ANDRIJA ZIRDUM
POČECI NASELJA I STANOVNIŠTVO BRODSKOG! GRADIŠKOG KRAJA
1698.- 1991.
Slavonski Brod, 2001.
SADRŽAJ
Predgovor
." . . .11
Uvodni dio:
,,. . . . , .... . . . .15
SLAVONSKA POSAVINA NA PRIJELAZU IZ XVII; U XVIII. STOLJEĆE . . . .15 1. Slavonska Posavina pod osmanlijskom vlašću 15 2. Veliki bečki rat, oslobođenje slavonske Posavine te ratovi do sredine XVIII. st. . . . .18 3. Stanovništvo slavonske Posavine potkraj XVII. i u prvoj polovini XVIII. stoljeća . . . 22 4. Vjerske prilike u slavonskoj Posavini 27 Glavni dio:
33
I. OPĆINA BEBRINA 1. Banovci . . . 2. Bebrina 3.Dubočac 4. Kaniža 5. Stupnički Kuti 6. Sumeće 7. Zbjeg . II. OPĆINA BRODSKI STUPNIK 1. Brodski Stupnik 2. Krajačići 3. Lovčić 4. Stari Slatnik III. OPĆINABUKOVLJE 1. Bukovlje 2. Ješevik 3. Korduševci 4. Vranovci
33 .33 .34 35 37 41 42 45 48 48 49 .49 50 .52 52 .53 55 55
.
IV. OPĆINA CERNIK. 1. Baćin Dol . . . . . 2.Banićevac ,....' 3. Cernik 4. Giletnici 5. Golobrdac 6. Opatovac 7. Opršinac 8. Podvrško 9. Sinlije 10. Šagovina Cernička 11. Šumetlica V. OPĆINA DAVOR 1.Davor 2. Orubica VI. OPĆINA DONJI ANDRIJEVCI 1.DonjiAndrijevci 2. Novo Topolje 3. Sredanci 4. Staro Topolje VII.OPĆINADRAGALIĆ 1. Donji Bogićevci 2. Dragalić 3. Gorice • • •. 4. Mašić 5. Medari 6. Poljane . . , . VIII. bPĆINA GARČIN 1. Bicko Selo . 2. Garcin . 3. Klokočevik 4. Sapci 5.Selna 6. Šušnjevci . . 7. Tranjani 8. Vrhovina . . ,' 9. Zadubravlje IX. OPĆINA GORNJA VRBA 1. Donja Vrba 2. Gornja Vrba X. OPĆINA GORNJI BOGIĆEVCI . . . 1. Dubovac 2. Gornji Bogićevci 3. Kosovac . . . . 4. Ratkovac 5. Smrtić 6.Tmava .
•••
' .
•• •••••
. . . .
. .
58 58 59 59 64 ..65 65 65 66 66 67 .70 71 71 73 75 .75 76 V . 78 . .80 80 . . 80 . 82 -83 -84 88 -90 90 93 96 .98 . . . . 100 102 . 104 107 110 112 112 115 116 . 116 \\1 120 120 122 • 123
XI. OPĆINA GUNDINCI 1. Gundinci XII. OPĆINA KLAKAR 1. Donja Bebrina . 2. Gornja Bebrina 3. Klakar . . / . . . . . . 4. Ruščica XIII. GRAD NOVA GRADIŠKA 1.Kovačevac 2. Nova Gradiška . . . . 3. Ljupina . . i 4. Prvča XIV. OPĆINA NOVA KAPELA . . 1. Batrina 2. Bili Brig 3. Donji Lipovac 4.Dragovci 5. Gornji Lipovac 6.MagićMala 7. Nova Kapela . 8. Pavlovci 9. Seoce lO.Siče 11. Srednji Lipovac . 12. Stara Kapela XV. OPĆINA OKUČANI 1. Benkovac ; . . . 2. Bijela Stijena . . . ./ 3. Bobare 4.Bodegraj . . 5. Cage •....., 6. Čaprginci 7. Čovac 8. Donji Rogolji 9. Gornji Rogolji 10. Lađevac 11.Lještani . . . . ' • 12. Okučani 13.ŠagovinaMašićka 14. Širinci 15.Trnakovac 16. Vrbovljani 17. Žuberkovac . . . XVI. OPĆINA OPRISAVCI 1. Kupina 2. Novi Grad 3. Oprisavci . . 4. Poljanci . .
.v
.
. . . .
. .
. .125 .125 .129 • • • • 129 . . .132 .134 137 141 141 .142 .144 • 145 148 .148 . .150 ,151 . . . . . . . . . . 152 t .153 .154 .154 155 156 156 160 162 . . . . . . .163 .163 163 167 167 170 • • 172 173 173 .175 175 .177 177 .182 183 . .185 • -185 .186 188 188 .189 .190 . . .193
5. Prnjavor . 6. Stružani 7.,Svilaj . . : •••• 8. Trnjanski Kuti 9. Zoljani XVII. OPĆINAORIOVAC 1.Bečic . 2. Ciglenik 3. Kujnik 4. Lužani. .
108
LJ5
-
199
• -202 2 0 5
-206 2 0 6
2 0 7
.207 .208
• • •'
5. M a l i n o . .
6. Oriovac 7. Pričac 8. Radovanje . 9. Slavonski Kobaš 10. Živike XVIII. OPĆINA PODCRKAVLJE 1. Brodski Zdenci 2. Crni Potok 3. Donji Slatinik 4. Dubovik . 5. Glogovica 6. Gornji Slatinik. . 7. Grabarje . . 8.Kindrovo 9. Matković Mala . • • • ' 10. Oriovčić •• 11.Podcrkavlje . . . 12.Rastušie . 13. Tomica XIX.OPĆINAREŠETARI 1.Adžamovci 2. Brđani • •• 3. Bukovica . 4. Drežnik 5. Gunjavci -• • 6. Rešetari 7. Zapolje . :..... XX. OPĆINA SIBINJ 1. Bartolovci 2. Brčino 3. Čelikovci 4. Gornji Andrijevci 5. Grižići 6. Grgurevići 7. Gromačnik 8. Jakačina Mala 9. Ravan
• -211 2 1 2 2 1 6 2 1 7 2 1 9 2 2 1
.221
2 2 4 225
••..:.
-226
,
2 2 9
2 3 0
• •23i •
:
•'
233
2 3 3 2 3 4
.235 LĆ>J
. .242
2 4 2 2 4 4 2 4 4
245
2 4 6
'
2 4 6
• -247 2 4 9
. .249 -249 2 5 0
2 5 1
•
. .253 254 . . . •
260 -260
10. Sibinj 11. Slobodnica 12. Završje XXI. OPĆINA SIKIREVCI 1. Jaruge 2. Sikirevci XXII. GRAD SLAVONSKI BROD 1. Brodski Varoš 2. Podvinje 3. Slavonski Brod XXIII. OPĆINA SLAVONSKI SAMAC 1. Kruševica 2. Slavonski Šamac XXIV. OPĆINA STARA GRADIŠKA 1. Donji Varoš 2. Gornji Varoš 3. Gređani 4. Novi Varoš 5. Pivare 6. Stara Gradiška 7. Uskoci XXV. OPĆINA STARO PETROVO SELO 1. Blažević Dol 2. Donji Crnogovci 3. Godinjak 4. Gornji Crnogovci 5.Komarnica . • 6. Laze . . . .; 7. Oštri Vrh " 8. Starci 9. Staro Petrovo Selo 10. Štivica . . . . 11. Tisovac -. 12. Vladisovo 13.Vrbova , XXVI. OPĆINA VELIKA KOPANICA 1. Beravci 2. Divoševci 3. MalaKopanica 4. Velika Kopanica XVII. OPĆINA VRBJE 1. Bodovaljci 2. Dolina 3. Mačkovac 4. Savski Bok 5. Sičice . . 6. Visoka Greda . . . 7. Vrbje
-
.
•••
260 .265 269 270 270 271 275 275 276 .279 286 286 287 289 289 289 290 290 290 .291 293 294 294 294 . . 296 • • • 297 297 298 299 299 300 302 305 . . 306 .306 .309 309 ..310 310 311 - . 31.7 317 .318.. 318 319 320 322 .322
XXVIII. OPĆINA VRPOLJE . . 1. Čajkovci 2. Stari Perkovci 3. Vrpolje Sažetak Kratice Izvori i literatura Kazalo zemljopisnih pojmova Kazalo osobnih imena
.325 325 -326 32?
' ..,..•
329 • 331 .332 • . 337 • • • 345
PREDGOVOR
U ovoj studiji sabrana je građa o počecima suvremenih naselja te rastu stanovništva brodskog i gradiškog kraja od 1698. do 1991. godine, a povod je 300. obljetnica popisa kućedomaćina i njihove imovine u Slavoniji. Radi se, dakle, o kraju koji se nalazi između planina Psunja, Požeškog i Diljskog gorja sa sjevera i rijeke Save s juga, na 2034 četvorna km, što čini 3,59% Republike Hrvatske. On je prostorno izdužen u pravcu zapad-istok, 116 km zračne udaljenosti, a prosječne je širine od 10-15 km. U njegovu su sastavu dva grada, Slavonski Brod i Nova Gradiška te 26 općina, što skupa čini 185 naselja. 1. Zamoljen sam da s latinskoga jezika prevedem i pripremim za tisak dio izvorne građe koju je Ive Mažuran objavio pod naslovom Popis naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine, Osijek 1988., a što se odnosi na područje Brodsko-posavske županije. Kad sara to uradio, našao sam se u dvojbi. Premda je to najstariji i vrijedan izvor, zbog ondašnjeg nesređena političkog i upravnog stanja te smetnji na koje su popisivači nailazili, on je nepotpun pa bi suvremene čitatelje mogao navoditi na krive zaključke. Naime, spomenuti popis obradio je samo 71 naselje, pri obradi spomenuto je još 29 susjednih naselja koja nije obradio, a u to su vrijeme već postojala gotovo sva sadašnja naselja. I kad sam tom popisu dodao 8 sela-krajišnika iz 1702. god., rad iste Komisije, što je (1891.) objavio Tade Smičiklas, ni time slika slavonske Posavine kako uvjetno nazivam područje brodskog i gradiškog kraja - nije bila mnogo cjelovitija. Da dobijem vjerniju sliku života i zbivanja, posegnuo sam za arhivskom građom iz Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu. Naime, od 1699. do 1773. područje brodskog i gradiškog kraja - osim okolice Vrpolja - pripadalo je Zagrebačkoj biskupiji. Uz arhivsku građu kanonskih izvješća iz 1730., 1746., 1756., 1758., 1760., 1761., 1765., 1769,, 1775. i 1800. god., služio sam se starim katastarskim i vojnim zemljovidima, opisom sela u dijelu Vojne krajine (1780.) te objavljenim izvorima i znanstvnom literaturom. Da bih rjeŠio neke dvojbe, koristio sam dosta pouzdane suvremene vojne zemljovide te osobno obilazio naselja. Moja istraživanja su, uglavnom, do 1800. a ostalo sam, kratko, preuzeo iz izvora i literature. 2. Studiju sam podijelio po općinama, abecednim slijedom, a unutar njih abecednim redom naselja. Zbog velikog broja naselja, svako od njih odredio sam zemljopisno po udaljenosti od gradova Slavonskog Broda, odnosno Nove Gradište, te općine kojoj pripada.. Budući da ljudi čine naselje naseljem, njima sam posvetio glavnu pozornost. U tome je vrijedan spomenuti komorski popis iz 1698. i 1702. u kome je - u ovom dijelu slavonske Posavine - poimenice zabilježeno 79 naselja sa 1502 kućedomaćina. Od 71 sela opisanih 1698.,
u njih 24 spominju se doseljenici iz Bosne. Te izvore sam doslovce preveo i tiskao kurzivom. A kad se zna kako je nakon toga slijedilo burno četrdesetgodišnje razdoblje, ustrojenja krute Vojne krajine, te dva rata u kojima je moralo sudjelovati cijelo stanovništvo, onda je jasno da se ranija slika stanovništa gotovo posve izmijenila. Zato sam - iz kasnije arhivske građe - pobilježio gotovo svako spomenuto ime jer su to bili uglavnom vodeći ljudi u selima. A onda sam, iz Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu, uzeo popis kućedomaćina iz 1760., što je, vjerujem, temelj sadašnjem pučanstvu. Budući da u to doba nije bilo zastupljeno nacionalno razlikovanje suvremenog oblika, zadržao sam ondašnji način izražavanja: katolik, pravoslavac. 3. Dok gledamo sadašnja naselja, pa se onda vratimo tristo i više godina unatrag, nešto nam je jasnije zašto je o selima malo povijesne grade. U početku su prigorska sela bila gušće napučena od onih u ravničarskom dijelu. Selo je, zapravo, bilo veća ili manja skupina raštrkanih kuća, napravljenih od pletena šiblja, oblijepljenih ilovačom, pokrivenih slamom, drvenim korama ili daskom. U slučaju potrebe, opasnosti ili voljom gospodara lako su se premještali. Neka su sela bila velika pa su se kasnije dijelila, druga su se smanjivala ili čak nestala. Njihov spomen bilježen je u poreznim i crkvenim knjigama. A kad je u naselju bila sagrađena kapela, u kojoj je povremeno služena misa i dijeljeni sakramenti, time je selo - zbog crkvenog goda (kirvaja) - bilo predstavljeno i široj okolini. Njihovi odnašnji dušobrižnici-franjevci uzimali su zaštitnike sela što im je nudila tradicija, ili su birali nove u skladu sa svojim shvaćanjima, planovima i mogućnostima djelovanja. I kad su se tijekom vremena naselja preseljavala pored novih prometnica, najčešće su sačuvala svoje zaštitnike. 4. U svom radu, kao svaki istraživač, nailazio sam na teškoće i nejasnoće. Kako sam ih rješavao, i jesam li ih riješio, sudit će čitatelji. Komorsko izvješće iz 1698. pisano na latinskomjeziku - Što za područja brodskog i gradiškog kraja obuhvaća 162 stranice izvornog teksta - podijeljeno je, uglavnom, u tri dijela. U prvom su pobilježeni kućedomaćini i njihov imetak, 13 pitanja u drugom dijelu odnose se na obveze koje su imali i imaju prema novoj, vojnoj vlasti, a u 15 pitanja trećeg dijela opisan je položaj naselja, granice, opseg, kvaliteta zemljišta što obrađuju, granične utvrde i drugo. Popisivačima su pitanja bila određena i oni su od predstavnika sela - pod prisegom da će govoriti istinu - tražili njihove odgovore. Kako pod vojnom vlašću u dijelu slavonske Posavine na mnoga pitanja nije bilo nikakva odgovora, ispustio sam suvišne brojeve što bi samo ometalo čitatelja. Latinski jezik nije klasični, nego činovnički s puno već ranije ustaljenih fraza iz pravne i gospodarske terminologije državne administracije. Neke rijeci i izraze nisam uopće našao u latinskom jeziku pa sam morao tragati po drugim europskim jezicima. Latinske rečenice su ponegdje duge i do jedanaest redaka. Njih sam, naravno, zbog razumijevanja, razdijelio u kraće rečenice. U starim tekstovima nastaju teškoće oko čitanja hrvatskih glasova koji se u suvremenoj gramatici nazivaju slivenici (c, č, ć, dž, đ) i tjesnačnici (s, š, z, ž, f, h), a koje su stariji popisivači pisali različito, bilo mađarskim, talijanskim ili nekim svojim posebnim načinom. Uz to, pisali su onako kako su ljudi u selu izgovarali i kako ih je on čuo. I pored toga što sam u tome imao iskustva iz ranijih radova, ovdje je bilo dosta teškoća, a rješavao sam ih poglavito pazeći kako su popisivači pisah nazive već poznatih sela u.kojima su bili spomenuti glasovi. U komorskom popisu i ime i prezime - kako stoji u tekstu - prenio sam doslovice, a u popisu 1760., prezimena sam tranšliterirao, preslovio, a imena pisana latinskim jezikom preveo u skladu sa suvremenim imenima. Popisivači su razlikovali "č" i "ć", a u popisu su davali prednost slovu "ć" - što sam, naravno, poštivao - a što je u suvremenim prezimenima manje uobičajeno. Uz to se susreće dvojnost pisanja u istom tekstu pa sam i to sačuvao. Neki su popisivači pravili razliku između kratkih i dugih glasova (Kolleszarisc, Millics, Vallics, Ulakovacz, Mattan, Illia; Matho, Thomo, Marhia), na što se, zbog naravi studije, nisam mogao obazirati. Budući da je u istom selu bilo i
po nekoliko domaćina s istim imenom i prezimenom, popisivač je to - da čitatelj ne bi pomislio da je greška - naznačio s 1,2,3. Ja sam to ispustio. U popisu iz 1760. uz kućedomaćina stoji broj obitelji, članova u kući, te broj onih koji su primili neke sakramente. Ja sam u zagradi ubilježio samo broj obitelji i članova. Ako je jedan supružnik umro, popisivač to ne smatra punom obitelji, pa je stavio crticu. Kod sabiranja članova popisivači su često griješili, pa sam te njegove greške ispravio. Komorski popisi prave razliku između katolika i pravoslavaca, ali ih kod popisa kućedomaćina ne razdvajaju. U kanonskom popisu iz 1760. popisani su samo katolici, njih 5151 kućedomaćin, a pravoslavci su - kao što su to činili i oni sami - navedeni samo po broju kuća. Njih je oko 1760. prema mojim istraživanjima - najviše u zapadnom dijelu, u tzv. Maloj Vlaškoj - bilo 1108 kuća. Kad se uzme daje u 5151 katoličkoj kući živjelo 41250 katolika, što je prosječno osam članova po kući, onda je na tlu sadašnje Županije 1760. bilo 6259 kuća sa oko 50110 stanovnika. U to doba deset najmnogoljudnijih katoličkih naselja bila su: Kopanica (1074), Brod (1016), Lipovac (967), Štivica (948), Kobaš (943), Orubica (924), Sikirevci (844), Siče (805), Gundinci (787), Rešetari (778). Prateći oblikovanje naselja, na ovom području nakon izgona Osmanlija, tragao sam i za njihovim najranijim spomenom. Glavni mi je izvor bio mađarski istraživač Csanki - koga je Bosendorfer najvećim dijelom samo prepisao - te druga povijesna građa. Došao sam do zanimljivih podataka. Naime, sadašnjih 70 naselja u Županiji spominju se poimenice još u srednjem vijeku. Toponime, uglavnom, nisam ni pokušavao odgonetavati, ali - da bih drugima, evantualno, u tome pomogao - u fusnote sam stavio najstarije nazive pojedinih naselja, način i godinu kako su nekad pisana. Da bi se prijelomno doba za slavonsku Posavinu moglo bar djelomice razumjeti, potrebno je prethodno pročitati uvodnu studiju. Dva su me prijatelja, gosp. Petar Štajduhar i gosp. Slavko Mirković, nagovorili na ovaj posao i hrabrili da ustrajem, a dr. Ma to Artuković, mr. Luka Marijanović i neki drugi, opskrbili su me teže pristupačnim izvorima i stručnom literaturom. Svima im hvala! Nadam se da će ova studija biti poticaj za daljnja šira pojedinačna istraživanja, što će pridonositi dubljoj svijesti o našem identitetu.
UVODNI DIO
SLAVONSKA POSAVINA NA PRIJELAZU IZ XVII. U XVIII. STOLJEĆE Uvodni dio nema namjere iscpnije obrađivati tu opširnu temu, nego želi biti povijesni okvir čitatelju kako bi lakše razumio skupljenu građu. Zato će se, iz širih povijesnog zbivanja, više pažnje i nešto opširnije baviti slavonskom Posavinom, odnosno njezinim dijelom od Stare Gradiške do Gundinaca. Bit će govora o osmanlijskoj upravi, oslobođenju spomenutog kraja ispod osmanske vlasti, dvama ratovima u prvoj polovini XVIII. st., stanovništvu i njihovim, obvezama, vojno-komorskoj upravi te crkvenom životu u to doba. 1. Slavonska Posavina pod osmanlijskom vlašću U cijeloj slavonskoj povijesti ništa nije ostavilo tako dugotrajno teške tragove i posljedice kao što su to bile borbe s Osmanlijama1, njihova osvajanja i vlast u slavonskoj Posavini. Premda je osmanska vlast trajala oko sto pedeset godina, ipak je sav život u njoj, i blizu dva stoljeća nakon oslobođenja, bio uvjetovan ratovima, obranom, sprečavanjem pljačkaških upada, životom i izdržavanjem Vojne krajine. 1) Još potkraj XV. st. Osmanlije su stvorili čvrsta uporišta u sjevernoj Bosni odakle su Češće provaljivali prema sjeveru i zapadu. U tome su ih djelomice sprječavale Jajačka i Srebrenička banovina. U vrijeme pohoda Sulejmana II. protiv Ugarske 1526., prethodnica osmanske vojske zauzela je sve gradove i Osijek (14.VIII.1526.) do Đakova. Kod Osijeka su sagradili veliki most, preko njega prešli rijeku Dravu, a onda ga porušili. Nakon pobjede na Mohačkom polju (29.VIII.1526.) - gdje je poginuo kralj Ludovik II. Jagelović (1508.-26.) i puno ugarskohrvatske vojske - Osmanlije su ušli u Budim i Peštu, popalili ih te se, zbog buna na Istoku, žurno vratili. Mohačka pobjeda omogućila im je lakše zauzmanje Jajca (krajem 1527.), Banja Luke (1528.) i drugih utvrda Jajačke banovine jer su se njihove, prorijeđene i slabo opskrbljivane posade povlačile u dolinu Save. 1 Naziv za vladajuću dinastiju u Osmanskom Carstvu i vladajući sloj u toj državi. Ime potječe od osnivača države Osmana koji je vladao 1288.-1326. Država je kao kneževina osnovana 1288. god. Posljednji vladajući član bio je Mchmct VI. (1918.-22.). Osmanski sultani igrali su ključnu ulogu u razdoblju uspona Carstva. - Turci, narod skupine turkijskih naroda naseljen u Maloj Aziji, bili su samo dio Osmanlija. Islamizirani Hrvati bili su Osmanlije, a ne Turci.
Osmanska vojska u svojim osvajačkim pohodima služila se već ranije prokušanim metodama. Započinjala je pljačkaškim upadima u krajeve što ih je namjeravala osvojiti. Time ih je gospodarski oslabila, pučanstvo prorijedila odvođenjem u ropstvo ili ga prisiljavala da bježi u sigurnije krajeve. Time je, ujedno, poljuljala moral i ulijevala strah među one koji su ostali. Nakon toga slijedilo je osvajanje, nametanje osmanskog državnog, društvenog i gospodarskog poredka. I pored neposredne i stalne opasnosti od Osmanlija, smrt Ludovika II. dovela je u Slavoniji i Ugarskoj do unutrašnje borbe za prijestolje. Ferdinand I. Habsburški (1503.-64.) polagao je svoje pravo na osnovi ranijih ugovora, ali je veći dio ugarskog plemstva za kralja izabrao erdeljskog kneza Ivana Zapolju (1487.-1540.). Hrvatsko plemstvo na saboru u Cetini (l.I.1527.).odluciIo se za Ferdinanda jer ih je on uvjeravao da će im pomoći u obrani zemlje. Tjedan dana kasnije slavonsko je plemstvo za kralja izabralo spomenutog Zapolju. Unutrašnje borbe - što su Osmanlije potajno poticali - olakšavale su im pljačkaške upade u hrvatske krajeve, što je još više siromasilo i slabilo zemlju. Budući daje Zapolja sve više gubio oslonac i doživio poraz, sa sultanom je sklopio savez protiv Ferdinanda. Sultan mu je, kao svom podložniku, potvrdio posjede i gradove u Bosni i Slavoniji, a zapovjednik sultanovih janjičara (14.IX.1529.) ustoličio gaje na ugarsko kraljevsko prijestolje. Zapolja će se zato, nešto kasnije, pridružiti sultanovoj vojsci u drugom pohodu na Beč.2 Ujesen 1529. - na povratku s neuspjele vojne - dio osmanske vojske popalio je Požegu, pustošio Slavonijom te kod Kobaša prešao Savu i vratio se u Bosnu. Od tada je pučanstvo iz straha sve više počelo napuštati slavonsku Posavinu. U takvom ozračju ni Ferdinandov poziv na vjernost kralju, ni poziv na borbu protiv Osmanlija, nije nailazio na očekivani odaziv jer su po Slavoniji još bili vođeni lokalni okršaji među Ferdinandovim i Zapoljinim pristašama. Te unutrašnje borbe Osmanlije su iskoristili da prošire i učvrste svoju vlast. Husrev-beg se, krajem 1535. i početkom 1536., sukobio sa slavonskim velikašem Stjepanom Berislavićem koji je u tim borbama bio ubijen.3 Husrev-beg mu je odmah zauzeo gradove Dobor i Kobas u Bosni, Brod na Savi, Staru Gradišku i drugo. Brod je pao 31. srpnja 1536., Požega 25. siječnja 1537. a s njom i čitava Požeška županija. Prvi i jedini Ferdinandov pokušaj da preko generala Ivana Kacijanera zaustavi osmanska osvajanja i oslobodi Slavoniju, završio je/u listopadu 1537., teškim porazom njegove vojske kod Gorjana nedaleko od Đakova. Premda je već tada Osmanlijama bio otvoren put u ostale dijelove Slavonije, zbogsukoba s Mlečanima, nakratko su ostavili Slavoniju na miru pa su osvajanja nastavili 1540. zauzimanjem Jasenovca i Novske, a 1543. Bijele Stijene.4 Kršćansko je plemstvo ponegdje ostavljano na svojim posjedima, ali se moralo odreći znatnog dijela svojih dobara i prava. Ako je plemić primio islam, stjecalo je naslov bega5, a time mu je pružana mogućnost da dođe na vise položaje/' || 3
Usp. Branislav Đurdcv, "Srijem, Bačka i Banat" vi Historija naivclu Jugoslavije, II, Zagreb, 1959, /kratica; Đurdev (1959^ I75s; Vjckoslav Klaić, Povijest Htvata, IV, Zagreb, 1973, 417-426; V, 73-132 /kratica: Klaić (1973/; Mirko Marković, Bral\{ Kulturno povijesna monografija, Slavonski Brod, 1994, 91 /kratica: Marković (1994)/; Hazim Šabanović, Bosanski pašalčim Sarajevo, 1982, 56s /kratica: Šabanović (1982)/. 3 Stjepan Bcrislavić, naslovni srpski despot (+1535), Ivanov sin, pripadao je malobrojnim slavonskim velikašima koji* su pristali uz austrijskog nadvojvodu Ferdinanda. U početku je od Osmanlija uspješno branio svoje posjede « Vukovskoj žurniji tc gradove između Dunava i Tise. Budući da nije dobivao dostatno pomoći, gradove je 1529. prepustio Osmanlijama. Zat.o je bio uhićen i skupa s majkom zatvoren u Budimu. Za pohoda Sulcjmana II. na Beč 1532. pobjegao jc iz zatvora i stupiti^ sultanovu službu koji mu je povratio posjede i gradove. Od tada je ratovao na strani Zapoljinih pristaša te im je pomog^ou osvajanju Slavonije. Kad se pokušao izmiriti s Ferdinandom, ubio gaje bosanski sandžak Husrev-beg. Usp. Hrvatski biografski leksikon, l, Zagreb, 1983, 688-690; Hr\>atsku enciklopedija, 3, Zagreb, 1941, 424. 4 Usp. Šabanović (1982), 58s, 61, 180. 5 beg - gospodin, naslov viših plemića. " Usp. Sabanović(l 982), 16-20.
2) Nešto prije 30. siječnja 1538. u središnjoj Slavoniji ustrojena je nova vojno-upravna jedinica, Požeški sandžak7, u sastavu Budimskog ejal.eta,8 - kome je. pripadala i slavonska Posavina - a od 1600., kad je osnovan Kaniški ejalet, pripojen je njemu.9 Unutar spomenutog sandžaka, ubrzo je osnovan brodski kadiluk/0 premda se prvi put spominje 1545. god. U brodskoj tvrđavi bila je jaka posada od 1500 vojnika, a unutar kadiluka, uz Brod, bile su varoši Novigrad i Sikirevci te skela i varoš u Dubočcu. U brodskom kadiluku, uz nahiju" Brod, bile su (1545.) nahije: Vrhovine sa selima Zdenci, Završje, Slatinik, Donja Glogovica, Grabarje i dr.; Brezna za sela sjeveroistočno od Broda te nahija Ravna (Ravan), sjeverozapadno od Broda, za sela na jugozapadnim padinama Dilja.12 U počecima osmanske uprave, nakon pada JajaČke banovine, u Bosanskom Kobašu osnovan je kadiluk, kome su, uz ranije posjede Jajačke banovine, priključeni dijelovi slavonske Posavine, dok 1557. nije osnovan Čazmanski, odnosno Pakrački, sandžak - koji je bio u sastavu Bosanskog ejaleta - a čije će sjedište iz sigurnosnih razloga, nešto prije 1607., biti preneseno u Cernik, koji je bio ujedno i sjedište kadiluka. Tu su sredinom XVI. st. nahije: Ceraik, Pakarski Sredel (u blizini Okučana), Bila Stina, Podvrški i Šagovina.13 3) Sve do osmanskih provala stanovništvo slavonske Posavine bilo je uglavnom katoličke vjeroispovijedi s nešto drugih narodnosti, posebno Mađara. S osmanskim prodiranjem dolazi novo pučanstvo, pravoslavci i muslimani a nešto se starosjedilaca islamiziralo. Tijekom osmanske vladavine većinsko poljodjelsko stanovništvo bilo je katoličko, a muslimani su nastanjivali utvrđene gradove, varoši i trgovišta te plodnije zemlje oko njih. Na napuštena zemljišta Osmanlije su sustavno naseljavali novo ljudstvo iz unutrašnjosti. U tom su naročito koristili pokretljive Vlahe14 koji su na taj način zadržavali svoje stare i stjecali nove povlastice te donekle izbjegavali podređenost i kmetski odnos. Već u početku osmanske vladavine susrećemo pravoslavne Vlahe kao njihove martologe.'5 Poseban položaj tog pravoslavnog življa - zbog granice s Hrvatskom - bio je u Pakračkom odnosno Cerničkom sandžaku, naročito u gorskim predjelima. U tom kraju Osmanlije su, tvrđave slavonske vlastele, pretvorili u sjedišta svojih nahija, stavili u njih svoje posade, a po okolnim selima naselili gotovo isključivo Vlahe. Zato je taj kraj i nazivan Mala Vlaška.16 Ti su Vlasi imali obveze vojnika-krajišnika, poglavito da stražare na rječici Ilavi i drugim pograničnim mjestima. Uz njih je u martološkim četama bilo i nešto katolika koji su nazvani "predavcima".17 Dio muslimanskog stanovništva činili su doseljenici iz Srbije i Bosne a naročito domaći ljudi koji su prešli na islam. Naime, Osmanlije su u svojim osvajačkim pohodima vršili jaku promidžbu pozivajući sve stanovništvo da ostane u svojim kućama a onima, koji se dragovoljno
'sandžak - vojna i upravno teritorijalna jcdinica u Osmanskom Carstvu. ejalet, pašaluk, bcgicrbegliik - najviša vojno-upravna jcdinica u Osmanskom Carstvu, sastavljena od više sandžaka. " Usp. Ncnad Moačanin, Požega i PožeStina u sklopu Osmanlijskog caivtva (1537.-1691.), Jastrebarsko, 1997, 32-34 /kratica: Moačanin (1997)/; Ive Mažuran, Popis naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine, Osijek, 1988, 17 /kratica: Mažuran (1988)/. 111 kadiluk - kotar, sudsko i upravno područje u Osmanskom Carstvu. Više kadilika sačinjavalo je sandžak, ' 11 nahija - upravna jedinica manja od kotara, okružja, 12 Usp. Šabanovič (1982), 217-219. n Usp. Šabanovič (1982), 223-225. w viah - u prošlosti je označavao pastira, karavanskog prijevoznika, plaćenog vojnika. Vlasima su Osmaniije nazivali kršćane, U Hrvatskoj je to bio naziv za pravoslavce. 13 martolozi - naoružani ljudi, pripadnici vojnog ustroja koji su Osmanlije organizirali u pograničnim krajevima radi zaštite granice, prikupljanja podataka i sudjelovanja u ratovima. v ,f ' U tom kraju Vlasi su imali posebnu organizaciju. Usp, Šabanovič (1959), 206-208. " Naziv jc od riječi "predati se", ostati pod Osmanlijama. x
pokore njihovoj vlasti, da se neće ništa dogoditi.18 Pozivali su stanovništvo da primi islam jer će tako, uz zemlju, sačuvati i svoje povlastice te ravnopravno sudjelovati u izgradnji i podjeli nove vlasti. Naime, Osmanlije nisu pravili razlike po krvi, jeziku i narodnosti, nego samo po vjeri. To je potaklo neke kršćane - izmučene ratovima i zbog straha glede budućnosti u tuđim krajevima da prihvate islam. Nakon početnih većih prelazaka na islam,19 daljni proces islamizacije u slavonskoj Posavni bio je spor i nije imao šire razmjere. Među rijetkim plemstvom na islam je prešao Krsto ZeampĆe Svetački, koji je držao tri-četiri grada u posavskoj Slavoniji, predao ih (1540.) sultanu a od njega dobio manji posjed s prihodima. Njegov sin Sulejman-beg bio je slavonski spahija20 a neki od njegovih potomaka beg u Kobašu.21 Ubrzo su i na kršćane u, slavonskoj Posavini primijenjivani šerijatski22 propisi prema nemuslimanskim podanicima. Oni su djelomice ovisili o raznim čimbenicima, poglavito o političkim prilikama te brojčanom odnosu muslimana i nemuslimana. Temeljne šerijatske odrednice bile su: kršćanima je dopuštena sloboda kulta, sigurnost duhovnika i zaštita imovine uz plaćanje danka.23 Nisu smjeli podizati niti popravljati crkava ni samostana, niti napadati islam ili bilo koga ometati da prijeđe na islam. Pokušaj obraćenja muslimana kažnjavan je smrću. Djeca iz mješovitih brakova morala su biti muslimani. Bili su obvezni poštivati muslimane i odijevati se različito od njih. Osmanlijski porezni sustav bio je složen a temeljni porezi bili su: zemljarina, glavarina, carine, nameti na sitnu stoku, obveza održavanja putova, mostova, primanje na konak, opskrba vojske hranom, popravljanje tvrđava, prijevoz namirnica i vojnog materijala te feudalne obveze, kao desetina i slično.24 2. Veliki bečki rat, oslobođenje slavonske Posavine te ratovi do sredine XVIII. st. Nakon poraza osmanske flote kod Lepante (1571.), srušen je mit o njihovoj nepobjedivosti. Još jače je u Europi odjeknuo osmanlijski poraz na kopnu pod Siskom (1593.), čime je zaustavljeno prodiranje u Hrvatsku i prema zapadu. I pored poraza pod Siskom, Osmanlije su u daljem ratovanju osvojili (1600.) Kanižu (Nagykanizsa) i tu ustrojili Kaniški ejalet. God. 1606., nakon četrnaestgodišnjeg rata, bili su prisiljeni sklopiti mir na ušćurijekeŽitve u Dunav koji će dugo trajati. Uzrok postupnog slabljenja Osmanskog Carstva bio je gospodarske naravi, jer je
w Bosanski kralj Stjepan Tomašević (1461.-63.) u jednom dopisu papi Piju H., tuži sc kako Osmanlije iz osvojenih tvrđava pozivaju seljake da prijeđu njima i kako im obećaju slobodu. Kralj strahuje, jer ti jednostavni ljudi ne predmnijevaju da su Osmanlije lukavi i prijevarni. Usp. Marko Pcrojcvić, "Stjepan Tomašcvić", Poviest hrvatsMi zemalja BiH, Sarajevo, 1942, 556. ''' Krajem studenog 1536. zagrebački biskup Šimun Brdody pisao je hrvatskom banu Franji Baćaniju kako jc, prema njegovoj procjeni, za pol godine oko četrdeset tisuća katolika prešlć na islam. Usp. Marković (1994), 92s. 211 spahija - naziv za bolje stojećeg domaćina islamske vjere koji jc bio posjednik spahiiuka (lena) tc je u slučajurata bio dužan ići u osmansku vojsku. 21 Usp. Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980, 159 /kratica: Kreševljaković (1980)/; Šabanović (1959), 208, Najveći dio osvojene Slavonije Osmanlije su podijelili na vlastelinstva-timare. U Pakračkom sandžaku (1563.) bilo jc trideset spahijskih timara od kojih sii samo dva pripadala kršćanskim spahijama; Ju iju Katiću i Stjepanu sinu Krste Svetačkog. Usp, Šabanović (1959), 210. 22 šerijatsko pravo je religiozno-građanski kodeks kojim sc ustrojava religiozni i podanički život muslimana svake islamske države, a u izuzetnim slučajevima primjenjivao se i na nemuslimane kad se obrate šerijatskom sudu. Ono sadrži propise o pravu vlasništva, obveznom obiteljskom, nasljednom i kaznenom pravu, p sudskom postupku i si, 23 Uz ostale bio je i "danak u krvi", tj. uzimanje dječaka za janičarc, U našim se zemljama taj danak plaćao do četrdesetih godina XVII. st., a od početka tog stoljeća mogao se pretvoriti u novčani iznos. Tako jc 1604. umjesto 200 mladića,, koje jc uirne danka u krvi trebalo skupiti iz Požeškog sandžaka, plaćeno 400 dukata. Nekako u to vrijeme uveden je i džulus koji su plaćali franjcvci zato što su po Ahd-nami bili oslobođeni nekih državnih davanja. Usp, Hazim Šabanović, "Slavonija", HNJ, II, Zagreb, 1959, 625, /kratica: Šabanović (1959)/, 24 Važni sultanovi prihodi bili su od mostarina, skelarina, carina te porez na ribarenje. Stanovnici varoši i sela pored rijeka morali su popravljati i održavati mostove, održavati skele i služiti kao vozari na njima i slično. Usp. Đurđev (1959), 9-49; Šabanović (1959), 2'1'ls; S.M. Džaja, "Pravno-povijcsni obris položaja kršćana u turskom carstvu", Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz JS. u 19. stoljeće, Zagreb, 1971, 19-33, /kratica: Džaja (1971)/; Hamid Hadžibcgić, "Porez na sitnu stoku i korišćenje ispaša", POF, VIII-IX/1958-59, Sarajevo, 1960, 63-109.
izostajao ratni plijen te je sve više dolazilo do izražaja raslojavanje i korumpiranje vojnofeudalne države.25 a) U ljeto 1683. Osmanlije su, s golemom vojskom na čelu s Kara-Mustafom, posljednji put izvršili prodor u srednju Europu, napali sjevernu Ugarsku i pokušali osvojiti Beč. Nadali su se uspjehu jer je habsburški dvor bio zaokupljen agresivnom politikom francuskog kralja Luja XIV. (1638.-1715.) na zapadnim granicama Njemačke te uređenjem odnosa s ugarskim velikašima. Bečka je posada dva mjeseca odolijevala napadima dok joj nije stigla u pomoć austrijska i poljska vojska. Poljake je predvodio kralj Jan III. Sobjeski (1629.-96.) pa su zajedno 12. rujna 1683. pod Bečom teško porazili Osmanlije. Car Leopold I. (1640.-1705.) odmah je ponudio primirje, ali ga je veliki vezir odbio pa je udružena kršćanska vojska nastavila potiskivati Osmanlije. Vijest o porazu pod Bečom odjeknula je Europom a naročito u osmanlijskim pograničnim krajevima. God, 1684, u Slavoniji je došlo do ustanka pod vodstvom fra Luke Ibrišimovića26. Zbog toga je muslimansko stanovništvo zahvatio strah, te se ono u velikom broju počelo povlačiti prema Bosanskom pašaluku. God. 1687. oslobođeni su Osijek, Vukovar, Đakovo i veći dio Slavonije, osim Broda i Gradiške. Baš odatle Osmanlije su vršili protuupade i protunapade pa j e ratna sreća dugo vremena bila promj enjiva i neizvjesna. Početkom 1688. Osmanlije su upadali u požešku kotlinu pljačkali je a kršćane odvodili u roblje. Da bar donekle spriječi te upade, general Aenea Caprara, zapovjednik vojske u Slavoniji, naredio je da se razore tvrđave u Cerniku i Bijeloj Stijeni a cerničko stanovništvo da se silom preseli u Požegu.27 Posljednjih dana srpnja 1688. carska je vojska porazila Osmanlije i osvojila Brod a već početkom kolovoza i Gradišku. Ali, zbog poraza austrijske vojske u Srbiji, Osmanlije su ponovno sve češće upadali i pustošili Slavonijom. Kad su oni ponovno (18.IX.1690.) zauzeli Beograd, austrijska posada napustila je Brod a uoči povlačenja porušila tvrđavu i opkope, bacila u Savu 43 topa, uništila streljivo i hranu. Tako su Osmanlije ponovno prešli Savu, zauzeli Brod, Gradišku, Cernik, Bijelu Stijenu, Pakrac i Požegu te napali Osijek. Međutim, u važnoj bitki kod Slankamena (19.VIII.1691.) osmanska je vojska doživjela težak poraz, a u tom je boju poginuo i veliki vezir sa oko 20000 vojnika. Vijest o porazu obeshrabrila je osmanske posade u Slavoniji pa su same nepuštale položaje u Brodu, Gradiški i PakraĆu. Tako je carska vojska 12. listopada 1691. lako, zastalno, ušla u Brod, tri dana kasnije u Gradišku, a 17. listopada 1691. u Pakrac. Time je završen rat za oslobođenje Slavonije koji je trajao, od srpnja 1684. do listopada 1691. god. Budući da je u veljači 1695. umro sultan, a na prijesto došao ratoborni Mustafa II. (1644.1703.), koji je kod Temišvara (1696.) pobijedio Friedricha Augusta I. nadajući se uspjehu, krenuo je i dalje. Kod Sente je osmansku vojsku, na čelu s velikim vezirom Mehmed Elmaspašom, 11. rujna 1697. teško porazila austrijska vojska na čelu s princom Eugenom Savojskim. Ubrzo nakon te bitke Savojski je prešao Savu i dolinom rijeke Bosne od 11. listopada do 5. studenog 1697. otišao do Sarajeva, popalio ga i odmah se vratio. U ratu, koji se naziva bečki rat,
* Usp. Džaja (1972), 27-30; Mažuran (1988), 17. Luka Ibrišimović (O.1620.-98.), franjevac, bio je gvardijan franjevačkog samostana u Velikoj i vikar zagrebačkog biskupa za Slavoniju. Često jc putovao u Beč, Zagreb i Varaždin pa je Osmanlijama bio sumljiv. Zato je dvaput bio zatvaran (jedanput osuđen i na smrt) i oba puta uz otkup bio pušten. Istaknuo se u borbama za oslobođenje Slavonije (1687.-91.), naročito Požege. 27 Postupak generala Caprare izazvao je negodovanje u narodu i medu krajiškim zapovjednicima. Ban Nikola Erd6dy pisao jc zagrebačkom biskupu Mikuliću kako rušenje tvrđava ne znači zapreku nego olakšanje Osmanlijama da nesmetano mogu harati susjednim selima i odvoditi narod u roblje. U istom pismu ban iznosi kako mu je pisao zapovjednik iz Velike da su Osmanije, odmah nakon rušenja tvrđave, spalili Cernik. Usp. Radoslav Lopašić, "Slavonski spomenici za XVII. viek. Pisma iz Slavonije u XVII. vieku (1633.1709.)",- Starine JAZU, sv. 30, Zagreb, 1902, 80s /kratica: Lopašić (1902)/; Ive Mažuran, Izvještaj Caraffine komisije o uređenju Slavonije i Srijema nakon osmanske vladavine 1698. i 1702. godine, Osije 1989, 13, /kratica: Mažuran (1989)/. 2,i
Sveta liga (Austrija, Venecija, Poljska i Rusija) je nakon 13 godina ratovanja zastalno protjerala Osmanlije iz velikog dijela Panonije. Ti su vojni uspjesi i zvanično potvrđeni mirom u Srijemskim Karlovcima 26. siječnja 1699. god.28 b) Karlovačkim mirom Osmansko Carstvo moralo je napraviti najveće zemljišne ustupke u svojoj-povijesti i poslije toga nikad više nije predstavljalo ozbiljniju opasnost susjednim državama. Premda je mir sklopljen i povučene nove granice, ni pobjednici ni poraženi nisu bili zadovoljni. Prvo je narušen "vječni mir", što ga je Porta2" 7. veljače 1699. potpisalas Mletačkom Republikom koja je, premda gospodarski osiromašena, i dalje nastojala zadržati svoj nekadašnji sjaj i ugled. Budući da su (1714.) Osmanlije počeli poduzimati šire vojne akcije protiv crnogorskih pobunjenika, a od mletačke vlasti tražili da ih ona ne pomaže niti prima u svoje područje, osmanske čete hvatajući pobunjenike upadale su i u mletačko Primorje. Porta je predmnijevala da su članice Svete lige zauzete sobom pa ne mogu pomoći Mlečanima. Kako su se tamošnje vlasti oglušivale o osmanlijske zahtjeve, Porta je 9. prosinca 1714. službeno objavila rat Mletačkoj Republici, koja je za to bila nespremna. Veći vojni sukobi počeli su u proljeće sljedeće godine.30 I Austrija se, gradnjom utvrda duž svoje granice, pripremala za obranu i rat. Premda Osmanlije nisu to očekivali, Austrija je sredinom 1716. ušla u rat na širokoj bojišnici. Da bi, donekle, olakšao osmanskim četama kretanje u smjeru Ugarske, Ibrahim-paša je upao u slavonsku Posavinu ali je kod Kobaša bio poražen i vraćen. Glavna bitka bila je 5. kolovoza 1716. kod Petrovaradina u kojoj je Eugen Savojski ponovno porazio osmansku vojsku. Nakon te pobjede austrijska je vojska počela upadati i u sjevernu Bosnu. Pukovnik Petraš31 s krajišnicima je napao i osvojio Bosanski Brod. U borbama oko Dervente 15. kolovoza 1716. pobjedio je zapovjednika derventske tvrđave Bešlagića te se s 200 kršćana i ratnim plijenom vratio u Slavoniju. Ohrabren tim uspjehom, pet dana kasnije, napao je Bosansku Gradišku koja je smatrana najboljom tvrđavom na desnoj obali Save - i zauzeo je. Dvije čete prešle su Savu kod Bosanskog Kobaša zauzeli ga i sa sobom dovele 100 kršćana. Početkom rujna carska vojska krenula je od Gradiške prema Banja Luci i ondje porazila osmansku vojsku. U studenom 1716. Petraš je s krajišnicima ponovno prešao Savu zauzeo važnu tvrđavu u Derventi, porušio je, a stanovništvo oglobio. 20. studenog 1716. zauzeo je Odžak i Dobor-kulu. Doborski se beg predao bez borbe a u dogovoru s austrijskim časnicima s 30 članova posade otišao u Gračanicu. Drugi odred carske vojske napao je Doboj - tvrđavu nije zauzeo - popalio je naselje, na povratku i Kotorsko, te su se oba odreda već 24. studenog 1716. vratila u Brod. Tako je koncem 1716. austrijska vojska osvojila uski pojas bosanskog tla u sjevernoj Bosni.32
28
Usp. Lopašić (1902), 98; Jorio Tadić, "Ratovi i oslobodilački pokreti od II. opsjede Beča do beogradskog mira", HNJ, II, Zagreb, 1959, 811-818, 825-828; Mažuran, (1989), 11-19; Tade Smičiklas, Dvjestogodišnjica ailoboctenja Slavonije. Drugi dio: Spomenici o Slavoniji u XVII. vijeku (1640.-1702.), Zagreb, 1891, 34-37/kratica: Smičiklas (1891)/; Marković (1994), 11104; Ešrcf Kovačcvić, Granice Bosanskog pasulitka prema Austriji i Mletačkoj republici po odredloama karlovačkog mira, Sarajevo, 1973; Jozo Džambo, "Iz prve ruke o vojnom pohodu Eugena Savojskog na Bosnu 1697.", Bosna franciscana, 9 (1998), 137-148,/kratica: Džambo (1998)/. 2J ' Porta (Visoka porta) - diplomatski naziv za osmaniijsku carsku vladu u Carigradu. ?u Usp. Enes Pelidija, Bosanski ejalet ocl Karlovačkog do Požaremčkog mira, Sarajevo, 1989, 34-38, /kratica: Pelidija (1989)/; Jorio Tadić, "Austrijsko-turski ratovi u prvoj polovini XVIII. stoljeća, HNJ, II, Zagreb, 1959, 830s, /kratica: Tadić (1959)/. 31 Maksimilijan Petraš (1668.-1724.) kao pukovnik postao je (1711.) zapovjednik brodske tvrđave. U ratu 1716. bio je ranjen, a nakon rata postaje generalom i zapovjednikom osječke tvrđave. Kao odštetu za rane i za hrabrost dobio je (1717.) trgovište Ccrnik i dio cerničkog vlastelinstva, pa je obnavljao cerničku utvrdu. Njegova žena Marija von Beckcrs dopustila je franjevcima proširiti gradilište i graditi samostan. Usp. Julije Jančula, Povijest Cernika i cemička samostanska kronika, 1980, 163-164, /kratica: Jančula (1980b)/. 1Ccrnik, 1 Usp. Pelidija (1989), 189-206; Gustav Bodcnstcin, "Povijest u Posavine god. 171S-1739", GZM, god. XIX. (1907), 575-578, /kratica: Bodcnstcin (1907)/; Tadić (1959), 83ls. U ovom ratu posebno značajno bilo je zauzimanje Beograda 17. kolovoza 1717. god.
Prema planu Eugena Savojskog trebalo je zauzeti Zvornik, Banja Luku i druge manje utvrde te područje sjeverne Bosne pretvoriti u obrambeni bedem. Međutim, austrijska vojska, uz mnogo gubitaka, nije uspjela zauzeti Zvornik. Njezin drugi odred poražen je kod Bosanskog Novog pa je taj plan propao. Na Porti je, zbog unutrašnjih nemira, i pored gubitka Banata, dijela Beogradskog pašaluka i pograničnih mjesta u Bosni, rastao broj pristalica mišljenja da je bolje čim prije sklopiti mir s Bečom negoli doživjeti koji teži vojni poraz. Na slična razmišljanja bio je prisiljen i Bečki dvor, kako bi imao slobodnu vojsku u ratu sa Španjolskom - jer su Španjolci u međuvremenu (1717.) zauzeli Sardiniju - što je za habsburške interese bilo važnije. U mirovne pregovore uspjeli su uključiti i Mletačku Republiku premda su joj Osmanlije tijekom rata preoteli Pelopenez i skoro sve posjede na Levantu. Osmanlijama je uspjelo da se Austriji ustupi samo ono što je vojskom već bila osvojila, a ne i one dijelove do kojih su dopirale njene predhodnice i gdje su držale straže. Vrlo povoljan mir za Bečki dvor potpisan je 21. srpnja 1718. u Požarevcu. Tim mirom Austriji je pripao i uski zemljišnji pojas sjeverne Bosne, zavisno od obličja tla. Uz političke potpisani su i povoljni trgovački ugovori. Od sredine listopada 1718., za nepuna dva mjeseca, postavljene su granične humke u udaljenosti, jedna od druge, od četvrt do sat i pol hoda.33 c) U ratu za poljsko nasljedstvo (1733.-35.) austrijska je vojska trpjela poraze naviše bojišta pa su joj protivnici na kraju preoteli Siciliju, Napuljsko Kraljevstvo i manji dio Lombardije. Istodobno se Rusija spremala za rat s Portom i napala je, ujesen 1735., čim je prestao spomenuti rat. Po ugovoru s Rusijom iz 1726. Austrija ju je morala pomagati u ratu jednim jakim korpusom, a pošto je izgubila rat sa zapadnim državama, nastojala je, zbog iscrpljenosti, izbjeći svoju obvezu. Ipak se odlučila za rat u nadi da će, osvajanjem Bosne i nekih drugih krajeva na Balkanu, nadoknaditi ono stoje izgubila u Italiji. U međuvremenu vojska bosanskog ejaleta sudjelovala je u ratovima s Perzijom. Odande se vratilo samo 10% bolesnih i iscrpljenih vojnika. God. 1732. pojavila se kuga koja je s prekidima harala deset godina. Međutim, čim je Rusija zaratila s Osmanlijama, deset tisuća vojnika bilo je otpremljeno na bojište od kojih je njih većina (14.VII. 1737.) izginula od eksplozije streljiva, a svi ostali bili su zarobljeni. Tijekom spomenutog rata pogranični kapetani iz sjeverne Bosne izvješćivali su bosanskog vezira Ali-pašu Hekim-oglua kako se austrijska vojska priprema napasti Bosnu. On je ta izvješća prosljeđivao velikom veziru koji je svakako želio da se ne remeti mir s Austrijom pa je naredio da bosanska vojska bude suzdržana. Ali kad je već bilo posve očito da će Austrija napasti Bosnu, "skupi k sebi na vijeće pasa s mulom, svu gospodu bosansku koliko prija i učini vijeće. Šta (da se radi), jerbo jur od cara pomoći ne mogadijahu imati, budući da se on zabavio s Moskovom na Oziji. Indi (onda) maknu paša po svemu pašaluku da svatko imade ustati na vojsku tko godi more'sablju nositi. I tko ne bi pošao da se imade obisiti na svojizijeh vratije." U srpnju 1737. austrijska je vojska napala Ostrovicu i Zvornik, a njezina glavnina - njih oko dvadeset tisuća na čelu s princom Hildburghausenom - krenula je na Banja Luku. Granične čete, a s njima i pučanstvo, povlačili su se prema gradu. Budući da je princ oklijevao, Banja Luci je došao u pomoć bosanski vezir
?? Opširna karta s novom granicom, selima na desnoj obali Save i slavonskim stražarnicama iz L7I8. pod naslovom "Carta von dem Theil Bosnicn" nalazi se u prilogu spomenutog Bodensteinova članka. - Miečanima je bilo krivo što jc požarcvačkim mirom Dubrovačka Republika zadržala granicu uspostavljenu još nakon karlovačkog mira, a njihove su se posade morale povući iz Popova polja, Hutova, Carin i Zubava, kao i s uskog zemljišnog pojasa koji se protezao od Herceg Novog i Risna. Povlačenje Mlcčana iz navedenih mjesta Dubrovčanima nije bilo dostatno sigurno pa su Osmanlijama ustupili Kick i Ncum na sjeveru, a Sutorinu na jugu, kako ni na jednom mjestu ne bi graničili s Mletačkom Republikom. Tako jc Bosanski ejalet dobio dva izlaza na Jadransko more. Usp. Pclidija (1989), 239-259; Bodenstein (1907), 575-597; Šabanović (1982), 93.
Ali-paša i u odlučujućem boju 4. kolovoza 1737. nanio austrijskoj vojsci težak poraz i protjerao je preko Save. Ta pobjeda unijela je veliko samopouzdanje u redove osmanske vojske u Bosni, a mirom u Beogradu (1.IX. 1739.), Austrija je izgubila sva prodručja što ih je dobila požarevačkim mirom. Pod Banjom Lukom su propali planovi Bečkog dvora da se proširi na Balkanski poluotok. Punih pedeset godina nakon toga Austrija - gospodarski iscrpljena i bez sposobnih vojnih zapovjednika - nije protiv Bosne poduzimala nikakve vojne pohode.34 3. Stanovništvo slavonske Posavine potkraj XVII. i u prvoj polovini XVIII. stoljeća Tri okrutna rata tijekom samo pedeset godina imali su tragične posljedice na stanovništvo Slavonije i Bosne jer je ljudstvo praktički - zbog popunjavanja vojnih redova i gospodarstva bilo najtraženiji i najvredniji ratni plijen.35 a) Selidbe pučanstva Osmanlije su sa sobom donijeli nemilosrdni način ratovanja u kome se vodila borba ne samo s vojskom nego i s cjelokupnim pučanstvom napadnute zemlje. Osmanski graničari, i mimo ratnih pohoda, često su upadali u Slavoniju, pljačkali je, ubijali i odvodili ljude u ropstvo pa je ona u vrijeme osmanskog zauzimanja bila djelomice pusta. Nova vlast je, kao što je već spomenuto, u napuštene i opustjele krajeve dovodila novo stanovništvo, često stočare iz dinarskih krajeva. Budući daje i to dovedeno kršćansko stanovništvo ponekad bježalo među austrijske podanike, osmanske su vlasti bile prisiljene da ga pojačaju naseljavanjem muslimanskog življa. Tako je i s osmanske i s habsburške strane bilo nasilnog preseljavanja, raseljavanja i u mirno doba, naročito ako je neka oblast bila zaražena hajdučijom.36 Uz ratna i planska preseljavanja, desetljećima je trajao i tihi odlazak ljudi u bolje i zaštićenije krajeve. Biskup fra Marijan Maravić u izvješću od 15. ožujka 1655. bilježi kako je iz Bosne, u posljednjih deset godina, u Prekosavlje i druge susjedne krajeve, preselilo preko 2000 obitelji, što je više od 15000 katolika.371 pored nekih pojedinačnih podataka, tijekom stoljeća i pol osmanske vladavine imamo malo sačuvane građe o etničkoj slici slavonske Posavine.38 1) Da je tijekom bečkog rata slavonsko stanovništvo bilo izloženo velikim pogiblima, svjedoči pismo fra Luke Ibrišimović zagrebačkom biskupu Aleksandru Mikuliću (24.11.1688.) u kome se tuži na slabosti carske vojske koju će Osmanlije, ako dođu, protjerati. "Naime, vojska, koja se ovdje nalazi, nije dosada usmjeravala pozornost na očuvanje ovih krajeva, nego na upropaštavanje Kristovih vjernika. A ucviljeni se kršćanski puk u velikom broju raselio, zato što nema nikakvih sredstava za život, pa se, ili opet podlože Turcima, ili će, ako ostane ovdje, umrijeti od gladi. A to se nipošto ne bi smjelo dogoditi, budući da je živežnih namirnica preostalo u veoma zadovoljavajućoj količini, kako od kmetskih poreza, tako i od zapljene
M
Usp. Andrija Zirdum, Filip Lastrić-Oćevac 1700.-1783, Prilog kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine, Zagreb, 1982, 1012, /kratica: Zirdum (1982a)/; Hazim Šabanović, "Bosanski pašaluk u XVIII. stoljeću", HNJ, II, Zagreb, 1959, 1324-1326; Tadić (1959), 835-839. 35 Isto je vrijedilo i u ponovno feudaliziranoj Slavoniji, Još sredinom XVIII, st. Marko Pcjačević dao je nekom Butkoviću 200 for. "da na njegova imanja dovede naseljenika iz hrvatske i još mu obeća za svaku dovedenu glavu pet marijaša. Mnogi koji nisu bili zadovoljni sa novouređenom krajinom, prelazili sii također u građansku Slavoniju i dobivali trogodišnji oprost od poreza." Josip Bosendorfer, Crtice iz slavonske povijesti.., Osijek, 1910; II. izdanje, Vinkovci, 1994, 408, /kratica: Boscndorfer (1994)/. Usp. Vasa Čubrilović "Seobe i etničke promjene u jugoslavenskim pokrajinama od XV. do početka XIX. stoljeća", HNJ, II, Zagreb, 1959, 840-853. 37 Usp. Euzcbije Fermcndžin, Acta Bosnaepotissimum ecdesiastica... ab anno 95 usgue ad annum 1752, Zagrabiae, 1892, 475480,/kratica: Fermendžin (1892)/. M Buturac predpostavlja da je, potkraj osmanske vladavine, u Slavoniji bilo oko 100000 muslimana, oko 70000 katolika, oko 30000 pravoslavnih i oko 10000 kalvina. Usp. Josip Buturac, Katolička crkva u Slavoniji za turskog vladanja, Zagreb, 1970, 213, /kratica: Buturac (1970)/.
krušarica od Turaka. Stoga se samo, zbog nebrige gore spomenute vojske za naš osiromašeni kršćanski puk, gotovo dvije tisuće ljudi obaju spolova nalazi još uvijek u turskim rukama u ropstvu." Petnaestak dana kasnije Ibrišimović ponovno javlja kako Osmanlije ubijaju i odvode kršćane u ropstvo te, ako uskoro ne stigne neka pomoć, propast će taj puk jer je vrlo malobrojan.39 Da Ibrišimović nije pretjerivao, svjedoči, četiri mjeseca kasnije, izvješće princa Ludvika Badenskog caru u kome ustvrđuje kako stanovnici Slavonije "žele prebjeći u neprijeteljsku zemlju", jer je nova vlast* zbog vojnih potreba, stavljala na stanovništvo nesnosne namete. Da bi spriječio iseljavanje, odnosno bijeg pučanstva, i da bi privukao nove doseljenike u zemlju, car se 1689. obratio svim podancima, uzeo ih u zaštitu i kroz tri godine oslobodio daća, osim javne tlake i nekih drugih obveza.40 2) Tijekom sedam godina ratovanja muslimansko i dio pravoslavnog stanovništva napustilo je Slavoniju i preselilo se u Bosnu i Srbiju, jer su starim gospodarima i tamo trebali vojnici i kmetovi. Bosanski franjevci - koji su cijelo vrijeme osmanske vladavine bili dušobrižnici i Bosne i Slavonije - nešto iz straha od osvete a više u nadi za boljim i sigurnijim životom preseljavali su puk iz Bosne u Slavoniju, Srijem i Podunavlje. O tome nam svjedoče nepotpuni i često uopćeni podaci o vremenu i broju preseljenih. Tako je iz dijela župa bosanske Posavine - Što je potvrdio i biskup fra Nikola Ogramić - oko 1691. u Slavoniju preselilo 22300 katolika: Dubočac 2700, Velika (Plehan) 2300, Majevac 1500, Vasiljevo (Pećnik) i Radunjevac (Dubica) 6500, Sočanica 4500, Kusmadanj (Komušina) 5300.41 Pouzdaniju sliku o seobama u Slavoniju možemo naslutiti iz usporedbe izvješća biskupa fra Nikole Ogramića i izvješćafranjevačkog pohoditelja Ivana de Vietrija. Naime, po Ogramićevu izvješću u sjevernoj se Bosni 1675. - na dijelu koji je donekle bio naslonjen na slavonsku Posavinu - nalazilo 15 katoličkih župa sa 35183 katolika: Gradiška 7000, Lijevče 1649, Orubica 1308, Lišnja 1180, Zablaće 1670, Kusmadanj (Komušina) 2050, Sočanica 1400, Dubočac 2000, Derventa l200, Majevac 860, Vasiljevo 930, Radunjevac 1600, Modriča 4120, Crkviše (Crkvina) 1915, Čremošnica (Tramošnica) 6301 katolika. Tome broju treba dodati 5900 katolika iz doline rijeke Bosne: Sarajevo 922, Visoko 300, Maglaj 467842 za koje je opravdano predpostavljati da ih je Eugen Savojski poveo sa sobom. On je, naime, u svom dnevniku 24. listopada 1697. zapisao: "Cjelokupni kršćani dolaze u grupama, traže zaštitu i mole za dozvolu da smiju sa svojim stvarima doći u tabor, budući da žele napustiti zemlju i poći s nama. Ja se također nadam da ću sve kršćane, koji se nalaze u zemlji, moći odvesti preko Save".43 Da se na tome sustavno radilo, svjedoci nam izvješća franjevačkog pohoditelja fra Ivana de Vietrija koji 1708. u sjevernoj Bosni nije zatekao nijedne od ranije spomenuti katoličkih župa.44 Uzimajući samo spomenute pouzdane podatke, iz Bosne je u Slavoniju prešlo ili stradalo u ratu 41083 katolika, ne računajući one iz drugih dijelova Bosne, posebno tuzlanskoga kraja, te pravoslavni živalj što je skupa s katolicima prelazio ili silom preveden pod habsburšku vlast. Neki su od njih, novonaseljenim selima, davali imena svojih sela iz sjeverne Bosne kao Rogolji, Bobare, Cage i slično45
39
Usp. Lopašić (1902), 73-76; Mažuran (3989), 12s, Prema sažetom popisu iz 1688. u široj okolici Osijeka, Požege i Virovitige bilo je samo 70 naseljenih, a 425 raseljenih seia i naselja. Usp. Smičiklas (1891), 32s. : Usp. Jaroslav Sidak, ^Hrvatska", HNJ, II, Zagreb, 1959, 1002; /kratica: Sidak (1959)/. Usp. Julian Jelenić, Spomenici kulturnog rada, I, Mostar, 1927, 3s; Mijo Batinić, Djelovanje pwijevaca u Bosni i Hercegovini za pmh šest viekova njihova boravka, II, Zagreb, 1882, 176. 42 Arhiv Propagande, Rim, SC, Bosnia, vol. II, f. 8l3r-841r. 43 Džambo (1998), 140. 44 Usp. Mijo Batinić, Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj poviesti, Zagreb, 1885, 10-22. 45 Usp. Buturac (1970), 48s. 40 41
Mažuran računu daje 1696. god. "Slavoniju nastanjavalo svega oko 40000 stanovnika, što je oko 2{)% stanovništva koje je Slavonija imala oko 1680. godine. Toliko demografskog uništavanja nije zabilježeno nigdje u pisanoj povijesti Evrope."46 b) Život i obveze stanovništva u slavonskoj Posavini Vojna krajina u hrvatskim zemljama bila je područje s posebnim vojnim poretkom na kojem je u XVI. st. s Osmanskim Carstvom uspostavljena granica kao vojnoobrambeni sustav i zdravstvena pogranična služba. Nakon karlovačkog mira njezin je teritorij proširen i na slavonsku Posavinu. 1) Premda se tijekom rata život sporo vraćao u Slavoniju, Bečki dvor se požurio da novoosvojene krajeve u Slavoniji stavi pod upravu Dvorske komore.47 Prema planu njezina predsjednika kardinala Leopolda Kolonića pripremljen je plan (1688.) da se popišu postojeća i bivša naselja, utvrdi njihov opseg, te pobilježe nekadašnji vlasnici. Sa stanovnicima je trebalo ugovoriti godišnji iznos poreza, a vlasnicima dobara prije osmanske okupacije - ukoliko vlasništvo dokažu - trebalo je vratiti dobra a ostala prodati na javnoj dražbi. Pokušaj uvođenja komorske uprave, vojne vlasti u Slavoniji dočekale su s nepovjerenjem, a protunapadi Osmanlija i ponovno zauzimanje slavonske Posavine odgodili su njezin rad. A kad su ujesen 1691. prestali ratni pohodi, stanovništvo je i dalje ostalo u svojim gorskim i Šumskim skloništima jer se carska vojska svojim postupcima nije razlikovala od Osmanlija. Ona je, zbog slabe i neredovite opskrbe, otimala sve do čega je mogla doći. Nastupom proljeća 1692. započo je pokret slavonskog stanovništva koje se polako počelo vraćati u svoja nekadašnja sela i selišta ili osnivati nova naselja. Sve kuće bile su male i skromne - što se može vidjeli iz njihova opisa po selima - napravljene od pletena šiblja, omazane blatom, pokrivne slamom, korama od drveta ili daskama. U poplavnim krajevima bile su izdignute od zemlje, na stupovima (sovama). Na osnovi odnosa na bojnom polju i ranijih iskustava, bilo je očito da će buduća granica ići rijekom Savom. Zato su na prijedlog Ratnog savjeta povojačena sva sela slavonske Posavine, premda to nije bilo u interesu Dvorske komore. Komora je u studenom 1695. poslala svog izaslanika Martina Zemljaka s uputama da popiše sva imanja i podvrgne ih komorskoj vlasti a pusto zemljište da dadne u zakup na nekoliko godina, da nadzire rad drugih službenika, uredi sudstvo u kojem će, umjesto vojnih sudaca, suditi komorski službenici. Smetnje su im stavljali viši i niži vojni zapovjednici. Oni su sav prihod na grub i nemilosrdan način uzimali sebi, tako da je u zadnje tri godine, prema tvrdnjama službenika, iz Slavonije pobjeglo vise od 500 obitelji.48 Iste godine general Guido Starhemberg, vrhovni zapovjednik u Slavoniji, izdao je proglas da će se Vojna krajina odvojiti od ostale zemlje u Slavoniji. U proglasu, uz ostalo, stoji, da je car "meni generalu i visokom komisionu svoje komore zapovidio i naredio, da se vojnik od težaka razluči, da se stanoviti meaši od kraine postave i broj vojnikov da se upiše i mista zabileže, u koim će pribivati i stajati, a ostalim krajišnikom da se zabileže zemlje koje će posidovati brez ikakva danka i nameta, koju će milost uživati i oni, koi plaću budu uzimati, i tako kraišnici neće biti podložni nikakvu
Mažuran (1988), 9; usp. Vojna enciklopedija, 8, 522. Dvorska komora je odjei za gospodarstvo i financije Bečke vlade, carska blagajna. Ona je postala jedini vlasnik zemlje čiji su prihodi trebali biti upotrebljeni za izdržavanje krajiške vojske, činovništva i drugog. 48 Usp. Mažuran (1989), 21. 4
danku i nametu kao dosada, a oni, koi budu izvan kraine, u miru će posidovati svoja dobra i zemlje."49 Na traženje vojne komisije Zemljak je 3. travnja 1697. poslao izvješće o brojnom stanju vojske u Slavoniji. U dijelu slavonske Posavine bilo je: u Bučju 4 konjanika i 50 pješaka, u Cerniku 8 konjanika i 80 pješaka, u Gradiškoj 50 konjanika i 150 pješaka, u Orubici 34 pješaka, u Mačkovcu 20 pješaka, u Davoru (Svinjaru) 50 pješaka, u Sičicama 40 pješaka, u Kobašu 100 konjanika i 150 pješaka, u Dubočcu 20 konjanika i 70 pješaka, u Brodu i okolnim mjestima sve do Babine Grede 50 konjanika i 1012 pješaka, ili ukupno 220 konjanika i 1526 pješaka.50 Očekujući uspješne mirovne pregovore, Bečki dvor je donio odluku da u novoosvojene krajeve pošalje komisiju koja će u Slavoniji provesti novu organizaciju vlasti te odijeliti vojnu od građanske uprave. Carskim ukazom od 18. listopada i 7. prosinca 1697. na čelo te komisije štavljenje Don Ferdinand Carl Grof Caraffa di Stigliano a uz njega je bilo nekoliko uglednih službenika. Komisija je 14. siječnja 1698. stigla u Osijek i počela razgovore s generalom Guidom von Starhembergom čiji su zahtjevi glede vojske bili pretjerani. Caraffa se tome suprotstavio smatrajući daje njemačka vojska dužna braniti tvrđave, a za narodnu miliciju je dovoljno da se oslobodi plaćanja daća i dozvoli joj da se bavi obrtom i drugim poslovima. Nešto novca moglo bi joj se dati za odore i obuću, odnosno kapu, opanke ili čizme. On je smatrao da se uređenje zemlje ne može provesti ako se prethodno ne izvrši popis naselja, zemljišta i pučanstva. Tek kad se to uradi, moguće je odrediti iznos zemljišnog poreza i pristupiti razdvajanju seoskog stanovništva od graničara., Dok se Komisija bavila načelnim pitanjima, komorski nadzornik Martin Zemljak izradio je (30.1.1698.) opće i pojedinačne upite budućim popisivačima. Za okružja: Brod, Dubočac, Kobaš, Cernik, Dijanovac (Okučane) i Gradišku komorski službenici bili su iz Baje: Franjo Balog i Georg Hapcz. Popisivači i njihovi pomoćnici sastali su se u Osijeku gdje su 3. ožujka 1698. prisegnuli da će vjerno obaviti popis a izvješća čuvati u tajnosti.51 Vojne vlasti, u novom pograničnom području, zahtijevale su izgradnju tvrđava, oružana, vojarni, stanova za časnike i drugo. Od pučanstva su tražile razne usluge, uzimale od njih proizvode a da nisu plaćali. Niži vojni zapovjednici globili su narod, otimali žito, stoku ivino. Bezakonja i nepravde činjene su u sudskim i upravnim postupcima. Prema izvješću carskih povjerenika iz kraja 1698., vojska je sudovanje pretvorila u pljačku i bogaćenje. Neki su zapovjednici prednjačili u nasilonom prisvajanju tuđih prihoda i nisu se osvrtali na prosvjede komorskih nadzornika.52 Tijekom popisa biskup fra Nikola Ogramić nije dopustio popisivati Đakovo i sela koja su pripadala njegovoj vlasti." U svom radu Caraffa se pozivao na carsku odluku da se u Slavoniji, uzduž rijeke Save, odvoji Vojna krajina a vojnički status prizna samo onim stanovnicima koji žive na tom prostoru i obavljaju vojnu službu. Zato je posebna komisija pregledala prostor od Babine Grede do Kraljeve Velike, uzduž rijeke Save, u širini jedne do dvije milje te je 27. srpnja 1698. izdala dokument o razdvajanju vojnika-graničara od seljaštva.54
"" Lopašić (1902), 129; Mažuran (1989), 2is. » Usp. Mažuran (1989), 22s. 51 Usp. Mažuran (1989), 24s; Lopašić (1902), 161. 52 Usp. Lopašić (1902), 124s, 129; Mažuran (1989), 18-30; Šidak (1959), 1003. a Usp. Mažuran (1989), 31, 53. Nakon pogibije' biskupa fra Nikole Ogramića Oiovčića, Caraffa je đakovačko vlastelinstvo podložio upravi Dvorske komore. * Usp. Mažuran (1989), 28, 31.
Tako je vojno-komorsko suvlašće značilo uspostavu novog feudalizma i podjelu stanovništva na podložnike Dvorske komore i vojnike-graničare u sastavu Vojne krajine. 2) Mirom u Srijemskim Karlovcima (26.1.1699.) mjesno stanovništvo, uzduž nove granice, moralo je podizati stražamice (čardake). Na spomenutom dijelu slavonske Posavine, uz rijeku Savu, bile su sljedeće stražarnice: Babina Greda, Sikirevci, Jaruge, Sivrica, Kopanica, Brodac, Novi Grad, Orošak, KeČina, Svilaj, Oprisavački Brod, Bogaz, Guska, Gradina, Butnača, Kruška, Kamengrad, Bijala Kapa, Macal, Beg, Glogova, Bjelina, Viuš, Brod, Melište, Slobodnica, Vrguzovci, Mamića Brod, Ukrina, Dubočac, Struga, Gerlica, Busje, Oriovac, Piplić, Pričac, Kamen, Kon, Cernik, Sopot, Kaoci, Vrbova, Mlinište, Grabrik, Topolje, Orubica, Trnava, Korana Beg, Mali Strug, Veliki Strug.55 14. rujna 1700. vladinim povjerenicima bilo je naređeno da urede Vojnu krajinu u Slavoniji. Nakon obavljenog novačenja, vojsku je trebalo rasporediti duž granice, u postajama i stražamicama.56 Svakom časniku57 i vojniku, prema činu i službi, pripadala je plaća. U gotovini su primali jednu trećinu, a za druge dvije trećine dobivali su zemljište kao vojno leno, na uživanje i korištenje, s tim što je Dvorska komora bila gospodar a vojnik samo uživalac i korisnik zemljišta. Ako je netko od njih izgubio krajiške povlastice, bio je dužan plaćati sve javne obveze.58 U proljeće 1702. započela je raspodjela zemljišta i novačenje krajišnika pa je do kraja rujna bila osnovana Vojna krajina. Krajiško stanovništvo bilo je podijeljeno u četiri razreda. Prvom su pripadali oni koji su izabrani za vojnike bez obzira na čin i vrstu službe. Drugi razred činili su stražari u stražarnicama (čardacima), a u trećem krajišnici zaslužni u ratu. U četvrti razred pribrojani su oni koji su željeli biti vojnici ali, zbog ograničena broja, nisu bili primljeni. Pripadnici svih četiriju razreda bili su oslobođeni javnih poreza i davanja, osim ako se netko bavio trgovinom. Da bi se bolje razlikovali, krajišnici su morali nositi oznake svog razreda i vojnog čina. Tijekom vremena položaj graničara se mijenjao. Graničari su sami morali popravljati utvrde. U početku im je bila plaćana nadnica a onda je to ukinuto. A kako im je obveza tlake kočila rad u poljoprivredi, radije su plaćali prireze za izgradnju tvrđava kako bi se nje oslobodili. No vlasti su prirez povećale i pretvorile ga u zemljišni porez, a uz to su ponovno tražile tlaku. Zato je krajišnik-graničar bio opetrećeniji nego drugi seljak jer je uz zemljišne obveze morao vršiti i vojnu službu. Prema jednom izvješću iz 1725. posavski su krajišnici u tolikoj bijedi da nisu imali ni košulje na tijelu i da su posljednju imovinu prodavali kako bi platili zemljišni porez. Tome zlu pridružilo se i "dobrovoljno" davanje darova časnicima i dočasnicima jer plaća, koju su neki od njih dobivali, jedva im je dostajala za odoru i opremu te. su bili upućeni na prihode sa zemlje pa su tjerali vojnike daje obrađuju. Krajišnici su postali neke vrste kmetovi svojih časnika.5'' Tako sudbina nije bila sklona pučanstvu Slavonije.
•v Usp. Mažuran (1989), 37s. Prema karti iz 1718. broj stražarnica je smanjen. 56 U Babinoj Gredi bila je četa pješaka (100 ljudi: poručnik, zastavnik, narednik, četiri desetara i 93 vojnika) i četa konjanika (50 ljudi: poručnik, zastavnik, narednik, dva desetara i 45 vojnika), U Brodu je raspoređeno 100 pješaka i 100 konjanika, u Kobašu 100 pješaka! 100 konjanika, a li Gradiški 100 pješaka i 100 konjanika. Usp. Mažuran (1989), 38s. 57 Brodski zapovjednik pukovnik Johann Ferdinand Kyba (Giba) barun od Kienstelda tražio je od komisije 1200 forinti gostbine (Tafclgeld) i 600 forinti dodatka na položaj, a od 2-3 tisuće za izgradnju utvrda i 300 forinti za plaćanje uhoda, zatim selo Pleternim ili Lipovac, pusta sela Šapnu i Ljcskovicu u okolici Plctcmice, a u okolici Broda majur s mlinom i 6 rali oranica, 200 kopača vinograda, veći broj kosaca livada i kuću u Brodu. Komisija je zaključila da sc pukovniku dade 1000 forinti godišnje plaće i dva pusta sela na uživanje u trajanju pet godina. Usp. Mažuran (1989), 37-39. ^ Usp. Mažuran (1989), 37-39. 59 Svaki krajišnik (graničar) bio je vojnik od 16. do 60. godine. Budući da su se sami morali odijevati i hraniti, osim u ratu, izbila je 1751. njihova pobuna kojom nisu popravili svoj položaj. Pobune su nastavljene sve dok ponešto nije popravljeno. Usp. Sidak (1959), 1044s. '
"Umjesto aga i begova oni dobivaju nove gospodare u liku komorskih službenika, vojnih vlasti i zemljoposjednika, pod čijom se upravom njihovi životni uvjeti pogoršavaju i možda čak postaju teži nego za osmanske vladavine."60 Kad je poslije 1715. uvođena stajaća vojska, vojni zapovjednici - smatrajući slavonsku Posavinu svojom kolonijom - nalazili su načina izrabljivanja globama i tlakom. Tijekom vremena vršena su preoblikovanja unutar Vojne krajine, ali ona, uglavnom, nisu puno popravljala položaj krajišnika. Sve je to, donekle, znalo kršćansko stanovništvo u susjednoj Bosni - od kojih su neki iz Vojne krajine prebjegli u Bosnu - pa je zato brodski zapovjednik Petraš tijekom vojnih pohoda 1718. preporučio da ih se naseli u osvojenom dijelu Bosne ili ih se preda komorskoj vlasti u Osijeku da im ona d o z n a č i zemljišta pored Drave, jer "ti ljudi radi svog promjenjivog i uvijek na:zlo naginjajućeg -osjećaja ne bi trebalo da se ostave blizu rij eke Save".6' Osnivanjem Vojne krajine prostor uz rijeku Savu u Slavoniji bio je pretvoren u golemu vojarnu i stalno izvorište vojske koja će ići na bojišta diljem Europe. Kad je tu dolazilo do većih zalouporaba, krajišnici su -pristajali da odlaze izvan Krajine samo na točno određeni rok. Na pokušaje da ih silom zadrže u borbi, odgovarali su -masovnim bijegom ili odmetanjem u hajduke.62 4. Vjerske prilike u.slavonskoj Posavini Budući daje prostor, što obrađujem, uski pojas uz rijeku Savu, o njemu je, glede vjerskih prilika, malo građe. Njegov, posebno prigorski kraj, bio je gusto naseljen. To svjedoči i činjenica da se od sadašnjih 185 naselja, njih 70 poimenice spominje u srednjovjekovnim povijesnim izvorima. Prema povijesnim pokazateljima, u slavonskoj Posavini su tijekom srednjeg vijeka živjeli katolici. Glede crkvenih struktura, glavnina je pripadala Pečujskoj, uski zapadni dio do Dragalića Zagrebačkoj, a prostor od rijeke Save do Đakova JBosanskoj biskupiji. Da je .na tom prostoru bio bujan vjerski život naslućujemo - zahvaljujući komorskim popisivačima*-1, kanonskim i drugim izvješćima - po malobrojnim sačuvanim srednjovjekovnim crkvama i kapelama, a mnogo više po njihovim ruševinama i starim crkvištima. Nakon 150-godišnje osmanske vladavine, u spomenutim su izvorima, zabilježene 38 kamenih crkava, kapela ili njihovih ruševina. To su, navodim od zapada prema istoku: Bijela Stijena (sv. Barbare), Lađevac (nepoznatog sveca), Dragalić (sv. Ivana Krstitelja), Prvča (Svih svetih), Cernik (nepoznatog sveca), ReŠetari (sv. Ivana Krstitelja), Opatovac (sv. Stjepana), Zapolje (sv. Nikole), Baćin Dol (sv. M. Magdalene), Drežnik (sv. Grgura), Banićevac (sv. Martina), Tisovac (sv. Križa), Oštri Vrh (sv. Ladislava), Staro Petrovo Selo (nepoznatog sveca), Vrbova (sv. Jurja), Bili Brig-Dubovac (BDM), Srednji Lipovac (sv. Luke), Pavlovci (sv. Nikole), Dragovci (sv. Mihovila), Lužani (sv. Margarete), Oriovac (sv. Emerika), Kobaš (BDM), Lovčić (sv, Martina), Gornji Andrijevci (nepozatog sveca), Brčino (Snježne Gospe), Grgurevići (sv. Jurja), Brodski Zdenci (sv. Petra), Glogovica (sv. Stjepana), Gornji Slatinik (sv. Katarine), Podcrkavlje (sv. Benedikta), Grabarje (sv. Josipa), Podvinje (sv. Antuna), Brod (sv. Marka), Klakar (nepoznatog sveca), Šušnjevci (sv. Martina i sv. Mihovila), Vrhovine (sv. Jurja) i Garčin (sv. Petra).64 a" Mažuran (1989), 9. fr ' Bodenstein (1907), 581. "J Usp. Šidak (1959), 1031-1035. M U srednjem vijeku crkve od kamena biic su ujedno i utvrde u koje se u vrijeme bilo kakve opasnosti moglo skloniti stanovništvo. Komorski ih činovnici bilježe iz sličnih fortifikacijskih potreba. M Usp. str. 166, 170, 87, 146, 62, 243, 65, 248, 58, 246, 59, 305, 299, 301, 308, 150, 160, 155, 152, 210, 214, 217, 49, 252. 250, 256, 223, 229, 230, 236, 232, 278, 281, 136, 103, 108,- 98.
Tijekom prodora Osmanlija i zauzimanjem slavonske Posavine raspale su se crkvene hijerarhijske strukture i ustrojstva redovničkih zajednica. Svećenici, redovnici i mnogobrojni kršćani morali su seliti prema sjeveru ili sjeverozapadu. Zarobljeni su dijelom prodani u roblje, islamizirani, ili su ostali kršćanski kmetovi. Najveći dio kršćanskih građevina bio je porušen a neke od njih pretvorene su u islamske bogomolje.65 Brigu za malobrojno katoličko pučanstvo u Slavoniju preuzeli su franjevci provincije Bosne Srebrene.66 Oni su od ranije bili zaštićeni Ahd-namom, poveljom sultana Mehmeda II. što je
(1463.) dana fra Anđelu Zvizdoviću. Franjevačka pokretljivost i djelatnost tijekom XV. i XVI. st. slikovito je izražena riječima: "Kud god Turčin ćordom (mačem), tamo fratar torbom!" Taj novi dušobrižnički sustav bio je pretpostavka da su mogli preživjeti osmanske prodore i nastaviti djelovanje pod teškom i dugotrajnom nekršćanskom vlašću. Bez stalnog boravišta, gostovali s-u po katoličkim kućama, oblačili građansko odijelo, a u sumnjivim okolnostima predstavljali se kao rodbina, "ujaci", domaćina gdje su zatečeni.
M
U drugoj polovici 1660. muslimanski putopisac Evlija Čclcbi prošao je Slavonijom. U svom putopisu bilježi kako se u Cerniku "nalaze prizemne i jednospratne kuće, a sve su pokrivene sindrom. Od bogomolja ima dvadeset i jedna džamija (mihrab). U tri se klanja džuma-ntimaii. Samo te džamije nisu pokrivene olovom. Džamija u ćaršiji je lijepa," U Bijeloj Stijeni ima jedna džamija. U brodskoj tvrđavi nalazi se "SuIcjman-hanova džamija, koja je ranije bila crkva". Usp. Evlija Čelcbi, Putopis, Sarajevo, 1967, 230, 232, 239, /kratica: Čelcbi (1967)/. '''' Još su pape Urhan V. (1369,) i Etigen IV. (1446.) franjevcima u Bosni - u njihovu radu s bosanskim krstjanima - predali misijsku odgovornost i katoličko dušobrižništvo. Dugogodišnji raci i izvanredni uvjeti te zahtjevnost cvadeoskog svjedočenja silila ih je na prilagodbu, traženja svoga identiteta u novim prilikama. Stvarajući program katoličkog djelovanja nisu robovali davnim propisima ili ustaljenim sustavima, nego su - vodeni cvađcoskim duhom - tražili i stvarali nove oblike pa se njihova djelatnost) u već uhodanim strukturama, ponekad činila kao nedosljednost ili čak nered.
a) Bosanski franjevci u slavonskoj Posavini 1) Širenjem Osmanskog Carstva, rasla je i provincija Bosna Srebrena. Ona se, od sredine XVI. st., prostirala na golemom prostoru od Budima i Temišvara na sjeveru, do granica Dubrovačke Republike te uz jadransku obalu do Karina i Obrovca na jugu i jugozapadu, Bihaća, Petrinje (Čuntića) i Virovitice, na zapadu. Zbog nepovoljnih političkih prilika, slabe prometne povezanosti i pogibeljnosti putovanja, svoju dušobrižničku djelatnost ustrojili su po samostanskim područjima! Mnogo teškoća imali su zbog nedostatka osoblja. Zato je svaki samostan, uz dušobrižničko, već od početka morao biti i odgojno središte. Po župama su sabirali dječake, poučavali ih u
BOSNA SREBRENA PRED DIOBU 1735.GOD.
SASTAVIO' ANORIJA ZlROUM
IZRAOfO: NIKOLA BADANKOVlC, U99.GOO
osnovama pismenosti, a onda poneke od njih slali na školovanje u samostane gdje su za to bili određeni učitelji. Neki od njih su, nakon samostanske škole, išli na viši studij u inozemstvo. Kad su se u Slavoniji ustalile političke prilike, franjevci su (1575.) od Osmanlija dobili dopuštenje da obnove ranije napušteni franjevački samostan sv. Augustina u Velikoj kod Požege. Taj je samostan postao jedan od središnjih samostana Bosne Srebrene i on je preuzeo dušobrižničku djelatnost u velikom dijelu Slavonije.67 Iz njega će franjevci - a nakon bečkog rata i iz novoosnovanih samostana u Brodu, Cerniku i Staroj Gradiški - sve do 1753. voditi dušobrižništvo cijele slavonske Posavine. fi7
Usp. Franjevci Hrvatske provincija AT. Čirila i Metoda, Zagreb, 1992, 27.
O franjevačkoj djelatnosti saznajemo djelomično iz oskudnih izviješća tijekom XVII. st. Velički su franjevci (1623.) - ne računajući Požeštinu i okolicu - služili župe: Cernik, Posavinu, Ratkovicu, Brod, Dubovik i Vrhovine; samostan u Visokom, Gradišku i Orubicu, a samostan u Modriči Sikirevce.68 Djelomična slika kršćanskog života može se dobiti iz biskupskih dušobrižničkih pohoda slavonskom Posavinom. Tako je biskup fra Tomo Ivković (1626.-30.) u župama i područnim kapelama na tlu slavonske Posavine krizmao: u Garčinu 585 katolika, u Vrhovinama 880, u Brodu 1005, u Štivici 260, u Lužanima 1291, u Brčinu 111, u Bučju 594 i u Sikirevcima (Rastiću) 650. Premda se nekoliko puta navraćao u neke župe, ili njihove područne kapele, ipak 5376 krizmanih katolika puno govori.69 Desetak godina kasnije (u travnju i svibnju 1638.) biskup fra Jeronim Lučić krizmao je: u Bučju 376, u Brčinu 157, u Duboviku 372, u Garčinu 480, u Vrhovinama 586, u Brodu (Podvinju) 1523, u Lužanima 449, u Ratkovici 345 i u Cerniku 530 katolika, tj. 4818 krizmanika.70 Izneseni podaci, a i drugo, govori o napučenosti slavonske Posavine i plodnoj dušobrižničkoj djelatnosti bosanskih franjevaca.71 2) Bečki rat izmijenio je političku kartu jugoistočne Europe pa se franjevačka provincija Bosna Srebrena - najprostranija crkvena organizacija u povijesti Hrvata - koja je stoljeće i pol skladno djelovala, našla u tri međusobno neprijateljske države: Habsburškoj Carevini, Osmanskom Carstvu i Mletačkoj Republici. Dok je u Bosni propalo 70% samostana, a neki njihovi članovi prešli u novooslobođene krajeve, dotle je u Slavoniji - gdje su 1693. bila dva samostana (Velika i Našice) - njihov broj brzo rastao. Dušobrižništvo u slavonskoj Posavini, uz Veliku, Modriču i Kraljevu Sutjesku, preuzeli su još i franjevci iz Broda, Cernika i Stare Gradiške, a cijeli kraj, osim okolice Vrpolja, bio je pripojen Zagrebačkoj biskupiji.72 Župe su i dalje, po franjevačkim dušobrižničkim povlasticama, bile crkveno-pravno vezane uz spomenute samostane a vodili su ih poglavito članovi dotičnog samostana. Tu ustrojbu u početku prihvaća Zagrebačka biskupija a franjevci u njoj nastavljaju svoju djelatnost. U postavljanju župnika gvardijani su - uz suglasnost provincijala i biskupa - imali odlučnu riječ i oni su, nekoliko put godišnje, nadgledali njihov rad, o njemu izviješćivali provincijala i brinuli se o trajnoj dušobrižničkoj formaciji župnika i njihovih pomoćnika. Budući da je župnička služba imala niz obveza i zadataka, franjevci su - uz svjedodžbu o uzornom vladanju pred posebnom komisijom polagali župnički ispit i tek nakon njega preuzimali župu. Sadržaj ispita, uz ostalo, bio je u vjeronaučnoj pouci djece i odraslih, što je bila osobita dužnost svakog župnika. Franjevački pohoditelj fra Ivan de Vietri u svom izvješću (1708.) izražava zadovoljstvo nad katehetskim radom franjevaca po župama, spominjući kako mnogi župnici pružaju djeci i prve spoznaje u čitanju i pisanju. Tijekom premještaja župnici nisu smjeli, osim osobnih stvari, sa sobom ništa nositi. Suvišak je išao u samostan za izdržavanje škola te starih i bolesnih članova.
68
Usp. Pandžić Basilius, "Rclatio dc provincia Bosnac Argcntinae O.F.M. an. 1623 s. Congrcgationi dc Promaganda Fide exhibita", u Ratlovi Htvatskog povijesnog instituta u Rimu, Rim, 1965, 211-234, /kratica: Padžić (1965)/; Andrija Zirdum, "Provincija Bosna Srebrena u vrijeme Matije Divkovića (1563.-1631.), Zbornik radova o Matiji Divkoviću, Sarajevo,! 982, 288, /kratica: Zirdum (1982b)/. U Velikoj kao duhovnom i vjerskom središtu tijekom vremena boravilo jc 20-30 franjevaca svećenika, f> " Usp. Krunoslav Draganović, "Izvješće fra Tome Ivkovića, biskupa skradinskog, iz godine 1630.", Croatia sacra, god. IV, Zagreb, 1934, 74-77, /kratica: Draganović (1934)/. 711 Usp, Krunoslav Draganović, "Biskup fra Jeronim Lučić, njegovo doba i izvješće Svetoj stolici o prilikama u Bosni i Slavoniji (1638), CCP, god, VI., br. 10, Zagreb, 1982, 90s, /kratica: Draganović (1982)/. Medu njima nije moglo biti puno odraslih osoba, jer je fra Tomo Ivković, prije desetak godina, krizmao u istom kraju. 71 Kako nizanje arhivske građe iz đuljeg vremenskog razdoblja i na širem prostoru, poglavito iz konfliktnog stanja, bez šireg i dubljeg sagledavanja problematike - daje sve bilo jasno ne bi se obraćali Kongregaciji - može dati nepotpunu i krivu sliku zbivanja, primjer je Buturac (1970), 64-162, 72 Usp. Zirdum (1982a), 17s. Stare granicc biskupija bile su zaboravljene pa jc spor između zagrebačkog i bosanskodakovačkog biskupa, oko novog razgraničavanja, trajao sve do 1701. god,
Velike radne i druge obveze te već spomenuto siromaštvo puka nije franjevcima dopuštalo ozbiljnije graditeljske pothvate. Po selima su, često na ruševinama crkava ili pored njih, građene drvene kapele u kojima su povremeno služili mise, ispovijedali i pričešćivali za Uskrs i Božić te držali blagoslove polja. Zaštitnici (patroni, kirvaji) kapela bili su crkvena proštenja po kojima su pojedina sela postala poznata i prihvaćena u okolini.73 Župni domovi bili su od drveta, mali i neprimjereni, a održavao ih je župnik uz pomoć župljana. Župnikovi prihodi bili su vrlo skromni, jer većina župljana nije mogla plaćati ni takse ni lukno74 pa su se župnici izdržavali vlastitim vrtom, vinogradom ili prošnjom. A kad su se prilike već ustalile - u Vojnoj krajini donator je bio austrijski car - god. 1734. izvršen je opis prihoda župnika koji je trebao poslužiti kako bi se vidjelo koliko pojedinim župnicima nedostaje za pristojan život. Rezultati očituju veliko siromaštvo.75 Kad je već bilo očito da će franjevcima biti oduzete sve župe u Slavoniji, zapovjednik Vojne krajine general Franjo de Gaissruck svojim dopisom od 20. veljače 1752. zagovarao je njihov ostanak. Kao razloge navodi - što je ujedno i karakteristika njihove djelatosti - kako franjevci, zbog stoljetnog zajedništva s pukom, uživaju njihovo povjerenje i poštovanje. Dolaskom svjetovnih svećenika puk će upasti u dvostruki trošak, izdržavanja novih župnika a i pomaganja franjevcima. Franjevci su, u svojoj skromnosti, primali i prinose u hrani, a ne samo novac. On misli da će svećenike trebati izdržavati iz svećeničke blagajne jer neće imati dovoljno prihoda po župama. Za Ratno vijeće kao patrona "župa u Krajini biti će velik izdatak dovođenje svećenika na župe u Slavoniji, jer nema svjetovnog svećenstva u blizini. Uz to, ranije su vojnim vlastima bila predložena tri kandidata, od kojih su oni jednog izabrali, a sad to neće moći biti" i slično.76 3) Ubrzo nakon ratnih sukoba koncem XVII. st, počela su presizanja u franjevačku dušobrižničku i drugu djelatnost. Zato su članovi Bosne Srebrene sabirali svjedočanstva o svojoj dugoj prisutnosti i djelovanju tijekom osmanske vladavine kao i svojim prinosima tijekom bečkog rata. Potvrde o tome dala su razna službena tijela ili osobe, vojni zapovjednici, gradske uprave, pojedini biskupi te carevi Leopold I. (1703.), Josip I. (1705.), kardinal Kolonić, Karlo VI. (1712.)77 a poslije i Marija Terezija (1741.). Na osnovi prispjelih svedočanstava Kongregacija je (1712.) odobrila franjevačko dušobrižničko djelovanja a kaznila neke koji se s time nisu mirili.78 Onda pojedini biskupi nisu više otvoreno radili na oduzimanju župa, nego su pojedine područne crkve proglašavali župama. Spomenuta svjedočanstva i pokušaji obrane franjevačke dušobrižničke djelatnosti vrijedili su dok se na carskom dvoru nije promijenilo raspoloženje prema redovnicima uopće, pa time i premafranjevcima/Naime, Marija Terezija došla je pod utjecaj jansenista, čiji su stavovi sve više dolazili do izražaja u crkvenim pitanjima, uključujući tu i oporbu prema redovništvu općenito, a njihovu dušobrižništvu napose, što će pod Josipom II. (1741.-90.) dovesti do ukidanja redovničkih zajednica, samostana i oduzimanja njihovih dobara. Tako je Bečki dvor šutke
73
Usp. Emanuel Hoško, "Slavonsko-podunavski dio Bosne Srebrene u doba njezinih dviju dioba", Kačić, god, XVII, Split, 1985, 110-120, /kratica: Hoško (1985)/; Batinić (1885) 10-22; Kronika Franjevačkog samostana u Brodu, na Savi, 1. (1706.1787.), SSav. Brod, 1995, 45-73, /kratica: Kronika I (1995)./. 74 lukno - davanje Crkvi u novcu ili proizvodima. 75 Usp. Stjepan Sršan, Katoličke župe u istočnoj Htvatskoj 1733J34. godine, Osijek, 1995, /kratica: Sršan (1995)/. Usp. Emericus Pavich, Ramus viridantis olivae.seu paraphrastica et topographica descriptio provinciae nuper Bosnae Argentinac jam veros. Joannis a Capistrano noncupatae..., Budae, 1766,183-185, /kratica: Pavich (1766)/; Hoško (1985), 115. 77 Usp. Filip Lastrić, Pogled starina Bosanske provincije, Sarajevo, 1977, 102-107; /kratica: Lastrić (1977)/; HoŠko (1985), 110116.
w
Kongregacija je zabranila biskupu Bakicu dirati u dušobrižnička prava Bosne Srebrene, pa mu je bilo naređeno da napusti Đakovo. Od 1729. do 1740. boravio je u Varaždinu i u vezi s tim do smrti nije više ništa poduzimao. Usp. Emericus Gašić, Brevis consectus historicus dioecessium bosnesnis-diakovensis et Syrmiensis, Osijek, 1944, 37-39.
prešao preko postupka zagrebačkog biskupa Franje Thauszyja, kad je 16. rujna 1753. oduzeo župu u Požegi, a ubrzo i sve župe u slavonskoj Posavini, osim samostanskih župa u Cerniku i Staroj Gradiškoj.79 b) Dušobrižništvo pravoslavaca Pravni položaj Pravoslavne crkve u Osmanskom Carstvu uredio je sultan Mehmed II. (1453.) kad je osobno uveo u posjed patrijarha Genadija Skolarisa. Od tada je njihov visoki kler Porta, na prijedlog svetog sinoda, imenovala carskim ukazima. Zato je viši pravoslavni kler bio izuzet ispod osmanlijske lokalne vlasti, a imao je pravo od svojih vjernika legalno ubirati dažbine. Time je Pravoslavna crkva ostala u svojim feudalnim stukturama koje je imala i u Bizantskom Carstvu. Vlasti se nisu miješale u njihove obiteljske, bračne i nasljedno-pravne odnose, koje su oni rješavali po običajnom pravu. Suci su bili vjerske starješine ili knezovi.80 Pravoslavni živalj naseljen je u većem broju u zapadnom dijelu Slavonije, na ondašnjoj granici prema Hrvatskoj, tj. od Požeškog polja do Pakraca i stubotskog grada, na sjever do Voćina. God. 1563. u tom je kraju bilo 410 vlaških kuća koje su imale svoju posebnu ogranizaciju. Njihova je zadaća bila čuvati granicu prema Hrvatskoj na rijekama: Ilovi, Breznici>-Bukovici i Dobrovici. S pravoslavcima su došli i njihovi svećenici. Potkraj XVI. st. spominje se Požeška eparhija, a duhovno središte bilo je manastir u Orahovici, gdje je 1593. sagrađena nova crkva. Njihov episkop je 1595. prešao u Hrvatsku, što je bio povod mnogima da se (1593.-1603.) presele pod austrijsku vlast, s istim obvezama a povoljnijim životnim uvjetima.81 Pošto je pogranični dio Hrvatske prema Osmanlijama bio gusto naseljen, austrijski carevi su odredili da se - bez njihove posebne dozvole - pravoslavci više ne smiju naseljavati. U vrijeme bečkog rata, neki su pravoslavci prebjegli u Hrvatsku a nakon oslobođenja opet se vraćali u svoja sela. Oko 1691. u Slavoniju je došlo novih pravoslavaca iz Bosne koji su, ne samo popunili ranija, nego i naselili mnoga stara opustjela sela, krčeći šume za kuće, livade i vinograde. A kad je 1702. u slavonskoj Posavini ustrojena Vojna krajina, počelo je stalno doseljavanje pravoslavaca iz Banovine i Like.82 Pravoslavci su imali više pravoslavnih župa (parohija), posebice u zapadnom dijelu slavonske Posavine, a neke od njih - prema popisu kuća 1734. i 1759. - bile su male.83 Ovaj povijesni okvir trebao bi pomoći kod Čitanja i razumijevanja sabrane izvorne građe1. Prevedeno izvješće komorske komisije vrlo je vrijedno, ali ga u nekim izjavama, bilo zbog neznanja ili straha, treba uzimati s rezervom. Slično je i s postupcima vojnih vlasti, koji u izvješćima djeluju i previše otmjeno.
''' Usp. Hoško (1985), 110-116; Julije Jančula, Franjevci u Cerniku, Požega, 1980,/kratica: Jančula (1980a)/. Usp. Džaja, (1971), 25. Usp. Šabanović,(1959), 207s, 623s, Buturac (1970) 35, 40, 49, 70; Mirko Valentić, "O etničkom korijenu hrvatskih i bosanskih Srba", Časopis za suvremenu povijest, 24 (3), Zagreb, 1992, 1-21; Snježana Buzov, "Vlaško pitanje i osmanlijski izvori", Povijesni prilozi, 11, Zagreb, 1992, 39-60. K Usp. Spomenica o srpskom pravoslavnom vladičanstvu pakračkom u slavu četrdesetgodišnjice episkopstva, šezdesetgodišnji svešleničlui službe, i osamdesetpetogodišnjice života vladike Mirona, Izdanje sveštenstva vladičanstva pakračkog, Novi Sad, 1930, 18-21,/kratica: Spomenica (1930)/. Usp. Spomenica (1930), 211-214. m
GLAVNI DIO
I. OPĆINA BEBRINA 1.1. BANOVCI Banovci se nalaze 16 km jugozapadno od Slav. Broda, između autoceste i rijeke Save, 3 km južno od Bebrine, 90 m n/m. Svoje su ime, čini se, dobili po vojnicima iz banove čete koji su ondje boravili.1 Selo se spominje 1451. kao vlasništvo jednog od potomaka plemićke porodice Jakuša (Jakuševića). Nije obrađeno u komorskom popisu 1698., ali ga je, samo godinu dana kasnije (1699.), Muller ucrtao u topografsku kartu pod imenom Banovac. Iz spomenute karte vidi se kako je okolica bila obrasla šumom.2 Nakon odlaska Osmanlija, tragova dugogodišnjeg rata i kasnijih vojni na Bosnu, Banovci su ubrzo ponovno postali vitalno selo. Prema izvješću kanonske vizitacije 1730., imalo je 40 kuća, novu drvenu kapelu sa slikom Preobraženja Gospodnjeg te groblje četvrt sata udaljeno od sela. Izvješće su (1734.) ispred sela potpisali desetar Đuro Halavanić i Mihovil Halavanić.3 God. 1746. u Banovcima su bile 33 kuća i 54 obitelji. U izvješću 1758. napominje se kako im je kapela, dimenzija 4x3 m4, dotrajala, da su mještani željni graditi novu ali im to - jer su preopterećeni obvezama i nametima - još nije moguće. Pored ulaza u kapelu, bilo je postavljeno zvono od oko 40 kg.5 Crkvenjak u selu bio je Juro Ćosić. God. 1760. Banovci su imali 36 kuća, 52 obitelji i 3196 katolika. Kućedomaćini bili su: Josip Alavanić (3 obitelji, 15 članova), Petar Ćosić (1,2), Matija Alavanić (1,4), Anto Karalić
1
Usp. Rječnik hivatskog ili srpskog jezika, I., 71) /kratica; RHSJ/. Usp. Dezso Csanki, Magyarorszdg tdrtčbelmi a Hunyadiak kordban, Budapcst, 1894, 339 /kratica: Cšanki (1894)/; Bosendorfer (1994), 182; Marković (1994), 74. U izvorima stoji: Banoucz (1451), Banovczy (1730).. 3 Usp. Sršan (1995) 42. 4 Dimcnijc sc bilježe u orgijama. Orgija, hvat (sežanj, klafter) - stara jedinica za duljinu. Posljednji jc iznosio 1,896 m. Izvcdne jedinice: prostorni (metrički) hvat upotrebljava sc u narodu za mjerenje zemljišta i pravilno naslaganih drva, iznosi 4 kubna metra. _ s U izvorima težina jc izražena u librama. Jedna trgovačka ili bečka libra (funta) bila jc 0,56 kg. 6 U izvorniku stoji 329. Popisivač sc brojeći često zbunio, pa sam, prema izvorniku, ponovno prebrojio i ispravio. 2
(2,8), Tadija Alavanić (1,7), Petar Alavanić (1,9), Martin Pavić (-,7)7, Mato Bazadžić (1,8), Mara8 Alavanić (2,11), Toma Alavanić (1,5), Mato Kolić £1,4), Manda Kolić (-,6), Mato Filaković (3,13), Lovro Čošić (1,4), Juro Cošić (2,11), Ivan Cošić (1,5), Martin Stivić (3,17), Marija Pavić (-,8), Manda Petković (-,3), Petar Grgašević (2,9), Tomo Grgašević (2,14), Stjepan Grgašević (-,2), Stjepan Olojević (3,14), Tadija Kobašić (1,9), Šimo Petković (2,13), Ivan Orozović (1,7), Matija Tadianović (1,4), Lovro Tadianović (2,11), Ivana Alavanić (-,2), Petar Orozović (2,13), Bartol Bošnjaćić (1,6), Marko Mikajević (1,9), Marko Boić (2,12), Josip Petrić (1,10), Mijo Petrić (2,13), Matija Mikajević (5,24). God. 1769. selo je imalo 34 kuće, 55 obitelji i 287 stanovnika.'-1 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Banovcima piše: "Bara Osatno, koja protječe jednim plitkim udubljenjem, i koja je kod sela premošćena drvenim mostom, široka je 30 do 40 koraka, u ovom kraju nikad ne presuši, a osim preko tog drvenog mosta ovdje nije prohodna. Međutim, ostala barska udubljenja iznad i ispod sela utječu u to udubljenje, ljeti povremeno presuše. (...) Put prema Šumeću za suha je vremena dosta suh i dobar za vožnju. Ostali ovdašnji putovi su, osobito za vlažna vremena, za laka kola zbog stalnoga blata otežano prohodni. Seoska crkva drvene je građe."10 Oko 1800. Banovci su imali 355," 1837. 400, katolika12 1857. 481, 1890., 379, 1931. 501, 1953. 519,113 a 1991. 39914 stanovnika. 1.2. BEBRINA Naselje se nalazi između autoceste i rijeke Save, 15 km jugozapadno od Slav. Broda, 90 m n/ m.
Selo nije uvršteno u komorski popis 1698. ali se spominje1. God. 1730. Bebrina je imala 40 kuća a usred sela drvenu kapelu dimenzija 8,5x4,5 m sa slikom sv. Marije Magdalene. Ispred Bebrine izvještaj iz 1734. potpisali su Toma Đurić i Mihovil Jozić.2 God. 1746. broj je kuća porastao na 57, sa 65 obitelji. Pored kapele sagradili su tornjić sa zvonom od oko 45 kg. Crkvenjak je bio Stjepan Mirković. Sahranjivali su se u Kloštru kod Kobaša oko crkve Uznesenja BDM. God. 1760. Bebrina je imala 57 kuća 103 obitelji i 543 katolika. Kućedomaćini su bili: Martin Grgić (1,3), Matija Đurić (1,5), Nikola Lukić (1,8), Matija Podravac (1,8), Lovro Đurić (1.7), Juro Đurić (2,8), Matija Đurić (2,6), Marko Đurić (2,6), Anto Jošić (2,9), Lovro Jošić (1.8), Toma Jošić (1,12), Marko Jozić (1,8), Matija Jozić (1,6), Toma Jozić (2,6), Mijo Lukić (1,7), Ivan Lukić (1,5), Martin Lukić (1,6), Stjepan Lukić (1,11), LovrO Mirković (2,7), Tomo Starčević (1,6), Anto Starčević (4,18), Grgo Starčević (1,7), Mijo Starčević (2,11), ivan
7
Domaćica jc umrla, Martin jc udovac, I pored sedam članova, popisatelj ih ne bilježi kao obitelj. " Mara = Marijan. ,J Usp. Nadbiskupski arhiv Zagreb /kratica: NAZ/ Prot. 29/1, SI, 114; 30/11, 304-305, 309; Acta ecclesiastića, kutija 89, Cathalogus Domoiiim Personarum et ex his confesstonis, comnumionis capacium confiimalum et Matiimonio Junctarum pm tn Pamchut... Aniio Damini 1760. confecim..." (rukopis), 136s; 31/11, 104s; 3l/III, 84; 32/IV, 169. (kratica: popis, kut 89/. 1,1 Hivatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća, 1. Gradiška pukovnija, pripremili A. Buczynski, M. Kruhck, M. Valcntić; Iransiitcrirala i prevela Mica Orban Kljaić, Zagreb, 1999, /kratica: HNTZ (1999)/, 179s. 11 Usp. NAZ Prot. 213, 274, 12 Usp. Schemutismus deri dioecesis zagmbiensis pro anno MDCCCXXXV1I (1837), 50; /kratica: Schematismus eleri/. 13 Usp. Mirko Korcnčić, Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971, Zagreb, 1979, 645,/kratica: Korenčić, (1979)/. 14 Svi podaci iz 1991. uzeti su iz: Popis stanovništva 1991., Zagreb, 1992, 180. ' Usp. Mažuran (1988) 182, U izvorima stoji: Bebrina (1698), Bebeniija (1760). 2 Usp. Sršan (1995), 42.
Starčević (-,2), Šimo Didović (7,25), Josip Bošnjaković (1,4), Filip Markulić (3,10), Stjepan Alvanić (5,28), Mijo Mirković (3,17), Marijan Mirković (3,14), Nikola Mirković (1,11), Stjepan Mirković (3,10), Matija Crnčević (1,7), Bartol Crnčević (2,20), Doroteja Crnčević (-,2), Tomo Mirković (3,16), Ivan Bošnjaković (1,8), Petar Bošnjaković (3,11), Mijo Ferić (3,16), Franjo Grgić (2,7), Filip Grgić (5,23), Jakov Grgić (1,7), Ivan Grgić (1,3), Petar Grgić (3,20), Anto Grgić (1,5), Matija Grgić (1,7), Manda Grgić (-,4), Matija Milošović (1,9), Matija Franković (4,21), Ivan Sofić (1,4), Toma Soaković, (1,7), Stjepan Soaković (1,6), Mijo Sofić (1,7), Mijo Sofić (3,12), Tomo Milošević (2,6), Jela Milošević (-,5), Šimo Jošić (2,11). God. 1769. selo je imalo 53 kuće, 113 obitelji i 618 katolika.3 O Bebrini, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Bare Brazolja i Bistra, od kojih je Bistra dolje na putu prema Kutima premošćena drvenim mostom, povremeno ljeti potpuno presuše; inače su te bare samo po prolaznim putovima vrlo otežano prohodne; a i ti putovi za vrlo vlažna vremena postanu neuporabljivi. Sipražje u polju oko selo vrlo je gusto zaraslo. Ovdašnji putovi, osim puta koji odavde vodi za Kanižu, a koji je za suha vremena i suha tla prohodan za sva teška vozila, gotovo su stalno blatnjavi, a za loša su vremena i domaćim teškim kolima vrlo otežano prohodni. Staza do kordonskog čardaka Brusija konjima je samo za suha vremena prohodna kroz baru Osatno. Crkva i časnički stan u selu, kao i sve druge zgrade, izgrađene su od drveta..."4 Katolička župa u Bebrini osnovana je 1789., a pripala su joj sela Banovci i Kuti. Oko 1800. Bebrina je imala 703,5 1837. 783,5 1857. 867, 1890. 769, 1931. 952, 1953. 893,7 a 1991. 536 stanovnika. Sadašnja crkva sv. Marije Magdalene građena je 1825. god.8 1.3. DUBOČAC Dubočac je naselje nastalo na visokoj lijevoj obali rijeke Save, 20 km jugozapadno od Slav. Broda, 6 km južno od Bebrine, 92 m n/m. Na desnoj obali je Bosanski Dubočac. Oba naselja bila su na staroj skeli koja je spajala cestu iz Bosne s onom u Slavoniji uzrijekuOrljavu prema Požegi te onoj prema Brodu. Oba su naselja imala svoje crkve. U srednjovjekovnim izvorima Dubočac se spominje 1259., 1275., 1317., 1322., 1323., 1339., 1356., kao posjed 1395., 1401., 1408., 1432., 1477., 1478., 1491., te kao utvrda l300. god. Bio je u posjedu plemena Boričevića, obitelji Berislavića, koja je u Dubočcu sagradila tvrđavu - a nakon toga je i u Bos. Dubočcu podignuta tvrđava - te su njih dvije bile jaka obrana prijelaza preko Save i cijeloga kraja. God. 1536. Osmanlije su zauzeli tvrđavu i naselili se oko nje. Zbog blizine većih naselja Broda i Kobaša, Dubočac se nije naročito razvijao. God. 1626. imao je 25 muslimanskih kuća. Veću ulogu od njega dobivao je Bos. Dubočac, jer u susjedstvu - osim nove Dervente - nije imao većeg naselja, pa je on 1626. imao oko 230 muslimanskih kuća. Tijekom XVII. st. tvrđava u slavonskom Dubočcu proširena je pa je imala nešto veći utjecaj na okolna sela.1
1
Usp. NAZ Prot. 29/1, 81,114; 30/11,305s, 309; popis, kut. 89, 135s; 31/11,104; 32/IV, 169. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 179. * Usp. NAZ Prot. 213, 274. '' 782 katolika i jedan pravoslavac. Usp. Schematismus eleri (1837), 50. 7 Usp. Korcnčić (1979), 645. K Usp. Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji, Zagreb, 1975, 86, /kratica: Draganović (1975)/. ! Usp. Csanki (1894), 395; Bosendorfer (1994); 126; Hrvatska enciklopedija, V, (1945), 356. U izvorima stoji: Terra Dobouch (1259), Aqua Dobouchpotoka (1275), Posscssio Doboch (1395), Districtus Doboucz (1408), Opidum Dwbowcz (1500), Dubocchiz (1623), Dubocsacz (1698). 4
36
j i
Tijekom bečkog rata Dubočac je doživio velike promjene. Odselilo je muslimansko j stanovništvo a katolici s bosanske strane - njih je u župi Bos. Dubočac 1672. bilo oko 20002 - { pod vodstvom fra Andrije Sipračića, Dubočanina - prešli su na slavonsku stranu i naselili su u •'• pusti Dubočac i .okolicu1: U prvom kartografskom prikazu (1697.) vidi se da je tvrđava sa svih strana bila utvrđena obrambenim jarcima. Kuće su bile poredane u pet nizova, pa je očito da je Dubočac u to doba imao značaj manje varošice. Popis-1698. nije ga obuhvatio premda se kao tvrđava Često spominje. Na Miillerovoj topografskoj karti (1699.) prikazan je kao utvrđeno \ naselje, ali bez označenih kuća.3 Nakon karlovačkog mira (1699.) - i nove granice prema Osmanskom Carstvu koja je išla rijekom Savom - naselje sve više gubi na značenju jer skela preko Save nije prometovala. U crkvenom pogledu Slav. Dubočac je 1334. pripadao požeškom arhiđakonatu. Cijelo vrijeme osmanske vladavine župu su - koja je bila jedna s obje strane rijeke Save - služili franjevci iz Kraljeve Sutjeske. Ona se spominje u prvom popisu župa 1623.4 a i kasnije. Da su franjevci nakon bečkog rata samo premjestili svoje sjedište na slavonsku stranu, govori i podatak da se grupa franjevaca 2. svibnja 1699. sastala u Dubočcu kako bi potpisala izjavu da je bosanski biskup oduvijek vršio vlast u Slavoniji,5 te da je župa i dalje neprekinuto nastavila svoju djelatnost. Budući daje od 1718.-39. dio bosanske Posavine pripao Austriji, muslimani su pobjegli iz nje, a stanovnici iz Dubočca i susjednih sela - koji su ranije prešli u Slavoniju - obrađivali su ondje svoje nekadašnje posjede. Kad je beogradskim mirom (1739.) Osmanska Carevina vratila bosansku Posavinu, gradove su ponovno naselili muslimani; a nešto katolika ostalo je na svojim ranijim posjedima.6 Prvi popis stanovnika slavonskog Dubočca poznat je iz 1723. god. U njemu je tada bilo 70 naseljenih kuća.7 Prema kanonskom izvješću 1730. župu sv. Mihovila, arkanđela, već je četiri godine služio fra Luka Soljanin (Tuzlak) iz samostana Kraljeve Sutjeske. Uz Dubočac, koji je tada imao 60 katoličkih kuća, pripadalo mu je i selo Zbjeg. Crkva je bila drvena s tri oltara i dva zvona. Nešto kasnije (1746.) selo je imalo 66 kuća i 289 katolika. Groblje s kapelom sv. Luke nalazilo se petnaestak minuta udaljeno od sela. Iz izvješća 1758. saznajemo kako je u selu sagrađena nova drvena crkva (dimenzija oko 17x7 m), s tri oltara, drvenim korom iznad ulaznih vrata te drvenim tornjem s dva zvona. U istom izvješću se napominje kako je 22. srpnja 1756. fra Franjo Lašvanin predao župu svjetovnom svećeniku vlč. Emeriku Cvetkoviću. God. 1760. Dubočac je imao 69 kuća 68 obitelji i 387 katolika. Kućedomaćini su bili: Bartol Arambašić (-,9), Josip Sedmak (1,7), Petar Domuzović (1,3), Mijo Domuzović (1,8), Juro Đelatrović (-,1), Mijo Loić (2,5), Marko Glogić (2,6), Mijo Stubarović (1,5), Franjo Domuz (1,7), Ivan Filipović (2,7), Martin Karamović (1,5), Mijo Sokćević (2,7), Josip Kusić (1,6), Marija Maleuk (1,2), Petar Tafrić (-,7), Ivan Tafrić (-,3), Bartol Ćustić (1,6), Juro Vuić (1,4), Kata Kujundžić (-,1), Ivan Lučić (1,4), Iva Petrinović (-,3), Juro Markelević (2,5), Marko Markelević (1,7), Jakov Stupar (-,3), Ivan Živković (2,9), Mijo Opaćar (1,4), Ivan Sarić (1,8);
2
Rimski arhiv, SC, Bosnia vol. II., f. 821 v. * Usp. Marković (1994), 158s; Mažuran (1988), 158, 172, 176,184. 4 Usp. Zirdum (1982b), 288. s Usp. Buturac (1970), 159. " Da život uz granicu nije bio siguran, svjedoče izvješća Ijetopisaca i drugi izvori; "1739, Ovoga ljeta nekolicina Turaka zvani balije preplovili su noću jednom trodjelnom lađom rijeku Savu između Broda i Dubočca i napali naše straže, pučki čardak, potajice. Ubivši jednog krajišnika, drugoga sa sobom povevši, a dvojicu ili trojicu u bijeg natjeravši, Turci su sc vratili. Davši uzbunu u krajini, krajišnici su sc skupili i krenuli u potjeru za Turcima balijama preko rijeke Save, Natjeravši,u bijeg Turke, krajišnici su kao plijen u Brod dovezH trodjelnu ladu." Kronika I. (1995), 89. Dulje vrijeme u brodskom franjevačkom samostanu djelovao jc propovjednik fra Šimun iz Dubočca. Usp. Kronika I (1995), 27, 31, 33. 7 Usp. Marković (1994), 158. '
Anto Ivaković (1,6), Josip Barić (1,5), Bartol Golić (-,3), Juro Biledžić (1,5), Ivan Tadić (2,12), Juro Sekić (2,16), Marko Biledžić (3,11), Kata Ćurćić (-,1), Ivan Borić (1,7), Martin Golubović (2,12), Juro Puleković (1,5), Petar Cigić (1,4), Ivan Kujundžić (1,2), Andrija Gavranović (1,6), Anto Matković (2,13), Manda Agatić (-,4), Marija Andrić (-,1), Ivan Bukvić (1,8), Marko Kopćić (1,3), Bartol Haćanović (1,4), Mijo Bukvić (1,4), Manda Andrić (-,1), Ivan Vuić (2,7), Jakov Jurjević (1,4), Anto Augustinović (1,5), Stjepan Stipanćić (1,6), Marko Marzig (1,5), Juro Praskić (2,12), Anto Menić (1,9), Martin Perić (2,10), Juro Mihaljović (1,10), Marija Saraićić (-,3), Matija Haćanović (1,2), Bartol Krecić (1,6), Luka Zikaćić (1,6), Luka Kuhavićić (1,6), Nikola Solić (-,1), Ivan Domuzović (1,4), Martin Vučković (1,2), Nikola BoŠnjaković (1,5), Mijo Porćić (1,4), Bartol Vućetić (1,5). God. 1769. Dubočac je imao 65 kat. kuća, 76 obitelji i 400 katolika te 6 pravoslavnih kuća.8 Da je u Dubočcu koncem XVIII. st. bila razvijena privredna djelatnost, svjedoče nam narudžbe brodskog brodovlasnika Antuna Tomića. On je svoje lađe naručivao kod tamošnjih graditelja i plaćao ih gotovinom u dukatima.9 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Dubočcu piše: "Stalna bara Osatno, koja ovdje jednom tri do četiri stope dubokom grabom teče u rijeku Savu, široka je 40 do 50 koraka. Međutim, puno je uža u blizini rijeke, gdje je, prije ulijevanja urijeku,premošćena drvenim mostom. Ta bara, koja od svog mosta gore prema Banovcima sve do rijeke Save čini granicu između Gradiške i Brodske pukovnije, nikad ne presuši, a i bez spomenutog mosta ne može se prijeći. (...) Nad selom i nad područjem s ove strane sela dominiraju šumovite uzvisine u blizini turskog sela Dubočac, koje se nalazi preko puta ovoga sela na desnoj obali Save. Kordonski komunikacijski put, koji na ovostranoj obali nizvodno od Kobaša vodi kroz ovaj kraj i dalje nizvodno sve do Broda..., sve dok Sava ostane unutar svojih obala, u svako je doba prohodan za natovarena vozila, ali za loša vremena nešto otežano. (...) Crkva, župni stan, časnički stan i stražarski čardaci u selu drvene su građe. Pored stražarskih se Čardaka, međutim, nalaze još neki ostaci urušena zidanoga stražarskog tornja."10 Oko 1800. - nakon što je 1773. dio slavonskih župa predan Đakovačkoj biskupiji - župa Dubočac ostala je bez Zbjega, a selo je imao 512 katolika,11 1837. 668,121857. 657,1890. 637, 1931. 571,1953. 477,n a 1991. 268 stanovnika. 1.4. KANIŽA Naselje se nalazi između autoceste irijekeSave, s južne strane Mrsunje, 11 km jugozapadno od Slav. Broda, 4 km istočno od Bebrine, 90 m n/m. To je nekoć bio izrazito poplavan kraj pa, možda, na to upućuje i .samo ime. U srednjem vijeku selo se izravno ne spominje ali je zemljište pripadalo brišćanskom posjedu koji se spominje 1428. god. Na njega nas podsjeća lokalitet Brisnica, koji je nešto sjevernije od Kaniže. Posjed je pripadao raznim gospodarima, a dulje vrijeme Truteljevićima.1
* Usp. NAZ Prot. 29/1, 59s, 106s; 30/11, 24s; 295-301; popis, kut. 89, 139s; 32/IV, 132-133. 9 Usp. Marković (1994), 199. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), ISOs. 11 Bilo jc 490 katolika i 22 pravoslavaca. Usp. NAZ Prot. 213, 273.; /kratica: Spomenica, (1930), 212. 12 650 katolika i 18 pravoslavnih. Usp. Schematismus deri (1837), 51. i* Usp. Korcnčić (1979), 645. 1 Usp. Marković (1994), 69, 155.
U komorskom popisu 1698. selo se naziva Vrguzovci. Prema Miillerovoj topografskoj karti i drugim pokazateljima ono je identično s današnjom Kanižom. Kada je i zbog čega promijenilo ime, nije poznato. God. 1698. ovako je opisano: a? 1) Popis stanovnika i podložnika: Marko Veselićić, sinova 2, konj 1, volova 2, krava 1, june 1, ovaca i koza 10, svinja 5, jutar pšenice 4, vozova3 sijena 5, najamnik41. Ivan Jandiić, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 3, svinja 3, košnica 4, jutara pšenice vozova šijem 3. Martin Sotiković5, sinova 2, vol 1, ovaca i koza 5, svinja 4, kopača6 vinograda 2, jutro pšeni 1, voz sijena 1. Marian Stefanćić, sinova 3, kći 1, vol 1, krava 1, svinja 1, košnica 3, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 3, najamnik 1. Blaž Bertolović, sinova 2, kći 1, vol 1, ovaca i koza 3, košnica 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 2.
Lovren Nesironović, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 4, svinja 5, košnica 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 2} najamnik 1. Mato Vranješević, kći 1, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 5, košnica 2, jutara pšenice 2, v sijena 1, najamnika 2. Miho Soldosoković, sin 1, kći 1, krava 1, junadi 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Blaž Stefanović, sin 1, konj 1, krava 2, junadi 4} košnica 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 3. Franjo Petraković, kćeri 2, vol l, krava 1, junadi 2, vozova sijena 2. Luka Simićević, sinova 2, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 2, jutara pšenice 3, vozova sijena Mihal Domankosić, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, košnica 2, kopača vinograda 3, jutara pšenice 2, vozova sijena 3, najamnik 1. Filip Horozović, sinova 2, kćeri 3, krava 1, june 1, košnica 2} jutro pšenice1, vozova sijena 2. Anto Stefanović, kći 1, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 5, košnica 4, kopača vinograda 3 jutara pšenice 3, vozova sijena 3, najamnik 1. Mihael Matićević, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 2, kopač vinograd 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 3, Joso Rogaćević, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, june I, košnica 1, jutro pšenice 1, vozova sijena Miho Vučinović, kći 1, krava 1, june 1, košnica 1, voz sijena 1, najamnik 1. Marić7 Stoićević, sinova 2, kći 1, krava 1, junadi 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Marian Lužić, sin 1, kći 1, vol 1, kmva 1, svinja 5, košnica 5, jutara pšenice 2, vozova sijena Grga Milević, sinova 2, kći 1, volova 2; krava 1, junadi 2, svinja 5, košnica 5, jutara pšenice vozova sijena 3, najamnik 1.
2
Mažuran (1988), 180-182. Prijevod s latinskog jezika. U izvorima piše: Vcrguzovezy (1698), Malla Kanisa (1730), Kanisa (1746). 3 voz - natovarena zaprežna kola kao mjera količine tereta. 4 U izvorniku jc inkvilin (inquilinus) - stanar, zakupnik stana; došljak, nametnik, najamnik. Po hrvatsko-ugarskom privatnom pravu to je kmet koji nije imao zemlje ili je njezina površina bila manja od jedne osmine selišta. * Kao svjedok i prvak u selu zabilježen je kao Sutoković. Koji jc oblik ispravniji, teško je reći. Čini se da bi mogao biti ovaj drugi, jer jc on bio nazočan i razgovarao s popisivačem. " kopač vinograda - to jc površina koju može jedan radnik dnevno uraditi. Ima i drugih naziva za tu vrstu rada, kao jedna motika i slično. Obično sc računa 275 četvornih hvata. Predstavnici vojnih vlasti tražili su da jutro oranice i kosac livada iznosi 220 koraka u duljinu i 50 koraka u širini. Međutim, Caraffa jc zaključio da jutro oranice i kosac livade iznosi 3 80 koraka u duljinu i 40 koraka u širinu, isto kao u Mađarskoj i1 Austriji. Usp. Mažuran (1989), 42. 7 MSrić, s kratkosilaznim naglaskom na slovu "a", je umanjenica, ime od milje, od Marijan, kako bi sc mogli razlikovati u selu. Kad su nekoga u selu tako zvali, onda su ga tako i upisali. Kasnije ćemo susretati imena: Benak, Martinić, Fiiak, MihaJić, Starec i slično (Vrpolje). '
'
i
Nikola Zotolković, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 4, svinja 5, košnica 3, kopača vinograda 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. MihoMatović, sin 1, kći 1, krava 1, svinja 1, košnica 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1 Jakob Lužić, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 3, svinja 4, košnica 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. Grga Matićević, sin 1, kći 1, ovaca 2 jutro pšenice 0.5, voz sijena 1. Miho Babavić, sin 1, konj 1, volova 2, krava 3, junadi 6, svinja 5, košnica 10, jutara pšenice 3 vozova sijena 4najamnika 3. Martin Senićkić, sin 1, volova 2, krava 1, june 1, jutara pšenice 3, vozova sijena 5, najamnik 1 Stevo Meserović, sinova 2, ovaca i koza 5, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Grgo Brzić, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 4, svinja 4, košnica 4, jutara pšenice 3, vozova sijena 3, najamnik 1. Bartol Orozović, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, košnica 2, jutro pšenice 1, vozova sijena 2 Stepo Mikević, sinova 2, ovaca i koza 3. Ukupno: sinova 36, kćeri 23, konja 5, volova 26, krava 31, junadi 46, ovaca i koza 43, svinja 56, košnica 56, kopača vinograda 13, jutara pšenica 52.5, vozova sijena 66, najamnika 17. 2) Ovi su stanovnici pokorni zapovijedima svojih nadležnih poglavara. Ovdje nazočni Marko Veselićić, Ivan Jandrić i Martin Sutoković, nakon prisege, osobno ispitivani, izjavili su: Stanovnici ovoga, tijesna i močvarna, posjeda, zbog nedostatka radne stoke ne uspijevaju obraditi svoje poljodjelsko gospodarstvo. Oni su ovaj posjed baštinili od svojih pređa, bez doznake i komorske dodjele, te ga stalno sve do sada obraduju te do sada na njega nisu plaćal nikakav porez ni namet na zemlju. Gospodin pukovnik Gibas sudac je ovim pograničnim stanovnicima u svim slučajevima i tu službu obavlja besplatno. Ovi pogranični stanovnici, graničari, do sada nisu plaćali nikakve vojnice'}. Ipak su morali izdržavati, nekad više nekad nekoliko, narodnih vojnika kapetana Sekule10. Stanovnici ovoga sela morali su zapovjedniku brodskog otočića godišnje besplatno davati 28 kosaca sijena. Ovi pogranični stanovnici, za utvrđivanje brodske tvrđave 1687. g, morali su dati 16 radnika koji su po dva dana radili bez plaće i hrane. Za spomenute radove stanovnicima ništa nije plaćano. Stanovnici se ništa ne sjećaju o nekim zaprekama komorskom gospodarstvu ili o smutnjama dužnosnika. 3) Ovo mjesto nalazi se na povišenom tlu među močvarama. Selo se od pamtivijeka zvalo Vrguzovci Udaljeno je od Broda tri četvrtine milje11, od Osijeka 10, od Petrovaradina 24 milje U osmansko doba svi su ovi stanovnici bili kmetovi12, a sada su graničari}S, rimokatoličke vjeroispovijedi.
* Giba, Kyba, Johann Ferdinand Freiherr von Kinsfeld, pukovnik, zapovjednik tvrđavske posade u Brodu, a kasnije Vojne krajine vi Slavoniji. portio militarLs - razni nameti za potrebe vojske, vojnica. U ratno i nemirno vrijeme oni su bili veći, raznolikiji a često su bili ovisni o volji vojnih zapovjednika. 1,1 Janko Sckula, krajiški kapetan. 11 U tekstu se rabe dvije veličine milje. Češće jc ugarska: 8,362 km, a ponekad je i njemačka 7,586 km milja. Čitatelj će zapaziti kako su procjene udaljenosti naselja proizvoljne. 11 kmet - stanovnik naseljen na zemlji zemljevlasnika za čiju jc obradu morao gospodaru davati u naravi, novcu (daće), radu (tlaka), službi na imanju, dvorcu i slično. 13 U izvorniku stoji "haydones", u značenju hajduci, pjcšaci, narodna vojska; ovdje graničari,
Imaju 30 kućica sagrađenih od drveta, pokrivenih slamom, a zbog izlijevanja voda izdignute su od zemlje14. Imaju tri cijela narodna selišta15. Teritorij ovog posjeda prostire se uokolo oko pola milje. S istoka mu je brodska tvrđava, sa zapada selo Bebrina, s juga selo Sumeće, a sa sjevera međi sa selom Andrijevcima'6. Granice su mu s istoka Brod, sa zapada Kobaš, s juga Dubočac, a na sjeveru dotiče Požegu. Posjed ima oko 60 jutara17 oranica i neobradiva močvarna, zbog toga manje plodna, zemljišta. Rtova,s nema. Ima oko 20 jutara boljih sjenokoša, te oko 30 jutara šuma, hrastovih i johovih, za loženja i lakše gradnje. Ne nazire se trag nijednoj građevini19, a nemaju nijedne vodenice. Imaju oko 15 jutara žironosnih šuma, do sada slobodnih od žirovine20. Oko sela ima dosta ribnjaka ili mlaka koje obiluju ribama i kornjačama. Osmanski gospodar ovog posjeda bio je sarajevski teftedar21 kome je svaki stanovnik godišnje morao platiti 1florin22 i 20 denara23 i drugo ništa. Stanovnici nikada nisu plaćali desetine24 od proizvoda na koje se ona odnosila. Osmanskom caru nisu plaćali nikakva poreza, ali su zato stalno morali održavati carske putove. Njegovu Veličanstvu, osim što neprestano vrše vojničku službu i obveze prema narodnoj vojsci, do sada drugo ništa nisu plaćali Spomenuta ukonačenja vojnika25 stanovnicima je odredio kapetan Sekula. Skupa sabrani stanovnici su dragovoljno rekli da su istinite sve ove točke. b. Kanonsko izvješće 1730. bilježi da selo Mala Kaniža ima oko 20 kat. kuća i kapelu. Već sljedeće izvješće (1746.) napominje da je selo posve katoličko i da ima 53 kuće sa 433 stanovnika te drvenu kapelu sv. Grgura, sa zvonom. Ovako velika razlika u broju kuća, nakon samo petnaest godina, daje naslutiti da se dio stanovništva bio vratio ti bosansku Posavinu, a onda - nakon beogradskog mira (1739.) - ponovno morao doći u Kanižu. Kasnije se (1758.) opisuje drvena kapela sv. Grgura, dimenzija oko 12x4 m, sa dva zvona. Sahranjivali su se u zajedničkom groblju sa Šumećem. God. 1760. Kaniža je imala 79 kuća, 105 obitelji i 629 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Marko Matićević (1,9), Tomo Babaić (1,5), Grgo Odžić (1,4), Mijo Topalović (1,3), Karlo Lužić (1,4), Matija Babaić (1,4), Mijo Blažanović (1,3), Marko Ivakić (9,39), Marin Veselićić
14 U narodu sc to običavalo reći "na sojama". Takve kuće, izdignute od zemlje, građene su u Posavini sve do novijega vremena. 15 sessio - selište, baština, okućnica. Sesija jc imala 24 jutra obradive zemlje, uključivši tu livadu i vinograd. Kao ekvivalent za kopača (motiku) vinograda bila su dva jutra oranice, a kosac livade bio je istovjetan s jutrom obradivog zemljišta. Usp. Mažuran (1989), 44. Takva selišta dobivali su obično vlaški martolozi, dok su kršćanske obitelji imale selište, okućnicu s polovicom sesije što jc bilo dostatno za život jedne obitelji od pet do šest članova. Selo Gornji Andrijevci. 17 jutro - jcdinica za površinu zemljišta; bečko jutro = 0,575 hektra, a madžarsko jutro = 0,431 hektra. 18 promenthorium - rt, uzvišica, podbrežje. Tlo prikladno za vinograd i voćnjak. w U srednjom vijeku kamena građevina, bilo crkvcna ili svjetovna, bila je ujedno i utvrda. Zato se u popisu stavlja i to pitanje. 20 žirovina, žirovna teksa, žirovnica - taksa za skupljanje i korištenje plodova hrasta i bukve. Zirovanjc jc bio tradicionalni način prehrane svinja koje su cijelu jesen lutale po šumama. Čak su po šumama improvizirali svinjce i svinje izvlačili pred kolinje. 21 teftedar - računovođa, tajnik. 22 florin, forinta, fiorin - novčana jedina u Habsburškoj Carevini i Ugarskoj. Forinta je 5 marijaša ili 20 groša ili 60 krajcara (crucigerus) ili 100 novčića. 23 denar - novčić. y desetina - deseti dio ljetine koju kmet daje gospodaru. 25 U izvorniku stoji quarteria - konačišta, ukonacenje vojske.
(5,22), Augustin Lukšić (1,4), Karlo Lukšić (1,6), Matija Veselićić (1,2), Petar Vilaković (-,4), Karlo Veselićić (1,2), Tadija Veselićić (-,5), Mijo Mikendić (1,3), Julijana Jozićević (-,2), Ivan Jozićević (-,3), Grgo Babaić (-,3), Tomo Odžić (1,9), Matija Saraićić (4,18), Luka Maroićić (1,7), Bartol Matićević (-,4), Ivan Štivanović (1,2), Ilija Babaić (1,8), Ivan Soltoković (1,5), Tomo Soltoković (2,9), Marin Soltoković (3,12), Živko Babaić (1,7), Marin Blažanović (2,10), Anto Ivandžić (1,6), Pavo Ivandžić (1,3), Marko Ivandžić (1,5) Iva Mikić (-,1), Marko Sinićić (-,1), Ivan Štivićic (2,13), Mijo Filić (3,19); Kata Babaić (4,21), Anto Soltoković (-,4), Marko Mikendić (2,12), Anto Abramović (1,7), Josip Grgetić (-,5), Nikola Sudarević (3,12), Martin Babaić (1,4), Martin Orozović (1,8), Demeter Barić (3,32), Ivan Starćevič (-,4), Stanko Lukčić (2,10), Tomo Štivanović (2,5), Ilija Vućinović (1,5), Ana Sinićić (-,2), Stjepan Stipatović (1,6), Stanislav Mikić (1,11), Anto Stažić (1,11), Marin Grgetić (1,9), Bartol Mikić (2,11), Lovro Saraićić (2,5), Franjo Saraićić (3,21), Ivan Matićević (1,5), Andrija Bešlić (1,8), Ana Štivanović (-,4), Marko Štivanović (1,5), Anto Brzić (2,11), Andrija Begović (1,7), Ivan Jozić (2,7), Mijo Sinićić (1,6), Filip Maroišić (-,16), Franjo Mikić (2,18); Nikola Stipatović (1,6), Jela Babaić (-,3), Mato Jozanović (1,8), Elizabeta Štivićić (-,4), Augustin Matićević (1,6), Martin Mikić (1,7), Mato Mikić (2,10), Grgo Štivanović (2,7), Ivan Mikić (2,8), Anto Krećinović (1,5), Petar Babaić (1,6). Da je selo bilo vitalno svjedoči i izvješće iz 1769. gdje je Kaniža imala 75 kuća, 143 obitelji i 882 katolika.26 Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Ovo selo leži između bara i močvara pokraj potoka Matnik, koji tuda protječe. On nastaje iz bara kod Kuta i povezan je s barskim grabama kod Bebrine. Te se grabe, kao i potok, zbog stalno duboka blata ne mogu prijeći niti onda kad nisu ispunjene vodom. Potok se može prijeći samo preko drvenog mosta ispod sela. Istih su svojstava i barske grabe Kernadi i Dušac. One vodom natapaju potok Kostreševica, koji iz njih nastaje te utječe u potok Mrsunju. Potok Mrsunja dolazi iz bara kroz šume Jelas, kod Kuta i odavde teče kroz stalno neprohodnu močvaru zvanu Rit, kroz šumu Rakitje i dalje. (...) Bara tik uz selo, koja je ljeti potpuno suha, za kišna vremene ni na koji način nije prohodna. (...) Crkva i časnički stan u selu drvene su zgrade."27 God. 1789. Kaniža je odvojena od Broda i postala je samostalnom župom. Crkva sv. Grgura Velikog sagrađena je 1840. God. 1837. selo je imalo 1136 katolika23, 1857. 887, 1890. 905, 1931.1167,1953.125429, a 1991.779 stanovnika. Koncem XIX. st. u Kanižu se doselilo nešto Rusina iz Galicije.™ 1.5. STUPNIČKI KUTI Naselje se nalazi između autoceste i rijeke Save, 15 km zapadno od Slav. Broda, a 3 km sjeverno od Bebrine, 90 m n/m.'
2,1
Usp. NAZ, Prot. 29/1, 64, 95; 30/11, 279; popis, kut. 89,154-157; 32/1V, 124. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 184s. Usp. Schematismus venerabilis deri dioecesium Bosnensis scu Diakoviariensis et Syrmiensis... pm anno... MDCCCXXXVIU Pcstini, 37. /kratica: Sdicmatismus (1837)/. * Usp. Korcničić (1979), 645. J » Usp. Marković (1994), 156. 1 Sama riječ "kut" praslavenskog jc podrijetla. Uz redovito značenje dijela ravnine koju zatvaraju dva pravca, u prenesenom značenju to jc malo i skriveno ili usko mjesto odakle se tcSko može izaći. Usp. RHSJ, V, 836s. U izvorima stoji: Kutty (1730), Kutti (1746). 27 28
Selo nije uvršteno u popis iz 1698. niti se u njemu spominje. Međutim, već 1730. Kuti su imali 20 kat. kuća i drvenu kapelu sv. Katarine. Petnaestak godina kasnije (1746.) u selu je u 30 kuća sa 45 katoličkih obitelji. Uz kapelu, dimenzija oko 6x4 m, bilo je postavljeno zvono od oko 40 kg. Sahranjivali su se u Kloštru, pored Kobaša, oko crkve Uznesenja BDM. Crkvenjak je (1758.) bio Mijo Ferić, a (1760.) Augustin Imbrović. God. 1760. Kuti su imali 33 kuća, 58 obitelji i 321 katolika. Kućedomaćini su bili: Mijo Pavuković (1,8), Pavao Štivić (1,11), Ignacije Ferić (1,5), Matija Ferić (1,7), Marko Ferić (3.15), Martin Ferić (3,18), Juro Matolšćović (1,2), Matija Ferić (1,9), Klara Ferić (-,1); Marko Ferić (-,12), Mato Alavić (1,8), Mato Ferić (3,14), Ilija Bogdanović (2,11), Mijo Imbrović (3,139), Pavao Čošić (2,79), Ivan Vuković (3,17), Ilija Stvorović (1,9), Petar Imbrović (1,6) Marko Imbrović (4,18), Tomo Imbrović (2,7), Ana Bogdanović (-,3), Marijan Ivanišević (1,7), Matija Agić (2,18), Mijo Dikanović (1,9), Marko Dikanović, 4,14), Mijo Dikanović (2,7), Josip Alagić (1,4), Franjo Alagić (2,7) Stjepan Imbrović (1,8), Ivan Imbrović (3,13), Anto Ferić (3.16), Lovro Ferić (2,10), Mijo Ferić (1,6). God. 1769. selo je imalo 31 kuću 80 obitelji i 384 katolika.2 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Kutima piše: "Cijelo područje oko sela barovito je i blatno i pokriveno takvim grabama. Blatno područje i bara kraj sela, te one između sela i šume Jelas, kao i proizlazeće barske grabe Borisav i ICernadi, koje ta bara natapa, u ovom kraju za dugotrajnih vrućina ljeti presuše. One su, osim ako vrijeme nije stalno kišno, na prolaznim putovima prohodne za ovdašnja vozila. Za loša se pak vremena vrlo otežano prolaze. Velika bara Uvoz, iz koje se natapa potok Mrsunja, tek u kasno ljeto presuši, a i to ne svake godine. (...) Poplave, koja Sava prouzroči... svake godine dva do tri puta, a zbog kojih cijeli ovaj kraj stoji pod vodom, i to uvijek onda kada se ta rijeka izlije, stvaraju već opisana blatna područja i bare, kako u šumi tako i izvan nje. (...) Crkva u selu izgrađena je od drveta;1'3 Oko 1800. Kuti su imali 441 katolika.4 God. 1837. 5345, 1857. 624, 1890. 587,1931. 712, 1953. 722,6 a 199L 430 stanovnika. 1.6. ŠUMEĆE
Naselje je smješteno nedaleko od savske obale, 15 km jugozapadno od Slav. Broda, a 4 km jugoistočno od Bebrine, 90 m n/m. Premda je teško utvrditi podrijetlo imena, čini se, daje selo dobilo ime po okolnim šumama, jer je u početku bilo na čistini okruženoj šumama.1 U komorskom popisu 1698. Sumeće je ovako opisano: a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Đuro Sokolović, sinova 2, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 4. Marko Cerlenović, sin 1, vol 1, krava 2, junadi 4, svinja 1, košnica 1, jutara pšenice 4, vozov sijena 5, najamnik 1. Ivan Jandraković, sin lt vol 1, krava 2, junadi 4, svinja 2, košnica 1, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, vozova sijena 3, najamnik 1.
2
Usp. NAZ Prot. 29/1, 80s, 114; 30/11, 306s; popis, kut. 89,137s; 31/111, 105; 32/IV, 169. HNTZ, GradiŠlai pukovnija (1999), 177-179. Usp. NAZ Prot. 213, 274. * Usp. Schematisitms cimi (1837), 50. " Do 1931. selo se zvalo Kuti, a onda•• mu jc - za razliku od drugog naselja - dodan pricijevak Stupnički. Usp. Koreneić (1979), 646s. 1 Druga mogućnost jc po "šumljenju" potoka koji tuda protječe. Usp. Marković (1994), 157; RHSJ, XVII, 879. 2 Mažuran (1988) 182-184, Prijevod s latinskog jezika. U izvornima stoji: Sumccsa (1698), Sumcchi (1730), Szumcchc (1746), Sumcche (1760). 1 4
Juro Martinović, sin 1, vol 1, krava 2, junadi 2, svinja 1, jutara pšenice 2.5, jutro ječma 0.5, vozova sijena 6. Ivan Kovaćević, sin 1, vol 1, krava 2, junadi 3, svinja 6, košnica 2, jutara pšenice 3, vozova sijena 3, najamnik 1. Marko Jandraković, sin 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 1, jutara pšenice 1.5, vozova sijena 2. Miho Kumbejac, sin 1, kći 1, vol 1, krava 2, junadi 3svinja 2, košnica 3, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, vozova sijena 7, najamnika 2. Marić Sokolović, sin 1, kći 1, vol 1, krava 2, junadi 4, svinja 2, jutara pšenice 4, vozova sijen 2, najamnik 1. Jerko Ivanović, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 2, najamnik 1. Marian Dedović', sin 1, vol 1, Icrava 1, junadi 2, svinja 2,-jutara pšenice 3, vozova sijena 4, najamnik 1. Lukas Kumbović, sin 1, košnica 1, vozova sijena 2.5. Grgo Sokolović, krava 1, junadi 2, jutro pšenice 1, vozova sijena 2. Nikola Cesralović, sin 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Đuro Pavlo, sin 1, krava 1, junadi 2, jutro pšenice 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Franjo Kemzizović, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 4. Andre Kumbavić, sinova 2, vol 1, Icrava 1, junadi 2, svinja 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 2 lakša Jelić, vol 1, krava 1, junadi 2, vozova sijena 2. Marko Kolesavić, svinja 1, najamnik l. Jakob Davidović, sin 1, krava 1, junadi 2, jutro pšenice 1, vozova sijena 2. Miho Cerlenović, sinova 2, krava 1, june 1} voz sijena 1. Ukupno: sinova 19, kćeri 4, volova 13, krava 21, junadi 30, svinja 23,. košnica 11, jutara pšenice 36, jutara ječma 2, jutro zobi 1, vozova sijena 60.5, najamnika 12. 2) Pobilježeni stanovnici dragovoljno žele živjeti vojničkim životom. Osobno su došli Ivan Jandraković, Đuro Martinović3, Marko Cerlinović4, koji, nakon prise ispitivani, rekli su: Ovi pogranični stanovnici nisu kadri obraditi svoje seosko gospodarstvo i zemljište, budući da je ono najvećim dijelom močvarno te zato ne traže drugo susjedno zemljište. Stanovnici ovaj posjed baštine od svojih preda pa do sada nisu ništa plaćali u ime poreza ili nameta na zemlju. Gospodin pukovnik Giba i kapetani narodne vojske suci su ovim stanovnicima, a sudske slučajeve među njima vrše besplatno. Vojnicu do sada nisu plaćali Ipak, imali su obvezu, nekad manju nekad veću, glede zbrinjavanja narodne vojske kapetana Sekule; drugog nikakvog nameta do sada nisu plaćali. Ovi pogranični stanovnici moraju, bez kruha i plaće, danju i noću obavljati vojničku službu i straže na Savi Svaki stanovnik, isto tako, mora godišnje brodskom prekosavskom zapovjedniku mjesec i pol dana kositi, kupiti i vući. A taj zapovjednik, ako je nezadovoljan njihovim radom, silom običaje odvući sijeno što su ga sebi priskrbili. Isto tako, svakoga mjeseca moraju nasjeći i dovući 20 hvata drva za loženje. Za brodsku tvrđavu moraju nasjeći i svojim kolima besplatno dovući 400 palisada5 i 300 snopića pruća. Svaki stanovnik godišnje cijeli mjesec mora raditi kao obični radnik. 3 4 5
U popisu ga nema, osim ako ne odnosi na Đuru Sokolovića. U popisu jc Ćerlcnović. palisada (franc.) - ograda ili prepreka od međusobno spojenih balvana, greda ili kolaca.
Za gornje radove stanovnicima nikad ništa nije plaćano. Stanovnici ništa ne znaju o zaprekama komorskom gospodarstvu. 3) Ovo mjesto, smješteno u ravnici i ugodno, posjed je upravitelja skele u Dubočcu. Selo se naziva Sumaće. Udaljeno je od Dubočca pola sata hoda, od Osijeka 10, a od Petrovaradina 24 milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, a sada su svi graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju 20 razasutih, laganih, slamom i daskama pokrivenih kuća te dva narodna selišta. Teritorij ovoga posjeda prostire se uokolo na prostoru od oko pola milje. S istoka mu je selo Zbjeg, sa zapada selo Banovci, s juga Dubočac i Sava, a sa sjevera medi s Vrguzovcima (Kanižom). Granice su mu: s istoka Brod, sa zapada Kobaš, s juga Dubočac, a na sjeveru dodiruje Požegu. Selo ima oko 200 jutara obrađenih oranica i neobrađene, često plavljene zemlje; nema nijednog rta te ima oko 120 jutara plavljenih sjenokoša. Posjeduje oko 10 jutara šuma za gradnju, a šuma za loženje nema. U mjestu se ne naziru tragovi nekoj građevini, nema vodenice niti hrastovih žironosnih šuma. Oko sela ima puno bara koje vrve kornjačama. Osmanski gospodar ovog posjeda bio je nasor6, tj. brodski carski upravitelj. Svaki mu je stanovnik godišnje plaćao 12 denara i ništa dmgo. Desetine nikad nikakve nisu plaćali jer su u osmansko doba služili na skeli u Dubočcu. Svaki je stanovnik godišnje osmanskom cam plaćao po jedan florin i 20 denara. Njegovu Veličanstvu, osim obveza vojničke službe koju su dužni besplatno vršiti, stanovnic do sada ništa dmgo nisu davali. Zajedno sabrani, stanovnici su dragovoljno i jednodušno potvrdili da su istinite gornje točite. b. Selo je 1730. imalo 20 kat. kuća i kapelu. Čini se da seje, petnaest godina kasnije (1746.), nakon beogradskog mira, zbog ponovnog dolaska katolika iz bosanske Posavine, njihov broj znatno povećao pa je imalo 37 kuće i 271 stanovnika. U selu je bila drvena kapela Pohođenja BDM, dimenzija oko 4x3 m. Uz nju je bilo zvono od oko 45 kg. Druga kapela sv. Spasitelja, i oko nje groblje, bila je četvrt sata udaljena od sela. God. 1760. u Šumeću je bila 41 kuća, 58 obitelji i 357 katolika. Kućedomaćini su: Marko Crljenović (2,13), Petar Kovaćević (1,5), Marko Kovaćević (1,3), Josip Kovaćević (3,14), Martin Varošćić (2,13), Marko Varošćić (-,4), Mijo Crljenović (1,6), Antun Kolesarić (-,5), Matija Kolesarić (1,6), Martin Filipović 1,5), Antun Jakić (2,9), Jakob Jandraković (1,7), Nikola Jandraković (1,7), Marko Crljenović (1,7), Bartol Zlatarović (1,6), Marko Gemić (4,25), Ilija Sokolović (-,5), Petar Diedović (1,8), Franjo Kombović (1,8), Stjepan Komazlić (1,7), Šimo Sokolović (2,15), Ivan Sokolović (2,11), Marko Klipan (1,7), Augustin Pesutović (1.10), Marko Kombović (1,12), Adam Diedović (2,10), Marko Komazlić (2,7), Stjepan . Martinović (2,15), Josip Kombović (2,10), Bonaventura Kombović (2,13), Stjepan Diedović (3.11), Marko Jelić (1,11), Marko Tokić (1,5), Martin Jelić (1,8), Franjo Martinović (3,11), Juro Martinović (3,10), Franjo Joldić (3,15), Grgo Jelić (1,7), Petar Kombović (-,4) i Juro Martinović (1,2). God. 1769. Šumeće je imalo 43 kuće, 70 obitelji i 433 stanovnika.7
b 7
nasor, nasir (tur.) - pomogač, pomoćnik. Usp. NAZ, Prot. 29/1, 64, 95; 30/11, 280s; popis, kut. 89, 142; 32/1V, 133.
Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Selo leži na jednom oštrom zavoju kod stalno duboko muljevitog i 15 do 20 koraka širokog potoka Matnika koji tuda protječe. U ovom kraju ni po kojem vremenu prijelaz preko potoka, osim preko njegova tri mosta, nije moguć, iako se voda ljeti povremeno iz njega potpuno povuče. Blatna mjesta Dersalo i ŠumeČica ljeti su za dugotrajnih vrućina suha. (...) Put za Dubočac vodi kroz nezaobilazne bare pa je kroz cijelo to područje teško prohodan i lakim kolima, a za kišna vremena nije uporabljiv. Do šume Medoga može se jahati stazom. Časnički stan, crkva i sve ostale kuće u selu drvene su grade."8 Župa u čast sv. Ladislava, kralja, osnovana je 1807. a kasnije je (1858.) sagrađena crkva Pohođenja Marijina.9 God. 1837. Šumeće je imalo 389 katolika10,1857. 350,1890. 370,1931. 582,1953.63611, a 1991.602 stanovnika. 1.7. ZBJEG
Naselje se nalazi nedaleko od obale rijeke Save, 13 km jugozapadno od Slav. Broda, 6 km jugoistočno od Bebrine, 90 m n/m. Naziv je dobilo od riječi zbjeći se, bijeg, bježanje.1 Nastalo je oko 1690., u nizinskom kraju pored Save, u prostranim hrastovim šumama bez pristupnih putova, u vrijeme protuosmanskih napada u Slavoniji. Tu se sklanjalo stanovništvo iz susjedne Bosne, ali i okolnih sela, jer su strahovali od obje vojske. Poslije spomenutog vojnog pohoda^ neki su tu ostali i tako je nastao Zbjeg. U komorskom popisu 1698. selo je ovako opisano: a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Joanit Jerićević, sinova 3, kći I, konja 2, vol 1, krava 1, junadi 2, košnica 2, jutara pšenice 2 vozova sijena 4. Miho Kucibradović, sinova 2, kći 1, konja 2, vol 1, krava 1, junadi 2, košnica 3, jutara pšeni 2, vozova sijena 4. Marian Stoić, sinova 2, kći 1, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 3, košnica 5, jutara pšenice 2, vozova sijena 3. ._...•• Stoić Culek, krava 1, june 1, jutro pšenice 0.25, voz sijena L Marko Tomićević, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 3, košnica 2, jutro pšenice 1, vozova sijena 3, najamnik L Josip Dragović, vol 1, krava 2, june l,, ovaca i koza 3, jutro pšenice 1, vozova sijena 2, najamnika 3. Jakob Bencević, najamnik 1. Maroš Kucibradić, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, košnica 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Luka Pliava, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 2. Ivan Milošić, sin 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. Ivan Verlanjić, sin 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. VidakPavlić, sin 1. Luka Jegović, sin 1. krava 1, junadi 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1, Ivan Belobradić, sin 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Ilia Kirezović. * HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 183s. '' Usp. Draganović (1975), 153. Usp. Schematismus (1837), 38. !1 Usp. Korcnčić (1979), 646. 1 Usp. RHSJ, XXII, 660s. U izvorima stoji: Zbicgh (1698), Zbigh (1730), Zbicgh (1746); Zbig (1760). 2 Mažuran (1988), 184-187. Prijevod s latinskog jezika.
Marko Stoianović, sin 1, kći 1, ovaca i Icoza 3košnica 2, najamnik L Ivan Božić, sin 1, krava 1, junadi 2, voz sijena 1, najamnika 2. Miho Vućinić, sin 1, košnica 3. Luka Gigić, kći 1. Milovan Bailđć, sin 1, volova 2, krava 2, june 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Vuka Diinić, ovaca 2, najamnik1. Stepan Kopio, voz sijena 1, najamnik 1. Kostadin Popović, sin 1, bava 1, june 1, voz sijena L Ivan Petrušić, kći 1, ovaca i koza 3, jutro pšenice 1. Stanivuk Mižlenović, najamnika 2. Malcsim Ostoić, kći 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1. Blaž Mandakić, kći 1, Todor Desetnik, krava 1, june 1, najamnik 1. Ilia Cegović, najamnik 1. Andria Vešić, jutro pšenice 1. Nikola Redić, sin 1, krava 1, june 1, jutro pšenice L Ostoia Gruićić, ovaca i koza 4. Andria Veršić, sin 1, krava 1, jutro pšenice 1. Petar Migić, ovca i koza 6. Andro Kustura, krava 1, june 1, jutro pšenice 1. Anton Ćićić, sinova 2, I
bilo sela, nego su ga - kao što je rečeno - prije devet godina nastanili Bosanci. Ovo mjesto s istolr međi s Brodom, sa zapada selom Sumaćem, sa juga pustim Koraćem3, a sa sjevera utvrdom Sibinjem. Granice mu dotiču, s istoka Brod, sa zapada Kobaš, s juga Tešanj4, a sa sjevera Požegu. Budući da posjed nije bio nastanjen niti je selo postojalo, stanovnici o drugim točkama ništa ne znaju. Oni ipak njegovu Veličanstvu ovih devet godina služe u vojsci bez plaće, a prisiljeni su besplatno raditi teške seljačke poslove. Za ove pobilježene točke svi, ponovno upitani, dragovoljno su rekli da su posve istinite. b. God. 1730. selo je imalo 30 kat. kuća i novosagrađenu kapelu sv. Jurja, a petnaest godina kasnije (1746.) 35 kat. kuća 42, obitelji i 240 katolika. Kapela im je bila opskrbljenu priborom za služenje mise i zvonom od oko 40 kg. Sahranjivali su se u Šumeću pored kapele sv. Spasitelja. Kasnije je u selu sagrađena nova kapela dimenzija oko 8x6 m. God. 1760. Zbjeg je imao 47 kuća i 72 obitelji i 385 katolika. Kućedomaćini su: Šimo Hrvaćević (1,4), Ilija Ostoić (1,9), Pavao Stoić (2,12), Josip Brasnić (2,6), Andrija Hercegović (1,5), Tadija Hercegović (1,7), Jela Belobradić (-,4), Nikola Klarić (1,6), Petar Klarić (4,20), Ivan Klarić 3,14), Jakov Pavić (3,10), Anto Ostoić (1,9), Marko Marković (2,11), Tadija Marković (1,4), Ana Marković (-,2), Jakov Okovanović (1,2), Ivan Okovanović (1,10), Stjepan Kovaćević (3,11), Petar Pilipović (2,11), Mijo Brkić (3,13), Matija Jagodić (3,20), Nikola Puzo (1,2), Juro Verlazić (1,3), Franjo Bilićić (3,20), Petar Lacmović (3,16), Petar Lučić (1,5), Juro Lučić (1,5), Ivan Matoković (1,6), Petar Kicević (2,7), Jakov Trgovćević (2,6), Marko Stoić (2,13), Jakov Božić (1,8), Josip Trgovćević (1,9), Manda Kicević (-,3), Ivan Matošević (3,12), Martin Kućebradić (1,6), Nikola Kućebradić (1,6), Šimo Trgovćević (2,8), Luka Matković (1,7), Marko Rebić (1,3), Ilija Kicević (1,4) Martin Ćiće (2,11), Marko Luketić (1,6), Nikola Vezić (1,8), Ilija Raćić (1,8), Petar Mamić (3,10) i Petar Luketić (-,3). God. 1769. selo je imalo 45 kuća, 64 obitelji i 363 katolika i 7 pravoslavnih kuća.5 U opisu sela, uz vojni zemljovid iz 1780., stoji: "Potok zvan Matnik, koji tuda protječe, presušuje za vruća ljeta, ali njegov ustajali duboko pjeskoviti talog ne presušuje nikada. Širok je 15 do 20 stopa6, a obale su mu ravne. Kraj sela premošćen je drvenim mostom, a kod stražarskog čardaka Koraće, gdje kroz dva rukavca utječe u Savu, nalaze se još dva takva mosta, te se osim preko njih potok drugdje ne može prijeći. Barske grabe Svrata i Posavje ljeti su povremeno posve suhe. (...) Sava, gledano od sredine sela, teče četvrt sata nizvodno udaljeno od njega. Nizvodno od čardaka Rupa, gdje završava Gradiška i počinje Brodska pukovnija, široka je do 320 koraka, kod stražarnice Koraće, gdje joj.se s desne strane ulijeva rijeka Ukrina, široka je 360 do 390 koraka. (...) Na Savi u području stražarnice Koraće, kao i ispod čardaka Hambar, stoje tri lađomlina. (...) Crkva i časnički stan u selu drvene su građe."7 God. 1837. Zbjeg je imao 405,s 1.857. 380, 1890. 319, 1931. 372, 1953. 344,y a 1991. 450 stanovnika.
3
Koraće je katoličko selo s desne strane rijeke Save. Tešanj, grad tvrđava u Bosni, nedaleko od Doboja. Osmanlije su ga zauzeli prije 1489. god. Neko vrijeme držali su ga Vlasi koji su pripadali carskom posjedu. Usp. Šabanović (1982), 150. 5 Usp. NAZ, Prot. 29/1, 60, 106; 30/11, 297s; popis, kut 89, 141; 31/111, 110; 32/IV, 133. U Spomenici (1930), 212, stoji da Je u Zbjegu 1734. bilo 12, 1759. 9, a 1779. 7 pravoslavnih kuća. stopa - stara jcdinica duljine, 1/6 hvata; posljednja je iznosila 31,6 cm. 'HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 18M83. K Usp. Schematismus (1837), 38. " Usp. Korcnčić (1979), 647. 4
II. OPĆINA BRODSKI STUPNIK
2.1. BRODSKI STUPNIK Brodski Stupnik je naselje 16 km zapadno od Slav. Broda uz regionalnu cestu u smjeru Zagreba, 104 m n/m. Da je okolica Brodskog Stupnika od davnina bila naseljena, pokazuje otkriveno naselje poljodjelskog tipa na barovitu tlu (1949.), iz ranofeudalnog doba, datirano u X.-XIII. st. Naselje je imalo potkovasti oblik s promjerom oko 80 m. Rubni su mu dijelovi bili utvrđeni zemljanim nasipom, ispred koga je bio zaštitni jarak. Širina nasipa u razini iznosila je 12 m, pri vrhu 6 m, a visina 2 m. Središnji dio naselja unutar nasipa bio je povišen. Naselje je stradalo u požaru. Uz dosta keramike pronađeno je kovanih čavala, željeznih brava, okova za vrata i si. Nastambe su bile drvene, oblijepljene ilovačom. Pretpostavlja se da je bilo 15-20 kuća ili oko 100 stanovnika.1 U srednjovjekovnim izvorima Stupnik se spominje 1358., 1381., 1413., 1451., 1483., 1484. god.2 Selo je postojalo 1698. ali nije uvršteno u komorski popis 1698.3 God. 1730. Stupnik je imao 30 kat. kuća, drvenu kapelu sv. Ilije sa slikom zaštitnika i grobljem. God. 1760. Stupnik je imao 29 kuća, 44 obitelji i 212 katolika. Kućedomaćini su bili: Luka Kelić (2,6), Ivan Šimić (2,14), Matija Kešerić (1,6), Ivan Ilarić (1,6), Marko Glogić (1,4), Ivan Stojanić (1,8), Pavao Stojanić (3,13), Mijo Blašić (2,8), Marijan Anićić (1,8), Nikola Anićić (2.5), Juro Anićić (1,4), Antun Anićić (1,5), Ilija Benović (1,3), Nikola Ferić (3,13), Petar Komendatović (1,6), Luka Sekulić (3,9), Ivan Paldaković (3,14), Anto Glavašević (-,6), Grgo Valekić (3,11), Antun Tanculić (4,17), Matija Tanculić (2,8), Grgo Grgić (1,2), Anto Grgić (1,4), Anastazija Grgić (-,1), Franjo Bogdanović (-,4), Ivan Pečurlić (3,11), Marko Valekić (1.6), Pavao Trebić (-,3), Marijan Crepulić (1,7).
1 Riječ "stupnik", ovclje bi, uz druga, mogla imati preneseno značenje: mjesto, zemljište, brclo s kojeg sc dalje vidi. Usp. RHSJ, XVI, 827; Marković (1994), 62s. 2 Usp, Csanki (1894), 428; Bosendorfer (1994), 152. U izvorima stoji; Stupnok (1358), Ztupnuk (1381), Zthwpnok (1483), Ztupnik (1698), Sztupnik (1730). s Usp. Mažuran (1988), 178, 189, 196.
Izvješće 1761. navodi da je kapela na brežuljku, u groblju, blizu sela, da je nedavno nabavljeno zvono od oko 50 kg. God. 1769. Stupnik je imao 28 kat. kuća, 42 obitelji i 218 katolika.4 Uz vojni zemljovid iz 1780. o selu piše: "Potok Pavlašćak... koji je do dva hvata širok i stopu do dvije dubok, izvire iz jednog jakog izvora u gorju koje se uzdiže na sjeveru ispod brda Vinogradište, Dva mala potoka - od kojih jedan teče gore, u neposrednoj blizini sela, a drugi, zvan Kevića dol teče prema Slatniku - na pola sata od sela, kod gore spomenutoga gorja, spuštaju se nizvodno i gube u livadama pored šume Jelas. (...) Šuma se Jelas ispod sela stere ravnicom sve do Kuta... Uzvisina Brdo dominira nad selom, a sa spomenutih, šumom obraslih brda Rastovica i Gaj vidljiva je zemaljska cesta između ovdašnjeg područja i Slatnika. Međutim, nad svim tim uzvisinama opet dominira brdo Mosovac. (...) Satnički stan u selu kamena je građevina, a crkva sv. Ilije, koja je udaljena punih četvrt sata od sela, ispod brda Mosovac, i koja stoji na putu za Lovčić, samo je drvene građe."5 Oko god. 1800. naselje je imalo 2736,1837. 3707,1857. 382,1890. 724,1931.1206,1953. 1440,8 a 1991.1636 stanovnika. U drugoj polovici XIX. st. u Stupnik se doselilo puno Ličana tako da su oni neko vrijeme činili većinu.9 2.2. KRAJAČIĆI Selo se nalazi na zapadnim obroncima Dilja, na odvojku ceste u smjeru Pleternice, 14 km sjeverozapadno od Slav. Broda, a 6 km sjeveroistočno od Brodskog Stupnika. Ime je dobilo po posjedniku imanja.1 Stanovnici Krajačića u starini nisu posebno bilježni, nego su pribrojavani prostranom naselju koje se skupnim imenom zvalo Odvorci.2 Njihovih 11 kuća uneseno je u vojni zemljovid iz 1780. pod imenom Krajačići (Odvorci).3 Krajačići su 1857. imali 61,1890. 64,1931.121,1953.147,4 a 1991.127 stanovnika. 2.3. LOVČIĆ Lovčić je smješten na zapadnim padinama diljskog gorja 16 km sjeverozapadno od Slav. Broda, 5 km sjeverno od Brodskog Stupnika, oko 149 m n/m. Spomenuto gorje u starini je bilo gusto naseljeno pa je imalo svoju župu koja je tijekom vremena mijenjala ime. Ponad sela bila je zidana crkva sv. Martina pa će Lovčić nastaviti štovanje toga sveca.1
4
Usp. NAZ Prot. 29/1, 76; popis, kut. 89; 31/111, 177; 32/IV, 161. HNTZ, Gradišfca pukovnija (1999), 171-173. ' Usp. NAZ Prot. 213, 270. 1 Usp. Schematismus deri (1837), 52. U selu jc tada živjelo 335 katolika i 35 pravoslavnih. U Spomenici (1930), 212, stoji da su 1839. u Stupniku bile 3 kuće i 20 pravoslavnih. * Do 1890. naselje sc nazivalo Stupnik, 1900. Stupnik Slavonski, a od 1910. nosi sadašnje ime.-Nekad su se odvojeno bilježili dijelovi naselja Rižino Polje i Stupničko Brdo. Usp. Korenčić (1979), 645, 647. " Usp. Pavičić (1953), 246. 1 U XVI. st. spominju se Tomaš Krajačić (1550) i Mihal Krajačić (1581). Usp. RHSJ, V, 440. 2 Budući da su Grgurevići nositelji tradicija Odvoraca, u njima su pobilježeni stanovnici iz 1760. koji su djclomice nastanjavali i Krajačiće. 3 Usp, HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), S11-C2. 4 Usp. Korenčić (1979), 645, 647. ! Usp. Draganović, (1982), 90; Buturac (1977), 73. 5 f
Ne spominje se u starijim kanonskim izvješćima, jer su njihove raštrkane kuće, u župi Bučje (Zagrade) bile pribrojane nekom od okolnih većih sela. U izvješću 1734. stoji: "Župa ima staru zidanu filijalnu crkvu sv. Martina, biskupa, između sela Bučje i Slatinika, kojoj treba popraviti Židove i krov, a crkva je i bez oltara i ostalog ukrasa. Da se sve to uredi, traži se 600 forinti. Crkva je udaljena od matice pola sata hoda."2 Kad je sagrađen regionalni put između Nove Gradiške i Broda, stanovništvo se počelo naseljavati uz put, a oni koji su ostali grupirali su se oko Lovčića. O Lovčiću, uz vojni zemljovid 1780., piše: "To mjesto usred gorja, sa svih strana omeđeno šumom, dio je sela Bučje. Zbog velike udaljenosti od Bučja nosi svoje ime... Potok Popovac izvire ovdje nedaleko od sela, premošćen je drvenim mostom, širok je do dva hvata, dubok stopu do dvije... Među mnogobrojnim brdima, koja dominiraju selom sa svih strana, najviše su povezane uzvisina Plehan i uzvisina na kojoj se na četvrt sata udaljenosti od sela nalazi crkva sv. Martina. (...) Crkva sv. Martina, odakle su vidljivi obližnji prolazni putovi prema Zagradu i Odvorcima, zidana je."3 Oko 1800. selo se spominje u župi Bučje a imalo je 174,4 1837. 2005,1857. 260,1890. 316, 1931. 332,1953. 3206, a 1991.118 stanovnika. 2.4. STARI SLATINIK Naselje se nalazi uz regionalnu cestu između Gornjih Andrijevaca i Brodskog Stupnika, 14 km zapadno od Slav! Broda, 114 m n/m.1 God. 1730. selo je imalo 30 kat. kuća i drvenu kapelu sv. Josipa2, a 1760. 41 kuće, 49 obitelji i 304 katolika. Kućedomaćini su bili: Šimo Koporšić (3,17), Mijo Đurćić (2,10), Luka Đurćić (1,11), Matija Grgić (1,4), Tomo Galamić (1,8), Ivan Matelović (1,7), Mijo Koporšić (2,18), Matija Koporšić (1,6), Antun Koporšić (1,6), Stanislav Matelović (1,3), Marko Svrakić (1,3), Marijan Svrakić (3,10), Juro Galonić (2,4), Pavao Salantić (2,11), Tomo Augustinović (1,7), Mijo Šimonović (1,7), Antun Dragojević (2,11), Luka Dragojević (1,5), Andrija Hrvaćanin (2,6), Ivan Martić (1,5), Petar Hrvaćanin (-,4), Luka Franišević (1,4), Matija Knežević (1,4), Luka Knežević (2,8), Juro Topić (2,6), Luka Kašapović (1,8), Luka Vidojević (-,5), Luka Sunić (2,9), Božo Kovaćević (1,9), Stjepan Martić (-,5), Toma Bašić (3,11), Martin Lovrić (3,11), Marijan Koporšić (1,5), Mijo Koporšić (1,9), Matija Koporšić (1,5), Matija Koporšić (1,5), Matija Koporšić (1,3), Blaž Koporšić (1,5), Matija Dankić (1,6), Anto Koporšić (4,14), Marko Koporšić (1,9). Te godine selo je imalo novu drvenu kapelu sv. Josipa, dimenzija oko 12x5 m, s tri oltara: sv. Josipa, sv. Katarine i sv. Jelene te s ostakljenim prozorima3. God. 1769. Slatinik je imao 44 kuće, 71 obitelji i 358 katolika.4
2 3 4 5 ft 1 2 J 4
SrŠan (1995), 89. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), I65s. Usp. NAZ Prot. 213, 273. Usp. Schamaiismus cleri (1837), 51. Usp. Korenčić (1979), 646. U izvorima stoji: Szlatinijk (1730). Szlatinik i Slatinik-(1760). Usp. NAZ Prot. 29/1, 76. ' Usp. NAZ Prot. popis, kut, 89, Usp. NAZ Prot. 32/IV, 152.
