VELEUČILIŠTE LAVOSLAV RUŽIČKA U VUKOVARU STUDIJ FIZIOTERAPIJE
FIZIOTERAPIJA KOD OSOBA S CERVICOBRACHIALNIM BOLNIM SINDROMOM
Vukovar,25.11.2011.
SADRŽAJ SAŽETAK 1.Uvod.............................................................................................................................1 2.Razrada rada.................................................................................................................2 2.1.Mehanizam nastanka degenerativnih promjena........................................................2 2.2.Etiologija i rizični faktori.........................................................................................2 2.3.Klinička slika.............................................................................................................3 2.4.Dijagnoza i diferencijalna dijagnoza.........................................................................3 2.5.Liječenje....................................................................................................................4 2.5.1.Liječenje akutne faze..................................................................................4 2.5.2.Liječenje subakutne i kronične faze...........................................................5 2.6.Fizikalna terapija.......................................................................................................5 2.6.1.Toplinske procedure……………………………………………...............5 2.6.2.Elektroterapija……………………………………………………………5 2.6.3.Sonoterapija……………………………………………………................6 2.6.4.Masaža…………………………………………………………................6 2.6.5.Trakcija…………………………………………………………………...7 2.6.6.Medicinska gimnastika…………………………………………………...7 2.7.Edukacija i prevencija...............................................................................................9 3.Zaključak....................................................................................................................10 4.Literatura....................................................................................................................11 5.Prilog………………………………………………………………………..............12
SAŽETAK
Prema novijim istraživanjima bolni sindrom vratne kralježnice glavni je uzrok bolova u vratu kod gotovo 2/3 opće populacije pretežno srednje životne dobi. Kako bismo ga što lakše prepoznali, proveli odgovarajuću terapiju i spriječili recidive, potrebno je malo opširnije razmotriti njegove osnovne značajke. Najčešći uzrok bolova u vratu su degenerativne promjene vratne kralježnice, no moramo isključiti i ostale mogućnosti. Dijagnoza je postavljena nakon anamneze, kliničkog pregleda, i rendgenološke obrade vratne kralježnice, a rjeđe su potrebni CT (kompjutorizirana tomografija), MR (magnetska rezonanca) i EMNG (elektromioneurografija) gornjih ekstremiteta. Suvremeni sjedilački način života, višesatni rad za računalom, dugotrajna vožnja automobilom i fizička neaktivnost samo su neki od faktora koji potiču promjene građevnih elemenata kralježnice i rezultiraju pojavom bolnih sindroma.
1.UVOD
Bolni cervikalni sindrom definira se kao skup simptoma među kojima osnovno mjesto zauzima - bol. S obzirom na točnu lokalizaciju i širenje boli te postojanje drugih pripadajućih simptoma, koje ćemo razraditi nešto kasnije, dijelimo ga na: •
Lokalizirani cervikalni sindrom- syndroma cervicale (bol je lokalizirana u stražnjem dijelu vrata s eventualnim širenjem među lopatice, prema ramenima te u prednji i stražnji dio prsnog koša);
•
Cervikocefalni sindrom- syndroma cervicocephale (bol se iz stražnjeg dijela vrata širi u područje glave);
•
Cervikobrahijalni sindrom - syndroma cervicobrachiale (bol se iz područja vrata širi u ruku, rjeđe u obje)
•
Govorimo i o vertebralnom sindromu kada je bol vezana uz dio kralježnice na kojem se nalazi i oštećeni element (lokalni cervikalni sindrom) te overtebrogenom ili spondilogenom sindromu kada osnovni simptomi potječu od promjena na kralježnici ali se manifestiraju podalje od nje (cervikocefalni i cervikobrahijalni sindrom).
