1
Sastavio: BRANIMIR BESAK – rujan mj. 2000 g. Prijepis:
HRVATSKE
ZEMLJE
VREMENSKI PODSJETNIK POVIJESTI BOSNE I HERCEGOVINE I CRVENE HRVATSKE
OD DOSELJENJA DO SAMOSTALNE DRŢAVE 0d 626. g. po Kristu do 20.stoljeća
1.izdanje Sveti Ivan Zelina, 2000.godina
1
ILIRI U EUROPSKOM JUGOISTOĈNOM SREDOZEMLJU Oko 1200 g. pr. Kr. sa sjevera su prodrla razna srodna indoeuropska-arijska plemena na europsko sredozemlje, koja će se kasnije prozvati Ilirima, Grcima, Italima i sl. ( To je bio 1.val doseljavanja indoeuropskih naroda u Europu. 2.val činili su narodi, koji su se uputili u Aziju – današnji Iranci i Indijci. 3.val naseljavanja Europe činili su u 5. -8.stoljeću Germani,Slaveni,Avari, Hrvati, Srbi i Ugri, Bugari) Ilirska plemena su: HISTRI ( u Istri), LIBURNI ( u Hrv. Primorju), DALMATI ( u Dalmaciji), GAĈANI ( u Lici), DARDANCI ( u Srbiji) i dr. JAPODI ( u Lici i sjeverozapadnoj Bosni) mješavina su Kelta i Ilira. (390. g. prije Kr. Kelti su opsjedali Rim,a nešto kasnije oko 335. g. pr. Kr. preko sjeverne Italije prodrli su u ilirsko podruĉje na Jadran.) 229. g. pr.Kr. Rimljani su u prvim borbama sa Ilirima. ( 155. g. rimski konzul Publije Kornelije Scipio Nazika prodire preko Narone i osvaja Delminion – glavni grad Dalmata ( nedaleko Duvna ). 118.g./17.g. Rimljani zauzimaju Salonu – primorski grad Dalmata. 80.g./79.g. rimski diktator Sula osniva pokrajinu ILIRIK. 50.g. pr.Kr. – 9.g. po Kr. nakon teških borbi Rimljani uspjevaju potpuno savladati miroljubive Ilire. ( kraljica TEUTA? ) 10.g. po Kr. car August, radi lakšeg upravljanja dijeli Ilirik u dva dijela: Gornji Ilirik, ili Panoniju i Donji Ilirik,ili Dalmaciju, te gradi gustu mreţu dobrih cesta, osnivajući veliki broj vojniĉkih utvrda – postaja i gradskih naseobina. 297.g. po Kr. car Dioklecijan dijeli Ilirik u ĉetiri dijela: PRVU, ili Gornju Panoniju : Valeriju, Saviju i DRUGU, ili Donju Panoniju : Dalmaciju i Predolje. Dalmaciju je ograniĉio na prostor od Istre do Drine i Budve u Boki Kotorskoj, a od Drine do Ibra, Šar planine i rijeke Drima ( u Albaniji ) dao je ime PREDOLJE. Kod konaĉne razdiobe rimskog carstva na zapadno i istoĉno rimsko carstvo, Dalmacija i Panonija bile su dodijeljene zapadnom, a Predolje istoĉnom rimskom carstvu ( Bizantu ). Time je Drina postala granica izmeĊu dvije kulture i dva svijeta : izmeĊu zapada i istoka za hunskih(375g.po Kr. i avarsko-„slavenskih“ ( 567.g.) provala,rimsko-bizantske utvrde, gradovi i naseobine u ravniĉarskim krajevima budu odreda porušene i propale.Bogato romansko stanovništvo bjeţi u jadransko primorje i odatle na otoke i Italiju, a Vlasi ( Mauro-Vlasi ) umirovljeni rimski legionari – afriĉko arapskog porijekla bjeţe u planine ( Vlašić pl. i dr.) MeĊutim, obiĉan svijet – romanizirani Iliri ne ostavljaju svoje krajeve, već se sklanjaju u preostale rimske utvrde, ili teško pristupaĉna brda, u kojima su ostali sve do dolaska Hrvata, i do njihovog pokrštavanja u cjelini. ( U djelu KRALJEVSTVO HRVATA o duvanjskom saboru 753.g. ovako piše:“ I u to vrijeme bi uĉinjeno veliko veselje meĊu krstjani i svi oni, ki bihu u tvrĊavah i u vrsih gorskih i ki tajahu se i krijahu se i ne povidahu se krstjane, oĉitovaše se odvrg(nuvši) strah.»)
TREĆI VAL – NASELJAVANJE INDOEUROPLJANA U EUROPU 2
GERMANI – HUNI – AVARI – HRVATI – SRBI ...
oko 200.g. Bijeli Hrvati - štokavski ikavci (porijeklom iz juţne Ukrajine) pod vodstvom Gota (Hrvati ) stigli na lijevu obalu Dunava, vršeći jak pritisak na rimsku pokrajinu Daciju ( današnja Rumunjska ), tako da je rimski car Aurelije ( 270-275.g. po Kristu ) bio prisiljen preseliti rimske legije i puĉanstvo na desnu obalu Dunava i tu utvrditi granice. Nedugo zatim, Goti (kako ih zovu neki povijesniĉari) ustvari Crveni Hrvati se sa germanskim Gepidima ( koje su tu zatekli ) povlaĉe uz lijevu obalu Dunava na Zapad ( od rijeke Maroša do Vaga = podkarpatje ), a Gepidi u prikarpatje ( od rijeke Maroša do Alute, ukljuĉujući današnju Baĉku). Goti - Crveni Hrvati su tu u podkarpatju zatekli BIJELE HRVATE – KAJKAVCE i pokorili ih,a Gepidi su ostali sa istoĉnim Gotoma i Slavenima – ŠTOKAVSKIM IKAVCIMA (Na prostor koji su napustili Goti i Gepidi ( Daciju ) naselili su se BIJELI HRVATI porijeklom sa obala Dnjepra ( srednja Rusija ). 375.g.u Europu provaljuju mongolski Huni,pa nastaje veliki pokret raznih naroda prema rimskom carstvu,meĊu kojima se kreće i veći dio donskih Hrvata iz Crnomorskog kraljevstva prema Zapadu. (poĉetkom 3.st. hrvatsko ime saĉuvano je i prvi puta se spominje na dvjema kamenim ploĉama: Na prvoj ploĉi u gradu TANAISU ( ušće Dona u Azovsko more ) za Tanaiskog cara SAUROMATESA ( 175.-211.g.) na grĉkom jeziku spominje se odliĉmik – sin HORVATOV (“Chroathou”). Na 2. ploĉi pisanoj 220.g. za cara RESKUPORIDA, sina Sauromatesova, meĊu ĉetiri tanaiska poglavara navodi se HORVAT SANDARZIJEV ( Choroathos Sandarsiou ) – ( staro kajkavski HORVAT ). Slijedom toga , Hrvati su došli iz juţnog Afganistana, BeluĊistana – istoĉnog dijela davnašnje Perzije ( dio današnjeg Irana ). ( Perzijski naĉin obiljeţavanja strana svijeta: bijela = zapad crvena = jug zelena = istok crna = sjever Odatle CRVENA HRVATSKA -donski Hrvati ( koji su ostali) - hrvatska DUKLJA 8.- 10.st.Boka Kotorska, Bar i dr.) BIJELA HRVATSKA ( Zapadna–današnja Slovaĉka i juţna Poljska ) VELIKA HRVATSKA ( u zajednici s Antima ) od Odre,gornje Labe, Visle do Dnjestra sa glavnim gradom Hrvat – kasnije Krakov
3
Hrvati se smještaju sjeverno od Karpata meĊu brojna slavenska plemena, te poprimaju slavenski jezik, ali zadrţavaju ime, dajući im drţavnu organiziratost. – To je zapadna ili BIJELA HRVATSKA- današnja Slovaĉka i juţna Poljska) Nakon propasti Huna, BIJELI HRVATI stvaraju s Antima Veliku drţavu od Odre,gornje Labe, visle do Dnjestra.(Glavni grad zove se Hrvat, kasnije Krakov u Poljskoj). TakoĊer se i SRBI iz tog razloga pokreću sa podruĉja Kavkaza u Maloj Aziji ( gdje su ţivjeli stari SARDI ) i naseljavaju se sjevero-zapadno od današnje Ĉeške, izmeĊu rijeka Labe i Sale. Ovi Polabski Srbi mješaju se sa SLAVENIMA i starim nordijskim narodima,te poprimaju slavenski jezik. 378.g. mongolski Huni pokoravaju Gepide,a s njima istoĉne Gote i „ Slavene“ – ikavce. 394.g. Huni pokoravaju Gote i njihove podanike „Slavene“ – kajkavce. 441.g. Atila ( hunski vladar ) osvaja Donju Panoniju (rimsku) u koju spada i Srijem sa gradom Sirmiunom,pa su i Gepidi sa-ikavcima prešli Dunav i poĉeli se naseljavati u Donjoj Panoniji – istoĉno od mursijskog jezera (Mursa – istoĉno od Osijeka preko Vinkovaca do utoka Bosuta u Savu ), a kako Atila iste godine osvaja i Saviju i Norik( juţna Austrija ) to i Goti – kajkavci poĉinju naseljavati ove krajeve. 454.g. Nakon smrti Atile,Goti sa podanicima Slavenima-kajkavcima i Gepidi sa svojim podanicima Slavenima-ikavcima podiţu ustanak za osloboĊenje od Huna,te su ovi prisiljeni povući se u juţnoistoĉne stepe oko rijeke Dona .Od te godine Gepidi (s nekim prekidima) preko 100. godina (do 567.g.) vladaju u Donjoj Panoniji, ( Srijem,bosanska Posavina istoĉno od rijeke Ukrine i Usore,te Maĉva do Kolubare) u koju se sada masovno doseljavaju njihovi podanici Slaveni-ikavci. Prostor rimsko-bizantske Dalmacije ( od Drine do Istre i od bosanskih planina do mora ) istoĉni Goti -štokavski ikavci sa dijelom „Slavena“ naselili su kasnije,kao podanici AVARA, koji su provalili za vrijeme bizantskog cara Foke ( 602.-610.g.) i prvih godina cara Meraklija I. (610.-614.g.) 489.g.Nakon propasti Huna,rimskim provincijama Savijom i Norikom upravljaju Goti, te se sada nastavlja naseljavanje ovih krajeva„Slavenima“ kajkavcima,koji kao njihovi podanici priznavaju vrhovništvo Gota,ali konaĉno naseljavanje tih podkarpatskih Slavena kajkavaca dogaĊa se u drugoj polovici 6.stoljeća. 518.g. Bijeli Hrvati štokavski ekavci poĉinju provaljivati preko dunava u rimsko bizantsko carstvo za cara Justina I, a pojaĉano za cara Justinjana I (533.-545.g.) 547.g. Slaveni ekavci prodiru do Draĉa ( danas Bar) u pljaĉkaškim pohodima ( dolaze iz srednje Rusije,sa obala Dnjepra i nisu niĉiji podanici). 589.g. „Slaveni“ ekavci osnivaju samostalnu slavensku drţavu na Peloponezu ( Grĉka ) pod imenom Sklavinija, koja se odrţala do 806.g. posebno pojaĉano doseljavanje ekavskih Slavena zbio se u vrijeme prijestoljnih borbi u bizantu za vrijeme nevrijednoga cara Foke ( 602.-610.g.) i prvih godina cara Meraklija I (640.-641.g.) kada su istoĉni Slaveni-ekavci naselili cijelo podruĉje ILIRIKA ( Albanija ) do rijeke Drine,izuzev primorskih krajeva, pokrajine Predolja i Novog Epira, koje su prije njih zauzeli AVARI i njihovi podanici Slaveni štokavski ikavci (porjeklom iz juţne Ukrajine – danas ).
