Bosna u historijskoj perspektivi - Kamil Y Avdić - Beč 1973

KAilTIL

I

AV

DIC

ffi@s&ffiw

?

$)f,

l.

Predgovor

Pitanje Bosne jo5 uvijek je aktuelno u srpsko-hrvatskim odnosima' O pravilnom gledanju na to pitanje zavisi u dobroj mjeri sav budu6i tok dogadjaja izmedju Srba

i

Hrvata.

je jedinstvena slavensl
Medjutim bilo je vrlo malo pisanja o tome, bar do sada, sa same bosanske strane; manjkala je jasna bosanska pozicija. To stanje se ali mijenja kako u zemlji tako i izvan nje.

Zadalak

je ove radnje da dadne kratak pregled najglavnijih

stvara-

ladkih snaga, koje su utjecale kroz historiju na obrazovanje Bosne kao posebnog nacionalnog subjektiviteta. Radnja obuhva6a dogadjaje u srednjevjekovnoj Bosni do pada bosanskog kraljevsta i te dogadjaje posmatra, ne kao izolovane prizore, nego kao dinove u velikoj drami historijskih zbivanja onoga vremena, koji 6ine jednu cjelinu' Bude li ova knjiZica uspjela da unese makar i tradak svjetla u na5u narodnu dramu, bude li joj po5lo za rukom da postavi odnose izmedju pojedinih na5i naroda na jedan viSi, plemenitiii, humaniji, misaonog dovjeka dostojniji plateau, bi6e sa tim izvr$ila onu misiju koju jojje namijenio pisac.

Northbrook, lll. USA U proljede, 1973.

(Predlog za katalogiziranje)

Avdi6, KamilY. Bosna u historiiskoi perspektivi' Bed 1973, 1 13 str. 1

.

Bosna

-

Historija. 2. Bosna

-

Rasprave' dlanci ' predavanja' s49.742

Editor: Kamil Y. Audich 4044 Crestwood Drive Northbrook, lll, 60062 USA

l' Naslov'

KAIIII Y. AUIIIG

Bosna u historiiskoi perspektivi

BeC, 1973

STOVO PRIZNANJA

Da bi ova radnja mogla biti Stampana u obliku knjige, ima se zahvaliti prijateljima, koji su piscu pruZili, ne samo moralnu, nego imaterijalnu pomo6 za djelomieno pokri6e troSkova Stampanja. Priloge su dali slijede6a gospoda: Hasan Karadi iz Kanade; lljas Rustem-

pa5i6, lljas Zenkic, H. Sulejman Klaji6, Osman Bojii, Muharem Zulfic, ldris lbragic, Ramo Lejli6, Husein ldrizovic, brada Bamburi, Tahir Zec,

i Besim Velic, svi iz ChiPa., M. Batlak, iz Cleveland-a,

Zaim Spahic, Nacionalno UdruZenje Bo5njaka

caga; Zubdevi6 Sead, Ohio,

i Hajro Ferizovi6

iz

Beallsville-a,

iz Toronta, Canada.

Svima od srca hvala i neka njihov primjer sluZi drugima za ugled!

S A D R Z AJ

1. Predgovor 2. Mani i manihejstvo Literatura o

7

I

manihejstvu 1. Kr56anska literatura 2. Zoroastriiski izvori 3.Moderni izvori 4.Arapski izvori 3. Sta kaZe ,,Al-Fihrist" ,,Mani imanihejstvo

9

I . . 10 ...10 ...11 . . .12 .'.12

Mani-evo udenje o svojstvima Vjednoga, kako je svijet formiran i o borbi izmedju svjetla i mraka

Poeetakrasplodjavanja Pristupuvjeru(inicijacija) Sakralni zakoni i vjerski propisi manihejstva Propis molitve: detiri ili sedam SmrtMani-a Budu6i2ivot Naslovi Mani-evih knjiga O $irenju manihejstva" 4. Odnos izmedju gnosticizma i manihejstva 5. Sirenje manihejstva na zapad

6.BogumilstvouBugarskoj T.BogumilstvouBosni 8. Vrijeme pojave bogumilstva u Bosni 9. Albigenska kriZarska vojna

. . 14 .. -18 ...21 . . .21 . . .22 .- -23 .'.24 . . .25 . . .26

.

.28

. . 29 .-.31 ...41 . . . 45 ' . . 52

10. Vjerske prilike u Bosni prije pojave bogumilstve 11. Glavni dogadjaji u Bosni poslije 1204

.

.

.

12. Driavno-pravni poloZaj srednjevjekovne Bosne

pro5losti 14. Nacionalni karakter Bosne 15. Bibliografija 13. Pouke iz

.. ..

.56 .59 .88 .92 100

111

2. IV|ANI I MANIHEJSWO

d svih swaraladkih snaga Sto su uticale na obrazovanje srednjevjekovne Bosne, najsudbonosnija uloga pripadala je bogumilstvu.

Historijski izvori upuiuju na to da je bogumilswo geneti6ki izdanak manihejstva. Taj izdanak nikao je u Bugarskoj, kao otpor krs6anstvu i bizantinskom socialnom uredjenju, dok su slidni pokreti nastali, nekako u isto vrijeme, u JuZnoj Francuskoj (Albigenzi)' Sjevernoj ltaliji (Katari) i drugim dijelovima Zapadne Evrope. Svima tim vjerskim pokretima, pod ma kakvim imenom se javili' zajednidko je dualistidko gledanje na svijet i svi oni, uglavnom, vuku svoj korjen iz manihejstva. Literatura o manihejstvu. Literatura o manihejstvu moze se podijeliti u detiri grupe: 1. Kr56anska literatura, bilo da je nastala na lstoku ili Zapadu. Orientalni kr56ani Sirije i Mesopotamije Zivjeli su pomije5ani sa Manihejcima, pa bismo s pravom od njih mogli odekivati, da nas potpuno upoz' naju sa tim udenjem. Medjutim vrlo je malo od njihovog pisanja do nas doprlo. Aphraates, koji je pisao i djelovao u prvoj polovici detvrtog

stoljeda samo aludira na opstojanje manihejstva i smatra ga opasnom herezom. I O manihejstvu su jo5 pisali Ephraim iz Nisibisa (umro 373), biskup Gabriel, Theodore bar-Khuoni i drugi, ali su njihova djela uglavnom izgubljena. lz drugih izvora saznaje se da su ovi pisci pisali, manje viSe, u apologetidkom duhu, pa to donekle umanjuje njihovu naudnu vrijednost, sve kad bi i bila saauvana njihova djela' Zapadni kr56anski izvori, bili oni latinskog ili grdkog porijekla, takododiSu, u glavnom, apologetidkim duhom. Neki zauzimaju oWoren neprijateljski stav prema tome udenju i nazivaju ga ludjadkom here-

jer

zom.

Od svih zapadno-kr56anskih pisaca o manihejstvu svakako je najvaZniji St. Augustin, zakoga se veli da je bio isam pristalica ovog udenja punih devet godina (373-382). Napisao je mnogo rasprava o manihejstvu, nakon Sto je primio kr56anstvo, izmedju ostalih i ove: CONTBA Epistolam Manichaei quam vocant Fundamenti; CONTBA Faustum; CONTRA Fortunatum; CONTRA Adimantum; De Genesi CONTRA Manichaeos; De Moribus Ecclesiae Catholicae et de Moribus Manichaeorum.

't Wtisht,

\t,

Short history of Syriac literature. London, 1894, str' 32'

Usprkos toga obilatog rada o manihejstvu, koje odi5e ap6logetidkim duhom (sve je u glavnom "contra", t. j. protiv), iz pisanja St. Augustina ne moze se dobiti objektivna slika o tome u6enju, prvo Sto on sam nije poznavao orginala na kojemu je to udenje sastavljeno, a drugo, Sto on govori samo o opcim stvarima, a kad predje na detalje, izvori su mu

usmena predaja toboZnjih poznavalaca manihejstva. Faustus, za koga St. Augustin kaZe da je najbolje upoznat sa tim udenjem, bio je rodom iz Sjeverne Afrike i nije poznavao ni Sirijskog ni Pahlavijskog jezika, a na tim jezicima je saduvano manihejsko udenje.') Jedan od najvaznijih zapadno-kr66anskih izvora o manihejswu je tzv' Formula of Abjuration (Formula odricanja), sto ju je svaki heretik morao izre6i prije nego je bio primljen u krilo Katolicke crkve. No iu toj Formuli malo je toga za Sto se rnoZe re6i da je Manihejskog porijekla, dok uzeta od drugih sekti i pripisana manihejswu.2) su mnoga

"krivovjerja"

2. Zoroastrijski izvori su samo djelomidno saduvani, a i ono Sto je nadjeno bilo je u tako dotrajalom stanju, da se tekstovi prosto ne rnogu odgonetnuti. Ono malo Sto se je proditalo odise istim apologetidkim duhom kao i Kr56anski izvori. Tome se ne treba duditi, jer je Perzijsko Zoroastrijansko sveienswo gledalo u manihejstvu opasnog protivnika, kojega je trebalo ocrniti i konadno uni5titi.3) 3. Moderni izvori. U posljednje vrijeme, narodito u dvadesetom stolie6u, nastala je ogromna literatura o manihejswu, koja se bavi i svim ostalim vjersko-revolucionarnim pokretima, koji su ranije bili poznati samo po njihovim protivnicima.

Ve6 u osamnaestom vijeku objavljena je jedna monumentalna studiia u dva sveska, koju je sastavio l. de Beausabre, pod naslovom: Histoire Critique de Manich6e et du Manichaeism. To djelo je za cijelo jedno stolje6e bilo glavni izvor o manihejstvu na Zapadu'a)

je poslana u lstodni Turkestan, gdje Mani lidno propovijedao, otkrila je, 1902-1903, u oazi Turfan, izvjesne pisane dokumente, koje je poslije proditao prof. F' W' K' trliitter. Ti dokumenti su pisani, izmedju ostalih, i u srednje-perzijskom

Prva Njemadka ekspedicija, koja

je

r) Hastings, J., (ed) Encyclopedia of Religion and Ethics. v. vlll, str. 394. 2) lbidem 3) lbidem

,i

10

N. Y' Scribner, 1928'

Ort, l- J. R., Mani, a religio-historical description of his personality' Leiden' Brill, 1967, str. 4.

jeziku, koji se u nauci oznacuje kao Turfan-Pahlavi.l) Neki od tih dokumenata pisani su na turskom jeziku, neki dak na kineskom, ali u glavnom svi oni kazuju istu pridu.

Godine 1931 otkrivena je jedna citava mala manihejska biblioteka, blizu mjesta Lycopolis-a u Egiptu, a sadrZavala je Manihejske himne, izvjesne vijesti o tragidnoj pogibiji Marri-a i neka pisma. Ta je biblioteka pisana koptskim jezikom.2) 4. Arapski izvori. JoS prije otkrida u Turfan oazi, kad su Zapadu postala pristupadna djela arapskih historidara, otkrilo se je o manihejstvu mnogo toga Sto do onda nije bilo poznato. Kod mnogih Evropskih pisaca i kulturnih radnika prevladalo je mi5ljenje, da su Arapski izvori vjerodo-

stojni, objektivni i pouzdani, poimenice lbn al-Nadim, Al-Biruni, AlYa'kubi i Sahristanie) ManihejsWo, naime kao takovo, nije proganjano od islamske dr1ave. To joS narofito vrijedi za period vlade Abbasovi6a (750-1258). Manihejswo je niklo u Perziji, a u doba Abbasovi6a vladali su jako dobri odnosi izmedju Arapa i Perzijanaca, prvenstveno radi toga, jer su Perzijanci omogudili Abbasovidima da dodju na vlast. S toga vidimo skoro svugdje simbiozu lslama i manihejstva. lslam je dao manihejstvu isti status kao i tzv. Ehli-Kitab-u, t. j. narodima kojima su date ranije objavljene BoZije knjige, a to su Jevreji i Kr56ani. Toleranciju lslama prema manihejstvu treba luciti od dinienice da lslam nije trpio proizvoljna tumadenja Kur'ana od strane Manihejskih pristlica. Sir Thomas Arnold smatra da su postojale jake dodirne to6ke izmedju lslama i manihejstva,4) Sto 6e se najbolje vidjeti iz udenja manihestva, koje 6emo sada ovdje iznijeti prema Arapskim izvorima. Od svih arapskih djela, koja se bave tim pitanjem, najve6e priznaje u naudnom svijetu uziva Al-Fihrist (Popis, lndeks) od lbn al-Nadim-a, sastavljen u Bagdadu godine 988. Djelo je to od ogromnog znalaja za prouiavanje kulturne historije lslama, jer su u njemu nabrojene ne samo knjige koje je pisac zabiljelio, nego sijaset drugih predmeta od literature do filologije, historije, poezije, teologije, prava, filozofije i konadno historije religija i sekti. Al-Fihrist u svakom od tih polja nabraja knjige o kojima danas znamo da su postojale samo zahvaljuju6i toj ogromnoj bibliografiji. Mnoga od tih djela su davno propala. Po toj bibliografiji

r) 2J 3J

{r)

Jackson, A. V. Williams, Besearches in Manichaeism with special reference to the Turfan fragments N. Y., AMS Press, 1965, str.322

Cambridge Ancient History. N. Y,, Macmillan, 1939, v. Xll, str.505. Browne, E. G., A literary History of Persia. Cambridge, 1956, v. l, str. 154-5. Arnold, T. W., The preaching of lslam, Lahore, Sh. M. Ashraf, 1961, str. 201 . 11

mo2e se bar donekle stvoriti slika jezika u prva tri stoljeca lslama.

o

stvaralackom geniju Arapskog

DjelojenaZapaduprviizdaoiprotumadiopoznatinjemadkiorijentajezik

Prvi potpuni prevod toga djela na Engleski prof. Bayard Dodge.'r) Kritika se je pohvalno izrazila {o ogromiriuJio je oko prevoda ovako ogromnog djela' ali je primjeieno naporu i norn trr'iAu

ti"i" du.tuu Fltgel.rl

vrlo mnogo gre$aka u prevodu. VaZno je svakako to Sto je prevodilac je sluZio Fl0gel' imao bolji, vierodostojniji rukopis od onoga l':ojim se je to ostavprevod' Vjerovatno uz objavljen nije naZalosi rui
Za ovo nekoliko poglavija Sto se odnose na na5u temu sluZio sam

se

Fl0gelovim originalnim rukopisom. Neka 'poglavlja' koja nisam smatrao bitnim za na5u temu, potpuno sam izostavio' 3. Sta kaZe ,Al-Fihrist" ,,Mani

i

:

maniheistvo'

(sin) Futtaq Babek ibn Muhammed ibn lshak (al-Nadim) kaZe: Mani ibn majci ime.j.e Mais' Njegovoj Abu Barzam bijaSe jeian od Haskanija'4) zvala Utakhim' majka njegova po bi se kojima dok ima I drugih verzija, jednoj neprovjerenoj Po A5ghanija' potjede od ona Marjam i ili Mar 'mogao iokolici' Kunna mjestu LI biti biskup verziji, izgleia da je Mani koli Zive u onih i Huni iz-mjesta pripadao narodu Oa 1e on, io toj u"itiji, je i Bakusaje'o) On (ManiJ imao deformiranu nogu'

otofi"i eadaraje

herausg. von Gustav Fliigel. Deutsche morgenl6nd. Gesellschaft, 1862' 2] The Fihrist of al-Nadiml'A i"nih C"ntu.y Survey of Muslim Culture Ed' and ' il;;;i.";;'Btv*o o"ug"' i!;; V-";k & london' columbia Univ Press' ie70' :J Za kritidku ocjenu ovoo Enoleskog prevoda vror: ' F. no."nt6ui.'"rr,e ritiri-J". .-.t,'lJuinat of the American oriental society' v.91, broj 4, Oct.-Dec, 1971, str.531-32' te isto ime' koje Arapi upotreblja't) Haskanije i A5ghanije itgi.ii d', l;:jedno ' iiiiiu'ornaku" Periijs[; P;;U;{." 'Jinastije, koia se u Zapadnim izvorima 'Manijevi lozu roditelji ;;;;6ri" k;; nrsacidi-(Arsacid'en). P9.o-Yg|n.e bi -vukli

,l Kit; al_rinri.t mit Anmerkungen

oOt
5) Sva mjesta ovdle spomen"ui; ;j|;t" se u danasniem lraku' 2a poblilu oznaku od Yakut njihove seografske t"k;;;i;i;;;;-se obratiti na'rv1u'diam a!-Buldan pod l1:l9uot' ibn Abd-Allah at-uamavii"p"o.i"li-f'ri"t"tetto izdanle-tog-a djela herausg' von FerJacut's Geographisch"t'woit.iU,dh, Leipzig' ot'itC' teza' dinand Wilstenfeld. 12

Veli se takodjer da mu je otac porijeklom iz Hamadana, da se je doselio u Babiloniju i da je Zivio u Al-Madain-u,1) u predjelu Sto se zove Ktesifon, gdje bija5e hram idolopoklonika, kamo Futtaq odlazaSe, kao i ostali svijet. Jednoga dana duje Futtaq jedan tajanstveni glas u tome hramu koji mu' toboZe, rede: ,,O Futtaq! Nemoj jesti mesa; nemoj piti vina; nemoj spolno opditi !" To toboZnje naredjenje njemu je ponovljeno, u tri dana, nekoliko puta. Videii to Futtaq se prikljuci jednoj grupi ljudi koji su 2ivljeli u okolici Dastumeisana, a bili su poznati pod imenom Al-Mughtesila (t. j. oni koji praktikuju ritualno pranje vodom') JoS i danas ima njihovih pristalica u onim precijelima i barovitim krajevima' Oni su bili sljedbenici kulta, koji je bio naredjen Futtaq-u da ga primi, kad je njegova Zena bila nose6a sa Manijem. Kad ga je rodila, prida se, da je imala vrlo lijepe lsnove o njemu.zJ Cak i na javi, kaZu, da je vidjela kako neka tajanswena pojava uzima njenog sina i uzdiZe se s njime do nebesa, onda ga opet, nakon dva tri dana, povrati na zemlju.Njegov otac posla da ga se donese u mjestogdje jeon stanovao, tako da je Mani bio odgojen u pravcu koji je slijedio njegov otac.

Mani je, cak kao vrlo mlad, govorio mudro i pametno. Kad je navr5io dvanaest godina, do5la mu je revelacija, otkrovenje. Prema njegovoj izjavi ta revelacija do5la mu je od Gospodara Perivoja Svjetla, Boga' neka je uzvi5eno Njegovo ime! Andjeo koji mu je donio objavu zove se Tawm. To je Nabatejska rijec, a znadi "drug". Taj andjeo rede Mani-u: ,Napusti taj kult, jer ti njemu ne pripada5. Ti se treba5 strogo drZati 6isto6e duha i savladjivati u sebi niske porive. JoS nije vrijeme da

javno nastupis, ier si i suvise mlad za takvu akciju".

Kad je Mani navr5io 24 godine, dodje mu ponovno andjeo Tawm i rede: je sada do5lo da nastupi5 javno i da pozove5 svijet na pravi "Vrijeme put". lzjava koju mu je toboZe Tawm urudio, glasila je: "Pozdrav Tebi,

o Mani, od mene i od Gospodara koji me je Tebi poslao' On je Tebe odabrao za Njegovu misiju i On ti naredjuje da svijet pozove5 i objas-

r)- Al-Madain je bio grad na Tigrisu, a sastojase se od dva dijela: seleucia

tl

na zapadnoj obali*i Ktesifon na istodnoj obali rijeke^ Vidi: Encyclopedla of lslam, lll, str. 75. Prema Al-Biruni-u Mani se je rodio godine 215 ili 216 n.e., eewrte godine viadanja Artabanusa (Ardawan) V., posljednjeg kralja Partijske dinastije' O tome vidi: Browne, A. Literary Hist6ry 6f P6rsia, str. 154; Dodge-ov prevod Fihrist-a, str.775. 13

si Ti; da ga pozove6 na put istine BoZije ustraje5, podnoseci sve tegobe i nezgode".

niS mu tko

i da na tom

putu

Manihejci kaZu: On (Mani) je javno nastupio na dan krunisanja Sapura l, sina Arda5irova. Dan bijaSe Nedjelja, prvoga Nisana (Aprila), kad je Sunce bilo u Aries-u.t) U toj prilici s njim su bila dvojica njegovih pristalica, jedan se zvao Sam'un a drugi Zakwa. Njegov otac takodjer bia5e s njim promatrajudi5ta s,e de5ava. Muhammed ibn lshak (al-Nadim) kaZe: Mani se pojavio druge godine vladanja Rimskog cara Gallus-a. Marcion se pojavio oko stotinu godlna

ranije, za vrijeme vladanja cara Titus Antoninus-a i to prve godine njegovog vladanja. lbn Daysan se pojavio oko trideset godina nakon Marcion-a. lbn-Daysan se tako zove, jer se je rodio kod rijeke Daysan.

Mani je drZao da je on "paraklet", o kojemu govorase lsa (lsus), neka Mani je sastavio svoje udenje iz kr56anstva i Zoroastrijanske religije. lsto tako pismo kojim je on pisao vjerske knjige bilo je Sirijsko i Perzijsko.a) Prije sastanka sa Sapurom, Mani je putovao po svijetu oko 40 godina. Onda je pozvao u svoje udenje Firuz-a, Sapurova brata, a Firuz uredi da ga Sapur primi.

je mir BoZiji s njime!

Manihejci kazu: Kad je Mani stupio pred Sapura, izgledalo je kao da na njegova dva ramena svijetle dva lampiona. Kad ga je Sapur ugledao' zadivio mu se i primio ga e sa velikim po5tovanjem, a u stvari Sapur je prije toga planirao da ga smakne. Sada pak dobi prema njemu neko strahopo5tovanje. Sapur ga je upitao za5to je-do5ao,obe6av5i mu da 6e ga poslije ponovno primiti. Mani sada zatra2i od Sapura nekoliko stvari, medju ostalim i to da drZava pokaze izvjesnu trpeljivost prema njegovim pristalicama u provincijama i ostalim dijelovima carstva i da

im se prizna pravo kretanja u cijeloj carevini. $apur je te

zahtjeve

prihvatio, usvojio i tako je Mani sada podeo propagirati svoju nauku u lndiji, Kini i medju narodima Khorasana, postavivsi u svakoj zemlji uditelje da njegovu nauku 5ire. Mani-evo udenje o svoistvima Vie6noga, neka ie uzvi$eno Njegovo ime, kako ie svilet formiran i o borbi izmedju svjetla i mraka.

t)

Prema Ai-Biruni-u javni nastup Mani-a desio se je 20. Marta, 242 A.D., prilikom svedanog krunisanja'sasanidskog kralja Sapur-a. O tome vidi: Browne, E.G , A History of Persia, str. 158. 2) Al-Fihrist za pismo ovdje upotrebljava rijed moZe znaeiti ne znadenje te rijedi jest pero ili pismo nego i jezik, idiom, dok prviltno"al-kalem',Sto samo

sve ono dime se piSe. 14

Mani kaZe: Svijet je od iskona sa6injen od dva elementa: svjetla i tmine. Oni su odvojeni jedan od drugoga. Svjetlo ie prvi elemenat, ali ne po brojnom redoslijedu. To je boZanstvo koje ima suverenu vlast nad rajskim perivojima svjetla. Ono ima pet sastavnih elemenata (svojstava), a to su: blagost, znanje, razumijevanje, uvid u stvari koje su lzvan dometa ljudskog razuma i sveobuhvatna prodornost. Uz to ima jo5 i ovih pet uzvisenih spiritualnih kvaliteta: ljubav, vjeru, vjernost, milost i mudrost. Mani drZi da je to boZanstvo, sa ovim svojstvima, vjedno. Uz njega su vjedni atmosfera i zemlja. Mani kaZe: atmosfera ima pet svojstava: blagost, znanje, pamet (intelekt), poznavanje stvari izvan dometa ljudskog razuma i velika prodornost. Sastavni dijelovi zemlje su: blagi povjetarac (zefir), vjetar, svjetlo, voda i vatra. Onaj drugi svijet, tmina, takodjer ima pet sastavnih dijelova, svojstava, koja su: magla, plamen, vjetar $to donosi zarazu, otrov i pomr6ina.

Mani kaZe: Svijet svjetla granidi sa svijetom mraka bez ikakve fizifke pregrade izmedju njih. Svjetlo se dotide tmine na njenoj povr5ini. Svjetlo je neogranideno u vertikalnom smjeru prema gore, kao Sto je bez granica i horizontalno, desno i lijevo. Tmina pak nema granica prema dole i u horizontalnom pravcu desno i liievo. Mani kaZe: U tom mradnom sviietu oformirao se je Satana (Sejtan), koii sam po sebi nije vjedan, iako su vjedni elementi o kojih je on formiran. Od tih elemennata Satana se je formirao u ovom obliku: glava rnu je kao u lava, tijelo kao u zmaja, krila kao u ptice, rep kao u ribe

i detiri noge, kao u ogromnog Kad

puzavca.

je ta] Satana, u toj formi, a zove se Praiskonski djavo, podeo

ili

kvari sve oko sebe, desno, lijevo

da

i

dole, ni5te6i svakoga tko bi mu stao na put, najednom pogledao iz svoga mradnoga, donjega svijeta, prema gore I ugledao zrake svjetla kako se velidanstveno uzdiZu u vertikalnoj bezkona6nosti, uhvati ga strah od toga svjetla, po[ne drhtati i onda se zarekne da 6e on to svjetlo uni5titi. On je zaZudio da se uzdigne u te bezkrajne svijetle visine. lstodobno ie o njegovoj namjeri saznala svijetla zemlja, od nie sviiet prodornosti, od njega svijet znanja, od njega svijet nedokudivih swari, od njega svijet intelekta pa onda svijet blagosti. Konadno ie o toj Sataninoj namjeri saznao Vrhovni Gospodar Perivoja svjetla i sada je on podeo planirati kako da upokori Satanu. On (Mani) kaZe: lako su BoZiji vojnici bili u stanju da upokore Satanu, Vrhovni Gospodar htjede da tu akciju sam izvede. Tako je duhom svoga blaZensWa, sa svih svojih pet sastavnih svoistava i sa svojih 12 elemenata, sadinio 6edo, koje je Praiskonski eovjek. Tome Zdere,

15

Praiskonskom Oovjeku Vrhovni Gospodar predade u namjesnicku duZnost borbu s mrakom.r)

Mani kaZe: Taj Praiskonski Covjek se sada naoru2a za predstoje6u borbu sa ovih pet elemenata: blagim povjetarcem, vjetorm, svjetlom vodam i vatron. Prvo cim se je Praiskonski Oovjek naoruZao bija5e blagi povjetarac, zefir; onda je preko toga stavio odvaZno svjetlo, po svjetlu blagu vodu, prekrivi'Si je brzim vjetrom. Onda je u svoje ruke uzeo vatru kao Stit i koplje ionda je brzo krenuo do granice, gdje se je protivnik ve6 nalazio.

Praiskonski Satana, sa svoje opet strane, prihvati se svojih pet elemenata, a to su: dim, plamen, mrak, zara2uju6,i vjetar i oblak. Time se je naoruZao i po5ao u susret Praiskonskom eovjeku. Borba je medju njima nastala i trajala dugo vremena. Praiskonski Satana u toj borbi momentalno nadvlada Praiskonskog eovjeka, izdvojiv5i jedan dio njegovog svjetla, kojega Satana sada opkoli sa svih strana svojim zlim elementima. Vide6i to, Vrhovni Gospodar Svjetla posla covjeku jedno boZanstvo da ga spasl isavlada tminu. Ovo boZanstvo zove se Miljenik Svjetla {Habib al- anwaar).2) On sada sidje i izbavi Praiskonskog eovjeka iz niskih predjela, zajedno sa nekim duhovima mraka, koje tom prilikom zarobi. Mani kaZe: Tada Bahidja:J i Duh Zivota odoSe do ruba, odakle su mogli pogledati prema dole. Oni uEledase Praiskonskog eovjeka i andjele u sredini, opkoljene sa svih strana Satanom, njegovim stvorenjima i mra6nim Zivotom. Vide6i to Duh Zivota zovne Praiskonskog eovjeka

t) G,i i^ ti spominju

ne$to drukdiju verziju o Praiskonskom Covjeku, naime, ili kako se sve naziva, tada stvorio kao saveznika Majku Zivota, a ona da je stvorila Praiskonskog po-vjeka, Tako bi bilo nastalo n6ko prvotno manihejslio trojstvo. Vidi: Sharenkoff, V.A., Study of Manichaeism in Bulgaria, str.-8. 2J Ovo boZanstvo, Miljenik Svjetla, spominje se samo ovdje i nije jasno Sta (al-Ba5ir), se pod tim misli. Da li je to isto Sto i "Donosioc dobrih vijesti" koji se spominje na str. 1B moZemo samo nagadjati. 3) U FltigelovomMSova se prijed spominje kao "al-Bahdja",dok u nekim drugim MS-tima stoji ,,al-Bahidja". Bilo kao substantiv (prvo) bilo kao adjektiv (drugo), -kao korjen rijed znadi: Veliki sjaj, radost, veselje, zadovoljstvo. adjektiv oznadavala bi Zensku osobu, punu sjaja, koja donosi"Al-Bahidia" radost, veselje, zadovoljstvo. U manihejskim dokurnentirna otkrivenim u oazi Turfan, ona se zove Majka Zivih Biia (Madar'i Zindagan, ili Zindagan Madar), kako je oznadena u jednom fragmentu pisanom tzv.Turfan Pahlavi jezikom. U fragmentima na Turskcm jeziku, takodjer nadjenim u toj oazi, u mjestu Khocho, ona se oznaduje kao Og T(a)ngri, 5to opet znadi ,Majka Bo2ica' .(Vidi: Jackson, A.V. Williams, Researches in Manichaeism . . . str. 322.) da

16

je

Bog, Otac Velicanstva, Kraij raja svjetla, Zervan,

gromovitim glasom, brzim kao munja

i koji postade jedno

novo

bo-

2anstvo.

Mani kaZe: Kad se je Praiskonski Satana uhvatio u koStac sa praiskonskim eovjekom, pomije5ali su se pet elemenata svjetla sa pet elemenata mraka. Pomije5ao se je dim sa blagim povjetarcem i tako je nastao ovaj vjetar. Ono Sto je u njemu ugodno i Sto dovjeku daje odu5ka, dolazi od blagog povjetarca, zefira; ono pak Sto donosi bolest i unigtenje, dolazi od dima. Plamen se je pomije$ao sa vatrom i tako nastade ova dana5nja vatra; ono Sto u njoj spaljuje, nisti irazara, dolazi od plamena, a Sto osvjetljuje, dolazi od vatre. Svjetlo se je pomije5alo sa tminom i tako su nastala ova gusta materijalna tijela, kao zlato, srebro i njima

slicna tijela. Bistrina pomueenost

i

i

ljepota u tim tijelima dolazi od svjetla; hrdja,

gruboca od mraka. Zaralujuei vjetar se je pomije5ao sa pravim vjetrom i tako je nastao ovaj vjetar, u kojem korisni udinak dolazi od vjetra, a Stetni, razaraju|i, od zaraiujul,eg vjetra. Magla se je pomijesala sa vodom i tako je nastala ova dana5nja voda, koja ima svojstva pitkosti, bistrine i lagodnosti od vode, a svojsWa davljenja, potapanja, uni5tavanja i teZine, od magle.

Mani kaZe: Kad su se pomijeSali ovih pet elementa svjetla sa pet elemenata mraka, Praiskonski eovjek je sisao na dno pakla i presjekao korjene elemenata tmine, tako da vise ne bi rasli. Za tim se je popeo gore i zauzeo svoj poloZaj na bojnom polju. On (Mani) ka2e: Onda je Praiskonski fovjek naredio nekim andjelima da dovuku tu smjesu do one strane mradnoga svijeta Sto granidi sa svijetom svjetla. Andjeli

je Covjek tu smjesu predao na 6uvanje jednom drugom andjelu. Mani kaZe: Tada je Vrhovni Gospodar svijeta svjetla naredio nekim andjelima da stvore ovaj svijet od tih mije5anih elementa, kako bi se konadno elementi svjetla ponov-

tako objesi5e tu smjesu na tu visinu, a onda

no izludili i rastavili od elemenata mraka. Tako oni napravise deset nebesa i osam zemalja. On (Bog) je onda povjerio jednom andjelu nebesa a drugome da drZi zemlju. Svakome nebu saWori 12 vrata i vrlo Siroke hodnike. Vrata su okrenuta jedna prema drugima sa dva krila Sto vode u svaki hodnik. Svaki hodnik svakih vrata ima po Sest pragova, a svaki prag po trideset linija, a svaka linija po 12 redova. On je udinio sve te pragove, linije i redove u visini nebesa.r)

t) O""

kosmogonija svakako treba da se uzme u alegoridnom smislu. ""b"rka Vjerovatnojedaovih 12 vrata oznaduju 12 mjeseci u godini, dva krila bi6e da znade dan i no6, dok pragovi oznaduju neku mjeru iz perzijske mjesedne. godine. 30 linija mogu znaditi 30 dana u ivakom mle6ecu, dbk 12 r,edova vjerovatno oznaduju 12 sati za dan i 12 sati za no6. 17

On (Mani) kaZe: On (Bog) je sastavio atmosferu najniZe zemlje sa nebesima i napravio je jedan ogroman rov oko svijeta, u koji bi bacio tminu, koja ce se sada od'svjetla odvajati. lza toga rova napravio je ogroman bedem tako da ni jedna cestica tmine, kad se odvoji od svjetla, nede imati kamo pobje6i. Mani kaZe: Onda je"sadinio Sunce i Mjesec, da bi na taj nadin izdvoijio svjetlo od tmine. Sunce 6e izdvajati ono svjetlo Sto je postalo pomijeSano sa demonima vru6ine, a Mjesec 6e izdvajati svjetlo, Sto je pomije5ano sa demonima hladnoce. To izdvajanje svjetla dogadja se kad god se molitve upute Bogu, kad se lijepo postupa sa drugim ljudima, kad se vodi lijep, prijateljski razgovor, kad se slavi ime Vrhovnog Principa i kad se 6ine dobra djela. On (Mani) kaZe: Tako se pravo svjetlo uzdigne prema Suncu na traki slavlja BoZijega, a Sunce ga uzdigne jo$ vi$e, prema svjetlu Sto je iznad Sunca, ka svjetlu slavlja i molitava, a ova ga traka konadno uzdigne do pravog, nepaworenog, originalnog, najuzvi5enijeg svjetla. To izdvajanje 6e trajati tako dugo dok u svijetu ne ostane vrlo mali postotak tmine, koju ni Sunce ni Mjesec ne mogu vi5e izdvojiti. U tom 6asu, andjeo cuvar Zemlje izmak' nu6e se i pusti6e Zemlju, dok ce se istodobno izmaknuti i onaj andjeo Sto je drZao nebesa. Tada 6e nastati uzasno stropostanje nebesa i Zemlje, zgorenje svijeta, koje 6e trajati sve dok se i onaj posljednji eon svjetla ne izdvoji od tmine.

Mani kaZe: To zgorenje svijeta, ta velika konflagracija trajade hiljadu detiri stotine Sesdeset i osam (1468) godina.')

On (Mani) kaZer Kad se ovo stanje stvari zavrSi i kad vidi borbena, hrabra zlobnica, Duh mraka, da se je ovo svjetlo konadno oslobodilo r) O trajanju zgorenja svijeta ima i drugih verzija Po miSlje.nju Abu. Saida, jedno! riranihejskog pniaka, vrijeme trajanja smjese svjetla i mraka bilo bi 12.000 godina. O tome vidi: Al-Sahristani, Al-Milel we an-Nihal, Cairo'

Al-Matba'a al-Abadija, 1317 A. H., str. 86. Zgorenje svijeta spominje se i u Bosanskim srednjevjekovnim izvorima. Tako u-poveili, kojom bin Stjilpan Kotromani6 ustupa, godine 1333, Dubrovdanima Stonski Rat i Prevlaku, veli se: i ljudje grade Dubrovnika, vse dobro op6eno, ggspodinu "A zato mi opiina, banu Stefanu'i njegov6m linovem i simenu njegovu do vijeka od mu5ke glave i do Zgorenja Svi;eta, dajemo za Prevlaku i za Ston pet cat perpera - do Zgorenja Svijeta". govori apokrifno Bosansko Evandjelje, poznato pod O tome "zqoreniu svijeta" imenom "iajna i
str. 88, 352-53.

18

ida su

se andjeli izmakli, a vojnici

i

duvari njezini rezignirali

i

kada

ona podne ponovno razmisljati da nastavi borbu, onda ce le vojnici oko nje odvratiti od te beznadne namjere i ona 6e se onda pbvuei u skrovi5te (grob), koje je ve6 unaprijed za nju bilo spremljeno. Taj njen grob

bi6e onda zaworen jednom stijenom toliko v;likom kao sio ie Cijeti svijet i ona se vise nikada odatle neie mo6i izbaviti. Tako 6e svjetlo u konadnom triumfu biti oslobodjeno tmine i njene neprijatnosti.

'Jedna manihejska sekta, Masija, dr2i da 6e ipak, pored svega toga, ostati bar jedan pram svjetla u tmini.

Po6etak rasplodjavanja prema manihejskom uEenju

on (Mani) kaze: onda je doslo do snosaja izmedju jednog od tih nizih bozanstava i zvijezda i strasti i pohlepe i grileha i iz -toga snosaja nastade prvi covjek, a to je Adem (Adam). To ipajanje izvrlila su dva niZa bozanstva, musko i 2ensko. Za tim je doslo ao aiugog snogaja i iz toga je proiza5la krasna Zena, a to je Hawwa (Eva). On (Mani)'kaZe: Kad je pet andjeta ugtedato bozije svjetto i boZiju dobiotu, -koju je pohlepa uzela i pohranila u ta dva novorodjena ljudska bi6,a, zatralili su od "Donosioca dobrih vijesti. (al-Ba5ir)z) i od Majke Zivih bida i od

Praiskonskog covjeka i od Duha zivota, da po5arju nekoga tome prvorodjenom da ga oslobodi i pokaZe mu pravi put, di pJkaZ" znanje i nadin kako 6e se spasiti od nedastivih djavola. Mani 'nu kaze: t oni poslase

lsa-a (lsusa) sa jednim boZanstvom. Oni sada nadju ona dva niZa i izbave ono dvoje sto su tek bili rodjeni (nastali).

bozanstva, zawore ih

Kaze (Mani); lsa (rsus) sada ide

i govori ovom novorodjenom musku, Ademu, objasniv$i mu Sta su perivoji, boZanstva, fakao, djavoli, zemlja, nebesa, sunce i mjesec. Upozorio ga je da se Suva Hr**u_" i da ne dolazi u njenu.blizinu i to je on poslu5-ao. Sada ovo leOno niZe boZanstvo ide svojoj k6erki Hawwa-i i ima s njom strastven spolni snoSaj, iz koga se rodi nakazno dijete, crvenkasto_Zuckaste -boje. Njegovo ime je Kain, crveno-Zuti dovjek. Sada taj eoGt ima snosaj sa svojom majkom i od toga se radja bijelo dijete, zove se Abel, bijeli dovjek- Kain sada ponovno ima snosaj sa svolom majkom i ona radja t. j.

dvije djevojdice; jednoj je ime Mudrlca vremena (Hakimat ad-dahr), a drugoj K6erka pohlepe (lbnat al-Hirs). Kain sada uzima K6erku poh_ '?)

AlBaSir, Donosio.c dobrih vijesti, vjerovatno -Zivuceg

Dgfr_a',

.{9jije izbavib svjetriioa

lation, str. 783, biljeska br. 193.

je Vijesnik Sto proizlazi iz liili"rl. t'ni""'vioii'5o5s!:r'irunr. 19

lepe sebi za henu, a dade Mudricu vremena Abetu

i

on

je uze sebi

za

Zenu.

On (Mani) kaze: U ovoj Zeni sto. se zove Mudrica vremena bijase parde, isrra nozanskog svjetla i niegove mudrosti, dok toga ne bijase u onoj sto se zove Kderka pohlepe. zatimjedan andjeo dodje Mudrici vreme' na i rede joj: "Dobro se duvaj, jer: od tebe 6e se roditi dvije djevice' koje ce diniti savr$enu'{adost Bogu' Onda je pao po njoj iona je poslije rooilu duiiu djevojf,ice, od kojih jednu nazva Farjad (Tuga, Zalost) a drugu Pur-Farjad (Puna tuge, boli, Zalosti). Kad je Abel za to- saznao biole pun ljuinje i gorcine i njime je obvladala tuga i Zalost' On upita svoii ienu:- "f[o je otac od ove dvije djevojcice? lzgleda mi da one potiecu od Kaina? Nije li on taj s kim si imala snoSaj?" lako je ona njemu objasnila stvar sa andjelom, on joj nije vjerovao, nego ode. pravo

svolol m-alci l{awwa-i da se potuzi na toboznje Kainovo djelo. on

jo.i reee: si ve6 dula Sta je Kain napravio s mojom sestrom "Sigurno glavu tz-enom)2" za to eule Kain, dolazi do Abela i ubija ga, razbiv5i mu za sebi Zenu' Vremena Mudricu uzme on Onda stiienom. velikom

Mani kaze: Tada su ona dva niza boZanswa, ovaj Velikan (sindid)I) i je Hawwa bili jako rastuzeni, kad su vidjeti sta je Kain uradio. ovaj moze ona da tako sindid sada poudio Hawwa-u tajne madiionicarstva, zavesti Adema. Ona se odmah dade na taj posao i ispreprijeii se pred Ademom dr2e6i vijenac cvije6a, u ruci. Kad ju je Adem ugledao, izazvala poZudu; imao je s njom spolni odno5aj, iz koga je u njemu ""ntuiln, proitaOle muSko dedo sa krasnim licem i divnim izgledom' Kad je za io .urnlo Sindid, postao je tako neraspoloZen, da je pao bolestan. Tada on rede Hawwa-i:-,,Ovo novorodjende nije od nas, ono je tudje"' Hawwa je tada htjela da to dijete ubije, ali ga je Adem uzeo sebi, rekavSi ilawwa-i: "la eu ga hrlrriti kravljim mlijekom ivo6em'. Tako uzev5i dijete ode. Medjut-im sindid tada naredi nizim bozanstvima da maknu kiave i vo6ke i da ih udalje od Ademova dohvata. Kad je to Adem vidio' uzme dijete, metne ga na zemlju i napravi oko njega tri kruZna ophoda' Na prvom ophodjenlu spomenu ime Gospodara Rajskih Perivoja' na drugom ime Praiskonskoga eovjeka, a na tre6em ime Duha Zivota' Tada se skru5eno i ponizno obrati molitvom Bogu, neka je uzviSeno Njegovo ime, rekav5it "goZe, ako ja ijesam podinio grijeh, Sta-je krivo ouoli;"t", koje je tek rodjeno?" U tom dasu jedan od trojice 2) dotrda

,) s'rdid

i"*

hrabri zapovijednik, veliki

, vietar. a ovdie se uiurJuuirio'odnoii nu andlela, koji je'pri5ao 'Mudrici broj 200' nekoliko znadenja, medju ostalim:

Vr"rneni'. Vi'di: Dodqe's translation, str'

I vj";;;;il; iuii"

oa

tva tri

obilaze6i oko djeteta.

