Bosna u britanskoj geostrategiji - Bosnia in Britain's geostrategy

JEDINO SLOBODA NITI SE DAJE NITI DOBIJA VEĆ UVIJEK I SAMO – UZIMA !

„ Svaku zemlju sile rastočnice razvlače najviše na dvije strane, a Bosnu na sve strane. U takvoj zemlji ne može biti sreće i obilja. Nigdje siromah nije jadniji, ni zima teža, ni glad ljuća, ni razlika uočljivija, ni mržnja poganija ni tamnija, nego u Bosni... “ - Derviš Sušić

BOSANSKA KRALJEVSKA PORODICA – NAŠA DRŽAVNOST

BOSANSKA KRALJEVSKA PORODICA

Naša državnost: kako i zašto do normalne Bosne

Dr. Mensur Omerbašić

Dr. Mensur Omerbašić, 2010 – Kopiranje, umnožavanje i distribucija slobodni bez ograničenja.


DIO PRVI: KAKO I ZAŠTO DO NORMALNE BOSNE

Sažetak Dva geostrateška dominiona koji oblikuju sudbinu Bosne zadnji milenij jesu Rim i London. U borbi za prevlast nad kontinentalnom Evropom i svijetom, prvi bazira svoju strategiju na činjenju dobra a drugi zla. London je odgovoran za velika zla koja su zadesila ovaj Kontinent, od satanističke sekte Bogomila, «vještičarenja», sponzorisanja Habsburga i Otomana kao i pojedinaca tipa Husa ili Lutera, pa sve do finansiranja masovnih zala u novije doba: Hitlera, Lenjina; ipak 6 miliona masona—trojanskih konja Londona—je nedovoljno da London zavlada svijetom. Zahvaljujući geografskoj blizini Rimu te svojoj središnjoj geopoziciji, Bosna stradava najviše. Glavni cilj Londona je da Bosanci nikada ne postanu katolici, odnosno da većinski Iliri ne shvate da Slaveni na Balkanu danas ne postoje. Odbrana od Londona kome je nestabilni papat vrhunski interes, leži u vraćanju bosanskog režima koji je Londonu i zadao najviše muka radi kojih je taj režim nemilosrdno ugušen: austavne bosanske monarhije. Danas je to loza Omerbašića — jedinih nasljednika trona i Bosne i Hrvatske i Srbije i Britanije. Zašto se Bosna mora odbraniti prvo geostrateški? Da ne bi iznova prolazila kroz krugove pakla.

Sadržaj 1. Vitez-templar Borič i nastanak Bosne........................................1 2. Krah keltskih dinastija i animozitet Londona i Rima...............2 3. Srednji vijek — Bosna između interesa Londona i Rima..........6 4. Strateške sabotaže i otomanska invazija Bosne.......................9 5. Konverzija Boričevića na islam — dinastija Omerbašić.........13 6. Čuvari mraka............................................................................17 7. Čemu služi kraljevina................................................................18 8. Kako je zamišljen raspad Bosne...............................................21 9. Kolonija Bosna danas...............................................................27 10. Četrdeset generacija................................................................30 Literatura..................................................................................31

Glavni akteri trenutne etape engleske geostrategije za Bosnu: Henry Kissinger, Mustafa Cerić, kraljica Elizabeta II, Alija Izetbegović, lord John Wakeham – direktor "Enrona" i Čuvar kraljevskog pečata (državni geostrateg Britanije) koji na vlast dovodi psihički labilne: Slobodana Miloševića u Srbiji, Franju Tuđmana u Hrvatskoj te Aliju Izetbegovića u Bosni (čije je puštanje s robije i naredio). Wakeham se 1992 vraća na istu funkciju da bi nadzirao vanjsku politiku Britanije kod Agresije na Bosnu. Posao oko Bosne dovršava prapraunuk lorda Salisburyja, kao Čuvar kraljevskog pečata od 1994-1997.

www.kraljevskaporodica.ba

[email protected]

Sarajevo, 2010


BOSANSKA KRALJEVSKA PORODICA – NAŠA DRŽAVNOST 1

VITEZ-TEMPLAR BORIČ I NASTANAK BOSNE

1. Vitez-templar Borič i nastanak Bosne Šizma (raskol) između istočne i zapadne strukture Katoličke crkve u drugoj polovini XI vijeka, oživljava geostratešku ulogu rijeke Drine kao nekadašnje granice između dva Rimska carstva. Suočen s jakim Bizantskim (istočnorimskim) carstvom, te oslabljen porazom u Drugom krstaškom ratu 1147-1149, papa Anastasius IV utiče na mađarskog kralja Gezu II da 1153. postavi Crnog viteza (Templara) Borila Boriča za prvog vladara Bosne (još i: Borić). Na taj način papa je nastojao uspostaviti odbrambenu zonu duž granice s Bizantom.

Grb vicekralja Bosne, Crnog viteza Templara Borila Boriča, otkriven slučajno, 2003.

Bizant brzo shvata igru Rima i temeljnu važnost Bosne za geopolitičku premoć nad Evropom. Stoga na sve načine pokušava ovladati teritorijom Bosne. Ovo postaje glavni motiv geopolitike za Balkan najjačih sila od tada i traje sve do danas, tj. cijeli milenij. U svrhu ovladavanja Bosnom, nijedna strana ne štedi sredstva ali uz krajnji oprez, pošto je riječ o geostrateškoj pat poziciji za one koji vuku poteze, a o mat poziciji za njene stanovnike. Dva su razloga za izbor Boriča za prvog vladara Bosne. Prvi leži u ratnim zaslugama iz Drugog krstaškog rata, a drugi u njegovom britanskom kraljevskom porijeklu. Naime iz heraldike (pomoćne grane historijske nauke koja proučava statusne simbole) Boričevog grba sa štitom (na slici) vidi se da je Borič bio Crni vitez (Templar) koji je uživao pravo nošenja kraljevskih insignija, kao što su purpurna nojeva pera na viteškoj kacigi koja je uz to imala i vertikalno šipkast vizir — isključivi simbol kraljeva. Pošto Borič nije bio kralj nego vicekralj Bosne, to znači da je prethodno bio kralj ili prijestolonasljednik negdje drugdje. Također, sinistralno (s desna na lijevo) položena crna greda s pacovom na njoj, heraldički su simboli degradacije tj. osramoćenja ovog viteza. Sličan grb je nosio engleski vitez Garlington koji je uz Boriča učestvovao u Drugom krstaškom ratu, i čiji je grb a naročito greda dizajnirani u crnim nijansama u znak žalosti za izgubljenim ratom. "Crni vitezovi" su do XV vijeka bili papini legionari na tajnom zadatku, koji su i iz tog razloga skrivali svoje grbove od očiju javnosti. Ovo objašnjava dugu potragu za Boričevim grbom, otkrivenim sasvim slučajno 2003. godine.



VITEZ-TEMPLAR BORIČ I NASTANAK BOSNE

Jedini kralj u Evropi tog doba koji je uz osramoćenje još bio i spriječen u kraljevanju, bio je prijestolonasljednik Engleske Justazije IV. Nakon smrti oca (kralja) i misteriozne pogibije starijeg mu brata, Justazije se 1152. godine našao u nemilosti pape jer ga ovaj odbija krunisati za kralja. Kao razlog, papa navodi "zli karakter" kraljevića. Međutim, to je bio tek loš izgovor lukavog francuskog teologa Sv. Bernarda koji je vladao imbecilnim papom Eugenom III, i koji tako umjesto Justazija na englesko prijestolje uspijeva dovesti kralja navodno odanog Rimu, a zapravo svog zemljaka Francuza—osnivača francuske dinastije Anjouy (Anžuja). Pape od kraha Rimskog carstva u V vijeku bezuspješno pokušavaju pokoriti Engleze te ih privoliti da se preobrate na katoličanstvo. (Ovo nastojanje seže još u doba antičkog Rima, koji u Evropi jedino nije uspio pokoriti plemena Anglosasa i Slavena.) Još su kanterburijski (anglosaksonski) biskupi u VII vijeku odbacili pravo pape na Britaniju, tako da italijanski papa do danas nikad nije bio u Londonu, dok je u samoj Britaniji još na snazi rasistički zakon koji zabranjuje katoliku da bude kralj ili kraljica Britanije. Do 1980-tih godina katolici nisu smjeli biti primani na odgovorne pozicije u britansku državnu službu, a i danas mogu obavljati tek nekolicinu i to sporednih funkcija. Ovdje treba napomenuti i da su prve pape koji su pohodili London Ivan Pavao II i Benedict XVI (septembra 2010). Oni su i prve netalijanske pape uopšte, nakon (jedinog engleskog) pape Adriana koji je, odmah po preuzimanju pontifikata 1154, za Svetog rimskog imperatora (natkralja tj. svjetovnog vladara Evrope) postavio saksonskog princa Barbarossu koji će u pokušaju da uništi Crkvu proglasiti niz antipapa (poglavar Crkve koga bira Imperator a ne kardinali). Neki danas upozoravaju i da su Ivan Pavao II i Benedict XVI također antipape, koje je postavila engleska kraljica Elizabeta II (samoproglašena "Carica 16 kraljevina") preko svoje masonerijske pete kolone, a u pokušaju da zada konačan udarac katoličanstvu. Tome u prilog idu i činjenice zatopljenja odnosa Londona i Rima početkom 1980-tih tj. izborom prvog netalijanskog pape nakon 820 godina, kao i to da je posljednji italijanski papa, Ivan Pavao I, umro "neobjašnjivom smrću" već 33-eg dana svoga pontifikata, 1978, nakon čega su mu podmetane razne "finansijske afere". Kao i pape, i antipape govore u interesu katoličanstva, ali vuku strateške poteze suprotno tom interesu. Po tome se oni ne razlikuju od ostale masonerije, koja u svojim zemljama redovno glumi “patriote”, dok vrši veleizdaju, osim u—Anglosaksoniji.

2. Krah keltskih dinastija i animozitet Londona i Rima Kelti su srednjoevropsko pleme koje je Britaniju prvobitno naselilo prije 2500 godina, nakon što je globalno zatopljenje na vrhuncu međuglacijalnog perioda (u kom i sada živimo) prije 6000 godina istopilo normandijske glečere pretvorivši Britaniju ponovo u ostrvo, a tokom narednih 3000 godina otopilo i britanske glečere načinivši je uslovnom za život. Kelti su naseljavali i Bosnu a kada su se iz nje povukli, poludivlji gorštaci koji se nisu htjeli seliti, vremenom mijenjaju, iako neznatno, svoje običaje i kulturu pa ih se danas naziva zasebnim imenom — Iliri. Oni vremenom stasavaju u državotvoran narod, pa stvaraju samostalnu kraljevinu Iliriju koja će se držati preko hiljadu godina - duže od Rimskog carstva. Tolika su Iliri bili kost u grlu antičkim Rimu i Grčkoj da će Ilire složno proglasiti piratima, iako su Iliri tek legitimno naplaćivali dažbine za korištenje svog kopna i mora (Mare Illyricum će s padom Ilirije rimljani preimenovati, u slavu svog cara



KRAH KELTSKIH DINASTIJA I ANIMOZITET LONDONA I RIMA

Hadriana, u - Mare Hadrianum tj. Jadransko more; pa kolijevka evropske civilizacije nisu ni Rim ni Atina već Bosna). S druge strane, Anglosasi su divlje germansko-nordijsko pleme koje je u V vijeku pokorilo većinski keltsku Britaniju. Iako još od svog upada Britaniju nazivaju po sebi – zemljom Engleskom (Angla Terra) – Anglosasima ne polazi za rukom da se taj naziv odmah odomaći i među većinskim Britonima kojima je njihov keltski ponos bio važnom odlikom. Iako britanski Anglosasi tj. njihovi velikaši prihvataju kršćanstvo (kao i ostali svjetovni vladari urušene Rimske imperije) u VI vijeku, ubrzo postaju svjesni da je katoličanstvo u strateškom smislu ustvari duhovna zamjena za centralizovanu svjetovnu kontrolu cijele Evrope iz Rima, koja tako nije prestala s padom Rimske imperije nego se ova tek transformisala. Shodno tome, Anglosasi već u VII vijeku odriču pravo papi na apsolutnu vlast nad Britanijom, te ponovo podižu grad London koji je od pada Rimske imperije bio napušten. Animozitet Rima i Londona traje nesmanjenom žestinom i danas, čineći glavni vanjski faktor nestabilnosti Bosne. Naime, dok Rim kontinentalnu Evropu prirodno doživljava kao vlastitu domenu, dotle London na sve načine nastoji Rim okružiti nestabilnošću i odvraćanjem Evropljana od katoličanstva. Britone (Britance) je u odbrani predvodio lokalni katolički vitez odan Rimu, legendarni keltski kralj Artur. Narednih pet vijekova okupatori provode u kohabitaciji s keltskom većinom. Kelti su držani primirenim tako što je na vlasti ostavljena Arturova keltska dinastija, u nekoliko familija iste loze. U takvoj situaciji ni manjinski a divlji Anglosasi, ni većinski Kelti, nisu mogli ostvariti apsolutnu vlast. U takvim prilikama razvio se sistem kohabitacije s istančanim pravilima igre. Ovo je izvor "engleske tradicije u demokratiji", tj. same moderne demokratije s razvedenim nivoima vlasti, gdje je sudska pripala većinskim Keltima ("pravednim katolicima"), a izvršna vlast ratničkim Anglosasima. Taj koncept čini temelj "Anglosaksonskog prava" i danas, pa je britanska kruna iznad pravosuđa na čije odluke utiče kad god joj je to u strateškom interesu. Da bi Kelte konačno pridobili, Anglosasi već u X vijeku u odgovoru na transformaciju Rimske imperije u države-kraljevine osmišljavaju vlastiti nacionalizam – politički koncept vezivanja sudbine plemena za teritoriju umjesto, kao do tada, za narodnu tradiciju i predanja. Tada proglašavaju državu Englesku, međutim britanski nacionalizam među Britonima neće postati opšteprihvaćen još za narednih šest vijekova.

Drina kao granica Zapadnog i Istočnog Rimskog carstva




Tako većina Kelta odnosno njihovih velikaša ni nakon stvaranja Engleske ne žele priznati dominaciju anglosaksonske manjine, pa odjeljuju vlastite zemlje: Škotsku, Irsku i Vels. I danas većina Kelta sebe nazivaju Britonima čak i ako su rođeni i žive u Engleskoj. Naime veliki je osjećaj izigranosti među britanskim pukom, kog Anglosasi danas drže u pokori pod čizmom ogromne mreže obavještajnih službi na čelu s nemilosrdnom MI5 i njenim globalnim pandanom MI6. Loza Anglosasa, tih lažnih (neautohtonih) dinasta Britanije, koja je došla na vlast 1154, i danas vlada i to na jedini način koji poznaju – brutalnošću, manipulatorstvom i najvećim mogućim obimom zla, kako na Ostrvu tako i globalno. I svoje ime ova dinastija će mijenjati nekoliko puta tokom historije, što predstavlja taktiziranje kojim se nastoji zametnuti trag. Time se dodatno umiruju i unutrašnje napetosti nezadovoljnih Kelta kojima je na perfidan način (dok su se borili protiv samog koncepta strane uprave) tron pod nosom otela druga loza stranaca – ne papinih Francuza ali ipak Germana tj. nebritona. Vijekovima nakon što su preoteli tron od Kelta, Anglosasi će pokoriti i Škotsku, Vels i pola Irske čiju drugu polovicu neće uspjeti usljed grčevite pomoći Svete stolice (i njoj odanih katoličkih zemalja poput Španije, koje se bude) Irskoj republikanskoj armiji (IRA). Zauzvrat, anglosaksonska dinastija zla finansira i naoružava baskijske odnosno katalonijske separatiste u Španiji... U svojim upornim nastojanjima da završi ono što Rimska imperija nije uspjela, Sveta stolica početkom XII vijeka snažno utiče na unutrašnje prilike u Britaniji. Nastaje period od nekoliko decenija doslovne anarhije, s ogromnim zločinima koji su Ostrvo uveli u haos u kom se nije znalo ko koga ubija i zašto. Da bi u toj krvavoj igri poentirao, papa čini za interes Crkve taktički ispravan ali strateški katastrofalan potez: imenuje francusku dinastiju Anžuja (koju tada sam osniva) za vladare Britanije. Naime, taj potez trenutačno okreće ne samo Anglosase već neočekivano (i utoliko snažnije) — i ponosne Kelte, zajednički protiv pape i katoličanstva u cjelini. Bio je to rezultat dva vijeka anglosaksonskog inženjeringa keltske svijesti putem koncepta nacionalizma, koji je rezultirao eksplozivnim miksom urođenog keltskog ponosa, i od Anglosasa naučenog koncepta ljubavi prema teritoriji. Zahvaljujući papinoj nepromišljenosti, Anglosasi tada učvršćuju Englesku i njen značaj među Britonima na cijelom Ostrvu, pošto je u očima Kelta anglosaksonska bojazan i posljedično odbacivanje dominacije Rima nad Britanijom postalo opravdano. U svim tim previranjima papa se riješio Justazija (koji u historijskim dokumentima "nestaje" 1153) time što ga šalje na tadašnji "istočni front" zapadne Evrope: granicu s Bizantom na Drini. Pošto je Justazije bio bez rodbine, britanski dio loze kralja Artura se gasi. Svjesni tog trenutka u historiji Britanije kad se nezavisnost gubila samo zato što kraljevska loza nije imala izdanaka, prva manjinska (anglosaksonska) dinastija koja koristeći snažni antikatolički sentiment većine Britanaca preotima tron Britanije od Anžuja (pape) ali usput i i od Justazija (Artura) tj. Kelta, fanatično započinje krvno vezivanje unakrsnim brakovima s evropskim dinastijama. Usljed toga danas lista pravnih nasljednika britanske (engleske) krune sadrži nevjerovatnih 2000 imena evropske aristokratije, što je svjetski rekord svih vremena. U Srednjem vijeku i poslije, glavni oslonac lažnoj britanskoj dinastiji zla, u ostvarivanju premoći nad Evropom i svijetom biće druge loze saksonskog zla, poput najmoćnije evropske dinastije Habsburga. Ove će loze kasnije bez značajne borbe prepustiti vlast "revolucionarima" predvođenim svjetskom petokolonaškom "masonerijom" kojoj je na čelu prvi rođak britanske kraljice Vojvoda od Kenta i koja za cilj ima preobraziti duhovnu stranu (potencijalno) katoličkog čovjeka, uvodeći raznorazne koncepte u tkivo društva samo da bi katolike odvratili i od same potrebe za religijom tj. konačno porazili papu na jedini mogući način – duhovno.




Što se tiče Bosne kao predvorja Rima, tokom posljednjeg milenija London sponzorira dovlačenje u Bosnu najbizarnijih ličnosti i (ne)vjera poput Ćirila i Metodija, bugarskog popa Bogumila i njegove sekte, Otomanske dinastije koja čak simbolici islama dodaje polumjesec kako bi pokorila Bosance/Ilire (kojima je polumjesec glavni simbol), Vuka Karadžića kog sponzoriraju da Ilire i Tračane zavede na pomisao da su oni "Slaveni" čime pred vrata pape dovode pravoslavlje, te na kraju ateizma kao totalne negacije vjere. Te su aktivnosti za cilj imale da Bosanci ne postanu većinski katolici. Ovdje vrijedi napomenuti da su jedini značajni Slaveni koji su ikada pohodili ove prostore bili bjeloruski pljačkaši koji su harali Ilirijom i Trakijom tokom zadnjih vijekova oslabljelog Rimskog carstva, uvijek jako pazeći da pri tome ne sretnu rimske legije te udarajući isključivo po nebranjenim civilima. Postoje precizni zapisi rimskih historičara poput Procopiusa iz 550, o tome da su slavenske horde iz bjeloruskih močvara na taj način pobile i u ropstvo odvele 4 miliona ljudi (većinu) Ilirije i Trakije. (Npr. u jednom pokolju u Draču 548. g. za samo dva dana masakrirano je 7000 žena i djece.) Ali, srbijanski historičari danas potpuno ignorišu rimske historičare, navodeći da se "malo zna" o tom "mračnom vremenu" te umjesto toga pristaju na morbidne mitove Vuka Karadžića i njegovih londonskih sponzora. Procopius je npr. označio Slavene kao "najveće divljake i opasnost po civilizaciju u historiji čovječanstva". Riječ je o tako stravičnim pokoljima koji su ostali usađeni u svijest nezaštićenog stanovništva, pa ono od svojih egzekutora preuzima jezik time stvarajući privid "asimilacije" u nadi da će tako osigurati goli opstanak. Iliri i Tračani nisu preuzeli ništa drugo osim jezika, pa nije bilo stvarne asimilacije. Danas smo svjedoci iz primjera izbjeglica, kako je za jednu etničku zajednicu lako (već nakon jedne generacije) prihvatiti jezik iz okruženja. Pored toga, upravo se na primjeru Bosanaca najbolje vidi da se nikakva asimilacija na Balkanu nije desila, jer osim slabe opšte pokretljivosti na Balkanu (kojoj smo također svjedoci iz detaljnijih historijskih zapisa dostupnih tek tokom zadnjih vijekova), oni su većinom primili vjeru od Turaka pa nisu postali Turci, kulturu od Austrijanaca pa nisu postali Austrijanci, rudarenje od Rimljana pa nisu postali Italijani, itd. Napokon, svi okupatori bosanskog prostora: Rimljani, Avari, Mongoli, Goti, potom Bizant, Srbija, Turska, Austrougarska i dr. nisu ostali iako su nam svi ostavili ponešto u nasljeđe. Nelogično je onda da su Slaveni ostali, a nakon savremenih zapadnih DNK analiza jasno je i da su Slaveni zapravo bili tek pleme koje će svojim divljaštvom primorati lokalno stanovništvo da prihvatanjem jezika okupatora spašava vlastite živote. Lažnost "slavenstva" stanovnika Balkana je danas naučno dokazana, tj. razotkrivena kao obični geotaktički mamac i tek jedna od metoda anglosaksonske strategije za Balkan.

Navodni “Slaveni Evrope” u engleskoj geostrategiji. Katoličke: Poljska, Češka i Slovačka, kao ni Balkan, nisu nikakve “slavenske zemlje”, već narodi koji primaju slavenski jezik pod prisilom hordi Slavena koji nakon pohoda odlaze; npr. između Balkana i Bjelorusije ne govori se slavenski.



KAKO I ZAŠTO DO NORMALNE BOSNE

Anglosasi nestabilnost proizvode i s druge strane Rima tj. u samoj Italiji: dizajnom mafije u Srednjem vijeku (danas ojačana blagonaklonim propuštanjem u SAD), zatvaranjem prije jednog vijeka pape u "zlatni kavez" zvani Vatikan, finansiranjem Mussolinija i Hitlera, nametanjem (od strane Britanije u ulozi pobjednika u II svjetskom ratu) nestabilnog sistema vlasti u Italiji sa smiješno niskim izbornim pragom koji rezultira stalnim padovima Vlada... Manipulacije idu i šire od tek susjedstva, pa je i sama Crkva putem Jana Husa i Martina Lutera koje je sponzorirao London (Anglosasi) načeta u svojim temeljima, što je do danas rezultiralo iscjepkanošću Crkve u hiljade denominacija. Jedna od očitih manifestacija ovog specijalnog rata jest i javno blaćenje Crkve isticanjem slučajeva pedofilije među katoličkim svećenicima. Naime, nakon što im je ponestalo takvih slučajeva iz današnjeg doba (naprosto, pedofilija među katolicima i svećenicima nije ništa rasprostranjenija nego među opštom populacijom), obavještajnim metodama MI6, CIA i Mossad na tržište informacijama počeli su lansirati takve slučajeve ali i po 50 godina stare. Kad je i njih nestalo (a dalje se u prošlost ne može pošto su akteri mrtvi), koristi se direktno prisluškivanje svećenika pa i samog Vatikana. Napadi na samog papu u vezi s navodnim slučajevima pedofilije nisu ništa drugo do nastavak podrivačkog djelovanja Elizabete II koje je na liniji ponašanja imperatora Barbarosse i Sigismunda, a nakon što se sama proglasila za "caricu 16 kraljevstva". Pedofilija je tek novi oblik istog nasrtaja poznatog iz historije pod raznim modelima, poput "vještičarenja", "protestantizma", i sl.

3. Srednji vijek — Bosna između interesa Londona i Rima Nakon invazije francuskih plaćenika Normana na Siciliju 1155. (čija je prethodna kratka okupacija Britanije oslabila keltsku aristokratiju), sljedeći papa Adrian IV (Englez koji je naslijedio tvorca Bosne Anastasiusa IV) sklapa savez s Bizantom kao tada jedinom vojnom silom sposobnom da se nosi s Normanima. Pakt s Bizantom rezultira u papinom navodnom popuštanju prema situaciji u Mađarskoj na koju je Bizant sada imao aspiracije, te posljedično i u Bosni i Hrvatskoj nad kojima je Rim vršio kontrolu preko Mađarske. Zauzet teškom situacijom i navodno vlastitim opstankom, Rim prepušta Balkan vlastitoj sudbini, pa Borič sa nekolicinom svojih ratnih drugova vitezova templara ne uspijeva ojačati vlast tj. stvoriti preduslove za kraljevski poredak u Bosni. Rim ne pokazuje interes za Bosnu i Hrvatsku ni nakon što se Bizantinci 1158. povlače sa Sicilije, protjeravši Normane. Ovo stoga što tek tada započinje najteža borba za papinstvo u historiji Crkve – unutrašnji sukobi usljed pobune nikog drugog do Svetog rimskog imperatora, Barbarosse. Ta je borba naime bila tako velika da je rezultirala u imenovanju dvojice tzv. antipapa – osoba koje je bez pristanka Crkve imenovao Barbarossa. Papa je imenovao Svete rimske imperatore a ne oni papu, kako prije tako i poslije tog doba. (Prvi nakon Barbarosse koji se otvoreno odmetnuo bio je Sigismund, a nakon njega i otac današnje kraljice Britanije Elizabete II te i ona sama – proglasivši samu sebe "caricom 16 kraljevina".) Ovakva produžena unutrašnja nestabilnost u zapadnom svijetu rezultirala je opštim gubitkom interesa Rima za zbivanja u istočnoj Evropi. Bizant je u tome vidio jasnu priliku da Mađarsku stavi pod svoju kontrolu, što ubrzo i uspijeva tako što potkupi ujake mađarskog kralja-djeteta Sztefana III, koji su vladali u ime maloljetnog kralja od kada je 1162. kao 14-godišnjak krunisan. U žurbi, tj. dok je kralj još maloljetan, po naredbi Bizanta ujaci unajme germanske plaćenike Gottfrieda od Meissena koji onda 1164. silom zbace vicekralja Boriča. Kad je 1166. kralj Sztefan napunio 18 godina, ujaci mu vraćaju o-



SREDNJI VIJEK — BOSNA IZMEĐU INTERESA LONDONA I RIMA

vlasti ali tek pošto im obeća da će i Bosnu i Hrvatsku prepustiti Bizantu. Po savjetu pape mladi kraljević na to pristane, ali kao odani katolik nastavi s vojskom napadati strateške interese Bizanta. Agenti Bizanta ga 1172. otruju i on u svojoj 24-oj godini umire. Bizant potom na tron Mađarske dovodi Sztefanovog brata — ustvari marionetu – othranjenog i vaspitanog na bizantskom dvoru. Opremaju ga tonama zlata i srebra, što ga čini jednim od najbogatijih kraljeva Evrope. Pošto papa u egzilu Alexander III (kao i njegov prethodnik, samo iz drugog razloga) sklapa savez opet s Bizantom — da ga ovi vrate u Rim iz kog je Barbarossa prognao pape silom — Alexander III pristane na smaknuće mladog kralja Sztefana pod uslovom da on kruniše i njegovog nasljednika. Bizant pristane i nakon što novi papa kruniše novog najmoćnijeg katoličkog kralja, papa trenutačno postaje vrlo uticajan. Ovo prisiljava cara Barbarossu da papi, očekivano neiskreno, odobri povratak u Rim 1178. Napokon, nakon što Barbarossin pokušaj da 1179. opet imenuje antipapu, sada Innocenta III, propada jer su kraljevi u Barbarossinom sve labavijem carstvu masovno priznali novog i najuticajnijeg papu ikada, Barbarossa poslije 1179. više neće biti u stanju narušiti stabilnost Crkve. S njom se na kraju miri, čime je najveća kriza u historiji Crkve okončana a katoličanstvo spašeno. Poštujući svoj dogovor s Bizantom, novi papa zvanično "gubi interes" za vanjsku politiku u istočnoj Evropi sve do Baltika – otvarajući time put za širenje pravoslavlja. Sva blagonaklonost Crkve prema pravoslavlju danas, duhovno izražena kroz ekumenstvo dvaju crkava, proističe iz te epizode u kojoj je pravoslavni car spasio katoličanstvo od jednog "zvanično poluludog" katoličkog cara, ali koji je ustvari bio Sas i strateški partner Londona u anglosaksonskoj geostrategiji rase. Bizant preko svoje marionete na tronu Mađarske odmah 1180. za vladara Bosne postavlja jednu drugu marionetu, u vidu 18-godišnjeg vojnika Kulina koji proglašava novu dinastiju Kulinića, odanu Bizantu. Kulin dopušta ulazak sekti bugarskog popa Bogumila koja će biti tek prvi (i najblaži) test otpornosti katoličanstva na alternativne religije. Nakon što je Sveta stolica ojačala, okončala je i partnerstvo s Bizantom. Preko Mađarske koju opet stavlja pod svoju kontrolu, papa na bosanski tron dovodi katoličku dinastiju Kotromanića. Osnivač Kotromanića bio je Prijezda I Berislavić iz Broda na Savi, potomak vicekralja viteza Boriča. Sve bosanske dinastije nakon Kulinića vode porijeklo od vicekralja Boriča. U ovom lukavstvu Rima će pripadnici iste krvne loze Boričević (izvedeno iz Breuci, ime ilirskog plemena iz Posavine), kako su puhali geopolitički vjetrovi iskazivati i svoju navodnu lojalnost – čas Bizantu, čas Rimu. Ovo je na momente bivalo toliko groteskno da su na tronu znali biti rođena braća istovremeno, od kojih bi jedan nosio pravoslavno a drugi katoličko ime, sve da bi dinasti zadovoljili i Bizant. Sama Bosna postaje poligon na kom najviši oficiri i obavještajci dva svijeta (do dana današnjeg — poput Rafija Gregorijana) polažu ispite iz geostrategije, zavađajući domicilna plemena i tako se učeći zanatu krvi i zla. To će nekako ići tako naredna četiri vijeka, sve do upada divljačkih hordi Otomana koje na vlast u Turskoj dovodi London s kreditom od više stotina tona zlata i tajnim oružjem (23-metarskim supertopom), očito s krupnijim planom na umu. Naime, konačni geostrateški zadatak Otomana bio je pokoriti i Bizant i Rim prvo vojno, a potom drugačijom religijom zauvijek uništiti Svetu stolicu kao geostrateški najjačeg neprijatelja Londona.



SREDNJI VIJEK — BOSNA IZMEĐU INTERESA LONDONA I RIMA

Porodično stablo ugašene bosanske dinastije Kotromanića, po prof.dr. Enveru Imamoviću



STRATEŠKE SABOTAŽE I OTOMANSKA INVAZIJA BOSNE

4. Strateške sabotaže i otomanska invazija Bosne Zahvaljujući pomoći anglosaksonskih sponzora, u vidu zlata i tajnog oružja, dinastija Otomana 1453. osvaja dotad neosvojive utvrde Carigrada ("Rima Istoka") i u strahovitom pokolju masakrira desetine hiljada njegovih žitelja. Ovo osvajanje označava zvanični kraj Srednjeg vijeka. Nakon priprema u saradnji s Londonom, nepunu deceniju poslije tj. 1462. Otomani kreću u pohod na Rim. U sklopu invazije Evrope, upadaju u Bosnu gdje satiru sve tragove njene državnosti. Tako su paležom i preoravanjem temeljâ s lica zemlje Otomani izbrisali preko 500 bosanskih zamkova i utvrda. Ostavili su samo nadgrobne spomenike stećke, kao znak ničije zemlje. Istovremeno, bosanske vladare i prijestolonasljednike likvidiraju, protjeruju ili silom prevode na islam. Otomani nijednu drugu zemlju na putu ka Rimu ne tretiraju na ovaj način, npr. Srbiju, Mađarsku i dr. To govori da je nesreća Bosne najviši interes Londona kao pokrovitelja Otomanskog pohoda. Tako, radi iskorjenjivanja vladarske dinastije Kotromanića, Mehmed osvajač 1463. ubije posljednjeg krunjenog bosanskog kralja, mladog Stjepana Tomaševića, tako što naredi svom kuharu da kralja živog odere. (Mladog kralja je u znak podrške bosanskoj borbi protiv divljih azijskih hordi, lično papa Pio II tek krunisao čvrsto mu obećavši i vojnu pomoć; nakon Mehmedovog divljaštva papa skrhan okuplja evropljane u pomoć Bosni ali 1464. umire pa se podrivačkim djelovanjem saskih kraljeva koalicija za rat raspada i Otomani nastavljaju pohod ka Rimu.) Tom prilikom Otomani navodno kidnapuju i odvedu u nepoznatom pravcu djecu kraljice Katarine. Po nekim romantičarima, mladi prijestolonasljednici odvedeni su u Istanbul da bi navodno bili preobraćeni u muslimane. Međutim, o njihovoj sudbini se ništa ne zna pa je moguće i da su pogubljeni, naročito s obzirom na dokumentovana divljaštva Mehmedovog pohoda u kom sultan nije žalio ni bebe ni starce; npr. skupa s deranjem kože zadnjem bosanskom kralju, Mehmed naredi da i kraljevom 13-godišnjem rođaku i pretendentu na krunu Radivou na licu mjesta odrube glavu. Pošto se u slučaju Katarinine djece radilo o prijestolonasljednicima, njihovu su likvidaciju Otomani imali interesa predstaviti kao otmicu, jer bi u protivnom rizikovali revolt naroda i kršćanskih dvorova. Katolička Evropa je naime smatrala djecoubistvo najtežim i neopravdivim zločinom; npr. anđeli u katoličkoj tradiciji često su predstavljani likom djeteta. Još jedna indikacija da su maloljetni prijestolonasljednici smaknuti, pored Mehmedove okrutnosti prema također maloljetnom pretendentu Radivou, je i to što Katarini nije uspjelo da ih otkupi iako je to bila česta opcija u sličnim situacijama. Sakupivši znatnu sumu, Katarina koja je u egzilu živjela u Rimu, otputova na tursku granicu da pregovara oko otkupa, ali se vrati praznih ruku i bez bilo kakvih vijesti o djeci. Ovdje vrijedi pomenuti i da je brzi pohod Mehmedu omogućio niko drugi do vrhovni Bogumil Bosne, Radič, koji je obavljao funkciju gradonačelnika Bobovca, samog srca Kraljevine i najutvrđenijeg grada sa neprobojnim položajem i bedemima, najjačom vojskom u cijeloj Bosni, zalihama hrane i oružja za 2 godine, te državnom riznicom od preko milion zlatnika. Na prvi znak Mehmedovog napredovanja Radič potpuno nelogično naređuje - predaju Bobovca. Tako je satanistička sekta Bogumila odigrala ključnu ulogu (veleizdaje) u padu Bosne pod otomansku krvavu čizmu, jer da se Bobovac držao koliko je bilo očekivano prema planovima odbrane koje su utanačili kralj i papa, evropska vojska koja se okupila u Italiji bi stigla na vrijeme i odbacila Mehmeda zauvijek preko Drine. Tako je uloga Bogumila u Bosni od početka do kraja bila defetistička i petokolonaška. Kao i većina zemalja Evrope, i Bosna je u biti bila agnatička monarhija tj. u njoj je važila krvna veza vladara i prijestolonasljednika, makar se ovi potonji i nisu uvijek birali po




direktnoj (muškoj) liniji. Tako nakon što su Kotromanići ostali bez kršćanskih izdanaka loze (dinasta), tadašnji vladar posavski i grof jajački general Franjo Berislavić, koji je bio rođak bana Hrvatske Petra Berislavića, postaje čelnikom bosanske nasljedne loze posavskih Berislavića. Ova je loza direktnih potomaka vicekralja Boriča dala osnivača Kotromanića (Prijezdu I), a preko njega i prvog bosanskog kralja Tvrtka I. Prema ustaljenom mišljenju koje je važilo do otkrića Boričevog grba, ova loza pripada plemićkom rodu de genere Ciprianorum iz postrimske rane Italije. Latinski izvori iz prvog milenija n.e. još uvijek su često uvrštavali Dalmaciju (užu Iliriju tj. Bosnu) u Italiju, pa bi ova porodica mogla biti i romanizirano ilirsko plemstvo. Ovo i stoga što je etimološki korijen prezimena Borič (romanizirano: Boricci) zapravo Breuci – lokalno ilirsko pleme iz Posavine po kom je i grad Brčko dobio ime. Grane Berislavića su Berislavići Grabarski od Broda u Slavoniji, Berislavići Vrhrički od Kninske Krajine, te Berislavići Malomlački od Zagreba. Berislavići (Grabarski) igrali su ključnu ulogu u historiji Bosne. Naime, Otomani su ubistvom kralja Tomaševića 1463. i uklanjanjem djece kraljice Katarine s političke scene, vjerovali da time zatiru i vladarsku krvnu lozu. Međutim, pošto su postojali i drugi izdanci s jednakim pravom nasljeđivanja vicekralja Boriča kao i (osnivač Kotromanića) Prijezda I, potezima Otomana pravo na prijestolje se tek vratilo na najbližu rodbinu Prijezde I. Pošto je on bio Berislavić Grabarski, ova familija direktnih potomaka vicekralja Boriča preuzima i pravo prvenstva na bosanski tron. I zaista, pod vodstvom posavskih Berislavića od kojih su najčuveniji braća generali Franjo i Ivanuš, sjever i zapad zemlje odupiraće se snažno turskoj invaziji još gotovo puni vijek, sve do 1530-tih. Tako nakon smrti generala Franje Berislavića, sin njegovog brata i grofa srebreniškog (vojvode doborskog) generala Ivanuša Berislavića, Stjepan Berislavić, postaje po muškoj liniji krunski princ (prijestolonasljednik) Bosne, a po ženskoj despot (vladar) Srbije u egzilu jer mu je majka bila jedina prijestolonasljednica dinastije Nemanjić. Ali, nedugo nakon što je Stjepan svoju nemalu vojsku i imanja poput Dubočca i dr., stavio na raspolaganje Otomanima, otomanski upravnik Bosne i sultanov unuk, omraženi Gazi Husref-beg, zahtijeva od Stjepana u ljeto 1535. pod prijetnjom smrću da ovaj pređe na islam. Kao nasljednik tri kršćanska trona, Stjepan je namjeravao igrati ulogu taktičkog, ali ne i strateškog partnera Otomana. Stoga i pod prijetnjom smrću odbija Gazi Husref-begov ultimatum jer bi se, ako bi pristao, ugasila jedina punopravna kršćanska loza Bosne, Srbije i Britanije. Sultanov unuk naredi janjičarima da kraljevića likvidiraju, te ovi nakon

Ostaci srednjovjekovnog utvrđenog grada Dobora




par dana upadnu u Stjepanovu kuću u Brodu kukavički noću, i u 33-oj godini života ga u snu zakolju. Potom Gazi Husref-beg sazove u Sarajevu sabor svih preostalih katoličkih velikaša u Bosni obećavši im da ih čeka priznanje titula i statusa. Većina upadoše u ovu zamku i on naredi da se pokolju, a nekolicina opreznijih koji ne dođoše odoše put Hrvatske i Mađarske. Nema podataka da je iko od Berislavića nasjeo na Gazi Husref-begovu igru i tom prilikom mu došao na noge u Sarajevo. Nekoliko godina prije toga, tek što su pridobili Stjepana Berislavića na svoju stranu (vojno ali ne i srcem), Otomani se, 1527, usuđuju proglasiti prvu okupacionu administraciju, tzv. eyalet Bosna. Prethodno sultan Bayezid, pošto je njegov otac Mehmed osvajač zatekao Bosnu bez odbrane na istoku i pobio svu obrazovanu aristokratiju na koju je naišao, 1492. šalje svoj luksuzni admiralski brod u Španiju odakle dovlači "elitu za novac" u vidu više stotina familija obrazovanih sefardskih jevreja. Ovi plaćenici većinom prime islam i dobiju zemlju pobijene bosanske aristokratije, uz nove plemićke titule beg i aga. Zauzvrat, tokom narednih vijekova (i dan danas) održavaju Bosnu "ničijom zemljom", namjerno vukući strateški katastrofalne poteze koji uvijek završe na veliku štetu bosanskom narodu i katoličanstvu. Danas su to porodice Izetbegović i njihovi rođaci Tihići, Gavrankapetanovići i dr. U prošlosti su to bili Rizvanbegovići, Spahe i dr.

Posthumni napis kraljici Katarini u Rimu, po Giovanniju Batisti Palatiniju, 1545.