4
546.g. bizantski car Justinja I ( za vrijeme velikog gotskog rata ) dozvoljava germanskim Langobardima naseljavanje u Panoniji i Noriku ( juţna Austrija ) kao svojim saveznicima,zbog ĉega dolazi do rata izmeĊu GOTA i Langobarda, koji pozovu u pomoć turansko pleme Avara( ovi su ţivjeli uz crno more do lijeve obale Dunava) 567.g. Avari se odazivlju, te potpuno razbiju Gepide,zaposjednuvši njihovu zemlju (od rijeke Maroša (u Rumunjskoj ) do ispod Osijeka. ( Mursa) To novo susjedstvo nije se dopalo Langobardima, pa ovi 568.g. ostave ovo podruĉje i presele u sjevernu Italiju, prepustivši ugovorom Panoniju i Norik Avarima. Kako Avara nije bilo više od 20.000 duša, oni dopuste naseljavanje podkarpatskim Bijelim Hrvatima kajkavcima,koji priznaju vrhovništvoAvara,pomaţući im u ratnim pothvatima i pljaĉki. Tako su se Bijeli Hrvati – kajkavci nakon odlaska Langobarda brzo proširili do bavarskih granica i do furlandskih Alpa. 595.g. Bijeli Hrvati vode borbu sa bavarskim vojvodom Tasilom, a tri godine kasnije prodru u Istru,gdje ih suzbije ravenski egzarh Kalinik 602.g. „Slaveni“ s Avarima i Langobardima ponovo teško opljene Istru, a slijedeće godine pomaţu Langobardima osvajati gradove u današnjoj Lombardiji i Veneciji Time je dovršeno naseljavanje podkarpatskih Hrvata-kajkavaca na prostoru od Dunava do Bavarske i do lombardskih ravnica u Italiji.( današnja sjeverozapadna Hrvatska, Slovenija, jugoistoĉna Austrija i jugozapadna Ugarska ) 614./15.g.Avari i podanici „Slaveni“ zauzimaju Salonu – glavni grad Dalmacije za vrijeme bizantskog cara Heraklija I (610.-614.g). 626.g. (31.srpnja )Avarska vojska uz pomoć „Slavena“ (80.000 ratnika) napada Carigrad. sklopivši savez sa Bugarima i Perzijancima Napad se vodio svom ţestinom pet dana uz upotrebu velikog broja ratnih sprava, pokretnih kornjaĉa i ljestava.podigli su 12 visokih pokretnih tvrĊava- tornjeva,ali u grad nisu uspjeli prodrijeti. „Slaveni“ su pokušali prevesti Perzijance na europsku stranu pomoću 1000 jenodrvenih laĊa,a li je bizantsko brodovlje uništilo slavensku flotu. U noći 4. na 5. kolovoz – a 626.g. avarski kagan zapalio je logor i naglo se povukao u svoju zemlju,iako su Perzijanci s istoĉne strane i dalje ostali u ratnom stanju,jer je kagan saznao,da su u njegovu zemlju provalili opasni neprijatelji – HRVATI, koji su se rimskim cestama zapadnom Ugarskom spuštali prema današnjoj zapadnoj Hrvatskoj i Jadranu na temelju poziva i ugovora sa Bizantom ( Ugovor je bio sklopljen krajem jeseni 625.g. i zajamĉen “Carskom zapovjedi” koja je Hrvatima osiguravala velike koristi,a posebno,da će im dati sve zemlje,koje oni oslobode od Avara ). Tako jedan dio Hrvata prelazi zamrznutim koritom na drugu obalu Dunava ( negdje oko Vaga u Dunav ) i zauzima širi pojas,kako bi osigurao nesmetan prijelaz glavnini Hrvata,kada poĊe na jug. Poĉetkom srpnja 626.g. ( opskrbivši se ljetnom ţetvom ) glavnina Hrvata na ĉelu s vladarem ( otac prvog hrvatskog vladara u novoj domovini – PORGE-a ) prelazi Dunav prodirući prema jugu i prije
5
negoli je avarski kagan mogao stići ispod Carigrada u Podunavlje,Hrvati su već duboko zašli u tadanju Dalmaciju,potiskujući Avare iz primorja dalmacije,Predolja ( Bar,Boka,albansko primorje ) Novog i Starog Epira. Iako su Hrvati bili saveznici Bizanta,oni su prema ugovoru osvojene zemlje zadrţali za se i nisu ih dali pod izravnu upravu Bizanta. (Splitski arhiĊakon Toma ( 1201-1260.g.) u svom znamenitom djelu Historia salonitana zabiljeţio je predaju o dolasku Hrvata na Jadran: .. “Od poljskih strana,koji se nazivaju Lingonima,bilo je došlo s TOTILOM sedam ili osam plemenitih rodova ... Narodi, koji se nativaju Hrvatima ... Mnogi ih nazivaju Gotima, a takoĊer Slavenima, prema osobnim imenima onih, koji su došli iz Poljske i Ĉeške.” ) (K.Porfirogenet ( bizantski carski tajnik ) u 30. poglavlju O upravi u carstvu,zabiljeţio je: “Hrvati su pak stanovali u ono vrijeme s onu stranu Bavarske,gdje su danas Bjelohrvati.jedan od njihovih rodova, naime,petoro braće: KLUKAS,i LOBELOS,i KOSENCES, i MUHLO, i HROBATOS, i dvije sestre: TUGA i BUGA, odijelili su se od njih i došli zajedno sa svojim narodom u Dalmaciju i našli su Avare u posjedu te zemlje.Pošto su neko vrijeme meĊusobno ratovali,pobijedili su Hrvati: neke su od Avara sasjekli,a ostale prisili da im se pokore.Od tada su u toj pokrajini zavladali Hrvati.”) 629.g. Bizantski car Heraklije I i franaĉki kralj Dagobert sklapaju savez protiv zajedniĉkog neprijatelja Avara. 635.g. U Srijemu su se odigrale poslijednje dvije borbe Hrvata i Avara uz pomoć Slavena prve selidbe, ( ikavci i kajkavci ) romanskih ostataka iz bosanskih planina i potomaka grĉkih zarobljenika na ĉelu sa Kuvereom ( koje su Avari zatoĉili u Srijemu, da im kao robovi obraĊuju zemlju ) pa se Avari prisilno povlaĉe u sjeverno podunavlje iznad rijeke Tise. Iste godine car Heraklije I potvrĊuje Hrvatima zauzeta i naseljene zemlje carskim dekretom zvanim K e l e u s i s (“ NareĊenje “) Za ţivota Heraklije I i pape Ivana IV, a za vrijeme hrvatskog vladara PORGE jedan dio Hrvata se pokrštava, te se uspostavlja crkvena hijerarhija u Dalmaciji. Od Hrvata koji su došli u Dalmaciju ( koja u bizantsko vrijeme u 7.stoljeću obuhvaća Dioklecijanovu podjelu ( iz 297.g. po Kristu od Bara do Dunava, jer Bizant tu nije imao organiziranu upravu ) odijelio se jedan dio Hrvata i zavladao Ilirikom ( kasnije duvanjskim saborom 753.g. Crvena Hrvatska – juţna, pa Hum – humske zemlje,pa hrvatska Duklja – danas crnogorsko i albansko primorje ) i Panonijom. (Stara hrvatska kronika biljeţi: ...” U tom STROIL, brat njegov s vojskom svojom vaze kraljevstvo od Ilirije,a to jest sva zemlja,ĉa jest s ovu stranu Valdemije (Vinodola) deri Polonije ( Apolonija u Albaniji ) SVIOLAD, sin Stroilov i bi kraljevstvo Bosna i Valdemin deri do Polonije, tako primorsko, kako i zagorsko kraljevstvo.”) BOSNA: BANOVINA I KRALJEVINA – ISLAMIZACIJA Današnja Bosna dobila je ime po rijeci Bosni,koja se u najstarije vrijeme zvala Basan, u rimsko doba Basanius,a sva ta imena vuku korijen iz cca 1.500 g.pr Krista sa Starog Istoka,(današnja
6
Palestina,Libanon,zapadna Sirija) gdje su do 722. g.pr.Kr.ţivjeli Hrvati-(Huriti-Kharu-HebrejiIzraelci Kanaanci i sl.-kako su ih tada zvali Egipĉani,Asirci,Biblija i drugi. Na tom prostoru zatiĉemo toponime kao:BAŠAN, BOSONA (podrućje juţno od rijeke Jordan-u Izraelu), JADRO rijeka kod Splita, JADRANsko more (Jadran pokrajina u današnjem Afganistanu ), DALMACIJA (Dalmanuta naobali Genezaretskog jezera), KORDUN (Kardunija -Kar Dunijaš = Babilon), LIKA (Lycija u Maloj Aziji), brdo MARIJAN ( Maryanni-huritska vojna aristokracija- elitna vojska iz grada Mary u Mezopotamiji oko 1700 g.pr Kr. do 1330 g.pr.Kr.u vrijeme osvajanja Starog Egipta.) Prema Dioklecijanovoj podjeli tog podruĉja 297.godine, planinski dijelovi Bosne ( od Borja i Konjuh planine ) prema jugu, kao i cijela Hercegovina pripadale su pokrajini Dalmacija, dok je bosanska Posavina bila ukljuĉena u rimsku pokrajinu Panoniju. 626.g. Hrvati naseljavaju podruĉje Bosne i Hercegovine Istinitost tog navoda potvrĊuje pisac ljetopisa “KRALJEVSTVO HRVATA” koji, sluţeći se starom hrvatskom kronikom 1074/81.g. izmeĊu ostalog kaţe:”... I bi kraljevstvo njegovo Bosna i Valdemin (Vinodol = Val – de – vino ) deri do Polonije ( Apolonija u Albaniji ) tako primorsko kako i zagorsko kraljevstvo ....” K.Porfirogenet ( bizantski kroniĉar tog vremena ) zabiljeţio je temeljem starih izvora u carskom arhivu Bizanta, da su Hrvati svojim dolaskom na jug naselili rimsko-bizantske pokrajine Dalmaciju,Panoniju i Ilirik. Istinitost naseljavanja Bosne Hrvatima,koji njome i upravljaju,potvrĊuje i ĉinjenica,da je Bosna od prvih dana,pa do 1377.g. bila banovina,kada se bosanski ban TVRTKO I proglašava kraljem. ( Banska je ĉast ĉisto hrvatska ustanova,koju ne poznaje ni jedan narod srednjovjekovne Europe) Gdje su vladari banovi, tu su Hrvati.( pojam ban vuĉe korijen od naziva huritskih plemena iz pretbiblijskih vremena : Bani.-Hani, Bani-Jamin (BenĊamin) i sl.Bani = djeca, ili Bandaka = zamjenik kralja – kraljev sin, skraćeno ban) 753.g. Bosnu prvi puta pod svojim imenom spominje staro hrvatsko djelo METHODOS na Duvanjskom saboru.Tada je Bosna bila samoupravna jedinica hrvatske drţave. 9. i 10.st. Bosna je i dalje u sustavu hrvatske drţave,graniĉeći na Drini sa Bugarskom drţavom. oko 852.g. hrvatski vojvoda Trpimir i 927.g. hrvatski kralj Tomislav u istoĉnoj Bosni ( izmeĊu Konjuh planine i Romanije ) pobijedili vojske bugarskih vladara Mihajla i cara Simeona Velikoga, koji su krenuli kazniti Hrvatsku, budući da je ova primila i zaštitila raške izbjeglice iz rata s bugarskom. ( izbjegao je i zaštićen sam srpski knez Zaharija ). za vrijeme prijestolnih borbi u Hrvatskoj ( 948/9.) srpski ţupan Ĉaslav zauzima Bosnu i druge hrvatske zemlje istoĉno od rijeka Vrbasa i Cetine. oko 960.g. hrvatski kralj KREŠIMIR II vratio je Bosnu Hrvatskoj.( od tada do 1918.g. Bosna nije nikada bila u srpskoj drţavi, ni pod srpskom vlasti.)
7
990./91. bugarski car zauzima Crvenu Hrvatsku – HUM ( Boka kotorska, Bar, Uljcinj i dr.) i Bosnu. 1018.g. Bizantski car Vasilije II zaratio s Bugarskom–uništava je i zauzima sve zemlje koje su Bugari dotle drţali,pa i Bosnu. 1036.-1042.g. Hrvatski kralj Stjepan I za narodnog ustanka oslobaĊa Bosnu od Bizanta, te ujedinjuje s hrvatskom drţavom. 1060.g. ( oko te god.) Hrvatski kralj PETAR KREŠIMIR IV osniva katoliĉku biskupiju u Bosni. 1089.g. papa Klement III Vibret podvrgava tu bosansku katoliĉku biskupiju metropoliji u Baru,što znaĉi da se Bosna nešto prije toga sjedinila sa novim hrvatskim kraljevstvom u Crvenoj,ili juţnoj Hrvatskoj – HUM-u.( U sastavu te hrvatske drţave ostala je Bosna, kao samoupravna jedinica do 1138.g. kada se vratila u zajedniĉku hrvatsko-ugarsku kraljevinu ). 1139.g. Hrvatsko-ugarski kralj BELA II imenovao je svog sina Ladislava “ banskim vojvodom “ u Bosni.
8
1155.g. spominje se prvi imenom poznati ban u Bosni – ban BORIĆ, koji svojski pomaţe hrvatskogugarskog kralja GEJZU II (1141. - 1161.g.) protiv bizantskog cara Emanuela i Komnenna (1143.1180.g.)( Ivan Kinamos–tajnik cara Emanuela ovako opisuje povratak bana Borića:“Kada je bio blizu Save, skrene odatle prema drugoj rijeci imenom Drina, koja utjeĉući drugdje, dijeli Bosnu od druge, srpske zemlje. A Bosna nije podloţna Velikom ţupanu Srba, nego je sama za se; drugi narod, koji svojim naĉinom ţivi i sam sobom upravlja “. 1163.g.-1204.g. Bosnom vlada KULIN ban. ( bliţi roĊak bana Borića ) 1164./65.g. Bizantska vojska pod vodstvom Ivana Duke zauzima sve hrvatske zemlje do Gvozda, ukljuĉivo s Bosnom. 1179.g. Bizant je vojno poraţen u Maloj Aziji, a umalo zatim umire bizantski car Emanuel, pa Kulin ban odmah protjeruje bizantince iz Bosne,oslobodivši donje krajeve oko gornjeg Vrbasa, te ţupu Usoru i Soli,priznajući vrhovništvo ugarsko - hrvatskih kraljeva, iako je zemljom stvarno upravljao kao neovisni vladar. (Podizao je poljoprivredu i stoĉarstvo, Bosnu je otvorio vanjskoj trgovini – sol za Dubrovnik, a njemaĉki rudari iz Saske kopali rudno blago.Blagostanje zemlje se jako podiglo, o ĉemu svjedoĉe i narodne uzreĉice:”za Kulina banai njegovih dobrijeh dana Povratilo se doba Kulina bana!” Kulin ban je bio dobar i poboţan ĉovjek, ali je u svom vjerskom neznanju uĉinio, da se u Bosni raširi BOGUMILSTVO. ( Bogumilstvo je zapravo inaĉica starog MANESOVOG (+ 277.g.) dvopoĉelstva koje uvaţava dva poĉela: boga dobra i boga zla/prvi je stvorio sve što je duhovno, a drugi,zvan Satanel ili Đavao sav vidljivi svijet. Duša ĉovjeka je iskra dobroga boga, a kako je zasuţnjena u tijelu,koga je stvorio Satanel, ima se osloboditi tijela i vratiti dobrom bogu.To se ostvaruje bogomilskim krštenjem i pokorniĉkim ţivotom . Ţenidbu su drţali grijehom, hranili su se samo biljnim proizvodima ( meso u svim oblicima bilo je grijeh ) a ţivjeli su u zajedniĉkim nastambama ( hiţe ), kojima su na ĉelu bili “ STARCI “ Vrhovni starješina bogomilske sljedbe u Bosni zvao se DID BOSANSKE CRKVE, kao namjesnik Kristov – nasljednik Sv.Petra ( papa ) DID, VELIKI GOST i VELIKI STARAC ( dva prva pomoćnika ) te 10 Ċakona – apostola ĉinili su bogomilsku hijerarhiju. Svoje bogosluţje nisu odrţavali u crkvama,već na zajedniĉkim zaklonitim mjestima.(hiţe, samostanske blagovaonice i sl.) Zaĉetnik Bogomilstva je bio bugarski pop Bogomil iz vremena bugarskog cara Petra (927.-969.g.) 1203.g.na znamenitom sastanku na Bilinom polju kod Zenice, u nazoĉnosti Kulina bana i legata pape INOCENCIJA III bosanski bogomili-krstjani ipak priznaju vrhovništvo Katoliĉke crkve, te su pod tim plaštem nastavili sa širenjem i meĊu bosanskim plemstvom i narodom, pridobivši za se ĉak i većinu neukih katoliĉkih svećenika –glagoljaša. 1204.-1221.g. bosanskim banom postaje STJEPAN, takoĊer bogomilski vjernik. 1221.-1254.g. bosanskim banom postaje NINOSLAV,koji je takoĊer bogomilski sljedbenik(u poĉetku )Od tada, pa sve do turskog zaposjedanja Bosne 1463.g. bogomilstvo je usprkos kasnijih dogaĊanja bilo jedan od glavnih politiĉkih ĉinbenika u Zemlji ).
