TREĆI TJEDAN NAPOMENA: ISKLJUČIVO ZA OSOBNU UPOTREBU
TREĆI TJEDAN
1. Mir samome sebi možeš stvoriti samo ti Ralph Waldo Emerson »Ako ste sami u miru, tada na svijetu ima barem nešto mira. Tada taj svoj mir podijelite sa svima i svi će imati mir.« Thomas Mereton Neki čovjek kojem je dojadio mahniti životni tempo u gradu napustio je posao, prodao stan i odselio se u malenu brvnaru negdje u šumi. Želio je pronaći duševni mir koji mu je u gradu nekako uvijek izmicao. Prvih nekoliko Tjedana činilo mu se da je pronašao zadovoljstvo, no ubrzo su mu počeli nedostajati prijatelji i pogodnosti gradskoga života. Kad je taj nemir postao jedva izdrživ, osjetio je potrebu da se ponovno preseli. Ovaj puta odlučio se za omanji gradić. Ondje će imati s kime razgovarati, a moći će se koristiti pogodnostima urbane sredine bez pritisaka koje nameću buka, veličina i neprestana žurba i jurnjava. U tom idealnome spoju dvaju svjetova svakako će pronaći mir. Život u malome gradu, međutim, donio mu je neočekivane probleme. Ljudi su mrsko prihvaćali došljake, no ipak su brzo i agresivno počeli zabadati nos u njegove osobne stvari. Vrlo brzo uzrujao se doznavši kako gradom o njemu kolaju neobične glasine. Ponovno je osjetio nemir i nezadovoljstvo, te zaključio da mir nije moguće pronaći nigdje. Vratio se u veliki grad, pomiren s time da se mora prepustiti životu unutarnjih nemira. Taj je nesretnik mogao imati velike koristi od važne istine koju je uočio Ralph Waldo Emerson, izražavajući je ovim riječima: »Mir samome sebi možeš stvoriti samo ti.« Emerson je spoznao da unutarnji mir ne ovisi o tome gdje živite, pa čak ni o tome s kime ste. Istinski je mir nešto što nosite sa sobom bez obzira na vanjske okolnosti. U Evanđelju po Ivanu, 14:27, stoji: »Ostavljam vam mir, mir vam svoj darujem. Ne dajem vam ga kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce.« Te riječi utjehe, koje se pripisuju Isusu, pokazuju, čini se, da nam svijet može podariti određeni oblik mira. Može nam dati zgodnu vikendicu na selu, daleko od buke i užurbanosti velegrada; miran i lijep park skriven usred gradske vreve; mirnu i predivnu plažu kojom možemo šetati; ili kakav udaljeni planinski vrhunac na kojem je sve mirno i spokojno. Premda možda putuje na vrlo udaljena mjesta, čovjek zapravo uvijek putuje u društvu vlastite savjesti i sa sobom se vraća kući. Nikako ne možemo pobjeći svom unutarnjem biću. Ako smo opterećeni nekim problemom, nosimo ga sa sobom kamo god idemo. S druge strane, ako nam je svijest prožeta blagim spokojem, tada može biti ispunjena i snagom. Mirnom, unutarnjom snagom. Jedan od načina ostvarivanja uspješnosti na ovome svijetu jest posvetiti se onome što nam je činiti uza spokojnu svijest. Taj je spokoj stanje prijemljivosti koje nam može omogućiti da prema drugima budemo otvoreniji. Kako se povezati s tim unutarnjim mirom? Tu će nam pomoći jednostavna vježba. Svakog dana odvojite malo vremena -
2
