Zemlje Starog Istoka skripta
Erwin Kamenčanin
1
MEZOPOTAMIJA Mezopotamija znači međurječje, a nalazi se između rijeka Eufrat I Tigrisa. Mezopotamija se prostirala od jermenskih planina na sjeveru do Perzijskog zaljeva na jugu. Na zapadu je graničila sa sirisko -mezopotamskom stepom, na istoku sa planinskim gudurama zapadnog Irana. Život na jugu Mezopotamije bio je težak, ali održiv. Ljetne temperature dostizale su ogromne vrijednosti, a istovremeno je bilo vrlo malo padalina, ali zahvaljujući rijekama koje su stvarale močvarne naplavine, vlage u tlu je bilo i za vrijeme najsuših sezona. Stanovništvo se smještalo na povišeno zemljište uz močvare, koje su im osiguravale bogatstvo riječnih riba i ptica za prehranu. Na otocima usred močvara bili su pašnjaci za udomaćenu stoku i obradivo zemljište za poljoprivrednike. Močvarna trska se mogla koristiti za izradu pletenih košara, a močvarnu zemlju naučili su pretvarati u keramiku i opeku. Mezopotamija je bila jedna od najvažnijih područja u historiji čovječanstva. Mnoge stare civilizacije su se tu razvile, kao npr. sumerska, akadska, babilonska, asirska itd. Početci pismenosti vežu se upravo uz ovo područje; kulturni, ekonomski i politički dosezi stanovnika Mezopotamije utjecali su na razvoj mnogih drugih naroda poput Egipćana, Grka, Feničana i Perzijanaca. Zbog svega ovoga, Mezopotamija je poznata kao "kolijevka civilizacije". Prvu mezopotamsku civilizaciju izgradili su Sumerani. Sumer, odnosno južni dio Mezopotamije, bio je ispresijecan s mnogo kanala pa su stanovnici mogli natapati polja te su razmjenjivali višak proizvoda. Sumerski gradovi bili su izgrađeni na rijeci ili su pak bili s njom povezani preko kanala. Najvažniji je sumerski grad bio Uruk. U 3. milenija s.e. sumerski gradovi su se organizirali kao male države, no nikad nisu uspostavili zajedničku, već su se sukobljavali, što su iskoristili drugi narodi. U drugoj polovici 3. milenija s.e. došli su Semiti te je njihov vojni zapovjednik Saragon izgradio grad Akad koji je postao njegova prijestolnica. Tada se Mezopotamija prostirala od Perzijskog zaljeva do Sredozemnog mora. Izvori za historiju stare Mezopotamije sastoje se od tri glavne grupe : 1. Od spomenika staroistočne pismenosti 2. Od spomenika materijalne kulture 3. Od svjedočanstva antičkih pisaca.
Najstarije države Mezopotamije su :
2
Sumer oko 2373 g. s.e. Akad oko 2369 g. s.e. Babilon oko 2100 g. s.e.
Na početku III. milenija Mezopotamija nije bila ujedinjena. Na jugu I oko perzijskog zaljeva živjeli su Sumerci, a na sjeveru Akađani. U Sumeru je zima bila blaga, dok je u Akadu bila oštra sa dosta snijega. Prirodna bogatstva Sumera I Akada nisu bila velika. Zemlja je u početku bila kolektivna svojina njenih članova. Kasnije su stvoreni ne zavisni gradovi – države koje su često ratovale među sobom ili sa susjednim narodima, radi osvajanja boljeg zemljišta ili robova. Najpoznatiji Sumerski gradovi su : Ur, Uruk, Kiš, Nipur, Lagaš, Umma. Jedan od prvih kraljeva u sumerskoj civilizaciji bio je poznati Gilgameš, kralj Uruka, a Sumer je dao i prvu zabilježenu kraljicu u povijesti zapadne civilizacije, bila je to kraljica Kubaba.
Država Akad Sumerski gradovi vodili su česte međusobne ratove, ali niti jedan nije uspio postići dominantnu poziciju. Takvi česti ratovi ipak su imali neke posljedice, ponajviše u iscrpljivanju gradova, materijalno i fizički, a takvo stanje otvorilo je put prvom velikom vladaru rata u historiji Zapadne civilizacije – semićanin Sargonu (poznat i kao Sargon Veliki) iz Akada, oko 2400 g. s.e. ujedinio je Sumerske gradove – države I osnovao Akadsu državu ( 2340-2284) koja se prostirala od Elama do Sredozemnog mora. Ne zna se tačno porijeklo Akadijaca, smatra se da su iz Sirije prodrli u područje Dijale I u sjeverni dio Mezopotamije. Vladari : Sargon I. ( 2340- 2284) – osvojio Sumerske gradove ( Uruk, Ur, Lagaš, Umu), osnovao Akadsku državu. Sargonova država je bila činovnička- centralistička. Uredio je pristanište u Tigrisu, organizovao je stajeću vojsku. Poduzeo pohod na zapad koji se do tada zvao Amuru. Prodire u Palestinu I Siriju, sve do granice Male Azije. Moć Sargona dobro je vidljiva i u njegovim titulama, gdje se spominje kao "gospodar ljudi svih zemalja", uzeo je naslov “ Kralj četiri strane svijeta “ Sargon je osvojio Mari, Jarmuti i Eblu sve do gorja Taurus. Na taj je način osigurao trgovačke putove, te su se zalihe drveta i dragog kamenja slobodno mogle prevoziti Eufratom do Akada. Za njega se veže legenda da ga je majka ostavila na obali Eufrata, gdje ga je našao vodonoša Aki koji ga je vaspitao, a da ga je boginja Ištra zavoljela I prolasila carem Akada. Okrunio se u hramu božice Enlil (Uruku). Njegovi nasljednicu su : Rimuš ( 2284-2275), Maništusa (2275-2260), Narmasin ( 2260-2223), Šarkališari ( 2223-2198). 3
Rimuš ( 2284-2275 ) – bio je drugi kralj Akadskog Carstva. Bio je sin kralja Sargona Velikog i kraljice Tašlultum, brat svećenice Enheduane. U nekoliko su gradova pronađeni zavjetni darovi koje je on ostavio. Vladao je devet godina, kako je zapisano na Sumerskom popisu kraljeva. Naslijedio ga je brat Maništušu, preko kojeg je bio stric Naram Sina. Gušio je pobune koje su nastale u Sumeru I Elamu. Stigao do Perzijskog zaljeva. Maništusa ( 2275-2260 ) - poduzeo pohod na Elamu, Anšan I Širihum. Provalio u jugozapadnu oblast Irana, u unutarnjoj politici htio učvrstiti Akadsko Carstvo. Narma-sin (2260-2223) –bio je akadski vladar i unuk Sargona Velikog. Zadnji veliki kralj Akadske države. U njegovo vrijeme je došlo do velikih pobuna babilonskih gradova , Elama, Simuruma I Marsdanama na istoku, na jugu Magana a na zapadu Mari. Narma-sin znatno proširuje državu I on se naziva “Kraljem četiri strane svijeta”. U posljednim godinama svoje vladavine morao je sklopit ugovor sa elamskim kraljem Hitom. Šarkalisari ( 2223-2198 ) –vodio borbu protiv neprijatelja Akada. Ugušio ustanke u Sumeru, pokorio Amorićane. Njegova vladavina je ispunjena ratovima sa Gutejcima iz gorja Zagors. Elam postaje ne zavisan od Akada.
