PRIVREDNA PRIVRED NA AKADEMIJA AKADEMIJ A - NOVI SAD FAKULTET ZA OBRAZOV OBRA ZOVANJE ANJE RUKOVOD RUK OVODEĆI EĆIH H KADROVA KADROVA U PRIVREDI PRIVRED I I PRAVOSUĐU PRAVOSUĐU - FORKUP -
S E MI NAR S KI RAD (Berze i berzansko poslovanje) Tema: Obveznice
Profesor: Prof.dr Aleksandra Pušara
Student: Nenad Todorović Br. indeksa I 102/09
Novi Sad, februar februar 2013. godine.
Sadržaj : Uvod..........................................................................................................................................3 Osnovna svojstva obveznica.................................................................................................... 3 Prinos obveznice........................................................................................................................5 Rizici ulaganja u obveznice...................................................................................................... 6 Rejting obveznica................................................................... ...................................................7 Vrste obveznica..........................................................................................................................9 Državne obveznice i njihova klasifikacija............................................................................... 10 Vrste državnih obveznica............................................................. ............................................10 Municipalne obveznice.............................................................................................................11 Korporativne obveznice – obveznice preduzeća .................................................................... 11 Primarna emisija korporativnih obveznica ..............................................................................12 Sekundarna tržista kapitala.......................................................................................................13 Inovacije na tržistu obveznica.................................................................................................. 13 Cene obveznica.........................................................................................................................13 Berzanska valorizacija obveznica................................................ ............................................14 Zaključak..................................................................................................................................14 Literatura..................................................................................................................................15
Uvod Hartije od vrednosti su pisane isprave o određenom imovinskom pravu koje je moguće ostvariti na osnovu vlasništva nad istim. Razvojem robno-novčane privrede i hartije od vrednosti postaju predmet trgovanja na posebnom trzištu. Možemo ih klasifikovati prema različitim kriterijumima: a) po Ročnosti na kratkoročne i dugoročne, b) Prema pravu koje nose na duzničke i vlasničke i dr. Dugoročne hartije od vrednosti su akcije i dugoročne obveznice, dok su kratkoročne hartije od vrednosti uglavnom instrumenti duga. Obveznice su dužničke hartije od vrednosti kojima se dužnik (zajmoprimac) obavezuje da će vratiti zajmodavcu (investitoru) pozajmljeni novac i platiti kamatu za određeni vremenski period. To jest, Obveznice su duzničke hartije od vrednosti kojima se njihov Emitent (u ovom slučaju drzava) obavezuje da Vlasniku obveznice (odnosno deviznom štediši) isplati o roku dospijeća iznos koji je na njima naznačen. Finansijski sistem je sastavni dio privrednog sistema svake tržišne ekonomije koji svojim elementima omogućava nesmetan tok finansijskih sredstava od subjekata koji imaju višak finansijskih sredstava (štediša) - ka subjektima koji imaju manjak sredstava (investitorima). U direktnom finansiranju investicione jedinice pozajmljuju novčana sredstva direktno od štednih jedinica tako sto im na finansijskom tržištu prodaju hartije od vrednosti. Važnu ulogu u razvoju tržista kao sto je nase bi trebale da imaju niskorizične hartije kao sto su obveznice, da bi privukli investitore na dugi rok, da novac umesto u banke ulažu na tržištu kapitala.
Osnovna svojstva obveznica Obveznica je dugoročni finansijski instrument kojim se njen emitent kao dužnik (zajmoprimac) obavezuje da vrati investitoru (zajmodavcu), u roku dospeća, pozajmljeni novac sa pripadajućom kamatom. Dakle, obveznica je hartija od vrijednosti kojom se stvara dug na strani emitenta, jer se njenim emitovanjem pozajmljuje tuđi novac. Obveznice su prenosivi elektronski dokumenti. Danas se obveznice javljaju u obliku elektronskih zapisa koji se vode u Centralnom registru hartija od vrednosti. Izdavanje i prenos obveznica vrši se putem upisa u elektronski sistem Centralnog registra hartija od vrednosti. Obveznica u formalnom smislu mora sadržati najmanje dva elementa: Fiksan datum kada se pozajmljena suma mora vratiti (rok dospjeća) i Ugovoreni iznos kamate. Obveznica se sastoji iz : Plašta i Kamatnih kupona. Plašt sadrži sledeće elemente: oznaku da je obveznica i vrstu, naziv i sedište emitenta, oznaku da li glase na ime ili donosioca, denominaciju (nominalnu vrijednost), naziv garanta (ukoliko su garantovane), visinu kamatne stope, procenat učešća u dobiti (ukoliko je to predviđeno), mesto i datum emisije, oznaku serije i kontrolni broj, faksimil potpisa i pečat, oznaku rokova plaćanja kamate i glavnice. Kamatni kupon obveznice sadrži: oznaku serije i broj kupona, visinu kamate, datum dospeća, mesto, način plaćanja kamate i faksimil potpisa i pečata. U formalnom smislu obveznica sadrži tri bitna elementa. fiksiran datum kada se pozajmljena suma mora vratiti – rok dospeća, nominalnu ili kuponsku kamatnu stopu,
nominalni iznos duga ili glavnicu.