Razlog zbog kog je Bosna ostala bez odbrane s istoka je što je teren za Otomane prethodno pripremio mađarski kralj Sigismund. On iz navodno nepoznatih razloga i bez najave rata, 1408. predvodi ekspediciju na Bosnu sa 60 000 vojnika. Po cijeloj zemlji poput zečeva hvata većinu najviših bosanskih plemića, među kojima i rodbinu vlastite žene. Odvodi ih na kulu Dobor kod Odžaka i tu masakrira ukupno 179-oricu među kojima većinu bosanskih generala i admirala. Istu noć organizira satanističke rituale crne magije, u kojima priziva vještice i gdje na hiljade učesnika orgija i iživljava se nad leševima i dijelovima tijela pobijenog bosanskog plemstva. Bio je to prvi elitocid nad Bosnom, koji će zemlju ostaviti obezglavljenu i praktično bez stratega koji bi koncipirali odbranu od upada preko Drine. (Npr. s istim ciljem — obezglavljivanja odbrane zemlje-mete — u novije vrijeme će i Staljin narediti masakr 20 000 poljskih oficira kako bi 1945. mogao okupirati Poljsku.) Jedino preostalo rješenje bilo je da prijestolna loza Berislavići, koje Sigismund nije uspio uhvatiti (jer su odlično poznavali svoju Posavinu u koju se radi teškog bosanskog reljefa smjestila glavnina kažnjeničke ekspedicije), osmisle strategiju odbrane zemlje na sjeveru i zapadu kao zadnjim linijama odbrane. Kad je vrijeme došlo, hrabra braća generali Franjo i Ivanuš Berislavić realizuju taj cilj. Odmah po povratku u Mađarsku, Sigismund osniva Red vitezova zmaja, antipapalni geostrateški štit koji predvode Sasi poput Sigismunda. Red okuplja još i vladare Britanije, Austrije (Habsburge), Srbije i dr., a danas djeluje kroz razne oblike "masonerije". Srbija je svo vrijeme otomanskog prisustva na Balkanu bila njihov najodaniji saveznik. U znak vjernosti Srbijanaca, otomanski sultani iz vlastite kase plaćaju izgradnju većine pravoslavnih manastira u regionu. Savremena mitologija međutim (na engleski način) potura laži dok manipulira istinom, pa tako kroz grantove zanesenjacima poput Vuka Karadžića navodi čitav srbijanski narod da vjeruje ne samo da su Srbi nekakvi izmišljeni Slaveni a ne antropološki Tračani (prema zapadnim DNK studijama zadnjih decenija, na Balkanu živi statistički zanemariv broj Slavena), već i da su nekakav "štit Evrope od islama". Ništa ne može biti grotesknije od ovoga, ako se zna da je Evropa tog doba bila isključivo katolička (Jan Hus i Martin Luter pojaviće se tek kasnije, kao agenti upravo Sigismundovog Reda vitezova zmaja). Klasičan primjer ove grandiozne zamjene teza jest i Bitka na Kosovu koju je Srbija izgubila ali je na sva zvona slavi kao pobjedu. Razlog za ovo je da niko ne bi pitao o njenoj ulozi u bici kod Nikopolja, sedam godina nakon Kosovske. Naime, Bitka kod Nikopolja je najveća bitka u kojoj je Srbija ikad učestvovala, ali ne kao "štit Evrope od islama" već — rame uz rame s Turcima a protiv katoličke Evrope tj. za interes svojih vjekovnih partnera u zlu, lažne anglosaksonske dinastije na tronu Britanije. Isto partnerstvo nastavlja se i danas, pa tako osim što Srbiju smatra svojim stalnim izborom na Balkanu, britanska dinastija zla se u značajnoj mjeri orodila i sa srbijanskim dinastijama. Tako samozvani prijestolonasljednik Srbije, princ Karađorđević, zauzima visoko 94-to mjesto na listi od 2000 nasljednika lažnog trona Britanije. Od ostalih primjera zanimljiv je Četnički pokret koji ima istu simboliku (mrtvačka glava s ukrštenim kostima) kao i britanska Kraljičina konjička regimenta kopljanika, što je simbol svega još nekoliko vojnih formacija u svijetu, npr. SS jedinica okultiste Adolfa Hitlera. Anglosasi ne trpe nikakvu neposlušnost, pa su npr. u Marseju preko jednog drugog okultiste, Ante Pavelića, 1934. organizovali atentat na kralja Aleksandra Karađorđevića jer je ovaj želio užu Iliriju (tzv. "zapadni Balkan") nezavisnu od istoka i zapada, stvorivši snažan vojni blok Jugoslavije, Čehoslovačke i Rumunije nazvan Mala Antanta. Blok se raspao odmah po njegovom smaknuću...



KONVERZIJA BORIČEVIĆA NA ISLAM — DINASTIJA OMERBAŠIĆ

5. Konverzija Boričevića na islam — dinastija Omerbašić Otomanska invazija 1463. nije označila nikakav "pad Bosne", već haos i anarhiju. U takvoj situaciji komandu nad vojskom preuzima kraljevska loza Boričevića Berislavića, te čvrsto drži sjever i zapad Bosne. Mađarski kralj Corvinus pokušava iskoristiti nered pa 1471. dodjeljuje isprazan naslov "Kralja Bosne" mađarskom plemiću vojvodi od Transilvanije i grofu sremskom Miklóšu Újlakiju. Ovaj svoju papirnatu titulu drži do smrti 1477, nikada i ne posjetivši Bosnu. Otomani su bili nemoćni da uspostave okupacionu upravu u zemlji bez obrazovanog sloja i suočeni s narodom odlučnim da se svim sredstvima odupre okupaciji kao i toliko puta u prošlosti. Stoga u odgovoru na Corvinusov potez, sultan ima samo toliko stvarne moći u Bosni da umjesto vlastite administracije i on imenuje svog lažnog kralja, 1472. Bio je to Matija Vojsalić iz loze Hrvatinića koja je bila na izmaku jer je Matija bio njen zadnji izdanak i nije imao nasljednika. Ovo je sultanu odgovaralo jer je Vojsalića činilo savršenim izborom za prelaznu upravu koja bi tako bila autohtona bosanska, a po smrti Vojsalića bi "prirodno" prešla na Otomane. Sultan tako imenuje Matiju "Kraljem otomanske Bosne". Međutim, ubrzo ga isto tako i razvlašćuje, nakon što se ovaj uroti s Corvinusom protiv okupatora. Nijedan od dva isprazna "vladara" nije nikada preuzeo vlast. Bosna pod prijestolonasljednicima Berislavićima ostaje prinčevat do 1527, kad Otomani napokon uspijevaju oformiti prvu okupacionu administraciju, tzv. eyalet Bosna, kojim upravljaju Sefardi zamaskirani u "begove". Nakon smaknuća Stjepana Berislavića, nema tragova njegove loze pod tim prezimenom u Bosni, iako su Berislavići bili izrazito paternalna porodica s tradicionalno brojnim muškim potomstvom i odličnim porodičnim vezama širom Evrope. Da su njegovi potomci konvertirali na islam, vidi se iz činjenice da je ubrzo po Stjepanovom ubistvu, Sveti rimski imperator Ferdinand prenio naslov despota Srbije privremeno na Pavla Bakića iz druge porodice, a po Bakićevoj smrti 1540. čak ugasio titulu srpskog despota. Osim toga, u čuvenom Fojničkom armorijalu (grbovniku) Berislavići su jedina moćna bosanska plemićka porodica koja u isti nije uvrštena — kao da nikada nije ni postojala. I premda Crkva (preciznije: Franjevački red) zvanično datira taj, u regiji jedinstven, grbovnik u 1340. godinu, sumnje u tačnost ovog datiranja su se pojavile kad je Crkva (Franjevci) odbila zahtjeve za naučno datiranje Grbovnika metodom ugljika C14. Iako je moguće da je Crkva ustvari izopćila Berislaviće kao prve plemiće koji su prišli Otomanima (u oružju), o tome ipak nema traga. Naprotiv, znajući kakav su lavovski doprinos dali u borbi za slobodu, vjerovatnije je da su izostavljeni po nalogu Crkve da bi se prikrio trag prijestolonasljednoj lozi te je na taj način sačuvalo u okruženju smrtnih neprijatelja, ili su to Franjevci učinili po nalogu svog osnivača Londona a u interesu otomanske okupacije čiji je London, preko Reda vitezova zmaja, bio glavni sponzor. Vojvoda dubočki Ivan Omerbašić pojavljuje se u crkvenim dokumentima 1700. Ovo znači da se Omerbašići nisu naselili u Bosnu s otomanskim upadom, jer kršćanska titula vojvode ili kneza nije postojala pod Otomanima, niti je bila tradicionalno muslimanska. Poznati su slučajevi zabune oko titula tog doba, ali isključivo u spisima stranih putnika. Stoga je Ivanova titula predstavljala ispraznu tradiciju održavanu među islamiziranim katolicima. Upavši u Bosnu, Otomani stimulišu preseljavanje velikog broja svojih strateških saveznika Srbijanaca u Slavoniju i u Bosnu, istovremeno prisiljavajući ili podmićujući katolike da se obrate na islam. Dokumentovano je da jedino Srbijanci nisu morali prelaziti na islam, osim onih s vojničkom karijerom. Također, miješana imena u to doba obično nisu bila takva da je ime bilo kršćansko a prezime muslimansko, već




uglavnom obrnuto, npr. Hasan Paša Predojević, Mahmud Paša Anđelović i sl. Također, muslimani pod Otomanima nisu imali razloga prelaziti sa islama, a oni u vojsci na to nisu smjeli ni pomišljati. Najmanje jedna naučna studija utvrdila je prijedlog porodičnog stabla Omerbašića, našavši ne samo da se oni prvi put pojavljuju sredinom XVI vijeka tj. kada bosanski Berislavići "nestaju", nego i da su bili većinom visoki oficiri u otomanskoj vojsci — u najboljoj tradiciji loze Boričevića Berislavića. Prezime Omerbašić (probizantski pisano) tj. Omerbassicci (romanizirano) tj. Omerbashich (anglizirano), jest kovanica od Omer i Basha. Neturcima tog vremena to je na semitskom značilo prvorođeni kralj (na arapskom, te hebrejskom) u značenju osnivač dinastije. S druge strane, Turcima tog doba ovo je naprosto značilo Gosp(od)ar Omer. Izbor prezimena Omerbašić kao novog prezimena loze Berislavić tako predstavlja historijsko prilagođavanje s ciljem zametanja traga, slično kao što anglosaksonska vladarska loza Britanije s vremena na vrijeme promijeni naziv svoje vladajuće dinastije. Inače, Dubočac je bio jedno od sedam vojvodstava Stjepana Berislavića. Čitav brodski kraj zajedno s Dubočcem pada u ruke mađarskog grofa Erdödya, 1691. Do tada je cijela bosanska strana loze Berislavića bila prešla na islam, pošto su sve druge grane Boričevića ili ostale u današnjoj Hrvatskoj i Mađarskoj, ili izumrle. Niko ko je izbjegao u egzil u Mletačku republiku pred invazijom, nije bio plemićkog roda. Plemstvo koje nije pobjeglo pred agresorima, na kraju je svo prešlo na islam, skupa sa oko 40000 stanovnika Slavonije.

Pred mađarskim oslobađanjem Slavonije 1690-ih, Omerbašići, zajedno s većim brojem drugih islamiziranih katolika, sele u smjeru Posavine, srednje Bosne i Podrinja. Prvonasljednik je s porodicom naseljen u prvi, drugonasljednik u drugi, a trećenasljednik u treći region. Ovo se vidi i iz činjenice da su u Srednjem vijeku najmlađi sinovi kralja redovno zaređivani u svećenike, a podrinjski Omerbašići su tradicionalno (muslimanski) svećenici, npr. danas Šefko Omerbašić, glavni imam Hrvatske. Ovim se štitila loza od gašenja usljed upada sa istoka, što ukazuje na razvijenu moć strateškog razmišljanja




(vojno) izuzetno obrazovanih Berislavića. Ivanovo učešće u prisilnim seobama kao i njegovo visoko porijeklo, činili su ga pogodnim historijskim svjedokom. Tako je svoje svjedočenje o seobama i potpisao, 22. januara 1700. Taj dokument se čuva u franjevačkom samostanu sv. Augustina, u Velikoj, R Hrvatska. U njemu vojvoda Ivan Omerbašić svjedoči o 6-oj ekonomskoj seobi iz 1686, kada se, također pod vodstvom Franjevaca, veliki broj bosanskih katolika seli u Srijem. Nije međutim svjedočio i o seobi pred Mađarima koja se zbila nekoliko godina nakon 6-te, što bi moglo značiti da je bio tradicionalni katolik koji je mađarsko oslobađanje Slavonije prirodno vidio kao pozitivan ishod. Također, drugi od tri supotpisnika bio je kapetan kobaški Ivan Sekula; Kobaš je bio drugo od sedam vojvodstava Stjepana Berislavića i susjedno Dubočcu, a svi su bili na širem potezu Brod-Derventa. Treći i posljednji potpisnik bio je niko drugi do poglavar Katoličke crkve u Bosni, biskup đakovačko-bosansko-srijemski. Sveta stolica je naime 1252. preselila Bosansku biskupiju iz Sarajeva (Vrhbosna) u Đakovo, pod pritiskom satanističke sekte bugarskog popa Bogumila koji lokalno stanovništvo navode na nasilje prema katoličkom svećenstvu. Bilo je to prvi put nakon 1070. (kad je katoličanstvo zvanično stiglo u Bosnu) da je Biskupija bila prisiljena seliti se. Papa ujedinjuje Bosansku i Srijemsku biskupiju 1773, a treća transformacija bila je 2008, kad papa formira Đakovačku nadbiskupiju. Iz ove historijske važnosti Đakova kao sjedišta katoličkog poglavara za Bosnu, prozilazi i historijska važnost trećepotpisanog, odnosno najviši nivo koji su i ostali potpisnici svjedočenja morali imati, tj. riječ je očito bila o kraljevskom nivou. Naime, Biskup primat jedne kršćanske zemlje u historijskom svjedočenju takvog kalibra bio bi prirodno u društvu monarha ili prijestolonasljednika. Vojvoda Ivan Omerbašić tako je pripadao najvišem katoličkom plemstvu Bosne. Naučni radovi koju su iznijeli gore pomenute sumnje u datum nastanka Fojničkog grbovnika, navode kao vjerovatnije vrijeme njegovog nastanka upravo doba zadnje prisilne seobe. U tom slučaju i taj grbovnik je kreiran ne radi onoga što je trebao sadržavati, već radi onoga što nije. Omerbašići nisu mogli biti konvertiti neplemićkog porijekla, pošto su već sredinom XVI vijeka držali visoke položaje u otomanskoj vojsci, pa su najviše vojno obrazovanje morali steći prethodno, a ono je u kršćanskoj Evropi bilo dostupno jedino (katoličkom) plemstvu. Osim toga, vojvoda Ivan Omerbašić je gornjim svjedočenjem potpisao jedan zvanični dokument Crkve, pa još historijskog značaja, koristeći nepostojeću titulu vojvode. Ovo Crkva ne bi dopustila osim ako i sama nije priznavala (katoličko) plemićko porijeklo potpisniku. Npr. Omerbašića džamiju, centralni islamski objekat u Crnoj Gori, izgradio je 1622. Omerbašić koji u Baru danas ima svoju ulicu i koji je bio “plemić i podanik katoličkog biskupa” što ukazuje na njegovo kraljevsko katoličko porijeklo. Prema naučno dokumentovanom predanju stanovnika pomenuta tri regiona, oni uistinu njeguju sjećanje da su u svoje današnje krajeve došli iz okoline Broda, odnosno sve tri grane Omerbašića potekle su od tri brata koji su se naselili u pomenuta tri regiona. Telefonski imenici (kao validni izvori demografskih informacija) danas pokazuju da su od preko 200 domaćinstava Omerbašića u cijeloj zemlji, praktično svi koncentrisani u Odžaku, Tešnju i Ustikolini. Istovremeno, u Bosni nema domaćinstava Boričevića ni Berislavića. Imenik za Sarajevo nije relevantan za demografsku analizu u ovom slučaju, jer glavni grad privlači ekonomske migracije iz cijele zemlje, te zato što su ratna djejstva 1992-95. rezultirala velikim unutrašnjim raseljavanjem. Prema studiji OSCE-a iz 2004, preko 60000 podrinjaca se nakon 1992. doselilo u Sarajevo, pa većina Omerbašića koji danas naseljavaju Sarajevo također dolazi iz Podrinja.







6. Čuvari mraka Svi naprijed korišteni podaci lako se mogu provjeriti iz zapadne literature koja je uglavnom na engleskom i njemačkom (prilog). Iako lako dostupna, ta je literatura potpuni tabu u Bosni, kojoj umjesto toga historiju pišu glineni golubovi zapadnih obavještajnih službi poput novinara Noela Malcolma. Ali, ko su čuvari tog mraka iznutra i kako ga uopšte održavaju? Stvari su do bola proste: današnja nesreća Bosne postiže se na identičan način kao i u prošlosti. Šira porodica Izetbegović igra istu ulogu koju je prije jednog vijeka igrala porodica Spaho, sto godina prije nje porodica Rizvanbegović, itd. Uloga se sastoji u zatvaranju zemlje u misleni rezervat. I širom svijeta najviše interese Londona čuvaju preobučene sefardske porodice: npr. "čuvar islama" je nekad bila porodica Otoman, a danas je to porodica Saud...

Metodologija držanja Bosne u paklu je jednostavna: sefardske familije se (grlatošću ali nikad djelima) stave na čelo patriota i inteligencije, koje uvijek smire tako što ih ubijede da moraju čekati "nešto" presudno. Kad je Gradašćević poveo ustanak protiv okupatora, Rizvanbegović sarađuje s Otomanima dok ustanike ubjeđuje da je umjesto nezavisnosti bolje "čekati pravedne reforme" od sultana. Kada u drugoj epizodi krvave geopolitičke sapunice Rim u nadi da će to obuzdati Ruse ali ne shvatajući da su Rusi saveznici Londona (čija masonerija rado "pomaže" Vatikanu), sklapa prvu Jugoslaviju koju im London svaki put rasklopi, Spaho sarađuje s kolegama mu tamničarima Bosne Karađorđevićima dok patriote ubjeđuje da je umjesto nezavisnosti bolje "čekati pravedne reforme" od srbijanskog kralja. Kad je 1990-tih u trećoj epizodi razbuktan srbijanski šovinizam, Izetbegović (Tihić mu je prvi rođak) sarađuje s dželatima Bosne u Beogradu, dok patriote ubjeđuje da je umjesto nezavisnosti bolje "čekati pravedne reforme" od "svijeta", Evropske Unije, Amerike, Marsovaca... te "čekati presudu Karadžiću" kao ranije Miloševiću, Srbiji i Crnoj Gori itd. unedogled bez ikakvog razloga i logike. A u najnovijoj epizodi, Vatikan u nadi da će time bar konzervirati nepovoljni položaj katolika na Balkanu, sklapa novu Jugoslaviju — u SHS reprizi tj. preko slovenske, hrvatske i srbijanske masonerije koja i opet rado "pomaže" papi. Sve do nove epizode i nove šanse za borbu sa Londonom za prevlast nad Balkanom kroz sto ili manje godina...



ČUVARI MRAKA

Između tih veleizdaja bosanskih "vođa" podmetnutih da drže Bosnu na stalnom čekanju dok se "veliki" ne razračunaju (a ne mogu jer su u pat poziciji), nalaze se historijske rupe popunjene nestvarnom samoupravom Bosne i nešto stvarnijim: pokoljima civila, ekonomskim iseljavanjima radno sposobne populacije, srozavanjima inteligencije na mahalsko-čaršijski nivo hiperprodukcijom titula da se nikada ne stvori kritična masa misleće tj. opasne inteligencije... U međuvremenu tj. dok ne stasa novi zeleni kadar koji će ih odmijeniti, mrak čuvaju seoski filozofi tipa Filipovića i Lovrenovića. Slijede ih, dječački poslušno: poluobrazovani novinari, nadriknjiževnici i inače mediokritetni umjetnici tipa "naših režisera", lažni dobrotvori a nakupci oružjem, te naučne neznalice okupljene oko nečega što se zove "Akademija nauka Bosne i Hercegovine" a da im ni na kraj pameti nije da se to nešto treba zvati Bosanska Akademija Nauka. Ovaj pakleni krug usred potpunog mraka, u kom je samo za Bosnu kaobajagi primjereno sve ono što ni za šugavog kera nije, znakom je bjesnila od kog su Bosanci toliko oboljeli da im je pjena na čeljusti krenula, dok se među sobom za vratove hvataju.

7.

Čemu služi kraljevina

Suverenitet je kolektivni analog vlasništvu iz građanskog prava. Suverenitet vlasti neke zemlje nad teritorijom se proglašava, danas je to objavljivanjem u službenim novinama geodetskih koordinata tačaka granice koje utvrde domaći naučnici više geodezije; analogno granici parcele (međi) koju utvrđuje inženjer (niže) geodezije. Dakle ne može neka zemlja biti suverena ili ne; suveren može biti samo pojedinac (u ”demokratiji”: na koga narod delegira svoj suverenitet nad teritorijom). Taj pojedinac je monarh u monarhiji, odnosno predsjednik u ”demokratiji”. Bosna danas nema svog suverena jer nema ni kralja ni predsjednika — pa je u statusu kolonije. Najbezbolniji način da se otarasi tog statusa je austavna monarhija. Smisao postojanja monarha kao suverena leži u činjenici da je čovjek najbolji domaćin prema vlastitoj imovini. Stoga je i tituliranje jedne osobe ("namjesnika božijeg") za nosioca sve vlasti, strateški najsigurniji koncept. Ako se još i generalizuje na jednu familiju tzv. dinastiju gdje sva vlast, materijalizovana u tron (prijestolje), prelazi s koljena na koljeno, to postaje receptom za trajni uspjeh neke zemlje. Analogno konceptu kralja, glavni motiv stvaranja koncepta plemića leži u boljem organizovanju lokalne samouprave i time većoj stabilnosti zemlje. U tu svrhu se, po uzoru na kralja ali u manjem području, i lokalnom gospodaru tzv. plemiću dopusti sve (lokalne) posjede smatrati svojima. Zauzvrat, plemić se odaziva zahtjevima kralja u višem tj. interesu cijele kraljevine. Osnivači dinastija se redovno biraju iz redova biološki najzdravijih plemićkih loza, radi dugoročne stabilnosti zemlje. Tako se u apsolutnoj kraljevini (tj. koja nema ustava, npr. Britanija) suverenitet poistovjećuje s likom monarha koji/a onda čini vrhovnog komandanta oružanih snaga, odobrava ili smjenjuje Vladu, te ima svoj lik prikazan na nacionalnoj moneti. Pri tome je unutrašnja politika pojedinih guvernija ostavljena lokalnim vlastima na "samoupravu". Takve guvernije Britanske imperije danas su: SAD, Kanada, Australija i dr. Sve guvernije naime dijele istu vanjsku politiku. Predsjednik SAD je u tom smislu tek guverner SAD (predsjednik Vlade SAD, u ime suverena) koji raspolaže tek unutrašnjim suverenitetom (bavi se unutrašnjom politikom) ali nema pravo postavljati vanjsku politiku različitu od krunske; u suprotnom biva likvidiran. (Britanska Kruna se nije nikad odrekla suvereniteta SAD.) Igrajući geopolitičku igru dobar policajac — zao policajac, agencije AP,



ČEMU SLUŽI KRALJEVINA

Reuters i UPI kao stubovi kontrole medija danas, sriču pohvale tzv. "ustavnim monarhijama" (tj. koje su svoj suverenitet predale Anglosasima ili njihovoj petoj koloni masoneriji), nazivajući takve monarhije modernim. Pri tome im ne smeta što njihova sveta imperatorska monarhija Engleske nije nimalo "moderna" (nema ustava!) pa je, opet pohvalno, nazivaju tradicionalnom. Najveći uspjeh takvog licemjerja engleske krune je u tome što je, pomoću mnogobrojnih tajnih i dr. mehanizama kao što je manipulacija (slabostima; osjećanjima; nesrećom), ubijedila većinu mislećih ljudi da im je ograničena i razuđena (ustavna) vlast u najboljem interesu. Engleska istovremeno ne odustaje od milenijskog monarhističkog koncepta apsolutne koncentracije vlasti u jednoj osobi, maskirajući to "potrebom za tradicijom", te dopuštajući parlamentarnu (nije isto što i ustavnu!) demokratiju — tek za unutrašnje potrebe. Međutim, britanska vanjska politika (kao zamućeno ogledalo važeće geopolitike neke zemlje) po svim bitnim pitanjima je identična onoj Engleske tokom zadnjeg milenija. Politika je to koja se ciklički ponavlja, praćena usponima i padovima čitavih režima, umjetničkih i dr. pravaca (npr. naručivanje od Francisa Bacona da izmisli "pisce" Shakespeara i Servantesa te napiše "njihova" djela), naučnih doktrina (npr. naručivanje od kraljevskog astronoma Eddingtona da "dokaže" Einsteinovu besmislenu (vrijeme nema definiciju pa se ne može kratiti ni produžavati) teoriju relativiteta koja i nakon 100 godina ostaje nedokazana), itd. Sve se mijenja, samo je Britanija vječna! Baš kao i nekad, i danas su glavni geostratezi Engleske članovi istih porodičnih klanova u kojima se vještina geostrategije njeguje kao porodična tradicija, poput Salisburyjevih čije zasluge uključuju: crtanje granica arapskih država po kartama naftnih kartela, uspostavu južnoafričkog apartheida, zamjenu otomanske za habsburšku okupaciju Bosne, izgradnju Suezkog kanala, stvaranje Lige Nacija čiju ulogu sami uništavaju Minhenskim ugovorom 1938, stvaranje Ujedinjenih Nacija čiju ulogu sami uništavaju Daytonskim ugovorom 1995, itd. I suvereni Engleske se prema čovječanstvu odnose isto kao i u doba Srednjeg vijeka. Okrutnost engleskog lorda, koji svijet smatra lovištem za lisice dok ljudski rod poistovjećuje s nosačima prtljaga mu na safariju, stvorila je po raspadu Rimskog carstva svijet koji je danas u rukama dilera lažne sreće, u krajnjoj instanci odanih jednom suverenu na planeti Zemlji – nosiocu engleske krune. U ove dilere spadaju izdajnici za interese Anglosasa: političari a profesionalni prevaranti, mediokritetni naučnici i uopšte poslušnička inteligencija klimoglavaca predvođenih priglupim rektorima u biti političkim funkcionerima, pohlepni finansijeri, medijski tajkuni-megalomani i njihovi priglupi urednici, kukavni tužioci i nepravedne sudije... (Npr. kadrove u trećim zemljama poput Egipta i dr. odobrava MI6; na Balkanu to radi uvidom u IQ testove inteligencije s regrutacija tj. odabirom neinteligentnih kadrova za najvažnije funkcije.) Tako je u stvarnosti suverenitet Britanije i dalje neupitan, jer je Kruna ta koja ima vojnu, ekonomsku i stratešku premoć, dok su parlamentarni i berzovni sistem kao i koncept novca tek imaginarne kategorije zamjenjive u svakom trenutku i po volji suverena (npr. prije pola vijeka to je bila zamjena zlatnih valuta špekulantskim tečajem, a danas i tog tečaja emisijama ugljik dioksida), kome su onda i naučnici i političari i finansijeri—bezuslovno potčinjeni. Kako je naprijed kazano Bosna je nastala pod patronatom pape a u kontekstu organizacije ilirskih plemena u državnu zajednicu u odgovoru na prodore slavenskih i dr. plemena sa istoka na Balkan i dalje ka Rimu. Odgovor Londona i strateškog mu partnera Bizanta prvobitno se sastojao u odašiljanju emisara tzv. "bogumila" iz pravoslavne Bugarske u potencijalno katoličku Bosnu. O tzv."Crkvi Bosanskoj" nema nikakvih podataka naprosto jer ona nije nikada ni postojala — to je bilo tek domaće ime za satanističku sek-



ČEMU SLUŽI KRALJEVINA

tu bogumila. Naime, svi mitovi o toj Crkvi, npr. odbacivanje hijerarhije i simbolike, seoski bazirana organizacija (umjesto župski i državno), a koje su nam opričavali zlonamjernici ili zanesenjaci tipa Krleže, su ustvari kanoni bogumilizma kao satanističke sekte. Tako satanističke sekte u svijetu već vijekovima prenose temeljno vjerovanje po kom upravo bogumilizam smatraju pretečom satanizma. Suprotno romantičarskim ubjeđenjima, Bosna tako nije nikada imala vlastitu Crkvu.

Nasljednici bosanskih plemićkih loza Bosne danas se nalaze među njenim najstarijim familijama, ponajprije onim o kojim postoje pisani tragovi u kontinuitetu od XVI vijeka do danas. Autohtone bosanske takve familije prepoznaju se i po dugovječnosti, visokom stasu, naočitosti te borbenom duhu (ilirsko-keltske antropološke karakteristike). Njihovi pripadnici su pod turskom okupacijom obavljali visoke ali nikad najviše funkcije, koje su za otomansku i austrijsku okupacionu vlast te srbijanski dominion vršile i još uvijek vrše familije samoislamiziranih Sefarda i kabalista (okultista; izv. iz Kabbalah – hebrejski za usmeno predanje tj. tajnu tradiciju iz tumačenja a ne tek iščitavanja drevnih spisa). Te se loze antropološki karakterišu velikim brojem kancerogenih i dr. bolesti u familiji, pognulošću već u mlađem životnom dobu, oniskom rastu, ćelavosti, deformisano visokom čelu te inače nenaočitom izgledu, i ostalim opšte poznatim antropološkim karakteristikama jevrejskih plemena, kao kod loza Izetbegovićâ, Gavrankapetanovićâ, Tihićâ i dr. Također, te se familije ogledaju i u najslabijem pridržavanju vjerskim kanonima, svojoj opštoj raskalašenosti, te oklijevanju i sabotaži kad god je u pitanju zaštita nacionalnih interesa zemlje u kojoj su rođeni ali prema kojoj osim deklarativne ne osjećaju nikakvu praktičnu (za zemlju korisnu) privrženost. Oni su i glavni stubovi islamskih mentalnih okova u koje su Iliri bačeni prije četiri i po vijeka, pri čemu te okove podmazuju redovnim zazivanjem "turskog vakta" npr. isticanjem turskih insignija u Srebrenici, "rekonstrukcijom" odavno nepostojećih objekata Otomanske imperije kao mosta u Konjicu ili najstarije džamije u Bosni, zatim restitucijom kojom se nadaju povratu "svojih" begluka, i dr. Oni većinom pripadaju nekom od redova masonerije. Međutim, ni 6 miliona masona koliko ova manipulatorska organizacija danas broji, nije dovoljno da bi Londonu omogućilo vladanje svijetom kao cilj koji se više i ne krije. Tako predsjednik EU izrasle na «pobjedi» Engleza i saveznika im u II svjetskom ratu, najavljuje «svjetsku vladu». U previranjima u svijetu koja predstoje, najbitnije je znati da vrijeme nacionalne države nije prošlo, kako to London preko svoje masonerije potura dok se ne odriče svoje — najnacionalističkije zemlje u historiji čovječanstva. Naprotiv, potrebno je više stotina hiljada godina za evolutivni razvoj čovjeka ka anacionalnim konceptima, pa koncepti nacije i monarhije ostaju najsigurnija i najperspektivnija dugoročna rješenja za narode.




8.

Kako je zamišljen raspad Bosne

Suverenitet nije nikome "zagarantovan", iz jednog prostog razloga: nema ga ko garantovati. Mehanizam zaštite suvereniteta iznad suverena ne postoji, jer čim se preda nekom ko nije pod kontrolom suverena, suverenitet je po definiciji izgubljen. Za razliku od koncepta vlasništva kog garantuje suveren zemlje, suverenitet može garantovati jedino narod koji svoj suverenitet osvoji i onda preda na čuvanje svom suverenu koji suverenitet čuva svim raspoloživim sredstvima. Pošto je internacionalno (međunarodno) pravo tek dobrovoljni sistem udruživanja suvereniteta više zemalja, ta sredstva podrazumijevaju silu uz predani kontraobavještajni i obavještajni rad. Tako su uvjeravanja nekih stranih i domaćih faktora o tome da su Bosni "suverenitet i teritorijalni integritet zagarantovani" obične floskule, kao što je i besmislica reći "na osnovu suvereniteta" jer suverenitet nije kategorija koju neko mora poštovati jer vi to kažete nego je riječ o pravu za koje tvrdite da ga imate do te-i-te mjere pa ga onda i branite do te mjere; ili reći "na osnovu međunarodnog prava", pošto je ono bazirano tek na dobroj volji vladara raznih država. Politika je naime podređena geopolitici, od koje država zato narod štiti najvišim institucijama i prisile (geostratezi generalštaba – mišići) i dobrovoljnosti (geostratezi akademije – mozak). Ako vladar ne brani suverenitet djelima i u svakom trenutku, kaže se da je počinio akt veleizdaje ma koliko pričao/la o "postojećem suverenitetu" u floskulaškom stilu koji od Daytona prakticiraju tzv. predstavnici Bošnjaka na vlasti a zapravo veleizdajnici. Bosna nikada neće biti primljena u NATO i EU bez suverena, a njega nema naprosto jer joj je Engleska još prije jednog milenija dodijelila ulogu najvažnijeg destabilizatora kontinentalne Evrope pa je jedini izlaz za Bosnu u austavnoj neutralnosti. Dokaz ovome je i slučaj tzv. "bosanskih piramida" kao akcije osmišljene da bi se aprila 2006. odvratila pažnja javnosti sa usvajanja tzv. "aprilskog paketa ustavnih promjena" kojima bi se priznali rezultati genocida i urušio Stari svjetski poredak UN-a na isti način na koji je Čehoslovačka priznanjem Minhenskog ugovora 1938. urušila poredak Lige naroda. CNN je priču o "piramidama" ponavljao svako pola sata samo na dan tog zasjedanja Parlamenta i nikad ni prije ni poslije. Planovi za "piramide" razrađivani su u NATO-vim GIS laboratorijama još 1999, pod nadzorom tvorca Dejtonskog sporazuma Hitchnera koji je arheolog-specijalist za Rimske legije. Tako je nezavisna analiza cementnog materijala na u svijetu vodećem Politehničkom univerzitetu u Torinu decembra 2009. utvrdila van svake sumnje da je u slučaju visočkih "piramida" riječ o brdima oblikovanim cementom kakav je korišten u Rimskoj imperiji. Time su potvrđene teze da se u Visokom radi o oblikovanju brda u sklopu vojno-taktičkog raščišćavanja terena od strane rimskih legija, koje su na vrhu Visočice imale važnu osmatračnicu i koji su inače koristili vrhove bosanskih brda za osmatračnice kako npr. 1970-tih pominje arheolog za Rimski period dr. Bojanovski. Hitchnerova namjera je bila iskoristiti svoje specijalističko znanje o Rimskim legijama za stvaranje monstruoznog mamca o tzv "piramidama", kako bi Parlament BiH skupa s mamcem progutao i "projekat Dayton" za koji je Hitchner primio veliki novac. Dva su načina da se ostane bez suvereniteta: prestankom postojanja same države npr. Jugoslavije, ili prestankom postojanja načina dokazivanja suvereniteta države. Pošto je Bosna jedna od najstarijih postojećih država svijeta, nju je gotovo nemoguće ukinuti na prvi način koji je pogodan za države bez duže tradicije u svijesti naroda, npr. kompozitne države tipa (kon)federacija. Zato se Bosnu uništava na drugi način tj. uništavanjem kapaciteta njene vlasti da tehnički dokaže suverenitet na teritoriji Bosne. Kako se ovo postiže, i ko to radi danas u Bosni? Odgovor na prvo pitanje je: uništavanjem državne



KAKO JE ZAMIŠLJEN RASPAD BOSNE

geodezije; a na drugo: SDA, HDZ i sve tzv. srpske stranke iz entiteta RS-e, u saradnji sa nelustriranim obavještajnim podzemljem Srbije, Hrvatske i Bosne pod punom kontrolom MI6. Od svih bivših komunističkih zemalja, Engleska jedino u ove tri nije dopustila lustraciju, kako bi zadržala kontrolu nad obavještajnom infrastrukturom neophodnu za stvaranje kriza i u budućnosti. London s vremena na vrijeme demonstrira svoju globalnu prisutnost, kao npr. 27. marta akcijom "gašenja svjetala u znak podrške borbi protiv globalnog zatopljenja". Niti globalno zatopljenje postoji niti bi mu, sve i da postoji, pomoglo gašenje svjetala. Radi se o strateškoj demonstraciji sile, u kojoj Elizabeta II poručuje da njen MI6 u potpunosti kontrolira Vlade i medije 35 zemalja učesnica, unutar kojih u toj glupavoj akciji su i gradovi Beograd, Banja Luka te Sarajevo. To je drugo po redu simboličko obilježavanje bosanske teritorije kao engleskog dominiona; prvo je bilo otvaranjem Starog mosta u Mostaru koji je na zaprepaštenje svih otvorio — princ Charles. Suverenitet uslovljava razvijenost geodezije ("gdje se nešto nalazi") i geofizike ("šta se negdje nalazi"). Geodezija i geofizika čine cjelinu pa im je zajednička i međunarodna krovna organizacija koja se zove Internacionalna unija za geodeziju i geofiziku, i koja egzistira preko jednog vijeka. Zajedno one utvrđuju imovinska prava i vrijednosti, od individualnih (niža geodezija i eksploraciona geofizika) do kolektivnih (viša geodezija i teorijska geofizika) npr. izlaza na more. Eksperti za utvrđivanje kolektivnih prava i vrijednosti odgovaraju prvo svojim pa tek onda vladama-klijentima. Stoga je suverene zemlje lako prepoznati po njihovoj razvijenoj geodeziji i geofizici, a one koje gube odnosno koje su izgubile suverenitet po slaboj odnosno nepostojećoj geodeziji i geofizici. Geodezija ili geofizika Bosne nisu nikada odavale da joj je vlast suverena: od turske okupacije preko austrougarske pa do druge Jugoslavije u kojoj se osniva Viša geodetska škola koja je bila strateški bezopasna jer nije školovala (doktorski) kadar koji u ovoj strateškoj oblasti odlučuje. Ni sarajevska Tehnička škola, osnovana 1889, nije imala geometarski smjer za školovanje tada najvišeg kadra (tehničara); otvoren 1925, taj smjer će trajati koliko i njegov osnivač kralj Aleksandar I, smaknut zbog neposluha Londonu. Kad su u 9-toj deceniji života popustile dizgine Josipa Broza inače strateškog podanika Londona od napuljskog sporazuma s Churchillom iz 1944, načelnik Geodetske službe JNA pukovnik Abdulah Muminagić (na slici) 1973. osniva prvi i jedini Odsjek za geodeziju, pri Građevinskom fakultetu u Sarajevu. Pukovnik Muminagić je bio Titov lični kartograf i obavještajac u II svjetskom ratu, npr. u operaciji "Konjićev skok" (Desant na Drvar) u kojoj je Vrhovni štab iz pećine izveo na sigurnu teritoriju pomoću karti koje je dobio od jedne njemačke obavještajne službe koja će isto tako "neobjašnjivo", a zapravo saradnjom tokom cijelog rata s američkom nadsistemskom obavještajnom službom MIS-X i njenim engleskim pandanom, osloboditi i Churchillovog sina kad ga Nijemci tom prilikom u pećini zarobe. Založivši sav svoj ugled 1970-tih, pukovnik Muminagić je svojim hrabrim činom osnivanja Odsjeka izuzetno zadužio Bosnu, čija geodezija tada kadrovski po prvi put izlazi iz nametanih joj primitivnih okvira. Međutim geodeziji u Sarajevu ni tada neće biti dopušteno da se razvija do nivoa kao u Zagrebu ili Beogradu, a pogotovo ne kao na zapadu ili istoku. Tako na Odsjeku većinom doktorira i predaje srpsko-šovinistička elita: suosnivač SDS-a i kasniji aktivni učesnik opsade Sarajeva Njegoslav Vukotić, ratni premijer "RS"-a Vladimir Lukić na kog je Haag "zaboravio", i drugi oficirsko-obavještajni kadar. Naime efekat Muminagićevih akcija je umanjen tako što je Odsjek otvoren na neprimjerenom fakultetu. Dr. Muminagić se s ovim morao pomiriti jer je bio izložen prijetnjama za vlastiti život od strane ministra odbrane SFRJ generala Veljka Kadijevića. (Kadijević je uz Brozovo znanje iniciran u redove engleske masonerije za boravka




na komandnoj školi vojne akademije West Point u SAD-u; on je bio projektovani rušitelj druge Jugoslavije po Brozovoj smrti koji je u ključnom momentu pretvorio JNA u Miloševićevu falangu. Sâmo rukovodstvo SFRJ bilo je preplavljeno "krticama" MI6, pa je npr. Ustav SR BiH amendiran još 1990. izbacivanjem referenduma kao uslova za promjenu Ustava SR BiH, što se ni Milošević nije usudio izvesti u Ustavu SR Srbije; ovim i drugim amandmanima koji su dali pravosnažnost međunarodnim ugovorima i bez ratifikacije, Bosna je tada pripremljena za nametanje dejtonskog "Ustava" bez volje naroda 1995. tj. rat je bio tek sredstvo za donošenje razvaljivačkog "Ustava" kroz formu međunarodnog mirovnog ugovora.) Drugi znak nepostojanja suvereniteta u Bosni danas je to što njena geofizika biva potpuno zanemarena i svedena na opsluživanje rudarstva, baš kao što je geodezija svedena na opsluživanje građevinarstva iako u većini zemalja to nije uloga geodezije odnosno geofizike. Treći siguran znak je to što Bosna ni nakon 20 godina od proglašenja nezavisnosti nema vlastiti elaborat s koordinatama pretendentne (za nju povoljne) državne granice objavljen u službenom glasniku. Naime, jedine tri institucije koje imaju kapacitet tehničkog dokazivanja suvereniteta u Bosni (putem državne/Više geodezije) jesu: Geodetska uprava BiH, Geodetski zavod BiH, te Odsjek za geodeziju u Sarajevu tj. njegova Katedra za višu geodeziju. Sve te tri institucije su djelovanjem SDA i HDZ prepuštene samogašenju, što je jedini put do de facto raspada priznat u internacionalnom pravu (tj. bez upotrebe sile ili očite veleizdaje). U Upravi i u Zavodu ovo je učinjeno ukidanjem plata za uposlenike, što je popraćeno od strane kontroliranih medija koji vrše pritisak na uposlenike da sami zatraže prelazak Zavoda pod nadležnost entitetske vlade FBiH-e. Što se Odsjeka tiče, dekan Fakulteta i mason Muhamed Zlatar inače rođak Alije Izetbegovića, a koji je nakon Dejtona crna eminencija SDA "zadužen" za Univerzitet u Sarajevu, sabotira već 10 godina tj. od smrti prof.dr. Muminagića 2001, upošljavanje naučnika-doktora nauka iz oblasti Više geodezije. Od 2004. tj. od smrti zadnjeg profesora na Odsjeku dr. Faruka Seleskovića, Zlatar ne dopušta upošljavanje ijednog doktora nauka iz bilo koje od pet naučnih oblasti geodezije, umjesto toga preusmjeravajući Odsjek na efemerne djelatnosti npr. tako što na mjesto nastavnika za naučnu oblast geodezije postavlja doktora elektrotehnike, uz odobravanje Senata i Rektora Univerziteta. Istovremeno, entitet RS je osnovao vlastitu Geodetsku upravu i Geodetski zavod, a entitet FBiH vlastitu Geodetsku upravu, dok istovremeno SDA pokušava privoliti uposlenike Geodetskog zavoda BiH na samoraspuštanje ili prelazak pod nadležnost Vlade FBiH-e (u oba slučaja prestaje postojati kapacitet dokazivanja suvereniteta nad teritorijom cijele države). Da se ne misle otcjepljivati, entiteti ne bi i osnivali vlastite geodetske uprave/zavode i dokidali državne. Jasno je da Dodik, Milošević, Izetbegović, Tihić, Čović i dr. nisu stvarni nosioci vlasti (suvereniteta) nad Bosnom. To su tek imena izvršilaca engleske geostrategije, koji svoje djelovanje ostvaruju po principu "korak po korak". Aktivno učešće najviših organa vlasti i pravosuđa prelazne dejtonske države u uništavanju kapaciteta državne geodezije, od kojih su djelovanje njih najmanje troje zamjenici Glavnog državnog tužioca Engel i Lokmić-Misirača okarakterisali kao "krivična djela zloupotrebe položaja od strane sudije", pokazuje da borba za oslobođenje Bosne mora biti izvedena odozdo prema gore, pošto je jasno da je ovaj režim, koga čini tek nekih par hiljada pojedinaca, u potpunosti veleizdajnički i do kraja, što odanošću što korupcijom, posvećen raspadu Bosne kao "konačnom rješenju".