Akadsku državu uništili su dijelom plemena Gutejaca sa Zagros planina zbog provala, a ponajviše zahvaljujući sumerskoj renesansi i tzv. Trećoj dinastiji iz Ura (2118-2007), koja je ponovno stekla kontrolu na jugu Mesopotamije. Glavni vladar tog perioda bio je Ur – Nammu. Koji je sastavio jedan od prvih poznatih popisa zakona Zapadne civilizacije. Zakonik je sačuvan samo u dijelovima, ali zna se da su se kazne najčešće plaćale u materijalnim dobrima. Zakonik je puno posvetio standardiziranju mjera i utega u čemu se vidi tadašnja važnost trgovine.
Religije Mesopotamije : Religija Mezopotamaca javlja se kod Sumerana i razvijaju je drugi narodi Mezopotamije; kao takva održala se i antičkom dobu. Svaki Mezopotamski grad imao je svoga osobnog boga zaštitnika kojemu je u gradu bio izgrađen stepenasti hram u obliku kule sa svetištem na vrhu - zigurat.
Popis glavnih mezopotamskih božanstava:
4
Ea –bog mudrosti, Tamuz –bog vode I nazvan sinom dubine vode, Tišpak –bog ritualnog pranja, Ninazu –bog koji poznaje vodu, Enlil –vrhovni bog zemlje, nazvan “ Velikom planinom” , Anu –bog neba, Sin-bog mjeseca, Babar –bog sunca, Ištar –boginja prirode, života, rađanja koja je u ratu predstavljena u vidu zvijezde Venere.
U mitologijskoj umjetnosti glavni simboli su “drvo života” I “drvo istine”. Čuvari kuće u Sumeru :
Bog Anu –otac bogova Boginja Ninmah –boginja majka Tamuz –istinski sin.
Vrhovono trojstvo bogova : Anu –bog neba, Enlil –bog zemlje, Ea –bog vode I znanja. Drugo mjesto božanstva : Sin –bog mjeseca, Šamaš –bog sunca, Adad –bog oluje I Ištar – boginja snaga prirode. Toteizam : najstariji oblik ljudskog vjerovanja. Još su praljudi vjerovali u vezu između životinja I biljaka, kao što postoji veza među ljudima. To je vjerovanje u biljeke I životinje iz koga se razvilo vjerovanje da je neka životinja ili biljka njihov rod ili rodbina. Smatrali su je svojim pretkom.
5
STARO BABILONSKO CARSTVO Babilonija, kasnije i Babilonsko carstvo, bila je nekadašnje kraljevstvo u Mezopotamiji u razdoblju između 1900. g.s.e. ili 1800. g.s.e. pa do propasti 539. g.s.e. Nalazila se na donjem toku rijeka Eufrat i Tigris, otprilike između današnjeg iračkog grada Bagdada i Perzijskog zaljeva. Kulturni centar područja bio je grad Babilon, a tijekom postojanja osvajali su ga i njime vladali vladari više raznih plemena.. Osnivač prve babilonske dinastije je Semit Samuabumom. Vrhunac starobabilonskog razdoblja predstavljala je bez sumnje vladavina kralja Hamurabija koji se uspio izdići iznad svojih takmaca, već spomenutog Rim-Sina iz Larse, kraljeve Marija i Šamši-Adada I.