Uz vojni zemljovid iz 1780. piše:"... Sva tri potoka, Bijeli zdenac, Završki potok i Potočina izviru u obližnjem sjevernom gorju. Prva dva spomenuta potoka, od kojih Završki potok teče kroz selo, gube se još u ovoj sekciji, a Potočina se gubi u barovitim poljima između šuma i šipražja na južnoj strani ravnice koja ovdje završava. Sva su tri potoka na zemaljskoj cesti, koja ih siječe, premošćena drvenim mostovima. (...) Časnički stan u selu zidana je građevina."5 Nakon pripajanja dijela slavonskih župa Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji (1773.), Slatinik, kao granično selo, pripojen je spomenutoj biskupiji, odnosno Sibinju. God. 1837. imao je 553fi, 1857. 475,1890. 542,1931. 821,1953. 8507,1991.1386 stanovnika. Koncem XIX st. u selo se doselilo poveći broj Ličana.8
5
HNTZ; Gradiška pukovnija (1999), 173s. Imao je 512 katolika i 41 pravoslavaca Usp. Schematismus (1937), 38. U Spomenici (1930), 212, stoji da je 1839. u selu bilo 6 pravoslavnih kuća sa 51 članom. ' Do 1900. naselje je nazivano Slatinik ili Slatinik Gornji, a onda - da bi se razlikovalo od druga dva istoimena naselja nazvano je današnim imenom. Dio naselja Pisci 1921. bilježeno je odvojeno, a poslije je i ono uključeno u sadašnje naselje. Usp. Korenčić (1979), 646-648. " Usp. Pavičić (1953), 246. 6
III. OPĆINA BUKOVLJE
3.1. BUKOVLJE Bukovlje se nalazi na južnim padinama Dilja 4 km sjeveroistočno od Slav. Broda, 111 m n/ m.
1
Srednjovjekovno Bukovlje spominje se u izvorima 1422., 1428., 1446., 1450., 1482., 1483. god.2 Pripadalo je tomičkom posjedu koji je mijenjao gospodare. Stanovnici sela uspjeli su se održati tijekom osmanlijske vladavine.3 Selo se 1698. spominje, ali nije obrađeno4. God. 1730. Bukovlje je imalo 8 kuća i kapelu; 1746.15 kuća, 26 obitelji i 131 katolika, a 1754. kapelu posvećenu sv. Ivanu Krstitelju. God. 1760. u Bukovlju je bilo 16 katoličkih kuća, 39 obitelji i 202 katolika. Kućedomaćini su bili: Anto Fugadić (4,19), Franjo Fugadić (2,9), Marin Fugadić (1,10), Matija Fugadić (2,14), Anto Alković (2,14), Matija Alković (3,18), Marin Alković (2,6), Ivan Božić (4,19), Nikola Alković (4,19), Matija Alković (2,9), Marin Petrović (2,12), Mijo Petrović (3,6), Luka Petrović (2,8), Franjo Alković (1,9), Gabrijel Fugadić (4,21) i Grgo Fugadić (2,9). Izvješće 1765. navodi kako je u selu nedavno sagrađena nova kapela sv. Ivana Krstitelja i uz nju tornjić. Crkvenjak je bio Matija Alković. God. 1769. Bukovlje je imalo 16 kuća, 44 obitelji i 201 stanovnika/ Na vojnom zemljovidu iz 1780. vidi se selo sa 24 naseljene kuće, uvrstane samo uz sjevernu stranu zemaljske ceste. Iz središta sela, prema sjeveru, odvajao se put prema starom Selištu gdje se nalazilo srednjovjekovno Bukovlje. Tu se uzgajala vinova loza. Na istočnom kraju sela vidi se kapela. U opisu stoji: "Selo se nalazi ispod brda Igrač na prolaznoj zemaljskoj cesti koja vodi od Nove Gradiške prema Vinkovcima, Mitrovici i dalje. Ovdje se još spaja s cestom od Broda prema Osijeku. (...) Putovi prema Gornjoj Vrbi za suha vremena lako su prohodni teškim kolima... Put prema Tomici i Podvinju u podnožju brda Igrač, koje ostaje s desne strane, do Tomice kraći je od zemaljske ceste... Putovi koji preko golog brda Igrača vode prema Tomici i ' Naziv jc, čini sc; dobilo po nekad dominantnom biljnom pokrovu. Usp. Csanki (1894), 398. U izvorima stoji: Bokolya (1422), Bukovlya (1446), Bukovjc (1483), Bukovye (1698), Bukovilia (1730), Bukovie (1746), Bukovlyc (1760). I Usp. Marković (1994), 70, 171. Usp. Mažuran (1988), 152,156. 5 Usp. NAZ Prot. 29/1, 63, 89; 30/11, 368; popis, kut. 89, nepaginirano; 31/111, 65; 32/IV, 113. 2
Ješeviku strmi su i samo otežano prohodni lakim vozilima. Crkva na kraju sela drvene je grade."6 God. 1837. Bukovlje je imalo 2647,1857. 226,1890. 358,1931. 501,1953. 596,8 1991. 902 stanovnika. Tijekom XIX. i početkom XX. st. stanovništvo se, uz poljodjelstvo, bavilo i uzgojem svilaca pa je uz cestu od Broda prema Bukovlju bila zasađena aleja dudova. Zadnjih sto godina, zbog blizine grada, počeli su se zapošljavati u industriji.9 3.2. JEŠEVIK
Ješevik se nalazi u diljskom gorju, na šumskoj krčevini Dolice, 7 km sjeveroistočno od Slav. Broda, 3 km sjeverno od Bukovlja, 182 m n/m. Ime je dobio po ježevima, sisavcima kukcoždercima. Selo je nastalo u osmansko doba kad su tu stigli vlaški martolozi, iskrčili dio šuma, podigli malo naselje i živjeli uglavnom od stočarstva. Kad su se tijekom bečkog rata Osmanlije povukli, u selu su ostale četiri obitelji. U komorskom popisu 1698. Jasevik je ovako opisan: a. 1 1) Imena stanovnika ipodložnika: Lovak Kasapović, svinja 1, košnica 1, jutro pšenice 0,5, najamnik 1. Grgo Kasapovićsin 1, kći 1, krava 1, june 1, svinja 3, košnica 1, jutro pšenice 1, najamnik 1. Jakob Kasapović, kći 1, krava 2, junadi 2, svinja 3, košnica 2, jutro pšenice 1.5, vozova sijena 2, najamnik 1. Jovica Bošnjak. Ukupno: sin 1, kćeri 2, krava 3, junadi 3, svinja 3, košnica-.4, jutara pšenice 3, vozova sijena 2, najamnika 3. 2) Ovi su se stanovnici prilagodili svojim susjedima i zapovijedima svojih predpostavljenih. Došavši osobno ovi graničarski stanovnici s prezimenima Lovaka Kasapovića s ostalim, nakon obavljene prisege, rekli su: Ovi stanovnici zbog nedostatka radne stoke ne mogu orati zemlju svoga seoskog gospodarstva, nego sve rade kopajući i zato ne traže druga susjedna zemljišta. Sadašnji stanovnici svoj posjed nisu dobili dodjelom komorskih službenika, nego su ga baštinili od svojih pređa. Do sada, uime poreza ili nameta na zemlju, nisu ništa plaćali. Glavni sudac ovim stanovnicima, u svim parnicama, je gospodin pukovnik Giba, a onda vođe narodne vojske. Oni su im do sada pravne usluge vršili besplatno. Vojnice nikad nisu plaćali, ali su ipak četiri tjedna na hrani izdržavali jednog njemačkog vojnika s drugom dvojicom. Kao nadomjestak vojnice, drugo ništa nisu plaćali niti su bilo kome što davali. Po nalogu gospodina pukovnika Gibe stanovnici ovog seoca, za njemačku posadu u Brodu, morali su godišnje besplatno nasjeći i dovući pola hvata drva za loženje. Stanovnici ovoga posjeda, za utvrđivanje brodske tvrđave, bili su prisiljeni besplatno nasjeći i ''HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 70. 263 katolika i jedan pravoslavac. Usp. Schematismus (1837), 36. U starijim izvješćima selo sc naziva Bukovlje, da bi sc neko vrijeme nazivalo Bukovlje Podvinjsko. Od 1953. Bukovlje Brdo počelo sc odvojeno bilježiti kao dio naselja, da bi u novije doba i ono bilo uključeno u naselje. Usp. Korenčić (1979), 645-647. Pavičić (1953), 268, tvrdi da u Bukovlju pedesetak starih porodica drži dvije trećine sela, a medu naseljenieima ima desetak kuća Ličana, " Usp. Marković (1994), 205, 165, 267. 1 Mažuran (1988) 151-153. Prijevod s latinskog jezika,1 U izvorima stoji: Jessevics (1698), Jcssevik (1746), Jescvijk (1760). 7 8
dovući 50 većih palisada te godišnje davati jednog radnika da deset dana besplatno radi Za gore spomenute radove stanovnicima nije ništa plaćano. O komorskim gospodarskim smetnjama i službenicima stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo je mjesto u zaklonu dvaju brežuljaka. Uvijek je bilo malo i stalno se zvalo Ješevik Udaljeno je od Broda sat i pol hoda, od Osijeka 8, a od Petrovaradina 18 ugarskih milja. Ovi su stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, sada su graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi, osim jednog. Imaju 4 skromne kućice napravljene od pruća, pokrivne slamom, a nemaju nijednog narodnog selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se na udaljenost od jednoga sata hoda. S istok su mu Korduševci, sa zapada selo Podvinje, s juga selo Bukovlje, sa s sjevera međi sa selom Crnim Potokom. Granice su mu: s istoka Babina Greda, sa zapada Požega, s juga Tešanj - preko Save na granici s Osmanlijama -a na sjeveru Podgorač2. Imaju oko 50 jutara obrađenih oranica i neobrđene zemlje razmještene po gorju i dolinama; rtova nemaju, a boljih sjenokoša imaju oko 6 jutara. Suma za loženje iza gradnju i to hrastovih, tisovih i zelenike, posjeduju oko 50 jutara. U ovom mjestu ne naziru se tragovi crkvene ili svjetovne građevine; nema nijedne niti porušene vodenice. Imaju oko 10 jutara zironosnih hrastovih šuma, slobodnih od žirovine. Nemaju ribnjaka niti jama s ribama. Osmanski gospodar ovoga posjeda bijaše brodski spahija Omerić, kome je svaka kuća kao naknadu godišnje plaćala 80 denara, davala tri radnika te za svaku tovljenu svinju plaćala 4 denara. Njemu su davali i desetinu od svih prihoda, na koje se ona odnosila, i dmgo ništa. Budući da nisu imali rtova, nisu plaćali desetinu vina. Osmanskom caru plaćali su godišnje 3florina te su morali raditi na mostovima preko potoka Brezine3. Njegovu Veličanstvu, osim što su dužni besplatno obavljati vojničku službu, drugo ništa ni plaćali Oponovnoj rasporedbi vojnice, budući da do sada ništa nisu plaćali, ništa ni ne znaju. Stanovnici, skupa pozvani, dragovoljno su rekli da su ove točke posve istinite. b. Tijekoni sljedećih godina u Ješevik še doselilo nekoliko izbjeglih porodica iz Bosne. U izvješću 1730. selo nije posebno spomenuto, premda izvješće iz 1746. napominje kako ono, kao i u ranijem izvješću, ima 5 kuća. God. 1760. u selu je bilo 13 nastanjenih kuća i to 6 katoličkih sa 7 obitelji i 48 katolika te 7 pravoslavnih kuća. Katolički kućedomaćini bili su: Toma Kasapović (1,5), Marin Kasapović (1,9), Pavao Kasapović (1,7), Mijo Čeleković (2,14), Juro Kasapović (1,8), Marko Čeleković (1,5). God. 1769. u Ješeviku je bilo 6 kat. kuća, 11 obitelji i 51 katolika.4 Na vojnom zemljovidu iz 1780. vidi se kako je selo smješteno unutar male krčevine, sa svih strana okružene šumama. U to doba Ješevik je imao 13 uz kolnik uvrstanih kuća. "Klanci, koji se uzdižu ispod uzvišenja kraja i Rastuške doline, natapaju se iz malih izvora, a iz njihova sutoka izvire Potok. Preko njega... na putu odavde za Tomicu vodi drveni most, a klanci zbog svojih strmih uzvisina nisu prohodni. Suma na bregovima Cerovac i Vijenac seže do brijega
2
Podgorač - naselje 11 km jugoistočno od Našica. Tu jc bio srednjovjekovni grad. U osmansko doba bila je tu varoš, sjedište kadiluka, s oko 60, a 1698. imala je 10 kuća. Usp. Šabanović (1982), 220; Mažuran (1988), 97. U izvorniku stoji Tergin. 4 Usp. NAZ Prot. 29/1, 91. 30/11,242; popis, kut. 89,218; 31/111,154; 32/1V, 101. Izvješću iz 1761. navodi da u selu ima 7 pravoslavnih kuća. U Spomenici (1930), stoji da je 1734. bilo 5 pravoslavnih kuća.
3
Vijenac niz dolinu blizu Korduševaca, i na ovoj je strani obrasla visokim drvećem i gusto prorasla."5 God. 1837. Ješevik je imao 736, 1857. 71, 1890. 87, 1931. 153, 1953. 1367, 1991. 71 stanovnika. 3.3. KORDUŠEVCI Korduševci se nalaze u diljskom gorju, u uskoj izduženoj dolini kroz koju protjecu potoci Brezna i Djedov Potok, 10 km sjeveroistočno od Slav. Broda a 5 km od Bukovlja, 160 m n/m. Ime mu, čini se, potječe od mađarske riječi kardoš (mač). U srednjem vijeku Korduševci su bili jedno od mnogih sela u sastavu velikog posjeda Vrhovina. Spominje se 1474. god.1 U osmansko doba starosjedioci su bili prisilno udaljeni, a na njihovo su mjesto naseljeni pravoslavni Vlasi koji su Osmanlijama služili kao pomoćne čete. Dio tih Vlaha napustio je selo u vrijeme bečkog rata, tijekom povlačanja Osmanlija. Komorska komisija nije ga popisala, premda je u selu bilo nekoliko naseljenih kuća.2 Kasnije se u njega naselilo nešto katoličkih izbjeglica iz Bosne. God. 1730. Korduševci su imali 8 kat. kuća i kapelu sv. Josipa; petnaest godina kasnije 9, a 1758. 13 kat. kuća i 16 obitelji. God. 1760. u selu je bilo 30 kuća, 11 kat. kuća s 12 obitelji i 67 katolika te 19 pravoslavnih kuća. Katolički kućedomaćini bili su: Matija Petrović (2,7), Anto Velikanović (2,9), Marin Augustinović (1,7), Tadija Petrović (1,6), Mato Derćelić (1,4), Mijo Velikanović (1,4), Mato Ferić (-,8), Mato Kokanović (1,5), Marko Stanić (1,5), Martin Kokanović (1,5) i Grgo Kokanović (1,7). God. 1769. broj se kat. kuća smanjio na 9 kuća, s 11 obitelji i 67 katolika.3 Na vojnom zemljovidu iz 1780. Korduševci su selo sa 22 - uz kolnik u smjeru Šušnjevaca uvrstane kuće okružene voćnjacima. U opisu stoji: "Dvije do tri stope širok i do dvije stope dubok potok, koji se u ovom kraju zove Pocerje, pješice i konjima nije prohodan samo po prolaznim putovima, nego i na više drugih mjesta... Dva potoka istoga imena Butnača izviru u velikoj šumi, ispod gorskog grebena, s kojeg je vidljiva u planu naznačena granica između vojnog područja i Provincijala s druge strane. Ti potoci nakon svog sutoka ispod brijega Trojak čine potok Količevac, koji se u 14. sekciji zove Brezna, gdje je premošćen drvenim mostom. (...) Suma na bregovima Trojak, Vinogradište, Panje i Babina njiva visoka je, rijetka, pomiješana sa šipražjem..."4 God. 1837. Korduševici su imali 176 stanovnika,5 1857. 136, 1880. 137,' 1921. 267, 1953. 313,6 a 1991.174 stanovnika. 3.4. VRANOVCI Naselje leži uz regionalnu cestu u smjeru Vrpolja, 6 km sjeveroistočno od Slav. Broda, povezano s Bukovljem, 111 m n/m. 5
HNTZ, Brodsku pukovnija (1999), 69s; Marković (1994), 186. 23 katolika i 50 pravoslavaca. Usp. Schematismus (1837), 36. 7 Usp. Korenčić (1979), 645. 1 Usp. Csanki (1894), 274, 325; Bosendorfer (1994), 166. U izvorima stoji: Kordsevvcz (1474), Kordusevczy (1698), Kordusscvczi (1730). 2 Usp. Mažuran (1988), 152. 1 Usp. NAZ Prot. 29/1, 58, 91; 30/11, 241s; 31/111, 154; 32/IV, 101. Spomenica (1930) 212, navodi da je u selu 1734. bilo 10, a 1779.18 pravoslavnih kuća. 4 HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 60s. 5 104 pravoslavca i 72 katolika. Usp. Schematismus (1834), 212; U Spominici (1930), 212 stoji da je 1839. u selo bilo 14 pravoslavnih kuća sa 74 pravoslavaca. 6 Usp. Korenčić (1979), 645.
Selo se u srednjovjekovnim ispravama spominje 1422., 1428., 1446., 1450., 1467., 1481., 1482., 1483., 1498. god.1 Pripadalo je tomičkom posjedu kojim su upravljali Truteljevići. Starosjedioci su se tijekom osmanske uprave uspjeli održati, a 1698. selo je ovako opisano: a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Franjo Bićorić, kćeri 2, ovaca i koza 2„ svinja 1, vozova sijena 1, najamnik 1. Marian Haliević, svinja 1, košnica 1, jutro pšenice 1, najamnik 1. Franjo Dobolćić, sinova 2, krava 1, june 1, jutro pšenice 1. Luka Čepić, sin 1, krava 1, košnica 1, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, najamnik 1. Marian Keverović, sin 1, kći 1, vol 1, krava 2, junadi 2. svinja 1, košnica 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 2. Marko Derćelić, sin 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 0.5. Mihal Cakalović, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 1, kopač vinograda 1, jutr pšenice 0.5, vozova sijena 2. Juro Ponadić, kćeri 2, krava 1, june 1, ovaca i koza 2, svinja 1, košnice 1, kopač vinograda voz sijena 1. Antol Alković, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 2, košnica 2, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1.5, vozova sijena 2, najamnik 1. Mikola Petrović, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 2, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnika 2. Filip Bendarić, sinova 2, jutro pšenice 0.5. Ukupno: sinova 11, kćeri 8, volova 2, krava 9, junadi 8, ovaca i koza-4, svinja 8, košnica 11 kopača vinograda 5, jutara pšenice 8, vozova sijena 9, najamnika 6. 2) Ovi stanovnici dragovoljno žele živjeti vojničkim životom. Osobno prisutni Franjo Topolćić3, Mihal Ćakalović i Luka Ćepić, nakon prisege, ispitivani, rekli su: Stanovnici ovog posjeda, zbog manjka radne stoke, ne uspijevaju obraditi svoje seosko gospodarstvo i svoju zemlju te ne koriste susjedno zemljište. Ovaj posjed nisu dobili doznakom i razdjelbe komorskih službenika, nego su ga baštinili od svojih pređa te do sada nisu plaćali nikakvih poreza na zemlju. Gospodin pukovnik Giba, i njemu podložni časnici, suci su ovim stanovnicima a pravne usluge vrše besplatno. Sadašnji stanovnici, zbog vojnih povlastica, do sada nisu plaćali vojnice, niti su što davali kao naknadu za nju. S ovog posjeda, za brodsku tvrđavu, morali su nasjeći, odvući i ukopati 245 većih palisada. Isto tako, morali su godišnje davati tri radnika, kojima je svakom od njih dnevno plaćano po 12 denara. Za radove, u svezi s dovoženjem spomenutih palisada, ništa im nije plaćano. O zapreci komorskom gospodarstvu, stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo mjesto smješteno je u prigorju s lijepim pogledom u daljinu4 Selo se oduvijek zvalo Vranovci. Udaljeno je od Broda sat hoda, od Osijeka 10, a od Petrovaradina 20 milja. Svi ovi stanovnici u osmanslco doba bili su kmetovi, sad su graničari, katoličke vjeroispovijed Imaju 12 bijednih kućica napravljenh od šiblja, pokrivenih slamom te četvrtinu narodnog 1 Ladislav, sin Petra Čeha, dao jc u zalog (1448) "possessiones suas Wranovacz... in commitatu de Poscga". U izvorima stoji: Branocz (1422), Vranolcz (1428), Wranoucz (1446), Wranocz (1450), Wranacz (1467), Vranovczy (1698). Usp, Csdnki (1894), 431; Bosendorfer (1994), 155. Od 1890. kao dio naselja Vranovci-Brdo povremeno je bilježeno odvojeno. 3 Mažuran (1988), 149-151. Prijevod s latinskog jezika. n U popisu stoji Dobolćić. 4 Selo jc bilo nešto sjevernije na padinama Dilja. Kasnije je preneseno u ravnicu.
selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se sat hoda u daljinu. S istoka mu je selo Tomin Kut5, s zapada selo Tomica, s juga Vrbova6, a sa sjevera međi s Ješevikom. Granice su mu, s istoka Babina Greda, sa zapada Kobaš, s juga Doboj, a na sjeveru dotiče Našice. Ima olco 60 jutara dosta plodnih, obradivih oranica i neobrađene zemlje razmještene po gorj uglavnom obrasle trnjem, tri jutra pustih nova i 15 jutara sjenokoša. Nema šuma za divenu građu, ali ima olco 10 jutara šuma za loženje. Ovo mjesto nema ni svjetovne ni crkvene građevine, ni vodenice. Isto tako nema ni žironosnih šuma, ni ribnjaka, ni jama s ribama, osim jednog potoka. Prema pričanju pređa znaju doduše da je kršćanski gospodar ovog posjeda bio neki Vuk Despot7, a o njegovim pravima i prihodima ne znaju ništa. Stanovnici među sobom, glede raspodjele zemlje, nemaju nikalcvih teškoća. Osmanski gospodar ovog posjeda bio je Ali-beg skupa s brodskim franjevcima, koji su u ovom selu imali jednu vodenicu. Njemu je svaka kuća kao naknadu plaćala godišnje po 12 denara i davala tri radnika; drugih nameta nisu plaćali. Spomenutom osmanskom gospodaru zemlje svake su godina davali desetinu od svih prihoda. Istom osmanskom gospodaru zemlje davali su i desetinu vina ali u odgovarajućoj novčanoj protuvrijednosti. Ovo alodijalno8 seoce osmanskom je caru godišnje plaćalo jedan grčki dufmt. Njegovu Veličanstvu, osim vršenja vojničke službe, do sada drugo ništa nisu plaćali. Budući da do sada nisu plaćali vojnice, ništa ne znaju o ponovnoj razdiobi. Prisutni su stanovnici gornje točke potvrdili jednodušno i dragovoljno. b. God. 1730. Vranovci su imali 15 kat. kuća i kapelu sv. Bartola; 1746. selo je podijeljeno među podvinjskom, u kojoj je bilo 9 kuća s 10 obitelji i 88 katolika, i vrhovačkom župom sa 12 kat. kuća i kapelom sv. Ivana evanđeliste. I u izvješću 1758. selo je s 30 kat. kuća u dvije spomenute župe. U podvinjskom dijelu Vranovaca bila je kapela Uznesenja BDM. God. 1760. Vranovci su imali 15 kuća s 15 obitelji i 96 katolika. Kućedomaćini su bili: Pavao Lukić (2,11), Franjo Tobolćević (1,7), Petar Tobolćević (-,3), Martin Keverović (1,9), Andrija Keverović (1,4), Martin Ćupić (-,2), Matija Derćelić (1,5), Vid Derćelić (1,6), Marko Derćelić (2,10), Ivan Vaidić (2,8), Mijo Derćelić (1,5), Marin Topolćević (-,3), Mato Lukić (1,10), Mijo Ćupić (1,7), Mato Ćupić (l,6).y Na vojnom zemljovidu iz 1780. Vranovci su selo sa 25 uvrstanih kuća s obje strane zemaljske ceste, U opisu stoji: "Mali potoci Vinkovac, Topola i Dolica izviru u ovom području ispod sjevernih uzvisina koje su obrasle visokim mješovitim drvećem i gustim grmljem. Zbog svojih dubokih graba potoci su na prolaznoj cesti premošćeni drvenim mostovima. (...) Punih pola sata od sela u smjeru Trnjana od ove se ceste odvaja na lijevu stranu zemaljska cesta koja vodi od Broda za Osijek, a na četvrt sata od KlokoČevika vodi za Novo Topolje,"1" God. 1837. Vranovci su imali 226," 1857. 248, 1890. 280, 1931. 456,1953. 470,'2 a 1991. 475 stanovnika. 5
Dio Trnjana. Donja Vrba. ' Bcrislavić, plemićka obitelj. Slavonski Berislavići nose pridjevak Grabarski po svom glavnom imanju Grabarju kod Broda. Izumrli su 1535. god. * alodij - nasljedno imanje. U Hrvatsko-ugaTskom kraljevstvu posjedovanje alodija od XV. st. bilo je mjerilo za odredivanje plemićkog statusa. U hrvatskim pisanim spomenicima alodij sc označavao izrazima plemenšćina ili bašćina, premda ta dva pojma mogu imati i šire značenje. " Usp. NAZ Prot. 29/1, 58, 89s; 30/11, 241, 268, 271; popis, kut. 89, 219. 1,1 HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 69s. 11 221 katolika i 5 pravoslavnih. Usp. Schematismus (1837), 36. 12 Usp. Korenčić (1979), 647.
IV. OPĆINA CERNIK
4.1. BAĆIN DOL Naselje se nalazi na padinama Požeške gore, 7 km sjeveroistočno od Nove Gradiške a 4 km od Cernika. Ime je dobilo po prezimenu Baca (Baćin)'. U srednjovjekovnim izvorima spominje se 1458. i 1501. god. Premda u vrijeme osmanske vlasti nemamo o njemu podataka, prema nekim pokazateljima moglo bi se zaključiti da se tu stalno zadržalo starosjedilačko stanovništvo. Baćin Dol nije uvršeten u komorski popis iz 1698. niti se u njemu spominje. God. 1730. imao je 16 kat. kuća. Ispod sela, na ruševinama kamene crkve, bila je drvena kapela sv. Marije Magdalene, sagrađena tako da je "s tri strane drvena a s četvrte, sjeverne strane ostao je stari kameni zid". Petnaest godina kasnije (1746.) selo je imalo 18 kuća i 192 katolika. U izvješću 1758. spominje se kako se za služenje mise u kapeli sv. Marije Magdalene, na groblju, pribor uzima iz kapele sv. Blaža koja je u selu, ali koja je u lošem stanju daje nadzornik župa Ivan Paxy naredio da se stvari i zvono prenesu u spomenutu kapelu. A gdje se nalazila kapela sv. Blaža, teško je reći, jer je selo - prije rasijano po gorama i dolovima - u međuvremenu preneseno pored puta. Nazivi okolnih njiva i danas ponešto govore o smještaju nekadašnjega sela. God. 1760. Baćin Dolje imao 39 kuća sa 109 obitelji i 484 katolika. Kućedomaćini su bili: Ivan Lučić (5,23) Marijan Mandić (2,11), Iva Dobić (-,2), Juro Lućić (3,14), Marko Morić (3,11), Grgo Peianić (1,6), Marijan Lućić (2,14), Matija Bigović (2,13), Mato Bigović (3,13), Antun Mikić (3,20), Martin Fratrović (2,11), Nikola Lućić (7,35), Stjepan Bigović (6,28), Juro Bigović (3,17), Matija Bošnjak (2,15), Mijo Bošnjak (4,15), Matija Terzić (4,20), Matija Alekšić (1,8), Ivan Spaić (1,4), Toma Merković (3,10), Nikola Merković (3,11), Nikola Martoković (3,10), Filip Martoković (1,6), Ivan Tubić (1,7), Marko Martoković (1,6), Ivan Kovać (2,12), Petar Tućić (2,13), Tomo Ćosić (2,7), Tomo Lućić (5,8), Miška Gerdić (4,12),
1 U izvorima stoji g. "Bagyaweige possessio" (1458), Batyawelg (1501), Bachin Do! (1730). Baehindoll (1746), Bachindo (1760). Neki povjesničari tvrde da je utvrda Gračanica bila nedaleko od Baćin Dola. Usp. Csanki (1894), 399; Bosendorfer (1994), 129,123.
Mijo Jakić (1), Stjepan Pandurić (7,13), Anto Kišić (4,14), Andrija Ozeren (2,8), Grga Lukićević (1,8), Franjo Debeljaković (4,22), Blaž Terzić (6,20), Nikola Alekšić (1,8) i Nikola Jakić (1,8). God. 1778. selo je imao 36 kuća, 103 obitelji i 473 katolika.2 Baćin Dolje imao 1857.420,1890. 497,1931. 605,1953. 613,3 a 1991. 441 stanovnika. 4.2. BANIĆEVAC Selo se nalazi na sjevernoj strani Požeške gore 12 km sjeveroistočno od Nove Gradiške u smjeru Požege, 8 km od Cernika. Na banićevačkom groblju bila je kamena crkva. Tu je (1939.) pronađen nadgrobni spomenik iz 1403. s plemićkim grbom i latinskim natpisom a nešto kamenja od stare crkve ugrađeno je u novu.1 Banićevac se ne spominje u komorskom popisu 1698. naselja. God. 1730. imao je 8 "čisto katoličkih kuća". Izvješće te godine kapelu sv. Martina stavlja u Baćin Dol "uz cestu kojom se ide iz Požege u Cernik pored starih ruševina s vlastitim ograđenim grobljem". God. 1746. napominje se kako selo skupa sa Sinlijama ima 10 kuća i 45 katolika. Izvješće 1758. bilježi da je u selu kapela sv. Ivana evanđeliste, a da se stanovnici sahranjuju kod kapele sv. Martina na brdašcu blizu ceste, koja je načinjena od dasaka pa je u njoj zbog trošnosti zabranjeno služiti misu. Dakle, crkva a kasnije i kapela sv. Martina, nalazila se ne u Baćin Dolu, nego u Banićevcu. God. 1760. Banićevac je imao 12 kuća, 28 obitelji i 141 katolika. Kućedomaćini su bili: Tomo Valešić (7,40), Juro Dugalić (1,6), Antun Knežević (2,11), Stjepan Knežević (2,7), Juro Knežević (2,11), Nikola Knežević (3,15), Josip Jelonćić (2,10), Josip Vinković (3,18), Luka Blažević (1,7), Martin Knežević (1,5), Stanislav Knežević (2,6), Petar Knežević (2,5). God. 1778. selo je imalo 16 kuća 36 obitelji i 155 osoba.2 God. 1857. Banićevac je imao 242,1890. 326,1931. 412,1953. 447,3 a 1991. 281 stanovnika. 4.3. CERNIK Cernik se nalazi u podnožju Psunja, 3 km sjeverno od Nove Gradiške. U srednjovjekovnim izvorima spominje se 1372., 1381., 1396., 1403., 1407., 1408., 1413.16., 1421., 1445., 1454., 1455., 1463., i 1464. god.! Njegova okolica u predosmansko doba bila je gusto naseljena. Uz njega se spominje vise plemićkih rodova, posebice Desislavići. God. 1520. plemići Desići pribavili su Cerniku pravo držati nedjeljom tjedni, a na sv. Franju godišnji sajam. Početkom XVI. st. Desići su na brdu u Cerniku sagradili tvrđavu. Osmanlije su ga osvojili 1536. god. U njemu je već 1550. bilo sjedište nahije, a od 1582. sjedište kadiluka. Nešto prije 1607. Cernik je postao sjedište sandžaka pa je time ubrzo dobilo veće značenje među muslimanskim naseljima.2 Atanazije Jurjević (Georgiceo), u svom opisu Cernika 1626. bilježi da varoš ima 500-600 kuća i 700 vojnika, da je opasana zidovima s tvrđavom koja ima nekoliko tornjeva i tri teška 2 Usp. NAZ Prot. 29/1, 24, 26, 117s; popis, kut. 89, 73-75;31/III, 73. -1 Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. Jančula (1980b), 97s. U aktima vizitacija stoji: Banichevacz (1730). 2 Usp. NAZ Prot. 29/1, 24, 26, 118; popis, kut. 89, 72s; Jančula (1980b), 212, 243, 288. 3 Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. Bosendorfer (1994), 132. U izvorima stoji: Chernnyk (1372), Cernuk (1381), Chernek (1403), Cernek (1408), Cernizza (1623), Zernich (1646), Czernik (1698). 2 Usp. Hivatska enciklopedija, III, Zagreb, 1942, 680s; Jančula (1980b), 144-160; Šabanović (1982), 224s,
topa. Biskup fra Jeronim Lučić 19. svibnja 1638. krizmao je - uz asistenciju devet franjevaca 530 katolika. U svom izvješću napominje da Cernik ima od kamena sagrađenu crkvu, da u njemu boravi paša i drugi osmanlijski dostojanstvenici, da župu vode fra Ivan Poljičanin sa pomoćnikom. Putopisac Evlija Čelebi bilježi daje tvrđava sagrađena od tvrdog matrijala, na niskom brdu u obliku četverokuta "između dva prostrana brijega sa vinogradima i baščama na obali rijeke Šumetlice", da u njoj ima dovoljno streljiva, spremište žita i begov dvor. U tvrđavi se nalazila i mala džamija, a ispred gradskih vrata preko opkopa bio je drveni viseći most. U njoj su stanovali samo gradski zapovjednik i sandžak-beg. U varoši, uz više bogomolja, "nalazi se jedna tekija (derviški samostan), tri osnovne škole, dva hana, jedan mali hamam (javno kupalište)" i mnogo dućana. "Kuće koje leže s desne i lijeve strane ove rijeke kao i ostale kuće imaju svoje bašće, divne kao zemaljski raj. Na ovoj rijeci okreću se mnoge vodenice... Kako je klima prijatna, tu i tamo se nailazi na hrvatske ljepotice. Na glasu su im i vrlo poznati vinogradi i maslo". God. 1680. Cernik je imao oko 1000 kuća. Premda je dolaskom Osmanlija oko polovica stanovnika prešla na islam, katolici su u Cerniku stalno imali svoju župu. Oko 1630. cernička je župa imala oko 1500 katolika a služili su je dva franjevca.3 U vrijeme bečkog rata oko Cernika su dugo vođene borbe. Austrijski general Aenea Caprara smatrao je da je Cernik loša tvrđava i nesposobna da se brani pa ju je 14. svibnja 1688. porušio, u varoši spalio sve kuće, a Cerničane prisilio da se presele u Požegu. God. 1691. Cernik je oslobođen a muslimansko stanovništvo preselilo se u Bosnu.4 U komorskom popisu 1698. Cernik je ovako opisan: a. 5 1) Imena stanovnika i podložnika: Juro Dugonović, sinova 2, kćeri 3\ konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, kopača vinograd 6, jutara pšenice 3, vozova sijena 3. Ivan Kutnjak; sinova 3, konj 1, volova 2, ovaca i koza 10, svinja 4, košnica 5, kopača vinograda 5, jutara pšenice 6, jutro ječma 1, vozova sijena 2. Petar Sandukćia, sin 1, konj 1, vbl 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, kopača vinograda 4, jutar pšenice 3, vozova sijena 2. Mato Vidaković, kćeri 2, konj 1, junadi 5, košnica 3, kopača vinograda 3, jutara pšenice 2, vozova sijena 1. Mato Simić, sin 1} konj 1, vol 1, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, jutro zobi 1, vozova sijena 1. Marko Sagovac, sinova 2, kći 1, konj 'l, volova 2, krava 2, junadi 3, svinja 1, kopača vinograda 6, jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 6. Ilia Gergurić, sin 1, kćeri 2, volova 2, krava 1, june 1, ovaca i koza 10, svinja 1, košnica 1, kopača vinograda 3, jutara pšenice 5, jutro ječma 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Petar Vuićićević, sin 1, kći 1, konj 1, krava 1, junadi 2, kopača vinograda 1, jutara pšenice 2 vozova sijena 2. Štipan Bušadžić, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 6, svinja 1, košnica 1, kopača vinograda 5, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Ivan Mirković, sinova 3, kći 1, konj 1, krava 1, junadi 2, kopača vinograda 2, jutro pšenice 1 voz sijena 1.
3
Usp. ČeJcbi (1967), 230; Hivatska enciklopedija, III, 680s; Draganović (1982), 91. Usp, Jančula (1980b), 15ls; Gjuro Szabo, Srednjovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1920, 122s, /kratica: Szabo (1920)/. 5 Mažuran (1988), 230-233.
4
Štipan Potič, sin 1, konj 1, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Marian Đis, sinova 2, kćeri 2, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 1, kopača vinograda 4jutara pšenice 3, jutro zobi 0.5, vozova sijena 3. Ivan Klaćić, sin 1, kći 1, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 2, košnica 5, kopača vinograda 5, jutara pšenice 5, jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 6. Toma Mirković, kćeri 2, konj 1, krava 1, june 1, kopač vinogarada 1, jutro pšenice 1, jutr zobi 1, voz sijena 2. Marko Poparović, sinova 2, kćeri 2, konj 1, krava 1, june 1, svinja 1, kopača vinograda 2, jutara pšenice 3, vozova sijena 2. Pavo Leta, vol 1, krava 2, junadi 2, svinja 1, košnica 1, kopača vinograda 3, jutara pšenice jutro zobi 1, voz sijena 1. Mato Golubić, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, voz sijena 1. Mato Terzanoc, sin 1, krava 1, june 1, kopač vinograda 0.5, jutro pšenice 1. Marko Bukvić, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, motika vinograda 1, jutara pšenice 1.5 voz sijena 1. Juro Vinković, sinova 2, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, kopač vinograda 1, jutara pšenice jutro zobi 1, vozova sijena 2. Anton Bukovćić, kćen 2, vol 1, krava 1, junadi 2, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 2. Marko Pauiić, sin 1, vol 1, krava 2, junadi 4, kopača vinograda 4, jutara pšenice 2, vozov sijena 2. Marin Kukanović, sin 1, kćeri 2, volova 2, krava 2, june 1, košnica 2, kopača vinograda 2, jutara pšenice 4, vozova sijena 3. Ivan Klikić, sinova 2, kći 1, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 4, košnica 1, kopača vinograda jutara pšenice 4, vozova sijena 2. Marko Cepeđd, sin 1, krava 1, junadi 2, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Mihal Đipan, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, ovaca i koza 6, kopača vinograda 3, jutara pšenice 2, jutro zobi 0.5, vozova sijena 2, najamnik 1. Luka Bukva, sinova 2, vol 1, krava 1, junadi 2, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 2. Mato Jelašavić, sin 1, kći 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, košnica 2, kopača vinograda 2, juta pšenice 2, vozova sijena 2. Marko Gergurić, sinova 2, kćeri 3, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 3, jutara pšenice 3, jutr ječma 1, vozova sijena 2. Mato Glešić, sinova 2, konj 1, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 2, košnica 1, kopača vinograda 3, jutara pšenice 4, jutro zobi 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Mato Blažević, kćeri 2, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 2, kopač vinogi-ada 1, jutara pšenice voz sijena 1.5. Ivan Radaćić, sin 1, vol 1, krava 1, junadi 2, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, voz sijen 1.5. Ištvan Torok, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, kopača vinograda 3, jutro pšenice 1, jutro ječma 0.5, vozova sijena 3, najamnik 2. Ukupno: sinova 42, kćeri 33, konja 17, volova 32, krava 35, junadi 59, ovaca i koza 29, svinja 22, košnica 23, kopača vinograda 84.5, jutara pšenice 87.5, jutara ječma 6.5, jutara zob 7.5, vozova sijena 72, najamnika 6.
2) Prije spomenuti stanovnici svi redom žele živjeti vojničkim životom. Osobno su došli Juro Dugonović, Ivan Kutnjak i Petar Kandukžia6 koji, nakon prisege, ispitivani rekli su: Ovi tvrdavski stanovnici, zbog manjka radne stoke, ne uspijevaju obraditi svoje seosko gospodarstvo ni svoju zemlju i zato ne traže susjedna zemljišta. Oni su na ovom posjedu, skupa s muslimanima, živjeli još od osmanskog doba i do sada nisu ništa uzimali od komorske razdjelbe, niti su do sada išta plaćali uime poreza ili nameta na zemlju. Gospodin potpukovnik De Bourgh sudac je ovim tvrđavskim stanovnicima, a pravne usluge vrši besplatno. Vojnicu ili namete do sada nisu plaćali pod izlikom da su prilikom ulaska i izlaska carske vojske u svojim privatnim poslovima pretrpjeli goleme gubitke.7 Zato o drugim točkama ne mogu ništa reći. 3) Ovo je mjesto smješteno u dolini i na padinama dvaju lijepih gorskih rtova. Tvrđava se zove Cernik. Udaljena je od Osijeka 12 a od Petrovaradina 30 milja. Ovi su stanovnici, kao građani, u osmansko doba stanovali među muslimanima; sada su svi graničari rimokatoličke vjeroispovijedi Imaju nekoliko starih muslimanskih kuća, sagrađenih od drveta, pokrivenih šindroms, dobro namještenih, a glavnina je - ukupno ih je 60 - poput rašanskih,J, napravljena od pruća. Imaju četiri cijela narodna selišta. Teritorij ove tvrđave obuhvaća prostor od oko pola ugarske milje. istoka joj je selo Rešetari, sa zapada selo Kovaćevac, s juga selo PrvČa a sa sjevera međi selom Sumetlicom. Granice su: s istoka Požega, sa zapada Pakrac, s juga Gradiška, a na sjeveru dotiče Sirač'". Tvrđava posjeduje oko 200 jutara oranica i neobrađene zemlje smještene u ravnici i prilično plodne, oko 100 jutara rtova smještenih na gorju s istočne strane, te oko 150 jutara dobro održavanih sjenokoša. Suma nema, osim za loženje. Usred tvrđave postoji četverokutna ruševna kula, okružena trostrukim opkopom, jos dobr stojeća. Pored nje protječe ugodna rječica u kojoj se mogu uloviti manje ribe, kao ribice (fundul rakovi, a za obilnijeg dotoka vode i pastrmke. Na riječici su sagrađene četiri potočne vodenic napravljene poput rašanskih. Vide se i ruševine neke crkve koja je porušena do temelja ". Do nje je druga drvena cr/cva gdje franjevci obavljaju službu. Na ovom teritoriju nema žironosnih šu ni ribnjaka, osim spomenute rječice. Stanovnici nemaju drugih povlastica osim onih koje su stanovnicima dali gospoda zapovjednik uprave Nagy12 i nadglednik Zemljak o slobodnom stanovanju i korištenju ovoga zemljišta. Stanovnici ove tvrđave, zbog imanja i zemljišta, imaju stalne nesporazume i parnice sa susjednim seljacima, očekujući skoru podjelu komorskoga zemljišta. Gospodar ove tvrđave bio je osmanski car kome stanovnici nisu plaćali naknadu ili nešto što bi njoj odgovaralo, nego su služili njegovoj vojsci h
U popisu piše Sandukćia. Tu se, vjerojatno, misli na rušenje utvrde i spaljivanje grada. " šindra (njem. Schindcl) - otesana daščica za pokrivanje krova; služila je umjesto crijepa. '' rašani - naziv za pravoslavce. Raška (Rascia) je srednjovjekovni naziv za srpsku državu u kojoj jc prijestolnica bio grad Ras. Zato su mnogi susjedni narodi Srbe zvali Rašanima. Hrvatski leksikograf Ivan Belostenec (1594.-1675.) u svom djelu Cazophylacium} naziv Raša izjednačuje s Trakija, Velika Vlaška, odnosno Vlaški orsag, a riječ rascianus = valachus, viah. 1,1 Sirač se kao posjed i utvrda prvi put spominje 1334. god. U srednjem vijeku promijenio je više feudalnih gospodara. Pod osmanskom vlašću bio je od 1542. do 1687. god. Usp. Bosendorfer (1994), 86; Čelcbi (1967), 233; Šabanović (1982), 180, 223, 225. 11 Na koju se tu crkvu misli, teško je reći jer povijesni izvori nisu uvijek jasni. Usp. Jančula (1980b), 91s. 12 Ladislav Nagy, upravitelj Dvorske komore u Slavoniji. 7
Desetinu apsolutno ni od čega nisu davali. Njegovu Veličanstvu, osim služenja u vojsci, do sada drugo ništa nisu radili. Stanovnici skupa sabrani jednodušno i dragovoljno su potvrdili ono što su, glede spomenutih točaka, rekla trojica gore pribilježenih stanovnika. b. U vrijeme spomenutog popisa u Cerniku je stanovao i gradiški zapovjednik De Bourg, a za stanovnike se kaže da su imućni ljudi. Premda naselje nije imalo puno stanovnika - što je znak da se nije doselilo mnogo novih - bilo je ipak veće od drugih pa je u njemu ostalo središte i trgovište za cijelu okolicu. Cerničkom vlastelinstvu pripadalo je trgovište i 12 posjeda, tj. 98,5 selišta. Cernik je, sa zapadnim dijelom vlastelinstva, car 10.IX.1707. dao Maksimilijanu PetraŠu13. Deset godina kasnije to mu je opet potvrđeno u znak zahvalnosti za hrabrost i za rane zadobivene u ratu (1715.-17.). Maksimilijan je ponovno gradio, ali nije dovršio, porušenu cerničku tvrđavu o kojoj u izvješću 1730. stoji, kako je "nedavno obnovljena i sagrađena na četiri ugla sa svoja četiri tornja".14 Istočni dio vlastelinstva od carske komore uzeo je kasnije (1727.) Petrašev sin Josip. U vrijeme habsburško-osmanskog rata 1736.-39. vojska, koja je ratovala u Bosni, skupljala se u Cerniku. Njihov zapovjednik Josip Hildburghausen krenuo je 7.VII. 1737. prema Banja Luci i utaborio se pred gradom u mjestu Trn. Zbog odugovlačenja, Osmanlijama je pristigla pomoć iz drugih krajeva Bosne te su 4.VIII.1737. habsburške Čete bile poražene, a mnogi Hrvati izginuli. U povratku ih je zahvatila zarazna bolest (diarrhea) pa se u Cerniku i okolici sabralo oko 6000 bolesnika. Poslije je zavladala kuga od koje je 21. VI. 1739. umro i cernički gvardijan fra Bartol KaŠić. Rat je završio požarevačkim mirom 18.IX.1739. kojim je granica Osmanskog Carstva ponovno vraćena na rijeku Savu.*5 U osmansko doba franjevci veličkog samostana vodili su dušobrižništvo u Cerniku i okolici. Župa se spominje 1623. u prvom popisu župa franjevaca Bosne Srebrene.16 God. 1660. u Cerniku su djelovali fra Bernardin i fra Grgur, a 1695. fra Mijo Požežanin. U Cerniku su imali drvenu kuću koju su sagradili uz pomoć gospodarice Cernika Ane Marije Petraš. God. 1711. podignuta je drvena crkva i nabavljena zvona. God. 1728. cernički su se franjevci osamostalili i ustanovili svoju rezideniciju. Temeljac novom samostanu stavio je fra Andrija od Kutjeva i do 1735. sagrađeno južno krilo današnjeg samostana. Temeljac sadašnjoj crkvi sv. Petra stavljen je 26.VIII.1736. i ona je do 1744. bila uglavnom dovršena.17 U izvješću 1746, stoji kako je sagrađena nova crkva s tornjem sa pet zvona. Opaža se kako je kuga prorijedila Cernik te je u naselju samo 60 kuća i 220 katolika. God. 1760. Cernik je imao 89 kuća, 98 obitelji i 506 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Mato Ćidolović (1,7), Mato Ćuriaković (-3), Petar Zkec (2,8), Anto Bokunić (2,6), Josip Paleković (1,4), Ivan Kunić (3,10), Ivan Ćevisović (1,3), Marko Šagovac (1,4), Marija Bosanka (-,6), Iva Bosanka (-,3), Franjo Tapeša (-,1), Luka Đurić (2,11), Mijo Đurić (2,9), Pavao Ćiorković (2,8), Antun Andrašević (3,9), Ivan Đurić (2,13) Juro Kovaćević (2,13), Pavao Kovaćević, (-,1), Andrija Neštigović (1,7), Mato Sašić (1,6), Lucija Budimlić, (-,1), Mato Đurić (2,7), Antun Vlainić
" Maksimilijan Petraš /Maximilian Frcihcrr von Pctrasch/ (Olomouc, 1668 - Fiirstena, 24.8.1724), Moravac (Čeh) kao mladić stupio jc u habsburšku vojsku te poslije postao časnik. Za Rakocijeva ustanka pao jc u ropstvo. Čim jc razmijenjen, brzo je napredovao. 1711. postao je pukovnik i zapovjednik brodske tvrđave. Tada se oženio s Marijom Dorotejom, kćerkom baruna von Buckcrsa, graditelja osječke tvrđe. Sudjelovao je 1716.-18. u habsbursko-osmanskom ratu gdje je bio ranjen. 1718. postao je general, a 1721. zapovjednik osječke tvrđe te izgradio krunsku utvrdu s druge strane Drave. Po njemu jc sačuvano ime vinorodnog brda u Cerniku Pctrascvac. Usp. Jančula (1980b), 164-168. 14 Usp. NAZ Prot. 29/1, 19. 15 Usp. Zirdum (1982a), 10-12; Jančula (1980b), 168-175. Ifi Usp. Zirdum (1982b), 288. " Usp. Ivan Stražcmanac, Povijest franjevačke provincije Bosne Srebrene, Zagreb, 1993, Priredio, preveo i uvod napisao Stjepan Sršan, 278-283. /kratica: Stražcmanac (1993)/.
(2,5), Marko Ćatlaić (2,11), Marko Devegić (1,3), Juro Ulagić (1,5); Ivan Andrić (1,6), Manda Sarailić, (-,3), Nikola Lulagić (1,5), Grgo Perkoiić (1,5), Tomo Janković (2,6), Ivan Janković (1,2), Ivan Vlainić (1,5), Marija Tušić (-,4), Marija Borovać (-,4), Antun Kokanović (-,3), Mato Usurac (1,8), Mijo Rosnićić, (-,4), Mijo Abrić (1,4), Ivan Petrović (1,5), Marko Lućić (1,7), Stjepan Makarović (2,10), Juro Telebaća (1,4), Franjo Miškatović (1,5), Antun Paurić (2,10), Emerik 01mayer (1,2), Mato Jogunović (2,5), Mato Bursić (1,7), Anto Ordanić (2,14), Juro Bursić (1,4), Jela Barunović, (-,6), Anto Radović (2,6), Petar Kurjaković (2,6), Filip Senjo (1,5), Petar Lemić (1,10), Mijo Kovać (1,3), Ivan Petrićević (1,5), Anto Batrović (1,6), Anto Jelinić (2,10), Franjo Živković (1,10), Mato Ćerni (1,10), Anto Matković (2,11), Anto Šokić (1,4), Ivan Papić (1,2), Mato Šimić (1,6), Anto Živković (1,4), Mato Šagovac (1,5), Mijo Matković (1,6), Ivan Antunović (1,3), Blaž Alašić (1,9), Jakov Giš (1,2), Franjo Šokić (1,9), Pavao Laniar (1,4), Kata Binković (-,3), Josip Mialić (1,3), Martin Gregurić (1,7), Stjepan Kapetanović (1,6); Juro Rušić (1,4), Ivan Bošnjak (1,4), Jela Tersić (-,2), Mato Mateković (2,8), Mijo Martinković (2,10), Mato Bukvić (1,3), Marijan Bukvić (1,6), Jela Stojaković (-,1), Pavao Horvat (-,1) Ivan Boršić (-,2), Ivan Kling (2,3), Stjepan De Marković (-,3). '* God. 1787. Cernik je imao 711 stanovnika, oko 1800. 759,1815. 1013,20 1857. 1410, 1890.1649,1931.1907,1953. 2155,21 a 1991. 2017 stanovnika. 4.4. GILETINCI Naselje se nalazi na obroncima Psunja, 6 km od Nove Gradiške, 3 km sjeverno od Cernika. Ime je dobilo po nazivu posjeda, po plemićima kojima je pripadao. Nazivano je i Trnavica. Spominje se 1396., 1445. i 1488.1 Giletinci se spominju i početkom XVII. st. u seobama katoličkog pučanstva iz okolice Cernika u smjeru sjeverozapada (u okolicu Križevaca).2 U komorskom popisu iz 1698. naselje se spominje ali nije obrađeno.3 U izvješću 1730. stoji daje selo Čisto katoličko i da ima 8 kuća. Petanestak godina kasnije (1746.) naselje je imalo 6 kuća i 36 stanovnika.4 God. 1760. Giletinci su imali 14 kuća, 21 obitelj, 104 katolika i to: Ivan Bošnjaković (1,6), Marko Martinović (1,6), Tomo Bokunić (1,6), Nikola Vincetić (3,9), Marko Bokonić (1,9), Petar Vincetić (1,6), Marko Perosović (1,6), Petar Terzić (3,10), Antun Farković (1,5) Andrija Šagovać (1,5), Grgo Grgić (1,5), Andrija Grgić (2,12), Ivan Martinović (1,6), Juro Turković (3,18).5 God. 1778. selo je imalo 16 kuća, 34 obitelji, 202 stanovnika, a spominje se i njihovo staro groblje udaljeno pola sata od sela. U njemu je bila drvena kapela sa slikom sv. Mateja. God. 1815. selo je imalo 20 kuća i 225 stanovnika.6 God. 1857. Giletinci su imali 158, 1890. 220, 1931. 326,1953. 3337, a 1991. 289 stanovnika.
Usp. NAZ Prot. 29/1, 115-117; popis, kut. 89, 64-68; 31/111, 72; Jančula (1980b), 208-210. Usp. NAZ Prot. 213, 252. Usp. Jančula (1980b), 229,232. -" Usp. Korenčić (1979), 421. 1 "Fiuvius ct poss. Tarnocha" (1396), Gilctyncz, Gilctincz (1445), "supra posscsioncm Gylcthyncz al. nom. Tharnowcza (1488), Usp. Csanki (1894), 408s, Gclcntichy (1698). Gilctinchi (1760). J Usp. Pavičić (1953), 214s. 3 Usp. Mažuran (1988), 519. 4 Usp. NAZ Prot. 29/1, 26, 118. 5 Usp. NAZ popis, kut. 89, 76s. " Usp. Jančula (1980b), 214,245s. 7 Usp. Korenčić (1979), 421. 111
4.5. GOLOBRDAC Golobrdac je malo selo na južnim padinama Psunja, pored rječice Grabac, na samoj granici Županije, udaljeno 13 km sjeveroistočno od Nove Gradiške a 10 km od Cernika. Ne spominje se u starijim izvorima. Ako je i bilo nekoliko kuća, one su ranije bile pribrojane Podvrškom. God. 1857. Golobrdac je imao 165,1890. 230, 1900. 251, 1931. 218, 1953.113,' a 1991.46 stanovnika. 4.6. OPATOVAC Opatovac je naselje na južnim padinama Psunja, pored potoka Grabca, 9 km sjeveroistočno od Nove Gradiške, a 6 km od Cernika. Samo mu ime govori daje smješteno na prostoru nekadašnje benediktinske opatije Rudina, koja se u izvorima spominje 1279., 1366., 1380., 1443., 1444., 1455., 1500. i 1506. god. Na to potsjeća i potok koji se zove Rudinski. Opatija je bila posvećena sv. Mihaelu, a patronatsko pravo tijekom vremena imale su nad njom obitelji Podvrški, Cernički, Godesanski i Tomašići. Dio posjeda bio je u Sinlijama.1 Čini se da se Opatovac ranije zvao i Ljupina. God. 1500. spominju se Sv. Stjepan i Ljupina kao dva različita posjeda kaptola Podvrško. Posjed Sv. Stjepan ležao je oko vrlo starog groblja koje je i danas zajedničko Opatovcu i Podvrškom. Na njemu je, nešto iznad Opatovca, u srednjem vijeku bila crkva sv. Stjepana.2 U komorskom popisu naselja iz 1698. selo se ne spominje. God. 1730. Opatovac je imao 11 kat. kuća i kapelu sv. Stjepana kralja. Pored nje su bile neke ruševine. U vrijeme kuge (1739.), ispod spomenute kapele sagrađena je nova, sv. Roka, s tornjićem i zvonom. God. 1746. selo je imalo 14 kuća i 115 stanovnika.3 God. 1760. Opatovac je imao 17 kuća, 55 obitelji i 294 osobe. Kućedomaćini su bili: Mato Jurković (4,20), Juro Josipović (6,34), Marko Marianović (4,16), Mijo Tomić (4,15) Grga Gudović (3,18), Marko Gudović (2,8), Josip Gudović (4,19), Stjepan Curić (-,10), Luka Curić (2,9), Mijo Marković (6,29), Grgo Martinović (5,19), Ilija Curić (2,10), Blaž Matić (2,18), Marko Curić (6,30), Mato Franjić (1,8), Josip Curić (2,10), Matija Curić (2,21).4 God. 1778. Opatovac je imao 20 kuća 69 obitelji i 330,1815. 25 kuća i 379 stanovnika.5 God. 1857. naselje je imalo 314,1890.428,1931.559,1953.539,6 a 1991.385 stanovnika. 4.7. OPRŠINAC Opršinac je malo selo na sjevernim padinama Babje gore, 11 km sjeveroistočno od Nove Gradiške, 9 km od Cernika a 2 km jugoistočno od Banićevca. Njegovi su stanovnici, ranije, bili pribrojani Banićevcu. God. 1857. Oprišinac je imao 47, 1880.171,1910.186,1931.185,1953.136,5 a 1991.73 stanovnika.
1
Usp. Korenčić (1979), 421. Abbas dc Rodina (1279), . Abbas dc Rudina (1366), Abbacia ccclcsie dc Rudyna in comitattu de P. (1443), Usp. Csanki (1894), 424s; Bosendorfer (1994), 150, 289, Opatovecz (1730), Opatovczi (1746). 1 Usp. Jančula (1980b), 98s. Usp. NAZ Prot. 29/1, 26, 117s. 1 Usp. NAZ popis, kut. 89, 70. 5 Usp. Jančuia (1980b), 246s h Usp. Korenčić (1978), 422. 1 Usp. Korenčić (1979), 422. 1
4.8. PODVRŠKO Podvrško je naselje, na padinama Psunja, uz potok Grabac, 12 km sjeverno od Nove Gradiške, a 9 km od Cernika. U izvorima se 1264. spominje kao "zemlja zvana Podvrško" te 1380. i 1403. God. 1413. navodi se kao plemićka kuća za stanovanje. Kasnije je (1443.) Podvrško kula koja je imala četiri posjeda: Sv. Stjepan, Laholc, Deževci i Kovačicđte 1446., 1500. i 1506. god.1 Nije spadala u veće utvrde. Od njezinih tragova - bila je smještena pod brijegom - nazire se samo jedna okrugla građevina. Čini se da je bila slična cerničkoj.2 Osmanlije su Podrvško zauzeli skupa s cijelim krajem. God. 1565. u njemu je bilo sjedište nahije kojoj je pripalo i selo Hrgodol.3 U komorskom popisu 1698. Podvrško se ne spominje. God. 1720. selo je bilo raspršeno po gorju te se napominje kako usred sela postoji kamena kula s nešto ruševina, o kojoj nitko od ljudi ne zna ništa reći.4 God. 1730. Podrvško je katoličko selo sa 17 kuća, a 1746. sa 20 kuća i 215 katolika.5 God. 1760. naselje je imalo 40 kuća, 108 obitelji i 570 stanovnika. Kućedomaćini su: Marko Topkia (6,30), Stanislav Peić (2,16), Marijan Ćosić (1,6), Marko Vinić (2,10), Stjepan Vinković (2,12), Petar Relić (1,6), Mato Mihalić (2,8), Ivan Mihalić (9,31), Grgo Relić (1,4), Stjepan Josipović (2,9), Filip Mikanović (4,17), Nikola Dukanović (3,19), Toma Dukanović (3,19), Nikola Martinović (2,19), Josip Martinović (2,21), Ivan Terzić (3,15), Josip Došljić (7,31), Pavao Trobić (3,15), Stjepan Trobić (3,17), Mato Đurić (4,13), Ivan Teršić (6,34), Josip Vranišević (5,20), Matija Vranišević (3,19), Ilija Antić (-,5), Mato Antić (2,5), Stjepan Kovaćević (1,6); Grgo Kovaćević (1,8), Tomo Matić (-,7), Andrija Teršić (2,8), Stjepen Cerljenković (9,42), Petar Filipović (3,19), Franjo Lukić .(1,5), Juro Lukić (-,5), Mijo Bilobrk (3,15), Antun Petrušić (-,6), Marijan Vinković (4,18), Matija Reljić (1,8), Grgo Kovaćević (1,8), Ivan Mondušin (1,10), Petar Dukanović (1,3)* God. 1787. Podvrško je imalo 46 kuća i 608 stanovnika,71857. 574,1880. 621,1910. 775, 1931. 705,1953. 682,8 a 1991. 402 stanovnika. 4.9. SINLIJE Sinlije su malo selo na padinama Psunja, uz potok Orljavicu, 12 km sjeveroistočno od Nove Gradiške, a 9 km od Cernika. Selo se spominje u komorskom popisu 1698. ali nije obrađeno1. U izvješću 1746. Sinlije su pribrojane Banićevcu, uz napomenu, da su tu katolici među pravoslavcima.2 God. 1760. selo je
1 Usp. Csanki (1894), 398; Bosendorfer (1994), 127, 124. U izvorima stoji: Podvvrs (1264), Podvvers (1380), Podvvarsa (1403), Opidum Podvversa (1506), Podversky (1730), Podcrsko (1760). 2 God. 1443. Podvrško jc kupio Ivan de Thomassi. God. 1443. budimski kaptol uvađa u posjed Lovru Hedcrvarskog i sina mu Emcrika, a protiv toga prosvjeduje (1453) bivši vlasnik Lorantović. God, 1521. Hedervari zalaže posjed za 3000 forinti Petru Kegloviću, a kad je Hedervari izgubio Beograd, kralj mu za kaznu uzeo Podvrško i tvrdu dao u posjed Šimunu Mcršiću. Usp. Szabo (1920), 122. 3 Usp. Šabanović (1982), 224. 4 Usp. Jančula (1980b), 84s. 5 Usp. NAZ Prot. 29/1, 26,118. " Usp. NAZ kut. 89,70-72. 7 Usp. Jančula (1980b), 248. 8 Usp. Korenčić (1979), 422. ' Usp. Mažuran (1988), 326, 342. U izvorniku stoji: Sinliae (1698), Szinlie (1746), Sinlia (1760). 2 Usp. NAZ Prot. 29/1,118.
imalo 7 kuća, pet pravoslavnih i dvije katoličke, i to: Juro Mihić (2,9) i Marko Sohalović (2,9).3 God. 1848. Sinlije su imale 60 stanovnika, 56 pravoslavnih i 4 katolika,4 1857. 42,1890. 69, 1921.61,1953.82,5 a 1991.41 stanovnika. ' 4.10. SAGOVINA CERNIČKA
Na obroncima Psunja sjeverozapadno od Nove Gradiške postoje dvije Sagovine: Cernička i Mašićka, koje su tri km udaljene jedna od druge. Cerničku Šagovinu, koja je 7 km sjeverozapadno od Nove Gradiške a 5 km od Cernika, nastanjuju katolici, a Masićku pravoslavci. U srednjem vijeku bilo je više posjeda s nazivom Sag (Saag, Sagh). U dokumentu kralja Andrija II., kojim on 1210. redovnicima templarima potvrđuje darovane zemlje te, opisujući njihove međe, napominje kako je ona išla do mjesta gdje je on - još dok je bio herceg - ubio vepra i urezao najednom stablu znak križa. A tu su upravo tri međe Markova sina, koje vode k izvoru čiji se potočić zove Rakonića. Tu se Šagovina izričito ne spominje, ali je to posjed koji bi, po smještaju, odgovarao dvjema današnjim Sagovinama i položaju nekadašnje utvrde Saga. God. 1464. Ladislav, Silvestar i Nikola Sag optuženi su zbog nasilja i šteta. Poveljom kralja Matije (1476.) Stjepanu, sinu Deže Cerničkog, potvrđuje se imanje Nikole Saga, jer je Stjepan (1473.) kupio Šagovinu i neke druge posjede. Poveljom kralja Ferdinanda (1528.) oduzeti su posjedi Andriji Drežničkom - proglašen je izdajicom - a među njima je i Šagovina, koju je kralj dao Nikoli Ostožiću de Giletinci. God. 1543. Krsto Svetački prešao je sultanu i predao mu svoje četiri utvrde. Tako su Osmanlije zauzeli Šagovinu. U njoj se 1565. spominje sjedište nahije.1 Premda o tvrđavici Sagu nema izvora, ostaci ruševina svjedoče da je ona postojala. Povjesničar Szabo je na brdu kod Sagovine otkrio nešto zida istoimene tvrđavice, koja je bila građena kao i susjedne, bolje poznate, a oko nje je bio dubok jarak.2 U komorskom popisu 1698. Šagovina je ovako opisana: a 3 1) Imena stanovnika i podložnika: Paval Matićević, sinova 2, kćeri 2, vol 1, krava 1, junadi 2, ovaca 2, svinja 1, kopača vinograda 3, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, vozova sijena 7, najamnik 1. * Petar Lučić, sin 1, volova 2, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 4, svinja 3, kopača vinograda 3, jutara pšenice 2.5, jutro ječma 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Vučina Bogoiević, sinova 4, kćeri 2, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 5, svinja 1, jutara pšenice 6, jutro zobi 1, vozova sijena 5. Jovica Uglesić, sinova 2, konja 2, volova 3, krava 2, junadi 4, ovaca i koza 15, svinja 5, jutar pšenice 4, jutara zobi 2, vozova šijem 3, najamnik 1. Marian Kovaćević, sin 1, krava 1, june 1, svinja 1, jutara pšenice 1, jutro ječma 1, voz sijena 1. Bozo Ivanović, sinova 2, kći 1, volova 2, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 5, svinja 2, košnica 1 jutara pšenice 3, jutro zobi 1, voz sijena 1, najamnika 2. Radoša Njirkovič, kći 1, volova 2, krava 2, junadi 2, jutara pšenice 4, jutro zobi 1, vozova sijena 4, najamnik 1. Mato Marković, sinova 3, volova 2, krava 1, junadi 2, ovca 1, svinja 4, kopač vinograda 1, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, voz sijena 1. 3 4 5 1 5 i
Usp. NAZ popis, kut. 89, 73. Jančula (1980b), 250. Usp. Korenčić (1979), 422. Usp. Jančula (1980b), 61s; Šabanović (1982), 224. Usp. Szabo (1920), 122s. Mažuran (1988), 235-237. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Sagovina (1698), Shagovina (1730).
Mato Davković, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 2, jutara pšenice 4, vozova sijena 3, najamnik 1. Marko Stimaćić, sin 1, volova 2, krava 2, junadi 3, svinja 5, kopača vinograda 2, jutara pšenice 4, vozova sijena 3, najamnik 1. Andria Miković, sinova 2, kćeri 2, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 6, košnica 3, kopača vinograda 2, jutara pšenice 5, jutro ječma 1, jutro zobi 0.5, vozova sijena 3, najamnik 1. Martin Lukaćević, sinova 2, kći 1, konja 2, krava'2, junadi 4, ovaca i koza 16, svinja 18, košnica 4, kopača vinograda 5, jutara pšenice 7, jutara zobi 2, vozova .njena 4, najamnika 3. Mato Jureković, sinova 2, kćeri 3, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 4, jutara pšenice 3 jutro ječma 1, vozova sijena 2, najamnika 2. Tadia Bogoiević, sinova 2, kći 1, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 3, ovaca i koza 14, svinja jutara pšenice 6, jutro zobi 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Vuk Lukanović, sin 1, konj 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 5, jutro pšenice 1, jutro zobi 1, voz sijena 1. Petar Vlah, sinova 4, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 16, svinja 6, kopača vinograda 2, jutara pšenice 5, jutro ječma 1, vozova sijena 3. Stivan Vulešić, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, kopač vinograda 1, jutara pšenice 3, jut zobi 1, vozova sijena 2. Paval Kivšić, sin 1, kćeri 2, volova 2, krava 2, junadi 3, ovaca i koza 10, kopača vinograda jutra pšenice 4, jutra zobi 2. Mihal Lućić, sinova 3, kći 1, konja 2, vol 1, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 10, svinja 8, košnica 2, kopača vinograda 4, jutara pšenice 4, jutro jeČtna 1, jutro zobi 1, vozova sijena 5. Juro Begović, sin 1, kćeri 2, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 2. Mato Terzić, sinova 2, kći 1, konj 1, volova 2, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 10, svinja 1, jutara pšenice 4, jutara zobi 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Luka Cošić, konja 2, volova 2, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 10, jutara pšenice 5, jutro zobi 1, vozova sijena 4. Tadia Jurković, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 2, košnica 1, kopača vinogara 5, jutro zobi 1, vozova sijena 5. Vinko Bogdanović, sin 1, kćeri 2, konja 2, volova 2, krava 2, junadi 3, jutara pšenice 4, jutro zobi 1, vozova sijena 4. Martin Hatmazić sin 1, kćeri 2, konja 2, vol 1, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 5, svinja 10, jutara pšenice 3, jutro zobi 1, voz sijena 1. Ivan Curić, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, košnica 2, Jcopač vinograd 1, jutara pšenice 3, jutro zobi 0.5, vozova sijena 2. Ukupno: sinova 41, kćeri 26, konja 19, volova 33, krava 28, junadi 46, ovaca i koza 120 svinja 49, košnica 7, kopača vinograda 25, jutara pšenice 79.5, jutara ječma 6, jutara zobi 17.5 vozova sijena 62, najamnika 16. 2) Svi popisani stanovnici vojni su obveznici Osobno prisutni Paval Matišević, Petar Lućić i Vučina Bogoiević, nakon prisege, ispitivani po točkama, rekli su: Ovi graničarski stanovnici zbog manjka radne stoke ne mogu obraditi svoje seosko gospodarsko ni svoju zemlju pa ne koriste susjedno zemljište. Svoja selišta u ovom mjestu baštine od svojih pređa, a nisu ih dobili doznakom ili komorskom dodjelom te do sada nisu plaćali poreze ni namete na zemlju. Sudske poslove među stanovnicima besplatno vrši gradiški zapovjednik gospodin potpukovnik De Burgh.
Stanovnici ovoga sela platili su vojnicu samo za 1697. god. skupa s cijelim cemičkim vojvodstvom4 razmjerno svome imovnom stanju. Po zapovjedi prvog povjerenika gospodina Ernesta Kestlera, stanovnici ovoga sela morali su 1697. god. dati četiri vola pod izlikom da iz Osijeka u Gradišku dovuku hranu, od kojih su t uginula u temišvarskom logoru i za njih nisu dobili naknadu. , Za pretrpljene štete, kao što je spomenuto, stanovnicima nije ništa isplaćeno. O autoru komorskih gospodarskih zapreka i službenicima, stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo mjesto nalazi se na brdu. Selo se zove Sagovina. Udaljeno je od Cernika jednu milju, od Osijeka 20, a od Petrovaradina 30 milja. U osmansko doba svi su ovi stanovnici služili pri osmanskoj vojsci, sada su također graničari, mještovite vjeroispovijedi, katoličke i grčkog obreda. Imaju 10 malih kuća sagrađenih od drveta, pokrivenih djelomice slamom, a djelomice daskom. Ovaj teritorij prostire se jednu ugarsku milju u daljinu. S istoka međi cemičkom utvrdom, sa zapada selom Rađenovcima, s juga selom Trnavom, a sa sjevera je selo Zaberie5. Granice mu dotiču sa istoka Cemik, sa zapada Bijelu Stijenu, s juga Gradišku, a sa sjevera Sira Selo ima oko 60 jutara oranica i neobrađene, neplodne, zemlje, oko 8 jutara dobro obrađenih rtova, te oko 25 jutara oskudnih sjenokoša. Ima oko 100 jutara hrastovih šuma i zelenike za loženje i manje gradnje. Ovdje nema tragova nekoj građevini. Imaju dvije potočne vodenice na rječici Trnavi. U gor imaju oko 50 jutara žironosnih šuma, do sada slobodnih od žirovine. Ribnjaka nemaju. Gospodar ovoga sela bio je sam osmanski car, kome su stanovnici služili kao vojnici i po kući godišnje plaćali 1 fl. i 20 denara. Desetinu nikada, ni od čega i nikome nisu davali. Njegovu Veličanstvu jedne godine, skupa s cijelim vojvodstvom, dali su vojnicu što je povjerenik Kestler odredio a kapetan Stakić naplatio. Drugo ništa nisu plaćali, osim što besplatno obavljaju vojničku službu. Istinitost gornjih točaka potvrdili su dragovoljno i jednodušno svi a i svaki pojedini stanovnik. b. Budući da je selo bilo rasuto po gorju, u komorski su popis uvršteni skupa stanovnici Cerničke i Mašićke Sagovine. God. 1730. Cernička Šagovina imala je l l kat. kuća, a petnaest godina kasnije (1746.) 13 kuća sa 78 katolika.5 God. 1760. selo je imalo 24 kuće, 38 obitelji i 207 katolika i to: Petronila Đurić (-,8), Vinko Matić (2,12), Petar Đurić (2,6), Juro Grgić (2,13), Matrin Marković (1,5), Franjo Matošević (4,19), Filip Matošević (2,10), Josip Matošević (1,4), Nikola Matošević (1,5), Mato Marjanović (1,4), Juro Matiević (2,15), Ivan Valentić (2,10), Franjo Jagodić (2,11), Mato Jagodić (2,5), Tomo Jagodić (2,8), Marko Jagodić (2,10), Marko Matošević (1,8), Martin Kulić (2,16), Ivan Koroglić (2,6), Mijo Matićević (2,8), Petar Franić (2,9), Luka Novak (1,7), Ivan Matić (1,5), Ana Jagodić (-,3). God. 1778. Cernička Šagovina je imala 30 kuća, 58 obitelji i 312 katolika,7 oko 1800. 344,8 1848. 426,y 1857.428, 1890.458,1931. 546,1953. 550,50 a 1991. 354 stanovnika.
4 5
vojvodstvo - politička jedinica na čelu s vojvodom, vodom plemena i nižim vojnim zapovjednikom. Nije poznato gdje se nalazilo to selište. " Usp. NAZ Prot. 29/1, 26, 118. 7 Usp. NAZ kut. 89, 75s, popis; Jančula (1980b), 213s, 249. s Usp. NAZ Prot. 213, 252. '' Usp. Schematismus deri (1848), 35. Usp, Korenčić (1979), 422.
4.11. ŠUMETLICA Šumetlica je selo na južnim padinama Psunja, na rječici Šumetlici, 7 km sjeverno od Nove Gradiške, a 4 km od Cernika.1 Spominje se kao posjed 1464. god. koji je 1497. bio vlasništvo Pavla sina Benedikta od Čemeka te je tada dvorski sudac Stjepan Bator odredio da se u taj posjed uvede Stjepan, Dežin sin.2 God. 1734. Šumetlica je imala 12 pravoslavnih kuća3; 1760. 16 prav. i 2 kat. kuće i to: Nikola Žakić (1,3) i Josip Žakić (2,4).4 Izvješće 1761. navodi daje Šumetlica pravoslavna župa, da u njoj boravi pravoslavni svećenik, koji služi selo sa 18 kuća i Sinlije sa 5 prav. kuća.5 God. 1848. Šumetlica je imala 386 stanovika,61857. 366,1900. 745,1731. 566, 1953. 315,7 a 1991. 332 stanovnika.
1
Kod Pakraca postoje seia Gornja i Donja Šumetlica opisana u komorskom izvješću. Usp. Mažuran (1988), 450-453. Usp. Jančula (1980b), 87. Usp. Spomenica (1930), 213. 4 Usp, NAZ popis, kut. 89, 75; Jančula (1980b), 213. 5 Usp. NAZ, Prot. 31/111, 73. r ' 341 pravoslavnih i 45 katolika Usp. Schematismits deri (1848), 35. 7 Usp. Korenčić (1979), 422, 1 1
V. OPĆINA DAVOR
5.1. DAVOR Davor je naselje na lijevoj obali Save, nasuprot ušću rijeke Vrbasa, 20 km jugoistočno od Nove Gradiške, 92 m n/m. Do 1890. nazivao se Svinjar. O njemu nemamo podataka u Srednjem vijeku. Da je i onda postojalo naselje, svjedoči činjenica da je ono ubrzo nakon pada pod osmansku vlast, dobilo status varoši i skelu preko Save. Njom se prelazilo u Bosnu na putove dolinom Vrbasa. U Davoru se 25.V.1638. biskup fra Jeronim Lučić prevezao preko Save da bi ga na bosanskoj strani dočekalo mnoštvo puka na konjima i pratilo ga u smjeru Banja Luke1. U komorskom popisu 1698. Davor se spominje ali nije obrađen. Po načinu kako se spominje, tu je bila granična utvrda što je štitila prijelaz preko rijeke.2 God. 1730. imao je drvenu kapelu sv. Jurja, sa zvonom i slikom sveca na platnu. Izvan sela bilo je groblje s kapelom sv. Bartola. Budući daje u to vrijeme i desna obala rijeke Save, s bosanske strane, pripadala Austriji, i na njoj su imali kapelu sv. Katarine, što pokazuje na raniju povezanost puka. U selu je bilo oko 40 katoličkih i nekoliko pravoslavnih kuća. God. 1734. izvješće ispred sela potpisali su Martin Mračić i Toma Benić. Nakon poraza austrijske vojske pod Banja Lukom 1737. broj se katolika u Davoru više nego udvostručio. God. 1746. naselje je imalo 98 kat. kuća, 102 obitelji i 384 katolika.3 U izvješća 1758. stoji daje u selu od drvenih greda sagrađena nova kapela sv. Jurja, veličine oko 12x6 m, s drvenim korom i pet oltara. Bila je oblijepljena ilovačom i obijeljena, s tornjem i zvonom od oko 15 kg. God. 1760. Davor je imao 83 kuće, 123 obitelji i 624 katolika. Kućedomaćini su bili: Ilija Anđelić (1,7), Antun Anđelić (1,6), Luka Anđelić (3,16), Gašpar Benić (1,5), Marko Blažekić (1,5), Antun Butumović' (1,3), Lovro Biskupović (-,6), Matija Brlić (4,17), Blaž Blažić (4,15), Juro Balanić (-,2), Matija Bukić (2,9), Šimo Benić (3,13), Ilija Brlić (1,5), Pavao Brlić (1,4),
1
Usp. Draganović (1982), 92. U izvorima piše: Svigniar (1638), Szvinyar (1698), Szviniar (1730), Szvinijar (1760). Usp. Mažuran (1988), 206. 215, 217, 219, 222, 234, 241. Popis krajišnika i njihovih posjeda 1725. god! Usp. Bodenstcin (1907), 171-175. 3 Usp. NAZ Prot. 29/1, 17s, 122; Sršan (1995), 57. 2
Mijo Blagić (2,9), Martin Ciprić (1,6), Marko Čolić (1,6), Nikola Ćmelćević (1,8), Matija Ćesiković (-,2), Mijo Čelepirović (2,7), Stanislav Ciprić (1,4), Stanislav Ćućusović (2,5), Blaž Ćelepirović (-,8), Mijo Dakić (3,10), Ivan Dakić (2,13), Ivan Dević (1,4), Ivan Furić (2,6), Mijo Forkašević (1,5), Grgo Filipović (1,7), Stanko Đurđević (3,10), Marko Gelimanović (1,7), Mijo Gelimanović (2,10), Martin Gelimanović (2,5), Josip Gelimanović (1,4), Matija Esterhazi (4,20), Ilija Jugović (1,3), Mijo Ivanešić (3,8), Nikola Jurđević (1,4); Stanislav Jakirćević (2,11), Stanislav Ivanćić (1,6), Juro Korić (1,9), Marko Komarićić (1,6), Vid Klarić (2,6), Juro Kovaćević (1,6), Matija Kerdić (1,9), Stjepan Lonćarević (1,4), Stanislav Matošević (1,10), Matija Matošević (1,7), Franjo Matić (1,8), Tomo Maraćić (1,8), Juro, Marinić (1,9), Franjo Marjanović (2,10), Jela Mišić (-,3), Josip Mihić (1,4), Mijo Matić (2,12), Pavao Marianović (3,12), Franjo Oholić (3,12), Matija Pišonić (-,6), Juro Popić (-,4), Nikola Pišonić (1,5), Andrija Porobćević (-,4), Petar Banovčić (1,6), Toma Ralković (2,7), Luka Raljković (1,7), Mijo Reljković (4,18), Anto Reljković (1,3), Marko Smoljanović (1,11), Petar Zlatanović (1,4), Luka Škvorćević (1,7), Grgo Šegić (1,3), Šimo Šegić (1,3), Stjepan Šišić (1.6), Tomo Stuburić (1,11), Stanislav Staćumović (1,8); Ivan Štubarić (2,9), Ilija Štivić (2,9), Mijo Šerbić (2,9), Grgo Svitlanović (2,11) Luka Šišić (1.7), Nikola Štivić (3,10), Petar Škvorćević (1,4), Matija Smoljanović (1,5) i Ivan Štivin (3,11). God. 1769. Davor je imao 90 kuća, 153 obitelji i 660 katolika. Uz katoličke bilo je i 30 prav. kuća.4 Davor je pripadao župi Orubici, sve dok 1789. nije osnovana samostalna župa sv. Jurja. Kao obrazloženje navodi se, kako je naselje oko sat i pol udaljeno od Orubice te da je u vrijeme izlijevanja Save - a to je cijelu zimu - bilo posve odsječeno od župe. Oko 1800. Davor je imao 925 katolika.5 God. 1866. sagrađena je nova župna crkva.6 Uz vojni zemljovid iz 1780. stoji: "Selo se nalazi na lijevoj obali Save, u koju ovdje, s druge strane turskoga područja, utječe rijeka Vrbas, široka oko 200 koraka. Sava, u svako doba plovna, široka je od postaje Mlatura nizvodno do čardaka Skela 300 do 310 koraka..., cijelom svojom dužinom ima strme, pet,' šest i do sedam hvati visoke obale... Graba Crnac, koja potječe iz bare Krnjad, kroz ovdašnje livade i polja utječe u šumu Veliki lug i kroz nju kod kordonske postaje Crnac utječe u Savu... Šuma Veliki lug ima mještovito, većinom gusto obraslo visoko i srednje visoko drveće. (...) Bare, tik iza sela, na prolaznim su putovima, dok nema poplave, prohodne i za suhih ljeta potpuno suhe. Voda koja se inače u njima nalazi koristi se za napajanje stoke. (...) Crkva u selu drvene je grade. Lađomlinovi na Savi ispod sela nemaju stalni položaj. Vidljivi su samo još urušeni ostaci staroga šanca u selu - gradnja kojeg je završena u vrijeme zadnjeg rata s Turcima radi sprečavanja ulaza u Savu iz rijeke Vrbas."7 God. 1837. naselje je imalo 1468,« 1857. 1478, 1900. 1610, 1931. 1928, 1953. 2326,lJ a 1991.2603 stanovnika.
4 Usp. NAZ Prot. 30/11, 320; popis, kut. 89, 105-107; 32/IV, 193; Prema Spomenici (1930), 212, Davor (Svinjar) je bio pravoslavna župa u kojoj jc 1734. bilo 10, 1759. 16, 1809. 27, a 1839, 24 pravoslavnih kuća sa 166 pravoslavaca. s Usp. NAZ Prot, 213, 274. '' Usp. Buturac (1931), 241; Draganović (1975), 85. ''HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 140s. * 1305 katolika i 163 pravoslavaca. Usp. Schematismus deri (1837), 53. "Usp. Korenčić (1979), 421.
5.2. ORUBICA Orubica je naselje na lijevoj obali rijeke Save, 14 km jugoistočno od Nove Gradiške, a 6 km sjeverozapadno od Davora, 93 m n/m.11 na desnoj, bosanskoj, obali Save postoji manje selo istog imena. God. 1339. spominju se plemići od Zapolja kao sinovi nekog Demetrija od Orubice ili "pokraj Save". U prvom popisu župa Bosne Srebrene navodi se i Orubica, a služili su je franjevci iz Visokog.2 Biskup fra Tomo Ivković u vremenu od 1626.-30. u Orubici je krizmao 200 katolika. Biskup fra Jeronim Lučić bio je 10.VII.1638. u župi i tu, u pratnji 8 franjevaca, krizmao 436 katolika. Župa, koja je obuhvaćala obje strane rijeke Save a većim dijelom bila u zapadnom međurječju Save i Vrbasa, nije imala crkve. Župnik je bio fra Jakov iz Majdana. Biskup fra Marijan Maravić u Orubici je 6.X.1649. krizmao 304 katolika.3 Orubićku župu pohodio je 28.111.1672. fra Nikola Ogramić i od 1715 župljana krizmao ih je 1308. U župi nije bilo ni crkve ni njezinih tragova, a župnik nije imao ni kuće ni stalnog boravišta nego je gostovao po katoličkim kućama.4 U vrijeme bečkog rata većina katolika prešla je na lijevu obalu rijeke Save. S njima je prešao i župnik pa time prenešeno i sjedište župe. God. 1695. župnik je bio fra Grgo iz Gradiške.5 Selo se ne spominje u komorskom popisu 1698. god. God. 1730. župna crkva sv. Ilije, sagrađenu od drveta, zbog poplave, bila je izdignuta od zemlje na stupove, soje, a na groblju je bila kapela sv. Roka. Župnik fra Augustin Spaić, bio je član starogradiškog franjevačkog samostana. U izvješću iz 1734. stoji da je drveni župni dom neudoban. "Župa ima malen vrt, a od ostalog nema ništa; niti vinograda, niti kakve oranice za usjeve, niti livadu. Koliko tko treba dati župniku u pšenici nije određeno, već svatko daje prema svojim mogućnostima i urodu. Odatle župnik može imati jedva nešto pšenice, budući da je župljani unazad više od sedam godina nisu sijali zbog čestih poplava. U prosu župnik može imati oko 30 mjera, a kukuruzu oko 10 mjera, (...) Nema nikakvih davanja u novcu kao niti u kruhu ili vinu, budući da župljani nemaju vinograde," Izvješće su, u ime sela, potpisali Marko Balašković i zastavnik Ivan Strikić/5 Nakon poraza habsburške vojske pod Banja Lukom (1737.) selo se povećalo tako da je 1746. imalo 103 kuća, 126 obitelji i 545 katolika. Uz crkvu je bio postavljen drveni tornjić sa zvonom. Uz groblje sv. Roka, spominju se i druga dva groblja na bosanskoj strani koja su ostala pod osmanskom vlašću. Župnik je bio fra Filip Ćevapović. U župi je (1758.) sagrađena nova drvena crkva sv. Ilije, dimenzija oko 16x5 m, pa se - jer je bila uz Savu - napominje, kako je gotovo jedan metar izdignuta od zemlje na stupovima. Pred ulaznim vratima bio je tornjić sa zvonom od oko 25 kg. Župu je, po biskupovoj odredbi, 25.VI.1756. fra Luka Cakalić predao svjetovnom svećeniku vlč. Matiji Dirkošu, rodom iz Bosiljeva kod Karlovca, God. 1760. Orubica je imala 108 kuća, 206 obitelji i 925 katolika. Kućedomaćini su bili: Marijan Ađić (1,4), Ilija Berbanac (1,4), Mijo Blažeković (4,15), Anto Bakalić (4,12), Mijo Burazorović (3,12), Mijo Balašković (3,17), Ilija Blažanović (4,14), Ivan Crlja (3,12), Anto 1 Dijelovi naselja: Dubočac Orubički, Krst Orubički, Mutničko i Voće, nekad su bilježeni odvojeno. Uz Dubočac na Savi kod Bebrine u kanonskim sc izvješćima sredinom XVIII. st. spominje i selo Dubočac koje sc nalazio između Stare i Nove Gradiške. God. 1730. Dubočac Orubički imao je 8 katoličkih kuća, 1746. 4 kuće s 30 članova, 1760. 6 kuća, 9 obitelji i 58 članova, a kućedomaćini su bili: Ivan Juranović (4,22), Juro Valakić (1,4), Grgo Kaić (1,6), Josip Lonca rov i ć (1,8), Stjepan Bcrsaković (1,8) i Luka Filipović (1,10); 1769. 6 kuća, 13 obitelji i 73 katolika, da bi mu sc u kasnijim izvorima izgubio trag. Usp. NAZ Prot. 29/1, 25, 118; 32/1V, 193; Jančula (1980b), 219. 2 Usp. Jančula (1980b), 102; Zirdum (1982b), 288. 5 Usp. Draganović (1934), 75; Draganović (1982), 94; Maravić (1887), 151. 4 Usp. Arhiv Propagande - Rim, SC, Bosnia vol. II., f. 81 Iv. U izvorima stoji: Oruguiza (1623), Horugiza (1638), Orugbizza (1649), Orugbicza (1730), Orubicza (1760). 5 Usp. Lopašić (1902), 119. '' Usp. MAZ Prot. 29/1, 16; Sršan (1995), 56s.
Cvitanović (4/14), Mijo Dukić (2,9), Ivan Daić (-,4), Mijo Dramić (1,4), Matija Gregurić (3.10), Ivan Galić (7,23), Marijan Galić (3,6), Matija Đukić (1,4), Stjepan Đurić (-,2), Matija Gavranović (1,3), Pavao Grigurić (1,4), Mijo Karasović (-,2), Blaž Grigurić (1,6), Lovro Grigurić (1,7), Ivan Grigurić (2,9), Franjo Đurić (2,13), Lovro Đurić (1,5), Matija Grgić (1,3), Matija Haidić (2,7), Ivan Ivanešić (3,11), Franjo Jurić (3,14), Martin Ilišević (2,5), Stjepan Koćić (2,7), Martin Košća (3,14), Josip Karasović (3,12); Šimo Knežević (3,13), Ivan Klarić (1,5), Juro Kovaćević (2,4), Marko Klasnić (2,11), Martin Katalinović (1,7), Ivan Kovaćević (4,20), Luka Lovrić (3,11), Ivan Leinjak (1,7), Juro Lasunović (4,21), Franjo Lovrić (3,15), Anto Mitrović (-,4), Blaž Markovićić (1,6), Ivan Margetić (1,5), Martin Margetić (1,4), Matija Mihaljević (4,14), Jakov Miklić (1,6), Juro Miklić (2,10), Luka Mihalinić (4,18), Mijo Matiašević (4,13), Stjepan Makarević (-,3), Josip Mihaljević (1,5), Juro Mihaljnić (2,15), Mijo Mišković (2,11), Blaž Margetić (1,6), Mijo Pustaić (1,4), Stjepan Pustaić (1,6), Šimo Pustaić (1,5), Martin Petrović (1,4), Ivan Pećić (2.11), Luka Jakić (-,4), Martin Polić (2,7), Pavao Pećić (3,10), Stjepan Ragoinić (1,4), Nikola Ragoinić (1,5), Blaž Svilić (5,20), Josip Soerić (2,8), Gašpar Zelić (2,5); Stjepan Štivćević (2,8), Mijo Žderić (2,12), Blaž Soerić (2,11), Mijo Svaić (2,6), Ivan Severović (1,8), Josip Siverović (1,5), Mijo Štivić (5,21), Ilija Štivićić (-,8), Luka Štivćević (2,7), Mijo Štrikić (3,23), Andrija Štivićić (4,11), Marko Stipić (1,6), Pavao Smolić (3,10), Luka Smolić (3,16), Marijan Sokić (2,6), Matija Štivićić (1,4), Ivan Sokić (1,4), Josip Štivićić (2,14), Mijo Šokić (4,15), Mijo Šokić (1,4), Franjo Štivćević (2,10), Bernard Štivćević (1,4), Marko Sarćević (1,10), Ivan Sokić (1,8), Martin Soerić (1,5), Matija Soerić (2,7), Manda Semić (-,1), Jela Đurinović (-,1), Marija Ivanešić (-,1), Martin Drumić (-,1), Šimo Sokić (1,4), Franjo Tomašević (2,8), Petar Tomić (2,9), Ivan Marčićević (1,8), Juro Tomić (3,13), Šimo Tomić (1,7), Josip Vizolić (2,7), Josip Valijušić (2,7). God. 1769. Orubica je imala 106 kuća, 221 obitelji i 942 katolika.7 Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Ovo selo leži na Savi, koja ovdje ispod sela čini zavoj... Njezino izlijevanje, koje se događa tri do četiri puta godišnje, preplavi ovdašnju ravnicu u širini od sat vremena,... nakon što se voda povuče, ostaju loši putovi i blatna područja, koja samo sporo isušuju. (...) Dok je teren preplavljen, odavde se, ovisno o vremenskim uvjetima, pet do šest dana pa i tri do četiri tjedna nikamo ne može prolaziti bez brodova. Časnički je stan u selu zidana zgrada; crkva i kordonski čardaci izgrađeni su od drveta, a čardaci stoje na drvenim stupovima.1"5 Oko 1800. Orubica je imala 1157 katolika9, 1837. 1400,10 1857. 1376, 1900. 1404, 1921. 1365, 1953. 1492,11 a 1991. 855 stanovnika. Župna crkva u čast sv. Iliji sagrađena je 1829. godine.52
I K
Usp. NAZ Prot, 29/1, 121-123; 30/11, 318-324; popis, kut. 89,102-104; 32/IV, 193. HNTZ, Gradište pukovnija (1999), 138-140. '' Usp. NAZ Prot. 213, 264. 111 Usp. Schematismus deri (1837), 49. II Usp, Korenčić (1979), 422s. 13 Usp. Buturac (1931), 233.
VI. OPĆINA DONJI ANDRIJEVCI
6.1. DONJI ANDRIJEVCI
Naselje se nalazi uz regionalnu cestu 23 km istočno od Slav. Broda u smjeru Vrpolja, 90 m n/m. . U srednjovjekovnim izvorima spominje se 1428. i 1474. kao selo koje je pripadalo Levanjskoj Varoši,1 U starini je pripadalo dragotinskoj župi, koja je bila gusto naseljena i služila sela istočnog diljskog gorja. Budući da je selo bilo u posjedu bosanskog biskupa fra Nikole Ogramića OlovČića, komorska ga komisija 1698. nije popisivala. a. U popisu 1702. u selu su živjeli sljedeći domaćini: Fila Cupić, Blaž Vulcašinović, Luka Stefanićov, Blaž Danćović, Marian Markovac, Blaž Markovac, Lukać Markovac, Franjo Markovac, Pavo Selatković, Tadian Benić, Ivan Markovac, Beno Vućković, Mato Bošnjak, Stepan Živković, Birta Zupanić, Miho Marušovac, Luko Đurašanić, Beno Balićević, Matan Đurašanović, Marian Zupanić, Petar Cupić, Nikola Seletković, Marko Kelić, Bura Stepanićo Blaž Stepanićov, Grga Kelić. Ukupno posjeduju: 7 cijelih selišta, 11 oženjene braće, 3 oženjenih sinova, 7 najamnika, 4 konja i ždrijebadi, 10 volova, 12 krava, 17 junadi, 26 ovaca i koza, 49 svinja i prasadi, 9 košnic ukupno 14 jutara pšenice, 22.5 jutara neobrađene zemlje, 2 jutara ječma, 2 jutara zobi, 31 vozova sijena.2 b. Opis sela u izvornom jeziku iz 1702. glasi: "Atari3 ovoga sela andrijevaškoga u komšiluku selom Cajkovci i pričimlju od šume Laze zvane do vode Bića od istoka i kraj Bića uzhodeći do Varcagića potok tako zvani od podneva4, a odtuda Vukašinovićov gaj do Velike struge bare zvane, koja jest od ponoćja5. Seonici6 od ovoga mista jesu od starine Slovinci, svi katolici; u vrime Turaka svojega
1
Usp. Bosendorfer (1994), 180. U izvorniku stoji: Androwcz (1428), Andrewcz (1474), Andrcjovczy (1702) Ive Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije 1698. i 1702. godine, Osijek, 1966, 101, /kratica: Mažuran (1966)/. Prijevod s latinskog jezika. 3 atar (hatar) - kraj, predio, kotar. 4 od podneva - s južne strane. 5 od ponoćja - od sjevera. 6 seonik - stanovnik. 2
gospodina imaše u Djakovu nikojega Usaina Begića tako zvana, kojemu sve poslove i desetinu od sviju stvari davahu i plaćahu, a za cara turskoga na krajine kaniške davaše harača na godište forinti osam. Za odašašćem turaškime komandat diakovački, koji biše, s njima zapovidaše i njihov gospodin biše do došašća pokojnoga biskupa7, koji do smrti njegove jest njihov gosp odin bit,, kojemu tolikojer sve poslove i desetinu davahu i plaćahu. Sume imadu jednu zvanu Laza, u kojom jesu drva za vatru za jutara okolo'tri jt<) me; još ) Cupić gaj, u kojem jest drvje žirovno za jutara oko dvi stotine; jošte Kelić gaj, u ,ernu je li jošte drva za vatru i žirovna za jutara rekuć dvi stotine i trideset; jošte Donšćovica gaj u kojemu jesu drvenja žirovna i za vatru za jutara rekuć dvi stotine i pedeset; jošte Vitkovečki gaj u kojemu jest drvenje žirovno rekuć za jutara tri stotine. Paše svi imadu za živinu k vodi Biću, ritove zvane za jutara rekuć četiri stotine. Čajera8 za kositi nahodi se od kosaca devedeset i pet. Zemalja oraći za jutara sto i četrdeset, a neoranih zemalja nahodi se rekući tri stotine dvadeset i pet. Pustoseline9 jesu tri, prva Surblavci, druga Ninjakovci, treća Markovci, od kojizi zemlje oratne i čajera veće su u šumi zaraslo, budući odavno pusto, drva pitoma od voća jesu okolo sela rekuć za deset jutara."J" c. God. 1734. Donji Andrijevci su pripadali vrpoljskoj župi; imali su drvenu kapelu, a izvješće su ispred sela potpisali seoski knez Franjo Markovac i Šimun Baličević." Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Potok Svršnica širok je pet do deset koraka, ima jako muljevito dno, ljeti je većinom suh, a prohodan je osim preko mosta u selu i na raznim drugim mjestima. Sipražje obližnjih polja, proraslo s nešto visokih hrastova, svugdje je gusto i osim po uobičajenim prolazima pješice je samo otežano prohodno. Velika šuma, prostirući se prema sjeveru, obrasla je visokim drvećem i gustim grmljen. (...) Ostali ovdašnji putovi za kišna su vremena teže prohodni... Časnički stan u selu izgrađen je od kamena a crkva je samo drvene građe."12 Župa u Donjim Andrijevcima osnovana je 1789. god. God. 1837. selo je imalo 1382 stanovnika,n 1857. 1428, 1880. 1320, 1921. 1427, 1953. 264714, a 1991. 2787 stanovnika. Crkva sv. Andrije građena je od 1826., groblje sv. Mihovila je od 1866. god. 6.2. NOVO TOPOLJE Naselje se naslanja na Staro Topolje u smjeru jugoistočnih padina Dilja. Nalazi se 18 km sjeveroistočno od Slav. Broda, a 5 km sjeverozapadno od Donjih Andrijevaca, 102 m n/m. U izvješću nadglednika garčinske župe iz 1761. stoji, kako u granicama župe u selu Topolje,
7
Fra Nikola Ogramić Olovčić, biskup, (Požega, 1639 - Đakovo, 14.VIII. 1701). God. 1670. posvećen jc za biskupa. Na brdu Lopati kod Kreševa bio je sagradio sebi kuću koju jc 1682. zastalno napustio. Kao vojni svećenik i carski savjetnik sudjelovao jc u bečkom ratu. Ubili su ga u Đakovu u njegovoj rezideniciji, mržnjom zavedena dva stražara, koji su - kako svjedoči očevidac đakovački župnik don Ivan GrliČić - poslije za to u Makarskoj vršili javnu pokoru. Tijelo mu je preneseno u Našice, a na grobu je napisano: "Ovdje u grobu leži olovski biskup, nepravedno ga jc poštenog, neprijateljska ruka predala nasilnoj smrti. On je bio na čeiu svojim ovcama trideset godina, sjajnim naukom i pobožnošću ukrašen". Usp. Z. Baotić "Uloga franjevaca u sjeveroistočnoj Bđsni u XVII. st." u Zbornik predavanja znanstvenog skupa u Subotici 12.-14.Vili. 1986., Subotica, 1987, 556s. " ćair - livada, poljana, pašnjak. " pustoselina - napušteno selo. Smičiklas (1891), 313s. 11 Usp. Sršan (1995), 87s. 13 HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 92s. " 1365 katolika i 17 pravoslavaca. Usp. Scbemalismus (1837), 29. 14 Usp. Korenčić (1979), 645.
"koje narod naziva Gornie Topolie", ima 18 pravoslavnih kuća. Tu je bila i pravoslavna župa sa pravoslavnim svećenikom.1 U izvješću iz 1775. selo se naziva "Novo Topolije" a u njemu je bio 45 pravoslavnih kuća.2 Uz vojni zemljovid iz 1780. stoji: "Selo leži u podnožju velikog Šumom obrasloga gorja. Na grebenu toga gorskog lanca proteže se granica između vojnog i civilnog dijela Slavonije... Mali potok Beravci na kraju sela premošćen je drvenim mostom... Okolnosti su slične i oko izvora. Izvori iz gorja teku između ovdašnjeg kraja i uz crkvu sv. Petra... Oni se također mogu prijeći samo prolaznim putovima i preko mostova. Voda im se gubi u poljima. (...) Selom i njegovim krajobrazom dominira padina šumskoga gorja. S gologa gorskoga grebena brda Ilinsko preko šume, s ove strane, u pravcu juga pruža se pogled na veliku udaljenost, sve do Save. (...) U selu su zidane građevine časnički stan i'gostionica, odakle je vidljiva prolazna cesta."3 God. 1809. selo je imalo 36 kuća i 260 pravoslavaca, 1837. 248 pravoslavaca i 7 katolika,4 1857. 246,1880. 313,1831.,417, 1953. 388,5 a 1991. 223 stanovnika. 6.3. SREDANCI Naselje se nalazi između autoceste i potoka Biđa, 22 km istočno od Slav. Broda a 4 km južno od Donjih Andrijevaca, 87 m n/m. Spominje se u komorskom popisu 1698., ali nije obrađeno.1 God. 1730. Sredanci su imali oko 30 kat. kuća i novu drvenu kapelu. Sahranjivali su se u grobljima Hrastiću i Gradcu. Izvješće iz 1734. u ime sela potpisali su desetar Andrija Rečić i Mihovil Ferjenčević. God. 1746. u selu je bilo 30 kat. kuća sa 119 stanovnika, kapela sv. Roka za 20-ak osoba i zvono od oko 10 kg. Crkvenjak je bio Juro Rejčić. Sredinom XVIII. st., zbog blizine i lakšeg prometa, selo je iz kopaničke pripojeno svilajskoj župi. God. 1760. Sredanci su imali 37 kuća 51 obitelji i 224 katolika, Kućedomaćini su bili: Juro Rečić (6,19), Stanislav Rečić (2,8), Marija Živić (-,3), Marko Živić (1,7), Marko Jerković (1,5), Juro Kristanović (1,7), Vinko Kristanović (1,4), Mato Živić (1,4), Josip Kristanović (1,4), Juro Živić (2,7), Juro Dašanćić (-,7), Mijo Kalešević (1,2), Mato Kalešević (1,6), Tomo Živić (1,4), Petar Živić (1,5), Šimo Živić (1,4), Ivan Živić (1,8), Franjo Živić (3^9), Mato Živić (3,13), Bartol Živić (1,3), Josip Bošnjaković (3,14), Ivan Živić (-,3), Andrija Živić (1,3), Petar Iliašić (-,2), Matija Iliašić (1,4), Marko Iliašić (1,4), Marijan Tomašević (2,9), Mijo Amičić (1,4), Vinko Amičić (2,8), Nikola Utvić (1,3), Marijan Utvić (1,4), Tadija Balešić (1,4), Ivan Čukić (1,2), Jakov Balašić (1,5), Tomo Balašić (3,8), Marko Čukić (1,5) i Andrija Čukić (2,13). God. 1769. Sredanci su imali 40 kuća, 67 obitelji i 409 katolika2. Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Mala rijeka Biđ, ili Bič, od svoga gornjeg do donjeg mosta kod Divoševaca široka je 40 do 70 koraka... Dno joj je jako muljevito te zbog toga u ovom kraju, osim preko mosta, nije prohodna, izuzev za vrlo sušnih ljeta, kad u ovom kraju ponekad presuši, zapravo rijetko tijekom nekoliko godina. Za jakih kiša ili dugotrajno vlažna vremena ta se rijeka izlije po livadama i po šumi, koja raste uz drugu stranu obale, pa nastaju mnoga blatna mjesta, posebice u toj šumi. Zato za vrijeme poplave, što traje doduše samo nekoliko dana, prolazni
' Usp. NAZ Prot. 31/111, 149. NAZ Prot. 32/IV, 592. - HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 89-91. 4 Pravoslavnoj župi Novo Topolje, koja jc 1759. imala 20 pravoslavnih kuća, pripadala su sela: Novi Grad s 4 i Čajkovei s jednom pravoslavnom kućom. Usp. Spomenica (1930), 214; Schematismus (1837), 34. s Nekad su sc odvojeno bilježili zascoci Kozjak i Surduk. Usp. Korenčić (1979), 646s. 1 Usp. Mažuran (1988), 117. U izvorniku stoji Szrcdan (1698), Szredanczi (1730), Szredanczi (1760). 2 Usp. NAZ Prot., 29/1, 53, 97; Sršan (1995), 43s; 30/11, 209; popis, kut. 89, 169s; 31/111, 128; 32/IV, 89. 2 Usp. 1
putovi nisu uporabljivi, a i nakon povlačanje vode prolaz je još dugo vrlo otežan jer se ta mjesta vrlo sporo isušuju. Neposredno uz selo prostire se barska graba Osatna. Sadrži vodu samo za vruća vremena, a kad presuši, može se prijeći i drugdje, a ne samo preko dvaju mostova. Đare Dvojnajsti Jelas, s druge strane grabe Osatna, nikad ne presuše, a ostala barska mjesta na okolnim livadama isušuju se samo ljeti. Suma uz rijeku Biđ u ovom je kraju visoka i rijetka. (...) Crkva i časnički stan u selu drvene su građe."3 God. 1837. Sredanci su imali 387 katolika,4 1857. 278,1890. 436, 1931. 495, 1953 539,5 a 1991. 381 stanovnika. 6.4. STARO TOPOLJE
Naselje se nalazi 18 km sjeveroistočno od Slav. Broda, a 4 km zapadno od Donjih Andrijavaca, između željezničke pruge i lateralnog kanala - koji je pokupio vode brojnih malih potoka što su nekad tekli s diljskog gorja - na odvojku s regionalne ceste u smjeru Vrpolja, 90 m n/m. Selo je pripadalo garčinskoj župi koja je i u osmansko doba bila aktivna te svoju djelatnost nastavila i nakon bečkog rata. Spominje se u komorskom popisu 1698. ali nije obrađeno.1 a. God 1702. u Topolju su živjeli sljedeći kućedomaćini: Martin Petrović, Tomo ttiašić, Andria Gaborjanović, Stepan Sudić, Andria Perćović, Fila Ilišić, Tomo Kolesarić, Martin Iliš Andria Terzić, Toma Sudić, Mika Sudić, Jakob Živković, Grga Matanić, Tomo Ivanović. Ukupno posjeduju: 3 cijele, jednu polovicu i pola četvrtine selišta, 6 oženjene braće, jedan oženjeni sin, 2 konja i ždrjebadi, 28 volova, 30 krava, 37 junadi, 50 ovaca i koza, 137 svinja i prasadi, 41 košnicu pčela, ukupno: 31,5 jutara pšenice, 47 jutara neobrađena zemljišta, 0.5 jutara ječma, 0.5 jutara zobi 0.5, 42 kosaca livada.2 b. Izvoran opis sela iz 1702. glasi: "Atare ima selo Topolje u komšiluku selom andrievskim i pričimlje od Varcagiće potoka odonuda do vode; Bića, do bare Garčinec zvane, koja jest od podneva, a odonuda k Stepići gaju do druma velega broskoga k Radakovci međi, koja jest od ponoćja, a od tuda k potoku Varcagića, koji jest od strane istoka. Seoniki ovoga mista jesu Slovinci, svi katolici, u vrime turaško svoga gospodina imaše u Osiku, nikojega Turčina Ma(h)mud-bega tako zvana, kojemu na godište od svake kuće davaše po dva težaka3 i plaćahu i davahu desetinu od svašta, više toga caru na krajinu kanišu4 harača forinti deset. Po odašašću turskome sve ljudstvo ovoga mista biše hajduško5, s kojima zapovidaše komandat diakovački do došasća pokojnoga biskupa, koji za tizim sve paore6 učini i njihov gospodin biše do smrti, kojemu sve poslove i desetinu davaše i plaćaše. Šuma imadu Lug zvani, u komu jesu drva žirovna, za građu i vatru za jutara okolo hiljadu. Pašu seosku drugu ne imadu, veće po šumah pasu njihovu marvu. Čajera kosećih nahodi se za kosac četrdeset i dva. Zemalja oraći nahodi se jutara sedamdeset i devet, zemalja neoraći nahodi se okoli tri stotine jutara, a kada iziđe Sava, tek da ne potopi vas 3
HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 98s. Usp. Schematismus (1837), 31, Usp. Korenčić (1979), 646. Usp. Mažuran (1988), 114. Mažuran (1966), 102. Prijevod s latinskog jezika. 3 radnika. 4 Kaniža (Nagykanizsa), grad jugozapadno od Blatnog jezera, u kome je od 1600. bilo sjednište ejaleta, pašaluka. Usp. Šabanović (1982), 61. s od riječi haydones - graničar, narodni vojnik, h paor - seljak, poijodjelnik. 4
5 1 3
atar koliko ga jest."7 c. God. 1730. Topolje je imalo 12 kat. kuća i kapelu sv. Lovre. Izvješće 1734. u ime sela potpisali su Andrija Terzić i Antun Petrović. God. 1746. u selu je 19 kuća i 76 katolika,8 a 1758. uz kapelu je bilo malo zvono. God. 1760. Topolje je imalo 31 kat. kuću, 48 obitelji i 273 katolika. Kućedomaćini su bili: Ilija Kolešarić (1,6), Jeronim Petrović (4,19), Grgo Teršić (2,11), Matija Matošić (1,7), Nikola Petrović (1,6), Marko Petrović (2,9), Vinko Petrović (1,7), Matija Sudić (2,13), Luka Sudić (,5), Ivan Sudić (2,8), Matija Petrović (1,8), Matija Matošić (3,14), Marin Matošić (1,9), Petar Vukašinović (-,4), Mijo Iliašić (1,5), Josip Sudić (1,5), Juro Sudić (3,10), Marin Živković (4,19), Mijo Sudić (1,10), Ilija Sudić (2,8), Franjo Terzić (2,14), Tomo Terzić (1,7), Blaž Iliašić (2,12), Anto Petrović (3,19), Mijo Bošnjakvoić (2,8), Marko Iliašić (1,5), Blaž Blašćević (-,4), Božo Petrović (1,8), Ilija Tunuković (1,6), Luka Pavlović (1,5), Mijo Luić (1,2). God. 1769. u selu je bilo 39 kuća 58 obitelji i 339 katolika, a 1775. 37 kuća, 47 obitelji i 404 stanovnika.9 Uz vojni zemljovid iz 1780. stoji: "Potok Beravci koji tuda protječe, zbog dubokog korita u selu je premošćen drvenim mostom te u području sela otječe u baru Jelas... Potok Varezasić, u šumi obrasloj visokim gusto zaraslim drvećem, pokreće običnu žličaricu... Ljeti je često bez vode, koja je pitka ako teče... Bara Jelas premošćena je mostom na prolaznom putu za Oprisavce... Ljeti se često potpuno isuši, za kišna pak vremena prijelaz je njome otežan, a povremeno je i potpuno neprohodna. Šuma odavde do Garčina obrasla je visokim i gusto proraslim drvećem. (...) Crkva i časnički stan drvene su građe.""1 God. 1837. Staro Topolje imalo je 454," 1857. 387, 1900. 398, 1931. 589, 1953. 764,12 a 1991. 789 stanovnika. Crkva sv. Lovre sagrađena je 1851." U selo se koncem XIX. i tijekom XX. st. doselilo Gorana, Ličana, Bosanaca i Dalmatinaca.14
7
Smičiklas (1891), 314. Usp. NAZ Prot. 29/1, 51, 93; 30/11, 229s; Sršan (1995), 29. • Usp. NAZ Prot. popis, kut. 89, 209s; 31/111,148; 32/IV, 95, 592. HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 93s. U Kronici II. (1997), 43, za kolovoz 1807. piše: "Oko blagdana sv. Stjepana kralja u Starom Topolju u kući obitelji Petrović uz crkvu, rođen je dječak s repom. Na kraju repa, koji je bio dugačak pola čovjekova lakta, nalazio se čvor od mesa, poput jabuke. Osmi dan jc umro i bio pokopan". " Usp. Schematismus (1837), 34. 12 Usp. Korenčić (1979), 646. 13 Usp. Schematismus (1921), 51. 14 Usp. Pavičić (1953), 269. 8
VII. OPĆINA DRAGALIĆ
7.1. DONJI BOGIĆEVCI Naselje se nalazi između autoceste irijekeSave, 10 km jugozapadno od Nove Gradiške, a 3 km od Dragalića, 109 m n/m. Selo pod nazivom Bogićevci spominje se 1599. prigodom Herbersteinova preseljavanja Vlaha.' U to doba, a i kasnije, Donji i Gornji Bogićevci bili su jedinstveno selo, a stanovništvo je, zbog graničnog područja, bilo lako pokretljivo. God. 1734. Donji Bogićevci su imali 29, a 1759. 30 pravoslavnih kuća. I u izvješću 1761. u selu se spominje 30 pravoslavnih kuća.2 Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Pomalo muljeviti potok Draževac, koji je u ovdašnjem kraju do četiri hvata širok i dvije stope dubok, na pola sata nizvodno od sela, nakon što se spaja s potokom Starča mijenja ime, pa se nadalje kroz šumu do rijeke Save naziva Crnac... Gore kod sela premošćen je drvenim mostom... Izvorska voda, kojoj je odvodna graba kod sela premošćena s dva drvena mosta, pitaka je... Prolazna zemaljska cesta od Stare Gradiške otežano je provozna od Donje Varoši kroz šumu kad je gotovo bez čvrste podloge, a potpuno je neprohodna u vrijeme poplave, kad se Sava prelije. Ovdje se spomenuta cesta dijeli i preko Gornjih Bogićevaca i dalje vodi u Bjelovar i Zagreb u Hrvatskoj i dalje, a preko Dragalića itd. za Novu Gradišku."3 God. 1779. selo je imalo 38, a 1809. 23 kuće sa 202 stanovnika.4 God. 1857. imalo je 231, 1890. 280,1931. 423,1953. 429,5 a 1991. 327 stanovnika. 7.2. DRAGALIĆ Naselje se nalazi 7 km zapadno od Nove Gradiške, na odvojku s regionalne ceste 2 km južno od Medara.
1 2 3 J s
Usp. Pavičić (1953), 213. Usp. NAZ Prot. 31/111, 53. Tu piše: "Infcriori Bogichcvczij". HNTZ, Gradiški pulcovnija (1999), llOs. Usp. Spomenica (1930), 213. Usp. Korenčić (5979), 421
U selu se 1334. spominje katolička župa. Posjed je pripadao redovnicima ivanovcima pa su oni između Dragalića i Bogićevaca uredili njegovo središte, s utvrđenim prostranim dvorcem, i posvetili ga sv. Ivanu. U njemu je bilo sijelo njihova visokog činovnika koji je upravljao okolnim posjedima Trnavom, Starčom i Ljesnicom. U blizini Dragalića bila je sagrađena crkva sv. Ivana Krstitelja koja je okolnim selima bila i župna crkva. Prodorom Osmanlija starosjedilačko stanovništvo je izginulo ili pobjeglo a ono islamizirano preselilo se u Gradišku i Cernik. Poslije su u taj kraj došli pravoslavni Vlasi. U vrijeme seljenja "Vlaha i kršćana" (1599.) u Križevačku krajinu, spominje se i Dragalić. Tijekom bečkog rata bilo je ponovno veliko premještanje pučanstva. Nešto stanovnika doselilo se iz sjeverne Bosne, Povrbasja, a nešto iz sisačke i ivanićke Posavine.1 U komorskom popisu 1698. Dagalić se naziva vilom.2 Obveze i posebnosti sela opisane su skupa sa selom Medarima. U Dragaliću su bili sljedeći kućedomaćini: a.3 Imena stanovnika: Stoić Dereza, sinova 2, konja 3, volova 4krava 4, junadi 4, svinja 12, kopača vinograda 4, jutara pšenice 7, jutara ječma 2, jutara zobi 2, jutara prosa4 4, vozova sijena 6, neobrađene zemlje 6 jutara. Minko Matoša, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, jutro prosa 1. Mitar Vukoiević, brat 1, sin 1, ovaca 3, voz sijena 1. Klavša Ratković, brat 1, vol 1, ovaca 4, svinja 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 2 jutra. Nikula Stipanović, brat 1, kći 1, ovaca 4, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 2 jutra. Miho Bošnjak, kći 1, ovaca 2, voz sijena 1, neobrađene zemlje 5 jutara. Stifan Mihić, brat 1, sin 1, kći 1, vol 1, krava 2, junadi 2, jutara pšenice 2, jutro prosa 1, vozova sijena 4. Miho Magisterić, kćeri 6, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 6, neobrađene zemlje 2 jutra. Andreas GlavaŠević, braće 2, ovaca 3, vozova sijena 1.5. Mato Kraiašić, vol 1, krava 1, june 1, svinja 6, kopač vinograda 1, jutara pšenice 4, jutro prosa 1.5, vozova sijena 5. Grubeša Milinović, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca 3, jutro pšenice 1, neobrađene zemlje 1 jutro. Filip Bartolović, sinova 2, volova 2, jutro prosa 1, vozova sijena 2. Marian Potrović, sin 1, krava 2, junadi 2, svinja 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 2. Grgo Ivanić, braće 2, volova 2, ovaca 3, jutro pšenice 1. Baiza Tomić, braće 2, konj 1, krava 2, junadi 2, svinja 5, košnica 2, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, jutro prosa 2, vozova sijena .4, neobrađene zemlje 3 jutra. Ukupno: braće 10, sinova 8, kćeri 9, konja 5, volova 14, krava 15, junadi 15, ovaca 22, svinj 26, košnica 2, kopača vinograda 5, jutara pšenice 26, jutara ječma 3, jutara zobi 2, jutara prosa 10.5, vozova sijena 36.5, neobrađene zemlje 21 jutro.5
1 2
Usp. Hivatska enciklopedija, V, Zagreb (1945), 231s; Pavičić (1953), 213. Položaj te "villc" pokazuju i sve donedavni nazivi njiva na tom mjestu: "Varoš", "Varošina", Usp, Hrvatska enciklopedija, V, 231, 3 Mažuran (1988), 512. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku piše: Draganich (1698), Draganich (1730), Dragalich (1746), Draga!ijeh (1760). A proso - jednogodišnja biljka iz porodice trava; uzgaja se od davnina; zmje sc koristi ža prehranu ljudi, stoke i peradi. 5 Sve drugo jc skupa sa selom Medarima jer je Dragalić pripadao pod nadgledničku vlast Radivoja Rađanovića, Usp, Mažuran (1988), 510-514.
b. God. 1730. iznad Dragalića vidjele su se "ruševine crkve sv. Ivana Krstitelja blizu potoka Trnave". U selu je bilo sedam kat. kuća.6 U sljedećem izvješću (1746.) Dragalić je iz dušobrižničkih razloga priključen župi Stara Gradiška; tada je imao 34 kat kuće, 53 obitelji i 247 katolika. God. 1758. u Dragaliću je bila drvena kapela sv. Ane, sa starom slikom na platnu. Uz kapelu je bilo zvono od oko 10 kg. God. 1760. u Dragaliću je bilo 35 kuća, 70 obitelji i 306 katolika. Kućedomaćini su bili: Petar Marianović (1,10), Anto Petrašić (1,9), Ivan Tamburaš (2,7), Andrija Koračić (2,10), Mato Drežanin (5,21), Ilija Drežanin (3,11), Luka Ivanović (2,9), Matija Petrićević (2,6), Juro Zukanović (2,18), Mijo Kovaćić (3,11), Tomo Zukanović (3,9), Mato Francuz (2,7), Nikola Bradašević (1,8), Marko Gakić (1,8), Ivan Bradašević (1,5), Marko Ribarević (5,17), Mato Dudaš (2,5), Božo Božanec (2,5), Petar Babić (2,11), Andrija Krajaćić (1,10), Juro Babić (1,3), Tomo Višinić (1,6) Mijo Babić (3,12), Mato Filipović (1,3), Ivan Opat (4,17), Petronila Jelinčić (-,1), Mato Zukanović (3,10), Andrija Višnić (1,3), Nikola Zebić (2,8), Marko Marianović (1,5), Mijo Petrićević (2,11), Juro Maistorović (2,7), Andrija Ćaulak (1,6), Anto Valjuga (1,3) i Mijo Bradašević (4,14). Uz 35 katoličkih zabilježeno i 5 pravoslavnih kuća. God. 1769. Dragalić je imao je 33 katoličke kuće, 65 obitelji i 315 katolika.7 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Dragaliću piše: "Potok Trnava, koji ovdje pokreće razne uobičajene žličarice, širok je u ovdašnjem kraju šest do osam stopa, dubok stopu do dvije, ima mjestimično plitke i opet dvije do tri stope visoke obale te pitku vodu, pjeskovito dno; na cesti za Medare premošćen je drvenim mostom, a na mogim je mjestima prohodan pješice i konjima. Većinu vremena suha graba između ovdašnjeg područja i Donjih Bogićevaca za kišna vremena opskrbljena je vodom iz male bare, koja je četvrt sata udaljena od sela, a malog je opsega te je ljeti prohodna... Cestom iz pravca Stare Gradiške, koja ovuda prolazi za Novu Gradišku, od Donjih je Bogićevaca za loša vremena i duboko blatna tla vrlo je otežan prolaz. (...) Satnički stan u selu zidana je građevina."8 Oko 1800. selo je imalo 284 katolika," 1837. 295,,(11857. 246,1890. 412,193L 657,1953. 717," a 1991. 655 stanovnika. 7.3. GORICE Selo se nalazi na povišenom tlu između autoceste i rijeke Save, 8 km jugozapadno od Nove Gradiške, a 4 km južno do Dragalića, na 139 m n/m. God. 1734. starogradiški franjevci su u Gorici imali dio svog posjeda. "Tu su i samostanske oranice za usjeve do 3 jutra i vinograd od 15 kopača."1 God. 1746. spominje se kako se u vinogradima, zvanim Gorice, nalazi kapela sv. Vida.2 U izvješću 1760. gorički alodij (nasljedno imanje) ima 4 katoličke kuće 5 obitelji i 18 katolika. Katolički kućedomaćini bili su: Ivan Bunievac (1,4), Luka Aničić (1,4), Ivan Pušia (2,6), Zaharia Kapetanović (1,4) i 9 pravoslavnih kuća.3
Kapela je bi!a slična onoj na groblju kod Drcžnika. Usp. NAZ Prot. 29/1, 24, 26. Usp. NAZ Prot. 29/1, 121; 30/11, 53, 333; popis, kut. 89, 61s; 32/IV, 206. U Spomenica (1930), 213, 1734. u Dragaliću su 5, a 1759. 4 pravoslavne kuće. »HNTZ, Gvadiska pukovnija (1999), 109s, * Usp. NAZ Prot. 213, 266. 272 katolika i 23 pravoslaca. Usp. Schematismus deri (1837), 47. " Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. Sršan (1995), 33. 2 Usp. NAZ Prot. 29/1, 120, 3 Usp. NAZ Prot. popis, kut. 89, 62; 31/111, 53; Spomenica (1930), 213, 1759. spominje 6, 1779. 18, 1809. 28 pravoslavnih kuća. 7
Uz vojni zemljovid iz 1780. o Goricama piše: "Povišeni teren na kojem leži ovo selo dominira nad obližnjim krajobrazom. (...) Obližnja šuma zvana Veliki lug prekrivena je potocima i grabama, za kišna je vremena jako blatna, a nije prohodna, osim preko prolaznih putova. Šuma prema rijeci Savi toliko je pod vodom kad se ta rijeka izlije, da je u to vrijeme zadugo potpuno onemogućen prolaz bez brodova. Ta Šuma obrasla je drvećem srednje visine, najvećim dijelom gusto proraslim šipražjem. Put za Donje Bogićevce uvijek je prohodan...".4 Oko 1800. Gorice su imale 31 katolika i kapelu sv. Vida.5 God. 1837. 124,6 1857. 173, 1890. 276,1931. 392,1953. 400,7 a 1991. 220 stanovnika. 7.4. MAŠIĆ
Naselje se nalazi uz regionalnu cestu u smjeru Zagreba 4 km zapadno od Nove Gradiške, a 4 km sjeverno od Dragalića. Spominje se 1602. u napadu ivanićkih graničara na osmansko područje kad su oni zapalili Cernik i okolna sela a vlaško pučanstvo poveli i naselili u okolicu Ivanića.1 U komorskom izvješću 1698. stoji "villa Masichy", a selo je ovako opisano: a.2 1) Imena stanovnika: Staniša Jovanović, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, jutro ječma 1, jutro zobi 1, jutara prosa 2, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 5 jutara. Stanko Dragaševič, brata 2, sin 1, konja 2, volova 2, krava 3, junadi 3, ovaca i koza 7, košnica 5, kopača vinograda 5, jutara pšenice 5, jutara prosa 2, vozova sijena 5, neobrađene zemlje 8 jutara. Miho Prakolovac, brat 1, sinova 2, volova 2, krava 2, junadi 2, kopača vinograda 2, jutara pšenice 3, jutara zobi 3, jutara prosa 2, vozova sijena 3neobrađene zemlje 3 jutra. Vuk Jovanović, brat 1, sinova 2, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 4 jutra. Ninko Marković, brata 2, sinova 2, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 3, kopač vinograda jutara pšenice 2, jutara zobi 2, jutara prosa 2, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 4 jutra. Novak Petković, vol 1, krava 1, june 1, svinja 6, kopača vinograda 3, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, jutro zobi 1, jutara prosa 2, voz sijena 1, neobrađene zemlje 6 jutara. Ukupno: braće 6, sinova 7, konja 4, volova 7, krava 8, junadi 8, svinja 9, košnica 5, kopač vinograda 13, jutara pšenice 17, jutro ječma 1, jutara zobi 7, jutara prosa 10, vozova sijena 21, neobrađene zemlje 30 jutara. 2) Ovo je mjesto od pamtivjeka bilo selo. Udaljeno je s istočne strane gradiške utvrde oko dv i pol sata hoda, a sa zapadne strane cerničke utvrde oko pol sata hoda. Ova točka je kao u selu Medari. Imaju male kuće. Nekad su imali samo jedno cijelo selište, a krčenjem je zemljište prošireno i podijeljno u četiri selišta. Njihov se teritorij prostire u duljinu trećinu sata, a u širinu pola sata hoda. Međe su mu, s istoka utvrda Cernik, sjuga Prvča, sa zapada Poljane a sa sjevera Giletinc Posjeduju 150 jutara plodne i isto toliko neplodne zemlje. Imaju 25 kopača obrađenih vinograda, 58 jutara sjenokoša, te oko 50 jutara šuma za loženje. O ostalom nema nikakvih podataka. 4
HNTZ, Gradište pukovnija (1999), 111. Usp. NAZ Prot. 213, 266. '' 80 pravoslavaca i 44 katolika. Usp. Schematismus cleri (1837), 49. 7 Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. Pavičić (1953), 213. 2 Mažuran (1988), 518s. Prijevod s latinskog jezika. U izvorima piše: Masichy (1698), Marsich (1760), Mashich (1769). 5
U drugim točkama kao u selu MedarL3 b. God. 1734. selo je imalo 20 pravoslavnih kuća,4 a 1760. 23 pravoslavne i 8 katoličkih kuća. U spomenutim katoličkim kućama živjelo je 16 obitelji i 75 članova, a kućedomaćini su: Nikola Bušilović (5,15), Ivan Matošević (3,11), Antun Ćuić (1,11), Magalena Samardžić (1,6), Marko Pušilović (3,13), Pavao Matošević (2,12), Petar Samardžić (1,5), Ivan Rošić (1,4)/ God. 1769. u selu je, uz pravoslavne, bilo i 11 katoličkih kuća s 20 obitelji i 80 članova.6 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Mašiću piše: "Splo se nalazi ispod brda Medarsko Kutješte i brda Vinograd, između kojih teče mali potok Brstanica, a koji u obliku dubokog zavoja vodi niz neprohodnu dolinu. U selu je premošćen drvenim mostom, a dalje nizvodno do grabe Veprijak pet je do šest stopa širok i do stope dubok, ljeti obično presuši, a voda mu je inače pitka. Strme padine spomenuta dva brda dominiraju nad selom i njegovim krajobrazom. Među njima je brdo Vinograd najviša uzvisina. (...) Stazom, koja od brda Medarsko Kutješte vodi dalje za Šagovinu i Žuberkovac, može se jahati. Satnički i časnički stan u selu zidane su zgrade, a crkva je drvene građe."7 God. 1837. Mašić je imao 148,8 1857. 217, 1890. 513,' 1931. 647, 1953. 576/J a 1991. 649 stanovnika. 7.5. MEDARI
Naselje se nalazi na rječici Trnavi, uz regionalnu cestu u smjeru Zagreba 6 km zapadno od Nove Gradiške, a 2 km sjeverno od Dragalića. Spominje se 1599. kad je general Herberstein iz cerničkog kraja izveo vlaške krajišnike i nastanio ih oko Ivanića.1 U komorskom opisu 1698. Medari su ovako opisani: a. 2 1) Imena stanovnika Sređan Vukosavić, brat 1, sinova 2, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 3, kopača vinograda 4, jutara pšenice 2, jutro ječma 1, jutro prosa 1.5, vozova sijena 4, neobrađene zemlje jutara 6. Jovo Miloević, sin 1, kći 1, konja 2, volova 3, krava 2, junadi 2, ovaca 4, svinja 10, košnica kopača vinograda 5, jutara pšenice 5, jutro ječma 0.5, jutro zobi 1, jutara prosa 2, vozova sijena 5, neobrađene zemlje 15 jutara. Mlađan Damianović, brat 1, sinova 2, kći 1, krava 3, june 1, svinja 2, kopača vinograda 2 jutro pšenice 1, jutro ječma 1, jutro prosa 1.5, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 8 jutara. Makaria Rušinović, brata 2, kći 1, junadi 2, ovaca i koza 10, kopača vinograda 2, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, jutro prosa 1.5, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 7 jutara. Mihalia Radkovic, brat 1, sinova 2, krava 2, june 1, svinja 5, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, jutro ječma 0.5, jutro prosa 1.5, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 4 jutra. Milić Milinić, brata 2, sinova 2, konja 3, vol 1, krava 1, june 1, svinja 2, košnica 1, kopač vinograda 1.5, jutara pšenice 2, jutro prosa 1.5, voz sijena 1.5, neobrađene zemlje 6 jutara.
3
Budući da nekoliko sela pripada istom vojvodstvu, popisivač se - da ne ponavlja - poziva na izvješće o seju Medari. God. 1759. u Mašiću jc 26, 1779. 30,1809. 25 pravoslavnih kuća sa 157 članova. Usp. Spomenica (1930), 211. Usp. NAZ, popis, kut. 89, 81. <•' Usp. NAZ Prot. 32/IV, 207. 7 HNTZ, Gradiška pulwvnija (1999), 104s. 8 145 pravoslavaca i 43 katolika. Usp. Schematisrnus deri (1837), 48. 9 Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. Pavičić (1953), 213. 2 Mažuran (1988), 510-514. Prijevod s latinskog jezika. 4
5
Tadia Miroslavić, brat 1, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 1, kopač vinograda jutro pšenice 1.5, jutro prosa 0.5, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 15 jutara. Radić Stoiaćović, brata 2, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 1, kopač vinograda 1, jutr pšenice 1, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 8 jutara. Zaleta Vukosanić, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, košnica 1, kopača vinograda 4• juta pšenice 4, jutro ječma 0.5, jutro zobi 0.5, jutro prosa 1, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 7 jutara. Peter Knežević, sin 1, kćeri 2, icrava 1, june 1, ovaca 2, svinja 1, košnica 1, kopač vinograda jutro pšenice 1, voz sijena 1, neobrađene zemlje 4 jutra. Troša Knežević, brat 1, konj 1, krava 1, june 1, svinja 5, košnica 1, kopač vinograda 1, ju pšenice 1, jutro prosa 0.5, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 7 jutara. Jovan Knežević, brat 1, kći 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 1, kopača vinograda 4, jut pšenice 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 8 jutara. Ostoia Neaki, kćeri 2, ovaca 2, košnica 1, jutro pšenice 0.5, jutro prosa 1, voz sijena 1, neobrađene zemlje 4 jutra. Stoian Popović, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 1, jutro pšenice 1, jutara prosa 2, vozova sijena 2, neobrađena zemljišta 6 jutara. Vuk Rađminić, brat 1, sin 1, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 2, svinja 1, košnica 1, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 4 jutra. Jovo Lubenić, brat 1, konja 2, krava 1, june 1, ovaca 4, košnica 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 8 jutara. Jovo Kraiaćis, sin 1, košnica 1, jutro pšenice 1, jutro ječma 0.5, jutro prosa 1, vozova sijena 2 neobrađene zemlje 6 jutara. Simo Sudar, sinova 2, vol 1, krava 1, june 1, ovaca 2, svinja 8, košnica 1, kopača vinograda 3, jutara pšenice 2, jutro ječma 1, jutro prosa 0.5, vozova sijena 2, neobrađena zemlje 3 jutra. Buro Ivanović, brat 1, sinova 2, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 3, kopača vinograda 3, jutara pšenice 1.5, jutara ječma 5, jutro prosa 1, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 6 jutara. Matoš Panćis, vol 1, krava 1, june 1, ovaca 4, svinja 4, kopača vinograda 2, jutro pšenice 1 jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 5 jutara. Gfgo Kj aiaćis, sin 1, krava 1, june 1, košnica 3, kopač vinograda 1, jutro prosa 1, voz sijena neobrađene zemlje 5 jutara. Radivoi Mectak, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, kopač vinograda 1, jutara pšenice 3, jutro pros 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 10 jutara. Janko Uranković, brat 1, sin 1, june 1, svinja 1, kopač vinograda 1, jutro prosa 0.5. Cvio Dakić, brat 1, sinova 3, june 1, jutro pšenice 0.5, jutro ječma 0.5. Vućeta Novćović, sin 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 0.5, jutro ječma 0,5, jutro prosa 0.5. Jovan Ciganosin, brat 1, sin 1, ovaca 4, kopač vinograda 1, jutro pšenice 0.5. Staniša Bošnjak, sin 1, ovaca 2, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, jutro ječma 1, voz sijena 1, neobrađene zemlje 3 jutra. Ukupno: braće 18, sinova 27, kćeii 11, konja 11, volova 14, krava 25, junadi 27, ovaca i koza 34, svinja 47, košnica 24, kopača vinogi-ada 46, jutra pšenice 39, jutara ječma 13, jutar zobi 1.5, jutra prosa 22, vozova sijena 54, neobrađene zemlje 155 jutra. 2) Istražni opis cijelog vojvodstva Radivoja Rađanovića općenito te sela Medara posebno. Knez Srđan, Jovan Miloićis3, Vaso Milić, Vućeta Skoić4, Mlađan Damianović, glavar
;1 4
U popisu stoji Jovo Miloević. Ovoga nema na popisu.
stanovnika ovog vojvodstva, prisegnuti te ispitivani rekli su: Stanovnici ovog mjesta imaju dovoljno zemlje za svoje seosko gospodarstvo, ali je veći dio pod šumom, na močvarnom tlu i premda ga krče, zbog izlijevanja rijeke Save, često je uništeno. Nikakvo im zemljište nije dodijeljeno. Sudske stvari u manjim slučajevima rješava gospodin gradiški zapovjednik a u težim parnicama gospodin general Gvido od Storumbergha. U ovoj točki tuži se Vaso Milić5 kako j prije kakvih dvije godine vojvoda, zvani Klaic, oko blagdana sv. Jurja, s nekoliko pripremljen ljudi, u noći, razbivši vrata, silom i snagom provalio u kuću spomenutog Vase Milića i iz nje ote jednu žensku te ju je spomenuti vojvoda Klaic htio odvesti sebi za ženu. Budući da se ženska opirala te i jedna a i druga strana opalila iz samokresa, jedan od ljudi iz mraka, u vojvodovo pratnji - koji je ne znajući prolazio - pao je mrtav. Zbog toga ubojstva i čina gospodin gradiški zapovjednik kaznio je ijednu i drugu stranu. Vaso Milić morao je spomenutom zapovjedniku dat 30 dukata, tj. 127,50 fl.6 Osim toga, ženi ubijenog muža dosudio je da se dadne 60 florina i jed krava, od kojih je već isplaćeno 30 fl. a ostatak urgira da se sada mora isplatiti. A spomenut Petar Klaic, vojvoda, morao je istom gospodinu gradiškom zapovjedniku platiti 25 dukata, tj 106 fl Tako je i jedna i dmga strana, kako počinitelj tako i uzročnik napada, oglobljena i kažnjena. Već sedam godina plaćaju vojnicu i primaju konačenja. KJ OZ svih sedam godina vojvod Radivoj Radanović ju je sabirno i dostavljao u kasu Ratnog komisarijata. Kolike su bile obveze vojvode i njegovih podanika, nisam mogao doznati jer im nije običavao davati nikah>e priznanice. Godine 1697. sabirno je Ivan Stakić7 - za što je nekima davao i priznanice - a koliko, nisam mogao doznati. Godine 1698. ovo je vojvodstvo, prema namiri pod slovom "Akoju je odredio gospodin Schlintenpuch*, platilo 318 florina. Ovo se vojvodstvo žali kako su Osmanlije, u vrijeme zauzeća Beograda, među ostalim utvrdama bili ponovno zauzeli i Bijelu Stijenu. Kako ih je već sljedeće godina carska vojska stjerala u polje, a stanovnici ovog vojvodstva, zatvorivši Osmanlije u spomenutu Bijelu Stijenu, očekivali su pomoć carske vojske. Međutim, u vrijeme dok su se oni borili protiv Osmanlija(>, navalili su Virovitičani, Voćinci i stanovnici Jugova Polja, ne da se bore protiv neprijatelja, ne na stoku siromašnoga naroda. Otjerali su svu stoku i uzeli je sebi i to: ovaca i koza 850, konja 26 krupne rogate stoke 176, svinja 166, 26 konja natovarenih pokućstvom, samokresa 25, sablji 16 Oni ponizno mole časnu Komisiju da im se šteta namiri Godine 1697. cijelo je vojvodstvo izdržavalo - bez plaće ili odbitka obveza - 4 govedara i 12 volova, da bi ujedno za magistrova kola bili obvezni dati jedno kunino krzno i pet lisičijih u vrijednosti od 10 florina. Godine 1696. dali su, bez ikakve naknade, 6 kola te pojedinačno 6 ujarmljenih volova, ukupno 36 glava, pod izlikom da moraju dovesti hranu iz Osijeka do granice s ove strane Save, od kojih je 9 volova uginulo, u vrijednosti 180 fl. Davali su prijevoz za dovoz hrane, držati su straže na savskim stražamicama, radili su na opkopima oko gradiške granične utvrde, a za sve to nikada nisu dobili nikakvu plaću. 3) Opis zemlje i njezinih osobina. Ovo je mjesto od davnina bilo selo. Udaljeno je od gradiških opkopa oko dva sata hoda na sjever, a od rijeke Save oko sat i pol. Ovo mjesto, i u osmansko doba a i sada, nastanjavaju stanovnici-vojnici grčkog obreda. 5
Vase Milića nema u popisu. Ta suma je u vrijednosti od oko Šest volova. Ivan Štakić bio je kapetan. s Georg Johann Schlintenbuch, vrhovni vojni zapovjednik u Slavoniji, godine 1687.
ft 7
Imaju male kuće. Još u osmansko doba tu su bile četiri cijele baštine, a poslije je to zemljište podijeljeno na 15 dijelova. Njihov se teritorij prostire pola sata hoda u duljinu i širinu. Na istoku dotiče sela Mašić i Poljane, na jugu Dragalić, a na zapadu Trnavu. Oranice imaju, manjim dijelom u prigorju, a ostalo je na vlažnu tlu; na suhu je oko 300 jutara, u ravnici na močvarnu mjestu oko 200jutara. Sjenokoša imaju oko 150 jutara, obrađenih vinograda 50 kopača, neobrađenih nema, a ovaj prigorski kraj prikladan jeza sadnju vinograda Zironosne šume, koje posjeduju skupa s vilom Dragalić, prostiru se sat hoda u duljinu a pola sata u širinu. Na ovom teritoriju ima zidana crkva sv. Ivana10, otkrivena i djelomice urušena. Imaju dvije vodenice na rječici Trnavi; svaka od njih, kad melje dan i noć, može samljeti oko jedan cent" brašna. Porez na vodenice nije plaćan ni u osmansko doba niti nakon oslobođenja ovih krajeva. Ovo je mjesto blagajnički (fiskalni) kraj. Kršćanska vlast nije priznavala ničije vlasništvo, je ikome drugome davala pravo na vlasništvo. Osmanski gospodar ovoga zemljišta zvao se Igin Bašić, koji je boravio u Gradišci. Njemu je godišnje svako selišće plaćalo 120 denara te nije davalo druge nikakve namete. A što se tiče radnika, od svakog su selišća morali davati po jednog žeteoca, po jednog orača sa zaperegom po jednog kosca. A u svako vrijeme bili su obvezni biti na usluzi osmanskoj vojsci. U mimo doba osmanskom caru nisu davali nikakvih poreza. Nakon rata počeli su - nekad više nekad manje - plaćati, a koliko, nisam mogao sigurno doznati. b. God, 1734. selo je imalo 22 pravoslavne kuće.12 U izvješću 1761. stoji daje selo ima 28 pravoslavnih kuća, da su u njemu ranije boravila dva svećenika i da su odatle služili i druga okolna sela,13 Budući da su sela Medari i Trnava u vojnom zemljovidu iz 1780. ucrtana jedno pored drugoga, skupa su i opisani. "Ta dva sela leže vrlo blizu jedno drugome na prolaznoj zemaljskoj cesti od Nove za Staru Gradišku, i za Bjelovar i Zagreb u Hrvatskoj, a dijeli ih samo potok Trnava koji teče između njih. (...) Šest do deset stopa širok i stopu do dvije dubok, potok Trnava na prolaznoj je cesti, kao i izvan sela na cesti za Dragalić, premošćen drvenim mostom; ima stopu do četiri stope visoke obale, najvećim dijelom obrasle grmljem, pjeskovito korito i pitku vodu, a za jakih kiša naglo nabuja i prijeđe obale, ali voda se već za nekoliko sati opet povuče. Mali potok Veprijak, koji je zbog svoje grabe ispred Medara na cesti od Nove Gradiške premošćen drvenim mostom i koji se dalje nizvodno sjedinjuje s potokom Brstanica iz pravca Mašića, tik prije Poljana utječe u potok Trnavu... Brdo Trnava kao i brdo Medarsko Kutješte, koje je najvećim dijelom obraslo hrastovim stablima srednje veličine i gustim šipražjem... na strani sela Medari dominira nad oba sela i njihovim poljima dolje u ravnici. (...) Crkva pokraj sela Medari drvene je građe.1"4 God. 1839. Medari su imali 22 pravoslavne kuće sa 150 članova, 1857. 198, 1880. 262, 1921. 499,1953. 496,15 a 1991. 452 stanovnika.
1(1 11
Usp. selo Dragalić. cent-52 kg. Medari su bili sjedište pravoslavne župe. 1759. imali su 3'1, 1779. 27, 1809. 24 pravoslavne kuće sa 150 članova. Usp. Spomenica (1930), 213. God. 1837. Medari s Trnavom imali su 431 stanovnika i to 391 pravoslavca i 40 katolika. Usp. Schematismus cleri (1837), 47. 13 Usp. NAZ Prot. 31/11, 53. w HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 103s. 15 Usp. Korenčić (1979), 421. 12
7.6. POLJANE
Naselje se nalazi na rječici Trnavi 5 km jugozapadno od Nove Gradiške i 2 km jugoistočno od Dragalića, 105 m n/m. Selo se ne spominje u ranijim povijesnim izvorima, a 1698. ovako je opisano: a JI) Imena stanovnika: Janko LadiŠan, kći 1, konj 1, junadi 2, svinja 1, jutro pšenice 0.5, vozova sijena 4, neobrađe zemlje 4 jutra. Radošan Doićović, brat 1, kći 1, konj 1, krava 2, junadi 2, ovaca 2, svinja 7, jutro pšenice 1 jutro ječma 2, jutro prosa 4, vozova sijena 5, neobrađene zemlje 7 jutara. Milisav Travisan, krava 2, junadi 2, ovaca 2, košnica 1, jutara prosa 3, vozova sijena 4. Milia Stoić, brat 1, kći 1, krava 2, junadi 2, ovaca 2, svinja 10, kopača vinograda 6, jutar prosa 3, vozova sijena 6, neobrađene zemlje 10 jutara. Đurac Damianović, brata 2, sinova 2, kćeri 2, konja 2, krava 2, junadi 2, ovaca 2, svinja 10 kopača vinograda 5, jutro ječma 1, vozova sijena 5, neobrađene zemlje 10 jutara. Pridolje Bošnjak, svinja 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1, neobrađene zamlje 3 jutra. Juriša Obraćis, svinja 4, jutro pšenice 1, voz sijena 1, neobrađene zemlje 3 jutra. Luka Milanković, brat 1, sin 1, svinja 5, kopač vinograda 0.5, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 2 jutra. Jovan Bećar, svinja 5, košnica 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 2. Voin Lasić, kći 1, konj 1, svinja 2, košnica 1. ^ ..... ... Stoiak Bošnjalc, brat 1, sin 1, vol 1, krava 1, junadi 2, ovaca 1, jutro ječma 1. Toma Bošnjak, brat 1, sin 1, krava 1, ovca 1, jutro pšenice 1. Trivul Bošnjak, brat 1, sin 1, kći 1, konj 1, svinja 5, jutara pšenice 2, neobrađene zemlje 2 jutra. Boćeta Bošnjak, kćeri 2, konja 2, svinja 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlj 2 jutra. Serdan, brat 1, sin 1, svinja 3, jutro pšenice 1, jutro prosa 1, vozova sijena 2. Radošan Bošnjak, brat 1, sin 1, krava 1, junadi 2, svinja 4, jutro prosa 1. Sinvić Bošnjak, brat 1, sin 1, kćeri 2, konja 2, krava 2, junadi 2, ovaca 1, svinja 1, jutro pros 1. Radoša Bošnjak, sin 1, kći 1, krava 1, junadi 2, ovaca 2, košnica 5, kopača vinograda 4, ju ječma 1, vozova sijena 2. Nikula Marković, brata 2, sinova 2, volova 2, krava 1, june 1, ovaca i koza 8, jutara pšenice 8, jutro prosa 1, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 3 jutra. Andreas Tomić, sinova 2, konj 1, ovaca 4, jutro pšenice 1, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 2 jutra. Marko Bogdanović, sin 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1 vozova sijena 4, neobrađene zemlj 6 jutara. Jovan Davidović, vol 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, jutara prosa 2, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 6 jutara. Stoina Radonavović, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 4 jutra. Tomas Matošević, june 1, svinja 3, jutro pšenice 1, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 8 jutara.
Mažuran (1988), 5l6s. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: PolIyana (1698), Polijane (1746), Poljane (1760).
Ukupno: braće 122, sinova 13, kćeri 11, konja 11, volova 4, krava 18, junadi 23, ovaca i koz 25, svinja 63, košnica 8, kopača vinograda 15.5, jutara pšenice 22.5, jutara ječma 5, jutara prosa 17, vozova sijena 54, neobrađena zemljišta 74 jutra. 2) Ovo je mjesto od davnina bilo selo. Udaljeno je od gradiške utvrde oko dva sata hoda u unutrašnjost prema sjeveroistoku. Imaju male kuće. Govore da je bilo samo jedno cijelo selište, ali nakon njegove podjele u tii dijela i pošto je zemljište krčeno, teritorij je povećan. A prostire se tričetvrt sata u duljinu i širinu Međe su mu, s istoka Pivča, s juga rijeka Sava, sa zapada Dragalić, sa sjevera Medari. Imaju oko 150 jutara plodnih oranica, 54 jutra sjenokoša te 50 jutara običnih šuma za loženje. Žironosnih šuma imaju u duljinu tričetvrt a u širinu četvrt sata hoda. Selo posjeduje jednu vodenicu na rječici Trnavi, koja za dan i noć može samljeti jedan cent žitarica. O drugim stvarima ništa nisam doznao. O ostalim točkama kao u selu Medari. b. Poljane su 1734. imale 12 pravoslavnih kuća.3 U izvješću 1746. stoji kako je selo s mješanim pučanstvom da ima 12 katoličkih kuća, 14 obitelji i 74 katolika. Izvješće 1758. navodi daje od davnina drvena kapela sv. Fabijana i Sebastijana i daje crkvenjak Grgo Katičić, Blažev. Poslije su uz kapelu sagradili i tornjić sa zvonom. Sahranjivali su se, skupa sa Dragalićem, na groblju pored ruševina kapele Glavosjeka sv. Ivana Kristitelja. U selu je tada bilo 13 kuća i 86 katolika. God. 1760. Poljane su imale 19 pravoslavnih i 12 katoličkih kuća, 21 obitelj i 74 katolika. Kućedomaćini katolici bili su: Blaž Katić (2,6), Jakov Katićić (1,2), Mijo Katićić (1,4), Marko Pavišević (3,8), Mlato Marošević (2,4), Šimo Ivanović (1,4), Mijo Hrkić (3,10), Mijo Ivanović (2,10), Ilija Jelić (2,8), Ivan Krajačić (2,8), Nikola Marošević (1,5) i Pavao Katićić (1,5), a 1769.12 katoličkih kuća, 13 obitelji i 104 osoba.4 Uz vojni zemljovid iz 1780. selo Poljane je ovako opisano: "Potok se Trnava iznad sela spaja s malim potokom Veprijak; ima pjeskovito dno, u selu je premošćen drvenim mostom, a u šumi, punih pola sata odavde, ima još jedan most, četiri do pet stopa visoke, grmljem obrasle obale te pitku vodu. Taj je potok u ovom kraju šest do osam stopa širok i dubok do tri stope, a izvan šume je za uobičajena vodostaja na različitim mjestima prohodan pješice i konjima. Šuma Veliki lug, koju presijecaju Trnava i potok Šumetlica - voda kojih se miješa - oko tih potoka najvećim dijelom ima drveće srednje visine, gusto je prorasla, tlo joj je gotovo uvijek vlažno te nema drugog prolaza osim preko javnih, u planu navedenih prolaznih putova..."3 Oko 1800. naselje je imalo 303 stanovika,6 1837. 340,7 1857. 236, 1890. 325, 1931. 478, 1953. 420,K a 1991.412 stanovnika.
2
U izvorniku stoji pogrešno: 3 brata, 17 sinova. God. 1759. 26, 1779. 22, 1809. 24 pravoslavne kuće sa 225 članova, a 1839. 26 kuća sa 167 članova. Usp. Spomenica (1930), 211. 4 Usp. NAZ Prot. 29/1, 121; 30/11, 328, 333; popis, kut. 89, 62; 31/111, 53; 32/IV, 206. 5 HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 108s. 6 Usp. NAZ Prot. 213, 266. Tu stoji da je u selu, uz ranije spomenute pravoslavce, bilo i 78 katolika. 7 260 pravoslavnih i 80 katolika. Usp. Schematismus deri (1837), 47. 11 Usp. Korenčić (1979), 422. a
VIII. OPĆINA GARČIN
8.1. BICKO SELO •v
Naselje se nalazi 14 km istočno od Slav. Broda, na odvojku s regionalne ceste 2 km južno od Garčina, 90 m n/m. Ime je dobilo po rječici Bid.1 U starijim se izvorima ne spominje, a u komorskom popisu 1698. ovako je opisano: a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Toma Cakmaza, sin 1, kćeri 2, konja 2, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 2, jutara pšenice 5, jut zobi 1, vozova sijena 5. Mato Mazlanić, vola 2, krava 1, june 1, košnica 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 3, najamnik Marian Cakmazović, sinova 2, kći I, vol i, krava 2, junadi 2, svinja 1, košnica 1, jutara pšeni 3, vozova sijena 4, najamnik 1. Paval Kamišia, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, košnica 1, jutara pšenice vozova sijena 4, najamnik 1. Luko Lacković, sinova 2, kći 1, krava 1, june 1, svinja 2, košnica 3, vozova sijena 2. Joso Lacković, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 4, košnica 3, jutro pšenice 1 vozova sijena 3. najamnik 1. Petar Cakmazović, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 2, jutro pšenice 1, vozova sijena najamnik 1. Nikola Maza lović, sin 2, kći 2, vol 2, krava 2, junadi 3, svinja 3, košnica 2 jutara pšenice vozova sijena 3, najamnik 2. Ukupno: sinova 20, kćeri 6, konja 2, volova 8, krava 9, junadi 23, svinja 26, košnica 15, jut pšenice 17, jutro zobi 1, vozova sijena 27, najamnika 5. 2) Gore spomenuti stanovnici dragovoljno i odvažno izjavljuju da pripadaju vojsci. Osobno nazočni Mato Mazalović, Marian Cakmazović i ostali, nakon prisege vjernosti, rekli Ovi stanovnici, zbog manjka radne stoke, ne uspijevaju obraditi svoje seosko gospodarstvo zemlju, pa ne mogu koristiti susjedno zemljište. Ovaj posjed stanovnici baštine od svojih pređa, nisu mu ga dodijelili niti doznačili komorski službenici. Oni su pozvani da ovamo dođu dijelom ' U izvorima stoji: Biscka, a rječica sc naziva Bics, Bicska (1698), Bicsko Selo (1730), Biczkovo Szello (1761), Biczko Selio (1775). 2 Mažuran (1988), 110-113. Prijevod s latinskog jezika.
Bosne a dijelom iz tibiskih krajeva*'. Ovi graničarski stanovnici nisu dosad na ovo zemljište plaća nikakve poreze ni namete, ali zato stalno vrše vojničku službu. Gospodin pukovnik Giba, i voditelji podložne mu narodne vojske, suci su ovim graničarima i do sada pravne usluge nisu naplaćivali stanovnicima. Ovi graniČarslđ stanovnici nisu do sada plaćali m redovite ni izvanredne vojnice, nego su u nek godinama izdržavali njemačke vojnike, sad jednog, sad dvojicu, sad konja, sad poslužitelje, dva tjedna, do njihova razmiještanja. Tako su 1696. kroz tri mjeseca besplatno sijenom, zobi i ostalim s cijelim vojvodstvom, izdržavali 8 konja i dva poslužitelja gospodina pukovnika Gibe; isto tako s cijelu zimu izdržavali pola ugarskog konjanika. Za te svoje usluge nisu dobili nikakvu nagradu n plaću. Ovi se graničari žale da - uz stalne vojničke obveze na stražarnicama, utvrdama i uz granicu moraju davati kmetovske radnike za podizanja opkopa. Uz to, prošle 1697., dok je carska vojsk išla u Bosnu, zato što je gospodin pukovnik Giba puno potrošio na gospodu zapovjednike, pripremili su gospodinu pukovniku tri zapažena izleta u vrijednosti od 15 fl., ne na silu, nego što željeli udovoljiti njegovoj molbi Isto tako, zapovjedniku prekosavskih opkopa moraju godišnje besplatno odvući pet i pol hvata diva za loženje. Od ovoga sela, k drugim selima i okolici, nije moglo pobjeći pet stranaca zato što je tu, iz straha od neprijatelja, neprestano prisutna narodna vojska skupa s kmetovima. Stanovnici ovoga posjeda, uz stalnu vojničku službu, morali su davati deset radnika za podizanje opkopa zidovima na granici Broda, Doboja, brodskog otočića i stražarnica na Savi, zvanih čardaci, a prema potrebama i više njih. Isto tako posluživali su, bez plaće, oružjem i drvima ali, ipak, ima već jedna godina, da im se za jednog graničara godišnje daje 17 oka brašna. 3) Ovaj je posjed smješten u krasnom ravničarskom kraju, ali u vrijeme izlijevanja rijeka Save obično biva poplavljen. Zove se Bicka. Udaljen je od Broda jednu, od Osijeka 7, a od Petrovarad 20 ugarskih milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, danas su svi graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju 8 divenih, nešto boljih kuća, pokrivenih slamom, a zbog čestog izlijevanja Save, one su n sojama izdignute od zemlje. Imaju jedno narodno selište. Cijeli je posjed uglavnom močvaran, a prostire se na prostoru od oko pola ugarske milje. Medi s istoka selom Oprisavcima, sa zapada selom Zadubravljem, s juga selom Kutima, a sa sjevera selom Garčinom. Granice su mu: sa istoka Srebrenilć, osmanska granica preko Save, sa zapada Brod, s juga Doboj, a sa sjevera Našice. Ovaj posjed ima oko 80 jutara obrađenih oranica i neobrađene zemlje koja, zbogplavljenja Save, često biva upropaštena. Ima oko 4 jutra malih pustih rtova. Boljih, stvarno bujnih, sjenokoŠ ima oko 20 jutara. Mlađih hrastovih i tisovih šuma za loženje i prikladnih za lakše građevine ima oko 30 jutara. Ne nazire se neka crkvena ili svjetovna građevina. Gospodin pukovnik Giba dao je na rječici Biđu sagraditi vodenicu i od nje ubire koiist. Imaju oko 10 jutara loše žironosne i hrastove šume d sada slobodne odžirovine. Za ribarenje koriste riječicu Biđu kojoj ima obilje dobrih riba, kornjača i rakova. Stanovnici ovog posjeda tvrde da su čuli kalco je kršćanski gospodar ovoga posjeda bio nek brodski Vuk Despot. O njegovim pravima, osim o dostojanstvu, ne znaju ništa.
3 4
ex patribus ad Tybiscum - stanovništvo iz područja rijeke Tise. Srebrenik sc prvi put spominje 15. ožujka 1333. Bio jc najtvrđi bosanski grad. Osmanlije su ga osvojili 1512. Od mohačke bitke do karlovačkog mira bio jc grad bez naročite važnosti. Popravljen je 1777. god. Usp. Kreševljaković (19S0), 194.
Glede zemlje stanovnici nemaju nikakvih međusobnih razmirnica. Osmanski gospodar ovog posjeda bio je Ahmed-beg brodsku Njemu su stanovnici po kući, godišnje, plaćali 80 denara, i svaki mu je od njih morao besplatno raditi devet dana. Spomenutom osmanskom gospodaru zemlje svake su godine davali desetinu od svih prihoda na koje se ona odnosila. Osmanskom caru stanovnici nisu nikada ništa plaćali, ali su zato morali raditi na održavanju mostova prema Osijeku. Njegovu Veličanstvu, osim prije spomenutih obveza i usluga te neprestane, besplatne vojnič službe, do sada drugo ništa nisu plaćali. Gore spomenute namete odredio im je Schlintenbuch. Na sve ovdje izneseno, svi stanovnici i svaki pojedini od njih dragovoljno i spontano dali su sv suglasnost. b. God. 1730. u Bickora Selu bilo je 15 katoličkih kuća i kapela sv. Tome, apostola; 1746.22 kuće i 123 katolika.5 U izvješću 1758. stoji kako je kapela na posjedu obitelji Cakmazović, da ima zvono od oko 15 kg i da je crkvenjak Ivan Vorgić, Sahranjivali su se dijelom u Oprisavcima, dijelom u Klokočeviku pored crkve sv. Petra. God. 1760. u Bickom Selu bilo je 26 kuća, 37 obitelji i 210 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Juro Polić (2,10), Mijo Polić (3,18), Šimun Kamišćević (2,13), Filip Lacković (1,5), Ilija Lacković (2,11), Ivan Vidović (1,7), Tomo Marić (1,4), Luka Zejecević (4,21), Mijo Kovač (1,6), Anto Marić (1,4), Šimo Mirković (2,8), Nikola Kolić (1,8), Tomo Peštelić (1,5), Anto Peštelić (1,5), Martin Peštelić (2,5), Ivan Vorgić (1,10), Martin Polić (1,4), Mato Kovaćević (1,6), Franciska Mazanović (-,5), Martin Čakmazović (3,10), Martin Radovanović (2,15), Marko Radovanović (1,7), Stjepan Vuković (1,5), Marko Čakmazović (1,7), Matija Čakmazović (1,3), Luka Polić (1,8). God. 1769. selo je imalo 37 kuća, 80 obitelji i 333 katolika, a 1775.37 kuća, 70 obitelji i 329 stanovnika.6 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Bickom Selu piše: "Mala rijeka Biđ ili Bič, koja izvire iz velike močvare Jelas kod Kuta... u ovom je području premošćena s dva drvena mosta. Preko gornjeg mosta vodi put za Poljance, a preko donjeg, velikog mosta, put za Oprisavce. Osim preko njih rijeka nigdje drugdje nije prohodna. Uzvodno je široka 60 koraka, a prema velikom mostu i dalje nizvodno do 110 koraka. U početku je duboka hvat, zatim dva do tri hvata. Korito joj je jako muljevito, a obale su joj naizmjenične visine dvije i četiri, pa i šest stopa. Za dugotrajno kišna vremena nabuja i izlije se te preplavi okolne livade. Na njima, nakon povlačenja vode, koja brzo nestane, ostaju mnoga blatnjava mjesta. Ona se vrlo sporo suše i tek za vrućeg ljeta povremeno • presuše. Ovdašnji su putovi, ovisno o vremenu, dobro ili loše prohodni."7 God. 1837. Bicko Selo je imalo 312 stanovnika - a od 1863. kapelu Presv. Trojstva8 -1857. 289,1890.417,1831.542,1961.705,y a 1991.581 stanovnika. Koncem XIX. i tijekom XX. st. u selo su se doseljavali Ličani, Gorani, Bosanci i Dalmatinci te oni danas u selu prevlađuju.'0
5
Usp. NAZ Prot. 29/1, 51, 93. " Usp. NAZ Prot. 30/11, 228,233; popis, kut. 89, 21 ls; 3VIII, 143; 32/IV, 95, 592. 7 HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 96. * 299 katolika i 13 pravoslavnih, Usp. Schernatismus (1837), 34; (1928), 55. * Usp. Korenčić (1979), 645. 1,1 Usp. Pavičić (1953), 269.
8.2. GARČIN m.!
Naselje se nalazi 14 km istočno od Slav. Broda uz regionalnu cestu u smjeru Vrpolja, 96 m n/
Ime je dobilo po gradini Gardunu, što leži oko 5 km sjevernije od sela, na niskom brdu istog imena. Riječ "gardin" je, vjerojatno, od latinske riječi cardo, cardonis, tj. gornji, sjeverni kraj, jer se nalazio sjeverno od prometnice, diljskog podgorja. Kasnije se selo saselilo uz regionalnu cestu. Na istoimenom brdu ponad Garčina nalazio se stari grad Gardun. Tvrđava potječe, vjerojatno, iz rimskog ili ranohrvatskog doba. Gradina, čije su se zidine sve do nedavno vidjele, sagrađena je vjerojatno u šestom ili sedmom stoljeću i Hrvati su je zatekli skoro novu. Usvojili su njezino ime. Svakako je Gardun morao imati važno značenje za cijelu okolicu, jer su prema njemu nazvani naselje i potok. God. 1244. Garčin je bio u sastavu posjeda Brezna, a kao tvrđava (castellum Garchyn) spominje se 1474., u vlasti bosanskog biskupa. Kad je, nakon pada Bosne, i Slavoniji zaprijetila opasnost od Osmanlija, đakovački su biskupi u Garčinu sagradili manju utvrdu. Osmanlije su je zauzeli u jesen 1536., a utvrda je tijekom osmanske vladavine propala2. U XVII. st. garčinska župa bila je prostrana i važna. Biskup fra Tomo Ivković (1626.-30.), u župi je krizmao 585 osoba, a biskup fra Jeronim Lučić u svom izvješću piše: "Prvog svibnja (1626.) bio sam u garčinskoj župi (Gargino), koja je podložna našoj brizi. U njoj su dvije kamene crkve, pokrivene i opremljene, naime, sv. Petra i sv. Nikole3. Sakramente kršćanskim vjernicima podijeljuje fra Marijan Dumnanin (Duvnjak). Tu sam pod svečenom misom, obučen u biskupski ornat, uz asistenciju 10 franjevaca, sakrament potvrde podijelio 480 osoba obaju spolova".4 U kanonskom izvješću fra Petra Nikolića 1660. stoji: "U župi koja je zove Garčin (Garchina) postoji dvije crkve: prva, pod imenom sv. Nikole, za koju se davno, neki svjetovni svećenik Ivan, pobrinuo da se sagradi i pokrij e, bila je stara crkva; i druga, pod nazivom sv. Petra apostola. Dušobrižništvo vodi neki fra Mato iz Našica, a obje su crkve dobro opremljene i čuvane."s God. 1673. garčinska župa imala je 2200 katolika.6 Komorski izvještaj 1698. o Garčinu glasi: a ? 1) Imena stanovnika i podložnika: Filip Balentović, sinova 2, kćer 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 1, jutara pšenice 3, vozova sijena 12. 1 Kao dio naselja nekad su posebno bilježene Surevice. U izvorima stoji: Garchyn (1474), Gareino (1630), Garcsin i Gcrscin (1698), Garehin (1730), Gercsin (1769). 2 Usp. Bosendorfer (1994), 183, 163; Marković (1994), 73, 174. Zahvaljujem gosp. Vinku Akšamoviću i Luki Vinkoviću, ljubiteljima povijesti i kulture, što su mi, tijekom ovoga rada, o svom selu ustupili više arhivske građe nego što jc sam skupio. 3 Crkva sv. Nikole jc kod Dubravnika, izvan područja Županije. 4 Draganović (1982), 90. Prijevod s latinskog jezika. Usp. Pavičić (1953), 257, 263. Buturčcvu pretpostavku - na temelju izvješća biskupa Jeronima Lučića (1638.) - da su neko vrijeme u Garčinu "valjda službovali svjetovni svećenici", usp. Buturac (1970), 38, osporava sam biskup Lučić svojim pismom iz Požege 29.IV.1639.: "Ovim našim listom izjavljujemo svima nepokolebivom vjerom da su dolje navedene župe Požega, Rat kov Potok, Garčin, Dragotin i Selca uvijek spadale samostanima fratara sv. Franje, male braće u Velikoj i Našicama, između rijeka Save i Drave, što znam kao starac sa 50 godina provedenih u redu sv. Franje; budući su spomenuti samostani i domovina imali malo pripadnika Reda, bosanski biskupi su malo po malo otuđivali i uzurpirali dotične župe rečenim samostanima, koji se nisu mogli uzdržavati i odgajati mladež u svojim krajevima a da se spomenute župe ne vrate samostanima Velika i Našice. I zato očima tih samostana dajemo svjedočanstvo ovim pismom i ovjerovljujemo ga našim pečatom i potpisujemo vlastitiom rukom da dugujemo spomenute župe rečenim samostanima...". Draganović (1983), 50. Da su tijekom XVII. st. pojedini biskupi uzimali prihode garčinske župe, to je već drugo pitanje. U svom izvješću biskup Lučić 28. listopada 1637., nakon što jc sretno prešao rijeku Savu i u Sikirevcima "izašao iz Bosanskog kraljevstva i ušao u Kraljevstvo Slavonije", u Selcima blizu Đakova krizmao jc 246 katolika. "Tu su dvije crkve, jedna sv. Katarine, a druga sv. Nikole. Prva je od drveta, a druga od kamena". Usp. Draganović (1982), 88. 5 Smičiklas (1891), 10. Prijevod s latinskog jezika. " Usp. Jclenić (1918), 144-146. 7 Mažuran (1988), 134-136. Prijevod s latinskog jezika.
Franjo Primir, sin 1, kći 1, ovca 1, košnica 2, jutro pšenice 0.5, voz sijena 1. Petar Balentović, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 3, košnica 3, jutara pšenice 3.5, vozova sijena 8, najamnik 1. ' Petar Osinjanin, sinova 2, kćeri 2, ovaca i koza 2, svinja 1, košnica 2. Ivan Kundakšić, kći 1, ovaca i koza 4, jutro pšenice 1, vozova sijena 6, najamnik 1. Ilia Ivanović, ovaca i koza 2, svinja 2, košnica 2, jutro pšenice 0.5, vozova sijena 3, najamnik 1 Mihailo Radićevović, sinova 2, kći 1, krava 1, junadi 2, ovca 1, košnica 4, jutara pšenice 2, vozova sijena 3. SimoJanišić, sin 1, kći 1, ovca 1, svinja 1, jutro pšenice 0.5. Marko Ninković, kći 1, ovaca i koza 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Simon Balentović, sin 1, kći 1, krava 1, junadi 2, svinja 4, košnica 5, jutro pšenice 2, vozova sijena 10. Ivan Knežević, krava 1, june 1, svinja 4, košnica 3, jutro pšenice 1, vozova sijena 2, najamnik 1 Ukupno: sinova 9, kćeri 10, volova 2, krava 5, junadi 8, ovaca i koza 13, svinja 12, košnica 2 jutara pšenice 14, vozova sijena 36, najamnika 4. 2) Ovi gore spomenuti stanovnici dragovoljno žele nastaviti živjeti vojničkim životom. Osobno nazočni Filip Balentović, Franjo Demilićs i Petar Balentović, nakon uobičajene priseg ispitivani, rekli su: Ovi pogranični stanovnici ne uspijevaju obraditi svoje seosko gospodarsko, premda je zemljište ovog imanja tako opisano da ga mogu uzorati tri orača. Ovaj su posjed sadašnji stanovnici od davnina baštinili od svojih pređa, još od vremena osmanske vlasti, a nije im komorski dodijeljeno i do sada nisu plaćali nikakav porez na zemlju. Ovi stanovnici u svim slučajevima svoje parnice rješavaju kod gospodina pukovnika Gibe i on im to besplatno čini. Ovi stanovnici, koji su pod vojničkom stegom, do sada nisu plaćali vojnice, nego su kadkad ko rasporedbe i premještanja vojske bili obvezni hraniti ih. A za to nisu imali nikalcvih olalcšica. Stanovnici ovog posjeda morali su nasjeći i zapovjedniku brodskog otočića dovesti jedan hvat drva za loženje. Isto tako išli su besplatno orati gospodinu pukovniku Gibi. Svaki stanovnik ovoga sela morao je do sada svake godine po jedan dan raditi na utvrđivanju brodske tvrđave. Isto tako, cijelo je selo moralo besplatno nasjeći i dovući 80 većih palisada pomagati kod prijevoza. Za sve spomenute radove stanovnicima do sada nije ništa plaćano. Stanovnici tvrde kako su gospoda brodski vojnički časnici ometali brodsko komorsko gospodarstvo. 3) Ovo je mjesto, u pravom smislu riječi, smješteno među šumama. Zove se GarČin. Udaljeno od Broda jednu, od Osijeka 10, a od Petrovaradina 16 milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi; sad su graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi Imaju 9 skromnih drvenih kućica, pokrivenih slamom. Imaju četvrtinu- selišta. Teritorij ovo posjeda prostire se uokolo sat hoda. Međe mu sežu: na istok pusti Boleševac'J, na zapad selo Seln na jug Bicko Selo, na sjever selo Klokočevik. Granice su mu: sa istoka Babina Greda, sa zapada Brod, š juga Doboj, sa sjevera Našice.
* Vjerojatno sc misli na Franju Primira. '' Neko mjesto kod Starog Topolja.
Selo posjeduje oko 150 jutara obrađenih oranica i neobrađene zemlje, koja je najčešće zarasla u trnje. Pusti rt, smješten na brežuljku, ima oko 3 jutra. Ima oko 20 jutara dosta dobrih i korisnih sjenokoša. Ima oko 50 jutara šuma hrastovih i tisovih za loženje i pogodnih za građenje. Na ovom teritoriju nalazi se kamena crkva sv. Petra apostola. Na rječici Gerčini10 ima jedna potočna vodenica. Posjed ima oko 25 jutara hrastovih, žironosnih šuma i zelenike, do sada slobodnih od žirovine. Nemaju ni ribnjaka, niti jaruga s ribama. Osmanski gospodar ovoga sela bio je Mohamet-beg brodski, kome je godišnje, kao naknadu, svaka kuća davala 12 denara i tri radnika, i isto toliko dana. Ujedno su za svaku svinju plaćali po jedan denar te po kući oku i pol maslaca. Istom su osmanskom gospodaru svake godine davali desetinu od svih proizvoda na koje se ona odnosila. (Nikad u ovom selu nije uzimana desetina od vina). Osmanskom su caru stanovnici ovog posjeda za cijelo selo plaćali 6fl. i 60 denara te po potrebi besplatno su radili na mostovima prema Osijeku. Njegovu Veličanstvu, osim prije spomenutih kmetskih radova i besplatna služenja u vojsci, stanovnici do sada ništa drugo nisu, davali. O razdiobi povremenih nameta stanovnici stvarno ništa ne znaju. Ove su točke, uz prisegu trojice pribilježenih predstavnika, stanovnici dragovoljno potvrdili. b. U izvješću 24.V. 1730. stoji da je "stara kamena crkva garčinske župe sv. Petra i Pavia bez tornja i zvona". Imala je tri oltara: glavni, apostolskih prvaka, sa slikom na platnu te oltare Duha Svetoga i apostola Filipa i Jakova. Župi su pripadala sela: Selna, Vaskovec, Klokočevik, Dubravnik, Lapovac, Topolje, Oprisavci, Poljanci, Kuti, Bicko Selo i Sapci. Za potrebe raspršenog puka župnik fra Augustin Blažević iz Velike11 sagradio je u Garčinu drvenu crkvu u čast sv. Mateja, apostola i evanđeliste, s drvenim tornjem i zvonom. Crkva je bila samo blagoslovljena i u njoj je služena misa. Uz crkvu je bio drveni župni dom. Mjesto je izloženo poplavi. Župnik nije imao oranica, ali je imao dva vinograda i to u Klokočeviku i Vaskovcima, gdje je ranije bila župna kuća, dok nije prenesena u središte župe. Te godine u Garčinu je bilo 15 katoličkih kuća, a sahranjivali su se uz staru crkvu sv. Petra i Pavla.12 God. 1734., crkve na području garčinske župe ovako su opisane: "Župa ima zidanu filijalnu crkvu sv. Petra, apostola, nedaleko sela Klokočevika. Crkva je stara i njezini pobočni zidovi trebaju popravak, omazanje i ličenje, a potreban je i novi krov i oltar, koji ima sliku. Udaljena je od matice četvrt sata hoda. Druga je filijalna crkva zidana i također stara, crkva sv. Nikole biskupa, smještena u šumi na prostoru đakovačkog vlastelinstva nedaleko sela Dubravnik. Njezini su zidovi donekle dobri, crkva treba manji popravak, mazanje, ličenje i novi krov. (...) Udaljena je od matice sat hoda."13 God. 1746. Garčin je imao 18 kuća i 245 katolika, a župnik je bio tridesetgodišnjak fra Mato Jakopović iz Radovanca.14 Po biskupovoj odredbi fra Grgo Tomakić predao je 25. srpnja 1756. garčinsku župu svjetovnom svećeniku vlč. Iliji Ikasu, rodom iz Kostajnice. God. 1760. Garčin je imao 26 kuća, 30 obitelji i 239 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Matija Čelišković (2,17), Franjo Čelišković (3,12), Matija Balentović (1,6), Stanislav Balentović (1,6), Vinko Ivanović (2,7), Franjo Balentović (1,3), Mijo Ivanović (1,7), Ilija Ivanović (2,16), Marin
'" U izvorniku stoji Gercsina, danas Gardun. " Usp. NAZ Prot. 29/1, 51s. Član jc franjevačkog samostana u Velikoj, star 37 godina, filozofiju studirao u Požegi, a teologiju u Firenci. 12 Usp. NAZ Prot. 29/1, 49s. » Sršan (1995), 27. 14 Usp. NAZ Prot. 29/1, 92s.
