OBLIGACIONO PRAVO - opći dio

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

OBLIGACIONO PRAVO – OPĆI DIO SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM [email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM PRVA GLAVA IZVORI OBLIGACIONOG PRVA Izvore obligacionog prava dijelimo na izvore u formalnom i izvore u materijalnom smislu:Izvori u formalnom smislu su:zakon,običaji,sudska praksa i pravna nauka. ZAKON KAO IZVOR OBLIGACIONOG PRAVA Zakon je najčešći izvor obligacionog prava,jer sadrži norme koje regulišu obligacione odnose.Norme obligacionog prava nalaze se i u evropskim grañanskim zakonicima-kodifikacijama (kao što je francuski,austrijski,njemački grañanski zakon).Pojedine zemlje donijele su posebne kodifikacije obligacionog prava(nap švicarska je 1912 donijela ŠGZ koji je usklañen sa Zakonom o obligacijama).Na području bivše jugoslavije ZOO je najznačajniji izvor obligacionog prava.Stupio je na snagu 1.10.1978,a BiH ga je preuzela 1992.Do 2 svj.rata primjenjivali su se Opći Austrijski zakon(novelirani i nenovelirani,Srpski grañanski zakon,OIZ za Crnu goru).1946 godine donijet je "zakon o nevažnosti pravnih propisa prije 6.4.1941 i za vrijeme neprijateljske ofanzive".Po njemu svi predratni propisi gube pravnu snagu,ali se primjenjuju kao pravna pravila ako nisu u suprotnosti s pravnim poretkom i ne postoje pozitivni propisi.ZOO ne reguliše sve obligacione odnose(nap. ugovor o poklonu,posluzi,ortakluku).ZOO ima ukupno 1109 članova i dijeli se na opći i posebni dio.U općem dijelu se navode osnovna načela obligacionog prava.Prema ZOO obaveze nastaju iz:ugovora,prouzrokovanja štete,neosnovanog obogaćenja,poslovodstva bez naloga i jednostrane izjave volja(javno obećanje nagrade i hartije od vrijednosti).Opći dio ima 453 člana.Posebni dio reguliše obligacione ugovore kao što su zajam,zakup,ugovor o djelu,grañenju,licenci itd.Odredbe ovoga zakona koje se odnose na ugovore primjenjuju se i na druge pravne poslove.Pored ZOO i drugi zakoni predstavljaju izvor obligacionog prava kao što su:Zakon o vrijednosnim papirima,zakon o osiguranju imovine i lica,zakon o čeku itd. OBIČAJI Nekada je običaj imao velku ulogu,danas se rijetko primjenjuje.Običaj je nepisano pravno pravilo nastalo dugotrajnim ponavljanjem.Naš ZOO odreñuje da su učesnici u obligacionim odnosima dužni postupati u skladu sa poslovnim običajima.Trgovački običaji(uzanse)se primjenjuju u onim slučajevima kad ih ugovorne strane ugovore ili ako iz okolnosti proizilazi da su htjeli njihovu primjenu. SUDSKA PRAKSA Sudska praksa je posredan izvor obligacionog prava,a javlja se kao bitan faktor u tumačenju pojedinih zakonskih odredbi,kao i u popunjavanju pravnih praznina. PRAVNA NAUKA Formalno takoñer nije izvor obligacionog prava.Sudovi se na naučna dijela ne mogu pozvati prilikom rješavanja konkretnog slučaja,ali pravna nauka ima bitnu ulogu kao pomoćno sredstvo za kreiranje i tumačenje pojedinih zakonskih odredbi.

DRUGA GLAVA UOPĆE O OBLIGACIJI Obligacija potiče od latinske riječi obligatio što znači obveza ili obaveza,a korijenje vuče od glagola obligare što znači vezati,obvezati,zavezati.U modernim pravima preuzet je iz rimskog

1

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM prava.Obligacija je pravni odnos izmeñu 2 odreñene strane na osnovu kojeg je jedna strana(povjerilac,kreditor)ovlaštena od druge strane (dužnik,debitor)zahtijevati odreñeno davanje,činjenje ili uzdržavanje od nečega što bi inače imala pravo činiti,a druga strana je obavezna to ispuniti.Sa stajališta vjerovnika obligacija predstavlja potraživanje,a sa dužnikove dug.Dakle obligacija je odnos 2 strane od kojih je jedno lice ovlašteno da od drugog zahtjeva da nešto čini ili ne čini.Svaka obligacija ima svoje subjekte,sadržaj i predmet(ono povodom čega je nastala).Ponašanje na koje je jedan ili više subjekata obavezan može biti aktivno i pasivno.Aktivno ponašanje je davanje ili činjenje,a pasivno držanje ili propuštanje.Obligacija predstavlja jedinstvo prava i obaveza koje padaju na subjekte iz obligacionog odnosa.Nema obligacije bez prava i obaveza.ZOO ne daje definiciju obligacije ali se zaključuje da je to odnos dužnika i povjerioca na osnovu kojeg je povjerilac ovlašten zahtijevati odreñeno davanje,činjenje ili uzdržavanje od nečega što bi dužnik imao pravo da čini. HISTORIJSKI RAZVOJ OBLIGACIJE Obligacija se javlja nešto kasnije za razliku od prava vlasništva i drugih stvarnih prava.Prvo su se morali razviti ekonomski odnosi,pa te odnose pravno regulirati,što za sobom povlači odreñeni stepen povjerenja.Dolazi do razvoja instituta kredita.U rimskom pravu obaveze su se dijelile na obaveze iz delikata i obaveze iz kontrakata.U justinijanovim institucijama obaveza je definisana kao pravna obaveza po kojoj je neko prisiljen da nešto ispuni prema pravnim normama države. PRAVNE KARAKTERISTIKE OBLIGACIJE Obligacija je imovinsko pravni odnos izmeñu povjerioca i dužnika.Za nju se može reći da je to relativan odnos imovinskog karaktera,zaštićen zakonom,sa tačno odreñenim sadržajem i subjektima. 1.obligacija je relativan odnos

Obligacija je odnos izmeñu dvije odreñene strane,tj. odnos izmeñu povjerioca i dužnika.Tačno se zna koje lice(titular prava)je ovlašteno od drugog lica zahtjevati odreñeno ponašanje,a drugo lice je obavezno to ispuniti(titular obaveze).Dakle obligacija je odnos koji djeluje inter partes(izmeñu tačno odreñenih lica).Povjerilac može izvršavanje obaveze zahtjevati samo od dužnika,ali ne i od trećih lica.Za razliku od ovog odnosa lična i stvarna prava imaju apsolutno dejstvo i djeluju prema svima(erga omnes)Relativnost obligacije nije apsolutna što znaci da i obligacija može imati apsolutno dejstvo.Nap. zakup kao obligacioni odnos ima relativno dejstvo,a može imati i apsolutno kad se zakup nepokretnosti upiše u zemljišne knjige.Odstupanje postoji i kod prava preče kupovine. 2.obligacija je imovinskopravni odnos

Obligaciona radnja najčešće ima neposredno imovinski karakter.Ona služi ostvarenju interesa povjerioca i dužnika.Za razliku od drugih odnosa obligaciju prati sankcija.Imovinski karakter obligacije ne mora biti vidljiv,jer se obaveza može sastojati i u propuštanju što posredno vodi zadovoljenju odreñenog prava. 3.sadržina obligacije

Svaka obligacija mora imati svoj sadržaj.Prava i obaveze subjekata obligacije čine njezin sadržaj.Uvijek se misli na tačno odreñenu obligaciju,tj.onu obligaciju koja postoji. SUBJEKTI OBLIGACIJE Subjekti obligacije mogu biti fizička i pravna lica.To su u pravilu povjerilac i dužnik.Subjekti obligacije su vezani obligacijom.Pravu povjerioca odgovara obaveza dužnika.Na strani povjerioca ili dužnika može se pojaviti više lica i u tom slučaju govorimo o množini subjekata obligacije.Njihov broj mora biti tačno odreñen i mora se znati njihov pravni položaj u obligaciji.Povjerilačka strana naziva se aktivnom,a dužnička pasivnom.Imamo obligacije gdje jedno lice predstavlja povjerilačku stranu,a druga samo dužničku.To je jednostrano obavezan odnos(nap. kod poklona,naknade štete),a kada je jedno lice i u ulozi povjerioca i u ulozi dužnika govorimo o dvostrano obaveznom odnosu( nap. kupoprodaja,razmjena).Subjekti obligacije su u pravilu poznati od samog nastanka obligacionog odnosa.Od ovog postoje odreñeni izuzeci kod

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM javnog obećanja nagrade i kod hartija od vrijednosti,gdje je poznata samo jedna strana,a druga će biti poznata kasnije.Ako se drugi subjekt ne pojavi obligacija ne nastaje.

RAZLIKA IZMEðU OBLIGACIJE I OBLIGACIONOG ODNOSA Obligacija je pravni odnos izmeñu povjerioca i dužnika.Iz tog odnosa za povjerioca proističe pravo,a za dužnika obaveza.Taj se odnos posmatra u užem i širem smislu.U užem smislu obligacija se javlja kao tražbina,potraživanje,a sa stanovišta dužnika to je obaveza.Pored naziva obligacija koriste se još i nazivi tražbina i potraživanje.Obligacija u širem smislu je cjelokupan odnos povjerioca i dužnika.To je obligacionopravni odnos.Obligacionopravni odnos ima više sinonima kao što su:tražbeni odnos,dugovinski odnos i obvezni odnos.Dakle obligacija je sastavni dio obligacionopravnog odnosa,a za obligacionopravi odnos možemo reci da se sastoji iz vjerovnikova potraživanja i dužnikove obaveze.Jedno potraživanje ima 2 elementa:povjeriočevo subjektivno pravo i zahtjev za ostvarenjem tog prava,a kod dužnika imamo dug i odgovornost za ispunjenje obaveze. ODNOS OBLIGACIONG I STVARNOG PRAVA Obligacija ima svoje specifičnosti,a najbolje ćemo ih razumjeti kad obligaciono pravo uporedimo sa stvarnim.Stvarno pravo reguliše odnose nastale povodom stvari,a obligaciono povodom odreñenog ponašanja subjekta obligacije.Druga razlika je s obzirom na dejstvo.Stvarna prava imaju apsolutno dejstvo i djeluju prema svima(erga omnes).Titular stvarnog prava može ga ostvariti prema svima,ali svi ga mogu i povrijediti,dok obligaciono ima relativno dejstvo,djeluje prema tačno odreñenim licima(inter partes).Sljedeća razlika je u odnosu na zahtjev.Titular stvarnog prava ima negativan zahtjev prema svima,dakle niko ga ne smije ometati u njegovom pravu,dok titular obligacionog ima pozitivan ili negativan zahtjev.Pozitivan znači davanje ili činjenje,a negativan trpljenje ili propuštanje(ovo se odnosi na dužnika).Broj stvarnih prava(numerus clausus) je tačno odreñen i reguliran propisima,a broj obligacionih prava je znatno veći i njihov broj nije odreñen zakonom.

TREĆA GLAVA VRSTE OBLIGACIJA

Pojedini autori obligacije razvrstavaju s obzirom na svojstva i prema stepenu odreñenosti,a drugi prema predmetu,karakteru i odreñenosti radnje. VRSTE OBLIGACIJE S OBZIROM NA OBAVEZU DUŽNIKA pozitivne(aktivne) i negativne(pasivne) obligacije

Pozitivne postoje u slučaju kad je dužnik obavezan na aktivno činjenje(tj.davanje ili činjenje),a negativne kad se od dužnika ne očekuje nikakva radnja,već samo njegovo pasivno držanje.A u negativne spadaju propuštanje i trpljenje.Pozitivne su češće od negativnih.Pod davanjem se podrazumijeva obaveza dužnika da povjeriocu preda odreñenu stvar ,pa imamo trajnu predaju( nap.predaja kupljenog auta u vlasništvo)i privremenu(nap.davanje stvari u zakup).Propuštanje je neizvršavanje radnji od strane dužnika na koje bio bio ovlašten da se nije povjeriocu obavezao na propuštanje.Propuštati se može samo vlastita radnja.I trpljenje kao i propuštanje sastoji se u njegovom nečinjenju.Trpjeti se može samo svoja radnja.Povredom pozitivne obligacije propuštene radnje se mogu naknadno izvršiti,a negativne ne mogu.Postupanje suprotno negativnoj dovodi do povrede prava.Ova podjela je značajna i kod početka zastarjevanja. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA IZVOR NASTANKA OBAVEZE Po ovom kriteriju obligacije se dijele na ugovorne i vanugovorne.Ugovorne nastaju izjavom

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM volje,dakle nastaju iz pravnog posla kako imenovanih(tipiziranih)tako i neimenovanih,i regulirane su dispozitivnim propisima primarnog karaktera. Vanugovorne nastaju na temelju radnji,svojstava ili stanja,nastaju i na temelju tačno odreñenih pravnih činjenica predviñenih zakonom,a kod njih je dispozitivnost sekundarnog značaja.

1.ugovorne obligacije

Ugovor je saglasna izjava najmanje 2 ugovorne strane,kojim oni žele postići odreñeno pravno dejstvo.Ugovore nalazimo i u drugim granama prava(nasljednom,stvarnom,porodičnom).Da bi ugovor bio izvor nastanka obaveze ugovorne strane se moraju saglasiti najmanje o bitnim sastojcima ugovora. 2.vanugovorne obligacije

a.Prouzrokavanje štete-poslije ugovora ovo je najznačajniji izvor nastanka obligacija.Šteta je smanjivanje nečije imovine(obična šteta)i sprečavanje povećanja tuñe imovine(izmakla korist).Šteta može biti materijalna i nematerijalna. b.Sticanje bez osnova je kad jedno lice stekne imovinsku korist bez pravnog osnova,na račun drugog lica.Lice koje se obogatilo obavezno je vratiti obogaćenje onom licu na račun koga se obogatilo. c.Poslovodstvo bez naloga je kad se jedno lice mješa u poslove drugog lica bez njegovog ovlaštenja u namjeri da otkloni ili spriječi nastanak štete.Ovlaštenje je širi pojam od naloga. d.Jednostrana izjava volje-pored dvostranih ZOO poznaje i jednostranu izjavu volje.Ovdje spada javno obećanje nagrade i vrijednosni papiri(definicije u sklopu ovih lekcija) VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA BROJ LICA I DJELJIVOST PREDMETA Ova podjela izvršena je s obzirom na to koliko ima subjekata koji su nosioci prava i obaveza kao i da li je predmet obaveze moguće ispuniti u dijelovima ili nije.Ako se u obligacionom odnosu na jednoj strani javi povjerilac,a na drugoj strani dužnik govorimo o prostoj obligaciji ili dvostrano obaveznom odnosu(nap. naknada štete),a ako za subjekte nastanu prava i obaveze onda je to složena obligacija ili dvostrano obavezan odnos koji nastaje na osnovu ugovora.(nap.ugovor o prodaji, dijelu itd). Ako se na strani povjerioca ili dužnika ili na obje strane javi više lica koji su obavezni ispuniti ili su ovlašteni primiti ispunjenje govorimo o množini subjekata na dužničkoj i povjerilačkoj strani ili na obje strane.Množina subjekata može nastati na osnovu ugovora ili univerzalnom sukcesijom(nasljedstvom) kad se pojavi više ugovarača na nekoj od ugovornih strana. 1.solidarne obligacije

Kod ovih obaveza imamo množinu subjekata na strani dužnika ili povjerioca i svaki je dužnik obavezan ispuniti činidbu u potpunosti,odnosno svaki povjerilac zahtjeva ispunjenje činidbe u cjelosti.Kad jedan dužnik ispuni,tj.povjerilac primi ispunjenje obaveza se gasi.Ako imamo više lica na dužničkoj strani to je pasivna solidarna obligacija,a na povjerilačkoj-to je onda aktivna solidarna obligacija. a.Pasivna solidarna obligacija je množina dužnika u obligacionom odnosu.Ovdje postoji više sadužnika i svaki od njih je dužan ispuniti obavezu,ali kad jedan ispuni i drugi se sadužnici oslobañaju obaveze.Povjerilac može izabrati od kojeg dužnika da traži ispunjenje.Ova obligacija pruža povjeriocu sigurniju naplatu potraživanja.Kod ove obligacije dug je alternativan,a odgovornost kumulativna.Zahtjev za ispunjenje obaveze povjerilac može mjenjati sve dok se ne namiri.To će biti i u slučaju podizanja tužbe.Može podići tužbu protiv bilo kojeg sadužnika sve dok mu potraživanje ne bude ispunjeno.Položaj sadužnika kod ovih obligacija nije isti,nego jedan dužnik može odgovarati samo za dio,a neko za cijelu obavezu. Nastanak-ova obligacija može nastati na osnovu ugovora,testamenta i zakona Ugovorom nastaje tako što se sadužnici izričito obavežu da će ispuniti povjeriocu obavezu solidarno(jedan za sve,svi za jednog,solidarno,nerazdjeljivo) Testamentom nastaje tako što testator u testamentu svojim nasljednicima naloži solidarno ispunjenje obaveze. Zakonom ova obligacija nastaje bez obzira na volju stranaka čim se ispune zakonom odreñene

4

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM činjenice. Za štetu koju prouzrokuje više lica svi oni oštećenom odgovaraju solidarno.Zakon i drugim odredbama predviña solidarnu odgovornost.Pored ZOO pasivnu solidarnost nalazimo i u porodičnom zakonu gdje se kaže da ako jedan bračni partner preduzme obaveze radi podmirenja bračne ili porodične zajednice odgovaraju oba bračna partnera solidarno. Solidarna obaveza je jedinstvena.Bez obzira na više dužnika jedna je obaveza.Dužnici prema povjeriocu mogu ulagati odreñene prigovore.Ni jedan dužnik svojim radnjama ne može pogoršati položaj ostalih dužnika.Prigovori mogu biti objektivni i subjektivni. Subjektivni prigovor proizilazi iz ličnog odnosa dužnika i povjerioca(nap.ugovor zaključen pod prijetnjom),a objektivni prigovori štite dužnike(nap.da je ugovor ništav).U slučaju neisticanja ovog prigovora dužnik odgovara za posljedice ostalim sadužnicima. Prestanak solidarne obligacije.Svaki sadužnik može dugovat sa različitim rokom,uvjetom ili općenito različitim modalitetom.Kad jedan sadužnik ispuni obavezu,obligacija prestaje izmeñu povjerioca i dužnika.Isto dejstvo ima i zamjena ispunjenja i deponovanje kod suda.Ostali načini prestanka obligacije:kompenzacija,otpust duga,prenov,pooravnanje,sjedinjenje,zakašnjenje i prekid zastarjelosti. Prebijanje(kompenzacija)je način prestanka obligacije tako što se meñusobna dospjela potraživanja dužnika i povjerioca prebijaju.Prebijanjem se obje tražbine gase,ako su iste, a ako su različite,gasi se manja,a viša ostaje postojati za onu razliku iz te dvije tražbine.Svaki solidarni dužnik može se pozvati na prebijanje koje je izvršio njegov sadužnik.Dužnik može potraživanje svog sadužnika prema povjeriocu prebiti sa povjeriočevim potraživanjem,ali samo za onoliko koliko iznosi dio tog sadužnika u solidarnoj obavezi. Otpust duga(oprost)-ugovor izmeñu dužnika i povjerioca kojim povjerilac izjavljuje da neće tražiti ispunjenje obaveze,a dužnik se s tim saglasi.Otpust duga izvršen prema jednom dužniku oslobaña i ostale dužnike(otpust in rem),a ako povjerilac otpusti dug samo jednom solidarnom dužniku to je otpust in personam. Prenov je ugovor izmeñu povjerioca i dužnika gdje se postojeći obligacioni odnos zamjenjuje novim,gdje nova obaveza ima različit predmet ili pravni osnov.Prenov koji povjerilac izvrši sa jednim solidarnim dužnikom oslobaña i ostale dužnike,ali ako su povjerilac i dužnik prenov ograničili na dio obaveze koji dovodi do ovoga, obaveza ostalih ne prestaje,nego se smanjuje za taj iznos. Poravnanje je ugovor kojim strane gdje postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom osnovu,uzajamnim propuštanjem prekidaju spor i odreñuju svoja prava i obaveze.Ako poravnanje zaključi jedan od dužnika ono nema dejstvo prema ostalim dužnicima,ali mogu prihvatiti,ako nije ograničeno na tog konkretnog dužnika, Sjedinjenje(konfuzija) je kad jedno lice postane i povjerilac i dužnik.Kad se u jednom licu sjedini svojstvo povjerioca i dužnika solidarne obaveze,obaveza ostalih dužnika smanjuje se za iznos dijela koji pada na njega. Zakašnjenje(docnja)je povreda obligacionog odnosa ako dužnik na vrijeme ne ispuni obavezu ili ako povjerilac bez ikakvog razloga odbije prijem ispunjenja ili ga svojim ponašanjem spriječi.Ako se dužnik nalazi u zakašnjenju posljedice pogañaju samo njega,a ne ostale dužnike,a ako je povjerilac u zakašnjenju,on je u zakašnjenju i prema ostalim sadužnicima. Zastarijevanje-ako zastarijevanje ne teče ili je prekinuto prema jednom od solidarnih dužnika ono nema uticaja na ostale sadužnike,i prema njima zastarijevanje teče.Na zastarjelost se pozivaju samo sadužnici prema kojima je nastupila zastarjelost.Zastarjelost djeluje samo na odnose dužnika prema povjeriocu. Unutrašnji odnos(regres izmeñu dužnika) Poslije ispunjenja obaveze na mjesto vanjskog odnosa stupa unutrašnji odnos sadužnika ili odnos regresa.Sadužnik koji ispuni obavezu može zahtjevati da mu svaki od ostalih sadužnika nadoknadi dio obaveze koji pada na njega.Koliki je dio dužan nadoknaditi svaki od solidarnih

5

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM dužnika zavisi od njihovog sporazuma,što predstavlja osnov za regres.Pored sporazuma visina udjela može se odrediti i prema prirodi posla iz koje potiče solidarnost.Dug se dijeli na jednake,ali i na nejednake dijelove.Ako ne odrede visinu regresa niti se može odrediti,onda svaki sadužnik u regresnom postupku dužan je nadoknaditi dio ispunjenje obaveze,ali ako je obaveza zaključenja u interesu jednog sadužnika,tada on je obavezan nadoknaditi cjeli iznos dužniku koji je ispunio obavezu(nap.kod jemstva) Ako je solidarni dužnik postao insolventan onda dio insolventnog dužnika dijeli se srazmjerno na sve ostale dužnike.

b.aktivna solidarna obligacija je množina povjerilaca u obligacionom odnosu s tim da je svaki povjerilac ovlašten od dužnika zahtjevati ispunjenje obaveze.Dužnik duguje prema svim povjeriocima,ali ispunjenjem prema jednom povjeriocu oslobaña se obaveze prema svim sapovjeriocima.Dužnikovo pravo izbora sapovjerioca prestaje kad neki sapovjerilac podigne tužbu,od tog momenta on mora obavezu ispuniti prema tom sapovjeriocu.Aktivna solidarna obligacija mora biti izričito ugovorena ili zasnovana na zakonu,a može nastati i na osnovu testamenta.Kao i kod pasivne solidarnosti i ovdje je obaveza jedinstvena.Takoñer jedan povjerilac ne može svojim postupcima nanijeti štetu drugim sapovjeriocima.Načini prestanka su isti kao i kod pasivne solidarnosti,a to su: Prebijanje-dužnik može izvršiti prebijanje svoje obaveze sa potraživanjem koje ima prema povjeriocu koji mu zahtjeva ispunjenje.Prebijanje sa potraživanjem koje ima prema nekom drugom povjeriocu,dužnik može izvršiti samo do visine dijela solidarnog potraživanja koje pripada tom povjeriocu. oprostom duga i prenovom- smanjuje se obaveza za onoliko koliko iznosi dio tog potraživanja povjerioca.Ovo ima odreñene nedostatke:Ako oprostom duga i prenovom prestaju sve druge obligacije,nema razloga da i solidarne obligacije prestanu na isti način. Sjedinjenje-kad se u licu jednog solidarnog povjerioca sjedini i svojstvo dužnika,svaki od ostalih solidarnih povjerilaca može od njega zahtjevati samo svoj dio potraživanja. Poravnanje- koje je zaključio jedan od solidarnih povjerilaca sa dužnikom nema dejstva prema ostalim povjeriocima,ali ovi imaju pravo da prihvate to poravnanje,izuzev kad se ono odnosi samo na dio povjerioca sa kojim je zaključeno. Docnja-kad dužnik doñe u docnju prema jednom solidarnom povjeriocu,on je u docnji i prema ostalim povjeriocima.Docnja jednog solidarnog povjerioca djeluje i prema ostalim povjeriocima. Zastarijevanje-ako jedan povjerilac prekine zastarijevanje,ili ako prema njemu ne teče zastarijevanje,to ne koristi ostalim povjeriocima i prema njima zastarijevanje teče.Odricanje od zastarijelosti izvršeno prema jednom povjeriocu koristi i ostalim povjeriocima. Sapovjerilac koji je primio ispunjenje obaveze dužan je ostalim sapovjeriocima predati njihov dio.Koliki je njihov dio odreñuje se ugovorom.Ako ta veličina nije odreñena ugovorom svakom solidarnom povjeriocu pripada jednak dio. 2.djeljive i nedjeljive obligacije

Ova podjela izvršena je prema tome može li se predmet dužnikove obaveze ispuniti u dijelovima ili ne.Ukoliko se obaveza može ispuniti u više dijelova to je djeljiva obligacija,a ako ne može to je nedjeljiva obligacija.Kao djeljive obligacije najčešće se javljaju novčane obaveze.Kod nedjeljive se može izmjeniti suština predmeta ili umanjiti vrijednost.Nedjeljivost nastaje iz 2 razloga:kad je ispunjenje u dijelovima nemoguće zbog osobina stvari i drugi razlog nastaje zbog samog svojstva stvari na osnovu kojeg je nastala obaveza.Kad se kod djeljivih javi više lica na strani povjerioca ili dužnika imamo više samostalnih obligacija,a takoñer iz tih djeljivih možemo dobiti aktivnu ili pasivnu solidarnu obligaciju.Iz nedjeljive ne može nastati zajednička obligacija. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA LIČNOST DUŽNIKA

6

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM 1.lične i nelične obligacije

S obzirom na to da li je obligacionu radnju obavezno ispuniti tačno odreñeno lice imamo lične i nelične obligacije.Mogu nastati na osnovu pravnog posla ili zakona ili s obzirom na prirodu obaveze.Ukoliko obavezu mora ispuniti tačno odreñeni dužnik govorimo o ličnim obligacijama.Lične se ugovaraju s obzirom na odreñena svojstva stvari koja posjeduje dužnik(nap.poznati muzičar) ili s obzirom na odnos povjerenja izmeñu subjekata obligacije(nap.pacijent želi da mu zub popravi glavni doktor,a ne pripravnik).Nelične ne mora izvršiti tačno odreñeni dužnik niti primiti tačno odreñeni povjerilac.Nelične se češće od ličnih obligacija.Nelične obligacije su prenosive,a lične nisu.Prava i obaveze kod neličnih prelaze i na nasljednike.

2.trajne i trenutne obligacije

Ova podjela izvršena je s obzirom na to da li se ispunjenje obligacije sastoji iz jednog akta ili zahtjeva dugotrajnije ponašanje dužnika.Kod trenutnih obligacija dužnikova radnja se sastoji od jednokratnog postupka(nap.isplata cjelokupne cijene ili predaja stvari).Meñutim ponekad i trenutne obligacije po vremenu izvršenja traju duže,(nap.kad se odreñena stvar povjeri na čuvanje-radi se o trenutnoj obligaciji,ali njeno izvršenje traje duže vremena).Obligacije sa trenutnim izvršenjem nazivaju se još i prolazne ili proste obligacije.Trajne su one obligacije čije izvršenje traje duže vremena,a ponekad uopće nisu vremenski ograničene(nap.zakup poslovnih prostorija na neodreñeno vrijeme) VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA ODREðENOST RADNJE 1.individualne i generičke obligacije

Individualne su one kod kojih je obaveza dužnika tačno odreñena.Predmet obaveze i predmet ispunjenja su isti.(nap.predaja tačno odreñene orginalne umjetničke slike odreñenog slikara).Individualne su nazivaju još i specijalne obligacije.Kod generičkih obligacija obaveza dužnika je odreñena po vrsti ili rodu,tj.radi se o zamjenjivim stvarima( nap.D je obavezan predati P 100 kg pšenice ,10 litara vina itd.).Predmet obaveze je širi od predmeta ispunjenja. Važno je i pitanje kvaliteta stvari koja je predmet obaveze.Ako stranke nisu posebno ugovorile kvalitet stvari,ZOO utvrñuje da je dužnik obavezan predati stvari srednje kakvoće.Važno je i pitanje ko ima pravo izbora ugovorne količine iz jedne vrste.Ovo je dispozitivno pravo,ali ako ništa nije ugovoreno pravo izbora pripada dužniku. Podjela obligacija na individualne i generičke je posebno značajna kod propasti stvari.Naime obaveza po pravilu prestaje kad njeno ispunjenje postane nemoguće usljed okolnosti za koje dužnik ne odgovara.Meñutim,ovo pravilo ne važi kada je predmet obaveze generička stvar,jer se smatra da rod ne može propasti.Dužnik bi se oslobodio obaveze samo ako se zabrani promet stvari tog roda. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA MNOŽINU PREDMETA 1.alternativne obligacije

Kod ovih obligacija dužnik duguje jedan od dva ili više predmeta obaveze,a obaveza prestaje kad on ispuni jednu od predviñenih obaveza.Ovdje nije bitno jesu li obaveze generičke ili individualne.Važno je da postoji mogućnost izbora jedne od predviñenih radnji.To pravo izbora može imati povjerilac ili dužnik,pa i treće lice i to se reguliše sporazumom.Ako stranke ništa ne ugovore pravo izbora pada na dužnika.Ako dužnik ne izvrši izbor,to pravo prelazi na povjerioca.Povjerilac može podnijeti tužbu sudu u kojoj alternativno zahtjeva ispunjenje obaveze.Sud će svojom odlukom alternativno obavezati dužnika na ispunjenje obaveze.Kad pravo izbora pripada povjeriocu,a on u odreñenom roku ne izvrši obavezu tada on dolazi u povjerilačku docnju.Tada to pravo prelazi na dužnika.Izbor jedne od više alternativnih obligacija vrši se jednostranom izjavom volje ili konkuldentnim radnjama,Ovim alternativna obligacija prelazi u individualno odreñenu obligaciju,i ne može se izabrati dio obaveze iz jedne,a dio iz druge obligacije.Izbor može biti povjeren i trećem licu.Ova situacija nije česta. Ako obligacija ima 2 predmeta obaveze,a izvršenje jednog predmeta postane nemoguće bez krivice bilo koje strane,izvršenje obaveze svodi se na preostali predmet.Meñutim,ako se pojavi naknadna nemogućnost izvršenja alternativne obaveze usljed krivice jedne od strana,rješenje nastale situacije zavisi od toga da li je nemogućnost nastupila krivicom dužnika ili povjerioca,te ko

7

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM ima pravo izbora.S tim u vezi imamo sljedeće situacije: a.Ako je za nemogućnost kriv dužnik,a pravo izbora pripada njemu,obaveza ispunjenja odnosi se na preostali predmet obaveze(tj.preostalu alternativu) b.Ako je za nemogućnost kriv dužnik,a pravo izbora pripada povjeriocu,povjerilac može tražiti preostali predmet ili naknadu štete za predmet čije je ispunjenje nemoguće usljed krivice dužnika. c.Ako je za nemogućnost kriv povjerilac,a njemu i pripada pravo izbora ,on može tražiti ispunjenje neke od preostalih obaveza(predmeta).Za onu obavezu čije ispunjenje je postalo nemoguće njegovom krivicom,povjerilac je obavezan dužniku nadoknaditi štetu ili izabrati upravo tu obavezu koja je postala nemoguća njegovom krivicom i na taj način ugasiti obligaciju. d.Ako je za nemogućnost kriv povjerilac,a pravo izbora pripada dužniku,dužnik može izabrati upravo tu obavezu za čiju nemogućnost ispunjenja je kriv povjerilac i na taj način obligacija prestaje.Druga mogućnost dužnika je da ispuni neku od preostalih obaveza(predmeta),a od povjerioca zahtjevati naknadu štete za propalu obavezu(predmet). Ako bi se desilo da svi predmeti kod alternativne obligacije postanu nemogući za ispunjenje,tada se primjenjuju opća pravila o dejstvu naknadne nemogućnosti.Osnov nastanka alternativne obligacije je ugovor,a mogu nastati i jednostranom izjavom volje,a ponekad i na osnovu zakona. 2.fakultativne obligacije(facultas alternativa)

Fakultativne obligacije su takve obligacije kod kojih postoji mogućnost da se umjesto dugovane radnje(predmeta)izvrši druga radnja.Ovlaštenje može biti na strani povjerioca ili dužnika,ali češće je na strani dužnika. a.fakultativno ovlaštenje na strani dužnika.U ovom slučaju dužnik duguje jedan predmet,ali se svoje obaveze može osloboditi na način da umjesto dugovanog predmeta povjeriocu preda drugi predmet.Ova obligacija najčešće nastaje ugovorom(nap.kod kupovine novog auta).Povjerilac može zahtjevati samo jedan predmet koji dužnik duguje,ali ne i predmet koji dužniku stoji kao alternativa.Ako dugovani predmet propadne iz razloga za koji dužnik ne odgovara,obligacija se gasi,tj.dužnik se oslobaña obaveze.Ako se nemogućnost ispunjenja stavlja na teret dužniku on ima dvije mogućnosti: 1.umjesto dugovanog predati drugi(fakultativni) predmet 2.ili može izabrati predmet koji je postao nemoguć,pa povjeriocu nadoknaditi štetu. Fakultativna obligacija može nastati i na osnovu zakona. b.fakultativno ovlaštenje na strani povjerioca U ovom slučaju dužnik duguje povjeriocu jedan predmet,ali povjerilac umjesto tog predmeta može zahtjevati neki drugi predmet.Meñutim ukoliko povjerilac ne saopći dužniku da želi drugi predmet,obaveza dužnika koncentrisana je samo na glavni predmet,a do nemogućnosti je došlo bez dužnikove krivice,dužnik se oslobaña obaveze.Ako je dužnik odgovoran za nemogućnost,povjerilac ima pravo tražiti predaju fakultativnog predmeta ili naknadu štete za glavni predmet. 3.kumulativne obligacije

Kod kumulativnih obligacija dužnik duguje 2 ili više predmeta i sve te predmete mora predati povjeriocu da bi se oslobodio svoje obaveze.Ovdje ne postoji mogućnost izbora.Ukoliko bi dužnik predao samo neke od predmeta koje duguje,smatralo bi se da on svoju obavezu nije uredno ispunio.Ako propast prouzrokuje dužnik, štetu mora nadoknaditi povjeriocu. POTPUNE I PRIRODNE OBLIGACIJE Povjerilac svoje pravo može da realizira prinudno,putem suda.To su prinudne obligacije,a ako povjerilac svoje pravo ne može realizirati putem suda ili ako ne želi dužnik da ispuni obavezu to su onda prirodne obligacije.Prirodne se javljaju kao izuzetak,a potpune su obligacije pravilo.Zaštita kod potpunih se ostvaruje tužbom ili prigovorom.Potpune su utužive,a prirodne neutužive.Razlika je što potpune štiti zakon,a prirodne zavise od volje dužnika da li će izvršiti obavezu ili neće. Prirodne su :1.zastarijele obligacije, 2.obligacije kod čijeg zaključenja nije poštovana forma,i 3.obligacije iz dopuštene igre ili opklade ako predmet igre ili opklade nije predat.Prirodne su rjeñe. a.zastarijele obligacije

Povjerilac je ovlašten ispunjenje svojih prava zahtjevati u zakonom odreñenom roku.Ako to ne

8

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM uradi njegovo pravo će zastarijeti i ne može zahtjevat ispunjenje obaveze putem suda.Dužnik ističe prigovor zastarijelosti i sud će onda odbiti povjeriočev zahtjev.Ako je zastarijelo potraživanje povjerioca osigurano ručnom zalogom ili hipotekom povjerilac se može naplatiti iz založene stvari ako je stvar kod njega ili ako je njegovo pravo upisano u javnu knjigu.Dužnik onda ne može isticati prigovore.Institutom zastarijelosti štiti se pravna sigurnost društva. b.obligacije kod čijeg zaključenja nije poštovana odreñena dokazna forma

Pojedini obligacioni odnosi mogu se zasnovati samo u tačno odreñenoj formi. Forma može biti bitan uvjet nastanka obligacionog odnosa(tzv.ad solemnationem),i bez ovoga nema obligacionog odnosa.Ako se forma traži kao dokaz zaključenja nekog ugovora to je onda (tzv.ad probationem).Najčešći slučaj ove naturalne obligacije je javno obećanje nagrade i to bez predaje poklonjenog predmeta. c.obligacije iz dopuštene igre ili opklade ako predmet igre ili opklade nije predat

Ako nastanu ove obligacije one su isto tako naturalne i njihovo se ostvarenje ne može zahtjevati putem suda. NOVČANE OBLIGACIJE(OBAVEZE) Najčešći predmet obaveze je novac.Novac je opće sredstvo plaćanja.Nenovčane obligacije su one čiji se predmet odnosi na predaju odreñene ili odredive stvari,činjenju i davanju. Novčane obligacije imaju svoje specifičnosti: 1.Njihovo ispunjenje ne može postati nemoguće,jer se radi o vrsti generičkih obligacija, 2.U slučaju kašnjenja dužnik pored glavnice duguje i zatezne kamate koje mogu biti ugovorne ili zakonske.Povjerilac ne mora dokazati da je pretrpio štetu, 3.Ako mjesto ispunjenja nije odreñeno ove se obaveze ispunjavaju u mjestu prebivališta ili boravišta povjerioca.Nenovčane se ispunjavaju u mjestu prebivališta dužnika, 4.Kod novčanih obligacija dužnik mora platiti odreñenu svotu novca i to na broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi,osim ako zakon ne odreñuje drugačije.Ovo pravilo poznato je kao načelo monetarnog nominalizma

ČETVRTA GLAVA OSNOVNA NAČELA OLIGACIONOG PRAVA

Na početku ZOO nalaze se osnovna načela obligacionog prava.Sva načela nisu istog značaja i domašaja.Neka su šira gdje sud vrši konkretizaciju,a druga su uža,i konkretizacija se vrši u drugim odredbama zakona(nap.zabrana prouzrokovanja štete).Osnovna načela su: 1.sloboda ureñivanja ugovornih odnosa

Stranke svojim izjavama volja mogu zasnovati,mijenjati ili ukidati obligacione odnose.Slobodu ugovaranja ne treba poistovjećavati sa autonomijom volje.Sloboda ugovaranja služi zaštiti društva i okolnostima u kojima se ta sloboda očituje.Sloboda ugovaranja je ovlaštenje subjekata da zaključuju ili ne zaključuju ugovore s kim oni to žele,da ureñuju formu i sadržaj ugovora.Ovo načelo ima svoje karakteristike: 1.Svaka ugovorna strana ima slobodu hoće li ili neće zaključiti ugovor.Ako je ugovor zaključen pod utjecajem prijetnje ili sile može se zahtjevati njegovo poništenje. 2.Ugovarač je slobodan u izboru svog ugovornog partnera,u slučaju zablude izbora sukontrahenta može se zahtjevati poništenje ugovora. 3.Ugovorne strane ureñuju sadržaj i vrstu budućeg ugovora.One same ureñuju ugovorne odnose.Uglavnom ureñuju osnovne tipove ugovora.Propisi su dispozitivne prirode. 4.Način zaključenja ugovora prepušta se ugovornim stranama.Prema ZOO sklapanje ugovora ne podliježe nikakvoj formi.Usvaja se načelo konsenzualizma,a načelo formalizma je izuzetak. 5.Sloboda ugovaranja omogućava da ugovarači svoja prava i obaveze mogu mijenjati ili stvarati nova.

