bez njih. Kao što vam je poznato, to nije istinska potreba, nego lažna i perverzna pohlepa i čim prestanete misliti da su životno bitne, počet ćete zaboravljati na to, kako snažno ovisite o njima." Mogao sam vidjeti smisao u tome i bio sam radostan vidjevši kako je živa i vesela postala LOll pod utjecajem ove misli. Maisie je pozvala Lamusa ka pianinu da zajedno zapjevaju pjesmu.
neugodnim osjećajem da Lamus st iže na opasno Ilo. -
v
"Sta je moderna literatura>" pitao je, "od J -\ardyja i Dostojevskog do loših knjiga
7.a
služavke,
SVl.l
pažnju poklonjaju pretjeranoj
važnosti, koju oni i njihovi bližnji polažu na spolni prohtjev dvojice ili više dvonožnih majmuna. Većina seksualnih problema, prijestupka, malo bi štetila, kad im ne bi pripisivali toliku
IZV.
važnost.
II
"Volim te, jer lud si kao i ja zbog svih sjena i sjaja neba postojanja zgusnwog u tebi Križ izlomljenog svjetla, urlik tajfllna dobri su kao usnulo vrijeme kao nesljestica S uspavanim suncem LI plaveti.
•
Naravno, za takve argumente postoje određeni odgovori ali ne znam koji. Osjećao sam se vrlo nelagodno. Latio se samog korijena drveta Civilizacije. To je bilo očito. Lou mora da je shvatila moju misao. Sarkastički je navela:
"O drvosječo, po.ftedi stablo, Ne diraj mil grane, U mladosti mene je skrivalo Ja štitim ga sada '" Poslije rata žene su počele ;<.auzimati dosta drugačiji stav. Nije mi se sviđao ton ovog razgovora. Nakratko sam pogledao Maisie, radi njene potpore . .J evrejskoj traeticiji, koja je na kraju krajeva temeljac tzv. kršćanskog morala, možemo vjerovati. Ali Maisie mi je odvratila s nekoliko Heinejevih stihova, koji su govorili da je sasvim na strani neprijatelja. Lamus je z.'lpazio moj nemir i odmah je promijenio temu. "Bojim se da je jedino što možeš učiniti," rekao mi je, "da se privežeš lancem za Buckinghamsku palatu i da tamo gladuješ sve dok ti ne dozvole češće glasati. Onda nećeš više nikog Vl.Ići na glasališta. Ovo je drugi primjer iste, stare priče. Kada malo želimo
226
"Ti si san, ti si tajanstvo, carica i rob, Ti si kao živor, tvrdi udarac njegovog vala, Ti uvijek iznenadl/ješ! Kad sebi obećaš, tada me odgll md; Kad mi se ruga.f, iznenada bijesniš i ubijaš Mrziš istinu kao šro Ona odbacuje laži! -
Ljubim te jer si galantan i ponosan (Tvoja duša je sunce i tvoje tijelo oblak) [skačeš iz mog naručja kad te snubim Jer voliš zemlju i njene larve, miluješ Zvijezde i mora, ismijavaš moju nevolju Dok te ruda ruga silno potresa! Volim le jer je moj život izgllbljen u tebi izgaraš za mene svu noć i kad me spaziš poruga tvojih suza - moj je ido! Jer mi izmičeš, val tl jezeru jer ti si opasnost i otrov, moja zmija Jer si moj i nisi moj!" 227
Čim smo završ ili, stigla je Elsie s našim koferima s Barley G rangea. Mais ie i Lamus rekli su da nas ostavljaju da sredimo svoje
stvari.
Slijedećih pet dana povremeno su nas posjećivali Maisie i Lala, te nas izvodi li kolima ili na večeru ili u kazalište il i na zabav u. Čini
•
mi se da je istinski razlog njihovih posjeta bio taj, da nas odvuk u od stvari.
Glava 3 GLAS ČEDNOSTI Basil je otišao iz grada, no, peti se dan u jedanaest prije podne sav ozbiljan i zvaničan vratio. Poslije kratkog pozdrava prišao je tabelama i pažljivo ih pogledao. Lou i ja smo se osjećali neugodno i to je odmah uočio. "Vidim da vam je još uvijek u glavama heroin," ozbiljno je napomenuo, "ustrajate u tome da ste samo zločesta djeca, umjesto da ste pioniri čovječanstva koji prolazc st rašnu avanturu za dobro ljudskog roda." Počeo sam se nešto ispričavati, ne znam točno što. "Besmisleno," prekinuo me, "vrlo dobro znam čega se stidite. Imali ste ono .što zovemo povratak u staro stanje. Pošto ste već stigli na pet, šest ili sedam doza, ocIjednom ste se vratili unatrag.
1'0 ovom ovdje vidim da je Lou jučer uzela 1 4 , a vi 16 doza. To je više nego što ste ikada uzeli, otkako ste u tim prostorijama. Uvjereni ste da je
LO
loš znak, zar ne' Ja nisam.
Kao prvo, bili ste iskreni prema sebi i to je najbitnije. Dobar znak je i to da je dnevno kolebanje tako jako. Više volim dvije osamnaestice nego osam osmica, usprkos četiri dodatne doze. Iz istog razloga kao u vremenskom razporcdu . Isto je i sa pićem . Covjeka koji se ponekad napije, mnogo je jednostavnije voditi •
nego notornog pijanca. To zna svako dijete iz četvrtog razreda. Mislim da to piše zlatnim slovima na ogradi ol tara u Westminster skoj opatiji. Ako ne piše, onda bi moralo. Nemojte brinuti. A prije
svega ne smije vas uhvatiti kajanje, jer bi inače danas i l i sutra, uzeli premalo. Ako to uradite, doživjet ćete ponovni povratak. Znam da lO
•
zvuči kontradiktorno. Iz toga izvucite što više, baš me briga .
Ponovit ću na slijedeći elegantni način: hoću da sve to s heroinom izbacite iz vaših glava, i to je razlog što sam tako ustrajan i što bilježim svaki snif. U psihologiji je poznato da je, naime, najbolji
228
229
. •
misli doimaju tako azijatski. Sigurno ima nečega u tome. S našeg •
način da se nešto zaboravi taj da se 10 zapiše. Onda, laku noć i
�Iedišta to je bila perverzija. Svejedno, činilo se da na kraju djeluje .
dodite večeras na večeru u atelje. Možda ste se zaželjeli plesa."
Bilo je neugodno i pokušati pratiti rad njegovoga uma. Osjećao je
Pozdravio se bez rukovanja.
satansko zadovoljstvo kad bi se uhvatio u koštac s najvažnijim
Poslije povratka s plesa, pOl·tir nam je rekao da su nas tražili
idejama i suprostavio im niz paradoksa, koji svojom neobičnošću
neka gospoda i gospodin. Nisu ostavili ni kakvu poruku ni ime.
zbunjuju, i na koje nema odgovora. Ali, usprkos lOj finOĆi, imao je
Zva t će opet sutra ujutro. To me je iznenadilo, no, događaju nisam posvetio nikakvu pažnj u . Č injenica je da sam bio loše vOlje. U toku
istinsku britansku tvrdoglavost, najperverzniji vlak razmišljanja
nekoliko posljednih dana potroŠiO sam veliku količinu heroina i
znao zabezeknuti. Onda se pitaš da li je uopće m islio ono što je
logično da mi nije bilo teško zaboraviti na kokain . Morfij i heroin
govorio. U mom slučaju kraj nji efekt je bio taj da me je održavao
izazivaju tjelesni prohtjev, no, privlačnost kokaina je prije svega
na svakodnevnom nivou. Otišao sam u krevet, jer sam se namje
moralna i kad uzimaš heroin, ne zanima te više kokain. Te noći
ravao rano dići i otići u tursku kupku. Ali, desilo se da smo kasno
skoro sam odlučio da se odvezem natrag u grad i za promjenu
zaspali. Kada smo bili konačno odjeveni bili smo već gladni i mislili
potraŽim nešto snijega. Prošli smo prvi stupanj smanjenja doze
na ručak.
iznenada je povukao na dno čudnog niza zaključaka s kojima je ,
heroina i to bez veće muke. No u lOm procesu bilo je i nečega vrIo
Ozlovoljilo me Loujino relativno dobro raspoloženje. Usprkos
napornog. Premda je večer bila vrlo ugodna, nisam mogao a da je
tome odlučio sam otići ručati. Ali, pozvonio je portir i u pitao da li
ne usporedim s danima iz medenog mjeseca. Iz šampanjca života
ćemo primiti neku gospodu i gospodina. Ti ljudi Su me počeli
istekla je sva žustrina.
opsjedati. Pitao sam za imena. Došlo je do kratkog predaha kao v
Naravno, to je bila naša greška. Sto smo pokušali izigrati
da s one strane žice razgovaraju, a onda je najaviO gospodu
prirodu . Ali istovremeno nije bilo moguće zanijekati činjenicu i znao sam da Lamus zbog tih mojih osjećaja neće oklijevati da nam
Webster s prijateljem. ZašlO sva ta tajanstvenost? Nisam je htio vidjeti. Š ta, za boga, želi od mene1 Prema lOj ženi osjećam otpor.
da nešto snijega. Ne znam zašto sam osjetio takav otpor da se
SpoČitavao sam joj da nas je ona uvalila u ove poteškoće s droga
vratim i da se raspitam. Možda je bio u pitanju nagonski otpor što
ma. To je jednostavnije nego spočitavati samome sebi. Kako bilo,
ga uznemirujem, a pored toga bilo je to prilično ponižavajuće
nismo je mogli ne primiti i portiru sam naredio da ih otprati gore.
priznati. Uz to, ovdje je bio i trag tvrdoglavog i brutalnog osjećaja
"Onda si ipak 10 bila li!" rekli smo oboje, idući im u susret.
da je najbolje ne popustiti i poslije noćnog počinka odmoriti živce.
Mislili smo na onu noć kad smo u Wis teriji htjeli počiniti samou
Lamus nam je preporučio tursku kupku, ako se budemo osjećali
bojstvo. Kad sam izlaziO iz sobe, učinilo mi se da sam je prepoznao,
suviše deprimirano. Otkrili smo da pomaže. Stigli smo na tri snifa
no, bio sam uvjeren da je van Londona. To je bilo prije nekoliko
dnevno i strogo smo se pridržava li njegovih uputstava čak i kada
mjeseCi, ali moja pamet bila je tada u takvom stanju da uopće
je želja postala neizdržIjiva. Umjesto heroina uzimali smo one
nisam pomislio da bi se mogla vra titi. To je jedna od stvari koje
bijele tablete. Na tome je ustrajavao, tvrdeći da je loše prepuštati
izaziva heroin. O nečemu si stvoriš uvjerenje, a vrlo naporno ga je
se stresu. Ako ti ne treba vrlo jak heroin, onda ga je manje štetno
mijenjati. Ona me je prepoznala na pola, pa joj za to zaista nisu
uzeti. Ni poslije svega toga nisam uspio otkriti sve osobenosti njego
bile potrebne nikake isprike. " Čula sam da ste u Londonu," počela je glasom koji je zvučao
voga mozga. Nikad nisam uspjevao postići stupanj da mogu točno
nekako lažno," i naravno nisam mogla odoljeti a da vas ne potraŽim
predvidjeti što će reći sl ijedećeg momenta. Neki dan govorili smo
i izrazim dobrodošlicu. Saznala sam da ste u nekoj sobi na Greek
o Loujinim kineskim potezima i Lamus je vrlo ozbiljno izjavio kako
Streetu, no, jedno juu'o kad sam vas tražila, već ste bili otišli. Kad
i on Sigurno ima nešto kineske krvi ili je reinkarnacija kineskog
sam vas nakon toga zvala, rekli su m i da ste bolesni i da cijeli tjedan
,
v
filozofa Ko Juena. Cini m i se da ga je spomenuo. Rekao je još da
ne primate posjete. Ali jučer su došli Billy Bray i lady Rhoda koji
njegov evropski razum mora kategorički razjasniti zašto se njegove
231 230 •
su mi ispričali da su vas sreli na plesu. l tako, nisam htjela gUbiti ni minut da vas vidim " Sve to izrecitirala je u žurbi, a svoje primjedbe podvukla ekstravagantnim poljupcem Lou. Mogao sam osjetiti da je ta žena smetala Lou još više nego meni, premda je pazila da to ne pokaže. Na rubu čitave scene glupo je visio nitko drugi nego poznati filantrop, ]abez Platt. Otkad smo se, za vrijeme našeg vjenčanja, posljednji put vidjeli, dosta se izmjenio. Prije je bio izražajan tip gurgurinastog, zadovolj nog krotkog patrijarha, s izgledom nese bične blagonaklonosti i skromnos t i . Ako je ikad postojao neki čovjek pomiren sam sa sobom, to je bio gospodin]abez Platt kad smo se prvi put srel i . Ali, danas je bio sasvi m drukČiji . Izgledao je
opravdalo. Baš u rome je pogreška većine cjepitelja i protiv cjepi telja, vegetarijanaca i anarhisra te "razdražljivog roda vidaca." Pretjeruju, bez obzira koliko su u pravu kad kažu da je njihovo uvjerenje i mišljenje jedino bitno. G riješe u tome što zaboravljaju na isto ili još veće značenje drugih stvari. Istinski bitne stvari na svijetu su velike, tihe i nemilosrdne. v
"Sto pričaju divlji valovi?"
- da se privlačnost plime polako
smiruje na zemaljsku brzinu rotaCije. I baš je
to
kod nas bilo
pogrešno. Težio sam tome da svuda vidim heroin . A l i , to nije bilo tako i sa gospodinom .Jabezom Plattom! Gretel Webster je bila majstor u društvenom umijeću, no svejedno, svo njeno iskustvo u ćaskanju nije moglo prikriti usiljeni
kao da se smanjio. Njegovo tamno odijelo tada mu j e pristajalo
ton posjete. Shvatila je to i sama i iskoristila priliku te zamolila Lou
kao koža delfinu. A sada mu je mlohavo visilo kao u krastače. Na
ela prijeđu u spavaću sobu "gdje ćemo moći govori ti o odjeći i
ovu životinju podsjećao je iz više razloga. Čednost ga je nekako
ostaviti dragog sira Petera i gospodina Plana da se bolje upoznaj u . "
ostavila. U očima je imao gladan i nervozan pogled. Naravno,
No, nije izgledalo da će taj proces b i t i brz. Kao da nemamo što
odmah sam shvatio što je kod njega bilo loše; uživao j e heroin.
pričati. D ragi sir Peter učinio je sve najbolje, ponudiO Cigarete,
"O, bože," pomislio sam, jer je moj otpor prema tom biću bio nagonski, "kako su mnogi pali ! " Oprostite mi na ovom zastranjivanju. Mnogo je bilo govora o užicima - neki su prirodni, a drugi nisu. Lamus mi je jednom rekao da je istinski dokaz izopačenosti nekog užitka u tome, da zahvati nesrazmjerno veliku količinu pažnje. On je uvjeren da možemo unaprijed zaključiti da je prehranj ivanje piljevinom neprirodno. Možda postoji neki čovjek kojem ona prija. I dok njegova nas tra nost ne šteti, ili se ne upliće u živote drugih ljudi, nema nikakvog razloga da ga ne ostavimo na miru . Ali, ako je ovaj čovo uvjeren da je prehrana piljevinom bitna za čovjekovu sreću, kad sve što se dogodi ili se ne dogodi pripisuje roj prehrani, kad zamišlja da
Cigare i različita pića koja bi nas oslobodila napetosti, ali gospodi nu Planu njegova čednost nijc dozvoljavala ela sc predaje tim stvarima. No, gospodin Platt je bio tako osjctljiv na gostopri mstvo dragog sira Petera, da se osjećao dužnim da dragog sira Petcra :t.amoli za savjet - i odjednom je iz džepa svog kaputa izvukao desetgramsku bocu kokaina. "Vjerujemo," rekao je, "da je to posebno čist uzorak. Postoji ozbiljno naučno objašnjenje," objasnio je, a iz njega je isijavalo oduševljenje, "da nije kriva droga sama po sebi, već su krive različite nečistoće, koje Su tako često povezane s drogom zbog ncsol idne proizvodnje, odgovorne za tužne posljedice što se
većina ljudi koje sreće na uliCi, jede piljevinu, a prije svega, ako
ponekad vide kod osoba, koje i h iz zakonitih i l i drugih razloga
zamišlja da spas ovog svijeta ovisi o tome da se ljude natjera jesti
uživaju."
piljevinu, bez obzira na to da l i i m se sviđa ili ne, onda je, naravno,
Reći, da me je ovo iznenadilo, sasvim je površno. Samo me je
ispravno reći da je u vezi s tim njegov mozak neuravnotežen te da
,menađenje spriječilo da za trenutak ne shvatim, da mi od pogleda
je, dalje, ova praksa sama po sebi - ako uzmemo u obzir kako
na drogu vrlo brzo kuca srce.
nevino izgleda - u tom slučaju perverzna. Zdravlje se sastoji iz
"Zaista, cjenit ću vaše mišljenje kao poznavaoca," nastavio je
pravilne ravnoteže općih idcja. Ovo je jedini smisao tvrdnje da je
Platt. Njegov glas se tresao kao da ga zadržava s nekim nevjerojat
genij povezan s bolešću .
nim naporom volje.
M ichelangelovo uvjerenje, da je njegov rad najbitnija stvar Renesanse, nije baš bilo najzdravije, no, vrijeme ga j e nekako
Promucao sam: " Kako to, gospodine Plan, a ja sam mislio da nl'umorno radite na tome da potpuno onemogućite uživanje
233
232
•
droge. Mislio sam da ste prije svega vi odgovorni za onaj đavolski zakon o drogama." "Neznanje, čisto neznanje, moj dragi sire Petere," zaurlao je, "živimo i učimo, živimo i učimo. Ako ih upotrebljavamo u mjereno, otkrivamo da kOl'iste zdravlju. Bez dvojbe, stimulans, reći ćete. A svi stimulansi mogu biti opasni. No, plašim se da će i h ljudi usprkos svemu nabavljati i zato je sigurno najpametnije učiniti da je to što koriste štetno u najmanjoj mjeri." Dok je to govorio, nervozno je gurao bocu u mom pravcu, kao da se plaši staviti je direktno u moje ruke. I tada sam shvatio da mi treba. "No, dobro, naravno, gospodine Pia ll, " odvratio sam, ušavši u duh si tuacije, "bit ću prezadovoljan da vam mogu dati svoju ocjenu." Nisam bio u stanju prikriti grozničavu čežnju s kojom sam si nasuo dozu. Moj pokušaj hinjenja da snifam, neuvjerljivo je propao. Čak bi i dijete moglo ·uočiti da mi je tijelo i dušu tresla grozničava čežnja da ga poslije tako duge apstinencije što prije dam svom organizmu. Vrijeme je moj organizam očistilo od tog otrova. Zato je kuću našao "praznu, očišćenu i spremnu". Mnogi demoni ušli su u mene, umjesto ovoga jedi nog odbacenoga. Moja kolebljivost je nestala kao oblak kojeg vjetar odstrani s lica sunca. Tijelo mi je, opet, lagano kako nije bilo već mjesecima. Ispunila me je neobična samosvijest. Nestalo je svako gubljenje vremena. Vodio sam vrlo profinjenu igru. "Moram priznati da mi se čini odličnim," rekao sam sa velikom mi rnoćom, premda mi je krv pjevala u ušima. Vratio sam bočicu. "Molim vas, zadržite je, moj dragi sire "etere," oduševljeno je odgovorio Platt, "nikad se ne zna kad može ovaj mali lijek biti od koristi.li Nešto u meni izazvalo je unutarnji kikot. N isam uočio šalu, ali bila je najbolja na svijetli. "To je zaista lijepo od vas, moj dragi gospodine Platte," rekao sam pretjerano osjećajno, kao da sam izabran za ulogu zvijezde u nekoj divnoj komediji. "Ja sam vaš dužnik," odvratio je moj gost, "ne možete n i zami sliti, kako m i je vaša ljubazna tvrdnja pomogla." Uzeo sam još jedan snif. Zapao sam u neopisivu ekstazu. Zatvorio sam bočicu, stavio je u džep i PIaltu naveliko zahvaljivao. "Ne mogu ni zamisliti da bi vaš mozak mogao nešto loše 234
,
osjeća ti," nastavio sam u ironičnom tonu koji je bio zaista genija lan. Bio sam prijatelj sa svima na svijetu. "Ako je ikada postojao čovjek sa sviješću koja nije vrijeđala ni boga ni čovjeka, taj čovjek je .Jabez Platt." "Ah, svijest, svijest," uzdahnuo je, "nemate poj ma, sire Petere, kako me mučila još prije kratkog vremena. Moralna odgovornost, strahovita moralna odgovornost." . "Bilo što da je," odgovo rio sam, "vi ste Sigurno čovjek koji će biti sposoban taj teret staviti na leđa " "Pa," rekao je, "čini mi se da mogu bez nekog hvalisanja reći kako mu se nikad nisam pokušao ukloniti. Vaša tvrdnja odvratila me je od posljednjih tragova kolebanja. Moram vam objasniti, sire Petere, da sam oduvijek bio siromah. Sl uženje čovječanstvu zah tijeva od svojih podani ka mnoge žrtve. IJvjeravam vas da čovječan stvo ne stoji samo pred najvećom opasnosti, kao što sam sad uvjeren, nego mi pred ogromnim bogatstyom ." Sagnuo se naprijed i kaŽiprstom dotakao moje koljeno. "Ogromno, ogromno boga tstvo," ponovio je povjerljivo i pri tome snizio glas, "dovoljno, više nego dovoljno za nas oboj icul" "Kako, a gdje je tu moje mjesto'" iznenađeno sam upitao, dok je strune moga srca zagolicao mali drhtaj lakom nosti. I'omisliosam da sam, zbog jedne ili druge styari, svom kapitalu učinio neprijat no veliku rupu. Baš prije dva dana sam u vezi s tim primio uznemirujuće pismo od gospodina Wolfa . Odgovaralo bi m i ogromno bogatstvo. Privukao je stolicu bliže i počeo govoriti t.ihim, povjerljivim glasom . "Tako je to, moj dragi sire Petere. Dar božjeg opreza je zaista neobičan. Malo prije nego što su izglasali zakon, ja sam ono malo bogatstva što sam imao, uložio u kupovinu tvornice kokaina u Švicarskoj zato da bih spriječio nji hovu sramnu djelatnost. No, ovdje se radi o nečemu na čemu mogu biti zahvalan, to je nagovještaj božjeg prsta. No, onda me je moj kemičar obavijestio o prekrasnom naučnom otkriću koje sam već spomenuo. Siguran sam da zbog ovoga što ste uživali, ne osjećate neke loše posljedice, zar ne'" Njegov glas poprimio je ton ozbiljne, skoro očinske brige, "Ne nikako," veselo sam odvratio, "naprotiv, baš je divno. Mogu uzeti još jedan snif1" Poput hamletovski idealnog glumca, čin sam prilagodio riječima. "Da l i ste sada uvjereni?" zlokobno sam upitao. 235
•
"Ah da, hvala vam, dragi sire Petere' Vaša me je ocjena uzdigla do vrhunske sreće. " Uzeo sam još i četvrtu dozu - onako, za sreću . "Ali s druge strane otkrio sam, da zahvaljujući svom zakonu, za koji sam se tako vatreno borio da ga stave u zakonik, ova naša bočica, čija izrada ne košta manje od pet šilinga, ima cijenu 15 šilinga. Sada se prodaje - naravno diskretno - u West Endu po bilo kojoj cijeni koju tražite - 10, 20, čak 50 funti. Naravno, za prave mušterije. Eh, što kažete na to�" Vedro se nasmijao. " Neki opaki ljudi mogli bi reći da sam onaj zakon progurao jedino zato, da stvorim tržište za svoj proizvodi" "A istovremeno spašavate čovječanstvo njegovih ludorija i po roka, u jednom mahu I " Kokain je tako očistio moj um da je sličio jednom od prozirnih, zlatnih, sunčanih zalazaka na Medireranu, poslije oluje. Uživao sam u lukavstvu Plattovog čina. Zlurado. i s đavoljom silinom radovao sam se šali da je ovaj veličanstven plan izveo uz potpunu kamuflažu. To je bila vizija Satane, preodjevenog u anđela svjetla. "Da, naravno, čitav posao je dobar sa svake strane," odvratio je Platt. "N ikad u svom životu nije mi bilo dozvoljeno da tako svestra no promatram dobrotu božje providnosti." "Veoma mi je žao, gospodine Plan," potišteno sam odgovorio, jer mi se činilo da tako traže scenske upute, "ja sam vrlo mlad i bez znanja i
za
sada u ovom planu ne mogu vidjeti nikakvu ulogu za
mene, osim što odobravam vaš proizvod . " fzvukao sam ga iz džepa i dugo ga ljubio - da, poljubac. Nemam drugu riječ za tol Moja izgubljena lj ubav je opet kod kuce, u mom srcu . Platt je poprimio melanholični izgled. " Moj dragi sire I'etere," nastavio je teško dišući, "shvatite da je, zahvaljuj ući sudbini i mom velikom bogatstvu, došlo vrijeme da plan sasvim obistinim - ali zbog neobične i najnesretnije kombi nacije okolnosti, nije mi potrebno samo vrijeme već i kapital ." "Nezgodna kombinacija okolnosti'" odvratio sam. Moj kraljev ski duh me je odveo u predjele beskrajnog, milijune milja daleko od mjesta gdje je sjedila publika. "Nezgodno je samo za mene," ispravio me Platt, "ne, ne bih tako rekao, jer je zgodno za mog prijatelja - za vas i " "Za mene?" "Za vas, moj dragi sire Petere! Gospođ'; Webster sam objasnio
236
Situaciju i ona je odmah predložila vaše ime. Već mi je i sama mnogo pomogla. N e treba, vjerujem, reći - uzela je toliko dionica koliko i h je mogla kupiti - no, ostalo je još otvoreno pitanje
za
tri
tisuće funti, koje moram pronaći. Zapamtite da ćemo odmah, čim se OSiguramo pred rizikom, isplaćivati najmanje četiri tisuće po stotaka." Nikad nisam bio poslovan čovjek, no, i dijete od dvanaest godina može shvatiti ogroman opseg toga posla. "Donio sam vam sve papire, moj dragi sire Peterc. Vidjet ćete da je
za
Schneezugchemischer""erke 20 tisuća funti u dionicama
po jedna funta već uplaćena - a ja vam nudim tri tisuće funti al pari.
