DRŽAVA & DEMOKRACIJA UVOD U SOCIOLOGIJU 11. PROSINCA 2009.
Drţava
Vlast i drţava Drţava – jedna od najvaţnijih tema sociologije POLITIČKA SOCIOLOGIJA (M.Duverger): Znanost o drţavi (M. Prélot ) Znanost o političkoj moći i vlasti (M. Weber)
Vlast (Weber) Izgled da će se odreĎena grupa pokoriti naredbama,
izvršiti zapovijed odreĎenog sadrţaja 1. vlast po sili konstelacije interesa (monopolistička vlast na trţištu) 2. vlast po sili autoriteta (vlast glave obitelji, vlast monarha) Zasnovana na apsolutnoj poslušnosti koja se zahtijeva bez obzira na motive i interese
Vlast i drţava (Weber) POLITIČKA VLAST Oblik vlasti koji organiziranjem političkog ţivota na odreĎenom području ili u organizaciji omogućuje pojedinačnoj grupnoj volji da utječe na djelovanje i ponašanje svih drugih zapovijedanjem ili naredbom, neovisno o njihovu pristanku, uz upotrebu različitih sredstava. DRŢAVA Drţavna vlast je najmoćnija i najsveobuhvatnija politička vlast. Definira se uz pomoć specifičnog sredstva koje koristi – FIZIČKE SILE Ljudska zajednica koja unutar odreĎenog teritorija za sebe as uspjehom prisvaja pravo na monopol nad legitimnom upotrebom fizičke sile.
Vlast i drţava (Prélot) DRŢAVA
Politička institucija koja obuhvaća mnoštvo javnih i privatnih institucija, naziva ju “institucijom svih institucija”
Obiljeţava ju cjelovitost, trajnost, automatizam Tri posebna obiljeţja: • 1. veliko stanovništvo • 2. teritorij (granica javne vlasti) • 3. politička vlast
Zajednica ljudi organizirana na nekom teritoriju pod nekom suvremenom vlasti, institucija koja u nekoj teritorijalno ustrojenoj zajednici raspolaţe monopolom nad sredstvima fizičke prisile.
VLAST
OdreĎena voljom vladara, te još više pristankom podreĎenih Gubi individualno obiljeţje i zadobija neosoban značaj
Drţava Politička organizacija čija je vlast teritorijalno
organizirana i koja je sposobna mobilizirati sredstva prisile kako bi tu vlast odrţala (A.Giddens)
Obiljeţja drţave Suverena vlast – apsolutna i neograničena Javne institucije – javna i privatna sfera Legitimna vlast – odluke se prihvaćaju jer se
podrazumijeva da su donijete u javnom (općem) interesu Sredstvo dominacije – monopol sile Teritorijalna zajednica – nadleţnost geografski odreĎena, tko ţivi unutar granica
Teorije drţave Politička sociologija razlikuje pet osnovnih tweorija o
drţavi:
1. Evolucionstičke kooridnacijsko-funkcionalističke 2. Liberalno evolucionističke 3. Pluralističke 4. Marksističke
Teorije drţave: Evolucionstičke kooridnacijsko-funkcionalističke Usporedba s tijelom - mozak društva - regulacija. Durkheim
Drţava je "skup društvenih tijela koja su jedina ovlaštena govoriti i djelovati u ime društva“ Regulacijska uloga - "središnji nervni sustav društvenog organizma", i moralna svrha – prizvati pojedinca moralnom ţivotu, "organizirati, moralizirati društvo" Funkcije drţave rastu s razvojem društva, rast javnih sluţbi i regulativne djelatnosti drţave
Parsons
Funkcionalni imperativi - AGIL, politički sustav – vaţnost za sve: adaptacija (poticanje rasta), postizanje ciljeva (ključno), integracija, odrţanje obrazaca ponašanja (socijalizacija)
Teorije drţave: Liberalno evolucionističke Instrument društva uspostavljen radi sigurnosti
njegovih članova i odrţavanja općih nepristranih uvjeta, ali i kao sustav moći koji moţe biti opasan za društvo i pojedinca Ideal klasičnih liberala:
Johna Lockea, Adama Smitha
Suvremeni neoliberali: Friedrich von Hayek , Robert Nozick
Teorije drţave: Pluralističke Interesne grupe i društvo, a ne pojedinci, aktivno društvo
(interesne grupe) i reaktivna drţava Drţava je neutralni posrednik meĎu grupama, teţi da svaka grupa donekle ostvari svoje interese, grupe pomoću vlasti uspijevaju ostvariti svoje interese ali ne uvijek i stalno, jer drţava ne moţe zadovoljiti interese svih grupa; interesi su ponekad suprotni (automobilska industrija i zaštita okoliša); vlast teţi kompromisu
Teorije drţave: Marksističke Drţava je institucija ili struktura koja zastupa
interese vladajuće klase i brine o odrţanju sustava kapitalističke dominacije Instrumentalističke
relativno neutralno sredstvo u rukama kapitalističke klase; R. Miliband: drţava u kapitalističkom društvu, povezanost i odreĎenost političkih elita interesima vladajuće klase (uloga korporacija)
Strukturalističke – strukturalna vezanost za kapital K.
