Majka Ayahuasca (Ivan Vukovic)

Životopis: Dobar dan! Moje je ime Ivan Vuković. Rođen sam 13.7.1981. u Zagrebu. Nakon završene Klasične gimnazije, upisao sam Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje sam završio engleski i španjolski jezik i književnost. Posljednje dvije godine radio sam u nakladnom zavodu Globus kao urednik novog izdanja najvećeg englesko-hrvatskog rječnika „Bujas“. Također se aktivno  bavim prevođenjem književnosti i poezije.

Kratki sadržaj rukopisa: „Majka Ayahuasca“ je putopis u kojem opisujem svoje desetodnevno putovanje u prašumu  peruanske Amazonije, kao i moje unutarnje putovanje u svijet Ayahuasce, čudesnog i čarobnog ljekovitog napitka amazonijskih šamana. Ona je prije svega detaljan prikaz i opis Ayahuasce, njenog djelovanja i pripadajućih rituala. Zbog svojih fantastičnih iscjeljujućih psihofizičkih svojstava riječ o Ayahuasci širi se diljem svijeta brzinom munje. Ona je dospjela čak i do Hrvatske te sve više i više ljudi organizira i odlazi na ceremonije s njom. Mislim da je vrijednost v rijednost ovog teksta upravo u tome što je to prvi tekst na hrv atskom jeziku u kojem se detaljno mogu dobiti sve informacije o Ayahuasci, njenim pozitivnim i potencijalno negativnim stranama te iskreno osobno iskustvo nekoga tko je to sve prošao. Obratio sam se Vama kao potencijalnom

izdavaču jer sam primjetio da podržavate i izdajete knjige koje pomažu proširiti ljudsku svijest, a osobno smatram da je Ayahuasca jedno od najvećih čuda koje Priroda nudi koje nam omogućava da dođemo u dodir s višim stanjima svijesti i ostvarimo duboku osobnu transformaciju. Također Vam prilažem nekoliko fotografija iz prašume kao dodatak tekstu koje bi se našle u  potencijalnom izdanju.

Kontakt:

Ivan Vuković Dvorničićeva 1 10000 Zagreb Telefon: 095-90-33-599 E-mail: [email protected]

1

MAJKA AYAHUASCA

DAN 1. 1

Iako Lima, prijestolnica Perua, ima svoje čari, jedva sam čekao da napustimo kaos ka os tog 9milijunskog čudovišta i uputimo se prema prašumi. Tak si si nas je po dogovoru čekao u 13h ispred našeg hotela u Mirafloresu, otmjenom kvartu gdje je smještena većina turista, te smo krenuli  prema aerodromu Jorge Chávez, udaljenom oko 45 minuta vožnje. Auto je klizio po cesti, Hana  je bila pored mene i držala me za ruku, a ja sam promatrao ocean čiji su me valovi hipnotizirali.

Ako ni zbog čega drugog, zbog njega se isplatilo posjetiti Limu. Prošli smo pored dugačkog zida oslikanog fantastičnim grafitima peruanskih writera koji me oduševio čim sam ga vidio. No, kako smo se odmicali od Mirafloresa, zgrade su postajale po stajale se istrošenije i otrcanije, a Lima sve ružnija. Vozač je bio dobro raspoložen i pričljiv pa je vrijeme prolazilo u razgovoru. raz govoru. Ispitivao me koliko smo već u Peruu, gdje smo sve bili, što nam se najviše svidjelo, gdje idemo. Začudio se kada sam mu rekao da u ovih dvadeset dana koliko smo već ovdje nisam probao Pisco Sour,  poznato peruansko alkoholno piće, a od srca se nasmijao kada sam mu rekao da više uopće ne

 pijem alkohol, i to isključivo zbog vlastitog odabira, a ne zbog zdravstvenih problema ili vjerskih razloga, što su mu bile prve asocijacije na taj „propust“. Nisam mu ni pokušao objasniti da je apstinencija od alkohola jedan od glavnih preduvjeta ispijanja Ayahuasce, čudesnog ljekovitog napitka amazonskih šamana, koja je i glavni razlog našeg puta u Peru. Dok smo zapinjali u gustom prometu razgovor je utihnuo, a ja sam se izgubio u mislima. Počeo sam razmišljati kako

sam uopće došao do Ayahuasce.

2

2

Za Ayahuascu sam prvi put čuo prije par godina kada se o njoj pričalo u jednoj epizodi „Na rubu znanosti“ Krešimira Mišaka. Bio sam fasciniran iskustvima Mišakovih gostiju i njihovom pričom da u području rijeke Amazone postoji napitak zvan Ayahuasca, koji se priprema od lijane Banisteriopsis Caapi, s čijim duhom možemo komunicirati i koji nas kada ga popijemo odvede u

čarobna područja čarobna područja ljudske svijesti gdje možemo susresti duhove, iscijeliti se fizički fizički i psihički i  pritom naučiti mnoge stvari o sebi i svijetu oko nas. Pričali su o Ayahuasci s dubokim  poštovanjem kao o živom, svjesnom biću. Nazivali su je Majkom. Čovjeku je ponekad dovoljna  jedna rečenica ili pogled da osjeti iskru u sebi - tu magnetsku privlačnost prema nekom putu ili osobi, koji kao da su nekoć davno već bili dio njegovog prošlog života. Osjetio sam zov

Ayahuasce duboko u svojoj duši i znao sam da bih jednom u životu volio doći do nje. Ipak, u tom mi se trenutku putovanje u Peru činilo kao daleki san pa p a sam cijelu priču samo arhivirao u sjećanje, ne misleći da ću ikada ikad a doći do Južne Amerike i iskusiti to o čemu Mišakovi gosti govore s takvim oduševljenjem. Ipak, sjemenka je već tada bila zasađena, a život je pun iznenađenja. Prošla je barem godina dana od kada sam gledao tu epizodu „Na rubu znanosti“. Bilo je proljeće 2011. i Busta Rhymes imao je koncert u Zagrebu. Otišao sam prije koncerta do prijatelja Matije i njegove djevojke. U sobi punoj dima Matija je odjednom počeo pričati počeo pričati o Ayahuasci i rekao mi je kako jedan njegov prijatelj, zajedno s još nekim ljudima, organizira seanse na kojima se pije

Ayahuasca, i to u Zagrebu. Nisam mogao vjerovati što čujem! Ayahuasca u Zagrebu?! Otišli smo na koncert i Busta Rhymes Rh ymes je bio odličan, ali cijelo mi je vrijeme samo ta vijest bila na pameti.

3

Sutradan sam poslao e-mail Matijinom prijatelju i brzo sam dobio odgovor. Seanse su se

održavale u jednom od zagrebačkih centara za yogu, redovito više puta tjedno. Znao sam da je došlo vrijeme da popijem Ayahuascu. Ipak, nakon malo istraživanja, osjećao sam da te seanse u Zagrebu usred gradskog betona, bez šamana i adekvatne zaštite nisu autentično iskustvo te sam odlučio da moram otići na sam izvor, u Amazoniju, kako bih se na ispravan način inicirao u rad s ovim lijekom. I tako, deset mjeseci poslije, eto me na aerodromu Jorge Chávez, u redu aviokompanije StarPeru, let Lima-Iquitos, polazak u 15:00. 3 Dakle, Hana i ja uputili smo se u SpiritQuest Sanctuary koji se nalazi u srcu prašume , oko sat

vremena vožnje brodom od Iquitosa. Tamo ćemo biti sljedećih deset dana i prisustvovati na pet ceremonija na kojima ćemo piti Ayahuascu. Iz e-maila dobrodošlice kojeg je poslao organizator Howard znali smo da se još šest ero ljudi odlučilo na istu pustolovinu kao i mi. Budući da smo svi  po dogovoru trebali stići u Iquitos istim letom, na aerodromu smo se igrali pogađanja tko od  prisutnih ide s nama u Sanctuary. Hana je pogodila skoro sve. Prva osoba koju smo upoznali bila  je Beth iz SAD-a, točnije iz Missourija. Ovo joj je sedmi put da dola zi u Peru kod Howarda. Ja sam isprva govorio da nema šanse da ona ide s nama, na prvi je pogled nikada ne bih spojio s

Ayahuascom, žena u kasnim četrdesetima, s dugom plavom kosom i dugim umjetnim noktima, ali kada sam vidio da čita knjigu „The serpent of light –  beyond 2012“ znao sam da sam  pogriješio. To se i potvrdilo kada smo ušli u autobus koji vozi do aviona, a Beth nam je pristupila i sa smješkom nas upitala: „You going to Howard's?“ te nas je oduševljeno zagrlila kada smo joj rekli da idemo. Hana me podsjetila na onu staru izreku: „Ne sudi knjigu po koricama“. Uglavnom, odmah smo se sprijateljili s Beth, a ispalo je i da sjedimo jedni do drugih u avionu. I tako smo konačno poletjeli prema prašumi. Let od Lime do Iquitosa traje oko dva sata, s jednim 4

stajanjem, u Pucallpi. U avionu smo upoznali još jednu osobu koja ide s nama. Sonia,

simpatična, tamnoputa Francuskinja od dvadeset i nešto godina, koja trenutno živi u Americi i radi za jednu agenciju za organizaciju koncerata. Nakon sat vremena vožnje krajolik ispod nas se  promi jenio. Ostavili smo iza sebe oštre vrhove Anda i po prvi puta dotakli prašumu. Ispod nas

 prostirale su se beskrajne zelene krošnje, prošarane rijekom Amazonom koja je vijugala kroz zelenilo poput moćne svijetlosmeđe zmije. Njeno sjajno tijelo klizilo je kr oz udaljena, divlja i nenaseljena područja. U amazonskoj kozmologiji, zmija, osobito ogromna vodena zmija Anaconda, sveta je životinja i arhetipski simbol i vrlo je važan elemen t u mitovima postanka svijeta. O njoj ćemo još pričati kasnije. Sletjeli smo u Iquitos i tamo nas je dočekao Howard Lawler, glavni organizator i vlasnik

SpiritQuest Sanctuaryja, Amerikanac koji već četrdeset godina živi u Peruu i bavi se šamanizmom i radom sa svetim biljkama, Ayahuascom i Huachumom - kaktusom koji se također naziva San Pedro. Tu smo upoznali i ostatak naše družine. Bio je tu Bob iz Detroita, vlasnik

 pizzerije i entuzijast za psihodelične supstance od kojih četrdeset godina, kojemu je ovo već peti  put da dolazi u SpiritQuest. On je sa sobom doveo svoju sedamnaestogodišnju kćerku Casey,

mrzovoljnu tinejdžerku u pubertetu, koja se našla ovdje, čini mi se, više na njegovo nagovaranje. Bila je tu i Rosalyn iz Kanade, mršava, simpa djevojka „alternativnog“ izgleda od dvadeset i šest

godina. Te Ralph, također iz Kanade, proćelavi, mršavi psihoterapeut od kojih šezdeset godina. Beth, Sonia, Hana i ja. Sve u svemu, raznolika ekipa. Kada smo se svi upoznali i ukrcali prtljagu

u Howardov jeep, posjedali smo se u taksije i krenuli na vožnju kroz Iquitos do broda koji će nas odvesti do Sanctuaryja. Prije nego je naš taksi krenuo, osjetio sam da me je netko izvana

 potapšao po ruci. Bio je to nosač prtljage i zahti jevao je da mu dam napojnicu. „Tips, tips“,  ponavljao je na lošem engleskom. „You go dring Ayahuasca wid Howard. Give me tips“, a 5

misleći da ne razumijem španjolski još je potiho dodao sebi u bradu: „saca dinero“, iliti „vadi te  pare“. Dao sam mu dvadeset sola, ušao u taksi i bio sretan što ostavljamo njegovu antipatičnu facu iza nas. Počela je vožnja kroz Iquitos, najveći i glavni grad peruanske Amazonije. Tamo nas

 je dočekalo žarko tropsko sunce, plus 35 ºC i apsolutni kaos na cestama, gdje svi izgledaju sumnjivo dok jure na svojim starim auto-rikšama na tri kotača kroz prljavštinu, siromaštvo i  bijedu. Vibracija cijelog grada prilično je loša. Upravo je zbog toga Howard organizirao naš

dolazak bez zadržavanja u Iquitosu, već smo s aerodroma krenuli direktno na brod za Sanctuary. Uspjeli smo se probiti kroz gradsku gužvu do obale rijeke Nanay, koja se ulijeva u Amazonu. Tu nas je čekao naš brod „La Reyna de la Selva“, Kraljica džungle, kojom je upravljao dobroćudni

mladić po imenu Roy. Krenuli smo prema Sanctuaryju. Uživao sam u svojoj prvoj vožnji rijekom, sa smi ješkom promatrajući okoliš i ljude koji tamo žive u kućicama od drva i trstike –  u Amazoniji takve nastambe zovu maloca. Iz rijeke Nanay prešli smo u rijeku Momón i nakon oko

sat vremena vožnje stigli smo u naš dom za sljedećih deset dana. SpiritQuest Sactuary nalazi se u samoj prašumi i do njega se može doći jedino brodom. Bio sam sretan što je oko nas netaknuta  priroda i da ni od kud ne dopiru zvukovi automobila ni gradske vreve. Signala za mobitel nije

 bilo, osim na jednom povišenom vidikovcu, tako da sam se osjećao slobodan od sve tehnologije,  bio sam u prekrasnoj divljini, spreman za duboko poniranje u sebe i rad s Ayahuascom, bez da

me ometa išta izvana. Odvojenost od vanjskih utjecaja jedan je od ključnih dijelova rada sa svetim biljkama ako pojedinac želi istinsko pročišćenje, bistrinu uma i duboko iscjeljenje. Svatko  je od nas imao svoju sobu s WC-om. Pored soba su zajednički tuševi, a tu se nalazi i ogromna

maloca u kojoj se održavaju ceremonije s Ayahuascom. Radi se o impresivnoj kružnoj prostoriji  posebne energije, ukrašenoj brojnim tekstilima plemena Shipibo i drugim indijanskim artefaktima, a njen centralni dio predstavlja šamanski stol – mesa –  na kojemu, između više 6

desetaka ritualnih predmeta, odskaču tri velike bijele jaguarove lubanje. Oko maloce raste puno lijana ayahuasce. Cijeli je centar lijepo uređen, zelenilo i raznorazne biljke sa svih su strana pa

sam se osjećao kao u rajskom vrtu. 4

 Nakon što smo se smjestili u sobe Howard nas je okupio i odveo u drugu veliku malocu  blagovaonu. Tu nas je upoznao s don Roberom, mršavim, ali žilavim starčićem toplog osmjeha,

šamanom koji će voditi naše ceremonije. Dobar i stručan šaman jedan je od najvažnijih, ako ne i najvažniji čimbenik kvalitetnih ceremonija s Ayahuascom. Riječ, dvije o šamanima u Amazoni ji. Kao prvo, riječ šaman potječe iz tunguskog jezika i izvorno ne postoji u ovoj tradiciji. U području rijeke Amazone, iako se u novije vrijeme ponekad koristi termin chamán, uglavnom se za šamana upotrebljava naziv curandero - iscjelitelj.

Curandero je osoba čiji posao je da liječi, iscjeljuje i brine za tjelesno i duševno zdravlje  pojedinca i zajednice. On nije običan čovjek. Sposoban je doći u kontakt sa svijetom duhova u

 proširenim stanjima svijesti. On istražuje i poznaje unutarnja prostranstva ljudskog uma i vodič  je onima koji su na putu duhovne spoznaje. On je „chacaruna“ –  doslovan bi prijevod bio „osoba most“ i označava onoga koji pomaže ljudima da sami dođu u dodir sa svijetom duhova i da  prijeđu iz jednog stanja svjesnosti u drugo, iz područja uma u područje srca. Ipak njegova osnovna namjera je da liječi. Postoje više vrsta curandera, kao što su oracionista – onaj koji liječi molitvama, encantero –  onaj koji u svojim ritualima koristi čarobno kamenje i kristale, i za našu priču najvažniji, vegetalista –  onaj koji liječi i radi s biljkama, a Ayahuasca je samo jedna od njih. Njegovo naukovanje traje jako dugo i zahtjeva dugogodišnju disciplinu. Jedan od najvažnijih aspekata te 7

discipline je takozvana „la dieta“ – specijalni režim prehrane i ponašanja kojeg se osoba mora  pridržavati kako bi postala curandero vegetalista. Kada se pridržava diete osoba bolje fizički reagira na biljne napitke koje pije i u stanju je bolje se povezati sa svijetom duhova i ostvariti  punu korist ovog rada. Putem nje se čovjekovo tijelo, um i duh čiste. Ona također predstavlja izazov kojom pojedinac pokazuje ozbiljnost svoje namjere i predanost. Tradicionalna amazonijska dieta uključuje strog režim prehrane koji je vrlo jednostavan i bljutav

te se sastoji od kuhane ili pečene ribe, kuhane manioke, banana, quinoe, jaja i vode. Ne konzumira se ništa slatko, čak niti voće. Sva se jela pripremaju bez soli. Nema alkohola, kave, svinjetine, crvenog mesa, životinjskih masti, zasićenih ulja ni ljutih začina. Takav oblik diete isključuje upotrebu sapuna, šampona, zu bne paste i dozodoransa. Također , osoba mora apstinirati od seksualnih odnosa (uključujući masturbaciju) i misli. Seksualna apstinencija

 pomaže sačuvati važnu energiju koja je potrebna za izazove rada s biljkama. Sva čovjekova  pažnja tre ba biti usmjerena samo na njih. Štoviše, dok se učenik za šamana nalazi u osami on nema apsolutno nikakvih kontakata sa ženama. Hranu mu donose samo djevojčice koje još nisu imale menstruaciju ili starije žene koje je više nemaju, jer se smatra da energija  koju nosi menstrualna krv dolazi u sukob s energijama duhova.

Takva osoba odlazi u višemjesečnu izolaciju u divljinu (barem šest mjeseci) gdje pije napitke od raznih biljaka i provodi svoje vrijeme pretežno u šutnji, osluškujući svoje srce i glasove biljaka i  promatrajući njihovo suptilno djelovanje na tijelo. Biljke koje konzumira su takozvane „ plantas maestras“ ili biljke učiteljice. Još ih zovu i doctores – liječnici. Ljudi su se bahato proglasili najinteligentnijima na planeti i mnoge (pogotovo materijaliste) začuditi će izjava da postoji nekoliko biljaka koje su inteligentnije i pametnije od ljudi i koje nas podučavaju. Kaže se da sve  biljke učiteljice imaju svoj duh, koji je svjestan i inteligentan i koji se, nakon što šaman provede 8

određeno vrijeme držeći se stroge diete i pijuću tu biljku, pojavljuje u njegovim vizijama ili snovima i počinje komunicirati s njim i učiti ga svoje tajne. Taj duh šamani zovu „majkom“  biljke i on predstavlja njenu esenciju, on ju čini živom. Sve biljke učitel jice kada ih se konzumira u dieti imaju svoj glas. Svaka osoba koja se izučava za šamana drži dietu samo s jednom  biljkom, kako bi se upoznala i komunicirala samo s njom u to vrijeme. Konzumiranje dvije biljke odjednom bilo bi kao da čovjek pokušava istovremeno voditi razgovor s dvije osobe. Svaka je  biljka kao osoba, a učenik za vri jeme diete stvara intiman odnos s njom i upoznaje ju, upoznaje njenu osobnost, ljekovite osobine, i najvažnije, njenu pjesmu – icaro. Icaro je poput muzičkog

koda biljke pomoću kojeg šaman za vrijeme ceremonije priziva duh te iste biljke u svrhu liječenja. Drugim riječima, nakon što biljka oda svoj icaro onome tko to zasluži, ta osoba stječe njenu moć koju koristi za liječenje. Ta se moć zove mariri. Uglavnom, duhovi biljaka ti su koji liječe, a šaman je samo prijenosnik  njihove ener gije. Važno je napomenuti da dietu ne drže samo oni koji se izučavaju za šamana, već je s vremena na vrijeme ponavljaju i sami šamani tijekom

cijelog svog života, kako bi osvježili i osnažili svoju moć, naučili nove stvari i upoznali nove  biljke. Postoje mnoge biljke učiteljice i prema tome postoji više „supspecijalizacija“ vegetalista, ovisno s kojim biljkama su se povezali preko diete i koje primarno koriste za liječenje. Tako postoje:

 paleros - koji koriste samo koru i smolu velikih amazonijskih drveća; sanangueros –  koji su stručnjaci za široku porodicu biljaka koja se zove sanango, od kojih je najpoznatija biljka chiric  sanango (Brunfelsia grandiflora); camalongueros –  koji rade sa sjemenkama camalonge, žutog oleandra, kojeg namaču u etilnom alkoholu zajedno s kamforom i bijelim lukom; catahueros –  koji pripremaju napitke od smole drveta catahua; perfumeros - koji su stručnjaci za u potrebu mirisnih biljaka, parfema i mirisnih vodica, kao što je Agua de Florida; tabaqueros - koji su

9

stručnjaci za duhan mapacho; ajosacheros - koji rade svoje napitke od biljke ajo sacha (Mansoa alliacea); toeros - koji koriste toé ili daturu; bobinzaneros –  koji su str učnjaci za biljku koja se zove bobinzana, o kojoj će više biti rečeno poslije. Curandero vegetalista koji se specijalizirao za rad s Ayahuascom zove se ayahuasquero. Od svih biljaka učiteljica Ayahuasca je najmoćnija.