TREĆI TJEDAN već i nekoliko minuta donijet će koristi - kad možete biti sami i kad vam nitko i ništa neće smetati. Udobno se smjestite u naslonjač, zatvorite oči, dišite duboko i polagano te omogućite i umu i tijelu da se opuste. Polako u sebi ponavljajte: »Sada se prepuštam. Sada se opuštam.« Mentalno se oslobodite svega što se tog dana događalo, stvar po stvar, sve dok ne osjetite kako prelazite u područje nepomičnosti i mira. »Mir nam dolazi posredstvom ljubavi, razumijevanja drugih ljudi, vjere. Mir ne obuhvaća sebičnost, kao ni ravnodušnost. Mir se nikada ne kupuje za određenu cijenu. Mir se zarađuje davanjem od sebe. Naš vlastiti, zarađeni mir potaknut će mir u našoj obitelji, u našoj zajednici, gradu, zemlji i obuhvatiti čitav svijet. Nemamo li mir u sebi, uzaludno je tražiti ga iz vanjskih izvora.« Frangois La Rochefoucauld To mjesto unutarnje nepomičnosti i mira naziva se »Tišinom«. Jedan moj prijatelj svećenik opisuje ga ovako: »U Tišini ulazimo u povišeno stanje svijesti, pojačane receptivnosti, u razdoblje punog živjenja u sadašnjem trenutku. To se može doimati neobičnim, no kad smo u Tišini, ne činimo apsolutno ništa. Zadovoljni smo samo time što jesmo, i uživamo u raskoši i ushitu svjesne povezanosti s Bogom. Tišina je razdoblje mira u kojem ne razmišljamo ni o prošlosti ni o budućnosti. Riječ je o stanju u kojem smo odvojeni od svakodnevnog svijeta. Razmišljamo li o poslu, problemima u vezi ili nekoj drugoj poteškoći, nismo u Tišini. Ipak, premda ne razmišljamo o zamislima, pojmovima i opažanjima, i dalje smo budni Prijemljivost i osjetljivost tada su uvećani. Riječ je o uistinu neizrecivome iskustvu; riječi nisu dovoljne kako bismo ga opisali.« Anwar A1 Sadat, egipatski vojni i politički voda, shvatio je snagu mira kad je rekao: »Mir je neusporedivo dragocjeniji :i svakog komada zemlje.« Pritom je mislio na mir koji nije moguće kupiti, ali koji nam je svima dostupan, samo ako ga svjesno odaberemo kao mogućnost. Jednako kao što je na temelju novih nacrta i materijala moguće podizati nove zgrade i zdanja, tako je moguće stvarati i nove misaone oblike. Služeći se miroljubivim mislima, molitvama i aktivnostima možemo izgrađivati svijest mira. U svačijem životu mogu se pojaviti razdoblja kad čovjek osjeća Stvoriteljevu nazočnost i postaje svjestan, na ovaj ili onaj način, stvarne transcendentalne Nazočnosti, Snage i Mira. Svijest o tome nerijetko prate oslobađanje i sloboda od negativnih misli i stvari ovoga svijeta: od njegovih strahova, sumnji, briga i problema. Stupanj transformacije može biti trenutačno uočljiv u vidljivome području, no, dio po dio, postaje očit i u vanjskome svijetu.
3
TREĆI TJEDAN Isus je spoznao tu istinu i poučavao o postojanju unutarnjeg mira koji »nadilazi sve razumijevanje«, mira koji ne ovisi o vanjskim okolnostima. Kad i sami otkrijete taj unutarnji svijet, s vremenom ćete uvidjeti da je to jedini stvarni mir koji je uopće moguće postići. Da biste ga pronašli, ne trebate daleko putovati; trebate se samo duboko zagledati u sebe. Vanjske se okolnosti mogu promijeniti u hipu, a ono što ste dotada smatrali mirom može iznenada nestati. No kad ga jednom steknete, istinski će mir ostati s vama - čak i usred svijeta koji se sve brže mijenja.
Nastojte ne počiniti istu uzaludnu pogrešku kao onaj čovjek koji je unutarnji mir tražio seleći se s jednog mjesta na drugo. Takav pristup vodi do razočaranja. Umjesto toga, svakog dana provedite dio vremena na svome mjestu na kojem imate potpuni unutarnji mir. Oslobađajte se briga sve dok ne ostvarite vezu s unutarnjim svijetom mira. Već danas možete ostvariti tu veliku transformaciju. Dubina sve većeg unutarnjeg mira može vam i dalje donositi snažnije duhovno svjetlo, mudrost i usmjeravanje, kako bi svaki dan bio dan dubljeg razlučivanja.