Rok dospeća obveznice - Označava broj godišnjih perioda na kraju kojih emitent obveznice treba da izvrši obećanu isplatu glavnice i kamate. Instrumenti imaju različite rokove dospeća, što zavisi od odluke emitenta. Rok dospjeća uslovljava novčani tok instrumenta, njen prinos do dospeća i cenu instrumenta. Što je period dospeća duzi, mogućnost promene cene obveznice je veća. Rokovi isplate glavnice i kamate poznati su u vreme kupovine obveznice. Nominalni iznos pozajmljene sume naziva se - Glavnica. Kamata koju dužnik plaća imaocu obveznice na pozajmljeni iznos za vreme životnog veka instrumenta naziva se - kuponom, a kamatna stopa u periodu dospeća instrumenta kuponska stopa ili nominalna kamatna stopa. Kuponska stopa je ugovorena kamatna stopa koja se primenjuje na nominalnu vrednost obveznice, ona je obično fiksna i ne fluktuira sa promenom trzišne kamatne stope. Stvarni troškovi kamate na iznos duga zavise od trzišne cene obveznice koja je uslovljena efektivnom kamatnom stopom na trzištu kapitala. Ako je efektivna kamatna stopa veća od nominalne, emitovana obveznica će se prodavati uz diskont, odnosno po nižoj ceni od nominalne. Kada je efektivna kamatna stopa niža od nominalne, emitovane obveznice će se prodavati uz premiju, odnosno po većoj ceni od nominalne. Kamata na dugoročne instrumente se isplaćuje najmanje jedanput godišnje. Uobičajeno je, na skoro svim finansijskim trzištima, da se kupon isplaćuje dva puta godišnje. Pored kuponskih instrumenata postoje i instrumenti sa - nultim kuponom kod kojih se glavnica i kamata isplaćuju na dan dospeća. Ovi instrumenti su poznati pod nazivom - diskontni instrumenti, jer ih investitor kupuje po ceni manjoj od nominalne cene, a u roku dospeća isplaćuje se iznos nominalne cene. Vlasnici obveznica dobijaju kamate, nezavisno od poslovanja emitenta. Kupac može zadržati obveznicu do dospeća ili je može prodati u nekom prethodnom periodu (pre dospeća) nekom drugom licu. Kod bankarskih kredita postoji trajna veza između zajmodavca (banke) i zajmoprimca. Prodajom svoje obveznice imalac raskida odnos sa emitentom. Izdalac obveznice može izvršiti obavezu i pre ugovorenih rokova, ako je to predviđeno odlukom o izdavanju. Nakon izdavanja, a pre dospeća, obveznice se mogu kotirati na berzi. Vlasnik obveznice ne može pre roka dospeća tražiti ispunjenje obaveze od izdavaoca, ali može, ako se ukaže potreba, zameniti obveznicu za gotov novac, posredstvom berze. Obveznice mogu izdavati: preduzeća, banke i druge finansijske organizacije, osiguravajuća društva, država i druga pravna lica. Štampa objavljuje listu cena i kamatne stope nekih najvaznijih obveznica. Najvaznije karakreristike obveznica su: – Trajanje obveznice – Kreditni rizik – Poreski tretman obveznice Pod terminom - Trajanje obveznice podrazumevamo period vremena do njenog dospeća. Neke obveznice su kratkoročne, što znači da dospevaju na naplatu u periodu do jedne godine. Postoje i dugoročne obveznice, kojima se novac pozajmljuje na period duži od jedne godine. Britanska vlada koristi obveznicu koja nikada ne dospeva, tzv.- Večna obveznica, na koju plaća kamatu zauvek, ali se kupcu obveznice glavnica nikada ne vraća. Dugoročne obveznice rizičnije su nego kratkoročne zato što držaoci dugoročnih obveznica čekaju duže vreme na povraćaj glavnice. Ako je držaocu dugoročne obveznice potreban novac pre roka dospeća on nema drugi izbor nego da proda obveznicu nekom drugom licu, možda po sniženoj ceni. Kao kompenzacija za pozajmljivanje na dugi rok, dugoročne obveznice obično imaju više kamatne stope nego kratkoročne obveznice. Druga važna karakteristika obveznica je - Kreditni rizik, odnosno mogućnost da emitent obveznice ne plati deo kamate ili glavnicu duga. Kada kupci obaveznica procene da je
verovatnoća za neizvršavanje obaveza velika, oni očekuju više kamatne stope kao kompenzaciju za prihvatanje ovakvog rizika. Pošto država obično izvršava svoje obaveze, državne obveznice nose mali kreditni rizik i zato se na njih plaća niža kamata. Suprotno tome, poslovanje nekih preduzeća je nesigurno i na njihove obveznice se plaćaju visoke kamate kao kompenzacija za rizik pozajmljivanja ovakvim preduzećima. U razvijenim privredama mnoge agencije procenjuju kreditni rizik različitih obveznica i na osnovu tih procena investitori donose odluku o kupovini obveznica. Treća karakteristika je Poreski tretman obveznice, odnosno način na koji poreski propisi tretiraju zarađenu kamatu. Kamata na većinu obveznica jeste - Oporezivi prihod, tako da vlasnik obveznice treba da plati porez na ostvarenu kamatu. Neke obveznice, naručito državne, mogu biti oslobođene obaveze plaćanja poreza na kamate. To je još jedan razlog zašto državne obveznice nose niže kamatne stope nego korporativne obveznice.