Kažu da je ona majka svih biljaka učiteljica. Ona je posrednik i prevoditelj između svijeta ljudi i svijeta biljaka i omogućava l judima da komuniciraju s drugim biljkama.  Naš curandero don Rober Acho Jarama je takozvani banco ayahuasquero i sananguero. Postoji hijerarhija u snazi amazonijskih šamana, koja ovisi o broju godina koliko se neka osoba bavi

vegetalismom, broju i dužini dieta koje je prošla, broju i tipovima biljaka kojima je ovladala i količini icara koje je naučila. Tri najviša stupnja vegetalisma su banco, muraya i sumi(runa). Titulu banco koju ima don Rober dobivaju samo najmoćniji i najugledniji šamani, koji se bave vegetalismom i pridržavaju diete više od četrdeset godina. Banco na španjolskom znači klupa ili sjedalo. Prema tome je banco curandero poput sjedala na kojem sjede duše preminulih šamana i duhovi ko ji mu daju moć. On je stručnjak za liječenje i dijagnosticiranje bolesti koji je ovladao

 prašumom i razumije tajne zemlje. Može dozvati duhove predaka i pričati njihovim jezikom. Također , kaže se da može biti na dva mjesta u isto vrijeme, letjeti i mijenjati oblike, transformirati se u životinje kao što su krokodil, boa, delfin, ptice, jaguar. Howard nam je pričao kako se don Rober može transformirati u legendarno biće iz amazonijske mitologije koje se zove  sacharuna ili chullachaqui – šumskog demona koji ima jednu deformiranu ili životinjsku nogu. Riječ, dvije o njegovoj biografiji. Don Rober potječe iz obitelji curandera iz pl emena Lamista u okrugu San Martín u gornjoj Amazoni. Bavi se liječenjem Ayahauscom već preko četrdeset

sedam godina, a u svijet šamana inicirao ga je njegov ujak kada je imao jedanaest godina. Samostalno je počeo voditi ceremonije kada mu je bilo šesnaest. Na ceremonijama mu pomaže 10

njegova žena doña Eliana Acho, koja je također vrsna curandera bobinzanera. Zajedno imaju osmero djece. 5

U maloci smo bili u polumraku, sunce je već lagano zalazilo. Howard nas je sve posjeo u krug i uključio u konkretnu pripremu Ayahuasce. U sredini prostorije nalazili su se veliki lavori s lišćem raznih biljaka. Svatko od nas uzeo je određenu količinu lišća i počeo ga usitnjavati rukama i stavljati u manje posude. Howard nam je objašnjavao što radimo i kako se priprema Ayahuasca. U Sanctuaryju se Ayahuasca pri prema na tradicionalni način kako se to radi već

tisućama godina u peruanskoj Amazoni ji. Naravno, svaki iskusni šaman ima svoj poseban način  pripreme i neke osobne trikove koje samo on zna. Osnovna receptura također varira od mjesta do mjesta, ali osnovni sastojci su više manje isti. Dakle, za početak, treba znati da riječ Ayahuasca

označava dva različita pojma: biljku/lijanu ayahuascu (Banisteriopsis Caapi i još nekoliko vrsta iz roda Banisteriopsis) i ljekoviti napitak koji se priprema tako da se spomenuta lijana ayahuasca kuha zajedno s kombinacijom drugih biljaka, najčešće chacrunom i/ili chalipongom. U nastavku

teksta, radi lakšeg razlikovanja, lijanu ayahuascu pisati ću malim početnim slovom, dok ću napitak pisati velikim početnim slovom, Ayahuasca. Ri ječ, dvije o etimologiji. U amazonskom

kečuanskom „aya“ znači čovjekova duša ili duša mrtvih. Također se može prevesti i kao duh, osobito duh drveća. „Huasca“ znači lijana. Najčešći prijevodi riječi „ayahuasca“ u literaturi su lijana duša ili lijana mrtvih , iak o je po meni najbolje rješenje lijana s dušom , jer to je upravo ono što ayahuasca jest, biljka koja ima svoju dušu, svjesnost i inteligenciju. Ritualno korištenje Ayahuasce karakteristično je za cijelo područje gornje Amazone i obuhvaća Brazil, Venezuelu, Kolumbiju, Ekvador, Peru, Boliviju i Panamu. Zabilježena je njena upotreba

11

u čak sedamdeset i dva indijanska plemena u tim zemljama. Sukladno tome, u različitim dijelovima Amazonije postoje različita imena za isti napitak: Ayahuasca (Peru, Ekvador), Natem (Ekvador), Yajé/Yagé (Kolumbija), Nepe, Kaji, Shuri, Kamalampi i još brojni drugi. Prema

nekim istraživanjama smatra se da je ritualno korištenje ayahuasce započelo negdje u području rijeke Napo u Ekvadoru te da se njena upotreba od tamo proširila dalje. Izvorno su šamani koristili samo lijanu B. Caapi za pripremu ljekovitog napitka, a tek su poslije počeli dodavati druge biljke. I dan danas neka plemena koriste samo lijanu za pripremu lijeka, poput plemena Yagua, kojeg smo i posjetili za vrijeme našeg boravka u Amazoni ji. Ne zna se kako su ljudi došli do toga da kuhaju i piju ayahuascu. Jedna od teorija je da su promatrali jaguara kako žvače lijanu ayahuasce i pada u trans pa su je sami skuhali i otkrili nevjerojatna svojstva koje ta biljka ima.

Arheološki dokazi upućuju da se Ayahuasca koristila u indijanskim zajednicama prije čak 3,000 godina. Prvi zapisi o njenoj upotrebi pripadaju isusovcima u 19. stoljeću te oni spominjaju samo

korištenje lijane za pripremu napitka, kojeg su, naravno, demonizirali i smatrali djelom sotone. Britanski botaničar Richard Spruce susreo se s Ayahuascom 1851. godine za vrijeme svog  boravka u Brazilu kada je vidio da Indijanci plemena Tukano pripremaju napitak od misteriozne lijane koju je nazvao Banisteriopsis Caapi. Postoji preko dvadeset različitih vrsta lijane Banisteriopsis, svaka od kojih ima drugačija vizionarska svojstva. Šamani rade razliku među

njima ne prema fizičkim ili botaničkim karakteristikama, nego prema vrsti učinka i vizija koje  proizvode. U području rijeke Momón koriste se tri vrste ayahuasce: ayahuasca cielo/amarilla (B. Caapi) –  nebeska/žuta ayahuasca, vrsta je koju šamani peruanske Amazonije najčešće koriste.  Njeno je djelovanje blago za tijelo, ali je zato u stanju proizvesti jake, živopisne vizije i odvesti  pojedinca u nebo. Smatra se da je ova vrsta najbolja za početnike. Ayahuasca trueno/negra (B. Inebrians) –  gromovita/crna ayahuasca. Njeno djelovanje na tijelo snažno je poput udara groma,

12

izaziva jako povraćanje, čišćenje i drhtanje organizma, što je često teško podnijeti pa se

 preporuča da ju koriste samo osobe koje već imaju iskustva s lijekom. Treća i najbolja vrsta je ayahuasca cascabel (B. Caapi) - ayahuasca čegrtuša, nazvana po južnoameričkoj zmiji čegrtuši (Crotalus durissus). Njena je kora hrapava i podsjeća na kožu zmije. Ona je poput kombinacije ayahuasce cielo i ayahuasce trueno, i jedna je od najjačih vrsti ko ju smatraju čistom magijom

 prašume. Donosi jake, divlje i neobuzdane vizije, pročišćava organizam i omogućava vantjelesna iskustva. Tu ćemo vrstu koristiti u Sanctuaryju za naš napitak. Još postoje i ayahuasca blanca –   bijela ayahuasca, koja se koristi prvenstveno za magiju, kako bijelu, tako i crnu; ayahuasca

colorada –  cr vena ayahuasca, koja je izrazito snažna pa ju koriste isključivo šamani; ayahuasca india –  indijanska ayahuasca, koja raste isključivo u divljini stare prašume u području koje se naziva „monte“ i nekoliko drugih vrsta. Dok nam je Howard objašnjavao znanost pripremanja napitka, don Rober je već uzimao svježe posječene komade ayahuasce cascabel te ih je počeo udarati čekićem i usitnjavati koru koja će se poslije prvo macerirati pa kuhati zajedno s lišćem koje smo mi za to vrijeme usitnjavali. 6

Lišće je pripadalo takozvanim biljkama pratiteljicama (companion plants). Postoje mnoge biljke koje se kuhaju zajedno s ayahuascom, kao što sam već prije rekao, receptura se razlikuje od mjesta do mjesta, od šamana do šamana. Neki izvori navode čak do sto dvadeset različitih vrsta koje se mogu dodavati pri kuhanju. Mi smo koristili pet ta kvih biljaka. Prvu večer upoznali smo se s dvije i to one one najvažnije koje su sastavni dio skoro svakog recepta. Jedna od njih je

chacruna (Psychotria viridis i još nekoliko vrsta), a druga je oco yagé (chaliponga, chagraponga, huanbisa) (Diplopterys Cabrerana). Oco yagé je oko pet puta jača od chacrune, zato se i koristi u manjem omjeru. Obje biljke sadrže molekulu dimetil-triptamin (DMT), koju se 13

 još naziva „duhovna molekula“ - hormon kojeg luči i čovjekova epifiza, ali samo u posebnim trenucima –  prilikom sanjanja, rođenja, duhovnog iskustva, stanja šoka ili smrti. DMT nije

oralno aktivan, jer u čovjekovom želucu postoji enzim monoaminooksidaza (MAO) koji ga automatski razgrađuje. Mješavina Ayahuasce je specifična jer upravo lijana ayahuasce u svom kemijskom sastavu sadrži inhibitore momoaminoksidaze (MAOI) koji omogućavaju da se DMT iz chacrune i chaliponge neometano apsorbira i djeluje. Ostaje misterij kako su ljudi u

ogromnom biodiverzitetu Amazonije, među 8,000 različitih biljnih vrsta, došli do ove konkretne kombinacije sastojaka i omjera koja proizvodi takve specifične kemijske reakcije. Zapadni znanstvenici ostaju zbunjeni, a curander i jednostavno odgovaraju: „Biljke su nam rekle.“

Rađeno je mnogo eksperimenata s DMT-om i otkriveno je da je ta molekula jako bitna za duhovna iskustva i da pomoću nje čovjekova svijest može otići na putovanja u čudesne vanzemaljske dimenzije. Ipak, znanstvenici prenaglašavaju njenu važnost u napitku Ayahuasci te

krivo smatraju da je funkcija lijane u napitku samo ta da inhibira monoaminoksidazu i omogući djelovanje DMT-a. Za početak, bez obzira na to koje biljke pratiteljice se koriste, napitak se uvijek zove Ayahuasca, po lijani, što je dovoljan pokazatelj da je ona ipak najvažnija u cijelom napitku. Ayahuasca je ta koja nosi sadržaj poruke, učenja, uvide i znanje –  ona je majka

učiteljica i iscjeliteljica. Funkcija drugih biljaka je da budu njeni pomagači i da učine vizije što  jasnijima i živopisnijima. One donose boje i svjetlo. Kaže se da je ayahuasca poput knjige gdje je zapisano znanje, a da su biljke pratiteljice poput svi jetla svijeće koje nam omogućava da vidimo

čitati tu knjigu. Vizije koje proizvodi sama ayahuasca, bez djelovanja DMT-a, sjenovite su i monokromatske, poput dima ili sjenovitih silueta.

14

7 Iako je u mnogim državama ilegalna jer u sebi sadrži DMT, Ayahuasca nije droga. U Peruu je

čak proglašena nacionalnim blagom i kulturnim naslijeđem. Svi koji rade s njom nazivaju je „la medicina“ –  lijekom. Psihofizičke dobrobiti i ljekovita svojstva Ayahuasce raznovrsni su. Ayahuasca se može koristiti kao najbolji mogući lijek za depresiju koji trenutno postoji jer

 povećava razinu serotonina i broj neuroreceptora za serotonin. Ona nije toksična. Svi njeni kemijski sastojci prisutni su u našem tijelu i na taj način kada  je pijemo ne ugrožavamo našu fiziologiju. Smrtonosna doza Ayahuasce za odraslog muškarca od 75 kilograma bila bi 7,5 litara,

što je oko pedeset puta više od uobičajene doze koja se pije na ceremonijama. Također, ona ne izaziva ovisnost. Štoviše, mnogi ovisnici o alkoholu i teškim drogama koriste Ayahuascu kao

način pomoću kojeg se skidaju sa svojih ovisnosti. Dr. Jacques Mabit otvorio je u Peruu svoj Takiwasi centar za liječenje ovisnika koji ima stopu uspješnosti izlječenja od 75 posto. Ayahuasca uravnotežuje endokrini sustav. Mnogi osjećaju da im je prirodni libido ojačao nakon ciklusa rada s njom. Također ima zapanjujuća citogenetička i neurogenetička svojstva te može

stimulirati regeneraciju stanica i živaca. Dobro je poznata i njena učinkovitost u eliminiranju crijevnih parazita. Sve u svemu, dugotrajno uzimanje Ayahuasce rezultira poboljšanim

 psihofizičkim stanjem pojedinca. Kada je don Rober završio s mrvljenjem kore ayahuasce, a mi završili s usitnjavanjem dva  prepuna lavora lišća chacrune i chaliponge, bili smo već prilično umorni i gladni. Uslijedila je večer a. U Santuaryju smo svi mi također prešli na dietu, ona je ključna za uspješni rad s Ayahuascom. Trebali smo se suzdržavati od istih stvari kao i oni koji prolaze šamansku dietu – 

nema soli, šećera, alkohola, kave, svinjetine, crvenog mesa, životinjskih masti, zasićenih ulja i ljutih začina. Nema seksualnih odnosa. Howard nam je još prije objasnio da trebamo početi s 15

dietom barem tri dana prije prve i nastaviti s njom tri dana poslije zadnje ceremonije. S vinjetinu i fermentirani alkohol trebalo bi izbjegavati barem dva tjedna prije i dva tjedna poslije. Ipak,

 budući da je rad s Ayahuascom fizički, emocionalno i energetski zahtjevan, pogotovo onima koji se prvi put susreću sa snagom svetih biljaka, u Sanctuaryju smo imali priliku dobiti malo blažu formu diete, koja je uključivala pečenu i kuhanu ribu, piletinu, povrtnu juhu, mnoštvo sirovog i

kuhanog voća i povrća, rižu, quinou, krumpir, manioku, jaja, voćne sokove i čajeve. Prvi obrok u  prašumi bio je malo bljutav, ali bili smo toliko gladni da se nitko nije žalio. Nakon večere smo svi otišli na počinak. Dan je bio dug, a sutradan nas je čekala prva ceremonija.

16

DAN 2. 8 Kada smo se probudili i doručkovali Howard nas je okupio ispred ceremonijalne maloce te smo

odšetali malo dublje u prašumu, do mjesta gdje se kuhala Ayahuasca. Došli smo do natkrivenog  područja koji je bio okružen raznoraznim biljkama. Ayahuasca se kuha dvanaest sati. Smeđa m ješavina ayahuasce, chacrune, chaliponge i vode pušila se i krčkala na drvenoj vatri u velikom metalnom loncu. Sve to nadgledali su don Rober i doña Eliana, koji su nas toplo dočekali, izgrlili i izljubili.

Howard je izvadio vrećicu s dugačkim cigarama zamotanim u bijeli papir. Bio je to mapacho (Nicotiana rustica) - vrsta južnoameričkog duhana, i ujedno najvažnija i najrasprostranjenija

šamanska biljka gornje Amazonije, koju nikako ne bi trebalo brkati s komercijalnim duhanom i cigaretama koji se puše diljem svijeta. Mnogi mapacho smatraju sveti jim od Ayahuasce. On u

sebi sadrži izrazito visoke razine nikotina i druge alkaloide te je sam po sebi psihoaktivan. Upravo zbog toga dim mapacha se ne uvlači. On se samo ispuhuje i smatra se da pročišćava, štiti i omogućava komunikaciju s duhovima. Kaže se da duhovi vole miris dima mapacha i dolaze kada je on prisutan. Onome koji ga puši mapacho donosi pročišćenje, mir uma i fokus. Šamani ispuhuju dim mapacha na sve s čime imaju dodir –  na ljude za vrijeme ceremonija, na kotao u kojem se kuha Ayahuasca, na biljke - to se zove soplada – ispuhivanje (dima). Kao što sam već

spomenuo, na taj način pročišćavaju i štite - ljude, prostor, predmete. Često pritom ispuštaju karakterističan zvuk vuššššššššššš. Howard je nastavio priču o pripremi našeg napitka. Pored nas se kuhala mješavina ayahuasce,

chacrune i chaliponge. Sada je bilo vrijeme da u smjesu dodamo još tri biljke. Te su biljke puno 17

 jače od onih što smo dodavali jučer  pa smo njih dodali samo po par listova u kotao. Svatko od nas zapalio je mapacho i Howard nas je redom prozivao, davao nam listove, u koje bismo

 puhnuli dim mapacha, u tišini izrekli svoju namjeru za ceremoniju, a zatim ubacili listove u kotao. Prvo smo dodali toé blanco (Brugmansia Suaveolens i druge vrste) – anđeosku trubu ili daturu. U Amazoniji se toé koristi za vizionarska putovanja, predviđanje budućnosti, ljubavnu magiju i

amulete, mijenjanje oblika i razne druge magične svrhe. Curanderima je dobro poznata snaga i  potencijalna opasnost ove biljke pa ju koriste oprezno u izrazito malim količinama. Kaže se da

 proizvodi mračne i zastrašujuće vizije, koje mogu potpuno izluditi čovjeka. No, tek dva, tri lista kao dodatak Ayahuasci pojačava snagu i jasnoću vizija. S druge strane vještci (brujos) koriste korijen i cvijet ove biljke za svoje obrede crne magije. Zatim smo dodali tri lista biljke koja se zove toé negro (Teleostachya lanceolata). Još je zovu i

toé brasilera ili maricahua. I ona je sama po sebi vrlo jaka halucinogena biljka. Kada se konzumira sama deset njenih listova kuha se sedam sati, a taj napitak izaziva psihoaktivne

učinke koji traju tri dana. Također može biti jako opasna, čak izazvati sljepilo. Kaže se da u vizijama duh ove biljke dolazi u obliku mudrog starca kojeg prate učenici ili u obliku prekrasne tamne žene obučene u cr veno-crnu odjeću. I za kraj smo dodali nekoliko listova biljke koja se zove bobinzana (Calliandra angustifolia). Ona

 je također vrlo moćna biljka učiteljica za koju se kaže da „operira čovjekovo srce“, tj. da otvara srce kako bi se ispunilo ljubavlju. Ona pomaže čovjeku da se oslobodi bijesa i produbi svoje

suosjećanje. Također donosi živopisne lucidne snove. Može se konzumirati sama te smo nakon treće ceremonije Ayahausce imali ceremoniju bobinzane, koju ću pojasniti poslije. Uglavnom,

18

Howard je pozvao Hanu i mene da ubacimo u lonac listove bobinzane. Uzeo sam ih s

 poštovanjem, povukao se u sebe i izrekao svoju namjeru za večerašnju ceremoniju. Puhnuo sam dim mapacha u listove, a zatim sam ih ubacio u lonac. Još jednom sam puhnuo dim mapacha, ovaj put u sami lonac. Doña Eliana je bila zadovoljna. „Muy bien, hermanito.“ 9 Sada su svi sastojci bili u loncu i preostalo je samo kuhanje. Mi smo se posjedali na klupe,

zatvorili oči, povukli pažnju u sebe i počeli meditirati. Don Rober i doña Eliana zapjevali su icaro. Bio je toliko prekrasan da su mi suze potekle na oči. To je bio prvi icaro kojeg sam čuo

uživo, bio sam presretan što sam došao ovdje i što sve ovo mogu doživjeti. Uvlačio sam dim mapacha i polagano ga ispuhivao, promatrajući sporu spiralnu putanju dima. Bio sam smiren i fokusiran, u meditativnom stanju. Um se utišao i prestao brbljati. Nakon icara, Howard na m je rekao da uzmemo svo je mapache i prošećemo po prašumi u tišini, da osjetimo duh prirode i

 biljaka. Da poslušamo što nam biljke govore. „Samo uz mirnoću uma i otvoreno srce možemo ih čuti.“ Sporo sam hodao među raznim biljkama i zaustavio se pored onih koje su me dozvale. Pušio sam mapacho i u njih ispuhivao dim, zahvaljivao im i pozdravljao ih. Vidio sam amazonsku cocu. I chiric sanango. I još brojne druge, kojima nisam saznao ime, ali sam uživao u

 pogledu na njih. Tišina i ljepota koju donosi priroda neprocjenjiva je. Kada smo u čistoj, netaknutoj prirodi čija frekvencija nija zamuljana bukom automobila i gradske vreve, čovjek može iskusiti trenutke dubokog odmora, to stanje mu prirodno paše i obnavlja ga. Jednostavno  promatranje okoliša postaje oblik meditacije otvorenih očiju koja donosi duboku relaksaciju i mir. I osjećaj uzvišenosti i višeg smisla. To je ono što Hazrat Inayat Khan naziva egzaltacijom. Proživio sam više takvih trenutaka u Peruu. Machu Picchu. Wayna Picchu. Prostranstvo jezera Titicaca. Pogled na Pacifik. I sada, susret s amazonijskim biljkama. Poput glazbe i poezije takvi 19

nas prizori šire. Razbijaju blokade. Opuštaju nas. To su mjesta ekspanzije, kada je kralježnica uspravna, dah dubok, smiren i slobodan, a energija teče. Nismo komprimirani mislima i duša osjeća svoju slobodu i vječnost. Svaki trenutak koji mi omogućava da to osjetim u ovom životu smatram svetim i blagoslovom. Priroda je ispred svega. Ona u sebi sadrži inteligenciju. Treća

misao sufizma glasi: „Postoji samo jedna Sveta knjiga, a to je sveti rukopis prirode, koji istinski  prosvjetljuje sve čitatelje“. Božanska arhitektura je prelijepa, a čovjek je najsretnije biće na  planeti jer je sposoban dopustiti si da jednostavno iskusi taj sadašnji trenutak i bude svjestan te Ljepote. Stajao sam nepomično pored biljaka i samo ih promatrao. One su suptilne, često kao i

njihov miris, i na taj način nas i uče i liječe. Njihovo je poimanje vremena potpuno različito od ljudskog, sam njihov rast odiše strpljenjem i nečim gracioznim. Rijetko razmišljamo o tome, ali  bez biljaka naš život ne bi bio moguć. One nam daju kisik, one nam daju sebe kao hranu ili kao lijek. A one koji se potrude naučit će i mnoge tajne i svoje prekrasne pjesme, icare. 10 Icar i su napjevi koje šamani pjevaju, zvižde ili šapću. Pretpostavlja se da riječ icaro dolazi od

kečuanskog glagola „ikaray“, što znači ispuhivati dim radi liječenja, ili možda iz jezika nar oda Shipibo u kojem riječ „ikarra“ znači šamanska pjesma. Icari su čarobne melodije koje  predstavljaju esenciju šamanove moći. Snaga svakog curandera mjeri se po reportoaru icara koje  posjeduje u svojoj banci sjećanja i koje je sposoban koristiti u datom trenutku. Don Roberov arsenal je ogroman i na taj način on je sposoban u bilo kojem trenutku intuitivno odabrati i zapjevati icaro koji mu je potreban, a da se ne ponavlja. Posto je dva načina na koje se icari uče i dobivaju. Neke šaman može naučiti od svog učitelja ili

čak od drugih šamana. Glavni način učenja je, kao što sam već spomenuo, preko diete, kada

20

 biljke same otkrivaju svoje pjesme, putem vizija ili snova. Svaka biljka ima svoj icaro, ili više

njih. Don Rober kaže da ih Ayahausca, na primjer, ima 45. Postoje mnoge vrste icar a i najčešće su bez imena, iako ih šamani dijele prema njihovoj funkci ji.