4
TREĆI TJEDAN
2. Slušaj kako bi učio Društvo liječenih alkoholičara Stara izreka kaže da nam je Bog podario dva uha i jedna usta kako bismo mogli više slušati, a manje govoriti. To koliko se dobro služimo ušima može igrati važnu ulogu u određivanju onoga što ćemo naučiti prolazeći kroz život. Točno je da dobar slušatelj neizmjerno pridonosi umijeću istinskog razgovaranja - kao i ugodi sviju oko sebe. Poznata je priča o nekom novinaru koji je posjetio nastambu majmuna u newyorškom zoološkom vrtu Bronx. Dok je tako stajao pred kućicom i slušao neprekidno majmunsko blebetanje, obuzeo ga je silan osjećaj već viđenog. Prisjetio se jednog prijema na kojem je bio tjedan dana ranije. U mislima je vidio pretrpanu prostoriju i čuo brbljanje uz koktele koje se odvijalo punom brzinom i najvećom glasnoćom, pri čemu nitko zapravo nije ništa govorio i nitko nije doista slušao. »Toliko toga propuštamo«, pomislio je udaljavajući se od majmuna. Razgovorno davanje i uzimanje potencijalno je jedna od najugodnijih i najkorisnijih mentalnih aktivnosti. Poput ozbiljnog učenja, razgovor pruža nove informacije. Poput putovanja, širi obzore. Poput prijateljstva, hrani dušu. Međutim, takav razgovor traži da budemo voljni izmjenjivati se u ulozi govornika i slušatelja, te i od jednog i od drugog sugovornika zahtijeva »digestivne stanke«! Jedan od vrlo važnih razloga zbog kojih se neke veze raspadaju moglo bi biti to što jedna ili više strana nije naučila slušati! Slušanje je naučena vještina, a kad je posve razvijemo, uvećavamo ne samo sposobnost učenja nego i sposobnost održavanja zdravih veza. Istinski je razgovor prigoda za to da jedno od drugoga naučimo nešto jedno o drugome. »Svi mudri i razboriti ljudi imaju jednu zajedničku crtu: sposobnost slušanja.« Frank Tyger Postoje dvije vrste slušanja - aktivno i pasivno. Većina nas dobra je u pasivnom slušanju. Izgledamo kao da slušamo kad su nam misli zapravo odlutale na film koji smo pogledali prošli tjedan ili na ono što sutradan kanimo odjenuti. Pozornost će se možda udaljiti od govornika tijekom predavanja, ili propovijedi, ili dok gledamo neku televizijsku emisiju, čak i kad smo s bliskim prijateljima ili članovima obitelji. Aktivno slušanje može biti teško jer od nas traži da ostanemo usredotočeni na ono što govornik govori. Ovisi o služenju ušima onako kako se snimatelj koristi fotoaparatom. Kako bi dobio što kvalitetnije snimke, fotograf mora namjestiti leće objektiva tako da svi parametri budu ispravni. Kao aktivni slušatelji, moramo prilagoditi žarište svoje pozornosti kako bismo u svakom trenutku bili svjesni onoga što nam govornik govori. Sto više slušamo i učimo, to smo više u stanju razvijati potencijal kojim raspolažemo. »Osoba koja dobro sluša nije samo omiljena, nego nakon nekog vremena nešto i zna.« Wilson Mizner
5
TREĆI TJEDAN
U jednoj prezentaciji američke tvrtke Speny Corporation o uspješnome slušanju navode se rezultati istraživanja koji pokazuju da učenici od vremena provedenog na nastavi slušaju šezdeset do sedamdeset posto vremena. U poslovnome se svijetu drži da je slušanje jedna od najvažnijih sposobnosti svakog menadžera. Na žalost, mnogi među nama nisu uspješni slušatelji. Umu gotovo uopće ne pružamo mogućnost za temeljni postupak upijanja onoga što je u njega ušlo i organiziranja i pripremanja onoga što treba izići u obliku nekakve reakcije. U mnogim suvremenim razgovorima koji nalikuju stolnom tenisu rijetko ćete naići na stanku između završetka izlaganja jednog govornika i bučnih zahtjeva »slušatelja« za time da u vodu uroni svoje »veslo«! »Sluh je jedno od pet osjetila. No slušanje je umijeće.« Frank Tyger Jeste li se u djetinjstvu kad igrali »gluhog telefona«, igre u kojoj sudionici sjede u krugu, a netko nešto došapne prvome susjedu? Taj slušatelj potom se obrati svome susjedu i tako redom dok svi u krugu nisu i čuli i prepričali priču. Posljednja osoba u nizu naglas obično izgovara nešto što je toliko daleko od izvornika da mu ni ne nalikuje. To je posljedica nekvalitetnog slušanja. Vrijednost slušanja naglašava se već stoljećima. Amen-em-Opet, egipatski pisar (oko 1200. g. pr. K), rekao je: »Dajte uši, poslušajte što se govori. U trenucima kad se čuje pravi vihor riječi, bit će to sidro vašeg jezika.« A Ben Sira, hebrejski učenjak iz 2. stoljeća pr. K., rekao je: »Volite li čuti, primat ćete, a budete li slušali, steći ćete mudrost.« Za to je potrebno vježbati i biti koncentriran, no ipak možemo postati boljim slušateljima, a onaj tko bolje sluša bolje i uči. Bog nam je podario ne samo dva uha i jedna usta, nego i potencijal za učenje. Sto više slušamo i učimo, to smo više u stanju ostvariti Bogom dani potencijal kojim svi raspolažemo.