5
2.RAZRADA RADA
Degenerativne promjene vratne kralježnice kao najčešći uzrok cervikalnog sindrom usko su vezane i uz specifičnu arhitektoniku kralježnice. U građi vratne kralježnice ključno mjesto ima funkcionalna jedinica nazvana vertebralni dinamički segment. Taj segment čini cjelina od dva susjedna kralješka (donje polovice jednog i gornje drugog), intervertebralnog diska (građen od središnjeg mekog dijela-nucleus pulposusa i vanjskog -anulus fibrosusa), interveretebralnih zglobova, intervertebralnih otvora (kroz koji prolaze krvne žile i živci), poprečnih i spinoznih nastavaka (processus transversus et spinosus), spinalnog kanala te od potpornih mekanih segmenata-ligamenti, tetive, paravertebralno vezivno tkivo i mišići. Međutim, anatomija vratne kralježnice ima i neke specifičnosti koje se odnose na građu prva dva vratna kralješka - Atlasa i axisa, koja odudara od standardne građe ostalih kralješaka omogućujući vratnoj kralježnici izuzetnu pokretljivost, te građu poprečnih nastavaka. Poprečni nastavci rascijepljeni su na dvije kvržice između kojih prolaze živci (sulcus nervi spinalis) a kroz otvore na navedenim nastavcima prolaze a.i v.vertebralis. Specifičnost vratne kralježnice je i postojanje unkovertebralnih zglobova (od C3-C7) koji predstavljaju čestu metu degenerativnih promjena. 2.1. Mehanizam nastanka degenerativnih promjena Degenerativne promjene zbivaju se dakle na intervertebralnim, kostovertebralnim (spojevi kralježaka s rebrima) i unkovertebralnim zglobovima kao i na intervertebralnom disku. Upravo na intervertebralnom disku i započinje pojava ovih neupalnih promjena. Naime, svakodnevne mikrotraume, nepravilno držanje, trošenje uzrokovano starenjem te brojni drugi faktori dovode do promjena u građi mekog dijela diska, nucleusa pulposusa, koji dehidrira (gubi vodu). Dehidracija narušava njegovu funkciju amortizera i predstavlja začetak degenerativnih promjena koje će kroz razvoj daljnjih oštećenja naposljetku dovesti do nestabilnosti vratnog segmenta, iritacije okolnih građevnih struktura, te u najtežim slučajevima do hernije diska koja je u ovom dijelu kralježnice ipak rjeđa nego u lumbalnom. 2.2. Etiologija i rizični faktori Najčešći uzročni čimbenik ovih bolnih sindroma su degenerativne promjene vratne kralježnice. One započinju vrlo rano, već oko tridesete godine života, a javljaju se pretežno na 6
mjestima najvećeg opterećenja kralježnice tj. mjestima gdje dolazi do prijelaza dobro gibljivog segmenta u drugi, manje gibljiv (u području vratne kralježnice na prijelazu cervikalnog u torakalni dio). Značajno mjesto u etiologiju zauzimaju i: •
posttraumatske ozljede (npr.trzajne ozljede vratne kralježnice česte nakon prometnih nezgoda) nepravilna postura, odnosno nepravilno držanje tijela,
•
dugotrajno sjedenje,
•
uredski rad za računalom koji vrlo često rezultira prenaprezanjem mišića uz kralježnicu,
•
svakodnevno ponavljane mikrotraume,
•
fizička neaktivnost
Svi ovi faktori stvaraju plodno tlo za razvoj navedenih promjena i pojavu kliničkih simptoma. 2.3. Klinička slika Cervikobrahijalni sindrom manifestira se: širenjem boli duž cijele ruke (rjeđe u obje), pojavom smetnji osjeta u vidu parestezija,hipoestezija ili anestezije u području pripadajućeg dermatoma, poremećajima grube mišićne snage od hipotrofije do atrofije (najčešće su zahvaćeni mali mišići šake). 2.4. Dijagnoza i diferencijalna dijagnoza
Slika 2.1.RTG snimka
U postavljanju dijagnoze cervikalnog bolnog sindroma središnje mjesto zauzima anamneza i fizikalni pregled koje na odgovarajuću
indikaciju
dopunjujemo:
radiološkim
pretragama (anteroposteriorne i lateralne snimke te po potrebi funkcionalne snimke vratne kralježnice u maksimalnoj inklinaciji i reklinaciji),elektromioneurografijom (u slučaju sumnje na radikularne lezije), CT-om,MRI-om,UZV-om, laboratorijskim pretragama (biokemijske potrebe krvi, mokraće, imunološke pretrage). Već detaljno uzeta anamneza usmjeriti će nas vrlo brzo prema postavljanju dijagnoze. Pri tome osim podataka vezanih uz sam problem (lokalizacija, karakter i širenje boli, postojanje ukočenosti ili smetnji osjeta) posebnu pažnju treba posvetiti i psihosocijalnoj anamnezi (radno okružje i uvjeti rada) kao i postojanju recentnih ozljeda. Fizikalni pregled započinjemo 7