Prinos obveznice
Prinos je motivaciona sila u procesu ulaganja, on je nagrada za preduzeto investiranje. Prinos od obveznice sastoji se iz dva elementa: Prihod u vidu kamate i Kapitalne dobiti. Kamata je osnovni element prinosa, predstavlja periodični priliv novca od ulaganja. Kapitalna dobit, ili kapitalni gubitak, odnosi se na povećanje ili smanjenje cene obveznice. Ona predstavlja razliku između kupovne cene i cene po kojoj se obveznica prodaje, ili se može prodati. Prva mera stvarnog prinosa je - tekući prinos. Stopa tekućeg prinosa se izračunava kao količnik kamatnog prihoda (vrednost kamatnog kupona za dati period, koja se kod standardne obveznice ne menja) i cene po kojoj je investitor kupio obveznicu. Cene obveznica se u sekundarnom prometu menjaju, teorijski, konačno mnogo puta. Tekući prinos je veći od nominalnog, ako je cena obveznica manja od nominalne vrednosti, odnosno ako je obveznica kupljena uz diskont. Tekući prinos je manji od kuponskog, ako je cena obveznice veća od nominalne vrednosti, odnosno ako je obveznica kupljena sa premijom. Tekući prinos je visoko osetljiv na promene tržišne cene. Zbog toga je ovaj koeficijent pouzdan indikator trenutne rentabilnosti ulaganja u obveznicu. Merenje prinosa kod odlučivanja na srednjoročno i dugoročno ulaganje u obveznice oslanja se na - prinos do dospeća. Prinos do dospeća - je diskontna stopa koja izjednačava dve vrednosti: sadašnju vrednost cash flow-a i cenu obveznice. Prinos do dospeća je interna stopa prinosa obveznice. Prinos od investiranja u obveznice podleže oporezivanju. Različite vrste obveznica nemaju isti poreski tretman. Najpovoljniji poreski tretman imaju neke vrste -municipalnih obveznica.
Rizici ulaganja u obveznice Investicione odluke zavise od odnosa prinosa i rizika. Investitori ne mogu očekivati veći prinos ako nijesu sprijemni da preuzmu i veći rizik. Svaki investitor u obveznice se suočava sa rizikom da njegovo ulaganje neće dati očekivani zadovoljavajući rezultat - Prinos. Verovatnoća da se ne ostvari zadovoljavajući rezultat jeste - Rizik obveznice. Iako su po definiciji najmanje rizične hartije od vrednosti, obveznice su izložene rizicima od kojih su najvažniji: - Kreditni ili rizik naplativosti (rizik od neizmirivanja obaveza, default risk) - jeste verovatnoća da emitent neće biti sposoban ili spreman da u roku dospeća izvrši isplatu po osnovu obveznice. Što je veći kreditni rizik, to je veća kuponska stopa obveznice. Naročito su obveznice preduzeća izložene ovom riziku. - Kamatni rizik - verovatnoća promene trzišne kamatne stope koja determiniše cenu obveznica u sekundarnom prometu. Promena trzišnih kamatnih stopa utiče na promenu cena obveznica obrnuto proporcionalno, ali ne i na sve obveznice istovremeno. Smanjenje trzišne kamatne stope će na cenu dugoročne obveznice intenzivnije delovati nego kod kratkoročne obveznice. - Rizik inflacije - verovatnoća da će doći do neočekivane promene stope inflacije koja nije bila predviđena u trenutku definisanja fiksne nominalne kamatne stope na obveznice. U tom slučaju svi investitori u obveznice prvo gube kamatni prihod, a kad stopa inflacije prevaziđe kuponsku stopu, ostvaruju kapitalne gubitke. U uslovima visoke inflacije srednjoročna i dugoročna obveznica sa konstantnim kuponom ne mogu egzistirati. - Rizik likvidnosti - je verovatnoća da se neće ostvariti sekundarni promet obveznice, odnosno da se obveznica neće moći prodati, odnosno pretvoriti u gotov novac. Ovaj rizik odnosi se na sekundarno trzište, gde se trguje hartijama od vrednosti. Berzanska hartija smatra se likvidnom ako se može lako prodati. Osnovna mera rizika likvidnosti je veličina marže, između kupovne i prodajne cene. - Rizik u vezi sa rokom dospeća - pokazuje da što dalje neki investitor ide u budućnost, pri kupovini dugoročnih hartija od vrednosti, to je veći rizik za tu investiciju. Investitori u obveznice traže da im se taj rizik nadoknadi dodatnom premijom (kamatna stopa raste sa povećanjem roka dospelosti