6
TREĆI TJEDAN
3. Mudrost se rađa iz pogrešaka; suoči se s pogreškom i uči ]. Jelinek Norman Cousins govori ovako: »Na sreću ili ne, živimo u razdoblju u kojem prosječni pojedinac, kako bi bio informiran, mora znati nekoliko puta više nego prije samo trideset-četrdeset godina. Biti »školovan« danas znači raspolagati ne samo površnim poznavanjem umjetnosti i znanosti nego i osjećajem za medupovezanost kakav se poučava u malo škola. I konačno, biti 'školovan' danas, u smislu širih potreba, znači biti pripravan postati građaninom svijeta; ukratko, riječ je o školovanju za preživljavanje.« Postoji razlika između stjecanja znanja i informacija i posjedovanja mudrosti i razboritosti. Znanje možete steći na sveučilištu, putovanjima, u vezama, iz knjiga koje čitate i ostalih aktivnosti u kojima sudjelujete. No stječete li time i mudrost? Prema Websterovu riječniku »mudrost« je »odlika onih koji su mudri, razboriti... ukazuje na sposobnost prosuđivanja i suočavanja s drugim ljudima, situacijama itd. na ispravan način, na temelju širokog raspona spoznaja i znanja, iskustva i razumijevanja«. Drugim riječima, mudar je čovjek onaj tko je u stanju zagledati se u dublje značenje stvari. No kako bi stekao mudrost, čovjek, čini se logičnim, mora dovoljno toga proživjeti kako bi razvio određenu dubinu filozofskog promišljanja i tako stekao mogućnost procjenjivanja vlastitog iskustva i učenja na temelju toga što mu se događa. Moguće je da je Epiktet, kad je zapisivao ove riječi, na umu imao slične misli: »Kadgod vam se nešto dogodi, ne zaboravite se okrenuti sebi i pogledati kojim sve sposobnostima raspolažete kako biste taj događaj preokrenuli u svoju korist.« »Od slabosti ne možeš pobjeći. Katkada je moraš potući ili nestati; a ako je već tako, zašto to ne učiniti sada, odmah i to ovdje gdje si sada?« Robert Louis Stevenson Neke naše pogreške - ili kako ih naziva Maria Montessori, »prilike za učenje« - očitije su od ostalih! Katkada nam se čini da je svijet prepun ljudi koji nam s radošću ukazuju na naše pogreške. Čovjek koji je voljan poslušati tuđi stav i priznati da su mogući i drukčiji pristupi, čovjek je čija će se mudrost povećavati zajedno sa širenjem zalihe znanja.