Izgled originalne Povelje o ljudskim pravima kao navodne tekovine Francuske revolucije iz 1789. I taj historijski događaj je "nadzirala" masonerija (vidi piramidu s okom), pa je i ta nazovi revolucija bila tek jedna u nizu engleskih geostrateških igara. Masonerija danas broji oko 6 miliona članova odanih svom vrhovnom vođi Vojvodi od Kenta, prvom rođaku engleske kraljice Elizabete II koja tako vlada svijetom.



KOLONIJA BOSNA DANAS

Primarni historijski (tajni) dokument britanskog Foreign Officea (Ministarstva vanjskih poslova) – sumarni izvještaj uspješnosti okupacije i aneksije Bosne od strane Austrougarske, 1919




Ilustracija važnosti akvatorija Neuma kao prirodnog resursa: državna granica Bosna-Hrvatska po jednom od dva rješenja predviđena UN Pravom mora (ljubičasta tačka-linija), nasuprot graničnoj liniji po tvrdnjama HDZ-a Hrvatske (crvena isprekidana linija). Po ovom rješenju trasa mosta prelazi preko bosanskih unutrašnjih voda u dužini od oko 1 km. Pravo na akvatorij ostvaruje se postojanjem vještačkih objekata (komercijalnih) te instalacija (naučnih, vojnih i dr.) pa bi pobijanje barem dva stupa u bosanski akvatorij bilo dovoljno da Hrvatska dobije i sudsku parnicu. Drugo rješenje predviđeno UN Pravom mora je uobičajeno u pograničnim morskim zaljevima: Bosna tako može tražiti i da se granica povuče ne po središnjoj već po liniji najdubljih kota podmorja (tzv. pravično navigacijsko rješenje, kojim bi obje strane dobile pristup za brodove s najvećim gazom). Ovo bi, zahvaljujući opštem tektonskom trendu Jadrana, lijevi krak ljubičaste linije na slici pomaklo do kraja ulijevo tj. do same obale poluotoka Pelješac, čime bi se most u cijelosti našao u bosanskom akvatoriju. U obje opcije koje Bosni stoje na raspolaganju, a zadovoljavajući današnje ekološke kriterije, najprihvatljivija lokacija luke nije u Neumskom zaljevu, već u Malostonskom kanalu tj. uz obalu Kleka licem prema Pelješcu, što bi uz odličan gaz (od preko 20 m) još i u potpunosti ekološki očuvalo Neumski zaljev za razvoj turizma. Engleska ovo zna stotinama godina...




9. Kolonija Bosna danas Geostrategija je skup aktivnosti jedne ili više zemalja/nacija na ostvarivanju apsolutne (u odnosu na sve druge zemlje) strateške prednosti na određenom geoprostoru. Geostrategija je uzrok političke historije koja je tako tek zbir posljedica geostrategije. Interesom vođena, geostrategija svojim neupitnim statusom nadilazi domete međunarodnog prava, ratova i diplomatije skupa. Sva ta tri oblika djelovanja na svjetskoj sceni su prema tome podređeni geostrategiji. Iz ovih definicija proizilazi da su državni geostratezi najbeskrupulozniji kadar. Uspješnost u primjeni geostrategije uslovljena je sposobnošću nacijemete na sva tri navedena polja pojedinačno, kao i odlučnošću njene intelektualne elite da (ne) izda interese svoje zemlje. Dakle, uspješnost u primjeni kontrageostrategije zavisi od volje domaće inteligencije za otporom, i samospoznaje o geostrateškom modelu (historiji) zemlje-mete tokom čitavog razdoblja nametane joj geostrategije. Geostrateško gubitništvo ogleda se zato u istovremenoj ekonomskoj, vojno-političkoj i kulturnoj podređenosti onom ko drži prednost. Potpuno geostrateško gubitništvo je kolonijalizam. Englezi uvijek koriste isti metod osvajanja zemlje-mete iznutra. Prvo neki neuspješan isfrustrirani pojedinac, koji bi dao sve da osvoji moć, od londonskih bankara uistinu i dobije ogromna novčana sredstva obično u vidu kredita u zlatu. To mu omogući da stvori režim iz (njegovih) snova, a neposredno nakon što njegov prethodnik i uvijek mason (glineni golub Londona) "slučajno" svrgne prethodni režim putem kolor-revolucije u kojoj potplati par hiljada raspaljivih omladinaca koji imaju javnu podršku Londonu odanih Vlada svijeta, ali se pretvara da je demokrata i "nije zainteresovan" za vlast. Tako nakon što se tih prvih godina vlast pod njim stabilizovala, kreditno upecani drugotrkač pod pritiskom kreditora imenuje za svog nasljednika trećeg čovjeka - pažljivo odabranog od strane Londona radi teško poremećene psihe. Potom slijede "svjetske" (primarno kontinentalno-evropske) ratne kataklizme, gulazi i dr., pod palicom tog trećeg, inače totalnog manijaka i redovno okultiste privučenog u raznorazne sekte pod kontrolom Londona i njegovog Reda vitezova zmaja. Nastavak slijedi, pošto je Putin imenovao Medvedeva nakon što je mason Jelcinj "zbacio" komunizam, kao što je Lenjin imenovao Staljina nakon što su masoni Kerensky/Lvov "zbacili" monarhiju, Hindenburg imenovao Hitlera nakon što je mason Ebert "zbacio" monarhiju, Kai-Shek imenovao Zetunga nakon što je mason Yat-sen "zbacio" monarhiju, Stambolić imenovao Miloševića nakon što je mason Broz "zbacio" monarhiju, itd. itd... Metod je viđen toliko puta, ali usljed strahovite kontrole medija i obrazovanja, uprkos ovakve monumentalne jednostavnosti sistema, javnosti nije dopušteno o njemu raspravljati. Bosna danas je zemlja koja je tek naizgled nevjerovatna, na bezbroj načina i u bezbroj segmenata. Međutim, moć svih takvih utisaka leži u neradu domaće inteligencije na dešifrovanju historije države, a koju se itekako može utvrditi i promatranjem interesa spoljnih neprijatelja. Tako su geostrateški mogući odgovori na pitanja ključna za izlazak Bosne iz milenijskog kruga krvi: Zašto i kako je Bosna nastala? Ko su bili nosioci državnosti kod nastanka Bosne? Ko su nosioci državnosti Bosne danas? Sva ova pitanja su od sudbinske važnosti; zemlje Evrope znaju odgovore kad se ova pitanja postave o njihovim nacijama, na pr. Mađarska zna da je nastala tačno 896. godine. Jedino za historiju Bosne historičari školovani na jaslama SANU-a i dalje tvrde da se o njoj "malo zna". Bosna je međutim zemlja koja je dobila tako obilan obrok historije, da ga još uvijek nije provarila. Kao zemlja bez suverena, Bosna je resursima bogata a materijalno siromašna – i to je temelj svih "apsurda".




Savremena historijska nauka u svijetu svoja saznanja bazira na tri vrste (pisanih) materijala: primarnim (tajnim), sekundarnim (naučnim) i tercijarnim (pomoćnim). Iz te kategorizacije očito su najvažniji tajni dokumenti, jer dokazuju geostrategiju na određenom geoprostoru bez potrebe za interpretacijom. Tako u tajnom dokumentu britanskog Foreign Officea iz 1919. (na slici), engleski špijuni iz Bosne izvještavaju London, sumirajući genezu i tok austrijske okupacije (u čemu Mađarska nije imala ulogu jer je gotovo sav novac iz Bosne završavao u kasi Ministarstva finansija Austrije). Primjeri identičnosti situacije tada i danas su frapantni, i objašnjivi jedino identičnom geostrategijom Engleske kao nalogodavca Austriji i Turskoj tada, odnosno Srbiji danas: [1] "Tajni sporazum, kojim bi Engleska podržala svaki prijedlog o Bosni koji Austrija predloži, sklopljen je prije Berlinskog kongresa; a Salisbury je bio taj koji je predložio austrijsku okupaciju Bosne." [2] "Bilo bi ostvarivo izgraditi čitavu novu luku na malom potezu hercegovačke obale, pa je i formalna Bosanska skupština zagovarala projekat te vrste. Takva luka bi se mogla formirati u Zaljevu Kleka, uvali u kopno dužine 6,5 km i širine 1 km, sa ulazom 740 m širine i dubokim 24,5 m, tj. srednje dubine 19 m – 26,5 m, što je u Navigacijskom uputstvu Britanskog admiraliteta opisano kao „luka odlična za plovne objekte s najdubljim gazom." [3] "S druge strane, izgradnja puteva i pruga, za čiju su izgradnju troškove u cijelosti snosile provincije [vještački kreirane provincija "Bosna" i provincija "Hercegovina"], izvedena je u potpunosti u strateškom i ekonomskom interesu Austrougarske, dok sama trasa nije donijela komparativnih prednosti. Željeznica izgrađena između Sarajeva i istočne granice i koja je koštala 78 miliona kruna, imala je jasan strateški cilj a malu ekonomsku važnost. Istovremeno, Austrija je odbila izdati dozvolu za izgradnju linije koja bi spojila Bosnu s komercijalnim lukama Jadrana (...) 1901. je izgrađena strateška pruga koja je spajala Sarajevo sa mornaričkom bazom u Boki Kotorskoj i bila je ogranak pravca prema Dubrovniku, ali ekonomski isplativija veza sa Splitom i Šibenikom bila je spriječena." [4] "...Može se reći da je Kállayeva ideja-vodilja bila izbjeći stvaranje tijela visoko kultivisanih ljudi, za čija dostignuća jedno tako primitivno društvo kao što je bosansko ne bi moglo ponuditi drugog izražaja osim političke intrige, tako što će se preferirati tvrdnje o prednostima tehničkog obrazovanja. Ovako je obećanje o postepenom prijenosu uprave na sposobne Bosance postalo nemoguće za ispuniti, i broj austrougarskih službenika u provinciji se uvećao." (...) "Zemlja nema univerziteta, što ilustruje princip usvojen od strane Vlade, o podsticanju praktičnih umjesto teorijskih studija." [5] "Austrija je smatrala Bosnu svojom kolonijom" (...) "Konačne destinacije bosanske drvne građe su bile razne, uključujući Egipat, Argentinu, Belgiju, Kinu, V. Britaniju, Francusku, Grčku, Holandiju, Italiju, Bliski istok, Istočne otoke, Perzijski zaljev, te zapadnu, južnu i sjeverozapadnu Afriku; nešto malo je završilo na Balkanu te Njemačkoj i Švicarskoj." [6] "Administracija se ponosila činjenicom da je, izuzev turskih zvaničnika, nakon okupacije vrlo malo Muhamedanaca emigriralo, ali bi vjerovatno bilo bolje da su muslimani to činili u većem broju jer je uporni konzervatizam muslimana velika prepreka napretku zemlje." [7] "Razočaranost katolika njihovim limitiranim uticajem na politiku..."




Očito uloga današnjeg "Parlamenta BiH" je identična ulozi Skupštine u vrijeme austrougarske okupacije, i Bosna je u biti kolonija osvojena antičkim principom "zavadi pa vladaj". Današnji život u Bosni je nalik onom 1878-1914. I danas je najvrednija sirovina kolonije Bosne njena drvna građa koju su NATO-vi stručnjaci na terenu i usred rata 1993. premjerili i ispitali, ocijenivši da je jedina u svijetu ravna kanadskoj (ali koja je usljed polarne zime nedostupna veći dio godine). I opet je izvoze na sve kontinente, za bagatelu (cent na dolar), i opet ilegalno preko Austrije i njenih imperijalističkih banaka kojima je jedinim u Evropi dozvoljena kontrola finansija u Bosni. Bosansku građu danas se kupuje na polulegalnim Internet portalima za šverc drvetom, kojima sa offshore lokacija upravlja međunarodno obavještajno podzemlje koje, uvezano pod okriljem britanske krune zla, nadzire praktično cjelokupan globalni šverc narkoticima, oružjem i ljudima. S povratkom suvereniteta Bosni bi se vratilo i prirodno pravo za naknadu šteta nastalih kolonijalizmom, tj. ratnih i okupacionih reparacija. Npr. prema gornjem izvještaju engleskih špijuna, Austrija koja je Bosnom gospodarila od 1878-1918 (ne računajući ratne godine ni prvih 5 godina okupacije dok nisu proveli geodetski premjer i uspostavili Zemljišnu knjigu), je od sirove drvne građe u današnjem novcu inkasirala čitavih 1100 milijardi KM! Toliko po pravu na okupacione reparacije Beč danas duguje Sarajevu samo za drvnu građu, tj. za najmanje toliko našeg novca danas je Austrija "teža". Te su pare danas ugrađene u društvo i ekonomiju Austrije, tj. Bosna je siromašna i jer je Beč veleljepan. Ako je Austrijancima lako plesati valcer na parketu lakiranom krvlju i znojem Bosanaca, zašto bi Bosancima bilo teško iskoristiti pravo potraživanja svoje imovine? Naročito s obzirom na to da je pomoću primarnih historijskih dokumenata, poput gornjeg koji je izuzetno detaljan i precizan, ta potraživanja lako dokazati. Ali i s obzirom na to da su novcem iz postdejtonske pljačke bosanskih sirovina, austrijske banke kojima je Engleska "poklonila" Bosnu nakon što je Srbija za račun Londona odradila prljavi posao podjele (Bosna je bila meta i jedan od razloga krvavog raspada druge Jugoslavije), prema Financial Timesu sa zadnjeg mjesta u zapadnoj Evropi 1998, izbile na prvo mjesto 2005. Dok masonerija preko svojih medija prodaje šuplje teze o "bosanskoj nafti" (nafta u planinskim zemljama je naprosto beskorisna zbog velikog miješanja s površinskim vodama i iz drugih razloga), dotle Bosancima pred nosom već dvije decenije razvlače njihovu – zelenu naftu.

Prof.dr. Abdulah Muminagić (1919-2001), Načelnik geodetske službe JNA i mentor autora




10. Četrdeset generacija Kontrageostrategija Bosne geostrategiji Engleske sastoji se u snažnoj austavnoj monarhiji Kraljevini Bosni koja će u svakom trenutku najrigoroznije štititi nacionalne interese svih Bosanaca. Neophodne strateške mjere radi osiguranja opstanka i stabilnosti (npr. članstvo u Savjetu bezbjednosti UN je igrarija kojom Englezi svojoj koloniji podilaze bezvrijednim papirom), su: (1) Austavni monarhistički ustroj – Kraljevine Bosne kao pravne nasljednice R BiH; (2) Nadsistemski mehanizam sankcionisanja izdaje kao mehanizma ulaznih geostrategija; (3) Trajan prekid diplomatskih odnosa s Britanijom, Austrijom, Rusijom i Turskom; (4) Ukidanje kolonijalnih sistema Zemljišne knjige i “javnih notara” te funkcije “reisa”; (5) Reverzija rezultata genocida. Ostale mjere uključuju: (6) Pravni sistem koji nije zasnovan na ustavu, sa Zakonom o lustraciji, te smrtnom kaznom; (7) Matematički izborni sistem, s izborima svake 2 parne i popisom svake 2 neparne godine; (8) Zabrana političkog djelovanja na etničkoj i vjerskoj osnovi, te tajnog organizovanja; (9) Neutralnost tj. zabrana učlanjivanja u geopolitičke paktove i saveze. Demistifikacija geopolitike edukacijom, uz uvođenje predmeta geopolitika/geostrategija u obrazovne sisteme svih nivoa, na potvrđenom ilirskom a ne izmišljenom slavenskom porijeklu Balkanaca; (10) Ekonomija bazirana na legalnoj eksploataciji drvne građe, mineralnih i dr. prirodnih resursa, kao i naplati ratnih i okupacionih reparacija od agresora i okupatora; (11) Razvojna strategija, uz izgradnju luke Klek i saobraćajnica s izlaskom na more u Luci; (12) Nuklearne tehnologije u energetske i odbrambene svrhe. Ovo su realne pretpostavke za normalnu Bosnu, koja bi se u perspektivi udružila s ostalim ilirskim nacijama u Kraljevinu Iliriju, zaštićenu po prvi put nakon 1500 godina od pogubnih kontakata s Anglosasima i njihovim geostrateškim partnerima (npr., Austrougarska vlast zabranila je i samu upotrebu riječi "Ilir", a ilirsko porijeklo Balkanaca je i danas tabu tema iako je ilirski ekskluzivitet na Balkanu naučno utvrđen). Pravedna dinastija koja danas broji 40-tu generaciju, kao biološki spoj osnivačkih loza Bosne, Hrvatske i Srbije, može biti garant i oslonac normalne Bosne i nove Ilirije.



ČETRDESET GENERACIJA

Karta Evrope s prikazanim historijskim granicama današnjih ilirsko-tračanskih naroda Balkana.

Literatura ● Adams, John Quincy. Letters on Freemasonry. Rivercrest Publishing (reprint from 1833), 2001 ● Atwill, Joseph. Casear's Messiah: the Roman conspiracy to invent Jesus, 2nd ed. (The Roman origin of Christianity), 2005 ● Bader, H., Balser A. Bosnia forests assessment: using Satellite Remote Sensing to foster inter-entity cooperation in Resources Management. US Institute of Peace Workshop in Virtual Diplomacy, Nov. 17, Washington DC, USA, 2000 ● Bojanovski, Ivo. Razdoblje rimske uprave u Visokom i okolini kroz historiju (Prvi dio: predhistorija, antika i srednji vijek). Visoko, 1984 ● Borogovac, Muhamed. Rat u BiH — Politički aspekti. Narodni list, Zadar, R Hrvatska, 2000 ● Bosna Franciscana 10, 17. Franjevačka teologija Sarajevo, 2002 ● Boyle, Francis. The Bosnian People Charge Genocide: Proceedings at the International Court of Justice Concerning Bosnia V. Serbia on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide. Aletheia Press/Creation Books, 1996 ● Boyle, Francis. Resume, p.3, 2009. http://www.law.uiuc.edu/faculty-admin/ documents/vitae/boyle.pdf ● Bragg, Edward. Illyrian Piracy - Ancient Endemic or Historical Construct? The Classics Journal of the University of South Africa - DAEDALUS, 5, 2005 ● Bury, John Bagnall. History of the Later Roman Empire, Macmillan & Co., 1923 ● Buturac, Josip. Župe arhiđakonata Since. Croatia sacra, 2. Zagreb, 1931 ● Cameron, Averil. Procopius and the Sixth Century. Duckworth, London, 1985 ● Chossudovsky, Michel. Dismantling Yugoslavia, Recolonising Bosnia. CA Quarterly, Spring, Frontline 13:5, 1996 ● Csánki Dezső. Magyarország tortenelmi: földrajza a Hunyadiak korában, Budapest, 1894




● Csánki Dezső. Korosmegye a XV-ik szazadban. Budapest, 1893 ● Ćorović, Vladimir. Historija Bosne. Beograd, 1940 ● Ćorović, Vladimir. Ban Borić i njegovo pleme. Glas SKA 182. Beograd, 1940 ● Dale, P.F., McLaughlin, J.D. Land administration. Spatial Information Systems and Geostatics Series. Oxford University Press, Inc., Oxford UK, 1999 ● de Kalt, Marcus. Chronica de gestis Hungarorum. Corvina Press, Budapest, 1969 ● Diplomatički zbornik. III.-XV. Zagreb, 1905-1934 ● Diplomatički zbornik, sv.I L-XV ● Draganović, Krunoslav. Izvješće fra Tome Ivkovića, biskupa skradinskog iz godine 1630. Croatia sacra 7. Zagreb, 1934 ● Duišin, Viktor Anton (conte). Heraldički zbornik, 1. tom ● Đaković, Luka. Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata. Globus Zagreb, 1985 ● Engel, Pal. Realm of St. Stephen: A History of Medieval Hungary 895-1526. I. B. Tauris, 2001 ● Evans, James. Procopius. Twayne Publishers, New York, 1972 ● Fact Sheet. Regional Centre Sarajevo Publication No.47: The Organization for Security and Co-operation in Europe (OSCE), 2010 ● Ford, Henry. The International Jew: The World's Foremost Problem. Kessinger Publishing (reprint from 1920), 2003 ● Glasnik biskupija bos. i sriemske, Đakovo 1887 ● Graham, Wendy. Gothic Elements and Religion in Nathaniel Hawthorne's Fiction. Tectum, 1999 ● Großer Atlas zur Weltgeschichte, Westermann Verlag ● Hacker, Joseph. Ottoman policies towards the Jews and Jewish attitudes towards Ottomans during the Fifteenth Century; in "Christians and Jews in the Ottoman Empire" vol. 1, The Central Lands, ed. E. Etkes, B. Lewis. Holmes and Meier — New York, 1982 ● Halilović, Sefer. Lukava strategija. Matica, Sarajevo, 1998 ● History of Sarajevo, 2010. The Union of Central and South-Eastern European Capitals ● Hrvatska enciklopedija, sv.III:84, 373-376; 84&375 ● Ibrahimagić, Omer (Ed.) Bosanska srednjovjekovna država i suvremenost: zbornik radova. Fakultet političkih nauka Sarajevo, 1996 ● Imber, Colin. The Ottoman Empire, 1300-1650: The structure of Power. Houndmills, Basingstoke, Hampshire, UK: Palgrave Macmillan, 2002 ● Inalcik, Halil. The Ottoman Empire: The Classical Age 1300-1600. Trans. Norman Itzkowitz and Colin Imber. London: Weidenfield and Nicholson, 1973 ● Intelligence Report: Bosnia and Herzegovina, Confidential report No. 10, February. Historical section, Foreign Office UK, 1919 ● Intervju: Britanski ambasador Metju Rajkroft, Oslobođenje, Sarajevo, 18/04/2007 ● Jugoslovenski istorijski časopis 1:4. Savez društava istoričara Jugoslavije, Beograd ● Jurković, Ivan. Raseljena plemićka obitelj za osmanske ugroze: primjer Berislavića (Dio prvi — Stjepan Berislavić Vrhrički i Malomlački). Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet. 20:125-164, 2003 ● Jurković, Ivan. Raseljena plemićka obitelj za osmanske ugroze: primjer Berislavića (Dio drugi — Nasljednici Stjepana Berislavića tijekom 16st.). Zb. Od-




sjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet. 21:119-181, 2003 ● Juzbašić, Dževad. Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Källayeve ere, ANUBiH Djela XLVIII/28, Sarajevo, 1974 ● Kajan, Ibrahim. Katarina kraljica bosanska. Bosanska riječ, Tuzla, 2004 ● Karbić, Marija. Rod Borića bana: primjer plemićkog roda u srednjovjekovnoj Požeškoj županiji. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet. Zagreb, 2005 ● Karbić, Marija. Hrvatsko plemstvo u borbi protiv Osmanlija, primjer obitelji Berislavića Grabarskih iz Slavonije. Povijesni prilozi 31:71-85, 2006 ● Klaić, Vjekoslav. Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća (Četvrto doba: Vladanje kraljeva iz porodice Habsburga 1527-1740). Matica hrvatska, 1975 ● Klewitz, Hans-Walter. Reforpapsttum und Kardinalkolleg. Darmstadt, 1957 ● Koprivčević, Joza. Slavonski velikaši kao politički faktor u Bosni na kraju Srednjega vijeka. Napredak, Sarajevo, 1936 ● Koprivčević, Joza. Borbe Turaka za Brod na kraju XVII. vijeka. Posavska Hrvatska I:5, Slavonski Brod, 1939 ● Kujović, Dragana. Tragovima orijentalno-islamskog kulturnog nasljeđa u Crnoj Gori. Almanah, Podgorica, 2006. ● Kužić, Krešimir. Osmanlijski zapovjedni kadar u tvrđama Klis, Lončarić i Kamen oko 1630. godine. Zb.Odsj.povij.znan.Zavoda povij.druš.znan. 23:187-214 HAZU 2005 ● Laszowski, Emilij. Habsburški spomenici. I&II. Zagreb, 1916 ● Le Goff, Jacques. Medieval Civilization: 400-1500 A.D. Blackwell Publishers, 1988 ● Lewis, Bernard. The Jews of Islam. Princeton University Press; 1st edition, 1987 ● Levy, Avigdor. The Jews of the Ottoman Empire. Darwin Press, 1994 ● Lieven, Anatol. Lord Salisbury: a model for aspiring imperialists. The National Interest 53:75, 1998 ● Lovrenović, Dubravko. Fojnički grbovnik, ilirska heraldika i bosansko srednjovjekovlje. Bosna Franciscana 21,XII:172-202, Sarajevo, 2004 ● Macaulay, Thomas B. The History of England. Penguin Classics, 1979 ● Magocsi, Paul Robert. Historical Atlas of Central Europe (2nd ed.) Seattle, WA, USA: Univ. of Washington Press, 2002 ● Mesić, Matija. Pleme Berislavića. Rad 8. Zagreb, 1869 ● Mesić, Matija. Građa mojih rasprava u »Radu«. Starine V. Zagreb, 1873 ● Möller, T, Adler, D. Prijedlozi za rješenje problematike zemljišnih knjiga u Bosni i Hercegovini. GTZ Sarajevo, 2000 ● Müller, Anne. Conflicting loyalties: the Irish Franciscans and the English Crown in the High Middle Ages. Proceedings of the Royal Irish Academy 107C:87– 106, 2007 ● Nadilo, Branko. Utvrde. Građevinar 56,12:775-783, 2004 ● Nova, Joanne. Klima – Skeptikov priručnik. Preveo: dr.sc. Mensur Omerbashich. http://joannenova.com.au/2009/12/the-tenth-translation-balkans-bosnian-serbocroatian, 2009 ● O‘Donoghue, J, Goulding, L., Allen, G. Consumer Price Inflation since 1750. Economic Trends 604:38-46, 2004 ● Pavić, Emerik. Ramus viridantis olivae. Budim, 1766: Paraphrastica et Topogra-




phia Exposito Prov. Bosniae Arg., Franjevački samostan sv. Augustina, Velika, Hrvatska, 1730 ● Petritsch, Wolfgang. My message to the people of Bosnia-Herzegovina. Speech before the UN Security Council November session, New York, 1999 ● Pitcher, Donald Edgar. A Historical Geography of the Ottoman Empire. Leiden, Netherlands: E.J. Brill, 1972 ● Registres du Conseil de Geneve ● Rigby, Stephen Henry (Ed.) A Companion to Britain in the Later Middle Ages. Wiley-Blackwell, 2003 ● Rycroft, Matthew. Medijski nastup u Banjoj Luci, Novinska agencija SRNA 01/01/2007 ● Sansovino, Francesco. Della Origine et de Fatti delle Famiglie Illvstri d'Italia, 1582 ● Sardon, Jean-Paul. Demographic Change in the Balkans Since the End of the 1980s, Population, 13,2:49-70, 2001 ● Simms, Brendan. Unfinest Hour: Britain and the Destruction of Bosnia. Penguin Publishing, 2002 ● Smičiklas, Tadija. Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, II.. Zagreb 1891 ● Soloviev, Alexandre V. Les emblèmes héraldiques de Byzance et les Slaves, Dans: "Seminarium Kondakovianum" t.7:119-164. Prague, 1935 ● Soloviev, Alexandre V. Les armoriaux illyriens et la famille Ohmuchievich ; p. 211-219, ill. Dans: Recueil du IXe Congrès international des sciences généalogique et héraldique. Berne, 30 juin – 6 juillet, 1968 ● Starine, XVII., XXX., XXXVI. Zagreb, 1885, 1902, 1918 ● Stavrianos, Leften Stavros, Stoianovich, Traian. The Balkans since 1453. New York University Press, 2000 ● Šišić, Ferdo. U: Hrvatski saborski spisi, I., II. Zagreb, 1912, 1915 ● Vitezović, Pavao Ritter. Bosna Captiva. U: Kronika aliti szpomen vsega szvieta vikov. Zagreb, 1696 ● Živković, Pavao. Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje (etničke i konfesionalne promjene kao posljedice tih događaja). Filozofski fakultet Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer, Osijek, R Hrvatska,22.-25. rujna 2005. U: Fleck, H.G. i Graovac, Igor. Dijalog povjesničara/istoričara, knj. 10/1, Zagreb, FNSt i Zajednica istraživača Dijalog, 2005 ● Wilkes, John. The Illyrians, Oxford Press, 1996; 2000 ● Windek, Eberhard. Denkwürdigkeit zur Geschichte des Zeitalters Kaiser Sigismunds, Berlin, 1893 ● Yee, Sienho. The New Constitution of Bosnia and Herzegovina. European Journal of International Law 7:2, 1996



B I LJ E Š K E



KRALJEVSKA HIMNA BOSNE

IN MEDIO VIRTUS Kad dušmanin krene Prokletstvo navali, Nadvija se usud nebom Tama zavlada... To stiže nas kletva A munja ognjena, K'o jedan ustaj'mo svi U stroj borbeni... Savom plove, nebom jedre Hite sokoli, Plavetnilom, nad oblakom Moru sinovi. Nikog se ne boj'mo Ničijega zla, Naša zemlja nebu mila Dušmanima kraj. Bukte, plamte, srca poje: Ilirija!

(Muzika: D.Šestić)



KRALJEVSKA HIMNA BOSNE


BOSANSKA KRALJEVSKA PORODICA – NAŠA TAMNICA


Naša tamnica: Bosanci, ne Bošnjaci!




DIO DRUGI: OD TAMNICE DO TAMNICE...

Sažetak Masonerijski režimi, riječima benigni, puni kurtoazije i divljenja civilizacijskim vrijednostima, u biti su caristički ustrojeni, zatvoreni i pod nadzorom Britanske kraljevske porodice. U njih se sliva sva moć i uticaj društava-meta, ali iz njih se u ta društva ne vraća ništa korisno: to je sistem “društvenih crnih rupa”. Prazna obećanja i manipulacije, kontrola medija, animalistička borba za život umjesto socijalnog humanizma, obezvređivanje društvenih vrijednosti i gušenje svake alternative, oblikuju ovaj zatvoreni sistem lažne demokratije i brzih kredita, koji održava narod zemlje-mete pokorenim dok mu “na zadnja vrata” izvlači sirovine i gotovinu. Provodeći Bosnu vijekovima kroz krugove pakla, masonerija se na Balkanu udomaćila. Od pramasonske sekte Bektašija (otomanskih Janjičara) pa do danas, masonerija čvrsto drži Bosnu u svojim kandžama, čineći je kriznim žarištem svjetskih razmjera. Danas smo svjedoci ponavljanja najcrnjih trenutaka iz naše historije: nije teško uvidjeti da će se u crnom deja vuu i ono najcrnje ponoviti: lažna truba na uzbunu za “izazivanje” Svjetskog rata. Kao i 1463 kad naš prošli kralj Tomašević upozori papu o opasnosti za Bosnu i Evropu (i oba bijahu izdani), i sad Evropi treba alarm jer će se sigurno raditi o upotrebi nuklearnog oružja—a koje je katolicima uskraćeno. Jedina šansa je da se kontinent probudi iz vjekovne hipnoze u koju su nas utamničili “naši” predstavnici, komšije, kolege i sva ta čudna lica sa TV-a — 6 miliona «crnih plemića» Londona.

Sadržaj 1. Kraljevini zla od kraljevine Zla....................................................1 2. U Trećem krugu pakla.................................................................3 3. Šablon psihološkog rata u Bosni.................................................6 4. TOP 10 pitanja o Bosni danas................................................... .8 5. Računamo na vaš zaborav!.......................................................10 6. Sa Igmana mamac baciti je lijepo.............................................14 7. Deset teza o demokratiji.............................................................17 8. Eto Dida fahre!...........................................................................18 9. Ta teška, sudbinska riječ - kompartmentalizacija...................20 10. BOSANCI, NE BOŠNJACI !......................................................22

Galerija Izetbegovićevih izvršilaca engleske geostrategije za Balkan: Mustafa Cerić, Fahrudin Radončić, Sulejman Tihić, Haris Silajdžić. Vodeći besmislenu “zbrda-zdola” politiku koja za cilj ima uvesti konfuziju kao neku nadri-mudrost čija je tajna poznata samo “odabranima”, ova klika svoj ugled kod naroda zasniva na izgradnji jakih karaktera. Tako je Cerić “neupitni duhovni vođa—bezbeli Did”, Radončić “biznisman—bezbeli neimar”, Tihić “moderni «korak po korak» političar”, a Silajdžić “(o)pozicionar i svjetski čovjek, ali eto malo k’o terz pa ga ne pitaj nezgodna pitanja—bezbeli ujeda”. Prosječnom čovjeku je teško shvatiti da u Bosni ne možete biti «neko i nešto» ako prvo niste istaknuti član lože tj. engleski čovjek. Ovaj složeni sistem “karakterne” osobe koja “i spava u odijelu” je neophodan da bi se utorila većina državotvornog naroda. Nad manjim dijelom, pravoslavnim i katoličkim, primjenjeni su jednostavni sistemi—jednog univerzalnog lidera.


[email protected]

Sarajevo, 2010


BOSANSKA KRALJEVSKA PORODICA – NAŠA TAMNICA 1

KRALJEVINI ZLA OD KRALJEVINE ZLA

1. Kraljevini zla od kraljevine Zla U toku su zadnje pripreme za udruživanje zapadnog Balkana ali ne u EU već u - Kraljevinu Jugoslaviju. To je bio povod engleskom (OSCE) embargu na lustraciju na Balkanu. Tako od 30-ak bivših komunističkih zemalja Evrope, lustracija se nije nikada desila jedino u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji. Ovo je jedan od najjasnijih dokaza da je cijela igra u vezi s "ograničenim sukobima na Balkanu" koji za divno čudo nikada da se preliju izvan Balkana - cirkusijada. Tadić i Josipović, uz sufliranje slovenačke masonerije, danas igraju istu igru koju su odigrali "lideri" ovog podneblja pred stvaranje Kraljevine SHS. Poslije tu će ulogu odigrati drugi statisti: Cvetković i Maček, pa Nedić i Pavelić, te Milošević i Tuđman (Karadžić i Boban u bosanskoj mini-verziji). Tako npr. Srbija danas, navodno "moderna demokratska republika", uz Crnu Goru predstavlja jedinu republiku na svijetu na čijoj zastavi i grbu figurira - kraljevska kruna. Ne treba biti naročito pametan pa zaključiti šta to znači, s obzirom da su Karađorđevići jugoslovenska a ne srbijanska dinastija. Istovremeno, njima je vraćena sva imovina oduzeta 1945. i oni se sada šepure poput prave pravcate YU kraljevske porodice, u "svom Belom dvoru". Web prezentacija ove groteskne familije lutaka na koncu nalazi se na www.royalfamily.org.

I dok se njih priprema za povratak "na belom konju", FTV već mjesecima emitira jedan do dva jugoslovenska filma dnevno, budeći tako kod većine Bosanaca sentiment za "zajedničkom državom" a zapravo strateškom tamnicom. Da je Engleska Bosni namijenila sudbinu Kurdistana (koji je također nakratko imao međunarodni status) vidi se i iz činjenice da Sarajevo nije nikada izvedeno iz poštanskog sistema Srbije, pa i danas nosi poštanski broj 71000; nije slučajno što je srbijansko tužilaštvo u zahtjevu za ekstradiciju Ejupa Ganića navelo da je Sarajevo u Srbiji, a engleski sud takav zahtjev prihvatio u razmatranje. Istovremeno je u Hrvatskoj tamošnja masonerija u akademiji ugušila svaku diskusiju o izradi hrvatskog pisma tj. o uvođenju x, y i w u abecedu, pljujući svakog ko se usudi predstaviti Vuka Karadžića onim što je objektivno bio: geostrateški pajac Londona. Masonerija obiju zemalja-meta engleskog ekspanzionizma (često pogrešno označava-



KRALJEVINI ZLA OD KRALJEVINE ZLA

nog kao srpski) posljednjih mjeseci koordinirano radi na lomljenju kičme patriotskoj Bosni i patriotskoj Hrvatskoj, pa su u medijima od ove godine izjednačene žrtve agresije i agresori (Dobrovoljačka; Oluja). Tako će biti još par godina, a po uspostavi nove dominacije Beograda na Balkanu, kao i u dvije prethodne Jugoslavije, Hrvati će ponovo postati "mrske ustaše" a Bošnjaci "muslimani handžarovci" i njihovi zločini će kao i ranije opet biti dizani na kvadrat, a jedini geostrateški bitni zločini - oni beogradski - postaće pravednički i moralni. Tako se svaki put dodatno istupi oštrica samoodbrane u glavama naroda-meta, od novog prodora pravoslavlja ka Rimu. Ovo se u geostrategiji zove "sistem klatna" ili "balvan s ovnom" po oruđu kojim su srednjovjekovne utvrde rušene iz zaleta. Na identičan način SAD pod "republikanskim" predsjednicima vrše znatna geostrateška osvajanja, da bi se potom pod "demokratskim" predsjednicima odmarali i strateški pregrupisavali, osvježavajući se tako za novi prodor. Osnivač pijunske dinastije Londona, tzv. "Karađorđe" (tur. "crni Đorđe"), bio je tek trgovac iz 19. vijeka, ali i mason. Na žalost Londona, a na sreću Balkana, ovaj trgovac nije imao bilo kakvih krvnih veza s plemićkim lozama srednjevjekovne Srbije. Njegov će potomak biti doslovno postavljen (iz vana) za kralja, u 20. vijeku, kao engleski agent radi očuvanja interesa lažne britanske dinastije na Balkanu. (Pogrešno je naime govoriti samo o interesima zemalja kroz historiju; postoji i interes vladajućih porodica, koji u slučaju anglocionističke osovine zla čini temeljni interes.) Taj interes na Balkanu se sastoji primarno u očuvanju mita o "slavenstvu" Balkanaca. Njime se naime omogućava ogroman upliv engleskoj geostrateškoj saveznici Rusiji u samo predvorje Rima, te time i stalnu destabilizaciju Svete stolice ulijevanjem straha Rimu od Rusije. Takva je destabilizacija najviši interes Londona već cijeli milenij. Da su zločinci iz SANU-a (kao vladari Srbije iz sjenke) itekako svjesni ovoga, kao uostalom i čitave morbidne laži u kojoj svjesno vlastiti narod i cijeli Balkan drže kao taoce, najbolje govori činjenica da zvanični website Vlade Srbije, osim na srpskom, danas ima verzije još samo na engleskom i - italijanskom jeziku. Pošto Karađorđevići nisu u direktnoj (paternalnoj) krvnoj vezi sa osnivačkom dinastijom Srbije Nemanjićima, ovo Karađorđeviće čini neautohtonim tj. lažnim dinastima. Baš po mjeri i ukusu njihovih sponzora - lažne britanske (a anglosaksonske) dinastije koja ognjem i mačem vlada nad Keltima Britanije od 1153, nakon neuspjeha kratkotrajne normanske okupacije. S druge strane, Boričevići su u direktnom srodstvu s Nemanjićima, pošto je katolički vitez templar Stefan Nemanjić (Stephanus Nemana) kog je papa 1166. poslao da osnuje Srbiju, bio Boričev zet i ratni drug, a majka Stjepana Berislavića zadnji Nemanjić i nosilac krune Srbije. Naravno, pošto je Balkan danas pod čvrstorukaškom upravom Londona, ovakva, jedina istinita verzija historije Balkana, nije dopuštena u javnosti i obrazovanju. Kad bi okupirani shvatio da je okupiran po izuzetno prostom modelu, brzo bi se stvorila kritična masa nezadovoljnih koje nijedan sistem niti vojska ne bi bili u stanju kontrolirati (opštepoznata činjenica iz psihologije ratovanja). Dok se ne stvori kritična masa u svijetu, anglosaksonska dinastija sveg Zla na Zemlji vući će konce i u svom "lovištu" zvanom zapadni Balkan iliti "južna Slavija" umjesto jednostavno i istinito - ILIRIJA.