II
"To je prinčevski, moj dragi gospodine," uzviknuo sam, "vi mc oduševljavate. Ali, - oprostite mi - ne vidim razloga, zašto vam uopće treba moj novac ili, zašto dionice ne prodate preko agenta." U tom se trenutku iznenada pojavila Lou. To me je ozlovoljilo. Da li sam to i pokazao> Odjednom je njeno lice pobijelilo poput mramora. Stajala je neko vrijeme na vralima spavaće sobe i njihala se, a onda brzo i nečujno prešla preko sobe, tC izašla na hodnik. Vrata su se
za
njom zatvorila - i ja sam odmah zaboravio na njeno
postojanja, usput pomislivši da je otišla po svoja krzna da ih pokaže Gretel, da će se vratiti u sobu kroz druga vrata i da nas nece vise smetatI. ,
•
v
•
Platt je objašnjavao situaciju: "Doista tužna stvar, sire I'etere! Bojim se da sam suviše zabrinut za dobrobit svojih najbližih - i zbog toga zaboravljam na svoj u . Otkrivši u banci da imam na računu dovoljno novaca za nabavku te kemijske tvornice, bio sam veoma iznenađen, jer sam, inače, navikao da me moje impulsivno dobroČiniteljstvo stoji čitavo malo bogatstvo. Prošlog mjeseca sam otkriO da m i ne pripadaju tri tisuće od te svote, jer čine dio nekog fonda, čiji sam povjerenik. Po našim glupim zakonima novac iz fonda ne smije se investirati u ovakve vrijednosrne papire kao što
j'
naša Schneezugchemischelwerke. Do kraja mjeseca moram
-.:,kupiti te tri tisuće funti ili će posljedice biti zaista pogubne." Ušutivši, tresao se od straha. Vidjelo se da ne glumi. Kao da je osjećao da bi nemilosrdnOj poroti bilo vrlo teško objasniti kuda ...... izgubio povjerenički fond. A stigao je na povjerenikov privatni
I ,' un, a da on nije posumnjao da čini nešto neispravno.
237
odjednom se prekinuo, "nikad neću oprostiti sebi ovu neotesa
"Vi ste iskusan čovjek, sire Petere," izjavio je skoro plačući,
nost. Sasvim sam zaboravio na gospodu Pendragon i gospođu
"sigurno me shvaćate ." Uopće nisam iskusan. No, možda mi je pomogao kokain i bio sam uvjeren da dosta dobro shvaćam što se desilo. "Zašto ne idete u City'" pitao sam, "svi bi poput vukova jurnuli na ovu malenu, ugojenu srnu kao što je Schneezug!" . "Moj dragi sire Petere!" podigao je ruke s velikim iznenađenjem, "morate shvatiti da će biti potrebne godine i godine prije nego što javnost razabere razliku izmedu našega kokaina, domaćeg l ijeka i stimulansa, te neČistoga kokaina, koji je ubitačna i štetna droga koja izaziva ovisnost! Osjećao sam da vam se mogu povjeriti, jer ste iskusan čovjek i znalac i - da budem otvoren - jer m i se sviđate. I to otkad sam vas pivi put vidio. Hil i ste tako divni i sjajni, v i i vaša lijepa mlada!
Webster." "Oh, one će se oduševiti," zakikotao sam se, "otići će na loš
•
ručak, na kolače s vrhnjem, na mesne paštete i šampanjac, a onda će poput dvije male milijunerke otići u kupovinu." "Pa da, svakako," odvratio je Platt iskreno i vrlo prisno, "a što se nas tiče mi ćemo kod Sweetinga na kamenice, a tamnim pivom nazdravi t ćemo uspjesima parlamentarnih ustanova." Kao luđak nasmijao sam se ovoj maloj šali i divlje zaurlao: "Dođite djevoj ke, da čujete novosti. Izabrat će nas u klub dijaman tnih psećih ogrlica." Gretel se pojavila na vralima sa zabrinutim pogledom koji je bio sasvim nedokučiv. "Gdje je Lou?" upitala je odmah vrišteći ispunjena nemirom.
Ali, što bi, oh, što bi ljudi rekli, da se sazna da ima Jabez Platt •
većinu dionica u tvornici kokaina? Moj dragi sire I'etere, nemajte 7.aboraviti da smo u Engleskoj ! " Nijedna od gadnih prevara ovog prevrtlj ivea nije me zaslijepila, no, bilo je očito da je njegova ponuda prava stvar. Schneezugche mischerwerke je nudila solidan profi t, kad j u je kupio. Odlučio sam prodati potrebne vrijednosne papire i nabaviti dionice. Moje stanje svijesti bilo je vrlo komplicirano. Razlozi za kupnju nisu bili samo različiti, već su se medusobno isključival i. Kao prvo, bila je prisutna sotonska ideja da se čini zlo zbog zla, drugo, užitak đaka da stvari radi tajno. A onda, bila je tu jednostavno čista pohlepa za novcem. Opet se moja mržnja prema pretvaranju pretvorila u divljenje. ŽeliO sam osjetiti okus tako diskretnog i finog poroka. Pored svega postOjao je i razlog koji je odista pripadao katego riji mahnitosti. S jedne strane bio sam vrlo zadovoljan kad bi se vidio na posjedu bezgraničnih zaliha kokaina. S druge strane bio sam ljut na čovječanstvo, koje je izumilo stvar Što m i je uništila život; htio sam se osvetiti trovanjem što većeg broja ljudi. Ove misli miješale su mi se u glavi poput komada mesa u uskiptjeloj juhi. Isparine su me grijale. Dao sam Plattu ruku i obećao mu da ću odmah otići do banke i sve srediti. Napuhnuo sam se od deliričnog zanosa velikog businessmana, koji vidi dobru priliku i zgrabi je. Još luđe sam uživao u osjećaju da sam darežljivi dobrotvor drugu u nevolji. Plan je izvukao sat. "Možemo odmah izaći i ručati u gradu . Da l i je to moguće,"
238
"Zar nije s tobom'" idiotski smo odvratil i . Iznenadni strah me otrijeznio. Što joj se, dođavola, moglo dogoditi' Platt je bio još uznemireniji. S uspjehom je izveo delikatnu i opasnu intrigu i u tom trenutku shvatio, da je njegov plan u nekoj nejasnoj opasnosti. Njegov mentalni dalekozor pokazao mu je Old Hailey iz ptičje perspektive. Činjenica da za paniku nije postOjao neki opipljivi razlog, samo je osnažila osjećaj nelagodnosti. "Mora da se, iz šale, negdje skriva," rekla je Gretel tvrdim, hladnim glasom i s naporom svladala svoju zabrinutost. Pretražili �mo stan. Nije bilo ni traga od Lou , a nedostajalo je i njezino krzno
i
šešir. Obratio sam se gospođi Webster. "Što se dogodilo?" upitao sam grubo. žena je opet stavila masku. Bacila je izazovan pogled prema
I'latfll, čije su oči gledale upitno. "Uopće ne shvaćam," rekla je polako, "sve vrijeme u spavaćoj o;obi izgledala je uznemireno. Pomislila sam do joj nedostaje droga . Da sam je imala kod sebe dala bih joj veliku dozu. Dummer Esel! Dokle god budem živjela nikad više neću izaći bez nje. Zaboravila sam kako se ispričala. Mislila sam da je u pitanju kamutlaža i da je otišla po heroin." Među nama je zavladala tišina. Platt se ustručavao izreći ono �IO je namjeravao. Bio sam vrlo zabrinut. Ovaj događaj je poništiO ,'rekt kokaina. (Nevjerojatno, kako je lako razbiti čaroliju.) Otišao .... m do bara i usuo tri konjaka, te u svoju čašu u bacio malo snijega
239
•
da bih se vratio tamo gdje sam bio. Gospodi Webster vratila se ravnoteza. v
"Baš smo glupa djeca," rekla je radosno popivši svoj konjak, "bez razloga dižemo galamu . Postoji tisuću i jedan razlog zašto je izašla. Ovdje je užasno vruće, mora da je poželjela malo svježeg
Glava 4
zraka. Bez obzira na razlog, nemojte brinuti z..a mene! za vas, momci, najbolje je da odete u grad i završite posao. ]a ću je ovde pričekati i kad se vrati dobro izgrditi jer nas je tako preplašila."
NA SIGURNOM
Platt i ja smo stavili šešire i obukli kapute. Hukovali smo se s G retel i predložili joj neka poruči ručak, kad začusmo okretanje
Lamusova kola stajala su ispred ulaza. Maisie je sjela za volan
ključa na ulaznim vratima. Orvorila su se vrata, no, nije ušla Lou već Maisie .Jacobs s vrlo
i vozila bez riječi. Drhtao sam pored nje, pun neobjašnjivih sumnj i. Kokainski nemir sasvim me napus tio. Izgledalo je da kokain po
strogim, ozbiljnim licem. UČiniVŠi dva formalna poklona prema
većava moju nervoz u , a svejedno sam ga, za vrijeme kratke vožnje,
njima, uhvatila me z..a ruku i s dubokim, odlučnim glasom rekla:
vise puta uzeo.
"Evo je," radosno je viknula G retel , "kakva smo djeca!"
. v
"Odmah morate sa mnom, sire Petere. Treba vas lady Pendragon."
Stigli smo u atelje. Lala je, kao i obično, sjedila pored stola.
Problijedio sam, vraćen iz kaosa suprotnih osjećaja natrag na
Lamus je šetao gore dolje, s rukama na leđima, s tako povinutom glavom da je izgledalo da naš dolazak nijc ni registrirao. Lou nije
rvrdo tlo realnosti, koja je često bivala tako dovršeno pokopana. Najdublje u meni bila je lj ubav prema mojoj ženi. Ova spoznaja me ozlovoljila, no, svejedno nisam se mogao natjerati da to priz nam. Glupo sam upitao: "Zar nešto nije u redu?" kao da Maisiejino lice, da ne govorim o njenom izgledu, nije bilo dovoljna garanCija za ozbiljnost situacije. "Pođite sa mnom," ponovila je. G retel je kao mačka pratila dijalog. Slala je plamteće munje prema PIallu, uvjerena da bi mogao nekom glupom izjavom izdati svoje bojazni. "Naravno, jedino što je moguće učiniti," rekla je naglo čim je Situaciju shvatila i sjajno zaključila: "Odmah morate otići s go spođicom ]acobs, sire Petere. Ne treba reći kako sam silno zabri nuta, ali nadam se da nije doista ništa loše. S gospodinom Planom ću pričekati na novosti do kasno popodne. Ako bude sve u redu neću ni pomisliti da bi moglo biti drukčije - o našim poslovima razgovarat ćemo sutra ujutro. A sada ne gubite vrijeme." Na brzinu smo se rukoval i; uhvatiO sam Maisie ispod ruke. Odjurili smo niz stepenice i ostavili ih da čekaju dizalo.
svukla krzno. S tajala je kao bista usred sobe. Jedini znak života na njoj bio je taj da joj je lice stalno mijenjalo boju, od bijele ka crvenoj i obratno. Njene oči bile Su zatvorene. I z nekog razloga podsjećala me na kriminalca koji očekuje presudu. Lamus se zaustavio i dao mi ruku. "Svucite se i sjednite, sire Petere ," grubo je rekao. Njegovo ponašanje bilo je sasvim dru gačije od bilo čega što sam vidio u njega. Okrenuo se i spus- tio se na stolicu , a u džepu potražio svoju staru, crnu lulu. Izgledalo je da je posebno uznemiren. A to uopće nije ličilo na njega. Nakašljao se i ustao, u sasvim izmjenjenom stanj u . Ponudio me jednom od njegovih mi1iju nerskih Cigara i namignuo Lali da donese piće. "Ovo je posljednja moda ateljea ," veselo je rekla Lala. Očito je pokušavala smanj iti napetost, "Basil ga je sinoć otkrio. Zovemo ga Kubla Kan No. 2 . Kao što vidite, on sadrži pola džina i pola kalvadosa, s pola žlice likera od mete i otprilike dvadeset kaplji laudanuma. Sve to filtriramo kroz smrvljeni led. To je zaista najosvježavajuće piće kojeg pozn ajem ." Automatski sam okusio nasladu, no, nisam mogao a da ne budem nervozan. Htio sam prijeći na srvar. Osjećao sam da se sprema nešto neizbježno. Nije mi se sviđalo Loujino ponašanje. Stajala j e sasvim mirna i tiha, bilo m i je neugodno. Lamus je uzeo
24 1
240 •
tri šibice da pripali lulu, ali nikako nije uspjevao u tome. Lulu je ljutito bacio na pod i pripalio cigaru. Pored kamina je bila ograda.
Maisie je sjedila na njoj i nemirno mahala nogama. Cinilo se da svi v
čekamo da se nešto dogodi, ali kao da nitko ne zna kako započeti .
"Pričaj mu, Lou," odjednom je rekao Lamus. Trznula se kao da
ju je udario. Onda se okrenula i uperila pogled u mene. Prvi put u životu vidio sam kako je visoka.
"Cockie," rekla je, "stigla sam do raskršća." Učinila je kretnju
kao da guta, pokušala nastaviti, no, nije joj uspjelo.
King Lamus podigao se sa stolice. Potpuno se opustio, a na
prizor je gledao sa bezličnim, profesional nim zanimanjem. Lala se sagnula prema njemu i dugo mu nešto vatreno šaptala u uho. Kimnuo je.
"Mislim da bi bilo najednostavnije, da gospoda Pendragon
točno ispriča siru Peteru ono što je nama već rekla, naime, što se dogodi lo, kao da je bila na mjestu događaja."
. "
. V
Digao sam se i bacio dopola popušenu Cigaru u kamin.
"Štd imaš na umu'" rekao sam srdito. l- J tio sam reći nešto drugo,
ah iznenada m i se učinilo da se čitavo moje biće trese. Pridržavao
sam se na stolici i hvatao zrak. Kroz napola zatvorene oči vidio sam
Lou koja mi je najprije impulsivno pristupila, onda savladala ovaj
poriv i otišla od mene poput čovjeka koji se približio nečemu za
što je mislio da je lijepo uobI ičen komad palog stabla. A onda
shvatih da je u pitanju otrovna zmija. Mozak mi je bio sav mlitav i slab, no, ona je nastavila s neumolj ivom strašću i potopila me svojim potcjenjivanjem.
"Pronašla sam ispriku i otišla vidjeti što se događa. Otkrila sam
da si zaboravio na sve. Snifao si kokain, ne kao eksperiment i l i iz sasvim opijen. Ovo bih još podnijela, jer sam te voljela. Ali da
"Svega mi je dosta," konačno je izval ila.
planiraš partnerstvo s onim gadnim nitkovom i njegovim hinjenim
"Neka se svjedok savlada," hladno je napomenuo Lamus.
Bezosjećajnost njegova glasa vratila j e Lou u stanje u kojem je možda bila, ali dok je još nisam poznavao.
"Kad su ona dVOj ica došla danas popodne," nastavila je dosta
mi rno , "odmah sam shvatila da traže žrtvu. Znala sam zašto Gretel
želi otići sa mnom iz sobe i odmah sam je napala. Rekla mi je istinu, bar onoliko koliko to može takva žena. Nešto o tome da bi ti htio .
"Da, naravno," odgovorio sam, osjetivŠi kako m i se u glas uvlači
mržnja. "A zašto ne bih? Ovo je divan posao i prilika mog života,
gledano financijski. Ne znam zašto moraju žene uvijek zaba- dati nos u muške poslove koje ne shvaćaju i nikad ih neće shvatiti.
Medu nama, možda sam propustio priliku. Do vraga! Kad bih znao
gdje mogu pronaći Platta, otišao bih do njega i potpisao ugovor, te sredio da dobijem pare." Izvukao sam sat.
"A ne mogu n i na ručak, čini mi se," nastavio sam i hotimice se
razljutio. Lou je otišla nekoliko koraka dalje, onda se okrenula i pogledala me.
nikakvo pravo da se uplićem u tvoje planove. Na kraju krajeva, oni . II se mene vise I ne tiCU .
tjelesne potrebe, već iz puke i jednostavne navike. Od toga si bio
Lou se počela nelagodno okretati.
nabaviti akcije nekog kemijskog poduzeća, zar ne?"
"Primi moju ispriku, sire Petere," rekla je hladno. "Nemam
milosrdem, to je bilo već nešto drugo To je bilo pitanje časti. Ne
znam koliko dugo sam tamo stajala. LJ sekundi sam ponovo
doživjela čitav život i jednom zauvijek odlučila da se spasim ove
prljavštine. Išuljala sam se van i došla ovamo. l sama sam napola
luda od potrebe za heroinom - ali neću ga uživati dok te stvari ne prođu. Bol mog tijela pomaže mi da izdržim samrtne muke moje
duše. Ali ja hoću Živjeti i zamolila sam Basila da me uzme sa sobom, kao što je i obećao, još davno prije nego što smo se nas dvoje sreli .
Obećao je da će me izliječiti, držim ga za riječ. Možeš dobiti razvod.
Bit će bolje, jer nikad više ne želim vidjeti tvoje lice."
Ostalo troje u sobi za mene više nisu posmjali. Morao sam
sakupiti snage da se oduprem Loujinom napadu. Zavladala je potpuna tišina, čulo se samo moje jecanje. Opet sam bio gospodar
samoga sebe, bacio sam se u napad uz glasni grohot.
"Znači, takva je onda igra, zar ne," konačno sam odgovorio,
"prodaješ me da bi kupila treći dio kod tog lupeža!"
Ušutio sam i pokušao se sjetiti neke podlije uvrede, no, mozak
mi nije radio. Zam sam počeo vrijeđati kao što obično čine grubi
jani. Ispljunuo sam rijeku prljavština, no već tada sam osjetio da si činim nepravdu. Moje primjedbe primili su potpuno hladno.