Pomoću nekih dozivaju duhove biljaka, životinja i elementarnih bića radi liječenja, zaštite ili napada. Icar ima se mogu dozvati i duše ljudi, posebno preminulih šamana. Također, pomoću njih

šaman upravlja ceremonijom Ayahuasce, tj. smanjuje (icaro para sacar mareación) ili povećava (icaro para subir/jalar/llamar mareación) snagu Ayahausce i vizija. Mareación je izraz koji se

upotrabljava za „opijenost“ Ayahuascom, tj. sveukupne učinke koje čovjek osjeća kada popije Ayahuascu, što uključuje vizije i fizičke senzacije. Icaro za zaštitu pojedinca i prostora zove se arcana. Na amazonsk om kečuanskom „arcana“ znači tvrđava, drugim riječima, šaman pomoću arcane podiže energetsku tvrđavu zaštite oko  pojedinca, „tristo metara visoku i tristo metara duboku“, kako bi osoba bila zaštićena od možebitnih negativnih vanjskih utjecaja ili entiteta jednom kada počne djelovanje Ayahuasce i čovjek se otvori svijetu duhova. Ista arcana se pjeva i oko ceremonijalne maloce i na taj se način zaštićuje prostor. Šamani svojim pjesmama stavljaju zaštitni energetski omotač oko ljudi ili  predmeta. Kažu da se taj omotač sastoji od elektromagnetskih čestica koje zovu tingunas. Preko arcane još i dozivaju duhove bodljikavih biljaka, divljih životinja i ptica-grabežljivica kao što su

sove i sokoli, koji štite od bilo kakvih pokušaja crne magije. Postoji još puno različitih vrsta icara - za pročišćavanje tijela, izazivanje povraćanja, zaštitu od crne magije, olakšavanje porođaja, itd. Eto nekoliko zanimljivih:

 Huarmi (warmi) icaro posebna je vrsta icara koji se koristi za ljubavnu magiju. „Warmi“ na amazonskom kečuanskom znači ženska osoba ili duh. Kaže se da kad se taj icaro otpjeva zlatna

21

 paukova nit spoji dvoje zaljubljenih do kraja života. Pablo Amar ingo spominje icaro mitološkog  bića Rikramante, zmije s rukama i ženskim grudima, koji se pjeva kako bi čovjekov duh posjetio udaljene planete. Hancahui icaro, pjesma nasmijanog sokola Hancahuija (Herpetotheres

cachinnans), dobar je za odbijanje zmija i liječenje njihovih ugriza. Svaka radnja šamana popraćena je ispuhivanjem dima mapacha i pjevanjem. Na taj način on  posvećuje sve što radi. Pojam „icarar“ znači napuniti predmet, osobu ili prostor s energijom i namjerom koju nosi određeni icaro. Kao što smo rekli, ciljevi mogu biti razni - pročišćenje, liječenje, zaštita ili čak nanošenje štete. Šamani, na primjer, pjevaju icaro nad vodom i na taj je način energiziraju i daju pacijentima u svrhu liječenja. Ili ih pjevaju nad predmetima kao što su ogrlice i narukvice kako bi ih energetski očistili. Icar i su vrlo prepoznatljiv glazbeni žanr. Njihove su melodije jednostavne i često repetitivne. Uz

melodiju, njihov je najvažniji element karakterističan ritam kojeg prati shakapa –  instrument koji se radi od lišća grma shakape i proizvodi zvuk poput zvečke ili bubnjarske metlice, dajući konstantan ritam pjevanju. Stihovi icara su jednostavni i uglavnom zazivaju duhove Ayahuasce,

 biljaka, životinja i elementarnih bića. Često sadrže i biblijske aluzije i zazivaju Isusa, Mariju ili svece. Najčešće su na španjolskom i kečuanskom, iako sadrže i riječi iz indi janskih jezika, kao i iz nepoznatih arhaičnih jezika. Ponekad sadrže i zvukove koji imitiraju glasanje ptica i životinja.  Nakon što smo završili sa slušanjem biljaka i šetnjom po prašumi otišli smo na ručak pa nazad u sobu, odmarati se i pripremati. Sati su nas dijelili od prve ceremonije. Oko 17h bilo je vrijeme za lagani obrok –  na stolu ispred maloce čekalo nas je raznorazno ukusno voće - banane, ananas,  jabuke, mandarine. Na dan ceremonije ne preporuča se jesti nakon 18h, želudac treba biti prazan kada se pije Ayahuasca. Nakon što smo prezalogajili svatko je otišao na svoju stranu. Tih par sati

22

 prije ceremonije prolazi jako sporo i najbolje je provesti ih u tišini i meditaciji, pripremajući se

za nadolazeće izazove. Iako, ne postoji način da se čovjek potpuno pripremi na ono što dolazi. 11

Ceremonija počinje u 21:30. To je prva od pet. Svaka sljedeća biti će progresivno jača. Pijemo svježe skuhanu Ayahuascu, koja će kako vrijeme bude odmicalo postajati sve jača, intenzivnije  boje i okusa. Ceremonije Ayahuasce izrazito su ritualne i ne bi se trebale odvijati van ritualnog konteksta. Ritual aktivira svjesnu namjeru pojedinca koji piju Ayahuascu, podsjeća ga da  prisustvuje nečem magičnom i nesvakidašnjem i daje općeniti ton svetosti cijelom događa ju. On nas uvodi u mitski fantazmagorični svijet simbola u kojem je sve moguće, baš kao u snovima. Znanost to nikada neće moći objasniti. Ceremonije se uvijek odvijaju po noći. To je vrijeme kada

se radi s duhovima, od kojih počinje liječenje. Po noći, curandero može bolje vizualizirati naša energetska isijavanja, vidjeti gdje se nalaze blokade i može ostvariti bolju povezanost s duhovima. Jedan po jedan svatko od nas došao je u malocu već oko 21h, sjeo se na mjesto koje je prije

odabrao i sjedio u tišini, meditirao, pripremao se mentalno za nadolazeće putovanje. Nije slučajno da se za ovakva iskustva koristi engleska riječ „trip“, koja znači putovanje, jer takva su iskustva upravo to, putovanje pojedinca, u sebe i izvan sebe u onostrana iskustva, kako bismo

 postali junaci naših života, kako bismo uništili stare negativne obrasce koji nas sputavaju i iz svega toga izašli prepoređeni, kao jače i bolje osobe. U maloci je bila a psolutna tišina. Svi su bili mirni, ali osjećala se lagana doza nervoze i iščekivanja. Čak i straha. Kao što je rekao Terence McKenna, ako ne osjećaš strah prije takvih iskustava, nešto nije u redu s tobom. U 21:30 u malocu su u tišini ušli don Rober, doñ a Eliana i Howard. Ceremonija je počela don Roberovim

23

govorom. Obratio se svima u prostoriji te nam je izrazio dobrodošlicu na ceremoniju s doktoricom Ayahuascom, čiji je jedini cilj liječenje i iscjeljivanje . Nakon toga je izmolio Očenaš i Zdravo Marijo. Invokacija duhova biljaka, svetaca, anđela i pozitivnih sila sastavni je dio

 početka svake ceremonije pravih curandera. Sinkretizam amazonijskog šamanizma i katoličanstva česta je praksa, iako curanderi nemaju veze s institucijom Crkve. Naime, lik i djelo Isusa Krista i njegova izvorna učenja idu ruku pod ruku s iscjeljivanjem, liječenjem i  pomaganjem dr ugima pomoću svetih biljaka. Kako mi je jednom rekao Howard, i Isus je bio curandero.  Nakon molitve došlo je vrijeme za zaštitu sudionika. Howard je redom kr enuo od osobe do osobe

i svakome je pojedinačno na čelo, srce i stražnji dio vrata napravio znak križa s mirisnom vodicom Agua de Florida. Kažu da njen slatki miris privlači duhove iscjelitelje. Zatim je Don Rober krenuo od osobe do osobe. Svakome je prišao s leđa, puhnuo dim mapacha na tjeme, a zatim nas je počeo ritmično lupati shakapom po vrhu glave te zviždati arcanu za zaštitu. Kada je

završio s arcanom puhnuo je još jednom ili dvaput dim mapacha i krenuo dalje redom u krug od osobe do osobe. Na taj nam je način dao energetsku zaštitu te otvorio našu krunsku čakru kako bi

energija mogla strujati. Nakon što je završio sa svima don Rober se vratio na svoje mjesto  do Howarda i doñe Eliane, a zatim su njih troje izašli iz maloce i napravili krug oko nje ispuhujući

dim mapacha i zviždeći arcanu. Tako su zaštitili i ceremonijalni prostor i bilo smo potpuno sigurni. 12  Nakon toga vratili su se na svoja mjesta. Pažljivo su uzimali boce s Ayahuascom, otvarali ih i don Rober je na otvor od boce također tiho otpjevao icaro i puhnuo dim mapacha. Howard je

24

zatim počeo prozivati redom sve sudionike u obrnutom redu kazaljke na satu te je svatko od nas  prišao šamanovoj mesi. Howard je točio Ayahuascu u obrednu čašu oslikanu uzorcima plemena Shipibo koju je držao don Rober. On ju je predao doñi Eliani koja ju je donosila nama.

„Hermanito!“, rekla je i predala mi je u ruke. Prije ispijanja, svatko na tren povuče pažnju u sebe i izrekne svoju namjeru ili molitvu za večerašnju ceremoniju.

 Namjera je od ključne važnosti. Ozbiljan rad s Ayahuascom počinje formulacijom jasne i iskrene osobne namjere. Zašto želimo piti Ayahuascu? Što želimo postići? Zašto smo ovdje? Što želimo od naših života? Idealna je namjera ona koja je dugotrajna i orijentirana na rezultate, nasuprot onoj kojoj je cilj neki konkretan događaj, iskustvo ili cilj. Trebali bismo se promatrati kao

umjetnička djela u nastajanju. Čovjek treba ozbiljno pristupiti svemu ovome. Kao što sam već rekao, Ayahuasca nije dr oga za zabavu. Ljudi koji razmišljaju tako bolje da ne pristupaju svemu ovome. Ovaj rad donosi sa sobom mnoge izazove i poteškoće. Za skoro sve ljude to je zahtjevno

holistično, katarzično iskustvo u kojem čovjek ulazi duboko u sebe. To definitivno iziskuje snagu. Čovjek se u trenucima pita zašto se ikad podvrgnuo takvom teškom terapeutskom  procesu. Njegova namjera tada ostaje glavni poticaj koji mu daje snagu da nastavi. Želja da se  postane bolja osoba jedini je motiv kojeg oso ba može imati da uopće prolazi ova iskustva. A ako

namjera pojedinca nije dovoljno jaka ni precizno definirana, nakon prvog teškog iskustva na ceremoniji, ta osoba će najvjerojatnije odustati. Onaj tko izdrži čeka ga iscjeljenje i transformacija.

25

13 Kada sam se osjetio spremnim ispio sam napitak, a zatim sam se vratio na svoje mjesto. Jedna

stvar koju ljudi konstantno ističu je Ayahuascin neugodan okus. I zaista, nije lako popiti čašu Ayahuasce jer ostavlja izrazito neugodan okus u ustima od kojega se čovjeku automatski diže

želudac. Najbitnije je tada suzdržati se od povraćanja, barem deset minuta, dok ne prođe taj prvi nalet mučnine, kako bi moglo početi djelovanje lijeka. Pored svakog od nas bio je lavor s vodom za povraćanje. Skoro svi koji su čuli za Ayahuascu,

čuli su i za povraćanje koje često dolazi s njom. Mnogi se pitaju da li je ono neophodno ili se nadaju da će ih možda zaobići. Stvar je u tome da povraćanje, ili kako to zovu u Amazoniji, „la  purga“ –  pročišćenje –  nije slučajna neželjena nus-pojava ispijanja Ayahuasce, već je ona esencijalni, katarzični element liječenja pomoću kojeg čovjek iz sebe izbacuje strah, bijes, ljutnju i općenito sve negativne osjećaje, utiske i toksine. Ayahuasca nas liječi preko purge, to je

 jednostavno njen način preko kojeg se rješavamo svega toksičnog u nama. To je čišćenje na više nivoa – fizičkom, psihičkom i duhovnom. Purga se ne manifestira isključivo kao povraćanje ili

 proljev, već i preko znojenja, disanja, plača, glasa. Općenito, to su energetska bljuvanja kojima otpuštamo stare traumatične misli i emocije. Iako se čovjek osjeća loše u tim trenucima, na taj  proces ne treba gledati kao na trovanje, već kao na pročišćenje. U Amazoni ji kažu: „La purga misma te enseña“. Samo čišćenje te uči. U početnim ceremonijama izraženije je fizičko čišćenje od nakupljenih tok sina. Također, naša se memorija oslobađa starih, nepotrebnih podataka,

sjećanja i osjećaja, koje nam oduzimaju potrebu radnu memoriju i sprečavaju nas u napretku. To  brisanje je preduvjet da bi u kasnijim ceremonijama nastupile prave vizije koje donose duboke uvide i znanje. Tu smo da otpustimo sve što ne trebamo, sve stare negativne obrasce, to je jedan

od razloga zašto pijemo Ayahauscu. Neugodno iskustvo purge je neophodno. Kako bi napravila 26

značajniji duhovni napredak, osoba mora izaći iz svoje sigurne zone ugodnosti. Većina šamanskih tehnika zasniva se na patnji pojedinca, koji mora proći kroz tu vatru da bi izašao jači nakog svega toga. Ipak, za Ayahuascu se ne može reći da je ona emetik i da automatski izaziva

 povraćanje. Netko povraća više, netko manje, netko uopće ne povraća. Nema pravila. Što se čovjek više pročišćava, to će i purga biti blaža. Šta god se pojavi, treba izdržati. Nitko nije rekao da će biti lako. Ayahuasca jednostavno nije za svakoga. Ova bitka je za hrabre. 14 Howard je izgasio sve svijeće i nastupio je potpuni mrak. Sjedio sam mirno. Osjećao sam kako

Ayahuasca kuha u mome želucu i polagano mi ulazi u tijelo. Don Rober je počeo pjevati icar e, a  ja sam se naslonio, zatvorio oči i pokušao se opustiti. Pustio sam da me glas don Robera vodi. Počelo je odjednom. Tamu zatvorenih očiju lagano su zamijenili geometrijski oblici, isprva neprimjetni, zatim sve jači i jači. Cijelo mi se tijelo zagrijalo i počelo vibrirati. Ayahuasca aktivira našu kundalini energiju i osjetio sam kako ona počinje strujati kroz mene. Jedan od savjeta koji nam je Howard rekao je da za vrijeme ceremonije pokušamo držati kralježnicu što ravnijom kako bi energija mogla nesmetano teći. U tom sam trenu osjetio da se moram leći na

 pod i dobro se istegnuti kako bi poboljšao protok. Probuđena energija bila je popraćena zijevanjem, koje je poput metafore za duhovno buđenje koje se odvija kada čovjek popije Ayahuascu i probudi se iz sna u kojem je živio prije toga. Ayahuasca posebno aktivira naše

donje tri čakre –  taj se energetski centar u andinskom šamanizmu zove llankay, a njegovo središte je pupak. Nakon što sam se protegnuo strujanje kroz cijelo tijelo još se više pojačalo. Bio sam opčinjen od početka. Sada kada pišem, gotovo mi je nemoguće sve riječima opisati.

Osjetio sam najveću ugodu na svijetu. Osjećao sam kako kroz mene struji živo biće, Ayahuasca,

27

koja me vodi kroz sve to, miluje me prekrasnim vizijama i brine se za mene nježno poput majke.

Otvorio sam se jednom potpuno novom svijetu koji je prekrasan u svojoj tajnovitosti. Čudio sam se i divio ljepoti tog svijeta. Želio sam da ovaj osjećaj traje zauvijek. Kada su mi se pojavile

 jedna, možda dvije ružne misli, njih kao da sam jednostavno samo zagrlio i izdahnuo u ništavilo. Ili punilo, ne znam. Tijelo mi je bilo potpuno otvoreno i više kao da nije imalo svoje granice. Bio

sam dio mreže života, nošen nježnim rukama majke Ayahuasce. Neopisiv osjećaj. Potpuno su me preplavile prekrasne geometrijske vizije intenzivnih boja koje su se kretale kao

zmije. Tada još nisam jasno vidio prave zmije, ali sam vidio da se život i životna energija kreće  poput zmija, klizi, savija se. Pleše. Počeo sam spontano izvoditi yoga asane, pokreti tijela bili su mi spori i usklađeni s dahom, osjećao sam se kao da plutam finim suptilnim svemirom. Postalo

mi je jasno zašto su uopće sve vježbe yoge takve kakve jesu. Siguran sam da su ih stvorili ljudi koji su bili u tom stanju, u tom prostoru, to su savršeno prirodni pokreti u toj sferi, slijede ritam. Bio sam u ekstazi, moje tijelo je bilo na podu maloce, ali moja duša i svjesnost više nisu bili sputavani njime. Prepustio sam se i tijelo mi je pratilo ples „zmija“.  Ležao sam s čelom na podu, u dubokom i

 poniznom klanjanju, nešto slično kao Muslimani kada se mole i cijelo vr ijeme sam ponavljao „hvala, hvala, neizmjerno hvala“. Ne znam ni sam koliko je sve to trajalo. Vrijeme nije postojalo. Sve moje misli preuzeo je samo jedan osjećaj - zahvalnost. Zahvalnost do suza. Budi zahvalan za

sve što imaš, to je istinska molitva, kad a si svjestan ljubavi kojom nas Bog obasipa svakog trena. Zahvaljivao sam Ayahuasci na onom što mi je omogućila i Bogu na savršenoj kreaciji koje sam dio. Shvatio sam koliko sam blagoslovljen što sam uopće živ. Uzimamo život zdravo za gotovo,

ne razmišljajući koliko je čudo što smo uopće ovdje. Jedan od milijarde. Pobjednik spermij koji

28

 je oplodio jaje. Pred očima mi je bila moja mama i činjenica da je nakon što je rodila moju sestru četiri puta rodila mrtvo dijete. I iz petog sam pokušaja došao ja. Moj život je dar. Kao i svačiji. 15 Kada sam se u jednom trenutku legao na trbuh osjetio sam da ispod mene nema ničeg, kao da

više ne postoji granica između mog tijela i poda, nego samo bezgranični prostor sa svih strana. Tada mi je u glavu došla mantra koju nisam mogao prestati ponavljati. Te su riječi predstavljale svemir, prirodu, nas, sve:

 Everchanging  Evermoving  Evergrowing  Everflowing  Ples Harmonija Sklad  Hvala Sve se konstantno mijenja i kreće. Promjena je, kao što je Heraklit rekao, jedina konstantna stvar u Svemiru. Svijet je vječno živa vatra, koja je pokretač svega. Sve se rađa umiranjem nečeg drugog i ništa ne može izbjeći promjeni. Na zapadu je najveća paranoja vezana upravo uz nestalnost stvari. Sve nam promiče kroz prste i nestaje. Ništa ne traje. Sve blijedi, a mi smo obuzeti pokušajima da stvorimo nešto trajno i da kontroliramo sve što se oko nas događa. Bojimo se promjene. Smrt predstavlja konačni gubitak kontrole i najveći stupanj promjene i zato je ona

najveći ljudski strah. U našoj kulturi nas se od rođenja uči da ne razmišljamo o njoj. Svi znamo da ćemo umrijeti, ali trudimo se zaboraviti na to i projicirati taj trenutak  u daleku budućnost. Taj  prirodni proces postao je izvor našeg najvećeg straha. Lažemo o bolestima, skrivamo umiruće što

29

dalje od nas da ih ne vidimo. S druge strane, japanski su samuraji pretvorili razmišljanje o smrti u meditaciju. Svaki bi dan meditirali kako umiru na različite načine i tako su se pri premali za svoj kraj. Budistički svećenici provode tjedne u studioznom i preciznom konstruiranju pješčanih

mandala, a kada završe svoje djelo, ritualno ga unište, na taj način pokazuju svoju nevezanost za zemaljsk e stvari kojima mora doći kraj. Svjesni su da ništa u stvari ne nestaje. I sama je smrt

samo mijenjanje oblika. Energija se nastavlja dalje kretati, u vječnom toku. Panta rei. Sve ostaje zabilježeno kao energetski realitet negdje u Svemiru. Ples se nastavlja. I ima savršenog smisla. Kada odmaknemo pogled ostaje samo sklad i harmonija. Nastavljao sam ponavljati:

„Everchanging, evermoving, evergrowing, everflowing“. 16

Zatim sam osjetio poziv Ayahuasce da dođem u središte maloce. Poziv da budem iniciran u svijet šamana i biljaka učiteljica. Moj je zadatak bio ostati u središtu prostorije i  pratiti protok

energije u sobi. Pravi je curandero onaj koji je potpuno posvećen pomaganju drugima i pritom ne uzima zasluge niti očekuje išta zauzvrat. Daje jer želi dati svome bližnjemu. To je jedino istinsko i pravo bezuvjetno pomaganje i davanje drugima, bez uzimanja zasluga i isticanja svog imena. A ako čovjek daje i pomaže na taj način ubrzo će mu se i vratiti to što je dao i uložio, kada to najmanje bude očekivao i na način koji možda ne očekuje. Svemir uvijek nagrađuje dobra djela,

a kažnjava ona negativna. To je univerzalni zakon karme. Na tome treba biti zasnovana namjera curandera. Njegov ego treba biti obuzdan i rafiniran.

Osjećao sam protok energije i počeo se spajati na ljude u maloci. Jednostavno bi u trenutku osjetio da sam energetski spojen na neku osobu i da mogu osjetiti ono što ona osjeća ili nosi u

sebi. Prvo je to bila Beth. Osjetio sam njenu zabrinutost za kćeri i to da se pita da li je dobra

30

majka. Osjetio sam njenu majčinsku ljubav, brigu i tugu što ih je morala ostaviti sada dok je u Sanctuaryju. Sve te emocije prolazile su kroz mene, a ja sam joj mentalno govor io da će sve biti u redu, da ne brine i da je dobra majka, sve dok nisam osjetio da je taj nalet tuge prošao.