9

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Sloboda ugovaranja nije apsolutna.Ona je bila ograničena još u rimskom pravu,kasnije propisima kanonskog prava i u grañanskim kodifikacijama.Sloboda ugovaranja ograničena je i u ZOO,tako da sudionici u prometu slobodno ureñuju obligacione odnose,a ne mogu ih ureñivati suprotno ustavu,prinudnim propisima i moralu društva.Sloboda ugovaranja može se ograničiti zakonom,gdje je za pojedine ugovore predviñena pismena forma:nap.ugovor o grañenju,licenci itd. 2.savjesnost i poštenje

Savjesnost i poštenje je generalna klauzula koju pored obligacionog poznaju i druge grane prava kao što je stvarno,nap.kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću.U rimskom pravu je ovo načelo bilo poznato kao "bona fides".Svoju primjenu najviše nalazi u njemačkom pravu,a nešto manje u francuskom i austrijskom pravu.ZOO takoñer normira ovo načelo gdje se kaže da su učesnici obligacionih odnosa dužni da se pridržavaju načela savjesnosti i poštenja prilikom zasnivanja i ostvarivanja prava i obaveza iz tih odnosa.Potrebno ga je razlikovati od drugih načela uzdignutih na nivo generalnih klauzula(nap.morala i pravičnosti.)

3.ravnopravnost stranaka

Stranke su u obligacionom odnosu ravnopravne.Ravnopravnost je garantirana i ustavom BIH.Prilikom zasnivanja jednog obligacionog odnosa jedna strana ne može imati nadreñen položaj u odnosu na drugu stranu..ZOO predviña kod dvostranih ugovora da ni jedna strana nije obavezna ispuniti obavezu,ako druga strana ne ispuni svoju, osim ako šta drugo nije predviñeno zakonom ili ako šta drugo proističe iz prirode posla. 4.zabrana zloupotrebe prava

Titular obligacionog prava to pravo može vršiti po svojoj volji.Korištenje tog prava nije apsolutno i ono ne smije preći u samovolju.Prve zabrane zloupotrebe prava nalazimo u pretorskom rimskom pravu uvoñenjem actio i exceptio doli,kao sredstvo suprotstavljanja zluoptrebama.Shvatanja o zloupotrebi dijele se na subjektivnu i objektivnu teoriju.Prema subjektivnoj teoriji zloupotreba prava postoji,ako titular pravo koristi jedino u cilju nanošenja štete drugom licu(šikana).Po objektivnoj teoriji titular odreñenog prava to pravo zloupotrebljava uvijek kada ga koristi protivno svrsi radi koje je ono dato.Grañanski zakoni u bivšoj jugoslaviji prije ZOO posvećivali su malo pažnje ovom načelu.ZOO prihvata objektivnu teoriju i sud na zloupotrebu treba paziti po službenoj dužnosti. 5.načelo jednake vrijednosti davanja

Ovo načelo se odnosi samo na dvostrano obavezne ugovore.Prema ZOO pri zasnivanju dvostranih ugovora ugovarači polaze od načela jednake vrijednosti uzajmanih davanja.Ovo načelo nije apsolutno.Od ovog postoje izuzeci:1.Kod jednostranih ugovora ne postoje uzajamna davanja,nego je samo jedna strana obavezna na činidbu,a druga zahtjeva ispunjenje činidbe(nap.ugovor o poklonu),2.Ovo načelo se ne primjenjuje na one ugovore kod kojih nije izražen element aleatornosti(nap.ugovor o osiguranju,o izdržavanju itd).Povredu ovog načela nalazimo i u slučaju prekomjernog oštećenja i zelenaškog ugovora ili usljed prekomjernih okolnosti.Povreda ovog načela sa sobom povlači pravne posljedice koje zakon izričito predviña.Sud ovo načelo ne primjenjuje apstraktno,nego se poziva na konkretan propis. 6.Zabrana prouzrokovanja štete

Zabrana prouzrokovanja štete se odnosi na potencijalne štetnike,a ne na one koji su prouzrokovali štetu.ZOO poznaje tzv."leges imperfecte",a to je nepotpuna norma koja ističe dužnost,ali ne propisuje sankciju.Uzdržavanje od nanošenja štete obuhvata kako uzdržavanje od činjenja,tako uzdržavanje i od nečinjenja,tj.pasivnog držanja.Od pravila da je drugom zabranjeno nanositi štetu postoje izuzeci:Ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti odlukom nadležnog organa,može se zahtjevati samo naknada štete koja prelazi normalne granice,dopuštene su i imsije ako su uobičajne.Za štetu se ne odgovara ni u slučaju nužne odbrane,krajnje nužde,dopuštene samopomoći i pristanku oštećenog na štetnu radnju. 7.dužnost ispunjenja obaveze

Kod ovog načela i danas važi pravilo iz rimskog prava da je ugovor za stranke zakon.Obavezu mora ispuniti dužnik,ali povjerilac ispunjenje može primiti i od trećeg lica koje ima neki pravni interes.Obaveza se gasi uz saglasnost ugovornih strana.ZOO propisuje činjenice za ispunjenje

10

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM obaveze,a to su:ispunjenje,kompenzacija,nemogućnost zastarjelost je takoñer način prestanka obligacije.

ispunjenja,protek

vremena,smrt

i

8.pažljivo ponašanje u izvršavanju obaveza i ostvarivanju prava

Dužnik u obligacionom odnosu mora postupiti sa pažnjom koja se zahtjeva od njega.Ova se pažnja dijeli na pažnju dobrog domaćina(grañansko pravni odnos) i pažnju dobrog privrednika(privredno-pravni odnos).S pažnjom dobrog domaćina postupa dužnik koji je zasnovao odnos van svoje poslovne djelatnosti,a s pažnjom dobrog privrednika lica koja su zasnovala odnos u okviru svoje poslovne djelatnosti.Ako se u izvršavanju obaveze javlja lice koje se profesionalno bavi nekom djelatnošću(nap.doktor,advokat) postupa se sa pažnjom dobrog stručnjaka.Strana koja se ne ponaša s potrebnom pažnjom odgovorna je za prouzrokovanu štetu. 9.primjena dobrih poslovnih običaja

ZOO odreñuje da su strane u obligacionim odnosima dužne u prometu postupati u skladu s dobrim poslovnim običajima.Pored poslovnih(nekodificiranih)postoje i poslovni(kodificirani običaji) uzanse.Uzanse se dijele na opće(važe za pravne poslove)i posebne(važe samo za odreñene p.p.).Uzanse se obavljaju od strane ovlaštenih tijela,najčešće privrednih komora.Donošenjem ZOO uzanse su izgubile na značaju. 10.jedinstvenost reguliranja ugovornih odnosa

Donošenjem ZOO usvojeno je pravilo da se odredbe zakona koje se odnose na ugovore jedinstveno primjenjuju bez obzira da li se radi o obligacionim ili privrednim običajima.Ovo je novina u našem pravu.Prema ZOO "ugovori u privredi su ugovori koje preduzeća i druga pravna lica obavljaju privrednu djelatnost,kao i imaoci radnji i drugi pojedinci koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost i zaključuju meñu sobom u obavljanju djelatnosti koje sačinjavaju predmete njihovog poslovanja ili su u vezi s tim djelatnostima".Privredni subjekti su najčešće pravna lica-preduzeća.Ne radi se o ugovoru u privredi ako je jedna strana privredni subjekt,a druga strana običan grañanin,jer obje strane moraju biti privredni subjekti.ZOO je odredio jedinstvena pravila za obligacione i privredne ugovore.Takoñer je detaljno uredio ugovore kao izvore nastanka obaveze,a ostale izvore nije detaljno regulirao.Odredbe ZOO koje se odnose na ugovore primjenjuju se i na druge pravne poslove kao što je javno obećanje nagrade,vrijednosni papiri,bankarski poslovi itd.

PETA GLAVA PREDUGOVORNA ODGOVORNOST(culpa in contrahendo)

Zaključenju ugovora mogu predhoditi kraći ili duži pregovori.Pregovori služe da ugovorne strane otklone razlike u pogledu zaključenja ugovora.Pregovori ne obavezuju i svaka strana ih može prekinuti kad god to odluči.Sud je ovlašten urediti sporedne tačke ugovora ako to ne urade ugovarači.Pregovarači jedan prema drugome moraju iskazati odreñeni stepen pažnje,dakle moraju se ponašati savjesno i pošteno jer se nadaju zaključenju ugovora.Dužni su jedan drugome davati informacije značajne za zaključenje ugovora.Predugovorna odgovornost predstavlja postojanje odreñene nepažnje kao blažeg oblika krivnje.Pregovore,tj.predugovornu odgovornost treba razlikovati od predugovora,jer predugovor obavezuje,dok pregovori ne obavezuju.Predugovrni odnos predhodi ugovoru i može,ali i ne mora dovesti do zaključenja ugovora.Kontakt pregovarača može biti ostvaren lično ili putem punomoćnika,ili izmeñu odsutnih lica.Bitno je da su lica željela stupiti u kontakt.Predugovorni odnos prestaje prekidom pregovora ili zaključenjem ugovora.Ako se jedan pregovarač prema drugoj strani ponašao nesavjesno obavezan joj je nadoknaditi štetu.Svaka strana koja prekine pregovore ili ne zaključi ugovor odgovara drugoj strani za naknadu štete.ZOO je regulirao predugovornu odgovornost i smatra se da bi se na ovaj institut trebala primjeniti opća pravila odgovornosti za štetu.Trebala bi se primjeniti pravila direktne(vanugovorne)odgovornosti za štetu. Oštećeno lice može zahtjevati naknadu tzv."negativnog interesa".Dužnik je dakle obavezan uspostaviti onako stanje u imovini oštećenog u kakvom bi se oštećeni nalazio da uopće nije vodio

11

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM pregovore sa drugom stranom(nap.troškovi nastali voñenjem pregovora).Oštećeni nema pravo na naknadu tzv."pozitivnog interesa".Kod pozitivnog interesa štetnik je obavezan dovesti oštećenog u takvo stanje kao da je ugovor zaključen i uredno ispunjen. Osnove ovog instituta postavio je njemački pravnik"RUDOLF VON JERING" u 19 stoljeću.

ŠESTA GLAVA UGOVOR KAO IZVOR OBLIGACIJE

Obligacioni ugovor je dvostrani pravni posao u kome se jedna strana obavezuje da će nešto odreñeno izvršiti drugoj strani(tj.dati,učiniti,dozvoliti)ili nešto odreñeno propustiti,a druga strana sve to prihvata.Obligacioni ugovori su najčešći izvor obligacija.Svaki obligacioni ugovor pretpostavlja učešće najmanje dvije strane.To su ustvari ugovorne strane(ugovorenici).Naziv "ugovor" ima više izraza kao što je u rimskom korišten naziv kontrakt i pakt.Kontrakt je saglasnost volja dviju strana na osnovu kojeg nastaje obligacija.Ona je bila zaštićena tužbom,a pakt je saglasnost volja koje nisu bile zaštićene tužbom.Ugovori ne nastaju na osnovu zakona,nego na osnovu saglasnih izjava ugovornih strana..Za obligacioni ugovor je bitno da je volja koja dovodi do zaključenja ugovora pravno relevantna volja.Zbog toga se postavlja pitanje koja je volja relevantna-da li stvarna ili izjavljena volja?U odgovoru na ovo pitanje imamo dvije teorije:teorija volje i teorija izjave. Prema teoriji volje bitno je ono što je ugovorna strana zaista htjela.Ukoliko postoji nesklad izmeñu htjenja(volje) i očitovanja(izjave),prednost se daje stvarnoj volji.Ovu teoriju je posebno zastupao njemački pravnik Savigny. Prema teoriji izjave prednost ima izjava,a ne unutrašnja volja.Njime se želi zaštititi sigurnost pravnog poretka i druga savjesna ugovorna strana,koja može registrovati samo izjavljenu volju.Ovu teoriju zastupao je njemački pravnik Kohler. Naš zakon daje prednost teoriji izjave,ali ne zanemaruje ni teoriju volje,a odstupanja su predviñena kod mana volje,odnosno kad se radi o zabludi,prevari,prijetnji ili prinudi.U tom slučaju prednost se daje stvarnoj volji.Isto važi ako je volja izjavljena neozbiljno ili u šali. Prema ZOO ugovor je zaključen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora.(essentalija negotiii).Meñutim zakonom nisu definirani bitni sastojci.Oni zavise od tipa ugovora,a to su ustvari oni minimalni sastojci koji su neophodni za postojanje ugovora.Mogu biti objektivni i subjektivni.Objektivni se odreñuju zakonom(nap.kod ugovora o prodaji bitni sastojci su predmet i cijena),a subjektivni se odreñuju voljom stranaka.U slučaju spora samo se objektivni sastojci ne dokazuju.Postojanje subjektivno bitnih sastojaka dokazuje ona strana koja se na njih poziva. Pored bitnih postoje još i prirodni,kao i slučajni sastojci obligacionih ugovora. Prirodni sastojci su takvi sastojci(naturalia negotii) koje strane ne moraju ugovoriti,ali oni ipak čine sastavni dio ugovora i njihovo postojanje se prezumira.Ukoliko žele eliminirati njihovo dejstvo stranke to moraju predvidjeti ugovorom.Tipičan primjer prirodnih sastojaka je odgovornost prodavca za fizičke i materijalne nedostatke stvari. Sporedni(uzgredni) sastojci važe samo onda kad ih ugovorne strane izričito ugovore(nap. rok,uvjet itd).Razlike i sličnosti izmeñu prirodnih i sporednih sastojaka obligacionih ugovora.Sličnost je u tome što obligacioni ugovori važe i bez da se ugovarači sporazume o prirodnim i sporednim sastojcima.Razlika je tome što prirodni sastojci važe i ako ih stranke ne ugovore,dok sporedni važe samo kad ih stranke ugovore.Obligacioni ugovori se temelje na dispozitivnosti.Dakle da zaključimo:ugovor predstavlja saglasnu izjavu volja 2 ili više lica usmjerenu na postizanje dozvoljenih pravnih učinaka,tj.na nastanak,promjenu i prestanak obligacionog odnosa.

12

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM SEDMA GLAVA OPĆI UVJETI ZAKLJUČENJA OBLIGACIONIH UGOVORA

Da bi jednom ugovoru bilo priznato svojstvo obligacionog ugovora,on mora ispunjavati sljedeće pretpostavke:1.da ugovorne strane imaju poslovnu sposobnost,2.da postoji saglasna izjava volja ugovornih strana,3.da postoji predmet ugovora,4.da postoji valjan osnov ugovora,5.forma ugovora kao poseban uvjet- samo kod pojedinih ugovora. POSLOVNA SPOSOBNOST UGOVORNIH STRANA 1.poslovna sposobnost fizičkih lica

Potpunu poslovnu sposobnost imaju punoljetna fizička lica(koja nisu pod starateljstvom niti im je oduzeta poslovna sposobnost),kao i pravna lica.Poslovnu sposobnost imaju i lica koja nisu navršila 18 godina,ako su zaključila brak.Lica koja imaju potpunu poslovnu sposobnost mogu vlastitim radnjama sticati prava i obaveze. Suprotno ovoj kategoriji imamo potpunu poslovnu nesposobnost.Takva lica su maloljetnici ispod 14 godina i punoljetna lica kojima je oduzeta poslovna sposobnost.Za ova lica p.poslove zaključuju njihovi zakonski zastupnici.Od ovog postoje odreñeni izuzeci: Ova lica mogu sklapati ugovore manjeg značaja i dobročine ugovore.U prvu kategoriju spada nap.kupovina novina,životnih namirnica itd,a druga kategorija su ugovori iz kojih proizilaze samo prava,ali ne i obaveze za poslovno nesposobnu osobu.Ovi ugovori su priznati kao valjani. Ograničenu ili djelimičnu poslovnu sposobnost stiče maloljetnik sa navršenih 14 godina.Oni mogu bez saglasnosti zakonskog zastupnika sklapati ugovore čije im je zaključenje ugovorom dozvoljeno i ostale ugovore ako imaju saglasnost zakonskog zastupnika.Ta saglasnost se prije zaključenja ugovora zove dozvola,a poslije zaključenja odobrenje.Saglasnost za zaključenje ugovora mora se dati u propisanoj formi.Ako saglasnost izostane,radi se o nepotpunom ili šepavom ugovoru.U slučaju naknadne saglasnosti,ugovor važi kao i da je saglasnost postojala prije zaključenja ugovora.Ako saglasnost izostane,ugovor je ništav od početka,a strana koja je eventualno nešto primila na ime ispunjenja ugovora morala bi to vratiti. Sugovarač ograničeno poslovno sposobnog lica može odustati od zaključenja ugovora u 2 slučaja:1.ako nije znao za poslovnu nesposobnost druge strane,2.i ako je znao,ali ga je sugovarač prevario da ima odobrenje zakonskog zastupnika.Pravo odustanka se gasi najkasnije nakon isteka roka od 30 dana od dana saznanja za jedan od razloga. Maloljetnik koji je navršio 15 godina može zasnovati radni odnos i raspolagati svojom zaradom.Oni imaju specijalnu poslovnu sposobnost i mogu bez odobrenja zastupnika zaključiti sve ugovore koje se odnose na njihovu zaradu. 2.poslovna sposobnost pravnog lica

Poslovna sposobnost pravih lica izjednačena je sa poslovnom sposobnošću fizičkih lica.Razlika je što kod pravnog lica nema stupnjevanja poslovne sposobnosti kao kod fizičkih lica.Ako je ugovor zaključen izvan pravne sposobnosti on nema pravno dejstvo.Savjesno lice ima pravo na naknadu tzv."pozitivnog interesa". SAGLASNOST VOLJA UGOVORNIH STRANA

Ugovor se može zaključiti saglasnim izjavama volja ugovornih strana.Volja koja dovodi do zaključenja ugovora mora imati karakteristike pravno relevantne volje.To podrazumjeva postojanje svijesti i namjere(htjenja).Svijest obuhvata značaj i posljedice zaključenja ugovora,a namjera znači da ugovorne strane žele zaključenje upravo tog ugovora(animus contahendi).Pravno relevantna volja,osim što je slobodna mora biti ozbiljna i stvarna.Ozbiljnost znači da volja izražena u šali ne proizvodi pravno dejstvo.Volja mora biti stvarna,a ne simulirana.Ako bi ugovorne strane izjavile da zaključuju jedan ugovor,a zapravo zaključuju drugi ugovor radi se o prividnom(prikrivenom) pravnom poslu.A prema ZOO oni nemaju pravni

13

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM učinak.Ako prividni ugovor prikriva neki drugi ugovor,taj drugi važi ako udovoljava uvjetima za valjanost. Strana koja drugoj nudi zaključenje ugovora zove se ponudilac(ponuñač,offerent)a strana kojoj je ponuda upućena zove se ponuñeni.Izjava volje ponudioca usmjerena na zaključenje ugovora zove se ponuda.(oferte).Ponudu u pravnom smislu razlikujemo od ponude u svakodnevnom životu. 1.ponuda

a.ponuda u uporednom pravu U njemačkom pravu ponuda je odreñena kao prijedlog za sklapanje ugovora učinjen odreñenom drugom licu,a prihvatanjem ugovor je zaključen.U švicarskom pravu ponuda je jednostrana izjava volje kojom jedna strana nudi zaključenje ugovora drugoj strani pod uvjetima navedenoj u toj ponudi.U konvenciji ujedinjenih nacija ponuda je prijedlog za zaključenje ugovora upućen jednom ili više odreñenih lica. b.ponuda u domaćem pravu Ponuda je jednostrana izjava volje kojom jedno odreñeno lice(ponudilac),drugom licu(ponuñenom)nudi zaključenje jednog odreñenog ugovora sa odreñenim uvjetima.Ponuda mora biti tako formulirana da zaključenje ugovora zavisi samo od saglasnosti ponuñenog.Ponuda se u pravilu upućuje jednom ili više tačno odreñenih lica.Takvu ponudi jedni nazivaju ponuda javnosti,a drugi opća ili generalna ponuda.ZOO poznaje tri vrste ove ponude:1.opća ponuda,2.izlaganje robe i 3.slanje kataloga i oglasa.Ako razmotrimo odredbe ZOO vidjećemo da se kao ponuda smatraju opća ponuda i izlaganje robe,a slanje kataloga i oglasa kao poziv da se učini ponuda. Pod utjecajem italijanskog grañanskog zakona redaktori ZOO unijeli su pravila o općoj ponudi.U našem pravu izlaganje robe s naznakom cijene smatra se ponudom,ako drugačije ne proizilazi iz okolnosti ili slučaja.Da bi proizvela pravno dejstvo,ponuda mora imati odreñena svojstva: 1.Mora sadržavati najmanje bitne elemente ugovora(nap.predmet i cijenu kod ugovora o prodaji).Dakle mora sadržajno odgovarati budućem ugovoru.Potom može,ali i ne mora sadržavati prirodne i slučajne elemente.Prirodni sastojci se ovdje primjenjuju po sili zakona.Ako se u ponudi navedu nebitni elementi tada oni postaju subjektivno bitni za konkretan ugovor. 2.Mora biti upućena od strane ovlaštenog lica koje želi zaključiti ugovor i to od strane ponudioca ili njegovog punomoćnika odnosno zastupnika. 3.Mora biti upućena drugom licu sa kojim se želi zaključiti ugovor(ponuñeni)Može se uputiti i neodreñenom broju lica.Izuzetak je slučaj kad se ugovor zaključuje s obzirom na individualna svojstva ugovarača. 4..Mora sadržavati jasno izraženu volju ponudioca da želi zaključiti ugovor i to sa ponuñenim,a pod uvjetima iz ponude.Ako bi ponudilac u svojoj izjavi stavio odreñene rezerve,to ne bi bila ponuda,već poziv na pregovore,tj.poziv da druga strana da svoju ponudu. 5.Forma ukoliko je predviñena zakonom(najčešće pisana forma).Od tog pravila postoji izuzetak ako je ponuda u potpunosti realizirana.Tada se primjenjuju pravila ZOO o konvalidaciji,prema kojima se ugovor za čije sklapanje se zahtjeva pismena forma smatra pravovaljanim mada nije zaključen u toj formi,ako su ugovorne strane u cjelosti ili pretežitom dijelu izvršile obaveze. c.pravna priroda ponude(OVU LEKCIJU NEĆU PISATI JER MI JE GLUPA I ZATO ŠTO NE TREBA,KOME SE PIŠE NEK PIŠE) d.pravna dejstva ponude Ponuda je jednostrani pravni akt koji obavezuje ponudioca na pridržavanje njenog sadržaja,a ne i na izvršenje sadržaja ponude.Od ovog pravila postoje izuzeci.Prvi se odnosi na mogućnost ponudioca da u samoj ponudi istakne isključenje obaveznosti ponude,unošenjem odgovarajuće klauzule(nap."bez obaveze",neobavezno i sl).U takvom slučaju postavlja se pitanje da li se takva izjava volje može smatrati ponudom.Drugi izuzetak odnosi se na mogućnost opoziva ponude.Prema ZOO,ponudilac može opozvati svoju ponudu,samo ako je ponuñeni primio opoziv prije prijema ponude,ili istovremeno sa njom.Iz ovoga proizilazi da je ponudu vrlo teško opozvati.Opozivanje je moguće samo kada je ponuñeni odsutan. Prema anglo-američkom pravu ponuda ne stvara obavezu za ponudioca i on je može povući sve do zaključenja ugovora,odnosno dok ponuñeni ne prihvati ponudu ili ne obeća dati izvjesnu protivčinidbu.Uporeñujući anglo-američko pravo i domaće pravo vidjet ćemo jednu razliku.U

14

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM anglo-američkom pravu ugovor je zaključen kada ponuñeni svoju saglasnost za prihvatanje ponude otpošalje ponudiocu,a u domaćem pravu ugovor je zaključen kad se strane saglase o bitnim sastojcima.U francuskom pravu pravno dejstvo ponude razmatra se kroz sudsku praksu i teoriju. Slično rješenje je i u italijanskom pravu,a drugačije u ostalim pravnim sistemima.Naše pravo pripada onim sistemima koji ne dopuštaju opoziv ponude.Jedini izuzetak je dakle kad je ponuñeni primio opoziv ponude prije prijema ponude ili istovremeno sa njom. e.rok prihvatanja ponude Ako je u ponudi ostavljen rok za njeno prihvatanje,on se smatra sastavnim dijelom ponude.Rok koji je ponudilac ostavio ponuñenom da prihvati ili odbije ponudu naziva se "rokom za prihvat" ili "rokom za razmišljanje".Rokovi koji su vezani za ponudu su dispozitivne prirode.Ponuda koja je učinjena odsutnom licu, u kojoj nije odreñen rok za prihvatanje,vezuje ponudioca za vrijeme koje je potrebno da ponuda stigne ponuñenom,da ovaj razmotri i da dadne odgovor o prihvatanju. 2.prihvat ponude

Prihvat ponude je jednostrana izjava volje ponuñenog kojom on ponudiocu izjašnjava saglasnost sa njegovom ponudom.Prihvat i ponuda moraju sadržajno odgovarati jedna drugoj.tj.moraju biti podudarne.Podudarnost dviju volja naziva se konsens,a njihova nepodudarnost disens.Konsens i disens se odnose na izjavljene volje,a ne na stvarne volje ugovarača.Da bi prihvat ponude bio pravno relevantan,on mora ispunjavati sljedeće pretpostavke: 1.Mora poticati od ponuñenog ili njegovog ovlaštenog zastupnika i mora biti upućen ponudiocu ili njegovom ovlaštenom zastupniku.Ako bi ponudu prihvatilo neko treće lice,ne bi nastao ugovor već ponuda tog trećeg lica ponudiocu za zaključenje ugovora. 2.Prihvat ponude mora sadržajno odgovarati ponudi.Ponuñeni ne može uslovljavati prihvat,jer se u slučaju postavljanja uvjeta ne bi radilo o prihvatu ponude već o novoj ponudi. 3.Iz prihvata se mora jasno vidjeti volja ponuñenog da sa ponudiocem zaključi ugovor(animus contrahendi).Ona može biti izražena izričito ili konkuldentnim radnjama. 4.Prihvat ponude mora ponudiocu stići u odreñenom roku.Zakašnjeli prihvat smatra se novom ponudom,ako ispunjava potrebne uvjete za ponudu.Izuzetak postoji ako je prihvat ponude bez krivice ponuñenog stigao nakon isteka roka,a ponudilac je znao ili je mogao znati da je izjava o prihvatu poslana na vrijeme.U tom slučaju ZOO predviña da ugovor ipak nastaje. 5.Ako se ponudom predlaže zaključenje nekog formalnog ugovora,tada i ponuda i prihvat moraju biti date u toj formi. Prihvat se može dati:davanjem naročite izjave o prihvatanju ponude,uobičajnim znacima,i odreñenim konkuldentnim radnjama,putem javnog nadmetanja(licitacija i aukcija). 3.vrijeme zaključenja ugovora

Pitanje perfekcije ugovora ne postavlja se kada je ponuda upućena prisutnom licu.Ako ponuñeni prihvati ponudu,ugovor je i tada zaključen i obrnuto.Spor o vremenu zaključenja može se postaviti samo ako je ugovor zaključen izmeñu odsutnih lica.Momenat perfekcije značajan je iz više razloga: 1.od tog momenta ugovor proizvodi pravna dejstva 2.pitanje zastare potraživanja 3.poslovna sposobnost ugovarača 4.slučajna propast stvari itd.

Postoje različite teorije koje odgovaraju na pitanje kad se ugovor smatra zaključenim: Po teoriji izjave(očitovanja) ugovor je zaključen u trenutku kad je ponuñeni prihvatio ponudu.Ova teorija pristalice nalazi u francuskoj pravnoj školi.Osnovni prigovor joj je što je vrlo teško tačno utvrditi kad je ponuñeni odlučio da prihvati ponudu,jer svoj prihvat ne mora istovremeno uputiti ponuñaču,odnosno može se desiti da taj prihvat uopće ne uputi.Tada uopće ne bi došlo do sklapanja ugovora,bez obzira na to što je ponuñeni zaista prihvatio ponudu. Po teoriji odašiljanja(otposlanja)ugovor je zaključen kada je ponuñeni poslao svoj prihvat ponude ponudiocu,nap.kad je pismo sa prihvatom predao na poštu.Ova teorija svoju primjenu nalazi u angloameričkom pravu.Skraćuje ponuñenom mogućnost opoziva već prihvaćene ponude. Po teoriji prijema ugovor je zaključen kada je ponudilac primio izjavu ponuñenog o prihvatu ponude.Ovoj teoriji se može prigovoriti kako u momentu prijema prihvata ponude ponudilac nije

15

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM odmah pročitao prihvat,tako da i u trenutku prispijeća ugovora(nap.u poštansko sanduče)ponudilac još uvijek ne zna da li je ponuñeni prihvatio ponudu ili ne. Po teoriji saznanja ugovor je nastao kad ponudilac sazna za sadržaj izjave o prihvatanju ponude.Ova teorija primjenjuje se u italijanskom pravu.Može joj se staviti prigovor sličan onome kod teorije izjave.Naime vrlo teško je utvrditi momenat u kome je ponudilac zaista saznao za prihvat ponude. Naš zakonodavac prihvata teoriju prijema,jer se u ZOO kaže da je ugovor zaključen u trenutku kad je ponudilac primio izjavu ponuñenog da prihvata ponudu.Prijem prihvata mora dokazati ponuñeni. 4.Mjesto zaključenja ugovora

U vezi sa ovim pitanjem pravna teorija polazi od sličnih stanovišta kao i kod vremena zaključenja ugovora.U ZOO je odreñeno da je ugovor zaključen u mjestu u kome je ponudilac imao svoje sjedište,odnosno prebivalište u trenutku kad je učinio ponudu.Mjesto zaključenja ugovora bitno je i za odreñivanje mjesne nadležnosti suda. PREDMET UGOVORA Zaključenjem ugovora ugovarači žele ostvariti neki cilj.Dužnik prije svega mora ispuniti odgovarajuću obavezu.To konkretno ponašanje dužnika je predmet ugovora.ZOO ne definira pojam predmeta ugovora već samo odreñuje da se ugovorna obaveza može sastojati u davanju,činjenju,nečinjenju i trpljenju.Može se reći da je predmet ugovora obaveza iz jednog obligacionog odnosa.Kod dvostranih ugovora postoje najmanje 2 predmeta ugovora,odnosno 2 obligacije u jednom obligacionom odnosu.Nap.kod ugovora o prodaji prodavac je kupcu obavezan predati prodanu stvar,a kupac ima pravo zahtijevati predaju stvari.Istovremeno kupac je obavezan da plati prodajnu cijenu,koju je prodavac ovlašten zahtijevati od kupca. Predmet ugovora potrebno je razlikovati od sadržaja ugovora.Predmet je odreñena radnja(činidba) koja može biti pozitivno ili negativno odreñena.Sadržaj ugovora predstavlja jedinstvo prava i obaveza iz tog ugovora.Dakle,sadržaj je širi pojam od predmeta ugovora.Predmet ugovora može biti samo radnja koja je predviñena i zaštićena zakonom.Predmet ugovora mora biti moguć,dopušten,odreñen ili odrediv.