242
243
Lou je samo slegnu la ramenima i pogledala Lamusa, kao da n1U govori "vidiš, nisam pogriješila." Lamus je polako odmahnuo glavom . Skoro ništa više nisam vidio jer mi je vid bio pomućeno To me uplašilo, a srce mi je negodovalo. Ponovo sam izvukao kokain. Na moje iznenađenje, Lamus je skočio sa stolice i uzeo mi bočicu iz ruke. Htio sam se dići i ubiti ga, no, uhvatila me ubitačna vrtoglavica. Soba je zaplivala. Lamus se vratio na svoj u stolicu; u ateljeu je ponovno zavladala tišina. Mislim da sam za trenutak izgubio svijest - jer se ne sjećam tko ,
mi je glavu zavio ledeno hladnom maramom, ili kako je došlo do toga da mi je ova mrzla tekućina curila niz leda. S teškim uzdahom, sopčući sam se pribrao. Svi su bil i u istoj poziciji kao i ranije, osim Lou, koja je svukla krzno i savila se na soll. "Ako se osjećate dovoljno dobro, sire Petere," rekao je Lamus, "možete čuti i završetak priče. " Lou se odjednom davila u plaču, pa je sakrila glavu u jastuke. Lamus je namignuo Lali. Koraknula je naprijed, stala ispred mene s rukama na leđima, poput djeteta koje ponavlja lekciju. "Sire Petere," rekla je umiljatim glasom, "Basil je gospođi 1'en dragon pojasnio da o čitavoj stvari ima sasvim pogrešno mišljenje. Rekao joj je da su ljudi, koji su ovisni o drogi, skloni govoriti i činiti stvari koje su, inače, njihovom karakteru sasvim strane. Svi mi znamo da ste bili hrabri, poznajemo vaš osjećaj časti. Znamo vaš rod, te vaša junaštva. Ono što se desilo u razgovoru s gospodinom Plattom, nije bitno. Bili ste bolesni. To je sve. Maisie je predložila
Lala je odmah prišla i pokupila je. Taj čin sam osjetio kao uvredu, držali su me za nekog tko je problem, pa čini gluposti u tuđem ateljeu. A posljedica toga bila je da sam se oneraspoložio. "Ono što ja kažem, tako i tako nije bitno," razdraženo sam odvratiO, "no, kad me već pitate, odgovorit ću vam. Uzmite je, zadržite i da više ništa ne čujem o njoj. A ja ću vam biti zahvalan za to.
II
Preplašio me moj vlastiti glas. Da li sam to zaista ja koji izgovara ovako vulgarne riječi? Radilo se o tome, da je sve što se desilo, moj položaj činilo sve manje časnim. M isao su prekinuli Loujini blistavi tonovi. ''Vidiš, Basil, dao mi je slobodu. Dolazim tebi bez ljage. Možeš održati svoju riječ, a da ne prekršiŠ svoju vjeru." Digla se sa sofe i otišla preko sobe do Basilove stolice, bacila mu se pred noge i zagnjurila lice među njegova koljena, a njene duge ruke ispružile su se, tražeći njegovo lice da ga pomiluju. Ljubazno ju je gladio po glavi. "Da," rekao je, "slobodni smo i ja ću održati obećanje. Izliječit ću te i odvesti sa sobom . Da li ćeš mi dozvoliti da postavim jedan uvjet?" Podigla je lice prema njegovom . Usprkos tjelesnoj malaksalosti posljednjih nekoliko mjeseci, lj ubav je bila u stanju da je tjelesno •
promijeni. Bila je predivna. Cekala je samo na njega da je uzme u svoj zagrljaj. Sva je drhtala od ekstatične strasti. U srdžbi sam se čvrsto uhvatio za stolicu. Pred mojim vlastitim licem odbacila me je jedina žena koju sam ikad volio, odbacila m�
da vas potraži i da vas izvuče i , hvala bogu, stigla je još u pravo
s prezirom i ponudila se drugom muškarcu, s istom impulsivnom
vrijeme ! "
strašću, koju je nekad pokazivala prema meni. Ne, od svih pakle
Lou se zavrtjela i žustro okrenula ka Kingu Lamusu. "Držim te za riječ," glasno je zaurlala, "držim te za riječ." " Ovo je samo zato," rekao je mirno, "jednostavno zato, jer si bolesna žena, kao što je on bolestan muškarac." "Onda je časno povući riječ, koja je bila dana bolesnoj ženi, zar ne?" uzvratila mu je poput tigrice. Zanimljiv osmijeh nakrivio je njegove usne. "U redu, a što kaže sir Peter?" upitao je s nekakvim lijenim humorom. Odjednom sam shvatiO kako sam ispao glup; sjedio sam s maramom oko glave, kao bolesni majmun. Bacio sam je na tlo.
244
nih zamki, ovo je bilo strašnije! Dok sam joj se ja ulagivao i bio sasvim opsjednut, on se nije ni trudio. "Uvjet?" ateljeom se glasno i jasno čuo njen glas, "Dajem ti samu sebe, moj Vlasteline i ljubavniče, tijelo i dušu da i h imaš i zadržiš. Baš me briga za uvjete." "Dobro," rekao je King Lamus, "zapravo, u pitanju je vrlo mali uvjet. Kao dokaz da ispunjavam svoja obećanja, moram i h se i držati. Vidiš, obećao sam da ću izliječiti sira Petera i tako je moj jedini uvjet da i on krene s nama. Skočila je kao da j u je ugrizla kobra. Njene duge ruke hvatale su zrak. Poniženje je bilo neopisivo. Lamus je stavio lulu u džep,
245
podigao se, te protegnuo poput velikog, lijenog lava. Uzeo j u je u ruke i čvrsto uhvatio, te svoj pogled fiksirao na njeno izmučeno lice. Duga, kriva, skerlatna usta bila su izvučena u tragični kvadrat, kroz koji urlik nije mogao izaći. Nježno j u je tresao za ramena. Njeni otupjeli mišići oslobađal i su se. "Onda važi, djevojčice," rekao je. Njena usta zatvorila su se i savila u osmijeh potpune sreće. Iz očiju je nestalo topline, zahvatilo ih je svjet- lo razumijevanja. Položio joj je svoju J'uku oko st ruka i doveo do mene. Desnom rukom uhvatio me je ispod pazuha i podigao me sa stolice, kao da se u najtamnije dubine pakla ispružio Heraklo i odvukao jednu od prokletih duša do nebeske svjetlosti. Njenu ruku stavio je u moju i poklopio ih SVOjim rukama. "Ono što bog udruži," rekao je jasno, "neka nijedan čovjek ne razdruži!!! Okrenuo se na peti i postao čovjek odlučnih i brzih akcija. "Maisie," rekao je, "ovdje imaš ključ. Idi i donesi njihove kofere i ostavi ih na Victoriji. Lala, telcfoniraj i rezerviraj kabinu na brodu za ovo dvoje dobrih ljudi. London nije mjesto za nas - ovdje ima suviše dobročinitelja u potrazi za pl ijenom. Pozovi još Duponta i naruči večeru za nas petero, u sedam sati. Uhvatit ćemo onaj vlak u deset i u Telepilusu bit ćemo sabse jeldi." Prije nego što je završio, Maisie je napustila atelje, a Lala je bila kod telefona. Okrenuo se žurno prema nama. "Vidite, djeco," rekao je živo, "vaši živci su u komadićima i ne čudim se tome. Bijele tablete za dvoje i malo heroina da se osladite. Zakasnili ste na ručak! To nije dobro. Imat ćemo čaja kao i obično, a znam da je u posudi još nešto hrane. Lala može nešto pripremiti. Ja ću u međuvremenu napraviti pečeni kruh s masla cem. Sjednite i razgovarajte, te smislite plan za medeni mjesec broj osam, ili koji već jest. I nemojte mi prilaziti blizu, jer ću biti vrlo zaposlen. Zapravo, imate sreće što običavam ići na trogodišnji put oko svijeta poslije samo tri minute razmišljanja." Čaj je bio spremljen za pola sata. Lou i ja smo sjedili na sofi, šokirani i ranjeni od svega što smo proživjeli. Duševno, misaono, tjelesno - oboje smo trpjeli bolove najveće iscrpljenosti. Ti valovi su bez učinka udarali u tihu i nepomičnu skalu naše sreće, koja se nije razaznavala. Bili smo suviše umorni. Svejedno, bili smo u dubinama naših svijesti, koje su bile po prvi put razgol ićene
nemilosrdnim otkrivanjem svih gornjih slojeva. Svjesni smo da postoj imo. Uvijek je postojala, "na početkU vremena" i uvijek će postojati. Nema ničeg zajedničkog s vremenom i prostorom; to je neizrecivo sjedinjenje naših bića s beskrajem. Putovanje u Telepilus nije potrebno opisivati. Čim bi ljepote mjesta bile otkrivene, odmah bi i h i uništili. Ali, neće biti nikakve �tete, kažem li kakvo je to mjesto, posebice zbog toga jer je prije tri tisuće godina postalo jedno od najpoznatijih krajeva na svijetu. Već je tada Tclepilus bio poznat po ostacima zaboravljenih civili :t.acija. Danas je ljudska ruka ostavila efemerne tragove uzduž velike stijene nad gradom. Telepilusu smo se približili sa zapada. Bili smo iznenađeni kad nam se, kad je vlak prilazio iza ugla, pred očima pojavila ta ogromna stijena. Poput drugog Gibral tara stajala je nasuprot nebeskoj pozadini, dvanaest tisuća stopa iznad mora. Iznad grada raširile su se dvije ogromne šape, poput lava koji se igra sa svoj im plijenom prije nego Što ga proždere. Najveća je divna katedrala iz vremena Normana, ispod ruba stijene. Grad se širi nadoIje pOput lepeze. Katedrala čini grad sitnim, kao što stijena čini kated ral u . no, svejedno dimenzije zgrada su takve da se ljestvama penješ gore, a ne silaziš dolje. Grad je svjedok divnih proporcija katedrala, a čim je jednom spaziš, ona postajemjera veličine stijene. Od staniee do boravišta Kinga I.amusa, koje je dosta visoko na brdu, išli smo pjeŠice. Hridi iznad nas dizale su se u visinu, uobličene u velike špice i žlijebove. Nad strašnim ponorom vidje li smo ostatke razl ičitih civilizacija: grčke hramove, rimske Zidine, �aracenske vodne tornjeve, normanska kola i kuće iz svih razdo blja, koje su polako propadale na pustim, isušenim stijenama. Zbog našeg lošeg zdravlja, taj uspon je bio vrlo naporan za mene i Lou. Često smo morali sjesti na veliko kamenje, koje
je
o crtavalo put između dobro obrađenih njiva punih sivih maslina. I.rak u tom kraju bio je diskretno opojan. Zbog te čarolije u naše duše uvukao se stid, jer smo uništil i vlastito tjelesno zdravlje. Dok 'mo se uspinjali, više puta smo morali uzeti heroin. Nismo razum Jcli zašto nema prijevoznog sredstva. Mora da je i to bio dio l.amusovog plana, da nas duboko pogodi spoznaja o našoj nemoći
I lO baš na tako božanstvenom mjestu, gdje je svaki treptaj prirode ,I, io zboru koji nas tjera na tjelesnu aktivnost. Naša invalidnost
247
246 •
u Londonu ne bi izgledala tako strašno, kao što je izgledala u tom zagonetnom hramu ljepote. Lamusu je ovaj povratak kući budio snagu. Dok smo se mi bez daha vukli uzbrdo, on je poskakivao kao mladi jarac. A dok smo se nas dvoje odmarali , ispričao nam je povijest tih historijskih . ostataka, koji su se nalazili na stijenama. "Ovo mjesto pomoći će vam da promijenite svoja shvaćanja," rekao je,
"
0
tome što je trajno, ako je uopće išta trajno."
Dok smo promatrali slojeve civilizacija i gledali dolje na po sljednju koja je još uvijek cvala, premda su znakovi propadanja bili očiti, ispunio nas je osjećaj da su čovjekovi napori ništavni.
,
djelovanju, nismo još u stanju sagraditi. Usporedite blage, proljet ne vjetrove sa stijenom. Danas ove vjetrove udišemo i zrak je isto tako svjež kao nekad. Ali gledajte kako je ove hramove i temelje ne, već i samu skalu - pohabalo pogibeljno milovanje osvježava jućeg vjetrića. To je jedan od razloga zašto sam odlučio doći ovamo, premda poslije samo jednog pogleda na ovu neusporedi vu ljepotu, ljepotu koja se mijenja iz dana u dan i nikad se ne zamori, objašnjenje nije potrebno. Pogledajte zalazak sunca svake večeri. Poput dva sata velike opere. Skoro zasljepljujuće je sjediti na terasi vile i gledati neprestanu mijenu veličaSIvenog sumraka.
Moderni grad i nije izgrađen tako da bi mogao pružiti otpor
A sama noć! Tu iznad stijene je sjevernjača. Kao što se miču
stoljećima. Sve je bilo i površno i klimavo, a događaji posljednji h
mjeseci, velika se kola zviježđe vrti u stal nom sjaju ; mozak počinje
nekoliko sati nudili su više dokaza, i to ne samo o društvenim
raditi po sasvim drukčijoj vremenskoj skal i. Svako kruženje neba
nemirima, koji će vjerojatno razbiti društvene strukture u ruševi
oko pola je kao kazaljka koja pokazuje sekunde na vlastitom
ne, već i o bezbrižnosti i nedostatku snage svakog čovjeka s kojim
duhovnom satu "
smo se sreli . Naše malo društvo je očito predstavljalo neslućene
Slušali smo ga s napetom pažnjom. Ljepota ovog mjesta jako
mogućnosti za dobra djela. Ali nitko nije bio spreman ispuniti ni
se urezala u naše svijesti. Bilo je nevjerojatno. Rugobe poput
ovu zadnju od svih čovjekovih ambiCija: potaknuti dobro razpo
Londona i Pariza bile su nemilosrdno izbačene iz naŠih svijesti. Iz
loženje putnika. "Nemojte biti potišteni ," nasmijao se Lamus, "vaš problem je u •
moćniji od vode, ali brod, koji bi bio u stanju oduprijeti se njenom
tome da trajnost tražite na pogrešnom mjestu. Vidite l i ovu dvojieu .�"
Na stazi ispod nas bila su dvojica pastira, jedan je pos- lije muženja odvodio staClo iz grada , dok ga je drugi s istom namjerom vodio u grad. Lamus je naveo dvije strofe iz grčke poezije. Nisam zapamtiO, pa ih ne mogu ovdje citirali. no riječi su imale izuzetno domaći prizvuk. Lamus ih je preveo. "Grad Telepilus, gdje pastir koji vodi svoje stado u grad poz dravlja drugog, koji ih vodi iz grada i ovaj mu odvrati pozdrav. U tom gradu čovjek bi mogao duplo zaraditi, kad bi izdržao bez sna, jer se ovdje radi i danju i noću ." Ovo je bilo napisano prije tri tisuće godina, čak je zaboravljeno ime žene, koja je napisala pjesmu, premda je u pitanju jedna od najpoznatijih pjesama na svijet u . Ali ovdje su pastiri koji se danas pozdravljaju isto kao što su se tada pozdravljali. PAN TA REI, rekao je Heraklit, "sve teče". I sve Što pokuša pobjeći ovom zakonu, sve što se opire svojom snagom, sve što je otporno, sve što se trudi da se zaustavi, razbiju nezadrživi valovi vremena. Mislimo da je čelik
248
jalove mašte gradova stigli smo do zemlje vječitog mira. Opet smo bili rođeni u svijetu, koji je bio sasvim drukčiji od svega što smo do tada okusili. Prožimao nas je osjećaj nevinosti, kao da smo se probudili iz more, izgubili smo osjećaj za vrijeme i prostor, no, znali smo da su naša stara mjerila SVijeta bila samo privid. Sati su bili mehaničke igračke. U Telepilusu vrijeme nam je mjerila priro da, čije dio smo bili m i sami. Hodali smo još nekih pet minuta, ali, nas je opet obuzela sla bost. Heroinsko zlo umanjilo je ljepotu prizora. Zadovoljili smo . pohlepu, ali sada nam se ovaj čin ogadio. Nitko nas nije vidiO, no, svejedno smo osjećali da je zbog ovog poroka uvrijeđena već i sama priroda. "Otići ću sam naprijed do manastira," rekao je Lamus, "bit će najbolje da polako nastavite. Naredit ću da vam pripreme neko osvježenje i pošalju nekog tko će vam pokazati put." Mahnuo je rukom i otišao prema brdu čvrsto odmjerenim koracima iskusnog brđanina. Lou je ruku spoj ila s mojom. Bili smo sami s prirodom . U nama se rodio neki novi osjećaj, dok je osjećaj ličnosti izblijedio. Blago sam je povukao u zagrljaj, izmijenili smo dug poljubac, kakvog nikad ranije nismo doživjeli. A zapravo se
249
nismo poljubili. Bili smo samo dio slike čiji je prirodni izraz bio poljubac. "Bit će bolje da krenemo dalje," rekla je Lou kasnije, kad se oslobodila mog zagrljaja. U trenu smo se suočili s vrlo neobičnom osobom. Bio je to petogodišnji dječak, svijetle kose i bos, obučen u kratku suknju plave boje i širokih rukava s kapuljačom i skerlet nom podstavom. Bio je vrlo ozbiljan, pozdravio nas je vOj nički : v
v
"Citav zakon neka bude Cini što želiš." rekao je krepko i ponudio nam ruku, "Došao sam da vas odvedem do manastira." Lou je shvatila da bi bilo nepristojno podići u naručje ovo važno malo stvorenje i poljubiti ga. Uživali smo u svečanom trenutku, i s dostojanstvom se uspravili i rukovali. Onda je dotrčao još manji dječak. "Ljubav je zakon, ljubav je naklonost," rekao je. Očito se radilo o uljudnosti. "Oni ne znaju što treba odgovoriti," objasnio je stariji dječak blagim tonom. "Zovem se l-lermes," rekao je Lou, "a ovo je moj prijatelj Dioniz." Spopao nas je neobuzdan smijeh, koji se Herrnesu činio sasvim neumjestan. Ali Dioniz je rekao Lou: "Dat ću ti mali poljubac. " Podigla je dijete i uzvratila mu pozdrav. Kad ga je spustila, pružio nam je ruke, dok nas je Hermes na vrlo poslovan način vodio uz brdo i svako malo se okretao da se uvjeri da je s nama sve u redu. Izgledalo je da Dioniz vjeruje da je njcgova dužnost da nas zabavlja opisujući predmete na putu. "Ono tamo dolje, to je kuća dobrog čovjeka," rekao je, "vodit ću vas na ručak k njemu ako obećate da ćete se lijepo ponašati. A tamo dolje živi ona brbljava žena," nastavio je smireno, pOŠto smo mu garantirali da ćemo biti uljudni. Dostojanstvo starijeg dječaka i raspojasano raspoloženje mlađeg izazvali su u nama napad prigušenog smijeha. "Čini mi se kao da smo ušli u samu priču," rekla je Lou. "Big Lion tvrdi da je tO jedina istinita vrsta pripovijesti," odvratiO je Hermes i očito bio spreman da, ako bude potrebno, brani svoje stajalište. Uistinu, njegove tvrdnje prihvatio sam bez problema. "Ovo je manastir," nastavio je, dok smo obilazili okuku, prika zala nam se dugačka, niska, bijela kuća. "Ovo nije manastir," usprotivio sam se, "već vila."
"To ti se samo čini jer gledaš pogrešnim očima," objasnio je I lermes. "Prije nego što su me podučili i sam sam mislio tako." "Da li misliš da će nas gospodin Lamus moći naUČiti?" upi tao sam, pobjeđen zbog komične situacije. "Oh, on ovdje nije gospodin lamus," gordo je odgovorio Her mes, "ovdje je Big Lion i, naravno, može uvježbati svakog tko nije suviše star ili glup. I sam sam bio dosta glup kad sam prvi put došao ovamo," nastavio je ispričavajući se, "i to je bio preokret u mojoj karijeri. " Dijete sigurno nije imalo više od pet godina, ali njegova pl'iča bila je nevjerojatna. Imali smo osjećaj da smo stigli u čarobnu zemlju. I okolica je bila čarobna. Dioniz se bio 7..agrijao, htiO nas je već jednom dovest i do manastira, pa nas je vukao za ruke. "Slušaj, Di," rekao je Hermes, "valjda znaš da se ne smije ovako vući ljude. Ovo je jedno od pravila, "objasnio je Lou, "da se ne namećeš ljudima. Big Lion tvrdi eta bi svatko lijepo živio, kad bi ga samo ostavili na miru." Činilo nam se da je uvjeren da ovoj tvrdnji [reba i objašnjenje. "Ovog tjedna Cypris nam čita G ibbona koji dokazuje da sve poteškoće dolaze od toga što
ljudi upliću u tuđe poslove ."
Zaurlao sam od smijeha: "G ibbon> Pitam se, što će biti slije deće?" "Čovjek mora poznavati povijest Rima," objasnio je Hermes J.tlasom školskog direktora, koji drži odgojnu lekciju .
" Što si čitao prošlog tjedna>"
od smijeha
upitala je Lou, premda se tresla
kao i ja.