Fantastično je da tada u tom trenutku nisam ni znao da Beth ima kćeri. Zatim sam se spojio na Hanu, osjećao sam njenu tugu zbog smrti njenog oca. Slao sam joj ljubav, grlio je i tješio je, dok nisam osjetio da je i to prošlo . Spojio sam se još na Boba i na Casey. Osjetio sam njenu nervozu što se nalazi ovdje u Peruu, osjećao sam da nije spremna za sve ovo i da se boji. Suosjećanje koje otvara Ayahuasca je nevjerojatno. Otišao sam do mese i zamolio don Robera da mi da jedan mapacho. Zapalio sam ga i vrtio se u središtu maloce oko svoje osi. Puhao sam dim, slao svima

ljubav i podršku i pratio tok energije. Plesao sam tai-chi. Icarosi don Ro bera bili su nevjerojatni. U vizijama su mi se više puta ukazali don Rober, doña Eliana i Howard. Osjećao sam se kao

učenik na promatranju. Postavljeno mi je pitanje da razmislim dobro prije nego što se odlučim za ovaj put, koji sa sobom nosi mnoge zamke i opasnosti. Istina je da sve biljke učiteljice imaju u sebi i pozitivnu i negativnu energiju. Prije ili poslije šaman se susretne s moći koje mu te biljke nude i o njemu ovisi da li je dovoljno jak da se tome odupre i da nastavi djelovati isključivo kao

curandero posvećen liječenju i iscjeljivanju. Ayahausca stavlja pod kontrolu ego pojedinca, ali ga u isto vrijeme može napuhati. Mnoge takve osobe na kraju postanu brujos – vještci. Njihov je cilj

nanošenje štete neprijateljima i osveta, a u pozadini svega leži želja za moći i osobna korist. 17 Komunikacija s Ayahuascom uistinu je čudesna stvar. To nije razgovor kao s ljudima. Osobno,

 ja nisam čuo njen glas, već bi jednostavno u trenucima do mene došle njene poruke i rečenice te  bi ja dalje mogao odgovarati na njih i promišljati ih i znao bi da one dolaze od Ayahausce, a ne od mene. Rekla mi je da će moj nadolazeći album „Vuk “ biti moj najbolji uradak do sada i da ga 31

trebaju producirati Dirty Hairy i Tripio. Kada sam upitao da li Ishfaq može raditi jednu pjesmu

rečeno mi je da ne. Kada mi je Ayahuasca spomenula mog najboljeg prijatelja Tripija, skoncentrirao sam se na njega i poslao mu molitvu. U tom trenu sam se sjetio i pitanja kojega me

Mladena, njegova djevojka, zamolila da pitam majku Ayahuascu. „Kako je majka Zemlja? Hoće li biti dobro?“ Dobio sam odgovor da to isključivo ovisi o nama ljudima te da svatko od nas ima zadatak da se osvijesti i započne osobnu promjenu iznutra. Rekla mi je da bi svatko trebao početi meditirati kako bi se naučio spajati na Izvor i na taj način promjeniti svoje vibracije, učiniti ih radosnim, pozitivnim i mir nim. Na taj način utječemo i na vibraciju Zemlje i mijenjamo je prema frekvenciji Ljubavi. Tada mi je na pamet pao uvod u jednu pjesmu Eryke Badu, u kojem se

govorilo kako ljudski rod proživljava samo dvije osnovne emocije, ljubav i strah, dok sve druge emocije izviru direktno ili indirektno iz njih. Čovjek može i treba utjecati prvenstveno na sebe,  promotriti svoj život, svoje emocije i odnose. Treba početi čistiti svoju kuću (i to od podruma), a zatim će se očistiti i majka Zemlja. Ona će dugoročno sigurno biti dobro. Kao što je Ayahuasca rekla Dennisu McKenni kada je bio zabrinut jer ljudi uništavaju Zemlju: „Vi majmuni samo mislite da ste glavni ovdje“. Prava istina je da ako ljudi nastave ponašati se ovako kako se  ponašaju, poput parazita, inteligencija majke Prirode šokirati će nas nekakvom katastrofom jer to  je jedino što će nas natjerati da stanemo, zamislimo se i promijenimo. A krajnje je vrijeme za  promjenu, koja se odvija isključivo individualno, iznutra u svakom od nas. Svatko bi trebao osvjestiti svoj unutar nji život. Ljubav i hrabrost odgovori su na mržnju i strah, a oboje cvatu iz ljudskog srca. Ayahuasca mi je rekla da sutra moram nazvati mamu u Zagreb i reći joj da je volim. I tada mi je u g lavu došao icaro od curandere Rose Giove, kojeg sam nepr estano slušao  prije par mjeseci.

32

 Ábrete corazón  Ábrete sentimiento  Ábrete entendimiento  Deja a un lado la razón Y deja brillar el sol escondido en tu interior  Ábrete memoria antigua  Escondida bajo el agua en las plantas bajo el sol  Ábrete corazón  Ábrete sentimiento  Ábrete entendimiento  Deja a un lado la razón Y deja brillar el sol escondido en tu interior  Es tiempo ya, Ya es ahora, ábrete corazón y recuerda Como el espíritu cura Como el amor sana Como el árbol florece Y la vida perdura Otvori svoje srce Otvori osjećaje

Otvori razumijevanje Ostavi razum sa strane  I neka zasja sunce skriveno u tebi 33

 Prisjeti se drevnih znanja Skrivenih u vodi, u bijkama, ispod sunca Otvori svoje srce Otvori osjećaje

Otvori razumijevanje Ostavi razum sa strane  I neka zasja sunce skriveno u tebi Vrijeme je  Kucnuo je čas, otvori srce i prisjeti se  Kako duh liječi

 Kako ljubav iscjeljuje  Kako drveće raste  I život se nastavlja Senzacije su u tom trenu postale toliko jake da sam odjednom os jetio nevjerojatan nalet mučnine

i počeo povraćati u svoju kantu. Nisam se suzdržavao, osjećao sam da je to prirodno. Obilno sam  povraćao minutu, dvije. Kada sam završio, osjećao sam lakoću, otpuštanje, olakšanje,  pročišćenje. Osjećao sam da je moje večerašnje putovanje gotovo. Ayahuasca je još kolala mojim tijelom, ali ne više tako jako. Kao da sam proteklih nekoliko sati bio u ludoj vožnji na vlaku smrti, koji je sada počeo usporavati. U čudu sam razmišljao o svemu što sam prošao. Sjedio sam u svojoj stolici, iscrpljen. Ayahuasca je definitivno n aporna za tijelo i nakon pet sati ceremonije čovjek je na rubu snaga. Don Rober je tada došao do mene s leđa, počeo me udarati shakapom po tjemenu i pjevati icaro kojim zatvara ceremoniju.

34

 Nakon što je to napravio svima, tišina i mir preuzeli su malocu. Neki su već otišli u svoje sobe, neki su sjedili u tišini. Svatko je večeras vodio svoje bitke. Skupio sam snagu, uzeo stvari i otišao u sobu. Tamo sam se umio i otišao na WC. Trebala mi je voda i hrana. Nakon što sam se napio, zagrizao sam jabuku koju sam spremio prije ceremonije. U tom trenutku to je bila najfinija

 jabuka koju sam okusio u životu. Uživao sam u svakom zalogaju i njenom slatkom soku. Žvakao sam je dugo i polako. Kada sam je pojeo legao sam se u krevet. Čim sam zaklopio oči Ayahuasca

 je ponovno počela s djelovanjem i vizije su me preuzele. Taj period „sletanja“ prije nego čovjek zaspe zna biti izrazito zanimljiv i živopi san. Senzacije nisu toliko jake dok su oči otvorene, ali

čim se zatvore počinju se razvijati prekrasne vizije i mogu doći mnogi uvidi. Mislim da su to trenuci kada se čovjek može baciti na razmišljanje i doći do brojnih zaključaka i ideja. Vrlo dugo mi je trebalo da se u potpunosti smirim i zaspem, barem dva sata, ako ne i više. U glavu mi je

neposredno prije no što sam zaspao došla poznata rečenica Williama Blakea: „ If the doors of  perception were cleansed every thing would appear to man as it is, Infinite. For man has closed himself up, till he sees all things thro' narrow chinks of his cavern.” „Ako se vrata opažanja  pročiste, čovjeku će se sve pokazati onakvo kakvo jest –  Beskonačno. Jer čovjek sam sebe  zatvara sve dok sve stvari ne počne gledati kroz uske pukotine svoje pećine.” Konačno sam u

 potpunosti mogao razumjeti taj stih. Ayahuasca mi je večeras pročistila vrata percepcije i po prvi sam put ušao u svijet koji nam nije dostupan u svakodnevnom stanju svijesti. I taj je svijet itekako stvaran i živ. I mi smo dio njega. Fantastično.

35

DAN 3. 18

Iako sam zaspao tek negdje oko tri ujutro, probudio sam se već u sedam sati. Bio sam užasno žedan i odlučio sam se ustati. Bio sam prvi na nogama, svi su još spavali. Izašao sam van iz maloce na svježe amazonsko jutro. Sunce još nije zasjalo punom snagom. Sjetio sam se  jučerašnje večeri i kada mi je postalo jasno da se sve to jučer zaista desilo, da to nije bio san, obuzela me sreća i zahvalnost. Na stolu ispred ceremonijalne maloce već nas je čekao bokal pun hladne, fine limunade. Trebalo je početi nadoknađivati sve izgubljene elektrolite nakon

 jučerašnjih napora. Bio sam umoran, ali opet pun neke pozitivne energije i uzbuđenosti. Nakon što sam se napio otišao sam do don Robera i doñe Eliane koji su bili u blizini i čekali da se  počnemo ustajati. Naime, jučerašnja ceremonija još nije završila. Svaka ceremonija Ayahuasce završava tek drugo jutro nakon cvjetne kupke – baño de flores - koja čisti i zatvara tijelo. U  blizini ceremonijalne maloce nalazi se ograđeni dio, gdje se u velikom lavoru vode preko noći namače razno mirisno cvijeće. Došao sam tamo i izgrlio se s don Roberom i doñom Elianom. Skinuo sam se u kupaće i sjeo na stolicu, a don Rober je zapalio mapacho i počeo puhati dim na moje tjeme. Doña Eliana je zagrabila hladnu mirisnu vodu s posudom i izlila mi je na glavu.

Voda je bila hladna, ali tako osvježavajuća i mirisna. Oko pet, šest puta izlila je lonac pun vode  po svim dijelovima mog tijela i cijelog me okupala. Zatim je don Rober uzeo svoju shakapu i

 počeo je udarati ritam na mome tjemenu te su zapjevali prekrasni icaro, najljepši kojeg sam dosad čuo. „Limpia, limpia todoicito, todoicito cuerpocito“. „Očisti, očisti sve, cijelo tjelešce“. Kada su završili, don Rober je ispuhnuo još par dimova mapacha na mene. Osjećao sam se super dok sam se sušio na suncu. Po meni su još bile žute latice cvijeća iz kupke. Nisam ništa konkretno pojeo od jučerašnjeg ručka i umirao sam od gladi pa sam krenuo na doručak. 36

 Nak on doručka svi smo se okupili u takozvani „talking circle“. Prema indijanskim običajima, svatko je redom mogao, ako je htio, prepričati iskustva s jučerašnje ceremonije. Pričao je onaj

koji drži ceremonijalni štap, dok su ostali slušali. Iako, jako je teško prepričati takva iskustva. Odnos s Ayahuascom toliko je čudesan i osoban da se gubi skoro svaki smisao u prepričavanju

istog drugima, pogotovo onima koji nisu proživjeli isto iskustvo. Mučimo se da izrazimo neizrecivo, a neke su stvari van ljudskog jezika i svaki pokušaj nije dovoljan. Ipak čovjek ne bi

 bio čovjek da ne pokuša prenijeti svoja iskustva. Priče koje sam čuo u krugu bile su tako dirljive i otkrivaju bogate osobne naracije pune ljepote, boli i žel je za ljubavlju i iscjeljenjem. 19

Howard nam je dao par savjeta za sutrašnju ceremoniju. Najbitnije, svako je iskustvo Ayahuasce drugačije i ne može se predvidjeti. Svako je novo iskustvo drugačije od onog prethodnog, kao što  je i iskustvo svake osobe izrazito individualno. Howard ne preporuča da se čitaju tuđa iskustva  prije dolaska u Sanctuary, jer to može stvoriti očekivanja, koja će ako se ne ispune rezultirati

razočarenjem, ili, ako su tuđa iskustva negativna, mogu stvoriti nepotreban strah kod osobe koja tek treba doživjeti svoje iskustvo. Kada odlazimo na seansu ne možemo znati kako će nam biti i kako će Ayahuasca djelovati u našoj krvi. Na kraju uvijek dobijemo ono što nam je najpotrebnije u tom trenutku. A što je to točno, Ayahuasca zna bolje od nas samih. Rijetko kada se iskustvo

odvija onako kako mi to zamislimo i želimo. Neki odmah imaju snažna i dramatična iskustva, neki ne toliko. Intenzitet se mijenja od ceremonije do ceremonije. Treba biti strpljiv i ne žuriti sa

zaključcima. To je nepredvidiva priroda Ayahuasce i odražava njenu jedinstvenu interakciju s osobnosti, biokemijom i sveukupnim životnim iskustvom pojedinca. Ona prodire u našu psihu i dušu. Njena funkcija nije da proizvodi, nego da otkriva, ono što već postoji u nama.

37

Howard je također dodao da dubina iskustva nema veze s količinom vizija koje pojedinac vidi, iako se često (pogrešno) vizije ističu kao glavni faktor ispijanja Ayahuasce. Intenzitet i količina vizija isključivo je individualna. Mnogi ljudi nisu vizualni tipovi, svačija fiziologija je različita te majka Ayahuasca za svakog od nas odabere najbolji način da nam prenesa učenja koja su nam

 potrebna. A to nužno ne mora biti vizualno iskustvo. Vizije su tek jedan od medija dublje, neizrecive komunikacije s njom. Same po sebi, vizije koje prozvodi Ayahuasca nisu nasumične

halucinacije bez značenja, već imaju dublje metaforično ili doslovno značenje. One su način na koji mistična svjesnost veća od naše kominicira s nama van uobičajenih ograničenja intelekta. Ayahuasca je holistički lijek koji s nama komunicira više kroz srce nego kroz um. Tu se  postavlja i pitanje doze. Šaman intuitivno određuje koliku dozu će dati osobi da popije. Naš misaoni proces i ono što izvučemo na kraju svega je bitan, a ne količina Ayahuasce koju  po pijemo. Pravi odgovori leže cijelo vrijeme u nama i razmišljanje da ćemo ako popijemo više Ayahuasce imati vrednija iskustva pogrešno je.

 Nakon što smo izmijenili iskustva, ručali smo, a zatim je svatko od nas imao individualni razgovor s don Roberom i Howardom. Svatko je imao priliku detaljno izložiti svoju namjeru i

 probleme koje je došao riješiti. Također, oni koji su imali neke fizičke bolesti, dogovarali su se s don Roberom za individualna liječenja koje će on izvoditi na svakoj sljedećoj ceremoniji. U SpiritQuest Sanctuaryju uistinu ozbiljno shvaćaju ovaj rad i ništa ne prepuštaju slučaju. A Howard je uvijek spreman detaljno odgovoriti na bilo kakvo naše pitanje ili nedoumicu. Nakon intervjua imali smo ostatak popodneva slobodno. Proveo sam ga odmarajući se i pišući iskustva od jučer. Nakon večere smo nas par otišli u noćnu šetnju.

38

20

„Mi smo najsretniji ljudi na svijetu“, rekao je Bob kada smo se popeli na malo brdo pored Sanctuaryja. Na njemu je napravljen kružni betonski plato, a u sredini je postavljena umanjena replika obeliska Lanzón Stela, glavnog obrednog predmeta kulture Chavín. Na njemu se  prikazuje njihovo glavno božanstvo, nasmijani bog ili nasmijani jaguar – čovjekoliko biće s

glavom nasmijanog jaguara s izbačenim očnjacima i jaguarovim pandžama, sa zmijama umjesto obrva i kose. Nedaleko od ovog mjesta jučer smo vidjeli bijelog jaguara ili pumu. Bio je potpuni mrak i misterij amazonske prašume okruživao nas je u svojoj punoj snazi i veličini. Prašuma

nikada ne spava. Kada padne mrak, čuje se oko tri puta više zvukova živih bića nego tijekom dana. Konačno u potpunosti razumijem odlomak iz knjige „Tres mitades de Ino Moxo“ Cesara Calva, u kojem nabr aja stotine vrsta životinja, biljaka i bića koja žive u prašumi. „Tko bi ih

mogao čuti sve odjednom i povjerovati?“ Nitko. Prašuma pulsira neprekidnim, vječnim životom koji buja svuda, stalno. Ali smrt je također sveprisutna, na svakom uglu, u svakom trenu. Bića se

rađaju i umiru. Biljke rastu i suše se. Ži vot jest. A smrt je jedno od njegovih lica. La selva como un sueño. Prašuma je poput sna. Pogotovo ovako po noći, kada gledamo

 prekrasno zvjezdano nebo sa tisućama zvijezda i obrise Mliječne staze, a oko nas, kada  pogledamo prema šumi, lete stotine krijesnica koje pale i gase svoja svjetla te liče malim vilama. Beth je zapalila mapacho i pala u trans, izgovarajući riječi nekog nepoznatog indijanskog jezika, kojeg kaže dobiva od samog Izvora. Ja sam se legao na leđa i zagledao u nebo. Među gradskim svjetlima nemam nikada priliku vidjeti ovoliko zvijezda. Ima ih tisuće. Pogled prema Svemiru ispunja me strahopoštovanjem. Omogućava mi da vidim koliko sam mali, kolika beskonačnost je oko mene. Što više odmičemo pogled naša Zemlja postaje mala kao točka. A naše se brige

također tada smanjuju do potpune nebitnosti. Možemo odahnuti. Možda je naša galaksija uistinu 39

samo pikula vanzemaljaca kao na kraju filma „Ljudi u crnom“. Sto godina ljudskog života je  poput milisekunde u rijeci vječnosti.

„Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap?“

Kada jednom uvidi svoju malenkost u sveukupnom planu zbivanja čovjeku se nakon toga nužno  javljaju pitanja. Tko sam ja? Zašto sam ovdje? Koja je svrha svega ovoga? Znatiželjni smo i žedni odgovora i znanja. A najvažnije od svih znanja je znanje o sebi. Stari su Grci prije više tisuća godina zapisali u proročištu u Delfima: „Gnothi seautón“ ili „Spoznaj samog sebe“. Hiphopperi pričaju o istoj stvari kada govore o „znanju o sebi“ („knowledge of self“). Ono uključuje znanje o vlastitom tijelu, umu i duši i o njihovom međuodnosu. Znanje o vlastitom karakteru, potrebama, željama, vrlinama i manama. Znanje o tome što je dobro za nas, a što nije. Kada pojedinac jednom zaroni u ta pitanja, otkrije da je znanje bezgranično i nova se pitanja

samo pojavljuju pred njim. Kako nastavljamo istraživati dobivamo važne uvide u ljudsku prirodu i počinjemo otkrivati koja je prava priroda ovog svijeta, života i stvarnosti. Na kraju dolazimo do znanja o Bogu. Zbog toga u potrazi za znanjem o sebi leži ispunjenje naših života. Zbog toga uzimamo Ayahuascu. Kako bismo saznali barem djeliće onog što jest. Kako bismo otkrili koja je naša uloga u svemu ovome. Na pamet mi je pala pjesma od Sun Ra-a: „The cosmic roles

are written in sundry parchments tinted with fire blue vibrations of pulsating flame

40

energies...G-force dimensions abstract planes of sound and sight.“ „Kozmičke su uloge

 zapisane na pergamentima  spaljenim vatrom  plave vibracije pulsirajućeg plamena energije...dimenzije G-sile apstraktna područja zvuka i boja.“

Tada me svrbež trgnuo iz sanjarenja i shvatio sam da su me izgrizli komarci. Bilo je vrijeme da se vratimo u sobe. Sutradan nas je čekala druga ceremonija i trebalo se dobro odmoriti.

41

DAN 4. 21

Kada sam ispio čašu koju mi dala doña Eliana, mislio sam da ću odmah povratiti. Uspio sam se suzdržati, ali mučnina se nastavila. Osjećao sam nelagodu i znao sam da je ovaj put majka Ayahusca pripremila malo drugačiji scenarij za mene, osjećao sam da dolazi nešto zlokobno i da mi večerašnje iskustvo neće biti blaženstvo kao prošli put. Počeli su icar i, a ja se jednostavno nisam mogao smiriti u stolici, osjećaj muke i nemira me izluđivao. Odjednom sam se ispovraćao,

sav u grču, i nakon toga sam osjetio da je Ayahuasca preuzela cijelo moje tijelo. Uspio sam se smiriti i skoncentrirati na icar e i izgubio sam se u mislima. Vizije su bile puno jače nego na

 prošloj ceremoniji. Pred očima su mi se redali bezbrojni oblici koji su me ispunjali svetom geometrijom, osjećao sam da me Ayahuasca na taj način liječi. Ti oblici su nasta jali i kretali se u ritmu icar a i znao sam da ih oni potiču i upravljaju njima.

Zvuk je moćan alat za pokretanje i upravljanje energijom. Tisućama godina ljudi koriste svete zvukove kako bi postigli određena stanja svjesnosti. Ti zvukovi su čak u stanju pomicati i utjecati na fizičku materiju. Šaman je sposoban zvukom prodrijeti u molekularnu strukturu naše fizičke dimenzije i na taj nas način liječiti, fizički i psihički. Ayahuasca djeluje sinestezijski. Sinestezija je zajedničko aktiviranje različitih osjetila, na primjer, kada čujemo mirise ili vidimo zvuk koji dolazi do nas. Upravo se to događa pod utjecajem Ayahuasce. Icari su ti koji stvaraju vizije i upravljaju njima, oni su poput uzice za koju smo pričvršćeni, a šamani nas svojim glasom vode tim unutarnjim dimenzijama poput papirnatih zmajeva.

Spoj icara i vizija najbolje je objašnjen kod indijanskog plemena Shipibo. Uzorci koje oslikavaju na svojim tijelima, kućama, brodovima, predmetima i odjeći predstavljaju vizije koje pod 42

utjecajem Ayahausce stvaraju svojim pjesmama. Prema vjerovanju plemena Shipibo čitav je Svemir u stvari pjesma. U početku bijaše divovska Anaconda koja je živjela u mraku. Pjevala je i svojom pjesmom stvarala šare i uzorke na svojim leđima. Neki od tih uzoraka prožetih pjesmom

skliznuli su s njenih leđa i stvorili Svemir i sve oblike u njemu. Prema tome mitu cijelo čovjekovo biće, kao i sve živo i neživo što postoji, sazdano je od zvuka. Svatko od nas ima svoju  pjesmu, svoju vibracijsku šifru koju je šaman sposoban odgonetnuti. Svatko je u stvari poput audiovizualnog uzorka, kompleksna mreža vibracija. Bolest predstavlja negativnu energiju, tj. rupture i zapetljaje u toj mreži. Pomoću icara šamani vraćaju harmoniju, red, sklad i svjetlo u

naše biće, tamo gdje je prije bio nered, kaos ili tama. Icari su poput pečata svete geometrije koji se utisne u nas, mlaz pozitivne energije koji nas zvučno okupa i prodire u naše tijelo i duh i nužno potakne pročišćenje na svim razinama. To rezultira u suočavanju pojedinca sa samim uzrokom bolesti, a na emocionalnoj razini to se odnosi na njegov vlastiti život, odnose, čudovišta i demone. Naše zle misli su čudovišta, a naši zli osjećaji su demoni. Sve negativno u nama što možda ne želimo vidjeti niti smo svjesni toga. Ali moramo se suočiti s tom tamom kako bismo ozdravili. Kada čovjek popije Ayahauscu nesvjesno postaje svjesno i sjećanja izbijaju na površinu. Ona nas otvara i svjetlu i tami koji su u nama i suočava nas s nama samima. Pojedinac bi se trebao željeti suočiti s istinom, a ne

očekivati samo prekrasna iskustva. To je potpuno nerealno. Svatko se susretne s obje strane prije ili poslije, i to bolje za njega. Mene je sve to čekalo večeras. Rad s Ayahuascom je poput intenzivne psihoterapije, uz razliku da je Ayahuasca puno učinkovitija te da njoj, za razliku od

 psihijatra, ne možemo lagati. Ona potencira i ubrzava proces iscjeljenja, tako da čovjek nakon samo par seansi može ostvariti veći napredak nego nakon više godina klasične psihoterapije.