9
1221.g. papa HONORIJE III, saznavši, da bosanski bogomili-krstjani i da nauĉavaju svoje stare zablude, organizira kriţarsku vojnu pod vodstvom katoliĉkog biskupa Ugrin-a ( 1219.-1241.g.) ne bi li silom istrijebio bogomilstvo. Nakon poĉetnog uspjeha, kriţarska je vojna propala, što zbog madţarskih ometanja u cilju ostvarenja madţarskog politiĉkog interesa ovladavanja Bosnom, a što zbog bogomilskog nastupanja u borbama u svojstvu narodnih branitelja bosanske slobode uz podršku bosanskog rodoljubnog plemstva. Nakon neuspjeha kriţarske vojske, novi papa GRGUR IX ( 1227.-1241.g.) poslao je u Bosnu DOMINIKANCE, da misionarskim radom obraćaju bogomile.Njima je uspjelo obratiti na katoliĉku vjeru i bana Ninoslava. 1254-1312.g.bosanskim banom postaje PRIJEZDA VELIKI (bliţi roĊak banaNinoslavakojega su dominikanci takoĊer obratili na katoliĉku vjeru, pa su od tada trajno vladari u Bosni bili katolici, a Bosna je postala prva drţava u Europi u kojoj je vladala puna vjerska snošljivost i u kojoj vladari nisu silili drţavljane,da slijede njihovu vjeru, jer znatan dio puĉanstva i plemstva ostao je slijediti bogomilstvo. 1312.-1353.g. Bosnom vlada ban STJEPAN II KOTROMANIĆ – “STIPOŠ”koji se uzTvrtka I shvaćaju kao najveći bosanski vladari.( Stipoš-a je postavio za bana hrvatski ban Mladen Šubić poslije smrti svog oca Pavla Šubića ). 1322.g. u pobuni jednog dijela plemstva i rušenju vlasti hrvatskog nasljednog bana i gospodara Bosne Mladena II Šubića zbog bahatog i nasilnog vladanja, uz velikaša Nelepića – rivala Šubićima, sudjelovao je i bosanski ban Stjepan II “STIPOŠ”, koji je s tim u vezi iste godine protegao svoju vlast na Zahumlje,a slijedeće godine i na tropolje ( Duvno,Hlivno i Glamoĉ ) i krajinu izmeĊu Neretve i Cetine. ( Pobunu hrvatsko-bosanskih velikaša pomagao je i slavonski ban BABONIĆ, pa i sam kralj KARLO ANŢUVINAC iz Napulja, ( grana francuske dinastije ) kojega je na hrvatski prijesto doveo Pavao Šubić (otac Mladena II Šubića ) poslije smrti posljednjeg Ludviga II Jagelovića – kralja ugarskohrvatske drţave. Cetinski knez Nelepić Ivan širi svoju vlast zauzevši kraljevski grad Knin,a Mleĉani zauzimaju dio Dalmacije ). Posebna je zasluga “STIPOŠA”, da je franjevaĉki red 1340.g. osnovao “bansku vikariju” ( misionarsku organizaciju za obraćanje bogomila na katoliĉku vjeru, u Bosnu se okupljaju ponajbolji franjevci iz cijele Europe ) koja će se od 1517.g. zvati provincija VRH BOSNE – BOSNE SREBRENE, vrlo znaĉajan ĉimbenik u daljnjoj povijesti Bosne i Hercegovine. ( Prve franjevaĉke samostane Stjepan II Kotromanić podigao je uz banske dvore u Sutjesci i Milinama kod Visokog – kraj Sarajeva, gdje je u samostanskoj crkvi izgradio obiteljsku grobnicu. Franjevaĉkim djelovanjem bilo je do 1400.g. obraĉeno 500.000 bogomila na katoliĉku vjeru). 1353.-1391.g. Bosnom vlada ban TVRTKO I KOTROMANIĆ(sinovac Stjepana II Kotromanića “Stipoša”) koji tada nije imao ni 15 godina,pa do njegove punoljetnostiumjesto njega i zajedno s njim zemljom vlada njegova majka Jelena Bribirska Kotroma-nić (udana za brata bana Stjepana II Kotromanića – STIPOŠA,kad se ban Tvrtko I 1377 g. proglasio za kralja, njegova majka Jelena postaje prvom bo-sanskom kraljicom.( Ban Tvrtko I 1356.g. piše,da je djed njegova strica “Stipoša”
10
bio Prijezda Veliki,bliţi roĊak bana Ninoslava.Ovaj je pak pisao papi Grguru IX,da su prije njega Bosnom vladali njegovi preci. Dakle u Bosni od starine vlada ista obitelj, a svakako od 1138.g. kada je Bosna došla u sastav hrvatsko-ugarske drţave. Od sredine 13.st. bosanski banovi i kraljevi nazivaju se Kotromanići, vjerovatno po Prijezdi Velikome,koji je bio sin kćerke hrvatskog velikaša Kotromana). * Mladi i poduzetni ban Tvrtko I odmah se našao u borbama s domaćim bogumilskim nezadovoljnicima i hrv.-ugar. kraljem LUDVIKOM I i time uĉvrstio bosansku banovinu, koju je naslijedio od “Stipoša”. ( strica ) * Iza smrti srpskog cara Dušana ( Stefana +1355.g.) poĉinje propast srpske drţave za vladavine njegovog sina nesposobnog Stefana Uroša V.Carevina se razbija na niz kneţevina, koje samostalno sklapaju razne saveze, pa su 1363 g.već svi Turski vazali. Tako je 1374 g. Tvrtko I Kotromanić povratio hrvatsku vlast nad otuĊenim krajevima stare kraljevine Crvene Hrvatske (Zahumlje, Travunju i Duklju, te te dijelom Raške. 1377.g. okrunio bosanskom kraljevskom krunom,a kako ta nije postojala, niti ju je tko priznavao, iste se godine ponovo kruni u Mileševu ( Podrinje ) starom srpskom krunom ( kao unuk Jelosave ) raĉunajući i na bogati Mitrovdanski danak, koji su Dubrovĉani plaćali srpskim kraljevima. Tako postaje kralj "Srbljem (dio Raške), Bosni (Vrhbosna Bobovac),Primorju (Splitsko-Neretvansko),Humskoj zemlji (Konjiv-Nevesinje),Donjim krajem (Jajce),Zapadnim.Stranom(Kljuĉ),Usori(Doboj), Soli (Tuzla) i Podrinju (Lim,Piva,Tara) i k tome". *Iza smrti Ludvika I (+1382.g.) te za dinastijskih nemira u Hrvatskoj,(jer ţena Ludvika I Elizabeta Kotromanić - sada udovica i regentica umjesto maloljetne kĉeri Marije kojoj je Ludvik ostavio hrv.ugarsko kraljevstvo bila protiv hrvatskog plenstva) Tvrtko širi svoju vlast duboko u jadransku Hrvatsku, te uzima naslov “ Kralja Dalmacije i Hrvatske “. * Tvrtkova je namjera bila oko Bosne okupiti sve hrvatske zemlje, ali ga je u tome sprijeĉila rana smrt. 1389.g.Turci sa azijskim, grĉkim, srpskim(Mrnjavĉevići) i bugarskim ĉetama potukli su vojsku pobunjenog srpskog kneza LAZARA na KOSOVU POLJU, kojemu su pomagali i hrvatski ban Horvat i Ivan Paliţna, Kastriotić Jure iz "Albanije",Hrvati-kralja Tvrtka, Braniĉevci-despota Vuka Brankovića, te manji broj Vlaha, MaĊara i Poljaka.(U odluĉnom ĉasu bitke,kada je 20.000 Hrvata odbilo prvi turski juriš, pripremajući protunapad, Baniĉevci Vuka Brankovića prelaze na tursku stranu.) Nasljednici Tvrtka I trošili su snage u borbama s ugarsko-hrvatskim kraljevima, koji su htjeli Bosnu ponovno podloţiti svojoj vlasti, te s domaćim sebiĉnim velmoţama, koji su nastojali jaĉati moć svojih porodica na uštrb kraljevske vlasti.( Najmoćniji od tih velikaša bili su HRVOJE VUKĈIĆ HRVATINIĆ, SANDALJ HRANIĆ ( +1435.g.) i njegov sinovac – nasljednik STJEPAN VUKĈIĆ KOSAĈA. ??? – 1416.g.HRVOJE VUKĈIĆ HRVATINIĆ još za ţivota kralja Tvrtka I dobiva naslov Velikog vojvode. ( ne vuĉe korijene iz obitelji Kotromanić ) 1391./92. izvojevao pobjedu u prvom sukobu sa Turcima.( nakon potpunog sloma srpske vojske kneza Lazara na Kosovu Polju 1389.g.) 1403.g. sa svojim hrvatsko-bosanskim pristašama ( meĊu kojima su i hrvatski ban Horvat i Ivan Paliţna – izbjegli u Bosnu poslije 25 godišnjih borbi ( od 1386.g.) za nasljednu vlast ugar.-hrvat. kraljevstva (
11
iza smrti Ludviga I Anţuvinca ) usprkos moćnih bosanskih velikaša: Kosaĉe,Pavlovića i dr. priznaje u Zadru vlast kralja LADISLAVA NAPULJSKOG,dok protivnici traţe zaštitu Ţigmunda Luksenburškog hrvatsko-ugarskog kralja. Za uzvrat Ladislav mu daruje gradove Split, Braĉ,Hvar i Korĉulu, pa Hrvoje V.H. sada stoluje i u JAJCU i u SPLITU, imenujući ga hrvatsko-dalmatinskim banom. 1408.g. hrvat.-ugar. kralj Ţigmund, zbog toga pokreće kriţarsku vojsku na Bosnu,te kod Doboja potuĉe hrvatske velikaše. ( poslije bitke sasjekao je 100 zarobljenih hrvatskih ustanika i krstjana oba spola,ĉime je dokrajĉio borbu hrvatskih velikaša za ugarsko-hrvatsku krunu,te se sada moţe obraĉunati i sa Hrvojem V.H. budući Ladislav Napuljski neĉasno napušta svoje pristaše i prodaje Mleĉanima Dalmaciju za 100.000 dukata,ĉime Hrvoje V.H. gubi ranije darovane dalmatinske gradove. ( To je poĉetak razdvajanja hrvatskih zemalja). 1413.g. Hrvoje V.H. prodire u zemlje Sandalja Hranića (do1435.g.) budući se ovaj stavio na stranu Ţigmunda 1408.g. 1415.g. Ţigmund ponovo sakuplja veliku vojsku i kreće na Bosnu protiv Hrvoja V.H. koji u . nuţdi poziva turske jedinice,te tako zajedno potpuno razbijaju Ţigmundovu vojsku,koja . se više nikada ne pojavljuje u Bosni. 1416.g. Hrvoja Vukĉića Hrvatinića više nema meĊu ţivima. ??? – 1435.g. dijelom Bosne gospodari Sandalj Hranić 1435.-1466.g.Zahumljem(Hercegovinom)gospodari Humski knez STJEPAN VUKĈIĆ KOSAĈA(sinovac Sandalja Hranića ) 1448.g. od cara Fridrika III dobiva poĉasni naslov “HERCEG SV.SAVE”,zbog ĉega se njegova zemlja nazvala HERCEGOVINA. ( zbog ţestokih progona Krstjana – bogomila, koje provodi bosanski kralj, pa ovi masovno bjeţe u Hum,raskida veze s kraljem Bosne i odvaja Hum od Bosne.) 1443.-1461.g. Bosnom vlada kralj TOMAŠ STJEPAN, koji pokušava izmiriti bosanske velmoţe i pripremiti Bosnu za obranu od Turaka. ţestoko progoni Krstjane –bogomile, koji masovno bjeţe u Hum ( Hercegovinu ) 1453.g.-Turci na ĉelu sa sultanom Mehmedom II “Osvajaĉem” osvajaju Carigrad. ( sultan na konju ujahao u veliku crkvu( kršćansku) AJA SOFIJU, te ju dao pregraditi u dţamiju, a gradu dao novo ime ISTAMBUL.) 1458.-1490.g. na hrvatsko-ugarsko prijestolje dolazi MATIJAŠ uvodi centralistiĉku vlast.
KORVIN On slama moć velikaša i
1463.g. vodeći raĉuna prvenstveno o hrvatsko-ugarskim zemljama, osvaja sjevernu Bosnu, osnivajući Jajaĉku i Srebreniĉku banovinu, kao štit od Turaka, a zbog kontrole Mleĉana osvaja Frankopanski Senj, dok ostalo prepušta turskoj pljaĉki i osvajanjima.
12
1461.-1464.g. Posljednji bosanski kralj STJEPAN TOMAŠEVIĆ, ( ţena mu Katarina Kosaĉa ) priznaje vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskog kralja Matijaša Korvina i misleći da mu je to moćna zaštita, prestaje plaćati Turcima danak, pa ovi krenu na Bosnu.( Kralj i Europa šute – od pomoći ni traga.) 1463.g. “ BOSNA ŠAPTOM PADE “ Sultan Mehmed II napada Bosnu, pa usljed pridruţivanja preostalih bogomila i nesloţnih i zavaĊenih velikaša, padaju utvrde i gradovi jedan za drugim, a velikaši bjeţe u dalmatinske gradove.Kralj je zarobljen i pogubljen ,djeca mu odvedena u Istambul,a udovica kralja KOSAĈA KATARINA – kraljica Bosne odlazi u Dubrovnik,pa u Rim, ne bi li pomoću pape pokrenula kriţarski rat za osloboĊenje svoje domovine.( Saznavši, da su joj djeci nametnuli Islam, kraljica umire, ostavljajući oporuĉno( 1478.g.) Bosnu Sv. Stolici.
ISLAMIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
1463.g. Uz mali broj neslavenskih Vlaha i oko 25.000 Srba u Podrinju, u bosanskom kraljevstvu tada je ţivjelo iskljuĉivo staro hrvatsko puĉanstvo i t o oko 750.000 katolika i 80 – 90.000 bogomila. 28.svibnja 1463.g. sultan Mehmed II izdaje franjevcima zavjernicu, kojom njima i njihovim vjernicima jamĉi slobodu ţivota i posjeda dok god mu budu vjerni. ( ali kao podreĊeno – neravnopravno stanovništvo – plaćali su veće poreze, bez uĉešća u drţavnoj sluţbi i bez ikakvih drugih društvenih pogodnosti. Sve obratno bilo je osigurano za muslimane, bez obzira na narodnu pripadnost – porijeklo. U tim prilikama većina Hrvata – bogomila prešla je na islam.Od katolika na islam su prelazili pojedinci-rodbina poislamljenih zarobljenika, ili janjiĉara, za koje su kao podmaladak poĉeli prisilno oduzimati od kršćana 1472.g. Općenito, Hrvati katolici su se ĉvrsto drţali svoje vjere i nikako se nisu mirili sa gubitkom drţave i slobode. 1512./13.g. kada se Turci pojaĉano šire hrvatskim zemljama, franjevci i katolici potajno su i javno radili protiv Turaka, zbog ĉega je 1516.g. donesen zakon o drţavnom progonu katolika ( rušenju novopodignutih crkava i kriţeva uz putove,te strogo kaţnjavanje neposlušnih ). Da se spasu od društvene podreĊenosti i progona, do 300.000 Hrvata seli se u slobodne hrvatske i druge katoliĉke zemlje ( Bunjevci,Uskoci, Vodeni Hrvati, Predavci, Šokci, Jablaniĉki u Sinj ). Jedan dio Hrvata, gdje dulje vremena nije bilo svećenika ( istoĉna Hercegovina i zapadna Bosna ) prelazi na pravoslavlje, koje je uţivalo posebne povlastice u turskoj drţavi. Najveći dio Hrvata u gradovima i trgovištima prihvatio je Islam potpuno, a po selima samo vanjskim naĉinom ( Kod kuće su ţivjeli kršćanski i imali kršćanska imena, a izvan kuće nosili muslimanska imena i takovima se prikazivali ). Ti potonji katolici nazivali su se “POTURI”. (po(lu)Tur(ci))
13
1624.g. u Bosni i Hercegovini bilo je oko 900.000 muslimana (67%) od toga 2/3»potura katolika oko 300.000 (22%) a pravoslavnih (Vlaha, Srba i prekrštenih Hrvata) 150.000 ( 11% ). ratova s Turcima ( 1683.-1699.g.) katolici će se smanjiti za više od polovine zbog iseljenja i prekrštavanja, a nakon iseljenja ( 1684.-1699.g.) Hrvati katolici će u Bosni i Hercegovini pasti na 25.000 duša Hrvati su bitno pridonjeli usponu i veliĉini turskog carstva što sabljom, što umom. Do beĉkih Do sredine 17.st. njih 24 bili su Veliki veziri, (Rustem paša, Mehmed-paša Sokolović rodom iz Višegrada) najveći drţavnici svih vremena. Dvadeset i tri Hrvata-muslimana bili su zetovi turskih sultana, a mnogi Hrvatimuslimani vršili su vojniĉke i upravne sluţbe. 1580.g. do tada kao turski sandţakat, Bosna je uzdignuta na ĉast Vilajeta ( pašaluka ) sa sjedištem u Sarajevu, a poslije beĉkih ratova ( 1683.-1699.) u Travniku.Njemu su bili podreĊeni svi sandţakati: hercegovaĉki, zvorniĉki, kliški, krĉki, bihaĉki, poţeški i ĉazmansko-pakraĉki. I muslimani i katolici ( Bošnjaci i Hercegovci ) govorili su starim hrvatskim jezikom ikavskog govora s primjesama ĉakavštine. Sluţili su se hrvatskim pismom – zvano bosanĉica, zadrţali mnoge hrvatske narodne obiĉaje, te starinsko narodno praznovjerje - pravjeru o vilama,vješticama. I danas Hrvati i muslimani ĉine osebujnu zajednicu, razliĉitu od doseljenika Srba. Renesansa hrvatske svijesti meĊu bosansko-hercegovaĉkim muslimanima poĉinje u 19. stoljeću, kada poĉinju odlaziti u zapadne škole,te upoznavaju povijest Bosne i Hercegovine. 1683.g.Veliki vezir Kara Mustafa opsjeda Beĉ sa 200.000 ratnika i 300 topova.( posljednji turski pohod na Europu, koji ide preko Ugarske,dok je Hrvatska prepuštena nasilništvu begova i paša bosanskog sandţakata.) Kralj Leopold I ( onaj koji je pogubio Zrinskog i Frankopana 1671.g.) bjeţi, pa u pomoć stiţe poljski kralj Jan Sobjeski, koji u savezništvu sa zapovjednikom njemaĉke carske vojske Karlom Lotarinškim (na inicijativu pape ) hametom razbija tursku vojsku. Nakon nove pobjede kod Harkanja, otpoĉima veliki protuturski rat za osloboĊenje zaposjednutih zemalja od Turaka ( Ugarske,Slavonije). 1686.g.i Venecija pristupa savezu sa Rusijom, (takoĊer na inicijativu pape ) pa uz hrvatskog bana Nikole Erdedija,na inicijativu pape nastaje“ Sveta liga” za borbu proti v Turaka. (Venecija se time ţeli okoristiti uspjesima samoinicijativnih hrvatskih i vlaških ustanika u Dalmaciji, koji su oslobodili od Turaka primorske krajeve.) U Ugarskoj ratuju carske vojske pod zapovjedništvom Karla Lotarinškog i Ljudevita Badenskog i mladog genijalnog Eugena Savojskog, dok u Hrvatskoj banskom vojskom zapovijeda ban Nikola Erdedi, koji 1864.g. piše zagrebaĉkom biskupu: “Mene srdce vu Bosnu vleĉe.”
14
On je 1686.g. od Turaka oĉistio Pokuplje i sjeverni dio zapadnog Pounja.Zauzevši Kostajnicu, provalio je u današnju Bosnu, ali tvrdi Bihać nije mogao zauzeti, pa je današnja Bosna ostala pod Turcima. ( sad se vidi koliku je štetu uĉinio beĉki dvor, kada je 1671.g. podlo uništio moćne hrvatske velikaše Zrinske i Frankopane.Da su sada tu ti najuspješniji protu turski ratnici, u najmanju ruku bili bi osloboĊeni krajevi hrvatskog kraljevstva izmeĊu Une i Vrbasa, koje su Turci osvojili u 16.st. A da se od 1686. do 1718.g. nije iselilo iz Bosne preko 100.000 Hrvata katolika, uspjesi banske i carske vojske bili bi još veći, pa se kasnije na taj ispraţnjeni prostor ne bi naselio velik broj nehrvatskog ţivlja.) 1699.g. završava 16. godišnji Veliki protuturski rat mirom u SRIJEMSKIM KARLOVCIMA izmeĊu Austrije, Mletaka i Turaka.( tijek borbi vidi u podsjetniku povijesti Hrvata.) Odredbama tog mira Hrvati nisu bili zadovoljni, budući osloboĊeni hrvatski krajevi nisu vraćeni Hrvatskoj, već su ostali podijeljeni izmeĊu tri carstva ( mletaĉko,tursko i austrijsko) na koju nepravdu i danas podsjeća ĉudan oblik Republike Hrvatske. Bosna i Hercegovina ostale su i dalje pod osmanlijskom vlasti, ĉime su ostvarene i današnje granice s Hrvatskom, jer tim mirom od Turaka je osloboĊena Lika,Krbava, Pokuplje i Pounje, osim gradova Cetina – Sinja i Dreţnika, a zatim sve hrvatske zemlje sjeverno od Save – Slavonija zapadno od crte povuĉene od ušća Bosuta na Petrovaradin. 1714.-1718.g.Traje novi protu turski rat izmeĊu Mletaka i Turaka , kojem se prikljuĉuje i Austrija 1716.g. Austrija zauzima Gradišku, Bosanski Brod, Brĉko i Bijeljinu potukavši Turke kod PetrovaradinaMleĉani zauzimaju Trebinje, Popovo polje i Imotski, okruţivši Dubrovnik. Mirom u poţarevcu te godine Austrija zadrţava uski pojas uz Savu i Unu u Bosni, te Srijem i veliki dio Srbije, a Venecija pripaja Imotski Dalmaciji, izgubivši dubrovaĉko podruĉje. Najveći dio Bosne i Hercegovine i dalje ostaje pod turskom okupacijom. 1737.-1739.g. vodi se treći protu turski rat u kojem Austrija gubi sve što je dobila predhodnim ratom.( krajevi u Bosni i Hercegovini i Srbiji.)Takva granica Bosne i Hrvatske ostaje sve do XIX. stoljeća U Bosni franjevci – voĊe i prosvjetitelji hrvatske raje, odrţavaju vezu sa Hrvatskom, odrţavajući ţivom hrvatsku svijest 1788.-1791.g. Vodi se protu-turski rat u savezu s Rusijom.( hrvatska vojska oslobaĊa Dubicu, Bosanski Novi, Gradišku i Cetin. Rat je zemlju bacio u veliku bijedu, jer uspješnost ratovanja ovisila je o uspostavi starog plemićkog ustava, koji je mogao smoći potreban novac, a kako naglo raste nezadovoljstvo apsolutistiĉkom vladavinom JOSIPA II – sina Marije Terezije ( 1780.-1790.g.) sazvane su ţupanije, koje protjeruju kraljevske ĉinovnike, ukidajući njemaĉki jezik kao sluţbeni Teško bolestan i slomljen prije smrti Josip II vraća Hrvatskoj i Ugarskoj njihov stari feudalni sustav, poništava sve svoje reforme osim Edikta o vjerskoj snošljivosti. Bosna i Hercegovina i dalje ostaju pod turskom okupacijom. 1831. 29. oţujka DogaĊa se bosanski ustanak Husein, kojeg je vodio Husein kapetan Gradašĉević, zvan „Zmaj od Bosne“ protiv Osmanskoga Carstva. Ustanici su napredovali do Kosova i doline Vardara, ali kasnije su poraţeni. Sultan nije ispunio obećanje o autonomiji Bosne i povratku dijelova ranije danih Beogradskom pašaluku.
15
1835.-1845.g. na austrijskom je prijestolju FERDINAND V. 1848.g. Na zahtijev hrv. konzervativne stranke kralj imenuje za bana JOSIPA JELAĈIĆA, koji postaje i generalom i zapovjednikom obje banske pukovnije. ( raspisuje izbore za prvi Hrvatski sabor, ukida kmetstvo, zahtijeva monarhiju, kaoustavnu federativnu drţavu u kojoj će banska vlast sizati do mora,sjedinjujući VojnuKrajinu i dalmaciju s Hrvatskom.) Na austrijskom prijestolju sada je FRANJO JOSIP I (1848.-1916.) koji bana Jelaĉića imenuje za guvernera Rijeke i Dalmacije, te carskim zapovjednikom Vojne Krajine Da suzbije madţarsko prisezanje na Hrvatsku, Jelaĉić im navješta rat i sa 40.000 vojnika prelazi Dravu, te vojnom pobjedom dokazao da Madţarima nije mjesto u Hrvatskoj. ( MeĊimurje pripaja Hrvatskoj.) 1867.g. Austrija sklapa nagodbu s Ugarskom temeljem ranijeg “Veljaĉkog patenta”( budući je 1866.g. izgubio rat s Prusijom i izbaĉen iz njemaĉkog saveza ĉime je monarhija podijeljena na dva dijela, pa se od sada naziva AUSTRO-UGARSKA MONARHIJA.(Time su izdane i uništene sve hrvatske nade i zasluge za suverenost.Hrvatska je podreĊena Madţarima i njome upravlja banski namjesnik: Levin Rauch.) 1869 g. Umire posljednji bosanski vezir u još uvijek turskoj Bosni i Hercegovini ze ĉijeg ţivota,već sredinom XIX stoljeća dolazi do nemira u Bosni,odnosno otpora višestoljetnoj osmanlijskoj okupaciji. Upravo zbog toga se Srbija i Crna Gora poĉinju uplitati u bosanske pslove,patako dolazi do ĉestih pograniĉni sukoba koje nije mogla ukloniti niti Porta ( Turska),a niti mješovite evropske konisije:Austrija, Rusija,francuska,Engleska i Prusija 1875. – 1878 g.Zbog sve teţih društveno-gospodarskih prilika buknuo je bosansko-hercegovaĉki ustanak. Za vrijeme tog ustanka,više od 100.000 Hrvata iz Bosne prebjeglo je u Hrvatsku traţeĉi,ali i dobivajući zaštitu od Hrvatskog sabora i bana Ivana Maţuranića. Istodobno,brojni su dobrovoljci iz hrvatske odlazili u Bosnu radi vojne pomoći tamošnjim Hrvatima. Svi pokušaji evropske diplomacije,kao i posredovanja brojnih komisija, nisu mogli uĉiniti kraj krvavome ustanku,a umjesto mira,došlo je do rata (ustanka)Srbije i Crne -Gore sa Turskom (1875.1876 g.) te rusko-turskog rata (18758.-1878 g. 1878 g. sredinom godine evropske su velesile sazvale Kongres u Berlinu,na kojem su namjeravale diplomatskim putem urediti pitanje Balkanskog poluotoka i doveti mir. Na tom Kongresu na prjedlog Engleske ,ovlastile su Austro-ugarsku,da zaposjedne Bosnu i Hercegovinu,preuzme upravu,te zavede mir i red,što je ona i uĉinila,ali vojniĉkom silom. MeĊutim,prije ulaska vojske u Bosnu,Hrvatski Sabor traţi od cara Franje Josipa I ,da se «pravni ustroj « u Bosni tako uredi,da bi se ona mogla malo-pomalo «prikljuĉiti na ustroj Trodjelne Kraljevine»,dakle Hrvatske,ali je taj prjedlog,uz ukor Saboru odbijen. 1908.godine temeljem zaključaka Berlinskog kongresa, Austrija anektira Bosnu Hercegovinu Te godine čime je Bosna i Hercegovina pripojena Austrougarskoj monarhiji, a time se poslije duge turske okupacije, kao drevna hrvatska zemlja opet našla sjedinjena s maticom Hrvatskom
1908.g.Bosna i Hercegovina pripojena je Austrougarskoj monarhiji, ĉime se poslije duge turske okupacije, kao stara hrvatska zemlja opet našla spojena s matiĉnom Hrvatskom.
16
1912./13.g. traje balkanski rat protiv Turaka. (zajedniĉkim djelovanjem Srbija,Crna gora, Grĉka i Bugarska uspješno oslobaĊaju svoja podruĉja.) 1914 g. Atentatom na austrougarskog prijestoljonasljednika Ferdinanda u Sarajevu od strane srpske tajne or- ganizacije –«Crna ruka» Bosna postaje povodom I Svjetskom ratu.