1.nemogućnost predmeta ugovora

Predmet ugovora mora biti moguć jer ono što nije moguće i ne obavezuje.Nemogućnost može biti:objektivna i subjektivna.Objektivna nemogućnost postoji kad ugovornu obavezu ne može izvršiti dužnik,niti bilo koje drugo lice.Subjektivna nemogućnost postoji kad ugovornu obavezu ne može ispuniti dužnik,ali bi moglo drugo lice.S obzirom na vrijeme zaključenja ugovora nemogućnost može biti prvobitna(početna)i naknadna.Početna nemogućnost je ona koja je postojala u vrijeme zaključenja ugovora,a naknadna ona koja je nastupila nakon zaključenja. Objektivna nemogućnost može biti početna i naknadna.Isto važi i za subjektivnu nemogućnost.Početna objektivna nemogućnost povlači ništavost ugovora,odnosno ugovor uopće nije ni nastao.Naknadna objektivna nemogućnost povlači nemogućnost ispunjenja ugovorne obaveze dužnika.Ako je naknadna nemogućnost nastupila usljed krivnje dužnika,za dužnika nastaje obaveza naknade štete.Ako za nemogućnost nije kriva ni jedna ugovorna strana,već je ona nastala slučajno ili usljed više sile,dužnik se oslobaña obaveze(obligacija prestaje). Subjektivna nemogućnost(početna i naknadna) ne povlači ništavost ugovora,ali je dužnik obavezan na naknadu štete.Dužnik se može osloboditi te obaveze kad dokaže da nije kriv za nemogućnost. Od pravila da predmet obaveze mora biti moguć postoji izuzetak ako je ugovor zaključen pod odložnim uvjetom ili rokom.Naime,ako je predmet obaveze u početku nemoguć,a ugovor sadrži odložni uvjet ili rok,pa prije ispunjenja obaveze postane moguć,smatra se ugovor punovažan. 2.nedopuštenost predmeta ugovora Ništav je ugovor čiji je predmet obaveze nedopušten.Prema ZOO nedopušten je predmet obaveze koji je protivan ustavu,prinudnim normama ili moralnim normama.Nedopuštenost predmeta može biti pravna ili moralna.Pravna nedopštenost je suprotna ustavnim načelima i kogentnim zakonskim normama.Moralna nedopuštenost se odnosi na osnovne nepisane principe odreñenog društva.Postupanje suprotno načelima ZOO vodi ništavosti ugovora.Nedopuštenost obaveze može

16

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM proizlaziti i iz prirode stvari.Odreñene stvari su izuzete iz prometa.To se prvenstveno odnosi na javna dobra.Osim toga postoje i stvari čiji je predmet ograničen-lijekovi,oružje itd.Ugovori s nedopuštenim predmetom obaveze su ništavi ako cilj povrijeñenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon ne propisuje šta drugo. 3.odreñenost ili odredivost predmeta ugovora Predmet ugovora mora biti odreñen ili barem odrediv.Radi pravne sigurnosti potrebno je da u momentu zaključenja ugovora stranke znaju svoja prava i obaveze.Najčešće predmet ugovora odreñuju sporazumno stranke,a nema sumnje da to povjere i trećem licu.Ako treće lice neće ili ne može odrediti predmet ugovora,ugovor je ništav.Zakon ne traži da se ugovarači dogovore o svim pojedinostima obaveze,već da se saglase o bitnim elementima konkretnog ugovora.Dakle,bitno je da ugovor sadrži podatke pomoću koji se može odrediti predmet ugovorne obaveze.Sudska praksa je na stanovištu da je predmet obaveze odreñen kad ugovor sadrži dovoljno podataka na osnovu kojih se može zaključiti koja stvar je predmet ugovora.Nap.u jednoj odluci je rečeno da je ugovor dovoljno odreñen kada je prodavac u pismenom ugovoru naveo da prodaje svoju jedinu kuću,i ako nije naveo bliže katastarske oznake nekretnine.Predmet ugovora je odreñen i onda kada je ugovorom ili zakonom predviñeno da se obaveza može ispuniti izvršavanjem jedne od više alternativno odreñenih obaveza.Kada je predmet ugovora neodreñen ili neodrediv ugovor je ništav. OSNOV UGOVORA Osnov ili kauza(causa)ugovora je cilj,odnosno svrha ugovora(causa finalis).Nap.banka daje kredite da bi dobila kamate.Osnov ugovora ne treba miješati sa predmetom ugovora.Predmet ugovora je ono na šta se dužnik obavezuje,a osnov ugovora ono zbog čega se dužnik obavezuje.Bitan uvjet za nastanak punovažanog ugovora je dopuštenost kauze.Ukoliko je osnova nedopuštena ugovor je ništav.Nedopuštenom se smatra osnova koja je suprotna javnom poretku,tj.ona koja je suprotna ustavu,prinudnim propisima i moralu društva. Pored dopuštenosti,za valjanost ugovora potrebna je istinitost osnove.To znači da osnova(kauza)ne smije biti prividna.Prividna kauza može se javiti u dva slučaja: 1.Ako ugovorne strane pogrešno smatraju da zaključuju jedan ugovor,a ustvari zaključuju drugi ugovor,nap.jedan ugovarač daje drugome stvar na zajam,a taj drugi pogrešno smatra da se radi o poklonu.Takav ugovor nema učinka. 2.Ako ugovorne strane simuliraju kauzu.Nap.ako ugovarači zaista zaključuju ugovor o prodaji,a da bi izbjegli plaćanje poreza prema trećim licima iznose da su zaključili ugovor o poklonu.U takvom slučaju simulirana kauza ne proizvodi pravno dejstvo,a prikrivena kauza je valjanja ukoliko se radi o zabranjenom ili ili nemoralnom ugovoru. Osnov(kauza)je različit pojam od motiva,odnosno pobude za sklapanje ugovora.Po motivom se podrazumjeva unutrašnji psihološki faktor ugovarača,odnosno ono što ga je pokrenulo na sklapanje ugovora.Jedan ugovarač poznaje kauzu drugog ugovarača,ali ne zna njegov motiv(koji mu nije bitan).Ako je nedopuštena, pobuda može voditi ništavosti ugovora.

OSMA GLAVA FORMA I TUMAČENJE UGOVORA Pod formom ugovora podrazumjeva se način,odnosno oblik postizanja saglasnosti izjavljenih volja ugovornih strana.Obligacioni ugovori su u pravilu neformalni ugovori.Kroz historiju ugovorno pravo je najprije poznavalo formalne ugovore koji su imali sakralni karakter.Dovode se u vezu sa religijom.Tek u 16 i 17 stoljeću razvija se princip konsenzualizma(konsenzualni ugovori su oni za čije zaključenje nije potrebna nikakva posebna forma).Prema ZOO zaključenje ugovora ne podliježe nikakvoj posebnoj formi,ako zakonom nije drugačije odreñeno.Naš zakonodavac usvaja princip neformalnosti ugovora.Postoji niz izuzetaka:kod ugovora o prodaji nepokretnosti,ugovora o

17

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM prodaji sa obročnim plaćanjem,ugovora o grañenju i kod ugovora o licenci.Kod ovih ugovora se zahtjeva pismena forma.U našem pravu,više nego u ostalim traži se formalnost ugovora.Kod ugovora o formi potrebno je razlikovati ugovornu i zakonsku formu.Zakonska forma predviñena je zakonom i odstupanje od nje najčešće povlači ništavost ugovora.Ugovornu formu odreñuju ugovorne strane.Obligacioni ugovori se najčešće sklapaju usmeno i bez postojanja unaprijed propisane forme.Formalni ugovori(zakonski ili ugovorno formalni)mogu biti jednostrano i dvostrano formalni.Zakonska forma služi prije svega jasnoći ugovora,lakšem dokazivanju i ima zaštitnu funkciju.Ugovorne strane su slobodne da ugovor za koji zakon ne predviña nikakvu formu,zaključuju u posebnoj formi.Ako se ugovarači dogovore da će ugovor zaključiti u posebnoj formi(nap.pismenoj)to ne mora značiti da će oni zaista zaključiti ugovor. Ako je forma predviñena kao bitan uvjet zaključenja ugovora to je onda forma ad solemnationem.Nepoštivanje ove forme dovodi do ništavosti ugovora.Forma ad probationem služi kao dokaz da je ugovor zaključen.Nepoštivanje ove forme ne povlači ništavost,ali se ispunjenje ugovora može zahtjevati prinudnim putem.Propisana forma važi i za kasnije izmjene i dopune ugovora,izuzeci su: 1.valjane su usmene dopune koje se odnose na sporedne tačke ako ugovarači nisu ništa odredili u formalnom ugovoru,ako to nije protivno cilju radi koga je forma propisana. 2.punovažne su i kasnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obaveze jedne ili druge strane,a forma je propisana u interesu ugovornih strana.Formalni ugovori mogu se raskinuti neformalnim sporazumom ugovarača,ako zakon ne odreñuje šta drugo. konvalidacija ugovora Može li ugovor koji nije propisan u odreñenoj formi konvalidirati,tj.postati naknadno valjanim?Rimsko pravo nije poznavalo konvalidaciju.Pravilo je da pobojni ugovori mogu konvalidirati, i to protekom odreñenog vremena ili naknadnim odobrenjem,a ništavi ne mogu.Ali ovo pravilo trpi izuzetke,a to su:zabranjeni poslovi(ako je zabrana manjeg značaja i ako je posao izvršen),zatim mogu konvalidirati i ugovori koji nisu zaključeni u odreñenoj formi.Konvalidaciju treba razlikovati od konverzije ugovora. Konverzija znači pretvaranje ništavog ugovora u drugi punovažan ugovor.Prema ZOO ako ništav ugovor ispunjava uvjete za valjanost nekog drugog ugovora,onda će meñu ugovaračima važiti taj drugi ugovor.Da bi nastupila konverzija ništavog ugovora potrebno je da se ispune i dodatni uvjeti.Prvo,da je drugi važeći ugovor u saglasnosti s ciljem koji su ugovarači imali u vidu i drugo da bi stranke zaključile konvertirani ugovor da su znale za ništavost svog ugovora. TUMAČENJE UGOVORA U slučaju da su pojedine ugovorne odredbe sporne,tumačenjem ugovora se istražuje zajednička volja ugovornih strana.Tumačiti se mogu samo punovažno zaključeni ugovori i to najčešće samo pojedine njihove odredbe.Jasne i nesporne odredbe ne mogu biti predmet tumačenja,već se one primjenjuju onako kako glase.Postoje različiti načini tumačenja ugovora,od kojih su najpoznatiji objektivno i subjektivno tumačenje. Subjektivno tumačenje pažnju poklanja isključivo volji ugovornih strana i cilj tumačenja je da se pronañe zajednička volja ugovornih strana. Objektivno tumačenje veću pažnju poklanja značenju upotrebljenih riječi i izraza u vezi sa njihovim uobičajnim značenjem u pravnom prometu.ZOO kao i većina drugih savremenih zakona usvaja mješovito tumačenje,prema kome se ne treba držati doslovnog značenja upotrebljenih izraza,već je potrebno ispuniti zajedničku namjeru ugovornih strana i odredbu razumijeti u skladu sa načelima obligacionog prava. Ako je ugovor zaključen prema unaprijed odštampanom sadržaju ili kada je ugovor na drugi način pripremljen i predložen od jedne ugovorne strane nejasne odredbe tumači će se u korist druge strane..Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumačiti u smislu da je manje težak za dužnika,a nejasne odredbe u teretnom ugovoru-u smislu u kojem se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih davanja.

DEVETA GLAVA VRSTE OBLIGACIONIH UGOVORA

18

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Ugovori se najčešće razvrstavaju prema obavezama stranaka,načinu zaključenja,vremenu trajanja,kauzi itd. 1.jednostrano i dvostrano obvezni ugovori Kod jednostrano obaveznih ugovora obaveza nastaje samo na jednoj strani-strani dužnika.Povjerilac stiče samo pravo na potraživanje,bez ikakvih obaveza prema dužniku(nap.ugovor o poklonu,posudbi itd). Dvostrano obavezni su ugovori kojima se stvaraju obaveze za obje ugovorne strane,koje se istovremeno javljaju i u ulozi dužnika i u ulozi povjerioca(nap.kupoprodaja,ugovor o djelu itd.). Ova podjela ima višestruk značaj: 1.Kod dvostrano obaveznih ugovora važi princip uzajamnosti obaveza što znači da jedna strana može ispunjenje svoje obaveze uvjetovati ispunjenjem obaveze druge strane.Ako jedna strana ne ispuni svoju obavezu,druga može prostom izjavom raskinuti ugovor. 2.Pravo na poništenje zelenaškog ugovora ili ugovora kod prekomjernog oštećenja moguće je samo kod dvostrano obaveznih ugovora 3.Kad obaveza jedne strane postane nemoguća,kod jednostrano obaveznog ugovora obligacija se gasi,a kod dvostrano obaveznog ugovora postavlja se pitanje krivice,tj.odgovornosti za nemogućnost ispunjenja. 4.Ustupanje je prema ZOO moguće samo kod dvostrano obaveznih ugovora,ukoliko druga ugovorna strana na to pristane 5.Pri tumačenju spornih odredaba jednostrano obaveznih ugovora uzima se da se dužnik obavezao na manju obavezu,a kod dvostrano obaveznih ugovora nejasne odredbe se tumače na način kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih davanja. 2.teretni i dobročini ugovori Pod teretnim ugovorom podrazumijeva se ugovor u kome jedna ugovorna strana daje činidbu,a druga protivčinidbu,a dobročini ugovor postoji u slučaju kad jedna ugovorna strana za svoju činidbu ne dobiva protivčinidbu.Primjeri teretnih ugovora su ugovor o prodaji,o zakupu,zajmu sa kamatom,ugovor o djelu itd.Dobročini su nap.ugovor o poklonu ,o zajmu bez kamate,o besplatnoj dostavi itd.Ova podjela je značajna i kod odgovornosti za fizičke i pravne nedostatke stvari,koja postoji samo kod teretnih ugovora,a ne i kod dobročinih ugovora.Lakše je poništiti dobročin,nego teretan ugovor. 3.formalni i neformalni ugovori Ako se za zaključenje ugovora traži posebna forma,onda se govori o formalnim ugovorima.Odreñena forma može biti zakonska ili ugovorna i kod takvih ugovorna forma je bitan element ugovora,što znači da nepoštivanje forme povlači ništavost ugovora.Kod neformalnih ugovora je za nastanak ugovora dovoljna saglasnost volja o bitnim elementima ugovora..Ukoliko je jedan ugovor formalan,a prilikom zaključenja forma nije ispoštovana,takav ugovor će biti ništav. 4.konsenzualni i realni ugovori Konsenzualni ugovor je perfektan(koji nastaje)kad ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim elementima ugovora,bez bilo koje odreñene forme ili predaje stvari drugoj ugovornoj strani.Dakle ugovor je perfektan kad ponuñeni prihvati ponudu. Realni ugovor nastaje kad ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim elementima ugovora i kad jedna od ugovornih strana drugoj preda stvar koja je predmet ugovora.Dakle kod realnog ugovora potrebno je kumulativno ispunjenje 2 pretpostavke:sporazum stranaka i predaja stvari.Sporazum i predaja mogu,ali i ne moraju biti istovremeni.Naš ZOO načelno usvaja konsenzualnu koncepciju ugovora,a predaja stvari se smatra aktom izvršenja ugovora.Izuzeci postoje kod ugovora o poklonu i posluzi,kao i kod davanja kapare,kada se ugovor smatra zaključenim onda kada je kapara data. 5.kauzalni i apstraktni ugovori Kauzalni ugovor je onaj ugovor kod kojeg je osnov obavezivanja(causa obligandi)istaknut kao bitan elementa ugovora.Apstraktni ugovor je onaj kod kojeg osnov obavezivanja nije vidljiv iz samog ugovora,dakle ne može se vidjeti cilj zbog kojeg se stranke obavezuju.Nap.ako se jedna

19

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM osoba pismeno obaveže da će drugoj isplatiti 100 KM u roku od 2 mjeseca,radi se o apstraktnom ugovoru,jer se iz samog ugovora ne vidi da li obaveza potiče iz ugovora o zajmu,predaji itd. U pravnom prometu preovladavaju kauzalni ugovori,kao što su ugovor o prodaji,zakupu,zajmu,dijelu itd.Najčešći primjeri apstraktnog ugovora su mjenica i ček.Pojavom apstraktnih ugovora ubrzava se promet roba i usluga. 6.ekvivalentni i aleatorni ugovori Ekvivalentni ugovori su ugovori kod koji ugovorne strane u trenutku zaključenja ugovora u cjelosti znaju svoja prava i obaveze.Kod aleatornih ugovora ugovorne strane u trenutku zaključenja ugovora ne znaju u potpunosti svoja prava i obaveze.Obim prava i obaveza kod aleatornih ugovora često zavisi od nekog budućeg neizvjesnog dogañaja,a obaveza jedne strane ne predstavlja ekvivalent obvezi druge strane.Aleatorni ugovori su ugovori o opkladi,o igri,,o kupovini nade-nap.proljetna kupovina cjelokupnog roda šljive u nekom voćnjaku,mada se rod očekuje u jesen. Aleatorni ugovori se ne mogu pobijati zbog prekomjernog oštećenja niti kao zelenaški.Iz ekvivalentnih ugovora nastaju utužive,a iz aleatornih u pravilu prirodne obligacije.Izuzetak su državna lutrija i sportska prognoza.Ekvivalentni se češće sklapaju i imaju veći značaj. 7.predugovor i glavni ugovor Predugovor je saglasna izjava volja o preuzimanju obaveze da se zaključi glavni ugovor.Njime se dakle dvije strane meñusobno obavezuju da će zaključiti drugi,glavni ugovor.Predugovor obavezuje samo ako su njime odreñeni bitni elementi glavnog ugovora. Glavni ugovor je ugovor koji su se stranke glavnim ugovorom obavezale zaključiti.On nema retroaktivno dejstvo,već proizvodi pravni učinak od trenutka njegovog zaključenja.U principu predugovor može predhoditi zaključenju i konsenzualnog i realnog ugovora.Predugovor je u načelu neformalan,a ako je za glavni ugovor propisana forma,onda i predugovor mora biti zaključen u toj formi.ZOO ne predviña rok kao bitan element u kome su predugovorne stranke obavezane zaključiti glavni ugovor.Zakonom je odreñeno da se zaključenje glavnog ugovora može zahtjevati u roku od 6 mjeseci od isteka roka predviñenog za njegovo zaključenje.Ukoliko taj rok nije odreñen,onda u roku od 6 mjeseci od dana kada je prema prirodi posla i okolnostima glavni ugovor trebao biti zaključen.Predugovor se značajno razlikuje od pregovaranja,jer predugovor obavezuje,a pregovaranje ne.Meñutim predugovor ne obavezuje ako su se okolnosti nakon njegovog zaključenja toliko izmjenile da predugovor ne bi bio ni zaključen da su takve okolnosti postojale u trenutku njegovog zaključenja.Smrt ili poslovna nesposobnost jednog pregovarača ne dovodi do gašenja predugovora,osim ako se radi o strogo ličnoj obavezi. 8.imenovani i neimenovani ugovori Imenovani su ugovori oni koji su zbog svog značenja i primjene dobili naziv i kao takvi regulirani su zakonom,nap.ugovor o prodaji,zakupu,o poklonu itd.Prirodni i bitni elementi imenovanih ugovora propisani su zakonom.Izostanak bitnih elemenata povlači ništavost ugovora,a prirodni elementi se primjenjuju ukoliko ugovorne strane nisu ugovorom odredile drugačije. Neimenovani ugovori su oni koji u zakonu nisu označeni posebnim imenom,nit su posebno regulirani.Oni svojim sadržajem ipak moraju odgovarati općim propisima o obligacionim ugovorima. Značaj ove podjele je u tome što za razliku od neimenovanog,ugovarači ne moraju detaljno regulirati sva pitanja iz imenovanog ugovora.Dovoljno je da se sporazumiju o bitnim elementima,a ostala pitanja regulišu se primjenom dispozitivnih propisa. 9.glavni i sporedni ugovori Glavni ugovor je ugovor kojim se potpuno samostalno zasniva i reguliše obligacioni odnos izmeñu ugovornih strana(nap.ugovor o zakupu,djelu,poklonu itd).Zovu se još i osnovni ili samostalni ugovori. Sporedni(akcesorni)ugovori se dodaju glavnom ugovoru i dijele sudbinu glavnog ugovora.Oni najčešće služe kao sredstvo pojačanja ili osiguranja glavnog ugovora.Sporedni ugovori su nap.ugovor o zalogu,jamstvu itd. 10.trajni i trenutni ugovori Trajni su ugovori čije ispunjenje traje duže vrijeme,bilo kontinuirano ili periodično(nap.ugovor o zakupu,o doživotnom izdržavanju,osiguranju itd)Kod trenutnih ugovora obaveza se izvršava odjednom(nap.kupovina hrane u prodavnici).

20

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Značaj ove podjele ogleda se u slučaju raskida ugovora.Kod trajnih ugovora kod kojih nije odreñen rok trajanja ugovorni odnos se okončava jednostranom izjavom volje(otkazom).Raskidanje i izmjena ugovora zbog promjenjenih okolnosti moguća je samo kod trajnih,a ne i kod trenutnih ugovora.Samo kod trajnih ugovora moguće je prešutno produženje ugovora. 11.lični i nelični ugovori Lični ugovori su oni koji su zaključeni s obzirom na odreñeno svojstvo tačno odreñenog lica(ugovori intuitu personae).Tu spadaju ugovor o djelu,punomoćstvu,ortakluku,poklonu itd. Kod neličnih ugovora,težište je na izvršenju odreñene obaveze,a ne na ličnosti.Takvu obavezu može izvršiti bilo koje lice,a ne samo dužnik.Nelični ugovori su češći. Značaj podjele je što se prava i obaveze kod ličnih ne mogu,a kod neličnih mogu prenositi,odnosno ustupati.Lični ugovori se mogu poništiti zbog zablude o ličnosti(error in persona),a i prestaju u slučaju smrti jedne ugovorne strane. 12.generalni i poebni ugovori Generalni ugovori se uglavnom zaključuju na duži vremenski period,gdje se utvrñuju samo opći elementi ugovora i uvjeti izvšenja.Najčešće se sklapaju prilikom izgradnje velkih investicionih objekata(tvornica,puteva i sl.).Poseban ugovor se zaključuje u okviru generalnog ugovora i njime se konkretiziraju pitanja značajna za izvršenje generalnog ugovora.Poseban ugovor mora biti u okvirima koji su predviñeni generalnim ugovorom,jer bi se u suprotnom radilo o sporazumnoj promjeni generalnog ugovora.

DESETA GLAVA ZASTUPANJE

UVOD Subjekt prava ne može uvijek sam preduzimati svoje nužne poslove,te je prisiljen poslužiti se trećim licem radi ostvarenja i zaštite svojih interesa.Naime,gospodar posla može ovlastiti jedno ili više lica da u njegovo ime poduzimaju odreñene poslove s trećim licima i tako da učinak posla proizvodi prava i obaveze za gospodara posla.Gospodar posla se zove zastupani,a lice koje u njegovo ime poduzima poslove zastupnik.Kad zastupnik umjesto gospodara posla očituje volju to se zove zastupanje. HISTORIJSKI RAZVOJ Rimsko pravo nije dopuštalo neposredno zastupanje.Ono nije poznavalo mogućnost samostalnog sklapanja pravnog posla putem zastupnika tako što bi posljedice zaključenog posla išle u korist ili na teret gospodara posla.Nedopustivost neposrednog zastupanja počela se ublažavati u pretorskom pravu.Ipak,rimsko pravo je poznavalo posredno zastupanje(nap.tutor koji upravlja štićenikovom imovinom).U ZOO institut zastupanja reguliran je na jedinstven način,tako što su uspostavljeni opći principi zaključenja ugovora putem zastupnika,ali se te odredbe primjenjuju i na druge pravne poslove. VRSTE ZASTUPANJA 1.ugovorno i zakonsko zastupanje Ugovorno zastupanje nastaje temeljem ugovora zaključenog izmeñu zastupnika i zastupanog.Dakle,ono zavisi od volje zastupanog.Zakonsko ili vanugovorno zastupanje nastaje neovisno o volji zastupanog.Svrha zakonskog zastupanja je najčešće zaštita interesa zastupanog(nap.zaštita interesa maloljetnika).Kod zakonskog,isto kao i kod ugovornog nastaje odnos izmeñu zastupnika i zastupanog.

21

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Ima li zakonski zastupnik pravo na samokontrahiranje,tj.zaključenje posla sa samim sobom?.Samokontarhiranje u zakonskom,kao i u ugovornom zastupanju je moguće samo kad se radi o poslu u kojem je isključen sukob interesa zastupnika i zastupanog..Od potpunog ukidanja ovlaštenja razlikuje se slučaj kad se funkcija zastupnika prebaci na drugo lice.Zastupanje se po obimu može odnositi na cjelovitu pravnu sferu zastupanja,na odreñeni krug poslova ili na jedan posao. 2neposredno i posredno zastupanje Kod neposrednog zastupanja zastupnik očituje svoju volju,ali u ime i za račun zastupanog.Takvo zastupanje se naziva i pravno ili neposredno zastupanje.Smatra se da je posao sklopio samo zastupani,jer on iz tog posla stječe prava i obaveze..Neposredno zastupanje je pravilo u pravnom prometu. Posredno zastupanje je takvo zastupanje kad zastupnik sklapa pravni posao u svoje ime,ali za račun zastupanog.Takvo zastupanje naziva se i indirektno zastupanje.Izmeñu zastupanog i drugog lice ne nastaje nikakav pravni posao.Kod posrednog zastupanja prava i obaveze prelaze na gospodara posla tek temeljem jednog drugog,internog odnosa izmeñu posrednog zastupnika i gospodara posla.Primjer posrednog zastupanja je ugovor o komisionu.Značaj nalazi i u berzanskim poslovima. UČINAK ZASTUPANJA Da bi zastupanje bilo valjano potrebno je da zastupnik ima ovlaštenje za zastupanje.Zastupnik izjavljuje svoju volju drugoj strani,ali je on obavezan da djeluje u granicama ovlaštenja koje je dobio od gospodara posla.Ako druga strana nije znala niti je iz okolnosti slučaja mogla znati da zastupnik ugovor zaključuje za zastupanog tada se smatra da je ugovor zaključen izmeñu zastupnika i druge strane.Pošto pravni posao preduzima zastupnik,postavlja se pitanje koje lice može biti zastupnikom,a koje ne može.O ovom postoje različita mišljenja. Prema jednima zastupnik može biti potpuno poslovno sposobno lice.Prema drugima to može biti i ograničeno poslovno sposobno lice,jer takvo lice zastupa interese gospodara posla,a ne lične interese.ZOO navodi da li ograničeno poslovno sposobno lice može biti punomoćnik.ZOO navodi da takve osobe mogu sklapati samo one ugovore koji su im zakonom dozvoljeni.Ako zastupanje vrši ograničeno poslovno sposobno lice može biti oštećen samo gospodar posla,a ne punomoćnik.Ograničeno poslovno sposobno lice mora biti sposobno za rasuñivanje.Rasuñivanje je sposobnost fizičkog lica da shvati zbivanja oko sebe,te da svojim voljnim aktima donosi odluke koje se smatraju pravilnim. Kod ličnosti zastupanog trebamo razlikovati da li se radi o zakonskom ili ugovornom zastupanju.U zakonskom zastupanju zastupani ne mora imati poslovnu sposobnost.Nasuprot tome u ugovornom zastupanju zastupani može dati ovlaštenje drugom licu da ga zastupa za one poslove koje bi on sam mogao poduzeti.Potpuno poslovno sposobno lice može dati ovlaštenje za zastupanje u svim pravnim poslovima izuzev za one poslove gdje zakon traži lični angažman odreñenog lica.

ZLOUPOTREBA OVLAŠTENJA .Da bi ugovor imao učinak za zastupanog,potrebno je da zastupnik ima ovlaštenje od zastupanog da ga zastupa u konkretnom poslu,te da se zastupnik kreće u granicama ovlaštenja koje je dobio od zastupanog. 1.prekoračenje granica ovlaštenja Za odobrenje posla od strane zastupanog važe opća pravila o odobrenju.To znači da do momenta odobrenja posao"visi",odnosno lebdi i njegova važnost upravo i zavisi od toga odobrenja.Ako zastupani odobri zastupnikovo prekoračenje tada se smatra da je posao valjan od momenta njegovog zaključenja.Zakon ne odreñuje rok u kome je zastupani obavezan dati ili uskratiti svoje odobrenje.Ukoliko zastupani šuti i ne izjašnjava se u vezi sa zastupnikovim prekoračenjem ovlaštenja smatra se da zastupani nije dao odobrenje.ZOO štiti drugu savjesnu ugovornu stranu,tj.druga ugovorna strana koja nije znala niti je morala znati za prekoračenje granica ovlaštenja može odmah nakon saznanja za prekoračenje,ne čekajući da se zastupani izjasni,izjaviti da se ne smatra vezana ugovorom.Postavlja se pitanje koja prava ima druga

22

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM savjesna strana,ako zastupani odbije odobrenje ili se uopće ne izjasni tada drugoj strani pripada pravo na naknadu štete.Za naknadu štete zastupani i zastupnik odgovaraju solidarno. 2.zaključenje ugovora od strane neovlaštenog lica Ako jedno lice zaključi ugovor lažno se predstavljajući da ima ovlaštenje,a zapravo ga nema onda se taj zastupnik naziva lažni zastupnik ili falcus procurator.Ugovor koji zaključuje lice bez ovlaštenja obavezuje neovlašteno zastupanog samo ako ga on odobri.Ako zastupani odobri ugovor,takvo odobrenje ima retroaktivno dejstvo.Meñutim ako neovlašteno zastupani uskrati odobrenje ili se ne izjasni,tada ga ugovor ne obavezuje.U ovom slučaju postavlja se pitanje koja prava ima druga ugovorna strana? 1.povrijedilo je pravnu sferu zastupanog jer drugim licima saopćava da on radi u ime i za račun zastupanog,a u stvarnosti to nije slučaj. 2.povrijedilo je pravnu sferu druge ugovorne strane jer joj je bez razloga stvorio povjerenje valjanosti posla koji ona poduzima sa zastupnikom. a.posljedice za zastupanog i drugu ugovornu stranu Ugovor koji zaključi zastupnik nema neposredan učinak za i protiv zastupanog ako zastupnik posluje bez ovlaštenja.Dogodi li se da neko kao zastupnik jednog lica zaključi ugovor za to lice,zastupani može taj posao odobriti,pa se smatra da je zastupnik od početka imao valjano ovlaštenje. Hoće li dati ili uskratiti ovlaštenje zavisi samo od zastupanog.Zastupani može i ne reagirati kad primjeti da je treće lice postupalo kao zastupnik bez ovlaštenja i u tom slučaju se smatra da je uskraćeno odobrenje.Odobrenje je jednostrana izjava koja može biti upućena zastupniku,ali i drugom licu s kojim je zastupnik poslovao.Odobrenje je neformalno i može se dati i prešutnim putem,neopozivo je i ima retroaktivno dejstvo.Vrijeme u kome ugovor"lebdi" nije zakonom odreñeno.To vrijeme mogu odrediti ugovorne strane tako da će ugovor biti sklopljen pod uvjetom da zastupani da odobrenje. b.posljedice za zastupnika Ne odobri li zastupani ugovor koji je zaključilo neovlašteno lice,takav ugovor nije djelotvoran prema zastupanom.Prema ZOO druga strana ima pravo zahtjevati naknadu štete od lažnog zastupnika,ali ne može od njega tražiti ispunjenje obaveza iz zaključenog ugovora.To znači da za vrijeme "lebdećeg stanja" druga strana ne može isticati svoja prava prema lažnom zastupniku.Prema našem pravu druga strana može od zastupnika zahtjevati samo naknadu štete,ali ne može tražiti ispunjenje ugovorne obaveze. Kad se govori o odgovornosti zastupnika potrebno je napomenuti da on odgovara samo za nedostatke koji su proizašli u vezi sa ovlaštenjem,a ne i za druge manjkavosti posla.Ako je iz nekih drugih razloga ugovor ništav,tada ga druga strana ne može prisiliti na izvršenje niti na naknadu štete. Naš ZOO zloupotrebu ovlaštenja podijelio je na prekoračenje granica ovlaštenja i sklapanje ugovora bez ovlaštenja.U ZOO je odreñeno da u slučaju prekoračenja ovlaštenja,drugoj savjesnoj strani solidarno za naknadu štete odgovaraju zastupani i zastupnik.Za slučaj zaključenja ugovora bez ovlaštenja propisano je da savjesnoj strani,za naknadu štete odgovara samo zastupnik bez ovlaštenja. UGOVORNO ZASTUPANJE-PUNOMOĆ 1.uvod Punomoć je ovlaštenje za zastupanje što ga zastupani pravnim poslom daje zastupniku.Lice koje daje ovlaštenje naziva se vlastodavac,a lice koje dobiva ovlaštenje i zastupa vlastodavca zove se punomoćnik. Ovlaštenje za zastupanje zove se punomoć.Punomoć se može dati jednostranim pravnim pos.ili ugovorom. Kod jednostranog pravnog posla punomoćnik je ovlašten da za vlastodavca preduzima odreñene pravne poslove.Jednostrana izjava može biti upućena ili punomoćniku ili drugoj strani.Kad se izjava upućuje punomoćniku radi se o internoj punomoći,tj.odnosu izmeñu vlastodavaca i punomoćnika. Kad se punomoć dodijeljuje ugovorom tada imamo ugovor o punomoćstvu zaključen izmeñu vlastodavca i punomoćnika.Davanje punomoći je nezavistan i samostalan pravni posao.Punomoć

23

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM je bitna za interni odnos izmeñu punomoćnika i vlastodavca,jer punomoćnik ovlaštenjem(koje dobiva od vlastodavca) dobiva i tzv.pravnu moć,tako da svojim postupcima neposredno obavezuje davaoca punomoći,tj.vlastodavca.Kod zakonskog zastupanja zastupnik svoju zastupničku moć crpi iz zakona,a kod ugovornog zastupnik(punomoćnik)zastupničku moć dobiva na temelju pravnog posla. Nema razlike da li se punomoć daje jednostranim pravnim poslom ili ugovorom.Naime,svako zastupanje koje se zasniva na volji vlastodavca svodi se na ugovor.Kod jednostranog pravnog posla prvo nastaje ovlaštenje za zastupanje,a prihvatanjem tog ovlaštenja ili izvršenjem posla,nastaje i ugovorni odnos izmeñu vlastodavca i punomoćnika.Kod davanja ovlaštenja ugovorom od samog početka postoji ovlaštenje za zastupanje i obavezu izvršenja posla.U tim slučajevima govorimo o ugovoru o punomoćstvu.Ugovor o punomoćstvu je neformalan ugovor.Za zaključenje ugovora za koji se traži forma i punomoć mora biti data u toj formi. 2.vrste punomoći Prema ZOO punomoć može biti: 1.Opća ili generalna punomoć.Punomoćnik koji ima ovakvu punomoć može poduzimati samo one poslove koji ulaze u redovno poslovanje. 2.Generalna punomoć.S ovom punomoći ovlašten je punomoćnik poduzimati poslove odreñene vrste koji izlaze iz redovnog okvira poslovanja. 3.Posebna ili specijalna punomoć se daje za tačno odreñeni posao,a od iznimnog je značaja za vlastodavca. Bez posebnog ovlaštenja punomoćnik ne može poduzimati mjeničnu obavezu,sklopiti ugovor o jemstvu itd. Pored ovoga punomoć se može podijeliti i prema drugim kriterijima. 1.U vremenskom pogledu.Punomoć se može vezati za odreñeni vremenski period.Posao preduzet prije ili poslije tog perioda bio bi nedjelotvoran prema zastupanom,ali ga može naknadno odobriti. 2.Punomoć u odnosu na ličnost.Zastupnik može dobiti punomoć za poslovanje sa svakim drugim licem ili sa tačno odreñenim licem. 3.Pojedinačna ili skupna punomoć.Ako vlastodavca zastupa samo jedno lice radi se o pojedinačnoj punomoći,a ako ga zastupa dva ili više lica govorimo o skupnoj punomoći. 3.prestanak punomoći Punomoć može prestati iz različitih razloga.Punomoć može prestati završavanjem svih poslova zbog kojih je punomoć i data,zatim prestaje i nastupanjem krajnjeg termina ili nastupom raskidnog uvjeta,prestaje i jednostranim opozivom od strane vlastodavca ili otkazom od strane punomoćnika,zatim prestaje nastupanjem naknadne nemogućnosti ispunjenja posla.Punomoć prestaje i smrću punomoćnika ili vlastodavca izuzev ako se započeti posao ne može prekinuti za pravne sljednike,ili ako punomoć važi i u slučaju smrti vlastodavca,bilo po njegovoj volji ili s obzirom na prirodu posla.Punomoć prestaje i gubitkom poslovne sposobnosti vlastodavca ili punomoćnika.