inspekcijom kojom ćemo uočiti antalgični položaj vrata, bolne grimase pri pokušaju promjene položaja kao i promjene fiziološke vratne lordoze (iskrivljenje kralježnice prema naprijed) u smislu pojačanja njezine zakrivljenosti ili pak njezinog izravnavanja. Slijedi palpacija kojom će se ustvrditi postojanje povišenog tonusa paravertebralnih mišića i mišića ramena, bolnosti spinoznih nastavaka, prisutnost bolnih nakupina u mišićima (miogeloza) kao i točna lokalizacija bolnih točaka. Nakon provedene inspekcije i palpacije treba ispitati funkciju i pokretljivost svih kretnji vratne kralježnice - inklinacije, reklinacije, rotacije te laterofleksije u lijevu i desnu stranu. Ako pri pregledu postavimo sumnju na afekciju korijena spinalnog živca (radikularno širenje boli ili smetnje osjeta) fizikalni pregled treba nadopuniti i neurološkim pregledom kojim ispitujemo osjet, reflekse (na gornjim ekstremitetima to su refleks bicepsa,refleks tricepsa i refleks brahioradijalisa), te mišićnu snagu i trofičke promjene muskulature (opseg mišića, manualni mišićni test). Kod cervikalnih sindroma osobitu pažnju treba posvetiti diferencijalnoj dijagnostici bolesti. Naime, iako je cervikalni bolni sindrom najčešće uzrokovan neupalnim degenerativnim promjenama vratne kralježnice bol u vratu mogu uzrokovati i: - upalne reumatske bolesti - infektivne bolesti (ostemijelitis,meningitis) osteoporoza - malignitet (osobito je važno ukloniti ovu sumnju bilo da se radi o metastazama koje su učestalije ili o primarnom tumoru) - bolesti udaljenih organa (probavni organi, pluća, srce) - psihoze, simulacije. 2.5. Liječenje Liječenje cervikalnih sindroma razlikuje se u akutnoj i subakutnoj, odnosno kroničnoj fazi bolesti. Osnovni cilj svih terapijskih postupaka je smanjiti bol, vratiti funkciju, prevenirati recidive i spriječiti invalidnost. 2.5.1.Liječenje akutne faze
Slika 2.2.Schantzov ovratnik
U ovoj fazi liječenja najvažniji su: što kraće mirovanje, medikamentna terapija i kratkotrajna imobilizacija vratne kralježnice Bolesnik dakle mora mirovati koristeći pri tom adekvatan jastuk (mekan, valjkasti) i vratnu ortozu (tzv. Schantzov ovratnik) kojima se postiže rasterećenje vratne kralježnice i relaksacija mišića. Također je važno naglasiti da ortoza, da bi bila efikasna, mora biti postavljena u adekvatnom položaju lagane inklinacije te se ne smije nositi predugo kako ne bi došlo do hipotrofije muskulature (nekoliko puta tijekom dana treba je skinuti i lagano razgibati vrat). 8
Prvu liniju izbora medikamentne terapije u ovoj fazi čine analgetici (paracetamol - Plicet) i nesteroidni antireumatici (diklofenak - Voltaren, ibuprofen) primjenjivi peroralno, rektalno ili u obliku intramuskularnih injekcija. Osim navedenih medikamenata u akutnoj fazi ponekad se kratkotrajno primjenjuju i mišićni relaksans i (miotonolitici) i sedativi-jedni izravnim, drugi posrednim djelovanjem smanjuju hipertonus vratnih mišića. Kortikostereoidi (per os ili intramuskularno), opoidi (tramadol - Tramacur) - te lokalna infiltracija anestetika ili anestetika s kortikosteroidom u bolna mjesta mišića, zglob ili cervikalne simpatičke ganglije. 2.5.2.Liječenje subakutne i kronične faze U ovoj fazi ključnu ulogu preuzima fizikalna terapija uz primjenu medikamenata po potrebi. Fizikalna terapija bolnih cervikalnih sindroma primjenjuje se kroz različite postupke koje se ordiniraju individualnim pristupom svakom pacijentu. To su: toplinske procedure, elektroterapija (dijadinamske, galvanske, interferentne struje), sonoterapija (ultrazvuk), masaža, trakcija (pasivna kinezioterapijska metoda istezanja određenih dijelova tijela) te izuzetno važna ciljana medicinska gimnastika s indiciranim vježbama. U nekim izrazito teškim slučajevima provodi se i kirurško liječenje. 