7
TREĆI TJEDAN Talmud pita: »Tko je mudar čovjek?« i odgovara: »Onaj koji uči od sviju.« Kako bismo postali mudri, moramo biti voljni zamrznuti osobne stavove o nečemu, odbaciti predrasude i razmišljati posve otvoreno. Važno je željno se širiti i učiti u brojnim i raznovrsnim područjima, čak i ako postoji opasnost da se nađemo u neugodnoj situaciji ili ispadnemo glupi. Jesmo li pripravni priznati da još ne znamo sve i da smo voljni učiti? Učenje je poželjan postupak koji može obuhvaćati i pogreške na putu do znanja. Možemo li postupku učenja dopustiti da postane važan? Istinska mudrost priznaje da što o njemu više učimo, to određeni predmet postaje zanimljiviji i time imamo više za učiti! »Mudrost koju temeljito naučimo nikada nećemo zaboraviti.« Pitagora Mnogi od nas čuli su kako netko govori: »Naučio sam lekciju! To više nikad neću činiti!« No odviše rijetko čujemo: »Bila je to čudesna lekcija. Drago mi je što se sve dogodilo upravo tako kako se dogodilo, premda mi čitava stvar nije bila nimalo ugodna. Sada mi je jasno zašto sam iskusio takvu bol. Uz tu novu spoznaju mogu promijeniti ponašanje kako ubuduće više ne bih činio takve pogreške«. Takva osoba hrabro priznaje svoju odgovornost za izazivanje određene situacije. Svjesna je toga da ima mogućnost izbora i da može odabrati nešto drukčije sve dok budno uočava sve izazove, bilo da čitava situacija izgleda pozitivno ili negativno. Mudar je čovjek ujedno i odvažan čovjek. Odvažnost često promatramo u kategorijama izvanjskih oblika hrabrosti - fizičke odvažnosti i neustrašivosti u borbi ili u sportu. Pa ipak, postoje mnogi oblici hrabrosti koje ne uočava nitko osim nas dok nastojimo nadvladati svoje mane. Neustrašivim suočavanjem s ulogom koju igrate u iskustvima koja ste možda ocijenili kao životne pogreške, moći ćete iz budućih iskustava ubrati korisne plodove i uvećati mudrost. Ta iskrena spremnost na pošteno i hrabro ocjenjivanje samog sebe može biti prvi, i, moguće, najvažniji korak koji možemo poduzeti na putu stjecanja mudrosti.
8
TREĆI TJEDAN
4. Poniznost dovodi do molitve, kao i do napretka, i usklađuje vas s beskonačnim John M. Templeton U ovom trenutku, čovječanstvo, čak i nakon tisuća godina povijesnog razvoja, stoji na pragu novog stvaranja. Kad spoznate čudesnost svega što je oko vas - bio to vrtni slak ili neka galaksija - doživjet ćete osjećaj strahopoštovanja i poniznosti. Zapravo, poniznost je ključ napretka. Bez nje ćemo može postati odviše samozadovoljni starom slavom da bismo se neustrašivo bacili na izazove koji su pred nama. Bez poniznosti možda nećemo imati dovoljno otvorene oči i um kako bismo otkrili nova područja istraživanja. Nismo li ponizni kao djeca, možda nećemo biti u stanju priznati pogreške, tražiti savjet i pokušati iznova. Takav ponizan pristup primjeren je svima nama koji se zanimamo za budućnost naše civilizacije i ulogu koju mi u njoj igramo. To je pristup za one koji nisu zadovoljni tek puštanjem stvari da teku svojim tokom i koji žele naš kreativni nemir usmjeriti prema pomaganju podizanja kraljevstva Božjeg na planetu Zemlji. Riječ »poniznost« ovdje upotrebljavam kako bih označio spoznaju o tome da Bog neusporedivo nadilazi sve što je itko ikada o njemu rekao, da nemjerljivo nadilazi ljudsku spoznaju i razumijevanje. Kad to shvatimo i postanemo poniznijima, time smanjujemo kamene spoticaja koje naš vlastiti ego postavlja pred nas. U svojoj knjizi Lijep način življenja, Charles Lelly piše: »Premda možda počinjemo od razmatranja običnih stvari, naš je Ij nadići fizičko -prodrijeti u predmet i pronaći izvor njegove '.jepote, oblika i samog postojanja! Stremimo nečem što je više od cukog zbroja sastavnica. A to znači daje zagonetno čudo nsađeno u svaki djelić svemira i daje naš životni cilj neprestano uvećavati svijest o Izvoru našeg postojanja.« Razmislite, na trenutak, o jednoj usporedbi. Kao što se u recima pročišćava zlato, tako se u životu može pročišćavati zaša duša. Kad dođe na svijet, čovjek je poput grafita. Mekan je i amorfan, tako da, kad ga obasja sunčeva zraka, ze odražava ništa. A zatim se u presudnim situacijama izlaže tako intenzivnome pritisku i temperaturi da se taj grafit pretvara u dijamant. Prirodni dijamant procjenjuju stručnjaci; određuju njegovu unutarnju građu i na kamenu :ada bruse brojne plohe, kako bi postao blistavim dragim kamenom. Nakon toga na sunčevu svjetlu odražava dugine boje i stvara veličanstvenu simfoniju ljepote i blještavila. Tako je i sa čovjekom u razdoblju od dolaska u materijalni svijet, gdje ga »režu i bruse« životna iskustva i mogućnosti koje odabire, do ponovnog povratka na nebo, gdje poniznost koju je njegova duša postigla počinje odražavati božansko svjetlo Boga. Možda je Bogu upravo to i bio cilj dok je stvarao iskušenje koje nazivamo zemaljskim životom.