JEDANAESTA GLAVA POSEBNA DEJSTVA DVOSTRANIH UGOVORA

PROMIJENJENE OKOLNOSTI Kod pojedinih ugovora izmeñu zaključenja i izvršenja može proći duži vremenski period. U tom periodu može doći do promjena okolnosti u odnosu na one koje su postojale prilikom zaključenja ugovora. S tim u vezi postavlja se pitanje uticaja ovih promjena na dalje izvršenje ugovora.Pitanje promjena okolnosti regulisano je u ZOO.Da bi se govorilo o promjenjenim okolnostima potrebno je ispunjenje sljedećih.uvjeta: 1.da su promjene nastupile nakon zaključenja ugovora

24

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM 2.da su promjenjene okolnosti takve da otežavaju ispunjenje obaveze jedne ugovorne strane ili se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora. 3.da je nakon nastupanja novih okolnosti očigledno da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i da bi ga po općem mišljenju bilo nepravično održati na snazi. Okolnosti koje bi eventualno dovele do raskida ili izmjene ugovora moraju biti nepredvidive i neotklonjive,tj na njih se ne može pozvati strana koja je takve okolnosti morala uzeti u obzir prilikom zaključenja ugovora Strana koja se poziva na promjenjene okolnosti mora putem nadležnog suda tražiti raskid ugovora.Pravo na zahtjev za izmjenu ugovora ima samo druga,tj.tužena strana.Ako sud donese odluku o raskidu ugovora,tada će na zahtjev tužene nevine strane obavezati tužioca da nadoknadi pravičan dio štete.Prema ZOO,ugovorne strane se ne mogu unaprijed odreći prava da se pozivaju na odreñene promjenjene okolnosti,osim ako je to u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja. PREKOMJERNO OŠTEĆENJE(LAESIO ENORMIS) Jedno od osnovnih načela obligacionog prava je načelo jednake vrijednosti davanja,tj.da kod dvostranih ugovora činidba odgovara protivčinidbi.Povreda ovog načela postoji kod prekomjernog oštećenja i zelenaškog ugovora. Prekomjerno oštećenje postoji kod dvostranih(naplatnih)ugovora ako je u vrijeme njihovog zaključenja postojala očigledna nerazmjera izmeñu obaveza ugovornih strana.Pretpostavke prekomjernog oštećenja su: 1.ugovor mora biti dvostrani,odnosno naplatni.Prekomjerno oštećenje nije moguće kod dobročinih ugovora,igara na sreću,javne prodaje,kao i onda kada je za stvar plaćena viša cijena zbog posebne naklonosti prema toj stvari. 2.izmeñu obaveza mora postojati očita nerazmjera(radi se o faktičnom pitanju) 3.nerazmjera mora postojati u trenutku zaključenja ugovora Oštećena strana može tražiti samo poništenje ugovora,pod uvjetom da pravu vrijednost obaveza tada nije znala niti je morala znati.Svoj zahtjev za poništenje podnosi podizanjem tužbe ili isticanjem prigovora na zahtjev za ispunjenje obaveze.Rok za podnošenje zahtjeva je 1 godina od dana zaključenja ugovora(a ne od dana saznanja za prekomjerno oštećenje).Ovaj rok je prekluzivan. Druga strana ima mogućnost izbora(facultas alternativa).Može pristati na poništenje ugovora ili dopuniti svoju činidbu do stvarne vrijednosti i tako održati ugovor na snazi. Ugovorne strane se ne mogu unaprijed odreći prava na poništenje ugovora zbog prekomjernog oštećenja,odnosno ovo odricanje nema pravni učinak. ZELENAŠKI UGOVOR Zelenaški ugovor je takav ugovor kojim jedno lice koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog,njegovim nedovoljnim iskustvom,lakomislenošću ili zavisno& amp;amp;amp;amp;amp;amp;amp;amp;scaron;ću,ugovori za sebe ili nekog trećeg korist koja je u očiglednoj nerazmjeri sa onim što je on drugome dao ili učinio ili se obavezao dati ili učiniti.Dakle,pretpostavke postojanja zelenaškog ugovora su: 1.izmeñu činidbe i protivčinidbe mora postojati očigledna nerazmjera i to u vrijeme zaključenja ugovora 2.jedna ugovorna strana je iskoristila odreñeno stanje nužde druge ugovorne strane Ako oštećena strana dokaže postojanje ovih pretpostavki,ona može tražiti da se ugovor poništi ili da se njena obaveza smanji na pravičan iznos.Rok za podnošenje zahtjeva je 5 godina od dana zaključenja ugovora.

DVANAESTA GLAVA SREDSTVA OBEZBJEðENJA UGOVORA

25

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Da bi se izbjegli problemi vezani za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovornih obaveza često se ugovaraju posebna sredstva kojima se obezbjeñuje pravilno ispunjenje ugovora.Ta sredstva obezbjeñenja nisu produkt savremenog prava,nego su poznata još od rimskog perioda kao što je kapara.Sredstva obezbjeñenja imaju jedinstvenu funkciju,jer jačaju prije svega povjeriočev položaj u obligacionom odnosu.Sredstva obezbjeñenja ugovora su jača od ličnih sredstava ugovora. STVARNA SREDSTVA OBEZBJEðENJA UGOVORA Kod stvarnih sredstava obezbjeñenja ugovora povjerilac stiče pravo na stvari dužnika ili nekog trećeg.Ukoliko dužnik ne izvrši svoju obavezu,povjerilac se može namiriti iz tih stvari.Stvarna sredstva obezbjeñenja ugovora su:kapara,kaucija,avans,zaloga i hipoteka. 1.kapara Kapara(arrha)je odreñeni iznos novca ili drugih zamjenjivih stvari koje jedna ugovorna strana daje drugoj ugovornoj strani kao znak da je ugovor zaključen i u cilju obezbjeñenja izvršenja ugovora.Kapara je akcesoran ugovor koji se može zaključiti istovremeno sa glavnim ugovorom ili nakon zaključenja glavnog ugovora.Ugovor o kapari je realan ugovor jer predmet ugovora mora biti predat drugoj strani.Dakle ZOO kod ugovora o kapari odstupa od načela konsenzualizma. Kapara ima najmanje 2,a uslovno se može reći da ima tri svrhe: 1.Kapara je znak da je ugovor zaključen.Glavni ugovor nastaje i bez kapare,ali ako se dokaže da je data kapara,time je dokazano da je zaključen i ugovor. 2.Kapara služi kao obezbjeñenje ispunjenja ugovora i njena svrha je da podstakne dužnika na ispunjenje obaveze.Po pravilu kaparu daje jedan od ugovarača,a nema smetnje da je daju obojica. 3.Kad je kaparu dao ugovarač koji je nakon toga ispunio svoju obavezu,tada se kapara uračunava u izvršenje ukoliko je istovrsna sa predmetom ugovora.Dakle,u ovom slučaju kapara predstavlja djelimično ispunjenje obaveze. Pravno dejstvo kapare zavisi od toga da li je obaveza ispunjena u potpunosti,djelimično ili uopće nije ispunjena.Ako je ugovor valjano ispunjen,kapara se vraća onoj strani koja ju je dala,ili se uračunava u ispunjenje obaveze. Ako je ugovor djelimično ispunjen,savjesna strna ne može zadržati kaparu već ima 2 mogućnosti: 1.tražiti potpuno ispunjenje ugovora i naknadu štete pretrpljene zbog neurednog ispunjenja 2.tražiti naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja obaveze Ako ugovor nije ispunjen,u zavisnosti od krivice ugovornih strana razlikuju se 4 slučaja: 1Ako za neizvršenje nije odgovorna ni jedna strana,kapara se mora vratiti 2.ako su za neizvršenje odgovorne obje strane,kapara se takoñer vraća 3.ako je za neizvršenje odgovorna strana koja je dala kaparu,druga strana može zadržati kaparu ili tražiti ispunjenje ugovora(ako je ono još moguće) i naknadu štete zbog zakašnjenja ispunjenja. 4.Ako je za neizvršenje odgovorna strana koja je primila kaparu,druga(nevina)strana može izabrati jednu od sljedećih mogućnosti:1.tražiti izvršenje ugovora(ako je još moguće) i naknadu štete zbog kašnjenja,2.odustati od ugovora i tražiti naknadu štete zbog neispunjenja,3.odustati od ugovora i tražiti od druge strane isplatu dvostrukog iznosa kapare. 2.kaucija Kaucija(vadium) je odreñeni iznos novca koji dužnik daje prilikom zaključenja ugovora.Ugovor o kauciji je akcesoran i realan.Ako dužnik ispuni obaveze iz glavnog ugovora,kaucija se po pravilu uračunava u izvršenje obaveze,ali se može i vratiti.U slučaju neizvršenja ugovora dužnik gubi kauciju i to bez obzira na njegovu krivicu.Kaucija se najčešće daje kod ugovora koji se zaključuju putem aukcije ili za primljenu ambalažu kod ugovora o prodaji.Samo obećanje kaucije ne predstavlja zaključenje ugovora. Sličnosti izmeñu kaucije i kapare:Oba ugovora služe obezbjeñenju ispunjenja ugovorne obaveze,oba su realna i akcesorna i dijele sudbinu glavnog ugovora. Razlike:-kaucija propada bez obzira na razlog neizvršenja,a kapara samo ako je dužnik odgovoran za ne izvršavanje ugovora.Kod kapare povjerilac(nevini ugovarač)ima mogućnost izbora,a kod kaucije nema Kaucija obezbjeñuje samo primaoca kaucije,a kapara obje ugovorne strane.Visina kapare se pod odreñenim uvjetima može smanjiti ,a kaucija ne može.

26

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM 3.zaloga ZOO reguliše zalogu kao:1.založno pravo na pokretnoj stvari i 2.zalaganje potraživanja i drugih prava.Založno pravo na nekretninama(hipoteka)regulirano je putem ZOVO.

zaloga(ručna zaloga)je založno pravo na pokretnoj stvari.Najčešće se zasniva ugovorom,a mnogo rjeñe na osnovu zakona ili sudske odluke.Ugovorom a zalozi dužnik ili neko treće lice obavezuju se da će povjeriocu predati neku pokretnu stvar iz koje se on može namiriti ukoliko mu potraživanje ne bude isplaćeno o dospjelosti.Dakle, ugovor o zalozi je konsenzualan,ali i akcesoran.Povjerilac stiče založno pravo kad mu stvar koja je predmet ugovora bude predata,Dotad on prema drugoj strani ima obligacionopravni zahtjev usmjeren na izvršenje ugovora,tj.na predaju stvari.Založno pravo postoji samo ako postoji i glavno potraživanje.Ako prestane glavno potraživanje ili je ono ništavo,prestaje i založno pravo. Objekt založnog prava može biti svaka stvar u prometu kojoj se može odrediti vrijednost.Založiti se može i suvlasnički(alikvotni)dio kao i tuña stvar.Stvar koja se zalaže po pravilu mora biti odreñena,ali se pod odreñenim uvjetima može založiti i generička stvar.Zalog se može dati za buduću,kao i za uvjetnu obavezu.Osim stvari založiti se mogu i potraživanja kao i neka druga prava. Subjekti založnog prava su zalogoprimac(založni povjerilac) i zalogodavac(založni dužnik)Založni dužnik je najčešće i dužnik glavnog ugovora,mada to može biti i treće lice. Način ostvarivanja.Ugovarači u ugovor ne mogu unijeti klauzulu prema kojoj će založena stvar automatski preći u vlasništvo povjerioca ako njegovo potraživanje ne bude ispunjeno o dospjelosti.Dakle,povjeriocu je zabranjeno da se jednostrano namiri iz založene stvari,već on od suda može zahtjevati prodaju založene stvari.Da bi se stvar mogla prodati,povjerilac prvo mora dobiti izvršni naslov,tako što će kod nadležnog suda podići tužbu(založna tužba-actio pigneratia)ishoditi presudu i nakon toga u izvršnom postupku tražiti predaju stvari.Za podizanje tužbe moraju se kumulativno ispuniti 2 pretpostavke: 1.Povjeriočevo potraživanje mora biti dospjelo 2.Dužnik se mora nalaziti u zakašnjenju sa ispunjenjem obaveze. Pravilo da se založni povjerilac namiruje sudskim putem ima nekoliko izuzetaka: 1.Ako bi troškovi javne prodaje bili nesrazmjerno visoki u odnosu na vrijednost založene stvari.U tom slučaju sud može odlučiti da povjerilac proda stvar po cijeni koja je utvrñena procjenom stručnjaka ili da je zadrži za sebe po toj cijeni 2.Ako je u zalogu data stvar čija cijena je propisana,ugovarači se mogu sporazumjeti da povjerilac založenu stvar proda po propisanoj cijeni ili da je po toj cijeni zadrži za sebe. Ukoliko bi prilikom zaključenja ugovora bila ugovorena i nedozvoljena klauzula da će založena stvar automatski preći u vlasništvo povjerioca(lex commisoria)ugovor bi bio valjan a ništava bi bila samo ta klauzula.Meñutim, ako ugovarači ovakvu odredbu ugovore nakon zaključenja ugovora o zalozi,tada će ona biti valjana.To se pravda činjenicom da dužnik više nije bio pod pritiskom zaključenja ugovora,a i sama naplata iz predate stvari može uštediti vrijeme i novac ugovornim stranama. Prava i obaveze iz ugovora o zalozi.Primarna obaveza zalogodavca je predaja založene stvari bez materijalnih ili pravnih nedostataka.U suprotnom,založni povjerilac ima pravo tražiti drugu odgovarajuću zalogu. Založni povjerilac je založenu stvar dužan čuvati sa pažnjom dobrog domaćina(fizička lica)odnosno dobrog privrednika(pravna lica).To znači da založenoj stvari mora pokloniti veću pažnju nego što bi poklonio svojim stvarima.U slučaju neispunjenja ove dužnosti,sud na zahtjev zalogodavca može založenu stvar oduzeti od zalogoprimca i predati je trećem licu da stvar drži za račun zalogoprimca.Osnovno pravo založnog povjerioca je da se namiri iz založene stvari ako njegovo potraživanje ne bude ispunjeno o dospjelosti. Ako je ista stvar založena za obezbjeñenje više potraživanja,redosljed naplate odreñuje se prema vremenu nastanka založnog prava,a ne prema vremenu nastanka glavnog obligacionog zahtjeva. Založno pravo na pravima stiče se ugovorom o prenosu potraživanja na založnog povjerioca.Ovim ugovorom založni dužnik na povjerioca prenosi odreñeno svoje pravo prema trećem licu.Založni dužnik mora svog dužnika pismeno obavijestetiti o sklopljenom ugovoru o zalogu i naložiti mu obavezu koju je trebao ispuniti njemu, da sada ispuni založnom povjeriocu.Da bi se mogla zalagati,prava moraju biti samostalna,prenosiva i imati imovinski karakter(vrijednost).Najčešća prava koja se daju u zalog su:autorsko pravo,pravo licence i pravo patenta i sl.

27

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM LIČNA SREDSTVA OBEZBJEðENJA UGOVORA Kod ličnih sredstava obezbjeñenja,dužnik se obavezuje da će povjeriocu dati odreñenu stvar(najčešće novac)ukoliko ne ispuni svoju obavezu.U lična sredstva spadaju:ugovorna kazna,jemstvo i odustanica 1.ugovorna kazna Ugovornom kaznom dužnik se obavezuje da će povjeriocu isplatiti odreñeni novčani iznos ili mu pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni ili zakasni sa ispunjenjem svoje ugovorne obaveze.Visina i način odreñivanja ugovorne kazne su prepušteni ugovaračima.Najčešće se ugovora istovremeno sa ugovorom o glavnoj obavezi,kao tačka glavnog ugovora.Meñutim,ugovorna kazna se može regulirati i glavnim ugovorom,s tim što on mora biti u istoj formi kao i glavni ugovor.Ugovorna kazna je uglavnom akcesorne prirode.Uglavnom se odreñuje i plaća u novcu,ali može se ugovoriti i u drugim stvarima.Izuzetak je kod novčanih obaveza,gdje se obezbjeñenje postiže plaćanjem zateznih kamata.Ako je kojim slučajem ništav glavni ugovor,onda su ništave i odredbe o ugovornoj kazni. Ugovorna kazna se može ugovoriti za slučaj neispunjenja ili za slučaj zakašnjenja ispunjenja obaveze.Ukoliko je ugovorena za slučaj neispunjenja obaveze,povjerilac može alternativno zahtjevati ispunjenje ugovorne obaveze ili isplatu ugovorne kazne.Jednom izvršeni izbor izmeñu zahtjeva za ispunjenjem obaveze i isplate kazne je konačan,a pravo izbora ima povjerilac. Kad je ugovorna kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja ispunjenja obaveze,povjerilac kumulativno može zahtijevati isplatu ugovorne kazne i ispunjenje obaveze.Ta kazna naziva se kumulativnom ugovornom kaznom. Ukoliko ugovorne strane nisu precizirale o kojoj vrsti ugovorne kazne se radi,smatra se da je ugovorena kazna za slučaj zakašnjenja. ZOO ne reguliše slučaj kada dužnik pravovremeno,ali neuredno ispuni svoju obavezu.Smatra se da bi u takvom slučaju povjerilac imao ista prava kao da se radi o zakašnjenju ispunjenja obaveze. Odnos izmeñu ugovorne kazne i naknade štete regulisan je na način da povjerilac ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i kad uopće nije pretrpio štetu.Ako je šteta veća od ugovorne kazne,povjerilac ima pravo na cjelokupnu naknadu štete,ali ne može kumulativno tražiti i ugovornu kaznu i naknadu štete.Nap.Ako je ugovorna kazna 750 KM,a povjerilac je pretrpio štetu od 1000 KM,on ima pravo na ugovornu kaznu u visini od 750KM bez ikakvog dokazivanja štete.Meñutim povjerilac ni u kom slučaju ne može tražiti kumulativno puni iznos naknade štete i ugovorne kazne(tj.ne može tražiti 1750KM) Visina ugovorne kazne u principu nije limitirana.Meñutim ako ugovorna kazna prelazi "razumnu mjeru",dužnik može od suda zahtijevati njeno smanjenje.Sud će ocjeniti visinu ugovorne kazne s obzirom na vrijednost i značenje predmeta obaveze.U svakom slučaju,sud ne bi mogao smanjiti ugovornu kaznu ispod visine pretrpljene štete. Ugovornu kaznu treba razlikovati od tzv."penala".Penali su zakonom propisana naknada koju plaća ono lice koje ne postupi po pravnoj normi.Penali i njihova visina se propisuju zakonom,a ugovorna kazna sporazumom ugovornih strana.Ugovorna kazna se može smanjiti,a penali ne mogu. U slučaju da je za neispunjenje ili zakašnjenje ispunjenja odreñene obaveze zakonom propisana odreñena naknada,a istovremeno ugovorena i ugovorna kazna,povjerilac ne može zahtijevati i zakonsku i ugovornu naknadu,već samo jednu od njih.Pravo izbora izmeñu ugovorne i zakonske naknade pripada povjeriocu.

2.jemstvo Jemstvo je ugovor zaključen izmeñu povjerioca i jemca,kojim se jemac obavezuje da će ispuniti punovažnu i dospjelu obavezu dužnika ako dužnik to ne učini.Jemac povjeriocu odgovara cjelokupnom svojom imovinom.Ugovor o jemstvu se može zaključiti i protiv volje glavnog dužnika,koji ovdje nije ugovorna strana.Ugovor je jednostrano obavezan i dobročin,jer se njime obavezuje samo jemac i on za svoju obavezu od povjerioca ne dobiva nikakvu protivuslugu.Jemstvo može nastati i na osnovu zakona,mada je to rijedak slučaj,a najpoznatiji takav primjer je jemstvo države za štedne uloge grañana u bankama. ZOO traži da ugovor o jemstvu bude sačinjen u pismenoj formi.Ako nije zaključen u pismenoj

28

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM formi onda je ništav,ova forma služi za zaštitu dužnika od prebrzog i lakomislenog obvezivanja. Kod jemstva glavni dužnik i jemac nisu dužnici istog ranga.Glavni dužnik odgovara na prvom mjestu,jemac supsidijarno.Prema ZOO,povjerilac se za ispunjenje dospjele obaveze mora prvo pismeno obratiti glavnom dužniku,ostavljajući mu istovremeno odreñeni rok za ispunjenje obaveze.Dakle,da bi zatražio ispunjenje obaveze od jemca,povjerilac ne mora predhodno putem suda zahtijevati ispunjenje obaveze od glavnog dužnika.Ova karakteristika jemstva da se obaveza pokuša prvo namiriti od glavnog dužnika,pa tek onda od jemca naziva se supsidijarnost.Uz supsidijarnost,druga najvažnija osobina jemstva je akcesornost,tj.postojanje obaveze jemca zavisi od obaveze glavnog dužnika.Od načela akcesornosti postoji izuzetak,a to je slučaj kad se jemac obavezao povjeriocu na neko poslovno nesposobno lice.Tu bi se prije moglo reći da se radi o zasnivanju samostalne obaveze jemca,nego o postojanju jemstva. Jemstvo se može dati za svaku punovažnu obavezu,bez obzira na njen sadržaj.Osim toga,jamčiti se može i za uvjetnu i za buduću obavezu.Kad se radi o budućoj obavezi,ona mora biti odreñena. Čisto lične obaveze takoñer se mogu obezbjediti jemstvom,ali ne istog sadržaja,jer čisto ličnu obavezu može ispuniti samo dužnik,a ne i treće lice.Meñutim,u ovom slučaju se može jamčiti za eventualno nastalu štetu koja može nastati ako glavni dužnik ne ispuni obavezu.Akcesornost jemstva podrazumijeva sljedeće: 1.obaveza jemca u potpunosti slijedi sudbinu obaveze glavnog dužnika(postojanje,prestanak,cesija).Jemčeva obaveza može biti ista ili manja od obaveze dužnika. 2.obim obaveze jemca ne može biti veći od obaveze glavnog dužnika 3.jemčeva obaveza mora biti kvalitativna,isto kao i obaveza glavnog dužnika(osim strogo ličnih obaveza) 4.kad prestane glavna obaveza prestaje i jemstvo 5.jemac odgovara kako za ispunjenje glavne obaveze,tako i troškova koje je povjerilac učinio u cilju naplate duga od glavnog dužnika.Jemac uz to odgovara i za svako povećanje koje bi nastalo dužnikovim kašnjenjem ili dužnikovom krivicom,osim ako je drugačije dogovoreno. 6.kad povjerilac ustupi trećem licu(cesionaru)svoje potraživanje koje on ima prema glavnom dužniku,smatra se da je tim potraživanjem ustupljeno i potraživanje prema jemcu. 7.položaj jemca ne smije biti slabiji od položaja glavnog dužnika.Zbog toga jemac ima pravo povjeriocu isticati sve one prigovore koje bi mogao istaknuti i glavni dužnik,a koje se odnose na glavni dug. Ako jemac umjesto glavnog dužnika ispuni obavezu prema povjeriocu,to potraživanje sa svim sporednim pravima i jemstvima prelazi na jemca.Ovde se radi o zakonskoj personalnoj suborgaciji,jer na jemca potraživanje preklazi ipso iure,bez ikakvog dodatnog akta od strane povjerioca ili glavnog dužnika.Zakonska personalna suborgacija u potpunosti odgovara svrsi jemstva.Ta svrha je obezbjeñivanje povjeriočevog potraživanja,a ne oslobañanje glavnog dužnika od obaveze. Jemac od glavnog dužnika može zahtijevati samo onaj iznos koji je on(jemac)platio povjeriocu.Glavni dužnik može jemcu istaći sve prigovore koje je jemac mogao istaći povjeriocu prilikom ispunjenja obaveze(nap.zastarjelost potraživanja,oprost duga itd).U skladu sa obavezama jemca razlikujemo nekoliko vrsta jemstva:obično ili supsidijarno,solidarno,podjemstvo,sajemstvo i jemstvo za naknadu štete. Kod solidarnog jemstva nema supsidijarnosti i povjerilac ispunjenje svoje obaveze može zahijevati bilo od glavnog dužnika,bilo od jemca,a može istovremeno od obojice.Razlika izmeñu solidarnog jemstva i solidarne odgovornosti dužnika je u sljedećem: 1obaveze solidarnih dužnika su nezavisne jedna od druge,dok je obaveza solidarnog jemca akcesorna i zavisi od obaveze glavnog dužnika.Jemčeva obaveza može biti ista ili manja od dužnikove obaveze. 2.solidarni jemac koji plati dug ima regresno pravo prema glavnom dužniku u cijelom iznosu obaveze,a solidarni dužnik ima pravo samo na odgovarajući dio koji otpada na ostale solidarne dužnike. Solidarno jemstvo je izuzetak,a ne pravilo.Zbog toga se ukoliko ništa nije izričito ugovoreno,smatra da se radi o običnom,a ne solidarnom jemstvu.Izuzetak od ovog su obaveze nastale na osnovu ugovora u privredi,gdje se prezumira solidarno jemstvo. Podjemstvo je takva vrsta jemstva gdje se treće lice(podjemac,jemčev jemac)obavezuje povjeriocu da će mu ono izmiriti obavezu ukoliko to ne učini jemac. Sajemstvo postoji kad više jemaca se obavežu da će odgovarati za ispunjenje glavne obaveze.Ta

29

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM lica nazivaju se sajemci i odgovaraju solidarno za obavezu glavnog dužnika.Povjerilac može tražiti ispunjenje obaveze od bilo kog sajemca ili od svih njih zajedno,ali tek pošto svoje potraživanje nije uspio naplatiti od glavnog dužnika.Sajemstvo se razlikuje od solidarnog jemstva po tome što je obaveza sajemca supsidijarna u odnosu na obavezu glavnog dužnika. Jemstvo za naknadu štete postoji onda kada se jedno lice obaveže jemcu da će mu nadoknaditi eventualnu štetu koju bi on(jemac)pretrpio zbog toga što je kao jemac platio glavni dug.Treće lice se ustvari obavezuje da će jemcu nadoknaditi onaj dio koji on ne bi mogao naplatiti od glavnog dužnika u regresnom postupku. Jemstvo prestaje kad prestane i glavna obaveza,a izuzetno i u slučaju da ga povjerilac oslobodi obaveze ili istekom roka ako je jemstvo zaključeno na odreñeni rok. 3.odustanica Odustanica je pravo jedne ili obje ugovorne strane da plaćanjem odreñenog iznosa novca odustanu od glavnog ugovora.Najčešće se odreñuje posebnom klauzulom u glavnom ugovoru i to kao pravo jedne strane,ali može biti ugovorena i kao pravo obje strane. Ako rok za odustanak nije odreñen,ovlaštena strana može odustati od ugovora dok ne protekne rok odreñen za ispunjenje njene obaveze.Odustanica može biti ugovorena zajedno sa kaparom.U tom slučaju kapara se javlja kao odustanica.Ako odustane strana koja je dala kaparu,tada ona gubi kaparu.Ako odustane strana koja je primila kaparu,ona mora vratiti kaparu u dvostrukom iznosu. Odustanica se od kapare razlikuje u sljedećem: 1.odustanica se samo obećava i obično se ne daje,a kapara se predaje drugoj ugovornoj strani 2.odustanicom se zasniva pravo odustanka od ugovora,a davanje kapare je znak da je ugovor zaključen 3.pravo na odustanicu ima ona ugovorna strana u čiju korist je ona ustanovljena,dok pravo na kaparu ima samo nevina strana(tj.ona koja nije odgovorna za neizvršenje ugovora) Odustanica se od ugovorne kazne razlikuje u sljedećem: 1.odustanicom ovlaštena strana plaća odreñeni iznos novca i nije obavezna drugoj strani nadoknaditi štetu.Kod ugovorne kazne povjerilac može tražiti i naknadu štete i ugovornu kaznu ako je kazna manja od prouzrokovane štete. 2.odustanica se po pravilu ne može smanjiti,a ugovorna kazna može 3.plaćanjem odustanice raskida se ugovor,a ugovorna kazna se može kumulirati sa ispunjenjem ugovora. 4.pravo zadržavanja Pravo zadržavanja(ius retentionis)je pravo povjerioca da nakon dospjelosti potraživanja zadrži dužnikovu stvar koja je u njegovom posjedu,sve dok mu ne bude isplaćeno to potraživanje.Ako dužnik ne ispuni svoju svoju obavezu,povjerilac se može namiriti iz zadržane stvari istim postupkom kao založni povjerilac. Da bi se povjerilac mogao koristiti pravom zadržavanja,potrebno je da se ispune odreñene pretpostavke: 1.povjeriočevo potraživanje mora biti dospjelo.Izuzetak postoji u slučaju ako ako je dužnik postao nesposoban za plaćanje.Tada povjerilac ne mora čekati dospjelost potraživanja da bi se poslužio pravom zadržavanja 2.pravo zadržavanja može se vršiti na pokretnoj ili nepokretnoj stvari koja mora imati odreñenu prometnu vrijednost 3.stvar mora biti u posjedu povjerioca Koneksitet nije uvjet prava zadržavanja,odnosno stvar koju povjerilac zadržava ne mora poticati iz istog obligacionog odnosa iz kojeg povjerilac ima potraživanje prema dužniku.Povjerilac se iz zadržane stvari namiruje na isti način kao i založni povjerilac,s tim da je dužan da o svojoj namjeri pravovremeno obavijesti dužnika. Pravo zadržavanja(pravo retencije)ima 2 funkcije: 1.služi kao sredstvo prinude koje osigurava uredno ispunjenje obaveze od strane dužnika. 2.služi kao sredstvo namirenja potraživanja iz zadržane stvari. Od pravila zadržavanja postoje izuzeci,tj.povjerilac nema pravo zadržavanja na: 1.stvari koje su od dužnika oduzete protiv njegove volje 2.stvari koje su mu predate na čuvanje ili poslugu 3.stvari koje se ne mogu izložiti prodaji 4.punomoć,isprave,legitimacije itd.

30

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Pravo zadržavanja može prestati prestankom obaveze ili gubitkom posjeda na stvari koja je predmet zadržavanja.

TRINAESTA GLAVA UGOVOR U KORIST TREĆEG LICA

.U pravilu ugovor proizvodi dejstvo izmeñu ugovornih strana.Samo izuzetno,ugovor može proizvesti odreñena dejstva i prema trećim licima.To se postiže ugovorom u korist trećeg lica. Ugovorom u korist trećeg lica se jedna ugovorna strana(promitent ili obećavalac)obavezuje drugoj ugovornoj strani(promisar ili stipulant)da će izvršiti odreñenu radnju u korist trećeg lica(korisnik ili beneficijar).Korisnik može biti bilo koje lice,pa i ono koje nema poslovnu sposobnost.Za valjanost ugovora ne zahtijeva se saglasnost korisnika,ali je on ovlašten odbiti prijem ispunjenja takvog ugovora.U tom slučaju se smatra da ugovor uopće nije ni zaključen. Ugovor u korist trećeg lica može biti pravi i nepravi ugovor. Kod pravog ugovora korisnik stiče pravo da od promitenta zahtijeva ispunjenje obaveze. Kod nepravog ugovora u korist trećeg lica,korisnik je ovlašten primiti,ali nije ovlašten tražiti prisilno ispunjenje obaveze.Naravno, ispunjenje obaveze u oba slučaja može tražiti promisar.Naš ZOO regulisao je samo pravi ugovor u korist trećeg lica. Kod ugovora u korist trećeg lica postoje 3 meñusobna odnosa i to: 1.odnos promitenta i promisara,tj,njihova meñusobna prava i obaveze nastale na osnovu ugovora. 2.odnos promitenta i korisnika.Korisnik ima pravo da zahtijeva ispunjenje ugovorne obaveze,ali ne može uticati na oblik i sadržaj ugovora,jer on nije ugovorna strana.S druge strane,promitent može prema korisniku isticati sve prigovore koje ima prema promisaru,a koji proizilaze iz osnovnog pravnog posla. 3.odnos promisara i korisnika može biti različit,u zavisnosti od motiva zbog kojih promisar ugovara neko pravo za korisnika.Na taj odnos promitent nema uticaja. Nasuprot ugovoru u korist trećeg lica bio bi ugovor na štetu trećeg lica,koji nastaje tako što jedna ugovorna strana obeća drugoj da će joj treća osoba izvršiti neku činidbu.Ovakav ugovor ne obavezuje treću osobu,ali strana kojoj je činidba obećana ima pravo na naknadu štete od obećavaoca ukoliko treća osoba odbije izvršiti činidbu.Obećavalac ne odgovara za štetu ako se samo obavezao da će se zauzeti za trećeg za neku činidbu.