20

785, bilje5ka supernaturalna bi6a, koja

je Adem spominjao

sa vijencom divote u ruci boZansWa

i

i

dade ga Ademu. Kad to vidje5e ova niZa

Sindid, dado5e vatru tabanima

i

pobjego5e u nepovrat.

On (Mani) kaZe :Tada se Ademu pojavi biljka zvana Lotus 1) iz koje potece mlijeko, kojim on nahrani dijete. On u prvo vrijeme nazove dijete imenom te biljke, ali mu kasnije dade ime Satil.2)

je dakako zauzeo neprijateljski stav prema Ademu i onima sto ion rede Hawwa-i : ,,ldi, pokaZi se Ademu; ti bi vjerovatno mogla da ga opet povrati5 k wma ". Ona otrda Ademu, pobudi u njemu strast i on s njom ima spolni snoSaj. Kad ga je Satil vidio, ukorio ga je, rekavdi mu: ,,Hajde, podji prema lstoku, prema Bo2ijem svjetlu i Njegovoj mudrosti!" Tako on (Adem) podje s njim (Satilom) i oni tamo ostado5e sve dok Adem nije preminuo i preselio u rajske perivoje. Satil Je onda sa Farjadom, Pur-Farjadom i njihovom majkom "Mudricom vremena" nastavio Zivjeti; rade6i dobra djela, slijede6i jednu ideju Sindid

se narodi5e

o dobru i vrlinama, sve dok nijesu pomrli. Hawwa, Kain lepe' odo$e u pakao.s)

i

"K6erka

poh-

rl- Lotus ie sveta bilika skoro kod svih naroda Prednje Azlje. U Egiptu Je upotrebljavan kao 6akralni ornamenat prije vi5e od pet hiljada godina' Tu je ii Uiiit i'UoUiia neku simbolidku asocijiciju sa Nilom, izvorom Zivota, Odatle je preSla u Asirsko-Bab!lonsku pq on{i u-Grdku mitologiju. U Odiseji Homer '-qovori kako je njegov mitski juriak Odysseus sreo ljude, koji se hrane lotoso'

vim plodovima. Lotusa ima mnogo vrsta i bola. Neke vrste lmaju. plodove u velitini .trnjlna. Ta se biljka sp6minje u najltarijim izdanjimb hinduskih svetih knjiga. lndiiska ep6ka poeziia Mahabai'atha-spominje ila je Tvorac, Brahma' iskodio lz l"t";;5i; je'nikao na pupku Visne, dokle ovir boZanstvo bilo u dubokom misaonom transu. Zato'ie iedan od Brah'nrinih epiteta "rodjen od lotusa". Lotri smatrao od n;jsiarijih vremena kao pijedestal, na kojemu sjedi

boZansko biie. sveto, "" Lotus ie kod starah Ariiskih lndiiaca simbolizirao swaraladku moi i besmrtnost. fo ie zato Sto lotrisov cvijei izgleda kao da nije nikao iz blatnjavog tla, nego sa iica vode. Za to ie on emblem bo2anske distoie. Kako ie maniheistvo na svom putu kroz razne narode i kulture usvajalo mnoge element6 iz domaieg ambilenta, vrlo je vjerovatno, da je- lotus u Bosn-i, kod naiih bogumilskili pradjedova' bio zamijenjen ljilianom. Liiljanov se cviiet desto nalaz'i na bogumilsk-im steccima i po nekim misljenjima moze

pi,jiitivtii "ili pravi ljilj"anov cvijet, ili je pak'simbol ralp-etqs. d.ovjeka"' iO io1nu viOi, eit'ai;i-rrlerin, Otto, Bilgumil-sc'ulpture, str. 13.) -O lotusu kod iiznitr Aaroda Prednje Azije vidi: Enc/clopedia df Religion and Ethics, ed. by James'Hastings, Scribner's, 1928, vol. Vtll, str. 142-44. Oi

2l Vjerovatno Sit iti Seth. e1 mora osloboditi ropswa spolnih nagona da - Mani je smatrao da se doviek spa5en. Za to je potrebna velika unutra5nja borba i savladji' biti bi mo'guo vanje "Zivotinjsk'e strane u Eovleku. Abel, "Mudrica vremena" i njihovo

2t

Pristup u vieru (lniciiaciia) ispitati On (Mani) kaze: Tko Zeli uii u ovu vjeru, treba' prije svega' i porive strasti niZe je savladati stanju u sam'sebe. Ako nadjeida pijenja jedenja mesnate od suitegnuti moZe pohlepe i da se .hrane' pi6a (vina) i spoliih odno5aja i ako uvir i da je u stanju "if.''se svake akcije, koja bi bila Stetna vodi' vatri' drve6u i svim "if"frif suzdrZati Zivim bicima, onda neka udje u vjeru, ina6e ne'

u tom sluAko pak on voli ovu vjeru, ali nije u stanju da se savada' dajunekabudeduvar.'pomagaevlereinjenihodabranihdlanova(Alna6in' Sto iidOitun) i neka dr2i neku ravnotezu u svomeZivotu na taj i dob' posvetio radu. se bi kad vrijerne' ii-i. ttirl, losa djela ;Ot"aio pokajanju iiskrenom skru.Senosti tiSini, no6noj u Boga roti, sje.anju na pred Bogom i vraeanlu f< N;emu. Takva djela mu koriste i udvr56uju i u buducem' vjednom Zivotu' gdje iu r.uto"u ouo* prot'urnotllutoU slijede6im redovima mi 6emo to' s 6i niegou polozaj bio broj dva. BoZijom pomo6i, op5irniie razglobiti' Sakralni zakon

i vierski propisi maniheisWa

pedata'2)Uz to je proMani je propisao deset duZnosti za SluSa6e itri pit""'i"S i post od sedarn dana svakoga mjeseca' DuZnosti predstavsvjetlo' ljaju vjerovanje u detiri veli6anstva, koja su: Bog' Njegovo je Njegovo [me!) uzvi5eno (neka Bog Njegova moe i Niegova'mudrost' je gospodar perivoja tui"ti"- Njegovl svjetlo su Sunce i Miesec' Njepet pojava (andiela): zefir' vjetar' b;;;;;; se ispoliava'kroz ovi-h svete 6urlrost ie.sadrZana u propisima Ivjetlo, voda i vatri. Njegovs posjeduju koji UzviSeni, pet r"douu, ovih r."i" se manifesiiluiio, "iJi", obasjani, nosioci znanja; sve6enici' obdareni blagost i milost; ,u*t obidnim smrtnicima; slufa#eeu; izabrani, koji t;aiu taine nedokudive Sadi, obdareni ostroumno56u'

p"t"ttw" prestavlJaju pravi -put' T.u.kul !)

skoodan sa mukama' bolima

ie-o^n p-okvarenosti'' Al-Sindid

i

i

Hawwa'

tugom. Na drugoj su'stiani Kain' "feerki. predstavlja dovjeka sa kao stmboti najniziri il;i;, ;' iirarfoi i"si Adem alr,''-Buiii.im6olizira ljudsku spo.obnost da se svim niegovim "ruuJrii*ri i tako bude spaien' uiaign6 iinad slabosti je da se zna o Pisac samo spominje tri peaata, kao da predpostavlja "demu odgovarala.zoroastrijskom: tri.pedata govor. lz drugih izvo-ra inimo aa su ta huvirst.(dobro_djel9, kloniti Hukht (dobra riiee , nJ iiriiiitiii,-* ni o kome), izvorima to su: signacula iutinrlinl u n"*ir"tx;ui.'il;i;;.j. i djeta) zlih se (pedat prsa)' Vidi: Browne'

orls foedat uttut, tl'iilii'tiJJii i'tt"t E. G.'h. Lit. History of Persia, str' 165

22

"t "inut

Deset strogih vjerskih duznosti su ove: odricanje i odbacivanje svake vrste idolopoklonstva; Ne lagati; Ne biti Skrt; Ne ubiti; Ne 6initi blud; Ne krasti; Ne baviti se spletkarenjem; odbacivanje madjionidarstva; sumnjati u propise vjere; Ne biti lijen na poslu. ,Ne ProPis molitve: detiri

ili

sedam

MoliWa se sastoji u tome da{e dovjek digne i opere se tekudom prema ili (ako nema teku6e vode) drugom' Onda se okrene padne ni6ice poloZaju; onda Najve6em Velidanstvu svjetla u stojecem

vodom,

i u tom poloZaju izgovori: "Neka je blagosloven na$ vodja' paraklet' poslanik svjetli i neka su blagosloveni njegovi andjeli duvari i neka

suhvaljeninjegovisvrietlivoinici".ovo-izgovaradokpadanidice. Onda se opet digne, ne ostavSi dugo u prostraciji i stane' Zatim napraMani' nas vi drugu prostraliju i rekne: ,,Neka je hvala tebi, svijetli' je ljekovita". sva koja biljka velika grana Zivota, uoAju,'"irubr svjetla, Natre6ojpostracijire6i6e:"PadamnidiceislavimBogadistimsri is[tfnim leiikom, Uzvi5enoga Boga, Oca i izvora svih svjetlosti; ""r slavan si i blaZen Ti iTtvoja veli6inalu potpunosti, kao Sto su blagoslov' ljeni oni koji Tebe poznaju i koje si Ti pozvao' Onaj Tebe slavi' koji slavi Tvoju rijed, Tvoie velidanswo i Tvoje zadoTvoju vojs(u, Tvoje "u""", voljstvo, jer Ti si Bog istine, Zivota i dobrodinstva"' Na 6etvrtoj prostraciji izre6i 6e: "Slavim i klanjam se svima boZanst' vima i svima svijetlim andielima, svima svjetlima i svima -vojnicima koji potjedu od Vrhovnog Bozanswa". Na petoj prostraciji rekne: "slavim i kian.yam se svimivojskama i svima svijetlim bo2anstvima koja su njihovom boZanskom mudro56u probili i istjerali tminu, kona6no ju savladali i upokorili". Na Sestoj: "slavim i klanjam se ocu velidine, 'SviJetlome, Veiidanswenome, koii je dosao od onih Sto posjeduju znanje'. Tako ide redom do dvanaeste prostracije' Kad zavrsi deset molitava, onda po6ne lednu drugu, imaju slidne invokacije, Sto nije potrebno ponavliati'

u koioj

takodJer

Sto se tide vremena molitve, prva se obavlja upravo nakon Sto Sunce

predje meridian (podne); druga od tada pa do zalaska sunca; vedernja moliiva vr5i se nakon zalaski Sunca; no6na, tri sata nakon ve6ernje. U svakoj molitvi i svakoj prostraciji dini se isto Sto je dinjeno u prvoi' koja je moliWa ,,Donos'ioca dobrih vijesti' (Al-BaSir).

sto se pak ti6e posta. kad sunce bude u sagitarius-u, a Miesec bude 23

pun, posti se dva dana uzastopce, bez prekida izmeciju njih. Kad se pojavi mladjak, posti se ,isto tako dva dana. Pored toga posti se kad nebesko svjetlo bude stacionirano dva dana u Capricorn-u; kad se pojavi mladjak a Sunce bude u Aquarius-u i kad prodje osam dana od toga mjeseca, posti s,e trideset dana od zore do sundevog zalaska.rJ Nedjelju slave obidni ljudi kod Manihejaca, dok Ponedjeljak slave izabrani medju njima. Tako je Mani njima propisao. Smrt Mani-a ")

Mani je pogubljen na vrlo svirep na6in za vrijeme vladanja Bahram-a, sina $apur-ovog. Kad ga je (Bahraml pogubio, rasjekao je njegovo tijelo na dvije polovice pa je raspeo jednu polovicu pred jednim, a drugu pred drugim ulazom grada Gunde5apur-a (Jundi-shapur). Ta dva mjesta zovu se: Gornji svetac i Donji svetac. Prida se da je Sapur stavio Mani-a u zatvor, gdje je toboZe ostao do Sapurove smrti pa da ga je Bahram, njegov sin i nasljednik, pustio iz zattrora. lma opet jedna verzija po kojoj bi Mani bio umro u zatvoru; jedna je stvar pak sasvim sigurna, a to je njegovo raspefe.2J lma jedno migljenje po kojemu bi Mani imao obje noge deformisane, drugo opet jedno miSljenje veli da mu je samo desna noga bila deformisana. U svojim knjigama Mani omalovaZuje proroke, govori o njima sa sprdnjom i optuZuje ih da su bili laZci, tvde6i da su ih djavoli imali u rukama i da su govorili na njihova usta. eak na nekim mjestima u njegovim knjigama wrdi da su proroci bili sami djavli. Sto se pak tide lsa-a

t) Srt." i Mjesec igraju veliku i vaZnu

ulogu u Manihejskom sistemu. Oni su dva aktivna faktora koji 6e izluditi skoro svaki dio svjetla, 5to se je pomijeSalo sa tminom. Za to se i post ude5ava prema nebeskim pozicijama Sunca i Mjeseca, jer post, molitva i druga dobra djela pomaiu izdvajanje svjetla od tmine i konadni triumf svjetla nad silama mraka. Dopustimo li da je bogurnilstvo genetidki izdanak manihejstva, onda nam neie biti te5ko razumiti destu pojavu reliefa Sunca i Mjesece (ovog posljednjog u raznim tazama, naroeito kao mladjal<, polumjesec) na bogumilskim steCcima.

')-Poglavlja Razmimoilaienia o Maniievom rnasliedniku i Maniheistvo se rasi Al-Miklarija izostavljena. 2) Al-Biruni navodi da je Bahram, vjerovatno pod uticajem Zoroastrijskih sved-enika, naradio da se Mani potraZi i k njemu dovede. Kad je to izvr5eno I kad ga je kralj ugledao, uzviknuo je: ,,Ovaj dovjek dolazi sa id'ejom da treba uni5titi svijet. S toga je potrebno to provesti prvo na njemu.' Onda je naredlo da se Mani ubije; njegova koZa je zguljena, napunjena slamom i tako obJe. Sena na vratima grada Gunde5apur-a. Ta se vrata i danas zovu "Manieva vrata". Vidi: Browne, op, cit. str. 158. pada u dvije sekte: Al-Mihrija

24

(tsusa), postovanog kod nas i kod kr56ana, on drZi da je to bio Satana'r) Budu6i Zivot Prema Mani'u Kad smrt dodje lzabranome (al-siddik, Elect), Praiskonski covjek njemu

posurlujedno,svijetloboZanstvo,kojemuseprikaZeuoblikumldroga

'Sa tim mudrim vodi6em dodju jo5 tri boZanstva nose6i rajski uoJieu. pehar, rajsko odiielo, pokrivad za glivu, krunu ivijenac od.svjetla' U druStvu s njima dodje djevica slidna dusi toga izabranoga dlana vjere. U iito vrijeme pojavi se pred njim djavo pohlepe i strasti i ostali.djavli. pomo6 ono boZanf
n"poutut. iaia oni (boZanstva) uzrnu toga izabranoga, stave mu J
ie bio rob strasti i pohlepe' njemu

t) Mr"ih"ri rjerovahu da su demoni ''JJff

nastojali kroz ditavu historiju zarobitl

tti',ilJ1ti"",:llli"'-*fl

'J,ffi?,"313;Ji:oi:,1r""'e"1fi

.iii"?:Y?T

pr-avosa lsusa' koji Je dosao iz i;;;";;iifr;;i*'o]"ri'i''i]i" tt"na iueiti onosa o"veiit
je-trpio, niti je umro na kriZu'

25

6e se pojaviti vragovi, koji 6e ga staviti na stra5ne muke i patnje. Pojaviie se i boZanstva sa onom rajskom odorom; on 6e pomisliti da su oni do5li da ga spase, a u stvari oni su samo do$li da ga ukore i potsjete njegovih grijeha i da nije bio pri ruci izabranima. On ie tako ostati u svijetu u groznim mukama 6e biti baden u pakao. Mani kaZe: To su

tri

i patnjama do konainog suda, kada

kategorije na koje su podijeljene ljudske du5e.

Prva kategorija vodi u Perivoje Svjetla, a to su du5e lzabranih; druga vodi svijetu i kugnjama, a to su du5e Pomagada; tre6a vodi pravo u pakao, a to su duge grijegnika. Naslov Mani-evih kniiga" Mani je sastavio sedam knjiga, jednu na Perzijskom, a Sest na Sirijanskom, jeziku Sirije. To su ova djela:

.

Sifr-ul-asrar,r) a sadrZi ova poglavlja: poglavlje o Dajsanijama2); o svjedodansWu Bistasfa protiv Voljenoga3); poglavlje svjedodanstvo . . . Jakubu protiv samoga sebea); poglavlje o sinu udovice, koji je prema Mani-u razapeti Mesija, kojega Zidovi raspe5e na kriZ; poglavlje o svjedo6ansitvu lsusa protiv sebe u J'udei; poglavlje o podetku svjedof,anstva al-Jamina nakon njegove pobjedes) poglavlje o sedam duhova; poglavlje o 6etiri duha; poglavlje o smijehu; poglavlje o svjedodanstvu Adema protiv lsa-a (lsusa); poglavlje o otpadanju od vjere; poglavlje o udenju Dajsanija o du$i i tijelu; poglavlje ,,Odgovor Dajs6nijama na njihovo udenje o duhu Zivota"; poglavlje o tri rova, hendeka; poglavlje o 6uvanju svijeta; poglavlje o tri dana: poglavlje o prorocima; poglavlje o Sudnjem danu. 'I

poglavlje

't

OOt"t

t

Stanje Zivota

u

bududem svijetu

irelevantnosti za naS predmet izostavijen.

t1

"Sifr" znadi knjiga, djelo, pamflet a

i

opis raja

i

pakla

je

zbog

znadi tajne, misterije, sak-

ramenti. Prema tome naslov bi znadio "asrar'tajni". z) Vjerska sekta nazvana po Dajsan-u, "Knjiga njihovom utemeljitelju, poznatom u zapadnim izvorima pod imemom Bardaisan. Rodjen je nekako oko 154 n.e. u Edessi, gdje se nalazi rijeka Dajsan, po 6ijem imenu je nazvan taj uditelj. -. Bistasf 3) je vjerovatno legendarni kralj Vistaspa, kojega je Zoroaster uveo u svoju vjeru i koji je onda postao Zoroastrov za5titnik. U Firdusinoj "Sahname-i" on se spominje kao Kei Gustasp. 1) Cile je to svjedodanstvo moZe se samo nagadjati, jer je u rukopisu ostalo prazno mjesto za ime. MoZda je to svjedodanstvo Jusuf-a (a. s.) svome ocu Jakubu, da je ipak imao naku naklonost prema Zeni Egipatskog faraona, koja ga je htjela zavesti. 5) Nije jasno na5to se ovo poglavlje odnosi. 26

2. 3. 4. 5.

Knjiga o svemo6nima Knjiga o duZnostima slu5a6a. Poglavlje (knjiga?) o duZn'ostima izabranih.r) Knjiga ,,Sapurkan" a sadrZi poglavlje o disoluciji slu5aca; poglavlje o disoluciji izabranih; poglavlje o disoluciji grijesnika.

6. Knjiga o Zivima 7. Knjiga "Pragmatia" O Sireniu maniheistva po raznim zemliama

i

izvieStai o

o niihovim vode6im ljudima Prva vjerska sekta, pored Semnija, koja je u5la u "Zemlje iza Rijeke" (Transoksanija)') bija5e manihejstvo. Razlog za to je ovaj: Kad je kisra (kralj Bahram l) pogubio Mani-a i raspeo njegovo rasjedeno tijelo, zabrinlo Je podanicima svoje drZave da vode vjerske raspre. On je stao da progoni Mani-eve sljedbenike gdje god ih je na5ao. Oni od toga njegova progona stadoSe bje2ati na sve strane i tako predjo5e rijeku Balkh.3) Tako udjo5e u carswo velikoga khana i tamo ostado5e' U je titula, kojom se oznaduje kralj Turaka. njihovom jeziku

"khan'

ManiheJci ostadoSe u Transoksaniji sve do propasti Perzijskog carstva

i

uspona Arapske vlasti. Tada se povrati5e u ovu zemlju, narodito u doba Perzijskog ustanka za vrijeme vladara iz Omejevi6ke dinastije. Khalid ibn Abdullah al-Kasri tada se je brinuo o njima (bio njihov vodja), ali vrhovno vodstvo nad niima nije moglo biti u drugoj zemlji nego u Babiloniji. Medjutim, ne$to posliie prilike su se promijenile pa bi njihov vodja traZio koje bilo mjesto, samo gdje bi bio siguran za Zivot. Posljedni put se on,i pojavi5e

u

doba Al-Muktedira,

jer poslije

njega

t) K"j''S. b. 4

nego oznadena je kao poglavlje, -se ali onda ne bi i-ilo sedam, ona oznadi kao "knjiga"' pogotovu Se6f kntiga Zato izgleda prirodnije da jer preth6dna knjig6 nosi'naslov:'"Knjiga o duZnostima slu5a6a". MoZda opet te dvije knjige duinosti dine dva sveska jedne epistole, koju St. Augustin naziva Fundamenti", kao Sto je redeno na strani br. 9. z) ,Bilad "Epistola ma veraen-Nehr" (Zemlja iza rijeke) je Arapsko ime za Transok-

saniju, t. j. onaj dio Centralne Azie istoeno od rijeke Oksus, koji se danas zove Amu Darja. +) Balkh jedrugoimeza rijeku Oksus. Tim imenon zove se i grad u dana5njem Afganistanu, na desnoj obali rijeke, za kojega neki misle da je to nekadainja Bara.

27

bojali su se i ostado5e radije u Horasanu.t) Oni pak koji su bili ovdje, izvan Horasana, drZali su se prikriveno, potajno i tako su se mogli kretati kroz drlavu. Oko 500 njih na5lo se je u Samarkandu i kad je za to duo vladar Horasana, htjede da ih pobije. Medjutim vladar Kine, koji, kako mislim, bija5q gospodal Tughuzguz-a2), posla obavijest vladaru Horasana, rekavsi mu ovo: "U mojoj zemlji ima mnogo vi5e Mus' limana nego Sto je broj pripadnika moje vjere u tvojoj zemlji". On mu se u toj poruci zakune, da ako on (vladar Horasana) smakne jednoga od njih (Manihejaca), on 6e u tom sludaju uniStiti cijelu zajednicu Muslimana, porusiti sve dZamije i postaviti takvu tajnu sluZbu nad Muslimanima u cijeloj zemlji, da 6e im biti nemogu6e ostati. Tako vladar Horasana ostavi Manihejce na miru s tim da pla6aju danak drZavi. Njihov broj se je umanjio u muslimanskim mjestima, ali i pored toga ja sam poznavao njih oko 300 samo u Gradu Mira (Bagdad) u vrijeme vladanja Muizz ad-dawla.3) U dana$nje pak dane ima ih jedva pet medju nama. Oni (Manihejci) koji se zovu Adjara nalaze se u Rustaku, Samarkandu, Sughdu

i narodito

u Tunkathu".

To je doslovan prevod glavnih poglavlja ,o maniheJsWu iz Al-Flhrlsta. Ovdje se namede pitanje koliko su te ideje tokom vrmena izgubile od svog originalnog udenja i kakvi su sve elementi njih nadomjestili kod raznih naroda i u raznim zemljama. To 6e se najbolje vidieti iz daljnJeg izlaganja. Ali prije nego proslijedimo sa Sirenjem manihejstva, moramo re6i nekoliko rijedi o gnosticizmu i odnosu izmedju ova dva udenja.

rl'

Kad su osvojili Perziju, Arapi su garantirali Zoroastrijancima i Manlhejcima isti pravedan i I;uasti postuirak ka-kav su imnli Kr56ani i Jevreji' Tai postupak prenia Manihejcima se' je poslije promijenio zbog njihovog proizvoljnog tumadena Kur'anskih tekstova, tak6 da su-ih pozniji Abasovl6ki vladari nazivali radi 6ega su oni podeli seliti u Centralnu Aziju' "zindicima',Arapskom jeziku oz'naduje dovjeka, koji svojim vanJskim.pona5an,,Zinait" u jem pokazujetoboZnju pripadnost lslamu, dok u du5i krije.ne5to sasvim drugo. 'erowne kaze da u ieriildkom ta rijed oznaduje covjeka-ko.|i slijedi Jand" lll to tum'adenje nad simi sakralni tekst. tradiCionalnotumadenjd,preferiraji-rii 'Zindicima, prema Browne-i, radi njihove dispozije da Minihelci su nazvani tumade'tekstove svetih knjiga drugih religija prema njihovom vlastitom mi5lieniu tta'will. Vidi: Browne, E. G., op cit., str' 159.

da se pod tim I' AirrjJtJiine')a'neti pi"tena Centialne Azije. Nekl.da.drZe je to tul?ko pleme dok drugi'misle i;;;;;mlsii tJtsko prbte uigr"a, (dje podnoZjima Thian-Chau.

,t

je obitavalo-na brda iaiaaisa. (kinest
28

4. Odnos izmedju gnosticizma i manihejswa Pod gnosticizmom se podrazumijevaju razni sistemi vjerovanja nastali u prva dva stoljeca kr56anske ere, koji su nastojali kombinirati kr56an-

sko udenje sa onim Sto se u grckom jeziku oznaduje kao "gnosis". Gnosis znaei ,znanje", ali se ovdje misli, ne empiricko znanje Sto se dobije putem iskustva, nego vi5e, mistidno otkrovenje i tajansWeni uvid, koji se dobije putem revelacije i duhovnog kontakta sa Vrhovnim Bi6em.

je rodilo na terenu helenistidke intelektualne tradicije i bez sumnje je moralo do6i do sukoba izmedju ta dva okvira ideja, ta dva gledanja na svijet i Zivot. Metafizicke postavke kr5canstva i misiju crkve u svijetu trebalo je sada uokviriti u forme prihvatljive intelektualnom poimanju visoko razvijene helenistidke spekulativne filozofije. Tu zadadu imali su izvrditi gnostici. Oni su stvorili teorije u skladu sa grdkom logikom, koje su nastojale racionalno rastumaditi porijeklo Kr56anstvo se

zla

u svijetu, prirodu

boZanskog bi6a

i

odnos izmedju materijalnog

i

duhovnog svijeta. Trebalo je odgovoriti u logickim kategorijama prihvatljivim grdkom rezonovanju na ona vje6na pitanja, koja su dovjeka mudila od prvog dana njegovog saznanja o sebi, od podetka njegovog razmigljanja i koja ga vjedito mude: tko smo, otkuda smo, kuda idemo, Sta je svrha Zivota, radjanja i ponovnog radjanja. U gnostifkom sistemu prihvadena je propozicija da na ta pitanja fovjek moZe nadi odgovor jedino putem nadahnuca, komunikacije sa Vrhovnim Bi6em i na taj nadin dobivenih spiritualnih informacija. Nastalo je mnogo sekti i svaka je tvrdila da jedino ona posjeduje to tajansfueno otkrovenje sa svom misterioznom simbolikom i ritualom,

koji vodi u visi Zivot. Razvila se je velika literatura o tome, uglavnom anonimna. Biblijski tekstovi tumadeni su na alegoridan nadin.

Pored izvjesnih poku5aja da se porijeklo gnostibkog pokreta dovede u vezu sa udenjem izvjesnih osoba, ne moze se taj pokret smatrati plodom rada jedne odredjene osobe. Pokret se je javio posve neovisno u raznim, posve odvojenim mjestima, i u razliditim formama da on vi5e izgleda kao odraz ideja i tendencija koje su opcenito vladale u ono vrijeme. U svim pak tim formama jasno se nazire intelektualna potka helenizma.

Pored Gr6kih, u gnosticizmu ima i drugih ideja: Sirijskih, Egipatskih, Zoroastrijskih, Mitraistickih, Jevrejskih pa 6ak i Budistidkih. Do5lo je do stapanja svith tih ideja u jedan sinkronistidki sistem, kojemu je 29

Grdka filozofija dala intelekt0alnu podlogu. To stapanje podelo 1e 6ak i prije pojave kr5danstva i ono se je sada stavilo u savez sa kr56ansryom. Svim tim starijim vjerskim strujama bilo je zajednidko sa kr56anstvom u6enje da se spasenje ne moZe na6i spekulativnim putem, nego Je za to'potrebno vi5e znanje dobiveno od Vrhovnog Bi6a.

Gnosticizam, kao i svaka druga mistidna religija, pun je tajansWenih sakramenata, rituala i formula, koje se moraju znati. Materijalni svijet 6e smatra izvorom svakoga zla. U gnostickom sistemu emanacije dr2i se da je iz Vrhovnog Bi6a, Boga, proizasao nesto malo nizi svijet, iz ovoga irugi, jo5 ni2i i tako dalje, dok je konadno boZanski elemenat u posl'jednoj-emanaciji toliko oslabio, da je nastanak svijeta mraka, zla i t*ine bio praktieki mogu6. Da bi se du5a mogla povratiti svome izvoru, ona na svome putu iz niZeg, materijalnog svijeta, mora na svakoj stanici znati tajne foimule i imena demona i ni2ih bozanstava' da bi

dobila propust.

Vrlo je vazna uloga u svim gnostickim sistemima sto ju imaju.sedam kreativnih sila svijeta, iz kojih je proiza5ao ovaj niZi, materijalni svijet i koje njime uprauilalu. Tih sedam kreativnih sila desto se oznaduju kao andjeli i smaira;u se najniZom emanacijonr boZanstva' lspod njih su prave demonske snage, proizasle iz njih. Nije tesko nazreti u tih sedam kreativnih sila Sunce, Miesec i pet planeta, Sto je opet uzeto iz Babilonskog religiozno-kozmolo5kog sistema.

Gnostik mora nastojati da se svojim vladanjem u zivotu uzdigne iznad svijeta. Lludiko tijelo takodjer pripada tome niZem' materijal-

"ij"g" nom" svileiu i u njemu je zarobllena du5a, koja vjedito te2i svome

prvotnom izvoru, Aogu svletla. U iom sistemu vaZnu uloga igra Velika Majka, koja je obozavana u raznim krajevima Azije pod raznim imenima: Rtr'oOiia, R.'t.tt", Beltis, Atargatis itd. Ona je majka svih zviiezda'

prije nego Durga vaZna figura je Praiskonski Covjek, koji je opstojao u raznim javlja formama raznim u profet, se koji To l" .iij"t na"taol ie vrernenstim periodima. Ta figuia predstavlja ili neku boZansku. silu nakon pada, iii herola, koji silizi u nizi svijet da vodi borbu sa silama *rutu i 3i1i* silaskom u taj niZi svijet podima velika drama svijeta. "u TokomVremenamanihejswojeuspjeloskoroposveistisnutignosticizam iz Zivota, ali je isiovremeno usvojilo mnoge njegove ideje't) '1

g

30

gnosti"izmu postoji bogata literatura. Tko Zeli, moze konsultiratl

i

ova

5. $irenje manihejstva na Zapad Manihejstvo se rodilo i podelo Siriti u doba Arda$ira 1., (224-241) osnivada Sasanidske dinastije. Ono jo5 uvijek uZiva punu slobodu za vladanja Sapur-a 1., (241-272) i Hurmuzda 1., {272-273). Stvari se mijenjaju dolaskom na prijestolje cara Behram-a 1., (273-276), koji, kako smo vidjeli, smaknu Mani-a i pocne progoniti njegove pristalice.

lz Babilonije, svoje kolijevke, manihejstvo se je podelo Siriti u Bimskom dijelu Mesopotamije, a odatle je prodrlo na zapad, u Siriju i Egipat. lz Sirije do5lo je u Malu Aziju, a iz Egipta u Sjevernu Afriku. U svom zapadnom prodoru manihejstvo je do$lo u Spaniju, JuZnu Francusku, ltaliju

i Dalmaciju. U tim zemljama

zatrveno je ognjem i madem,

kao Sto 6emo vidjeti. U Dalmaciji je otkriven jedan epitaf na grobu manihejske Zene, koja se zvala Bassa. Todan datum toga epitafa nije se mogao proditati, ali Cumont vjeruje, da je to najstariji manihejski dokumenat na Zapadu.r) Ubrzo nakon Mani-eve smrti,njegovo udenje doZivljuje stra5ne progone. Car Diocletian izdaje naredjenje prokonzulu Afrike, godine 296, da stane na put Sirenju Manihejstva u carstvu.2) Nekoliko stolje6a poslije, imperator Constantin V. Copronimus (741-755) preseli veliki broj heretika iz Sirije i Armenije u okolinu grada Plovdiva (Philippolis) ru Sjevernoj Trakiji.3) To isto su radili mnogi pozniji Bizantinski carevi. Oni su htjeli da se rije5e heretika na taj nadin Sto bi ih upotrijebili u borbi protiv nadiru6ih Bugara.

To prisilno preseljavanje u Trakilu primjenjivano je i na Pavli6ane, koji su u mnogome slidni manihejcima. Oni su odbacivali sakramente, kriZ, ikone i relikvije, a njihovo duhovno vodstvo sastoja5e se od putuju6ih propovijednika i asketa. Bili su protivnici katolicke crkvene hijerarhije,

a narodito su se borili protiv velike vanjske pompe lstodne Crkve. Constantin V. Copronimus preseli, g.752, ditavu jednu njihovu koloniju na Balkan s namjerom da ih upotrijebi protiv Bugara. Taj proces preseljavanja u Bugarsku ponovljen je, u mnogo Sirem razmjeru, godine 969, za vlade cara Johannes Tzimiskes-a.a)

{jela: H. L Mansel. The Gnostic Heresies, London 1875; C. W. King.

The

Gnostics and their Remains, London,1B87; VtJ. Anz.,Zur Frage nach dem Ursprung des Gnosticismus, Gcittingen, lB98 t) Cumont, F., Recherches sur le Manichaeism. lll. L'inscription Manicheenne de Salone, Brussels, 1912(Za dudo da o ovome dokumentu nema spomena u na5oj doma6o literaturi). Sharenkoff, V. N.: A study of Manichaeism in Bulgaria, str. 19. '?) 3) lbidem, str. 30 a) Walker, W., A history of the Christian Church. N. Y., Scribner, 1970, str. 214. 31

U desetom stoljecu javlja se u Bugarskoj Bogumilstvo, kao direktni izdanak manihejstva. To novo izdanje manihejstva imace u sebi izvjesne

Slavenske karakteristike, ali ce zadrlati stari Arijski dualizam. Uostalom neku vrstu Arijskog dualizma nalazimo u stdroj Slavenskoj mitologiji, gde se spominju dvije vrste boZanstava: bjelobog i crnobog. Prvi predstavlja svjetlo, stvaraladku snagu, dok drugi predstavlja mrak i ruSilacki duhil)

Bogumili su strogo osudjivali Bizantinski dru5tveni poredak, narodito ustanovu robstva, koja je bila sastavni dio toga sistema. Bogumili su propovijedali indlvidualnu slobodu, personalnu odgovornost i nacionalnu nezavisnost. Oni su bili prvoborci nacionalne slobode i nezavisnosti i pomagahu svakog Bugarskog vladara, koji bi se borio protiv Bizanta kao imperi jalisticke velevlasti. 6. Bogumilstvo u Bugarskoj

U drugoj polovici sedmoga stoljeca javljaju se na Balkanu Bugari. Pod vodstvom kralja lsperikh khana oni prelaze Dunav i ustaljuju se na Bizantinskom teritoriju. eitava dva stolje6a vodiie Bizantija krvave borbe sa tim Turskim narodom. U toj borbi izbiie na povr5inu mnogi novi elementi, medju kojima

i Bogumilstvo.

Bugari su bili Tursko-Mongolski narod. Njihovi kraljevi nosili su dugo yremena po dolasku na Baikan Mongolska imena, kao lsperikh, Krum, Omurtag itd., dok je konadno khan Boris (857-8BB) uzeo Bizantinsko ime i primio krScanstvo. Ali za budu6e odnose Bugara prema Bizantiji i kr56anstvu vaZno je ovdle spomenuti, kako je do5lo do njihovog primanja te vjere. Boris je bio stupio u savez sa Germanskim kraljem Louis-om, a u tom savezu Bizantinski car Michael lll vidje smrtnu opasnost po Bizantiju. On iznenada napadne Bugare, porazi ih i nametne

im svoje mirovne klauzule. Mir je zakljuden god. 864-865 i medju klauzulama bija$e i to, da Boris mora primiti kr56anstvo, kako on tako i njegov narod. Kad je Boris htjeo implementirati odredbe mira, ustanci planuie na sve strane dr/ave pa i u samoj prijestolnici. Boris te ustanke krvavo ugugi, pogubivSi ogroman broj vodja pa cak i njihovu dlecu.z; Duh

i

udenje kr5canstva bili su strani Bugarskom narodnom duhu, njei pogledu na svijet i Zivot. Narod se od

govim obidajima, tradicijama

t)

Larousse Encyclopedia of Mythology. N. Y., Prometheus, 1959. {Pod: Slavonic MythologyJ

2) Sharenkoff, V. N., op. cit., str. 24-25. 32

dijeli na klase: sve6enstvo, laici, boljari, itd. Takav sistem narod nije mogao prihvatiti i u du5i je ostao privrZn svojim starim narodnim obi6ajima.To nezadovljswo se je konacno ispoljilo u Bogumilstvu.l) sada

Za pojavu Bogumilstva u Bugarskoj vaZno je drZati u vidu ulogu preseljenih Pavli6ana, koji su, osim pitanja osude braka, bili identidni sa

Bogumilia. Kako

je u

njihovom udenju

bilo izvjesnih elemenata iz

kr56anstva (odanost Sv. Pavlu i niihova tvrdnja da se njihova udenja baziraju na Novom Zavjetu) to su se oni mogli mijesati i natjecati sa Grdkim i Latinskim klerom u Bugarskoj, za koju se sada svi otimahu. Kako smo ve6 vidjeli, mnogi od tih Pavlicana bili su silom premje5teni iz Erzeruma i drugih mjesta Armenije u Bizantinske pogranidne tvrdjave

Trakije, sto stajahu na braniku carstva protiv Bugara. Ti su kraji5ki gradovi u neprestanoj borbi stalno mijenjali ruke. Tako je Bugarski khan Krum mnoge od tih Pavli6ana, koji dospjese u Bugarsko ropstvo, dao razmjestiti po svim dijelovima Bugarske drZave, a oni medlu Buga' rima nadjose plodno tlo za Sirenje svoga udenja. Prvi njihovi konvertiti spominju se u drugoj polovici 9-tog stolje6a, ali mora da ih je bilo mnogo ranije. z)

Bugari su bili izloZeni i mnogim drugim vjerskim strujama, koje su ondje radile i nastojale dobiti nove doSljake za sebe. Ne samo kr66anske nego i Zidovske, pa cak po nekim vijestima i lslamske ideje, bile su iive u ono vrijeme na onom dijelu Balkana. ,,Zidovi su od starijih vremena imali svoju ob6inu u Solunu gdje su trgovali i odakle su prolazili kroz Balkanski poluotok i tako lasno dolazili u Bugarsku. Ovdje

t) Ovdje se namede pitanje da li su ovi Balkanski Bugari.ogranak od onih

Buglra na Volgi, o liojima toliko pi5u srednjevjekovni Arap.ski putopisci i ako su to, da li su oni, ndkon dolaska na Balkan, odrZavali ikakve veze sa svojim rodjacima na Volgi. Veze onih Bugara sa Volge bile su vrlo Zive sa lslamskim sviietom i lslam-je mediu njima bio proSirbn. Njima je halifa.Al-Muktadir' Billah iz Bagdada poslao jednu deputaciju, na njihovzahtjev,godine92l n.e.,a u toi deputaciii nalazio se ie duveni lbn Fadlan. On je ostavio putopis (Rihlat

lbn Fadian), u'kojemu je d-ao dragocjenih podataka b Zivotu Bugara na Volgi,

topografiji zemljd, obidalima, noSnji idru5tvenoj etiketi. O lome vidi: F.raehn, Ch. M., lbn Foszlan's und anderer Araber Berichte [iber die Russen elterer Zeit und ihre Nachbarn, St. Petersburg, 1823. Po istom predmetu: Hasan, Z. M. Al-rahhalet ul-muslimun fi-l-kurun al-wusta (Muslimanski putopisci SredniegaVijeka), Cairo, 1945, str.26-31. O Bugarskim muslimanskim vladarimi Ta[ibu'i Muminu, koii su, kako se vidi, primili Arapska muslimanska imena, svjedo6e kovani n6vcl Sto su bili izradieni u gradu Bulgaru na Volgi

godine 95b i 976. (O tome vidi: Cambridge Medieval History, str. 193.) 2) Obolensky, Dimitri, The Byzantine Conmonwealth; Eastern Europe, 1453. New York, Praeger, 1971, str. 120.

50033

su oni ve6 pod kraljem Bogor-Mihajlom ku5ali svoju vjeru Siriti. lsto se veli o Saracenih, koji da su dijeljenjem knliga nastojali lslam rasprostraniti. Saraceni su u ono doba, kao Sto je poznato, napadali obale sredozemnoga rnora. Ali imadose oni vec od vremena cara Teofih (829-841) jednovjerce na donjem Vardaru, u Solunskoj pokrajini. Ovamo je na ime ovaj car preselio.bio odjel Turaka iz Aii;e; s toga su i prozvani bili Vardarski rurci. oni su se malo kasnije pokrstili i pripadali posebnol eparhiji; ali prvobitno su jamacno Muhamedanci pili. Bugarska je dakle u svome susjedstvu imala Muhamedanaca, koji su lasno mogli djelovati na puk Bugarski'.t)

lstina je da je bilo Turskih najamnika u Bizantinskoj vojsci. Cak se vjeruje da je veliki poraz kod Manzikerta {1071) bio, izmedju ostalih

razloga, prouzrokovan izdajom Turskih najamnika, kojima Armenci iz Bizantinske vojske svojim sunarodnjacima

omogu6i5e da pobjegnu Turcima.2)

Odnos Bizanta i lslama razvijao se je, manje viSe, drugadije nego odnos Zapada prema lslamu. Nakon neuspjelog Arapskog pokusaja da zauzmu

Garigrad (717-718) dolazi nekako do stabilizacije granica u Maloj Aziji izmedju Bizanta i Bagdadskog hilafeta. Te su granice ostale skoro nepromijenjene stolje6ima. Tokom vremena razvijao se je u tim Anadolskim krajiSkim mjestima neki vite5ki duh i medjusobno pogtivanje izmedju Grka i Arapa, a poslije izmedju Grka i Turaka. To zbliZavanje i5lo je tako daleko da su s.e Grci smatrali bliZim Arapima i Turcima, dakle muslimanskim narodima, nego zapadnim kr56anskim narodima. Na podetku desetog stoljeca Carigradski partijarh Nicolas Mysticus (901-925) piSe: "Dva su suvereniteta-Muslimanski i Bizantinski, Sto nadma5uju sve ostale suverenitete na zemlji, kao dvije svijetle zvijezde u svemiru. Zbog toga razloga, ako ne zbog drugih, oni trebaju biti suradnici

i

brada".3)

Pod ovakvim prilikama i pod utjecajem raznih ideja koje su dolazile sa svih slrana, javlja se u Bugarskoj Bogumilski pokret, koji 6e odatle zahvatiti, u manjim ili Sirim razmjerima, sve Slavenske zemlje na Balkanu, da konadno postane drZavnom vjerom u Srednjevjednoj Bosni.