9
TREĆI TJEDAN Jedna od najvećih lekcija koje možemo naučiti na ovome svijetu jest da podizanje našeg raja ovisi o nama. Emanuel Wedenborg zapisao je da nećemo biti u raju sve dok raj ne rude u nama. Kako, dakle, početi stvarati raj u sebi? Istinska poniznost može nas dovesti u stav obilježen molitvama, a molitve nas mogu uskladiti s beskonačnošću. Molitve sadrže istinsku mističnu moć i daju rezultate! Kroz molitve i usklađenost s Bogom pojačavate vlastito duhovno svjetlo. Izgrađujete bolji izraz života na sve moguće načine i privlačite upravo ono što izgrađujete - više svjetla! Postoji veća snaga koju tako dotičete. Postoji veći život koji izgrađujete. Teške zadaće molitvom postaju lakšima, a molitve mogu posvetiti svaki napor i dati mu plemenitiju zamjenu, te dovesti do uspješnih rezultata. Život u molitvi život je poniznosti i zahvalnosti, a svet je zbog tijesne povezanosti duše s njezinim Stvoriteljem. »Nema svetosti bez poniznosti.« Thomas Fuller
Jeste li primijetili da postoje osobe koje izgledaju kao da sa promijenile ego, oni koji žele davati, a ne primati? U određenome smislu, te su osobe odrekle primat svome »ja«! A upravo to otvara vrata komunikacije s Bogom. Čovjek koji se oslanja na mudrost, ljepotu, sposobnost ili novac najčešće zatvara vrata Bogu. No osoba koja je ponizna i zahvalna za darove i sreću koje je primila od Boga otvara vrata svojevrsnom raju na zemlji, ovdje i sada. Važno je osloboditi se vlastite volje i prepustiti se Božjoj volji. Je li vam jasno kako oslobađanje od egocentričnosti čovjeku može pomoći da postane širokim kanalom kojim će teći Božja ljubav i mudrost, kao što sunčevo svjetlo prodire kroz otvoren prozor? Ralph Waldo Trine piše: »U vama leži uzrok svega što ulazi u vaš život. Posve ostvariti vlastite probuđene unutarnje sile znači biti u stanju prilagoditi život u točnome skladu s onim što biste od njega željeli stvoriti.« Poniznost nam daje prigodu da učimo jedan od drugog, jer nam omogućuje da se međusobno otvorimo i stvari sagledamo i iz tuđe perspektive. Tako možemo slobodno i iznositi svoje poglede drugima. Upravo poniznošću izbjegavamo grijeh ponosa i nesnošljivosti te izbjegavamo vjerske sukobe. Muhamed, islamski prorok, rekao je: »Tko god u srcu nosi makar i zrnce ponosa, ne može uči u raj.« Poniznost otvara vrata duhovnoga svijeta te istraživanja i napretka u vjeri. Poniznost je put koji vodi do znanja.