Hamurabi (1792-1750) Najznačajni vladar Babilona, ujedno i Starog Istoka. Šesti vladar po redu u prvoj Babilonskoj državi. Hamurabi je politički ujedinio Mezopotamiju, uredio je uzornu državnu upravu. Poslije smrti Šamsi-adada od Asura zaposjeo je neke gradove na Eufratu i Tigrisu i time ojačao svoj položaj. Od 1776 do 1768 g. s.e. pripremao se za napad na Asiriju, Elam, Ešnun, Malgium, zbog čega ove države stvaraju koaliciju protiv Babilona. 1763 g.s.e. osvojio je Larsu, 1762 g.s.e. pobjeđuje savez Gutejaca, 1761 g.s.e. osvojio Mari, 1756 g.s.e. razorio grad Ešnunu. No, Hamurabijeva vladavina ne smije biti gledana samo kroz vojna osvajanja. Njegov zakonik govori i o naporima oko ustrojstva učinkovite i državne uprave. U zapisima nađenim u Larsi, nalaze se i pisma u kojima vladar odgovara na upite svojih podanika i rješava zahtjeve u vezi prava na zemlju i sličnih problema. Čini se da je Hamurabi bio vrlo dostupan svakom podaniku koji je imao neku žalbu. Koliko se iz sačuvanih dokumenata može vidjeti, kao što je bio uspješan diplomat i vojskovođa, bio je i uspješan upravitelj. Hamurabijev zakonik Hamurabijev zakonik je skupina pravnih popisa što ih je u jedinstvenom zakonodavnom djelu izdao 1792.-1750. g.s.e. babilonski car Hamurabi. Hamurabijev zakonik predstavlja najpoznatiji i najbolje sačuvani zakonik drevne Mezopotamije. Pisan je klinastim pismom. Hamurabijev zakonik pronađen je 1901. godine u iranskom gradu Suzi (oblast starog Elama) od strane Jean-Jacques de Morgan, gdje ga je kao ratni plijen oteo elamićanski kralj Šutruk Nahun. Hamurabijev zakonik je iznimno podrobna kodifikacija babilonskog prava i ujedno dragocjen izvor o gospodarskim i socijalnim prilikama drevnih civilizacija antičkog Istoka. Iako ističe da je nastao kao zaštita slabih od jakih, podržava tradicionalnu klasnu podjelu jer su kazne pripadnicima nižih klasa za isti zločin oštrije. Najstariji pisani zakonik, sadrži 284 člana koji se tiču javnog i privatnog prava. Zakonik se sastoji iz tri dijela : uvod, 6
zakonik u užem smislu, završetak. U hamurabijevom zakoniku može se naći poznato načelo „ Oko za oko, zub za zub“ . Neki od zakona : o Ako građanin skriva slugu palače i ne preda ih na glasnikov poziv, vlasnik kuće biće ubijem o Ako čovjek izvadi oko drugom čovjeku, ima da se oko i njemu izvadi. (oko za oko) o Ako on slomi kost drugom čovjeku i njegova će kost biti slomljena o Ako čovjek slomi zube sebi ravnom po statusu i njemu treba da slome. (zub za zub) o Ako neko napadne čovjeka višeg po statusu od svog, treba da javno primi 60 udaraca bičem za volove o Ako ljekar izliječi slomljenu kost, pacijent treba da mu plati 5 šekela u novcu. o Ako rob napadne gospodara, treba da mu se odsječe uho. o Ako čovek iskopa oko nečijem robu, ili mu slomi kost, treba da plati pola od vrijednosti njegove. o Ako graditelj izgradi kuću za nekoga, i ne izgradi je valjano, i kuća se sruši i ubije vlasnika, onda graditelja treba dati da se ubije. o Ako graditelj gradi nekome kuću i završi je, onda treba da mu se plati dva šekela u novcu po svakom sar-u površine. Veliki broj članaka zakonika posvećen je bračnom –porodičnom i nasljednom pravu. Car se u praksi obračunavo sa tradicijama patrijarhalne porodice. Muž je imao pravo da na mjestu ubije ženu-nevjernicu i njenog zavodnika. Za saučesništvo u ubistvu svog supruga žena-prevarnica je nabijana na kolac, a za hrđavo ponašanje i rasipništvo žena je istjerivana iz kuće ili pretvarana u robinju. Sin koji udari, odnosno, ošamari oca kažnjavan je odsjecanjem šake, dok se batinanje sina uopšte nije smatralo prijestupom. Iako je brak u suštini bio monogam, bilo je izuzetaka kada je muž mogao dovesti drugu ženu (ako mu prva ne podari potomstvo ili je bolesna), ali je dužan da zadrži prvu ženu, u odnosu na koju je druga žena u podređenom planu. Neka od pravila zakonika su : o Ako čovjek uzme ženu i ona mu ne rodi djecu, i on odluči da uzme drugu ženu i dovede je u kuću, toj drugoj ženi ne treba da se prizna jednakost sa prvom. o Ako neko donese imovinu u punčevu kuću, i plati tirhatu (tirhatu je neobavezan poklon nevelike vrijednosti koji mladoženja daje nevjestinom ocu), gleda za drugom ženom i kaže svom puncu: ”Ja ne želim tvoju kćerku”, mladin otac može da zadrži sve što je dobio. o Ako je čovjek donio imovinu u tastovu kuću i platio tirhatu(tirhatu je neobavezan poklon nevelike vrijednosti koji mladoženja daje nevjestinom ocu), ako onda otac devojke kaže: ”Ja ti neću dati svoju kćerku”, onda treba da vrati duplo sve što je dobio. 7
o Ako čovjek poželi da se odvoji od žene koja mu nije rodila djecu, on treba da joj da iznos njene tirhatu i miraza kog je donijela sa sobom iz očeve kuće, i nek je pusti da ide. o Ako se žena posvađa sa mužem i kaže: ”Ti nisi dobar (ponižavaš me) prema meni”, razlog za ženinu presudu mora biti opravdan. Ako je nevina i nema greške na njenoj strani, onda krivica ne smije napasti ovu ženu i smije uzeti miraz i vratiti se u kuću roditelja. Ako nije nevina, ali ostavi muža i upropasti kuću, ponižavajući muža, treba da se baci u rijeku. o Ako čovjek želi da istjera sina iz kuće, i odluči to prije sudije: ”Ja želim da izbacim sina”, tada sudija treba da ispita njegov razlog. Ako je sin kriv zbog razloga radi kojeg pravno ne treba da ide iz kuće, otac ga ne može izbaciti. o Ako sin tuče oca, sinu se treba osjeći ruka. Zemljišno pravo Još od Akadskog doba primjećeno je davanje zemlje, hramova u privatne ruke. To je pojačano u babilonskoj državi. Zemlja na sjeveru data je na obrađivanje privatnicima, najprije slobodnim seljacima. Radi redovitog branja poreza sav je zemljišni posjed ubilježen u propisima na glinene poloče.
Privreda i trgovina Pogodan geografski položaj Babilona doprinio je razvoju trgovine. Novčani su poslovi najvećim dijelom u rukama svećenika. Za plaćanje služilo srebro, rijetko zlato u obliku šipke, prsten, zlatna pločica. Trgovina više nije samo u rukama države njome se počinju baviti i trgovci. Trgovina je bila unutrašnja ( uvoze se robovi, stoka, začini, kamenje, drvo i kovina) i vanjska ( izvoze se vuna, ulje, žito, obrtnički proizvodi). Zlato su nabavljali u Nubiji, srebro u Elamu, bakar u Kipru i južnoj Arabiji, drvo ovisno prema vrsti u Armeniji i u gorju Amanus. Babilon je tranzitna zemlja za trgovinu iz Indije prema cijelom sredozemnom prostoru. Trgovački su se poslovi obavljali pred svjedocima uz priznanje kralja.