Od svih izvora za proudavanje toga Bugarskog Bogumilstva najvaZnije Sto ga je uputio Carigradski patrijarh Theophylactus Bugarskom caru Petru (927-968). To se pismo nalazi u Milanskoj biblioteci

je pismo

ll

n"er.ir.,iogumili i

Patareni,

str

350-351

.

2) Bryer, A., Byzantium and the ancient East. N. Y., P. Hamlyn, 1969, str. 3) lbidem, str. 17.

34

19.

Ambroziani, rukopis br. nik o Bogumilima.

270.1r)

To

je ujedno i najstariii Bugarski spome-

Theophylactus je bio Carigradski patrijarh u vremenu od 935-956. Kad se je bogumilstvo pojavilo u Bugarskoj, patrijarh je prvo pisao caru i pitao ga o prirodi i naudavanju te sekte, a kad je od cara dobio odgovor, onda mu je napisao instrukcije kako treba da se postupa sa tim hereticima. Patrijarh u pismu kazuje, odnosno naredjuje caru, kako treba postupati sa pojedinim vrstama heretika. Oni koji ne htjednu primiti kr$tenie i koji se ne htjednu odreci krivovjerja da se protjeraiu iz zemlje i da se ovako proklinju: "Neka bude proklet od Svete Trojice svatko tko misli i vjeruje, ne onako kako udi sveta BoZanska univerzalna crkva- i Rimska i Carigradska i Aleksandrijska i Antiohiiska i Jerusalemska, svi oni s jednog kraja zemlje do drugoga, koji ne priznaju propise, pravila, dogme i dekrete sedam svetih koncila.

1. Neka je proklet svaki onaj, koji vjeruje da postoje dva principa; princip dobra i princip zla, jedan stvoritelj svjetla, a drugi stvoritelj mraka; jedan tvorac covjeka (materije), a drugi tvorac andjela i drugih duhovnih stvorenja.

2. Neka je proklet svaki onaj koji govori da je necastivi Satana stvorio materiju ditavog vidljivog svijeta, ukljudivSi tu na5a ljudksa tijela. 3. Neka su prokleti oni koji odbacuju Mojsijeve zakone i koji govore proroci iz Staroga Zavjeta nisu bili od dobrog nadela.

da

4. Neka su prokleti oni koji odbacuju zakoniti brak i koji ude da pove6avanje ljudstva putem bradne veze je ustanova nedastivog vraga. 5. Neka su prokleti oni, koji bogohule da ;e Sin i Slovo BoZije, 6lan Svetoga Trojstva, od iste substancije kao i Bog Otac, bio dovjek bez grijeha samo u ma$ti i prividjenju, a ne u stvari. r) U prvo vrijeme kod ovoga rada imao sam pri ruci samo Engleski prevod toga pisma 3to ga je objavio prof. Sharenkoff u svojoj tezi, prema rukopisu

Ambroziane, objavljenom od N. M. Petrovskog. Tek poslije sam dobio Godi5njak lstorijskog DruSWa Bosne i Hercegovine, vol. V. u kojemu je Solovjev, po prvi puta u na5oj domacoj historiografiji, objavio to pismo. To isto vrijedi i za Kozminu besjedu,koju sam takodjer imao u Sharenkoffojtezi, a tek poslije sam proditao njenu obradu od Solovjeva, u istom broju Godi5njaka.

35

6. Neka su prokleti oni, koli maitaju da su raspece, smrt i uskrsnu6e HrisLovo samo prividne pojave.

7. Neka su prokleti oni, koji ne vjeruju u stvarnost krvi itijela Hristovog, kao Sto je to bilo receno apostolima idato njima po lsusu uz rijeci: "Uzmite, jedite" i koji izvrcu Sveto Evandjelje i Apostolska djela.

8- Neka su prokleti oni, koji vele da Majka BoZija nije blaZena djevica Marija, k6i Joakima i Ane, nego da je to bio Gornji Jerusalem, u kojega je Krist u5ao i iz kojega je iza5ao.

9. Neka su prokleti oni, koji izmisljaju pride o tome da je vjedita djevica Marija, Majka BoZija, nakon Sto je rodila sina Bozilega, rodila i drugog sina putem obidnog spolnog snosaja sa dovjekom.

10. Neka su prokleti nadelnici iucitelji ove ipak stare, a nanovo oZivjele hereze".

U todci 11-14 patrijarh nabraja imena svih kojima se, naravno, nalazi ime Mani-a.

tih krivih ucitelja,

medju

Drugi dokumenat, vrlo vaZan sa proucavanje Bogumilswa na Balkanu je besjeda {Slovo) Bugarskog prezbitera Kozme, koji je Zivio pri koncu desetog i na poietku jedanaestog stoljeca (992-1014J. To predavanje Kozma je sastavio pri koncu desetog stoljeca, a rukopis mu se nalazi u biblioteci TeoloSke Akademije u Moskvi. Najbolje izdanje smatra se ono, Sto ga je priredio prof. PopruZenko, pod naslovom: "Svetago Kozmi Prezvitera Slovo na eretiki i poucenije ot BoZestvenskih knig", a objavljeno je u reviji Pamiatniki drevnei pismenosti iiskustva, vol. 167, Petrograd, 1907.

Kosta podima ovako: desi se da za vladanja u Bugarskoj pravovjer"l noga cara Petra, pojavi se sve6enik po imenu Bogumil, Sto 6e re6i Bogu drag, a u swari je on Bogunemil. On je prvi u Bugarskoj podeo naudavati krivovjerje, o kojemu 6u sada govoriti. Kako ja podimam da osudjujern udenje idjela Bogumila, izgleda da je zrak svuda okuZen njihovim djelima i propovijedima, ali za ljubav poboZnoga ja 6u n,lihova varljiva udenja ovdje izloZiti s namjerom da spasim od njihove iamke svakoga ko temeljito upozna njihova ucenja, jer Bog veli: ,Svaka se vo6ka poznaje po svome plodu".

Krivovjerci su na oko kao nevlni janjci, uctivi, umjereni, mirni

ipri-

jazni, ali njihova bljedoca sluZi samo tome da pokaZe njihov farizejski 36

post. Oni ne pridaju na dugo, lijeno, niti se glasno smiju, niti pokazuju ikakvu matiZeljnost. Oni se drZe daleko od nedostojnih mjesta i na oko 6ine sve da se ne bi razlikovali od pravih kr56ana, ali unutra, oni su kao gladni vuci. Kad ih narod vidi u njihovoi dubokoj skru5enosti, svak misli da su oni pravi kr56ani i da su oni jedini u stanju svijetu pokazati put spasa; tako ljudi prilaze njima ipitaiu ih kako da spase du5e' Oni pak, upravo kao gladni vukovi, kad Zele zgrabiti janje, orvo podnu sa dubokim uzdahom. Oni govore skruieno, tiho i dostojanstveno, propo' vijedaju i rade kao da su zbilji nebeski ljudi.

Sta u stvari ti heretici vele?: ,,Mi se molimo Bogu viSe nego vi; mi pazimo Sta radlmo, molimo se i ne Zivimo tako lijenim, besmislenim Zivotom, kao Sto

vi radite".

Nedastivi Satana strahuje od Kristova kriZa, dok ga ovi krivovjerci lome na komade i od njega prave svoja orudja, alate. Nedastivi Satana strepi od slike na5ega Boga, dok ovi heretici ne po5tuju ikona, nego ih nazivaju idolima. Nedastivi Satana dr5ce pred relikvijama Svetaca ine usudjuje se pribliZiti sanduku u kojemu su pohranjene tesveterelikvije, koje su date KrSdanima, da ih Stite od zla i nesrece, dok se ovi heretici na nas smiju,kad nasvide date relikvijesapoboZno56u Stujemo. O BoZijem kriZu oni vele: "Kako 6emo se poklanjati krstu? Zar to nije drvo na kojemu Zidovi raspe5e Sina BoLiiega? Krst, prema tome, mora biti jako mrzak Bogu" .Zalo oni poudavaju svoje pristalice da mrze kriZ pa im vele: ,,Kad bi netko umorio sina kraljeva na komadu drveta, bi li bilo logidno, da taj krali voli to drvo? Tako je isto sa kriZom". Kozma se dalje obara na Bogumile zbog toga Sto odbacuju titurgiiu i sakramente, Sto napadaju sve6enike radi lijenosti i pijandevanja i Sto ne priznaju autoritet crkve i svedenstva. O svedenstvu, prema Kozmi, heretici vele: ,,Ako ste vi posve6eni, kao Sto tvrdite, za5to onda ne prilagodite va5 Zivot i djela zakonu i rijedima apostola Pavla? Biskup treba biti bezprijekoran, muZ samo jedne Zene, lriiezan, agilan, uredan, dobrog vladanja, gostoprimljiv, odan udenju i propovijedi, a ne vinu i tudi. On ne smiie biti pohlepan za novcem, imati materijalnih prohtjeva i udestvovati u budnim pijankama. On treba drZati svoju ku6u u dobrom redu, a djecu podvrgnuti uzornoj disciplini. lsto tako djakon mora biti ozbiljan, a ne sa dva jezika, ne smije biti odan vinu i prljavom novcu. On treba drZati ta;nu vjere u distoj savjesti. Neka prvo dokaZu da imaiu besprijekoran Zivot, pa tek onda nek se sluZe pozicijom djakona. Sve6enici u stvari rade sve suprotno ovome. Oni su odani pi6u, pljadki i potajno rade svaki grijeh, a nitko ih od toga ne spredava. Jer apostol 37

Pavle veli: ,,One koji grije5e ukori pred svima, tako da bi ostali imali straha'. (l Timothy,5:20) Biskupi koji se sami ne mogu suzdrZati, ne mogu sprijediti svedenike da ne rade zlo".

Mi im na to rrEbamo odgovoriti : "Procitajte Sta nas Gospod lsus Hrist rede Apostolima". (Matthew, 23:2,3) Kozma dalje opovrgava stanovi5te heretika o prorocima, koje oni n;su priznavali, kao Sto su odbacivali Stari Zavjet i Moisijev zakon. lsto tako on opovrgav? njihovo mi5ljenle o blaZenoj djevici Mariji pa veli, da oni o njoj upotrebljavju "takve rijeci i gadosti koje se ne mogu napisati u ovoj knijizi", kao injihovo odbacivanje ikona pa veli: .Oni ditaju rijedi Sv. Pavla: "Jer iako smo mi potekli od Boga, ne smijemo zami$ljati, da je BoZanstvo slidno onome, Sto je izradila Ijudska umjetnidka ruka, bilo to od zlata, srebra, ili kamena" (Akta 1:29) i u tim rijedima oni nalaze opravdanje da ne po5tuju ikona. Ali po5to se boje naroda, oni kadikad dodju u crkvu i poljube kriZ i ikone. Mi smo to saznali od onih heretika, koji su se povratili u praw kr56ansku vjeru. Oni vele: ,,Mi to 6inimo (ljubljenje krila i ikona) radi mase, a ne iz nekog nadeg uvjerenja. Potajno, mi cvrsto drZimo nasu vjeru'-

,,Ovi bijednici misle, da oni znaju svu dubljinu svetih knjiga i po5to su uvijek voljni da o tim svetim knjigama komentiraju, oni uvijek daju kriva, proizvoljna tumadenja. Po5to mi znamo te heretike, trebamo ih otjerati u nepovrat, jer oni su nepriiatelji svetoga kriZa i oni hule i odbacuju sve prerogative, koje su date svetoj crkvi, dok njihovo udenje smatraju svetim, brbljaju6i uvijek nekakve bajke, koje ih udi nlihov uditelj Satana. Mnogi svijet ne zna u 6emu se sastoji njihovo krivovjerje i tqko mnogi misle, da ovi heretici trpe zbog njihove ispravnosti i da 6e oni biti od Boga nagradjeni zbog toga Sto su stavljeni u lance i badeni u zatvore. Kako oni mogu izazvati saZalienje bilo kod koga' kad oni nazivaju djavola tvorcem 6ovjeka i svih ostalih BoZijih stvorenja?l Zbog njihovog skrajnjeg neznanja, neki od njih 6ak nazivaju

djavola palim andjelom. Te rijedi su smije5ne za svakog razumnog 6ovjeka, jer one su poput trule, raspale haljinke koja se ne moZe da drZi skupa'.

su se ovi krivovjerci udaljili od Kristova krila i odbacili ga, djavo ih vrlo lako vodl po svojoj. Kao Sto ribolovac treba za svoj "Po6to

posao crvi6a, kojima namami ribe na udicu, tako i oni sakrivaju svoi otrov njihovom licemjernom skruienos6u i postom. Oni stalno uza se imaju Evandjelje i, davsi mu krivo tumadenje, zavode narod. To oni dine, dakiko, na svoju vlastitu propast i oni Zele da uniste svaku ljubav i 38

kr56ansku vjeru. No uzalud on,i to poRu5avaiu i uzalud su sve njihove molitve- Sv. Pavle kaZe: ,,Zbog toga ako jedete, pijete, ili ma Sta drugo radite, dinite to sve za slavu BoZilu" (Korin6ani, 10:31) .. Po5to su proditali u Evandjelju Sta Gospod kaZe u paraboli o dva sina, oni tvrde

da je Krist stariji, a djavo mladiji sin, koji se je odmetnuo od svoga oca. Mladjem sinu oni su dali ime Mammon i oni njega priznaju kao tvorca zemaljskih tvari. Oni vele da je Mammonova odredba da se svijet Zeni, da jede meso i da pije vino. Ukratko, oni sebe smatraju nebeskim stanovnicima, a one, koji ovdje na zemlji Zive i mnoZe se putem polnog opeenja, zovu slugama Mammona."

*eulete li vi krivovjerci rijeci Svetoga Duha, koji veli, da je zakoniti brak pred Bogom dist, a umjereno jedenje i pijenje ne6e dovjeka uni5titi".

.Vidite li, bra6o, kako su oni prokleti, odbijajuci sveto krstenje

i

osje6aju6i neku odvratnost prema krStenoj djeci, koju zovu Mammoniiima. Po5to oni po svom obidaju laZno pridaju da su Kr56ani, vi im ne smijete v.ierovati, jer su oni varalice, kao i njihov uditelj Satana. Kako se oni mogu nazivati kr5canima, a upoee se ne krste, ne prepisuju molitve koje im sveienici diktiraju, niti postuju sve6enike. Njihove molitve su na hiljade. Oni se zatvore u svoje Satore i tamo se mole,

detiri puta na dan, a detiri puta u no6i i oni otvore svih pet vrata, koja trebaju biti zatvorena. Kad se pregnu, onda recituju .Ode naS", ali za to oni moraju biti osudjeni, jer samo u moliWi oni nazivaju

Tvorca nebesa i zemlle Ocem, inade stvaranje toga pripisuju djavolu. U molitvi oni se nikad ne prekrste".

.Mi ih pitamo: ,,Tko vam je naredio da postite u Nedjelju, koji je dan proZivljenja, da se pregibate i radite?". Oni odgovaraju da to nije pisano u Evandjelju, nego je to od lludi ude5eno. S toga oni odbacuju sve praznike, ne postuju svece, mudenike i odeve". jer oni ude svoje pristalice da se ne "Heretici su dvostruko osudjeni, pokoravaju gospodi; oni hule i grde bogata$e, mrze cara, ismijavaju starije, prigovaraju plemstvu; smatraju da su propali kod Boga oni, koji sluZe cara i oni zabranjuju slugama da slu5aju svoje gospodare. Sad 6u vam re6i jo5 jednu stvar o tim krivovjercima. Kad oni 6itaju rijedi James-a; brata lsusova, koji veli: vaSe grijehe jedan "lspovijedite drugome imolite jedan za drugoga da biste bili izlijedeni (James,5:16), oni ne razumiju da 1e to redeno samo svedenicima. Heretici se ispovijedaju jedan drugome i opra5taju grijehe jedan drugome i to rade ne samo mu5karci medju njima, nego dak i Zene. Apostol rede: ,,Neka 39

zene ude u sutnji sa poniznoicu. Ja, ari ne trpim da zena uci dovjeka ili da nad njim preuzme autoritet, nego da zivi u gutnji" (i Timotny,

2:'11-12).

Nakon svega toga dolazi anatema heretika, u kojoj svaka redenica sa:. ye proktet...!,, prema tome Kozma veti, neka je :"ii?"3 proklet svaki "Neka onaj koji: "Ne voli naSeg Gospoda lsusa Krista; koji ne vjeruje u sveto nerazludivo trojstvo; koji ne priznaje svetoga pride5ea i Kiistovu krv; koji se ne moli blazenoj Djevici Mariji; koji se ne pregiba pred svetim krizem; koji cjeliva svete ikone masega Gospoda,-braZene Djevice Marile isvih.nesvetaca; koji huli svetu liturgiju i sve molitve, sto iu Kr56anima propisane od Apostola i crkvenih otaca; koji ne vjeruje da su sve swari, inevidljive, svorene od Boga; toli trivo tuma6i Evandielje i "j.dlii": rijeti Apostola i koji ne prihvaca turnadenjstih rijedi po svetim tluoima; koji se ne pridr2aje Mojsijevih zakona i ne priznaje da su oni oi Bogu; koji huli zakoniti brak i psu.le bogatase koji se obuku u svedano, cere-

monijalno odijelo prilikom vjencanja; koli grdi ljude ito iedu meso ipiju vino iza nlih misli da nisu dostojni uei u Carstvo Nebesko". Nije trebalo dugo cekati pa da sluzbena Bugarska drzava, pod uticajem Carigrada, poduzme sve moguie mjere, kako bi stala na kraj Sirenju ovoga religiozno-socialnog udenja. Ali nije bilo lako unisiti jedan pokret sa tako dubokim korjenom u narodnoj dusi, koji u sebi nosi ne'samo revolt protiv postojedeg drustvenog poredka i protiv Bizantinske crkvene. organizacije, nego 6ak joS i viSe, protiv Bizaniinske politidke prevlasti. Tgko_le Bogumilstvo u Bugarskoj poprimiro karakter narodnog otpora protiv Bizanta. To 6emo isto vidjeti, samo jos u jadoj mjeri, u Bosni, gdje je to udenje postalo drZavnom i narodnbm vlerom. Pojava Bogumila u Bugarskoj', Bosni i drugim sravenskim zemrjama Balkana ne znadi da njih nije bilo u samom carigradu i ostalim ailetovima Bizantinskog carstva. Naprotiv, tamo im nirazimo spomena dak _ i poslije detvrte Krizarske vojne ('r202-1204) zajedno sa malobrojnom katolidkom kongregacijom, kola je nastala u carigradu nakon njegovog

pada pod Latine. Medjutim to udenje, poslije t-ZO+, polako Ufii""Oi , Carigradu, da se konadno posve utopi u zajejnickom naporu svih Grka da se oslobode Latinske tiranije.

u Bugarskoj.su

Bogumili stajali uz bra6u Asen u njihovoj nacionalnoj borbi za slobodu Bugarske i njenu neovisnost od Bizaniinske vlasti. Godine 1186 Bugarima je konadno to i uspjelo itako oni postavise temelje drugoj Bugarskoj carevini na Balkanu. prvi carevi iz Asen 40

familije bijahu jako tolerantni prema Bogumilima, ali su kasniji carevi poceli pokazivati znake netrpeljivosti prema njima, a narodito ioS i zbog toga, jer se Bugarski dvor sada okrece prema Rimu, misleii da 6e tako moci osnovati autokefalnu Bugarsku crkvu i osloboditi se Grdkog vrhovni5tva u crkvenoj hijerarhiji.

Pod tom novom orijentacijom Bugarske prema Rimu, Bogumilima se slabo piSe. Na papinskoj stolici sjedi tada papa lnnocent lll (11981216], koji sebe smatra koliko nasljednikom Sv. Petra, toliko isto nasljednikom Cesara. On pokuSava, i to sa trenutnim uspjehom' da afirmira prevlast Rimske crkve ne samo u vjerskom, nego i svjetskopolitidkom domenu. On Salje u Bugarsku svoga legata da ispita situaciju. Nekoliko mjeseci po legatovom dolasku, car Boris saziva koncil Bugarske crkve u prijestolnom gradu Trnovu. Koncil je otvoren 11 Februara 1211, a glavna mu je zadaca bila da osudi Bogumile. Ne zaboravimo da je to vrijeme bilo vrlo burno, doba koje u sebi nosi klice velikih dru5tvenih, politidkih i intelektualnih promjena u svijetu. Veze sa Bliskim [stokom postaju sve jade kroz KriZarske vojne, dok je Balkanski poluotok bio most preko kojega prelaze vojske krilara prema lstoku, ili se tuda vraeaju nazad u Evropu. Sa kretanjem vojski kretale su se idele. ,,Od prve treiine dvanaestoga vijeka osje6a se jak

priliv novih ideja, koje dolaze iz lslamskog lstoka. Te idele bile

su

dvojake: prvo, ponovno saznanje o Aristotelu i Grdkoj nauci uop6e' zajedno sa otkricem Islamskog intelektualnog stvaranja, a drugo, veza i doticaj sa hereti6kim udenjima, od kojih najmoinije bija6e udenje Katara ili Manihejaca. Obadva ta idejna izvora predstavljahu opasnost kr5dnskoj crkvi i prirodno crkva im pruZa silan otpor. Medjutum, dok se crkva prvoj vrsti ideja unekoliko prilagodila, neke 6ak iusvojila i inkorporirala u svoj okvir ideja, ovaj drugi izvor bio je otvoreni izazov crkve i njega se je moralo odbaciti".r)

to vrijeme podeie na Tapadu jaka prevodiladka aktivnost sa Arapskog na Latinski jezik, Sto 6e biti prvi korak u prenosu znanstvenih i tehnolo5kih dostignuda lstoka na Zapad. Glavni centri toga rada bili su u Spaniji, Siciliji iJuZnoj ltaliji. Prevodioci su bili Spanjolci' Italijani, Francuzi, Englezi, Nijemci i Jevreji. Do prve polovice 14og Nekako u

vijeka ti 6e prevodi dosti6i broj od 1 ,200 do 1,500 djela iz podrudja folozofije, teologije, medicine, matematike, astronomije, tehnologije' historije i historiografije, prirodnih nauka, biografije, geografije i mu-

'l

nussetf ,

str.111.

i.

e., n"tigiors dissent in the Middle Ages. New York, Wiley,

1971

,

+t

zike.r) lmade ditava prejada tih prevodioca, a svakako je najduveniji Gerard od Cremone {Gerard of Cremona, j114?_11g2). On'p u Spanjolskom gradu. ToledL-r, gdje je biskup Raymonj (umro fradio -preveo f sf t osnovao posebnu Skolu za Arapske prevode. Sam Gerard

je

u devet posljednih godina svojega Zivota 71 djelo, medju'to;iru ,u, De somno et Visione, De rnteil;ctu, De ouinque Essentiis, od Ar-Kindia, De Syllogismo, od_Al-Farabi_a, De Crepusculis od Al-Hazen-a, De Motu Accessionis et Recessionis od rhabit ibn Kurra, canon od Avicenna-e, Algebra od Al-Khowarizmi, Almagest od ptolemy .16.:; Ti prevodi su izazvali neko revorucionarno intelektualno koiebanle na Zapadu' lbn Rusdovi (Averro.s) komentari Aristotera izaziiju zivu intelektualnu diskusiju na pariskom Universitetu tako da se nesto poslije, u trinaestom rsoljecu, ditav univerzitet dijeli na pristalice Averrods-a, pod vodstvom profesora Siger de Brabant_a protivnike i toga.pokreta, pod vodstvom prof. Aubri de Bheims_a. po naredjenju papskoga legata Averroism je bio zabranjen na Universitetu, g. a Siger pozvan da se opravda od optuZa6a hereze. Siger je z"nao1272, Sta to znadi. On pobjeZe u ltaliju, ali tamo bude ubijen ojrn"ntulno n"u_

ravnoteZenog sekretara.3)

Papa lnnocent vodi kriZarske vojne na sve strane. U Juznoj Francuskoj podima duga kriZarska. vojna protiv Albigenza; eetvrta krilarsk2 yslnj osvaja carigrad od Grka; Bosna ne ostaje postedjena od Himske intervencije, kako iemo vidjeti neSto docnije, dok Trnovski koncil u Bugarskoj zakljuduje, da se heretici moraju pohapsiti, a oni koji se ne htjednu pokajati, da se iz zemlje protjeraju. Bilo je lakSe doni,ieti zakljucke nego ih.provesti u djelo. Godine 1216 Boril pada, po svoj prilici, jer su Bogumili pomagali njegovog protivnika Jovana Asena rr, loji pri'znade snagu Bogumilske vjere i ostavi ih da mirno ispovijedaju svole udenje. Veliki uspon Bugarske pod vodstvom Jovana Asena it svat
Gotovo za citavo jedno stoljef,e nakon vlade Jovana Asena lr malo se duje o Bogumilima. lzgleda da su se podijelili na mnoge sekte, Sto je oslabilo pokret i sad je drlava ponovno osjetila s-nagu da ih se rijesi' odrzana su dva velika koncira u gravnom gradu Tinovu, 1350 i 1355 koji su konadno imali zadati tome pokretu, sa svim njegovim ogran-

t"r" Nakosteen, M., History of rslamic origins of western edu') o cation, A"idi: D.800-1350, Boulder, Colorado, Colorado U-niv. presJ, idOa. . J-ourdain, ') Paris, 1843.A., Recherches sur . . rbrigin;-dJtiuiritions tuii,iJJ a:iiistot". 3) Mandonnet, P., Siger de Brabant et I'Averroisme latin du Xlll sidche. Fribourg, tBgg.

42

i sektama, smrtni udarac. Bugarska se je sada nalazila na udaru nove, Turske snage, koja je bila u naponu mladosti. Bugarska radi toga ne samo da nastoji da se rije5i Bogumilstva, nego dak traZi savez Srba protiv zajednidke opasnosti. U borbama koje su nastale sa Turcima, narodito nakon strahovitog poraza saveznika na Marici, 1371, Bogumili se izgubiSe. Vrlo je vjerovatno da su mnogi od njih pre5li na lslam, jer i danas u Bugarskoj nalazimo Slavenske muslimane, Pomake, koji bi mogli biti raniji Bogumili. cima

7. BOGUMILSTVO U BOSNI Doma6a literatura. Doma6a literatura o bosanskim Bogumilima moZe se podijeliti u dvije kategorije: polemi6ka i naudna literatura.

U prvu grupu spadaju sva ona djela, srpskog ili hrvatskog porijekla, koja svojataju Bosnu za jednu odredlenu tezu. Ta literatura je puna kontradikcija; ona je proZeta idejom borbe za Bosnu vi5e nego idejom istraZivanja historijske istine o Bosni. O nekom naudnom interesu o bosanskim Bogumilima u doma6oj literaturi moZe s,e govoriti tek u drugoj polovici pro5loga stolje6a. Taj interes narodito je pobudilo Hilferdingovo djelo, objavljeno 1E57 u Srpskom prevodu pod naslovom: ,,Pisma o istoriji Srba i Bugara". Pisac po prvi puta govori o Bogumilswu i spominje ,,Besedu" presbitera Kozme kao domaii izvor o tom pokretu.

g. 1864, novoosnovano Srpsko Udeno DruStvo u Beogradu pokazuje interes o Bogumilstvu i sudbini Bosne kao srednjevjekovne Bogumilske drZave. Raspisan je natjedaj (,,steciSte") o toj temi s tim da najbolje djelo dobije nagradu od 50 dukata. U vijesti o tom natjedaju objavljenoj u Srpskim Novinama u Oktobru 1865, predlaZe se ispitivanje dogadjaja iudenja Bogumilske sekte, a kao pitanje broj 5 stoji: kako su Bogumili u Bosni nestali i Sta je od njih bilo, da "...poturdili'.r) li su se oni Ne5to kasnije,

Prvu nagradu dobio

tl 2J

je Srpski advokat iz Zadra BoZidar Petranovi6.2)

i islamizacija Bosne", GodiSnjak lstoHercegovine, 1, 1949, str.42. Petranovii, B., Bogumili, CrkvaBosanska i Krstjani. Zadar, 1867.

S-of*j"", A., "Nestanak bogumilstva rijskog pruStva Bosne

i

tr3

oslanjajuci se na ,,srovo" prezbitera Kozme i tumadeii neke dokumente na posve proizvorjan nacin, on tvrdi, da je ve6ina naroda u Bosni bila uvijek pravoslavna, da je od kraja 12og vijeka biro nesto Bogumira, diji se je broj stalno smanjivao i da je padom Bosne pod rurke pravojerarhija zamijenita djede i strojni'ke. ,,od borjara obolega zakona :!uul9 Sto bijahu tvrdi u vjeri, ti se iselise u Dalmaciju ipreko Saue; ostali mnogo veci dijel (boljara) sa lidnih interesa isturci se, a ogromna masa prostoga naroda ostade postojana u praroditeljskoj (t. j. fravoslavnoj) vjeri do dana5njega dana".r) Drugim rijecima, eosna'piipada pravoslavlju i Srpstvu. Kratko vrijeme iza Petranoviieve radnje polavrjuje se monumentarno djelo Franje Radkoga: ,,Bogumili ipataieni,,.i; lria tome djelu Racki je

neumorno radio skoro punih 15 godina proudavaju6i sve mogude izvore i slicnim pokretima kroz ditavu siednlevjekoJnu europu. on je dokazao vrlo ubjedrjivim dokazima, sruZe6i ruor modernom

o Bogumulima

naudnom tehnikom njegovog vremena, da

"6 Bogumirska bila je crkva

isto toliko heretidna, kao Sto su bile crkve Katarske diuZbe na jugu Francuske, u Languedoc-u i Lombardiji. Nalazi Backoga ;otpuno su zasjenili Petranovicevo pisanje i bili su prihva6eni od nal-kompeiuntnilih slavistidkih krugova. U koriko je bilo irabosti u nyegovim narazima te su se mogle svesti u glavnom na to Sto se nije u dovblinoj mjeri sluZio domacim izvorima, jel mu nisu bili pristupadni. N;egovi izvori su u glavnom zapadni, katolidki, ali je njegovo djelo bilo iostalo klasidno djelo iz podrucja srednjevlekovne gosinske Crkve. Go.dine 1901 dokazuje lsusovac A. Hoffer, u jednom dlanku. koji se pojavio u djelu Spomen knjiga iz Bosne, pod urednistvom Dr. ivana 5ari6a, kako je Bosna od najstarijih vremena pripadala pod Rimsku stolicu i kako je ona oduvala mnoge vjerske obidaje iz doba cirila i Metodija i da prema tome Bosansku Bogumilsku crkvu treba smatrati katolidkom crkvom orijentalnog bogosluija (rituala). S.koro_kao odgovor na to misljenje izlazi u Beogradu, g. .1924. dlanak Vase Glu5ca u Prilozima za knjiievnost, istoriju i folklor*pod naslovom: 'srednjevjekovna Bosanska crkva"3l u kojemu pisac tvrdi da je Sred-

r) Petranovii, B., op. cit., str. 171 2) Radki, Franjo, Borba JuZnih slavena za drzavnu neodvisnost. Bogumili

i

Srpska Kratjevska Akademija. 1e31. (To diet; j;;"rvo bito lllglg.li, Beograd oljavljeno u Badu Jugoslavenske Akademije znanosti i Um'ielnodti,'vol. 7, B, 10. Zagreb,

1869-70

)

,srednjevjekovna Bosanska Crkva., ') 9l!:E",V., i lolklor, knj. lV., Beograd, 1924.

44

prilozi za knjiievnosr, istoriiu

njovjekovna Bosanska Crkva bila pravoslavna, kao Sto je to Petranovii vec tvrdio ranije. Sa kolikim je nacionalistickim 2arom, a sa koliko malo nau6ne objektivnosti Glu5ac pristupio svojoj tezi najbolje se vidi iz ovih rije6i Vjekoslava Klaji6a, koje on donosi u ocjeni Glu56evog

dlanka: "Pisac se pridinja tako uvjeren, da je bjelodano dokazao nepobitnu istinu svoje teze, te traZi da se smjesta "rezultati" njegovi uvrste u Skolske knjige, da bude .iednom kraj bajkama i bludnjama' Gotovo je dudo, Sto ne traZi, da se muslimani smjesta pokrste ipovrate u krilo pravoslavne crkve, kojoj su nekad pripadali, kad su i po vjeri bili isto s pravoslavnim Srbima. eini se da je ditava rasprava s tom tendecijom

i napisana".r)

Deset godina kasnije, vjerovatno pod uticajem toga Glu5cevog rada, Jaroslav Sidak iz Zagreba odluci da ispita ditavu dotada5nju literaturu o Srednjevjekovnoj Bosanskoj crkvi.2) Sidak, kao Petranovic i Glusac' dolazi do zakljucka da crkva Bosanska nije bila hereti6ka i da su postavke Ra6koga netodne. Sidak medjutim otkriva jednu dinjenicu' koju su pre5utili Petranovi6 i Glu5ac, naime da Srpsko-pravoslavna crkva 6esto anatemizira ,,babunske heretike iz Bosne" . Zbog toga bi' po Sidaku, bilo nemoguce smatrati proklete heretike pravoslavcima. Pored toga Sidak analizira jedno pis.mo Carigradskog patrijarha Gennadiusa (1453-1459), upuceno kaludjerima Sinajskog samostana, u kome patrijarh veli: biti nikakve sumnje u tome da ortodoksna "Ne moZe crkvi ne smatra Crkvu Bosansku hri5danskom crkvom".sl $idak dakle dolazi do ovog zakljucka: Crkva Bosanska nije bila heretidka, nju se je bez osnova objedjivalo. Ona nije priznavala nikakvu vezu sa ostale dviie krscanske crkve, katoliekom i pravoslavnom' Ona nije priznavala papskoga primata, ali se zbog toga nije smatrala pravoslavnom crkvom. To je bila u stvari jedna posve salrlostalna kr56anska crkva, koja je smatrala da ima apostolsko porijeklo. Konadno Sidak dolazi na liniju lsusovca Hoffera i veli da treba smatrati stanovnike srednjevjekovne Bosne kao katolike orientalnog bogosluZja, t. j. starokatolicima. Sidakovo djelo ne ostaje bez uticaja u Hrvatskim krugovima isto kao Sto teza Petranovi6a i Glu$ca ne ostaje bez podr$ke u Srpskim nacionalistidkim krugovima. Godine 1937 Franjevac Marko Vego iznosi ideju da

je u srednjevjekovnoj Bosni i Humu postojala cisto narodna katolidka vjera, bez narodito utvrdjenog sistema. To da je bila jedna posebna

il

H."dZi6, M., lslamizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo. IDS, 1940, st.3, J., Problem "bosanske crkve" u naSoj historiografiji od Petrano' vica do Glu5ca. Rad Jug. Akad., knjiga 259,Zagreb, 1937, str. 37-182.

2) Sidak,

3) lbidem. str. 115-

45

varijacija katoli6ke vjere, prilagodjena duhovnim potrebama Bosanskog je upotrebljavala narodni jezik u sluZbi BoZijoj.4)

naroda, koja Debata o

crkvi Bosanskoj ne prestaje ni za vrijeme prosloga rata.

pod

novim prilikama neki

"istrazivadi" mijenjaju ranije iteceni uvjerenja. ciro Truhelka, koji je dugo i mnogo pisao o Bogumilstvu u eosni prile rata, izlazi u 1942 sa svojim modificiranim misljenjem, koje se moze svesti na ovo: Crkva Bosanska bila 1e jedna specifidna crkvena i nacionalna ustanova, kao 5to su crkve Armenska, Koptska i Abesinijska.

sve te crkve ostale su, u svojoj biti, katolicke iako su u toku vremena usvojile izvjesne orijentalne liturgijske prakse po kojima su se mogle razlikovati od ostalih katolickih crkava. crkva Bosanska, prema truhelki, nije bila hereticka nego katolicka.r) Medjutum vaso Glusac je jos uvijek u Beogradu i sada on ponovno podmazuje svoje topove u odbranu svoga, vec odavno jasno odredjenoga stanovista. on sabire gradju za jednu posve samostalnu knjigri, t
sve katolidke optuZbe protiv nje nemaju nikakva osnova, nego su prozete emocionalnim porivima. Da svoju tezu dokaze, on sada "analizira" slovo Prezbitera Kozme i dolazi do zakljudka da bogumilstvo nikada nije ni postojalo, da je to u stvari bio samo jedan politifki pokret, kolega su protivnici htjeli ocrniti ogovaranjem i lalnim optuzbama. On podvrgava o5troj kritici djela i rijeci svih pisaca koji su se dotakli bogumiistva, ukljudivsi patrijarha photius-a, petra sicilijanskog, Euthymiusa Zygabenusa i Anne Comnene. Svi oni samo bulazne; ne znaju Sta govore. Sve Sto je redeno o Pavliianima i Bogumilima nije ni5ta drugo" veli Glu5ac, nego "kaludjerska mistifikacija"zl "Ako svestrano, kriticki prostudiramo sve sto je napisano na Grdkom, Latinskom i slavenskim jezicima o Bogumilima i to usporedimo sa materijalom na temelju kojega je Racki ulogorio Bogumile u nasu domacu historiografiju, do6i 6emo do jednostavne i proste istorijske istine, da Bogumili nisu nikada postojali na Balkanskom poluostrvu. Oni nisu nista drugo nego jedna srednjevjekovna kaludlerska mistifikacija, jedna istorijska iluzija, na koju nas je naveo Radki. Historijski izvori dokazuju da njih M., Povijest i]r) lego, Truhelka,

Humske zemlje. Dio 1., Samobor,

1932,

str. 118-157.

C., ,Bosanska narodnl (patarenska) crkva". povijest Hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Knj l, Sarajevo,1042, str. Z6Z-j793.

2) Soloviev, A., ,La doctrine de I'eglise de 6osnie", Bulletin, Academie Royale des sciences, des lettres et deJ beaux arts des Belgique, Brussels, Gldsse des lettres et des sciences morales et politiques, Vol.'Sn, str.486.

46

nije bilo ni u Bugarskoj, ni u srbiji, ni u Bosni. svaka od tih zemalja bi'ia je samostalni dr1ava sa autokefalnom crkvom. Ati Rimska je crkva napa'dala te samostalne pravoslavne crkve, vodeci protiv njih Zu6nu propagandu, pripisuju6i im sva mogu6a hereti6ka udenja i nazivaju6i ih ivim mogu6im heretidkim imenima. To i iedino to je prava istina o Bogumilimal .r) Tako je osamdesetgodiSnji domaci studij Bogumilskog udenja u Bosni doveo do vrlo dudnih "naudno-kritidkih" zakljudaka: prvo da crkva Bosanska, sto se vjerskog udenja tide, nije bila heretidka, nego 6isto krS6anska, nacionalna, popularna, ni katoli6ka ni pravoslavna: drugo, da bogumilstvo zapravo nije nikada ni postojalo na Balkanu' Kako se moze vidjeti iz vec nabrojene literature, pisanje o bogumilstvu u Bosni moZe se svesti na dvije Siroke, posve razlicite grupe: 1. Grupa koia je motivisana politidkirn ciljevima i koia je tome pitanju prlstupila sa ve6 unaprijed predodredjenim, proizvoljnim misljenjem i nastojala je da nateZe historijske izvore na to svoje neodrZivo mi5ljenie. Najizrazitiji predstavnici te grupe na srpskoj strani su Petranovi6 i Glu5ac, a na Fkvatskoj Sidak, Hoffer i Truhelka.

2. Pisci, koji su tome pitanju pristupili kao naudenjaci, bez prejudiciranja i 'bez predrasuda; drugim rijedirna, pisci koji su na temelju domabih. i stranih izvora nastojali da otkriju istinu. U tu grupu spadaju Racki, Solovjev

i

Kniewald.

Mora se odati posebno priznanje profesoru Solovjevu, koji je neumorno radio, dok je bio na Saraievskom Universitetu, na ispitivanju doma6ih, Bosanskih izvora, koje su Glu5ac i Sidak tumadill na svoj na6in. Solovjev je zapravo dokazao tezu Radkoga pornocu doma6ih izvora, koje Ra6lii u svoje vrijeme nije imao na rasplaganiu. Narodito ie vaZan enaj podatak iz rukopisa Anselrna Aleksandrijskog, iz druge polovice Xlll stotje6a, u kojemu se definitivno utvrdjuje da ona inkvizitcrska nije ni5ta drugo nego crkva Bosanskih bogumila, "ecclesia Sclavoniae" kako je to Radki ve6 davno ranije tvrdio'2) Pitanje srednjevjekovne Bosanske crkve joS uvijek se osvjetljuje. Posliieratna doma6a llteratura obogatila je to pitanje vrijednim naudnim 1) lbidem, str- 487. lstorijskog Drustva Bosne 'P) GodiSniak v. 5, str. Vll.

i

Hercegovlne, ,'Uvodne napomene", 47

radovima. Godine 1962, Zemaljski Muzej u Sarajevu, pode izdavati Zbornik Srednievjekovnih natpisa Bosne i. Hercegovine, pod uredniSt' vom Marka Vega. lza5la su detiri sveska koji tumade natpise sa srednjevjekovnih Bosanskih stedaka, koji bacaju svjetlo na izvjesne strane Zivota, mi6ljenja i pogleda srednjevjekovnih Bo5njaka. Konadno valja spomenuti djelo Maka Dizdara, Stari Bosanski tekstovi, kole je vaZno ne samo za proudavanje vjerskog Zivota srednjevjekovnih Bo5njaka, nego isto toliko za proudavanje dru5tveno-politickih prilika u srednjevjekovnoj Bosni. Dizdar je sabrao, rastumadio i izdao preko dvije stotine starih Bosanskih tekstova, koji vi$e nego ikakva druga knjiga otvaraju vrata u du5u srednjevjekovnih Bo5njaka. lz tih tekstova mo2emo nesto saznati o pogledima, te2njama, bolima i nadama na5ih dledova, kole sile lstoka i Zapada uzalud poku5avahu podjarmiti.