2.6.Fizikalna terapija 2.6.1.Toplinske procedure: Parafin: Pri destilaciji nafte dobije se tvar parafin koji ima vrlo dobra svojstva za termoterapijske svrhe i velikog je toplinskog kapaciteta. U terapijske svrhe se primjenjuje u mješavini parafina i ulja u omjeru 6:1. Ulje omogućava lakše odstranjivanje sa površine tijela i smanjuje točku tališta parafina. Može se primijeniti u više tehnika kao što su tehnika rukavice, tehnika uranjanja, tehnika premazivanja i tehnika obloga. Kod bolnih stanja vratne kralježnice koristi se pretežito tehnika obloga zbog lakše aplikacije i boljeg djelovanja. Parafin koristimo prije samih vježbi u svrhu zagrijavanja mišića i okolnih struktura kako bi se bolni dio opustio i omogućio izvođenje pokreta veće amplitude. Postupak traje 15 do 20 minuta. 2.6.2.Elektroterapija: DDS: Dijadinamske struje, po svojim svojstvima spadaju u niskofrekventne struje. Mogu biti poluvalne ili punovalne ispravljene struje sinusoidna oblika, frekvencije 50-100 Hz. 9
Kombinacijom frekvencije i jakosti te dodavanjem konstantne istosmjerne (galvanske) može se dobiti nekoliko modulacija. Elektrode postavljamo na bolno područje vratne kralježnice jednu kraj druge u trajanju primjene od 4-6 minuta. Ovim strujama djelujemo na poboljšanje cirkulacije i smanjenje boli u vratnom dijelu kralježnice. Galvanizacija: Galvanska struja predstavlja naziv za konstantnu istosmjernu struju. Frekvencije je 50 Hz. Galvansku struju primjenjujemo putem dvije elektrode od koje je jedna pozitivna ( + najčešće crvena), a druga negativna ( - crna). Trajanje 10-20 minuta,a jakost ovisi o pacijentovom subjektivnom osjećaju. Galvanska struja djeluje na živčane završetke odgovorne za prijenos boli tako da se bol smanjuje ili nestaje. Povećava podražljivost i provodljivost živaca pod katodom i smanjuje pod anodom. Pod utjecajem galvanske struje nastaje vazodilatacija ( proširenje krvnih žila) što uzrokuje intenzivniji dotok krvi koji nazivamo hiperemija. Koža ispod aplicirane elektrode postaje toplija, crvenija u trajanju do 30 min., i vlažnija. IFS: Interferentne struje nastaju iz dviju sinusoidnih izmjeničnih struja koje se preklapaju u intenzitetu, fazi i frekvenciji. Interferencija se događa u tkivima u dubini. Interferentne struje spadaju u srednjefrekventne struje kojima se ulazna frekvencija kreće oko 4000 Hz. Djelovanje interferentnih struja odgovara djelovanju dijadinamskih struja , uz napomenu da interferentne imaju jače dubinsko djelovanje, i bolju podnošljivost u kombinaciji primjene s vibracijskom masažom. 2.6.3.Sonoterapija: UZV: Ultrazvuk se u fizikalnoj medicini upotrebljava u prvom redu kao terapijsko sredstvo. Djelovanje mu je mehaničko, a radi se zapravo o mikromasaži, mehaničkom zbijanju i rastezanju tkiva i gibanju pojedinih čestica tkiva. Najvažnije djelovanje ultrazvuka je toplinsko. Za bolna stanja vratne kralježnice koristimo jačinu od 0.8 W/cm3 u trajanju od 5 minuta kako bi zagrijali mišiće i postigli bolju cirkulaciju u vratnom području. 2.6.4.Masaža Djelovanje klasične ručne masaže može se podijeliti na opće i lokalno. Opće djelovanje dovodi do opuštenosti i ugode. Temperatura kože povisuje se za dva do tri stupnja C. Poznato je opće smirujuće djelovanje. Masaža otklanja umor puno brže nego pasivan odmor i ležanje. Teško je odrediti točnu granicu između općeg i lokalnog jer se jedno sa 10