Offe: kapitalistička drţava N. Poulantzas – drţava kao kohezijski faktor društvene formacije, vladajuća klasa ne vlada izravno, njezini se interesi ostvaruju preko drţave, drţava je relativno autonomna, ostvaruje interese kapitala, u tom interesu moţe praviti ustupke podčinjenoj klasi i predstavljati se nositelj općeg interesa, cjeline društva; represivni i ideološki drţavni aparati
Tipovi i oblici drţava Andrew Heywood, pet oblika drţava: Minimalna drţava
Razvoja drţava
načelo pravde – uklanjanje siromaštva i smanjivanje nejednakosti
Kolektivistička drţava
modernizacija - Japan (Meiji 1868-1912), Njemačka (Bismarck), "azijski tigrovi"
Socijaldemokratska drţava
odrţanje mira i društvenog poretka; načelo neupletanja, A. Smith
ekonomija pod drţavnom kontrolom (komandne ekonomije)
Totalitarna drţava
sveopći drţavni nadzor (od ekonomije do obitelji)
Tipovi i oblici drţava Oblik i struktura drţave rezultat društvenih borbi.
Borba za ljudska prava - tri razdoblja prava graĎanstva:
graĎanska prava – individualna sloboda (sloboda kretanja, jednakost pred zakonom) - 18. st. politička prava – sudjelovanje u politici (pravo glasa) - 19. st. socijalna prava – minimalni status (socijalna pomoć, školstvo, zdravstvo) - 20. st.
Thomas Marshall, pet faza razvoja moderne drţave: Faza apsolutističke drţave Faza liberalne konstitucionalne drţave Faza demokratske drţave Faza socijalne drţave Faza minimalne jake drţave
Faze razvoja moderne drţave Apsolutistička drţava
Neosobna ali staleška vlast, Fridrik II. "Ja sam samo sluga drţave"
Liberalna konstitucionalna drţava
Ustavna ograničenja moći drţave, osobna prava
Demokratska drţava
Proširenje prava glasa
Socijalna drţava
Socijalna sigurnost stanovništva, Bismarck i Disraeli, New Deal
Minimalna jaka drţava
Smanjivanje socijalnih prava i jačanje represivnih aparata, tačerizam
Legitimnost drţave Weber: drţava kao posjednik monopola sile mora
biti legitimna Tri tipa legitimne vlasti:
Tradicionalna – svetost tradicije; monarhije Karizmatska – osobine voĎe; diktature Legalno-racionalna – neosobna pravila; moderne pravne birokratske drţave
Globalizacija i drţava Jürgen Habermas , Problemi legitimacije u kasnom
kapitalizmu , 1973 Kriza legitimnosti suvremene drţave – sukob izmeĎu logike kapitalističke akumulacije i demokratskih zahtjeva za većom sigurnošću i pravima Izbor
ili odbiti narodne zahtjeve i izgubiti legitimnost ili riskirati ekonomski slom
Neoliberalna politika i kriza legitimnosti
Globalizacija i drţava Kenichi Ohmae, Kraj nacionalne države, 1995 Ekonomska globalizacija i kriza drţave Globalna trţišta i kulturno pribliţavanje, nemoćne nacionalne drţave i moćne transnacionalne korporacije Drţave izgubile moć regulacije i kontrole nacionalnih gospodarstava a nacionalna vojna sigurnost u globaliziranom svijetu gubi vaţnost, moć zapravo prelazi na potrošače, jer se sve njima prilagoĎava
Globalizacija i drţava John Gray, Lažna zora, 1998. I korporacije i drţave u situaciji velikih rizika i neizvjesnosti Dvije vaţne funkcije drţave: 1. zaštitna funkcija zbog anarhije globalnog trţišta 2. kontrola nad prirodnim resursima (nafta, voda)