8. Vriieme poiave bogumilstva u Bosni Kada su Bogumilski misionari poceli raditi na zapadu Bugarske, u RaSi, Zeti, Bosni i Dalmaciji, tesko je ustanoviti. Kako smo naprijed vidjeli' imade izgleda da 1e manihejstvo vrlo rano doslo iz ltalije u Dalmaciju' Da li je ideja odatle do5la u Bosnu, moZemo samo nagadjati. Zna se da je u Primorskoj Hrvatskoj vec u zadecima Sirenja kr56anstva nastala borbaza sluZbu BoZiju na Slavenskom jeziku' Ta je borba postepeno primila karakter otpora stranom, Latinskom elementu, koji je kroz

sve6eni6ko zvanje dobijao jako uticajan dru$tveno-politi[ki poloZaj u narodu. Tomu se treba dodati, da je taj elemenat bio pomagan od Hrvatskih dvorskih krugova, a, to iz politickih razloga. Ta je borba postala jos intenzivnijom nakon velikog raskola izmedju Rima i carigrada, 1054 godine, kada je do5lo da konacnog prekida izmedju ta dva vjerska centra. Administrativna granica izmedju istodne i zapadne. crkve podudarila se je sa onom sudbonosnom granicom, kojom imperator Theodosius podijeli cars'wo na lsto6no i Zapadno. lako je ta granica postojala nekoliko stolje6a prije dolaska slavena na Balkanski poluotok ona

6e na njih, odmah po njihovom dolasku ondje, imati

sudbonosan

uticaj.r)

$est godina nakon toga velikog raskola sazvan je u Splitu crkveni sabor, pod vrhovnim rukovodswom papskog delegata Maynard-a. Sve do tada Zenidba sveienstva svih poloZaja u Hrvatskoj smatrala se je prirodnom stvari. Sabor je to stanje iz temelja promijenio, izglasavSi

ilOon'*t"tt 48

Jean-Marie, Yugoslavia, New York, Viking, 1962, str. 18.

da "ako pride56eno lice, bjo to biskup, sve6enik ili djakon' stupi u bracnu vezu, ili ako takva osoba, usprkos odredaba ovoga Sabora' zadr2i ve' vjen6anu Zenu, ovim se odmah otpusta iz sve6enidkog staleZa i zabrinjuje mu se u2ivanje ma kakvog crkvenog prihoda." "Pod prijetnjom iskljudenja iz crkve zabranjeno je zarediti osobu Slavenskog poiilet
Opozicija ovim odredbama, narodito ovoj posljednoj, bila je skoro spontana. Giagolja5ki svecenik Vuk sa otoka Krka stavlja se na 6elo otpora' U toj dugoj i mukotrpnoj borbi narodna stranka sa Vukom na delu izgubila je bitt
se uz Svetu Stolicu, dok Srbi gravitiraju Carigradu i postaju duhovni nasljednici istodno-bizantinske kulturne tradicije. Sa kulturnom orijentacijom isla je i politicka i tako su Hrvati i srbi ve6 od njihovog doielenla'na Balkan pali pod dva suprotna uticaja, koji 6e pro2imati ditav njihov budu6i historijski razvoj. Otpor toj polarizaciji izbijao jo i u hrvatskim i u srpskm zemljama, ali on nije mogao da zauzme proporciju pravog nacionalnog pokreta radi toga, Sto su vladaju6i krugovi i u jednoj i u drugoj zemlji pristajali uz centripetalne sile.

i viZu

Jedina nasa zemlja u kojoj je otpor toj polarizaciji poprimio karakter op6e nacionalne borbe bila je Bosna i Hercegovina. Slaveni tih nasih centralnih zemalja vodi6e kroz stolje6a borbu protiv tih stranih uticaja' jednako protiv iima, koliko protiv Bizanta. U toj borbi oni su nasli u -bogumilswu najiade uporiste za odr2avanie slavenskih narodnih karakteristika i obidaia, brane6i gr6evito svoju narodnu samostalnost protiv nasrtaja lstoka i Zapada, kao Sto su i Bugari u tom pokretu nasli najjadu snagu za otpor Bizantinskoj politiikoj prevlasti. U Bosni ie

P,'"*d*, F., History of the ') Part l, str. 233.

Croatian people. Washington, D. C',

1949,

49

borba tim teZa, sloZenija i interesantnija, Sto se Bosna odupire na dva fronta: protiv Ugarske kao mada Rimske kurije i protiv 'sioi;", t uo nosioca Bizantinske prevlasti.

Poslije Grkvenog raskora Rimski papa i carigradski patrijarh vodiri su tesku, desto puta zakurisnu, borbu za prevrast meilu earkanskim Slavenima. U podetku trinaestog stoljeda, poslije puOa barigruJa poo Latine, dolazi da prave vjerske krize u isfoenoj irt
dobije status autokefalne crkve sa svojom vlastitom partijar5ijom. Car to jedva dodeka, a patrijarh imenuje Savu prvim Srpskim fatrijarnom.r) Po povratku Savinu

iz Azije sazvan je veliki sabor u Zi6i, g. 1221, koji pored ostalih stvari imao za zadaeu da izvr5i ,,svedani obred ispo_ vijedanja istina pravoslavne vjere i anatemisanje jeresi".z) Zi6ki dakle sabor imao je istu zadalu kao i sabor cara Boriia u Buga-foj deset

je

godina ranije. Bogumilski pokret bio

je u srbiji istrijJbljen raznim mjerama, medju kojima bija5e progonstvo, oduzimanje imovine, dupanje iezika, izgaranje Iica usijanim Zeljezom, itd. je bogumlsvo doslo u Bosnu ne moze se todno utvrditi. prvi sluzbeni izvje5taji o tome su samo indikacija da je ono vec bilo zauzelo toliko ozbiljne razmjere, da izaziva uzbunu kod pape i susjednih vlaKad

dara.

Na prelazu iz 12og u 13-to stoljece desavaju se vrlo interesantni dogadjaji u naSim zemljama. Milo5cu Bizantinskog cara Manuela Comnena I (1.143-1180J stupa na prijestolje Srbije Stevin Nemanja, a njegov brat Miroslav dobiva Humsku zemlju. U isto vrijeme postale u goini banom legendarni Kulin (1180-1204). Miroslav sb zeni Kulinovom sestrom i sada njih dvojica, Kulin i Miroslav, slijede jedan pravac, kako u vjers_ -blti kom tako i u politidkom pogledu, koli ee piesudan za politidkovjersku buducnost Bosne i Hercegovine. Sve dotle Bosna i Hum su

') ^Ltr!"dJ N, fhq New Larned History. Publishing Ca., 1924, str. 7643.

2) s^olgvjev,-A.,

pravoslavnih izvora o bogumilsvu na Balkanu', ' i Hercegovine, u.i, si.. AO. - --

"svedodanstva Godi5njak lstorijskog Dru5tva Bosne

50

Springfield, Mass., C. H. Nichols

bile popri$te borbi izmedju Ugarskih karljeva i Bizantinskih careva. lako je u Bosni moZda bilo neSto katolika, a jo5 manje pravoslavnih i to vjerovatno samo u Humskoj zemlji, obadvije zemlje su bile pune Bogumila. U onoj dugotrajnoj borbi izmedju Ugarske i Bizanta, katolidka crkva sa svojim latinskim svecenstvom na delu bila je uvijek uz Madjarsku, dok je pravoslavna crkva stajala uz Bizant. "Ugarski kralj podupira5e katolisWo kraj Save u toliko u koliko nazirase u njem zgodnu kop6u, koja bi one zemlje trajno svezala s Ugarskom krunom. Stoga se i dade sav uspjeh katolistva, koliko se postigao potporom Ugarske politike, svesti na to, sto je nekoliko tisuia stanovnika donjega podunavlja preilo u krilo katolidke crkve. Ovaj je prijelaz tako malo djelovao na Bosnu, da skoro svi njeni stanovici, kao Sto bijaSe Fimska stolica g. 1373 obavije5dena, osim onih koji su u novije doba bili presli na katolicku vjeru, bijahu raskolnici i krivovjerci".tl Kako Bizantinsko carstvo u ovo vrijeme pocima polako naginjati svome zahodu, pod raznim udarcima izvana, od kojih je svakako najjadi udarac Turaka SeldZuka i Latinskih krilara, njegovo mjesto i ulogu na Balkanu preuzima Nemanji6ka Srbija. Jednom vladaru sa disto Slavenskom nacionalnom, kulturnom i politidkom orijentacijom, obadvije ove crkve morale su izgledati jako sumnjive. "Prihva6anje pravoslavnog kr56anstva predstavlja$e prvi korak u podvrgavanju carskom sistemu, jer car se smatra$e Kristovim politiskim prestavnikom na Zemlji. Jedino putem hereze bilo je mogu6e manjinama lstoka oduvati

nacionalni individualitet i izbjeci dohvatu poreznika" .z') Zato i Kulin i Mroslav, da bi se odrZali izmedju dekica i nakovnja, daju svu mogu6u podr5ku bogumilstvu, ne samo kao revolucionarnom vjeiskom pokretu, nego isto tako kao nosiocu ideje Bosanske drZavne samostalnosti i Slavenske samostalne kulturne orijentacije. U potvrdu ovome ide 6injenica da je Katolidka crkva nastojala polatiniti hrvatsko stanovnistvo Dalmacije i otoka, Saljuci im svecenike Talijane, koji nisu imali nista zajednicko sa Slavenskim narodnim duhom, dapade su mu bili iz temelja potivni, kako smo to ve6 vidjeli u zakljuccima Splitskoga sabora.

Godine 1180 princ Miroslav ima neku raspru sa latinskim biskupom iz Splita, koji se zove Rainier, pod cijom se jurisdikijom toboZe nalazila Humska zemlja. Miroslav je smatrao Rainiera agentom Ugarskog kralja i nije mu dozvolio da posveti Stonskoga biskupa koji je bio pod Miroslavljevom vla56u. Ne samo to, nego on jog zaplijeni neke novdi6e koji su bili namijenjeni Splitskom biskupu. Rainier se potuZi papi

1) Radki, F- Bogumili i Patreni, str.442. u) Bryer, Anthony, Byzantium and the ancient East. New york, Hamlyn,1969, str. 1 1. 51

Alexandru lll., a ovaj posalje nuncia Theobalda da stvar izvidi i podn.ese izvjestaj. Nuncije nalazi Miroslava tvrdokornim, a uz to jos pokroi viteljem patarena. Nuncije ga prograsi nezakonitim princom, uti 'vi.oslav do toga nista ne drZi pa cak kio mu i papa pise. papino strprjenje toga nije moglo podnijeti i on sada pide Madjarskom 'trat;u tieii tit, trazeci od njega da Mirosrava dovede u red. Nije poznato oa ti je eeta ne5to pokusao, ali se sigurno zna,da je Miroslav jo5 uvijek.gospodar Huma

i da pravi ugovor sa Dubrovdanima godine

11-86

i

11g0.r)

Latinska osveta ipak nije predugo dekara. Vec u Martu mjesecu, 1198,

Madjarski princ Andrew nosi nasrov princa Darmacije, Hrvaiske

i

Huma.2) Godine 1199 Miroslav nije vise na Zivotu, dok je njegova udovica nalazi u izbjeglistvu, na dvoru svoga brata Kulina bana L -Bosni.

Bosanski dvor je tada otvoreno u rukama Bogumila_ Videdi na jednol strani uspon Madjarske kao katolicke zemlje, a na drugoj uspon'bizan_ tinsko- pravoslavne srbije, Kulin je dosao do uvjerenja, da-samostalnost Bosne moze oduvati jedino osranjajudi se na- Bogumire. Kulin je bio ogorden na papu i zbog toga, sto je ovaj stavio, godine t191, -Bosnu pod toboznju jurisdikciju splitskoga nadbiskupa, oot< je Bosna do tada, makar i nominalno, pripadala pod jurisdikciiu Dubrovaikog nadbiskupa, a sa Dubrovnikom je Kulin odrZavao najbolje veze. spliiskog nadbiskupa Petra Ugrina, po porijeklu Madjara, Kulin je smatrao obidnim agentom Ugarskog dvora. Uz to je Kulin svakako morao biti ponukan i svojom sestrom, koja je po smrti kneza Miroslava, morala ispred Madjara pobjeii na dvor svome bratu u Bosnu. Godine 1199 ban Kulin, njegova Zena, sestra, mnogi rodjaci, sav dvor i jo5 k tomu deset hiljada podanika otvoreno pridjose bogumilskoj nauii, kola tim aktom postade drZavnom vjerom Bosne.

sin stevana Nemanje, Dukljanski knez vukan, salje papi lnocentiju alarmantno pismo o dogadjajima u Bosni.3) To pismo se smatra prvim sluzbenim dokumentom o postojanju bogumilstva u Bosni. Medlutim t)

1"*'-.,1 9,, Ih" Medieval Manichee; Cambridge Univ. Press, 1960, str. 102.

2) lbidem.

a study of Christian dualist heresy.

3) Theiner, Augustino, vetera Monumenta slavorum Meridionalium. Romae, Typis Vatikanis, 1863,.V. 1., str. 6. (... ,,Demum vero paternitatem vestram nolumus Iatere, quia heresis non modiia in terra nebis ungiiie,"vialticet Bossina pullulare videtur, in tantum quod peccatis exis6ntibJ;ib." ri""itinu* cum uxore sua et cum sorore sua, qui fuit defuncti Miioslavikemensi, et cum pluribus consanguineis suis seductus plus quam deCem milia C'r,ii.iiunoru* in eandem heresim induxit".) 52

bogumilstvo je negto docnije.

u Bosni mnogo starijeg datuma,

Do5li su papi izvje5taji

isa

kako 6emo to vidjeti

drugih strana. U nekim od tih izvje5taja

Bosanski se heretici nazivaju imenom Patareni. Papa je bio jako uzbudjen na pojavu tolikog broja heretika u Bosni.11 Oktobra, 1200, papa pi5e Madjarskom kralju Emeriku i tuZi se na l(ulina za to Sto daje zaStitu krivovjercima u Bosni i onim Patarenima koje je iz Splita i Trogira protjerao onamosnii nadbiskup. Papa naredjuje Emeriku da poduzme sve potrebne mjere kako bi prisilio Kulina da se vrati u

katolidku vjeru,

a ako to ne udini da se svrgne. Heretici da se

iz

cijelog kraljevstva protjeraju, a da im se imanja zaplijene.2) Neki izvori 6ak spominiu da je i sami Bosanski biskup Danijel tom prilikom bio pre5ao na bogumilstuo.3)

Usprkos tih papskih naredlenja Emerik nije sada bio u poloZaju da preduzme ma kakve mjere protiv Bosne. Bllo le to vrlo burno vrijeme ne samo za nase Slavenske zemije na Balkanu, nego za ditav ondasnji sviiet. Fla jednoj strani vidimo ogromni uspon SeldZudke imperije na lstoku, koja ponovno sjediniuje zemlje Abbasidskog carstva i time ugro2ava samu egzistenciju Bizantije, naro6ito nakon strahovite bitke kod Manzi' kerta, godine 1071, u koioj je Bizantinska vojska bila skoro do temelja uni5tena. Tai poraz odleknuo je ditavim onda poznatim svijetom i taj 6e poraz, mediu inim razlozima, biti povod da papa Urban ll sazove koncil u Clermont-Ferrand-u, god. 1095 ida okrene ditav zapadni sviiet na jednu do tada nevidjenu avanturu, poznatu pod imenom ,,KriZarske

vojne', Mnoge od tih KriZarskih vojni pro6i 6e kroz na5e krajeve, ostavljajudl pustos iza sebe. Cetvrta KriZarska vojna, nekim dudnim obrtom sudbine, umjesto Svete Zemlie, krenu na Grdko-pravoslavni Carigrad, osvoji ga i osnova u njemu Latinsko carswo. Ta vojna je imala velike posljedice na neke Dalmatinske gradove. Kri2ari, na ime, na putu za Carigrad, opusto5e Zadar, g. 1202, pod izgovorom da se u njemu nalazi veliki broi heretika. Emerik je to dobro razumio i kao vjerni sin katoli6ke crkve on sada krene na Bosnu. Kulin je, studiraju6i sve okolnosti, smatrao da le za Bosnu najbolje tai spor rile5iti bez prolievania krvi. Patarenl su na ime ubili da ie u momentu Zivotne opasnosti dopu6teno 2) Theiner, A., op. cit.

v. l, str. 12 (Hegi Hungariae pontifex significat, quas poena$ in haereticos constituerit, mandatque, et eos as Culinum banum Bossinum haereticorum fautorem a regno expeflat, et contra Nicolaum intru-

sum ladertinum procedat. .. ) 3) Bunciman, S, The Medieval Manichee, str.

103.

53

za das prikriti pravo uvjerenje i na oko pristati uz ono sto se od dovjeka traZi. To se nije smatralo odricanjem od vei stedenog uvjerenja, jer priznanje pod pritiskom sile ne obvezuje. To udenje aogumira, kako smo ve6 vidjeli, spominje i presbiter Kozma u svome

"Slovu,,.

Kulin za to pise Papi, kako je on bio uvjerenja, da su patareni pravi kr56ani i on ponudi da po5alje u Rim jednu delegaciju, koja bi papi rastumadila Sto Patareni vjeruju i da onda od pape 'sarna-iu ako su negdje skrenuli. Nema sumnje da je to bio samo jedan vjesi politicki manevar od strane Kulina, kako 6e se vidjet'i kasnije. 1202 godine, Dubrovadki nadbiskup, pod dijom se nominalnom jurisdircijom-Bosna ponovno nalazi od godine,. 1196, Salje patarensku Bosansku m.rsiju u Rim,

a ne$to kasnije papina delegacija dolazi u Bosnu. Na 6elu papine dele_ gacije nalazi se kapelan John de Casamaris.

SAprila, 1203,dolazi do velikog narodnog zboranaBilinu polju kodZenice, na obali rijeke Bosne, gdje Patareni, zajedno sa svojim banom i svojim uditeljima, prizna5e, iz politi[kih razloga, toboZnje vrhovnistvo Rirnske crl{e. To je bila najglavnija todka. Bosnjaci prista5e i na druge,:manje vaZnije zahtjeve papskoga delegata, kao Sto 1e prihvatanje Rimskog kalendara, stavljanje kriZeva u mjestima bogosluZja, post i ostale svetkovine te da se ispovijedaju bar sedam puta goOiSnie, prilikom velikih crkvenih praznika. Sve se je dakle odnosilo na spoljnu simboliku, na praktidno-ritualnu stranu, dok se o samoj viersko-teoloskoj doktrini i ne govori. spollna pokornost Rimu i napustanje toboze lo5ih obidaya bila je glavna stvar. Patareni su morali u znak pune pokornosti poslati jo5 dva delegata na Ugarski dvor, gdje se je Kulinov sin ve6 nalazio kao taoc. Tamo, pred Madjarskim kraljem i Kalo5kim nadbiskupom, patareni obe6a5e, da 6e se drZati onoga Sto se od njih Lrali, a Kulinov sin jo5 obeda, u ime svoga oca, da ce ban platiti hiljadu srebrenjaka u sludaju da se taj ugovor prekrii. Izgleda da nitko nije dvrsto vjerovao da je taj ugovor dugotrajan. Na protokolu koji je sadrZavao odricanje (abjuracija) na Bilinu Polju potpisani su, pored Kulina bana, predstavnici 'Bogumilske sljedbe u Bosnl.t)

John de Casamaris je tada Zelio da reorganizira Bosansku katolidku crkvu, u koloj bijase jedna jedina katolidka biskupija, a i ta bez 2ivota. A, op. cit., v. l, str. 20. ( . .. ,,Actum apud Bosnam iuxta flumen ') Th"''*t, l_o9_o- qu! vocatur Bolino Poili, sexto ldus Aprilis. Dagite, Lubin, Brageta, Pribis, Luben, Rados, Bladosius, Banus Crilinus, Mirinus archidiaconus

Ragusil subscripsimus".)

54

Njegovi prijedlozi medjutim nijesu provedeni u djelo zbog Madjarskog uplitanja. lzgleda da su Madjari Zeljeli imati u Bosni slabo organiziranu katolicku crkvu, kako bi se na taj nacin oni stalno mogli mije5ati u sWari Bosne.

\

Da je ovaj akt Kulina bana na Bilinom Polju bio samo jedan mudar manevar, najbolje se vidi iz toga, Sto broj Patarena u Bosni, poslije 1203, ne samo da ne opada, nego je u stalnom porastu. Svjetski dogadjaji pak nijesu dali mogu6nosti papi lnocentiju da povede KriZarsku vojnu na Bosnu, iako je to on Zelio. On je tada imao pune ruke posla u JuZnoj Francuskoj, u Languedoc-u, gdje je sada bjesnila KriZarska vojna fta tamosnje Albigenze, koji su pripadali istom vjerskom u6enju, kao Sto je bilo ono Bosgnskih bogumila. To je jedna od najkrvavijih i najbrutalnijih vojni moZdb u ditavoj krvavoj vjerskoj historiji Evrope. Zbog osobite vaZnosti ove vojne na bogumilske duhovne rodjake JuZne Francuske, mi 6emo je ovdje iznijeti u najkradim potezima, jer je ona u uskoj vezi sa nasom temom. U ovom vojnom pohodu dolaze do izrazaia najniii, najbrutalniji instinkti ljudske duse, koji ostaju kao vjedna

crna mrlja na licu ljudske savjesti. S jedne strane dovjek je ovdje pokazao da moZe prema 6ovleku biti okrutniji od vuka i tigra, dok s druge strane, ova vojna ponovno manifestira onu vjednu istinu, koja se kao crvena nit probija kroz svu tminu historijskog zbivanja, na ime, da nema Zrtue, koju |ovjek nije u stanju podnijeti za slobodu savjesti. 9. Albigenska kriZarska volna Kako smo ve6 napomenuli, postojalo je duhovno

izmedju Albigenskih Katara

i

i intelektualno bratstvo

na$ih pradjedova, Bosanskih bogumila. Prema izvorima koje navodi Badki, dolazili su studenti iz ltalije i JuZne Francuske u srednjevjekovnu Bosnu ,,da ondje s,avr5eno i potpuno naude nauku od uditelja koji stanuju u mjestu, koje se zove Bosna".r)

Katari se pojavljuju u Ju/noj Francuskoj ve6 u podetku jedanestog stolje6a. Slledba se je toliko prosirila, da je katolidka crkva nasla za potrebno da sazove op6i koncil u gradu Toulouse-i godine 111g. To je bio centar Katarskog udenja. Koncil izdaje naredjenje svjetovnoj vlasti da se stavi u sluZbu crkve za istrebljenje heretika. Taj prvi pokuSaj nije imao vidnoga uspjeha, jer je uz heretike stajao narod i plemstvo. Glavna karakteristika ovih heretika, narodito njihove izabrane grupe (electi), koja ih je jako pribliZila obidnom svijetu, bija5e njihov uzoran 1t Radki, F" Bogumili i Patareni, str.440. 55

i potpuni sklad izmedju. njihovih rijeci i djela. Oni su blijedi od dugog posta, redovno se mole Bogu i oOrie, se materijalnih dobara. Bili su zakleti neprijatelji, ne tolikJkatolidkog teologkog lcenja, koliko one nadogradnje sto.se isporjira u crkvenoj hijerarhislioj organizaciji. To...njihovo neprijateljstvo piema katoliek-oj crkvenol trga;zaci;i i nadinu zivota sveienstva, punom korupcije i nepotizma, iSro je dotre "da su oni bili izasrari pomo6nike k saratenom da jim ponude savez Proti zapadnom krsdanstvu'.r) Zivot

nod_et\u 13 s_tolje6a grof Raymond Vl TuluSki !Papa Salje St. Dominika pokuda

daje zastitu Katarima. rra lijep nacin pridobiti Katare da se povrate u katolicku crkvu, ari ne uspijeva. Godine 1207 papa rnocentije tra2i od grofa Raymonda da upotrile'bi siru za istrebrjenje heretika. Raymond obe6-aje, ali ne'.izvr6ava obedanja i papa ga islitlu'ci iz crkve. 14..Januara, 1208 prosiri se kroz ditav Zapadnl Slvilet jedna za wijeme nevjerovatna vijest, da je na ime papin o-etejat pierreono de

da

castelnau

ubijen od strane lednoj viteza. Deregat je tal"trio dosao na p-oziv grofa Raymonda da U poku5ali pregovorimi sp-or rileSiti. Da li je neki grofov vitez ubio papinog deregati da bi rra taj nadin-iz:azvao oruZani sukob? To danas nitko ne vjeruje, ali u ono vrijeme nitko nije sumnjao da je to bio glavni motiv za uti"tuo papina delegata.2) Papa se sada obra6a na philipa-Augusta (1165-1223)

da ee sa itileOiii i: pak bio.uvjeren l:Ol na krizarsku vojnu u zemlju

ali bez uspjeha. ptemstvo ako ih on pozove

tako bogatu itako brisku. premi6i sa sjevera odmah se odazivaju papinu poiiuu i njihova se vojska u Lyonu, da bi odatle udarili tradicionalnim putem kroz dolinusastaje Rhone na Languedoc.

Grof Raymond se je ved bio pokalao, pokorio i sam prisao krilarima. 22' Jula ta kriZarska vojska dorazi do grada Bezierr-u. iu je pl'ttato sve Zivo Sto je krizarima palo pod ruke, lednako katolici kao i heretici. U-samoj crkvi svete Madereine pokrali su oko sedam hirjada osoba. Bilo je izvjesnih vitezova koji su htjeli prona6i katolike i postediti ih, ali je papski legat izdao naredjenl-e, t
t) Radlri,F" op. cit., str. 383. 2) Maury, Andr6, "Les Albigeois', Miroir de t,Histoire, No 43, Ao0t, str. 821. 3) lbldem, str. 823 (Tuez-les tous, Dieu reconnaitra les siens..) 56

1953,

osoba, koje svakako idu u raj, nego dopustiti da jedan heretik izmakne kazni i da onda truje du5e mnogih i Salje ih u pakao".') Sedmicu dana nakon ovog uzasnog pokolja krilari dolaze pred Carcassonne. U pregovorima koji su sada uslijedili zakljudeno je da svi stanovnici ovoga mjesta moraju napustiti grad ne nose6i sobom niSta osim onoga cime bi pokrili svoja gola tijela. Dozvoljeno im je da izadju, "ne nose6i sobom ni5ta do svoiih grijeha".2) Francuski Katari su u ovim borbama pokazali sjajne primjere juna5tva i odanosti svojim uvjerenjima, kakvi se rijetko nalaze u analima Evropske historije. Krizari su sada izabrali za svoga vodju okrutnoga vlastelina sa sjevera, Simon de Montfort-a, kojemu crkva povjeri misiju definitivnog uni5tenja hereze. Godine 1210 Simon zauzima tvrdjavu Bram, nakon trodnevnog odpora idade iskopati odi, odrezati nosove igornje usne svima borcima, koji se zateko5e Zivi, njih stotinu na broju. Samo je jedan dovjek ostavljen sa jednim okom da bi mogao odvesti svoje unakaZene drugove do mjesta Cabaret, kako bi tamo izazvali paniku medju stanovni5tvom.g) Marta mjeseca, 1210, Simon zauzima Minervu. Katarski garnizon je po5tedjen, ali Katarski 6istunci (electiJ imaju da biraju izmedju odri-

i lomade. Svi izabiraju posljednu alternativu. Jedino njihove tri Zene pokazuju slabost u posljednjem momentu. Njihov broj varira; prema nekim izvorima ima ih 140, prema drugim 180. Nije ih dak trebalo ni bacati u vatru, jer ,,zaslijepljeni svojom canja od svoga udenja

zlo6om oni se sami bacaju u oganj sa osmje5kom na licu".a)

Ova KriZarska vojna trajala je sve do konca 1244 godine, kada |e palo posljednje katarsko upori5te, tvrdjava Montsegur, koja se poput kakvog dvorca iz legendarnih prida, uzdile visoko na jednom strmom breZuljku, kojih dvadesetak kilometara na jugozapadu od mjesta Foix-a. U medluvremenu u ve6 osvojenim predjelima Languedoc-a inkvizitori prolaze zemljom uzduZ i poprijeko. Oni se mogu pojaviti sasvim iznenada u nekom mjestu, odmah podeti sa ispitivanjem, u6i u ku6u, Stalu, podrum, ili se popeti na tavan kuie, da bi ispitali svaki kutak. Svake dvije godine, svi mu$karci od 14 godina pa na viSe, a djevoj6ice od

12 godina pa na vi$e, moraju se zakleti, da 6e istraZivati heretike

i

ako ih nadju, da 6e ih vlastima prijaviti. Tko god dadne utodiste heretiku kuda 6e mu se spaliti i sve imanje oduzeti.5) Heretici koji se povrate

r) Williams, H. S., The Historians History of the World. New York, Outlook,

1905, v. X, str. 572. 2) Maury, Andr6, op. cit., str.824 (,,N'emportant rien que leurs pdch6s".) 3) Oldenburg, Zoe, Massacre at Montsegur. Pantheon Books,1961, str.'136. r) Maury, A., op. cit., str. 825.

s) lbldem, str.

829.

57

u katolidku vjeru moraju nositi posebno obirjeZje, da se razrikulu od ostalih katolika i oni su pod stalnom paZnjom. Oni heretici za koje se dokaZe da su presli u katoliaku vjeru fod uticajem bii" badeni u zatvor, a njihova imanja konfiskovana. Oni pak"truhr, za koje se dokaZe da su ostali vjerni herezi, moraju se Zivi spaliti. KriZari su opsjeli Montsegur u Martu 1243. Tu se bijahu {rdjgvu sklonili veliki Katarski djed od rouiouse-e, sa njegovim zamjenikom (filius maiorJ, ve6i broj spola i flriiieun Oro; 'onienii, .distih obadva viernika. Zapovijednik tvrdjave pierre-Boger bijase de Mirepoi'x. Nakon nero1st{og otpora opsjednutih ditavu godinu dana, nekom izdajom iznutra konadno uspije opsjedadima da otvore proraz u tvrdjavu. d zadnli das_Katarima uspijeva da omogu6e cetvorici svojih rjudi da pobjegnu iz opsjednute tvrdjave sa svojom tajnom riznicom, Sta je ta talna riznica sadrzavafa, nitko u stvari ne zna.Zapovijednik tvrdjave dobiva dosta poyolil" uslove za predaju: po5tedjeni su svi osim distih Katara (electi) kojih bija5e dvije stotine na broju. Njima je dat unobidajeni izbor: odri_ canje od katarskog udenja, ili oganj.Svih dvije stotine, medju kojima se nalazi "najdistija katarska mlada herojkinja Esclarmonde ae peieitna", izabiraju posljednu alternativu.r) Na ogiomnom polju, Sto se stere ispod samog Montsegura, napravljena je velika ogradi od kolaca i pru6a i tu je upaljena velika romada, u koju su badeni ovi rjudi do posrjednjega da nadju mudenicku, herojsku smrt. Miris pedenoi lludrkog mesa, veli se,.mogao se je duti na kilometre daljine. U frinlusto;"i sada postoji legenda, ako se na tom mjestu mato Aunt,je zakopa u'zemlju, da 6e se na6i lug koji je nastao od izgorjelog ljudslog ,"r":i -Da tragedija ovih slobodoumnih rjudi bude ve6a, mnogi od njih moradoSe umrijeti, ako tako moZemo re6i, po dva puta. N;aime ,i tuoiru i paranoji koja je obvladala njihovim progoniteljima pala je ideja da oni Katari, koji nijesu bili prvotno spaljeni, trebaju to sada-iskusiti na taj nadin, da se njihove kosti moraju izvaditi iz grobova i baciti na loma6u. u septembru, 1237, mnoga groblla u TourouJe-i i drugim mjestima bira su predmet pomnog istraZivanja. U samoj roulouse-i grobovi od kojih dvadesetak, nekada vrro postovanih i ugrednih gradjani, biri su oskvrnuti, njhove kosti, ili jo5 raspadajuea iilela vudena su na volovskim kolima kroz grad ka lomadi, uz po-klike pratioca, koji je starno ponavljao: ,,Qui atal fara, atal pendra".3) c Tko bude slidno radio, ovaka ga sudbina deka).

t) M*ry,

2) lbidem

A , op. clt., str. 829.

3) Oldenburg, Zoe, Massacre at Montsegur. pantheon Books, 1961, str.295.

s8

Ovi primjeri su navedeni radi toga da pokaZu dokle sve vjerska netrpeljivost moZe dovesti ljude, kao i radi toga da se ne bi zaboravila ona

velika lekcija historije, da nikakva vrsta kazne i mudenja nije nikad bila u stanju ugasiti u ljudskim srcima goru6u vatru za slobodom, pogotovu kad se radi o slobodi misli isavjesti. Nema nikakve razlike u tome da Ii se radi o vjerskoj netrpeljivcsti ili pak o politickoj, rasnoj, jezi[n61, nacionalnoj ili ma kakvoj netrpeljivosti. eitalac 6e lako mo6i napraviti komparaciju izmedju ovih dogadjaja u JuZnoj Francuskoj i onih Sto su se desili, kojih sedam statina godina kasnije, u na5im vlastitim zemljama. Vrijeme je drugo, ali su motivi i metode iste. 10. Vjerske prilike u Bosni prije pojave bogumilstva. NaSi domadi pisci nekako zanemaruju ili Sutke prelaze preko jedne vrlo vaZne dinjenice, a ta je, da kr6danstvo nije uop6e bilo primljeno od

velikog dijela Slavenskog stanovni5tva u centralnim Slavenskim zemljama i da je to stanovni5tvo iz staroslavenskog politeizma direktno pEeglo

u bogumilstvo. Constantine Vll Porphyrogenitus joS

r-r

desetom

stoljedu govori o ,,nekr5tenim Slavenima" u Bijeloj Hrvatskoj i u Paganiji. "Velika Hrvatska, koja se isto zove ,,Bijela" jo5 uvijek je nekr5tena sve do dana5njeg dana, isto kao Sto su nekr5teni Srbi, koji su njeni susjedi. Oni (nekr5teni Hrvati) imaju manje konjanika i pje5aka nego kr5tena Hrvatska, jer su oni stalno napadani i pljadkani od Franaka, Turaka

i Pedenega".r)

Paganiju, koju obitavaju nekr5teni Slaveni, car stavlja na teritoriju da-

i Hercegovine i izvjesnih Dalmatinskih otoka. ,,Pagani su tako nazvani, jer oni nisu prihvatili krStenje onda kada su ostali Srbi bili pokr5teni. "Pagani" u Slavenskom jeziku znadi ,,nekr5teni", dok se u Rimskom jeziku njihova zemlja zove Arenta (Narenta) a Rimna5nje Bosne

ljani njih zovu Arentani (Neretljani). U Paganiji nalaze se ovi napudeni gradovi: Mokron, Beroullia, Ostrok i Slavinetza. Oni takodjer posjeduiu ove otoke: veliki otok Kourkra ili Kiker (Krk) na kojemu se nalazi grad; drugi veliki otok Meleta ili Malozeatai,kojega Sv. Luka spominje u "Aktima Apostola' pod imenom Melite (Mljet), na kojemu vipera pecnu Sv. Pavla za prst, a on ga sprZi u vatri; jo$ jedan veliki otok Phara (Far) I jo$ otok Bratzisl (Brad).2)

Ako car govori o ditavoj jednoj oblasti na Balkanu da je naseliena nekr5tenim Slavenima, nemamo nikakva razloga u to sumnjati. Car je

t) P"tphy-S"nitus, C., De Administrande lmperio, New Rev. D. C, 1967. str. 153. r) lbidem, str. 165. (Rijedi u zagradama su moje.)

ed. Washington,

59

svoje djelo sastavio izmedju 949 i 952 godine, dok prvi alarmantni izvjestaji o bogumilsvu u Bosni potjecu iz 12 stoljeca. io je, kako smo vec vidjeli, pismo Dukrjanskog kneza Vukana, mradjeg sina stevana Nemanje, papi lnocentiju lll, godine 1199. BogumilsWo se je pojavilo u Bugarskoj u. drugoj polovici desetog stoljeia, upravo negdje onih godina kada je car Rorptryrogenitus pisao ivoje djelo. Da je trebalo dugo vremena pa da se to udenje prosiri medju .li

drugim slavenskim plemenima na Barkanu, koja nijeiu htlera da se podvrgnu bilo pod Bizantinski, bilo pod Bimski okvirf Nemamo nikakva raz.loga.sumnjati da je bogumilstvo dodlo u Bosnu mnogo ranije, jer jedna ideja ne osvaja jednu zemrju preka no6i. sigurno je ia xutin bin, njegova sestra, Zena i,toliki broj naroda nisu bili prvi ljudi koli su prigli bogumilstvu, nego je to radije vrhunac uspona te idele, kola se vi5e od stotinu godina ranije ondje bila ugnijezdila. U poWrdu ouogu miSljenja nave56emo jedan doma6i, Bosanski izvor.

U tzv. Batalovom evandjelju, Sto ga je napisao dijak Stanko Kromirijanin, a provjerio did Radin, u doba kralja Dabiie, godine 1393, imade jedna zabilje5ka na str. broj.2 u dvije paralelne kolone. U koloni broj I nalazi se 16 imena, a u koloni broj 2 imade 12 imena. Badi vaznosti tih imena

mi 6emo ih ovdje prenijeti: 1.

2.

1. Jeremis 2. Azarija

3. Kuklee 4. lvan 5. Godin 6. Ti5emir 7. Didodrag 8. Budin 9. Krad 10. Bratid Budislav

11. 12. 13. 14. 15.

Drago5

Dragid Ljubin Drazeta

16. Tomi5

r) Dizdar, M., Stari 60

1. Gospodin Bastudije 2. Radole 3. Badovan 4. Radovan 5. Hlapoje 6. Drago5 7. Povrzen 8. Radoslav 9. Badoslav 10. Miroslav 11. Boljeslav 12. Raatko

Bosanski tekstovi, str. 154, 323.

r)

Sta predstavljaju ta imena? O onom odricanju na Bilinom Polju, 8 Aprila 1203, sastavljen je protokol, potpisan pored bana Kulina i DubrovadkoE

arhidjakona Marinus-a, od sedam predstavnika bogumilske crkve, a to su: Dagite, Lubin, Brageta, Pribis, Luben, Rados iBladosius.r) Od tih sedam, Lubin i Brageta bili su poslani na Ugarski dvor da potvrde odricanje od hereze i obe6anje da ce biti vjerni katolickoj crkvi. Pogledamo li sada imena iz Batalovog evandjelja Sto se nalaze pri kraju kolone broi 1, vidimo da se ona citaju: Dragic, Ljubin, Dra1eta. Solovjev misli2) da su to iste osobe, koje se nalaze na celu protokola od 1203 sa

ne$to iskrivljenim imenima. Bosanska imena su se desto nalazila u Latinskim spisima jako iznakalena, tako se na pr. Ban Kulin pise Bacilinus, Ninoslav Naurzlaus itd. Po Solovjevu, ova lista od 16 imena iz kolone broj 1 nije niSF drugo nego popis starjeSina crkve Bosanske pri koncu 12 stoljeda, kada djedom postaje gospodin Bastudije, koji se nalazi na 6elu kolone broj 2.3) No, ne izgleda vjerovatno da bi svih tih 16 imena bili starjesine crkve Bosanske u jedno te isto vrijeme, pogotovu jo5 i zbog toga Sto bi lista iz kolone broj 2 predstavljala imena djedova, od kojih je svaki, prema Solovjevu migljenju, mogao biti na delu druZbe bar 16 godina, dakle skoro puna dva stolje6a, u periodu od 1199 pa sve do 1393, kad je Evandjelje pisano. Nemamo nikakva razloga sumnjati u vjerovatnost toga migljenja. S toga izgleda sasvim logidno prihvatiti i prvu kolonu, ne kao imena djedova na koncu 12 vijeka, nego radije do konca 12 vijeka. Dopustimo li da su oni bili na delu crkve Bosanske u periodu od bar 150 godina, to bi nas dovelo do druge polovine desetoga vijeka, t. j. do pojave bogumilstva na Baikanu. BaS u to vrijeme preletio je Bugarski car Samuel (980-1014) sa svojim Bugarima preko cijelog centralnog dijela Balkanskog poluotoka pa je na kratko vrileme bio i u Bosni. Tada je bogumilstvo moralo dodi iz Makedonije u Bosnu. To potvrdjuje i dinjenica da prva dva djeda Bosanske bogumilske druZbe, Jeremis (Jeremija) i Azarija, nose biblijska imena, a takva su imena u ono vrijeme bila jako popularna u Makedoniji.

Vrlo je poudno u ovom pogledu posmatrati sudbinu

i

katolidanstva i

pravoslavlia u srednjevjekovnoj Bosni. Pada u odi da Bosanska katolidka biskupija stalno ima sijelo izvan Bosne; sad je u Splitu, sad u Dubrovniku, sad u Djakovu pa je iak nekad podlolna Madjarskom Kalo5kom

t) Th"i"*, A., Monumenta.. - str. 20 (Vidi biliesku br. 1 na stranici br. 51-52), doctrine de l'eglise de Bosnie', str 518. 3) lbid., str.519 "La ("il est clair dds d pr6sent que les seize noms de la premidre liste de Batalo sont les noms des chefs de l'6glise de Bosnie de la fin du

2) Solwjev, A.,

Xlle sidele ...').

61

biskupu. Uvijek izvan granica Bosne. Ne moZemo to drukdije shvatiti nego na taj nacin da katolicanstvo u srednjevjekovnoj Bosni nije nikad imalo dubokog korjena. Runciman je pravilno primijetio da ,stalno preno5enje jurisdikcije nad Bosnom od Dubrovnika do Splita do Ko losza, jasno pokazuje na kakve je poteSkoce

i nezadovoljstva

Rim naila-

zio u stvari cjelokupne Bosanske biskupije".l) Sa pravoslavljem .ie isto tako, samo Sto se o pravoslavlju moZe govoriti jedino u srednjevjekovnoj Humskoj zemlji, dakle samo u jednom dijelu srednjevjekovne Bosanske drZave. SjediSte pravoslavne Humske episkopije bilo je u Stonu. Proueavajuei pet povelja Srpskih vladara Humskoj episkopiji Marko Vego je dosao do pravilnog zakljudka, "da se gotovo ni jedan episkop nije mogao u Zahumlju zadrlati. To je znak, kad su bjezali i bez prihoda bili, da im je bilo opasno da se zadrZavaju na teritoriji Zahumlja. Kad'se jo5 k tome promotri, da je isti sludaj bio i kod Stonske katolidke episkopije, onda se moZe zakljuditi, da je u 13. stoljedu krSdanstvo takozvane bogumilske sekte bilo dominantno, te je prijecilo slobodu kretanja katolidkom i pravoslavnom biskupu ili episkopu'.2) Konacno je Stonska pravoslavna episkopija preneSena na Lim, g. 1252.3')

lzgleda nam sasvim logidno, na osnovu izneSenih podataka, uzeti da je vjerski redoslijed kroz koji le Bosna pro5la bio zaista onakav kako smo napomenuli na pocetku ovog odjeljka, naime staroslavenski politeizam, bogumilstvo, lslam.

ll.

Glavni dogadiaii u Bosni posliie 1204

Da bismo imali jasniju sliku o dogadjajima u srednjevjekovnoj Bosni, moramo sada iznijeti, u najkradim potezima, njenu politicku historiju, licnosti koje su igrale glavnu ulogu u Bosanskoj drami i medjuovisnost tih dogadjaja o razvoju prilika u susjednim dijelovima Evropskog Jugoistoka. Ban Kulin umrije godine 1204. Vrlo je interesantna ta godina u kojoi ie Kulin napustio pozornicu dogadjaja u Bosni. Te iste godine pada Cari' grad u ruke kriZara, koji sada pokazaSe prema kr56anima Grcima istu Runciman, S., The Medieval Manichee..., Cambridge Univ. Press, 1960,

str.