"Čitali su nam Shelleyja," ispravio ju je, "mi sami ne čitamo." "Big Lion ne želi da naučimo čitati jer moramo prije naučiti upotrebljavati svoje oči, a čitanje ih kvari." "Ali zašto?" iznenađeno je upitala Lou, "To ne shvaćam. Mislila sam da je čitanje najbolji put stjecanja znanja." Dioniz je stavio nogu ispred sebe. "O - zato nek bude poput psa proklet " Ovog puta nije bila tjelesna iscrpljenost. Ova neobična djeca Su uspjela da nas navedu da zaboravimo tjelesne nedaće. Kad koračaš uzbrdo nije se moguće istovremeno i smijati. Sjeli smo na livadu punu cvijeća i valjali se po tlu, kidali čuperke trave i grizli
i h da 250
se
pobijedimo svoJe osjećaje. Dioniz je mislio da se radi o igri,
25 1
počeo je divlja ti, ali Hermesa je, premda se i sam želio pridružiti zabavi, 7..austavio njegov osjećaj odgovornosti. "Gdje ste naučili ovako pričati?" konačno je uzviknula Lou, dok su joj suze klizile niz obraze. Hermes se je uozbiljio. "To je iz Knjige Zakona. Ne promijeni više od jednog sloga ! " rekao je. Ozbiljno smo se priupitali nismo li možda ušli u jedan od onih fantastičnih snova na javi, koje smo upoznali uzimajući heroin. Ali, ovo su bili snovi sasvim drugačije vrste. Imali su zdrav ton, a nastajali su u neobičnom spletu ljepote. Konačno, smo se digli i duboko udahnuli. Hermes je požurio ela pomogne Lou da stane na noge i taj čin, koliko god da je prirodan u izvanrednim okolno stima, opet nas je nasmijao. Dioniz nas je gledao svoji m velikim, ozbiljnim očima. "Hajde!" iznenada je odlučio i počeo izvoditi plesne korake. Vidjeli smo da je Hermes, unatoč svojem otporu da se upliće u tuđe poslove netrpeljiv, pa smo skočili na noge. Lou je sada uhvatila njegovu ruku i ostavila me straga s Dionizom, koji je žuborio kao beskrajan potočić. Nisam ga mogao više ni slušati, sve to bilo je za mene jednostavno previše. Stigli smo na terasu vile. King Lamus stajao je pored otvorenog ulaza. Preodjenuo se u kosrim od svile svijetloplave boje, sa skerlernom podlogom i kapuljačom, re rukavima kakve su imala i djeca. N a prsima je imao, u istostraničnom trokutu, okruženom sa sunčanim zrakama, zlatom izvezeno egipćansko oko. Pored njega stajale su dvije žene u sličnoj odjeći. Jedna je imala oko
je uzela stolice i pri tome objasnila da je u manastiru običaj jesti u
tišini, odmah, rekla je: "Kad izrazimo želju." Šta je mislila sa "izrazit i želju'" Čuli smo već o tome da pred
objedom kažu - milost-, no, već odavno ni
Lou to nije izgovorila.
Bilo kako bilo, ova mala tajna ubrzo se razjasn ila. S drškom tuniskog čeličnog noža, obloženog srebrom, tri puta je kucnul a o stol . Najprije tri, a onda pet i onda opet tri puta. Izgledalo je da je ovaj čin imao neko značenje. Onda je rekla: "Čitav zakon neka bude Čini što želiš." Dioniz je pokazao znakove velikog nemira. Bio je na redu da odgovori i u7..asno se bojao da u prisustvu stranaca zaboravi riječi.
"Što je tvoja volja?" rekao je u iznenadnom napadu samosvijesti
i ponosa. "Moja volja je jesti i piti," odvratila je mirno Atena. "S kojom namjerom?" sumnj ičavo je upitao Dioniz. "Da ojačam tijelo." Dijete je s nelagodom gledalo naokolo, kao da mu je odgovor poništio planove. Cypris mu je s l isnula ruku i on se ponovo ozario. "S kojom namjerom?" 7..aneseno je ponovio pilanje. "Da dovršim svoj Velik Rad," odvratila je Atena. Činilo se da je Dioniz došao na svoj račun. Bez i najmanjeg oklijevanja izjavio je: "Ljubav je zakon, ispod volje." "Ljubav je zakon, ljubav ispod volje," ispravila ga je Cypris. "Počnimo!" veselo je rekla Arena i sjela.
dvadeset i pet, a druga oko četrdese t . I male su kratko podšišanu kosu - mlada kesrenjastocrvenu, a starija bogato srebrnosivu. "To je Big \.ion," rekao je Dioniz, "s Atenom i Cypris." Hermes
sc
odmaknuo i . povjerio nam: "Sada prvi recite 'Čini
što želiš', jer time pokazujere da ste prisebniji OCI njih." S odobravanjem smo mu kimnuli i izvel i program. "Ljubav je zakon, ljubav ispred volje," odgovorili su njih troje, "dobro nam došli u manastir Teleme!"
U trenu je nestalo sve ozbiljnosti, kao da se čarolija rasplinula. Toplo su nas preclstavil i ženama. Počeli smo pričati kao da se znamo već či tav život. Basil je oba mala boga stavio na koljena i veselo slušao Hermesovo izlaganje u koje je ovaj zapao zanema rivši odgovornost. Na terasu su donijeli stol . Sjeli smo. Atena nam
•
252
253
Glava 5 U TELEPILUSU •
Za ručak smo imali ribe, kakve ni kad prije nismo vidjeli, ribe dugih, uskih tijela, a gubice kao sabljarke. Bili smo vrlo gladni, a ribe su bile odlične. Ručak se nastavio sa sirom, medom i šljivama, te krasno završio s pravom turskom kavom, ne s jednom šalicom već s onoliko, koliko ih je tko htio - i s benediktincem. Uz jelo smo pili gorko, jako vino s te zemlje, a činilo nam se da je to najbolje crveno vino, ikad nastalo bez umjetnih dodataka . Imalo je neku vrstu vitalnostni . Bilo je primitivno kao i či lav sistem u manastiru, no, svježina i prirodnost svega nadomjeslili su •
lO
našem probirlji
vom ukusu. Kao da smo sjeli k objedu okruženi slučajnim izborom olimpijskih božanstava. l hrana je bila na istoj razini. A i nismo imali vremena za bilo kakvu kritiku, jer nas je ljepota okoline fascinirala. Daleko na zapaclu crta brda spuštala se u more, najUdaljeniji vrhovi bili su više oci pedeset milja daleko, ali su u toj čistoj atmosferi proljeća ostali jasni i čisti. Mogli smo čak vidjeti okomite padine stijene, koje su nekih desel milja bliže štrčale, usporedno s gorskim lancem. Linija obale, u kompliCiranoj vijuzi neopisive ljepote i sklada,vukla se prema nama. Sam Telepilus stajao je na malom rlu i ništa nije moglo zaustaviti ovo magično prostiranjemora između nas i dalekih lanaca s njihovim vrhovima, koji su stršali iznad glavnog grada ove zemlje, odakle smo j utros krenuli. Lijevo od linije obale bio je lanac brda, fantastično obo jenih oblika, koji se rasprostirao sve do padine na kojoj smo mi sjedili. Ocean se doticao horizonta. Na valovima je, poput miste riozne Debussyjeve melodije, plesalo svjetlo. Mijenjalo je nijanse
•
od najsvijetlije žute i plavozelene preko beskrajnih nijansi duge do blijedopurpurne i tamnopurpurne. Nijanse su se slijevale u kaleidoskopsku fantaziju .
255 -
•
,
Nadesno je bezgranično more prekidala strma litica, okrunjena ruševinama crkve, a još više udesno stijena seuzdizala strmo i
ću vas da slijedećih nekoliko sati razgovarate. No, najprije se morate odmoriti od putovanja . "
okomito - to je nazupčena linija neobično obli kovanog vrha. Zatim
Digao se i nestao iza kućne. Nije nam bio potreban nikakav
se padina odjednom spuštala do obale, a tik ispod vrha stajali su
počinak, jer nas je atmosfera ovog mjesta zainreresirala. U pitanju
ostaci starog grčkog hrama. Iznenada, desni krak se spuštao di
nisu bile samo zanimljive navike koje su osnažile našu fantaZiju,
rektno u more. S ove strane je gaj maslina, kaktusa i hrastova
nego i neizreciva atmosfera ovog mjesta i ljudi, što nas je stavilo
zastirao pogled. Na terasi ispred nas bio je vrt s ogromnim gerani
nezgodnu situaciju . Mješavina jednostranosti i eleganCije bila je
jama, koje su cvale, tratinČicama, purpurnim perunikama visokih
već sama po sebi bizarna, no, još je više to bila kombinacija
u
•
stabala i visokim trsom, koji se, u glazbi povjetarca, s padine klatiO
potpune vlastite slobode i očite stroge discipline. Cinilo se da
kao plesač. Ispod terase bile su murve u cvatu, trešnje i jabuke,
automatska pravila, po kojima jc bilo sve izvo(\eno, čine skoro
zajedno s mnogim šarenim drvećem, koje nisam poznavao. Na
prpsku rutinu. Lou je odmah shvatila poanru i vrlo otvoreno
jugu je kuću zastiralo brdo, a izmedu toga le:zao je travnat vrt u
zamolila sestru Atenu za objašnjenje.
sjeni ogromnog drveta nepoznatog lišća. [za njega su, kao kiklop
"Hvala što si me podsjetila na to," rekla je sestra Atena, "ali, Big
ski telefonski stupovi, stajala dva perzijska omha, ukrašena tam
Lion je rekao da se morate odmoriti. Legnite radije u atelje. Znam
nozelenim lišćem. Podsjećali su na gardističku husarsku šubaru.
da vam nije do spavanja, no, razgovarati možemo i ovdje i tamo.
Kad je stigla kava, zavladala je tišina, po pravilu, kao završetak. Lamus je ranije napustio stol. Atena je objasnila manastirsku
Najbolje će biti da se udobno smjestite, a ja ću vam objasniti naše male, smiješne navike."
teoriju o objedima, da su oni samo žaljenja vrijedni prekidi rada i
Ležajevi za odmor bili su isto tako primilivni kao i sve drugo.
da se na početku iskaže "želja" da bi naglaSili činjenicu da j e jedina
V ateljeu su bili uski madraci sa čeličnim oprugama, prekriveni
isprika za prehranu ta da bismo svoje tijelo održali u stanju da
udobnim jastucima. Bacili smo sc na njih uz oklijevanje, no,
bude sposobno za Veliki Rad. Zatim se on ili ona udalje bez
odmah smo se osjećali bolje. Soba jc na laj način izgledala veća i
formalnosti, pošto je prekid završen.
atmosfera za odmor bila je očigledna. Bili su to niski ležajevi, a
Lamus se vratio iz kuće u odijelu od nanela i u kožnim jahačkim
sigurno je bolje imati piće i Cigarete na podu nego na stolu . Tada
hlačama. Sjeo je, počeo piti svoj u kavu i benediktinca. Pušio je
smo otkrili da smo uvijek išli svijelom nesvjesno zabrinuti da ćemo
usku, crnu Cigaru, tako jaku da je uznemiravao već i sam njen
nešto srušiti. Počeli smo shvaćati zašto piknik na travi daje osjećaj
izgled.
slobode. To je odsustvo brige, pa ipak nas je smetalo, jer nismo
"Nadam se da ćete mi danas oprost iti," rekao je, "moram, naime, pregledati druge zgrade . Ova kuća je, moglo bi se reći, kuća za prijem stranaca. U drugim kućama traju različiti kursevi koji se
bili naviknuti na to. Sestra Atena otvorila je stolicu na sklapanje, tako nisku da je mogla s poda podići čašu.
odvijaju ovisno o volji njihovih stanara. Ovdje ćete, naravno,spa
!lU vezi s tvOj im pitanjem,rt reče, "nloram priznati da si u pravu,
vati, uzmemo li u obzir razloge vašeg dolaska . . . . Ne Dioniz, ovo
što se tiče naše čelične diSCipline, ali, moramo sami razmisliti o
nije trenutak da se kaže 'strovalit ćeš se u ponor zvan zato i tamo
tome i onda, kad shvatimo njihov cilj, pravila nas više ne smetaju .
ćeš uginuti zajedno sa psima mzuma ' . Za sada ću i ja spavati ovdje,
V tzv. civiliziranom životu čovjek bar dvije trećine vremena gubi
umjesto, kao što je običaj, u svojoj usamljenoj kuli."
na nepotrebne poslove. Namjena ovog mjesta je da svakome
Vidjeli smo da su se Cypris i djeca mirno išuljali, dok je sestra Atena ostala udubljena u proučavanje nas dVOje.
ponUdi što više vremena da može raditi što ga je volja. Naravno, kad ovamo dodete s uobičajenom navikom da se uzrujavate zbog
"U odsustvu Lale," rekao je, "sestm Atena je vaš glavni psiho-
svega što je drukČije od onog na što ste naviknuti, možete zapasti
10g.Otkrit ćete kako će dobro koristiti vama i vašem radu . Ostavit
u stanje uzrujanosti a ona će biti sve jača, jer ovdje nema ničeg što bi remetilo vaše postupke. Kad sam prije dvije godine stigla ovamo,
256
257
,
\
,
svaka sitnica m i je smetala i bila suvišna. Postepeno sam se oSvije. stila · shvativši da je sve unaprijed smišljeno, Ovi ljudi bili su
,
to za tebe najgore mjesto na svijetu. Sto više besposličariš, više se
ka,sniji od mene i to tako što su ekonomizirali vrijeme i napore koie sam ja inače, rasipala na sitnice, Nisam se mogla boriti
varenjaka, koji su sami sebe nazivali piscima i umišljali da rade kad
Ovdje, naime, nema druge zabave osim šetnje, penjanja, čitanja i
pola strane besmislica. Ali značaja rada nisu bili svijesni; ovo
mnogo efi
s njima, kao što se ni Dioniz ne može boriti s]ackom Dempseyjem,
igre telerne, a ljeti, naravno,kupanja, Zbog jednostavnosti, kućni poslovi ne oduzimaju mnogo vremena, Nikud se ne ide i ništa se ne radi, A posljedicaje da s jelom i svime ostalim, što ubrajamo u nužni rad, he potrošiš više od jednog sata na dan. Usporedite to s Londonom! Tamo već samo odijevanje oduzme više vremena, Ova odjeća je dovoljno lijepa i za kraljevsko bančenje, ali je i praktična za sve drugo, osim za veranje po hridima, Odjenuti se ,
i dosađuješ, Prošle godine smo imali ovdje dvojicu mlitavih pok· bi se poslije doručka dostojanstveno povu kli i do ručka proizveli mjesto ih je skoro izludjelo. Manastir im je bio dosadan, jedan drugome su dosađival i i bili uvrijeđeni, jer su i m se ovdje svi smijali. Ali puta odavdje nisu vidjeli, a ne bi ga ni prihvatili, kad bi im ga netko i pokazao, Onda su se razboljeli i na opće olakšanje konačno se i predali okoliCi, u kojoj će moći beskonačno trošiti vrijeme i pozirati kao veliki geniji . Big Lion napravi više za jedan dan, nego što će ova dvojica za čitav život, makar živjeli do idućeg stoljeća,
ili svući traje tridesetak sekundi. Cak i naša odjeća za penjanje
Bilo mi ih je žao, koliko mi je to bilo moguće, jer kad nisu bili
sastoji se samo iz košulje, kožnih hlača, čarapa i umjesto sandala
zaslijepljeni SVOjim fiks idejama o tome što bi trebali raditi, bili su
iz tenisica, I već se uspinjemo, "
divni ljudi. Tisuće milja su proputovali da bi došli na trening, a
Lou i j a smo pospano slušali njeno razjašnjenje koje nas je tako
onda nam nisu dali mogućnost da ih izvježbamo. No, imali su
malo zanimalo da smo jednostavno trudili da ostanemo budni.
dobre mozgove, a pečat ovog manastira nikad ne izblijedi. Sigurno
Zato smo uzeli jedan veliki snif heroina. Sestra Atena je skočila sa
su sada bolji i pametniji jer su bili ovdje, a bit će još bolji i pametniji
stolice.
čim si to sami priznaju ! "
"To me je �jetilo," rekla je, "da vam moram donijeti vaše ,
tabele,"
o
Otišla je u kabinet i donijela dva obrasca, Odsutno smo upisali ,
"Znam na što misliš," smijući se je rekla, "ako si lijen, onda je
naše križiće na određeno mjesto. "Izvinite zbog prekida ," rekla je, "no, magični dnevnik u mana· . SUru Je najvaznijI. " .
.
"
. . .
Heroin me je sasvim probudiO. "Mislim da shvaćam poantu, Sva vaša pravila su usmjerena na to da što više smanje onaj dio vašeg Života , koji je reguliran pravilima." "Da, tako je," potvrdno je kimnula.
" za nas sve to i nije baš nekakva utjeha," rekla je Lou istinski uzrujanim glasom, "ta dVOjica me nisu baš ohrabrila, Ne mogu se 7..avaravati da sam Wunderkind. Vjerojatno znaš da u životu nisam ništa radila, osim što sam gubila vrijeme. A kad ga nemam na što trošiti, zapadnem u najtmurniju dosadu ." Sestra Atena je priznala uz osmijeh, "Da, ovdje ili umreš ili se izliječiš. Drago mi je da se uglavnom svi izliječe. Toj dvojici,o •
kojima sam govorila, nije uspjelo samo zato, jer su bili suviše umišljeni i sebični. Sve su pogrešno tumačili u isčekivanju da im se, zbog njihovog lopovluka, svijet pokloni i da ih obožava, Na svakom koraku su se obarali na Big Liana koji ih je svaki put opet
"Naravno," rekla je Lou, "sve je to lijepo, no ne znam što ću
vraćao u realnost. Istina je za njih bila pregorak lijek, D a su
raditi sama sa sobom. Mora da je vrijeme užasan teret u tvojim
prihvatili činjenice, mogli su ih i promijeniti, te uočiti da moraju
rukama. "
stvoriti nešto vrijedno, A oni su sami sebe uvjerili da smo ih
"Neka ti bog oprosti," zavikala je Atena, "nikad nemam ni jedne slobodne minute!" Bučno smo se nasmijali. "Odmah se vidi da si učenica Kinga Lamusa. Potpuno si nasli· , jedila njegov smisao za paradokse."
258
,
razapeli na križ, premda smo im samo umili obraze, Ali, boja dobrog mnijenja o njima samima bila je suviše gusto nanesena, Ostavili su nas, tvrdeći da smo s njima loše postupali, Pa dobro, sami su molili za ovakav postupak, a koristit će im tada kad stvari počnu promatrati iz perspektive. Otkrit će da svo umiljavanje
259
,
•
•
njihovog priglupog, malenog društva u Sohu ne koristi njihovim dušama toliko, koliko im koristinamjerno loš postupak njihovih prijatelja u ovom manastiru."
za uobičajenu zabavu. U Londonu možeš potrošiti čitav život, no svoj um nećeš dovesti do točke koju želi doseći Big Lion. Brzo
Basila, a da od sebe učinim takvom ludom. No, još uvijek me
shvatiš činjenicu da treba nešto raditi. Dobro, onda smo otišli do Big Liana i on odg�vori: ' Č itav zakon neka bude Č ini što sam želiš, ali 'da' rekosmo: 'Sto je tor On surovo odvrati: 'Otkrijte ! ' . Onda
zabrinjava ta vaša silna efikasnost. A što ću ja radi ti> Zar ne shvaćaš
ga upitasmo kako to otkriti i on reče: ' Kako znate što je dobro na
da me je baš dosada, ili užas pred njom, doveo do heroina, kojeg
nekom autu?' Dobro, mi malo razmislismo i onda mu objasnismo
sam uživala da bi mi prošlo vrijcme?"
da kvalitetu auta otkrivamo tako da ga pregledamo, isprobamapo
"Da, to mogu shvatiti," rekla je Lou, "predobro poznajem
"Baš tako," rckla je Atena ozbiljno, "ovaj kraj te doista natjera
jedine dijelove, usporedimo ih s onim strojevima, čiju upotrebu
na piće. I baš zbog toga Big Lion želi da prodemo ovu tvrdu školu.
već poznajemo, na primjer, kočijom ili parnim strojem. Onda
Ne treba mnogo vremena za spoznaju da na čitavom svijetu nema
raz..aberemo da je auto izraden za putovanje po cestama. 'Veoma
dovoljno heroina da samo jedan dan preživimo na tako lošem
dobro,' reče Big Lion, 'idite do kmja. PretraŽile sami sebe, svoje
mjestu. I zato odustaje . "
sposobnosti i zahtjeve vaŠih umova i težnje vaŠih duša. Dozvolite
Ovo je bio još jedan od Rasilovih paradoksa , sposoban da
da vam garantiram da ćete otkriti da vam ovo ispitivanje ne ostavlja
djeluje. Ali drukčije je bilo čuti ga iz ustiju uporne i ozbiljne osobe
dovoljno vremena da biste se pitali što, dođavola, raditi sa samim
kao što je bila Atena. Njegov cinizam, uobičajena ironija, utisak da
sobom '
tjera šegu s tobom, sve to natjera te da njegove izjave odbaciškao
"Hvala lijepo," odgovorismo, 'al i Što onda, ako je naš sud
"još jedan paradoks" i da ne razmišljaš o njima. Lamus je previše
pogrešan, pretpostavimo da jc to što smo zaključili da je auto, koji
pametan, a sestra Atena je govorila s jednostavnom gordošću i
je naČinjen
direktno, premda je imala vrlo dobro razvijen osjećaj za humor.
'Baš tako,' odvrati Big Lion, 'moralc provjeriti svoje sudove, a to
Prošavši maŠineriju njene pamcli, Basilove ideje su bile puno
se ne radi tako da se raspituje tc kod onih koji su vjerojatno i veće
efikasnije, nego da su svježe izašle iz njcgoveglave. Uvijek sam
neznalice od vas, već uđete u ovu čudnu stvar, pritisnete pravo
naginjao tome da Lamusu ne vjerujem. No, bilo je nemoguće ne
dugme i ako krene, onda je to aulO. N iste pogriješili. Zar se niste
vjerovati ovoj ženi koja je njemuvjerovala, ili sumnjati da nije u pravu, jer mu vjeruje. Č inilo sc da on nikad nije ozbiljno shvaćen,
uvjerili u to što tvrdi Knjiga Zakona: Uspjeh je tvoj dokaz? I dozvolite mi da vam ponovo ustvrdim da ćete se aktivirati onda,
no ona ga je uzimala ozbiljno i od njega izvukla najbolje.
kad budete radili u skladu s vlastitom voljom. Tada ćete otkriti da
"U redu, sestro Alena." rekla je I.ou, "ako heroin nije dovoljan,
z.a
vožnju, zapravo križ koji bi morao sadr/..avati l ijes?'
nemate vremena za dosadu ."