drugim isprepliće. Klasičnu ručnu masažu može se podijeliti na smirujuću i podražajnu. Kada primijeniti smirujuću ili podražajnu ovisi o indikacijama. Kod pojačanog tonusa muskulature i bolnih stanja masaža treba biti smirujuća, dok kod atrofične i mlohave muskulature masaža treba biti podražavajuća kako bi se postigao suprotni učinak. Kod cervikobrahijalnog bolnog sindroma masaža nam koristi u svrhu otklanjanja boli,za opuštanje napetih mišića te za poboljšanje cirkulacije. 2.6.5.Trakcija Trakcija je pasivna kinezioterapijska metoda, sastoji se od podizanja pojedinih dijelova tijela primjenom mehaničke sile. Istezanjem se stvara osjećaj olakšanja, smanjenja pritiska u zglobovima i segmentima kralješnice, dolazi do relaksacije paravertebralnih mišića i smanjenja pritiska na korijenove živaca. Vertebralna trakcija je bezbolna tehnika liječenja bolesti kralješnice primjenom strogo dozirane (u intenzitetu i trajanju) mehaničke sile. 2.6.6.Medicinska gimnastika Izvode se vježbe jačanja vratne muskulature. Ako je uzrok sindroma bilo kakva ozljeda pacijentu se pokazuju statičke vježbe. Dakle pacijent izvodi vježbe bez pokreta vratne kralježnice. Za sve ostale pokazuju se dinamičke vježbe. Npr. pacijent sjedi te izvodi fleksiju vrata te si pritom daje otpor rukama na čelu sve dok bradom ne dođe do prsa. Vježbe je potrebno izvoditi prema uputama terapeuta i redovito. Također su važne i vježbe istezanja. Statičke vježbe: 1.Pacijent stavi ruku na čelo te pokušava raditi pokret prema naprijed tj. fleksiju glave ali to sprječava rukom.(Slika 5.1.) 2. Pacijent stavi ruku na zatiljak te pokušava raditi pokret prema nazad tj. retrofleksiju glave ali to sprječava rukom.(Slika 5.2.) 3. Pacijent stavi ruku na sljepoočnicu te pokušava raditi pokret prema ramenu tj. laterofleksiju glave ali to sprječava rukom. Te isto to ponovi i na drugoj strani.(Slika 5.3.) 4. Pacijent stavi ruku na bradu te pokušava raditi pokret rotacije glave ali to sprječava rukom. (Slika 5.4.)
11
5.Pacijent sjedi na stolici i ispreplete prste na zatiljak,zatim skupi laktove prema naprijed a zatim ih raširi prema nazad.(Slika 5.5.) 6.Pacijent sjedi na stolici,povlači ramena prema ušima,zatim ramena povuče prema natrag te se opusti.(Slika 5.6.) 7.Pacijent stavi ruke dlan u dlan ispred sebe u području prsa te pokušava razvući dlanove odnosno stavi dlan na dlan i pokuša gurati dlan o dlan.(Slika 5.7.) Dinamičke vježbe: Na leđima: 1. Ruke pored tijela, uz udah dizati ruke iznad glave i vratiti u početni položaj.(Slika 5.8.) 2. Ruke pored tijela, šake su stisnute, ramena povlačimo prema ušima.(Slika 5.9) 3. Ruke su prekrižene na prsima, odižemo ruke prema stropu.(Slika 5.10) 4. Prekrižiti ruke na trbuhu, gurati laktove prema stropu, opustiti.(Slika 5.11) 5. Jedan ruku pritiskati o strunjaču a drugu ispružiti i dlan gurati prema stropu.(Slika 5.12) 6. Savinuti koljena, zategnuti stopala, pritiskati dlan o dlan i opustiti.(Slika 5.13) 7. Savinuti koljena, prekrižiti prste ispod brade, bradu gurati dolje a dlanovima pružati otpor (bez pokreta samo zategnuti mišiće).(Slika 5.14) 8. Desni dlan staviti na desni obraz a lijevi u predjelu desnog lakta, gurati dlan na lice a licem davati otpor te istovremeno pružati otpor lijevom rukom na desni lakat i obrnuto.(Slika 5.15) 9. Koljena savinuti, prekrižiti prste na potiljku, gurati laktove u pod.(Slika 5.16) 10. Ruke uz tijelo, nadlaktice uz tijelo a podlaktice širimo u stranu.(Slika 5.17) 11. Noge ispružiti, laktove obuhvatiti dlanovima, zategnuti mišiće, podići ruku iznad glave, opustiti u početni položaj.(Slika 5.18) 12. Zakvačiti prste na prsima i svaku ruku vuči na svoju stranu.(Slika 5.19) 13. Lijeva ruka iznad glave, desna uz tijelo, istežemo ruke prema gore i dolje.(Slika 5.20) Na trbuhu: 1. Šake uz tijelo, ispružene ruke ispružiti prema stropu.(Slika 5.21) 2. Prekrižiti prste na križima, dlanom tiskamo o križa, a laktove odižemo.(Slika 5.22) 3. Prekrižiti prste na potiljku, podići noge u koljenima, zategnuti laktove gore.(Slika 5.23) 4. Ruke ispružiti iznad glave, podići ih od podloge i gurati ispred sebe.(Slika 5.24) 5. Ruke na leđima, odići desnu ruku od križa. lijevu ruku tiskati na križa.(Slika 5.25) 6. Ruke u obliku slova U, podići ruke gore i istegnuti ih naprijed,i vratiti.(Slika 5.26)
12
Važno je da pacijent glavu ne odiže od podloge za vrijeme izvođenja vježbi te da svaku vježbu ponovi 8-10 puta. Također je važno da vježbe ne smiju izazvati bol te da dinamičke vježbe lagano doziramo u akutnoj fazi.