3l

62

108.

(Hercegovine).1 dio. Samobor, 1937, str. Vego, M., Povijest Humske zemlje -"Svedodanstva pravoslavnih izvora o bogu111-117. Dalle vidi: Solovjev, A., milstvu na Balkanu", Godiiniak IDBH, v. 5, str. 68. Solovjev, A , op. cit, str. 69.

onu "ljubav", Sto su je ranije pokazali prema Arapima muslimanima prilikom zauze6,a Jerusalema. Kako se dita u suvremenim Grckim djelima, kriZari "pljaekalu sveta mjesta, ruse6i i gaze6i svetinje, bacaju6i po podu svete ikone Krista i Njegove Majke . . . otimlju djecu od majki, siluju nevine djevojke u crkvama, ne obziru6i se ni na BoZiju kaznu, ni na osvetu ljudi. Muce kaludjere udaraju6i ih Sakama po obrazu ili nogama u trbuh i Sibaju6i bi6em njihova po5tovana tijela. Oltari su umazani krvlju, kamo je mnogi sve6enik bio dovuden kao brav i na oltaru preklan. Takovo je bilo postivanje svetinja od onih koji na svojim ramenima nosahu Gospodov kriZ.":!) Ovi su dogadjaji bez sumnje imali jak odjek u susjednim Balkanskim zemljama, gdje je borba za uticaj izmedju lstoka i Zapada bila vrlo Ziva. Kulina naslijedi ban Stjepan (1204-1232) pa iako se je pokazivao kao katolik, nije ni5ta preduzimao protiv Bogumila, bojedi se da ne izgubi vlast. Papa je zauzet kriZarskom vojnom protiv Albigenza u JuZnoj Francuskoj, a Ugarski kralj Andrija ima pune ruke posla nastojeci umiriti pobunjeno plemswo u Madjarskoj.

Godine 1221 papa Honorius lll {1216-1227) Salje u Bosnu kapelana Akontiusa (Acontius) koji podnosi izvjestaj o slabom stanju katolicke crkve. Akontius je ostao u Bosni tri godine ali bez ikakvih vidnih rezultata. Htjeo je organizirati kriZarsku vojnu, ali Ugarski kralj Andrija nije bio u stanju tu vojnu povesti. U to Kalo5ki nadbiskup Ugrin predloZi papi, godine 1225, da on financira takvu jednu kriZarsku vojnu pod uvjetom da se Bosna stavi pod njegovu crkvenu jurisdikciju. Papa na to pristane, a Bizantinski princ John Angelus, sestri6 kralja Andrije, dobije ponudu da se stavi na delo vojne. On to prihvati, ali kad je dobio prvih

dvije stotine dukata od nadbiskupa, nestade ga se vojna nije mogla ni pokrenuti.2)

sa pozornice i

tako

Godine 1232Patareni su toliko ojadali da smjenjuju bana Stjepana, a na njegovo mjesto postavljaju svoga 6ovjeka, Matiju Ninoslava (12321250). Pod Ninoslavom bogumilsrvo postaje definitivno drZavnom vierom Bosne.

Ninoslav je, poput Kulina, vrlo sjajna lidnost sredovjedne Bosne. Pod njegovim vodstvom Bosna po prvi put vr5i jak utjecaj izvan svojih

t) Br."d, Ct"rles, ed., lcon and minaret: sources of

Byzantine and lslanric

civilization, Englewood Cliffs, N. J., Prentice-Hall, 1969, str. 131-132 (Citirano je samo nekoliko ideja iz odjeljka: The Sack of Constantinople, 1204 (Pljadka barigrada, 120a) koj5 je editoi uzeo iz Grckog djela: Epithaphius (Pogrebni govor) od N. Mesarites-a).

2) Bunciman, S., The Medieval Maniche, str. 105-6. 63

njegovim vodstvom Bosna po prvi put vr5i jak utjecaj lzvan svojih granica. Djed Bosanske bogumilske crkve, ne samo da je poglavar jedne jake vjerske organizacije, nego je on i politidka lidnost prvoga reda. U djedovskoj "hiZi" tjerani i prognani mogao je na6i utodi5te, jer hiZa ima pravo azila. Crkva Bosanska Salje misionare u ltaliju i Francusku, dok studenti s,a Zapada dolaze u Bosnu, da bi se na vrelu upoznali sa principima novog vjersko- socialnog pokreta. Kako je Bosna u to vrijeme izgledala u o6ima Zapadne Crkve, moZe se donekle vidjeti iz pisma papskoga legata Konrada, Sto ga je on uputio, g. 1223, Francuskim episkopima, pozivaju6i ih na Sabor protiv Katara u Pariz. U tom pismu Konrad veli, da se ,,u zemlji na granicama Bugarske, Hrvatske i Dalmacije, blizu Ugarske nacije, nalazi preteda Antihristov, antipapa, perfidiae", "papaposlao kojemu dolaze AlbiZani da odgovori na njihova pitanja. je u Francusku kao vikara (Vices illius antipapae gerentemJ karkasonskog ,,biskupa", kojemu je ,,biskup" Albija ustupio svoju stolicu".r) Stoga

i Madjari ne6e pustiti BoSnjake na miru. Kralj Andrija, nakon Sto je donekle sredio prilike u svojoj zemlji, sprepapa

mao se na ozbiljan obradun sa Bosnom. Nad Bosnom se pocimaju vijati gusti crni oblaci, predznak nadolaze6oj oluji. Papski legat ispituje stanje i stavlja izvjesne zahtjeve. Ninoslav nalazi politi[ki oportuno, poput Kulina ranije, da pokaZe pristanak na te zahtjeve. On toboZe prilazi katolidkoj crkvi, ali se je vidjelo, ve6 slijedece godine, da je to udinio iz politidkih razloga i sad je kriZarska vojna prosliledila na Bosnu i trajala sve nekako do 1239. Prve dvije godine Bo5nlaci se junadki bore protiv mnogo nadmo6nije sile, ali neprijatelju uspije, ne da savlada Ninoslava i Bo5njake, nego da ih natjera da se momentalno povuku u Bosanska brda i da odatle dekaju na zgodan 6as. U to u Madjarsku provale Mongoli i Madjari moradoSe napustiti Bosnu. U bitci na rijeci Sajo, 1241 godine, Madjarska vojska je satrvena od Mongola. To BoSnjacima dobro dodje i oni su sada mogli popraviti svoju zemlju, opustoSenu od krilara. Kroz nekoliko godina Madjari ne6e mo6i uznemirivati Bosnu. To je driavi dalo prilike, ne samo da se iznutra sredi, nego jo5 da 6ini jak uitcaj na okolne Slavenske zemlje.

U sporu izmedju Dalmatinskih gradova Splita i Trogira, Ugarski kralj daje specijalne privilegije Trogiru, $to izaziva Spli6ane da traie pomo6 od Bosanskog bana. Bosanska vojska pod vodstvom Ninoslava osvide pod Trogirom, a Spli6ani Bosanskog bana progla5uju svojim za5titnikom i daju mu titulu vojvode Splitskog.2) Ovo uplitanje Ninoslava u spor

tl

S"lovjeu A., ,,svedodanstva pravoslavnih izvora o bogumiliswu na Balkanu', GIDBH, v. 5, str. 65.

2l Preveden, F., History of the Croatlan people. Washington, D. 283.

64

C,

v. Il, str.

izmedju Dalmatinskih gradova izaziva Ugarski dvor i Bela lV sada kre6e sa velikom vojskom na Bosnu. Medjutim svi napori Madjara osta5e bez uspjeha i konadno Ninoslav i Bela zaklju6e neku vrstu primirja godine 1244.

Ninoslav je vjestim manevriranjem otklonio od Bosne joS jednu kriZarsku vojnu. Godine 1250 umrije ban Ninoslav, ostavivsi Bosnu jaku, usprkos svih spoljnih neprijatelja i neda6a, Sto ih je imao s papom i Madjarima.

Po smrti Ninoslavljevoj nastaju raspre oko nasljedja, koje su Bosnu 6esto potresale i davale povoda stranoj sili da se mije5a u doma6e stvari. To je naZalost opda pojava srednjevjekovne historije ne samo u Bosni nego i u svim ostalim Slavenskim zemljama na jugu. Ban Prijezda, vjerovatno neki rodjak Ninoslavljev, dolazi na vlast, ali kako je tjerao stranu Madjarskog kralja i jo6 k tome pokazivao svoje katolidanstvo, izazove Bosanske patarene protiv sebe i oni ga svrgnul) U tom unutra5njem meteZu kralj Bela lV nalazi zgodnu priliku: upada s kriZarima u Bosnu i razdijeli je na dva dijela, postavljaju6i u njima, na kratko vrijeme, sebi odane ljude. Godine 1272 nalazimo na banskoj stolici jednog dijela Bosanskih zemalja Stjepana Kotromana, osnivada dinastije Kotromani6a, koja 6e vladati Bosnom slijede6ih 150 godina. Do 1280 on vlada, pod pokroviteljswom kralja Bele lV, Gornjom Bosnom i Dolnjim Krajevima, zatim dvije godine priznaje vlast vojvotkinje Elizabete, koja je upravljala vojvodstvom Ma6va-Bosna, Sto ga je osnovao kralj Bela, stavljaju6i pod jednu administrativnu jedinicu dijelove istodne Bosne i zapadne Srbije. Po smrti vojvotkinje Elizabete Madvu-Bosnu dobile na upravu biv5i Srpski kralj Dragutin kao zet Madjarskog kralja i kao njegov vazal. Stjepan Kotroman uzima

za lenu Dragutinovu k6er Jelisavetu i time se udvrsti prijatellstvo

izmedju ove dvije ku6e. Ta Zenidba ima6e politidko zna6enje za Stjepanova unuka Tvrtka Velikoga, u doba najve6eg uspona Bosne, kako 6emo to vidjeti.

U

Hrvatskoj

u ovo doba

dolazi do uspona familija Subi6a. Pavle

Subi6 otme Bosnu od Stjepana Kotromana i imenuje svoga sina Mladena banom Bosne. Mladen je tu duZnostvr5io punih dvadeset godina (13021322). U tom duZem periodu vladanja Bosnom Mladen se izmiri sa Stje-

')

lbidem, str. 286.

65

panom Kotromanom panova

tri

sina.

i

po stjepanovoj smrti postade starateljem stje-

Ve6 godine 1314 Mladen subic predaje Bosnu svome sticeniku stjepanu Kotromanicu ll (1314-1353), zadrZavaju6i ipak za sebe uihounu vlast u zemlji- Medjutim unutrasnje borbe izmedju vlastele i mrznja -Bosne Patarena na Mladena Subica ispunjavaju historilu stalnim sukobima i zavjerama, dok konacno, nakon nestanka Mladena Subi6a, mladi Stjepan Kotromanic ll ne preuzme svu vlast u svoje ruke.

je gospodar svih dijelova srednjevjekovne .1322 ban stjepan ll Bosne, kako se to vidi iz jedne darovnice Sto ju je ban izdao knezu Vlkoslavu, sinu kneza Hrvatina Kljuekog za njegovu vjernu sluZbu. On se u toj darovnici naziva Stjepan, sin gospodina bana Stjepana, po milosti BoZijej gospodin"ban vsim zemljam' bosn'skim, i Soli i ijsori i Dolnjim krajem, i Hlmske zemlje gospodin, i brat moj knez Vladislav . .. I dasva knezu Vlkoslavu za jegovu vjernu sluZbu dvije Zupe: Banice i Vrbanju, od meje do meje, i u niju dva grada: Kljud i Kotor" . -. ,A tomu daru bise svjedoci: Dobri Bo5njane-tepdija Radoslav i s bratijom, knez Dragog i s bratijom, Zupan Krk5a i s bratijom. Ot Zagorija-Zupan Godine

i s bratijom. Ot Bame-knez Ostoja i s bratijom. Ot UskopljaHrvatin Vlckovi6 i s bratijom. Ot Usore-vojevoda Vojko i s bratijom, Vranos Ceprnjid i s bratijom. Ot Soli-Zupan Budos i s bratijom, delnik Hlap i s bratijom. O Treboti6a-Zupan lvahn i s bratijom. Poznanj

A tomu je pristav ot dvora-Vlk Stitkovi6, vojevoda bosanski, a drugi Vitanj Tihoradi6. A siju knijigu pisa priboje, dijak velikoslavnoga gospc, dina, bana Stipana, na Mileh".t) Upravo nekako u to vrijeme ojadava se i Srbija pod kraljem Uro5em Ill. Boje6i se srpske prevlasti mladi se Kotromani6 oslanja na ugarskog kralja Karla Roberta, koji mu obecaje, ne samo podrSku u sludaju mijeSanja Srbije u bosanske poslove, nego mu dak omogu6uje da ima udjela u poslovima Hrvatske i Dalmacije. Kralj Robert na ime u to doba ima pune ruke posla u borbi sa mo6nim hnratskim velmo|ama, koji traZe

i podr5ku Venecije, starog madjarskog rivala u Dalmaciji. Nije onda 6udo Sto bosanski ban dvrsto stoji uz Karla Roberta, jer obadvojica imaju iste neprijatelje i na lstoku i na Zapadu.

savez

Da bi se ojadao i podigao svoj ugled kralj Karlo Robert uzima, godine 1320, za Zenu, Elizabetu, k6erku Poljskog kralla, a onda uredi, 1323, da se ban Stjepan takodjer oZeni jednom Poljskom princezom.

,t 66

OitOur, frrt., Stari Bosanski tekstovi. Sarajevo, V. Maslesa, 1956, str. Z1:3.

U ovo vrijeme bjesni borba izmedju Hrvatskih plemi6a Subica i Nelipi6a, u kojoj bosanski ban podrZaje stranu Subi6a. Ban Stjepan pripoji Bosni Jadransko Primorje od u5ca Neretve na jug do Dubrovnika. Ne5to poslije on ce Bosni pripojiti Jadransko primorje na sjeveru, od u56a NereWe do Cetine. U darovnici Grguru Stipani6u, Sto ju je ban Stjepan izdao ovome vlastelinu, g. 1323, ,za njegovu virnu sluZbu tada-kada ga poslasmo prid na5imi vlasteli po gospoju, po moju, caru bu(ga)rskomu", dodao je dijak Pribisav slijede6u zaklju6nu rijec: "A se pisa Pribisav, dijak bana Stipana-koji drZaSe od Save do mora, od Cetine do Drine".r) lzove darovnice vidi se da je ban Stjepan bio oZenjen iBugarskom princezom. Velike uspjehe u spoljnoj. politici banu je kvarila Rimska kurija, uplidu6i se u unutra5nje stvari Bosne, pod izgovorom borbe protiv bogumilske hereze. Patarenska druZba u ovo vrijeme ne samo da drZi dvrsto Bosnu u svojim rukama, nego cak vr5i jaku misionarsku sluZbu u Hrvatskoj, Slavoniji i Srbiji. Papa sada iskoriS6uje neprijateljstvo izmedju Subida i Nelipi6a i kad mu princ Nelipi6 ponudi da povede kriZarsku vojnu na Bosnu, papa to jedva do6eka. 22. Maja 1337 papa Benedict Xll Salje pismo svima hrvatskim boljarima da se stave pod zastavu princa Nelipica u borbi protiv bosanskog bana, koji Stiti bogumile. Borba je trajala dvije godine, 1338-1340, ali se je

bosanska vojska cijelo to vrijeme borila izvan pravih granica Bosne, u Hrvatskoj i Dalmaciji. Borba je prestala intervencijom kralja Karla

Roberta, koji navede bosanskog bana da toboZe primi katoli6anstvo, ali ban uporno odbi da progoni bogumile. Po smrti Karla Roberta, 1342, izgleda da je bosanski ban imao namjeru da se rije5i veza sa Madlarskom i da uspostavi prijateljske veze sa Venecijom, ali je tu namjeru promijenio kad je saznao, da novi ugarski kralj Ljudevit namjerava

upokoriti hrvatske velmoZe i da 6e se njegova politika okrenuti protiv Srbije, sa kojom bosanski ban nije imao dobre odnose nakon pripojenja Huma Bosni.

Godine 1344 umrije princ Nelipi6 itu priliku kralj Ljudevit iskori56uje da upokori hrvatske magnate. On zatrali suradnju bosanskog bana, Sto ovaj prihvati i tako dodje do sastanka bosanske i madjarske vojske u Biha6u, 13 Jula" 1344. Vide6i tu jaku vojnidku demonstraciju velika5i se svi poklone kraliu, osim Subi6a. Bosanski ban ima sada neprilika sa srpskim carem Du5anom, koji Zeli

i)

Dirdrrl ft - op. cit, str.

80.

67

da povrati Hum srbiji. U tom sukobu zainteresirana je i Venecija i Dubrovnik, jer su se bojali oruzanog sukoba izmedju tiosnjutu I SrUu u neposrednoj blizini Dubrovnika. Venecija posreduje da diplomatskim putem,rijesi taj spor, ari ne uspijeva i Bosanska volika provari u Travuniju, I349 koja je tada bila pod vrhovnigtvom cara Du5ina. Nije posve jasno kako se je ta vojna svrsila, ali su Bosnjaci nanijeli rravunili neke Stete. Zna se da je car Du5an pisao Veneciji, 30 Apiila, 1350, iraZeei -Bosanslog da.republika u njegovo ime posreduje kod bana da stetu nadoknadi. Kako to posredstvo nije donijelo Zeljenogiuspjeha, Du$an provali sa velikom vojskom u Bosnu i opsjede grad eobovac. usprkos svih napora i krvave borbe, Bobovac se je odrZio i Du5an se povude sa vojskom na lstok, gdje su ga cekali vaZni dogadjaji. Mir nije uspo_ stavljen izmedju srbije i Bosne, a Bosanski nan oouile da dadne svoyu kder Elizabetu za Zenu caru Du5anu. Uz Elizabetu 16 trebao da dodje i njen miraz, a to bi bio Hum. Dvije godine vlada mir u Bosni nakon krvave borbe izmedju Bognjaka i srba. o toj borbi govori darovnica bana stjepana, izdata Viku vlkoslavicu i njegovu bratu pavlu za hrabre podvige u sluZbi svome gospo_

dinu:

,,42, ban Stipan, i moj brat knez Vtadislav, tu zemlju potvrdisva knezu Vlku Vlkoslavicu i njega bratu knezu pavlu, viku vikoma, i niju ostalomu. To stvorih za Vlkovu virnu sluZbu: Za tu slu2bu kada bih u Rasi i bi mi rvanja-i tu Vlk poda me konja svoga podmade. A tu njega isikoSe na smrt. Drugu sluZbu ucini kada bise car Ra5ki uzel Novi, moi grad-tu skrozi Vlka vazeh moj grad. I tu proli Vlk krv za me. Tretju sluZbu udini Vlk kada mi bise kraljev nevirnik uzel moj grad Visuci. Tadaj mi Vlk Vlkoslavi6 uze Trlski brod. Skrozi to uzeh moj grad. To po5luzi Vlk Vlkoslavi6 . . .".r) Ban udaje svoju kier Elizabetu za mladog Madjarskog kralja Ljudevita. U ljetu 1353 on prisustvuje u Budimu sveeanom vjendanju svoje k6erke, koja tako postade kraljica prvo Ugarske i Hrvatske pa onda poljske i Litvanije, u stvari najmocnija kraljica Evrope u XIV stolje6u.r) Kratko vrijeme iza vjendanja svoje k6erke ban Stjepan Kotromani6

r) Dizdar, M., op. cit., str. 92 2) Preveden, F., op. cit., str. 300. 68

umrije, 28. Septembra, 1353. Vje5t!m politickim potezima ban Stjepan je uspio, ne samo da oduva teritoriialni integritet Bosne, nego ju je jo5 ojadao iznutra i pro6irio njen uticaj vani. Tako je ban stjepan polozio iemeile Tvrtkovoj Bosni, kao najvedoj Slavenskoj drZavi na Balkanu' Smr6u bana Stjepana ll Kotromanica, po Bosanskom nasljednom pravu senioriteta, trebao ga je naslijediti najstariji e lan iz familije Kotromanica, a to je bio njegov brat Vladislav. Kako je cn bio bolestan, to pravo je preSlo na Vtidistauova sina Tvrtka i njegovu majku Jelenu Subi6. Tvriko je bio jos maloljetan, kad je vlast preSla u njegove ruke. Njegova ambiciozna majka, kao i drugi neki dogadjaji, natierali su ga da vrlo rano stupi u obranu svoje zemlje i svoje familije. Tvrtko je odmah u podetku svoje vladavine imao neprilika sa Madjarskim kraljem Ljudevitom, koji kao zet bana stjepana Kotromani6a, smatrase sebe predlm od Tvrtka za gospodara Bosne. U ovo vrijeme umrije Srpski car Du5an, (Dec.20, 1355) pa je Tvrtko bar s te strane bio miran'

U unutrasnjim borbama izmedju pojedinih boljarskih familija u

Bosni

Tvrtku nijesu bili vedri prvi dani njegovog vladanja, ali kad se je podeo, nevjesto i neumjesno, mije$ati u Bogumilske stvari, morade, zajedno sa svolom majkom napustiti Bosnu i skloniti se na dvor Madiarskog kralla, koji mu obe6a pomo6. Tvrtko se zaista povrati u Bosnu,1367, a ve6 tgZO on dvrsto drZi kormilo drZave u svojim rukama. PoSto je sredio prilike u zemlji, on sada podima jednu posve novu spolj-

nu politiku, na koju su ga sigurno natjerale ondasnje prilike. Po smtri cara Dusana, nekada mocna srpska carevina raspada se radi unutra6nje nesloge. Feudalci kako u Bosni, tako u Hrvatskoj i srbiji, vode raduna samo o svojim osobnim interesima pa 6e se udruziti i sa samim vragom, da bi te svoje interese o6uvali. smr6u kralja urosa lV, posljednjeg muskog izdanka Nemanji6ke dinastikako smo ;e, ta krallevska familija izumre u Srbiji. Tvrtkov djed Stiepan, stiepana_Dra_gutina kralja Nemanji6kog k6erkom ozenjen vialett, bio ie i saOa se Tirku javlja ideja da yali Srpsko prijestolje za sebe. To dakako nije nlsta neobieno za ono vriieme, jer su svi kraljevi imali pretenzije na zemlje svojih punaca. To je vrijeme u kojemu se putem Zenid-benih veza' osiguiava kraljevstvo. Vidimo da Ljudevit, Madjarski iralJ, traZi, na temelju Zenidbe sa Elizabetom Kotromani6kom, da sjedne na bosansko prijestolie. Da je sludajno Bosna tada bila slaba, njemu bl to sigurno bilo uspjelo. 69

U srbijl ovoga dobavodi se pravi gradjanski rat izmedju velika6a, u koji oni uvlade narod kao svoje roblje. protiv despota Lazara Hrebeljanovi6a digo5e se sinovi kralja Vukagina, Andrija i Marko (Kraljevi6 Marko iz narodnih pjesama). S druge opet strane Nikola Altomanovi6, gospodar Travunije, stupi u savez sa Balsi6ima iz Zete, protiv despoti Lazara. Tvrtko prilazi Lazaru u_ pomo6 i njihove ujedinjene snage pebjedjuju Altomanovi6a. Tom prilikom Tvrtko dobije Travuniju i Jadranst
Godine 1376, bez prethodnog otiavjestenja kralja Madjarske i despota Srbije, Tvrtko se okruni, u manastiru Mile5evu, kraljem Srbije, Bosne i Primorla. o tome krunisanju govori povelja, kojom tek krunisani kralj potvrdjuje Dubrovdanim? sve ugovore i privilegije ranijih bosanskih i srpskih vladara. Povelja se duva u Drzavnom arhivu u Dubrovniku. o krunisanju dvostrukom krunom (sugubim vijencem) Tvrtko ovako govori:

"l spodobi me sugubim vjencem, jako oboja vladi6,sWija isprav_ ljati mi, prveje, ot isprva-v' blagodarovan'njej nam zemlji Bosne. Potom 2e Gospodu mojemu Bogu spodobl'Su me nasljedovati prje-

stol gospode srbske, mojih prjeroditelj, zanje bo ti bjehu moji prjeroditeljije, v' zemlj'njem carstvje carstvova$e, i na ne,besnoje carstvo preselili se"

Mene Ze videstu zemlju prjeroditelj, mojih po njih ostavl,su

i

ne imu5tu svojega pastira.

I idoh v' srbskuju zemllu, Zeljaje i hote ukrjepiti prjestol roditelj, mojih. I tamo S'dSu mi vjendan bih Bogom darovanim mi vjencem na kraljevstuo prjeroditelj mojih, jako biti mi o Hriste lsuse blagovjernomu i Bogom postavljenomu Stefanu, kralju Srbljem i Bosne i pomoriju i Zapadnim stranam' ...'.I) Njegovo krunisanje odmah bude priznato od strane Dubrovnika i Vene-

cije, a srpski despot Lazar izgleda da nije imao nista protiv toga Tvrtkova dina. Madjarski kralj Ljudevit bio je tada zauzet Poljsko-Litvanskim problemima, pa nije imao vremena da skre6e paZnju na [iosanske poslo-

ve. Tvrtko sada nastoji da Sto vide podigne ugled svome dvoru pa uvodi, manje viSe, Bizantinski ceremonijal i pompu. Dubrovnik mu pla6a tribut Sto je ranije pripadao Srpskim vladarima. Kralj Tvrtko tako postade centralna Slavenska lidnost na Balkanu. Da bi

t) Dl.d*, M70

op. cit., str. t1g.

osigurao eventualnu povezanost Bugara sa njegovom velikom tvorevinom, on se vjendaje sa Dorotejom, ne6akinjom posljednjeg Bugarskog cara SiSmana. U to umrije Madjarski kralj Ljudevit, 13 Septembra' 1382 I time se Tvrtku jo5 vi5e pruZa prilika za velike drZavnidke poteze, koji se mogu smatrati jedinstvenim u cijeloj srednjevjekovnoj povijesti Slavenskih naroda na Balkanu. Tih godina Srbija se nalazi u teskim prilikama, kako unutra tako i vani. Unutra5nje raspre medju velika5ima sve vi6e bjesne, usprkos o6ite opasnosti od Turaka. Nakon bitke na'Marici,1371, turski upadi su sve 6e56i u Srbiju. Despot Lazar trali pomo6 od Tvrtka, koju mu on uvijek spremno pruZa. Godine 1387 Bo5njaci i Srbi potuko5e jedan jak Turski vojni odred kod Plocnika.itaj poraz toliko razjari sultana Murata lda on sada poduzima vrlo ozbiijne korake da Srbiju likvidira kao samostalnu drZavu.Despot Lazarse obrada kraljuTvrtku i drugim okolnim vladarima. Tvrtko bez oklijevanja Salje Bosansku vojsku pod vodswom Vlatka Hrani6a, jednog od najsposobnijih srednjevjekovnith Bosanskih generala. Dolazi do historijske bitke ne Kosovu polju, Juna,'1389. Saveznici su od Turaka definitivno potudeni i to je jedan od onih sudbonosnih historijskih susreta, Sto mijenjaju tok his;torije. lshod bitke imao je dalekoseZne posljedice ne samo po Srbiju, nego po cijeli jugoistok Evrope'

Nekako iste godine dolazi vojska novog Madjarskog kralja Sigismunda u Dalmaciju, da upokori nezadovoljne gradove. Kralj Tvrtko je nerado gledao Madjare u Dalmaciji, a imao je medju Hrvatskim velika5ima lakih pristalica. U prvo vrijeme Sigismundova stranka biljeZl uspjeh: Madjari zauzimlju KIis, 1389, kojega je branio Tvrtkov Sti6enik lvan Palizna. U ranu iesen Tvrtko Salje jaku Bosansku vojsku u pomod Palizni, koji onda u nelioliko okr5aja razbiie Madjarske snage. Dalmatinski gradovi sada izjavljuju odanost Bosanskom kralju. Kralj Tvrtko dodaje svome kraljevskom naslovu, pored Ba5ke, Bosne i Primorja, jo5 i Hrvatsku i Dalmaciju't) Godine 1390 Tvrtko bija5e na vrhuncu mo6i i slave. On je prvi u hlstoriji uledinlo u jednu drZavnu cjelifru glavninu dana5nJih Slavenskih ze'

na kratko vriieme osigurao S'lavenima na jugu Evrope mjesto u hlstorili bar donekle proporcionalno njihovom prostoru na geografskol karti. Bez obzira na sve ostale okolnosti, bez obzira na proizvoljna tumadenja nekih na$ih historidara i sociologa, koji Tvrtkove motlve, pobude i ciljeve tumade na jedan osobni, subjektivnl nadin' Tvrtko bez sumnje predstavlja najljep$u i najsimpatidniiu lidnost cijele na5e burne proslosti. Svaki drugi narod nfega bl digao na pijedestal malja

i

makar

t) P."""d"'t,

i

F., op.

clt., str.

41'1.

71

najuzviSenijih nacionalnih ideala, dok nasi historijski ud2benici vrve slavom hajduka i drumskih razbojnika, a o slavnom Tvrtku, biljeZi se samo kao usput tu i tamo po koja redenica. Da ironija bude joj ve6a, u Bosanskim gradovima, gdje bi us,pomena na ovog verikana trebara bitj najjada, prije 6e se na6i spomenik ljudima koli su radili na produbljivanlu i izostravanju na5ih razlika, nbgo li usfomena na slavnog velikana na5e rase, kakav je bio Tvrtko. Tvrtko je dalje planirao da se na ma koji bilo nacin rijesi Madjarske i njenog vjeditog uplitanja u nase doma6e stvari. Nazalosi ti planovi ostado_Se samo kao lijepa zamisao, jer nagla smrt iznenadi rvrtka, 23. Marta, 1391.

naslijedi njegov mladji brat Stjepan Dabi5a (1391_1395), pa iako I"nt? je daleko zaostajao iza svoga brata u svakom pogledu, ipak'su prve

dvije godine njegove vlade prosle u miru. Medlutim ona kronidna bolest svih naSih srednjevjekovnih drzava, t. j. svadje i borbe izmedju velikasa

jednog bolesnog feudalnog sistema, ponovno oZivljule i po6ima izjedati drzavno tijelo iznutra. Hrvatski velikasi ne vole vetit
Oni postave Dabisinu udovicu Jelenu da vodi drZavne poslove uz pomod i savjet najmocniJih Bosanskih velmoza, Hrvoja vukdi6a Hrvatini6a, sandalja Hrani6a i Pavla Radinovi6a. ovi 6e patarenski velikasi od sada imati kormilo Bosanske drZave u svojim rukama za ditavu jednu generaciju. Kraljica Jelena izdala je, 13. Maja, 1397, povelju Dubrovdanima o ukidanju carine ,,pred Stonom na Maslini i na Slanom, jer prvo nijesu tuzi blle'.-Ta je povelja vaZna i zbog toga Sto propisivanje ili ukidanje carine prlpada samo suverenoj vlasti u jednoj zernlji. Kraljica Jelena, izmedju ostalog, veli: 72

Mi, gospodja kira Jelena, po izvoljenju BoZju kraljica Srbljem, Bosne i Primorju iZapadnem stranam'ik tomu... izuvidjesmo i obnadjosmo, jer prvo nijesu bile carine na mista vi5e pisana, hotjesmo i zapovidjesmo-da ne bude carine nijedne prije Stonorn na Maslini i na Slanom od sele i do vijeka, jer i prvo nijesu bile . .. ...1 za bolju svjedodbu i tvrdjavu sej povelje, postavismo peaat nasega gospodina kralia Stefana Dabiie.. . V' dvori kraljevstva mi, u Sutisci".t) Godine 1398 Turska vojska, u kojoj su bili pomo6ni Srpski odredi, upada

u Bosnu. U toku te borbe kraljica Jelena je ili poginula ili zbadena s prijestolja, jer izgleda Patarenima nije i$lo lako pod kapu da imaju Zenu za vladara.

Po smrti kraljice Jelene opet se javlja Madjarski kralj Sigismund sa zahtjevom na Bosansko prijestolje prema zakljudcima Djakovadkog ugovora. Patarenski bosanski velikaSi taj zahtjev uporno odbijaju i izabiraju za kralia Stjepana Ostoju, koji 6e ostati na prijestolju kratko vrijeme, tek do 1404. Ali i pored tako kratkog vremena njegovo vladanje ispunjeno je velikim neredom i unutra$njim borbama, za koje je dobrim dijelom on sam kriv.

Kralj Ostoja izdao je,

15. Januara 1399, povelju o predaji Bosanskog primorja Dubrovniku. U toj povelji nabrojena su sva mjesta koja se Dubrovniku daju, poslu2enije, kako je redeno, mi, po milosti "za njih virno Bo2ijej kralj Stjepan Ostola, s voljom, pade i s hotinijem vlastel' i velmoZ' kraljevstva mi, dah u ba$tinu iu plemenito vlastelem ivsoj op6ini grada Dubrovnika, s milostiju i utvrZdjenijem, zemlje od Kurila deri do Stona, sa vsimi seli i zaseoci i s ljudmi i vsimi mejami i s pravinami i s vodami i s pa5ami i s drvmi i s dubravami i s grmjem i sa vsakim inim dostojanijem'.2)

lnteresantno Je navesti imena Bosanskih velmoZa koji su pristali na tu kraljevu akciju, jer 6e se neki od njih uskoro di6i na kralja i postati njegovi zakleti neprijatelji. U toj povelji Ostoja veli: "l kada stvori siju milost kraljevstvo mi, tuzi bihu kraljevstva mi vlastele, a na ime: vojevoda Hrvoje, knez Paval Radinovi6, vojevoda Sandalj, tepdija Batalo i vojevoda Vlatko Tvrtkovi6, vojevoda VukaSin Milatovi6, vojevoda Paval KleSiC, knez Priboje Masnovi6, knez Radoje Radosa-

i) Ditd*,

M;

op. cit., str.

2) lbidem, str.

t6s-7.

171.

73

li6, knez Badoje Dragosali6, knez Vojslav Vojvodi6, knez Vuka5an Zlatonosovi6, knez Kovad Dindi6".')

Otstupanje od odredaba Djakovadkog ugovora kralj Sigismund jesmatrao uvredom i on provali s vojskom u Bosnu. Bo5njaci ne samo da potuko5e Sigismunda i njegove Madjare, nego jod upado5e u Slavoniju i tako priklju6iSe kotar Dubicu Bosanskom kraljevstvu.2) U ovom vojnom podhvatu narodito je do5ao do vdlikog znadaja i ugleda u Bosni vojvoda Hrvoje Vukdi6 Hrvatini6. Zapravo je on stvarni gospodar situacije u zemlji i on pokazuje izvjesnim djelima velike drZavnidke poteze u stilu Tvrtkove vanjske politike. Prije svega Hrvoje Zeli da udalji Madjare iz Slavenskih zemalja. U to doba bio je, pored Sigismunda, jo5 jedan pretendent na Hrvatske zemlje, Napuljski kralj Ladislav, uz kojega je pristajao jedan dio Hrvatskog plemstva i velika$a. Ovu situaciju Hrvoje hode da iskoristi, kako bi se rije$io Sigismunda. Kako je Hrvoje jo5 od ranije bio vikar kralja Ladislava za Hrvatsku i Dalmaciju, to on sada, u irfie Ladislava i kralja Ostoje pozove, godine 1401, Dalmatinske gradove da se priklju6e Ladislavu. Prvi se odazvaZadar, a poslije Knin, Sibenik i Trogir.3)

Kralj Ostoja je drlao da Ladislav ne misli uop6e dolaziti u Dalmaciju i aktivno vr6iti kraljevsku vlast te da 6e, prema tome, on, Ostoja mo6i stvarno tu vlast vrSiti, kao Sto je to 6inio kralj Tvrtko. Medjutim u Junu 1403 Ladislav dolazi u Dalmaciju, a ve6 je 5. Augusta te godine svedano okrunjen Zvonimirovom krunom uZadru. Tim aktom on postade ne samo de jure, nego i de facto, kralj Hrvatske i Dalmacije. Vide6i to Ostola sada nastoji da se izmiri sa Sigismundom. Sigismund to jedva dodeka i odmah Salje svoje izaslanike na Ostojin dvor da se stipulira novi odnos izmedju Sigismunda i Ostoje. Ostola pravi za sebe

fatalnu gre5ku priznaju6i Sigismundovo vrhovniStvo

u

zamjenu

za

toboznju zastitu, koju mu Sigismund obe6aje. Kad se je kralj Ladislav povratio u Napulj, Bosanski velika6i sa Hrvojem na 6elu diZu se da zbace sa Bosanskog prijestolaj kralja Ostoju zbog njegovog presonalnog ugovora sa Madjarskim kraljem u kojemu se je radilo u sudbini Bosne bez njihovog pristanka. Ostola nudi da se izmlri, ali Hrvoje o tome ne6e ni da 6uje. Hrvoje stupa u savez sa Dubrovnikom I toboZe Zeli da na Bosansko prijestolje podigne Pavla Radi5iia. To je

tf OriSi""l *e

povelje duva se u DrZavnom arhivu u Dubrovniku. Vidi: Dizdar, M., Stari Bosanski tekstovi, str. 171. 2) Preveden, F., History of the Croatian people, ll, str.419. s) lbidem, str. 420.

74

ista igra Sto ju je netom Hrvoje lgrao sa Ladislavom Napuljskim protiv kralja Sigismunda. Kroz te manevre Hrvoje je traZio samo da ojada svoju vlast i da pro5iri granice kraljevstva Bosanskog. O Hrvojevoj zavjeri protiv Ostoje govori akt, koji je, izgleda, bio zaktju-

den izmedju njega i Dubrovnika 15. Januara 1404. Tu se veli: po milosti BoZijej slavni duk spalicki i veomoZani, "Mi, gospodin Hrvoje, veliki vojevoda kraljevsWa Bosanskog' i ka tomu, i mi, knez, vlastele i vasa opCina boguljubimago grada Dubrovnika:

Obitujemo jedna strana drugol, i takoj stavismo i sloZismo vasi zajedno biti suprotiv kralju Ostoji, na njegovu pogibio i rasutije i proganjanje van Krallevstva, v vsih prvo prizvav ime gospodina lsusa Hrista. I zato, mi gospodin Hrvoje od seli obituju dvignuti vojske na5e i poslati je priz Neretvu u Humasku zemlju i tuj va ime'Hristovo projaviti i proglasiti gospodina Pavla Radi$i6a kralja bosanskoga i naSom mo6iiu u vasem uzdrZati ga i pomagati ga na vasu na5u silu'

I mi, grad Dubrovnik, tako.ie obitujemo

zajedno

s

gospodinom

Hrvojem va vase udiniti 5to moremo suprtiv kralju Ostoji, u pomo6 redenomu gospodinu Pavlu Radi5i6u, po moru i po suhu, po ovih mistih okolo nas, s na5imi ljudmi I s inimi- koje budemo mo6i nagnuti na to . . ."t) Prema zakljudcima ovog tajnog ugovora izmedju Hrvoja i Dubrovnika izaslana su dva Dubrovadka poslanika na Madjarski dvor da uvjere Sigis-

munda, da Ostola nije vrijedan da se za njega kralj zauzme' U isto vrijeme Hrvoje 6a vojskom pada pod Bobovac. U odaiu, Ostoja Salie Zenu na Madjarski dvor da moli za pomo6. Sigismund se njenoj molbi smituje, Salje vojsku pod Bobovac i Ostoji spasava kraljevsku vlast, ali na vrlo kratko vrijeme.

i Hrvoje se izmiruju. U pomirbe medju Bosanskom op6e dodje do stvari Hrvoje nastoji da vlastelom, jer su Sandalj Hrani6 i Pavle Radinovi6 kroz cijelo ovo vrijeme bili na strani kralja Ostoje Dolazi do dudnog obrata u dogadjajima; Ostoja

U to je doSlo do spora izmediu Bosne i Dubrovnika radi Bosanskog primorja, koji je komad zemlfe kralj Ostoja darovao Dubrovniku, 1399' ali ga je sada ponovno zaposjela Bosanska vojska. Po nagovoru Hrvoja Dubrovdani Salju deputaciju u Bosnu na pregovore.

!

Dl=d*,

l\,t-, op.

clt., str.

193.

T5

Aprila mjeseca, 1404,.,sastaje se, rr prije.stolnom pt
ff

""

,.

,,stanat a D L b Jr)n ir.'u'' 6.ioi oi e n i nn':i kralja ostoje. "Pored izmirenja n-"i""r" "o#.:t*llgtiv ":

""'#i iJ onog ""::F?,9 toboznleg "'

tl

plirr"t"rl,,takodler svi H;;"i;, ""J;;il urur,,. Jurjevii,lti.

f

ra e

s tu p a u * u u. u D u b rovn i k o ni,;,;;, dva Bosanska verikasa, sunoari

r

:#:1i;

; ;,": il:JJ;"ri l;,Tff rirani'e'i'puui* Badinovii, naraze se na i o o,z, g,', lu nt'u,,,,, n u,

I

ffi: Ty,:?i,;' f ujx*:" ihll, "" " .*il: ::, ".ffj.lill kra rja [l,K;, ostoje .u

[ri,iei ;; "sta3qr, -i,

"j,fj'

?,.:i]lr_l

;, rljl I j n,.,u li -l ** fl vuVUce :. l;u r;' tvrdi ":Bobovac, "kojega 'u Madjari.i)- ":,:

iliu!:i"# { iTil? J",'J su jos uvijek cuvali

i

lzbor Tvrtka Ir za krarja donese samo trenutri ri,. vojvode Hrvoja postaie zemrji. Vrast i mo6 urvo;e bijaSe glavni izvor u Bosni, Hrvatskoj;"s ""crl'iist.,r'ari i o"rrl"ili i.iriu ,,ooo on kuje svoj vtastiti illrr,:

l;'i?'jfT"f$-il'

sa.Dubrovnikom

i povrati mu trazeni dio primorJa. D,b,";;;'k; ffi'#ir:''1::'r,i:?1,1,$;tolu'noso je stradara okorina i vojvoda ma n ry"ir, i's, leoo ll r'ri,i::, imali su Dubrovdani^i ':di.9ll.r.rii".iu'g;rpoour JJ'!l_T:li"'f# "or,,.,i' :^ffii otac crkve

duhovni vase Bosanske.,.2) Konadno poveljom izdanom ,O:jlnu im i
"ai,'

;"ur"ri'lr","tfiff*''1"#"1:fi:gom i po svitu s vrasteri bosanscimi i vise Tko godi je BoSnianin a.li kraljstva godi Dubrovdaninu, votla pokiaj bosanskoga prije rata bil dlian komu irr;;'il;rovdanina, votja na viri mu uzeto na gospockoi, a mgZe Oubroveanin toli irtinorn pokazati,da Dubrovdaninu vratiti i platiti. se ima

I

vsakoje ubistvo dloviij6, krviprolitje, koji su u ovuj nepravedni rat

ff BfJ:l"ft'e,ll fl,;;il,o,1r&,,ou,, str za

388

udinjena, i vsakoje rane i ubijenia i zle rici i hotinja zla, koia su bila meju Bosanscimi ljudmi i Dubrovdcimi, oboji obl.iubismo ' . . i jednosrdno prostismo i blagoslovismo.

i Povelivamo: Da nitko ne uzmoZe, niti smiti bude

I takozi pravimo

--

uspomenuti ni iskati krvi, ni ine osvete, ni vraZde, ni u jedno vrime-dokoli stoji svit . . . A Sto je uzel vojevoda Sandalj i knez Paval Radinovi6, volja ini Bo$njanin, ljubo Kraljstva bosanskoga, komu godi Dubrovdaninu dobitak, volja ine ridi u siju rat, tomuj uzetju da je sudja knez Vukac Hrani6 i s njim vlastelin drugi bosanski, koga 5 njim kraljevsWo mi po5lje. I k njimi i 5 njimi zaledno da budu sudje dva vlastelina dubrovacka, koja opcina dubrovadka Po5lje. A tomuj budi ovim sudjam stanak u Konavlah, ali u Trebinju, ali Popovi, od ovih treh mist' jedno-gdi bude hotinje kneza Vlkca Hraniia. A 5to bude otludeno i poznano po ovih cetirih sudjah, ili po ve6em dilu

od detireh sudja redenih, da je krivo uzeto i ne po pravdi ljudem dubrovadcim-da se ima platiti i vratiti . . . A tomuj stanku u redenom mistu budi rok Sest misec' ot danas naprida".r) Ovo

je vrlo lijep dokumenat srednjevjekovne Bosanske pravne litera-

ture, iz kojega se moZe vidjeti visoko, humanitarno poimanje o pravdi, nepravednom ratu

i izmirivanju

Stete arbitraZnim putem.