"Bojim se da ću vas mora li iznenadili još jednim paradoksom,"
Odbacila je opušak, ali, prije je njime pripalila novu cigare tu. Č inilo se da razmišlja i da joj mozgom prolaze dublje misli od
rekla je i pripalila Cigaretu. "Rojim se da ćete na prvi pogled misliti
onih, o kojima se tako lako izražavala. Promatrali smo je pažljivo.
da je nešto pogrešno. To je, naime, revol ucionaran preokret onog
Heroin je smirio i osnažio naše misli koje je njeno izlaganje
što se čini tako običnim. Prošla sam tO i sama, a činjenica je
podstaknulo. Nismo je željeli prckidati. Htjeli smo da je ovako
slijedeća: kad imamo mnogo više vremena, nego što smo naviknu-
beskonačno slušamo. Njena koncentracija postajala je sve očigled
ti, nas zahvaća očaj. Ukoliko se dosađujemo u velikom gradu
nija. Poslije duge stanke polako je nastavila, no činilo se da više
jednostavno potražimo neku razbibrigu kojih tamo ima velik
govori sebi nego nama i to zato da bi uobličila vlastite misli o tome
izbor. A ovdje nema nikakve olak.'iice ili mogućnosti za tako nešto.
kako nas podUČiti.
što je onda dobro?"
•
Moramo, ili potpuno potonuti, ili zapl ivati.To je još jedan primjer
"Mislim da je to ta ideja," rekla je. Imala je zanimljive usne,
kako Big Lion, koji mora da je sam Satana, ekonomizira vrijeme.
četvorouglaste obraze, kakve možemo vidjeti na nekim egipatskim
Samo glupan ne bi u 48 sali otkrio da ovdje ne postoji mogućnost
bistama, a u uglovima usana ležala je neprocjenjiva mogućnost
260
261 •
samoizražavanja. Oči su joj bile duboke i mirne. Osobito snažna vilica odavala je veliku odlučnost. Nikad nisam vidio lice, koje je tako jasno izražavalo hrabrost. "Da, mislim da sad shvaćam, droga te natjera u ono stanje koje se može nazvati točkom smrti, kad se čitav život vidi unatrag, u perspektivi, i kad se shvati njegovo značenje. Ali umjesto da te ponese u nepoznato, kao što je to u primjeru smrti, imaš mo gućnost i potrebu da nastaviš stari život na točki gdje si ga ostavio, ali sa jasnim shvaćanjem prošlosti koja odreduje budućnost. To je smisao onoga što ZOvu inicijacija. Shvaćam: 'Ti nemaš drugog prava osim da izvršavaš volj u ! ' To je razlog što su stari hierofanti
označila ponoć. Lamus se iznenada podigao, te krenuo stepenica ma do vrata i na terasu, Obasjanu mjesečinom. Gledao je prema sjeveru . Dubokim, svečanim glasom recitirao je nešto što je vjero jatno bila invokacija. "Pozdrav tebi, koji si Ra u svojoj tišini, i tebi, koji si Kepra, žohar, koji putuješ pod nebom u svom brodu u ponoćnom satu sunca. Tahuti u svom sjaju na pramcu, a Ra-Hoor za kormilom. Pozdrav tebi ove večeri! " Govor je popratio nizom kompliciranih kretnji. Po završetku se vratio i vidio je da sam budan. "Kako smo spavalP" mirno je upitao nad mojim jastukom.
kandidata zatvarali u tišinu i tamu' Mogao je izabrati između
"N ikad bolje."
ludosti ili spoznaje samog sebe. l kad bi ga opet izvukli van na svjetlo i u život, vraćen ljubavi i slobodi, on je bio istinski Neofit, to jes't ponovno rođen čovjek. Big Lion nas vodi kroz to, a da ne znamo kako. Iako sam i sama to prošla, nisam razgovjetno raza brala što se je zapravo dogodilo, sve dok vam to nisam pokušala objasniti." Opet me je uhvatio jak osjećaj da sam začaran. Pogledao sam Loujine oči i vidio da ona osjeća isto. Ona se od uzrujanosti tresla. Imala je oči uprte u obraze sestre Atene i to s OČitim oduševljen jem. Veselio ju je ovaj strašni pokuskoji ju je čekao. Moje raspo loženje bilo je malo drukčije. Nailazio je niz slika iz moje prošlosti, a njihova zbrkana glupost ogadila mi se. Dostignuća kojima sam se najviše dičio, izgubila Su svoju privlačnost, jer nisu bila ništao sobito. Na pamet su mi pale riječi Carolla Kinga: "Pametna riba nikuda ne ide bez razloga. " Moj mozak je dosta nepovezano uhvatio melodiju :
Nemoguće bi bilo opisati detalje samo jednog dana u Telemi. Ovdje život ima svu punoću heroinskog života, ali bez njegovih razočaranja. Jednostavno, prisiljen sam izabrati jedino one do gađaje, koji se neposredno tiču našeg l'urgatorija. Poslije kraćeg čavrljanja s Basilom, opet sam usnio i ujutro sam se probudio vrlo svjež, a svejedno uvjeren da bez heroina ne mogu ustati. Sijalo je jasno, proljetno sunce i njegove zrake su tako blagotvorno padale na mrkozelene stijene nasuprot brdašca, da sam se sjetiO da sam u Telemu stigao zato da obnovim mladost. Zadržavao sam ruku. Postepeno mi se vraćala, a istovremeno je osjećaj nemoći - zbog nedostatka heroina - zamjenila požudu za nJIm. • •
Podigao sam se s madraca i neSigurno stao na noge. Lou je još uvijek spavala. Bila je tako slatka u čiSLOm, bl ijedom svjetlu koje •
je prodiralo u sobu. Cvrsto sam odlučio da uništim ovisnost koja je uništila našu ljubav. U posljednjim mjesecima bila j e lijepa jedino još u snu. Kad bi se probudila, imala bi izraz napetosti, živo
"Hoćeš li, nećeš, noćeš li, nećeš Nećeš zajedno na ples?" Kad sam se probudio, bila je vjerojatno ponoć. Bio sam pokri ven plahtom. Usprkos hladnom vjetriću, koji je puhao kroz otvo rena vrata, bilo mi je vrlo toplo. Iznenadilo me što su vrata bila otvorena premda u toj zemlji ima razbojnika. King Lamus je sjediO za stolom i pisao. Lijeno sam ga proma trao . Bio sam �e, naime, smjestio vrlo udobno i nisam se želio ni pomaknuti. Brzo sam začuo zvona sa udaljene katedrale, koja su
trzanje obraza i uništenu put, jer jetra nije više bila u stanju izlUČiti sve otrovne sastojke droge. Sve to zajedno činilo ju je ne samo naizgled dva puta starijom, već je to i postala zbog ovog gadnog poroka, kao same estetske pogreške . Kao kod svih drugih djevo jaka, koje sam poznavao, i Loujina ljepota je ovisila od njenog duhovnog stanja. Utjecaj odredene misli u trenutku bi je promje nio iz Venere u Ekidnu ili obratno. Tog j utra duhovno zadovoljstvo ju j e či ni l o neobično dražesnom. Ali, dok sam ovako stajao promatrajući je, gadan nemir heroinske požude me skoro prisilio da uzmem stuff, a da
262
263 •
•
a u tome može uspjeti jedan od tisuću ljudi. To je bitno. Plašim se da ćeš otkriti - mislim, i nadam se da ćeš uskoro otkriti da je tvoj mozak razvio neke morbidne tendencije. Naginje crnim mislima. Big Lion mi je pričao kako si postigao onaj stupanj, kad si jednu dozu uzimao prije spavanje, a drugu za buđenje i kada si po kušavao supruzi, s kojom si inače otvoreno snifao, prikriti količinu koju uživaš. Tu ima još nečega, naime, apstinencija uvijek poremeti mvnotežu razuma. Covjek bez hrane ili bez para otkriva, da mu se glavom motaju vrlo neobične misli, te da čini stvari, koje nisu nužno u vezi s njegovom potrebom. Koliko mogu biti opse . sivne, toliko su i sasvim van navika njegovog karaktera ." Uzeo sam olovku i odmah zapisao križić, te u stupac broj dva napisao : "Zato da što više izvučem iz prosvjećenog govora sestre Atene." Veselo se nasmijala. ''VidiŠ, m i smo opet Adam i Eva! Krivicu pokušavaš svaliti na mene. Odmah sam uočila da je rvoje tijelo ne.vozno. Ako nećeš uzeti heroin, kao što nećeš, a da prestaneš ovako drhtati, uzmi bijelu tabletu . Neće re uspava ti jer si sc odmorio, a ova mala, sitna stvar će samo kružiti tvOj im solarnim plcksusom i pravilno udarati po tvojim mačjim živcima." Poslušao sam njen savjet i osjećao sam se mnogo bolje. Tada se pojavio King Lamus i sestru Arenu pozvao na partiju tele me. Izveo sam Lou, sjeli smo i promatrali igru, koja se tako zove zbog raznolikosti dozvoljenih udaraca. To je neka vrsta igre s loptom, slična nogometu, nema sporednih zidova, već u pozadini igrališta stoji niski zid. Ako lopta ode preko njega ili preko okomitih crta, nacrtanih na Zidu ili ispod sitnog štapa nekoliko stopa nad zem ljom, ona je van igre. LOptu možete udariti bilo kojim dijelom tijela i sve dok su udarci čisti, igra je zapanjujuća. Poslije dva seta igrači su sasvim oznojeni. Poeni se zbrajaju kao u tenisu; svaki poen ima jednosložno ime što štedi vrijeme. Igra je imala i uzbudljiv dublji smisao - namjenu da um prihvati misli, koje bi inače uzrujavale. Čitav sistem Kinga Lamusa temelji na tome da omogućuje ljudima da zapazesvoje osjećaje kao i bilo što drugo u životu. Opčinjenosti drogom najviše dolazi zbog buke koja je prati i tako usmjerava pažnju na nju. Absint, koji je zabranjen u Fmncuskoj, Svicarskoj i Italiji još se uvijek slobodno prodaje u Engleskoj. Ne može se sresti Englez, ovisnik o absintu. Ali, kad bi netko
moje tijelo toga nije bilo uopće svjesno . Svoju kretnju sam pravo vremeno otkrio. Pomislio sam kako će mi šetnja možda pomoći da proživim najkritičnije trenutke. Kad sam izašao, sreo sam sestru Atenu. "Citav zakon neka bude Cini što sam želišl" rekla je. Ovo je bio redovni jutarnji pozdrav u manastiru. Premda sam se na to već priviknuo, uvijek bi me ponovno iznenadio. "Dobro jutro," odvratio sam zbunjeno. "Odgovor je: Ljubav je zakon, ljubav ispod volje," nasmijala se, "ovaj si pozdrav izmjenima da se OSiguraš da te susret s prijateljima neće odvratiti od Velikog Rada. A onda možemo govoriti o bilo čemu. Oh, ne, ne možemo, najprije montm pregledati vaše jučerašnje dijagrame." Donio sam ih; sjeli smo. Naravno, bio je samo jedan križić. Poprimila je vrlo ozbiljan izraz. "Ovo je vrlo neredovito, brate, " rekla je, "ništa nije upisano u drugom stupcu !" Kasnije sam otkrio da je dio manastirskog sistema i to da u vezi s nekim prekršajem pravila se praviš da si vrlo strog, a onda nekom blagom napomenom pokažeš da to nije bilo rečeno u ljutnji. Namjera je bila ta da se u intelekt usidri misao da je prekršaj bio vrlo ozbiljan, ali da je ukor bio zapravo prijateljski. No, tad to još nisam znao i zato sam bio iznenađen kad je nastavila: "U redu, Cockie, znamo da si nov kolega," govorila je dok je njen prst uporno pokazivao na stupac broj dva, koji je imao naslov "Razlozi uzimanja doze ." Dobro, Dioniz mi je pokazao put iz toga. Drsko sam se okrenuo i rekao: "Dosta, zato neka bude proklet kao pasi" Bio je to električni udar. Pali smo u obose, u mUZikalni smijeh, koji mi se činio u divnoj harmoniji s ljepotom aprilskog jutra. "I vrag može citimti iz svetih knjiga," odvratila je, "ovaj posao odnosi se na nešto sasvim drugo. Stvar je u tome (sad je opet bila ozbiljna) da otkriješ što ti se vrzma po glavi. Svi činimo toliko gluposti. S lošim rnzlozima ili čak i bez razloga. 'Oprosti i m oče, jer ne znaju što čine! ' odnosi se na devet desetina naših činova. U tom manastiru postigli smo toliko zato jer smo naučili sl ušati naš mzum, pa sami sebe odvmćamo od toga da za nešto, što to ne zaslužuje, izgubimo makar samo jedan trenutak. U slučaju tvog eksperimenta, riječ je o znanju - kako ovladati tako jakom drogom, •
•
•
•
265
264
•
započeo žurnalističku hajku protiv absinta, ubr.lD bi se promet
mo rad Hermesove pameti, koja je rješavala prepreku za prepre
nuo u javnu napast. King Lamus je lj udske umove osamostalio
kom, što je bilo zapanjujuće. Često bi mogao jednostavno zaobići
pomoću suprotne jednadžbe . Imao je niz pomagala kojima je
neku prepreku, ali se nikad nije time poslužiO jer je King I..amus
ljude natjerao da uznemiravajuće nazore i shvaćanja primaju kao
već imao u glavi svijest da je pri penjanju glavna stvar da napadaš
najobičnije. Djecu je suočavao s najteŽim idejama, dok su bili još
najteže prijelaze. Ponekad bi se dijete zaustavilo u podnožju
suviše mladi da bi zadobili stalne fobije. Hermes je već u petoj
padine i osmotrilo je kao da je u pitanju matematički problem.
godini bio naviknut prisustvovati kirurškim zahvatima i sličnom,
Jednom ili dvaput ocijenio je da je suviše opasno. Tad bi prvi pošao
te uhvatiti se u koštac s opasnošću od davljenja ili pada sa hridine.
King Lamus i pokazao mu gdje da se uhvati ili gdje da položi nogu.
Tako je potpuno izgubio strah pred tim nedaćama. Ove principe objasnili su mi
7..a
Onda ga je slijedio Hermes s olabavi jenim užetom. Što se tiče
vrijeme odmora, medu setovima.
D ioniza, njegove su metode bile sasvim drukčije. Nije imao snagu
Sestra Cypris i još troje ili četvoro izašli su iz kuća i pridružili
razuma starijeg dječaka, ni njegovog opreza i tako se penjao s
se igri. Intenzivna djelatnost i opća bezbrižnost iznenadili su nas. Pozvali su nas da im se pridružimo u igri, a naša nesposobnost bila je uzrok naše srdžbe. Zbog drogiranja bili smo suviše oslabljeni da bi izdržal i , a to nam je dalo inspiraciju, pa smo odlučili da se oslobodimo svog robovanja. No, jutarnje nedaće tek su započele. U manastiru je, naime, bio običaj da dolazak stranaca proslave piknikom na vrhu brda. Iz manastira je put vodio kroz šumu do strme, uske staze. Na kraju je, preko puta, bio vodovod, ali Lou i ja smo bili suviše nervozni da bi hodali po uskom nasipu. Morali smo ga 7..aobići; sve smo se više sramili svoje nesposobnosti. Na drugoj strani se brdo koso uzdiže. Travnati odvojak vodio je do žlijeba, ispunjenog zidinama starog grada koji je prije dvije ili više tisuća godina krasio stijenu. Tada je klima bila manje suha,
nekakvim olujnim genijem. \
Na vrhu propianka , kozja staza je odjednom krenula 'udesno, ispod zida do točke gdje je pukotina omogućavala udoban prolaz. Tu smo se pridružili penjači ma. "Sutra
vas
vodim gore po Big G ullyu,"rekao je Hermes sa
izrazom iskusnog alpskog vodiča . Dioniz je odmahnuo svojom malom glavom. "Ne vjerujem da se možeš popeLi tamo gore." King Lamus je povukao uže i savio ga, omotavši ga oko koljena i stopala. S mukom smo prešli vrlo grubo tlo do vrha skale. Bilo je vrlo napeto promatrati uspon dječaka sa skale na skalu. Ko načno smo stigli na vrh. Druga braća, koji su zalihe ponijeli u naprtnjačama, već su ih razmiještali po ravnom dijelu travnjaka.
ljudi su ovisili o kiši, umjesto da se sakupljaju u grozdovima oko bližinjih izvora. King Lamus se privezao na konopac između Dioniza i Hermesa, a m i smo se pod Cyprisinim vodstvom s mukom pentrali kozjom stazom, koja je vijugala po travnatom proplanku. Njihovo društvo se uhvatilo u koštac s brežuljkom na našoj desnoj strani. King Lamus je ostavio Hermesa da ih s ponekim savjetom i bez pomOĆi, vodi po opasnim stijenama. Ali njegova ruka je uvijek bila u domašaju dječaka i, kad bi ovaj pogriješio i pao, odmah bi ga Sigurno uhvatila. No, dječak nije bio svjestan kako pažljivo motre na njega, .jer ga je Big Lion inače tretirao kao odgovornog vodiča. Naravno, napredoval i su dosta sporo, no, isto je bilo i s nama. Lou i ja smo otkrili smo da nismo u stanju učiniti više od dvadeset koraka bez pauze. Tako smo imali dovoljno vremena da analizira-
266
267
Glava 6 ISTINSKA VOLJA Mene i Lou uspon je sasvim iscrpio. King Lamus nas je opome nuo na jedno od pravila u telemskom manastiru u Telepilusu, da mora svatko stići na vrh, korak za korakom i vlastitim naporom. Isključen je polet s tuđom pomoći koji najvjerojatnije vodi suno vratu na zemlj u . za vrijeme uspona više puta smo ostali bez daha, premda nije bio duži od tri četvrt sata. Da si nismo pomagali ,
s ,
heroinom, sigurno ne bi nikad stigli do vrha. Uvijek nas je nanovo iznenadilo ponašanje djece, kao i njihova nezavisnost, neustrašivost i nagonska štednja snage. Nismo mogli vjerovati da su djeca njihovih godina mogla izvesti taj usponbez nekog očiglednog napora. A što se tiče njihovih moral nih stavova, nešto od toga sam i rekao Kingu Laml.lsu, koji mi je odmah odvratiO, da je moralni stav onaj koji omogućava tjelesni uspjeh. "To ćete otkriti i sami na vlastitom primjeru. Vrlo malo će vam štetiti kad ukineti vašu sadašnju praksu. Kad se nečeg latiš, treba izdržati do kraja, a kraj ne stiže, sve dok nisi sposoban reći - ili da ili ne - bez obzira na tijelo." Pored svega, veselili smo se našoj pobjedi nad hridima, iako je to bio sićušan uspjeh. Kad smo stigli na vrh, nas je prisjetilo me to na neke doživljaje kod letenja.
U
pitanju je bila ista odvojenost
od svjetovnih stvari i ista vizija običnog života, iz perspektive. Crvenkastosmeđi krovovi kuća, komadići zemlje ilovače, udaljeni vrhovi sa svojim čarobnim visovima, ravna glatkoća mora, nejasna crta obale - sve je to potvrđivalo veliku istinu - da možeš jedino napornim usponom stići do mjesta preko ljudskog vidokruga i imati uporište s kojeg promatraš svemir u njegovoj veličini. Odmah smo povukli moralnu analogiju u odnosu na stanje naših tijela. Svejedno, usprkos l.amusovim riječima, imali smo odlučnosti da prekinemo s uživanjem heroina.