ČETRANAESTA GLAVA POBIJANJE DUŽNIKOVIH PRAVNIH RADNJI

UVOD Da bi se dužniku onemogućilo otuñenje imovine i olakšala naplata povjeriočevih potraživanja,povjerilac može pobijati pravne radnje dužnika preduzete na štetu povjerioca. Pobijanje dužnikovih pravnih radnji poznavalo je je rimsko pravo putem tužbe actio Pauliana.Ovu tužbu mogao je podnijeti svaki povjerilac koji je oštećen dužnikovom pravnom radnjom i koji se ne može namiriti iz preostale dužnikove imovine.Da bi uspio s tužbom morao je dokazati namjeru dužnika i znanje trećeg lica(pribavioca)da dužnik preduzetom radnjom oštećuje povjerioca.Ova tužba se mogla podnijeti najkasnije u roku od 3 godine.Pobijanje dužnikovih pravnih radnji regulisano je i ZOO.Može se javiti pobijanje u stečaju i pobijanje van stečaja.ZOO reguliše samo one slučajeve kad nije pokrenut stečajni postupak. Svrha pobijanja izvan stečaja je namirenje jednog povjerioca i pravna radnja se samo prema

31

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM njemu proglašava nevažećom. i to samo do iznosa koji je potreban za namirenje njegovog potraživanja. Pobijanje u stečaju se vrši da bi se namirili svi povjerioci,a pravna radnja se u potpunosti poništava i vrijednost raspolaganja se u cjelosti vraća u stečajnu masu. Pobijanje dužnikovih pravnih radnji je institut obligacionog prava putem kojeg svaki povjerilac dospjelog potraživanja može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je preduzeta na štetu povjerioca.Povjerilac će najčešće tužbom pobijati radnje dužnika..U našem pravu povjerilac ima pravo pobijanja bez obzira da li je njegovo potraživanje nastalo prije ili poslije pobijane radnje. Povjerilac koji vrši pobijanje zove se pobijač,a njegov zahtjev je usmjeren protiv trećeg lica s kojim je dužnik poduzeo osporavanu radnju.To treće lice zove se protivnik pobijanja.Pobijanje se može vršiti tužbom ili prigovorom.Ako se pobijanje vrši tužbom treće lice se javlja kao pasivno legitimirana strana,jer je na njega prešla imovinska korist dužnikovom pravnom radnjom.Treća lica su:univerzalni i singularni pravni sljednici protivnika pobijanja.Univerzalni su kod fizičkog lica njegovi nasljednici,a univerzalni kod pravnog lica su pravni subjekti koji su preuzeli prava i obaveze lica koje je prestalo postojati.Singularni sljednici su ona lica na koja je treće lice(protivnik pobijanja)prenijelo stečenu korist. Ako je treće lice u ulozi tužene strane sporno je treba li biti i dužnik? Jedni smatraju da se kao tužena strana može javiti samo treće lice,a da dužnika ne treba tužiti jer je insolventan.Drugi smatraju da pored trećeg lica treba tužiti i dužnika,jer u dijelu tužbenog zahtijeva postoji deklaracija o postojanju potraživanja,a utvrñivanje potraživanja može biti upućeno samo dužniku.Drugo mišljenje je ispravnije. Pobijanje dužnikovih radnji može se vršiti i prigovorom.Ovde su moguće 2 situacije: 1.kad protivnik pobijanja traži od dužnika ispunjenje obaveze,a povjerilac prigovorom pobija to traženje 2.kad je protivnik pobijanja stekao starije i jače pravo na nekom predmetu koji se nalazi u dužnikovoj imovini,i zahtijeva da se taj predmet izuzme od izvšenja,a povjerilac ističe prigovor protivniku pobijanja da je on to pravo stekao dužnikovom pravnom radnjom koja podliježe pobijanju UVJETI POBIJANJA Za uspješno pobijanje dužnikovih pravnih radnji potrebno je da se ispune opći i posebni uvjeti:Opći uvjeti su dospjelost povjeriočevog potraživanja i pravna radnja dužnika preduzeta na štetu povjerioca.Posebni uvjeti su sadržani u 4 posebne paulijanske tužbe i to:dolazna,kulpozna,porodična i kvazipaulijanska tužba. 1.opći uvjeti pobijanja a.dospjelost potraživanja Prema ZOO da bi povjerilac mogao pobijati pravne radnje dužnika potrebno je da je njegovo potraživanje dospjelo.Potraživanje se smatra dospjelim od momenta kad povjerilac može tražiti njegovo izvršenje,a istovremeno dužnik je obavezan ispuniti dužnu činidbu. ZOO je odstupio od izvršnosti potraživanja kako bi poboljšao položaj povjerioca,što je i smisao pobijanja. ZOO je pored izvršnosti potraživanja odstupio od još jednog pravila i zakona iz 1931" zakona o pobijanju pravnih radnji djela izvan stečaja".Prema ZOO svaki povjerilac koji ima dospjelo potraživanje može pobijati dužnikove pravne radnje i to bez obzira kad je nastalo njegovo potraživanje- prije ili poslije dužnikove prave radnje. b.pravna radnja dužnika na štetu povjerioca Da bi povjerilac mogao pobijati pravne radnje dužnika,takve radnje moraju biti preduzete na štetu povjerioca.To su one radnje kojima se umanjuje dužnikova imovina,tj. smanjuje se aktiva ili povećava pasiva.Kao dužnikove pravne radnje koje se mogu pobijati javljaju se pravni poslovi,faktičke radnje i dužnikova propuštanja.Od pravnih poslova najčešće se javljaju teretni i dobročini ugovori,a od dužnikovih propuštanja imamo:neisticanje prigovora zastarijelosti,neprijavljivanje potraživanja u stečajnu masu,nepodnošenje žalbe i sl.Ne mogu se pobijati dužnikove radnje kojima je on propustio da poveća svoju imovinu.Povjerilac može pobijati samo one radnje koje su učinjene na njegovu štetu.

32

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Da bi postojalo oštećenje povjerioca njegovo potraživanje mora biti dospjelo,a dužnik mora biti insolventan..Kad je potraživanje dospjelo,a dužnik insolventan zakonska pretpostavka je da je dužnikovo raspolaganje usmjereno na oštećenje povjerioca.Tuženi ne može dokazati suprotno. Oštećenje je uvijek individualno i vezano je za tačno odreñenog povjerioca.Ako povjerilac želi naplatiti više svojih potraživanja mora podnijeti onoliko tužbi koliko ima posebnih potraživanja. 2.posebni uvjeti pobijanja Pored općih za pobijanje dužnikovih pravnih radnji mora se ispuniti i jedan od posebnih uvjeta.Moramo razlikovati da li se pobija teretno ili besplatno raspolaganje.S tim u vezi imamo sljedeće tužbe: a.dolazna paulijanska tužba(actio pauliana dolosa) Ova se tužba podiže kad je dužnik svjesno preduzeo pravnu radnju da njome nanese štetu povjeriocu. Mora se raditi o teretnom raspolaganju.Teretno raspolaganje može biti preduzeto od strane dužnika ili njegovog zastupnika.Ako se radi o zakonskom zastupanju (nap. roditelji zastupaju dijete)svijest o nanošenju štete povjeriocima mora postojati kod zastupnika. Drugi uvijet se tiče subjektivnog elementa protivnika pobijanja,tj. trećeg lica.I trećem licu mora biti poznata namjera dužnika da ošteti povjerioca.Povjerilac ovu tužbu može podnijeti u roku od 1 godine od preduzete pravne radnje. b.kulpozna paulijanska tužba(actio pauliana culposa) Za podizanje ove tužbe potrebno je da se ispune odreñeni uvijeti.Prije svega mora se raditi o teretnom raspolaganju dužnika na štetu povjerioca,zatim da dužnik nije znao da u vrijeme raspolaganja nanosi štetu povjeriocima,ali je mogao znati da je upotrijebio pažnju dobrog domaćina,odnosno privrednika.Protivniku pobijanja mora biti poznato da dužnik svojim raspolaganjem nanosi štetu povjeriocima.I kod njega mora postojati obična nepažnja,jer on ne mora znati da preduzetim radnjama dužnik oštećuje povjerioce,nego samo da mu je to moglo biti poznato.Rok za podizanje ove tužbe je 1 godinu od dana kada je preduzeta pobijana radnja.ZOO je pravila o dolaznoj i kulpoznoj tužbi regulisao u jednoj odredbi,i povjeriocu omogućio alternativno korištenje svog prava,ili prema dolaznim ili prema kulpoznim elementima ili kombinacijom ovih elemenata..Time je ZOO poboljšao položaj povjerioca prema latinskoj tužbi(francusko pravo)ali i u odnosu na germansku varijantu paulijanske tužbe(njemačko i austrijsko pravo). c.porodična paulijanska tužba(actio pauliana familarija) Kad dužnik poduzme pravnu radnju u korist svog bračnog partnera ili nekog člana bliže familije takva radnja je preduzeta na štetu povjerioca ako nema dovoljno druge imovine iz koje bi se mogao namiriti.Za uspjeh ove tužbe potrebno je da je protivnik pobijanja dužnikovu imovinu stekao teretnim raspolaganjem,zatim da je raspolaganje učinjeno u korist dužnikovog bračnog druga ili srodnika po krvi u pravoj liniji ili u pobočnoj do 4 stepena ili po tazbini do istog stepena. Zakon bliže članove dužnikove imovine,(ako dužnik sa njima poduzima pravne radnje)naziva "sumnjiva porodica"..Teret dokazivanja je na protivniku pobijanja koji mora dokazati da niti on ,niti dužnik nisu znali niti su mogli znati da se u vrijeme raspolaganja nanosi šteta povjeriocu. Ova se tužba podiže u roku od 3 godine od poduzimanja pravne radnje. d.kvazipaulijanska tužba Ovom tužbom se pobijaju besplatna raspolaganja dužnika na štetu povjerioca.Ako dužnik besplatnim raspolaganjem dovodi sebe u insolventno stanje,tako da nije u mogućnosti ispuniti svoje obaveze,tada se pretpostavlja da i on i treće lice znaju da se tim radnjama nanosi šteta.Ova pretpostavka je neoboriva i protivnik pobijanja ne može dokazati suprotno. Povjerilac mora dokazati da je dužnik besplatno raspolagao svojom imovinom i tužbu može podići u roku od 3 godine.Pod besplatnim raspolaganjem se podrazumijeva:ugovor o poklonu,odricanje od nasljedstva,oprost duga itd.Povjerioci ne mogu pobijati 3 posebna vida poklona zaključena izmeñu dužnika(poklonodavca)i trećeg lica(poklonoprimca),a to su:uobičajeni prigodni darovi,nagradni darovi,i darovi učinjeni iz zahvalnosti.Ova raspolaganja se ne mogu pobijati zbog toga što dužnik ovim izvršava odreñene moralne,socijalne,porodične i druge dužnosti.Koji pokloni su srazmjerni materijalnim mogućnostima dužnika faktičko je pitanje i sud ocjenjuje to po slobodnoj procjeni.

33

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM DEJSTVO POBIJANJA Pobijanje dužnikovih pravnih radnji djeluje relativno,i to samo prema konkretnom povjeriocu,a prema svim drugim ta radnja proizvodi pravno dejstvo.Protivnik pobijanja može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obavezu.U tom slučaju dolazi do zakonske personalne suborgacije i na protivnika pobijanja prelazi povjeriočevo pravo. Pobijanje dužnikovih radnji ima sličnosti,ali i razlika u odnosu na pobojnost ugovora.Pobijati ugovor može samo ugovorna strana,a na pobijanje dužnikovih pravnih radnji ima pravo dužnikov povjerilac koji nije učestvovao u pravnom odnosu koji se pobija.Ako strana koja se poziva na pobojnost ugovora uspije sa svojim zahtjevom,taj ugovor ne proizvodi pravno dejstvo uopće i prema svim licima.S druge strane ako pobijač uspije sa pobijanjem dužnikovih pravnih radnji,ta radnja ne proizvodi samo dejstvo prema povjeriocu i samo do iznosa koji je potreban za njegovo namirenje. Jednogodišnji rokovi kod paulijanskih tužbi su prekluzivni.Po isteku tih rokova povjerilac gubi pravo podnošenja tužbe,a sud pazi po službenoj dužnosti.Na prekluzivne rokove se ne primjenjuju pravila o zastoju ili prekidu zastarijevanja.

PETNAESTA GLAVA NEVAŽNOST UGOVORA

Da bi ugovor bio valjan potrebno je da se ispune odreñeni uvjeti vezani za saglasnost volja ugovarača,njihovu poslovnu sposobnost,valjanost predmeta,dopuštenost osnove,a ponekad se traži i odreñena forma.Ugovor može biti nevažeći i u slučaju mana volje ugovornih strana. ZOO podjelu nevažećih ugovora vrši na ništave i pobojne.Pojedini autori ovoj kategoriji pridružuju i kategoriju "nepostojećih" ugovora kojima nedostaje jedan od elemenata bez kojih ugovor ne može nastati. Naš ZOO ne poznaje kategoriju nepostojećih ugovora. NIŠTAVI UGOVORI Ništavi su oni ugovori koji su protivni ustavnom ureñenju,prisilnim propisima ili moralu društva.Osim ovih ZOO propisuje i druge razloge ništavosti i to:poslovna nesposobnost stranaka,nesporazum prilikom izjave volje,nemogućnost predmeta obaveze,,nedopuštenost predmeta obaveze,nepostojanje osnove,nedopuštenost osnove,nepostojanje forme-ako je ona propisana. Strane ne mogu ugovorom skraćivati ili produživati zakonom odreñen zastarni rok.Na ništavost se mogu pozvati sva zainteresovana lica,a sud na ništavost pazi po službenoj dužnosti.Pozivanje na ništavost ne zastarijeva(nema konvalidacije).Kod ništavosti se smatra da ugovor nije ni nastao.U skladu s tim,dovoljno je da se zainteresovano lice pozove na ništavost,tako što će istaći prigovor ništavosti ili tražiti povrat onoga što je dato suprotnoj strani.Dakle nije potrebno podizanje posebne tužbe.Meñutim,ponekad može biti sporno da li izmeñu samih ugovornih strana postoje razlozi ništavosti ili ne.U tom slučaju da bi zainteresovno lice moglo podići tužbu za utvrñenje,pri čemu bi odluka suda imala samo deklaratorni(a ne konstitutivni karakter). Pravne posljedice ništavog ugovora prvenstveno se očituju u tome što svaka ugovorna strana mora drugoj strani vratiti sve ono što je primila na osnovu ništavog ugovora(potpuna restitucija).Izuzetak od potpune restitucije regulisan je ZOO na način da sud može odbiti zahtjev za vračanjem onoga što je dala nesavjesna strana,ako je ta strana svojim ponašanjem dovela do ništavosti ugovora.Iz istih razloga sud može odrediti da druga strana preda općini ono što je primila na osnovu zabranjenog ugovora. Pored restitucije,savjesna strana ima pravo i na naknadu štete.Savjesnom se smatra ona strana koja nije znala,niti je prema okolnostima slučaja mogla znati za postojanje uzroka ništavosti. Postavlja se pitanje kakav je pravni položaj trećeg lica koje je na osnovu valjanog pravnog posla steklo stvar koja je predhodno bila predmet ništavog ugovora?Nap.A proda bicikl B-u,zatim B

34

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM proda bicikl C-u.Pitanje je da li C može zadržati bicikl ako se naknadno ustanovi da je ugovor izmeñu A i B ništav? Dosljednom primjenom principa da niko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima moglo bi se zaključiti da treći(C)od svog sugovarača ne može steći nikakva prava,te bi A nakon poništenja svog ugovora mogao tužbom zahtjevati povrat stvari od novog sticaoca. Od navedenog pravila postoje izuzeci ustanovljeni zbog sigurnosti pravnog prometa: 1.kad se na strani sticaoca ispune uvjeti za sticanje prava vlasništva po osnovu dospjelosti 2.sticanje prava vlasništva od nevlasnika.Ovo je jedan od načina orginiranog sticanja vlasništva na pokretnim stvarima Djelimična ništavost Ništavost jedne odredbe ne mora značiti i ništavost cijelog ugovora.Da bi ugovor mogao opstati i pored neke ništave odredbe,moraju se ispuniti dodatni uvjeti: 1.da se ne radi o bitnoj odredbi ugovora 2.da ta odredba nije bila uvjet zaključenja ugovora 3.da ništava odredba nije bila odlučujuća pobuda za zaključenje ugovora Pitanje da li će ugovor opstati faktičke je prirode o kome sud odlučuje u konkretnom slučaju. POBOJNI UGOVORI Pobojni(relativno ništavi)ugovori proizvode pravna dejstva,ali se mogu poništiti na zahtjev zainteresovanih lica.Kao razlozi pobojnosti u zakonu su navedeni:ograničena poslovna sposobnost ugovarača,mane volje(zabluda,prijetnja,prevara),prekomjerno oštećenje,pravne radnje dužnika na štetu povjerioca Za poništenje pobojnog ugovora ovlaštena je samo ona strana u čiju korist je pobojnost ustanovljena.Pobojan ugovor proizvodi pravna dejstva sve dotle dok ne bude poništen.U slučaju donošenja sudske odluke,ta odluka neće imati deklaratoran,već konstitutivan karakter.Tom presudom se ugovor poništava,i to sa retroaktivnim dejstvom. Protekom odreñenog vremena ugovor će konvalidirati.Konvalidacija može biti izričita i prećutna.Izričita pretpostavlja jednostranu izjavu lica u čiju korist je pobojnost ustanovljena,da se odriče prava pobijati ugovor.Prećutna konvalidacija je situacija kad osoba u čiju korist je pobojnost ustanovljena ispuni ugovor(u potpunosti ili djelimično).Ovdje se pretpostavlja da je ta osoba znala za mogućnost pobijanja,ali je od toga dobrovoljno odustala putem ispunjenja. Poništenje mogu zahtjevati sljedeća lica: 1.zakonski zastupnik ograničeno poslovno sposobnog lica,ili samo to lice kad postane potpuno poslovno sposoban 2.ugovarač koji je u zabludi,prinuñen ili prevaren(ako se ugovor pobija zbog mana volje) 3.ugovarač koji je prekomjerno oštećen 4.povjerilac koji je oštećen dužnikovim pravnim radnjama 5.nasljednici(univerzalni sukcesori)gore navedenih lica Subjektivni rok za podnošenje zahtjeva za poništenje pobojnog ugovora je 1 godina od dana saznanja za pobojnost,odnosno od prestanka prinude,a objektivni je 3 godine od dana sklapanja ugovora.Rokovi su prekluzivni. Izuzeci od navedenih rokova postoje kod ugovora pobojnih zbog ograničene poslovne sposobnosti jednog od ugovarača i kod prekomjernog oštećenja.Naime,u roku od tri mjeseca od dana sticanja potpune poslovne sposobnosti,ugovarač može zahtjevati poništenje ugovora koji je zaključio zbog svoje ograničene poslovne sposobnosti,a bez odobrenja zakonskog zastupnika.Kod prekomjernog oštećenja postoji samo objektivni rok od 1 godine od dana zaključenja ugovora. Zbog sigurnosti pravnog prometa drugoj ugovornoj strani data je mogućnost da i ona sama traži izjašnjenje od svog sugovarača da li ostaje pri ugovoru ili ne,dajući mu pritom rok za izjašnjenje koji ne može biti kraći od 30 dana.Ako se pozvana strana ne izjasni u ugovorenom roku,smatra se da je ugovor poništen,a eventualno dato izjašnjenje je konačno i ne može se naknadno mjenjati. Pravne posljedice pobojnog ugovora su takve da ugovor prestaje važiti,i to od njegovog zaključenja(ex tunc).Uz restituciju primljenog,posljedica može biti i pravo na naknadu štete.Ako je jedna ugovorna strana kriva za pobojnost ugovora(nap. zbog prevare)ona je obavezna drugoj ugovornoj strani nadoknaditi štetu i to pozitivni i negativni ugovorni interes.Pozitivni ugovorni interes je izgubljena korist koju bi druga strana ostvarila da je došlo do ispunjenja ugovora.Negativni ugovorni interes je šteta koju je pretrpila ugovorna strana postupajući u uvjerenju da je ugovor valjan,dok je druga strana istovremeno znala ili je morala znati za postojanje razloga koji dovode do pobojnosti ugovora.

35

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Sličnosti i razlike izmeñu ništavih i pobojnih ugovora su sljedeće: 1.ništav ugovor je od početka bez pravnog dejstva,dok pobojan sadrži nedostatak,ali se taj nedostatak može otkloniti 2.na ništavost se mogu pozvati sva zainteresovana lica,na pobojnost samo ona lica u čiju je korist pobojnost ustanovljena 3.ništav ugovor ne može konvalidirati,a pobojan može 4.na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti,a na pobojnost ne 5.sudska odluka kod ništavog ugovora ima deklaratoran,a kod pobojnog konstitutivan karakter 6.pravo pozivanja na ništavost ne zastarijeva,a pobojnost se može isticati samo u zakonom predviñenim rokovima. RASKID UGOVORA Raskid ugovora je jedan od načina prestanka ugovora.Raskinuti se može samo valjano zaključen ugovor.Raskid se razlikuje od poništenja.Razlozi za raskid ugovora nastaju nakon zaključenja ugovora,a razlozi za poništenje postoje prije zaključenja ugovora.Raskid može biti sporazumni i jednostrani. SPORAZUMNI RASKID Sporazumni raskid je novi ugovor,zaključen izmeñu istih ugovarača,kojim se ugovara prestanak važenja do tada punovažnog ugovora.Do sporazumnog raskida može doći samo ako ugovarači u potpunosti nisu ispunili svoje obaveze.U suprotnom se ne radi o ugovoru o raskidu,već o posebnom- novom ugovoru. Ako ugovarači nisu uopće ispunili svoje obaveze,pravne posljedice sporazumnog raskida su takve da se uzima kao da ugovor uopće nije ni nastao.Ako su obaveze djelimično ispunjene,ugovarači će sporazumno odrediti sudbinu dotad ispunjenog dijela ugovora.Oni se u načelu mogu sporazumijeti i da raskid djeluje retroaktivno.Izuzetak od ovog načela su trajni ugovori,kod kojih je odreñivanje retroaktivnog dejstva suprotno prirodi ovih ugovora. Kad je u pitanju forma,ZOO u načelu dozvoljava da se i neformalni i formalni ugovori mogu raskinuti neformalnim sporazumom ugovarača,uz 2 izuzetka: 1.da je zakonom drugačije propisano 2.kad cilj zbog kojeg je propisana forma ugovora zahtjeva i za raskid ugovora istu formu Bitno je napomenuti da raskid ugovora djeluje samo izmeñu ugovarača,odnosno njime se ne može dirati u stečena prava savjesnih trećih lica. JENOSTRANI RASKID UGOVORA Važeći propisi omogućavaju ugovornim stranama da svojim ugovorom regulišu i jednostrani raskid ugovora.Najčešći razlog za jednostrani raskid ugovora je neispunjenje ugovornih obaveza. Rimsko pravo nije dopuštalo jednostrani raskid ugovora,jer je smatralo da je ugovor zakon za ugovorne strane.Kasnije je data mogućnost ugovaračima da kod ugovora u kupoprodaji ugovore specijalnu klauzulu tzv"lex commissoria".Prema toj klauzuli prodavac je imao pravo raskinuti ugovor ako mu kupac na vrijeme ne isplati cijenu.Ovakva klauzula data je samo prodavcu,a ne i drugoj ugovornoj strani. Prije donošenja ZOO važila su pravila po kojima se ugovor nije mogao raskinuti zato što jedna ugovorna strana ne ispuni svoju obavezu.Samo se putem suda moglo tražiti izvršavanje obaveze. Tipični primjeri jednostranog raskida ugovora su odustanica i kapara kao odustanica. 1.raskid ugovora zbog neispunjenja Kad jedna ugovorna strana ne ispuni svoju obavezu,druga može zahtjevati ispunjenje ili pod odreñenim uvjetima raskinuti ugovor.Ispunjenje obaveze može tražiti samo strana koja je svoju obavezu već ispunila ili je spremna da ispuni.U slučaju zakašnjenja kod dvostranih ugovora povjerilac koji želi raskinuti ugovor mora dužniku ostaviti primjereni rok za ispunjenje. Da bi jedna ugovorna strana imala pravo na jednostrani raskid ugovora,potrebni su sljedeći uvjeti: 1.da druga ugovorna strana svojom krivicom nije ispunila obavezu ni u naknadno ostavljenom roku 2.da je povjerilac obavijestio dužnika o raskidanju ugovora

36

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM a.neispunjenje obaveze Kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu,koju je prema ugovoru bila dužna ispuniti,tada druga strana ima pravo raskinuti ugovor.Neispunjenje obaveze može biti potpuno ili djelimično.Kod potpunog neispunjenja situacija je jasna,a kod djelimičnog se u svakom konkretnom slučaju mora ispitati da li to djelimično ispunjenje odgovara očekivanjima ugovornih strana zbog kojih su i zaključile ugovor.Ugovor se ne može raskinuti ako dužnik nije ispunio samo neznatni dio ugovorne obaveze.

b.krivica dužnika Krivica dužnika se prezumira čim on zakasni sa ispunjenjem obaveze.Radi se o oborivoj pretpostavci i dužnik može dokazati da je neispunjenje posljedica slučaja ili više sile.U takvoj situaciji ugovor će prestati zbog naknadne nemogućnosti izvršenja. c.naknadni rok Zakon ne odreñuje trajanje tog roka,već se on odreñuje u svakom konkretnom slučaju,u zavisnosti od svih okolnosti i načina na koji dužnik treba ispuniti svoju obavezu.U odreñenim slučajevima povjerilac nije obavezan dužniku ostaviti naknadni rok,a to su: 1.tzv. fiksni rokovi ili fiksni pravni poslovi kod kojih ispunjenje obaveze u odreñenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora.Fiksni rok,kao bitan sastojak ugovora može biti odreñen izričitim sporazumom strana,a može biti fiksan i po samoj prirodi ugovora(nap.kad se ugovori fotografisanje svadbe,nedolazak fotografa u tačno vrijeme predstavlja povredu fiksnog roka,jer se ta obaveza ne može naknadno izvršiti).Kod fiksnih rokova krivica dužnika nije važna.Dovoljno je da dužnik svoju obavezu nije izvršio na vrijeme. 2.ugovori kod kojih se iz prirode posla i cilja ugovora jasno zaključuje da ispunjenje obaveze nakon ugovorenog roka više nije u interesu povjerioca(nap.osoba naruči taxi u 10h,da bi stigla na stanicu u 11h,a taxi doñe u 11 i 15) 3.ako iz dužnikovog držanja jasno proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku. d.obavještenje dužnika Kad želi raskinuti ugovor povjerilac mora obavijstiti dužnika.Naš ZOO prihvata vansudski način raskida ugovora.Povjerilac je obavezan dužnika bez odlaganja obavijestiti o raskidu.Radi se o jednostranoj izjavi volje,koja dužniku može biti saopštena usmeno ili pismeno. 2.pravna dejstva raskida Raskid u pravilu ima retroaktivno dejstvo(ex tunc)što podrazumijeva povrat u prijašnje stanje.Izuzetak su trajni ugovori čije ispunjenje je već započeto.Tipičan primjer je ugovor o zakupu,gdje dejstvo raskida nastupa od momenta raskidanja(ex nunc).Restitucija se vrši u naturi,a ako je naturalna restitucija nemoguća onda se daje novčana protuvrijednost.Pored prava na raskid povjerilac ima pravo od dužnika zahtjevati naknadu štete.

DVADESETA GLAVA STICANJE BEZ OSNOVA(condictio sine causa)

POJAM Može se desiti da prelaz imovine jednog na drugo lice bude izvršen,a da za to nema pravnog osnova. Sticanje bez osnova postoji kad dio imovine jednog lica na bilo koji način preñe u imovinu drugog lica,a taj prelaz nema osnov u pravnom poslu,sudskoj odluci ili zakonu.Tako nastaje obligacionopravni odnos koji djeluje inter partes,u kojem je sticatelj dužnik,a lice čiji je dio imovine prešao u imovinu stjecatelja povjerilac.Sticanje bez osnova javlja se kao jedan od izvora vanugovornog nastanka obligacije. Sticanje bez osnova je relativno star institut kojeg je poznavalo i rimsko pravo.U rimskom pravu sticanje bez osnova(bezrazložno obogaćenje) postojalo je kada se u imovini jednog lica nañu tuñe stvari na osnovu nepostojećih ili ništavih pravnih poslova,pa je to lice obavezno vratiti te stvari.

37

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Vraćanje se nije moglo zahtjevati na temelju ugovora,jer istog ili nema ili nije valjan.Osiromašeni se nije mogao pozvati na vlasničku tužbu,jer je vlasništvo prešlo na drugo lice(sticaoca).Obaveza vraćanja stečenog mogla se zahtijevati samo apstraktnim tužbama-kondicijama.Rimsko pravo je poznavalo više slučajeva bezrazložnog obogaćenja i to:plaćanje nedugovanog,sticanje s obzirom na osnov koji se nije ostvario,sticanje s obzirom na osnov koji je kasnije otpao,sticanje bez osnova u slučaju kad je nešto primljeno protivno moralu ili dobrim običajima. Pored ovih,rimsko pravo je poznavalo i verzijske tužbe.Ova tužba se mogla podići u slučaju kad je jedno lice(obogaćeni)iskoristio tuñu stvar(osiromašenog)bez pravnog osnova. Danas je u svim zakonodavstvima predviñena mogućnost nastanka obligacije zbog neosnovanog pomjeranja imovine u korist jednog,a na štetu drugog lica..Nasuprot tome,ako postoji valjani osnov prelaza imovine pravnim putem,tada nema primjene sticanja bez osnova. Naš ZOO predviña jedinstvenu instituciju za sticanje bez osnova,a pominju se i posebni slučajevi sticanja bez osnova.Posebni slučajevi sticanja bez osnova se odnose na upotrebu tuñe stvari u svoju korist ili tuñu korist,te izdatak za drugog.Obligacije iz sticanja bez osnova su slične obligacijama iz odgovornosti za naknadu štete. PRETPOSTAVKE STICANJA BEZ OSNOVA Subjekti obligacije kod sticanja bez osnova su osiromašeni o obogaćeni.Osiromašeni je ono lice iz čije je imovine neki dio prešo u imovinu drugog lica,a obogaćeni je to drugo lice čija se imovina povećala bez pravnog osnova.Da bi se zasnovao obligacioni odnos izmeñu osiromašenog i obogaćenog moraju se ispuniti odreñene pretpostavke.Te pretpostavke mora dokazati povjerilac koji podiže apstraktnu tužbu,a tužbeni zahtijev se temelji na faktu prelaza njegove imovine u imovinu tuženog. 1.povećanje imovine Prvo mora nastupiti povećanje imovine na strani obogaćenog.To se naziva obogaćenje,jer je obogaćeni stekao stvar ili drugu imovinsku korist bez pravnog osnova.Najčešći vid obogaćenja je sticanje stvarnih i obligacionih prava.Tipičan primjer stvarnog prava bilo bi sticanje prava vlasništva,a kod obligacionih često se radi o sticanju odreñenog potraživanja.Povećanje se može desiti i na strani osiromašenog..Povećanje imovine može nastupiti i kroz neosnovano smanjivanje pasive,te u uštedi izdataka. 2.smanjivanje imovine Druga je pretpostavka da je došlo do umanjenja imovine na strani osiromašenog lica.Ovo se naziva osiromašenje,a nastaje kao posljedica nekog izdatka ili nesticanja imovine na strani osiromašenog,a u korist obogaćenog.Da bi postojalo sticanje bez osnova potrebno je da postoji uzročna (kauzalna)veza izmeñu obogaćenja i osiromašenja.Umanjenje imovine postoji i kada jedno lice koristi pravo koje pripada drugom licu ili neosnovano pribavlja plodove tuñe stvari.Izmakla dobit se ostvaruje po pravilima koja važe za naknadu štete. 3.uzročna veza izmeñu obogaćenja i osiromašenja izmeñu uvećanja imovine na jednoj i njenog umanjenja na drugoj strani mora postojati uzročnoposljedična veza(kauzalitet).To znači da se uvećanje imovine jednog lica ostvaruje na teret drugog lica.Osiromašeni se javlja kao povjerilac,a obogaćeni kao dužnik.Ako nema kauzaliteta tužuilac neće uspjeti sa tužbom po osnovu sticanja bez osnova. Lahko je utvrditi ko je osiromašeni,a ko obogaćeni,ali je situacija komplikovana kada činidbu umjesto dužnika izvrši treće lice.To je čest slučaj kod asignacije kada je plaćanje izvršeno usljed zablude o postojanju odnosa pokrića,zatim kod plaćanja tuñeg duga,gdje je treći svjestan da plaća tuñi dug,ali se ne mogu primjeniti pravila o poslodovstvu bez naloga.Kauzalitet ne postoji ni kod cesije. 4.nepostojanje punovažnog pravnog osnova svako sticanje imovine mora imati valjan pravni osnov.Osnova je punovažan pravni odnos po kojem je jedno lice ovlašteno sticati imovinska prava i obaveze.Sticanje imovine može biti zasnovano na zakonu,pravnom poslu,sudskoj odluci.Kod nepostojanja pravnog osnova imamo nekoliko situacija:

38

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM 1.kada osnov nije postojao od početka 2.kada je osnov na početku postojao,ali je kasnije otpao 3.u slučajevima kada se osnov nije ostvario 4.kada je ugovorna obaveza ispunjena,ali je poslije toga zbog zablude ugovor poništen. Dakle do sticanja bez osnova može doći i radnjom obogaćenog i osiromašenog,ali i trećeg lica.

VRSTE STICANJA BEZ OSNOVA 1.plaćanje neduga Plaćanje nedugovanog znači izvršavanje bilo koje radnje koja ima svrhu ispunjenja obaveze.Postoji u 3 slučaja: 1.kad jedno lice u zabludi ili neznanju isplati odreñeni iznos ili preda odreñenu stvar dugom licu,a pravni osnov takvog davanja uopće ne postoji, 2.kad jedno lice(osiromašeni plaća tuñi dug u uvjerenju da plaća vlastiti dug. 3.kad osiromašeni 2 puta plaća isti dug U svim ovim situacijama osiromašeni ima pravo tražiti vraćanje onoga što je neosnovano platio,ali uz ispunjenje sljedećih uvjeta: 1.da je osiromašeni odreñenu činidbu izvršio u namjeri da ispuni neku svoju predstojeću obavezu,a da je druga strana to primila kao isplatu dugovanog.Lice koje zna da plaća nepostojeći dug ne može tražiti povrat po pravilima sticanja bez osnova.Na povrat plaćenog nema pravo ni lice koje ispuni neku moralnu obavezu. 2.osiromašeni mora dokazati da je platio nepostojeći dug.Lice koje ispuni naturalnu obligaciju ne može tražiti povrat plaćenog 3.osiromašeni mora biti u zabludi,tako da pogrešno smatra da je dužan platiti dug,mada u stvarnosti nije.Ta zabluda može biti zabluda o pravu i zabluda o činjenicama.Sa zabludom je izjednačena prijetnja i prevara. Ako osiromašeni ispuni 2 ili više alternativnih obligacija,pogrešno smatrajući da ih treba ispuniti kumulativno,ima pravo na povrat svega što je dao preko ispunjenja jedne alternativne obaveze.Pritom mora voditi računa koja strana ima pravo na izbor alternativne obaveze. 2.sticanje s obzirom na osnov koji je kasnije otpao Ova obaveza postoji ukoliko je u vrijeme ispunjenja obaveze postojao pravni osnov,koji je naknadno otpao.Nap.dvije strane su zaključile ugovor o zakupu,uz obavezu zakupoprimca da na početku godine isplati cjelokupnu godišnju zakupninu.Ako bi se takav ugovor raskinuo nakon 6 mjeseci,zakupodavac bi se neosnovano obogatio za zakupninu koju je naplatio za preostalih 6 mjeseci,te bi istu bio dužan vratiti. 3.sticanje s obzirom na osnov koji se kasnije nije ostvario Ovo je slučaj kada je jedno lice(osiromašeni)dalo drugom licu(obogaćenom)odreñenu stvar ili izvršilo odreñenu činidbu u nadi da će druga strana izvršiti protivčinidbu.Dakle,moraju se ispuniti 2 uvjeta: 1.da je jedna strana izvršila svoju činidbu očekujući protivčinidbu 2.da je očekivana protivčinidba izostala Osiromašeni mora dokazati da je činidba izvršena,da protivčinidba nije izvršena,te da su ove činidbe bile uslovljene očekivanim uspjehom. 4.upotreba stvari u tuñu korist Ako neka osoba upotrijebi svoju ili tuñu stvar u korist trećeg lica,na strani tog trećeg lica postoji neosnovano obogaćenje.Treći je dužan vratiti stvar ili nadoknaditi vrijednost,ako povrat nije izvodljiv.Ovdje je bitno utvrditi da li osiromašeni namjerno upotrijebio stvar u korist trećeg lica ili ne.Ako je stvar nenamjerno upotrijebio,radi se o neosnovanom obogaćenju,a ako je stvar upotrijebio namjerno o poslovovstvu bez naloga. 5.upotreba tuñe stvari u svoju korist

39

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Ako jedno lice upotrijebi tuñu stvar u svoju korist,dužno je vlasniku stvari nadoknaditi korist koju je imalo od njene upotrebe.Ponekad se kod upotrebe tuñe stvari u svoju korist može raditi i o prouzrokovanju štete.Nap.protivpravno rušenje tuñe zgrade i prisvajanje grañevinskog materijala.S upotrebom tuñe stvari u svoju korist izjednačeno je korištenje tuñeg prava u svoju korist. 6.izdatak za drugog Izadatak za drugog postoji u onim slučajevima kad jedno lice ispuni tuñu obavezu,i to tako što učini odreñeni izdatak ili uradi nešto drugo što je taj drugi bio dužan po zakonu učiniti..U tom slučaju obligacioni odnos iz sticanja bez osnova nastaje izmeñu osiromašenog koji je platio tuñi dug,kao povjerioca i drugog lica(obogaćenog) koji je bio dužan ispuniti neku zakonsku obavezu,kao dužnika. OBIM VRAĆANJA Kad se radi o obimu vraćanja stečenog bez osnova imamo:vraćanje predmeta,prirodnih i civilnih plodova i naknadu troškova. Pravilo je da sticalac ne vraća više od onoga što je stekao neosnovanim obogaćenjem.Sticalac je prvenstveno dužan izvršiti naturalnu restituciju,a ako ona nije moguća,isplatiti novčanu protivvrijednost.Naturalna restitucija znači da je obogaćeni dužan vratiti predmet,odnosno stvar koju je stekao bez osnova.Predmet obogaćenja nije moguće vratiti kad je predmet potrošen ili uništen od strane obogaćenog.U tom slučaju pravo na povrat stečenog se ne gasi nego se ono pretvara u novčanu naknadu. Savjesni sticalac je onaj koji nije znao niti je prema okolnostima slučaja mogao znati da se neosnovano obogatio na tuñi račun.Nesavjesni je onaj koji je znao,ili je morao znati da se neosnovano obogatio.Sticalac je nesavjestan najkasnije od dana ponošenja tužbe sudu. Prema ZOO sticalac je obavezan vratiti predmet obogaćenja,a ako to nije moguće nadoknaditi vrijednost postignutih koristi.Meñutim situacija je komplikovanija ako je sticalac predmet poklonio,izgubio ili je predmet propao,jer u tom slučaju sticalac se nije obogatio,a u njegovoj imovini se više ne nalazi predmet sticanja. Ako je sticalac savjestan,a predmet sticanja je otuñio bez naknade ili je predmet propao bez njegove krivice,nije obavezan na vraćanje bilo čega osiromašenom,jer na njegovoj strani nema više nikakvog obogaćenja.Nesavjesni sticalac obavezan je osiromašenom nadoknaditi vrijednost stečenog bez obzira šta je uradio sa predmetom sticanja,jer je znao ili je morao znati da sticanje nema valjanog osnova. Savjesni sticalac dužan je vratiti plodove i platiti zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva za vraćanje,a nesavjesni od dana sticanja. S druge strane,savjesni sticalac ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova.Nesavjesni nema pravo na naknadu nužnih troškova,a za korisne mu pripada naknada samo do iznosa koji predstavlja uvećanje vrijednosti stvari u trenutku vraćanja TUŽBA ZBOG STICANJA BEZ OSNOVA Tužba zbog sticanja bez osnova je lična tužba,a skraćeno se naziva kondikcija.Kondikcija obligaciona tužba i može se podići samo protiv obogaćenog i njegovih nasljednika.Ne može podići protiv trećih lica koja su predmet pravnim poslom obogaćenja stekla obogaćenog..Osiromašeni ima pravo izbora izmeñu tužbe iz sticanja bez osnova i tužbe naknadu štete.Tužilac ne može istovremeno podići obje tužbe.

je se od za

ZASTARIJELOST KONDIKCIJSKOG ZAHTIJEVA ZOO nema posebna pravila o zastarijelosti potraživanja iz sticanja bez osnova,i u tom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina.Taj rok teče od dana sticanja bez osnova.