Ayahuasca je poput povećala pomoću kojeg možemo jasno vidjeti naše dobro i zlo, i cijelu 43

situaciju –  prošlost, budućnost, sadašnjost. Također, imamo priliku otići dalje od naše oso bne

 biogafije i čak zaroniti u trans-generacijsko sjećanje i razumjeti i osloboditi se grijeha naših  predaka. 22

Ayahuasca me odvela na vožnju kroz desetke mojih odnosa, trauma i strahova. Svi ih imamo. Počelo je sve s mojom mamom, s kojom sam prije imao jako loš odnos, pun netrpeljivosti i svađa. Predamnom se stvorio moj odnos s njom i Ayahuasca mi je pružila iskustvo da osjetim sve ono što ona osjeća, sve što je proživjela prije mog rođenja. Četiri puta rođeno mrtvo dijete. Toliko trauma, stresova. Toliko sam boli osjetio u jednom naletu da sam se automatski

ispovraćao, dok su mi pred očima prolazila vizija ljigavih štakora. Kako da više ikad budem zao  prema njoj znajući što je prošla, kako da izgubim živce znajući kakvi su se demoni sve nakačili na nju kr oz ta teška iskustva, a da nikad nije imala priliku riješiti i izbaciti to iz sebe, pogotovo ne na ovakav čudotvoran način koji je meni dostupan. Suze su mi došle na oči od tuge. Shvatio sam da moram biti puno bolji prema njoj i ne zamjerati joj ništa . Poput navođenog projektila Ayahuasca me vodila u nove odnose i osjećaje. Princip je uvijek bio isti. Predamnom bi se pojavila neka misao, odnos ili situacija iz života. Izvrtila bi se u mojoj glavi poput filma, ponovno bi je proživio i osjetio. Zatim bi bio suočen s apsolutnom istinom i

 pojašnjenjem svih tih situacija, kao da ih odjednom mogu vidjeti kakve one zaista jesu. Nije bilo mogućnosti da lažem sam sebi. Ako su to bile neke moje greške, to bi mi postalo jasno i iskreno  bi se pokajao. Ako je netko meni nanio nepravdu ili me povrijedio, Ayahausca bi me stavila u

kožu te osobe i iz njene sam perspektive mogao vidjeti zašto je tako postupila. Čovjek dobije duboki uvid u razloge ponašanja druge osobe i sve što je ta osoba proživjela i što ju je oblikovalo

44

da postane takva kakva jest. I tada preostaje jedino suosjećanje i oprost za sve te situacije. U

trenutku prihvaćanja, kada se pojave osjećaji ljubavi i suosjećanja, koji su pročišćivaći, dolazi do otpuštanja negativnih utisaka. Dolazi do čišćenja i katar ze, popraćene povraćanjem, disanjem, znojenjem ili plakanjem. Osjećao sam se kao da sam u nekoj igrici u kojoj me napadaju neprijatelji. Bilo je teško, ali nisam se bojao, cijelo vrijeme sam znao da sam u rukama čiste ljubavi majke Ayahuasce koja me čisti. Stotine scena redale su se jedna za drugom pred mojim očima. Osjetio bi da se moram leći na leđa ili na lijevi bok i onda bi se odvio cijeli proces,  ponovno proživljavanje, shvaćanje, prihvaćanje, izbacivanje iz sebe. Iako sam osjećao da se čistim, agoni ja nije prestajala, fizičke su senzacije bile nepodnošljive. Preuzeli su me strah i osjećaj krivnje. Brinuo sam za Hanu, nisam znao kakva su njena iskustva. Mučile su me sumnje da li sam učinio ispravno što sam došao ovdje, da li ću izdržati fizičku tortur u i još tri ceremonije. Nisam mogao vjerovati da je ovo tek druga od pet ceremonija. Činilo mi se da sve ovo traje već cijelu vječnost. U tom trenu sjedio sam pokriven dekom i Ayahuasca mi je rekla da moram odnijeti deku Hani i pokriti je. Iako je pravilo da se druge ne dira dok traje

ceremonija, krenuo sam puzati prema Hani, ali sam bio fizički nemoćan i ostao sam izgubljen i zarobljen u mraku na sredini sobe. Ayahuasca me testirala da li sam spreman izaći iz svoje

(relativno) sigurne zone i pomoći drugome, ne čak konkretno Hani, nego općenito svome  bližnjemu. Do tada sam već par puta obilno povraćao. Agonija se povećavala, a Ayahuasca me u trenucima sumnje pitala da li joj vjerujem te mi je govorila da sam došao po ono što sam i tražio, da me čisti od negativnosti kao što sam i htio i da to radi na način kako to ona inače radi, da moram prihvatiti pravila igre. U tim teškim trenucima, icari su bili poput užeta spasa, čarobni i

 predivni zvuk koji me vraćao u sadašnji trenutak i davao mi snagu da nastavim dal je, snagu za

45

koju nisam ni znao da je imam u sebi. Ritam icara je poput pulsa Svemira koji nas podsjeti da

život kola našim žilama i da možemo i moramo nastaviti dalje kada nam je najteže. Čelični stisak Ayahuasce nije popuštao. Kada sam se pokušavao opirati svemu tome nastupila bi čista patnja. Jednom kada krene, ovaj se proces ne može zaustaviti i mora se odigrati do kraja. To što sam još osjećao muku značilo je samo da još ima mnogo toga što trebam očistiti iz sebe. Na kraju će sve proći. Svemu dođe kraj, samo da bi se došlo do njega potrebno je određeno vrijeme i strpljenje. U rijetkim trenucima popuštanja fizičke neugode, bio bih zahvalan. Jedan je od univerzalnih zakona biti zahvalan uvijek, na dobrom i na lošem. Još sam se uvijek grčio na podu maloce. Odjednom sam osjetio nečiji dodir. Bila je to Hana koja je došla do mene i doslovno me spasila svojim zagrljajem. Njen mi je dodir bio poput blaženstva. Osjetio sam ogromno olakšanje

 jer sam konačno saznao da je ona dobro. Čvrsto smo se zagrlili i ljubav je prostrujala svakim atomom mog tijela. Nježno mi je pomogla da se smirim, a zatim mi je rekla da mora ići. Znao sam da je ona u svojim procesima i da mora nastaviti svoj put, a ja sam se vratio svojim  borbama. Opet sam osjetio strahoviti nalet mučnine. Povraćao sam svuda, po podu, u kantu od Beth, nisam

znao za sebe, bila je to borba za život. Osjećao sam se kao krpa koju je Ayahuasca odlučila dobro iscijediti do kraja bez milosti kako bi me promijenila i pomogla mi. Imao sam viziju svoga

djeda, ali mi Ayahuasca nije pokazala ništa o njemu, samo sam shvatio da se rješavam mržnje,  bijesa, zloće i agresije koji su generacijama tekli muškom stranom moje obitelji i da on i prestaju sada i ovdje samnom i da je to jedino što trebam znati. Bio sam već toliko iscrpljen do mjere da

sam počeo moliti za milost i obećavati da više nikad neću biti zao, impulzivan, ljut bez razloga, egoističan, samo da muka malo popusti. I zaista sam to mislio. „This thing can really get a man to his knees“, rekao je Howard jednom. 46

Tu sam se upravo ja nalazio. Na koljenima. Cijelo sam se vrijeme vrijeme osjećao spojen na

Howarda i don Robera, osjećao sam da su uz mene i da mi pomažu da prebrodim sve ovo. U tom trenu počeo sam vrištati, kao manijak, najglasnije što sam ikad vrištao u životu. Ali nisam ispustio niti jedan glas, bio je to mentalni urlik u sebi. Vjerojatno sam tada izgledao kao Munchov „Krik “ ili prizor na televizoru na kojem je izgašen zvuk. To se vrištanje raspršilo  u Svemir, a s njim su odlazili i potisnut i bijes, strah i tuga, koji su se tko zna koliko taložili u meni.

Bio je to uistinu katarzičan trenutak. Krik je trajao dugo, dugo, dok nisam iscijedio i njegovu  posljednju kapljicu. Majka Ayahuasca mi je tada poklonila nove riječi koje sam počeo  ponavljati: „Nikad više bojat se! Pura medicina, pura pura luz divina!“ Obratio sam pažnju na

icaro i sabrao se u sadašnjem trenutku. Glas don Robera odzvanjao je malocom: „Nonoynonoynoyninana Ayahuasca princesita doctorcita“. Njegov ritam i melodija počeli su me ispunjati nadljudskom snagom i željom da se ustanem. Počeo sam udarati rukom po podu u ritmu i polagano se pomicao. Nije bilo lako, ali icaro mi je davao poticaj. Trenutak kada sam se u

 potpunosti ustao, ispravio kralježnicu i podigao ruke neću nikada zaboraviti. Otvorio sam se i zagrlio nebo. Pobijedio sam samog sebe. Bila je to metafora za cijeli život. Doći će situacije kada

će te život baciti na koljena, ali snaga koju nosimo u sebi samima je nevjerojatna i trebamo se sabrati, vratiti u centar, pronaći je i jednostavno ustati, ustati i nastaviti. Ostaviti nepotreb ni teret

 prošlost za sobom i krenuti dalje. Uspravni i ponosni. Bez straha. Nikad više bojat se! Strah je tako besmislen. Tada sam se sjetio jedne priče iz Neil Gaimanovog stripa „Sandman“. U svome

snu čovjek se našao na vrhu visoke uske litice. Bojao se visine i pada i propitivao se da li je učinio ispravno što se krenuo penjati. Pored njega se stvorio gopodar snova Sandman. Rekao mu  je: „Ponekad je pogrešno penjati se. Ali uvijek je pogrešno niti ne pokušati. Istina, ako se ne  popenješ, nećeš pasti. Ali zar je toliko loše ne uspjeti? Zar je toliko teško pasti? Ako sada padneš

47

u ovom snu, možda ćeš se probuditi. Istina, možda ćeš umrijeti. Ali postoji i treća mogućnost...“ Upravo sam tu tr eću mogućnost doživio u ovom Ayahuascinom snu. 23 Purga je nakon vrištanja završila. Tijelo mi je bilo lagano, oslobođeno tereta. Premoren sam sjeo na stolicu, zaklopio sam oči i vizije su ponovno počele, ali ovaj put su me milovale. Ayahuasca definitivno nagradi svakoga za trud koji je uložio. I samo zbog tih trenutaka isplati se proći

najveću muku purge. Vizije koje sam imao nemoguće je prepričati. Posebno pamtim crveni svijet u kojem žive mačkolika bića, koja podsjećaju na egipatsku mitologiju. Vidio sam također neke od svojih mogućih budućnosti. Više puta mi je Ayahuasca rekla da moram reći nekim ljudima da dođu ovdje i da je popiju, da im moram reći što se ovdje događa i kako ih zove da se izliječe.  Nema razloga za strah, sve je to u nama i može nestati. Kroz mene je strujala topla, nježna energija ljubavi i liječila me, oporavljala me od napora koje

sam prošao. Rad s Ayahuascom kao da sprovede čovjeka kroz sva tri svijeta, pakleni dijelovi u nama moraju se očistiti u PURGAtoriju da bismo došli do svjetla raja. Čovjek se nađe u džungli svoga uma, koncepata, trauma i strahova gdje ga napadaju misli i emocije, i mora se probiti do

čistine, do mira, do sebe. Na kraju pronađemo blago na kućnom pragu, tamo od kuda smo i krenuli. Dok sam sjedio u meditaciji, nova mantra majke Ayahuasce pogodila me poput strelice.

„Pure love elevated is a purifier. Pura medicina, pura pura luz divina.“ Purifier = pure fire. Cijelo iskustvo bilo je pročišćenje. Pročišćenje čistom vatrom ljubavi. Kao što je David Icke rekao: „Beskonačna ljubav jedina je istina, sve drugo je iluzija“. Univerzalna i bezuvjetna ljubav prema  bližnjem i Svemiru predstavlja samu srž šamanske prakse bavljenja Ayahuascom –  njeno ime je „munay“. Ništa ne može zaustaviti njen tok, ona je najmoćnija sila u svemiru i jedini lijek protiv

48

straha i patnje. To sam se uvjerio više puta na večerašnjoj ceremoniji, bilo da se radi o ljubavi i suosjećanju koje sam pronašao u svom srcu za druge i njihove postupke ili ljubavi i zahvalnosti  prema majci Ayahuasci ili Hani, čiji dodir me spasio. Ceremonija je završila, a ja sam nepomično sjedio u tišini i plovio prekrasnim vizijama. Ovaj misterij se nastavlja. I ne može ga se objasniti razumom.

49

DAN 5. 24

Ponovno sam se prvi ustao. Cvjetna je kupka bila savršena kao i prvi put. Bio sam totalno usporen i iscrpljen od jučerašnje ceremonije. Nakon doručka sjeo sam se ispred ceremonijalne maloce i pokušavao što točnije zapisati što mi se jučer sve događalo. Do mene je došla jedna Indijanka. Bila je to Solia, poglavica plemena Muruy i dobra Howardova prijateljica. Uređivala  je vrt oko maloce i sadila nove biljke. Zaustavila se pored mene i upitala me kako mi je bilo na

 jučerašnjoj ceremoniji. Rekao sam joj da je bilo jako intenzivno i da je to sve jedan veliki misterij. Odgovorila mi je: „Si, es un misterio, y para descubrir este misterio hay qu e tener fé“. „Da, to je misterij i da bismo ga mogli otkriti moramo imati vjeru“. Bilo mi je potpuno jasno što  je htjela reći. Trebamo za početak imati vjeru u sam lijek, u majku Ayahuascu –  vjeru da je to ispravan put, da nas ona liječi i čisti i da moramo proći kroz teške trenutke kako bismo se bolje

osjećali na kraju. Vjeru da se sve ovo odvija zastvarno i da je ona svjesno živo biće koje nas  poznaje bolje od nas samih i koje nam pomaže na magične načine, koji se možda protive našim

dosadašnjim svjetonazorima i poimanjima svijeta. Vjeru u don Robera, doñu Elianu i Howarda, koji se brinu za nas i vode nas kroz ceremonije s isključivom namjerom našeg iscjeljenja. I za kraj, vjeru u sebe – da smo dovoljno jaki da izdržimo teške trenutke i promjenimo se nabolje. Ovaj rad je jako, jako težak. I uz sve to, čovjek mora biti svjestan da se u njemu ništa ne događa

 preko noći, prečicama i lakšim putevima. Uz vjeru on iziskuje i strpljenje. Strpljenje nam je neophodno da bismo postigli išta, strpljenje na kojem moramo poraditi i kojeg moramo osvi jestiti. Sve na ovom svijetu odvija se u nekom ritmu. Naše buđenje, spavanje, disanje, kucanje srca. Sve se odvija u nekim ciklusima koje mi ljudi često ne prihvaćamo i

50

želimo ubrzati. Današnje doba je instant-doba, u kojem smo naučeni da moramo stvari dobiti odmah. Teži se ka ubrzanju svega, potreban nam je brži prijevoz, brži internet, brži lijekovi, brža hrana. Nemamo vremena. Vrijeme se u toj jednadžbi identificira s novcem i svaka izgubljena

sekunda čini nam se kao gubitak. Tada postajemo potpuno neosjetljivi na suptilni ritam života i njegove zakonitosti. Preuzme nas nestrpljenje i jedino što nam to donese je nezadovoljstvo u sadašnjem trenutku jer pokušavamo utjecati na procese koji se odvijaju nevezano za naše želje. I tako, mnogo puta odustanemo od nekog ili nečeg samo zato jer smo nestrpljivi i nismo u stanju zadržati fokus na našem prvotnom cilju. Ako imamo strpljenje i fokus nadohvat smo svega što nam treba. Rad s Ayahauscom iziskuje vrijeme. Poput sjemenke kojoj treba vremena d a proklija.

Howard nam je više puta rekao da ne sudimo, nego da sagledamo naš rad s Ayahuascom i dobrobiti koje on nosi tek nakon par tjedana kada se vratimo kući. Općenito, rad sa svetim  biljkama je poput cvata same biljke, treba vremena i strpljenja da klica probije zemlju, počne rasti, pusti korijenje i da procvate. Na isti se način čovjek razvija kada se jednom osvijesti. Poput

 biljčice. Samo hrabro naprijed. 25 Howard mi se pridružio na terasi. Počeo sam ga ispitivati o Ayahausci i on je počeo pričati.

Ayahuasca predstavlja žensku iscjeljujuću i stvaralačku energiju. Zato je svi doživljavaju kao majku. Ona je lijek donjeg šamanskog svijeta, koji se na kečuanskom zove Ukhupacha ili Uhupacha. Donji svijet je svijet duhova i predaka i predstavlja najdublje aspekte ljudske duše. To  je mjesto gdje se duša rađa. Od tu izviru naše najdublje misli i emocije. Drugim riječima Ayahuasca odvodi čovjeka na duboki put u sebe, do samih početaka stvaranja, da bi ga kroz taj unutrašnji portal spojila i pomirila s vanjskim svijetom. U tim se prostorima možemo povezati s duhovima životinja. Nerijetko se na ceremonijama Ayahuasce ljudi transformiraju u zmije ili 51

 jaguare. U donjem se svijetu nalaze sve tajne prirode koje intuitivno i instiktivno već znamo. To

 je mjesto mudrosti i moći, intuicije, snova i podsvjesnog. Tu se odvija sve što postoji. Svaka misao i svaka ideja do koje je ljudsko biće ikad došlo i do koje će ikad doći nalazi se ovdje. To je mjesto kojeg moderna psihologija naziva „kolektivno nesvjesno“. U tom svijetu čovjek ima  pristup bezgraničnom znanju i informacijama. Ipak čovjek te informacije provlači kroz filter svog sustava vjerovanja i svojih iskustava što na kraju određuje koga će ta osoba sresti za vrijeme ceremonije i što će doživjeti. Simbol donjeg šamanskog svijeta je zmija. Zato su tijekom iskustava s Ayahuascom vizije zmija tako česte. Donji se svijet ponekad prikazuje kao vodeni svijet, gdje je život prvi put nastao. Voda je neophodna za postanak i održavanje života, veći dio našeg organizma je voda, kaže se da je život nastao u moru, civilizacije se razvijaju uz velike rijeke, a ljudski se plod razvija u tekućini maternice. U amazonskoj kozmologiji Yakumama je divovska Anakonda koja je majka svih voda i rijeka, vodena božica. Kada je došla na površinu zemlje preobrazila se u veliku rijeku, Amazonu. Prema nekim mitovima Anakonda je bila ta koja je donijela prve ljude na

Zemlju iz Mliječne staze. Srednji šamanski svijet odnosi se na ovaj svijet gdje živimo, gdje smo sada. To je svakodnevni život, fizička dimenzija našeg bivanja. Inke ga zovu Kaypacha. U njemu su i teške i suptilne životne energije. Njegov simbol je jaguar ili puma. To je svijet u kojem imamo mogućnost  prisjetiti se tko smo mi u stvari. Njegova gospodarica je Sachamama –  dvoglava zmija boa,

majka prašume, koja se manifestira i kao drvo života. Viši je šamanski svijet mjesto gdje naša duša odlazi nakon smrti. Inke ga zovu Hanaqpacha.  Njegov je simbol orao. To je mjesto suptilne rafinirane energije –  sami. Poistovjećuje se s

52

nebom. Majka zraka i nebesa zove se Wayramama – zmija koje se kreće velikim vjetrom. Njene

oči sjaje bijelim svjetlima, a iz usta još isijavaju ljubičasti valovi. Viši šamanski svijet predstavlja zagrobni život. Naša duša se zatim ponovno iz višeg svijeta vraća na početak u donji šamanski svijet. Na se taj način zatvara krug. Poslijepodne smo otišli na naš prvi izlet. Svima je dobro došlo da se malo maknemo iz Sanctuaryja. Posjetili smo indijansko pleme Bora, pored sela San Andrés. 26

Te sam noći sanjao ludi san. Sanjao sam da sam s Tripijem u jednoj prostoriji opremljenoj vrhunskom tehnologijom. On je sjedio na stolici, na rukama su mu bile mehaničke rukavice koje su bile spojene na kompjuter, a pred njim je bio ogroman ekran. Na ekranu se nalazio omot

našeg albuma. On je šutke pomicao ruke i na ekranu su se mijenjale slike, na taj je način dovršavao kaver. Upitao sam ga u čudu kako to radi, a on mi je smireno odgovorio: „Snagom uma“. Najviše me od svega začudilo što sam čuo njegov odgovor, ali on nije izustio niti jednu

riječ. Rekao mi je to telepatski. Tripio se vratio radu na kaveru i više me uopće nije gledao, samo  je radio kružne pokrete s obje ruke dok su se slike mjenjale na ekranu. Tek tada sam primjetio da  je u prostoriji još jedna osoba. Nisam je uspi jevao dobro vidjeti, ali mi je prišla i r ekla telepatski: „Vi ljudi ste zanimljivi. Pokušavate izmjeriti i ukalupiti Svemir kako biste stvorili privid  kontrole nad njim. Vašim jezikom podijelili ste cjelinu stvarnosti i dobili osjećaj odvojenosti. Nametnuli ste sve te kategorije svijetu kako biste ga lakše pojmili. Od rođenja vas programiraju dok vas uče te čudne zvukove koje proizvodite ustima kojima pridružujete značenja i od kojih se sastoji cijela vaša percepcija svijeta. Vaš život obilježen je vašim jezikom, on nije ništa drugo nego priča, naracija. Vaš ego je fikcija. I to ne baš dobra. Smatrate da je sustav simbola u vašim glavama