1914.-1918.g. traje I. Svjetski rat, kojemu je povod atentat na austro- ugarskog prijestolonasljenika Ferdinanda u Sarajevu.( atetnator je Gavrilo Princip – ĉlan tajne srpske organizacije ) ( Centralne sile: Njemaĉka, Austro-Ugarska, protiv Antante: V.Britanija, Francuska, Rusija, a poslije i Italija. ) Hrvati iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao austro-ugarski podanici morali su ratovati na ruskom ( Galicija ), srpskom ( Drina ) i talijanskom ratištu ( na Pjavi – poginulo ukupno 130.000 Hrvata. ) 1916.-1918.g. na prijestolje Austo – Ugarske monarhije dolazi kralj KARLO, koji kao gubitnik na poraţenoj strani doĉekuje kraj I.svjetskog rata u kojem nestaju sva tri dosadašnja carstva.( AustroUgarsko, Njemaĉko i Rusko ) 5.-6. listopada 1918.g. u Zagrebu je osnovana NARODNO VIJEĆE Slovenaca, Hrvata i Srba, kao politiĉko predstavništvo nove drţave S H S-a, u koje za pet dana ulazi i stranka Hrvatska koalicija ( mješoviti hrvatsko-srpski sastav sa opredeljenjem za zajedništvo) osiguravši prevlast u njemu. U sastavu S H S drţave nalazi se i bosanski prostor. Kralj Karlo izdaje proglas o pretvaranju Austro-Ugarske monarhije u saveznu drţavu samostalnih naroda,što Narodno vijeće S H S-a odbacuje Hrvatski sabor (29.listopada) raskida sve veze s Austro-Ugarskom monarhijom, proglašava Hrvatsku nezavisnom drţavom,te pristupa zajedniĉkoj drţavi S H S, priznavajući Narodno vijeće za vrhovnu vlast, zadrţavajući svu mornariĉku flotu i DOMOBRANE , kao svoju kopnenu vojsku. ( Narodno vijeće imenuje zemaljske vlade za Sloveniju,Hrvatsku i slavoniju, Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju i Istru, koju meĊutim zaposjeda talijanska vlada. ( temeljem Londonskog ugovora, kojim joj to obećavaju sile Antante,ako Italija uĊe u I.svjetski rat na njihovoj strani. ) Srpska vlada, meĊutim nije priznala ni drţavu S H S, ni narodno vijeće, što je bio zajedniĉki dogovor izraţen Krfskom deklaracijom. 09.studenog uz nagovor Antante, potpisana je nova Ţenevska deklaracija o spajanju Drţava SHS i Kraljevine Srbije u jednu demokratsku drţavnu federaciju. ( potpisnici su: predstavnici Kraljevine Srbije, Jugoslavenskog odbora: Trumbić, Supilo, Meštrović i Drţave SHS.); no srpska vlada odbacuje Ţenevsku deklaraciju, ( kao što je to ranije uĉinila sa Krfskom ţeleći pregovarati samo sa Pribiĉevićem, srbinom – ĉelnikom Koalicijske stranke u Zagrebu.) Od straha,da Antanta ( kao pobjednik rata ) ne bi podijelila Hrvatsku ( dio Srbiji, dio Italiji, dio Austriji ) Narodno vijeće pristaje na sjedinjenje sa Srbijom i Crnom gorom. ( unatoĉ otporu S. Radića ( ĉelnik Hrvatske seljaĉke stranke koji ukazuje na drugaĉije raspoloţenje naroda i na kontuitet hrvatske drţave kroz povijest.-“HRVATI NE SRLJAJTE KAO GUSKE U MAGLU.”) Srpski prijestolonasljednik A. KaraĊorĊević ( 1.prosinca 1918.g.) proglašava uspostavu zajedniĉke drţave – iako Hrvatski sabor to nije potvrdio. 17
(Tako je Narodno vijeće izdalo narodne interese, omogućujući uvoĊenje centralistiĉkog velikosrpskog reakcionarnog poredka, ĉime se Bosna i Hercegovina našla u sastavu Kraljevine Srbije zajedno sa Hrvatskom.) 1918 g završava I Svjetski rat ,kojim propadaju tri dosadašnja carstva ( Aistrougarsko, Njemaĉko i Rusko ) a Bosna se našla u sastavu nove drţave S H S (Srba,Hrvata i Slovenaca – bez Kraljevine Srbije)još uvijek sjedinjena,kao drevna hrvatska zemlja sa maticom Hrvatskom, no O9.XI uz nagovor Antante potpi-sana je Ţenevska deklaracija o spajanju drţava S H S i Kraljevine Srbije. 1919.g. U Beogradu osnovana Socijalistiĉka radniĉka partija Jugoslavije. ( a u stvari komunisti.) U Zagrebu osnovan Savez komunistiĉke omladine Jugoslavije ( SKOJ ) koji djeluje tijesno povezan sa Partijom. (U SAD-u, (za vrijeme predsjednika Wilsona) 157.000 Hrvata ( iz Bosne i Hrvatske)potpisuje prosvjed zbog srpskog terora u domovini.) 1920.g.VladaKraljevine Jugoslavije u Beogradu objavljuje OBZNANU,kojom zabranjuje rad Stranci Prava, KPJ-u i SKOJ-u, kao i druge stranke federalistiĉke orijentacije. U Vukovaru odrţan II kongres, na kojem je Partija nazvana Komunistiĉkom partijom. Jugoslavenski odbor (Trumbić) ugovorom u Rapalu prepušta Italiji hrvatske krajeve na nagovor Antante: Istru, Lošinj, Lastovo i Palagruţu. ( dok su Rijeku Talijani ranije zauzeli ) 1928.g. (20.lipnja) izveden je atentat na Stjepana Radića usred Narodne skupštine u Beogradu. ( pištoljskim hicima smrtno su ranjeni hrvatski zastupnici: P.RADIĆ, Đ. BASARIĈEK I. GRANĐA i STJEPAN RADIĆ (preminuli u bolnici ) 1929.g.(6.januara) kralj Aleksandar uvaĊa DIKTATURU.(ŠESTO JANUARSKA DIKTATURA) (Ukida Ustav, raspušta skupštinu, a drţava dobiva ime KRALJEVINA JUGOSLAVIJA–imena naroda,zastave i grbovi zabranjeni su , kao i sloboda govora ( uvedena cenzura ) Diktatura je rodila nepomirljivu nacionalistiĉku stranku USTAŠA, okupljenu oko dr. Ante Pavelića u inozemstvu.TakoĊer naglo jaĉa jednako nepomirljiva ilegalna KP Jugoslavije, koja već 1928.g.za politiĉkog sekretara Mjesnog komiteta u Zagrebu,izabire JOSIPA BROZA TITA. 1931.g. Kralj Aleksandar prisiljen je vratiti Ustav. ( nametnuti ustav, jer ga nije donjela Skupština – ( bio je apsolutistiĉki i unitaristiĉki.) 1929 kralj Aleksandar,ukida ustav,uvaĊa diktaturu a drţava dobiva ime Kraljevi-na Jugoslavija. ( imena naroda,zastave,grbovi,kao i sloboda govora zabranjeni su – uvedena cenzura )
1932.g. Seljaĉko - demokratska koalicija pod vodstvom VLATKA MAĈEKA donaša ZAGREBAĈKE PUNKTACIJE, kojima istiĉe demokraciju i narodni suverenitet, osuĊuje srbijansku hegemoniju i diktaturu, traţeći novo ureĊenje drţavne zajednice. 1934.g. Kralj Aleksandar pogiba u atentatu u Marseju, za vrijeme posjeta Francuskoj.
18
( atentat su izveli ustaše ! ili makedonska stranka VPUMJ ? ) Vlada Kraljevine Jugoslavije i dalje progoni komuniste i federaliste pomoću ţandarmerije. ( ubijajući: u Sibinju, kraj Broda 15 ljudi,Primoštenu, Gospiću, Senju ) zbog ĉega se osnivaju poluvojniĉke: Hrvatska seljaĉka i GraĊanska zaštita. 1938.g. poĉinje II. Svjetski rat, napadom Njemaĉke na Poljsku 1939.g. Potpisan je sporazum CVETKOVIĆ( srpska vlada ) – MAĈEK ( HSS ), kojim je osnovana BANOVINA HRVATSKA s banom Šubašićem, dobivši odreĊenu samoupravu i neke krajeve s hrvatskom većinom u BOSNI I HERCEGOVINI, te DALMACIJU, koja se nakon dugih stoljeća našla opet u domovini. ( Savska i Primorska banovina, Kotar Ilok,Šid,Brĉko,Gradaĉac,Derventa,Travnik , Fojnica ) Srpske stranke na to izbacuju krilatice:”Srbi u opasnosti”, “Srbi na okup”, traţeći izdvajanje iz Banovine Hrvatske, dok su komunisti širili ozraĉje,da je to zaštita burţujskih probitaka i poticaj šovinizmu. (Tako se BOSNA i HERCEGOVINA, još neoporavljena od osmanlijskog rastakanja i progona, kao stara hrvatska zemlja dijelom u sastavu Banovine Hrvatske našla u zagrljaju velikosrpskog svojatanja i komunistiĉkog centralistiĉkog unitarizma. ) 1941.g. ( 25.oţujka) Kraljevina Jugoslavija pristupa u Beĉu TROJNOM PAKTU ( Njemaĉka, Italija, Japan ) zbog ĉega vojska u Beogradu izvodi drţavni udar rušeći kraljevsko namjesništvo kneza Pavla KaraĊorĊevića i postavlja generala Dušana Simovića i maloljetnog sina Aleksandra KaraĊorĊevića, PETRA II (na inicijativu engleske tajne sluţbe.) Dr.Maĉek odbija ponudu Njemaĉke,da stane na ĉelo nezavisne drţave Hrvatske. Po ulasku njemaĉke vojske u Zagreb, SLAVKO KVATERNIK, u ime dr.ANTE PAVELIĆA ( 10.travnja ) proglašava NEZAVISNU DRŢAVU HRVATSKU, a Maĉek poziva narod i sve pristaše HSS-a, da iskreno suraĊuju sa novom drţavom. ( no desna struja HSS-a priklanja se ustaštvu, dok se lijeva struja odluĉuje za partizanski pokret.) Slijedi napad njemaĉke vojske na Kraljevinu Jugoslaviju, koja se odmah raspada. (15.travanja kralj i vlada bjeţe u London, a vojska kapitulira za dva dana; dok jedan dio vojske odlazi u ĉetnike, krijući se u šumama.) OPSEG TERITORIJA N D HRVATSKE: cijela Bosna i Hercegovina ( do Drine ), dio Dalmacije, Lika, Gorski kotar, Kordun, Banovina, Zagorje, Slavonija Madţarska je odmah okupirala MeĊimurje i Baranju, a Rimskim ugovorom NDH je morala Italiji ustupiti: srednju Dalmaciju od Zadra do Splita, dio Konavla i Boku Kotorsku, te sve jadranske otoke osim Hvara, Braĉa i Paga, te znatan dio Primorja i Gorskog Kotara. Vrhovnu vlast u NDH-u imao je GLAVNI STAN na ĉelu sa POGLAVNIKOM, doglavniĉkim vijećem, poborniĉkim zborom i povjerenicima. ( U Hrvatskoj su zaredali progoni: Ţidova, Cigana,Srba, komunista i anti-fašista, kao i pristaša HSSa; tj. svih onih koji nisu suraĊivali s vlašću. Dakle, BiH, kao stara hrvatska zemlja našla se u sklopu Nezavisne Drţave Hrvatske.
19
1945.g. završava II. Svjetski rat slomom sila Osovine: Berlin-Rim-Tokio ( 09.svibnja ) Na Jalti ( Krim ) se sastaju: Roosvelt, Churchil i Staljin, radi dogovora o podjeli Njemaĉke na ĉetiri okupacijske zone, interesnih sfera u osloboĊenim zemljama, stvaranju nove Jugoslavije ( DFJ – demokratske federativne Jugoslavije, kao i osnivanju meĊunarodne mirotvorne organizacije, radi zaštite svjetskog mira ubuduće. ( 25.travnja, San Francisco ). Tako se i Bosna i Hercegovina našla sjedinjena sa maaticom Hrvatskom,ali sada u sklopu totalistiĉkog komunistiĉkog titovog reţima. SLOM NEZAVISNE DRŢAVE HRVATSKE: Poglavnik bjeţi u inozemstvo – postrojbe hrvatske vojske povlaĉe se zajedno sa civilima, okupljajući se u BLEIBURGU ( Austrija ) i predajući se Englezima,no ovi ih kršeći Ţenevsku konvenciju o ratnim zarobljenicima predaju Titovim partizanima ( s kojima su stopljeni i preobuĉeni ĉetnici ) koji odmah po prelasku granice pobiju veliki broj ljudi bez suĊenja ( 40.000 u mariborskim šumama ) i UPRKOS ĈINJENICI, da nova vlast nije izraz narodne volje, demokratskim izborima dana. Ujedno zapoĉinje KRIŢNI PUT HRVATA, jer su preostali dio zarobljenika sprovodili kroz cijelu zemlju pješke, bez vode i hrane na prisilan rad. ( Tko ne bi izdrţao taj marš, ili bi zaostao u koloni, na mjestu bi ga ubili, bez obzira je li su to Hrvati iz hrvatske ili Bosne i Hercegovine.Odluka o tome donešena je u Beogradu uz nazoĉnost Tita, sa ciljem, da se zauvijek slomi hrvatska narodna volja za nezavisnošću. ( Sve do sporazuma Tito – Šubašić ( posljednji hrvatski ban ) na Visu 1944.g.( uz potporu Engleza ) tim sporazumom je ukinuta vlada Kraljevine Jugoslavije u izbjeglištvu i dosadašnja partizanska vlast, te se objedinjavaju partizanske i ĉetniĉke postrojbe, a dogovorena je i zacrtana nova DF Jugoslavija, koju će potvrditi prvi izbori poslije rata. Ĉetnici su ratovali uz Talijane protiv partizana sprovodeći genocid po Bosni i Hrvatskoj.) Tako se Bosna i Hercegovina našla u sklopu 2. DFJ – Demokratske Federativne Jugoslavije, kao šesta federalna republika, iako je u sklopu te drţavne tvorevine ţivjelo pet naroda, što je izraţeno i ustavom i drţavnim grbom sa pet buktinja meĊusobno stopljenih. ( Hrvati, Srbi, Slovenci, Crnogorci i Makedonci ). ( Osim te šeste republike – Bosne i Hercegovine u kojoj su ţivjeli gotovo iskljuĉivo Hrvati i Srbi, Ustavom su bile oblikovane još dvije autonomne oblasti u kojima je ţivjelo takoĊer mješovito stanovništvo Hrvata i Srba. To su autonomna pokrajina Vojvodina i autonomna oblast KOSOVO I METOHIJA. Kasnijim ustavnim promjenama takva Jugoslavija mijenjala je svoje ime, najprije u F N R J, a zatim u S F R J . ( dakle, pojam NARODNE drţave zamijenjen je sa pojmom SOCIJALISTIĈKA drţava, iako je sve odluke donijela najprije komunistiĉka partija na kongresima ( “ od vrha do baze ”; a zatim bi federalna i republiĉka skupština to “ toboţe” raspravljale, i zakljuĉile.) ( Hrvatski se ţivalj sustavno i na podmukli naĉin progonio pod raznim izgovorima: raseljavanjem, zbog izgradnje ogromnog vojnog poligona u LICI – SLUNJ, ili izgradnje akumulacijslog kjezera u JABLANICI – RAMA u BOSNI, ili PERUĈA u LICI i sliĉno. Poticao se odlazak na “ privremeni rad “ u inozemstvo, te doseljavanje Srba u hrvatske krajeve:srpski oficiri sa obiteljima u JNA garnizone u Hrvatskoj, vojna odmarališta i vikendice na moru i sl. rukovodeći kadar – podoban u gospodarska poduzeća i forume.
20
Za cijelo vrijeme ove Jugoslavije sustavno se širila propaganda (“na nauĉnoj osnovi“) u tuzemnoj i inozemnoj javnosti o genocidnosti Hrvata, te ugroţenosti Srba ( zavijeno u “bratstvo i jedinstvo”) 1990 g. Raspada se S F R Jugoslavija zbog bahatog pokušaja veliko srpskih komunista na čelu sa Miloševi- čem, jer se Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina temeljem ustava iz 1974 g. demokratski od cjepljuju od takve Jugoslavije opredjeljujući se za višestranačke izbore.