40

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM DVADESET PRVA GLAVA POSLOVODSTVO BEZ NALOGA(negotiorum gestio)

Poslovodstvo bez naloga je obligacionopravni odnos koji nastaje tako što jedno lice svjesno i bez naloga(ovlaštenja)obavlja neki posao ili drugu radnju u korist drugog lica.Lice koje obavlja posao naziva se poslovoña bez naloga,ili samo poslovoña(gestor),a lice u čiju korist se posao obavlja gospodar posla(dominus). Ovim institutom nastoji se obezbjediti načelo zabranjuje zadiranja u tuñe poslove.Meñutim u odreñenim je situacijama takvo zadiranje iznimno dopušteno i to u onim slučajevima kad posao ne trpi odlaganje ili predstoji šteta. Poslovodstvo bez naloga je tvorevina rimskog prava.Prvi put nastaje kad pretor počinje pružati pravnu zaštitu licu koje se stara o imovini odsutnog..Poslovodstvo bez naloga se počinje primjenjivati i u situacijama kada se jedno lice stara o imovini umrlog,u očekivanju pojavljivanja njegovih nasljednika.U justijanovom pravu negotiorum gestio uvršten je u kvazikontrakte. Gestor je dužan započeti posao raditi savjesno,dovesti ga do kraja,podnijeti dominusu račun o obavljenom poslu i prenijeti na njega sve ono što je stakao obavljajući posao.Dominus je dužan nadoknaditi nužne i korisne troškove gestoru,ali ne i luksuzne troškove. RAZGRANIČENJE POSLOVODSTVA BEZ NALOGA PREMA SLIČNIM INSTITUTIMA 1.poslovodstvo bez naloga i ugovora o punomoćstvu Ugovor o punomoćstvu je pravni posao koji podrazumijeva saglasnost volja vlastodavca i punomoćnika,a obuhvata vršenje samo pravnih poslova.Ugovor o punomoćstvu je ugovorni izvor nastanka obligacija. Za poslovodstvo bez naloga ne traži se saglasnost volja lica koja se nalaze u obligacionom odnosu.Poslovoña bez naloga mora preduzimati kako pravne,tako i faktičke poslove u interesu gospodara posla.Poslovodstvo bez naloga je vanugovorni izvor obaveza.Pravni položaj poslovoñe bez naloga je povoljniji u odnosu na položaj punomoćnika u ugovoru o punomoćstvu. 2.poslovodstvo bez naloga i sticanje bez osnova Sličnost izmeñu instituta poslovodstva bez naloga i sticanja bez osnova se ogleda u tome da poslovoña bez naloga i osiromašeni bez osnove vrše tuñi posao bez da za to postoji pravna osnova.Sticanje bez osnova je širi institut,jer može nastati kako radnjom osiromašenog tako i neovlaštenom radnjom obogaćenog,dok poslovodstvo bez naloga nastaje samo radnjom poslovoñe bez naloga,a ne i gospodara posla.Ako postoji namjera uvećanja imovine tada se može govoriti o poslovodstvu bez naloga,a ako nema te namjere o sticanju bez osnova. 3.poslovodstvo bez naloga i jednostrana izjava volje Poslovodstvo bez naloga je samostalan pravni institut.Francuska pravna škola zastupa mišljenje da poslovodstvo bez naloga nastaje jednostranom izjavom volje.Novija nauka se ne može saglasiti sa ovim mišljenjem.Jednostranom izjavom volje,lice koje očituje volju zasniva za sebe odreñenu obavezu ili se odriče nekog svog postojećeg prava.Poslovodstvo bez naloga je pravna radnja na koju zakon nadovezuje odreñene pravne posljedice. PRETPOSTAVKE POSLOVODSTVA BEZ NALOGA 1.Posao mora biti tuñi.Ovaj posao može biti objektivno tuñi,odnosno tuñi po svojoj prirodi i subjektivno tuñi koji je po svojim karakterstikama neutralan posao.Poslovodstvo bez naloga postoji i onda kada poslovoña vrši posao djelimično za sebe,a djelimično za gospodara posla(A kao suvlasnik popravi kuću koja pripada i drugim licima) 2.Poslovoña treba da je već izvršio ili preduzeo izvršenje jednog ili više tuñih poslova.Radnja

41

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM preduzimanja može biti kako pravna,tako i faktička.Izvršenje radnje može se sastojati samo od činjenja.Pasivna činidba(nečinjenje ili trpljenje)nije poslovodstvo bez naloga..Poslovodstvo bez naloga može postojati i kada se poslovi tiču ličnih prava gospodara posla(nap.njegovog zdravlja).Poslovoña bez naloga ne može nap.zaključiti brak,tražiti razvod braka itd. 3.Poslovoña mora imati volju da preduzimajući posao zaštiti interes gospodara posla,a ne svoj.U nekim slučajevima gospodar posla može biti i buduće lice(pravno lice u osnivanju ili nasciturus) 4.U vrijeme preduzimanja posla poslovoña ne smije imati ovlaštenje(nalog) gospodara posla.U suprotnom bi se radilo o nalogu,odnosno zastupanju.Ako gospodar posla naknadno odobri ono što je urañeno,poslovoña bez naloga se smatra nalogoprimcem koji je od početka radio po nalogu.Davanje naknadnog odobrenja se smatra preobražajnim pravom.Odobrenje se može dati izričito ili konkuldentnim radnjama.Odobriti se može i nužno i korisno poslovodstvo,ali i ono koje je protivno zabrani gospodara posla i nepravo poslovodstvo. 5.Posao koji se preduzima mora biti koristan za gospodara posla,odnosno posao se preduzima da bi se otklonila neposredna i iznenadna nastupajuća šteta. 6.Poslovoña bez naloga ne mora imati poslovnu sposobnost,ako obavlja faktičke poslove(nap.hrani životinje),a ako obavlja pravne poslove mora imati poslovnu sposobnost. 7.U vrijeme preduzimanja posla na strani poslovoñe postojala je namjera da od gospodara posla traži naknadu za izvršeni rad. 8.Preuzeti posao ne smije biti nezakonit niti nemoralan. OBAVEZE POSLOVOðE BEZ NALOGA 1.obaveza obavještavanja gospodara posla Poslovoña bez naloga obavezan je obavijestiti gospodara posla.Poslovoña je obavezan gospodara posla obavijestiti što je moguće prije,tj.bez odlaganja.Ako gospodar posla zabrani rad poslovoñi poslovodstvo prestaje.Ako poslovoña bez naloga šuti poslovoña je obavezan posao završiti s pažnjom dobrog domaćina. 2.obaveza poslovoñe bez naloga da nastavi započeti posao Poslovoña bez naloga dužan je prema poslu koji obavlja da se ponaša kao dobar domaćin,odnosno privrednik.Ako poslovoña bez naloga radi posao kao dobar domaćin onda on ne može napustiti započeti posao prije nego ga završi ili ga gospodar oslobodi posla.Ako je gospodar posla nepoznat ili odsutan poslovoña je isto tako dužan započeti posao završiti.Sud može osloboditi poslovoñu bez naloga odgovornosti za nepažnju. 3.obaveza poslovoñe da položi račun Poslije završenog posla poslovoña bez naloga obavezan je gospodaru posla položiti račun o svom poslu. 4.obaveza ustupanja gospodaru sve što je stekao vršeći posao Ovdje se radi o faktičkom ustupanju stvari i gospodar posla može prema poslovoñi istaći nekoliko zahtijeva:zahtijev za naknadu štete,zahtijev iz sticanja bez osnova ili zahtijev iz poslovodstva bez naloga. PRAVA POSLOVOðE BEZ NALOGA 1.pravo poslovoñe da ga gospodar posla oslobodi svih obaveza Poslovoña bez naloga najprije ima pravo da ga gospodar posla oslobodi svih obaveza koje je na sebe preuzeo vršeći posao.Poslovoña može zaključiti i poslove sa trećim licima,radi bržeg završetka posla. 2.pravo poslovoñe na naknadu troškova Poslovoña bez naloga ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova.Naknada nužnih i korisnih

42

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM troškova utvrñuje se prema cijenama u vrijeme kad su ti izdaci učinjeni.To se utvrñuje prema objektivnim kriterijima. Poslovoña ima pravo zadržati gospodarevu stvar radi naknade izdataka. 3.pravo na naknadu za trud Prema starijim mišljenjima poslovoñi bez naloga ne pripada naknada za lični trud,jer je on radio nepozvano,bez ovlaštenja i naloga.Naš ZOO napušta ovo stanovište i odreñuje da poslovoñi pripada i primjerena naknada za trud ako je uspješno otklonio štetu za gospodara posla,ili ako mu pribavi korist. 4.pravo na naknadu štete Poslovoña ima pravo i na naknadu pretrpljene štete. 5.pravo na odnošenje dodataka On ima pravo odnošenja(ius tollendi)stvari koje se mogu odvojiti bez oštećenja druge stvari kojoj su dodati.Alternativno-gospodar posla može isplatiti naknadu za učinjene izdatke nabavke stvari i zadržati. VRSTE POSLOVODSTVA BEZ NALOGA 1.nužno poslovodstvo bez naloga(negotiorum gestio necessaria) Ono postoji kad je posao izvršen u nuždi,da bi se od gospodara posla otklonila neposredno prijeteća šteta.Nastupanje neposredne opasnosti može biti vezano za ličnost ili za imovinu gospodara posla.Poslovodstvo bez naloga postoji i ako poslovoña bez naloga nije svojom radnjom postigao namjeravani uspjeh,jer je za ovu vrstu poslovodstva bitno da je poslovoña postupao savjesno i da je preduzimanje radnje bilo nužno.Prema nekim autorima kod ovog poslovodstva zadržao se jedan oblik uzajamnog pomaganja.Isto tako lice koje izvrši popravku natovarenog teretnog vozila koje se pokvari na putu,narednog dana postupa kao poslovoña bez naloga. 2.korisno poslovodstvo bez naloga(negotiorum gestio utillis) Korisno poslovodstvo postoji kad je poslovoña preduzeo neki posao za gospodara posla,da bi mu pribavio neku ličnu ili materijalnu korist.Korisnost se ocjenjuje sa stanovišta gospodara posla,a ne po ličnim shvatanjima poslovoñe.Poslovoña je dužan voditi računa o stvarnim i vjerovatnim namjerama i potrebama gospodara posla.Sticanje očigledne koristi usljed poduzimanja posla od strane poslovoñe bez naloga,razlikuje korisno od nužnog poslovodstva bez naloga.Kod korisnog poslovodstva bez naloga kao uvjet njegovog postojanja mora za gospodara posla nastati izvjesna korist,dok se kod nužnog poslovodstva to ne traži. 3.poslovodstvo protiv zabrane gospodara posla

Ovo poslovodstvo postoji kad se poslovoña prihvati posla protivno zabrani gospodara posla.Takvo poslovodstvo je nedozvoljeno i poslovoña nema prava koja pripadaju poslovoñi bez naloga.On je gospodaru posla odgovoran za svu štetu koja je posljedica njegovog miješanja u tuñe poslove,pa čak i ako je do štete došlo bez njegove krivice. Kod ovog poslovovodstva poslovoña samo ima pravo da odnese stvari kojima je povećao imovinu gospodara posla,pod uvjetom da se time ne pogoršava stanje stvari gospodara posla(ius tollendi) Uvjet za postojanje ovog poslovodstva je da poslovoña zna za postojanje zabrane.Zabrana ne mora biti izričito rečena,već je dovoljno da se postojanje zabrane pretpostavlja ili da proizilazi iz same prirode stvari.Zabrana obavljanja posla ne smije biti nezakonita ili nemoralna. 4.nepravo poslovodstvo Kod nepravog poslovodstva poslovoña obavlja tuñi posao u namjeri da postignutu korist zadrži za

43

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM sebe,mada zna da je posao tuñi.U tom slučaju je obavezan na zahtijev gospodara posla položiti račun i predati mu svu postignutu korist.Gospodar posla može zahtijevati i vraćanje stvari u prijašnje stanje i naknadu štete. NAKNADNO ODOBRENJE(RATIHABITIO) Ukoliko gospodar posla naknadno odobri posao koji je poslovoña bez odobrenja izvršio,smatra se da je poslovoña od početka radio po nalogu gospodara posla.Odobrenje ima retroaktivno dejstvo.Ratihabicija je jednostrana izjava volje kojom gospodar posla poslovodstvo bez naloga pretvara u nalog.Davanje naknadnog odobrenja predstavlja vršenje preobražajnog prava.Prava koja imaju poslovoña bez naloga i gospodar posla mogu realizirati tužbom,a zahtijev zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina.

DVADESET DRUGA GLAVA JEDNOSTRANA IZJAVA VOLJE

Danas je općeprihvaćeno pravilo da obligacija nastaje i na osnovu jednos rane izjave volje,a takvi poslovi se nazivaju jednostrani pravni poslovi.Jednostrani pravni poslovi su takvi poslovi kojima se jedno lice obavezuje drugom licu ili neodreñenom broju drugih lica da će u skladu sa zakonskim uvjetima,izvršiti odreñenu obligacionu radnju..Jednostranim pravnim poslom mogu se stvarati samo obaveze,ali ne i prava.Ne može svaka jednostrana izjava predstavljati jednostrani pravni posao.Ona mora ispunjavati zakonom propisane uvjete.U našem ZOO jednostranim pravnim poslom smatraju se:javno obećanje nagrade i izdavanje vrijednosnih papira,a ovdje možemo uvrstiti i ponudu. JAVNO OBEĆANJE NAGRADE 1.pojam i pretpostavke obećanja nagrade Javno obećanje nagrade postoji kad se jedno lice javnim oglasom obaveže dati nagradu onome licu koje izvrši neku radnju ili postigne odreñeni uspjeh pod uvjetom predviñenim tim oglasom.Da bi proizvelo pravne učinke potrebno je kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki: 1.Lice koje obećava nagradu mora imati poslovnu sposobnost(izvršilac ne mora) 2.Obećanje mora biti učinjeno javnim oglasom.Najčešće je to objavljivanje putem oglasa,mada nema smetnji da se to učini i usmeno,ali na takav način da se sa sadržajem mogu upoznati lica od kojih se može očekivati izvršenje tražene radnje. 3.Obećanje mora biti upućeno neodreñenom broju licu 4.Obećavalac mora odrediti radnju koja je predmet javnog obećanja nagrade.Radnja mora biti moguća i dopuštena. 5.Obećavalac mora odrediti rok za izvršenje tražene radnje.Ako to ne učini,svako ko želi učestvovati ima pravo tražiti da sud odredi odgovarajući rok. Obaveza davanja nagrade za obećavaoca nastaje u trenutku davanja izjave.Pravo na nagradu druga strana stiče tek nakon izvršenja tražene radnje.Pravo na nagradu ima onaj ko prvi izvrši traženu radnju.Ako je više lica istovremeno izvršilo radnju,pripadaju im jednaki dijelovi nagrade,osim ako na drugačije rješenje upućuju razlozi pravičnosti. 2.opoziv obećanja nagrade Javno obećanje nagrade se može u principu opozvati sve dok se ne izvrši tražena radnja.Opoziv se mora objaviti na isti način na koji je objavljeno i obećanje.Ukoliko obećavalac zbog prirode obećanja ima neposredene kontakte sa potencijalnim izvršiocima,on im može i ličnim

44

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM saopštavanjem opozvati obećanje. Ako su u opozivu obaviještena samo pojedina lica,opoziv djeluje samo prema njima.Opoziv nema dejstvo ni prema licima koja su do trenutka obavještenja o povlačenju nagrade izvršila predviñenu radnju. Obećavalac je obavezan nadoknaditi troškove koje su savjesna treća lica pretrpjela izvršavajući radnju odreñenu u javnom oglasu.Visina naknade troškova ne smije preći iznos obećane nagrade. Javno obećanje nagrade se ne može opozvati u 2 slučaja: 1.ako je oglasom odreñen rok za izvršenje radnje 2.ako se obećavalac nagrade u javnom oglasu odrekao prava na opoziv 3.prestanak obaveze Obaveza davanja javno obećane nagrade može prestati: 1.isplatom nagrade licu koje je izvršilo traženu radnju 2.opozivom obećane nagrade 3.istekom roka za izvršenje radnje objavljenog u oglasu.Ako rok nije odreñen,obaveza prestaje istekom zakonskog roka od 1 godine od dana objavljivanja oglasa. VRIJEDNOSNI PAPIRI 1.opće odredbe o vrijednosnim papirima Vrijednosni papir ili hartija od vrijednosti je pismena isprava kojom se izdavalac obavezuje da će zakonitom imaocu isprave ispuniti obavezu upisanu na toj ispravi.Najčešće se radi o isplati odreñenog novčanog iznosa Vrijednosni papiri su formalni i jednostrani pravni poslovi.Obaveze proizašle iz njih nastaju u trenutku izdavanja isprave.Po njihovom sadržaju mogu se podijeliti na ličnopravne,stvarnopravne i obligacionopravne vrijednosne papire..Ličnopravni pretstavljaju pravo učešća u upravljanju i odlučivanju u odreñenom pravnom licu(nap.dionice).Stvarnopravni su papiri čijom se predajom zamjenjuje predaja stvari upisanih na tom papiru(nap.konosman,skladišnica,tovarni list itd.) Obligacionopravni papir sadrži odreñeno potraživanje,odnosno dug(mjenica,ček). Vrijednosni papiri imaju sve veći značaj u praksi.Brzo i lahko se prenose pa se sve više upotrebljavaju kao sredstvo plaćanja,kreditiranja ili prometa robe.Vrijednosni papiri se javljaju u strogo propisanoj formi.Zbog posebnog značaja,za njih se pravila postavljaju u vidu posebnih zakona.Kod nas su doneseni zakon o čeku,o mjenici,i o vrijednosnim papirima.Osim toga opći propisi sadržani u ZOO važe za sve vrijednosne papire kao lex generalis. U odgovoru na pitanje kada i kako nastaje obligacija iz vrijednosnih papira imamo 3 teorije: 1.ugovorna teorija smatra da su vrijednosni papiri posebna vrsta ugovora,te je za nastanak obaveze na osnovu tih papira potrebna saglasnost ugovarača 2.teorija emisije-prema kojoj obaveza nastaje kad izdavalac papir dobrovoljno pusti u promet 3.teorija kreacije-prema kojoj obaveza nastaje u trenutku kad izdavalac sastavi i potpiše vrijednosni papir Naš ZOO načelno prihvata teoriju emisije,a teoriju kreacije izuzetno i to kod vrijednosnog papira na donosioca. 2.bitni sastojci vrijednosnih papira Vrijednosni papir mora sadržavati sljedeće bitne sastojke: 1.oznaku vrste papira(mjenica,ček,skladišnica i sl.) 2.ime izdavaoca papira(za pravno lice naziv i sjedište,a za fizičko lice ime i prebivalište,i najčešće br.L.K.) 3.oznaku korisnika ili naznaku da papir glasi na donosioca.Korisnik se naziva remitent 4.tačna obaveza izdavaoca koja proizilazi iz vrijednosnog papira 5.mjesto i datum izdavanja,kao i serijski broj za one papire koji se izdaju u seriji 6.potpis izdavaoca,odnosno faksimil potpisa na papiru koji se izdaje u seriji Posebnim zakonima se za pojedine vrijednosne papire mogu predvidjeti i drugi bitni sastojci.

3.vrste vrijednosnih papira

45

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Prema ličnosti titulara prava iz vrijednosnih papira,razlikuju se 3 vrste:na donosioca,na ime i po naredbi Papiri na donosioca su takvi vrijednosni papiri kod kojih se dužnik(izdavalac papira)obavezuje ispuniti naznačenu obavezu svakom donosiocu papira.Povjerilac je dakle svaki donosilac papira,pod uvjetom da je savjesni sticalac,odnosno zakoniti imalac.Savjesnost se prezumira.Obaveza iz ovih papira je apstraktna,jer se ne vidi razlog obavezivanja.Za realizaciju papira na donosioca dovoljno je posjedovanje papira i njegova predaja dužniku.Papiri na donosioca se prenose prostom tradicijom,tj.predaja iz ruke u ruku. Papiri na donosioca su lahko prenosivi,ali gubljenjem papira vlasnik gubi i pravo upisano na papir.Zbog toga vlasnik kome je papir nestao može tražiti poništenje te isprave putem suda.Ovakvo poništenje naziva se amortizacija vrijednosnih papira,a provodi se po pravilima vanparničnog postupka. Papiri na ime su papiri na kojima je upisano ime povjerioca.Papiri na ime su nap.polica osiguranja,štedna knjižica i sl.Papiri na ime mogu biti i mjenica i ček,ako se unese tzv.rekta klauzula(tj.zabrana prenošenja). Kod papira na ime pravo upisano na papir može potraživati samo ono lice čije je ime upisano na papir. Pravo upisano na ovakvom vrijednosnom papiru može se prenositi samo cesijom,u okviru koje cedent predaje cesionaru vrijednosni papir.Prema ZOO pravo koje proizilazi iz vrijednosnog papira na ime prenosi se upisivanjem na samom papiru novog imaoca,potpisivanjem prenosioca i upisom u registar vrijdnosnih p. Papiri po naredbi sjedinjuju sigurnost i mogućnost brze promjene povjerioca.Naime,u papiru po naredbi povjerilac je odreñen imenom,ali povjerilac može biti i svako drugo lice kojeg predhodni povjerilac odredi svojom naredbom.Meñu najvažnijim papirima po naredbi su mjenica i ček. Prenos prava iz ovih papira vrši se indosamentom.Indosament je izjava dosadašnjeg     povjerioca(korisnika)upisana na vrijednosni papir kojom on svoje pravo iz papira prenosi na drugo lice.Lice koje prenosi svoje pravo naziva se indosant,a lice na kojeg se pravo prenosi naziva se indosatar.Indosament može biti puni,blanko i na donosioca.Puni sadrži sve bitne elemente indosamenta i to: izjavu o prenosu,firmu,odnosno ime indosatara i potpis indosanta.Kod blanko indosamenata stavlja se samo potpis indosanta i to na poleñini papira.Indosament na donosioca nastaje kad se u vrijednosnom papiru na mjesto indosatara upiše riječ"donosiocu".Indosament na donosioca vrijedi kao blanko indosament. 4.papiri slični vrijednosnim papirima Legitimacioni papiri su isprave iz kojih za imaoca proizilazi pravo da od izdavaoca traži izvršenje naznačene radnje(nap.mjesečna karta za gradski prevoz).Njihova važnost je najčešće vremenski ograničena.Za razliku od vrijednosnih papira,u legitimacionim papirima nije inkorporirano pravo,već oni samo mogu poslužiti kao dokazno sredstvo u slučaju spora. Legitimacioni znaci nisu isprave,nego samo znaci na kojima je utisnut broj ili neka druga oznaka.Tipični primjeri su garderobni broj i potvrda o predaji prtljaga.

DVADESET TREĆA GLAVA ZAKAŠNJENJE(DOCNJA)

Pod zakašnjenjem se podrazumijeva dužnikovo zakašnjenje u ispunjenju obaveze ili povjeriočevo odbijanje da primi ispunjenje obaveze od dužnika.

46

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM DUŽNIKOVO ZAKAŠNJENJE U nekim pravima(nap.austrijskom pravu)krivica je bitan element i dužnik je u zakašnjenju samo ako mu se zakašnjenje može staviti na teret.Takvo zakašnjenje je subjektivno zakašnjenje.Objektivno zakašnjenje postoji bez obzira na razlog koji je doveo do zakašnjenja.Krivica nije bitan element.ZOO prihvata objektivni koncept,jer se po ZOO dužnik nalazi u zakašnjenju kad ne ispuni obavezu u predviñenom roku. 1.pretpostavke dužnikovog zakašnjenja Pretpostavke su:neispunjenje obaveze,dospjelost obaveze i opomena a.neispunjenje obaveze Kod zakašnjenja je još uvijek moguće ispuniti obavezu.Ako to ispunjenje nije moguće ni u naknadnom roku,radi se o naknadnoj nemogućnosti ispunjenja,a ne o zakašnjenju.Kod poslova sa fiksnim rokom dužnik po pravilu ne može zapasti u zakašnjenje,jer nemogućnost nastupa odmah po isteku roka. b.dospjelost obaveze Prije dospjelosti dužnik ne može biti u zakašnjenju.Obaveza dospijeva u vrijeme odreñeno sporazumom stranaka.Ako sporazuma nema,obaveza dospijeva s obzirom na svrhu(cilj)posla.Ako se ne može odrediti prema svrsi posla,dospjelost se odreñuje prema prirodi obaveze i ostalim okolnostima.Ako se rok ne može odrediti po predhodnim kriterijima,povjerilac može odmah zahtijevati ispunjenje obaveze,odnosno dužnik može zahtijevati da povjerilac odmah primi ispunjenje. Dužnik može doći u zakašnjenje i kod naturalnih obligacija,s tim što neće biti obavezan ispuniti dug ako istakne prigovor. c.opomena Opomena je jednostrana izjava volje kojom povjerilac obavještava dužnika da je dužan ispuniti svoju dospjelu obavezu.Opomena je slična pravnom poslu,ali se s njim ne može izjednačiti jer se opomenom samo zahtijeva realizacija već postojećeg prava iz obligacionog odnosa.Opomena ne mora biti izjavljena u odreñenoj formi.Dovoljno je da dužnik iz nje može prepoznati namjere povjerioca. Opomena može biti saopštena usmeno ili pismeno,kao i započinjanjem nekog postupka čija je svrha postizanje ispunjenja obaveze.Opomenom se smatra i nalog za isplatu,prezentiranje mjenice i sl. Opomena nije potrebna u tri slučaja: 1.ako je datum(rok)ispunjenja obaveze tačno odreñen 2.ako iz ponašanja dužnika proizilazi da opomena ne bi imala nikakvog efekta 3.ako se dužnik odrekne prava da bude predhodno opemenut ili naknadno obeća ispunjenje obaveze na tačno odreñeni dan. 2.pravne posljedice dužničkog zakašnjenja Povjerilac ima pravo tražiti ispunjenje obaveze i naknadu cjelokupne štete koju je pretrpio usljed zakašnjenja.Dužnik tokom zakašnjenja odgovara i za djelimičnu i za potpunu nemogućnost ispunjenja obaveze i ako tu nemogućnost nije skrivio,ali je ona nastupila nakon ulaska dužnika u zakašnjenje. Kad dužnik zakasni sa isplatom novčanog duga,obavezan je povjeriocu platiti i zatezne kamate,bez obzira da li je povjerilac zbog zakašnjenja pretrpio štetu ili ne. Ako su ugovarači dogovorili i ugovornu kaznu za slučaj zakašnjenja,tada dužnik duguje i isplatu ugovorne kazne. Ako je dužnik u zakašnjenju kod dvostranog ugovora,povjerilac može zahtijevati ispunjenje obaveze ili raskinuti ugovor ostavljajući dužniku naknadni rok za ispunjenje njegove obaveze.Ako dužnik ne ispuni obavezu ni u naknadnom roku,povjerilac može zahtijevati naknadu štete. Dužnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je zakasnio zbog okolnosti nastalih nakon zaključenja ugovora,a koje on nije mogao spriječiti,otkloniti ili izbjeći.

47

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM 3.prestanak dužnikovog zakašnjenja Zakašnjenje prestaje kad dužnik ponudi uredno ispunjenje svoje obaveze,odnosno svih obaveza nastalih zbog njegovog zakašnjenja.Zakašnjenje prestaje za buduće vrijeme,ali dotadašnje posljedice zakašnjenja mora snositi dužnik. Obavezu umjesto dužnika može ispuniti i neka druga osoba koja ima pravni interes za to(nap.jemac,zalogodavac itd).Ako povjerilac odbije primiti ispunjenje obaveze od tih lica,on pada u povjerilačko zakašnjenje,a dužnikovo zakašnjenje prestaje. POVJERILAČKO ZAKAŠNJENJE Povjerilac se nalazi u zakašnjenju ako bez osnovanog razloga odbije primiti uredno ponuñeno ispunjenje,ili ga svojim ponašanjem spriječi.Povjerilac se takoñer nalazi u zakašnjenju ako ne izvrši izbor kod alternativnih obligacija ili ne preduzme sve potrebne radnje za preuzimanje ispunjenja. Kod dvostrano obaveznih ugovora povjerilac dolazi u zakašnjenje i ako je spreman primiti ispunjenje dužnikove obaveze,ali sa svoje strane ne nudi istovremeno ispunjenje svoje dospjele obaveze. 1.pretpostavke povjerilačkog zakašnjenja 1.obaveza dužnika mora biti dospjela 2.dužnik mora povjeriocu ponuditi ispunjenje obaveze,koju je zaista u stanju da ispuni.Ako bi povjerilac dokazao da dužnik u vrijeme ponude nije bio u mogućnosti ispuniti obavezu,povjerilac se ne bi nalazio u zakašnjenju. 3.odbijanje povjerioca da prihvati ponuñeno ispunjenje.Postojanje krivice povjerioca nije bitno,jer postoji njegova obaveza na preuzimanje ispunjenja. 2.posljedice povjerilačkog zakašnjenja Povjerilačko zakašnjenje ne dovodi do osloboñenja dužnika od obaveze,ali padanjem povjerioca u zakašnjenje prestaje dužnikovo zakašnjenje. Dužnik odgovara samo za štetu koju je prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom,a na povjerioca prelazi rizik slučajne propasti stvari.Ako dužnik duguje generičku stvar,ne oslobaña se obaveze kod slučajne propasti stvari,osim ako je predhodno izdvojio ugovorenu količinu i o tome obavijestio povjerioca. Kod dvostranih obligacija dužnik ima pravo od povjerioca tražiti izvršenje protivčinidbe. Od dana povjerilačkog zakašnjenja prestaju teći kamate. Povjerilac je obavezan dužniku nadoknaditi svu štetu pretrpljenu zbog zakašnjenja,kao i troškove nastale u vezi čuvanja stvari. Kad je povjerilac u zakašnjenju,dužnik se svoje obaveze može osloboditi tako što će dugovanu stvar položiti kod suda i to stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja,osim ako razlozi ekonomičnosti ili priroda posla ne zahtijevaju da se polaganje izvrši u mjestu gdje se stvar nalazi. Povjerilačko zakašnjenje prestaje prijemom ispunjenja obaveze od dužnika.