Balaković (1,5), Blaž Balentović (3,16), Marko Balentović (3,13), Lovro Primitić (2,14), Juro Kovač (1,2), Nikola Akšamović (1,7), Josip Balentović (2,9), Matija Ivanišić (2,12), Vinko Benaković (4,23), Marko Benaković (1,11), Antun Jošić (2,7), Matija Đurić (1,8), Šimun Šestić (1,5), Luka Marianćević (1,3), Tomo Kljuić (1,6), Marko Mikić (2,8), Franjo Ciganij, Juro Ciganij (1,2). God. 1769. Garčin je imao 31 kuću, 49 obitelji i 227 katolika, a 1775.35 kuća 57 obitelji 270 članova.15 Na vojnom zemljovidu iz 1780. Garčin ima 40 kuća. U opisu stoji: "Potok Garčinac ima muljevito dno i u ovom kraju nema prolaza, osim preko mosta na putu koji odavde vodi gore prema velikom, šumom obraslom, gorju kod Klokočevika. Samo ljeti, na mjestima na kojim često potpuno presuši, prohodan je tu i tamo pješice jer ima visoke obale. Sume su u ovom kraju obrasle visokim drvećem i gustim grmljem. (...) Crkva i časnički stan u selu drvene su građe."16 God. 1837. Garčin je imao 396 stanovnika,17 1857. 378,1890.554,1931.759,1953. 92418, a 1991.1088 stanovnika. Koncem XIX. i tijekom XX. st. u selo su se doseljavali Gorani, Ličani, Bosanci i Dalmatinci te oni danas prevlađuju. 8.3. KLOKOČEVIK
Naselje leži na rubu savske nizine i posljednih južnih ogranaka Dilja, 12 km sjeveroistočno od Slav. Broda a 5 km sjeverozapadno od Garčina, 140 m n/m. Ime mu, čini se, potječe od riječi "klokoč", vrste drveta što rodi plodom u kojem jezgra, kad se trese, klokoće. U srednjovjekovnim povijesnim izvorima spominje se 1461. i 1471. i pripadao je posjedu đakovačkog crkvenog vlastelinstva. Osmanlije su u vrijeme svoje vladavine raselili katoličke starosjedioce a na njihovo mjesto naselili pravoslavne Vlahe koji su im služili u pomoćnim četama. Ti su Vlasi zajedno s Osmanlijama 1687. napustili Klokočevik, pa je selo ostalo pusto. God. 1696 u selo su došle izbjeglice iz Bosne.1 Komorsko izvješće iz 1698. glasi: a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Petar Vuksanović, sin 1, kćeri 2, konja 2, vola 2, krava 2, junadi 2, ovaca i koza 12, svinja 2 jutara pšenice 4, jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 4, Milič Miletić, sinova 2, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 3. BlažKorenić, sin 1, kćeri 2, krava 1, june 1, svinja 3, košnica 2, jutara pšenice 3jutro ječma 0.5 vozova sijena 3, najamnik 1. Peiak Verbanović, sinova 2, krava 1, ovca 1, svinja 1, jutro pšenice 0.5, voz sijena 1. Vuićić Stoianović, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 2, košnica 2, vozova sijena Marko Pavlović, sinova 2, kći 1, svinja 5, jutro pšenice 1. Gavran Vuksanić, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 3, jutro pšenice 0.5. Petar Pustaija, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 1, jutro pšenice 1. Ukupno: sinova 9, kćeri 7, konja 3, krava 8, junadi 7, ovaca i koza 16, svinja 13, košnica 5 jutara pšenice 13, jutro ječma 1.5, jutro zobi 1, vozova sijena 13, najamnik 1. 2) Gore navedeni stanovnici dragovoljno su prihvatili da nastave živjeti vojničkim životom.
u % 17 ,s
Usp. NAZ Prot. 30/11, 225-233; popis, kut. 89, 207; 32/IV, 95, 592. HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 95. 390 katolika i 6 pravoslavaca. Usp. Schematismus (1837), 34. Usp. Korenčić (1979), 645. ^ Usp. Pavičić (1953), 269. 1 Usp. Csanki (1894), 325, 444, 447; Bosendorfer (1994), 203; Marković (1995), 189. U izvorima se piše: Klokochcwyth (1461), Clokocliewygh (1471), KJokosevacz (1698), Klokochcvik (1730), Klokocbcvigh (1760). 2 Mažuran (1988), 146s. Prijevod s latinskog jezika.
Stanovnici ovog posjeda BlažKorenić, Milić Miletić, Peia Verbanović, nakon prisege vjernost rekli su: Ovi pogranični stanovnici zbog manjka radne stoke, nisu u mogućnosti orati niti obrađivati svoje seosko gospodarstvo, zato do sada nisu, niti misle tražiti na korištenje susjedno zemljište. Ovaj posjed stanovnici nisu dobili iz razdjelbe komorskih službeniku, nego su - prije dvije godine iz Bosne ovamo dotjerani - ovdje se nastanili Oni, u ime poreza ili nameta na zemlju, do sada na ovo zemljište nisu ništa plaćali. Gospodin pukovnik Giba glavni je sudac ili pravni posrednik te vođe narodne vojske. Oni su dosad seljacima besplatno sudili. Vojnicu nikad nisu plaćali, nego su ove tekuće godine deset dana na hram izdržavali jednog ugarskog vojnika prije njegova razmještaja na dužnost a za to im nije dana nikakva naknada. Ovi graničari tvrde kako im je najteže što su, od vremena svoga prelaska iz Bosne ovamo, prisiljeni neprestano besplatno obavljati vojničku službu i godišnje davati tri radnika. Tijekom utvrđivanja brodske tvrđave morali su besplatno nasjeći i dovući 80 većih palisada te pomagati pri prijevozu hrane i drugih potrepština. Kroz protekle dvije godine stanovnicima nije ništa isplaćivano za vojničke usluge i kmetske radove. O zapreci komorskom gospodarstvu i službenicima ništa ne znaju. 3) Ovo se mjesto nalazi u prigorju; selo je malo i odpamtivjelca se zvalo Kbkočevik. Udaljeno je od Broda jednu, od Osijeka 8, od Petrovaradina 17 ugarskih milja. Imaju osam skromnih od šiblja napavljenih i slamom pokrivenih kućica te jedno cijelo narodno selište. Ovaj posjed proteže se sat hoda uokolo. S istoka međi sa selom Dobrovnik3, sa zapada Vrhovinom, s juga Selnom a sa sjevera Hrkanovcima. Granice mu sežu:.na istoku Babina Greda, na zapadu Brod, na jugu Doboj, na sjeveru Našice. Posjed ima oko 100 jutara oranica i neobrađene zemlje smještene u prigorju, srednje kvalitete. Ima oko 30 jutara pustih rtova, oko 50 jutara čisto hrastovih šuma za loženje i gradnju. Ovdje se ne nazire nikakva kamena građevina. Ima jedna potočna vodenica na potoku KlokoŠević. Ovaj posjed ima oko 70 jutara pravih hrastovih šuma koje su dosad bile slobodne od žirovine. Ribnjaka ni jama s ribama nema. O ostalim propisanim točkama stanovnici - budući da su ovamo došli prije dvije godine - ne znaju ništa reći. Njegovu Veličanstvu - osim što vojničku službu i kmetske radove koje su kroz protekle dvije godine besplatno radili - do sada drugo ništa nisu davali Zato ne znaju ni o razdiobi nameta. Gornje točke dragovoljno su izložili te, ponovno upitani, potvrdili da su istinite. b. U Klokočeviku je nekoć boravio garčinski župnik. Tu je ostao župni vinograd što ga je zasadiofra Martin Teovan. God. 1730. selo je imalo 12 katoličkih i 20 pravoslavnih kuća. U selu su pravoslavci sagradili kapelu, uz nju je stanovao kaluđer koji je posluživao cijelu okolinu.4 God. 1746. selo je imalo 10 katoličkih kuća, 90 katolika i kapelu Sv. križa.5 U izvješću 1758. opisuje se dosta zapuštena kamena crkva sv. Petra, nedaleko od sela, veličine oko 20x8 m, u koju su pribor za misu donosili iz Garčina. Oko crkve bilo je groblje u koje su se, uz mjestane, sahranjivali katolici Garčina, Selne, Sapca a dijelom i Vrhovina. Crkvenjak je bio Tomo Ružić.
1 U istim izvorima ranije stoji Dobravinik, U izvješću 1730. selo Dubravnik jc katoličko selo; ima 8 kuća i staru zidanu crkvu sv. Nikole biskupa. Usp. NAZ Prot. 29/1, 50s. 4 Usp. NAZ Prot. 29/1, 50. U selu jc 1759. bilo 42, 1779. 39, 1809. 32, a 1839. 34 pravoslavne kuće. Usp. Spomenica (1930), 213. s Usp. NAZ Prot. 29/1, 93.
God. 1760. u Klokočeviku je bilo 18 katoličkih kuća, 29 obitelji i 155 katolika, te 15 pravoslavnih kuća. Katolički kućedomaćini bili su: Kata Kavedžić (-,5), Filip Ružić (2,11), Luka Ružić (1,6), Marko Jošić (2,13), Ivan Pejaković (2,9), Ivan Petrović (1,6), Filip Milić (1,6), Franjo Pauljić (1,11), Tomo Ivić (2,8), Matija Ivić (2,13), Anto Martinašević (2,9), Ivan Garaćić (2,6), Andrija Garaćić (1,7), Stanislav Garaćić (1,3), Franjo Blaževic (5,20), Nikola Marković (4,16), Andrija Marković (1,4) i Josip Benić (1,2). God. 1769. selo je imalo 18 katoličkih kuća, 32 obitelji i 162 katolika te 15 pravoslavnih kuća, a 1775.18 kuća, 29 obitelji i 162 katolika.6 Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Selo se djelomično nalazi ispod brda Đanića, koje dominira nad selom. Mali potok Grdljivac ljeti je većinom bez vode. Međutim, zbog visokih obala konjima i kolima nije prohodan, osim na prolaznim putovima i preko drvenih mostova. Potok Zvečajac, koji se nizvodno od mosta zove Garčinac ima ista obilježja kao i Grdljivac. (...) Granično šumsko gorje i Šuma u ravnici, između ovdašnjeg područja i Selne, obrasli su visokim drvećem i gustim grmljem. Od golog obronka brda Čokovac preko Šume, na južnoj strani, pruža se izvrstan pogled nadaleko, sve do Save. (...) Crkva je zidana, a časnički stan u selu drvene je građe. Kapela sv. Petra, na povišenom terenu pola sata od sela, u pravcu Novog Topolja, izgrađena je od kamena..."7 God. 1837. selo je imalo 500 stanovnika,81857. 485,1890. 667, 1931.1017,1953. 867,9 a 1991. 687 stanovnika. 8.4. SAPCI
Naselje se nalazi na regionalnoj cesti u smjeru Vrpolja 16 km sjeveroistočno od Slav. Broda, 2 km istočno od Garčina, 87 m n/m. Ne spominje se u starijim povijesnim izvorima, premda je ranije, posebice u vrijeme Osmanlija, moralo postojati. U komorskom izvješću 1698. ovako je opisano: a} 1) Imena stanovnika i podložnika: Miho Plašćević, kćeri 1, konj 1, krava 1, june 1, košnice 3, jutara pšenice 1, vozova sijena 5 najamnik1. Juro Plašćević, sin 1, konj 1, krava 2, junadi 3, košnica 2, jutro pšenice 1, vozova sijena 4. Marian Plašćević, kćeri 2, konj 1, ovaca i koza 5, svinja 1, košnica 3, jutro pšenice 1, jutro ječm 0.5, vozova sijena 3. Nikola Stević, krava 1, ovaca i koza 4, svinja l, košnica 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Ivan Budinić, sin 1, kćeri 2, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 5, košnica l jutro pšenice 1, jutro ječma 1, vozova sijena 4, najamnik 1. Lovak Radaćić, sinova 2, kći 1, ovaca i koza 3, svinja 3, košnica 2, jutro pšenice 1, vozova sijen 3, najamnik 1. Franjo Ferić, sinova 2, vol 1, krava 1, june 1 svinja 1, košnica 3, jutro pšenice 1, jutro ječma 1 vozova sijena 3. Antol Plašćević, sin 1, kćeri 2, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 3, jutro pšenice 1, jutro zobi 0.2 vozova sijena 3, najamnik 1. f ' Usp. NAZ Prot. 30/11, 229; kut. 89, 208s, popis; 32/IV, 95s, 592. Na koncu popisa katoličkih kućedomaćina stoji da u selu ima 15 pravoslavnih kuća, a da između Kiokočcvika i Vrhovina ima još 25 pravoslavnih kuća s 3 pravoslavna svećenika, 7 HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 88s. 8 334 pravoslavaca i 166 katolika. Usp. Schematismus (1837), 36. 9 Usp. Korenčić (1979), 645. 1 Mažuran (1988), 131-134. Prijevod s latinskog jezika.
Luka Bošnjak, sin 1, kći 1, ovaca i koza 6, svinja 1, jutro pšenice 0.5, voz sijena 1. Ukupno: sinova 8, kćeri 9, konja 4, volova 2, krava 7, junadi 8, ovaca i koza 18, svinja 12 košnica 18, jutara pšenice 8.5, jutara ječma 2.5, jutro zobi 0.25, vozova sijena 29, najamnika 6. 2) Svi ovi stanovnici dragovoljno prihvaćaju živjeti vojničkim životom. Osobno nazočni Miho i Marian Plaščević, nakon uobičajene prisege, rekli su: Ovi stanovnici smješteni sred šuma, prilično udaljeni od Save, zbog manjka radne stoke nisu u mogućnosti obrađivati svoje ratarsko gospodarstvo - siju obično kukuruz2 - iza to ne traže drugo zemljišta. Ovaj su posjed baštinili od davnina od svojih pređa, a nisu im ga doznačili neki komors službenici. Do sada na ovo zemljište, u ime zemljišnih nameta ili poreza, nisu ništa plaćali. Gospodin punovnik Giba glavni je sudac ovim stanovnicima te vođe narodne vojske, zvani harambaše, kojima za to do sada ništa nisu plaćali. Vojnice do ovog časa nisu plaćali. Ipak su, gotovo svake godine, kroz neko vrijeme, tri do Če tjedna, izdižavali jednog ili dva vojnika dok oni nisu dobili svoj raspored. Tako su pola ove teku godine preko zime izdržavali jednog ugarskog vojnika. Po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe ovi stanovnici moraju pripremiti i u Brod, u njemačku vojarnu, besplatno dovući 6 hvati drva za loženje. Isto tako, svake godine moraju sudjelovati kosidbi sijena. Stanovnici ovog posjeda morali su sve do sada, za utvrđivanje brodske tvrđave, cijelo ljeto besplatno davati po 8 običnih ranika. Isto tako, morali su sudjelovati u svakovrsnim prijevozima. Za sve ove iznesene radove i za služenje vojske stanovnicima do sada ništa nije plaćano. O smetnjama komorskih službenika ili o njihovom razlasku, stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo mjesto udaljeno od Save, smješteno je strogo sred šuma. Selo je, i od pamtivjekaje bilo zvano, Sapci.3 Udaljeno je od Broda jednu i pol, od Osijeka 8 a od Petrovaradina 16 milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, sada su graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju osam boljih, od oblih drvenih greda, sagrađenih kućica, pokrivenih slamom i daskom, jedno narodno selište. Ovaj se posjed proteže sat i pol hoda uokolo. S istoka međi selom Topoljefn sa zapada Garčinom, s juga Oprisavcima a sa sjevera Dobravnikom. Granice mu dotiču: naistoku Babinu Gredu, na zapadu Brod, na jugu Doboj i na sjeveru Našice. Selo posjeduje oko 6 jutara oranica i neobrađene, neplodne zemlje, baš šikara i trnjaka. Ima oko 20 jutara pustih rtova i loših sjenokoša. Ima oko 100 jutara tisovih, hrastovih i plodonosnih šuma za loženje i laldte gradnje. Ne mogu se vidjeti ruševine neke kamene zgrade niti stanovnici ovog posjeda imaju vodenicu. Dobro je što je na ovom prostoru gospodin pukovnik Giba na rječici Biđu dao sagraditi vodenicu. Na ovom teritoriju ima oko 10 jutara oskudnih hrastovih žironosnih šuma koje su do sada bile slobodne od žirovine. Ribnjaka i jama s ribama nema. Osmanski gospodar ovog posjeda bio je Brođanin spahija Carizović. Njemu kao naknadu stanovnici nisu ništa plaćali nego je svaki od njih po pet dana morao raditi Na svaku svinju plaćali su po dva denara, a svaka kuća morala je dati oku i pol maslaca. Svake su godine, gore spomenutom spahiji, davali desetinu od svih proizvoda na koje se odnosila. Desetinu od vina nisu plaćali. Osmanskom caru stanovnici ovog sela plaćali su po jednom selištu 1,20florina. Radnike nisu morali davati.
2 s
U izvorniku stoji "kukuruczarii". U izvorniku piše: Sabcza (1698), Szapcza (1730), Sapczc (1760).
Njegovu Veličanstvu, osim prije spomenutih manjih nameta, stalne vojničke službe i kmetskih radova, do sada drugo ništa nisu davali Ako, naime, stanovnici, po uredbama Schlintenbucha, budu imali određene namete, diže da ć to biti ostvareno po zapovijedi prvog komesara gospodina Kestlera. Svi stanovnici, i svaki pojedini, dragovoljno su odobrili sve gornje točke. b. Sapci su 1730. imali 15 katoličkih kuća i kapelu sv. Antuna, pustinjaka; 1746.21 kuća 115 osoba i kapelu sv. Didaka.4 ^ God. 1760. u Sapcima je bilo 31 kuća, 33 obitelji i 232 stanovnika, a kućedomaćini su bili: Božo Lonćarević (1,8), Petar Mandić (1,7), Josip Kernjaković (1,7), Mijo Kernjaković (2,9), Ilija Lonćarević (1,5), Mijo Loketić (1,8), Ivan Grabančević (1,4), Marko Petrović (2,9), Antun Lokčević (1,5), Ivan Blašćević (2,10), Franjo Blašćević (2,10), Gašpar Blašćević (2,7), Marta Magudović (-,2), Juro Ramnićević (1,79, Juro Utagalović (1,6), Matija Vragulović (1,6), Šimo Barić (1,10), Ana Barić (-,3), Marin Ferić (2,12), Mijo Ferić (1,7), Matija Ferić (1,4), Grgo Lovaković (3,19), Tomo Ferić (2,12), Ivan Blašćević (1,6), Mijo Budinić (1,4), Nikola Gavranović (1,8), Matija Gavranović (2,10), Andrija Gavranović (1,5), Franjo Blašćević (2,11), Luka Ferić (1,5), Tomo Lokćić (1,6). God. 1769. selo je imalo 30 kuća, 49 obitelji i 225 osoba, 1775. 36 kuća, 49 obitelji i 221 stanovnika5. Na vojnom zemljovidu iz 1780. u Sapcima je ucrtano 38 kuća. U opisu stoji: "Potok Garčinac ljeti često potpuno presuši, a za jakih kiša i inače dugotrajna vlažna vremena preplavi obližnje livade te na taj način ispod sela stvara veliku baru Jelas. Ona vrlo sporo presušuje pa osim preko mosta u selu konjima i kolima nema prolaza. U šumi na tzv. Livadi prema sjeveru raste visoko mješovito i žbunastorijetko drveće. Šuma je prekrivena mnogim blatnim mjestima, koja se samo za vrućeg ljeta isuše, pa sprečavaju prolaz šumom, osim po uobičajenim prolaznim putovima."6 God. 1837. selo je imalo 231 stanovnika,71857.234,1890.322,1931,452,1953.613,8 a 1991. 575 stanovnika. U Sapcima je 1862. sagrađena crkva sv. Ivana Kristitelja. Koncem XIX. i tijekom XX. st. u selo su se doseljavali Ličani, Gorani, Bosanci i Dalmatinci te oni sada u selu prevlađuju.'J 8.5. SELNA
Selna se nalazi između Trnjana i Garcina, uz regionalnu cestu u smjeru Vrpolja, 11 km sjeveroistočno od Slav. Broda, 98 m n/m. U srednjovjekovnim se izvorima ne spominje. U osmansko doba u njoj je bilo nešto vlaških martologa,1 a nakon njihova povlačenja tu su se naselili većim dijelom katoličke izbjeglice iz Bosne. God. 1698. selo je ovako opisano: a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Nikola Bunjvac, sin 1, kćeri 2, konj 1, volova 2, krava 3, junadi 3, ovca 1, košnica 4, jutara pšenice 6, jutro ječma 1, vozova sijena 15, najamnik 1. Nikola Juretić, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 3, košnica 2, jutara pšenice 2, vozov sijena 3, najamnik 1.
4 5 r
Usp. NAZ Prot. 29/1, 51, 93; 30/11, 233. Usp. NAZ Prot. kut. 89, 210B, popis; 32/IV, 96, 592. > HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 94s. 7 Usp. Schematismus (1837), 34. » Usp. Korenčić (1979), 646. * Usp. Schematismus (1900), 94; Pavičić (1953), 269. 1 Usp. Pavičić (1953), 260. 2 Mažuran (1988), 136-138. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Szelna (1698).
Marko Andrić, sin 1, konj 1, june 1, košnica 1 jutro pšenice 1, najamnik 1. Cvetko Radoićić, kći 1, krava 1, june 1, košnica 1, najamnik 1. Petar Solćanin, sin 1, kći 1, ovaca i koza 3, jutro pšenice 1. Marko Ivanović, kćeri 2, vol 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. Stoić Harambašić, kći 1, krava 1, june 1, košnica 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 2. Luka Kapriršić, sinova 4, konj 1, vol 1, krava 1, košnica 2, jutro pšenice 1, vozova sijena 4, najamnik 1. Miho Somadin, sin 1, vol 1, krava 1, vozova sijena 2. Anton Pustaia, sin 1, konj 1, ovaca i koza 4. Ukupno: sinova 10, kćeri 8, konja 5, volova 6, krava 9, junadi 10, ovaca i koza 8, košnica 11 jutara pšenice 13, jutro ječma 1, vozova sijena 28, najamnika 6. 2) Ovi navedeni stanovnici, protiveći se kmetskoj tlaci, prihvatili su vojnički život. Luka Kapriršić3, Stoić Harambašić, stanovnici prije opisanog posjeda u Selni, s ostalim, nakon prisege rekli su: Stanovnici ovoga graničarskog posjeda prije godinu dana doselili su se ovamo djelomice iz Bosne, a djelomice iz drugih susjednih sela. Zbog manjka radne stoke i siromaštva nisu u mogućnosti obrađivati svoje zemlje. Ovo selište nisu dobili ni od službenika hiti od svojih pređa, je su piije godinu dana iz Bosne i susjedstva ovdje nastanjeni. Njihova zemlja u ovom mjestu slobodna je od plaćanja zemljišnog poreza. Gospodin pukovnik Giba glavni je sudac ovim stanovnicima te vođe narodne vojske koji sudski posreduju bez naplate.Vojnicu, i neke slične vojne namete, stanovnici ovog posjeda dosada nisu plaćali niti sit za takvo što imali neke olakšice. Sadašnji stanovnici ovog posjeda po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe moraju, bez ikakve naknade, obavljati vojničku službu na stražarnicama i uz granicu. Od prekosavskog plijena, djelomice otetog od Osmanlija, gospodin pukovnik ili uzima deseti dio, ili sve njima prepušta i daje. U vrijeme utvrđivanja brodske i babogredske tvrđave stanovnici ovog posjeda morali su, uz veliko zalaganje, bez plaće, davati ok 60 velikih palisada i 50 običnih radnika s isto toliko dana. Isto tako, po zapovijedi spomenutog gospodina pukovnika Gibe, morali su priskočiti u pomoć prigodom redovitog prijevoza za potrebe brodske vojarne ne obazirući se na svoj graničarski položaj. Za sve ove vojne i kmetske spomenute radove stanovnicima nije ništa plaćano.Stanovnici tvrde da su gospoda vojni Časnici ometali brodsko komorsko gospodarstvo. 3) Ovo je selo smješteno sred šuma na dobrom i suhom mjestu. Zove se Selna. Udaljeno je od Broda jednu, od Osijeka 9, a od Petrovaradina 16 milja. Ovi stanovnici, boraveći u Bosni u osmansko doba, bili su njihovi kmetovi,, sad su svi graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju 10 neuglednih kućica sagrađenih od drveta, pokrivenih slamom. Imaju pola narodnog selišta. Kamo se proteže ovaj teritorij i koliko prostora obuhvaća, ovi sianovnici-došljaci to ne znaj Znaju da su međe ovoga sela na istok selo Grarčin, na zapad selo Tominkut, na jug selo Zadubravlje a na sjever selo Klokočevik. Granice su mu: s istoka osmanska granica Sokol4, sa zapada Brod, s juga Doboj, a sa sjevera Našice. Kažu da posjed ima (koliko sami znaju i koliko su ih drugi obavijestili) oko 200jutara obradive i neobrađene zemlje. Ima oko 10 jutara pustih rtova, te oko 25 jutara sjenokoša obraslih trnjem i trskom. Suma za loženje, i boljih hrastovih za gradnju, ima oko 25 jutara. -1 U popisu stoji Koprivćić. 4 Sokol, tvrđava između Gradačca i Gračanice, prvi put sc spominje 2. lipnja 144.9. god. Osmanlije su je zauzeli 1512. Od početka XVIII. st. imala jc dizdara (kaštelana), zapovjednika tvrđave, a popravaljana jc 1777. god. Usp. Krcševljaković (1980), 194.
Ne nazire se trag nekoj građevini niti vodenici, osim jedne porušene na potoku Rovačka. Nema ribnjaka niti jaruga s ribama, niti žironosnih šuma, osim već spomenutih. O drugim propisanim točkama stanovnici ništa ne znaju, jer su nedavno iz Bosne došli ovamo. Ne znaju ni o vladanju Njegova Veličanstva, kome stanovnici ovogposjeda, osim što besplatno v vojničku službu i kmetske obveze, do sada drugo ništa nisu plaćali. Ponovno o ovome po točkama upitani, svi su, a i pojedinačno, posvjedočili da je sve pravo rečeno. b. Selna je 1730. imala 15 katoličkih i 2 pravoslavne kuće te kapelu sv. Ilije. Petnaest godina kasnije (1746.) u istom broju kuća, živjelo je 225 katolika, a kapela je bila posvećena sv. Vidu.5 Sahranjivali su se pored crkve sv. Petra blizu Klokočevika. God. 1760. u Selni je 18 katoličkih kuća, 17 obitelji i 108 katolika te 5 pravoslavnih kuća. Katolički kućedomaćini bili su: Juro Lonćarević, (1,5), Marić Marić (1,6), Franjo Marić (1,5), Anto Marianćević (-,4), Mijo Lonćarević (1,5), Kata Marianćević (-,3), Antun Milević (-,2), Tadija Smilamić (1,7), Marko Kopilićić (1,6), Bartol Ciprianović (1,4), Antun Lonćarević (1,5), Juro Lonćarević (1,8), Mijo Kopilićić (1,7), Mijo Dumevčević (3,17), Jakov Andrić (1,4), Bernard Andrić (1,7), Matija Milević (1,4) i Marin Milević (1,9). God. 1769. u Selni je 17 kat. kuća s 18 obitelji i 91 katolika te 5 pravoslavnih kuća, a 1775.16 kuća 17 obitelji i 81 katolik.6 Na vojnom zemljovidu iz 1780. u Selni su ucrtane 24 kuće. U opisu stoji: "Potok Orišje ovdje je na putu prema Klokočeviku premošćen drvenim mostom. Punih četvrt sata od mosta nizvodno ulijeva se u potok Garčinac... Ni širina ni dubina potoka nije velika, međutim visoke obale i muljevito dno sprečavaju prolaz preko njega u ovdašnjem podučju, osim preko spomenutog mosta. U šumi odavde do Klokočevika raste visoko, grmljem gusto obraslo drveće. Mala šuma Gaj obrasla je mladim gusto žbunastim drvećem."8 God. 1837. selo je imalo 139 stanovnika,9 1857.141,1890. 226,1921. 327,1953J. 418,10 a , 1991.367 stanovnika. Koncem XIX. i tijekom XX. stoljeća u selo su doseljavali Ličani, Gorani, Bosanci i Dalmatinci pa su oni sada većinsko stanovništvo. U Selnoj je (1913.) sagrađena kapela sv. Antuna Padovanskog.11 8.6. ŠUŠNJEVCI Selo se nalazi na blago povišenom tlu diljskog prigorja između potoka Brezne i Bjeskovice, 9 km sjeveroistočno od Slav. Broda, 7 km sjeverozapadno od Garčina, 134 m n/m. Ime mu je nastalo od osnove koju nalazimo u riječi "sušanj", što znači lišće i granje koje se skupljalo za stelju blaga, ili za potpalu. U srednjovjekovnoj ispravi iz 1464. selo se spominje u posjedu Nikole, Ivana i Martina Berislavića.1 Nakon što su Osmanlije zagospodarili selom, starosjedioci su u njemu i dalje ostali. Međutim, njih su postpuno preseljavali u druge krajeve a dovodili pravoslavne Vlahe, martologe. Skupa s Osmanlijama povukli su se i Vlasi pa je selo ostalo pusto. U njega su se onda doselile izbjeglice iz Bosne. U komorskom izvještaju iz 1698. selo je ovako opisano:
5
Usp. NAZ Prot. 29/1, 50, 93. Usp. NAZ Prot. popis, kut. 89, 207s; 32/IV, 96, 592. * HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 95s. II 93 katolika i 46 pravoslavnih. Usp. Schemutismas (1837), 34. III Usp. Korenčić (1979), 646. " Usp. Schematismus (1928), 55; Pavičić (1953), 269. 1 Usp. Csžnki (1894), 425. r>
a. 2 1) Imena stanovnicka i podložnika; Augustin Stojćević, krava 1, june 1, košnica 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 2, najamnik 1. Petar Vugdragović, sin 1, konj 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 3. Jura Vidović, kći 1, konj 1, krava 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 2. Jura Grgić, sin 1, krava 1, june 1, košnica 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 2. Andria Gavić, sin 1, krava 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Ukupno: sinova 3, kći 1, konja 2, krava 5, junadi 4, košnica 4, jutara pšenice 8, vozova sijena najamnik 1. 2) Ovi stanovnici, kao što već jednu godinu vojnički žive, i nadalje to žele. Osobno prisutni Augustin Stoićević, Petar Vukdragović i Juro Vidović, nakon prisege, ispitiva po točkama, rekli su: • Ovi graničari, zbog manjka radne stoke, nisu u mogućnosti obrađivati svoje seosko gospodarstvo ni svoju zemlju, i za to ne koriste druga zemljišta. Oni su prije godinu dana prešli i Bosne na ovo imanje i tu se smjestili bez komorske doznake ili razdjelbe. Do sada nisu plaćali nikakva poreza. Gospodin pukovnik Giba i vođe narodne vojske suci su ovim stanovnicima i to im čine besplatno. Ovi stanovnici, boraveći ovdje jednu godinu, nisu plaćali ni vojnice ni nameta, niti su, zbog povlastice, štogod davali. Zato o drugim točkama ne mogu ništa posebno reći. 3) Ovo mjesto nalazi se u ravnici. Pričaju đa je tu u ugarsko doba bila mala tvrđavica. Selo se zove Sušnjevci. Udaljeno je od Broda pola milje, od Osijeka 8, a od Petrovaradina 17 milja. Sadašnji stanovnici u osmansko doba boraveći u Bosni bili su kmetovi, sad su graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju pet skromnih kućica sagrađenih od drveta, pokrivenih slamom. Nemaju nijednog narodnog selišta. Dokle se proteže ovaj posjed, stanovnici ne znaju. Ipak, s istoka međi selom Tominkut, sa zapada Vranovcima, s juga Vrbom, a sa sjevera Vrhovinom. Granice mu dopiru n istok do Babine Grede, na zapad do Broda, na jug do Doboja, a na sjever do Našica. Selo ima oko 60 jutara obradive i neobrađene gotovo puste zemlje. Ima oko 8 jutara sjenkoša obraslih trnjem, oko 20 jutara hrastovih i tisovih šuma za loženje i za lakše gradnje. Tu se nalaze ruševina crkve posvećene sv. Martinu, biskupu, čije su kamenje Osmanlije prenijel u Brod. Na ruševinama su stanovnici sagradili drvenu kapelu i dobro je pokrili i u njoj franjevci katolicima vrše službu. Nemaju ni vodenice, ni žironosnih šuma, ni ribnjaka. O drugim propisanim točkama ovi stanovnici, budući da su nedavno došli pod vlast Njegova Veličanstva, ništa ne znaju reći. Isto tako, osim što su jednu godinu služili u vojsci, drugo ništa plaćali. Oni su ove opće i posebne točke pod prisegom dragovoljno potvrdili. b. Sušnjevci su (1730.) imali 11 katoličkih i 13 pravoslavnih kuća te katoličku kapelu sv. Lovre.3 U izvješću 1734. stoji: "Pokraj sela Šušnjevaca nalazi se filijalna zidana stara crkva sv. Mihovila arkandela. Zgrada i krov su u lošem stanju; ako se njezini pobočni zidovi što prije ne obnove, srušit će se... Crkva ima oltar i sliku". Izvješće ispred sela potpisali su Luka Brkić i Andrija Vidaković.4 God. 1746. selo je imalo 4 katoličke kuće i kapelu sv. Ane,5 U izvješću 1758.
- Mažuran (1988), 144-146, Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Swsncwchy (1464), Susnycvczy (1698), Susnevczi (1730), Sussnycvczy (1760). Usp. NAZ Prot. 29/T, 58; Spomenica (1930), 212. 4 Sršan (1995), 85. 5 Usp. NAZ Prot. 29/1, 90.
detaljnije je opisana spomenuta crkva sv. Mihovila. Obnovljena je dijelom kamenom a dijelom drvetom, dimenzija je 20x4 m, potpođena je i kvalitetno pokrivena. Imala je kor od dasaka, a na oltaru staru sliku na platnu sv. Mihovila, stari kip BDM te sav pribor za misu. Imala je dvoja vrata, ali nije imala ni tornja ni zvona. Oko nje je bilo groblje u kojem su sahranjivanji katolici Šušnjevaca, Korduševaca, Crnog Potoka, Ješevika, Vranovaca, Hrpaća, Glavica, Zadubravlja, Satnice, Trnjana i Tominkuta. Crkvenjak je bio Josip Marošević.6 God. 1760. Sušnjevci su imali 10 kuća, 10 obitelji i 61 katolika te 9 kuća pravoslavnih. Katolički kućedomaćini bili su: Anto Vidasović (2,10), Josip Vidasović (1,5), Marko Gavrić (1,10), Karlo Berkić (1,9), Stjepan Klarić (1,3), Franjo Ivićić (-,6), Juro Palačić (1,6), Andrija Vućković (1,5), Marko Blažević (1,4) i Martin Osinjanin (1,3). God. 1769. selo je imalo 9 katoličkih kuća, 11 obitelji i 67 katolika te 18 pravoslavnih kuća.7 Na vojnom zemljovidu iz 1780. u Šušnjevcima je 25 kuća. U opisu stoji: "Potok Brezna, zvan Kolinčevac, spaja se ispod uzvišenja Breza s malim potokom Matakovac, u 12. sekciji zvanim Pocerje. Nakon spajanja širina je potoku 10 do 12 stopa, a dubina tri do četiri stope. Oba potoka i sjedinjeni potok, zbog visokih obala i dolinskih brežuljaka bez prolaznih putova i njihovih mostova vozilima ne bi uopće bili prohodni, a pješice samo na malo mjesta. Dno je tih potoka kaljužavo, ali voda je pitka za ljude. U šumama Gornje i Donje Praulje i Čedovci, koje međusobno graniče, kao i na šumskoj površini Kapelica, rastu narijetko mladi hrastovi, obrasli gustim grmljem. Putovi koji vode odavde po suhom su vremenu za nuždu uporabljivi. (...) Časnički stan u selu i crkva sv. Mihovila, koja se nalazi izvan sela, drvene su građe".8 God. 1837. Šušnjevci su imali 220 stanovnika,91857.230,1890.340,1921.383,1948.568,10 a 1991. 239 stanovnika. Crkva sv. Mihovila sagrađena je 1863.J1 8.7. TRNJANI Naselje se nalazi na ravnom, humovitom, plodnom tlu pored regionalne ceste u smjeru Vrpolja, 10 km sjeveroistočno od Slav. Broda a 4 km zapadno od Garčina, 102 m n/m. Današnje Trnjane tijekom XVIII. st. sačinjavala su četiri naselja: Tominkut, Hrpaće, Trnjani i Glavica. Trnjani se u srednjem vijeku izričito ne spominju, ali po položaju i kvaliteti zemljišta morali su biti naseljeni. Između današnjih lokaliteta Dolnja Dolca i Trnjana nalazilo se naselje Tominkut, stoje na katastarskoj karti 1781. označeno kao Tominačko selište. Glavica je, vjerojatno, bila naselje oko brdk Božurevac, a Hrpaće su prema Donjoj Vrbi pa u dodatnoj bilješci 1746. piše "aliter Vrba". Tominkut, koji je danas u sastavu Trnj ana, u srednjem vijeku pripadao je imanju Đakovačke biskupije. Tada je, na humu ponad sela, stajala manja utvrda koja je čuvala put od Broda prema Đakovu. Spomenutu utvrdu 1536. zaposjeli su Osmanlije, ali su je napustili pa je ubrzo propala. Tu su Osmanlije naselili pravoslavne Vlahe, a starosjedioce protjerali u današnju Madžarsku. Kad su oni 1687, napustili Brod, dio pravoslavnih Vlaha ostao je u selu. U međuvremenu se tu doselilo nekoliko katoličkih porodica iz susjedne Bosne.1
Usp. NAZ Prot. 30/11, 236s, 241. Prema Spomenici (1930), 212, u selu jc 1759. bilo 12, 1779, 19, 1809. 20 pravoslavnih kuća, Usp. NAZ Prot. kut. 89, 217s, popis; 31/111, 217s; 32/IV, 101. '•"HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 71s. '' 128 katolika i 92 pravoslavaca, Usp. Schematismus (1837), 36; 1928., 56. 111 Usp, Koreničić (1979), 646. 11 Usp. Schematismus (1900), 99, 1 Usp. Marković (1994), 172s.
7
U komorskom popisu 1698. dio Tranjana Tominkut ovako je opisan: a ,21) Imena stanovnika i podložnika: Filip Antolović, sin 1, kćeri 2, voli, krava 1, junadi 2, košnica 2, jutro pšenice 1, vozova sijena 3 Bartol Petrović, sin 1, kćeri 2, vol 1, krava 1, junadi 3, košnica 3, jutara pšenice 1.5, vozova sije 3, najamnik 1. Nikola Kovaćević, krava 1, june 1, ovaca i koza 4, košnica 3, jutro pšenice 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Grgo Koić, sin 1, vol 1, krava 1, svinja 5, košnica 2, jutara pšenice 1.5, jutro ječma 1, vozova sijena 3, najamnik 1. , Petar Babić, krava 2, junadi 3, košnica 3, jutro pšenicel, vozova sijena 4, najamnik 1. Jovan Sumanović, krava 1, june 1, ovaca i koza 3, košnica 1, jutro pšenice l, voz sijena 1, najamnik 1. Ilia Petrović, sinova 2, kći 1, vol 1, ovaca i koza 3, košnica 4, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Cavlan Bošnjak, sin 1, kćeri 2, krava 2, junadi 4, ovaca i koza 6, košnica 3, jutro pšenice 1, vozova sijena 3. Andria Marković, sin 1, kći 1, ovaca i koza 4, košnica 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Radoica Vulaković, sin i, krava 1, june 1, košnica 3, jutro pšenice 0.5, vozova sijena 2, najamn 1. Radivoj Makar, sin 1, vol 1, krava 2, junadi 4, ovca 1, košnica 3, jutro pšenice 1, vozova sijen 4, najamnik 1. Juro Kulić, sinova 2, kćeri 2, vol 1, krava 1, junadi 2, košnica 3, jutara pšenice 2, vozova sijen 3. Marian Martalić, sin 1, voli, krava 1, june 1, košnica 2, jutro žita, kosaca 4. Stano Ratkaj, sinova 2, june 1, ovaca i koza 4, košnica 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Ukupno: sinova 13, kćeri 11, volova 7, krava 14, junadi 24, ovaca i koza 25, svinja 5, košnica 34, jutara pšenice,15.5, jutro ječma 1, vozova sijena 35, najamnika 8. 2) Pobilježeni stanovnici, kako do sada tako i ubuduće, prihvaćaju vojnički život. Predstavnici stanovnika Filip Antolović, Bartol Petrović i Nikola Kovaćević, došavši osobno nakon prisege vjernosti, odgovorili su sljedeće: Ovi graničarski stanovnici zbog siromaštva nisu u mogućnosti obrađivati svoje ratarsko gospodarstvo i svoju zemlju i zato ne traže susjedno zemljište. Oni su piije dvije godine iz Bosne i susjednih krajeva prešli ovamo i svoj boravak i stanište stavili u ovo pusto mjesto bez komorske doznake ili razdjelbe i zato do sada za svoje zemlje nisu plaćali uobičajene poreze. Gospodin pukovnik Giba je zapovjednik i sudac među stanovnicima koji to čini besplatno te voditelji ove narodne vojske. Ovi stanovnici, koji djelatno vrše vojničku službu, do sada nisu plaćali vojnice, nameta niti išt đmgo u ime toga, niti su davali neku naknadu ili nešto slično. Stanovnici ovog posjeda, po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe, moraju godišnje za brodsku njemačku vojarnu nasjeći i dovući 12 hvata diva za loženje. U viijeme Icosiđbe i obrade vina pomažu, također, spomenutom gospodinu pukovniku. On ih za to uvijek počasti dobrim pićem. Tijekom ut\>rđivanja brodske tvrđave, stanovnici ovoga posjeda davali su, u ljetno vrijem
2 Mažuran (1988), 138-140. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Ternijani, Thominkutt, Herpache, Giavicza (1760).
neprestano kroz tri godine po pet običnih radnika. Isto tako, 1696g. morali su besplatno nasjeći dovući 210 većih palisada što odgovaraju utvrdi. Uz to su morali besplatno pornagati u svakoj potrebi kolskog prijevoza. Za sve ove spomenute vojničke i kmetske radove stanovnicima nije ništa plaćano. Stanovnici znaju da su vojni časnici ometali komorsko gospodarstvo, ali okolnosti ne znaju. 3) Ovo je mjesto podignuto usred šuma i među voćnjacima. Selo se naziva Tominlait.3 Udaljeno je od Broda jednu, od Osijeka 8, a od Petrovaradina 16 ugarsldh milja. Ovi su stanovnici u vrijeme Osmanlija djelomice bili kmetovi a djelomice stražari, sada su svi graničari miješane, katoličke i pravoslavne, vjeroispovijedi. Imaju 14 skromnih kućica, napravljenih od šiblja ili od drveta, pokrivenih slamom. Imaju dva narodna selišta. Ovaj posjed prostire se jednu ugarsku milju u daljinu. S istoka međi sa selom Selnom, sa zapada Vranovcima, s juga Vrbom a sa sjevera Vrhovinom. Granice mu sežu na isto Nijemci4, na zapadu Požega, na jugu Doboj5, a na sjeveru Našice. Selo ima oko 200 jutara obrcidive i neobrađene zemlje, sada najčešće zarasle u trnje. Rtova nema. Ima oko 20 jutara dosta dobrih sjenokoša. Suma hrastovih, tisovih i drugih za loženje i prikladnih za građenje ima oko 250jutara. Ovdje se ne nazire mjesto s crkvenom ili svjetovnom zgradom. Nemaju ni vodenice osim jedne porušene na potoku ReČica6. Imaju oko 6 jutara hrastovih žironosnih šuma koje su do sada bile slobodne odžirovine. Nemaju ribnjaka niti jama s ribama. Sadašnji stanovnici, o ostalim propisanim točkama, ništa ne znaju jer nisu ovdje ranije boravil Vlasti Njegova Veličanstva do sada nisu ništa davali, osim što besplatno vrše vojničku služ kmetske usluge. Jednodušno su potvrdili sve ove točke u općim i pojedinačnim odredbama. b. God. 1730. na području današnjih Trnjana, koje je pripadalo vrhovačkoj katoličkoj župi, bila su ova sela: Tranjani s 8 kat. kuća i drvenom kapelom Sniježne Gospe; Tominkut s 8 kat. kuća i Glavica sa 6 kat. kuća i kapelom sv. Bernardina. Izvješće iz 1734. u ime Trnjana potpisuju Martin Kojić i Jakob Miladinović. U sljedećem izvješću (1746.) Trnjani su imali 6 kat. kuća sa spomenutom kapelom, Tominkut 9 kuća, a Glavica 5 kuća s kapelom sv. Stjepana, prvomučenika. Svi su se oni sahranjivali u šušnjevačkom groblju. God. 1758. u Glavicama je 6 kuća, 8 obitelji i 38 katolika, u Tominkutu 16 kuća, 20 obitelji i 61 katolik, a u Trnjanima 8 kuća, 7 obitelji i 37 katolika. Spominju se kapele u Glavicama i Tominkutu, a u Trnjanima se ne spominje. U Tominkutu je, uz kapelu, bilo zvono od oko 20 kg. God. 1760 prostor današnjih Trnjana obrađen je po zaseocima i to ovim redom: Hrpaće su imale 4 kuće, 3 obitelji i 28 katolika. Kućedomaćini su bili: Grgo Cošić (2,13), Ivan Vinaković (1,6), Mijo Čošić (-,4), Stanislav Vlasanović (-,5). Glavice su imale 7 kuća, 8 obitelji i 49 katolika. Kućedomaćini su bili: Josip Odobašić (3,15), Anto Lonćarević (2,10), Matija Dardalić (-,5), Mato Petrović (1,5), Nikola Jakovljević (1,8), Tomo Lonćarević (1,5), Tadija Marokić (-,1). Trnjani su imali 6 kuća, 3 obitelji i 33 katolika i 33 pravoslavne kuće. Katolici kućedomaćini bili su: Ilija Sopić (-,4), Ivan Belobrković (1,11), Andrija Đurić (1,9), Franjo Bukvić (-,2), Luka Matiević (1,6), Matija Svinjarević (-,1). J
Kad sc geografski gleda, položaj odgovara nazivu; a ima li kakve veze s "posscsio seu oppidim Tomycze cum tributo", teško je reći. Usp. Bosendorfer (1994), 128. 4 Tvrđava u Nijemcima spominje sc 1473., 1476., 1478. god. Bila jc u posjedu Loranda, a onda Zapoljskih. I u osmansko doba bila jc tvrđava. Imala je crkvu BDM. Usp. Bosendorfer (1994), 280. 5 Doboj sc prvi put spominje 1415. god. Osmanlije su ga zauzeli 22. veljače 1503. god. Od tada pa do 1835. u njemu je bio dizdar (kaštelan) sa oko 30-ak vojnika. Usp. Kreševljaković (1980), 166. 0 danas potok Brezna.
U Tominkutuje bilo 16 kuća, 18 obitelji i 104 katolika. Kućedomaćini su: Juro Kunićić (1,4), Franjo Petrović (2,11), Ilija Petrović (2,7), Mijo Petrović (1,6), Tomo Antolović (2,7), Bartol Mikić (1,7), Tomo Jeršuljević (2,11), Nikola,Radić (1,5), Manda Vrabac (-,6), Anto Franjić (1,9), Marin Franjek (1,5), Tomo Franjić (1,7), Petar Franjić (1,5) Ivan Kuničić (-,3), Nikola Ciganin (1,6) i Mato Koić (1,5). God. 1769. u Trnjanima je 21 kat. kuća, 20 obitelji i 132 katolika, u Glavici 6 kuća, 12 obitelji i 59 katolika. Tominkut se više ne spominje. U to doba u Trnjanima je bilo blizu 30 pravoslavnih kuća.7 U jozefinskom katastarskom planu (1781.) Trnjani su uvrstani oko ceste što je vodila prema Selni i Garčinu. Selo je izduženo a na istočnom kraju presijecao gaje potok Brezna. U središtu sela vidi se veća kuća, što je služila seoskom zapovjedniku, a nasuprot njoj kuća vojne posade sa skladištem. Stanovnici Tominkuta su se oko 1770. preselili uz cestu i spojili s novim Trnjanima. Iz Trnjana kolinik je vodio u Klokočevik, odnosno u Zadubravlje. Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Potok Brezna širok je šest do osam stopa i tri do četiri stope dubok. U selu i gore na putu od Vrhovine premošćen je drvenim mostom, a osim preko njega ne može se prijeći konjima i kolima. Potok Orišje širok je dvije do tri stope i dubok stopu... Šuma kroz koju potok Orišje teče obrasla je visokim hrastovima i prorasla gustim žbunjem. (...) Uzvisina Plane dominira nad ovim područjem, a s nje se pruža dobar pogled na veliku udaljenost. Isto se tako s povišenog terena, gdje se na pola sata od sela nalazi groblje, preko šume pruža širok pogled na okolno područje. (...) Satnikov stan u selu drvene je građe."8 God. 1828. u Trnjanima je sagrađena crkva sv. Marka, pa je tu 1833. iz Vrhovina preneseno župno središte. God. 1837. Trnjani su imali 304 stanovnika,91857. 355,1890.578,1931. 665, 1953.691,1(1 a 1991.724 stanovnika. 8.8. VRHOVINA Naselje se nalazi u diljskom prigorju, na ravnom i humovitom tlu, s prostranim dolovima, 11 lan sjeveroistočno od Slav. Broda, 8 km sjeverozapadno od Garčina, oko 155 m n/m. U srednjem vijeku Vrhovina se nalazila u susjedstvu vlastelinstva Brezne koje je pripadalo Đakovačkoj biskupiji. Prvi poznati vlasnik imanja Bartolo spominje se 1231., a 1324. stekao gaje Nikola Trutelj iz roda Boričevića. U popisu tog imanja iz 1422. spominju se 33 sela, među kojima je najveće i najuglednije bilo Vrhovina, pa je cijelo imanje po njemu dobilo svoje ime. Od srednjovjekovnih naselja spomenutog imanja, do danas su se održala sela: Borojevci, Ratkov Dol, Slobodna Vlast i Korduševci. Vrhovina se spominje 1408., 1470., 1489. god.1 Padom pod osmansku vlast kršćansko pučanstvo ostalo je u svojim domovima i nije bilo voljno prihvatiti islam. Zbog toga su došli u sukob s osmanskom vlašću pa su neki morali napustiti svoj zavičaj, a Osmanlije su u njega doveli pravoslavne Vlahe, martologe.2 U prvom popisu župa Bosne Srebrene 1623. župa sv. Mihovila u Vrhovinama pripadala je
7
Usp. NAZ Prot. 29/1, 58, 90; 30/11, 242; popis, kut. 89, 221s, popis; 3 J/III, 154, 222; 32/IV, 101. Sršan (1995), 86; Za pravoslavce stoji da ih ima blizu 30 kuća, a u Spomenici (1930), 21*3 stoji, da je 1759. u Trnjanima i Sclnoj 24, 1779. samo u Trnjanima 26, 1809. 24 pravoslavne kuće. * Usp. Marković (1994), 173; HNTZ, Bivclska pukovnija (1999), 73s. " 182 pravoslavaca i 122 katolika. Usp, Schematismus (1837), 36. 1(t Usp. Korenčić (1979), 646. 1 "Possessio Verhouyna" spominje sc zajedno s Ruševom. Usp. Csanki (1894), 430s.; Bosendorfer (1994), 154. U izvorniku stoji: Werhowyna (1470), Vcrhovina (1698). t Usp. Marković (1994), 188. Da je mjesto od davnina svjedoči i izvješće iz 1730. gdje stoji kako blizu stare crkve sv. Mihovila "quondam fuissc cittas, vci oppidum, cuius adhuc invcniuntur vestigia rudera per Turcas destruetam et desolatam" NAZ Prot. 29/1, 57.
veličkom samostanu.3 Biskup fra Jeronim Lučić, pohodio ju je 5.V.1638., te spominje kako su u njoj kamene crkve sv. Mihovila i sv. Jurja, pokrivene i opremljene. Župnik je bio fra Anto Požežanin. Taj dan on je, uz sudjelovanje šestorice franjevaca, podijelio krizmu 586 katolika.4 Biskup fra Marijan Maravić je u crkvi sv. Mihovila (30.XI.1646.) krizmao 183 katolika.5 U vrijeme biskupskog pohoda fra Nikole Ogramića Olovičića (3. V. 1672.) u župi Vrhovina bilo je 670 katolika, a biskup ih je krizmao 416.6 A kad su Osmanlije 1687. napuštali okolicu Broda, s njima su otišli i vlaški martolozi. U opustjelu Vrhovinu počeli su se doseljavati izbjegli bosanski katolici. God. 1698. komorska komisija selo je ovako opisala: a. 7 1) Imena stanovnika i podložnika: Josef Mataković, sinova 2, kći 1, ovaca i koza 5, jutro pšenice 0.5, voz sijena 0.5. Martin Galović, krava 1, june 1, svinja 2, košnica 2, voz sijena 1, najamnik 1. Franjo Imriković, sin 1, svinja 2, jutro pšenice 0.5, vozova sijena 2. najamnik 1. Tomo Domianćić, sin 1, kći 1, ovaca i koza 5, košnica 3, jutro ječma 0.5, najamnik 1. Stepan Babić, ovaca i koza 4, svinja 3, košnica 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. Fila Malićević, krava 1, ovca 1, svinja 3, košnica 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Tomo Babić, vol 1, krava 1, june 1, svinja 3, košnica 2, jutara pšenice 2, voz sijena 1, najamnik Simon Imriković, sinova 2, kći 1, ovaca i koza 6, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Ukupno: sinova 6, kćeri 3, vol 1, krava 3, junadi 2, ovaca i koza 21, svinja 13, košnica 10, juta pšenice 6, jutro ječma 0.5, vozova sijena 7.5, najamnika 5. 2) Svi pobilježeni stanovnici dragovoljno žele živjeti vojničkim životom. Osobno prisutni Josef Mataković, Martin Galović i Galo Jurišković8, nakon prisege, pitani po točkama, rekli su: Ovi graničarski stanovnici zbog manjka radne stoke ne mogu obrađivati svoje poljodjelsko gospodarstvo ni zemlju i zato ne traže dmgo susjedno zemljište. Oni su na ovaj posjed prije tri godin došli iz Bosne i zaposjeli ga bez neke doznake komorskih službenika i do sada nisu davali nikakvih poreza što se odnose na zemlju. Ovim je stanovnicima gospodin pukovnik Giba zapovjednik i sudac te vođe narodne vojske. Oni za svoje usluge nisu uzimali ništa ni u novcu ni u naravi Stanovnici ovog posjeda, kao vojni obveznici, do sada nisu plaćali vojnice. Ipak su, po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe, kroz tri mjeseca 1696. g., kao obvezu u naravi, morali izdižavati tri njemačka konjanika. Druge obveze, za slične oproste, dosada nisu plaćali Stanovnici ovog posjeda moraju, već tri godine neprestano bez ikakve plaće i hrane, obavljati vojničku službu. Uz to, moraju priskočiti u pomoć gospodinu pukovniku Gibi - premda to kmetovi ne rade - u vrijeme košnje sijena. Slično, kad ih pozove, moraju, uz piće, obrađivati vinograd brodskog kapetana gospodina Janćika. Za utvrđivanje brodske tvrđave stanovnici su morali nasjeći i dovući 72 većepalisade te su za podizanje opkopa svake godine besplatno davali osam običnih radnika. Za sve ove obavljane radove stanovnicima nije ništa plaćano. O smetnjama komorskog gospodarstva stanovnici ne znaju nika/cva pozitivnog naravnog razloga.
Usp. Pandžić (1964), 223; Zirdum (1982b), 288. . Usp. Draganović (1982), 90. Usp. Maravić (1887), 110. Usp. Arhiv Propagande, SC, Bosnia IIu, f. 812vr8i.3r. 7 Mažuran (1988), 147-149. Prijevod s latinskog jezika. x Nema ga u popisu. 4 5
3) Ovo mjesto smješteno je na padinama gorja, među samim voćnjacima. Selo se zove Vrhovina. Udaljeno je milju i pol od Broda, 8 od Osijeka a 18 milja od Petrovaradina. Stanovnici ovog posjeda boraveći u Bosni u osmansko doba bili su kmetovi, sada su svi graničari rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju 8 vrlo bijednih kućica napravljenih od Šiblja, neoblijepljenih, pokrivenih slamom. Imaju četvrtinu narodnog selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se na prostoru od oko pola njemačke milje9. Međe su mu s istoka selo Klokočevik, sa zapada Ješevik, s juga Šušnjevci a sa sjevera Rad Dol. Granice mu sežu: na istok Babina Greda, na zapad Brod, na jugDoboj, na sjever Našice. Posjed ima oko 60 jutara obrađivane i neobrađene zemlje, smještene po brežuljcima i dolinama Pustih rtova ima oko 10, a oskudnih sjenokoša također oko 10 jutara. Suma hrastovih i tisovih za loženje, ali i prikladnih za gradnju, ima oko 150 jutara. Ne mogu se vidjeti tragovi neke crkvene ili svjetovne građevine. Nemaju ni vodenice, a jedna porušena na potoku što protječe kroz selo, lako bi se dala obnoviti. Imaju 8 jutara žironosnih hrastovih šuma na koje do sada nisu plaćali žirovine. Nemaju ribnjaka niti jama s ribama. O drugim propisanim točkama, ovi nedavni došljaci, ništa ne znaju reći osim o vlasti Njegova Veličanstva. Njoj do sada ništa drugo nisu davali, osim što vrše vojničku službu i kmetske poslo su 1696. g., po zapovijedi gospodina Gibe, bili obvezni izdržavati tri njemačka konjanika. Zajedno sabrani gornje su točke pod prisegom dragovoljno potvrdili. b. Vrhovina je bila katolička župa kojoj su pripadala sljedeća sela: Satnica, Zadubravlje, Tominkut, Glavice, Trnjani, Vranovci, Šušnjevci, Hrpaće, Ješevik, Korduševci, Crni Potok, Varoš, Musići, Majar, Ratkov Dol, Imrovci, Borojevci, Hrkanovci i Slobodna Vlast. God. 1730. crkva sv. Mihovila, pored Sušnjevaca, pola sata udaljena od sela, sagrađena na ruševinama stare kamene crkve, bila je samo nominalno župna crkva. Pola spomenute građevine bili su stari zidovi, a druga polovica, prije 70-ak godina, bila je sagrađena od drveta. Oko nje je bilo groblje. Budući da je župnikfra Mato Kovaćević boravio u samom selu, u njemu je sagradio drvenu kapelu sv. Marka, pa je spomenuta župna crkva ostala zapuštena. U selu su tada bile 22 katoličke i dvije pravoslavne kuće. U izvješću 1734. stoji: "Župa Vrhovine, kojom upravlja jedanfranjevac, ima za svoga zaštitnika sv. Marka evanđelistu. Kapela (zgrada, oltar i ostali ures) je u dobrom stanju. Izgrađena je od drveta i za sada je ne treba popravljati. (...) Postoji drveni župni dom, dosta jadan i uzak, smješten u selu Vrhovine, a treba mu popraviti krov. Popravke obavlja župnik sa župljanima. Postoji mali vrt za kuhinju i jedan šljivik, u svemu do pola jutra." Izvješće su u ime sela potpisali Vinko Mataković i Bartol Babić. Oko 1746. 34-godišnji župnik fra Nikola Ćurić sagradio je u Vrhovninama novu župnu kuću sa šest prostorija.10 God. 1758. župa se već naziva sv. Marka. U Vrhovinama je tada bilo 27 katoličkih i jedna pravoslavna kuća. Fra Antun Cakalić predao je (14.VII.1756.) vrhovačku župu, svjetovnom svećeniku, 27-godišnjem vlč. Jurju Mulihu iz Hrašća (Turopolje).11 God. 1760. selo je bilo podijeljeno na dvije župe. U garčinskom dijelu sela bilo je 8 kuća, 17 obitelji i 86 katolika, te jedna pravoslavna kuća. Katolički kućedomaćini bili su: Matija Vaskovac (4,18), Stjepan Matanović (4,20), Matija Franičević (1,12), Matija Imbrešković (3,11), Šimo Imbrešković (3,11) Anto Jozić (-,1), Martin Matanović (2,9), Nikola Jandrić (1,4). U vrhovačkom dijelu župe bilo je 28 kuća, 34 obitelji i 205 katolika. Kućedomaćini su bili: Matija Diaković (4,23), Juro Benić (1,7), Mijo Vinković (2,9), Mijo Kazanćić (2,7), Martin Lovrić (-,3),
0
Njemačka geografska milja iznosi 7,42 km. Usp. NAZ Prot. 29/1,57-59; 90-92; Sršan (1995), 85s. " Usp. NAZ Prot. 30/11, 234-242.
Mijo Babić (1,7), Mijo Babić (1,4), Marin Bošković (1,7), Mato Miić (1,9), Anto Rušić (1,4), Ivan Peić (2,12), Marin Babić (3,8), Kata Tomić (-,3) Mato Mataković (-,4), Mijo Ivošić (1,5), Ivan Ivošić (-,8), Josip Verovčović (2,15), Ivan Lukić (1,5), Antun Lukić (1,5), Grgo Balićević (2,16), Marin Vicković (1,6), Mijo Benaković (1,5), Juro Benaković (2,10), Lovro Balićević (1,6), Tomo Benić (1,4), Ivan Paulić (1,3), Mijo Radoićić (1,8) i Petar Mataković (-,2). God. 1769. selo je imalo 35 katoličkih kuća, 62 obitelji, 349 katolika te dvije pravoslavne kuće.12 U katastarskom planu sela iz 1781. vidi se kako Vrhovina ima veliko imanje, koje je na sjever dopiralo do najvišeg grebena Dilja. Selo se pružalo usporedo s kolnikom koji gaje povezvao sa susjednim Klokočevikom. Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Potok Orišje, u selu premošćen drvenim mostom, širok je četiri stope i stopu dubok, nizvodno kroz veliku šumu, u kojoj izvire, nije prohodan zbog strmih uzvisina... Mali sporedni potoci, koji se ovdje spajaju s potok Orišje, a vodu dobivaju iz malih izvora i često potpuno presuše, iz istih već navedenih razloga, bez mosta i prolaznih putova nisu uporabljivi kolima, ali prohodni su pješice i konjima na različitim mjestima. (...) Šuma između ovdašnjeg sela i Korduševaca s ove strane obrasla je visokim hrastovim stablima, a najvećim dijelom mladim gustim raslinjem proraslim drvećem. Nad selom, u blizini kojega se nalazi drvena crkva, sa svih strana dominiraju obližnje uzvisine."13 God. 1833. sjedište župe iz Vrhovina preneseno je u Trnjane. God. 1837. Vrhovina je imala 286 stanovnika,14 1857. 279,1890.417,1931. 625,1953.502,15 a 1991. 280 stanovnika. 8.9. ZADUBRAVLJE Naselje se nalazi 11 km istočno od Slav. Broda između autoceste i rijeke Save, 3 km jugozapadno od Garčina, 89 m n/m. Pored sela je nekad protjecao potok Brezna, koji je u novije vrijeme presječen lateralnim kanalom, što odvodi vode južnih obronaka Dilja prema Savi kod Poljanaca. Selo se u srednjovjekovnim izvorima ne spominje. Nastalo je, vjerojatno, u osmansko doba kad je od glavne ceste kod Trnj ana izgrađen kolski odvoj ak do Donje Bebrine, U komorskom popisu 1698. Zadubravlje se spominje, ali nije opisano.1 Prema izvješću iz 1730. bilo je podijeljeno u dva dijela. U jednom je bilo 7 kat. kuća s drvenom kapelom sv. Mihovila, a u drugom 8 kuća s kapelom bez posebnog zaštitnika. Izvješće iz 1734. u ime sela potpisali su Andrija Volarović i Nikola Galavić. Prema kanonskom izvješću 1746. u Donjem Zadubravlju bila je kapela sv. Ladislava, u Gornjem sv. Augustina, a u oba su dijela bile 23 kat. kuće.2 God. 1760. napominje se kako je nova kapela Gospodinova uzašašća, dimenzija oko 12x6 m sagrađena od greda. Imala je i zvono od 10 kg. Sahranjivali su se kod kapele sv. Mihovila. U selu je bilo 37 kuća, 49 obitelji i 262 katolika, a kućedomaćini su bili: Ivan Galović (1,8), Vinko Galović (1,6), Juro Galović (1,5), Marin Vrbljanćević (1,8), Stjepan Vrbljanćević (2,7), Baro Vrbljanćević (2,4), Ivan Mađarević (1,5), Matija Mađarević (1,8), Juro Mađarević (1,6), Luka Marošević (1,9), Marko Marošević (2,6), Josip Marošević (1,3), Josip Andrašović (1,4), Marin 12 13
Usp. NAZ Prot. popis kut. 89, 208, 216s; 31/III, 154; 32/IV, 101. Usp. Marković (1994), 188; HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 61. 278 katolika i 8 pravoslavnih. Usp. Schematismus (1837), 37. Usp. Korenčić (1979), 646. 1 Usp. Mažuran (1988), 110, 137. Tu jc zabilježeno kao: Zadobravie i Zadobrat (1698), te Zadubran (1730) i Zadubravjc (1746). 2 Usp. NAZ Prot. 29/1, 58, 90; Sršan (1995), 86. 14 15
Volarović (1,5), Ilija Bošanćić (1,10), Ilija Jerković (2,8), Marko Jerković (1,5), Marko Jerković (1,4), Martin Vidaković (2,7), Mijo Vidaković (1,7), Stjepan Vidaković (1,7), Grgo Vidaković (3,12), Martin Bošanćić (1,5), Matija Vidaković (1,5), Marin Vidaković (-,5), Grgo Knežević (2,12), Franjo Đurđević (1,9), Petar Đurđević (1,7), Marin Buković (2,20), Pavo Bukvić (1,4), Marko Radovanović (3,11), Matija Radovanović (1,5), Šimo Radovanović (1,4), Ivan Peraćković (1,4), Mijo Tomić (2,6), Franjo Jerković (1,8) i Marko Peraković (2,13). God. 1769. Zadubravlje je imalo 38 kuća, 55 obitelji i 314 katolika.3 Na jozefinskom katastarskom planu (1781.) vidi se da je Zadubravlje bilo izgrađeno s obje strane kolnika, a potok Brezna daje tekao s njegove istočne strane. Potok je kod crkve skretao u središte sela, a od crkve se odvajao kolnik prema Bickom Selu. Središte sela, oko crkve, bilo je oblikovano kao manji trg u čijem su središtu rasli dudovi. Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Potok Brezna nizvodno od Trnjana širok je šest do deset stopa i dubok stopu, dvije. U selu je premošćen drvenim mostom. Zbog visokih obala i muljevita dna nije prohodan. Od sela nizvodno do ulijevanja u baru Jelas kod Kuta, gdje postaje potpuno plitak, za suha je vremena prohodan ne samo na prolaznim putovima, nego i na mnogim drugim mjestima. Mala šuma Gaj obrasla je mladim gusto proraslim drvećem... Uzvisina Plane kod Trnjana, koja se spušta iz pravca te šume, dominira nad selom i krajobrazom. (...) Seoska crkva drvene je građe."4 God 1837. selo je imalo 422 stanovnika,51857.450,1890.514,1931.681,1953.887,6 a 1991. 1001 stanovnika. U Zadubravlju se rast stanovništva bolje očitovao nakon izgradnje željezničke pruge, kad je na sjevernoj strani sela stavljena željeznička postaja. Tijekom XX. st. u selo se doselilo nešto Ličana.7
3 4 5 6 7
Usp. NAZ Prot. 31/111,152s; popis, kut. 89, 220s; 32/IV, 101; Marković 1994., 164. Usp. Marković (1995), 165; HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 75. Usp. Schematismus (1837), 37. Usp. Korenčić (1979), 647. Usp. Pavičić (1953), 268s.
IX. OPĆINA GORNJA VRBA
9.1. DONJA VRBA
Naselje se nalazi između autoceste i željezničke pruge 7 km sjeveroistočno od Slav. Broda, a 3 km sjeveroistočno od Gornje Vrbe na 93 m n/m. Njegova imovina, daleko od rijeke Save, zahvaća i ponešto humlja južnih izdanaka Dilja. Selo se spominje 1422., 1428., 1446., 1447., 1448., 1450., 1467., 1483., 1498. kao posjed u sastavu većeg imanja koje je imalo svoje središte u Tomici a koje je pripadao najčešće feudalnom rodu Boričevića, odnosno njegovoj grani Truteljevićima. Stanovnici su preživjeli razdoblje osmanske vladavine, a nakon nje postali su slavonski graničari.3 U komorskom izvješću 1698. Donja Vrba je ovako opisana: a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Marian Babić, sin 1, kćeri 2, konja 2, vol 1, krava 2, junadi 3, ovaca i koza 8, svinja 25, košnica 10, jutara pšenice 4, jutro ječma 1, jutro zobi 1. vozova sijena 15, najamnika 3. Mato Valjetić, sinova 2, kćeri 2, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 2, svinja 10, jutara pšenice 5, jut ječma 1, jutara zobi 2, vozova sijena 15. Joso Doboićić, sin 1, svinja 1, košnica 1, jutro pšenice 0.5. Simon Doboićić, sinova 3, kćeri 2, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 4, svinja 7, košnica 6, jutara pšenice 5, najamnika IO.3 Mihal Ćosić, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 10, jutara pšenice 2, vozova sijena 8. Matan Laci, sinova 2, volova 2, krava 2, junadi 3, svinja 6, košnica 4, jutara pšenice 4, jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 10. Ilia Glavićan, kćeri 3, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 3, jutara pšenice 2, vozova sijena 6, najamn 1> Franjo Dobušićsinova 2, konj 1, krava 2, junadi 4, svinja 4, jutara pšenice 4, vozova sijena 10. Marko Dobušić, sin 1, ovaca i koza 2, svinja 1, jutro pšenice 1, najamnik 1, . Martin Doboršić, sinova 3, kćeri 1, konj 1, ovaca i koza 15, svinja 10, košnica 4, jutara pšenice 1 Usp. Csanki (1894), 430; Bosendorfer (1994), 128,154; Marković (1994), 161. U izvorima se piše: BarbasMvva (1422), Vcrbafalwa (1422), Wcrba (1446), Verbova (1698). Kad se imenu doda mađarska riječ felva, riječ je o selu. 2 Mažuran (1988), 142-144. 3 Znači !i to da sc kod njega smjestila brojna rodbina ili jc greška.
3, vozova sijena 5. Stepan Borevćić, sinova 2, konj 1, volova 2, krava 1, june 1, ovaca i koza 10, svinja 10, košnica 3, jutara pšenice 5, vozova sijena 14, najamnika 2. Ukupno: sinova 17, kćeri 11, konja 4, volova 9, krava 13, junadi 12, ovaca i koza 35, svinja 8 košnica 30, jutara pšenice 35.5, jutara ječma 3, jutara zobi 4, vozova sijena 83, najamnika 17. 2) Gore pobilježeni stanovnici žele dragovoljno živjeti vojničkim životom. Marian Babić, Mato Valjetić, Joso Doboićić, uz ostale, osobno prisutni, nakon položene prise rekli su: Ovi pogranični stanovnici zbog nedostatka radne stoke ne mogu obrađivati svoje poljodjelsko gospodarstvo te drugog zemljišta ni ne traže. Sadašnji su stanovnici svoj posjed baštinili od svoji pređa a ne doznakom komorsldh službenika. Do sada na ovu zemlju nisu plaćali nikakve poreze ni namete. Gospodin pukovnik Giba glavni je sudac ovim stanovnicima, a onda vođe narodne vojske. Oni su do sada među njima besplatno dijelili pravdu. Ovi stanovnici, budući da imaju vojne povlastice, do sada vojnice nisu plaćali. Ipak su 1695. g preko zime izdržavali njemačkog konjanika, a za naknadu im ništa nije plaćeno. Uostalom, drugi redovitih ili izvanrednih daća nisu plaćali, niti su - zbog olakšica i povlaštenosti - išta drugo u im nameta i daća plaćali. Ove stanovnike najteže opterećuje to što, po naredbi gospodina pukovnika Gibe, moraju stalno vršiti vojničke obveze i besplatno davati ljude na različite savske straže. Isto tako, po zapovijed gospodina pukovnika, moraju nasjeći 11 hvata drva za loženje i odvući ih u opkope prelco Save. Za brodsku tvrđavu i opkope svaka je kuća godišnje morala nasjeći i besplatno odvući po 7 palisada, a cijelo selo onda 77palisada. Isto tako tijekom izvedbe radova, svaki je seljak morao raditi najmanje 20 dana. Kadgod je i kolikogod je trebalo iz Osijeka u Brod dovoziti namirnica i streljiva, stanovnici su morali besplatno dovući. Za sve ove obavljene radove nikome od stanovnika nije ništa plaćano. O komorskoj gospodarskoj zapreci i službenicima stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo je selo u ravnici, smješteno je uz potok. Zove se Vrba. Udaljeno je od Broda jednu, od Osijeka 8, a od Petrovaradina 18 milja. Svi su ovi stanovnici u tursko doba bili kmetovi; sad su graničari rimokatoličke vjeroispovijed Imaju 15 jednostavnih od šiblja napravljenih kućica, pokrivenih slamom, razbacanih po šumama ovdje-ondje. Imaju jedno narodno selište. Teritorij ovog posjeda prostire se dva sata ho S istoka međi s pustom Glavicom4, sa zapada Koprivnom5, s juga Ruščicom, sa sjevera Vranovcima. Granice mu sežu: na istok Babina Greda, na zapad Brod, na jug Doboj, a na sjever Našice. Imaju oko 800jutara boljih oranica i neobrađena zemljišta dosta udaljena od Save. Nemaju nijednog rta. Posjeduju oko 300jutara plodnih sjenokoša. Imaju oko 50 jutara šuma za loženje al nekvalitetnih za građenje. Ne naziru se nikakvi tragovi ni crkvene ni svjetovne građevine. Nemaju vodenice niti porušene, nego idu na Savu. Nemaju žironosnih šuma, ni ribnjaka, ni jama s ribama, ali imaju jedan potočić. Stanovnici znaju da je neki Vuk ili Wolfgangus Despot bio kršćanski gospodar zemlje ili posje ali ne znaju o njihovim prihodima i pravima.
4 5
Vjerojatno Kukavice južno od Selnc. Nepoznato mjesto.
Glede zemlje (zbog manjka radne stoke) nemaju međusobno nikakvih razmimica. Osmanlijski gospodar ovog posjeda bio je tzv. brodski emin6, nadstojnik osmanskog cara. Njemu je svaka kuća godišnje plaćala lfl. i 20 denara, te davala jednog radnika i ništa drugo. Nikalzvu desetinu, niti desetinu od vina, nisu davali. Osmanskom caru nisu davali nikakvih nameta, zato su morali davati radnike za most preko Glogovice7. Njegovu Veličanstvu, osim vojničke službe i kmetskih obveza koje su do sada besplatno obavljali te izdržavanja jednog njemačkog konjanika, drugo ništa nisu davali. Spomenuti vojnik stavljen je ovim stanovnicima po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe. Sve ove i opće točke, skupa sabrani stanovnici, dragovoljno su rekli da su istinite. b. Donja Vrba je 1730. pripadala brodskoj župi, imala je 15 kuća i drvenu kapelu. Petnaest godina kasnije (1746.) broj se kuća nije povećao, a katolika je bilo 92. Sahranjivali su se na sadašnjem brodskom groblju, zvanom Brekinja, kod kapele sv. Lovre. God. 1760. u Donjoj Vrbi bilo je 18 kuća, 20 obitelji i 124 katolika, a kućedomaćini su bili: Marko Babić (-,6), Tomo Babić (1,3), Martin Babić (1,6), Matija Babić (1,4), Ivan Babić (1,3), Andrija Jakovljević (1,5), Marko Adžić (2,14), Ivan Maženović (1,8), Ivan Bardarić (1,6), Mato Valjetić (2,14), Ivan Benić (-,4), Šimo Lečević (3,10), Luka Laćić (1.9), Matija Laćić (1,4), Lovro Bačić (1,10), Matija Bogdanović (1,6), Andrija Babić (1,4) i Matija Valjetić (1,8). God. 1769. oba dijela sela imala su 36 kuća, 64 obitelji i 245 katolika.8 Na katastarskom planu (1781.), vidi se kako je selo uvrstano s obje strane kolnika. Oko njega je malo obradiva zemljišta; više je šuma, livada i pašnjaka.9 Tijekom 1785. u Donjoj Vrbi izvršena je komasacija tako da su sve okućnice bile jednake. Na planu sela, koji je tom prigodom učinjen, vide se 24 naseljene kuće. Graničarska stražarnica nalazila se na početku sela. Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Ovo je mjesto dio sela Gornja Vrba. Stoga se oba mjesta pojavljuju u popisnoj listi pukovnije samo kao jedno selo imenom Vrba, iako su mjesta jedno od drugoga udaljena sat vremena. Mali potok teče nizvodno od Vranovaca kroz nisko šipražje u poljima između polja ovoga kraja i Gornje Vrbe. Prohodan je na prolaznom putu i na mnogim drugim mjestima. No, šipražje koje poput neke vrste živice raste oko različitih polja gusto je zaraslo i sprečava prolaz kroz polja. Dočka, gusto zarasla šuma, obrasla drvećem srednje visine, neprohodna je, osim preko prolaznih putova. Ovdašnji su putovi za lijepa vremena lako prohodni ža teška vozila, ali za kišna su vremena suviše blatni i vožnja je po njima otežana. Putom prema Oprisavcima za kišna se vremena kroz baru Jelas i grabu Grajina pretoka, u području Donje Ruščice, uopće ne može voziti. Po takvu vremenu jednako je otežan i put odavde prema Donjoj Ruščici kroz baru Rečica." Kasnije su se, diobama ili spajanjima, posjedovni odnosi poremetili pa je 1861. slika sela nešto drugačija.50 God. 1837. Donja Vrba je imala 316 stanovnika,11 1857. 369, 1890. 439,1931. 523,1953, 640,12 a 1991. 727 stanovnika. U selu je 1909. sagrađena kapela sv. Filipa i Jakova.
'' emin - povjerenik, pouzdanik. U izvorniku piše Glogova. Usp. NAZ Prot. 30/11, 275; popis, kut. 89, 166s; 32/IV, 124. " Usp. Marković (1994), 161s. HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 75s. 11 Usp. Schematismus (1837), 36; (1928), 56. 12 Usp. Korenčić (1979), 645. 7 K
9.2. GORNJA VRBA Naselje se nalazi 4 km istočno od Slav. Broda, jedan km sjeverno od Save, 94 m n/m. Danas je praktički predgrađe grada.1 Ono što je rečeno od Donjoj Vrbi u prošlosti, odnosi se djelomice i na Gornju Vrbu. Ona u razdoblju osmanske uprave, vjerojatno, nije postojala pa se ni ne spominje u komorskom popisu 1698. god. Ne spominje se izdvojeno ni 1730., nego tek 1. srpnja 1746. god. U njoj je tada bilo 17 kuća sa 90 osoba. Moglo bi se pretpostavljati da su to doseljenici iz Bosne nakon tzv. banjalučkog rata (1737.), kad su Osmanlije ponovno stavili granicu na rijeku Savu. God. 1758. u selu je bila drvena kapela sv. Nikole, sa svečevom slikom na platnu i zvonom od oko 25 kg. Seljani se sahranjuju na Brekinji, kod kapele sv. Lovre.2 God. 1760. selo je imalo 20 kuća, 24 obitelji i 120 katolika. Kućedomaćini su bili: Matija Borevkić (1,13), Bartol Borevkić (1,4), Matija Birćić (1,4), Nikola Jozić (2,9), Ivan Babić (1,3), Marija Doborćevic (-,2), Bartol Doborćević (-,3), Luka Babić (2,11), Mijo Babić (2,5), Mijo Doborćević (1,4), Toma Berkić (3,15), Karlo Berkić (1,6), Stjepan Berkić (1,5), Luka Berkić (1,5), Filip Filipović (,6), Josip Kruarović (1,6), Marin Berkić (1,3), Ivan Berkić (1,7), Grgo Berkić (1,3) i Martin Borevkić (2,6).3 Katastarski plan (1781.) pokazuje kako je Gornja Vrba bila uvrstana s jedne i druge strane kolnika. Na zapadnom kraju stajala je crkva, a na istočnom stražarnica, zbog mogućnosti osmanlijskih upada preko Save. Obradivih površina je bilo malo, oko kuća su bili voćnjaci, pašnjaci i ponajviše šume. Uređivanje sela u skladu s terezijanskim propisima, obavio je 1785. zastavnik Vukasović, Selo je tada imalo 23 naseljene kuće s jednakim okućnicama. Uz vojni zemljovid iz 1780. stoji: "Potočić Regava natapa se isldjučitvo kišom ili bujanjemrijekeSave. U ovom je području širok šest do osam stopa. Nema nikakva prijelaza, ali na više se mjesta može prijeći pješice. O gusto proraslom šipražju u poljima odavde prema Donjoj Vrbi govoreno je u prošlom broju. (...) Crkva pored sela drvena je zgrada."4 God. 1837. Gornja Vrba imala je 268,5 1857.279,1890. 314,1931. 369,1953. 551,6 a 1991. 1264 stanovnika.
1 2 3 4 5 6
Neko vrijeme dio naselja Klis bilježen je odvojeno. Usp. NAZ Prot. 29/1, 94; 30/11,281. NAZ popis, kut. 89,167s. Usp. Marković (1994), 159s; HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 76. Usp. Schematisnius (1837), 34. Usp. Korenčić (1979), 645.
X. OPĆINA GORNJI BOGIĆEVCI
IO.I..DUBOVAC Naselje sp nalazi 13 km jugozapadno od Nove Gradiške, 3 jugozapadno od Gornjih Bogićevaca, 104 m n/m.1 U srednjem vijeku pripadao posjedu Ljesnica koje je, već u 1210., kraljevski dvor dao templarima. Njih su naslijedili ivanovci. Zbog plodna zemljišta kraj je bio gusto naseljen. Kad su spomenuti kraj, oko 1540., zauzeli Osmanlije, zemljište je bilo pusto. Naselili su ga novim stanovnicima koje se - već prema potrebi ili boljoj ponudi - selilo dalje.2 Dubovac se u komorskom popisu 1698. ne spominje. Tijekom i nakon ratova u prvoj polovici XVIII. st., tu su se doseljavali pravoslavci i katolici iz Bosne ili iz susjednih hrvatskih krajeva. God. 1759. Dubovac je imao 23, a 1761.30 pravoslavnih kuća, a u kanonskim izvješćima prvi put je zabilježen 1761, god.3 Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Potok, nazvan po selu Dubovac, izvire dolje u selu, širok je do tri hvata, dubok dvije stope, ima plitke obale obrasle šibljem te muljevito dno i vodu uporabljivu za napajanje konja, a za vruća vremena na mnogim je mjestima, gdje presuši, prohodan pješice i konjima.'14 God. 1857. selo je imalo 218, 1890. 300, 1931 794, 1953. 657.5 a 1991. 560 stanovnika. Pavičić tvrdi da su se u spomenuti kraj doseljavali Hrvati iz susjednih sela, a tijekom XIX. st. pravoslavci iz Like, Kordina i Banovine.6
1
Nekad je bilježen kao Dubovac Okučanski. U izvorniku piše: Dubovacz (1761). Usp, Hrvatska enciklopedija, V, Zagreb (1945), 231s. 3 Usp. NAZ Prot. 3I/III, 53; 1809. i L839. 27 pravoslavnih kuća. Spomenica (1930), 213. 4 HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 100. * Usp, Korenčić (1979), 421. " Usp. Pavičić (1953), 222. 2
10.2. GORNJI BOGIĆEVCI
Naselje se nalazi uz regionalnu cestu 10 km zapadno od Nove Gradiške u smjeru Zagreba. Prvi put se spominje 1599. u svezi s pothvatom generala Herbersteina glede preseljavanja 17 graničarskih sela na hrvatsku stranu i naseljavanja u okolici Ivanića.1 U komorskom opisu 1698. selo je ovako opisano: a} 1) Imena stanovnika i podložnika: • Mihal Smuka, sinova 3, kći 1, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 2, jutara pšenice 5, jutro ječm 0.5, vozova sijena 4. Luka Zbanić, sin 1, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 1, košnice 2, jutara pšenice 4, jutr ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Martin Stublić, sinova 2, volova 2, svinja 2, jutara pšenice 4, jutro ječma 0.5, voz sijena 1. Matko Jurenić, sinova 2, konj 1, volova 4, krava 2, junadi 3, svinja 10, košnica 2, jutara pšeni 8, jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 4, najamnik 1. Mato Smero, sin 1, kći 1, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 1, jutara pšenice 4, jutro zobi 0.5, vozova sijena 3, najamnik 1. Ostoia Radmanić, sin 1, krava 1, junadi 2, košnica 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 2. Lovren Račić, sin 1, volova 2, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 5, jutro ječma 1, jutro zobi 0.5, vozova sijena 3, najamnik 1. Ivan Karaš, sinova 2, kći 1, volova 2, krava 1, june 1, svinja 2, jutara pšenice 5, jutro zobi 0.5, vozova sijena 2, najamnik 1. Matia Blagoćević, sinova 4, kći 1, vol 1, june 1, svinja 1, košnica 2, jutro pšenice 1, vozova sijen Martin Rinkovič, sin 1, kći 1, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 3, jutara pšenice 6, jutro zobi vozova sijena 2, najamnika 2. Mato Levordić, sinova 5, kći 1, konj 1, volova 4, Icrava 2, jundi 4, svinja 5, jutara pšenice 3, ju ječma 0.5, jutro zobi 0.5, vozova sijena 2. Mihal Karac, sinova 2, kći 1, volova 4, krava 2, junadi 4, svinja 4, jutara pšenice 8, vozova sije 3, najamnika 2. Stanivuk Berisa, sinova 4, konj 1, volova 3, krava 3, junadi 6, svinja 2, košnica 3, jutara pšenic 8, vozova sijena 4. Vukoman Pokraiac, kći 1, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 4, košnica 3, jutara pšenice 8, vozova sijena 3. Nikola Radovanović, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 3, vozova sijena 3. Maksim Petrović, sin 1, kći 1, voli, krava 1, june 1, košnica 4, jutara pšenice 2, vozova sijena 2 Radomir Mirković, sinova 2, kći 1, konj 1, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 2, jutara pšenice jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Rađale Dragolović, sin i, kći 1, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 2, jutara pšenice 4, jutro ječma 0.5, jutro zobi 0.5, voz sijena 1. Mihat Vuković, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, jutara pšenice 2, jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozov sijena 2. Serdia Vukojević, sin 1, kći 1, vol 1, jutro pšenice 1, juto ječma 0.5, voz sijena 1. Radivoj Milišnović, sin 1, kći 1, vol 1, jutro pšenice 1, jutro ječma 0.5, voz sijena 1. Vukadin Dragoiević, sinova 2, kći 1, ovaca 2, jutro pšenice 1, jutro ječma 0.5.
1 2
Usp. Pavičić (1953), 213. Mažuran (1988), 227-230. Prijevod s latinskog jezika.
. Jurica Martek, sin 1, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 1, jutara pšenice 6, jutro ječma 1, jut zobi 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Juro Kuletić, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 2, košnica 1, jutara pšenice 5, vozova sijena Tevo Cigerić, sin 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. MihalPokaš, krava 1, june 1, jutara pšenice 5, voz sijena 1, najamnik 1. Jurko Jegetić, volova 2, krava 2, junadi 2, svinja 1, jutara pšenice 3, jutro zobi 1, voz sijena 1. Mihal Stepšić, volova 2, krava 1, junadi 4, svinja 3, jutara pšenice 3, jutro zobi 1, vozova sijen 2, najamnik 1. Ukupno: sinova 38, kćeri 15, konja 10, volova 40, krava 34, junadi 60, ovaca 2, svinja 42, košnica 18, jutara pšenice 109, jutara ječma 9.5, jutara zobi 10.5, kola sijena 58, najamnika 14. 2) Gorepobilježeni stanovnici dragovoljno žele živjeti vojničkim životom. Osobno prisutni Mihalj Smuko, Mato Đurovič3 i Martin Stublič, nakon prisege, upitani po točkama, rekli su: Ovi graničarski stanovnici zbog manjka radne stoke nisu sposobni obrađivati svoje seosko gospodarsvo ni svoju zemlju i zato ne koriste susjedno zemljište. Oni su ovamo, na ovaj posjed, prij četiri godine slobodno prešli i zaposjeli ga bez komorske doznake ili dodjele i na ovo zamljište nis do sada plaćali nikakve zemljišne poreze ili namete. Gospodin potpukovnik DeBourg sudac je ovim graničarskim stanovnicima u svim slučajevima. Njemu je 1695. g. Mihalo Smuko, knez ovoga posjeda, posudio sedlo, dok je spomenuti gospodin potpukovnik polazio u Beč, kako bi se, idući od sela do sela, što prije mogao povratiti u Gradišku. Kada je ono u mlce rečenoga kneza bilo došlo, on vlasniku sedla nije htio da prizna, da mu j pripadalo. I njega je za oku maslaca procijenjenu na 6 florina, kaznio s dvjema ovcama. Kada je 1696. g. vojska Njegova Veličanstva prolazila kroz selo, prostački je vrijeđala i tukla stanovn ovoga graničarskog posjeda. Zbog tih čina, gospodin požeški zapovjednik, kaznio ih je u ono vrijeme s 20 florina. Od svoga prelaska ovamo, stanovnici nisu plaćali ni opće ni posebne vojnice. Ipak su morali, bez priznanica, ukupno dati 700florina što su ih odredili dijelom Ivan Juraj Schlintenbuch, dije tzv. dijanovski (okučanski) vojvoda Klarić. A što se tiče nameta u naravi, morali su gotovo svak godine izdržavati na hrani nekad tri a nekad četiri carska ili narodna vojnika. Tako i ove tekuć godine izdržavaju dva ugarska konjanika za čije izdržavanje doznačeno je 20 florina iz ranije d Schlintebuchove odredbe. Drugih nameta do sada nisu davali osim što im je 1697. g. dijanovski (okučanski) vojvoda odredio da plate 30 florina pod izlikom olakšica nameta od gospodin generala Starembergha, ali tu olakšicu stanovnici nisu ni u čemu osjetili, zapravo ne znaju kako ih je spomenuti vojvoda Klarić upotrijebio. Stanovnici ovoga graničnog posjeda moraju gospodinu potpukovniku De Bourghu svake godine, bez plaće, davati osam kosaca i isto toliko dana. Za radove na gradiškoj utvrdi stanovnici ovog selo moraju stalno, sve do zamjene, besplatno slati po tri obična radnika za sječu palisada i pravljenje snopića pruća. Godine 1697. stanovnici su morali besplatno, iz ikakve naknade, izdržavati dva goniča i šes carslah volova. Za spomenute radove i usluge stanovnicima nije ništa plaćano. O sprečavanju komorskog gospodarstva stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo se mjesto nalazi u krasnoj i prikladnoj ravnici. Selo se zove Bogićevci4. Udaljeno je od Gradiške pola milje, od Osijeka 15, a od Petrovaradina 30 milja.
5 4
Nema ga u popisu stanovnika sela. U izvorniku stoji Bogicvczy (1698), Bogichczcvczy (1730), Bogichcvvczi (1760).
Svi su ovi stanovnici u osmansko doba služili vojsku u Hrvatskoj, u karlovačkom generalatu, sada su svi graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi.5 Imaju 20 malih od kombiniranog drva prikladno sagrađenih kuća, pokrivenih slamom. Posjeduju pet cijelih narodnih selišta. Posjed im se prostire oko pola milje uokolo. Međi: s istok selom Ratkovac, sa zapada utvrdom Dianovac (OkuČani), sa sjevera selom Cage, a sa juga Gradiškom. Granice su mu: s istoka Cernik, sa zapada Jasenovac, s juga Banja Luka, sa sjevera Bijela Stijena. Selo posjeduje oko 100 jutara vrlo plodna ravničarskog obrađena i neobrađena zamljišta. Rtova nema. Ima oko 40 jutara sjenokoša. Ima oko 150 jutara hrastovih i drugih vrsta šuma prikladnih za loženje i gradnju. U ovom mjestu nema tragova nekoj crkvenoj ili svjetovnoj građevini. Ima jednu potočnu vodenicu na rječici Sloboščini. Ima oko 50 jutara žironosnih šuma na koje do sada nisu plaćali žirovinu. Nemaju ni ribnjaka ni jama s ribama. Stanovnici imaju neprilika sdijanovskim (okuČanskim) Vlasima glede zemlje, koju su oni silo pokušali oteti, nakon što su je ovi Hrvati dobro pripremili i obradili. Budući da ovi stanovnici ne borave ovdje odavno, ne znaju o drugim propisanim točkama. Njegovu Veličanstvu, osim ranije spomenutih nameta i dodatnih obveza te uz stalno besplatno obavljanje vojničke službe i kmetskih poslova, do sada drugo ništa nisu plaćali. Gore spomenute obveze i namete odredio im je dijelom kapetan Stakić, a dijelom Ivan Juraj Schlintenbuck Spomenute točke, opće i posebne, stanovnici su, zajedno sabrani, dragovoljno potvrdili. b. Bogićevci su pripadali starogradiškoj župi sv. Mihovila, a 1730. imali su oko 55 čisto katoličkih kuća. U njemu je bila drvena kapela Duha Svetoga s tornjićem i zvonom. "U selu redovito boravi jedan franjevac koga nazivaju kapelanom". Izvješće u ime sela potpisali su (1734.) Jakov Smolko i desetar Toma Caušević. God. 1746. naselje je imalo 53 katoličke kuće, 77 obite' ji i 296 katolika.6 Izvješće 1758. Šire opisuje kapelu Duha Svetoga, dimenzija oko 14x7m, sagrađenu od greda, pokrivenu daskom. Na oltaru je bila slika Duha Svetoga na platnu, pored ulaznih vrata tornjić sa zvonom od oko 25 kg. Oko kapele bilo je groblje. Bila je opskrbljena priborom za misu. God. 1760 Bogićevci su imali 52 kuće, 71 obitelj i 289 katolika. Kućedomaćini su bili: Andrija Šmirig (2,5), Grgo Banović (2,4), Luka Šmirig (2,5), Jakov Topolićak (1,5), Toma Đukeš (1,5), Marija Matiašević (-,2), Mijo Matiašac (1,5), Matija Mileković (2,6), Ivan Goletić (2,7) Pavao Kerstanac (2,8) Mato Kerstanac (1,4), Tomo Lovrić (3,11), Josip Dobriković (1,3), Mato Matošević (1,2), Nikola Klaić (1,2), Kata Orešić (-,3), Mijo Jelinić (1,4), Matija Jelinić (1,3), Andrija Ćabrajac (2,10), Mato Đurović (2,7), Mato Jurišić (1,6), Mato Žugaja (1,7), Nikola But-ia (1,4), Nikola Klavić (-,6), Luka Đuranac (1,5), Matija Đuranac (1,3), Andrija Posavac (2,7), Ju: : Pereković (3,10), Franjo Perek (1,3), Andrija Đurović (3,9), Andrija Kovaćević (1,4), Ju: Pereković (1,7), Matija Smoljanović (1,4), Marko Kovać (1,5), Mijo Tkalac (1,4), Marij;, Ćukanćević (-,4), Luka Đurović (1,6), Mato Lukinović (2,5), Martin Orišić (1,5), Mato Kolešai (1,2), Juro Orešić (1,4), Stjepan Landorović (2,7), Ivan Ćanšević (1,5), Mijo Žvelinac (1,5), Malo Žvelinac (2,5), Stjepan Franjić (3,11), Martin Cernojević (1,5), Tomo Piškorac (1,6), Ivan Đukic (2,8), Juro Upoglavac (1,7), Mijo Upoglavac (3,17) i Nikola Upoglavac (1,2).
5 Po imenima pojedinih kućcdomaćina vidi se kako jc u sciu bilo i pripadnika grčkoga obreda. Kad popisivač kaže da su svi rimokatolici, jesu li oni, možda, marčanski unijati, kojih je bilo medu pravoslavnim uskocima, prebjezima i Vlasima u Hrvatskoj? 6 Usp. NAZ Prot. 29/1,12, 121; Sršan (1995), 33.
God. 1769. selo je pripojeno novogradiškoj župi a imalo je 50 kuća, 80 obitelji i 339 katolika.7 Na vojnom zemljovidu iz 1780. selo je uvrstano s obje strane dijelom zemaljske ceste a dijelom pored puta u smjeru Donjih Bogićevaca. U opisu stoji: "Potok Starca, premošćen drvenim mostom na cesti od Donjih Bogićevaca, izvire u ovdašnjem području, širok je do četiri hvata, dubok tri stope, ima dvije stope visoke obale, za stoku pitku vodu i muljevito dno, a samo je za suha godišnjeg doba tu i tamo prohodan pješice i jahanjem. Selom i njegovim krajem dominira dijelom grmljem obrasla uzvisina, a na njezinoj se padini nalazi crkva drvene građe. (...) U selu se nalazi zidani časnički stan."a Župa Gornji Bogićevci ustanovljena je 1789., a naselje je oko 1800. imalo 377 katolika. God. 1837. selo je čisto katoličko sa 435 osoba,91857.412,1890.556,1931.814,1953. 824,10 a 1.991. 881 stanovnika. Crkva Sv. Duha sagrađena 1830. god.11 10.3. KOSOVAC Kosovac se nalazi uz regionalnu cestu u smjeru Zagreba, između Gornjih Bogićevaca i Okučana, 12 km zapadno od Nove Gradiške. Selo nije obrađeno niti spomenuto u komorskom popisu 1698. god. God. 1734. imalo 8 pravoslavnih kuća,11761.12 pravoslavnih ijednu katoličku kuću Petra Grđinovića (2,5). Osam godina kasnije (1769.) u selu su bile 2 katoličke kuće, 3 obitelji sa 12 katolika.2 Uz vojni zemljovid s konca XVIII. st. piše: "Obližnje uzvisine, obrasle vinogradima, dominiraju nad selom i njegovim krajobrazom, a nad tim uzvisinama opet dominira brdo Plandište, povezano s uzvisinom. Prolazna zemaljska cesta, od Stare i Nove Gradiške za Zagreb i Bjelovar u Hrvatskoj, od Gornjih Bogićevaca, kao i odavde dalje do Bodegraja, prohodna je u svako doba teškim vozilima."3 God. 1837. Kosovac je imao 140 stanovnika,41857.117,1890.179,1931.493,1953.377,5 a 1991.232 stanovnika. 10.4. RATKOVAC
Selo se nalazi 10 km sjeverozapadno od Nove Gradiške, a 2 km sjeverno od Gornjih Bogićevaca, na sj evernom odvojku s regionalne ceste, s desne strane potoka StarČa. Ratkovac se spominje 1599. u svezi s Herbersteinovim preseljavanjem graničara u okolicu Ivanića.1 God. 1698. u komorskom popisu ovako je predstavljen: a. 2 1) Imena stanovnika: Njegosav Marković, brat 1, sinova 2, kćeri 2, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 25, svinja 3 jutara pšenice 2, jutro prosa 1, vož sijena 1, neobrađene zemlje 2 jutra.
7
Usp. NAZ Prot. 30/11, 328, 333; popis, kut. 89, 59-61; 32/IV, 206. * HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 102. l> Usp. Schematismus clen (1837), 47. Usp. Korenčić (1979), 421. 11 Usp. NAZ Prot. 213, 266; Draganović (1975), 85. 1 God. 1779. imalo je 17, 1809. 12, a 1839. 13 pravoslavnih kuća. Usp. Spomenica (1930), 213. 2 Usp. NAZ Prot. 31/11, 53; popis, kut. 89, 63; 32/IV, 207. U izvorniku stoji: Kosovacz, Koszovacz, Kossovacz (1760). Oko 1800. u Kosovacu jc živjelo i 16 katolika. Usp. NAZ Prot. 213, 266. 3 HUVZ, Gradiška pukovnija (1999), lOls. 4 124 pravoslavca i 16 katolika. Usp. Schematismus deri. (1837), 47, s Usp. Korenčić (1997), 421. 1 Usp. Pavičić (1953), 213. 2 Mažuran (1988), 522s. Prijevod s latinskog jezika. U izvorima stoji: Ratkovacz (1698), Ratkovczi (1769).
Ilia Vuićis, brat 1, sinova 2, kćeri 3, konj 1, volova 4, Ja'ava 3, junadi 3, ovaca i koza 15, svi košnica 2, jutara pšenice 6, jutro ječma L5, jutro zobi 1.5, jutara prosa 3, vozova sijena 7, neobrađene zemlje 8 jutara. Vuić Vuićis, brat 1, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 2, ovaca i koza 30, svinja 10, jutara pšen 3, jutro ječma 1, jutro zobi 1, jutara prosa 2, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 3 jutra. Tatomir Dragović, brata 2, sinova 2, kći 1, konj 1, volova 4, krava 4, junadi 4, ovca 1, košnic 2, jutara pšenice 10, jutro ječma 1, jutro zobi 1, jutara prosa 3, vozova sijena 8, neobrađene zemlje 5 jutara. Marko Vukmanić, sin 1, ovaca 5, jutara pšenice 2, jutro ječma 0.5, jutro prosa 1, voz sijena. 1 neobrađene zemlje 3 jutra. Radoica Steković, sinova 2, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca 5, jutro pšenice 1, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 7 jutara. Milosav Germanović, sinova 3, vol 1, krava 1, june 1, ovaca 5, jutara pšenice 2, jutro zobi 1, jutara prosa 4, vozova sijena 5, neobrađene zemlje 5 jutara. Hećimović, kćeri 2, vol 1, krava 1, june 1, ovaca 5, jutara pšenice 3, jutara zobi 2, jutro prosa 1 voz sijena 1, neobrađene zemlje 2 jutra. Mislen Vanćavić, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, jutara pšenice 5, jutara zobi 2, jutar prosa 4, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 3 jutra. Gruica Jovanović, brat 1, sin 1, kći 1, volova 2, krava 1, june 1, jutara pšenice 2, jutro zobi 1 jutara prosa 2, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 2 jutra. Jovan Vuianović, brat 1, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca 3, svinja 1, košnica 1, jutar pšenice 3, jutro zobi 1, jutara prosa 3, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 3 jutra. Relja Markovac, brat 1, volova 2, krava 2, junadi 2, ovaca 5, svinja 2, košnice 2, jutro pšenice jutro ječma 1, jutro prosa 1, kola sijena 1, neobrađene zemlje 3 jutra. Stepan Janković, brat 1, vol 1, krava 1, junadi 3, košnice 2, jutara pšenice 2, jutro prosa 1, vozova sijena 2. Mihat Tatomir,-košnica 1, jutro pšenice 1, jutro prosa 1, voz sijena 1. Blagoie Mikulić, brat 1, junadi 5, košnica 1, jutro pšenice 1, jutro prosa 1, voz sijena 1. Tođor Sladović, brat 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, košnica 2, kopač vinograda 0.5, juta pšenice 2, jutro ječma 0.5, jutro prosa 1, vozova sijena 2. Ukupno: braće 11, sinova 16, kćeri 13, konja 4, volova 19, krava 19, junadi 28, ovaca i koza košnica 14, svinja 18, kopač vinograda 0.5, jutara pšenice 46, jutara ječma 8.5, jutara zobi 4.5 jutara prosa 30, vozova sijena 45, neobrađene zemlje 53 jutra. 2) Ovo je mjesto od pamtivjeka bilo selo. Udaljeno je ocl Gradiške na sjever oko dva sata hoda Imaju sh-omne kućice. Tvrde da su od starine imali samo dva cijela selišta, poslije je to zemljiš podijeljeno na sedam kuća. Teritorij se prostire trećinu sata u duljinu i širinu. Međe su mu: na is Smrtić do potoka Starca, na jug Bogićevci do izvora Đurđenovca, na zapad do Dianovca (Okučana) do međe Cviina Livada i Podegajci protežući se do puta prema Bijeloj Stijeni, na sjev Cage do međe Grobje i Sirinci sve do međe Babina njiva. Ima plodnih oranica smještenih uprigoiju 50 jutara i neplodnih 200jutara. Sjenokoša 50 jutara Mješovitih šuma za loženje, djelomice sa žironosnim stablima, ima oko 50 jutara. Mala vodenica na potoku Starca za dan i noć ne može samljeti više od pola centa pa zato ne plaća nikakva poreza. O ostalom se ne može ništa zapaziti na ovom terenu.
3
Glede stanovnika poziva se na selo Me dare.
O drugim točkama sve se slaže sa selom Medari, osim što tvrde da su osmanskom gospodar zemlje plaćali desetinu i sa nezasijene zemlje. A s vlastite, otkupljene, nisu davali nikakve desetine b. Ratkovac je 1734. imao 29 pravoslavnih kuća i bio središte istoimene župe. God. 1759. u selo je bila 31,1779.27,1809.22 pravoslavnih kuća.4 Na vojnom zemljovidu iz 1780. Ratkovac je opisan skupa sa Smrtićem. Tu piše: "Ta dva sela razdvojena su potokom Draževcem. Selo Smrtić, jednim dijelom u 7. sekciji, leži lijevo, a Ratkovac desno od upravo spomenutog potoka, kojeg natapa više manjih potoka koji se spajaju i svi zajedno u područje Širinaca dolaze iz šumskoga gorja Psunj. (...) Potok Dabrovac... dolazi iz istoga goija... kod Ratkovca u njega utječe mali nevažan potok Klipavac i ulijeva se odmah ispod sela u potok Draževac, gdje je na svim mjestima prijelazan. Brežuljci na strani Smrtića dominiraju nad oba sela i nad ravnicom u dolini koja se prostire na strani sela Ratkovac; tom ravnicom i spomenutim brežuljcima s druge strane opet dominira Rizvanovo brdo iznad Ratkovca. (...) Crkva kod Ratkovca drvene je grade."5 God. 1857. selo je imalo 171,1890.196,1931.365,1953.316/' a 1991.327 stanovnika. 10.5. SMRTIĆ
Naselje se nalazi 10 km sjeverozapadno od Nove Gradiške, uz potok Starču, pred Ratkovcem, na sjevernom odvojku s regionalne ceste. Spominje se 1599. u svezi s Herbersteinovim preseljavanjem graničara u okolicu Ivanića.1U komorskom popisu 1698. Smrtić je ovako opisan: a.21) Imena stanovnika: Janko Nikulić, brat 1, sinova 3, kći 1, konja 2, volova 3, krava 2, junadi 2, ovaca i koza 20, sv 4, jutara pšenice 10, jutara prosa 2, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 20 jutara. Đuriša Bulaković, brat 1, sinova 2, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca 4, košnica 2, kopača vinograda 2, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, jutara prosa 4, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 15 jutara. NikulaArahamić, sinova 3, kćeri 2, voli., krava l, june 1, jutara pšenice 2, jutro prosa 1, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 10 jutara. Stanoe Komašković, brata 2, kći 1, konj 1 vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, jutara pšenice 4, jut zobi 1, jutara prosa 3, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 6 jutara. Ostoia Stoićević, brat 1, kći 1, krava 1, ovaca 4, jutara pšenice 2, jutara prosa 2, vozova sijen 3, neobrađene zemlje 10 jutara. Blagoie Cviović, kćeri 2, vol 1, krava 1, june 1, jutara pšenice 3, jutara prosa 3, vozova sijena neobrađene zemlje 11 jutara. Cvino Vuiašo, brata 2, sin 1, vol 1, june 1, svinja 1, jutro pšenice 1, jutro ječma 1, jutro prosa 1 vozova sijena 4, neobrađene zemlje 20 jutara. Ivan Ivanović, brat 1, sinova 2, kćeri 2, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 2, ovaca i koza 25 svinja 2, košnica 4, jutara pšenice 5, jutro ječma 1, jutara prosa 2, vozova sijena 6, neobrađene zemlje 5 jutara. Ilia Ivanović, brata 3, vol 1, Icrava 1, june 1, svinja 8, jutara pšenice 2, jutro prosa 1, vozova si 2, neobrađene zemlje 12 jutara. Vućen Mananić, brat 1, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, jutara pšenice 3, jutara prosa 2, vozov 4 5
Usp. Spomenica (1930), 213; NAZ Prot. 31/111, 53. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 84s, 102s. " Usp. Korenčić (1979), 422. 1 Usp. PaviČić (1953), 213. 2 Mažuran (1988), 519s, Prijevod s latinskoga jezika. U izvorima stoji; Zmcrtich, Zmertichy (1698), Smirtichi (1761).
sijena 3, neobrađene zemlje 2 jutra. Vuko Tucaković, brat 1, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 7, jutara pšenice 2, jutro ječm 1, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 10 jutara. Janko Milanović, vol 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, jutro prosa 1, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 7 jutara. Dragolo Knez, brat 1, sinova 3, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, jutara pšenice 4, jutro prosa 1, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 8 jutara. Bozo Zećević, brata 3, sinova 2, vol 1, krava 3, junadi 2, ovaca i koza 10, jutara pšenice 2, jutro ječma 1, jutro zobi 1, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 15 jutara. Ukupno: braće 17, sinova 18, kćeri 11, konja 5, volova 16, krava 19, junadi 16, ovaca i koza 5 svinja 24, košnica 6, kopača vinograda 2, jutara pšenice 44, jutara ječma 4, jutara zobi 2, jutara prosa 25.5, vozova sijena 48, neobrađene zemlje 151 jutro. 2) Prvaci stanovnika sela Janko Mikulić, Đuriša Bulatović, Jovan Radotić3, nakon zaldetve upitani odgovorili su: Na ono što je zabilježeno u općem izvješću u opisu sela Medari, nisu imali nikakve posebne primjedbe. 3) Ovo je mjesto od pamtivjeka bilo selo. Udaljeno je od Gradiške, prema sjeveru, dva sata hoda. Imaju skromne kućice. Uosmanlijsko doba imali su dva cijela selišta, a prošireno krčenjem zemljište podijeljeno je na 15 kuća. Njihov teritorij prostire se oko tričetvrt sata u duljinu, a trećinu sata u širinu. Međe su mu: na istoku selo Tmava do Duge međe, južno sve do Save nema nilcalcv sela, a proteže se do međe Cmopolje, na zapadu Ratkovac do međe Starći, na sjever Zuberkovci d međe zvane Spahina Rosula. Ima 100 jutara plodnih oranica smještenih u prigorju, 200jutara neplodna zemljišta, 50jutara sjenokoša te dva kopača vinograda. Zironosnih šuma ima pola sata u duljinu i četvrt sata u širinu Ima jednu vodenicu što radi samo u kišno doba, a za dan i noć može samljeti pola centa i do sada se na nju nije plaćao porez. O ostalim se točkama ništa ne može reći, osim što su osmanskom gospodaru zemlje od svakog selišta davali 120 denara. Davali su i desetinu od svega uroda. Budući da su živjeli uz granicu, vrš su vojničku službu te na druge usluge i davanja nisu bili obvezni.4 b. Smrtić je 1734. imao 38,1761.32,1779.31,1809.28,1839.29 pravoslavnih kuća.5 God. 1857. 232,1890.309,1931.397,1953. 330,6 a 1991.486 stanovnika. 10.6. TRNAVA
Naselje se nalazi 8 km zapadno od Nove Gradiške na regionalnoj cesti u smjeru Zagreba, a 2,5 km sjeveroistočno od Gornjih Bogićevaca. Neko vrijeme selo je zvano Gornja Trnava. Naselje je postojalo u osmansko doba, a u komorskom popisu 1698. ovako je opisano: a. 1 1) Imena stanovnika: Vaso Milić, brata 2, volova 2, krava 1, june 1, ovaca i koza 15, svinja 10, košnica 5, kopača vinograda 7, jutara pšenice 4, jutro ječma 1, jutro zobi 1, jutara prosa 3, vozova sijena 7, neobrađen zemlje 10 jutara. Vućeta Ković, brat 1, kći 1, konj 1, voli, ovaca i koza 10, svinja 2, kopača vinograda 2, jutara 3 4
.5 6 1
Nema ga u popisu. Sve ostalo jc slično kao u selu Mcdarima. Usp. Spomenica (1930), 213; NAZ Prot. 31/111, 53. Usp. Korenčić (1979), 422. Mažuran (1988), 514-516. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku piše: Tcrnava (1698), Timova (1760).
pšenice 4, jutro ječma 1, jutro prosa 2, vozova sijena 7, neobrađene zemlje 10 jutara. Marćeta Skorić, brat 1, sinova 2, vol 1, krava 2, junadi 2, ovaca i koza 8, kopača vinograda jutara pšenice 2, jutro ječma 1, jutro prosa 1.5, vozova sijena 7, neobrađene zemlje 7 jutara. Stoić Boronćis, svinja 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1, neobrađene zemlje 8 jutara. Radoić Vukomanović, sinova 2, kćeri 2, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, kopača vinograda 3, jutara pšenice 2, jutro ječma 0.5, jutro zobi 0.5, jutara prosa 2, vozova sijena 8, neobrađene zemlje lOjutara. Berišan Vuićis, brata 2, kćeri 2, konj 1, volova 2, krava l,june 1, ovaca i koza 7, svinja 6, košn 1, kopača vinograda 3, jutara pšenice 5, jutro ječma 0.5, jutro zobi 1, jutro prosa 2, kola sijena 5 neobrađene zemlje 4 jutra. Radivoi Radanović, brat 1, sinova 2, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 2, svinja 6, košnica 3, jutara pšenice 4, jutro zobi 1, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 6 jutara. Ilia Mićiević, sinova 3, ovaca 4, jutro pšenice 1, jutara prosa 2, neobrađene zemlje 4 jutra. Vukalia Mlađenović, sinova 3, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, kopača vinograda 2, juta pšenice 2, voz sijena 1, neobrađene zemlje 5 jutara. Ninko Bošnjak, sin 1, kćeri 2. Stoiaša Radošević, brata 2, sinova 2, ovaca 2, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, jutro zobi 1, jutr prosa 2, neobrađene zemlje 4 jutra. Radošan Dobrević, brat 1, sin 1, vol 1, ovaca 5, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, jutara ječ 2, jutro zobi 0.5, neobrađene zemlje 3 jutra. Miloš Belaj, brat 1, kći 1, voli, krava 1, june 1, jutro ječma 1, jutara prosa 2. Tadia Ranićelević, brat 1, vol 1, krava 1, jutro ječma 0.5, jutro prosa 1. Dvoiko Bošnjak, jutara pšenice 2. Ivan Ognanović, sin 1, vol 1, jutro ječma 1. Ilia Dobrošević, brat 1, jutara pšenice 4, jutro ječma 1, neobrađene zemlje 2 jutra. Vuk Vukoiević, brat 1, sin 1, ovaca i koza 6. Vukoman Bošnjak, ovaca 3, jutara pšenice 2, neobrađene zemlje 2 jutra. Milovan Bošnjak, sin 1, kći 1. Rektamani2, sin 1, vol 1, svinja 1, jutara ječma 2. Miter Bošnjak, brata 2, sinova 2, vol 1, krava 1, jutro pšenice 1, jutro ječma 1. Ukupno: braće 16, sinova 223, kćeri 10, konja 5, volova 16, krava 11, junadi 9, ovaca i koza 6 svinja 26, košnica 9, kopača vinograda 21, jutara pšenice 38, jutara jučma 13.5, jutara zobi 5, jutara prosa 18.5, vozova sijena 38, neobrađena zemljišta 72 jutra. 2) Ovo je mjesto od pamtivjeka bilo selo. Udaljeno je od utvrde u Gradiški oko dva sata hoda prema sjeveru. Imaju skromne kućice. Kažu da su imali samo tri cijela selišta podijeljena na 14 kuća. Njihov s teritorij proteže oko pola sata u duljinu i širinu. Međe su: mu na istok Medari, na jug Dragalić, n zapad Smrtić, na sjever Sagovina. Plodnih oranica ima oko 200jutara, obrađenih vinograda 21 kopača, neobrađenih nema, a mjesto je prikladno za njihovo sađenje. Sjenokoša ima oko 50, a šuma za loženje oko 200jutara. Imaju dvije vodenice na potoku Tmavi, a svaka od njih kroz dan i noć može samljeti cent žita. Ostale se točke slažu sa opisom u selu Medari. b. Trnava je 1734. imala 23,1761.25,1779.32,1809.24,1839. 28 pravoslavnih kuća.4 God. 1857. 202,1890. 381,1931. 476,1953. 415,5 a 1991. 414 stanovnika. 2
Čini sc da su ga zvali po nadimku "pravoruk", pa su ga tako i zabilježili. U izvorniku greškom stoji 2. Usp. Spomenica (1930), 213; NAZ Prot. 31/111, 53. 5 Usp. Korenčić (1979), 421. 4
XI. OPĆINA GUNDINCI
GUNDINCI
Gundinci su ponad autoceste u smjeru Županje, 37 km istočno od Slav. Broda, 86 m n/m. Ne spominju se u starim povijesnim izvorima, ali su postojali u osmansko doba.1 U komorskom popisu 1698. ovako su opisani: a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Filip Kokanović, sinova 3, kći 1, konja 2, volova 4, krava 1, june 1, ovaca i koza 20, svinja 1, košnica 2, jutara pšenice 8, jutro ječma 1, jutara zobi 2, vozova sijena 10. Jakob Baćić, sin 1, vol 1, krava 2, junadi 3, svinja 5, jutara pšenice 2. Tomo Matepćanin, sinova 5, kćeri 2, vol 1, ovaca i koza 3, svinja 5, jutara pšenice 2, vozova sijena 3. Bartol Ognanović, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 10, jutara pšenice 2, vozova sijena 2, najamnik 1. Bartol Galubišić, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 3. Marian Babić, sinova 2, kći 1, krava 1, june 1, svinja 1, jutro pšenice 1. Stefan Lukaćevac, vol 1, krava 1, june 1, jutara pšenice 2, voz sijena 1, najamnik 1. Stefan Mikulić, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 2, voz sijena 1, najamnik 1 Tomo Varšić, sin 1, vol 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 2. Jurka Biberović, sinova 2, kći 1, ovaca i koza 10, svinja 4, jutro pšenice 1. Ilia Jusbašić, sin 1, leći 1, svinja 5, jutro pšenice 1. Marko Balinšević, sin 1, kći 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Nikola Belaković, sin 1, kćeri 3, krava 2, june 1, jutro pšenice 1. Paval Babić, kćeri 2, konj 1, krava 1, jutro pšenice 1. Ivan Kadić, sinova 2, ovaca i koza 3, svinja 1, jutro pšenice 1. Petar Kadić, sin 1, kćeri 2, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 5, jutara pšenice 2, jutro zobi 1, vozova sijena 3, najamnik 1.
1 1
Usp. Pavičić (1953), 261. Mažuran (1988), 125-128. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku piše: Kundincz (1698), Gundinezi (1730), Gundinci (1760).
Franjo Sarolić, kćeri 2, svinja 5, najamnik 1. Miho Varšić, kćeri 2, vol 1. krava 1, june 1, svinja 5, jutara pšenice 2, jutro ječma 1, vozova si Marian Husarević, krava 1, june 1, svinja 2, jutro pšenice 1, najamnik 1. Marko Mihić, sinova 2, la-ava 1, svinja 3, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Mato Karasangi, kći 1. Franjo Varšić, sin 1, ovaca i koza 3, svinje 2, najamnik 1. Tomo Kadić, kćeri 2, ovaca i koza 2, jutro pšenice 0.5. Luko Vinćetić, sinova 2, kći 1, ovaca i koza 2. Mitar Usarević, kći 1, konj l, krava 1, june 1, svinja 8, vozova sijena 3. Joan Jerg Bakštek, kći 1, krava 1, june 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 3, najamnik 1. Mišica Balintević, kćeri 2, vol 1, krava 1, junadi 2, košnica 2, jutro pšenice 1, vozova sijena najamnik 1. Filip Bušigia, kći 1, krava 1, june 1, svinja 6, najamnik 1. Jura Bušić, kćeri 2, vola 2, krava 1, junadi 2, svinja 10, jutara pšenice 2, vozova sijena 3, najamnik 1. Šimo Koganović, kći 1, vol 1, ovaca i koza 5, svinja 2, jutro pšenice 1. Bernjak Mali, sinova 2, vol 1, ovaca i koza 5, svinja 6. Bemjak Veliki, kćeri 2, vol 1, ovaca i koza 4. Stepan Mihić, kćeri 2, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 4. Dominko Oršolić, krava 1, june 1. LovakLešić, sini, volova2, krava 1, junadi2, najamnik 1. Dimitar Jovanac, sinova 2, kći 1, svinja 5. Nikola Kokanović, sin 1, ovaca i koza 5, svinja 4, košnica 3, jutara pšenice 2, voz sijena 1. Matan Paprešić, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 2, jutro pšenice 1, vozova sijena 2. Jakša Mihića, kćeri 2, vol 1, krava 2, junadi 3, svinja 4, jutara pšenice 2, vozova sijena 2, najamnik 1, Ukupno: sinova 33, kćeri 40, konja 4, volova 24, krava 27, junadi 34, ovaca i koza 61, svinja košnica 6, jutara pšenice 46.5, jutara ječma 2, jutara zobi 3, vozova sijena 42, najamnika 13. 2) Jakov BaČić, Toma Varšić i drugi Tomas Matešanin3 s ostalim, kojih je bilo mnogo osob nazočnih, nakon prisege, ispitivani po točkama, rekli su: Ovi graničarski stanovnici zbog manjka radne stoke ne mogu obrađivati svoje poljodjelsko gospodarstvo, zato ne traže druga zemljišta. Oni su ovaj posjed, od njihovih pređa u kmetskoj uporabi, do sada u miru koristili, bez komorske doznake. Na njega nisu plaćali ni vladarski zemljišni porez. Gospodin pukovnik Giba redoviti je sudac ovim stanovnicima u svim slučajevima, što čini očinski besplatno. Vojnicu ili namet ovi stanovnici, koji su u vojničkoj službi, do sada nisu plaćali. Stanovništvo se osobito i opravdano tuži da im je najteže i gotovo nesnosno što tolike vojničke, a ujedno i kmetske, obveze moraju bez plaće dragovoljno Činiti. Oni su za utvrđivanje brodske tvrđave, Icadje bila potreba ili kad je bilo traženo, bili dužni besplatno kroz pol godine slati običnih radnika koji su stalno, do zamjene, radili. Zbog toga su četvorica stanovnika odluči preseliti se u susjedni kraj. Za brodsku tvrđavu i utvrdu na otočiću, stanovnici ovog posjeda besplatno su nasjekli i odvuk 400 većih palisada, a dobivali su ipak carski kruh.
1
U tekstu stoji Matcpćanin,
Već prema potrebi, morali su iz Osijeka u Brod prevoziti živežne namirnice, a 1696. g. čak do Banja Luke. Kad je, zbog nedostatka potrebite hrane, kapetan Malenić, silom uzeo vola od stanovnika Marka Balenševića4, koga je spomenuti stanovnik bio sakrio, zato ga je rečeni kapetan dao zatvoriti i kaznio ga sa dvije svinje. Za gore spomenute radove i za vojničke usluge stanovnicima nije ništa plaćano, osim Što su dobili nešto malo kruha. O zapreci komorskom gospodarstvu stanovnici ne znaju ništa. 3) Ovo mjesto smješteno je među močvarama i johovim šumama. Selo se zove Gundinci. Udaljeno je od Broda četiri, od Osijeka osam a od Petrovaradina 15 milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi; sad su graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Selo ima 30 kuća sagrađenih od obla drveta, pokrivenih djelomice slamom, a djelomice daskama. Ima četiri i pol cijela narodna selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se uokolo oko dvi ugarske milje. Granice su mu: s istoka pusta Županja5, sa zapada selo Beravci, s juga selo Sikirevci sa sjevera slabo obrađene prkovačke pustare. Granice su mu: s istoka Babina Greda, sa zapada Brod, s juga ruševine tvrđave Dor6, sa sjevera Mikanovci. Ovaj teritorijima oko 300jutara obrađena zemljišta i neobrađena, najčešće zarasla johovinom i trnjem. Rtova nema. Ima oko 40 jutara boljih sjenokoša. Suma za loženje te hrastovih, tisovih, johovih i topola prikladnih za gradnju, ima oko 200jutara. Na ovom prostoru nema ni traga kamene građevine ni crkvene ni svjetovne. Ima jedna potočna vodenica na rječici Beravi7, te oko 100 jutara žironosnih šuma slobodnih odžirovine. U selu je dos ribnjaka i mlaka u kojima imariba a posebice obilje malih kornjača. Osmanlijski gospodar ovoga posjeda bio je brodski spahija Mehmed kome stanovnici, kao godišnju naknadu, ništa nisu davali nego je svaki od njih po sedam dana morao raditi. Za svaku svinju plaćali su po denar, a svaki došljak, koji je imao koze, morao je platiti dvanaest denara. Svake su godine istom osmanskom gospodaru davali desetinu od svih vrsta prihoda, osim desetine od vina koju - nemajući rtova - nisu plaćali. Svaka je kuća osmanskom caru godišnje davala po 3 florina, ukupno 30 florina, a deset kućica morale su raditi na poslovima što su se ticali osječkih mostova. Njegovu Veličanstvu, osim teških vojničkih i kmetskih usluga što čine besplatno, do sada nis plaćali nikakve druge namete. Za spomenute obveze ništa im nije plaćano. Obje skupine gornjih točaka, svi stanovnici i svaki pojedini, dragovoljno su prihvatili i potvrdili b. God. 1730. selo je imalo oko 30 katoličkih kuća i drvenu kapelu, a 1746.42 kuće sa 452 katolika.8 Izvještaj su iz 1734. u ime Gundinaca potpisali Bernjak Janković, desetar, i Bariša Mihić.lJ U izvješću 1758. Gundinci su imali 72 kuće, a umjesto stare, sagrađena je nova kapela sv. Mateja, dimenzija oko 14x8 m, sa zvonom pred ulaznim vratima od oko 50 kg. Kapala je imala svoj pribor za misu i u njoj je jednom mjesečnoj i na neke druge svetkovine, služena misa. Sahranjivali su se u groblju nedaleko od Beravaca. God. 1760. Gundinci su imali 72 kuće, 151 obitelji i 787 katolika. Kućedomaćini su bili: Blaž
4 s
Nema ga na popisu. U izvorniku stoji: "dcscrto Supanic", u to doba Županja Blato. Trdava Dorr nalazila sc između sela Jaruge i Prnjavor. O njezinu postojanju svjedoči danas rudina Dorovo. Usp, Mažuran (1988), 128. 7 U izvorniku stoji Garava. 8 Usp. NAZ Prot. 29/1, 53, 97. •» Usp. Sršan (1995), 44.
Užarević (5,11), Nikola Užarević (4,24), Nikola Užarević (3,10), Bartol Varšić (3,9), Matija Varšić (3,9), Ivan Varšić (5,13), Juro Užarević (2,10), Ivan Užarević (1,11), Martin Užarević (4,20), Anto Matošević (1,13), Marijan Varšić (-,3), Augustin Varšić (1,5), Marko Varšić (1,6), Matija Mihić (3,12), Petar Varšić (5,23), Andrija Kodić (1,8), Ivan Mihić (1,6), Karlo Mihić (2,16), Petar Mihić (2,18), Juro Kokanović (4,20), Vinko Kokanović (1,4), Andrija Kokanović (3,10), Mijo Vladić (3,9), Ivan Kokanović (1,6), Blaž Kokanović (5,19), Marko Kokanović (2,10), Pavao Lućić (1,8), Ilija Lućić (3,12), Bernard Matošović (2,10), Anto Matošović (1,11), Ivan Matošović (1,7), Mijo Horvatović (3,11), Andrija Varšić (1,4), Ivan Varšić (1,7), Martin Janković (2,8), Luka Karavidović (2,8); Šimo Karavidović (2,10), Marko Kokanović (2,23), Blaž Kokanović (3,17), Juro Kokanović (2,9), Marko Kokanović (2,6), Anto Papratović (2,10), Marijan Papratović (2,7), Petar Kodiić (-,9), Juro Kodiić (3,18), Blaž Kodiić (2,10), Petar Mihić (4,11), Marko Kodiić (4,22), Ivan Mihić (2,20), Bartol Kodiić (1,5), Jeronim Kladić (1,5), Franjo Kodić (1,7), Mijo Kodiić (1,12), Marijan Kadić (2,9), Šimo Kadić (2,7), Juro Kokanović (3,139, Lovro Kadić (1,5), Marijan Kokanović (3,22), Grgo Kokanović (1,10), Andija Janković (2,11), Andrija Janković (3,14), Toma Janković (1,8), Šimo Knežević (2,10), Juro Mihić (1,10), Luka Mihić (1,7), Mato Mihić (1,5), Grgo Mihić (6,31) Petar Mihić (2,10), Jeronim Varšić (2,8), Marijan Mihić (1,7), Jeronim Varšić (1,8), Petar Mihić (1,8).'°
Uz vojni zemljovid izl780. piše: "Natopljena barska graba Velika Berava široka je 10 do 20 koraka, a u 16. sekciji do rijeka Biđ i do 40 koraka... Gore u selu premošćena je drvenim mostom. Iako ljeti povremeno presuši, na ovom području ni po kojem vremenu nije prohodna, osim preko mosta. Barska graba Mala Berava nastaje iz Velike Berave ispod mosta preko grabe. Prolazi u neposrednjoj blizini sela i niže kroz selo, a zatim vodi u Babinu Gredu, U selu je premošćena s tri drvena mosta... Manja barska mjesta na livadama s obje strane ovih barskih graba ljeti se za dugotrajno vruća vremena često potpuno isuše... Šikarom je obrasla bara Čersina u šumi Gundinački lug. Iz nje izvire barska graba Mala Bitulijai spaja se s grabom Velika Bitulija, a nakon spajanja premošćena je drvenim mostom. Ispod njega se spojena graba uskoro opet rastače u dva rukavca. (...) Velika šuma između ovoga područja i Perkovaca s ove se strane zove Gundinski lug. Kroz nju se protežu prethodno opisane barske grabe. (...) Časnički stan i crkva drvene su građe."'1 Župa u Gundincima ustanovljena je 1789. odvajanjem od Kopanice. Naselje je 1837. imalo 2121 stanovnika,12 1857. 2163,1890. 2070,1921.1992,1953. 2463,13 a 1991. 2186 stanovnika. Crkva sv. Mateja sagrađena je 1852., a kapela sv. Josipa, u groblju, 1894. god.K
Ul
Usp. NAZ Prot. 30/H, 206,212; popis, kut. 89,187-190. Ima i drugi nešto izmijenjen popis str. 200-202; 31/111, 139, 143. " HNTZ, Bivclska pukovnija (1999), 130s. 12 2100 katolika i 21 pravoslavaca. Usp. Schematismus (1837), 30. 13 Usp. Korenčić (1979), 645. 14 Usp. Schematismus (1928), 48.
XII. OPĆINA KLAKAR
12.1. DONJA BEBRINA
Naselje je smješteno u velikom luku Save, u prostranoj aluvijalnoj ravnici srednje visine 88 m n/m, 2 km udaljeno od rijeke, 15 km jugoistočno od Slav. Broda, a 3 km od Klakara. Donja Bebrina zbog povoljna položaja bila je naseljena u neolitsko doba, a pripadala je tzv. sopotskom kulturnom krugu. Tu su otkrivene i keltske poluukopane nastambe, da bi pred dolazak Rimljana imali karakter lokalnog središta. Pored sela je u srednjem vijeku išla granica Požeške i Vukovske županije.1 Selo je postojalo u osmansko doba, a komorska gaje komisija 1698. ovako opisala: a. 2 1) Popis stanovnika i podanika: Juro Babosetić, sin 1, vol 1, krava 2, jutro pšenice 2, voz sijena 2, najamnik 1. Nikola Babosetić, kćeri 2, vol 2, krava 2, june 2, svinja 4, košnica, 2, jutara pšenice 2, vozov sijena 2, najamnik 2. Mato Sirotić, sin 2, kći 2, vo^l, krava 1, june 2, svinja 2, košnica 2, jutro pšenice 1, voz sijena Toma Cošić, sinova 3, krava 2, svinja 2, košnica 2, jutro pšenice 2,.voz sijena 1. Marian Svaganović, kći 2, krava 2, june 1, svinja 2, košnica 2, jutro pšenice 1, voz sijena 2 najamnik 2. Anton Svaganović, sin 2, kći 2, krava 2, june 2, voz sijena 2, najamnik 2. Jakov Balotić, kći 2, konj 2, vol 2, krava 2, svinja 2, jutro pšenice 2, vozova sijena 2, najamnik Petar Sirotić, konj 2, vol 1, krava 2, june 2, svinja 2, jutro pšenice 2. Grgo Svaganović, kći 2, krava 2, june 2, svinja 2, jutro pšenice 0.5, voz sijena 2. Mato Babošević, kći 2, konj 2, vol 2, krava 2, svinja 2, jutro pšenice 2, vozova sijena 2, najamn Luka Sirotić, kći 2, vol 2, krava 2, june 2, svinja 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 3, najamnik Đuro Svaganović, kći 1, krava 2, košnica 2, jutro pšenice 2, voz sijena 2, najamnik 2. Marko Sirotić, sinova 2, vol 2, krava 2, june 2, jutro pšenice 2, voz sijena 2. LovakAnaković, sin 2, vol 2, krava 2, june 2, svinja 2, košnica 2, jutro pšenice 2, vozova sijena 4, najamnik 2. ' Usp. Marković (1994), 29, 38, 44; Zvonimir Toldi, Narodna nošnja Donje Bebrine, Zagreb, 1997. Mažuran (1988), 103-105. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Dolnya Bebrina (1698), Bebrina Dolnia i Bebrignia inferior (1730). 2
Juro Sirotić, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 2, košnica 2, jutara pšenice 2, jutro ječm 1. vozova sijena 3, najamnik 1. Jakob Babošević, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 1, jutara pšenice 3 vozova sijena 3, najamnik 1. Juro Babošević, sin 1, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 2, svinja 5, jutara pšenice 2, jutro ječma 1 vozova sijena 4, najamnika 2. LukaAnaković, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, košnica 3, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Marko Balošić, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, kr&va 1, june 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 3, najamnik 1. Juro Balošić, kći 1, krava 1, june 1, svinja 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 2, najamnik 1. Franjo Lehović, kćeri 2, konj 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 1, jutro pšenice 1, vozova sijen Vinko Lehović, sin 1, kći 2, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 2 košnica 2, jutro pšenice 1, jutr ječma I, jutro zobi 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Bernard Anaković, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. Ukupno: sinova 17, kćeri 17, konja 8, volova 15, krava 24, junadi 19, svinja 28, košnica 1 kopača vinograda 2, jutara pšenice 32.5, jutara ječma 4, jutro zobi 1, vozova sijena 45, najamnika 1 2) Navedeni stanovnici dragovoljno žele živjeti vojničkim životom. Osobno nazočni LovakAnaković, Jakov Babošević, Juro Serotić i ostali, nakon prisege, rekli s Svi ovi graničarski stanovnici ne mogu vlastitom radnom stokom obraditi svoju zemlju i poljodjelsko gospodarstvo; do sada nisu tražili niti sada traže drugoga zemljišta. Stanovnici su s posjed baštinili od svojih pređa i do sada na svoju zemlju nisu ništa plaćali. Većina ovih stanovnika još za osmanske vladavine u ovom Kraljevstvu Slavonije, doselila se iz Bosne. Gospodin pukovnik Giba sudac je ovim stanovnicima u svim slučajevima te vojni zapovjednici. Njima do sada za pravne usluge nisu ništa plaćali, niti su ih kažnjavali, osim što su ponekad bili batinani. Ovi stanovnici do sada nisu plaćali nikakvih pristojbi. Već četiri godine obvezni su neprestano izdržavati dva konjanika, a uime toga nisu im davane nikakve olakšice. Ovim je stanovnicima najteže to što, po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe, moraju na granici besplatno stalno vršiti napornu vojničku službu i stražariti. Isto tako, bili su prisiljeni, vrijeme utvrđivanja brodske tvrđave i drugih savskih opkopa, davati deset radnika bez hrane novčane nalcnade. O drugim točkama stanovnici ponešto značajnije znaju reći, ali ovo jednoglasno iznose i žale se kako, uz tolike i talcve obveze, ne mogu dobiti nikafcvu naknadu. 3) Ovo mjesto nalazi se na obali Save na močvarnu tlu. Zove se Donja Bebrina. Udaljeno je od Broda jednu, od Osijeka 10, a od Petrovaradina 20 ugarskih milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, sada su svi graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi Imaju 23 nešto bolje kućice sagrađene od poprečno štavljenja drveta, pokrivene slamom. Posjeduju jedno i po cijelo narodno selište. Posjed se prostire u duljinu i širinu sat i pol hoda. Sa istoka mu je, preko Save, pusti Svilaj3, sa zapada selo Klakar, s juga preko Save pusti Vučjalc4, n sjeveru se veže sa susjednim selom Poljancima. Granice su mu: s istolca preko Save Solcol, sa zapada Brod, s juga preko Save Doboj, sa sjevera Osijek
3 4
Donji i Gornji Svilaj, bili su iseljeni ili uništeni u vrijeme bečkoga rata. Vučjak je goije s najvišim vrhom od 368 m. Na njihovim su padinama danas sela Velika i Mala Brusnica. I u to vrijeme kraj jc bio naseljen, ali je zbog rata bio napušten.
Imaju oko 60 jutara obrađenog i neobrađivanog zemljišta. Inače, na takvom je mjestu koje je vrlo često izloženo poplavama rijeke Save. Imaju, s druge strane Save, oko 100 jutara pustih rtova koje su ranije koristili prekosavski susjedni seljaci. Imaju oko 15 jutara, močvarnih i obraslih šašom sjenokoša, te oko 50 jutara uglavnom johovih šuma za loženje. Nema tragova kamenoj crkvi ili utvrdi. Nemaju nijedne vodenice, nego se donekle služe savski vodenicama. Nemaju ni žironosnih šuma. Okolne močvare, što ih čini Sava, obiluju ribama i kornjačama. Osmanlijski zastupnički gospodar ovoga posjeda bio je brodski emin kome su godišnje po kući kao naknadu stanovnici plaćali 1 for. i 20 denara te im je u to bila uračunata desetina i drugi nameti. Desetinu nikada nikome nisu plaćali Ni desetinu od vina nisu davali, nego je to svaki domaćin podmirivao okom i pol maslaca. Osmanskom caru, budući da su bili zakupljeni, nisu davali ništa ni kao naknadu ni u obliku radova. Njegovom Veličanstvu, osim gore spomenutih nameta i stalnog besplatnog vršenja vojničke službe, do sada drugo ništa nisu davali. Vođe ili narodne harambaše ove vojske određivali su ovim stanovnicima prije navedene namete i vojničku službu. Ove opće i posebne točke stanovnici su jednodušno i dragovoljno potvrdili. b. Donja Bebrina je 1730. imala oko 20 kuća i drvenu kapelu, a služili su je brodski franjevci. Nešto kasnije (1746.) imala je 31 kuću sa 254 katolika s drvenom kapelom i zvonom. God. 1760. selo je imalo 84 kuće, 106 obitelji i 548 katolika. Kućedomaćini su bili: Mijo Matićević (1,6), Jakov Zvirotić (1,4), Bartol Zvirotić (1,3), Andrija Leović (3,9), Šimo Leović (2,11), Mijo Leović (2,7), Franjo Leović (1,8), Grgo Leović (2,11), Toma Leović (2,7), Šimo Zvirotić (2,7), Mijo Zvirotić (1,5), Nikola Zvirotić (1,4), Ivan Zvirotić (2,9), Martin Zvirotić (3,10), Juro Zvirotić (1,6), Matija Zvirotić (1,9), Ivan Zvirotić (1,4), Franjo Galić (2,9), Matija Galić (1,5), Ivan Galić (2,7), Mijo Zvirotić (-,3), Božo Zvirotić (1,4), Andrija Zvirotić (1,5), Kata Zvirotić (-,2), Martin Anaković (1,6), Jakov Švaganović (1,4), Juro Ćipraković (2,9); < Marko Ćipraković (1,5), Franjo Mirković (-,6), Juro Anaković (1,4), Anto Anaković (2,6), Bernardin Anaković (1,7), Iva Anaković (-,3), Toma Anaković (1,3), Stanislav Anaković (1,11), Ivan Anaković (1,8), Juro Švaganović (1,5), Nikola Švaganović (2,8), Matija Švaganović (3,10), Nikola Švaganović (2,5), Marko Aiduković (3,9), Adam Aiduković (2,8), Anto Anaković (2,10), Josip Anaković (2,10), Juro Ćolić (2,10), Marin Anaković (1,9), Matija Anaković (3,8), Marko Anaković (1,7), Ivan Anaković (1,4), Toma Baboselćić (1,4), Luka Baboselćić (1,6), Martin Baboselćić (1,6), Juro Anaković (1,7), Cecilija Anaković (-,3), Martin Balošćić (1,8), Ivan Blažević (1,5), Petar Blažević (2,15), Matija Blažević (1,3), Nikola Blažević (1,7), Marija Blažević (-,5), Martin Blažević (1,5) Šimo Blažević (1,11), Marko Baboselćić (3,12), Josip Baboselćić (1,7), Andrija Baboselićić (1,8), Juro Baboselćić (2,9), Matija Pušćaković (2,7), Ilija Pušćaković (1,6), Bartol Matićević (1,3), Stanislav Balošćić (-,6), Mijo Balošćić (1,7), Petar Jednobrk (2,6), Ivan Jednobrk (2,8), Magdalena Balošćić (-,3), Luka Štivić (1,5), Ilija Baboselćić (1,8), Josip Kolić (1,6), Andrija Anaković (-,5), Nikola Anaković (1,4), Nikola Švaganović (1,6), Luka Štivić (1,7), Marko Baboselćić (1,5), Franjo Baboselćić (1,6) i Mijo Baboselćić (-,4). God. 1769. naselje je imalo 79 kuća, 123 obitelji i 504 katolika.-5
5
Usp. NAZ Prot. 29/1, 64, 94; popis, kut. 89, 160-162; 32/IV, 124.
Uz vojni zemljovid iz 1780. o selu piše: "Ovuda prolazi nasip za sprečavanje čestih izljeva Save. Sava kroz ovo područje teče s one strane nasipa četvrt sata udaljenosti. Kod kordonskog čardaka Berisavica rijeka je široka 300 koraka, u području čardaka Kruška široka je 310 koraka, a zatim samo 300 koraka dolje kod stražarnice Grabić, gdje prelazi u 18. sekciju... Stalna bara u poplavnom području između spomenutog nasipa i Save gusto je obrasla trskom i šašem, a prohodna je pješice i lakim kolima samo u ponekim godinama za jako suhih ljeta, i to na području gdje se spajaju grabe Sitnjača i Osatna te od njihova spajanja nadalje. (...) Časnički stan u selu drvene je građe."6 U Donjoj Bebrini je 1830. otvorena pučka škola, a tri godine kasnije učitelj je bio kaplar Stanko Zvirović. God. 1855. pučku školu pohađalo je 45, a 1872.106 učenika.7 God. 1837. selo je imalo 788 katolika,« 1857. 810,1890. 814,1931. 693,1953. 669,9 a 1991. 483 stanovnika. God. 1887. u selu je sagrađena kapala Duha Svetoga. 12.2. GORNJA BEBRINA
Naselje je, kao i Donja Bebrina, u velikom luku rijeke Save ali nešto sjevernije, 9 km jugoistočno od Slav. Broda, 2 km zapadno od Klakara, 88 m n/m. Prvi spomen Gornje Bebrine javlja se u ispravi iz 1422. kad se utvrđivala granica između posjeda Đakovačke biskupije i imanja feudalne porodice Truteljevića, a pripadala je posjedu Đakovačke biskupije.1 Tijekom osmanske vladavine pučanstvo se dobro očuvalo. God. 1698. selo je u brodskom području prvo opisano, a imena kućedomaćina su ispuštena ili zagubljena. Ostalo je ovako opisano: a. 2 1) Miho Markotić, Mato Gemešec i Tadia Danković s ostalim, osobno prisutni, nakon prisege da će govoriti istinu, na upite, rekli su: Ovi graničarski stanovnici zbog manjka radne stoke ne mogu obavljati poljodjelske radove nit obrađivati zemlje. Oni ovaj posjed baštine od svojih pređa, koji su ga i u osmansko doba naprestan posjedovali kao kmetovi, i do sada na zemlju nisu plaćali nikakve poreze ni daće. Gospodin pukovnik Giba sudac je i presuditelj ovim stanovnicima u svim potrebama i besplatno obavlja izmirenje i sud među pukom. Ovi graničarski stanovnici, jer su vojni obveznici, do sada nisu plaćali vojnice niti nameta. Niti s ikome išta davali za potporu ili oporavak. Ipak, ove tekuće godine morali su na hrani izdržavati jednog ugarskoga konjanika. Stanovnici ovog posjeda moraju brodskom prekosavskom zapovjedniku svake godine čamcima besplatno dovući 15 hvata drva za loženje. Ovi pogranični stanovnici morali su, pri utvrđivanju brodske tvrđave i opkopa sve do 1696. g. kopanje opkopa i sječu palisada, davati 100 običnih radnika i raditi isto toliko dana bez ikakv hrane i novčane naknade. Za gore spomenute vojničke i kmetske radove, ovim stanovnicima do sada nije nikada ništa plaćano. Ozapreki komorskih službenika stanovnici ništa ne mogu znati. 2) Ovo se mjesto nalazi uz rijeku Savu. Selo se odpamtivjeka zvalo Gornja Bebrina. Udaljeno je od Broda jednu njemačku milju, od Osijeka 10, a od Petrovaradina 23 ugarske milje. " HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 84. Usp, Toldi (1997), 9. Usp. Schematismus (1837), 34; (1928), 55. Usp. Korenčić (1979), 645. J Usp. Bosendorfer (1994), 182, 284. Mažuran (1998), 99s. Prijevod s latinskog jezika, U izvorniku piše: Gornya Bebrina (1698), Bebrina Gornia (1730).
7 x y
Svi su ovi stanovnici u osmanlijsko doba bili kmetovi, sada su graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Svaki treći dan moraju besplatno držati vojničke straže u Brodu i na savskim stražarnicama, zvanim čardaci.3 Imaju 30 laganih od šiblja napravljenih kućica, oblijepljenih ilovačom i pokrivenih slamom. Imaju tri cijela narodna selišta. Teritorij ovog posjeda proteže se na prostoru od pola njemačke milje. Međe mu dotiču: s istoka selo Klakar, sa zapada selo Slobodnicu, s juga Savu, sa sjeve Bicko. Granice su mu: s istoka Novigrad, sa zapada Brod, s juga preko Save Doboj, sa sjevera Đakovo. Selo ima oko 150 jutara u ravnici, vrlo plodne, obrađene i neobrađene zemlje, koja je često, zb izlijevanja Save, poplavljena i uništena. Ima oko 8 jutara pustih rtova te oko 20 jutara sjenokoša najčešće obraslih šašem i trnjem. Ima oko 10 jutara johovih šuma za loženje, prikladnih i za lakše građevine. U mjestu se ne nazire nijedna ni crkvena ni svjetovna kamena građevina. Nema ni vodenice, nego za nju se ide na Savu. Nema nižironosnih šuma. Za ribarenje koriste savski rukavac kojim je selo podijeljeno u dva dijela iz koga, kao i iz same Save, dobivaju ribu i ostalo. Stanovnici su Čuli kako je bosanski Despot odpamtivjeka bio kršćanski gospodar, a o njegovim pravima i prihodima ništa ne znaju.4 Stanovnici žive bez prepirki oko zemlje i imanja. Osmanski gospodar ovoga posjeda bio je sarajevski emin. Njemu su stanovnici, kao naknadu za vlasništvo, godišnje po kući uime desetine i drugih davanja plaćali 3 florina i 50 denara, kola i voz sijena. Desetine nisu plaćali. Uime desetine vina svaki je vinogradar od svoga vinograda, ili umjesto vina kao naknadu, morao svome osmanskom upravitelju dati 80 denara i kokoš. Osmanskom caru ni spomenutom sarajevskom eminu kao naknadu ništa nisu plaćali, nego su morali obavljati tekuće radove na mostovima u vrijeme izlijevanja Save. Njegovu Veličanstvu, osim stalne vojničke službe i stalnih kmetskih obveza na graničnim utvrdama, koje besplatno moraju obavljati, do sada drugo ništa nisu plaćali. Završivši gornje točke stanovnici su - i skupno pozvani i pojedinačno pitani - sami od sebe slobodno i dragovoljno rekli da su istinite. Oni se ne protive obvezama nego sami besplatnim služenjem vrše svoje vojničke obveze. b. Selo je 1730. imao oko 20 katoličkih kuća i drvenu kapelu, a služili su ga brodski franjevci. Petnaest godina kasnije (1746.) selo se povećalo pa su u njemu bile 33 kuće i 189 katolika. Pribor potreban za misu u kapeli pribavio im je fra Ambrozije Brođanin. God. 1760. naselje je imalo 51 kuću, 57 obitelji i 361 katolika. Kućedomaćini su bili: Matija Danković (1,5), Matija Kovaćević (1,12), Ivan Ćiproković (4,14), Ilija Vidić (1,9), Matija Ciproković (1,7), Marko Dvorković (1,10), Josip Petrović (1,7), Marija Lukaćević (-,4), Nikola Đurđević (-,7), Mato Đurđević (1,9), Mijo Filić (1,5), Juro Babić (2,11), Marin Bošnjaković (2,11), Mijo Lukić (1,5), Ivan Lukić (1,7), Mijo Novoselović (1,6), Tomo Ćipraković (-,6), Matija Kovaćević (-,2), Adam Kovaćević (1,6), Marija Tužilović (-5), Toma Ćamić (3,7), Marin Novoselović (1,5), Pavao Lemešić (-,7), Franjo Vidaković (-,3), Ivan Lemešić (1,11), Luka Barićić (1,5), Antun Barićić (3,22), Bartol Tužilović (1,6), Toma Džaić (-,4), Božo Džaić (1,2), Stjepan Šokćević (-,7), Ilija Lakušić (3,12), Bernard Lakušić (1,5), Nikola Filipović (1,4), Ivan Novoselović (2,6), Bartol Matić (-,3), Lovro Lović (4,12), Ivan Lović (1,10), Augustin Dianović (2,11), Andrija Vidaković 3 4
čardak - zgrada na stupovima od drva s izbočenim gornjim katom. Misli sc na Stjepana Bcrislavića Grabarskog.
(1,2), Jakov Vidaković (1,2), Marin Tužilović (1,8), Šimo Danković (2,10), Luka Birtić (1,6), Bartol Rakić (1,7), Mijo Radić (1,4), Mato Surićević (1,9), Ivan Surićević (1,5), Mijo Džamić (1,4), Pavao Radić (-,7) i Matija Filjeković (1,6). God. 1769. u Gornjoj Bebrini je bilo 47 kuća, 91 obitelj i 435 katolika.5 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Gornjoj Bebrini piše: "Sava u ovom području čini duboki zavoj kod kordonskog čardaka Šljivić nizvodno do čardaka Berisavica. Od čardaka Macal pa sve do ispod stražarnice Bilokapa Sava je široka do 310 koraka, od čardaka Vez do idućeg čardaka Kamen široka je 320 koraka, a zatim opet do stražarnice Berisavica samo 300 koraka. Ova strana obala, širine šest do sedam stopa, viša je od onostrane obale, koja je gusto obrasla visokim mješovitim drvećem. Rijeka se na ovom području izlijeva dva do tri puta godišnje i preplavi cijelo područje sve do osam stopa visokog nasipa, koji se proteže duž okolnih sela. Nakon povlačenja poplavne vode na tom području ostaju poznate stalne bare i duboko blatne grabe... Duboko blatna graba zvana Drenovac s ove strane nasipa počinje ispod sela i svoj tok nastavlja do bare Jelas... Uokolo je sela gusto obraslo grmlje, pomiješano s pokojim stablom johe..."6 God. 1837. selo je imalo 591 katolika,71857. 602,1890. 652,1931 653,1953. 632,8 a 1991. 503 stanovnika. 12.3. KLAKAR
Klakar se nalazi između Gornje i Donje Bebrine, 11 km jugoistočno od Slav. Broda, 89 m n/m. Naziv sela je od latinske riječi klak, klaka1, što znači vapno, kreČ. Klakari su radnici koji su radili na krečanama. Selo se ne spominje u srednjovjekovnim ispravama pa je, vjerojatno, naseljeno u osmansko doba. Naime, stanovnici Donje i Gornje Bebrine dovozili su s bosanske strane Save vapnenac, palili ga na mjestu današnjeg sela. Poslije su tu, pored jama, podizali svoje nastambe te selo prozvali Klakarjem. Paleći vapno krčili su šume i stvarali oranice, livade i pašnjake. Time su i gospodarski ojačali. U komorskom popisu 1698. selo je ovako opisano: a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Miho Dominćević, sin 1, kćeri 2, konja 2, volova 3, krava 3, svinja 15, košnica 5, jutara pšenic 4, vozova sijena 10, najamnika 2. Blaž Lehević, sin 1, kćer 1, volova 2, krava 3, junadi 3, svinja 7, košnica 5, jutara pšenice 4, vozova sijena 8, najamnika 2. Jakob Stanić, volova 2, krava 2, junadi 2, jutro pšenice 1, vozova sijena 4, najamnik 1. Ilia Tverdović, kćeri 2, konj 1, volova 2, junadi 2, svinja 3, košnica 4, jutro pšenice 1, vozov sijena 4, najamnik 1. Filip Jurković, konja 2, volova 2, krava 3, junadi 3, svinja 10, košnica 2, jutara pšenice 3, voz sijena 10, najamnik L Niko Garćić, sinova 2, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 2, jutro pšenice 1, vozova sijena najamnik 1.
5
Usp. NAZ popis, kut. 89, 162s; 31/(11,125; 32/IV, 124. HNTZ, Brodska pulcovnija (1999), 82s. Usp. Schematismus (1837), 35. " Usp. Korenčić (1979), 645. 1 Riječ jcMatinskog podrijetla: calx, calcis. Usp. Marković (1994), 163s; U izvorniku stoji: Klakar (1698), Klakary (1730), Klakarjc (1746), Klakar (1760). 2 Mažuran (1988), 101-103. Prijevod s latinskog jezika. 6 7
Gruica Tverdović, volova 2, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 2, jutro pšenice 1, vozova sijena najamnik 1. Miho Pranješ, vol i, krava 1, june 1, košnica 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Pila Imrović, leći 1, volova 2, krava 2, junadi 2, svinja 10, košnica 3, jutro pšenice 1, vozov sijena 5, najamnik 1. Ostoia Buletić, sin 1, kćeri 2, volova 2, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 4, najamn 1. Toma Ilić, volova 2, krava 2, junadi 2, košnica 6, jutara pšenice 2, vozova sijena 5, najamnika Jerko Caklovac, vol 1, krava 2, junadi 2, košnica 2, jutro pšenice 1, vozova sijena 3. Stepan Dabćevic, kći 1, vol 1, krava 2, junadi 2, košnica 4, jutro pšenice 1, vozova sijena 3. Marko Gabrić, sin 1, voli, ovaca i koza 10, košnica 2, jutro pšenice 1, vozova sijena 3, najamni Ukupno: sinova 6, kćeri 9, konja 5, volova 30, krava 31, junadi 28, ovaca i koza 13, svinja 5 košnica 53, jutara pšenice 27, vozova sijena 82, najamnika 15.3 2) Prisutni Miho Dominćović, BlažLehević i Filip Jurković s ostalim, nakon prisege, ispitivani, rekli su: Ovi pogranični stanovnici zbog manjka radne stoke ne uspijevaju obraditi svoje seosko gospodarstvo ni svoju zemlju te zato ni ne traže susjedno zemljište. Oni svoj posjed od pradjedova šukundjedova -a ne nekom doznakom - u miru koriste i do sada nisu plaćali poreza ni zemljišnih nameta. Gospodin pukovnik Giba je pravosudnik ovim stanovnicima. On ih ne opterećuje ničim dmgim osim što obavljaju stražarske službe i stalnu vojnu obvezu. Budući da su u vojnoj službi, stanovnici do sada nisu plaćali vojnice, ali su ipak 1696. g. po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe, preko cijele zime morali izdržavati jednog njemačkog konjanika. Slično, ove tekuće 1698. g., moraju izdržavati jednog njemačkog konjanika. Dosada nemaju drugih doprinosa ni davanja. Ovi pogranični stanovnici svake godine moraju besplatno dovoziti hranu iz Osijeka za njemačku vojarnu u Brodu. Za to svaki graničar i narodni konj za hranu dobije samo jednu oku brašna. Ovi se stanovnici, isto tako, tuže da službene živežne namirnice što ih je Schlintenbuch njima obećao za oslobođenje od nameta i daća 5 mardurinskih koža4 za 1696. g. stanovnici nisu mogli imali, zato zbog izbjegavanja srdžbe i stvarne prisile, pristali su da im se ove godine stavi na izdržavanje jedan ugarski konjanik. U vrijeme utvrđivanja ograda i jaraka u Babinoj Gredi stanovnici ovoga sela morali su neprestano davati deset običnih radnika za podizanje nasipa i sječu palisada, i pored obećanja ipak su ostali bez hrane i plaće. Za sve ove opisane vojničke i kmetske radove nikad nikome ništa nije plaćano. Stanovnici dobro znaju o komorskim službenicima, posebno ističu gospodina Ivana Špoljarića i nekog brodskog tridesetnika5, za koje tvrde da su bili u svojim obvezama sprječavani od vojni časnika. 3) Ovo selo smješteno je u jednoj dolinici uz obalu rijeke Save; od starina se zvalo Klakar. Udaljeno je od Broda jednu, od Osijeka 7, a od Petrovaradina 22 milje.
3 4
U izvorniku stoji pogrešno: 9 sinova, 10 kćeri i 18 najamnika. marturina (od martes, kuna) oblik poreza na zemlju koji sc plaćao prvotno u kuninim kožama (kunovina), a poslije u novcu. 5 tridesetnik - carinik.
' Svi ovi stanovnici u osmansko doba bili su kmetovi, sada su svi graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi, koji besplatno vrše vojničke i kmetske obveze. Imaju 15 boljih kućica sagrađenih od obla drveta, pokrivenih slamom. Imaju tri narodna selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se pola njemačke milje. S istoka mu je selo Donja Bebrina, s zapada selo Gornja Bebrina s juga pusti kraj Vinske6, a sa sjevera međi sa selom Kuti. Granice su mu: s istoka Babina Greda, sa zapada Brod, sjuga Doboj, sa sjevera Đakovo. Selo posjeduje oko 180 jutara vrlo plodne, smještene u ravnici, obrađene i neobrađene zemlje. Imaju oko 50 jutara pustih rtova smještenih po gorju s druge strane Save. Boljih sjenokoša, djelomice pustih i neobrađenih, ima oko 50 jutara. Ima i oko 30 jutara šuma uglavnom tisovih za loženje, ali i prikladnih za gradnju manjih zgrada. U ovom mjestu naziru se ruševine kamene crkve, ali se ne zna kojem je svecu bila posvećena. Vidi se, isto tako, jedna lijepa kamena kula neposredno s druge strane Save, zvana Kamen7. Nem nijedne vodenice, nego se služi savskim. Ima 15 jutara slabije i neplodne žironosne šume. U blizin imaju baru, zvanu Bebrinica, koja je po dubini jednaka Savi, a u kojoj love ribe i drugo. Stanovnici ovog posjeda imali su od osmanskog cara sigurnu povlasticu koja ih je branila od nameta, jer im posjed stalno potapa Sava. Osmanlijski zakupnički gospodar ovog posjeda bio je brodski emin kome je svaka kuća godišnje plaćala po 1 florin i 20 denara i svaki je stanovnik morao besplatno raditi po dva dana. Korisnici zemlje nisu plaćali desetinu u naravi, nego je svaki korisnik umjesto desetine morao platiti po jedan dukat. Slično ni desetinu vina stanovnici u naravi nisu morali davati, nego su umjesto njega morali dat oku i pol masla ca. Budući da su svi stanovnici bili zakupnici osmanskog cara, za obranu nisu morali ništa davati niti to bilo čim nadomjestiti. Njegovu Veličanstvu do sada ništa drugo nisu plaćati osim što su stalno u vojničkoj službi i što dvije godine izdržavali dva konjanika. Spomenute obveze stanovnici su morati stalno vršiti po zapovijedi gospodina Gibe. Oni prethodne točke, opće i posebne, dragovoljno potvrđuju. , b. U Klakaru - koji su služili brodski franjevci - 1730. bilo je 12 kuća i kapela sv. Jakova, apostola, sa slikom na platnu.8 U običajniku brodskog franjevačkog samostana (1737.) piše: "U predvečerje sv. Jakova apostola jedan svećenik odlazi u selo Klakar, a na blagdan odlaze i otac poglavar s ocem propovjednikom; ondje drži propovijed; kod kuće nema propovijedi, jer i puk odlazi, budući da je kapelica posvećena tom svecu. Upriličen je i susret s gospodinom zapovjednikom za vrijeme objeda." U prvi subotnji dan nakon Svih svetih "običaj je da se jedna sveta misa služi na groblju u Klakaru, a održe se i zadušnice...".9 God. 1746. selo je imalo 26 kuća i 166 katolika. U izvješću 1758. stoji daje u selu sagrađena nova kapela, dimanzija oko 16x8 m, s dvoja vrata i korom od dasaka. Uz nju je bilo zvono od oko 35 kg. Oko kapele je bilo groblje u koje su sahranjivani stanovnici i susjedna dva sela. Svake je
" Biskup fra Marijan Maravić u svom izvješću od 15.111.1655. navodi da jc u Vinskoj boravio katolički župnik, što znači da je to bilo veliko selo. Usp. Andrija Zirdum, "Povijest katolika plehanskog kraja: od početaka do 1878.", u Plehan (monografija), Plehan, 1987, 18. 7 Spomenutu kulu arheolozi su ovako opisali: Kamen, Donji Klakar. Na rubu brežuljka uz Savu nalaze sc ostaci tornja građenog od opeke, rimski burg i srednjovjekovno utvrđenje. Bio je kvadratičnog tlocrta, veličine s jedne strane 10 m. Oko tornja je spram brijegu iskopan duboki jarak. Čini se da je korišten i u srednjem vijeku. Usp. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, 2, Sarajevo, 1988, 63 (04.17). Ovaj povijesni podatak daje mu novo značenje. • Usp. NAZ Prot. 29/1, 64. * Kronika I. (1995), 61, 67.
nedjelje, osim mlade nedjelje,10 i svetkovine jedan franjevac redovito dolazio u Klakar i tu služio misu. Uz selo, tu su se okupljali katolici Gornje i Donje Bebrine te Kuta.11 God. 1760. u Klakaru su bile 44 kuće 47 obitelji i 249 katolika. Kućedomaćini su bili: Mato Peić (1,8), Ivan Gaćić (1,4), Marko Ćaklović (1,2), Lovro Ilić (1,8), Marko Đurković (1,7), Kata Đurković (-,5), Mijo Đurković (1.4), Franjo Đurković (1,3), Marko Đurković (1,5), Ivan Dapćević (1,8), Stjepan Ilić (1,7), Toma Ilić (1,2), Magda Ilić (-,2), Andrija Gaćić (1,2), Ivan Gaćić (2,10), Mijo Gaćić (1,10), Toma Stanić (3,12), Marin Blažević (1,5), Marko Gavrić (1,3), Bartol Bartolić (-,2), Tadija Stanić (1,6), Juro Mandić (1,5), Marko Pitlović (1,12), Martin Peić (1,9), Marin Baćanović (1,8), Ivan Topalović (-,3), Mato Atvanović (-,1), Ana Atvanović (-,3), Juro Ćaklović (1,7), Anto Leović (2,8), Stjepan Tverdoević (2,8), Marin Tverdoević (2,6), Mijo Pitlović (2,8), Marko Stanić (1,3), Ivan Stanić (1,5), Ilija Topalović (1,4), Matija Bušljević (1,4), Franjo Pitlović (1,5), Ivan Pitlović (1,3), Ivan Damićević (2,6), Ivan Tverdoević (2,7), Stjepan Leović (1,5), Josip Leović (1,8) i Stanislav Tverdoević (1,6). God. 1769. Klakar je imao 39 kuća, 61 obitelji i 327 katolika.12 God. 1781. na početku Klakara bila je kuća graničarskog zapovjednika i red kuća uz sjeveroistočnu stranu. U selo se moglo doći prisavskim kolnikom iz Ruščice i poljskim putem iz Kuta. Selo je bilo starim i novim savskim nasipom zaštićeno od poplave. Seoski posjed bio je prilično velik, a jedan dio zemlje činile su močvare i neplodno zemljište. Uz vojni zemljovid iz 1780. stoji: "Duboko blatna graba Bebrinica gotovo je stalno pod vodom i nije prohodna od sela nizvodno do mosta preko nje. Ispod mosta preko dva rukavca na prolazu prema Kutima za suha je vremena prohodna konjima i kolima. Za dugotrajnih kiša ta se graba izlije te tada gore kod sela Čini veliku baru. Da bi se ta bara izbjegla, iz sela za Donju Bebrinu mora se voziti preko nasipa do crkve sv. Jakova. Taj nasip podignut je da bi zaustavio poplave koje Sava prouzroči svake godine u različita doba. (...) Vozni put od kordonskog čardaka Kamen u poplavnom području preko barskih graba Sašnata i Jerkova premošćen je drvenim mostovima. Časnički stan u selu i crkva sv. Jakova izvan sela drvene su građe."" Župa Klakar odijeljena je od Broda 1789., a pripadala su joj i sela Donja i Gornja Bebrina.14 Crkva sv. Jakova sagrađena je 1828. godine. Klakar je 1837. imao 378 stanovnika,151857.405,1890.386,1921.391,1953.422,16 a 1991. 306 stanovnika. 12.4. RUŠČICA Ruščica se nalazi na cesti koja povezuje naselja uz savski nasip, 5 km jugoistočno od Slav. Broda - dijelom je povezana s Gornjom Vrbom a dijelom izlazi na savsku obalu - 7 km sjeverozapadno od Klakara, 91 m n/m. Selo se spominje u Požeškoj županiji 1422., 1448., 1450., 1453., 1454., 1455., 1459., 1482., 1483., 1484., 1489., 1498. godine. Budući da je zemljište malo povišeno, bilo je zaštićeno od
Mlada nedjelja je prva nedjelja iza mjeseca mlađaka. Usp. NAZ Prot. 29/1, 94; 30/11, 276, 293s. Usp. NAZ Prot. 31/111, 126; popis, kut. 89, 164s; 32/IV, 124. 13 HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 83; Marković (1994), 164. !4 U Kronici II. (1997), 55, stoji da jc 12.III.I808. "Mnogopoštovani gospodin Nikola Filković, poslije peto mjesečnog podnošenja bolesti, budući da mu liječenje nije ništa pomoglo, umro jc u 12 sati noću u svojoj župi u Klakarju. Prcčasni ga jc gospodin župnik i ovdašnji prepošt, u pratnji oca gvardijana i vikara, koji su mu asistirali, ondje pokopao." 15 Usp. Schematismus (1837), 34s. Usp. Korenčić (1979), 645. 11
12
poplava. Pripadalo je feudalnom posjedu Boričevića, odnosno njihovoj grani Truteljevićima, sa središtem u Tomici. Krajem srednjeg vijeka selo se dijelilo u tri dijela: Gornje, Donje i Srednje. Kako su se Truteljivići parničili oko prava na posjed, o njemu iz sudskog dokazivanja imamo nešto više pojedinosti.1 U osmansko doba stanovništvo se tu uglavnom zadržalo. God, '1698. Ruščica je u komorskom popisu ovako opisana: a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Ivan Đuraković, kćeri 2, vol 1, krava 1, junadi 2, košnica 2, jutara pšenice 3, vozova sijena 5. Štivo Mataković, sinova 2, kći 1, konj 1, ovaca i koza 10, svinja 1, košnica 6, jutara pšenice 3 vozova sijena 8, Juro Nikolšević, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 2 najamnika 3. Štivo Mirković, sinova 2, vol 1, krava 2, junadi 2, svinja 2, košnica 5, jutara pšenice 4, vozov sijena 15, najamnika 3. Martin Bošković, kćeri 2, vol 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 5, najamnik 1. Luka Bošković, kćeri 2, vol 1, krava 1, june 1, jutara pšenice 3, vozova sijena 3, najamnik 1. Blaž Rakić, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 3. Franjo Mataković, kći 1, konja 2, vol 1, krava 2, junadi 4, košnica 6, jutara pšenice 3, vozov sijena 10. Đuro Mataković, krava 1, june 1, ovaca i koza 8, svinja 6, košnica 6, jutro pšenice 1, najamnik 1. ... Blaž Mirković, sinova 2, vol 1, krava 1, june 1, košnice 3, jutro žita 1, kosaca 6. Đuro Mirković, sinova 1, konja 2. vol 1, krava 2, junadi 2, košnica 5, jutara pšenice 3, jutr ječma 1, vozova sijena 15, najamnik 1. Ukupno: sinova 8, kćeri 8, konja 6, volova 8, krava 12, junadi 14, ovaca i koza 18, svinja 19 košnica 33, jutara pšenice 24, jutro ječma 1, vozova sijena 90, najamnika 10. 2) Gorepobilježeni stanovnici, prije kmetovi, sada odabiru oružje i vojnički život. Došavši osobno Đuro Mataković, Ivan Đuraković i Juro Mikolćević3, nakon prisege, ispitivan izjavili su: Ovi graničarski stanovnici, zbog manjka radne stoke, ne mogu obrađivati svoje poljodjelsko gospodarstvo ni zemlju što posjeduju te za to ne koriste susjedno zemljište. Ovo je zemljište, zbog izlijevanja Save, talco močvarno da rijetko koje godine njive budu neoštećene. Ovaj posjed stanovnici su baštinili od svojih pređa, a nisu ga dobili doznakom ili komorskom dodjelom, i sve d sada nisu plaćali nikakve poreze na zemlju. Gospodin pukovnik Giba sudac je ovim stanovnicima te njegovi podčinjeni vođe narodne vojske; oni besplatno uslužuju stanovnike. Stdnovnici ovoga posjeda, koji su vojni obveznici\ do sada nisu plaćali vojnice niti su, zbog izuzeća i olakšica, bilo kome što davali. Ipak su bili obvezni besplatno izdržavati, mjesec ili dva mjeseca, jednog ili dvojicu njemačkih vojnika sve do njihova premještanja. Stanovnici ovoga posjeda po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe, uz trajnu vojnu službu, morali su za vojarnu na brodskom otočiću besplatno nasjeći i dovući 100 hvata drva za loženje. Is tako, spomenutom gospodinu pukovniku, za kosidbu i skupljanje sijena, besplatno su davali 100 običnih radnika; istina, ne po strogoj zapovijedi, nego po osobnom pozivu harambaša ili vođa.
1 Da je posjed bio vrijedan i da je bio podijeljen u tri dijela, vidimo iz sačuvanih izvora gdje se navodi: "Tres ville Hnvsnycza" (1428), "Tres poss. Hrwsyeza" (1454), "Tres Poss. seu viilc Rwsnycza", Rusics (1698), Rustzischza (1718), Ruschica (] 760). Usp. Csanki (1894), 41 ls; Bosendorfer (1994), 275. 2 Mažuran (1988), 140-142. Prijevod s latinskoga jezika. U popisu piše: Nikolšević.
Slično su svake godine davali po deset radnika za berbu njegova vinograda. Stanovnici ovoga sela, za utvrđivanje brodske tvrđave, za poslove što zatrebaju, daju 200 radnika. Oni, isto tako, moraju besplatno i bez hrane nasjeći i dovući ukupno 70 većih palisada. Moraju, također, po potrebi besplatno kolima dovoziti namirnice i streljivo iz Osijeka u Brod i ča prema Doboju. Za sve ove obavljene radove i za služenje u vojsci stanovnicima nikad do sada ništa nije plaćano. O zapreci komorskom gospodarstvu i službenicima, stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovaj je posjed smješten na vlažnu mjestu, blizu Save; zove se Ruščica. Udaljen je od Save i Broda sat hoda, od Osijeka 8, a od Petrovaradina 16 milja. Stanovnici što ovdje stanuju u osmansko doba svi su bili kmetovi, sada su graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi Selo ima 10 kućica sagrađenih od drveta, jedan hvat izdignutih od zemlje, pokrivenih slamom Iz njih, djeca i odrasli u vrijeme kad se Sava izlije, prisiljeni su voziti se čamcima. Imaju jedno narodno selište, premda im doduše dva bijahu pripadala, ali ono drugo osam volova ne mogu obraditi. Carska je vojska 1697. g. u ovom selu - uz druge velike štete - pojela svinje, kozliće, slan i perad. Ovaj močvarni posjed prostire se uokolo jednu ugarsku milju. S istoka mu je selo Gornja Bebrina, sa zapada neposredno Brod, s juga Bagato4, pusti kraj preko Save, sa sjevera medi s Vrbom. Granice su mu: s istoka Babina Greda, sa zapada Brod, sjuga Doboj, a sa sjevera graniči Našicama. Selo posjeduje oko 600jutara obrađivanog i neobrađena zemljišta koje običavaju koristiti čak i brodski stanovnici, koje je u sušno vrijeme plodno, a kad izlije Sava obično je uništeno. Nema nijednoga rta. Ima oko 200 jutara sjenokoša koje su, zbog već iznesenih razloga, vrlo često oštećene. Na njih reflektiraju i Brođani te kapetan Ivan Stakić. Nemaju običnih šuma za loženje onih za gradnju imaju oko 15 jutara. Ovdje se ne nazire trag neke kamene građevine. Nemaju vodenice ni rijeke osim Save. Nemaju isto tako, ni žironosnih šuma. Imaju jezerce zvano Šibova u kome, u vrijeme izlijevanja Save, ima obilje riba i rakova, a kornjača imaju uvijek. Osmanski gospodar zemlje bio je emin, tj. upravitelj osmanskog cara, kome je svaka kuća godišnje plaćala 1 florin i 20 denara, a svaki kmet morao je jedan dan raditi. Osmanskom caru - osim gore rečenog da je svaka kuća eminu plaćala 1florin i 20 denara te morala održavati mostove na Glogovici - drugo ništa nisu davali. Njegovu Veličanstvu do sada drugo ništa nisu davali osim prije spomenutih kmetskih poslava stalne vojničke službe i 15 nameta u naravi (a o njihovoj diobi ništa ne znaju). Sve opće i posebne točke u svim dijelovima jednodušno i dragovoljno su, uzprisegu, potvrdili. b. U Ruščici je - koju su služili brodski franjevci -1730. bilo oko 15 kuća i drvena kapela. Petnaest godina kasnije (1746.) selo je bilo podijeljeno na Gornju Ruščicu, koja je imala 17 kuća i 59 stanovnika, i Donju Ruščicu sa 17 kuća i 43 stanovnika. Takvu veliku promjenu, u kratkom vremenu, čini se, treba dovesti u svezu s posljedicama banjalučkog rata (1737.) kad su neki stanovnici iz plehanskoga kraja morali ponovno seliti preko Save.5 God. 1760. Donja Ruščica imala je 19 kuća, 28 obitelji i 109 katolika. Kućedomaćini su bili: Nikola Mirković (1,6), Anto Mikolćević (1,6), Ivan Mikolćević (1,4), Andrija Mikolćević (1,4), Anto Mikolćević (-,4), Martin Bošković (1,3), Toma Bošković (1,6), Toma Katić (1,3), Đuro Bošković (1,4), Martin Katić (2,8), Luka Katić (1,4), Marko Katić (1,6), Anto Katić (1,5), Matija
" Nepoznato mjesto. Usp. NAZ Prot. 29/1, 64, 94.