1990.g.Prekid 14.Izvanrednog kongresa SK Jugoslavije,zbog bahatog pokušaja velikosrpskih komunista na ĉelu sa srpskim predsjednikom Miloševićem da nametnu svoju vlast ostalim narodima Jugoslavije.( raspada se jedinstvo SKJ-e i zapoĉinje raspad SFRJ kao drţave. Teško ostvaren dogovor jugoslavenske vlade s republiĉkim vladama o mogućnosti odrţavanja višestranaĉkih izbora. Na prvim višestranaĉkim izborima u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, te Makedoniji pobjeĊuju nekomunistiĉke stranke: HDZ u Hrvatskoj, a HDZ i SDA ( muslimani ) u Bosni i Hercegovini. 1991 g.Velikosrpsko – četnički J N A ne miri se s takvim raspletom, pa zapoĉinje agresivni rat,najprije na Sloveniju, uz svoj poraz,zatim na Hrvatsku takoĎer uz svoj poraz 1995 g.,a zatim na Bosnu i Hercegovinu
1991.g. poĉinje napad JNA na Sloveniju. ( povod: kontrola granice s Austrijom). u proljeće 1991.-1995.g. zapoĉinje Domovinski rat u Hrvatskoj protiv agresivnog rata posrbljene JNA, pobunjenih Srba u Hrvatskoj ( balvan revolucija ) te dobrovoljce iz Srbije protiv Hrvata u cilju stvaranja Velike Srbije ( za poĉetak na liniji: Karlobag – Gospić – Pakrac – Virovitica ). ( Time bi Bosna i Hercegovina automatski postale dio Velike Srbije.) 1992.g. U Hrvatskoj se zaustavlja rat, jer dolaze zaštitne snage UN ( UNPROFOR) te se agresorska vojska JNA povlaĉi u Bosnu i Hercegovinu, gdje zapoĉima treći rat za osvajanje Bosne i Hercegovine 1995.g.Vojno-redarstvenom briljantnom akcijom “BLJESAK” i “OLUJA “osloboĊena je zapadna Slavonija( 508 km² ) a zatim za tri dana oko 11.000 km² osloboĊeni su dijelovi Like, sjeverne Dalmacije, Kordun i Banovina.U savezu sa bosanskom hrvatskom vojskom (HVO) a temeljem sporazuma Hrvatske i BiH osloboĊeni su i planinski dijelovi Bosne uz hrvatsku granicu ( operacije “Ljeto 95.” i “Maestral”).Na ţalost, dolazi i do sukoba bosansko-hrvatske i bošnjaĉko– muslimanske vojske oko dominacije u središnjoj Bosni. 1997 g.završava agresorski velikosrpski rat na Bosnu i Hercegovinu Daytonskim sporazumom na američku inicijativu,uspostavljen je mir, pa se sve tri nove drţave posvećuju svom demokrat- tskom razvoJu
Mirovnim sporazumom u Daytonu (SAD) na ameriĉku inicijativu,koji je potpisan u Parizu( 14.prosinca 1995.g.) uspostavljen je mir u Bosni i Hercegovini uz nazoĉnost snaga UN (UNTAES) na naĉin, da hrvatski i bošnjaĉki ( muslimani )entitet tvore FEDERACIJU BOSNE I HERCEGOVINE, a srpski entitet dobiva REPUBLIKU SRPSKU, ali unutar cjelovite Bosne i Hercegovine, kojoj je na ĉelu prvi predsjednik Izet Begović ( SDA ). Tako je Bosna i Hercegovina postala "samostalna" drţava. Istim sporazumom odluĉeno je, da se preostali dio okupirane Hrvatske od Veliko Srba 1991.g. mirnim putem reintegrira u svoju hrvatsku drţavu uz nazoĉnost UNTAES-a ( podruĉje hrvatskog Podunavlja, Srijem i Baranja – 4.6% ukupnog hrvatskog teritorija ).
21
1999.g. Zapoĉeo zrakoplovni napad NATO-a na III. Jugoslaviju ( SR Jugoslavija ) zbog srpskog genocida nad Albancima na KOSOVU, te zbog odbijanja svakog sporazuma za mirno rješenje Kosovskog pitanja. ( 90% Albanci ). ( 80. dana NATO bombardira sve strateške ciljeve u Srbiji ). 03.lipnja Skupština SRJ u beogradu prihvaća NATO-v plan od pet toĉaka: povlaĉenje oruţanih snaga VJ iz Kosova povratak protjeranog albanskog stanovništva, te prekid etniĉkog ĉišćenja na Kosovu dolazak trupa NATO na Kosovo radi zaštite mira i povratka Albanaca te uspostava autonomije Kosova 2005 RepublikuBosnu i Hercegovinu ĉine dva entiteta : «Republika Srpska ( pravoslavci) a bošnjaĉko-( muslimani) hrvatski (katolici) entitet, tvore FEDERACIJU BOSNE i HERCEGOVINE koja ima svoju saveznu vladu, ali i nadreĊenog povjerenika Evropske Unije uz nazočnost oruţanih snaga U N-a i U N T A E S-a,djelujući kao u protektoratu.
2006 g. (krajem lipnja) parlamentarna skupštin Evrope u Strasbourgu predloţila je novi Ustav za B i H i tom prigodom preporuĉila uvoĊenje jednog - Bosanskog - sluţbenog jezika u Bosni i Hercegovini, umjesto trenutna tri : (bosanskog, hrvatskog i srpskog.) (U vrijeme Osmanlijske Bosne svi su govorili hrvatskim jezikom, a kako su pismeni
bili sveĉenici franjevci, oni su i pisali "pismom rvackim", kako su ga nazivali i muslimani. - Ulaskom Austro-Ugarskih trupa u Bosnu i Hercegovinu 1878 g.(Aneksija Bosne koje je predvodio general Filipović (Hrvat) sluţbeni jezik je bio "hrvatski", ali beĉka administracija šalje u Bosnu Ĉeha Truheljku, koji pod paskom i novĉanom potporom jednog njemaĉkog gradonaĉelnika preimenuje pismo hrvatsko u "bosanĉicu." - 1890 g.Odlaskom generala Filipovića sa mjesta uprave u BiH, beĉka administracija mijenja naziv sluţbenog "hrvatskog jezika u "ZEMALJSKI jezik", no kako to nitko nije htio prihvatiti, nareĊuje se zajedniĉkom ministarstvu financija u Beĉu da iznaĊe rješenje jeziĉnog nazivlja za BiH, ali samo da ne bude "hrvatski" - 1896 g.smijenjen je Franc Miklošić (šef slavistiĉke katedre u Beću), jer je na upit izvjesnog Benjamina Kalaja (rizniĉara u Beĉu - germanizirani Ĉeh) preporuĉio za BiH "hrvatski", a tamo gdje su Srbi "srpski jezik" Vatroslav Jagić, koji preuzima katedru u austrougarskom parlamentu u Beću ustvrdio, da se u BiH jezik treba zvati "BOSANSKI." 1907 g. za vrijeme ministra Burijana naziv "bosanski jezik" je zamijenjen nazivom "hrvatskosrpski" - Od 1945.-1990 g. jezik BiH zvao se "srpsko-hrvatski - Kako u prošlosti, tako i danas nitko ne pita jeziĉare niti povijesniĉare, već se odluke donose na "strateškim sastancima" negdje u Strasbourgu ili Bruxallese ili Beĉu.
22
TISKANI IZVORI SAZNANJA:__ POVIJEST HRVATA U VRIJEME NARODNIH VLADARA________ Ferdo Šišić Pretisak izdanja iz 1925.g. NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE________________Zagreb 1990.g. Dominik Mandić HRVATI I SRBI DVA STARA RAZLIĈITA NARODA NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE Zvonimir Grbašić, I. Maţuran, J.J. Radilović, M. Trnski, V.Vukšić HRVATI – SLIKE IZ RATNIĈKE PROŠLOSTI Izdavaĉ: CARSKI HUSAR_________Zagreb 1993.g. HARAHVATI - hrvatsko glasilo 2006 g. br 12 UĐBENIK POVIJESI –VI raz. 2011 g – N.Budak, M.M.Crljenko (str.52.) Sveti Ivan Zelina, 2.005.godine Sastavio i prepisao Branimir Besak
23
VLADARI
BOSNE I HERCEGOVINE– HRVATSKE
ZEMLJE
626g.Hrvati naseljavaju današnju Bosnu i Hercegovinu. 753 g. Na Duvanjskom Saboru, Bosna postaje autonomna jedinica hrvatske drţave. 9. i 11.st. Bosna u sastavu Kraljevine Hrvatske – drţave.( graniči na Drini sa bugarskom.) * 948 / 9 g. za vrijeme prijestoljonasljednih borbi u Hrvatskoj poslije kralja Tomislava,srpski Veliki ţupan Časlav zauzima Bosnu i druge hrvatske krajeve istočno od Vrbasa i Cetine * oko 960 g. Hrvatski kralj Krešimir II « SURONJA» oslobaĎa Bosnu i sjedinjuje s Hrvatskom. * 990./91 g. Bugarski car zauzima Crvenu Hrvatsku – Hum (Boka-Kotorska,Bar,Uljcin) i Bosnu. * 1018 g.Bizantski car Vasilije II pobjeĎuje Bugare i zauzima sve bugarske krajeve,pa i Bosnu. * 1036.- 1042 g. Hrvatski kralj Stjepan I, za vrijeme narodnog ustanka oslobaĎa Bosnu od Bizanta i ujedinjuje sa Hrvatskom – Crvenom Hrvatskom. * 1060 g. Hrvatski kralj Petar Krešimir IV osniva u Bosni bosansku katoličku biskupiju. * 1089 g. Papa Klement III Vibret priključuje bosansku katoličku biskupiju Metropoliji u Baru BOSNA JE U SATAVU HRVATSKO-UGARSKE UNIJE ( kraljevska loza ARPADOVIĆA) 1139 g. Bosnom upravlja banski vojvoda LADISLAV ( sin hrvatsko – ugarskog kralja BELE II ) 1155 g. Prvi poznati ban Bosne je ban BORIĆ, koji pomaţe hrvatsko.ugarskom kralju GEJZI II u borbi protiv Bizanta.
1163. – 1204 g. Bosnom upravlja KULIN ban. ( bliţi roĎak Borića ) 1204. – 1221 g. Bosnom upravlja ban STJEPAN. 1221. – 1254 g. Bosnom upravlja ban NINOSLAV ( u pismu papi Grguru VII piše,da su Bosnom prije njega vladali njegovi preci.) 1254-1312g.Bosnom upravlja ban PRIJEZDA VELIKI(sin kčerke hrvatskog velikaša Kotromana –blizak rođak NINOSLAVA i djed Stjepan II Kotromanida – «STIPOŠA» HRVATSKO – UGARSKA DRŢAVNA UNIJA – kralj KARLO DRAĈKI – loza Anţuvinaci 1312. – 1353 g. Bosnom upravlja ban STJEPAN II KOTROMANIĆ –«STIPOŠ»( postavlja ga dosadašnji ban Bosne, Mladen Šubić, sin Pavla Šubića –bana Hrvatske,gospodara Bosne i kneza Huma, sada nasljedni gospodar Bosne i Dalmacije) 1353–1391g.Bosnom upravlja ban TVRTKO I KOTROMANIĆ(sinovac Stjepana II Kotromanića,) okrunjen bossanskom kraljevskom krunom, a iza 1382 g. uzima naslov KRALJA DALjMA-
24
CIJE i HRVATSKE.
HRVATSKO-UGARSKA DRŢAVNA UNIJA – kralj ŢIGMUND LUXEMBURŠKI 1391. – 1416 g. Bosnom upravlja HRVOJE VUKĈIĆ-HRVATINIĆ (nije Kotromanić) hrvatsko –dalmatinski ban po imenovanju kralja Ladislava Napuljskog (prortu kandidata Ţigmundu u dinastijskim borbama za hrvatsko-ugarski prijesto.)
1416. – 1435 g. dijelom Bosne gospodari Hrvatiničev protivnik SANDALJ HRANIĆ 1435. – 1466 g. Zahumljem (Hercegovinom)upravlja Humski knez STJEPAN VUKĈIĆ KOSAĈA ( kojemu hrvatsko-ugarski kralj Fridrih III dodjeljuje počasni naslov HERCEG,zbog kojega se i danas cijelo to podrućje naziva HERCEGOVINOM ) 1443. – 1461 g. Bosnom upravlja kralj TOMAŠ STJEPAN ( SINOVAC Sandalja Hranića )
HRVATSKO – UGARSKA DRŢAVNA UNIJA – kralj MATIJAŠ KORVIN (1458 – 1490 g.) Osvaja sjevernu Bosnu – slama moć nesloţnih velikaša i centraliziraq vlast Osnovao Jajačku i Srebreničku banovinu zbog obrane odTuraka.
1461. – 1464 g. Bosnom upravlja posljednji bosanski kralj STJEPAN TOMAŠEVIĆ ( njegova supruga – posljednja bosanska kraljica KATARINA KOSAČA – u narodu upamčena po velikoj brizi,kao DOBRA KRALJICA )
1463 godine Turci osvajaju Bosnu - «BOSNA 1482.godine Turci osvajaju HERCEGOVINU.
ŠAPTOM PADE»
HRVATSKI NARODNI VLADARI BOSNE i HERCEGOV
Banski vojvoda u Bosni ( sin hrv.- ugar. kralja Bele II 1139 g.
25
1- Borić ( Kotromanić ) l.poznati bosanski ban hrv.krvi 1155, - 1163 g.
2,Kulin ban ( Kotromanić ) ( blizak roĎak Borića ) 1163, - 1204 g._________________ 3 Stjepan
( Kotromanić ) 1204. – 1221 g.
4.Matej Ninoslasv ( Kotromanić ) 1221,-1254 g. ( piše papi Grguru IX ,da u Bosni prije njega vladaju njegovi preci)
5. Prijezda Veliki ( Kotromanić ) 1254, - 1312 g. ( blizak roĎak Ninoslava i djed» Stipoša «)
6. Stjepan II Kotromanić – «Stipoš» 1312. – 1353 g.
Jelena Kotromanić ???+ 1382 g. ţena hrv.-ugar.kralja Ludovika I Anţuvinca ( 1342. – 1382 g.)
7,
( ţena Elizabeta kći Kujavskog kneza Kazimira III Velikoga (1310- 1370) -- u srodstvu s hrv.- ugar. kraljem Karlom I Anţuvincem )
Vladislav Kotromanić 1326. – 1353 g.
( brat Stjepana II kotromanića – «STIPOŠA») ţena :Jelena ( Bribirska) Kotromanić (kći Jurja II Bribirskog i unuka hrv. bana Pavla I Šubića Bribirskog)
kći Marija ( udana za austrijskog ) velikaša Ulricha von Helfensteina ( nema potomstva )
sin 8, Stjepan Tvrtko sin Stjepan Vuk 1353, - 1391 g. + 1374 ( tvrtko ima 15 god. pa do punoljetstva za njega) vlada majka Jelena (Bribirska) Kotromanić 1377g. Tvrtko se proglašava kraljem,pa je majka Jelena 1, bosanska kraljica,jer umire 1378 g.
9, Hrvoje Vukĉić Hrvatinić ( nije Kotromanić ) 1391, - 1416 g.
26
Ladislav Arpadović ( ban Hrvatske i Dalmacije )
10.Sandalj Hranić 14?? – 1435 g. ( gospodar dijela Bosne )
Stjepan Vukĉić Kosaĉa 1435. – 1466 g. ( sinovac Sandalja Hranića) ( Humski knez – Herceg, Zahumlja – Hercegovine )
Tomaš Stjepan 1443. – 1461g. ( kralj Bosne )
Stjepan Tomašević 1461. – 1463 g. ( ţena : Katarina Kosača ) -- posljednji kralj Bosne, pogubio ga sultan Mehmed II pod Jajcem -- Turci osvajaju Bosnu 1463.godine « BOSNA ŠAPTOM PADE»
.