10
TREĆI TJEDAN
5. Ne planirati znači planirati neuspjeh Benjamin Franklin Odlučite li automobilom iz Mainea doći u Kaliforniju, najprije ćete vjerojatno dobro proučiti zemljovid s ucrtanim prometnicama. Uvidjet ćete da vam se nudi više mogućnosti i kombinacija prometnih pravaca koji će vas dovesti do odredišta. Ako vam se žuri, možda ćete odabrati smjer kojim ćete na cilj doputovati najbrže. Potom možete proračunati koliko će putovanje trajati i isplanirati točnije vrijeme dolaska na odredište. Ono što vrijedi za putovanje, jednako vrijedi i za postizanje bilo kojeg cilja. Bez plana ili zemljovida, vaš um može besciljno lutati i postizati neuspjehe u pronalaženju rješenja. Stvaranjem plana za postizanje ciljeva, na gotovo jednak način kao pri služenju autokartom, te sustavnim proučavanjem raznih alternativa, koncentrirate se na smjer svojih misli i utvrđujete da ste sposobni postići gotovo svaki razuman cilj koji želite. U knjizi Kako uspjeti Brian Adams napisao je: »Planovi su smjerokazi do uspjeha. Uspjeh dolazi planski; neuspjeh nastaje zbog nedostatka plana. Planovi su smjerokazi kraj životnog puta do uspjeha; bez njih je put neizvjestan i neugodan. Loše osmišljeni planovi nikad neće polučiti bogatstvo. Postignuća nikako ne mogu biti veća od uloženog truda. Ako su vam planovi manjkavi, a ciljevi nisko postavljeni, ne možete se ni nadati postizanju velikih uspjeha. Kad ciljeve nastojite postići znanstvenim sredstvima, češće ćete doživljavati uspjeh nego neuspjeh.« y Shakespeare je zapisao ovo: »Postoji sudbina koja će oblikovati naš cilj, grubo ga obraditi prema našim željama«. Čini se da to znači kako, moguće, postoji nekakav krajnji cilj, ili božanski plan, unaprijed postavljen za svakog čovjeka koji dođe na ovaj svijet. Stoga veliko pitanje glasi: Kako prepoznati osobni put koji će me dovesti do ispunjenja mog božanskog plana? To je odlično pitanje! A odgovor je jedno drugo intrigantno pitanje: Sto je to najbolje što mogu učiniti za sebe i sve zainteresirane strane s obzirom na duhovni ideal? »Bolje je vratiti se i izraditi mrežu nego se spustiti do rijeke i tek priželjkivati ribu.« kineska poslovica
Duhovni se ideal odnosi na svrhu, nakanu, želju, motivaciju, poticaj i »duh u kojem sve radite«. Možda već uviđate da se život posve ne sastoji od krupnih stvari. Sastoji se i od sekunda, novčića, grama, atoma, zrna pijeska, vlati trave, pramenova kose itd. Kao ljudska bića, također se sastojimo od puno toga; najučinkovitije su stvari u našem svakodnevnom životu misli i osjećaji. A svaka pojedina misao ili osjećaj pridonose vašem približavanju najdubljoj i | iskrenoj želji ili, pak. pred vas postavljaju prepreku! Je li nam jasno zašto je planiranje u životu toliko važno? Američki predsjednik Abraham Lincoln rekao je: »Učit ću i pripremati se i jednoga dana ukazat će mi se prilika.« Kakva iznimna svijest!