Božaković (1,3), Šimo Božaković (2,6), Andrija Đuraković (1,3), Matija Mirković (3,9), Filip Mirković (3,10), Matija Mirković (5,15). U Gornjoj Ruščici bilo je 15 kuća, 18 obitelji i 82 katolika. Kućedomaćini svu bili: Mijo Hekmedžić (1,6), Anto Rakić (3,8), Kata Mirković (-,6), Nikola Mataković (2,5), Mijo Mataković (-, 3), Anto Katavić (1,3), Magda Prezimenović (-,4), Ivan Katić (-,4), Franjo Terzić (-,2), Stjepan Petraković (4,12), Anto Mirković (2,7), Lovro Mataković (2,6), GabrijelTerzić (2,5), Mijo Baćanović (1,6) iLukaJagaćić(-,5).6 U izvješću 1765. opisana je nova od greda sagrađena kapela sv. Vinka Ferarskog7 gdje je, zbog blizine župne crkve, misa bila služena samo na sv. Vinka.8 U katastarskom planu 1781. vidi se da se Donja Ruščica nalazila jugoistočno od današnjeg naselja, a kolnikom je bila povezana s Gornjom Bebrinom. Gornja Ruščica bila je uvrstana smjerom sjever-jug. Na južnom kraju nalazio se stan krajiškog zapovjednika. Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Kompanija Gornju i Donju Ruščicu drži jednim selom i stoga su oba u popisnoj listi navedena imenom Ruščica. Sava je kod kordonskog stražarskog čardaka Dedinac nizvodno i od obližnje stražarnice Glogova dalje nizvodno široka oko 300 koraka, a dolje u blizini čardaka Šljivić samo 290 koraka. (...) Za sprečavanje poplava podignut je nasip visine osam stopa. Nasip počinje ovdje ispod sela i vodi do obale udaljene pola sata od njega, a potom na 2000 koraka udaljenosti od rijeke... Mali potok Glogova kod istoimenog čardaka, gdje utječe u Savu i gdje je premoŠćen drvenim mostom, širok je pet do šest hvati... Mali potok Topola ulijeva se u barsku grabu Rečica na istoku. Vodeni istok iz te grabe izlijeva se djelomično u poljima Donje Ruščice a djelomično se ulijeva u baru Jelas. (...) Satnički stan u selu izgrađen je od kamena. (...) Velika bara Jelas između Donje Ruščice i Kuta obrasla je gustom šikarom. Ljeti presuši toliko da po njoj može pasti stoka... Grabom Biđ prolazi se na putu za Gornju Bebrinu... Šipražje u seoskim poljima i livadama uokolo sela pomiješano je s rijetkim stablima johe...". Donja Ruščica je, početkom XIX. st. napuštena, a njezini stanovnici preselili su u nekadašnju Gornju Ruščica.9 God. 1832. u selu je sagrađena kapela sv. Vinka mučenika. God. 1837. Ruščica je imala 333 stanovnika,101857.522,1890.411,1931.458,1953.571,11 a 1991.1002 stanovnika. God. 1968.-70. građena je nova crkva sv. Vinka, mučenika, a župa je ustanovljena 3. IX. 1969. godine.12
" Usp. NAZ popis, kut. 89,165s; Ako se želi uspoređivati stanovništvo slavonske Posavine, sa ondašnjim stanovništvom na desnoj obali Save u plehanskom kraju, može sc pogledati, usp. Zirdum (1987), 81-119. 7 Sv. Vinko Ferrerski (1350.-1419.), španjolski dominikanac, bio je poznat propovjednik svoga doba. K Usp. NAZ Prot. 31/111, 14. * Usp. Marković (1994), 160; HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 80-82. 1,1 Usp. Schemiistnus (1837), 34; (1928), 34. " Usp. Korenčić (1979), 646. 12 Usp. Draganović (1975), 152.
XIII. GRAD NOVA GRADIŠKA
13.1. KOVAČEVAC
Naselje je smješteno uz regionalnu cestu na zapadnom izlazu iz Nove Gradiške u smjeru Zagreba. Danas je povezano s gradom. Selo se spominje u srednjem vijeku 1445., 1455. i 1464. u imenu nižeg plemstva.1 U komorskom popisu 1698. u KovaČevcu su pobilježeni kućedomaćini i njihova imovina, a ostale su točke - što se zaključuje iz konteksta u dokumentu - kao u Medarima: a. 2 1) Imena stanovnika: Voin Radmanovič, brat 1, sin 1, konj 1, krava 2, junadi 2, kopač vinograda 1, jutro pšenice jutro ječma 1, jutro zobi 1, jutro prosa 1, voz sijena 1, neobrađene zemlje 8 jutara. Grubeša Ruvanović, brat 1, sinova 2, kćeri 2, volova 2, krava 2, junadi 2, kopača vinograda jutara pšenice 3, jutara ječma 3, jutro zobi 1, vozova sijena 12, neobrađene zemlje 8 jutara. Grubeša Davidović, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, kopača vinograda 2, jutara pšenic jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 11, neobrađene zemlje 8 jutara. Jovan Ratković, sinova 2, Icrava 2, junadi 3, kopača vinograda 3, jutara pšenice 3, jutara ječ 4, vozova sijena 12, neobrađene zemlje 8 jutara. Janko Milošević, sin 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 13, svinja 4, kopača vinograda 2, juta pšenice 2, jutro ječma 1, jutro prosa 1, voz sijena 0.5, neobrađene zemlje 7 jutara. Marko Rovanović, brat 1, svinja 3, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, jutro prosa 1, vo sijena 1, neobrađene zemlje 7 jutara. Peter Voinović, brat 1, sinova 2, krava 1, kopača vinograda 2, jutara pšenice 3, jutro zobi jutara prosa 2, vozova sijena 5, neobrađene zemlje 7 jutara. Dragić Stivan, brat 1, sin 1, konja 2, vol 1, krava 2, junadi 2, kopača vinograda 2, jutara pše 3, jutara prosa 2, vozova sijena 5, neobrađene zemlje 10 jutara. Marko Jovašović, brat 1, krava 2, junadi 2, ovaca i koza 12, svinja 2, kopača vinograda. 3, j pšenice 4, jutro zobi 1, jutara prosa 2, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 6 jutara.
1 Usp. Csanki (1894), 415; Bosendorfer (1994), 142. U izvorima stoji; Kowachowcz (1445) Kovvaczocz (1455), Kowachcwcz (1464), Kovachcvczy (1698), Kovachevacz (1760). 2 Mažuran (1988),'517s, Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji "villa Kovachevczy".
Frano Šovaković, brat 1, sin 1, krava 1, june 1, košnica 3, kopača vinograda 3, jutara pšenice jutro zobi 1, jutara prosa 2, vozova sijena 5, neobrađene zemlje 2 jutra. Stanko Milić, brat 1, kćeri 2, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 15, svinja 5, jutro pšenice 1, jutr ječma 1, jutro prosa 1, vozova sijena 5, neobrađene zemlje 7 jutara. Kukula Đorđević, sin 1, krava 1, ovaca 2, svinja 3, kopača vinograda 2, jutro pšenice 1, jutr prosa 1, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 1 jutro. Bogdan Mirković, sinova 3, june 1, ovca 1, svinja 6. Cvio Bošnjak, svinja 4. Ukupno: braće 8, sinova 15, kćeri 4, konja 4, volova 4, krava 16, junadi 18, ovaca i koza 4 svinja 27, košnica 3, kopača vinograda 25, jutara pšenice 29, jutara ječma 11, jutara zobi 6, juta prosa 13, vozova sijena 64.5, neobrađene zemlje 79 jutara. b. God. 1734. KovaČevac je imao 183, a 1760.19 pravoslavnih i 9 katoličkih kuća, sa 13 obitelji i 75 katolika. Kućedomaćini katolici bili su: Marko Ivanišević (3,10), Jela Ivanišević (-,6), Juro Franić (1,4), Juro Ivanišević (1,6), Toma Junašević (1,14), Juro Ivanišević (1,7), Petar Miić (2,6), Nikola Miić (2,12), Ilija Ivanišević (2,IO).4 Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Selo leži na prolaznoj zemaljskoj cesti od Nove do Stare Gradiške i za Hrvatsku i dalje, ispod brijega, koji se strmo prostire u 5. sekciju i koji je gore obrastao drvećem srednje visine, a mjestimično gustim grmljem, te dominira nad krajobrazom sela. Granica između vojnog dijela i Provincijala cerničkog vlastelinstva dolazi preko toga brijega iz 5. sekcije u ovu sekciju, na brdo Mačarice i ovdje u obliku različitih malih zavoja vodi preko brda Slavče iznad Nove Gradiške, gore kroz selo Mala, a zatim preko brda Vršelj u 8. sekciju u pravcu sela Bukovica... Dva mala potoka Kovačevački potok i Priseka, koji izviru iz obližnjega brda, premošteni su u selu na prolaznoj zemaljskoj cesti drvenim mostovima..."5 Oko god. 1800. selo je imalo 115 katolika,6 1837. 375 stanovnika,7 1857. 306,1890. 383, 1931. 547,1953. 651,s a 1991. 807 stanovnika. 13.2. NOVA GRADIŠKA Grad je smješten na južnom podnožju Psunja, uz regionalnu cestu, 13 km sjeverno od rijeke Save, oko 130 m n/m. Danas je to grad zapažene kulturne i privredne djelatnosti. Sredinom XVIII. st. Marija Terezija odlučila se za temeljite reforme unutar Habsburške Monarhije. U to je bila uključena i vojska a time i Vojna krajina. A već od ranije osjećala se potreba da se osnuje novo stožerno mjesto i izmjesti vojska iz gradiške utvrde na Savi, zbog svog nepovoljnog položaja u močvarnoj savskoj ravnici, jer je utvrda tijekom godine dulje vremena znala biti odsječena od svoga zaleđa. Zato je Dvorsko ratno vijeće odlučilo izmjestiti stožerno sjedište. To je povjereno barunu Engelshofenu. On je pogodno mjesto pronašao na prostranom žitom posijenom polju pol sata južno od Cernika. Briga oko ustrojenja i podizanja novog mjesta povjerena je potpukovniku Bečku.1 Novo mjesto, utemeljeno 1. svibnja 1748., dobilo je ime po prvom zapovjedniku gradiške regimente Friedrichu Schmidtu, Friedrichsdorf (Fridrihovo selo). Međutim, već 1. studenog 1750. zvanično je prozvano Nova Gradiška. 3
Usp. Spomenica (1930), 2U. Usp. NAZ popis, kut. 89, 80s. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 105s. * Usp. NAZ Prot. 213, 262. 7 303 katolika i 62 pravoslavnih. Usp. Schematismus deri (1837), 48. 8 Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Phiiipp Lewin Beek (Manheim, 1720. - Beč, 1768.), austrijski general, nakon ustrojenja i podizanja mjesta istakao se kao ratnik i vojni zapovjednik. 4 5
Vojska se brinula da dobije građansko stanovništvo, naročito obrtnike i trgovce, nužne za potrebe vojske. Na prijedlog spomenutog Bečka, Nova Gradiška je već 1755. proglašena slobodnom vojnom općinom, te je time ukinuta vojna uprava. Tu je povlasticu kasnije (1788.) ukinuo Josip II., pa je naseljavanje trgovaca i obrtnika bilo smanjeno jer su zazirali od vojnih dužnosti. Prve zgrade i spremišta bila su od drveta a 1756. počinju se graditi ciglom. Među prvima je 15. lipnja 1756. počela gradnja jednobrodne, kasnobarokne crkve sv. Terezije Avilske.2 God. 1760. u Novoj Gradiški je bilo 29 katoličkih kuća, 26 obitelji i 125 katolika te 34 pravoslavnih kuća. Katolički kućedomaćili bili su: Ivan Pissesinler (1,4), Ilija Miljević, kapetan, (1,5), Ferdinand Klancz (1,4), Klara Treplin (-,4), Ivan Kelpić (1,4), Valentin Haim (1,6), Ivan Harc (1,7), grof Akonija (1,7), Jakov Frioska (1,3), Tomo Gerba (1,4), Adam Kilian (1,4), Ivan Hailler (1,4), Ivan Alluksski (1,4), Mijo Veba (1,3), Juro Švorc (1,3), Jakov Laitner (1,7), Fridrik Belin (1,6), Mato Lasar (1,5), Josipa Seninin (-,2), Ivan Hulić (1,3), Zahorski (1,2), Josip Pikler (1.3), Andrija Kalb (1,3), Franjo Klement (1,3), Franjo Benedeti (1,3), Ignacije Laurović, (-,6), Mato Filipović (1,5), Ivan Bedeković (1,3), Anto Sonau (1,4), sluge kod pukovnika (5), sluga kod potpukovnika (l).3 U naselju Mala - koje je između Nove Gradiške i Cernika, kroz koje je prolazila granica civilne i vojne vlasti, a danas je dio Nove Gradiške - god. 1760. bilo je 38 kuća, 53 obitelji i 291 stanovnik. Kućedomaćini su bili: Nikola Ferić (3,8), Tomo Skramić (1,6), Augustin Kovaćević (2,13), Ivan Klikić (2,10), Ivan Ivanović (2,3), Tomo Dergić (2,9), Andrija Ferkanić (2,5), Filip Senjić (1,6), Mijo Stašić (2,13), Ivan Katićić (1,5), Josip Lovrić (2,16), Mijo Klikić (1,8), Ivan Junić (1,3), Jvan Klaić (1,10), Anto Kapić (1,8), Josip Jelašević (1,5), Mato Fenić (1,7), Tomo Milošević (4,11), Luka Trobić (2,12), Mato Mikić (-,4), Ilija Klaić (1,10), Tomo Valentić (2,5), Jela Katić (-,3), Anto Legimić (1,4), Luka Fontaković (1,6), Luka Matićević (2,8), Mato Katićić (1,4), Matija Filipović (1,4), Anto,Klaić (-,3), Juro Buršić (1,9), Mijo Rusiašević(2,22), MatijaBuršić(2,19), Juro Onipuzić (1,7), Matij a Gipanac (2,8), Karlo Gipanac (1,6), Juro Klikić (1,3), Juro Teršić (1.4) i Mijo Klićić (1,4).4 God. 1769. Nova Gradiška je imala 28 kat. kuća, 26 obitelji i 88 katolika, a Mala 21 kuću, 36 obitelji i 161 katolika.5 Sve do uvođenja prvog stalnog novogradiškog župnika vlč. Gašpara Rebrovića, 20. siječnja 1765., dušobrižništvo u Novoj Gradiški i okolini vodili su cernički franjevci. U popisu pučanstva obavljenom u Novoj Gadiški 1776., mjesto je imalo 128 kuća i 366 stanovnika (276 katolika i 90 pravoslavaca). Budući daje crkva bila mala, 1811. počela je gradnja nove velike crkve (38,70x14,60 m) a prva misa služena je 4. listopada 1829. god. Pravoslavci su 1754. sagradili malu a 1824. veliku župnu crkvu sv. Trojstva, koja je 1941. srušena.6 Uz vojni zemljovid iz 1780. za Novu Gradišku piše: "Glavno je i stoženo mjesto Gradiške pukovnije... Sedam do četrnaest stopa širok i stopu do tri stope dubok potok Šumetlica ima pjeskovito korito... gore od Cernika nizvodno ima najvećim dijelom gusto prorasle obale šipražjem; potok ima dobru, pitku vodu; na prilazima u selu i izvan njega na prolazima ima čvrste drvene mostove... Njegova poplava za jakih kiša, kad ubrzo prijeđe obale, nikad ne traje dugo. Žličarice na tom potoku nisu od neke važnosti. Vinogradima obrasli bregovi Okruga i Slavče - na
2 Usp. Povjesnica Nove Gradiške 1748.-1998., Nova Gradiška, 1998, 7; Nova Gradiška. U povodu 250. obljetnico osnivanja grada, Nova Gradiška, 1998, 53-63, 75-104. 3 Usp. NAZ popis, kut. 89, 63s. 4 Usp. NAZ popis, kut. 89, 68s. 5 Usp, NAZ Prot. 32/IV, 206s. 6 Usp. Povjenka Nove Gradiške 1748.-1998., 7-10; Horvat (1936), 22s.
zadnjem stoji od drveta izrađena crkva sv. Vincenta - dominiraju selom, a i brdo Vršelj kod Male, koje je djelomično gusto obraslo srednje visokim drvećem, dominira nad tim selom i ravnicom na jugu. To selo vidljivo je s tih brda i njihovih strmih padina... u pravcu rijeke Save i u cijeloj ravnici, i u obližnjem kraju većim dijelom. (...) Od čvrstih zgrada, od kojih bi prolaz prolaznim putovima bio sporan i s kojih bi se mjesto moglo braniti, u selu se nalazi: stan pukovnika, dopukovnika, dvojice bojnika i ostalog štapskog osoblja, zatim katolička i ortodoksna crkva i još neke zidane građanske kuće. Pivnica kod tvrđave Gradiške drvene je građe."7 Oko 1800. Nova Gradiška je imala 536, a Mala 197 katolika,81837.751, a Mala 247 katolika9, 1857.1852,1890. 3045,1931. 4905,1953. 7548,10 a 1991. grad je imao 14044 stanovnika. 13.3. LJUPINA Naselje je smješteno između autoceste i rijeke Save, 4 km južno od Nove Gradiške, 102 m n/m. U zapisima o skupljanju papinske desetine 1332.-35. na prostoru Ljupine bile su dvije župe, jedna sv. Ivana a druga sv. Marije. Jedna od njih bila je na groblju u Ljupini. God. 1396. Ljupina je pripadala posjedu Cerničkih. God. 1444., 1445., 1446., 1464. i 1500. naziv je i u plemićkim imenima toga doba. Selo se spominje 1602. jer su iz njega preseljeni predavci (katolički martolozi) u križevačku krajinu.1 U komorskom popisu 1698. Ljupina se spominje ali nije opisana.2 God. 1730. imala je 13 kuća, a 1746.15 kuća i 87 katolika.3 God. 1760. Ljupina je imala 31 kuću, 70 obitelji i 306 katolika a kućedomaćini su bili: Blaž Jurić (2,8), Juro Solić (4,15), Andrija Šćelarević (3,13), Martin Ćošćić (1,8), Anto Gadić (2,4), Ivan Grigorić (3,11), Mijo Lotrić (2,7), Luka Apanović (2,9), Vinko Apanović (1,9), Luka Klarić (1,10), Tomo Latrić (1,5), Marijan Berić (3,12), Marko Đurić (2,10), Grgo Apanović (2,12), Ivan Skramić (2,6), Ivan Tomić (3,12), Ivan Marinović (3,13), Ivan Ilik (4,16), Andrija Abrambašić (1,4), Andrija Burić (7,27), Ivan Ivićić (5,20), Mato Frić (1,4), Ivan Kovaćević (2,12), Marko Mišković (1,6), Ilija Marinović (-,2), Marijan Agić (2,9), Juro Mihaljević (3,12), Anto Mihaljević (1,4), Mato Matišić (3,9), Vinko Lodrić (1,6), Juro Marić (2,12).4 God. 1765. na groblju u Ljupini bila je nova, sagrađena od greda, kapela sv. Katarine s korom i zvonom od oko 35 kg. Crkvenjak je bio Ivan Kovaćević. God, 1769. selo je imalo 32 kuće, 74 obitelji i 379 katolika.5 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Ljupinipiše: "Ovo selo Ježi u ravnoj poljani i ima crkvu drvene građe. (...) Ovdašnji putovi, koji vode do navedenih mjesta, općenito su vrlo teško prohodni za loša. vremena zbog dubokog blata, a put za Gorice i put prema stražarskom čardaku Kopanik za takva su vremena kroz šumu potpuno bez Čvrste podloge."6 Oko god. 1800. Ljupina je imala 461 katolika,7 1837. 280 katolika,81857. 435, 1890. 475, 1931. 789,1953,1104,
HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 106s. Usp. NAZ Prot. 213, 262. Schcmutismus deri (1837), 48. m Usp. Korenčić (1979), 421. 1 U izvorima stoji: Liphine (1396), Liphmyc (1444); Lypinye (1500) Luknia (1698), Lupina (1730), Liupina (1760). Usp. Csanki (1894), 416; Bosendorfer (1994), 143; Jančula (1980b), 87, 94; Pavičić (1953), 214s. 2 Usp. Mažuran (1988), 234. 3 Usp. NAZ Prot. 29/1, 26, 118. * Usp. NAZ popis, kut. 89, lOOs. 5 Usp. NAZ Prot. 31/III, 125; 32/IV, 206. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 11 ls. 7 Usp. NAZ Prot. 213, 262. K Usp. Schematsmus deri (1837), 48. * Usp. Korenčić (1979), 421. 8
13.4. PRVČA
Prvča se nalazi 2 km jugozapadno od Nove Gradiške, između željezničke pruge i autoceste, s desne strane rječice Šumetlice, 113 m n/m. U povijesnim izvorima spominje se 1264., 1396., 1434., 1445. i 1464. u imenu susjednih i međašnjih plemića odoljskog okružja.1 U komorskom popisu 1698. selo je ovako opisano: a. 2 1) Imena stanovnika i podanika: Marian Radošević, sinova 2, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 10, kopača vinograda 3, juta pšenice 3, vozova sijena 2. Stoić Smolanović, sinova 3, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 10, košnica 1, kopača vinograda 4, jutara pšenice 3, vozova sijena 3. Blaž Golubić, sinova 2, kći 1, konja 2, volova 2, krava 3, junadi 6, svinja 20, košnica 2, kopač vinograda 6, jutara pšenice 10, vozova sijena 6, najamnika 2. Stanko Purgarić, vol 1, krava 1, june 1, motika vinograda 3, jutara pšenice 2, kola sijena 2. Miho Purgarić, sinova 3, kći 1, konja 2, volova 3, krava 2, junadi 3, svinja 10, košnica 3, kopa vinograda 2, jutara pšenice 6, vozova sijena 4, najamnik L Mato Strižović, sinova 2, kći 1, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 4, ovaca i koza 5, svinja 6, košnica 5, jutara pšenice 7, jutara zobi 1.5, vozova sijena 3, najamnik 1. Miho Lukašić, sin 1, vol 1, krava l,june 1, jutara pšenice 2, voz sijena 1, najamnik 1. Juro Stojćević, sin 1, kći 1, volova 2, krava 2, junadi 2, kopač vinograda 1, jutara pšenice 3, ju ječma 1. vozova sijena 2. najamnik 1. Ivan Matiević, kćeri 2, krava 1, ovaca i koza 3, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, vozov sijena 3, najamnik 1. Ukupno: sinova 14, kćeri 7, konja 5, volova 14, krava 15, junadi 24, ovaca i koza 8, svinja 56 košnica 11, kopača vinograda 20, jutara pšenice 38, jutro ječma 1, jutro zobi 1.5, vozova sijena 26 najamnika 7. 2) Gore navedeni stanovnici i dalje su spremni živjeti vojničkim životom. Osobno prisutni Marian Radosović, Stoić Smolanović i Blaž Golubić, nakon prisege, ispitivani po točkama, rekli su: Ovi graničarski stanovnici zbog manjka radne stoke ne mogu obrađivati svoje poljodjelsko gospodarstvo niti svoje zemlje te zato ne koriste susjedno zemljište. Oni su ovaj posjed baštinili stalno, sve do sada, od svojih pređa još iz osmanskog doba, a ne od komorske razdjelbe. Do sada nisu ništa plaćali uime poreza ili nameta na zemlju. Gospodin potpukovnik DeBurgh zapovjednik je ovim stanovnicima. On među njima besplatno obavlja sudske poslove. Vojnicu su za 1697. g, razmjerno, prema razrezu brodskog kapetana Stakića, skupa s cijelim vojvodstvom, platili 2040florina. Moraju ipak kroz godinu vršiti tekuće obveze bilo prema carsko bilo prema narodnoj vojsci. Za utvrdu u Gradišci stanovnici ovog mjesta moraju stalno davati po dva radnika za sječu palisada, pravljenja snopića pruća i druge radove, uz carski kruh ali bez plaće. Godine 1697. ovi graničarski stanovnici morali su, po zapovijedi gospodina povjerenika Emesta Kestlera, pod izlikom da iz Osijeka u Gradišku dovuku hranu, dati tri vola ravno pod Temišvar Ondje je uginuo jedan vol, a nisu dobiti nikakve naknade. 1 U izvorima stoji: Terra Proucha (1264), Procha, Proucha (1396), Provcha (1445) Perucze i Perfcze (1698), Pcrveha (1730), Parvcha (1760). Usp. Csanki (1894), 423; Bosendorfer (1994), 145, 149. 2 Mažuran (1988), 233-235.
Stanovnicima za obavljene poslove i pretrpljenu štetu nije ništa plaćano. Ništa ne znaju o smetnjama komorskog gospodarstva. 3) Ovo se mjesto nalazi u ravnici. Selo se zove Prvča. Udaljeno je od Cernika četvrt milje, o Osijaka 20, a od Petrovaradina 30 milja. Ovi su stanovnici u osmansko doba služili vojsku pod stjegom osmanskog cara; sada su graničaririmokatoličke vjeroispovijedi. Imaju deset malih kuća sagrađenih od pruća pokrivenih slamom. Posjeduju jedno cijelo narodno selište. Ovaj se posjed prostire oko pola milje uokolo. S istoka mu je selo Ljupina, sa zapada selo Poljane, s juga selo MaČkovac, sa sjevera međi s Cemikom. Granice su mu s istoka Svinjar (Davor), sa zapada (Kraljeva) Velika, sa sjevera Cernik. Selo ima oko 50 jutara obrađenih i neobrađenih oranica. Ima oko 20 jutara obrađenih rtova t oko 50 jutara dobro održavanih sjenokoša. Ima oko 400jutara hrastovih i jelovih šuma za loženje ali i prikladnih za gradnju. Ovdje postoje ruševine kamene crkve Svih svetih koju su stanovnici divom adaptirali. Ima jedn vodenica na rječici Sumetlici3. Ima oko 200 jutara dobre žironosne šume slobodne od žirovine Ribnjaka nemaju. Osmanlijski gospodar ovoga sela bio je beg, cernički zapovjednik. Njemu su stanovnici, uime naknade, donosili po tri oke maslaca i služili vojsku pod njegovim zapovjedništvom. Desetine nikad ni od čega nisu plaćali. Osmanskom caru, uz služenje vojske, svaka je kuća plaćala 1florin i 20 denara. Njegovu Veličanstvu, osim obveze 1697. g. skupa s vojvodstvom što je odredio gospodina Kestler a napaltio kapetan Ivan Stakić, te uz vojničku službu koju besplatno vrše, do sada drug ništa nisu davali. Ove točke, opće i posebne, svi su stanovnici dragovoljno i jednodušno potvrdili. b. U izvješću 1730. spominje se crkva Svih svetih na polju blizu Prvče, sazidana od kamena, na starim ruševinama, s drvenim tornjem i zvonom. Imala je kamene oltare: Svih svetih, sv. Luke i sv. Jakova apostola te jedan u predvorju crkve kako bi puk mogao komotno pratiti misu. God. 1746. selo je imalo 22 kuće i 110 katolika.4 God. 1760. Prvča je imala 44 kuća, 71 obitelji i 375 katolika. Kućedomaćini su: Petar Đaković (2,9), Mijo Đaković (3,15), Nikola Đaković (1,7), Vinko Smoljanović (1,6), Jakov Bošnjak (2,7), Nikola Rošić (3,12), Juro Radošević (1,2), Anto Vuković (1,6), Ivan Jelinić (2,16), Petar Vuković (2,8), Mijo Radović (-,3), Mato Radošević (2,8), Andrija Jelinić (3,10), Franjo Vukunović (1,3), Stjepan Vuković (2,9), Mato Rošić (2,18), Juro Rošić (2,18), Franjo Lakendia (1,5), Antun Bošnjak (1,4), Josip Diaković (-,12), Grgo Gurešević (-,3), Mato Miešević (-,9), Petar Miešević (2,5), Petar Miešević (1,3), Juro Ivanović (1,4), Ivan Miešević (1,4), Ivan Miešević (3,16), Franjo Jelinić (3,13), Marko Miešević (3,13), Josip Radošević (3,13), Vinko Rošić (2,4), Josip Rošić (-,6), Marko Rošić (4,15), Nikola Rošić (-,4), Ivan Ljuboević (1,7), Nikola Kablević (1,4), Juro Gušaković (2,10), Juro Kablević (1,5), Juro Purgarić (2,12), Juro Šagovac (2,6), Filip Ranić (3,17), Šimo Saboljević (1,7), Marko Purgarić (3,12), Mato Štivanović (4,18).5 Izvješće iz 1765. opisuje kapelu Svih svetih u Prvči, koja je sagrađena na kamenim temeljima, okrenuta istok-zapad, sa skladnim drvenim tornjem i zvonom od oko 50 kg. Crkvenjak, odnosno sindik, crkve bio je kapetan Emerik Štivanović. Oko crkve je bilo groblje u koje su se sahranjivala tri okolna sela. God. 1769. naselje je imalo 44 kuće, 74 obitelji i 351 katolika.6 5 4
U izvorniku piše Sumecsicza. TJsp. NAZ Prot. 29/1, 22, 118. Usp. ftAZ kut. 89, 78-80. f ' Usp. NAZ Prot. 31/01, 130s, 32/IV, 207. God. 1759. Prvča je imala 12, 1779. 12, 1809. 13 pravoslavnih kuca. Usp. Spomenica (1930), 211. 5
Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Selo leži na potoku Šumetlici, koji... ima kamenito dno i plitke, najvećim dijelom grmljem obrasle obale; premošćen je nestabilnim drvenim mostom te je nizvodno do svog utoka u potok Trnavu, tamo gdje to njegove grmljem prorasle obale dopuštaju, prohodan pješice i konjima i izvan mosta i ostalih prolaza. Taj potok za jakih kiša i ostalog dugotrajno kišnog vremena preplavi, iako nakratko, livade u pravcu Ljupine na 300 do 400 koraka."7 Oko 1800. Prvča je imala 305 katolika,81837. 533,91857. 446,1890. 786,1931 869,1953. 878,10 a 1991.877 stanovnika.
7 s 9
HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 108. Usp. NAZ Prot. 213, 262. 467 katolika i 66 pravoslavaca. Usp. Schematismus cleri (1837), 48. Usp. Korenčić (1979), 422.
XIV. OPĆINA NOVA KAPELA
14.1. BATRINA
Naselje je smješteno uz regionalnu cestu 23 km jugoistočno od Nove Gradiške, danas praktički povezano s Novom Kapelom, 108 m n/m. Batrina je u srednjem vijeku bila naseljana. Posjed se zvao Remunt. Ime mu se sačuvalo u nazivu potoka Rinovica, kako se i danas zove stara Orljavica od Lipovca do sela.1 U komorskom popisu 1698. Batrina je ovako opisana: a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Mihat Lovrić, konj 1, volova 3, krava 2, junadi 3, svinja 10, košnica 4, kopača vinograda 4 jutara pšenice 5, jutro zobi 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Marko Dunković, konja 2, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 5, košnica 1, kopača vinograda jutara pšenice 4 jutro zobi 0.5, vozova sijena 6, najamnika 2. Grgo Mikić, volova 2, krava 2, junadi 3, svinja 1, košnica 1, kopača vinograda 3, jutara pšen 5, vozova sijena 2, najamnika 2. Mihailo Milinković, sinova 2, volova 3, krava 2, junadi 2, svinja 1, košnice 2, kopača vinogra 2, jutara pšenice 4, jutro zobi 1, vozova sijena 4, najamnik 1. Franjo Berkanić, sin 1, volova 3, krava 1, june 1, svinja 1, košnice 2, kopača vinograda 3 juta pšenice 4, jurao zobi 1, vozova sijena 4, najamnik 1. Ukupno: sinova 3, konja 3, volova 13, krava 9, junadi 13, svinja 19, košnica 9, kopača vinograda 16, jutara pšenice 22, jutara zobi 3.5, vozova sijena 19, najamnika 7. 2) Ovi gore navedeni stanovnici dobrovoljno su odlučili nastaviti vojnički život. Osobno nazočni Mihat Lovrić, Marko Dinković3 i Grgo Mikić, nakon prisege, ispitivani po točkama, rekli su: Ovi stanovnici zbog manjka radne stoke nisu u mogućnosti obrađivati svoje seosko poljodjelstvo ni zemlju te zato ne traže okolno susjedno zemljište. U ovom mjestu stanovnici, još od osmanskog doba, uživaju svoju baštinu bez ikakve komorske dodjele i do sada nisu plaćali nika/cv poreza na zemlju. 1 Usp. Juraj Ćuk, "Požeško plemstvo i požeška županija od prvih sačuvanih imena i naziva do polovice četrnaestog vijeka", Rad JAZU, Zagreb, 1925, 53, /kratica; Ćuk (1925)/; Juraj Kolarić, Dvjesta novokupelačkih proljeća, Zagreb, 1977, 26, /kratica: Kolarić (1977)/. 2 Mažuran (1988), 218s. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Batrina (1698), Battrina (1760). 3 U popisu stoji Dunković.
Gospodin pukovnik Giba do sada besplatno medu stanovnicima vrši sudske poslove. Stanovnici ovog posjeda platili su 1696. i 1697. g. vojnicu skupa s cijelim vojvodstvom. Uz to s nameti - samo na stanovnike ovog sela - da su gotovo svake godine izdržavali dva konjanika bilo carske , bilo narodne vojske. Prvima su stanovnici mjesečno plaćali po 4 florina, a narodnoj vojsc osim hrane, drugo ništa nisu davali. Po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe stanovnici ovog posjeda morati su godišnje za brodsku tvrđavu besplatno nasjeći i dovući 100 hvata drva za loženje. Stanovnici ovog sela bili su prinuđeni, za utvrđivanje brodske tvrđave, besplatno dati 400 veli palisada, a za radove na opkopima godišnje jednog radnika bez novčane naknade; ipak, dobivao je carski kruh. Za spomenute radove stanovnicima nije ništa plaćano. Razlog i utemeljitelji komorskog gospodarstva stanovnicima su nepoznati. 3) Ovo se selo nalazi u ravnici pored rijeke Orljave. Zove se Batrina. Udaljeno je četvrt milje o Kobaša, 10 od Osijeka a 25 milja od Petrovaradina. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, sada su graničari rimokatoličke vjeroispovijedi Imaju pet skromnih kuća napravljenih od šiblja, pokrivenih drvenim korama. Imaju dva cijela narodna selišta. Ovaj se posjed prostire oko pola milje uokolo. S istoka međi sa selom Lužani, sa zapada Siće, s juga Pričac, mjesto gdje je nekad bila skela, sa sjevera selom Dragovci Granice m dotiču: s istoka Kobaš, sa zapada Svinjar (Davor), sjuga Banja Luku, sa sjevera Požegu. Selo posjeduje oko 50 jutara plodnih oranica i neobrađena zemljišta. Rtova nema. Ima oko 20 jutara sjenokoša, oko 50 jutara šuma za loženje i boljih raznih vrsta drveća za gradnju. U mjestu se ne nazire nikakva građevina. Ima jednu vodenicu na rijeci Orljavi. Ima oko 20 jutara žironosnih šuma, do sada slobodnih odžirovine. Ribnjaka nema, a u rijeci Orljavi nađe se manjih riba. Osmanski gospodar ovog posjeda bio je Zaifis-beg iz Banja Luke kome je, kao naknadu, svaka kuća plaćala 50 denara, svaki je stanovnik morao raditi tri dana, a na svaku svinju trebalo je platit po jedan denar. Svake su godine gospodaru zemlje davali desetinu od vina i svih drugih prinosa. Osmanskom caru, kao vojnicu, svaka je Icuća plaćala po 80 denara. Njegovu Veličanstvu, osim ranije spomenutih obveza plaćanih s cijelim vojvodstvom i nameta naravi po odredbi Ivana Jurja Schlintenbucha te osim vojničke službe koju vrše, do sada drugo n nisu davati. Ove iznesene točke nazočni su dobrovoljno i jednodušno potvrdili. b. Batrina je 1730. imala 30 kat. kuća i drvenu kapelu. Nešto kasnije (1746.) selo je imalo 37 kuća i kapelu sv. Antuna, opata, sa zvonom. Izvješće 1758. napominje kako je u spomenutoj kapeli svečeva slika i slika BDM Pomoćnice, a zvono je bilo teško oko 35 kg. Selo nije imalo svoga groblja nego su se sahranjivali kod kapele sv. Pavla, skupa s još nekoliko drugih sela sičanske župe. God. 1760. Batrina je imala 39 kuća, 61 obitelj i 318 katolika. Kućedomaćini su bili: Antun Bilić (-,7), Bartol Diaković (3,15), Matija Denanović (2,13), Abraham Bogdanović (1,7), Ivan Bogdanović (3,18), Franjo Donković (2,3), Ivan Donković (-,4), Ivan Donković (1,5), Josip Herpaćić (1,5), Mijo Kazić (2,10), Vid Kernić (2,14) Grgo Kovaćević (4,16), Šimo Kovaćević (2,10), Tomo Kovaćević (3,14), Marko Livić (1,6), Andrija Lovrić (1,7), Janja Lovrić (-,4), Juro Lovrić (3,11), Josip Lovrić (2,7), Luka Lovrić (1,10), Marin Lovrić (1,6), Antun Matelić (2,8), Marijan Mikić (1,4), Marijan Mikić (1,6), Andrija Milinković (2,9), Augustin Milinković (1,6), Juro Petković (1,9), Josip Petković (1,4), Grgo Pulić (1,4), Mijo Pulić (2,4), Anto Romić (1,11), Juro Romić (1,5), Petar Romić (1,6), Ivan Senić (2,6), Franjo Tomašević (-,6), Luka Vlahović (1,4), Grgo Tunić (5.14), Matija Vlahović (2,14), Mijo Ausić (2,6).
God. 1769. Batrina je imala 36 kuća 64 obitelji i 345 katolika.4 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Batrini piše: "Potok Brajnovac, dalje nizvodno prema Živikama zvan Struga, vijuga između dvije stope visokih obala pored sela... premošćen je s tri stabilna mosta, a na putu odavde do Seoca isto tako jednim drvenim mostom... Voda mu je pitka i samo za vrlo vrućih ljeta povremeno presuši. Za jakih kiša naglo nabuja, te se prelije, a ta su prelijevanja općenito kratkotrajna. (...) Padina brijega Ježevik dominira nad ovdašnjim krajem. (...) Časnički stan u selu zidana je zgrada, a crkva izvan tog sela na putu za Seoce samo je drvene građe."5 Batrina je oko 1800. imala 354 katolika,61837. 390,71857. 364,1890. 500,1931 945,1953. 1197,8 a 1991.1149 stanovnika. 14.2. BILI BRIG i
Bili Brig se nalazi pored regionalne ceste između Nove Kapele i Vrbove, s desne strane potoka Kamenice, 19 km jugoistočno od Nove Gradiške, 3,5 km sjeverozapadno od Nove Kapele, 133 m n/m. U izvorima se naziv sela spominje tek 1758. god. Ali na bilobrižkom području mjesni naziv Dubovac, na predjelu Gospina polja, svjedoči kako je tu od XIII. do XVIII. st. bio velik i bogat posjed. Plemićki posjed Dubovac, koji se nalazi na starom potoku Dubovcu, današnjem Kamenici, u predjelu Bilog Briga i Magić Male, dala je 1259. kraljica Marija, žena hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. (1235.-70.), plemiću Čehu Pučinu. Kraljica Elizabeta, majka hrvatsko-ugarskog kralja Ladislava (1272.-91.), darovala gaje Nikoli, Stjepanu i Petru Čaku. God. 1356. Dubovac prelazi plemićima Gorjanskim.1 Oni su Dubovac učinili središtem svojih velikih posjeda u tom dijelu županije. Tako je nastao dubovački kotar koji se spominje 1408. god. U Dubovcu su držani nedjeljnji sajmovi koji su donosili bogat prihod. Zbog takva položaja naselje je podkraj XV. st. steklo i trgovačko-obrtnički stupanj koji su, u požeškoj Posavini u to doba, dobila još dva veća mjesta u njegovu susjedstvu: Vrbova iDimitrovci (kasnije nazvani Petrovo Selo). U naselju je rano osnovana župa sa zidanom crkvom BDM. Dolaskom Osmanlija Dubovac nije srušen pa mu se i naselje održalo u većem broju. Ono je očuvalo i svoju crkvu, koja je u XVII. st. pripadala župi sa središtem u Radkovu Potoku. Biskup fra Marijan Maravić je u njoj 10.XI.1646. krizmao 217 katolika.2 U komorskom popisu 1698. Dubovac se ne spominje. Prema izvješću 1730. imao je 25 kat. kuća i ranije spomenutu zidanu crkvu BDM, a oko nje groblje, koja je bila župna crkva sičanske župe. U sljedećem izvješću (1746.) selo se smanjilo na 20 kuća a u crkvi nije ništa novoga urađeno.3 God. 1758. pohoditelj župa bilježi kako je župna crkva BDM, dimenzija oko 18x8 m, na brežuljku Dubovcu, pokrivena daskom. Unutra su bila tri oltara s kipom BDM. Na strani evanđelja bila je slika na dasci sv. Ivana Krstitelja, a na strani poslanice sv. Ivana Nepomuka. Tu su bili i natpisi: "Utočišće grišnika, Zdravjenemoćnika, Pomoćnico krstianska!" Sliku sv. Josipa na njegovu oltaru nabavio je kapetan Maurović, sliku sv. Lovre za njegov oltar darovao je gospodin Tkalčević, a sliku sv. Ane s Gospom i sv. Joakimom darovala je gospođa pukovnika De Rieda.
4 5
Usp. NAZ Prot. 29/1, 75, 112; 30/11, 342; popis, kut. 89, 121s; 32/IV, 179. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 150s. <' Usp. NAZ Prot, 213, 270. 7 Usp. Schematismus deri (1837), 51; (1929), 56. 8 Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. Ćuk (1925), 53-55; Koiarić (1977), 26-28. 2 Usp. Hrvatska enciklopedija, V, Zagreb (1945), 359; Maravić (1887), 110. 3 Usp. NAZ Prot. 29/1, 74,112; Usp. Sršan (1995), 65. U izvorniku stoji: Dubovacz (1730).
Misa se slavila svake mlade nedjelje i na marijanske svekovine. Crkva je imala kameni oltar i pribor potreban za služenje mise.4 Proces saseljavanja je pospješila nova kraljevska cesta (via regia) koju su sredinom XVIII. st. krajiške vlasti gradile nekoliko km južnije od Dubovca te odredba da se seoska gospodarsva razvrstavaju u selišne jedinice. U izvješću 1758. Dubovac se kao selo više ne spominje, ali se sad uz druga ranije spominjana sela - prvi put spominje Bili Brig, On je 1758. imao 34 katoličke kuće, 41 obitelj i 127 odraslih, što je znak da se tu dio Dubovčana preselio a selo preimenovalo. God. 1760. Bili Brig je imao 32 kuće, 49 obitelji i 263 katolika. Kućedomaćini su bili: Marko Benić (1,5), Ivan Benić (2,11), Marin Benić (3,15), Matija Benić (2,7), Šimo Benić (1,3), Nikola Berkić (1,3), Anto Berkić (2,5), Franjo Berkić (2,5), Juro Berkić (1,10), Marko Bošnjaković (.1,6), Juro Bošnjaković (2,5), Marko Bošnjaković (1,5), Tomo Bošnjaković (3,14), Luka Bošnjaković (2,5), Marin Ćuturić (3,13), Matija Đukić (2,16), Ivan Labavić (1,5), Stjepan Labavić (3,8), Juro Labavić (1,5), Marin Labavić (2,7), Anto Labavić (1,5), Grgo Ograšević (-,4), Matija Ograšević (1,2), Josip Ograšević (-,4), Bartol Rašković (1,5), Juro Sorić (2,10), Nikola Štivić (1,8), Grgo Štivić (2,19), Šimo Štivić (2,14), Juro Tucić (1,4), Stjepan Vlahić (1,3) i Grgo Vlahić (1,3). God. 1769. selo je imalo 29 kuća, 44 obitelji i 253 katolika.5 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Bilom Brigu piše: "Potok Benakića dol u selu na prolaznoj zemaljskoj cesti od Nove Gradiške za Vinkovce premošćen je čvrstim drvenim mostom... korito mu je pjeskovito, a voda mu je za ljude pitka; za vrućih ljeta povremeno presuši te je prohodan pješice i konjima na različitim mjestima ispod i iznad sela. (...) Nad selom i njegovom okolicom dominira uzvisina Ravnjaš, ovdje djelomično obrasla šumom; na njoj se punih četvrt sata do sela na putu za Srednji Lipovac nalazi crkva čvrste građe, zvana Dubovac...".0 Oko 1800. Bili Brig je imao 189 katolika,71837. 204,« 1857.163,1890.343,1931. 614,1953. 667,
4
Usp. NAZ Prot. 30/11, 334-348. Usp. NAZ Prot. 30/11, 348; popis, kut. 89, 115s; 32/IV, 179. U izvorniku stoji: Biclibrigh (1758), Bili Brek (1760). ''HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 148s. 7 Usp. NAZ Prot. 213, 270. * Usp. Schemalismus cleri (1837), 51, "Usp. Korenčić (1979), 421. Usp. Pavičić (1953), 245. s
obitelji i 104 članova, a treba li mu pridodati još koje od drugih deset zaselaka, iz izvora se ne može naslutiti.1 God. 1760. Šušanje je imalo 13 kuća 32 obitelji i 165 katolika. Kućedomaćini su bili: Anto Benković (2,7), Blaž Benković (2,8), Filip Benković (3,18), Ivan Benković (3,14), Petar Benković (1,8), Adam Droćić (2,6), Franjo Droćić (3,17), Antun Droćić (1,7), Marko Droćić (4,17), Petar Ćurdić (2,10), Filip Ćurdić (2,10), Ivan Lukaćić (3,21), Stjepan Pejaković (4,22).2 God. 1765. selo je imalo skromnu drvenu kapelu sv. Ignacija u koju su, u vrijeme mise, pribor donosili iz kapele sv. Luke. Crkvenjak je Stjepan Pejaković.3 Sto godina kasnije (1865.) u Šušanjima je obnovljena kapela u čast sv. Vida.4 Uz vojni zemljovid iz 1780. u opisu sela stoji: "Potok Brajnovac, na kojem se nalaze različite žličarice, u selu je zbog povišenih obala premošćen drvenim mostom... Naglo bujanje toga potoka za jakih kiša ne traje dugo i ovdje nije toliko jako. (...) Ovim krajem dominira brdo Motajac, obraslo rijetkim drvećem i vinogradima. (...) Časnički stan u selu drvene je građe."5 Oko 1800. Šušanje je imalo 204 stanovnika,61837.224,7 a pod nazivom Donji Lipovac 1857. 199,1890.288,1931.466,1953.470,8 a 1991. 334 stanovnika. 14.4. DRAGO VCI Naselje se nalazi 5 km sjeveroistočno od Nove Kapele na putu prema Pleternici, pod gorjem Majdan, s desne strane Orljave, 109 m n/m. Spominje se u komorskom popisu 1698., ali nije obrađeno.1 U izvješću 1730. Dragovci su obrađeni skupa s sa selom Ratkovicom, koje je udaljeno 4 km, te su skupa imali 40 kat. kuća. Na brežuljku, oko pola sata od sela, bila je zidanu crkvu sv Mihovila, arkanđela, dimenzija oko 16x7 m.2 U crkvi je bila stara slika zaštitnika, na platnu. Nije imala kora ni tornja, ali je bila dobro ograđena. Oko crkve bilo je groblje u koje su sahranjivani katolici iz Dragovaca, Ratkovice, Stare Kapele i Komornice. U njoj je služana misa samo na njezina zaštitnika i zornica na Božić. U samom selu, na uzvišici, bila je sagrađena drvena kapela sv. Antuna Padovanskog, sa zvonom od oko 45 kg. U dragovačkim vinogradima bila je kapela sv. Vinka. God. 1760. Dragovci su imali 33 kuće, 47 obitelji i 239 katolika. Kućedomaćini su bili: Grgo BoŠnjakoivć (1,6), Stjepan Delić (1,5), Matija Delić (1,5), Mijo Delić (1,5), Marko Delić (1,5), Bartol Bošnjaković (1,17), Franjo Bošnjaković (1,3), Juro Dosegović (3,17), Luka Grahovac (1,3), Blaž Gubidan (2,7), Lovro Pušić (2,7), Matija Kozloder (1,5), Matija Kaurunović (1,6), Matija Ivanišević (2,5), Luka Martinović-Zingari (1,10), Ivan Mekić (2,7), Grgo Mihaćević (2,17), Lovro Orišković (2,6), Bogdan Orišković (1,6), Anto Ostić (1,6), Franjo Poljac (1,5), Marko Poljac (1,7), Josip Poljac (2,6), Nikola Zebčević (1,6), Ivan Zebčević (2,6), Petar Zebčević (3,16), Marin Zebčević (1,3), Juro Živić (1,9), Matija Stoić (1,9), Marko Varošić (2,7), Franjo Zubović (1,4), Andrija Zubović (1,10) i Martin Svinjarac (2,9).
1
U izvorima stoji: Szusanyc, Ssussanjc (1760), Shushanya (1800), Shushanic (1837) Usp. NAZ popis, kut. 89, 116, s Usp. NAZ Prot. 31/IIIj 99s. 4 Usp. Buturac (1931), 249. s HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 151s. " Usp. NAZ Prot. 213, 270. 1 Usp. Schematismus cleri (1837), 51. 8 Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. Mažuran (1988), 219, "pagus Dragocz" (1698), Dragovcziy (1730), Dragovacz (1760). 2 U izvješću fra Petra Nikolića 1660. crkva sv, Mihovila nalazi sc u župi "Građko potoehi" (Ratkov Potok, Ratkovica). Usp. Smičikias (1891), 9. 2
God. 1769. selo je imalo 28 kuća, 44 obitelji i 219 katolika.3 U opisu sela, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Mali potok, koji od izvora nizvodno teče iz obližnje šume, u selu je premošćen drvenim mostom, ljeti je većinom suh, a kroz ravničarska polja ispod sela sve do rijeke Orljave na različitim je mjestima prohodan; inače nije ni od kakve važnosti. Taj potok Orljavu opskrbljuje pitkom vodom za stoku... Šuma brda Ježevik i brda Hrčani sastoji se od mješovitog drveća, visokog i srednje visine... Ta brda povezana su izan ponora, koji se prostire između njih i završava ovdje kod sela; u ovom kraju ta su dva brda najviše uzvisine...".4 Oko god. 1800. Dragovci su imali 204 katolika,51837. 256,51857.280,1890.336,1931.543, 1953. 613,7 a 1991. 604 stanovnika. 14.5. GORNJI LIPOVAC Selo je smješteno u prigorju Požeške gore, 22 km istočno od Nove Gradiške, 7 km sjeverno od Nove Kapele, 174 m n/m. U stručnim kartama, uz ime sela, stoji i naziv Matićević. Više o prošlosti sela bit će rečeno u opisu Srednjeg Lipovca. U izvješću 1758. za Matićević Malu kaže se da na brežuljku ima kapelu sv. Jeronima sa zvonom od oko 25 kg, U izvješću 1761. kapela je nazvana sv. Andrije. God. 1760. Matićevac je imao 17 kuća, 33 obitelji i 169 katolika. Kućedomaćini su bili: Nikola Gazdović (2,15), Franjo Gazdović (3,15), Luka Gazdović (2,11), Juro Ćurćić (-,4), Nikola Kelešić (2,7), Ivan Matićević (2,10), Luka Matićević (2,7), Marko Matićević (2,17), Nikola Matićević (2,10), Demeter Matićević (2,7), Mijo Matićević (2,5), Marko Malašić (1,8), Josip Živić (1,6), Nikola Živić (3,16), Anto Starčević (3,17), Juro Starčević (2,6) i Luka Starčević (2,8). God. 1765. u Matićevcu je bila skromna drvena kapela sv. Andrije apostola, sa slikom sveca. Crkvenjak je bio Franjo Gazdović.1 O Gornjem Lipovcu, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Potok Brajnovac - koji nastaje iz različitih izvora gorja Veliki Jezer, a njihova se voda iznad sela sjedinjuje... prohodan je pješice i konjima. Za jakih kiša taj potok brzo nabuja i prelije se tako da se u ovdašnjem području ne može prijeći devet do dvanaest sati. Šuma gorja Veliki Jezer, puna dubokih i neprohodnih ponora, obrasla je mješovitim visokim i srednje visokim drvećem. (...) Među obližnjim uzvisinama, koje dominiraju selom sa svih strana; najviše je brdo Matičevac u blizini sela. (...) Crkva sv. Andrije na brežuljku izvan sela drvene je građe."2 U Matićevcu ili Gronjem Lipovcu je 1789. osnovana katolička župa. Pripadala su joj sela: Pavlovci, Stara Kapela, Srednji Lipovac, Komorica i Škrabutnik. Selo je oko 1800. imalo 155 katolika,31837.230,41857.227,1890.459,1931.573,1953.326,5 a 1991.152 stanovnika. Crkva Presv. Trojstva sagrađena je 1837. godine.6 -1 Usp. NAZ Prot. 29/1, 75, 112; 30/11, 342-348; 31/111, 102; popis, kut. 89, 120s; 32/1V, 179. U izvješću 1730. stoji kako jc kapela u selu posvećena sv. Vidu, ali u svim kasnijim izvješćima sv. Antunu. U opisu prednost jc dana Dragovcima pred Ratkovicom, koja je 1734. imala 23 pravoslavne kuće. Usp. Spomenica (1930), 212. 4 HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 159s. 5 NAZ Prot. 213, 270. h Usp. Schematismus deri (1837), 51. 7 Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. NAZ Prot. 30/11, 348; popis, kut. 89, l!8s; 31/111,101. U izvroniku stoji: Matichcvczi (1760), Mattichcvicli seu Lippovacz Sup. (1800). 2 HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 155s 3 Usp. NAZ Prot. 213, 274. 4 Usp. Schematismus deri (1837), 52; (1929), 55s. 5 Usp. Korenčić (1979), 421. ft Usp. Draganović (1975), 86.
14.6. MAGIĆ MALA Naselje se nalazi između autoceste i rijeke Save, 20 km jugoistočno od Nove Gradiške, a 4 km jugozapadno od Nove Kapele, s lijeve strane potoka Kamenice, 95 m n/m. Ne spominje se u starijim izvorima niti u komorskom popisu 1698. U starijim izvješćima selo je bilo uključeno u Siče. Tek 1758. pojavljuje se samostalno s kapelom sv. Ivana Napomuka, dimenzija oko 12x7 m, i zvonom od oko 30 kg. Crkvenjak je bio Pavao Skvorić. God. 1760. Magić Mala imala je 33 kuće, 68 obitelji i 342 katolika. Kućedomaćini su: Antun Bebović (4,14), Pavao Blažević (2,8), Toma Blažević (2,10), Anto Cilić (3,13), Ivan Gigić (1,5), Ana Filipović (-,3), Juro Filipović (3,15), Marko Filipović (4,16), Mijo Filipović (1,2), Stanko Filipović (-,4), Luka Jaić (1,4), Juro Ivanagić (2,6), Ivan Katećić (4,19), Marijan Križić (1,15), Vinko Križić (4,20), Anto Magić (2,15), Juro Magić (4,25), Matija Magić (1,5), Mijo Magić (-,1), Šimo Ođić (3,12), Marijan Ođić (2,11), Pavao Ođić (1,6), Franjo Skvorić (3,13), Mato Skvorić (1.3), Matija Skvorić (2,11), Marko Skvorić (3,16), Pavao Skvorić (4,20), Anđeo Španić (2,18), Marijan Žunić (1,4), Ivan Sobotić (1,6), Josip Sobotić (2,9), Martin Vildanović (2,8) i Martin Vraćić. God. 1769. selo je imalo 27 kuća, 63 obitelji i 344 katolika.1 Uz vojni zemljovid iz 1780. o selu piše: "Potok Benakića dol ljeti je većinom suh..., u ovom području premošćen je s četiri drvena mosta... Voda se, kad teče, na pola sata od sela gubi u šumi Veliki lug. (...) Poplave koje Sava povremeno prouzroči šire se preko šume Veliki lug i ovostranih obližnjih polja sve do kuća donjeg dijela sela...".2 U izvješću oko 1800. stoji da selo ima kapelu sv. Ivana Nepomuka i 537 stanovnika,31837. 466,4 1857. 457, 1890. 576,1931. 790,1953. 822,5 a 1991. 522 stanovnika. 14.7. NOVA KAPELA Naselje je nastalo na raskrižju regionalnog puta i puta u smjeru Požege, 22 km jugoistočno od Nove Gradiške, 123 m n/m. Područje Nove Kapele ranije je pripadalo župi Ratkov Potok a od početka XVIII. st. župi SičeDubovac. Kad je sredinom XVIII. st. sagrađena kraljevska cesta i određeno da se raštrkana sela uvrstaju pored prometnice, kretanje pučanstva uvjetovalo je i prenošenje starih župnih središta u nova. Dušobrižništvo su vodili franjevci. U matici rođenih od 1729. SiČe se naziva "Capela", a 1742. stoji "svi iz Siča, tj. iz Kapele". U kanonskim izvješćima 1761. stoji "Siće, pučki Kapela", a 1765. piše da se kapela sv. Klare nalazi u Novoj Kapeli.J God. 1760. Nova Kapela je imala 25 kuća, 47 obitelji i 248 katolika. Kućedomaćini su bili: Matija Babić (1,8), Franjo Banović (2,5), Mijo Banović (1,7), Josip Ćorić (2,6), Stjepan Ćorić (1.4), Antun Bosanćić (1,8), Blaž Fulirović (2,8), Andrija Došlić (2,10), Mijo Došlić (1,4), Anto Jaić (3,17), Josip Jaić (1,10), Nikola Jaić (3,18), Franjo Kalaiđić (1,4), Grgo Kalaiđić (2,16), Anto Lekić (2,9), Pavao Lekić (1,6), Grgo Lukić (3,14), Josip Lukić (1,12), Matija Lukić (4,16), Antun Smaić (3,15), Matija Smaić (1,7), Matija Smaić (4,21), Matija Sraaić (2,9),2 Anto Vukalić (1,6) i Pavao Vukalić (2,8). 1 Usp. NAZ Prot. 30/11, 341; 31/111, 97; popis, kut. 89, IlOs; 32/IV, 179. U izvroniku piše: Magissha (1760), Magich Mala (1769). '-HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), !45s. * Usp. NAZ Prot. 213, 270. 4 Usp. Schematismus deri (1837), 51. 5 Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. Kolarić (1977), 71-83. 2 Kućedomaćini istog imena i prezimena, ni u drugim naseljima nisu rijetkost.
God. 1769. Nova Kapela je imala 22 kuće 36 obitelji, 218 katolika te jednu pravoslavnu kuću.3 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Novoj Kapeli piše: "Potok Vrutak natapa se iz različitih izvora ispod obližnje uzvisine Ravnjaš, a njihovi se istoči, nakon što prođu selo, sjedinjuju... Njihova voda, koja ljeti često presuši, pitka je. Padina uzvisine Ravnjaš, na mjestima obrasla žbunjem, dominira nad selom i njegovim krajobrazom. (...) Od zidanih zgrada, iz kojih je vidljiva prolazna zemaljska cesta, u selu se nalaze ove: crkva, župni dvor, satnički stan i gostionica."4 Iz SiČa u Novu Kapelu preneseno je sjedište župe i preimenovan naslov. Župnik vlč. Tomo Grgurević (1769.-92.) počeo je 1773. u Novoj Kapeli graditi crkvu Rođenja BDM, koja je dovršena u rujnu sljedeće godine, a posvećena 13. srpnja 1777. god. Iz stare župne crkve u Dubovcu, uz ostalo, prenesen je Gospin kip i stavljen na glavni oltar. Umjesto njega je kasnije na glavni oltar postavljen pozlaćeni kip BDM. Kapela sv. Ivana Krstitelja u selu je sagrađena 1863. god.3 Oko 1800. naselje je imalo 224 katolika,61837.245,71857.264,1890. 640,1931.857,1953. 980,8 a 1991.1018 stanovnika. 14.8. PAVLOVCI Selo se nalazi u požeškom gorju 24 km istočno od Nove Gradiške a 7 km sjeveroistočno od Nove Kapele, na odvojku puta što središte općine veže s Gornjim Lipovcem, oko 200 m n/m. Ne spominje se u starim izvorima ni u komorskom popisu 1698. God. 1730. Pavlovci su imali 9 kat. kuća i ruševine stare crkve sv. Nikole a oko njih je bilo groblje. Do sljedećeg izvješća (1746.) uz spomenute ruševine sagrađena je drvena kapela sv. Nikole. Crkvenjak je bio Petar Došlić. U izvješću 1804. stoji kako je kapela sv. Nikole naslonjena na reševine crkve tako da je jedna njezina strana bio zid prastare crkve. God. 1760. Pavlovci su imali 8 kuća, 12 obitelji i 70 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Ivan Babić, (1,9), Petar Ćanić (2,8), Petar Došlić (3,11), Mijo Došlić (-,10), Luka Došlić (1,7), Blaž Ralašić (-,5), BlažJRalašić (2,10), Josip Ralašić (3,10).' O Pavlovcima, uz vojni zemljovid iz 1780., stoji: "Selo leži u ponoru koji se prostire ovdašnjim krajem. Potok Livadica, koji u tom ponoru izvire, natapa ga vodom; iznad sela u taj potok nizvodno uviru druga dva potoka, izvirući iz malih nevažnih izvora s obličnjega gorja... Voda tog potoka povremeno ljeti potpuno presuši, a za jakih kiša, kad se slijeva s gorja sa svih strana, prijeđe obale... i često osam do dvanaest sati onemogući svaki prolaz. (...) Crkva sv. Nikole na povišenom terenu izvan sela drvene je građe."2 Oko god. 1800. selo je imalo 104 stanovnika,3 1837. 210,4 1857. 205 - od 1869. do 1931. Pavlovci su bilježeni skupa s Gornjim Lipovcem -1953.261,5 a 1991.82 stanovnika.
s
Usp. NAZ Prot. 29/1, 74, 112; 30/11, 348; popis, kut. 89, 123; 32/IV, 179; Hrvatska enciklopedija, V, Zagreb 1945,359. HNTZ, Gradiška pidcovnija (1999), 149s. Usp. Kolarić (1977), 129-141; Buturac (1931), 245-248; Draganović (1975), 86. 6 Usp. NAZ Prot. 213, 270. 7 235 katolika i 10 pravoslavaca. Usp. Schematismus cleii (1837), 51. * Usp. Korenčić (1979), 422. 1 Usp. NAZ Prot. 29/1, 75, 112; 30/11, 345, 348; 31/111, 93,101; popis, kut. 89, 119; Kolarić (1977), lOls. U izvješću 1746. stoji da je drvena kapela sv. Pavla, ali sc u svim ostalim navodi kapela sv. Nikole. 2 HNTZ, Gradiška puicovnija (1999), 156s. s Usp. NAZ Prot. 213, 274. 4 Usp. Schematismus eleri, (1837), 52. 5 Usp. Korenčić (1979), 422s. 4 s
14.9. SEOCE Naselje je smješteno između autoceste i rijeke Save, 23 km jugoistočno od Nove Gradiške, 2 km južno od Nove Kapele, 101 m n/m, Ne spominje se ni u starijim izvorima ni u komorskom popisu 1698. god. U izvorima se naizmjenice zove Seoce i Selce, a 1730. imalo je 16 kat. kuća i drvenu kapelu sv. Pavla. U sljedećem izvješću (1746.) broj kuća se povećao na 35. U groblju su, kod spomenute kapele, uz mještane sahranjivani i stanovnici Batrine. God. 1758. u selu je bila i drvena kapela sv. Roka, dimenzija oko 9x5 m, s malom sakristijom i zvonom od oko 20 kg nabavljenim u Zagrebu. Crkvenjak je Matija Habjanović. God. 1760. Seoce je imalo 33 kuće, 68 obitelji i 402 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Ivan Habjanović (2,15), Ivan Habjanović (1,5), Mijo Bušić (2,13), Filip Bušić (2,13), Josip Ćebić (4,19), Stjepan Ćurćić (2,15), Josip Dekanić (2,9), Stjepan Dekanić (1,6), Ivan Franjić (4,19), Andrija Grgić (2,13), Marin Grgić (2,15), Juro Glivetić (3,15), Juro Glivetić (1,5), Luka Glivetić (2,12), Tomo Glivetić (1,6), Pavao Klokoćić (4,18), Filip Klukić (1,19), Pavao Lazarić (2,10), Franjo Livić (2,6), Ivan Lučić (-,7), Grgo Miletić (3,20), Matija Miletić (2,8), Matija Miletić (3,17), Matija Miletić (2,12), Franjo Mišković (3,16), Martin Mišković (-,5), Juro Mudrilović (,2), Grgo Nimković (2,17), Franjo Peić (2,15), Luka Pekić (4,13), Mijo Šimić (3,15), Ivan Tomašić (1,7) i Mijo Tomašić (3,15). God. 1769. Seoce je imalo 33 kuće, 76 obitelji i 445 katolika.3 O Seocu, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Suha graba koja nedaleko odavde prema Sičama teče u potok Vrutak samo za kišna vremena sadrži vodu... Može se prijeći pješice i konjima samo u području gdje je premošćena mostom na putu za Novu Kapelu. Mali brežuljak između putova koji vode za Batrinu i Novu Kapelu dominira nad područjem oko sela."2 Oko god. 1800. Seoce je imalo 454 stanovnika i kapelu sv. Roka,31837.434/1857.441,1890. 397,1931. 533,1953 633,5 a 1991. 426 stanovnika. Početkom XX. st. u selo su doseljavali Gorani, Ličani i Zagorci/' 14.10. SIČE
Naselje se nalazi između autoceste i rijeke Save, 22 km jugoistočno od Nove Gradiške a 4 km južno od Nove Kapele, 96 m n/m. Ne spominje se u starijim izvorima, a u komorskom popisu 1698. ovako je predstavljeno: a} 1) Imena stanovnika i podložnika: Franjo Babić, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, kopača vinograda 3, jutara pšenice 4, juta zobi 4, vozova sijena 4, najamnik 1. Vinko Likić, kćeri 2, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 4, svinja 2, kopača vinograda 3, jutara pšen 5, jutro ječma 1, jutara zobi 2, vozova sijena 4, najamnik 1. Filip Smaćić, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 2, svinja 3, kopača vinograda 3, vozova sijena najamnika 3.
' Usp. NAZ Prot. 29/1, 75, 112; 30/11, 344, 348; 31/111, 96; popis, kut. 89, 122; 32/IV, 179. U izvorniku stoji: Szelczy (1730), Szcllczc (1760), Sclczc (1769). 2 HNTZ, Graduka pukovnija (1999), 144. 3 Usp. NAZ Prot. 213, 270. 4 Usp. Schematismus cleri (1837), 51. U šcmatizmu stoji Scocc. s Usp. Korenčić (1979), 422. 4 Usp. Pavičić (1953), 245. ' Mažuran (1988), 220-222. Prijevod s latinskog jezika.
Grgo Glivetić, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 5, kopača vinograda 4, jutara pšenice jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 4, najamnik 1. Petar Senčič, kći 1, konj 1 vol 1, krava 2, junadi 4, svinja 6, košnica 4, kopača vinograda jutara pšenice 4, jutara zobi 2, vozova sijena 4S najamnika 2. Ivo Radićevie, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, košnica 2, kopača vinograda 4, juta pšenice 6, jutro ječma 1, jutro zobi 2, vozova sijena 5. Franjo Turkašić, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 3, košnica 2, kopača vinograda 2, juta pšenice 3, jutro zobi 1, vozova sijena 3, najamnik 1. '" Mihal Magić, sinova 2, konja 2, volova 3, krava 2, junadi 4, ovaca i koza 10, svinja 20, kopač vinograda 2, jutara pšenice 4, jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 5, najamnik 1. Juro Filipović, sin 1, kći 1, konj 1, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 5, košnica 7, kopača vinograda 3, jutara pšenice 6, jutro ječma 1, jutro zobi 0.5, vozova sijena 3, najamnika 2. Mato Skvorić, sinova 3, vol 1, krava 1, junadi 2, s\>inja 3, košnica 1, jutara pšenice 5, jutro je 1, jutro zobi 0.5, vozova sijena 4, najamnik 1. Ivan Jurašinović, krava 1, june 1, jutro pšenice 0.5, voz sijena 1. Blaž Skvorić, sin 1, kćeri. 4, vol 1, krava 1, junadi 3, svinja 1, košnica 1, kopač vinograda 1 jutara pšenice 5, jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 3. Luka Rašković, sin 1, kći 1, konja 2, vol 1, krava 1, june 1, svinja 2, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, jutro ječma 0.5, vozova sijena 2, najamnik 1. Maroš Madarić, kćeri 2, krava 1, june 1, svinja 1, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, jutr ječma 0.5, vozova sijena 2. Štipan Harldšić, sin 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1.5, sijena 1.5. Paval Madarić, sin 1, kći 1, konj 1, krava 1, june 1, svinja 2, jutro pšenice 1, jutro zobi 1, vozov sijena 3. Marko Kešević, kći 1, krava 1, june 1, svinja 2, košnice 2, jutara pšenice 1, voz sijena 1. MihoKeserić, kćil, voli, krava 1, svinja 1, košnica 1, jutro pšenice 1. Štipan Laporić, kćeri 2, voz sijena 1. Paval Harkešić, sin 1, vol 1, krava 1, jutro pšenice 0.5. Maroš Sebelić, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 5, svinja 2, košnica 2, kopač vinograda 8, jutro ječma 0.5, vozova sijena 2. Mihat Kešerić, kćeri 2, voli, krava 1, june 1, svinja 5, košnica 2, jutro pšenice 1.5, voz sijena 1 Mato Kešerić, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 3, košnica 2, kopač vinograda 1, juta pšenice 2, voz sijena 1.5. Ivan Kešerić, krava 1, june 1, svinja 3, jutro pšenice 1, voz sijena 1.5. Petar Svićić, kći 1, krava 1, june 1, svinja 2, jutro pšenice 0.5, voz sijena 1. Juro Janković, sin 1, krava l,june,l, svinja 2, voz sijena 1. Ilia Dekanić, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 2, kopač vinograda 1, jutara pšenice 3, jutro zo 1, vozova sijena 3. Martin Habianović, sin 1, krava 1, june 1, svinja 3, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, vozova sijen 3, najamnik 1. Ivan Glivetić, sinova 2, vol 1, Icrava 1, svinja 4, košnica 2, jutara pšenice 4, jutara zobi 1, vozo sijena 4, najamnik 1. Ninko Midrovinec, sin 1, krava 1, june 1, svinja 2, košnica 3, kopača vinograda 3, vozova sije 2, najamnik 1. Ukupno: sinova 21, kćeri 22, konja 21, volova 23, krava 32, junadi 45, ovaca i koza 10, svinja 116, košnica 31, kopača vinograda 42.5, jutara pšenice 77.5, jutara ječma 13, jutara zobi 18, vozova sijena 74.5, najamnika 17.
2) Ovi gorepobilježeni stanovnici dragovoljno prihvaćaju graničarski način života. Osobno nazočni Luka Rašković, Mihal Magić i Ivan Jurašinović, nakon prisege, ispitivani po točkama, rekli su: Ovi graničarski stanovnici, zbog manjka radne stoke, ne mogu potpuno obrađivati svoje seosko gospodarstvo, te ne traže susjedno zemljište. Oni ovaj posjed baštine od svojih pređa i koriste ga osmanskog vremena sve do sada, bez ikakve komorske dodjele i doznake, i do sada nisu plaćal poreza ni nameta na zemlju. Gospodin pukovnik Giba i časnici narodne vojske djelitelji su pravde u svim sporovima ovim graničnim stanovnicima a tu službu vrše besplatno. Stanovnici ovog posjeda plaćali su 1696. i 1697. g. vojnicu, skupa s cijelim vojvodstvom, svaki prema svom imovnom stanju. Gotovo svake godine, kao namete u naravi, morali su izdržavati sad dva carska, sad dva narodna vojnika; svakome od carskih vojnika morali su mjesečno plaćati po florina, a narodne vojnike samo izdražvati na hrani. U vrijeme gradnje brodske tvrđave stanovnici ovoga sela bili su prisiljeni nasjeći i dovući 600 hvata drva za loženje bez kruha ili bilo kakve novčane naknade. A, isto tako, morali su zapovjedniku otočića svake godine besplatno pribaviti 100 vozova sijena. Ovi graničarski stanovnici, za utvrđivanje brodske tvrđave, morali su besplatno nasjeći i dovu 4000 većih palisada. Za obavljene poslove ništa im nije plaćano. O autoru komorske gospodarske zapreke stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo je mjesto u ravnici pored živopisnog potoka zvanog Bukovac2. Selo se zove Siče3. Udaljeno je od Kobaša pola milje, od Osijeka 10 a odPetrovaradina 25 milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, sada su graničari rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju 30 malih prikladnih kućica sagrađenih od drveta, pokrivenih daskom. Imaju dva cijel narodna selišta. Ovaj posjed prostire se oko jednu ugarsku milju uokolo. Na istoku dotiče selo Lužane, na zapadu selo Stivicu, na jugu Svinjar (Davor), na sjeveru selo Lipovac. Granice mu dopiru: na istoku Kobaš, na zapadu Gradišku, na jugu Banja Luku, na sjeveru Požegu. Selo posjeduje oko 220jutara oranica i neobrađene zemlje, koja je zbog izlijevanja Save često upropaštena. Rtova položenih u ravnici ima oko 5 jutara, a dobro održavanih sjenokoša oko 80 jutara. Suma hrastvih, zelenike i vrbovih, za loženje a ujedno iza gradnju, ima oko 50 jutara. Blizu sela nalazi se dobro pokrivena crlcva 5v. Marije Magdalene, pokornice. Vodenice ne nijedne. Ima oko 25 jutara žironosnih ali neplodnih hrastovih šuma pa su zbog toga oslobođene žirovine. Kao ribnjakimaju susjednu mlaku, zvanu Crnak, u kojoj love ribe i kornjače. Osmanski gospodar ovog posjeda bio je Husaim-beg, gradiški zapovjednik, komu su stanovnic svake kuće, kao naknadu, godišnje plaćali po 60 denara, po tri dana su radili, a na svaku svinju morali su plaćati po jedan denar. Istom osmanskom gospodaru davali su svake godine desetinu kako od vina tako i od dmgih proizvoda na koje se ona odnosila. Osmanskom caru kao porez morala je svaka kuća godišnje davati po 70 denara te vršiti tekuće poslove na 'granicu Njegovu Veličanstvu, osim spomenutih nameta što ih je odredio i naplatio zapovjednik Josip Juraj Schlitenbuch te osim stalne vojničke službe koju besplatno vrše, do sada drugo ništa ni plaćali
2
Danas sc zove Sičanski potok. -1 U izvorniku stoji: Szccs (1698), Sziclic (1730), Sziczc (1760).
Upitani za sve ove točke, skupno i posebno, dobrovoljno su ih potvrdili. b. Nakon velikih pokreta pučanstva tijekom bečkog rata, u Siče su franjevci premjestili sjedište župe koje je ranije bilo u Ratkovom Potoku (Ratkovici), a župna crkva, službeno je bila kamena crkva Rođenja BDM u selu Dubovcu. Matične knjige župe sačuvane su od 1725. pod naslovom: "Ova knjiga pripada sičanskoj župi, tj. crkvi Rođenje BDM u Dubovcu", a župnik je bio fra Andrija Gušterović. Međutim, u Siču je već oko 1708. sagrađan župni dom. Izvješće 1730. spominje drvenu kapelu posvećenu sv. Stjepanu kralju, a od 1734. navodi se daje kapela posvećena sv. Klari, sa svim misnim priborom. Selo je 1730. imalo 140 kat. kuća, a sičanskoj župi pripadala su sela: Dubovac, Lipovac, Dragovci, Vrbova, Štivica, Komarnica, Seoci, Batrina, Pavlovci i Škrabutnik4, a služili su je fra Andrija Gušterović i fra Šimun iz Stražemana. God. 1734. Martin Radićević bio je vojvoda sela, a Mato Štabić, kapetan iz sela.5 U drugom izvješću (1746.) kapela je imala dva zvona. U selu je sagrađena još jedna kapela u čast sv. Ladislava. Siče je tada imalo oko 70 kuća, a župu su služili fra Stjepan Matić i fra Andrija Kuloilović.e Pohoditelj župa bio je u Velikom Siču 9. veljače 1758. Tu je bila kapela sv. Stjepana, kralja, dimenzija oko 13x8 m, sa zvonom oko 12 kg. Fra Marko Orašanović, zadnji župnik franjevac, predao je 15.IX.1754. župu 42-godišnjem svjetovnom svećeniku vlč. Josipu Horvatu, rodom iz Samobora.7 God. 1760. Siče je imalo 81 kuću, 173 obitelji i 805 katolika. Kućedomaćini su bili: Lovro Apetić (2,11), Mijo Apetić (1,5), Josip Banović (2,12), Ivan Barić (2,7), Luka Bazdanović (1,5), Marko Bazdanović (1,7), Tomo Berčalić (3,12), Luka Bunekić (4,19), Ivan Cvilić (2,6), Tomo Cvilić (2,12), Ilija Ćvorić (1,7), Juro Ćvorić (4,18), Ilija Čupić (6,25), Tomo Drošić (3,14), Pavao Burdalić (4,11), Luka Glavićić (4,20), Augustin Grabrić (1,6), Franjo Grabrić (3,12), Ilija Janković (2,9), Franjo Janković (1,4), Luka Janković (3,12), Filip Janković (2,11), Kata Ivanković (-,2), Josip Ivanković (4,13), Luka Ivanković (1,5); Marko Jurišić (3,10), Pavao Jurišić (2,10), Marko Kalović (2,6), Matija Kalović (1,5), Anto Kasapović (2,9), Juro Kasapović (2,13), Marko Kasapović (1,3), Blaž Kelaković (1,6), Blaž Kelaković (1,6), Grgo Kelaković (1,6), Josip Kelaković (3,11), Luka Kelaković (2,5), Tomo Kelaković (2,5), Andrija Kešerić (1,7), Grgo Kešerić (3,12), Marko Kešerić (3,10), Martin Kešerić (5,26), Matija Kešerić (3,12), Mijo Kešerić (1,6), Petar Kešerić (2,5), Stanko Kešerić (1.6), Antun Kojanović (2,12), Stjepan Kešerić (1,11), Pavao Keremanović (1,4), Blaž Kojanović (2.15), Pavao Kojanović (4,16), Franjo Kovaćević (2,8), Juro Kovaćević (1,5), Luka Kovaćević (2.16), Nikola Zapurić (2,5), Ivan Maćković (2,7), Matija Madarić (3,10), Tomo Madarić (1,5), Josip Mauvrović (1,6) Margarita Milić (1,1), Josip Paušević (2,9), Matijai'Paušević (2,11), Šimo Pocenić (1,10), Pavao Rašković (2,11), Karlo Šebelić (2,1.1), Josip Šebelić (2,19), Matija Šebelić (2.7), Stanko Šebelić (4,19), Stjepan Šebelić (3,17), Marin Živković (3,20), Matija Živković (4,22), Luka Štabić (2,8), Antun Smićić (3,13), Juro Smićić (3,13), Ivan Smićić (1,8), Ana Svanulović (1,3), Matija Svanulović (3,14), Marin Tomić (2,5), Matija Tomić (1,3), Vinko Vidošić (2,8) i Adam Vrakić (2,9). God. 1769. Siče je imalo 77 kuća, 169 obitelji i 813 katolika.«
4
Škrabutnik jc selo u Požeškoj gori jugozapadno od Požege te pripada Požeškoj županiji. God. 1730. imalo jc 5 kat. kuća. Na ruševinama crkvc sv. Katarine, na groblju, bila jc drvena kapela gdje jc služena misa na spomenutu sveticu. Poslije je scio pripalo Požegi pa župi Gornji Lipovac. God. 1837. imalo jc 26 katolika i 109 pravoslavaca. Usp. Schematismus cleri (1837), 52. 5 Usp. NAZ Prot. 29/1, 74; Sršan (1995), 65-67, 15 Usp. NAZ Prot. 29/1, 111-113; Kolarić (1977), 79-94. 7 Usp. NAZ Prot. 30/11, 334-348. K Usp. NAZ Prot. popis, kut. 89, 108-110; 32/IV, 179.
O selu, uz vojni zemljovid iz 1780., stoji: "Potok je Vrutak kod sela premošćen drvenim mostom..., ljeti često potpuno presuši. Šuma Veliki lug u ovdašnjem je području obrasla rijetkim drvećem srednje visine, a mjestimično gustim grmljem, i odavde nema nikakav drugi prolaz, osim prolaza za Pričac. (...) Crkva u selu drvene je građe."9 Oko god. 1800. Siće je imalo kapelu sv. Stjepana i 771 stanovnika,1« 1837.679,111857.605, 1890. 617,1931. 770,1953. 75712 a 1991. 454 stanovnika.. 14.11. SREDNJI LIPOVAC Naselje se nalazi u požeškom gorju 21 km istočno od Nove Gradiške, 6 km sjeverno od Nove Kapela na putu u smjeru Požege. U srednjem vijeku cijeli lipovački posjed pripadao je Požegi jer se nalazio na putu što je taj grad povezivao s Posavinom. Nazivao se Orljavica. Spominje se 1443., 1444. te 1500-1506. god.1 U osmansko doba kraj je bio u sastavu župe Ratkov Potok.2 Crkva sv. Luke spominje se 1660. god.3 U komorskom popisu 1698. Lipovac se spominje, ali nije opisan.4 God. 1730. Lipovac, sa svim zaseocima, imao je 100 katoličkih kuća, kamenu crkvu sv. Luke i osam drugih malih kapela. U sljedećem kanonskom pohodu (1746.) naselje je imalo 72 kuće.4" Pred ulazom u Srednji Lipovac, na brežuljku, s desne strane puta u smjeru Požege, "u selu Didović, drugačije Lipovac", nalazila se ranije spomenuta kamena crkva sv. Luke, apostola, pokrivena daskom s dvije slike sv. Luke na platnu. Oko nje je bilo groblje. Ono je bilo središnje sastajalište pučanstva cijelog Lipovca. Imala je dva zvona, jedno od oko 60, a drugo od oko 45 kg. Izvješće 1758. spominje kapelu, koja je nekoć bila sazidana od kamena gotovo u kvadratičnu obliku, a sada je opet obnovljena, s jednim lijepo ukrašenim kamenim oltarom sv. Luke. Bila je potpođena i pokrivena daskom. Oko nje je bilo groblje u koje se sahranjivalo "devet zaselaka koji se zajedno nazivaju Lipovac". U zaseoku Fisković5 (Fićković) Mala bila je drvena kapela sa slikom sv. Ane koja je tu prenesena iz župne crkve. Uz kapelu je bilo zvono od oko 12 kg. U Hergović Maloj bila je kapela sv. Jelene, a u Ferić Maloj kapela sv. Trojstva. U popisu 1760. na području Lipovca - osim ranije spomenutih Šušanja (Donjeg Lipovca) i Matićevca (Gornjeg Lipovca) - bili su sljedeći zaseoci: Ćikardić Mala6 imala je 9 kuća, 24 obitelji i 132 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Marin Benić (1,7), Franjo Ćikardić (3,20), Marko Ćikardić (3,15), Luka Ćikardić (4,25), Andrija Galović (1,6), Filip Galović (-3), Matija Galović (2.9), Nikola Galović (3,16), Tomo Mladinović (7,31). U Bogdanović Maloj - u ranijem izvješću (1758) ona je bila podijeljena na Bogdanović, Benić i Jelčić Malu - bile su 22 kuće, 38 obitelji i 214 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Ivan Bogdanović (2,10), Šimo Bogdanović (2,12), Marin Bogdanović (2,10), Antun Bogdanović 9
HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 144s. '" Usp. NAZ Prot. 213, 270. 11 Usp. Schematismus eteri (1837), 51. 12 Usp. Korenčić (1979), 422. 1 Usp. Csanki (1894), 416; Bosendorfer (1994), 143. U izvorima stoji Upancz (1443), Lypoucz (1444), Lipovacz i Lypovacz (1698). 2 Usp. Buturac (1970), 36. ' Usp. Smičiklas (1891), 9. 4 Usp. Mažuran (1988), 210, 217, 222. 4il Usp. NAZ Prot. 29/1, 74, 112. 5 U izvješćima 1761. i 1765. stoji Fichkovich i da je crkvenjak Marko Fićković. h Mala je riječ nastala od turske riječi mahala u govorima u kojima se h ne izgovara, u smislu zaselak, što jc u izvorniku i istaknuto "Mala scu vicus".
(4.17), Nikola Bogdanović (1,7), Grgo Budaković (5,25), Josip Benić (4,23), Juro Benić (-,1), Mijo Benić (-,6), Ivan Benić (1,3), Ivan Benić (4,21), Anto Ivković (1,7), Ivan Ivković (1,2), Grgo Ivković (1,7), Juro Ivković (1,6), Antun Ivković (2,9), Matija Jelćić (3,14), Marin Jelćić (2,17), Jakov Jelćić (-,2), Grgo Jelćić (1,6), Martin Jelćić (1,4), Grgo Jelćić (1,5). Fićković Mala imala je 10 kuća, 22 obitelji i 141 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Juro Fićković (4,29), Andrija Fićković (2,12), Ilija Kolundžić (2,16), Andrija Mikić (2,15), Marin Marošević (4,23), Josip Mikić (1,5), Luka Mikić (2,8), Marko Mikić (1,7), Luka Mikić (1,6), Šimo Tkalćević (3,20). Diedović Mala imala je 19 kuća, 32 obitelji i 188 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Luka Ćolić (2,18), Juro Diedović (1,4), Marko Diedović (2,11), Josip Diedović (3,19), Marin Diedović (2,4), Augustin Diedović (2,12), Tomo Diedović (2,8), Blaž Kerepčić (1,4), Pavao Kerepćić (1,5), Tomo Kerepćić (2,5), Ivan Kerepćić (3,14), Andrija Knežević (1,11), Grgo Knežević (-,7), Matija Knežević (2,4), Tomo Knežević (1,9), Ana Marićević (-,2), Petar Marićević (3,15), Matija Marićević (3,20), Grgo Vojvodić (2,16). Hergović Mala imala je 10 kuća, 23 obitelji i 123 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Ivan Bošnjaković (1,2), Josip Hergović (1,5), Bartol Hergović (2,6), Grgo Hergović (3,15), Antun Hergović (2,12), Filip Pavić (4,21), Demeter Pavić (421), Ivan Šarić (1,5), Andrija Šarić (3,16), Grgo Šimunović (2,20). Ferić Mala imala je 9 kuća, 21 obitelj i 84 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Josip Berkić (4.18), Šimo Denić (3,10), Lovro Ferić (2,6), Antun Ferić (1,3), Josip Ferić (2,9); Matija Ferić (3,13), Ivan Petrićević (1,5), Anto Petrićević (4,16), Franjo Petrićević (1,4). U Glavić Maloj bilo je 8 kuća, 15 obitelji i 85 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Aleksandar Belovari (1,2), Andrija Benakić (-,7), Antun Benakić (2,13), Ivan Benakić (1,6), Juro Ljubić (4,26), Anto Švedić (1,7), Ivan Švedić (2,6), Marko Vukošić (4,18).7 Daje Lipovac, sa svojima zaseocima, bio gusto naseljen, svjedoči izvješće iz 1769. kad je u selu bilo 137 katoličkih kuća, 244 obitelji i 1418 katolika." U opisu sela, uz vojni zemljovid iz 1780., stoji: "Ovo selo leži u dolini na potoku Brajnovac, koje nastaje u ovdašnjem gorju iz različitih izvora kojima se voda sjedinjuje... Taj potok i ostali mali potoci ovog okruga izlijevaju se, za iznimno jakih kiša nabujaju i preplave svoje doline; te poplave zbog strmih snažnih vodopada u selu često uzrokuju velike štete, iako rijetko kad traju više od devet sati, a najviše dvanaest sati. Selom dominiraju sa svih strana obližnje uzvisine, a s golog uzvišenja brda Kalca pruža se dobar pogled na cijelu ravnicu. Međutim, brda Parač, Gaj i Grozničavac mnogo su visa od tog brijega, ali budući da su pokrivena mješovitim drvećem, na mjestima i rijetko raspoređenim, s tih se brda ne pruža nikakav pogled. (...) Crkva sv. Luke na brežuljku izvan sela izgrađena je od kamena."y Oko god. 1800. Srednji Lipovac je imao 528 stanovnika,101837.488,11 1857.463,1890.558, 1931. 698,1953. 784,:12 a 1991. 487 stanovnika.
7
Usp. NAZ Prot. 30/11, 338-348; popis, kut. 89,116-119. Usp. NAZ Prot. 31/111, lOOs; 32/IV, 179. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 126s. ,u Usp. NAZ Prot. 213, 274. " Usp. Schematismus cleii (1937), 52. Usp. Korenčić (1979), 422.
s 9
14.12. STARAKAPELA Selo je smješteno u požeškom gorju 24 km istočno od l4ove Gradiške, 7 km sjeveroistočno od Nove Kapele na odvojku puta iz Donjeg Lipovca. Ne spominje se u starim izvorima. U župnim maticama 1735. susrećemo "antiqua Capela", a 1741. "Capela vetera". Iz konteksta se naslućuje da je bila životno vezana s Pavlovcima i lipovaČkim zaseocima jer se baš, u izvješću 1758., uz njih i spominje. Te je godine selo imalo kapelu sv. Marka. Nova kapela Gospodinova Uzašašća sagrađena je 1860. god. God. 1760. Stara Kapela imala je 13 kuća 30 obitelji i 167 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Martin Abgarić (3,15), Antun Kplesarić (2,9), Ivan Kolesarić (1,5), Šimo Fernaćić (3,11), Matija Fernaćić (3,21), Pavao Fernaćić (1,13), Marin Fernaćić (2,9), Marko Fernaćić (2,9), Juro Fernaćić (5,34), Antun Tucić (3,17), Matija Tucić (2,9), Josip Tucić (1,6), Ivan Tucić (2,9),' a 1769. ubrojena je, čini se, opet među zaseoke mnogoljudnog Lipovca. Uz vojni zemljovid iz 1780. o Staroj Kapeli piše: "Selo se nalazi na uskom povišenom terenu ovoga kraja, na izvoru koji presuši za ovdašnjih vrućih ljeta. Nije prohodna dolina kojom se istok tog izvora slije u ravna polja između Dragovaca i Ratkovice do ušća na spomenutim poljima... Šuma između ovdašnjega kraja i Dragovaca obrasla je mješovitim, visokim i srednje visokim stablima, najvećim dijelom proraslim gustim grmljem... Brdo HrČani najviše je od svih obližnjih brda koja dominiraju selom sa svih strana."2 Oko 1800. Stara Kapela je imala 126 stanovnika,31837. 164,4 1857. 158, 1890. 122,1931. 170,1953.164,5 a 1991. 38 stanovnika.
1 Usp. NAZ Prot. 30/11, 345, 348; 3l/III, 93, 101; popis, kut. 89,120; Kolarić (1977), 82,103. U izvorima stoji: Sztara Kapella, Starakapella. Selu su pribrojane i tri kuće iz sela Ratkovice: Anto Deaković (1,11), Martin Jurišić (4,24) i Marin Matiević (2,9). 2 HNTZ, Gradišlca pukovnija (1999), 157. 5 Usp. NAZ Prot, 213, 274. 4 Usp. Schematismus cleii (1837), 52. 5 Usp. Korenčić (1979), 422.
XV. OPĆINA OKUČANI
15.1. BENKOVAC Naselje se nalazi 5 km sjeverno od Okučana, na regionalnom putu u smjeru Pakraca s desne strane rječice Sloboštine.1 Spominje se 1599. među selima iz kojih je general Herberstein odveo graničare u okolicu Ivanića.2 U vrijeme bečkog rata raselio se veći dio stanovništva, ali se poslije doselilo novo, uglavnom iz Bosne. Selo se ne spominje u komorskom popisu 1698., ali se spominje u popisu 1702. premda ni tu nije obrađeno.3 Budući daje pučanstvo bilo pravoslavne vjeroispovijedi, kanonski ga pohoditelji nisu zabilježili. O selu, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Benkovac leži u prostranoj dolini, prohodnoj^po prolaznim putovima, na rijeci Sloboštini; ona teče nedaleko od sela... Za jakih kiša i u proljeće kad se snijeg naglo otopi, preplavi svu dolinu, ali samo kratko... U selu se nalaze dva izvora pitke vode, koja je, kao i riječna voda, zdrava za ljude. Šuma na brijegu Milinovačka visoka je i široka, s mješovitim, srednje visokim drvećem. Brijeg Časka glavica, na padini obrastao grmljem, i to osobito u pravcu doline Dabrovac na suprotnoj strani, dominira nad ovostranim dolinskim brežuljcima. (...) Seoska crkva sv. Ivana izgrađena je od drveta."4 God. 1759. Benkovac je imao 22,1779. 24,1809. 26, a 1839. 26 pravoslavnih kuća.5 God. 1857. selo je imalo 215,1890.307,1921.400,1953.278,6 a 1991.189 stanovnika. 15.2. BIJELA STIJENA Naselje se nalazi na obroncima Psunja 17 km sjeverozapadno od Nove Gradiške, a 9 km sjeverno od Okučana na putu u smjeru Pakraca. U srednjem vijeku Bijela Stijena bila je veliki vlastelinski posjed koji je u početku XIII. st. organiziralo pleme Tiboldovo. Oni su od kralja dobili mnogo zemlje na podurčju između Pakre 1 2 3 4 s 6
Neko vrijeme bilježeno jc kao Benkovac okučanski. Usp. Pavičić (1953), 213. Usp. Smičiklas (1891), 266s. Tu stoji: Bcnckovach i Benkovacz (1702). HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 82s. Usp. Spomenica (1930), 213. U Schematismus eleri (1929), 50, stoji da selo ima 384 pravoslavaca i 15 katolika. Usp. Korenčić (1979), 421.
i Save. Najznatniji im je posjed bio Svetačje, po kojemu je jedna grana toga plemena i nazvana Svetački, Bjelostjensko vlastelinstvo prostiralo se preko rječice Sloboštine, bilo je gusto naseljeno, te je osim bogatog podgrađa u početku XVI. st. imalo još 80 područnih sela. U samoj Bijeloj Stijeni bila je izgrađena utvrda koja je u starim dokumentima poznata pod mađarksim imenom Ferjerko, što znači bijela stijena. U predgrađu je bila crkva sv. Barbare. Tu je, u srednjem vijeku, bilo i sjedište opatije koja je pripadala templarima a poslije ivanovcima^Vranskom prioratu). Početkom XVI. st. franjevci su, uz pomoć Franje Berišlavića - koji je u to vrijeme bio posjednik Bijele Stijene - podigli prostran samostan u Dvorišću. Osim Podgrada trgovačko-obrtnički značaj dobilo je i to Dvorište, koje je bilo središte gusto naseljenog kraja/Trgovište je branila utvrda koja je bila sagrađena na obližnjem brežuljku. , / Kad su Osmanlije 1536. osvojili slavonsku Posavinu, bjegunci iz Gradiške naselili su se na bjelostijensko vlastelinstvo. U to vrijeme hrvatski ban Petar Keglović bio je vlasnik bjelostjenske tvrđave i branio ju je do 1540. kad je hrvatska ratna obrana napustila tvrđavu. Osmanlije su je osvojili 1543. god. Hrvatsko pučanstvo raseljavalo se u dva smjera, prema Madžarskoj, i u zapadnije hrvatske krajeve gdje se naseljenici susreću pod imenom Belostenac. Osmanlije su obnovili utvrdu u Bijeloj Stijeni i na pusto bjelostjensko vlastelinstvo naselili muslimane. Tu su osnovali nahiju, koja se prvi put spominje 1565., a drugi put 1660., kad je pripadala cerničkom kadiluku. Bjelostjensko područje pripadalo je cerničkom sandžaku a tvrđava je imala stalnu posadu. Na ostali pusti prostor Osmanlije su naselili pedesetak vlaških kuća, koji su služile u martološkim odredima, vršeći stražu po brdima prema potoku Ilovi. Muslimani su mjesto zvali, u ikavskom narječju, Bila Stina a pred bečki rat imala je oko sto kuća. Tijekom borbi u Slavoniji 1687.-91. muslimani su pobjegli u susjednu Bosnu, pravoslavci su prešli na područje Hrvatske, odakle su se neki poslije vratili na svoja stara selišta, a tu su još doselili i novi pravoslavci iz Bosne. Slično se dogodilo i s nešto katolika. Kad su konačno oko 1692. Osmanlije istjerani iz tog kraja, počelo je novo naseljavanje bjelostijenskog područja. Doseljenici su bili uglavnom iz Bosne i to obje vjeroispovijedi. I danas se naziru tragovi triju bjelostjenskih kula.1 U komorskom popisu 1698. selo je opisano po naslovom "Opis kule Bela Stena". a. 2 1) Imena stanovnika: Frano Stari Janoš, voivoda, brat 1, sinova 2, kći 1, konja 2, volova 3, junadi 4, svinja 1, košnic kopača vinograda 8, jutara pšenice 2, jutro ječma 0.5, jutara zobi 3, jutara prosa 2, vozova sijena Nikula Bošnjak, kći 1, konj 1, vol 1, june 1, svinja 1, košnica 2, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, jutro zobi 1.5, jutara prosa 6, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 2 jutra. Ivan Bošnjak, sinova 2, vol 1, june 1, svinja 1, košnica 2, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2 jutro zobi 1, jutara prosa 2. Ilia Pipanović, june 1, svinja 1, košnica 2, kopača vinograda 2, jutro pšenice 1, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 4 jutra. Bozo Radinović, vol 1, june 1, svinja 1, košnica 2, kopača vinograda 2, jutro zobi 0.5, jutro pros 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 2 jutra. Milisav Sivković, kći 1, vol 1, june 1, svinja 1, košnica 2, kopača vinograda 2, jutro pšenice 1 jutro zobi 1, jutara prosa 6, neobrađene zemlje 2 jutra. Radoić Likić, sinova 3, vol 1, june 1, svinja 1, košnica 4, kopača vinograda 4, jutara pšenice 2, jutro zobi 1, jutro prosa 1, vozova sijena 2. 1 Usp. Hrvatska enciklopedija, II, Zageb, 1941, 53 ls; Šabanović (1982), 224. Evlija Čclcbi 1660. bilježi: "Grad se nalazi u šumovitom kraju, a sagrađen jc od tvrdog materijala u obliku četverokuta. U gradu sc nalazi kapetan, sto sedamdeset vojnika posade, jedna džamija i ambar. Drugim građevinama nema traga. Samo ovaj grad pripada gradu Cerniku." Čelcbi (1967), 232. 2 Mažuran (1988), 524-526. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku: "Bcllasztena aliter Pallcstina" (1698), Billa Sztina (1760).
Duka Ratković, brat 1, sinova 3, vol 1, june 1, svinja 6, košnica 2, kopača vinograda 2, jutro pšenice 1, jutro ječma 0.5, jutro zobi 0.5, jutro prosa 1, vozova sijena 2. Vuiko Vuković, brat 1, sin 1, konj 1, vol i, krava 2, june 1, ovaca i koza 10, jutara pšenice 2, jut zobi 1, jutara prosa 3, vozova sijena 5, neobrađene zemlje 4 jutra. bozo Deličanovič, brat 1, sinova 2, voli, krava l,june 1, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, jutara prosa 3, vozova sijena 4. Mirosav Prič, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 1, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, jutr prosa 1, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 4 jutra. Stanko Sušnar, sinova 2, vol 1, Icrava 1, june 1, košnica 2, kopača vinograda 2, jutro pšenice jutro zobi 0.5, jutro prosa 1, vozova sijena 2. Dragič Bošnjalc, brat 1, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, jutro pšenice 1, jutro pros 1, vozova sijena 2. Gregorije Marković, sinova 2, kćeri 4, konj 1, vol 1 krava 2, june 1 svinja 1, košnica 2, kopač vinograda 2, jutara pšenice 3, jutro zobi 1, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 4 jutra Nikola Lončar, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca 4, svinja 1, košnica 2, kopač vinograda 2, jutara pšenice 2, jutro zobi I, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 5 jutar Tomas Tomić, sin 1, krava 1, ovca 1, svinja 1, košnica 2, kopača vinograda 2, jutro pšenice jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 5 jutara. Radonja Hromćević, brat 1, ovaca 2, košnica 2, kopača vinograda 2, jutro pšenice 1, jutara prosa 2, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 6 jutara. Janko Radušović, sinova 3, june 1, svinja 2, jutro pšenice 1, jutro zobi 0.5, jutro prosa 0.5, vozov sijena 2. Mileta Adamović, brat 1, sinova 2, kći 1, ovaca 2, košnica 1, kopač vinograda 1, jutro pšenice jutro zobi 1, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 6 jutara. Markus Dobrišović, braće 2, sinova 3, kćeri 3, ovaca 4, svinja 1, košnica 2, kopača vinograda jutro pšenice 1, jutro prosa 1, volova sijena 2, neobrađene zemlje 5 jutara. Vukmir Terzić, .brata 3, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 7, svinja 1, kopača vinog)3, jutara pšenice 2, jutro ječma 0.5, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 4 jutra. Jovan Vuković, brata 2, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, ovaca 4, svinja 1, jutara pšeni 2, jutara prosa 2, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 3 jutra. Vućko Jakobović, brata 3, sin 1, kći 1, volova 2, krava 2, junadi 2, ovaca i koza 14, svinja 2 kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, jutara prosa 2, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 3 jutra. Subota Pudmirović, brat 1, sinova 2, vol 1, krava 2, junadi 3, ovaca 4, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, jutara prosa 3, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 4 jutra. Toma Makarović, kopača vinograda 3, jutara prosa 7. Sijede Bosanci: Jovo Marćinović, sin 1, krava 2, june 1, ovaca 3, s\nnja 1, košnica 2, jutara pšenice 2, jutara prosa 3, neobrađene zemlje 3 jutra. Mihalj Bošnjak, krava 1, june 1, svinja 3, vozova sijena 2. Ilia Barić, krava 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 2 jutra. Jandro Bošnjak, sinova 2, kći 1, krava 1, june 1, kopač vinograda 1, jutara prosa 2. Vida Bošnjak, vol 1, krava 1, june 1, neobrađene zemlje 3 jutra. Pavel Bošnjak, krava 1, svinja 1, kopač vinograda 1, jutara prosa 3. Ukupno: braće 18, sinova 36, kćeri 15, konja 9, volova 21, krava 23, junadi 33, ovaca i koza 5 svinja 32, košnica 41, kopača vinograda 50, jutara pšenice 41, jutara ječma 2.5, jutara zobi 14.5, jutara prosa 62, vozova sijena 56, neobrađene zemlje 71 jutro. 2) Ovo mjesto u osmansko doba bijaše njihova obrambena kula, udaljena od Požege prema zapadu cijeli dan hoda, od Gradiške prema sjevem tri sata hoda.
Ovo je mjesto nastanjavala osmanlijska posada, a sada tu borave većim dijelom katolici a djelomice i pravoslavci. Imaju skromne kućice. Za selišta ne mogu znati budući da ovdje nema nazočnog nijednog domorodca. Nakon zauzeća ovih krajeva nije vršena nikakva razdjelba. Njihov teritorij, stješnj brdima, prostire se pola sata hoda u duljinu i širinu. Međe su mu: na istok do planina Psunja i izv vođe Orešec, na jug selo Čaprginci do međe oranice zvane Brekinja i druge međe Magorićin bro treće međe Stara reka, četvrte međe potoka Mileševac, zatim ide na mjesto zvano Staro selišće, jug i zapad na među zvanu Potopcino kućim, na zapad selo Goleši do međe Duboki potok, na sjever Brezani do međe Veliki ozkorac, onda prema istoku međa dopire do potoka Lakat i drug međe zvane Korlat, odatle na Stari breg i Kameniti put k brijegu Vilinsko brdo. U prigorju ima oko 150 jutara neplodnih oranica, 50 kopača vinograda, 100 jutara sjenokoša Miješane šume za loženje, djelomice ižironosna stabla, prostiru se na oko 400jutara. Na visokom brdu nalazi se kamena kula posve porušena, djelomice postoje samo ostaci. Ispod nje je, u dolini, s istočne strane, osrednja zidana crkva do temelja porušena, od koje djelomice im ostaci, posvećena sv. Barbari. Ima sedam vodenica na potoku zvanom Rašićki, a svaka od njih kroz dan i noć može samljeti oko 80 kg žita. Svaka od njih godišnje plaća 12 denara poreza. Budu da je ovo mjesto pod osmanskom vlašću bilo prethodnica osmanslce obrane, nakon zauzimanja ovoga kraja, nisu davali ništa osim služenja vojske i nameta koji su istaknuti u općem opisu pobilježenu u selu Medari, i zato o ostalim točkama nemam bilježaka. Postoje teškoće glede međe ovog teritorija. Naime, kako su vojvode sobockog vojvodstva o starine i pod osmanskom vlašću za se osvojiti ove zemlje do spomenute kule, u velikoj su muci stanovnici ovog mjesta Bele Stene izjaviti, ako zemlju ne mogu ponovno posjedovati, ne mogu ostati na ovom mjestu zbog oskudna zemljišta. b. U popisu 1702. Bijela Stijena je ovako opisana: 1) Imena stanovnika: Nikola Palković, Ilia Pipalović, Miliša Ćivković, Jura Vuković, And Šuk, Anton Miloćović, FranioAndrašovic, VitJatović, IvanŠato, Nikola Lončar, Božo Prikosav Jovan Radošovic. 2) Posjeduju: selišta 6.25, oženjene braće 3, oženjenih sinova 2, konja 9, ždrjebadi 9, volova junadi 3, krava 22, teladi 33, ovaca, koza, janjadi 37, svinja 1, košnica 14, kopača vinograda zasijanih jutara: pšenice i raži 16, ječma i zobi 8.5, prosa 14, kukuruza 15, kosaca livada 14. 3) Selo Bijela Stijena smješteno je u gorju. Tvrđava na brežuljku sruštena je i ruševina strši. D je carska vojska osvajala Gradišku, Osmanlije - koji su oko ove tvrđave nastanjivati 20 kuća pobjegli su preko Save. Pakrac je dva i pol sata od nje prema sjeveru, a Gradiška dva i pol sata prema jugu. Međe su mu: sa zapada selo Goleš, sa sjevera Lještani, s istoka Bobare, s juga Trnakovac i Benkovac. Kad su Osmanlije pobjegli preko Save, ovo je mjesto ostalo osam godina pusto. Naime, samo su Osmanlije nastanjavati ovo mjesto. Prije devet godina došli su ovamo iz Bosne sadašnji stanovnic i nastaniti se i to, devet katoličkih kuća i tri kuće grčkog vjerozakona. O kršćanskom gospodaru zemlje, ništa ne znaju. Imaju 160 jutara oranica, 20 sjenokoša, obilje pašnjaka, u vinogradima i vrtovima voća, novih vinograda imaju 26 kopača, malu vodenicu na potoku Rašaška. Diva uzimaju iz velikih šuma Gdgovac sa susjednog zemljišta. Selo pripada carskoj blagajni. N.B. Sadašnji stanovnici na pograničnom gradiškom području oru njive i kose sijeno. Ta zeml pripadala je ovom selu. Dok je prije četiri godine komisija postavljala međe, njihova polja i livade došle su pod granicu. Prije dvije godine bilo je 20 kuća, sad su se već iz osam kuća sve porodice raselile u druga mjesta.3 -1 Smičiklas (1891), 266. Prijevod s latinskog jezika.
c. U Bijeloj Stijeni 1734. bilo je 6,1759.9,1779.9, a 1839.6 pravoslavnih kuća.4 God 1760. u selu je bilo 13 katoličkih kuća, 24 obitelji i 116 katolika. Kućedomaćini su bili: Blaž Pipalović (2,8), Ivan Kurić (3,13), Nikola Pipalović (1,8), Marko Pipalović (2,15), Marin Vidović (3,15), Marko Vidović (1,7), Josip Vidović (1,3), Ivan Pipalović (3,12), Anto Kovaćić (3,13), Marko Pipalović (1,4), Grgo Pauković (2,7), Marko Ćuković (1,5), Mijo Šimić (1,6)5. O selu, uz vojni zemljovid iz 1780., stoji: "Mali potok Gakovac, koji izvire između ovdašnjega kraja i gornjeg dijela sela Goleši iz ljeti suhog izvora, ima pitku vodu i svugdje je prijelazan. Šuma između sela i doline Rogoljice obrasla je mješovitim i rijetkim drvećem srednje visine. Brdo Rudera dominira nad selom i njegovim obližnjim krajobrazom. (...) U selu se nalazi zidani časnički stan, a od njega se pruža pogled na prolazni put."6 God. 1857. Bijela Stijena imala je 186, 1890. 198, 1931. 237, 1953. 194,7 a 1991. 50 stanovnika. 15.3. BOBARE Selo se nalazi na zapadnim obroncima Psunja, s lijeve strane rašaškog potoka, 15 km sjeverozapadno od Nove Gradiške, a 10 km sjeverno od Okučana. Nakon 1691. u Bobare su se doselili bosanski pravoslavci.1 God. 1702. opisani su skupa s Lještanima.2 Bobare su 1734. imale 7,1759.8,1779.8,1809.8, i 1839.8 pravoslavnih kuća.3 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Bobarama piše: "To malo selo leži ispod šumskog gorja Psunj, na jednom malom nevažnom potoku, koji vodi iz jednog izvora iz spomenute šume i na pola sata od sela utječe u potok Rašašku. Šuma u pravcu doline Rašaške visoka je, mjestimično gusto prorasla te presjecana dolinom Otavski, koja se tu prostire."4 God. 1857. imale su 107,1890.151,1931.170,1953.162,5 a 1991. 78 stanovnika. 15.4. BODEGRAJ
Naselje se nalazi na regionalnom cesti od Okučana u smjeru Novske, 15 km zapadno od Nove Gradiške. Danas je praktički spojeno s Okučanima. Predmnijeva se daje nakon izgona Osmanlija, u selu ostalo nešto stanovništva, ali je glavnina ipak doselila poslije. U komorskom popisu 1698. Bodegraj je ovako opisan: a} 1) Imena stanovnika: Grubeša Mazilin, brata 2, konja 2, volova 3, krava 1, june 1, svinja 6, kopača vinograda 2, ju pšenice 6, jutro ječma 1, jutara prosa 2, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 7 jutara. Stanko Ivanović, brata 4, sin 1, kći 1, konj 1, volova 3, krava 1, june 1, ovaca i koza 15, svinja kopača vinograda 4, jutara pšenice 5, jutro ječma 1, jutara prosa 3, vozova sijena 8, neobrađene ze 10 jutara.
4
Usp. Spomenica (J 930), 214. NAZ popis, kut. 89, 34. " HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 78. 7 Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. Pavičić (1953), 220. 2 Usp. Smičiklas (1891), 265. 3 Usp, Spomenica (1930), 214. 4 HUVZ, Gradiška pukovnija (1999), 80. 5 Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Mažuran (1988), 552-555. Prijevod s latinskog jezika. Kod opisa, uz Bodegraj opisano je i selo Lađevac. U izvorniku stoji: Podegray, odnosno Lagyevczy (1698). 5
Juraj Mišlević, sin 1, kći 1, konj 1, volova 4, krava 2, junadi 2, svinja 8, kopača vinograda jutara pšenice 4, jutro ječma 1, jutara prosa 2, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 6 jutara. Ninko Buković, sinova 2, kćeri 2, volova 2krava 2, junadi 3, košnica 4, kopača vinograda 2, jutara pšenice 3, jutro ječma 0.5, jutro prosa 1, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 9 jutara. Kostalin Miroslavić, brat 1, sin 1, volova 2, krava 2, junadi 2, ovaca 6, jutara ječma 4, vozov sijena 3, neobrađene zemlje 5 jutara. Lazo Perenćović, brat 1, sin 1, kćeri 3, konj 1, volova 3, krava 2, junadi 3, svinja 1, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, jutro ječma 1, jutro zobi 1, jutro prosa 1, voz sijena 1, neobrađene zemlje 2 jutra. Jovan Kaladžović, brata 2, sin 1, kći 1, konja 4, vol 1, june 1, ovaca i koza 15, svinja 2, košni 2, kopač vinograda 1, jutara pšenice 3, jutro ječma 0.5, jutro zobi 1, jutro prosa 2, vozova sijena 2 neobrađene zemlje 6 jutara. Bozo Rakić, brat 1, sin 1, kći 1, konj 1, volova 3, june 1, ovaca i koza 10, svinja 1, košnica 3 kopača vinograda 3, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, jutro prosa 1.5, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 2 jutra. Bozo Nikulić, sinova 3, konj 1, volova 4, junadi 4, ovaca 5, svinja 20, košnica 3, kopač vinograda 1, jutara pšenice 6, jutro ječma 1, jutara prosa 3, vozova sijena 4, neobrađene zemlje jutra. Mihalio Radoićis, sinova 2, konj 1, svinja 1, kopač vinograda 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1 neobrađene zemlje 8 jutara. Dobo Dragulević, brata 2, sin 1, konj 1, vol 1, june 1, ovaca 6, svinja 1, košnica 1, jutara pšeni 2, jutro prosa 1, voz sijena 1, neobrađene zemlje 4 jutra. Stoić Živković, sinova 2, kći 1, volova 4, june 1, svinja 1, košnica 1, kopača vinograda 4, jutar pšenice 3, jutro ječma 1, vozova sijena 4, neobređene zemlje 8 jutara. Miat Milanović, sin 1, june 1, svinja 1, košnica 1, kopača vinograda 2, jutro pšenice 1, jutro ječma 1, voz sijena 1, neobrađene zemlje 3 jutra. Guian Buiađović, sin 1, june 1, svinja 5, jutara pšenice 3, jutro prosa 1, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 5 jutara. Milanko Venović, brat 1, sin 1, konj 1, volova 2, ovaca i koza 13, svinja 1, jutara pšenice 5, jut ječma 0.5, jutara prosa 2, vozova sijena 2. Rodan Ozkerdanić, brat 1, sinova 4, kći 1, vol 1, june 1, ovaca i koza 10, jutro pšenice 0.5, jutr ječma 0.5, jutro prosa 1.5, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 4 jutra. Radovan Jovanković, sin 1, vol 1, june 1, svinja 1, jutro pšenice 1, jutro prosa 1, neobrađene zemlje 5 jutara. Bianko Raidoić, brat 1, sin 1, kći 1, june 1, svinja 1, jutara pšenice 2, jutro ječma 0.5, jutro pros 0.5, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 2 jutra. Mergino Rađanović, sin 1, kćeri 2, ovca 1, svinja 3, jutara pšenice 2, jutro ječma 0.5, jutro pros 1, voz sijena 1. Staniša Militić, brat 1, konja 4, junadi 2, svinja 1, jutara pšenice 2, neobrađene zemlje 2 jutra Sava Sladoiević, brat 1, kćeri 2, vol 1, june 1, svinja 1, jutro pšenice 1, jutro prosa 1, voz sijena Mihalio Vidović, brat 1, voli, krava 2, ovaca 6, svinja 1, jutro ječma 0.5, jutro prosa 1, voz sij 1, neobrađene zemlje 2 jutra. VukAgramović, sinova 4, krava 1, june 1, voz sijena 1. Vuia Daimaćis, brat 1, sinova 2, kći 1, vol 1, june 1, ovaca 4, jutro pšenice 1, jutro ječma 1, jutr prosa 1. Staniša Militić, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, jutara pšenice 1, jutro prosa 1. Mihalio Mislović, sinova 3, vol 1, krava 1, june 1, jutro prosa 0.5. Jovan Jovićis, sin 1, vol 1, june 1, jutro pšenice 1, jutro prosa 0.5.
Dragoslav Huglidović, brat 1, kćeri 2, krava 1, jutro pšenice 1. Miloia Marinković, braća 3, sin 1, kći 1, vol 1, junadi 2. Jovica Milić, sinova 2, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1. Kristin Voinaković. MiladinAbravanić, sin 1, june 1, kopač vinograda 1, Vucko Buianović, sin 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, kopača vinograda 2. Radoica Bošnjak, sinova 2, june 1. Ilia Cvišanin, sin 1, june 1, ovaca 3. Stanis Radoićis, june 1. Sava Petrović, brat 1, sinova 2, volova 2. Merga Ferenćović. Ukupno: braće 25, sinova 47, kćeri 21, konja 19, volova 44, krava 18, junadi 45, ovaca i koz 95, svinja 48, košnica 15, kopača vinograda 27, jutara pšenice 58.5, jutara ječma 17.5, jutara zob 2, jutara prosa 28.5, vozova sijena 54, neobrađene zemlje 96 jutara. 2) Istražni opis kneževstva pod sadašnjim vojvodom Petrom Klaićem. Prvaci ovih stanovnika: knez Grubiša Muzulin2, Stanko Ivanković, Juraj Kovaćović3, Blagoia Vuiković, Tribun Marković, Milosav Radlović4, nakon prisege, ispitivani, rekli su o točkam sljedeće: Stanovnici ovog mjesta imaju dostatno zemljišta za svoja ratarska gospodarstva, a ni nemaju puno ravnice. Nikakva razđjelba nije činjena, niti je išta riješeno glede ove točke. Sudske poslove obavljao je gradiški zapovjednik za čije usluge, ne treba ni pomišljati, da sije nešto naplatio. Neki stanovnik, imenom Jovan, spavajući u kućiš nekom ženom, u noći je ustao, ubio je sjekirom spomenutu ženu i pobjegao odnijevši neke stvari i sigurno puno novca, te se o njemu ništa više nije moglo doznati. Kamo je, naime, mogao otići ovaj ubojica, kako bi mogao biti priveden pred rečenog zapovjednika (budući da je bio pobjegao, a da stanovnici nisu znali). Zapovjednik je od spomenutih sela Lađevca i Bodegraja naplatio globu, nakon što je stanovnike po 12 dana stavio u zatvor, iznudio je od njih 100 florina. Obvezni su na stražarenje i plaćali su godišnje oko deset obroka vojnice, koje je prijašnjih godin naplaćivao knez i predavao vojvodi bez ikakve priznanice. A koliko su koje godine morali platiti, n mogu se sjetiti. Godine 1697. Ivan Stakić naplatio je, bez priznanica, od ovog kneževstva 1.20 zlatnih dukata, djelomice u zlatu a djelomice u srebrenom novcu, pojedinačno po 4 florina i 25 denara, kad se zbroji 510 florina. Godine 1698., uz namete u naravi, gospodinu Schlintenpuchu su pet obroka u vidu vojnice, 76 florina. Tuže se da osim služenja vojske moraju obavljati obične poslove oko gradiške tvrđave i prevo hranu po zapovijedi gradiškog zapovjednika te svake godine istom vojvodstvu pokositi veliku količinu sijena, oko 100 vozova, bez ikakve naknade, pod izlikom daje sijeno skupljeno i prevezen za Njegovo Veličanstvo, što je on ipak običavao upotrijebiti za svoje gospodarstvo. Isto tako, ov Jcneževstvo moralo, bez naknade, svojim sijenom u vrijeme zime uzdržavati sedmero krupne stok Slično, svake godine ova dva sela morala su, po odredbi istog zapovjednika, dati gotovu hran (krmu) pod izgovorom troškova što se moraju davati za ratne pohode, a to se utjerivanje često običavalo, a ne znaju koliko put. Tuži se, isto tako, Miladin Klenić5, kako je, naime, prošle jeseni, boraveći u logoru preko Sa nakon što im je ponestalo hrane, sa svoja četiri druga otišao kući da je donese i, premda se već sljedeći dan vratio s potrebnom hranom, gradiški zapovjednik kaznio ga je sa 36 florina. 2 3 4 5
U popisu stoji Mazilin. Nema ga u popisu. Budući da su skupa opisani Lađevci i Bodegraji, posljednja trojica su iz Lađevca. U popisu stoji Radmović. On jc iz Lađevca, a u popisu stoji Knemidžić.
Slično se tuže, kako su s kolima i volovima bili 1696. poslani u carski logor bez obskrbe hranom i budući da nisu imali opskrbe u logoru, morali su se zbog gladi vratiti iz logora. Zapovjednik j goniče ovog vojvodstva kaznio sa 70 florina. Osim toga, morali su za psovke, umjesto zatvora, platiti 14 florina. Godine 1697. imali su na hrani, bez ikakve plaće ili namire u sijenu, tri carska vola i jednog goniča. Godine 1696. morali su, bez opskrbe hranom, za potrebe svoje carske vojske, pod izlikom dovoženja namirnica iz Osijeka u Brod, dati dvoja kola, dvanaest ujarmljenih volova, od kojih se vratilo a sedam uginulo, a vrijedili su 140 florina. Tuže se, premda im je bilo posve jasno i poznato, da nisu morali u logor krenuti iz Osijeka u Bro s natovarenom hranom, bolja bi se rasporedba i proračun učinio da su govedari mogli ostati s poslanim kolima i da nisu trebali bježati i tako ne bi bili ni volova pogubili. 3) Opis terena i sredstava Ova su mjesta oduvijek bila sela, koja su smještena djelomice u gorju a djelomce u ravnici. Udaljena su dva i pol sata od Gradiške prema sjeveru. I budući da ova navedena sela imaju međusobno izmiješanu zemlju, nemaju uzajamnih međa, nisu se mogla odvojeno opisati, nego su oba zemljišta skupa. Stanovnici ovog mjesta grčkog su obreda, bili su vojnici koji su ratovali protiv kršćana; sada ti i nastanjeni stanovnici grčkog obreda vrše vojničku službu protiv Osmanlija. Kažu da na oba zemljiša nije bilo više nego četiri selišta, a nakon krčenja i proširivanja zemljišta, ono je podijeljen na oko 30 okućnica. Međe su im: s istoka selo Cage do potoka Slobošćine, š juga s pravca sela Bodegraji selo Dianovci (Okučani), a od Lađevca rijeka Sava, sa zapada selo Borovci, sa sjever selo Benkovac do brda Nakopan. Duljina i jednog i drugog zemljiša prostire se na oko tričetvrt sa hoda. Imaju oko 30 jutara neplodnih prigorskih oranica, a plodnijih oko 200 jutara smještenih u ravničarskom kraju. Imaju oko 50 kopača vinograda i dovoljno mjesta za sađenje novih. Na području Lađevca ima prigorskih žironosnih šuma oko pol sata hoda. u duljinu i Širinu. Sjenokoš imaju 150 jutara. Na području Bodegraja imaju prigorskih žironosnih šuma oko trećinu sata hoda u duljinu i širinu. Na području sela Lađevca vide se tragovi do temelja porušene kamene crkve. Na potoku Sloboštini postoje četiri vodenice i svaka od njih za dan i noć može samljeti oko 100 kg žitarica. Drugih tragova nema. b. O Bodegraju, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Selo leži na zemaljskoj cesti iz pravca Stare i Nove Gradiške prema Zagrebu i Bjelovaru u Hrvatskoj; njime dominiraju žbunaste uzvisine, koje se uzdižu prema sjeveru. (...) U selu se nalaze dva zidana časnička stana..."6 Bodegraj je 1759. imao 55,1779.47,1809.44,1839.52 pravoslavne kuće.7 God. 1857. selo je imalo 634,1890. 642,1931. 850,1953. 699,8 a 1991.562 stanovnika. 15.5. CAGE Naselje se nalazi na regionalnom putu u smjeru Pakraca, s desne strane Sloboštine, 14 km sjeverozapadno od Nove Gradiške, a 4 km sjeverno od OkuČana. Cage se spominju 1599. u svezi s preseljenjem krajišnika u okolicu Ivanića.1 U komorskom "HNTZ, Gvadišlia pukovnija (1999), 84. 7 Usp. Spomenica (1930), 211. Po katoličkim Šcmatizmima Cage i Bodegraj imali su 1837, 13 katolika i 550 pravoslavnih, a sam Bodegraj (1929.) 20 katolika i 668 pavoslavnih. Usp. Schematismus cleri (1837), 47; (1929), 50. * Usp. Korenčić (1979), 421, ' Usp, Pavičić (1953), 213.
popisu 1698. selo je ovako opisano: a. 2 1) Imena stanovnika: Radivoj Siminsin, brat 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, košnica 1, jutara pšenice 2, jut ječma 1, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 10 jutara. Jovan Resoiević, brat 1, sin 1, volova 2, krava 2, junadi 2, svinja 1, košnica 1, kopača vinogra 2, jutara pšenice 2, jutara prosa 2, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 10 jutara. Radak Paulović, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca 3, svinja 1, jutara pšenice 2, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 5 jutara. David Deanović, sinova 2, kćeri 2, volova 2, krava 2, junadi 2, svinja 4, jutara pšenice 3, jutro ječma 0.5, jutara prosa 2, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 5 jutara. Vukoie Paulović, brat 1, sinova 2, ovaca 3, svinja 1, jutro pšenice 1, jutro prosa 1, vozova sijen 2, neobrađene zemlje 3 jutra. ObradinJanetović, sinova 2, kći 1, volova 2, krava 1, june 1, ovca 1, svinja 1, Icošnjica 2, juta pšenice 3, jutro ječma 1, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 4 jutra. Milak Lauranović, vol 1, krava 2, junadi 2, ovaca 3, svinja 2, jutro pšenice 1, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 10 jutara. Sekula Dragalević, brat 1, ovaca 4, svinja 2, jutro pšenice 0.5, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 6 jutara. Vugrin Marković, braće 2, vol 1, krava 1, ovca 1, svinja 1, jutara pšenice 2, jutro ječma 1, jutr prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 6 jutara. Vuić Samoraduć, jutro ječma 0.5. Ukupno: braće 6, sinova 9, kćeri 5, volova 10, junadi 10, ovaca 15, svinja 14, košnica 4, kopač vinograda 2, jutara pšenice 17.5, jutara ječma 4, jutara prosa 9, vozova sijena 19, neobrađene zemlje 59 jutara. 2) Ovo je mjesto od pamtivjeka bilo selo. Položaj mu je brdovita udaljeno je sat hoda od kule Bijela Stijena. Imaju skromne.kućice. Zemljište mu se prostire oko pola sata hoda u duljinu i širinu. Mede su mu: s istoka Rat kovač do međe Bukvemen, s juga selo Dianovac (Okučani) do međe Dvoi vitlovica mlin, sa zapada Goleši do tzv. Zikuvina kamena, sa sjevera Subocka. Govore, da je u osmansko doba bila samo jedno selište podijeljeno na pet kuća, a nakon krčenja i oplemenjivanja zemljišta imaju sedam kuća čije cjelokupno zemljište obuhvaća 150 jutara neplodnih prigorskih oranica. Imaju dva kopača vinograda a za nove nasade ima dosta mjesta. Sjenokoša imaju 30 jutara, a 100 jutara šuma za loženje. Nema nikakvih tragova zgrada. Na stubockom potoku imaju dva mjesta za vodenice; za sada nijedna nije sagrađena. Drugo ništa nisam zapazio. Druge su točke kao u selu Medari. b. Uz vojni zemljovid iz 1780. o selu stoji: "Rijeka Sloboština u ovom je kraju tri stope duboka... Ovdje treba još spomenuti da se graba pokraj mlina, koja iz te rijeke vodi ispod sela, a u blizini mlina ima nekoliko uobičajenih žličarica, opet spaja s rijekom te da nije na svim mjestima prijelazna. Brijeg Ostruil, obrasto mješovitim, žbunastim drvećem, dominira nad brijegom Vražje, djelomično pokrivenim vinogradima, kao i onostranim dolinskim brežuljkom ovoga kraja, a tim brijegom opet nadaleko dominira brijeg Časka glavica kod Benkovca..."-1 Cage su 1759. imale 19,1779.20,1809. 21,1839.20 pravoslavnih kuća.4 God. 1857. selo je imalo 175,1890. 256,1931.338,1953. 251,5 a 1991.420 stanovnika. 2
Mažuran (1988), 528s. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Csaghc (1698). HNTZ, Gradislat pukovnija (1999), 83. Usp. Spomenica (1930), 213. U NAZ Prot., 31/111, 53. stoji da Cage imaju 20 pravoslavnih kuća. Prema Schematismus cleri (1929), 50, Cage su imale 305 pravoslavaca i 23 katolika. 5 Usp. Korenčić (1979), 421. s
4
172 15.6. ČAPRGINCI
Selo se nalazi u psunjskom gorju, nedaleko od izvora potoka Draževca, 14 km sjeverozapadno od Nove Gradiške, 8 km sjeverno od Okučana. U komorskom popisu 1698. selo je ovako opisano: a. 1 1) Imena stanovnika: Stoian Glibašević, brat 1, sin 1, ovaca 2, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 2. Dragoia Mitrović, brat 1, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 8, svinja 5, košnica kopača vinograda 3, jutara pšenice 3, jutro ječma 0.5, jutro zobi 1, jutara prosa 2, vozova sijena 4 neobrađene zemlje 9 jutara. Jovan Vuikovič, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, kopač vinograda 1, jutara pšenice 4, jutro prosa vozova sijena 2, neobrađene zemlje 9 jutara. Vukašin Gerbačevič, brat 1, sinova 2, vol 1, krava 1, june 1, ovaca 4, svinja 2, košnica 1, ko vinograda 1.5, jutara pšenice 1.5, jutro ječma 1, jutro prosa 1, vozova sijena 4, neobrađene zemlje jutara. Jašin Milanovič, sinova 2, kćeri 2, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, kopač vinograda 1.5, juta pšenice 2, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 5 jutara. Milivoi Miliović, sin 1, kćeri 2, vol 1, krava 1, june 1, ovaca 3, svinja 1, jutara pšenice 2, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 5 jutara. Ste fan Listar, kći 1, krava 1, junadi 2, ovaca 5, svinja 4, jutara pšenice 2, jutro prosa 1, vozo sijena 2, neobrađene zemlje 5 jutara. Stanivulc Baći, kćeri 3, june 1, ovaca 6, svinja 1, košnica 1, kopač vinograda i, jutro pšenice jutro prosa 1, vozova sijena 2. Ninko Praegeovac, sin 1, krava 1, jutro pšenice 1. Ukupno: braće 3, sinova 9, kćeri 7, konja 2, volova 5, krava 7junadi 8, ovaca i koza 28, svin 13, košnica 4, kopača vinograda 9, jutara pšenice 17.5, jutro ječma 1.5, jutro zobi 1, jutara prosa vozova sijena 20, neobrađene zemlje 32 jutra. 2) Ovo mjesto oduvijek je bilo selo. Udaljeno je pola sata od Bijele Stijene, u brdovitu kraju nastanjeno ljudima grčkog obreda. Imaju bijedne kućice napravljene od pruća. Njihov teritorij prostire se pol sata u duljinu a čet sata u širinu. Međe su mu: na istok planina Prenj do potoka OraŠac, na jug Cage do međe Kam na zapad selo Goleši do međe potoka Klenovac. Tvrde da su o osmansko doba imali samo jedno selište, a njihov teritorij danas ima 120 jutar oranica osrednje plodnosti. Imaju 10 kopača vinograda, 40 jutara sjenokoša i oko 200jutara šum za loženje. Imaju jednu vodenicu na rječici Slobošćini koja za dan i noć može samljeti oko 80 kg Drugo ništa nisam zapazio. Ostale točke slažu se sa opisom sela Medari. b. Čaprginci su 1702. ovako opisani: 1) Imena stanovnika: Blagaj Mitrović, Vukmir Terzić, Stefan Miletić, Tadia Stojatović, J Mitrovic. 2) Imaju ukupno: selišta 3.75, oženjene braće 3, konja 6, ždrjebadi 3, volova 8, krava 7, jun 8, ovaca, koza, janjadi 64, svinja 23, košnica 8, kopača vinograda 3, zasijanih jutara: pšenice i 12, ječma i zobi 1, prosa 5, kukuruza 6, sjenokoša 11. 3) Selo Capriginci smješteno je u goiju pored psunjskih šuma. Pakrac je od njega udaljen dva pol sata prema sjeveru, a Gradiška dva i pol sata prema jugu. Međe su mu: selo Sirinciprema jugu 1
Mažuran (1988), 529,s. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Csapigarinczy (1698).
Bobare i Lještaniprema sjeveru, psunjske šume prema istoku, Benkovac prema zapadu. Zemlje i livade ovoga sela komisija je prenijela djelomice na susjede. Ima 60 jutara oranica, sjenokoša 13 zajedničkih pašnjaka u obilju, vinograda jednog kopača, vodenicu na rječici Sloboštini, drv uzimaju izpsunjskih šuma. Kad su Nijemci iz tvrđava i utvrda istjerali Osmanlije; stanovnici su se - kojih je ovdje bilo 5 ku grčkog vjerozakona - razbježali, a selo je tri godine bilo pusto. Sadašnji stanovnici istog vjerozako došli su iz Bosne i nastanili še u pet kuća. Ne znaju kome su njihovi prethodnici plaćali porez, pa onda ovo mjesto pripada državnoj blagajni.2 Selo je 1734. imalo 12,1759.16,1779.19,1809.15, a 1839.14 pravoslavnih kuća.3 Uz vojni zemljovid iz 1780. za Čaprgince piše: "Potok Dabrovac... teče ovim krajem, pjeskovita je dna, ima pitku vodu i do četiri stope visoke obale; dolazi iz brdovite visoke šume... a dolje kod Smrtića utječe u potok Draževac.... Šuma niz dolinu s obje strane doline ima visoko mješovito drveće, ali i gusto žbunasto drveće, te osim puta prema Ratkovcu ovuda nema drugih prolaznih putova."4 God. 1857. Čaprginci su imali 148,1890.151,1931.192,1953.126,5 a 1991.94 stanovnika. 15.7. ČOVAC Covacje smješten između autoceste i rijeke Save, 16 km jugozapadno od Nove Gradiške a 4 km jugozapadno od Okučana, 96 m n/m. Ne spominje se ni u starijim izvorima, ni u komorskom popisu 1698., ni u popisu 1702. Naseljen je pravoslavnim življem. God. 1759. selo je imalo 47, 1779. 47, 1809. 49, 1839. 47 pravoslavnih kuća.1 O Covcu, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Potok Jelas... ima plitke obale, za stoku pitku vodu, duboko kaljužavo dno; premošćen je drvenim mostom i odavde do Gređana nema prolaza. Dolazi od Okučana i na tričetvrt sata nizvodno od sela, ipak već u šumi, ulijeva se u rijeku Mali Strug."2 God. 1857. imalo je 543,1890. 543,1931. 633,1953. 583,3 a 1991.373 stanovnika. 15.8. DONJI ROGOLJI Selo se nalazi u psunjskom gorju, s desne strane rogoljičkog potoka, 17 km sjeverozapadno od Nove Gradiške, 10 km sjeverno od Okučana. U starijim izvješćima Donji i Gornji Rogalji bili su jedinstveno selo. Ono je i u osmansko doba bilo naseljeno. Spominje se 1599. u svezi s odlaskom krajišnika u okolicu Ivanića i u druge sjeverozapadne krajeve.1 Rogolji su 1698. opisani u distriktu Subocka.2 a. Imena stanovnika: Radosav Zastanić, brati, sinova 2, kći 1, konj 1, vola 2, krava IJune 1, ovaca i koza 10, svinja 1
Smičiklas (1891), 267. Prijevod s latinskog jezika. Usp. Spomenica (1930), 214. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 81. 5 Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. Spomenica (1930), 211. U NAZ Prot. 31/III, 53. stoji da selo ima 63 kuće "in quo residet Proto Popa cum quatuor Poponibus". U izvorniku stoji: Csovaez (1760). 2 HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 93. > Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. Pavičić (1953), 213, 219. 2 Mažuran (1988), 504s. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Rogollye (1698), Rogolye (1702). 3
4
l, kopač vinograda 1, jutara pšenice 3Jutara prosa 2, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 10 jutara Vukadin Radanović, sinova 2, vol 1, svinja 1, košnica 2, jutara pšenice 2, jutro prosa 1, voz sije 1, neobrađene zemlje 5 jutara. Zivko Radanović, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, jutara pšenice 3, jutro prosa 1, voz sijena 1, neobrađene zemlje 4 jutra. Milovan Bošnjak Ilia Jovanović, june 1, jutara pšenice 2, jutro prosa 1. Jovan Bošnjak, june 1, jutro pšenice 1, jutro prosa 1. Jovan Funatović, brat 1, sin 1, june 1, ovaca 5, svinja 5, jutro pšenice 1, jutro ječma 1, jutro zobi 1, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 3 jutra. Vukoman Kovaćević, brat 1, sin 1, konj 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 15, košnica 1, kopača vinograda 2, jutara pšenice 4, jutro ječma 1, jutro zobi 1, jutara prosa 2, vozova sijena 4, neobrađen zemlje 6 jutara. Vuk Vukosavić, volova 2, krava 1, june 1, ovaca i koza 10, košnica 2, kopač vinograda 0.5 jutara pšenice 2, jutro ječma 1, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 8 jutara. Vuin Vukosavić, brat 1, sin 1, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 2, ovaca i koza 12, svinja 3, kopa vinograda 1, jutara pšenice 2, jutro zobi 1, jutro prosa 1, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 4 jutra Božicko Vukosavić, brata 2, krava 1, june 1, ovaca 5, jutro pšenice 1, jutro prosa 1, vozova sijen 2, neobrađene zemlje 8 jutara. Sava Vukosavić, braće 2, konj 1, vol 1, krava 1, ovaca i koza 9, svinja 6, jutara pšenice 2, jutr prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 4 jutra. Vasel, brat 1, june 1, jutara pšenice 2, jutro ječma 1, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 5jutar Gašpar Sobotić, sin 1, volova 2, krava 1, ovaca 6, jutara pšenice 2, jutro prosa 1, voz sijena 1, neobrađene zemlje 5 jutara. Jačim Kolarić, june 1, jutara pšenice 2, jutro prosa 1, voz sijena 1. Ukupno: braće 9, sinova 9, konja 5, volova 11, krava 9, junadi 12, ovaca i koza 68, svinja 16 košnica 5, kopača vinograda 4.5, jutara pšenice 29, jutara ječma 3, jutara zobi 4, jutara prosa 15, vozova sijena 25, neobrađene zemlje 62 jutra. b.3 God. 1702. Rogolji su opisani skupa sa selom Brezićanima. Budući da tog naziva danas nema - nema ga ni u popisu sela rogoljske pravoslavne župe - to se, vjerojatno, odnosi na Donje i Gornje Rogolje. 1) Imena stanovnika: Radosav Radonović, Vukoman Kovacoviz, Vasil Mitrovic, Vgrin Vukasović, Vuk Grubećiz, Bosa Teodorović, Jovan Jagnatović, Sivko Ivanković, Sobo VukaŠćo Sifko Radonović, Kaspar Sobolić. Imaju ukupno: selišta 6.12, oženjene braće 5, konja 7, ždrjebadi 2, volova 18, teladi 5, krava junadi 18, ovaca, koza i janjadi 67, svinja 13, košnica 7, kopača vinograda 8, pšenice i raži 14.5 ječma i zobi 5, prosa 10.5, kukuruza 4.5, kosaca livada 18. 2) Selo Rogolji i Brezićani smješteni su u uvali među gorjem a tvrđava Pakrac im je dva sata hoda prema sjeveru. Međe su mu: na sjever Skenderovci, na istok šume Psunj, na jug Bobare i Lještani, na zapad Caglić. Imaju 170 jutara oranica, 30 jutara sjenokoša, obilje zajedničkih pašnjaka u gorju te vrtova i plodonosnih vinjaga, obrađenih vinograda 8 kopača, jednu mala vodenica na potoku Rošaćko. Suma nemaju. Drva uzimaju po potrebi izgore spomenutih velikih šuma. Kad su Nijemci u ovaj kraj prvi put došli, stanovnici su se odavde razbježali i selo je ostalo jedn godinu pusto, a onda je ponovno oživjelo. U osmansko doba bile su 4 kuće grčkog obreda, a sada 3
Smičiklas (1891), 265. Prijevod s latinskog jezika.
ih je 11 istog vjerozakona. O kršćanskom gospodaru zemlje ništa ne znaju reći. Posljednji osmansk gospodar bio je gradiški kapetan Tućeroviz. Nisu davali ni tlake ni desetine, nego su samo na Kerendiji davali straže. Od jednog selišta morali su godišnje platiti jedan dukat. Ovo je mjesto komorska zemlja. c. Rogolji su bili sjedište pravoslavne župe. God. 1734. imali su 16,1759.18,1779.24,1809. 26, a 1839. 25 pravoslanvih kuća.4 Na vojnom zemljovidu iz 1780., premda su iscrtani odvojeno, Rogolji su opisani kao jedno selo. "Dolina potoka Rogoljice duboka je i neprohodna. Potok je ovdje gotovo cijelom duljinom prohodan. Kod gornjeg dijela sela u taj se potok ulijeva mali potok, koji dolazi iz Vrtlinskih izvora ispod brijega Vrtina... Potok Rašiška istječe kod crkve sv. Grgura iz obližnje šume Psunj; ispod spomenute crkve, gdje stvara mali otok, ima prolaz te dvije do tri stope visoke obale; dolje na putu odavde za Trnakovac premošćen je drvenim mostom... Tik ispod spomenutog mosta njegova se pitka voda miješa s potokom Rogoljicom, a nakon tog se miješanja vode rijeka dalje naziva Sloboština. (...) Povezani gorski prijevoji Konjska glava i Bjelavina najviše su uzvisine... Brdo Bregov dominira nad selom, a njima opet dominira, iako nešto udaljenije, u rijetko žbunje zarasli brijeg Sladunj. (...) Crkva sv. Grgura drvene je građe."5 U popisu pučanstva vođeni su kao jedinstveno selo, a 1948. imali su 130,1961.128/'a 1991. 99 stanovnika. 15.9. GORNJI ROGOLJI Selo se nalazi u psunjskom gorju 2 km sjevernije od Donjih Rogolja, u smjeru Pakraca, s lijeve strane rogoljičkog potoka. U povjesnim izvorima Rogolji su bili jedinstveno selo; nije dijeljeno. Možda se jedno od njih kao što je prije spomenuto - ranije nazivalo Brezićanima. Koji je dio sela u prošlosti imao prednost, teško je reći. Ono što je u povijesnim izvorima rečeno-a stoje stavljeno u Donje Rogolje - odnosi se i na Gornje Rogolje. God. 1857. Rogolji su, odnosno Gornji Rogolji, imali su 1857. 275,1890. 420,1931. 700, 1953.215,1 a 1991.102 stanovnika. 15.10. LAĐEVAC Lađevac se nalazi pod Lađevačkim brdom 17 km zapadno od Nove Gradiške uz regionalnu cestu u smjeru Novske a 4 km sjeverozapadno od Okučana. U komorskom popisu 1698. opisan je skupa s Bodegrajem, pa su ovdje pobilježeni samo stanovnici. a.1 Imena stanovnika: Tribun Marković, brat 1, ovaca 5, svinja 1, kopač vinograda 1, jutro prosa 1, voz sijena, neobrađene zemlje 6 jutara. . " Blagoia Marković, sin 1, konj 1, volova 2, krava 1, june 1, ovaca 2, svinja 2, kopač vinograda jutara pšenice 2, jutara prosa 2, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 6 jutara. Milosav Radmonić, brati, sin 1, konja 2, volova 3, junadi 2, ovaca 3, kopač vinograda 1,jutara pšenice 4, jutro prosa 1, neobrađene zemlje 4 jutra. 4
Usp. Spomenica (1930), 214. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 79s. Usp. Korenčić (1979), 421. ' Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Mažuran (1988), 551s, Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Lagyevczy (1698).
5 4
Stanko Zerjak, konj 1, vol 1, krava 1, jutara pšenice 2, jutro prosa 1, voz sijena 1, neobrađene zemlje 2 jutra. Tadia Ignatović, brat 1, sin 1, konja 2, volova 2, june 1, ovaca i koza 10, kopač vinograda 1 jutara pšenice 4, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 5 jutara. Maksin Knemiđić, sin 1, krava 1, june 1, kopač vinograda 1, jutro pšenice 0.5, jutro prosa 1 vozova sijena 2, neobrađene zemlje 3 jutra. Miladin Knemiđić, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca 5, svinja 7, jutara pšenice 2, vozova sije 3, neobrađene zemlje 7 jutara. Ilia Ignatović, sin 1, krava 1, june 1, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, jutro prosa 0.5, vozov sijena 2, neobrađene zemlje 4 jutra. Vidović, brat 1, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, košnice 2, jutro pšenice 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 3 jutra. Jakša Vuković, brata 3, sinova 2, volova 3, krava 3, junadi 3, ovaca i koza 10, kopača vinogra 2, jutara pšenice 5, jutara prosa 5, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 6 jutara. Dragola Vukoiević, brata 2, kći 1, volova 3, krava 2, junadi 2, ovaca 4, košnica 5, kopača vinograda 2, jutro zobi 1, jutara prosa 4, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 6 jutara. Staniša Voiković, sinova 2, kćeri 2, volova 2, krava 1, june 1, košnica 1, kopača vinograda jutro prosa 1, voz sijena 1, neobrađene zemlje 4 jutra. Miladin Miletić, krava 1, june 1, ovaca 6, jutro pšenice 1, vozova sijena 4, neobrađene zemlje jutra. Marko Praekovsanec, sinova 2, kćeri 2, vol 1, krava 2, junadi 3, jutro pšenice 1, jutro prosa 1 vozova sijena 2. Radoš Ignatović, brata 2, vol 1, krava 1, junadi 2, košnica 1, jutara pšenice 2, jutro prosa 1, neobrađene zemlje 3 jutra. Vuica Jovićis, sinova 2, kći 1, svinja 5, jutro pšenice 1, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađe zemlje 3 jutra. Đerko Vidović, kćeri 3, svinja 1, jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 5 jutara. Marinko Bošnjak, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 5 jutara. Gozdan Zaidović, brat 1, vozova sijena 2. Simo Bošnjak, brata 2, jutro pšenice I Cvio Starac. Radivoi Sainavić, brat 1, sin 1. Vukolia Kovaćović, brat 1, sin 1. Bošnjak, sin 1. Ukupno: braće 15, sinova 15, kćeri 10, konja 7, volova 20, krava 18, junadi 20, ovaca i koza svinja 16, košnica 10, kopača vinograda 12, jutara pšenice 29.5, jutro zobi 1, jutara prosa 20.5 vozova sijena 41, neobrađene zemlja 76 jutara. b. Uz vojni zemljovid iz 1780. o Lađevcu piše: "Ovo selo... leži ispod brijega Vedro, koje dominira nad njegovim krajem...; padina sela dijelom je obrasla rijetkim žbunjem, a dijelom prekrivena vinogradima. Grabu Crkveni, kraj koje izvan sela stoji od drveta izgrađena crkva, natapa mali izvor iznad te crkve..."2 Lađevac je 1734. imao 26,1759. 37,1779. 38,1809 38,1839. 36 pravoslavnih kuća.3 God. 1857. imao je 312,1890.505,1931. 743,1953.592,4 a 1991. 424 stanovika.
2
HNTZ, Gradiška pultovnija (1999), 69, * Usp. Spomenica (1930), 211. Prema Schematismus deri (1929), 50, Ladcvac je imao 672 pravoslavca i 12 katolika. 4 Usp. Korenčić (1979), 421.
15.11. LJEŠTANI
Selo se nalazi u psunjskora gorju, s desne strane rogoljskog potoka, nedaleko od Rogolja, 17 km sjeverozapadno od Nove Gradiške, 10 km sjeverno od Okučana. Lještani se ne spominju u komorskom popisu 1698., a 1702. opisani su skupa sa selom Bobarama. a.1 1) Imena stanovnika: Radoica Likić, Marko Dabrišic, Jovan Romanić, Teodor Nikolić, Ivan Vućkovic, Trifon Bosanca 2) Ukupno posjeduju: selišta 3.75, oženjene braće 4, konja 2, volova 6, tele 1, krava 7, junad 12, ovaca, koza, janjadi 35, svinja 28, košnica 4, kopača vinograda 9, pšenice i raži 11 jutara, ječma i zobi 3 jutra, prosa 6 jutara, kukuruza 6 jutara, livada 10 kosaca. 3) Selo Lještani s Bobarama nalaze se u gorju. Dva sata prema sjeveru je tvrđava u Pakracu, a tri sata prema jugu u Gradiškoj. Međe su mu: Rogolji prema istoku, Bijela Stijena prema jugu, Bjelanovac prema zapadu, Caglić prema sjeveru. Ima 110 jutara oranica, 10 kosaca livada, obilje zajedničkih pašnjaka, 9 kopača obrađenih vinograda u kojima, a i u vrtovima, ima plodonosna voća. Na rašaškom potoku imaju jednu vodenicu. Suma nemaju. U osmansko doba bila je samo jedna kuća u kojoj su boravili muslimani. Sadašnji stanovnici došli su iz Bosne prije 9 godina i ovdje se nastanili Tu sad ima 6 kuća grčkog obreda. O kršćanskom gospodaru zemlje ništa ne znaju, a sad ovo mjesto spada pod komorsku upravu. b. Lještani su 1734. imali 5,1759. 9,1779. 8,1809.7, a 1839. 7 pravoslavnih kuća.2 God. 1857. imali su 40,1890.51,1931.109,1953.90,3 a 1991.35 stanovnika. 15.12. OKUČANI
Naselje se nalazi 13 km zapadno od Nove Gradiške na regionalnom putu u smjeru Novske, na raskrižju putova u smjeru Pakraca odnosno Stare Gradiške. U starini se zvalo Dijanovac^ a sredinom XVIII. st; nazvano je Okučani1 prema okuci što je tu čini rječica Sloboština.2 U blizini Okučana nalazila se varoš Pakarska pa je po njoj nazvana nahija Pakarski Sredel, koja se spominje 1565. god. Njoj su tada pripadali: selo Dijanovac, varoš Pakarska, selo Hrastje i druga,3 U komorskom opisu 1698. Okučani su opisano kao utvrda: a. 4 1) Imena stanovnika i podložnika: Simun Kešić, sin 1, konj 1, volova 3, krava 3, junadi 4, svinja 3, košnica 2, jutara pšenice 8, jutr ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 5. Petar Maister, sinova 2, konja 3, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 6, jutara pšenice 8, jutro ječma 1, jutro zobi 0.5, vozova sijena 4. Boso Smolanćević, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 4, vozova sijena 2. Stanivuk Stevanović, volova 3, krava 3, junadi 6, ovaca i koza 10, svinja 10, košnica 2, jutara pšenice 10, jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Mikša Kešić, sinova 2, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 4, košnica 1, jutara pšenice 5, jutro zo 1, vozova sijena 2. 1
Smičiklas (1891), 265s. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji Lcsztany (1702). Usp. Spomenica (1930), 214. * Usp. Korenčić (1979), 421. 1 U kanonskom izvješću 1761. stoji: Okuchani. Usp. NAZ Prot. 31/111, 53. 2 Usp. Pavičić (1953), 221. 3 Usp. Šabanović (1982), 224. 4 Mažuran (1988), 222-227. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: "Opidum haidonicale Dianovcz". 2
Luić Kešić, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, jutara pšenice 5, jutro ječma 1, vozo sijena 2, najamnik 1. Dimiter Domić, sin 1, konj 1, volova 3, krava 2, junadi 3, svinja 5, jutara pšenice 8, jutro zobi 1 jutro ječma 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Lubuia Ćetić, sinova 3, kći 1, konj 1, volova 2, krava 1, june 1, košnica 1, jutara pšenice 6, jutr ječma 1, vozova sijena 2, najamnika 2. Ćulića Doić, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, jutara pšenice 3, vozova sijena 2, najamnika 3. Vuica Komlenović, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, ovaca 2, jutara pšenice 4, jutro ječma 0.5, voz sijena 0.5. Bogdan Vuićić, sin 1, kći 1, vol 1, krava 2, junadi 3, svinja 3, jutara pšenice 4, jutro ječma 1, vo sijena 1. Juka Radonović, sinova 2, kćeri 2, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 2, kosaca 1.5. Gavrilo Kovaćević, volova 2, krava 2, junadi 4, jutara pšenice, 5, jutro ječma 1, voz sijena 1.5, najamnik 1. Jovan Neksić, konj 1, krava 1, junadi 2, jutro pšenice 1, najamnik 1. Ostoa Caglević, sin 1, kćeri 2, konja 2, volova 3, krava 1, junadi 2, ovaca i kojza 20, svinja 1 košnica 5, jutara pšenice 8, jutara ječma 2, vozova sijena 2, najamnik 1. Ignjac Kovaćević, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 5, svinja 2, košnica 1 jutara pšenice 3, voz sijena 1. BogOsa Ećimović, sinova 2, kći 1, konja 2, volova 3, krava 2, junadi 4, jutara pšenice 8, jutara zobi 2, vozova sijena 2, najamnik 1. Dobrovoj Ćešanović, sin 1, kći 1, konja 3, volova 4, krava 4, junadi 7, svinja 10, košnica 3, juta pšenice 9, jutro ječma 1, jutro zobi 1, Vozova sijena 2, najamnika 2. Radivoj Vuković, ovca 1, jutro pšenice 1, najamnik L MilakJoković, junadi 7, jutro pšenice 1. Miat Militić, sin 1, jutropšenice 1. ] ' ' Štipan Milivoić, konja 2, vola 2, svinja 4, jutara pšenice 5, jutro ječma 1, vozova sijena 2, najamnika 2. [ | Stanivuk Petković, sinova 3, konja 2, volova 3, krava 2,1junadi 4t svinja 3, košnica 6, jutara pšenice 8, kosaca 2, najamnik 1. ' | Bogoslov Sestanović, sinova 2, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 3, svinja 2, jutara pšenice 4, ju ječma 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Vukomir Milanović, kći 1, konja 2, volova 4, krava 3, junadi 6, svinja 15, košnica 5, jutara pšenice 8, vozova sijena 2, najamnik 1. Jerman Marćetić, sinova 3, konj 1, volova 3, krava 2, junadi 4, košnica 5, jutara pšenice 6, jutr ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 3. Pero Smićić, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, jutara pšenice 3, voz sijena 1, Harleta Rabsanović, kći 1, vol i, junadi 2, svinja 2, košnica 2, jutara pšenice 4, jutro ječma 1, vozova sijena 2. Simon Dobrić, kći 1, konja 3, volova 4, krava 4, junadi 8, svinja 5, košnica 3, jutara pšenice 8 voz'sijenal. Mirko Nekšić, sin 1, kći 1, vol 1, b-ava 1, junadi 2, svinja 1, jutara pšenice 3, jutro ječma 1. Radosa Kovaćević, sinova 2, volova 2, krava 2, junadi 3, svinja 1, jutara pšenice 4, jutro ječma 1, najamnik 1. Boso Cvetković, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 5, košnica 1, jutara pšenice 2, jutro ječma 1, jutro zobi 1, voz sijena 1. , Radiak Mikić, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 3, jutro ječma 0.5, kosac sijen 1, najamnik 1.
Petos Janković, sin 1, kćeri 2, konja 2, vol 1, Icrava 1, june 1, svinja 2, košnica 1, jutara pšenic 4, jutro zobi 1, vozova sijena 2, najamnika 2. Lukić Slavoiević, sinova 2, kćeri 2, volova 2, krava 2, junadi 4, ovaca i koza 10, svinja 10, košnica 2, jutara pšenice 7, jutro ječma 0.5, jutro zobi 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Boso Ulimanović, sin 1, kćeri 2, krava 2, junadi 3, svinja 1, košnica 1, jutara pšenice 3, voz sije 1, najamnik 1. Vuk Đurić, krava 1, june 1, jutro pšenice 1. Miho Smerdanović, sin 1, konj 1, vol 1, Icrava 1, junadi 2, jutara pšenice 3. Milin Klaić, sinova 2, konj 1, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 1, jutara pšenice 4. Nikola Ladić, jutro pšenice 1, najamnik 1. David Jonović, sin 1, volova 2, krava 2, junadi 2, svinja 2, košnica 1, jutara pšenice 3, najamnik Radonja Zobćić, sinova 2, vol 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 3. Stoian Marić, ovaca i koza 5, jutara pšenice 2, najamnik L Vukoman Jomanović, sin 1, vol 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 2, jutro ječma 0.5, voz sijena 1, najamnik 1. Marko Jovanović, sin 1, kći 1, krava 1, junadi 2, jutro pšenice 1.5. Nerlcsa Baiac, sinova 3, kćeri 2, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 1, jutara pšenice Miloie Maister, kći 1, volova 2, svinja 6, jutara pšenice 5. Sivko Merđanović, kći 1, vol i, krava 1, june 1, jutara pšenice 3, jutro ječma 1.5. Vulimer Dragosovać, kći 1, konj 1, voli, krava 1, junadi 2, svinja 1, košnica 1, jutara pšenice 3 jutro ječma 0.5, voz sijena 1.5. Bogić Mirković• sin 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, košnica 1, jutro pšenice 1. Ilia Dragonović, krava 1, junadi 2, svinja 1, košnica 1, jutro pšenice 1. Statumir Jaković, sinova 3, ovaca i koza 4, jutro pšenice 1, najamnik 1. Radovan Berisa, kći 1, vol 1, krava 1, ovaca i koza 6, jutara pšenice 3, najamnika 3. Miloie Maister, vol 1, ovaca i koza 6, jutara pšenice 4, najamnik 1. Radoica Verisavie, sinova 2, konj 1, ovaca i koza 5, košnica 1, jutara pšenice 5, najamnik 1. Petar Mihailović, vol 1, krava 1, junadi 2, košnica 1, jutara pšenice 4. Jovan Ivanović, volova 2, krava 1, june 1, jutara pšenice 3. OstoianAbranovićkći 1, krava 1, junadi 2, svinja 5, jutara pšenice 4, voz sijena 1, najamnik 1. Milica Stanšić, sinova 2, kći 1, volova 2, krava 2, junadi 2, svinja 6, jutara pšenice 6, jutara ječm 2, vozova sijena 3, najamnik 1. Prodan Stanšić, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 6, jutara pšenice 6, jutro ječma 1. Damian Stanić, sin 1, konja 3, volova 4, krava 3, junadi 6, ovaca i koza 10, svinja 10, košnica jutara pšenice 12, jutara ječma 2, jutara zobi 2, vozova sijena 6, najamnika 2. Stanko Tovarić, konj 1, Icrava 1, junadi 2, jutara pšenice 3, najamnika 2. Vtaden Rac, sin 1, kći 1, ovaca i koza 5, jutro pšenice 1, najamnik 1. Jerman Starac, sin 1, volova 2, krava 2, junadi 2, jutara pšenice 6, vozova sijena 2. Vućia Janković, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 2, ovaca i koza 5, jutara pšenice 5, voz sijena 1 najamnik 1. Stoić Obradović, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 4, vozova sijena 3. Vukosav Zeić, kći 1, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 4, jutara pšenice 6, jutro ječma 1, jutro zo 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Ivan Susnjak, vol 1, krava 1, junadi 4, svinja 4, jutara pšenice 3, jutro ječma 0.5, najamnik 1. Obrad Kopić, sinova 3, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 2. VečeririRac, vol 1, krava 2, junadi 4, jutara pšenice 4. Milinko Kevanović, sinova 2, vol 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 2. Zmedar Predragović, kći 1, jutro pšenice 1.
Ilia Cetković, vol 1, krava 2, junadi 4, svinja 6, jutara pšenice 6, jutro ječma 1, vozova sijena 3 najamnik 1. Topa Vučić, sin 1, konj 1, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 3, jutara pšenice 5, najamnik 1. Prodan Indić, sin 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 2, voz sijena 1. Miloš Rošić, kćeri 2, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 4, košnica 4, jutara pšenice 6, jutro ječma voz sijena 1, najamnik 1. Bogo Milosolević, sin 1, kći 1, krava 1, jutro pšenice L Medak Marinković, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 4, jutara pšenice 8, jutro ječma 1, jutro zo 1, vozova sijena 3. Ukupno: sinova 69, kćeri 38, konja 45, volova 102, krava 102, junadi 181, ovaca i koza 101 svinja 165, košnica 47, jutara pšenice 315.5, jutara ječma 30, jutara zobi 12, vozova sijena 109.5, najamnika 52. 2) Gore spomenuti stanovnici, kao što su do sada tako i nadalje, jednodušno žele živjeti vojničkim životom. Osobno nazočni Simun Kešić, Petar Maister i Ostoja Caglević, budući da su apsolutno odbili dati prisegu, rekli su po svojoj čistoj savjeti: Ovi graničarski stanovnici imaju dostatno zemljišta za svoje poljodjelsko gospodarstvo; dapače koriste i susjedna zemljišta, kao što je to zemljište Bodegraja, gdje svaki stanovnik mora stanovnicima spomenutog sela platiti godišnje po 28 denara po jutru. Ovaj su posjed stanovnici baštinili od svojih pređa i do sada im nije doznačavana nova komorska zemlja. Na posjed do sada ni u kom vidu, nisu ništa plaćali. / Gospodin potpukovnik De Burgh, gradiški zapovjednik, sudac je /ovim graničarskim stanovnicima u svim prijepornim slučajevima. On je 1696r g. od Stojana Prekoselića5, stanovnika ovog posjeda, koji je bio tužen kako je neku svađu dojavio Osmanlijama i da je bio pozvan na sud i kažnjen s 80, a spomenutom gospodinu potpukovniku morao je dati 20florina. Iste godine, slično, uzeo je 30florina od stanovnika Mikše Kešića, koji je zbog svoje zemlje, služeći se batinom, svome susjedu razbio glavu, a bio je i 15 dana u zatvoru. Iste se godine u ovoj utvrdi desilo pravo ubojstv Stanovnici nisu mogli otkriti ubojicu, zato je isti gospodin potpukovnik ovu utvrdu kaznio sa 100 florina, a kad je ubojica bio otkriven, isti je gospodin zapovjednik sve povratio. Godine 1.696. među sobom su razmjerno podijelili 141florina i 85 denara vojnice i predali, bez priznanice, brodskom kapetanu Ivanu Stakiću. Iste godine, preko cijele zime izdržavali su na hra jednog njemačkog konjanika. Godine 1697. među sobom su podijelili svotu od 107 florina i uz priznanicu, koju su izgubili, predati je spomenutom kapetanu Stakiću. Napokon, ove tekuće 1698. g. međusobno su razdijelili iznos od 131florina vojnice uime obrane i predali je ugarskim konjanicima. Ove iste godine izdržavaju tri ugarska konjanika. A ranijih godina stalno su preko zime, sad više sad manje, izdržavali Makarianove husare.6. Gospodinu potpukovniku i gradiškom zapovjedniku DdBurghu, morali su godišnje besplatno davati 32 kosca^tepreko zime izdržavati njegovu sitnu stoku. Za tvrđavu u Gradišci stanovnici ove utvrde morali su preko godine davati 8 radnika za sječen palisada i oblične tekuće poslove, sve do zamjene, bez novčane naknade, ali ipak uz carski kruh. Godine 1697. morali su, po zapovijedi Schlintebucha, preko cijele zime, izdržavati dva carska govedara i šest volova. A godine 1696. stanovnici su morali dati deset volova i dvoja kola pod izlikom da iz Osijeka u Brod trebaju prevesti hranu, ali su ravno poslani carskoj vojsci pod Temišva gdje je svih deset volova uginulo, a nisu primili nikakve naknade. Za gore spomenute radove, niti za pretrpljenu štetu, stanovnicima nije ništa plaćeno. 5 6
Ne nalazi u popisu stanovnika sela. Ivan Makar, jedan od vojnih zapovjednika. Usp. Jančula (1980b), 155s; Bosendorfer (1994), 336.
O zaprekama komorskog gospodarstva te obvezama službenika stanovnici ne znaju ništa. 3) Ovo mjesto, prilično razasuto, blizu je rijeke Save ali je ipak dostatno - oko pola njemačke milje - od nje udaljeno. Utvrda se zove Dianovac (Okučani). Udaljeno je od Osijeka 15, a o Petrovaradina 30 milja. Svi su ovi stanovnici u vrijeme Osmanlija bili oružnici ili stražan, suprotstavljajući se kršćanskim graničarima. Sada su graničari, svi grčkog vjerozakona. Imaju 80 dosta prostranih kućica sagrađenih od poprečno sastavljena drveta, međusobno prilično udaljenih, pokrivenih daskama. Imaju 15 cijelih narodnih selišta. Teritorij ovog posjed prostire se oko dvije njemačke milje uokolo. S istoka mu je selo Bogićevci, na drugu stranu Sava, juga selo Dragalić, a sa sjevera međi sa selom Cage. Granice su mu: s istoka Cemilc, sa zapada lasenovac, s juga Gradiška, a sa sjevera Bijela Stijena. Selo ima oko 600jutara oranica i neobrađene zemlje, u sušno doba vrlo plodne, ali je Sava običaje poplaviti i uništiti. Ima oko 25 jutara pustih rtova, oko 30 jutara boljih sjenokoša koji su djelomice obrasli trnjem išašom. Ima oko 600jutara hrastovih, zelenike i jelovih šuma za ogrev i boljih, prikladnih za gradnju. Ovdje se ne naziru neki tragovi kamene građevine. Na rječici Sloboštini ima pet potočnih vodenica i tri porušene. Imaju oko 200 jutara žironosnih, već četiri godine neplodnih šuma, te samim time oslobođene su žirovine. Mlake, u vrijeme kad izlije Sava, obiluju ribama i kornjačama Osmanlijski gospodar ovog posjeda bio je gradiški zapovjendik Ali-beg kome kao naknadu godišnje ništa nisu davali nego je svaki od njih morao po tri dana raditi i neprestano bdjeti i straža protiv provala kršćanske vojske. Istom osmanlijskom gospodaru svake su godine davali desetinu od svih vrsta prihoda, osim desetine vina koju nikada nisu plaćali. Slično, osmanskom caru kao naknadu nisu ništa davali, osim što su budno vršili vojničku slu protiv kršćanske strane. Njegovu Veličanstvu, osim spomenutih obveza i izdržavanja te neprestanog obavljanja vojnič službe, drugo ništa ne daju. Stanovnicima je spomenute daće s potraživanjima djelomice stavio kapetan Stakić, djelomice Ivan Juraj Schlintebuch, i od njih ubirao. Stanovnici su dragovoljno potvrdili istinitost gornjih općih i pojedinačnih točaka. . b. Kad se vidi prostranost naselja, mede što su ga obilježavale te brojnost kućedomaćina, može se zaključiti kako su u Okučane uvrštena i neka druga sela južno od naselja. God. 1730. selo je imalo 21,1759.24,1779. 28,1809.37,1839.41 pravoslanih kuća,7 a bilo je sjedište pravoslavne župe koja je još služila Benkovac, Dubovac, Kosovac i Cage. U izvješću 1761. stoji kako su u Okučanima ranije bila četiri kaluđera, a sada je ostao samo jedan.8 O Okučanima, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Rijeka Sloboština ovuda protječe u različitim rukavcima... ima pjeskovito korito, plitke obale, pitku vodu; osim po drvenim mostovima, koji vode preko nje, prohodna je za uobičajena vodostaja pješice i jahanjem. Potok Jelas izvire iz izvora kod sela a ijedan drugi izvor opskrbljuje ga vodom; muljevit je i uporabljiv samo za napajanje stoke... Šipražjem obrasli brijeg Plandište kod Kosovca dominira nad ovim krajem. (...) Dvije crkve dolje na kraju sela drvene su grade, mlin kao i vojno spremište izgrađeni su pak od kamena i pružaju pogled na cestu koja vodi u ovaj kraj."9 God. 1857. naselje je imalo 339,1890.765,1931.962,1953.1021,a 1991.2267 stanovnika.
7 9
Usp. Spomenica (1930), 213. Usp. NAZ Prot. 31/111, 53. God. 1837. Okučani i Dubovac imali su 460 pravoslavaca i 50 katolika, a 1929. kapelu sv. Vida, 286 katolika, 538 pravoslavnih te 4 grkokatolika. Usp. Schematismus deri (1837), 47; (1929), 50. " HNTZ, Gradiška puicovnija (1999), 101. Usp. Korenčić (1979), 422.
182 15.13. SAGOVINA MAŠIĆKA
Selo se nalazi na padinama Psunja 9 km sjeverozapadno od Nove Gradiške a 7 km sjeveroistočno od Okučana. O prošlosti posjeda Sag rečeno je nešto više u opisu Sagovine Cerničke. U komorskom popisu 1698. naselje je opisano kao Šagovina Manja: a. 1 1) Imena stanovnika: German Vukovićsin 1, kći 1, volova 2, ovaca i koza 10, kopač vinograda 1.5, jutara pšenice 3 neobrađene zemlje 3 jutra. Vuiko Mihoković, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, kopač vinograda 1.5, jutara pšenice 3 neobrađene zemlje 4 jutra. Mihoković Bošnjak, brat 1, sin 1, vol 1, krava 1, košnica 2, kopač vinograda 1, jutara pšenice jutro prosa 1, neobrađene zemlje 5 jutara. Andre Radulović, kći 1, ovaca 6, kopač vinograda 1, neobrađene zemlje 3 jutra. Miloš Vukoiević, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, ovaca 3, jutro pšenice 1, jutro prosa 1, neobrađe zemlje 4 jutra. Tomo Kalaiđić, brat 1, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, ovaca 2, košnica 2, kopač vinograda 1, ju pšenice 1, neobrađene zemlje 5 jutara. Dragošan Ilić, ovaca 2, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, neobrađene zemlje 4 jutra. Miloš Blažević, brat 1, june 1, ovaca 4, kopača vinograda 8, jutro pšenice 1.5, neobrađene zem 5 jutara. Ukupno: braće 3, sinova 5, kćeri 5, volova 4, krava 5, junadi 4, ovaca i koza 27, košnica 4, kopača vinograda 8, jutara pšenice 12.5, jutara prosa 2, neobrađene zemlje 33 jutra. 2) Ovo mjesto je od pamtivjeka bilo selo. Udaljeno je od Gradiške dva i pol sata hoda. Imaju skromne Icućice. U osmanlijsko doba imali su jedno cijelo selište, podijeljeno na pet kuć Njihov teritorij prostire se tričetvrt sata hoda u duljinu i širinu. Međaši su mu: s istoka Sagovina potoka Sagovac, na jugu selo Trnava do potoka Trnove, na zapad Zuberkovac do međe Derćinoga, na sjever brdo Psunj. Imaju oko 100 jutara oranica osrednje plodnosti smještenih u psunjskom podgorju. Kažu da nemaju nikakvih livada. Imaju deset kopača vinograda i dovoljno mjesta za nove nasade. Uplani Psunju imaju oko 400jutara žironosnih šuma gdje mogu naći i drva za gradnju. Imaju jednu vodenicu na žuberkovskom potoku, što radi u kišno doba, a za dan i noć može samljeti oko 25 kg žita. U ovom mjestu ne može se sagraditi više nijedna vodenica. Drugo se ništa ne može zapaziti da postoji, osim jednog davno od kamena sazidanog podruma, ali je on posve porušen. U ostalim se točkama slaže sa selom Medarima. b. Godine 1702. u selu su živjeli: 1) Miloš Stupar, Vuiko Mioković, Živko Milanković, Vaso Vuković, Milić Milenković, To Kolaćiz, Radovan Mihoković, Mihal Jovanović, RadišaAdamović i German Popović. 2) Imali su: selišta 3.5, oženjene braće 2, oženjen sin 1, konja 6, ždrijebe 1, volova 11, junadi krava 11, teladi 9, ovaca, koza i janjadi 80, svinja 2, košnica 7, kopača vinograda 21, pšenice 2 ječma i zobi 3, prosa 9.5, te kukuruza 7.5 jutara. 3) Selo Sagovina nalazi se u podnožju i među psunjskim šumama. Gradiška mu je sat i pol hoda prema jugu. Međe su mu: s istoka selo Četnička Sagovina, s juga selo Trnava, s istoka Zuberkova sa sjevera psunjska brda. Ima 120 jutara oranica, sjenokoša nema. Budući da je prije Četiri godin 1
"Conscriptio pagi Sagovina minom". Mažuran (1988), 523s. Prijevod s latinskog jezika.
komisija međe u njima postavila, imaju dovoljno ispaše u šumama. Imaju 21 kopača obrađenih vinograda, u njima i u vrtovima obilje voća, jednu malu vodenicu na žuberkovačkom potoku. Drv uzimaju iz golemih psunjskih šuma. U osmansko doba tu su bile četiri kuće grčkog vjerozakona. Dolaskom carske vojske oni su se razbjezali i tu više nitko nije živio, pa je kraj tri godine bio pust. Sadašnji stanovnici došli su ovamo iz Bosne prije deset godina, smjestilisuse ižive u desetkuća isto vjerozakona. O kršćanskom gospodaru zemlje ništa ne znaju; rte znaju ni što su predhodniciplaćali Ustvari, ovo selo pripada državnoj blagajni.2 c. Šagovina Mašićka 1734. imala je 11,1759.28,1779.28,1809.25, a 1839.21 pravoslavnih kuća.3 God. 1857.175,1890.164,1931. 267,1953.209,4 a 1991. 209 stanovnika. 15.14. ŠIRINCI
Selo se nalazi u psunjskom podgorju 12 km sjeverozapadno od Nove Gradiške, a 8 km sjeverno od Okučana. U komorskom popisu 1698. obrađeno je skupa sa susjednim selom Žuberkovcem. a.! 1) Imena stanovnika: j Budimir Radoiević, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 4, jutara ječma 2, jutara prosa 2, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 15 jutara. Lazo Komlanović, sinova 2, kći 1, vol 1, ovaca 4, svinja 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 8 jutara. ! Vujašnin Vuićević, brat 1, sinova 2, kći 1, konja 2, volova 2, krava 1, junadi 2, ovaca 6, juta pšenice 4, jutro ječma 1, jutro zobi 1, jutara prosa 2, vozova sijena 4, neobrađene zemlje 10 jutra. Mihalo MUinović, brat 1, sin 1, kći 1, volova 2, krava 2, ovaca 4, košnica 2, jutarapšenice 5, j ječma 0.5, jutro zobi 0.5, jutroprosa 1.5. . German Malešević, braće 2, sinova 2, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 3, ovaca i koza 7, svin 3, košnica 3, jutara pšenice 2, jutro zobi 1, jutara prosa 2, vozova sijena 5, neobrađene zemlje 12 jutara. Milovan Drageš_ević, braće 2, volova 3, krava 1, june 1, ovaca 3, jutara pšenice 4, jutro zobi jutro prosa 1:5, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 8 jutara. Gruin Ninkovič, braće 2, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 2, ovaca 6, svinja 4, košnica 6, jutar pšenice 3, jutro zobi 1, jutro prosa 1, vozova sijena 3, neobrađene zemlje 20 jutara. Janko Radonović, brat 1, sinova 3, kći 1, konj 1, volova 3, krava 2, junadi 2, ovaca i koza 7, svinja 1, košnica 2, kopača vinograda 4, jutro pšenice 1, jutro ječma 1, jutara prosa 2, voz sijena neobrađene zemlje 11 jutara. Vukolia Bošnjak, kći 1, vol 1, krava 2, ovaca 2, svinja 2, jutara pšenice 3, jutro zobi 0.5, neobrađene zemlje 10 jutara. Stoian Frislavić, sinova 2, kći 1, volova 2, l&ava 2, ovaca 5, jutro pšenice 1, jutro prosa 2, vo sijena 1, neobrađene zemlje 10 jutara. Stepan Nikulić, brat 1, kći 1, volova 2, junadi 2, ovaca 5, jutro pšenice 1, jutro ječma 0.5, vozo sijena 4, neobrađene zemlje 11 jutara. Vukela Gvozdenović, brat 1, sinova 2, krava 2, junadi 2, ovaca i koza 13, jutara pšenice 2, jut ječma 0.5, jutara prosa 2, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 5 jutara. Jovica Popranović, brat 1, sin 1, kći 1, konj 1, volova 3, krava 1, jutra pšenice 3, jutro zobi 1.5 jutro prosa 1, vozova sijena 2, neobrađene zemlje 5 jutara. 1 3 4 1
Smičiklas (1891), 269s. Prijevod s latinskog jezika. Usp. Spomenica (1930), 213. Usp. Korenčić (1979), 422. Mažuran (1988), 52ts. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji" Sirinczy (1698), Szirinczi,
Jovan Radotić, sinova 2, kćeri 2, konj 1, voli, krava 2, junadi 2, ovaca 4, svinja 2, jutara prosa 2, voz sijena 1, neobrađene zemlje 8 jutara. Boso Damianović, braće 2, sinova 2, kćeri 2, vol i, june 1, ovaca 4, svinja 4, jutara ječma 2, jutara prosa 2. Ukupno: braće 14, sinova 21, kćeri 13, konja 7, volova 27, krava 20, junadi 19, ovaca i koza 7 svinja 17, košnica 13, kopača vinograda 4, jutara pšenice 35, jutara ječma 7.5, jutara zobi 6.5, prosa jutara 21, vozova sijena 31, neobrađene zemlje 133. 2) Ovo je mjesto od pamtivjeka, pod osmanskom vlašću, bilo selo. Još i sada oni borave u dva mjesta, a budući da su im zemlje izmješane, ne mogu ih u opisu razdvajati. Udaljeno je od Gradišk oko dva i pol sata hoda, Imaju skromne kućice. Pod osmanskom upravom imali su dva cijela selišta, a pošto je zemljište podijeljeno na 9 domaćinstava, koliko sad imaju, ne može se znati. Njihov se teritorij prostire pola sata hoda u duljinu i širinu. Međe su mu: na istoku Sagovina do biljega Barberić, na jug Smrtić d biljega Kosulovac, na zapad Caprginci do potoka Slatine, na sjever pod brdo Psunj do potoka Orešvac. Imaju oko 200 jutara plodnih oranica smještenih u prigorju, sjenokoša 50 jutara; žironosnih šuma nemaju, a šuma za loženje imaju 50 jutara. Mala vodenica u potoku Starča u kišno doba može, za dan i noć, samljeti 26 kg žita. O ostalom nema nikakvih obavijesti. Druge su sve točke kao u selu Medari. b.z U opisu 1702. Širinci su ovako opisani: 1) Imena stanovnika: Budimir Radioviz, Milovan Dragićoviz, Radić Mirosolović, German Melećoviz, Mihal Milivojevic, Radoica Kovač. 2) Posjeduju: selišta 4,1/8, oženjene braće 4, konja 5, ždrjebadi 3, volova 11, junadi 7, krava teladi 13, ovaca, koza, janjadi 55, svinja 20, košnica 2, kopač vinograda 1.5, zasijanih jutara: pšenice i raži 13, ječma i zobi 2, prosa 10, kukuruza 5, kosaca livada 18. 3) Selo Sirinci smješteno je u gorama pored psunjskih šuma. Pakrac mu je dva i pol sata prema sjeveru. Međe su mu: s istoka selo Zuberkovac, prema jugu selo Ratkovac, prema zapadu Čaprginci, prema sjeveru Bobare. Ima 100 jutara oranica, 20 kosaca sjenokoša, dovoljno zajedničkih pašnjaka, u vrtovima voća te jedan i pol kopač novozasađena vinograda, jednu malu vodenicu na poroku Starča; kad kiši, ima vode, drugačije je suh. Kad su Nijemci bili istjerali Osmanlije iz Požege i Gradiške, ovdašnji su se stanovnici razbježali i selo je dvije godine bilo pusto a onda je oživjelo. Pod osmanskom vlasti bilo je 5 kuća grčkog vjerozakona, sad ih je 6 kuća istog vjerozakona. O kršćanskom gospodaru zemlje ne znaju ništa. Posljednji osmanski gospodar bio im je Husen-beg cernički, komu su davali desetinu od prihoda te od svakog selišta godišnje jedan dukat. Selo pripada carskoj blagajni. c. O Širincima, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Ovo selo leži povišeno tik ispod gorja Psunj. Cijeli ovaj kraj pun je dubokih ponora spomenutoga goija. Iz sutoka voda toga gorja nastaje potok Draževac. Šuma na brijegu Psunj u ovdašnjem je kraju obrasla visokim gusto proraslim drvećem i samo je na nekim mjestima rijetka, ima neprohodne klance te nema prolaza. Šuma upravo spomenutog brijega između ovdašnjeg područja i Žuberkovca visoka je i rijetka. Selom sa svih strana dominiraju okolni brežuljci. U ovom iznimno brdovitom kraju ne može se nikamo kretati izvan uobičajenih prolaznih putova."3 '
2 1
Smičiklas (1891), 268. Prijevod s latinskog jezika. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 85s.