269
,
Slijedećih nekoliko dana prošlo je u ustrajnim naporima sman jivanjabroja doza i tad smo poČeli otkrivati životinjsku lukavost naših tijela. Učinili smo sve što smo mogli, no, uvijek je postojao razlog, nagonski razlog da smo dozu uživali bez obzira na razpo loženje. Ali i naši umovi počeli su s lažnom igrom. Počeli smo s prepirkom - koja doza je u pitanju. Kad ih je bilo manje, postajale su sve veće. Stigli smo do tog stupnja, da ono, što smo držali za pristojnu dozu, nismo bili u stanju uzeti u jednom jedinom snifu. A najlošije je bilo to što sam za vrijeme jedne teške borbe i iskušenja da se predam - uvidio da razdoblje između dvije doze, bez obzira na njegovu dužinu, promatramo samo iz tog ugla. Život je bio sastavljen iz uživa nja heroina. Stanke između doza nisu se brojile. Slično kao što razpoloženje običnog čovjeka zavisi od sna. Odjednom sam shvatio ovaj bolni postupak postepenog priučavanja apstinenciji uopće ne znači zdravlje ni ujednom značenju ove riječi. Basi! je bio sasvim u pravu . Moram preokre nuti čitav proces i svoj život ocijenili s pozitivnim pojmovima. To je ono što misli: " Čini što želiš " Pitam se što je uopće moja istinska volja? Da li nešto takvo uopće posLOji? Moja matematikami govori da mora postojati. Bez obzira koliko snaga djeluje, uvijek možemo pronaći njihovu rezuItantu. No, sve to je bilo neodredeno, dok je želja za uživanjem heroina bila razgovijetno izražena. Samo uživanje nije imalo nikakvog učinka. Sad sam stigao do dvije ili tri doze dnevno i to je bilo najviše što sam mogao postići. Činilo mi se da UŽivatidrogu nema druge svrhe, osim otupiti požudu za njom. Sve teže sam ispunjavao drugi stupac na tabel i. Jednog jutra, sasvim neočekivano King Lamus me je izgrdio i to baš kad sam uzeo dozu i u sebi tražio razlog za taj čin. Žvakao sam olovku i u međuvremenu nešto čačkao po papiru. Objasnio sam mu svoju poteškoću. "Uvijek mi je drago kad mogu pomoći," rekao je, otišao u sobu i donio hrpu tipkanih rukopisa. Dao mi ih je u ruke. Naslov im je bio: Razlozi za uživanje heroina. 1 . Ovog jutra dosta kašljem. Napomena: a) da li je kašalj zaista tako strašan? b) ako je tako, zar nije moguće tvoje tijelo ne kašlje zbog toga, što bi bilo bolesno, već te jedino želi natjerati da mu daš heroin� 2 . Da me ohrabri. 270
3. Bez njega ne mogu zaspati. 4 . Bez njega ne mogu ostati budan. 5 . Trebam biti u boljoj kondiciji da bih mogao uraditi LO što moram uraditi. Samo da još ovo sredim, a onda mi više neće biti potrebno uzimati ga. 6. Moram dokazati da sam svoj gospodar - slobodan, da mogu reći 'da' ili 'ne'. U to se moram sasvim uvjeriti i zato sad kažem 'da'. Moje odbijanje bi iskazivalo slabost, zato ga uživam. 7. Usprkos pq:znavanju nedaća heroinskogživota, nisam sasvim siguranda nije Dolji od svih drugih života. Na kraju krajeva s heroinom doživljavam iznimne stvari kakvih ne bih inače nikada. 8. Opasno je suviše brzo prestati. 9. Radije uzmem malu dozu sada, nego da je ostavi m 7..a kasnije, jer bi to smetalo mom snu. 10. Kad se stalno baviš pitanjem droge, to doista šteti mozgu . Bolje je uzeti malu dozu i spaSiti se ove opčinjenosti. 1 1 . Brine me droga , jer je nisam još uopće ni uzeo. Ako je malo lIzmem, moj će se razum odmah razbistriti, moći ću pronaći pravi plan kako prekinuti s tim. 1 2 . Možda me, pomoću uživanja, bogovi vode prema nekom novom iskustvu. 1 3 . Sigurno je pogrešno sve sitne nedaće pripisivati UŽivanju. Vjerojatno su to skoro sve same iluzije, a ostatak možemo pripi satinjihovoj pogrešnoj upotrebi. Jednostavno se plašim toga da kažem 'ne'. 14. za mene je moralno loše reći 'ne'. Ne smijem biti kukavica. 1 5 . Dokaz, da razumna upotreba heroina ne produžuje život, ne postoji. Kinezi tvrde, i engleski liječnici suglasni su, da umjere no pušenje opijuma vodi u dug život. ZašLO ne bi slično bilo i s . bolesti, heroinom? Zaista su i otkrili da su ovisnici imuni za mnoge kojima su podložni obični I j udi. 16. Uzimam ga zaLO, jer je zabranjen. Neću da me tretiraju kao priglupog đaka, kad sam odrastao čovjek. (Napomena: Onda se ne ponašaj kao takav. Zašto dozvoljavaš da te gluposti jedne vlade tjeraju da uživaš drogu protiv vlastite volje? K.L.) 1 7 . Mojoj prijateljici se sviđa kad drogu uživamo zajedno. 1 8 . Činjenica da je mogu uživati, govori o mojoj superiornosti nad drugim ljudima. ,
271
19. Većina si kopa grob svojim ustima. Heroin mi je uništio apetit, a to znači da mi koristi.
20. U prošlosti sam imao mnogo neprilika sa ženama. Heroin je uništio moj interes za njima.
2 1 . Heroin je ukinuo moju želju za pićem. Ako već moram . birati, zaista vjerujem da je heroin bolji izbor. •
22. Covjek ima pravo na duhovne ambicije. Baš pomoću opa-
dijagram. Spao sam na manje od dvije doze dnevno. No, preostalih
24 sata potroŠio sam u čekanju na slijedeći snif. Vidio sam da me je Lou pretekla. Stigla je u, kao što reče Lamus, treću klasu. Uzimala je jednu dozu dnevno, ali svaki dan malo kasnije . Svaki dan ju je za jedan sat uhvatila slijepa pohlepa i sestra Atena te Cypris ili bilo koja druga su se uvijek, kao slučajno, uplele i učinile nekoliko aktivnih pote7.ll , čime su u kritičnim minutama preusmje
snih eksperimenata koje je izvodio, razvio se je u to što je. Heroin
rili njen mozak od predmeta.
mi sigurno pomaže da zadobijem nov duhovni pogled na svijet.
Kad jednom dođeš do
48
satne stanke između doza, ušao si u
Nemam pravo na stav da je uništenje tjelesnog zdravlja štetno i
četvrtu klasu i sasvim si prestao, sve do neke osobite prilike.
'onaj koji će prianjati životu izgubiti će ga, a onaj koji će odbaciti
Loujin, bolji, napredak me je nervirao. Basil mi je rekao da vjeruje
život zbog mene, on će ga pronaći'.
da trebam više aktivnih vježbi, premda sam se već interesirao za
23. Taj i taj uživa već godinama i u redu je. 24. Taj i taj uživa drogu već godinama i to čini još uvijek, a jedan je od najvećih ljudi ovog stoljeća.
25. Osjećam se zaista vrlo iskvareno i tako malo, tako vrlo malo bi mi pomoglo da se osjećam vrlo, vrlo dobro.
sportsku djelatnost tog mjesta. Jednom smo čak i odigrali teJemu bez ikakvog odmora i lovIjenja daha . No, neka mračna pohlepa za tromim životom je ostajala. U moje pamćenje bilo je utisnuto, kako normalni interesi ne 7.llslužuju pažnje. King Lamus me je više puta poveo na planinarjenje, koje sam
26. Ne mogu prestati dokle god je imam - iskušenje je preveli
iskusio kao veliko tjelesno zadovoljstvo, ali, moralno razpoloženje
ko. Najbolje će biti da drogu najprije potrošim. Vjerojatno je onda
koje je najbolje izraženo kod ekleziasta - "Ništavnost, ništavnost,
i nećemo više dobiti. Zato je uzimam, da bi je prestao uzimati.
sve je ništavnost!" nisam uspio pobjediti. Isti osjećaj je prožimao i
27. Priča Clauda Farrierja o Rodolphu Hafnerju. Zamislite kako
moje odnose s Lou. Poboljšanje našeg zdravlja i omamljujući
se mučim da prestanem uživati droge, a onda dobijem rak ili nešto
učinak podneblja i dokolice tjerali su nas da uzmemo udjela u
slično, kako glupo bih se osjećao!
sjajnom prizoru prirode.
"Da li neki od razloga vrijedi i u tvom slučaju?" upitao je Lamus.
Svejedno, nismo si mogli pomoći da ne čujemo ustrajni glas
Dobro, ako sam iskren, ne! Prije ili kasnije razmišljao sam o skoro
Haidee Lamoureaux 'da je smrt kraj svih stvari'. Ona se je hotimice
svim tim razlozima, činilo mi se da ću ih prevazići. Zanimljivo je
odrekla života kao ništavnosti i tako odgovor na njene molbe nije
to, kad jednom ispišeš razlog, time mu smanjiš vrijednost. Nije
nikad stigao. A pored toga je moj m07.llk pojeo svu svoju hranu.
moguće isti razlog upotrebljivati u beskraj . Ova činjenica govori
Odista nisam bio u stanju misliti na išta drugo, osimna heroin.
da je taj razlog umjetan i lažan, jer si ga u onom trenutku jedno
Otkrio sam da me heroin sa svim njegovim velovima privlači, kao
stavno izmislio, kako bi opravdao svoje predavanje. Basil je vidio
da je jedini izlaz iz života. Čovjek koji je jednom iskusio drogirani
moju zbunjenost.
život, teško će pocInositi pli tkost normalnog života. Postaje mu
"Činjenica je," rekao je, "da ovaj stuff uživaš kao većine ljudi koji odlaze u crkvu. Sve je samo besmislena navika."
driji, za mudrost očaja. Big Lion i sestra Atena iscrpili su svoju snalažljivost u pronala
Mrzio sam ovo zapisati na papir, bilo bi kao da priznajem da
zenju nečeg čime bih mogao ispuniti svoje mučne i besciljne sate.
sam automat. Ali nešto u njegovim očima me natjeralo na to i
Ali ništa nije ukazivalo na to, kako ću se izvući iz fiksne ideje da je
zapisao sam riječi. Spopao me napadaj unutarnje srdžbe. Prisjetio
život jedino heroin uz stanke koje ne broje.
sam se događaja iz mojih dana u bolnici, kad je neki čovo počiniO samoubistvo, jer su ga uvjerili da poslije operacije neće moći više micati gornju vilicu. lJ meduvremenu je Lamus razgledavao moj
272
273
•
•
King Lamus me je otprilike tjedan dana pokušavao izvući iz te navike. Dao mi je kokain, te naručio da svoje vrijeme utrošim u opisivanju mojih avantura od trenutka kad sam ga prvi put uzeo. Droga me je snažno stimulirala i neko vrijeme bio sam 7..aistao duševljen. Napisao sam priču o avanturama od one noći kad sam sreo Lou, pa sve do našeg povratka iz Neaplja u London. No, kad je ova epizoda 7..avršila, opet me snašao stari životni očaj, jednako snažan kao i prije. Volja za životom bila je u meni zaista mrtva. Dva dana kasnije za sunčanog zalaza King Lamus je došao da samnom na terasi popuši lulu. U rukama držao je Paradiso - izvještaj koji sam napisao. Sestra Atena ga je pretipkala. "Moj dragi čovječe," rekao je, "nikako ne mogu podnijeti da ste tako slijepi za samog sebe. Značenje svega moralo bi v�m biti sasvim razgovijetno. Bojim se da niste shvatili značenja: Cini što želiš. Zar ne vidite koliko vam je upotreba Zakona ovdje pomogla?" "Pa naravno," rekao sam, "sasvim je jasno da na ovu planetu nisam stigao samo zato da se drogiram do groba, još prije nego što bi moje snage stigle dozorijeti . Pom isl io sam kako treba da se držim podalje od heroina i da si stvorim priliku. Ali, stvar se izjalovila. Život mi iz dana u dan postaje nezanimljiv, a jedini put do izlaza je zatvoren plamtećim mačevima " "Točno," rekao je, "otlu'ili ste samo što nećete, no, moramo još otkriti što zapravo hoćete. Vaš rukopis vlvi od ključeva. Uviđam da ste uočili da vam je kapetan vaše eskadrile, koji tonije postao bez određene sposobnosti za rad s I j udi ma, rekao da niste velik letač. Kako se uopće dogodilo da ste stigli u zrakoplovstvo?" Ovo jednostavno pitanje je pokrenulo vrlo neobičnu reakciju. Nikakav razlog za ovako snažan nemir nije postojao. Basil je to uočio, vrtio rukama i počeo mumljati Tipperary. Smisao te riječi bio je očit. Ciljao je na slijepu sreću i kralja Izraela, te probio kroz zglob njegovog oklopa. Žustro sc podigao, mahnuo rukom i otišao. "Razmisli o tome, dragi dečko," rekao je, "i ujutro mi ispričaj svoju tužnu priču."
Zapao sam u vrlo zbrkano stanje svijesti. Htio sam vidjeti Lou, no ona i Cypris baš su izašle u šetnj u . Na povratku imala je ozračje mudrosti što mi je bio neizdrživo. Bilo kako bilo, ispričao sam joj svoju priču. Na moje razočarenje samo je jednostavno kimnula, kao da ima razumijevanje za neku vrlo mračnu šalu. Ništa smisle nog nisam mogao izvući iz nje. Otišao sam u krevet loše volje, Odmah je započela uobičajena borba s tim da li da uzmem dozu heroina ili ne. Ovog puta ova je nedoumica bila vrlo kratka. Tako sam se ljutio na samog sebe, da sam si priuštio osobito velik snif. Manje zato da bi se smirio, a više da bih indirektno razljutio nekog drugog. Ovo je bio prvi snif poslije tjedan dana. Nadomjestio sam ga, naime, s kodeinom. Djelomice zbog toga, a djelom ice zbog pSihičke krize, UČinak je bio takav. kakvog nisam doživjeo nikad prije. Čitavu noć sam ostao u stanju između sna i budnosti, nesposoban pozvati u pomoć, nesposoban kotrolirati vlastite misli. Bio sam prebačen u nepoznati svijet, gdje uopće nisam postOjao, u bilo kojem smislu ove riječi. Bio sam samo matematički pojam u kompliciranoj geometrijskojshemi . Moja uravnoteženost održavala se uz pomoć bezbrojnih drugih snaga u sistemu. Ono što sam zvao Ja, bilo je nekako tajanstveno opterećeno i manipulirano od drugih sna ga,koje su mi stalno bježale. Kad sam ih htio uhvatiti, nestale su. Činilo se da je moj zadatak pojednostaviti kompleksno izražavanje i onda iz tih elemenata, koji su bili izabrani lako da su tvorili privid mog vlastitog izraza o drugim oblicima, izgraditi nove sustave. Ovaj proces se je nastavio i deliričnom intenzivnošću ponavljao kroz bezbroj ne eone. Trpio sam neizdržive muke potpunog odsu stva vlastite individualnosti i
tO 7.<1tO,
jer sam je, tako reČi, izmiješao
izrazima, koje sam formulirao. Nužda je postala tako velika da sam osjetio potrebu za Loujinom pomoći. Ali, nisam je mogao otkriti nigdje u sistemu. Svejedno bilo je nečega u prirodi tih okuka što sam poistovjećivao s njome. Kao da je njihov konačni oblik zavisio od nje. Bila je prikrivena u samoj idej i . Bila je implicitna u njihovoj strukturi i kad su najveći nemiri i tjeskoba prošl i, pronašao sam zanimljivu utjehu u činjenici, da ona nije bila nezavisna i konflikt na jedinica u tom komplikovanom kaosu maŠinerije. Iz tog razloga radije su preu7.eli njen istinski izgled nego neki drugi. I tako, kad je noć prošla, mnoge vizije uskladile su se. Utisak vrtnje i lebdenja postali su čitav svemir mog mišljenja. Duh mi je obuhvatila neka
274
275
,
•
•
vrsta omame. Kao da je točak bio stavljen u pogon i postepeno je uvečavao brzinu. Razvio se u nerazgovijetno brzu vrtnju . Malo po malo ovaj osjećaj je poplavio čitavu moju svijest koja je tvorila nepromjenjivo jedinstvo, no jedinstvo, kojeg su sastavljale ra
tipa. Njena neobična kosa opčinila me je. Ova diskretna svije tložuta nijansa - kako je lijepa. Lice joj je bilo vrlo mlado i svježe, užareno od smijeha i rumeno. "Petre, dečko moj," rekao sam si, "bit će najbolje da požuriŠ i
zličite snage. Monotonija je prožderala svijest i moj budni san se
završiš helikopter, pa dobiješ nešto para, jer ćeš oženiti ovu
istopiO u istinski san.
djevojku."
Najčudnije u čitavom iskustyu bilo je to, što sam se probudio kao potpuno nov čovjek. Snašao sam se usred teško shvatljivih računa koji su bili međusobno malo povezani ali vrlo intenzivni u odnosu na idej u, koja mi već mjesecima nije pala na pamet. U glavi sam izgradio nacrt helikoptera, čiji izum me je za vrijeme mog besposličarenja sasvim zaposlio. Dobivši sve one posjede od ujka Mortimerja, sasvim sam ga zaboravio. Kaci sam se konačno probu
Ova pomisao zgrabila me je snagom otluića, jer mi je djevojka •
bila na tajanstven način poznata. Cinijo mi se cla sam je vidio u snovima ili nešto slično. Veoma sam se oneraspoložio kad se neČija ruka familijarno provukla kroz moju, dok mi je neki glas rekao u uho: "Idimo na jednu malu šetnju prije ručka. N isi mi još ispričao 7..ašto si se latio letenja." "Kad si me to pitao nije mi bilo sve jasno, ali mnogi uzroci sada
dio, dokolica me je jako zbunjivala. Zapravo, nisam se mogao . sjetiti ni tko sam. Kao da je tom pitanju nedostajaosmisao. Sto više
su dovoljno očiti."
sam dolaziO k svijesti o samom sebi, o Telepilui bližoj prošlosti, to
arogancija, njen snobizam i empirizam ujedinili su
manje su te stvari bile istinite. Istinski "Ja" bio je matematičar i
je. U bolnicu sam otišao samo na želju svog oca, koji mi ni za što
inženjer koji je radio na helikopteru. A svaki prekid bio je savršena
drugo ne bi ni dao para .
mora.
Nikad nisam zavolio medici nu. Njen nenaučni postupak, njena se
i ogadili mi
•
Zelio sam postati inženjer. Tako sam se oduševljavao s bicikli-
Poput lovačkog psa, koji je iz ribnjaka donio štap, sve sam
rnai automobilima. Kao dječak ima sam cloma nešto slično radio
odbaciO od sebe i sagnuo se nad svoj rad. Neko nepoznato lice ili
nici. Najviše zadovoljstva u mojoj mladosti pričinjavale su mirijet
lica su me smetala, netko me je poljubilo u potiljak i pored mene
ke posjete
stavilo tacnu s doručkom . Jelo bilo je hladno, osjetiO sam podsvje
pronalazač. Imao je ogromne zasluge za unapređenje putovanja
snu ljutnju. Kad je zazvučao tam tam, koji je najavljivao prijepod nevni obred, digao sam se i protegnuo noge . Mozak mi je bio na smrt umoran. Pridružio sam se malom društvancu na terasi kad su pozdravljali sunce. "Pozdrav tebi koji si Ahathor u svom triumfu i tebi koji si Ahathor u svojoj ljepoti, koji putuješ nebom u svom čamcu po sred sunčeveg puta. Tahu li sLOji u svom sjaju na pramcu i Ra-Hoor je za kormilom. Podrav tebi iz juta rnjeg obitavališta." Jedna žena iz društva ostavila je na mene neobično jak utisak. Nešto čudno mongolsko bilo je na njenom licu. Obrazi su joj bili ravni, jagodice visoke, oči kose, nos širok, kratak i vitalan, a usta su bila duga, tanka, s valovitom crtom sl ičnom luku zalaza sunca.
oca
moje majke, koji je u svoje vrijeme bio poznati
željeznicom. Kad je buknuo rat, otišao sam direktno u inženjersku jedinicu i uglavnom protiv svoje volje, zbog svoje težine i manjka pilota, postao pilot. Prekinuo sam svoju oduševljenu priču, jer se King I..amus zaustavio na grebenu sljemena, koji je odvajao kuću za strance od glavnih zgrada manastira. "Uspon ti je doista oduzeo dah," rekao je I..amus, "uzmi ovaj snif i ovu sekundu bit ćeš sasvim na mjest u." Netrpeljivo sam 'odgurnuo njegovu ruku, a mala hrpa praška pala je na tlo. "Ah, tako dakle?" smijajući se rekao je Basi!. Shvatio sam svoju grešku i počeo se ispričavati.
Oči su bile sićušne i zelene, ljupkog, čarobnog izraza. Kosa joj je bila neobično bezbojna i bogata. G lavu je imala zavijenu u veliku
•
maramu, podsjećala me na armaturu dinama. Davala je dosta neobičan utisak - ta smjesa divljeg mongolskog i divljeg nordijskog
276
277
"Sve je u najboljem redu," rekao je, " no iz toga se nećeš izvući ovako jednostavno. Ne odričemo se ovčetine, kad smo se je jedno prenajeli i zatim imali lošu probavu . Otkrit ćeš da je heroin vrlo upotrebljiv, kad ga znaš upotrebljivati. Ali tvoja kretnja bila je sasvIm automatska i očito se je tvoja podsvijestili istinska tvoja volja suprostavila tome da uživaš heroi n . Do sada je sve u redu s negativne strane, ali pitanje je šta zapravo smjera tvoja istinska volja učiniti na pozitivan način'" Neka ide do davola zajedno s tom njegovom vječitom metafizi kom, pomislio sam. "Nemam nikakvog pojma," oštro sam odgovol'io, "a čak nemam ni vremena da ga trošim na vaše okultne stvari. Nemojte misliti da sam grub. Veoma sam vam zahvalan za sve što ste učinili za mene." Dosta je čudno, no sjećanje na posljednjih nekoliko mjeseCi upravo mi se vratilo. No, sjećanje je ostajalo samo u pozadini usijanog plamena misli koje su isapunjavale moju svijest. Basil mi je odgOVOrio. Dok smo se spuštali niz padinu, objašnjavao sam mu svoje ideje o novom helikopteru, pa nisam ni primjetio kad smo stigli do ulaza u veliku kuću, koja je služila manastiru kao blago vaona. Sjeli smo na kamena sjedišta koja su stajala uz sevjeroza padnu stijenu, otuda je bio divan pogled. Blagovaona je stajala na kosoj padini. Tlo je 'oštro padal o ispod naših nogu. Na lijevo se je velika skala još strmije dizala u visinu nego na drugoj strani, a na desno brda iznad crte obale njihala su se u tamnopurpurnom odsjaju. Naprijed je bio čudno nazupčan rl, okrunjen fantastičnim grozdom stijena, a s druge strane rasprostiralo sc veliko more u
"Da, da, naravno," odvratio sam brzo "ne pokušavam bježati ni pred čim, no, trenutačno sam zaista gadno zabavljen sa misliju na helikopter. " "Hvala, ovo će biti dovoljno," živahno je rekao King Lamus, "sastanak je odl07.en." Zbog njegovog nedoličnog ponašanja osjetio sam malu nela godnost, ali sam ga svejedno slijedio na ručak. Sjeo je na jedan kraj stola, a sestra Cypris na drugi. "Danas ćemo uz ručak dobili šampanjac," rekao je. To je bilo prihvaćeno s veseljem koje se činilo pretjeranim i ne sasvim u skladu s izraženom dobrom viješću. Činilo se da je čitav manastir ,
podivljao od zadovoljstva. Svi su slijedili Big Liona i kažiprst usmjerili na dolje i lijevo, oštro ga zavrtjeli na desno i tri puta to ponovili, te ovaj čin popratili s rijeČima: "Evoe Ho! Evoe Ho! Evoe Ho!" Počeli su pljeskati, ali ruke su malo prije nego što bi se dodir nule - zadržali i udarili dlanovima samo na trećem sricaju velikog urlika IAO. Tome je sljedio vrlo brz pljesak, tri puta po tri, u tišini. Ova predstava me je začudila, a sestra Cypris, zajedno sa Herme som odmah je izrekla 'volju' i ručak je započeo u potpunoj tišini, tišini koja je bila nekako prilagođena veselju Čitavog društva za stolom. Šampanjac sigurno nije objašnjavao sve. RaspuŠteno veselje podsjetilo me je na moje rane kokainske dane. No, imao sam nešto bolje za razmišljanje. Pitanje je bilo kako reducirati W na neo dređenu malu količinu u jednadžbi
zelenim, plavim i purpurnim valovima, dok je na horizontu tonulo nekoliko vulkan�kih otoka. Basilove napomene o ljepoti prizora smetale su me. Cinilo se da ga helikopter ne zanima suviše. Da nisam govorio same gluposti> "Suviše sam već star da bi me mogli tako oštro kuditi, sire Petre , " (oh, da, zovem se sir Peter. Pa naravnoi) posegnuo je i blago mi
Bogami, a zašto je uopće potrebno pravilo o tišini za vrijeme
prodrmao rame. Zaustavio sam se bi si u glavi razjasnim nešto o
objeda, kad ga svatko krši, bar u duhu, ako već ne i doslovce?
jednoj mjeri. " { moram vas podsjetiti da ste gentleman i da ste, stupivši u
Postalo mi je vruće, pocrvenio sam za uhom. Svi - od Big Liona s
manastir, najprije potpisali pristupni obrazac ."