Društveni poredak
Kralj i njegova porodica, dvor Namjesnici ( vrhovni sud, činovnici, veletrgovci, visoko sveštenstvo) - muškenum Slobodnjaci ( slobodni obrtnici i seljaci) –avilum Poluslobodnjaci ( pekari, pivari, kovači, i pastiri) Robovi –imaju najmanja prava, služe u kući ili polju –vardum 8
Pad Babilona –Kasiti Hamurabijev sin i nasljednik Samsu-iluna (oko 1749.-1712.g.s.e.) uspio je održati vlast nad većinom teritorija što ga je naslijedio, no već su se tada pojavili ozbiljni problemi i borbe za prevlast. U tome su prednjačili Kasiti, primorski narod, te Rim-Sin II. iz Larse. Upravo je to postupno dovelo do slabljenja babilonske moći. Kasiti se prvi put spominju u dokumentima iz razdoblja Samsu-ilune, a čini se da su bili opasnost za Babiloniju kroz čitava ova dva vijeka. Istovremeno, u primorskom dijelu, uz obalu Perzijskog zaljeva, jačala je snaga vladara Iliamaile, koji je polako osvajao južna babilonska područja. Iliamaila nije imao snažnih nasljednici, a vladari primorja sve su više slabili, dok i oni, poput Babilona, nisu pali pod vlast Kasita. U Larsi je Rim-Sin II., nećak Rim-Sina I., uspio pridobiti neovisnost, no nakon pet godina je pobijeđen i ubijen, te su kao jedine tri sile na tom području ostali Babilonija, Kasiti i primorske zemlje. Iz čitavog ovog razdoblja vrlo je malo podataka, a jedina poznata činjenica jest da su Babilon 1595. g. s.e. zauzeli Hetiti, predvođeni kraljem Muršilijem I. Zna se da je početkom 16 vijeka s.e. u Babilonu vladala jedna kasitska dinastija s kraljem Agumoa III. U XIII. vijeku s.e. pojavila su se dva neprijatelja Babilona, Asirija pod Tukulti-Ninurtom na sjeveru , Elam pod Untaš-Nipiriš na jugu.
9
ASIRIJA Zauzima je malu teritoriju duž gornjeg toka rijeke Tigrisa, teritoriju koja se protezala od donjeg toka Zaba na jugu do planine Masios na sjeverozapadu. Odatle i naziv Asirski trokut. Unutar ovog trokuta, ili vrlo blizu njemu, smjestili su se svi važni gradovi toga kraja: Ašur, Niniva, Arbela i Kalah. Zemlja Asur kasnije Asirska država ime dobila po gradu Asuru koji leži na obali Tigrisa. Država Asur prvi put se spominje u XX. vijeku s.e. . Jezik je dijalekt akadskog jezika. Od petog do četvrtog milenija s.e. na teritoriju Asirije živjela su subarejska plemena. 1960-1400 g.s.e. –Stara Asirsko Carstvo 1400-1000 g.s.e. –Srednje Asirsko razdoblje 9-7. vijek s.e. –Novo Asirsko Carstvo
Privreda Asirci su se bavili stočarstvom, zemljoradnjom, žitarstvom, voćarstvom, trgovinom. Razvili su metalurgiju (bakar, bronza). Pored ovoga i rijeke su bile bogate ribom, dok su na brežuljcima uspijevali vinogradi. Od materijala, koristila se glina za izradu opeka, te mosulski mramor. U polupustnjskom dijelu postoje zalihe soli. Uzgajali su pamukovo drvo, razvili su zanat ( izrađivali su staklo, pravili vrata sa ukrasima, razvio se kameno-rezački i tesački zanat). Trgovina Asirije Imali su trgovačke kolonije sa Hetitima. Trgovali su sa Malom Azijom ( zbog metala), spominje se trgovina u Kil-Tepe zbog zlata, srebra. Asirski zakonik To je jedan dio sudskog zbornika u kome se od 79 članova 51 član tiče porodičnog prava. Ovaj zbornik sastavljen je otprilike sredinom drugog milenija s.e. . Njegov tekst nađen je u ruševinama stare prijestolnice Asirije gradu Ašuru. Položaj žena u Asiriji : po porodičnom pravu žena je bila u položaju robinje. Žena nije imala pravo da raspolaže imovinom, niti da prodaje. U slučaju preljuba muž je mogao ubiti ženu, tući, unakaziti, ošišati.
10
Prvo uzdizanje Asirije U XV. vijeku s.e. Asirija se nalazila pod vlašću mitanskih careva. Mitanski car Šaušatar potukao je Asiriju i osvojio grad Ašur, ali Mitansko Carstvo počelo je da slabi što je iskoristio Asurubalita ( 1365-1330) te je oslobodio Asiriju od mitanske vlasti i na taj način zemlji obezbjedio priznanje. On je pod svoju vlast podvrgnuo područje u sjevernim gorama, došao je do Eufrata čime je otvorio put za trgovinu sa Sirijom. U Babilonu vlast je utvrdio rodbinskim vezama. Nasljednici Asurubalita :
Adad –Nirari I. –prodire na zapad sve do Sirije i osvaja prostran teritorij od Harana do Karhemiša. Salmanasar I. (1274-1245) – vodio je pohode prema istoku i sjeveru čime je zaključio osvajanje istočnog dijela kraljevstva Mitani. Tukulti –Ninurta I. (1244-1208) –razorio Babilon. raljevstvu. Važni su bili i pohodi ovog kralja prema sjeveru, sjeveroistoku i zapadu, gdje je pobijedio Hetite, Tiglatpalasar I.–uspostavio nekadašnju moć Asirije. Na feničkoj obali osvojio važne gradove : Biblos, Sidon, Arvad i nametnuo danak. Priznao ga i Egipat. Vodio je pohode i na Babilon. Nova opasnost za Asiriju bili su Armejci koji su vršili upade u Asiriju. Tiglatpalasar I. ih je pobjedio i potisnuo na zapadnu obalu Eufrata. Poslije njegove smrti Asirija slabi i gubi svoje teritorije.