Globalizacija i drţava David Held, Demokracija i globalni napredak, 1995 Lokalni, regionalni i globalni procesi mijenjaju narav
suvremene drţave
Ekonomsko, političko, vojno, kulturno povezivanje mnijenja svojstva drţave, osporavaju i suţavaju njene regulacijske sposobnosti u pojedinim područjima Kroz regionalnu i globalnu povezanost stvaraju se veze izmeĎu drţava i graĎana, meĎuovisnost zbog političkih odluka Lokalne grupe, pokreti i nacionalizmi s niţe razine preispituju drţavu kao reprezentativan i odgovoran sustav moći
Demokracija
Demokracija / Poliarhija Robert Dahl, Poliarhija. Participacija i opozicija Postavlja demokraciju – taj dostiţni, ali još
nedosegnuti ideal – kao osnovu po kojoj se mjeri stupanj demokratičnosti nekog reţima Ističe dva svojstva demokracije i manje ili više demokratiziranih društava:
Participacija kao obuhvatno pravo sudjelovanja u vlasti, tj. pravo glasa Opozicija, odnosno javno osporavanje (contestation) vlasti
Demokracija / Poliarhija Robert Dahl
1. Birani duţnosnici 2. Slobodni i pošteni izbori 3. Sloboda udruţivanja 4. Pristup alternativnim izvorima informacija 5. Autonomija udruţenja 6. Sveobuhvatno graĎansko pravo
Poliarhija je relativno (ali nepotpuno) demokratski reţim;
reţim koji obuhvaća značajan dio populacije i značajno je liberaliziran, tj. izvanredno obuhvatan i veoma otvoren javnom osporavanju Polirhija je reţim na razini čitave drţave u kojem je, na dulje vrijeme, mogućnost javnog osporavanja dostupna velikom dijelu stanovništva
Pet modernih idealtipova poretka Juan Linz i Alfred Stepan, Demokratski
Autoritarni Totalitarni Posttotalitarni
Sultanistički
Problemi demokratske tranzicije i konsolidacije
Konstitutivna obiljeţja
tipova poredaka:
Pluralizam Ideologija Mobilizacija Vodstvo
Demokratski poredak Politički i društveni pluralizam Ideologija: borba za status
graĎanina, prava manjina, vladavinu prava i potpora individualizmu Politička mobilizacija niskog intenziteta Participacija graĎana Vodstvo se formira na slobodnim izborima Vlast se obnaša u zakonskim granicama
Autoritarni poredak Poredak s ograničenim
političkim pluralizmom Nema razraĎene i politički usmjeravajuće ideologije Nema intenzivne ili ekstenzivističke političke mobilizacije Vlast se obnaša u okviru loše definiranih iako predvidljivih normi
Totalitarni poredak Nema značajnijeg pluralizma jer
sluţbena politika monopolizira vlast Ideologija: razraĎena i usmjerena prema odreĎenoj utopiji Široka i intenzivna politička mobilizacija raznovrsnih reţimskih organizacija, članstvo obavezno Vodstvo vlada bez definiranih ograničenja i nepredvidljivo
Posttotalitani poredak Slabljenje utopijskog karaktera
totalitarne ideologije Pretvaranje vodstva u birokrate, zaokupljene vlastitom sigurnošću, te se smanjuje opseg diskrecijskog postupanja vrhovnih voĎa Razdoblje totalitarnih poredaka prije “demokratskih revolucija” 1989. i 1990.