11
TREĆI TJEDAN
»Četiri koraka do uspjeha: planiraj misleći na cilj, pripremaj uz molitve, nastavi u pozitivnome duhu, radi na tome ustrajno.« William A. Word
Neki stari zidar podizao je kameni zid koji je, zbog svog prirodnog izgleda, bio neizrecivo lijep. U obilasku imanja, | vlasnik je opazio kako zidar jednako pomno u zid ugrađuje : male i velike komade kamena. Stoga mu je prišao i upitao ga: »Starče, ne bi li brže podignuo zid kad bi upotrijebio više većih komada?« »Da, svakako, gospodine,« odgovorio je starac. »Ali, znate, ovako radim zbog trajne ljepote i čvrstoće, a ne zbog brzine.« Zidar se potom još na trenutak zamislio, a potom je dodao: »Gospodine, ovo je kamenje nalik događajima u ljudskom životu. Potrebno je puno malih da bi podupirali nekoliko velikih i čvrsto ih zadržalo na mjestu. Izostavite li malo kamenje, veliki će komadi izgubiti potporu i, moguće, otpasti.« Mnogi ljudi znaju što žele od života, no malo je onih koji svoje snove pretvaraju u pomno isplanirano i uspješno putovanje. Nerijetko ovise o sreći ili tuđoj pomoći. Kad dožive neuspjeh, često će za one uspješnije reći: »Slučajno znaju prave ljude na pravome mjestu«, ili »Sreća je naklonjena samo njima.« Pritom ne uviđaju da planiranje uspjeha s poznavanjem pravih ljudi ili srećom ima jednako malo veze kao i uspješno planiranje putovanja na drugi kraj kontinenta. Točno je da, kad se stanete kretati prema svome cilju upoznajete ljude koji će vam možda pomoći u napredovanju. No znat ćete da ste te prigode zavrijedili jer ste već imali cilj i plan koji će vam pomoći u dolasku na cilj. »Čovjek nikada ne primjećuje stoje učinjeno; čovjek vidi samo što još treba učiniti.« Marie Curie Kako biste stvorili provediv plan djelovanja, zamišljajte sve što želite postići. Potom to zabilježite na list papira, a zatim pobrojite korake potrebne za ostvarivanje plana. Dugoročni će ciljevi, dakako, možda zahtijevati i više koraka i više pomnog planiranja, no načelo ostaje isto. Kad znate što želite postići, stvorite plan koji će vas dovesti do tog cilja. Kad jednom stvorite temeljni plan, često odvojite ponešto vremena za prilagođavanje pošto prikupite nove podatke. Potom nastavite s provođenjem plana sve dok ne postignete postavljene ciljeve. Stephen Covey, autor knjige Sedam navika uspješnih ljudi, preporučuje da »počnete planirati na umu imajući cilj«. Najbolje planiranje obuhvaća ono što želite postići i gdje želite završiti. Bilo da je riječ o osobitome projektu ili jednostavnoj svakodnevnoj zadaći, počnite s postavljanjem cilja koji vodi računa o koracima potrebnim za njegovo postizanje. Sastoji li se vaš cilj od više razina, nije loše odrediti redoslijed važnosti. Načinite popis prioriteta, pojedinim elementima dajući »ocjene« A, B ili C. Potom najprije popišite one koje ste označili s A. Profesionalci koji
12
TREĆI TJEDAN
Podvučeno! Ovi smjerokazi mogu vam pomoći pri ostvarivanju cilja: 1. O cilju ne razmišljajte kao o nekoj nejasnoj i neodređenoj zamisli, nego posve određeno i konkretno. 2. S puno pojedinosti i u pisanome obliku opišite cilj. 3. Neka taj cilj uvijek bude u prvome planu vaše svijesti tako što ćete ga razmatrati gotovo svakodnevno. 4. Doznajte sve što možete, a što se odnosi na vaš cilj. 5. Budite pripravni dati sve od sebe kako biste postigli cilj kad se za to ukaže prigoda. 6. Ponavljajte: »To ili nešto bolje!« i tako svemiru pružite prigodu da vam pomogne u postizanju cilja. 7. Budite otvoreni prema primanju svih mogućnosti za postizanje cilja. Zapamtite, »ne planirati znači planirati neuspjeh«. Jednako kao što je autokarta neophodna na putovanju, tako je i plan nezaobilazno pomagalo kad se životnim putem krećete Trema ciljevima. Slijedite plan i tako dođite do uspješnijeg života!
Zakon u praktičnoj primjeni! 1. Svakodnevnim molitvama i meditacijom poslužite se kako biste stvorili unutarnji sklad i mir koji će vas osloboditi stresa i frustracija. 2. Istinski je mir odlika koju nosite u sebi, bez obzira na vanjske okolnosti. 3. Neočekivane i zanimljive stvari događaju se onima kojima su i uši i oči otvorene i budne! 4. Budite pripravni pogledati samog sebe iskreno i odvažno. Svakodnevno! 5. Ne postoji nešto što bi bilo problematično, a što vam ujedno ne donosi i dar! 6. »Mudrost se ne stječe iz udžbenika, nego ju je potrebno u plamenu života iskovati iz ljudskog iskustva.« - Morris Raphael Cohen 7. Kako bismo postali mudri, moramo biti voljni odustati od osobnih stavova o nečemu, odbaciti predrasude i razmišljati posve otvoreno.
13