Razvoj dogadjaja u Bosni nikako se nije svidjao Madjarima. Sigismund sprema veliku vojsku za napad na Bosnu, koja bi imala povratiti ostoju, kao Ugarskog vazala, na prijestolje Bosne. Hrvoje i Bosnjaci traze pomoc Dubrovnika, Venecije i kralja Ladislava Napuljskoga.

Godine 1405 velika Madjarska vojska pod vodstvom bana Maroth-a provali u Usoru, ali bude od Bo5njaka potudena' lsto tako upad u Bosnu sa Zapada doZivi neuspjeh, iako su Madjari nadas bili zauzeli Biha6' Nakon

tih

poraza Sigismund traZi saveznike zakriaarsku vojnu na Bosnu.

Rimskoj kuriji i kod Poljskog kralja. Papa Gregory Xll {1406-1415) progla5uje kriZarsku vojnu, I Novembra, 1407' "protiv iuraka i Arijevskih i Mlnihejskih otpadnika".2J Velika vojska Madjarskih kriZara ,pudu u Bosnu. U odbrani svoje domovine BoSnjaci se juna6ki bitci kod nesretnog grada Dobora, usprkos divovske bore, ali u odludnoj'podle6i brojdano mnogo nadmo6niiem neprijatelju. borbe, moradose Nalazi

ih u

r) Dizdar, M, op. cit., str. 196--8 2) Preveden, F., op. cit., str.429. 77

Kralj Tvrtko

*" rlog]T rerikasima pada-u ropstvozarobrjenicima BosJ;"k"';;;rr, vojvodaMedju Hrvoje. Madjari se y"?f .: :", :""ff ;l T, #, e sa ti, a

dakako ne bijaSe stara

ffi

:

"ff

*ril;;," i1il ;#,,ffi:

tuffil ;;;";";;;;;,"

i::ar{,;[fi]"T:ll,pJ:.lf i od ru e po ovi Bosn

o

g

r

?"!:r"r podsjeia na jednos Tij:[: "; ili iX T i1fi ?j,J : ;i

"" t;ii rr"" p"i""y;enla* u stuZbi Turskos zavi Bosnu u crno' lr,::ir, jufgn s," i" ii"i"i ,,guiio ustanak godinesuttana rada je od Broda o"^,I:gj;rr,."# 1852. ;';#l svojih sinovu' io;";; ;;i;;"rido Zvornika, eo#a oira oru_ austro-madjarski oricir ff:fl':'# dao

urneru (Mihajtu)

Nakon ove stra5ne pogibije kod Dobore nastoje ua se iz-m i r-e si

:,j iii?t.:nT'fi :"f ,;ff ilrl p.ocastima. Ne samo iffjl' i:,?3,11,;Xr,; to, neso ""i'ii'' u eosni, H;"i"r"i,,f,fr,:i; ji{T fj"l[T"T Nelipic i da bi ih'udobr'o'riJ;,; ruilllil ?-ilj1],il,"TH:l .r, sis

i

s, unffi

ih prima sa

ff ?Ji:

5

obadvojicu ,*rvo; L sisi.smuni ; r," p, *, i" i "ox n, ; ; "llii"# Ll"ffij:n ij::;ir H

u

ui

Vide6i Sta se deSava, Napuljski kralj Ladislav,zakljudi da proda svoj

fi?,J?,"*;"Xi'-';;;1.P:,'ilii'.

;di3 ii

;"#ilr lj ffifiijffi

y".h,r rn; S*ll r*H.nl?;:::

j: iL

ponuaio Veneciji Zadar i n,e.

Pored svih ugovora

Madjarskog kralja i du Bosne, narod i ':TuO;y .vojvode Hrvoja u pogle_ crkva' bogumifrtr""" htjedose primiti itrrn"u ." svoga kralja i ustanak ponou"no'piu;;."6,

vermoZa niuivolevie i njesov ponovno dovode ostoju

o'ii-'ii r;,."9;",:,[l t'jilT ffis":ll ;;.;;;ri" 11"",,",;, protiv stanja u Bosni: ,. sigirrr;lf, ,.i" velikl ;il;; ,iilo;" fJi""ii,off l;:, il",,:il I ;';i;:' u;' iiu r"," b,,oi,,'p *u i' I toi ",."'i " " na+ri;estoril.'ila,,r,

,

r

i

i

i

Saveznici sa

sjevera i zgga.da upadajuu vojske povradi na iug' sigi"rrnJ-"ri" Bosnu,dokse glavnina Bosanske Jilri pojedine dilerove Bosne svojim saveznicima: b:t"l:

KA;""l;;j' 3.T3;'r?3 i ;it[Xi'?1l J"; Ji;; ;"" ;;.iiu

oo

u a

" 2.8

u

po!i.,I'*

!

"'311;il:

X,.,

jrj,

Hrvoje, Usoru. dobiva John 1;,,,'. u' Jr, * r,i o u,

o

J"il Jjj

ii"Jt s'" n'i'

[,,

",i,'r,Jj

"

e" l I

Bosanski velmoia Sandalj Hrani6 se ve6 tada pocima oslanjati na Turke. lpak na opetovani poziv Sigismunda, Sandalj dolazi u Budim, 1412, kao

kraljev gost i tako dolazi do dasovitog izmirenja izmedju njih. lstovremeno Hrvoje pada u nemilost, ne samo Sigismunda, nego i ostale vlastele u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni, a pogotovu u Madjarskoj. Madjarski plemi6i koji su dobili neke dijelove Bosne rade protiv Hrvoja. To su Maroth, Gara i Csupor. Hrvoju je naroiito i5ao na Zivce ovaj posljednji. Na jednom sastanku u Budimu, u prisustvu kralja i vlastele, Csupor podne ismijavati Hrvoja. lmitiraju6i Hrvojev opori glas on ispred njega prolazi ridudi kao vo. Hrvoju udaraju plamenovi uz obraz, ali Suti. Nesto docnije on 6e Csuporu uzvratiti Silo za ognjilo na njemu svojstven nadin.

Hrvoje uvidja da je njegova zvijezda na zahodu i da bi svoj ugled povratio, on dolazi na ideju, da mora upotrijebiti silu, kako je bilo u duhu onoga vremena.Vrijeme je ovo vrlonestabilno. Saveznici i prijatelji se mijenjaju prema zahtjerima prilika i okolnosti. Kada je Sandalj Hranic po5ao sa Bosanskom vojskom u Srbiju, da dadne podrSku Srpskom despotu u borbi protiv Turaka, Hrvoje upada u njegov

teritorij pustose6i

i

pale6i. On sada oWoreno poziva Turke

u

Bosnu

kao svoje saveznike. U odsustvu kralja Sigismunda, Madjarska kraljica, po nagovoru Csupora i Gare, proglasi Hrvoja izdajnikom i da se svi njegovi posjedi vra6aju kruni. Hrvoje Salje pismo kraljici u kome pravda svoj postupak i odbija optuzbu o izdajswu. On dapade zaprijeti kraljici' ako se njena optuZba ne opozove, da 6e optuZiti Madjarski dvor pred

cijelim Zapadnim svijetom. Kraljica ipak ostaje pri svojoj izjavi. Po5to je bio odbijen od Venecije, Hrvoje se sada ponovno obra6a kralju Ostoli. Sigismund je tada zauzet drugim poslovima, pa nije mogao posvetiti Bosanskom pitanju svu svoju paZnju, nego spremi u Bosnu biv5eg kralja Tvrtka ll, da izazove sto vise nereda. U Bosni bjesni gradjanski rat, iz kojega Hrvoje i njegova partija izlaze oiad'anim. To nijesu mogli podnijeti Hrvojevi Madjarski neprijatelji, Gara, Maroth i Csupor i oni se spremaju za konadni obradun sa Hrvojem. Pred smrtnom opasno56u'

a sluzeci se dobrim vezama kralja Ostoje sa sultanom, Hrvoje doziva Turke u pomo6. Turci to jedva dodekaju. Odludna bitka vodila se je na jugu Save, u Bosanskoj provinciji Usori' Madjari su naprosto zgaleni. Sva trojica Madjarskih velika5a padaju u ropstvo. Hrvoje uzima preda se Csupora i podsje6a ga na njegove uvrede na sastanku u Budimu. Naredio ie da mu se donese volovska koZa, u koiu je dao u5iti Zivoga Csupora. Onda je naredio, da se u toj spodobi Csupor baci sa Vranduka pravo u rijeku Bosnu uz ove rijedi: 79

,Dok si bio u ljudskom obliku, volio si da ride5 kao vo; tako sada, pored

glasa, uzmi i oblik volovski".r)

U Bosni, nazalost, ne jenjava luda igra velikasa. U jednom izletu kralja Ostole, u kojemu su udestvovali mnogi velikaSi, Sanaaf; HiunL irnu-

nadi Pavla Radinovi6a-i ubije ga, pod izgovorom da je izdajica. U neredu koji je slijedio, Petar Pavrovic, sin ubijenoga pavra, u otuorenom savezu sa Turcima, ori i gori po ostojinim i sandarjevim posjedima- Turci upadaju u razne krajeve Bosne. Dogadjaji se razvijaju iat
l.ryoi" je bio oZenjen Jetenom Nelipi6kom i kad je isao u Budim kralju sigismundu, kao herceg splitski i veliki vojvoda bosanski, imao je tako veliku i. jaku pratnju da je nije mogao sam financirati pa je od svole Jelene, bogomdane mi hercegovice" uzajmio "sest tisuda "'gospodje dukatov zlatnih".2) Njegove veiike posjede sada nasti.iedi nlegova udovica, a posjedi ibogatstvo znadili su ugled i moc. Krall ostojale odmah bacio svoje oko na Hrvojevu udovicu; on se brzo razvede- sa svolom Zenom i oZeni se Hrvojevom udovicom. Medjutim ni to ostoji nije moglo pomo6i u borbi sa Pavlovidima, koji ga smatrahu glavnim krlvcem u pogibiji njihovog oca. Turci se zgra2aju na besmislenu borbu i ludjadko krvoproli6e medju Bosanskim velika5ima i konadno sultan Salje svoga dovjeka, da pokusa izmiriti zavadjenu gospodu. opet dolazi do drZavnog

,,stanka", na kojemu se velika5i sloZise'samo u jednol todci, a to je, da je kralj Ostoja kriv svima neda6ama i da njega treba zaWoriti. Kad je to doznao, Ostoja u no6i makne u zapadnu Bosnu, a pavloviii uvidjaju da su svojom akcijom donijeli zlo cijeloj zemlji. Oni sada nastoje da se sa kraljem izmire, ali Ostoja umre, godine 1418.

Ostojin sin Stjepan Ostoji6 bude izabran za kralja (1419-14211. Vee druge godine njegove vlade vojvoda Sandalj Hranid odludi da konadno obraduna sa Pavlovida druZinom. On nagovori Turskog sandjak bega lshaka Hranusi6a da napadne pavloviie kao sultanove izdajnike. Ishak to poslu5a i Turske trupe upado5e u Pavlovi6a posjede. U borbi Petar pogine, a lshak beg dadne njegove poslede vojvodi Sandalju.

Na drugoj pak strani Sandalj gubi Kotor, kojega zauzima Venecija. pa

rt Preveaen F., op. cit., str.437. 2) Dizdar, M., op. cit., str. 206. 80

I

pored toga, nekako u ovo vrifeme, odnosi izmedju Bosne i Venecije poprimaju karakter zblizavanja. Mlecani sada imajri svoga predstavnika na dvoru u Visokom, a odrZavali su vrlo dobre odnose i sa pojedinim velmozama, narodito sa sandaljem. Njemu su izaslali lvana eordziju sa izvjesnim predlozima

za

suradnju.

O tome govori povelja

Sandalja

Hranica izdata u Blagaju, 1. Novembra 1423, kojom se unekoliko reguli$u odnosi izmedju njega i Venecije, nakon njegovog pristankanaustupa nje Kotora Veneciji, iako na to Sandalj pristaje te5ka srca. "Obra6aju6i pamet naSu koliko smo pripravni, i naprijede vele vece pripravni, udiniti stvari ke su ugodne redenomu gospodinu du2u i op6ini bnetadkoj, i pomisljajuci velike trude koje je imao poklisar koji u razlidna vremena velekrat je bio pred naSim gospoctvom-mnogo has je pripavio udiniti onej stvari koje nam je rekao., i odnijeti od pameti nage izgubljenje grada Kotora" .') Madjari su uvijek preZali na razvoj dogadjala u Bosni i kad god je vatra gorila unutra, oni bi dodali ulja da bi se u rasplamsaloj situacili mijeSali u Bosanske stvari. Tako oni sada ponovno puste ii zaroblj6nistva kralja Tvrtka ll Tvrtkovi6a. On se iznenada pojavi u Bosni, a uz nlega odmah pristado5e neki velika5i. Poslije Aprila, 1421, nista se vise ne guje o kralju Stjepanu Ostoji6u, a na prijestolje ponovno stupa Tvrtko ll Tvrtkovi6 U421-1443).

Zemlja je opet u vrtlogu unutraSnjih nereda, jer princ Radivoje, sin biv5eg kralja Stjepana Ostoji6a, drZi da je on trebao biti izabran za kralja, umjesto Tvrtka ll. Radivoje zatraZi pomoc od sultana i tako Turska vojska ponovno ulazi u Bosnu. Vide6i da nema nikakvog izlaza Tvrtko ll napravi mir sa sultanom, s tim da plati 32,000 zlatih duliata. Tek Sto je zakljucio mir sa sultanom, kra'lj Tvrtko

ll ima sada da se bori

protiv jo5 jedne napasti. Na ime za vrijeme rata od .1409 izmedju Madjara i Bo5njaka, kako smo ve6 vidjeli, kralj Sigismund dao je Srebrenicu tadaSnlem Srpskom despotu Stevanu Lazarevi6u, Sto BoSnjaci naravno nisu htjeli priznati. Godine 1433, novi Srpski despot Djuradj Brankovi6 nastoji da prodre jo5 dublje u Bosnu i tako dolazi do ,otvorenog sukoba izmedju Bo5njaka i Srba. Bognjaci odbiju Srbe kod Zvornika, ali prije nego bi bitku konadno bobio, Tvrtko mora da hita na jug zemlje, gdje se ponovno javlja princ Radivoje sa svojim odredima, sigurno pomagan od Turaka. Da njegova tragedija bude potpuna, vojvoda Sandall Hrani6 pristupa njegovim neprijateljima. Tim Sandaljevim manevrom Brankovi6 dobije Zvornik i Usoru, ostali dio zemlje zauzmu Sandaljevi odredi, dok nesretni krali bjeZi iz zemlje.

')

tOiau*,

.tr.

ZtZ.

81

Vojvoda Sandalj Hranii umrije g. 1435, a naslijedi ga njegov brati6 Stjepan Vukdic Kosada (143b-1466). postije volvoOj Hrvo;i, Sandatj je bio najmodniji velmoZa kraljevstva Bosanskog. Njegov'nasljednik Stjepan Vukdi6 Kosada postaje ,,hercegom" godine t++e i oa tada se vojvodstvo kojim on upravlja zove Hercegovina. Hercegovina Stjepana Vukdiia Kosade dakako bila je mnogo ve6a od danasnjeg juZnog dijela Bosne, Sto se

tim imenom joS uvijek

zove.

Kralj Tvrtko ll u izbjegligtvu u Madjarskoj nalazi se u bezizlaznoj situ_ aciji- Pomo6 ne moZe nigdje naii. U toj teskoj i tragidnoj situaiiji on dolazi do sudbonosne odluke: godine 1432 on nudi sultanu Muratu ll da bude njegov vazal i da mu plaia godisnji danak u iznosu od 35,000 dukata. Sultan tu ponudu prihvati i Tvrtko se vra6a u Bosnu. Sultan sada zauzima cijelu Srpsku despotovinu, ukljuciv5i one dijelove Bosne Sto ih je Srpski despot istom od Bosne prisvojio. Sultan je, izgleda, ve6 tada mogao u6i u Bosnu i od nje napraviti Turski vilajet, ali su ga drugi svjetski dogadjaji za momenat od toga sprijedili. Nasljednik Sigismunda, kralj Albert ll, umrije, g. 1440 i MadjarskoHrvatski velika5i izabraSe Poljskog kralja Vladislava I Ugarsko-Hrvatskim kraljem. On povede uspjesnu vojnu na Turke i tako Turci napustige $rysku despotovinu- Tvrtko brzo iza toga umrije. Bosanski velikasi sada izabrade zakralja Stjepana Tomasa (1444-1461). Sve do tada on je Zivio vrlo povu6eno, kao pravi pataren, upravo odbijajudi da prizna kraljevsko porijeklo. On se oslanja na Madjare u eventualnim borbama sa mnogim njegovim neprijateljima, medju kojima je najja6i herceg Stjepan Vukdi6 Kosada. To duboko neprijatelj-

i hercega Stjepana nastalo kralj pri5ao katolidkoj crkvi.

stvo izmedju kralja

je tek onda kad

je

U doba vladanja kralja Toma5a Bosna je bila uglavnom sva u rukama bogumila. U toj Sljedbi bio je odgojen i sam kralj. Da bi se mogao

odrZati protiv Turaka, u Toma5evoj se glavi radja ideja, da traZi za5titu i savez Rima i Zapada. Papski delegat za Hrvatsku i Dalmaciju nagovori

ga da napusti bogumilstvo

i

predje

u

katolidku vjeru. Cak mu papa

Eugen lV nudi krunu, samo da pridje katolidkoj crkvi. Kralj otkloni krunu, bojeci se revolta u zemlli, ali ipak pridje katolickoj crkvi i daje joj velike povlastice u zemlji. U toj melodrami on je nagovoren da se razvede od svoje patarenske Zene, kraljice Vojade, koju je silno ljubio. S njom je imao sina Stjepana kojim se je ponosio. Da bi si osigurao jakog prijatelja, on se Zeni kderkom hercega Stjepana Vukdi6a Kosaae, koji iako toboZe kraljev podanik, ima isto toliko, ako ne i vi5e vlasti 82;

,.

Slijede6i kraljev primjer mnogi Bosanski velikasi, na oko predjoSe u katolicku vjeru. To ali nije bio slucaj sa hercegom Stjepanom. On ne samo da ostade do kraja vjeran bogumilstvu, nego

nego sami kralj.

6e njegovo vojvodstvo do skora postati glavnim utodistem bogumilstva na Balkanu.

Ka.d su Srbija i dijelovi Bosne bili oslobodjeni od Turaka, 1440 god., kako smo naprijed vidjeli, javlja se ponovno ono staro rivalstvo izmedlu Bosne i Srbije. Srpski despot Djuradj Brankovii htjede ponovno zauzeti Srebrenicu, koju je nakon Turskog povladenja kralj Toma5 zadr2ao kao stari Bosanski posjed. Godine 1444 dolazi do strasne bitke kod varne izmedju Turaka i Madjarskih krilara u kojoj Turci pogazise Madjare

tako da je u meteZu i sam kralj Vladislav platio glavom. Tim borba Madjara dakako nije bila svr5ena. Pod vodstvom njihovog narodnog heroja Janka Hunjadija, borba protiv Turaka ne samo da ne jenjava, nego se sve vi$e produbljuje. Hunjadi pozove Srpskoga despota u savez

protiv Turaka. Despot ne samo da ne htjede u taj savez stupiti, nego joS izjavi vjernost sultanu. lzgleda po svim znacima da je psihologko raspoloZenje naroda u despotovini u ovo doba viie naginjalo Turcima nego Madjarima. Ovo psiholo5ko raspoloZenje izgleda, da nije bilo samo trenutno, nego je bilo zasnovano na nekim ranijim pam6enjima. Na5av5i se izmedju sultana i Hunjadija, veli se, da je Srpski despot htjeo da ispita i iednoga i drugoga Sta bi uradili sa Srbijom i pravoslavljem u sludaju pobjede. ,,Ja bih svugdje uspostavio Bimokatolicku vjeru", odgovori Hunjadi. Despot je za tim pitao sultana, Sta bi on uradio i kakvu bi politiku primijenio na Srbiju, u sludaju da pobjeda bude na njegovoj strani. ,,Pored svake dZamije stajala bi crkva i svaki bi dovjek bio slobodan da se Bogu moli u kojoj god bi htjeo", odgovori sultan.') Na povratku sa jednog vojnog pohoda na jugu Balkana Madjari sa Hun-

i ruSe neke Srpske gradove. Ali budu strahovito potudeni od Turaka na Kosovu polju, godine 1448. Hunjadi sa ostatkom razbijene vojske bjeZi na sjever, ali ga despot zaskodi kod Beograda i zarobi. Tek nakon obecanja da ie platiti otkupninu od 100,000 dukata bio je pu5ten da predje preko Dunava, nakon Sto je ostavio kao taoca svoga sina Laszlo-a. jadijem pljadkaju

lpak je do5lo do izmirenja izmedju despota Djurdja

t

i

Hunjadija. Despot

fome, E.. los Esclavos y Turquia. Madrid, 1877, str. t7-18. Wdi takodier: Arnold, T. W, The preaclring of lsfanr, Lahore. Str. M. Ashraf, 1961,

str

197.

&t

se ponudi da posreduje za-opei mir izmedju Turske i Madjarske. Ugovor o miru bude potpisan u Smederevu, Maja 1449, za period od sedam godina. Tim ugovorom srbiji bude smanjen danak toji je pra6ara Turskoj za polovinu, dok je Bosna morala i dalje pra6ati tut o je ranije bilo zakljuceno. "ij"ru'ruotu,

je trebalo rijesiti pitanje odnosa izmedju Srbije i Bosne. Doslo je do sastanka Ugarskog_premstva i krarja, kojemu saitanku prisustvuiu Sada

delegati Bosne i Srbije. Trebalo je rije5iii pitanle Srebrenice. Skupstina nadje da je Bosna u pravu i tako je kralj Toma$, godine 1449, ponovno u posjedu cijelog teritorija kraljevine Bosne.

U to kralj Toma5, po nagovoru pape i Hunjadija, udini strahovitu gresku, koja 6e se grozno osvetiti i njemu i Hunjadiju i Bosni kao samo-stalnol drZavi. On, na ime, podne otvoreno progoniti patarene. Ta luda politika dovodi do masovnog selenja stanovnistva iz Bosne; jedni bjeZe Turcima, dok se drugi, veliki dio, sklanja pod zastitu vojvode stjepana Vukdida Kosade. Patareni sto odose Turcima traze od surtana'db povede rat na Bosnu i da svrgne kralja-nasilnika. s druge strane papa dale kralju

i njegovim prista5arna privilegije krilara i oprost grijeha ,,za vrijeme trajanja rata protiv Turaka i Manihejskih heretika".2) Tako nastade, pod uticajem stranih elemenata, kojima nije bilo stalo do Bosanskog naroda, krvavi vjersko-gradjanski rat, koji 6e se svr5iti padom Boisne kao samostalne drzave. U isto vrijeme i srpski despot napada na Bosnu s

namjerom da zauzme Srebrenicu. Kralj TomaS se je zapleo u vrzino kolo iz koga se vise nije mogao ispetljati. On traZi pomo6 na sve strane, a Hunjadi mu jo5 zaprijeti da 6e upasti u Bosnu u sludaju da Bosanska vojska predje u Srbiju. Uz to ga jo5 optuZi kod pape da je mlak u borbi

protiv Patarena.

Na Turski prijesto stupi tada mladi sultan Mehmed ll (1451-1481), jedan od najenergidnijih i najambicioznijih Turskih sultana. Bilo mu je tek 21 godina kad je zasjeo na prijestolje svojih predja, a ve6 nakon dvije godine zauzima Carigrad, taj istodni Rim, i tim dinom otvara novu eru u historiji na5eg dijela svijeta. Vrlo je, mislim, poudno ovdje napraviti komparaciju izmedju postupka muslimanskih Turaka i latinskih kr56anskih kriZara prilikom zauzela Carigrada, jer pad prijestolnice Istodnog Rimskog carstva i ponaganje pobjednika prema pobijedjenome imao je, u oba sludaja, veliki odjek u na5im krajevima. Kako su se tom prilikom ponijeli krilari, redeno je 2) Preveden, F., op. cit., str.4Bg

84

..:

na str. 59-60. Za Turski postupak, prema Gr6kim izvorima, Arnold, T. W.

navodi ovo:

prvih koraka Sto ih je preduzeo sultan Muhammed ll nakon "Jedan od zauzela Carigrada i uspostave reda u gradu, bio je da si osigura vjernost krsdana time Sto je sebe proglasio zaStitnikom Grdke crkve. Progonjenje kr56ana bilo je strogo zabranjeno; novoizabranom patrijarhu dat je dekret, koji garantira njemu, njegovim nasljednicima i biskupima pod njegovom jurisdikcijom, uZivanje starih privilegija, prihoda i iznimnih beneficija, koje su imali ranije pod prija5njom vlasti. Gennadius, prvi izabrani patrijarh nakon Turskog osvojenja, primio je direktno iz sultanovih ruku patrijar5ki Stap, kao znak njegovog visokog poloZaja, sa kesom od hiljadu zlatnih dukata i konja sa divnom opremom, kojega je imao privilegiju jahati, kad bi sa svojom svitom prolazio ulicama grada.r)

je poglavar crkve bio tretiran sa svim znacima respekta na koje je bio naviknut od strane prija5njih, kr56anskih imperatora, nego je dak Sta vi5e dobio veliku vlast i u svjetovnom domenu uprave. Patrijarhov dvor bio je ovla5ten da presudjuje sve sludajeve izmedju Grka i Grka; on je mogao propisati globe, staviti prekr5itelje zakona u zatvor, koji je specialno njemu bio stavljen na raspoloZenje pa je 6ak u izujesnim sludajevima bio nadle2an izreti smrtnu kaznu, koju su Ne samo da

onda drZavne vlasti morale izvr5iti. Potpuna kontrola duhovnog i crkvenog Zivota (u koje stvari Turska vlada se nikada nije mijesala, nasuprot stalnom ranijem uplitanju od strane kr56anskih imperatora) bila je u cijelosti ostavljena u patrijarhovim rukama i u rukama Visokog Crkvenog Sinoda, kojega je patrijarh mogao sazvati po svojoj volji, kad god je htjeo; ovdje pak u Sinodu patrijarh ie mogao sasvim slobodno odludivati o svim crkvenim i dogmatskim stvarima, bez da se je bojao uplitanja drZavne vlasti.

Kao priznati visoki dostojansWenik carske vlade on je mogao udiniti mnogo, da olakSa stanie pritisnutih time Sto bi sultanu podnio prituZbe protiv djela nepravednih dinovnika. Grdki biskupi u provincijama carstva takodjer su bili tretirani sa velikim respektom i oni su imali toliko civilne vlasti nad kr5danskim pukom, da su se, sve do najnovijeg vremena, oni pona5ali u svojim diocezama kao da su bili Ottomanski visoki drZavni 6inovnici i tako su zauzeli mjesto stare kr56anske aristokraciie, koja je od pobjeditelja bila uni5tena. Mi nalazimo, da je visoko Grdko

l)

Phranfzes, Georgios, Annales, ed. 305-306.

by B. G. Niebuhr, Bonnae, 1838, str. 85

sveienstvo bilo aktivnije u sruZbi kao Turski agenti, nego kao Grdki sve6enici; dak su poudavali svoj puk da sultan ima eolilu pomo6 i odobrenje kao zaStitnik Ortocloksne crkve. Radi toga pa premda su Grci

bili brojcano jadi od Turaka u svim Evrop_ skim provincijama carstva, vjerska toleraniila koja im je bila tako zagarantirana, kao i za5tita Zivota i imanja, uskoro ih je navela na to da se izmire sa promjenom gospodara i da preferiraju suverenitet sultana nad kr56ansku vlast. u stvari Grci su u mnogim dijelovima carstva primili osmanlile kao oslobodioce od grabezrjive i tiranske vlasti Franaka i Mledana, koji su vodili dugotrajnu borbu sa Bizantijom za posjed peloponeza i drugih obliZnjih dijelova Grcke; uvodeci u Grdku nlihov feu_ dalni sistem, oni su sveli narod na stanje robrja, a budu6i ru los niti stranci po govoru, rasi" i vjeri, oni su biri sirno omrznuti od nlihovih podanika, kojima je promjena, posto nije mogla biti na gore, pruZila moguinost za poboljSanje pa makar su njihovi oslobodibci takodjer bili stranci, ipak je nevjernidki Tu16in bio daleko preferiran here_ tidkom katoliku sa Zapada".'J Prestravljen tim velikim sultanovim uspjehom, kralj romas salje sultanu svoje izaslanike da izjavi vjernost, a u isto vrijeme salje defiutacije u Rim

i druge zemlje

Zapada za pomo6 Bosni.

Dok Bosanski kralj igra tu dvostruku igru, veliki vojvoda Stjepan Vukdi6 Kosada traZi od sultana da po5alje trupe u jugoistodnu Bosnu. To sultan u6ini i od osvojenih krajeva osnuje novi sandjak sa sijelom u Fodi.

Odnosi izmedju Bosanskog kralja i velikbg vojvode Stjepana Vukdi6a Kosade poprimaju u ovo doba vrlo tragican obrt. Razloge za to treba traZiti u prvom redu u kraljevom postupku prema bogumilima, inspirisanom sa strane. Otvoreni nastup prema stanovnistvu zemlje morao je dovesti do kobnih posljedica. Kralj Toma$ je prognao sve ,,Patarene', t. j. izabrane krstjane, koji se zajedno sa svojim djedom sklonise pod okrilje hercega Stjepana. Vidjeli smo vec nekoliko puta do sada da je bogumilstvo bilo nepomirljivo prema Rimskol crkvi, koju Sre6kovi6evo Bosansko evandjelje naziva ,,sotoninom crkvom'.2) Pod pritiskom sile mnogi su seljaci i niZe plemstvo prividno pre$li na katolidku vjeru, ali su u du5i ostali bogumili, puni gordine i jeda na svoje progonitelje.

t)Fi"lry, G- A

History of Greece from its conquest by the Romans to the plesenttime, Oxford, 1877,vol.lll, str.502 Vidi: Arnold, T. W., The Preaching of lslam, str. 147-49. 2) Solovjev, A., "Nestanak bogumilstva iislamizacija Bosne", GIDBH, t1949,

str.

86

50.

je jedan vlastelin, poslan u Rim po kralju Tomagu, 1461 godine, prividno presao u katolidku vjeru, a po povratku iz Rima u domovinu ponovno preSao na bogumilstvo i pobjegao pod okrilje hercegu Stjepanu

Cak

u Hum.2)

s druge strane, ima neprilika u svojoj vlastitoj kuii. je bio i junak i veseljak; volio je Zivot i lijepo drujwo, a narodito drustuo lijepih Zena. DruZio se je sa italijanskim trgovcima, koji mu Pricahu o darima lijepe Cecilije, Florentinske ljepotice. Herceg je zaleHerceg stjepan,

On

lio da ju vidi. Kad su je ltaljani doveli pred njega, bio 1e zapanlen'njenom ljepotom. Iako je bio ve6 u odmaklim godinama,on je mladu Florentinku zadrzao na svome dvoru, unato6 protesta njegove zene Jelene i sina Vladislava. Ta familijarna romanca polako se pretvori u politicki naboj, je morao eksplodirati. Hercegova Zena i sin Vladislav bjeZe u loji Dubrovnik. Na hercegov zahtjev da se izrude, Dubrovnik odbija i hercegove trupe upadaju na Dubrovadki teritorij. U toj tragi6noj epizodi Dubrovadko-Hercegovadkih odnosa umije5an je Rim, Ugarska i tiosna. Godine 1451 stvara se savez Dubrovnika i Bosne protiv hercega Stjepana, usprkos 6injenici da je Bosanska kraljica bila k6erka hercega Stjepana. Borba je trajala do 1453, kada je herceg Stjepan izvojevao odlu6nu bitku protiv neprijateljeske voiske, predvodjene njegovim sinom Vladislavom. Vladislav se je pokajnidki povratio pod krilo svoga oca. U ovom ratu pokazala se je prava mo6 bogumila u Humu. Samo zahvaljuju6i njihovoj upornosti herceg je mogao dobiti bitku.

je izdao u PiS6u, na planini pivi, akt oprogtenja pomilovanja sa sinom Vladislavom i Zenom Jelenom, u kome veli:

19 Jula, 1453 herceg

i

" ...Odistiv i sjediniv srdce moje,... i utvrdih i pravo namjestih, od svr5enoga i dobrovoljna srdca mojoga, Pred gospodinom Bogom Zivijem i pred vsjemi svetijemi, do vijeka

Naredih

Bogu ugodivSijemi,

Cijelo i pravo i dobrovoljno prostih i oprostih, vsu zgrjehu i suprotiv5tinu, veliku i malu, Ku6ama na5ijemPoStenoj gospoje Jelene i sinu mi knezu Vladislavu telom i vlastedidi6em Humske zemlje . .. Pravo

i

svjem vlas-

i istinijo i nelicemierno, prostih i blagoslovih..."

z) lbidem, 87

Koliki je ugled imao tada djed crkve bosanske u Humu, najbolje se vidi iz dinjenice, g,to je herceg, na svome sluZbenom aktu pomilovanja njega postavio kao glavnog svjedoka. ,,1 na toj postavismo svjedoke i sreditelje vjere naSe: djeda bosanskoga is njim 12 poglavitijeh krstijan it2 na5ijeh plemenitijeh vlastela-".1) Na drugim ratnim podrudJima u blizini na$ih centralnih zemalja situacija nije stabilna. Turska vojska doZivljuje trenutni neuspjeh pod Beogradom, 1456. OkuraZen tim Madjarskim uspjehom, kralj Toma5 objavi kriZarsku

vojnu na Turke i zatraZi pomoc od cijelog Zapada. Papa Calixtus lll galje vatrene apele kroz sve Zapadne zernlje za sakupljanje priloga, koji bi se dijelili na tri jednaka dijela: treiina Ugarskom kralju, tre6ina kralju Bosanskome Toma$u i tredina vodji Albanaca, Djordju Kastriotu. U to umre Ugarski kralj Ladislav V, Novembra 1457, a u Januaru 1458 Hunjadijev mladi sjn Matija$ Korvin bi izabran za Ugarsko-Hrvatskog kralja. Kako je odziv za kriZarsku vojna na Zapadu bio dosta slab, to se kralj Toma5 nadje sam u borbi protiv mo6nog Turskog sultana. lako je Bosanska vojska imala neSto uspjeha u podetku, konadni ishod je bio svakome jasan. U Aprilu, l458, kralj Toma5 zakljuci mir sa sultanom, obvezuju6i se ponovno na pla6anje godi5njeg danka prema ugovoru u Smederevu od 1449.

Srpski despot Djuradj Brankovic umre, a naslijedi ga sin mu, despot

Lazar Djordjevi6 ('1456-1458). Odnosi izmedju kralja Toma5a i despota Lazara poprimaju prijateljski ton. Postavljen je plan da se Zenidbom izmedju despotove k6erke Jelene i TomaSeva sina Stjepana poveZu Bosna i Srbija u neku vrstu obrandbenog saveza protiv Turaka. Medjutim prije nego je do Zenidbe doslo despot Lazar umre te se stvori kriza nasljedja u Srbiji. Kralj Toma5 i njegov sin Stjepan odlaze u posjetu Ugarskom kralju Matiji Korvinu, a ovaj saziva skup5tinu vlastele u gradu Szegedu, kojoj prisustvuju i Srpski predstavnici. Skup5tina zaklju6i da postavi Stjepana Toma5evi6a novim despotom Srbije i svih zemalja 5to ih je despotovina imala u Madjarskoj. U Aprilu, 1459, Stjepan Toma5evi6 se ozeni princezom Jelenom i tako se Srbija i Bosna ujedine u personalnu uniju za kratko vrijeme.

Sve ovo nije mnogo koristilo, jer narod u Srbiji nije bio za ovakav poredak. Despot Stjepan Toma5evi6 dodje u Smederevo sa Zenom i rodbinom, ali narod nije volio ni njega ni njegovu Zenu. Princezu Jelenu

') Ditd*, BB

M- Stari Bosanski tekstovi, str.

250, 254.

jer je ona bila protiv Mihajla Zbogovi6a, po narodu izabranoga despota. ona je Zbogoviia spremila u laniima kralju Matiji

narod nije volio,

Korvinu, a sebe stavila pod okrilje Madjarskog kralja. Srbi su pak

u

novome despotu gledali samo orudle Madjara, a u Matiji Korvinu gorljivog katolickog zane5enjaka, koji ee nastojati da njimi nametne katolidku vjeru.

Sultan je svu tu igru pomno pratio. 20. Juna, 14S9 njegova vojska osvane pod Smederevom. Srbi ne samo da se ne odupirahu, nego cak dado5e sultanu kljude grada, u koji on udje bez kapi krvi. Kroz nekolike godine ne5to slidna drama ponovi6e se u Bosni pod tvrdim gradom Bobovcem. Kako se je Smederevo, po vaZnosti svojih utvrda i geografskom poloZaju, smatralo odmah iza Carigrada, drugim kljucnim gradom jugoistodne Evrope, to je pad tako vaZnog mjesta, i to bez otpora, izazvao zaprepa5tenje u cijeloj Zapadnoj Evropi. OptuZbe su padale na sve strane,

a

narodito na kralja Toma$a. Papa naredjuje istragu cijele stvari prijeteii kralju Tomagu, da 6e biti iskljuden iz crkve, ako se uspostavi da je on kriv za pad Smedereva. lstraga medjutim pronadje TomaSa nevinim.

Kralj Stjepan Toma$ umrije naprasno, 10 Jula 1461r, a naslijedi ga sin mu Stjepan Toma5evi6 (1461-1463). Situacija je u zemlji upravo beznadna, radi toga Sto kralj, pod uticajem izvana, vodi otvorenu borbu i dini sve vrste nasilja protiv bogumila, svojih vlastitih podanika. Uz to mu dolazi u glavu ideja, ako se okruni kraljevskom krunom dobivenom iz Rima, da bi mogao okupiti narod oko sebe i dobiti jadu podrSku sa Zapada u borbi protiv Turaka. Kralj je dakle pod uticajem Rima udinio dvije fatalne greSke, koje su konadno dovele do pada Bosne kao samostalne drZave i do pada kraljeve glave. On je, prvo, do5ao u sukob sa

svojim, bosanskim narodom, tjerajudi ga silom da mijenja vjeru,

a

drugo, kruna iz Rima na samo da nije dovela do konsolidacije unutraSnjeg fronta, nego ga je oslabila dotle, da je narod u Turcima gledao oslobodioce od doma6e tiranije.

Poruka kralja Stjepana Toma5eviia papi Eneju Silviju Pikolominiju, je autentidnost sumnjiva, jasno govori o odajnom polozaju bosanskog kralja, koji prekida sa Turcima pod uticajem Zapada, a taj isti ga Tapad u najteZem dasu ostavlja na cjedilu.

saduvana na Latinskom jeziku, iako joj

glas kraljevstvu mi kako car turski Muhamed namjerava dojdu"Dojde 6eg ljeta udariti s vojskom na mene i da je za to sve potrebito prigotovio. Tolikoj sili turadkoj ja sam ne mogu odoljeti. Umiljeno sam molio &9

uS.als\u i bnetacku gospodu i Jurija Kastriota jeda bi mi u ovoj nevolji pohitali u pomo6, Sto molim i tebe, svepodtenog, uzmo2nog i presvi_ jetlog gospodina i oca. Je ne istem zratih brda, ati nin oio ria da neprijaterji kao i ljudi u mojoj zemrji uznaju kako mi tvoja pomoJ mo;i neee uzmanjkati. Jere, ako Bo5njani budu vidleli da u ovoj'.rii n"Ju Oiti sami i da ie im mnogi ini pomofi_hrabitle ee u rat iti i vojevati, tagdi i turadka vojska ne6e bez straha u moje vladanje n"prr"noa

ulisti

..

.