obveznice). Da bi se ostvario prinos jednak utvrđenom prinosu u trenutku kada je obveznica kupljena, prethodni novčani tok mora biti reinvestiran po stopi prinosa koja je jednaka prinosu kada je obveznica kupljena. U uslovima promenljivosti kamatnih stopa, ova propozicija je neostvarljiva. - Rizik reinvestiranja - je verovatnoća da će novčani tok ostvaren od inicijalnog ulaganja biti ponovo investiran po stopi prinosa koja je niža od prinosa inicijalnog ulaganja. U obrnutom slučaju, pad kamatnih stopa povećava prinosni potencijal inicijalnog ulaganja, ali i verovatnoću da će prinos od reinvestiranja biti niži od prinosa inicijalnog ulaganja. - Rizik opoziva - se javlja samo kod obveznica koje imaju ugrađenu call ili klauzulu opoziva. To može biti pravo emitenta da opozove delimično ili u potpunosti emisiju obveznica prije roka dospeća. Motiv za ovu operaciju se formira u situaciji kada su trzišne kamatne stope niže od kuponske kamatne stope date emisije, odnosno kad se nove obveznice mogu emitovati sa nižom kuponskom stopom. Niže trzišne kamatne stope će omogućiti novu emisiju obveznica po nižim kamatnim stopama. Investitor ne snosi nikakav dalji rizik, osim rizika od neizmirivanja obaveze i rizika inflacije, koji trpi sva finansijska aktiva, ako drži obveznicu do roka dospeća.
Rejting obveznica
Investitori koji kupuju obveznice nastoje da izaberu dužničke hartije od vrednosti od onih emitenata koji će im omogućiti blagovremeno isplaćivanje kamate i naplatu glavnice o dospeću. Kako on teško može sam prikupiti potrebne informacije da bi doneo dobru odluku, oni angažuju rejting agencije. Rangiranje obveznica je vrlo efikasno sredstvo koje pomaže investitorima da indentifikuju nivo rizika i neizvesnosti prilikom donošenja odluka o investiranju u obveznice. Rejting se prvi put formira u trenutku emitovanja obveznice. Niži ili slabiji rejting emitenta znači i veći rizik i konsekventno, veću premiju na rizik koja se ugrađuje u kuponsku stopu. Nizak rejting znači i veću kuponsku stopu koja se mora ponuditi investitorima, da bi obveznica te vrste mogla biti prodata. Rejtingovanje nije investiciono savetovanje. Rejting agencije ne smeju da se bave ni poslovima investicionog bankarstva, već moraju da se pridržavaju visokih etičkih standarda i principa nezavisnosti, objektivnosti i transparentnosti. Neki od najvažnijih faktora od kojih zavisi rejting obveznica su: stepen zaduženosti emitenta (visina D/E racija, odnosno proporcija duga i sopstvenog kapitala ili ukupne aktive/pasive), varijabilitet u kretanju prihoda emitenta, veličina emisije hartija instrumenata duga, verovatnoća da emitent neće izvršiti obaveze po osnovu duga u predviđenom roku i drugi. Grupa faktora koji takođe utiču na promenu rejtinga u vremenu jesu promene performansi dužnika. Poboljšanje ključnih performansi odražava se pozitivno na rejting i obrnuto. Pogoršanje rejtinga je signal za institucionalne investitore za povlačenje sa tržišta. Posledica je da dužnik (emitent) u tom slučaju nema mogućnost refinansiranja obaveza novom emisijom pod povoljnijim uslovima. Instrumente koje nije emitovao državni trezor i koji sadrže kreditni rizik, investitori kupuju sa razlikom (marzom, sprijedom) u odnosu na uporedivu, neposredno emitovanu obveznicu trezora. Razlika između državne kratkoročne obveznice i bilo koje date obveznice, koja odražava samo razliku u rejtingu, odnosno kvalitetu emitenta, naziva se kvalitativna marža. Ova razlika naziva se - Premija na rizik. To je dodatni prinos koji reflektuje dodatni rizik koji investitor prihvata investirajući u obveznicu koju nije emitovao državni trezor. Najpoznatije rejting agencije na američkom tržištu su: Moody's Investor Services, Standard & Poor's (S&P) i Fitch's.
U rejtingovanju obveznica koriste se skale od A do D. Rangovi obveznica se sastavljaju na osnovu informacija koje se dobijaju iz više izvora. Obveznice najvišeg kvaliteta su one sa oznakom - AAA (po S&P i Fitch) i Aaa (Moody’s), dok su - D najgoreg.