Drugo uzdizanje Asirije Asurnazinpal II. (884-859) –udario temelje vojnoj moći Asirije. Historičarima je dosad poznato 14 velikih pohoda u 24 godine njegove vlasti. Poveo je tri pohoda prema istoku, odakle je doveo stanovništvo kao roblje u Kalah. Poveo je također više pohoda prema sjeveru i sjeveroistoku, gdje je osvojio zemlje Urartu i Nairu, gdje je proveo opsežne administrativne mjere koje su mu osigurale stalne prihode kroz cijelo kraljevanje. Kroz čitavo vrijeme svoje vlasti ratovao je i na zapadu, gdje su Asirci stigli i do Sredozemnog mora. U ovom je razdoblju započela podjela carstva na provincije s upraviteljem na čelu, iz kojih je redovito morao stizati porez. Pokorio je Karhemiš. Salmanasar II. (858-824) –vladao u drugoj polovici V. vijeka s.e.. U toku svoje 35godišnje vladavine izvršio je 32 pohoda. Vodio je borbe na svim granicama svoje države. Na zapadu je pokorio Bit-Adin. Veliki otpor mu je pružala Damaska. U bici kod Karkara 854 g.s.e. odnio je veliku pobjedu nad siriskim trupama, ali nije pobjedio jer je i Asirija imala velike gubitke. Izrael, Tir i Sidon su slali caru danak, pokorio je i dio Babilona. Tiglatpalasar III. (745-727) –obnavlja osvajačku politiku iz vremena prvog i drugog uzdizanja Asirije. Smatra se pravim osnivačem Asirije. Znatno je oslabio Urartu zemlju 11
koja je uvijek bila prijetnja Asiriji. Pokorio Aramejska plemena i obnovio vlast u Asiriji, Siriji, Fenikiji, Palestini. Osvojio je Karhemiš, Samal, oblasti Livana i dolazi do Sredozemnog mora. Zauzeo je Damsku 732 g.s.e. i time otvorio trgovačke i vojne puteve u Siriju i Palestinu. Zauzeo južnu Mesopotmiju sve do Persijskog zaljeva 729g. s.e. zauzeo je Babilon. Salmanasar IV. (727-722) –opsjeo Tir i Izrael. Proveo je važnu reformu: ukinuo financijsko-ekonomske povlastice i poreske privilegije starih gradova: Asirije, Babilona, Ašura i Nijoura. Zbog te reforme protiv njega je dignut ustanak i svrgnut je. Na prijestolje dolazi njegov brat Sargon II.
Sargon II. (722-705) –poduzeo pohod na Siriju, tako je potukao Izrael i odveo u robstvo preko 25 000 Izraelaca. Potčinio je Tir. U bici kod Rafije Sargon II. zadao je potpun poraz Hanonu knezu Gaze i egipatskim trupama koje je faraon bio poslao u pomoć Gazi. Pokorivši Karhemiš ovladao je cijelom Sirijom, granice su bile od Male Azije do Arabije i Egipta. Veliku pobjedu odnio je i nad Urartinu i Babilonu. Asirskog cara je priznao Kipar. Sagradio je sebi prijestolnicu u Dur Šarlu. Sargon II. poginuo je u bitci 705. g.s.e. a naslijedio ga je sin Sanherib.
Upravljanje državom Po svome državnom uređenju Asirija je sva vlast bila koncentrirana u rukama cara kao predstavnika boga Ašura na zemlji. Postojala su samo tri ograničenja njegove vlasti o kojima je morao voditi naročitu brigu: religija, stečena prava i plemstvo. Kralj je bio i vrhovni svećenik boga Ašura, i vrhovni zapovjednik vojske, i jedini zakonodavac, i vrhovni sudac. Bio je vlasnik sve asirske zemlje, te je kontrolirao svu trgovinu. Dvorski je život bio pod snažnim utjecajem harema u kojem su odrastali i kraljevi nasljednici, koji su, dostigavši određenu dob, smještani u posebnu »kuću nasljedstva« gdje su stjecali potrebna znanja za vođenje zemlje, a potom su preuzimali i svoju ulogu u vođenju zemlje, često kao kraljevi namjesnici. Posebnu, vrlo utjecajnu ulogu, imali su i pisari. Čitav sistem državne uprave bio je sastavljen u službi vojske i osvajačke politike asirskih careva. Prema sačuvanom spisku činovnici su imali 150 dužnosti. Gradovi i oblasti sa stalnim naseljenim stanovnicima plaćali su porez u zlatu i srebru. Porez od seljaka ubiran je u naturi. Carina je ubirana i od brodova koji su pristizali u Asiriju. Porezi i carina ubirali su se od statistički spisak, koji je sastavljen za vrijeme popisa stanovništva i imovine. Sud je bio pravedan. Krivicma su znali odrezati usne, nos, uši, prste. Postojale su i tamnice. Najvećom se kaznom smatrala okrutna smrt. Car se smatrao vrhovnim sveštenikom i sam je vršio vjerske obrede. 12
Kultura Asirije Asirci su kulturu preuzeli od drugih naroda: od Mesopotamije su preuzeli sistem klinastog pisma, religiju, književna djela, neke crte umjetnosti i naučna znanja. Od starih Sumeraca uzeli su neka imena i kultove bogova, arhitekturu i građanski materijal. Od Babilonaca su preuzeli sistem mjerenja i novac. Pravili su statuete i ispisivali reljefe naročito scene lova. Pad Asirije Egipat za vrijeme Psametiha I. odbacio je asirsku vlast. Počeli su ustanci u Siriji, potencijalna opasnost od Elama i Urartu. Opasnost od nomadskih plemena sjeverno i istočno od Asirije, Kimerci, Skiti, Međani i Persijanci. Godine 612 s.e. pala je Niniva od strane Medije i Babilona. Godine 605 s.e. nestala je cijela Asirska država u bici kod Karhemiša gdje su babilonske trupe potukle posljednje asirske odrede.