53

stvarnost. Toliko podjela, klasifikacija, žanrova: monetarni sustavi, religije i vjere, političke frakcije, mjerne jedinice, vrste, rase, spolovi, rodovi, spolne opredijeljenosti, imovinski statusi,

sustavi vrijednosti, poimanja stvarnosti, različite kulture. To su sve neprijateljski loši software-i koje ste instalirali u vaš mali mozgovni kompjuter. Rasizam, nacionalizam, seksizam i svi ti nebrojeni drugi izmi. Na našoj planeti to su sve neukusno zastarjeli i zaostali modeli razmišljanja koje smo davno odbacili, a vi se još uvijek tako grčevito držite za njih. Na kraju svega imate

 potpuno krivu percepciju sebe. Mislite da ste ono što je samo djelić vas. Ali previše pričate i mislite da biste vidjeli ostatak. Toliko nepotrebnih misli. Toliko nepotrebnih riječi. I najsmješnije od svega, pritom se uopće ne razumijete. Vaš jezik je višeznačan, nespretan i često nejasan, vaše razumijevanje jedni drugih ovisi o unutarnjim rječnicima koje nosite u memoriji, koji se razlikuju od osobe do osobe. S druge strane, siguran sam da ti mene sada u potpunosti razumiješ,

iako ne pričamo istim jezikom. Ti vidiš i osjećaš ono što ja mislim. Vaša je vrsta poznavala takav oblik komunikacije jednom davno davno. I poznavat će ga opet kada dođe vrijeme za to. Otkrit će ga ponovno dvoje zaljubljenih koji će se spojiti i progovoriti srcima. Iz srca je moguće komunicirati sa svih pet kraljevstva. Vrijeme je da odeš sada. Prepusti se u potpunosti majci Ayahuasci, ona će učiniti ostalo. Jednako naglo kako se pojavio, misteriozni je stranac nestao. Tripija više uopće nije bilo u sobi, kao ni kompjutera ni ekrana. Nasred sobe stajala je drvena stolica i na njoj je bila knjiga. Uzeo

sam je u ruke i nasumično otvorio. Pjesma koju sam vidio išla je ovako: Manipuliranje riječima je laž Igra riječima je šala Oslanjanje na riječi je neznanje 54

Transcedentiranje riječi je mudrost Ja sam ništa i ne želim ništa Ja sam sve i imam sve

55

DAN 6. 27

Treća ceremonija. Popio sam Ayahuascu i vratio se na svoje mjesto. Nadao sam se da će ova ceremonija biti blaža od prethodne. Ayahuasca mi je rekla da neću proživljavati horor kao zadnji  put i od početka sam osjećao da je tako. A zatim je nadodala - nema „hoću“ i „moram“; nema

„neću“ i „ne mogu“. To su sve formulacije koje proizlaze iz ega, one su ono što Hazrat Inayat Khan naziva trnjem ega kojeg trebamo podrezati. Ja, ja, ja. Moje. Meni. Ja bih ovo, ja bih ono. Ego i pri padajuća mu egocentričnost uzrok su sve patnje, to su izvori neopuštenosti i

odvojenosti. Preozbiljno se shvaćamo. Ovaj svijet je poput dječjeg igrališta, a svi mi ljudi  beskrajno smo zaposleni našim igračkama i pritom se pravimo da radimo najvažnije stvari na

svijetu i da bez nas svijet nebi postojao. Poput guštera na plafonu koji se ne želi pomaknuti jer je uvjeren da ako se pomakne da će Zemlja izletjeti iz svoje orbite. Ljutimo se čim netko takne naš

ego. Pa što? Što uopće ima veze? Mislimo da se stvari moraju uvijek odvijati kako mi želimo. Želim to, želim to odmah i želim to onako kako sam si ja zamislio. Stalno imamo neke želje i  predodređene ideje kako želimo da stvari funkcioniraju i kada stvari zbog ovog ili onog razloga nisu takve dolazi do patnje. Naviknuti smo na staro i plaši nas novo i nepoznato. U tom trenutku  pokušavamo se uplesti u proces, promijeniti tok nečeg što je već započeto i odvija se samo po sebi, a to samo pogoršava stvari. „Ne uplitati se u proces“. Umom. Kako biti sposoban znati kada se mogu promijeniti stvari, a kada ne? To je umijeće za svakoga. Kako glasi poznata molitva,

Bože, daruj mi spoko j da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti, hrabrosti da promijenim stvari koje mogu promijeniti i mudrosti da razlikujem to dvoje. Go with the flow. Slušaj intuiciju, diši i prati.

56

28 Tada sam već dva puta povraćao. Ayahuasca mi je rekla da imam puno toksina u sebi i da

moram početi voditi drugačiji život. Nazvala ga je „pura vida“, čist život. U svim pogledima. Počela je s hranom. Upozoren sam da neću nikada u potpunosti ozdraviti ako ne prestanem jesti meso. Užasno sam se uplašio toga jer je to bila konkretna promjena koju Ayahuasca zahtijeva od mene, promjena na koju nisam bio spreman u tom trenutku. Ali to je preduvjet da bih mogao

otići na višu duhovnu razinu. Znajući istinu o mesu to nije ništa čudno. No nije hrana jedina. Alkohol također ne pripada u moje tijelo. Kao ni marijuana koju sam godinama zloupotrebljavao. Ayahuasca mi je ukazala da nije samo ono što jedemo i pijemo štetno do nas. Pura vida odnosi se na sve vibracije koje dopiru do mene, uključujući glazbu koju slušam, filmove koje gledam, ljude s kojima se družim, misli koje stvaram, riječi koje izgovaram. Sve je to u stanju zaprljati moje biće. Pokazala mi je situacije u mom životu gdje sam mislio da ću proći

 bolje ako govorim neistinu i shvatio sam da to dugoročno donosi samo loše stvar i. Treba uvijek govoriti istinu. Tako se grade zdravi odnosi.

Redom su mi se pred očima pojavljivale osobe iz moje prošlosti, i to samo lijepi trenuci koje smo zajedno prolazili. „Budi sretan za svaku osobu s kojom si hodao dio puta svog života i pamti i sakupljaj samo lijepe uspomene.“ Te uspomene su stvarne i dio su mene. Ljudi uvijek pamte i ističu samo loše stvari koje im netko napravi u životu. I uvijek posumnjaju u pozitivne, a nikad u negativne stvari. Uvijek posumnjaj u negativno. Ljudi su, ma koliko to nekima bilo teško

 prihvatiti, uistinu svi dobri u svojoj srži, u svojoj duši kako se kaže. Kada na taj način  promatramo ljude ostaje samo suosjećanje. O bilo kome da mislimo mi upijamo vibracije te osobe. Kaže se da kada hvalimo nekoga preuzimamo njegovu dobru karmu, a kada okrivljavamo nekog preuzimamo njegovu lošu karmu. 57

Razumijevanje tuđih postupaka i suosjećanje duboko je usađeno u učenja Ayahuasce –  ona ne želi da ističemo negativne osobine drugih, čak i ako smo ih svjesni. Voli drugoga kakav jest. Ne zamjeraj mu ništa, ne ljuti se, budi tolerantan, pristojan i dobar prema svima. Svatko je na nekom svom vlastitom stupnju razvoja, čitav njegov dosadašnji život oblikovao ga je u osobu kakva je sada. I ne možemo kriviti nikoga za naše sadašnje probleme, iako su ih možda drugi ljudi inicirali u prošlosti. Kao prvo, oni nisu mogli ni znali bolje, zbog svojih slabosti i bolesti, a svatko je od nas odvojena cjelovita jedinka odgovorna za sebe, nema prebacivanja odgovornosti.

 Na primjer često okrivljavamo naše roditelje za raznorazne stvari, ali mi dolazimo kroz naše roditelje, ne od njih.

Ista stvar s pitanjem kako prihvatiti druge koji ne razmišljaju isto kao ja, koji ne vjeruju.  Normalno da ne vjeruju. Svi smo individualni i većina ljudi nije i neće imati priliku popiti Ayahuascu, a i onima koji je popiju nije lako prepustiti joj se u potpunosti. Možemo pokazati

žednome gdje je izvor, ali ga ne možemo naučiti da pije. To mora učiniti sam, ako je spreman. Kada bude, probuditi će se. A Ayahuasca je majka k oja je spremna pobrinuti se za svakog

istinskog tragatelja s vjerom u srcu, poniznošću i zahvalnošću. Svatko od nas tragaoc je na vlastitom putu. U potrazi za čudesnim. Na kraju svi idemo prema istom cilju. Nekome će trebati duže, nekome manje. Svaki čovjek bira svoj svjetonazor i svoj život. Nitko to ne može učiniti za nas. Nijedan drugi pupoljak ne može procvjetati umjesto tebe, zato budi ti, svi drugi su zauzeti.

Mi smo bića slobodne volje i tvorci naše sudbine. Ayahausca ne može birati za nas niti nam dati gotove odgovore, ona nam može jedino dati savjet, ali konačni odabir mora biti naš. Tako je koncipirana IGRA. Mi pišemo knjigu naših života odabirima raskrižja. Nisi zadovoljan nekim aspektom svoga života? Ne želiš biti rob sustava? Super, učini nešto. Prestani se samo žaliti.

58

Smisli nešto. Kao što je rekao Terence McKenna: „Ako nemaš vlastiti plan, postati ćeš dio nečijeg tuđeg plana“. 29

Više puta tijekom ceremonije (kao i na prijašnjim) osjetio sam da je došao trenutak kada se moram leći ili sjesti i potpuno se umiriti te da se na mene energetski spajaju nekakva bića. Don Rober ih zove „doctorcitos extraterrestrales“, vanzemaljski doktori. Kaže da dolaze iz udaljenih  planeta i galaksija ili da su to duhovi preminulih iscjelitelja ili šamana. Ayahuasca i icar i otvaraju

 portal pomoću kojih oni dolaze do nas. Nije me bilo strah jer bi svaki put osjećao da me liječe i daju mi snagu. Pot puno bi se umirio i osjećao njihovu prisutnost i kako rade na mojim

energetskim centrima. Čakr e bi mi se skroz aktivirale, a došlo bi i do potpune promjene boje unutarnjeg krajolika, često popraćene žarkim bijelim svjetlima. U tim sam trenucima bio uvjeren da je netko upalio lampu u maloci, ali kada bi otvorio oči oko mene je bio samo mrak. Osjetio sam kako doctorcitosi oko mene stvaraju svojevrsni ljekoviti omotač. Nestali bi jednako naglo

kao što bi i došli, ostavi li bi me dalje u procesima s majkom Ayahuascom ili samim sobom. Ayahuasca mi je rekla da čuva mene i Hanu od zlih namjera. Rekla mi je da ne brinem za nas dvoje i pokazala mi je kako postavlja oko nas energetsku kupolu plavkaste boje. U viziji su tuđe zle misli imale oblik strelica koje su padale na nas, ali po dodiru s kupolom uništile bi se i nestale.

I ovu sam ceremoniju prolazio kroz teška razdoblja, ali osjećao sam se jačim nego na drugoj ceremoniji. Kada sam počeo paničariti i gubiti se u vrtlozima misli, prvo na što me Ayahuasca uputila bilo je duboko polagano disanje pomoću kojeg sam se uspijevao vratiti u svoj centar.

Kada mi je postalo loše u jednom trenutku to je bilo zato jer sam se opirao. Onog trenutka kada

59

sam osvi jestio dah i počeo disati duboko i ritmično ta se patnja pretvorila u blaženstvo. Dah je taj

koji povezuje um i tijelo. Prvo što napravimo kada dođemo na ovaj svijet je udahnemo, a  posljednje izdahnemo. Svaka emocija ima svoj obrazac disanja, kada smo uznemireni dišemo  brzo i nepravilno, a kada smo smireni naš dah postane polagan i mekan. Smirio sam se i počeo

disati duboko i polako. Osjetio sam kako mučnina nestaje i kako se širim. Kada smo uznemireni i ljuti mi smo komprimirani, grčimo se u jednoj točci. Ljubav nas širi. Opušteni dah nas oslobađa i širi. A to je bit svega. Širenje svjesnosti, znanja, mudrosti, razumijevanja i suosjećanja. Definicija radosti na sanskritu je Širenje uma. Kada poznajemo to ništa nas ne može uznemiriti. Iz našeg srca koncentrično se širi kugla svjesnosti i energije i prožima čitavo naše biće. Mi smo višeslojna bića. Čovjek je najčešće u sloju svog uma, zemaljskom, tjelesnom i mentalnom stroju gdje su strah, zabrinutosti, problemi, buka, strka, trka, frka. John C Lilly nazvao je taj dio ljudske

osobnosti divljajućim uraganom ega. No možemo se svjesno proširiti do viših i širih slojeva gdje se nalaze tišina i blaženstvo, druga vrsta glazbe. Što se više širimo to idemo prema miru. A kako

čovjek širi svjesnost tako se širi i njegovo razumijevanje svega. David Lynch je rekao, ako imamo svjesnost veličine loptice za golf, kada pročitamo neku knjigu takvo malo biti će i naše razumijevanje te knjige. 30

Pred kraj ceremonije imao sam sljedeću viziju. Vidio sam sebe kako se nalazim u prašumi i  pričam s nekim nepoznatim Amerikancem. On mi je govorio da ne može dočekati da ponovno  pije Ayahauscu. Šaman ga je promatrao sa smješkom. Rekao mu je: „Ne žuri. Jučer si popio lijek

i ceremonija je završila. Ali tvoj proces nije završio. On je stalan i traje svakog trenutka tvog života. Nije sve u šalici. Konkretne su promjene te koje se traže. Nije dobro piti Ayahuascu i ne

60

slušati ju. Rekla ti je neke stvari. Ako ne napraviš domaću zadaću kaznit će te kada joj ponovno dođeš i tada ćeš upoznati strah“. Ayahuasca je i meni rekla mnoge stvari. I svjestan sam da ću morati poraditi na sebi nakon ovog rada kako bi te stvari postale dijelom mog života. To je bit cijelog ovog procesa. Najmanje što možemo učiniti je primi jeniti to znanje i integrirati ga u svakodnevni život. Biljke učiteljice nam mogu omogućiti duhovno iskustvo, ali nam ne mogu dati duhovan život. To je ono što moramo napraviti sami. Prava duhovnost su naši konkretni svakodnevni odnosi. Ayahuasca nas uči o ljubavi. Ali ljubav može biti prazna riječ, jedno ju je poznavati u teoriji, a drugo je živjeti po njenim zakonima. Ceremonije Ayahuasce su nešto čudesno. Ali čovjek ne može ostati u tim

čudesnim hiperdimenzijama zauvijek, iskustvo završi i nađemo se u istom svijetu i u istim okolnostima u kojima smo i bili prije samog iskustva. Ali mi smo promijenjeni. I vratili smo se s

nekim uvidima, znanjima, porukama, savjetima. I tada nastupa najvažnija faza rada s Ayahuascom – integracija tih učenja u svakodnevni život. U sadašnji trenutak koji jedino postoji.

Prošlost je prošla, i vrijeme je da ostavimo stare obrasce i za sebe. Jednostavno ih trebamo ostaviti iza sebe odmah i sada. Iako to možda nije tako lako. No, ako posrnemo nema veze.  Normalno da ćemo posrnuti. Ipak smo samo ljudi, sa svojim sitnim nesavršenostima. Ali dajmo si zavjet. Pa malo po malo. Metodom pokušaja i pogrešaka oslabit ćemo te mane, a na kraju ćemo ih i slomiti. Potrebna je samo volja. Na svakom od nas je da odlučimo što je neophodna  prtljaga u našim životima, a što je ono što možemo i trebamo odbaciti. Sve ovisi o tome kako gledamo na sebe. Da li smo majmuni koji su ovdje kratko vrijeme prije nego umru ili smo

transcedentalna bića? Jedan je budistički svećenik rekao: „Mi smo svi svjetlosna bića. Zašto onda ne sjajimo?“ Još je jedna ceremonija završila. Ostaju još dvije. Želim ih iskoristiti za

61

 produbljivanje svog znanja i bilo što da doživim na njima biti će blagoslov. Ne osjećam nikakav strah, samo ljubav i povjerenje.

62

DAN 7. 31

Ayahuasca je došla čak i do Hrvatske, u Zagreb, Veliku Goricu, Split, i tko zna još gdje. U Zagrebu su se ceremonije prvo odvijale u jednom yoga centru, a zatim u privatnim domovima,

čak i u jednom frizerskom salonu?! Na tim ceremonijama nije bilo šamana ni ikakve zaštite, ljudi ispijaju Ayahuascu i prepušteni su sami sebi. Sam napitak stiže tajnim putevima iz Brazila, već  pripremljen u bocama. Pitao sam Howarda što misli o tome. Ayahuascu treba piti u sigurnom, tradicionalnom, ritualnom okruženju. Prema Howardu, ona je

najmoćnija u svom prirodnom staništu, u amazonskoj prašumi. I to je istina. Njen duh je duh d uh  prašume i ona ima intrinzičnu energetsku povezanost s elementima vode, zemlje i zraka koji se na jedinstven način manifestiraju u Amazoni ji.  ji. Ralph i ja smo jutros promatrali predivne žutocrveno-zelene gusjenice na drvetu i baš smo komentirali kako izgledaju kao da su izašle iz

Ayahuascine vizije. U gradu se jednostavno ne može postići takva vibracija kao u netaknutoj  prirodi, samo okružje gradskog „ceremonijalnog“ prostora je „zagađeno“. Ayahuasca je moćan lijek širokog spektra kojeg vam mora propisati stručna osoba. Osoba koja

vodi ceremoniju treba imati iskustvo i brinuti se za fizičke, duhovne i emocionalne potrebe po trebe osoba koje piju na ceremoniji, a ta briga se jednako treba nastaviti i između ceremonija. Cvjetna kupka dan nakon ceremonije jednako je bitan element i bez nje nitko ne bi smio piti Ayahuascu.

Howard kaže da osoba treba popiti Ayahuascu barem petsto puta u svom životu prije nego što bi smjela usuditi se davati napitak drugima. Na putu postajanja šamanom nema prečica.

Curanderismo iziskuje žrtvu, disciplinu i integritet pojedinca i taj put traje godinama. To sve upućuje na kompleksnost znanosti bavljenja Ayahuascom, koja je poput dijamanta sa mnogo 63

različitih stranica, koje curandero sve treba poznavati kako bi prema potrebi mogao reagirati rea girati na odgovarajući način. A jedini je način da dođe do tog znanja direktno osobno iskustvo, što iziskuje godine rada s lijekom. Proces učenja temelji se na strogoj disciplini, dieti, osobnom

iskustvu u radu s biljkama učiteljicama i intuiciji, a ne na verbaliziranju i intelektualiziranju tih tematika. Don Rober (kao i većina šamana), čije je poznavanje biljnog svijeta i curanderisma na najvišoj razini, čovjek je od malo riječi. Kada sam ga upitao par puta neke stvari vezane uz ceremoniju, njegov se odgovor sastojao od jedne rečenice. I to ne zato jer ne želi podijeliti svoje

znanje, već zato što šamani uče konkretnim radom. Taj rad iziskuje odgovornost i ima svoj kodeks. Nijedan pravi curandero koji drži do svoga znanja ne bi davao ljudima Ayahuascu koju nije sam skuhao i pripremio da zna točno što je stavio u nju. Don Rober je samo nezadovoljno  počeo klimati glavom i negodovati kad sam mu rekao da je već pripremljena Ayahuasca dospijela u Hrvatsku preko ilegalnih puteva iz Brazila.

Postoje razlozi zašto se Ayahuasca koristi ritualno na načine kako k ako se to već radi tisućama godina. Rad s njom može biti opasan ako se održava u nezaštićenom okružju i ako ga provode nestručni ljudi. Bez adekvatne zaštite, ona može biti štetna, fizički, psihički i energetski, unatoč najboljoj namjeri onog tko organizira te netradicionalne seanse. sea nse. Ayahuascu se može i svjesno koristiti za nanošenje štete drugima. Howard kaže da i dan danas ima deset puta više bruja od curandera, zato treba biti jako oprezan kod koga otići na rad sa svetim biljkama. Da bi se postao brujo  potrebno je puno manje vremena i truda. Njima se nikad ne može vjerovati jer su opsjednuti željom za moći. Dakle, Ayahuasca ima istu moć da liječi i da šteti. Ovisi isključivo o integritetu, motivu i namjeri curandera i pacijenta.

Još jedna opasnost je da mnogi koji krenu na taj put, a nisu dovoljno jaki, postanu opsjednuti Ayahuascom i pretjeruju s ispijanjem. Žele konstantno biti u tim sferama gdje nas Ayahuasca 64

vodi, ali to ih isto vodi prema njihovom uništenju. Kao i svaki drugi lijek, ako a ko se zloupotrebljava, nakon nekon vremena postati će otrov. Zbog svojih čudesnih ljekovitih svojstava, glas o Ayahuasci širi se diljem planete. To je na n a žalost rezultiralo s dvije negativne stvari. Jedna je da nestručni n estručni ljudi diljem svijeta nabavljaju Ayahauscu i daju je neupućenim neup ućenim ljudima koji nisu ni svjesni što im se sve može dogoditi. Druga  je da se u Peruu razvija turizam na temelju Ayahausce te da se mnogi lažno predstavljaju kao

šamani i vabe naivne turiste. Postoji mnogo slučajeva silovanja žena, pljački ili još gore od toga, crne magije. Nedavno je u jednom centru u Peruu pod nerazjašnjenjim okolnostima preminuo  jedan 18-godišnji mladić, a „šaman“ je sve to pokušao poku šao prikriti i zakopao je njegovo tijelo u

 prašumi. Ipak, sve se se razotkrilo, i šaman je uhićen. Poslije su se javili mnogi ljudi koji su optuživali istog šamana za šarlatanizam i crnu magiju. Kažu da je davao svojim pacijentima sumnjive mješavine Ayahuasce i ostavljao ih same u prašumi da se snalaze kako znaju i umiju  bez ikakve fizičke ili energetske zaštite. Sve u svemu, rad s Ayahuascom sadrži mnoge rizike, ali oni se mogu izbjeći - psihofizičkom  pripremom, dietom, jasnoćom namjere i pomnim odabirom kod koga ćemo je piti. Moj ozbiljan

savjet svima je da ako se odluče da žele piti Ayahauscu, da to čine u Peruu, kod provjerenih curandera čija namjera je isključivo liječenje i dobrobit d obrobit čovjeka. 32

Poslije ručka smo se svi ukrcali u brod i krenuli posjetiti p osjetiti pleme Yagua. Po ulasku u selo nasmijana Indijanka nam je u znak dobrodošlice svima pošarala lice crvenom bojom koju dobivaju iz ploda grma Achiote (Bixa orellana), kojom se tradicionalno ukrašava ju. Poglavica

nas je srdačno dočekao obučen u nošnju plemena – dugačku – dugačku smeđu suknju koja se radi od 65

vlakana palme aguaje (Mauritia flexuosa). Zanimljiva je priča da je zbog tih haljina rijeka

Amazona dobila svoje ime. Naime, kada su Španjolci došli u to područje, vidjeli su iz daljine naoružane pripadnike plemena Yagua obučene u haljine te su mislili da se radi o ženamaratnicama. Prema tome, nazvali su rijeku Amazona po Amazonkama, ženama-ratnicama iz grčke mitologije. Svi su muškarci obučeni u haljine, dok žene nose crvene suknje. Pleme se okupilo i otplesalo nam svoje tradicionalne plesove, uz muzičk u pratnju bubnja i frule. Njihova zajednica  je mala i broji svega oko trideset ljudi. Govore svojim izvornim jezikom, koji je posljednji

 preživjeli jezik iz porodice Peba-Yagua, ali znaju i španjolski. Inače, na svom jeziku Yagua sebe zovu Nihamwo, što znači ljudi. Ovo je pleme poznato po svojim dva metra dugačkim  puhaljkama serbatanama –  koje zovu pucunas –  kojima ispaljuju strelice (birutas) premezane

curareom –  otrovom koji izaziva trenutačnu paralizu. Smatra se da su šamani plemena Yagua majstori u pripremanju curarea i prenose svoje znanje s generacije na generaciju. Imali smo

 priliku okušati se u gađanju puhaljkom. Zamalo sam pogodio metu tj. drvenog papagaja koji je stajao na stupu. Kao i svako pleme koje prima turiste, prodaju svoj nakit, maske, puhaljke, ukrase. Nakon plemena posjetili smo i obližnje utočište za životinje, gdje smo vidjeli Kraljevskog udava (Boa Constrictor). 33

 Navečer smo imali ceremoniju s Bobinzanom. Nakon iscrpljujućih iskustava s Ayahauscom, svima nam je dobro došao mali odmor. Bobinzana se priprema tako da se biljka prvo natapa neko vrijeme u čistom alkoholu, kao da se radi rakija, a zatim se miješa s divljim medom.  Napitak je ukusan i automatski zagrije čovjeku cijelo tijelo. Bobinzana ne izaziva psihoaktivne

učinke, njeno je djelovanje suptilno. Kao što sam već rekao, za nju se kaže da otvara čovjekovo srce, ispunja ga ljubavlju i oslobađa od bijesa. Donosi lucidne snove. Ceremonija je bila 66

opuštajuća i prekrasna. Don Rober je otpjevao dva icar a, a zatim smo se svi okupili u središtu maloce, zagrlili se i pomolili, poslali ljubav jedni drugima. Svima je bilo lijepo i toplo oko srca. Taj dan je bio i Hanin rođendan te su se svi razveselili kada su to saznali.