U TREĆEM KRUGU PAKLA

2. U Trećem krugu pakla Ako ste se nekad zapitali kako je moguće da su vašim pradjedovima pred nosom sklapali i rasklapali Jugoslavije, i da to baš uvijek završi najvećim pokoljem u Bosni, ne morate se više pitati: to se ovih dana dešava i pred vašim očima. Ovo se prvenstveno odnosi na okupacionu zonu "FBiH", jer je okupaciona zona "RS" već integrirana u proces brisanja zločina i genocida. Na kraju tog procesa izvjesno je da će biti nezakonito čak i pominjati zločine nad Bosnom, kao da se nikad nisu ni desili. Zakon za zaštitu životinja se puno bolje primjenjuje u Bosni danas nego bilo koji zakon o zaštiti ljudskih prava, jer životinje u Bosni nisu pod kontrolom predatorske životinjske vrste a i ljudi se prema životinjama odnose s relativno velikom pažnjom. Normalni Bosanci, tj. oni koji su u apsolutnoj većini od referenduma 1991. do danas na svim izborima i u svim anketama iznosili odlučan stav ZA nezavisnu i jaku Bosnu, za razliku od životinja jesu pod prijetnjom a ta se predatorska vrsta zove nelustrirano obavještajno podzemlje. Međutim, narod se više ne pita - nelustrirani i njihove gazde gube strpljenje (identično se, ignoriranjem, prešlo preko stava više od 30000 klimatologa i geofizičara da globalno zatopljenje ne postoji; identično je i početkom XX vijeka ignorirana i žestoka opozicija Einsteinovoj do danas nedokazanoj teoriji od najvećih umova tog vremena poput Jeffreysa i Tesle; tako to radi Imperija zla). Odavno su ukinute ankete javnog mnjenja u Bosni, a i oni koji su prošle izbore dobili na patriotskoj platformi, sada čekaju prvu priliku nakon izbora da finaliziraju uništenje Bosne podjelom državne imovine - zadnjeg im preostalog aduta za pobjedu na oktobarskim izborima 2010.

Podjela Bosne danas je evidentno zločinačka, jer se masovne grobnice poklapaju s granicom "entiteta". Policijsko-pravosudni sistem "FBiH" je logično dizajniran tako da štiti tekovine tog mega-zločina, jer je i sam "entitet FBiH" nastao kao rezultat zločina. Planeri zločina nad Bosnom sigurno nisu naivni da dopuste da im rezultate tog zločina neko poništi. (A iz periodičnosti zla na ovom prostoru i uvijek istim stranama kako domaćim tako i vanjskim koje vijekovima učestvuju u tome, jasno je da je riječ o planu.) Običnom čovjeku, koji se bori sastaviti kraj s krajem i preživjeti "od prvog do prvog u mjesecu", nije nimalo lako predstaviti si u glavi da postoje ljudi koji takvih problema nemaju, koji leže na milijardama i koji sa svog stanovišta onda razmišljaju u decenijskim




i vjekovnim vremenskim razmjerama, umišljeni u patološkom samoveličanju. Kao naučnik koji se bavi spektralnom analizom (izučavenjem periodičnosti u prirodnim podacima), više ne sumnjam da jeste riječ o periodičnom procesu nametanja Bosni najopskurnijih rješenja koja uvijek imaju za cilj destabilizaciju čitavog regiona. Uz određene geostrateške orijentire koje sam dobivao od svog mentora i Brozovog ličnog obavještajca u II svjetskom ratu prof.dr. Muminagića, zaključci u vezi sa sadašnjom situacijom se sami nameću. Prisila se vrši kako iz vana, tako i iznutra - pomoću strateških igrača koji rade u interesu stranih vladara umjesto svog naroda. Moglo bi se reći da oni svoj narod i iskreno mrze, ili u najmanju ruku ne poštuju pošto svojim djelovanjem pokazuju arogantni stav da oni "znaju šta je bolje za narod" - od naroda samog. Ta je mržnja vjerovatno patološkog karaktera (bezosjećaj) kod onih koji to rade za plaću, dok oni koji to rade iz odanosti ideji anglocionizma/velikosrpstva, to rade bez naknade i u porodičnoj tradiciji (sefardi preobučeni u "begove"). Policijski režim koji je u "entitetu FBiH" bez sumnje na sceni, je ustanovljen prije više od sto godina na Balkanu. Njegovu komandnu strukturu i uopšte ustroj svi lokalni političari a statisti engleske geostrategije za Balkan, su tek preuzimali od prethodnih režima, još otkako je 1878. engleski ministar vanjskih poslova lord Salisbury naredio zamjenu turske za austrijsku okupaciju Bosne. Taj je režim tako izdajnički već u svojim temeljima. On u biti vlada političkim životom, upravlja procesom izbora i određuje kandidatske liste, odlučuje o važnim radnim mjestima i s tim u vezi kompilira tzv. Crne liste nepoželjnih, uređuje glavne informativno-političke emisije i kulturni sadržaj najbogatijih TV stanica (npr. zasipanje gledališta prenosima utakmica u stilu Hljeba i Igara; svakodnevno prikazivanje jugoslovenskih filmova; udaljavanje Hadžifejzovića, Smajića, Salihovića, Delibegovića i dr. patriotskih novinara), itd. TV stanice poput BHT1, FTV i RTRS su u potpunoj kontroli obavještajnih struktura, a tu su još i OBN koji ima zadatak pretvarati se da je "hrvatska", Hayat i TVSA da su "bošnjačke" televizije, kao i Nova TV koja je u vlasništvu predsjednika Svjetskog jevrejskog kongresa i jednog od vodećih učesnika cionističkog pokreta svijeta. Prema dokumentovanim podacima, veći broj ovih funkcionera na čelu policijskosudskih struktura vrbovan je od strane inostranih obavještajnih službi. Tako je npr. organizacija Američkog ministarstva pravde, ICITAP, vršila u vrijeme Bushove američke administracije aktivno vrbovanje lokalnih policijskih funkcionera za Centralnu obavještajnu agenciju (CIA) u Bosni, Boliviji, Južnoafričkoj Republici i dr., što je trenutno predmetom istrage Kongresa SAD-a i Ministarstva pravde SAD-a, a po prijavi same rukovoditeljice ICITAP-a kojeg joj je CIA tako praktično preotela ispod njene kontrole i isti koristi za prljave poslove preko svojih vrbovanih dužnosnika. Policijski komesari, šefovi stanica, organi inspektorata, komisija za žalbe građana, sve su to špijunski kadrovi stranih vlada uvezani u staljinističku mrežu čvrstorukaškog elementa koji jedino odgovara stranom gospodaru - svakodnevno predajući raporte ambasadi Britanije. Ti su pojedinci, iako ne toliko brojni (računa se da ih nema više od 2500 u cijeloj "FBiH") vaše komšije i susjedi, s njima nerijetko pijete kafu, pozdravljate se, išli ste u školu ili vam djeca idu u istu školu, itd. Oni su vam privatno čak dragi, a kad odu da posao i vama i vašoj djeci svakodnevno rade o glavi - jer su tako strukturirani i niko ih nije lustrirao. Teško je probiti odgojem i medijiskim ispiranjem mozga nam usađenu barijeru osmijeha (pokoru), ali rijetko koji osmijeh (a naročito danas) je i iskreni osmijeh - navike iz prošlosti nikako da ostavimo sa uspomenama Titovog doba gdje i pripadaju, i da se već jednom naučimo oprezu i činjenici da živimo u dobu u kom su sile mraka izašle iz mišjih rupa i iznad na-




ših glava igraju ples smrti. Za najmanje jednog od njih, komandira stanice Novo Sarajevo, mogu i lično posvjedočiti i dokazati da je vrbovani strani agent. Tako dobar dio današnje policijske strukture (mlađi kadar koji nema osjećaj za pravdu jer nema sjećanja na ratno doba) u "FBiH" čine momci od nekih 20-ak godina, koji se već u policijskoj školi vrbuju u sektaška udruženja, raskalašena "druženja" po ambasadama i sl., a dobar dio njih će vam i otvoreno reći da su satanisti koji ne kriju svoje obožavanje nanošenja zla drugom čovjeku kroz neopravdano nasilje, u cilju ostvarivanja vlastitog zadovoljstva koje je nerijetko i seksualno. Dakle radi se o primitivnom intelektualnom nivou ljudi koji su potpuno odrođeni od potreba i interesa vlastitog naroda, pa narod ne smije osjećati nikakvu grižu savjesti kad se bori protiv takvih uniformisanih lica svim sredstvima i u svakoj situaciji. Mjere represalije koje ovi odredi batinaša poduzimaju protiv omladine koja je vršila hrabre akcije pred zgradom Vlade "FBiH", dokaz su da crnokošuljaška kamarila dresirana na udžbenicima MI6 od prije jednog vijeka, jest neprijatelj slobodne i nezavisne pa time i stabilne te materijalno jake Bosne - jednom rječju normalne Bosne, u kojoj se cijene rezultati rada a ne šuplje priče dok narodnu imovinu pljačkaju u prividnom "pravosudnom" poretku. A taj poredak, u kom se tužilac i sudija postaje kriminalom, zasnovan je na procentima i do zuba naoružanim batinašima koji te procente čuvaju sa užitkom zarinjujući pendreke u vaša nezaštićena tijela. Normalno je normalno, a nenormalno nenormalno, bez obzira šta vam okovani mediji ili presude lažnih sudija slatkorječivo ili neautoritativno govorili. Teza o "dobrom Bošnjanu" je ciljana defetistička parola te omiljeno oruđe specijalnog (neoružanog) ratovanja. Građani Bosne tipa gornjih "specijalaca", a nerijetko i oni sami kao i profesionalni vojnici, odlaze dobrovoljno (daleko je više dobrovoljaca koji idu iz čiste žeđi za činjenjem zločina, nego onih koji idu da bi prehranii familije) u Afganistan ili Irak, gdje zvanično kao "vatrogasci" a zapravo plaćene ubice, učestvuju u masovnim zločinima o kojima mediji Bosne ne izvještavaju i za koje im je unaprijed obećano da nikad neće odgovarati. Narod Bosne koji pati pod vlastodršcima a veleizdajnicima sigurno nema nikakvu obavezu prema takvom profilu sugrađana, nosili oni crnu, maskirnu ili dr. plaćenićku uniformu, svejedno. Svaka borba protiv toliko nenarodnog i toliko veleizdajničkog policijsko-zlikovačkog režima (o policijskoj strukturi u "RS" ne treba ni trošiti riječi), ne samo da je opravdana nego je i poželjna, i to svim sredstvima. To naprosto stoga što ovaj nenarodni režim, sa svim svojim namještenim izborima, manipulatorskim taktikama prema biračkom tijelu te lažnim Izbornim komisijama, nema nikakve veze s prethodnim Ustavom kog je naslijedio silom a ne u pravnoj proceduri (nelegalna tranzicija). Zato ne može biti ni "legalnih" i "nelegalnih" metoda naše borbe po važećem zakonu jer on ne proizilazi iz volje naroda nego je nametnut silom i zločinima, i brani tekovine tih zločina. Sva rušenja i devastiranja objekata zajedničkih organa vlasti od strane nezadovoljnog naroda su potpuno opravdana jer ta imovina i pripada narodu, ona je javna. Kvalifikacija "rušenja ustavno-pravnog poretka FBiH" kojom se terete hrabri građani i omladina iz aprilskih protesta, je smiješna i neodrživa pošto su se oni i usprotivili samom poretku (kao nelegalnom ili nelegitimnom, svejedno). Tako su sve metode naše borbe do konačno slobodne Bosne od sada opravdane, poželjne i iznuđene, a policija koja ni svojim imenom više nije narodna - najveći (naoružani) narodni neprijatelj. Ovo je apsolutno opravdano prostom činjenicom da ovi koji "znaju bolje od naroda" rade za smrtne neprijatelje Bosne; poluvladin institut iz Engleske www.optimumpopulation.org koji se bavi "strateškim planiranjem stanovništva planete" i kojim direktoruje čistokrvni engleski lord (naravno), u svojim upravo obznanjenim pla-



ŠABLON PSIHOLOŠKOG RATA U BOSNI

novima za ovaj vijek predviđa potrebu uništenja 2/3 čovječanstva. Dobro ste čuli. Naprosto, engleska dinastija zla se uspaničila narastajućeg osvješćivanja širom Planete, pa im za kontrolu 6 milijardi njenih stanovnika onih jadnih 6 milona masona a nedoraslih poluintelekata s kojim su se donedavno hvalili (među kojima je i većina bezlične, anemične EU administracije), više nisu dovoljni. Što se Bosne tiče, e u tim tabelama se od 3,8 miliona Bosanaca, nas 3 miliona proglašava - viškom. Jasno i glasno. Nadam se da niste već zaboravili projekat "H1N1", jer on vas sigurno nije.

3. Šablon psihološkog rata u Bosni Kako se Bosnu uvodi u nove krugove istog pakla? Pogledajmo još jedan primjer. 1463. stigoše emisari bosanskog kralja Stjepana Tomaševića u Rim kod pape, sa sljedećom porukom: "Bosanski kralj Stjepan ovo ti, sveti oče, poručuje. "Siguran sam da će Mehmed ovog ljeta poći u rat na moju zemlju. Sve što je potrebno za tu svrhu već je naredio da se spremi. Moje snage nisu dovoljne da mu se odupru. U ovoj svojoj nevolji zatražio sam pomoć od Ugara, Mlečana i od Jurja Albanca; nju sada i od tebe molim. Ne tražim niti želim zlatna brda, nego samo da neprijatelj i moji podanici saznaju da mi pomoć od tebe neće uzmanjkati. Jer, kad Bosanci vide da ja u ovom ratovanju neću biti osamljen već da će me i drugi pomoći, i sami će se smjelije boriti a barbari neće tako lako pokušati provaliti u moje kraljevstvo. Ono je zbog uskih pristupa i mnogih utvrda gotovo neosvojivo i u njega će neprijatelj teško moći unići.

Papa Pio II




Tvoj prethodnik Eugen obećao je mome ocu da će mu dati krunu i da će po Bosni podignuti stolne crkve. On tada toga nije učinio da ne bi izazvao na se mržnju Turaka. Bio je tek postao kršćaninom a iz njegova kraljevstva još nisu bili izbačeni heretici maniheji. A ja sam u svom djetinjstvu kršten i poučen u latinskoj pismenosti. Čvrsto ispovijedam katoličku vjeru i ne bojim se onoga čega se moj otac strašio. Zbog toga silno želim da od tebe primim krunu i svete predstojnike biskupe. To će mi biti očit znak da me nećeš napustiti u mojoj nevolji. Mojim podanicima, kad vide da ćeš mi ti pomagati, porast će nada a neprijatelja će uhvatiti veći strah. Ovo, dakle, od tebe molim i tražim da što prije pošalješ legate Ugrima, da im preporučiš moju stvar i potakneš ih da se udruže s Bosancima. Tako bi se bosansko kraljevstvo moglo lako sačuvati, inače će čitavo propasti. Turci su u mojoj zemlji već sagradili nekoliko utvrda. Oni se umiljavaju narodu, pokazuju se ljubazni i dobrostivi, i obećaju mu velike slobode i povlastice. A težačko mišljenje ne vidi dalje od nosa pa ne prozire tursku lukavost i varku: vjeruju da će se oni trajno držati svojih obećanja. Stoga će mi se prosti ljudi lako pobuniti. A plemići, kad vide da su ostali bez vlastitih podanika, neće se moći dugo opirati. Kad bi se Turčin zadovoljio samo mojim kraljevstvom i kad se ne bi uvlačio dalje, tražeći još više, možda bi se moglo podnijeti što ja jedini propadam i možda ne bi bio red da se drugi dijelovi kršćanstva izlažu naporima da bi mene odbranili. Ali težnja za vlašću nigdje si nije postavila granicu. Stoga, ako pobijedi mene, pobjednik će okrenuti svoje oružje na Ugre i Dalmatince, mletačke podložnike, i preko kranjskog područja nastojati da prodre u Italiju. On silno žudi da njom zavlada i često se radoznalo raspituje o Rimu, jer namjerava da se jednom i njega domogne. Napokon (u slučaju da to kršćani pripuste), kad barbarin zauzme moje kraljevstvo, naći će, bogme, dosta zgodnu pokrajinu i mjesto osobito pogodno da ostvari ostale svoje namjere. Mene prvog očekuje ova oluja a za mnom će okusiti svoju sudbinu Ugri, Mlečani i drugi narodi. Ni Italija neće počivati u sigurnosti, jer će neprijatelj ovako u sebi razmišljati kako sam upravao kazao. Ovo ti sada javljam, uvjeren da ti to treba reći, da me jednom ne mogneš koriti zbog nemarnosti, što ti to nisam rekao. Moj je otac davno prije najavio Nikoli, tvom podšasniku, i Mlečanima, nevolje koje će zadesiti grad Konstantinopol, ali mu nisu vjerovali. Zbog toga je kršćanstvo, na svoju neizrecivu štetu, izgubilo carski grad, sjedište patrijarha, uporište Grčke. Sada ja o sebi velim: ako mi pružite pomoć, spasit ću se od neprijatelja, inače ću propasti. A moja će propast za sobom povući mnoge." Ovo je, ukratko sažeto, ono što je Stjepan imao reći tvojoj svetosti. A ti, koji si otac kršćanske vjere, pruži mu pomoć i savjet." - zaključiše Kraljevu poruku emisari. Papa Pio II (na slici) po kraljevim emisarima odmah šalje odgovor nazad: "Vjerujemo ono što je izloženo a isto to saznali smo i od drugih. Mehmed traži zapadno carstvo, pošto je već osvojio istočno; za taj njegov plan bosansko je kraljevstvo vrlo pogodno. Stoga držimo vjerojatnim da on kani ugrabiti najprije ta vrata. Ali mu pothvat neće poći za rukom prema njegovoj želji, ako mu se kralj htjedne srčano i čvrsto oduprijeti. Jer u Bosni se nalaze vrlo teški klanci i uski prilazi, koje može braniti mali broj ljudi. Ugri i Mlečani pridružit će svoje snage Bosancima. U tu svrhu poslat ćemo vladarima jednih i drugih naše legate. Mi ćemo, koliko mognemo, pomoći: izdat ćemo naredbe da se u Bosni podignu stolne crkve, kojima ćemo odrediti biskupe. Krunu ne možemo poslati bez prethodne odluke ugarskog kralja; na njega spada kruniti bosanskog kralja. Ipak, sačekat ćemo da saznamo što on misli. Ako budemo vidjeli da se on zbog toga neće uvrijediti, krunu, koja je spremljena, poslat ćemo vašem kralju po svom legatu;




toga nipošto nećemo učiniti protiv volje ugarskoga kralja. Ne valja povrijediti onoga od koga očekujemo pomoć. Stjepan će se stoga – ako ima mrvu razboritosti – koliko god može truditi da se izmiri s panonskim kraljem Matijom. Kad se s njim udruži, jedva će ga Mehmed moći nadvladati." Kralj i papa nažalost bivaju spriječeni u svojoj namjeri da odbrane Bosnu: nakon što je ipak dobio krunu i spremio se na borbu u najjačem utvrđenju na Balkanu, Bobovcu, sa 30000 vojnika, kraljevskom riznicom s preko milion zlatnika i zalihama hrane i pića za sve ljudstvo za 2 godine, kralj jedne prilike izjaha s pratnjom da obiđe utvrdu na Ključu. Tad vrhovni bogumil Bosne i upravnik Bobovca, Radič, koji je bio upućen u kraljev i papin plan zadržavanja Mehmeda na Bobovcu dok papa ne okupi evropsku vojsku u Italiji i krene put Bosne, dojavi sultanu Mehmedu osvajaču da se kralj nalazi u slabo branjenom Ključu i da je Bobovac Mehmedov ako želi. Pred otomanskom vojskom Radič u kraljevom odsustvu naredi vojsci da odstupi, spusti kapije i prepusti grad napadaču odmah i bez bilo kakve borbe. Ne sluteći da su bogumili ustvari agenti Londona i engleskih geostrateških interesa, oficiri poslušaju i nastane pravi pokolj. Mehmed ne štedi nikoga: vojnici i njihove familije, žene, djeca, starci, bivaju poklani, silovani, gaženi konjima, živi zakopani, bacani niz litice, davljeni u rijeci, nabijani na kolac, a mnogima je živima cijela koža oderana... Na identičan način, nakon što ga u Ključu s lakoćom uhvati, Mehmed naredi svom kuharu da mladog kralja živog odere, a njegovom bratancu i pretendendu na krunu, 13-godišnjem Radivou, odsjeku glavu. Na isti način uhvaćena su i pogubljena djeca kraljice Katarine kao prijestolonasljednici. Pošto su bili jako mladi, da bi izbjegao gnjev zapadnih dvorova, Mehmed ovo predstavi kao otmicu. Ovo je identičan recept po kom se Bosanci danas asimiliraju u Srbe. Naprosto, situacija u geostrateškom smislu danas nije ništa drugačija od tadašnje. Kombinacijom sile (planirani genocid i zločini; poništavanje rezultata sankcija a ne zločina) i namamljivanja (srbijanska popularna umjetnost – muzička te filmska; reality shows) nikad osvješteni Bosanci navode se da priđu strani koja im misli zlo - srpskom nacionalizmu kao "konačnom rješenju" (naravno, ta rješenja nisu nikad konačna nego uvijek s ciljem stvaranja haosa u kontinentalnoj Evropi). Kao što su na gore opisani način iz usta kralja Tomaševića, Turci asimilirali Bosance u tursku manjinu, po identičnom geostrateškom receptu to danas čine Srbijanci - u srpsku manjinu. Nemoguće da na tako dalekom vremenskom razmaku i kod dva toliko različita naroda kao Turci i Srbijanci, dođe do identičnih strateških ideja tj. nije riječ o koincidenciji. Naprotiv, ova podudarnost ukazuje na zajednički spoljni centar geostrateškog osmišljavanja. Riječ naravno može biti samo o Londonu, kao zajedničkom nalogodavcu i Beograda i Istanbula, kako tada tako i 1878, 1918, 1944, 1992. i danas.

4. TOP 10 pitanja o Bosni danas Veleizdaja se nužno sastoji iz niza strateških sabotaža. Zato je za dokazivanje veleizdaje važnije ispitati da li donosioci strateških odluka ne čine ono što se od njih očekuje, nego ispitati da li čine neočekivano. Činiti očekivano im je posao, a činiti neočekivano je bacanje prašine u oči narodu koji je meta izdaje. Tako TOP 10 pravih (teških) pitanja o Bosni danas, glase:



TOP 10 PITANJA O BOSNI DANAS

1) Zašto Jugoslovenska vojska u proljeće 1992. oduzima oružje bosanskoj Teritorijalnoj odbrani, ali ga ne oduzima MUP-u? 2) Zašto u ljeto 1995, nakon višemjesečnih vapaja opkoljenih, Izetbegović ne naređuje nijednom od 5 korpusa trostruko brojnije ArBiH da usiljenim maršem krene ka Srebrenici? 3) Zašto preko pedeset "proboja opsade" Sarajeva od 1992-95 ne uspije, ali organizatorima istih uspije da u istim izgine 7000 boraca ili 20% više nego civila - kojih je ukupno bilo 6,5 puta više? 4) Zašto niko nije ni pokušao proboj opsade Sarajeva izvana - pomoću nekog od preostala 4 korpusa ArBiH koja je do 1995. brojala 210.000 boraca, naspram 75.000 vojnika VRS? 5) Zašto nijedan "legendarni komandant MUP-a" ne poginu između 1992-1995? 6) Zašto se od 30-ak socijalističkih zemalja Evrope, lustracija obavještajnog (dakle policijskog) sektora do danas (2010.) ne provede jedino u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji? 7) Zašto vas ni 1992. ni 2006. ni danas niko ne upita putem referenduma kakvo to društveno uređenje vi želite? 8) Zašto vas ni danas niko ne pita šta vi mislite o ukidanju državnih suvereniteta, i pristajete li vi predati svoj suverenitet u ruke stranim vojnim paktovima i unijama a šume stranim bankama, odreći se prava na okupacione reparacije, itd.? 9) Zašto vam niko ne traži dozvolu da uništi vaše naoružanje kao javnu svojinu i jedini garant suverenosti i nezavisnosti? 10) Zašto na mjestu pomoćnika komandanta Sarajevskog korpusa za taktiku, kao ključnog za proboj opsade, nije bio najiskusniji i najobrazovaniji oficir iz generalštaba ArBiH, već 20-neštogodišnjak po imenu Safet Kešo, koji je bez iskustva i vojne škole dogurao od vojnika '92 do majora '94, a nakon rata bez naučnog stepena postao ministar za nauku i obrazovanje - najvažniju stratešku oblast u miru - kad u škole i obdaništa zavodi vjeronauk dok univerzitet svodi na fabriku titula? Odgovori na sva gornja pitanja poznati su svakom ko je iole upućen u zbivanja u i oko Bosne 1992-1995, a logika i patriotizam mu nisu mrski pojmovi. Kako to da novinari u Bosni, a ni ostali pitci vrli, nikad ne pitaju prava (teška) pitanja? Statistički je nemoguće da toliki ljudi niti u jednom trenutku u svojoj karijeri ne pokažu da imaju dvije čiste u glavi. Naravno, riječ je o strogoj medijskoj kontroli koju putem lojalnih urednika provodi jedan u biti nenarodni režim. Ušminkan i slatkorječiv, on je po svojim posljedicama staljinistički jer kao i u svakom nenarodnom režimu, i u Bosni je policija glavni narodni neprijatelj. Dok građanima udjeljuje mrvice, taj režim sa stola kupi lavovske obroke. Ali, njemu je i korupcija tek omiljeni sinonim za veleizdaju, jer za veleizdaju leti glava a korupciju se ne može ni opisati a kamoli kazniti... Danas je izvjesno da je "rat u Bosni 1992-1995" bio parodija rata i obavještajni cirkus u kom su samo geostrategija i smrt bili stvarni. I sam obim smrti je također bio projektovan: sjetimo se ljeta 1992. i Silajdžićevog povratka s neke konferencije u Sarajevo kada izjavljuje da mu je "sa visokog mjesta rečeno da agresija na Bosnu neće prestati dok ne bude 200.000 žrtava" - to je uistinu i bila cifra s kojom su Anglosasi operirali još dugo nakon 1995, i od koje su tek nedavno odustali. I deblokada koju je 1995. izveo NATO bila je dio tog cirkusa: oficiri-svjedoci nisu se mogli načuditi što su avioni uništa-



TOP 10 PITANJA O BOSNI DANAS

vali tek beskorisne i rashodovane ciljeve. Tako isto ni sama opsada Sarajeva nije bila nikakav "vojni debakl opsjedilaca" kako to čuvari mraka u tamnom vilajetu bajkovito dočaravaju. Naprotiv, opsada je bila zajednički taktički potez VRS i "zelenog kadra" ArBiH, kojom je uspješno blokirano 1/4 ArBiH dok se ne izvrši pomjeranje hiljadugodišnjeg geostrateškog separatora sa Drine ka Rimu: Sarajevski korpus sa svojih 50.000 boraca je sam mogao iznijeti pobjedu nad VRS, da je ikad došao do bojnog polja... Isti kadar koji to tada nije dozvolio, danas drži Sarajevo pod mentalnom opsadom, dok odgaja nove generacije anglosaksonskog topovskog mesa za široku potrošnju.

5. Računamo na vaš zaborav! Historija Balkana je historija čudnih ratova i još čudnijih mirova. Još od pobjede tada neprikosnovenih rimskih legija nad Ilirima (na jedvite jade), nisu se na tlu Bosne sukobile dvije vojne formacije jedna naspram druge i u punom kapacitetu. Tako kad god su bili nadomak nezavisnosti, Bosanci bi se najednom našli u situaciji da se tuku svezanih ruku, tj. bivali su izdani od "svojih" vođa. Dok su napadači uvijek bili formacijska vojska, domaći su uvijek igrali u dronjcima, ili u novije vrijeme - u teniskama. (Zahvaljujući revnosti s kojom "naše" vođe bez pitanja uništavaju naše oružje, i naredni rat ćemo dočekati goli i bosi.) A u razdobljima okupacija - krvarili su uvijek za interes okupatora, na dalekim frontovima od Urala i Galicije do Perzije, Afrike i dalje... U svijetu, a pogotovo u Evropi, nema primjera dugotrajnije okupacije, pa se i iz tih okolnosnih dokaza nameće zaključak da je Bosna već milenij i po u lancima uvijek iste geostrategije. U čemu je tajna uspjeha anglosaksonske imperije zla? Pa ponajprije u tome što je to prva imperija u historiji koja je shvatila značaj šminke. Sve imperije prije nje naime propadale bi pod teretom vlastite veličine. One su bile jasno caristički ustrojene države, u kojima je vladar uvijek igrao otvorenih karata. Takva neprestana izloženost i unutrašnjim i vanjskim neprijateljima neminovno je vodila ka trenjima, slabljenju i napokon urušavanju sve i jedne imperije u historiji, uvijek po istom principu. Anglosaksonski geostratezi međutim prvi shvataju da mogu biti vladari svijeta i ako svoju imperiju - zamaskiraju. Slično kao što je zamaskirani vojnik u daleko boljoj taktičkoj situaciji od potpuno izlože-



RAČUNAMO NA VAŠ ZABORAV !

nog protivničkog vojnika... Uistinu, vješto zamaskirana, anglosaksonska imperija koja drugima uvijek nameće neke ludačke društvene koncepte dok se svoje monarhije drži "k'o pijan plota", svoju geostrategiju provodi vojnim doktrinama. Tako najvažnija rečenica u Doktrini SAD glasi: "Sjedinjene Države mogu u svakom datom trenutku voditi najviše dva globalna rata istovremeno." Ova doktrina je identična onoj Rimske imperije, i to je uloga (legionara) koju Amerikanci radosno obavljaju za svoju maticu-pčelu. (Rimljani su regrutovali Tračane za pokoravanje Ilira, potom Ilire za pokoravanje Dačana, pa Dačane za pokoravanje Sirijaca... sve na vremenskim razmacima od oko jednog vijeka. Identično, bosanski izdajnici danas šalju topovsko meso u plaćeničke "misije" u Irak i Afganistan, glasaju za embargo Iranu, itd. a praktično jučer je sama Bosna rekolonizirana po taktici "zavadi pa vladaj".) Stvarna imperija, lukavija i opasnija, okupljena je oko same matice, i planski oponaša "Svetu rimsku imperiju" - srednjevjekovnu metastazu Rimske imperije. Obavještajno podzemlje danas predstavlja kožu na organizmu imperije, na koju ova nanosi šminku vječnog osmjeha. Najočitija manifestacija te šminke su organizacije poput "nevladinih", potom UN-a i njene preteče Lige naroda, iznikle na zgarištima svjetskih ratova koje su finansirali upravo Anglosasi i njihove cionističke knjigovođe. Potom su tu i veliki mediji koji velikim ne postaju sami od sebe, nego zato što ih režim takvim načini. Zauzvrat mediji poslušno slijede uputstva obavještajne kaste koja pazi šta se objavljuje a šta ne, u kom tonu i s koliko ocrnjivanja nasuprot hvaljenja. Rezultat svi vidimo u razdoblju 2009-2010: kolektivna temperatura je najednom dovedena u normalu, kao dodirom čarobnog štapića nema više usijanja iako je izborna godina, a emocije su splasnule u svim zemljama zapadnog Balkana. Pošto kolektivna svijest ne postoji jer ne postoji ni tzv. "kolektivni mozak", riječ "kolektivno" u političkoj je upotrebi tek kao fantazija tj. maska iza koje se krije obavještajno podzemlje kao jedini i stvarni nalogodavac cikličnih mjena svih naših grupnih "raspoloženja". A u njima svako par decenija nailaze sve naše "kolektivne radosti", koje potom smjenjuju naše "kolektivne depresije", pa onda ispočetka. Tako su ratovi u režiji Londona po svojim uzrocima uvijek lažni, a za cilj imaju isključivo resetovanje međunarodne pozicije Londona kao navodnog prijatelja čovječanstva. Stoga po svojim posljedicama ovi ratovi su uvijek itekako stvarni, krvavi i razarajući. Budući da su na taj način finansirali nastanak oba svjetska rata (i Apisovu "Crnu Ruku", i Lenina i Mussolinija i Hitlera i Franca i Pinocheta i Miloševića i Saddama i...), čovječanstvo Anglosasima ne duguje apsolutno ništa, niti je uostalom tim globalnim reketarima ikad išta dugovalo. Treći svjetski rat je neminovan iz prostog razloga što svaka kolektivna zahvalnost za "spašavanje od nemani (...)izma" prirodno jenjava s dolaskom novih generacija koje stoga treba podsjećati u kakvom "opasnom svijetu živimo". Svijet je daleko bezopasniji nego što to Anglosasi nastoje oslikati pomoću svojih obavještajnih alata (Al Qaeda je ogranak CIA-e i o tome više nema dvojbe). Čovječanstvo nikako da nauči lekciju - a i kako bi kad i ne postoji kao takvo: ono je tek inertna masa kolektivno nesvjesnih bića zabavljenih oko svakodnevice te tako ostavljenih na milost i nemilost geostratezima. Nakon trećeg rata, Anglosasi će nasljednicu UN-a vjerovatno nazvati "Ujedinjena Planeta", ili po nekoj sličnoj gluposti, a kao preteču Ujedinjenim Planetama iz omiljene masonerijske produkcije "Star Trek"... Neki od tih alata već su potrošeni i postaju smetnja tvorcima. Što se svijet bude više približavao neminovnosti Trećeg svjetskog rata, tako će Internet postajati sve opasniji za Anglosase. Osmišljen kao geotaktički modus penetracije u psihu mladog čovjeka, Internet je u potpunosti vojni proizvod Anglosasa, ali koji je došao do kraja svoje upotreb-




ne vrijednosti (izmjene svijesti u pravcu popuštanja moralnih kočnica u stilu "sve je dopušteno"). Međutim nasuprot zamišljenom otuđenju čovjeka od čovjeka, Internet je sasvim neočekivano po njegove kreatore i čete ratnih psihologa unutar obavještajnih struktura, prešao u svoju suprotnost - mrežu za socijalno povezivanje i zbližavanje ljudi. U tom smislu, društvene mreže poput Facebooka i sl. postajaće sve više meta Anglosasa, jer takve mreže predstavljaju suprotnost onoga što je Internet trebao biti: sredstvo za okretanje pojedinca mašini i virtualnim vrijednostima umjesto drugim ljudima i stvarnim vrijednostima. S druge strane, društvene mreže poput MySpacea (naglasak je na MOJ prostor) imaju svu moguću podršku obavještajnog podzemlja i kontroliranih medija poput UPI, AP i Reutersa. MySpace je tako preplavljena anglosasksonskim primitivizmom i ludačkim shvatanjem slobode kao prava da ugrožavaš druge, te stotinama miliona mladih koje u tom iščašenom duhu ispunjava virtualna sreća. Klasičan primjer takve jedne mreže je i Wikipedia, nadrienciklopedija koju uređuje obavještajno podzemlje - Mossad, MI6 i CIA. Tako Wikipedia na bosanskom jeziku ima za cilj oblikovati svijest patriotski orijentirane omladine Bosne, pa tamo neprestano figuriraju engleski kraljevi i dinastije, umjesto bosanskih - o kojima se i dalje "malo zna". Na isti način su bosanska djeca u Drugoj Jugoslaviji podučavana kilometarskim a izmišljenim historijama o - srbijanskim kraljevima i dinastijama, odrastajući u potpunom neznanju da je Bosna nekad također bila kraljevina i to u određenim segmentima puno uspješnija od mnogih evropskih. Dodatna opasnost od Wikipedije je u tome što "popularni pretraživači" (čitaj: oni koje obavještajno podzemlje tetoši) na svaku vašu pretragu Interneta, pa makar i za najbanalnijom informacijom, uvijek i "nepogrešivo" među prvih par rezultata pretrage izbacuju stranice Wikipedijine frizirane istine. Srećom, trend opadanja popularnosti Wikipedije kako na engleskom tako i na drugim jezicima (uključujući i na bosanskom) je ogroman, a ide u korist - pogađate - Facebooka. Ako im ne uspije da u dogledno vrijeme onesposobe ove, po njihovom shvatanju, "anomalije" poput Facebooka (ili ih stave pod kontrolu npr. lažnim aktivizmom kojim će korisnici tih mreža trošiti energiju na stvari koje ne mogu promijeniti), Anglosasi će početi izazivati niz "kvarova" u sistemu Interneta gdje će čitavi regioni i kontinenti ispadati iz sistema i urušavati se. Prvi test reakcije čovjeka tehnološkog doba na takvo stanje je bio sa slučajem "2000 bug" kad su kontrolirani mediji raširili globalnu paniku straha od tehnologije. Ali, namjera anglosaksonske imperije zla nije sama po sebi dovoljna za njen globalni uspjeh, koliko god oni bili vješti u dizajniranju i podmetanju iluzija. Druga, i glavna, tajna njihovog uspjeha leži u krajnjoj strpljivosti: Anglosasi su pažljivi da između ratova u nestabilnim područjima uvijek ostave jednu do dvije generacije da stasavaju u "miru". (Blood Harvesting - uzgoj za žetvu u krvi.) Prosječan čovjek prirodno teži ka stabilnosti i sigurnosti za sebe i svoju porodicu. Stoga ga je vrlo lako potkupiti privremenim "mirom" ispunjenim lažnom srećom baziranom na kreditima i pričama o konceptualnoj "stvarnosti". Prevedeno, danas u nju ulaze gotovo svakodnevni prijenosi utakmica engleske fudbalske lige, besmisleni a osjetilno intenzivni američki filmovi, ili bombardovanje izrazima poput ekonomija, investicije, razvoj i sl., koji iako opisuju opipljive stvari, sami po sebi ne znače ništa. Na identičan način su bile potkupljene mase i u nacističkoj Njemačkoj, ali i danas - u Anglosaksoniji. Tako dok SAD Londonu služe kao nepresušni izvor topovskog mesa za njihovu globalnu imperiju zla ("londonske legije"), dotle preko 6 miliona britanskih besposličara uživaju privilegije izdašnog i doživotnog welfarea (socijalno), uz cijenu od 150 milijardi funti godišnje. Monarhija taj novac od




nekuda mora namaknuti, želi li osigurati "mir u kući" - pošto većinu nezaposlenih Britanaca čine Anglosasi, i to su uistinu poludivlje horde. A od kuda ako ne od - lakovjernih naroda širom svijeta! Istovremeno, američki welfare gotovo da i ne postoji; da postoji, Amerikanci ne bi popunjavali redove plaćeničkih legija smrti, jer ne bi bili materijalno prinuđeni na to. Po motivima najbrojniju grupu u redovima američke vojske čine mladi ljudi iz ruralnih sredina, kojima je jedina šansa za životnim uspjehom to da uzmu kredit za studiranje s klauzulom o bezuslovnom služenju u vojsci - u miru ili u ratu, bilo kad i bilo gdje. Svoj način života, pod šupljim imenom "sistem vrijednosti", Anglosasi zavode silom i pritiscima na teritorijama koje smatraju svojima; to se dešava i u Bosni od 1995. do danas.

“Elizabetini pioniri”: Fotografije iz masonerijskog glasila Erasmo, dvobroj 7-8 od 15-30 aprila, 2006. Ovo je prvi javni snimak bh. masona. Datum koincidira s osnivanjem lože odnosno početkom bajke o piramidama u Visokom. Na snimku su član Izet Rađo inače dekan Fakulteta za sport u Sarajevu, kolovođa Edvin Dervišević inače sportski medicinar, i član Ismar Mujezinović sin slikara Ismeta. Njihovo držanje odaje mentalne robove. Mujezinović je poznat po svojoj psihotičnoj opsjednutosti seksom što se očituje u njegovim slikarskim uratcima, a i sam je u više intervjua priznao da je „čari seksualne slobode“ otkrio kasno u životu – s pojavom Interneta. To je tek primjer masonerijske manipulacije ljudskom slabošću, u ovom slučaju seksualnom neiživljenošću i strastima kojima se u lance prostitucije i uživanja narkotika, u redove kukuljičara uvlače u biti nezrele ličnosti. Još jedan klasičan primjer su profesori Pravnog fakulteta u Sarajevu u poznatoj seks-aferi, koji mladalačku neiživljenost dožive u poznim godinama kao slobodu te pokazuju beskrajnu odanost zadacima koje pred njih podstavljaju oni koji im takav stil života omoguće.