. .
. .
Bosansko praplemstvo(živjeli su i još žive oko Fojnice i Travnika Grgur Orlovĉić, borio se 1525 g. u obrani grada Jajca
Ivan Orlovčid poginuo je 1526 g. u bitci na Mohačkom polju. -Alaupovid
27
.
Bosansko plemstvo prije turskih osvajanja: - KRUŽIČEVIĆ- KORIJENIĆ- KOPĆIĆ
VREMENSKI PODSJETNIK POVIJESTI C R V E N E – J U Ţ N E H R V A T S K E – R. CRNE GORE OD DOSELJENJA DO FEDERALNE DRŢAVE
CRVENA ILI JUŢNA HRVATSKA
626 g.Prema Konstantinu Porfirogenetu u njegovu djelu O UPRAVI CARSTVOM, Hrvati su kod svog dolaska na jug 626.g. naselili tadašnju Dalmaciju, Panoniju i Ilirik – sve zemlje uz Jadransko more od Istre do Valone i gorja Himare ( u današnjoj Albaniji.) 753 g. Crvena Hrvatska–juţna, pa još kasnije Hum--humske zemlje, pa hrvatska DUKLJA – .danas crnogorsko i albansko primorje ) kao i Panonijom (Stara hrvatska kronika biljeţi ”U tom STROIL, brat njegov s vojskom svojom vaze kraljevstvo od Ilirije,a to jest sva zemlja,ĉa jest s ovu stranu Valdemije( Vinodola) deri Polonije( Apolonija u Albamiji ) SVIOLAD, sin Sroilov i bi kraljevstvo Bosna i Valdemin deri Polonije, tako primorsko, kako i zagorsko kraljevstvo.
28
CRVENA HRVATSKA:-donski Hrvati( ostali tamo ) Hum,Zahumske zemlje ,Duklja ( Boka – Kotorska, Bar,Uljcin, Draĉ–u Albaniji ) ( od 7. do 13. stoljeća ) Ti su krajevi Duvanjskim saborom 753 na samoupravne jedinice : Bijelu = Zapadnu Hrvatsku ( od rijeke Raše u Istri do rijeke Cetine u damašnjoj Dalmaciji ), te Crvenu Hrvatsku = Juţnu Hrvatsku ( od Cetine do Valone i gorje Himare u današnjoj Albaniji.
CRVENA HRVATSKA je 753g. bila na Duvanjskom saboru razdijeljena na samoupravne pokrajine:Neretvu, Zahumlje, Travunju, Duklju i Ilirik. Ove su pokrajine ĉinile jednu drţavnu cjelinu ( manje više meĊusobno povezanu, koja je priznavala vrhovništvo općega hrvatskog vladara – kralja u Bijeloj Hrvatskoj ) Od 9. do poĉetka 11. st. još postojala zajedniĉka Crvena Hrvatska, kojoj su ĉelnici bili slabije poznata dinastija banova Petrislavići, koje su potom od sredine 11. st. zamjenili stari dukljanski Vojisavljevići. Ban Petrislav I. (oko godine 850) je prvi polumitski ĉelnik Crvene Hrvatske sredinom 10. stoljeća. kao navodnog srodnika Hrvatskih Trpimirovića. Smatra se vjerojatnim zaĉetnikom rane dinastije katoliĉkih Petrislavića u Crvenoj Hrvatskoj. Nakon njega postoji nepoznata praznina o ulozi idućih Petrislavića krajem 9. st. i poĉetkom 10. st. Ban Predimir Petrislavić je takodjer slabo poznati ĉelnik koji je vladao u juţnoj Crvenoj Hrvatskoj pribliţno od 950.- 970. godine. Bio je hrvatski vazal kralja Mihela Krešimira II. (949.- 969.), a naslijedio ga je idući ban Vladimir iz iste loze Petrislavića. Ban Vladimir I. Petrislavić je vladao u Crvenoj Hrvatskoj tj. u Zahumlju, Travunji i Duklji kao nasljednik prethodnog Predimira i njegov bliţi rodjak od god. 971.- 998. Takodjer je bio hrvatski vazal kralja Stjepana II. Držislava (969.- 995), a naslijedio ga je ban Petar Petrislav. Ban Petar Petrislav II. je najbolje poznati i dokumentirani vladar rane Crvene Hrvatske, potvrdjen iz bizantskih izvora kao i iz barskog Ljetopisa, a takodjer je arheolog Gustav Schlumberger pronašao u Crnoj Gori i njegov vladarski peĉat s grĉkim natpisom: +ΠΕΣΡ(Ο)Τ ΑΡΥΟΝΣΟ
29
ΔΙΟΚΛ(Ε)ΙΑ() ΑΜΗΝ(Petrou archontos Diokleias Amen). Vladao je od god. 971.- 990., a bio je bizantski vazal cara Bazilija II. S tim banom Petrom završava južnohrvatska loza Petrislavića i ujedno se Crvena Hrvatska tada razdvaja na više posebnih "sklavinija": Zahumlje, Travunja, Duklja i Podgorje (Transmontana: kasniji Sandjak). Idući knez Ivan Vladimir II. (srb. Sveti Jovan Vladimir), je nasljednik Petra Petrislava u Duklji i vladao je od 990.- 1016. kao bugarski vazal cara Samuila, ĉiju je kćer Kosaru oţenio. Nakon Samuilove smrti 1014., njegov nasljednik Vladislav je u Prespi pogubio Ivana Vladimira, koji je ubrzo proglašen svetim pa ga dosad štuju svi pravoslavci na Balkanu, a pokopan je u manastiru Preĉiste Bogorodice kod Bara. Odonda u posebnoj Duklji ranije banove Petrislaviće zamjenjuje druga kneţevska dinastija Vojislavljevići, kojima je zaĉetnik bio Vladimirov rodjak (moţda nećak) dukljanski knez Stefan Vojislav (1019.- 1042.), koji je neko vrijeme bio bizantski vazal. Njegov sin je bio prvi neovisni dukljanski kralj Mihajlo Vojisavljević (oko 1050.- 1081.) kojeg je priznao i rimski papa, a unuk mu je najjaĉi dukljanski kralj Konstantin Bodin (1081.- 1108.). 8.st. ( krajem ) Neretva postaje jaka pomorska sila, koja u 9. i 10.st. samostalno vodi uspješne bitke s Venecijom, prisilivši je na plaćanje danka, da bi slobodno plovila Jadranom. 806.-817.g. u borbama s Bizantom Hrvati su izgubili Ilirik, pa je granica juţne Hrvatske sizala do rijeke Drima u Albaniji. 10.st.(poĉetkom)posebno se razvilo ZAHUMLJE na ĉelu sa vojvodom Mihajlo Vuševukĉićem,naj uglednijim hrvatskim velikašem uz kralja Tomislava.
Dakle u drugoj polovici 10.stoljeća vodstvo Crvene Hrvatske preuzima DUKLJA. koja se prostirala uz more od Kotora do Drima, u kojoj se ĉak razvila hrvatska dinastija na ĉelu sa banom ili vojvodom (po narodu kraljem). U to vrijeme banom Crvene Hrvatske bio j e Vladimir, ĉlan te domaće dukljanske dinastije, vladao je Crvenom Hrvatskom u zadnjoj ĉetvrti 10. stoljeća. Budući je Stjepan Drţislav, opći hrvatski kralj, stupio u prijateljstvo s Bizantskim carstvom, bugarski car Samuilo 990. ili sljedeće godine navalio je na Crvenu Hrvatsku i zarobio vojvodu Vladimira. Domalo ga je oţenio svojom kćerkom Teodorom-Kosarom i predao mu Crvenu Hrvatsku na upravu pod bugarskim vrhovniš tvom. 1018, kada je Bazilije II. uništio bugarsko carstvo, Bizantinci su zavladali svim zemljama, koje su dotle drţali Bugari, naime cijelom Bugarskom, Srbijom, Bosnom i Crvenom Hrvatskom do rijeke Cetine. Nakon smrti bizantskoga cara Romana III. Argira (11. travnja 1034.) Dobroslav, sin kneza Dragomira, strica dukljanskoga vladara sv. Vladimira, pobunio je protiv Bizantinaca Hrvate u Crve noj Hrvatskoj i u Raškoj. Nakon prvoga neuspjeha, Dobroslav, kojega bizantski izvori zovu Stjepan Vojislav, u drugom ustanku 1040.-1042. protjerao je Bizantince i sâm zavladao zemljom. Dobroslava je naslijedio njegov sin Mihala (oko 1046.-1081.) kojeg bizantski izvori zovu "vladar onih, koji se zovu Hrvati". On je kao i njegov otac Dobroslav, priznavao vrhovništvo hrvatskih kraljeva Stjepana I. i Petra Krešimira IV. Ali g. 1074. nije priznao izbor Slavca za hrvatskoga kralja, pa je Duklju odcijepio od Hrvatske i osamostalio. God. 1077. Mihala je dobio kraljevski naslov i krunu od bizantskoga cara Nikefora Botanijata. Tim je osnovao novo hrvatsko kraljevstvo u Crvenoj ili juţnoj Hrvatskoj. Budući da je u drţavi bilo ĉimbenika, koji nisu odobravali cijepanje
30
jedinstvenog hrvatskog kraljevstva, Mihala je dao napisati ljetopis Kraljevstvo Hrvata, u kojemu je ljetopisac dokazivao da je prvotno središte stare hrvatske drţave bilo u Duklji, prema tome Mihala je samo obnovio staro zakonito stanje.
1018.g. kada je Vasilije II uništio bugarsko carstvo, Bizant je zavladao svim do tada bugarskim zemljama ( Bugarskom, „Srbijom „, Bosnom i Crvenom Hrvatskom do rijeke Cetine ). 1034.g. poslije smrti bizantskog cara Romana III ( Argira ) DOBROSLAV, sin kneza Dragomira, ( strica dukljanskog vladara Sv. Vladimira) pobunio je protiv Bizanta Hrvate u Crvenoj Hrvatskoj i u Raškoj, te je u drugom ustanku ( 1040.-1042.g.)protjerao Bizantince i sam zavladao zemljom. 1036.-1081.g. kneza Dobroslava nasljeĊuje njegov sin MIHALA VOJISAVLJEVIĆ (kojeg bizantinski izvori zovu “vladar onih, koji se zovu Hrvati”). On je,kao i njegov otac DOBROSLAV priznavao vrhovništvo hrvatskih kraljeva Stjepana I i Petra Krešimira IV, ali 1074.g. nije priznavao izbor SLAVCA za hrvatskog kralja, pa je Duklju odcijepio od Hrvatske i osamostalio. 1077.g. Mihala je dobio kraljevski naslov i krunu od bizantskog cara Nikifora Brijenija, ĉime je osnovano novo hrvatsko kraljevstvo u Crvenoj ili juţnoj Hrvatskoj.
31
Kako je u drţavi bilo snaga, koje se nisu slagale s cijepanjem jedinstvene hrvatske kraljevine,Mihala je dao napisati ljetopis: Kraljevstvo Hrvata, kojim dokazuje, +da je Duklja prvotno središte stare hrvatske drţave, pa je on samo obnovio staro zakonito stanje. Mihala se obraća i papi Grguru VII, moleći ga da mu pošalje zastavu Sv.Petra, a biskupu u .Baru.za.metropolitanski.plašt, no papa Grgur VII bio je zauzet borbom za prevlast s protureformistiĉkom strujom katoliĉke kurije na ĉelu s protupapom Clementom III, kojeg je pomagao i njemaĉki car Henrik IV.
1081.- 1101 g. na kraljevski prijesto Crvene Hrvatske dolazi kralj BODIN, sin kralja Mihale i tek je njemu uspjelo dobiti kraljevsko priznanje za Duklju i metropolitanski plašt za barskog nadbiskupa, ali od protupape Klementa III Viberta. (protureformistiĉka struja katoliĉe kurije.) Prvih godina svoje vladavine BODIN oslobaĊa Rašku ( Srbe )od Bizanta, te u Raškoj postavlja velike ţupane – dva svoja dvorjana:VUKANA i MARKA, dukljanske Hrvate, starinom iz Rib -nice kod današnje Podgorice. TO JE BILO SUDBONOSNO ZA BUDUĆNOST HRVATSKE DUKLJE, jer kada je poslije njegove smrti uslijed borbi u kraljevskoj obitelji, Duklja oslabila, Raški ţupani poĉeli su se mješati u Duklju polaţući pravo na nju, kao staru domovinu, sve dok posljednjeg dukljanskog kralja opet MIHAJLA II VOJISAVLJEVIĆA nije ubio STEFAN NEMANJA (praunuk Bodinova dvorjana Marka) obnovitelj Raške – Srbije i 1189 g. potpuno uklonio dukljansku kraljevsku obitelj i sam zavladao tom starom hrvatskom zemljom. 1189 g. STEVAN NEMANJA (obnovitelj Raške - Srbije = hrvatske krvi) preuzima vlast u Duklji.