67

DAN 8. 34

Četvrta ceremonija je počela. Pokušao sam komunicirati s Ayahuascom, ali moja su pitanja odzvanjala poput jeke u praznoj sobi. Nije mi bilo jasno zašto se to događa. Uporno sam nastavljao s pitanjima, ali odgovora nije bilo, kao da mi daje do znanja da ovo nije dućan u kojeg

mogu ušetati bilo kada i uzeti sebi ono što mislim da mi tre ba u tom trenutku. Pitao sam se da li će cijela cer emonija tako izgledati? Tada sam po prvi put skrenuo sa svojih pitanja i obratio  pažnju na ljude u prostoriji. Pitao sam se kako im je i pomolio sam za sve u nadi da su dobro. Tog trenutka kada sam to napravio majka Ayahuasca mi se obratila. Prostrujala je jako kroz

cijelo moje tijelo dajući mi do znanja da sam konačno shvatio. Dosta egoističnih preokupacija. Svijet raste kada dijelimo radost i tugu drugih. Ne vrti se sve oko mene. Toliko nepotrebnih

 pitanja, želja. Opusti se i samo budi. Budi i voli. I budi zahvalan. To je jedino što čovjek  treba. Sjetio sam se zadnjeg stiha iz pjesme koju sam sanjao prije tri dana. Ja sam sve i imam sve, ja

sam ništa i ne trebam ništa. Bio sam sretan što sam to shvatio. Ayahuasca mi je rekla da prestanem s pitanjima i brbljanjem malog uma te da komuniciram s

njom iskreno iz srca. Pokazala mi je kako da to napravim. Spustio sam svoju pažnju i svjesnost iz svoje glave u područje srca. Potpuno mi se promi jenio osjećaj u cijelom tijelu, osjećao sam se  puno povezaniji s Ayahuascom, više u kontroli cijelog iskustva. Srce nije samo pumpa. Ono proizvodi puno veće elektro-magnetsko polje nego naš mozak i ima duboki utjecaj na naše hormone i emocije. U njemu se nalaze intuicija, suosjećanje i briga za bližnjega. A kada nju

imaš, tada će uslijediti i nagrada za tebe samog. Koliko daš toliko ćeš i primiti.

68

35

Ovog puta mi se Ayahuasca najviše otvorila. Prvi put sam je ugledao u svojim vizijama. Izgledala je kao visoka ženska osoba zelene boje, zmijolikog vilenjačkog oblika. Prekrasna je, a ako poželi može biti strašna. Ona je ta koja vodi igru i čovjek joj se ne bi trebao suprostavljati jer  bi ga mogla kazniti. Ipak, poput majke voli svoje dijete i čini najbolje za njega. Misli na sve i ništa joj ne promiče, a kada nešto kaže najbolje ju je poslušati. Promatrao sam je u čudu i s  poštovanjem. Rasplinula se pred mojim očima, kao da se transformirala u ples boja. Ležao sam na podu preplavljen vizijama. U njima sam vidio Hanu koja je bila prekrasna, smijala se i bila sretna. Iskusio sam toliko sreće promatrajući je. Shvatio sam koliko mi znači i koliko je volim. Obećao sam majki Ayahuasci da ću joj biti dobar i zaprositi je i da ćemo živjeti sretni. Svaki strah i sumnja u vezi toga rasplinuli su se j edan za drugim, ništa se ne može prepriječiti

našoj ljubavi, čistoj i prekrasnoj kada dolazi iz srca. Shvatio sam da moram otići od kuće, krenuti samostalnim putem i ostvariti svoj život s njom. Don Rober je tada završio icaro i nastupila je tišina. Ti per iodi tišine između icar a jednako su impresivni kao i samo pjevanje. Kada nastupi tišina, unutarnji krajolik se promjeni, nastupi svojevrsni period iščekivanja, a naša pojačana osjetila osluškuju zvukove koji dopiru iz amazonske noći i zvukove suputnika iz maloce. Dvije sekunde prije nego don Rober započne novi icaro osjetio bi nalet energije, kao da njegova namjera krene te dvije sekunde prije nego što započne sa samim pjevanjem. Shakapa je počela udarati ritam, a novi icaro don Robera odveo me na putovanje, kroz multidimenzionalna područja gdje se nalaze mnoga fantastična bića. Najčudesnije od svega je da se taj prostor nalazi u nama. U nama je portal kroz koji sva ta bića dolaze. Unutarnji svemir  jednak je onom vanjskom. Naš je duh sposoban odvojiti se od tijela i letjeti, otići čak do

69

najudaljenijih planeta u jednoj sekundi. Vidio sam zmije kako se kreću u spiralnim putanjama. Vidio sam jeziva majmunolika bića. Nak on toga predamnom su se pojavila sivocrna-tamnoplava  bića bizarnog izgleda koja su mi prišla i promatrala me dubokim, velikim, crnim, tajanstvenim očima. Nisam im se usudio obratiti, samo sam ih gledao i osjećao njihov pogled koji prodire u moju dušu. Sve bih dao kada bi mogao saznati tko su, od kud dolaze, nešto o njihovima svi jetovima i životima. 36

Ali čak i da nikad ne saznam ništa više o njima, nema veze. Obožavam živjeti u ovom misteriju. „Čovjeku je neophodan misterij“. Dok mi je Ayahuasca to govorila, preplavile su me vizije amazonske prašume, oko mene je bio osjećaj tajnovitog prostranstva i divljine tamnih tonova. Do finalnog odgovora nećemo ni ne možemo doći, možemo se samo diviti. Ayahuasca poštuje velike misterije Života i ne odgovara na sva pitanja. Cijeli život je misterij. Čudo i misterij. I tko  bi mogao čuti sve odjednom i povjerovati? U ništa ne možemo biti sigurni. Život jednostavno

nema jedno finalno objašnjenje. Ne trebamo niti ne možemo znati sve. Kao što je rekao Terence McKenna, od kud višim primatima uopće takva drskost da pomisle da mogu doći do konačnih odgovora? Na kraju dana, naše iskustvo s Ayahuascom ostaje neprovjerljivo i nemoguće ga je  prepričati. Da li stvarno komuniciram s njom ili je sve to projekcija mog uma? Za mene nema dvojbe, ali kako to objasniti nekome. Ne možemo znati sa sigurnošću, možemo samo vjerovati u

ono što osjećamo i proživljavamo i to iskustvo ostaje naše osobno. A kao što je rekao John Lennon, ono u što vjerujemo je stvarno. „Vjerujem u sve dok mi ne dokažu suprotno. Vjerujem u vile, mitove, zmajeve. Svi oni postoje, čak i ako su samo u našem umu. Tko može reći da snovi i noćne more nisu jednako stvarni kao i ovaj sadašnji trenutak?“ Zanimljivo je da neki ljudi snove ne smatraju stvarnima, iako kada sanjamo proživljavamo sve te fantastične scenarije na jednak 70

način kao što proživljavamo sve događaje u budnom stanju svijesti. Zakleo sam se da neću biti  jedan od onih roditelja koji kad mu dijete nešto sanja kaže: „Ma to ti je samo san“. Što je uopće stvarnost? Sve. Sve što možemo iskusiti je stvarno. Kada čuju priče slične mojoj skeptici će  podrugljivo reći: „To je samo tvoja mašta“ i na taj način pokušavaju prikazati cijelo to iskustvo kao manje vrijedno. Ali što je naša mašta? Fantastičan proizvod našeg bića. Ona je stvarna, naše misli i ideje su stvarne. Svaki izum ovog svijeta nastao je prvo u tom eteričnom svijetu misli i ideja. Sve nastaje iz tog prostora. Tko može reći da vizije koje ljudi doživljavaju na Ayahausci nisu stvarne, kada su ta iskustva toliko snažna i na tako dubok način mijenjaju život pojedinca.  Na žalost, današnji materijalizam stvorio je ljude koji ne vjeruju u ono u što ne mogu udariti čekićem. Ako nešto ne mogu izmjeriti to za njih nije stvarno. Meni je to smiješno. Pogotovo jer su naša osjetila iznimno limitirana. Kao i naši mjerni instrumenti. Dokazano je da čovjekovo oko može vidjeti samo elektromagnetski spektar koji iznosi 0,005 posto sveukupne energije u svemiru. I to uz pomoć teleskopa i mikroskopa. Čujemo samo neznatan raspon frekvencija. I još uvijek su znanstvenici dovoljno drski da postavljaju svoje teze kao Sveto pismo

funkcioniranja naših života i Svemira. Tamna tvar iznosi oko 95 posto Svemira. Mi znamo da ona postoji, ali ne znamo što je, nismo sposobni vidjeti ju. Još uvijek ne znamo čemu služi 80  posto naše DNA. Nazvali smo je „ junk DNA“. Ljudi trebaju prihvatiti svoju limitiranost u tom  pogledu. Dotičemo granice naše spoznaje i svjesni smo da mnoge nepoznanice ostaju van našeg dosega. 37

U tom trenu došlo je vrijeme da don Rober izvede liječenje na Hani, Sonii i Rosalyn. Sve tri su se žalile na probleme sa želucem i don Rober ih je liječio već prošle dvije ceremonije. Vidio sam

71

kako doña Eliana dovodi Hanu na madrac u sredini maloce. Skoncentrirao sam se na nju i molio da sve prođe u redu. Don Rober joj je prvo prebrisao trbuh, a zatim je priljubio usta na mjesto na

njenom trbuhu gdje je trebalo obaviti liječenje. Zatim je počeo glasno isisavati to mjesto,  proizvodio je grgljajuće zvukove i svako malo bi pljunuo nešto u kantu sa strane. Dok je to radio  ja sam zatvorenih očiju imao vizije kako iz nje izvlači crni, duboki mrak (ili maglu) koji suklja

 poput dima i sve što je isisavao iz nje prolazilo je i kroz mene. Svaki od tri puta kada je krenuo isisavati, taj je mlaz prošao kroz moje tijelo, vidio sam ga u svojoj glavi, ispunjao me ljigavošću.

Samo sam ga kanalizirao dahom da ode van, da nestane zauvijek. Poslije sam naišao na pojam hucha ili jucha, koji u andinskom šamanizmu predstavlja tešku, gustu, crnu energiju. To je niskovibrirajuća energija straha. Mislim da upravo takvu energiju don Rober izvlači iz ljudi.  Nakon što je završio, don Rober i doña Eliana su zapjevali novi icaro. U tom trenutku, dok su je

udarali shakapom, Hana mi je rekla da se osjećala kao da joj cijelo tijelo titra i da se svi atomi njenog tijela preslaguju i ponovno sastavljaju.

I ovu sam ceremoniju povraćao par puta. Ali ovaj put, za razliku od svih prijašnjih ceremonija, nisam se pritom ni grčio ni mučio. Ayahuasca mi je pokazala „umijeće purge“. Naučila me da opustim svaki mišić svog tijela, usmjerim pažnju na srce i na taj sam način uspijevao povratiti  bez ikakvog napora, taj je proces postao prirodan poput uriniranja. Ispijanje Ayahuasce je poput

škole ili fakulteta, dugogodišnje učenje koje nikad ne prestaje. Što više pojedinac pije Ayahuascu i stječe iskustvo, postaje sve sposobniji navigirati tim dimenzijama i u stanju je zadržati jasan fokus i bistrinu uma čak i kada pije najjače mješavine. Iskusni curanderi koji su popili Ayahuascu više tisuća puta kroz desetljeća naposlijetku dolaze u stanje kada je više ni ne moraju  piti da bi došli u ta proširena područja svjesnosti. U stanju su kontrolirati njenu energiju.

72

Bilo kakvo opiranje Ayahuasci stvara bol i patnju. Kao što se ljudsko tijelo opire povraćanju, na isti se način ljudski um često grčevito drži za stare obrasce, koncepte i želi zadržati kontrolu.

Trebamo se opustiti i samo pustiti da iz nas ode ono što nas truje. A to puštanje kontrole je najteže. Postoji aspekt iskustva s Ayahuascom koji se zove „mala smrt“. To je smrt kako bismo  bili ponovno rođeni. Metaforički, to je smrt malog ega i rađanje u srcu. Ona se može desiti neočekivano ili je možemo zatražiti od Ayahuasce, ali kao i za sve naše želje, njena je volja ta koja odlučuje da li smo spremni za to. To je trenutak kada čovjek proživi svoju smrt. Jedan od najčešćih načina kako to ljudi proživljavaju je da budu pojedeni od velike zmije. To je teško, ali neprocjenjivo iskustvo, kojem se čovjek treba prepustiti da bi mogao proći kroz njega. Slična se situacija dešava u ratu kada je čovjek na korak do smrti i u određenom trenutku otpusti svako

grčenje i strah i jednostavno joj se prepusti. Prihvati smrt kao nešto što ne može  zaustaviti i tada nastupa oslobođenje. Odjednom sve postane jasno, shvaća da je smrt iluzija i iskusi svoju  besmrtnost. Na isti se način treba prepustiti majci Ayahuasci. Čovjek od nje dobiva lekcije i uvide tek kada uspi je nadići svoj ego i u potpunosti prepustiti kontrolu. Ayahuasca slabo djeluje na ljude koji su control-freakovi ili prepuni strahova. 38

Još stotinu scena mi je prošlo kroz glavu. Imao sam viziju sebe kako stojim nepomično, kao da mi je tijelo blokirano nečim ili nekim, bio sam ukopan i prisiljen stajati tako. Ali unutar svoje

glave vidio sam također sebe, ali ovaj unutrašnji ja izvodio je geometrijske akrobacije. Shvatio sam taj prizor kao metaforu da u bilokakvoj situaciji u kojoj se nađem uk opan, nitko mi ne može zaustaviti fleksibilnost uma i da na taj način mogu izbjeći svaku patnju. Iznutra uvijek mogu biti u kontroli i slobodan. Ono što je potrebno je svjesnost srca, vratiti pažnju u srce i

73

odreagirati od tamo. A tamo je ljubav jedino mjerilo. Pravi ratnik je onaj koji može podnijeti sve

teškoće. Tu je ključna njegova snaga volje i koliko u stvari kontrolira svoj um i svoj ego. To se ne postiže preko noći već treba meditirati svaki dan. Onaj tko se slomi pod teškoćama ili postane hladna osoba pokazuje svoju slabost. Također i onaj koji bježi od situacija, okolnosti ili ljudi.

Prava snaga leži u saznanju da ti nitko ne može oduzeti tu unutarnju slobodu i tada je čovjek u stanju mirno i dostojanstveno prolaziti izazove života. Ayahuasca mi je pokazala da dok god imam mogućnost baviti se umjetnošću ja sam slobodan. Moj ego je dosad imao problema s autoritetima i dužnostima koje me ne zanimaju, gledao sam na njih samo kao na pokušaj da mi se oduzme sloboda, ali to je u stvari bio samo znak moje slabosti.

Također, u situacijama koje mi ne bi odgovarale često bi gubio kontrolu i reagirao svađom i napadom. Ali shvatio sam da kada čovjek odgovara na taj način na ne-harmoniju, ona se  povećava. A svaki put kada uspijemo zadržati mirnoću i staloženost u takvim stuacijama, naša unutranja snaga raste, iako izvana to nekome može izgledati kao naš poraz. Ali šta ima veze? Što više napreduje na ovom putu, čovjek postaje profinjeniji i automatski se susreće s više izazova, ali usporedno s tim, postaje jači i smireniji. Priroda ovog svijeta je da izmjenično stalno  prolazimo kroz ili kaotične ili normalne ili lagodne situacije i periode –  cilj je biti isti u sva tri ritma. Teći kao voda koja se prilagođava svim oblicima posude u kojoj se nalazi. Život je kao  freestyle, treba osjećati njegov ritam i razviti vještinu da u svakom trenutku možemo improvizirati najbolje moguće i pronaći najbolja rješenja za situacije. 39

Pred očima su mi se poput filma vrtjeli moji poznati i sagledao sam svaki odnos koji je došao  pred mene. Shvatio sam da u životu mogu hodati uspravno i da svakoga mogu pogledati u oči.

74

Oprostio sam svakome što sam imao, svjestan sam svih svojih grešaka i spreman sam ih priznati. Osjećao sam se kao da sam se r i ješio tereta prošlosti i da sam na novom početku svog života. U  jednom trenutku vidio sam sebe kao dijete od dvije godine. To me odvelo do moga preminulog oca, prema kojem sam osjetio ogromnu tugu i faljenje, grlio sam ga i govorio mu da ga volim,

što mu mislim nikada nisam rekao dok je bio živ. Osjetio sam njegov teret bolesti, smrti, duše mrtve abortirane djece koje ima na savjesti. Uvijek sam osjećao strah da ću ja biti taj koji će biti kažnjen zbog toga, ali ljubav i suosjećanje majke Ayahuasce uništile su taj strah, rečeno mi je da nemam veze s tim i da grijesi prošlosti neće preći na mene i da samnom počinje nov obrazac

 ponašanja u muškoj lozi. Osjetio sam ogromno olakšanje i slobodu. Bio je to najintenzivniji trenutak svih mojih ceremonija. Nakon toga vidio sam djeda i oca kako stoje u nastavku mene i

 pozdravljaju me kao muškarca koji nastavlja njihov niz, jakog i preporođenog. Tada sam osjetio da sam ispunio ono zbog čega sam došao ovdje i zaokružio proces. Iako smo sutradan trebali imati zadnju ceremoniju, znao sam da neću piti Ayahauscu na njoj, jednostavno sam osjetio i čuo da je dosta, da je ovaj moj ciklus rada s njom završen. K ada čovjek osjeti da je dosta, dosta je, dodatno ispijanje bilo bi kao nalijevanje u punu čašu. 40

Ceremonija je još trajala, a ja sam, kada sam skupio malo snage, izašao iz maloce i ušao u sobu. Otišao sam na wc i umio se. Osjećao sam se kao general pobjedničke vojske nakon bitke. Lagano sam dolazio sebi. Hodao sam po sobi i odjednom sam zastao ispred kipića Krišne, kojeg smo kupili u Limi od Hare Krishni. Ukipio sam se i zagledao u njega. U tom se trenutku sve utišalo,

kao da je taj kipić usisao sve moje misli, potpuno mi je ispraznio glavu od njih. U glavi mi je bila tišina jednaka onoj kada padne snijeg. Bio sam savršeno budan, miran, fokusiran, u stanju  blaženstva, a tišina prašume me je milovala. Um mi je bio kao mirna površina jezera. Kao da 75

sam cijeli život spavao i odjednom doživio buđenje. Tek kada potpuno izgasimo buku i konstantno pričanje uma možemo doći u dodir sa stvarnošću. Bio sam u svom centru. Ovdje i Sada. Uspravne kralježnice. Oči širom otvorene u čuđenju. Dah mi je bio savršeno miran,  polagan, mekan i dug. Skoro neprimjetan. Spojen sam na Izvor. Tu su mir i blaženstvo. Mi konstantno u sebi nosimo to stanje, u kojem ne  postoji patnja. Kako sam se ikada mogao bojati ičega. Uvijek sam bio i uvijek ću biti. Poput

Sunca u središtu sunčevog sustava, sve vanjsko rotira oko mene. Nepokretni pokretač. Ja jesam. Kaos je prešao u red, u svemu sam vidio pečat svete geometrije i briljantno svjetlo Kozmosa. Ruke sam prirodno stavio u namaste položaj. Božanska iskra u meni prepoznaje božansku iskru u svemu. Osjećam ljepotu jednote. Život pulsira. Jedan Život. Jedna Ljubav. Mi smo svi jedno. Različiti na površini, a u svojoj srži isti. Slike Alexa Greya to savršeno prikazuju. Izašao sam vani i sve se doimalo nestvarno prekrasno. Kretao sam se polako kao da plešem taichi. Svaki zvuk sa strane bio je savršen. Promatrao sam i slušao i sve je imalo savršenog smisla. Cijela je prošlost vodila do sadašnjeg trenutka. I bez nas kakvih jesmo ništa ne bi bilo isto. Kao što smo znali gledati u SF filmovima, da se vratimo u prošlost i promijenimo samo jednu sitnicu, sve bi bilo drugačije u sadašnjosti. U tom sam trenu bio i veliki mjesec koji se probijao kroz oblake i sve životinje čije noćno glasanje sam osluškivao. Ne postoje odvojeni događaji. Postoji samo kontinuitet koji se prelijeva. To je tao, p rirodni put, prelijevanje oceana u kojem se valovi  pojavljuju i nestaju, a kada se udalji pogled, njihova individualnost i odvojenost se poništava,

vidi se samo neizmjerna jednota mora u svom ludom plesu. Možeš čuti muziku u pozadini ako naćuliš uši. Ovaj svijet je iluzija, magija, igra - ono što Hindusi zovu Maya - ples ili cirkus vanjskih pojavnosti i oblika, sustav suprotnosti koje se nadopunjuju i potajno su jedno. Možemo se igrati, ali trebamo biti svjesni da se radi o igri. 76

Jedna je misao precizno i fokusirano poput lasera otišla daleko u prošlost, na Početak. Tada je

 postojao samo Život, kojeg neki zovi i Bog, a njegova tri atributa su Ljubav, Mir i Tišina. On je oduvijek postojao i nastavlja se u vječnost. Bio je i u jednom je trenutku postao svjestan samog sebe. Tada se nasmijao svakim djelićem svog bića i taj je smijeh odjeknuo poput gonga i  pokrenuo ples vibracija. Drugim riječima, odsvirao je ovaj svijet u postojanje. Nikad nije

 postojalo ništa i nikad neće postojati ništa što nije bilo stvoreno tada, tim izrazom božanske sreće. Njegove vibracije nikada ne prestaju mijenjati svoj oblik i manifestiraju se u bezbrojnim oblicima, među kojima su i naša galaksija, planeta, mi. Mi smo svi valovi tog čudesnog oceana koji stvara sve oblike, igra se i igra ne staje zbog volje i ljubavi koju ima prema životu. Mi smo energija vječnog kretanja koja je začeta u mraku i tišini kada se stvarao Svemir i koja prožima i  pokreće sve što u njemu postoji od tada. Onaj tko je svjestan tog svog božanskog podrijetla sin je Božji. Ta činjenica ne bi trebala napuhati čovjekov ego, nego ga upravo dezintegrirati –  ako sam  ja, onda su svi. Kada osvi jesti svoju jednotu sa svim bićima, čovjek ne gubi svoju posebnost, već  ju produbljuje. Kada postanemo svjesni da samo Bog postoji, to je trenutak slavljenja cijelog postojanja. Bog,

koji dotad kao da se igrao igre skrivača sa samim sobom, pronalazi se i postaje svjestan samog sebe i svoje ljepote. To stanje je kao povratak kući, savršena božanska priroda kojoj čovjek

 prirodno teži. I zato kada jednom dođe u to stanje, čovjek se osjeća preporođen. Gubimo se u igricama uma i njegovim pustolovinama, ali na kraju se uvijek probudimo i vratimo sebi. Kada

 budeš spreman, probuditi ćeš se. Svatko u svoje vrijeme. Do tada se možeš i dalje pretvarati, žaliti se ili busati u prsa, ljutiti se na svijet, nije bitno, vremena ima. Na kraju ćeš se probuditi. Još sam itekako osjećao Ayahuascu u sebi. Nisam se usudio otići u prašum u, crni prolaz koji je vodio do nje izgledao je preopasno. Također, nisam htio ući u nazad u malocu, ostao sam na 77

terasi ispred nje. Počeo sam raditi asanu mačke i to se pretvorilo u duboku molitvu, iz srca,  popraćenu prekrasnim vizijama. Tada sam se počeo smijati, cijelim svojim bićem, a suze radosnice potekle su mi na oči. Smijao sam se s cijelim postojanjem. To je Tišina. Hvala. Hvala za sve.