2.7. Edukacija i prevencija
Slika 2.3.Prevencija boli
Kako bi se spriječili recidivi vratnog sindroma, uz fizikalnu terapiju 1-2 puta godišnje, potrebno je promijeniti i neke oblike ponašanja. Naučene vježbe potrebno je redovito provoditi i kod kuće (15-20 min dnevno). Ispraviti nepravilno držanje tijela. Ukoliko su uvjeti rada vezani uz dugo sjedenje i rad na kompjutoru potrebno je u tijeku radnog vremena napraviti kraće pauze s razgibavanjem, postaviti radnu stolicu na odgovarajuću visinu te tipkovnicu i kompjutorski zaslon u odgovarajući položaj. Ne manje važna je uloga kvalitetnog sna i odmora (spavati treba na odgovarajućem jastuku, niti previsokom niti preniskom, u leđnom ili bočnom položaju uz izbjegavanje potrbušnog spavanja). Otklanjanje stresa kao i pravilna ishrana također će bitno poboljšati cjelokupno napredovanje prema izbjegavanju pojave bolnih sindroma kao i polako ali sigurno koračanje prema većoj kvaliteti vlastitog života.
13
3.ZAKLJUČAK Tegobe se mogu izbjeći, ali i ublažiti svakodnevnim vježbanjem od 10 do 15 minuta, a pojedine vježbe mogu se izvoditi i na radnom mjestu. Vježbe imaju pozitivan učinak i na psihu bolesnika, što je neobično važno jer je psihičko stanje važno kod povećane napetosti mišića u raznim dijelovima tijela, osobito mišića ramena i vratne kralježnice. Vježbe treba izvoditi sporo, najbolje pred zrcalom kako bi mogli lakše nadzirati ispravnost položaja pokreta tijela. Mogu se izvoditi kao prevencija jer će nakon napornoga radnog dana smanjiti napetost i ojačati vratne mišiće. Važno je znati da se pri vježbanju ne smije pojaviti bol ili osjećaj nelagode.
14
4.LITERATURA 1. Ivo Jajić, Zrinka Jajić i suradnici. Fizikalna i rehabilitacijska medicina:osnove liječenja, Medicinska naklada, Zagreb, 2008. 2. MEDIX, svibanj 2002, Godina 8, broj 41/42 3. T.Dürrigl. Reumatologija, Medicinska knjiga, Zagreb,1997 4. Ivo Jajić, Zrinka Jajić. Fizijatrijsko-reumatološka propedutika, Medicinska naklada, Zagreb, 2004. 5. Ivo Jajić, Zrinka Jajić. Izvanzglobni reumatizam i srodna stanja, Medicinska naklada, Zagreb, 2005.
15
5.PRILOG Statičke vježbe za cervikalnu kralježnicu Slika 5.1.Vježba 1
Slika 5.2.Vježba 2
Slika 5.3.Vježba 3
Slika 5.4.Vježba 4
Slika 5.5. Vježba 5
Slika 5.6.Vježba 6
16
Slika 5.7. Vježba 7
Dinamičke vježbe za cervikalnu kralježnicu(na leđima) Slika 5.8 Vježba 1
Slika 5.9 Vježba 2
Slika 5.10 Vježba 3
Slika 5.11. Vježba 4
17
Slika 5.12.Vježba 5
Slika 5.13 Vježba 6
Slika 5.14. Vježba 7
Slika 5.15. Vježba 8
Slika 5.16. Vježba 9
Slika 5.17. Vježba 10
18
Slika 5.18. Vježba 11 5.19. Vježba 12
Slika
Slika 5.20. Vježba 13
Dinamičke vježbe za cervikalnu kralježnicu(na trbuhu) Slika 5.21. Vježba 1
Slika 5.22. Vježba 2
19
Slika 5.23. Vježba 3
Slika 5.24. Vježba 4
Slika 5.25. Vježba 5
Slika 5.26. Vježba 6
20