Sultanistički poredak Postojanje ekonomskog i društvenog
pluralizma podreĎenog nepredvidljivom upletanju sultanove despotske vlasti Nema razraĎene ideologije, ekstremna glorifikacija vladara, samovoljno manipuliranje simbolima Intenzitet mobilizacije nizak, osim manipulacija ceremonijalnog tipa Sultanovo vodstvo samovoljno, drţavna hijerarhija proizlazi iz poslušnosti vladaru, strah, nagraĎivanje za osobne usluge
Indeks demokratičnosti
Liberalna (predstavnička) demokracija Veliki modeli demokracije razvijeni u povijesti: Antičkimodel neposredne demokracije Modeli socijalističke demokracije Liberalna (predstavnička) demokracija Tek je u 90-im godinama XX. st. uspostavljena kao
politički poredak u više od polovice zemalja svijeta
Liberalna (predstavnička) demokracija Liberalni element
Predstavnički element
Jamčenje svim
Sustav predstavničkih
osobama neometanog uţivanja njihovih prava Djelotvoran zaštita u slučaju povrede tih prava Ustavna ograničenja nositelja javnih ovlasti Autonomija civilnog društva
institucija Izbor predstavnika na slobodnim natjecateljskim izborima
Liberalna (predstavnička) demokracija Demokratski element Liberalni element: slobode i
prava pojedinca, ograničenja vlasti i autonomija civilnog društva Predstavništvo: demokracija u velikoj drţavi, izbor najboljih upravljača Demokratski element – narodna suverenost; izbori – ostvaruje se preko vladavine većine i političke participacije graĎana
Vladavina naroda, od
naroda, za narod
Izbori
Izbori Montesquieu, Duh zakona, 1748. U demokraciji narod ostvaruje svoju suverenost pomoću svojih glasova koji izraţavaju njegovu volju M. Prélot, 1963 Narod se u modernom smislu konstituira na izborima
Izbori Koji socijalni faktori utječu na izbornu odluku? – klasa,
religija, dob, spol, etnička pripadnost Indeks klasnog glasovanja (Alfordov indeks) – odnos klasnog poloţaja pojedinca (radnička ili srednja klasa) i glasovanja za lijeve ili desne stranke Duvergerov zakon - razmjerni sustav potiče višestranačje, sustav relativne većine dvostranačje; mehanički efekti – sustav relativne većine mehanički šteti trećoj stranci; psihološki efekti – stvara utisak da kandidati manjih stranaka nemaju šanse, “korisno” glasovati za glavne stranke
Političke stranke J. Schumpeter: “stranka je grupa čiji članovi ţele
zajednički djelovati u nadmetanju za političku vlast” Obiljeţja:
teţnja za obnašanjem vlasti Organizacija Ideologija predstavljanje interesa
Političke stranke
Političke stranke Dobrovoljna politička udruţenja graĎana s trajnom
organizacijom uspostavljena radi odreĎivanja drţavne politike pomoću oblikovanja političke volje graĎana, izbora kandidata za javne duţnosti, formuliranja i razradbe političkih programa i drugih aktivnosti. Differentiae specificae:
Teţnja za obnašanjem vlasti, razlikuje ih od interesnih grupa Stranka je zajednica s posebnom strukturom: organizacija Ideologija Zalaganje za interese širih društvenih skupima
Političke stranke M. Duverger: 1. kadrovske (konzervativne i liberalne) – usko biračko tijelo 2. masovne (socijaldemokratske) – opće pravo glasa
Ţeljezni zakon oligarhije - R. Michels, Sociologija
stranaka u modernoj demokraciji ,1911. – masovna socijaldemokratska stranka
Za demokraciju treba organizacija i vodstvo, iz organizacije nastaje aparat, njemu trebaju oni koji ga posluţuju i vode, oni nastoje da se učvrste i utječu na one koji su ih izabrali, mase oboţavaju voĎe i odustaju od svoje političke volje i mišljenja.
Političke stranke Otto Kirchheimer: "catch-all" stranka - CDU Klaus von Beyme: 3 razdoblja stranaka: 1. razdoblje organiziranih masovnih stranaka (s općim pravom glasa) 2. razdoblje narodnih stranaka (catch-all) 3. razdoblje profesionalnih biračkih stranaka – profesionalizacija vodstva, gubljenje članstva, amerikanizacija (komercijalizacija, medijska orijentacija)
Interesne grupe
Interesne grupe Organizirane skupine utemeljene radi zaštite,
promicanja i ostvarenja svojih posebnih interesa utjecajem na politiku ili djelovanje vlade. Za razliku od političkih stranaka, teţe ostvariti vlast izvana, a ne preuzeti i obnašati vlast. Lobbying
Tipovi interesnih grupa Prema ciljevima djelovanja dijel se na: Protektivne (staleške): unaprjeĎenje ili zaštita posebnih interesa svojih članova Promocijske (svejtonazorske): radi unaprjeĎenje zajedničkih vrijednosti i ideala. Prema statusu koji grupa ima s obzirom na vladu i
strategiji kojom se koristi kako bi ostvarila pritisak:
Insajderske – imaju otvoren pristup. Autsajderske – nemaju ili ne ţele otvoren pristup.