Predhodnik tvoj blagorodni Eugen ponudio je roditerju mome, dobrog spomenutija gospodinu krarju Tomasu, krarjevski vijenac i hotio izgraditi crkve ipostaviti episkope u rusagu bosanskom,-ari te dobre uvjete roditelj nas nije mogao primiti- nije htio da na sebe navude navist i gnjev turadku-jere je bio jo5 nov vjernik i joS nije bio prognao nev_

jernike i maniheje iz ovoga kraljevstva. A ja sam pade k"ao diyete kr5ten i udio sam latinsku knjigu i tvrd u [atoliekoj upri fa se ne bojim onoga dega se moj otac bojao. Stoga vise od'svega jest mole Zeljanije da od tebe primim krunu i svete episkupe, Sto" ee najbolje znamenije biti da me neces u hudobi ostaviti. S pomo6u tvojom dati 6u svoj Bosni ve6e upvanje, a nenavidnicima veii strah...

javljam-da je svakome vidimo kome se podoba, jere je sve 9y:.li istinito i turdo, da kasnije ne kaZes da ti nije bilo znano i ia mene ne

potvori5 zbog mojega nemara i neskrbi. A moj roditelj je predsasniku tvome Nikoli i Bnecima proricao kob koja 6e zadesiii carigrad i tu mu nije dala vjera. Krstjanstvo je zato na svoju velju stetu izgubilo _se onaj carski grad, stolicu patrijarha i temeljac Grcke. -Sada_ja za sebe takvu sudbu proridem. Ako mi vjerujete ibudete pomogli, onda 6u se

spasti, inako-propasdu. A moja propast nece ce povu6i kao bujica i mnoge druge.. ."')

biti samo moja_ona

Predstavnici kralja stjepana po ovom predmetu nailaze na simpatidan prijem u Rimu i papa Salje svoga legata u Bosnu sa krunom za bosanskog kralja. Rano u Novembru, 1461, u novoj prijestolnici Jajcu, pred sakupljenim plemstvom, kralj stjepan Tomasevi6 bude okrunjen kraljevskom krunom. On je bio prvi i posljednji bosanski kralj, koji je dobio krunu iz Rima, a nosio ju je jedva dvije godine. To krunisan;e Uito ;" razlogom da se na Bosnu srudi oluja sa dvije strane. Madlarski kralj nije mogao podnijeti krunisanje bosanskog kralja, kojega on smatra5e, po nekom nepisanom zakonu, sebi podredjenim. iosredstvom pape ipak se je na5ao modus vivendi izmedju Ugarskog i Bosanskog kralja,

D D''.d"'t M" op. cit., str. 265-62. 90

s tim Sto je posljedni stupio u savez sa Matijom protiv Turaka i odrekao pla6anje danka sultanu, na koji je bio obvezan pismenim ugovorom. Tim dinom kralj Stjepan je sebi izrekao smrtnu osudu, a Bosni gubitak samostalnosti.

i po6eo je spremati veliku vojsku na Bosnu. Ta vojska dolazi pod tvrdi grad Bobovac, kojega brani prividno pokrSteni, dojudera5nji patarenski velikaS Badak. Kao Sto je predato Smederevo, detiri godine ranije, tako sada Bobovac pada u ruke sultana Mehmeda ll Fatiha, bez otpora. Nasilno nametanje narodu neprihvatljivih ideja stvorilo je i ovdje istu psiholo5ku atmosferu koja dovodi do onog prigu5enog unutraSnjeg otpora Sto 6e eksplodirati u prvoj datoj prilici. To je historijska istina koja se stalno ponavlja. Usprkos toga nasilnici itirani izgleda nikako ne mogu da iz toga povuku logidan zakljucak. To prigu5eno psiholo5ko raspoloZenje u datom momentu mijenja tok historije.

Sultan nije mogao podnijeti jednostrano kr5enje ugovora

Pad Bobovca, najjadeg grada kraljevine Bosne i njenog ponosa kroz vijekove, owara vrata Turskoj vojsci kroz cijelu zemlju. Nesretni kralj uhi6en je u Kljudu i doveden pred sultana. U nedoumici Sta da se s njim uradi, a po5to mu je vojskovodja zagarantirao Zivot, naravno bez pitanja i odobrenja sultana, neki Perzijanac dodje sa odlukom da kralja treba smaknuti. Navodno je tu odluku osnivao na rijedima Muhammeda

(a.s.): ga ista zmija pecne dva puta iz iste "Vjernik ne smije dozvoliti da rupe.'Tako eto u vrtlogu dogadjaja, diji su glavni aktori bili uvijek izvan Bosne i njenog naroda, izgubi glavu posljednji Bosanski kralj, a Bosna ulazi u novu eru svoje burne historije. Pad Bosne tumadi se od strane nekih naSih doma6ih historidara na nadin koji nikako ne odgovora historijskom dinjenidnom stanju. Neki

6ak piSu kako je "Bosna sramno izgubila svoju drZavnu egzistenciju".r) To su oni pisci, kojima nije stalo do razglabanja historijskih dogadjaja u okviru ideja i shvaianja onoga vremena, nego oni na te dogadjaje gledaju iz svoga danaSnjeg, ultranacionalistidkog i Sovinistidkog stajaligta. Zaslijepljeni mrZnjom na sve Sto ne odgovora njihovim uskim pogledima, oni nisu u stanju da analiziraju dogadjaje mirno, objektivno i bez predrasuda, kako to odgovora istraZiva6ima histori.lskih istina.

Svakome tko se bavi historijom poznato je da je Bosna saduvala drZavnu samostalnost gotovo citavo jedno stoljede nakon Srbije, a preko tri stotine godina nakon Sto je Hrvatska izgubila svoju dr2avnu

r) Corovid, V., Bosna i Hercegovina, str.

59.

91

samostalnost. Ako je govor o borbi i naporima mi ne vidimo niti jedno od nasih slavenskih plemena, da je izdr2alo stoljetnu borbu protiv svih i svakoga, kao sto su to biri srednjevjekovni Eiosnjaci. Usprkos svim kriZarskim vojnama, usprkos stoljetnim Mad;arskim poku5ajima da Bosni nametnu svoju vlast i svoj okvir ideja, Bosna se je odrZala krvare6i kroz vijekove da ocuva svoju nacionilnu i vjersku neovisnost. Kad se jedna drZava nadje izmedju ceki6a i nakovnja, kao Sto je bila Bosna izmedju Madjarske i Turske, obadvije strane drlave, onda takva driava ide tamo kuda joj diktiraju zahtjevi datog momenta, jer drZave nemaju ni stalnih prijatelja ni stalnih neprijatelja, nego samo stalne interese. KriZarske vojrre pod vodstvom Ugarske, koje su toliko puta ostavile pustos u zemlji, imale su za zada6,u indoktrinirati ditav jedan ponosni narod u nekoj njima neprihvatljivoj ideologiji i jos k tomu nametnuti Bosni strano gospodstvo. pravo je dudo zasto ovi I ovakvi doma6i pisci ni ne pokusavaju da istaknu pravog krivca za unutrasnju slabost Bosne. osim toga ne smijemo zaboraviti da je Turska u ono vrijeme do5la sa zaista revolucionarnim socijalnim idejama. U Evropi ie to bilo doba feudalne aristokracije. Do nekog ugleda i vlasti mogao je doci samo onaj koji je vukao lozu iz neke aristokratske kuee. seijak i kmet na vlastelinskom dobru bili su samo sluge ili robovi. U turskoj pak drZavi.mogao je doci do najve6eg poloZaja, ugleda i dasti dolucera5nji seljak, ili seljadko dijete, ako je bio sposoban i ako je prihvatio lslam. Treba samo proditati pismo Zagrebadkog biskupa sirnuna Erdedija, od 24 Novembra, 1536 pa da se donekle osjeti duh onoga vremena. Biskup je to pismo uputio svorne prijatelju, bivdem Hrvatskom banu, Franji Bacanu, povodom turske ofanzive u Slavoniji. U pismu se nalaze i ove rijef,i: ,,Oba sandjaka, Bosanski naime i Smederevski, izdali su proglas, da 6e svi oni koji priznaju vlast ili turskog cara, ili lvana (Zapoljskog), ste6i mir i slobo5tine. I ovo mogu smjelo ustvrditi da je poslije osvojenja Broda, zajedno sa onima koji su bijedno pali u robstvo, vise od 40,000 ljudi otpalo od kr5canske vjere i svakim danom otpada ih bez

broja,drZe6i da6eovo Zivota Sto im preostaje, lak5e prozivjeti u mirnijim vremenima. I naSi podloZnici, duv5i za slobodu, koju su Turci proglasili,

tako su postali bijesni, da se bojim da 6e jednoga dana i plemidi i seljaci jednoglasno izlaviti vjernost Turcima tako, da ja ni u svojoj ku6i nijesam siguran . . . Bijedni svijet u odajanju zbog tolikih nevolja svojevoljno, naZalost, prihva6a muhamedansku Sljedbu, odridu6i se vjere Krista Spasitelja. To je dodlo da i moji kmetovi na dobrima oko tvrdjave Sopje ostavljaju mene i priznaju vlast Turaka".r)

') s2

Handzii, Adem, ,,O islamizaciji u sjeveroistodnoj Bosni u XV iXVl vijeku", Orient. lnst., Sarajevo, Prilozi la oriientalnu filogiju, XVI-XVIl, s. 12.

To proizvoljno tumadenje historije vrijedi i onda kad nasi doma6i historidari govore o prelazu bogumila na lslam. oni u tome aktu gledaju, ili ho6e da vide nesto Sto ondasnji Bosnjak nije vidio. On je u lslamu vidio i naSao konadno utoaiste od vjekov;ih progona i krvarenja. S toga je vrlo neukusna, neobjektivna i dak- Sta vise smije5na primjedba nekih od tih historidara, kad vele: ,,potur6i se plahi iiakomi", itl taO vele da su Bo5njaci pre5li na lslam da bi saduvali svoje posjede. lstina je da je bilo, da ima i da 6e uvijek biti izvjesnih pojedinaca, koji su spremni da za materijalna dobra prodaju svoje nazore, ideje, poglede i pripadnosti. Takvi pojedinci se nalaze u svim narodima i zaleonicama.

Ali

Zigosanje ditavog jednog naroda sa tim pedatom moZe da poti6e samo iz subjektivno motivisanih namjera, koje su vrlo providne. Ako su to bili motivi za prelaz Bo$njaka na Islam, bilo bi jako za-

nimljivo ispitati razloge radi kojih na$a druga Slavenska bra6a primise kr56anstvo.

72. Drlavno-pravn

i poloiaj srednjevjekovne Bosne

Slovo Bosni') Mnogo je pisaca ku5alo U crno tvoju zaviti slavu eak i Zi6u tvome u6initi kraj,

Ali im manika mo6, Da u daljinu obzorja plavu lznad svog duhovnog brloga dignu Svoju si6u5nu glavu,

lli

da dlanom crnim sakriju

Zarkoga sunca sjaj.

iz srednjevjekovne samostalne drZave u Turski period je re6i nekoliko rijeci o dr2avno-pravnom polo|aju srednje-

Na prelazu potrebno

vjekovne Bosne, narodito u odnosu na Ugarsku. postoji, na ime, teza u doma6oj literaturi, a pogotovu jo5 kod Madjara, koja ide za tim da prikaZe Bosnu, kao da je toboZe bila, za cijelo vrijeme srednjega vijeka pod vrhovni5tvom Ugarsko-Hrvatskih kraljeva. Neki idu 6ak tako daleko da piSu, kako su izvjesni bosanski banovi, toboZe svjesni dinjenice da r)

Parafrazirano po Mirzi Safetu.

93

pripadaju pod vrhovnu vlast ugarskih kraljeva. kad bi se oslobodili momentalnog vrhovnistva Bizantije, pohitali cia se svojevoljno podvrgnu pod vrhovnu vlast tih svojih dragih i milih gospodara. Ni5ta nije dalje od historijske stvarnosti; takovo pisanje ne moZe se smatrati ozbiljnim radom. Prije svega pogresno je tumaciti dogadjaje Srednjega vijeka iz perspektive danaSnjeg doba. Svako vrijeme ima svoju posebnu psihologiju, svoj na6in gledanja na svijei i Zivot, svoj okvir ideja, sistem prednosti, vrijednosti ivrlina itko nije u stanju da prodre u psihologko raspoloZenje historijskih cinbenika jednog izvjesnog vremena, taj ne6e biti u stanju tumaciti dogadjaje prollosti onako kako su ih shvaiali ljudi onoga vremena. lmade tendencija kod izvjesnog broja nagih pisaca da ditavu povijest Slavena na Balkanu tumade u okviru Srpsko-Hrvatskih odnosa od posljednih 55 godina. Odnosi pak izmedju Srba, Hrvata i Bo5njaka bili su onda sasvim drugaciji. Svako od ta tri na5a plemena imalo je svoju drZavu. Odnos izmedju tih naSih srednjevjekovnih drZava nije bio proZet modernim pojmovima nacionalizma. Pored na$ih naroda ondje

su igrali ulogu idrugi historijski faktori, u prvom redu Madjarska, Turska, Bizantija iVenecija. NaSi su narodi bili u sredlstu jednog historilskog vrtloga, koji je bio prouzrokovan i pokrenut vanjskim dinbenicima, na koje naSi narodi nisu mogli utjecati. Ne zaboravimo onu sudbonosnu administrativnu liniju izmedju lsioanog i Zapadnog Rimskog carstva, koja je nastala nekoliko stoljeca prije naSeg dolaska na Balkan. Ona prolazi todno kroz srce naSeg narodnog teritorija. Vjerski raskol izmedju Rima i Carigrada u jedanaestorn stolje6u zapravo cimentira onu prvu podjelu. NaS se je svijet odmah po dolasku u danaSnju na5u domovinu na5ao u centru vrtloga velikih svjetskih duhovnih sila iprotiv svoje volje. Zahvatili su nas razliditi valovi imorali smo, moZda i protiv na$eg pristanka, i6i sa valom, ako nijesmo htjeli biti potopljeni.

Velike svjetske religije Kr6canstvo i lslam imale su jako vaZnu, moZda presudnu ulogu u naSoj drami. MoZda bi se moglo reci da uzviseni moralno-eticki principi na kojima pocivaju te dvije velike svjetske religije nijesu nikada od nalih naroda pravilno shvaceni iu praksi primijenjeni. Umjesto da narod podignu na vi5i, humaniji stepen propovijedajuci i praktikuju6i ljubav, bratstvo, medjusobno potpomagnje i razumijevanje, ondje su vjere postale izvor mrZnje izatiranja. To nikako ne moze biti cilj i poziv ni Kr56anstva ni lslama. Stvari se pogresno tumade i radi politidkog rivalstva izmedju pripadnika tih religija, dolazi do duboke mrZnje medju pripadnicima jedne te iste rase. Srbi, pri94

mjerice, 6esto puta bacaju krivicu za sve svoje neda6e na Turke, dakle muslimane, dok zaboravljaju da je pravoslavni car Jovan Gantacuzen, car lstodnog Rimskog carstva, pozvao godine 1354, Turke da prediu u Galipolje i da brane carstvo protiv nadiruce Du5anove Srbije, koia je htjela uzeti istodni Rim.t) Taj poziv omogu6io je Turcima, jedno stoljeie docnije, da zauzmu Carigrad. kojega su Srbi isto tako mogli zauzeti. I ovdje dolazi do izra\aja ona istina da u historiji manje odlu6uju sentimenti, vi5e interesi.

je srednjevjekovna Bosna bila pod vrhovnom vla5du njihovih kraljeva, da su oni imali suverenitet nad Bosnom, nema nikakve pravne ni sWarne osnove. Istina je da su neki kraljevi iz ku6e Madjarska tvrdnja da

Arpadovi6a nosili dugadke, kitniaste naslove, kao: ,,Milo56u BoZijom kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Rame, Srbije, Lodomerije, Rumunije i Bugarske".z) Koliko ta pornpozna titula u poiedinim sludajevima oznaduje pravo suvereniteta, o tome se moZe govoriti. Odnos Ugarske prema Bosni mijenjao se ie tokom vremena i uzimao razlidite forme. U prvo vrijeme taj se odnos ispoljava u vidu krizarskih vojni na Bogumile, bez nekih teritorijalnih pretenzija. U stvari to je

doba kada Madjarska sama djeluje viSe kao vazal Bimske kurije i njen mac protiv heretika. u doba Kotromanica, narocito bana stjepana ll, koji postade punac Madjarskog kralja Ljudevita, dolazi da neke vrste saveza izmedju Bosne i Madjarske. Nesto docnije, u doba Ugarske ekspanzije, Madjari su odvajali izvjesne, male dijelove Bosne i u njima postavljali svoje ljude za upravitelje, aJi tim nije prestala postojati samostalna Bosanska drlava. Nekada je dolazilo do nekog ugovora izmedjq Madjarskog kralja i Bosanskog vladara, ali taj ugovor nije imao nikakvog znalaia, ako ga Bosanski drZavni "stanak" nije prihvatio, kao Sto smo vidjeii sa ugovorom u Djakovu izmedju kraljeva Dabi5e i

Sigismunda, godine 1393. Jedino nakon pada Bosne pod Turke, kad je t
r) Bryer, A., Byzantium and the ancient East, New York, P' Hamlyn'

,)

str.

1969'

21.

in der vorottomaBaernreither, Josef Maria, ,,Bosnien u-nd die Herzegovina '115' nischen Zeit;, Osterreichische Rundschau, v' 54, str'

95

izvesti, cak je jos uvijek neistrazeno, kako je Ugarski krarj upo6e dobio naslov "rex Ramae".lJ

eovjek se nalazi na krizavom terenu kad pokusava pravno definirati vlast samih Bosanskih banova, odnosno kiarleva. xuruu onou-smista ima govoriti o suverenitetu stranog vladara nuh gorno;, k;jil; iroguo imati. samo neki upliv na Bosanskbg vladara, a nikako 'nui ,Lrryom i narodom direktno.

U s'rednjevjekovnoj naime Bosni krarj nije bio apsolutni gospodar, nego magnata, .apruio prvi medju Bogu;"jnuliru. milska crkva nije bila samo duhovna vlasi, nego njen poglavar uvijek budnim okom prati Sta se u zemlji deSava. Svi "vaZniji ,igl"uori,, pogotovu medjunarodni, potpisuju se u njegovom prisustvu; -on je'"u;LAot. Da su Madjarski krarjevi .imari, nekad"manji nekad u"ei, ,ti.ui ria eosanske banove, odnosno kraljeve, o tome nema sumnle, ali ih nikacla nisu postavljali, izabirari i svrgavari. To je pravo pripadaro drZavnom "stanku" Bosne, a njega su diniri velika imara vrastera i prJitavnici crkve Bosanske. Kad god je Madjarski krarj nastojao oaivo;u-vor;u nametne Bosni, morao je to raditi sirom, a to je dovodilo do oruzanih sukoba i ratova. U tim ratovima i okrSajima ratna je sre6a bila cis na strani jednih, cas drugih. Bosna se je junadki odupirala tim potula;ima pa ne samo da je pobjedjivala Madjare, nego je dak prodirala'u suiledne Hrvatske zemlje itamo vrsira stvarnu vrait, kola je ide facto io" jur" pripadala Ugarskim kraljevima. Madjarska nr.ie nrtioa odredjivala carine je qg:"i,kao to Sto radila u Datmaciji, nije imata nikakvl funkciju u : sudskoj upravi, niti je imara ikakvog uticaja u regurisanju trgovinskoprometnih odnosa u zemrji. Ukratko, pruui polj"da tih zemalja u smislu drZavne povezanosti sa"postojanie Ugarikom krunom, kao Sto 1e bio sludaj sa Hrvatskom, ili u smislu vr5e-nja upravne vlasti, kao Sto je. to bilo u Dalmaciji, ne moZe se, iz toka historijskih dogadjaja, za_

je bio jedan od velikih

kljuditi za Bosnu i Hercegovinu".2)

lstina, deSavalo se je da protjerani Bosanski ban, odnosno kralj, nadje u-Madjarskoj utociste i vojnu pomoi protiv dama6ih velmoZa.'io nile ni5ta neobidno u ono vrijeme; to re j" desavalo i koa drugih irZava i kraljevskih ku6a. U ovo vrijeme narodito pada u oei sticanje zemarla putem 2enidbenih veza, putem miraza; o sirokim narodnim'srojevima nije se onda vodilo mnogo raduna, osim u toriko sto su upotrebiyavani za odbranu lenskih dobara nlihovih gospodara. Nekada je sami utrdu.

r)

lbidem 'z) lbidem,

96

str. 166-62.

igra6ka u rukama velikih i silnih velmoZa, kao 5to smo vidjeli za vrijeme velikog vojvode Hrvoja i drugih bogumilskih magnata.

Zenidbene veze srednjevjekovnih vladara i drugih prvaka desto se pogre5no tumade. -Nisu u ono vrijeme nacionalni osjeiaji vodili vladaju6e krugove da podju u susjedne zemlje. Borba je bila za vlast i odrZanje, a svi drugi motivi bili su sporedni. Hrvatski, Srpski i Bosanski velika5i udruluju se sa svim i svakim u borbi za oduvanje vlasti, pa makar ta borba bila protiv vlastite bra6e. Sad ih vidimo u savezu sa Turcima, sad sa Madjarima, sad sa Venecijom, ve6 kako im interesi datog momenta diktiraju. Govoriti o nekom nacionalnom osjefaju kod tih ljudi u onom smislu i znadenju kako mi to danas shva6amo, bilo bi pogre5no. Ako je Hrvoju, Sandalju Hranicu, Marku Krafjevi6u ili pak lvani5u Nelipi6u trebala podr5ka neslavenskih sila u borbi protiv njihovih osobnih rodjaka, oni ni dasa ne bi kolebali da tu pomoc zatrale. NaSi pak historijski udZbenici za sve na5e neda6e okrivljuju Turke tako da stranom posmatradu izgleda, kao da mi ne bi uop6e imali historije, da Turci nisu do5li na Balkan. 13. Pouke iz proilosti

je i najvaZnije i najopasnije djelo u medjunarodnim i medjuplemenskim odnosima. MrZnja i laZ nikada nikome nisu pomogle. NaSa se zemlja nalazi na takvom geografskom poloZaju, da je ona zaista pravi most izmedju lstoka i Tapada, izmedju kontinenata i naroda, izmedju civilizacija i kultura. U na$oj su zemlji jedinstveno zastupljene sve kulturne orijentacije tako da bi mi mogli pokazati cijelom svijetu, ne kako se kolju i zatiru bra6a i rodjaci, nego kako se moze Zivjeti u slobodi kroz pluralizam. NaSa zemlja kao da je predestinirana da u svijetu igra kulturnu i humanitarnu ulogu daleko ve6u nego $to bi joj dopustilo brojdano stanje stanovni$tva. Mi bi mogli imati mjesto u historiji i zbivanjima dana$niice mnogo ve6e nego Sto je na$ postor na geografskoj karti. Mi bi mogli imati najbolje veze sa lstokom i Zapadom, ako ne dopustimo da nas drugi izrabljuju u svoje svrhe, kao Sto je to do sada desto bivalo. Neutralnost se na5oj zemlji name6e kao jedino pravilno gledanje na stvari, kao prirodan put. Mi nemamo interesa prolijevati krv za bilo koga, jer smo je do sada toliko prolili, da je svaki grumen naSe grude natopljen na5om krvlju. eovjek nije samo misaono bi6e; on je zbir akcija i djela, postupaka i dinova, u kojima i kroz koje se njegove misli ispoljavaju i kristaliziraju i po kojima ga drugi ljudi sude i ocjenjuju.

Pisanje historije

DrZava nije

i

ne smije biti sama sebi

cilj; ona treba da postoji

samo 97

kao pogodno sredstvo da se do nekog cilja dodje. svrha i cirj drzave treba i mora biti omoguiiti svakome poledincu i svakol nalionarno; zajednici da iskoriste do maksimuma suole ratentne inoiviiuatne, nacionalne. i socijarne snage i sposobnosti na ridno i op6e dobro. svakome pojedincu treba omoguiiti, u siobodnoj narodnoj d'rzuui, da se interektualno.i fizicki razvije tako da njegove eventuilne sposobnosti buciu od .koristi i njemu i njegovoj zalednici i cijelom dovjedan;t;. U slobodnoj narodnoj drzavi ne smije se javiti irovorj" too-j"onii,,"uko .u druga narodna grupa p.onosi sa svoyom kurturnom i i'iiiorii.lo, urStinom. Oovjek sa razvijenom, budnom svije5iu o svome 2i6,u, zna da ne moze biti otok usamrjen, sam za sebe. Historijski proces, historijsko postajanje, uci ga, da su samo oni ljudi svjesni historiiJog zOivanja, koji sebe smatraju karikom u lancu Sto se proteZe nupri;*O i nazad u beskonadnost. Ni jedan od nas kao pojedinac ne znadi ni sve ni niSta. Zavisi od odnosa u zajednici da li 6e biti aktivni cinbenik, stvaraladka snaga u postajanju, ili 6e biti pasivni objekat, f.oiJgu Orrgi upotrebljuje za svoje svrhe.

Jos jedna dinjenica je vrro vazna, a to je da se shvati, da u jednoj visesloZ.enol drZavi, ni jedna grupa, ni jedna narodnost ne smije imati privilegirani status i biti u poziciji da drugim narodnostima name6e svoj jezik ili izvjesne specifidne pogrede i nazore. U svajcarskoj, na pr., prema Ustavu od 1874 bile su priznate tri nacionalnosti i tri sluzbena jezika; Njemadki, Francuski i ralijanski. Medjutim, kad su stanovnici jednog dijela Grisonskog kantona zatrazili, g. 1937, da se i njihov jezik, RomaniS, tretira kao jedan od ravnopravnih jezika u fedeiaciji, to je odmah usvojeno, bez da ih je itko okarakterisao neprijateljim a'd,rzave. Taj jezik, kojim govori svega 1.2olo stanovnistva zemlje, imi isti status kao i Njemadki, kojim govori preko Z0olo stanovnistva.

i slabost jedne drZave mjere se po zadovoljstvu njenih gradlana njihovoj spremnosti da ju brane. Bez obzira kakav je sastav drlave, njeni gradjani branide ju samo onda, ako im ona osigurava Zivot, nor-

Snaga

i

malan razvoj i plodove njihovog rada. I najhomogenija drZava ne moZe se odrzati, ako u njoj postoji nacionalno, klasno ili intelektualno nasilje. Najteze prolaze one drZave u kojima gradjani stalno moraju dokazivati

svoju odanost postojecem poredku. lstinabog, medju ljudima ima i takvih koji su po prirodi naklonjeni nasilju svake vrste. Od takvih neuravnoteZenih elemenata drlava mora Stititi ljudsko dru5tvo.

je prva Jugoslavija bila tek u nastajanju, vec se je moglo naslutiti i nesretna buducnost nju 6eka. I najve6e drvo padne, kad je iznutra crvotodno i gnjilo. Dopisnik Francuskog lista TEMPS, Charles f{ad

kakva burna

98

Bivet, opisuje, godine 1919, misiju Francuske na Balkanu, nakon prvog Svjetskog Rata, ovako: ,,Za Bo5njake, katolike i muslimane, Francuska mora djelovati kao posrednik i organizator jedne Jugoslavije, u kojoj 6e ona upotr,ijebiti svoie pravo velikog pobjednika da kontrolira imperijalistidke tendencije srba i da ih navede na to da u Jugoslaviji gledaju zajednidku drZavu evropskog modela i vise u suglasju sa Wilsonovim zamislima i teZnjama stanovnistva biv$e monarhije".rl Taj isti dopisnik opisuje svoj susret u Sarajevu sa Reis-ul-ulemom DZemaludinom Cau5evi6em, sa kojim je imao vrlo interesantan razgovor: "Za vrijeme moga boravka u glavnom gradu Bosne oti5ao sam pozdraviti Reis-ul-ulemu, vjerskog vodju dijela jugoslavenskog naroda, koji 6e brojati oko dva miliona du5a u cijeloj zernlji. U prisustvu dvojice uglednih ljudi njegove konfesije i predstavnika Francuskog Vrhovncg Staba koji je sa mnom doSao, sa jednim tonom neizmjerne tuge i Zatosti povjerio mi je ovaj po5tovani starina ovo Sto ce se sada ditati: "Ja

sam veoma poda56en, gospodine-poceo je Beis-ul-ulema Djemaludin-

posjetom sina velike i plemenite Francuske, jednome od ovih oklevetanih muslimana. Recite Francuskoj, koju mi drZimo drugom domovinom, da smo mi svi njoj zahvalni i da mi u njoj danas gledamo jedinog za5titnika u sludaju da ovo Sto se sada deSava postane konadno. O, a kakvi dogadiaji! Hiljadu pobijenih ljudi, 76 Zena spatjenih, 220 sela opljackanih i porusenih, eto to je bitans za. nas muslimane nastanka jedne Jugoslavije, koju smo mi spremni sluZiti cijelom du$om Otkako je ovo stanje nastalo, mi smo bez pomo6i. Evo Vam potpuni spisak o aktima nasilja protiv muslimana samo u prosloj sedmici. Nisam uspio dostaviti ga princu Aleksandru. Bilo je objavlieno da 6e on pro6i kroz Sarajevo i ja sam za tu priliku bio spremio jedan govor, u kojemu sam, na vrlo prikriven nadin, htjeo re6i da odekujem za.moj narod bolja vremena. Pogledajte Sta je u6injeno od toga govora. Tri redenice Sto ublaiuju bol izbrisane su od unaprijed odredjene senzure. Govorio sam vojvodi Stepanovi6u o najobidnijimzlodinima koji se 6ine protiv muslimana. Njegova pomoc skoro je ravna nuli. Usprkos njegovih obe6anja ill njegovih namjera, zlodini protiv muslimana ne jenjavaju".

"Mi smo pak Slaveni, ali pravoslavni odbijaju da nas takvima priznaju. ie Vam kazati, da smo u stvari mi pravi starosjedioci ove zemlje . " ." Jedna duboka emocija stezala je moga Nas se smatra uljezima. Drugi

t) niu.t, Ch"rles, str.

Chez les Slaves tib6r6s- en Yugoslavie. Paris, Perrin, .l919,

150.

99

po5tovanog sugovornika, presijecajuei mu u grlu recenice u kojima je grmila srdZba, Sto se je ocitovala na njegovom prefinjenom, mr$avom licu, gdje se je urisala tuga jednoga fataliste. On mi je pruZio, bez da i5ta rekne, memoar u kojemu je bilo sadrZano ovo o demu je malodas govorio. Memoar nosi naslov: ,Dokumenti i korespondencija Reis-ul-uleme Bosne i Hercegovine o djelima nasilja i pljacke protiv muslimanskog Zivlja..." 0itanle toga dokumenta moZe izazvati samo jedan krik: to je Makedonija prenesena u Bosnu..."r) "Pa Oovjek mora sa dubokim bolom u du$i citati te retke, kao i ono Sto PiSe Milovan Djilas u,njegovom djelu "Zemlja bez pravde". On navodi da je politika nove drZave i5la za tim da se u Crnoj Gori zatre svaki trag muslimanskog dijela Crnogorskog naroda, tako da su im cak i groblja preoravali. Narodito je interesantan Djilasov opis dogadjaja u Sahovi6ima. Netko je iz zasjede u planini ubio Bo5ka Bo5kovi6a, uglednog Crnogorca iz plemena Poljana, kojega su mnogi mrzili radi njegove naprasitosti i slabog moralnog vladanja. Bio je prava napast na ljude i Zene. Ubistvo se je desilo s onu stranu Tare, dugo vremena krvave granice izmedju dvije vjere.

Prije nego je stvar ispitana od strane nadleZnih organa vlasti, netko je rekao da su ga ubili muslimani. Nije bilo ni malo te5ko rodjacima

i

drugima, koji su ga Zalili, da razjare masu na kaznenu ekspediciju protiv muslimana. Crnogorskom nadinu miSljenja krivnja za Boikovu "Po smrt pada na sve muslimane. Na kome da se osvete? .. . Ljudi, kao Sto je bio Bo5ko, ne ubijaju se bez velike masovne zavjere. Naravno, bilo je i drugih, konkretnijih razloga o kojima masa nije ni slutila. Neki su politi6ari htjeli oslabiti muslimane, koji su sada zbili svoje redove, nakon njihovog velikog stradanja za vrijeme rata. Ti itakvi politidari Sibali su mase raspaljivim rijecima da podju na kriZarsku vojnu protiv muslimana".

je u samom narodu . . . stolje6ima nago"Glavni razlog svakako leZao milana mrZnja na Turdina, Zella za osvetom za sve ono Sto su muslimani podinili u nedavnoj proslosti, spontana glad za turskom zemljom, koju su muslimani protuzakonito drZali sve od vremena Kosovske bitke u 14 stoljecu. Nitko moZda nije to ba5 tako jasnoosjecao, ali je bilo nekako jasno svima Crnogorcima, da Bo5kova smrt ne moZe pro6i bez velike katastrofe bilo Crnogoraca bilo muslimana i da novi Zivot ne moZe podeti dok se stari raduni ne svide." r) Rivet, Charles, Chez les Slaves lib6r6s-en Yugoslavie, Paris, '1919,

100

str.

169.

Perrin

,,Odmah nakon BoSkova pogreba, bez ikakvog naro6itog dogovora, Pol-

jani i drugi zgrabiSe svoje sakrivene puSke i krenu5e na muslimane. Po' lovica ih je bila nenaoruZana, ali oruZje im nije trebalo; muslimansko stanovniStvo, na koje su oni krenuli, bilo je nenaoruZano i u ve6ini miroljubivo, neratgborno, osim nekih pojedinaca, koji su Zivjeli uzduZ Tare, stare granice, a ovi su vedinom ve6, 1912 ili odmah poslije 1918 biti otiSli dalje u unutra5njost. Crnogorci nisu bili narodito dobro organizirani. Oni se staviSe, skoro spontano, pod komandu njihovih biv$ih oficira, sada penzionisanih"; ,,Nikada u povijesti nije bilo takvog kaznenog pohoda,

niti pak dovjek

moZe zamisliti da je to duboko skriveno u onome Sto se naziva ,,narodni duh". Pljadka od 1918 bijade igra prema ovome Sto se sada ima desiti.

Ve6ina krilara stidili su se poslije svojih djela, ali su to ipak uradili. lsti moj otac, koji nije naro|ito naginjao krvolo5tvu, bar ne vi5e nego drugi Crnogorci, nikad nije Zelio da se o tome govori. Osje6ao je sram' Sto je u tim dogadjaiima udestvovao, upravo kao pijanica kad se rastrijezni nakon podinjenog zlodina".

vlasti obavijeste izvjesne ljude, da je iedna grupa musli"U Sahovi6ima biti prebadeni

mana stavljena pod zastitu i da 6e, iz sigurnosnih razloga,

u Bijelo Polje. crnogorci im naprave zasjedu i sviju ih pobiju u blizini

groblja u Sahovi6ima. Tu je sasjedeno pedeset najuglednijih muslimana. Rusenje muslimanskih naselja i sjeda muslimana zauze takve razmiere

iforme da je

konadno vojska morala intervenirati; policija

ie to

sve

pasivno i bez brige gledala. DogadJaj se je pretvorlo u mali vjerski rat' ali rat u kome je samo jedna strana bila masakrlrana. cim se je redovna vojska pojavila, masa se je povukla. Postije toga nestaju muslimanska seia i naselja. Muslimani toga kraja bje7euTursku i prodaju svoja imanja

posto zasto. eitav kotar Sahovi6i i dobar dio Bijelog Polja nestade, diielom zbog ovog pokolja, a dijelom iz straha pred neizviesnosdu' Na muslimanska nasella doseli5e Crnogorci." ,,lako je Jugoslavija imala tada parlamentarnu vladu, ciJeli ovaj zlodin je zaSutkan. Da ie bila provedena makar i povr5na istraga, krimlnalci ! nlihove vodje bili bi otkriveni. Ali nikakva istraga nije provedena. ovolica ili trojica slrazara bili su pritvoreni na kratko vrijeme u $ahovi6ima, jei su predali neke zarobljenike gomili. Sta ;e ,naro6ito isto protiv iradicionalno ustaljenih obi6aja' bijase ne toliko. sami

zlodin, koliko na6in na koji ie on izvr5en. Nakon Sto su one zarobljenike u Sahovidima pokosili, jedan od na5ih seliaka, Sekula po imenu, iSao je oa teSa do le6a i svikome, iznad samih peta, prerezao petne Zile' Ts se u selu radi volovima, nakon Sto se udarcima sjekira obore' da

1et

se ne bi mogli podiCi, u sludaju da prolive. Neki su prebiraju6i dZepove nalazili krvave kockice Seceia I p"J;li' ; ih. Djecica su uzimana iz naramaka majki isestara i.na njiho.,,e oei-prekrana...

Brace musrimanskih sveienika cupali su iurezivali irn'tiistove na delima. U jednom selu,bila.je svezana grupa muslimana okc plasta sijena, kojega su onda zapatiti. Neki su postije primijetiti Ju-i" pr"n,'u" i;s;;;i;;;;"r;lii uio

plavkasto-crven." gr.upa

je napala jednu

izolovanu muslimansku ku6u. Na5li su "J:.d?u seljaka gdie odire zaklano janje. ntieii-r, gu ubiti i zapariti njegovu kuiu, ati im odiranie,j.an;eta oale ijtr;; objese toga istoga setjaka brdono'ice na istu'srlivu goi"le-on ,ilir* janje. mesar udarcem sjekire vjesto je rascijepio glavu Jedan profesionarni i podeo derati koZu, ali tako da trup ostane nepovrijedjer. Ondu je otvorio prsa. Srce je jo5 uvljek kucalo. Mesar ga iseupj rukama ibaci psetetu. poslije se 'o"u'.'nuuu ie pridato da pas nije htjeo Ju'Jotur,n";,";,

Turskoga mesa".r)

l;r";;;'i,

Koliko tragidna, toliko paradoksalna u ovoj krvavoj epizodi jeste cinjenica, da je naknadnom istragom utvrdjeno da su goska uuiri, n" rnrrri_ mani iz SandZaka, nego njegovi Crnogorci iz Kola5ina. Dugo sam dvoumio pri s.as.tavljanju ovoga rada, da li da u njega unesem ove retke iz Djirasove knjige. *i t
covjek mora stati zaprepasden i duboko se zamisriti na prodorima ovako niskih instikata u ljudskoj dudi. pltanje se nameie samo od sebe: gdje..je, odakle je ista.ie izvor zla u sviletuZ Da li je zlo inherentno, yrodiglg u ljudskoj du5i, i da ti ono t"d", *uo krv, u'tyuaskim liiamaZ lma li ikakve nade da 6e dovjek savladati zto, iti nu, oai"Oiuno O"

lu

t)

luil"*n,^ Land without Justice, Piil.r' 1958, str. 205-9.

102

New york, Harcourt, Brace & co.,

na vijeke vijekova lutamo po bespucima pustinje Zivota? MoZemo li ove i ovake ispade nazvati kr$6anskim radi toga 5to su im aktori toboZnji, nazovi kr56ani? Ne, nikako.Uzvisena kr56anska etika milosrdja, ljubavi i pra5tanja sa ovakvim aktima nema nista zajednidko. Ne samo kr56anstvo, nego ni jedan religiozno-moralni, etiiki ili filozofski sistem sa ovim nema i ne moZe imati ni5ta zajednidko. Radi se o tome da li ikakva ideologija, ikakav sistem, moZe uticati na ve6 postojede snage, dispoziciie, sklonosti i latentna svojstva jedne nacije ili ne moZe. Predpostavimo da se ovdje ne radi o dvije komponente jednoga naroda, koje je povjesni vrtlog stavio u ideolo5ku opoziciju, ili bar oni tako misle da su u ideoloSkoj opoziciji jedni prema drugima. Da li bi mi u tom sludaju bili postedjeni ovakvih divljih podviga? Ne, nikako. Davno prije pojave lslama na Balkanu historija vrvi dogadiajima ove vrste; hiljadama zarobljenih vojnika kopaju odi, tamo se sin diZe na oca, brat na brata, boljar na boljara i svaki Zeli da zatre traq svome protivniku- Ne radi se,dakle,o Kr56anstvu i lslamu.To su samo trenutni izgovori zaizliv mrZnje; ako njih ne bi bilo, onda bi to mogao biti nacionalni, socialni, klasni, ili ma kakav drugi izgovor da se zlo udini. Dovoljno je da jedni imaju plave, a drugi crne odi, pa de se zbog toga mrze ida jedan drugome Zeli iskopati odi. lma li, postoji li zbilja nesto Sto se naziva ,,narodni duh", "narodna du5a" ? Po svoj prilici da postoji. Ona je razlilita kod razlicitih naroda inacija. Na samome naSem teritoriju, gdje smo se sreli s Madjarima, Turcima, Bizantincima, Mledanima i drugima, osje6a se izvjesna razlika u nadinu kako pojedina nacija reagira na dogadjaje u svojoj sredini i oko sebe. Neki su od tih naroda viSeskloni gr.upnoj disciplini i redu. Takvi izgledaju Madjari i Turci i uop6e narodi Mongolske rase. Kako drugacije protu-

maditi one njihove silne vojnidke podvige i uspjehe?! Svi narodi su ipak u izvjesnim momentima dinili ispade, neki manje neki viSe. Samo su oni drugadiji u raznim periodima ljudske historije i kroz te ispade, ekscese, moZe se suditi o snazi i slabosti i o nacionalnom karakteru pojedinih naroda.

Uzmemo li da su ovi i ovakvi ispadi uslovljeni predispozicijom pojedinaca i grupa, da su ti ispadi predodredjeni u krvi i duhu samoga naroda, da su oni njemu dati, onda bismo tim priznali, da nema nikakvog smisla nastojati uzdifi ljudsku duSu na jedan viSi, humanitarniji niveau, putem odgoja i prosvjete. Time bismo priznali da sve Sto ude veliki religiozno-

i odgojni sistemi svijeta, nije nista drugo nego jalov, Sizifov posao; dovjek se ne moze popraviti i promijeniti; vazda je homo homini lupus, t.l. dovlek 6ovjeku vuk.

etidki, fitozofski

103

i ne moZe biti tako, jer nema nikakve sumnje da se na ljudsko vladanje moZe uticati putem prosvjete i odgoja i Oa ;e eov;et u stanju da se uzdigne na viSi stupanj moialnog Ziioia. Sve zav-isi od toga, kakav Ce odgoj dobiti u formativnim godinima Ziuo;. To dakako nije

"uogu

je sigurno. Sloboda je uzvi5en pojam i svaki dovjek Zeli da bude slobodan- Medjutim, rjudi 6e imati razrie iie pojmove o stouoai ve6 prema tome.kakav su odgoj dobiri u formativnim godinama. iu sloboda znaditi da stave druge ljude u okove; za druge i"on" eu 6e sloboda znaditi da mogu zgrabiti imovinu drugih rjudi, itd. prava pur. ]e samo ona, koja ide za tim da ucini sve ljude slobodnim, bez"iouoou obzira kojoj rasi, klasi, religiji, boji, iti jeziku pripadali. Stobodan eoui"L, u pravom smislu ove rije{i, osjeia se ugroZenim, ako ima rofstva ma Jedno

kakve vrste, bilo gdje na svijetu.