Stasaće tako opet par generacija u Bosni pod grotesknom masonerijom (čak su i Janjičari Balkana ustvari bili masonerijska sekta Baktašija, dok njihovim stopama danas idu Elizabetini pioniri - na slici). Tu je i njihova ograničena elita "begova" a jevrejskih plaćeničkih fejkera uvijek "pretplaćenih" da iz režima u režim budu "neko i nešto" u zemljama koje ne osjećaju svojima jer svoju nisu nikad ni imali. Istovremeno će se nove naraštaje navesti da i opet zaborave šta se desilo njihovim očevima i djedovima; punom




parom radiće Pink, Nove, OBN, Hayat i ini "BN mediji" kiča i bede, biće Bosna u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih Nacija koje ne postoje, biće Bosanke savjetnice britanskim ministrima koji ne odlučuju ni o čemu, i uljuljkaće se tako Bosnu i Bosance u novi čudni mir. Nadajući se da će im bez po muke stići sreća i blagostanje u vidu novog autića i stančića (uglavnom na kredit, naravno)... Potom će uslijediti neki novi čudni rat, s novim i nešto stvarnijim žrtvama, uvijek većim nego u prethodnoj epizodi krvave balkanske sapunice u kojoj su jedino žrtve stvarno i redovno najveće u Bosni. I nikad neće shvatiti da su cijelo vrijeme zapravo bili sami kovači svoje kolektivne (ne)sreće. Do jednom.

6. Sa Igmana mamac baciti je lijepo Ivo Josipović: "Banjalučani i Banjalučanke su krasni doći ću opet" (30.05.2010). Ovako nešto može izjaviti samo totalni besćutnik i licemjer. To je kao da je Hitler pobijedio, pa ga Kennedy posjetio u ljetnoj rezidenciji Auschwitz, onako šeretski dometnuvši okupljenim novinarima: "- Kaj velite, tu su nekad živjele čaplje al ih više nema, jao baš užasno!" Hrvatska je, nakon svih zemalja EU, dobila prvog samootkrivenog (Mesić se i dalje vješto skriva, a Tuđman već večera sa svojim Luciferom) masona za predsjednika. Time je ispunila i posljednji uvjet za ulazak u EU. Jedino što je time pogazila i principe na kojima sama počiva. Ne shvataju susjedi Hrvati da su biranjem svog Obame-lažnjaka, ušli u 4 duge godine tihićevskog cijeđenja hrvatskoga mozga, tokom kojih će poput već sluđenih Bosanaca, gledati kako im fanfare trube na ustanak (zlatne riječi, postrojavanja vojske, bla bla) dok im maljčiki ispred nosa isisavaju krv tj. odnose državu iz koje će oni iznijeti gaće na štapu.

Još jedan u nizu navodno “ludih šeširdžija” Balkana, zapravo pripadnik masonerije koja itekako zna šta radi i za koga. Zreli intelektualci su uvijek svjesni svojih djela i konsekvenci istih.



SA IGMANA MAMAC BACITI JE LIJEPO

Jedini stvarni razlog što Evropu mnogi doživljavaju kao prevrtljivu, na momente izgubljenu, a uvijek kurvu, je to što ona takvom i jest. Ako se gega kao patka, kvače kao patka... biće da je avion. Ali, takva kvalifikacija nije i potpuna, jer Evropa je klasičan primjer otetog kontinenta, koji je potom prisiljen na prostituciju! Baš kao što postoji i navođenje na prostituciju kod trgovine ljudima, ista situacija postoji i u geopolitici. Devijantnosti u našem mikroživotu tek su projekcije globalne situacije, pa trgovina teritorijama kao i navođenje na prostituciju čitavih kontinenata nije ništa neobično. Uzmite Afriku na primjer. A jedan bliži primjer, kod nas, jest tragikomično pravosuđe u kom su samo žrtve stvarne – što je također tek refleksija engleske geostrategije u kojoj su samo žrtve stvarne a sve drugo žestoka prevara. Ovdašnje je pravosuđe kula od karata jer je neprirodno za kontinentalnog Evropljanina sviklog na pravdu iznad svega. Ono je takvo jer je izrađeno po matrici engleskih predavača, koji ovdašnje sudije i tužioce već deceniju "utjeruju u suru" po infantilnim seminarima, dok im ti, naši najlošiji pravnici, vrijedno poput dječice bilježe u svoje tekice šta je to čiko u engleskom štofu danas rekao. A govori im čiko svakakve nebuloze, poput one da se delinkventnoj omladini pomaže tako što ih pustiš na slobodu, dok u Britaniji na snagu stupa zakon o pretvaranju ukotvljenih brodova u zatvore uključujući maloljetničke, u nedostatku zatvorskih kapaciteta... Dakle, nije pretjerano reći da svo zlo svijeta izvire u Londonu i široj okolici i u to nema sumnje. Zlo je engleski patent. Da zlo bude veće, Evropu jedan siluje dok je drugi drži. Tako Engleska i Rusija već vjekovima složno razvaljuju u redovnim ciklusima (tačnim kao sat) ovaj kontinent izrazaran ratovima strašnije negoli svemirsko kamenje treha po Mjesecu. Nema ničeg mističnog oko pogibije poljskog predsjednika – čovjek je na ovaj ili onaj način, skupa s državnom elitom, smaknut. Potom je još, dokazujući da je i ubistvo vjerovatno isplanirano a ne tek posljedica poludivljeg kontrolora leta, i pravedničkoj eliti prepriječen put na sahranu ovog evropskog velikana (nije teško biti velikan, samo kažeš NE! dok obnašaš državnu funkciju). Ako se ja mogu dosjetiti najmanje tri načina na koji je s jednim ili dva torpeda s taktičke podmornice NATO mogao aktivirati vrlo istraženi i majušni vulkan s Icelanda, onda NATO i njegovi geofizičari znaju za bar još toliko načina. "Povampireni vulkan" je tek nedonošče u geofizičkim mjerilima – pravi mali kućni ljubimac. Koji kad je zgodno može i zalajati. I time otjerati putnike koji se zapute, recimo na sahranu. I nije to sve, znaju NATO kolege i kako pokrenuti zemljotres, ništa lakše u stvari... Nije Tarik Sadović maknut jer se "posvađao", jal s Tihićem jal s Gregorijanom, već zato što nije dozvolio NATO geofizičarima da provedu program "prevencije prirodnih katastrofa". Ovo je tek pamflet-ime iza kog čuči pravi mali zmaj vatrobljuvač: potpuna kontrola nad svim mogućim izvorima prirodnih katastrofa, poput tektonskih rasjeda koje se baš kao i vulkanče sa Icelanda, gle čuda, može "rasteretiti" tektonskog stresa pomoću taktičkog oružja veličine fiće. Ovo rasteretiti je kriptomanska šifra modernog naučnika za – izazvati zemljotres. Nauka u okrilju engleske baconštine se danas izmetnula u kriptomaniju, a naučnici u falš-kompozitore nesuvislih misli. Tako je i na Balkanu, gdje je ova bolest još dramatičnije izražena pošto ovdašnji naučnici imaju ludu sreću kao niko od njihovih kolega u svijetu: da jedu zlatnom kašikom a da nikome ne polažu račune. I dok druge neprestano optužuju da "žive u prošlosti", da su "obuzeti ratnom prošlošću" i sl., Englezima ratovi nikad i ni pod koju cijenu ne izlaze iz glave. Tako se, ko pijan plota, drže uloge pobjednika u II svjetskom ratu. To im navodno daje za pravo i kontrolirati dan-danas sve i jednu Vladu u sluđenoj Evropi. Pošto ta prljava rabota ide sve teže, dosjetili su se stvoriti centralizovanu nedemokratsku državu "Evropsku Uniju", ali




tako vješto zamaskiranu da katolički puk ne shvati otkud vjetrovi pušu. Obasuti kreditima pod "povoljnim uslovima" (a sam kredit je najnepovoljniji oblik ekonomisanja!), katolici Evrope danas su što potkupljeni a što podjarmljeni. Pošto se danas zna da su upravo engleski geostratezi omogućili kredite londonskih bankara Rothschildovih ratnim mašinerijama Mussolinija i Hitlera, kao i da su sa njima naveliko trgovali čelikom i ostalim potrepštinama za masovno naoružavanje sve do jeseni 1943, svijet ovim divljacima u polucilindrima ne duguje ama baš ništa, niti im je ikada dugovao. Svim narodima, ne samo Bosancima, pametnije bi bilo da se okrenu sami sebi, umjesto što čeprkaju po stratištima iluzija nadajući se poput šugavog kera da im je jedini u susjedstvu preostali čovjek (dostojanstvo biće! Englez!) ostavio pokoji otpadak za preživljavanje. Jedina razlika s Bosnom je to što se u njoj, zaključanoj sa tri strane, trenja geostrateških osovina najzornije prikazuju dignuti na treću potenciju. Samo takva, masonska EU koja siluje pravedničku Evropu, u stanju je tako odvratno (ne) reagovati na današnji masakr u terorističkom napadu divlje banana-državice "Izrael" na civile u mirovnoj misiji i u međunarodnim vodama. Ili, u našem slučaju, praviti se skoro četiri godine da sa pet minuta leta ne vidi krvavi pir Sigismundovih vještičara u Bosni, kako 1992. tako i 1408. Toliko su EU masoni moćni da su u stanju natjerati i jednog predsjednika velesile kakva je Njemačka, da podnese ostavku nakon što se izrekao o stvarnom razlogu njemačkog angažmana u Afganistanu, rekavši da je to zaštita ekonomskih interesa a ne nekakav terorizam. Drugim riječima, ili igramo kako Englez svira (čitaj: petlja), ili nas nema nigdje. Istina boli! Ko Evropu prisiljava da se prepušta na milost i nemilost anglosaksonskom i slavenskom zloduhu? Pa njen sloj pokvarenjaka, onaj kukolj u klasju zlatnoga žita, koji se naježi na riječ pravda – masonerijska "uglađena gospoda" poput Tadića, Josipovića i dr. Zgodna analogija ovim lakejima su vampiri i navodni njihov strah od krsta – simbolika zla naspram dobra, tj. povampirenih napadača i kontinentalne Evrope koja se brani već milenij i po. Strašno se ta rijeka od 6 miliona poluinteligenata (inteligente ubrajaju u masone tek nakon što umru - koja masovna krađa leševa!) koja je preplavila Evropu, počela pribojavati da ih neko ne makne s vlasti u kojoj čine i "poziciju" i "opoziciju". Naprosto, sve su očitije njihove opsjene i prevare. Teško da je puka koincidencija i to što je nakon dolaska masona Josipovića otpočela sječa glava u Hrvatskoj, za Hrvate i Bosance daleko crnja po strateškim posljedicama nego bilo šta što su Broz i njegovi ikad izveli. U toku je tako ukidanje preostalih slobodoumnih programa HTV-a, nakon što su isti pobacani u izaponoćne termine – istina je za masone opasna kao i pornografija za puritance; i jedni i drugi su lažovi-na-kvadrat. (Peticiju protiv ukidanja jedne takve emisije, "Na rubu znanosti", možete potpisati online i pridružiti se desetinama hiljada masonerijinih neistomišljenika među kojima i veliki broj naučnika koji ne žele obući kukuljice i za bolje sutra se moliti—đavolu). A istina je da su masoni brojno tek šaka jada koja snagu siše iz naše pomirljivosti da njihovu tajnu, zavjereničku strukturu prihvatimo kao njihovo dopunsko pravo, umjesto onoga što svako zavjereničko djelovanje jeste po definiciji: naše gubljenje prava! Kao i u ekonomiji, fizici i dr. mjerljivim okvirima, ništa u materijalnom svijetu ne nastaje a da to nije na uštrb nečega. Dakle, oni svoja uvećana prava stiču zahvaljujući našim umanjenim pravima. To je priroda svakog kriminala a ponajviše onog organizovanog, pa jednakopravnost tako uvijek ostaje idealom pravednika. Svakodnevna kršenja zakona od strane ove ulickane kamarile što odra đonove od bala do bala, od Aprila i Pruda preko Butmira do Igmana, a koja im aminuju njihovi tužioci i sudije, tolika su da se sasvim približio čas kad će se svu tu parazitsku datebogsačuva i odzlaocaodgorematerovsku kamarilu maknuti. Jer polupismena masonska bagra u ljudskom obliku, pažljivo odabirana po svom IQ-u na nivou kanarinčevog, potpuno je blesav nadomjestak




za ljude! I to naprosto više ne staje pod kožu. Ko može reći da mu nije zlo kad sluša rektora ili prorektora sarajevskog univerziteta? Takva zakržljalost i mantristička papagajština u kojoj taj dvojac operira nad tih svojih SDA-ovskih 200-ak riječi, toliko vam izmrcvari sivu koru da se zapitate s koje ste to vi planete a s koje su oni? Pa kad im još pridodate i "ministra za nauku" a poluobrazovanog poluinteligenta kog savjetuje zalizani masončić tek otkalupljen ispod prese velikog masončića s maloučilišnog DIF-a – ma nije cirkusko crvenilo već crnilo vam se pred očima pojavi i toliko zgusne, da ga fino pretekne i za nakon ljeta. Da ne zaboravimo na njihovog šefa bega Tihića, koji dok na Igmanu i Banjoj Luci predstavlja svoju mahalu, "neznanjem" upropasti baš sve bosansko što mu pade šaka. Drvna industrija na koljenima, usred Bosne koja drvo izvozi u 200 zemalja svijeta! I popela nam se tako kamarila na glavu, ovaj... olimpijski Igman. Za razliku od ostalih livada koje su uneredili, igmansku meraju pljeve već deset godina, pažljivo je zaljevajući i gnojeći. Toliko im je Igman drag i važan (uzvišenost – masonerijska simbolika!) da je u pripremi najnovije izvedbe na trapezu, pored klovnova i dresera divljači, učestvovalo i kompletno nelustrirano podzemlje Balkana. Cirkus Balcanica je tako došao do kraja, ili što bi Tin Ujević kazao: "Mi smo išli putem put je bio dug, kasno opazismo da je taj put – krug".

7.

Deset teza o "demokratiji"

- Zašto između izbora mora proteći 4 preduge godine iako izbori ne koštaju više od prosječnog voznog parka jedne Vlade? --- TEZA 1: Četvorogišnja demokratija znači dugoročnu manipulaciju, a narod je tu kao ukras da u par mjeseci "kampanje" da legitimitet vlasti koja je dakle nenarodna. Bolji je tzv. matematički izborni sistem s izborima npr. svake parne godine i, u zemljama veličine i tipa Bosne, popisom stanovništva svake neparne godine. - Zašto je u malom dijelu tzv. razvijenih demokratija izborni prag postavljen tako visoko da postoje 2-3 partije na političkoj sceni, dok je u većini demokratija tako nisko da postoje na stotine ili hiljade partija? --- TEZA 2: Demokratija je sredstvo geopolitike osvajačkih zemalja koje pokorenim narodima nameću nestabilne poretke, npr. englesko nametanje izbornog sistema Italiji nakon rata. - Zašto je u demokratiji prihvatljivo kada glasa i manje od polovine birača, pa npr. 5% naroda neke zemlje nametne svoju volju nad 95%, iako ponavljanje izbora ne košta više od godišnjeg toplog obroka za državnu administraciju? --- TEZA 3: Demokratija je idolatrijska jer se krije iza postulata "natpolovične većine" ali samo prebrojanih glasova, a kaobajagi "ne zanima" je daleko važnija polovina: ukupnih birača. - Zašto demokratija ne dopušta glasanje telefonom ili Internetom, iako sigurna tehnička rješenja za to postoje već 40 godina (telefonija) odnosno 15 godina (Internet) i ovo bi omogućilo Real Time demokratiju? --- TEZA 4: Demokratija je sistem prikrivenih namjera koji se boji naroda. - Zašto se demokratija u teoriji zasniva na javnosti djelovanja i tajnosti glasanja, a u praksi to je "ne uvijek", pa imamo npr. sveprisutnu masoneriju kao i unutarstranačko javno glasanje podizanjem ruku? --- TEZA 5: Demokratija je sistem zavjereničkih



DESET TEZA O “DEMOKRATIJI”

ciljeva i dvostrukih mjerila. - Zašto se, ako je navodno humanija, demokratija nikada nije odrekla prerogativa monarhizma, pa daje pomilovanja, zavodi poreze na poreze, vodi napadačke ratove, koristi brutalnu silu na vlastiti narod umjesto da rješava problem "demokratskim putem" itd.? --- TEZA 6: Demokratija je povez preko očiju narodima pokorenim u interesu stranih monarha. - Zašto demokratija izjednačava intelektualne sposobnosti nepismene osobe i nobelovca, da shvate koncept i suštinu ponuđenih opcija? --- TEZA 7: Demokratija po principu "jedan čovjek jedan glas" je u najmanju ruku nelogična; bolje rješenje bi bila asimetrična demokratija u kojoj 1 glas npr. nobelovca vrijedi 1% glasova ukupnog biračkog tijela (što bi u BiH bilo 10000 glasova), u kojoj Akademija nauka ima zakonodavnu vlast (treći dom Parlamenta), itd. - Zašto se u demokratiji sadržaj iz svih glasačkih kutija odvlači na jedno mjesto, kad je puno jeftinije i smanjuje mogućnost manipuliranja ako bi se otvarale i glasovi prebrojavali na licu mjesta po zatvaranju birališta i u prisustvu predstavnika stranaka? --TEZA 8: Demokratija je skrojena tako da podržava veleizdajnika, kako u izvedbi tako i u vještom prikrivanju veleizdaje. Što jednostavniji model za namještanje izbora (podršku veleizdaji), to u njega teže povjerovati. - Zašto je demokratija, od silnih monarhističkih prerogativa koje jeste preuzela, zaboravila preuzeti baš onaj najvažniji: mehanizam vansistemske zaštite poretka u kom se normalno bez suđenja likvidira političara koji očito i uporno zagovara veleizdaju (predaju suvereniteta stranoj vlasti)? --- TEZA 9: Demokratija je licemjerni koncept koji zahtijeva licemjerne kadrove te kontrolu pravosuđa i medija u interesu strane Vlade. - TEZA 10: Navedena pitanja razotkrivaju demokratiju kao netransparentan tj. lažan politički sistem. Rojalizam je povoljnije rješenje jer osim što je jasan i nedvosmislen, u rojalizmu se suveren odnosi prema zajedničkom interesu i svojini kao i prema vlastitim stavljajući interes svakog pojedinca zaštićenog suverenitetom ispred svih drugih interesa, domaćih i stranih. Osim toga, u demokratiji vas pitaju želite li u neki vojni pakt, uniju ili sl., sve dok ne pristanete pa makar i sa 51% - a poslije više nikad niko ne pita želite li istupiti. Niti vam iko garantuje da npr. NATO, nakon što mu pristupite, neće uvesti obavezni vojni rok. Ali tada će biti prekasno da se sjetite vlastitog kralja, i po svjetskim pustarama ginućete za - tuđeg.

8.

Eto Dida fahre!

U svom stilu simboličke demagogije, masonerija mijenja potrošeni projekat "SDA" novim, pod imenom "SBB". Režija: kadrovi starog nam znanca SDB-a. Simbolika je masonerijina omiljena razbiriga, a igra slova mjezimče među igrama (SDA-SDB-SBB; probajte, nije dosadno!). Sjetimo se da su projekat razvaljivanja druge Jugoslavije otpočeli "misterioznim planom RAM", kako je u presretanim telefonskim razgovorima Milošević opisivao Karadžiću agresiju na Bosnu. I dok smo mi upošljavali maštu zamišljajući da je "Milošević htio Bosnu uokviriti u ram" (ili u najmanju ruku zakačiti za rever – ma znaš nas), ispostavilo se da je RAM akronim od inicijala izvođača najkrvavijeg projekta u historiji Bosne: Radovan – Alija – Mate.



ETO DIDA FAHRE!

SBB je tako održala svoju glavnu Skupštinu na kojoj je bilo više delegata i uzvanica nego na Titovim kongresima SKJ. Očito, skup (bilo čega a da ne igra Džeko) od preko 2000 ljudi u jednoj ovako depresivnoj zemlji u ovakvoj Made in Dayton ludačkoj košulji, u ovakvom (ne)vremenu, u stanju je organizirati isključivo masonerija. Ipak, 2000 na 4.000.000 nije ništa. Masona se naprosto ne treba bojati, iako treba priznati da oni jesu zli da gore od njih ne može. Ali su srećom i groteskni, pošto su primorani u svoje redove uvlačiti najgore među najgorim: intelektualni otpad, privredni ološ, medijske tajkune, narko umjetnike....Masonerija u Bosni tako okuplja šljam Bošnjaka, šljam Srba i šljam Hrvata. Rame uz rame Fahro i ideolog mu Tunjo. Sidran se zapio pa zakasnio.

Kao novo lice Alijice, SBB će uskoro ući u žestoke "duele" s SDA, a koji će biti vrhunac glume i begovskog prenemaganja na unutardejtonskoj političkoj sceni. Jedni drugima će javno pominjati mater (a Fahro i oca), partijske plakatdžije će se međusobno marisat' k'o kick bokseri (uz žive prenose na animalnom TV Hayatu), a seoski filozof Tunjo će mantrisat o značenju "duha bosanskog". Za to vrijeme, kako je i najavio u svojoj trashevini, novi mesija idiotske igranke "podariće Bošnjacima nacionalni program". Molim?! Prevedeno – rezervat. Grand finale. Krešendo! Die Endlösung. Izetbegović je stvorio svu svoju poziciju i opoziciju koja mu je trebala da državotvorni narod zatvori u rezervat, od Silajdžića preko Radončića do Tihića (Džaferovića). Alija ih je postavio na noge i dao im vašu lovu (koju Radončić rasipa k'o u svatovima). Izetbegovića je stvorio lord Wakeham, inače direktor propalog američkog ENRON-a i Čuvar kraljevskog pečata Britanskog carstva (kraće: geostrateg)... Srećom, da bi ispunio Wakehamove naloge i time uokvirio Elizabetine interese na Balkanu, Tihić je morao SDA pretvoriti u društvo jednog lica (dobro, dva, ali Bakir Izetbegović je krado a takve narod ne voli imat za Didu pa taman da su ti iz oka ispali). Pošto Tihić umire, s njegovom smrću umrijeće i SDA. Dakle brod tone i u to nema sumnje. Vrijeme je da se pređe u suh čamac, da se prepakuju paketići i spreme retardiranoj velikoj djeci za predstojeće oktobarske praznike. Eto Dida fahre!



TA TEŠKA, SUDBINSKA RIJEČ—KOMPARTMENTALIZACIJA

9. Ta teška, sudbinska riječ - kompartmentalizacija Dayton nije ad hoc dokument nastao da bi se "zaustavio rat". Da će se rat desiti i da će biti okončan mirovnim ugovorom, planirano je još krajem 1980-tih kada je iz Ustava SR BiH izbačen referendum kao uslov za amendiranje, a uvedeno da se međunarodni ugovori ne moraju ratificirati. (Npr., ni Milošević se nikada nije usudio izbaciti referendum iz Ustava SR Srbije.) Na taj način postalo je legalno imati odredbu običnog međunarodnog ugovora za - Ustav zemlje. Tako je rat bio tek sredstvo da se dođe do "legalnog" utamničenja Bosne i njene rekolonizacije. Tada kao i danas, rukovodioci i nelustrirano obavještajno podzemlje koji skupa provode ovu igru na terenu (neko više a neko manje svjesno), nalaze se pod upravom turske masonerije i MI6. Fes sa sabljom je omiljen i među bjelosvjetskom masonerijom pa se u engleskim kolonijama često po šoping centrima mogu vidjeti masoni s takvim ratobornim fesom na glavi kako - sakupljaju priloge. Turska masonerija na čelu s Izetbegovićem, Tihićem, Silajdžićem i Lagumdžijom ima zadatak predvoditi većinu državotvornog naroda koju su uspješno utorili tokom rata (kao za to savršenoj prilici) u tursku nacionalnu manjinu pod etiketom Bošnjaci. S druge strane, MI6 upravlja bosanskim Srbima preko SANU, koji je "crni anđeo čuvar" engleske geostrategije za Balkan. Istovremeno, MI6 je do 2006. upravljao i bosanskim Hrvatima preko HDZ-a ali koji je u Bosni već izolovan jer su katolici shvatili igru te ko joj je meta, a u Hrvatskoj je HDZ navodno ponovo odan Rimu (samo navodno). SDA s druge strane je također izolovana, jer su i "Bošnjačka" inteligencija pa potom i narod 2006. shvatili šta im klika radi. Ali za razliku od katolika koji su 2006. dobili pravu opoziciju (tj. odanu zaštiti svog teritorija, a ne interesa engleske kraljice), "opozicija" SDA-u je 2006. postao turski mason 33. reda Haris Silajdžić, pa se u njegovom toru nije ništa značajno promijenilo i strategija Tihića je samo nastavljena u interesu Londona a protiv Bosne.

Haris Silajdžić, turski mason 33. reda




Ova podjela "zona odgovornosti" se u obavještajnom radu zove kompartmentalizacija - kad lijeva ruka ne zna šta radi desna i obratno, a obje rade za isti organizam čiji su sastavni dio. Na taj način se postiže utisak realnosti, jer su svađe ovih "strana" (lažno srpske i lažno bošnjačke, dok lažno hrvatska ima zadaću da šuti) donekle realistične. Npr. hapšenja bosanskih građana po Srbiji su itekako istinska, ali MI6 koji pokreće takve akcije to čini da bi se igračima turske masonerije održavao oreol patriota. Ali suština uvijek ostaje ista: nijedna "strana" nikada ne prekorači interes Engleske - danas je to pomicanje geostrateškog separatora sa Drine ka Rimu, na potez Karlobag-Karlovac-Virovitica. Što se samog Ustava SR BiH tiče, njega su na opisani način promijenile MI6 krtice u tadašnjoj SR BiH, koje će nečinjenjem omogućiti i raspad SFRJ, na čelu s Raifom Dizdarevićem. Npr. vodeći jugoslovenski funkcioner 1970-tih i bosanski patriot Džemal Bijedić, smaknut je nakon što ga nisu mogli utjerati u masonerijske lože tokom priprema za razvaljivanje SFRJ (kroz Ustav iz 1974 kojim će od neautonomnih jedinica napraviti federalne i tako spremne za izdvajanje iz SFRJ). Srpski nacionalizam je glavni faktor nestabilnosti na Balkanu. Ali, on nije i samonikli nacionalizam već je to obični geostrateški projekat Engleske. Naime, Vuk Karadžić je svoj koncept svesrpskog nacionalizma osmislio na grantovima engleske Vlade dok je o njihovom trošku godinama boravio u Londonu i Beču. U svojoj igri Englezi regionalnim podanicima nabacuju i stigmu genocida kako bi i inteligenciju i desnicu u tim podaničkim zemljama držali u pokori. Tako su Turci dobili stigmu armenskog, Nijemci stigmu jevrejskog, a Srbi stigmu srebreničkog (ne i bosanskog jer Srbi još nisu ispunili ulogu dominantnog faktora Balkana velikim finalnim genocidom nad Ilirima (Albancima, Bosancima i Hrvatima) koji predstoji). Anglosaksonski geostratezi su i omogućili svim tim zemljama da postanu regionalne mikrosile. Tako je engleski cionista i bankar Rothschild kreditirao dolazak na vlast i Mussolinija i Hitlera i Lenjina a Hitleru praktično sam sponzorirao svu ratnu mašineriju; američki cionist i industrijalac Rockefeller je snabdjevao Njemačku čelikom za tenkove sve do jeseni 1943; "Hitlerovo samoubistvo" postaće zvaničnom verzijom njegovog kraja tek 1960 tj. nakon posebnog dogovora Rusije, Engleske i SAD (o razlozima nesuglasica oko zvanične verzije "nema podataka"); itd. Kao rezultat stigme genocida, inteligencija tih naroda je naprosto paralizovana, i te su zemlje sada doslovce mentalno pokorene. Predvodi ih tamošnja masonerija ustoličena u bezlične administratore; državnici više nisu dopušteni ni u suludo birokratizovanoj dakle carističkoj "EU". Na čelu svjetske masonerije je rodbina engleskog monarha, a danas je to Vojvoda od Kenta, prvi rođak Elizabete II. Potreba da se do kraja rasvijetli uloga 6 miliona masona, naročito u kontinentalnoj Evropi, je ogromna. Zapravo je krajnje vrijeme da se to uradi a oni, kao i bilo kakvo tajno udruživanje kao potpuno nelogično, stave i izvan zakona. Van pameti je da kontinent i danas i sutra i vječno treba ispaštati zbog nečega što se desilo prije 70 ili više godina, a što je omogućila upravo engleska monarhija i njeni geostratezi i knjigovođe! Elizabeta I je u XVII v. zamalo izgubila Englesku pod naletom španske mornarice i vojske. Odmah nakon tog "najstrašnijeg rata koji je ikad zadesio Englesku", kraljica osniva svoju petu kolonu "masoneriju" kojom preplavljuje kontinent. Masonerija u svoje redove uvlači prvenstveno seksualno neiživljene pojedince (npr. slikara Ismara Mujezinovića kod nas) kojima u zamjenu za slijepu poslušnost obećava "slobodu" (u Anglosaksoniji jedina potpuna dakle autentična sloboda i jest upravo seksualna - sve druge su dozirane "na kašičicu", npr. svaki pokušaj spuštanja izbornog praga ili promjene poretka završi tako što predlagače "proguta mrak", presudama ili nalazima "ljekarskih konzilija"




završe na psihijatriji, i sl.). Glavni zadatak masonerije jest onemogućiti papi da više ikada ima svoje legije za odbranu Evrope, poput one koja je u XVII vijeku zamalo civilizirala Englesku... I masonerija je tek jedna u nizu akcija specijalnog ratovanja Londona protiv Rima, poput saskih prinčeva kao sponzora Husa, Lutera, Otomana i njihovog marša na Rim. Engleska danas dobrano kasni u implementaciji svoje globalne geostrategije (kolaps UN; III svjetski rat). Jedan od glavnih razloga usporavanja leži u teškom neuspjehu Hitchnera i Holbrooka s njihovim projektom Dayton kao zamišljenom finalizacijom Starog svjetskog projekta kroz "Aprilske amandmane" 2006. Ovaj je projekat trebao označiti krah svjetskog poretka UN na isti način na koji je Čehoslovačka samoprihvatanjem okupacije 1938. Minhenskim ugovorom skršila svjetski poredak Lige naroda. Da je poredak urušen 2006 kako je bilo planirano, Iran bi bez ikakvih problema već bio poravnan sa zemljom pomoću atomskog oružja... Da bi ubrzali svoje zacrtane aktivnosti, neminovno slijede brzopleti potezi Londona kao jedini preostali. Oni uključuju i igru otvorenih karata njihovih sluga na terenu; ugasite vaše TV aparate - biće vam muka od izljeva ljigavosti kojim ćete sve više prisustvovati, obilježavanja raznoraznih godišnjica, itd... Uz to, pošto svijest Bosanaca praktično nije ni načeta (samo su vam ukinuli referendume i ankete, ali vi i dalje mislite isto!), uslijediće hapšenja, torture i suđenja boraca za slobodu, radikalizacija "islamista" a produžene ruke MI6, kao i sve drugo iz dobro poznate kuhinje MI6 iz njenih krvavih priručnika pisanih po J. Americi, Africi, Aziji, Evropi...

10. BOSANCI, NE BOŠNJACI ! Bošnjaci moraju odustati od Bošnjaštva! Zašto? Prvo, jer su u njega uvedeni prevarom. Kad je Izetbegović usred drame agresije naveo većinu državotvornog naroda da izjednače svoju vjeru s nacionalnom pripadnošću, on im lukavo prodaje da su oni Bošnjaci-crtica-muslimani. Time je, kako je tada objašnjavao, bilo ostavljeno otvoreno mjesto "da nam se pridruže i crtica-pravoslavci i crtica-katolici". Svakom normalnom ovo se činilo razumnim jer svi razumijemo da je Bošnjak sinonim za Bosanac. U čemu se sastojala lukavost? Pa odmah nakon "Bošnjačkog sabora", na kome se ta navodno historijska promjena a prevara odigrala, Izetbegović munjevito preobraća Armiju RBiH u vojsku muslimana, uvodi vojne mesdžide i mnoga druga obilježja islama, svjestan da će time navesti patriote drugih vjera da se udalje od i iz takve armije. Odmah po potpisivanju Dejtonskog ugovora kojim je dao oreol legalnosti micanju geostrateškog separatora sa Drine ka liniji Karlobag-Karlovac-Virovitica, Izetbegović vješto putem kontroliranog Sarajevskog univerziteta i medija "zaboravlja" na svoju crticu i Bošnjaci-muslimani ostaju samo Bošnjaci, a patrioti drugih vjera, kao i ranije u Armiju, više nisu bili dobrodošli u državotvorni narod. Tako se ispostavilo da umjesto da ostanu sinonimi (što objektivno jesu), Bošnjak naspram Bošnjanin naspram Bosanac nužno postadoše zasebni pojmovi s različitim pravnim težinama i posljedicama u geopolitičkom kontekstu: Bošnjak je postao striktno etnička, Bošnjanin striktno historijska, a Bosanac onda neminovno ostao kao jedina striktno nacionalna (nekad regionalna) odrednica. Zašto je ovo pogubno? Pa Bošnjak je ime nacionalne manjine u Turskoj, i svako geopolitičko miješanje Turske (koja je pod kontrolom masonerije) u Bosnu sada Tur-



BOSANCI, NE BOŠNJACI !

ska može opravdati nastojanjem da zaštiti "svoju manjinu". Iako je pravljenje razlike između ova tri termina sa stanovišta semantike besmisleno, kod potezanja prava na uplitanje, kao i u svakom pravu, doslovnost tj. preciznost termina je ključna: samo je Bošnjak zaštićen i dejtonskim i turskim Ustavom. Drugo, jer ih nema dovoljno. Za razliku od politike koja je umjetnost mogućeg, geostrategija je igra brojki te utoliko jednostavnija od politike. U trojnoj podjeli Bosna nema nikakvih šansi da se razvija kao druge države rasterećene od temeljnih pitanja tipa Ko je u ovoj zemlji državotvoran. Kao državotvorna većina, Bošnjaci sada moraju shvatiti da jedino odricanjem od Bošnjaštva u koje su uvedeni na prevaru, i prihvatanjem Bosanstva, mogu računati na patriote svih vjera i nevjera. Borba za Bosnu je borba za ljude i teritoriju, i ona nema nikakve veze ni s religijom ni s "duhom bosanskim" kako to podmeću defetisti tipa Filipovića. Npr. da su Bošnjaci Srebrenice masakrirani radi vjere, ukopne procesije svakog 11. jula iz godine u godinu u očito izdanoj zemlji ne bi bile isključivo vjerske tj. bez ijednog obilježja ili čak prisustva države. Treće, jer bi, isto kao i miješanje Turske u Bosni, i puštanje Srbije (Rusije) da se proširi preko Drine značilo svjetski rat. Engleski geostratezi još od cirkusa zvanog "pad komunizma" kojim su pustili svoju gladnu slavensku zvijer s lanca, na sve načine traže povod za izazivanje Trećeg svjetskog rata. Pri tome im ničije žrtve nisu svete (tj. ni bošnjačke ni srpske ni hrvatske), jer im nisu svete ni vlastite; masakr više hiljada svojih građana rušenjem tornjeva u New Yorku 11.09.2001, je bio najozbiljniji lažni barjak (false flag) iliti lažna truba za uzbunu u historiji. Prethodni lažni barjaci koje bi imperije uvijek koristile za potpirivanje emocija narodu pred isplanirani ratni pohod, bile su uvijek manje po obimu i intenzitetu što se ide više u prošlost. Tako je Pearl Harbour bio manjeg obima i intenziteta od 11/09, napad lažnih poljskih vojnika (na njemačke) od Pearl Harboura, Sarajevski atentat od napada lažnih poljskih vojnika, itd. Sljedeći lažni barjak zato mora biti višestruko jači po efektu od 09/11 tj. mora odnijeti desetine ili stotine hiljada života odjednom, pa se izvjesno radi o upotrebi nuklearnog oružja. Milenijska mržnja Anglosasa prema katoličanstvu i kontinentalnoj Evopi predstavlja dovoljan razlog da se novi Svjetski rat otpočne opet što bliže Rimu. Nažalost, danas isključivo anglosaksonske zemlje i njihove saveznice u globalnoj geostrategiji rase imaju vlastite nuklearne arsenale. Tako su arsenali Francuske pod punom kontrolom masonerije, kao i ta zemlja otkako su Francuzi ostali bez kraljevine (u zaglavlju originala tzv."Povelje o ljudskim pravima" kao glavnog dokumenta tzv."Francuske revolucije", nalaze se masonerijski simboli piramide i oka). Engleski geostratezi su dobro pazili kome daju nuklearne tehnologije u ruke, pa tako danas nijedna katolička zemlja nema svoje nuklearno oružje. Njemačka, Italija, Holandija i Belgija imaju tek upotrebnu dozvolu za korištenje NATO-vog nuklearnog arsenala, ali isključivo po odobrenju Britanije. Na kraju, povod za Prvi svjetski rat insceniran je u Sarajevu 1914. pošto je Anglosase osokolio neviđeni industrijski razvoj carstva i čuda zvanog SAD. Gajeći nade u konačno uništenje katoličanstva, Anglosasi preko svog starog igrača Srbije insceniraju Prvi svjetski rat koji je u biti bio još jedan veliki evropski rat, te kao takav najviše unazadio kontinentalnu Evropu. Danas su Anglosasi opet osjetili nadmoć na krilima tehnološkog napretka i svog globalnog lihvarstva i okupacionizma koji ne nailazi na ozbiljan otpor, radi čega je Bosna kao najbliža Rimu opet pogodna za veliki lažni barjak. Sarajevski atentat izvela je masonerijska organizacija Mlada Bosna (“Crna Ruka”) koju je okupio srbijanski oficir a engleski agent, Dragutin Dimitrijević zvani Apis. Ulogu radikala potrebnih da izazovu novi svjetski rat u Bosni danas bi mogli igrati "islamisti", koje su u




zemlju upustili turski masoni Izetbegović, Silajdžić i Cerić kao direktni organizator "islamskog ekstremizma" u Bosni tj. novi Apis Balkana. Da je Bosna moguće žarište novog svjetskog rata vidi se i iz prethodnih nekoliko decenija. Kako je naprijed pokazano, Bosni se historija već ponovila i ponavlja i sada npr. u najnovijim sluganskim odnosima s Austrijom. Tako Bosna danas prolazi kroz neku vrstu ubrzanog "deja vua": od Balkanskih ratova preko kolonizacije od strane austrijskih banaka tj. otimačine šuma, pa do sve izvjesnijeg uskrsnuća Kraljevine (treće) Jugoslavije pod Karađorđevićima koji se pripremaju da zauzmu svoj masonerijski tron. Primjer mogućeg scenarija za lažni barjak novog "Svjetskog" (a ponajviše evropskog) rata: 1) Evropa se po n-ti put digne iz pepela (ovaj put iz pepela prevare - projektom "EU" koji dok daje kredičiće narodu, manipulacijama na berzi isisava trilione iz evropskih država koje su papu u stanju snabdjeti legijama, poput Njemačke, Španije i Italije); 2) Engleski monarh odluči da se Evropa opet otrgla ispod kontrole anglocionističke masonerije; 3) Engleski geostratezi preko svojih lutaka na koncu (masonerije) na čelu Turske, Rusije, Srbije i Bosne, detoniraju atomsku bombu u Bosni u izvedbi "islamista"; 4) Entitet Republika Srpska uz podršku Srbije proglasi otcjepljenje od Bosne smatrajući to opravdanim radi opstanka stanovništva; 5) Turska zaprijeti Srbiji da će se umiješati jer bosanski "patrioti" (a turski masoni) nisu nikad dopustili konačno priznanje rezultata genocida, i Turska ima legitimno pravo da štiti svoju ustavnu manjinu Bošnjake, na šta Rusija zaprijeti Turskoj ako se umiješa da će je napasti... Već viđeno? Nego šta - konceptualno identičan predtekst nastanku 1. svjetskog rata, samo je pojačan lažni barjak i donekle izmiješani akteri kao karte u istom a izlizanom špilu. Sve nam se drugo već ponavlja, pa je i opisani (ili neki sličan) scenarij tek vrhunac novog ciklusa kroz koji prolazimo zbog našeg geografskog položaja.

Mustafa Cerić “reis”, važan engleski igrač kako funkcijom koju je uspostavila kolonizatorska Austrija i koja je jedina takve vrste u svijetu, tako i svojom voljom koju nesebično ulaže u ispunjenje globalnih ciljeva masonerije kao anglocionističkog “ljepka” kojim Elizabeta II svoju Imperiju Anglosaksoniju drži na okupu.