32
Hrvatsko puĉantvo Crvene Hrvatske bilo je od starine katoliĉko – rimskog obreda, sluţeći se djelomiĉno latinskim, a djelomiĉno glagoljicom. I Stefan Nemanja i njegova braća Stracimir i Miroslav, kada su postali vladarima u Crvenoj Hrvatskoj, priznavali su vrhovništvo Rima. Najstariji sin Nemanjin, VUKAN i njegov sin Đuro – kraljevi Duklje, bili su dobri katolici. NajmlaĊi sin Sava uĉio je za arhijepiskopa u Bizantu. Bizantski obred u zemlje Crvene Hrvatske poĉeo je uvoditi arhijepiskop SAVA, najmlaĊi sin Stefana Nemanje, kada je 2219.g. osnovao pravoslavne episkopije u Stonu za Zahumlje i Travunju, a u Prevlaci u Boki Kotorskoj za Duklju. (Naime, 1204 g. kada kriţari u 4.kriţarskom ratu osvajaju Carigrad, raspada se Bizantsko carstvo na brojne kneţevine, (koje kasnije osvaja car Dušan na poziv Kantakuzina - grĉko-bizantskog velmoţe i pretendenta na mjesto regenta bizantskog carstva i voĊe graĊanskog rata u Bizantu), a papa osniva drţavu Srbiju od bizantske pokrajine Servije (danas Makedonija i Solun), Raške (danas Kosovo) Zete i Duklje (danas Crna Gora.) 1219 g. Carigradski patrijarh prognan je u Nikeju, ali spašava svoj utjecaj na Balkanu imenujući Savu Nemanjića za arhiepiskopa srpske pravoslavne autokefalne crkve, što znaĉi za crkvenog i svjetovnog vladara. On je osnivaĉ dinastije, koja je vladala preko 150 g. tj. do 1371 g.kada umire Uroš V - sin cara Dušana, koji umire 1355 g.) Budući, da je domaće puĉanstvo bilo ustrajno u starom rimskom obredu, srpski su kraljevi, posebno UROŠ I (1246.-1276.g.) i njegov sin UROŠ II MILUTIN (1282.-1321.g.) upotrebljavali silu, da ih prevedu na pravoslavlje, katoliĉke biskupe progonili, a katoliĉke ţupe i samostane oduzimali i u njih smještali pravoslavne svećenike i kaluĊere. 1345.g. papa Klement VI (1342.-1352.g.) traţio je od STEFANA DUŠANA, kralja Srbije,da povrati “samostane,crkve,otoke i sela, koje su neki kraljevi Raške, tvoji predĉasnici,u svoje vrijeme preoteli i ti ih sad drţiš zaposjednute.” 1355 g. Smrću srpskog cara Dušana poĉinje propast srpske drţave za vladanja njegovog sina nesposobnog Uroša V. Srbija se raspada na kneţevine, koje već 1363 g. postaju redom turski vazali, da bi 1371 g.sa smrću Uroša V Srbi predstavljali okosnicu turskog opstanka u Evropi. 1360.-1421.g. na prijestolju Duklje nalazi se hrvatska obitelj BALŠIĆI, koji su nakon Dušanove smrti oslobodili Duklju,uspostavili domaću upravu, vrativši crkvu u krilo katoliĉke crkve. 1439.-1496 g. CRNOJEVIĆI koji su vladali u ZETI, brdskom dijelu negdašnje Duklje,bili su pravoslavni, ali su bili snošljivi prema katolicima,te odrţavali veze s Rimom i Venecijom. 1482.g.kada suTurci zauzeli Hercegovinu, a1496.g. Zetu i Moraĉu, katolici su bili brojni u svim krajevima, osobito u primorju od Budve do Bojane, zatim u Nikšićkoj krajini, te izmeĊu Zete i Moraĉe. 1610.g. bila su katoliĉka glavna stara dukljanska plemena Bijelopavlovića, Pipera,Bratonoţića i polovica Kuća. Tijekom 17.st.uslijed manjka katoliĉkog svećenstva, te ogorĉenog turskog progona u katoliĉkim zemljama, katolicizam je gotovo isĉezao, jer je jedan dio prešao na Islam, a većina na pravoslavlje. Stari Hrvati katolici oko Bara i u primorskim krajevima listom su prešli na Islam nakon neuspjelog ustanka 1648.g 1513.g.-1529.g. Crnom Gorom vlada poslijednji CRNOJEVIĆ–SKENDER BEG,kao turski sandţak beg u crnogorskim brdima. 1529.-1696.g. vladali su cetinjski ( pravoslavni ) episkopi iz raznih plemena.
33
1696.-1851.g. vladali su episkopi iz bratstva Petrovića Njegoša. Na Badnju veĉer 1709.g. na poticaj episkopa DANILA I ( 1696.-1737.g.) pravoslavni Crnogorci “oĉistili” su crnogorska brda od muslimana. (dio su pobili,a drugi dio pobjegao u hercegovaĉki, bosanski i skadarski sandţakat. bjeţeći u Bosnu i Sandţak, kao i kasnije u 19.st. nosili su sa sobom hrvatsko ime i to su davali svojim obiteljima i mjestima gdje bi se nastavili.Tako imamo: Hrvati,Hrviĉi, Hrve, Hrvaĉići, Arvati, Arvatovići ;Hrvacka, Hrvati, Hrvatsko Brdo i.t.d.) 1830.-1851 vlada vladika Petar II NJegoš - pravi apostol posrbljavanja u Crnoj Gori. 1851.g.Crnom Gorom vlada DANILO II. Rastavlja drţavnu od crkvene vlasti i osniva nasljednu kneţevsku porodicu Petrovića Njegoša, iako formalno pod turskim suverenitetom. 1878 g.(13.srpnja) Berlinskim kongrsom velikih sila, kojim je poslije rusko - turskog rata odbaĉen Sanstefanski ugovor i prekrojena evropska karta, Crnoj Gori, Srbiji i Rumunjskoj priznata je nezavisnost, buduĉi je do sada formalno bila pod turskim suverenitetom, a BiH anektirana. 1910 g. Nasljedni knjaz Nikola I iz nasljedne kneţevske porodice Petrovića Njegoša Crnu Goru proglašava kraljevinom. (21.listopada 1907 g. na Cetinju je uhiĉen neki Stevan Ratković-uĉesnik bombaškog atentata na kneza Nikolu I , po planu tajne srpske organizacije "Crna ruka," iako je Srbija to negirala.) Knez Nikola I ĉuvao je nezavisnost Crne Gorevještom diplomacijom, udajom lijepih kĉeri po evropskim dvorovima. (jedna je nosila krunu talijanske kraljice) i uz posebnu zaštitu carske Rusije, ali ne i naklonost Kraljevine Srbije, iako je Nikola I bio djed mladog srpskog kralja Aleksandra KaraĊorĊevića Kada se 1910 g.okrunio za kralja, od Rusije jedobio maršalsku palicu, kao najvjerniji saveznik. Na izmaku Prvog svijetskog rata Srbija je progutala Crnu Goru. ("Unuk pojeo djedovinu.") 1918 g. Nakon I.svjetskog rata Crna Gora je uklopljena u drţavu SHS – Srba, Hrvata i Slovenaca, ubrzo i u Kraljevinu Jugoslaviju, uza sve politiĉke i vjerske promjene u Crnoj Gori,( kojoj je srednjovjekovni naziv hrvatska Duklja ) od polovice 15.st. nikada nije bila prekinuta hrvatska predaja, niti utrnuta svijest o hrvatskom porijeklu.U taj prostor nikada se nije doseljavao strani narodni ţivalj,nego su stalno ţivjeli potomci negdašnjih dukljanskih Hrvata -Dinaraca, koji i danas govore hrvatskim ijekavskim govorom s jakom primjesom hrvatske ĉakavštine i ĉakavskim naglaskom.) Kada je turski putopisac Evlija Ĉelebija 1664.g. došao u današnji crnogorski kraj Pivu meĊu pravoslavne Crnogorce, navodi, da su tu ţivjeli “ĉisti, pravi Hrvati.” U Carigradu se predstavnik Crnogoraca nazivao “HRVATBAŠA” U sluţbenom dokumentu 1863.g. izdanom u Carigradu spominje se:”DIMITRIJE VICKOVIĆ, poglavar Hrvata u Zupcima ( Crna Gora ). Sve do sredine 19.st. posrbljavanje u Crnoj Gori nije imalo jaĉeg uspjeha “Pravi apostol srpstva u Crnoj Gori bio je vladika PETAR II NJEGOŠ ( 1830.-1851.) koji je pod jakim utjecajem srpske propagande ILIJE GARAŠANINA (Zaĉrtanije – 1.plan Velike Srbije ) i Vuka Stefanovića KaraĊića spjevao svoje pjesniĉko djelo GORSKI VIJENAC.” 1945 g.Temeljem toga, stvaraoci druge Jugoslavije drţavnim su ustavom stvorili crnogorsku republiku i odredili crnogorski narod, kao “razliĉit” od drugih naroda Jugoslavij
34
1990 - 1995 g. Raspadom SFRJugoslavije i posije velikosrpske agresije na Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, bahatim nastojanjem Srbije, Crna Gora ostaje u sklopu Srbije, a i poslije pod nazivom Republika Jugoslavija (treĉi put) zahtjevajućisvoju nezavisnost. 2006 g. Na prvim demokratskim izborima,temeljem provedenog referenduma sa više od 55% glasova "za samostalnost "(jedinstven uvjet Evrope u svijetu) Crna Gora postaje samostalna drţava.
LITERATURA: HRVATI I SRBI DVA STARA RAZLIĈITA NARODA___________Dominik Mandić Nakladni zavod Matice hrvatske Sveti Ivan Zelina,- 2.000. i 2.005.godine Zagreb 1990.g. Dopuna 2006 g. Sastavio i prepisao Branimir Besak
NARODNI VLADARI DUKLJE
u CRVENOJ HRVATSKOJ u 10.st.
?______________________________________ knez Dragomir ( stric Sv. Vladimira )
Sv.Vladimir Oko 975 g. ( ţena :Teodora Kosara ) --kći bizantskog cara Samuela
Dobroslav 1034. -- ????
sin
sin – kralj
Mihala Vojisavljević 1036. – 11081. (.»vladar onih,koji se zovu Hrvati») -odcjepljuje Duklju od Hrvatske
Bodin 1081. – 1101 g. kralj
( oslobaĎa rašku od Bizanta i postavlja ) tamo dva svoja dvorjana – v. Ţupana
kralj Mihajlo II Vojisavljević 35
??? - 1189 g.
knez Raške Stefan Nemanja ( praunuk Bodinovog v.ţupana Marka )
-1189g. uklanja dukljansku kraljevsku obitelj i sam zavlada Dukljom - nasljeĎuju ga sinovi –kraljevi Vukan i Đuro - svi su oni bili dobri katolici,dok najmlaĎi sin Sava, kao arhijepiskop 1219g. uvaĎa bizantski obred u cijelu drţavu ( Rašku i Duklju ) - srpski kraljevi Uroš I (1242.-1276.) Uroš II (1282.-1321.) i car Dušan do1335 g.silom prevode katoličanstvo u pravoslavlje. Balšiĉi 1360.- 1421g ( dukljanska obitelj oslobaĊa Duklju i vraĉa katoliĉanstvo
Crnojeviĉi1439.-1496g. (vladari iz Zete – brdskom dijelu Duklje ) -bili su pravoslavni,ali snošljivi prema katolicim - 1496. Turci osvajaj u Zetu – katokici se progone,mnogi prelaze na islam. - 1513.- 1529 g. nakon posljednjeg Crnojevića – Skender bega u Crnoj gori stvara narodna teokratska uprava pod cetinskim episkopom. - od 1529.- 1696 g. vladaju cetinski episkopi iz raznih plemena. - od 1696.-1851 g. vlada bratstvo Petrovića Njegoša, kao Danilo I (1696.-1737.) a pravi apostol srpstva u Crnoj Gori bio je vladika Petar II Njegoš (1830.-1851.) - 1851 g. vladika Danilo II odvaja drţavnu od crkvene vlasti i osniva nasljednu - kneţevsku porodicu Petrovića Njegoša . - 1867 g.(2.srpnja)Crna Gora objavljuje Turskoj rat i staje na stranu Srbije u 1. srpskom ustanku. - 1878 g. Velike sile na Berlinskom kongresu priznaju Crnoj Gori samostalnost. - 1910 g.Skupština kneţevine Crne Gore proglašava se kraljevinom - uklopljenom u drţavu SHS, a knjaza Nikolu kraljem. (bio je to teţak udarac velikosrpskim teţnjama o" zajedniĉkoj "drţavi pod krunom KaraĊorĉevića ) (Posljednji knez Nikola, vladao je od (oko 1860,.1918 .) uz potporu velikih sila. ) - 1918 g. završetkom Prvog svijetskog rata, Versajskim mirovnim ugovorom stvorena je Kraljevina Jugoslavija,pa Crna Gora gubi nezavisnost,jer je sastavni dio te Jugoslavije. To je kraj crnogorske samostalnosti, jer ju je srpska vojska okupirala 1918 g. proglasivši njeno bezuvjetno pripojenje Srbiji (bez izbora i plebiscita uz pomoć domaĉih izdajica.)
36
(Pod kraj Prvog svjetskog rata Francuska je krojila granice na "Balkanu" u korist svoje saveznice Srbije u zakulisnoj igri. Poslije kapitulacije u Prvom svijetskom ratu kralj Nikola izbjegao je u Francusku, što je bio general Franchet d Esperey uputio je tri srpska odreda u do tad nezavisnu Crnu Goru, kako bi je pripremio za prikljuĉenje Srbiji na dar. Za slućaj prosvjeda Pariz mu je poslao tajni naputak: "Izjavite da Srbi ne slušaju, pa formalno optuţite njihovo zapovjedništvo !" Srpska vojska je odmah razoruţala lokalne ustanike, sprijeĉila povratak iz zarobjeništva svim zagovornicima nezavisnosti Crne Gore.) 1918 g. od 26.-29. studenoga tako iskonstruirana Velika podgoriĉka skupština svrgnula je kralja Nikolu, a Crnu Goru sjedinila "s bratskom Srbijom" pod crnogorskom dinastijom KaraĊorĊevića unukom crnogorskog kralja Nikole. Uzalud je kralj Nikola iz izbjeglištva optuţivao da je izveden montirani drţavni udar, zapad "to nije ĉuo!" ( Jutarnji list 29.studeni 2.006 g.) - 1945 g. ustavom SFRJugoslavije stvorena je republika Crna Gora,čime se priznalo,da su Crnogorci drugačiji narod, ali ipak pod dominacijom velikosrpskih htijenja - komunista. - 1990 g.do 1995 g. raspadom SFRJugoslavije, ( zbog bahate veliko-srpske ţelje za dominacijom) Crna Gora ostaje u drţavnoj uniji sa Srbijom, (voljom svjetskih sila sve do 2006g.??), najprije kao treĉa Jugoslavija, a zatim prisiljena ustavnim promjenama, koje je nametnula Evropska Zajednica, kako bi odgodila odcjepljenje Crne Gore, mijenja ime u Republika Srbija i Crna Gora, ali sa ţeljom Crne Gore za sticanjem samostalnosti i autonomnim crkvenim ustrojstvom, što moţe ostvariti tek posdlije 3 godine počeka)
- 2006 g.(05.lipnja)poslije referenduma o odvajanju od Srbije, voljom graĎana Crna Gora proglašava nezavisnost i time postaje nezavisna Republika Crna Gora. (Za taj referendum Crna Gora je konačno dobila pristanak Evropske Zajednice,uz uvjet da ostvari prag od 55% glasova-što je presedan u povijesti, a ona uspjeva i to ostvariti.)
Današnji grb Republike Crne Gore
37
Izvornik : N.Budak, M.M.Crljenko - UĐBENIK POVIJESTI –VI raz. 2011 g – (str.52.) ......................... Stjepan Antoljak-PREGLED HRVATSKE POVIJESTI–karte Hrvatske od Rima do 1.Svijet rata.. Tomislav Grgo Antiĉić - HARAHVATI - hrvatsko glasilo – obiteljski mjeseĉnik 2006 g. br 12 Zvonimir-Grbašić - POVIJEST HRVATA U VRIJEME NARODNIH VLADARA ................... Dominik Mandić - HRVATI I SRBI DVA STARA RAZLIĈITA NARODA Nakladni zavod Matice hrvatske Ferdo Šišid - POVIJEST HRVATA U VRIJEME NARODNIH VLADARAVLADARA . Stjepan Antoljak - PREGLED HRVATSKE POVIJESTI
. ( Sve karte Hrvatske od Rima do Prvog Svijet. rata.)
Pregled sastavio : Branimir Besak ( 2005.godine) Dopunjeno 2006 g., 2008 g.i 2O1O g.
38