DVADESET ČETVRTA GLAVA ZASTARJELOST POTRAŽIVANJA

POJAM Povjerilac svoje potraživanje koje ima prema dužniku mora realizirati u odreñenom vremenskom roku,jer će protekom zakonom odreñenog vremena dužnik uskratiti ispunjenje obaveze.U tom slučaju govorimo o zastari potraživanja ili zastarjelosti..Nastupanjem zastarjelosti povjerilac ne

48

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM gubi subjektivno pravo,nego samo gubi zahtijev na prisilno ostvarenje svog prava prema dužniku.Ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu,neće moći zahtijevati od povjerioca vračanje nazad ispunjene obaveze bez obzira na to da li je znao ili nije znao da je obaveza zastarjela. Zastarjelost možemo definisati i kao pravo dužnika da poslije zakonom predviñenog vremena uskrati ispunjenje konkretne obaveze.Nakon proteka zakonom odreñenog vremena potraživanje je moguće prisilno ostvariti samo ako dužnik ne istakne prigovor zastarjelosti.Ukoliko dužnik ne istakne prigovor,na zastaru se sud neće obazirati po službenoj dužnosti i usvojit će tužbeni zahtijev povjerioca,bez obzira na to da li je dužnik znao ili nije znao za postojanje zastare.U tom slučaju dužnik će biti obavezan i ispuniti svoju obavezu. Institut zastarjelosti je poznavalo još i rimsko pravo,a u savremenom pravu ne postoji pravni sistem koji ne poznaje zastarjelost.On prije svega služi pravnoj sigurnosti. Nije korektno ostaviti povjeriocu mogućnost da on,kad god poželi protiv svoga dužnika istakne zahtijev za ispunjenje obaveze,a dužnik ne može neograničeno vrijeme čuvati dokaze o ispunjenju svoje obaveze.U našem pravu pravila o zastarjelosti potraživanja odnose se na sve obligacije.Zastarjelost ne treba posmatrati kao način prestanka obaveze,jer zastarjelošću obligacija ne prestaje.Pravila o zastari postoje i u drugim zakonima(nap.zakon o čeku,zakon o mjenici)Odredbe zastarjelosti u tim posebnim zakonima primjenjuju se kao lex specialis i imaju prednost u odnosu na pravila u ZOO. Možemo reći da su obligaciona prava podložna zastarjevanju,izuzev onih prava koji svoj izvor imaju u porodičnom pravu.S druge strane apsolutna prava(stvarna i lična)ne zasatarijevaju. ZOO početak toka zastarjevanja vezuje za dospjelost potraživanja.Smatra se da je potraživanje dospjelo kad povjerilac može zahtijevati ispunjenje obaveze. Kod pozitivnih obligacija(davanje ili činjenje)zasatarjevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo zahtijevati ispunjenje obaveze.Ako se dužnikova obaveza sastoji u negativnoj činidbi(trpljenje i propuštanje) zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno svojoj obavezi. Zastarjelost nastupa kada protekne zakonom odreñeno vrijeme u kome je povjerilac imao pravo zahtijevati ispunjenje dužnikove obaveze,tj.kad istekne posljednji dan zakonom odreñenog vremena.Vrijeme zastarjelosti je vezano za obavezu,a ne za ličnost dužnika.U ZOO je propisano da se pravnim poslom(ugovorom) rokovi zastarjelosti ne mogu ni produžavati,ni skraćivati.Isto tako ugovorom se ne može odrediti da zastarjelost neće teći za neko vrijeme. Dužnik se ne može unaprijed odreći zastarjelosti,ali dužnik pismeno može priznati zastarjelu obavezu.To znači da se dužnik ne može odreći zastarjelosti,prije nego ona nastupi,a može se odreći već nastupjele zastarjelosti.Priznanje mora biti u pismenoj formi.Naime do tada,naturalna obligacija,poslije priznanja postaje prinudna obligacija i povjerilac svoje pravo može realizirati i putem suda ako je potrebno. Povjerilac čije je potraživanje zastarjelo,može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama,odnosno ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.Kad zastari glavno potraživanje zastarjela su i sporedna potraživanja,kao što su potraživanja:kamata,plodova,ugovorne kazne,troškova itd. VRIJEME ZASTARJELOSTI Zastarjelost nastupa kada protekne zakonom odreñeno vrijeme u kome povjerilac može zahtijevati ispunjenje obaveze.Rokovi mogu biti objektivni i subjektivni u zavisnosti od toga da li vrijeme počinje teći od neke zakonom odreñene činjenice(objektivni)ili vrijeme teče od subjektivnog saznanja za pravno relevantnu činjenicu(subjektivni rokovi).Rokovi zastarjelosti su različiti u zavisnosti od vrste potraživanja,a dijele se opće i posebne zastarne rokove. 1.opći zastarni rokovi Prema ZOO opći zastarni rok iznosi 5 godina,ako zakonom nije odreñen neki drugi rok.Ako je propisan neki drugi rok,tada se primjenjuje taj rok,a ne opći zastarni rok.Opći zastarni rok prema ZOO Republike Srpske iznosi deset godina i taj se rok primjenjuje i na druge obligacione odnose nastale prije stupanja na snagu izmjenjenog zakona.Za slučaj ostavljanja dužeg općeg zastarnog roka daje se mogućnost povjeriocu da u dužem vremenskom periodu može zahtijevati ispunjenje potraživanja. 2.posebni rokovi zastarjelosti

49

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Ovi rokovi mogu biti kraći ili duži od općeg roka. a.rokovi zastarjelosti duži od općeg zastarnog roka Rok zastarjelosti od 10 godina predviñen je za sva potraživanja koja su utvrñena pravosnažnom sudskom presudom ili odlukom drugog nadležnog organa,ili nagodbom pred sudom ili nekim drugim organom,pa i za slučaj da zakon za takva potraživanja predviña kraći rok zastarjelosti.Izuzetak od ovoga odnosi se na povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka ili nagodbi i dospjevaju ubuduće. b.trogodišnji rok zastarjelosti Ova potraživanja mogu se podijeliti u 4 grupe i to:povremena potraživanja,meñusobna potraživanja iz ugovora o prometu robe i usluga,potraživanje zakupnine i potraživanje naknade štete. aa.povremena potraživanja Ova potraživanja dospijevaju godišnje ili u kraćim odreñenim razmacima vremena(nap kamate,izdržavanje,anuiteti-povremena davanja kojima se u jednakim,unaprijed odreñenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate.To ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelimična ispunjenja.

bb.meñusobna potraživanja iz ugovora o prometu robe i usluga Prema ZOO meñusobna potraživanja društvenih pravnih lica nastalih na osnovu ugovora o prometu roba i usluga,kao i potraživanja naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima,zastarijevaju za tri godine.Zastarjevanje teče i rok se izračunava odvojeno za svaku isporuku robe,izvršeni rad ili uslugu..Trogodišnji zastarni rok se primjenjuje bez obzira da li su lica zaključila meñusobni ugovor u okviru registrirane djelatnosti ili van djelatnosti.Za primjenu ovog trogodišnjeg roka,bitno je da su obje strane društveno pravna lica,a ne da je takvo samo jedno lice. Ako preduzeča(državna) imaju udio privatnog kapitala na njih se primjenjuju opći zastarni rokovi od 5 godina.U BIH se primjenjuju dva različita zastarna roka.U Federaciji se taj rok odnosi samo na društveno pravna lica(rok od 3 godine)a u RS-u na sva pravna lica. cc.potraživanje zakupnine Prema ZOO potraživanje zakupnine zastarjeva za tri godine bez obzira da li se plaća povremeno ili u jednom ukupnom iznosu.Takoñer,nije važno da li se plaća zakupnina za upotrebu ili korištenje pokretne ili nepokretne stvari.Zakupnina se najčešće javlja kao povremeno davanje,ali je ipak zastarjelost potraživanja zakupnine regulisano u posebnom članu,a ne zajedno sa povremenim davanjima.Kada ne bi postojao poseban propis tada bi potraživanje zakupnine koja je ugovorena u povremenim davanjima zastarjevalo za tri godine. dd.potraživanje naknade štete ZOO poznaje nekoliko različitih rokova zastarjelosti potraživanja naknade štete,u zavisnosti da li je šteta prouzrokovana grañanskim deliktom ili ona potiče iz ugovora.Rokovi zastarjelosti se dijele u dvije grupe: 1.subjektivni od tri godine 2.objektivni ili apsolutni od pet godina 3.potraživanje naknade štete koja je nastala povredom ugovorne obaveze Subjektivni zastarni rok iznosi tri godine i taj rok počinje teći od momenta kada je oštećenik doznao za štetu i lice koje je učinilo štetu.Pod saznanjem za učinioca štete podrazumijeva se i lice

50

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM koje odgovara za učinioca(odgovornost za drugog).Ovi uvjeti se moraju kumulativno ispuniti. Kod naknade štete nastale zbog tjelesne ozljede i narušavanja zdravlja veoma je teško odrediti trenutak saznanja štete.O ovom pitanju sudska praksa je morala zauzeti svoje stanovište.Trenutak saznanja za svaku od šteta se ne smatra vrijeme završetka liječenja,već je trenutak saznanja za štetu: 1.za pretrpljene fizičke bolove onaj trenutak kad su ti bolovi prestali,a najkasnije kad je završilo glavno liječenje i stabiliziralo se tužiteljevo zdravlje narušeno štetnim dogañajem 2.za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti trenutak saznanja je vrijeme kad je liječenje prestalo i stabiliziralo se tužiteljevo zdravlje,odnosno kad sazna za trajne posljedice ozljeda 3.za pretpljene duševne bolove zbog narušenosti - to je trenutak kad je postalo jasno da se narušenost kao posljedica zdobivene ozljede ne može više ukloniti niti bitno smanjiti 4.za strah-to je trenutak njegova prestanka odnosno trenutak kad je postalo izvjesno njegovo trajnije postojanje 5.za troškove za tuñu pomoć i njegu-to je trenutak prestanka potrebe za takvom pomoći Od momenta nastanka štete,počinje teći objektivni rok zastarjelosti i on iznosi 5 godina.Taj se momenat ne mora nužno poklapati sa trenutkom nastanka štetnog dogañaja. Ako je šteta nastala povredom ugovorne obaveze(ugovorna odgovornost)potraživanje naknade za tako nastalu štetu zastarjeva nakon vremena odreñenog za zastarjevanje te obaveze.Zastarjelost naknade štete nastale povredom ugovora može zastariti i za kraći,ali i za duži period od perioda zastarjelosti naknade štete prouzrokovane grañanskim delikom,tj. od tri godine. Potraživanje naknade štete prouzrokovane povredom obaveze iz ugovora o prometu roba i usluga zaključnog izmeñu društveno-pravnih lica zastarjeva u roku od tri godine od nastanka štete. c.jednogodišnji rokovi zastarjelosti Prema ZOO nakon jedne godine zastarjevaju: 1.potraživanje naknade od domaćinstava za isporučenu električnu energiju,grijanje,plin,vodu,dimnjačarske usluge i održavanje čistoće 2.potraživanja RTV pretplate 3.potraživanje PTT za usluge telefona i poštanskih pretinaca,kao i druga njihova potraživanja 4.potraživanje pretplate za povremene poblikacije,računajući od isteka vremena na koje je publikacija naručena.Zastara teče i ako su isporuke ili usluge produžene. d.rokovi zastarjelosti kod ugovora o osiguranju Rok zastarjelosti je različit kod ugovora o osiguranju života i drugih ugovora o osiguranju.Pod drugim ugovorima o osiguranju podrazumijeva se osiguranje imovine,osiguranje od nesretnog slučaja itd.Zastarjelost potraživanja kod ugovora o osiguranju iznosi 5 godina,a kod ostalih ugovora 3 godine,računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo. Ako zainteresovano lice dokaže da do odreñenog dana nije znalo da se osigurani slučaj dogodio,zastarjevanje počinje od dana kad je za to saznalo.Potraživanje osiguravača iz ugovora o osiguranju zastarjevaju za tri godine. ZASTOJ ZASTARIJEVANJA Zastoj zastarijevanja postoji kad usljed zakonom predviñenih činjenica ili okolnosti zastarijevanje ne može započeti ili već započeto zastarijevanje prestaje teći dok te oklnosti postoje.Prestankom tih okolnosti zastarijevanje se nastavlja.Vrijeme preteklo prije zastoja uračunava se u zastarni rok,a vrijeme trajanja zastoja ne.Uzroke zastoja zastarijelosti možemo podijeliti u 2 grupe i to:subjektivne i objektivne. Subjektivni razlozi temelje se na posebnim odnosima povjerioca i dužnika,a objektivni na činjenicama koje se nalaze izvan mogućnosti uticaja subjekata obligacije. Zastarijevanje ne teče:izmeñu bračnih drugova,izmeñu roditelja i djece dok traje roditeljsko staranje,izmeñu štićenika i staraoca,kao i organa starateljstva za vrijeme trajanja starateljstva i dok ne budu položeni računi,izmeñu vanbračnih drugova dok traje vanbračna zajednica,za vrijeme mobilizacije,neposredne ratne opasnosti ili rata za potraživanja vojnih obaveznika,zatim u pogledu

51

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM potraživanja lica zaposlenih u tuñem domaćinstvu prema poslodavcu i članovima njegove porodice koji sa njim zajedno žive,a dok traje radni odnos,za svo vrijeme za koje povjeriocu zbog nesavladivih prepreka nije bilo moguće sudskim putem zahtijevati ispunjenje obaveze. PREKID ZASTARIJEVANJA Prekid zastarijevanja postoji kad usljed odreñenih činjenica ili okolnosti zastarijevanje ne može početi,a već započeto zastarijevanje prestaje teći.Prestankom okolnosti koje dovode do prekida zastarijevanje počinje teći iznova(predhodno vrijeme se ne uračunava). Prekid zastarijevanja može nastupiti preduzimanjem odreñenih radnji od strane povjerioca ili dužnika.Prekid nastupa kad dužnik prizna dug.Za priznanje se ne zahtijeva nikakva forma,a ono može biti dato i konkuldentnim radnjama(nap.plaćanje kamate,jemstvo itd). Povjerilac može prekinuti zastarijevanje podizanjem tužbe i svakom drugom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom.Da bi prekinuo zastarijelost,povjerilac mora preduzeti strogo formalne procesne radnje i to u parničnom,izvršnom ili upravnom postupku.Ako povjerilac odustane od tužbe ili radnje koju je preduzeo,smatra se da prekid zastarijevanja nije ni nastupio. ZASTARIJELOST I PREKLUZIJA Zastarijevanje treba razlikovati od prekluzivnog roka.Prekluzivni ili zakonski rokovi su takvi rokovi čije je trajanje zakon tačno odredio i nakon proteka tog roka titular prava gubi to pravo. Razlike izmeñu zastarijelosti i prekluzije se ogledaju u sljedećem: 1.Nakon isteka prekluzivnog roka nastupa potpuni gubitak prava,a kod zastarijelosti se gubi samo pravo na tužbu 2.Kod prekluzivnih rokova nema ni zastoja ni prekida zastarijelosti,dok je kod zastarijelosti moguće da doñe i do prekida i do zastoja zastarijelosti 3.Na prekluzivne rokove sud pazi po službenoj dužnosti i na njih se tuženi ne mora pozvati,dok se kod zastarijelosti tuženi mora sam pozvati na zastarijelost ako želi spriječiti prinudno ostvarenje tužiočevog zahtijeva 4.Ako dužnik ispuni zastarijelu obavezu ne može ispunjeno tražiti nazad,a po proteku prekluzivnog roka može tražiti ispunjeno nazad po pravilima sticanja bez osnova.

DVADESET PETA GLAVA PROMJENA SUBJEKATA OBLIGACIJE

UOPĆE O PROMJENI SUBJEKATA OBLIGACIJE U rimskom pravu smatralo se da se prava i obaveze ne mogu odvojiti od njegovih subjekata.U to vrijeme zamjena subjekata obligacije nije bila dozvoljena.Razvojem rimskog prava povjerioca i dužnika su mogli zamjeniti samo njihovi nasljednici(univerzalna sukcesija).Učinak cesije u rimskom pravu postizao se putem novacije.Na taj način vršena je promjena subjekata obligacije na povjerilačkoj strani,ali se mjenjala i sama obligacija.Razvojem prometa i trgovine javila se potreba za prenošenjem pojedinih potraživanja sa jednog lica na drugo i to bez promjene sadržaja obligacije.Povjerilac može ustupajući potraživanje podmiriti neki dug licu kojem ustupa tražbinu ili mu na taj način želi učiniti poklon. Savremeno pravo smatra da se prava i obaveze povjerioca i dužnika mogu prenijeti na druga lica.Pravni osnov promjene subjekata obligacije može biti različit: 1.Najčešći pravni osnov promjene subjekata obligacije je ugovor.Ugovorna promjena povjerioca ostvaruje se na dva načina:putem cesije ili ustupanjem potraživanja i putem ugovorne personalne subrogacije.Promjena dužnika se ostvaruje ugovorom o preuzimanju duga i ugovorom o asignaciji.Kod dvostrano obaveznih ugovora putem ustupanja ugovora cjelokupan ugovorni odnos,odnosno pravni položaj jedne ugovorne strane prelazi na treće

52

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM lice.Uvjet za to je pristanak druge ugovorne strane. 2.Pravni osnov promjene subjekata obligacije može biti i zakon..Najčešći slučajevi su kod univerzalne sukcesije,nacionalizacije ili konfiskacije,te zakonska personalna suborgacija. 3.Sudskom odlukom takoñer može doći do promjene subjekata obligacije.Najčešće je to u postupku prinudnog izvršenja,zatim kod diobe zajedničke imovine i sl. 4.Jednostranom izjavom volje može se promjeniti samo ličnost povjerioca,ali ne i dužnika.Ovaj način se ostvaruje testamentom ili legatom,kada testator ili legatar ustupi svoje potraživanje nasljedniku ili legataru. 5.U slučaju smrti nasljednici zamjenjuju umrlog preuzimajući njegova prava i obaveze.To je univerzalna sukcesija. UGOVORNO USTUPANJE POTRAŽIVANJA(CESIJA) 1.pojam cesije Ustupanje potraživanja je ugovor izmeñu starog i novog povjerioca kojim dotadašnji povjerilac prenosi potraživanje koje ima prema dužniku na novog povjerioca.Ugovor kojim se potraživanje ustupa naziva se cesija.Predhodni povjerilac je cedent(ustupilac),a novi povjerilac cesionar(prijemnik).Dužnik se zove cesus. Osim ugovorne postoje i zakonska i sudska cesija.Do zakonske cesije dolazi nastupom odreñenih zakonom predviñenih činjenica.Nap.na jemca prelazi potraživanje prema dužniku koje je jemac umjesto dužnika namirio povjeriocu. Sudska cesija se javlja u izvršnom postupku,kad sud zaplijeni potraživanje koje dužnik ima prema trećim licima i to potraživanje prenese na tražioca potraživanja,tj.dužnikovog povjerioca. Da bi došlo do ugovorne cesije potrebno je ispunjenje odreñenih pretpostavki.Prije svega,potrebno je zaključenje ugovora izmeñu cedenta i cesionara.Razlog ustupa potraživanja nije bitan za valjanost cesije.Ako cedent ispunjava svoju obavezu prema cesionaru iz nekog njihovog ranijeg ugovornog odnosa,tada imamo solvendi causa,a ako cedent poklanja cesionaru svoje potraživanje radi se o donandi causi.

Za valjanost cesije nije potrebna saglasnost dužnika,jer on nije ugovorna strana.Bitno je da se položaj dužnika ne smije pogoršati.Izuzetak od pravila da je cesija valjana i bez saglasnosti dužnika postoji u slučaju kad su dužnik i cedent predhodno ugovorili da se potraživanje ne može prenijeti bez dužnikovog pristanka. Da bi cesija bila valjana potrebno je da je potraživanje koje se ustupa nije općeprihvaćeno zakonskom zabranom ustupanja,da nije vezano za ličnost povjerioca ili da se po svojoj prirodi ne protivi prenošenju na drugog. Ugovor o cesiji je po svojoj prirodi konsenzualan pravni posao.Potraživanje postaje imovina cesionara samim činom sklapanja ugovora.Obavještenje dužnika o cesiji nema konstitutivni karakter,već predstavlja samo namjeru publiciteta.Budući da se iz cesije ne vidi cilj njenog zaključenja,ugovor o cesiji je i apstraktan pravni posao(jer i kod ovih poslova osnov nije vidljiv iz samog pravnog posla).Kao osnova cesije mogu se javiti ugovor o poklonu,zalaganju,kreditiranju itd.Kao najčešći osnov cesije javlja se ugovor o prodaji. 2.predmet ustupanja Predmet ustupanja je odreñeno potraživanje,a ne kompletan obligacioni odnos iz kojeg je to potraživanje proizašlo.Ustupanje kompletnog položaja ugovorne strane nije cesija,već ustupanje ugovora. Načelno je moguće ustupati svako potraživanje.Izuzeci su previñeni u ZOO.Predmetom cesije mogu biti dospojela i nedospjela,uvjetna,pa i buduća potraživanja,s tim što se od dužnika ne može očekivati naplata budućeg potraživanja prije njegovog dospjeća.Ustupljeno potraživanje mora biti odreñeno ili barem odredivo.

53

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM a.ustupanje budućih potraživanja Buduća se potraživanja mogu ustupati ukoliko ona nisu izuzeta od ustupanja ukoliko ne potpadaju pod zabranu ustupanja.Za ustupanje budućih potraživanja važe opća pravila ustupanja.U praksi je češći slučaj da se ustupaju buduća potraživanja,a pravna teorija stoji na stanovištu da u vrijeme ustupanja ne mora postojati čak ni pravni osnov,već samo da se potraživanje javlja kao vjerovatno.Sudska praksa stoji na stanovištu da budući dužnik u momentu ustupanja ne mora biti poznat. b.djelimično ustupanje Djelimično ustupanje je dopušteno ukoliko je potraživanje djeljivo i ako ga strane nisu sporazumom isključile od prenosa.Djelimično ustupanje dovodi do većeg broja povjerilaca.Zbir njihovih potraživanja predstavlja prvobitnu obavezu,a njihova prava su neovisna jedna od drugih.Dužnik obavezu sada može ispuniti onom povjerioca kojem on želi..Ako se dužniku za ispunjenje obrati više povjerilac prioritet ima onaj koji se prvi obratio. c.potraživanja iz dvostrano obaveznih ugovora Kod dvostrano obaveznih ugovora,gdje se kao povjerilac javlja i cesus,za neispunjenje obaveze prema cesusu,odgovoran je cedent,a ne cesionar,jer je cedent ugovorna strana sa kojom je cesus zaključio posao. d.forma ugovora o cesiji Ugovor o cesiji je neformalan.Dovoljna je saglasnost volja ugovornih strana.Izuzetak je slučaj kad je za pravni posao koji čini osnov ustupanja potrebna odreñena forma.Takva cesija će biti formalna.I u drugim zakonodavstvima cesija se javlja kao neformalan ugovor. 3.zabrana ustupanja Zabrana ustupanja može proizlaziti iz zakona ili prirode pojedinog prava.Ustupati se ne mogu potraživanja: 1.potraživanja čiji prenos je zabranjen zakonom(pravo na naknadu štete u obliku novčane rente,zbog smrti bliskog lica ili zbog povrede tijela ili narušavanja zdravlja.Dospjeli iznosi naknade se mogu cedirati ako je visina odreñena pismenim sporazumom stranaka ili pravosnažnom sudskom odlukom) 2drugi zakoni isto tako mogu zabraniti prenos potraživanja,kao što je Zakon o izvršnom postupku gdje se može zaplijeniti1/3 dohotka radnika,a za potraživanja iz obaveze izdržavanja do 1/2. 3.potraživanja vezana za ličnost povjerioca(alimentacija,penzija i sl.sa izuzetkom dospjelih obroka alimenta.) 4.potraživanja koja se po svojoj prirodi protive prenošenju na drugoga.To su prvenstveno potraživanja koja u osnovi imaju odnos povjerenja(nap.ugovor o nalogu).S druge strane postoje potraživanja kod kojih zahtijevi čine neraskidivo jedinstvo sa pravnom osnovom(nap.zahtijev za predaju stvari) 5.Potraživanja čiji je prenos isključen ugovorom.Ugovor o ustupanju sklopljen uprkos ugovornoj zabrani(pactum de non cedendo)nema učinak prema dužniku.Meñutim dužnik može naknadno dati saglasnost za taj ugovor. 4.prelaz sporednih prava Sporedno pravo dijeli sudbinu glavnog potraživanja(nap.pravo prvenstvene naplate,hipoteka,zaloga itd). Založena stvar se može predati cesionaru samo ako zalogodavac na to pristane..Cesija je derivativan način sticanja prava.Cesionar svoje pravo izvodi iz cedentovog prava.Dospjele,a neisplaćene kamate prenose se zajedno sa glavnim potraživanjem o čemu se cedent i cesionar mogu drugačije dogovoriti. 5.obavještenje dužnika o cesiji Da bi cesija djelovala prema cesusu,on mora o njoj biti obaviješten.Obaviještenje je zakonska obaveza cedenta.Do trenutka obaviještenja(dununcijacije)cesus svoju obavezu ispunjava cedentu,a nakon toga cesionaru.

54

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Ukoliko cedent ne može dokazati da je cesus obaviješten o cesiji,odgovoran je cesionaru za nastalu štetu.Cesusa o cesiji može obavijestiti i cesionar(a ne samo cedent).Zakon ne propisuje posebnu formu obaviještenja. 6.zaštita dužnika Dužnik cesijom ne može biti doveden u lošiji položaj od onoga u kome je bio prije cesije.Zaštiti dužnika služi zakonska odredba prema kojoj se savjestan dužnik koji nije znao za cesiju oslobaña obaveze ako je ispuni cedentu.Osim toga ZOO reguliše da cesus može cesionaru istaći i prigovore koje je mogao istaći i cedentu do trenutka kad je saznao za cesiju. Zakonodavac je ovim želio zaštiti dužnika iz dva razloga,i to: 1.dužnik nema mogućnosti sudjelovanja zaključenja ugovora o cesiji izmeñu cesionara i cedenta. 2.sadržaj potraživanja nakon cesije ostaje isti,ali dužnik ne smije dospjeti u teži položaj od onog u kakvom je bio prije cesije. 7.prebijanje potraživanja kao zaštita dužnika Prebijanje je jedan od načina prestanka obaveze koji se realizira tako što se dvije uzajamno jednorodne obligacije prebijaju jedna za drugu.Cesus može cesionaru prebiti ona svoja potraživanja koja je do obaviještenja o cesiji mogao prebiti cedentu.Dakle,bitno je da je potraživanje cesusa prema cedentu nastalo prije obaviještenja o cesiji.U ovom slučaju se odstupa od pravila meñusobne uzajamnosti potraživanja,jer dužnik cesionaru prebija potraživanje koje on ima prema cedentu.Cesusova potraživanja dospjevaju prije ili istovremeno sa ustupljenim potraživanjem. Cesus ne može izjaviti prebijanje cesionaru ako je on svoje potraživanje prema cedentu stekao nakon obavještenja o cesiji. 8.višestruko ustupanje Cedent po pravilu može svoje potraživanje ustupati samo jednom,a novo ustupanje od strane cedenta na drugog povjerioca je bez pravnog dejstva.Ukoliko bi cedent još koji put raspolagao pravom kojeg više nema,postupao bi suprotno pravilu da niko na drugog ne može prenijeti više prava,nego što ga sam ima. Ako se desi da cedent svoje potraživanje cedira nekoliko puta,ZOO regulira da u takvom slučaju potraživanje pripada onom cesionaru o kome je cedent prvo obavijestio dužnika,odnosno onom cesionaru koji se prvi javio dužniku. Ukoliko je cesus znao samo za jednu cesiju,on će se osloboditi obaveze ukoliko je ispuni tom poznatom cesionaru.Meñutim ako je znao za višestruko ustupanje,cesus svoju obavezu mora ispuniti upravo onom cesionaru za kojeg mu je ukazao cedent. 9.odnos cedenta i cesionara Ovi odnosi u pravilu se reguliraju ugovorom o cesiji.Ako odreñena pitanja nisu regulirana ugovorom,primjenjuju se zakonski propisi.Radi lakše realizacije ustupljenog potraživanja,cedent je dužan predati cesionaru obveznicu ili drugu ispravu o dugu.Ako cedent na cesionara prenosi samo dio potraživanja,on mu je obavezan predati ovjereni prepis obveznice ili druge isprave kojom se dokazuje postojanje ustupljenog potraživanja.Isto tako,cesionar može od cedenta tražiti ovjerenu potvrdu o ustupanju. Jedno od dejstava cesije odnosi se na cedentovu odgovornost za postojanje potraživnja i odgovornost za naplativost. a.odgovornost za postojanje potraživanja Ako je ustupanje potraživanja bez naknde(nap.poklon),cedent nije odgovoran za postojanje niti za naplativost potraživanja.Kod ustupanja potraživanja sa naknadom,cedent garantuje cesionaru da je potraživanje istinito i punovažno.On garantuje da potraživanje postoji u momentu cesije(veritas nominis),da potiče iz punovažnog pravnog posla,te da ne može biti poništeno zbog bilo kojih prigovora. b.odgovornost za naplativost

55

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Cedent je odgovoran i za naplativost ustupljenog potraživanja ako je to ugovoreno,ali samo do visine onoga što je primio od cesionara.Da bi cedent odgovarao,pored ugovorom preduzete obaveze potrebna su 2 uvjeta: 1.da je nenaplativost postojala već u momentu zaključenja cesije.Za kasnije nastalu nenaplativost cedent ne odgovara. 2.da u vrijeme ustupanja potraživanja cesionar nije znao za postojanje nedostataka POSEBNI SLUČAJEVI USTUPANJA POTRAŽIVANJA Prema ZOO ti slučajevi su:ustupanje umjesto ispunjenja,ustupanje radi naplaćivanja i ustupanje radi osiguranja. 1.ustupanje umjesto ispunjenja Dužnik(cedent)umjesto ispunjenja svoje obaveze može svom povjeriocu( cesionaru)ustupiti potraživanje koje ima prema trećoj osobi.Dakle,razlika u odnosu na redovnu cesiju je u tome što je cedent istovremeno dužnik cesionaru.Cedent svoj dug namiruje jednim drugim dugom,gdje se on javlja kao povjerilac prema trećoj osobi.Svrha ustupanja umjesto ispunjenja jeste da se cedent oslobodi svoje obaveze prema cesionaru.Ovaj oblik cesije je ustvari jedan od slučajeva zamjene ispunjenja(datio in solutum). Sličnost sa redovnom cesijom je u tome što ustupljeno potraživanje momentom cesije,tj.sklapanjem ugovora izmeñu cedenta i cesionara,prelazi u imovinu cesionara. Cedent može na cesionara prenijeti samo dio svog potraživanja prema trećoj osobi.U tom slučaju se radi o djelimičnom ustupanju.U ovom slučaju cedent je odgovoran za postojanje i naplativost ustupljenog potraživanja. Ako povjerilac(cesionar)prilikom realizacije potraživanja koje mu je cedirano(naplate svog duga),dobije više nego što iznosi njegovo potraživanje prema cedentu,on (cesionar)ima obavezu da sve što je naplatio više od iznosa svog potraživanja ustupi cedentu,tj.svom dužniku. 2.ustupanje radi naplaćivanja Ustupanje radi naplaćivanja je poseban slučaj cesije,gdje cedent ustupa svom povjeriocu(cesionaru)neko svoje potraživanje radi toga da cesionar to potraživanje naplati od dužnika. Samim činom ustupanja cedentova postojeća obaveza prema cesionaru se ne mijenja.Ta obaveza se gasi(odnosno smanjuje)tek kada cesionar naplati ustupljeno potraživanje.To je i osnovna razlika u odnosu na ustupanje umjesto ispunjenja,kod kojeg samim zaključenjem ugovora ustupljeno potraživanje odmah prelazi u imovinu cesionara,a kod ustupanja radi naplaćivanja ustupljeno potraživanje ne prelazi u imovinu cesionara,nego i dalje ostaje u imovini cedenta. Prema ZOO propisano je da i kod ustupanja umjesto ispunjenja i ustupanja radi naplate,cesionar mora predati cedentu sve ono što je naplatio preko iznosa svog potraživanja prema cedentu. Druga specifičnost kod ustupanja radi naplaćivanja jeste u tome što i nakon obavještenja o cesiji cesus svoju obavezu može ispuniti po svom izboru-cedentu ili cesionaru. 3.ustupanje radi obezbjeñenja Ustupanje radi obezbjeñenja služi osiguranju potraživanja koje cesionar ima prema cedentu po nekom drugom pravnom osnovu.Ustupljeno potraživanje cesionaru služi samo kao osiguranje njegovog potraživanja prema cedentu.Cesionar ustupljeno potraživanje ne može naplatiti ni za sebe ni za cedenta. Tek ako cedent ne ispuni postojeću obavezu prema njemu,cesionar bi mogao naplatiti cedirano potraživanje od cesusa.Pri tome je cesionar obavezan sav eventualni višak predati cedentu. .Ako cedent ispuni svoju obavezu,cesionar mu je dužan natrag cedirati ustupljeno potraživanje.U tom slučaju radi se o povratnoj cesiji. Kod ustupanja radi naplaćivanja cesionar je ovlašten odmah nakon izvršene cesije tražiti naplatu ustupljenog potraživanja.

56

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM DVADESET ŠESTA GLAVA PROMJENA DUŽNIKA

UOPĆE O PROMJENI DUŽNIKA Promjena dužnika ostvaruje se putem ugovora zainteresovanih lica ili na osnovu zakona.ZOO regulirao samo situaciju kad se promjena dužnika ostvaruje ugovorom.Ugovornom promjenom dužnika sadržaj obligacije ostaje isti,a samo se mijenja ličnost dužnika.Promjena dužnika moguća je na tri načina: preuzimanjem duga,pristupanjem dugu,te preuzimanjem ispunjenja. PREUZIMANJE DUGA 1.uopće o preuzimanju duga Preuzimanje duga je ugovor izmeñu dužnika i trećeg lica,kojim treće lice na sebe preuzima dužnikovu obavezu.ZOO ovo lice naziva preuzimaocem.Da bi taj ugovor proizveo pravno dejstvo,povjerilac mora dati svoju saglasnost.Zakonom nije utvrñeno kad povjerilac može dati saglasnost na ugovor o preuzimanju duga,te smatra da se saglasnost može dati prije,nakon i istovremeno za zaključenjem ugovora. Preuzimanjem duga obaveza u cijelosti prelazi na preuzimaoca,a dužnik se obaveze oslobaña.Povjerilac ostaje isto ono lice koje je bilo prije zaključenja ugovora. Kod promjene dužnika obligacija za povjerioca je veoma bitno ko mu je novi dužnik.Može se dogoditi da je novi dužnik insolventan ili da on ne ulijeva povjerenje povjeriocu da će on ispuniti obavezu.Da bi se zaštitio interes povjerioca,potrebna je njegova saglasnost. Povjerilac može dati bezuslovan pristanak,ali može pristanak i usloviti.Zakon ne propisuje moguće načine uslovljavanja pristanka.Zakonom nije bliže odreñena ni forma u kojoj povjerilac može dati svoj pristanak.Ukoliko se preuzima dug iz formalnog ugovora,onda pristanak povjerioca treba biti u toj formi. Svoj pristanak povjerilac može dati izričito i prešutno,s tim što prešutna saglasnost treba biti izražena na jasan i nedvosmislen način.Za prešutan pristanak povjerioca trebaju biti ispunjena 2 uvjeta: 1.da je povjerilac ispunjenje od primaoca duga primio bez ikakvih primjedbi 2.da je preuzimalac stavio do znanja povjeriocu da je on(preuzimalac)ispunjenje izvršio kao svoju obavezu. Ako povjerilac odbije dati saglasnost,ili se u odreñenom roku uopće ne izjasni,ugovor ne proizvodi pravna dejstva prema povjeriocu.Takav ugovor proizvodi pravna dejstva izmeñu ugovornih strana.Zakonom je propisano da ugovor o preuzimanju duga na koji povjerilac nije dao svoju saglasnost proizvodi dejstva kao ugovor o preuzimanjuispunjenja. Po pravilu se mogu preuzeti svi dugovi,osim onih koji su u vezi sa ličnošću dužnika. Ugovor o preuzimanju duga je načelno neformalan.Izuzetak je ukoliko se preuzima dug nastao na osnovu nekog formalnog ugovora.U tom slučaju i ugovor o preuzimnju duga mora biti zaključen u istoj formi. Osnov preuzimanja duga je značajan za unutrašnji odnos izmeñu dužnika i preuzimaoca,a ne i za odnos prema vani. 2.pravni učinci preuzimanja duga a.uopće o pravnim učincima Osnovno dejstvo ugovora o preuzimanju duga je to što umjesto starog dužnika obavezu povjeriocu mora ispuniti preuzimalac.Preuzimalac u svemu ima isti položaj prema povjeriocu kakav je imao i stari dužnik,dakle sadržaj obligacije se ne mijenja. Ako je povjeriocu pripadalo i neko sporedno pravo,on može ispunjenje glavne obaveze zahtijevati

57

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM zajedno sa tim sporednim pravom.Izuzeci od ovog pravila su zaloga i jemstvo.Pošto je dužnik prestao biti strana u obligacionom odnosu,eventualni rizik nenaplativosti preuzetog duga snosi povjerilac. Ako je u vrijeme povjeriočevog pristanka na ugovor o preuzimanju duga preuzimalac prezadužen,a povjerilac to ne zna,nit bi morao znati,prijašnji dužnik se ne bi oslobodio obaveze,a ugovor o preuzimanju duga imao bi dejstvo o pristupanju duga.Ova odredba ZOO predstavlja mjeru zaštite povjerioca. Dužnik se ne oslobaña obaveze ako su ispunjene dvije pretpostavke: 1.ako je preuzimalac u vrijeme povjeriočevog pristanka bio prezadužen 2.da okolnost o prezaduženosti preuzimaoca nije bila poznata povjeriocu b.sporedna prava Sporedna prava vezana su uz glavno potraživanje i dijele sudbinu glavnog duga.Sporedna prava se tretiraju kao akcesorna sa izuzetkom jemstva i zaloge.Jemstvo prestaje u slučaju preuzimanja duga,jer je jemac svoj pristanak dao za ranijeg,a ne novog dužnika(preuzimaoca).Kad je u pitanju zaloga,ako ju je dao dužnik,ona ostaje i nakon promjene dužnika.Ako ju je dalo treće lica zaloga prestaje preuzimanjem duga.Naravno,moguće je da jemac ili vlasnik založene stvari pristanu garantirati i za novog dužnika,ali se u takvom slučaju njihova garancija mora posebno ugovoriti. Povjerilac sam snosi rizik ako pristane na na ugovor o preuzimanju duga,pa se naknadno ispostavi da je došao u lošiji položaj od onog u kome je bio prije promjene dužnika. c.prigovori preuzimaoca Preuzimalac načelno može istaći sve prigovore koje je mogao istaći i stari dužnik(prigovor zastare,da je dug isplaćen,da potraživanje nije punovažno zbog postojanja nedostataka ili mana volje).Izuzeci od ovog su: 1.prigovori lične prirode koje je mogao istaći stari dužnik 2.prigovori u vezi sa pravnim odnosom koji je preuzimalac imao sa starim dužnikom,a koji je bio osnov preuzimanja. Ove prigovore pruzimalac može istaći samo prema dužniku. d.slučaj kad je dug obezbjeñen hipotekom Kad vlasnik nekretnine koja je pod hipotekom tu nekretninu preda trećem licu,hipotekarni povjerilac ima 2 dužnika:starog dužnika kao ličnog dužnika i novog vlasnika nekretnine kao hipotekarnog povjerioca.ZOO u ovakvom slučaju dozvoljava da se novi i stari vlasnik nekretnine mogu sporazumijeti i o preuzimanju duga zbog kojeg postoji hipoteka na prodatoj nekretnini. O preuzimanju duga stari vlasnik nekretnine mora obavijestiti povjerioca i to u pisanoj formi.Povjerilac može prihvatiti ili odbiti preuzimanje tog duga.Ako ne želi odobriti preuzimanje duga,povjerilac o tome mora obavijestiti starog dužnika.Ako se povjerilac uopće ne izjasni u roku od 3 mjeseca,smatra se da je pristao na preuzimanje duga.