Usljed već opisane kompartmentalizacije, imenovani pojedinci ni danas kao ni u prošlosti zapravo ne moraju nužno znati koji je krajnji cilj njihove uloge. (Npr. kompartmentalizacija omogućuje kontroliranim medijima tipa magazina "60 minuta", a koji inače služe za naglašavanje maglovite korupcije umjesto opipljive veleizdaje, da često a "neobjašnjivo" dođu do tajnih snimaka pomoću kojih onda prave oreol patriotizma turskoj




masoneriji u Bosni - to je igra mačke i miša, omiljena geotaktika i specijalitet engleskih geostratega.) Stoga je za opstanak Bosne i biološki opstanak svakog Bosanca ključno odbacivanje Bošnjaštva od strane Bošnjaka. Pošto je, kako je već rečeno, u geostrategiji riječ o igri brojeva, a Bošnjaci su u Bosni najbrojniji, nije neophodno da se i "bosanski Srbi" i "bosanski Hrvati" odmah odreknu svog srpstva odnosno hrvatstva. Da bi se oslobodili ludačke košulje navučene joj u Daytonu, čime je Bosna zapravo ponovo utamničena tj. nije dobila nazad svoju nezavisnost, Bosanci moraju masovno bojkotovati dejtonske izbore, i ustrajati na bojkotu sve do uspostave austavne Kraljevine Bosne; dovoljno je da izlaznost bude ispod 30% da bi izbori izgubili legitimnost. Da bi se Londonu izbilo iz ruku sredstvo za organizovanje novog lažnog barjaka, neophodno je i ukinuti instituciju "reisa" koja ne postoji nigdje u svijetu a koju je u Bosni uvela austrijska kolonijalna vlast*). Zadatak reisa danas je da za račun Londona okuplja muslimane Balkana i usmjerava ih protiv Rima kao jedinog prirodnog saveznika Bosne - naime geografija Evrope neće se promijeniti značajno za narednih 10 miliona godina, a kako je već rečeno, u geostrategiji za razliku od geopolitike, najvažniji su brojevi odnosno koliko koja strana ima ljudi i okrupnjene teritorije. A ako će nas London iskreno mrziti još barem 10 miliona godina, zar onda potpuno približavanje Rimu, iskreno ili "iskreno" svejedno, nije najlogičnije rješenje? Udaljavanje od Rima, koji je na pola sata leta (mi i o Kini znamo više nego o Italiji!), za Bosnu je ne samo neprirodno već i - smrtonosno. Treba ponoviti, i nastaviti ponavljati svaki dan: prema engleskom institutu za "depopulizaciju planete" (prevedeno: za uništenje ljudi; nova maska tzv. eugenista), koji je pod vodstvom čistokrvnog engleskog lorda, www.optimumpopulation.org, od 4 miliona Bosanaca više od 3 miliona za Englesku predstavljaju - višak. Kratko i jasno. Nakon nedavne objave Turske da otvara svoje stare aspiracije za teritorijama u granicama Otomanske imperije, situacija za Bosnu i za čovječanstvo postaje izuzetno opasna. Bošnjaci ne mogu računati na iskrenu "zaštitu sultana", jer je separator pomjeren sa Drine ili što bi stari Rimljani rekli Kocka je bačena (krenulo je!). To znači da London ovaj put Tursku u Bosnu uvlači kao drugorazrednog a ne prvorazrednog igrača, pa se ni ovdašnji muslimani nemaju čemu radovati (zapamtite, anglosaksonskoj dinastiji zla ni vlastite žrtve ne znače ništa, a kamoli vaše!). Ovo najnovije isticanje pripadnosti turskoj manjini Bošnjaka, umjesto (isključivo!) bosanskoj naciji Bosanaca, tako predstavlja do kraja opasno igranje vatrom. Kada bi se, kojim slučajem, naš najveći geostrateg kralj Tvrtko danas probudio, siguran sam da bi prvo zagalamio na svoje Bošnjane: VI STE BOSANCI, NE BOŠNJACI ! *) Napomena: Za razliku od funkcija glavnog imama i sl., prisutnih u zemljama u kojima žive muslimani, i koja ureduje druge imame, funkcija reisa ureduje političare pa time i svakodnevni život stanovništvu. Funkcija reisa je pandan kalifi iz srednjeg vijeka (još od Muhameda a.s.) i ne postoji više nigdje osim u Bosni. Kalifa je bio "gospodar života na Zemlji i na Nebu, odabran u ime Svevišnjeg". Znači pandan reisu bio bi rimski papa odnosno moskovski patrijarh (ovaj drugi jako uopšteno), međutim ni oni ne stoluju u Bosni pa zašto bi muslimanski samozvani "božiji namjesnik"? Samozvani, jer takvo neupitno namjesništvo nije u skladu ni s jednim opšte prihvaćenim tumačenjem islama, i danas se isključivo najradikalni imami smatraju božijim namjesnicima - i to svaki ponaosob bez pardona jedan prema drugom tj. svaki uči da je baš njegovo tumačenje pravo, uz vrlo malo tolerancije prema ostalim tumačenjima. Što se nacionalnog samoodređenja tiče, svako treba da ostvaruje svoja vjerska, nacionalna i manjinska prava unutar svoje država-nacije. To je savremeni koncept prihvaćen širom svijeta, od Indonezije preko Jordana do Nigerije, pa nema razloga da ga se i evropski muslimani ustručavaju primijeniti. Država sa vlastitim suverenom je najbolji garant svih prava svih svojih državljana.



B I LJ E Š K E



GEOSTRATEŠKE PREKRETNICE ZA BOSNU

6-9 n.e. III ilirski rat kog rimski historičari nazivaju najtežim koji je Rimsko carstvo vodilo 1-4 v.n.e. Nestaje velikih ilirskih gradova poput Heduma Castelluma kod Visokog 5-6 v.n.e. Slaveni masakriraju i prodaju u roblje 4 miliona (većinu) Ilira. Oni koji su ostali - iz straha prihvate jezik a oni odvedeni - danas naseljavaju Siriju, Palestinu, Maroko... 1054 Raskol kršćanstva na katoličanstvo i pravoslavlje vraća Drini ulogu strateškog separatora 1154 Papa šalje Crnog viteza templara Justazija ("Borila Boriča") da osnuje državu Bosnu, a njegovog saborca katoličkog templara Stephanusa Nemana da osnuje Srbiju 1180 Bizant dovodi marionetu 18-godišnjeg Kulina koji dopušta ulaz satanistima "Bogumilima" 1377 Prvo kraljevsko krunisanje nekog pripadnika loze Berislavić Boričević: Tvrtka I Kotromanića 1408 Car Sigismund na Doboru masakrom 179 generala i admirala pripremi teren za Otomane 1463 Agent Londona, vrhovni bogumil Radič sabotira pohod pape Pia II za oslobođenje Bosne tako što, dok papa okuplja evropsku vojsku u Italiji, Mehmedu osvajaču bez borbe prepusti Bobovac s riznicom koji je bio opremljen za dvogodišnju borbu; tako Mehmed s lakoćom uhvati mladog kralja Kotromanića i živog ga odere te pobi maloljetne prijestolonasljednike uključujući Katarininu djecu 1492 Sultan šalje luksuzni admiralski brod u Španiju po 100-ak sefardskih familija da budu begovi 1527 Otomani uspostavljaju prvu administraciju Eyalet Bosna čime pada Kraljevina/ Prinčevat 1535 Sultanov unuk Gazi-Husref beg naređuje da se Vojvoda dubočki Stjepan Berislavić zakolje 1700 Vojvoda dubočki Ivan Omerbašić i Biskup primat Bosanski potpisuju historijsku izjavu 1831 Rizvanbegović nagovara ustanike da izdaju Gradašćevića i čekaju "reforme od sultana" 1925 Beg Spaho nagovara Bosance da čekaju "reforme od kralja Karađorđevića" 1995 Izetbegović nagovara Bosance da čekaju "reforme od EU/NATO/Marsovaca" 2006 Beg Tihić nastavlja gdje je Izetbegovića prekinula smrt, uprkos otporu...


BOSANSKA KRALJEVSKA PORODICA – NAŠA BORBA


Naša borba: KRALJEVINA BOSNA, 2. put!




DIO TREĆI: DRUGI PUT JE PRAVI PUT

Sažetak Jedini izlaz za zemlju koja je primila ovoliku porciju historije, kakvu ni daleko veće nacije ne bi ”provarile”, je u potpunom i beskompromisnom suočavanju s tom historijom! Razdvojiti žito od kukolja, hladnu naučnu istinu od romantičarskih fantazija podmetanih nam vijekovima kako bi se međusobno dijelila, zavađala i tukla — uvijek jedna te ista iliro-tračanska plemena...

Sadržaj 1. Mali barjak velikog lažova.......................................................1 2. Terminologizam.......................................................................3 3. Historologizam........................................................................6 4. Na bojkot izbora do Kraljevine Bosne....................................9 5. Krv nije voda – porodice kao izvođači geostrategija...........10 6. Društvo .................................................................................14 7. “Suverena” turska framasonerija.........................................16 8. Anglofilijo gora si od pedofilije.............................................17 9. Terra Nullius – drama u 3 čina............................................21 10. Kraljevina Bosna..................................................................23

Karta Kneževina Kraljevine Bosne, konstituisane 21.08.2010.

Dvorac Drinovac-Cernik kod Broda, prvog vladara Bosne, Vicekralja Borila Boriča, zajedničkog direktnog pretka svim suverenim vladarima Bosanske države (banovine i kraljevine), današnji izgled. Gore: izgled 1250; u sredini: izgled 1928.


[email protected]

Sarajevo, 2010


BOSANSKA KRALJEVSKA PORODICA – NAŠA BORBA 1

MALI BARJAK VELIKOG LAŽOVA

1. Mali barjak velikog lažova "Podržavam snažniji anganžman sigurnosnih struktura BiH u pravcu procesuiranja i najoštrijeg sankcioniranja svih osoba koje zagovaraju ili pripremaju ovakve atake, kao i svih osoba koje su na bilo koji način povezani s takvim aktivnostima" - Haris Silajdžić 27.06.2010, povodom napada na policijsku stanicu Bugojno istog dana (rekord u brzini reagovanja "naših" na neki događaj nedjeljom). "Ovo je poruka svima nama koji se bavimo sigurnošću i onima koji nam mogu pomoći da stvorimo sigurniju atmosferu za življenje da se energičnije, jače i funkcionalnije borimo protiv zla koje je danas eksplodiralo u Bugojnu. Nadam se da ćemo u tome imati podršku cjelokupne društvene zajednice u BiH." - Sadik Ahmetović 27.06.2010, istim povodom. S koje su ovi planete? Evo, na primjer našu podršku u borbi protiv "terorizma" - nemaju. Zašto? Prvo, vehabitski pokret stvorila je u XVII vijeku Engleska, što su utvrdili brojni strani istraživači a potvrdio je to i ugledni profesor sarajevske islamske teologije Rešid Hafizović. Opštepoznata i dobro dokumentovana činjenica je da je njihovu još ekstremniju formu, tzv. "Al-Qaedu", stvorila CIA za potrebe borbe protiv Sovjeta u Afganistanu 1980tih. Kako stvorila, tako nakon raspada SSSR-a nastavila i snabdjevati, obučavati i tetošiti. Toliko da je dokumentovano (Le Figaro i dr.) i da je bin Ladena u Američkoj bolnici u Dubaiu posjetio lično direktor agencije CIA - dva mjeseca prije 11/09/2001. Nije poznato je li mu donio voća i cvijeća, ali je itekako poznato da je pakistanska liderka Benazir Butto smaknuta nepuna dva mjeseca nakon što je za Al Jazeeru otkrila da je - bin Laden mrtav. Drugo, zna li neko za većeg lažova oko krupnih pitanja u Bosni od Harisa Silajdžića, tog Pinocchia Balkana kome su usta puna Bosne a džepovi Kuwaita? Konkurs je otvoren, ali teško da će u narednim vijekovima ovaj doktor mahalskih nauka dobiti ozbiljnog konkurenta. Aliju Izetbegovića, koji se bar vješto pravio nevješt, davno je nadmašio - vješto se praveći vješt. Najnelogičnija stvar oko napada na stanicu je da bi vehabije napadale policajce koji se spremaju da idu na obezbjeđenje - Ajvatovice. Jedini koji su mogli znati raspored obezbjeđenja i koje stanice daju ljude, te kad i gdje im je zborno mjesto, bili su - državni organi. Podsjećanja radi, Ajvatovica je jedan od najvažnijih mentalnih okova na svijesti Bosanaca, i cijela ta šuplja priča postavljena je oko ideje da se stijene miču - same od sebe. (Blago geofizičarima.) Bajka je to koja je u Bosnu došla sa lažnim a sefardskim "begovima" 1492. i izvorno spada u jevrejsku mitologiju, a prisutna je i u drugim mitologijama poput grčke u kojoj iz hodajućih stjenčuga izlaze - golubice. Turskim masonima Ceriću i Silajdžiću ovaj okov služi kao poluga za poturanje naivnima stupidne priče o Bošnjacima kao "naciji s tradicijom", a ne etničkoj grupi kao što su "bosanski Srbi" i "bosanski Hrvati". Osim što na taj način izjednačavaju Bošnjake s turskom manjinom zaštićenom turskim Ustavom i time ostavljaju vrata otškrinuta za tursku armadu, bajka o Ajvatovici još ima za cilj i odvratiti Bošnjake kao većinu državotvornog stanovništva od jedine historije koja postoji (jer se desila, za razliku od stijena koje eto mogu dobiti i noge) - historije i tradicije srednjovjekovne Bosne kao jedinog civilizacijski prihvatljivog modela državnog kontinuiteta. Nema ništa mistično u vezi s 15. vijekom kad je dedo navodno "raspuk'o stijenu". I tad su osvajači bili isti, meta ista, specijalni rat malo staromodniji (nekad dedo, danas mediji), samo se odstojanje od pet vijekova nastoji zamagliti i staviti u kontekst šuplje mitologije umjesto opipljive borbe za teritoriju. Teritorija, a ne religija,



MALI BARJAK VELIKOG LAŽOVA

je jedina međunarodno prihvatljiva osnova državnosti! Jasna je opasnost u koju Bošnjake i cijelu Bosnu guraju "naši" kroz religijski rezervat: u položaj monete za potkusurivanje, kako je to slikovito opisivao Broz, misleći pri tome također na vjekovne borbe Londona protiv Rima. Treće, svako ko zna išta o strategiji zna i da se napadima na pješadiju ne postiže ništa strateški bitno. Nelustrirano obavještajno podzemlje Bosne, Srbije i Hrvatske (kao jedinstven slučaj zaostalog doušničkog aparata iz bivše istočne Evrope) uključuje odgovorna rukovodna mjesta a ne nedužnu djecu u uniformi. Pošto nelustrirani nisu bili ni meta a kamoli žrtve, riječ je o taktičkom napadu na fonu napada na Izetbegovićev mezar pred one prošle izbore, kad je sefardsko-begovska klika odnijevši kamere video-nadzora sa Kovača "na remont", također dobila vjetar u krila i novi oreol žrtve i jadnika, pobravši simpatije naroda koji je "morao zbiti redove". Stoga i ovaj "teroristički" akt vjerovatno predstavlja očajnički pokušaj Silajdžićeve veleizdajničke klike (SDA=SBiH=SDP= =SBB=...) da se insceniranjem vlastitog lažnog barjaka (false flag) u organizaciji MI6 razračuna s političkim neistomišljenicima i alternativom kakvu narod priželjkuje. Pravi teroristi sigurno nisu glupi da ne znaju koji su ciljevi strateški a koji samo mogu izazvati bijes kod naroda. Prisjetimo se da Anglosasima ni njihove žrtve ne znače ništa (11/9 je potpuno insceniran tj. bio je to tek lažni barjak, i u suprotno još samo predškolska omladina može povjerovati). Pošto je Bosna željeni dominion Anglosasa u njijhovoj vjekovnoj borbi protiv kontinentalne Evrope, to se isto može reći i za "naše" vođe. Mi to već znamo: po pisanim svjedočenjima i očitim faktima, Alija Izetbegović nije ni prstom mrdnuo da agoniziranim Srebreničanima i Žepljacima tokom njihovih višemjesečnih apela (putem radio-amatera 1995 kojih se svi još s jezom sjećamo) pomogne vojno. Armija RBiH koja je u ljeto 1995 brojala 240.000 do zuba naoružanih vojnika, naspram 75.000 vojnika VRS, osta nepokretna i ne priteče u pomoć vlastitom narodu, time omogućivši da se genocid kao dugotrajna operacija uspješno započne, nesmetano odvija i privede do planiranog kraja. Identično je to licemjerje onom koje ispoljava Silajdžić kad glasa za UN sankcije 70-milionskom narodu Irana u kojima će možda milion i više ljudi umrijeti usljed nedostatka osnovnih potrepština i lijekova. Teško je povjerovati da dobro obrazovani vojni stratezi kalibra Delića ili Dudakovića nisu bili svojom voljom dio ove krvave šarade, tj. slijepo odani veleizdajnicima. Očito je da smo ušli u novu fazu, kako smo ranije najavljivali u analizama. U ovoj fazi Engleska kraljevska porodica i njihova besramna domaća služinčad poluinteligenata, polomiće se da pronađu "protivnike mira", "zagovarače nasilja", "neprijatelje poretka" koji je sam lažan i nenarodan, itd. U tu namjenu koristiće se već oprobanim metodama iz udžbenika specijalnog rata i državnog terorizma: insceniranjem "terorističkih napada", zatvaranjima i mučenjima, potpunim gušenjem slobode medija i korištenjem istih kao babaroge, blaćenjem i podmetanjem, itd. U tom smislu već se priprema repriza američkog recepta "odricanja građana od svojih ljudskih prava radi višeg cilja - kolektivne sigurnosti", kako je to odmah najavio Ahmetović koji ostavlja utisak isključivo nesigurnosti. Ministar je to koji na tužno komičan način, ne znajući ni složenu rečenicu sastaviti čak gore i od očito kokainski udopingovanog Alkalaja, pripada krugu bajrogolićevskih seksualnih predatora i kokainoljubaca, svojom slabošću prema maloljetnicima ili drogi vješto navučenih na poslušnost u redove crnog sveštenstva Londona. Historija se ponavlja samo nezainteresovanima, te stoga treba neumorno ponavljati da onaj ko se odrekne slobode u nastojanju da ostvari sigurnost, ostaje i bez slobode i bez sigurnosti. A sigurnost je već uznapredovala i to nizbrdo: iz predizbornog miniranja mrtvih metastazirala je u



TERMINOLOGIZAM

predizborno miniranje živih. Hipnotizirane Bošnjake za to vrijeme "njihovi" navode na sakupljanje smrdljivih cipeletina. Almir Džuvo, direktor onog anam' nečega što se zove "Obavještajno-sigurnosna agencija BiH" (OSA - sve naka životinjska imena, te OSA te SIPA, a i mi - svi MAGARCI) i što po cijele božije dane u klimatiziranim prostorijama čeprka po bespućima Interneta i pod milion lažnih profila rado učestvuje po raznim forumima, chatovima i Facebook-u, saznade da su u bombaški napad na policijsku stanicu u Bugojnu upetljani - policijski funkcioneri. Gle čuda! Ko bi rek'o? Dobro poranio - zoru prevario! Pa kad se još i okuražio i to saopštio na nekakvom odboru (jal komisiji - ma važno da će kapnut u padže) nečega što smiješno zvuči i kad se izgovori ("Parlament" - ne zbog imena već zbog sastava, poput SLAVUJA iz gorepomenute zoomanije), nabrzaka ga zgembaše, zatvoriše sjednicu i - nogicaaa. O tome ste samo nakratko mogli pročitati na teletekstu vaše omiljene UDBFTV, mada su tu očito prenepodobnu vijest i otamo maknuli, brzinom munje. Pa evo, nek ostane zapisano za historiju.

2. Terminologizam Najvažnije oružje engleske geostrategije rase nije vojne prirode već leksičke - terminologizam u kom učestvuju stotine nadrieksperata (ekspert u društvenim naukama je oksimoron). Konkretno, radi se o zloupotrebi jezika naroda-mete, tj. običnom podmetanju kao i nametanju netačnih termina u svakodnevnu upotrebu i službeni jezik. Iako na prvi pogled nemoguće, promijeniti terminologiju jednog naroda, kao nešto što se uzima zdravo za gotovo, je samim tim izuzetno lako. Dovoljno je da nekoliko istaknutih "eksperata" odanih Londonu tipa masona Zdravka Grebe i njegovog šegrta Mujkića koji proizvodi Mickey Mouse doktorate tipa Osmanagićevog (ako smrdi na piramidu, ako liči na piramidu... ni masonerija ne može biti daleko!) izradi par autoritativnih članaka u uvodnicima kontroliranih medija, ili npr. par "eksperata u leksici" održe seminar na kom "raščiste sa prošlošću" i popljuju oponente kao nazadne i radikalne te slavodobitno objave novo izdanje rječnika. Nametanjem i održavanjem željene terminologije postiže se mentalno osvajanje naroda-mete. Mentalno pokoren narod postaje sam svoj tamničar, pa se logistička mašinerija anglosaksonske osovine zla može potom nesmetano preseliti na novu metu, u nekom drugom kraju svijeta... Jedan od prvih primjera vojnog terminologizma u savremenom dobu bilo je izjednačavanje termina za obavještajni rad sa terminom za intelektualni rad (eng., Intelligence). Tako su, počevši od sebe, Englezi željeli benignizirati vlastiti obavještajni rad, predstavljajući ga kao nešto dobro, lijepo i nadasve produhovljeno – aktivnost koja zahtijeva najviše ljudske kvalitete. Uslijedili su romani i filmovi tipa 007... Naravno, ovo je obična laž, i MI6, CIA, MOSSAD i ostale manje poznate obavještajne agencije i podagencije nisu ništa do mašinerija smrti, osvajanja i pseudonaučno-efikasnog terorizma. Cjelokupna savremena nauka zasniva se na postulatima ličnog filozofa Elizabete I, Bacona, koji je za svoju caricu uspostavio principe cenzurističke nauke koja za glavni cilj ima kreiranje oružanih i svakih drugih prednosti na terenu za Britaniju u odnosu na sve druge nacije. Rezultat filološke premoći koju Englezi ostvaruju silom, ucjenama i izdajom inteligencije zemalja-meta, jest i pogrešan prijevod ove riječi intelligence, koja se tako na praktično sve jezike zemalja trećeg svijeta prevodi pogrešno tj. kao tek 'obavještajni' rad.



TERMINOLOGIZAM

Naprotiv, taj izraz treba prevoditi doslovno kao inteligencija (ako mogu Englezi, zašto ne možemo mi?!), pošto je obavještajni rad uistinu tek operativni djelić poslova u okviru daleko važnijeg napora neophodnog da se uvežu analitika i brojne pseudonaučne (Baconianski naučne) oblasti u jednu smislenu cjelinu. Savjeti koje u tom smislu leksičari iz zemalja trećeg svijeta već stotinama godina dobijaju na pr. sa Oxforda i Etona koji imperijalizmu daju oblandu svetosti, strateška su manipulacija. Ti su savjeti nakon II svjetskog rata dobili i naučnu uobličenost amoralnih naučnika u službi anglocionističkog projekta, poput Sigmunda Freuda, a koji u Londonu 1947. osnivaju tzv. Tavistock institut čiji je glavni zadatak zloupotreba sofizama (lažne terminologije kojom se vrši masovno zavođenje) u psihološkom specijalnom ratu. Naučnici ovog instituta su npr. kreirali sintagmu "etničko čišćenje" kako bi se umanjio značaj genocida u Bosni... Dometi i aktivnosti ove institucije mraka su toliko dalekosežni i brojni da ne bi stali ni u stotine knjiga; pomenimo tek freudovski precizno psihološko profiliranje potencijalnih kandidata za lidere u anglosaksonskim zemljama! Institut ima budžet od preko 10 milijardi dolara, a jedan od direktora mu je bio i Cyrus Vence, poznat po učešću u zbivanjima oko Bosne 1992-1995. Jezik je i ključan elemenat (ra)sklapanja Jugoslavija, gdje se napadno originalnim jezikom, s pravopisom kakav ne postoji nigdje u svijetu, postiže površno vezivno tkivo svake naredne Jugoslavije. Ako je, kako to djecu "zapadnog Balkana" uče već vijekovima, Vukov pravopis savršen, zašto takav "izum" ne prihvate još negdje u svijetu; napose u Engleskoj? Naprosto, radi se o rogobatnom pravopisu i gramatici, koji se i u hrvatskom i u srpskom i u bosanskom održavaju ujednačenima upravo zahvaljujući onom dijelu inteligencije koji pripada masoneriji. I koliko god se Rimu činilo da je kakva-takva ljepljivost Balkana možda i povoljna okolnost, ipak je London taj koji najviše profitira iz tog i takvog gumiflex-Balkana, jer ništa dobro ne može nastati iz velike laži pa tako ni iz lažnog okrupnjavanja teritorija. Gornje je opis onoga što se desilo prije par vijekova i ne prestaje ni danas na tzv. zapadnom Balkanu, od nekakvih novosadskih konferencija pa preko leksikografskih zavoda sve do kulturnih društava – cjelokupna je to konstrukcija zla u kojoj se odozgo nadole nameće peglanje svake različitosti u sofisticiranom a pseudointelektualnom štimungu. Kao što Hrvat ne može biti slobodan sve dok sam ne napiše svoja slova umjesto što koristi ona engleskog pijuna Vuka Karadžića (patrioti koji su tražili uvođenje latinskih slova w, x i y u hrvatski su brzo ušutkani od strane "eksperata" framasona), tako ni Bosanac ne može postati svoj na svome dok se ne otarasi kolonijalnih naziva za svoju zemlju i za sebe samog. U tom smislu ključno je shvatiti da je "Bosna i Hercegovina" termin nastao sredinom 19. vijeka kad i "Hrvatska, Dalmacija i Slavonija" (ali kog su se Hrvati srećom i uz pomoć Svete Stolice davno otarasili). Pošto je riječ o čistoj manifestaciji engleske geostrategije za Balkan, ta se epizoda iz hrvatske i bosanske historije gotovo ne može naći u udžbenicima i literaturi (da, "BiH" je toliko duboko kolonija da u njoj djecu ne uče ni kako i kad im je zemlja - dobila ime!). Nažalost, u slučaju Bosne ne samo da taj naziv nije odbačen odmah po nametanju, nego se i zadržao sve do danas. Shodno tome nameću se nove besmislice koje Englezi grade na principu slagalice: ako vam nije smetao glupavi naziv "Bosna i Hercegovina" nećete se buniti ni protiv "Bosanac i Hercegovac", računaju oni. Jasno je da je riječ o totalnoj gluposti, jer ni Francuska se ne zove "Francuska i Korzika" (a Korzika je čak otok tj. geografski jasno izdvojena cjelina), Rusija se ne zove "Rusija i Sibir", itd. Ovdje treba napomenuti da su svi narodi tzv. zapadnog Balkana dobili svoju porciju ovog idiotskog nazivlja, npr. Kosovo pokušavaju preimenovati u "Kosovo i Metohija", osim Srba (Srbija nikada nije dobila kolonijalno ime npr. "Srbija i Šumadija") odabranih od strane Londona da budu njihova udarna pesnica u uništavanju katoličan-



TERMINOLOGIZAM

stva s istoka. Oni dakle nisu i mozak - pa Srbi to čine većinom nesvjesni svoje uloge marionete (šačica na čelu sa SANU zna sve ovo!), i sami prinoseći velike žrtve na pladanj engleskim lordovima. Inače, izraz "zapadni Balkan" je još jedna engleska floskula kojom se želi reći da su svi "zapadnobalkanci" isti narod - iliti Srbi, po odabiru Londona. Zašto je "Bosna i Hercegovina" naučno neodrživ termin? Pa Hercegovina je tek geografska podregija u južnom dijelu geografske regije Bosne, i nikad tokom srednjovjekovlja nije se naša zemlja zvala tako naopako. Kao i u slučaju ostalih podregija Bosne (Krajina, Podrinje, Posavina, Semberija), riječ je o podregiji (pojmovno-nerazgovjetnoj subordiniranoj regiji) a ne regiji pošto nakon nabrajanja svih regija preostaje nedefinirana teritorija za koju ne postoji zaseban autohtoni regionalni naziv nego je se, u nedostatku istog, naziva središnjom Bosnom. Osim toga, Hercegovina historijski nije nikada imala niti može imati logičnu ili službenu granicu. Ranije se nazivala svakako, od 'Humska zemlja', preko 'Zahumlje' do 'Hum', tj. nedostaje joj i historijski kontinuitet. Iako nema granice, pojedini autori navode da Hercegovina navodno obuhvata određene površine ili postotke. Po nekima, Hercegovina u političkom smislu danas bi navodno obuhvatala područja općina Bileća, Čapljina, Čitluk, Gacko, Grude, Jablanica, Konjic, Ljubinje, Ljubuški, Mostar, Neum, Nevesinje, Posušje, Prozor, Stolac, Široki Brijeg te Trebinje. Međutim, u geografskom smislu, sjeverni dio Prozora pripada tzv. središnjoj Bosni, a južni dijelovi Tomislavgrada, Foče i Kalinovika (Ulog) onda pripadaju Hercegovini, pa ni takva ad hoc podjela nije logična. Primjetite da oni koji se navodno najviše zapetljavaju u ovoj šumi terminoloških lažnjaka su upravo "vođe" naroda. Tako npr. Mustafa Cerić često govori o "Bošnjačkom narodu" da bi potom u istoj rečenici sasvim nonšalantno prešao na "naciju Bošnjaka", time unoseći konfuziju u ljude kojima se obraća. To rade i druge duhovne vođe, neko iz loše namjere prema Bosni (najviši muslimanski i pravoslavni duhovnici) a neko jer je pritisnut geostrateškom pat pozicijom (najviši katolički duhovnici). Kao izuzetno inteligentne osobe, duhovne vođe to ne čine nimalo slučajno ili iz neznanja, nego upravo da bi zbunili narod koji se onda neminovno oslanja uvijek na njih kao krajnje tumače života i pastire. Dobro je što im stanovništvo sve tri konfesije, u ovom vjekovnom deja vuu koji se samo ponavlja i ponavlja, sve manje vjeruje. NEPRAVILNO I NAMETNUTO

PRAVILNO I AUTOHTONO

Bosna i Hercegovina...................................Bosna Bosanac i Hercegovac.................................Bosanac Federalna televizija.....................................entitetska televizija Republički zavod.........................................entitetski zavod konstitutivni narodi....................................etničke grupe Bosne Bošnjački narod / nacija Bošnjaka.............etnička grupa Bosanaca-muslimana i dr. Srpski narod / nacija bosanskih Srba.........etnička grupa Bosanaca-pravoslavaca i dr. Hrvatski narod / nacija bosanskih Hrvata..etnička grupa Bosanaca-katolika i dr. Ne postoji alternativa preciznom izražavanju!



HISTOROLOGIZAM

3. Historologizam Da bi potpuno razumjeli nečiju geostrategiju i bili u stanju razviti kontrageostrategiju, potrebno je poznavati stubove na kojima tronožac te geostrategije počiva. Prvi potpornjak je naprijed opisani terminologizam. Drugi stub je historologizam, o kom će biti riječi ovdje. Treći stub, koji sigura izdrživost prva dva, jest policijsko-doušnički aparat koji je ranije opisan i protiv kog po samoj njegovoj definiciji i u kontekstu njegove nelustriranosti, nema uspješnog intelektualnog načina suprotstavljanja pa preostaje sila koncentrisana na najodgovornije (samonikla lustracija) a nikako niže i obične službenike čije je iskustvo strateška dragocjenost. Ovaj se pristup u geostrategiji naziva nadsistemski mehanizam zaštite interesa zemlje (nije isto što i države) i on nije podložan institucijama države, pravosudnim i drugim organima već isključivo suverenu odnosno narodu i njegovoj intelektualnoj eliti koja nije izdala. Njihovo pravo na aktiviranje ovog mehanizma je iskonsko jer od njega zavisi biološki opstanak naroda na teritoriji, i time je starije od bilo kog pisanog prava. Narod, njegov suveren i njihova intelektualna elita zajedno razumiju da je aktiviranje tog mehanizma posljednja opcija, i da će aktiviranju istog pristupiti u krajnjoj nuždi makar čekali i petnaest godina. Usljed intelektualne nedoraslosti kadrova policijskih organa, te u vezi s tim njihove odanosti bilo kom režimu koji ih plaća pa makar taj režim bio i prijetnja biološkom opstanku njihovog naroda te i njih samih, jasno je da se od njih ne može očekivati da razumiju potrebu za postojanjem odnosno aktiviranjem mehanizma. Historologizam (tj. njegova zloupotreba u geostrateškom kontekstu) jest skup aktivnosti zemlje-napadača na kreiranju slike o historiji zemlje-mete, tako da ta dizajnirana historija za tu zemlju bude strateški nepovoljna. Pošto je geostrategija uzrok političke historije, a ova tek posljedica geostrategije, ovakvom zloupotrebom historologizma na efikasan se način zameće trag svim eventualnim putokazima koji imaju potencijal da razotkriju samu geostrategiju. Npr., nepobitna je činjenica da je Bosna od postanka njene državnosti 1154. neprekidno metom teritorijalnih pretenzija u smjeru istok-zapad. Kako je ranije pojašnjeno, razlog tome leži u njenom geografskom položaju koji se ne može znatno promijeniti u narednih 10 miliona godina, te u blizini Rima kao glavne mete svih takvih aspiracija po navedenom pravcu i u smjeru Rima. Bosna je dakle geostrateški bedem odbrane Rima i katoličanstva. Ovo nema veze s brojem katolika u Bosni niti s voljom naroda koji Bosnu naseljava o tome na koji se način želi moliti. Interes Britanske kraljevske porodice i njihova težnja za održanjem i učvršćenjem na vlasti jest iskonski i prema tome najviši geostrateški interes Britanije u vanjskoj politici te zemlje. Kada je London doveo na vlast Otomane 1453. on im stavlja jasno u zadatak da trebaju uništiti Rim i iskorijeniti katoličanstvo s lica Zemlje. Istu ulogu ima i Srbija pod uticajem Britanije, pa je za svoj grb Srbija preuzela 4 ocila iz grba srednjovjekovnog Bizanta. Glavne posljedice historologizma u Bosni danas su (a) nepostojanje vlastitog suverena i (b) predstavljanje izdajnika kao historijskih junaka a junaka kao izdajnika. (a) Suveren zemlje je monarh ili predsjednik. Monarh crpi pravo na suverenitet iz prava na nasljedstvo unutar svoje porodice, a predsjednik iz ograničenog ”ugovora” koji nakon svakih izborâ potpisuje s narodom kao nosiocem suvereniteta u zemljama koje nisu tradicijske monarhije i u kojima niko nije postavio pretenziju na tron. Tako pored monarha i predsjednika kao nosilaca suvereniteta, znak postojanja (a ne uzurpacije) suvereniteta je i postojanje pretendenta ako postoji i nasljedno krunsko pravo, odnosno premijera ako postoji i suvereni predsjednik. To što Bosna nema svog suverena od 1463. nije po-



HISTOROLOGIZAM

sljedica naše volje, već poretka koji se Bosni kao ”ničijoj zemlji” (tj. onoj na koju se nijedan pojedinac do sada nije javljao sa pretenzijom na suverenitet) nameće uvijek iz vana (od okupacija preko konsocijativnih kraljevina i federacija, do mirovnih sporazuma). Taj poredak utamničenja je nastao na geostrateškoj prednosti koju je London ostvario nad Rimom otomanskim preoravanjem Bosne. (Slično, danas London gradi svoju birokratsku dakle carističku kulu od karata, "EU", na geostrateškoj prednosti koju je nad Rimom ostvario pobjedom u II svjetskom (evropskom) ratu.) Pozicija Londona u Bosni ne bi opstala bez tradicije oslikavanja izdajnika kao junaka, jer je teško naći lidera koji bi pristao da u historiju ode kao izdajnik tj. da prethodno ne dobije garancije da će u nju ući kao junak. Tako npr. dok Tihić lije krokodilske suze za "Aprilskim paketom", tvrdeći da bi nam "donio Predsjednika", i na najmanju naznaku vraćanja tog paketa na sto, uskače njegov partner (iz ranije opisane igre kompartmentalizacije) Dodik i kategorički odbija svaku pomisao vraćanja na paket. Osim što to jasno govori da ni paket ne bi nikad zaživio jer je riječ o geostrategiji u nasrtaju, to još oslikava i Tihića kao svjesnog izdajnika izuzetno hrabrog u svojoj izdaji pošto je siguran da će u historiju, koju kao tek posljedicu geostrategije uvijek pišu geostrateški pobjednici, već za 10-20 godina ući kao heroj, nešto kao Kulin. (b) Kulina je sa 18 godina za vladara Bosne postavio Bizant nakon što je pučem svrgnuo osnivača bosanske države vicekralja Borila Boriča. Taj je Kulin vodio mnoge ratove za razne strane, zavodio namete, te u zemlju upustio satanističku sektu "bogumila" kao prvi test otpornosti Rima na alternativne religije. Kao što se i može očekivati od čovjeka niskog morala, Kulin je rimskog papu u nekoliko navrata slagao o svojoj odanosti koja bi bila sasvim normalna za tadašnje evropsko okruženje. Takav njegov naopak karakter ipak nije bio smetnja da se o Kulinu izgradi slika u javnosti kao "prvom velikom vladaru" te da mu se po narudžbi (npr. Duško Trifunović) sklepaju nebulozne pjesmice i izreke tipa "Za Kulina bana i dobrijeh dana". Osim što je time Kulin nagrađen za svoju veleizdaju, time je još postignuto i da niko ne pita za osnivača Bosne vicekralja Boriča, koji nam je kroz obrazovni sistem predstavljan kao neko o kome se "vrlo malo zna". Međutim, Boričev dvorac kod Broda je i danas živ i zdrav (na slici), baš kao što je poznata i burna historija njegovog plemena Berislavića i činjenica koja nam je opet prešućivana - da je upravo Borič zajednički predak svim bosanskim vladarima tj. praotac Bosne! (Razlog ovog "zaborava" o Boriču je identičan onom naizgled nelogičnom slavljenju Kosovske bitke kao pobjede kod Srbijanaca, za šta međutim postoji jak geostrateški razlog: da niko ne bi pitao za Bitku kod Nikopolja nakon Kosovske i od koje sve do danas Beograd predstavlja opako oruđe u borbi Londona protiv Rima a srpski narod običnu monetu za potkusurivanje i topovsko meso kao i bosanski i hrvatski narodi.) Za Kulinom se potom izredala čitava bulumenta skorojevića, od banova i kraljeva koji bi nosili pravoslavna imena, pa do Sefarda zamaskiranih u begove: Rizvanbegovića, Spahe, Izetbegovića, Tihića... Svi oni mogli su na primjeru Kulina računati na mjesto junaka u historiji u koju ih tako "na silu" utrpaju engleski dinasti kao vlasnici historije Balkana. Danas vidimo da kontrolirani mediji čine glavno sredstvo pretvaranja ovih neljudi u heroje, ali je važno znati i kako se to radilo u prošlosti. Ključ u tome bili su Franjevci, koje nekatolici u neznanju često poistovjećuju sa samom Crkvom, ali oni su od interesa Crkve udaljeni koliko i npr. muslimani. (Da su isto, zvali bi se isto, nosili bi iste odore i držali bi se istih kanona te odgovarali istom centru!) Pojednostavljeno, tzv. "Franjevački red" je red sljedbenika djela Sv. Francisa koji je živio početkom 1200-tih dakle na vrhuncu Kulinove moći i prodora bogumila ka Rimu,



HISTOROLOGIZAM

koji je Kulin i omogućio. Predstavljen papama kao navodni "spas protiv učenja hereze" (bogumilizma i dr.), Francis i njegov red su se odlikovali upornim građenjem bogomolja u najudaljenijim zemljama i najzabitijim predjelima. Iako su, primorani geostrateškom situacijom, pristali na jedan takav red i aktivnosti, rimske pape ubrzo shvataju da su Franjevci direktno podređeni Englezima, pa suosnivača Franjevaca - ekskomuniciraju (izbacuju iz katoličanstva). Koristeći unutarnja previranja u kršćanstvu (najviše razdore, podjele i nemire) Franjevci su do dana današnjeg ostali ono za šta su i kreirani: geostrateški igrači Londona u borbi protiv svakog pa i Rima. (Često možete naići na intervju nekog franjevca koji upravo o Crkvi govori u vrlo lošem svjetlu ili čak napadačkom stilu, pa ćete se naivno zapitati - šta se to dešava.) Već pomenuti Fojnički grbovnik je u vlasništvu upravo Franjevačkog reda a ne Katoličke crkve u užem smislu. Kako je već rečeno, Franjevci uporno odbijaju već decenijama pristati na C14 analizu datiranja Grbovnika i iz kog su, vrijedi ponoviti, izostavljeni upravo Berislavići kao da nikad nisu ni postojali, a oni ne samo da su dali sve Rimu lojalne vladare srednjovjekovne Bosne, i banove i kraljeve i kraljice, nego su još i organizovali i vodili uspješan otpor protiv Otomana na sjeveru i na zapadu zemlje sve do 1530-tih o čemu također niste nikad čuli... Franjevci su na našim prostorima u svim nasrtajima Otomana, Habsburgovaca, komunista i dr. imali ulogu prvenstveno geostrateških "čistača" (u nedostatku pravednijeg izraza) koji su uvijek bili prvi kad je trebalo povesti narod u izgon, a zadnji kad ih je trebalo organizovati na - otpor. I to nije samo slučaj u Bosni, već bilo gdje u svijetu gdje i kad su interesi Britanske (Engleske) kraljevske porodice u pitanju (tzv. "krizna žarišta", tj. mjesta koja ili obiluju resursima ili su na geografski neuralgičnim pozicijama). I samu tzv. "Ahdnamu" (navodni dokument o garantovanju ljudskih prava koji je "hrabri franjevac dobio lično od sultana kome je lično otišao na Portu na noge tražiti zaštitu za katolike u pokorenoj Bosni"), kojom tako ponosno mašu po Bosni, nijedan zapadni historičar ne smatra autentičnom i otvoreno je nazivaju - falsifikatom! Pretpostavljam da "naši dobri ujaci" ne bi pristali dati ni tu "čuvenu" povelju na C14 analizu... Na kraju ove mahnite serije obmana dolazi pravi "biser": navodni skeleton prošlog bosanskog kralja Stjepana Tomaševića nalazi se izložen (ustakljen) u franjevačkom manastiru u Jajcu. Međutim, ljudske kosti nisu mogle ostati u takvom obliku jer je mladog Stjepana prvo sultanov kuhar živog odrao, a onda još i skuhao (i vjerovatno skuhanim mesom nahranio konje, jer su to tako Otomani radili). Kosti su skoro sigurno završile na smetljištu, i taman posla da će ih Otomani nakon takvog "čašćavanja" sakupljati i otimati se za nj sa konjima ili dr. zvjerima (da su ga poštovali ne bi ga tako divljački ubili), a još manje dopustiti nekome da ih pokupi. A i da su sačuvane, sigurno je da nakon takvog tretmana ne bi bile čitave, niti bi formirale cjelovit skelet. Koja gomila lažovčina, ti Franjevci! Što i nije neko iznenađenje, s obzirom na to kakvom (engleskom) gospodaru služe... I nije tu kraj: hrvatski historičar Branko Nadilo ne može se načuditi što o dvorcu Vicekralja Boriča u Cerniku kod Broda "koji se u ratne ili stambene svrhe koristio zapravo neprekidno, nema nijednog starijeg prikaza, a istodobno utvrde koje su već stoljećima napuštene imaju relativno dobru, a neke i opsežnu dokumentaciju". Treba li uopšte napominjati da su "zaštitinici" dvorca (o kom niste nikad ni čuli, a kamoli učili u školi) naravno - Franjevci. Na kraju ove priče o "dobrom Bošnjanu" (glupom Bosancu?), pomenimo i današnjem režimu omiljeno slavljenje bogumila kao nekakve "Crkve Bosanske", te s tim u vezi nebulozne tvrdnje da su "bogumili naši pretci". Uloga bogumila kao izdajnika države već je opisana na primjeru predaje Bobovca bez borbe Mehmedu Osvajaču 1463. Ali i što se tiče njihove navodne duhovnosti, ne samo da za istu ne postoji nijedan dokaz jer nema uopšte dokaza ni o postojanje takve Crkve, nego čak postoje na hiljade dokaza o tome



NA BOJKOT IZBORA DO KRALJEVINE BOSNE

da su "bogumili" bili obična - satanistička sekta. Ne može se tvrditi ni da su bogumili "katolička" ili "pravoslavna" sekta; to nema logike: ili si crkva ili sekta tj. ne možeš biti obadvoje. Satanističke sekte uistinu smatraju bogumile svojom pretečom, kao npr. rumunski satanisti koji su izuzetno dobro organizovani. Poznata je i danas u Bosni uzrečica "do zla boga" koja je upravo zaostatak iz tog doba kad su bogumili (dualisti) imali uticaja u Bosni, gdje su izjednačavali u poštivanju i Boga i njegovog oponenta Satanu, što je isto kao kad bi danas muslimani počeli slaviti Šejtana i izjednačavati ga sa Allahom... (Ona dva prsta, kažiprst i mali, visoko podignuti u zrak, znak su Šejtana a ne "ljubavi i otvorenosti" kako to muslimansku omladinu s malih ekrana lažno uči animalni TV Hayat.) Ljudi često brkaju ove pojmove, što je danas razumljivo s obzirom na tolike profesionalne zbunjivače tipa Muhameda Filipovića. U svemu tome najbitnije je zapamtiti da je vjera jedno, a država nešto sasvim drugo, kako danas tako i u Srednjem vijeku. Naši preci su srednjovjekovni Bosanci (Bošnjani), a religija je privatni izbor pojedinca. Ko zna je li nečiji predak bio bogumil ili nešto drugo, pa na takve stvari ne treba gubiti vrijeme... Pretke ne biramo, a vjeru itekako biramo, kako u prošlosti tako i danas. Najvažnije je zapamtiti da je meta stranih napadača bila i ostala naša teritorija a ne vjera jer nam je uvijek vjera dovlačena s osvajačima a ne istjerivana od njih. S tim u vezi vrijedi ponoviti i da su 4 ocila u grbu Srbije preuzeta upravo iz - grba Bizanta, a kao simbol nastavka istih teritorijalnih aspiracija kroz Srbiju nakon pada posrćućeg Bizanta pod Otomane s krajem Srednjeg vijeka. Kao i Turska, i Srbija je pod uticajem Britanske kraljevske porodice za čiji interes nastavljaju s teritorijalnim pretenzijama prema Rimu, a Bosnu doživljavaju tek kao nešto "usput" te otud i tolika bezosjećajnost prema Bosancima - dok su im do lakata krvave ruke zaokupljene davljenjem Bosne njihove gladne oči uprte su ka veleljepnom Rimu! Ali, baš kao i narodi Bosne i Hrvatske, i sama Srbija tj. njen narod je vjekovni talac ovdje opisanog historologizma (npr. NATO bombardovanje neselektivnih ciljeva kao i radioaktivnim punjenjima), s tom razlikom što je Bosna prva na udaru po pravcu nasrtaja istok-zapad pa redovno najviše strada.