Moody's
S&P
Fitch
Aaa
AAA
AAA
Aa1 Aa2 Aa3 A1 A2 A3 Baa1 Baa2 Baa3
AA+ AA AAA+ A ABBB+ BBB BBB-
AA+ AA AAA+ A ABBB+ BBB BBB-
Ba1
BB+
BB+
Ba2 Ba3 B1 B2 B3 Caa1 Caa2 Caa3
BB BBB+ B BCCC+ CCC CCC-
BB BBB+ B BCCC -
Ca
-
-
C
-
-
-
-
DDD DD
-
D
D
Definicije Maksimalna sigurnost Visok kvalitet Viša srednja ocena Niza srednja ocena Bez investicione ocene Spekulativne obveznice Vrlo spekulativne obveznice Umereno rizične Rizične Ekstremno rizične Moguće neizvršenje Najveći kreditni rizik (default risk) visoko verovatno neizvršenje
Izvor: http://www.bondsonline.com/asp/research/bondratings.asp
Vrste obveznica
Zavisno od polaznog kriterijuma obveznice se mogu podeliti u više vrsta: ➢ Prema roku dospeća obaveze emitenata obveznice mogu biti: 1. kratkoročne obveznice (rok dospeća kraći od godinu dana), 2. srednjoročne obveznice (sa rokom dospeća od jedne do 3, 5 ili 10 godina), 3. dugoročne obveznice (imaju rok dospjeća duži od 10 godina ). Prema načinu obezbeđenja prava iz obveznice, mogu biti: 1. garantovane, 2. negarantovane obveznice (obveznice sa učešćem u dobiti, participativne i konvertibilne), 3. hipotekarne založnice(obaveze emitenta obezbeđene hipotekom). ➢ Prema subjektu koji ih izdaje dele se na: 1. obveznice koje izdaje javni sektor, a najznačajnije su: - državne obveznice - kratkoročne državne obveznice - obveznice vladinih agencija – koproracija - obveznice lokalnih organa uprave. 2. obveznice koje izdaje privatni sektor. ➢ Prema načinu ostvarivanja prava na kamatu postoje: 1. obveznice bez kupona (prodaju se uz diskont), 2. obveznice sa kuponima (kamata se isplaćuje u određenim vremenskim periodima), 3. konsoli ( bez dana dospjeća i otplate glavnice, s fiksnom kuponskom isplatom). Kamatni kupon obveznice sadrži: datum dospeća, mesto i način plaćanja kamate; faksmil potpisa ovlašćenog lica emitenta i pečat emitenta. ➢ Prema posebnim pravilima dele se na: 1. participativne (imaocu pored kamate daje pravo i na dividendu), 2. konvertibilne – zamenljive (pravo na pretvaranje u akciju ili pravo preče kupovine akcije). ➢ Prema načinu plaćanja kamate obveznice mogu biti: 1. obveznice sa fiksnom kamatnom stopom, 2. obveznice sa promjenljivom kamatnom stopom, koja se menja u zavisnosti od utvrđenog finansijskog indeksa i 3. obveznice sa odloženim plaćanjem kamatne stope, koja se plaća u neodređenom roku ili u drugim obveznicama. ➢ Prema načinu ostvarivanja prava, obveznice mogu biti: 1. obveznice na ime i 2. obveznice na donosioca. ➢ U odnosu na mogućnost otkupa od izdavaoca, mogu biti: 1. obveznice koje izdavalc može otkupiti (opozive obveznice), 2. obveznice koje izdavalac ne može otkupiti. ➢ Prema poreklu zemlje u kojoj se vrši emisija možemo razlikovati: 1. domaće obveznice – one koje se emituju na domaćem finansijskom trzištu, to jest u zemlji u kojoj emitent ima stalni boravak i gde obavlja najveći deo svoje poslovne aktivnosti. 2. inostrane obveznice – koje se emituju i prodaju na finansijskom trzištu neke druge zemlje, tj. izvan zemlje stalnog boravka emitenta, tj. u stranoj državi i denominovane su u valuti te države. Na primer, ako nemački proizvođač automobila Porche proda obveznicu u SAD denominovanu u američkom dolaru. 3. evroobveznice – obveznice denominovane u valuti koja nije valuta države u kojoj je prodata, na primer, obveznica denominovana u američkom dolaru, a prodata u Londonu. Evroobveznice su jedan korak dalje u odnosu na ino-obveznice. Prodaju se i njima se trguje širom sveta. Imaju čitav niz prednosti, a jedna od najvaznijih je povoljan poreski tretman,
uslijed čega se investitorima daje niža kamatna stopa, što je opet sa svoje strane veoma atraktivno za emitente, koji po nižim troškovima kapitala dolaze do potrebnih sredstava.