PRISTUPANJE DUGU I PREUZIMANJE ISPUNJENJA 1.pristupanje dugu Pristupanje dugu je ugovor koji se zaključuje izmeñu povjerioca i trećeg lica.Njime se treće lice povjeriocu obavezuje da će ispuniti dužnikovu obavezu,i to cjelokupan dug ili samo jedan dio.Ovaj ugovor se zaključuje bez učešća dužnika,a može se zaključiti i protiv njegove volje Posljedica ovog ugovora je da su i dužnik i treće lice,neovisno jedan od drugog obavezni ispuniti obavezu povjeriocu.Meñutim,povjerilac može ispunjenje primiti samo od jednog od njih(u suprotnom bi se neosnovano obogatio) Mada na prvi pogled postoje sličnosti,institut ugovora o pristupanju dugu potrebno je razlikovati od jemstva i solidarnih obaveza.Što se tiče jemstva,lice koje kao jemac isplati dužnikov dug ima pravo regresa prema dužniku.Na jemca se prenose povjerilačka prava na osnovu zakonske subrogacije.S druge strane lice koje je dužnikovu obavezu ispunilo na osnovu ugovora o pristupanju duga nije ni supsidijarni ni solidarni dužnik,izuzev ako je solidarnost posebno ugovorena.Takoñer kod ugovora o pristupanju dugu može biti ugovorena subrogacija,tako da bi se

58

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM na toj osnovi treće lice regresiralo od dužnika. ZOO posebno odreñuje pristupanje dugu u slučaju preuzimanja neke imovinske cjeline.To je slučaj kad jednoj osobi pripadne odreñena imovinska cjelina u cjelosti ili djelimično,i to kako aktiva,tako i pasiva. Zakon ne pravi razliku izmeñu ugovora na osnovu kojih se imovinska cjelina prenosi.Najčešće je to kod ugovora o prodaji zanatske radnje,podjele zajedničke imovine ili sunasljedstva.Radi efikasnije zaštite povjerioca imovinske cjeline koja je prenesena na novo lice,zakonom je predviñeno da za dugove koji se odnose na tu cjelinu iz dotadašnjeg dužnika solidarno odgovara i sticalac te imovine.Zakon takoñer propisuje da prema povjeriocima nema pravnog učinka odredba ugovora kojom bi se zaključila ili ograničila odgovornost ranijeg i novog imaoca. 2.preuzimanje ispunjenja Do preuzimanja ispunjenja dolazi ugovorom izmeñu dužnika i trećeg lica kojim treći preuzima obavezu da umjesto dužnika ispuni dužnu činidbu.Ugovor o preuzimanju ispunjenja pravne učinke proizvodi samo izmeñu ugovornih strana,tj.izmeñu dužnika i trećeg lica.Povjerilac ne stiče nikakva nova prava,tj.on ispunjenje ugovora može tražiti samo od svog dužnika.Treće lice nije preuzelo dug,niti je pristupilo dugu.Ono se samo obavezalo dužniku da će ispuniti njegovu obavezu Ugovorom o preuzimanju ispunjenja uspostavljaju se odreñena prava dosadašnjeg dužnika i obaveze trećeg lica.Dužnik ima pravo zahtijevati od trećeg lica da povjeriocu blagovremeno i uredno ispuni dužnikov dug.Ako neblagovremeno i neuredno ispuni obaveze prema povjeriocu,treće lice će odgovarati dužniku.Vrstu i obim odgovornosti odreñuju same ugovorne strane,a ako to ne učini treći odgovara prema općim pravilima. Ugovor za povjerioca ne može proizvesti nikakve obaveze,osim obaveze prijema ispunjenja duga.Naime prema općim pravilima ispunjenja propisanim u ZOO,obavezu može ispuniti dužnik ili neko treće lice.U skladu s tim,povjerilac je dužan primiti ispunjenje od trećeg lica,jer bi se u suprotnom našao u povjerilačkom zakašnjenju.

DVADESET SEDMA GLAVA USTUPANJE UGOVORA

UOPĆE O USTUPANJU UGOVORA Promjena povjerioca vrši se cesijom,a promjena dužnika preuzimanjem duga.Cesijom cedent prenosi svoje potraživanje na cesionara,ali u dvostranom ugovoru cedent ostaje u obavezi prema cesusu.Analogna situacija je i kod preuzimanja duga.Potpuni izlazak jedne ugovorne strane iz obligacionog odnosa postiže se ustupanjem ugovora. Ustupanje ugovora je pravni posao kojim jedna ugovorna strana u dvostranom ugovoru trećem licu ustupa svoju cjelokupnu pravnu poziciju,pod uvjetom da na to pristane druga ugovorna strana. Ustupanje ugovora na način kako to regulira ZOO moguće je samo na osnovu ugovora.Pored toga, u praksi je moguća izmjena ličnosti ugovarača na osnovu zakona i sudske odluke.Meñutim,to su posebni instituti koji se razlikuju od sporazumnog,odnosno dobrovoljnog ustupanja ugovora.Na osnovu zakona to se dešava u slučaju konfiskacije,nacionalizacije i nasljeñivanja kod univerzalne sukcesije.Na osnovu sudske odluke ugovarača je moguće izmjeniti kod podjele zajedničke imovine. Kod ustupanja ugovora možemo reći da postoji toliko cesija koliko ima potraživanja i toliko preuzimanja duga koliko obaveza,pri čemu sve to proizilazi iz jednog te istog ugovora. Ustupanje ugovora moguće je samo kod dvostrano obavezujućih teretnih ugovora.Cesija i preuzimanje duga mogući su kod svih ugovora(teretnih,besplatnih,dvostranih,jednostranih i vanugovornih obligacija) PRETPOSTAVKE ZA VALJANOST USTUPANJA UGOVORA

59

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM 1.sporazum o ustupanju ugovora Ustupanje ugovora moguće je obaviti samo kod dvostranih ugovora i to na osnovu sporazuma izmeñu ustupioca i primaoca..Za nastanak ugovora o ustupanju važe opća pravila kao i za nastanak svakog drugog ugovora. 2.predmet sporazuma o ustupanju ugovora Pod pojmom ustupanja ugovora podrazumijeva se ustupanje ustupioca,odnosno njihovog pravnog položaja(tj.prava i obaveza)

ugovornog

statusa

3.dvostrano obavezni ugovor Ustupanje ugovora moguće je samo kod dvostrano obaveznih ugovora i to samo ako obaveze nisu ispunjene.Kad jedna ugovorna strana ispuni svoje obaveze,ona svoje potraživanje može cedirati,a nikako to potraživanje ne može prenijeti u smislu ustupanja ugovora..Isto tako druga strana kojoj je ostala samo obaveza, svoju obavezu može samo prenijeti na treće lice u skladu sa pravilima preuzimanja duga. Bitno je napomenuti da se mogu ustupati samo oni ugovori koji nisu vezani za ličnost ugovarača,tzv.intuitu personae. 4.pristanak druge ugovorne strane Da bi sporazum proizveo pravne učinke,potrebno je da na njega pristane druga ugovorna strana.Saglasnost se može dati prije,u toku ili nakon zaključenja sporazuma izmeñu primaoca i ustupioca.Prema ZOO sporazum o ustupanju ugovora proizvodi dejstvo u trenutku kad druga ugovorna strana pristane na ustupanje.Ako je druga ugovorna strana svoj pristanak na ustupanje ugovora dala unaprijed,primalac ulazi u ugovorni odnos u trenutku kad je obaviješten o ustupanju. PRAVNA DEJSTVA USTUPANJA UGOVORA Osnovni cilj ustupanja ugovora jeste prenošenje svih prava i obaveza sa ustupioca na primaoca.Primalac postaje nova ugovorna strana,a druga strana ostaje i dalje u ugovornom odnosu,sada prema primaocu umjesto prema ustupiocu. 1.odnos izmeñu ustupioca i primaoca Ovaj odnos regulira se sporazumom o ustupanju ugovora,dale sporazumom ustupioca i primaoca.Sporazum o ustupanju ugovora može biti teretan i dobročin.U praksi se najčešće javlja kao teretan ugovor i to u obliku ugovora o kupoprodaji.Ustupilac odgovara primaocu za punovažnost ustupljenog ugovora. 2.odnos izmeñu ustupioca i druge ugovorne strane Meñusobna prava i obaveze ustupioca i druge ugovorne strane prestaju kad druga ugovorna strana da pristanak na ugovor o ustupanju,odnosno kad bude obaviještena o ustupanju ugovora ako je pristanak dala unaprijed.Ustupanjem ugovora ustupilac prestaje biti ugovorna strana.Meñutim ustupilac se može ugovorom obavezati drugoj ugovornoj strani da će on vratiti dug ukoliko to ne izvrši primalac kao glavni dužnik.Propisi o ustupanju ugovora su dispozitivne prirode. 3.odnos izmeñu druge ugovorne strane i primaoca Perfekcijom sporazuma o ustupanju ugovora primalac zauzima mjesto ustupioca,preuzimajući njegova prava i obaveze.Preuzimalac dakle postaje subjekt obligacije.U meñusobnim odnosima,tj.u ostvarivanju prava i obaveza,primalac i druga ugovorna strana dužni su se pridržavati načela savjesnosti i poštenja.Primalac i druga ugovorna strana mogu jedna drugoj isticati prigovore(nap.prigovor zastarijelosti,ništavosti,nedospjelosti i lične prigovore).Na ove

60

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM prigovore imaju pravo obje strane. Postavlja se pitanje šta je sa sredstvima obezbjeñenja potraživanja?Ako je sredstvo obezbjeñenja(nap. zalogu,kaparu,kauciju itd.)dao sam ustupilac,ona i dalje obezbjeñuju izvršenje primaočeve obaveze.Kad je treće lice dalo zalogu ili preuzelo jemstvo radi obezbjeñenja ustupiočeve obaveze,potreban je pristanak tih trećih lica u vezi sa njihovom odgovornošću za novog dužnika,odnosno primaoca.Dakle,sporedni dužnik se treba izjasniti da li preuzima odgovornost za primaoca ili ne.

DVADESET OSMA GLAVA ASIGNACIJA

POJAM ASIGNACIJE Asignacija ili uput je izjava volje jednog lica kojom ono upućuje i ovlašćuje drugo lice da za njegov račun izvrši odreñenu činidbu trećem licu,a to treće lice ovlašćuje da činidbu primi u svoje ime.Činidba koja je predmet asignacije najčešće se sastoji u plaćanju odreñene sume novca.Lice koje izjavljuje volju naziva se asignant ili uputilac,a lice koje je upućeno i ovlašteno da izvrši činidbu je asignat ili upućenik.Lice koje prima činidbu u svoje ime je asignatar ili primalac upute. Asignacija sadrži 2 ovlaštenja: 1.ovlaštenje asignatu da za račun asignanta izvrši činidbu asignataru 2.ovlaštenje asignataru da tu činidbu primi Najvažnija funkcija bi se mogla odrediti kao sredstvo indirektnog plaćanja ili kao sredstvo kredtiranja. Kao sredstvo indirektnog plaćanja,asignacija se primjenjuje u slučaju kad je asignant povjerilac asignata,ali i dužnik asignatara. Kad se putem asignacije vrši kreditiranje,tada asignant ne mora biti asignatarov dužnik. Asignacija je apstraktni pravni posao,jer cilj koji se njime želi postići nije vidljiv za treća lica.Ugovor o asignaciji je neformalan. DEJSTVO ASIGNACIJE Asignacijom se zasniva trostruki odnos. 1.odnos izmeñu asignanta i asignata(odnos pokrića) Ovaj odnos se najčešće javlja kod nekih bankarskih posla,gdje je banka asignat,a fizičko ili pravno lice asignant.Ovaj odnos zavisi od toga da li je asignat dužnik ili nije.Asignat nije obavezan prihavatiti asignantovu uputu,čak i ako je on asignantov dužnik,izuzev ako mu je to obećano.Meñutim kad mu je uputa izdana na temelju asignantova duga prema asignataru,tada je asignat obavezan izvršiti uputu ako mu to ni po čemu nije teže od ispunjenja obaveze prema asignantu.Asignant može opozvati ovlaštenje sve dotle dok asignat ne izjavi da prihvata uput ili dok ga ne izvrši. 2.odnos izmeñu asignanta i asignatara(valutni odnos) Ovdje je bitno znati da li je asignatar asignantov povjerilac ili nije.Ako jeste,onda asignatar može,ali i ne mora prihvatiti asignantov uput.Ako odbije uput asignatar je obavezan odmah o tome obavijestiti asignanta.U suprotnom mu odgovara za štetu.Asignatar koji je pristao na asignaciju može zahtijevati ispunjenje obaveze prvenstveno od asignata,a od asignanta supsidijarno. Ako asignatar nije asignantov povjerilac,tada on nije obavezan prihvatiti asignaciju. 3.odnos izmeñu asignata i asignatara

61

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM Kad asignat prihvati uput,asignatar ima pravo od njega zahtijevati ispunjenje obaveze.Tu nije bitno da li je asignatar asignantov povjerilac ili ne. Uputa izdana u pisanoj formi može biti na donosioca.U takvom slučaju ima svojstva vrijednost papira.Svaki imalac tog papira u odnosu na asignanta ima položaj asignatara.

DVADESET DEVETA GLAVA PRESTANAK OBLIGACIJE

UOPĆE O PRESTANKU OBLIGACIJE Kad se ispune ciljevi zbog kojih je preduzeta,sasvim je razumljivo,da obligacija prestaje.Realizacijom obaveze prestaje i pravo koje odgovara toj obavezi.Obligaciona prava prestaju ostvarivanjem svrhe obligacionog odnosa,ali isto tako i protekom dužeg ili kraćeg vremenskog perioda.Načine prestanka obligacije možemo posmatrati prema tome da li prestaju voljom subjekata(ispunjenjem,oprostom duga) ili se prestanak vezuje za ispunjenje pravnih činjenica. ZOO regulira posebne načine prestanka obligacija,a to su:1.ispunjenje,2.zakašnjenje,te polaganje i prodaja dugovane stvari,3.kompenzacija,4.otpust duga,5.novacija,6.sjedinjenje,7.nemogućnost ispunjenja,8.protek vremena i otkaz,9.smrt,10.zastarijelost. Ovo su opći načini prestanka svih obligacija,bez obzira na njihov izvor nastanka. ISPUNJENJE(SOLUTIO) Pod ispunjenjem se podrazumijeva valjano izvršenje činidbe koja je predmet obaveze dužnika.Ono može biti neposredno i posredno.Neposredno predstvalja realni akt dužnika i najčešće se radi o isplati odreñenog novčanog iznosa.Kod posrednog ispunjenja dolazi do meñusobnog obračunavanja uzajamnih činidbi(kompenzacija ili prebijanje) 1.ko može ispuniti obavezu Po pravilu obavezu ispunjava dužnik ili od njega ovlašteno lice.ZOO propisuje da je povjerilac obavezan primiti ispunjenje od svakog lica koje ima pravni interes da obaveza bude ispunjena.Tim licima se smatraju svi oni koji mogu pretrpjeti štetu zbog neispunjenja dužnikove obaveze.U ovu kategoriju spadaju: jemac,zalogodavac i protivnik pobijanja.Povjerilac mora primiti ispunjenje od tih lica,a suprotnom bi bio u povjerilačkom zakašnjenju.Izuzetak je slučaj kad dužnik ponudi da sam odmah ispuni svoju obavezu.Tada je povjerilac obavezan primiti ispunjenje od dužnika,i odbiti prijem ispunjenja od trećih lica. Kad je dužnik saglasan da njegovu obavezu ispuni neko treći,povjerilac je dužan primiti to ispunjenje bez obzira da li se radi o trećem licu koje ima pravni interes ili ne.Izuzetak je situacija kad je dužnik obavezan lično izvršiti činidbu,zbog samog ugovora ili prirode obaveze. Ako treće lice želi ispuniti obavezu bez dužnikovog znanja,povjerilac može,ali i ne mora primiti ispunjenje. Ako treće lice želi dužnikovu obavezu ispuniti protiv volje dužnika,dužnik koji za to sazna može ponuditi da sam odmah ispuni svoju obavezu.U takvom slučaju povjerilac ne može primiti ispunjenje od trećeg lica.Treće lice koje ispunjava dužnikovu obavezu mora imati poslovnu sposobnost. 2.personalna subrogacija Personalna subrogacija je prenos povjeriočevog potraživanja na teće lice koje je ispunilo obavezu umjesto dužnika.Lice koje je ispunilo obavezu umjesto dužnika naziva se ispunilac ili solvens.Ispunilac stupa na mjesto dotadašnjeg povjerioca.Načelno je personalna subrogacija

62

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM moguća u svakoj obligaciji.Izuzeci postoje kod obaveza vezanih za ličnost i ako su strane ugovorile da ih može ispuniti samo dužnik.Personalna subrogacija moguća je na osnovu ugovora ili zakona. a.ugovorna subrogacija Njen osnov je ugovor koji se zaključuje izmeñu povjerioca i ispunioca ili izmeñu dužnika i ispunioca.Treba biti zaključen prije ili najkasnije prilikom ispunjenja,jer se subrogacija nakon toga ne može ugovoriti. Ugovorom o subrogaciji ugovorne strane trebaju regulirati i prenos sporednih prava.Ukoliko ništa ne ugovore sudbina sporednih prava se rješava prema općim pravilima u odnosu glavnih i sporednih prava Pretpostavke valjanosti personalne subrogacije su: 1.povjerilac ili dužnik moraju zaključiti ugovor sa ispuniocem,u kome će se naznačiti da se radi o personalnoj subrogaciji, 2.ugovorne strane ovaj ugovor moraju zaključiti prije isplate,ili najkasnije sa samom isplatom 3.da bi ispunilac stupio u obligaciju na mjesto povjerioca,on mora ispuniti dužnikovu obavezu. Saglasnost povjerioca na ugovor izmeñu dužnika i ispunioca nije potrebna.Čak ne postoji ni obaveza obavještavanja povjerioca o zaključenju personalne subrogacije izmeñu dužnika i ispunioca.Ipak, povjerilac treba znati da će njegovo potraživanje ispuniti neko drugi,a ne glavni dužnik. Pravila o ugovaranju personalne subrogacije su dispozitivne prirode,a za valjanost ugovora nije propisana nikakva forma. b.sličnosti i razlike izmeñu personalne subrogacije i cesije sličnosti: 1.oba instituta služe za prenos potraživanja 2.kod oba instituta mijenja se subjekat obligacije na povjerilačkoj strani,a sadržaj ostaje isti 3.os ov promjene je ugovor ili zakon 4.pravni položaj dužnika se ne mijenja i ne smije se pogoršati 5.ne traži se saglasnost za zaključenje ugovorne strane koja u tome ne učestvuje razlike: 1.kod cesije se dužnik uopće ne može javiti kao ugovorna strana.Personalna subrogacija nastaje na 2 načina:ugovorom izmeñu povjerioca i ispunioca,ali i ugovorom izmeñu ispunioca i dužnika.Dakle o cesiji odlučuje povjerilac,a zaključenje personalne subrogacije moguće je protiv volje povjerioca 2.dejstvo cesije nastupa nakon zaključenja ugovora,a dajstvo subrogacije u trenutku ispunjenja ugovora 3.cedent odgovara cesionaru za postojanje i naplativost potraživanja,a kod subrogacije ne. 4.kod cesije se na cesionara prenose i sporedna prava,ukoliko drugačije nije ugovoreno,a kod subrogacije se na ispunioca prenose samo ona prava koja su ugovorena 5.cesionar može od cesusa zahtijevati ispunjenje obaveze u cijelosti,bez obzira koliko je on za nju platio cedentu.Kod personalne subrogacije ispunilac ne može od dužnika zahtijevati više od onoga što je on (ispunilac)isplatio povjeriocu.Dakle,na ispunioca se potraživanje prenosi samo do one visine koliko je on platio. c.zakonska subrogacija Ova subrogacija nastaje kad dužnikovu obavezu ispuni lice koje ima neki pravni interes za to.Kod zakonske subrogacije lice koje ispuni obavezu(ispunilac)stupa u obligacioni odnos u trenutku ispunjenja i ne traži se saglasnost povjerioca radi ispunjenja obaveze.Ova subrogacija nastaje po sili zakona i ne mogu je spriječiti ni dužnik ni povjerilac.Dovoljno je da ispunilac u konkretnom slučaju ima pravni interes i da može dokazati da je ispunio dužnikovu obavezu.Kod zakonske subrogacije osnov je sam zakon.Ispinilac mora imati pravni interes,jer ga neispunjenje ili loše ispunjenje može pogoditi.Kod zakonske subrogacije se sporedna prava prenose na ispunioca zajedno sa potraživanjem.Za razliku od toga kod ugovorne subrogacije prenose se samo ona sporedna prava koja su stranke ugovorile.

63

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM 3.predmet,vrijeme i mjesto ispunjenja a.predmet ispunjenja Predmet ispunjenja je samo ona radnja koja za dužnika proizilazi iz jednog obligacionog odnosa.Ako je stvar tačno odreñena može se predati samo ona,a ako se radi o generičkoj obavezi dužnik je obavezan predati stvar srednjeg kvaliteta(ako ugovorom ili zakonom nije odreñeno šta drugo). Meñusobnim sporazumom povjerilac i dužnik mogu regulisati da dužnik umjesto dugovane činidbe izvrši neku drugu.U tom slučaju se radi o zamjeni ispunjenja ili davanju umjesto ispunjenja(datio in solutum). Na strani povjerioca stoji alternativno pravo.On može zahtijevati ispunjenje prvobitnog potraživanja i naknadu štete ili zahtijevati odgovornost dužnika za materijalne i pravne nedostatke stvari. Isto važi i za slučaj ako treće lice po bilo kojem osnovu oduzme predmet od povjerioca. Od zamijene ispunjenja treba razlikovati predaju ili davanje radi ispunjenja.Davanje radi ispunjenja postoji kad dužnik svom povjeriocu preda neku stvar ili neko drugo pravo da ih povjerilac proda i iz dobivenog iznosa naplati svoje potraživanje,a eventualni ostatak vrati dužniku. Dužnik je obavezan svoju obavezu ispuniti u cijelosti.Od tog pravila postoje izuzeci i to:kad priroda obaveze nalaže djelimično ispunjenje(nap.isporuka vode,struje i sl.)ili kad je dužnikova obaveza novac.U slučaju kad obaveza glasi na novac,povjerilac ipak može odbiti djelimični prijem ako za to ima poseban interes. b.vrijeme i mjesto ispunjenja Kad i gdje će dužnik biti obavezan ispuniti svoju obavezu zavisi od sporazuma izmeñu povjerioca i dužnika.Ako ne postoji sporazum primjenjuju se zakonske odredbe. Ako rok nije odreñen ugovorom,a iz svrhe posla,prirode obaveze ili ostalih okolnosti ne proizilazi da treba izvjestan rok za ispunjenje obaveze,povjerilac može zahtijevati ispunjenje obaveze odmah.S druge strane dužnik može od povjerioca zahtijevati da primi ispunjenje. Kad je rok ustanovljen u isključivom interesu dužnika,on svoju obavezu može ispuniti i prije ugovorenog roka,ali o tome mora obavijestiti povjerioca.S druge strane poivjerilac može tražiti ispunjenje obaveze prije roka u sljedećim situacijama: 1.kad mu dužnik nije dao obećano obezbjeñenje 2.kad na povjeriočev zahtijev dužnik nije dopunio smanjeno obezbjeñenje bez povjeriočeve krivice 3.ako je rok ugovoren u isključivu korist povjerioca Ako se plaćanje vrši posredstvom banke,smatra se da je dug namiren kad banci stigne novčana doznaka ili vremenski nalog u korist povjerioca.Ako se plaćanje vrši poštom,dug je izmiren kad se novac uplati u poštu. Kad mjesto ispunjenja nije odreñeno ugovorom niti zakonom,niti se prema svim okolnostima može odrediti,ispunjenje se vrši u mjestu u kome je dužnik imao prebivalište,odnosno boravište(kod pravnih lica sjedište)Kod novčanih obaveza je suprotno,tj. mjesto ispunjenja je ono mjesto u kome povjerilac ima prebivališe,odnosno boravište( pravna lica sjedište). 4.uračunavanje ispunjenja Kad izmeñu povjerioca i dužnika postoji više istorodnih obaveza,a ono što dužnik plaća nije dovoljno da se podmire sve obaveze,postavlja se pitanje koju je obavezu ispunio dužnik?Ovo se rješava pravilom o redu uračunavanja: 1.prije svega ispunjenje se odnosi na obavezu koju su sporazumno odredili povjerilac i dužnik 2.ako nema sporazuma,redosljed odreñuje dužnik prije ispunjenja ili najkasnije istovremeno sa ispunjenjem 3.ako se dužnik nije izjasnio,onda redom kojim su obaveze dospjele 4.ako je više obaveza dospjelo istovremeno,prvo se namiruju one koje su najmanje obezbjeñene 5.ako su podjednako obezbjeñene,onda one koje su dužniku na najvećem teretu 6.ako su u svemu predhodnom jednake,obaveze se naimruju redosljedom kojim su i nastale 7.ako su nastale istovremeno,ono što je dužnik dao na ime ispunjenja rasporeñuje se na sve obaveze srazmjerno njihovim iznosima Ako dužnik pored glavne obaveze mora platiti kamate i troškove,prvo se naimruju troškovi,zatim kamata i na kraju glavnica.

64

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM PREBIJANJE(KOMPENZACIJA) 1.uopće o prebijanju Prebijanje(kompenzacija)je način prestanka obligacije meñusobnim obračunavanjem potraživanja jedne strane(povjerioca)s uzajamnim protivpotraživanjem druge strane(dužnika).Prebijanje se vrši jednostranom izjavom volje bilo koje strane.Druga strana ne može spriječiti prebijanje ako postoje zakonske pretpostavke za to. 2.načini prestanka kompenzacije a.ugovorna kompenzacija. Za ovo prebijanje dovoljno je da su potraživanja uzajamna.Subjekti se mogu sporazumijeti da prebiju dospjelo potraživanje sa nedospjelim potraživanjem,zastarjelo sa nezastarjelim i sl. b.jednostrana kompenzacija Ova kompenzacija je najčešći način prebijanja.Vrši se na osnovu izjave volje jedne strane kad se ispune zakonske pretpostavke za prebijanje.Da bi došlo do jednostrane kompenzacije,potrebno je sljedeće: 1.uzajamnost potraživanja.Potraživanja,odnosno dugovanja koja se prebijaju moraju biti uzajamna.Od ovoga postoje tri izuzetka:1.jemac može izvršiti prebijanje dužnikove obaveze prema povjeriocu sa dužnikovim potraživanjem,2.cesus može cesionaru prebiti potraživanja koja je do obaviještenja o cesiji mogao prebiti cedentu,3.solidarni dužnik može potraživanje svog sadužnika prebiti sa povjeriočevim potraživanjem,ali samo za onoliko koliko iznosi dio duga tog sadužnika. 2.istovrsnost potraživanja.Potraživanja moraju biti istovrsna(jednorodna).Kompenzirati se mogu novčana potraživanja ili druge zamjenjive stvari.Istovrsnost ne mora postojati od početka.Ona može nastupiti i tako što se nap.jedno ili oba potraživanja pretvore u naknadu štete.Kvantitativna jednakost potraživanja nije uvijet kompenzacije(manje potraživanje prestaje,a veće ostaje postojati za onu razliku). 3.utuživost potraživanja.Utuživost pretpostavlja da oba potraživanja uživaju sudsku zaštitu,tj.da se realizacija može ostvariti prinudnim putem.Potraživanja iz naturalnih obligacija se ne mogu jednostrano kompenzirati.Takva potraživanja se mogu kompenzirati samo pod uvjetom da druga strana istakne prigovor da se radi o naturalnim obligacijama. 4.dospjelost potraživanja.Dospjela su potraživanja kod kojih je nastupio rok za njihovo ispunjenje,odnosno to je momenat kad povjerilac može zahtijevati ispunjenje obaveze.Naš zakon traži da su oba potraživanja dospjela,meñutim smatra da je dovoljna dospjelost protivpotraživanja,tj.onog potraživanja sa kojim se vrši prebijanje.Naime,ako je jedno lice ovlašteno ispuniti i obavezu prije dospjelosti,ne može mu se uskratiti pravo da to potraživanje kompenzira sa drugim,dospjelim potraživanjem. Naš ZOO ne poznaje zakonsku kompenzaciju. 3.dejstvo prebijanja Prebijanje djeluje retroaktivno(ex tunc),tj od trenutka kad su se 2 potraživanja pojavila jedno prema drugom. 4.isključenje prebijanja Slučajevi isključenja prebijanja taksativno su nabrojani u ZOO: 1.potraživanja koja se ne mogu sudski zaplijeniti(nap.primanja socijalne pomoći) 2.potraživanja stvari ili vrijednosti stvari koje su dužniku bile date na čuvanje ili posudbu,ili koje je dužnik bespravno uzeo ili bespravno zadržao 3.potraživanja nastala namjernim prouzrokovanjem štete 4.potraživanja naknade štete pričinjene oštećenjem zdravlja ili prouzrokovanjem smrti 5potraživanja koja potiču iz zakonske obaveze izdržavanja OSTALI NAČINI PRESTANKA OBLIGACIJE

65

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM 1.oprost duga Oprost duga nastaje sporazumom izmeñu povjerioca i dužnika,kojim se oni saglašavaju da prestaje postojati dužnikova obaveza prema povjeriocu.Da bi došlo do oprosta,potrebno je da i dužnik da svoju saglasnost.Povjerilac ne može dužniku nametnuti oprost,jer se ponekad iza toga krije nemoralan ili nezakonit motiv.Ako povjerilac ne želi primiti obavezu,a dužnik ne prihvata oprost duga,dužnik će svoju obavezu, odnosno predmet ispunjenja položiti kod suda.Time se smatra da je dužnik izmirio obavezu. Oprostiti se može samo cjelokupan dug,ili samo dio duga.Oprost ne može ići na štetu stečenih prava trećih lica koja ostaju bez obzira na oprost(nap.založno pravo ili pravo uživanja). Samo lice koje ima potpunu poslovnu sposobnost može oprostiti dug.Sporazum o oprostu je neformalan pravni posao,pa čak i kod poslova kod kojih je forma bila bitan element nastanka obligacije.Oprost je apstraktan pravni posao,jer nije potrebno naznačavati kauzu,tj razlog zbog kojeg povjerilac oprašta dug. Oprost može biti izričit i prećutan.Prećutan je nap.kad povjerilac dužniku vrati priznanicu o dugu,a ovaj je bez daljeg uslovljavanja primi. Sa trenutkom zaključenja oprosta prestaje obligacija,a sa njom i sporedna prava.Povjerilac može oprostiti i samo sporedna potraživanja,kao što su kamate,jemstvo i sl.U takvom slučaju glavna obaveza ostaje. 2.novacija(prenov) Prenov ili novacija(novatio)nastaje kad se povjerilac i dužnik dogovore da već postojeću obavezu zamjene novom.Dejstvo novacije se ogleda u tome što prestaje stara i na njeno mjesto stupa nova obligacija. Posljedice toga su: 1.novo potraživanje oslobaña se nedostataka i prigovora koji su bili povezani sa predhodnim potraživanjem 2.novacijom se prekidaju dotadašnji rokovi zastarjelosti i počinju teći novi.Sredstva obezbjeñenja ranijeg potraživanja(nap.zaloga i jemstvo)prestaju. Da bi došlo do novacije moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti: 1.novacijom mora nastati nova obaveza 2.novacijom mora prestati valjana stara obaveza.Novacija ne proizvodi pravno dejstvo ako je predhodna obaveza bila ništava ili je već ranije ugašena 3.nova obaveza se mora razlikovati od stare 4.ugovorne obaveze moraju imati animus novandi,tj. volju da svojim sporazumom promjene dotadašnju obligaciju Novacija nastaje ugovorom i valjanost novacionog ugovora odreñuje se po općim pravilima valjanosti ugovora. 3.sjedinjenje(konfuzija) Sjedinjenje ili konfuzija(confusio)postoji kad ista obaveza u jednoj obligaciji postane i povjerilac i dužnik. Time obligacija prestaje,jer ista osioba ne može sama sebi biti dužnik.Sjedinjenje najčešće nastaje usljed univerzalne ili singularne csukcesije. Od pravila da sjedinjenje prestaje obaveza postoje 2 izuzetka: 1.kad povjerilac naslijedi jednog od solidarnih dužnika,obligacija ne prestaje,nego se samo smanjuje 2.kod vrijednosnih papira se može desiti da papir doñe u ruke dužnika.Time obligacija ne prestaje,jer se isti papir može ponovo pustiti u promet. 4.nemogućnost ispunjenja Nemogućnost ispunjenja vodi prestanku obligacije kad je ispunjenje naknadno postalo nemoguće usljed okolnosti za koje dužnik nije odgovoran.Dužnik mora dokazati da je naknadna nemogućnost nastala usljed okolnosti koju on nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.To su po pravilu slučajevi

66

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM više sile,nepredvidivog slučaja ili isključive krivice povjerioca ili trećeg lica.Ako je dužnik kriv za nastupanje nemogućnosti,njegova prvobitna obaveza pretvara se u obavezu naknade štete. Obligacija ne prestaje ako dužnik duguje odreñenu količinu generičkih stvari,čak ni u slučaju kad sve što on ima od takvih stvari propadne usljed okolnosti za koje on nije odgovoran.Meñutim,ako su predmet obaveze generičke stvari koje se moraju uzeti iz tačno odreñene mase tih stvari,obaveza prestaje ako propadne cijela ta masa. Kod dvostrano obaveznih ugovora,kad jedna strana ne može ispuniti obavezu bez vlastite krivice,prestaje obaveza i druge strane.Nemogućnost ispunjenja se ne prezumira,već je na dužniku teret dokazivanja da je nemogućnost nastupila bez njegove krivice.Ukoliko to ne dokaže,obavezan je nadoknaditi štetu drugoj strani. 5.protek vremena,otkaz i smrt Obligacije ne traju vječno,već one nakon odreñenog vremena prestaju.Otkaz je jedan od načina prestanka trajnog obligacionog odnosa i to na osnovu izjave jednog subjekta obligacije.Otkazom prestaje obaveza u jedno odreñeno buduće vrijeme.On može biti dostavljen drugoj strani u svako doba,osim u nevrijeme. Smrt jednog od subjekata obligacije po pravilu ne dovodi do prestanka obligacije,jer prava i obaveze prelaze na nasljednike.Smrću prestaju samo obligacije koje su vezane za ličnost umrlog.

67

WWW.BH-PRAVNICI.COM