4. Na bojkot izbora do Kraljevine Bosne Bosanska Kraljevska Porodica vas poziva: BOJKOTUJTE IZBORE - DO USPOSTAVE KRALJEVINE BOSNE Vladajuća klika je bezbroj puta pokazala da je potpuno bezosjećajna na sve vaše potrebe, patnje ili obične ljudske težnje - za mirom, uspjehom, blagostanjem i prosperitetom za Vas i Vašu porodicu. O sudbini zemlje kao kolektiviteta da i ne govorimo. Oni se Vas sjete isključivo pred izbore. Ulickaju se, dijele sadaku dok kradu naveliko, sigurni i uljuljkani u lažnoj "demokratiji" u kojoj nas tjeraju da duge, preduge 4 GODINE čekamo da kao nešto "urade". Pošto ništa ne urade osim što vas od prošlog puta dodatno izvaraju i pokradu, nekontrolirani ni od koga osim sebe samih, onda krenu još bezobzirnije i još sumanutije sa svojim laganjem, obećanjima, prevarama... Režim nas evo i opet poziva na izbore, kao da će to u nametnutoj dejtonskoj košulji, za zna se koga, bilo šta izmijeniti. I baš kao da smo svi s Marsa pali pa nismo isprobali to njihovo pokvareno voće od Dejtona do danas? Taj jad i bijeda od političara, ta posrnula samorotirajuća garnitura i njihovi strani



NA BOJKOT IZBORA DO KRALJEVINE BOSNE

pokrovitelji (ambasade kojima kao duhovi tumaraju po mišljenje) nas i zatjeraše u torove, priznali mi to ili ne, i sad skupa s njima tumaramo u beznađu dok kaobajagi tražimo rješenja... za "put ka Evropi", "put u NATO", "put do viza", "ustavne promjene", "reforme ovog-onog"... Milion je nebuloza i floskula svuda oko nas, niču svakodnevno kao gljive poslije kiše. A pravog, temeljnog rješenja, nigdje ni zglave... Kreativnost 0. Rezultati 0. Zar ne mislite da je došlo vrijeme da neko utori i njih, kao početak svih početaka, kao preduslov za rješavanje svih problema? Pa ovdje nema ni "d" od demokratije, jer oni su nova lažna "aristokratija", a mi kmetovi u njihovom novom feudalizmu. Još malo pa ćemo im početi ljubiti ruke umjesto nazivanja "dobar dan". A niti dobro misle niti se dobru raduju. Osim na riječima, naravno. E kad neće oni ni njihovi strani pokrovitelji kao ovlašteno-neovlašteni "visoki predstavnik" (ko se više sjeća čega?) moraćemo sami! Prema anketama provedenim na našem Vortalu i Facebooku, 4/5 Bosanaca traži povratak Kraljevine Bosne. Austavna kraljevina je garant stabilnosti u zemlji kakva je Bosna. Dinastija koja je svojim porijeklom istovremeno i Bošnjačka i Srpska i Hrvatska, jednom rječju naša zajednička, Bosanska, može i treba biti garant te i takve nove/stare Bosne. Ova zemlja bila je prosperitetna isključivo kad je imala stabilnog vladara. Dinastija koja je podarila sve kraljeve i kraljice ovoj zemlji, i ugradila sebe u samo stvaranje srednjovjekovnih država Bosne, Hrvatske i Srbije, sigurno da ovo cijelo podneblje osjeća svojim nasljedstvom, i s puno više sentimenta se odnosi prema njemu nego lakeji u Armaniju kog ne skidaju ni kad spavaju. A zar ima boljeg suverena od rođenog domaćina? Primjeri uspješnih kraljevina su brojni, i svuda su oko nas. Samo pažljivo pratite vijesti i zapanjićete se koliko je različitih naroda odlučilo sačuvati svoju tradiciju kraljevstva, ne radi turizma, kiča i šarenila, već da bi na čelu države imali sigurne, "svoje" ljude, koji će bezuslovno voljeti svoj narod i biti voljeni u narodu, i osjećati čitavu zemlju svojom i svakog njenog čovjeka svojim. Takav suveren na čelu države smjenjuje odmetnule Vlade, vraća zakone nepotpisane poslanicima sve dok se ovi ne dozovu pameti jer "mu se može" (nije član nijedne stranke i odgovara samo narodu!), raspušta džabalebaroške Parlamente, raspisuje redovne ili vanredne izbore čim mu narod počne posrtati... Zar to nije sve što nam treba da krenemo u pravom smjeru, na pravi način, od svog rada i svojih resursa, umjesto životarenja na kredit – od onog ličnog za najosnovnije potrepštine kao krov nad glavom, do državnog za isplatu čak i osnovica za plate i penzije?! Kraljevi bez naroda nisu ništa, baš kao ni narodi tradicionalnih kraljevina bez svojih kraljeva. Jer kralj nije bauk, kralj nije prošlost niti je sramota, kralj je ponos, domaćin i glava kuće! Iskoristimo našu tradiciju i njene izdanke, jer oni vas neće izdati, naprosto zato što bi izdati vas značilo izdati i nas same. Strani sponzori tamnog vilajeta u pravu su samo u jednom: sve je do nas. Ali obrnuto od onoga što oni i njihovi izvršioci lupetaju po medijima dok troše vaše pare za kampanje, rješenje za izlaz iz kruga ludosti nije u izlasku na izbore, jer to smo već probali bezbroj puta pa ne ide. Rješenje je u NEIZLASKU NA IZBORE: jer ako od ovaca utorenih u 3 tora, na prebrojavanju ne ostane ni 1/3, šta drugo preostaje gazdi nego da – čobanima da otkaz? Prevedeno s ljudskog na "dejtonski": izbori na kojima je izlaznost ispod 30% nemaju legitimitet - jer fali jedan čitav "konstitutivni narod", i što je najljepše - niko ne zna koji! NEMAMO VIŠE KOGA IZABRATI, OSIM SAMI SEBE!



KRV NIJE VODA—PORODICE KAO IZVOĐAČI GEOSTRATEGIJA!

5. Krv nije voda—porodice kao izvođači geostrategija! Kao što geostrategiju osmišljavaju članovi uvijek istih porodica, tako su i pijuni koji provode neku geostrategiju na terenu uvijek porodice, pa se može reći i da je geostrategija "porodični biznis". Oni koji rukovode geostrategijom su najčešće kraljevske porodice, budući da one čitave nacije smatraju svojim nasljedstvom pa se prema njima odnose i izuzetno pažljivo i zaštitnički. U samoj Britaniji kraljevska loza ima nekoliko familija podanika koji vještinu geostrategije prenose s koljena na koljeno. Najčuvenija je loza lordova i erlova Salisburyjevih, u čije "zasluge" ulazi i osmišljavanje engleske pete kolone-masonerije za njihovu caricu Elizabetu I, potom zamjena otomanske za habsburšku okupaciju Bosne (ne turske za austrijsku, jer su u geostrategiji uvijek primarno u igri interesi porodica), osnivanje Lige Nacija te i Ujedinjenih Nacija, stvaranje marionetskog režima u Egiptu i apartheida u Južnoj Africi pomoću kojih se kontrolira Suezki kanal i Rt dobre nade i tako transport na Zemlji drži pod kontrolom, itd. Glavni geostratezi Britanije u datom trenutku obnašaju funkciju tzv. Lord Privy Seal iliti Čuvara kraljevskog pečata (nije isto što i Čuvar kraljevog pečata!). Tako je Lord Privy Seal u vrijeme agresije na Bosnu 1992-1995 pred njen sam početak kao i na kraju bio -izdanak loze Salisburyjevih. Kako se neka geostrategija provodi na terenu i u izvedbi odabranih porodica, najbolje se vidi na primjeru - ovdje ćemo se pozabaviti tzv. bosanskim piramidama. Za razumijevanje cijelog slučaja važno je znati da je priča oko "piramida" nastala u kontekstu geopolitike. Tako je npr. CNN priču o "piramidama" ponavljao svako pola sata samo na dan zasjedanja Parlamenta aprila 2006. i nikad prije ni poslije s takvim žarom. Planovi za "piramide" razrađivani su u NATO-vim GIS laboratorijama još 1999, pod nadzorom tvorca Dejtonskog sporazuma Hitchnera koji je arheolog-specijalist za Rimske legije. I naravno, nezavisna analiza cementnog materijala na u svijetu vodećem Politehničkom univerzitetu u Torinu decembra 2009. utvrdila je van svake sumnje da je u slučaju visočkih "piramida" riječ o brdima oblikovanim cementom kakav je korišten u Rimskoj imperiji. Time su potvrđene teze da se u Visokom radi o oblikovanju brda u sklopu vojno-taktičkog raščišćavanja terena od strane rimskih legija, koje su na vrhu Visočice imale svoju osmatračnicu i koje su i inače koristile vrhove bosanskih brda za tu namjenu odnosno komunikaciju svjetslosnim signalima, kako to 1970-tih pominje i naš arheolog za Rimski period dr. Bojanovski. Kako je ranije pomenuto, Hitchnerova namjera bila je iskoristiti svoje specijalističko znanje o Rimskim legijama za stvaranje monstruoznog mamca o tzv "piramidama", kako bi Parlament BiH skupa s mamcem progutao i "projekat Dayton" za koji je Hitchner primio veliki novac. Za provedbu njegovog plana na terenu su trebali poslužiti Semir Osmanagić i lokalni uticaj njegovog oca Murisa, a sam Semir pripreman je još od kraja 1990tih turističkim putovanjima po zemljama koje imaju piramide, a koja su mu trebala izgraditi oreol "eksperta za piramide"; njegove navodne "knjige" objavili su neugledni izdavači koji objave sve što im pošaljete čak i emailom. O familiji Osmanagić: to je stara framasonska porodica kakve se u zemljama-metama lako prepoznaju po tome što njihovi članovi obnašaju važne funkcije u režimima koji (obično u krvi) smjenjuju jedni druge. Semirov otac je bio važan funkcioner i ministar u komunizmu, djed član parlamenta Kraljevine Jugoslavije, a pradjed gradonačelnik u Austrougarskoj. Sličan primjer su Gavrankapetanovići, koji obnašaju funkcije direktora bolnica, predsjednika sudova i sl. još od otomanske okupacije. Kao što to danas vidimo , Semiru se klanjaju predsjednici i ambasadori a pred njim se postrojavaju vodovi NATO pakta. Svi oni koji mu daju podršku




ili doktorat, trebate znati da su također framasoni -najobičnija peta kolona Britanije u osvajanju stranih zemalja iznutra. Masonerija okuplja ljude velike pohlepe i ambicija, a malog duhovnog potencijala. Redovno su patriote riječima, a izdajnici djelima. Masoneriji je simbolika vrlo važna, čitava se njihova sljepoća poslušnosti i vrti oko "misterije" i "tajni u koje su upućeni samo oni posvećeni". Tako, gdje god je priča o piramidi, tu su negdje u blizini i masoni. Test njihove dobronamjernosti je jednostavan: ako imaju dobre namjere, zašto se skrivaju? Nek izađu na svjetlo dana da im se zahvalimo... U međuvremenu, pročitajte dole kako se bez ikakvih pretenzija njihovih 11 navodnih dokaza o postojanju piramida u Bosni, pretvorilo u 11 dokaza da takvih piramida - nema. Na kraju svega ostaje poruka mladim generacijama da se u materijalnom svijetu budućnost zajednice ne gradi na lažima već na istini i pravdi. Samo pojedinci mogu profitirati od laži i nečega do čega su došli prevarom ali kako kaže narod u laži su kratke noge... 11 NAVODNIH DOKAZA O "PIRAMIDAMA" I PROTIVARGUMENTI NA ISTE 1. "Preciznim mjerenjima Geodetskog zavoda BiH je utvrđeno da su strane Bosanske piramide Sunca (uzvišenje Visočica) potpuno pravilno orijentisane prema magnetnom sjeveru, odnosno stranama svijeta (sjever-jug, istok-zapad) što je karakteristično za gradnju piramida." -TO JE KARAKTERISTIKA I VOJNO-STRATEŠKE PRIPREME TERENA OKO OSMATRAČNICA OD STRANE RIMSKIH LEGIJA U CILJU POSTIZANJA MAKSIMALNOG OSVJETLJENJA NOĆU PO MJESEČINI A MINIMALNE SJENKE DANJU PO SUNCU 2. "Geološko-sedimentološkom analizom na terenu u avgustu i oktobru 2005. godine dobijen je sklop dokaza koji pokazuje stepenasti dizajn piramide, veličinu kamenih blokova koji grade zidove piramide i kamene ploče koji tvore pristupni monumentalni plato piramidi. Piramida Sunca je visoka oko 220 metara što je za trećinu više od Keopsove piramide u Egiptu!" - AKO POSTOJE TAKVI BLOKOVI JEDNOSTAVNO IH JE DOKAZATI ZASJECANJEM BILO KOG OD "BRIDOVA" DAKLE SAMIH RUBOVA BRDA, MEÐUTIM TO NAKON 5 GODINA NIJE URAÐENO 3. "Analiza satelitskih snimaka (NASA Landsat, Radarsat, Hyperion, Ikonos) je pokazala pravilnu geometriju uzvišenja Visočica i još četiri druga uzvišenja u Visočkoj dolini. Sva imaju trouglaste strane, stepenasti karakter, terase na vrhu i pravilno su orijentisana prema stranama svijeta. U prirodi se ne javljaju takve pravilne geometrijske formacije. Visina tri glavne piramide je podjednaka i one formiraju jednakostranicni trougao." - BEZ OBZIRA KORISTE LI SE SATELITSKI SNIMCI ILI DRUGE METODE, SVE ŠTO SE VIDI JESU DONEKLE OBLIKOVANA BRDA ONAKO KAKO SU TO RADILE RIMSKE LEGIJE KOJE SU KORISTILE VRHOVE BRDA RADI KOMUNIKACIJE IZMEÐU OSMATRAČNICA, KAKO JE OPISAO DR. BOJANOVSKI 4. "Inicijalna analiza radarskih snimaka (Radarsat) koji penetriraju kroz zemljani sloj koji prekriva piramidu Sunca pokazali su postojanje pravolinijskih prolaza/hodnika unutar Visočice – piramide Sunca." - METODA NE PRODIRE DUBLJE OD PAR METARA ISPOD POVRŠINE. OSIM TOGA, I DA POSTOJE HODNICI, NEKA OD BUŠOTINA BI NAIŠLA NA NEKE OD NJIH ALI TO SE NAKON 5 GODINA NIJE DESILO




5. "Analiza satelitskih termalnih snimaka (satelit Aster) potvrdila je da se ukupno pet uzvišenja u Bosanskoj dolini piramida ne hladi brzinom očekivanom od prirodnih brda, već da pokazuju izrazite karakteristike hlađenja za vještačke strukure koje sadrže porozni građevni materijal, prolaze, prostorije, tunele i slično. Ova analiza je potvrdila nalaze satelitskih snimaka za ukupno pet objekata koji su pokazali pravilnu piramidalnu geometriju i orijentisanost prema stranama svijeta." - OVA JE METODA NOVOTARIJA U DALJINSKOM PRETRAŽIVANJU I PODLOŽNA JE INTERPRETACIJI, TJ. "ISTINA LEŽI U OKU POSMATRAČA". OSIM TOGA, TERMALNO SKENIRANJE NE MOŽE "POTVRDITI" NALAZE SNIMAKA JER JE RIJEČ O DVA RAZLIČITA SVIJETA - FIZIKALNOM I GEOMETRIJSKOM 6. "Kazivanja mještana koji su u proteklih nekoliko decenija kopali temelje za svoje kuće daju nove dokaze o postojanju pravilnih kamenih blokova breče, obrađenim pločama pješčara, zatrpanim "rupama" odnosno sekcijama tunela." - KAZIVANJA ČINE INDIKACIJE A NE DOKAZE. "PRAVILNOST KAMENIH BLOKOVA" JE REKLA-KAZALA TERMINOLOGIJA. SVE I DA POSTOJE, TAKVE BLOKOVE SU MOGLI POSTAVITI I RIMSKI LEGIONARI PRILIKOM UREÐIVANJA TERENA OKO OSMATRAČNICA 7. "Kompleks podzemnih tunela: Ravne-Visocica-Plješevica-Krstac pokazuje da je i Bosanska dolina piramida ispresijecana mrežom tunela koji povezuju sve piramide slično kao i piramidalni kompleksi u Egiptu i Meksiku." - SREDNJOVJEKOVNE I RANIJE UTVRDE REDOVNO IMAJU U SVOM PODZEMLJU MREŽE TUNELA. NEKI SU KORIŠTENI ZA SNABDJEVANJE POSADA VODOM I HRANOM, A NEKE KOPALE NAPADAČKE VOJSKE KAKO BI PRESJEKLE NABAVNE TUNELE BRANITELJA I POTOPILE IH. OVO SE U VOJNOJ STRATEGIJI ZOVE "SAPPING" (eng.) I KORIŠTENO JE NPR. I U VIJETNAMSKOM RATU 8. "Fluvijalna geomorfologija, odnosno odsustvo drenažnih karakteristika na trouglastim stranama Visočice, pokazuje da nije riječ o prirodnoj formaciji već kolosalnom vještačkom objektu." - TAKVA GEOMORFOLOGIJA SE MOGLA I SAMA STVORITI KAO POSLJEDICA UREÐENJA TERENA RAŠČIŠĆAVANJEM, PODZIÐAVANJEM I NADZIÐAVANJEM POMOĆU BLOKOVA I SL. 9. "Zabilježeno je "odzvanjanje" Visočice prilikom granatiranja tokom zadnjeg rata, što je svojstveno vještačkim strukturama sa tunelima, prolazima i prostorijama." - ODZVANJANJE JE SVOJSTVENO I PRIRODNOM KAMENU I GRANITU, TJ. BIO OBRAÐEN ILI NE I BILE PODZEMNE PROSTORIJE PRIRODNE ŠUPLJINE ILI NE 10. "Pravilne "terase" na geodetskoj mapi visoke rezolucije potvrđuju stepenasti dizajn piramide Sunca." - AKO I POSTOJE, TAKVE TERASE POTVRÐUJU SAMO DA SU LJUDI UREÐIVALI TEREN TJ. PADINE BRDA NA GORE POMENUTE NACINE. OSIM RIMLJANA, OVO SU MOGLI RADITI I PRETHODNI STANOVNICI ILI KORISNICI TIH BRDA NPR. ILIRI, POŠTO JE POZNATO DA SU PREDANTIČKI NARODI ŽIVJELI NA UZVIŠENJIMA. NPR. KELTI SU OBLIKOVALI BRDA U OBLUTKE RADI LAKŠE ODBRANE, DAČANI (RUMUNI) KOJI SU BILI SAVREMENICI ILIRA U TERASE, ITD.



DRUŠTVO

11. "Automatski satelitski detektor linearnih anomalija LINANAL je procijenio da postoji identičan unutrašnji ugao od cca 45 stepeni na sve četiri strane piramide što potpuno isključuje mogućnost prirodne formacije, a potvrđuje da je ljudska ruka izgradila ovu piramidu!" - TO TEK POTVRÐUJE DA JE LJUDSKA RUKA MOGLA OBRADITI PADINE BRDA U SKLOPU UREÐENJA TERENA NA POMENUTE NAČINE. "OBRADITI" I "IZGRADITI" SU DVA NEPOVEZANA POJMA I NE MOŽE IH SE IZJEDNAČAVATI KAD KOME PADNE NA PAMET.

6. Društvo Jedna od najčešće upotrebljavanih a najrjeđe definiranih riječi, jest društvo. Ova nelogičnost ukazuje da je sama riječ od vrhunske važnosti, pa je time i njena (ne)pravilna definicija geostrateški ključna. Ali koja definicija društva je, među stotinama sličnih, ustvari za ljude najkorisnija? To je ova: "Društvena zajednica je odraz biološkog dometa neke žive vrste na njenom evolutivnom putu." Tako je npr. mravlja i društvena zajednica insekata uopšte, organizirana na principu razvedenog kolektivizma: fizički najjači mravi su vojnici, porodično najsvjesniji su graditelji, a svi zajedno su okupljeni oko matice koja je biološki najrazvijenija pa osim što je fizički najjača i porodično najsvjesnija, ona još ima i najjači materinski instinkt – toliko jak da cijelu zajednicu osjeća biološki svojom i što je još važnije, cijela zajednica osjeća nju zajednički i pojedinačno – svojom. Mravlja zajednica je tek najočitiji primjer, ali su sve zajednice više-manje ustrojene po istom principu, svaka prema svom dostignutom evolutivnom nivou na kom je povezana na nivou instinkta samoodržanja. Pandan takvom uređenju kod ljudske zajednice je monarhističko društveno uređenje: ljudi se okupljaju oko kraljice ili kralja koji cjelinu "osjećaju" svojim bićem putem pravno definiranog koncepta suvereniteta – kolektivnog pandana konceptu vlasništva iz građanskog prava. Dakle za razliku od životinjskih društvenih zajednica, ljudsku ne povezuje instinkt za samoodržanjem čitave vrste, već racionalni um pojedinca koji dobrovoljno pristaje, što razumom što "srcem" (instinktom!), na takvu vrstu uređenja. Pošto upravo postojanje racionalnog uma izdvaja pojedinca iz cjeline, ljudi često sa svog ličnog tj. pojedinačnog stanovišta smatraju um dokazom svoje biološke superiornosti – samo zato što mogu razmišljati, ali realno govoreći oni za takvu tvrdnju nemaju nikakvih dokaza. Ustvari, koliko god da je evolutivno bitan za opstanak pojedinca, može se reći da racionalni um predstavlja i biološki deformitet za opstanak zajednice pošto ne postoji ni u jednoj drugoj vrsti i niti u jednoj pa čak ni udaljeno srodnoj pojavnoj formi bilo gdje u prirodi. Tamo postoje isključivo biološki, hemijski i fizikalni zakoni, svi do jednog racionalni, jer u suprotnom ni sistemi koje opisuju ne bi postojali. Racionalnost je dakle temelj opstanka u prirodi i postojanja same prirode kao nehaotične (prividno uređene), pa su u tom smislu životinje u boljoj poziciji od čovjeka: vođene isključivo instinktom, životinje nemaju ni nedostatak koji ljudi imaju: podložnost emocijama. Jasno je da je najprirodniji oblik uređenja ljudske zajednice upravo rojalizam: ako se zna kome zajednica "pripada", nestaje potrebe za nagađanjem oko fundamentalnih pitanja, i život u zajednici se svodi isključivo na racionalna pitanja vezana za uspješnost opstanka –zajednica postaje stabilna! (Prevedeno na šuplji jezik kontroliranih medija: u složenim društvima poput bosanskog upravo je monarhija ta koja stvara "tržište sigurno



DRUŠTVO

za strana ulaganja", između ostalih prednosti.) Stoga se suverenitet u međunarodnom pravu i definira kao "koncept vlasništva koji izvorno potiče od boga" iliti prirode, tj. to je najprirodniji mogući oblik ljudske zajednice. I tako će biti još bar nekoliko desetina hiljada godina dok čovjek ne evoluira u biće kod koga će se biološki potpuno razdvojiti nagon za produženjem vrste (seksualni poriv) i nagon za samoodbranom (kod ljudi nasilnički poriv i um, koji koegzistiraju tako što se međusobno hrane odnosno kontroliraju). Zloupotreba sinaptičke sraslosti ova dva nagona kod još uvijek dobrog dijela ljudi (nekih 10-20%), čini glavnu metu i temelj geostrategije Anglosasa koju oni već čitav milenij uspješno zasnivaju na manipuliranju upravo tim ljudskim slabostima na koje se nadovezuju pohlepa, strast, želja za brzim užicima i sl. Tako je idealno društvo ono koje je samoodržanju vrste posvećeno na najvišem nivou svijesti, tj. u kom cjelokupna inteligencija društva shvata da je "demokratija" inferioran društveni sistem nametnut od strane superiornih društava dakle drugih monarhija. Očito je da su, u ovako biološki postavljenom konceptu društva, najuspješnija ona društva u kojima većina članova shvata da nije njihov vlastiti tj. život pojedinca taj koji je presudan za opstanak njegovog potomstva nego da to centralno mjesto pripada životu zajednice, a da su oni na ovaj ili onaj način konačna bića s vrlo ograničenim vijekom trajanja. Životinjama je ovo jasno, pa dok suicid u životinjskom svijetu prakrično ne postoji, ljudska zajednica je preokupirana promatranjem svijeta iz vlastite perspektive pojedinca. Anglosaski projektanti specijalnog rata i računaju na izmještenu percepciju realnosti kad nas bombarduju besmislenim vijestima kroz koje se tek provlače one najbitnije. U idealnom društvu biološki (tj. fizički, a u slučaju ljudi kod kojih je um smetnja instinktu – nužno i intelektualno) najjači ljudi osiguravaju bezbjednost, oni biološki najfertilniji produžetak vrste, a ukoliko društvene zajednice drugih naroda odnosno nacija ne uviđaju prirodne koncepte i ne usvajaju ih, onda rojalistička društva iz čiste prevencije uređuju i te društvene zajednice nametanjem raznoraznih zbunjivačkih poredaka poput "demokratije", "fašizma", "komunizma", ili najnovijeg izuma "ekologizma", koji se svi odreda istovremeno vežu isključivo za jednu i to uvijek različitu boju kao praktičan hipnotikon pojedincu kod kog je um prepreka instinktu – što veća ta prepreka (posljedica koje je samocenzura) tj. što razvijeniji i nagon za nasiljem i racionalni um, to su takvi pojedinci (poput Muhameda Filipovića koji u biti baljezga) hvaljeniji od strane medija i sistema kog kontrolira strani monarh, dok ih je većina još u ranoj mladosti uvučena u redove mentalne vojske Londona - masonerije - kao npr. Ivo Andrić koji je kao srednjoškolac uvučen u framasone i njihovu "Mladu Bosnu" (koja je izvela atentat na Ferdinanda 1914) da bi za odanost bio nagrađen karijerom diplomate i ambasadora Kraljevine Jugoslavije u nacističkoj Njemačkoj (za svoj prerazvijeni nasilni nagon) i na kraju Nobelovom nagradom (za svoj prerazvijeni um). U svrhu operacionalizacije masovne kontrole svijesti u okupiranom svijetu, kreiran je čitav koncept "društvenih nauka", koje se međutim samo u Anglosaksoniji ne tretiraju isto kao nauke (fizika, hemija, biologija, geologija), što je potpuno logično i ispravno. Niti se intelekt u Anglosaksoniji mjeri nerazumljivošću intelektualca kao npr. kod nas – naprotiv, što jednostavniji njegov izražaj i što više pogađa u srž problema, to je i intelektualac cjenjeniji! (Slično se i ljepota izražaja u engleskom jeziku mjeri jednostavnošću i kratkoćom misli i rečenice a ne, kao što je to u ostatku svijeta bez izuzetka pa i kod nas – kompleksnošću predugih i često besmislenih rečenica kakve "ekspertno" sklapa i Filipović.) Naravno, Anglosasi tu preciznu distinkciju prave samo za svoje dobro, dok ostatku čovječanstva ovu glupost nameću poput vrhovnog društvenog standarda, u



“SUVERENA” TURSKA MASONERIJA

kom je onda politički život isključivo dostupan "društvenjacima" kod kojih međutim, u velikoj većini slučajeva, obrazovanje nikada ne razvije intelektualni sklop do dovoljne mjere, tj. ne izoštri ga i za geopolitičku tj. daleko važniju arenu od one svakodnevne, političke, kao tek šićardžijske. Takvi intelektualno poluobrađeni društvenjaci onda vode pokorena društva i to redovno u neizvjesnot – od jedne do druge krize, poput Željka Komšića (koji nam se pred izbore kaobajagi svađa s Borisom Tadićem, baš kao što se pred one prethodne svađao s – Vojislavom Koštunicom). To su pojedinci koji su, bilo iz odanosti ili u kompartmentalizaciji, direktno odgovorni i za nastanak i upotrebu i historologizama i terminologizama, a nerijetko su pripadnici "istaknutih porodica", a zapravo onih u kojima se njeguje tradicija framasonerije.

7.

”Suverena” turska masonerija

Kao što smo ranije vidjeli (članak "Bosanci, ne Bošnjaci!"), a u sklopu dešavanja u svijetu danas, gotovo je izvjesno da su masonerijske gazde iz Londona Bošnjacima namijenili onu ulogu monete za potkusurivanje tj. izazivanje III svjetskog rata, po receptu po kom su i masončići "Mlade Bosne" na čelu s mlađahnim Ivom Andrićem 1914. započeli Prvi svjetski rat. Par intelektualaca podmetnutih danas da bosanske muslimane a s njima i Bosnu odvedu u propast, predvode nešto matoriji Cerić i Filipović. Za njima se onda vuče kamarila nelustriranog obavještajnog podzemlja i medijskih i dr. tajkuna. To je pravi mali srednjovjekovni "dvor", na čelu s lažnim kraljem (nekad Aljo, a sad isprdci mu Suljo i Hare), potom nadbiskupom-ja-bi-sve-dao-da-budem-papa Cerićem, te neizostavnim dvorskim čarobnjakom, alhemičarem, novinarom, kolumnistom, historičarom, piscem, stvaraocem, misliocem, Metuzalemom a bogami i filozofom Merilinom Filipovićem-mudroserom. Da si povećalom tražio, ne bi ih sastavio jadnije i grotesknije, Alan Ford uživo! Ali veleizdaja i mora biti strukturirana kao lažni dvor, jer i zasljepljenost koju provode dolazi prepoznatljivo sa – jednog (stranog) dvora. Jedan od najvećih bisera koje je nad(ri)biskup Cerić ikad izgovorio, desio se prilikom dočeka Ganića na sarajevskom aerodromu po povratku iz Londona. Tad Cerić, sav usplahiren i u zanosu svog novootkrivenog državničkog talenta, u kameru izvaljuje da je Ganić "naš Husein Kapetan Gradašćević koji je 1825. odbranio suverenitet Bosne". Lažni biskup nije mogao izvaliti veću glupost od brkanja unutrašnjeg s vanjskim, kao i de facto s de jure suverenitetom. Ali to njemu nije ni bitno, sve dok je kamere i publike koju treba zbunjivat. Potrudio se i da nam pod nos (u kameru) u svom stilu poturi i, zamislite – britanski barjak!? Poruka je bila očita: "Bratski nam engleski narod zaslužan je što je njegov pravedni sudski poredak odbranio naš suverenitet pred sestrinskim sudom u Londonu, a protiv svima nam mrskog Beograda" (kojem "kralj" Hare u igri već opisane kompartmentalizacije ide u pohode već drugi dan po povratku Ganića). Inače, Cerić se u podmetanju lažnih barjaka uvježbavao 15 godina tj. svakog ljeta u Srebrenici poturajući nam – turske barjake! Kako da mu se nikad ne omaknu bosanski barjak, s našim zlatnim ljiljanima?! Znamo kako, naravno. Čitav cirkus oko Ganića osmišljen je da se Britaniji digne rejting u očima Bošnjaka koji ne postoji nakon embarga na samoodbranu 1992-1995, te presude za "opštinski genocid" u Srebrenici. Naime, Ganić je predratna špijunčina KOS-a i direktor glavnog JNA-ovog vojno-remontnog zavoda (onog u Hadžićima), te potpredsjednik framasonske Stranke Jugoslovena, kao i omiljeni kućni ljubimac Baronese Tatcher (inostrani plemići



“SUVERENA” TURSKA MASONERIJA

poput Elizabetinog geostratega i direktora ENRON-a lorda Wakehama (na slici) koji s robije pusti "kralja" Aliju su OK, baš kao i Silajdžiću emiri i kraljevi!). Svako ko misli da se mjesta tako velikog kalibra poput Ganićevih dijele najvećim bosanskim patriotama, a ne najvećim bosanskim veleizdajnicima, ili je lud ili se zapleo u isto kolo i na platnom je spisku nelustrirano-korumpiranih. Srećom, ludi i naivni Bosanci izgleda postoje još jedino u bajci i u vicu (npr. o Muji i Sulji), pa je nad(ri)biskup htio-nehtio morao zazivati strance, poput UG Sandžaka, da bi Ganiću uopšte mogao prirediti "veličanstven doček". Ko bi ga drugi i dočekivao toplo nego oni koji Bosnu nikad nisu ni osjećali svojom... A to što se klatno ponekad zanjiše malo na "njihovu" tj. "srpsku" stranu (embargo; proces Miloševiću), pa onda malo na "našu" tj. "bošnjačku" (presuda Ganiću; za Kosovo), i sve tako unedogled, je tek besmislena igra geostrategije u kojoj naivni vide klatno kad god se donjiše u njihovu avliju pa pomisle: "Uh evo ga, moje je, ja sam u pravu, ja im se sviđam, mene su izabrali, napokooon – PRAVDA!" A pri tome jadni ne vide i da klatno kad-tad potamani sve pred sobom, jer osim što završava oštricom, još i non-stop nekom visi nad glavom. Jedino je naime bitno što se ubilačko klatno geostrategije uopšte njiše, i što svojim njihanjem razvaljuje sve čega se dohvati, bez milosti, predrasuda, diskriminacije... "Ili ste s našim kraljevima, vojvodama, grofovima i baronima (a neko bogami i baronesama), ili ćete osjetiti udar naše oštrice!" Naravno, svako klatno jednostavno je zaustaviti tako što mu se izmakneš s puta i priđeš s boka, ali takve se mudrosti, jel'te, nelustrirani kao eto "ne mogu" dosjetiti... Izvjesno je i da je Ganić bio unaprijed obaviješten o svemu, jer po povratku izgleda deblje nego ikada, a nije se plaho ni uzbuđivao tokom čak petomjesečnog zadržavanja. Svako ko se bar malo zabrinuo nad svojom sudbinom izgubio bi bar 20 kg u tih skoro pola godine navodne psihičke drame (pa sam reče da "strahuje da će ga ubiti u srbijanskom zatvoru"!?). Ni svojoj porodici vjerovatno nije otkrivao detalje i djeca mu još misle da im je "tata nepravedno suđen" (da im je otkrio drama ne bi bila kompletna – baš kao da je Kupusović režirao, po uzoru na svoje Indijance u priredbi otvaranja Starog mosta kog nam otvori princ Charles). Još nešto: po sadržaju presude izlazi da je i sudski pripravnik, a kamoli jedan iskusni sudija pred penziju, isti takav zaključak mogao donijeti još u prvoj sedmici nakon hapšenja. Kome je onda trebalo petomjesečno razvlačenje? Pa istim onim koji planirano nisu poslali nijednu jedinicu Armije RBiH da oslobode ni Srebrenicu i Žepu, ali su mjesecima javnost elektrisali dramatičnim apelima za pomoć putem radio-amatera, povećavajući tako tenzije do željenog završetka (da nije bio željen poslali bi dio svoje trostruko brojnije vojske – vremena za to su sigurno imali napretek!). I na kraju - šećer: u obrazloženju presude sudija nalazi da je u Dobrovoljačkoj bio ratni zločin, pa izjave Ganića, Arnauta i Co. u kameru u kojima kažu da je "potvrđen karakter rata" i da je "sud ušao u meritum i našao da nije bilo zločina" otkrivaju ko ustvari govori istinu a ko ne. Sud još nalazi i da se "ovaj predmet mogao izgubiti samo nesposobnošću tužioca"!? Ha! Koja zapanjujuća sličnost s predmetom Bosna v. SCiG kad je skoro identično (izdvojeno) mišljenje dao jedan od sudija koji je glasao protiv, samo što je ulogu "tužioca" igrao - Tihić. Princip je isti: "Tužim te, al' tako da te ne osude". Sve su ostalo nijanse. Idu izbori, Hare opet patriota na baterije. Blink, blink. Jel nas ko vidio, Mujooo... ;) Igra turska framasonerija igru, nema šta. Mahalski, ali sa šlihom bjelosvjetske gospoštine. Samo, nije valjda da kontaju da ih fesić može zaštititi od atomskog zračenja?! Ovo naravno pod uslovom da i sami nisu hladnokrvne samoubice, što za framasoneriju ne bi bilo neobično, pošto ona i traži likove pomračenog uma koje onda okuplja u ritualističke redove opsesivno poremećenih.



ANGLOFILIJO GORA SI OD PEDOFILIJE

8.