Društveni pokreti Oblici kolektivnog djelovanja koji nastaju sa svrhom
zastupanja ili osporavanja odreĎenih promjena u zajednici kojoj pokret pripada, a imaju izvjestan stupanj organizacije i postojanosti izvan institucionaliziranih kanala političke djelatnosti.
Društveni pokreti
Društveni pokreti Za razliku od spontanih masovnih akcija (ustanak,
pobuna), imaju odreĎenu razinu planiranog djelovanja radi priznatog društvenog cilja. Za razliku od interesnih grupa, teţe ostvarivanju značajnih promjena ili očuvanju postojećeg poretka, pa i osvajanju vlasti ili njezinom zadrţavanju. Za razliku od političkih stranaka, njihovo djelovanje proizlazi iz stavova i aspiracija članstva, koji djeluju unutar šireg i labavijeg organizacijskog okvira. Unutar velikih pokreta (radnički pokret, feministički pokret) često djeluje više interesnih grupa i stranaka.
4 tipa društvenih pokreta 1. radnički pokreti: povezani s dimenzijom kapitalizma,
kontrola radnih mjesta preko sindikata i utjecaja u drţavi preko stranaka, duga povijest 2. demokratski pokreti/pokreti za slobodu govora: povezani s dimenzijom nadzora, ranije povezani s radničkim pokretima, u novije doba se odvajaju i vode svoje kampanje, od početka modernosti 3. mirovni pokreti: povezani s dimenzijom vojne moći i nasilja, 1. svj. rat, od 1950-ih vaţniji 4. ekološki pokreti: povezani s sferom industrijalizacije, već u 19. st., potkraj 20. st. vaţniji
Novi društveni pokreti Novi pokreti nastaju unutar postindustrijskog društva, koje
ne zavisi toliko od industrijske proizvodnje, jer se temelji na znanju (društvo znanja), informacijama i komunikaciji (informacijsko društvo, umreţeno društvo) Razvoj tehnologije i njezine primjene, politike rasta i imperijalne moći nakon Drugog svjetskog rata stvaraju nove rizike i prijetnje: nuklearni holokaust, industrijsko zagaĎenje, kulturno uniformiranje, uništenje okoliša, svjetska dominacija
Demokratizacija Procesa u suvremenoj političkoj povijesti koji
obuhvaća uspostavu, odrţanje i razvoj demokratskih poredaka u suvremenim društvima Val demokracije = skup tranzicija od nedemokratskih u demokratske reţime do kojih je došlo u specifičnim razdobljima i koje su brojno nadmašile tranzicije u suprotnom smjeru tijekom tih razdoblja
Demokratizacija S. Huntington, Treći val, 1990. – demokracije
uspostavljene u tri vala demokratizacije od 1828. do danas.
1892.-1926. 1943.-1962. 1974. ->
Tri temeljna čimbenika: demokratsko iskustvo razina ekonomskog razvoja povoljne meĎunarodne okolnosti
Demokratizacija S. M. Lipset - uvjeti odrţanja demokracije: 1. trţišna privreda 2. razina ekonomskog razvoja (BDP per capita)
3. demokratska politička kultura (demokratske
vrijednosti)
Koje smo pojmove danas naučili? Vlast Drţava
Teorije drţave (5) Tipovi i oblici drţava Globalizacija i drţava
Demokracija
Poliarhija Pojam, usporedba s totalitarnim i autoritarnim reţimom Liberalna (predstavnička) demokracija Izbori (Alfordov indeks, Duvergerov zakon) Stranke (Ţeljezni zakon oligarhije) Interesne grupe Društveni pokreti
Demokratizacija (tri vala, uvjeti odrţanja demokracije)