13
PERZIJSKO CARSTVO Život u Starom Iranu Iran je gotovo sa svih strana izolovan i zaštićen planinama. Na jugu i jugozapadu Iran okružuje južno iranski planinski obruč, na sjeverozapadu Iran je od Mesopotamije odvojen planino Zagra, a na istoku planine Braguj i Solomonove. Planine dijele Iran od zapadnog dijela sliva Inda. U staro vrijeme Iran je nosio naziv Elam. Najstarija plemena Irana su : Persau (Persijanci) i Madai (Međani) koji se pojavljuju u IX. vijeku s.e. na asirskim natpisima. Nastanjili su se na oblasti zapadnog i južnog Irana. Živjeli su nomadskim stočarskim životom. U svetim knjigama starih Persijanaca koje nose naziv „Zend –Avesta“ sačuvani su odlomci tog starog stočarstva. Pas i mačka su bile svete životinje.
Medijsko Carstvo Medijsko Carstvo je stvorena u Aziji u VIII. vijeku s.e. na prostranoj Iranskoj visoravni. Medijsko Carstvo bilo je prvo iransko carstvo. Osnivačem Medijskog Carstva smatra se Dejok, plemenski vođa kojeg su medijski plemići izabrali da rješava sporove, a potom i medijskim kraljem. Danas gotovo i ne postoje povijesni dokumenti pisani medijskim jezikom, a nije poznato ni kakvim su pismom pisani. Iz doba Medijskog Carstva pronađena je samo jedna brončana plaketa koja datira ranije od ahemenidskog razdoblja, a radi se o zapisu na klinastom pismu pisanom na akadskom jeziku koji datira iz VIII. vijeka s.e. ali ne spominje medijske nazive. Vladari :
Dejoks (728-675), Fraort (675-653) Kijaksar ( 653-585) Askijag (585-550).
Za vrijeme vladavine kralja Kijaksara Medijska država dostigla je vrhunac svoje moći i teritorijalnog prostora. Na razvalinama Asirske države Kijaksar je stvorio novo snažno Medijsko Carstvo kome je prijedinio plemenske oblasti Persije, Kapadokiju i Jermeniju. Ratovao je 5 godina sa Libijom, ali je nije uspio osvojit. Sredinom VI. vijeka s.e. prestalo
14
je da postoji Medijsko Carstvo sa posljednjim carem Askijagom. Medija je pokorena od strane Kira i od nje je stvorena pokrajana Perzijskog Carstva. Porodično stablo Shematski prikaz obiteljskog stabla Medijaca i njihovih rodbinskih veza s Babiloncima, Lidijcima i Perzijancima:
15
Perzijsko Carstvo Kir II. –sredinom VI. vijeka s.e. stvara se jaka Perzijska država, osnivač te države je bio Kir II. Osvojio je Ekbatanu prijestolnicu Medije i tako Mediju prijedinio Persijskoj državi (550g.s.e.) vrlo brzo osvojio je i Jermeniju, Kapadokiju, Lidiju i Babilon. Zauzimanjem Babilona Kir je krenuo dalje na zapad gdje je vodio miroljubljivu politiku: obnovio je Jeruzalem, dozvolio Judejcima da se vrate iz babilonskog robstva u domovinu. Pristupio je obnovio Feničanskih gradova. Za Egipat su mu bili potrebni fenički brodovi jer nije imao dovoljno jaku flotu. U Fenikiji i Palestini pripremao je ishodišta za razvijanje vojnih snaga s ciljem da ih prebaci u Egipat. Ovaj potajni plan Kir II. nije ostvario jer je umro 529 g.s.e. u bici sa Skitima. Kambiz (529-523) –Kira II. je naslijedio njegov sin Kambiz. Kambiz se suočio sa pobunama u zemljama koje je njegov otac osvojio, ali ne i čvrsto povezao sa Perzijom. Kambiz se usmjerio na Egipat u kojem je tada vladala 26. saiska dinastija. U vrijeme nje Egipat jača. Oslonjajući se na svoju veliku vojsku i na jaku flotu saveznika Fenićana, Kipara, Samljana Kambiz je 526 g.s.e. krenuo u pohod na Egipat. Egipćanu su pružili dobar otpor u bici kod Peluzija i prilikom odbrane Memfisa. Persijanci su pokorili Egipat 525g.s.e. Kambiz je imao ne uspiješan pohod na Etiopiju. Njegovo odsustvo iskoristio je sveštenik Gaumata i podigao ustanak preko Kira. Veliko Persijsko Carstvo nakon Kambizove smrti se počelo raspadati. Brzo je došlo do brojnih ustanaka u Carstvu: u Suzijani, Babilonu, Mediji protiv Persije. U ustancima su učestovali robovi i sirotinja. Darije I. (521-486) –naslijedio Kambiza. Pod Persijskom vlašću opet su se našle: Persija, Suzanija, Medija, Asirija, Egipat, Skitija, Margijana, Satagidija. Reforme Darija I. : sproveo je niz reformi da ojača unutrašnjost Perzijske države. Čitavu državu podjelio na niz oblasti (satrapije), razrezao svakoj oblasti određen danak koji se morao redovno plaćati carskoj blagajni. Sproveo je novčanu reformu utvrdivši za cijelu državu jedinstvemu zlatnu monetu (darik-8.4 gr. zlata). Izgradio široku mrežu puteva i reorganizirao vojsku. Spoljna politika Darija I. : kako bi došao do indijskog zlata, težeći da prodre dalje u Indiju Darije I. je naredio da se ispita tok Inde i pomorski put od ušća Inda do Crvenog mora. Da bi što čvršće povezao Egipat sa Mesopotamijom i Iranom pomoću pomorskog puta završio je velike radove koje je faraon Nekao II. bio počeo na prokapanju kanala od Nila do Crvenog Mora. Posebnu Darijevu pažnju privlačile su zemlje koje su ležale sjeverno od Irana: Baktarija i Saka. Proširio je Persijsku teritoriju od Kavkaza na sjeveru do Inde na istoku. Spremao se da osvoji oblasti u Europi i prenese vlasti persijske države na 3 kontinenta. Približavši se područjima Egejskog mora nastanjenim grčkim plemenima Darije je otpočeo sistematsku pripremu za dalje prodiranje na zapad, imajući za cilj da osvoji sve Grčke oblasti. Otpočevši borbu sa
16
Grcima, osvojio je Trakiju, dijelove Makedonije i Samos, te druga Grčka ostrva, stigavši do obale Egejskog mora. Time je počeo period dugotrajnih grčko-persijskih ratova.