Širinici su 1734. imali 8, 1759. 9, 1779. 11,1809.10, a 1839. 10 pravoslavnih kuća4. God. 1857. selo je imalo 110,1890.149,1931.180,1953.145,5 a 1991. 54 stanovnika. 15.15. TRNAKOVAC
Selo se nalazi na regionalnom putu u smjeru Pakraca, 15 km sjeverozapadno od Nove Gradiške a 7 km sjeverno od Okučana. Trnakovac se ne spominje ni u starijim izvorima ni u komorskom popisu 1698. God. 1702. ovako je opisan: a. 1 1) Imena stanovnika: Vuiko Vukojević, Marko Pavić, Boso Velisolović, Pantelia Joanovi Pavel Stanković, Jovica Vukuioviz, Miter Romćovic, Jurac Davidović, Janko Pavlović. Imaju ukupno: selišta 3.74, oženjene braće 3, konja 3, ždrebadi2, volova 13, teladi 2, krava junadi 24, ovaca, koza, janjadi 31, svinja 8, košnica 6, kopača vinograda 5, zasijano: pšenice i ra 17jutara, ječma i zobi 2.5 jutra, prosa 13 jutara, kukuruza! 7 jutara, livada 24 kosaca. 2) Selo Trnakovac smješteno u Šumama Psunja. Tvrđava Pakrac mu je na sjever dva i pol sata hoda, a Gradiška prema jugu dva sata hoda. Međe su mu: na sjever Bijela Stijena, na zapad Gol na jug Benkovac, na istok psunjske šume. Ima 100 jutara oranica, 24 kosaca livada, dovoljno pašnjaka, 5 kopača obrađenih vinograda, a u vrtu raznog voća. Imaju jednu malu vodenicu na rječici Sloboštini Drvo uzimaju iz velikih psunjskih šuma. 3) Ovdje u osmansko doba bijaše 5 kuća grčkog obreda, nikad ga nisu napuštali, sada ih je 9 kuća istog vjerozakona. O kršćanskom gospodaru zemlje ništa ne znaju. Posljednji osmanski gospodar bio je cerniČki Hasan-beg, komu su za jedno cijelo selište godišnje plaćali jedan dukat Isto tako Sali-agi, bjelostijenskom spahiji, davali su desetinu od svih prihoda. Neprestano su mor davati straže na Kerdiji Ovo mjesto spada pod komorsku vlast. b. Uz vojni zemljovid iz 1.780. o Trnakovcu stoji: "Selo leži u dolini na potoku ili maloj rijeci Sloboštini; ona je... pjeskovita i skoro svuda prohodna. Ta rijeka za jakih pljuskova ili nagla topljenja snijega u proljeće brzo nabuja i prelije se pa u to vrijeme nekoliko sati, a čak i nekoliko dana nije prijelazna. Ima zdravu, pitku vodu. Na iskopanoj grabi uz mlin nalaze se tri uobičajene žličarice. Mali potok Klenovac izvire ispod uzvisina kod Čaprginaca i ovdje teče u prehodno opisanu rijeku... Potok Gakovac manji je od već spomenutog potoka... Brdo Veliko dominira nad ovim krajem."2 Trnakovac je 1734 imao 7,1759.16,1779.11,1809. 7, a 1839.8 pravoslavnih kuća.3 God. 1857. selo je imalo 78,1890.127,1931.146,1953.151,4 a 1991.138 stanovnika. 15.16. VRBOVU ANI Naselje se nalazi između autoceste i rijeke Save, 17 km jugozapadno od Nove Gradiške a 3 km od Okučana, 105 m n/m U starijim se izvorima ne spominje. Napomenuto je već kako su njegovi stanovnici u komorskom popisu 1698. pod skupnim imenom ubrojeni u Okučane.
4
Usp. Spomenica (1930), 213. Kanonsko izvješće 1761. stavlja selo s 11 kuća u trnovačku pravoslavnu župu. Usp. NAZ Prot. 3l/III, 53. 5 Usp. Korenčić (1979), 422. 1 Smičiklas (1891), 266s. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Ternakovach. 2 I-INTZ, Gradiška pukovnija (1999), 81s. 3 Usp. Spomenica (1930), 214. * Usp. Korenčić (1979), 422.
U kanonskom izvješću 1761. stoji da su'Vrbovljani pravoslavna župa, da imaju 50 kuća, da im pripadaju sela: Klenik sa 20 i Kosovac s 12 kuća.' O Vrbovljanima, uz vojni zemljovid 1780., piše: "Nekoliko kuća ovog sela smješteno je s druge strane rijeke Sloboštine. Rijeka Sloboština... koja ovdje stvara različite male otoke, tako rekuć nema obale ili ako ih ima, one su vrlo plitke. Do grabe Sijerača, koja iz te rijeke nastaje, a tamo gubi svoje ime i nadalje teče kao Mali Strug... ima pjeskovito dno i dobru, pitku vodu..., odmah ispod sela premošćena je i drvenim mostom. Poplave koje uzrokuju Mali i Veliki Strug, a posebice Save, nastaju gotovo svake godine tri do četiri puta, zahvaćaju šumu i Mramorsko polje, katkad i obližnja seoska polja...".2 Vrbovljani su 1779. imali 51,1809.55, a 1839.54 pravoslavne kuće.3 God. 1857. selo je imalo 500,1890. 637,1931. 775,1953. 644,4 a 1991. 551 stanovnika. 15.17. ŽUBERKOVAC
Žuberkovac je selo u psunjskom gorju, 12 km sjeverozapadno od Nove Gradiške a 8 km sjeveroistočno od Okučana. U komorskom popisu 1698. - kao što je već napomenuto - selo je obrađeno skupa sa Širincima, jer im je zemljište bilo pomiješano.1 Tu su, naravno, Širinci imali prednost. Međutim, Žuberkovac je posebno obrađen u popisu 1702. god. a. 2 1) Joviz Poznanoviz, Despot Mirković, Jovica Mislenović, Vukel Tamaševiz, Stanko Caki Jovan Bosnak, Jala Radoša. Imaju ukupno: selišta 2.5, oženjene braće 2, konja 2, volova 9, teladi 3, krava 9, junadi 11, ovaca, koza, janjadi 42, košnica 5, zasijane zemlje:pšenice i raži 9 jutara, ječma i zobi 1.5, prosa 6 jutara, kukuruza 5.5 jutara, livada 7 kosaca. 2) Selo Žuberkovac nalazi se uz psunjske šume. Gradiška je od njega udaljena 2 sata prema jugu. Međe su mu: sa zapada Sirinci, sa sjevera Psunj, sa istoka Sagovina, s juga Smrtić. Ima 150 jutara oranica, 15 kosaca livada, obilje zajedničkih pašnjaka, obilje voća u vrtovima, 4 kopača obrađenih vinograda koji pripadaju Stefanu Radanoviću, koje jeza sebe, kao granične, zadržao Ima jednu malu vodenicu na potoku Zuberku, Suma nemaju. A izgore spomenute planine uzimaju sebi drvo. 3) Ovdje su u osmansko doba bile dvije muslimanske i 3 kuće grčkog vjerozakona. Kad je carska vojska bila osvojila Gradišku i druge tvrđave u ovoj provinciji, grkoistočnjaci su pobjegli Hrvatsku a muslimani preko Save. Pet godina bilo je pusto. Iz Bosne su došli stanovnici grčkog vjerozakona i nastanili se u 13 kuća. Ove godine 1702. šest kuća su napustili, porušili ih i sa svim svojim preselili na gradišku granicu. O kršćanskom gospodaru nitko ništa ne zna. Zadnji osmansk gospodar bio je cernički Hasan-beg, kome su davali desetinu od plodova a po jednom cijelom selištu zlatni dukat. Straže su držali u blizini Pakraca. Selo pripada državnoj blagajni. b. O selu, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Žuberkovac i Sagovina leže ispod okolnoga gorja Psunj, obrasloga visokim, više rijetkim nego gusto proraslim drvećem. Tamošnji potok Trnava, koji kroz duboku neprohodnu, u ovom kraju ipak prohodnu, dolinu teče..., ima plitke obale, šljunkovito dno te dobru, pitku vodu; iznad sela Žuberkovca te upravo u selu pokreće nekoliko
1 2 3 4 1 2
Usp. NAZ Prot., 31/111, 53. U izvorniku stoji: Virbovliani (1760). HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 92s. Usp. Spomenica (1930), 211. Usp. Korenčić (1979), 423. Usp, Širinci. Smičiklas (1891), 269. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Sumberkovacz (1698), Xuberkovacz (1761)'.
uobičajenih žličarica. Mali sporedni potoci, koji utječu u taj potok kod Šagovine nizvodno, nisu od posebne važnosti. (...) U Žuberkovcu se nalazi časnički stan drvene građe."3 Žuberkovac je 1734. imao 3,1759.15,1779.15,1809.15, a 1839.13 pravoslavnih kuća.4 God. 1857. imao je 128,1890.152,1931.171,1953.132,5 a 1991. 67 stanovnika.
3 4 5
HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 86s. Usp. NAZ Prot., 31/111, 53; Spomenica (1930), 213. Usp. Korenčić (1979), 423.
XVI. OPĆINA OPRISAVCI
16.1. KUPINA
^
Naselje se nalazi između autoceste i rijeke Save, 25 km istočno od Slav. Broda, 8 km od Oprisavaca, 88 m n/m. Selo je u prošlosti pripadalo sikirevačkoj župi, koja je nekad nazivana Rastić, a služio ju je franjevački samostan u Modrici. ! U komorskom popisu 1698. nije posebno obrađeno, ali se čini da su njegovi stanovnici uključeni u popis sela Prnjavora. God. 1730. Kupina je imala je 15 kat. kuća i novu drvenu kapelu sv. Šimuna. Izvješće iz 1734. ispred sela potpisao je desetar Marko Jurić.2 U sljedećem izviješću 1746. Kupina je imala 29 kuća i 81 katolika. Uz raniju kapelu sagrađena je i kapela sv. Bartola. Obje su imale zvona. God. 1760. Kupina je imala 25 kuća, 44 obitelji i 233 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Nikola Jurić (2,10), Stjepan Šokćević (2,15), Franjo Vukšanović (2,7), Mijo Vukšanović (1,8), Mijo Jurić (2,14), Stjepan Balićević (2,9), Filip Radičević (2,13), Grgo Petričević (2,8), Martin Kovaćević (2,8), Nikola Kovaćević (2,6), Mijo Buzatović (1,7), Ivan Kovaćević (1,8), Matija Trepšić (2,1.0), Ilija Trepšić (1,8), Andrija Trepšić (1,3), Anto Vukšanović (3,10), Mato Vukšanović (1,8), Marijan Trepšić (3,13), Franjo Šokćević (314), Marijan Šokćević (1,8), Živko Pauković (1,9), Mijo Vukšanović (3,18), Šimo Vućković (2,11) i Stjepan Mirtović (1,8). God. 1765. kapela sv. Bartola, na poplavnom području, bila je toliko dotrajala i zapuštena, da je nadzornik župa preporučio da treba naći drugo mjesto i sagraditi novu.3 O selu, uz vojni zemljvid iz 1780., piše: "Bare prema Soljanima i Divoševcima ljeti često potpuno presuše. Međutim, za loša vremena dulje su posve neprohodne, posebice kad potok Mostavnik kod Divoševaca iznad mosta izlije i preplavi ih."4 God. 1837. Kupina je imala 205 stanovnika,5 1857. 200,1890. 316,1931. 335,1953. 357,6 a 1991.315 stanovnika.
1 2 3 4 5 6
Usp. Zirdum (1982b), 288. Usp. Sršan (1995), 42. Usp. NAZ Prot., 29/1,53,97; 30/11,212; popis, kut. 89,185s. Ima i drugi, nešto izmijenjen, popis istog sela str. 198s; 31/111,36. HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 119. Usp. Schematismus (1837), 31. Usp. Korenčić (1979), 656.
16.2. NOVI GRAD Selo se nalazi na obali rijeke Save, 27 km istočno od Slav. Broda, a 12 km od Oprisavaca, 87 m n/m. Vjerojatno se, na to povišeno mjesto na obali Save, odnose povijesni dokumenti koji govore o Novom Gradu što se spominje 1408., 1414., 1432., 1477.-78.1 Da bi osigurali Mihaljevački brod (skelu kod Slav, Samca), preko koga je tekao veliki promet iz Slavonije u Usoru i dalje u Bosnu, Berislavići su oko 1500. sagradili utvrde u Jarki (Arky) u Jarugama i Novom Gradu, i to s obje strane rijeke Save, Pod osmansku vlast pao je 1536. skupa s Babinom Gredom i Jarugama, a u brodskom kadiluku spominje se 1545. kao Varoš Novi.2 U komorskom popisu 1698. tvrđava se spominje, ali nije opisana.3 Selo je 1730. imalo 25 kuća i drvenu kapelu s oltarom i slikom sv. Ivana Krstitelja. U sljedećem popisu (1746.) imalo je 18 kuća i 105 katolika, a uz kapelu je stavljeno zvono. Izvješće 1758. spominje drvenu kapelu ali sad sv. Vida, sa zvonom od oko 25 kg. Crkvenjak je bio Marko Petrović. Nemaju vlastitog groblja nego su se sahranjivali u groblju Rastić (Hrastić) nedaleko od Svilaja. God. 1760. Novi Grad je imao 19 kat. kuća, 23 obitelji i 134 osobe. Kućedomaćini su bili: Mijo Vincianović (4,20), Josip Crničić (4,17), Marko Petrović (1,9), Tomo Sirajčić (1,3), Ilija Semerović (1,4), Marija Lonćarević (-,3), Ana Lonćarević (-,2), Josip Batalović (1,7), Andrija Bemiaković (1,4), Ivan Benaković (1,5), Blaž Blažević (-,5), Marko Matiašević (1,10), Martin Matiašević (1,3), Stjepan Dokić (2,9), Nikola Šimunović (3,9), Anto Mandić (1,9), Franjo Mandić (-,4), Andrija Jovanović (1,9), Anastazija Barunović (-,2), Selo je imalo i 9 pravoslavnih kuća. God. 1769. Novi Grad je imao 18 katoličkih kuća i 141 katolika te 5 pravoslavnih kuća.4 U opisu, uz vojni zemljovid iz 1780., stoji: "Selo leži ispod nasipa visokog sedam do osam stopa. Nasip vodi uz Savu nizvodno, a izgrađen je da bi sprečavao izlijevanje Save. Sava je gore kod čardaka Mlin, u blizini kojega se na toj rijeci nalaze mnogi lađomlinovi, široka 360 koraka... Poznate bare na sjevernoj strani sela, a i barske grabe koje su iz njih nastale kao posljedica čestih poplava Save prije negoli je podignut nasip da bi te poplave sprečavao, rijetko kada, i to samo u kasno-ljeto, potpuno ili toliko presuše da se dijelom mogu koristiti kao seoske livade. Međutim, barska graba Zdelo po prolaznim je putovima većinom prohodna. (...) Časnički stan kao i kordonski stražarski čardaci, pokraj sela prema kojem su dobili ime Novi Grad, drvene su građe."5 Novi Grad je 1837. imao 242 katolika6,1857. 242,1890.282,1931. 296,1953. 269,7 a 1991. 350 stanovnika.
1 Usp. Bosendorfer (1994), 125. U izvorima svugdje stoji: Novum castrum (1408), castc! lan i dc Wywar (1414), Varoš Novi (1545), Novigrad (1730). 2 Usp. Ivo Bojanovski, "Dobor u Usori (sjeverna Bosna)", Naše starine, Sarajevo, 1981, 11, bilj. 3; Šabanović (1982), 219: Pavičić (1953), 46, 257. 5 Usp. Mažuran (1988), 100, I20s. U opisu sela Prnjavora spominje se Novi Grad s ove strane Save, "ex meridic Novigrad cis Savauiim", te pusti Novi Grad s desne strane Save. 1 Usp. NAZ Prot. 29/1, 55, 100; 30/11, 221, 224; popis, kut. 89, 172s; 31/111, 22; 32/IV, 89. -HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 117. s Usp. Schematisnms (1837), 31. 7 Neko vrijeme, nakon 1900., biljcženo jc kao Novigrad na Savi. Usp. Korenčić (1979), 646.
16.3. OPRISAVCI Naselje se, kako mu i samo ime kaže, nalazi pored Save, 17 km istočno od Slav. Broda, 87 m n/ m.
Ne spominje se u starijim objavljenim dokumentima, a u komorskom popisu 1698. ovako je opisano: a.11) Imena stanovnika i podložnika: Ivan Tomić, sin 1, kći 1, konj 1, krava 3, junadi 4, svinja 1, jutro pšenice 1, jutro ječma 1, vozo sijena 2, najamnik 1. Boso Jurinac, sin 1, kći 1, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 3, svinja 1, košnica 2, jutara pšenice jutro ječma 1, voz sijena 1. Paval Beraković, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 5, košnica 3, jutara pšenice 2, jut ječma 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Miat Jurinac, kćeri 2, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 4, jutro ječma 1, vozova sijena 2, najamnik Petar Beanaković, sinova 2, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 2, svinja 8, košnica 5, jutara pšenice 3, jutara ječma 2, vozova sijena 2. Marin Jenešević, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 2, košnica 1, jutro pšenic vozova sijena 3. Nikola Juraković, sin 1, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 4, svinja 8, košnica 3jutro pšenice 1, jutr ječma 1, vozova sijena 3. Marian Jurinac, sin 1, kćeri 2, vol 1, krava 2, junadi 4, svinja 2, jutro pšenice 1, jutro ječma vozova sijena 2. IvanAlašić, sin 1, konj 1, košnica 1, jutro ječma 1, voz sijena 1. Mato Bladić, kćeri 2, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 4y svinja 3, košnica 3, jutara pšenice 2, jut ječma 0.5, vozova sijena 2, najamnik 1. Nikola Komaroš, kćeri 2, krava 1, košnica 1. Ivan Janćić, kći 1, krava 1, june 1, košnica 1. Anton Beraković, sinova 2, kći 1, ovaca i koza 6, svinja 2, košnica 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Petar Kurkutić, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 2, košnica 2, jutro pšenice 1, jutro ječma 1, voz sijena 1.5. Marko Beraković, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, krava 2, ovca 1, košnica 2, jutro pšenice 1, jutro ječma 1, voz sijena 1. Stefan Gregić, sin 1, ovaca i koza 2, košnica 1, voz sijena 1. Ilia Lončar, sin 1, krava 1, june 1, košnica 1, voz sijena 1. Miat Ivanćević, konj 1, voli, krava 1, junadi 2, svinja 1, košnica 2, jutro pšenice 1, jutro ječma 1, voz sijena 1. Boso Vladić, sin 1, krava 1, june 1, košnica 1, voz sijena 1. Toma Lasić, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, voz sijena 1. Ukupno: sinova 18, kćeri 15, konja 10, volova 11, krava 25, junadi 36, ovaca i koza 15, svinja 37, košnica 31, jutara pšenice 18.5, jutara ječma 11, vozova sijena 29, najamnika 4. 2) Osobno nazočni Ivan Tomić, Boso Jurinac i Miat Jurinac, nakon prisege, ispitivani rekli su Ovi graničarski stanovnici zbog manjka radne stoke ne mogu obrađivati svoje poljodjelsko gospodarstvo ni svoju zemlju i zato ne koriste susjedno zemljište. Oni ovaj posjed od osmanskih vremena stalno posjeduju bez komorske doznake i plaćanja danka ili poreza vlastima. 1 Mažuran (3988), l i 3-115. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Opriszavacz (1698), Oprisavczij (1730), Opriszavczi (1760).
Gospodin pukovnik Giba i vođe narodne vojske suci su ovim stanovnicima i to čine besplatno. Ovi stanovnici, za to što vrše vojničku službu, ne plaćaju vojnice. Obvezni su ipak svake godine izdržavati jednog ili dvojicu carskih vojnika. I ove godine moraju izdržavati jednog ugarskog konjanika. Druge nikakve vojne poreze ni namete, ovdje i sada, ne plaćaju. Stanovnici ovog posjeda svake godine moraju zapovjedniku brodskog otočića besplatno odvuć po 17 hvati drva za loženje. Isto tako, razmjerno, gospodinu pukovniku i zapovjedniku otočića moraju besplatno davati radnike za kosidbu sijena. Stanovnici ovog posjeda, po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe, prinuđeni su, po potrebi, besplatno voziti živežne namirnice i streljivo iz Osijeka u Brod i prema Doboju. Za sve ove spomenute radove stanovnicima nije ništa plaćano, nego je od Božića 1696. do sada svakom pojedinom narodnom vojniku samo jednom dano po 18 oka brašna. O komorskoj gospodarskoj zapreci stanovnici tvrde da je ona poradi gospode vojnih časnika. 3) Ovo selo nalazi se na lijepom položaju uz potok Biđ. Od pamtivjeka je bilo selo i zvalo se Oprisavac. Udaljeno je od Broda dvije, od Osijeka sedam, a od Petrovaradina 20 milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, sada su graničari razdijeljeni na tri mjesta rimokatoličke vjeroispovijedi Selo ima 20 kućica sagrađenih od pletena šiblja, pokrivenih slamom. Posjeduju jedno i pol narodno selište. Teritorij ovog posjeda zauzima prostor od jedne ugarske milje. S istoka mu je selo Sredanci, sa zapada Bicko Selo, s juga selo Kuti, a sa sjevera međi sa selom Topoljem. Granice s mu: na istoku Babina Greda, na zapadu Brod, na jugu Doboj, na sjeveru se približuje Đakovu. Selo ima oko 200jutara oranica i neobrađena zemljišta koje Sava čestim izlijevanjem običaje uništiti. Ima, s druge strane Save, oko 4 jutra pustih rtova, oko 40 jutara neplodnih sjenokoša koj izlijevanje rijeke običaje uništiti, te oko 40 jutara šuma za loženje, a boljih hrastovih, tisovih ijoho za gradnju. Ne nazire se trag nekoj crkvenoj ili svjetovnoj građevini. Nemaju vodenice. Imaju oko 20 jutara žironosnih šuma, sada još neplodnih i oslobođenih od žirovine. Za ribarenje stanovnici koriste potok Biđ koji obiluje ribama, '.rakovima i kornjačama. Osmanski gospodar ovog sela bio je Mehmet-aga brodski kome stanovnici kao naknadu nisu ništa davali. Svaki je od njih, ipak, po tri dana morao raditi, a selo muje tjedno moralo davati ok i pol maslaca. Istom su gospodaru svake godine moratiđavati desetinu od svih proizvoda. Desetinu od vina, ipak, nilcada nisu morati davati. Osmanskom caru svaka je kuća godišnje morala plaćati po 3 florina i 50 denara, tj. ukupno 24 florina. Morali su četiri, pet dana pomagati u redovitim poslovima na mostovima prema Osijeku, isto toliko dana tamo ostati i biti na raspolaganju. Njegovu Veličanstvu, osim prije opisanih nameta i stalne službe u vojsci, do sada drugo ništa nisu plaćali. Ovi stanovnici morati su gornje namete izvršavati po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe. Gore opisane točke, skupno i pojedinačno pitani, dragovoljno su potvrdili. b. Oprisavci su 1730. imali 30 katoličkih kuća, dvije kapele: sv. Roka i drugu nedovršenu. Nedaleko od sela bilo je kužno groblje.2 Izvješće iz 1734. uime sela potpisali su Petar Beraković i Petar Markulić.3 U sljedećem izvješću (1746.) selo je već imalo 50 kuća i 315 katolika te kapelu sv. Augustina sa zvonom. Izvješće 1758. ne spominje kapelu sv. Augustina, nego opisujekapelu sv. Simuna i Jude, koja je bila malo izv^n sela, dimenzija 10x4 m. Imala je pribor za misu. Na oltaru je bila dosta velika 2 1
U izvorniku piše: kucsko grobie. Usp. Sršan (1995), 29.
slika sv. Jurja, te slika sv. Antuna Padovanskog, a pored kapele zvono od oko 25 kg. Oko kapele je bilo groblje gdje su se, uz mještane, sahranjivali stanovnici sela Kuti, Poljanaca i dio Bickog Sela. U selu je bila i mala kapela sv. Roka sa zvonom od oko 25 kg. Crkvenjak za obje kapele bio je Petar Janešić. God. 1760. Oprisavci su imali 70 kuća 109 obitelji i 653 stanovnika. Kućedomaćini bili su: Stanko Živković (1,10), Nikola Živković (1,7), Martin Živković (3,10), Marko Đurinac (1,6), Matija Đurinac (1,10), Juro Loketić (1,6), Šimo Loketić (1,9), Marijan Živković (1,9), Martin Živković (3,15), Martin Alašić (1,7), Mauricij Đurinac (3,13), Ivan Đurinac (1,8), Marin Loketić (3,11), Ivan Ivić (1,6), Luka Loketić (2,13), Mijo Vlaćić (2,8), Pavao Alašić (3,20), Mijo AndrOšević (1,11), Marin Marćinković (2,10), Ivan Marćinković (1,10), Martin Mađarević (1,6), Franjo Marinčić (3,18), Nikola Samćević (1,8), Marin Akšamović (1,7), Mijo Kovaćević (1,16), Andrija Markulić (2,5), Petar Markulić (2,6), Josip Baraković (-,5), Marin Baraković (1,11), Toma Baraković (1,6), Petar Janćić (2,10), Juro Beraković (3,11), Nikola Beraković (2,10), Marin Bošnjaković (1,7), Grgo Kernjaković (1,9), Franjo Egešić (2,13), Petar Jančić (2,15), Martin Beraković (1,5), Pavao Beraković (1,6), Mijo Saničević (1,6), Šimo Beraković (2,13), Ivan Beraković (2,13); Andrija Beraković (1,8), Marin Beraković (4,23), Marko Kurkutović (1,8), Šimo Beraković 3,12), Mijo Beraković (2,8), Martin Kurkutović (2,12), Anto Beraković (2,8), Matija Kurkutović (2,10), Mijo Kurkutović (1,12), Marko Loketić (2,9), Matija Beraković (1,8), Ivan Beraković (,8), Luka Beraković (2,10), Andrija Beraković (1,10), Marin Beraković (1,7), Marko Vuković (2,7), Marko Kovaćević (1,8), Šimo Stovragović (-,3), Andrija Kovaćević (1,6), Martin Kušnjaća (1,9), Marin Loketić (3,10), Andrija Kurkutović (1,4), MatiaĐurinac (-,5). Ovih 65 kuća pripadalo je garčinskoj a sljedećih pet svilajskoj župi: Ivan Zerić (2,9), Petar Zerić (2,7), Matija Mačaiević (1,5), Bartol Ješaković (1,5) i Toma Gavrić (1,2). God. 1769. u Oprisavcima je bilo 76 kuća, 114 obitelji i 508 katolika.4 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Oprisavcima piše: "To veliko i gotovo sat dugo selo, kao i cijelo njegovo područje, bilo je prije tri pa i četiri puta godišnje izvrgnuto poplavama Save. Međutim, od vremena izgradnje do osam stopa visokog nasipa..., pri izlijevanju Save bude poplavljeno samo malo područje između nasipa i rijeke. Sava u ovom kraju čini veliki duboki zavoj... Obala s ove strane viša je od obale na drugoj strani, vrlo je strma i šest od sedam stopa visoka. Obala s turske strane pokrivena je gustom visokom šumom. Barske grabe i močvare na spomenutom poplavljenom području presuše vrlo rijetko, tek svakih nekoliko godina. Barske grabe i bare s ove strane nasipa, s obje strane sela, za topla vremena pak presuše svake godine. (...) Mala šuma Gajić na tom poplavnom terenu obrasla je rijetkom hrastovom šumom. (...) Crkva, gore izvan sela, i stražarski čardak Strug na kraju sela, drvene su građe."5 U Oprisavcima je 1804. ustanovljena katolička župa.6 Od 1830. ima crkvu Uzvišenja sv. križa. Selo je 1837. imalo 845 stanovnika,71857.845,1890.796,1931.1101,1953.1243,8 a 1991.1106 stanovnika.
4 s
Usp. NAZ Prot. 29/1, 51, 93; 30/11, 227s, 233; popis, kut. 89, 212-214,173: 31/111, 41; 32/IV, 89, 96, 592. HNTZ, Btvdska pukovnija (1999), 97s. '' Prvi župnik bio jc fra Ivan Vujičić, član provincije Presvetog Otkupitelja u Dalmaciji. Bio je dobar propovjednik pa jc često propovijedao i u samostanskoj crkvi. Njemu su ponekad na izlet dolazili studenti iz brodskog samostana sa svojim profesorom. 13.XI.1813. zamijenio ga jc fra Franjo Vezić. Usp. Kronika II (1997), 17, 23, 35, 43, 45, 71, 79, 115, 131, 133, 157. 7 820 katolika i 25 pravoslavnih Usp. Schematismus (1837), 35. * Usp. Korenčić (1979), 646.
16.4. POLJANCI
Naselje se nalazi pored Save 14 km jugoistočno od Slav. Broda, 2 km zapadno od Oprisavaca, 88 m n/m. U starijim, do sada objavljenim, izvorima selo se ne spominje, a u komorskom popisu 1698. ovako je opisano: a. 1 1) Imena stanovnika i podložnika: Marko Emanović, sin 1. konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Nikola Prianović, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 2, vozova sijena 1. Radosa Ginković, sin 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 0.25, voz sijena 1. MiloŠ Vukosalović, sin 1, krava 1, june 1, svinja 1, jutro pšenice 0.25, vozova sijena 2. Petar Milešević, sin 1, kći1, konj 1, krava 1, junadi 2, svinja 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 2 Milovan Dragosalović, sin 1, kći 1, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 5, vozova sijena 2. Todor Vukojević, ovaca i koza 4, svinja 1. Jania Gruićić, sin 1, svinja 1, voz sijena 1. Peio Stepanović, krava 1, june 1, svinja 1, jutro pšenice 0.25, voz sijena 1. Jakob Jaridović, sin 1, krava 1, june 1, voz sijena 1. Ukupno: sinova 8, kćeri 3, konja 2, volova 1, krava 8, junadi 11, ovaca i koza 8, košnica 2, jutara pšenice 3.75, vozova sijena 14, najamnik 1. 2) Ovi stanovnici, i to svaki pojedini dragovoljno, napuštajući kmetski, prihvaćaju vojnički život Osobno nazočni Marko Emanović, Nikola Peianović, Miloš Vukoselović2 i Milovan Dragosalović, uz ostale, nakon prisege, rekli su: Ovi su stanovnici pravi graničari - stanuju uz savsku obalu i raspoređeni su po savskim stražama - nisu u mogućnosti pravo voditi svoje poljodjelstvo niti obrađivati svoju zemlju i zato ne traže susjedna zemljišta. Dio stanovništva od davnina baštini ovaj posjed, a dio ih je nedavno došao iz Bosne. Oni na svoju zemlju do sada, uime poreza ili nameta, nisu ništa plaćali, nego su stalno moral obavljati vojničku službu na savskim stražama, na granici prema Doboju i ostalo. Gospodin pukovnik Giba, u svim slučajevima, sudac je ovim pograničnim stanovnicima i od njih do sada nije uzimao ni novca ni uzdarja. Ovi pogranični stanovnici nisu plaćali nikakve vojnice jer su izuzeti zbog vojničke službe. Ipak, morali su neke, kroz dvije godine, po dva mjeseca izdržavati na hrani dok nisu dobili zemlju. Ove tekuće godine 1698., od zime, izdržavaju jednog ugarskog vojnika sa ženom. Osim ovih, drugih redovitih ili izvanrednih nameta nisu plaćali. Po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe svake su godine zapovjedniku brodskih prekosavskih opkopa morali besplatno davati četiri kosca i isto toliko dana. Isto tako, stanovnici ovog posjeda morali su godišnje besplatno nasjeći sedam hvata drva za loženje, a ljeti moraju besplatno ovrći pšenicu gospodinu pukovniku Gibi. Polovica ovog sela morala je preseliti na drugo mjesto zbog stalne vojničke službe koju moraju besplatno vršiti i zbog šteta koje ovome zemljištu svake godine običaje činiti rijeka Sava svojim izlijevanjem. Za podizanje svih brodskih opkopa, zgrade za živežne namirnice te stražarnica uz Savu, zvanih čardaci, stanovnici ovog posjeda morali su raditi skupa sa cijelim vojvodstvom bez novčane
1 :
Mažuran (1988), 105-108. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Polyanczi (1698) i Poljanczi (1760). U popisu stoji: Prianović i Vukosalović.
naknade i hrane, uz prazna obećanja. Tako i sada moraju raditi kojekakve javne radove, pod izgovorom kmetskih obveza, i vršiti prijevoz posredstvom Nijemaca. Stanovnici moraju besplatno vući hranu iz Osijeka u Brod za brodsku njemačku posadu i dobojske graničare, a tako prema potrebi i streljivo. Za sve ove vojničke i kmetske obavljene poslove stanovnicima nije ništa plaćano. Za smetnje komorskim službenicima stanovnici optužuju ratne povjerenike. 3) Ovaj je posjed smješten uz obalu Save na močvarnom tlu. Selo se od pamtivjeka zvalo Poljanci. Udaljeno je od Broda jednu, od Osijeka 8, a od Petrovaradina 20 ugarskih milja. Dio ovih stanovnika u vrijeme Osmanlija bili su oružnici a dio kmetovi. Sad su svi graničari raspoređeni po savskim čardacima; miješane su vjeroispovijedi, katoličke i grčkog obreda. Selo ima 10, izdignutih od zemlje, kućica sagrađenih od pletena šiblja pokrivenih slamom. Imaju pola narodnog selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se na četvrt milje. Međi: s istoka selom Oprisavcima, sa zapada selom Kuti, sjuga selom Gornja Bebrina a sa sjevera Bickim Selom Granice su mu: s istoka Babina Greda, sa zapada Brod, s juga Sokol na granici osmanskog prekosavlja, sa sjevera Đakovo. Selo posjeduje oko 30 jutara oranica i neobrađena zemljišta, koja Save često poplavi i zato je manje korisno. S druge strane Save ima oko 5 jutara pustih rtova, koji su zbog straha od Osmanlij ostali neobrađeni. Ima i oko 6 jutara sjenokoša kojepopalava uništava te oko 4 jutra johovih šuma i sitnije tisovine samo za loženje. S druge strane Save ima kamena građevina, nemarno sagrađena i sva zarasla u šumu, zove s Gradina. Nemaju vodenice niti žironosnih šuma. Stanovnici ovog posjeda imaju vrlo blizu Savu z ribarenje i bare koje ona pravi. , Osmanski gospodar ovog posjeda bio je Durmiš-beg brodski kome su godišnje stanovnici ovoga posjeda, a onda izaseoci cijelog sela, davali 1 florin i 20 denara te svaki stanovnik godišnje mor i raditi po deset dana. \ Istom osmanskom gospodaru zemlje davali su svake godine desetinu od svih prihoda na koje s Ona odnosila. Desetinu vina nikada nikome nisu davali. Ovi stanovnici nisu plaćali nikalcva poreza osmanskom caru, ali su morali raditi tekuće poslov na mostovima prema Osijeku. Njegovu Veličanstvu, osim nameta kroz tri godine i stalne vojničke službe koju besplatn moraju vršiti, stanovnici do sada drugo ništa nisu davali. Spomenute namete stanovnicima su određivali povjerenik gospodin Kestler i Schlintenbuch. Sve gornje točke, stanovnici ovog posjeda i pojedinačno su dragovoljno potvrdili. b. Poljanici su 1730. imali oko 12 katoličkih kuća, nešto pravoslavnih, a u izvješću 1734. ispred sela potpisao je Đuro Matić. God. 1746. selo je imalo 20 kuća i 80 katolika, a 1760.12 kat. kuća, 10 obitelji i 76 katolika. Kućedomaćini su bili: Martin Garčinčević (1,6), Andrija Stepčević (1,6), Marko Stepčević (1,8), Ivan Stepčević (1,8), Marko Stepčević (-,7), Luka Janečić (1,8), Luka Matić (2,8), Marin Šunić (1,4), Matija Emanović (1,6), Juro Janečić (1,8), Ivan Šunić (-,6), Martin Jasprić (-,1). God. 1769. Poljanici su imali 11 kuća, 14 obitelji i 72 osobe, a 1775.16 kuća, 29 obitelji i 144 katolika.3 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Poljancima piše: "Barovita mjesta na livadama pokraj sela ljeti se potpuno isuše. Žbunje, pomiješano s nešto visokog drveća, gusto je zaraslo na području odavde do Kuta i s obje strane prema Bickom Selu."4 3 Usp. NAZ Prot. 29/1, 51, 93; 30/11, 233; popis, kut. 89, 214s; 32/IV, 96, 592. Sršan (1995), 29. Poljanci su 1734. imali 6,1759. 14,1779.12, 1809. 7, a 1839. 8 pravoslavnih kuća. Usp. Spomenica (1930), 212. * HNTZ, Brodska pukomija (1999), 96s,
God. 1837. Poljanci su imali 194 stanovnika,51857.212,1890.239,1931.313,1953.389,6 a 1991.290 stanovnika. 16.5. PRNJAVOR
Naselje se nalazi između autoceste i rijeke Save, 26 km jugoistočno od Slav. Broda, a 9 km istočno od Oprisavaca, 87 m n/m. Naziv je, čini se, dobilo od grčke riječi koja označuje imanje, dobro, samostansko selo. U starijim objavljenim izvorima selo se ne spominje. U komorskom popisu 1698. ovako je opisano: a. 1 1) Imena stanovnika i podložnika: Franjo Simonović, sin 1, kći 1, konj 1, volova 2, krava 2, june 1, ovaca i koza 10, jutara pšenice 2, jutro ječma 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Simon Mumć, sin 1, kći 1, krava 2; junadi 1, ovaca i koza 10, svinja 3, košnica 5, jutro pšenice najamnik 1. Nikola Trevišić, sinova 2, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 5, košnica 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 5, najamnik L Marko Pristoiak, konj 1, košnica 2. Jakob Bucković, sinova 2, kći 1, konj 1, krava 2, junadi 2, svinja 3, košnica 6, jutara pšenice 4 jutro ječma 1, kosaca sijena 3, najamnika 2. Nikola Munić, sin 1, konj 1, vol 1, krava 2, june 1, ovaca i koza 10, svinja 4, košnica 5, jutara pšenice 2, kosaca sijena 2, najamnik 1. Jakov Ostojćić, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, svinja 6, košnica 5, jutara pšenice 2, jutro ječma 1 vozova sijena 2, najamnik 1. Luka Ciganović, sinova 2, kći 1, konj 1, voli, june 1, ovaca i koza 2, košnica 2, jutara pšenice 3, vozova sijena 3, najamnik 1. Miho Olosarić,sin 1, kći 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 2, jutro pšenice 1, najamnik 1. Juro Rizović, sin 1, kći 1, krava 1, košnica 1, najamnik 1. Ivan Vinarić, sin 1, krava 1, ovaca i koza 5, svinja 3, košnica 2, kopača vinograda 2, jutro pšenice 0,25, vozova sijena 3, najamnik 1. Petar Vinarić, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 2, jutara pšenice 2, jutro ječma 1 vozova sijena 2, najamnik L Simon Ferenćević, sin 1, krava 1, june 1, svinja 2, košnica 3, jutro pšenice 1, jutro ječma 1, najamnik 1. Juro Varga, sin 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 0.5. Mato Beraković, sin 1, kći 1, ovaca i koza 3. Jovica Manolović, sin 1, ovaca i koza 4, jutro pšenice 1. Mihailo Tepćić, sin 1, kći 1, ovaca i koza 3, jutro pšenice 1, jutro ječma 0.25. Marko Begić, sin 1, ovaca i koza 2, jutro pšenice 1, najamnik 1. Marko Kovinćević, ovaca i koza 3, svinja 1, košnica 3, jutro pšenice 1, najamnik 1. Matia Diviak, sin 1, ovaca i koza 2. Martin Zeki, kćeri 2, ovaca i koza 2. Nikola Catić, sini, ovca 1, jutro pšenice 0.5. Marko Juretić, sin 1, kći 1, ovaca i koza 2, košnica 2. 5
126 katolika i 68 pravoslavnih. Usp. Schematismus (1837), 35. Usp. Korenčić (1979), 646. Mažuran (1988), 118-121. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Prenyavor (1698), Pemiavar (1746), Pernjavor (1760).
4 !
StoiakPilušićanin, sin 1. Miho Stipanović, sin 1, kći 1, konj1, vol 1, krava 1, june 1, jutara pšenice 2, Vozova sijena 3 najamnik 1. Ivan Dragoslović, sin 1. Miho Perenćević, ovaca i koza 3, svinja 3, jutara pšenice 2, vozova sijena 3. Juro Vukšanović, sin 1, kćeri 3, vol 1, krava 1, jutara pšenice 2, jutro ječma 0.5, voz sijena najamnik 1. Josip Vukšanović, sini, voli, krava 1, svinja 5, jutro pšenice 1, jutara ječma 2, vozova sijena 2 najamnik 1. Blaž Vućković, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 6, svinja 1, košnica 2, jutar pšenice 2, vozova sijena 2, najamnik 1. Miška Vukanović, sin 1, kćeri 2, ovaca i koza 4, jutro pšenice 1, jutro ječma 1, voz sijena 1. Mato Gostojćić, sinova 2, kći 1, voli, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, jutro ječma 1, voz sijena Tadia Vu/csanović, sinova 2, ovaca i koza 2. Marian Buzaćević, sinova 2, kćeri 2, ovaca i koza 3, jutro pšenice 0.5. Ivan Jurić, sinova 2, ovaca i koza 3. Nikola Nekešćić, kćeri 2, ovca 1, jutro pšenice 0.25. Lovak Trebšić, sin 1, kći 1, konj 1, ovaca i koza 6, jutro pšenice 1, jutro ječma 1, vozova sijen Jurko Radićević, sin 1, ovaca i koza 2, jutro pšenice 0.25. Toma Tadianović, sin 1, ovca 1. Andria Terić, sinova 2, kći 1, ovaca i koza 2, najamnik 1. Miho Malućić, konj 1 Icrava 1, june 1, košnica 3, jutro pšenice 0.5, jutro ječma 1, vozova sij 2, najamnik 1. Franjo Terić, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, košnica 2. Nikola Gimonjćanin, sinova 2, kći 1, ovaca i koza 4, košnica 3. Josip Peić, sin 1, košnica 1. Andria Jakićanin, vol 1, ovaca i koza 3, košnica 2. Pavo Pandić, kći 1, jutro pšenice 0.5, najamnik 1. Marian Benaković, ovaca i koza 3, svinja 3. Marian Matiašević, sin 1, krava 1, june 1, košnica 4. Mato Kovaćević, ovaca i koza 4, košnica 2. Mato Skrupić, sinova 2, krava 1, june 1, košnica 2. Ivan Semenović, sin 1, kći 1, ovaca i koza 3, košnica 2. Ivan Ila/đć, kći 1, konj 1, ovaca i koza 3, košnica 3, jutro pšenice 1, vozova sijena 2. Bono Petlebert, sin 1, kći 1, ovaca i koza 2. Andria Slatinanin, sin 1, ovaca i koza 2, košnica 2. Stepan Dakić, sinova 5. Marko Nekešić Marian Patašić, sin 1, ovca 1. Martin Sapunđia, sin 1, kći 1, ovca 1. Grgo Sivić, sinova 2, kći 1, ovaca i koza 10, svinja 4, jutro pšenice 1, jutro ječma 0.25. GrgoAlović, sin 1, kćeri 2, ovaca i koza 2, svinja 2, jutro pšenice 1, jutro ječma 0.5, najamnik 1 Matan Pećić, sinova 2, kćeri 2, krava 1, june 1, ovaca i koza 7, svinja 6, košnica 3, jutro pšen 1, voz sijena 1, najamnik 1. Martin Belakić, sin 1, kći 1, krava 2, junadi 4, ovaca i koza 10, jutro pšenice 1, voz sijena 1 najamnika 2. Nikola Hamićić, krava 1, june 1, ovaca i koza 6, svinja 7, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamn Fila Cutić, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 5, jutro pšenice 1, najamnik 1.
Marko Sepić, kćeri 3, ovaca i koza 3. IliaPogusić, sinova 2, kći 1, ovaca i koza 4, košnica 3, jutro pšenice 0.5. Luka Sivić, sin 1, krava 1, ovaca i koza 10, svinja 10, košnica 5, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnika 3. Franjo Sivić, sin 1, ovaca i koza 3, košnica 2. Stepan Benek, sin 1, kći 1, ovaca i koza 7, svinja 5, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Ukupno: sinova 71, kćeri 48, konja 9, volova 15, krava 32, junadi 23, ovaca i koza 194, svin 69, košnica 84, kopača vinograda 2, jutara pšenice 48, jutara ječma 12.25 jutara, jutara zobi 2 vozova sijena 46, najamnika 32. 2) Osobno nazočni Simon Munić, Nikola Trepošić, Jakob Vućević2 s ostalim, nakon prisege rekli su: Stanovnici ovog posjeda - inače u tri zaseoka, četvrt sata međusobno udaljena, smještena djelomice u šumama uz suha mjesta pored rijeke Save, tražeći ljepše parcele u krčenju šuma - ne uspijevaju zbog siromaštva voditi svoje seljačko gospodarstvo niti obrađivati zemlju te ne korist susjedno zemljište. Ovaj posjed, još od osmanskog vremena, stalno pripada sadašnjim stanovnicima, a ne doznakom ili dodjelom nekih službenika i do sada nisu plaćali nikakva poreza na zemlju. Gospodin pukovnik Giba, i njemu podložne narodne vođe, zapovjednik je i sudac ovim stanovnicima, a presude su među stanovnicima do sada vršili besplatno. Ovi graničarsld stanovnici, na osnovi vojničkih povlastica, nisu imali vojnice ni drugih namet niti sit, zbog olakšica, ikome išta morali davati. Stanovnici ovog sela, po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe, uz stalnu vojničku službu koju su dužni besplatno obavljati po čardacima, uz granicu i u logoru, moraju za opskrbu dolazeće odlazeće vojske besplatno nakositi 15 vozova sijena, i to osobno snose uz ne male izdatke. Stanovnici ovog sela, za utvrđivanje brodske tvrđave, morali su besplatno nasjeći 200 većih palisada. Isto tako morali su dati 90 radnika bez novčane naknade, ipak uz pola hljeba kruha na dan. Jednako bez plaće dovlače po potrebi hranu i streljivo. Za ove kmetske radove, a tako i za vojničke usluge, nikome od stanovnika ništa nije bilo plaćano, O ometanju komorskih prava i dužnosnika, ovi stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo je mjesto, kako je prije spomento, uz Savu, među šumama, podijeljeno u tri zaseoka. Selo se odpamtivjeka zvalo Prnjavor. Udaljeno je od Broda tri, od Osijeka 10, a od Petrovarad 15 ugarskih milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, sada su graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi; tu je i jedan jedini shizmatik3. • Selo ima 70 malih kuća sagrađenih od šiblja, pokrivenih slamom. Ima tri narodna selišta. Teritorij ovoga posjeda pokriva uokolo jednu ugarsku milju. S istoka međi sa selom Kopanicom, zapada selom Svilajem, s juga pustim Novim Gradom s druge strane Save, sa sjevera selom Divoševcima. Granice mu sežu: na istok Babina Greda, na zapad Brod, na jug Novi Grad s druge strane Save, na sjever Đakovo. Posjed ima oko 200jutara oranica i neobrađene zemlje u ravnici, crnice i to plodne, ali zbog čestog izlijevanja Save zna biti uništena. Rtova nema. Ima oko 40 jutara sjenokoša ali oštećenih, oko 400jutara tisovih, jablanovih i ljeskovih šuma za loženje. Nemaju vodenice.
2 3
U popisu stoji: Trevišić, odnosno Bucković. shizmatik - otpadnik od crkvene zajednice, raskolnik; ovdje, pravoslavac.
Na ovom se teritoriju ne nazire ruševina bilo crkvene bilo svjetovne građevine. Nemaju ni žironosnih šuma. Na ovom prostoru ima dosta ribnjaka i bara što vrve ribama i kornjačama. Osmanski gospodar ovoga posjeda bio je brodski hodža4, inače nadzornik poljskih imanja u selu Sikirevcima, kome stanovnici ništa nisu plaćali kao godišnju naknadu, nego su to nadomještal prevozeći njegove prihode. Svake su godine istom brodskom hodži davali desetinu od svih proizvoda na koje se ona odnosila. Desetinu vina nisu davali. Budući da su se morali brinuti za prijevoz prihoda, osmanskom caru kao naknadu ništa nisu plaćali. Njegovu Veličanstvu, osim što su do sada stalno bili dužni besplatno vršiti vojničku službu kmetske usluge, drugo ništa nisu plaćali. Ovim stanovnicima do sada nikakve usluge nisu plaćane. Skupa sabrani stanovnici dragovoljno su pod prisegom potvrdili istinitost svih točaka ovog zapisnika. b. Opis, premda je naslovljen kao Prnjavor, odnosi se, kao što je spomenuto i na dva susjedna sela, Zoljane i Kupinu. Tako, dok je 1698. Prnjavor imao 70 kuća, 1730. imao je oko 12 kuća s novom kapelom. God. 1734. predstavnici sela bili su Ilija Vučković i Luka Ostojčić.5 Selo je (1746.) imalo 30 katoličkih kuća i kapelu sv. Antuna sa zvonom. God. 1758. uz selo je, u kopaničkoj župi, spomenuta kapela Gospodinova preobraženja, a selo je zbog blizine i drugih okolnosti bilo pripojeno svilajskoj župi. God. 1760. Prnjavor je imao 20 kuća, 25 obitelji i 141 katolika. Kućedomaćini su bili: Ilija Ostoičić (2,6), Jeronim Trepšić (5,20), Kata Rišović (-,3), Tomo Rišović (1,6), Andrija Ostoičić (2,11), Marko Mumić (1,5), Josip Mumić (1,7), Grgo Mumić (1,3), Josip Mumić (1,7), Petronila Trepšić (-,4), Ilija Trepšić (1,4), Matija Vučković (1,3), Stjepan Vučković (2,7) Marijan Vučković (2,8), Anđa Vučković (-,3), Ivan Trepšić (2,13), Petar Ostoičić (3,15), Marta Rišović (-,7), Ana Bošnjaković (-,5), Ruža Bošnjaković (-,4). God. 1769. selo je imalo 19 kuća, 36 obitelji sa 184 osoba.6 O Prnjavoru, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Selo leži uz barsku grabu Bostilova. Preko nje je na kraju sela podignut drveni most. Ta barska graba, druge grabe s njom povezane i još neke bare u ovom kraju većinu su vremena neprohodne. Ljeti su pak povremeno suhe, pa su tako ponekad prohodne, a mogu se i kositi ili koristiti kao seoske livade."7 God. 1837. selo je imalo 224 stanovnika,« 1857.242,1.890.262,1931.331,1953.321,9 a 1991. 231 stanovnika. 16.6. STRUŽANI Stružani se nalaze između autoceste i rijeke Save, 23 km istočno od Slav. Broda, 7 km od Oprisavaca, 87 m n/m. Selo se ne spominje u starijim objavljenim izvorima ni u popisima iz 1698. i 1702. god. Nije izričito spomenuto ni u kanonskom izvješću 1730. ali bi se selo Tušan, u tom izvješću, na njega moglo odnositi. Naime, pripadalo je kopaničkoj župi, zabilježeno između Sredanaca i Zoljana, a i danas ondje ima lokalitet Tuk po kome je moglo biti nazvano. Tušan je imao oko 10 katoličkih 4
hodža - muslimanski duhovnik, vjerouatetj, imam. Usp. Sršan (1995), 44. Usp. NAZ Prot. 29/1, 53, 97; 30/11, 57, 64, 224; popis, kut. 89, 172; 32/IV, 89. HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 119. " Usp. Schematismus (1837), 31. y Usp. Korenčić (1979), 646. 5
6 7
kuća. U izvješću 1746. selo se već naziva Stružan. Imalo je 25 katoličkih kuća, 74 osobe i kapelu sv. Mihovila arkanđela.1 God. 1758. selo je pripalo svilajskoj župi, a skupa sa Zoljanima imalo je 31 kuću. God. 1760. Stružani su imali 19 kuća, 31 obitelj i 140 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Bartol Vinarić (3,15), Stjepan Vinarić (2,7), Ilija Vinarić (2,9), Stanko Zečić (1,3), Franjo Zečić (1,6), Petar Zečić (2,6), Juro Zečić (2,7), Mariana Zečić (-,3), Blaž Zečić (1,4), Franjo Trienčević (1,4), Mijo Trienčević (3,11), Marijan Trienčević (1,6), Juro Trienčević (1,4), Mato Trienčević (2.9), Marko Augustinović (2,11), Jela Augustinović (-,5), Andrija Trepšić (3,13), Josip Benašić (2.10) i Petar Benašić (2,7). God. 1769. Stružani su imali 20 kuća, 45 obitelji i 205 katolika.2 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Stružanima piše: "Barska graba Osatna dolazi iz Sredanaca. Ovdje ispred sela potpuno nestaje i samo je za dugotrajno kišna vremena neprohodna. Druga barska graba Osatna, koja se kod Oprisavaca zove Skorotina, ovdje je ispod sela premošćena drvenim mostom. Kroz nju je na putu od Sredanaca prema Svilaj u podignut nasip. U ovom području ljeti je često potpuno suha otkad je spriječeno izlijevanje Save izgradnjom nasipa duž rijeke. U to vrijeme prohodna je i osim preko spomenutog mosta i nasipa. Bara s ove strane Osatne prema Svilaju te bare Rakitovac iTrstenik s ove strane u livadama postaju neprohodne samo za izuzetno vlažna vremena."3 God. 1837. Stružani su imali 195,41857.158,1890.181,1931.189,1953.188,5 a 1991.181 stanovnika. 16.7. SVILAJ Naselje je uz rijeku Savu, 22 km jugoistočno od Slav. Broda, 5 km od Oprisavaca, 90 m n/m. U komorskom popisu 1698. Svilaj je ovako opisan: a. ' 1) Imena stanovnika i podložnika: Jovica Savić, sin 1, kći 1, konj 1, krava 1, june 1, košnica 7, vozova sijena 7. Franjo Radičević, sinova 2, konj 1, krava 1, košnica 3, jutro ječma 0.5, vozova sijena 3, najamnik 1. JuraPustaia Josef Brković, sin 1, kći 1, konj 1, krava 1, vozova sijena 2. MilićHorvat, krava l,june 1, košnica 5, voz sijena 1, najamnika 2. Franjo Đoldć, kći 1. Ivan Radulović, krava 1, june 1. Bono Samarđica, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, najamnik 1. Pavo Pavlinović, sin 1, krava 1, june 1, voz sijena 1, najamnik 1. Štipa Siplević, sin 1, košnica 1. Blaž Cermošćanin, krava 1, june 1, najamnik 1. Damian Ostoić, sin 1. Marko Beanović, krava 1, june 1, voz sijena 1, najamnik 1. Stepan Vranić, sin 1, najamnik 1.
1 2 3
Usp. NAZ Prot. 29/1,53,97. U izvorniku stoji: Tusan (1730), Sztrusan (1746), Sztrusani (1760), Struxani. Usp. NAZ Prot. 30/11, 224; popis, kut. 89, 171; 32/IV, 89. HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 120. 4 Usp. Schematismus (1837), 32; (1928), 50. 5 Usp. Korenčić (1979), 646. 1 Mažuran (1988), 115-118. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Szvillai (1698), Szvillaj (1730), Svilaj (1760).
Stepan Ninković, kći 1, ovaca i koza 4. Pava Lelienćić, najamnik 1. Marko Zulović, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, voz sijena 1. Vukailo Sekulić, ovaca i koza 3, košnica 3, najamnik 1. Lovro Garevćanin, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, košnica 1, voz sijena 1. Nikola Lović, sin 1. Marko Osmerica, krava 1, june 1, najamnik 1. Stoica Eskerekić, sin 1, krava 1, june 1, košnica 1. Marko Borovac, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, košnica 1, najamnik 1. Juro Horvatan, sin 1, krava 1, june 1, košnica 1, najamnik 1. Mato Vicikošić, krava 1, june 1. Marin Nefiran, sin 1, krava 1, june 1, najamnik 1. Andras Milošović, krava 1, june 1, košnica 1, najamnik 1. Luko Vukovarca, kći 1, ovce i koze 2, košnica 1, najamnik 1. Tadia Naušianin, sin 1. Andreas Marišić, sin 1, krava 1, ovaca i koza 2, najamnik 1. Franjo Kalunić, sin 1, voz sijena 1. Jakob Kovač, sin 1, ovaca i koza 3, košnica 1. Jakob Benić, krava 1, june 1, košnica 1, najamnik 1. Gal Pustaia Ilia Milević Isak lliaković, kći 1, krava 1, june 1, košnica 2, najamnik 1. Ivan Spano, krava 1; june 1, košnica 1, najamnik 1. Franjo Ivišić, sin 1, ovaca i koza 2. Tomo Diašnić, sin 1, krava 1, june 1. Martin Dorćić, sin 1, krava 1, june I. Vućeta Dokćić, košnica 1, najamnik 1. Mikolica Vuinović, ovca 1. Nikola Oloilević, krava 1. Ukupno: sinova 23, kćeri 10, konja 3, krava 26, junadi 22, ovaca i koza 17, košnica 31, jutro ječma 1, vozova sijena 18, najamnika 21. 2) Svi gore pobilježeni stanovnici dragovoljno su prihvatili vojnički život i dalje ga žele i hoće održavati Osobno nazočni Jovica Savić, Franjo Radićević, Jozef Brlović2 i ostali, nakon prisege, rekli su Svi ovi pogranični stanovnici smješteni na savskoj obali uz čardak ili savsku stražamicu, u tijesnu i močvarnu mjestu, zbog manjka radne stoke nisu sposobni obrađivati svoje seljačko gospodarstvo i zato ne traže na korištenje tuđe susjedno zemljište, nego na svom zemljištu Jave šume i prave plodnu zemlju te podižu nasipe. Sadašnji stanovnici koriste ovaj posjed, bez neke službene doznake, jer su se prije šest godina doselili iz Bosne u ovaj kraj Kraljevstva Slavonije i p zapovijedi gospodina Gibe, nastanili su se kao straže. Zato na ovu zemlju, u ime poreza ili nameta, dosad nisu ništa plaćali. Gospodin pukovnik Giba - i vođe narodne vojske - sudac je ovim graničarima u svim slučajevima i dosad od ovih stanovnika nesumnjivo ništa nije uzimao ni u novcu ni u naravi. Stanovnici su ovdje pod oružjem smješteni i nikome nisu plaćali ni vojnice ni nameta, nego su oslobođeni zbog vojničkih obveza i držanja straža ovdje uz Savu. Na ovom mjestu ranije nije bil 2
U popisu stoji: Brković.
ni sela ni posjeda nego, budući da je Sava na ovom mjestu ravna i prikladna za prelazak neprijatelja, ovi su stanovnici zato ovdje postavljeni. Ništa im nije dano kao olalcšica. Stanovnicima je najteže što su naselili ovo mjesto, a ono nema prikladnih polja ni pašnjaka; što danju i noću, zbog straha od Osmanlija moraju stalno vršiti vojničke službe i savske straže Češće uz štetu i gubitak života, bez naknade. Preko dvadeset graničara morali su - budući da nemaju prikladna zemljišta te sebi ne mogu dostatno, zbog česta izlijevanja Save, posijati turskog kukuruza - preseliti se u drugi kotar. Za brodsku tvrđavu prisiljeni su godišnje dva cijela mjeseca davati po 20 radnika, bez plaće te nasjeći i Savom, isto tako bez plaće, dovesti 600 palisada; ipak uz carski kruh i obećanja kasnije naknade. Za sve gore iznesene radove stanovnicima nikad nije plaćano. Pobilježeni stanovnici ništa se ne sjećaju o smetnji komorskim službenicima i njihovom odlasku. 3) Ovo je mjesto ranije bilo obraslo johovim šumama, a drugo mjesto, neposredno s druge strane i kraja, zvalo se Svilaj. Prijelazom stanovnika odatle nazvano je Svilaj, a prije ovoga, ovd nije postojao nikakav posjed. Udaljeno je od Broda jednu i pol, od Osijeka 8, a od Petrovaradin 20 milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba boraviti u Bosni, i to kao kmetovi; sad su graničari katoličke vjeroispovijedi i grčkog obreda. Imaju 33 skromne kućice, većinom nemamo sagrađene, polcrivene slamom. Nemaju nijednog narodnog selišta. Teritorij ovog posjeda • budući da ga ranije nije bilo - ne može se zn S istoka mu je savska obala, sa zapada Opnsavci, s juga Svilaj zvani, onaj preko Save, sa sjevera selo Sredanci. Granice su mu: s istoka Babina Greda, sa zapada Brod, s juga, preko Save, Dobo sa sjevera Đakovo. Imaju oko 20 jutara oranica smještenih uz samu savsku obalu, ostalo su sami iskrčili. Rtova je bilo s druge strane Save ali ih stanovnici, zbog straha od Osmanlija, ne mogu uživati. Tako je sa sjenokošama s druge.strane Save koje stanovnici ne smiju kositi, a to često čine uz pogibelj za život. Na ovom teritoriju ima oko 100 jutara johovih i tisovih šuma za loženje. Crkvenoj ili svjetovnoj građevini ili nekoj tvrđavi nema nikakva traga. Nemaju vodenica ni njihovih ruševina. Nemaju nižironosnih šuma. S ove strane nemaju ni ribnjaka s ribama, nego su s druge strane Save. Budući da stanovnici nisu davno došli u ovaj kraj, o ostalim propisanim točkama ne znaju ništa reći. Govore ipak o prelasku preko Save, gdje su prije živjeli i to u odnosu prema drugim stanovnicima; o prihodima nakon prelaska ništa ne znaju. Sabrani stanovnici dragovoljno tvrde da su istinite ove pojedinačne i opće točke. b. Iz već opisanog očito je kako su navedeni stanovnici prešli iz Bosne, poglavito iz susjednog Svilaja. Njihova ranija župa bila je Radunjevac a služili su je franjevci iz Kraljeve Sutjeske.3 Budući daje, nakon Požarevačkog mira (1718.) granica Habsburške Monarhije išla nekoliko km u unutrašnjost Bosanske Posavine4, župnik franjevac odabrao je Svilaj za svoje sjedište, tako daje mogao služiti i pučanstvo koje se povratilo u Bosnu, a pripadala su mu još sela: Novi Grad i Jaruge. Crkva je bila drvena, posvećena Imenu BDM, imala je staru i lijepu sliku na platnu. Nešto od pribora za misu pripadalo je sutješkom samostanu; župnik ga je koristio dok župa sebi ne nabavi. Župnikov stan bio je uz crkvu. Sve je bilo skromno. Župljani su, zbog čestih poplava, sijali samo kukuruz. God. 1730. župnik je bio fra Luka Jeskerica, iz
3 4
Usp. Arhiv Propagande - Rim, Bosnia SC, vol. II, f. 820v; Draganović (1982), 88. Usp. Pclidija (1989), 255s.
sutješkog samostana, a selo je imalo 35 katoličkih kuća. Izvješće 1734. ispred sela potpisali su: desetar Matija Jozić, Grgur Vukovarac i Ivan Paulinac. U izvješću 1746. stoji kako je sagrađena nova crkva, jer se stara nije mogla proširiti. Uz crkvu je bilo zvono od oko 50 kg. Zbog izlijevanja Save nisu imali svoga groblja nego su se sahranjivali u Kopanici. Te godine selo je imalo 34 kuće i 200 katolika, a župnik je bio fra Andrija Jeličić iz Kreševa.5 U izvješću 1758. opisuje drvenu svilajsku crkvu, dimenzija oko 16x7 m. Na oltaru su bile slike: Gospina, sv. Antuna Padovanskog i sv. Ivana Nepomuka. I nakon što su 1756. franjevcima oduzete župe, Svilaj su nastavili služiti sutješki franjevci. Župnik je bio fra Luka Ćalić, rodom iz Fojnice, a crkvenjak Petar Kreševac. God. 1760. Svilaj je imao 36 kuća, 38 obitelji i 212 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Andrija Vukovarac (1,7), Stjepan Osmerica (2,10), Mijo Galovac (2,8), Luka Ivićić (1,5), Marko Sliepišević (1,4), Nikola Diašo (1,3), Stjepan Peićić (2,6), Marko Ostnanin (1,6), Petar Bonić (2,7), Kata Majstorić (-,6), Pavao Siraičić (-,2), Petar Kreševac (1,8), Stjepan Dorić (1,9), Marko Filipović (1,5), Mato Marićić (-,5), Kata Paulenović (-,4), Jela Paulenović (-,4), Petar Jovičić (2,13), Pavao Milašovac (1,6), Ivan Pavić (1,5), Juro Čuprić (2,9), Ivan Milošević (1,5), Franjo Kovaćević (1,4), Stjepan Isaković (2,10), Bartol Benić (-,3), Jakov Trgovišević (2,9), Kata Savić (-,2), Mato Savić (1,4), Mijo Vukašinović (-,2), Ivan Culjević (1,6), Juro Kujunčić (1,8), Andrija Jurić (2,5), Stjepan Dumencić (-,5), Ivan Benaković (2,6), Mato Osmerica (1,4), Ilija Pavić (1,7). God. 1769. selo je imalo 31 kuću, 39 obitelji i 193 katolika.6 U katastarskom opisu 1781. stoji: "Od čardaka Svilaj, s kojeg se od turskog sela Svilaj može razaznati nekoliko kuća, suprotna je obala Save na udaljenosti oko četvrt sata nizvodno otvorena i sasvim je obrasla visokim gusto proraslim stablima. Nasip, visok sedam do osam stopa, izgrađen radi suzbijanja izlijevanja riječnog toka Save, u ovom području se spušta tik uz rijeku. Močvarna bara Popovac, preko koje prelaze dva drvena mosta, kao i male močvare na seoskim livadama, za ovdašnjih ljeta potpuno presuše. (...) Crkva je izgrađena od opeke, časnički stan, međutim, samo od drveta. Crkva izvan sela nedaleko od rijeke Save, zajedno sa župnim stanom, koja se nalazi na mjestu gdje je nekoć stajalo selo, drvena je građevina, a voćnjaci uz njih okruženi su malim barama. Čardaci na rijeci Savi za smještaj kordonskih postaja izgrađeni su od drveta i stoje na palisadama."7 God. 1837. Svilaj je imao 316 stanovnika,8 1857. 281,1890.342,1931. 346,1953. 348,'9 a 1991.345 stanovnika. 16.8. TRNJANSKI KUTI
Naselje se nalazi između autoceste i rijeke Save, 12 km jugoistočno od Slav. Broda, 4 km jugozapadno od Oprisavaca, 91 m n/m. U starijim se izvorima ne spominje, a u komorskom popisu 1698. opisano je pod imenom Kuti. a. 1 1) Imena stanovnika i podložnika: Petar Radovanović, sinova 2, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 3, svinja 10, košnica 1, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, vozova sijena 6. 5
Usp. NAZ Prot. 29/1, 55s, 100; SrSan (1995), 74s. " Usp. NAZ Prot. 30/11, 219, 224; popis, kut. 89, 168s; 32/1V, 89. 7 Kat. opis, 96-98. s 315 katolika ijedan pravoslavac. Usp. Schematismus (1837), 31. • Usp. Korenčić (1979), 646. 1 Mažuran (1988), 108-110. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Kutti (1698), Kutty (1730), Kutti (1769).
Anton Milković, kći 1, krava 2, junadi 4, svinja 15, košnica 2, jutara pšenice 4, vozova sijena 3 najamnik 1. Mato Milković, sin 1, kći 1, konj 1, volova 2, krava 2, june 1, ovaca i koza 4, svinja 15, jutar pšenice 3, jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 4, najamnik 1. Franjo Jurkinović, sin 1, konj 1, voli krava 1, june 1, ovaca i koza 4, svinja 2, jutara pšenice 1 jutro zobi 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Mihailo Radovanović, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 5, košnica 1, jutar pšenice 4, jutro ječma 1, vozova sijena 4, najamnik 1. Ilia Stanešić, kćeri 2, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 3, jutara pšenice 2, vozova sijena 3. Juro Zećević, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, krava 2, june 1, svinja 2, košnica 3, jutara pšenice 2, ju ječma 1, vozova sijena 3. najamnik 1. Ivan Kovač, kći 1, june 1, ovaca i koza 2, jutro pšenice 0.5. Mato Knežević, sin 1, krava 1, svinja 1, košnica 1, voz sijena 1, najamnik 1. Petar Bogdanović, sin 1, kći 1, krava IJune 1, svinja 1, košnica 1, voz sijena 1, najamnik 1. Luka Danšević, sin 1, vol 1. krava 1, junadi 2, svinja 3, jutro pšenice 3, vozova sijena 3. Jakob Mikolćević, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, jutro pšenice 1, voz sijena 3. Ukupno: sinova 11, kćeri 7, konja 5, volova 10, krava 15, junadi 19, ovaca i koza 10, svinja košnica 8, jutara pšenice 24.5, jutara ječma 5, jutro zobi 1, vozova sijena 33, najamnika 7. 2) Ovi stanovnici dragovoljno, skupno i pojedinačno, tvrde da žele živjeti vojničkim životom. Osobno prisutni Petar Radovanović, Ilia Stanešić, Petar Bošnjak2 s ostalim, nakon prisege, iskreno su rekli: Ovi stanovnici, pravi graničari, zbog manjka radne stoke ne mogu obrađivati svoje poljodjelsk gospodarstvo ni svoju zemlju i za to ne traže druga susjedna zemljišta. Stanovnici ovaj posjed baštine od svojih pređa, a nije im dodijeljen niti doznačen od nekih Činovnika. Na ovo zemljišt uime poreza ili nameta na zemlju, do sada nisu ništa plaćali. Gospodin pukovnik Giba sudac je ovim graničarskim stanovnicima i do sada za to, kao nagradu, nije ništa uzimao ni u novcu ni u naravi. Budući da imaju vojničke povlastice, do sada nisu plaćali vojnice. Izdržavali su, ipak, jednog njemačkog vojnika za vrijeme njegova premještaja, ali mu u novcu nisu ništa plaćali. A baš sad izdržavaju polovicu njemačkog vojnika na hrani, bez konja. Osim ovih prolaznih obveza, nisu dava nikakvih drugih nameta ili nešto tome slično. Najmučnije je ovim stanovnicima što moraju davati stalne vojničke straže na savskim čardacima, a tako i na granici prema Doboju, bez hrane i plaće. Isto tako, u ljeti vrše logorske ravničarske službe, a kapetanu Štakiću i zapovjedniku brodskih prekosavskih opkopa, bez ikalc upravnog riješenja, svakog mjeseca moraju besplatno nasjeći i dovući po šest hvata diva za loženj Za utvrđivanje brodskih opkopa i zidova svaka je kuća morala, kroz dvije godine, o svojoj hra davati radnike. Svake godine, besplatno i o svojoj hrani, iz Osijeka za Brod voze živežne namirnice i streljivo, sami ne uživaju carsku hranu. Za sve gore iznesene radove stanovnicima nije ništa plaćano. 3) Ovo mjesto ima dosta lijep položaj. Uz Savu je pa ga ona često poplavi. Selo se od pamtivjek zvalo Kuti. Udaljeno je od Broda jednu, od Osijeka 7, a od Petrovaradina oko 20 ugarskih mil Svi su stanovnici u osmansko doba bili kmetovi; sada su graničari koji, zbog oskudice i nedostatka kmetova, vrše i kmetske usluge. Uz to, dužni su besplatno obavljati stalne straže na S
2
Nema ga u popisu, ili se odnosi na Bogdanovića.
i na granici prema Doboju. Vjeroispovijedi su rimokatoličke. Imaju 12 prilično ugodnih kuća sagrađenih od oblovine, pokrivenih korama. Imaju dva narodna selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se uokolo u daljinu jednu njemačku milju. S istok mu je selo Poljanci, sa zapada selo Ruščica, s juga selo Bebrina, sa sjevera selo Zadubravlje. Granice su mu: s istoka Sokol, osmanslta prekosavska granica, sa zapada Brod, s juga Doboj, a s sjevera Našice. Selo ima, u ravnici, oko 100 jutara oranica i neobrađena zemljišta koje ne plavi lijeka Sava. Im oko 5 jutara prekosavskih rtova, oko 35 jutara boljih sjenokoša te oko 150 jutara Šuma za loženje te hrastovih, a najviše johovih, prikladnih za bolje građevine. Ne nazire se mjesto neke crkvene ili svjetovne kamene građevine. Nemaju vodenicu, nego se donekle služe Savom. Na ovom terenu ima oko 70 jutara žironosnih hrastovih šuma. Od vremena izgona Osmanlija, stanovnici ovog posjeda, bez poreza, ribare na Savi i njezinim pritolcama. Osmanski gospodar ovog posjeda bio je zakupnik, brodski emin, kome je svaka kuća godišnje kao naknadu plaćala 3 florina i 50 denara te je svaki stanovnik morao jedan dan besplatno raditi. U osmansko doba nisu plaćali desetine niti nešto kao njezinu zamjenu. Nisu davali ni desetinu vina. Budući da je rečeni brodski emin zakupio ove stanovnike skupa s posjedom, oni nisu ništa plaćali osmanskom ćoru. Njegovu Veličanstvu, osim manjih davanja i stalne vojničke i kmetske službe koju su besplatn bili dužni obavljati, drugo ništa do sada nisu davali. Gornje namete bio je odredio gospodin Emest Kestler, ratni povjerenik. Stanovnici su dragovoljno potvrdili gore iznesene opće i posebne točke. b. Kuti su 1730. imali 20 kat. kuća i kapela sv. Luke. U izvješću 1734. kao predstavnik sela potpisan je Luka Vidaković.3 U sljedećem izvješću (1746.) broj kuća se povećao na 30 kuća sa 142 katolika. God. 1760. Kuti su imali 41 kuću, 53 obitelji i 309 katolika. Kućedomaćini su bili: Marija Kovaćević (-,4), Ivan Radovanović (1,5), Luka Radovanović (-,5), Ivan Alašić (2,13), Matija Radovanović (2,11), Nikola Teršić (1,6), Anto Teršić (2,7), Luka Alašić (-,2), Vinko Radovanović (1,11), Tomo Radovanović (1,10), Tomo Radovanović (2,8), Nikola Radovanović (1,8), Nikola Vidaković (1,4), Šimo Vidaković (1,4), Tomo Vidaković (2,11), Anto Mirković (1.7), Šimo Zećević (1,7), Tomo Zećević (2,8), Marin Košić (1,10), Juro Košić (2,11), Mijo Zećević (1,4), Marko Mirković (1,8), Nikola Košić (1,5), Vinko Gruić (4,15), Matija Mikolčević (1.8), Matija Dapćević (3,19), Marin Dapćević (1,7), Marin Gaić (3,12), Matija Dapćević (2,9), Ivan Mirković (1,5), Ilija Dapćević (1,9), Marko Mirković (1,5), Marin Mirković (1,7), Ilija Stančić (2,11), Bernard Kovaćević (1,5), Anto Stanešić (1,9), Matija Stanešić (1,6), Anđa Mirković (-,5), Stanislav Stanešić (1,3), Šimun Vidaković (1,2), Bartol Zećević (1,3). Izvjestitelj župa 1765. kritizira nemarnost i zapuštenost kapele sv. Luke u Kutima te su mještani u korizmeno vrijeme odlazili u susjednu kapelu u Oprisavce. God. 1769. selo je imalo 40 kuća, 68 obitelji i 352 katolika, a 1775.33 kuće, 52 obitelji i 271 katolika.4 O Kutima, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Selo leži na nešto povišenom polju. Sa zapadne i s južne strane okruženo je velikom barom zvanom Jelas i drugim barskim grabama. Bara Jelas obrasla je gustišem, a godinama rijetko kad presuši toliko da bi bila prohodna. Bara Jelas plavi duboke muljevite grabe koje iz nje istječu. Od tih graba prolaznim su putovima za suha vremena
4
Sršan (1995), 29. Usp. NAZ Prot. 29/1, 51, 93; 30/11, 233; popis, kut. 89, 215s; 31/111, 42; 32/IV, 96, 592.
prohodne ove grabe: Grajina pretoka i Pošena, kod Klaraka zvana Bebrinica. Graba Biđ na putu prema Zadubravlju premošćena je drevnim mostom. (...) Časnički stan u selu drvene je građe."5 God. 1837. Kuti su imali 393 stanovnika,6 1857. 430,1890. 381, 1931. 515, 1953. 537,7 a 1991.369 stanovnika. Crkva sv. Luke, evanđeliste, sagrađena je 1847. godine. 16.9. ZOLJANI Zoljani se nalaze između autoceste i rijeke Save, 24 km istočno od Slav. Broda, a 7 km istočno od Oprisavaca, 87 m n/m. Selo se ne spominje u starijim izvorima, niti je izričito spomenuto u komorskom popisu 1698., premda je, čini se, ubrojano u Prnjavor. God. 1730. Zoljani su imali 4 kuće, 1746.8 kuća i 23 osobe. U izvješću 1758. obrađeni su skupa sa Stružanima i, zbog blizine, bili pripojeni svilajskoj župi. God. 1760. selo je imalo 8 kuća, 15 obitelji i 72 katolika. Kućedomaćini su bili: Franjo Ciganović (2,8), Nikola Matiević (3,14), Stjepan Kolešavić (2,9), Andrija Kolešavić (2,11), Marija Bogdanović (-,1), Blaž Jurešić (3,13), Blaž Miškelević (2,9), Grgo Miškelević (1,7). God. 1769. selo je imalo 7 kuća, 17 obitelji i 93 katolika.1 Uz vojni zemljovid iz 1780. o selu piše: "Udaljeno je punih četvrt sata od Kupine i Stružana. U mjestu je tek sedam kuća, koje se prema previšnjoj naredbi s vremenom moraju preseliti u Svilaj. Barska graba Osatna na području tog mjesta duboka je tri do pet stopa. Sadrži vodu i nikad nije prohodna. Za dugotrajno kišna vremena prelije se u bare kod Kupine. Močvara Đomorci, obrasla trskom, za dugotrajno sušna ljeta dijelom presuši."2 God. 1837. Zoljani su imali 84 stanovnika,31857.65,1890.76,1931.73,1953.78,4 a 1991.53 stanovnika.
5
HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 84s. Usp. Schematismus (1837), 35; (1928), 55. Usp. Korenčić (1979), 646. 1 Usp. NAZ Prot. 29/1, 53, 97; 30/11, 212; popis, kut. 89, 171; 32/IV, 96. U izvorima stoji: Zolian (1730), Zolyan (1746), Zogljani (1760). 2 HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 119. 3 Tu stoji da se selo nekad zvalo Saldis. Usp. Schematismus (1837), 31. 4 Usp. Korenčić (1979), 647. 7
XVII. OPĆINA OMOVAC
17.1.BEČIC Bečic se nalazi na zapadnom prigorju Dilja, s lijeve strane rijeke Orljave, 23 km sjeverozapadno od Slav. Broda, 5 km sjeverozapadno od Oriovca, 136 m n/m. Selo se ne spominje u starijim izvorima niti u komorskom popisu 1698., ali je u to doba postojalo. God. 1730. Bečic je imao 17,1746.12, a 1758.15 kat. kuća. Sahranjivali su se u groblju kod Ciglenika.J God. 1760. Bečic je imalo 14 kuća, 15 obitelji i 87 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Ivan Pavić (4,19), Matija Pavić (3,10), Manda Matanović (-,8), Grgo Kranćević (1,3), Ivan Marianović (1,5), Ivan Vladičić (1,4), Martin Šišić (1,5), Mijo Agatić (1,7), Mijo Matiević (1,8), Abraham Josupović (1,5), Nikola Čaverlić (-,1), Marija Govran (-,2), a Lucija Kranćević (-,5), Leonard Mlinarić (1,5). God. 1769. selo je imao 10 kuća, 11 obitelji i 73 katolika.2 O Bečicu, uz vojni zemljovid iz 1780., stoji: "Rijeka Orljava... ima tri do pet stopa visoke, najvećim dijelom gustim šipražjem obrasle obale, te pjeskovito dno; između dva mlina postoji prolaz kojim se za suha ljetna doba i niska vodostaja može pregaziti— Voda, koja izvire u obližnjem izvoru i teče pored sela te kod gornjeg mlina utječe u Orljavu, pitka je... Uzvisine Jelinak i Zukača, djelomice obrasle vinogradima, dominiraju nad selom i ravnicom desne obale Orljave. No objema uzvisinama opet dominira brdo Sokolovac, koje je dijelom grmovito, a dijelom obraslo vinogradima..."3 Oko 1800. selo je imao 60/1837.82,51857.67,1890.147,1931.172,1953.204,6 a 1991.136 stanovnika.
' Usp. NAZ Prot. 29/1, 78, 110; 30/11, 318. U izvorniku stoji: Becsicz (1730), Bechicz (1746), Becsicz (1760). Usp. NAZ popis, kut. 89,130s; 32/1V, 161. HNTZ, Gradiška pukovniju (1999), 166s. 4 Usp. NAZ Prot. 213, 270. 5 Usp. Schematismus ckri (1837), 52. 6 Usp. Korenčić (1979), 645. 2 5
17.2. CIGLENIK Ciglenik se nalazi na zapadnom prigorju Dilja, s desne strane rijeke Orljave, 24 km zapadno od Slav. Broda, a 5 km sjeverozapadno od Oriovca. Ime je dobio, vjerojatno, po ciglani kojoj se kasnije zameo trag. U starijim se izvorima spominje 1457., 1469., 1481., 1483., 1489. i 1493. Pripadao je plemićima Sulkovačkim i Vrbovskim. U osmansko dobanastanjavali su ga dijelom pravoslavci, a spahija im je bio Tebudar iz Kobaša.1 U komorskom popisu naselja 1698. spominje se, ali nije opisan.2 U izvješću 1730. Ciglenik je imao 30 kat. kuća i drvenu kapelu sv. Mihovila arkanđela, sa slikom sveca na platnu i grobljem oko kapele. Nešto kasnije (1746.) u selu je bilo 20 kuća. God. 1760. Ciglenik je imao 24 kuće, 37 obitelji i 172 katolika. Kućedomaćini su bili: Anto Bartolović (2,10), Marko Bošnjaković (3,11), Ana Jurković (-,1), Jakov Lonćarić (1,7), Jeremija Vinković (1,6), Ivan Jelić (1,6), Petar Jančić (2,7), Ana Oberstarović (-,3), Juro Kovaćević (5,17), Bernardin Bošnjaković (2,5), Luka Andrić (3,12), Marko Kopić (1,6), Mijo Kopić (1,3), Kata Andrić (-,3), Lovro Topolović (1,4), Juro Marićević (1,7), Josip Jelić (2,8), Ivan Kopić (2,7), Ivan Glunćević (2,11), Juro Vinković (1,4), Luka Zdenić (1,6), Nikola Livić (1,2), Ivan Glunćević (1,4), Marko Joković (2,12). Izvješće 1765. napominje da su novu kapelu sagradili od oblovine, a crkvenjakje bio Grgo Vinković. God. 1769. selo je imalo 22 kuće, 37 obitelji i 171 katolika.3 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Cigleniku piše: "Rijeka Orljava nizvodno prema Lužanima samo je 10 do 12 hvati široka i pet do šest stopa duboka... Kod seoskih mlina ta se rijeka za vrlo niska vodostaja povremeno može pregaziti pješice i konjima. Mali potok, koji teče kroz selo, izvire iz različitih izvora obližnjeg gorja i ispod sela uvire u Orljavu; ljeti je većinom suh, a sadrži dobru i pitku vodu. Nad selom i ravnicom s druge strane Orljave dominiraju uzvisine koje se uzdižu prema istoku..."4 Oko 1800 Ciglenik je imao 134 katolika,51837.171,61857.222,1890.317,1931.362,1953. 397,7 a 1991. 223 stanovnika U drugoj polovici XIX. i početkom XX. st. u selo su doseljavali Ličani i Gorani, te nešto pravoslavaca iz Banovine i Korduna.8 17.3. KUJNIK Kujnik se nalazi na regionalnom putu između Oriovca i Lužana, 22 km zapadno od Slav. Broda. Posjed se spominje 1457. i 1483. u vlasništvu plemena Sulk. U osmansko dobra nastanjavali su ga muslimani.1 Kujnik se ne spominje u komorskom popisu 1698. god. U izvješću 1730. imao je 17, a 1746.15 kat. kuća. God. 1734. predstavnik sela bio je desetar Vito Martinović.
1 Usp. Bosendorfer (1994), 133. U izvorniku stoji: Chyglcnyk (1457), Chcglcnyk (1489), Chygcnyk (1493), Cziglenik (1698), Cziglenik (1730). , 2 Usp. Mažuran (1988), 189. 3 Usp. NAZ Prot. 29/1,78,110; 30/11, 313, 318; popis, kut. 89, 127; 31/111, 91; 32/IV, 161. 4 HNTZ, Gradska pukovnija (1999), 167. 5 Usp. NAZ Prot. 213, 270. r - 145 katolika i 26 pravoslavaca, Usp. Schematismus deri (1837), 52; (1929), 57. Prema Spomenici (1930), 212, Ciglenik je 1809. imao 2 pravoslavne kuće i 18 pravoslavaca. 7 Od 1900. naselje sc zvalo Ciglenik Lužanski. Usp. Korenčić (1979), 645, s Usp. Pavičić (i953), 246. 1 Usp. Csanki (1894), 415; Bosendorfer (1994), 142. U izvorniku stoji: Kwhnik (1457), Kwhynnyk (1483), Kuinik (1730).
God. 1760. Kujnik je imao 20 kuća, 21 obitelji i 140 stanovika. Kućedomaćini su bili: Stjepan Serdar (1,3), Juro Lalić (5,20), Mijo Gurgurević (-,9), Petar Bartolović (1,10), Grgo Dumić (1,6), Anto Nedaćić (2,9), Matija Vuić (1,4), Uršula Gurgurević (-,8), Jakov Ostraćanin (1,6), Nikola Ostarićanin (1,4), Stana Gurgulević (-,3), Tomo Ostraćanin (1,6), Anto Zejećević (1,10), Marija Matić (-,5), Mijo Mrazović (1,6), Matija Živković (1,4), Pavao Matić (-,4), Josip Živković (1,8), Jeremija Matić (1,4), Blaž Gurgulević (2,11). God. 1769. u selu je bilo 20 kuća i 135 osoba.2 O Kujniku, uz vojni zemljovid iz 1780., stoji: "Potočić Kujinski potok izvire iz obližnjeg sjevernog gorja. Taj je potok unutar i izvan sela gotovo na svim mjestima prohodan, njegova pitka voda, koja se ispod sela gubi u poljima, ljeti često potpuno presuši. Nad selom i njegovim donjim područjem u pravcu juga dominiraju obližnje žbunjem obrasle uzvisine. (...) Stan pukovnijskog liječnika u selu zidana je zgrada, a časnički je stan samo drvene građe."3 Oko 1800. Kujnik je imao 185 katolika,4 1837.111 stanovika,5 1857.144,1890. 247,1931. 325,1953.335,6 a 1991.336 stanovnika. Koncem XIX. i početkom XX. st. u selo se doselilo nešto Ličana i Gorana.7 17.4. LUŽANI
Naselje se nalazi s desne strane rijeke Orljave, uz regionalnu cestu, 24 km zapadno od Slav. Broda, 4 km zapadno od Oriovca, 96 m n/m. Srednjovjekovne isprave požeškog kaptola spominju zemlju Lužan (terra Lusan) na Orljavi, posjed Vukote, koji gaje prodao nekom Biloti. Nalazio se na velikoj kraljevoj cesti što je prolazila južnim dijelom posjeda, a na sjeveru je graničio zemljom Rinovicom. Spominje se 1256. i 1397., a nazvan je po ranijem plemiću posjedniku.1 Zbog prikladna položaja u osmansko doba Lužani su neko vrijeme bili sjedište župe koja je služila katolike sve do rijeke Save. Ta se župa u izviješću 1623. naziva Posavina2. Biskup fra Jeronim Lučić krizmao je (1638.) u njoj 449 osoba.3 Biskupfra Marijan Maravić (16.XI.1646.) u župi Lužanima, zbog "obijesnih Osmanlija" nije smio krizmati.4 U izviješću fra Petra Nikolića 1660. stoji: "U lužanskoj župi ima samo jedna crkva, posvećena Uznesenju BDM, a dušobrižništvo vrši o. fra Jakov Požežanin".5 U komorskom popisu 1698. naselje je ovako predstavljeno: a/' 1) Imena stanovnika i podložnika: Franjo Belić, sinova 2, kći 1, krava 2, june 1> kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, vozova sije
- Usp. NAZ Prot. 29/1, 78, 110; 30/11, 314, 318; popis, kut. 89, 126; 32/IV, 161; Sršan (1995), 56. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 169s. Usp. NAZ Prot. 213, 270. 5 90 katolika i 21 pravoslavca. Usp. Schematismus deri (1837), 52. Prema Spomenici (1930), 212, u Kujniku je 1809. bila jedna pravoslavna kuća. * Usp. Korenčić (1979), 464. 7 Usp. Pavičić (1953), 246. 1 Usp. Ćuk (1925), 58; Csanki (1894), 417; Bosendorfer (1994), 143. U izvorniku stoji: Lusan (1256), Lussani (1638), Lusam (1698), Luxan (1760). 2 Usp. Zirdum (1982b), 288. ? Svečanost jc obavljena na starom crkvištu u Kobašu. U izvješću piše: "Isto tako, 15. svibnja 1638. u župi Lužani, Iwja pripada franjevačkom samostanu u Velikoj, i ovdje ima jedna crfcva, uz koju je u starini bio franjevački samostan čiji se trago vide, zvao se u starini sv. Franje, i sada se tako zove spomenuta crkva, koja je kamena i ukrašena. Vjernike sakramentima poslužuje fra Šimun Vuradinac. Tu sam tijekom svečane mise, u biskupskom ornatu, uz asistenciju 8 franjevaca, sakrament potvrde podijelio 449 osoba oba spola." Draganović (1982), 91. Prijevod s latinskog jezika. 4 Usp. Maravić (1887), 110. 5 Smičiklas (1891), 10. " Mažuran (1988), 189-192. Prijevod s latinskog jezika. 3 4
Mato Andrić, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, košnica 1, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 2. Franjo Lunćević, kćeri 2, vol 1, krava 1, junadi 2, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, vozov sijena 2, Đura Andrić, sinova 2, kćeri 2, vol 1, krava 3, junadi 6, svinja 8, košnica 3, kopača vinograda jutara pšenice 4, vozova sijena 3, najamnika 2. Marić Palković, sin 1, kći 1, vol 1, krava 2, junadi 4, kopača vinograda 3, jutara pšenice 4, voz Niko Kovač, sinova 2, vol 1, krava 2, junadi 4, košnica 2, kopača vinograda 2, jutara pšenice vozova sijena 4, najamnik 1. Miho Madarić, sin 1, kćeri 2, volova 2, krava 2, junadi 4, kopača vinograda 2, jutara pšenic vozova sijena 4, najamnik 1. Vuica Knezović, kćeH 2, konja 2, vol 1, krava 2, junadi 2, svinja 2, košnica 1, kopača vinogr 3, jutara pšenice 4, vozova sijena 5, najamnik 1. Miho Milić, sin 1, krava 1, junadi 2, svinja 2, košnica 3, kopača vinograda 3, jutara pšenice vozova 2. Marian Sofić, sin 1, kći 1, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 2, kopača vinograda 3, jutro pše 1, vozova sijena 4. Janko Kostić, sin 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1.5, vozov sijena 2, najamnik 1. Tomo Radevišević, sinova 2, kći 1, vol 1, Icrava 1, junadi 2, košnica 2, kopač vinograda 1, ju pšenice 2, voz sijena 1, najamnik 1. Grgo Vratić, sin 1, konj 1, voli, krava 1, junadi 2, svinja 1, košnica 2, kopač vinograda 1, jut pšenice 3, vozova sijena 4. Marian Slivarić, vol 1, krava 1, june 1, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, vozova sijena najamnik 1. Ivan Radećićević, kći 1, krava 1, junadi 2, košnica 2, jutro pšenice 1.5, voz sijena 1. Miho Duboćanec, sinova 2, konja 2, krava 1, junadi 2, svinja 1, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 3. Šimon Ferić, sin 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, vozo sijena 3. Miho Radićević, sin 1, konj 1, krava 1, junadi 2, košnica 2, kopač vinograda 1, jutro pšenice vozova sijena 3, najamnik 1. Stepan Većić, vol 1, krava 1, junadi 2, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, vozova sijena najamnika 2. Marko Sleać, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, vozova sije 3, najamnik 1. Ukupno: sinova 19, kćeri 13, konja 8, volova 16, krava 27, junadi 42, ovca 1, svinja 18, košn 18, kopača vinograda 34, jutara pšenice 49, vozova sijena 60, najamnika 12. 2) Ovi stanovnici dragovoljno žele živjeti vojničkim životom. Osobno nazočni Franjo Benić, Franjo Glunćević7 i Miho Milić, nakon prisege, rekli su. Ovi graničarski stanovnici zbog manjka radne stoke ne mogu obrađivati svoje poljodjelsko gospodarstvo ni svoju zemlju te ne koriste susjedno zemljište. Oni ovaj posjed, još od osmanskog doba, trajno posjeduju, a ne nekom doznakom. Do sada nisu ništa plaćali uime poreza na zemlju. Gospodin pukovnik Giba i kapetan Sekula suci su ovim stanovnicima i njihove međusobne slučajeve rješavaju besplatno. 7
U popisu stoji Belić i Lunćević.
Samo su 1697. stanovnici međusobno razmjerno podijelili sumu od 93 florina i 50 denara vojnice i predali je kobasicom kapetanu Sekuli bez priznanice. A kao namet morali su gotovo svake godine na hrani izdržavati sad njemačkog vojnika, sad husara8 slobodne čete kapetana Sekule. Po zapovijedi kapetana Sekule stanovnici ovog sela moraju svake godine besplatno nakositi 12 vozova sijena, što se onda među gospodom časnicima podijeli. Svakog mjeseca, po odredbi zapovjednika brodskog otočića, moraju nasjeći po 6 hvata ogrijevnog drveta i Savom odvući. Za utvrđivanje brodske tvrđave stanovnici ovoga mjesta moraju nasjeći 2000 većih palisada i bez naknade ih odvući. Za učinjene radove stanovnicima nije ništa plaćano. O komorskim zaprekama i pravima, stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo je mjesto u osmansko doba bilo sagrađeno kao utvrda, smještena u ravnici pored brze riječice. U njoj su stanovali muslimani pomiješani s kršćanima. Selo se od pamtivjeka zove Kasaba iliLužan9. Udaljeno je pola milje od Kobaša, od Osijeka 12, a od Petrovaradina 25 milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi; sada su graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju 20 malih od šiblja sagrađenih i oblijepljenih kućica, pokrivenih djelomice slamom, djelomice daskama. Imaju dva cijela narodna selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se jednu mi uokolo. S istoka mu je selo Oriovac, sa zapad Siče, s juga Kobaš, a na sjeveru međi s Đatrinom. Granice su mu: s istoka Brod, sa zapada Cemik, s juga Banja Luka a sa sjevera dopire do Požege Selo ima oko 100 jutara oranica i neobrađene zemlje koju često poplavi Sava. Ima oko 6 jutara rtova prvi put obrađenih te oko 30 jutara boljih sjenokoša. Imaju oko 40 jutara šuma za gradnju, a šuma za loženje nemaju. Tu se naziru ruševine kamene crkve sv. Margarete, djevice i mučenice, koju su Osmanlije porušili. Ima jedna vodenica na potoku Oriovac. Nemaju ni žironosnih Šuma ni ribnjaka. Osmanski gospodar bio je neki Osmanlija Svetaković, Orahovčanin, komu je svaka kuća godišnje morala plaćati po 60 denara, davati po tri radnika, a na svaku svinju plaćali su po jedan denar. Drugo ništa. Spomenutom osmanskom gospodaru davali su desetinu od svih proizvoda na koje se ona odnosila, a također i od vina. Osmanskom caru svaka je kuća morala godišnje davati po jedan florin te popravljati mostove preko oriovačkog potoka. Njegovu Veličanstvu, osim vojnice koju su jedne godine platili ukupno 93florina i 50 denara t vršenja stalne vojničke službe, drugo ništa nisu plaćali Odreditelj gornjih obveza te prije spomenutih nameta, bio je kobaški kapetan Sekula. Sabrani stanovnici skupno i pojedinačno tvrde da su gore opisane točke, u općim i pojedinim člancima, posve istinite. b. Lužani su 1730. imali 40 kuća, drvenu crkvu sv. Margarete s grobljem i zvonom od oko 30 kg te oltarske slike sv. Margarete, sv. Grgura pape i sv. Matera evanđeliste. Izvješće 1734. ispred sela potpisali su desetar Đuro Štivić i skoroteča (kurir) Ivan Šljivarić. Nešto kasnije (1746.), selo je imalo 35 kuća. Izvješće 1758. navodi se, kako je spomenuta crkva, dimenzija oko 8x5 m, dosta zapuštena. Crkvenjak je bio Marko Vračić. U groblju su se, uz mještane, sahranjivali i katolici Pričca i Zivika. Lužani su 1760. imali 51 kuću, 78 obitelji i 373 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Matija
* husari - vojnici lake konjice, od mađarske riječi husz= dvadeset. U Mađarskoj su od 1445. dvadesetorica seljaka morali opremiti jednog konjanika za rat. U izvorniku stoji "Kaszaba aliter Lusan". Kasaba znači gradić, varošica, palanka.
Filčić (1,4), Marijan Slivarić (1,7), Marijan Duboćanac (2,9, Tomo Duboćanac (1,4), Grgo Filčić (2.8), Mijo Štivić (3,10), Matija Anđić (2,10), Anto Đukić (1,4), Mijo Andić (1,3), Tomo Bleskić (2.9), Nikola Berić (2,8), Mijo Sekulić (1,2), Ivan Sekulić (1,8), Pavao Vraćić (2,9), Grgo Vraćić (3,11), Lovro Vraćić (1,7), Marijan Vraćić (1,5), Martin Vraćić (2,11), Mijo Mitrović (2,9), Tomo Motavišić (2,9), Matija Horvaćanović (1,5), Matija Šestić (2,9), Juro Mličović (1,8), Nikola Mačić (3,13), Martin Bošnjaković (1,2), Jela Radić (-,1), Marijan Radić (1,5), Blaž Matijaš (1,8), Grgo Cerić (2,10), Ivan Mičević (2,6), Ilija Kočiačević (1,9), Ivan Jorunčić (2,7), Martin Zečić (3,14), Mijo Mikaćić (1,13), Tomo Jorunća (1,8), Matija Svaković (1,3), Mijo Kostić (2,8), Martin Agićić (2,8), Luka Ađić (1,7), Toma Radoš (1,5), Ivan Tirić (1,5), Matija Slivarić (1,7), Karlo Sofić (1,6), Nikola Radojčević (2,7), Filip Radojčević (2,10), Juro Pasutić (3,13), Mijo Mličević (1,6), Mijo Bošnjak (3,13), Ivan Mličević (1,7), Stjepan Josepović (-,3), Bernardin Bladić (1,2). God. 1769. Lužani su imali 47 kuća, 74 obitelji i 357 katolika.10 O Lužanima, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Rijeka Orljava, koja ovuda teče... čini otok...; na ovdašnjoj zemaljskoj cesti od Nove Gradiške za Vinkovce i Mitrovicu prema Malinu premošćena je stabilnim drvenim mostom; pjeskovita je dna, ima pitku vodu... Ta rijeka ispod sela ima dva prolaza i nizvodno kroz desni rukavac na otoku samo jedan prolaz... Povremeno, kad se rijeka izlije, što se obično događa svake godine i do tri puta, u,proljeće, za vrijeme žetve i ujesen, ovdašnja ravnica biva preplavljena u širini po pola sata s obje strane rijeke, tako da se, osim spomenutom, uzdignutom zemaljskom cestom odavde nikamo kopnom ne može proći, sve dok se voda opet ne povuče, a što šerijetkodogodi brže od 48 sati. (...) Crkva i časnički stan u selu drvene su građe."11 Oko 1800. Lužani su imali 413 katolika121837.455 stanovnika,131857.495,1890.693,1931. 953, 1953. 1057,14 a 1991. 1275 stanovnika. Koncem XIX. i početkom XX. st. u Lužane je doselilo nešto Ličana, ali su starosjedioci brojniji. Pravoslavci su se doseljavali iz Like, Banovine i Korduna.15 Katolička župa Fatimske Gospe i sv. Magdalene obnovljena je, odnosno osnovana, 1967. godine.16 . . . 17.5. MALINO Naselje se nalazi na jugozapadnom prigorju Dilja, pored regionalne ceste, 22 km zapadno od Slav. Broda, 3 km od Oriovca. U starijim izvorima spominje se 1469., 1481., 1489., i 1493. ^ a ne spominje se u komorskom popisu 1698. god. God. 1730. Malino je imalo 16 kat. kuća i drvenu kapelu sv. Stjepana mučenika sa slikama sv. Stjepana i sv. Luke. Tu područnu kapelu spominje i izvješće 1734., a predstavnik sela bio je poručnik Marko Vuković. U sljedećem izvješću (1746.), broj kuća smanjio se na oko 10. God. 1758. kapela posvećena sv. Luki nalazila se izvan sela a oko nje je bilo groblje u kome su, uz mještane, sahranjivani i katolici Kujnika. Crkvenjak je bio Matija Zubić. U selu je još,, pored carskog puta, kapetan Marko Vuković obnavljao staru kapelu sv. Roka, dimenzija oko 9x5 m.
10 11
Usp. NAZ Prot. 29/1, 78, 110; 30/11, 312, 318; popis, kut. 89, 127-129; 31/1II, 90; 32/IV, 161; Sršan (1995), 56. HNTZi Gradiška pukovnija (1999), 167s. Usp. NAZ Prot. 213, 270. 13 436 katolika i 19 pravoslavaca. Usp. Schematismus cleii (1837), 52. 14 Nekad sc dio naselja Kudeljara posebno bilježilo. Usp. Korenčić (1979), 646s. 15 Usp. Pavičić (1953), 246. ' ,(i Usp. Draganović (1975), 86. 1 Usp. Csanki (1894), 417; Bosendorfer (1994), 144;. U izvorniku stoji: Malino (1469), Malyn (1489), Malyno (1760). 12
Crkvenjak u njoj bio je Anto Gašparević. Malino je 1760. imalo 15 kuća, 31 obitelji i 139 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Juro Vuković (4,16), Andrija Orašanović (5,23), Juro Škarić (2,5), Juro Gašparović (2,8), Toma Erdegatić (4,20), Matija Vargatević (2,9), Ivan Jurić (3,13), Matija Zubić (1,5), Kata Kraniješević (-,3), Marko Poplašen (1,3), Anto Skarić (2,7), Stjepan Vuković (1,7), Lovro Jerić (2,8), Andrija Jerić (1,7), Anto Vućin (1,5). God. 1769. selo je imalo 15 kuća, 32 obitelji i 166 katolika.2 Uz vojni zemljovid iz 1780., o selu piše: "Potočić Dubovački potok... izvire iz različitih malih, ljeti većinom suhih izvora, teče niz gorje i u području kod Lužana kod mosta se ulijeva u Orljavu. Ovdašnje uzvisine onih planina koje se uzdižu prema sjeveru obrasle su prorijeđenim niskim raslinjem i voćkama, a dominiraju nad područjem oko sela. (...) Crkva izvan sela drvene je građe."3 Oko 1800. Malino je imalo 176 katolika4, 1837.283,51857.300,1890. 384,1931. 595,1953. 639,6 a 1991.653 stanovnika. U drugoj polovici XIX. i početkom XX. st. u Malino su se doselili Hrvati uglavnom Ličani, a pravoslavci iz Banovine i Korduna.7 17.6. ORIOVAC
Naselje se nalazi na jugozapadnom prigorju Dilja, pored regionalne ceste, 20 km zapadno od Slav. Broda. Oriovac se u srednjovjekovnim izvorima spominje kao Orihovac. Ime mu potječe od Orihove drage, kako je zabilježeno u ispravi iz 1220. god. Oriovac je pripadao plemićkoj porodici Giletića, ali već početkom XIV. st. spominje se kao posjed dubovačke plemićke obitelji Čak. Poslije je pripao sinovima File. U Orihovcu je 1501. živio plemić Pavao, koji je u blizini sela podigao manju utvrdu, vjerojatno, s namjerom da selo zaštiti od najezde Osmanlija.' Biskup fra Tomo Ivković u izvješću o dijeljenju sakramenta potvrde (1626.-30.) spominje kako je u samom Oriovcu imao 163 potvrđenika. God. 1693. među župnicima koji su primili sveta ulja bio je i "otac Augustin Henpace za župu Blažene Djevice Marije Uznesene u Kobašu i Oriovcu".2 U komorskom popisu 1698. Oriovac je ovako opisan: a. 3 1) Imena stanovnika i podložnika: Vuk Zetešević, sin 1. Miho Dekanović, sinova 2, kćeri 2, konja 2, volova 2, krava 3, junadi 4, svinja 3, kopača vinograda 4, jutara pšenice 6, vozova sijena 6, najamnik1. Marko Herpaća, sinova 2, kći 1, volova 2, krava 2, junadi 4. svinja 1, kopača vinograda 2, ju pšenice 3, vozova sijena 4, najamnik 1. Martin Kolesarić, sin 1, vol 1, krava 1, junadi 2\ svinja 1, kopača vinograda 2, jutara pšenice voz sijena 1. Miho Dekanović, sin 1. kćeri 2, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, kopača vinograda 2, jutara pšenice 3, vozova sijena 3. 2 Usp. NAZ Prot. 29/1, 78, 110; 30/11, 313, 315, -1 HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 168$. 4
318; popis, kut. 89, 127; 31/111, 91; 32/1V, 161; Sršan (1995), 54-56.
Usp. NAZ Prot. 213, 270. Usp. Schematismus deri (1837), 52; (1929), 57. Spomenici (1930), 212. Nekad se Maiino-Brdo bilježilo posebno. Usp. Korenčić (1979), 646. Usp. Pavičić (1953), 246. Mnogo jc posjeda bilo s imenom prema riječi "orah": Orehovac, Orcšan, Orihova draga, Orihovac, Orahovac i si. Usp. Ćuk (1925), 75; Marković (1994), 73. 2 Usp. Draganović (1934), 77; Buturac (1970), 35, 155; Barbarić-Holzlcitcr, (2000), 201, 325. ' Mažuran (1988), 187-189. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Oriouiza (1630), Orihovacz (1698), Oriovacz (1730), 5 6 7 1
lose Punukuvić, kćeri 2, vol 1, krava 1, ovaca i koza 10, svinja 2, košnica 1, kopača vinograd 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. Franjo Lovrenović, sinova 2, kćeri 2, vol 1, krava 2, junadi 3, svinja 1, kopača vinograda 3 jutara pšenice 2. Miho Kaiić, sin 1, kći 1, vol 1, Icrava 2, junadi 4, svinja 1, kopača vinograda 3, jutara pšeni vozova sijena 4, najamnik 1. Marko Dekanović, sin 1, krava 1, june 1, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, najamnik 1. Toma Tancolić, sin 1., konj 1, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 3, košnica 1, kopača vinogr 3, jutara pšenice 5, vozova sijena 3, najamnik 1. Nikola Brabić, sinova 2, kćeri 2, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, kopača vinograda jutara pšenice 4, vozova sijena 4. VukMalik, sin 1, kćeri 2, june 1, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 2. Blaž Benović, sinova 2, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, vozo sijena 2, najamnik 1. Grgo Benović, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, košnica 1, kopač vinograda 1, jutara pšenice vozova sijena 2, najamnik 1. Marko Karić, sin 1, vol 1, krava 2, junadi 2, svinja 2, kopač vinograda 1.5, jutro pšenice 1, vo sijena 2. Ivan Valetić, sin 1, konj 1, volova 2, Icrava 2, junadi 2, svinja 2, košnica 1, kopača vinograd jutara pšenice 4. Stepan Mihalić, sin 1, vol 1, june 1, svinja 1, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, vozova sijena najamnik 1. Mato Gergović, sini, kći 1, košnica 3, kopača vinograda 2, vozova sijena 3. Ivan Ferić, sinova 2, kćeri 2, vol 1, Icrava 1, june 1, kopača vinograda 2, jutro pšenice 1, voz sijena 2. Franjo Kovaćević, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, kopača vinograda 2, jutara pšen 2, vozova sijena 3, najamnik!. Marko Ferić, sinova 3, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 2, svinja 2, kopača vinograda 3, juta pšenice 2, vozova sijena 4. Franjo Stanić, konj 1, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 2, kopača vinograda 2, jutara pšenic 4, vozova sijena 3, najamnik 1. Miho Grgić, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 2, košnica 3, jutara pšenice 3, vodova sijena 2 najamnik!. ' ( . IvanDupić, sin 1, kćeri 2, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, kopača vinograda 2, jutara pšenic 3, vozova sijena 3. Malo Ivić, krava 1, june 1, svinja 1, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Nikola Hervasić, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, košnica 3, kopača vinograda 3, jut pšenice 2, vozova sijena 3, najamnik 1. Marko Posavac, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 2, kopača vinograda 3, jutara pšenice vozova sijena 3, najamnik 1. Martin Baćić, konj 1, vol 1, krava 1, svinja 1, kopača vinograda 2, vozovasijena 3. Marko Babić, sin 1, vol 1, krava 2, june 1, svinja 1, kopača vinograda 2, jutara pšenice 3, voz sijena 3, najamnik 1. Paval Zeić, sinova 2, vol 1, krava 1, june 1, svinja 2, kopača vinograda 3, jutara pšenice 3, vozova sijena 3, najamnik 1. Ukupno: sinova 32, kćeri 23, konja 10, volova 30, krava 35, junadi 49, ovaca i koza 10, svinj 37, košnica 13, kopača vinograda 61, jutara pšenice 66, vozova sijena 75, najamnika 16. 2) Gore spomenuti stanovnici, kako do sada tako i od sada, prihvaćaju vojnički život.
Osobno nazočni Vuk Većerić, Miho Dekanović i Marko Herpakać4, nakon prisege, ispitivani točkama, rekli su: Ovi graničarski stanovnici zbog manjka radne stoke ne mogu obrađivati svoje poljodjelsko gospodarstvo i zemljište pa ne koriste susjedno zemljište. Oni ovaj posjed od pamtivjeka baštine od svojih pređa i do sada nisu na njega plaćali nikakva poreza. Gospodin pukovnik Giba i kobaški kapetan Sekula suci su ovim stanovnicima i to Čine besplatno. Godine 1697. stanovnici ovog sela međusobno su razmjerno podijelili 129 florina i 75 denara vojnice i predali je, bez priznanice, kobaškom kapetanu Sekuli. A priješnjih godina imali su obvezu da samo na hrani izdržavaju sad njemačkog, sad narodnog vojnika (husara) slobodne Čete kapetana Sekule po njegovoj zapovijedi. Po odredbi kapetana Sekule Stanovnici ovog sela svake godine moraju, pod izlikom brige za carsku vojsku, besplatno dovući 12 vozova sijena. Njega, gdje nema vojske, sebi odvuku i međusobno podijele gospoda brodski časnici i vojni trgovci namirnicama. Slično moraju zapovjedniku brodskog otočića besplatno nasjeći i dovući 108 hvata drva za loženje. Stanovnicim se čini nepravedno, što gospodin pukovnik Giba svake godine od njih zakupi i uzme vino, a onda slabijim konkurentima određuje cijenu. Stanovnici ovog sela morali su za utvrdu nasjeći i ukopati 1000palisada i to bez plaće. Za obavljene radove stanovnicima nije ništa plaćano. Razlog i autora smetnji komorskom gospodarstvu stanovnici uopće ne znaju. 3) U ovom je mjesto ranije bila mala utvrda, smještena na brežuljku, zvana Orihovac. Udaljen od Kobaša jednu, od Osijeka 12, a od Petrovaradina 25 milja. Svi su stanovnici u osmansko doba bili kmetovi; sada su graničari, stražari na savskim stražamicama, rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju 30 malih kuća sagrađenih od drveta, pokrivenih djelomice slamom a djelomice šašom (rogozom). Imaju dva i pol narodna selišta. Teritorij ovoga posjeda prostire se na prostoru jedn milje. S istoka mu je selo Stupnik, sa zapada selo Ciglenik, s juga Kobaš, sa sjevera međi selom Drenovac. Granice su mu: s istoka Brod, sa zapada Cernik, s juga Kobaš, sa sjevera Požega. Selo ima oko 150 jutara obrađenih oranica i neplodne neobrađene zemlje. Ima oko 10 jutara pustih rtova i oko 60 jutara osrednjih sjenokoša. Ima oko 200jutara šuma za loženje i to zelenika i ive (vrbovine), a za gradnju nemaju. Postoje ruševine crkve sv. Emerika, ugarskog kralja5. Vodenice nemaju. Postoji jedna poruše na potoku Oriovcu. Nemaju ni žironosnih Šuma, ni ribnjaka, ni bara s ribama, osim potoka Oriovc u kojem ima riba i rakova. Osmanski gospodar ovoga posjeda bio je oriovački Osmanlija Cvetakovic, kome je svaka kuća godišnje kao naknadu davalo 80 denara, a na svako prase, kozle i janje plaćali su po denar. Svak je stanovnik morao po tri dana besplatno raditi. Istom spomenutom osmanskom gospodaru davali su desetinu od svih prihoda na koje se ona odnosila; drugo ništa. Svaka je kuća osmanskom caru plaćala godišnje 1 florin i 50 denara te je morala raditi na održavanju mostova na potoku Oriovcu. Njegovu Veličanstvu, osim jedne godine date vojnice od 129 florina i 75 denara te nameta vršenja stalne vojničke službe bez naknade, drugo ništa nisu davali
4
U popisu stoji: Zetešević i HerpaČa. Emerik (Mirko) bio je sin ugarskog kralja svetog Stjepana I. i kraljice blažene Gizefc. Umro je 1031. uoči svoje krunidbe.
Namete i obveze odredio je Ivan Juraj Schlinsteribuch, a izvršitelj je bio kapetan Selcula. Iznesene točke, stanovnici svi zajedno sabrani, dragovoljno i jednodušno su potvrdili i posvjedočili. b. God. 1730. Oriovac je bio sjedište i naziv župe. Imao je 52 katoličke kuće, drvenu kapelu sv. Marka evanđeliste, sa zvonom i slikama zaštitnika, sv. Emerika i BDM. Služili su je velički franjevci, a župnik je bio fra Franjo Setković. Izvješće su 1734. ispred sela popisali desetar Ivan Maetinović i skoroteča Matija Kovaćević. U izvješću 1746. stoji daje naziv župe Uznesenja BDM, dakle, prema kobaškoj crkvi, da imaju staru sliku BDM na platnu, a ranije spomenuta crkva sv. Marka je izvan sela. Međutim, seljani su upravo tada, na temeljima stare crkve sv. Emerika, gradili novu, drvenu. Selo je imalo 56 kat. kuća, a župnik je bio fra Ivan Davidović. Franjevci su 21 .VII.1756. predali oriovačku župu vlč. Juraju Demuru iz Lipika, od Karlovca. Daje spomenuta, još građena, crkva bila velika, svjedoči nam izvješće iz 1758. koje navodi da je . crkva, sagrađena od greda, dimenzija oko 22x10 m, s korom iznad glavnog ulaza, drvenim nadkrivenim tornjem, te s dva zvona od oko 75 i oko 25 kg. Groblje je, uz ranije spomenutu kapelu sv. Marka, četvrt sata bilo udaljeno od sela. U njega se, uz mještane, sahranjuju i katolici Radovanja. U seoskim vinogradima bila je drvena kapela sv. Franje Ksaverskog. God. 1760. Oriovac je imao 61 kuću, 93 obitelji i 496 katolika. Kućedomaćini su bili: Mijo Milašin (2,15), Iva Dugalić (-,4), Juro Milinković (1,7), Mijo Đukić (1,11), Mijo Imbrešak (1,5), Matija Zečević (1,3), Matija Gromić (1,6), Nikola Matišić (1,2), Nikola Babić (2,9), Stjepan Babić (2,7), Jakov Mauraka (2,6), Mijo Borukćić (1,7), Ivan Ćenan (1,3), Petar Frajakić (1,2), Tomo Horvat (1,2), Josip Ostović (5,25), Tomo Jiljak (2,7), Andrija Deaković (2,11), Marko Plaić (2,11), Mato Ilić (1,9), Josip Kolesarić (1,7), Juro Kolesarić (1,7), Matija Novaković (1,5), •Matija Segetić (4,15), Bernardin Pandurić (2,7), Martin Ferić (1,6), Luka Garšić (2,11), Matija Đurić (1,7), Grgo Poplašinović (1,4), Matija Evarić (-,3), Tomo Evarić (2,9), Matija Baičić (3,11), Anto Horvaćan (1,4), Tomo Horvaćan (1,10), Juro Plaić (1,6), Nikola Dećić (4,19), Mijo Zivatović (1,8), Martin Živatović (2,7), Mijo Banjalučić (2,5), Matija Banjalučić (1,5), Petar Maljevuk (1,6), Tomo Maljevuk (2,11); Marko Božić (2,19), Anto Tustanić (2,9), Martin Đurić (1,4), Marijan Ćaldar (2,16), Abraham Dugalić (1,7), Tomo Ćaldar (3,11), Anto Ćaldar (1,11), Tomo Ćaldar (2,8), Josip Blažević (2,10), Ivan Žišanac (2,13), Martin Erpašić (1,8), Ana Erpašić (-,2), Ivan Kovaćević (4,18), Ivan Žilić (2,10), Josip Kovaćević (2,10), Marko Kovaćević (-,3), Matija Frajakić (1,4), Ivan Ostović (1,2), Ivan Rendulić (1,2). God. 1769. selo je imalo 60 kat. kuća, 107 obitelji i 464 katolika te jednu pravoslavnu kuću.6 O Oriovcu, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Dva mala potoka, Kasonjski i Brišanski potok, od kojih prvi vodi gore a drugi dolje kroz selo, u poljima ispod sela gubi se... Ti se potoci osim preko mostova mogu prijeći i na različitim drugim mjestima... Selom i njegovim donjim područjem dominiraju male uzvisine koje se s gorja spuštaju. (...) U selu se nalazi satnikov stan i stan dočasnika, župni stan i gostionica; sve te zgrade izgrađene su od kamena."7 Oko 1800. Oriovac je imao 743 katolika8, 1837. 572,y 1857. 686, 1890. 1027, 1931. 1297, 1953.1426,110 a 1991.2049 stanovika. Koncem XIX. i početkom XX. st. u selo se doselilo dosta Ličana.11 " Usp. NAZ Prot. 29/1, 77, 109; 30/11, 310, 315, 318; popis, kut. 89, 123-125; 32/IV, 161; Sršan (1995), 54-56. HNTZ, Gradište pukovnija (1999), 170. * Usp. NAZ Prot. 213, 270. v 561 katolika i 11 pravoslavaca, Oriovački župnik vlč. Karlo Radinović bio je doktor teologije. Usp. Schematismus cleri(1837), 52; (1929), 57. Prema Spomenici (1930), 212, Oriovac je 1839, imao jednu, a 1929. 3 pravoslavne kuće, 1,1 Usp. Korenčić (1979), 646. 11 Usp, Pavičić (1953), 246. 7
17.7. PRIČAC Pričac se nalazi na rijeci Savi, između Orljave i Orljavice, 26 km jugozapadno od Slav. Broda, 7 km jugozapadno od Oriovca, 90 m n/m. Spominje se i u komorskom popisu 1698. ali nije obrađen.' God. 1730. selo je imalo 16 katoličkih, nekoliko pravoslavnih kuća te kapelu sv. Antuna, opata. God. 1760. Pričac je imao 16 kat. kuća, 25 obitelji i 122 katolika. Kućedomaćini bili su: Stjepan Bureta (3,13), Ivan Pavić (3,11), Stjepan Krajaćić (1,3), Jeremija Andrićić (2,12), Ilija Martinović (-,2), Ivan Vuković (2,9), Petar Šimić (1,9), Nikola Zlatanović (1,5), Pavao Pavić (2,7), Matija Kamić (1,7), Pavao Pavić (4,15), Marko Stoić (2,7), Stanislav Zlatanović (1,7), Franjo Buretić (1,6), Simo Skokić (1,6), Kata Vuković (-,3). God. 1769. Pričac je imao 15 kat. kuća, 22 obitelji, 116 katolika te 15 pravoslavnih kuća.2 Uz vojni zemljovid iz 1780., o selu piše: "Sava, koja tuda protječe te se na njezinoj lijevoj strani nalazi selo, od postaje Crnac nizvodno široka je 300 do 320 koraka, kod sela do 330 koraka, ali uskoro opet kod kordonskog Čardaka Pišinka i nadalje nizvodno samo 320 koraka; ima šest od sedam stopa visoke obale, koje su u području sela niske, ali izvan sela i ispod njega strmog nagiba... Poplave koje ta rijeka... svake godine prouzroči, prostiru se ovim područjem ne toliko široko kao kod drugih mjesta te za najvećeg vodostaja ne sežu do Živike. Neovisno o tome za vrijeme poplave odavde se ne može nikamo stići bez brodova. (...) Rijeka Orljava... stvara otok... prohodna je pješice i konjima samo za potpuno niska vodostaja kraj tamošnjeg mlina... Ta rijeka povremeno, a osobito kad je njezin tijek suzbijen porastom Save, prelazi svoje obale, a izlijevanjem Save u ovom području zajedno s tom rijekom uzrokuje poplavu..."3 Oko 1800. Pričac je imao 133 katolika,4 1837. 225,5 1857.233,1890. 253,1931. 241,1953. 207,6 a 1991.152 stanovnika. 17.8. RADOVANJE Naselje se nalazi na južnim padinama Dilja, imeđu Oriovca i Brodskog Stupnika, na regionalnoj cesti, 18 km zapadno od Slav. Broda. Radovanje se ne spominje u komorskom popisu naselja 1698. god. God. 1730. selo je imalo 15 kuća i drvenu kapelu sv. Bartola; 1746. broj kuća se smanjio na 7. Sahranjivali su se u Oriovcu. God. 1760. Radovanje je imalo 10 kuća, 19 obitelji i 88 katolika. Kućedomaćini su bili: Stjepan Tadić (4,18), Matija Kuznić (1,5), Martin Gabrić (5,18), Mijo Pustaić (3,9)^ Ilija Koćiašević (2,6), Ilija Bošnjaković (1,10), Bernard Filić (1,6), Tomo Verlić (1,5), Martin Šamić (1,7), Martin Pustaić (-,4). God. 1769. selo je imalo 10 kuća, 21 obitelj i 100 katolika.1 O Radovanju, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Potpuno plitki potočić Radovanjski potok, širine tri do četiri stope, svugdje je prohodan pješice i konjima a ljeti je većinom suh. Izvire ispod brda Sanić, u selo je premošćen drevnim mostom, a rastače se u poljima ispod sela kraj šume Jelas. Šuma Jelas, obrasla gustim grmljem... zbog poplave, koju Sava svake godine prouzroči dva, tri pa i četiri puta godišnje... često dugo stoji pod vodom... Sanića brdo dominira nad selom, a njima opet dominira šumsko gorje, koje se uzdiže na sjeveru..."2 1
Usp. Mažuran (1988), 219. U izvorniku stoji: Prisacz (1698), Pricsacz (1730), Prichacz (1760). Usp. NAZ Prot. 29/1, 78, 111; 30/11, 315, 318; popis, kut. 89,130; 32/IV,J61; Sršan (1995), 55. HNTZ, Gradiški pukovnija (1999), 141-143. 4 Usp. NAZ Prot. 213, 270. 5 146 katolika i 79 pravoslavaca, Usp. Schematismus deri (1837), 52; Spomenica (1930), 212. * Usp. Korenčić (1979), 646. ' Usp. NAZ Prot. 29/1, 78, 111; 30/11, 314, 318; popis, kut. 89, 125; 32/IV, 161; Sršan (1995), 55. U izvorniku stoji: Radovanjac (1730) i Radovanijc (1760). 2 HNTZ, Gntdiška pukovnija (1999), 170s. 2 3
Oko 1800. Radovanje je imalo 121 katolika,3 1837. 91,4 1857. 110, 1890. 226, 1931. 368, 1953. 434,51991.348 stanovnika. Koncem XIX. i početkom XX. st. u selo su se dosaljavali novi stanovnici a među njima su Ličani bili najbrojniji.6 17.9. SLAVONSKI KOBAŠ Kobaš se nalazi na rijeci Savi, 21 km jugozapadno od Slav. Broda, 7 km od Oriovca, 92 m n/m. Ime je dobio, vjerojatno, po radionici čanjki, a takvi su se čamci u srednjem vijeku zvali "kobi". U Kobašu je u starini bio prijelaz, skela, preko Save na putu u smjeru Jajca. Ušće Orljave te putovi povezani s njim na drugoj strani Save, od pamtivjeka su bili prikladni za boravak ljudi i promet roba. O njima nemamo povijesnih podataka nego ih, iz nekih pokazatelja, možemo naslućivati. Međutim, nedaleko od ušća Orljave u Savu u XIV. st. bilo je naselje Giletić. Nazvano je po plemićkoj porodici koja je u požeškom kraju imala velike posjede, pa je, šireći ih prema jugu, izbila na Savu. Neki elan toga roda osnovao je tu naselje s trgom te doveo nekoliko obrtnika i trgovaca. U latinskim se ispravama naselje spominje kao "Forum Geleti". Tako gaje, između 1332. i 1335., zabilježio papinski legat zatekavši tu katoličku župu s crkvom. Od 1470. Giletić se u pisanim ispravama naziva Kobaš, "Kopaš possessio", a kao feudalni gospodari pojavljuju se Berislavići. Pretpostavlja se, naime, da su u XV. st. Giletić i Kobaš bila dva susjedna naselja, različitih vlasnika. Kobaš je očito bio mlađe naselje pa u njemu nije bilo ni crkve ni trga. Čini se da su Berislavići od početka XVI. st. imali vlasništvo i nad Giletićem te su oba naselja spojena u jedno sa zajedničkim imenom Kobaš. Prva potvrda hrvatskog imena toga naselja potječe iz 1503. kad su bosanski franjevci kod Giletića prešli Savu i pokraj rijeke, na nekim starim ruševinama - na današnjem lokalitetu Kloštar - podigli crkvu i samostan. Franjevac, koji je bilježio tijek gradnje, zapisao je kako se on nalazi pored utvrde koja štiti skelski prijelaz preko Save. Tu su franjevci boravili samo tridesetak godina (1504.-32.), jer su, od straha pred Osmanlijama, morali selili prema sjeveru. Osmanlije su porušili crkvu Uznesenja BDM i samostan. Ipak, na ruševinama crkve gotovo tri stoljeća, okupljali su se okolni vjernici i ona će biti njihovo glavno sastajalište, premda se naziv župe tijekom vremena mijenjao prema mjestu gdje je župnik boravio. I danas se veliko polje, sa starom zavjetnom crkvom i grobljem s lijeve strane ušća Orljave u Savu, oko 3 km uzvodno uz Savu, naziva Kloštar.1 Osmanlije su 1530. prvi put zauzeli Kobaš, a konačno 1535. god. Tada su već, vjerojatno, u Bosanskom Kobašu osnovali kadiluk, koji se prvi put spominje 1540., a koji je obuhvaćao prostor i sjedne i druge strane rijeke Save. Kobaški kadiluk drugi put se spominje 1554. kad je Banja Luka bila u njegovu sastavu. Čini se daje već u drugoj polovini XVI. st., sjedište kadiluka preneseno u Banja Luku jer se kobaški od 1587. više ne spominje. Sredinom XVI. st. u Kobašu je bio beg Svetačković, potomak plemića Svetački. U vrijeme pobune katolika protiv uvođenja novog poreza, džulusa (1607.), četa Franje Kolakovića zauzela je Kobaš, ali je brzo bila poražena, a vođe u Đakovu pogubljeni. Kobaš je (1626.) imao 200 kuća. Nakon bečkog rata - jer je naselje stradalo - Osmanlije, čuvajući novu granicu, pojačavaju • Bosanski Kobaš i ondje osnivaju kapetaniju.2
3 4
Usp. NAZ Prot. 213,270. Usp. Schematismus cleri. (1837), 52. Usp. Korenčić (1979), 646. ' Usp. Pavičić (1953), 246. 1 Usp. Marković (1994), 73s, 83s; Bosendorfer (1994), 141; Buturac (1970), 13, 25. 2 Usp. Šabanović (1982), 177; Šabanović (1959), 625; Krcševijaković (1980), 159; Lopašić (1902), 146. 5 f
I Habsburgovci su u Slavonskom Kobašu imali utvrdu, s vojnom posadom, pa ona u komorskom popisu 1698. nije opisana. Kanonsko izvješće 1730. bilježi da je Kobaš župa veličkog samostana, daje župnik fra Bartol Ivanović, da on uz Kobaš služi Novoselje3, Kute, Bebrinu i Banovce, da u njezinoj tvrđavi stoluje kapetan, daje naselje imalo 100 katoličkih i isto toliko pravoslavnih kuća. Župa je imala drvenu dosta prostranu crkvu sv. Ivana Krstitelja, s oltarima sv. Ivana, Uznesenja BDM i sv. Petra i Pavla s odgovarajućim slikama te dva zvona. Izvan utvrde, četvrt sata daleko, bila je kapela sv. Roka, a pola sata od utvrde nalazilo se sačuvano samo svetište porušene crkve Uznesenja BDM, zvane Kloštar. Uz svetište je povezan pokriveni toranj. Crkva je imala drveni oltar i sliku na platnu Uznesenja BDM. Oko crkve je groblje, a u njegovu nastavku bilo je pravoslavno groblje.4 Izvješće 1746. navodi da je u crkvi sv. Ivana Krstitelja stavljen četvrti oltar u čast čudotvorne Gospe te da je nabavljeno treće zvono. Kobaš je tada imao 135, a Novoselje 12 katoličkih kuća. Do sljedećeg izvješća (1758.) u Kobašu je sagrađena, na zidanim temeljima, drvena crkva dimenzija 24x10 m, s korom. Novi toranj još nije bio podignut ali su imali tri zvona od oko 90,50 i 40 kg. Uz opis crkve u Kloštru - koja se nalazila u groblju - spominje se stara slika Uznesenja BDM, gdje Presveto Trojstvo kruni Mariju. Ta slika, na drvenom oltaru, časnije ostatak stare porušene crkve. Misa se tu služila na svetkovinu Uznesenja BDM, sv. Lovru i Dušni dan. God. 1760. Kobaš je imao 126 kuća, 136 obitelji i 813 katolika. Kućedomaćini su bili: Andrija ' Pešić (2,13), Andrija Voivodić (1,4), Andrija Matoković (1,6), Andrija Šućurović (1,6^, Anto Peršić (1,3), Anto Ferić (1,3), Anto Ferić (1,8), Anastazija Stanković (1,3), udovica Ana Šarac (,4), Ana Bešlić (-,1), Bartol Vućinović (1,7), Bono Kovaćević (2,10), Kata Martinović (-,4), Kata Rozarić (-,3), Kata Stanković (-,4), Klara Nikićić (-,4), Ilija Voivodić (3,9), Ilija Mihalinović (1,5), Ilija Knentović (1,6), Ilija Kabaković (1,5), Ilija Andrić (1,4), Franjo Marketić (3,15), Franjo Jagodarović (1,4), Franjo Dragalić (1,3), Juro Tomić (2,11), Juro Ćišmić (1,2), Juro Bogošović (1,4), Juro Matošćović (1,5), Juro Jakogarović (1,7) Jure Nežića (-,7), Grgo Matolković (1,6), Grgo Vinković (1,6), Grgo Tomićević (1,6), Jela Ćakarović (-,3), Jela Matolčović (-,3), Jela Lužanac (-,5), Jela Matolković (-,3), Iva Tomićević (-,3), Ivan Tomićević (1,6), Ivan Obojević (1,5), Ivan Nikićić (1,4), Ivan Berkić (2,7), Ivan Topalović (1,4), Ivan Ćolić (1,8), Ivan Jagodarović (1,4), Ivan Lužanac (1,8), Ivan Lakačić (1,8), Ivan Marianćović (2,14), Ivan Pesić (1,8), Ivan Rementrić (1,9), Jakov Mikićić (1,5); Iva Đuns (-,5), Luka Jurišić (1,6), Lovro Pešić (1,3), Marko Marinković (1,7), Marko Delijić (-,3), Marko Delijić (2,6), Marijan Agaćić (1,10), Marijan Mitrović (1,6), Marijan Bertolović (1,13), Marijan Delić (1,5), Marijan Nižić (1,5), Marijan Tomeković (1,6), Marijan Paulović (1,8), Manda Tursnović (-,3), Martin Pešić (-,4), Martin Somborlić (2,9), Margareta Franjić (-,4), Marija Ćizmić (-,3), Marija Bilobrković (1,5), Margareta Tondarić (-,3), Margareta Domuzović (,3), Marija Terzić (1,1), Marija Mitrović (-,1), Marko Baćić (1,8), Matija Lobošović (-,3), Matija Jakodarović (3,12), Matija Jakodarović (1,0), Mato Jakodarović (1,5), Matija Klarić (2,7), Matija Obojević (1,7), Mato Nižić (1,6), Matija Martinović (-,7), Mato Mihačić (1,4), Matija Stanković (1,4), Matija Mitrović (4,19), Matija Tomić (2,13), Matija Vidaković (1,4), Mijo Sarić (1,8); Mijo Šarac (1,9), Mijo Rugić (1,6), Mijo Penđić (1,3), Mijo Nikićić (1,3), Mijo Marketić (1,6), Mijo Kolunđić (1,4), gosp. kapetan Petar Kolunđić (1,7), Mijo Katanić (1,6), Mijo Iliašević (3,21), Mijo Matinović (1,4), Mijo Dobošović (1,6), Nikola Delić (1,6), Nikola Zolotić (1,5), Nikola Crnogagić (1,7), Petar Katić (2,6), Petar Kamberović (2,6), Petar Tandarić (1,6), Pavao 3
Novoselje (Novoszelya, Novoszeliia), Novi Kobaš, imao je 13 kat. kuća i novosagrađenu kapelu sv. Ane. Usp. NAZ Prot. 29/1, 80s. Izvješće 1734. potpisali su Petar Kujunđić, kobaški vojvoda i Petar Stanković, kapetan poručnik iz Kobaša. Usp. Sršan (1995), 40-42. 4
Jelić (1,6), Nikola Jelić (2,10), Nikola Marketić (1,7), Stjepan Dragalić (1,7), Stjepan Ćukarović (1,10), Stjepan Radmilović (3,14), Stjepan Kamberović (1,11), Stjepan Pesić (1,7), Stjepan Perčić (1,4), Stjepan Talianac (1,5), Šimo Marketić (1,6), Šimo Matolčović (1,7), Šimo Feršić (1,4), Simo Lužanac (1,7), Toma Feršić (3,9), Toma Simić (-,9), Toma Šućurović (3,10), Tomo Ćizmić (1.6), Tomo Mitrović (4,16), Ivan Penđie (2,8). Novoselje (Novi Kobaš), sjeverni dio naselja, bilježenje odvojeno. Imao je 12 kuća, 19 obitelji i 130 katolika. Kućedomaćini su bili: Juro Grgić (3,18), Grgo Franić (1,9), Mijo Klaso (2,16), Pavao Lalić (1,6), Mijo Lalić (1,12), Petar Lalić (2,12), Martin Lalić (2,10), Martin Matanović (2.7), Tomo Posavac (2,15), Tomo Prašćević (1,13), Matija Romćević (1,4), Juro Tomanović
(1.8). God. 1769. Kobaš je imao 133 kuće, 159 obitelji i 677 katolika, a Novoselje 13 kuća, 24 obitelji i 131 katolika. Kao organist 1758. i 1761. spominje se Antun Ferić Kobašanin, a 1769. Toma Nikićić, star 24 godine, koji je sviranje i pjevanje učio kod pavilina.5 O Kobašu, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Ovo selo leži na obali rijeke Save, visine sedam do deset stopa, koja razdvaja ovo područje od turskoga, kojemu pripada polovica vodenog područja zajedno s onom stranom, s desnom obalom, zbog čega je i plovidba dopuštena stanovnicima obje strane. Ta rijeka je od čardaka Orljava..., nizvodno sve do Dubočca gotovo stalno 340 do 350 koraka Široka, a i za najnižeg vodostaja još ima dovoljnu dubinu za plovidbu teretnih lađa i upravo zbog toga nema prolaza. Korito je te rijeke kaljužavo, a voda, iako je ljudi piju, nije najzdravija jer je vrlo bogata ribom. Sava svake godine četiri puta prijeđe svoje obale... tako da se u to vrijeme cijelim tim područjem bez lađa nikamo ne može proći. (...) Kapela Gospoja, koja stoji pola sata izvan sela s lijeve strane puta koji vodi u Lužane i Malino, i dvije crkve u selu, izgrađene su od kamena. Časnički stan, stražarski čardaci i sve ostale zgrade u selu izgrađeni su od drveta i stoje na drvenim stupovima. Iste su kakvoće i stražarske kuće ili kordonski čardaci duž Save nizvodno, koji se održavaju za kordonske postaje."6 Oko god. 1800. Kobaš je imao 1056, a Novoselje 173 katolika.7 God. 1837. naselje je imalo pučku školu i 1738 stanovnika, a Novoselo (Novoselje) 161 katolika,8 God. 1857. Kobaš je imao 1979,1890.1774,1931. 2050,1953. 2004,9 a 1991.1342 stanovnika. 17.10. ŽIVIKE Živike se nalaze s desne strane rijeke Orljave, između autoceste i Save, 26 km jugozapadno od Slav. Broda, 7 km od Oriovca, 92 m n/m. Selo se ne spominje ni u starijim izvorima niti u komorskom popisu 1698. god. U izvješću 1730. imalo je 20 kat. kuća i novosagrađenu kapelu sv. Katarine sa slikom svetice. Do sljedećeg izvješća (1746.) selo se nije povećalo. Sahranjivali su se u lužanskom groblju. God. 1760. Živike su imale 34 kuće, 62 obitelji i 276 katolika. Kućedomaćini su bili: Stanko Živić (1,4), Franjo Živić (4,26), Mijo Barić (1,5), Stjepan Vuković (1,7), Martin Kereković (1,7), Grgo Kereković (3,11), Grgo Matičić (2,10), Matija Matičić (1,5), Marijan Zrinović (1,7), Pavao Kereković (1,8), Nikola Kereković (1,6), Martin Margetić (3,10), Martin Kereković (3,8), Marko 5 Usp. NAZ Prot. 29/1, 113; 30/11, 301-303, 309; popis, kut. 89, 131-134, 138s; 32/IV, 168s. U kanonskom izvješću 1761. stoji kako su katolici pomiješani s pravoslavcima, koji u Kobašu imaju 77 kuća i dva pravoslavna svećenika. Usp. NAZ Prot. 31/111, 107s. ''HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 176s. 7 Usp. NAZ Prot. 213, 270. 8 1230 katolika i 518 pravoslavaca. Usp. Schematismus deri (1837), 51. Prema Spomenici (1930) pravoslavna župa u Kobašu služila je 24 okolna sela. Naselje je 1743. imalo 65, 1759. 49, a 1839. 60 kuća i 403 pravoslavaca. 9 Sve do 1948. s izuzetkom 1910., popisi su odvojeno bilježili Novoselje, Novo selo, Novi Kobaš. Usp. Korenčić (1979), 646, 648.
Krištić (1,6), Ivan Zrinović (2,8), Tomo Zrinović (1,7), Ivan Vinković (1,6), Stanislav Krištić (1,4), Stjepan Krištić (1,5), Juro Krištić (3,9), Tomo Delolia (5,17), Nikola Polinčić (1,3), Anto Skokić (1,5), Blaž Harstić (1,7), Nikola Ćivkeš (4,15), Mijo Pauković (3,12), Franjo Pauković (3,15), Martin Ginotak (4,11), Ilija Kereković (1,5), Grgo Blažević (2,7), Matija Franić (1,6), Marijan Franić (2,5), Ivan Franić (1,4) i Mijo Franić (1,5). God. 1769. selo je imalo 34 kuća, 64 obitelji i 303 katolika.' Uz vojni zemljovid iz 1780. o selu piše: "Potok Struga, koji na istoku prolazi kraj sela i koji se od Batrine nizvodno zove Brajnovac... pjeskovit je, ima većinom šipražjem obrasle obale... Potok ima dobru pitku vodu... Njegovo izlijevanje za jakih kiša nije dugotrajno niti ne ometa prolaz. Kad je ravnica prema Savi pak poplavljena, što se događa gotovo svake godine dva do tri puta..., ovuda se, sve dok se voda ne povuče, za Pričac ni na koji način ne može prolaziti bez brodova...".2 Oko 1800. Živike su imale 292,31837.333 katolika;41857.374,1890.437,1931.539,1953. 523,5 a 1991.346 stanovnika.
' Usp. NAZ Prot. 29/1, 78, 111; 30/11, 314, 318; popis, kut. 89, 129s; 32/IV, 161; Sršan (1995), 55. U izvorniku stoji: Sivijkc (1730), Sivikc (1760), Xivikc (1769). Prema Spomenici (1930) 212, selo je 1734. imalo 12, 1759. 7, a 1929. jednu pravoslavnu kuću. 2 HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 143s. J Usp. NAZ Prot. 213, 270. 4 Usp. Schematismus deri (1837), 52, (1929), 57. 5 Usp. Korenčić (1979), 647.
XVII. OPĆINA PODCRKAVLJE
18.1 BRODSKI ZDENCI Naselje se nalazi u diljskom gorju, u dolu između Vidova brda (383m) i najvišeg grebena, na odvojku regionalnog puta u smjeru Našica, 12 km sjeverozapadno od Slav. Broda, a 6 km od Podcrkavlja. Zdenci se spominju 1282. prilikom opisa posjeda utvrde Petnje. Tada je vlasnik Zdenaca bio neki Budimir, koji je - sudeći prema imenu - bio mjesni plemić. Kasnije su posjed Zdenaca preuzeli velikaške porodice Juha i Ban. U starijim izvorima spominju se 1464., 1483., 1484., 1498. kao posjed nižeg plemstva. U XV. st. Zdenci su imali župu s crkvom sv. Petra, koja je dolaskom Osmanlija porušena, a starosjedilačko se stanovništvo djelomice očuvalo. U osmansko doba selo se spominje 1545. u nahiji Vrhovine. Osmanlije su u njega naselili Vlahe, martologe, prvoslavne vjeroispovjedi.1 U komorskom popisu 1698. Zdenci su ovako opisani: a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Jakob Tomić, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 3, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 2. Stoian Vuković, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, jurte 1, ovaca i koza 2, svinja 2, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, jutro ječma 1, vozova sijena 2, najamnik 1. MihalMatašić, kćeri 2, konj 1, voli, krava 1, junel, svinja 4, kopača vinograda 2, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Boic Grdanović, vol 1, krava 1, jutara pšenice 3, vozova sijena 2, najamnik 1. Smolian, voli, svinja 2, jutara pšenice 3, voz sijena 1. Đuro Rianić, sin 1, vol 1, krava 1, svinja 2, košnica 2, kopač vinograda 1, jutara pšenice 3, voz sijena L Lovro Horvat, sin 1, vol 1, jutara pšenice 2, voz sijena 1. Nikola Bencević, sin 1, vol 1, june 1, svinja 3, košnica 2, kopač vinograda 1, jutara pšenice 3, vozova sijena 1. 1 Usp. Csanki (1894), 433; Usp. Bosendorfer (1994), 156; Šabanović (1982), 219; Marković (1994), 180s.' U izvorimu stoji: Izdencz (1464), Zdneczy (1698), Zdenczi (1760). - Mažuran (1988), 164-166. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: "Napuštena osmanska utvrda Zdenci".
Stoić Bošnjak, sin l,vol 1, svinja 1, jutara pšenice 2, voz sijena 1, najamnik 1. Filip Katana, sin 1, kći 1, vol 1, krava l,june 1, košnica 2, kopač vinograda 1, jutara pšenic 2, vozova sijena 2. Miho Mandić, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, košnica 3, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2 vozova sijena 2, najamnik 1. Luka Bencević, kćeri 2, vol 1, košnica 1, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, voz sijena 1. Stepan Bokovica, krava 1, june 1, ovaca i koza 3, svinja 2, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, voz sijena 1. Grgo Jurašević, kći 1, krava 1, june 1, jutro ječma 1, voz sijena 1. Augustin Bošnjak, sinova 2, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 2, svinja 2, košnica 5 kopača vinograda 2, jutara pšenice 3, vozova sijena 3, najamnika 2. Grgo Rohović\ sinova 2, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 5, košnica 1, jutara pšenice 2, jutro ječma 1, vozova sijena 3, najamnik 2. Ukupno: sinova 11, kćeii 7, konja 4, volova 13, krava 12, junadi 9, ovaca i koza 8, svinja 24 košnica 24, kopača vinograda 12, jutara pšenice 36, jutara ječma 4, vozova sijena 28, najamnika 9. 2) Gore navedeni stanovnici dragovoljno žele živjeti vojničkim životom. Osobno nazočni Jakob Tomić, Stoian Vukovćić i Mihal Matašić, s ostalim, nakon prisege rekli su: Ovi graničarski stanovnici ne uspjevaju obraditi svoje poljodjelsko gospodarstvo i zemlju. Došli su ovdje na ovaj posjed - prije pet godina svojevoljno iz Bosne - koga su Osmanlije opustošili, bez ikakve komorske službene doznake, i do sada nisu ništa plaćali u ime poreza i drugih davanja. Gospodin pukovnik Giba djelitelj je pravde medu stanovnicima i to Čini besplatno. Vojnice d sada nisu plaćali, nego su 1695., po zapovjedi gospodina pukovnika Gibe, s cijelim harambašatom (vojvodstvom), kroz cijelu zimu izdržavali tri, a 1696. dva njemačka konjanika kojima su, po kući kao naknadu, davali 7 florina. Druge poreze i namete do sada nisu plaćali. U vrijeme utvrđivanja brodske tvrđave morali su nasjeći 50 palisada i bez plaće i hrane dava radnike od svetkovine sv. Jurja, vojnika i mučenika do svetkovine sv. Mihovila. Prisiljeni su iz Osijeka u Brod i Doboj besplatno vući streljivo i hranu te davati straže. Za sve ove radove nikome od stanovnika nije ništa plaćeno. O smetnjama u komorskom gospodarstvu stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo mjesto smješteno na brežuljku, ranije je bilo osmanska tvrđavica, sada je selo koje se zove Zdenci. Udaljeno je od Broda jednu, od Osijeka 8, a od Petrovaradina 18 ugarskih milja. Ovi su stanovnici u osmansko doba u Bosni bili kmetovi; sada su graničari, dijelom grčkog obreda a, ipak, većim dijelom katoličke vjeroispovjedi. Imaju ukupno 16 kućica, pokrivenih slamom, a od toga dvije još iz vremena Osmanlija, pokrivene šindrom i oblijepljene ilovačom. Imaju jedno i pol narodno selište. Teritorij ovog posjeda prostire se na prostoru oko pola milje. S istoka mu je selo Glogovica, sa zapada selo Odvorci, a sjuga među selom Gromačnikom. Granice su mu: s istoka Babina Greda, sa zapada Kobaš, s juga Brod, a sa sjevera graniči Orahovicom3. Po brežuljcima i dolinama ima 100 jutara obrađenih oranica i neplodne zemlje; oko četiri jutra djelomice pustih a djelomice obrađenih rtova te oko 20 jutara sjenokoša. Suma za loženje, te boljih za gradnju, ima 200jutara.
' Greškom stoji Brod.
Ne nazire se mjesto nekoj zgradi osim ruševine muslimanskog tornja (munare) zvanog mećekf. Na rječici Glogovici imaju izgrađene dvije potočne vodenice, a dvije su porušene. Ima oko 15 jutara žironosnih šuma koje rijetko rađaju, i do sada su bile slobodne od žirovine. Budući da ovi stanovnici ranije - do vladanja Njegova Veličanstva - nisu ovdje boravili, o drugim točkama ne mogu ništa značajnije odgovoriti. Stanovnici do sada nisu drugo ništa dava osim što stalno besplatno obavljaju vojničku službu i što daju pristojbe u naravi. Gore spomenute obveze stanovnicima je odredio gospodin pukovnik Giba. Gore navedene točke, koje su pod prisegom dali, pojedinačno potvrđuju. b. Zdenci su 1730. imali oko 15 katoličkih i više pravoslavnih kuća. Na brežuljku pol sata udaljenom od sela bila je zidana crkva sv. Petra, s malom slikom na platnu. God. 1734. ovako je opisana: "To je stara zidana crkva posvećena sv. Petru apostolu. Pobočni zidovi crkve su zajedno s krovom u novije vrijeme obnovljeni, omazani iznutra i oličeni, te za sada zgradu ne treba popravljati". Izvješće su u ime sela potpisali desetar Lovro Topalović i August Šimić. U sljedećem izvješću (1746.) Zdenci su, iz prakičnih razloga, pripojeni dubovačkoj župi, a imali su 34 katoličkih kuća. Oko crkve je bilo groblje u koje su se, uz mještane, djelomice sahranjivali i katolici Gromačnika, sibinjske župe. Crkvenjak je bio Marko Šimić. Uz spomenutu crkvu, u selu je sagrađena i kapela sv. Ane. Ona je, prema izvješću 1758., bila dimenzija oko 7x5 m, pokrivena daskom i korom napravljenim od dasaka, sa slikom sv. Ane na platnu u boji, opskrbljena priborom za misu i zvonom od oko 13 kg. God. 1760. u Zdencima je bilo 35 kat. kuća, 53 obitelji i 290 katolika. Kućedomaćini su bili: Božo Abramović (1,8), Jure Abramović (1,8), Petar Abramović (3,14), Tomo Abramović (1,3) Marko Aladrović (3,15), Marko Bilobrk (1,5), Franjo Janjić (2,13), Josip Katić (2,9), Ivan Lovrić (1,4), Anto Komić (2,12), Mato Mandić (1,8), Bartol Marianović (1,7), Marijan Marianović (1,9), Tomo Marianović (1,8), Juro Marianović (3,10), Mijo Marianović (1,9), Ivan Perkić (2,9), Franjo Petrović (1,8), Anto Rovićić (2,10), Karlo Rovićić (-,4), Luka Rovićić (1, 2), Ivan Topalović (1,3), Lovro Topalović (3,13), Petar Topalović (1,6), Jakov Šorčević (2,9), Ivan Šorčević (3,11), Matija Šorčević (-,5), Marko Šimić (-,8), Matija Simić (1,8), Pavao Šimić (2,8) Luka Šegić (3,15), Franjo Komić (1,2), Pavao Rovićić (1,9), Nikola Zoljić (1,9), i Bartol Abramović (2,9). God. 1769. selo je imalo 32 kat. kuća, 57 obitelji i 290 katolika te 14 prav. kuća.5 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Zdencima stoji: "Ovo selo leži na uzvisini s koje se na 800 koraka udaljenosti može vidjeti okolni kraj... Iz sliva različitih malih potoka, koji teku iz izvora i najvećim dijelom sa sjevernog šumskog gorja, u ovdašnjem području izvire potok Glogovica..., muljevita dna, pitke vode, ima stopu visoke obale... Dolinski brežuljci nizvodno visoki su i strmi. Livade zvane Petrovci prema Gornjem Slatiniku gotovo za svake jače kiše nekoliko sati stoje pod vodom, ne toliko zbog malog potoka Božjak, koji klancem Arvacki dol utječe dolje u potok Glogovicu, nego puno više zbog kiŠnice koja se često slijeva iz visokoga goija. Te poplave u spomenutim livadama za sobom ostavljaju mnoga barovita mjesta... Šuma na južnoj i na sjevernoj strani sela vrlo je brdovita, visoka i grmljem gusto prorasla... Crkva u selu drvene je građe."6 God. 1837. Zdenci su pripadali podcrkavskoj župi, a imali su 414,7 1857. 376,1890. 420, 1931.584,1953.554,8 a 1991.350 stanovnika. God. 1863. sagrađena je crkva sv. Ane. 4 5
mescit (mcsdžid) - manja islamska bogomonja obično bez mimbera i munare. Usp. NAZ Prot. 29/1, 56, 86; 30/11, 247, 250; popis, kut. 89, 231s: 31/111, 162; 32/IV, 107s; Sršan (1995), 64. HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 45s. 1 328 katolika i 86 pravoslavaca. Usp. Schematismus (1837), 36. Prema Spomenici (1930), 211, Zdenici su 1734. imali 12, 1759. 14, a 1839. 10 pravoslavnih kuća. " Do 1900. selo je bilježeno samo Zdenci. Usp. Korenčić (1979), 647. 6
18.2. CRNI POTOK
Selo se nalazi u diljskom gorju pod brdom Čardak, 10 km sjeveroistočno od Slav. Broda, a 5 km od Podcrkavlja, 222 m n/m. U srednjovjekovnim izvorima nema podataka o njemu. Prvi stanovnici stigli su na taj teren posredstvom Osmanlija, iskrčili su dio brdske kose i na njoj podigli nekoliko kućica. Tko su bili tadašnji stanovnici, teško je reći. Vjerojatno su to bili vlaški martolozi koji su živjeli kao stočari. Oni su odatle otišli 1687. zajedno s Osmanlijama i nakon toga selo je ostalo pusto.1 U komorskom popisu 1698. o Crnom Potoku piše: a. 2 1) Imena stanovnika i podanika: Miho Marćić, sinova 3\ kći 1, vol 1, krava 1, junadi 3, svinja 2, košnica 3, jutro pšenice 1,5 vozova sijena 3. Đuro Marćić, sinova 2, krava 1, june 1, ovaca i koza 6, svinja 2, košnica 2, jutro pšenice 1, jutro zobi 1, vozova sijena 3. Jakob Filipović, krava 1, ovaca i koza 6, svinja 2, kopača vinograda 3, jutro pšenice 1, najamnik 1. Ukupno: sinova 5, kći 1, krava 3, junadi 4, ovaca i koza 12, svinja 6, košnica 5, kopača vinograda 3, jutara pšenice 3.5, jutro zobi 1, vozova sijena 6, najamnik 1. 2) Pobilježeni graničari dragovoljno su prihvatili graničarsku službu. Osobno nazočni Miho Marćić, Juro, isto Marćić i Jakov Filipović3, uz ostale, nakon priseg vjernosti, rekli su: Ovi graničarski stanovnici, zbog manjka radne stoke, ne uspjevaju obraditi svoje seljačko gospodarstvo ni zemlju pa zato ne traže drugog zemljišta. Ovaj posjed dio stanovnika baštini od ' svojih pređa, a dio ih se, koji na posjed pozvani iz Bosne, njime služi bez ikakve službene komorske doznake. Uime poreza ili nameta na zemlju ništa nisu plaćali. Gospodin pukovnik Giba i voditelj narodne vojske, suci su ovim stanovnicima i dosada su besplatno posredovali. Do sada nisu plaćali nikalcve vojnice, nego su 1696., skupa s cijelim harambašatom, preko cijele zime izdržavali jednog njemačkog vojnika muške tara4, kome je svaka kuća davala po 4 florina, a cijelo selo 12 florina - bez ikakve priznanice - za njegovo izdržavanje. Osim toga, drugih nameta nisu imali. Za brodsku tvrđavu morali su nasjeći, dovući i ukopati 60 palisada. Isto tako svaka kuća daje radnike, počevši od svetkovine sv. Jurja do svetkovine sv. Mihovila, bez ikakve naknade ipak ponekad uz pola hljeba kruha. Sve češće i češće, već prema potrebi, tjerani su da o svojoj hrani, bez sijena i krme, vuku streljivo iz Osijeka u Brod. Za sve radove nikome od stanovnika nikada ništa nije plaćeno. Stanovnici se ne sjećaju o nekoj zapreci komorskim činovnicima i gospodarstvu. 3) Ovo je mjesto smješteno na velikom brežuljku na granici đakovačkog kotara. Selo se od pamtivjeka zvalo Crni Potok. Udaljeno je od Broda jednu, od Osijeka osam a od Petrovaradina 18 milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi; sada su svi graničari, katoličke vjeroispovjedi. Imaju tri skromne kućice pokrivene slamom. Nemaju nijednog narodnog selišta. Teritorij ovoga posjeda prostire se po velikim šumama uokolo na prostoru jedne milje. S istoka mu je selo Vrhovina, sa zapada selo Kindrovo, s juga selo Ješevik, sa sjevera dotiče selo Paku. 1 2 3 4
Usp. Marković (1994), 185. Mažuran (1988), 161s. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Czcrnipotok (1698), Czcrni Potok (1769). Čini sc da bi starosjedilac mogao biti posjednik vinograda. muSkctar - vojnik naoružan starinskom vojničkom puškom, glavnim oružjem pješaštva u to doba.
Granice su mu: s istoka Babina Greda, sa zapada Požega, s juga Brod, a na sjeveru dopire do Našica. Ima oko 30 jutara obrađenih oranica i neobrađene zemlje razmještene po gorju, pustih rtova oko 10 jutara, a sjenokoša oko 10 jutara. Ima oko 500jutara šuma za loženje i lakše građevine i to zelenike i tisovine. Ovdje še ne može vidjeti neko mjesto gdje je mogla biti crkvena ili svjetovna građevina. Nema vodenice niti za nju prikladna mjesta. Ima oko 100 jutara žironosnih šuma koje rijetko rađaju; do sada su slobodni od žirovine. Ribnjaka ili jama s ribama nema. Osmanski gospodar ovog posjeda bio je Jenicenić požeški, kome je svaka kuća godišnje, kao naknadu, davala 60 denara i svaki je stanovnik preko godine morao tri dana besplatno raditi. Drugo što se odnosi na ovu točku nisu plaćali. Spomenutom osmanskom spahiji davali su desetinu od svih proizvoda na koje se ona odnosila. Osmanskom caru svaka je kuća godišnje plaćala po 8 florina, a nikakve poslove nisu obavljali. Njegovu Veličanstvu, uz namet jedne godine i datih 12 florina, drugo nisu plaćal Spomenuti namet ovim stanovnicima odredio je gospodin pukovnik Giba. Zajedno sabrani, dragovoljno su potvrdili da su istinite ove i posebne točke. b. Početkom XVIII. st. stiglo je nekoliko hrvatskih izbjegličkih obitelji iz Bosne koje su obnovile selo. Crni Potok je 1730. imao 9 kuća i skromnu drvenu kapelu. Kasnije se broj kuća povećao na 13, a rastao je i broj stanovnika. Godine 1760. u selu je bilo 12 kat. kuća, 17 obitelji i 96 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Filip Marčić (2,7), Luka Sedlarović (1,9), Andrija Sedlarović (1,7), Anto Bogdanović (2,11), Anto Milašinović (5,16), Matija Milašinović (1,6), Božo Petrović (1,10), Luka Marćić (1,4), Đura5 Marćić (1,8), Kata Marćić (-,6), Juro Sedlarović (2,9), Ana Đurković (-,3). God. 1769. selo je imalo 17 obitelji i 105 osoba.6 O Crnom Potoku, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Između potoka Modronja i potoka Veliki zdenac, koji se dalje prema Korduševcima zove Pocerje, na povišenom terenu leži selo. Oba potoka izviru u velikoj šumi, ispod gorskog prijevoja... Oni su u ovom kraju potpuno plitki, ali zbog svojih strmih brežuljaka u dolinama ili klancima nisu prohodni, osim po prolaznim putovima. Suma oko sela sastoji se od mladog, visokog i žbunastog, najvećim dijelom rijetkog drveća. (...) Kapela izvan sela izgrađena je od drveta."7 God. 1837. Crni Potok je pripadao trnjanskoj župi i imao 111 katolika,8 1857. 101,1890. 96, 1931.117, 1953.114,9 a 1991. imao je samo 5 stanovnika. 18.3. DONJI SLATINIK Naselja Donji i Gornji Slatinik nalaze se u diljskom gorju. Kroz doline u kojima leže protječu dva diljska potočića, Slatina i Klenovac. Ime sela potječe od potoka Slatine, odnosno njegova vrela. U narodu riječ "slatina" označuje dobru, slatku vodu za piće i otuda je dosta naselja koja nose to ime. Donji Slatinik je smješten 11 km sjeverozapadno od Slav. Broda, a 4 od Podcrkavlja, s desne strane regionalnog puta u smjeru Našica. Srednjovjekovno selo pod imenom Zalatnok spominje se 1250. u vlasništvu Stjepana Borčevića, sina bana Borića. Kasnije je on - kao odštetu za ranjavanje žene i ubojstvo šestorice 5
U izvorniku stoji Gijura. Vidi se da ga razlikuje od Georgius (Juro). popis, kut. 89, 218; 32/IV, 101.
6 Usp. NAZ Prot. 29/1, 58, 91; 30/11, 247, 239; 1 HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 59. K
Usp. Schematismus ( 1837), 36; (1928), 56. ' Do 1900. bilježen je kao Crni Potok, a onda Crni Potok Brodski. Usp. Korenčić (1979), 645.
slugu - posjed morao predati u vlasništvo Aleksandra Boršića. Poslije ga je kupio neki Kristofor. Još u predosmanskom vremenu na tom posjedu spominju se sela Gornji i Donji Slatinik. U osmanskim izvorima Slatinik se spominje 1545., kao selo vrhovačke nahije. Osmanlije su u njega doveli pravoslavne Vlahe, martologe, a s njihovim povlačenjem povukli su se i Vlasi.' U komorskom popisu 1698. selo se ne spominje. God. 1730. u oba Slatinika bilo je 15, a 1746. 29 kat. kuća i 41 katolika. God. 1760. Donji Slatinik imao je 12 kuća, 19 obitelji i 93 katolika. Kućedomaćini su bili: Ivan Kovaćević (2,11), Bartol Marianović (2,16), Stjepan Marianović (2,5), Marko Nikolić (4,14), Marko Petaković (-,2), Mijo Šimunović (-,2), Andrija Vućinić (2,9), Anto Vućinić (2,9), Marin Vućinić (2,9), Anto Vućinić (-,3), Mijo Vućinić (2,9), Matija Vućinić (1,4). God. 1769. selo je imalo 11 kuća, 21 obitelj i 100 katolika.2 O Donjem Slatiniku, uz vojni zemljovid 1780., piše: "Dio je sela Gornji Slatinik, i u popisnoj listi pojavljuje se samo pod imenom Slatinik... Potok, koji se od svog ishodišta u području granične šume, nizvodno od Klenovca i kod sela sve do utoka u potok Glogovicu kraj istoimenog sela zove Slatinački potok, u području do sela, gdje je premošćen drvenim mostom, nije prohodan zbog svoga strmog dolinskog brežuljka... Voda mu je pitka. Suma kod brda Slatinački gaj i Malička sastoji se od rijetkog hrastova drveća, pomiješana s gustišem. (...) Kapela sv. Kate, punih pola sata od sela, nalazi se na graničnoj šumi između gustog raslinja i izgrađena je od kamena."3 God. 1837. Slatinik se bilježi kao jedinstveno selo u župi Podcrkavlje. Imao je 229 katolika.4 Donji Slatinik imao je 1857. 112, 1890. 184, 1931. 249, 1953. 246,5 a 1991. 181 stanovnika. 18.4. DUBOVIK Dubovik je naselje u diljskom gorju, u dolini istoimenog potoka, 11 km sjeverno od Slav. Broda, na odvojku s regionalne ceste 3 km od Podcrkavlja, 144 m n/m. Dubovik se prvi put spominje u srednjovjekovnoj ispravi 1250. kad je Stjepan, sin bana Borića, dao svoj posjed Slatinik susjednom plemiću Aleksandru Boršiću. Suglasnost za to dao mu je njegov rođak Berislav iz Dubovika. Spomenuti Berislav imao je istoimenog sina, a njegovi su se sinovi zvali Dešo i Nikola. Oni su bili preci Berislavića i Dešića koji su u Duboviku imali svoja imanja. Selo se spominje 1470. i 1489. god. Berislavići i Dešići bili su, pred opasnošću od Osmanlija, na prijevoju Dilja, sagradili manju utvrdu. Međutim, Osmanlije su njihov posjed osvojili bez borbe te preselili starosjedilačko pučanstvo a doselili pravoslavne Vlahe, martologe, koji su se, nakon oslobođenja Slavonije, s njima povukli u Bosnu.' Katolička župa Dubovik u dokumentima se naziva raznim imenima: Sv. Benedikt, Dubovik i Podcrkavlje. Župnici su boravili uglavnom u Duboviku, jer je bio podalje od prometnica. Na tlu župe bila je Crkva sv. Benedikta. Biskup fra Jeronim Lučić pohodio ju je 1638. i ovako opisao: "Isto tako dana 28. travnja u župi sv. Benedikta, koja pripada veličkom samostanu, nalaze se četiri kamene i namještene crkve i to: sv. Petra apostola, sv. Andrije, sv. Benedikta i sv. Stjepana prvomučenika. Vjernike sakramentima poslužuje fra Šimo Voinić. Ovdje sam 1 2
Usp. Csanki (1894), 432; Marković (1994), 181;. Šabanović (1982), 219. Usp. NAZ Prot. 29/1, 61, 84; 30/11, 248; popis, kut. 89, 228; 31/111, 162; 32/IV, 108. U izvorniku piše: Sziattinek (1730), Zlatnik (1746), Slatinik (1760). J HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 53s. 4 Usp. Schematismus (1837), 36. 5 Korenčić (1979), 645. 1 Usp. Csanki (1894), 405; Bosendorfer (1994), 134; Marković (1994), i82s. U izvorima stoji: Dobowyk (1470), Dubovik (1698).
tijekom svečane mise u biskupskom ornatu i uz pratnjufranjevaca sakrament potvrde podijelio 372 osoba obaju spolova."2 God. 1660. fra Petar Nikolić u kanonskom izvješću piše ovo: "U župi sv. Benedikta imaju tri dobro opremljene crkve, a četvrta, u čast sv. Petra nema cijeloga krova. Od tih triju prva je sv. Benedikta, druga sv. Stjepana a treća sv. Andrije. Dužnost župnika vrši fra Marko iz Modriče."3 U komorskom popisu naselja 1698. Dubovik je ovako opisan: a. 4 1) Imena stanovnika i podanika: Mato Valić, sinova 2, kći 1, konja 2, vol 1, krava 2, junadi 2, ovaca i koza 10, svinja 10, košnica 3, kopača vinograda 2, jutara pšenice 3, jutro zobi 1, vozova sijena 4, najamnik 1. Franjo Matković, kćeri 2, vol 1, krava 2, junadi 2, svinja 2, kopač vinograda 1, jutara pšenic 2, vozova sijena 1, najamnik 1. Stevo Peričevič, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 2, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. Matia Marćić, sinova 2, kći 1, volova 2, krava 4, junadi 3, svinja 6, košnica 4, kopača vinograda 4, jutara pšenice 4, jutro ječma 1, vozova sijena 6, najamnika 3. Blaž Lasić, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 10, svinja 6, košnica 3, kopača vinograda 3, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Skupa: sinova 5, kćeri 5, konja 3, volova 6, krava 10, junadi 9, ovaca i koza 20, svinja 25, košnica 12, kopača vinograda 11, jutara pšenice 13, jutara ječma 2, jutara zobi 1, vozova sijena 15, najamnika 6. 2) Ovi pobUježeni stanovnici dragovoljno žele živjeti vojničkim životom. Osobno prisutni Stefan Ferićević i Matia Maićić5, prisegnuti, upitani, rekli su: Ovi graničarski stanovnici ne uspjevaju obraditi svoje seosko gospodarstvo ni svoju zemlju, zato ne oru druga susjedna zemljišta. Ovaj posjed baštine od svojih preda bez ikakve doznake carskih službenilca i do sada nisu ništa plaćali uime nameta na zemlju. Gospodin pukovnik Giba, i voditelj narodne vojske, suci su u svemu ovim stanovnicima i njihove pravne slučajeve presuđuju besplatno. Vojnice nisu plaćali nego su 1695. i 1696. pet njemačkih konjanika zbrinjavali zimskom hranom. Isto tako, tih je godina svaka kuća tim njemačkim nenamještenim vojnicima, bez priznanice, davala po 3 florina i 50 denara. Drugih do sada nikakvih nameta nisu davali. Za utvrđivanje brodske tvrđave, po zapovjedi gospodina pukovnika Gibe, morali su svalce godine dati radnike - bez plaće i uz nedovoljno carskog kruha-za sječenje 125 palisada i druge radove: Za ranije iznesene radove te za vojničke usluge stanovnicima nije ništa plaćano. O komorskoj zapreci stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo je mjesto smješteno između dva brežuljka. Selo se zove* Dubovik; udaljeno je od Broda jednu, od Osijeka 8, a od Petrovaradina 18 milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi; sada su graničari, rimokatoličke vjeroispovjedi. Stanovnici imaju 5 skromnih kućica sagrađenih od šiblja, pokrivenih slamom te jedno narodno selište. Teritorij ovoga posjeda prostire se uokolo na prostoru od pola milje. Sa istoka mu je selo Oriovac6, sa zapada selo Zdenci, s juga selo Rastušje, sa sjevera međi sa selom Sovski Dol. Granice su mu: s istoka Babina Greda, sa zapada Kobaš, s juga Brod a sa sjevera graniči s Orahovicom.
2
Draganović (1982), 90. Prijevod s latinskog jezika. Smičiklas (1891), 10. Prijevod s latinskog jezika. Mažuran (1988), 166-168. Prijevod s latinskog jezika. 5 U popisu stoji: Perićević i Marćić. '' U izvorniku piše Orihovaez, današnji Oriovčić. 3 4
Selo posjeduje oko 100 jutara dosta plodnih oranica i neobrađene zemlje, oko 6 jutara obrađenih rtova te oko 6 jutara oskudnih sjenokoša. Suma za loženje, hrastovih i zelenike, boljih i za građenje ima oko 10 jutara. Ne naziru se tragovi neke crkvene ili svjetovne građevine, a imaju drvenu kapelu sagrađenu usred sela. Imaju jednu potočnu vodenicu na potoku zvanom Dobovicak; oko pet jutara žironosnih šuma do sada slobodnih od žirovine. Ribnjaka, ni jama s ribama, nemaju. Osmanski gospodar ovoga posjeda bio je Jenizain požeški, kome je svaka kuća godišnje davala 80 denara, svaki je stanovnik tri dana u godini besplatno radio, a morali su plaćati na svaku svinju po jedan denar. Istom osmanskom gospodam zemlje stanovnici su davali desetinu od svih proizvoda na koje se ona odnosila. Osmanskom caru kao naknadu nisu ništa plaćali, nego su preko rječice Glogovice morali obavljati tekuće radove na mostovima, a njih su ustvari morali i sagraditi. Njegovu Veličanstvu, osim nameta kroz dvije godine, i to što su morali plaćati samim nenamještenim vojnicima, te uz stalnu vojničku službu, koju su dužni vršiti besplatno, do sada drugo ništa nisu plaćali. Spomenute namete preko zime odredio je stanovnicima gospodin pukovnik Giba. Svi su dragovoljno ~ držeći se prethodne prisege - jednodušno potvrdili i posvjedočili sve točk gornjeg zapisnika. b. Kao što je napomenuto, zbog prikladna položaja, u osmansko doba a i kasnije, Dubovik je bio sjedište župe. Pripadala su joj sela: Glogovica, Dubovik, Podcrkavlje, Gromačnik, Gornji Andrijevci, Slatinik, Grabarje, Sovski Dol i Paka. Selo je 1730. imalo 15 kuća, drvenu kapelu sv. Ivana Krstitelja, s tornjem i zvonom. Župnik je bio fra Nikola Lonćarević, iz veličke franjevačke obitelji. Izvješće 1746. napominje se kako je selo od tri dijela: Dubovika, Matković Male i Oriovčića, da ukupno ima 42 kuće, 60 obitelji i 253 odraslih osoba. Župu je služio fra Franjo iz Kostanjca. God. 1758. u župi je, u Podcrkavlju, bila drvena crkva sv. Ivana evanđeliste, a župnikov dom i pored njega kapela, koja je ranije služila kao župna, ostao je i dalje u Duboviku. Sahranjivali su se pored crkve sv. Benedikta na osamljenom brežuljku ponad Podcrkavlja. 13. srpnja 1756. franjevci fra Josip Opašević i njegov pomoćnik predali su dubovačku župu svjetovnom svećeniku vlč. Vidu Došenu7, i njegovu pomoćniku Ivanu Kovačiću, iz Jamnice, u Hrvatskoj. God. 1760. Dubovik je imao 19 kuća, 21 obitelji i 131 katolika. Kućedomaćini su bili: Vinko Banović (-,9), Petar Benćević (2,10), Andrija Blažević (1,7), Ivan Blažević (1,4), Stjepan Blaževič (1,6), Ivan Kovaćević (-,9), Luka Kovaćević (-,9), Stjepan Kovaćević (3,11), Pavo Kuruc (2,7), Ana Marićić (-,4), Marija Marićić (-,5), Grgo Marićić (2,6), Ivan Marićić (1,4), Stjepan Šimić (1,6), Matija Tomić (1,8), Bartol Valjić (1,8), Franjo Valjić (1,6) i Marin Valjić (4,15). God.1769. Dubovik je imao 20 kuća, 28 obitelji i 147 katolika.8 Uz vojni zemljovid iz 1780., o selu piše: "Potok Svikovac i potok Fratrovac izviru iz sjevernog šumskog gorja, u kojem se spuštaju nizvodno preko tamošnjih dubokih ponora, i nakon sjedinjenja iznad sela čine potok Dubovičac... Taj se potok na Četvrt sata spušta niz selo i spaja s potokom Biličica, koji je spušta od Matkovića Male. (...) Nad selom dominiraju dolinski brežuljci s obje strane sela. Ti su brežuljci obrasli s nešto visokog drveća i niskog raslinja, a između toga su vinogradi. (...) Crkva, kapelica i časnički stan u selu drvene su građe."y
7 Vid Dosen (Tribanj, Lika, oko 1719. ili 1720. - Dubovik, 1778.). Nakon školovanja u Križevcima, Zagrebu i Grazu, službovao jc u Požegi i Duboviku. U pamfletu Jeka planine... (1767.), izdanom anonimno, napao jc pisca pjesme Tamburaš slavonski, koji jc oštro kudio Relkovićeva Satira. * Usp. NAZ Prot. 29/1, 61, 83; 30/11, 243, 250; popis, kut. 89, 223s; 3l/III, 162; 32/rv, 107. 'J HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 54s.