Državne obveznice i njihova klasifikacija
Hartije od vrednosti koje emituje državni trezor predstavljaju hartije gde se u ulozi emitenta pojavljuje država, neki njen organ ili institucije koje nisu profitno orjentisane. Država ih emituje u cilju refinansiranja deficita budžeta, to jest radi obezbeđenja sredstava za neinflatorno finansiranje privrede kada su redovni javni prihodi nedovoljni. Izdaju se po osnovu planova budžeta i javnih rashoda. Ove obveznice imaju veoma značajnu regulativnu ulogu na trzištu kapitala. Država preko Centralne banke utiče na finansijsko tržište i njene učesnike. Programi emisije državnih obveznica odvojeni su od sprovođenja monetarne politike kako finansiranje budzetskih deficita ne bi izazvalo makroekonomske poremećaje. Kada Centralna banka kupi državne obveznice na trzištu, to predstavlja povećanje primarnog novca, a smanjenje primarnog novca ostvaruje prodajom određene količine državnih obveznica na finansijskom tržištu. Ove kuporpodajne transakcije se vrše na finansijskom trzištu po tekućim trzišnim cenama. Rizik državnih obveznica generalno je povezan sa stabilnošću države kao emitenta, to jest stabilnošću budžeta. U strategiji količine državnog duga, država mora da vodi računa o svojoj kredibilnosti na tržištu. Investicioni fondovi, banke i druge finansijske institucije, stanovništvo, kao i subjekti iz inostranstva su najznačajniji investitori u ove hartije od vrednosti. Pogodnost koja prati ove instrumente, je to što su uglavnom oslobođene plaćanja poreza na kamatni prihod.
Vrste državnih obveznica
- Dugoročne državne obveznice (Treasury bonds) – emituju se radi pokrića budzetskog deficita ili razvoja projekta u infrastrukturi, obično na rok duži od 10 godina. - Srednjoročne državne obveznice (Treasury notes) – emituju se sa dospjećem od 1 do 10 godina radi finansiranja budzetskog deficita. - Kratkoročne državne obveznice ili blagajnički zapisi (Treasury bills) – emituju se sa dospećem od jednog meseca do jedne godine. Namena je finansiranje kratkoročnih budžetskih deficita, koji nastaju zbog neočekivanih sezonskih ili spoljnih oscilacija. Prodaju se uz diskont. - Perpetualne – koje nemaju rok dospeća i donose stalni godišnji prihod. - Amortizacione – donose jednake periodične iznose koji uključuju i kamatu i glavnicu. - Kuponske obveznice – glavnica se isplaćuje po dospeću, a kamata u jednakim, najčešće polugodišnjim iznosima. - Osigurane obveznice – za otplatu se zalaze tačno određen državni prihod. - Štedne obveznice – namenjene su štednji stanovništva i nemaju svojstvo prenosivosti.
Municipalne obveznice
Municipalne obveznice su dužničke hartije od vrednosti emitovane od strane lokalnih vlasti, odnosno gradova, opština i drugih lokalnih zajednica. Naziv municipalnih obveznica dolazi od njihove glavne karakteristike, a to je da ih izdaju organi lokalne samouprave. Pomoću njih lokalne vlasti prikupljaju neophodna sredstva za realizaciju određenih projekata ili za pokrivanje tekućeg budžetskog deficita. Izdavanjem obveznica, vlast pozajmljuje novac od kupaca municipalnih obveznica i obećava im povraćaj glavnice i pripadajuće kamate u određenom vremenskom periodu. Kamata se najčešće isplaćuje polugodišnje, dok glavnica može da bude isplaćena i po dospeću i periodično. Prinos na municipalne obveznice je najčešće veći od prinosa koji bi se ostvario ulaganjem u državne obveznice ili oročavanjem depozita u banci. Osim atraktivne kamate koju ostvaruje, investitor je u najvećem broju slučajeva oslobođen plaćanja poreza. Municipalne obveznice se kotiraju na sekundarnom tržištu tako da investitori uživaju neophodnu likvidnost. Municipalne obveznice se mogu prodati na tržištu na tri nacina. Prvi način je tender, gde se na određeni dan vrši licitacija od strane zainteresovanih kupaca. Pobednik je onaj ko da najveću ponudu uz najmanje troškove za emitenta. Drugi način je plasman municipalnih obveznica putem pregovora koristeći usluge investicione banke ili brokersko – dilerskog društva. Treći način je model privatnog plasmana. U Srbiji ni jedna opština do sada nije emitovala municipalne obveznice. Nadležni u Ministarstvu finansija tvrde da zakonskih prepreka nema, a da su nezainteresovanost i neznanje jedini razlog zašto to nik nije uradio.