Organizacija Persijske države Uprava je bila centralizirana. Car Činovnici koji su u carevo ime upravljali pojedinim granama centralne uprave financije, sudstvo, vojska. Lični carev sekretar –sastavljao je carske ukaze Sudstvo –sudija se bira na doživotnu funkciju Državni inspektori Činovnici koji su bili knjigovođe
Privreda i trgovina Persijske države Trgovački putevi, trgovina i privreda Medijskog Carstva Najvažniji trgovački putevi bili su : Karavanski koji se spaja sa obalom Perzijsko zaljeva. Iz doline Tigrisa na istoku, iz istočnih oblasti Irana u Indiju Iz Mesopotamije važan trgovači put vodio je u u dolini Dijale u oblasti Medije iz prijestolnice Medije (Ekbatane) vodio je veliki trgovački put u Suzijanu, a dolinama Kabula otvarao je put u Indiju. Kovanje zlatne manete proglasio je isključivo za pravo centralne vlasti. Lokalni vladari i upravljači pojedinih oblasti i gradova dobili su pravo da kuju srebreni i bakreni novac. Darije I. je odredio razmjere poreza koje su pojedine oblasti imale da plaćaju carskoj blagajni u skladu sa svojim privrednim razvitkom. Izgradnja puteva bila je od velikog značaja za trgovinu. U tu svrhu Persijanci su iskoristili veliki broj starih hetitskih i asirskih puteva prilagodivši ih potrebama vojske, trgovine, prevoza pošte. U raznum područjima Irana bilo je zlata, srebra i olova. Postojanjem metalne rude doprinjelo je razvitku metalurgije. Upotrebljavale su se kočije. Velika magistrala tzv. carski put : od Egejsko primorja Male Azije do centra Međuriječja. On je išao od Efesa ka Surdi i Suzi, preko Eufrata, Jermenije, Asirije niz Tigirs. Medijci su kao i druga iranska plemena koja su naselila na zapad Iranske visoravni živjeli su pastirskim načinom života. Njihova glavna gospodarska djelatnost još od vremena kada su zajedno s indoarijskim rođacima živjeli u stepama istočno od Kaspijskog jezera bilo je stočarstvo, odnosno uzgoj konja, 17
goveda, ovaca, te rijeđe domaćih koza. Bili su poznati kao najbolji uzgajivači konja svog vremena; čak i prije njihovog naseljavanja planina Zagrosa njihovi konji bili su poznati u Mezopotamiji. Bili su vješti i u metalurgiji, posebno u obradi željeza, pa su izrađivali najjača i najbrža bojna kola tog doba.
SIRIJA I FENIKIJA Sirija –obuhvata područje između gorja Amanos na sjeveru i Sinaju na jugu. Ono se donekle podudera sa zemljama današnjom Sirijom, Libijom i Izraelom. Jugozapadno od Sirije nalazio se Egipat, istočno od Sirije nalazio se Babilon i Asirija, sjeverno-istočno država Mitani, sjeverno Hetska država, zapadno od Fenikije na Sredozemnom moru prostirala se kritsko pomorska država. Obala Sirije zvala se Fenikija bila je povezana trgovačkim putem sa ostrvima istočnog Mediterana sa Kiprom, Kritom i arhipelagom Egejskog mora. Sirija i Fenikija tokom cijele svoje historije bile su pocjepane na niz sitnih država koje su stalno ratovale među soobm. Čitava Sirija predstavljala je veliko bojište na kome su se stalno razvijale vojne snage. Fenikija –ona se sastoji od više malih ravnica koje razdvajaju brda koja se protežu od mora prema unutrašnjosti. Svakom ovom ravnicom upravljao je po jedan pomorski grad. U staro doba gradovi su bili sagrađeni ili na stjenovitim otocima u blizini obale kao Tir i Arvad ili na obali gdje su stvarani mali zaljevi kao kod Tripolisa i Biblosa. Fenikija je bila bogata žitom, voćem, vinom. Najstariji gradovi: Ugarit, Biblos, Sidon, Tir, Beritu. Egipat osvojio Siriju i Fenikiju Sredinom II. milenija s.e. Sirija i Fenikija padaju pod vlast Egipta. Faraoni 18te dinastije osvajaju Siriju sve do Eufrata. Potčinjavaju sebi sirske gradove i nameću im danak. Na čelu mnogih osvojenih gradova nalazili su se domać ljudi koje su postavljali Egipćani tzv. kneževi. U XIV. vijeku Egipat gubi snage u Siriji i njih smjenjuju Hetiti. Hetiti su kolonizovali sjevernu Siriju i potčinlije svom utjecaju, u XIV vijeku Egipćani su bili prinuđeni da Hetitima predaju svoje pozicije u prednjoj Aziji, ali uskoro su se u Siriji pojavili novi osvajači pomorski narodi.