God. 1837. Dubovik je imao 135 katolika,10 1857. 136, 1890. 198, 1931. 249, 1953. 221,11 a 1991. 90 stanovnika. God, 1904. u Duboviku je sagrađena crkva sv. Mihovila arkanđela.12 18.5. GLOGOVICA Naselje se nalazi u diljskom gorju, s desne strane potoka Glogovice, 9 km sjeverozapadno od Slav. Broda, 3 km od Podcrkavlja, na lijevom odvojku s regionalne ceste u smjeru Našica, 140 km n/m. Selo je dobilo naziv prema vodi koja tu izvire. Prema ispravi iz 1248. posjed Glogova je pripadalo Borićevim sinovima Odoli, Celku i Boriću, sinovima Borića. Oni su bili odlučili prodati požeškom županu Lorandu. Međutim, toj se prodaji usprotivio Benedikt iz roda Boričevića sa svojim sinovima Marcelom i Mijom, jer su smatrali da je vlasnik trebao, prvo, njima ponuditi taj posjed. Kasnije je posjed mijenjao gospodare. Na visu ponad sela vide se ostaci srednjovjekovne utvrde, koju mještani zovu Visoka Gradina, ali se ona ne spominje u izvorima. S južne strane Glogovice, pod brdom, nalazi se srednjovjekovna crkva sv. Stjepana. Smatra se daju je početkom XIII. st. sagradio Stjepan, sin bana Borića.1 U osmansko doba Glogovica kao selo u vrhovačkoj nahiji spominje se 1545. god.2 U biskupskim izvješćima tijekom XVII. st. spominje se glogovačka crkva sv. Stjepana prvomučenika. Biskup fra Marijan Maravić je, 25. studenog 1648. u crkvi sv. Stjepana krizmao 104 osobe.3 Njoj je Sv. Stolica 1658. podijelila oproste za vjernike.4 U komorskom popisu 1698. Glogovica se ne spominje. God. 1730. imala je oko 20 kat. kuća a na brežuljku ponad sela skromnu kapelu Gospodinova Uzašašća. U izvješće 1734. spominje se "zidana filijalna stara crkva sv. Stjepana prvomučenika kraj sela Glogovica. I njezino zdanje, oltar, kao i slika, u dobrom su stanju." Izvješće su ispred sela potpisali Marko Stivić i Jakov Jorić. Izvješća 1746. i 1758. puno prostora posvećuju spomenutoj crkvi, koja je bila dimenzija oko 13x7 m, nanovo pokrivena i iznutra i izvana obijeljena. Nalazila se ispod brda Pričevca. Imala je tri zidana oltara, sa starom slikom sv. Stjepana koja je smještena između dva kamena kipa sv. Josipa i sv. Antuna. Na Gospinu oltaru bila je novija slika BDM, te slika sv. Stjepana, kralja. Ponad ulaznih vrata sagrađen je drveni kor. Pored ulaznih vrata bio je drveni zvonik sa zvonom od oko 50 kg. Oko crkve je bilo groblje u koje su se, uz mještane, sahranjivali i katolici iz Donjeg Slatinika. Crkvenjak je bio Matija Jorić. God. 1760. Glogovica je imala 40 kuća, 49 obitelji i 283 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Franjo Jorić (1,8), Jakov Jorić (6,32), Mijo Jorić (-,4), Marko Jorić (3,11), Matija Jorić (1,7), Ivan Kasapović (1,4), Marijan Kasapović (2,12), Nikola Knežević (1,12), Juro Križanović (2,14), Gabrijel Marić (2,15), Antun Medić (1,5), Bartol Medić (1,5), Juro Medić (2,12), Ivan Medić (1,2), Petar Medić (1,7), Andrija Mlinarić (1,2), Stjepan Mlinarić (1,8), Juro Šumić (2), Jakob Šumić (1,6), Ivan Sarailio (3,13), Josip Salomun (1,5), Ana Salomun (-,3), Bartol Stivić (1,7), Juro Stuparić (1,4), Jakov Stuparić (-,2), Stjepan Valjić (-,4), Mijo Vrbanac (1,8), Vinko Vrbanac (1,7), Franjo Baraćijević (-,2), Filip Bošnjaković (3,9), Nikola Diaković (1,3), Matija Endut (1,3), Cecilija Lućić (-,2), Lucija Lućić (-,2), Marko Lućić (1,8), Nikola Maleta (1,3), Franjo Rainović (1,5), Lovro Starić (1,6), Antun Stipić (-,4), Ivan Lovrić (2,8). God. 1769. Glogovica je imala 37 kuća, 60 obitelji i 283 katolika.5 111 Usp. Schematismus (1837), 35. " Usp. Korenčić (1979), 645. 12 Usp. Schematismus (1928), 58. 1 Usp. Marković (1994), 179. 2 Usp. Šabanović (1982), 219. J Usp. Maravić (1887), 110. 4 Usp. Buturac (1970), 99, 111, 179. 5 Usp. NAZ Prot. 29/1, 61, 84; 30/11, 245, 250; popis, kut. 89, 224s; 31/111, 162; 32/IV, 107. Usp. Sršan (1995), 23s.
O selu, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Potok iza sela Glogovica vodi iz pravca Zdenaca niz duboku dolinu. Ta dolina do utoka potoka, koji teče od Gornjeg Slatinika, ima visoke i strme brežuljke. Potok se dalje nizvodno kod postojećeg mlina sjedinjuje sa Slatinačkim potokom, koji teče iz pravca Donjeg Slatinika. On ispod tog mlina čini mali otok, a na oba je rukavca premošćen drvenim mostovima. Dalje nizvodno od njega uvire voda maloga potoka, koji teče kroz selo. (...) Šuma uokolo sela u blizini tog sela obrasla je više grmovitim nego visokim drvećem. (...) Selom sa svih strana dominiraju obližnje uzvisine. S golog prijevoja brda Vrčak, i s brda Katune preko puta može se promatrati većina prilaza selu i cijela dolina; Vrčak dominira... S uzvisine na kojoj stoji crkva sv. Stjepana, i nad kojom dominiraju spomenute uzvisine, također se najvećim dijelom može pregledati dolina i promatrati uzbrdo i nizbrdo. (...) Časnički stan u selu izgrađen je od drveta. Crkva sv. Stjepana izvan sela i kapela sv. Petra, udaljena puna tričetvrt sata od sela, u brdovitoj šumi na zapadu ispod brda Šiničak, izgrađene su od kamena."6 God. 1837. Glogovica je bila najbrojnije selo podcrkavske župe. Imala je 454 katolika.7 God. 1857. naselje je imalo 396, 1890. 532, 1931. 490, 1953. 436,8 a 1991. 254 stanovnika. God. 1873. sagrađena je crkva sv. Roka, a na groblju je bila crkva sv. Stjepana prvomučenika.9 18.6. GORNJI SLATINIK Gornji Slatinik se nalazi 12 km sjeverno od Slav. Broda, 5 km od Podcrkavlja s desne strane regionalne ceste u smjeru Našica. Što je rečeno o Slatiniku općenito, vrijedi i za Gornji Slatinik. Kao što je već spomenuto, Slatinik je bio jedinstveno selo. Kapela sv. Katarine dimenzija 7x3 m s grobljem bila je nedaleko od Gornjeg Slatinika. Crkvenjak je bio Matija Benćević. Pohoditelj fra Josip Mihić 22.111.1734. bilježi da je kapela "podignuta od dasaka iznad zidanih temelja stare crkve. (...) Da bi se izgradila nova zidana crkva, pokraj ostataka stare, bilo bi dovoljno 2000 forinti".1 U izvješću 1758. selo je podijeljeno na Gornji i Donji Slatinik. God. 1760. Gornji Slatinik je imao 12 kuća, 23 obitelj i i 141 katolika. Kućedomaćini su bili: Mato Benćević (7,35), Tomo Benćević (1,5), Pavao Cišković (1,7), Juro Filipović (1,8), Lovro Matošović (1,6), Josip Ivić (1,5), Bozo Kobić (1,9), Juro Matošić (2,17), Tomo Matošović (2,9), Ivan Milošić (1,8), Josip Matošić (2,20), Stjepan Tomašević (3,12). God. 1769. Gornji Slatinik je imao 11 kuća, 29 obitelji i 141 osobu.2 O Gornjem Slatiniku, uz vojni zemljovid iz 1780., stoji: "Potok zvan Dranski dol, koji od izvora Cerik teče nizvodno u klanac, i potok Grbavac, koji, kao i Dranski dol, izvire ispod grebena šumskog gorja, na kojem se punih pola sata od sela nalazi granica između vojnog područja i Provincijala... Brdovita granična šuma na sjeveru u ovom je kraju obrasla visokim stablima... Šuma brijega Kozak na jugu visoka je i grmljem gusto prorasla. Među obližnjim brežuljcima, koji dominiraju nad selom, najviše je brdo Benčević u blizini sela..."3 God, 1857. Gornji Slatinik je imao 104, 1890. 138, 1931. 236, 1953. 217,4 a 1991.93 stanovnika. U selu je 1871. sagrađena crkva sv. Katarine.5
6 7
HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 51s. Usp. Schematismus (1837), 35. * Usp. Korenčić (1979), 645. ,J Usp, Schematismus (1928), 58. 1 Sršan (1995), 89. 2 Usp. Donji Slatinik; NAZ Prot. 30/11, 250; popis, kut. 89, 228s; 31/111, 162; 32/IV, 108. 3 HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 53. 4 Usp. Korenčić (1979), 645. 5 Usp. Schematismus (1928), 58.
18.7. GRABARJE
Grabarje se nalazi u diljskom prigorju, pored regionalne ceste u smjeru Našica, 6 km sjeverno od Slav. Broda, a kilometar udaljeno od Podcrkavlja, 122 m n/m. Feudalni rod Boričevića je već u XIII. st. ponad sela sagradio zavjetnu crkvu sv. Benedikta. Uz nju je bio neki stari grad koji je rano napušten. U Grabarju je u srednjem vijeku - još prije izgradnje Broda - bilo sjedište jedne grane feudalnog roda Boričevića, od koga su kasnije potekli Berislavići, Dešići, Borići i Turki. Oni su - prema svom domu u Grabarju - u XV. st. nosili plemićki pridjevak Grabarski. Za Berislaviće se zna da su u Grabarju imali plemićki dvor i da su odatle upravljali svojim posjedima koji su se prostirali po cijeloj savskoj nizini od Dubočca do Garčina. Selo se spominje 1455., 1464. te 1484. god. Nakon što su Osmanlije zauzeli Grabarje, u selu je ostalo malo starosjedilaca. Potomci Berislavića pobjegli su u Ugarsku.1 U osmansko doba Grabarje se spominje u vrhovačkoj nahiji 1545. god.2 U komorskom popisu naselja 1698. Grabarje je ovako opisano: a. 3 1) Imena stanovnika i podložnika: Paval Radicević, sinova 3, kćeri 2. Marko Mirosević, krava 1, june 1, svinja 4, košnica 4, kopača vinograda 12, jutara pšenice vozova sijena 5, najamnik 1. Stoian Simonović, sinova 4, kćeri 3, vol 1, krava 1, june 1, svinja 4, košnica 4, kopača vinograda 3, jutara pšenice 4, vozova sijena 3. Gtga Caplović, sinova 4, krava 1, june 1, svinja 2, jutro pšenice L Jura Simonović, kćeri 2, krava 1, june 1, svinja 2, košnica 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Franjo Mihalević, sinova 2, konj 1, vol 1, Icrava 1, june 1, svinja 5, košnica 2, jutara pšenice vozova sijena 3. Ukupno: sinova 13, kćeri 7, konj 1, volova 2, krava 5, junadi 5, svinja 17, košnica 12, kopa vinograda 15, jutara pšenice 11, vozova sijena 12, najamnik L 2) Ovi stanovnici dragovoljno žele obavljati vojničku službu. Osobno nazočni Pava Radićević, Marko Milošević i Stefan Simonović, nakon prisege, ispitivani po točkama, rekli su: Ovi graničarski stanovnici zbog manjka radne stoke ne uspijevaju obraditi svoje ratarsko gospodarstvo ni s-voje zemlje te ne traže susjedno zemljište. Ovaj su posjed baštinili od svojih pređa i koriste ga neprestano od osmanskih vremena i do sada nisu davali nikakvih nameta na zemlju. Gospođin pukovnik Giba sudac je ovim stanovnicima i to im čini besplatno. Vojnice, zbog povlastica koje kao vojnici imaju, stanovnici do sada nisu plaćali. Imali su ipak obvezu tijekom cijele zime 1695. g. tri njemačka vojnika držati na zimovanju, kojima su pred polazak iz ovog seoca morali dati 9 florina, te do sada nikakvih drugih nameta nisu plaćali Po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe, stanovnici ovoga posjeda morali su nasjeći i besplatno dovući tri hvata drva za loženje. Na utvrđivanju brodske tvrđave svaki je stanovni morao godišnje besplatno, kao obični radnik, raditi 80 dana; kojima je po tri dana, kad se zbroj dnevno bilo isplaćivano po 7 krajcara. Za obavljene radove stanovnicima nije ništa drugo plaćeno, osim što je zabilježeno.
1 Usp. Csanki (1894), 409, Marković (1994) 71, 83, 177. * Usp. Šabanović (1982), 219. ' Mažuran (1988), 157s. Prijevod s latinskog jezika. U izvorima stoji: Grabova (1455), Grabarya (1484), Grabar (1698), Grabaric (1730), Graborje (1760).
O autoru smetnji komorskom gospodarstvu stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo seoce, smješteno među šumama, zove se Grobar. Udaljeno je od Broda sat hoda, od Osijeka 8, a od Petrovaradina 20 milja. Svi su stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, sad su svi vojnici, rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju tri skromne kućice od šiblja, pokrivene slamom. Nemaju nijednog cijelog selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se oko pola milje uokolo. S istoka mu je selo Ješevik, sa zapada selo Rastušje, s juga selo Podvinje, sa sjevera međi s Podcrkavljem. Granice mu dodiruju: s isto Đakovo, sa zapada Dubočac, s juga Brod, sa sjevera Orahovicu. Selo ima oko 40 jutara oranica i neobrađene zemlje, razbacane po gorju, ali pak plodne. Ima oko 5 jutara rtova početih u sredini obrađivati te oko 20 jutara dobro pripremljenih sjenokoša. Ima oko 40 jutara šuma samo za loženje, a ne za gradnju. Pored sela naziru se tragovi kamene crkve, a kome je svecu bila posvećena, stanovnici ne znaju. Na rječici Glogovici ima jedna potočna vodenica. Žironosnih šuma i zelenike ima oko 30 jutara, do sada slobodnih od žirovine. Nemaju ribnjaka niti jama s ribama. Osmanski gospodar ovoga posjeda bio je Mahmut-aga brodski, kome stanovnici kao naknadu nisu ništa plaćali, nego je svaki po tri dana besplatno radio, a na svaku su svinju plaćali po dva denara. Svaka je kuća, isto tako, u ime naknade morala dati po jedno kozle i po jednu oku maslaca. Istom osmanskom gospodaru morali su svake godine davati desetinu od svih prihoda na koje se ona odnosila. Svaka je kuća godišnje morala dati 80 denara osmanskom caru, a bili su tjerani na vožnju i radove sve do Velike Kaniže. Njegovu Veličanstvu, osim vojničkih i kmetskih usluga koje su do sada besplatno bili dužn obavljati te nameta 1695. g., drugo nisu plaćali. Spomenute namete morali su izvršiti po naredbi gospodina pukovnika Gibe. Gornje točke, i sve tvrdnje u njima, stanovnici su dragovoljno potvrdili. b. Grabarje je 1730. imalo 10, a 1756.19 kat. kuća te drvenu kapelu sv. Uršule, podignutu na ruševinama crkve sv. Josipa. God. 1760. Grabarje je imalo 19 kuća, 35 obitelji i 222 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Juro Dolorac (1,7), Marija Jakobović (-,7), Mijo Klainović (1,7), Anto Mirošović (4,26), Bernard Mirošović (2,20), Juro Mirošović (3,10), Mijo Mirošović (4,20), Luka Orgić (2,19), Pavao Petuadža (3,8), Anto Šimunović (1,7), Božo Šimunović (1,9), Juro Šimunović (1,8), Jakov Šimunović (2,14), Josip Šimunović (-,7), Marko Šimunović (2,11), Stjepan Šimunović (2,7), Nikola Vidaković (2,14), Ivan Zvirotić (3,14) i Mijo Šimunović (1,7). God. 1769. selo je imalo 19 kuća, 39 obitelji i 243 osobe.4 O Grabarju, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Potok Glogovica u ovom kraju između svoja dva mlina žličara ima prolaz kojim se za uobičajena vodostaja može prolaziti konjima i kolima... Lučinski potok odmah se iznad prvog mlina ulijeva u potok Glogovicu... Potoci Ribnjak i Revidol sjedinjuju se ispod sela, nakon sutoka također su premošćeni drvenim mostom, a dalje nizvodno gube se u Glogovici... Šumom obrasli brežuljak VuČićev brijeg u pravcu Kindrova, obrastao mladim gustišem proraslim drvećem, dominira nad selom i njegovim krajobrazom. (...) Seoska crkva izgrađena je od kamena."5
4 5
Usp. NAZ Prot. 29/1, 62, 84, 86; 30/11, 22, 48; popis, kut. 89, 225s; 32/IV, 108. HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 49s.
God. 1837. Grabarje je imalo 169 katolika6,1857.144,1890. 225,1931. 280, 1953. 281,7 a 1991. 304 stanovnika. God. 1866. sagrađena je crkva sv. Uršule.8 18.8. KINDROVO Selo se nalazi na brdskoj kosi između dolina potoka Kulina i Revidola, sjeverno od Grabarja, 9 km sjeverno od Slav. Brod, a 3 km od Podcrkavlja na odvojku s puta u smjeru Našica, 176 m n/m. Kindrovo je nastalo u osmansko doba kad su naseljeni vlaški martolozi iskrčili ovdašnje brdo i na njemu podigli svoje kuće. S poraženim Osmanlijama 1687. otišli su i oni iz Kindrova. Krajem XVII. st. počeli su ovamo doseljavati katolici iz Bosne. Kindrovo se spominje u komorskom popisu naselja 1698.' ali nije obrađeno. God. 1730. Kindrovo je imalo 8, a 1746. 16 kat. kuća. U selu je bila drvena kapela sv. Josipa, sa slikom, a crkvenjak je bio Franjo Andrić. God. 1760. selo je imalo 13 kuća, 26 obitelji i 164 katolika. Kućedomaćini su bili: Martin Adamović (4,23), Franjo Andrić (3,20), Matija Andrić (2,18), Mijo Andrić (4,20), Mijo Andrić (1,6), Tomo Andrić (3,11), Antun Bardar (1,10), Franjo Bardar (1,6), Martin Bardar (1,11), Matija Kovaćević, Grgo Marčić (1,11), Marko Saičić (2,13) i Nikola Saičić (2,10). God. 1769. Kindrovo je imalo 14 kuća, 40 obitelji i 164 osobe.2 O selu, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Potok Ribnjak, koji protječe zapadnom stranom, gore od svog ishodišta u sjevernom šumskom gorju naziva se Potočak... Potok Sinokoše, koji izvire u sjevernom gorju, a koji se u području sela zove Faldić..., u području gdje je premošćen drvenim mostom može se prijeći pješice i konjima. Iste je kakvoće protok Modronja, koji teče s druge strane brda Gaj. Oba se potoka ispod spomenutog brda spajaju u jedan potok zvan Revidol. (...) Suma na bregovima Cerovac i Vijenac, međusobno povezanim, koji su u bližoj okolici najviše uzvisine, obrasla je visokim drvećem... Sume na uzvisinama, između potoka Potočka, Sinokoša i Modronja... visokih stabala žbunjem prorasle, prorijeđene su, a mjestimično na neobraslim dijelovima zasađeni su vinogradi. (...) Put na brijegu Trsje kod kapele sv. Josipa' račva se... Taj je put vozan do brijega Vinogradina; na njegovoj se uzvisini nalazi do 400 koraka široko i osam do deset stopa duboko udubljenje, gdje izvan toga kraja stoji uočljiva zgrada, stara utvrda, zvana Kula...".3 God. 1837. Kindrovo je imalo 120 katolika,41857.120,1890. 162,1931. 214,1953.187,5 a 1991.106 stanovnika. God. 1862. u selu je sagrađena crkva sv. Josipa.6 18.9. MATKOVIĆ MALA Selo se nalazi na istočnoj kosi diljskog gorja, 11 km sjeverno od Slav. Broda, 4 km od Podcrkavlja a 1 km sjeveroistočno od Dubovika. U Matković Malu su se oko 1720. počeli doseljavati izbjeglice iz Bosne, uglavnom
'' Usp. Schematismus (1837) 35. 7 Nakon 1900. Grabarje jc biljcžcno kao Grabarje Brodsko. Usp. Korenčić (1979), 645. * Usp. Schematismus (1928), 58. 1 Usp. Marković (1994), 184; Mažuran (1988), 156, 162. U izvorniku stoji: Kindrovo (1698), Kindravo (1760). 2 Usp. NAZ Prot. 29/1, 62, 84s; 30/11, 248; popis, kut. 89, 226; 31/111, 59; 32/1V, 108. 5 HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 56-58. 4 Usp. Schematismus (1837), 35. 5 Usp. Korenčić (1979), 645. 6 Usp. Schematismus (1928), 58. U nekim šcmatizmima stoji da jc crkva sagrađena 1866. god.
Matkovići, pa je po njima i selo dobilo ime. U starijim je izvorima selo obrađeno skupa s Dubovikom. U izvješću 1746. stoji, kako je Dubovik podijeljen u tri dijela, "drugi dio je MatkovićaMala". God. 1760. selo se zove "Matkovje". U njemu je 13 kuća, 23 obitelji i 138 katolika, a kućedomaćini su bili: Stjepan Bilić (2,10), Andrija Galović (1,4), Juro Ivorljić (1,5) Antun Lovrić (1,8), Antun Lazić, konjanik (1,8), Grgo Lazić (3,21), Tomo Lazić (5,23), Juro Vrban (2,11), Marko Vršić (1,7), Matija Vršić (2,11), Blaž Matković (1,5), Mijo Matković (1,12) i Tomo Matković (2,13). God. 1769. selo ima 13 kuća, 30 obitelji i 138 osoba.] Uz vojni zemljovid iz 1780. ovako je opisano: "Selo leži na povišenom terenu ispod velikog šumom obrasloga gorja kroz koje vodi granica između vojnog područja i Provincijala... Granica vodi između potoka Fratrovac i Biličica, koji vodeći iz spomenute šume prolaze s obje strane sela dubokim ponorima..."2 God. 1837. selo se zove Matkovje, a imalo je 86 katolika3, 1857. 94,1890.106,1931.154, 1953.145,4 a 1991. 36 stanovnika. God. 1925. u selu je sagrađena crkva sv. Nikole.5 18.10. ORIOVČIĆ OriovČić se nalazi u diljskom gorju, u dolini oriovačkog potoka, 10 km sjeverno od Slav. Broda, a 5 km sjeveroistočno od Podcrkavlja, na desnom odvojku s puta u smjeru Našica. U starim izvorima i šematizmima do 1900. selo se zove Oriovac, a onda Oriovčić, kako bi se razlikovalo od naselja Oriovca, zapadno od Slav. Broda. Oko god. 1730. u selo su doselili izbjeglice iz Bosne. Kao i Matković Mala sve do 1746. bio je dio Dubovika, a tada se prvi put spominje kao "Orihovac". God. 1760. Oriovčić je imao 11 kuća, 15 obitelji i 114 katolika. Kućedomaćini su bili: Ilija Janković (1,12), Ivan Janković (3,13), Martin Janković (-,10), Matija Janković (1,6), Mijo Janković (2,14), Šimo Janković (1,8), Ilija Lovak (2,13), Ilija Lovaković (1,6), Josip Lovaković (1,9), Matija Lovaković (2,12), Mijo Lovaković (1,11). God. 1769. selo je imalo 11 kuća, 21 obitelji i 103 katolika.1 . , O Oriovčiću, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Iz sutoka triju malih potoka, koji se od izvora sjevernog visokog gorja spuštaju dubokim neprohodnim klancima kroz šumu, kod sela nastaje potok Travnik. On dalje nizvodno teče kao Lučinski potok... Izrazito brdovita šuma... u ovom kraju obrasla je visokim, s one strane rijetkim, a preko granice u Provincijalu gusto proraslim drvećem. (...) Brda Svibje i Črljeno dijelom su obrasla vinogradima, a dijelom visokim drvećem i šipražjem. Izuzev puta prema Podcrkavlju, koji prolazi pored crkve sv. Benedikta, ostavljajući je sa svoje lijeve strane... svi su ostali ovdašnji putovi samo otežano prohodni..."2 God. 1837. selo je imalo 80 katolika3, 1857. 81, 1890. 104, 1931. 201, 1953. 224,4a 1991. 149 stanovnika. God. 1927. u seju je sagrađena crkva u čast žalosti BDM.5
1 2
Usp. NAZ Prot. 29/1, 85; 30/11, 250; 32/IV, 107; Marković (1994), 183. HNTZ, Broilika pukovnija (1999), 55s. Usp. Schematismus (1837) 35. * Usp. Korenčić (1979), 646. 5 Usp. Schematismus (1928), 58, Matkovje sc naziva i u šematizmima (1873), (1882) i (1892) god. 1 Usp. NAZ Prot. 29/1, 85; 30/11, 250; popis, kut. 89, 227; 32/IV, 108. Marković (1994), 184. U izvorniku piše: Orihovacz (1746), Oriovacz (1769). 2 HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 56. 3 Usp. Schematismus (1837), 35, * Usp. Korenčić (1979), 646s. s Usp. Schematismus (1928), 58. 3
18.11. PODCRKAVLJE
Podcrkavlje leži na sjevernom rubu središnjeg dijela doline što je čini rječica Glogovica, uz regionalnu cestu u smjeru Našica, 7 km sjeverno od Slav. Broda, 130 m n/m. Ime mu potječe od srednjovjekovne crkve sv. Benedikta, koja leži na brdu Berak (238 m), oko 2 km sjeverno od sela. Crkva sv. Benedikta bila je svojevrsna zadužbina plemićkog roda Berislavića Grabarskih. Po njoj seje, u osmansko doba, zvala i župa koja je služila sela pod Diljem, sjeverno od Broda. A samo naselje Podcrkavlje ne spominje u srednjovjekovnim izvorima.1 U komorskom popisu naselja 1698. Podcrkvalje je ovako opisano: a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Đuro Benic, sinova 3, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 2, kopača vinograda 3, jutara pšenic 2, najamnika 4. Blaž Lovaković, sinova 2, kći 1, junadi 5, ovaca 2, svinja 3, kopača vinograda 2, jutro pšenic 1, voz sijena 1, najamnik 1. Marko Rogoičević, kćeri 3, vol 1, krava 1, june 1, svinja 3, košnica 3, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, jutro ječma 0.5, vozova sijena 3, najamnik 1. Toma Durak, vol 1, krava 1, june 1, svinja 3, košnica 2, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1 jutara ječma 1.5, vozova sijena 2, najamnik 1. Đuro Andria, krava 1, june 1, svinja 3, košnica 1, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, jutro ječma 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Đuro Sovaci, sin 1, kći 1, krava 1, svinja 1, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1.5, vozova sijena 3. Franjo Kladarić, kći 1, krava 1, ovaca 1, koza 5, svinja 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 3 najamnika 2. Toma Grisvanović, ovaca i koza 4, svinja 2, košnica 3, jutro pšenice 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Simon Benić, krava 1, june 1, svinja 1, kopača vinograda 3, jutro pšenice 1, vozova sijena 3 Marian Lovaković, sin 1, kći 1, vol 1, svinja 1, košnica 1, kopač vinograda !, jutro pšenice 1 vozova sijena 2. Martin Andrić, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, ovca 1, svinja 1, košnica 1, kopač vinograda 1.5 jutara pšenice 2, vozova sijena 3, najamnik 1. Ivan Janković, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 3, košnica 2, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 3, najamnika 2. Ukupno: sinova 9, kćeri 8, volova 4, krava 9, junadi 12, ovaca i koza 12, svinja 24, košnica 1 kopača vinograda 16.5, jutara pšenice 17.5, jutara ječma 3, vozova sijena 29, najamnika 14. 2) Ovi stanovnici dragovoljno prihvaćaju oružje. Osobno nazočni Đuro Benić, Mato Rogoić, Franjo Kladarić i ostali, nakon prisege vjernosti rekli su: Ovi stanovnici ne uspijevaju obraditi svoje seosko gospodarstvo i svoju zemlju pa zato ne traže drugoga zemljišta. Ovaj posjed baštine od svojih pređa, a ne doznakom nekih carskih službenika, i na njega nisu plaćali porez ili namet na zemlju. Gospodin pukovnik Giba i voditelji narodne vojske suci su ovim stanovnicima i do sada su među njima besplatno vršili pravne poslove.
' Usp. Marković (1994), 178. Mažuran (1988), 162-164. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Poczerkavie (1698), Podczarkavje (1760).
2
Vojnice do sada nisu plaćali, nego su 1695. i 1696. g. s cijelim harambaŠatom izdržavali (nekog vojnika), kome je svaka kuća kao naknadu davala 40 denara. Druge namete nisu davali. Za brodsku t\>rđavu morali su nasjeći i besplatno ukopati 75 palisada. Morali su godišnj davati po dva radnika stalno od svetkovine sv. Jurja do svetkovine sv. Mihovila. Prisiljeni su, već prema potrebi, po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe, dovoziti streljivo i prehranu iz Osijeka u Brod, bez ikakve hrane, krme i sijena. Za gore iznesene radove stanovnicima nije ništa plaćano. O smetnjama komorskom gospodarstvu, stanovnici ne znaju odgovoriti gotovo ništa. 3) Ovo se selo od pamtivjeka zvalo Podcrkavlje, udaljeno je od Broda sat i pol hoda, od Osijeka 8, a od Petrovaradina oko 18 ugarskih milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, sada su svi graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Kućice su im sagrađene od drveta, pokrivene slamom. Imaju pola narodnoga selišta. Teritor ovog posjeda prostire se oko tri sata hoda uokolo, budući da stanovnici tamo~amo stanuju, što čini jedan teritorij. S istoka mu je selo Glogovica, s juga Rastušje a sa sjevera međi sa selom Paka. Granice su mu: s istoka Đakovo, sa zapada Dubočac, s juga Brod, sa sjevera, napokon, međe povezuju posljednje krajeve i čine granicu. Ima oko 70 jutara u ravnici smještenih obrađenih oranica i neplodna zemljišta, oko 20 jutara razbacanih rtova, te oko 20 jutara donekle pripremljenih sjenokoša. Ima oko 200jutara šuma za loženje, tisovih, zelenike i drugih vrsta. Na ovom teritoriju ima jedna kamena dobro pokrivena, crkva šv. Benedikta. Imaju tri vodenice na rječici zvanoj Glogovica ijedno mjesto s porušenom vodenicom. Žironosnih šuma, koje rijetko rađaju, ima oko 30 jutara i na njih se ništa ne plaća. U ovom mjestu nema ribnjaka ni jama s ribama. Osmanski gospodari ovog posjeda bili su Durmiš-beg i Hasan, brodski spahija, kojima kao naknadu godišnje nisu ništa plaćali, nego je svaki stanovnik tri dana preko godine morao besplatno raditi. Istim osmanskim gospodarima davali su desetinu od svih proizvoda - pa i od vina - na koje se ona odnosila. Osmanskom caru cijelo selo plaćalo je 4florina i 80 denara; nisu morali ništa raditi. Njegovu Veličanstvu, osim vojničke službe koji su do sada besplatno obavljali, drugo nis plaćali. Spomenute im je namete, kako tvrde stanovnici, odredio gospodin pukovnik Giba. Za opisane točke stanovnici su dragovoljno rekli da su posve istinite. b. Podcrkavlje se nije brže razvijalo jer je cesta - što je preko Dilja povezivala Brod sa Đakovom - rjeđe korištena. God, 1730. selo je imalo 8,1746.14 kat. kuća a ponad sela zidanu crkvu sv. Benedikta s grobljem. U daljipi izvješćima crkva je šire opisana. Tako 1758. piše, daje na brežuljku četvrt sata udaljena od selfi, daje dobar sat hoda udaljena od središta (dubovaČke) župe, da je gotovo kvadratična oblika, da se zbog klizanja zemljišta svetište odvojilo od lađe, što treba popraviti. U njoj je bio drveni kor. Imala je tri oltara. Glavni oltar je bio zidani i namješten. Na njemu su bile slike na platnu: u sredini slika BDM, s lijeve strane stara, gotovo propala, slika sv. Benedikta, a s desne sv. Franje Asiškog. Na drvenom zvoniku, uz ulazna vrata, bilo je zvono od oko 50 kg. U groblju su se sahranjivali, osim Dubovika, stanovnici sela: Podcrkavlja, Matković Male, Oriovčića, Kindrova i Grabarja izuzev četiri grabarske kuće koje su se sahranjivali u Podvinju. Crkvenjak je bio Franjo Karlić, da bi ga, nešto kasnije, zamijenio Antun Benić. Izvjestitelj napominje, kako bi crkvu, kod obnove iz praktičnih razloga, bolje bilo prenijeti u selo. Iste godine (1758.) je u Podcrkvalju bila drvena crkva sv. Ivana evanđeliste, dimenzija oko 18x5 m, sa dvije slike sveca, starom i novom, te zvonom od oko 15 kg.
God. 1760. Podcrkvalje je imalo 14 kuća, 14 obitelji i 102 katolika. Kućedomaćini su bili: Marin Beletić (-,8), Antun Benić ( 1,8), Josip Benić (2,14), Ivan Benić (-,6), Mato Ljubićić (,6), Filip Karlić (2,9), Franjo Karlić (1,9), Ivan Kladarić (2,10), Antun Knežević (1,8), Matija Rogojević (2,8), Matija Vućinić (-,2), Luka Bpsnjaković (1,4), Pavao Matiević (1,3), Marin Radojeveć ( 1,7). God. 1769. selo je imalo 14 kifća, 28 obitelji i 102 stanovnika.3 Kad je iz Dubovika središte župe preneseno u Podcrkavlje - premda u šematizmima stoji 1756. - nije lako ustanoviti, jer se u izvješćima 1769. i 1770. župa još naziva dubovačka.4 Župna crkva sv. Ivana evanđeliste, prema katastarskom planu 1781., nalazila se na zapadnom kraju sela, gdje su se odvajali putovi prema Slatiniku i Glogovici. O selu, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Potok Glogovica gore ispod brda Katune prema Glogovici premošćen je drvenim mostom... Kad se izlije, što se obično događa za jakih kiša i dugotrajna kišna vremena, cijela njegova dolina stoji pod vodom tako da se 10 do 12 sati ne može proći do mostova. Mali potoci Dubovičac i Vranov dol... nisu prohodni, osim preko spomenutog mosta... Vodeni istok iz bunara dolje kod sela... teče u potok Glogovicu i na izlazu iz sela preko svog dubokoga korita premošćen je drvenim mostom. (...) Uzvisina na kojoj puna četvrt sata od sela na prolaznom putu odavde za Oriovac stoji zidana crkva sv. Benedikta dominira ovdašnjim krajobrazom...".5 God. 1837. Podcrkavlje je imalo 121 katolika,6 1857. 120, 1890. 173, 1931. 212, 1953. 222,7 a 1991. 310 stanovnika. Župna crkva građena je 1842. a kasnije obnavljana.8 18.12. RASTUŠJE
Rastušje se nalazi u dolini rječice Glogovice, uz regionalnu cestu u smjeru Našica, 5 km sjeverno od Slav. Broda, 3 km jugoistočno od Podcrkavlja, 112 m n/m. Budući da se ne spominje u srednjovjekovnim ispravama, čini se daje naseljeno u osmansko doba. U komorskom popisu 1698. selo je ovako opisano: a } 1) Imena stanovnika i podložnika: Anton Dragić, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1.5 voz sijena 1. Anton Pogadić, sin 1, kći 1, krava 3, junadi 4, svinja 2, kopača vinograda 3, jutara pšenice 4 vozova sijena 2, najamnika 2. Ilia Đurić, sin 1, kći 1, ovaca 3, svinja 1, jutro pšenice 0.5, voz sijena. Petar Bošnjak, sin 1, kći 1, vol 1, krava 2, junadi 3, svinja 1, košnica 2, jutara pšenice 3, vozova sijena 2, najamnika 2. Juro Pogadić, sin 1, krava 2, junadi 3, svinja 1, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, vozov sijena 3, najamnik 1. Juro Vulašinović, kći 1, krava 1, june 1, svinja 1, jutara pšenice 3, vozova sijena 3, najamnik Matija Bošnjak, sinova 2, kćeri 2, vol 1, krava 1, june 1, ovaca 2, kopač vinograda 1, jutara pšenice 3. Ukupno: sinova 7, kćeri 7, volova 2, krava 10, junadi 13, ovaca 5, svinja 6, košnica 2, kopača vinograda 5, jutara pšenice 18, vozova sijena 12, najamnika 6.
5
Usp. NAZ Prot. 29/1, 61, 84; 30/11, 246; popis, kut. 89, 227s; 31/111, 59; 32/IV, 108. Usp. Kronika I (1995), 193. HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 50s. 6 Usp. Schematismus (1837), 35. 7 Usp. Korenčić (1979), 646. " Usp. Schematismus (1928), 58. 1 Mažuran (1988), I59s. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Rasztusa (1698), Hrasytussa (1730), Raztusije (1746), Hrastussijc (1760). 4 5
2) Ovi gore pobilježeni stanovnici - ranije su bili kmetovi - izabiru vojnički život Osobno nazočni Anton Bragič (Dragić), Anton Pogadić i Ilija Gruić (Đurić) i ostali, nakon prisege, ispitivani rekli su: Ovi pogranični stanovnici ne uspijevaju obraditi svoje ratarsko gospodarstvo ni svoje zemlje najčešće je obraduju kopajući - i zato ne koriste susjedno zemljište. Ovaj su posjed baštinili Čak od svojih pređa, a ne doznakom nekih carskih službenika, niti su do sada na ovaj posjed, uime poreza, nešto plaćali. Gospodin pukovnik Giba sudac je u svemu ovim stanovnicima i do sada je među njima besplatno obavljao pravne usluge. Vojnice, jer su kao vojnici izuzeti, dosada nisu plaćali. Ipak, imali su manje namete, za koje je cijelo selo 1695. dalo 3 florina. Tako i ove 1698. g. jednom ugarskom vojniku s konjem cijelo se je platilo jedan florin, a od drugih su nameta do sada bili slobodni. Gospodinu pukovniku Gibi moralo je cijelo selo, bez plaće i hrane, davati tri kosca tri dana, a za vinograde istom je gospođinu svaki morao raditi po dva dana. Slično je svaki morao četiri dana kopati brodskom kapetanu Ivanu Stakiću. Ovo je selo za brodsku tvrđavu godišnje, bez plaće, moralo dati 35 radnika, a bili su prisiljen besplatno ukopavati palisade. Svojim su kolima, već prema potrebi, morali besplatno vući namirnice i streljivo. Koji nemaju radne stoke bili su, kao nadomjestak, prisiljeni platiti po 7 florina. Za ove obavljene radove stanovnicima nije ništa plaćano. O komorskom gospodarstvu ništa ne znaju. 3) Ovo je mjesto smješteno između dva istaknuta brijega. Selo se od pamtivijeka zvalo Rastušje. Udaljeno je od Broda sat i pol hoda, od Osijeka 8, a od Petrovaradina oko 20 milja. Svi ovi stanovnici u osmansko doba bili su kmetovi, sada su svi graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju 6 kućica sagrađenih od šiblja, oblijepljenih ilovačom, pokrivenih slamom. Imaju jedno narodno selište. Teritorij ovog posjeda prostire se dva sata u duljinu. S istoka mu je selo Tomica sa zapada selo Gromačnik, sjuga Podvinje, sa sjevera međi s Podcrkavljem. Granice su mu: s istoka Đakovo, sa zapada Kobaš, sjuga Brod, sa sjevera dotiče Orahovicu.2 Ima oko 100 jutara obrađenih oranica i neobrađena zemljišta razbacana po gorama i dolinama, oko dva jutra rtova te oko 6 jutara boljih sjenokoša. Suma, tisovih i zelenike, za loženje i gradnju, ima oko 60 jutara. Mjesto ima tvrđavicu smještenu na samom vrhu gore, na nepristupačnu, i pravim šljivama, obraslu mjestu. Na rječici plogovici imaju jednu potočnu vodenicu. Nemaju ribnjaka niti jama s ribama. Nemaju žironosnih šuma, osim tisovine i zelenike. Osmanski gospodar ovog posjeda bio je Ibrahim-beg brodski, kome je svaka kuća morala godišnje plaćati 40 denara i svaki stanovnik po tri dana besplatno raditi. Osmanskom gospodaru davali su desetinu od svih prihoda na koje se ona odnosila. Osmanskom caru, kao naknadu nisu ništa plaćali, nego su besplatno radili na izgradnji i popravcima mostova. Njegovu Veličanstvu, osim vojničkih obveza i trajnog služenja vojske bez plaće, drugo ništ nisu davali. Gornje namete, po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe, odredili su voditelji narodne vojske Stanovnici zajedno sabrani dragovoljno su rekli da su sve ove, i opće točke, istinite.
2
U izvorniku pogrešno stoji: Brod.
b. God. 1730. selo je imalo oko 10, i kapelu sv. Nikole, a 1746. 18 kat. kuća. U izvješću 1758. opisuje se drvena kapela, dimenzija oko 6x5 m, sa slikama sv. Nikole i sv. Vida na platnu u boji, te starom slikom Žalosne Gospe. Uz kapelu je bilo zvono od oko 35 kg i groblje u koje su se sahranjivali stanovnici triju kuća iz Rastušja: Franje Tadianovića, Martina Živkovića i Josipa Fugadića. Crkvenjakje Josip Fugadić. God. 1760. Rastušje je imalo 16 kuća, 20 obitelji i 117 katolika. Kućedomaćini su bili: Franjo Tadianović (4,23), Pavao Perakić (1,7), Martin Živković (2,13), Juro Fugadić (1,7), Matija Fugadić (1,4), Bernardin Bošnjaković (1,7), Bartol Bošnjaković (1,9), Grgo Fugadić (2,4) Anto Tokalija (1,4), Mijo Fugadić (1,6), Juro Fugadić (1,6), Blaž Fugadić (1,6), Anto Diaković (1,7), Franjo Diaković (1,3), Klara Fugadić (-,6) i Ivan Filipović (1,5). Iz izvješća 1765. saznajemo daje ponad sela sagrađena nova kapela sv. Vida. God. 1769. Rastušje je imalo 14 kuća, 25 obitelji i 108 stanovnika.3 O Rastušju, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Potok Glogovica, koji se osim preko mosta prema Grabarju ne može prijeći... nakon jakih i dugotrajnih kiša prijeđe preko svojih obala i kratko preplavi svoju dolinu... Mali potok Busija teče iz šume i nizvodno se ulijeva u RastuŠki dol te ispod sela preplavi kraj... Taj potok za vrlo jakih kiša naglo nabuja i prelije se... a to izljevanje u šumi ispod mosta stvori nekoliko barovitih mjesta... Iste je kakvoće u to vrijeme bara Veliki šaš između bregova Gradište i Duga na putu u šumu odavde prema Glogovici... Potočić Čaplenik, koji s druge strane utječe u potok Glogovicu, dolazi iz jednog izvora ispod brda Tomino... Izrazito brdovita Šuma između ovdašnjeg područja i Sibinja s obje strane ponora zvana Rastuški dol obrasla je do brda Kukman i Gradište više mladim nego visokim drvećem... U toj je šumi otvoreni brežuljak obrastao vinogradima. (...) Crkva sv. Vida izgrađena je od kamena, nalazi se na brežuljku koji dominira nad selom..,",4 God. 1837. selo je imalo 79 katolika,5 1857. 79, 1890. 185, 1931. 266, 1953. 259,6 a 1991. 302 stanovnika. U selu je (1910.) sagrađena crkva sv. Vida.7 18.13. TOMICA Tomica se nalazi s lijeve strane rječice Glogovice, uz regionalnu cestu u smjeru Našica, 5 km sjeverno od Slav. Broda, 4 km jugoistočno od Podcrkavlja, 108 m n/m. Po svom položaju - jer je na ulazu u dolinu Glogovice - bila je vrata gdje je nepoželjnim trebalo zapriječiti ulaz u cijeli kraj. Zato je Tomica imala stražarsku ulogu, jer se nalazila uz karavanski put što je povezivao Bosnu s Požegom i vodio dalje do Budima. U srednjovjekovnim izvorima Tomica se često spominje i to: 1244., 1422., 1427., 1428., 1431., 1445., 1446., 1448., 1450., 1453.-56., 1459., 1460., 1464., 1470., 1472., 1474., 1475, 1481.-84., 1489, 1495. i 1498. god. God. 1244. njezin vlasnik bio je Toliša, iz roda Boričevića, sa svojom braćom i rođacima. Kasnije je pripala, iz njihove grane, Nikoli Trutelju. Kad su njegovi muški članovi izumrli a tomički posjed stekle njihove kćeri, odnosno njihovi muževi, vođene su duge parnice, pa odatle o posjedu imamo više pojedinosti. U Tomici je 1422. postojao trg, a nešto kasnije i trgovište. U njoj je bio i tvrdi grad na kosi ponad Glogovice, čiji su se tragovi vidjeli sve donedavna. God. 1464. spominje se kao tvrđavica, koja je prelazila iz
1
Usp. NAZ Prot. 29/1, 63, 89; 30/11, 268; popis, k. 89, nepaginirano; 31/111, 65; 32/IV, 113. Fra Blaž Tadijanović (1727.97.), rodom iz sela, darovao jc kapeli kalež i drugoga misnog pribora. HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 47-49. 5 Usp. Schematismus (1837), 35. 6 Usp. Korenčić (1979), 646. 7 Usp. Schematismus (1928), 58. 4
ruke u ruku. God. 1474., od kralja Matije Korvina (1458.-90.), dobio ju je kaločki nadbiskup Gabro sa svojim bratom. Kad su Osmanlije zauzeli Brod, stanovnici Tomice ostali su na svojoj zemlji. Novi posjednici bili su članovi spahijske porodice Begovića iz Broda. Tomica je tada imala dvadesetak kuća sa stotinjak stanovnika, što je ostalo gotovo do kraja osmanske vlasti. U vrijeme bečkog rata stanovništvo je djelomice stradalo, a dijelom se razbježalo.1 U komorskom popisu naselja 1698. Tomica je ovako opisana: a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Jakob Valić, kćeri 4, krava 1, june 1, svinja I, košnica 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Blaž Pandurić, sin 1, ovaca i koza 3, svinja 1, košnica 2, kopač vinograda 1, jutro pšenice 0. vozova sijena 2. Kristof Bošnjak, kći 1, krava 1, june 1, svinja 1, jutro pšenice 1. Grgo Pandurić, sin 1, kćeri 2, krava 1, june 1, ovaca 2, jutro pšenice 1, voz sijena I, najamnik Ukupno: sinova 2, kćeri 7, krava 3, junadi 3, ovaca i koza 5, svinja 3, košnica 3, kopač vinograda 1, jutara pšenice 3.5, vozova sijena 4, najamnik 1. 2) Svi pobilježeni stanovnici žele živjeti vojničkim životom. Osobno nazočni Jakob Valić i Blaž Pandurić, s ostalim, nakon prisege vjernosti, rekli su: Stanovnici ovog posjeda zbog manjka radne stoke ne mogu obrađivati svoje seljačko gospodarstvo ni svoju zemlju i za to ne traže susjedna zemljišta. Sadašnji stanovnici ovaj posjed baštine od svojih pređa iz osmanskog vremena, a ne preko neke razdjelbe carskih službenika i do sada, uime poreza na zemlju, nisu ništa plaćali. Gospodin pukovnik Giba sudac je ovim stanovnicima u svim slučajevima i do sada je to kod njih besplatno činio. Vojnice nisu plaćali, nego su dvije godine povremeno, dva, tri ili četiri tjedna, samo na hrani izdržavali Nijemce dok nisu razmješteni. Ostale namete, ili za ublažavanje istih, ponešto su plaćali. Svaki stanovnik mora gospodinu pukovniku Gibi godišnje dati po dva kosca i besplatno dovući sijeno. Svaka je kuća obvezna istom gospodinu zapovjedniku nasjeći i besplatno dovući hvat drva za loženje. Isto tako, svaka kuća mora, dodatno, gospodinu pukovniku Gibi, dati dva kopača ili radnika. Za brodsku tvrđavu morali su nasjeći i dovući 56 palisada. Isto tako, svaka kuća tijekom ljeta morala je besplatno davati osam radnika. Hranu i streljivo, po potrebi, besplatno su vukli i Osijeka u Brod. Za sve ove spomenute radove stanovnicima nikada ništa nije plaćano. O komorskom gospodarstvu i njihovim teškoćama stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo se mjesto nalazi među visokim gorjem. Od pamtivijeka se zove Tomica. Udaljeno je od Broda sat hoda, od Osijeka 8, a od Petrovaradina 20 milja. Svi su stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, sada su graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi Imaju četiri kućice napravljene od šiblja. Budući da nitko od njih nema vola, nemaju nijedno selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se sat hoda u duljinu. S istoka mu je selo Bukovlje, sa zapada selo Podvinje, sjuga Vrba, a sa sjevera je međa selo Kindrovo. Granice su m.u: s istoka Babina Greda, sa zapada Gradiška, s juga osmanski Tešanj sa sjevera graniči s Našicama.
1 Usp. Csanki (1894), 394, 397; Bosendorfer (1994), 125,128, Marković (1994) 175s. U izvorniku stoji: Tomicha (1244), Tonicza (Tomcha) (1422), Tomicza (1698), Tfaomicza (1730). 2 Mažuran (1988), 155-157. Prijevod s latinskog jezika.
Ovo selo ima oko 60 jutara obrađenih oranica i neobrađene zemlje, oko tri jutra pustih rtova oko pet jutara slabih sjenokoša. Ima oko 100 jutara šuma hrastovih i tisovih za loženje i za lakše građevine. Ovdje se ne nazire trag srušene crkve ili svjetovne građevine. Postoje tri potočne vodenice sagrađene na rječici Glogovici. Nema žironosnih šuma niti ribnjaka. Osmanski gospodar ovog posjeda bio je brodski spahija Begović, kome su stanovnici godišnje na svaku svinju plaćali po denar, a kao naknadu svaki je stanovnik plaćao 8 denara, šest dana je besplatno radio, a svaka je kuća morala dati oku maslaca. Istom osmanskom gospodaru svake su godine davali desetinu od svih proizvoda na koje se ona odnosila; drugo ništa. Osmanskom caru, uime zimskog poreza svaka je kuća plaćala 1 florin i 20 denara. Njegovu Veličanstvu, osim vojničke službe i nameta, dosad drugo ništa nisu plaćali. Ovim stanovnicima je spomenute namete odredio gospodin pukovnik Giba. Sve ove gornje točke jednodušno su i dragovoljno potvrdili rekavši da su istinite. b. God. 1730. Tomica je imala oko 5 kuća i drvenu kapelu BDM, a 1746.15 kuća s 28 obitelji. God. 1758. u Tomici je bila kapela sv. Jelene. God. 1760. Tomica je imala 18 kuća, 26 obitelji i 158. katolika. Kućedomaćini su bili: Martin Valić (2,8), Anto Valić (2,14), Marko Valić (3,14), Jakov Raspušović (1,6), Ivan Počuvćić (4,13), Ivan Pandurić (-,9), Tomo Valić (1,9), Matija Pošavac (1,5), Ilija Pandurić (1,6), Marko Pandurić (2,14), Franjo Pandurić (2,13), Luka Pandurić (2,9), Augustin Pandurić (1,4), Petar Ivanović (1,6), Marko Balogadi (1,4), Andrija Balogadi (1,8), Juro Pandurić (1,9) i Aiito Valić (1,7). God. 1769. selo je imalo 17 kuća, 22 obitelji i 156 stanovnika.3 O Tomici, uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Preko potoka Glogovice na ovom području nema ni mosta, a ni drugih prolaza. Potočić Potok ovdje utječe u Glogovicu... Brdo Igrač dominira okrugom i pruža izvrsnu preglednost nadaleko, sve do Save, a padina sa sjeverne strane obrasla je grmljem. Put prema Brodu i Podvinju za kišna vremena vrlo je težak zbog glibljiva i meka tla... Takav je i put odavde prema Grabarju...".4 God. 1837. Tomica je imala 142 katolika,51857. 139, 1890. 221, 1931. 297, 1953. 323,6 a 1991.373 stanovnika. U selu je (1897.) sagrađena crkva Sv. Krunice.7
-1 Usp. NAZ Prot. 29/1, 63, 89; 30/11,268; popis, k. 89, nepaginirano; 32/IV, 114. Uz 19 kat. kuća 1758. u Tomici su bile i tri ciganjskc kuće. 4 HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 68s. 5 Usp. Schematismus (1837), 35 '' God. 1953. i 1961. izdvojeno jc bilježeno Tomica-Brdo. Usp. Korenčić (1979), 646s, 7 Usp. SchematismiLs (1928), 58.
XIX. OPĆINA REŠETARI
19.1. ADŽAMOVCI
Naselje se nalaze ponad regionalne ceste 6 km istočno od Nove Gradiške, a 3 km od Rešetara. Ime je, čini se, dobilo od arapske riječi Adžam, Perzijanac, a u prenesenom značenju: stranac, početnik. Selo se u starijim izvorima ne spominje. Da je naselje bilo u osmansko doba, svjedoči komorski popis 1698. u kojem stoji: a ? 1) Imena stanovnika i podložnika: Ivan Benić, sin l, krava 1, june 1, svinja 1, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, jutro ječma 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Mihail Habjanović, sin 1, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 6, košnica 3, jutara pšenice 5, jutr ječma 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Marko Jagedić, kćeri 2, konj 1, volova 3, krava 2, junadi 2, ovaca i koza 8, kopača vinograda jutara pšenice 4, jutro zobi 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Toma Pavlović, sinova 3, kći 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 6, svinja 3, jutapa pšenice 3, jutro ječma 1, voz sijena 1.5, najamnik 1. Mato Jelić, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, kopača vinograda 4, jutara pšenice 4, voz sijena 2, najamnik 1. Simon Tomašević, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 2, kopača vinograda 2, jutara pšenice 4, jutro ječma 1, vozova sijena 2. Nikola Damasitović, sinova 2, krava 1, junadi 2, svinja 7, košnica 2, kopač vinograda 1, jutar pšenice 3, jutro ječma 1.5, vozova sijena 3, najamnika 2. Ukupno: sinova 10, kćeri 4, konja 3, volova 12, krava 14, junadi 24, ovaca i koza 22, svinja košnica 14, kopača vinograda 17, jutara pšenice 44, jutara ječma 2.5, vozova sijena 28.5, najamnik 2) Gore pobilježeni stanovnici i dalje prihvaćaju oružje. Osobno nazočni Ivan Benšić, Mihalj Habianović i Mato Davtović2, nalcon prisege, ispitivani po točkama, rekli su: 1 Mažuran (1988), 237-239. Prijevod s latinskog jezika. U izvorima stoji: Hagjanovczy (1698), Agyamovczy (1730), Agjmovczi (1760). 2 Ovoga nema u popisu. Vjerojatno su iz popisa još neki ispušteni, jer u sabiranju stoji 18 sinova, umjesto ubilježenih 10, 8 kćeri umjesto 4, i 7 najamnika umjesto 14, U popisu ima sedam kućedomaćina, a u opisu sela navodi se i 1 kuća.
Ovi graničarski stanovnici zbog manjka radne stoke ne uspijevaju obraditi svoje seljačko gospodarstvo i svoju zemlju te zato ne koriste susjedno zemljište. Oni žive na ovom mjestu svojih pređa, a nisu ga dobili komorskom razdjelbom i do sada nisu plaćali na ovo zemljište ništa uime poreza na zemlju. Gospodin potpukovnik De Burgh sudac je ovim stanovnicima, a pravne im usluge vrši besplatno. Stanovnici ovoga sela plaćali su vojnicu skupa sa cijelim cemičkim vojvodstvom. Uz to su gotove svake godine imali i manje namete. Kod utvrđivanja gradiške utvrde svake su godine morali davati po dva radnika za sječu palisa bez novčane nalcnade, ali uz carski kruh. Po zapovijedi gospodina prvog povjerenika Kestlera, stanovnici ovog sela morali su 1696. dati za carsku vojsku tri vola pod izlikom da vuku hranu iz Osijeka u Gradišku. Oni su tamo uginuli iz njih nije dobivena odšteta. Za obavljene radove i pretrpljene štete stanovnicima nije ništa plaćano. O smetnjama komorskom gospodarstvu stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo je mjesto razasuto tamo-amo. Selo se zove Hadžamovci. Udaljeno je od Cernika pola milja, od Osijeka 20, a od Petrovaradina 30 milja. Svi su stanovnici u osmansko doba Mi kmetovi, sad su graničari, rimokatoličke vjeroispovijed Imaju 11 kućica napravljenih od šiblja, pokrivenih slamom te dva cijela narodna selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se oko pola ugarske milje uokolo. S istoka mu je selo Godinjak, sa zapada selo Vrbje, s juga selo Orubica, a sa sjevera međe zatvara selo Oblakovac. Granice su mu s istoka KobaŠ, sa zapada Cernik, s juga Banja Luka, a sa sjevera dotiče pustu tvrđavu Gračac\ Selo obuhvaća oko 200jutara obrađenih oranica i neplodna, neobrađena zemljišta, oko 3 jutra obrađenih rtova i oko 15 jutara boljih sjenokoša. Ima oko 100 jutara šuma, raznih vrsta, za loženj i prikladnih za građenje. Ovdje ima kamena crkva posvećena sv. Nikoli, biskupu, pokrivena šindrom. Vodenice nemaju Imaju oko 80 jutara žironosnih šuma, do sada slobodnih odžirovine. Ribnjaka nemaju. Osmanski gospodar ovoga posjeda bio je Pilak Pašić iz Banja Luke, kome stanovnici kao naknadu nisu ništa plaćali, nego je svaki po tri dana besplatno radio. Istom osmanskom gospodaru svake su godine davali desetinu od svih proizvoda na koje se odnosila, pa i desetinu vina. Osmanskom caru svaka je kuća plaćala po 80 denara, a radili su i tekuće poslove. Njegovu Veličanstvu, osim vojnice koju su jedne godine platili skupa s cijelim vojvodstvom odredio ju je gospodin Kestler, a naplatio kapetan Ivan Stakić - ništa drugo do sada nisu plaćali Ove točke svi su stanovnici jednodušno i dragovoljno potvrdili. b. Iz komorskog opisa opaža se da je pod Adžamovcima uzeto mnogo šire područje nego što to obuhvaća današnje naselje. God. 1730. Adžamovci su imali 18 kuća, a 1746.10 kat. kuća i 95 katolika. God. 1760. Adžamovci ili Zapolje imali su 20 kuća, 43 obitelji i 193 katolika. Domaćini su bili: Ivan Radoević (2,10), Stanislav Bošnjaković (2,9), Nikola Domazetović (2,10), Anto Pandurić (5,14), Nikola Domazetović (3,9), Anto Maovac (2,19), Martin Staparac (1,6), Ilija Grgić (1,5), Anto Lalić (3,11), Anto Jakešević (3,16), Stjepan Kušovac (2,9), Grgo Staparac (1,8), Petar Domazetović (2,11), Pavao Lalić (3,10), Anto Kovaćević (2,11), Ivan Grgić (3,10), Toma Buićević (3,10), Franjo Barunović (1,7), Mijo Bošnjaković (1,4) Ivan Stoparćević (1,4).
-1 Tu sc misli na Gradac ili Gračac povrh Baćin-Dola, Sto narod naziva GraČanica.
God. 1769. selo je imalo 20 kuća, 43 obitelji i 211 katolika.4 Uz vojni zemljovid iz 1780., o Adžamovcima stoji: "Potok Drežnik, koji ovuda protječe... pjeskovit je i kod sela premošćen lošim drevnim mostom... Suma s obje strane gunjavačkog brežuljka u dolini je obrasla drvećem srednje visine... Ta uzvisina dominira selom i njegovim donjim krajem. (...) Crkva, koja s druge strane zemaljske ceste stoji na otvorenom polju, i koja se stoga naziva Zapolje, čvrsta je građevina, a od nje se pruža dobar pogled na tu cestu."5 Oko 1800. Adžamovci su imali 357 katolika61837. 237,71857. 247,1890. 394,1931. 623, 1953.824,s a 1991.658 stanovnika. 19.2. BRĐANI Brđani su selo u prigorju Požeške gore, 8 km istočno od Nove Gradiške, a 4 km od Rešetara. Samo ime svjedoči da su živjeli pod Požeškom gorom pa su se kasnije saseljavali bliže regionalnoj cesti. U starijim se izvješćima ne spominju posebno, a god. 1760. imali su 12 kuća, 19 obitelji i 106 osoba. Kućedomaćini su bili: Marko Starćević (3,12), Ilija Paulović (3,12), Ilija Paulović (2,9), Lucija, udovica (-,3), Matija Gribahi (3,9), Ivan Gribahi (2,5), Nikola Vlainić (3,17), Stjepan Pelivan (1,6), Nikola Deluiković (1,8), Anto Stojaković (2,10), Marko Civiić (1,7), Anto Španić (1,5). God 1769. selo je imalo 15 kuća, 28 obitelji i 129 katolika.1 O Brđanima, uz vojni zemljovid iz 1780., piše: "Selo leži ispod žbunjem obrasle uzvisine Orlovača, koja njime dominira. Izvorska voda, koja teče nizvodno ispod ponora brda Briša između brda Orlovača i Vidovica, na putu odavde za Dubočac premošćena je drvenim mostom, ispod kojeg se ta voda gubi u tamošnjim poljima..."2 Oko god. 1800. Brđani su imali 230 katolika,31837.256,41857.194,1890.279,1931.536, 1953. 538,5 a 1991. 351 stanovnika. Pavičić spominje kako su se u drugoj polovici XIX. i početkom XX st. u selo doseljavali Ličani i Gorani a među njima je bilo i pravoslavnog življa.6 19.3. BUKOVICA Naselje se nalazi na zapadnom prigorju Požeške gore, 5 km sjeveroistočno od Nove Gradiške, a 3 km od Rešetara. Sredinom XVIII. st. nastavljeno je svrstavanje gorskih kuća iz podbrežja Požeške gore. Tako su četiri kuće, 5 obitelji i 40 članova Bartolovića iz starog Baćin Dola osnovali novo selo Bukovicu. Kućedomaćini su 1760. bili: PetronilaBartolović, (-,6), Mato Bartolović, (-,10), Pavao Bartovlović (3,13), Ilija Bartolović (2,11). God. 1778. Bukovica je imala 10 kuća, 13 obitelji, 69 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Ilija Pandurić (1,6), Grgo Cvitović (2,10), Petar Bartolović (2,6), Josip Jakić (-,5), Ivan Pandurić (1,6), Grgo Jakić (1,6), Matija Ivakić (1,4), Matrin Batrolović (1,7), Ivan Bartolović (1,5) i Marko Bartolović (3,14). U bilješci stoji kako je Bukovica bila raštrkana. Neke su kuće pripojane Baćin 4
Usp. NAZ Prot. 29/1, 25, 118; popis, kut, 89, 77s; 32/IV, 207. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 117s. Usp, NAZ Prot. 213, 268. Usp. Schematismus deri (1837), 48. * Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. NAZ Prot. popis, kut. 89, 83s; 32/IV, 207, U izvorniku piše: Bergjani (1760), Bergyani (1769), 2 HUVZ, Gradiška pukovnija (1999), 118. 3 Usp. NAZ Prot. 213, 268. 4 Usp. Schematismus deri (1937), 53. 5 Usp. Korenčić (1979), 421. Od 1900. bilo jc bilježeno kao Brđani Rešetarski. Usp. Pavičić (1953), 244. Prema Spomenici (1930), u Brdanima do 1899. nije bilo pravoslavaca, a 1929. bilo ih je 8 kuća. 5
r ' 7
Dolu, druge su bile bliže Rešetarima pa su sudjelovale u izgradnji crkve sv. Ivana Krstitelja i sahranjivale se u groblju pored nje. Kako je tada vlastelinstvo i jedne i druge tjeralo da se svrstaju u red, selo nije imalo ni crkve ni vlastitog groblja ni javnoga križa. U selu su bile imenovane i poučene primalje: Petra Bartolović i Marija Pandurić. God. 1787. selo se naziva Mali Baćin Dol. Imalo je 10 kuća, 19 obitelji i 86 stanovnika. Oko god. 1800. u Bukovici je je živjelo 79 katolika. God. 1803. Bukovica se naziva Baćin Dol a kućni brojevi nastavljeni su na baćindolske. U crkvenom popisu 1815. Bukovica se spominje kao filijala.1 God. 1857. selo je imalo 66,1890. 71,1931.144,1953.205,3 a 1991:195 stanovnika. 19.4. DREŽNIK Naselje se nalazi u Požeškom gorju, s desne strane potoka Adžamovca, 8 km sjeveroistočno od Nove Gradiške a 4 km od Rešetara, Drežnik je bio srednjovjekovni posjed. U dokumentu iz 27.VIII.1250. govori se kako je plemić Stjepan Borić učinio mnogo zla Aleksandru Boršiču od Drežnika. Ranio mu suprugu Margaretu, ubio šest slugu i učinio više drugih nepravdi i Šteta. Spomenutog dana Stjepan se pred požeškim kaptolom izmirio s Aleksandrom. U ime krvarine Stjepan je Aleksandru dao svoj posjed Slatinik. God. 1371. spominje se Ivan od Drežnika, a posjed 1396, 1455, 1464, te Andrija Drežnički 1527. i 1528. god.1 Imanje se nalazio u susjedstvu velikih posjeda plemena Boričevića, Desislavića, Zapoljskog i Pakotine. Razvilo se na visokoj zemlji ponad vrhova Babje gore. U naselju tog posjeda sagrađena je crkva sv. Grgura, koja je bila i župna, za Drežnik i nekoliko područnih sela jer je taj kraj prije Osmanlijabilo gusto naseljen. Osmanlije su ga osvojili bez borbe krajem 1536, pa su na tom zemljištu ostali mnogobrojni starosjedioci, koji nisu imali razloga za selidbu. Preko Drežnika je išla crta do koje su se održali hrvatski starinci, nakon selidbe predavača. Tako se u Drežniku održalo desetak starinačkih domova pa Osmanlije na to područje nisu dovodili pravoslavni živalj. Među šest najstarijih rodova povjesničari stavljaju: Akmaćiće, Marinoviće, Milake, Paviće, Vlaoviće i Vukšiće.2 U komorskom popisu naselja 1698. Drežnik se ne spominje. Izvješće 1730. spominje kako selo ima oko 10 čisto kat. kuća, a ispod njega su bile ruševine crkve sv. Grgura. Mještani su pored nje sagradili drvenu kapelu. God. 1746. selo je imalo 16 kuća i 105 stanovnika. God. 1760. Drežnik je imao 23 kuće, 45 obitelji i 288 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Petar Mileković (2,9), Mihael Akmaćić (1,7), Franjo Vlaović (3,14), Ivan Marianović (3,14), Matija Bošnjaković (4,17), Matija Vukšić (3,18), Anto Vukšić (1,15), Andrija Ceber (1,4), Marijan Vukšić (1,13), Marko Vukšić (1,7), Ivan Vukšić (1,7), Šimo Vukšić (2,15), Mijo Marinović (-,9), Luka Vukšić (4,17), Mato Pavić (2,19), Mijo Vlahović (2,14), Marijan Vlahović (3,13), Mijo Culunđić (1,5), Josip Bošnjaković (1,7), Marko Ažmaić (1,14), Marijan Vukšić (2,17), Ivan Akmaćić (3,21), Mijo Cemaćić (2,12). God. 1778. Drežnik je imao 31 kuću, 71 obitelj i 351 stanovnika.3 Oko 1800. u Drežnik je bilo 334 katolika,4 1857. 363, 1890. 461, 1931. 583, 1953. 640,5 a 1991. 603 stanovnika. 1
Usp. NAZ popis, kut. 89, 75; 3 l/III, 73; 213, 252; Jančula (1980b), 242s. Nakon 1900. selo jc bilježeno kao Mala Bukovica. Usp. Korenčić (1979), 421. Usp. Csanki (1894), 406s; Bosendorfer (1994), 135; Jančula (1980), 67, 88. Andrija od Drežnika bio jc na saboru u Budimu 17.111.1527. god. Usp. Klaić (1973), V, 91 s. U izvorima stoji: Drewsnyk (1455), Dresnek (1464), Dresnik (1730). 7 Usp. Hivatska enciklopedija, V, 263. 3 Usp. NAZ popis, kut. 89, 88s; Jančula (1980b), 88, 244s. 4 Usp. NAZ Prot. 213, 252. s Od 1900. naselje je bilježeno kao Gornji Drežnik. Usp. korenčić (1979), 421. 2 1
19.5. GUNJAVCI Naselje se nalazi na padinama Babje gore, 7 km sjeveroistočno od Nove Gradiške, na odvojku regionalnog puta između Adžamovaca i Drežnika. Gunjavci su nastali sredinom XVIII. st. kad je vlastelinstvo natjeralo seljake da se s požeškog prigorja saseljavaju pored puta. Njegovi su stanovnici u ranijim izvješćima bili pribilježeni drugim selima. U popisu 1760. Gunjavci su imali 18 kuća, 37 obitelji i 166 katolika. Kućedomaćini su bili: Marko Nikolćević (1,7), Matija Štokić (1,4), Mato Štokić (2,9), Marko Nikolćević (2,14), Ilija Jurišić (1,5), Andrija Luztić (1,5), Mato Dakotović (4,20), Tomo Dakotović (1,6), Matija Lonćarević (2,9), Ivan Lonćarević (3,10), Petar Jorić (1,9), Marija, udovica (1,5), Marijan Dautović (2,11), Stanislav Lukaćević (6,13), Ilija Lukaćević (-,-), Josip Andrašić (4,18), Marijan Ivančić (3,15), Ivan Ivanišević (2,6). God. 1769. u selu je bilo 19 kuća, 44 obitelji i 210 stanovnika.1 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Gunjavcima stoji: "Potok Drežnik ovdje ima kamenito dno, pitku vodu i plitke obale... Granična linija između vojnog područja i Provincijala dolazi s brda Bjelavina u ovdašnju dolinu, koja ovdje završava, te prelazi na nekoliko stotina koraka iznad sela potok Drežnik, a zatim teče brdom Rilarnica i s njega kroz šumu na brdo Plandište i dalje. Brdo Rilarnica te brdo Gaj dominiraju ovom dolinom i selom; međutim, brdo Briša... znatno je više od prethodno spomenuta dva brijega, iako tim brdom opet dominira šumom obrasla blaga padina brda Plandište u pravcu Tisovca...".2 Oko god. 1800. Gunjavci su imali 257 katolika,31837.280,41857.308,1890.368,1931.548, 1953.635,5 a 1991.521 stanovnika. 19.6. REŠETARI Rešetari se nalaze 3 km istočno od Nove Gradiške na odvojku puta u smjeru Požege, s obje strane potoka Rešetarice. Ime se spominje 1427. kao mjesto u posjedu plemića Goijanskih. Te godine - među onima koji su zbog nasilja i šteta tužili podbana Damjana Horvata de Litva - bila je i plemenita gospođa Katarina, supruga Andrije Liberata de Reštaroc. Kralj Ferdinand I. (1527.-64.) dijelio je naslovnicima i imanja koja su bila pod Osmanlijama. Tako je darovnicom od 25.IX. 1563. Ivanu i Mirku Rešetarskom Bornemizi darovao ReŠetare, Drežnik, Mutnik i Dubočac.1 U Rešetarima je bila crkva sv. Ivana Krstitelja, koju fra Petar Nikolić spominje 1660. godine.2 U komorskom popisu 1698. Rešetari se spominju ali nisu obrađeni.3 U izvješću 1730. stoji kako je u selu, na starim ruševinama, podignuta drvena kapela sv. Ivana Krstitelja, sa zvonom i slikom sveca na platnu u boji. Oko kapele je bilo groblje. Ispod sela je bila kapela sv. Barbare i oko nje je bilo groblje. Selo je imalo oko 30 kuća. U sljedećem izvješću (1746.) spominju se obje kapele, a za kapelu sv. Ivana kaže se daje kod nje na svetkovinu proštenje.4 1
Usp. NAZ popis kut. 89, 84s; 32/IV, 207. U izvornicima stoji: Gugnavczi (1760), Gunyavczc (1769). HNTZ, GradiSka pukovnija (1999), 116s. Usp. NAZ Prot. 312, 268. 4 Usp. Schematsismus ckri (1837), 48; (1929), 52. 5 Usp, Korenčić (1979), 421. 1 U spomenutom posjedu uz mjesta Breznicc i Galovci spominje sc i Rcšetarovci (Rcsetharowch). Usp. Csanki (1894), 402; Bosendorfer (1994), 131; Jančula (1980b) 68. U izvorima stoji: Rcsctar (1698), Rcssetar (1730). 2 Usp. Smičiklas (1891), 9, 3 Usp. Mažuran (1988), 232, 245, 247. 4 Usp. NAZ Prot. 29/1, 23, 25, 116, 118. 2 3
Rešetari su 1760. imali 77 kuća, 145 obitelji i 778 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Martin Kvaić (2,10), Marijan Slišarić (4,20), JuroPetrićević (-,7), Vid Lazić (2,13), Petar Mađarević (2.10), Franjo Vuković (3,13), Martin Šalić (3,16), Petronila Šalić, udovica (-,6), Luka Arambašić (1,4), Martin Romić (1,10), Tomo Tomašević (3,21), Stanko Tomašević (4,13), Matija Dalaković (2,12), Mijo Šalić (1,11), Ivan Ćakarić (4,30), Juro Bozanjić (-,2), Franjo Bokumović (2,8), Franjo Bokumović (1,5) Vid Mandić (1,6), Ivan Bokumović (1,6), Stjepan Horvaćanin (1,6), Blaž Filipović (3,14), Marko Bemijić (3,15), Juro Pievalović (1,4), Antun Ilašinović (1,2), Ivan Gospoćić (2,12), Ivan Ćeliković (1,7), Ilija Gospoćić (3,15), Mato Blažić (3,20), Marko Marćević (2,13), Matija Ćeliković (2,21), Ivan Gospoćić (2,7), Matija Gospoćić (2,12), Grgo Ćeliković (1,6), Ivan Kvakić (1,11), Ilija Matiević (1,5), Juro Matiević (1,6), Mijo Matiević (2.11), Vid Alagić (2,10), Ivan Štokić (1,11), Petar Jurić (3,15), Franjo Marianović (1,3), Petar Jurić (2,6), Matija Šimić (2,11), Nikola Šimunović (1,6), Marko Oršulić (4,17), Grgo Oršulić
(2,10);
Matija Glavašević (2,7), Josip Glavašević (1,7), Ivan Maroković (5,16), Matija Andrić (1,5), Mijo Orozović (1,9), Nikola Tolić (1,3), Ivan Iveković (2,12), Blaž Kovaćević (2,10), Bartol Kovaćević (4,14), Anto Palić (3,15), Franjo Ćešić (1,3), Juro Pušić (1,5), Ivan Brkić (2,14), Josip Ćešić (1,5), Nikola Bunievćević (2,11), Grgo Knežević (1,4), Marko Burzelić (4,14), Ivan Burzelić (1,6), Ivan Petrović (1,8), Božo Petrović (1,8), Anto Romić (1,4), Nikola Ćavšević (2,11), Antun Piliazanović (4,25), Marko Orozović (5,20), Martin Burzelić (1,3), Stjepan Petrović (2,6), Ivan Kvaić (3,16), Ivan Dugalić (1,6), Marko Jakić (2,10) i Anto Pašonić (-,2). God. 1769. naselje je imalo 75 kuća, 143 obitelji i 715 stanovnika.5 O Rešetarima, uz vojni zemljovid iz 1780, piše: "Potok Rešetarica teče prostranom dolinom kroz selo i u ovom se kraju spaja s nekoliko malih nevažnih sporednih potoka, ispod sela dalje teče ravnim poljanama, a nadalje je zvan Drežnik... Na zemaljskoj cesti, koja prolazi ispod sela, taj je potok premošćen čvrstim drvenim mostom; za jakih pljuskova naglo nabuja samo u gornjem području.i prelije .se preko svojih obala... Među obližnjim bregovima, koji sa svih strana dominiraju selom, naviši je brijeg Bjelavina, obrastao s nešto malo bukovine. Šuma na brdu Vršelj obrasla je gusto proraslim drvećem srednje visine. (...) Časnički stan u selu zidana je zgrada, a crkva j e izgrađena samo od drveta."6 Oko 1800. Rešetari su imali 732 katolika7 1837. 760,8 1856. 771, 1890. 1072,1931. 1635, 1953. 2104," a 1991. 2845 stanovnika. 19.7. ZAPOLJE Naselje je smješteno 7 km jugoistočno od Nove Gradiške, 4 km istočno od Rešetara, s obje strane autoceste, na odvojku puta u smjeru Davora, 115 m n/m. Zapolje je bilo plemićki posjed. Prvi njegovi poznati gospodari bili su Borićevi sinovi Odolja, Čelk i Borić. Oni su ga, sa svojim rođakom Dermarom koji je umro bez muškog potomka, zamijenili za posjed Glogovicu kod Broda. Njegova žena Ruča 3.VI.1258. podijelila je posjed među kćeri. Bilo je tu svega 11 obitelji, što su prvi stanovnici Zapolja. God. 1339. spominju se plemići od Zapolja, sinovi Demetrija, međaši Deminaca i Tvrdića. To pokazuje kako su oni posjedovali nekoliko današnjih susjednih sela jer su, sredinom XV. st, na Tisovcu sagradili utvrdu. 5 6
Usp. NAZ popis, kut. 89, 85-88; 32/IV, 207. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 115s. Usp. NAZ Prot. 213, 262. * 758 katolika i 2 pravoslavca. Usp. Schematismus cleri (1837), 48. * Usp. Korenčić (1979), 422. 7
Crkva sv. Nikole u Zapolju spominje se 1396. i 1464. godine, a posjed 1396, 1399, 1412, 1445,1455. U drugoj polovici XIV. st. vlasnik posjeda bio je Ivan, Demetrijev sin. Zato se smatra da Zapoljski - moćna ugarska plemićka porodica - starinom potječe iz Zapolja i da su po njemu dobili pridjevak. Njihov potomak je, vjerojatno, i ugarski kralj Ivana Zapolja koji je imao glavne posjede u Ugarskoj. Ladislav Zapoljski sagradio je utvrdu u Tisovcu (1455.), a njegov uspon do jednog od najmoćnijih ugarskih velikaša počinje za kralja Matije Korvina (1457.-90.).1 Osmanlije su 1536. osvojili selo i cijeli kraj. Tijekom XVII. st. u Zapolje dolaze franjevci iz samostana u Velikoj. Biskup fra Marijan Maravić je 4.XI.1646. iz Cernika došao u crkvu sv. Nikole i tu krizmao 194 osobe. Crkva se spominje 1660, a selo je pripadalo cerničkoj župi.2 U komorskom popisu naselja 1698. Zapolje se posebno ne spominje. U izvješću 1730. opisana je, na starim zidinama, od kamena novosagrađena crkva sv. Nikole. Imala je tri zidana oltara: sv. Nikole, sa slikom na platnu i obojenim okvirom, BDM na nebo uznesene i sv. Roka. Uz crkvu je bio zidani toranj sa zvonom. U groblju oko crkve sahranjivali su se katolici iz sedam susjednih sela. U sljedećem izvješću (1746.) slično je opisana zapoljska crkva, ali se napominje kako je zarasla u travu i korov. U izvješću 1760. i popisu kućedomaćina stoji: Adžamovci ili Zapolje ima 20 kuća.3 Budući da je u Zapolju bila zidana crkva, tu je služena misa za okolna sela pa je tu stalno dolazio ili boravio franjevac. Župa je ustanovljena 1761. a župnik je bio fra Pavao Junašević, rodom iz Kovačevca. Kad je 20. siječnja 1765. za sela u Vojnoj krajini osnovana posebna župa, za novogradiškog i zapoljskog župnika imenovan je vlč. Gašpar Rebrović. Od 33 naselja, Cerniku je ostalo 11, a novoj su župi pripala 22 naselja. U Zapolju je ugašena župa, a selo je 1780. pripojeno župi Staro Petrovo Selo. Međutim u popisu župa i vjernika oko 1800, nalazi se i župa Zapolje. Njoj su tada pripadala sela: Adžamovci, Gunjavci, Drežnik, Brđani i Laze sa 1300 katolika. Zapolje je bilo naslovnik župe a njegovi stanovnici pribrojani su Adžamovcima.4 Međutim, već u prvom šematizrau zagrebačke biskupije župa se više ne spominje a njezina sela razdijeljena su na okolne župe. Zapolje je 1900. imalo 32,1921.7, 1948.155,1961. 250,5 a 1991.454 stanovnika. Župa je obnovljena 1966, a nova crkva sv. Nikole sagrađena 1970. godine.6
• Usp. Bosendorfer (1994), 156; Jančula (1980), 67-75. Mirko Zapoljski, Ladislavov sin, bio je suradnik Matije Korvina. Medu kraljevim poslanicima (19.VII.1462.) bio je i on kao vrhovni pokladnik i vrhovni kapetan gornjih ugarskih strana. Istakao se prilikom oslobađanja Jajca od Osmanlija 1463. god. Tada je bio guverner bosanskog kraljevstva, odnosno Jajačkc banovine, poslije toga i ban Dalmacije, Hrvatske 1 Slavonije. U kraljevskim pismima Mirko Zapoljski spominje se odmah iza palatina (najvećeg državnog dostojanstvenika). U jesen 1464. pod Zvornikom jc bio ranjen, te jc - i zbog drugih razloga - bio smijenjen pa jc jedno vrijeme medu kraljevim protivnicima, a onda opet među saveznicima. God. 1485. kralj Mirka Zapoljskog postavlja palatinom, Umro je 1487. godine. Nakon smrti Matije Korvina (1490.), Mirkov brat Stjepan Zapolja podupire Vladislava Jagclovića - protiv Ivanisa Korvina - i on biva izabran za kralja. Stjepan jc bio guverner ŠJeskc, guverner Austrije, bečki kapetan i palatin (1492.-99.). Kao pristalica Vladislava Jagelovića sudjelovao jc u dinastičkim borbama nakon smrti Matije Korvina, te kao palatin potakao donošenje zaključka kojim jc nižem plemstvu zajamčeno sudjelovanje na ugarskom saboru. Na taj način mislio je svom sinu Ivanu osigurati kraljevstvo. Nakon kraljeve pogibije na Mohaču, izabran jc za ugarskog kralja, Slavonski sabor izabrao ga jc za kralja (6.1.1527.), a hrvatski sabor (1.1.1527.) izabrao je njegova supranika Ferdinanda. Ferdinand je nakon toga upao u Ugarsku i porazio Zapolju. Uz pomoć Osmanlija Zapolja sc vratio na prijesto, a Ferdinand mu je 1538. priznao titulu i samostalnost na onom dijelu Ugarske koju jc on tada nadzirao. Odrekao se je titule kralja Slavonije i Hrvatske s Dalmacijom. Usp. Klaić (1973), IV, 40. 2 Usp. Maravić (1887), 109s; Smičiklas (1891), 9. 1 Usp. NAZ Prot. 29/1,21s, 116; 3 l/III, 73, 128. 4 Župa jc imala župnika i kapelana, a razlozi za osnivanja nove župe bili su: ima dovoljan broj vjernika; oni su odavna imali svoje matice i, napokon, jer su od Nove Gradiške Adžamovci udaljeni sat i pol, Gunjavci sat i tri četvrt, od župe Petrovo Selo, Laze sat i četvrt a Brđani sat vremena. Drežnik je pripadao cerničkoj župi, udaljen je od nje dva sata, zbog uzlaska i silaska s brda, te što su vjernici donedavno imali svoga svećenika pa ga žele i dalje imati. Usp. NAZ Prot. 213, 268s. 5 Usp. Korenčić (1979), 421. " Usp. Franjevci Hrvatske provincije sv. Čirila i Metoda, Zagreb, 1992, 189.
XX. OPĆINA SIBINJ
20.1. BARTOLOVCI Naselje se nalazi u podnožju Visa, uz regionalnu cestu između Gromačnika i Sibinja, 6 km sjeverozapadno od Slav.Broda, 112 m n/m. Ime je dobilo po kapeli sv. Bartola - koja je u groblju - nedaleko od Sibinja. U običajniku franjevačkog samostana u Slav. Brodu, 1737. piše: "Na blagdan sv. Bartola apostola služi se (u samostanu) misa s propovijedi; i druge dvije mise također se služe u kapeli toga sveca kod Sibinja; jedan svećenik odlazi dan ranije u Slobodnicu da pripravi sve potrebno."1 U izvješću 1758. opisana je spomenuta kapela, pored javnog puta, sagrađena od dasaka, dimenzija oko 6x3 m. Pribor za služenje mise donosili su iz Slobodnice. Misa se služila na sv. Bartola, Uzvišenje sv. križa, sv. Emerika ili u nedjelju koja mu je najbliža. Oko kapele je bilo groblje, a crkvenjak joj je isti kao i u Slobodnici, Josip Matanović.2 Sadašnja crkva sagrađena je 1892. god. U starijim šematizmima stanovnici Bartolovaca bili su pribrojani Slobodnici ili drugim susjednim selima. God. 1900. naselje je imalo 195,1921.118,1931.254,1953.383,1971.586,1 a 1991.765 stanovnika. 20.2. BRČINO Selo se nalazi u diljskom gorju između Brodskih Zdenaca i Ravana, na putu koji povezuje regionalne ceste u smjeru Našica, odnosno Požege, 14 km sjeverozapadno od Slav. Broda i 8 km sjeveno od Sibinja, 196 m n/m. Brčino je bio posjed plemića Brčinski. Spominje se 1375.-78., 1.392., 1427., 1468., 1470,, 1473., 1478., 1483., 1484., 1498. i 1499. godine. God. 1434. i 1488. posjed je pripadao utvrdi Petnji. God. 1464. postojalo je naselje Gornje i Donje Brčino i svako je imalo svoju župu. To znamo po tome što je neki župnik bio optužen zbog nedijeljenja sakramenata, a susjedni su župnici - a među njima su bili i Gornjeg i Donjeg Brčina - ispitivali taj slučaj.1 1 2 3 1
Kronika I (1995), 43, 65. Usp. NAZ Prot. 30/11, 278s; 31/111, 119. Usp. Korenčić (1979), 645. Usp. Csanki (1894), 400; Bosendorfer (1994), 130; Buturac (1970), 16.
U osmansko doba župnici su boravili u Brčinu i odatle služili brojna sela na lijevoj strani Londže i Orljave prema Dilj gori. U Brčinu je bila kamena crkva Snježne Gospe. God. 1626.-30. u njoj je krizmano 111, a 1637. 157 katolika. Biskup fra Marijan Maravić krizmao je (21.XI.1646.) 128 katolika. Župa Vrčin Dol naziva se i Brčino, valjda i zato što je misa često služena u tamošnjoj crkvi. God. 1667. Sv. Stolica je podijelila oproste nekim crkvama, a medu njima je i onoj u Brčinu. God. 1693. župnik je bio fra Martin izGarčina.2 U komorskom popisu naselja 1698. selo se spominje, ali nije obrađeno.3 U izvješću 1734. piše: "Postoji i stara zidana filijalna crkva sv. Marije na nebo uznesene. Njezini su zidovi čitavi, ali joj treba popraviti krov, omazati i oličiti. Crkva je smještena u vojnom selu Brčino, udaljena od matice (Vrčin Dola) tri četvrt sata."4 U crkvi su bila četiri oltara: Uznesenja Marijina, sv. 'Margarete (poslije sv. Barbare), sv. Marije Magdalene, a pored vrata sv. Donata. Bila je opskrbljena priborom za misu. Misa se služila na sve Marijine blagdane i drugim zgodama jer je to bila najveća i najljepša građevina u župi. Oko 1750. sagrađen je toranj u obliku kupole u kojem su bila dva zvona.5 God. 1760. njegovi stanovnici pobilježeni su u širem naselju koje se zvalo Odvorci (Grgurevići). Uz vojni zemljovid iz 1780. o Brčinu stoji: "Ovo selo... pripada selu Odvorci... Mali potoci Bučje, Benkovac, Kankovac i Slanica zdenac dolaze iz izvora u šumskom gorju, koje se nalazi s obje strane sela, a spajajući se sa svih strana čine potok Gnojnicu. Taj potok ispod sela pokreće tri obična mlina... Njihovi ponori, kojima kroz šumu teku nizvodno u ovdašnju dolinu, zbog strmine uzvisine ne mogu se prijeći... Isto je i s potokom Gasmac, koji teče iz izvora ispod brda Gunje i utječe također u potok Gnojnicu. (...) Putovi, koji vode u šumu sjevernog gorja i njihove vinograde, putovi su za prijevoz šumskog drveta i njima je vrlo otežana vožnja lakim kolima.... Ovdašnja crkva izgrađena je od kamena i nad njome kao i nad selom s obje strane dominiraju dolinski brežuljci."6 Brčino je 1837. imalo 236 katolika,71857.248,1890.288,1931.340,1953.400,8 a 1991.255 stanovnika. God. 1875. na starom crkvištu sagrađena je nova crkva Uznesenja BDM.9 20.3. ČELIKOVIĆI Selo se nalazi u diljskom gorju na desnom odvojku s regionalne ceste između Sibinja i Gornjih Andrijevaca, 13 km sjeverozapadno od Slav. Broda, 5 km od Sibinja. U izvješću 1761. stoji: "U Odvojcima, u različitim selima koje narod naziva Mala, nalazi se 101 kuća".' U naziv Odvorci ubrajani su: Grgurović Mala, Jakačić Mala, Čeliković Mala, Papazović Mala i dijelovi nekih drugih sela. Pripadali su ondašnjoj župi Bučje. U Čelikovićima je tada bila drvena kapela sv. Lovre u kojoj je, zbog dotrajalosti, bilo zabranjeno služenje mise.2 Tijekom vremena Odvorci su naziv, koji je bio primijenjen i na Grgureviće, pa će, tijekom obrade, ono što se odnosi na Odvorce, biti obrađeno u Grgurevićima, a djelomice se odnosi i na Čelikoviće.
2
Usp. Maravić (1887), 110; Buturac (1970), 87, 108, 133; Barbarić-Holzlcitcr, (2000), 201. Usp. Mažuran (1988), 275. U izvorima stoji: Bcrchyn (1375), Bercsino (1698). Sršan (1995), 83. s Usp. Buturac (1977), 165. ft HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 42-45. 7 Usp. Sehemaiismus deri (1837), 37; (1873) 31. * Usp. Korenčić (1979), 645. 9 Usp. Sdiematismus deri (i 928), 57. ' Usp. NAZ Prot. 31/111, 179. 2 Usp. Buturac (1977), 165. 3 4
U suvremenom popisu pučanstva pod Čelikoviće, odnosno Ćeliković Mala, bit će uvršteni i podaci za Papazoviće i Prčidragoviće. God. 1857. selo je imalo 194,1890.178,1931.191,1953. 220,3 a 1991.120 stanovnika. U selu je 1910. sagrađena crkvica sv. Barnabe apostola.4 20.4. GORNJI ANDRIJEVCI
Gornji Andrijevci - nazvani su da se razlikuju od Donjih Andrijevaca - nalaze se uz regionalnu cestu između Sibinja i Starog Slatinika, 10 km zapadno od Slav. Broda, 116 m n/m. Isprava iz 1220. na mjestu Gornjih Andrijevaca spominje pustu zemlju nekog Andrije (terra Andreae). Zemljište je, vjerojatno, naseljeno nakon toga pa je naselje prema vlasniku te zemlje dobilo ime.' Starosjedilačko stanovništvo preživjelo je razdoblje osmanske uprave, ali je tijekom bečkog rata dijelom stradalo. To se naslućuje i iz komorskog popisa 1698. god. a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Simon Zebetić, sinova 4, konja 2, volova 2, junadi 4, ovaca i koza 12, svinja 14, jutara pšenice 3, jutro zobi 1, vozova sijena 10. Martin Hercehovac, sini, ovaca i koza 4, najamnik 1. Petar Segović, sin 1, vol 1, krava 2, june 1, ovaca i koza 3, košnica 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 3. Mato Bošnjak, sin 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 3, svinja 1, košnica 4, jutro pšenice 1, vozova sijena 2, najamnika 2. Ivan Zebetić, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 4, svinja 2, košnica 2, jutara pšenice 3, vozova sijena 3, najamnik 1. Juro Marić, košnica 1, jutro pšenice 0.5. Mihal Dedović, sin 1, ovaca i koza 3, svinja 1, Icošnica 5, najamnik 1. Franjo Abraham, sin 1, ovaca i koza 3, svinja 1. Luko Đurić, sin 1, ovca 1, svinja 1, košnica 1, najamnik 1. Tomo Jurjević, sin 1, kći 1, vol 1, krava 4, junadi 6, ovaca i koza 4, košnica 2, jutara pšenice 4 vozova sijena 4, najamnik 1. Miho Zebetić, sinova 2, krava 1, june 1, ovaca i koza 3, svinja 2, košnica 2, jutro pšenice 0.5, vo sijena 1. Franjo Marlđć. Ukupno: sinova 14, kćeri 2, konja 2, volova 5, krava 11, junadi 14, ovaca i koza 40, svinja 23 košnica 15, jutara pšenice 14, jutro zobi 1, vozova sijena 23, najamnika 7. 2) Ovdje spomenuti stanovnici do sada su bili kmetovi, potom provodeći težački život, drže se oi-užja. Osobno nazočni Simon Zebetić, Petar Cović3 i Ivan Zebetić, nakon prisege, osobno ispitivani, rekli su: Ovi stanovnici-kmetovi, zbog manjka stoke, ne uspijevaju obraditi svoje seosko gospodarstvo ni svoju zemlju te ne koriste drugo zemljište. Oni ovaj posjed neprestano od osmanskog vremena koriste, bez dodjele, i do suda nisu plaćali namete na zemlju Što obrađuju. Gospodin zapovjednik Giba sudac je ovim stanovnicima, a ovu službu među njima do sada besplatno vrši. Ovi stanovnici-kmetovi međusobno su, za 1695., podijelili određenu svotu od 15 florina vojnic 3 4
Usp. Korenčić (1979), 645, 647. Usp. Schematismus deri (1892), 80; (1898), 41; (1908), 46; (1914), 60; (1928), 57. ' Usp. Marković (1994), 73, 165. 2 Mažuran (1988), 177-179. Prijevod s latinskog jezika. U izvorima stoji: Andrevezy (1698), Andrievczi (1760). 3 Ovoga nema u popisu.
i predali je pomoćniku gospodina pukovnika Gibe, bez priznanice. Druge vojne namete do sada nisu plaćali. Ipak morali su pomagati gospodinu pukovniku Gibi u gospodarskim poslovima i napasanju stoke. Zbog toga imaju olakšice od drugih nameta. Za utvrđivanje brodske tvrđave stanovnici-kmetovi morali su više godina, sve do 1697., neprestano, bez plaće, davati sedam običnih radnika. Za spomenute obavljene radove stanovnicima nije ništa plaćano. O komorskom gospodarstvu ovi stanovnici ne znaju ništa. 3) Ovo mjesto smješteno je u ravnici, na močvarnu tlu, pored potočića. Seoce se odpamtivjeka zvalo Andrijevci. Udaljeno je od Broda jednu milju, od Osijeka 10, a od Petrovaradina 23 milja Ovi stanovnici u osmansko doba bili su - a i sada su - kmetovi, rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju 10 prikladnih kućica sagrađenih od šiblja, pokrivenih djelomice slamom a djelomice daskom. Imaju pola narodnog selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se na prostoru od jedne ugarslce milje. S istoka mu je selo Slobodnica, sa zapada selo Stupnik, s juga selo Vrguzovci (Kaniža), a sa sjevera, međi s Odvorcima. Granice su mu s istoka Brod, sa zapada Kobaš, s jug Dubočac, a na sjeveru dotiče Požegu. Selo ima oko 300jutara obrađenih oranica i neobrađene dosta plodne zemlje, oko dva jutra oskudnih rtova te oko 40 jutara boljih sjenokoša. Ima oko 600jutara hrastovih i drugih vrsta šum za loženje i prikladnih za građu. U selu se nazire trag nekoj kamenoj crlcvi, a o njezinu zaštitniku stanovnici ništa ne znaju. Na potoku Andrevcu ima mala vodenica. Žironosnih šuma, pravih hrastovih, neplodnih, ima oko 500 jutara. Na ovom teritoriju ima mnoštvo mlaka koje vrve ribama. Osmanski gospodar ovog posjeda bio je Ali-beg brodski kome je svaki stanovnik godišnje plaćao po jedan florin, tri dana besplatno radio; za svaku svinju plaćali su po jedan denar, a svak kuća morala je davati oku i pol maslaca. Istom osmanskom gospodaru zemlje svake su godine davali desetinu od svih prihoda na koje s odnosila. Osmanskom caru svaka je kuća godišnje plaćala po 3florina, što je skupa 15, te su radili tekuće poslove na mostovima prema Osijeku. Njegovu Veličanstvu, osim jedne vojnice ukupno 15florina, i posebnih kmetskih radova, do sada drugo nisu plaćali. Gornju vojnicu odredio im je gospodin pukovnik Giba. Stanovnici, skupa sabrani, jednodušno su i dragovoljno potvrdili gornje točke. b. U kanonskim izvješćima 1730. i 1746. Gornji Andrijevci su pripadali župi Zagrade (Bučje) a onda su se, saseljavanjem, približavali sibinjskoj župi. U izvješću 1758., napominje se kako su iz sela Andrijevaca, župe Zagrade, zbog blizine Sibinju priključeni sljedeći domaćini: Jozo Zebetić, Stiepo Besiedić, Mihat Samčević, Mihat Hrvaćević, Ilia Kuraćević, Joso Burnazović, Antun Bošnjak, Luka Zebetić.4 God. 1760. Gornji Andrijevci su imali 36 kuća, 43 obitelji i 205 katolika. Kućedomaćini su bili: Mijo Samišević (2,12) Josip BUrnazović (1,8), Manda Zebetić (1,3), Jakov Gerćić (2,6), Marko Alilović (2,5), Josip Fulirović (1,4), Nikola Sabko (1,3), Petar Tomašević (1,7), Marija Jerković (-,2), Uršula Šarić (-,3), Mijo Horvaćanin (1,6), Anto Dorić (1,4), Manda Berzić (-,1), Luka Plucić (4,17), Šimo Zvonarić (2,7), Pavao Zebetić (2,6), Jakov Zebetić (1,5), Mijo Kolesarić (1,5), Matija Luić (3,14), Franciska Martić (-,4), Ivan Čeović (1,4), Juro Horvaćanin (1,5), Jakov Lončarić (1,3), Matija Finišić (2,4), Ilija Kuraćević (1,4), Stjepan Besjedić (2,7),
4
Usp. NAZ Prot. 29/1, 56, 105; 30/11, 264.
Antun Lovretić (3,12), Antun Božić (1,5), Filip Berzić (1,6), Marko Antoljić (1,5) Ivan Dorić (1,2), Jakov Jurić (1,59, Jakov Slipišević (1,6), Filip Stiepanović (1,2), Lucija Klarić (-,7), Tadija Rubilović (1,6). God. 1769. Gornji Andrijevci su u sibinjskoj župi, a imali su 32 kuće, 39 obitelji i 211 stanovnika.5 O Gornjim Andrijevcima, uz vojni zemljovid iz 1780. stoji: "Potok Dugovac u ovdašnjem kraju nije prohodan zbog visokih obala, osim preko mostova... Brdovita šuma na sjeveru na brdima Cerje, Paraci i Slakovačko visoka je i gustišem prorasla... Uzvisina Cerje dominira nad selom i njegovom ravnicom koja se širi na jug. (...) Satnički stan u selu zidana je građevina."6 U šematizmu 1837. selo se naziva Gornji Andrijevci i ima 419 stanovnika,71857.327,1890. 392,1931.500,1953.596,8 a 1991.578 stanovnika. U drugoj polovici XIX. st. u Andrijevce su se doselili neki Ličani,(J a početkom XX. st. dosta grkokatolika. God. 1902. u selu je sagrađena crkva PohođenjaBDM. 20.5. GRIŽIĆI Grižići su smješteni na zapadnim obroncima diljskog gorja, pored regionalne ceste u smjeru Pleternice, 15 km sjeverozapadno od Slav. Broda a 6 km od Sibinja. Selo je u prošlosti pripadalo vrčindolskoj župi. U osmansko doba katolici su se uglavnom zadržavali u gorju, dalje od prometnica, a župnici su boravili u malim zabitnim selima. Tako je župa nazvana vrčindolska prema najmanjem i najzabitnijem selu u Dilju. Njoj je pripadalo dvadesetak malih sela na zapadnim obroncima Dilja. Kad je 1691. ovaj kraj oslobođen od Osmanlija, puk se počinje saseljavati u prikladnija mjesta i uz prometnice. Tako su nastali Grižići. Oni su dugo vremena ubrajani u skupno naselje Odvorce. God. 1773. papa Klement XIV. je ujedinjenoj Bosansko-srijemskoj biskupiji sa sjedištem u Đakovu dodijelio nekoliko župa Zagrebačke biskupije. Nova granica biskupija išla je smjerom Dubočac, Buje, Vrčin Dol, pa je vrčindolska, bujska župa podijeljena u dvije biskupije. God. 1779. sela Brčino, Odvorci, Brđani, Ravan, Čelikovići, Grižići pridruženi su novoosnovanoj župi Bosansko-srijemske biskupije sa sj edištem u Odvoricima.' O Grižićima, uz vojni zemljovid iz 1780, piše: "Selo se ubraja pod Odvorce... Vodeni istok mjesnog izvora kroz duboku grabu... teče u potok Zdenac. (...) Brdo Sadovi najviše je brdo od obližnjih uzvisina te sa svih strana dominira nad selom. Nad istočnim brdima dominira još i uzvisina kod Jakačine Male. (...) Crkva kraj sela drvene je građe."2 God. 1837. Grižići su imali 189 katolika,3 1857. 168, 1890. 187,1931. 213, 1953. 234,4 a 1991.158 stanovnika. God. 1862. na groblju je sagrađena crkva sv. Jurja, a 1867. u selu crkva sv. Mihovila, arkanđela.5
5
Usp. NAZ Prot. popis, kut. 89, nepaginirano; 32/IV, 140, " HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 33s. 7 418 katoiika i jedan evangelik. Usp. Schematismus deri (1837), 38. s Usp, Korenčić (1979), 645. ,J Usp. Pavičić (1953), 246. 1 Usp. Buturac (1977), 72, 164-166. 2 HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 39s. 3 Usp. Schematismus deri (1837), 38; (1873) 31. 4 Usp. Korenčić (1979), 645. 5 Usp. Schematismus eteri (1928), 57.
254 20.6. GRGUREVIĆI
Naselje je smješteno u diljskom gorju, 14 km sjeverozapadno od Slav. Broda, a 5 km od Sibinja, 290 m n/m. To je središnje naselje grupe sela i zaselaka što su ranije nazivani skupnim imenom Odvorci. Kasnije će Grgurevići, kao najbrojnije selo, biti i sjedište odvorske župe. Odvorci su bili feudalni posjed koji su Berislavići koncem XV. st. pripojili svojim posjedima.' Tijekom osmanske vladavine Odvorce je sačinjavalo desetak manjih sela koja su, zbog prikladna položaj a, bila gušće naselj ena. Pripadali su vrčindolskoj, odnosno župi Bučj e. U komorskom popisu naselja 1698. Odvorci su ovako opisani: a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Tadia Jakobović, sin 1, kćeri 2, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 3, košnica 6, kopač vinograda 2, jutara pšenice 6, jutara zobi 3, vozova sijena 10, najamnik L Jakob Dadinović, sinova 3, kćeri 2, konja 2, vol 1, krava 3, junadi 6, svinja 3, košnica 6, kopač vinograda 5, jutara pšenice 7, jutara zobi 2, vozova sijena 10, najamnik 1. Toma Mitrović, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 4, košnica 1, kopač vinograda 1 jutara pšenice 2, jutro zobi 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Marinko Klemović, kćeri 2, konj 1, volova 2, krava 3, junadi 6, svinja 10, kopača vinograda jutara pšenice 5, jutara zobi 4, vozova sijena 15, najamnika 2. Anton Mihalović, konj 1, voli, krava 2, junadi 4, svinja 5, kopača vinograda 2, jutara pšenice 3 jutara zobi 2, vozova sijena 5, najamnik 1. Blaž Batić, sin 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 3. Kuzman Gergurćić, sin 1, kći 1, Icrava 1, june 1, svinja 2, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, sijena 1. Grga Franćić, sin 1, konj 1, voli, krava 2, junadi 4, svinja 2, kopača vinograda 4, jutara pšeni 5, vozova sijena 3, najamnik 1. Simon Kuiunduvić, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, kopača vinograda 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 2, najamnik 1. Vilov Lupić, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, jutro zobi 1, vozo sijena 3, najamnik 1. Stepan Krisano, sin 1, vol 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 2. Marko Karković, sin 1, kćeri 2, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 4, kopača vinograda 2, juta pšenice 5, vozova sijena 5, najamnik 1. Martin Vidić, sin 1, kći 1, konj 1, volova 2, Icrava 2, junadi 3, svinja 5, kopača vinograda 3, pšenice 6, jutara zobi 2, vozova sijena 3. Martin Palenka, kći 1, vol 1, krava 2, junadi 4, svinja 3, kopač vinograda 1, jutro pšenice vozova sijena 2, najamnik 1. Antal Babić, krava 1, june 1, košnica 5, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, najamnik 1. Miho CeleJc, kćeri 2, krava 1, junadi 2, kopača vinograda 3, jutara pšenice 3, najamnika 2. Miho Papazović, sin 1, volova 2, junadi 4, svinja 4, jutara pšenice 3, najamnik 1. Toma Gergurović, sinova 2, kći 1, voli, Icrava 1, junadi 2, svinja 1, kopač vinograda 1, jutar pšenice 2, voz sijena 1. Stepan Gergurović, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 3, kopača vinograda 2, jutar pšenice 3, jutro zobi 1, voz sijena 1.
' Usp. Marković (1994), 71 Mažuran (1988), 197-199. Prijevod s latinskog jezika.
2
(
Marko Pensovrag, sinova 2, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 5, kopača vinograda jutara pšenice 5, jutro zobi 1, vozova sijena 5. Vinko Haladrović, sinova 2, kći 1, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 3, kopača vinograda jutara pšenice 5, jutro ječma 1, vozova sijena 3. Mato Gergurović, sinova 2, kći 1, ovaca i koza 10, svinja 8, kopača vinograda 3, jutara pšenic 2, vozova sijena 2, najamnika 2. VidakKolcia, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 16, svinja 1, kopača vinograda 3, ju pšenice 4, voz sijena 1, najamnika 2. Marko Ivić, sin 1, kći 1, ovaca i koza 5, svinja 8, kopača vinograda 2, jutara pšenice 4, jutro z 1, vozova sijena 4, najamnika 3. Matoš Filišćić, sin 1, kći 1, voli, krava 2,juncU4, svinja 2, kopača vinograda 2, jutara pšenice jutro zobi 1, vozova sijena 6, najamnika 2. Marko Peić, sin 1, vol 1, krava 2, junadi 4, svinja 1, košnica. 2, kopača vinograda 3, jutara pšenice 4, jutro zobi 1, vozova sijena 5, najamnik 1. Mato Vargaš, sinova 3, kćeri 2, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 4, ovaca i koza 6, svinja košnica 4, kopača vinograda 4, jutara pšenice 5, jutara zobi 2, vozova sijena 6, najamnik 1. Paval Grešić, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 3, kopača vinograda jutara pšenice 3, jutro zobi 1, vozova sijena 5, najamnik 1. Peio Stefanćić, sini, krava 1, june 1, svinja 3, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1.5, vozova sijen Nikola Kopo, kćeri 2, krava 1, june 1, jutara pšenice 2, voz sijena 1, najamnik 1. Ukupno: sinova 30, kćeri 28, konja 13, volova 29, krava 44, junadi 81, ovaca i koza 80, svinja 91, košnica 27, kopača vinograda 63, jutara pšenice 102.5, jutara zobi 24, vozova sijena 109, najamnika 28. 2) Gore pobilježeni stanovnici dragovoljno žele živjeti vojničkim životom. Osobno nazočni Tadia Jakobović, Jakob Dadinević i Toma Mitrović, nakon prisege ispitivan rekli su: Ovi graničarski stanovnici, zbog manjka radne stoke, nisu sposobni obrađivati svoje seosko gospodarstvo i zato ne traže susjedna zemljišta. Svoj posjed baštinili su od svojih pređa, a ne neko doznakom carskih službenika i do sada nisu plaćali vlastima nikakva poreza. Gospodin pukovnik Giba glavni je sudac ovim stanovnicima te časnici narodne vojske. Oni su do sada medu njima besplatno obavljali pravne poslove. Od 1696. g. do sada vojnicu su plaćali skupa s vojvodstvom. A ove tri godine bili su obvezni cijel zimu izdržavati tri ugarska konjanika. Stanovnici ovog sela obvezni su zapovjedniku brodskog otočića besplatno davati 10 radnika za skupljanje sijena i sječu drva. Stanovnici ovoga sela za brodsku tvrđavu morali su davati & većih palisada te osam običnih radnika do njihove zamjene. God. 1697. stanovnici ovoga sela, po zapovijedi Schlintenbucha, morali su cijele zime besplatno izdržavati jednog goniča sa četiri carska vola. Za ove radove stanovnicima nije ništa plaćano. O sprečavanju komorskog gospodarstva stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo je mjesto u goiju razdijeljeno u tri zaseoka. Selo se zove Odvorci. Udaljeno je od Kobaša dvije milje, od Osijeka 10, a od Petrovaradina 25 milja. Svi ovi stanovnici u osmansko doba bili su kmetovi, sada su graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi.
Davanje sc odnosi na svako domaćinstvo.
Imaju 30 boljih kuća sagrađenih ođ pletena šiblja, pokrivenih daskom. Imaju dva cijela narodna selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se uokolo dobru ugarsku milju. S istoka mu je sel Zdenci, sa zapada selo Zagrade, s juga selo Završje, a sa sjevera međi selom Kadanovcima. Granice su mu: s istoka Đakovo, sa zapada Kobaš, s juga Brod, a sa sjevera dotiče Požegu. Posjed ima oko 200 jutara oranica i neobrađene zemlje, po gorju i padinama, ipak prilično plodne, oko 10 jutara rtova većpočetih obrađivati, te oko 20 jutara sjenokoša osrednje vrijednost Ima oko 200jutara hrastovih šuma i zelenike za loženje i lakše gradnje. Na ovom teritoriju na brežuljku nalazi se zidana crlcva sv. Jurja, vojnika i mučenika, te druga ravnici isto tako zidana crkva posvećena sv. Margareti, u kojima se stalno obavlja obred katoličk oprosta. Na gnojn ičkom4 potoku sagrađeno je pet potočnih vodenica od kojih imaju malo koristi. Imaju oko 100 jutara žironosnih šuma do sada slobodnih od žirovine. Osmanski gospodar ovog posjeda bio je Jenizaim brodski, kome su stanovnici godišnje davali 30 denara, tri dana besplatno radili, na svaku svinju plaćali po jedan denar, a tjedno su mu stanovnici morali davati oku i pol maslaca. Istom osmanskom gospodaru davali su desetinu od svih prihoda. Svaka je kuća osmanskom caru morala plaćati po 80 denara, a često su morali podnositi osmanlijske i tartarske namete. Njegovu Veličanstvu, osim vojnice i nameta skupa s cijelim vojvodstvom drugo nisu davali. Iz razdiobe i utjerivanja Schlinbenbucha, što su skupa davali, te stalne vojničke službe koju su dužni besplatno vršiti, dosada drugo nisu plaćali Skupa sabrani, stanovnici jednodušno i dragovoljno potvrđuju goreiznesene točke. b. God. 1730. Odvorci su imali 70 kuća i tri skromne drvena kapele. God. 1760. imali su 80 kuća, 105 obitelji i 377 katolika. Kućedomaćini su bili: Ivan Žandra (2,9), Ilija Sudarević (1,2), Ivan Ćutorašević (1,2), Toma Ivanagić (2,9), Marko Ivanagić (1,6), Mato Ivanagić (1,4), Augustin Kelemović (1,4), Luka Kelemović (1,4), Grgo Kelemović (1,5), Ilija Bularić (1,3), Antun Đukić (1,4), Ivan Đukić (1,5), Marko Kolić (1,5), Anto Tadić (1,7), Mijo Tadić (1,7), Andrija Vuković (1.3) Mato Vuković (1,5), Marianović, udovica (1,3), Mato Marianović (1,4), Jakov Popić (1,3), Nikola Fulirović (1,3), Bartol Perašić (1,3), Marin Perašić (1,2), Anto Lućić (1,4), Luka Orlović (1,5), Matija Pelenkić (1,4), Marin Benković (2,5), Blaž Benković (1,6), Bernard Kanković (4,11), Marko Petrušić (2,6), Anto Kanković (2,4), Matija KarmeŠević (2,5), Franjo Klićić (3,8), Antun Klićić (2,4), Matija Katavić (1,3), Mijo Ćeliković (2,8), Ćeliković, udovica (-,3), Nikola Ćeliković (1,3), Ivan Ćeliković (1,3), Franjo Ćeliković (1,4), Franjo Lukaćević (1,5), Marko Filipović (2,5), Martin Tomašić (2,5), Pavao Tomašić (1,4), Antun Tomašić (1,4), Matija Papazović (1,4), Franjo Papazović (1,4), Mato Papazović (1,5), Josip Papazović (1?3), Pavao Papazović (1,3), Marin Papazović (-,2), udovica Papazović (-,2), Tadija Duimović (1,4), Antun Petrović (1,3), Juro Durbabić (1,5), Josip Durbabić (1,5), Stjepan Durbabić (1,3), Josip Sulić (2,5), Marin Sulić (1,4), Anto Sulić (1,4), Vinko Stanić (1,6), Josip Križanović (1,5), Petar Križanović (1,5), Mijo Križanović (1,3), Marko Križanović (2,6), Matija Ćaruga (1,5), Martin Franić (1,4), Anto Viiovac (4,12), Mato Mitrović (1,4), Ivan Mitrović (1.4); Marin Mitrović (1,6), Grgo Topalović (1,2), Toma Topalović (1,2), Luka Jelćie (2,9), Anto Janković (4,11), Josip Permon (1,5), Marko Sulić (-,2), Matija Ankić (1,3), Matija Sulić (2,5), Jakov Popić (1,6). God. 1769. Odvorci su imali 96 kuća, 157 obitelji i 853 stanovnika.5
4 s
U izvorniku stoji: Knonicza. Usp. NAZ Prot. 29/1, 76; popis, kut. 89, nepaginirano; 31/111, 179; 32/IV, 158.
Grgurevići se ni ne spominju uz vojni zemljovid iz 1780. Za Odvorce piše: "Ovom selu pripada idućih 10 mjesta koja će se pojaviti u daljnjem slijedu ovog opisa. U pukovnijskoj propisanoj listi sva se ta mjesta pojavljuju pod imenom Odvorci; zbog izdvojenog položaja i velikih međusobnih udaljenosti svako od tih mjesta ima posebno ime." Odvorci, odnosno Grgurevići i Celikovići opisani su pod selom Crnogačina Mala. Tu piše: "Odvorci sa seoskom crkvom, župnim dvorom i časničkim stanom leže na jednoj uzvisini, koja je povezana s uzvisinom Jakačine Male, a te uzvisine dominiraju nad drugim obližnjim brdima i s njih se pruža pogled na velike udaljenosti. Potok Zdenac, koji izvire ispod kuća Crnogačine Male... osim preko mostova ne može ga se prijeći po visokim obalama i straiim dolinskim brežuljcima. Potok Duboki zdenac dolje kod Andrijavaca naziva se Dugovac; izvire iz ponora koji se uzdiže ispod Odvoraca... prohodan je na putu od Jakačine Male pa dolje prema Andrijevcima... Duboki potok izvire ispod brda Gajić... Sibinjski potok, koji vodi iz velikog Šumskoga goija... ne može se priječi, osim preko putova koji od Odvoraca i Čelikovića u dolini vode dolje prema Sibinju. (...) Osim zidanog župnog dvora, crkva i kapela izvan Odvoraca i sve ostale zgrade, koje pripadaju trima već opisanim selima, izgrađene su od drveta."6 God. 1779. u Odvorcima je osnovana župa sv. Filipa i Jakova, apostola i pripojena Bosanskosrijemskoj biskupiji. Sjedište župe bilo je u Grgurevićima. God. 1837. župa je obuhvaćala Brčino, Brđane, Grižiće, Ivice, Jakačić, Krajačić, Mihaljevce, Ravan i Vinčac. Samo selo imalo je 375 katolika.7 God. 1857. Grgurevići su imah 165, 1890. 183, 1931. 248, 1953. 264,8 a 1991. 186 stanovnika. 20.7. GROMAČNIK
Naselje je u podnožju južnih ogranaka Dilja, uz regionalnu cestu, 5 km zapadno od Slav. Broda, a 3 km istočno od Sibinja, 105 m n/m. Rastom susjednih sela s njima se spojio i čini dio brodskog predgrađa. "Gromačnik zemlja posve blizu utvrdi Petnja" stoji u izvoru iz 1280. Spominje se još i 1293, 1470. i 1488. god.1 Selo je nastalo iz želje da se bave vinogradarstvom. Srednjovjekovno naselje dijelilo se na gornje i donje selo. Kuće gornjeg Gromačnika ležale su na padini Djedova brda, a donjeg u njegovu podnožju. Isprva je selo bilo vlasništvo Boričevića, ali je poslije prešlo u ruke nekog ugarskog plemića. Tijekom osmanske vladavine u Gromačniku je uvijek bilo nekoliko naseljenih kuća u kojima su živjeli starosjedioci. Oni su se iz njega sklonuli u vrijeme kad su Osmanlije napuštali Slavoniju.2 U komorskom popisu 1698. Gromačnik je ovako opisan: a. 3 1) Imena stanovnika i podložnika: Tomo Berstanišanin, vol 1, krava 1, junadi 2} svinje 2, kopača vinograda 3, jutara pšenice 1.5, vozova sijena 2, najamnik 1. Kostadin Raošić, sin 1, konj 1, voli, krava 1, june 1, svinja 3, kopača vinograda 5, jutara pšenic 3, jutro zobi 1, vozova sijena 5.
0 7
HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 35-37. Usp. Schematismus cleri (1837), 37s; (1873) 30; (1928), 57s. U šematizmu (1928) za Grcgurcviće stoji, da su to Odvorci, nekoć Gaj. 8 Usp. Korenčić (1979), 645. 1 Usp. Csdnki (1894), 410; Bosendorfer (1994), 138. Usp. Marković (1994), 70, 168. 3 Mažuran (1988), 168-170. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Gromachnyk (1280), Gromachynyk (1470), Gromsnik (1698), Gromassek (1730).
Petar Bogdanović, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 3, košnica 2, kopača vinograda ,4, jutro ječma 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Petar Martinović, sinova 2, kći 1, konja 2, voli, krava 1, svinja 2, košnica 5, kopača vinograd 2, jutro ječma 1, vozova sijena 5, najamnik 1. Marko Griušić, kći 1, konja 2, vol 1 ovaca i koza 8, kopača vinograda 4, jutara pšenice 3, jut zobi 1, vozova sijena 4, najamnik 1. Grgo Mihailović, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, ovaca i koza 10, svinja 1, kopača vinograda jutara pšenice 3, jutro zobi 1, vozova sijena 4, najamnik 1, Marko Bartolović, kćeri 2, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 4, svinja 2, košnica 4, kopač vinograda 3, jutara pšenice 2, jutro zobi 0.5, voz sijena 1. Peio Stefanović, sinova 2, konj 1, vol 1 krava 1, junadi 2, ovaca i koza 8, svinja 1, košnica 2 kopača vinograda 6, jutara pšenice 3, jutro zobi 1, vozova sijena 4, najamnik 1. Mato Milić, sinova 2, konj 1, volova 2, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 8, košnica 2, kopača vinograda 3, jutara pšenice 2, jutro zobi 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Đuro Mlinar, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, ovaca i koza 4, svinja 1, košnica 1, kopača vinogr 3, jutara pšenice 2, vozova sijena 2. Martin Đurić, krava 1, june 1, motika vinograda 1, voz sijena 1. Ukupno: sinova 11, kćeri 7, konja 8, volova 10, junadi 10, ovaca i koza 41, svinja 13, košnica 16, kopača vinograda 40, jutara pšenice 21.5, jutro ječma 1, jutara zobi 5.5, vozova sijena 33, najamnika 7. 2) Gore navedeni stanovnici dragovoljno prihvaćaju oružje. Osobno nazočni Tomo Berstanišanin, Kostadin Raosić i Petar Martinović, s ostalim, nakon prisege vjernosti, rekli su: Ovi pogranični stanovnici smješteni na ovom imanju koje se nalazi u gorju, mogu motikama obrađivati svoju zemlju. Ovaj posjed, još od vremena Osmanlija, baštine od svojih pređa i do sada na njega nisu nikome ništa plaćali uime poreza. Gospodin pukovnik Giba poglaviti je sudac među ovim stanovnicima i do sada među njima besplatno rješava sudske sporove. Ovi stanovnici, koji besplatno služe i besplatno vrše vojničku službu, vojnice do sada nisu plaćali. Ipak su skupa s cijelim harambašatom ili vojvodstvom 1695. izdržavali dva vojnika, njemačka konjanika, te 1696., isto tako skupa, jednog vojnika Nijemca, a za naknadu ništa im ni plaćeno, niti je ikome išta od njih dano kao izuzeće od daća ili kao neke olakšice. Uz stalnu vojničku službu koju su do sada besplatno dužni obavljati, svaki je stanovnik morao svake godine zapovjedniku brodskog otočića, s onu stranu Save, osam dana raditi bez plaće i hran Za brodsku tvrđavu svaldje stanovnik godišnje morao nasjeći i dovući 15palisada, a u vrijem utvrđivanja, svaka je kuća gotovo svakog tjedna morala besplatno davati radnike na ukopavanju palisada uz nedostatno carskog kruha. „ Po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe besplatno su, prema potrebi, vukli streljivo i hranu iz Osijeka u Brod. Za sve ove radove stanovnicima do sada nije ništa plaćano. O sprječavanju komorskih gospodarskih službenika, stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo mjesto, na brežuljku s pogledom na Savu, smješteno je usred posjeda. Nikad nije bilo utvrda nego je od pamtivjeka selo koje se zove Gromačnik. Udaljeno je od Broda sat hoda, od Osijeka 10, a od Petrovaradina 23 milje. Svi su stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, sad su graničari, rimokatoličke vjeroispovijed Imaju 11 kućica napravljenih od šiblja, oblijepljenih ilovačom, pokrivenih najčešće daskom. Imaju dva i pol narodna selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se sat hoda uokolo. Sa zapada mu utvrda Sibinj, s istoka selo Podvinje, s juga Slobodnica, sa sjevera međi selom Zdenci.
Ima oko 100 jutara obrađenih oranica i neobrađena, neplodna po dolinama smještena, zemljišta, oko 10 jutara rtova samo djelomice oplemenjenih te oko 5 jutara osrednjih sjenokoša. Ima oko 10 jutara šuma, hrastovih i zelenike, za loženje ali i za gradnju. U ovom mjestu ne nazire se trag neke crkvene ili svjetovne građevine. Vodenice nema pa ni porušene. Ima oko pet jutara žironosnih šuma do sada slobodnih odžirovine. Nemaju ni ribnjaka ni jama s ribama. Glede svoje zemlje stanovnici nemaju ništa posebno ni iznijeti niti se potužiti. Osmanski gospodar ovog posjeda bio je Durmiš-beg brodski, kome kao naknadu nisu ništa plaćali, nego je svaki stanovnik morao godišnje po tri dana besplatno raditi, a svaka kuća morala dati oku i pol maslaca. Davali su mu i desetinu od svih proizvoda na koje se ona odnosila. Osmanskom caru, ravno u Kanižu, morali su davati 6 florina danka, zvanog harač, jedan kg zobi, jedno janje, oku i pol maslaca te davati radnike za tekuće poslove na mostovima prema Osijeku. Njegovu Veličanstvu osim obveze trajne besplatne vojničke službe, te nameta kroz dvije godin drugo nisu davali. Gornje obveze stanovnicima je odredio Schlintenbuch. Za ove točke stanovnici su dragovoljno rekli da su posve istinite. b. U izvješću 1730. Gromačnik je, prema opisu, pribrojen dubovačkoj župi. Imao je 20 katoličkih i 2 pravoslavne kuće te skromnu drvenu kapelu. U izvješću 1746. napomenuto je kako je selo pripojeno Sibinju, da je sagrađena drvena kapela Sv. Duha, sa slikom na platnu i postakljenim prozorima, te oslikanim predoltarnikom. U seoskom groblju, koje je izvan sela, sagrađena je nova drvena kapela sv. Luke. U izvješću 1758. stoji da kapela Sv. Duha, dimenzija oko 7x4 m, ima oltarsku slika Sv. Trojstva a ispred kapele daje tornjić sa zvonom od oko 40 kg. God. 1760. Gromačnik je imao 32 kat. kuće, 32 obitelji i 172 katolika. Kućedomaćini su bili: Matija Mijoilović (3,13), Ilija Mijoilović (2,6), Kata Đermić (-,5), Kata Milić -,5), Juro Tomakić (1,13), Marko Martinović (2,7), Grgo Milić (1,4), Stjepan Milić (1,4), Božo Kolutović (-,6), Stjepan Makanović (1,3), Marijan Peraićić (1,3), Mato Kraiković (-,5); Mijo Barić (1,4), Matija Kraiković (1,5), Stjepan Abramović (2,4), Jela Abramović (-,4), Marko Azapović (1,3), Petar Štivanović (2,10), Stjepan Markotić (-,3), Lucija Marianićević (-,4), Ilija Marianićević (-5), Andrija Berkić (3,11), Petar Peraičić (-,1) Matija Barić (1,8), Luka Terzić (2,6), Pavao Grićić (1,6), Jakov Pejić (1,4), Ivan Blažević (1,3), Jakov Blažević (2,6), Andrija Matoković (1,5), Ivan Radićević (1,4), Jakov Matoković (-,1). U selu su bile i tri pravoslavne kuće, koje su pripadale klokočevičkoj župi. God. 1769. Gromačnik je imalo 29 kuća, 33 obitelji, i 171 katolika te tri pravoslavne kuće.4 O Gromačniku, uz vojni zemljovid iz 1780, piše: "Mali potok koji teče kroz selo pjeskovit je.., premošćen je drvenim mostom. Ispod sela pa nizvodno... sve do nestanka u ovdašnjim poljima prohodan je.., ljeti je često bez vode koja je inače dobra i pitka. Šuma na brežuljcima prema sjeveru sastoji se od mladih rijetkih hrastova, a prorasla je niskim raslinjem... Selo leži na povišenom terenu koji dominira nad okolnom ravnicom, a njime pak dominira uzvisina Cerje. (...) Kapela Svetog Duha u selu drvene je građe."5 God. 1837. Gromačnik je imao 249,61857.173,1890.288,1931.431,1953.479,7 a 1991.559 stanovnika. U'selu je 1864. sagrađena crkva Sv. Duha. Pavičić tvrdi kako je koncem XIX. st. u selo doselilo Ličana i Gorana pa su oni onda bili gotovo polovina pučanstva.8 4 5
Usp. NAZ Prot. 29/1, 61,105; 30/11, 262, 264; popis, kut. 89, nepaginirano; 32/IV, 140. HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 65s. ' 212 katolika i 37 pravoslavaca. Usp. Schematismus eleri (1837), 38; (1873) 31; (1928), 59. 7 Usp. Korenčić (1979), 645. K Usp. Pavičić (1953), 268.
f
20.8. JAKAČINA MALA Selo še nalazi u diljskom gorju, 13 km sjeverozapadno od Slav. Broda, 4 km od Sibinja, 187 m n/ m. Jakačina Mala - u starijim izvorima Jakačić - najjužnije je selo iz grupnog naselja Odvoraca pa se i na nju odnosi ono što je već rečeno o Odvorcima. Uz vojni zemljovid iz 1780. o selu piše: "Ovo selo pripada Odvorcima... Potok Sinak izvire u podnožju brda Gladnik i gubi se četvrt sata od svog izvora u potok Duboki zdenac... Mali potok, koji s druge strane brda Gladnik izvire iz malog izvora, vodi kroz ovdašnji klanac Došen dol. (...) Grmlje na brdima Praulje, Jašike i Klučar pomiješano je samo s ponešto visokih stabala. Uzvisina na kojoj se nalazi crkva izvan sela spojena je s onom uzvisinom na kojoj se nalaze Odvorci, iste je visine te dominira nad ovim krajem. (...) Crkva na brežuljku iznad sela drvene je grade."1 Jakačina Mala imala je 1837.144 katolika,21857. - tu su uvršteni i stanovnici Vinčazovića 270,1890. 246, 1931. 332,1953. 368;31991. 219 stanovnika. 20.9. RAVAN Ravan je selo u diljskom gorju, između Bilica i Brčina, na odvojku s regionalne ceste u smjeru Pleternice, 15 km sjeverozapadno od Slav. Broda, a 7 km od Sibinja. U povijesnim izvorima spominje se 1422., 1428., 1464., 1481., kao dio posjeda sinova Benedikta Berislavića iz Grabarja.1 Nahija Ravna spominje se 1545. u sastavu brodskog kadiluka i u njemu je ostala stalno do 1680. god.2 U osmansko doba selo je pripadalo vrčindolskoj župi.3 Poslije je pribrojano selima koja su se nazivala skupnim imenom Odvorci. Kad je 1779. osnovana odvoračka župa, selo je pripalo njoj.4 Uz vojni zemljovid iz 1780. Ravan je obrađen skupa sa selom Durbabići. O njima piše. "Oba pripadaju Odvorcima. Selo Ravno nalazi se na desnoj, a Durbabići nešto povišeno na lijevoj strani potoka Gnojnica, koji teče između njih. Ravno je 800 koraka udaljeno od Durbabića i Brčina, a Durbabići su udaljeni nepunih četvrt sata od Brčina i 800 koraka od Čelikovića. Potok Gnojnica, preko kojeg ispod Ravnog vodi drveni most, bez koga se potok ne može prijeći... Mali potok Karmiševac, dolazeći iz jednog izvora iz ovdašnjeg gorja, u Ravnom,... ulijeva se u potok Gnojnicu... Putovi, koji vode iz oba sela, loše su kakvoće...".5 God. 1837. Ravan je imala 172 katolika,6 1857.120,1890.114,1931.194,1953.221,7 a 1991. 170 stanovnika. 20.10. SIBINJ Naselje se nalazi na južnim padinama Dilja, uz regionalnu cestu, 9 km sjeverozapadno od Slav. Broda, 122 m n/m.
1
HNTZ, Brodska pulcovnija (1999), 37s. Usp. Schematismus deri (1837), 38; (1873) 31; (1928), 58. Usp. Korenčić (1979), 645. 1 Usp. Gsdnki (1894), 424; Bosendorfer (1994), 149; Marković (1994), 82. U izvorniku stoji; Rawan viila (1422) i Rawna (1428). 2 Usp. Šabanović (1982), 219. 3 Usp. Buturac (1970), 32, 4 Usp. Buturac (1977), 166, 5 HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 41s. fi Usp, Schematismus deri (1837), 38; (1873) 31; (1928), 58. 7 Usp. Korenčić (1979), 646. 2 3
U starijim izvorima Sibinj se posebno ne spominje, ali se po povijesnim pokazateljima nazire daje njegovo zemljište pripadalo brišćanskom posjedu koji se spominje 1289, 1428, i 1464. god. A unutar brišćanskog posjeda 1428. i 1464. spominje se selo Kloštar nedaleko od Slobodnice, što govori o postojanju samostana, vjerojatno, na tlu današnjeg Sibinj a.J Sibinj je naseljen u osmansko doba, ali se njegovo stanovništvo, tijekom borbi u Slavoniji, razbježalo. Nakon izgona Osmanlija, naseljavaju ga izbjeglice iz Bosne. U komorskom popisu naselja 1698. Sibinj je ovako opisan: a? 1) Imena stanovnika i podložnika: Toma Kristićević, sinova 2, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 3, ovaca i koza 6, svinja 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 2. Paval Stoićević, sin 1, kćeri 2, konja 2, volova 2, krava 2, junadi 2, jutara pšenice 3, voz sijena najamnik 1. Nikola Đurić, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, košnica 2. Lukas Mikešić, sinova 2, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, svinja 2, kopač vinograda 1, jutara pšen 2, vozova sijena 2, najamnik 1. Anton Selanćević, sin ly kćeri 2, konj 1, volova 2, krava 3, junadi 4, kopača vinograda 3, jutar pšenice 3, voz sijena 1, najamnik 1. Nikola Vukovićsin 1, kćeri 2, konja 2, volova 2, krava 2, junadi 3, kopača vinograda 2, voz sijena 0.5. Petar Stoiaković, sinova 3, kći 1, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 3, jutara pšenice 3, vozova sijena 2, najamnik 1. Matias Solumo, kćeri 2, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, jutara pšenice 3, voz sijena 1, najamnika 2 Lovrenc Bartolović, konj 1, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 3, jutro pšenice 1, vozova sijena 2. Tomo Mikešić\ sinova 2, konja 2, volova 2, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 6, svinja 6, košnica 3, kopač vinograda 1, jutara pšenice 3, voz sijena 1, najamnik 1. Nikola Dukić, sin 1, kći 1, konja 2, volova 2, krava 2, junadi 2, jutara pšenice 2, voz sijena 1, najamnik 1. Miho Ivković, sin 1, kći 1, konja 2, volova 2, krava 2, junadi 2, jutara pšenice 6, voz sijena 1, najamnik 1. Petar Pavlović, sin 1, kćeri 2, vol 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 2, voz sijena 1. Martin Mikešić, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 3, košnica 4, kopač vinograda jutara pšenice 2, vozova sijena 1.5, najamnik 1. Nikola Matiević, sin 1, kći 1, ovaca i koza 3, voz sijena 0.5. Matia Zelarović, sini, kćil, voli, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 3, jutro pšenice 1, vozsijenaO.5. Simon Andrić, ovaca i koza 6, jutro pšenice 1, voz sijena 0.5. Josip Vidović, kćeri 2, krava 1, june 1, voz sijena 0.5. Ivan Pavlević, sin 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Marko Dorić, kćeri 2, volova 2, krava 2, junadi 2, jutara pšenice 2, voz sijena 1, najamnik 1. Miha Đurić, sinova 3, kćeri 2, konj 1, jutara pšenice 2, voz sijena 1, najamnik 1. Ivan Salanćević, sin 1, konj 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. Krištić Knežević, sinova 2, vol 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. Ilia Ostoić, sin 1, kći 1, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 3, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik Franjo Pavlević, sin 1, kći 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 0.5, voz sijena 1. Marko Svilanćević, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, košnica 1.
1 2
Usp. Marković (1994), 69. Mažuran (1988),173-I77. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: utvrda Szcbin (1698), Szibin (1730), Sibijn (1760),
Jakov Gašić, sin 1, konj 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 0.5, voz sijena 1. Franjo Beraković, kći 1, volova 2, icrava 2, junadi 4, košnica 1, jutara pšenice 2, voz sijena najamnik 1. Mati Matković, kćeri 2, vol 1, krava 1, junadi 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Jovan Jurišević, kćeri 2, krava 1, june 1, jutro pšenice 0.5, voz sijena 1, najamnik 1. Stepan Brenćović, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 2, voz sijena 1, najamnik 1. MatiDiak, sinova 2, kći 1, voli, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. Štipan Breklanović, krava 1, june 1, ovaca i koza 5, voz sijena 1, najamnika 2. Jakob Ivanović, ovaca i koza 6, voz sijena 1, najamnik 1. Ivan Radmanović, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 3, jutro pšenice 1, voz sijena 0 najamnik 1. Jakob Gavran, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, jutro pšenice 0.5, voz sijena 1, najamnik 1. Miho Ivanović, sinova 2, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, košnica 1, jutara pšenice 2, voz sije 1, najamnik 1. Miho Pavlević, sin 1, kći 1, krava 1, voz sijena 1, najamnik 1. Stepan Jerkovićkrava 1, junadi 2, ovaca i koza 3, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. Simon Gergić, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 3, jutara pšenice 1, voz sijena Marko Ilić, sin 1, voz sijena 1. Blaž Mešić, sinova 2, kći 1, krava 1, june 1. Petar Batinić, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, voz sijena L Ivan Mikalić, vol 1, ovaca i koza 4, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Petar Kostiić, ovaca i koza 3, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. Sivko Stepanović, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, ovaca 2, košnica 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 2, najamnik 1. Miho Matić, sin 1, kći 1, vol 1, ovaca i koza 3, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. Bartol Bošnjak. Miho Marešić, sin 1, krava 1, june 1, voz sijena 1. Juro Hernjić, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Miho Varalković, kći 1, volova 2, Icrava 2, junadi 2, ovaca i koza 6, svinja 4, jutara pšenice sijena 1, najamnik 1. Tomo Varošković, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Petar Kovaćević, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 2, jutro pšenice 1, vozova sijena 2. Nikola Troso, kći 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Marko Ivanović, vol 1. Miho Pranćić, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, jutara pšenice 2, voz sijena 1. Nikola Bernardović, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 4, jutara pšenice 2, voz sijen Paval Mikešić, vol 1, svinja 2, kopača vinograda 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. Stoić Marianović, konj 1, voli, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 6, jutara pšenice 3, voz sijena 1 najamnik 1. Ilia Matošović, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. Nikola Stepanović, sin 1, vol 1, krava 1, junadi 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Ivan Josipović, sinova 2, kćeri 2. Vuiceta Lukšić, sin 1, vol 1, krava 1, junadi 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Sekula Bogdanović, sin 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Bartol Perenćević, sin 1, krava 1, junadi 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Josip Bošnjak. Marian Pecikovtć, konj 1, vol 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1.
Martin Zepšević, sin 1, kći 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 6, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Petar Spaljević, sin 1, kći 1, konj 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 2, jutara pšenice 2, voz sijena Ukupno: sinova 55, kćeri 49, konja 32, volova 63, krava 66, junadi 74, ovaca i koza 91, svin 22, košnica 13, kopača vinograda 8, jutara pšenice 74, vozova sijena 67, najamnika 343. 2) Gore navedeni stanovnici dragovoljno žele živjeti vojničkim životom. Stanovnici ovog tvrdavskogposjeda Nikola Đurić, Lukas Mikešić, Anton Solanac - koji nikak nisu dopuštali popisivanja - ipak su rekli: Ovi pogranični stanovnici zbog manjka radne stoke ne uspijevaju obraditi svoje seljačko gospodarstvo i zato ne traže druga susjedna zamljišta. Radije, ako treba, uzimaju i obrađuju d zemljišta sela Andrijevaca, jer su u većini Bosanci, a zemlja im je oskudna i tijesna. Ovaj posjed nis dobili doznakom komorskih službenika nego neposredno, nakon što ih je neprijatelj krišćanskog imena istjerao iz Bosne, došli su ovdje i do sada na ovo zemljište nisu plaćali nikakva poreza ni nameta na zemlju. Gospodin pukovnik Giba i vojvode, suci su ovim stanovnicima i do sada su pravne poslove obavljali besplatno. Vojnice do sada nisu plaćali, jer uživaju vojničke povlastice. Ipak su povremeno, gotovo svake godine, izdržavali njemačke vojnike. Drugih nameta do sada nisu imali. Brodskim prekosavskim zapovjednicima morali su svake godine besplatno po dva dana davati deset kosaca, a ponekad su imali hranu i piće. U vrijeme utvrđivanja Broda morali su besplatno nasjeći, dovući i ukopati 700 palisada, a tijekom radova nisu dobivali ni carski kruh. Isto tako, vrlo često preko godine, svaka je Icuća da obične radnike. Za sve ove radove stanovnicima nije ništa plaćano. Stanovnici ništa ne znaju o smetnjama komorskom gospodarstvu. 3) Ovo mjesto dobilo je ime po potoku koji protječe posve blizu sela. Smješteno je u ravnici i na močvarnom zemljištu. Zove se Sibinj. Udaljeno je od Broda jednu milju, od Osijeka 10, a o Petrovaradina 23 milja. Ovi stanovnici u vrijeme Osmanlija svi su bili odande ovamo protjerani, a živjeli su kao kmetov Sada su svi graničari rimokatoličke vjeroispovijedi, osim trojice. Imaju 83 lakše divene kućice, djelomice pokrivene trskom, djelomice slamom te četiri narodn selišta. Teritorij ovoga posjeda prostire se na prostoru od jednog sata hoda. S istoka mu je se Slobodnica, sa zapada Andrijevci, sjuga Vrguzovci (Kaniža), sa sjevera Odvorci. Granice su m istoka Brod, sa zapada Kobaš, s juga Dubočac a na sjeverpribližava se Đakovu. Imaju oko 30 jutara obrađenih oranica i neobrađena, plodna a ipak prilično močvarna zemljišta - nemaju nijednog rta - te oko 30 jutara boljih i bolje pripremljenih sjenokoša. Imaju ok 30 jutara jelovih i topolovih šuma za loženje, ali one nisu za bolje gradnje. Ne naziru se tragovi crkvene ili svjetovne građevine, osim skromno pokrivene i ruševne cricve Ivana Krstitelja u kojoj služe misu. Na potoku Sibinju imaju jednu potočnu vodenicu. Suma, zelenike i žironosnih, imaju oko 12 jutara. Nemaju ribnjaka niti mlaka s ribama. U svezi sa zemljištem stanovnici, kao došljaci, u početku su se međusobno parničili dijeleći je budući da ništa nisu imali, nego su biliprisiljeli služiti se zemljom svojih susjeda. Njegovu Veličanstvu stanovnici nisu ništa plaćali osim što su besplatno obavljali vojničku službu. Budući da stanovnici nisu plaćali takse za razdjelbu, o njima ništa ne znaju. Dragovoljno i sami od sebe rekli su kako su sve ove točke istinite. 3
U izvorniku stoji krivo 24.
b. God. 1730. Sibinj je imao oko 100 kat. kuća, novosagrađenu drvenu crkvu sv. Ivana Krstitelja s tri oltara: sv. Ivana, sv. Antuna Pad. i BDM. Slika sv. Ivana bila je naplatnu s obojenim okvirom. Oko crkve je bilo groblje, a uz crkvu je bio toranj sa zvonom. Župnik je bio fra Andrija Dubočaniri. Izvješće o župi iz 1734. spominje kako je župa siromašna. Tu se donosi i natpis s kamena temeljca koji je postavljen 1723., a potpisnici spomenutog izvješća su Toma Stojković i Petar Demir.4 U običajniku franjevačkog samostana u Slav. Brodu 1737. piše: "U predvečerje sv. Ivana Krstitelja večernja se (u samostanu) služi u svečanom ruhu. Na blagdan pak poglavar određuje koji će svećenici služiti misu kod kuće, a koji će ići u Sibinj, jer kada propovjednik radi propovijedi odlazi u Sibinj, tamo odlazi i puk, i zbog toga kod kuće nema propovijedi, osim ako je to moguće"5 Izvješće 1746. opširno opisuje sibinjsku crkvu i župu koju su služili franjevci iz Kraljeve Sutjeske u Bosni. Crkva je prostrana, dimenzija oko 22x8 m, nanovo obijeljena, lijepo opremljena. Imala je troja vrata, kor, četiri oltara: sv. Ivana Krstitelja, BDM, sv. Franje Asiškog, sv. Antuna Padovanskog. Na lijevoj strani bila je kapela čudotvorne Gospe, s kipom, sagrađena prilozima darovatelja. Uz crkvu je toranj sa dva zvona, a oko crkve groblje s dva ulaza, prostrano, očišćeno i ograđeno. Na obližnjem brežuljku bila je drvena kapela sv. Marka. Za uređenje crkve i namještaj posebice je zaslužan bosanski provincijal fra Filip Lastrić Oćevac. Pored kuće je i kapela sv. Sebastijana i Roka, sa svim potrebnim priborom za misu. Selo je imalo 103 kuće, 163 obitelji i 820 katolika. Župnik je fra Franjo Lašvanin član franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci. U župi su živjele dvije djevice: Ana Tometinović i Klara Andrašević, s jednostavnim zavjetima čistoće, koje su vrlo vrijedno služile crkvi i brinule se za njezinu urednosti God. 1758. u crkvi je kip sv. Ivana Krstitelja, slika sv. Josipa, te kipovi sv. Antuna pustinjaka i sv. Roka. Na tornju su bila tri zvona težine od oko 85,60 i 40 kg. Župu je 13. srpnja 1756. fra Ivan Sobota, predao svjetovnom svećeniku vlč. Luki Mikčeviću, rodom iz Kostajnice.7 God. 1760. Sibinj je imao 116 kuća, 141 obitelj i 752 katolika. Kućedomaćini su bili: Ivan Barjaktarović (1,7), Ivan Bajan (1,4), Antun Blažanović (1,3), Ilija Basanović (3,9), Ivan Carević (2,5), Ivan Doberđalić (1,5), Ivana Diaković (-,4), Tadija Dragojević (1,9), Matija Dorentić (-,5), Marko Dubravac (1,3), Mijo Demirović (1,4), Lovro Erak (1,8), MarijaErak (-,4), Kata Gerćić (,2), Ivan Gerćić (1,8), Jakov Gerćić (1,5), Franjo Gelekinac (1,4), Matija Gelekiiiac (1,4), Klara Gelekinac (-,2), Petronila Gnjavić (-,2), Nikola Gnjavić (1,2), Matija Gavrilovac (1,9), Anto Horvat (1,6), Nikola Jurić (1,2), Ilija Jurić (1,3), Ivan Juretić (3,129, Petar Juretić (3,7), Jeronim Jurić (1,5), Pavao Ivandić (1,15), Matija Ibrišinović (2,11), Ivan Jelić (1,4), Ivan Kovačić (2,9), Jakov Koceljević (1,8), Mato Koceljević (1,3), IvanKoceljević (1,3), IvanKitanović (1,6), Jakov Marianović (1,7), Petar Mijaljević (1,4), Nikola Matošević (1,4), Ilija Mijaljević (1,5), Janja Mijaljević (-,6), Ana Marianović (-,3), Bartol Paropović (1,7), Pavao Sekulić (1,3), Ilija Škuljević (2,9), Justina Škuljević (-,3), Marko Soljanšević (1,6), Mijo Radinić (1,8), Petar Stojaković (1,3), Ivan Stivić (1,8), Anto Travar (1,3), Mijo Travar (1,4), Ivan Tadić (1,6), Matija Tominović (2,9), Petar Tominović (3,11), Josip Topalović (1,8), Mijo Šivan (1,3), Iva Zečević (-,8), Anto Čerljenović 4
Usp. Sršan (1995), 64s. Usp. NAZ Prot. 29/1, 56. U to vrijeme brodski gvardijan bio je fra Marko Gabrilović iz Sibinja. Usp. Kronika I (1995), 43,61,77. 5 Usp. NAZ Prot, 29/1, 101-105. 7 U Sibinjn jc bilo 122 katoličke i 8 pravoslavnih kuća. U Kronici I (1995), 181, stoji: "20. svibnja (1767), zbog liječenja jc u ovaj časni samostan stigao mnogopoštovani gospodin Luka Mikčcvić. Braća su ga ljubazno primila i obasula ga tjelesnim i duhovnim dobročinstvima, Napokon mu jc 26. istoga mjeseca osvanuo dan vječnoga zdravlja. Naša su ga braća na svojim ramenima donijeli u crkvu i obavili sprovodne svečanosti. Želeći ispuniti njegovu želju, 27, jc svibnja u pratnji našeg brodskog župnika bio prevezen u crkvu Sv. Ivana Krstitelja u Sibinju, u kojoj je služio kao mjesni župnik, i ondje pokopan." 5
(1,3), Marko Kovaišing (1,5), Mijo Begović (4,14), Franjo Budinčević (1,5), Matija Babić (-,3) Marko Berkić (2,6), Pavao Čakmić (1,7), Ivan Čopo (1,4), Josip Bošegović (2,8), Petar Dripa (1,6), Ivan Gašić (1,6), Ivan Jagodanović (1,10), Franjo Kostić (1,5), Jakov Kostoić (1,3), Ivan Knežević (1,6), Mijo Kapraljević (1,3), Ilija Kokorlja (1,2), Ivan Lubičić (-,4), Franjo Manuetović (1,7), Ivan Marić (1,6), Josip Milković (-,1), Martin Mađar (-,2), Jakov Radaković (2,8), Josip Pauljić (2,7), Lucija Petrinović (-,5), Nikola Pandurević (2,11), Filip Stojaković (4,16), Matija Soljanac (2,7), Bartol Soljanac (3,8), Matija Fošunović (1,3), Matija Tomašević (1,4), Filip Jakobanović (1,6), Grgo Jakobanović (1,9), Nikola Mikešić (1,11), Bernardin Mikešić (2,12), Anto Fogadić (2,13), Petar Lukačević (2,16), Matija Lukačević (3,15), Juro Lukačević (2,14), Anto Lukačević (2,18), Juro Palješević (2,6), Marijan Varešković (2,10), Lucija Mikešić (-,8), Marko Mikešić (2,14), Ivan Blašić (1,6), Nikola Pačić (5,25), Andrija Andrić (2,9), Lucija Mijatović (-,3), Matija Topalović (1,5), Anto Topalović (1,4), Anto Krišto (,1), Jakov Puranović (1,5), Pavao Piljaković (1,6), Matija Piljaković (1,3), Pavao Piljaković (1,3), Nikola Radinić (1,6), Mijo Radinić (1,3) i Ivan Vajćić (3,6). U selu je bilo i 8 pravoslavnih kuća.8 Sibinj je na vojnom zemljovidu iz 1780. ucrtan u dvije sekcije, pa je svaki dio i posebno opisan: "Potoci Duboki, Sibinjski i Završki potok - od kojih prvi teče ispred sela, drugi kroz selo i treći ispod sela - dolaze iz sjevernog gorja, gdje im je izvor. U ovdašnjem području gotovo su iste kakvoće... Obližnje sjeverno gorje, djelomično prekriveno vinogradima, a dijelom pokriveno šumom, zbog svojih dubokih ponora i strmih uzvisina, nije prohodno, osim preko uobičajenih putova. Brda Selište, Bablja glava, Mikešića gaj i Dorića bjelanovac, gusto su obrasla visokim drvećem, a brda Bacovica, Ravnac i Koin i druga najvećim su dijelom obrasla gustišem, grmljem i s ponešto visokih stabala. Uzvisina Sv. Marko, na kojoj se nalazi nekoliko vinograda, dominira nad ravnicom sela, a uzvisinom opet dominiraju brda Koin i Prasak. (...) Crkva i satnički stan u selu izgrađeni su od kamena, a crkva sv. Bartola izvan sela te župni dvor samo su drvene građe." Istočni dio sela ovako je opisan: "U Završki potok, uzvodno od njegova izvora u šumi ispod brda Bjelica zvana Lužnjak, u ovdašnjem kraju uviru različiti drugi mali potoci, koji vode prema sjeveru... Njegova je voda pitka... Brdovita šuma prema sjeveru, u kojoj je brdo Mladi gaj najviši brežuljak, visoka je i mladim raslinjem gusto prorasla. (...) S goletnih grebena brjegova Karlovica i Šišalovac, a osobito s brda Kukman, vinogradima obraslog, pruža se dobar pogled na veliku udaljenost... Brdo Sv. Marko dominira nad ovim dijelom sela. (...) Crkva na zemaljskoj cesti i kapela na brdu Šišalovac, obje nazvane Sv. Luka, izgrađene su od drveta."9 Sadašnja župna crkva sagrađena je 1768, a 1889. na groblju kapela sv. Mateja, apostola. God. 1837. Sibinj je imao 1039 stanovnika,101857.826,1890.855,1931.1515,1953.1552," a 1991. 2226 stanovnika. Pavičić tvrdi kako su se koncem XIX. st. u Sibinj doseljavali Ličani i Gorani pa su oni sredinom XX. st. činili trećinu pučanstva.12 20.11. SLOBODNICA Naselje se nalazi na nešto povišenom zemljištu savske nizine između autoceste i rijeke Save, 6 km zapadno od Slav. Broda a 3 km južno od Sibinja, 92 m n/m. Slobodnica je u srednjem vijeku pripadala crkvenom posjedu Brišćana. Poslije su tim posjedom upravljali Berislavići. Spominje se 1428. i 1464. god.1 Krajem srednjeg vijeka selo se 8
Usp. NAZ Prot. 30/11, 260-265; popis, kut. 89, nepaginirano; 32/IV, 140" HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 34s, 4ćs. 10 977 katolika, 61 pravoslavnih i 1 protestant. Usp. Schematismus deri (1837), 38. " Usp. Korenčić (1979), 646. 12 Usp. Pavičić (1953), 268. ' Usp. Csanki (1894), 427; Bosendorfer (1994), 152; Marković (1994), 154.
spominje kao malo trgovačko mjesto sa svojim povlasticama, sloboštinama, pa je, vjerojatno, po tome i dobilo ime. U osmansko doba stanovnici su ostali na svojim imanjima pa su tako preživjeli to razdoblje. U komorskom popisu 1698. Slobodnica je ovako opisana: a.21) Imena stanovnika i podložnika: Grga Colić, sin 1, kći 1, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 5, košnica 4, kopač vinogr 1, jutara pšenice 3, jutara ječma 3. Franjo Starek, sinova 2, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 5, košnica 3, kopača vinograda 5, jut pšenice 4, voz sijena 1. Đuro Saronić, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, kopač vinograda 1, jutara pšenice 3, vozova sije 2, najamnik 1. Ivan Fligič, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 3, košnica 2 kopača vinograda 3, jutara pšeni 3, vozova sijena 2, najamnik 1. Franjo Milić, sinova 2, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 6, košnica 2, kopača vinograda jutara pšenice 6, vozova sijena 2, najamnik 1. Grga Matanćić, kći 1, volova 4, krava 2, junadi 4,, svinja 6, košnica 2, kopač vinograda 1, ju pšenice 4, jutro ječma 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Nikola Ostoćić, sin 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 5, košnica 2, kopač vinograda 1, jutar pšenice 3, vozova sijena 3, najamnik 1. Đuro Colić, sinova 2, kćeri 2, konj 1, volova 2, krava 3, junadi 5, svinja 8, košnica 4, kopač vinograda 2, jutara pšenice 4, jutara ječma 2, vozova sijena 3. Miho Đeneckić, sinova 2, kćeri 2, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 8, košnica 5, kopača vinograda 3, jutara pšenice 2.5', jutrao ječma 0.5, vozova sijena 2. Mato Sesarković, sin 1, kći 1, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 10, košnica 4, kopača vinogr 3, jutara pšenice 4, voz sijena 1, najamnik 1. . VidakBerzić, sinova 2, kći 1, ovaca i koza 6, svinja 1, košnica 1, kopač vinograda 1 jutro pšen Brnjak Svetić, sinova 3, kćeri 2, krava 2, junadi 4, svinja 1, košnica 2, kopača vinograda 2 vozova sijena 2. Martin Tuknić, sinova 2, krava 1, junadi 2, svinja 2, košnica 2, jutara pšenice 3, najamnik 1. Miho Babić, sin 1, kćeri 3, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 4, svinja 2, košnica 2, kopača vinograda 3, jutara pšenice 4, vozova sijena 3. Anton Colić, sinova 2, vol 1, ovaca i koza 6, svinja 2, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2. Miho Greganin, konja 2, volova 3, krava 4, junadi 6, svinja 2, kopača vinograda 3, jutara pšenice 4, jutro zobi 1, vozova sijena 3, najamnik L Marin Cigićsin 1, voli, krava 1, junadi 2, svinja 2, košnica 2, kopača vinograda 2, jutro pšeni 1, voz sijena 1, najamnik 1. Stepan Vinković, sin 1, vol 1, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 3; svinja 7, košnica 4, kopač vinograda 1, jutara pšenice 3.5, vozova sijena 3, najamnik 1. Blaž Janković, vol 1, krava 1, june 1, svinja 4, košnica 4, kopača vinograda 2, voz sijena 1 najamnik 1. Grga Pavišćić, sin 1, kći 1, vol 1, Icrava 2, junadi 4, svinja 4, košnica 1, kopača vinograda jutara pšenice 2, najamnik 1. Brnak Prihćić, sin 1, vol 1, krava 2, junadi 2, svinja 1, košnica 3 jutara pšenice 2. Pavo Đukić, vol 1, krava 2, june 1, ovca 1, svinja 4, košnica 8, kopača vinograda 3, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, vozova sijena 2, najamnik 1. 1
Mažuran (1988), 170-173. Prijevod s latinskog jezika. U izvorima stoji: Z!obodnycza (1428), Zlobothnycha (1464), Szlobodnicza (1698).
Franjo Mikić, sinova 2, kći 1, volova 2, krava 2, junadi 2, ovaca i koza 6, svinja 10, košnica kopača vinograda 3, jutara pšenice 5, vozova sijena 3. Tomo Milanović, sin 1, kći 1, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 3, ovaca i koza 6, košnica 4 kopača vinograda 3, jutara pšenice 4, vozova sijena 3, najamnika 2. Grgić Berišić, sin 1, voli, krava 2, junadi 2, svinja 4, košnica 3, kopač vinograda 1, jutara pšen 2, voz sijena 1, najamnik 1. Milić Vućetić, sin 1, vol 1, krava 2, junadi 3, svinja 3, košnica 2, kopača vinograda 3, juta pšenice 3, vozova sijena 3, najamnika 3. Ukupno: sinova 30, kćeri 17, konja 6, volova 36, krava 46, junadi 69, ovaca i koza 28, svinja košnica 77, kopača vinograda 52, jutara pšenice 74.5, jutara ječma 7.5, jutro zobi 1, vozova sije 79, najamnika 20. 2) Svi gore spomenuti želi živjeti vojničkim životom i držati oružje. Grga Colić, Franjo Mikić s ostalim, poslije prisege, rekli su: Ovi graničarski stanovnici nisu sposobni obrađivati svoje seljačko gospodarstvo i svoju zemlju zato ne traže druga susjedna; dapače, njihovo zemljište koriste susjedna sela. Ovaj posjed baštin su od svojih pređa, a ne nekom doznakom, i zato do sada nisu ništa plaćali uime poreza ili nameta na zemlju. Gospodin pukovnik Giba sudac je ovim stanovnicima i od njih ne prima nikakvu naknadu. Samo i jedino je 1694. g. cijelo selo, po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe, platilo istom gospodinu pukovniku Gibi 32 florina vojnice, bez priznanice. Drugih nikakvih obveza niti nameta do sada nisu plaćali. Brodskom prekosavskom zapovjedniku moraju godišnje, bez naknade, davati tri kosca, te neprestance ići na straže i besplatno obavljati vojničku službu. Za brodsku tvrđavu svaka kuća mora nasjeći, dovući i ukopati 15palisada. Isto tako moraju godišnje besplatno davati 20 radnika, isto toliko dana, bez ikakve naknade i hrane. Svake godine moraju iz Osijeka dovlačiti hranu i lakše streljivo bez novčane naknade; poneka im se, ipak, dadne sijeno i kruh. Za sve ove radove stanovnicima nikada ništa nije plaćano. O smetnjama komorskim službenicima stanovnici ne znaju ništa. 3) Ovo mjesto nalazi se u poplavnom, barovitom a nizinskom predjelu rijeke Save. Selo se od pamtivijeka zvalo Slobodnica. Udaljeno je od Broda sat hoda, od Osijeka 10, a od Petrovaradi 23 milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, sada su svi graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju 263 osrednjih kućica sagrađenih od prikladna diveta, pokrivenih djelomice trskom, djelomice slamom, te tri i pol narodna selišta. Teritorij ovoga posjeda prostire se uokolo na prost jedne ugarske milje. S istoka mu je pusta Greda4, sa zapada Sibinj, s juga selo Varoš5, sa sjever međi s Brsanicom6. Granice su mu: s istoka Brod, sa zapada Dubočac, sjuga Tešanj; na sjeveru dodiruje granice Požege. Ima oko 150 jutara obrađenih oranica i neobrađene zemlje, a polovica je izložena poplavi; oko 10 jutara djelomice obrađenih a djelomice pustih rtova, te oko 20 jutara boljih sjenokoša. Ima ol 250jutara šuma za loženje i lakšu gradnju, najčešće johovina.
3 4
U izvorniku greškom stoji 10. Danas, vjerojatno, rudina Ogrcdak. ' Brodski Varoš, sastavni dio Slav. Broda. Nepoznat lokalitet.
Ne naziru se tragovi crkvene niti svjetovne građevine. Ima tri potočne vodenice na potoku Rečici. Ima oko 100 jutara žironosnih šuma, hrastovih i zelenike, do sada slobodnih odžirovine Ima obilje ribnjaka i bara u kojima tokom izlijevanja Save ima riba i drugoga. Osmanski gospodar bio je brodsla spahija Begović kome su godišnje morali kupiti konja za 20 florina, i svaki je stanovnik tijekom godine tri dana morao besplatno raditi, a isto tako morali su dati oku i pol maslaca. Istom osmanskom gospodaru davali su desetinu od svih proizvoda na koje se ona odnosila. Osmanskom caru svaka je kuća davala 3 florina te su bili prisiljeni obavljati tekuće radove na mostovima prema Osijeku i drugo. Njegovu Veličanstvu, osim nameta što su dali 1694. g. u vrijednosti 32 florina te obveze besplatno vršiti vojničku službu, drugo nisu plaćali. Stanovnici tvrde kako im je to odredio gospodin pukovnik Giba. Stanovnici skupa sabrani, za opisane točke, dragovoljno su rekli da su posve istinite. b. God. 1730. Slobodnica je imala oko 25 kat. kuća, a služili su je brodski franjevci. U njihovu običajniku iz 1737. - što znači daje prakticirano od davnina - piše da jedan svećenik zbog uskrsne ispovijedi treba četvrte korizmene nedjelje ići u Slobodnicu, po mogućnosti za misu na sv. Filipa i Jakova, "održi misu i obavi blagoslov prema seoskom običaju na dan Uzašašća", na svetkovinu sv. Klare, na blagdan sv. Katarine te za Božić.7 God. 1758. opisana je kapela u Slobodnici, sagrađena od hrastovih greda, dimenzija oko 14x6 m, sa dvojim vratima, korom i tri oltara: sv. Marka, sv. Klare, sv. Katarine Bolonjske. Imala je toranj s dva zvona od oko 40 i oko 20 kg.8 God. 1760. u Slobodnici su bile 72 kuće, 121 obitelj i 741 katolika, a kućedomaćini su bili: Andrija Matanović (4,20^, Ivan Frajnković (1,6), Petar Janković (1,8), Nikola Kovaćević (3,26), Ivan Stanić (-,3), Marija Sesarković (-,5), Matija Stivić (2,9), Pavao Bemetić (1,7), Marin Stanić (1.7), Marko Štivić (2,10), Jakov Hervatović (2,14), Ilija Đurđević (1,6), Đuro Diaković (3,18), Jakov Diaković (1,10), Stjepan Babić (1,3), Stjepan Starić (1,7), Luka Fuković (2,11), Stjepan Pelanović (1,15), Tadija Kolić (1,4), Stjepan Kolić (2,8), Eva Paulović (,6), Mijo Franjetić (3,1Č), Marko Damić (3,15), Stjepan Priznić (1,6), Antun Milić (1,12), Blaž Fligić (2,9), Marin Fligić (2,14), Jakov Fligić (2,6), Josip Marićević (2,11), Đuro Marićević (3,9), Andrija Vukotić (3,13), Martin Vukotić (2,11), Stjepan Filočević (1,13), Marin Janćetić (3,16), Martin Vinković (3,9), Antun Vinković (1,8), Bartol Vinković (1,8), Marin Vinković (3,11), Marija Vinković (-,4), Josip Rakić (1,6), Adam Vinković (1,3), Mijo Knežević (2,10), Antun Knežević (2,12), Stjepan Domankušić (2,14), Franjo Šimenićić (2,11) Grgo Đukić (2,7), Martin Đukić (1,10), Antun Bilić (2,8), Stjepan Bilić (1,6), Marin Matačević (3,15), Mijo Gardić (1,6) Ivan Karagić (1,5), Kuzma Horvatović (1,6), Pavao Horvatović (1,3), Mato Mišković (1,4), Ivan Filagić (1,9), Filip Pavočević (1,11) Franjo Pavočević (-,6), Gabrijel Frajnković (2,13), Stjepan Matanović (2.8), Luka Škarojnić (1,4), Tomo Mikić (1,10), Ivan Mikić (5,32), Stjepan Domankušić (5,28), Karlo'Mikić (-,11), Ivan Frajnković (1,8), Marin Kovaćević (5,36), Šimun Vukotić (1,9), Marko Franjetić (2,12), Kuzma Tomašović (2,10), Andrija Blažević (1,5) i Mato Kargić (1,7). God. 1769. Slobodnica je imala 71 kuću, 161 obitelj i 662 katolika.'' Uz vojni zemljovid iz 1780. o Slobodnici piše: "Mali potok, koji ovamo teče, gubi se u ovdašnjim poljima, sadrži malo vode, ljeti je većinom suh... Potok Mrsunja... zbog duboko
7
Kronika I (1995), 51, 55, 57, 63, 69, 71. Usp. NAZ Prot. 29/1, 64, 96; 30/11, 277s, " Usp. NAZ popis, kut. 89, 157-159; 32/IV,-124.
x
muljevita dna u ovom području može se prelaziti samo za niskog vodostaj a po prolaznoj stazi od Kaniže prema Brodu. Bara s ove strane potoka, na livadi koja pripada selu, i dvije barske grabe, s obje strane povišenog polja zvanog Kovačica, prohodne su... tamo gdje za lijepa vremena budu djelomično suhe... Kad se pak pri porastu vodostaja Save potok Mrsunja izlije, spomenuta bara i barske grabe budu sasvim preplavljene i potpuno neprohodne od 8 dana do 24 dana, a ako izljevanje Save pogorša poplavu, potpuno su neprohodne tri do četiri tjedna pa i dulje. Male šumske površine u blizini sela i na polju Kovačica obrasle su mladim hrastovima. (...) Put za Brod kroz barovitu seosku livadu i dalje prema Brodu preko bare Jelas većinom je vrlo teško prohodan lakim kolima, a za dugotrajno loša vremena neuporabljiv.:.."10 God. 1789. u Slobodnici je osnovana župa. Crkva sv. Marka početa je graditi 1830. U Slobodnici je 1837. bilo 977 katolika,fi 1857. 916, 1890. 845,, 1931. 881, 1953. 921,12 a 1991. 1302 stanovnika. Početkom XX. st. u selo je doselilo nešto Ličan a.13 20.12. ZAVRŠJE Selo se nalazi s desne strane potoka Kapraljevca, 8 km sjeverozapadno od Slav. Broda, na desnom odvojku s regionalne ceste između Bartolovaca i Sibinja, 119 m n/m. Ponad sela otkrivena je jedna rimska stražarnica koja je kontrolirala prolaz trgovačkih karavana ovdašnjom okolicom. U osmansko doba Završje se spominje 1545. kao selo brodskog kadiluka u vrhovačkoj nahiji. U komorskom popisu 1698. Završje se spominje ali nije opisano.1 U kanonskim izvješćima selo je uključeno u Sibinj. Ipak u katastarskom planu Sibinja 1781. vidi se kolnik za Završje, a 1858. selo se spominje skupa sa Sibinjem.2 God. 1890. Završje je imalo 199,1921.195,1948. 322,1961/324,3 a 1991. 348 stanovnika.
111
HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 64s. " Usp. Schematismus cleri (1837), 37; (1873) 31; (1928), 59. ' 12 Usp. Korenčić (1979), 646. 13 Usp. Pavičić (1953), 268s. U Kronici Franjevačkog samostana, IV (1879.-1932.) (rukopis) str. 122. piše: "Ovog proljeća 1902. počeli su se naseljavati u okolicu brodsku, Galcijani, grkokatolici većinom, i to u tolikom broju da im jc bio potreban duhovni pastir. Stoga jc Biskupija križevačka obnovila i podigla Vikarijat osječko-bački, a imenovan je vikarom gosp. Kocak, prije bivši tajnikom biskupa križevačkog presv. gosp. Drohobeckog. Sjedište toga generalnog vikara rcv. dom. Kocakova jest grad Brod, u privatnoj kući. Vjernici su njegovi po okolišnih župa raštrkani. Ima ih: u župi brodskoj, garčinskoj, trnjanačkoj, andiijevačkoj, u podvinjskoj, Podcrkavlje, Sibinj, orijevačkoj, bebrinskoj, kanižkoj, šumeostkoj itd.". Župe su ustanovljene: Sibinj 1908., a crkva Uspcnijc Presv. Bogorodicc sagrađena 1953.; Kaniža, ustanovljena 1908. a crkva Rođenja presv. Bogorodice sagrađena 1936. god. Usp. Draganović (1975), 181s. 1 Usp. Šabanović (1982), 219; Mažuran (1988), 199. Tu piše Zavcrczy (1698). 2 Usp. Marković (1994), 48, 166s. 3 Usp. Korenčić (1979), 647.
XXI. OPĆINA SIKIREVCI
21.1. JARUGE Jaruge se nalaze 32 km istočno od Slav. Broda, 3 km zapadno od Sikirevaca, nedaleko od rijeke Save, 87 m n/m. U srednjem vijeku blizu Samca bila je važna skela, zvana Mihaljevački brod, preko koje je tekao veliki promet iz Slavonije u Usoru i dalje u Bosnu. Da bi taj važni put zaštitili od osmanlijskih provala, Berislavići su oko 1500. sagradili tvrđavu Jarki (Arky) koja je kasnije pripadala vlastelinstvu Gorjanskih (ogranku Banica). Osmanlije su je zauzeli u jesen 1536. kad i srednju Slavoniju od Cernika do Požege.1 U popisu naselja 1698. Jaruge se ne spominju, a 1730. selo je imalo 28 kat. kuća i drvenu kapelu sv. Marka evanđeliste. Izvješće 1734. kao predstavnici sela potpisali su Bartol Đuričević i Blaž Milošević.2 God. 1746. selo je imalo 29 kat. kuća i 221 katolika, a za kapelu su nabavili zvono od oko 25 kg. Prema izvješću 1758. kapela je posvećena Glavosjeku sv. Ivana Krstitelja. Tu se ističe kako im je lakše i zgodnije ići u Kopanicu nego u Svilaj, Groblja nisu imali niti su ga - kako stoji u izvješću - zbog poplava mogli imati, pa su se sahranjivali u kopaničkom groblju Gradac. God. 1760. Jaruge su imale 34 kuće, 34 obitelji i 246 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Stjepan Marćikić (-,10), Mijo Obterkić (5,18), Petar Obetrkić (2,9), Franjo Ulamiić (2,13), Ivan Vidaković (2,13), Blaž Begmetić (-,4), Petar Gabrić (-,5), Marko Tukarević (-,3), Matija Brentić (1,3), Đuro Tomić (1,11), Ivan Živković (-,6), Ivan Jurković (-,3), Petar Brentić (-,4), Jakov Perger (1,8), Stjepan Radić (1,8), Mijo Mikoševac (1,7), Anto Tukarević (1,7), Petar Đurković (1.3), Ilija Deanović (-,4), Marko Živković (-,5), Ivan Deanović (1,9), Andrija Deanović (1,5), Ivan Štivić (1,10), Matija Đurićković (1,9), Andrija Granić (1,10), Anto Granić (1,7), Matija Karčević (1,9), Mijo Dukić (1,6), Filip Dukić (2,8), Jakov Kovaćević (1,5), Đuro Đurićković (1.4), Ivan Torakćić (1,5), Anto Iđaković (1,8), Ivan Vlainić (1,7). U sljedećem izvješću (1765.), zbog spomenutih razloga, Jaruge su bile pripojene kopaniČkoj župi, a crkvenjak je bio Marijan Degmećić.1
' Usp. Bosendorfer (1994), 180; Pavičić (1953), 236, 257, 263; Bojanovski (1981), 11, bilj. 3. U izvorima stoji: Jaruge (1730). Usp. Sršan (1995), 75. 3 Usp. NAZ Prot. 29/1, 55, 100; 30/11, 222; popis, kut. 89, 192s. Ima i drugi popis, nešto izmijenjen, str. 205s; 31/111, 35. 2
Uz vojni zemljovid iz 1780. o Jarugama piše: "Rijeka Sava nizvodno od čardaka Petraševac široka je 340 koraka, a ovdje u okolici stražarnice Brdarica do čardaka Zorica široka je 330 koraka. Njezina ovostrana strma obala, visoka šest stopa, dominira nad visokom, gustom Šumom obraslom obalom na turskoj strani. Barska graba Berava bila je prije natapana pri porastu vodostaja Save. Nakon izgradnje nasipa na toj rijeci, čime je spriječeno njezino izlijevanje, više ne dobiva vodu iz te rijeke. Stoga je ljeti kod sela često potpuno suha i prohodna. No, gdje se kroz barsku grabu Moravnik spaja s Mostavnikom, samo rijetko presuši, pa je na tom području neprohodna, osim preko drvenog mosta. Među poznatim močvarama, koje se protežu prema sjeveru, sve do puta koji odavde vodi do Prnjavora, najveća je stalna močvara Gakova. Ona se nikad ne može prijeći. Otkad je izgrađen nasip ostale močvare ljeti presuše... Nakon što presuše, koriste se kao seoske livade."4 Kad je 1789. osnovana župa u Sikirevcima, njoj su pripojene Jaruge. God. 1837. selo je imalo 3675,1857. 320,1890. 324,1931. 360,1953. 376,6 a 1991. 679 stanovnika. God. 1865. u selu je sagrađena crkva Gospodinova Uzašašća.7 21.2. SIKIREVCI
Sikirevci se nalaze između rijeke Save i autoceste, 35 km jugoistočno od Slavonskog Broda, na regionalnom putu u smj eru Slav. Samca, 87 m n/m. Selo se u srednjovjekovnim izvorima ne spominje. U osmansko doba spominje se 1545. kao varoš u brodskom kadiluku,1 što daje naslutiti da je i ranije postojalo. U prvom popisu župa Bosne Srebrene Sikirevci su župa koju služe franjevci modričkog samostana.2 Biskup fra Tomo Ivković sikirevačku župu naziva Rastićem - jer su se vjernici najčešće sastajali na spomenutom groblju - i tu je on (1630.) krizmao 650 katolika.3 Biskup fra Jeronim Lučić u svom izvješću piše: "Pomoću Božjom vrlo dobro i uspješno smo se 20. listopada 1637. čamcem prevezli preko rijeke Save u mjesto koje se zove Sikirevac i to uspješno, bez ikakve smetnje i zapreke i tako sretno izišli iz Bosanskog Kraljevstva i prešli u Kraljevstvo Slavonije, gdje su nas vjernici dočekali vrlo pobožno, izašavši pred nas sa pjesmama, duhovnim pohvalama i procesijama."4 U komorskom popisu 1698. Sikirevci su ovako opisani: a. 5 1) Imena stanovnika i podložnika: lakša Jarišić, sinova 2, vol 1, krava 2, junadi 2, svinja 10, košnica 3, jutara pšenice 2, vozova sijena 3, najamnik 1. Marian Benaković, ovaca i koza 6, svinja 3, njamanik I Franjo Marković, kći 1, krava 1, june 1, ovaca i Jcoza 5, svinja 2, košnica 3, jutara pšenice 0. voz sijena 1, najamnik 1. Martin Dorić, kći 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 6, svinja 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1.