Korporativne obveznice (Obveznice preduzeća)
Korporativne obveznice su dužnički vrednosni papiri kojima se korporacija (preduzeće) kao izdavalac obavezuje da će u određenom vremenskom roku vratiti pozajmljena sredstva uz određenu kamatu. Kamata na korporativne obveznice može se isplaćivati na sledeće načine:odjednom, zajedno s glavnicom u trenutku dospieća obveznice i u ratama. Otplata u ratama u pravilu se vrši u jednakim iznosima za svako razdoblje (obveznice s fiksnim prihodom), iako može biti i u različitim iznosima (obveznice s varijabilnim prihodom). Za razliku od npr. državnih obveznica, korporativne obveznice mogu imati i fiksnu i promenjivu kamatu. Korporativne obveznice su odličan prvenstveno kreditni instrument, one stvaraju manje troškove za poduzeće nego npr. klasični krediti. Korporativne obveznice, baš kao i državne obveznice i municipalne obveznice mogu se prodavati i kasnije preprodavati na sekundarnom tržištu. Ipak i ovde tržište raspoznaje vrednost različitih korporativnih obveznica pa tako npr. korporativne obveznice Microsofta kotiraju drugačije nego one npr. Parmalata. Korporativne obveznice su posve prenosivi vrednosni papir. Investitor u korporativne obveznice ima dve osnovne mogućnosti: korporativne obveznice držati do roka dospeća uz redovnu isplatu kamata i glavnice te tako ostvariti prinos koji je kupio ili •
korporativne obveznice prodati u bilo koje vrijeme pre roka dospeća drugom zainteresiranom investitoru uz mogućnost da pritom ostvari kapitalni dobitak ili čak gubitak. Prema oblasti poslovanja preduzeća korporativne obveznice mogu biti: - obveznice javnih preduzeća, - obveznice transportnih preduzeća, - obveznice industrijskih preduzeća, - obveznice banaka i slično. Prema metodu otplate mogu biti: - diskontne, - kamatne i - dohodne (prihodne) obveznice. Prema načinu obezbeđenja otplate ove obveznice mogu biti: - obične, - hipotekarne i - garantovane obveznice. •
Primarna emisija korporativnih obveznica
Primarna emisija obveznica, kao i primarna emisija akcija, u zemljama sa razvijenim trzištima kapitala je strogo standardizovan proces. Ona se vrši na osnovu - Ugovora o kreditu (pisani sporazum između emitenta i kreditora). Ugovor najčešće sadrži: opšte odredbe (gde se definiše visina nominalne vrednosti (denominacije) obveznica, rok dospijeća, kamatna stopa i način plaćanja kamate); opis imovine koja služi kao osiguranje; zaštitne odredbe; sporazum o fondu za otplatu i odredbe o pravu reotkupa (opozivu) obveznica. Dva su načina primarne emisije obveznica i to: Javno i Privatno emitovanje. Javna emisija obveznica - je visoko standardizovan proces koji uključuje fazu donošenja odluka od strane poslovodnih organa, fazu pripreme i fazu realizacije. Radi uspešne realizacije svih poslova oko prikupljanja sredstava duga, za preduzeće je od posebnog značaja saradnja sa investicionim bankarima. Privatni plasman - podrazumijeva da preduzeće direktno prodaje svoje obveznice, najčešće manjem broju investitora, kao što su institucionalni investitori (penzioni fondovi, osiguravajući zavodi, investicioni fondovi, banke i sl.). Primarni plasman za razliku od javnog plasmana ne zahteva registracionu proceduru kod odgovarajućih nadleznih organa.
Sekundarna trzišta kapitala
Na sekundarnom trzištu kapitala se trguje već emitovanim hartijama od vrednosti. Na njima se obavlja preprodaja, odnosno druga i naredna transakcija sa hartijama od vrednosti. Što je njihova cena na sekundarnom trzištu veća, korporacija – emitent će postići veću cenu prilikom nove emisije obveznica na primarnom trzištu kapitala, pa će korporacija prikupiti veći iznos kapitala. Funkcionisanjem sekundarnog trzišta kapitala smanjuje se trošak kapitala, tako što se u kratkom roku produkuju informacije o visini cene finansijskog instrumenta, tj. omogućava brza konverzija dugoročnih hartija u likvidna sredstva, uz niske troškove i bez velikog uticaja na cenu finansijskog instrumenta. Likvidno sekundarno trzište kapitala pruža mogućnost investitorima u obveznice da ih prodaju, ukoliko su im neočekivano potrebna novčana sredstva ili ukoliko se promeni procena investicija. Likvidnost ima nekoliko dimenzija, i to: širinu, dubinu, neposrednost i elastičnost. Trgovina korporativnim obveznicama realizuje se na berzama i na vanberzanskom trzištu (OTC). Berza predstavlja organizovani prostor na kojem se, po strogo utvrđenim pravilima, trguje hartijama od vrijednosti, novcem i stranim sredstvima plaćanja. Sama činjenica da na berzi nema primarne, već samo sekundarne trgovine, govori da izvorni vlasnik finansijske štednje ne učestvuje u berzanskom poslovanju. Neposredni učesnici nisu ni krajnji korisnici štednje. Umesto njih na berzi učestvuju Finansijski posrednici posredstvom ovlašćenih učesnika (brokera i dilera).