Za

to ne.mogu uspjeti one drZave, one ideologije, oni pokreti, koji

zago-

varaju slobodu jednih pomo6u ropstua arugih, pravo jednirr na ra6un obespravljenja drugih, 2ivot jednih putem LniSiavanja drugih. Dr.Zava ne smije biti sredstvo jedne klase ili nacionalne grupe da iskoris6uje druge, nego ona mora imati jednu veliku, uzvisenu, humanitarnu misiju, da svima gradjanima omogl6i slobodan razvoj i napredak, da mogu nesmetano uzivati plodove njihovog rada ida ih zastiti od nepravde i nasilja pojedinaca, koji su tome skloni - Drlava, dakle, kao vrhunska

manifestacila organiziranog drustvenog zivota, moze se smatrati slabom jakom direktno prema stepenu zadovorjstva njenih gradjana. U viSesloZenoj narodnoj drZavi svi elementi trebaju ucestriovaii u svima manifestacijama drzavnog iivota isvatko treba ia osjeti, da je to zaista nlegova drlava, njegova kuca. u kojoj on ima i prava i duZnosii, jednako, kao svaki drugi gradjanin.

ili

Vrlo je opasno po moralno vladanje ljudi i po njihov op6i stav prema zivotu, zajednici idrugim ljudima da se dopusti, da ditave generacije budu rodjene iodrasle u sredini, u kojoj vlada nasille, upra,,io kao Sto je kobno po bududeg dlana ljudskog drustva da se rodi u porodici u kojoj nema ljubavi igdje vlada vjedita svadla, naprasitost imrZnja medju [lanovima. Takvi Ce ljudi biti vrlo nesretni u Zivotu i svoju nesre6u 6e prenositi na svoju okolicu. Srbi, Hrvati i Bosnjaci trebali bi podignuti, negdje na tromedji, gdje se sve tri zemlje sastaju, jedan monumenlalan s.pomenik onome milijonu i sedam stotina hiljada ljudskih zrtava. sto ih izgubi5e u medjusobnom zatiranju za vrijemaprosloga rata. Taj monumenat bi onda trebali posjeiivati pojedinadno i u grupama. riarocito bi Skolska omladina trebala tamo i6i pod vodstvom svojih iskrenih i pravih

uditelja, da bi na licu mjesta dobili najve6u inspiriciju o torne do dega 104

dovodi slijepa mrZnja medju narodima pa makar oni jezika.

bili iste rase

i

Ne manje je opasno po drZavu dopustiti da se stvori legendarna klasa "oslobodilaca", koji su onda nagradjivani poloZaiima, za koje nemaju strudne spreme. Ako treba nagraditi one koji su se borili za jedan odredjeni poredak, ta nagrada ne smije biti takvog karaktera da stvara trutove u ljudskom dru5fuu, koji prijede normalan razvoj privrede i industrije u zemlli. Bez obzira koliko pojedinci bili uvjereni u sveobuhvatnost i ispravnost izvjesnih socio-ekonomskih i politickih teorija, one se ne smiju nametati drugima, koji mogu imati odvojena miSljenja. Pogotovu se to ne smije nametati, ako takve teorije nose specifidne filozofske poglede na Zivot

i

tumadenje dogadjaja u ljudskoj historiji. Ljudski iivot, pona5anje, vladanie i postupak su takve prirode da ne postoji nikakva teorija, koja bi iinala, a priori, iskljudivo pravo na istinitost i egzaktnost svojih postavki kod tumadenja tih dogadjaja. Vrlo je plitko, kad netko nastoji da protumadi ditavu povijest, svo zbivanje i razvoj u ljudskoj zajednici gledaju6i te dogadjaje kroz prizmu samo jedne odredlene teorije. Sloboda ne smije zavisiti od dobre volje izvjesne grupe ili klase, nego ona mora biti utkana u samu srZ drZavne organizacije. U takvom sludaju driava 6e biti u stanju preZivjeti sve nedaie, sve nesre6e i sve udare, bez obzira odkuda dolazili. To bi bila drZava koju Zele njeni gradjani i za koju su spremni podnijeti i najve6e Zrtve. 14. NACIONALNI KARAKTER BOSNE

Granice dana$nje Bosnet) ne podudaraju se sa srednjevlekovnom bo-

sanskom drZavom. To isto vrijedi i za dana5nju Srbiju i Hrvatsku. Sve te na5e drZave bivale su nekad manje, nekad ve6e. Ne samo to, nego su dijelovi Bosne, Srbije i Hrvatske mijenjali ruke, pa se je deSavalo da je iedan dio Bosne, na kratko vrijeme, bio zauzet od srednjevjekovne Srbije ili Hrvatske, kao $to se je de5avalo da je Bosna, u naponu svoje modi, dostigla razmjere najve6e Slavenske drZave na Balkanu, ukljudiv5i pod svoju teritoriju, pored dana5nje Bosne, zemlje nekada5njeg Novopazarskog Sandzaka, Boko-Kotorsko primorje i cijelu dana5nju Dalmaciju. To je bilo, kako smo ve6 vidjeli, u doba kralja bosanskoga, slavnoga Tvrtka Kotromani6a, koji tako postade prvi vladar Slavenskoga

r) lz praktidnih

razloga Bosnu

i Hercegovinu

nazivamo jednim imenom: Bosna,

105

just

pod svojim skiptrom ujedini najveci dio nasih

99 danasnjih zemalja na Balkanskom puluotoku. Svb su to cinjenice, poznate svakom iole pismenom dovjeku. Medjutim tr dogadjaji dobivalu oiugueii" -riaut
tendencija da s.e Bosna smatra srpskom zemrjom.

To dakako ne vrijedi za Bugarsku, Albaniju.ili dijelove Grcke, koje su ,"Lf;",Jifo u cijelosti, bilo djelomi6no, nekada'bite, nu kratko vrijem;,

;il'JaSeu

Srpskog vladara.

S druge opet strane nekj Hrvatski historicari i politidari tvrde je Bosna Hrvatska zemlja, jer je ona, po torn mlsijenju, prvobitnoda bila naseljena Hrvatima. s ebsnom runiiuriiuiu poritida;i nu iuJnoi i na drugoj strani, ne u ime dobrobiti Bosne i nyenog naroda, nego zbog vrlo nezdravih inerearnih namjera, koje nikako nu

rog,

"na5o1

biti od [orrsti i srednjoi Evropi. re-freienzrle su Stetne i nerealne i zbog toga Sto one ne vode raduna o narodnom raspolozenju u samoj Bosni. Jos nikada se nije dara mogucno"i na.oou u Bosni da on slobodno progovori o svojoj vrastitoj luei i Narodito se to pravo odrice Bosanskom narodu u tzv.'slolodno;"uuuini. naroa_ noj d.rZavi, gdje bi po svim objektivnim kriterijima modernog uiun,"nu, narod trebao da ima takvu slobodu. Bosni se stalno odred"juje njena nacionalna pripadnost i njena sudbina izvan njenih granica, a'da se o op6-oj slavenskoj zajednici na Barkanu

tome narod u Bosni uop6e ne pita.

U najnovije vrijeme imamo jedan paradoks koji je vjerovatno bez pre_ cedenta u analima Slavenske povijesti na jugu. Dio, niime, stanovnistva Bosne, koji ispovijeda rslamsku rerigiju, ornJe"n je nacionarno kao Musliman (sa velikim slovom Ml. Bez onzira kat
D O t"r" str. 1 14. 106

"idi:

"Die siidslavische Frage und der welt-

Rediii, Enver, Tokovi

i

otpori. Sarajevo, Svjetlost,

1970,

krieg", zastupa tezu, da su dana5nje nacionalnosti medju Slavenima na Balkanu direktna posljedica postojanja nezavisnih dr\ava u Srednjem Vijeku.t)Drugim rijedima, Srpska nacija, Hrvatska nacija itd. postoje danas kao posebne nacije samo radi toga Sto su u Srednjem Vijeku postojale samostalna Srbija,-Hrvatska, Makedoniia itd. Tim putem, izgledalo bi, da ide i dana5nji reZim u Jugoslaviji u svim nacionalnostima osim Bosanske. Unato6 dinjenice da je Bosna postojala kao nezavisna drZava tri i po vijeka nakon nestanka samostalne Hrvatske drlave, a gotovo jedno stolje6e nakon propasti Srpske drZave na Kosovu polju, njena se nacionalnost ne priznaje. Dakako ideja priznavanja postoje6ih nacionalnosti u dana5njoj Jugoslaviji pro5la je kroz citavu fazu promjena, prilagodjivanja, odbacivanja i prihva6ania. Taj proces izgleda jo5 niie zavrsen.

U samom po6etku nastoja5e se stvoriti jedna zajednidka, sveobuhvatna nacionalnost: jugoslavenstvo. Ne5to docnije dolazi se do priznanja stvarnog, 6injenidnog stanja, a to je da je jugoslavenstvo geografski, a ne nacionalni pojam i da se ve6 stolje6ima oformiranim nacijama ne moZe naturiti neko novo nacionalno obiljeZje. Ni Srbi ni Hrvati nijesu bili spremni odre6i se svoje stoljetne povijesti i kulturnog nasljedja u ime nekog nebuloznog jugoslavenskog nacionalizma. Sezdesetih godina ideja jugoslavenskog nacionalizma sluZbeno se odbacuje od strane reZima i Ustavod 1963 garantira svakoj osobi pravo stobodnog nacionalnog opredjelenja, kao i pravo odbijanja nacionalne pripadnosti uopie.z) Za BoSnjake lslamske kulturne tradicije popis od1961 dao je mogu6nost da se izjasne kao muslimani", dok Ustav Bosne i Hercegovine od 1963 "etni6ki spominje muslimane kao posebnu etnicku grupu. Da konfuzija bude potpuna, rije6 u Bosni imade dvoiako zftacenie, ve6 prema tome "musliman" da li je pisana velikim ili malim slovom. Malo slovo oznaduie vjersku, a veliko nacionalnu pripadnost.3J Prema toi novoj, jedinstvenoj teoriji' u Bosni Zive tri naroda: Srbi, Hrvati iMuslimani. Pitanje se narnece samo od sebe, radi dega je ova konfuzija stvorena i kome ona treba? t neho-

tice se name6e ideja da nekome treba da jo5 uviiek Bosna oscilira izmedJu Beograda i Zagreba. Oscilirati moZe jedino ako je nestabilna, ako nema svoj vlastiti status kao samostalna republika, ravnopFavna ostalim postojedim republikama. Takav vise6i status Bosne ne mo2e biti nikome od koristi, dapade on stvara nervozu u Srpsko-Hrvatskim odnosima. 1) Sodland, L. V., .Dle S0dslawische Frage und der Weltkrieg'. Wien ,l918. (preveo F. Pucek, Matica Hrvatska, 1943, str. 10) t) Shoup, Paul, Communism and the Yugoslav National Ouestion; New York. Columbia Univ. Press, 1968, str. 211. s) Djozo, H., ,Musliman", Glasnik lVZ, Xl-Xll (Nov.-Dec., 1968)' str.475. 107

einjenica je da je Bosna etnidki najcistija Slavenska zemlja na Balkanu. Njen. jezik.su usvojiri isrbi iHrvati kao svoj knjizevni j"rik. n"n:gio.no, podijeljena na okruglo 40olo muslim ana, 3|oio privoslavnih 9na je i 21o/o katolika.r) Godine 1600 dakako odnos je bio sasvim drugaeiji, su ier tada muslimani sadinjavali oko g0o/o Bosinskog sianovnistvi.r) Od po[et_ ka.sedamnaestog storje6a broj musrimana opada u korist pravosiavnin, koje su turske vlasti dovodire u Bosna iz raznih razroga. smairamo po.itivnom dinjenicom Sto se je u popisu od 1971 dala mogu6nost Bo5njacima muslimanske vjere da pokaZu svoju brojdanu ,n"ugu, iL. lu Uifo -odnos potre.bno utvrditi taj snaga u gosni. nti taj se je odnos mogao nadi bez stvaranja neke muslimanske nacije. Moderno nacionalno budjenle medju Barkanskim sravenima podima sa oslobodiladkim ratovima u 6odetk'19. viieka. Do tada je bira porarizacija izmedju dvije svjetske velevlasti: Osmanlijskog caistva, tlo preOstavnika lstoka, odnosno rslama, i Habsburskog cuiswa, tao piedstavnika Zapada, odnosno Kr56anstva. ldeja politiJko_kulturne-poiu.1ru"i;u lstok-Zapad dakako mnogo je starija od'Osmanlilskog i Habsbur$kog

i ta polarizacija.tokom historije mijenja jeogiafski poroZaj. U je Zapad,'a perzija lito[. XaO je nimst
doba klasidne Grdke,Gr6ka

krivudavom linijom do rileke Drini pa onda brinskom

dolinom na jug do dana5njeg grada Skadra u Albaniji. Kako vidimo iz

datuma njenog stvaranja.ta rinija je postojara na nekoriko storje6a prije do.laska.nasih predja u'danasnju nasu poitoloinu, ari ona je ooman na njih vrSila strahovito jak uticaj. Srbi polako poatileZu uticalu Bizantinske

Kulturno-religiozne orijentacije, dok Hrvati padaju pod Rimski uticaj. dijelom zbog relativne udaljenosti od obadva centra, dijelom zbog posebnih topografskih pririka svoga terena, najdurje ostala utodiStem staroslavenskog politeistidkog panteona, da bi iz njega direktno usla u bogumilswo, ko.ie 6e presrldno uticati na njenu sudbinu. J,:.d'.no je. Bosna,

Kad se govori o nacionalnosti i nacionalnoj pripadnosti, pojmovi Jos uvijek nijesu sasvim disti i jasni. Sto je jasno, to je da su agre_ sivni nacionalizmi modernog vremena stuorili mnogo vise problJma i nevolja za narode nego sto su ih rijesili. Nacionalna ostrica izgleda

tl

:)

U S.News & World Report, v. LXXll, no.25. June 19, 1972. str 86. DZemaludinovii, M., ,.Mjesto i uloga Bosanskih Muslimana u politidkom p\y9lt1 n15ih naroda", Almanah, 1968, Sarajevo, i967, str. tts Viji takodjer Collier's Encyclopedia: Bosnia-Hercegovina. str. 404.

108

da je u direktnoj ovisnosti o kulturnom stepenu jednog naroda. Sto 1e narod kulturno zaostaliji, tim je britkija o5trica njegovog nacionalizma. Tek kad se narod popne na visoki stepen kulturnog i materijalnog napretka, moZe vidjeti u svima ljudima, bez razlike na njihovu nacionalnu pripadnost, suputnike i prijatelje na ovoj na5oj planeti. Kad se na taj i takav stupanj dodje, onda vi5e nikakve imaginarne linije ne bi bile u stanju da prave od ljudi vukove prema drugim ljudima. Evropski narodi pred kriZarske vojne nijesu rse dijelili na nacionalnosti u dana5njem smislu te rijedi. Nije onda bilo vaZno tko je Nijemac, Francuz, Talijan itd., nego je bilo vaZno da su oni katolici, ili grko-ortodoksi. Tek je reformacija u 16. vijeku promijenila taj religiozni faktor u Zivotu nacija i zamijenila ga osje6ajem pripadnosti i lojalnosti naciji. Doba vlade razuma i prosvjetljen ja kroz 17. i 18. vijek okarakterisalo se je kao odraz otpora ne samo politickom nego i intelektualnom uticaju crkve u ditavom zapadnom svijetu. Tek tada su stvorehe moderne teorije o naciji i nacionalizmu, koje su dobile op6e priznanje u svijetu. Kad se govori o nacionalnoj pripadnosti jedne grupe i;ud,, u ozbir dolaze

dva faktora: objektivni elementi i subjektivno osje6anje te grupe. Mi 6emo pomisliti da covjek pripada jednoj nacionalnoj zajednici, ako s tom zajednicom ima zajednicki jezik, obidaje, tradicije, historijsku pro5last i kulturnu orijentaciju. Medjutim, bili bismo na krivom putu kad bismo se zaustavili na tim spoljnim, objektivnim elementima. Mnogo je vaZnije od toga subjektivno osje6anje toga pojedinca ili grupe. Danas se smatra presudnim faktorom to subjektivno osje6anje pripadnosti jednoj grupi i k tomu jo5 Zelja da se sa tom grupom dijeli zajedni6ki Zivot u buduinosti. Ovdje bi nam primjer Crnogoraca mogao lijepo posluZiti. Po svim spoljnim, objektivnim elementima, Crnogorci bi od stranog posmatrada mogli biti smatrani Srbima ili Hrvatima. Medjutim to oni nijesu, jer oni misle i drZe da su oni jedan poseban narod i da oni imaju svoju posebnu nacionalnost: crnogorsku. Oni na to imaju pravo po svim ljudskim i BoZanskim zakonima i to im je dana5nji reZim u Jugoslaviji ustavom priznao. To isto vrijedi i za Makedonce. Jedino su BoSnjaci ostali bez narodnog imena i bez svoje nacionalnosti. Da li je te5ko definirati Bosansku nacionalnost? DrZimo da kolikogod se moZe definirati Srpska, Hrvatska, Makedonska, Crnogorska i Slovenska narodnost, da se isti kriteriji mogu upotrijebiti za definiciju

Bosanske nacionalnosti. BoSnjak je svaki gradjanin dana5nje Bosne, koji se tako osje6a. Bo$njak ima svoju posebnu kulturnu orijentaciju, jezik, pro5lost, folklor, narodne, obi6aje sve dakle objektivne elemente, koji ga 6ine jednom posebnom nacionalnom grupom. Bo5njak moZe biti 109

muslimanske, pravoslavne, katolicke, jevrejske,

ili

ma koje

druge religije, kao sto moze biti ateista. to su iniividuarna, pri-ioonu-i;uurtu

prava, koja su zajamdena svakom dovjeku u civiliziranom drustvu.'Bosna se..sastoji od jezgre i dijelova, kao sto su Krajina, posavina, podrinje i Hercegovina. Osjeiaj pripadnosii Bosanskom nacionalizmu nuruuno ne veze se za teritorij danasnje Bosne, iako je Bosna njegova matica, osnova i izvor. Bosnjastvo je dakako biro a i danas je naiionarni pojam za sve one ljude koji se tako osjedaju, bez obzira gd.ie zive. stan'ovnici nekadasnjeg Novopazarskog sandzaka, kao i stanovnici nek;h crnogorskih gradova, koji su nekada pripadali Bosni, imaju pravo da se zovu EoSnja_ cima, ako se tako osje6aju. Kad su Bosnjaci odbili da priznaju odredbe Berlinskog kongresa o ,predaji njihove domovine Austriji i kad su se digli da oruzjem u ruci brane svoj zavidaj, jedan od njihovih najve6ih

heroja bio

je

Pljevaljski muftija Mehmed- dt. Semsatadi6 po narodu "TaslidZak". U njemu je cijeli bosanski narod gledao jednog od najboljih svojih sinova. Bosanski jezik pogresno je nazivaii srpst
Makedonski, Crnogorski, Bosanski itd.

NaSi su predji cak i pod Turskom carevinom pisali, pored Turskog, Arapskog.i Perzijskog jezika i na svome, Bosanskom jeziku, djela oi trajne vrijednosti. Jedan od takvih pisaca bio je hafiz salih Gasevi6 iz Niksi6a.

je napisao, odnosno preveo sa Turskoga, spjev o Muhamedovu (a. s.) i objavio ga, godine 1893, u Skoptju. Kad je tiitsie pao pod vlast crne Gore, iz njega se iselise mnogi muslimani i nastanise se po raznim krajevima sandZaka i Bosne. Gasevi6 se naseli u Kolasinu (zapravo Donji Kola5in) i bi postavljen sreskim nadelnikom sa sjedigtem On

rodjenju (Mevlud)

u Sahovidima. On ovako obrazlale povod pisanja svog naboznoj spjeva: "MoliSe me Kola5inski prvisi, Nami Mevlud daj bosanski napisi. Drugi jezik mi lijepo ne znamo, Allah jedan, hak pejgamber, svi znamo. $to j' u Kur'an na sve iman imamo Bo6njacki nam Mevlud gradi, molimo."r)

tl

f.f"rr*t.f., n., Ga5evidev Bosanski Mevlud, Z str. 7.

110

izdanje. Sarajevo, lDS, i936,

Koliko je Bosna trpila itrpi zbog odsustva jedne pozitivne nacionalne pozicije, moZe donekle pokazati ovaj primjer: Ovaj isti Ga$evi6ev Mevlud izdao je 6irilicom profesor Beogradskog Univerziteta, Dr. Fehim Bajraktarevif, pod naslovom: ,,Srpska pesma o Muhamedovom rodjenju" itako ga objavio u Glasniku Srpskog Naudnog Drugtva, knjiga tll, Skoplje, 1927. Profesor Nametak, u svom drugom izdanju Ga5evi6eva Mevluda prigovara Bajraktareviiu Sto je Mevlud nazvao ,,srpskom pesmom". On (Nametak) veli da bi on mogao taj isti Mevlud nazvati hrvatskim, kao Sto ga je Bajraktarevii nazvao srpskim. To nije udinio, nego je Mevlud ostavio da bude bosanski, kako ga je pisac nazvao.

Medjutim prof. Nametak pada, moZda i nesvjesno, u istu gre5ku detrdeset godina nakon objave ovoga Mevluda u Sarajevu. U svoj rad "Rukopisni tursko-hrvatski rijednici" , Zagreb, 1968, uvrstio je rijednik zvani iako je pisac nazivao svoj jezik bosanskim. Ovoga "Potur Sahidija", puta prigovor je do$ao od Albanskog profesora Hasana Kale$i-a, koji ka:e,

"Medjutim, ne mogu da ne izrazim f,udjenje zbog gornjeg naslova, s obzirom na to da je autor rije6nika svoj jezik zvao bosanskim (bosanca), a ne hrvatskim ili srpskim. Rijednik je trebalo nazvati tursko-bosanskim".')

lme Bo5njak je na lstoku vise poznato nego i jedno drugo Slavensko ime sa Balkana. Turci, Perzijanci i Arapi upotrebljavaju to ime da njime oznade jedan poseban narod na Balkanu. Da su se tim imenom nazivali stanovnici Bosne od dolaska Slavena na Balkan pa do danas, najbolji su svjedoci pisani dokumenti naSih bogumilskih djedova, gdje se jedino rije6 "Bo5njanin' upotrebljava za oznaku stanovnika Bosne. Takvih dokumenata navedeno je nekoliko u ovoj radnji, a ovdje 6emo navesti samo jos povelju bana Stjepana Kotromanica, izdatu Dubrov6anima 15. Augusta, 1332, kojom se reguliraju neki pravni odnosi izmedju Dubrovdana

i Bo5njaka:

"Utvrdi zakon ki je prvo bio medju Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki 6lovjek, koji je zakon bil:

Ako ima Dubrovdanin koju pravdu na Bo$njaninu-da ga pozove pred gospodina bana ili pred njegova vladaoca-roka da mu ne bude odgovoriti. Ako Bo5njanin zap5i da nije duZan-da mu narede prise6i samosestu, koje ljubo postavi banl rod

tt

...

ll"san, "Albanska aljamiado knjiZevnost", Orient. lnst., $1"5i, Prilozi za orijentalnu filologiju, XVI-XV|I, 1966-62, str.

Sarajevo,

61.

11+

A kto

Dubrovcanin ubije ili posjede u Bosni, iri Bognjanin Dubrovcanina-taj pravda da je pred gospodinom banom, a osud da grede banu na njih.

Ako bude svada Bo5njanina z Dubrovcaninom knez dubrovaeki

i sucije, a globa op6ini . . .".r1

u Dubrovnici_da

sudi

fenle! beg Kapetanovic-Ljubusak, prvi nadelnik grada Sarajeva pod Austrijskom okupacijom, irjepo veli: "Sto ," tide Hlrvata i Srba, to su ogranci od jugoslovenskog viteskog naroda, kao Sto smo i mi i"io ;eoan ogranak, te se na prvom mjestu nalazimo. Kad ne bise na n*-triui, okom gledali, kad bise nam priznali nasu narodnost, mogii bi s'njima

sasvijem u ljubavi Zivleti".z; U. doba

llirskog Pokreta, lvan Juki6 pise Gaju, godine 1848, traZe6i od

njega podrsku za stvaranje knjizevnog drustva "(oro Bosanst
nastojte da najpred na5a serca odistimo od predsudah, fatajmo za knjige i 6asopise, vidimo sto su drugi uradili, te i mi irtu ri"orw" poprimimo, da nas narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost istine izvedemo".3)

Evo Sta piSe Matija MaZuranic, kad je bio u Bosni, 1g39_40: sam pitao trgovce, koji pohode po svoj Europskoj Turskoj, da"Jedanput kojim se lezikom najvise slu2iti mogu? a oni reko5e: god'podjed,'svuda "KLd lgZe5je,govoriti boSnjacki". - Da kako je u Stambolu? rekoh-'"U Stum_ bolu vele, pak sve bo5njacki, samo malo osmanlijski i grcki". Ali oni toga nikako na poznaju da tudje rijedi u svoj jezik mijeiaju, nego jo5- vele da Osmanlija bosnjacke-rijeci mi,iega, L kolitogoa'Xr"njli

i..Stajerci imaju njemackih rijeci, toliko Bosnjaci,

viSe, turskih imaju.

oni

ili

Uojim se lbS

kazuju da sva svapska zemlja bosnjaeki eglendi5e; osim ve6 tamo negdje daleko, gdje ima pravlir gvaOa; ali dL se je ve6 sve, brajne, po Svapskom jeziku pokvarilo i za to oni teSko razumiju kad su na sastanku sa Svabami".

jezika manje "PqaygOa se turskoga

cuje u Bosni nego u Srbiji, jerbo

u Srbiji darS;l;j" smatraju kao nekakav izobralen jezik i za io

ga

svaki

varo5anin govori turski. A u Sarajevu ima dosta aga koli ne znaju nego

rJ Dizdar, M., Stari Bosanski Tekstovi, str.

2J

eorovii, V., Bosna i Hercegovina, sir.

3) lbidem, str. 108.

112

85. g1.

bosnjadki.

I

premda pasa sarajevski dobro znade turski, arapski i arto mu ipak nije.drago da tko pred njim turski razgovuru. Rt o mu tko po turski Stogod kaze, a on uvilek OoSnlaet
nauts_ki, za

Kroz 6itavu povijest Bosne, kako se mo2e jasno vidjeti, uvijek se je znalo tko su Bosnjaci i sto je bosanski jezik. imade u bosanskom narodu jedan posebni duh, mentalitet, pogled na svijet i Zivot, koli ;e ofoimiran stoljetnim historijskim iskustvima bosanskog covjeka. -taj oun u svojoj biti plemenit, nesebidan, pregarajufi. bd staroslauun.kog ;e auu_ lizma do bogumilstva, pa kroz lslam ikr5ianstvo, taj mentalitet pJprlma karakteristike .odricanja od materijarnih dobara, desto puta povradenje u sebe sa prilidnom dozom pesimizma. Ari kad se taj oun' oet
;[1i"rr-G 1

967.

Matija, ,pogted u Bosnu,, odjek, XX, broj l2,Sarajevo, 15 Juna 113

razvija u svom vlastitom ambijentu.Ti ljudi itaj duh postojali su ipostoje i danas, bez obzira Sta tko o tome misli.

Bosanski duh, personalitet i uop6e bosanski nacionalni karakter ne mogu predstavljati oni pisci i kulturni radnici, koji, iako fizldki Zive

i

rade u Bosni, svojataju Bosnu za jednu odredjenu tezu, diji je centar izvan granica Bosne. To su oni centrifugalni faktori koji samo rastadu bosansku cjelovitost, sakate jedno zdravo tijelo i na tal nadin smetaju

cijelom lednom narodu da matbrijalizira svoje stvaraladke snage doprinese svoj udio u Slavenskoj i op6oj ljudskoj kulturi. Bosna

je trpila i trpi

i

najvige od nerazumijevanja njenih rodjaka. Mak to trpljenje u onoj svojoj pjesmi ,,Zapis o

Dizdar divno je izrekao zemlji", gdje kaZe:

,Pitao jednom tako jednog vrli pitac neki: Kto je ta sta je ta da prostis Gdje je ta odakle je Kuda je ta Bosna

Rekti.

A zapitan, odgovor njemu tad hitan dade: Bosna, da prostig, jedna zemlja imade posna i bosa da prosti$ hladna i gladna k tomu joS Da prostig Prkosna . . .t)

Da, Bosna je uvijek sanjala o pravdi, dovjeinosti, o ljudstvu i postenju, da zlobe vi5e ne bude, ali je zloba izokolo nju izjedala. Ona se je nekada, od ljute nevolje morala previjati, uvijati, zavijati pa dak imasku na svoje lice metati, samo da oduva svoj integritet pred silnicima lstoka iZapada. Odsijecali su joj ruke,trgalijezik,kopali odi,alije ona uvijek bila spremna da za pravdu i istinu i ljudstvo vadi usijanu maziju iz vrele vode. I nakon svega toga, nama se sada, u drugoj polovici dvadesetoga vijeka, govori da u Bosni ne Zive Bo$njaci, nego Srbi, Hrvati i Muslimani sa velikim M.

Ako je musliman nacionalno a ne konfesionalno obiljeZje, onda doista moZemo imati Muslimane pravoslavne, Muslimane katolike, Muslimane

r)

Dizdar, M., Kameni Spavad, Sarajevo,

1't4

1966, str. 108-9, "Veselin MaleSa',

protestante i Muslimane ateiste. U stvari list donosi pi_ tanie, koje je Atifu purivatri postavila Berislava"Zemzem,,r) Kosii prilikom jedne akademske rasprave u Sarajevu: ,,Da li gradjanin koji je rod;en iZlvi u Bosni, Bosanac, a pravoslavne je vjere, mole za s-ebe da napige da

je Musliman?". Na ovo pitanje magister purivatra, sluzbeni interpretator Muslimanske nacionalnosti, odgovorio je: ,,Ako se osje6akao Musriman, onda moZe.. Rijed je o vlastitom ubjedjenju i slobodnom izralavanju tog osjedanja." Nema sumnje da je unutrasnje, subjektivno osje6anje pojedinca ovdje najvaZnije. Medjutinr nije nam poznito oa .ie bilo k6a kojeg popisa stanovnistva Bosne bilo 'dozvoljeno re6i da je dovjek bosanske nacionalnosti.

Kad je prof. Muhamed Filipovi6 napisao u reviji ,,Zivot" dlanak pod naslovom "Bosanski duh u knji2evnosti-Sta je to;,, izgledalo je kao da je. probudio osinjak. Odmah su se pojavili glasovi, koji su postavke Filipovi6a nazvali,,jednom doslednom nedoslednoS6u".

Prof. Filipovi6, govore6i

o Bosanskom duhu u knjiZevnosti, oduvanom kroz stolje6a u djelima koja se djelomidno tek sadi otkrivaju, veli:

"Od tih djela,duvara inosioca naSeg duha i povjesnog iskustva mi, Sto je paradoksalno, imamo i malo i mnogo. Malo prema onome Sto smo sve stvarali i mnogo prema onome sto smo sve pustili da netragom nestane. To su u prvom redu na$i stari gradovi, na5a arhitektura, urba-

i uop6e sakralni spomenici, na5e stare knjige, vez, odie6a, zanati, najzad na5 nadin Zivota uop6e. Agresivni nacionalizmi raznih vrsta i dugo odsustvo stvarne Bosanske pozicije, doprinijeli su nizam, ste6ci

mnogo propadanju i razaranju kulturnog blaga bosanske provenijencije. No i to propadanje, ma koliko ono Siroko i obimno bilo, nije nas tiSilo onoga Sto je sa stanovista kulturne funkcije duhovog nasljedja najval_ niie, t. j. ono nas nije lisilo potrebe da drZimo i uporno duvamo svijest

o Bosni i ono Sto Bosnu dini tako dudnom i neobidnom, da drZimo i

duvamo bosanski duh . . . Radi toga Bosna nikada nije bila podijeljena, razbijena i uni5tena kao cjelina, kao teritorij, kao tradicija, kao mbnta-

litetikaoduh...'2)

i gledanje na Bosnu ne svidja se Novici petkovicu, koji vjerovatno smatra Bosnu srpskom zemljon pa se svim bijesom obara na prof. Filipovi6a. Nakon duge tirade, kojom je mislio da opovrgne vrijedovakvo pisanje

t 1-2, str.

.Nacionalnost SandZadkih 18.

i Crnogorskih Muslimana",Zemzem, god IV, broj u knjiZevnosti Sta je to?", Zivot, -

2) Filipo-vi6-, Muhamed, "Bosanski duk god. XVl, broj 3, str.5.

115

nost Filipovi6evih ideja, petkovic se pita: ,,Ali demu sve to, iz kojih razloga je Dr. Filipovi6 svim silama i protiv op5tepoznatih cinjenica i istina nastojao da celokupno bosansko-hercegovaiko

svede na svega nekoliko knjiga?,,r1

knjiZevno nasledje

Petkovicu,

razumije se, sve to nije jasno, jer je njemu taj Bosanski duh stran'on ne uvidja da se ne mogu smatrati bosanskim kuriurnim nasrjedjem ona intelektualna i duhovna dostignu6a koja, a priori, negiruju go_ sanski duh, koja idu za unistenjem Bo-sne kao posebnog nacionalnog i historijskog subjektiviteta. sve 'cine stvararaeke knjizevn"e ,nug;,-rur,u,' se fizidki inalazire na tru Bosne, koje odisu duhom stranim Bosni, ne mo.gu se ubrajati u tvgfe)/iJrg bosanskog kulturnog nast;eJ;a. fo ni;e radi toga sto bi bosanski duh bio protivari biro srpslom, nito'rrrvaiskom stvaralackom geniju. Nafrotiv, bosanski duh nema nista protiv te dvije kulturne orijentacije. Bosanski duh je jedan samostalan stvaraladki

dinirac on moze doprinijeti svoj istinskl udio sravenskoj i opcerjuJrkoi nrturi samo ako se tretira kao takav. Na pozornici niSii, ,Uiu"nja u pros_ losti.taj se je duh uvijek isticao svojim posebnim individuaritetom. Nema nikakve sumnje da taj individuaritet idanas zivi ipostoji. Trebaro mu je malo vremena da se probudi, da pogreda i sagreda stvainost oko sebe i-da se povrati istini. Bosanski duh narazi istinu u odnosima fakticne drustvene stvarnosti i vrlo je podozriv tudjim tumae enjima te stvarnosti. On drZi da ne mora biti istina ono Sto zlstupa jaai, mo6niji ibrojniji. lstina je radije propozicija, _diji sadrzaj odgovara faktidnoj'stvarnosti, kako se ona ispoljava, manifestira u medyudiustvenim odnosima u svim prilikama. Taj duh se nije nikada iznevierio svojoj zemlji, slavenstvu i ljudstvu uop6e. Njegovo poslovidno po-Stenju, Oobri susjedski odnosi, proZeti samaritanskim duhom, moralne vrline koje su ga resile i uzdizale iznad primitivizma, sastavni su dio njegove kulturne ba5tine.

i

Taj duh se je stolje6ima razvijao u onim nagim gorama, proplancima, visoravnima, gudurama i brdskim uvalama isto kao i u nasim giadovima, kasabama i zaseocima, duvaju6i slavenski narodni karaktei i opiru6i se svima presizanjima i gibanjima lstoka i zapada.Ako je nekada oslabio pa moZda ipokleknuo u toj vjekovnoj borbi, to je bilo samo radi toga, 5to se je opirao vihorima sa svih strana, vihorima koji inajstasitije i najjade stablo nekada prelome radi njegove stabilnosti i oipora, dok 6e od njihovog Sibanja ostati neostedena zelena trava Sto se povija na sve strane. Tal duh ondje postoji od dolaska Slavena u one krajeve i postoja6e dokle god postoje srca i umovi Bo5njaka, kojima je ta ba5tina draga

i sveta.

D Pttk""ii, Novica, ,O jednoj doslednoj nedoslednosti", Zivot, God XVl, broJ 5, str. 11.

116

BIBTIOGRAFIJA

Al-Btuni, The. Chronolgy_ of ancient nations. (Transl. into English by Sachau), London, iBZ9.

Allberry, C. R. C., A Manichaean psalm-book, pt. ll., Stuttgart,

Edward

193g.

Arnold, T. W., The Preaching of lslam, Lahore, Sh M. Ashraf, 1961. Baernreithej, Josef -M., ,,Bosnien. und Herzegovina in der vorottomanischen Zeit", Osterreichische Rundschau, vol. s4,"Heit 2, 3,i: Bihalji-Merin, otto, Bogumil sculpture, New york, Harcourt, Brace and worrd, 1

963.

Brand, c., (ed.) lcon and minaret: sources of Byzantine and lslamic civlization. Englewood Cliffs, N. J., prentice-Hall, 1969. Browne, E. G., A Literary History of persia, London, 1g02

Bryer, Anthony, Byzantium and the ancient East, New york, p. Hamlyn, 1969. Car, E. H., Nationalism and after, London, lr4acmillan, i967.

i Hercegovina, Beograd, Graf. Zavod "Makarije,., i925. cumont, F., Recherches sur re Manichaeism. ilr. L'inscription Manicheenne de Corovi6, V., Bosna

Salone, Brussels, 1912

Dizdar, M., Kameni spavad, Sarajevo, V. Masle5a, 1966. Dizdar, M., Stari Bosanski tekstovi, Sarajevo, Svjetlost, 1969.

Djilas, Milovan, Land without justice, New york, Harcourt, Brace and world, 1 958.

Djozo, H., ,Musliman", Glasnik lVZ,

Xl-Xll

(Nov._Dec., 196g).

Domenach, Jean-Marie, yugoslavia, New york, Viking, 1962.

Dzemaiudinovid, M.,. 1Mj-ejto i -uroga Bosanskih Musrimana u politidkom raz. voju na5ih naroda", Almanah, Sarajevo, 1967. Filipovld- Muhammed, ,Bosanski duh u knjiievnosti-Sta je to?",Zivot, 3, Mart 't967. Fliigel, G., Manl, seine Lehre und seine Schriften, Leipzig, 1g62. Gluiac, V., lstina o bogumilima, Beograd, 1945.

Glu5ac,.Y;, ,g.qlnjeuiekovna Bosanska crkva", prilozi za knjiievnost, istoriiu i folklor, knjiga lV., Beograd, 1924.

Adem, .o isramizaciji u sjev-eroistodnoj Bosni u XV iXVr vijeku", orient' tnst., saraievo, prilirzi za'orijentatnu iiiotosij;, iVr:ivii. is'6Loz

Hand^zic,

Hand-zic, M

'

lslamizacija Bosne

Stamparija, 1940.

i

Hercegovine, sarajevo, rsramska Dioni6ka

Hasan, Z. M., Al-Rahhalet-ul-Muslimun

fi

I'kurun al-wusta, Kairo

194S.

117

Hasting, J., (ed) Encyclopedia of Religion and Ethics, New York, Scribner, 1928. lbn-al-Nadim, Kitab al-Fihrist, mi': Anmerkungen herausg. von Gustav Fltigel, Deutsche Morgenldndische Gesellschaft, 1 87 1 .

Jackson, A. V. Williams, Researches in Manichaeism with special reference to Turfan fragments, New York, AMS Press, 1965. Jourdain, A., Recherches sur l'origine des traductions latines d'Aristote, Paris, Joubert, 1843. KaleSi, Hasan. 'Albanska aljamiado knjiZevnost", Oriental. lnstitut, Saraievo, Prilozi za Orientalnu filologiju, XVI-XVll, 1966-67. Kniewald, Dragutin, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima, Zagreb, '1949. Kosma Presviter, Le Trait6 contre Ies Bogomils, Paris, lmpr. Nat'le, 1945.

Kulturna istorija Bosne

i

Hercegovine od najstarijih vremena

Turske vladavine, Sarajevo, "Veselin Masle5a",

do

podetka

1966.

Le Coq, A. von, ,A short account of the origin, journey and.results of the firii Royal Piussian Expedition to Turfan in Chinese Turkestan", Royal Asiatic Society, Journal, 1909. Leef, Gordon, Heresy in the later Middle Ages, Manchester Univ. Press, 1967. Leger, L., ,L'her6sie des Bogomiles", Revue des questions historiques, Vlll, 1

870.

Legge, F., Forerunners and Rivals

Mandonnet, P., Sieger

de

of Christianity, Cambridge,

Brabant

et

l'Averroisme latin

1915.

du Xlll

sidcle,

Fribourg, 1899. MaZuranic, Matija, ,,Pogled 1

u Bosnu", Odjek, XX, broj

12, Sarajevo,

l5

Juna,

967.

Maury, Andre, "Les Albigois", Miror de l'Historie' 43, Aout 1953.

Nametak, A., Ga5evi6ev Bosanski Mevlud (drugo izdanje), Sarajevo, lslamska Dionicka Stamparija, 1936. Obolensky, Dimitri, The Byzantine Commonwealth; Eastern Europe, 500-1453' New York, Praeger, 1971. The Bogomils, Exeter, S. Lee, 1945.

Oldenburg, Zoe, Massacre at Montsegur, Pantheon Books, 1961.

Ort, L. J. R., Mani; a religio-historical description of his personality, Leiden, Brill, 1967. Petranovi6,8., Bogumili, Crkva Bosanska i krstjani, Zadar'1867. constantine, De Administrande lmperio-. (Greek text, edited Porphyrogenitus, - 'bi Gl Moravcsik, Engl. translation by R. J' H' Jenkins). New rev ed', Wast'i'.g1on, D. C., Tiust6es for Harvard University, Dumbarton Oaks Research Library and Collection, 1967. 118

Preveden,

F, History of the Croatian people, Washington, D. C.,

1949.

Radki, Franjo, Borba JuZnih Slavena za drlavnu neodvisnost; Bogomili ni, Beograci, Srpska Kraljevska Akademija, 1931. RedZi6, Enver, Tokovi

i otpori,

Sarajevo, Svjetlost,

i

Patare-

'1970.

Rivet, Charles, Chez les Slaves lib6r6s-en Yugoslavie, Paris, Perrin et Cie., 191 9.

S , The Medieval Manichee Cambridge Univ. Press, 1960.

Ruciman,.

Hussel, Jeffrey 8., Religious dissent

, a study of Christian dualist heresy, in the Middle Ages, New York, Wiley,

1971.

Save-Soderbergh, Torgny, Studies Upsala, Almquist, 1949.

in the Coptic Manichaean Psalm-book,

Sharenkoff, Victor N., A study of Manichaeism in Bulgaria with special reference to the Bogomils, New York, Columbia Univ. Press, 1927. Shoup, Paul, Communism and the Yugoslav National Ouestion, New york, Columbia University Press, 1968

Sidak, J., Problem ,,bosanske crkve" u nasoj historiografiji od Petranovida do Glu5ca, Rad Jugoslavenske Akademije, Knjiga 255, Zagreb, 1932. Soloviev, A., Doctrine de l'Eglise de Bosnie", Bulletin, Academie Boyale "La des lettres des scidnces, et des beaux arts de Belgique, Brussels, Glasse des lettres et des scidnces morales et politiques, vol 34, 1948. Solovjev, A.,

i islamizacija Bosne", Godisnjak lstorijskog Hercegovine, l, 1949.

"Nestanak bogumilstva

Dru5tva Bosne Solovjev, A.,

i

pravoslavnih izvora o bogumilstvu na Balkanu", i Hercegovine, vol. V., 1953.

Godi5njak "Svedodanstva lstorijskog DruSva Bosne

Siidland, L. V., Die Stidslavische Frage und der Weltkrieg, Wien, 1918. (Prevod: F. Pucek, Zagreb, Matica Hrvatska, 19431 Theiner, A., Vetera Monumenta Slavorum Meridionalium, Romae, Typis Vaticanis, 1863. Thouzellier, Ch., Catharisme et Valdeisme en Languedoc d la fin du Xlle et au d6but du Xllle si6cle, Louvain, Edition Nauwelaerts, 1969.

povijest Hrvatskih zeTruhelka, e., "Bosanska narodna [patarenska) crkva", malja Bosne i Hercegovine, Knjiga l, Sarajevo, i942. Vego, M., Povijest Humske zemlje, Dio l, Samobor, 1937.

Williams, H. S., The Historians History of the World, New york, Outlook, Wolf, B. 1., The Balkans in our time, Harvard Univ. Press, 1956.

190S

Wright, W., Short History of Syriac literature, London, 18g4.

119