čaše prema meni kao da piju u moje zd..avlje. Iskoristio sam pravilo
njegovom čašom šampanjca do Dioniza s njegovom - uperili su
Ponovio je njegove riječi:
koje dozvoljava da se udaljiš od stola bez nekog ceremonijala. Išao
"Svečano izjavljujem da prihvaćam Zakon Teleme i da ću se
sam već raditi u drugu kuću, no, iznenadna ideja mi je pala na
posvetiti otkriću vlastite volje i da ću u skladu s njom i raditi."
279
278 ,
pamet kad sam tek stigao do vratiju. Zato sam se vratio na svoje kamenito sjedište, izvukao bilježnicu, zapisao ideju i uz glasni tresak pobjedonosno zatvorio bilježniCU. Tada sam primjetio da mi Big Lion gura u usta cigaru i da su me svi okružili i stali m i čestitati. Da nije to još jedna od glupih šala ovog lakrdijaša?
•
Glava 7
"Zašto�" rekao je Basil, dok je pripaljivao cigaru . U nekakvom lijenom trijumfu naslonio sam se natrag na klupu, baš me bilo briga. Shvatio sam put do rješenja problema.
LJUBAV U OKRILJU VOLJE
" Moraš reći 'završiti veliki rad" rekao je Dioniz. "Dođavola s velikim radom !" odgovorio sam ljutito, ali sam odmah to i požalio. Podigao sam svog malog paganskog prijatelja, stavio ga na koljena i pomilovao po kosi. Zadovoljno se je privio uz mene. "Moraš nam oprostiti," rekao je Hermes vrlo OZbiljno, "ali zaista smo vrlo veseli."
Usprkos svemu, ja sam se nasmijao. "U redu," rekao sam i povukao dim iz cigare, "bilo bi mi drago, kad bi mi objasnili što se događa. Da nije možda odstupio Lloyd George?" "Ne," rekao je Big Lion, "nego si ti u pitanju." "Ja?" odvratio sam. "Pa, tvoj uspjeh, naravno," rekla je seSlra Cypris. Nešto što je njima bilo sasvim razgovijetno, bilo je skriveno mom tupom shvaćanju. Okrenuo sam se prema Basilu. "Kakav uspjeh?" upitao sam, "Istina, otkrio sam svoj put kroz jednadžbu koja me uznemiravala, no, nikako ne shvaćam otkud vi to možete znati. Da Hermes i Dioniz slučajno ne poznaju . diferencijalni račun�" "To je vrlo jednostavno," rekao je Big Lion, "dovoljno je pozna vati Zakon, a Zakon na kraju krajeva nije drugo nego zdravi razum. Da li
sc
sjećaš da sam te ujutro upitao što je tvoja istinska volja?"
"Da, naravno da se sjećam" odgovorio sam, "i tad sam ti rekao, i sad ti ponavljam da nemam vremena razmišljali o tim pitanjima." "Ova Činjenica," rekao je, " m i je dovoljno jamstvo da si je otkrio " "Slušaj," rekao sam, "ti si dobar čovjek i sve to, ali doista si malo čudan i uglavnom nikad ne shvaćam na što ciljaš. Zar ne možeš biti malo jasnijP" "S najveĆim zadovoljstvom," rekao je Big Lion, "za trenutak razmotri sve činjenice. Broj jedan: tvoj djed po majCi bio je genij za mehaniku. Broj dva: te stvari su le oduševljavale od ranog djetinjstva. Broj tri: dok se baviš nečim drugim , nezadovoljan si, neuspješan i zapadaš u različite poteškoće. Broj četiri: kad ti je rat ponudio mogućnost, odmah si odbacio medicinu i vratio se inžin-
280
281 •
sjedište i kad komandant tvoje eskadrile otkrije da si neprikladan
prvi put vidio da je pripala meni. Bilo je isuviše jasno, što je mislio pod tim da je otkrila istinsku volju. Dovoljno razgovijetno je to i
za to mjesto. Broj šest: kad te je posleratno primirje bacilo u
ona pokazala zamolivši ga da je odvede na stranu . Mora da je na
nuždu, opet si se posvetio ideji o helikopteru. Broj sedam: srušilo
meni izveo jedan od svojih đavoljih trikova i tako me se otarasio,
te to što si dobio bogatstvo i odmah si se pomoću droge udaljio
uvjeren da me je dovoljno zaposlio helikopterom. Trebao bih biti
od prve namjere. Jasno je da si pogriješio put. Broj osam: čim ti je
zadovoljan suprug i dozvoliti da mi supruga pred nosom ide s
dosada u Telepilisu očistila pamet od svih njenih lažnih potreba,
drugim, dok se ja bavim svojim računima. Trebao bih biti mari
vratio si se svojoj urođenoj sklonosti. Misao na helikopter vratila
complaisant, zar ne? Dobro, vrag je prepreden, no ovog puta je
ti se s takvom snagom da si dozvolio da ti se ohladi doručak, a još
krivo zbrojiO. Digao sam se i zamišljeno se udario po licu.
jerstvu. Broj pet: ne sviđa ti se kad se iz klupe popneš na pilotsko
nisi ni prepoznao suprugu, koja ti ga je donijela. Ne možeš govoriti
"Prije UŽine," rekao je sestri Ateni, " tražit ćemo pištolje za
ni o čemu drugom. I'rvi put u tvom životu je tvoja svijest izbrisana.
dvojicu i kavu za jednoga . Aji dok čekamo ovaj sudbinski susret,"
Svoje nacrte pokušao si objasniti čak i meni, premda o tim stvarima
dodao je i okrenuo se prema meni s jednim od onih tajanstvenih
nemam pojma. Nije potrebna nikakva genijalnost ela bi se uvidjelo
smiješaka, "moram ustrajati u tome da ispunim svoje obećanje.
da si otkrio svoju istinsku volj u . To objašnava i šampanjac, te
Slučajno je jedan od ovdašnje braće i sam mehaničar. Ona mala
aplauz kod ručka."
kuća na rtu (pri tome je pokazao u lOm pravcu) je zapravo sasvim
Počešao sam se po glavi, jer još uvijek nisam shvaćao. No, dio
fina radionica. Možemo poći zajedno da promatramo tvoj početak.
onog što je Big Lion rekao, udarilo me strašnom snagom. Pogledao
Vjerojatno nema mnogo stvari, koje su ti potrebne. Sastavi spisak;
sam lica oko sebe.
telegrafirat ćemo Lali da ih nabavi u Londonu i donese. Dolazi za
"Da, otkrio sam svoju volj u, naravno," rekao sam, "sada znam
tri dana. Zamolit ću je da mi u Parizu potraŽi jedan od onih divnih
koliko vrijedim. Ja sam inžinjer. Aji rekao si 'moja supruga'. Ovo
gvozdenih vijenaca s nacrtanim cvijećem. Za moj bezimeni grob." Zbog njegove nonšalanCije sam iznenada osjetio strašan stid.
se baš ne slaže. Gdje je ona?" "Dobro, znaš," rekao je Big Lion smijući se, "nemoj umišljati da imam škrinju tuđe supruge. Pretpostavljam da je tvoja žena otkrila
"Istina je, sire Petere," rekao je Big Lion, " moraš se najprije smiriti. Nedokučivi Lamus je klasičan tip koji obično užasava, no,
što je njena volja i otišla ju je ostvariti." "Oh, prokletstvo," rekao sam, "vidiš, tako nešto ne mogu do
možda je genij poput tebe sposoban da pronađe nove načine vrijeđanja. "
pustiti. "
Smetalo me i ponašanje publike, koja je imala lica razvučena
Big Lion je uperio u mene svoj najstrožj i pogled. "Sada se sire Petere," rekao je prodorno, " saberi. Tek si otkrio svoj u vlastitu volju i, naravno,
Zasikao sam kroz zube da je neopisivi lupež.
zaht ijevaš
da ju možeš zadovoljiti. Istovremeno,
sc
da te ostavimo na miru
prvom prilikom miješaš i
u osmijeh, osim Dioniza koji mi je prišao i t'ekao: "Pasji sine," i udario me u oko, "ako upucaš Big Liona," dodao je, "ja ću te upucati. " •
Zar nisi
Citavo društvo je spopao divljački smijeh. Lamus se glumeći ' ozlojađenost digao i ljuto izjaviO:
vidio dovoljno štete koju su načinili oni koji su se uplitali u tuđe
"Zar mislite da se tako djeluje po vlastitoj VOlji, vi lupeži? Da
stvari? Prokletstvo, čovječe, tvoja prva dužnost je da zaštitiš supru-
niste na ovu planetu došli da najozbiljnije stvari preokrenete u
gu. "
šegu? Svi bi sada morali plakati, kad naravno, uzmemo u obzir da
zabadaš nos u to kako tvoja žena ostvaruje svoju volju. Moram ti na licu mjesta objasniti da te se ne tiče
što je ona izabrala.
"Još jedan od tvojih paradoksa ," progundao sam. Zapravo su
ćete za dvadeset i četiri sata morati sahraniti vašeg voljenog Big
me dvije težnje prepolovile. Lou je bila idealna pratilja u raska
Liona ili našeg Cijenjenog gosta, koji nam je svojim nesvjesnim
lašenostima svih vrsta. Takva žena je siguma propast za vrijednog
humorom svima drag. Dođite, sire Petere," stavio je ruku ispod
inžinjera. A istovremeno sam je i volio - naročito otkad sam jutros
moje, "nemamo vremena da ga trošimo na naklapanja. A što se tiče
282
283
Bezgranične Lou -"
ove metode bio, da život zadobije nekakvo nadahnuće. Podsjetio
Počeo je pjevati:
sam se jedne izjave Maisie ]acobs: "Gdje je Lamus, dosada na postoji."
"Je li je netko vidio moju Maru ? Je li netko vidio moju Janu ? Izašla je u čarapama, izašla na kišni dan.
Događaji su bili obični i nebitni, no svejedno je svakom od njih uspio pridodati vrijednost. Učinio je da život ima okus heroina i kokaina, a svejedno je to posti7AlO bez neke ekstravagancije. Mo gao sam razumjeti da živi fantastičnim životom, premda nije bio u stanju da prstom ukaže ne neko osobito herojstvo.
Ako netko vidi moju Maru, bit ću njegov dužnik ako je pošalje u paketu naljepljenim 'willI care '. "
Postepeno sam se sabrao i kad sam odstranio nekoliko trnova iz golih nogu dovoljno sam se već savladao, te sam upitao: "Onda, ovo je vaša radionica?" "Opet se vaša inteligencija, sire Petere, iskazala za nepogrešivu i opet je vaš neusporedivi dar izražavanja sakrio činjenice u jez
Koracima gorostasa sišli smo niz padinu. Odozgo čuli su se
grovit epigramski oblik, koj i bi bio vjerojatno nedostižan čakjuliju
smušeni urlici i smijeh. Samo je atlet mogao trčati nizbrdo, s rukom u ruci sa Big Lionom. Ć inilo se da ne mari za kaktuse, a kad
Cezaru ili Martial u."
Otvorio je kućna vrata i ponovio staru formulu: " Ć itav zakon neka bude Ć ini što ti hoćeš "
smo stigli do rova, morali smo ga preskOČiti. Pošto je staza za trenutak zavila uzbrdo, upotrebiO je naš zalet i na greben smo
Do tog trenutka mi je ova rečenica ponekad zvučala smiješno,
stigli kao po toboganu. Postajao sam pijan od brzine. " Tjelesni alarm udružio se s tjelesnom objesti. Znojio sam se kao prase, sandale su mi klizile po travi, kupine, bodljikava Šikara i kaktusi povrijedile su moje gole noge. Ustrajno sam klizio, a on je klizanje pretvarao u skokove. Sve dok se nismo zaustavili pred ulazom u kuću nismo pogledali unatra!!,. Iznenada me ispustio; strovalio sam se, legao na trbuh i hvatao dah. On je bio sasvim hladan, nije mu se pomaknula ni jedna vlas. Stajao je, izvukao lulu, napunio je i pripalio. "Na putu prema poslu nikad ne gubitc vrijeme," rekao je s glasom kojeg mogu opisati kao hinjeno pobožno. "Da li si se već dovoljno oporavio," dodao je s podrugljivom zabrinutošću, "da se opet vratiš u okomit polo;fAlj koji čovjeka odvaja od drugih sisara? Mislim da ovo potiče od Vergila," nastavio je . Svjetlucanje u njegovim očima upozori lo me je da ima za mene još jedno iznenađenje. Spoznao sam, naime, da mu je to tjeranje šege s drugima pričinjavalo djctinjasto zadovoljstvo. Izgledalo je da uživa kad te vodi, dovede u lažnu poziciju i pri tome zbog svakodnevnih okolnosti sve to učini tajanstvenim. Bilo je izuzetno idiotski i izuzetno neugodno, no, morao sam priznati da je efekt
284
dosadno ili nezanimljivo. Sada je sasvim izgubila te karakteristike. Obuzelo me do kosti kad ju je izgovorio. Nježni, slatki glas, I
čudnovato poznat, odgovorio mu je iz velike, tamne sobe, tamne, jer za moje skupljene zjenice osljepljuj uće svjetlo sunca nije bilo u stanju dobro osvjetliti. "Ljubav je zakon, ljubav ispod volje." Nanovo me je obuzelo, ali u kombinaciji s iznenađenjem i radošću, koja je bila čudno nerazumljiva. Onda sam u uglu sobe, iza redova klupa i stolova, punih dobro raspoređenih instrume nata, vidio siluetu. Bio nam je okrenut leđima i nešto je čistio. "Ovo je, sir Peter Pcndragon," rckao jc Big Lion, "koji preuzima radionicu.
II
Oči su mi se privikle na mrak, ugledao sam figuru koja se digla i pognuta došla do mene, koji sam stajao obasjan zrakom sunčanog svjetla, koja je dolazila kroz napola pritvorena vrata. Nosila je hlače, kaput od tamne svile, sandale i crne čarape. Prepoznao sam Lou. "Big Lion mi je rekao da ćeš možda ovo popodne htjeti započeti s radom, sire Petere, " rekla je dostojanstveno, "i zato sam pokušala malo srediti prostorije." Stajao sam potpuno začuđen. Bila je Lou, no, Lou kakvu nisam
285
•
vidio nikad prije. Okrenuo sam se prema Kingu Lamusu za ob •
jašnjenje, ali on je nestao . Lice joj se
razvuklo
u smiješak, sunčano svjetlo je zasijalo u
njenim magnetskim očima. Tresao sam se od neopisivih emocija. To je bila nerazrješiva zagonetka. Ili možda odgovor na nju - na sve moje 7..agonetke - na zagonetku života? Nisam se mogao sjetiti ni na što drugo osim na najobičniju i neprimjerenu banalnost. "Što radiš ovdje?" upitao sam. "Ispunjavam svoju volju, naravno," stigao je odgovor, a njene oči 7..atreperile su u svjetlu, neobjašnjivo kao more. "Ti nemaš drugog prava osim činiti po svojoj volji." "Učini tako i nitko ti neće reći: ne," navela je. "Pa da," odgovorio sam zlovoljno. Prema knjizi Zakona još uvijek sam osjećao otpor. Mrzio sam se pokoriti jednadžbi, bez obzira koliko je moj zdravi razum, kojeg je potvrđivalo iskustvo, molio da joj se predam.
prema njemu bila je ljubav kćeri prema ocu . Htjela sam da me vodi kroz život, no, sve to mi do one noći, kad sam susrela tebe, nije baš ništa značilo. Tek sam u onom trenutku počela živjeti. Ti, a ne onaj svirepi Gretelin kokain, bio si taj koji me ispunio s onom Fullerovom litanijom. Pjevala sam je dosta i ranije, no nikad nije dosegla onu pravu točku. One noći sam je upotrebila da bih te dobila. Živjela sam jedino zato da te one noći pronađem. Odtad dalje čitav moj život odvijao se oko tebe. Stigla sam iz pakla za tebe. Prestala sam s UŽivanjem heroina samo zato jer sam se morala prilagoditi tome da ti mogu pomoći, da djeluješ po svojoj volji. To je moja volja.
I kad smo jutros otkrili što je tvoja volja, došla sam
ovamo urediti prostorije. Brinut ću se 7..<1 red u njima i u tvom radu ću ti pomoći što bolje budem mogla, baš kao što sam plesala za tebe i za tebe otišla k McCall u . I sama sam bila slijepa za svoju za što si me trebao. Čak i tada kad smo bili otrovani i ludi."
"Kako si je otkrio ti?" "Kako," zamucao sam, "Big Lion mi je ukazao da je moje nasljeđe, prirodna težnja i razrješenje krize usmjereni na isto." "Rekao si," nježno je odgovorila i izrekla još jedan citat: "Zakon je za sve. " Moje iznenađenje i zlOVOlja su se istopili. Polako sam shvaćao kako je Big Lion sve zaista majstorski izveo. Sa svojim materijalom - s nama - činio je ono što sam ja radio sa svojim zakonima mehanike. "Svoju sam volju otkrila prije četiri dana," rekla je vrlo OZbiljno, "i to one noći kad ste se ti i Big Lion popeli na Deep Gyll i tako dugo ostali kod profesora Chimneyja, da ste zakasnili na večeru sa ,šampanjcem." se
dogodilo?"
Ruke je stavila na leda, glava joj je klonula. Njene kose oči ostale su zatvorene, a njena crvena, zmijolika usta počela su hladno govoriti. "Dok si ti spavao poslije popodnevne uŽine," rekla je, "Big Lion me je odveo na sljeme iznad kuće i preispitao me. Ispričala sam mu sav svoj život, a posebice onaj dio prije nego što sam te srela, kad sam bila uvjerena da volim njega.
Govorila je tihim, mirnim glasom, ali pri tome je treperila poput lista. Nisam znao Što odgovoriti. S velikom gorČinom sam osjetiO kako sam bio nepravedan prema tako suptilnoj lj ubavi, koju sam doveo do takvih niskotnosti.
"Reci mi nešto o tome," rekao sam.
286
da ugodim samoj sebi, a da u tome nisam uspjela. Moja ljubav
volju, ali, uvijek sam slijedila svoj nagon i tako mogla učiniti ono
"Ali, kako si otkrila svoj u volju'"
"Da, da," rekao sam odbojno, "što
Učinio je sve da shvatim, kako je sve, što sam činila, bio pokušaj
"Moj bože," konačno sam rekao, "Što dugujemo Big Lionu." Odmahnula je glavom. "Ne," rekla je uz čudan osmijeh, "nas dvoje smo mu pomogli baš toliko koliko i on nama - pomogli smo da ispuni svoju volju. Taj na njegove snage leži u tome, da on sam za sebe ne postoji. Njegova snaga nesmetano izlazi iz njega. Ti nisi bio ti sve do ovog jutra kad si zaboravio na sebe, zaboravio tko si, nisi znao tko te je poljubio i donio doručak." Polaganim, upola preplašenim osmijehom pogledala me u oči. "I izgubio tebe," rekao sam, "poslije ručka kad sam se sjetiO samog sebe i zaboravio na svoj rad. A cijelo vrijeme si bila ovdje i pomagala mi pri radu . A ja nisam shvaćao. " Neko vrijeme smo šutjeli. Naša srca su kipjela zbog zatomljene potrebe za razgovorom. Trebalo mi je dosta vremena da pronađem riječi, a kad su nadošle, bile su snažne, mirne i povjerljive. "Volim te."
287
S ovim trenutkom nije se mogla usporediti sva heroinska koncentracija ili sav kokainski zanos. Riječi su bile stare, no, njihovo značenje bilo je divno i novo . N ikad nije postojao neki "ja", prije toga sam pomislio na "ja" i bio ja, prije nije postojao nikakav "ti", dok sam o Lou razmišljao kao o samostalnom biću i nisam spoznao da ona nepogrešivo dopunjuje čovjekov instru ment koji je izvodio "moj" rad. Isto tako nije postojala nikakva ljubav, dok je ona značila samo mnoge glupe stvari na koje ljudi obično misle. Ljubav koj u sam sada doživljavao bila je potvrda neizbježnog jedinstva dviju bezličnih polovina rada. Ovo je bilo duhovno otjelovljenje duhovne istine. Moja supruga nije odgovorila. Nije bilo potrebe . Njeno razu mijevanje bilo je potpuno. Nesvjesno smo se cjelivali u ekstazi prirode. Artikuliran ljudski jezik bio je uvreda za naš duhovni 7..anos. Naše jedinstvo je uništilo osjećaj odvojenosti od svemira, čiji dio smo bili - sunce, nebo, more, zemlja, sve to je bilo zajedno s nama sudionik ovog neopisivog sakramenta. Nikakav nesklad između našeg prvog zagrljaja, našeg istinskog vjenčanja i poslova onog popodneva nije postojao. Sastavio sam listu opreme za laboratorij . Dok sam pisao Što bi nam trebala donijeti Lala iz Londona, sunce je potonulo iza brda, a iz daljine se začuo ritam tamtama, koji nam je poručio da je večera sprem ljena. Zatvorili smo kuću i potrčali uz padinu. Nije nas više zama rala i užasavala. Na pola puta do kuće sreli smo Dioniza. Bio je jako važan jer su ga poslali da nas pod�jeti na večeru . Sestra Atena (misleći na to na."mijali smo se) je vjerojatno shvatila da je počeo naš medeni mjesec. Ovog puta nije u igri bilo grčevito oduševljen je, ovisno o promjenljivom nemiru strasti ili droge, nego naše istinsko duhovno vjenčanje, koje nas je udružilo i to ne zbog ljubavi jednog ili drugog, već da stvori mladu čiji je mladoženja bio rad, koji, do kraja naših života, neće nikad biti završen i tako neće dovesti do iscrpljenosti ili dosade. Ovaj medeni mjesec će se rascvjetati i od sezone do sezone donositi će trajne plodove, kao što su zemlja - naša majka i sunce - nas otac, -
.