Anglofilijo gora si od pedofilije

Zašto? Pa naprosto jer su žrtve anglofilije (Anglo+filis, divljenje Anglosasima) daleko mnogobrojnije, trauma po psihofizički razvoj mladih od nje je daleko dublja, a posljedice po društvo i po čovječanstvo u cjelini trajnije i nebrojeno puta dalekosežnije. Pored toga, anglofilija je očito opasnija i jer Anglosaksonska osovina nerijetko zloupotrebljava samu pedofiliju u (geo)političke svrhe i u interesu Anglosaksonije, pa se pojedinci ciljano "love" i/ili ucjenjuju (navodnom) seksualnom izopačenošću. Posljednji primjeri Sadika Ahmetovića i Ćamila Durakovića pokazuju da je to tako. Pedofilija se koristi i na masovnoj razmjeri, npr. za podrivanje morala i integriteta Crkve, milenijskog neprijatelja Anglosaksonije. Iz bogate lepeze metoda specijalnog ratovanja protiv ciljanih pojedinaca, psi specijalnog rata rado koriste još i konstruisanje finansijskih "delikata", "komisijsko" proglašavanje ludim, poturanje narkotika, i dr., zavisno od toga šta bolje "štima" psihosociološkom ili OLP profilu ciljanog pojedinca (OLP je vaš online profil koji obavještajno podzemlje održava o skoro svakom čovjeku koji je ikada i na bilo koji način pristupio Internetu, a naročito temeljito o "obavještajno zanimljivim" pojedincima tj. ljudima svih profila potencijalno opasnim za poredak i dominaciju Anglosaksonije kako unutar nje tako i globalno). Kad je riječ o zloupotrebi pedofilije u geostrateške svrhe, već smo ranije vidjeli da je to tek nastavak slijeda takvih podmetanja Rimu, otpočetih alternativnim religijama tipa bogumilizma ili islama, te podrivanjem samih temelja Crkve tzv. vještičarenjem u kom su čuda pripisivana ne više tek jednom čovjeku (Isusu iz Nazareta) već hiljadama pojedinaca šti je za cilj imalo razvodnjiti uticaj Crkve – odgovor Crkve lomačama i Inkvizicijom bio je odličan geostrateški potez kao jedini mogući da se zaustavi sveopšta anarhija koja je prijetila. Slično su i jevrejski pisci braća Grim razvili književnu formu basne u kojoj i životinje imaju svojstva ljudi, čime se zvijer (vražije biće, prema učenju Crkve) dovela u istu ravan sa čovjekom (božijim bićem, opet prema učenju Crkve), tj. stvorili su se time uslovi da novi naraštaji ljudi budu odgajani tako da svoje životinjske karakteristike npr. nagon, izjednače po karakteru sa isključivim karakteristikama čovjeka npr. s racionalnim umom i s ljubavi. Pored već pomenutih podrivanja poput Husovih ili Luterovih, u još jednom takvom nasrtaju jevrejski zanatlija Gutenberg izmišlja štamparsku presu čime se Crkvi izbija iz ruku oruđe do tada jedinog gospodara znanjem (putem prepisivača knjiga i univerziteta koji su isključivo bili katolički). Koje li božje pravde, vidjeti danas Elizabetu II kako se preznojava u nemoći da iskontrolira Internet, na analogan način na koji su njeni preci prije pola milenija natjerali Papu da se preznojava u nemoći da iskontrolira proces štampe! Ali, kako je igra oko pedofilije došla do vrata Vatikana? Ključ za razumijevanje toga je tzv. klauzula o dobu saglasnosti (eng. Age of Consent clause) u građanskom pravu. U kontinentalnoj Evropi i u svijetu, ta je životna dob od vremena Antike kad su napisani prvi zakonici u primjeni i danas, iznosila oko 14 godina starosti (s varijacijama između 12-16, u različitim kulturama i historijskim erama). Međutim, Anglosasi podižu ovu prirodnu granicu na 18. Na to ih je prinudila činjenica da kao pleme, antropološki gledano tj. u odnosu na sva druga plemena u postantičkoj historiji, upravo Anglosasi imaju najveći omjer serijskih ubica i silovatelja djece, kao i sveukupnog kriminala (usljed nedostatka novih kolonija što je rezultiralo u prebukiranim zatvorima, sada se u Britaniji rashodovani brodovi stalno ukotvljavaju i pretvaraju u - zatvore). Nakon što su za posljednjih pola vijeka postali globalno dominirajuća kultura, ostatak svijeta se, uglavnom kroz prisilu i veleizdaju sopstvenih "vođa", našao suočen s pri-




hvatanjem većine anglosaskih društvenih struktura i pravnog sistema. Tako je nastao i opšte uvriježen (needukovan) stav, upumpavan od strane histeričnih medija i u njima sveprisutnih obavještajaca tipa Duška Tomića kod nas (a čije je "djecoljublje" savršena javna maska koja mu daje ogroman manevarski prostor da "pritisne" bilo kog pojedinca i bilo kad, već prema potrebi), da je seks od npr. 12-18 godine života neprirodan. Ako su Anglosasi ikakvo mjerilo naše evolutivne sposobnosti, onda je prilično jasno da ljudska vrsta nije napredovala u bilo kakvom pozitivnom smjeru tokom prošlih pola vijeka anglosaske globalne dominacije. Upravo suprotno - ljudi su u tom periodu očigledno regresirali ka neosjetljivosti i otuđenju, drugim riječima ka jednoj totalnoj dehumanizaciji. Pa zašto bi onda (tačno) 18 najednom bilo prihvatljivo životno doba u ovom slučaju, kao evolucijski napredak kod vrste koja nije evoluirala na bilo koji drugi sličan način tokom posljednjih stotina hiljada godina? Postoji samo jedan odgovor na ovo pitanje: oni su apsolutni pobjednici iz prošlog Svjetskog rata, koji nisu nikada prestali zloupotrebljavati tako stečenu stratešku prednost. Riječ je o zloupotrebi a ne upotrebi jer su sami finansirali Hitlera i Mussolinija, kao i dolazak komunizma sponzoriranjem Lenjina. Očito je da čovječanstvo Anglosasima ne duguje ama baš ništa - naprotiv, oni su ti koji itekako duguju čovječanstvu, što ih je trpilo i trpi njihov "kulturni" državni terorizam koji često isporučuju i sa "osmijehom", ali ni njihova hinjena kultura ni osmijesi nisu ništa drugo do odraz unutarnjeg cinizma prema žrtvama koje su u svoj svojoj naivnosti izuzetno lake mete. Nakon takvog očito neprirodnog (trenutačnog) nadrievolutivnog skoka, sa oko 14 na tačno 18, klauzula je izgubila većinu svog izvornog značaja pa dok je njena granica izoštrena, istovremeno joj je izblijedila namjena i samim tim je postala podložnija pogrešnoj interpretaciji. Naprosto, klauzula je ovako sama po sebi postala moćno strateško oružje. Tako je u Anglosaksoniji danas postalo čudački pokazivati bilo kakvu ljubaznost ili nježnot prema djeci pa čak i sopstvenoj - tako važnim a hladnim oružjem je ova klauzula postala za Elizabetu II ! Ali ono što Anglosasi ne uviđaju jest da povećanjem publikovanih slučajeva pedofilije među klerom (idući obavještajnim metodama i po 50 godina u prošlost gdje većina aktera odavno nisu među živima, pa čak i nedavno obznanjenim tajnim snimanjem unutar samog Vatikana) gube ovu čitavu igru na - brojevima. Naime, tako se dokazuje tek da pedofilija među svećenicima nije ništa učestalija pojava nego među opštom populacijom! Glupost tromog carističkog čudovišta jedino je usporediva s njegovom upornošću, npr. Elizabeta II i nakon opšte blamaže s aferom Climategate (samopriznanje kraljičinih naučnika koji su lažirali podatke o klimi) kao i uprkos peticiji preko 30.000 naučnika koji izučavaju klimu da globalno zatopljenje decidno ne postoji, izlazi neki dan za govornicu UN i poručuje nam da se moramo prilagoditi. Na upornosti bi joj sigurno pozavidio i njen rođak, sam Franjo Josif! Istovremeno, jedina kolektivna krivica Crkve u ovom slučaju je to što se širom otvorila za raznorazne tipove dopuštajući im da bez po muke postanu svećenicima. Kao što je (ne)lustracija istočne Evrope pokazala, veliki broj katoličkih svećenika su zapravo bili, a mnogi i ostali, doušnici komunističkih tajnih službi (dojavnici) kao i pravi pravcati špijuni (operativci). S cirkuskom predstavom tzv. "pada komunizma" svi su oni tek prešli pod okrilje MI6 kao službe-pokrovitelja i KGB-a i svih ostalih (ex)komunističkih službi. (Zar vas ne zbunjuje to što obavještajne službe tzv. demokratskog svijeta imaju "odličnu saradnju i svakodnevnu razmjenu podataka"? Zar to nije upravo suprotno onome čemu služe obavještajne službe?!?) A sad zamislite koliko je tek Crkva bila i jeste izložena uticaju svakakvih pojedinaca u Anglosaksoniji kao sredini u kojoj je bila nebrojeno puta više otvorena negoli u komunističkom okružju, a gdje se Anglosaksonija svakim danom sve više razotkriva (šminka polako otpada - godine čine svo-




je!) kao izrazito neprijateljsko okružje za katolike. Ovaj naš historijski period, osim što će biti upisan u buduće knjige iz historije kao "Druga elizabetanska era", još će biti upamćen i po tome što je Crkva u Anglosaksoniji pokorena - iznutra. Izgleda da su Anglosasi i sami poput velike djece koje je odgojila neuračunljiva mater i koja su se u ranoj mladosti naučila igrati s najvećim oružjem u cijelom susjedstvu. I zato ne berite brigu, barem njih niko neće silovati jer oni su - najjače siledžije na koje ste ikad naišli. Toliko su zapravo jaki da njima ne trebaju organizacije poput Catholic Kids. Kada bi postojao link ka nečemu što je i nalik toj organizaciji, npr. "Anglo Kids", vjerujte da bih ga ovdje uključio... Anglofilija sama po sebi ne bi bila opasna (postoje slične izopačene sklonosti i prema drugim narodima umjesto vlastitog, npr. frankofilija, germanofilija, rusofilija, turkofilija, itd.), međutim Anglosaksonija je trenutno dominantna imperija svijeta, istina iza debelih naslaga šminke ali ipak tek obična krvožedna imperija kakvih se čovjek tokom historije nagledao i uz njih propatio. Zanimljivo je pomenuti da su imperije dosta troma čudovišta, pa dok traju vijekovima one istovremeno nemaju vremena ni mogućnosti obazirati se na svakodnevne probleme i svakog pojedinca, pa se većini u njima čini da dok traju - imperije kao da i ne postoje. (Ovo je posebno prisutno danas pošto je Anglosaksonija dodatno zamaskirana UN-om i ostalim vrstama šminke.) Na sličan način su tokom historije praktično nezapaženo prolazili i krupni nasrtaji Anglosasa na Crkvu, pa recimo običnom čovjeku Srednjeg vijeka nije bilo ni na kraj pameti da u Rimu zapravo sjedi neki antipapa tj. kardinal kog bi Crkvi nametnuo imperator po porijeklo Sas. U većini slučajeva, tek bi mnogo decenija ili čak vijekovima kasnije, historija utvrdila da je određeni papa zapravo bio – antipapa. I današnja imperija, ova anglosaksonska, treba zahvaliti upravo takvoj svojoj tromosti, što većina ljudi teško povjeruje da današnja historijska era nije značajno ništa drukčija od bilo koje ere od prije dva, pet ili dvadeset vijekova. Samo treba otpuhnuti šminku, i pred vama će se ukazati ona ista, prokleta, izborana, sijeda, zla, babuskara Imperija. Jedan od najkrupnijih problema s kojima su suočene zemlje kontinentalne Evropa danas jest što većinom, ako ne i svim, vladaju anglofili. Od II svjetskog rata pa do danas, ti se ešaloni framasonerije a ustvari pete kolone Elizabete II, uglavnom "tijesnom pobjedom" održavaju na vlasti. Takva navodna pobjeda uglavnom se kreće oko famoznih a hipnotizirajućih 51% izišlih ali ne i ukupnih glasača, a sve nakon famozne "registracije" koja je sigurnosna kočnica sistema prevare po principu "demokratija je dobrovoljna, što se nisi registrovao, ko ti je kriv" (pa ako je dobrovoljna što nas niste pitali želimo li je, kao ni podvrgli taj sistem provjeri najmanje jednom u svakoj generaciji?). Osim što upućuje na teško namještanje izbornog procesa (vidi članak Deset teza o demokratiji), ovo još i govori o skoro sigurnoj namještenosti biračkog procesa u zemljama koje su mete geostrategija po principu Zavadi pa vladaj, kao što je slučaj sa Bosnom. Sjećamo se svi predizborne kampanje 2006. u kojoj Silajdžić prilikom jednog gostovanja na državnoj televiziji sa Tihićem izusti "g. Tihić jako dobro zna da od 1991. do danas SDA nije dobila nijedne izbore". U svakoj zemlji s razvijenom opozicijom pomenutog bi Silajdžića samo dan nakon izlaska iz studija pozvao tužilac da ga priupita za detalje te informacije. Naravno, radi se o tome da nam framasonerija uvijek, što putem simbolike što bez uvijanja, saopštava svoje namjere kao i prekršaje, a na nama je da se suprotstavimo. Ako niko ne digne glas, znači niko nema ništa protiv. To je tako barem u prešutnoj igri međusobnih nadmetanja "velikih". Da je Silajdžić klasičan framason najvišeg stepena govori i to da mu ovo nije bio prvi takav "ispad": svi se sjećamo te iste kampanje u kojoj nam obznani



TERRA NULLIUS—DRAMA U TRI ČINA

da mu je doajen jugoslovenske diplomatije Vladislav Jovanović rekao da je za muslimane Bosne planirano u kaobajagi "velikoj igri" da budu rezervat srboslavije. Nije problem što masoni najavljuju svoja zlodjela, problem je što onda sve rade da se ista i ostvare, npr. Silajdžićeva izjava ljeta 1992. sarajevskim medijima po povratku s neke konferencije, da mu je "s najvišeg mjesta saopšteno da rat u Bosni neće stati dok ne bude 200.000 mrtvih". Ili Izetbegovićeva izjava iz 1993. da je "Bosna u historiji bivala i veća i manja od današnje, pa šta fali da opet bude manja"... Na sličnom fonu je i Silajdžićevo neprestano zagovaranje SAD i navodnog njihovog "stalnog prijateljstva prema Bosni". Osim što velike sile po definiciji nemaju prijatelje već samo interese, ovo je besmisleno i jer su upravo SAD još od tamošnjeg građanskog rata tek rezultat kompromisa Londona i Rima, u kom je London dobio krupniji zalogaj kolača. SAD su naime i nastale pod značajnim uticajem Rima koji je podržao američke borce za nezavisnost od engleskog kolonijalizma, u čijoj zahvalnosti onda treba tražiti i razlog zašto su SAD zamišljene i izvorno ustrojene kao replika antičke Rimske republike. Nažalost, ta se republika pretvara u imperiju kad god joj je, u tom temeljnom londonskorimskom kompromisu, na čelu predsjednik koji je iz raznih razloga odaniji Londonu nego Rimu, a u republiku kad god je na čelu predsjednik odaniji Rimu (pravdi). Francuska je inače teško platila vojnu i finansijsku pomoć koju je Marie Antoniette nesebično davala Thomasu Jeffersonu - završila je na giljotini, te je još i oblaćena za vječnost (tako to rade Englezi!) poturanjem joj lažnih izjava koje nikad nije dala npr. one čuvene o siromasima: "Nek jedu kolače" (tj. ako već nemaju hljeba). U zaglavlju Deklaracije o ljudskim pravima same Francuske revolucije stoje masonerijski simboli piramide i oka... Danas je London praktično istisnuo Rim iz igre kad je riječ o vladanju Sjedinjenim Državama. Skupa sa svojim parazitsko-simbiotičkim partnerom cionistima, London je tako (putem svemoćne korupcije američke političke vrhuške od strane famoznih londonskih "bankara", a u biti u ime samoproglašene "carice 16 kraljevina" Elizabete II) danas u prilici pretvoriti SAD u rezervoar topovskog mesa za predstojeći III svjetski rat. Ako im takva čudovišna mega-transformacija SAD u globalnog zlikovca poput Hitlerove Njemačke (koju su također finansirali a njemački narod upumpavanjem velikih količina novca naveli da isti podrže, kao i danas američki narod koji već ima - preko milion milionera!) pođe za rukom, omiljene framasonerijske priče o "predskazanjima koja sva odreda govore o neophodnosti tri svjetska rata" i o "vječnom miru koji će na Zemlji nastupiti nakon III svjetskog rata" postaće stvar prošlosti, i na zgarištima – ovaj put nuklearnim – dok se bude klelo "Nikada više!", čovječanstvu će se lagano početi plesti mreža novih/ starih mitova i lažnih predanja o "neophodnosti četiri svjetska rata" te kako će mir na Zemlji zavladati "upravo nakon IV svjetskog". Samo se još malo strpite, planeta je još malo pa naša (anglosaksonska). A kad bude naša, neće biti problem otarasiti se svih vas jednim potezom. Ko se još sjeća indijanaca i domorodaca širom NAŠE planete... Jasno da svako zagovaranje takvih SAD, trenutno teško oboljelih od anglosaksonskog primitivizma premazanog šminkom iz bezbroj drečavih boja, na ovim prostorima može činiti isključivo zakleti anglofil poput Silajdžića.

9. Terra Nullius—drama u tri čina Kulin je bio 18-godišnji vojnik kad su ga kao marionetu na vlast doveli Bizantinci a nakon što su pučem svrgli osnivača Bosne Vicekralja Boriča. Suprotno raširenom ubjeđenju i romantičarskim hvalospjevima tipa "Za Kulina bana i dobrijeh dana" (krilatice




širene sa istoka najviše iz pravca Srbije kao nastavljača geostrategije Bizanta na Balkanu), Kulin je vodio ratove, nametao poreze, te dozvolio ulazak satanističkoj sekti "bogumila" u Bosnu, kao jednog od prvih testova otpornosti Evrope na alternativne "religije". Ali uticaj lažne historije iz glava SANU-a je strahovit, pa danas u glavnom gradu Bosne nemamo spomenike nijednom bosanskom vladaru (čak ni istočnom igraču Kulinu) jer bi se na taj način vratila i pomisao da Bosna može opet biti nezavisna i imati suverenog vladara. Ovdje je važno razumjeti da narodi ne potiču od religija pa samim tim ni od sekti: Bošnjani (Bošnjaci) su narod, a bogumilstvo je religijski pojam, tj. pojmovi naroda i vjere se ne smiju miješati. Pogrešno je zato reći da neki "narod vodi porijeklo od bogumila". Romantičarenje je Bosnu puno koštalo u prošlosti, pa i nedavno kad smo vjerovali u lažne pozitivce tipa Miterana i sl. Bogumilstvo je sekta jer su u svojim poštivanjima izjednačili "dobrog boga" i "zlog boga" (danas je ostala njihova izreka "do zla boga"). To je satanizam na mala vrata – isto kao kad bi danas npr. muslimani Bosne uz Allaha uvažavali potpuno jednako i – šejtana. Nije Crkva nazvala bogumile satanistima i hereticima iz nekog hira, već zato što je cijela Evropa tada bila katolička – pa zašto ne bi i Bosna?! Biti katolik tada je značilo biti siguran, i strateški pripadati istom vojnom bloku kao danas NATO savezu. Insistirati tada na nekatoličanstvu mogao je samo hulja i izdajnik kome nije stalo do sopstvenog naroda i njegove sigurnosti i budućnosti naraštaja. Tu budućnost, kakvu su nam zacrtali izdajnici tog doba, mi živimo danas kao našu sadašnjost, a ako nastavimo braniti tekovine Izetbegovića i njegove prerušene sefardske kamarile, isto će životariti i naši potomci narednih vijekova, od rata do rata, od genocida do genocida, od izbjeglištva do izbjeglištva... Kad neko danas insistira na bogumilstvu (a poznata mu je historija), on to ne čini jer je patriota, već zato što vjeruje u zlo (ili mrzi katoličanstvo) i obožava zle ljude poput izdajnika Kulina, izdajnika Izetbegovića, izdajnika Tihića/Silajdžića... A oni koji ne poznaju historiju i geostrategiju tog vremena, bogumile veličaju najčešće impulsivno, "na prvu" i tek da pokažu da vole Bosnu, jer je to "u trendu", "tako mi radi sva moja raja", "tako kažu na TV-u", "bilo u novinama"... U Srednjem vijeku nije bilo jedne religije u Bosni za koju bi se moglo reći da je najjača ili zvanična (jer su vladari pod pritiscima mijenjali zvanične religije kao košulje). Tako bazirati nacionalnu pripadnost danas na nečemu tako nejasnom kao što je tema o religijama srednjovjekovne Bosne, predstavlja romantičarenje tj. sanjarenje. Od predugog sna svijest ne jača, samo mamurluk. Takva romantičarenja su npr. i o nekakvim "djedovima", krstjanima i sl. romantičarske melodrame. To su sve odreda bajke i sredstvo hipnoze našeg naroda; nema nikakve "Crkve bosanske" jer nema nikakvih dokaza za crkvu bosansku; nema nikakvih "bogumila" kao religije jer nema nikakvih dokaza za takvu religiju ali ima itekako mnogo dokaza da su bili aktivna peta kolona u prodoru neprijatelja Rima sa istoka a preko Bosne, npr. kod pada Bobovca 1463. i izdaje kralja; nema "krstjanstva" koje je isto tako besmislica iz kuhinje SANU-a ali i HAZU-a (Krleža i dr.), tj. od ljudi koji su izromantičarili raznorazne bajke poput onih o stećcima. Gledali ti ljudi nekad u išarano kamenje, pa im naprosto došlo da – izmišljaju. Naročito je Krleža bio poznat po velikoj maštovitosti i pjesničkom talentu (i danas ljudi svašta stavljaju po spomenicima, ali niko ne pravi bajke oko toga). Sve su to uradili bez ijednog materijalnog dokaza o bilo čemu strateški bitnom! Stećak je tako i danas isto ono što je bio i kad ga je klesar isklesao: obični nadgrobni spomenik, koje Otomani ne uništiše jer su svima mogli svjedočiti o umiranju tj. "odlasku" prethodnih vlasnika teritorije, za razliku od preko 500 zamkova i dvoraca koje Otomani sistematski vrijedno spališe a temelje preoraše jer osim




što su svjedočili o državnosti Bosne, to su još bili i spomenici – živim vladarima njene teritorije - u punom suverenitetu. U geostrategiji kao majci sve historije ne postoji vrijeme, postoje samo patriotizam i izdaja, dobre odluke i pogubne odluke. Sve ostalo služi da popuni vrijeme i uspava vas. Kako tada, tako i danas. Za Bosnu se onda od Otomana koristi poznati pravni naziv "Ničija zemlja" (lat. terra nullius, engl. No Man's Land), pošto je od tada Bosni onemogućeno da ima svog de jure suverena (naslovnog kralja, predsjednika ili premijera). I tako je bilo od 1463/1535, sve do jula ove godine kad je restaurirana naslovna suverena dinastija Bosne - Omerbašić Berislavić Nemanjić Boričević. Mi baštinimo tradiciju templara Boriča i Nemanjića koji na svom grbu nemaše bizantskih 4-S (njih će dodati poznate lažovčine i krivotvoritelji: engleski psi rata koji istisnuše Nemanjiće s vlasti, zavladaše Srbijom i postaviše je naopako - da bude "slavenski" sluga londonskih geoigrarija: servus serbus conslavicus). Danis Tanović nije sam smislio naslov svog filma; u slučaju da nikad ranije nije čuo za gornje činjenice, sve su šanse da su mu i naslov filma a onda i nagrada Oscar - podmetnuti. To nam framasoni vele: eto, mi vam u lice saspemo ko ste i šta ste, a vi opet – tajac. E pa kad je tako, evo mi bismo da vam i opet ispred nosa i za naredne vijekove otmemo vaš de jure suverenitet, kog ste mogli vratiti s Republikom BiH - da je nije vodio nelustrirani kadar prethodnih režima pa je onda i ona nebitna za međunarodno pravo jer nije prekinula uzurpaciju de jure suvereniteta započetu 1463... Eto, zato je kritično da ne izađemo na ove izbore – oni su potrebni jedino doktoru geostrategije Gregorijanu i njegovim domaćim slugama da dovrše posao zbog kog je on ovdje nenormalnih 10 godina. Naime, pokoravanje neke nacije vrši se skupa de facto i de jure mjerama. De facto mjere podrazumijevaju silu, a de jure mjere da vi sami (ili vaš suveren) priznate tu silu. Pošto je Gregorijan u Bosni našao odlične partnere u vidu prerušenih sefarda i seoski lukavih hodžica Silajdžića i Cerića (ali totalno nepismenih za geostrategiju), preostalo mu je da nam uzme de facto suverenitet, dakle po vojnom principu: pokoriš im (1) vojsku, pa potom (2) policiju, i na kraju (3) teritoriju. Toliko je simbolike u zadnjih 10 Rafijevih godina u Bosni, da naprosto bode oči pa vam ne treba Rafijev doktorat iz geostrategije da sami shvatite: upravo su tri izborna ciklusa potrebna da se Bosnu mirnim putem (za zelenim stolom) dokusuri i de facto. Tako je za svaki od navedena tri kapitalna čina veleizdaje, potrebno da narod posebno svaki put kaže DA i to na izborima, jer se referenduma Rafi i banda boje kao đavo krsta pošto bi tamo bilo samo jedno pitanje - a kako da izaberu samo jedno od tri podjednako temeljna? Tako bi se u 3 izborna ciklusa aminovale: (1) tzv. "reforma oružanih snaga" a ustvari legalizacija kapitulacije vojske (izbori 2002, pa odmah "reforma" 2003), zatim (2) tzv. "reforma policije" a ustvari legalizacija kapitulacije policije (izbori 2006, pa odmah "reforma" 2007) i na kraju kao konačni udarac slijedi tzv. "reforma državne imovine" a ustvari legalizacija okupacije teritorije (izbori 2010 pa odmah pripremljena "reforma" za 2011). Kao kad si kod notara, pa se posebno izjašnjavaš o svakoj tačci ugovora. Vrhunac je blizu. I rasplet. Ovaj put sve vam je objašnjeno. Sad je do vas: 3. čin loše drame je uvijek dobro vrijeme da izađemo iz pozorišta - nećemo izgledati nekulturno, a autor će shvatiti da je napisao strašno loš komad!



KRALJEVINA BOSNA

10. Kraljevina Bosna Za razliku od prošle kampanje u kojoj je sviju namagarčio (al' ono baš pravo), i kad mu je cjelokupna domaća estrada paradirala po skupovima kampanje i u stranačkom štabu (ko i ne bi, obeća čova suverenost!), Haris sad mora dovlačiti - anglo estradu. Šta je drugo i preostalo engleskom članu Predsjedništva kad ga je napustilo sve što ima i trunku dostojanstva i pameti... Zavalio Bosnu s policijskom, k'o Tihić s vojnom reformom a Lagumdžija s izbornim jedinicama (kako se oni fino podijeliše), ali teško će vam poći za rukom i treći put, tj. s državnom imovinom. I dok Angelina i ta gomila iluminata koji nenormalni uspjeh mogu zahvaliti svom retardiranom podaništvu silama mraka (supertalenata je mali milion, a superstarova poput nje i SFF-ovih gostiju - tek stotinjak!), paradira po Bosni podržavajući Silajdžićevu kampanju, prešli su se u samo jednom: što se Bosancu više udvaraš to si mu - mrskiji ! Da hoće doći i Elizabetina omiljena krkanka - nešto šareno što se zove "Lady" Ga-Ga, pa da taj njihov lažni dvor, sve sa cirkusom žonglera (danas ih zovu "veliki glumci"), kostimiranih klovnova i vašarskih najavljivača, bude kompletan. (Bošnjački "Risto Đogo" je napokon na godišnjem.) Da smo načisto: najveći problem Bosne nije Milorad Dodik (na "Ristinu" žalost), to vašarsko laprdalo, jer s njim znaš na čemu si pa ako ti se ne sviđa ta pjesma izvoli pređi u drugi šator. Najveći problem Bosne je kamarila Sefarda zamaskiranih u muslimane i koji nit "hromolje nit govore" ali rade li rade - Bosnu održavajući "ničijom zemljom" za interes Londona od kako je Tučin ovuda prošet'o papke svoje konjice u pohodu ka Rimu, opet za interes Londona koji Turčina opremi zlatom i tajnim oružjem. (Da samo jedna "strana" u Bosni odbije englesku igru, Bosna bi preko noći postala normalna, pa pokazivati prstom na Dodika je bezobrazluk veći od Dodikovog. Istovremeno, SANU je previše zinula da bi mogla začepit svoju zaglavljenu čeljust, pa će Srbija još dugo biti igrač Londona u borbama protiv presmiješnih teza o "vekovnim zaverama Vatikana" - bjež'mo eto Ratzingera sa svojim brigadama!). To su vam ovi, vazda isti, "iz fotelje u fotelju", "s mikrofona na mikrofon", "od kamere do kamere". Ali, koliko god je "RS" zločinačka tvorevina, toliko je zločinačka i "Federacija". Ne zato što one dijele granicu ocrtanu masovnim grobnicama, već zbog saučesništva Alije Izetbegovića i njegove kamarile u genocidu - kako u Srebrenici (nečinjenjem) tako i širom Bosne. Van pameti je 11. jula puštati zločince kalibra Izetbegovića, Cerića, Silajdžića i dr. da nekom drže govore! Oni moraju biti iza rešetaka kao saučesnici u genocidu nad narodom kog su lažno vodili! Pa i čoban koji "vodi" stado tako da ga pokolju vuci, je krivično odgovoran i gone ga po sudovima!! Jesmo li mi svi skupa retardirani? Pa niko ni trulim paradajzom da se hiti na veleizdajnički smrad dok nam soli pamet... I međunarodna zajednica snosi krivicu, ali njima ne možete ništa jer samo koriste već postojeću infrastrukturu i volju ovdašnje veleizdajničke bande da aktivno čine zlo prema svakom ko nije dio njihovog uskog kruga elitice i lažnog "dvora". Šiban geopolitičkim orkanima, naviknu tako Bosanac da je smiješak, kako onaj mahalski tako i onaj koji dolazi iz vana, obično predznak zla i pogroma. Pa i sam presta prakticirat osmjehivanje, čak i ono glumljeno. Čisto iz preventive, da naš narod ne pomisli da je i on legitimna meta. Pitaju se tako Anglosasi (koji se smiju i dok bacaju atomske i napalm bombe, i dok komentiraju padove putničkih aviona, i dok "spašavaju" stradale u Katrini a umjesto njih spase kuce i mace lutalice i to specijalnim avionima...) - Šta je s ovim Bosancima, što im je toliko mrsko nasmiješiti se?! Pa da nam poprave raspoloženje, navalili sa "Alo, Alo", "Mućkama", "Mr. Beanom" i ostalom taktikom anglo-speci-



KRALJEVINA BOSNA

jalnog ratovanja u stilu "smij se dok te gazim, smij se!". Evo, u redu. Ha ha. Ajoj... Mojne više, baš ste smiješni. Ne kontaju oni što nama nije do smijeha. Ako se i budu održali izbori zakazani za oktobar, veleizdajnička banda ih može dobiti samo na dva načina: da vam podmetne potpuno nove face lafo nevinašaca a'la "mali ćiro" na čelu Njihove Stranke, i Demir kojem je lafo "dosta" svega a da nikad ništa nije ni htio (a najmanje familiju dobro "utemeljenu" u dejtonskoj nakazi). Ili, kao druga opcija, da izbore - lažiraju. Za prvu opciju su zakasnili jer ovaj narod Bosnu srcem osjeća. Tu nema računice i nema prognostike, ne pomažu konsultanti ni analitički štabovi, džabe vam sve diplome s Harvarda i Berkeleya, a najmanje prešminkane "ljepotice" koje vam paradiraju u kampanji... Druga opcija tj. lažiranje izbora je sasvim izvjesna, i već sada se gomilaju dokazi masovne manipulacije biračkim spiskovima, toliko da i "Visoki predstavnik" mora posjećivati Izbornu komisiju ne bi li izborima dao oreol legalnosti, gostovati po kontroliranim medijima, itd. Međutim već je jasno sa izbori neće biti ni legitimni ni legalni, naprosto jer političkom scenom upravljaju strane sile (preko institutâ lažnih imena poput Kissingerovog NED-a) koje za svoj pakleni plan koriste stari kadar kog su spasili lustracije u zamjenu za pseću poslušnost. Tako je Bosna zemlja u kojoj čak i medije vode nelustrirani obavještajci, ali ih prate samo nepismeni. Pa čemu onda služe mediji, pitaju se sad strani analitičari koji pomno čitaju ovaj tekst? Samozavaravanju kamarile i njihovih anglosponzora da ih neko uvažava. Davno je Bosanac naučio na vlastitoj koži da se uzdat treba samo u se i u svoje kljuse... Konstituisana je tako i Kraljevina Bosna. Bolje reći uskrsnula. Čisto iz inata g-đi Elizabeti i sefardskoj kamarili njenih kapoa Balkana. Akt o konstituisanju Kraljevine je u potpunosti zasnovan na međunarodnom pravu i običajima, čak onim istim na kojim se zasniva i Elizabetino pravo na suverenitet Britanije. Koja ironija sudbine - da legalitet i legitimitet prava na suverenitet najvećeg neprijatelja kog je Bosna imala (i dalje ima) u svojoj historiji, predstavlja (neupitan) pravni osnov i za naše pravo na suverenitet same Bosne. A što će nama kraljevina, pitate se? Pa predsjednika i premijera sa ovakvim kraljičinim banditinama na vlasti nećemo nikad imati jer im je to i posao - da za tu neku nagradicu i postotak koji "okrenu" kod nekog tendera ili privatizacije, održavaju nestabilnost u okruženju Rima a za interes Londona. Šta nam onda preostaje nego vratiti kraljevinu, sa monarhom kao suverenom? Jer zemlja bez suverena je k'o krava na ledini, bez čuvara i povodca, pa jal' će se prežderat, jal' zalutat. Svi kriteriji iz međunarodnog prava i običaja za restauraciju rojalističke monarhije su ispunjeni. Ako poštuju vladavinu prava, kao što kažu, PIC i OHR će, prije nego što popakuju kofere i put pod noge (naravno, prije nego to bude odgovaralo Elizabeti i njenom duetu "Mića i Hare"), osigurati siguran prenos suvereniteta, na šta su se sami obavezali. Na kraju, poruka ovim presmiješnim medijima koji se isprovaljivaše s navodima da se neko u Bosni "proglasio za kralja" i koji do danas ne prestaju sa zahtjevima za intervju samo da bi dobili materijala da po nalogu gore pobrojane nelustrirane bande ismiju i popljuju prvu suverenu odluku u historiji Bosne od 1463. do danas: upamtite, rojalistička restauracija nije stvar medijskog populizma (pa ni vašeg pljuvanja ili aplaudiranja), već isključivo političkog elitizma i međunarodnog prava. Vladavinu nijednog od ova dva geopolitička faktora mi u Bosni nemamo još od 1535. (pa tako ni monarha, ni prijestolonasljednika, ni predsjednika, ni premijera). Stabilnost i sreća svake nacije počiva na vladavini oba ta faktora istovremeno. Sretna nam suverenâ. Pa kad god došla.



B I LJ E Š K E

Rezultati ankete provedene između juna i septembra 2010. www.polldaddy.com



GEOSTRATEŠKE PREKRETNICE ZA BOSNU

Suvereni dinastijski grb i kraljevski pečat restaurirane Kraljevine Bosne


Ova e-knjiga geostrategije napisana u epistoičkom stilu pokušava Bosancima vratiti njihovu svijest o davno im otetoj slobodi i dostojanstvu. Knjiga donosi primarni (tajni) britanski dokument koji ogoljuje ENIGMU BALKAN: periodična krvoprolića u Bosni posljedica su djelovanja Engleske koja u stalnoj borbi protiv pape Ilire-Bosance okrutno iskorištava već milenij i po tj. još od vremena raspada Rimskog carstva kad u odbrani Drine kao istočne granice katoličanstva, Rim stvara krajinu a onda i državu Bosnu. U geostrateškom napadu – da bi vječnog rivala katoličanstvo održala stalno ugroženim tj. papino okruženje vječno nestabilnim (i isprva i pravoslavlje dovoljno dalekim) – Engleska svoj uticaj na Bosnu širi pomoću svojih kreditno i sl. ovisnih podanika: umirućeg Bizanta koji "bogumilstvom" zavodi Ilire odvraćajući ih time od katoličanstva, Ugarske koja u odgovoru na nove granice ruskih kneževina iz 1350, dovođenjem 1356. Tvrtka I na vlast Bosnu prvo ojačava a potom 1408. masakrira većinu njenih plemića (generala) čime otvara put jačoj Turskoj koja opet za račun Engleske a u odgovoru na nastanak Rusije okupira 1453. Carigrad te odmah 1463. i Bosnu, i islamizira Ilire i opet da se ovi ne bi pokatoličili, begova a Sefarda koje Otomani podmeću Bosni 1492. kao lažnu aristorkatiju umjesto svrgnute, Austrije koja okupacijom Bosne 1878. lažno odvraća Rusiju od napada na Englesku a zapravo Ilire opet od katolicizma, masonerije kojom u lažnom odgovoru na jačanje Rusije 1917. (koje kreditima Lenjinu Engleska sama i omogućuje!) kreira prvu Jugoslaviju 1918, Hitlera kog kreditira da osvoji vlast i u izrežiranom odgovoru na slabljenje Rusije 1939. tu Jugoslaviju razbije 1940, Broza kojim u izrežiranom odgovoru na jačanje Rusije iz 1943. stvara 1944. i drugu Jugoslaviju, Miloševića kojim u izrežiranom odgovoru na slabljenje Rusije 1989. razbija 1991. i drugu Jugoslaviju, pučističkih SDA/HDZ te fama o vehabijama i piramidama kojima ponovo nasrće na mirnu Bosnu 2000-tih ne bi li "RS"-om oslabila Vatikan i dovođenjem Rusije pred vrata katoličanstva ugrozila ga te lažno "vratila dug" Rusiji za njen izrežirani pad komunizma 1989... Dobronamjernog čitaoca ova knjiga ostavlja u nevjerici ali i sa shvatanjem da u svijetu rasne geostrategije kontroliranog haosa, opstanak Bosne zavisi od samih "Ilira spore pameti" i "glupih Bosanaca", kako neprijatelji Bosance nazivaju od Antike do danas, tj. od toga jesu li Iliri i svijet spremni podvući crtu i reći NE lažnim lučonošama a tek poludivljim šeširdžijama u ishandalim cilindrima i njinim bankarima Ziona.

Dr. Mensur Omerbašić diplomira 1994. maksimalnom ocjenom na Odsjeku za geodeziju Univerziteta u Sarajevu i 1995. odlazi u SAD. Doktorira teorijsku geofiziku i višu geodeziju na britanskom geostrateškom Univerzitetu New Brunswick u Kanadi gdje se 1999. uvjerava u postojanje britanskih špijunskih planova o "piramidama" kraj Visokog, kojima je trebalo odvratiti pažnju javnosti od nametanja amandmanâ aprila 2006... Proteklu deceniju provodi na naučnim i konsalting poslovima u SAD i Kanadi. Objavio je desetine naučnih radova s međunarodnom recenzijom te prezentirao na naučnim konferencijama i pozvanim predavanjima u EU i SAD. Do povratka u Bosnu 2006, radi kao vodeći geodeta Berkeley nacionalne laboratorije u Kaliforniji, SAD. Svemirska agencija NASA uvrstila je jedan od njegovih radova u najznačajnije publikacije iz nauke i tehnologije u svijetu od 1915-danas. Bio je ili jeste član naučnih asocijacija i tijela Internacionalne unije za geodeziju i geofiziku, EU Marie Curie fellow na Institutu za geofiziku Mađarske u Budimpešti, recenzent za internacionalne naučne časopise u fizici i geofizici, stalni sudski vještak za oblast geofizike, stalni sudski tumač za engleski... Po pozivu biva 2008 uvršten u Marquisov direktorij Ko je ko u nauci u svijetu a 2011 u Ko je ko u svijetu. Korumpirano pravosuđe, SDA, HDZ i dr. klika engleskih marioneta, na riječima patrioti a djelima lojalni što turskoj (i preko nje engleskoj) masoneriji što Državnoj bezbednosti Srbije i SANU (i preko njih britanskom MI6), predvođeni "plemićkim" a sefardskim lozama dovučenim 1492. kao kapoima Bosne za geostrateški interes Engleske, sedam godina sprečavaju radni angažman dr. Omerbašića kao jedinog naučnika u oblasti više geodezije u Bosni, na jedinom odsjeku za geodeziju u Bosni koji je preko decenije bez doktora više geodezije, na kom geodeziju drže – doktori elektrotehnike. Ove izdajničke klike i krvavi kapoi Balkana, pored uništenja državne Geodetske uprave i Geodetskog zavoda, tako žele ugasiti tehničke kapacitete Bosne za dokazivanje suvereniteta, te time razbiti Bosnu a da sami ne snose nikakvu historijsku odgovornost, kao ni do sada. Tako za interese Engleske (prividno: Rusije i Srbije), kršenjima ljudskih prava i sloboda ova petokolonaška klika nanovo otvara Pandorinu kutiju Balkana, dok sistemskim gušenjem resursa agonizira Bosnu. Dr. Mensur Omerbašić je direktni potomak bana Vicekralja Boriča i prvouvlašteni Prijestolonasljednik-pretend trona Bosne, i mogući nasljednik krune Hrvatske te maternalno Srbije...

Bosna u britanskoj geostrategiji - Bosnia in Britain's geostrategy

Recommend Documents