18
Privreda Fenikije i Sirije Bavili su se stočarstvom i zemljoradnjom. Stvorili su terasasti sistem zemljoradnje, navodnjavanje je bilo pravilno raspoređeno po terasama. Terase su korištene za uzgoj voćnjaka i vinograda. Uzgajali su pšenicu, ječam, proso, lan, masline. Zanatsvtvo : pojavilo se rano. U planinama Libona postojala je željezna ruda čije vađenje i obrada nisu predstavljali veliki tehnički problem. Njihova obrada metala je bila vrhunska. Bila razvijena tkalačka proizvodnja. Feničani su proizvodili purpurnu boju visoke kvalitete, kojom su bojili tkanine te tajnu njezine proizvodnje sebično čuvali. Boja se dobivala iz nekih vrsta školjki, a cijena haljina je bila toliko visoka da su ih mogli kupiti samo najbogatiji. Po ovoj boji, Feničani su dobili ime. Grci su ih nazvali Phoiniki Φοινίκη od njihov riječ za ljubičast. Trgovina Na trgovinu Fenikije su utjecala tri faktora : geografski, poljopriveredni i zanatski. Fenićki gradovi ležali su na raskrsnicama važnih trgovačkih puteva koji su zemlje prednje Azije spajali sa bbazenom Egejskog mora, sa Afrikom i Arabijom. Trgovina je vođena kopnenim i pomorskim putem. Karavanski trgovci kretali su se iz Male Azije, iz Mesopotamije, iz Arabije, sa Crvenog mora i iz Egipta stižući u gradove na feničkoj obali. Još u IV. mileniju s.e. u doba starog carstva Egipćani su izvoze iz Fenikije raznu robu: vino, maslinovo ulje, stoku, žito, kozmetičke preparate. Feničke kolonije Feničani osnivaju čitav niz kolonija po čitavom bazenu Sredozemnog mora. Još u XVI. vijeku s.e. feničani kolonizuju Kipar, jedan dio primorja Male Azije, područje Egejskog mora. Fenićani su birali za svoje trgovačke faktore ostrva koja leže blizu obale, te na raskrsnicama važnih trgovačkih puteva. Kolonizovalai su: Rodos, Tasos, Samotraku, ostrva u grupi Kiklada i Sporada možda čak i preko Helesponta i Bosbora prodiru na Crveno more stižući do sjeverne obale Male Azije i Grčkog područja. Tir vodi zamašnu trgovinu u zapadnom dijelu Mediterana gdje su iseljenici iz Tira osnovali veliki broj kolonija. Na Siciliji su Fenićani osnovali grad Roš-Melkart. Grad Karalis na Sardinij također su smatrali Feničkom kolonijom. Feničani su kasnije osnovali u dalekim zemljama stalne kolonije: Kartaga (Sj. Afrika) –osnovana 814g. s.e. Tingis(Tandža), Celis (Azila). U Mesopotamiji su osnovali kolonije grad Edanu. Na Kipru Kart-Hadašt.
19
Feničko alfabetno pismo To je najveća tekovina feničke kulture. U Fenikiji se pojavila u XIII vijeku s.e.. Razvoj trgovine doprinjeo je razvoju pisma. Svaki glas obilježava jedna znak, tako je nastao prvi alfabet od 22 slova. Iz Feničkog alfabeta razvilo se starojevresjko pismo, zatim punsko pismo, od feničkog pisma razvilo se i etiopsko pismo te i starogrčki alfabet.
NOVOBABILONSKO CARSTVO (612-538 s.e.)
Iako oslabljen kasitskom invazijom, Babilon je i dalje zadržao značenje važnog ekonoskog centra Mezopotamije. Krajem II. milenija s.e. u južnom dijelu Mezopotamije pojavilo se semitsko pleme Haldejaca koje je osvojilo južnu Babiloniju. Vodili su upornu borbu sa Asirijom. Nakon smrti Asurbanipala cara Asirije Babilon se oslobađa Asirske vlasti i u savezu sa Medijom zadaje Asiriji posljedni udarac. Nabopolasar asirski vojskovođa proglašava se babilonskim carem. 612 g.s.e. potpuno je srušio Niniva. Na ruševinama Asirskog carstva nikla je nova Babilonsko –Haldejska država. Prijetnju Babilonu je predstavljao Egipat. Nabukodonosor II. (604-562) –sin i nasljednik Nabopolasara. Skupio je veliku vojsku i Egiptu zadao presudni udarac kod Karhemiša 605g.s.e. Tako je Nabukodonosor zauzeo Siriju prodrijevših do samih granica nilske delte. Došlio je do novih ratova. Judeja je odbila da plaća danak što je dovelo do rata. Nabukodonosor je krenuo u Judeju i opsjeo Jeruzalem. Poslije tri mjeseca zauzima i Judeju, ali Babilon nije skroz trijumfovao. Palestina i Sirija spremali su novi napad, kao i Egipat koji nije mogao da zaboravi ranije napade. Tako Egipat kreće prama Aziji i u početku osvaja Sidon. Babilonski odredi u Jerusalemu su odstupili. Kratkotrajne Egipatske uspjehe je prekinuo Nabukodonosor stigavši u Siriju potukao je Egipatske trupe. Babilonci su opet opkolili Jerusalem. Judejci su se borili ali otpor je bio slomljen. Babilonske trupe su zauzele Jerusalem, opustile su, razorile i spalile grad 586g.s.e. To je period tzv. babilonskog robstvs 586-537 g.s.e. Nabukodonosor je nastavio dalje prema Feničkim gradovima, među kojima je bio i Tir. Babilonska vojska je 13 mjeseci opsjedala Tir, Nabukodonosor je teškim mukama zadao udarac Fenikiji. Osvojio je Mesopotamiju, Siriju, Fenikiju, Palestinu. Vladao je 43 g. . Njegovi nasljednici nisu mogli očuvati Babilonsko Carstvo. Za 6 godina smijenili su tri cara. 538 g.s.e Babilon je osvojio persijski car Kir uklonivši posljednjeg cara Babilona Nabonida. 20
Trgovina i privreda Trgovina prodire u sve pore društva, postaje razgranata i raznovrsna. Prodaju se žito, vuna, razni poljoprivredni proizvodi, voćnjaci, robovi. Babilon postaje veliki trgovački centar čitavog staroistočnog svijeta u kojem se okupljaju trgovci iz zemalja: Asirci, Persijanci, Egipćani, Jevreji. Babilon je bio poljoprivredna zemlja. Zemljoradnja zasnivana na vještačkom navodnjavanju imala je veliku ulogu u privrednom životu. Društvo Novobabilonskog Carstva
1. Viša klasa: Car Veletrgovci, veliki robovlasnici, svećenici velikih hramova 2. Niža klasa: Robovi
Pojmovi :
Despot –sva vlast koncentrisana u rukama vladara Primogeniture –običaj po kojem najstariji sin dobiva dvije trćine naslijeđa Levirata –običaj po kojem se udovica mora udati za jednog od srodnika preminulog muža ( za mužovog brata ili oca) Išakum –polusvećenička titula Patesi –starosumerska titula, držali najvišu svećeničku i vojnu vlast Satrapije –pokrajne ili administrativne jedinice Persijskog carstva Satrap –bio je upravitelj satrapije zadužen administracije i financije Zigurat –stepenasti hram
21