4
HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 118. 358 katolika i 9 pravoslavnih. Usp. Schematismus (1837), 31. O Jarugama usp, Mijo Živković "Jaruge poslije oslobođenja Slavonije od Turaka", Đakovački vezovi, Prigodna revija, Đakovo, 1997,42-46. fl Usp. Korenčić (1979), 645. 7 Usp. Schemathmus (1873), 26; (1928), 50. 1 Usp. Šabanović (1982), 219. 2 Usp. Zirdum (1982b), 188; Pandžić (1965), 222. 3 Usp. Draganović (1934), 77.1 Maravić 1648. župu naziva Rastićem. 4 Draganović (1982), 88. 5 Mažuran (1988), 128-131. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Sichireuaz (1623), Sikirevaz (1637), Szekirevacz (1698), Szekirievacz (1730), Sikirevac (1760). 5
Petar Banaković, kći 1, krava 1, june 1, svinja 1, košnica 2, jutro pšenice 1. Đura Dimšić, kći 1, ovaca i koza 4, svinja 3. Jakša Simićović, sinova 2, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, košnica 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1 Mato Nikolić, kći 1, vol 1, ovaca i koza 3, košnica 4, voz sijena 1, najamnik 1. Ivan Galović, sinova 2, kći 1, volova 3, krava 2, junadi 3svinja 2, jutara pšenice 2, vozova sijen 2, najamnika 2. Miho Galović, sinova 2, ovaca i koza 4, vozova sijena 2. Mato Beneković, košnica 3. Martin Živić, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1. Grgo Jarić, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 1, jutro pšenice 1, najamnik 1. Nikola Rakićić, sinova 2, krava 1, june 1, svinja 1, jutro pšenice 1, najamnik 1. Franjo Lućić, sinova 3, voli, krava 2, junadi 3, svinja 4, jutro pšenice 1, najamnik 1. Marko Dievšić. Nikola Vukadinović, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, košnica 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Sekan Tomić, ovaca i koza 5, košnica 1, jutara pšenice 2. Mato Živković, sin 1, ovaca i koza 2, svinja 1, košnica 2. Mato Lović, sin 1, ovaca i koza 2, košnica 2, jutara pšenice 2, najamnik 1. Nikola Milusućanin, ovaca i koza 2. Martin Belgradac, sin 1, košnica 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Ivan Brodac, sin 1, svinja 1, jutro pšenice 1. Mata Pianćić, sin 1, ovaca i koza 3, svinja 1, košnica 1, jutro pšenice 0.5, voz sijena 1. Đurka Koprina, kći 1, vol 1, ovaca i koza 3, svinja 1, košnica 3, jutro pšenice 1, vozova sijena Jurica Valković, sin 1, vol 1, krava 1, june I, jutro pšenice 1, vozova sijena 2. Andria Dianović, vol 1, ovaca i koza 4, košnica 4, jutro pšenice 1, vozova sijena 3, najamnik 1 Marian Dianović, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, košnica 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamni Janko Vuinović, sin 1, kći 1, volova 2, krava 1, junadi 2, ovca 1, svinja 1, košnica 1, kopa vinograda 1, jutara pšenice 3. Grgo Vuinović, sinova 2, volova 2, krava 1, june 1, svinja 1, jutro pšenice 1.5. Marin Jakić, kći 1, krava 1, june 1, svinja 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Nikola Franćić, junadi 2, jutro pšenice 0.5. Tadia Jelešić, kći 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 0.5. Miat Svetanović, sinova 2, krava 1, june 1, jutro pšenice 0.5. Ukupno: sinova 27, kćeri 12, volova 16, krava 21, junadi 24, ovaca i koza 52, svinja 24, košn 36, kopač vinograda 1, jutara pšenice 30, vozova sijena 24, najamnika 136. 2) Ovi pogranični stanovnici žele dragovoljno vršiti vojničku službu. Osobno nazočni Martin Simić, Jakša Jarić, Marian Dorić, poslije prisege, rekli su; Ovi stanovnici, zbog nedostatka radne stoke i oskudice u ljudstvu, nisu sposobni obrađivat svoje seosko gospodarstvo i zemlju pa zato ne traže druga susjedna zemljišta. Ovaj su posjed stanovnici baštinili od svojih pređa, a ne doznakom nekih komorskih službenika, te do sada n plaćaju poreza niti nameta na zemlju. Gospodin pukovnik Giba glavni je sudac ovim stanovnicima a onda vrhovni zapovjednik straža Malenić. Oni besplatno vrše pravne usluge. Budući da su stanovnici do sada živjeli s vojničkim povlasticama, nisu davali vojnice niti nameta, niti išta što bi to nadomještalo. Ovi stanovnici plačući otkrivaju, osim što su do sada bili dužni neprestano besplatno obavlja h
U izvorniku, greškom, stoji 4.
vojničku službu, da su tijekom godine trpjeli u svojim privatnim poslovima velike štete i izdatke prilikom dolaska i odlaska carske vojske. Tako slično, zbog vrlo čestih upada Osmanlija, prisil su napuštati te obnavljati svoja prebivališta. Tijekom utvrđivanja brodske tvrđave stanovnici ovoga posjeda morali su nasjeći i odvući 500 većih palisada. Isto tako, morali su tijekom ljeta neprestano davati tri radnika bez novčane naknade, ali uz dostatno kruha. Po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe moraju, prema potrebi, bez ikakve naknade voziti carske živežne namirnice i streljivo iz Osijeka u Brod, na savske granice. Za navedene kmetske i vojničke radove stanovnicima nije ništa plaćano. O brodskim komorskim službenicima stanovnici ponešto dobro znaju, ali ipak ne znaju glede njihovih stvarnih zapreka. 3) Ovo mjesto smješteno je među voćnjacima, a njihov je teritorij između bara i suha zemljišta. Zove se Sikirevac. Udaljeno je od Broda 4, od Osijeka 8, a od Petrovaradina 15 milja. Svi ovi stanovnici u osmansko doba bili su kmetovi jednog osmanskog posjednika koji je stanovao u ovom mjestu; sada su svi graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Selo ima 34 bolje kućice načinjene od šiblja, oblijepljene glinom, djelomice pokrivene trskom djelomice Ijesama (drvenim pleterom). Ima jedno cijelo narodno selište. Teritorij ovog posjed prostire se na prostoru jedne ugarske milje. S istoka mu je Babina Greda, sa zapada selo Beravci, juga preko Save pusta Crkvina, sa sjevera međi selom Gundincima. Granice su mu: s istoka Nijemci, sa zapada Brod, s juga preko Save pusta utvrda Modriča, sa sjevera približava se Đakov Ovome selu pripada 150jutara boljih oranica i neobrađene zemlje, koju izlijevanje Save običaj poplaviti - rtova nema - te oko 30 jutara sjenokoša koje, kao što je spomenuto, poplava običaje uništiti. Ima oko 200jutara šuma za loženje i lakše gradnje, najčešće su tisove i jelove. Na drugoj strani Save, na povišenu zemljištu, nalazi se porušena utvrda Sikirevac, odatle su vrijeme prenošenja, ostavili to ime. Vodenica, niti tragova njihovih uz Savu, nemaju. Ima oko 50 jutara žironosnih šuma i zelenike do sada slobodne o žirovine. Imaju puno bara koje nemaju riba, ali vrve kornjačama. U osmansko doba u ovom je mjestu bio prijevoz (skela) i pristojba koju je naplaćivao jedan osmanski povjerenik, a o vozarini stanovnici ne znaju. Osmanski gospodar ovoga posjeda bio je Aksenić-aga sikirevački, kome kao naknadu stanovnici nisu ništa plaćali, nego su, kao naknadu, bili dužni raditi na skeli. Do sada uopće nisu plaćali nikakve desetine. Osmanskom caru kao naknadu svaka je kuća godišnja morala platiti 3 florina, te besplatno obavljati tekuće poslove na mostovima prema Osijeku i skeli. Njegovu Veličanstvu osim stalne vojničke službe i kmetskih obveza, koje su do sada besplatn bili dužni obavljati, drugo nisu plaćali. Do sada nikakve vojnice nisu plaćali. Ove gore, opće i pojedinačno iznesene točke, stanovnici su dragovoljno potvrdili i zasvjedočili. b. God. 1730. Sikirevci su imali oko 30 katoličkih kuća i novu kapelu sv. Nikole. Izvješće (1734.) ispred sela potpisali su desetar Petar Živić i Ivan Rakitić. God. 1746. selo je imalo 41 kuću i 398 stanovnika, a za kapelu su nabavili zvono od oko 20 kg. Crkvenjak je bio Bartol Galović. Sahranjivali su se u šamačkom groblju. God. 1760. Sikirevci su imali 81 kuću, 129 obitelji i 844 katolika. Kućedomaćini su bili: Marijan Galović (5,23), Andrija Galović (1,12), Amboža Galović (1,8), Ivan Galović (1,7), Antun Galović (2,8), Antun Nikolić (6,22), Josip Nikolić (2,9), Đuro Nikolić (1,8), Augustin Nikolić (2,21), Marko Rakitić (3,16), Blaž Rakitić (2,12), Bartol Rakitić (1,9), Matija Rakitić (2,159, Pavao Rakitić (4,26), Petar Rakitić (1,7), Nikola Rakitić (2,10), Marijan Jorić (2,9), Grgo Jorić (1,8), Marijan Jorić (2,9), Blaž Jorić (1,9), Mijo Jorić (1,9), Ilija Jorić (1,8), Živko Jorić (1,9),
Tomo Jorić (2,10), Martin Jorić (2,14), Đuro Galović (2,10), Jakov Galović (1,5), Pavao Galović (1,7), Đuro Marković (1,3), Franjo Bileokopić (1,5), Mato Marković (3,14), Luka Marković (2,11), Martin Marković (3,21), Marijan Prakaturić (1,6), Marijan Dimćić (1,7), Bartol Prakaturić (1,6), Marko Zećić (1,14), Mato Prakaturić (1,6), Juro Radovan (4,14), Franjo Marković (2,18), Juro Dimčić (1,7), Tomo Živić (2,12), Mato Živić (2,18), Mijo Živić (1,8), Šimo Živić (1,6), Mijo Živić (3,15), Božo Živić (1,7), Ivan Zivić (3,18), Ilija Živić (1,14), Đuro Rakitić (3,12), Mijo Nikolić (1,4), Ilija Živković (-,3), Martin Benaković (1,12), Mijo Benaković (2,16), Ambroža Lućić (1,5), Grgo Lućić (1,10), Blaž Lućić (1,8), Marko Lućić (1,8), Ivan Lućić (1,3), Martin Lućić (3,16), Đuro Lućić (3,12) Bartol Lućić (1,5), Matija Lućić (1,15), Mijo Lućić (1,10), Andrija Lućić (3,15), Ivan Šarćević (1,9) Tomo Šarćević (1,3), Mijo Lućić (1,7), Andrija Lućić (1,9), Ivan Lućić (1,10), Luka Lućić (3,21), Mijo Benaković (1,9), Marijan Dimčić (1,10), Šimo Dorić (-,8), Mijo Dorić (1,9), Marijan Dorić (2,8), Ilija Rakitić (-,5), Marijan Galović (-,7), Bartol Galović (3,14), Đuro Jorić (-,2), Ivan Dorić (-,9).7 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Sikirevcima piše: "Ovo veliko selo leži na nešto povišenom terenu ispod kojeg se nalazi blato ili bara Vučica. Ona je široka od 40 do 60/70 koraka. Osim preko mostova prohodna je samo za jako vrućeg ljeta. Bare i blatna mjesta, kako na poljima i livadama prema Savi, tako i između Bebrine i Gundinaca, za kišna su vremena također prohodni samo uobičajenim putovima, na kojima su dijelom premošćeni s nekoliko mostova. (...) Seoska je crkva zidana, a časnički stan i crkva izvan sela na groblju drvene su građe"8. Sikirevci su 1789. odvojeni od Kopanice u posebnu župu. Na groblju je (1813.) sagrađena crkvica sv. Magdalene. God. 1837. selo je imalo 1765,y 1857.1682,1890.1508, 1931.1376,1953.1811,10 a 1991. 2076 stanovnika. Pučka škola u Sikirevcima otvorena je 1831., a prvi učitelj bio je bivši klerik đakovačkog sjemeništa Nikola Galović-Marković. Školu je pohađalo 60 dječaka i djevojčica. Prvu Školsku zgradu od hrastovine sagradio je (1836.) tesar Tomo Rakitić. Od 1850. sikirevačku školu pohađala su i djeca iz Jaruga, Kruševice i Slav. Šamca." Crkva sv. Nikole sagrađena je 1852. godine.12
7
Usp: NAZ Prot. 29/1, 53, 97; 30/11, 207, 212; popis, kut. 89,190-192. Ima još jedan, nešto izmijenjen popis, str. 203205. 31/111, 35; Sršan (1995), 43. " HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 126s. '' 1765 katolika i 3 pravoslanih. Usp. Schematismus (1837), 31; Draganović (1975), 149. 1,1 Usp. Korenčić (1979), 646. " Usp. Horvat (1936), 136s. 12 Usp. Schematismus (1873), 26; (1928), 49s.
XXII. GRAD SLAVONSKI BROD
22.1. BRODSKI VAROŠ Pod Brodskim brdom, 3 km sjeverozapadno od grada, dijelom uz stari prigorski kolnik, smješteno je gradsko naselje Brodski Varoš, 104 m n/m. Tu su oko 1770., po odredbi vojnih vlasti, preseljeni stanovnici Gornje brodske varoši, koja se nalazila u jezičcu između Mrsunje i rijeke Save te u okolici. Naime, na karti iz 1763. kuće su još na starom mjestu, a već na sljedećoj karti 1776., ondje ih više nema. Sve što je rečeno o prošlosti Broda djelomice se odnosi i na Gornju Varoš. U ranijim izvješćima Brod se uzima kao cjelina, jer su brodski franjevci služili više okolnih sela. God. 1746. u statistikama se odvaja Brod od Gornje Varoši u kojoj su bile 82 kuće i 531 katolik.1 Prema izvješću 1758. u Gornjoj Varoši bila je skromna drvena kapela sv. Roka, dimenzija oko 6x4 m. Nisu imali svoje groblje nego su se sahranjivali s ostalim Brođanima na mjestu zvalom Brekinja, kod kapele sv. Lovre. God. 1760. u Gornjoj Varoši bila je 71 katolička kuća, 108 obitelji i 525 katolika. Kućedomaćini su bili: Marin Lukić (1,8), Mijo Lukić (1,5), Stanislav Binšćić (1,7), Marin Colić (2.4), Šimo Radošević (2,8), Ivan Radošević (1,6), Anto Jargić (1,5), Matija Jargić (3,13), Mijo Jargić (2,8), Matija Pavišić (2,11), Marin Petraković (1,4), Stjepan Bikčević (1,3), Mijo Juraković (1,3), Augustin Živković (2,11), Juro Živković (1,9), Juro Tekić (1,6), Šimun Živković (2,8), Marin Jurčević (2,13), Mijo Diaković (2,8), Martin Tonkić (1,5), Stjepan Tonkić (1,7), Manda Vargić (-,2), Mijo Filaidić (1,5), Grgo Galović (2,9), Matija Petrović (1,5), Franjo Tekić (2,11), Nikola Franjić (-,3), Mijo Raiković (-,7), Anto Berzić (3,8), Juro Vargić (3,15), Ivan Galović (1,5), Marko Čičić (1,5), Tadija Timakić (1,9), Grgo Čičić (1,7), Luka Tomakić (2,9), Anto Odalović (1.5), Lovro Tomakić (2,6), Jeronim Filaidić (1,4), Ivan Barićević (4,22), Ivan Vinković (2,7), Tomo Vinković (4,15), Pavao Filaidić (2,7), Stjepan Filaidić (1,5), Mijo Tomašević (1,4), Blaž Bogdanović (1,3), Mijo Galović (3,12), Stjepan Filaidić (2,10), Ivan Filaidić (1,10), Matija
1
Usp. NAZ Prot. 29/1, 94.
Gregurević (2,8), Petar Janković (1,3), Mijo Galić (2,8), Marin Đurčević (2,7), Franjo Šimunić (3,19), Marija Šimunić (-,1), Marin Đurčević (-,2), Matija Janković (1,6), Jeronim Benčić (1,2), Stjepan Petraković (2,13), Stjepan Vargić (1,4), Ilija Čanić (2,16), Nikola Čanić (1,5), Anto Vargić (2,8), Juro Grozić (1,8), Nikola Vidaćić (1,7), Marko Kovač (1,5), Martin Siničić (2,10), Petar Vargić (1,3), Tomo Stanić (2,6), Grgo Petrović (2,7), Stanislav Galović (2,6), Jakov BenČić (2,9).2 Glavnina navedenih stanovnika preseljena je u Brodsku Varoš. Do kraja XVIII. st. naselje je sporo raslo. Uz vojni zemljovid iz 1780. o Brodskoj Varoši stoji: "Sjeverne uzvisine djelomično pokrivene rijetkim drvećem i žbunjem, a djelomično vinogradima, dominiraju nad selom i njegovom ravnicom. Zemaljska cesta iz smjera GromaČnika... prolazi tik uz selo i ostavlja ga sa svoje desne strane... Odavde je put prema Brodu po lošem vremenu kolima vrlo teško prohodan zbog namočena blatna tla, naročito na mjestu gdje prolazi kroz gotovo stalnu barsku grabu. (...) Put koji ide od sela kroz livade prema potoku Mrsunji za kišna je vremena potpuno neprohodan preko bare Jelas. Časnički stan u selu zidana je zgrada."3 Na Budainki, sve do novijeg doba, nije bilo kuća. Ta livada dobila je ime po brodskom časniku Budiju, koji ju je darovao Brođanima.4 God. 1837. Varoš je imao 785,51857.797,1890.1156,1931.1730,1953.1258,a 1991.1546 stanovnika. Do početka XX. st. naselje je bilo odvojeno od Broda, U njemu je 1845. sagrađena crkva sv. Roka. Župa je ustanovljena 1961, a crkva Krista Kralja sagrađena 1971. god.7 22.2. PODVINJE Naselje je smješteno na podnožju južnih ogranaka Dilja, gdje humovito zemljište prelazi u savsku ravnicu, pored regionalne ceste - sada između autoceste i gorja - 4 km sjeverno od rijeke Save, na 117 m n/m. Naziv je dobilo po brežuljcima gdje je stanovništvo gajilo vinovu lozu. Selo je pripadalo posjedu Berislavića a u ispravama se spominje 1436, 1455, 1466, 1483, 1484. i 1499. a kao vlasnik (1483.) spominje se Petar Podvinjski, odnosno Ladislav.1 U osmansko doba u Podvinju su živjeli starosjedioci, a srednjovjekovna crkva sv. Antuna bila je župna crkva i za brodske katolike. Biskup fra Jeronim Lučić, nakon što je pohodio susjedne župe Dubovik, Vrhovine i Garčin, piše: "Onda sam 10. svibnja (1638.) stigao u tvrđavu Brod, koja je smještena pored rijeke Save. Ovdje stanuju osmanlijski moćnici i to u velikom broju, a kršćani žive pomiješani s njima. Zbog velikih nepravdi što trpe od dolazećih vojnika, utječu se u zaštitu gore spomenutim velikašima i oni ih brane. Ovdje izvan utvrde imaju kamenu crkvu, udaljenu četiri tisuće koraka, posvećenu sv. Antunu Padovanskom. Župa pripada samostanu u Velikoj. Sakramente vjernicima dijeli fra Anto iz Požege sa suradnicima. Ovdje sam pod svečanom misom, u biskupskom ornatu, uz sudjelovanje 15 franjevaca sakramentom potvrde okrijepio 1523 osobe obaju spolova."2 Biskup fra Marijan Maravić krizmao je (30.XI.1648.) u Podvinju 88 katolika.3 2 1
Usp. NAZ Prot. 30/11, 276, 293; popis, kut. 89, 152-154. HNTZ, Brodska pitlcavnija (1999), 66s. * "Godine 1745. vratili su sc krajiški pješaci iz talijanskih krajeva s najvećom pohvalom za herojska djela. Oni su ondje tri pune godine vjerno služili kraljici. Stoga su odmah poslani drugi, njih preko dvije tisuće, s pukovnikom Brodske krajine plemenitim gospodinom Adamom Budajcm". Kronika I (1995), 105. 3 Usp. Schematismus (1837), 34. 6 Do 1900. naselje jc nazivano Varoš. U njemu su bili dijelovi naselja: Bcčić pod Brdom, Marinci Brdo i Selište.' Od 1900. do. 1961. posebno jc bilježeno naselje Varoško Brdo. Usp. Korenčić (1979), 645. 7 Usp. Schematismus (1928), 54; Draganović (1975), 15!. 1 Usp. Csanki (894), 422, 446; Bosendorfer (1994), 148; Marković (1994), 170s. 2 Draganović (1982), 91. 3 Maravić (1887), 120.
U kanonskom izvješću fra Petra Nikolića 1660. piše: "U selu ili utvrdi Brod stara crkva, nekoć posvećena sv. Marku, pretvorena je u džamiju, a izvan mjesta postoji stara kamena crkva sv. Antuna, i ondje je - također za Brodfranjevački gostinjac - župa sv. Ivana za koju se brinu fra Juro od Kaptola i fra Petar Bosanac. Rečena crkva, bogato opremljena i ukrašena svim potrebnim stvarima, ima mnogo kršćanskih vjernika."4 U komorskom opisu 1698. Podvinje je ovako opisano: a. 5 1) Imena stanovnika i podložnika: Lovro Beraković, kći 1, krava 1, june 1, ovaca 10, svinja 2, košnica 3, kopača vinograda 2 jutara pšenice 2.5, najamnik 1. Ilia Stević, sinova 2, ovaca 5, svinja 1, jutara pšenice 2, najamnika 2. Jakob Beraković, sinova 2, kćeri 2, krava 1, june 1, svinja 1, kopač vinograda 1, jutara pšenic Blaž Beraković, sinova 2, kćeri 1, svinje 2, kopača vinograda 2, jutro pšenice 1. Blaž Glasić, sin 1, kći 1, ovaca 6, svinja 6, jutara pšenice 2. Mato Beraković, sinova 2, kći 1, konja 2, vol 1, krava 2, junadi 2, svinje 3, kopača vinograda jutro pšenice 1.5, najamnik 1. Mato Bošnjak, sin 1, kći 1, konj 1, krava 2, svinja 1, kopača vinograda 2, jutro pšenice 1. Joso Beraković\ sin 1, kći 1, ovaca 2, svinja 1, košnica 1, kopač vinograda 1. Ivan Beraković, sin 1, kćeri 2, ovaca 3, svinja 1, kopača vinograda 3, jutro pšenice 1, najamn Miho Juraković, sin 1, krava 1, fime 1, ovaca 2, košnica 3, jutro pšenice 1, najamnik 1. Marian Kovaćić, kćeri 2, konj 1, ovaca 4, svinja 1, kopača vinograda 2, jutro pšenice 1. Luko Bošnjak, kći 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, košnica 1, jutro pšenice 1. Miho Glasić, kći 1, ovaca 2, svinja 1, jutro pšenice 0.5. Štipan Marsogić, sinova 2, ovca 1, svinja 1, jutro pšenice 1. Martin Stević, sinova 2, kći 1, konj 1, svinja 1, kopača vinograda 2, jutro pšenice 1, vozova sij Nikola Marković, konj 1, svinja 1, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, jutro zobi 1, vozo sijena 2. Grgo Peraković, sinova 2, konj 1, krava 1, june 1, svinja 2, košnica 3, kopač vinograda 1, jut pšenice 2, jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Ukupno: sinova 19, kćeri 15, konja 7, vol 1, krava 9, junadi 8, ovaca 25, svinja 26, košnica kopača vinograda 21, jutara pšenice 21.5, jutro ječma 1, jutra zobi 2, vozova sijena 7, najamnika 2) Ovi stanovnici žele dragovoljno provoditi vojnički život. Osobno nazočni glavari stanovnika Mato Beraković, Marian Kovaćević i Ilia Stević, nekon prisege da će govoriti istinu, rekli su: Ovi stanovnici zbog manjka stolce ovdje i sada ne uspijevaju obraditi svoje seosko gospodarstv ni svoju zemlju. Svoj posjed na ovom mjestu baštine od svojih pređa od osmanskog vremena. Sve d sada nisu plaćali nikakve namete na zemlju. Gospodin pukovnik Giba sudac je ovim stanovnicima i to vrši besplatno. Stanovnici ovoga posjeda, budući da su vojni obveznici, vojnice nisu plaćali. Katkad su imali manje namete. Zbog izuzeća, nisu nikome ništa, pod bilo kojim naslovom, davali. Po carskoj zapovijedi prijašnjeg brodskog nadstojnika Ivana Špoljarića, stanovnici ovog posjeda moraju godišnje pokositi i dovući 60 vozova sijena pod imenom carskog, što onda brodsk časnici običavaju međusobno podijeliti. Za utvrđivanje brodske tvrđave stanovnici ovoga sela morali su, bez ikakve naknade, nasjeć dovući 60 većih palisada. Isto tako, moraju sudjelovati u prijevozu hrane i dmgih potrebština i ka zahtijeva kakav posao. Slično pri izgradnji brodskih opkopa stanovnici ovoga sela morali su prek 4
Smičiklas (1891), 9; Fcrmcndžin (1892), 494 Mažuran (1988), 153-155. U izvorima stoji: Podvinnai (1436), Podwynia (1455), Podvinyc (1698), Podvinic (1730), Podvinijc (1760).
5
godine stalno davati 10 radnika, kojima je pak za svaki iskopani hvat zemlje plaćan po jedan krajcar, bez carskog kruha. Za nabrojene vojne usluge stanovnicima do sada nije ništa drugo plaćano, osim gore spomenutog. 0 zaprekama komorskom gospodarstvu, stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo je selo smješteno na brežuljku i drugim predjelima s lijepim pogledom na Brod i Savu. O pamtivjeka se zove Podvinje. Udaljeno je od Broda pola milje, od Osijeka 8, a od Petrovaradina milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi; sada su svi graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju 20 nešto boljih kućica, ođ pletenog šiblja, oblijepljenih ilovačom, pokrivenih slamom. Imaju pola narodnog selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se jedan sat hoda. S istoka mu je sel Tomica, sa zapada GromaČnilc, s juga Sava i Brod, sa sjevera međi selom Rastušjem. Granice s mu: s istoka Babina Greda, sa zapada Cernik, s juga Brod, sa sjevera se približava Orahovici. Ovaj posjed ima oko 100 jutara oranica i neobrađene zemlje, djelomice u pitomoj ravnici, a djelomice razmještene po brežuljcima. Rtova ima oko 60 jutara koje koriste i sami Brođani te oko 30 jutara pripremljenih sjenokoša. Suma za loženje imaju 30 jutara, a za građu nemaju. Tu je pokrivena kamena crkva posvećena sv. Antunu. Imaju tri potočne vodenice, od kojih je jednu sagradio sam gospodin pukovnik Giba, a drugu je podigao gospodin Ivan Spoljarić. Mladih hrastovih Šuma okolo sela ima oko 5 jutara. Ribnjaka ni mlaka s ribama nemaju. U rječici Glogovici ima manjih riba. Stanovnici se vrlo ozbiljno tuže, glede zemljišta koje od starine posjeduju, da im Brođani nano štetu kako oranicama tako sjenokošama; sami ih na silu uzimaju i koriste. Osmanski gospodar ovog posjeda bio je Pašie brodski kome godišnje kao naknadu nisu ništa plaćali, nego su za svaku svinju plaćali po dva denara i svaki je od njih morao besplatno raditi po devet dana, i ništa drugo. Istom osmanskom gospodaru davali su desetinu od svih prihoda, također i desetinu od vina, a u protuvrijednosti. Osmanskom caru svaka je kuća plaćala po 80 denara i to u Kanižu6, te su morali obavljati tekuće poslove. Njegovu Veličanstvu, osim besplatna služenje vojske, drugo nisu plaćali. Nameta su do sada oprošteni, a oponovnoj razdiobi ništa ne znaju. Skupa sabrani, i ponovno pojedinačno pitani, stanovnici su za sve točke rekli da su istinite. b. Tijekom rata za oslobađanje Broda i okolice porušena je kamena crkva sv. Antuna u Podvinju. Naime, na Miillerovoj karti Broda iz 1699. stoji: "Crkva sv. Antuna, ruševine". Kasnije je obnovljena. Prema izvješću 1730. Podvinje je imalo oko 30 kat. kuća, zidanu crkvu sv. Antuna s tri oltara, tornjem i zvonom, te groblje oko crkve u koje su se sahranjivali i brodski franjevci.7 1 nakon što je u Brodu sagrađen samostan i crkva, podvinjska crkva bila je i dalje opskrbljena svim priborom za misu i nju su franjevci služili kao područnu crkvu. Kao što je ranije spomenuto, tu je bilo stoljetno župno sastajalište pa je župa službeno obnovljena, a 22. rujna 1754. franjevac fra Jure Brođanin predao je župu svjetovnom svećeniku vlč. Jurju Deanu iz sela Deana blizu Karlovca. Podvinjska crkva bila je dimenzija oko 23x7 m, s tri oltara: sv; Antuna Padovanskog, sv. Antuna pustinjaka i sv. Roka te tri zvona (70,55 i 25 kg). U groblju oko crkve sahranjivali su se mještani te katolici Tomice, Bukovlja, Vranovaca i Rastušja, osim triju kuća iz spomenutoga sela.8 " Usp. Čcicbi (1967), 482s, 7 Usp. NAZ Prot. 29/1, 63. * Usp. NAZ Prot. 30/11, 12-15; 265-272; Kronika 1 (1995), 125.
God. 1760. Podvinje je imalo 67 kuća, 73 obitelji i 449 katolika. Kućedomaćini su bili: Antun Matković (2,12), Antun Bošnjaković (1,5), Antun Radićević (1,6), Antun Vlašić (2,7), Antun Stojaković (1,3), Agata Kovaćević (1,2), Andrija Ilićić (3,12), Andrija Krajnović (-,6), Gabrijel Grković (2,10), Marko Đurić (1,7), Filip Smarlović (1,4), Marko Krajnović (1,7), Grgo Borekić (1,5), Mato Matošović (-,5), Šimo Matiašović (2,14), Mijo Katavić (2,13), Ivan Marlanić (-,6), Ilija Smarlanić (-,3), Nikola Smarlanić (1,6), Franjo Krainović (1,4), Mato Rišović (-,5), Mijo Jakobović (1,5), Marko Krajnović (1,10), Josip Blažović (1,9), Juro Stojaković (1,8), Kata Đurešović (-,5), Franciska Vlašić (-,6), Nikola Berkić (1,5), Vid Ambarović (1,3), Marko Bošnjaković (1,7), Lovro Vlašić (-,5), Matija Vlašić (-,5), Grgo Vujnović (1,3), Šimo Vujnović (2,10), Matija Zvonarović (2,14); Marko Vlašić (2,10), Ivan Vlašić (1,5), Ana Zrinić (-,2), Kata Blažević (-,1), Nikola Vlašić (1,10), Franjo Božić (1,7), Franjo Blažević (1,6), Juro Vuinović (2,11), Dominik Ambarović (,3), Tomo Karmić (1,6), Kata Čanćić (-,6), Martin Čanćić (3,14), Ilija Čanćić (1,8), Magdalena Perakić (1,7), Marin Perakić (3,11), Juro Stević (3,11), Nikola Ćanćić (1,7), Marin Ćanćić (1,4), Matija Čanćić (-,5), Marin Smarlanić (1,5), Josip Perakić (2,8), Stjepan Mađarević (1,3), Ilija Stištić (1,10), Juro Perakić (1,5), Marko Stević (1,6), Ivan Perakić (1,5), Petar Stević (2,9), Kata Kovaćević (-,5), Stjepan Kovaćević (1,4), Agata Kovaćević (-,2), Marin Marković (1,6), Ivan Bošnjaković (1,3), Juro Kataić (3,7).'' Uz vojni zemljovid iz 1780. o Podvinju piše: "Potok Glogovica, koji teče kroz ravnicu... ima pitku vodu i visoke obale. U ovom se području, osim preko dva postojeća drvena mosta, ne može pregaziti. (...) Uzvisine Kozarevac, Grbavica, Borje i Selište obrasle su rijetkim, mladim hrastovima i gustišem, a djelomično su zasađene i vinogradima. Dominiraju nad selom i njegovim krajobrazom. (...) Put odavde prema Brodu izgrađen je od sela prema potoku Glogovici i prohodan je u svako doba. (...) Seoska crkva, koja se uzdiže oko 4 hvata iznad crte horizona, čvrste je građe, a časnički stan samo je drvene građe."10 God. 1837. Podvinje je imalo 473,'111857. 482,1880. 633,1900. 944,1931.1646,1948.1924 stanovnika.12 Kasnije je uvršteno u gradska naselja Slav. Broda. Od početka XX. st. u Podvinje se doseljavaju Ličani, Slunjani i Gorani.13 22.3. GRAD SLAVONSKI BROD Grad je smješten uz rijeku Savu, u središnjem dijelu slavonske Posavine, gdje se obronci Dilj gore na 3 km spuštaju rijeci, 90 m n/m. I pored toga što mu položaj, zbog čestih poplava, nije bio naročito prikladan, tu je naselje stalno i vrlo staro. U Brodu se, naime, stoljećima spajaju dvije važne prometnice, ona dolinom Save i druga što s jadranske obale preko Bosne vodi u Slavoniju, odnosno Panoniju. Ne osvrćući se na to kako se naselje tijekom stoljeća zvalo - sve te stare lokalitete obuhvatio je suvremeni grad - temeljnu ulogu za Brod imala je rijeka Sava, njezin otok, prijelaz preko rijeke te u prošlosti dvije riječice: Mrsunja i Glogovica. Mrsunja je nekoć tekla dulje usporedo sa Savom, nego što teče danas, a s njom se spajala Glogovica koja je tekla pored današnje zapadne strane tvrđave. Njezin tok je kasnije usmjeren prema Poloju. Na uskom kopnenom jezičcu Mrsunje - koji je s tri strane bio zaštićen vodom - stoljećima je bila utvrda i naselje koji su štitili prijelaz preko Save a blizina gorja, s bogatom poljodjelskom okolicom, omogućavali su im kvalitetnu opskrbu. Usp. NAZ popis, kut. 89, nepaginirano. HNTZ.; Brodska pukovnija (1999), 67s. 472 katolika i jedan pravoslavac. Usp. Schematismus (1837), 36. 12 Usp. Korenčić (1979), 648. " Usp. Pavičić (1953), 268. 1(1 11
1. Najstariji nalazi ljudske prisutnosti u Brodu i okolici suseću se još u mlađem kamenom dobu (prije oko 8000 godina). Tu se ljudi, uz lov i ribolov, počinju baviti stočarstvom i poljodjelstvom, a žive u zemunicama, naseljima poluukopanim u zemlju. Arheološki nalazi pokazuju daje od tada kraj stalno naseljen i da je u njemu bilo više naseobina. U četvrtom stoljeću prije Krista Kelti iz Galije, u svom pohodu na istok, zauzeli su Slavoniju i brodsku okolicu. Kao vrsni ratnici bolje su poznavali preradu i obradu željeza, kovali su novac te su sagradili utvrđena naselja u Brodu i okolici. Do dolaska Rimljana u brodskom kraju živjela su panonska plemena, mjestimice pomješana s Keltima. Slavonska i bosanska Posavina pripadale su panonskom plemenu Breuka. Ove krajeve Rimljani su osvojili između 12. god. prije Krista i 9. poslije Krista te su ubrzo domaće Breuke počeli novačiti u rimsku vojsku. Time su oni postupno prihvaćali rimski način života. U vrijeme cara Trajana (98.-117.) brodsko područje upravno je pripadalo Donjoj Panoniji, a u vrijeme Dioklecijana (284.-305.) Drugoj Panoniji. Na tlu najstarije gradske jezgre - od Franjevačkog samostana do ušća Mrsunje u Savu - na starijoj panonsko-keltskoj naseobini, razvilo se rimsko urbano središte Marsonija (Marsunija). Tu nije bila samo poštanska postaja na prometnici između Siscie (Siska) i Sirmiuma (Srijemske Mitrovice), koja je kod Pričca ili Kobaša prelazila na lijevu stranu Save, a kod Broda se račvala na sjeverni krak, koji je preko Garčina i Đakova išao prema Vinkovcima te južni pravac uz Savu koji je vodio prema Sirmiumu, nego je tu bio veći grad zidan opekom i žbukom. O tome bjelodano svjedoče brojni arheološki ostaci a naročito rimska vojnička diploma1 (pronađena 1997.) cara Vespazijana, izdana 9. veljače 71. god. stanovniku Marsunije, zapovjedniku satnije (centurionu2) Likaju, Birsovu sinu, koji je nakon odsluženja 26 i više godina, dobio rimsko građansko pravo i druge povlastice. Tragove rimske kulture nalazimo i u okolnim naseljima.3 O daljoj sudbini Marsonije malo znamo. Morala je stradati u vrijeme kad su Vizigoti pod vodstvom Alarika (397.-401.) prošli Srijemom i Posavinom te se nakon neuspjeha u Italiji povukli u savsku Panoniju. Pred njima je romanizirano stanovništvo bježalo prema Jadranu. Vizigote su svladali Huni i 441. zauzimaju cijelu Panoniju. U velikoj seobi naroda Brod, kao prometno čvorište, bio j e važno mjesto. 2. Hrvati su ovamo - po svjedočenju bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta - došli s juga, iz Dalmacije. Obnovili su utvrdu i, neznajući joj nekadašnje ime, nazvali su je Stari Grad. U srednjovjekovnim pisanim izvorima naselje pod imenom Brod prvi put se spominje 20. srpnja 1244. u darovnici hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. (1235.-70.). Utvrda Stari Grad je čuvala i nadgledala skelski prelaz, te su u njezinoj blizini živjeli skelari, stražari i trgovci. Stari grad je pripadao tadašnjoj Požeškoj oblasti, bio je u posjedu usorskih banova koji su bili pod ugarskom vlašću. Od toga vremena je trajna povezanost Starog Grada sa bosanskom Posavinom, jer je on štitio savski prelaz koji je vodio prema Usori, Bosni i jadranskoj obali. God. 1335. Stari Grad je pohodio papinski legat i u njemu našao župu.
1 Prijevod teksta diplome glasi: "Imperator Cezar Vespazijan August vrhovni svećenik s tribunskom vlašću drugi put, imperator šesti put, otac domovine, konzul treći put, veteranima koji su vojevali u mizenskojfloti pod Sckstom Lucilijcm Basom, koji su odslužili dvadeset i šest ili više stipendija i naseljeni su u Pestumu, čija imena su dolje potpisana, njima, djeci i potomcima njihovima daje civitct i pravo zakonitog braka sa suprugama, koji su tada imali, kada im jc civitet dan, ili, ako su koji bili ledični, s onima, koje su poslije doveli, naravno pojedini s pojedinom. Peti dan februarskih ida (9. veljače) za konzulovanja Imperatora Cezara Vespazijana Augusta treći put i Marka Kakccja Nerve (71. godine) (centurionu) Likaju, Birsovom sinu, iz Marsunije (redni broj 23). Prepisano i provjereno s bakrene ploče koja jc pričvršćena u Rimu na Kapitoliju na podnožju are Juiijevskog roda." Usp. Rimska vojničlca doploma iz Slavonskog Broda, svibanj 1998., 10. (Katalog izložbe). 2 centurion - u antičkom Rimu zapovjendnik centurije, satnije, čete, osnovne jcdinicc rimske vojske koja jc brojila 70-100 vojnika. 3 Usp. Brod i okolica, Vinkovci, 1998, 9-17.
Posjednik zemlje oko Starog Grada bila je plemićka porodica Boričevića, čiji je rodonačelnik ban Borić, prvi imenom poznati bosanski ban. A Berislav Boričevic je rodonačelnik plemstva koje prema njemu nazivaju Berislavićima. Oni su imali dvor u Grabarju pa su po njemu prozvani Grabarski. Nakon pada središnje Bosne pod Osmanlije (1463.), stvorena je Jajačka banovina za obranu Slavonije, ali su i pored toga tijekom druge polovine XV. st. osmanske čete upadale i pljačkale. Pred tom opasnošću Berislavići su (1475.) u Brodu sagradili novu, jaču utvrdu, s tri strane optočenu vodom Mrsunje i Glogovice.4 3. Poslije mohačke bitke (1526.) Osmanlije su postupno zauzimali Slavoniju, a Brod je pao 31. srpnja 1536. god. Zauzeo gaje; Mehmed-beg Jahjapašić i odmah ga snabdio posadom od 1500 vojnika. Budući daje grad-pripadao despotu Stjepanu Berislaviću, Osmanlije su ga često nazivali Despotov Brod (Despot Brodi).5 Cijelo osmansko razdoblje, od preko 150 godina, oskudno je izvorima. U upravnom smislu Brod je postao kotarsko središte (kadiluk) u Požeškom sandžaku. Naselje je ubrzo dobilo orijentalni izgled. Starosjedilačko katoličko stanovništvo dijelom je napustilo grad, dijelom se islamiziralo, a dijelom je ostalo kao kmetovi. Prve pouzdanije podatke o Brodu zabilježio je putopisac Atanazije Jurjević. On je, putujući iz Budima u Bosnu, (1623.) procijenio daje u Brodu oko 500 muslimanskih i oko 40 katoličkih kuća/' God. 1660. kroz Brod je proputovao Evlija Čelebi i u svom putopisu zabilježio: "Brod je sada u dobrom stanju... Nalazi se na ravnom i zelenilom obraslom mjestu na obali rijeke Save... U tvrđavi se nalaze daskom pokrivene kuće, ambari, skladište municije i jedna Sulejman-hanova džamija, koja je ranije bila crkva. Tu se nalazi gradski kapetan (dizdar) i tri stotine hrabrih vojnika gradske posade."7 U naselju su živjeli spahije, zemljoposjednici, koji su, preko svojih pouzdanika, ubirali prihode od kmetova po okolnim selima. 4. Tijekom bečkog rata (1683.-99.), premda na granici s Bosnom, Brod je bio izložen ratnim pothvatima više negoli druga mjesta. On i okolna sela bili su spaljeni. Porazom Osmanlija kod Dervente (1688.), Brod je bio privremeno oslobođen da bi ga Osmanlije 1690. ponovno zauzeli. Međutim, poslije pobjede krišćanske vojske kod Slankamena (1691.), Osmanlije su se preko noći povukli preko Save. Tako je Brod 12. listopada 1691,, nakon 155 godina osmanske vladavine, bio konačno oslobođen. Naselje je ostalo posve pusto. Prvi stanovnici suvremenog Broda, uz vojsku, bili su izbjegli katolici iz susjedne Bosne, koji su skupa s vojnicima morali radili na obnovi porušenih kuća i utvrđivanju mjesta. Svaki doseljenik bio je pripadnik tzv. "čardačkog naroda". Za njih je važio isti zakon kao i za redovitu vojsku, samo što nisu primali plaće. U obnovi je sudjelovalo i okolno stanovništvo: sječom šuma, piljenjem balvana za palisade, kopanjem obrambenih jaraka, podizanjem zemljanih nasipa i postavljanjem palisada. Prvi poslijeratni zapovjednik mjesta bio je franjevac Augustin Jarić.8 Vojnici su obnavljali tvrđavu, na brodskom otoku iskopani su obrambeni jarci i zaštićeni. Franjevački ljetopisac piše: Brod je "u prvo vrijeme imao drvenu utvrdu, podignutu za vlastitu obranu od neprijatelja, zvala se 4
Usp. Marković (1994), 67-83. Tako su ga zvali za razliku od istoimenog kad i luka u Bosni koji se dijelio na nahije: Travnik, Lašva, Brod i Zenica s Vrandukom. Usp, Šabanović (1982), 218s, 229. " Usp. Mijo Batinić, "Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj poviesti", Starine JAZU, knj. 17, Zagreb, 1985, 134s. 1 Čelebi (1967), 238s. * Augustin Jarić ili Jaharić (Slavonski Brod, sredina XVII. st. - Velika 10.IV.1727.) uspješno jc obavljao dušobrižničke i upravne službe u Bosni Srebrenoj. Pratio jc Eugena Savojskog pri njegovu prodoru u Bosnu i napisao spis: Qualiter milites ccmfinii Brodensis Saraglium occupavemnt suh serenissima commanda illustrissimi domini Principis de Sa\>oia. Usp. Barbarić-Holzlcitncr (2000), XXXV. 5
Vukovac. Sada ima prilično čvrstu utvrdu podignutu od kamena sa svim utvrdama"9. Prema slici iz 1697, Brod je mogao imati pedesetak naseljenih kuća sa oko 200-250 stanovnika. Gornja Varoš zbog poplavnosti sporo se obnavljala a srednja se - gdje je nekoć bilo elitno osmansko naselje - nije ni obnavljana. Donja Varoš - između današnjeg trga i samostana imala je tri usporedne ulice. S tri strane bila je zaštićena obrambenim jarcima i zemljanim nasipima koji su bili opasani drvenim palisadama visokim oko četiri metra. U Donju Varoš ulazilo se kroz troja vrata, drvenim mostovima koji su se mogli podići kako bi se neprijatelju spriječio ulaz u grad. Nakon pobjede kršćanske vojske kod Sente (1697.), Eugen Savojski je za zapovjednika Broda postavio Mihovila Kybu (Gibu) koji ga je nastavio utvrđivati. Zbog strateške važnosti za slavonsku Posavinu, vojna je posada imala oko 1200 vojnika, što je bilo preteško opterećenje za malobrojno brodsko stanovništvo i okolinu. Tako je Brod svojom vojničkom i upravnom ulogom postao središtem kraja, "grad na granici", "vrata Bosne". Zbog brojnih radova tu se postupno naseljavaju obrtnici i trgovci. Slobodnom razvoju mjesta suprotstavljala se vojska, koja ga je smatrala svojom vojarnom, a njegovo stanovništvo opskrbljivačima tvrđave. Bilo je očito da stara tvrđava na ušću Mrsunje ne zadovoljava, niti lokacijom ni veličinom. Trebalo je graditi novi objekat u nekoć srednjoj brodskoj varoši. Odluka o početku gradnje nove brodske tvrđave po planu inž. Perrette donesena je 1715. i početa na slobodnom prostoru između civilnog naselja i stare utvrde. Nakon uspješnog habsburško-osmanskog rata (1716.-18.) - gdje je Brod bio osiguran i s desne, bosanske, obale Save - na tvrđavi su se mogli lakše nastaviti radovi čija će gradnja trajati gotovo 60 godina. Tvrđava je zamišljena i izvedena kao jedan od najznačajnijih vojnih objekata na austrijsko-osmanskoj granici. Zauzima površinu od 141 jutra i 586 hvati, a obrambeni jarci dugi su ukupno 2150 m. Vanjski pojas obrane pojačavali su kanali u koje se po potrebi magla upustiti voda iz Glogovice. U nju se moglo smjestiti oko 4000 vojnika, a u slučaju napada mogla se braniti sa 150 topova. Njezina spremišta za streljivo i živežne namirnice mogla su opskrbljivati vojsku oko 30 dana. U svoje doba brodska tvrđava bila je gotovo neosvojiva. A Brod se razvijao i mogao razvijati samo u granicama koliko mu je to dopuštala vojska. Donja Varoš - koja se 1723. spominje kao grad Brod - imala je 1710. oko 30 nastanjenih kuća. Brodom su upravljali zapovjednici tvrđave, a 1735. imenovanje nadkapetan koji se brinuo za varoške civilne potrebe.111 Dok je na zapadnom dijelu Broda građena velika tvrđava, na njezinu istočnom kraju zapovjednik Broda barun Ivan Trenk stavio je 1727. temeljac za novu crkvu i samostan sv. Trojstva. Da su zidovi nove crkve i samostana građeni prema vojničkim nacrtima, poput tvrđave, govore podaci da su temeljni zidovi samostana debeli 330 cm, crkveni 200, a samostanski zidovi 150 cm.11 Vrijedan popis brodskih stanovnika imamo iz 1760. god. Tada je naselje imalo 310 kuća, 229 obitelji i 1016 katolika. Kućedomaćini su sljedeći: Ivan Andrić (1,4), Anto Agatić (1,3), Ilija Agatić (1,2), Franjo Andrić (-,2), Kristofor Andrašić (-,3), Andrija Andrić (-,3), Anto Aurović (1.3), Ivan Andrić (1,3), Mato Buzanović (1,2), Marin Bogdanović (1,2), Juro Bunjevćević (1,2), Andrija Brašenjić (-,2), Nikola Bogdanović (-,4), Luka Batinić (1,3), Margareta Blažinica (-,1), Mato Berlić (1,4), Antun Benćević (-,2), Ivan Benćević (1,4), Andrija Balošić (1,3), Marin Barzić (1.4), Toma Berić (1,2), Marin Balošić (1,2), Ivan Betić (1,3), Andrija Berćić (1,5), Franjo " Kronika I (1995), 17. m Usp. Marković (1994), 113-128; Brod i okolica (1998), 28-31. " Usp. Kronika I (1995), 31; Brodi okolica, (1998), 43; Horvat (1936), 139s.
Barićević (1,3), Stjepan Bošnjaković (-,2), Anto Bošnjaković (1,2), Anto Berćić (1,3), Filip Buzadić (-,2), Božo Balošćić (2,9); Petar Bukvić (1,6), Anto Balošćić (1,4), Kata Babić (-,1), Mato Blažević (1,2), Mato Benćević (1,2), Jakov Bošnjaković (-,1), Ivan Bradić (1,2), Martin Besedić (1,5), Mato Buić (1,3), Nikola Baikan (1,4), Mijo Bradić (-,4), Jakov Bogdanović (1,5), Mijo Berćić (1,2), Josipa Bilorić (-,2), Marko Cerić (1,3), Ana Oblaković (-,1), Ilija Cecić (1,4), Martin Ćurćibašćić (1,4), Juro Sabolović (1,2), Petar Ćutuković (1,2), Franjo Cunkić (1,3), Luka Ćaluković (1,3), Grgo Cunkić (1.2), Tomo Karvolić (-,3), Juro Ćošić (-,1), Ivan Dubić (-,1), Josip Deanović (-,3), Marko Dabić (1,4), Franjo Darumović (1,5), Petar Dikanović (1,59, Marin Danković (1,4), Agata Dabić (-,2), Blaž Dragolović (1,2), Andrija Bjeklić (1,4), Ivan Danković (1,3), Tomo Diklić (1,2), Anto Ehemanić(-,1); Marin Fogodić (1,3), Marija Firković (-,4), Mato Ferenćević (1,4), Ilija Ferić (2,4), Franjo Filaidić (1,5), Mato Filić (1,3), Stjepan Galinović (1,4), Marija Đurković (-,3), Uršula Đuretić (,1), Marija Gargurević (-,4), Josip Guzanović (1,3), Kata Glarašćević (-,1), Margareta Guisinica (-3), Martin Gargurović (1,3), Martin Grižić (1,2), Magdalena Guirković (-,3), Ivan Gakić (1,4), Grgo Đuretić (1,3), Matija Gučić (1,5), Ivan Gruićić (1,7) Tomo Garaćić (-,3), Mijo Grozić (1.3), Božo Đukić (1,4), Aleksandar Đuretić (1,4), Pavao Gakić (1,3), Kata Gvozdenović (1,2), Marko Ežebić (1,3), Matija Guzanović (1,3), Mato Gianić (1,3), Kata Guirković (-,3), Luka Gumbar (-,1), Marko Hić (-,2), Ivan Jerković (-,3), Franjo Jerković (-,3), Juro Janković (1,3), Stanko Guirković (-,2), Josip Jakobović (1,4), Kata Jelićević (-,1), Marija Jelćinica (-,3); Anto Jarić (1,3), Andrija Jadović (-,3), Tomo Jadović (1,3), Stjepan Jarić (-,3), Marko Jarić (1.3), Jakov Ivanćić (1,2), Mijo Hić (1,3), Marko Ivanić (1,4) Bartol Janković (1,4), Sebastijan Janković (1,2), Stjepan Istoković (1,2), Martin Jurišić (-,1), Ilija Hić (1,5), Mato Jelićić (1,4), Mijo Kuruković (1,3), Mato Kuruković (1,2), Luka Koprivčević (1,4), Nikola Kulundžić (-,2), Marko Kovaćević (1,5), Lucija Kraljević (-,3), Marin Kašalović (1,2) Ana Kašalović (-,3), Josip Kovaćević (1,5), Tomo Koprivćević (1,4), Bartol Kovać (1,4), Ana Kraićić (-,3), Petar Karagurzović (1,3), Mato Kovaćić (1,4), Karlo Karazović (1,4), Martin Kuparović (1,3), Stjepan Kaćić (1,3), Nikola Kozarić (-,1), Franjo Kaparović (1,4), Juro Koprivćević (-,1), Kata Kerćelićić (1,2), Anto Kuparović (1,4); Kata Kostić (-,1), Bartol Kraljević (1,3), Bartol Kašić (-,2), Stjepan Kopić (1,4), Marin Kašalović (1,3), Anto Kašalović (1,5), Tomo Kervošlić (-,4), Tomo Kuku (1,3), Franjo Kraljević (-,5), Pavao Ljubaković (1,4), Kata Ločinica (-,2), Marija Leović (1,1), Luka Lučinović (-,2), Ivan Lulić (1,5), Mijo Leskovac (2,9), Ivan Ljubić (1,4), Martin Lukić (1,4), Bartol Lukić (-,!), Juro Lupić (-,3), Franjo Manežukić (1,6), Ivan Marianović (1,5), Franjo Markotić (1,2), Mato Medić (,1), Tadija Mažarevć (1,4), Kristofor Magićić (1,3), Kata Matiašević (-,3), Marko Mutefelić (1,6), Tomo Markotić(l,4), Ilija Martinović (1,8), Maria Makarević (-,2), Juro Magudović (-,3), Franjo Marićić (-,3), Stjepan Markotić (1,5); Mijo Markotić (1,3), Marin Maroićić (1,4), Nikola Mihatović (1,2), Anto Matianović (1,2), Mijo Marićević (1,5), Juro Milinović (1,4), Jakov Medarić (-,3), Anto Marićević (1,4), Luka Markotić (1,4), Anto Mataković (1,3), Jakov Muravić (3,10), Anto Manžukić (.1,3), Marin Maravić (1,2), Anto Marošćević (1,2), Mato Markotić (1,4), Franjo Marićević (1,3), Josip Marićević (1,3), Mato Matianić (1,4), Juro Madžarević (2,7), Pavao Madžarević (-,5), Ivan Martinćević (1,2), Mato Magić (1,4), Anto Medarić (1,3), Grgo Marković (1,4), Luka Matianić (1.4), Ana Mašalić (-,1), Mijo Naranćić (1,4), Lucija Naranćić (-,3), Augustin Ninković (1,5), Franjo Ninković (2,6), Marin Ninković (1,2), Matija Noć (-,3), Ivan Ostoić (-,3); Kata Orlić (-,1), Mato Orozović (1,3), Bartol Oroz (1,6), Ivan Orašćić (-,4), Marija Odžić (,1), Nikola Orčić (1,3), Mato Oloević (1,4), Stjepan Odžić (1,3), Ivan Pelanović (1,3), Filip Petak (1,2), Andrija Petranćević (-,1), Ivan Patković (-,3), Mijo Paulović (1,4), Andrija Petvadžić (1,6),
Tomo Petvadžić (1,4), Matija Pavišćić (1,3), Grgo Petković (1,6), Matija Peričanović (1,4), Matija Perger (1,4), Kata Pianić (-,3), Marin Pavlović (1,3), Tomo Pavlović (1,5), Juro Pupić (1,3), Marija Palikućić (-,2), Augustin Paradžiković (1,3), Mijo Piškar (1,3), Ivan Polian (1,4), Stjepan Pelanović (1,3), Anto Pelanović (1,2), Matija Pelanović (1,2), Mijo Pocrnja (1,3), Grgo Plivelić (1,3), Franjo Plećić (1,3); Jakov Palikućić (1,3), Matija Radanović (1,3), Ivan Roob (1,4), Martin Ratković (1,4), Nikola Remenar (1,4), Mijo Radovanović (1,4), Ivan Ratković (1,9), Ivan Reč (1,4), Matija Čimić (1,5), Petar Zebic (1,4), Marko Sekulić (1,5), Ivan Štetić (1,3), Luka Čimić (1,3), Dorotea Sombolia (-,1), Matija Štapaćević (-,1), Mijo Šenković (1,4), Ivan Saraićić (1,4), Mato Šarćević (,1), Luka Čekutić (1,39, Andrija Škalićić (-,2), Ivan Lićić (1,5), Franjo Ladžakanović (1,5), Matija Čkarić (1,4), Franjo Čimić (1,2), Justina Sekulić (-,1), Matija Čimić (1,3), Matija Šlivić (1,4), Tadija Čkarćević (1,3), Anto Čimić (1,5), Ivan Čimić (1,5), Juro Sabolović (1,2), Marija Zebić (,1), Martin Skarić (1,3); Andrija Skarić (1,4), Ivan Sebastianović (1,3), Marko Čimić (1,2), Ivan Sekulić (1,39, Luka Činićić (1,3), Ivan Talianćević (1,5), Ivan Tomanšiković (1,3), Lovro Vinković (1,3), Blaž Tomić (1,2), Kata Tepić (1,3), Luka Tadić (-,3), Tomo Tiran (1,6), Magdalena Turčinović (-,3), Andrija Tuzlić (1,4), Karlo Teremić (1,6), Klara Ungar (-,4), Šimo Ulić (1,5), Andrija Ungar (1,3), Juro Ušić (1,5), Franciska Udvoretin (-,2), Ivan Veljaćić (2,4), Ivan Vargić (-,1), Matija Velikanović (1,5), Kata Varočević (-,2), Ilija Vagatorac (-,2), Marko Vukošavljević (1,7), Ana Vinković (-,3), Marin Vidaković (1,4), Josip Velikanović (-,3), Ivan Vadić (1,3), Juro Velikanović (1,3), Ana Žutić (-,6), Ivan Žutić (1,3), Anto Zlatanović (1,5), Martin Zerdelja (1,2), Lueija Zaronić (-,5).12 Budući da su se vojne vlasti izdaleka pripremale za rat s Osmanlijama, oko 1770. preselili su Gornju Varoš sjeverozapadno uz kolnik što je Brod povezivao s Gromačnikom, u sadašnji Brodski Varoš. Izgradnjom tvrđave i zapadni dio Donje Varoši, sada Broda, skraćenje skoro za trećinu, pa se on širio prema Vijušu. U vrijeme preseljavanja Gornje Varoši porušeni su sjeverni nasipi Broda, pa se on - premda mu je to vojska ometala - Širio prema sjeveru i dobivao urbanu strukturu. Budući da se Brod nalazio preblizu tvrđave, vojnim vlastima je on smetao. Svaki je stanovnik do 1775. mogao gratiti kuću kakvu je želio, a te godine naređeno je da se između tvrđave i franjevačkog samostana ne smiju graditi zidane kuće, nego samo drvene. Zbog pripremanja rata, 1783. naređeno je da se postojeće zidane kuće u gradu poruše. Sljedeće godine - a u to doba je u Brodu bilo 384 kuće i 1656 stanovnika - određeno je da se čitav Brod preseli na selište Balatin (između Trnjana i Klokočevika), ali to, zbog nedostatka sredstava, nije ostvareno. Uz vojni zemljovid iz 1780. o Brodu piše: "Sava gore kod čardaka Mamica Brodac... pa nizvodno sve do stražarnice Mrsunje široka je do 280 koraka, zatim dalje od mjesta gdje čini mali otok, obrastao visokim drvećem, pa nizvodno prema franjevačkom samostanu široka je do 500 koraka... Kod stražarnice Novi, odmah ispred predgrađa, strmina se obale postupno smanjuje, ali se već između starog kontumaca i stražarnice Skela opet povisuje... Sava je plovna i za najnižeg vodostaja i stoga preko nje nema prolaza. Izlijeva se u gornjem području svake godine dva do tri, a ponekad i četiri puta, te poplavi cijelu ravnicu, od područja Slobodnice pa sve do neposredne blizine tvrđave.... Nakon povlačenja Sava iza seba ostavlja bare, a i druge barske grabe s obje strane potoka Mrsunje, koji ovdje utječe u Savu. (...) On se nedaleko od tvrđave spaja s potokom Glogovica. (...) Unutar tvrđave nalaze se samo dvije kamene zgrade, a sve su ostale drvene građe. U hornverku ispred tvrđave nalazi se nekoliko manjih zidanih građevina. Franjevački samostan s crkvom u predgrađu Čvrsta je građevina. Zgrada vojnog komuniteta i još neke druge zgrade 12
Usp. NAZ popis, kut. 89, 143-152, Prema Spomenici (1930), 211. Brod jc 1759. imao 8, a 1779. 16 pravoslavnih kuća.
također su zidane. Na lijevoj obali potoka Mrsunje, nedaleko od mjesta gdje utječe u Savu, nalazi se šanac u obliku četverokuta, a tu se nekada nalazio kontumac."13 Koncem XVIII. st., a posebno nakon Svištovskog mira (1791.), prilike su se izmijenile, jer Osmanlije nisu više bili opasni. Brodska tvrđava, svjedok svoga vremena u kojem je izvršila svoju ulogu, gotovo jedno stoljeće postaje kočnicom razvoja Broda. Vojnim zakonom iz 1807. mjesto je proglašeno selom i stavljeno pod zapovjedništvo podvinjske satnije. Ono je gospodarski slabilo, pa su njegovi predstavnici uputili caru molbu da se Brod izuzme ispod vojne vlasti i da se u njemu ustroji nova civilna uprava. To je samo formalno učinjeno 1820. jer je vojska i dalje određivala sve što treba raditi. God. 1837. Brod je imao 2365 stanovnika (2137 katolika, 227 pravoslavaca i jedan evangelik). Razvoj industrije i prometa počeo se osjećati i u Brodu. Prvi parobrod Savom počeo je prometovati 6. rujna 1846., a poslije su tjedno prometovala dva, između Siska i Zemuna. U srpnju 1848. u Brod je došao ban Jelačić, a nakon poraza mađarske revolucije 1848., naselje postupno ulazi u novo razdoblje. 5. Rast i uređenje mjesta pripomoglo je daje uprava mjesta zamolila cara Franju Josipa da Brod proglasi gradom. To je učinjeno 8. lipnja 1871. god. Nešto kasnije (1873.) ukinuta je slavonska Krajina te je 1881. Brod pripojen pod vlast Zemaljske vlade Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu. Zahvaljujući svom položaju uz plovnu Savu, izgradnji željezničkih pruga i cestovne mreže koja ga je povezivala sa svim krajevima Carevine, a naročito poslije gradnje mosta na Savi (1879.) i pruge kroz Bosnu, Brod se brzo razvija u važno industrijsko središte. Tu se presjedalo za novoosvojenu pokrajinu Bosnu. Trgovci i obrtnici bogatili su se te se u Brodu počinju graditi lijepe zgrade u europskom stilu. Mogućnost zapošljavanja i zarade privlačila je u grad novo stanovništvo, raznih narodnosti. Prema popisu iz 1880. grad je imao 5066 stanovnika, a 1910. 10200 stanovnika. Nakon Prvog svjetskog rata u Brodu se u tvornici vagona i mostova, drvnoj industriji i prometu zapošljava puno ljudi. God. 1921. grad je imao 10621 stanovnika. Aktom Ministarstva unutarnjih poslova (1934.) Brodu na Savi promijenjeno je ime u Slavonski Brod. Pred Drugi svjetski rat grad je imao oko 15000 stanovnika. Razdoblje drugog svjetskog rata (1941.-45.) jedno je od najtežih u dugoj povijesti Broda. Zbog važnih prometnica i raskrižja prema Bosni, grad su zapadni saveznici 27 puta bombardirali. Tako je 27. lipnja 1944.120 zrakoplova bacilo na grad oko 4000 bombi. Samo toga dana poginulo je 363 osoba, a 320 njih je teže i lakše ranjeno. Građane Broda i okolnih mjesta u ljeto 1945. zadesila je prava tragedija.^ God. 1971. Brod je imao 38705 stanovnika, a 1991.57229 stanovnika. Grad je sada sjedište Brodsko-posavske županije.
13
HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 76-80. Usp. Marković (1995), 205-228; Brod i okolica, (1998), 22-27, 43-55; Brod na Savi, Dva zlatna doba, Slav. Brod, 199 L, 5-7. Kronilca II (1997); Kronilca III (1998). 14
XXIII. OPĆINA SLAVONSKI SAMAC
23.1. KRUŠEVICA Naselje se nalazi 37 km istočno od Slav. Broda, na regionalnom putu između Sikirevaca i Slav. Samca, nedaleko od rijeke Save, 86 m n/m. Povjesničari misle daje u srednjem vijeku s lijeve strane Save, nasuprot ušću rijeke Bosne, bilo više manjih sela. Od njih se, u osmansko doba, sačuvala samo Četiri, a među njima i Kruševica. Nju su u osmansko doba služili franjevci modričkog samostana. U župama Modriča i Crkvište, s desne strane Save, bilo je 1675.4120, odnosno 1915 katolika.1 Najveći dio njih je tijekom bečkog rata prešao u Slavoniju. Kruševica se ne spominje niti je opisana u komorskom popisu 1698. god. Kad je 1719. ponovno počelo naseljavanje bosanske Posavine - koja je tada uskim dijelom bila pod austrijskom upravom - iz Slavonije se vratilo nešto porodica na puste a plodne i manje poplavne zemlje na desnoj obali Save. U vrijeme kanonske vizite 1730. Kruševica je imala oko 62 kuće. Izvješće su 1734. potpisali predstavnici sela, desetar Ivan Čiošić i Marko Čenić. Da se nakon poraza austrijske vojske pod Banja Lukom (1737.) stanovništvo nije bas vraćalo u Slavoniju, svjedoči donekle i izvješće 1746. gdje su u selu 54 kuće.2 God. 1760. u Kruševici je bilo 61 kat. kuća 81 obitelj i 492 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Abraham Ćošić (2,9), Anto Lućić (1,5), Anto Voginac (1,8), Anto Tomić (1,5), Andrija Perušević (2,14), Bono Šimić (3,10), Bartol Vuković (1,6), Franjo Šimić (1,6), Juro Branković (2,5), Božo Berkić (2,10), Ivan Berkić (1,9), Mijo Jelić (1,5), Ivan Lonćarević (1,7), Ivan Šimić (1,5), Ivan Milošević (1,17), Ivan Sarić (1,5), Ivan Mutavćić (1,6), Ivan Ćošić (1,4), Ivan Taramić (1,5), Uić Ćošić (1,6) Ilija Ivanetić (1,10), Ilija Zemunćević (1,9) Ilija Berkić (1,6), Ilija Šimić (1,9), Anto Milošević (2,4), Pavao Novalić (-,3), Marko Ćenić (4,24), Marko Ćošić (3,13), Martin Janković (1,11), Martin Taranić (1,11), Martin Zemunćević (1,5), Martin Novalić (1,4), Martin Garćetić (3,15), Marijan Lonćarević (3,15), Marijan Topalović (-,5), Marijan Vuković (1,4), Mijo Kolarić (2,9), Mijo Bumivćević (1,8), Matija Vatrić (2,9), Matija Šumić (1,9), Matija Topalović (1,4), Nikola Lonćarević (1,7), Nikola Sarić (1,6), Nikola Ćošić (1,11), Filip Šimić (1,7), Petar Zubović (2,11), 1 2
Usp. Rimski arhiv, Bosnia, SC, voi. II, f. 830r-831r; Pavičić (1953), 264. NAZ Prot. 29/1, 54, 99; 30/11, 218. U izvorniku piše: Krusscvicza (1730).
Petar Šimić (1,5), Petar Vukšanović (2,15), Petar Šigalović (2,8), Pavao Milošević (1,5), Pavao Komešarević (3,16), Pavao Šimić (1,7), Pavao Garćetić (1,6), Stjepan Cošić (1,4), Kata Vukovica (-,3), Tadija Janković (-,12), Tadija Nikić (2,5), Marko Zubović (1,8), Petar Benaković (1,10), Vid Nikić (1,4), Josip Sunić (1,8)? Na vojnom zemljovidu iz 1780. Kruševica je ucrtana u dvije sekcije pa je dvaput i opisana. "Kuće koje se nalaze u 19. sekciji od ostalih su kuća odvojene barskom grabom Kruševac. Ta graba u dva rukavca dolazi iz močvare Vučica kod Sikirevaca. Rukavci se spajaju ovdje ispod mosta što vodi preko rukavca Poputna... Graba Dubočica s ove strane nastaje iz rukavca grabe Kruševac i vodi malim zavojima prema istoimenoj stražarnici na Savi... Prije nego je izgrađen visoki nasip duž riječnog toka Save nizvodno, Sava je pri porastu vode natapala ne samo ovu grabu, nego i poplavljivala cijeli kraj.... Stari kontunac zvan Lazaret udaljen je 2000 koraka od sela. Smješten je u jednom zavoju, što ga čini barska graba Dubočica, a ispred njega se nalazi graba. Sastoji se od mnogih malih drvenih zgrada, koje danas propadaju jer nitko u njima ne boravi." Selo je najvećim dijelom ležalo u 22. sekciji. Tu piše: "S druge strane barske grabe Kruševac, preko koje u selu vodi brvno, a neposredno prije izlijevanja u baru Blato, nalazi se drveni most. Ta graba nizvodno od sela zove se Bebrina... Bara Blato... samo u kasno ljeto povremeno presuši... Bara između ovoga kraja i Šamca premošćena je gore, izvan sela drvenim mostom.... Put za Babinu Gredu i Štitar kod čardaka Dubočica prelazi istoimenu grabu preko drvenog mosta...".4 Kruševica je 1837. imala 712/ 1857. 716,1890. 722,1931. 734, 1953.1033/' a 1991. 1370 stanovnika. God. 1919. postala je samostalnom kapelanijom, a 1930. ustanovljena je župa. Crkva Rođenja BDM sagrađena je 1800, a obnovljena 1967. god.7 23.2. SLAVONSKI ŠAMAC Naselje se nalazi na lijevoj obali rijeke Save 38 km jugoistočno od Slav. Broda, na magistralnom putu u smjeru BiH, 88 m n/m. U srednjem vijeku kod Šamca je bila skela, Mihaljevački brod, na važnom putu iz Ugarske i Slavonije prema Usori i dalje u Bosnu. Preko nje je tekao velik promet u oba smjera. U vrijeme ratovanja između Austrije i Osmanlija (1687.-91.) na tlu sela Mihaljevice bili su podignuti nasipi i iskopani šančevi. Po njima je selo dobilo novo ime Šamac. U toj seobi gotovo sve pučanstvo iz susjednih župa s desne strane Save prešlo je u Slavoniju. Tu je bio i prijelaz preko rijeke, a mjesto je nazivano Lukaćev Šamac.' Zbog obrane od mogućih upada - i pored poplavna zemljišta - tu je niklo naselje koje se ne spominje u komorskom popisu 1698. god. Budući da je glavnina pučanstva prešla s bosanske strane, u Šamcu je boravio svećenik i tu je bilo sjedište župe. U vrijeme kanonske vizitacije (4. VI.1730.) drvena župna crkva sv. Petra i Pavla bila je ruševna pa je nešto kasnije sagrađena nova. Župnik fra Jakov Jović iz župnog doma u Šamcu služio je Kruševicu, Babinu Gredu, Šabac i Štitar. Selo je imalo 60 kuća. Izvješće iz 1.734. u ime sela popisao je zastavnik Pavao Jelić. Zbog otežanih životnih uvjeta, stanovništvo se vraćalo u Bosnu, ili je selilo dalje, pa je u popisu 1746. u selu 49 kuća. Oko skromne drvene crkve, bilo je groblje. Izvjestitelj hvali župnika fra Matiju iz Kobaša. Nakon Što je biskup preuzeo župu od franjevaca (22.111.1756.) župnikom je i dalje ostao fra Ivan Janković, rodom iz Odvoraca, vjerojatno zbog njezina siromaštva, jer se broj domaćinstava i dalje smanjivao pa je te godine bio 45 3
NAZ popis, kut. 89, 175s. HNTZ, Brodska pu/covnija (1999), 127s, 148s. Usp. Schematismus (1837), 30; (1873), 25. '' Neko vrijeme posebno sc bilježio dio naselja Kruševica-Salaši. Usp. Korenčić (1979), 645s. 7 Usp. Schematismus (1928), 49; Draganović (1975), 149. 1 Usp. Bojanovski (1981), 11; Pavičić (1953), 2fi4s.
4 5
kuća, sa 65 obitelji. Župi su pripadali Kruševica i Babina Greda.2 God. 1760. Lukaćev Šamac imao je 47 kuća, 58 obitelji i 297 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Anto Sablić (1,4), Ilija Bošnjakov (-,5), Anto Vilaitović (-,4), Andrija Karalić (2,13), Andrija Đurgetić (1,5), Augustin Novalić (1,5), Anto Ovničević (2,7), Božo Tomašević (2,11), Bartol Kokanović (1,2), Juro Jemrić (1,4), Juro Šunić (2,13), Grgo Dernić (1,5), Ilija Vuinović (4,16), Ilija Zemunćević (1,10), Marija Đurgetić (-,6), Josip Mitrović (1,5), Ivan Sablić (1,7), Ivan Vilaitović (1,9), Ivan Vukšanović (2,6), Ivan Đurketić (-,2), Jakov Baćin (1,8), Anto Canolja (1.2), Martin Jelić (1,8), Ivan Šuratlić (1,7), Suzana Baćina (-,4), Marko Suratlić (2,8), Mijo Kolarević (1,4), Marijan Kolarević (2,6), Franjo Huber (1,8), Petar Baćić (3,12), Petar Paragiković (1,8), Filip Đurgetić (1,5), Filip Vukošavljević (1,7), Pavao Diklićić (1,7), Stjepan Ostoićić (3,8), Stjepan Tomašević (2,8), Juro Teremić (1,4), TomO Ostoičić (1,3), Tomo Cvitić (1.3), Tomo Derkelić (1,5), Stjepan Ovničević (1,8), Petar Ćabro (1,4), Petar Tubić (-,3), Marija Blaževica (-,5), Magdalena Rešetarović (-,2), Blaž Šuratlić (1,4), Nikola Derkelić (-,5).3 O selu uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Sava kod čardaka Prud široka je 310 koraka, u području sela široka je do 400 koraka... duboka je tri do četiri hvata4... Inače muljeviti protok Save u području Šamca nanosi pijesak. Taj pijesak za visokog vodostaja mjestimično stvara male pješčane prudove. Oni za niska vodostaja otežavaju kretanje lađa, a ljeti natovarenim lađama povremeno onemogućavaju prolaz. Rijeka se obično tri do četiti puta godišnje izlije preko svojih obala... To izlijevanje spriječeno je sedam do osam hvati visokim nasipom, koji je izgrađen duž rijeke prije nekoliko godina... Na rijeci u blizini sela nalaze se mnogobrojni lađomlinovi, a nizvodno od čardaka Klenić još tri mlina. (...) Obje crkve i oba časnička stana pokraj sela drvene su građe. Onaj časnički stan, od ta dva časnička stana, koji se nalazi pored kordonskog stražarskog čardaka zvanog Šamac okružen je iskopanom grabom. Preko puta tog čardaka s one strane Save vidljiv je stražarski Čardak zvan Karaula. Pored njega stoji jedna mala zgrada u kojoj Turci drže stalnu stražu."5 God. 1785. iz Lukaćeva Šamca sjedište župe preneseno je u Babinu Gredu. Šamac je 1837. imao 432,ft 1857. 457,1890. 730,1931. 777,1953.1603,7 a 1991.1295 stanovnika.
2 1 4
Usp. NAZ Prot. 29/1, 54, 98s; 30/11, 213-215, 218; Sršan (1995), 69s. NAZ popis, kut. 89, 173-175. hvat - klaftcr, sežanj, stara jcdinica duljine, iznosio jc 1,896 m. 5 HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 149s. " Usp. Schematismus (1837), 30; (1873), 25; (1928), 49. 7 Nakada su sc odvojeno bilježili Samački Salaši. Usp. Korenčić (1979), 646.
XXIV. OPĆINA STARA GRADIŠKA
24.1. DONJI VAROŠ Naselje je u obliku niza kuća na lijevoj obali rijeke Save istočno od Stare Gradiške, 90 m n/m. U starim izvješćima Stara Gradiška uzimana je kao jedna cjelina, pa od nje nije odvajana Donja i Gornja Varoš. Sve ono što će biti rečeno o Staroj Gradiški, odnosit će se djelomice i na susjedna naselja. U vojnom zemljovidu iz 1780. Donja Varoš obrađena je u dvije sekcije. Glavnina je opisana uz tvrđavu Stara Gradiška. U 7. sekciji, kojoj pripada samo nekoliko kuća, piše: "Sava, potok Crnac i šuma između Save i Gorica već su obrađene. Ovdje treba još samo spomenuti veliku baru Polica, koja nastaje nakon čestih izljeva Save i koja je toliko duboka da ni po kojem vremenu ne presuši. (...) Kad Sava preplavi cijeli teren, putovi su potpuno neuporabljivi i u to vrijeme se bez brodova nikamo ne može kretati".1 U Šematizmu 1837. napravljana je razlika, pa je u Donjoj Varoši 690,21857.861,1869.947, 1900. 774,1931. 777,1953. 585,3 a 1991. 484 stanovnika. 24.2. GORNJI VAROŠ Naselje se nalazi jedan kilometar zapadnije od Stare Gradiške, s lijeve strane Maloga Struga, 91 m n/m. Budući daje svojim položajem i djelatnošću vezano uz Staru Gradišku, u starim se povijesnim izvorima ne bilježi posebno nego je skupa s tvrđavom. Uz vojni zemljovid iz 1780. o Gornjoj Varoši piše: 'To je mjesto, koje pripada Staroj Gradiški, na Malom Strugu, koji tuda teče i ulijeva se u rijeku Savu. Mali Strug je u ovom području... jako muljevit, ima pet do šest hvati visoke obale, vodu uporabljivu za napajanje stoke, ali za nuždu je piju i ljudi; nema prolaza, premošćen je drvenim mostom..."1
1
HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 99s. 660 katolika i 30 pravoslavnih. Usp. Schematismus cleri (1837), 49. Usp. Korenčić (1979), 421. 1 HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 94s.
2 s
God. 1837. Gornja Varoš je imala 588,21857.587,1890.860,1931. 760,1953.735,3 a 1991. 395 stanovnika. 24.3 GREĐANI Naselje se nalazi između autoceste i rijeke Save, 8 km sjeverozapadno od Stare Gradiške, 16 km jugozapadno od Nove Gradiške, 96 m n/m. Gređani su naseljeni pravoslavnim življem, pa je o njima malo podataka u kanonskim i drugim izvješćima. Prema Spomenici u selu je bila pravoslavna župa sa 67 kuća. U kanonskom izvješću 1760. selo je imalo 60 pravoslavnih i katoličku kuću Grge Pauličevića s dvije obitelji i 6 članova.1 > 1 O Gređanima, koji se u vojnom zemljovidu iz 1780. nalazi u dvije sekcije, piše: "Potok Dubovac, koji dolazi iz istoimenog sela i ovdje u šumi ulazi u Mali Strug, prohodan je preko j drvenog mosta kojim je premošćen kod sela, kao i u šumi na putu odavde do stražarskog čardaka Veliki Strug... voda mu je uporabljiva za napajanje stoke. Velika šuma između ovdašnjega kraja i Gornje Varoši, kao i Veliki i Mali Strug u toj šumi, zajedno s poplavama koje te rijeke skupa s rijekom Savom svake godine uzrokuju i koje se za visokog vodostaja prostim do u blizinu sela, već su opisani..."2 Oko 1800. Gređani su imali 15 katolika,3 1809. 743, 1839. 622 pravoslavnih,4 1857. 562, 1890. 833,1931. 979,1953. 874,5 a 1991. 516 stanovnika. 24.4. NOVI VAROŠ Naselje se nalazi između autoceste i rijeke Save, na regionalnom putu u smjeru Okučana 6 km sjeverno od Stare Gradiške, 95 m n/m. U starijim se izvješćima ne spominje. Oko 1800. imao je 62 katolika,11837.178,21857.248, 1890. 398, .1921. 525,1953. 512,3 a 1991.318 stanovnika. 24.5. PIVARE Selo je smješteno između autoceste i rijeke Save, na sporednom putu Što iz Donjih Bogićevaca vodi na Savu, 5 km sjeveroistočno od Stare Gradiške, 10 km jugozapadno od Nove Gradiške, 92 mn/m.
Selo se ne spominje u starijim izvorima. Do 1890. njegovi su stanovnici pribrojavani Donjoj Varoši. God. 1900. Pivare su imale 130,1921.150,1948.155,1971.117,1 a 1991.46 stanovnika.
2
Usp. Schematismus cleri {1837), 49; (1929), 54. Nekad su odvoljno biiježeni dijelovi naselja; Šuma Ljcskovača i Veliki Stug. Usp. Korenčić (1979), 422s. Usp. NAZ popis, kut.' 89, 63; 31/111, 53; 32/IV, 207. HNTZ, Gradishi pukovnija (1999), 93s, 100. Usp. NAZ Prot. 213, 264. 4 Usp. Spomenica (1930), 212, 5 Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. NAZ Prot. 213, 264, 2 128 katolika i 50 pravoslavnih, Usp. Schematismus cicri (1837), 49. 3 Nekad su posebno biiježeni dijelovi naselja Šuma Pašnik i Medustrugovi. Usp. Korenčić (1979), 422s. 1 Usp. Korenčić (1979), 422. 3
1 2 3
24.6. STARA GRADIŠKA Stara Gradiška se nalazi pored rijeke Save, na regionalnoj cesti koja povezuje Hrvatsku s BiH, 16 km jugozapadno od Nove Gradiške. Na lijevoj obali Save nalazi se veći grad Bosanska Gradiška. God. 1528. spominje se "prijelaz Gradiška" (vadum Gradysche), preko rijeke Save. Glavni dio naselja nalazio se na desnoj obali i bio je značajna luka na Savi. Osvojio gaje (1537.) Husrev-beg, a Osmanlije su ga zvali Berbir. Tijekom XVII. st. franjevci iz samostana sv. Nikole u Visokom služili su župe: Lijevče, Orubicu i Gradišku. Da su to bili gusto naseljeni krajevi govori činjenica da je biskup fra Marijan Maravić sredinom listopada 1649. u gradiškoj župi krizmao 1149 katolika.1 Tijekom bečkog rata mnogi su se katolici preselili na lijevu obalu Save, a i franjevci su (1688.) prešli u Staru Gradišku/Međutim, Gradišku će 1690. Osmanlije ponovno osvojiti, ali će oni već sljedeće (1691.) godine biti zastalno pretjerani na desnu obalu. Ubrzo je počela izgradnja granične tvrđave s posadom koja je bila u sastavu Vojne krajine. U komorskom opisu 1698. Gradiška, utvrda i trgovište, često se spominje ali nije opisana. Govoreći o franjevcima u Gradiškoj Ivan Stražemanac (1730.) piše: "U tom utvrđenju je u ime cara neki zapovjednik imenom Ivan grof de Makar, odmah poslije zauzeća ovih područja, označio mjesto za samostan, pa je oko deset godina tu bila rezidencija koja je 1705. g. postala samostan. O njemu se nema što više govoriti, osim da poslije tolikih godina postoji samo jedan trakt i samo U sobica napravljenih od drveta. I crkva je podignuta od istog materijala, drva, te posjeduje veoma mali prostor zbog skučenosti mjesta. U samostanu boravi 12 braće bez ikakvog fonda, te žive samo od prosidbe. Ipak imaju u sakristiji odjeću i odgovarajuće knjige, vrt izvan utvrđenja, te obavljaju župničke poslove u njemu. (...) Crkva samostana posvećena je sv. Mihaelu arkanđelu, te ima pet oltara: sv. Mihaela.., BDM.,., sv. Nikole biskupa.., sv. Antuna Padovanskog.., i sv. Ivana Nepomuka (izgrađen po barunu De Soer, zapovjedniku utvrđenja)... U utvrđenju borave i pravoslavci koji imaju svoju crkvu pod upravom svojih popova, tj, svećenika. Mjesto je jako podložno poplavama tako da jedva mogu imati kruh."2 Uz Gradišku franjevci su služili još sela Bogićevce i Mačkovac. Izvješće 1746. napominje kako je gradiška crkva već stara i krov joj prokišnjava, a orgulje su raštimane pa već više godina ne sviraju. Izvan tvrđave bilo je groblje i u njemu kapela sv. Jakova, te kužno groblje s kapelom sv. Roka. Te godine Gadiška je imala 128 kat. kuća 120 obitelji i 534 katolika.3 Do izgradnje Nove Gradiške 1748. Stara Gradiška je bila središte nadkapetanije, poslije pukovnije, a nakon toga dobiva status slobodnog vojnog komuniteta. God. 1760, Stara Gradiška je imala 153 katoličke kuće, 144 obitelji i 706 katolika. Kućedomaćini su bili: Juro Stanćirević (1,9), Anto Prioćević (1,6), Franjo Trapić (1,6), Iyan Pekić (1,3), Anto Klešić (1,5), Marija Krivenovka (-,1), Tomo Gićić (1,5), Luka Gubić (1,3), Nikola Dešpinović (1,2), Matija Galedinović (1,6), Ivan Bojanović (1,2), Juro Kević (1,6), Mato Kukić (1,4), Mijo Ivanković (1,7), Ivan Trapić (1,5), Stjepan Delić (1,3), Mato Margalitić (1,9); Matija Matanović (1,4), Ivan Pejićić (1,6), Nikola Vukšić (4,10), Ivan Gaberović (2,10), Luka Mataković (1,15), Anto Goleš (1,3), Iva Martinović (-,3), IVlato Zastavniković (1,2), Dorotea ' Usp. Maravić (1887), 151. Ivan Stražemanac, Povijest franjevačke provincije Bosne Srebrene, Zagreb, 1993, 283-285. Usp. Pavich (1766), 356s; Jančula (1980a), 211. Kad je u austrijsko-osmanskom ratu (1716.-18.) bila zauzeta i Bosanska Gradiška, granica je stavljena nešto južnije od desne obale Save. I graničari su raspoređeni na desnoj obali. Njihov popis nalazi sc u Bodcnstcin (1907), 160-167. * Usp. NAZ Prot. 29/1, 9-12, 119-121. 2
Šiverac (-,3), Luka Patković (1,9), Anto Bokunićić (1,3), Nikola Jurišić (1,5), Ivan Kukić (1,7), Grgo Peaković (1,6), Matija Gagulić (-,5), Anto Erđić (-,2), Lucija Pavić (-,4), Josip Matehašević (1,4), Ivan Mutnjaković (1,8), Ana Barjaktarović (-,2), Patar Pavušić (1,6), Stjepan Detanić (1,3), Mijo Gruić (-,5), Marijan Gipalović (1,2), Nikola Matanović (1,5), Franjo Filjević (1,3), Anto Švaitić (1,7), Nikola Erđić (1,5), Luka Ervatić (1,3), Josip Ćović (1,6), Nikola Kelešić (1,2), Juro Matunić (1,4), Grgo Cović (1,6); Martin Ošiković (1,4), Nikola Janković (3,10), Kata Adrović (-,5), Paula Lisičić (-,4), Nikola Kikić (1,3), Marko Živković (1,5), Ivan Skoćić (2,7), Mijo Gerdanović (1,7), Ivan Pavušić (1,5), Ivan Begroćević (3,10), Ivan Lucšić (1,2), Ivan Šekvećić (1,2), Nikola Ivajtić (1,3), Ilija Latić (1,7), Stjepan Matanović (1,4), Stjepan Lirak (1,5), Juro Ćolić (1,8), Matija Matoković (1,9), Marija Petrović (-,3), Mijo Gerčić (1,3), sirota Ana, djevojka (-,1), Ana Sarić (-,4), Grgo Pešković (2,7), Lovro Kikić (1,6), Franjo Pavišić (1,6), Lovro Latinović (1,59, Ivan Lućić (2,4), Martin Simić (1,6) Marko Klaić (1,4), Petar Blažić (1,4), Anto Mikaćić (1,5), Kata Gićić Ivan Penić (1,5), Marijan Juranović (1,5), Grgo Barić (1,5), Matija Mihošević (1,6), Franjo Zebešević (1,5), Mijo Nezić (1,4), Ivan Božić (1,4), Tomo Bukvić (1,7), Ivan Matikić (1,3), Ivan Marinović (1,5), Matija Petrićević (1,5), Josip Atmalić (1,4), Nikola Balegvić (2,7), Franjo Mutnjaković (1,5), Nikola Pantelić (1,4), Bartol Karošević (1,4), Anto Rešković (1,5), Martin Žužić (1,4), Grgo Šišljakić (1,6), Kata Markanović (-,5), Lucija Banić (-,1), Matija Banić (1,4), Jakov Mihaljević (1,2), Nikola Katenić (1,3), Juro Mihaljević (1,4), Magdalena Žižić (-,1), Mijo Kikić (1,4), Tomo Figurić (2,7), Ivan Božić (1,3), Juro Vranješević (2,6), Juro Nezić (1,5), Anto Nezić (1,4), Mijo Gridić (1,7), Mijo Tetić (1,5); Anto Koninić (1,3), Pavao Jastrebović (1,4), Stjepan Pričević (1,4), Juro Pričević (-,1), Luka Lišićić (1,3), Magdalena Delić (-,2), Ivan Kondić (1,3), Luka Mikić (1,5), Juro Betić (1,5), Nikola Krištić (1,5), Ivan Ružić (1,5), Ivan Birt (-,1), Mato Blažić (1,5), Mato Špirin (1,4), Magdalena Koćić (-,3), Jelena Vugić (-,5), Ilija Knežić (-,3), Mato Pezo (1,3), Franjo Ervatini, neženja (-,1). Nijemci u tvrđavi: gosp. zapovjednik (3,13), pisar zapovjednika tvrđave (1,3), poslužnik (1,7), skrbnik (1,5), sluga (1,2), gradski ugostitelj (1,4), kontrolor soli (1,4), gradski krčmar (1,6), mjerač soli (1,4), gradski odvjetnik (1,3), potporučnik, (-,2), gradski krčmar (-,1), mlinar (-,3), ravnatelj kontumaca (1,5), kirurg u kontumacu (1,7), sluga u kontumacu (1,4), uništitelj soli (1,4), puškar (1,5).4 Kad je Josip II., na svom putovanju Slavonijom 1768., prisustvovao misi u ruševnoj gradiškoj crkvi, gvardijan gaje molio pomoć za gradnju nove crkve i samostana, ali molba nije uslišana. Samostan je ukinut skupa s drugim samostanima 1787., a franjevci su u susjednim župama nastavili vršiti dušobrižničku službu.s Uz vojni zemljovid iz 1780, o Staroj Gradiški piše: "Ta granična tvrđava leži na lijevoj obali Save, u jednom njezinom malom zavoju preko puta turske tvrđave istog imena na suprotnoj obali. (...) Sava, dubine daje i za najnižeg vodostaja plovna, ovdje u trajanju jednog sata čini oštri zavoj.,. Kad se ta rijeka izlije cijela ravnica zajedno s ovdašnjim predgrađima stoji duboko pod vodom. Ta izlijevanja događaju se svake godine, a obično u proljeće, u lipnju i srpnju, a i na prijelazu listopada u studeni, zatim povremeno zimi, u vrijeme topljenja snijega. Te poplave, ovisno o vremenskim prilikama, traju pet do šest dana, često i tri do četiri tjedna. U to vrijeme spriječen je svaki prolaz kopnom, a komunikacija od tvrđave do ostalih mjesta nije moguća nikako drukčije nego pomoću brodova... Kod tvrđave rabe se ravne skele a i mali čamci za prijevoz pješaka preko Save. (...) Unutar su tvrđave zapovjednički stan, vojarne, franjevački samostan te crkva i najveći dio građanskih kuća izgrađenih od kamena. Tvrđavska glavna graba i vanjska utvrđenja zidane su 4 5
NAZ popis, kut. 89,53-58. Usp. Jančula (1980a) 209-213.
građevine, a vanjski su nagibi građeni samo zemljom. Kurtinom kao najvišom tvrđavskom građevinom, u visini horizonta kod inženjerske vojarne, dominira mala turska tvrđava s druge strane Save, izgrađena od kamenih kvadri. Tvrđavske građevine prema predgrađu djelomično su također izložene napadima opasne artiljerije. Skriveni ophod također nije potpuno izgrađen niti su postavljeni drveni stupovi... Tridesetnica kod Uskoka uobičajena je građevina. Susjedni kordonski Čardaci, Čardak Mali Strug iztiad Uskoka s druge strane istoimene grabe, čardaci ispred tvrđave Donja kapija i stražarnica Štala bočno od trga te čardaci Galga kod Donje Varoši izgrađeni su od drveta i na drvenim stupovima,"6 Oko 1800. u Staroj Gradiškoj je bilo 1902 katolika, a njezin župnik služio je još Novi Varoš i Gređane.7 God. 1837. naselje je imalo 55,81857.29,1890.66,1921.71,1953.268,9 a 1991.592 stanovnika. Tijekom Drugog svjetskog rata u utvrdi je bio koncentracijski logor, a nakon rata u njoj je bio kazneno-popravni dom. 24.7. USKOCI
,
Uskoci su na savskoj obali, između Stare Gradiške i ušća Malog Struga. Na njih se odnosi ono što je rečeno o Staroj Gradiški. God. 1761. u Uskocima je stanovao pravoslavni župnik, a tu je bilo 36, a 1769. 63 pravoslavnih kuća.1 God. 1837. Uskoci su imali 302,2 1857. 363,1890. 435,1931. 304,1953. 334,3 a 1991.180 stanovnika.
" HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 128-131. 7 Usp. NAZ Prot. 213, 264. 8 45 katolika i 10 pravoslavnih. Usp. Schematismus deri (1837), 49. * Usp Korenčić (1979), 422. 1 Usp. NAZ Prot. 31/111, 53; 32/IV, 213. 1 190 pravoslavnih i 112 katolika. Usp. Schematismus deri (1937), 49; Spomenica (1930), 212 navodi da je 1839. u naselju bilo 27 kuća sa 251 pravoslavaca. 1 Usp. Korenčić (1979), 422.
XXV. OPĆINA STARO PETROVO SELO
25.1. BLAŽEVIĆ DOL Naselje se nalazi na južnom prigorju Požeške gore, 14 km istočno od Nove Gradiške, 3 km sjeveroistočno od Starog Petrova Sela na sjevernom odvojku s regionalne ceste od Vrbove, 148 m n/m. Blažević Dol ne spominje se u starijim izvorima. Vjerojatno je bio pribrojan susjednoj Vrbovi. God. 1931. naselje je imalo 147,1948.175,1961.146,' a 1991.256 stanovnika. 25.2. DONJI CRNOGOVCI
Naselje se nalazi između autoceste i rijeke Save, 10 km jugoistočno od Nove Gradiške, 4 km južno od Starog Petrova Sela, na 101 m n/m. Naziv je dobilo po potoku Crncu, odnosno Crnac polju. Selo je u starini bilo jedinstveno tek se kasnije počinje dijeliti na Donje i Gornje Crnogovce. U komorskom popisu 1698. Crnogovci su ovako opisani: , aM) Imena stanovnika i podložnika: llia Filipović, sinova 3, krava 1, june 1, ovaca i koza 5, svinja 2, košnica 2, jutara pšenice 4, jutr ječma 1, vozova sijena 3. Antol Bilošić, kćeri 3, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, ovaca i koza 4, svinja 2, košnica 1, kopa vinograda 4, jutara pšenice 6, jutro ječma 1, vozova sijena 4. Blaž Novoselac, sinova 2, kćeri 2, krava 1, ovaca i koza 4, svinja 2, kopača vinograda 1, jutr pšenice 1, vozova sijena 2. Stepan Vladić, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 3, košnica 1, kopač vinograda jutara pšenice 3, jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Grga Brestić, kći 1, voli, ovaca i koza 2, svinja 1, košnica 1, kopač vinograda 1, jutara pšenic 2, jutro ječma 1, vozova sijena 3. Pava Miković, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 5, svinja 5, košnica 2, kopača vinograda 4, jutara pšenice 5, jutro ječma 1, vozova sijena 5, najamnika 2. Stanko Ivanićević, sin 1, konj 1 volova 2, krava 1, june 1, svinja 6, košnica 3, kopača vinogad 1 1
Usp. Korenčić (1979), 421. Mažuran (1988), 241-243. Prijevod s latinskog jezika.
3, jutara pšenice 5, jutro ječma 1, vozova sijena 4, najamnika 2. Ivan Dokušovič, sin 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 5, svinja 5, košnica 2, kopača vinograda jutara pšenice 4, jutro ječma 1, vozova sijena 5, najamnik 1. Ilia Gazić, kćeri 2, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Franjo Donković, kći 1, vol 1, ovaca i koza 3, košnica. 3, kopača vinograda 3, jutara pšenice 3 jutara zobi l2, vozova sijena 2, najamnik 1. Juro Lukaćević, krava 1, june 1, ovaca 2, svinja 3, košnica 1, kopača vinograda 4, jutara pšen 4, jutro ječma 0.5, vozova sijena 4, najamnik 1. Ukupno: sinova 8, kćeri 10, konja 4, volova 7, ovaca i koza 30, svinja 29, košnica 16, kopača vinograda 28, jutara pšenice 38, jutara ječma, 7.5, jutro zobi 1.5, vozova sijena 37, najamnika 9. 2) Svi gore pobilježeni stanovnici žele živjeti vojničkim životom. Osobno nazočni Ilia Filipović, AntolBilošić i Blaž Novoselac, nakon prisege, ispitivani, rekli s Ovi graničarski stanovnici zbog manjka radne stoke ne uspijevaju obraditi svoje seosko gospodarstvo i zemlju te zato ne traže susjedno zemljište na korištenje. Oni ovaj posjed stalno baštine od svojih preda iz osmanskog vremena, bez ikakve komorske dodjele. Na njega, uime poreza, ništa nikome nisu plaćali. Gospodin potpukovnik De Bourgh sudac je ovim graničarskim stanovnicima, a pravne im usluge čini besplatno. . : Samo 1697. g. platili su vojnicu skupa s cijelim cemičkim vojvodstvom. Stanovnici ovog mjesta za utvrđivanje gradiške utvrde morali su stalno davati po dva radnika zamjene, bez novčane naknade, ali uz carski kruh. Po zapovijedi gospodina povjerenika Kestlera stanovnici su morali dati šest volova pod izlikom da iz Osijeka u Gradišku dovuku hranu, a otišli su ravno carskoj vojsci pod Temišvar, od kojih s uginula, a nisu dobili nikalcve naknade. Za obavljene radove i pretrpljene štete stanovnicima nije ništa plaćano. O razlozima komorskim gospodarskim zaprekama, stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo selo - u kome je prije među stanovnicima bilo i nekoliko muslimana - smješteno je u ravnici. Naziva se Crnogorci.3 Udaljeno je od Cernika milju i pol, od Osijeka 15, a od Petrovara 34 milje. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, sada su graničari, katoličke vjeroispovijed Imaju 11 prilično prostranih kuća, sagrađenih od drveta, djelomice pokrivenih slamom a djelomice daskama. Imaju jedno cijelo narodno selište. Teritorij ovog posjeda prostire se na povr od jedne milje. S istoka mu je Petrovo Selo, sa zapada Adžamovci, sjuga selo Orubica, sa sjevera međi Brestovcem4. Granice sežu: na istok do Kobaša, na zapad do Gradiške, na sjever do Kamengrada5. Selo ima oko 80 jutara dosta plodnih oranica i neobrađena zemljišta, oko 10 jutara neobrađenih rtova i oko 100 jutara boljih, dobro pripremljenih, sjenokoša. Ima oko 200 jutara hrastovih i jelovih šuma za loženje te prikladnih za gradnju. Ovdje se ne naziru tragovi neke kamene građevine. Ima jedna vodenica na potoku Laže/' Ima oko 100 jutara žironosnih šuma, dosad slobodnih od žirovine. Ribnjaka nema. Osmanlijski gospodar ovog posjeda bio je Ferat Pašić iz Banja Luke kome su stanovnici godišnje kao naknadu po kući plaćali 80 denara, svaki je morao dva dana besplatno raditi, a na svaku svinju trebalo je platiti po jedan denar. 2 Greškom 1
stoji 12. - U izvorniku piše: Czcrnogorczy i Czcrnogovczi (1698), Czrnogorczi (1746), Ccrno-Gorczij (1761), Cernogorcze (1769), Cernogovczy (1800), Cemogovcz (1837). 4 Usp. Mažuran (1988), 326s. • 5 Tvrđava sjeverozapadno od Požege. Usp. Szabo (1920), 116s. " Danas sc zove Adžamovski potok.
Istom osmanskom gospodaru davali su desetinu od svih prihoda na koje se odnosila, a desetin vina nikada nisu davali. Osmanskom caru, kao naknadu, ništa nisu plaćali nego su obavljali neke poslove na najbližoj granici. Njegovu Veličanstvu, osim spomenute vojnice po odredbi gospodina povjerenika Kestlera sabrao ju je kapetan Ivan Stakić, te obveze besplatne vojničke službe, stanovnici dosad ništa drug nisu plaćali. Sve gornje točke svi su stanovnici dragovoljno i jednodušno potvrdili. b. U kanonskom izvješću 1746, spominje se kako je selo 1730. omaškom ispušteno, a 1746. imalo je 10 kuća i 65 stanovnika. God. 1760. selo je imalo 18 kuća, 33 obitelji i 157 stanovnika. Kućedomaćini su: Matija Bilešević ili Dukošević (2,16), Lovro Arić (5,21), Mijo Cevišević (2,7), Marko Stipić (1,6), Franjo Filipović (1,6), Ilija Pergić (3,10), Matija Đurošić (1,4), Matija Mašnica (2,8), Luka Dokušović (2,12), Grgo Bižajac (2,11), Luka Mašnica (1,5), Ivan Dokušović (2,7), Marko Bilešić (-,3), Juro Bilešić (2,7), Ivan Vuković (2,13) Jakov Vuković (1,5), Franjo Dokušović (1,6) Matija Dokušović (3,10). God. 1769.18 kuća, 38 obitelji i 181 stanovnika.7 Selo je, na vojnom zemljovidu iz 1780, uctrano s obje strane puta u smjeru Godinjaka. U opisu Stoji: "Potok Ribnjak, tri do četiri stope širok i pola stope dubok, ima stopu do dvije visoke, najvećim dijelom gustišem obrasle obale, muljevito dno i vodu uporabljivu za napajanje stoke; u ovom je kraju na mnogim mjestima, i osim preko svojih drvenih mostova, prohodan pješice i konjima".15 Oko 1800. selo je imalo 181,91837.180 katolika,101857.166,1890.164,1931.175,1953. 187,11 a 1991.143 stanovnika. 25.3. GODINJAK Godinjak se nalazi pored regionalne ceste, 9 km istočno od Nove Gradiške, a 2 km zapadno od Starog Petrova Sela, 129 m n/m. U srednjovjekovnim izvorima Godinjak se izričito ne spominje, ali su oko njega bili važni feudalni posjedi: Draga posjed 1324.-1411,1412, i posjed Neganovac 1324.-1411,1412, gdje se 1407. spominje LadislavNeganovački te posjed Tapalovac 1374,1412,1414,1499. koji je ležao među Godnjakom, Tisovcem i Oštrim Vrhom.1 God. 1730. selo je imao oko 10, a 1746.10 kuća i 90 stanovnika. U Godinjak je (1760.) bilo 20 kuća, 57 obitelji i 279 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Grgo Lukačević (2,8), Grgo Vlainić (4,15), Luka Plaudeković (1,8), Tomo Vlainić (3,11), Pavao Luknjić (2,14), Šimun Luknjić (2,10), Stjepan Ivanišević (3,21), Filip Ivanišević (4,22), Šimun Ivanišević (4,20), Marijan Ivanišević (4,25), Stjepan Godić (2,11), Mato Gianić (2,10). Josip Lukačević (4,14), Stjepan Ivanišević (3,17), Marijan Ivanišević (3,13), Josip Gagešić (3,11), Mijo Šimunović (2,9), Mijo Ivanišević (4,17), Juro Vlainić (2,10) i Šimun Ivašenić (2,13). God. 1769.22 kuće, 66 obitelji i 329 stanovnika.2 7 Usp. NAZ Prot. 29/1,118; popis, kut. 89, 94; 31/111, 73; 32/IV, 207. * HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 122. * Usp. NAZ Prot. 213, 273. Usp. Schematismus ckri (1837), 53; (1929), 57. " Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. Csžnki (1894), 406, 418, 428; Bosendorfer (1994), 135,145,153. 2 Usp. NAZ Prot. 29/1, 25, 118; popis, kut. 89, 95; 3 l/III, 73; 32/IV, 207. U izvorniku stoji: Godinak (1730), Godinijak (1746), Godinjak, Godinyak (1760).
Na vojnom zemljovidu iz 1780. selo je ucrtano uvrstano samo s lijeve strane puta u smjeru Nove Gradiške. U opisu stoji: "Potok Dubočanac, koji je ovdje širok samo tri do četiri stope i dubok stopu, na četvrt sata udaljenosti od sela ulijeva se u potok Drežnik. (...) Iza ovdašnjega satničkog stana nalazi se stalni izvor koji zbog jednog nasipa čini malo jezero, a njegovi se slabi potok zove Ribnik i teče kroz polja u Donje Laze. Tu vodu kao i bunarsku vodu u selu stanovnici koriste za piće. (...) Satnički stan, od kojeg se pruža pogled na prolaznu zemaljsku cestu, zidana je građevina."3 Oko 1800. Godinjak ima 377 katolika,4 1837. 391,51857. 345,1890. 469,1931. 647,1953. 848,6 a 1991. 755 stanovnika. 25.4. GORNJI CRNOGOVCI Gornji Grnogovci smješteni su između autoceste i rijeke Save, 10 km jugoistočno od Nove Gradiške 3 km južno od Starog Petrova Sela, 1 km sjeverno od Donjih Crnogovaca, 106 m n/m. Na vojnom zemljovidu iz 1780. selo, nazivom Gornji Crnogovci sa šest kuća, ucrtano je i opisano na sporednom putu četvrt sata udaljenom od Donjih Crnogovaca, a pola sata od Godinjaka.1 U ranijim izvješćima selo je bilježeno skupa kao Crnogovci, i sve što je rečeno o Donjim Crnogovcima odnosi se na oba sela. Po udaljenosti od župnog središta može se zaključiti da je glavnina kuća bila ipak u Donjim Crnogovcima. Međutim dio posjeda zvani Kućišta, sa zapadne strane Gornjih Crnogovaca, svjedoči da su i na tim oranica nekad bile kuće koje su kasnije prenešene pored putova. U popisu sela 1760. između Bodovaljaca, Crnogovaca i Godinjaka nalazi se selo Vošinci, sa 7 kuća, 11 obitelji i 57 katolika. Prema položaju, i nakon gore rečenog, to su Gornji Crnogovci. Kućedomaćini su bili: Marko Mikević (3,14), Ivan Benašić (2,9), Marko Bosavećević (1,6), Vinko Pafić (3,12), Mijo Švorćević (1,7), Anastazija Mikević (1,7) i Jelena Tomić, djevica (-,1).2 God. 1890. Gornji Grnogovci imali su 122, 1910. 160, 1931. 180, 1953. 168, 1871. 1-84,3 a 1991.146 stanovnika, 25.5. KOMARNICA Komarnica se nalazi između autoceste i rijeke Save, uz maglajski potok, 17 km jugoistočno od Nove Gradiške, a 7 km j ugoistočno od Starog Petrova Sela, 95 m n/m. Naselje se u starijim izvorima ni u komorskom popisu 1698. ne spominje. God. 1730. imalo je 28, a 1746.30 kuća i drvenu kapelu. God. 1760. Komarnica je imala 27 kuća, 63 obitelji i 317 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Ivan Apanović (2,9), Ivan Bošnjaković (3,18), Martin Dragomanović (-,6), Augustin Dragomanović (2,13), Marijan Dragomanović (4,14), Ivan Klarić (3,9), Nikola Klarić (3,15), Tomo Knežević (3,18), Josip Knežević (2,18) Luka Knežević (4,16), Franjo Knežević (2,5), Matija Lukaćević (1,19); Matija Knežević (4,19), Šimo Lovreković (2,6), Grgo Matanović (1,4), Tomo Martinćević (1,139, Ilija Martinović (1,10), Marko Martinović (3,8), Blaž Pauković (2,10), Ivan Pauković (2,13), Andrija Petošić (2,20), Josip Petošić (2,8), Nikola Petošić (3,6), 3 4 5
HNTZ, Gradiš/cei pukovnija (1999), 120s. Usp. NAZ Prot, 213, 273. 385 katolika i 6 pravoslavnih. Usp. Schematismus cleri (1837), 52; (1929), 57. '' Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 123. 2 Usp. NAZ popis, kut, 89, 94. U izvorniku piše: Vossinczi. 3 Usp. Korenčić (1979), 421.
Filip Petošić (2,19), Ivan Petošić (1,13), Nikola Smićić (5,19), Marijan Smićić (3,12). Izvješće 1765. opisuje novu kapelu sv. Leonarda, sagrađenu od greda, oblijepljenu i okrečenu, s tornjem i zvonom. Crkvenjak je bio Šimo Lovreković. God. 1769. selo je imalo 24 kuće 52 obitelj i i 278 stanovnika.1 Na vojnom zemljovidu iz 1780. selo je uvrstano s obje strane potoka, a u opisu stoji: "Potok Maglaj od Vrbove pokreće razne obične žličarice, širok je čitiri do pet stopa, dubok do dvije stope... Taj potok ima pjeskovito dno i pitku vodu; voda mu se pored šume Veliki lug gubi u poljima, a za vrućih ljeta pak povremeno potpuno presuši. (...) Ako je poplava Save obilna i dugotrajna, kuće donjega dijela sela stoje pod vodom. Časnički dom u selu obična je mala zgrada."2 Oko 1800. Komarnica je imala 333,3 1837. 313 katolika,4 1857. 286, 1890. 375,1931. 443, 1953. 491,5 a 1991.359 stanovnika. 25.6. LAZE Naselje se nalazi između autoceste i rijeke Save, uz adžamovački potok, 9 km jugoistočno od Nove Gradiške, 5 km jugozapadno od Starog Petrova Sela, 98 m n/m. Naziv, vjerojatno, dolazi od riječi laz, iskrčeno mjesto. Laze se u starijim izvorima ni u komorskom popisu 1698. ne spominju. God. 1730. imale su oko 7,1746.8 kuća i 56 stanovnika. God. 1760. u Lazama je 16 kuća, 38 obitelji i 203 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Martin Vilov (2,12), Ivan Letić (2,11), Luka Pavić (2,10), Juro Mugcarević (1,5), Blaž Gosdić (1,7), Matija Gosdić (1,7), Franjo Gosdić (-,7), Stjepan Đuraković (4,19), Ivan Gerganić (1,6), Antun Novoseljac (4,18), Nikola Babić (2,11), Antun Novoseljac (-,6), Juro Babić (4,37), Ilija Babić (7,12), Mato Babić (3,17) i Nikola Babić (4,20). God. 1769. selo je imalo 16 kuća, 41 obitelj i 193 stanovnika.1 Na vojnom zemljovidu iz 1780. Laze su podijeljene na Gornje i Donje i ucrtane s desne strane puta u smjeru Adžamovaca. Za Gornje Laze, koje su manje, stoji: "Ovo se malo selo nalazi na potoku Drežnik, koji je u ovdašnjem kraju tri do četiri stope širok i stopu do dvije dubok. (...) Drveni most na tom potoku na putu za Adžamovce čvrst je, a mlinovi na tom potoku loše su kvalitete. (...) Na putu za Orubicu (iz Donjih Laza) zbog neprohodnih bara između dva mjesta... mora se ići zaobilaznim putem. (...) Ostali ovdašnji putovi zbog glibljiva su tla, koje za kišna vremena postaje vrlo muljevito, također oteženo provozni, a za suha su vremena uporabljivi za sva vozila."2 Oko 1800. Laze su imale 222,31837. 256 katolika,41857. 251, 1890. 333,1931. 462, 1953. 512,5 a 1991.403 stanovnika.
1 Usp. NAZ Prot. 29/1, 75, 112; 30/11, 348; popis, kut, 89, 11 ls; 31/111, 94; 32/IV, 187. U izvorima stoji: Komarnicza (1730). 2 HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 146. 3 Usp. NAZ Prot. 213, 274. 4 Usp. Schematismus deri (1837), 53; (1929), 58. 5 Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. NAZ Prot. 29/1, 26, 118; popis, kut, 89, 92; 32/IV, 207. U izvorima stoji: Lazij (i 730), Lazze (1760). 2 HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 12Is. 3 Usp. NAZ Prot. 213, 268. 4 Usp. Schematismus deri (1837), 53; (1929), 58. 5 Od 1900. selo je bilježeno kao Stare Laze. Usp. Korenčić (1979), 422.
25.7. OŠTRI VRH Naselje se nalazi ponad regionalne ceste, između potoka Pakotine i Ribnjaka, 11 km istočno od Nove Gradiške a 1,5 km sjeverno od Starog Petrova Sela, 151 m n/m. Posjed Oštri Vrh spominje se 1412. u imenu i pridjevku susjednog plemića.1 Ne spominje se u komorskom popisu 1698. god. God. 1730. selo je imalo oko 10 kuća. Napominje se kako na brežuljku blizu sela, među vinogradima, postoje ruševine crkve sv. Ladislava. God. 1746. selo ima 12 kuća i 50 stanovnika. God. 1760. Oštri Vrh je imao 13 kuća, 18 obitelji i 115 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Juro Jerić (2,9), Andrija Tabretić (2,9), Bartol Kovaćević (2,8), Juro Vrešanović (3,11), Matija Budin (-,6), Tomo Dabretić (1,11), Ilija Tadianović (2,14), Ivan Šumagaj (1,12), Ivan Tružić (1,2), Jeronim Romćević (1,14), Jakov Peaković (1,7), Stjepan Jakobović (1,4) i Mato Maistorović (1,8). Izvješće 1765. napominje kako je nedavno pored sela od greda sagrađena kapela sv. Ladislava s korom, zvonikom i zvonom. Oko kapele bilo je groblje. God. 1769. selo je imalo 13 kuća, 27 obitelji i 131 stanovnika.2 Na vojnom zemljovidu iz 1780., 12 kuća uvrstano je u jednom redu. "Ovdašnji potok Ladnica - stoji u opisu - koji izvire ispod brijega Maksimov hrast u obližnjoj brdovitoj šumi... prohodan je isključito na prolaznim putovima kroz šumu nizvodno do sela (...) Strmim dolinskim brežuljkom, koji dominira nad selom i donjim krajem prema Petrovu Selu, opet dominira brdo Sokol, s kojeg se u pravcu juga pruža širok pogled na udaljene krajeve..."1 Oko 1800. selo je imalo 116,41837.113 katolika,51857.89,1890.168,1931.236,1953.310,6 a 1991.226 stanovnika. Koncem XIX. i početkom XX. st. u selo su se doseljavali Gorani i Ličani tako da su oni činili većinu.7 25.8. STARCI Selo je rasijano po južnim padinama Požeške gore, 15 km istočno od Nove Gradiške, 4 km sjeveroistočno od Starog Petrova Sela, 215 m n/m. Sve do 1900. selo se pod tim imenom ne spominje. Ali kad se gleda njegov položaj i zna da se nedaleko od Staraca nalazi predjel Paklena, što je očito dio sela Paklenika koji se tijekom vremena saseljavao uz regionalnu cestu a sad je uklopljen u Staro Petrovo Selo, njihov gorski dio nazvan je Starcima. U kanonskim izvješćima gorski Paklenik je stavljen između Oštrog Vrha i Starog Petrova Sela. God. 1730. u Pakleniku je bilo 12, 1746. 16 kat. kuća i nešto pravoslavnih. God. 1760. Paklenik je imao 22 kuće, 36 obitelji i 162 katolika. Kućedomaćini su bili: Bartol Vladić (3,16), Stjepan Živić (5,19), Tomo Mudrinić (2,8), Ivan Mićaević (1,6), Mato Ćošić (1,5), Mijo Beti (1,5) Anto Benašić (2,8), Marija Tomić (-,5), Martin Matošević (2,9), Pavao Kraljević (1,6), Grgo Štivić (1,3), Juro Cosašević (1,4), Ivan Tomić (1,4), Antun Zeković (3,10), Nikala Betić(I,7), Ivan Matanović (1,6), Martin Zeković (2,8), Tomo Valamonović (1,3), Filip Kociašević (1,6),
1 Usp. Csanki (1894), 420; Bosendorfer (1994), 146. U izvorima stoji: Oztroverh (1412), Ostrohcgh (1491), Oštri Verh (1730), Ostrivirh (1760). 2 Usp. NAZ Prot. 29/1, 24s, 118; popis, kut. 89, 82s; 31/111, 129, 32/IV, 187. 3 HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), I24s. 4 Usp. NAZ Prot. 213, 273, Usp. Schematismus deri (1837), 53; (1929), 57. " Usp. Korenčić (1979), 422. 7 Usp. Pavičić (1953), 244.
Manda Babić (1,5), Stanislav Stanko (1,3), Antun Lukaćević (4,16).' Na vojnom zemljovidu iz 1780. Paklenik je ucrtan s obje strane zemaljskog puta u smjeru Vrbove. "Potok izvire iz različitih izvora koji se slijevaju ispod djelomično vinogradima obraslog brda Valetić i na pola sata udaljenosti od sela a ... ulijeva se u potok Ladnicu. (...) Rijetkim drvećem srednje visine obrasli brijeg Nožice dominira krajobrazom sela, a njime opet dominira brdo Valetić."2 Kasnije se Paklenik spojio i pripojen Starom Petrovom Selu. U popisu 1900. u brdskom kraju pojavljuje se naselje Starci s dijelovima naselja: Arapovac, Paklena i Pujiće. God. 1900. Starci imaju 79, 1921. 308, 1948. 431, 1961. 355,3 a 1991. 31 stanovnika. 25.9. STARO PETROVO SELO
Naselje je smješteno pored regionalne ceste 11 km istočno od Nove Gradiške, na 129 m n/m. Na tlu današnjeg Starog Petrova Sela bio je srednjovjekovni posjed i mjesto Dimitrovac koji se u izvorima spominje 1361, 1412. god. Vlastelin Ladislav Radovanac dobio je 1476. od kralja Matije Korvina (1443.-90.) pravo na tjedne i zemaljske sajmove.' I u osmansko doba kraj je bio gusto naseljen pa je biskup fra Tomo Ivković početkom XVII. st. u župi Zrinjevac (Striževac) koja se nalazila blizu sela, krizmao 700 osoba.2 U komorskom popisu 1698. selo je ovako opisano: a.3 1) Imena stanovnika i podanika: Juro Kovaćić, sin 1, krava 1, junadi 2, kopača vinograda 1.5, jutarapšenice2, vozova sijena 2 Martin Filakćić, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca 2, svinja 2, košnica 1, kopača vinograda jutara pšenice 3, jutro zobi 0.5, vozova sijena 3, najamnik 1. AndreasMrćićević, šin 1, voli, krava 2, junadi 4, svinja 1, košnica 1, kopača vinograda 2, ju pšenice 3, vozova sijena 4, najamnik 1. Bartol Pridvorćić, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 3, košnica 1, kopača vinograda 1.5, jut pšenice 4, vozova sijena 3, najamnik 1. Juro Jurasović, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 5, kopač vinograda 1, jutara pšenice 5, jutro z 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Franjo Mataković, kći 1, voli, krava 1, junadi 2, svinja 3, košnica 1, kopača vinograda 3, jut pšenice 3, jutro ječma 0.5, vozova sijena 2, najamnik 1. .J Stanko Kramarić, kći 1, volova 2, krava 2, junadi 3, svinja 6, košnica 3, kopača vinograda jutro pšenice 1, vozova sijena 4, najamnik!. Marian Doršić, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, košnica 2, kopača vinograda 2, jutara pšen 3, vozova sijena 3, najamnik 1. Franjo Fulanović, volova 2, krava 3, junadi 4, ovaca i koza 7, svinja 6, kopača vinogi'ada jutara pšenice 4, jutro zobi 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Marko Mazuković, sin 1, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 3, svinja 4, kopač vinograda 1.5, jut pšenice 2, jutro zobi 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Bartol Barišić, sin 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 2, kopača vinograda 2, jutara pšenice vozova sijeria 2. ' Usp. NAZ Prot. 29/1, 25, 118; popis, kut 89, 81s; 31/111, 73. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 125. Usp. Korenčić (1979), 422. Usp. Bosendorfer (1994), 126. U izvorima stoji: Dymytroleh (1361) i Dimitrowcz (1476). 2 Usp. Draganović (1934), 76; Buturac (1970), 35. 3 Mažuran (1988), 239-241. Prijevod s latinskog jezika. U izvorima piše: Petrovoszclo, Petrovo Szello (1698), Pctrovich Szello (1730), Petrovo Selo (1769). 2 3 1
Ukupno: sinova 5, kćeri 3, konj 1, volova 12, krava 16, junadi 26, ovaca i koza 9, svinja 33 košnica 9, kopača vinograda 23, jutara pšenice 33, jutro ječma 0.5, jutara zobi 3.5, vozova sijena 29, najamnika 11. 2) Gore pobilježeni stanovnici i nadalje žele služiti vojsku. Osobno nazočni Juro Kovaćić, Martin Filaković,AndreMarćešćević, nakon prisege, pitani, re su: Ovi graničarski stanovnici, zbog manjka radne stoke, ne uspijevaju obraditi svoje seosko gospodarstvo ni zemlju - a imaju dosta dobru iplodnu zemlju - i zato ne traže susjedna zemljišta. Ovaj posjed baštinili su od svojih preda iz osmanskog doba, a ne nekom doznakom carskih službenika, i na nju ne plaćaju nikakva poreza. Gradiški zapovjednik gospodin potpukovnik De Bourgh sudac je ovim graničarskim stanovnicima, a pravne im slučajeve rješava besplatno. Vojnicu su, skupa s cijelim vojvodstvom, platili samo 1697. g. Morali su gotovo svake godine izdržavati samo na hrani bilo makariane4, bilo Nijemce, bilo nekoliko Ui više njih. Drugih do sad nikakvih nameta nisu plaćali. Tijekom radova na utvrđivanju gradiške utvrde bili su prisiljeni bez plaće stalno davati po dva radnika uz, ponekad, carski kruh. Za sve ranije radove stanovnicima nije ništa plaćano. O smetnjama komorskom gospodarstvu stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo mjesto smješteno je u pitomoj ravnici, pored potoka. Zove se Petrovo Selo. Udaljeno je od Cernika jednu, od Osijeka 20, a od Petrovaradina 30 milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, sada su svi graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju 11 boljih od drveta i šiblja sagrađenih kuća, pokrivenih djelomice slamom, djelomice daskama. Imaju dva cijela narodna selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se jednu milju. S istol mu je selo Stivica, sa zapada selo Crnogovci, s juga Svinjar (Davor), sa sjevera međi s Tisovcem. Granice su mu: s istoka Kobaš, s juga Banja Luka, sa zapada Gradiška, na sjeveru granica seže do Požege. \ Ima oko 180 jutara dosta plodnih u ravnici obrađenih oranica i neobrađene zemlje, oko 14 jutara rtova te oko 30 jutara boljih sjenokoŠa. Johovih šuma za loženje ima oko 50 jutara. Ima pusto mjesto posve porušene crkvene građevine.5 Na potoku Pokotini je jedna potočna vodenica. Ima oko 20 jutara žironosnih šuma, aribnjaka ni mlaka s ribama nema. Osmanski gospodar ovog posjeda bio je Ferhat Pašić iz Banja Luke, kome kao naknadu godišnje nisu ništa plaćali, nego je svaki stanovnik morao tri dana besplatno raditi, a na svaku svinju plaćali su po jedan denar. Istom osmanskom gospodaru svake su godina davali desetinu od svih proizvoda na koje se ona odnosila, osim desetine vina. (Nju nikada nisu plaćali). Osmanskom caru svaka je kuće godišnje plaćala 80 denara poreza. Njegovu Veličanstvu, osim spomenutih nameta koje je odredio gospodin Kestler a naplatio kapetan Ivan Stakić, uz stalnu vojničku službu koju su dosad dužni besplatno vršiti, drugo nisu b dužni Stanovnici, svi i pojedinci, jednodušno su potvrdili sve iznesene točke. b. God. 1730. naselje je imalo oko 30 kat. kuća i drvenu kapelu sv. Antuna Padovanskog sa slikom i zvonom. God. 1746. slika je obnovljena, a selo je tada imalo 46 kuća i 238 katolika.
4 5
prcvoznikc, skclarc. Misli, vjerojatno, na stare zidine ispod sela Tisovca Usp. Jančuia (1980b), 96; Pavich (1766), 180; Buturac (1931), 253.
God. 1760. Petrović Selo imalo je 60 kuća, 124 obitelji i 699 katolika. Kućedomaćini su bili: Jakov Kašić (4,23), Nikola Juranćević (2,11), Mato Đuranćević (2,8), Stjepan Durković (2,20), Mato Fulanović (2,12), Tomo Fulanović (2,21), Stjepan Rabinović (4,12), Petar Fulanović (3,8), Martin Fulanović (1,7), Ivan Fulanović (2,8), Ivan Mikić (2,10), Ilija Smiljanić (4,19); Mato Mikolćević (1,4), Grgo Mikolćević (1,4), Mijo Roštić (4,20), Tomo Monić (1,10), Mato Popović (3,13), Martin Blažević (2,18), Juro Vinković (2,9), Tomo Juranović (1,9), Stjepan Juranović (2,12), Franjo Đuranović (2,9), Mato Đuranović (2,12), Marijan Đuranović (3,11), Josip Đuranović (2,6), Marko Jošić (2,13), Josip Matoković (3,17), Mijo Matoković (2,8), Marijan Matoković (2,12), Petar Matoković (4,22), Mato Matoković (1,11), Martin Kramarić (3,13), Petar Kramarić (4,21), Filip Kramarić (3,12), Juro Kramarić (1,6), Franjo Tomić (1,6), Pavao Kramarić (2,9), Stjepan Kramarić (1,9), Mato Đonvić (2,15), Luka Jenić (2,9), Šimo Godić (1,9) Mato Godić (3,16), Mijo Giškorović (1,6), Marijan Blažević (3,15) Anto Blažević (1,9), Marijan Biškorović (2,9), Marijan Nogić (1,8), Ivan Stopić (1,8), Juro Hunić (1,7), Ivan Godić (2,12), Ivan Romić (2,15), Šimo Podrić (2,10), Marijan Felić (1,11), Mijo Lovrić (J-,3), Mato Kramarić (2,21), Jakov Volešić (2,16), Anto Živković (3,17), Mato Muzaković (1,6), Simo Lašić (2,7) i Mijo Pinotić (4,15). U izvješću 1765. stoji kako je kapela sv. Antuna Padovanskog, sagrađena od greda, s drvenim korom, podpođena, oblijepljena i okrečena, kako ima sliku zaštitnika na platnu, te još sliku sv. Antuna opata. Na pročelju kapele je zvonik sa zvonom od oko 45 kg. Oko nje su se sahranjivala samo djeca, a odrasli su se sahranjivali oko kapele Sv. križa. Dok je u izvješću 1765. kapela u naselju, područna župna kapela, ti sljedećem izvješću (1769.) Petrović Selo je župa kojoj su pripadala sela: Štivica, Komarnica, Vrbova, Oštri Vrh i Tisovac. Naselje je tada imalo 85 kuća, 170 obitelji i 912 katolika. U taj broj - stoje izričito spomenuto ubrojeno je i selo Paklenik. U selu je tada bilo i 9 pravoslanihkuća. Nova župa imala je ukupno: 263 kuće, 556 obitelji i 3046 katolika.6 Na vojnom zemljovidu iz 1780. selo je uvrstano s obje strane zemaljske ceste. Kroz njega teku potoci Pokotina i Ladnica. U njemu je raskrižje putova. "U selu se nalazi crkva, župni stan, satnički i časnički stanovi, sve kamene zgrade, odakle je vidljiv prolaz."7 Oko 1800. Staro Petrovo Selo imalo je 952 katolika,« 1837.1269," 1857.1167,1890.1671, 1931. 2292,1953. 2382,10 a 1991. 2327 stanovnika. 25.10. ŠTIVICA
Naselje se nalazi između autoceste i rijeke Save, 15 km jugoistočno od Nove Gradiške, 5 km jugoistočno od Starog Petrova Sela, 94 m n/m. Štivica se u srednjovjekovnim izvorima izričito ne spominje. U osmansko doba bila je gusto naseljena što svjedoči izvješće biskupa fra Tome Ivkovića (1626.-30.) koji je u to vrijeme u Štivici krizmao 260 osoba.1 U komorskom popisu 1698. Štivica je ovako opisana: a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Martin Hazić, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, košnica 2, kopač vinograda 0.5t jutara pšenice 3, ju " Usp. NAZ Prot. 29/1, 23, 25, 117s; popis, kut. 89, 89-91; 31/111, 127; 32/IV, 187. 7 HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 123s. * U izvješću stoji da je od župe odijeljenja nova župa Štivica, da Petrovu Selu pripadaju: Tisovac, Oštri vrh, Vrbova, Godinjak i Crnogovci sa ukupno 2367 katolika. Usp. NAZ Prot. 213, 273. " 1159 katolika i 119 pravaca. Usp. Schematismus eteri (1837), 52; (1929), 57, w Do 1880. bilježeno jc kao Petrovo Selo. Usp. Korenčić (1979), 422s. 1 Usp. Draganović (1934), 76. 3 Mažuran (1988), 213-216. Prijevod s latinskog jezika. U izvorima piše: Stiuiza (1630), Ztivicza (1698), Stivicza (1760).
ječma 1, voz sijena 1. Filip Nikolić, kći 1, vol 1, krava l,june 1, svinja 3, košnica 2, kopača vinograda 2, jutara pšen 4, jutro ječma 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Tomo Knezović, konj 1, svinja 2, jutara pšenice 2, jutro ječma 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Grgo Blažetić, sin 1, konj 1. volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 1, košnica 3, jutara pšenice 3, ju ječma 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Ilia Medić, kći 1, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 2, svinja 1, kopača vinograda 3, jutara pše 4, vozova sijena 2, najamnik 1. Ivan Cošić, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, kopač vinograda 1, jutara pšenice 2, vozova sij Peiak Serića, kći 1, vol 1, košnica 2, kopač vinograda 1, jutro pšenice 1, voz sijena L Luko Kovač, sin 1, kći 1, konj 1, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 2, kopač vinograda 1, juta pšenice 3, vozova sijena 2. Nikola Sutarović, sin 1, kći 1, konj 1, Icrava 2, junadi 3, jutara pšenice 2, jutro zobi 0.5, vozov sijena 3, najamnik1. Vinko Kolesarić, konj 1, vol 1, krava 2, svinja 3, kopača vinograda 2, jutara pšenice 3, jutr ječma 0.5, vozova sijena 3, najamnik 1. Jura Jakić, sinova 2, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 3, ovaca i koza 4, svinja 5, kopač vinograda 1.5, jutarapšenice 6, jutro ječma 1, vozova sijena 4, najamnik 1. Franjo Mikić, kći 1, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 3, svinja 4, kopača vinograda 3, juta pšenice 4, jutro zobi 1, vozova sijena 4, najamnik 1. Mate Krušić, kći 1, konj 1, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 5, kopač vinograda 1, jutara pšenice 4, jutro zobi 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Ukupno: sinova 6, kćeri 8, konja 10, volova 17, krava 16, junadi 20, ovaca i koza 4, svinja 2 košnica 9, kopača vinograda 16, jutara pšenice 42, jutara ječma 6.5, jutara zobi 2.5, vozova sijen 32, najamnika 9. 2) Gore spomenuti stanovnici dravoljno žele živjeti vojničkim životom. Osobno nazočni Martin Hašić, Tomo Knezović i Filip Milinćić3, nakon prisege ispitivani p točkama, rekli su: Ovi stanovnici zbog manjka radne stoke ne uspijevaju obraditi svoje seosko gospodarstvo ni svoju zemlju i zato ne traže drugo zemljište. Oni ovaj posjed slobodno posjeduju od svojih pređa i osmanskog vremena, a ne nekom novom doznakom ili dodjelom, niti su na njega dosad išta plaćali Gospodin pukovnik Giba, i narodni vođe, suci su ovim stanovnicima i to čine besplatno. Godine 1696. cijelo je vojvodstvo, prema imovnom stanju, međusobno podijelilo sumu od 150 f vojnice i predalo je, bez priznanice, gospodinu Emestu Kestleru, prvom ratnom povjereniku. A proš 1697. godine vojvodstvo je među stanovnike svojih sela razdijelilo sumu od 123 zlatnih dukat vojnice, što je u vrijednosti 522,75 srebrenih florina i predalo je, bez priznanice, Ivanu Jur Schlintenbuchu. A ove telcuće 1698. godine stanovnici samo ovog sela izdržavali su preko zime dv ugarska konjanika i svakom od njih kao nalaiadu morali su mjesečno plaćati po 6 florina. Osim to stanovnici ovog sela gotovo su svake godine bili prisiljeni samo na hrani izdižavati dva husara iz Č kapetana Sekule. Za utvrdu brodskog otočića stanovnici ovog sela prisiljeni su godišnje davati 80 hvata drva z loženje bez novčane naknade, uz nešto kruha, tjerani vojskom koja stanovnicima čini mnoge neugodnosti. Gospodin Emest Kestler, pivi ratni povjerenik, polazeći s carskom vojskom 1697. u Bosnu, silom je za svoja kola od stanovnika uzeo jednog konja procijenjena na 35 florina, i to nije ničim nalcnadeno. 3
U popisu piše Nikolić.
Stanovnici ovog sela za utvrđivanje brodske tvrđave morali su, bez naknade, nasjeći i dovuć 4000 većih palisada. Za učinjene radove stanovnicima nije ništa plaćano. O zapreci komorskog gospodarstva stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo mjesto nalazi.se u ravnici među barama. Zove se Štivica. Udaljeno je od Kobaša jednu od Osijeka 10, a od Petrovaradina 25 njemačkih milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, sada su graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju 13 malih, nešto prikladnijih, kuća napravljenih od šiblja, prekrivenih slam Imaju dva cijela narodna selišta. Teritorij ovog posjeda zauzima prostor od pola milje. S istoka je selo Siče, sa zapada Petrović Selo, s juga Svinjar (Davor), sa sjevera međi Vrbovom. Granice mu; s istoka Kobaš, sa zapada Cemik4, s juga Svinjar, a sa sjevera se približava Požegi. Selo ima oko 40 jutara dosta plodnih oranica i neobrađene zemlje, oko 8 jutara obrađenih rtov te oko 12 jutara sjenokoša koje plavi Sava. Ima oko 50 jutara hrastovih ijohovih šuma za loženje i lakše gradnje. Nema tragova neke kamene građevine. Na potoku Markovac5 imaju dvije potočne vodenice. Imaju oko 25 jutara žironosnih hrastovih i drugih šuma, koje rode svake godine, ali ih crvi stalno uništavaju. Nemaju ribnjaka, osim potoka Markovac koji ima manjih riba i rakova. Osmanski gospodar ovog sela bio je Mustaj-beg Orahovčanin kome je svaki stanovnik godišnje plaćao 70 denara, tri dana besplatno radio, a za svaku svinju morali su platiti po jedan denar. Istom osmanskom gospodaru stanovnici su svake godine davali desetinu od svih proizvoda na koje se ona odnosila, pa i od vina; ništa više. Osmanskom je caru svaki stanovnik godišnje plaćao porez od 80 denara, te su obavljali tekuće poslove na kotarskim mostovima. Njegovu Veličanstvu, osim spomenute vojnice koju su plaćali skupa s cijelim vojvodstvom, i nameta koje su im stavljene po zapovijedi Schlintenbucha i njemu plaćeni, te stalne vojničke službe dosad drugo ništa nisu davali. Gornje točke, svi i pojedini stanovnici, dragovoljno su potvrdili. b. God. 1730. Štivica je imala 90 kat. kuća, crkvu sv. Marije Magdalene, sa slikom svetice na platnu, zvonom i grobljem, a 1746. broj kuća je smanjen na 67 kuća, U izvješću 1758. opisana je kapela sv. Marije Magdalene koja je bila sagrađena od greda, dimenzija oko 12x5 m, s korom i zvonom od oko 40 kg. Bila je opskrbljena potrebnim priborom za služenje mise. Sahranjivali su se u groblju sv. Jurja u Vrbovi, izuzev Radelića koji su se sahranjivali kod župne crkve u Siču. Crkvenjak je Blaž Starčević. God. 1760. Štivica je imala 85 kuća, 193 obitelji i 948 katolika. Kućedomaćini su bili: Mijo Ađić (3,13), Vinko Berkić (4,17), Josip Bitiher (1,3), Ivan Blažetić (3,21), Juro Cigić (2,12), Stjepan Cetinić (1,5), Šimo Cetinić (1,9), Nikola Cetinić (1,7), Ivan Ćvosić (4,19), Marin Emanović (3,15), Matija Emanović (2,10), Grgo Emanović (2,19), Luka Emanović (3,18), Mijo Emanović (3,14), Mijo Ferić (1,5), Matija Ferić (2,5), Ilija Gergić (2,7), Ivan Ivanćić (2,15), Matija Jakećić (2,13), Mato Jakećić (4,20), Juro Jakećić (5,18), Ivan Jakećić (3,11), Pavao Jakećić (5,28), Ilija Kainović (1,5), Marko Karapanćić (1,9); Ivan Karapanćić (2,5), Matija Kazapović (2,8), Martin Kasekić (3,11), Martin Knežević (2,8), Anto Kovaćević (3,17), Juro Kovaćević (3,14), Nikola Kovaćević (3,13), Luka Kovaćević (3,16), Mijo Zacković (1,5), Matija Manuolić (2,8), Grgo Margetić (2,8), Marin Margetić (3,11), Martin Margetić (2,6), Luka Margetić (3,12), Stjepan Margetić (2,7), Ivan Margetić (2,13), Stjepan Marićević (2,10), Juro Marićević (2,5), Filip Mihić (2,9), Marin Mihić (2,10), Nikola Mikić 4 5
Greškom stoji Kobaš. Danas se naziva Štivica.
(2,10), Juro Mikić (3,17), Matija Mikić (4,16), Grgo Mikišević (1,5), Šimo Mikulić (3,17), Stjepan Mikulić (5,23), Mijo Mikulić (3,18), Martin Milaković (2,9), Juro Milaković (1,5), Marin Mušić (3,12), Matija Pavlović (2,7), Vid Pavlović (1,6), Nikola Petrović (1,8), Antun Radanović (2,10), Ivan Radanović (2,11), Luka Radelić (2,9), Matija Radelić (1,2), Franjo Radelić (7,25), Juro Sarać (3,18), Petar Šindrak (-,4), Marin Španić (-,8), Matija Španić (2,7), Mato Španić (5,20), Marin Spanić (3,8), Ana Sutarić (1,2), Ana Sutarić (-,1), Blaž Starćević (3,23), Juro Sutarić (4,13), Šimo Sokolović (5,25), Marin Soldatović (1,5), Ivan Stanić (-,5), Marin Tadić (1,19), Matija Tomićić (1,4), Marin Tomićić (1,5), Filip Trusić (1,9), Anto Trusić (-,5), Nikola Trusić (2,11), Matija Trusić (3,19), Blaž Trusić (2,6), Anto Vrag-Marković (3,7). God. 1769. naselje je imalo 82 kuće, 181 obitelj i 1039 stanovnika.6 God. 1789. Štivica je postala samostalna župa, kojoj je pripojeno i selo Komarnica. Kao razlog navodi se kako je u zimsko vrijeme, zbog potapanja polja, bio težak promet s Petrovim Selom. Štivica je ucrtana i opisana na vojnom zemljovidu iz 1780.: "Potok Ladnica... pola sata uzvodno od sela spaja se s potočićem Potok, koji teče od Paklenika... i kao taj potok može se i na različitim mjestima, osim preko postojećih mostova i prolaznih putova, prijeći pješice i konjima. (...) Voda, koja ljeti potpuno presuši, uporabljiva je samo za napajanje stoke i gubi se tričetvrt sata od sela nizvodno u livadama kraj šume Veliki lug. (...) Poplave koje Sava skoro svake godine prouzroči gotovo dva do tri puta, protežu se do blizine sela, tako da kuće njegova donjega dijela stoje pod vodom. (...) Crkva u selu drvene je građe."7 Oko god. 1800. naselje je imalo 1250,81837. 1161 katolika,91857.1037,1890. 926,1931. 1298,1953.1330,10 a 1991.861 stanovnika. Koncem XIX. i početkom XX. st. u selo se doselilo nešto Ličana i Gorana.11 25.11. TISOVAC Naselje se nalazi na padinama Požeške gore 10 km istočno od Nove Gradiške, 3 km sjeverozapadno od Starog Petrova Sela, 160 m n/m. Posjed Tisovac spominje se 1455., 1480., 1493. djelomice u posjedu obitelji Vrbovskih a djelomice u posjedu dvaju plemića. God. 1455. potužio se magistar Albert od Svilne i njegova žena Katarina, kći Mihajla Vajde (Zapoljskog) što je Ladislav Zapoljski na tisovačkom posjedu protupravno sagradio utvrdu.1 U komorskom popisu iz 1698. Tisovac se spominje, ali nije obrađen.2 God. 1730. selo je imao 12 kat. kuća, ispod sela na starim ruševinama kapelu Sv. križa i groblje, a 1746.11 kuća i 90 stanovnika. God. 1760. Tisovac je imao 16 kuća, 28 obitelji i 151 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Mijo Jelić (2,15), Martin Jelić (3,16), Martin Mikoević (1,4), Ivan Kotorac (1,7), Ivan Mikoević (4,19), Mijo Jelić (1,11), Nikola Marošević (3,9), Mato Kukol (1,7), Marijan Radošević (2,8), Mijo Radošević (2,8), Dorotea Ferić (-,1), Mato Gikivić (1,9), Ivan Radošević (1,10), Matija Bohavešić (1,9), Juro Radošić (1,8), Andrija Jelić (3,10). 6
Usp. NAZ Prot. 29/1, 75, 112; 30/11, 339, 348; popis, kut. 89, 112-114; 32/IV, 187. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 146s. * Usp. NAZ Prot. 213, 274s. " Usp. Schematismus cleri (1837), 53; (1929), 58. Nekad su odvojeno biiježeni Jablanovac i Lazinc. Usp. Korenčić (1979), 422. " Usp. Pavičić (i953), 245. 1 Usp. Csanki (1894), 429; Bosendorfer (1994), 125, 153. U izvorima piše: Thyzowcz (1455), Tiszovacz (1698), Tissovacz (1761). 2 Usp. Mažuran (1988), 241. 7
God. 1769. Tisovac je imao 14 kuća, 21 obitelj i 134 stanovnika. 3 Na vojnom zemljovidu iz 1780. Tisovac je imao 20 kuća uvrstanih s obje strane potoka, odnosno puta u smjeru Požege. Korito potoka Pokotine "u šumi je kamenito, a pjeskovito kod sela i nadalje nizvodno prema Petrovu Selu; voda mu je pitka za ljude, a obogaćena je utokom sporednih izvora; njihovi se ponori uzdižu u šumi i potpuno su neprohodni. (...) Selom dominiraju ovdašnji dolinski brežuljci s obje strane sela, s kojih se pruža pogled na ravnicu sve do Save..."4 Oko 1800. naselje je imalo 151 katolika,51837.254,61857.216,1890.320,1931.387,1953. 396,7 a 1.991.437 stanovnika. 25.12. VLADISOVO Naselje se nalazi na južnim padinama Požeške gore, 12 km istočno od Nove Gradiške, 4 km sjeverno od Starog Petrova Sela. Vladisovo je novije naselje. God. 1900. pojavljuje se prvi put kao dio Oštrog Vrha sa 51 stanovnikom. Pavičić tvrdi da su ga osnovali Gorani i Ličani i da su oni u njemu jedini stanovnici.1 God. 1921. imalo je 120,1953.154, 1971, 87,2 a 1991. 52 stanovnika. 25.13. VRBOVA
Naselje je smješteno uz regionalnu cestu 16 km jugoistočno od Nove Gradiške a 5 km istočno od Starog Petrova Sela, 123 m n/m. Utvrda i posjed Vrba, Vrbua, Orboua spominju se 1259, 1275, 1282, 1339, 1356, 1367, 1374, 1382, 1397, 1401, 1406, 1414, 1432, 1435, 1469, 1481, 1483, 1489, 1491, 1493. i 1500. god. God. 1350. kralj Ljudevit (Ludvik) (1342.-82.) obećao je utvrdu plemićima Gorjanskim ako bi Stjepan Cimbra umro bez potomstva. Tako su ga Goranski 1356. i dobili od kralja. Uz Gorjanske posjed je pripadao plemićima Vrbovskim i Iločkim.1 Godine 1491. u Vrbovi se spominje i župnik. Osmanlije su utvrdu zauzeli skupa s Cernikom 1536. god. Daje kraj i poslije bio gusto naseljen, svjedoči nam tijekom XVII. st župa Ratkov Potok koja je imala četiri zidane crkve a među njima i crkvu sv. Jurja u Vrbovi.2 U komorskom popisu 1698. Vrbova je ovako opisana: a? 1) Imena stanovnika i podložnika: Marko Lazović, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, košnica 2, jutara zobi 2, vozov sijena 2, najamnik 1. Martin Lazović, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1 junadi 2, kopač vinograda 1, jutara pšenice 3, jutr ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Grgo Blažević, vol 1, krava 1, june 1, kopač vinograda 0.5, jutara pšenice 2. Luka Jurić, kći 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, jutara pšenice 1, voz sijena 1.
Usp. NAZ Prot. 29/1, 23, 25,118; popis, kut. 89, 83; 32/IV, 187. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 119s. Usp. NAZ Prot. 213, 273. 248 katolika i 6 pravoslavaca, Usp. Schematismus deri (1837), 53. Usp. Korenčić (1979), 422. 1 Usp. Pavičić (1953), 244. 2 Usp. Korenčić (1979), 422. 1 Usp. Csanki (1894), 395s; Bosendorfer (1994), 123, I26s. U izvorima stoji; Villa Vrba (1229), Terra Vrbua (1275), Orbua (1339), Orbowa (1374), Verbova (1698), Varbova (1730). 3 Usp, Smičiklas (1891), 9. 3 Mažuran (1988), 216-218. Prijevod s latinskog jezika, 4
5 fl 7
Mato Jurić, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, košnica 1, kopač vinograda 1, juta pšenice 2, jutro zobi 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Martin Jurić, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, vozova sijena Juro Kovač, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 3, jutro zobi 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Štivo Benić, kći 1, vol 1, krava 2, june 1, kopača vinograda 2, jutara pšenice 4, jutro zobi 1 vozova sijena 3, najamnik 1. Paval Blažetić, sin 1, vol 1, krava 2, june 1, svinja 3, kopača vinograda 2, jutara pšenice 4, jut zobi 1, vozova sijena 3. Marin Matić, vol 1, krava 1, june 1, jutara pšenice 3, jutro ječma 1. vozova sijena 2. Luka Blažićević, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, jutara pšenice 3, jutro ječma 1, jutro zobi 1, kosaca sijena 2, najamnik 1. Toma Mašić, sin 1, voli, krava 1, kopača vinograda 2, jutara pšenice 4, vozova sijena 2, najam L Ukupno: sinova 4, kćeri 6, konja 5, volova 11, krava 14, junadi 16, svinja 5, košnica 3, kopa vinograda 8.5, jutara pšenice 36, jutara ječma 5, jutara zobi 7, vozova sijena 23, najamnika 7. 2) Gore navedeni stanovnici dragovoljno su odlučili živjeti vojničkim životom. Osobno nazočni Marko Lazović, Martin Lazović i Grgo Blažević, nakon prisege ispitivani, re su: Ovi graničarski stanovnici zbog manjka radne stoke ne uspijevaju obraditi svoje seosko gospodarstvo ni svoju zemlju i za to ne traže drugog zemljišta. Ovaj posjed u miru baštine od svoj pređa, a ne novom komorskom doznakom, te dosad, ni pod bilo kojim imenom, nisu plaćali nikakav namet na zemlju. Gospodin pukovnik Giba besplatno vrši sudske poslove među stanovništvom. Vojnicu su za 1696. i 1697. g plaćali skupa s cijelim vojvodstvom. Uz to gotovo svake godine b su obvezni izdržavati dvojicu ili njemačkih ili mađarskih vojnika kojima su svakome, pred odlazak bili prisiljeni platitipo3 florina. Stanovnici ovog sela morali su šančevima brodskog otočića priskribiti svake godine 30 hvata drva za loženje. Isto tako, za sabiranje sijena morali su svake godine dati besplatno 20 kosaca. Za utvrđivanje brodske tvrđave stanovnici ovog sela morali su pribaviti 80 većih palisada i davati godišnje po dva radnika, sve do zamjene, bez novčane naknade, ali uz nedovoljno kruha. Za obavljene radove stanovnicima nije ništa plaćano. O autoru komorskih gospodarskih zapreka, stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo mjesto smješteno je u prigorju dvaju brežuljaka pored dosta brzog žuborećeg potoka.4 Selo se zove Vrbova. Udaljeno je od Kobaša jednu njemačku milju, od Osijeka 10 a od Petrovaradina 25 ugarskih milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, sad su graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju 12 dosta prostranih kućica načinjenih od šiblja, pokrivenih slamom. Imaju dva cijela narodna selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se oko pola milje uokolo. S istoka mu je selo Lipovac, sa zapada selo Paklenik5, s juga Štivica, a sa sjevera međi sa selom Brestovcem6. Granic su mu: s istoka Kobaš, sa zapada Cernik, sjuga Svinjar (Davor), na sjeveru se približava Požegi. Selu pripada oko 60 jutara oranica i neobrađena prilično plodna zemljišta razbacana po gorju i dolinama, oko 3 jutra obrađenih rtova te oko 12 jutara osrednjih sjenokoša. Ima oko 40 jutara 4 5
Nekad se potok zvao Vrbanica, a danas Maglaj. U izvorniku, greškom, stoji Pakarcz. Sa sjeverne strane Požeške gore.
šuma za loženje i manje gradnje. Ovdje postoji zidana, pohivena, crkva sv. Jurja, vojnika i mučenika. Imaju četiri potočne vodenice na potoku Vrbanici, a dvije su urušene. Ima oko 12 jutara žironosne hrastove šume do sada slobodne odžirovine. Ribnjaka nema. Osmanski gospodar ovog sela bio je Ali-beg konstantinopolski, kome je svaka kuća godišnje kao naknadu plaćala 80 denara. Istom osmanskom gospodaru svake su godine davali desetinu u naravi od svih proizvoda na koje se ona odnosila, pa i od vina. Osmanskom caru za izdržavanje vojske nisu ništa plaćali, jer je njihov zakupnik gore spomenuti konstantinopolski Osmanlija. Njegovu Veličanstvu, osim rečenih nameta plaćenih skupa s vojvodstvom i obveze do sada besplatnog služenja vojske, (drugo nisu plaćali). Spomenute namete s obvezama stanovnicima je, preko svojih podložnih časnika, odredio prvi povjerenik Ernest Kestler. Svi su stanovnici dragovoljno potvrdili da je sve, u gore obrađenim točkama, istinito. b. God. 1730. Vrbova je imala 45 kuća i zidanu crkvu sv. Jurja, dimenzija oko 20x10 m, sa slikom sveca. Oko nje je bilo groblje. U izvješću 1734. - koje su potpisali predstavnici sela Marko Matić i desetar Ivan Đurić - stoji, kako su kameni zidovi crkve sve ruševniji i da zgradu treba obnoviti.7 Prema izvješću 1758. zidana crkva se srušila pa su mještani na njezinim ruševinama podigli malu drvenu kapelu sa zvonom. God, 1760. Vrbova je imala 47 kuća, 99 obitelji i 474 katolika. Kućedomaćini su bili: Matija Baić (1,11), Luka Baicetić (1,4), Grgo Blažević (1,8), Ivan Benić (1,9), Matija Benić (3,16), Luka Bogdešić (2,7), Juro Bošnjak (2,11), Nikola Bošnjak (2,11), Vinko Damianović (2,11), Grgo Depan (-,4), Juro Đakić (2,11), Jakov Đakić (1,5), Ivan Đakić (2,15), Marko Ćošlić (1,5), Tomo Fakić (-,4), Juro Đurić (4,13), Ivan Đurić (2,11), Toma Đurić (5,16), Vinko Ivković (2,5), Marin Ivković (2,9), Ivan Junaković (2,8), Anto Klinđić (4,16), Šimo Kostić (4,13), Stjepan Kovaćić (3,12); Franjo Kostić (1,7), Jakov Lasović (2,7), Tomo Lasović (6,23), Antun Letić (1,6), Josip Makarić (1,5), Jeronim Maršić (1,5), Juro Mašić (1,8), Grgo Marković (2,4), Matija Markanović (6,20), Matija Matiević (4,23), Mato Matiević (1,5), Grgo Martinović (3,18), Franjo Pavić (1,2), Juro Pavić (2,17), Juro Popćević (2,10), Mijo Popćević (2,9), Anto Rašković (2,12), Matija Sarić • (3,12),.Pavliša Šarak (2,10), Anto Satinović (2,11), Matija Satinović (2,21), Mijo Topolović (2,12) i Ivan Zec (1,2). God. 1769. u Vrbovi je 45 kuća sa 104 obitelji i 552 katolika.* U vojnom zemljovidu iz 1780. selo je uvrstano s obje strane zemaljskog puta. "Ovdje dominira uzvisina blaga nagiba, obrasla djelomično drvećem srednje visine, koje je rijetko i djelomično gusto proraslo. S brda Grozničavac... pruža se pogled na veliku udaljenost. (...) Obzidani izvor u selu, vodeni izvor koji teče u potok Maglaj, stalno ima zdravu pitku vodu. (...) Crkva, dijelom na povišenom terenu, i satnički stan u selu izgrađeni su od kamena"9 Oko 1800. Vrbova je imala 590,10 1837. 602 katolika,11 1857. 484, 1880. 534, 1921. 1329, 1953.1489,12 a 1991.1179 stanovnika. Već izneseni podaci daju naslutiti kako je početkom XX. st. u selo doselilo više Gorana i Ličana nego što je bilo starosjedilaca.13 7
Usp. Sršan (1995), 66s. * Usp. NAZ Prot. 29/1, 75, 112; 30/11, 340, 348; popis, kut. 89, U4s; 32/IV, 187. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), I25s. w Usp. NAZ Prot. 213, 273. " Usp. Schematismus ckri (1837), 53. 12 Nekad se odvojeno bilježilo Klinje i Vrbovačko Brdo, Usp. Korenčić (1979), 422. » Usp. Pavičić (1953), 245.
9
XXVI. OPĆINA VELIKA KOPANICA
26.1. BERAVCI Beravci se nalaze 32 km istočno od Slav. Broda, između Velike Kopanice i Gundinaca, 89 m n/ m. Naselje se spominje u komorskom popisu 1698. ali nije obrađeno.' God. 1730. imalo oko 15 kuća i drvenu kapelu sv. Mateja, a 1746.18 kuća, 161 katolika i kapelu sv. Ane sa zvonom. Prema izvješću 1758. nova kapela sv. Katarine sagrađena je od greda za oko 50 osoba, sa slikom svetice i zvonom od oko 10 kg. Crkvenjak je Martin Tunić. Sahranjivali su se u groblju Gradac, koje je bilo u šumi na osamljenom mjestu, pola sata udaljeno od kapele. Tu su se sahranjivali i sela Gundinci i Jaruge. God. 1760. selo je imalo 39 kuća, 78 obitelji i 460 katolika. Kućedomaćini su bili: Ilija Solić (5,21), Josip Živković (2,16), Blaž Živković (2,12), Matija Živković (2,14), Marko Živković (2,7), Luka Žderić (3,14), Ivan Glavćević (3,14), Josip Kladarić (3,14), Ivan Žderić (1,5), Blaž Kladarić (1,7), Marijan Kladarić (1,5), Mijo Kladarić (1,8); Mijo Balić (1,9), Grgo Kladarić (2,6), Martin Vukašović (4,25), Luka Glavaćević (2,6), Mato Tobolćević (3,18), Jakov Tunić (3,15), Ilija Tunić (4,19), Juro Kladarić (2,18), Ivan Diević (2,14), Mijo Vukašović (1,4), Tomo Glavaćević (1,8), Mato Vukašović (-,8), Juro Vukašović (3,20), Juro Eskerićić (2,8), Mato Eskerićić (1,11), Mato Kladarić (2,12), Mato Lolić (1,9), Martin Živković (-,4), Juro Veoćić (1,5), Tomo Veoćić (2,18), Tomo Veoćić (2,9), Josip Kladarić (7,32), Marijan Glavašević (1,8), Franjo Glavašević (1,7), Tomo Kladrić (2,14), Luka Vukašović (1,9), Mato Babić (1,7).2 Uz vojni zemljovid iz 1780. stoji: "Selo leži na poluotoku, točno između dvije natopljene barske grabe, Mostavnika i Moravnika, koje se ispod sela sjedinjuju. (...) Obje su grabe duboko muljevite, voda im je ustajala i teče samo za dugotrajno kišna vremena. Ljeti za jakih vrućina u ovom području one povremeno presuše i tada su i osim preko drvenih mostova prohodne pješice i konjima na mjestima gdje to ne sprečavaju njihove mjestimično četiri do pet stopa visoke obale. (...) Rijetko drveće u poljima i livadama najvećim su dijelom visoki hrastovi. Ovdašnji putovi, zbog glibljiva i meka tla, ovisno o vremenskim prilikama, za suha su vremena lako prohodni, a za ' Usp. Mažuran (1988), 127, 131. U izvorima stoji: Beravze, Beracz (1698), Beravczi (1730), Berovci (1760). Usp. NAZ Prot. 29/1, 53, 97; 30/11, 205, 212; popis, kut. 89, 186s. Ima i drugi popis nešto izmijenjen 199s; 31/111,34.
2
lošeg vremena jako teško prohodni za vozila."3 Beravci su 1837. imali 821 katolika,41857. 832,1890. 770,1931, 851,1953.1098,5 a 1991. 957 stanovnika. 26.2 DIVOŠEVCI Naselje je smješteno između autoceste i rijeke Save, 26 km istočno od Slav. Broda, 4 km zapadno od Velike Kopanice, 87 m n/m. Divoševci se spominju u komorskom popisu 1698. ali nisu opisani.1 God. 1730. imali su oko 15 kuća i novu kapelu, a 1746.24 kuće i 143 katolika. U izvješću 1758. opisana je kapela sv. Šimuna i Jude, apostola. Sagrađena je od greda, dimenzija oko 10x4 m, oblijepljena i okrečena; imala je mali kor od hrastovih dasaka i zvono od oko 10-ak kg. Budući da nije imala sakristije, pribor za misu čuvan je u dvonjkama ("vulgo bisage"). Crkvenjak je bio Anto Vidaković. Sahranjivali su se sa okolnim selima u groblju zvanom Hrastić. God. 1760. Divoševci su imali 34 kuća, 60 obitelji i 248 katolika. Kućedomaćini su bili: Matija Vidaković (4,15), Grgo Ferić (2,6), Ilija Ferić (1,5), Jakov Balićević (2,9), Andrija Balićević (2,6), Abraham Balićević (-,4), Tomo Vidaković (3,12), Filip Vidaković (2,10), Anto Vidaković (2,4), Ivan Vidaković (2,12), Mijo Vidaković (-,3), Marijan Vidaković (2,5), Franjo Vidaković (2,7), Mijo Perćević (2,7), Petar Perćević (1,3), Jakov Mikinćić (1,6), Martin Perćević (5,12), Stanko Perćević (2,4), Ivan Petrićević (2,11), Ilija Petrićević (2,10), Petar Petrićević (2,7), Filip Petrićević (1,4), Matija Petrićević (1,7), Juro Petrićević (2,7), Mijo Petrićević (2,10), Ilija Petrićević (1,5), Marin Mikinćić (1,5), Martin Vukovac (1,5), Šimo Petrićević (1,4), Juro Vukovac (2,13), Mijo Mikinćić (2,7), Petar Mikinćić (1,6), Andrija Mikinćić (2,10), Franjo Mikinćić (2,8).2 Uz vojni zemljivid iz 1780. piše: "Mala rijeka Biđ, ili Bič, prema Andrijevcima premošćena je drvenim mostom; u ovom području široka je do 70 koraka, a dalje nizvodno prema mostu kod Čajkovaca samo 40 koraka. Duboko je muljevita. Uzvodno su joj obale visoke do tri stope, a nizvodno na seoskoj livadi zvanoj Čistina obale su joj niske pa za dugotrajno kišna vremena često plavi i postaje izrazito močvarna. U to se vrijeme putovima za Čajkovce ne može prolaziti. Ova rijeka može se prijeći samo preko mostova. Barska graba Mostavnik izlazi iz rijeke Biđ gore prije mosta i teče kroz selo.., pa opet nazad u rijeku Biđ. (...) Rijetko žbunje pomiješano s nešto malo visokih hrastova ne ometa prolaz kroz polje. (...) Časnički stan drvene je građe."3 God. 1837. Divoševci su imali 254 katolika,41857.245,1890. 277,1931. 374,1953. 429,5 a 1991.334 stanovnika. 26.3. MALA KOPANICA Mala Kopanica je smještena ponad autoceste, 28 km istočno od Slav. Broda, a 2 km sjeveroistočno od Velike Kopanice, 86 m n/m.
3 HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 124s. * Usp. Schematismus (1837), 30. 3 Neko vrijeme posebno su bilježeni Crno Selo i Deslalnica. Usp. Korenčić (1979), 645. 1 Usp. Mažuran (1988), 120, 124. U izvorniku: Divosevczi i Divoscvacz (1698). Divossevczi (1730), Divoscevczi (1760). 2 Usp. NAZ Prot. 29/1, 53, 97; 30/11, 207s, 212; popis, kut. 89, 184s. Ima i drugi nešto izmijenjen popis 197s; 31/1K, 36. 3 HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 99s. 4 Usp. Schematismus (1837), 30. 5 Usp. Korenčić (1979), 645.
U komorskom popisu naselja 1698., Kopanica je uzeta kao jedno selo. Slično je i u izvješću 1730. god. Nakon beogradskog mira (1739.), neki su se stanovnici vratili iz Bosne, a dolazili su i novi, te se tada počinje razlikovati Velika i Mala Kopanica. God. 1746. Mala Kopanica je imala 15 kuća i 58 stanovnika, a 1758.22 kuće. Kod popisa kućedomaćina 1760. Kopanica je ponovno uzeta kao jedinstveno selo.1 U opisu uz vojni zemljovid iz 1780. stoji kako je selo pola sata udaljeno od Velike Kopanice. "Barska graba Mostavnik Široka je 40 koraka, kod sela premošćena je drvenim mostom. U ovom se kraju samo mjestimice isuši i osim preko mosta rijetko se kad može prijeći. Bara Jelas ljeti za dugotrajnih suša potpuno presuši. Put za Novi Grad, pa nadalje, kroz novogradske bare zvane Vrbova teško je prohodan..."2 Mala Kopanica je 1837. imala 255 katolika,31857. 266,1890. 282,1931. 312,1953. 341,4 a 1991.205 stanovnika. 26.4. VELIKA KOPANICA
Naselje se nalazi 30 km istočno od Slav. Broda, ponad autoceste na regionalnom putu u smjeru Vrpolja, 91 m n/m. U srednjem vijeku u Kopanici je bila utvrda. Osmanlije su je zauzeli i uništili skupa sa ostalom Slavonijom. Cijeli kraj su u vrijeme Osmanskog Carstva služili franjevci iz samostana u Modriči. Govoreći o porušenim samostanima u vrijeme bečkog rata ljetopisac Bono Benić bilježi: "Godine Gospodnje 1685. napustila su braća samostan sv. Ilije u Modriči pa su redovnici te obitelji otišli u Kopanicu, a zatim godine 1714. u Đakovo, gdje će i ostati."1 Povjesničar Filip Lastrić tome dodaje: "Ponijeli su sa sobom nešto pokućstva, kojim se i sada ondje služe, ukoliko nešto nije starost dokrajčila."2 U komorskom popisu 1698. Kopanica je ovako opisana: a. 3 1) Imena stanovnika i podložnika: Petar Miklošović, sinova 2, kći 1, konja 2, vol 1, krava 2, junadi 2, ovaca i Icoza 10, košnica jutara pšenice 3, jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 10, najamnik 1. Ivan Juriević, sin 1, kćeri 2, volova 4, krava 3, junadi 3, jutara pšenice 3, najamnik 1.4 Blaž Skladarić, kćeri 2, volova 2, krava 2, junadi 2, ovaca i koza 10, košnica 5, jutara pšenice jutro ječma 2, vozova sijena 5, najamnik 1. Marian Kovaćević, kćeri 2, krava 2, junadi 2, svinja 1, jutara pšenice 3, vozova sijena 4, najamn Ilia llakovac, sin 1, volova 2, krava 2, junadi 2, ovaca i koza 5, svinja 10, košnica 2, jutara pšenice 5, jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 5, najamnik 1. Grgo Miklošić, sinova 2, kćeri 1, volova 2, krava 2, junadi 3svinja 10, košnica 5, jutara pšenic 4, jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 6, najamnik 1. Juro Blažen, kćeri 3, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 10, svinja 8, košnica 1, jutar pšenice 3, jutro ječma 1, jutro zobi 0.5, vozova sijena 6, najamnika 2. Andro Hergotić, volova 2, krava 2, junadi 2, ovaca i koza 5, svinja 11, košnica 6, jutara pšeni 4, jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 6, najamnik 1. 1 2
Usp. NAZ Prot. 29/1, 52, 97; 30/11,212. HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 121. Usp. Schematismus (1837), 31. 4 Usp. Korenčić (1979), 646. 1 Benić (1979), 99. 2 Lastrić (1977), 118. 3 Mažuran (1988), 121-125. Prijevod s latinskog jezika, U izvoVniku stoji: Kopanycza (1698), Kopanica (1760), 4 On je greškom dvaput ubilježen.
Luko Kladarić, kćeri 2, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 10, svinja 3, košnica 3, jutara pšen 6, jutro ječma 1, vozova sijena 6, najamnik 1. Martin Živković, l
sijena 0.5, na jamnik 1. Luko Ilakovac, sin 1, konj 1, krava 1, june 1, košnica 1, jutro pšenice 0.5, voz sijena 0.5, najamnik 1.-Jura Zeic, sin 1, kći 1, volova 2, krava 2, junadi 3, svinja 10, jutara pšenice 4, jutro ječma 1 vozova sijena 3, najamnik 1. Martin Kovaćević, sinova 2, volova 2, junadi 2, svinja 2, jutara pšenice 2, vozova sijena 2, najamnik 1. Petar Filipović, sinova 2, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 7, jutara pšenice 3, vozova sijena 3 najamnik 1. Stepo Filipović, sin 1, kći 1; vol 1, krava 1, june 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 2. Toma Miatović, vol 1, krava 1, june 1, jutara pšenice 2, voz sijena 1, najamnik 1. Abraham Mihić, sin 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 4, svinja 6, košnica 3, jutara pšenice 2, vozova sijena 4, najamnik 1. Marian Kladarić, sin 1, ovaca i koza 5, svinja 2, košnica 3, jutro pšenice 0.5, najamnik 1. Grga Janić, ovaca i koza 6, svinja 3, jutro pšenice 1, najamnika 2. Štipan Anićić, sin 1, kći 1, ovaca i koza 6. Peio Herbotić, sinova 3, kći 1, vol 1, krava 1, svinja 1, jutara pšenice 3 jutro ječma 1, voz sijen 1, najamnik 1. Ivan Matasović, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, ovaca i koza 7, svinja 8, košnica 1, jutar pšenice 2, jutro ječma 0.5, vozova sijena 2. Martin Matasović, sin 1, ovaca i koza 3, svinja 3, košnica 1. Stepan Babić, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, june 1, košnica 1, jutara pšenice 2. Pavo Vukovac, sin 1, konja 2, Icrava 1, june 1, ovaca i koza 5, svinja 18, košnica 6, jutara pše 7i jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 5, najamnika 3. Marian Sterković, sin 1, kći l, najamnik 1. Ilia Beloger, kćeri 2, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, vozova sijena 2. Petar Varga, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 3. vozova sijena 3. Juro Kladarić, kćeri 3, volova 2, krava 2, junadi 3, svinja 10, košnica 3, jutara pšenice 4, jutr ječma 1, vozova sijena 3. Bartol Coravić, sin 1, vol 1, krava 1, ovaca i koza 2, košnica 2, jutara pšenice 1, vozova sijena najamnik 1. SimonBaća, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 10, košnica 3, jutro pšenice 1, vozova sijena 2 najamnik 1. Paval Seoćić, sin 1, leći 1, vol 1, june 1, ovaca i koza 10, svinja 1, košnica 2, jutara pšenice 2, najamnika 2. Ilia Višković, sin 1, konj 1, voli, krava 1, ovaca i koza 5, svinja 2, jutara pšenice 3, jutro ječma 1. vozova sijena 4, najamnik 1. Ilia Lukaćević, krava 1, june 1, ovaca i koza 2, svinja 1, jutara pšenice 2, vozova sijena 2. Ukupno: sinova 55, kćeri 49, konja 17, volova 68, krava 66, junadi 76, ovaca i koza 190, svin 205, košnica 147, jutara pšenice 141, jutara ječma 19, jutara zobi 7, vozova sijena 152.5, najamnik 53. 2) Osobno nazočni Ivan Juriević, Blaž Kladarić i Martin Kovaćević, nakon prisege da će govo istinu, rekli su: Ovi stanovnici zbog manjka radne stoke ne uspijevaju obraditi svoje seoske gospodarstvo ni svoju zemlju te ne koriste susjedno pridodano zemljište. Ovaj posjed baštine od svojih preda u mirnoj kmetskoj uporabi, bez ikakve dodjele, te dosad nisu plaćali porez vlastima niti nemet za zemlju. Gospodin pukovnik Giba djelitelj je pravde ovim graničarskim stanovnicima, te među njima
besplatno rješava mjernička i druga pitanja. Ovi granični stanovnici, budući da služe u vojsci, do sada nisu plaćali vojnice, ali su tijekom skupnog prolaska carske vojske svake godine na svojim osobnim imanjima trpjeli golemu štetu. Nikad nikome od stanovnika nije plaćana naknada štete niti priznata olakšica. Po zapovijedi gospodina pukovnika Gibe ovi graničarski stanovnici, za utvrđivanje brodske tvrđave i nasipa na otočiću, moraju šest mjeseci neprestano, sve do zamjene, bez naknade, davati 12 običnih radnika. Za podizanje brodskih nasipa stanovnici ovog posjeda morali su nasjeći 520 većih palisada i čamcima ih besplatno prevesti. Od ostalih točaka stanovnici nemaju ništa priopćiti. O komorskim Činovnicima znaju da drže gotovo svako nenaseljeno selo, ipak o uzroku njihovih zapreka ništa ne znaju. 3) Ovo je mjesto u kršćansko doba imalo dosta prostranu utvrdu. Nalazi se među barama i mlakama pa je sada donekle zaštićeno od izlijevanja Save. Zove se Kopanica. Udaljene je od Bro 4, od Osijeka 8, a od Petrovaradina 15 milja. Svi su ovi stanovnici u osmansko doba bili kmetovi, sada su graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Na ovom posjedu stanovnici imaju 69 dosta prostranih kuća, napravljenih od šiblja, pokrivenih djelomice slamom a djelomice daskom. Imaju šest narodnih selišta. Teritorij ovog posjeda prost se dvije njemačke milje uokolo. S istoka međi selom Gundincima, sa zapada selom Divoševcima, sjuga, s druge strane Save, pustim selom Dubicom5, a na sjeveru se nalazi selo Cajkovci. Granice mu: s istoka Babina Greda, sa zapada Brod, sjuga preko Save osmanski Sokol6, a na sjever se približava Đakovu. Ova utvrda ima oko 300 jutara obrađenih oranica i neobrađene zemlje, koju Sava, čestim poplavama, uništava. Rtova nema. Ima oko 250jutara sjenokoša koji su, iz istih razloga, oštećeni. Ima oko 300jutara hrastvih, tisovih ijohovih šuma za loženje i gradnju. Ne naziru se nikalcvi tragovi kamene građevine. Tu je rezidencija otaca franjevaca koju su sagradili od diveta prije tri godine. Vodenica nemaju. Imaju oko 150 jutara hrastovih žironosn šuma, koje rijetko rađaju, slobodnih odžirovine. U okolici imaju dosta ribnjaka i jaruga koje vive ribama i kornjačama. Graničarski stanovnici ove utvrde nemaju zbog zemlje međusobnih prepirki. Svaki od njih s ov zemlje oskudno može živjeti te zato s ovoga posjeda ne odlaze. Osmanski gospodar ovog posjeda, kome je on u osmansko doba pripadao, bio je brodski emin kome godišnje kao naknadu ništa nije davano, nego su morali davati za skelu u Sikirevcima tr radnika i istim zapovjednicima morali su prevoziti dohotke. Osim toga, svaki je stanovnik bio obvezan ljeti jedan dan besplatno raditi. Desetinu ni od kakvih st\>ari i plodova nikome nisu davali. Osmanskom caru, uime vojnice, svaki je stanovnik kao porez morao godišnje platiti 1florin i 80 denara. Njegovu Veličanstvu osim vojničke službe i kmetskih obveza prema upravi, dosad drugo niš nisu davali. Za sve ove dosadašnje usluge nikome ništa nije plaćano. Na ove točke svi stanovnici i svaki pojedini dragovoljno su jasnim glasom dali svoj pristanak. b. Služeći u osmansko doba lijevu obalu Save, modrički su franjevci svoju župu nazivali Rastić. Vjerojatno je sastajalište bilo - kao što se u ono vrijeme prakticiralo - spomenuto groblje,
s
To jc Gornja i Donja Dubica, zapadno od Bosanskog Šamca. ' Utvrda u Bosni, istočno od Gračanice.
f
prikladno okolnim selima. Nakon bečkog rata, u Kopanici j e bilo sjedište bivše modričke župe, sv. Ilije. U izvješću 1730. spominje se kako je drvena župna crkva dotrajala pa je početa gradnja nove. Župnik je nedjeljama i svetkovinama služio misu pored tornja, a običnim danima u župnoj kući. Dok je selo sa 69 kuća 1698. bilo jedno od najvećih u kraju, 1730. u Kopanici je samo 30 kuća. To je znak da su se neki domaćini vratili u Bosnu, odakle su došli, jer je i tamo tada bila kršćanska, austrijska vlast, a poplava nije bilo. U izvješću 1734. stoji: "Župa Kopanica, kojom upravlja otac franjevac, ima za svoga zaštitnika sv. Iliju proroka. Njezina je crkva iznova podignuta kao lijepa građevina te je u dobrom stanju, unutra ima drveni kor, drveni toranj i lijepo ukrašen oltar kao i tri zvona, treba još samo prozore i unutrašnji svod. (...) Župa ima prostran župni dom u selu Kopanica... Tu je i mali vrt uz kuhinju, jedan šljivik uz kuću... Nema nikakvih oranica za usjeve kao ni vinograda." Izvješće su u ime sela potpisali Augustin Vukšanović, zapovjednik straže, Đuro Hergotić i Marko Vilaković.7 God. 1746. Kopanica je imala 50 kuća i 418 stanovnika.* God. 1760. Velika i Mala Kopanica imale su 106 kuća, 189 obitelji i 1074 katolika. Kućedomaćini su bili: Tomo Matošević (2,25), Abraham Matošević (2,15), Ivan Novalia (2,7), Juro Ergotić (3,9), Marijan Ergotić (-,2), Martin Ergotić (-,2), Petar Ergotić (1,5), Marko Ergotić (1,4), Ivan Perćević (1,6), Mijo Perćević (1,4), Franjo Matošović (1,11), Marko Matošović (1,5), Blaž Vukovac (4,24), Andrija Perćević (1,8), Josip Ergotić (-,4), Mato Ergotić (3,9), Stjepan Ergotić (2,9), Mijo Ergotić (i,7), Ivan Ergotić (5,24), Mato Ergotić (1,9), Jeronim Ergotić (2,7); Petar Ergotić (1,6), Matija Ergotić (3,8), Andrija Stoićić (1,4), Anto Gregorićević (2,9), Božo Miklenšćević (1,9), Mijo Vuković (3,159, Mijo Miklenšćević (3,1.0), Anto Vuković (1,7), Matija Vuković (2,11), Stjepan Vućković (4,19), Petar Ilakovac (1,6), Martin Vukovac (1,10), Živko Trepšćić (2,12), Matija Kovaćević (3,17), Juro Matošović (1,6), Franjo Vuković (1,5), Tomo Kovaćević (1,7), Franjo Matošović (2,10), Joakim Matošović (1,10), Andrija Vuković (3,28), Marko Vukovac (1,7), Juro Matošović (9,34), Franjo Matošović (2,10), Juro Kovaćević (2,1.1), Lovro Kovaćević (1,12), Tomo Ilakovac (4,15), Pavao Matievac (1,15), Matija Matievac (4,19), Josip Filipović (2,9), Karlo Filipović (2,8), Stanko Filipović (2,9), Marko Filipović (2,13), Ilija Kovaćević (2,13); Juro Kovaćević (2,11), Pavao Ilakovac (2,17), Lovro Ilakovac (3,15), Josip Gregorićević (-,6), Filip Tomaković (1,4), Mijo Tomaković (1,5), Marko Tomaković (1,5), Jakov Tomaković (3,16), Marijan Tomaković (1,10), Ilija Ilakovac (1,14), Franjo Ilakovac (2,14), Marijan Trepšić (3,13), Grgo Kovaćević (2,8), Ilija Kovaćević (3,19), Josip Kovaćević (1,14), Juro Kovaćević (2,9), Jakov Kovaćević (2,7), Franjo Filipović (3,16), Juro Kadić (1,5), Jakov Ilakovac (2,16), Marin Ilakovac (1,7), Mijo Ilakovac (1,5), Juro Ilakovac (1,9), Marin Zećević (1,5), Mijo Zećević (1,9), Petar Gregorićević (1,6), Marin Gregorićević (2,6), Anto Gregorićević (2,12), Marin Gregorićević (3,9), Nikola Gregorićević (1,3), Josip Gregorićević (2,12), Mijo Gregorićević (1,5), Marin Petrašević (3,12); Josip Petrašević (-,4), Petar Petrašević (2,10), Bartol Gerganović (2,13), Marija Gerganović (2,11), Mato Gerganović (3,14), Tomo Miklenšćević (2,10), Marko Miklenšćević (-,5), Andrija Miklenšćević (2,12), Marko Švaganović (1,6), Franjo Hrgotić (1,5), Juro Švaganović (2,10), Grgo Švaganović (1,12); Bartol Švaganović (1,7), Petar Švaganović (2,10), Juro Švaganović (2,10), Tadija Ćurić (1,4), Luka Švaganović (1,8), Juro Radićević (3,15), Matija Miklenšćević (1,4).9 Uz vojni zemljovid iz 1780. selo je ovako opisano: "Barska graba Mostavnik osobito je duboka gore kod Male Kopanice u zavoju zvanom Vir. Tu je široka do 80 koraka, a dalje nizvodno... široka 7
Sršan (1995), 42, 44. Usp. NAZ Prot. 29/1, 52, 96s; 30/11, 203-205, 212. " NAZ popis, kut. 89, 181-184. Ima i drugi donekle različit popis na str. 194-197. 8
je samo 40 koraka. U tom zavoju Vir naročio je duboka. (...) U ovom području taje graba stalno ispunjena vodom. I onda kad je voda vrlo plitka, zbog duboka blata neprohodna je, osim preko drvenog mosta ispod sela. Bare na okolnim livadama s obje strane Mostavnika i sela ljeti su za lijepa vremena prohodne pješice i konjima. (...) Crkva i župni stan zidane su građevine, a časnički stan drvene je građe...'"" Velika Kopanica je 1837. imala 1525," 1857.1647,1890.1625, 1931.1819,1953.1902,,2 a 1991.2061 stanovnika.