Inovacije na trzištu obveznica Kao inovacije na ovom tržištu javljaju se: - Obveznice sa promenljivom kamatnom stopom - Prihodne obveznice - Obveznice sa pravom prodaje njihovom emitentu - Opozive obveznice ili obveznice sa call opcijom - Industrijske razvojne obveznice - LYON tip obveznica - Konvertibilne obveznice - Zajedničke obveznice - Obveznice sa pravom glasa (redak tip obveznica) - Garantovane obveznice
Cene obveznica
Svaka obveznica ima svoju nominalnu vrednost koja je ujedno i knjigovodstvena vrednost po kojoj se obveznice evidentiraju u knjigovodstvu preduzeća emitenta. Pored toga što je značajna za evidentiranje u knjigovotstvu, nominalna vrednost služi i kao osnova na bazi koje se izračunava trzišna cena, koja se iskazuje u procentima od njene nominalne vrednosti. Cena obveznica u sekundarnom prometu, po pravilu, nije jednaka njenoj nominalnoj vrednosti. Ona u berzanskoj i vanberzanskoj trgovini određuje odnos ponude i traznje. Da bi se investitor opredelio za investiranje/dezinvestiranje u obveznice određene vrste i kvaliteta, on mora da poznaje sadašnju vrijednost očekivanog novčanog toka (cash
flow) iz obveznice. Sadašnju vrednost očekivanog novčanog toka iz obveznice investitor upoređuje sa trzišnom cenom i na taj način određuje opravdanost investiranja. Cena obveznica u sekundarnom prometu je promenljiva veličina. Promena cena nastaje usled promene trzišnih kamatnih stopa koje menjaju nivo zahtevanog prinosa. Kada je zahtevani prinos izjednačen sa kuponskom stopom, onda su glavnica i cene izjednačene. Ako je kuponska kamatna stopa obveznice veća od zahtevanog prinosa, cena je veća od nominalne vrednosti. Tada se obveznice ove vrste na primarnom trzištu prodaju uz premiju. Ako je nominalna kamatna stopa obveznice manja od trzišne, vlasnici tih obveznica će ostvariti prinos manji od trzišnog. To će oboriti cenu obveznica na sekundarnom trzištu i one će se prodavati uz diskont. Kapitalnu dobit, koja se ostvaruje po osnovu rasta cene, „smanjuje“ izgubljeni prinos, i izjednačava ukupan prihod obveznice (kamata + kapitalna dobit) sa trzišnim.
Berzanska valorizacija obveznica Tržišna cena obveznice moše da bude jednaka, manja ili veća od nominalne vrednosti. Za cenu i likvidnost obveznice najznačajniji su: – stabilnost berzanskog i vanberzanskog tržišta hartija od vrednosti, – porez, jer se oporezuje prinos od kamata i revalorizovani kapitalni dobitak, – period na koji je izdata obveznica i kupon stopa, – tržišna kamatna stopa. Obveznice imaju veći interes kao dugoročne hartije od vrednosti u odnosu na akcije, a to proizilazi iz veće stabilnosti obveznica , naročito onih koje izdaju najbonitentniji emitenti, odnosno državni organi.
Zaključak
Tržište nudi bukvalno na hiljade različitih obveznica, globalno tržište obveznica j veliko i raznoliko i predstavlja značajnu investicionu alternativu. Milijardu dolara vredne, nove obveznice bivaju izdate svake godine od strane različitih korporacija i vlada. Pažljivo upravljanje njihovim portfoliom u današnjem svetu postaje veoma važno, što podrazumeva dobro poznavanje raspoloživih strategija upravljanja portfoliom. Nakon izbora odgovarajuće strategije, karakreristike obveznica, kao što su kupon, dospeće, kreditni rejting moraju biti pažljivo ispitane kako bi se utvrdilo kako ove karakteristike utiču na performanse obveznice nakon određenog investicionog perioda. Investitori u obveznice imaju klasičnu dilemu sa tržišta kapitala: mogu kupiti sigurniju obveznicu po većem prinosu, ali zato kreditno nesigurniju. Kada rastu tržišne kamatne stope dolazi do pada cena već emitovanih obveznica iobrnuto. Pravi moment da preduzeće emituje nove serije obveznice je kada su tržišne kamatne stope niske, cena obveznica visoka i cena akcija niska. U suprotnom preduzeću se preporučuje da emituje akcije.
Literatura:
−
Vignjević Đorđević N., Berzansko poslovanje za menadzere, Beograd, 2008
−
Frederic M., Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska trzišta, Beograd, 2006.
−
Petrović E., Denčić-Mihajlov K., Poslovne finansije, Niš, 2007.
−
http://rs.wikipedia.org/sr/obveznice
−
http://www.bondsonline.com/asp/research/bondratings.asp