1
.
nelscrpno
oduševljenje bez prepirki. Bilo što da se dogadalo, u obredu je bilo jednako važno. Sama smrt nije ništa mijenjala, naš neprekidni mirni zanos, ishlapio je poslije spleta okolnosti i zauvijek nam omogUĆiO da ostvarimo našu volju koja je bila jedna volja, volja onog koj i nas je poslao .
Put do blagovaone je bio sama Dionizova raspojasanost. Oh, mudra sestra Atena! Da Ii je sl učajno izabrala ovog krepkog sjajnog prepredenjaka da nas ove noći vodi uzbrdo' Da li je naslućivala da ćemo u njemu vidjeti simbol vlastite smirene i sjajne nade? Pogledali smo
se
u oči, dok smo ga držali za ruke na vijugavom
putu među maslinama; nismo ništa rekl i . Ali, nekakav e lektrični plamen kroz njegovo sićušno tijelo prelazio je od jednog do drugog. Prvi put smo spoznali da se velika sreća nalaZi u našoj ljubavi. Tišina pri objedu je bila sjajna i bl istava. Trajalo je dugo - tako dugo - i svaki trenutak je bio ispunjen l itanijama o ljubavi. Kad je stigla kava, opčinjenost je razbio Big Lion: "Ove noći ću spavati u svom tornju i ti, sire Petere, brinut ćeš za kuću stranaca! Dužnosti su jednostavne. Ako neki putnik zamoli za naše gostoprimstvo, na tebi je da mu ga u ime reda ponudiŠ." Poznavali smo bar jednog putnika koji je došao i izrekli smo mu dobrodošlicu. "Usijana baklja i otvoren prozor puštaju unutra vruću ljubav." "No, prije nego što odete tamo preko, bilo bi dobro da nam se pridrUŽite, sad kad ste otkrili vašu istinsku volju, pri večernjem obredu, kojeg svake noći izvodimo u hramu mog tornja. Pođimo!" Slijedili smo, rukom u ruci, uzduž jednosmjernog, širokog, vijugavog puta, koji je uz greben brda graniČiO s potokom, čija snaga bi mogla okretati brojne točkove mlina. Mnoge sjenke su šaptale u naše uši profinjenu liriku, proljetni su mirisi našim čulima poklanjali svečanost. Zalazeće sunce bacalo je svoj posljed nji odsjaj na more, u odsjaj Odjevena noć razcvjetala se u svjetlu zvijezda. Iznad gorskog vrha ispred nas, lebdio je zlatni, kOSi mjesečev mač; kroz tišinu čuo se slabašni otkucaj mora, kao da su, u nekoj začaranoj katedral i, ispod Merlinovih prstiju treptale orgulje i monotonu tugu opstanka preobrazile u mirnu pjesmu neizrecivog oduševljenja i trijumfa . Te deum čovječanstva, koje slavi konačnu pobjedu nad divljim očajem. Još jedan zavoj i stižemo do udubine na padini. Na dnu je srebrna pruga pjene prolazila među velikim pećinama, bomba stički izvučena uzduž dna doline. Na suprotnoj strani, iza brdovi tog područja stajale su šiljaste stijene od crvenog kamena i s još crvenijim blijeskom opljačkanim iz riznice zalazećeg sunca. Na najvišem od njih prema horizontu, vinula se kamena strelica.
•
288
289
•
Okrugao toranj s mnogo visokih prozora gotskog stila prekrivenih ljiljanima. To je ukrašavala mramorna kugla, stavljena na osam bogato ukrašenih stupova koje su, kao i prozore, povezivali lukovi. Kad smo stigli do kule zmijastim stepeništem i megalitskim kamen· jem u podnožju brda, vidjeli smo da su na tlu mozaici. Na četiri strane stajalo je četvoro kamenih prijestolja, a u sredini šestoro· kutni mramorni oltar. Ćetvoro glavnih ljudi u manastiru bil i su već odjeveni za obred, a stavili su i četiri oružja · koplje, kalež, mač i disk · koji su bili na zidu kod vratiju za stepenište. Tu je bio jedini prolaz u gornje prostorije. Basil je sjeo na jedno od prijestola, sestra Atena na drugi, dok su jedan vrlo stari čovjek i mlađa žena zaposjeli druga dva. Bez ikakvih formalnosti, poslije niza udaraca započeo je obred. Ve· ličina amfiteatra, sublimnost prizora, krajnja prirodnost svih su dionika, iznenađujuća ljepota prizora, oštra jasnoća ideja, nuđili su silan utisak. Sjećam se jedne ili dvije dionica creda: "I ja vjerujem u jednu gnost ičku i katoličku crkvu života, ljubavi i slobode, čija riječ je Telema. Vjerujem u pričest svetaca. l da su meso i piće svaki dan u nama preobraženi u duhovnu tvar, vjerujem u čudo mise. I ispričavam krštenje mudrosti, s kojim vršimo čudo otjelo
vljenja. I izlažem svoj život, jedan individualan i vjeČit, koji je bio i jeste i doči će!" Uvijek sam tvrdio da nemam ni trunke vjerskog osjećaja, no svejedno m i je Basil jednom ispričao da bi rečenicu "Strah pred Gospodinom je početak mudrosti," trebali prevesti "Začuđenost nad snagama prirode je početak mudrost i." Basi! tvrdi da je svatko, tko se interesira za nauku nužno vjernik i da su oni koji je nipodištavaju i mrze, istinski bogohulnici. Svakako sam odbijao svaku misao na ceremonijal ili bilo kakav obred. l tu su Basilove ideje fantastično drukčije od ideja drugih ljudi. Govorio je: "A zašto onda oblici i obredi koje primjenjuju u elektranama?" Poskočio sam kad je ovo rekao. Bilo je tako pogub no za moje ideje. "Većina obreda," suglasio se, "je jalovo obavljanje dužnosti, no, ako u čovjeku postOji nešto što zovemo duhovnom snagom, ona
290
mora stvarno biti sakupljena, kontrolirana i to saČinjava istinski obred." Doista je onaj čudan obred u onom titanskoj kuli snažno djelovao na mene, neshvatljiv kao što je i u većini slučajeva. I odvratan mom protestantskom nagonu. Nisam mogao a da me prva kratka molitva ne gane: "Dični i mudri gospodine zbog koga zemlja jeste samo zaleđena vrteća varnica, s godišnjim i svakodnevnim kretanjem, vir svjetla, vir života, vir slobode, nek nas tvoje trajno USijanje uvede u neprekidan rad i užitak, tako da budemo stalni sudionici tvog obilja i da možemo na svojoj putanji zračiti svjetlošću i životom, potporu i radost njima, koj i se vrte oko nas, bez prave tvari sjaja 7Auvijek." Riječi su bile pune najdubljeg vjerskog osjećanja. Vibrirale su tajanstvenom radošću, no, svejedno ni najokovjeliji materijalisti ne bi bili u stanju uspješno proturiječi ti jednoj samoj ideji . Poslije invokacije snaga rođenja i reprodukcije, svi su se opet digli i okrenuli se prema smrti, sa suptilnom jednostavnošću, ništa ne prikrivajući i ne izmičući. Odlučno su se suočili, mirno i dostojan stveno s velikom činjenicom. Kretnja susreta sa smrću bila je veličastvena. "Granica svega što živi, čije ime je zagonetno, budi nam sklona il
tvom satu." Obred je zaključila himna, koja se iZvijala poput groma iznad
gora, te odjekivala od zidina velike hridi Telepilusa. Jedna od zanimiljivih crta života u manastiru bila je ta, da se jedan čin neopazice prelijevao u drugi. Odsječne promjene nisu postojale. Život je bio sličan principu turbine, u suprotnosti s loncem za taljenje. Svaki čin bio je isto što i svijet. Prekidi i isprekidanost običnog života bili su odbačeni. Između različitih interesa uvijek je održavan pravilan razmjer. Kao i sve drugo, i to mi je pomoglo da se izliječim od opČinjenosti drogom. Zbog moje reakcije na ovu atmosferu i zbog moje latentne ljubomore prema Basilu, nisam se tada osobito osamostalio. Pošto Lou sve ovo nije smetalo, ona se iz ovisnosti išuljala isto tako podmuklo, ako smijem upotrebiti ovakvu riječ, kao što je i upala u nju. Ali, prava radost mog srca bila je cjelovitost rješenja svih mojih problema. za ponovni pad nije bilo više nikakve mogućnosti, . pošto je uzrok mog pada bio trajno odstranjen. Sasvim sam
291
•
shvaćao kako je Basil mogao uživati dozu heroina ili kokaina, kako se odavao hašišu, eteru ili opijumu tako jednostavno i korisno kao što običan čovjek naruči šalicu jake crne kave, kad mora raditi kasno
u
noć. Postao je potpun gospodar samoga sebe jer se
prestao opirati toku duhovne snage volje, čije prijenosno sredstvo je bio. Nije se plašio i nisu ga opčinile sve ove droge . Znao je da
kinina ili magnezijevog sulfata, jest u lOme da prirodi pomognu prevazići prepreke i da omoguće pravilan rad. Opasnost takozva nih droga, koje vode u ovisnost jest u tome da te oslijepe, a ti pokušavaš izbjeći napor, bitan za duhovni i intelektualni razvoj . No, ovo nisu samo zamke za ljude. U prirodi ne postaji ništa što ne bismo mogli upotrijebiti u
su ove kvalitete samo jedna jedina reakcija: emocije ili neznanja.
vlastitu korist, a od nas ovisi da l i lO i pametno upotrebljavamo.
Mogao je upotrijebiti kokain kao što mačevalac upotrebljava mač,
Kod rada kojeg ste imali ovog tjedna heroin bi možda pomogao
poput stručnjaka i bez opasnosti da povrijedi samoga sebe.
da bolje usredotočite svoj um, a kokain da bi odagnao umor. Ali
,
Cetrnaest dana poslije naše prve posjete kuli, nas par smo sjedili na terasi kuće stranaca. Bila je jasna mjesečina i seljaci iz okolice došli su uživati u gostoprimstvu manastira. Pjesma i ples bili su u punom jeku. Razgovarali smo mirno s Basilom. "Onako usput - koliko je prošlo od tvoje poslijednje doze?" upitao je Big Lion .
nisi ih upotrijebio jer se opečeno dijete boji vatre. Kao kad smo Hermesa i Dioniza učili plivati. Budući da su se našli u opasnosti davljenja, pomisl ili su da je najbolje da izbjega vaju blizinu vode. No. to im nije pomoglo da vlastite prirodne sJX>sobnosti koristc u najvećoj mjeri. Na kraju su otkrili da je najbolje da se poduče o svim detaljima kako tretirati oceane. Kad
"Nisam sasvim Siguran," odvratio sam sanjivo i promatrao Lou i Lalu, koja je stigla prije tjedan dana s naručenim aparatima
za
moje eksperimente. Zajedno su plesale na dvorištu. Obje su Sijale. Kao da im je mjesec poklonio svoj u čistu osjećajnost i sjaj . "Upitao sam te," nastavio je Lamus, povukavši pjenušavu bur
se to tako objasni, sve zvuči dosta jasno i svatko će se suglasiti sa ovim o plivanju . Ali sa svih strana urliču na mene budući da iste principe primenjujem kod upotrcbe droge " "Zaista si u pravu, no vjerujcm da si nešto slično i očekivao." "Ne," nasmijao se Lamus, "moja ljubav prema čovječanstvu me
sku lulu iz jantara koju je držao za kasne noćne sate, ", jer hoću
na svim točkama čini neizljcčivim optimisličkim magarcem. Na
da svoju poziciju što bolje iskoristiš. Prešao si pokus u talionici.
svojoj voljenoj ne mogu vidjeti mane. Očekujem da će ljudi biti
Proživio si strogi ispit i iz njega izašao čist kao zlato. No, nikako ne
razumni, hrabri i da će pljeskati pobudi, premda nam već Čitanje
smiješ zaboravi ti sve privilegije koje si pokusom zadobio. Da l i se
u osnovnoj školi neprekidno ponavlja da su svakog pionira pro
još sjećaš što tvrdi Knjiga Zakona?"
ganjali, bio to Galilei, Harwey, G augain ili Shelley. Svakom po
'Ja sam Zmija koja daje Znanje i Uživanje i blistajuću Uz
kušaju uništenja sujeverja koje smeta ili pomaže razvoj, koji po
višenost, te pijanošću paclstičem srca ljudi. Za moje obožavanje
maže razvitku rada, slijedi opće urlanje. Zašto da bježim od
uživaj vino i čudne droge, o čemu ću J a kazati svome Proroku i budi pijan od toga! Uopće ti neće štctiti. To je laž, ova ludost prema ,
samome sebi. Iskazivanje nevinosti je Laž. Budi Moćan, o Covječe! Žudi, uživaj sve stvari čula i zanosa. Ne plaši se da bi te bilo koji Bog zbog ovoga odrekao. " "Da," polagano sam se suglasio, "i čini mi se smjelim, jer može ljude navesti da postanu nepromišljcni, zar ne?"
izopćenja Darwina i l i progonstva Swinburnea� Zapravo mi je u trenucima slabosti ili' utučenosti, velika utjeha saznanje da me ovako oštro zloupotrebljavaju i mrze jer mi ovo dokazuje da moj ,
rad, pogriješan ili ne, nešto vrijedi. Ali ovde sam već zastranio. Vratimo se riječima 'da bi me obožavao' . Ovo znači da se stvari, kao što su heroin i alkohol, mogu upotrebljavati i morale bi se upotrebljavati samo s namjerom Obožavanja, to jest da uspostavi-
"Naravno," odgovorio je Lamus, ". kad to čitaš traljavo i djeluješ
mo kontakt sa 'Zmijom koja znanje daje i slast . . . . . . ' . Uživanje droge
brzopleto, slijepom vjerom fanatika, vjerojatno će te odvesti u
bi morao biti pažljivo promišljen i svjesno religiozni čin. Jedino
neprilike. No, priroda je puna pomagala, koje izdvoje onog tko ne .
iskustvo te može podučiti o pravilnim uvjetima u kojima je ovaj
može ovladati svojom okolicom. Riječi 'da me obožavaš' su najbit
čin opravdan, t .j . kad ti pomaže da ispunjavaš svoju Volju.
nije. Jedino opravdanje za uživanje bilo kakvih droga , na primjer,
292
Alco igrač biljara
na
slijepu sreću udara lopte, brzo si pokvari
293
igru. I igrač golfa bi bio glup kad bi kod kuće ostavio štap za kratke udarce, jer mu se nekad suviše sviđao i pretjerivao je u njegovom korištenju i zbog toga iZgubio važne utakmice. A što se tiče tebe i Lou, ne vidim nikakvog osobitog razloga za Lou da bi morala upotrebljavati ikakvu drogu. Svoju voljU može sasvim u redu izvršavati bez nje, a njena prirodna duhovnost joj omogućuje da održava neprekidni kontakt sa svojim najintimnijim ja kao što dovoljno jasno govori njen magični dnevnik. I onda kad je bila otrovana do ludila njeni su istinski nagoni i u kriZi uvijek išli naprijed, u onim trenucima kad si bio ti, biće koje ona čuva po dužnosti, u opasnosti. No, u tvom radu postoji mnogo prilika kad se 'malo više i koliko ima' razumna doza kokaina može dodati tvojoj energiji i omo gućuti ti da pobijediš kumulativne snage inercije. Dok će ti u primjeru da je napor usredsređenja suviše te7.ak, jer pamet tjera ka olakšanju i to time što tjera misli od predmeta tvojih računa, malo heroina smiriti njihove prohtijeve, te ćeš moći završiti čitavu stvar. Pogrešno bi bilo prisiljavati se na rad zbog osjećaja dužnosti. Bolje ćeš uspjeti ako analiZiraš svoj um, sposobniji ćeš biti kad spoznaš trenutak kad će tvoj najveći napor uraditi rezultatima. Kad učiniš grešku, priroda te brzo upozori na nju. Droga mora djelovati odmah i blistajuće, a ako ne onda je ne bi smio uzeti. U takvom primjeru treba se 7-'lustaviti i anal izirati okolnosti neuspje ha. Iz svojih neuspjeha učimo više nego od uspjeha i na kraju godine tvoj će ti magični dnevnik precizno ispričati okolnosti koje su prikladne za upotrebu neke droge. Sl ijedeće godine ćeš biti veliki glupak, ako učiniš i pola tuceta grešaka . Pa i Knjiga Zakona tvrdi 'Uspjeh je tvoj dokaz' . Kad se latiš tih snažnih i opasnih pomagala za uvećanje svoje prirodne snage moraš se uvjeriti da namjera posvećuje sredstva . Ti si učenjak i drži se naučnih metoda. Mudrost opravdavaju njena djeca, a iznenadit ćeš se ako u slije dećih dvanaest mjeseci ne otkriješ da je tvoj veliki eksperiment, bez obzira na sve potrebne nedaće koje ga prate jer si zanemario riječi 'da bi te obožavao ', sredstvo razvoja najviših osobina. Uvrstit će te u krug najblistavijih mislilaca tvoje generacije." Mandolina sestre Cypris je uski pt jela u radosnom pobjedono snom zvuku. Kao da je bio u pitanju glazbeni komentar njenog doživljaja situacije. Mjesec je potonuo i7.a brda, seljaci su popili svoje vino i pjevušeći otišli u svoje kolibe - Lou i ja smo se našli
294
sami ispod zvijezda. Po padanima, ispunjenim mirisima, vjetriĆ je donio šapat mora. Svjetla u mjestu su se ugaSila. Sjevernjača je stajala iZnad vrha stijena. Naše oči su bile uperene u nju. Mogli smo zamisliti da je procesija ravnodnevice istovjetna s našim neprekidnim putovanjem kroz vrijeme. Lou mi je stisnula ruku. Ponavljala je riječi creda: "I ja iZjavljujem svoj život, jedno, pojedinačno i vječito, što je bilo, što jest i što će doći." Neki glas mi je šapnuo u uho: "Vjerujem u zajednicu svetaca." Otkrio sam da sam duboko religiozan. Čitav sam život tražio uvjerenje koje ne bi vrijeđalo moj moralni intelektualni osjećaj . Sada sam počeo shvaćati tajanstveni jezik ljudi iZ telemskog ma nastira. "Neka bude svećenik čist u tijelu i u duši!" Ljubav za Lou nije se samo očuvala pred oskurnućem ideja i želja koje su bile strane mojoj ulozi u svemiru, nego me je nadahnula u dinamičnu ekstazu. Ne znam kako smo dugo sjedili ispod zvijezda. Dubok, vječit mir sjedio je kao golub, trostruki plamteći jezik na našim dušama koje su zauvijek jedna duša. Svaki život bio je jedan i individualan i vječit. Ali naša je užasna tragedija bila potrebna za naše dostignuće. "Osim ako zrno žita ne padne na zemlju i ne umre, ostat će usamljeno. Ali ako umre, rodit će mnogo plodova ." Svaki korak evolucije prate ogromne katastrofe . Tako iZgledaju ako ih promatramo kao odvojene događaje, van konteksta. Užasna je bila Cijena koju je čovjek platiO za osvajanje zraka. Koliko veći je dug kojeg traži inercija pri osvajanju duha! Jer mi vrijedimo dosta više od mnogih vrapčića. Kako smo bili slijepi! Kroz kakve užasne ponore agonije smo bili odvedeni, da bi mogli reći da smo svladali moralni problem kojeg su postavila otkrića organske kemije.
"Gospodar plime i groma Protiv soka cvijeta?" Stavili smo pjesnika u laž.
"To je jedina bitka Za koju se znalo da je neće dobiti. "
295 •
Nismo više oplakivali naše prošle l udosti . Dogadaje iz prošle godine smo mogli vidjeti u perspektivi i vidjeli smo da smo bili voden i kroz ove okrutnosti. Slijedili smo vraga kroz njegov ples smrti, ali u našim umovima nismo sumnjali da je moć zla omo gućena s određenom namjerom. Postali smo neizrecivo sigurni u postojanje duhovne energije, koja je izvodila svoju divnu volju na suviše čudnovate načine da bi čovječja srca to shvatila prije nego što 7..atO sazrije vrijeme. Nedaće prošlosti su na.'i imunizirale pred njihovim otrovima. Vrag je pobijedio samoga sebe. POSli�li smo više stanje evolucije. l ovo shvaćanje prošlosti nas je ispunilo apsolutnom vjerom u budućnost. Kaos usitnjenih civilizacija, čiji su spomenici na skali ispred nas, ovu je skalu ostavio sasvim neoštećenu. Naše iskustvo nas je osnažilo. Postigli smo još jedan vrh na nazupčanim grebe nima koji se uspinju iz prvog šljouka samosvijesti do tako sublim nog vrha kojeg se nismo usudil i ni sanjati. Jer je tako daleko u visini letio iznad nas. Naš zadatak bio je penjati se sa skale na skalu, pažljivo i hrabro dan za elanom, život za životom. O cilju našeg napredovanja nismo spekulirali. Bilo nam je dovoljno da idemo. Znali smo svoj put jer smo otkrili svoju Volju i što se tiče sredstva - zar nemamo ljubavi? Ljubav je Zakon, Ljubav ispod Volje. Riječi nisu bile na našim usnama ni u našim srcima. Bile su uključene u svaku misao i u svaki utisak. Otišli smo sa dvorišta po stepeništu kroz otvorena staklena vrata, u opločenu sobu punu . fantastičnih fresaka, koja je bila soba za strance u telemskoj opatiji. Nježno smo se nasmijali misli ela nećemo nikad više biti stranci.
•
296 •