78

DAN 9. 41

Ponovno sam se probudio prvi, negdje oko sedam. Nakon cvjetne kupke ležao sam u sobi i slušao muziku. Svirao je Eugene McDaniels. Jedan njegov stih išao je ovako: „You can feel the  power if you search within“. Zazvučalo mi je to kao savršen opis svih naših  iskustava ovdje. Osjećao sam se dobro. Izazovi su bili iza mene, još smo dva dana ovdje i mogao sam se potpuno opustiti. Večeras je nova ceremonija, ali kako sam odlučio, neću piti Ayahauscu. Pitao sam don Robera da li je moguće da umjesto nje večeras popijem Bobinzanu i rekao je da nema problema. 42

Promatrao sam svoje prijatelje kako ulaze u ceremonijalnu malocu, uzbuđeni i nervozni jer ne znaju što ih čeka danas. Ovo je posljednja ceremonija i znao sam da se svatko od njih nadao nekom zaokruženju. Popio sam slatku Bobinzanu, zapalio mapacho i sjeo se na svoje mjesto. Bio sam umoran od jučer. Bilo je čudno promatrati druge koji su popili Ayahuascu i općenito don Robera, Howarda i doñu Elianu kako vode ceremoniju. Cijeli ritual bio mi je prekrasan.

Šamanizam je izvorna religija. To je arhaična tehnika postizanja ekstaze i dolaženja u doticaj sa Svetim, koja nam je toliko potrebna u današnje doba. Ovakva su iskustva poput novog rođenja za ljude, nakon njih čovjek jednostavno gleda svijet drugačijim očima.  Naša se svjesnost ne nalazi u mozgu. On je više poput prijemnika frekvencija svjesnosti, a Ayahuasca i druge svete biljke imaju sposobnost proširiti raspon frekvencija kojeg  primamo. To

nam omogućuje pomaknuti granice koje nam nameće ego i kultura i odbaciti uske poglede na svijet. Nadilazimo svakodnevni svijet pravila i ograničenja. Oslobađamo se linearnog prostora i

79

vremena. Ta razina stvarnosti nadređena je našem svakodnevnom kulturološki određenom

životu. U njoj dolazimo u doticaj s živom i brižnom priro dom Svemira, s univerzalnim superumom - organizmom koji je živ i prožima sve. To je svjestan entitet koji se brine za život i

drži ga u svojim rukama i srcu. Doticaj s tom razinom stvarnosti neophodan nam je da bismo spoznali samog sebe i da bi na kraju došli do jednote. Ayahuasca nam to omogućava. Kao i

Huachuma, psilocibinske gljive, iboga i još neke biljke koje sve zajedno možemo nazvati enteogenima – onima koji nam omogućavaju kontakt s božanskim u nama. Taj osobni kontakt nam je neophodan. Stari model da je Bog stvorio Svemir, uključio autopilota i napustio ga ne funkcionira. Kao ni onaj da je Bog strogi sudac i nadgledatelj. Takvim modelom

služe se organizirane religije te na taj način u stvari kontroliraju svoje članove. Ljudi usmjeravaju svoje molitve prema misterioznom starcu na Nebu u nadi za spas, a on nikada ne

odgovara. To je sve dovelo do tendencije čovjeka da se pobuni protiv takvog neadekvatnog autoriteta i u potpunosti ga odbaci. A to je pak rodilo ateizam, koji govori da nam ne treba koncept Boga. Mi smo zadnja riječ evolucije, najjača vrsta koja opstaje. To je proizvelo čovjeka

uništavača koji gazi preko svega zbog svoje koristi. Trenutno mi smo poput razmetnog sina  bačenog u povijest koji svojim psihotičnim ponašanjem uništava zemlju. Svijet je postao naš  poligon za eksploataciju što je kulminiralo današnjim demokratskim konzumerizmom i kapitalizmom. On se temelji na beskonačnoj eksploataciji resursa, što je unaprijed osuđeno na

 propast. Ne možemo vječno crpiti majku Zemlju i prije ili poslije morat ćemo dematerijalizirati naš život i društvo. Takav ateistički i materijalistički pogled na svijet stvorio je sveopću alijenaciju u svijetu koji je opasan poput zamke, borimo se za preživljavanje od rođenja do smrti. Bog nas ne voli, a prirodu nije briga. To jest, Bog ne postoji, a priroda je materija za

iskorištavanje. Life is a bitch and then you die. Kada bi to stvarno bilo tako ne vidim uopće 80

razloga za daljni život – ubijmo se odmah. Prenaporno je i besmisleno. Osjećam se većim i smislenijim od toga. Ri ješili smo se Boga, a s njim i samih sebe. Jer on se nalazi u našim srcima, a tamo se nismo sjetili pogledati. U nama je inteligencija, ljubav i ljepota.

 Naše zapadno društvo izrazito je kruto u svo jem odbacivanju svega duhovnoga što se ne može  provjeriti u laboratorijskim uvjetima. Enteogene se odbacuje jer njihova učenja dolaze iz vizija,

iako su takvi oblici učenja duboko utkani u našu kršćansku kulturu. Abraham, Mojsije, Marija, Isus, Sveti Ivan od Križa – svi su oni imali mistične vizije i objave od božanskog i anđela. U

današnje vrijeme kada netko čuje takav „glas“ proglase ga ludim i otpreme u ludnicu. Usred smo rata koji se vodi protiv naše svjesnosti. Ako čovjeku nije dozvoljeno da se upozna i eksperimentira sa svojom svjesnošću, on u stvari nije slobodan čovjek, ovdje se radi o kršenju osnovnih ljudskih prava. Ljudi su neinformirani te dozvoljavaju da neznanje i strah oblikuju

njihova mišljenja. S jedne strane Ayahuasca i drugi enteogeni su ilegalni i nazivaju se drogama, a s druge strane naša kultura propagira upotrebu kave, cigareta, šećera i alkohola –  supstanci koje

 pospješuju radnu produktivnost pojedinca i omogućavaju mu najprizemniji oblik zabave kao ventil da ne poludi od posla kojeg obavlja svaki dan. Stvara se nacija radilica, koja mrzi svoj

život svako jutro kada im budilica prekine snove i moraju ići na poslove koje rade isključivo zbog novaca. Ljudima je skriven njihov unutarnji život i zdravlje im se uništava. Prisiljeni smo voziti po predodređenim putovima, poput tramvaja. Nismo čak ni autobusi. Ja bih to nazvao sužanjstvo s prividom slobode. Svi su pretežno nezadovoljni i uvijek pronalaze nešto na što se žale. Posao. Obitelj. Bolest. Besparica. Politika. Vrijeme. Trenutno ne prevladava optimizam. A svaki stav osim optimizma neproduktivan je i poguban. Srećom s vremenom će se sve to  promijeniti. Ljudi će s vremenom otkriti što im se sve  podvaljuje, koja je prava priroda stvarnosti i prihvatiti ćemo sve te situacije „s ruba znanosti“ kao normalne. Iako se društvo grčevito trudi

81

sačuvati stare vrijednosti. U prošlom su stoljeću ljudi mislili da ako dozvole ženama pravo glasa da će to rezultirati propašću društva, a isto se upravo događa s pravima homoseksualaca. Ljudima jednostavno materija nije dovoljna da bi ostvarili osobni integritet i ispunjenost.  Naizgled nam se izvana nudi sve što nam treba, sve materijalne stvari. Razvitak tehnologije  pretvorio nas je u lažne bogove s protezama i iluzijom omnipotentnosti. Na primjer, tu je internet, gdje se nalaze apsolutno sve infomacije, u očajničkom pokušaju da pronađu odgovori i

utaži ta glad duše, ali ljudi su se na kraju pogubili u preobilju svega i neznanje nikad nije bilo veće. Čaša je prepuna i treba je isprazniti. I zatim ponovno napuniti. Svijet nije slijepa neinteligentna sila kakvog ga prikazuje Newtonovski mehanički svemir. Mi

nismo tu slučajno. Upravo suprotno. Takvo gledanje izdvaja nas iz prirode. Često imamo osjećaj odvojenosti od ostatka života. Mislim da je o tome Jim Morrison pjevao u pjesmi „Riders on the Storm“.

“ Riders on the storm

 Riders on the storm  Into this house we're born  Into this world we're thrown  Like a dog without a bone  An actor out of role” Život je ta oluja na kojoj jašemo i često se osjećamo kao da nas je netko bacio u taj kaos, kao da ne pripadamo ovdje. Osjećamo se kao jedina vrsta izdvojena iz Prirode, a cijelo vrijeme smo dio nje, izrasli smo iz nje. Mi nismo nikakva anomalija koja ne pripada ovom svijetu. Zemlja je

majka, živi organizam koji ima svoju svijest, a mi smo dio mreže života koju moramo poštivati. 82

Ograničavamo se na naše fizičko tijelo i koža je granica koja nas odvaja od vanjskog svijeta. Ali ta granica je iluzija. Konstantan tok svijeta ulazi u nas i mi konstantno djelujemo na vanjski svijet, u komunikaciji smo sa svim ostalim. Integralni smo dio jednog savršenog i predivnog

živog sustava. Nijedan čovjek nije otok, kaže Hemingway. Možda poluotok, dodaje Andre 3000 iz Outkasta. Bilo kako bilo, moramo shvatiti da utječemo n a druge, sviđalo se to nama ili ne. To  je dvosmjerni proces, mi utječemo na sve oko nas i sve oko nas utječe na nas. U konstantnoj smo

izmjeni vibracija. Uzmimo na primjer tišinu. Na prvu loptu, definirali bismo je kao nedostatak zvuka, trenutak kada ništa ne čujemo. Ali tišina grada po noći različita je od jutarnje tišine u šumi ili pak tišine kada pada snijeg. Postoji tišina praznine, koja se razlikuje od tišine straha ili tišine sumnje ili tišine spokoja. Prostor je u stvari prazan i mi živa bića ga ispunjamo i bojamo našim energijama i vibracijama –  mislima i emocijama. Mi smo stvaraoci. Svaka naša misao, impuls, riječ i djelo su poput sjemenke u tlu Života. Svako dobro djelo i dobrota jednog dana  procvjetati će poput biljke i dati plodove. Uistinu vrijedi izreka, sijat ćeš kako žanješ. Naše misli, riječi i djela su poput sunčevih zraka. Što god radimo mi odašiljemo svjetlosnu i kinetičku energiju prema drugima i na isti način je primamo od drugih. Izmjenjujemo energiju svaki put kada progovorimo, pokrenemo se, kad se rukujemo, poljubimo, vodimo ljubav. Svatko od nas je

svjestan kako nas običan pogled može ispuniti različitim vrstama energije, naše tijelo osjeti razliku kada nas netko prostrijeli ljutitim pogledom ili kada nas netko pogleda zaljubljeno ili

tužno. Sposobni smo osjetiti te razlike. Postoji potpuna međuzavisnost svega što postoji. Poput riječi koje imaju značenje samo u

kontekstu, ljudi se ostvaruju samo u međuodnosima. Cijelo postojanje je međuodnos. Svatko živo biće postoji zbog nekog drugog živog bića. Svatko od nas ima svoj krug utjecaja. I sve se odražava u svima. Kao što je rekao Lily: „Čudo je to da je Svemir stvorio jedan svoj dio da bi 83

 proučavao njegov ostatak i to da je taj dio u proučavanju sebe pronašao ostatak svemira u svojim vlastitim pr irodnim unutrašnjim starnostima“. Onaj tko to spozna blagoslovljen je. Sjetio sam se  pjesme William Blakea:

„To see a world in a grain of sand,

 And a heaven in a wild flower,  Hold infinity in the palm of your hand,  And eternity in an hour.“ “Vidjeti svijet u zrnu pijeska ,

 I nebo u divljem cvatu,  Držati beskraj na dlanu ruke,  I vječnost u jednome satu.”

Tako sam razmišljao u mraku maloce, slušajući icare i zvukove povraćanja drugih. Bio sam  premoren i u jednom trenu sam zaspao na stolici. Trgnuo sam se kada mi je mapacho kojeg sam

 pušio opekao prst. Ceremonija je bila na samom kraju. Otišao sam u malocu i prebacio se u krevet. Sutra nam je zadnji dan u Sanctuaryju. Sve što je lijepo brzo završi.

84

DAN 10. 43

Za naš zadnji dan išli smo u posjet plemenu Muruy. Vozili smo se oko sat vremena brodom do  jednog gradića, a zatim smo još oko sat vremena hodali duboko u prašumu dok nismo stigli do njihove skromne zajednice. Muruy žive u potpunoj izolaciji i malo tko uopće zna za njih.  Njihova poglavica Solia dočekala nas je sa smiješkom i izljubila. Solia je mala, mršava ženica, ali iz nje vibrira nevjerojatna snaga i mudrost. Ponudili su nas voćem i divljim krumpirom, otplesali nam svoje tradicionalne plesove, a Solia je i održala kratki govor dobrodošlice. Bio je topao i sunčan dan i otišao sam se okupati u obližnjem potoku. Muruy ga zovu „quebrada encantada“ – začarani slap, i kažu da njegovo blato ima ljekovita svojstva. Mali me Indijanac odveo preko dugačkog balvana do potoka i skočio sam u vodu. Bilo je savršeno. Plutao sam na leđima i uživao kao nikad dosad. Slap se slijevao u potok i stvarao prirodni jacuzzi. Promatrao sam svoje prijatelje i Hanu kako pričaju. Ulovila me tuga kako cijela ova priča danas završava. Ali onda sam osvijestio da to tako mora biti. Everchanging, evermoving, evergrowing, everflowing . Nema smisla pokušavati vratiti prošlost ni usmjeravati pogled na budućnost. Postoji samo sadašnjost - vječno, neprekidno sada. Sticky Fingaz je rekao: „The past is history, the  future’s a mystery, today is a gift, that’s why it’s called the present .” Svi ti trenuci sreće i ljubavi

zauvijek će ostati samnom. Svi ti divni ljudi koje smo upoznali ovdje u Peruu. Juan u Cuzcu, djedica u Punu koji nam je pomogao vratiti ukradeni fotoaparat, Marco Antonio šef kuhinje u Limi, vodiči, vozači, suputnici, konobari, prolaznici. Prekrasni ljudi SpiritQuest Sanctuaryja koji su napravili sve da se osjećamo kao kod kuće i da nam ništa ne fali. Jedno veliko hvala svima.

85

Voda koja je žuborila bila je najljepša glazba za moje uši. Život je igra. I ples energije. Njegova  je glazba ekstatična. Trebamo samo pjevati i plesati dok ona svira, ne razmišljajući da idemo  prema kraju kompozicije, već samo biti u sadašnjem trenutku. Igrati se poput djece. Svrha plesa

 je samo plesanje. Cijelo su nas vrijeme krivo učili. Ocjenjuju nas od početka, od najranije dobi. Vrtić, a nakon toga osnovna škola. Završi osnovnu da bi se upisao u srednju, završi srednju da bi otišao na fakultet, kako bi se osposobio da nađeš posao, kako bi mogao raditi i doći do mirovine. Još samo jedno raskrižje i život počinje. Konstantno nešto odgađamo i iščekujemo nešto što treba doći, a cijelo vrijeme smo u stvari već tamo. Raširio sam ruke i plutao na leđima,  promatrao svijetloplavo nebo. Svijet i Priroda su prelijepi. Onaj tko nije zadivljen čudesnošću ove kr eacije eacije uistinu ima zatvorene oči. 44

Sjetio sam se rečenice iz filma „Fontana“ Darren D arren Aronofskog: „Smrt je put u čuđenje“. Mislim da kada umremo, naša se svjesnost odvaja od tijela i nađe u prostorima, istim ili sličnim, u kakve odlazimo kada popijemo Ayahuascu. Zato je za mene ispijanje Ayahuasce vježbanje smrti pa kad

nastupi pravi kraj, neću biti toliko iznenađen kada se predamnom otvori taj čudesni prostor i shvatim da sam još živ. U tom prijelazu iz života u smrt najbitnije je ne prepustiti se čuđenju.  A to je lakše reći nego napraviti. Mislim da smo tada, kao i na Ayahausci, suočeni s istinom našeg života. Ja sam Ayahuascin učenik i imam bezgranično povjerenje i vjeru u njena učenja. To mi

omogućava da komuniciram s njom i primim duboke uvide u sebe i ljudsko postojanje. Tek sam na samom početku, ali želim učiti i rasti. I čeka me još puno iznenađenja. Siguran sam da ću se  ponovno vratiti u Peru. Želja mi je do kraja života naučiti barem jedan icaro od neke biljke

86

učiteljice. No sada me čeka najvažniji dio koji je i preduvjet da ponovno pijem Ayahauscu, a to  je integracija učenja koja sam dobio u svakodnevni život. Kada bih trebao rezimirati što me je ovaj rad naučio, rekao bih da me Ayahuasca uči kako da budem gentleman –  a  a gentle man –  nježniji, blaži i sretniji čovjek . Kako hodati uspravno, sa samopouzdanjem, bez strahova,  ponizan i ponosit, uvijek sa zahvalnosti i suosjećanjem za druge. Što čovjek više pije Ayahuascu, sve teže je pronalaziti riječi kojima bi opisao ta iskustva. Ipak odlučio sam se da sve ovo napišem. Naime, riječi ne mogu prenijeti istinu, ali mogu zapaliti  plamen mudrosti. Nadam se da će neki čitatelj ovog teksta osjetiti onu istu iskru koju sam ja osjetio kada sam gledao „Na rubu znanosti“ i da će krenuti na putovanje svog života kako bi došao do Ayahausce. I ako je njegova namjera plemenita, biti će višestruko nagrađen na kraju. El Dorado za kojim su španjolski istraživači tragali nije grad zlata, već naše unutarnje carstvo gdje su najveća bogatstva. Iznio sam svoja iskustva najiskrenije moguće i iako mnogo toga to ga ostaje nerazjašnjeno, stojim iza svega što sam napisao. U njihovu istinitost ćemo se uvjeriti, ako ne  prije, u trenutku smrti. I tada ćemo imati još o mnogo čemu razgovarati. Do tada nastavljamo živjeti, jedino što nam preostaje. Živimo sada, u misteriju Bića, i vjerujemo u vječnost koja nam  je obećana. Imamo premalo vremena da bismo ga potratili na išta osim ljubavi. Namaste

87

Ayahuasco, majko i učiteljice Božanska prijateljice i iscjeljiteljice Ponovno ulazim u tvoje podr učje učje poput malog djeteta

Molim te primi me u svoje naručje Hvala ti za iskustva od zadnjeg puta Ona su dio mene zauvijek i daju mi snagu kada zalutam

Ayahuasco, majko i učiteljice Božanska prijateljice i iscjeljiteljice Molim te, otvori mi još jednom vrata percepcije I razotkrij sve razine postojanja

Da bih mogao naučit nove lekcije I bit bolja osoba sljedećeg dana Izliječi i očisti moje tijelo, um i duh Utisni u njih božansko svjetlo i harmoniju Otvori, osnaži i ujednači moje energetske centre I utisni u njih božansku melodiju Ljubavi

88

Iskorijeni iz mene svaku misao ili emociju tame

Ispuni me svjetlom, božanskom ljubavi i suosjećanjem Amen

U svakom slučaju neka bude tvoja volja. Neka se dogodi što se treba dogoditi, neka naučim, osjetim, vidim i čujem ono što mi je potrebno u ovom trenutku. Tu sam da učim, da se čudim i

da se divim veličanstvenoj božjoj arhitekturi. Hvala

89

90

91

92

93