HNTZ, Brodska pukovnija (i 999), 121 s. " 1521 katolika i 4 pravoslavca. Usp. Schematismus (1837), 30. Nekoć su se Pšeničini i Srnjaca odvojeno bilježili. Usp. Korenčić (1979), 646.
12
XXVII. OPĆINA VRBJE
27.1, BODOVALJCI Naselje se nalazi između autoceste i rijeke Save 2 km jugoistično od Nove Gradiške, 2 km sjeveroistočno od Vrbja, 96 m n/m. Bodovaljci su nazvani po plemiću Bodovu, koji je tu imao posjed a u izvorima se spominje 1322. god. Kasnije je (1523.) posjed pripadao Nikoli i Andriji Lipinje iz Cernika. God. 1602. iz Bodovaljaca su se odselili katolici u Križevačku krajinu.1 U komorskom popisu 1698. naselje se spominje ali nije obrađeno.2 God. 1730. selo je imalo oko 11, a 1746.13 kuća i 46 katolika. Bodovaljci su 1760. imali 31 kuću, 66 obitelji i 332 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Mato Peić (-,8), Ivan Petrikić (3,18), Anto Bošnjaković (3,16), Luka Kovaćević (2,10), IvanĐureković (1,5), Mijo Đureković (3,11), Anto Petrićević (3,17), Antun Abjamćević (2,12), Marko Matošević (1,5), Matija Matošević (2,7), Mato Karaković (2,7), Juro Pirizović (1,13), Ivan Korakaš (-,1), Martin Mihalović (2,5), Anto Karakašić (1,7), Josip Perizović (1,7), Ivan Šimunović (2,15), Martin Matiević (2,13), Anto Matiević (2,11), Ivan Matiević (1,49, Tomo Petrićević (3,12), Ivan Elešović (5,23), Marko Berkanćević (5,24), Andrija Elbetović (1,3), Ivan Strinavić (1,8), Ilija Strinavić (3,9), Franjo Strinavić (3,11), Stjepan Strinavić (3,), Mijo Glogovac (3,20), Andrija Marićević (3,14), Anto Elbetović (2,7). Izvješće iz 1765. opisuje novu kapelu sv. Mateja, koja je iznutra i izvana oblijepljena i obijeljena, sa slikom zaštitnika na platnu, drvenim korom, tornjem sa zvonom od oko 50 kg. Crkvenjak je bio Josip Jakšić. God. 1769. selo je imalo 30 kuća, 72 obitelji i 376 stanovnika.3 U opisu uz vojni zemljovid iz 1780. stoji: "Graba zvana Reka, sedam do osam stopa široka i tri do četiri stope duboka... teče ispod Vrbja u baru Karasno, nigdje u ovom kraju nije prohodna, osim putem za Vrbje... Potok Drežnik širok je tri do četiri stope, dubok stopu do dvije, ima pitku vodu te stopu do dvije visoke obale, koje su mjestimce obrasle šipražjem, i koje potok povremeno za jakih kiša prijeđe. Put za Orubicu... sjedinjuje se još prije nezaobilaznog nasipa kroz baru Karasno, te zatim s one strane nasipa lijevom obalom Save vodi nizvodno za Orubicu. Tim je putom za loša
• Usp. Ćuk (1925), 81; Jančula (1980b), 88. Usp. Mažuran (1988), 245. U izvroniku piše: Bodovacz (1698), Bodovalcz (1730), Bodovalczi (1760). Usp. NAZ Prot. 29/1, 26, 118; popis, kut. 89, 92s; 31/111, 127s; 32/IV, 206.
5 3
vremena i tla bez čvrste podloge vrlo otežana vožnja i dugo je potpuno neprohodan čim Sava prijeđe preko svojih obala..."4 Oko 1800. Bodovaljci su imali 359,5 1837. 438 katolika,6 1857. 456,1890. 559,1931. 762, 1953. 812,7 a 1991. 708 stanovnika. 27.2. DOLINA Naselje se nalazi na lijevoj obali rijeke Save, 13 km južno od Nove Gradiške, 6 km jugozapadno od Vrbja, 92 m n/m. Na desnoj obali Save nalaze se sela Donja i Gornja Dolina, značajna po arheološkim nalazima. U selo je, nakon odlaska Osmanlija, doselilo nešto katolika iz Bosne.1 God. 1730. drvena kapela sv. Marka s tornjem i zvonom bila je već stara, što znači da je sagrađena ubrzo nakon oslobođenja Slavonije. God. 1746. selo je imalo 31 kuću, 35 obitelji i 111 stanovnika. God. 1758. u selu je bila kapela od greda, opskrbljena priborom za misu, s tornjem i zvonom od oko 20 kg. Sahranjivali su se u groblju pored Save oko pola sata udaljenom od sela. God. 1760. Dolina je imala 29 kuća, 54 obitelji i 259 katolika. Kućedomaćini su bili: Blaž Hadrović (1,4), Matija Aleksandrović (1,4), Nikola Boblić (2,6), Ivan Blažinović (1,2), Matija Blažinović (1,6), Martin Jurićić (3,16), Nikola Jurićić (-,4), Filip Jurićić (1,9), Matija Jurićić (-,5), Franjo Jurićić (1,7), Tomo Kovaćević (4,15), Franjo Kališanović (3,13), Blaž Kolić (7,34), Franjo Kovaćić (1,5), Marijan Lazarović (2,6), Juro Lukinić (3,14), Anto Marić (1,4), Ivan Milošević (4,24), Blaž Matiević (1,5), Matija Štivić (4,13), Tomo Stoić (4,16), Marko Stoić (1,6), Juro Skokić (1,4), Matija Štivić (1,8), Martin Stojanović (-,3), Ilija Vokećić (2,5), Mijo Vuković (1,6), Ivan Vokećić (1,4) i Stanko Zec (2,11). God. 1769. selo je imalo 28 kuća, 62 obiteljii 253 stanovnika.2 Uz vojni zemljovid iz 1780. o Dolini piše: "Leži na rijeci Savi, koja je... široka 280 do 300 koraka i ima sedam do osam stopa visoke i strme obale. (...) Duboko blatna graba ili kanal kroz koju teče vodeni istok iz bare Oručevica kod Mačkovca, a ovdje kroz selo utječe u Savu, osim preko mosta samo za vrlo suha vremena prohodna je pješice i konjima. Slične su okolnosti na šest do sedam stopa širokom ijednu do dvije stope dubokom kanalu zvanom Lufinja. (...) Kordonski stražarski čardak u selu izgrađen je od drveta. Na desnoj obali Save preko puta sela vidljivo je tursko selo Dolina."3 Oko 1800. Dolina je imala 400,41837.471 katolika,51857.437, 1890.500,1931.560,1953. 576,6 a 1991.425 stanovnika. 27.3. MAČKOVAC Naselje se nalazi na lijevoj obali rijeke Save, 12 km južno od Nove Gradiške, 8 km jugozapadno od Vrbja, 94 m n/m. I na desnoj obali rijeke Save, nedaleko od Bos. Gradiške, nalazi se selo s istim imenom. 4
HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 114s. Usp. NAZ 213, 266. A Usp. Schematismus deri (1837), 49. 7 Usp. Korenčić (1979), 421. 1 Usp. Pavičić (1953), 244. 2 Usp. NAZ Prot. 29/1, 17, 122; 30/11, 321, 323; popis, kut. 89, 107s; 32/IV, 193. ? HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 132s. 4 Usp. NAZ Prot. 213, 266. 5 Usp. Schematismus deri (1837), 48. 6 Usp, Korenčić (1979), 421.
U ranijim povijesnim izvorima selo se izričito ne spominje. Tijekom bečkog rata tu je doselilo nekoliko obitelji bosanskih katolika.' U komorskom popisu naselja 1698. selo se spominje, ali nije obrađeno.2 God. 1730. u Mačkovcu su bile oko 32 kuće te kapela posvećena sv, Mateju i sv. Mariji Magdaleni, sa slikom svetice na platnu, tornjem, zvonom i grobljem. God. 1746, selo je imalo 40 kuća 69 obitelji i 369 stanovnika. God. 1758. kapela sv. Mateja i sv. Marije Magdalene bila je sagrađena od greda, dimenzija oko 10x3m. U njoj su bile slike sv. Mateja, sv. Marije Magdalene i sv. Katarine. God. 1760. Mačkovac je imao 46 kuća, 81 obitelj i 466 katolika. Kućedomaćini bili su: Ivan Kulunđić (6,27), Marko Sekulić (4,17), Martin Vilić (4,17), Ivan Matiašević (5,25), Mijo ICokanović (1,13), Nikola Trošeljac (1,4), Luka Trošeljac (2,13), Franjo Arambašić (2,15), Stjepan Tomašić (1,8), Ivan Tomašić (2,9), Mato Tomašić (1,5), Ivan Andrašević (2,12), Nikola Ađić (2,11), Ivan Ronćević (2,13), Ivan Mihatović (2,13), Stjepan Ađić (1,12), Martin Bakić (1,6), Stjepan Stazić (5,27), Nikola Bakić (1,9), Mijo Ranićavljević (5,20), Marko Blažinović (3,21), Mijo Stipanović (1,10), Marko Ivanišević (1,10), Katarina, udovica (-,9); Mato Ćošić (1,7), Tomo Iliasević (2,8), Nikola Subotić (2,13), Stjepan Mandušić (1,11), Marko Bakić (1,5), Mato Martinović (1,5), Luka Voko (1,3), Luka Franćević (2,7), Stjepan Jurašinović (1,11), Mijo Mužiaković (2,8), Mato Đurđević (1,5), Marija, udovica (-,1), Ivan Bakić (1,3), Mijo Kovaćević (1,5), Mato Kovaćević (-,3), Ana, udovica, (-,4), Marko Radin (3,9), Jela, udovica (-,1), Nikola Jozepović (2,8), Ivan Vukućić (1,5), Juro Bakić (1,5), Juro Jošavac (1,3). God. 1769. Mačkovac je imao 45 kuća, 84 obitelji i 395 stanovnika.3 Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Ovo selo leži na lijevoj obali Save.., cijelom duljinom ima pet do devet stopa visoke, strme obale... Šuma Veliki lug... u ovom području obrasla je rijetkim drvećem srednje visine i pokrivena je mnogim poznatim barama kao posljedice izlijevanja Save i nekad potpuno ne presuše... Stalna bara Oručevica kod sela - vodeni istok koje teče u duboku barsku grabu dolje prema Dolini - nije prohodna. (...) Stražarski čardak u selu drvene je građe..."4 God. 1789. u selu je osnovana župa, zato što je u vrijeme izlijevanja rijeke Save bilo pogibeljno ići u Staru Gradišku ili u Orubicu. Selo je oko 1800. imalo 518,51837.640 katolika,61857. 621, 1890.533, 1931. 622,1953.663,7 a 1991. 446 stanovnika. God. 1860. u selu je sagrađena crkva sv. Mateja. 27.4. SAVSKI BOK Naselje se nalazi na obali rijeke Save, s lijeve strane ušća Šumetlice, 10 km jugozapadno od Nove Gradiške, 8 km jugozapadno od Vrbja. Posavski Bok je novo naselje pa ga nema u ranijim popisima, a u sebe uključuje i zaselak Martinovce. God. 1991. imao je 60 stanovnika.
1 2
Usp. Pavičić (1953), 244. Usp. Mažuran (1988), 234, 247. To stoji: Meskovacz, odnosno Markovacz (1698), Machkovecz (1730), Machkovacz (1760). 1 Usp. NAZ Prot. 29/1, 12, 121; 30/11, 326s, 333; popis, kut. 89, 58s; 32/IV, 206; Sršan (1995), 32. 4 HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 13Is. 5 Usp. NAZ Prot. 231, 266. '' Usp. Schematismus deri (1837), 48. 7 Usp. Korenčić (1979), 421.
27.5. SIČICE
Sičice se nalaze između autoceste irijekeSave, 9 km južno od Nove Gradiške, 2 km zapadno od Vrbja, 94 m n/m. U starijim izvorima naselje se izričito ne spominje, a u komorskom popisu 1698. ovako je opisano: a. 1 1) Imena stanovnika i podložnika: Jakob Kravlić, sinova 3, kćeri 2, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, jutara pšenice 3, vozova sije 3, najamnik 1. Ivan Ivćić, sin 1, kćeri 3, volova 2, krava 1, junadi 2, svinja 4, kopač vinograda 1, jutara pšen 3, jutro ječma 1, vozova sijena 3, najmanika 2. Filia Bešlić, sin i, kći 1, volova 2, krava 2, junadi 2, svinja 5, kopač vinograda 1, jutara pšeni 3, jutro ječma 1, vozova sijena 3, najamnika 2. Petar Petanić, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, june 1, svinja 3, kopač vinograda 1, jutara pšenice jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 2, najamnik 1. Ivan Kovaćić, sin 1, volova 2, krava 1, junadi 2, kopača vinograda 2, jutara pšenice 2, jutro ječma 1, jutro zobi 0.5, vozova sijena 3, najamnik 1. Pero Baldućić, sin 1, kći 1, konj 1, krava 1, june 1, kopač vinograda 0.5, jutara pšenice 2, jutr zobi 1, vozova sijena 2. Ivan Kecarac, sin 1, kćeri 2, vol 1, krava 1, june 1, kopača vinograda 3, jutro pšenice 1, vozo sijena 2, najamnik 1. Ivan Dugoiević, sinova 2, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 2, kopač vinograda 1, jutra pšenice 2 jutro ječma 1, vozova sijena 2. Filip Katić, sinova 4, kći 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, voz sijena 1. Brno Svetanić, sin 1, kći 1, konj 1, vol 1, krava 2, junadi 3, svinja 2, kopača vinograda 2, juta pšenice 3, jutro ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 3, najamik 1. UJaipno: sinova 16, kćeri 11, konja 4, volova 11, b-ava 12, junadi 17, svinja 16, kopača vino 12.5, jutara pšenice 23, jutara ječma 6, jutara zobi 4.5, vozova sijena 24, najamnika 9. 2) Gore pobilježeni stanovnici dragovoljno prihvaćaju oružje. Osobno nazočni Jakov Kraljec2, Ivan Ivšić i Ilia Beslević, nakon prisege, ispitivani rekli su: Ovi graničarski stanovnici nisu sposobni obavljati svoje ratarske poslove i oranje zbog nedostatka radne stoke te zato ne traže drugoga zemljišta. Na ovom mjestu borave od vremen svojih predšasnika i dosad na korištenje nisu primali komorsko zemljište. Na svoje zemljište nis ništa plaćali uime poreza ni drugih nameta na zemlju. Gospodin potpukovnik De Bourgh sudac je ovim graničarskim stanovnicima, a stanovnike uslužuje besplatno. Vojnicu su platili samo 1697. skupa s četničkim vojvodstvom, razmjerno prema stanovnicima ovoga mjesta. Ništa drugo prije ni kasnije nisu davali zbog izuzeća i olakšica. Za utvrđivanje gradiške utvrde stanovnici ovoga sela morali su godišnje stalno davati jednog običnog radnika za sječenjepalisada i snopova pruća sve do zamjene, bez novčane naknade, ali uz carski kruh. Godine 1696. po zapovijedi prvog ratnog povjerenika gospodina Kestlera stanovnici ovoga posjeda moralisti, pod izlikom dovoženja hrane iz Osijeka u Gradišku, carskoj vojsci dati četri v za Temišvar, od kojih su dva uginula, a naknada nije uslijedila. 1 Mažuran (1988), 245-247. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku piše: Szivzicza (1698), Sziehicze (1730), Sichichac (1760). 2 Njega nema u popisu, a drugoj dvojici izmijenjena su prezimena.
Za obavljene radove i pretrpljenu štetu stanovnicima nije ništa plaćano. O autoru smetnje komorskom gospodarstvu stanovnici ništa ne znaju. 3) Ovo mjesto nalazi se u močvarnom predjelu gdje plavi Sava. Selo se zove Sičica. Udaljeno j od Cernika jednu, od Osijeka 20, a od Petrovaradina oko 30 milja. Svi su ovi stanovnici u osmanlijsko doba bili kmetovi, sada su graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju 10 nešto boljih, malih kuća napravljenih od šiblja, pokrivenih daskom. Imaju jedno i pol narodno selište. Teritorij ovog posjeda prostire se jednu milju uokolo. S istoka mu je selo Vrbje, zapada Gradiška, sjuga Mačkovac, sa sjevera medi Rešetarima. Granice su mu: s istoka Kobaš, zapada Gradiška, s juga Banja Luka, sa sjevera približava se s porušenoj utvrdi Gračac. Posjed ima oko 60 jutara oranica i drugog nešto boljeg neobrađena zemljišta, koje Save običn plavi. Ima oko 5 jutara obrađenih rtova te oko 15 jutara boljih sjenokoša. Suma hrastovih i jelovih za ogrev i lakše gradnje ima oko 40 jutara. Ovdje nema tragova nekoj kamenoj građevini. Na rječici Rešetarnici imaju dvije vodenice. Zirovnih šuma, do sada oslobođenih žirovine, imaju oko 20 jutara. Ribnjaka nemaju. Osmanlijski gospodar ovoga posjeda bio je Ferat Pašić iz Banja Luke komu su stanovnici godišnje plaćali po 80 denara, svaki je po dva dana besplatno radio a na svaku svinju morali su platiti po 1 denar. Istom Feratu Pašiću davali su desetinu od svih prihoda na koje se ona odnosila. Osmanlijskom caru ništa kao naknadu, niti bilo kakvim poslovima, nisu davali. Njegovu Veličanstvu, osim plaćanja dijela vojnice god. 1697. po odredbi gospodina prvo ratnog povjerenika Emesta Kestlera te osim vojničke službe koju besplatno obavljaju, do sada drugo ništa nisu plaćali. O izvornosti opisanih točaka stanovnici zajedno sabrani, pojedinačno i skupno, dragovoljno su rekli da su istinite. b. God. 1730. Sičice su imale oko 15 kuća i novu drvenu kapelu sv. Andrije, apostola, s tornjem , i zvonom, a 1746. 16 kuća i 106 stanovnika. Tu se spominje kako je u vrijeme kuge3 u selu podignuta kapela sa slikom sv. Roka oko koje je bilo groblje za umrle od kuge da se, vozeći u seosko groblje, usput ne bi zarazili. God. 1760. selo je imalo 33 kuće, 80 obitelj i 319 katolika. Kućedomaćini su bili: Petar Bošnjak (3,12), Antun Bošnjak (1,4), Ivan Dogoević (5,19), Ivan Salković (2,10), Filip Kralić (1,6), Mato Kralić (2,12), Josip Kralić (1,6), Mato Kralić (1,4), Bernard Ćiopković (3,10), Mijo Knežević (5,15), Martin Đurčković (1,12), Juro Štivićić (2,8), Martin Petanić (2,8), Mato Petanić (3,13), Juro Petanić (2,10), Ivan Veselić (5,16), Petar Petanić (1,3), Grgo Cernik (1,5), Nikola Marković (5,12), Ivan Tomašić (5,12), Martin Peaković (2,10), Franjo Pavić (4,12), Petar Jelošević (1,8), Pavao Bubić (1,5), Josip Bešlić (3,11), Marko Bešlić (6,22), Ivan Pašić (1,5), Ivan Marinković (1,4), Mijo Beslić (3,13), Andrija Birišović (3,12), Ilija Marković (1,6), Mato Ošiaković (1,5), Nikola Ošiaković (2,9). God. 1769. selo je imalo 36 kuća, 89 obitelji i 445 stanovnika.4 Uz vojni zemljovid iz 1780. u opisu sela stoji: "Stalna barska graba Bezdani... ovdje utječe u baru Drežnik, a iz nje kroz šumu Veliki lug između Vrbja i kordonske postaje Krst teče u baru Karasno. Samo za kišna vremena teče, a zbog blata i njegove dubine nije prohodna, osim prolaznim putovima. (...) Put za Dolinu neprohodan je u vrijeme poplava, uzrokovanih Savom godišnje dva do tri puta, koje sežu i do blizine sela; a dugo je vrlo otežano prolazan nakon
3 4
U ccrničkoj župi, kojoj jc selo pripadalo, kuga jc harala od 15.V.-28.XI.1739. Usp. Jančula (1980b), 170-175. Usp. NAZ Prot. 29/1, 23, 25, 118; popis, kut. 89, 98-100; 31/111, 122s; 32/IV, 206.
povlačenja vode te za kišna vremena. Za suha vremena i suha tla put je za teška vozila prohodan, ako se stabiliziraju dva mosta preko bare, koje se u šumi svakako mora prijeći..."5 Oko 1800. Sičice su imale 530,61837.711 katolika,71857. 683,1890.646,1931. 763,1953. 795,1* a 1991.561 stanovnika. 27.6. VISOKA GREDA Naselje se nalazi između autoceste i rijeke Save, s lijeve strane riječice Šumetlice, 7 km jugozapadno od Nove Gradiške, 5 km zapadno od Vrbja, 102 m n/m. Visoka Greda se u popisu prvi put spominje 1900. god. Tada je imala 68,1921.226,1931.287, 1948.344,1971. 432,1 a 1991.289 stanovnika. 27.7. VRBJE Naselje se nalazi između autoceste i rijeke Save, 8 km jugoistočno od Nove Gradiške, 96 m n/ m.
Po svom položaju posjed je mogao biti naseljen i u srednjem vijeku, možda Vrbšćak, posjed Deževića i drugih Cerničkih koji se spominje 1464. Međutim, iz njega su se 1602. iselili katolici u Križevačku županiju.1 U komorskom popisu 1698. Vrbje je ovako opisano: a. 2 1) Imena stanovnika i podložnika: Martin Kovaćević, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 4, kopača vinograda 3, jutara pšen 3, jutro zobi 1, vozova sijena 3. Mihal Lekić, sin 1, kći 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 5, košnica 1, jutara pšenice 3, jutro zo 1, vozova sijena 3, najamnik 1. Juro Lakatoš, sin 1, krava 1, june 1, košnica 1, jutro pšenice 1, voz sijena L Miho Ivanović, sin 1, kćeri 2, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, košnica 1, kopač vinograda 1, jutara pšenice 4, jutro zobi 1, vozova sijena 3. JuroJešić, kćeri 3, konj 1, volova 2, krava 2, junadi 3, svinja 15, košnica 4, kopač vinograda jutara pšenice 5, jutara zobi 2, vozova sijena 3, najamnilca 2. Grgo Vlahović, sin 1, konj 1, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 1, kopač vinograda 1, jutara pše 2, vozova sijena 2, najamnik L Marko Caić, sin 1, krava 1, junadi 2, svinja 2, jutro pšenice 1, voz sijena 1, najamnik 1. Miho Kucuković, sin 1, kćil, voli, krava 1, junadi 2, svinja 5, jutro pšenice 1, jutro zobi 1, vozov sijena 2. Ivan Rokonić, sin 1, kći 1, volova 2, krava 2, junadi 2, svinja 7, košnica 2, jutara pšenice 4, jut ječma 1, jutro zobi 1, vozova sijena 4, najamnik 1. Juro Bivalković, vol 1, krava 1, june 1, jutro pšenice 1, jutro ječma 0:5, vozova sijena 2. Mato Perušić, sinova 4, vol 1, krava 1, junadi 2, svinja 5, jutro pšenice 1, vozova sijena 3. Ukupno: sinova 11, kćeri 8, konja 4, volova 11, krava 13, junadi 21, svinja 45, košnica 7, ko vinograda 6, jutara pšenice 26, jutro ječma 1.5, jutara ©zobi 7, vozova sijena 27, najamnika 6. 5 6 7 8 1 1 2
HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 133. Usp. NAZ Prot. 213, 266, Usp. Schematismus cleri (1837), 48. Usp. Korenčić (1979), 422. Usp. Korenčić (1979), 422s. Usp. Jančula (1980b), 87; Pavičić (1953), 214s. Mažuran (1988), 243-245. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Vcrbia (1698), Verbie (1730), Vrbiae (1760).
2) Ovipobilježeni stanovnici drage volje žele živjeti graničarskim životom. Osobno nazočni Martin Kovaćević, Mihal Lekić i Juro Levaković3, nakon prisege, ispitivani re su:
Ovi graničarski stanovnici zbog nedostatka radne stoke nisu sposobni obrađivati zemlju i obavljati svoje ratarske poslove i zato ne koriste susjedno zemljište. Zemlju što posjeduju nisu dob komorskom doznakom niti dodjelom, nego je baštine od svojih pređa i do sada su bili oslobođeni poreza na zemlju. Sudske predmete među ovim graničarskim stanovnicima, u svim rasprama što nastanu, besplatno vrši gospodin potpukovnik De Bourgh. Vojnicu za jednu, i to samo 1697. g., stanovnici ovoga sela, razmjerno svojim mogućnostima, platili su zajedno sa svim cerničkim vojvodstvom; druga nikakva davanja do sada nisu imali Za utvrđivanje gradiške utvrde stanovnici ovoga posjeda morali su godišnje neprestano slati d obična radnika za sječu palisada i snopova za gradnju nasipa, i to neprestano do njihove zamjene bez plaće, ali uz carski kruh. Godine 1696., po zapovijedi gospodina prvog ratnog povjerenika Kestlera, ovi graničarski stanovnici bili su prisiljeni dati, pod izlikom dovlačenja hrane iz Osijeka za Gradišku, carskoj voj tri vola, a oni su poslani carskoj vojsci smještenoj pod Temišvarom, koji su ondje nestali i za njih n plaćena odšteta. Za obavljene radove stanovništva i pretrpljene štete nikome ništa nije plaćano niti izvršen dogovor. O komorskom gospodarstvu, smetnjama i nejasnoćama dužnostnika stanovnici tvrde da ništa ne znaju. 3) Ovo se mjesto nalazi u ravnici. Selo je od pamtivjeka nazivano Vrbje. Udaljeno je od Cernik jednu, od Osijeka 16, a Pretrovaradina 30 milja. Svi su ovi stanovnici u osmanlijsko doba bili kmetovi; sada su graničari, rimokatoličke vjeroispovijedi. Imaju 11 malih kuća napravljenih od šiblja, pokrivenih slamom. Imaju dva cijela narodna selišta. Teritorij ovog posjeda prostire se pola milje uokrug. Selo međi sa istoka selom Bodovaljcir sa zapada selom Stivicom, sa juga Dolinom, sa sjevera selom Rešetarima. Granice mu dotiču: s istoka Kobaš, sa zapada Gradišku, s juga Banja Luku, sa sjevera Kamengrad. Selo posjeduje oko 120 jutara oranica i neobrađena zemljišta osrednje plodnosti, oko 3 jutra rtova, te oko 10 jutara osrednjih sjenokoša. Suma samo za loženje, jelovih i topolovih, ima oko 25 jutara. U ovom mjestu ne mogu se vidjeti tragovi ruševina neke zgrade. Na rječici Rešetarici imaju dvij potočne vodenice. Žironosnih šuma ni ribnjaka nemaju. Osmanlijski gospodar ovoga posjeda bio je Ferat Pašić iz Banja Luke kome mještani kao naknadu ništa nisu plaćali, nego je svaki od njih po dva dana besplatno radio, a za svaku svinju morali su platiti po jedan denar. Istom gospodaru stanovnici su davali desetinu od svih prihoda na koje se ona odnosila. Svaki je stanovnik osmanskom caru godišnje plaćao 80 denara poreza te je morao raditi tekuće poslove. Njegovu Veličanstvu, osim nameta koje je jedne godine skupio kapetan StaJdć, te stalne vojničke službe, stanovnici drugo ništa nisu davali. Sve ove točke svi su dragovoljno potvrdili. b. God. 1730. selo je imalo oko 30 kuća, a 1746.130 katolika. God. 1760. u Vrbju su 64 kuće, 3
Nije u popisu.
133 obitelji i 538 stanovnika. Kućedomaćini su bili: Stjepan Tećuković (2,13), Juro Lekić (4,11), Anto Duroković (2,8), Antun Dukić (1,4), Jakov Lekić (4,19), Marijan Bernić (2,10), Juro Lekić (1,5), Mijo Rokvić (2,10), Ivan Rokvić (2,9), Anto Mikolćević (2,11), Grgo Kulunćić (4,12), Nikola Špolarić (4,12), Andrija Ivanović (2,8), Ivan Ivanović (2,10), Anto Abrić (2,8), Mijo Ćebić (4,11), Luka Ćebić (-,3), Marko Marinović (2,7), Blaž Marinović (5,23), Mijo Komić (3,10), Ivan Kićić (1,8), Marko Stobolić (1,8), Juro Štaglić (2,6), Pavao Đurčević (2,10), Mato Dešlić (1,6), Mijo Peić (2,9), Mato Miaković (2,9), Andrija Anićić (-,4), Agata Paidić (-,4), Petronila Paidić (-,3), Martin Levaković (1,9), Andrija Anićić (3,10), Mijo Štrampić (1,4), Marijan Štrampić (1,3), Andrija Gruić (2,8), Mato Gruić (1,6), Mijo Smolanović (1,5), Ivan Živković (2,6), Mato Gućić (2,13), Marko Ivanogić (2,9), Marko Dugalić (1,5), Mijo Đanić (-,3), Juro Đanić (1,7), Marko Đurćević (1,7), Ivan Mićetić (1,4) Petar Divolćić (3,8), Franjo Marić (3,9), Ivan Dugalić (3,7), Ivan Belerdić (3,9), Mijo Mićlić (1,5), Franjo Žokić (4,15), Anto Vlaović (2,8), Mato Vlaović (3,9), Vinko Vlaović (1,4), Mijo Vlaović (2,5), Marijan Dukić (3,9), Franjo Raković (2,7), Mijo Ćiaić (5,13), Franjo Ćiaić (3,9), Pavao Petrović (2,6), Jakov Filipović (3,12), Mijo Mižolćević (5,16), Franjo Šokić (3,10), Stjepan Bivočešić (1,7). God. 1765. opisana je kapela sv. Josipa, sagrađena od greda, sa slikama sv. Josipa, sv. Roka i sv. Sebastijana, s tornjem i grobljem oko nje. God. 1769. Vrbje je imalo 59 kuća, 138 obitelji i 678 stanovnika.4 Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Potok Drežnik, tri do četiri stope širok, stopu do dvije dubok, s plitkom, mjestimice gustim šipražjem obraslom obalom, vodi iz 7. sekcije; korito mu je pjeskuljasto i do svog istoka u baru Karasno ispod sela nije lako prohodan, osim preko dva mosta na putu za Bodovaljce i Orubicu. Mala graba, pak, koja iz toga potoka, koji je ujedno natapa, dolazi iz spomenute sekcije i između kuća u donjem dijelu vodi u netom spomenutu baru; ljeti je obično suha i na svim mjestima prohodna. Graba Reka - sa suprotne strane Drežnika... što ovdje utječe u baru Karasno, a i za kišna vremena sadrži vodu - široka je sedam do osam stopa... Bara Karasno stalno je duboko blatna i nikad nije prohodna, osim preko dva čvrsta drvena mosta izgrađena na nasipu na putu za Orubicu. (...) Put za Orubicu vodi s druge strane nasipa bare Karasno... za loša vremena i tla bez čvrste podloge vrlo je otežano provozan, a uopće nije prohodan u vrijeme poplava, kad je nužna uporaba brodova... U selu se nalazi zidana crkva s koje su vidiljivi prilazni putovi."5 U Vrbju je (1789.) ustanovljena župa jer je ono, i dva susjedna sela Sičice i Bodovaljci, dosta udaljeno od Stare Gradiške kojoj je pripadalo, a i broj se pučanstva umnožio. Oko 1800. Vrbje je imalo 675,6 1837. 769 katolika,7 1857. 761, 1890. 763, 1931. 1071, 1953. 1143,8 a 1991. 721 stanovnika.
'5* Usp. NAZ Prot. 29/1, 26,118; popis, kut, 89, 96-98; 31/111, 124; 32/IV, 206. HNTZ, Gradiška pukovnija (1999), 134s. " Usp, NAZ Prot. 213, 266. 7 Usp. Schematismus deri (1837), 48. g Usp. Korenčić (1979), 422.
XXVIII. OPĆINA VROPLJE
28.1. ČAJKOVICI
Naselje se nalazi na regionalnom putu 28 km istočno od Slav. Broda, 3 km zapadno od Vrpolja, 88 m n/m. U osmansko doba Cajkovci se spominju 1545. u gorjanskom ili đakovačkom kadiluku, u nahiji Prikraj, koja je ležala istočno od Đakova.1 U komorskom popisu 1698. naselje je spomenuto ali nije opisano.2 1) God. 1702, u Čajkovcima su bili ovi domaćini: Toma Perćević, Filip Novoselić, Toma Cernić, Franjo Babić, Miat Bešlia, Toma Mati sin, Marian Kovać, Luka Varga, Marian Miški Stepan Perćilić, BlažBrlić, Miat Perćević, Josef Živković, Stepan Stoianović, Luka Bošnjak, And Zmaić, Filak Crndić, Andrić Cmdić, Matias Crndić, Sava Vlah, Stepan Ivaković, Stepan Novoselović, Ivan Jabuković, Marian Kornjaković, Mara, udovica. Ukupno su posjeduju: četiri cijela selišta, 1.5 Četvrtina selišta, 11 oženjene braće, 5 oženjen sinova, 6 konja i ždrjebadi, 35 volova, 39 krava, 53 junadi, 23 ovaca i koza, 156 svinja iprasadi, košnica, 39 jutara pšenice, 61 jutara neobrađene zemlje, 4,5 jutara ječma, 2 jutara zobi, 82 jutara sjenokoša.3 2) Atari4 ovoga sela približaju se selom Perkovci i pričimlju od šume Šarampovo zvane do vode Bića i pokraj Bića uzhodeći do Diašovca bara zvana, koja jest od podneva5, od onuda ide na Babitekov6 vinograd oranica zemlja rečena, a od onuda na Ratkof Huset7 međa, koja jest od ponoćja8, odkuda se zapira na rečenu šumu Šarampovo zvana, koja jest Od istoka. Seoniki ovoga mista svi jesu Slovinci, katolici. U vrime turaŠko svojega gospodina imaše u Djakovu Haši Pašić zvani, kojemu sve poslove i desetinu od sva davaše i plaćaše, a za cara na krajinu kanišku harača na godinu forinti 12.
1
Usp. Šabanović (1982), 219s. Usp. Mažuran (1988), 124. U izvorniku piše: Csaikovacz (1698), Chaikovczy (1702). Mažuran (1966), lOOs. Prijevod s latinskog jezika. hatar - kraj, predio, kotar; hatariti - postavljati mede, razgraničiti zemljište. 5 od podneva, tj. od juga. '' Babićev vinograd, usp. Mažuran (1966), 101. 7 Hust, usp. Mažuran (1966), 101. " od ponoćja, tj. sa sjevera. 2 3 4
Po odašašću turskome njihov je gospodin komandant djakovački. Za tizim došavši pokojni biskup, koji do njegove smrti njihov gospodin biše, kojemu također sve poslove i desetinu od svega tolika davaše i plaćaše. (A poslije pobožne biskupove smrti došla je pod svijetlu Dvorsku komoru, koja ga ima pod svojom vlašću).9 Šuma imaše ne odviše dobre, u kojima jesu drva za vatru jutara oko sto i osamdeset u kojima marvu pasu. - Lovu u vodi Biću ribe. Čajera10 za kositi nahodi se za osamdeset i dva kosca; zemalja oraćih nahodi se jutara sto dvadeset i pet i jedan fertal11, zemalja neoranih, jati pustih, nahodi se okolo jutara 146.52 3) Selo je 1734. imalo drvenu kapalu za smještaj svećenika, a na liturgijska slavlja odlazili su u zidanu filijalnu crkvu sv. Marka u Dragotinu, koju je, nakon bečkog rata, obnovio đakovački biskup Petar Bakić. Izvješće su ispred sela potpisali knez Matija Damjanović i Bartol Kovaćević.13 Uz vojni zemljovid iz 1780. piše. "Rijeka Biđ široka je 50 do 70 koraka, duboka dvije do pet stopa. Ima duboko muljevito korito i obale visoke četiri stope, koje za jakih kiša ili dugotrajnija vlažna vremena prijeđe te poplavi obližnje livade. Na taj se način s obje strane rijeke stvaraju barovita mjesta... koja otežavaju prolaz po putovima; sporo se isušuju, a samo se ljeti potpuno isuše. Na putu za Kopanicu rijeka Biđ premošćena je drvenim mostom, a uzvodno od njega nalazi se brvno za pješake. Osim preko mosta i brvna rijeka se u ovdašnjem kraju nigdje ne može prijeći. Mali potok Struga gubi se u poljima između ovog pordučja i Andrijevaca (...) Časnički dom u selu izgrađen je od pečene cigle."14 God. 1837. selo je imalo 657,15 1857. 651, 1890. 764, 1931. 798,1953. 825,16 a 1991. 683 stanovnika. 28.2. STARI PERKOVICI
Naselje.se nalazi između željezničke pruge i potoka Breznice, 27 km sjeveroistočno od Slav. Broda, 4 km sj everozapadno od Vrpolj a, 95 m n/m. U komorskom popisu 1698. spominje se kao pusto selo.1 1) God. 1702. Perkovci su imali ove kućedomaćine: ŠimaHadrić, SimoHadrić, LukoHadrić, Mato Funarić, Bartol Zmagić, Miat Đurđević, Blaž Đurić, Peio Bertić, Jakša Soćković, Mato V Marko Bosantić, Ilia Anđelić, LukoZutić, LukaćKlabić, IvanBistrović, Blaž Kmjaković, Matian Klaia, Marko Misurić, Mato Ferić. Oni imaju: 4 cijela selišta, jednu polovicu selišta, pola četvrtine selišta; 4 oženjena braća, 13 oženjenih sinova, jednog najamnika, 29 konja i žđrjebadi, 22 vola, 27 krava, 39 junadi, 48 ovaca koza, 187 svinja iprasadi,s24 košnica, 39 jutara pšenice, 54,5 jutara neobrađene zemlje, 2 jutra ječma, pola jutra zobi, 74 jutra sjenokoša.2 2) Atari ovoga sela Perkovci, u komšiluku sela Vrpolja do šume Šarampovo zvane, koja jest od istoka, a od onuda u komšiluku sa selom Čajkovci od podneva, a od onuda upravo idući na ruku desnu na baru Dobrievo (Dobrejevo) do vode Breznice zvane, koja jest od ponoćja a od onuda na baru Vraka (Vrabka), koja jest od istoka strane. v Mažuran 10
(1966), 101. čair - livada, poljana, travnjak, travnik, poljana. " frtalj (vicrtcr Tcil) - četvrtina. 12 Smičiklas (1891), 313. 13 Sršan (1995), 87s. 4 > HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 91s. 15 622 katolika i 35 pravoslavnih. Usp. Schematismus (1837), 32. Usp. Korenčić (1979), 645. 1 Usp. Mažuran (1988), 127. 2 Usp. Mažuran (1966), 100. U izvorniku stoji: Pcrkovczy (1698).
Seoniki od ovoga sela svi jesu Slovinci, katolici. U vrime tursko imadoše svoga gospodara u Djakovu Hasan Baša zvani, kojemu oraše, žetoše, kosiše, drva voziše i desetinu od svašta davaše i plaćaše, jošte harač, to jest plaću za turskoga cara, Kaišam (Kaniža) davahu od svega sela na godište forinti 9. Poslije odošašća turskoga komandat djakovački njihov gospodin biše do došašća pokojnoga biskupa, za tizim pokojni biskup njihov bi gospodin do smrti, kojemu jošte sve poslove i desetinu od svega davaše i plaćaše, a sada za svoga gospodina poznaju svitlu komoru dvoijansku. Sumu Šarampovo zvanu imadu u kojom jesu drva žirOvna i za građu, za okolo jutara 40. Pašu za selo imadu okolo svoga sela šume, u kojima jest drvje za vatru okolo jutara 160. Čajera za kositi nahodi se kosaca 74. Zemalja ornih nahodi se jutara 96. Zemalja neoraćih nahodi se okolo jutara 145. Vodenice imadu dvi, jednu imadu na vodi Bić zvana, drugu na vodi Breznici zvanom, koje vodenice sami seljani iznova ugrađiše.3 3) God. 1734. Perkovci su imali drvenu kapelu, a pripadali su vrpoljskoj župi, odnosno područnoj crkvi sv. Marka kod Dragotina. Kao zastupnici sela potpisani su knez Nikola Kliabić i Mihovil Emajić.4 Uz vojni zemljovid iz 1780. piše: "Mali potok Struga iz Provincijala se vijugavo spušta kroz šumu u ravnici. Na putu za Andrijevce premošćen je drvenim mostom, a i inače je prohodan na prolaznim putovima... Potok Breznica širok je 10 do 20 koraka i dubok stopu, dvije... Taj potok za dugotrajno kišna vremena preplavi obližnje livade. Iako ta poplava ne bude dugotrajna, ipak uvijek za osobom ostavlja različita barovita mjesta koja se tek ljeti isuše. Šuma u ravnici visoka je, najvećim dijelom obrasla gustišem, a za kišna vremena u njoj se pojave mnoga blatna mjesta... Seoska crkva drvene je građe"5 Stari Perkovci su 1837. imali 842,61857. 917,1890. 994,1931.1066, 1953.1275,7 a 1991. 1157 stanovnika. God. 1851. u selu je sagrađena crkva sv. Ane. 28.3. VRPOLJE
Naselje se nalazi na regionalnom putu 31 km sjeveroistočno od Slav. Broda, na raskrižju putova u smjeru Đakova, odnosno autoceste, 90 m n/m. U osmansko doba spominje se 1545. u gorjanskom ili đakovačkom kadiluku, u nahiji Prikraj.1 Pripadalo je grupi dragotinskih sela. 1) God. 1702. u selu su bili ovi kućedomaćini: Pavo Knezović, Luko Knezović, Benak Knezović, Martinić Bogdanović, Luka Bogdanović, Filak Tunoković, Mihalj Medunović, Pete Bogdanović, Benak Vrabtić, Fila Vrabtić, Antol Vrabtić, Ivan Galovića, Mato Medunović, Bl Bogdanović, Abraham Vrabtić, Grega Brodlić, Matia Vasonić, Đures Vasonić, Marko Antić, Đu Stegić, Mihalić Caklović, Ivan Caklović, Franja Čaklović, Filak Siverić, Ivan Štverić, Stare Misarović.
3
Smičiklas (1891), 312s. Usp. Sršan (1995), 87s. HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 91. 6 839 katolika i 3 pravoslavca. Usp. Schematismus (1837), 29. 7 Usp. Korenčić (1979), 646. ' Usp. Šabanović (1982), 220. 4 5
Posjedovali su: 5 cijelih selišta, 14 oženjene braće, 17 oženjenih sinova, 5 najamnika, 31 konja i ždrijebadi, 35 volova, 42 krava, 53 junadi, 84 ovaca i koza, 194 svinja i prasadi, 38 košnica, 6 jutara pšenice, 128 jutara neobrađene zemlje, 3,75 jutara ječma, 2,5 jutra zobi, 109 jutara sjenokoša.2 2) Atari ovoga sela Vrpolja u komšiluku sa selom Striživojnom, od ovud na ruku desnu uprav hodeći na baru Brezelnak zvana, od onuda na Bebrinam baru do vode Bić tako zvana od istoka sunca, i pri vodi Biću pokraj upravo idući do šume Šarampovo zvana, koja jest od podneva, koja Šuma ostaje na ruku livu, budući daje od sela Perkovci, a od onuda na Klenje i Trnje međam zvana, a od onuda na među Drakišan do Breznice vode i Šiškovca bare, koja jest od ponoćja. Seoniki ovoga mista jesu Slovinci, svi katolici vjerom (fidei). U vrime turaško (tempore Turcarum) imadoŠe svoga gospodina u Djakovu Hasan-beg zvani, kojemu sve poslove, štagod je zapovidio, koliko jošte desetine od sviu davaše i plaćaše, na lito jošće plaćaše harač, to jest daću, forinti 15 na godište. A za odašašću turskome njihov gospodin bijaše komandat djakovački, koji četiri jati pet godišta zapovida s njima, a za tizim prispi pokojni biskup, koji njihov gospodin biše do smrti njegove, kojemu svako dilo štagodi njima zapovidaše, toliko jer desetinu od sviju stvari davaše i plaćaše, a po smrti pokojnoga biskupa pristupi prisvitla komora dvorjanska, koju sada za svoga gospodina imadu. Sume nahode se troje; prva zove se Kneževićov gaj, drugi zove se Ančić gaj, treći zove se Vrabtić gaj, u kojima je drvarenje žeiudno (glandifera, žirovno) i za građu i vatru na jutara oko 65. Jošte šuma Brestje zvana jest, u kojom jesu samo drva za vatru jutara okolo 600. Pašu za općinu drugu ne imadu, nego Ritove zvana, kada izlije se Sava, ter se prolije, malo sfali da vas atar ne uzme. Čaj era kositi nahode se jutara 109. Zemlje za orati nahode se jutara 195. Zemalja neoranih, jati ledina, okolo jutara 450. Vodenicu imadu jednu na vodi Breznici zvanom, koju seočani za sebe ugradiše.3 3) God. 1734. Vrpolje je već bilo župa. Drvena crkva je bila posvećena sv. Ivanu Krstitelju. Tu je bio i župni dvor. Služila je: Strizivojnu, Čajkovce, Perkovce, Andrijevce, Trnavu i Selce. Izvješće su u ime sela potpisali Bartol Tunuković, sudac iz Vrpolja i Mihovil Knežević.4 U opisu, uz vojni zemljovid iz 1780., ističu se neprilike koje mjestu i okolici čini rijeka Biđ. Bare i močvare koje se nalaze izvan šuma u blizini sela s obe strane, neprohodne su za vlažnog vremena a ljeti većinom potpuno presuše. Opisuju se putovi koji se tu granaju naviše strana. Crkva i župni stan u selu izgrađeni su od kamena, a časnički stan od drveta.5 God. 1837. Vrpolje je imalo 1129,61857.1113,1890,1305,1931.1591,1953.1894,7 a 1991. 2113 stanovnika.
2
Usp. Mažuran (1966), 99. Prijevod s latinskog jezika. U izvorniku stoji: Vcrpollyc (1702). Usp. Mažuran (1966), 99. Usp. Sršan (1995), 87s. Usp. HNTZ, Brodska pukovnija (1999), 101-103. * 1120 katolika i 9 pravoslavnih. Usp. Schematismus (1837), 32, 7 Usp. Korenčić (1979), 647. 3 4 5
SAŽETAK
Studija Počeci naselja i stanovništvo brodskog i gradiškog kraja od 1698. -1991., temeljena na izvornoj gradi, obrađuje život i stanovnike u kraju između planina Psunja, Požeškog i Diljskog gorja sa sjevera te rijeke Save sjuga. Taj izduženi prostor 116 km zračne udaljednosti u smjeru zapad-istok, prosječne širine samo 10-15 km, ima 2034 četvornih km pa obuhvaća 3,59% Republike Hrvatske. U njegovu sastavu su dva grada: Slavonski Brod i Nova Gradiška te 26 općina s ukupno 185 naselja i (1991.) 174998 stanovnika. Radi se o stanovništvu i naseljima poglavito s konca XVII. i tijekom XVIII. stoljeću. To je vrijeme svojevrsna prekretnica u povijesti spomenutoga kraja. Naime, tijekom sedmogodišnjeg rata za oslobođenje Slavonije (1684.-91.), Osmanlije su bili konačno prisiljeni povući se preko rijeke Save u Bosnu. Odanle su oni skoro dva stoljeća stalna prijetnja pa je granicu na Savi trebalo čuvati i braniti. U tome je, uz redovitu vojsku, sudjelovalo i mjesno stanovništvo jer je cijeli kraj ubrzo bio uključen u sustav Vojne krajine. Pri koncu stopedesetgodisnje osmanske vladavine, po procjeni povjesničara, islaminizirano stanovništvo činilo je blizu 50% žitelja u Slavoniji. Ono se koncem XVII. st. odselilo. A višegodišnji ratni pothvati, zarazne bolesti i glad tako su prorijedili kršćansko stanovništvo da Ive Mažuran, pouzdan povjesničar toga razdoblja, predmnijeva daje 1696. Slavoniju nastanjavalo svega oko 40000 stanovnika, što je samo 20% žitelja koje je Slavonija imala oko 1680. godine. Toliki demografski gubitak nije zabilježen nigdje u pisanoj povijesti Europe. Takvo porazno stanje poticalo je nove austrijske vlasti da što više kršćanskog puka iz Bosne za Što imaju pouzdani temelji u skromnoj i uopćenoj povijesnoj građi - preseli u Slavoniju. Ista nastojanja potvrđuje i Eugen Savojski, koji je 11. listopada 1697. na čelu 4000 konjanika i 2500 pješaka krenuo iz Broda te dolinom rijeke Bosne stigao do Sarajeva, popalio ga i već 5. studenog povratio se u Brod. On je 24. listopada 1697. u svom dnevniku zabilježio: "Cjelokupni kršćani dolaze u grupama, traže zaštitu i mole za dOzvolu da smiju sa svojim stvarima doći u tabor, budući da žele napustiti zemlju i poći s nama. Ja se također nadam da ću sve kršćane, koji se nalaze u zemlji, moći odvesti preko Save". Strah od osvete novopridošlih Osmanlija, nada u nešto bolje uvjete života učinili su da se iz BiH u novooslobođene krajeve iselilo preko 80% katolika, ne računajući pravoslavce. Kretanja doseljenika u slavonskoj Posavini teško je pratiti jer ih je na lijevoj obali Save dočekala ili ih je tu dovela vojska. Bez obradiva zemljišta i sigurna boravišta, vojska ih je po potrebi selila te koristila za gradnju utvrda, stražarnica i vršenje stražarske službe. Važan dokument o pučanstvu u slavonskoj Posavini jest komorski popis sela, kućedomaćina i
njihovih posjeda iz 1698. god, U tom izvoru - koji je objavio Ive Mažuran 1988. - opisano je 71 naselje. Njemu je pridodano još osam sela iz komorskog popisa 1702. koji je, uz neka već ranije opisana sela, objavio Tade Smičiklas 1891. Oni su prevedeni s latinskog jezika i komentirani. U tih 79 naselja na području sadašnjeg brodskog i gradiškog kraja ubilježeno je 1502 kućedomaćina. Međutim, komorski popisi samo djelomice opisuju kraj - većinom njegov zapadni dio - jer je u to doba postojalo gotovo svih 185 sadašnjih naselja. Od karlovačkog mira (1699.) pa do sredine XVIII. st. bila su još dva austrijsko-osmanska rata koji su utjecali na stanovništvo jer je ono u njih bilo izravno uključeno. Tek nakon poraza austrijske vojske u boju pod Banja Lukom (1737.), Austrija je pedesetak godina odustala od ozbiljnijih pokušaja da osvoji Bosnu pa su se i prilike glede pučanstva ustalile. U ovoj je studiji, što se tiče stanovništva, najvrijedniji popis katolika iz 1760. god. U 148 sadašnjih naselja poimenice je pobilježeno 5151 kućedomaćina. Pravoslavci u to doba - što u kanonskim izvješćima što u drugim izvorima - nisu biiježeni poimenice nego samo po broju kuća. Njih je bilo 1108. Budući daje u 5151 domaćinstava bilo 41250 katolika - što je prosječno osam članova po kući - kad im se pribroje pravoslavci, onda je sredinom XVIII. st. na prostoru brodskog i gradiškog kraja u 6259 kuća živjelo oko 50100 stanovnika. Građa iz arhiva Zagrebačke biskupije korištena je do 1800., a ostali podatci o stanovništvu približno svakih četrdesetak godina - preuzeti su iz šematizama, odnosno službenih popisa pa se njihov rast, odnosno pad, može pouzdano pratiti. Ubilježena su i neka kasnija veća doseljavanja. U studiji su uz pučanstvo uneseni i važniji stariji podaci o selima. Sadašnjih 70 naselja spominje se u srednjovjekovnim izvorima. Ali, ako druga sela u dosad objavljenoj građi nisu spomenuta, to ne mora značiti da nisu ni postojala. Cijela slavonska Posavina ucrtana je na vojnim zemljovidima Brodske i Gradiške pukovnije 1780. i uz njih opisana. Iz te vrijedne i zanimljive građe unešene su neke karakteristične obilježbe sela. Studija je, dakle, sustavan rad o počecima naselja i obitavanju ljudi u naročitim geografskim i društvenim prilikama. Ona nudi osnovne podatke o kraju kad je on - nakon osmanskog razdoblja vraćen u europsko ozračje. Od tada nije bilo većih ratova, pokreta, kataklizma pa se može smatrati pouzdanim pokazateljem sadašnjega stanovništva. Kad je tako, onda ova studija običnim čitateljima pruža više obavijesti o njihovim pređima i užem zavičaju a ujedno je prilog daljim tematskim i pojedinačnim istraživanjima iz prošlosti slavonske Posavine.
KRATICE
CCP f GZM HNJ HNTZ JAZU NAZ POF Prot r RHSJ s SC vol
- Croatica christiana periodica - folium, list - Glasnik zemaljskog muzeja, Sarajevo - Historija naroda Jugoslavije, Zagreb - Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća - Jugoslavenska akademij a znanosti i umjetnosti - Nadbiskupski arhiv u Zagrebu - Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju, Sarajevo - Protokol - retro, straga -Rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, Zagreb - sljedeća stranica - Scriture riferite nei Congresi - volumen, svezak
IZVORI I LITERATURA
1. IZVORI a) Neobjavljeni izvori Arhiv Propagande, Rim, SC, Bosnia, vol. II, f. 813r-841r Nadbiskupski arhiv u Zagrebu (NAZ) Acta ecclesiastica, kutija 89: Cathabgus Domorum, Personarum et ex hisconfessionis, communionis, capacium confirmatarum et Matrimonio Junctarum pro et in Parochia MeaijuricensiAnno Domini 1760. confectus. Et quidem iriPago Megurica in domo hospitis... /kratica: popis, kut. 89/ Protokoli br. 29/1, 9-82, (1730.) Protokoli br. 29/1,83-123, (1746.) Protokoli br. 30/11,7-19, (1754.) Protokoli br. 30/11,19-49, (1756.) Protokoli br. 30/11,63-264, (1758.) Protokoli br. 31/111, 35-179, (1761.) Protokoli br. 31/IIIa, 9-144, (1965.) Protokoli br. 32/IV, 89-213, (1769.) Protokoli br. 213,252-275, (O.1800.) b) Objavljeni izvori Barbarić Josip - Holzleiter fra Miljenko, (priredili), Pismafra Luke Ibrišimovića zagrebačkim biskupima (1672.-1697.), Biblioteka Posegana, knj, 6, Jastrebarsko, 2000. Batinić Mijo, Njekolikopriloga k bosanskoj crkvenojpoviesti, Zagreb, 1885. Benić Bono, Ljetopis sutjeskog samostana, priredio I. Gavran, Sarajevo, 1979. Bodenstein Gustav, "Povijest naselja u Posavini god. 1718.-1739", GZM, god. XIX (1907), 155-190, 359-390, 575-618. Čelebi Evlija, Putopis, priredio Hazim Šabanović, Sarajevo, 1967. Draganović Krunoslav, "Biskup fra Jeronim Lučić, njegovo doba i njegovo izvješće Svetoj stolici o prilikama u Bosni i Slavoniji (1638)", CCP, god. VI (1982), 10,73-99.
Fermendžin Eusebius, Acta Bosnaepotissimum ecclesiastica..., Zagrabiae, 1892, Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća, 1, Gradiška pukovnija, pripremili A. Buczynski, M. Kruhek, M. Valentić; transliterirala i prevela Mica Orban Kljaić, Zagreb, 1999. Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća, 2, Brodska pukovnija, pripremili A. Buczynski, M. Kruhek, M. Valentić; transliterirala i prevela Mica Orban Kljaić, Zagreb, 1999. Jelenić Julijan, Spomenici kulturnoga rada, I, Mostar, 1927. Korenčić Mirko, Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971, Zagreb^ 1979. Kronika Franjevačkog samostana u Brodu na Savi, I, (1706.-87.), Slav. Brod, 1995. Kronika Franjevačkog samostana u Brodu na Savi, II, (1806.-33.), Slav. Brod, 1997. Kronika Franjevačkog samostana u Brodu na Savi, III, (1834.-78.), Slav. Brod, 1998. "Liber magnae considerationis et reflexionis, uti videretur intus eppi Bosnensis alias Diakovensis", Glasnik Biskupija Bosanske i Srijemske, god. XV(1887), /kratica: Maravić (1887)/. Lastrić Filip, Pregled starina Bosanske provincije, priredio A. Zirdum, Sarajevo, 1977. Lopašić Radoslav, "Slavonski spomenici za XVII, viek. Pisma iz Slavonije u XVII. vieku (1633.-1709.), Starine JAZU, sv. 30, Zagreb, 1902. Mažuran Ive, Popis zapadne i srednje Slavonije 1698. i 1702. godine, Osijek, 1966. Mažuran Ive, Popis naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine, Osijek, 1988. Mažuran Ive, Izvještaj Caraffine komisije o uređenju Slavonije i Srijema nakon osmanske vladavine 1698. i 1702. godine, Osijek, 1989. Pandžić Basilius, "Relatio de provincia Bosnae Argentine O.F.M. an. 1623 s. Congregationi de Propaganda fidei exibita" Radovi Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu, Rim, 1965, 211-234. Pavich Emericus, Ramus viridantis olivae, Budae, 1766. Popis stanovništva 1991, Zagreb, 1992. Schematismus cleri điocesiszagrabiensis pro anno MDCCCXXXVI1. Zagrabiae, 1837. Schematismus cleri arhi-dioecesis Zagrabiensis pro anno a Christo nato 1929., Zagrabiae, 1929. Schematismus venerabilis cleri đioecesium Bosnensis seu Diakovariensis et Syrmiensis canonice unitarum pro anno a Christo nato MCCCCXXXVII, Pestini, 1837. Schematismus venerabilis cleri đioecesium Bosnensis seu Diakovensis et Sirmiensis canonice unitarum pro anno a Christo nato MCCCCLXXIII, Essekini, 1873. Schematismus venerabilis cleri đioecesium Bosnensis seu Diakovensis et Sirmiensis canonice unitarum necnon administraturae apostolicae Baraniae et Slavoniae sepatentrionalis pro anno a Christo nato 1928., Đakovo, 1928. Sršan Stjepan, Katoličke župe u istočnoj Hrvatskoj 1733.J34. godine, Osijek, 1995. Stražemanac Ivan, Povijest franjevačke provincije Bosne Srebrene, priredio S. Sršan, Zagreb, 1993. 2. LITERATURA Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, sv. 2, Šaraj evo, 1988. Baotić Zvonimir, "Uloga franjevaca u sjeveroistočnoj Bosni", Zbornik predavanja znanstvenog skupa u Subotici 12.-14.VIII.1986., Subotica, 1987,49-59. Batinić Mijo, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih šest viekova njihova boravka, II, Zagreb, 1882. Bellosztenecz JoannH Gazophylacium, Zagrabiae, 1740. (pretisak). Bojanovski Ivo, "Dobor u Usori (sjeverna Bosna)", Naše starine, god. XIV.-XV., Sarajevo, 1981, 11-35.
Bosendorfer Josip, Crtice iz slavonske povijesti..., Osijek, 1910, II. izdanje, Vinkovci, 1994. Brod i okolica, Vinkovci, 1998. Brod na Savi, Dva zlatna doba, Slav. Brod, 1991. Buturac Josip, Katolička crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, Zagreb, 1970. Buturac Josip, Crkveno-kultumapovijest Požege i okolice 1227.-1777., Zagreb, 1977. Buturac Josip, "Župe arhiđakonata Since u XVIII. stoljeću", Croatia sacra, I, Zagreb, 1931, 216-254. Buzov Snježana, "Vlaško pitanje i osmanlijski izvori", Povijesni prilozi, 11, Zagreb, 1992,39-60. Csanki Dezso, Magyarorszagtortenlmi a Hunyadiakkoraban, Budapest, 1894. Čubrilović Vasa, "Seobe i etničke promjene u jugoslavenskim pokrajinama od XV. do početka XIX. stoljeća", HNJ, II, Zagreb, 1959,840-853. Ćuk Juraj, "Požeško plemstvo i požeška županija od prvih sačuvanih imena i naziva do polovice četrnaestog vijeka" Rad JAZU, Zagreb, 1925,38-101. Draganović Krunoslav, "Izvješća fra Tome Ivkovića, biskupa skradinskog, iz godine 1630.", Croatia sacra, god. IV (1934), 65-78. Draganović Krunoslav, Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji 1974, Zagreb, 1975. Džaja Srećko M., Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljeća, Zagreb, 1971. Džambo Jozo, "Iz prve ruke o vojnom pohodu Eugena Savojskog na Bosnu 1697.", Bosna franciscana, god. VI (1998), 9,137-148. Đurđev Branislav, "Osmansko Carstvo i njegovo uređenje", HNJ, II, Zagreb, 1959,9-49. Đurđev Branislav, "Srijem, Bačka, Banat", HNJ, II, Zagreb, 1959,175-202. Franjevci Hrvatske provincije sv. Ćirtta i Metoda, Zagreb, 1992. Gašić Emericus, Brevis conspectus historicus dioecesium Bosnensis-diafcovenis et Syrmiensis, Osijek, 1944. Hadžibegić Hamid, "Porez na sitnu stoku i korištenja ispaša", POF, VIII-IX (1958-59), Sarajevo, 1960,63-109. Horvat Rudolf, Slavonija, I, Zagreb, 1936. Hoško Emanuel, "Slavonsko-podunavski dio Bosne Srebrene u doba njezinih dviju dioba", Kačić, 17 (1985), 95-125. Hrvatski biografski leksikon, 1, Zagreb, 1983. Jančula Julije, Franjevci u Cerniku, Požega, 1980. Jančula Julije, Povijest Cernika i cernička samostanska kronika, Požega, 1980. Klaić Vjekoslav, Povijest Hrvata, knjiga IV, knjiga V, Zagreb, 1973. Kolarić Juraj, Dvjesta novokapelačkih proljeća, Zagreb, 1977. Kovačević Ešreij Granice Bosanskog pašaluka prema Austriji i Mletačkoj republici po odredbama Karlovačkog mira, Sarajevo, 1973. Kreševljaković Hamdija, Kapetanije u Bosni i Hercegovim, II. izdanje, Sarajevo, 1980. Marković Mirko, Brod. Kulturno-povijesna monografija, Slav. Brod, 1994. Mažuran Ive, Hrvati i Osmansko Carstvo, Zagreb, 1998. Moačanin Nenad, Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog carstva (1537.-1691.), Jastrebarsko, 1997. Nova Gradiška. U povodu 250. obljetnice osnivanja grada, Nova Gradiška, 1998. Pavičić Stjepan, Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, Zagreb, 1953. Pelidija Enes, Bosanski ejalet od Karlovačkog do Požarevačkog mira, Sarajevo, 1989. Povjesnica Nove Gradiške, Nova Gradiška, 1998. Rimska vojnička diploma iz Slavonskog Broda, Slav. Brod, 1998. (katalog izložbe) Spomenica o srpskom pravoslavnom vladičanstvupakračkom..., vladike Mirona, Novi Sad, 1930.
Szabo Gjuro, Srednjovječni gradovi u Hrvatskoj, Zagreb, 1920. Šabanović Hazim, Bosanski pašaluk, II. izdanje, Sarajevo, 1982. Šabanović Hazim, "Slavonija", HNJ, II, Zagreb, 1959,622-628. Šabanović Hazim, "Bosanski pašaluk u XVIII. stoljeću", HNJ, II, Zagreb, 1959,1318-1341. Šidak Jaroslav, "Hrvatska", HNJ, II, Zagreb, 1959,998-1117. Tadić Jorio, "Ratovi i oslobodilački pokreti od II. opsade Beča do Beogradskog mira", HNJ, II, Zagreb, 1959, 811-829. Tadić Jorio, "Austrijsko-turski ratovi u prvoj polovini XVIII. stoljeća", HNJ, II, Zagreb, 1959, 830-839. Toldi Zvonimir, Narodna nošnja Donje Bebrine, Zagreb, 1997. Valentić Mirko, "O etničkom korijenu hrvatskih i bosanskih Srba", Časopis za suvremenu povijest, 24(3), (1992), 1-21. Vojna enciklopedija, sv. 8. Zirdum Andrija, Filip Lastrić - Oćevac 1700.-1783., Prilog kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine, Zagreb, 1982. Zirdum Andrija, "Provincija Bosna Srebrena u vrijeme Matije Divkovića (1763.-1631.), Zbornik radova o Matiji Divkoviću, Sarajevo, 1982,285-297. Zirdum Andrija, "Povijest plehanskog kraja: od početaka do 1878.", Plehan (monografija), Plehan, 1987,13-38. Zirdum Andrija, "Dioba franjevačke provincije Bosne Srebrene 1735. godine", Bosna franciscana, god. VIII (2000), 12,129-151. Živković Mijo, "Jaruge poslije oslobođenja Slavonije od Turaka", Đakovački vezovi, Prigodna revija, Đakovo, 1997,42-46. Žugaj Marijan, "Samostani franjevaca konventualaca u Bosanskoj vikariji", CCP, god. XIV (1990), 20,1-48.
KAZALO ZEMLJOPISNIH POJMOVA
t i
A Ađžamovci (Hadžamovci, Hagjanovczy, A»yarm>vczy, Agjmovczi) 242-246, 248, 295, 2% Adžamovski potok 295 Ančić gaj 328 Andrijevci v. Gornji Andrijevci, Donji Andrijevci Arapovac 300 Arky v. Jarki Arvacki dol. klanac 223 Austriju 20-22,36,38,71,248,287,330
220 Bebrina (Bebernija) 33-35, 37,40-42, 45, 73, 218 Bebrina v. Dunja Bebrina, Gornja Bebrina Bebrina, bara i graba 287,328 Bebrinica, bara 136-137,205 Beč 16,19-21,118,142 Bečic (Becsicz, Bechicz) 206 Bečić pod Brdom 276 Beg 26 Benakića dol, potok 151,154 Benčević, brdo 230 Benić Mala 160 B Benkovac (Benkovac Okučanski, Babićev vinograd v, Babitekov vinograd Benekovach, Benkovacz) 163, 166, 170Babina Greda 25-26, 54, 57, 94, 97, 99, 171, 173, 181, 185 103, 109, 113, 127-128, 135-136, 139, Benkovac, potok 250 189. 191, 194, 197, 201, 222, 225, 227, Beograd 19-20,22,66,86 240. 273, 278, 287-288, 314 Beogradski pašaluk 21 Babina njiva, brdo 55 Berak, brdo 235 Babina njiva, meda 121 Berava, banska graba 271 Babitekov vinograd (Babićev vinogBerava (Garava), iječica 127 rad) 325 Berava v. Mala Berava, Velika Berava Babja gora 65,245-246 Beravci (Beravze, Beracz, Beravczi, Beravci) Bablja glava, brdo 265 127, 273, 309-310 Bacovica, brdo 265 Beravci, potok 77,79 Bačka 16 Berbir 291 Baćin Dol (Đagyawelge possessio, Batyawelg, Berisaviea, čardak 132,134 Bachin Dol, Bachindoll, Bachindo, Baćin- Bezdani, graba 321 Dol) 27,58-59,243-245 Bicko Selo (Bicka, Bicska, Bicsko Selo, Bagato 139 Biczkovo Szelio, Bjczko Selio) 90-92, 94Baja 25 95, 111, 191-192, 194 Balatin, selište 284 Bickop 133 Balkan (Balkanski poluotok) 21-22 Biđ (Bič, Bić, Bics, Bicska), rječici 75-78, 90-92, 99, 128, 191, 310, 325-328 Banat 16,21 Bid, graba 140,205 Banićevac (Banichevacz)27,59,65-66 Banovci (Banovac, Banoucz, Banovczy) 33- Bihać 29 35, 37, 44,218 Bijaia Kapa v. Bilokapa Banovina 32,116,207,2.11-212 Bijela Stijena (Bila Stina, Bela Stena, banovina v. Jajačka banovina, Srebrenička Bellasztena, Pallestina, Billa Sztina, Fegerko) banovina 16-17, 19, 27-28, 69, 86, 119, 121, 163Banja Luka 15, 20-22, 63, 71, 73, 119, 164, 166-167, 171-172, 177, 181, 185 127,' 149, 158, 210, 217, 243, 286, 295, Bijeli Zdenac, potuk 51 301, 321, 323, 330 Bili Brig (Bielibrigli, Bili Brek) 27,150-151 Barberić, biljeg 184 Bilice 260 Bartol ovci 249,269 Biličica, potok 228,234 Batrina (Battriiiii) 148-150.156,159,210, Bilokapa (pijala Kapa), stružiirnicu 26,134
biskupija v. Đakovačko-srijemska, Križeviička, Pečujska, Zagrebačka Bistra, bara 35 Bitulijn v. Mala Bitulija, Velika BUutija Bizantsko Caistvo 32 Bjelanovac 177 Bjelavina, brdo, prijevoj 175,246-247 Bjelica, brdo 265 Bjelina 26 Bjelovar 80,87,120.170 Bjeskovica 102 Blatno jezero 78 Blato, bara 287 Blažević Dol 294 Bobare 23, 166-167,173-174,177, 184 Bodegraj (Podegray) 120, 167, 169-170, 175, 180 Bodovaljci (Bodovacz, Bodovalcz, Bodovalczi) 297.317-318,323,324 Bogaz26 Bogdanović Mala 160 Bogićevci (Bogievczy, Bogichezevczy, Bogichewczi) 80-81, 118-119, !2l, 181, 291 v. Donji Bogićevci, Gornji Bogićevci BoleSevac 94 Boiisav, baraka graba 42 Borje, uzvisina 279 Borojevci 107,109 Borovci 170 Bosanska Gradiška 20,291,318 v. Gradiška Bosanski Brod 20 Bosanski Dubočac 35-37 Bosanski ejalet 17,20-21 Bosanski Kobaš 17,20,217 v, Kobaš Bosanski Novi 21 Bosanski pašaluk 16,19-20,22 Bosanski Samac 314 Bosiljevo 73 Bosna 12, 15-17, 20-23, 27-28, 30, 32-33, 35, 45-47, 54-55, 60, 63, 71. 73, 76, 81, 91, 93, 96-97, 100-105, 108-109, 115116, 130, 163-164, 166, 173, 177, 183, 186, 189, 193, 200-201, 222, 224-226, 233-234, 239, 261, 263-264, 270-271, 279-282, 285-287, 303, 311. 314, 318, 329-330 Bosna, rijeka 19,23,286,329
Bosna i Hercegovina 18, 22-23, 287, 291. 329 Bosna Srebrena, franjevačka provincija 2831, 63, 73,107, 271, 281, 291 Bostilova, barska graba 198 Božjak, potok 223 Božurevac, brdo 104 Brajnovac, potok 150,152-153,161,220 Brazolja, bara 35 Brčino (Berclivn, Bercsino) 27, 30, 249250, 253, 257, 260 Brdarica, stražarnica 271 Brdo, uzvisina 49 Brđani (Berejani, Bergyani. Brđani Rešetarski) 244,248,253,257 Bregov, brdo 175 Brekinja, groblje 114-115,275 Brekinja, umnica 166 Brest je. šuma 328 Brestovac 295, 307 Breza, uzvisina 104 Brczani 166 Brezelnak, bara 328 Brezica ni 174-175 Brezina (Tergin). potok 54 Urezi i u (Rečica). potok 55,102, 104,106107. I UMI] Brezu;), miluju 17 Brezna, posjed 93,107 Brc ziiicu. rijeka 32,326-328 Hiezuiee 246 Hrisnicii. lokalitet 37 Uriš. brdo 244.246 UriSiinski potok 215 Brišćana, posjed 265 limil. naliija 17.281 Brod v. Bosanski Brod, Despotov Brod, Mamica Brod. Mihaljevački brod, Mogoiiein brod. Oprisnvački Brod, Slavonski Brod Brod na Savi v. Sinvonski Brod Brođae 26 Brodska krajina (brodska granica) 276,281 Brodska pukovnija 37, 47, 53, 55, 57, 7679, 92, 96, 98. (00, 102, 104, 107, 110111, 114-115. i 28, 132, 134, 137, 140, 188-189, 192. 194. 198-199, 205, 223, 225-226. 22«. 230, 232-234, 237, 239. 241, 250. 253. 257, 260, 265, 269, 271, 274, 276. 279, 285, 287-288, 310-311, 316, 326-328, 330 Brodski Stupnik (Stupnok, Ztupnuk, Zthwpm>k. Ztupnik, Sztupnik, Stupnik, Nltrpm'k Slavonski) 48-50,214,216 Brodski Varoš (Brodska Varoš, Varoš) 267, 275-276, 284 -Brodski Zdenci (Zdenci, Izdencz, Zdneczy, Zdenczi) 17. 27, 221-223, 227, 230, 249, 256. 258 Brodsko brdo 275 Urođsko-posavska županija 11,285
lirsiinicn 267
Brstanica. potok 84,87 Brusija, čardak 35 Brusnica v. Miila Brusnicu. Velika Brusnica Bučje 25.30,50, 250,254 Bučje, potok 250 Budainka 27f> Budim 15-16,29, 239.245,281 Budimski ejalet 17 Buje 253 Bukovac v. Sičanski potok Bukovica (Mali Baćin Dol, Mula Bukovica) 142, 244-245
Bukovica,rijeka32 Bukovlje (Bukovlje Podvinjsko. Bokolya, Bukovly», Bukovje, Bukovye, Bukovilia. Bukovie, Bukovlye) 52-55,240,278 Bukovlje Brdo 53 Bukvemen, medi* 171 Busija, potok 239 Busje 26 Butnaća, potok 55 Bufnača, stražarnica 26
Diilmacijal92.248.280 Davor (Svinjar, Svigniar, Szvinyar, Szviniar, Szvinijiir) 25, 71-72, 146, 149, 158, 247, 301, 304, 307 Dean 278 Dedinac, čardak 140 Delnice 151 Deranog, meda 182 Dersalo, blato 45 Detverita 20,23,35,281 Deslanica 310 Despotov Brod (Despot Brodi) 281 C Deževci, posjed 66 Cage (Csaghe) 23,119.121,170-172,181 Diašovac 325 Carigrad 20 Carin2) Didovič (Diedović Mala) 160-161 Dijanovac v. Okučani Cerik, izvor 230 Cerje, brdo 253,259 Dilj (Diljsko gorje) 11,17,49,52,56,76,96, 110, 112, 206-207, 211-212. 216, 226, C'ernički sandžak 17,164 Cernik (Chernnyk, Cernuk, Chernek, 235-236,250,253,257,260,276,279,329 Dimitrovri (Dimitrovac, Dymytrolch, Cemek, Ccrnizza, Zemich, Czernik) 17,1920, 25-30, 32, 58-60, 62-67, 69-70, 81, 83, Dimitrowcz) 150,300 119, 142-143, 146, 164, 181, 210, 214, Divoševci (Divosevczi, Divosevacz, 243, 248, 270, 278, 295, 301, 304, 306- Divossevczi, Divoscevczi) 77,188,197,310, 314 307, 317, 321, 323 Djedov Potok 55 Cerovac, brdo 54,233 Djedovo brdo 257 Cetin 16 Cigienik (Chyglenyk, Chegienyk, Cliygenyk, Doboj 20, 47, 57, 91, 94, 97. 99, 101, 103, Cziglenik, Cigienik Lttžanski) 206-207,214 106, 109, 113, 130, 133, 136, 139, 191, Crkveni, gi'aba 176 193, 201, 203-204, 222 Crkvište (Crkviše. Crkvina) 23,273,286 Dobor 16,20,189 Crnac, graba 72 Dobrievo (Dobrojevo), bura 326 Cniac, postaja 72,216 Dobrovica,rijeka32 Crnac, potok 80,289,294 Dolica, potok 57 Dolice, krčevina 53 Crnac polje 294 Cnutk, mlaka 158 Dolina 318-319.321,323 Crni Potok (Czernipotok, Czerni Potok,Dolina, selo u Bosni 318 Crni Potok Brodski) 54, .104,109,224-225 Dolnji Dolac 104 Crno polje 123 Donšćovica gaj 76 Crno Selo 310 Donja Bebrina (Dolnya Bebrina, Bebrina Cmogačimt Miila 257 Dolnia, Bebrignia inferior) 110,129-132, Crnogovci (Crnogorci, Czernogorczy, 134, 136-137, 204, 274 Czeniogovczi, Cžrnogorczi, Cerno-Gorczij, Donja Dolina 318 Cemogorcze, Cernogovczy, Cemogovcz) Donja Dubicu 314 294-295, 297, 301-302 Donja Glogovici 17 Cviina Uvađa, međa 121 Donja kapija, tvrđava 293 Donja Panonija 280 Donja Ruščica 114,138-140 Č Donja Šumetlica 70 Čaglić 174,177 Čajkovci (Csaikovacz, Cliaikovczy) 75,77, Donja Varoš (brodska) 282.284 310, 314, 325-326, 328 Donja Varoš (gradiška) 80,289-290,293 Čaplenik, potok 239 Donja Vrba (BarbasfaKva, Verbafahva, Caprginci (Čapriginci, Csapigarinczy) 166, Werba, Verbova) 57. 103-104, 106. 112172-173, 184-185 115,139,240 Čardak, brdo 224 Donje Brčino 249 Donje Laze 297-298 Časka glavica (Časka glavica), brdo 163,171 Čazmanski sandžak 17 Donje Praulje, šuma 104 Čedovci, šuma 104 Donje Zadubravlje 110 Ćeliković) (Ćeliković Mala) 250-251,253, Donji Andrijevci (Androwcz, Andrewcz, 257, 260 Andrejovczy) 75-78,251,310,326-328 Čersina, bara 128 Donji Bogićevci (Inferiori Bogichevczij) 80, Čistinu, livada 310 82-83,120,290 v. Bogićevci Čokovac, brdo 98 Donji Cmogovci 294,297 Čovac(Csovacz) 173 Donji Klakar 136 čremošnica (Tnimošnica)23 Donji Lipovac (Šušanje) 151-152,160,162 Črljeno, brdo 234 Donji Rogolji 173-175 Čuntić 29 Donji Slatinik 225-226,229-230 Ćupićgaj76 Donji Svilaj 130 Dor (Dorr), tvrđava 127 Ć Dorića bjelunovac, brdo 265 Dorovo, rudina 127 Ćikardić Malu 1«) Došert dol, klanac 260 Draga, posjed 296 D Dragalić (Draganich, Dragalich, Dragalijch) Dabrovac, dolina 163 27. 80-84, 87-89,124, 181 Dabrovac, potok 122,173
Duigotin 93,326-327 Dragovci (Dragocz, Dragovcziy. Dragovacz) 27, 149, 152-153, 159, 162 DrukSnn, meda 328 Dranski dol, potok 230 Drava,rijekff 55,27,63,93 Draževac, potok 80, 122,172-173, 184 Drenovac 214 Drenovuc, grahu 134 Drežnik (Drcwsiiyk„ Dresnck, Dresnik. Gornji Drežnik) 27,82,245-246,248 Drežnik, potok 244, 246-247, 297-298, 317,321,324 Drugu Panonija 280 Dubica 23,314 Dubočac (Dubouch, Doboch, Duboucz, Dwhowcz, Duboechiz, Dubocsacz) 17,23, 25, 35-37, 40, 44-46, 73, 219, 231-232, 236,244, 246, 253, 263, 267 Dubočac, selo između Nove i Stare Gradiške 73 Dubočac (Dobouchpotoka), potok 35 Dubočac, stražamica 26 Dubočac v, Bosanski Dubočac Dubočac Orubički 73 Duboćanac, potok 297 Dubočica, čardak 287 Dubočica, graba 287 Duboki potok 265 Duboki potok, meda 166 Duboki zdenac, potok 257,260 Dubovac (Dubovacz) 27, 150-151, 154155, 159 Dubovac (Dubovac Okučanski, Dubovacz) 116, 181 Dubovac, brežuljak 150 Dubovac, potok 116,150,290 Dubovački potok 212 Dubovičac (Dobovieak), potok 228,237 Dubovik (Dobowyk) 30, 226-229, 233234, 236-237, 276 Dubmv.nik (Dobravinik. Dobmvnik) 93,95, 97, 99 Dubrovačka Republika 2.1,29 Duga, brdo 239 Duga međa 123 Dugovac, potok 253,257 Dunav 16,18 Durbabići 260 Dušac, barska graba 41 Dvoi vitlovica mlin, meda 171 Dvojnajsti Jelas 78 Dvorište 164 Đ Đakovačko-srijemska biskupija (Bosanska biskupija, Bosansko-dakovačko-srijemska biskupija, Bosansko-srijemska biskupija, Đakovačka biskupija) 27, 31, 37, 41, 51, 104, 107, 132, 253, 257 Đakovo (Djakovo) 15-16, 19, 25, 27, 31, 76, 93, 104, 133. 136, 191, 194, 197, 201, 217, 232, 236, 238. 253, 256, 263, 273, 280,311,314,325,327-328 Đanić, brdo 98 Đomorci, močvara 205 Đurdenovac, izvor 121 E ejalet v. Bosanski, Budimski, Kaniški eparhija v. Požeška Europa 18-19,24,27, 30,329 Europa, jugoistočna 30 Europa,srednja 19
F Faldić, potok 233 Ferić Mala 160-161 Ferjćrko v. Bijela Stijena Firenca 95 Fisković (Fićković, Fichkovich) Malu 16016 i Fojnica 202 Forum Geleli v. Giletić Fra trovač, potok 228,234 Friedrichtidorf (Fridrihavo Selo) 142 Fiirstena 63 G Gugovac, šuma 166 Gaj 257 Gaj, brdo 49,161,233,246 Gaj, šuma 102,111 Gajič, brdo 257 Gajie, šuma 192 Gakova, močvara 271 Gakovac, potok 167,185 Gaiga, čardak 293 Galicija 41 Galija 280 Galovci 246 Garava v. Berava Garčin (Gaicliyn, Garcino, Guranu, Geiscin, Gardi i n, Garchinu, Gatpno) 27,30,79,9091, 93-102, 104, 107, 110, 231, 250, 276, 280
Garčinac, potok 96,98,1.00,102 GarČinec, bara 78 Gardu n (Gerčina, Gercsina), iječica 95 Gardun, gradina 93 Gasmac, potok 250 Gerčimi (Gercsinn) v. Gardun, lječicu Gerlica26 Giletić (Forum Geieti) 217 Giletinci (Gi!etyncz, Giletincz, Gylethyncz, Giletinchi, Gelentichy, Tmavica, Taniociui, Tliarnowczu) 64,83 Gladnik, brdo 260 Glavica (Glavicza, Glavice) 104-107,109, 113 Glavić Mala 161 Glogova, potok 140 Glogova, stražamica 26,140 Glogovica 27, 222, 228-230, 236-237, 239 v, Donja Glogovica Glogovica (Glogovu), posjed 229,247 Glogovica (Glogova), rječica 114,139,223, 226, 228-229, 232, 235-239, 241, 278279, 281-282, 284 Gnojnica (Knoniczii), potok 250,256,260 Godinjak (Godinak, Godinijak, Godinyak) 243, 296-297, 302 Goleg 166-167,171-172,185 Golobrdac 65 Gorice 82-83,144,289 Gorjan 16 Gornju Bebrina (Gornya Bebrina, Bebrina Goinia) 132, 134, 136-137,139-140, 194 Gornja Dolina 318 Gornja Dubica 314 Gornja Ruščica 138-140 Gornja Šumetlica 70 Gornja Trnava v. Trnava Gornja Varoš (Gornja brodska varoš) 275, 282, 284 Gornja Varoš (gradiška) 289-290 Gornja Vrba 52,112,114-115,137 Gornje Brčino 249
Gornje Laze 298 Gornje Praulje, Šuma 104 Gornje Topolje v. Novo Topolje Gornje Zadubravlje 110 Gornji Andrijevci (Andrevczy, Andricvczi) 27, 40, 50. 228,250-251, 253, 257, 263 Gornji Bogićevci 80, 116-117, 120, 123 v. Bogićevci Gornji Crnogovci 294,297 Gornji Drežnik v. Drežnik Gornji .Lipovac (Matićevac, Matićević, Matićević Mala) 15.1, 153, 155, 159-160 Gornji Rogolji 173-175 Gornji Slatinik 27,223,225-226,230 Gornji Svilaj 13(1 Gospino Polje 150 Grahac, potok 65-66 Grabarje (Graborya, Grabarya, Grobar, Grabarie, Graborje, Grabarje Brodsko) 17. 27, 57, 228, 231-233, 236, 239, 241, 260. 281 Grabić, stražamica 132 Grabrik 26 Gračac 321 Gračanica 20, 101,314 Gradac (Gračac, Gračanica), utvrda kod Baćin-Dola 58,243 Gradac, groblje 77,270,309 GradaČacIOl Gradina 26,194 Gradiška 23, 30, 81, 87. 291 v. Bosanska Gradiška, Nova Gradiška, Stara Gradiška Gradiška pukovnija 34-35, 37, 41-42, 45, 47, 49-51, 72, 74, 80, 82-84, 87, 89, 116, 120, 122, 142-144, 147, 150,156, 160163, 167, 170-171, 1.73, 175-176, 181, 184-187, 206-208, 211-212. 215-216, 219-220, 244, 246-247, 289-290. 293, 296-300, 302, 305-306, 308, 318-319, 322, 324, 330 Gradište, brijeg 239 Grajin« pretoka, graba .114,205 Graz 228 Grbavac, potok 230 Grbavica, uzvisina 279 Grdljivac, potok 98 Greda 267 Gređani 173,290,293 Grgurevići (Gregurevići, Grgurović Mala) 27,49,250,254,257 Grižići 253,257 Grobje, meda 121 Gromačnik (Gromaclinyk, Gromacliynyk, Gromsnik, Gromassek) 222-223, 228, 238. 249, 257-259, 276, 278, 284 Grozničnvac, brdo 161,308 GundinaČki lug, šuma 128 Gundinci (Kundincz, Gundinczi) 13. 15, 125,127, 273-274, 309, 314 Gunja, brdo 250 Gunjavci (Gugnavczi, Gunyavcze) 246,248 "Guska 26 H Habsburška Monarhija (Carevina) 30,40, 142, 201 Hadžamovci v. Ađžamovci Hambar, čardak 47 Herceg Novi 21 Hergović Mala 160-161 Hrastić v. Rastić Hrastje 177 Hrašće (Turopolje) 109 Hrčani, brdo 153,162
Hrgociol 66 Krka novci 97, K19 Hrpaće- (Herpache) 104-106,10') Hrvatska 11, 17-JS, 23, 32. 34, 60, 80, 87, 119-120, 164, 170, .186, 228, 248, 285, 291, 329 Hrvatska, istočna 31 Hrvirtsko-ugarsko kraljevstvo 57 Hiitovo 21 ,
Katuna, brdo 230,237 Krnjad, bara 72 Kečina 26 Krst Oi-ubički 73 Kelić gaj 76 Krst. kordonska postaja 321 Kerendija (Kerdija) 175,185 Kniševac, graba 287 Kemadi,,barska graba-41-42 Kruševica (Krussevicza) 274,286-288 Kevići dol, potok 49 Kmševica-Sahtši 287 Kindrovo (Kindravo) 224, 232-233, 236, Kruška, čardak 26,132 240 Kućišta 297 Klakar (Klakary, Klakarje) 27, 129-130, Kudeljara 211 132-137. 205 Kujinski potok 208 KIek21 1 Kujnik (Kwhnik, Kwhynnyk, Kuinik) 207Kleritć, čardak 288 Igrač, brdo 52,241 208.211 Kienik 186 lliasko, brdo 77 Kukavice 113 (lova,rijeka17,32,164 Klenovac, potok 172,185,225-226 Kukman, brdo 239,265 Imrovci 109 Kula 233 Klcnje, meda 328 Italija 21,2X0 Kulin, potok 233 Klin je 308 Kundinacz v, Gundinci Klipavac, potok 122 Ivanić 83-84. 117, 120,122,163.170.173 Kupina 188, )98,205 Ivići 257 Klis, dio naselja 115 Kusm;idanj (Komušina) 23 Klokocevik (Kfokocliewyth, Kuti v. St.upnički Kuti, Trajatiski ;Kuti Ocikachewyt>h, Ktokosevacz, Klukoehevik, Jablanovi« 305 Klokochevigh) 57, 92, 94-98, 101-102, Jadransko more (Jadran) 2J, 280 J (17, 109-110, 284 L JajaČku-banovina 15. 17,248,281 Klokoševie, potok 97 Ludnica, potok 299-300,302,305 Jajce 15,217,248 Kloštar (kobaški) 34,42,217-218 Ladlivac (Lagyevczy) 27, 167, 169-170, Jakačin« Mala (Jakačić, Jakačić Mala) 250,-KMtar kod Slobodnice 261 175-176 253, 257, 260 Klučar, brdo, 260 Lađevačko brdo 175 Jam iiica 228 .Kiieževićovgaj 328 Laholc, posjed 66 Jarki (Arky) 589,270 Knoniczav. Gnojnica Lakat, potok 166 Jaruge 26, 127, 189, 201. 270-271, 274, Kobaš 16, 18, 35, 207, 287 v. Bosanski Lapovac .95 309 Lušva 281 Kobaš, Slavoiisfci.KohaS, Novoselje Laza, šuma 75-76 Jasenovac 16, 119,181 Koin, brdo 265 Mike, brdo 260 Koiinčevaapotok 55,104 Laze (Lazij, Lazze, Stare -Laze) 248,298 v. Jelas, bara 79, 92,100.111,114,134, 140, Komarnica (Komarnicza) 152-153, 1S9, Doiije Laze 297-298, 302, 305 204,269,276,311 Laze, potok 295 Komušina v. Kusmadanj Jelas, potok 173,181 Lazine 305 Kon 26 Jelas, šuma 41-42,49,216 Lepant 18 Jelas v, Dvojnasti Jelas Konjska glava, prijevoj 175 Levant 21 Jelćić Mula 160 Kopanica 13,26,128,197, 202, 270, 274, Levanjska Varoš 75 Jelimtk. uzvisina 206 311, 314-315, 326 v. Mah Kopmica, Lijevče 23,291 Jerkov, biirska graba 137 Velika Kopanica Lika 32, 116,211,228 Ješevik (Jaševik, Jessevics, Jessevik, Jesevijk) Kopanik. čardak 144 Lipik2l5 53-55, 57. 104, 109, 224,232 Koprivna 113 -Lipovac. (Lipancz, Lypoucz. Lipovacz. Ježevik, brijeg 150.153 Koraće 47 Lypovacz) 13,26, 148, 151, 158-162, 307 Jugovo Polje 86 Korana Beg 26 v. Donji, Gornji. Srednji Lišnja 23 Kordun 116, 207,211-212 . K KoiduSevci (Kordsevvcz. Kordusevczy, Livada 100 Kadanovci 256 Kordussevczi) 54-55, 104. 107, 109-110, Livadica, potok 155 Kalac, brdo 161 225 Lombardija 21 Kamen 26,134, 136-137.172 Korlat, meda 166 . Londža, rijeka 250 Kamengrad 26,295,323 Kosovac (Kosovacz, Koszovacz, Kossovacz) Lopata, brdo 76 Kamenica, potok 150,154 120, 181, 186 Lovčić 27,49-50 Kameniti put 166 Kostajnica 95,264 Lučinski polok 232,234 Kaniški ejalet 17-18 Kostreševica, potok 41 Lufinja, kanal 318 Kaniža (Nagykanizs;t, Velika Kaniža) 18, Kosulovac, biljeg 184 Lug, Šuma 78 Kotorsko 20 78, 232, 259. 278, 327 Luknoev Šamac v. Slavonski Šamac Kaniža (Vrgnzovei, Verguzovczy, Malla Kovačevac (Kowachowcz, Kowaczocz, Lužnjak, izvor 265 Kanisa.Maln Kaniža, Kaniš«) 26,35,37-41, Kowachewcz, Kovachevczy, .Kovadievacz) Lužani (Lužau, Lusan, i.ussani, Lusaih, 44, 46, 263,269 62, 141-142, 248 Liixau, Kasaba. Kaszaba) 27,30, .149,158, J&mkovac, potok 250 Kovnčevacki polok 142 .207-208, 2.1.0-212, 2.19 Kaoci 26 Koračića, polje 269 Kapela v. Nova Kapela, Siče, Stara Kapela Kovačica, posjed 66 LI •Kapelica,.Šumska površina 104 Ljeskovica 26 Kozak, brdo 230 Kapitolij 280 Ljesnica. posjed 81,116 Kozarevac, uzvisina 279 Kapratjevac, potok 269 Lještani (Lesztany) 166-167,173-174.177 Kozjak 77 Kaptol 277 Ljupina (Liphine, Liphinye, Lypinye, .Krajačići 49,257 . Karasno, bara 317,321,324 krajina v. Brodska, Križevačka, Slavonska, Luknia, Lupina, Liupina) 65,144,146-147 Karaula, čardak 288 Vojna Karin 28 Kraljeva Sutjeska 30,36,201,264 M Karlovac 73,215,278 Kraljeva Velika v. Velika Maca! 26,134 karlovački generalat 119 Kreševo 76,202 Mačarice, brdo 142 Karlovica, brdo 265 Križevačka biskupija 269 Mačkovac (Mcskovacz, Markovacz, Kiumiševac,-potok 260 Križevačka krajina.81,317 Machkovecz, Machkovacz.) 25, 146, 291, Kasaba v. Lužani Križevačka županija 322 318-319, 321 Kasonjskipotok 2)5 Križevci <>4,228 Mađarska (Madžarska) 33,38,104,164,,210
Magić Mula (Magissha, MagichMulu) 156, Musići 109 Mutničko 73 154 Mutni k 246 Magla] (Vrbanica), potok 307-308 Maglaj 23 N Maglaj, potok 298 Nagykanizsav. Kaniža Majur 100 Nakopan, brdo 170 Majdan, goije 152 Napuljsko Kraljevstvo 21 Majevac 23 Makarska 76 Našice 30,54,57,76,91,93-94,97,99,101, 103, 106, 109, 113, 139, 204, 221, 225, Maksimov hvast, brdo 299 Mala 142-144 229-231.233-235,237,239-240, 249 Mala Azija 15 Neganovac, posjed 2% Neum21 Mala Berava, barska graba 128 Nijemci 106,273 Mala Bitulija, barska graba 128 Ninjakovci. pustopoljina 76 Mala Brusnica 130 Novu Gradiška U," 50, 52, 58-59, 64-67, Mula Bukovicu v. Bukovicu Mala Kaniža v. Kunižu 70-71, 73, 80, 82-84, 87-88, 116-117, 120, 122-123, 141-145, 148, 150-151, 153Mala Kopanica 310-311,315 156, 160, "162-163, 167, 170. 172-T73, Mala Vlašku 13,17 175, 177, 182-183, 185-186, 211, 242, Muli Bacio Dol v. Bukovicu 244-248, 290-291, 294, 296-300, 302, Mali Strug, čardak 293 305-306, 317-320, 322, 329 Mali Strug, graba 293 Nova Kapela 148,150-156,160,162 Mali Strug, rijeka 26,173,186,289-290 Novi Grad (Novum castrum, Wyvar, Varoš Mnlička, brdo 226 Novi, Novigrad, Novigrad na Savi) 17,26, Malino (Ma!yn, Maiyno) 211-212,219 77,133,189,197, 201, 311 Malino-Brdo 212 Novi Kobaš v. Novoselje Mamica Bnid 26 Novi v. Bosanski Novi Mum ića Brodac, čardak 284 Novi Varoš (kod Stare- Gradiške) 290,293 Manheim 142 Novi, stražamica 284 Marinci Brdo 276 NOTO Topolje (Gomie Topolie) 57,76-77, Markovac, potok v. Štivica, potok 98 Markova, pustopoljina 76 Mavsonija (Marsunija) 280 Novoselje (Novoseio, Novo selo, • Martinovci 319 Novoszelya, Novoszeliia, Novi Kobaš) 218Mašić (Masichy,Mnreich Masliich) 83-84,87 219 Matakovac, potok 104 Novska 16,167, 175,177 ;MatiČevac,-brdo 153 Nožice,.brijeg.300 Matićević (Matićevuc, Matićević Malu, Matichevczi, Mattichevich seu Ijppovacz Sup.) v. Gornji Lipovac Njemačka 19 Matković Mala (Matkovje) 228, 233-234, 236 0 Matnik,'potok41,45,47 Gblakovac 243 Medari 80-85, 87, 89, 121-124, 141, 166, Obrovac 29 171-172, 182, 184 Odvorci 49-50, 222, 250, 253-257, 260, Medursko Kutješte, brdo 84,87 263, 287 Medoga, šuma 45 Odžak 20 Međustrugovi, -dio naselju 290 Ogredak,rudina267 Melište26 Okruga, brdo 143 Mibaljeviički brod 189,270,287 Okučani (Okuchani, Dianovcz, Dianovac, Milja Ijevci 257 Dijanovac) 37,25,119-121,163,167,170Mihaijevice v. Slavonski Šamac 173, 175, 177,181-183,185-186, 290 Mikanovci .127 Olomouc.63 MikeSi6i gaj, brdo 265 Opatovac (Opatovecz,Oputovczi) 27,65 Miieševac.potok 166 Oprisavučki Brod 26 Miiinovačka, brdo 163 Oprisavci (Oprisavac, Opriszavacz, Mladi gaj, brdo 265 Oprlsavczij, Opriszavczi) 79,91 -92, 95, 99, Mlatura, postaja 72 114, 188-195, 198-199, 201-202, 204-205 Mletačka Republika fVenecija) 20-21,30 Opršinac 65 Mlin, čardak 189 Orahovica 32,222,227,232,238,278 Mlinište 26 Orašac, potok 172 Modrica 23,30,188,273,286,311 Orešec, izvor 166 Modronja, potok 225,233 Orešvac, potok 184 Mogorićin brod, meda 166 Orihova draga 212 Mohač (Mohačko polje) 15,248 Oriovac (Orihovac, Oriouiza, Orihovacz, Moravnik, buTska graba 271,309 Oriovacz) .26-27, 206-208, .210-212, 214, Mosovac, hj-do 49 215-2.17, 219, 234 Mostavnik, barska graba 309-311.315-316 Oriovac, potok 210,214 Mostavnik, potok 188,271 Oriovčić (Orihovacz, Oriovacz, Orihovac, Motajac, brdo 152 Oriovac) 227-228.234,236-237 Mramorsko polje 186 Orišje,.potok 102,107,110 Mrsunja, potok 37, 41-42, 268-269, 275- -Orlovača, brdo 244 276, 279-282, 284-285 Orljava, čsirdak 219 Mrsunja, stražamica 284 Orljava, Tijeka 35, 149, 152-153, 206-208,
211-212, 216-217, 219, 250 Orljavica, posjed 160 Orljavica, potok 66,148,216 Orašak 26 Orubica (Oruguiza, Horugiza, Orugbizzu. Omgbicza, Orubicza) 13,23,25-26,30,7274, 243, 291, 295, 298, 317, 319. 324 Oročevica, bara 318-319 Osatno (Osatna), bara, graba 34-35,37,78. 132,199,205 Osijek (Osik) U, 15,19, 23,25.27, 39,44, 46, 52, 54, 56-57, 62, 69, 78, 86, 91-92, 94-95, 97, 99, 101, 103, 106. 109, 113, 118, 127. 130, 132, 135, 139, 145-146. 149. J5S, 170, 180-181,-191, 194. 197, 201, 203, 210, 214, 222, 224, 227, 232, 236, 238, 240, 243, 255, 258-259. 263, 267-268, 273, 278, 295, 301, 304, 307, 3.14, 32(1-321, 323 Osmansko Carstvo 15,17-18, 20, 24. 2930, 32,36, 63,3.11 Ostrovica 21 Ostruil, brdo 171 Oštri Vrh (Oztroverh, Ostrohegh, Oštri Verh, Ostrivirh) 27,296,299,302,306 Otavski, dolina 167 Ozija 21 P Paka 224, 228,236 Pukarcz 307 Pakarsku 177 Pakarski Srede! 17,177 Paklenu 299-300 Paklenik 299-300,302,305,307 Pakotina, potok v. Pukotina •Pakra,rijeku163 Pakrac 19, 32, 62, 70,163, 166,170, 172, i74-175, 177, 184-186 Pakrački sandžak 17-18 Pallestina v. Bijela Stijenu Panonija 20, 279-280 v. Donja Panonija, Druga Panoni ja Panonija, savska 280 Panje, brijeg 55 Papazovići (Papazović Mala) 250-251: Paraci, brdo 253 Parači brdo 161 pašaluk v. -Beogradski, Bosanski Pavlašćak, potok 49 Pavlovci 27,153, 155, 159,162 Peeujska biskupija 27 Pećnik v. Vusiljevo Peloponez21 -Perkovci (.Perkovczy)l28,325-328 Perzija 21 Pestum 280 Pešta 15 Petu ja, utvrdu 221,249,257 Petraševac, brdo 63 Petraševac, čardak 271 ;Petriuja.29 Petrovarndin 20,39,44,46,54,56, 62, 69, 91, 94, 97, 99, 101. 103, 106. 109, 113, 1.18, .127, .130, .132, 135, .139, 146, .149, 158, 181, 191, 194, 197, 201, 203. 210, .214, 222, .224, .227, 232, 236. 238, 240, 243, 255, 258, 263, 267, 273, 278, 295, 301, 304, 307, 314, 321, 323 Petrovci, livade 223 Petrović Selo v. Staro Petrovo Selo Petrovo Selo v. Sturo Petrovo Sclo Piplić26 PišciSl
PiSinka, Čardak 216 Pivare 29« Plandište, brdo 12«, 181,246 Plane, uzvisina 107,111 Plehan 23 Plehan, uzvisina 50 Pletemica 26,49,152,253,260 Poceije, potok 55,225 Podcrkavlje (Poczerkavie, Podczarkavje) 27, 221, 224-226, 228-239, 269 Podegajcs, meda 121 Podegray v. Bodegraj Podgorač 54 Podgrade 164 Podunavlje 23 Podvinje (Podvinnai, P»dwynia, Podvinye, Podvinie, Podvinije) 27, 30, 52, 54, 232, 236, 238, 240-241, 258, 276-279 Podvrško (Podviški, Podwrs, Podwers, Podwarsa, Podvversa, Podverskv, Podersko) 17,65, 66 Pokotina, potok 299,301-302,306 Polica, bara 289 Poloj 279 Poljanci (Poiyimczi, Poljanczi) 92,95,110, 130, 192-195, 204 Poljane (Pollyana. Polijane) 83,87-89,146 Poljska 20 Popovac, bara 202 Popovac, potok 50 Popovo polje 21 Poputna, rukavac 287 Posavina 40,160,164,280 Posavina, bosanska 23, 36, 40, 44, 201, 280, 286 Posavina, ivanićka 81 Posavina, požeška 150 Posavina, slavonska 11-13, 15-18, 20, 2230, 32, 140, 279-280, 282, 329-330 Posavina, župa 30,208 Posavje, barska graba 47 Pošena, graba 205 Potočak, potok 233 Potočina, potok 51 Potok, potok 54,241,305 Potopcino kučine, meda 166 Povrbasje 81 Požarevac21 Požega 16-17, 19, 23, 29, 32, 35, 40, 44, 47, 54, 59-60, 62, 76, 93, 95, 106, 149, 154, 158-160, 165, 184, 210, 214, 225, 228, 239, 246, 249, 256, 267, 270, 295, 301, 304, 306-307 Požeški! eparhija 32 Požeška gora (Požeško gorje) 11, 58-59, 151, 153, 159, 244-245, 294, 299, 305307, 329 Požeška oblast 280 Požeška županija 16,56,65,129,137,159 Požeški sandžak 17-18,281 Požeško polje 32 Požeština 17,30 Prasak, brdo 265 Pi itulje v. Donje Pratilje, Gornje Pratilje Praulje, brdo 260 Prčidragovići 251 Prekosavlje 22 Prenj, planina 172 Pričac (Prisacz, Pricsacz, Priciiacz) 26,149, 160, 210, 216, 220, 280 Pričevac, brdo 229 Prikraj, nahija 325,327 Primorje (mletačko) 20 Priseka, potok 142
Prnjavor (Prenyavor, Pemiavar. Pemjavor) 127, 188-189, 195, 197-198, 205, 271 Provincijal 55,142,230,234,246,327 Prud, čardak 288 Pivča (Proucha, Procha, Provclia, Perucze, Perfcze, Pervčha, Parvcha) 27, 62,83,89, 145-147 Psunj 11, 59, 64-67, 70, 122, 142, 163, 166-167, 174, 182, 184-186, 329 Psunj, šuma 175 Pšenici™ 316 Pujiće 300
Rošaćko, potok 174 Rovačka, potok 102 Rudera, brdo 167 Rudina (Rodina, Rudyna) 65 Rudinski potok 65 Rupa. čardak 47 Rusija 20-21 Ruščica (Hrwsnycza, Hrwsycza, R\vsnycza, Rusics. Rustzischza) 113, 137-140, 204 v, Donja Ruščica Ruševo 107
R Radakovci 78 Radovanac 95 Radovanje (Radovanjac, Radovanije) 215217 Radovanjski potok 216 Radunjevac 23,201 Radenovci 69 Rakitje, Šuma 41 Rakitovnc, bara 199 Rakonić, potok'67 Rastić 30,188,271,314 Raslić (Hrastić), groblje 77,189 Rustovica, brdo 49 Rastušje (Rasztusa, Hrasytussa, Raztusije, Hrast ussije) 227,232,236-239,278 Rastuška dolina 54 Rastuški dol 239 Rašaška, dolina 167 Rašaška, potok 166-167,175 Rašićki-potok 166 Raška(Rascia,Ruša,Trakija, Velika Vlaška, Vlaški orsag) 62 Ratkof Hiiset (Hust) 325 Ratkov Dol (Radkov Dol) 107,109 Ratkov Potbk (Radkov Potok, Gradko potocbi, Ratkovica) 30, 93,150, 152-154, 159-160, 162, 306 Ratkovac (Ratkovacz, Ratkovczi) 119-120, 122-123, 171, 173, 184 Ratkovica v. Ratkov Potok Ravan (Ravno, Ravna, Rawan villa, Rawna) 17.249, 253, 257, 260 Ravnac, brdo 265 Ravnjaš, uzvisinu 151, 155 ReČica, bsira 114,140 Rečica, potok 268 Rečicu, potok v. Brezna, potok Regava, potok 115 Reka, graba 317,324 Remunt, posjed 148 Rešetari (Resetar, Ressetar, Rešetarovci, Resetbarowch) 13, 27, 62, 242, 244-247, 321, 323 Rešetarica (Rešetarnica), potok 246-247, 321, 323 Revidol, potok 232-233 Ribnjak (Ribnik), potok 232-233, 296297, 299 Rilarniea, brdo 246 Rim 280 Rinovica, potok 148,151 Rinovica, zemlja 208 Risan 21 Rit, močvara 41 Ritovi, paša 328' Rizvanovo brdo 122 Rižino Polje 49 Rogolji (Rogollye, Rogo!ye)23,173-175,177 Rogoijica, dolina 167 Rogoljica, potok 175
S Sadovi, brdo 253 Samobor 159 sandžak v. Cemički, Čazmauski, Pakrački. Požeški Sanić. brdo 216 Sapci (Sabcza. Szapcza, Sapcze) 95,97-100 Sapna 26 Sarajevo 19,23,281,329 Sardinija 21 Satnica 104,109 Sava II. 15-16, 19-27, 33-37, 41-45 . 47, 54, 63, 71-74, 77-78. 80, S2-83,86, 89, 91, 93, 98-99, 110. 112-113, 115, 123, 129140, 142, 144, 154, 156, 158, 164, 166, 169-170, 173, 181, 185-186, 188-195, 197-205 , 208, 210, 216-217, 220. 241, 258, 265, 267-271, 273-276, 279-282, 284-2V4, 297-2%, 302, 304-306, 310. 314, 317-322, 328-329 Savski Bok 319 " Selca 93,328 Selište 276 Selište, brdo 265,279 Selna (Szelrni) 94-95,97-98,100-102, 106107, 113 Senta 19,282 Seoce (Selce, Szelczy, Szellcze, Selcze) 150, 156, 159 Sibinj (Szebin, Szibin, Sibiju) 47.51, 239, 249-251, 253-254. 257-261, 263-265, 267, 269 Sibinj (Sibinjski potok), potok 263,265 Šibova, jezerce 139 Sicilija 21 Sičanski potok (Bukovac) 158 Siče (Siće. Szecs, Sziche, Szicze)53, 149, 154-156, 158-160, 210, 304 Sičice (Sičica, Szivzicza, Szichicze, Sichicliac) 25,320-322,324 Sijerač, graba 186 Sikirevci (Sikirevac, Sichireuaz, Sikirevaz, Szekirevacz, Szekirievacz) 13, 17, 26, 30, 93, 127, 198, 271, 273-274, 286-287, 314 Sinak, potok 260 Sinlije (Sinliae, Szinlie, Sinlia) 59,65-67,70 Sinokoše, potok 233 Sirač 62,69 Sirmium 280 Sisak (Siscin) 18,280,285 Sstnjačn, graba 132 Sivrica26 Skela, čardak 72,284 Skenderovci 174 Skorotina, barska graba 199 Sladunj, brdo 175 Slakovačko brdo 253 Slanica zdenac, potok 250 Slaukumen 19,281 Slatinački gaj, brdo 226 Slatinački potok (Slatina), potok 184.225226, 230
Slatinik (Zaiatnok, Szlattinek, Slatnik, Zlatnik) 17, 49, 225-226, 228, 230, 237, 245 v. Donji Slatinik, Gornji Slatinik, Stari Slatinik Slavće, brdo 142-143 Slavonija 11, 16-20. 22-32. 35-36, 39, 45, 60, 62, 75. 77, 86. 93, 130. 164, 189, 200, 226, 248, 257, 261, 270-271, 279-280, 286-287, 292, 311,318, 329 Slavonska krajina 285 Slavonski Brod 11. 13, 16, 19-20, 25-27, 29-31, 33-37, 39-42. 44-45. 47-50, 52-57, 75-78, 90-91, 93-94, 96-104, 106-110. 112-113, 115, 125, 127, 129-130, 132137, 139. 170. 180. 188-191, 193-195, 197-199, 201-208, 210-212, 214, 216217. 2J 9.. 221-222. 224-227, 229-241, 247. 249-251, 253-254. 256-257, 260, 263-265, 267. 269-271, 273, 275-282, 284-287, 309-311, 314. 325-327, 329 Slavonski Kobaš 13,20,25-27,34,37,40, 42, 44. 47, 57. 149, 158, 208, 210, 212, 214, 217-219, 222. 227, 238, 243, 255256. 263. 280, 295, 301, 304, 307, 321, 323 v, Kobaš Slavonski Šamac (Lukaćev Šamac, Mibaljevice)189.271,274,286-288 Slobodna Vlast 107, 109 Slobodnica (Zlobtidnycza, Zlobothnycha, Sziobodnicza) 26,133, 249,258,261,263, 265-268, 284 , Sloboščina (Sloboština), rječica 119,163164, 170-173, 175, 177, 181, 185-186 Smrtić (Zmertich, Zmertichv, Smirtichi) 121-124, 173, 184, 186 Soča nica 23 Sokol, brdo 299 Sokol, tvrđava 101, 130,. 194,204,314 Sok o lovac, brdo 206 Sol jun i v. Zoljani Sopot 26 Sovski Dol 227-228 Spali i na Rosula. međa 123 Srbija 17,19,23 SrcbreniČka banovina 15 Srebrenik 91 Sredanci (Szredan. Szredanczi) 77-78,191, 198-199, 20 i Srednja Ruščica 138 Srednji Lipovac 27.151.153, 160-161 Srijem 16,19,22,280 Srijemska Mitro vica 52.211,280 Srijemski Karlovci 20,26 Snijača316 Stara Gradiška 15-16.19.25-26,29-30,32, 62. 69, 73, 80, 82, 87, 118-121, 123-124, 142. 144-145, 158, 164-166, 170, 172, 177, 180-181, 384-186, 240, 243, 289293. 295, 301, 319-32J, 323-324 v. Gradiška Stara Kapela (Sztura Knpella, Starakapella, ;mtiquaCapela,Capelnvetera) 152-153,162 Stara reka, meda 166 Starac, potok 121 Starci 299-300 Starca, posjed 81 Starca, potok 80,120,122,184 Starci, meda 123 Stari breg 166 Stari Grad 280-281 Stari Perkovci 326-327 Stari Slatinik (Slatinik, Slatinik Gornji, Szlatinijk, Szlatinik) 50-51,251 Staro Petrovo Selo (Petrović Selo,
Petrovoszelo, Petrovo Szello, Petrovich Szelio, Petrovo Selo) 27, 150, 248, 294302, 304-306 Šturo selišće 166 Staro Topolje 76,78-79, 94 Stepićgaj 78 Stražeman 159 Strizivojna 328 Striževac v. Zrinjevac Strug, čardak 192 Strug v. Mali Strug, Veliki Strug Struga, potok 150,220,326-327 Struga, stražunica 26 Struga v. Velika Struga Stružani (Stružan, Sztrusan, Sztrusani, Struxani) 198-199,205 Stupnički Kuti (Kuti, Kutty. Kutti) 35,4142,49,218 Stupničko Brdo 49 Stupuik Slavonski v. Brodski Stupnik Stupnik v. Brodski Stupnik Subocka 171,173 v Surblavci, pustopoljina 76 Surduk 77 Surevice 93 Sutorina 21 Sv. Stjepan, posjed 65-66 Svetačje 164 Svibje, brdo 234 Svikovac, potok 228 Svilaj (Szvillai, Szvillaj) 26,130,189,197, 199,201-202,205,270 Svinjar v. Davor Svrata, barska graba 47 Svršnica, potok 76
s
Šabac287 Šag (Saag, Sagli) 67,182 Šugovac, potok 182 Šagovinu (Sagovina, Shaguvina) 17,67,69, 84, 124, 182, 184, 186-187 Šagovinu Cernička 67,69,182 Šagovinu Mašićka (Šagovina Manju, Šagovinu minor) 67.69,182-183 • Šamac, čardak 288 Šamac v. Bosanski Šamac. Slavoaski Šamac 'Šamački Salaši 288 Šaram povo, šuma 325-328 Šašnat, barska grabu 137 Šiničak, brdo 230 Širinci (Sirinczy. Szirinczi) 121-122, 172, 183-186 Šišalovac. brdo 265 Šiškovuc, baru 328 Škrabutnik 153, 159 Šlesk« i-248 Šljivić, Čardak 134,140 Španjolska 21 Štala, čardak 293 Štitar 287 Štivica (S ti u izu, Ztivicza, Stivicza) 13, 30, 158-159, 301-302, 304-305, 307, 323 Štivica (Markovac), potok 304 Šuma Ljeskovača, dio naselja 290 Šumu Pušnik, dio naselja 290 Šumečicu, bjatno mjesto 45 Šumeće (Šumaće, Sumecsa, Stimechi, Szumeclie, Sumeche) 34,40,42,44-45,47 Šumetlica 62,70 Šumetlica (Sumecsicza), potok 61), 70, 89, 143, 145-147, 319.322 Šušanje (Szusanye, Ssussanje, Shushanya, Shushanie) v. Donji Lipovac
Šušnjevci (Swsnewchy, Susnyevczy, Susnevczi, Sussnyevczy) 27. 55, 102-104, 109 T Tapalovac, posjed 296 Temišvar 19,29,145.180,295,323 Tergin v. Brezina Tešanj 47,54,240,267 Tisa, rijeka 16,91 Tisovac (Thyzowcz, Tiszovucz. Tissovacz) 27, 246-248, 296, 301-302, 305-306 Tomica (Tomicha, Tonicza/Tomcha, Tomicza, Thomicza) 52,54, 57. 112, 138, 238-241 Tomfca-Brdo 241 Tominkut (Totnin Kut, Thomiukutt, Tominačko selište) 57, H)l, 103-107, 109 Tomino brdo 239 Tomycze, posjed 106 Topola, potok 57,140 Topolje 95,99,191 v. Novo Topolje, Staro Topolje Topolje, stražamica 26 Trakija v. Raška Tramošnica v. Čremošnica Travnik 281 Travnik, potok 234 Tribun j 228 Tm 63 Trnakovac (Ternakovach) 166,175,185 Trnava (Ternava, Timova) 69,87,123,182. 328 Trnava, hrđo 87 Trnava, posjed 81 Trnava. potok 69,82, 84,87-89, 124. 147, 182, 186 Tmuvu, stražamica 26 Tmavicav. Giletinci Trnjani (Ternijani) 57, 100,104-107,109111, 284 Tmjanski Kuti (Kuti, Kutti, Kutty) 91-92. 95, 111, 136-137, 140, 19U192, 194. 202205 Trnje, meda 328 Trojak, brdo 55 Trsje, brdo 233 Trstenik, bara 199 Tuk, lokalitet 198 Turopolje 109 Tušan (Tusan) 198-199 U Ugarska 15-16,19,20,40,231,248,287 Ukrina,-rijeka 26,47 Uskok 293 Usora 189,270,280,287 Uvoz, bara 42 V Valetić, brdo 300 Varaždin 19,31 Varcagića potok 75,78 Varezasić potok 79 Varoš 109, v. Brodski Varoš, Donja Varoš (brodska), Donja Varoš (gradiška), Gornjabrodska varoš. Gornja Varoš (gradiška), Levanjsku Varoš, NoviVaroš Varaš Novi v. Novi Grad Vuroško Brdo 276 Vasiljevo (Pećnik) 23 Vaskovci (Vaskovec) 95 Vedro, brdo 176 Veliku (Kraljeva Velika) 19,23.25,29-30,
93, 95, 146, 208, 248, 276 Velika Berava, bureka graba 128 Velika Bitulija, barska graba 128 Velika Brusilica 130 Velika Kaniža v. Kaniža Velika Kopanica (Kopanycza, Kopanica) 309-311,315-316 v. Kopanica Velika Struga, bara 75 Velika Vlaška v. Raška Veliki Jezer, goqe 153 Veliki lug,-šuma 72,83, 89,154,160,298, 305, 319, 321 Veliki ozkoruc, meda 166 Veliki Strug, čardak 26,290 Veliki Strug, dio naselja 290 Veliki Strug, rijeka 186,290 Veliki.šaš, bara 239 Veliki Zdenac, potok 225 Veliko Siče 159 Veliko, brdo 185 Venecija v. Mletačka Republika Veprijak, graba 84 Veprijak, potok 87,89 Vez, Čardak 134 Vidovica, brdo 244 Vidovo brdo 221 Vijenac, brdo 54-55.233 Vijuš 284 Vilinsko brdo 166 Vinčiic 257 Vinčazovići 260 Viri kovač, potok 57 Vinkovci 52,1.5.1, 2.11, 280 Vinograd, brdo 84 Vinogvađiiuvbi do 233 Vinogradište, brdo 49,55 Vinska 136' Vir, zavoj barske grube 315-316 Virovitica 23,29 Vis, brdo 249 Visoka Gradina,229 Visoka Greda 322 Visoko 23, 30,73,291 Vitkovečki gaj 76 Viuš, stražarnica 26 Vladisovo 306 Vlaški oisag v. RaSka Voće 73 Voćin 32 Vojna krajina 11-12, 15, 24-27, 31-32, 39, 142,248,291,329 Vošinci (Vossinczi) 297 Vrabtić gaj 328 Vraka (Vrahka). bara 326 Vranduk 28.1 Vranov dol, potok 237 Vranovci (Wnmovacz, Branocz, Vranolcz, Wranoucz, Wranocz, Wranacz, Vranovc^) 55-57, 103-104, 106, 109, 113-114, 278 Vranovci-Brđo 56 Vranski.priorat 164 Vražje, brijeg 171 Vrba v. Donju Vrba, Gornja Vrba Vrbanica v. Maglaj Vrbas, rijeka 71-73 Vrbje (Vei'bia, Vevbie, Vrbiae).243,.3.17324 Vrbova .(Vj'lia, Vrbua, G.rbuita, Orh.ua, Ot;bowa, Verbava. Varbc,mi).27; 150-15 1,59, .298, 300, 302, 304, 306-308 Vrbova, bara 311 Vrbova, stiažamicu 26 Vrbovačko Brdo 308 Vrbovijani (Vir bovi iani) 185-186
Vrbšćak, posjed 322 VrĆak, brdo 230 Vrčin Dol 250,253 Vrguzovci v. Kaniža Vrhovina (Vrhovine, Verhouyna, Werhowyua, Verhovina) 17,27,30,55,9798, 103, 106-109, 224,276 Vrhovine, nahija 221 Vrpolje (Verpoilye) 11,30,38,55,75,78, 93, 98, MG, 104,110, 311, 325-328 Vrše]j, brdo =142,144,247 Vitina, brijeg 175 Vrtlinski izvori 175 Vrutak, potok 155-156, 160 Vučica, bara 274,287 Vučićev brijeg 232 . Vučjak, goije 130 Vukiisinovićov gaj 75 Vukovac 282 " Vukovar 19 Vukovska županija 16,129 Z Zaherie 69 .Zablaće23 Zadubravlje (Zadobravie, Zadobrat, Zadubranj Zadubravje) 91,101,104,107, 109-111, 204-205 Zagrade 50,256 Zacreb 11-12, 19, 48, 80, 83-84, 87, 117, 120, 123,141,156,170, 228, 285 Zagrebačka biskupija 11, 27, 30. 34, 253, 330 Zapolje 27,243-244,247-248 Završje (Zaverczy) 17,256,269 Završki potok 51,265 Zbjeg (Zhiegh, Zbigh, Zbig) 36-37,44-47 Zdeio, barska graba 189 Zdenac, potok 253,257 Zdenciv. Brodski Zdenci Zemun 285 Zenica 281 Zikuvin kamen 171 Zoljani (Saldis, Zolian, ZoIyaii, Zogljani, Soljani) 188,198-199,205 Zorica, čardak 27! Zrinjevac (vStriževac) 300 Zubava 21 Zukača, uzvisina 206 Zvečajac, potok 98 Zvoniik21,248 Ž
Žitva 18 Živike (Sivijke, Sivike, Xivike) 150, 210, 216, 219-220 Žuberak, potok 186 Zuberkovac (Žuberkovci, Sumberkovacz, Xuberkovacz) 84,123,182-184,1-86-187 županija v, Brodsko-posavska, Križevačka, PožeŠkii, Vukovska Županja (Županja Blato,Supania), pusta 127 Županji! 125
KAZALO OSOBNIH IMENA
A Abgarić, Martin 162 Abjamćević, Antun 317 Abraham, Franjo 251 Abrambašić, Andrija 144 Abramović, Anto 41 Abramović, Bartol 223 Abramović, Božo 223 Abramović, Jela 259 Abramović, Jure 223 Abramović, Petar 223 Abramović, Stjepan 259 Abramović, Tomo 223 Abranović, Ostoian 179 Abravanić, Miladin 169 Abrić, Antu 324 Abrić, Mijo 64 Adamović, Martin 233 Adamović, Miieta 165 Adamović, Rariiša 182 Adrović, Kata 292 Adžić, Marko 114 Adić, Luka 21! Adić, Marijan 73 Adić, Mijo 31)4 Adić, Nikola 319 Adić, Stjepan 319 Agaćić, Marijan 218 Agatić, Anto 282 Agatić, Ilija 282 Agatić, Mancla 37 Agatić, Mijo 2t)6 Agić, Marijan 144 Agić, Matija 42 Agićić, Martin 211 Agramović, Vuk 168 Ahmed-beg brodski 92 Aiduković. Adam 131 Aiduković, Marko 131 Akmaćić, (van 245 Akmaćić, Mihael 245 Akmaćići, obitelj 245 Akonija, grof 143 Aksenić-agu sikirevački 273 Akšamović, Marin 192 Akšamović, Nikola 96 Akšamović, Vinko 93
Aladrović, Marko 223 Alagić, Franjo 42 Alagić, Josip 42 Alagić, Vid 247 Alarik280 Alašić, Blaž 64 Alašić, Ivan 190,204 Alašić, Luka 204 Alašić, Martin 192 Alašić, Pavao 192 Alavanić, Ivana 34 Alavanić, Josip 33 Alavanić, Mara (Marijan) 34 Alavanić, Matija 33 Alavanić, Petar 34 Alavanić, Tadija 34 Alavanić, Toma 34 Alavić, Mato 42 Alberl odSviine 305 Aleksandrovi^ Matija 318 Alekšić, Matija 58 Alekšić, Nikola 59 Ali-beg brodski 252 Aii-beg konstantinopolski 308 Ali-beg, gospodar Vranovaca 57 Ali-beg, gradiški zapovjednik 181 Alilović, Marko 252 Aiković, Anto 52 Aiković, Anto! 56 Aiković, Franjo 52 Aiković, Marin 52 Aiković, Matija 52 Aiković, Nikola 52 Allukfiski, Ivan 143 Alović, Grgo 196 Alvanić, Stjepan 35 Ambarović, Dominik 279 Ambarović, Vid 279 Ambrozije Brođanin,franjevac 133 Amičić, Mijo 77 Amičić, Vinko 77 Ana, sirota 292 Ana, udovica 319 Anaković, Andrija 131 Anaković, Anto 131 Annković, Bernard 130 Anaković, Bernardin 13 i
Anaković, Cecilija 131 Anaković, Iva 131 Anaković, Ivan 131 Anaković, Josip 131 Anaković, Juro 131 Anaković, Lovak 129-130 Anaković, Luka 130 Anaković, Marin 131 Anaković. Marko 131 Anaković, Martin 131 Anaković, Matija 13 i Anaković. Nikola 131 Anaković, Stanislav 131 Anaković, Toma 131 Andrašević, Antun 63 Andrašević, Ivan 319 Andrašević, Klara 264 Andrašić, Josip 246 Andrašić, Kristotbr 282 AndniSovic, Franio 166 Andrasović, Josip 110 Andria, Đuro 235 Andrić, Andrija 265,282 Andrić, Bernard 102 Andrić, Gura 209 Andrić, Franjo 233,282 Andrić, llijti218 Andrić, Ivan 64,282 Andrić, Jakov 102 Andrić, Kata 207 Andrić, Luka 207 Andrić, Manda 37 Andrić, Marija 37 Andrić, Marko 101 Andrić, Martin 235 Andrić, Matija 233,247 Andrić, Mato 2lh Andrić, Mijo 233 Andrić, Simon 261 Andrić, Tomo 233 Andrićić, Jeremija 216 Andrija 11. Aipadović 67 Andrija Dubočanin, franjevac 264 Andrija od Kutjeva, franjevac 63 Andri ja, posjednik zemlje na mjestu Gornjih Andrijevaca 251 Andrašević, Mijo 192
Andelić, Antun 71 Babić, Matija 1.14, 154,265 Andelić, liia 326 Babić. Malo 298, 309 Andelić, Ilija 71 Babić, Milio 266 Andelić, Luka 71 Babić, Mijo 82.110,115 Andić, Matija 211 Babić, Nikola 215,298 Andić, Mijo 211 Babić, Paval 125 Anićić, Luka 82 Babić, Petar 82,105 Anićić, Andrija 324 Babić. Stepan 108,313 Anićić, Antun 48 Babić. Stjepan 215,268 Anićić, Juro 48 Babić, Tomo 108.114 Anićić, Marijan 48 Baboselćić, Franjo 131 Anićić, Nikola 48 Baboselćić, Ilija 131 Anićić, Štipan 313Baboselćić, Josip 131 Ankić, Matija 256 Baboselćić, Juro 131 Antić, llij« 66 Baboselćić, Luka 131 Antić, Marko 327 Baboselćić, Marko 131 Antić, Mato 66 Baboselćić, Martin 131 Anto iz I'ožene (Požežanin), franjevac 108, Baboselćić, Mijo 131 276 Baboselćić, Toma 131 Antolović. Filip 105 Baboselićić, Andrija 131 Antolović, Tomo 107 Babosetić, Juro 129 Ajjtoljić. Marko 253 Babosetić, Nikola 129 Aniunović, Ivan 64 Babixšević, Jakob (Jakov) 130 Apanović, Grgo J44 Babošević, Juro 130 Apanović, Ivan 297 .Babošević, Mato 129 Apanović, Luka 144 Bačić, Lovro 114 Apanović, Vinko 144 Bačić, Jakov v. Baćić, Jakob Apetić, Lovio 159 Baća, Šimon 313 Apetić, Mijo 159 Bacani, Franjo, ban 18 Arahamić, Nikula 122 Baćanović, Marin 137 Arambašić, Bartol 36 Baćanović, Mijo 140 Arambašić, Franjo 319 Baći, Stanivuk 172 Arambašić, Luka 247 Baćić, Jakob (Bačić, Jakov) 125-126 Arić, Lovro 296 Baćić, Marko 218 Artuković, Mato 13 Baćić, Martin 213 Atmalić, Josip 292 . Baćić. Petar 288 Atvanović, Ana 137 Baćin, Jakov 288 Atvanović, Malo 137 Baćiuu, Slizana 288 Augustinović, Anto 37 Baiac, Nerk.su 179 Augustinović, Jela 199 Baicelić. Luka 308 Augustinović, Marin 55 Baičić, Matija 215 Augustinović. Marko 199 Baić, Matija 308 Augustinović, Tomo 50 Baikan, Nikola 283 Aurović. Anto 282 Baikić, Milovan 46 Ausić, Mijo 149 Bajan, Ivan 264 Bakalić, Anto 73 o Azapović, Marko 259 Ažmaić, Marko 245 Bakić, Ivan 319 Bakić, Juro 319 B Bakić, Marko 319 Babaić. Grgo 41 Bakić, Martin 319 Babaić, Ilija 41 Bakić, Nikola 319 Babaić, Jela 41 Bakić, Petar, biskup 31,326 Babaić, Kala 41 Bakštek. Joan Jerg 126 Babaić, Martin 41 Bnlaković, Marin 96 Babaić, Matija 40 Balanić, Juro 71 Babaić, Petar 41 Balašić, Jakov 77 Babaić, Tomo 40 B alašić, Tomo 77 Babaić, Živko 41 Balašković, Marko 73 Babavic, Milio 39 Bnlašković, Mijo 73 Babić, Andrija 114 Baldućić, Pero 320 Babić, Antal 154 Balenšević, Marko 127 , Babić, Bartol 109 Balentović, Blaž 96 Babić, Franjo 156,325 Balentović, Filip 93-94 Babić, Ilija 298 Balentović, Fnmjo95 Babić, Ivan 114-115,155 Balentović, Josip 96 Babić, Juro 82,133,29K Balentović, Marko 96 Babić, Kata 283 Balentović, Matija 95 Babić, Luka 115 Balentović, Petar 94 Babić, Manda 300 Balentović, Stanislav 95 Babić, Marian 112-113 Balentović, Šimon 94 Babić, Marian 125 Balešić, Tadija 77 Babić, Marin 110 Balićević. Lovro 110 Babić, Marko 114,213 Balićević, Šimun 76 Babić, Martin 114 Balić, Mijo 309
Balićević, Abraliam 310 Balićević, Andrija 310 Balićević, Beno 75 Balićević, Grgo 110 Balićević, Jakov 310 Balićević, Stjepan 188 Balinšević, Marko 125 Balintević, Miška 126 Balog. Franjo 25 Balogadi. Andrija 241 Balogadi, Marko 241 Balošćić, Anto 283 Balošćić, Božo 283 Balošćić, Magdalena J31 Balošćić, Martin 131 Balošćić. Mijo 131 Balošćić. Stanislav 131 Balošić, Andrija 282 Balošić. Juro 130 Balošić, Marin 282 Balošić. Marko 130 Balotić, Jakov 129 Ban. velikaška obitelj 221 Banaković, Petar 272 Banić, Ivan 151 Banić, Lucija 292 Banić, Matija 292 Banici, velikaška obitelj, ogranak GorjanskiU 270 Banovčić. Petar 72 Banović, Franjo 154 Banović, Grgo 119 Banović, Josip 159 Banović, Mijo 154 Banović, Vinko 228 Banjalučki, Matija 215 Baotić, Zvonimir 76 Baraćijević, Franjo 229 Biaaković, Josip 192 Buraković, Marin 192 Bamković, Toma 192 Barbarić. Josip 212,250,281 Bardar, Antun 233 Bardar. Franjo 233 Bardar, Martin 233 Bardaric, Zvan 114 Barić, Ana 100 Barić, Demeter 41 Barić, Grgo 292 Barić. Hia 165 Barić. Ivan 159 Barić, Josip 37 Barić, Malija 259 Barić, Mijo 219,259 Barić, Šimo 100 Barićević, Franjo 283 Barićević, Ivan 275 Barićić, Antun 133 Barićić, Luka 133 Barišić, Bartol 300 Barjaktarović, Ana 292 Baijaktarović, Ivan 264 Biirtolić. Bartol 137 Bartolo, posjednik Vrhovine 107 Bartolović, Anto 207 Bartolović, Filip 81 Bartolović, Ilija 244 Bartolović, Ivan 244 Bartolović, Lovrenc 261 Bartolović, Marko 244,258 Bartolović, Mato 244 Bartolović, Petar 208,244 Bartolović, Petra 245 Bartolović. Petronila 244
Bartolovići, obitelj 244 Bartovlović, Pavao 244 Biirunović, Anastazija 189 Bamnović, Franjo 243 Biirunović, Jela 54 Barzić, Mariti 282 Bas, Seksto Lucije 280 Basanović, Ilija 264 Bašiićević, Josa 312 Bašić, Igiu 87 Bašić, Ivo 312 Bašić, Toma 50 Butaiović, Josip 189 Butić, Blaž 254 Batinić, Luka 282 Batinić, Mijo 23,31,281 Batinić, Petar 262 Bator, Stjepan 70 Batrolpvić, Matrin 244 Batrović, Anto 64 Bazadžić, Mato 34 Bazdanović, Luka 159 Bazdiiilović. Marko 159 Beanaković, Petar 190 Beanović, Marko 199 Bebović, Antun 154 Beck, Philipp Lewin, general 142-143 Beckere, Manja von 20 Bečar, Jovan 88 Bedeković, Ivan 143 Begić, Marko 195 Begić, Usain 76 Begmetić, Blaž 270 Begović, Andrija41 Begović, brodski spahija 241,268 Begović, Juro 68 Begović, Mijo 265 Begovići, spahijska obitelj 240 Begroćević, Ivan 292 Bela IV, Arpadović 150,280 Belaj, Miloš 124 Belakić, Martin 196 Belaković, Nikola 125 Belegvić, Nikola 292 Belerdić, Ivan 324 Beletić, Marin 237 Belgradac, Martin 272 'Belić (Benić), Franjo 208-209 Belin, Fridrik 143 Belobradić, Ivan 45 Belobradić, Jeki 47 Belobrković. Ivan 106 Beloger, Ilia 313 Belostenec, Ivan 62 Beluvari, Aleksandar 161 Bemetić, Pavao 268 Bemiaković, Andrija 189 Bemijić, Marko 247 Benakić, Andrija 161 Benakić, Antun 161 Benakić, Ivan 161 Benaković, Ivan 189,202 Benaković, Juro 110 Benaković, Marian 196,271 Benaković, Marko 96 Benaković, Martin 274 Benaković, Mijo 110,274 Benaković, Petar 287 Benaković, Vinko 96 Benašić, Anto 299 Benašić, Ivan 297 Benašić, Josip 199 Benašić, Petar 199 Bencević, Jakob 45
Bencević, Luka 222 Bencević, Nikola 221 Benčić, Jakov 276 Benčić, Jeronim 276 Benćević, Antun 282 Bencević, Ivan 282 Benćević, Matija 230 Benćević, Mato 230,283 Benćević, Petar 228 Benćević, '1 orno 230 Bendarić, Filip 56 Benedeti, Franjo 143 Bene diki od Cenieka 70 Benek, Stepan 197 Benekovjć, Mato 272 Benic (Benić), Đuro 235 Benić, Antun 236-237 Benić, Bartol 202 Benić, Bono311 Benić, GaŠpar 71 Benić, Ivan 114,161,237,308 Benić (Benšić), Ivan 242 Benić, Jakob 200 Benić, Josip 98,161,237 Benić, Juro 109,161 Benić, Marin 151,160 Benić, Marko 151 Benić, Matija 151,308 Benić, Mijo 161 Benić, Štivo 307 Benić, Šimo 71,151 Benić, Šimon 235 Benić, Tadian 75 Benić, Toma 71 Benić, Tomo 110 Benić v. Belić Benković, Anto 152 Benković, Blaž 152,256 Benković, Filip 152 Benković, Ivan 152 Benković, Marin 256 Benković, Petar 152 Benović, Blaž 213 Benović. Grga 213 Benović, Ilija 48 Benšić v. Benić Beraković, Andrija 192 Beraković, Anto 192 Beraković, Anton 190 Beraković, Blaž 277 Beraković, Franjo 262 Beraković, Ivan 192,277 Beraković, Jakob 277 Beraković, Joso 277 Beraković, Juro 192 Beraković, Lovro 277 Beraković, Luka 192 Beraković, Marin 192 Beraković, Marko 190 Beraković, Martin 192 Beraković, Matija 192 Beraković, Mato 195,277 Beraković, Mijo 192 Beraković, Nikola 192 Beraković, Pavai 190 Beraković, Pavao 192 Beraković, Petar 191 Beraković, Šimo 192 Berban;ic, Ilija 73 Berčalić, Tomo 159 Berćić, Andrija 282 Berćić, Anto 283 Berćić, Mijo 283 Berić, Marijan 144
Berić, Nikola 211 Berić, Toma282 Berisa, Radovan 179 Berisa, Stanivufc 117 Berislav iz Dubovika 226 Berislavić, Benedikt 260 Berislavić, Franjo 164 Berislavić, Ivan 16,102 Berislavić, Martin 102 Berislavić, Nikola 102 Berislavić, Stjepan 16,133,281 Berislavić, Vuk (Wolfgimgus) 57,91,113 Berislavić Grabaiiiki, plemićka obitelj 35,57, 189, 217, 226, 231, 235, 154, 265, 270, 276, 28! Berišić, Grgić 267 Berkanćević, Marko 317 Berkanić, Franjo 148 Berkić, Andrija 259 Berkić, Anto 151 Berkić, Božo 286 Berkić, Franjo 151 Berkić, Grgo 115 Berkić, Ilija 286 Berkić, Ivan 115,218,286 Berkić, Josip 161 Berkić, Juro 151 Berkić, Karlo 104,115 Berkić, Luka 115 Berkić, Marin 115 Berkić, Marko 265 Berkić, Nikola 151,279 Berkić, Stjepan 115 Berkić, Toma 115 Berkić, Vinko 304 Berlić, Mato 282 Bemardin, franjevac, djelovao u Cerniku 63 Bemardović, Nikola 262 Bernić, Marijan 324 Bernjak Mali 126 Bernjak Veliki 126 Bersaković, Stjepan 73 Berstanišanin, Tomo 257-258 Bertić, Peio 326 Bertolović,Blaž38 Bertolović, Marijan 218 Berzić, Auto 275 Berzić, Filip 253 Berzić, Manda 252 Berzić, Vidak 266 Besedić, Martin 283 Besjedić, Stjepan (Besiedić, Stiepo) 252 Beslević, Ilia v. Bešlić, Filia Beslić, Mijo 321 Bešlagić, zapovjednik deiventske tvrđave 20 Bešlia, Miat 325 Bešlić, Ana 218 Bešlić, Andrija 41 . Bešlić, Filia (Beslević, Ilia) 320 BeŠlić, Josip 321 Bešlić, Marko 321 Beti, Mijo 299 Betić, Ivan 282 Betić, Juro 292 Betić, Nikola 299 Biberović, Jurka 125 Bićorić, Franjo 56 Bigović, Juro 58 Bigović, Matija 58 Bigović, Mato 58 Bigović, Stjepan 58 Bikčević, Stjepan 275 Biiedžić, Juro 37 Biledžić, Marko 37
e
Bileokopić, Franji) 274 Bilešević (Dukošević), Matija 2% Bilešić, Juro 2% Bilešić, Marko 296 Biličić, Franjo 47 Bilić, Antun 149,268 Bilić, Stjepan 234,268 Bilišić, Ivan 46 Bilobrk, Marko 223 Bilobrk, Mijo 66 Bilobrković, Marija 218 Biiorić, Josipa 283 Bilošić, Antol 294- 295 Biiota, posjednik zemlje Lužan 208 Binković, Kata 64 Binšćić, Stanislav 275 Birćić, Matija 115 Birišović, Andrija 321 Birs, otac centuriona Likaja 280 Birt, Ivan 292 Birtić, Luka 134 Biskupović, Lovio 71 Bistrović, Ivan 326 Biškorović, Marijan 302 Bitiher, Josip 304 Bivalković, Juro 322 Bivočesić, Stjepan 324 Bižajac, Grgo 296 Bjeklić, Andrija 283 Bladić, Bemardin 211 Bladić, Mato 190 Blagić, Mijo 72 Blagoćević, Malia 117 Blašćević, Blaž 79 Blašćević, Franjo 1(X) Blašćević, Gašpar l(X) Blašćević, Ivan 100 Blašić, Ivan 265 Blašić, Mijo 48 Blažanović, Antun 264 Bkižanović, Ilija 73 Blažanović, Marin 41 Blažanović, Mijo 40 Bitižekić, Marko 71 Blažeković, Mijo 73 Blažen, Juro 311 Blažetić, Grgo 303 Blažetić, Ivan 304 Blažetić, Paval 307 BJaževica, Marija 288 Blažević, Andrija 228,268 Blažević, Anto 302 Blažević, Augustin, franjevac 95 Blažević, Blaž 189 Blažević, Franjo 98,279 Blažević, Grgo 220,306-308 Blažević, Ivan 131,228,259 Blažević, Jakov 259 Blažević, Josip 215 Blažević, Kata 279 Blažević, Luka 59 Bfcižević, Marija 131 Blažević, Marijan 302 Blažević, Marin 137 Blažević, Marko 104 Blažević, Martin 131,302 Bkižević, Matija 131 Blažević, Mato 61,283 Blažević, Miloš 182, Blažević, Nikola 131 Blažević, Pavao 154 Blažević, Petar 131 Blažević, Stjepan 228 Blažević, Šimo 131
Blažević, Toma 154 Blažić. Blaž 71 Blažić, Mato 247,292 Blažić, Petar 292 Blnžićević, Luka 307 Blažinica, Maigareta 282 Blažinović, Ivan 318 Blažinović, Marko 319 Blažiuović, Malija 318 Blažović, Josip 279 Bleskić, Tomo 211 Boblić, Nikola 318 Bodensteiu. Gustav 20-21,27,71,291 Bodov. plemić 317 Bogdanović, Ahraham 149 Bogdanović, Ana 42 Bogdanović, Auto 225 Bogdanović, Antun 160 Bogdanović, Blaž 275,327 Bogdanović, Franjo 48 Bogdanović, Ilija 42 Bogdanović, Ivan 149,160 Bogdanović, Jakov 283 Bogdanović, Luka 327 Bogdanović, Marija 205 Bogdanović, Marin 160,282 Bogdanović, Marko 88 Bogdanović, Martinić 327 Bogdanović, Matija 114 Bogdanović, Nikola 161,282 Bogdanović, Petar 203,258 Bogdanović, Peter 327 Bogdanović, Sekula 262 Bogdanović, Šimo 160 Bogdanović, Vinko 68 Bogdešić, Luka 308 Bogoiević, Tadia 68 Bogoiević, Vućina 67-68 Bogošović, Juro 218 Bohavešić, Matija 305 Boić, Marko 34 Bojanović, Ivan 291 Bojanovski, Ivo 189,270,287 Bokonić, Marko 64 Bokovica, Stepan 222 Bokumović, Franjo 247 Bokumović, Ivan 247 Bokunić, Anto 63 Bokunić, Tomo 64 Bokunićić, Anto 292 Bonić, Petar 202 Borčević, Stjepan, sin bana Borića 225-226, 229 Borčević v. Boričević Borekić, Grgo 279 Borevćić, Stepan 113 Borevkić, Bartol 115 Borevkić, Martin 115 Borevkić, Matija 115 Boričević, Benedikt229 Boričević, Berislav 281 Boričević, Marcel 229 Boričević, Mijo 229 Boričević, Toliša 239 Boričevići (Borićevići; Borčevići), pleme 35. 107, 112, 138, 231, 245, 257, 281 Borić, ban 225-226, 229,281 • Borić, Ivan 37 Borić, sin Borića 229,247 Borić, Stjepan 245 Borići, plemićka obitelj 231 Boronćis, Stoić 124 Borovac, Marko 200 Boravać, Marija 64
Boršić od Drežnika, Aleksandar 226,245 Boršić, Ivan 64 Borukćić, Mijo 215 Bosanac, Petar, franjevac 277 Bošanćić, Antun 154 Bosanec, Trifon 177 Bosanka, Iva 63 Bosanka, Marija 63 Bosantić, Marko 326 Bosavećević, Marko 297 Bosendorfer, Josip 13, 22, 33, 35,48, 5556, 58-59, 62, 65-66, 75, 93, 96, 106-107, 112, 132, 138, 141, 144-145, 160, 180, 189, 207-208, 211, 217, 221, 226, 240. 245-246, 248-249, 254, 260. 265, 270, 276, 296, 299-300, 305-306 Bosnak, Jovan 186 Bošanćić, Ilija 111 Bošanćić, Martin 111 Bošegović, Josip 265 Bošković, Đuro 139 Bošković, Luka 138 Bošković, Marin 110 Bošković, Martin 138-139 Bošković, Toma 139 Bošnjaćić, Bartol 34 Bošnjak, stanovnik Lađevca 176 Bošnjak, Antun 146,252,321 Bošnjak, Augustin 222 Bošnjak, Bartol 262 Bošnjak, Boćeta 88 Bošnjak, Cvio 142 Bošnjak, Ćavlan 105 Bošnjak, Dragić 165 Bošnjak, Dvoiko 124 Bošnjak, Ivan 64,164 Bošnjak, Jakov 146 Bošnjak, Jandro 165 Bošnjak, Josip 262 Bošnjak, Jovan 174 Bošnjak, Jovica 53 Bošnjak, Juro 308 Bošnjak, Kristof 240 Bošnjak, Luka 99,325 Bošnjak, Luko 277 Bošnjak, Marinko 176 Bošnjak, Matija 58,237 Bošnjak, Mato 75,251,277 Bošnjak, Mihalj 165 Bošnjak, Milio 81 Bošnjak, Mihoković 182 Bošnjak, Mijo 58,211 Bošnjak, Milovan 124,174 Bošnjak, Miter 124 Bošnjak, Nikola 308 Bošnjak, Nikula 164 Bošnjak, Ninko 124 Bošnjak, Pavel 165 Bošnjak, Petar 203,237,321 Bošnjak, Pridolje 88 Bošnjak, Radnicu 169 Bošnjak, Radoša 88 Bošnjak, Radošan 88 Bošnjak, Simo 176 Bošnjak, Sinvič 88 Bošnjak, Staniša 85 Bošnjak, Stoiak 88 Bošnjak, Stoić 222 Bošnjak, Toma 88 Bošnjak, Trivul 88 Bošnjak, Vida 165 Bošnjak, Vukolia 183 Bošnjak, Vukoman 124 Bošnjakov. Ilija 288
Bošnjaković, Ana Bošnjaković. Anto 283,3 i 7 Bošnjaković, Antun 279 Bošnjaković, Bartol 152,239 Bošnjaković, Bern arci in 207,239 Bošnjaković, Filip 229 Bošnjaković, Franjo 152 Bi.'išnjaković, Grgo 152 • Bošnjaković, Ilija 2,16 Bošnjaković, J van 35,64,161,279,297 Bošnjaković, Jakov 283 •Bošnjaković, Josip 35,77,245 Bošnjaković. Juro 151 Bošnjaković, Luka 151,237 Bošnjaković, Marin 133,192 Bošnjaković, Marko 151,207,279 Bošnjaković, Martin 211 Bošnjaković, Matija 245 Bošnjaković, Mijo 79,243 Bošnjaković, Nikolu 37 Bošnjaković, Petar 35 Bošnjaković, Ruža 198 •Bošnjaković, Stanislav 243 Bošnjaković, Stjepan 283 Bošnjaković, Tomo 151 Bozanjić, Juro.247 Božaković, Matija 140 Božaković, Šimo 140 Božanec, Božo 82 Božić, Antun 253 Božić, Franjo 279 Božić, Ivan 46,52.292 Božić, Jakov 47 Božić. Marko 215 Brabić, Nikolsi.213 Bradašević, Ivan 82 Bradašević, Mijo 82 Bradašević, Nikola 82 Bradić, Ivan 283 Bradić, Mijo 283 Bragićv. Dragić Branković, Juro 286 Brasnić, Josip 47 Brašenjić, Andrija 282 Brčinski, plemićka obitelj 249 Brekianović. Štipan 262 Brenćović, St.ep;uj 262 Brentić, Matija 270 Brentić, Petar 270 Biestić, Giga 294 Brkić, Ivan 247 Brkić, Luka 103 Brkić, Mijo 47 Brkovie,.losei'(Brlović. Jozet) 199-200 Bilić, Blaž 325 Brlić, Ilija 71 Brlić, Matija 71 Bilić, Pavao 71 Brlović v. Brković Brodac, Ivan 272 Brodlić, Grega 327 Brzić, Anto 41 Brzić, Grgo 39 Bubić, Pavao 321 Buckers, baran 63 Buckers, Marija Doroteja von 63 Bucković (Vućević), Jakob 195,197 • Buczynski, Alexander 34 Budaj (Budi), Adam, pukovnik 276 Budaković, Grgo 161 Budimir, posjednik Zdenaca 221 Budimlić, Lucija 63 Budin, Matija 299 Budinčević, Franjo 265
Cerić, Grgo 2i 1 Cerić, Marko 283 Cerlinović v. Ćerlcnović Cerljenković, Stjepan 66 Ceniički,Deže67 Cemički, piemićkaobiteij 65,144,322 Cernički, Stjepan 67 Cenrić, Toma 325 Cernik, Grgo 321 Cernojević, Martin 119 Cetinić, Nikola 304 CeLinić, Stjepan 304 Cetinić. Šimo 304 Cetković, Ilia 180 Cevišević. Mijo 296 Ciganij, Franjo 96 Ciganij, Juro % Ciganin, Nikola 107 Ciganović, Franjo 205 Ciganović, Luka 195 Cigerić, Tevo 118 Cigić, Juro 304 Cigić, Marin 266 Cigić, Petar 37 Cilić, Anto 154 Cimbra, Stjepan 306 Ciprianović, Bartol 102 Ciprić, Martin 72 Ciprić, Stanislav 72 Cišković, Pavao 230 Civiić, Marko 244 Colić, Anton 266 Colić, Đuro 266 Colić, Grga 266-267 Cović, Grgo 292 Crepulić, Marijan 48 Cilja, Ivan 73 Crljenović, Marko 44 Crijenović, Mijo 44 Crnčević, Bartol 35 Crnčević, Doroteja 35 CmČević, Matija 35 Cmdić, Andrić 325 Cmdić, Filak 325 . Cmdić, Matias 325 Crničić, Josip 189 Cmogagić, Nikola 218 Csanki, Dezso 13,33,35,48,52,55-56.58, 64-66, 96, 102, 107. 112, .138, 141, 144145, 160, 207-208, 211, 221, 226. 231. 240, 245-246. 249, 257, 260, 265, 276. 296, 299,305-306 Culek, Stoić 45 Buturac, Josip 22-23, 30, 32, 36, 49, 72, •GtiUindić, Mijo 245 74, 93, 152, 155, 160, 212, 217, 229, 249- CiiljeviĆ, Ivan 202 250, 253, 260, 300-301 Cunkić, Franjo 283 Buzaćević, Marian 1% Cunkić, Grgo.283 Buzadić, Filip 283 Cupić, Pila 75 Buzanović, Mato 282 Cupić, Petar 75 Buzatović, Mijo 188 Curić, Ilija 65 Buzov, Snježana 32 Curić, Josip 65 Curić, Luka 65 C Curić, Marko 65 Canoija, Anto 288 Curić, Matija 65 Caprara, Aenea,.general 19/60 •Curić, Stjepan 65 Caraffa di Stigliano, Ferdinand CarI grof 25,38 Cvetakuvić, osmanski gospodar Oriovca 214 Carević, Ivan 264 Cvetković, Boso 178 Carizović, spahija 99 Cvetković, Emerik, svećenik 36 Ceber, Andrija 245 Cvilić, Ivan 159 Cecić. Ilija 283 Cvilić, Tomo 159 Cegović, Ilia 46 CviovkvBlagoie 122 Celek, Miho 254 Cvišanin, Ilia 169 Celko (Čfelk), sin Boii6i 229,247 Cvitanić, Martin 46 Cemnćić, Mijo 245 Cvitanović, Anto 74 Budinić, Ivan 98 Budinić, Mijo 100 Budugia, Miiial 46 Buiadović, Guian 168 Buianović, Vucko 169 Buić, Mato 283 Buićević, Toma 243 Buiša, Nikola 119 Bukić, Matija 71 Bukovcić, Anton 61 Buković, Marin 311 Bukovuv.Ninko .168 Bukva, Luka 61 Bukvić, Franjo 106 Bukvić, Ivan 37 Bukvić, Marija ti 64 Bukvić, Marko 61 Bukvić, Mato 64 Bukvić, Mijo 37 Bukvić, Pavo 111 Bukvić, Petar 283 Bukvić, Tomo 292 Bulaković, Đu riš a 122-123 Bularić, Ilija 256 Buietić, Ostoia 135 Bumivćević, Mijo 286 Bunekić, Luka-159 •Bunievac, Ivan 82 Bunieveević, Nikola 247 Bunjevćević, Juro 282 Bunjvstc, Nikola 100 Burazorović.Mijo 73 Burdaiić, Pavao 159 Bureta, Stjepan 216 Buiretie, Franjo 216 •Burić, Andrija 144 Bunsazović, Joso (Josip) 252 .Buršić, Juro 64 Buršić, Malo 64 Buršić, .hi ro 143 Buršić, Matija 143 Burzelić, Ivan 247 Burzelić, Marko 247 Biireeiie, Martin 247 Bušadžić, Štipan 60 •Bušić, Filip] 56 Bušić, Jura 1.26 Bušić, Mijo 156 .Bušigia,. Filip. 126 Bušilović, Nikola 84 Bušljević. Matija 137 Butković 22 Butumović, Antun 71
Cvitić, Tomu 288 Cvitović, Grgo 244 Č
Čak, Nikola 150 Čak, Petar 150 Čak, plemićka obitel j 212 Čak, Stjepan 150 čakalić, Antun, franjevac 109 Čakaiić, Luka, franjevac 73 Ćakić, Stanko 186 Caklović, Pranja 327 Čakiović, Ivan 327 Čaklović, Mihalić 327 Čakmazović, Marko 92 čakmazović, Martin 92 Čakmazović, Matija 92 čakmazović v. Čakmazović Čakmazovići, obitelj 92 Čakmić, Pavao 265 čalić, Luka, franjevac 202 Čanćić, Ilija 279 Dmćić, Kata 279 Čanćić, Martin 279 Čanćić, Matija 279 Čanić, Ilija 276 čanić, Nikola 276 Čaušević, Toma 119 Čaverlić, Nikola 206 Čeh, Ladislav 56 Čeh, Petar 56 Čekutić, Luka,284 Čelebi, Evlija 28,61), 62,164,278,281 Čeleković, Marku 54 Čeleković, Mijo 54 čelepirović, Mijo 72 čelišković, Franjo95 Čelišković, Matija95 Čenić,.Marko 286 čeovićjvan 252 Čerljenović, Anto 264 Ćermošćanin, Blaž 199 Čićić, Grgo 275 Čičić, Marko 275 Čimić, Anto 284 Čimić, Franjo 284 Čimić, Ivan 284 Čimić, Luka 284 Čimić. Marko 2S4 Čimić, Matija 284 Činićić, Luka 284 Čkarćević, Tadija 284 čkarić,'Matija 284 Q>1ić, Marko 72 Čopo, Ivan 265 Cošić,Grgo 106 C'oši'ć, Ivan 34 Cošić, Juro 34 Čošić, Lovro 34 Ćošić, Mijo 106 Cošić, Pavao 42 Čović. Petar 251 Črošić, Ivan 2.86 Ćubrilović, Vasa 22 Ćukić, Andrija 77 Cukić, Ivan 77 6ikić. Marko 77 Čupič, Ilija 159 Čuprić. Juro 202 Ć
Ćahrajac, Andrija 119 Ćabro, Petar 288 Ćaglević, Ostoa (Gstoja) 178, ,180
Ćaić, Marko 322 Ćakalović, Mihal 56 Čakarić. Ivan 247 Ćakarović, Jela 218 Ćakfovac, Jerko 135 Caklović, Juro 137 Čaklović. Marko 137 Ćakrmiza, Toma 90 Cakmazović v. čakmicović Čakmazović, Marian 90 Čakmazović, Petar 90 Ćaldar, Anto 215 Gildar, Marijan 215 Ćaldar, Tomo 215 Ćaluković. Luka 283 Ćamić,Toma 133 Čanćić. Marin 279 Čanćić, Nikola 279 Čanić, Petar 155 Ćanšević, Ivan 119 Čaplović, Grga 231 Diinga, Matija 256 Ćatić, Nikola 195 Ćatlaić, Marko 64 ćaulak, Andrija 82 Cavšević, Nikola 247 Ćebić, Josip 156 Ćebić, Luka 324 Ćebić, Mijo. 324 Čelepirović, Blaž 72 Ćeliković, Franjo 256 Ćeliković, Grgo 247 Ćeliković, Ivan 247,256 -Ćeliković, iMatija247 Ćeliković,: Mijo .256 Ćeliković, Nikola 256 Ćeliković, udovica.256 Ćenan, Ivan 215 Cenić, Marko 286 C&peda, Marko 61 Ćcpić,Luka56 ćericnović (Cerlinović), Marko 42-43 Ćeilenović, Miho 43 -Česmi, Mato 64 Ćesiković, Matija 72 Ćesralović, Nikola 43 Ćešanović, Dobrovoj 178 Ćešić, Franjo 247 Ćešić, Josip 247 Ćetić, Lubuia 178 Ćevapović, Filip, franjevac 73 Ćevisović,.lvan 63 ćiaić, Franjo 324 Ćiaić, Mijo 324' Ćiće, Martin 47 Ćićić, Anton 46 Ćidoiović, Mato 63 Ćiganoshi, Jovan 85 Ćikardić, Franjo 160 Ćikardić, Luka 160 Ćikardić, Marko 160 ćiopković, Bernard 321 Ćiorkovič, Pnv;io 63 Ćipraković,.luro 131 Ćipraković,Marko 13J Ćipraković, Tomo 133 Ćiproković, Ivan 133 Ćiproković, Malija 133 Ćišmić, Juro 218 Ćivkeš, Nikola 220 Ćivković, Miliš« .166 Ćizmić, Marija 218 čizmić, Tomo 219 čmelćević, Nikola 72
Ćolić, Ivan 218 Ćolić, Juro 131,292 Ćolić, Luka 161 Ćolić, Marin 275 Ćoravić, Bartol 313 Ćorić, Josip 154 Ćorić, Stjepan 154 Ćosašević, Jun) 299 Ćosić, Juro 33 ćosić Marijan 66 Ćosić, Mihal 112 ćosić, Petar 33 Ćosić, Tomo 58 Ćošćić, Martin 144 Ćošić, Abralmm 286 Ćošić, llić 286 Ćošić, Ivan 286.303 Ćošić, Juro 283 Ćošić, Luka 68 Ćošić, Marko 286 'ćošić. Malo 299,319 .ĆoSić, Nikola 286 Ćošić, Stjepan 287 ćošić. Toma 129 Ćošlić, Marko 308 Ćović, Josip 292 Ćućusović, Stanislav 72 Ćuić, Antun 84 Ćuk, Juraj 148,150,208,21.2, 317 Ćukanćević, Marija 119 Ćtikarović, Stjepan 2J 9 Oiiković, Marko 167 •Ćupić, Martin 57 Ćupić, Mato 57 Ćupić, Mijo 57 Ćurćibašćić, Martin 283 čurćić, Juro. 153 Ćurćić, Kiitit 37 čurćić, Stjepan 156 Ćurdić, Filip 152 Ćurdić, Petar 152 Ćliriaković, Mato 63 ćurić, Ivan 68 ćurić, Nikola, franjcvac 109 Ćurić, Tadija 315 Ćustić, Bartol 36 ćutie, Fila 196 Ćutorašević, Ivan .256 Ćutuković Petar 283 ćuiurić, Marin 151 •Ćvorić,-Ilija 159 Ćvorić,Juro ,159 Ćvosić, Ivan 304 D Pabćević, Stepan 135 Dabić.Agata 283 Dabić, Marko 283 Dabretić, Tomo 299 Dabrišic, Marko 177 Dadiiiović-(Dadinević), Jakob 254-255 Daić. Ivan 74 Daimaćis, Vuia 168 Dakić, Cvio 85 Dakić, Jvan 72 Dakić, Mijo 72 •Dakić, Stepan 1% Dakotović, Mato 246 Dakotović, Tomo 246 Dalaković, Malija 24.7 Diimasitović,.Nikola 242 .Damiatiović, Boso 184 Damianović, Durac 88 Damianović, Mlađan 84^85
Dumiunović, Vinko 308 Damić, Marko 268 Damićević, i van 137 Damjunović, Marija, knez 326 Dunćović, Blaž 75 Dunkić, Matija 50 : Danković, Ivan 283 Danković, Marin 283 Danković, Matija 133 Danković, Šimo 134 Danković, Tadia 132 Danšević, Luka 203 Dapćević, Ilija 204 Dapćević, Ivan 137 Dapćević, Marin 204 Dapćević, Matija 204 Dardalić, Matija 106 Darumović, Franjo 283 Dašanćić. Juro 77 Dautović, Marijan 246 Davklović, Grubeša 141 Davidović, Ivan, franjevac 215 Davidović. Jakob 43 David ović. Jovan 88 Davidović, Jurac 185 Da vković, Mato 68 Davtović, Mato 242 De Bourgh (De Bourg, De Burgfr), potpukovnik, gradiški zapovjednik 62-63,68, 118, 145,180, 243, 295, 301,320, 323 De Marković, Stjepan 64 De Ried, pukovnik 1.50 De Stier, barun 291 Deaković, Andrija 215 Deuković, Auto 162 Dean, Juraj, podvinj.skižispnik 278 Deanović, Andrija 270 Deanović, David 171 Deanović, Ilija 270 Deanović, Ivan 270 Deanović, Josip 283 Debeljaković, Franjo 59 Dećić. Nikola 215 Dedović, Marian 43 Dedović, Mihai 251 Degmećić, Marijan 270 Dekanić, Ilia 157 Dekanić, Josip 156 Dekanić, Stjepan 156 Dekanovi«! Marko 213 Dekanović, Miho 212,214 Delić,.Magdalena 292 Delić, Marijan 218 Delić. Marko 152 Delić, Matija 152 Delić,Mijo 152 Delić, Nikola 218 Delić, Stjepan 152 Delić, Stjepan 291 Delićanović, Božo 165 Delijić, Marko 218 D.elolia, Tomo 220 Deluiković, Nikola 244 Demetrije od Orubice 73 Demiiić. Franjo'94 Deminac, plemićka obitelj 247 Demir. Petar 264 Demiravić, Mijo 264 Demur, Juraj, oriovnčki župnik 215 Denanović, Matija 149 Denić, Šinm 161 Depan, Grgo 308 Derćelić, Marko 56- 57 Deićeiić, Matija 57
Derćelić, Mato 55 Derćelić. Mijo 57 Derćelić, Vid57 „ Dereza, Stoić 81 Dergić, Tomo 143 Derkelić, Nikola 288 Derkelić,Tomo 288 Dennar, posjednik Zapolja 247 Dernić, Grgo 288 Desetnik, Todor 46 , Desislavići (Deževići, Desići, Dešići), plemićki rod 59, 226, 231,245,322 Dešlić, Mato 324 Dešo, unuk Berislava iz Dubovika 226 Dešpinović. Nikola 291 Detanić, Stjepan 292 Devegić, Marko 64 Dević, Ivan 72 Deževići v. t)esislavići Diak, Mati 262 Diaković, Anto 239 Diaković, Bartol 149 Diaković, Đuro .268 Diaković, Franjo 239 Diaković, Ivana 264 Diaković, Jakov 268 •Diaković, Josip 146 Diaković, Matija 109 Diaković, Mijo 275 Diaković, Nikola 229 DiitJii.ivić. Andria 272 Diauović, Augustin 1.33 Diai Kjvić, Marian 272 Điiisnić, Tomo 200 Diašo, Nikola 202 Didović, Šimo 35 Diedović, Adam 44 Diedović, Augustin 161 Diedović, Josip 161 Diedović, Juro 161 Diedović, Marin 161 Diedović, Marko 161 Diedović, Petar 44 Diedović, Stjepan 44 Diedović, Tomo 161 Diević. Ivan 309 Dievšić, Marko 272 Dikanović, Marko 42 Dikanović, Mijo 42 Dikanović. Petar 283 Dikiić. Tomo 283 Diklićić, Pavao 288 Dimčić, Juro 274 Dimčić. Marijan 274 Dimšić. Đuru 272 Dinkovićv. Dunković Dioklecijan, rimski car 280 Dirkoš, Matija, svećenik 73 Diviak, Matia 195 Divković, Matija, franjevac 30 Divolćić, Petar 324 D i voševac, Mari nn .312 Doberđalić, Ivan 264 Dobić, Ivu 58 Doboićić, Joso '112-113 Doboićić, Šimon 112 Doboićić v. Topolćić Doborćević, Bartol 115 Dohorćević, Marija .? 15 Doborćević, Mijo 115 Dobošović. Mijo 218 Dobrević, Radošan 124 Dobrić, Simon 178 •Dobriknvić, .Josip 1)9
DobriŠović, Marku« 165 Dobiošević, Ilia 124 Dobušić, Franjo 112 Dobušić, Marko 112 Dobušić, Martin 112 Dogoević, Ivan 321 Doić, Culića 178 Doićović, Radošan 88 Dokćić, Vućeta 2(X) Dokić, Stjepan 189 Dokušović, Franjo 296 Dokušović, Ivan 295- 296 Dokušović, Luka 296 Dokušović, Matija 296 Dolorac, Juro 232 Doma« košić, Mihai 38 Domankušić, Stjepan 268 Domazetović, Nikola 243 Domazetović, Petar 243 Domiunćić, Tomo 108 Domić, Dimiter 178 Dominćević (Dominćović), Miho 134-135 Domuz, Franjo 36 Domuzović, Ivan 37 Domuzović, Margareta 218 Domuzović, Mijo 36 Domuzović, Petar 36 'Donković, Fnmjo 149,, 295 Donković, Ivan 149 Dorćić, Martin 200 Dorentić, Matija 264 Dorić, Anto 252 Dorić, Ivan 253,274 •Dorić, Marian 272 Dorić, Marijan 274 Dorić, Marko 261 Đorić, Martin 271 Dorić, Mijo 274 Dorić, Stjepan 202 Dorić, Šimo 274 Doršić, Marian 301) Dosegović, Juro 152 Dašcn, Vid, dubovački župnik 228 Došlić, Andrija 154 Došlić, Luka 155 Došlić, Mijo 154-155 Došlić, Petar 155 Doštjić, Josip 66 Dragalević, Sekula 171 Dragalić, Franjo 238 Dragalić. Stjepan 219 Draganović, Kruiioslav 30, 35, 45, 49, 60, 71-73, 93. 108, 120, 140, 153, 155, 20L 208. 211-212. 227, 269, 271. 274. 276. 287, 300, 302 D ragaSev ić„ Stanko. 83 DrageŠević, Milovan 183 Dragić (Bragić), Anton 237-238 Dragićoviz, Milovan 184 Dragoiević, Vukadin 117 Dragojević, Antun 50 Dragojević, Luka 50 Dragojević, Tadija 264 Dragolović, Blaž 283 Dragolović, Radak 117 Dragomanović, Augustin 297 Dragomanović, Marijan 297 Dragomanović, Martin 297 Dragonović, Ilia 179 Dragosalović, Milovan 193 Dnigosavać, Vulimer 179 Đragoslović, Ivan 196 •Dragović. Josip 45 Dragović.Stipan 46
Dragović, Tatomir 121 Draguiović, Dobo KiS Đramić, Mijo 74 Drežanin, Ilija 82 Drežanin, Mato 82 Drežnički, Andrija 67,245 Drinić,-lita 46 Drinić, Vuica 46 Dripn, Petar 265 Droćić, Adam 152 Dmćić, Antun 152 Droćić, Franjo 152 Droćić, Marko 152 Drošić, Tomo 159 Dnimić, Martin 74 Ditbić, Ivan 283 Dubočanae, Marijan 211 Duboćanac, Tomo 211 Diiboćanec, Milio 209 Dubravac, Marko 264 Dudaš, Mato 82 Dugački, Bartol 312 Dugćilič Abraham 215 Dugalić, Iva 215 Dugalić, Ivan 247,324 Dugalić, Juro 59 Dugalić, Marku 324 Dugoiević. Ivan 320 •Dugonović,. J uro 60,62 Dnimović, Tadija 256 Dukanović, Nikola 66 Dukanović. Petar 66 Dukanović, Toma Dukić, Antun 324 Dukić, Filip 270 Dukić, •Marijan 324 Dukić, Mijo 74. 270 Dukić, Nikolu 261 Dukošević v. Bilešević ĐumenČić,Stjepan 202 Dumevčević, Mijo 102 Dumić, Grgo 208 Dunković (Dinkuvie). Marko I4S Dupić, Ivan 2 i 3 Du rak, Toma 235 Duvbabić, Josip 256 Durbabić, Juro 256 Durbabtc, Stjepan 256 Durmiš-beg brodski 194,236,259 Dvorković, Marko 133 DZ
Džnić, Božo 133 Džaić, Toma 133 Džaja, Srećko M. 18,19,32 Džarnbo, Jozo 20,23 Džamić, Mijo 134 Đ Đakić, Ivan 308 Dakić, Jakov 308 Đaldć, Javo 308 Đaković, Mijo 146 Đaković, Nikola 146 Đaković, Petar 146 Đanić, Juro 324 Đanić, Mijo 324 Đelatrovjć, Juro 36 Đeneckić, Milio 266 Đermić, Kata 259 Đipan, Mihal 61 Đis, Marian 6! Đokić. Franjo 199 Donvić, Mato 302
Dordcvić, Kukuin 142 Dukeš, Toma 119 Dukić, Anto 211 Đukić, Antun 256 Đukić, Božo 283 Đukić, Grgo 268 Đukić, Ivan 119,256 Đukić, Martin 268 Đukić, Matija 74,15! Đukić, Mijo 215 Đukić, Pavo 266 Đuns,lva218 Đuraković, Andrija 140 Đuraković, Ivan 138 Đuraković, Stjepan 298 Đuranac, Luka 119 Đuranac, Matija 119 •Bunmće-vić, Mato 302 Đuranović. Franjo 302 Đuranović, Josip 302 Đuranović, Marijan 302 Đuranović, Mato 302 Đurašanić, Luko 75' Đuiašanović, Matan 75 Đurčević, Marin 276 Đurčević, Pavao 324 Đmčković, Martin 321 Đurćević, Marko 324 Đurćić, Luka 50 Đurćić. Mijo 50 Đurđev, Branislav 16,18 Đurđević, Franjo Ml Đurđević, Ilija 268 Đurđević, Mato 133,319 Đurđević, Miat 326 Đurđević, Nikola 133 Đurđević, Pelar Hl Đurđević, Stanko 72 Đureković, Ivan 317 .Đ.ureković,. Mijo 3 j 7 Đurešović, Kata 279 Đuretić, Aleksandar 283 Đuretić, Grgo 283 Đuretić. Uraula 283 Đurgetić, Andrija 288 Đurgetić, Filip 288 Đurgetić, Marija 288 Đuričević, Bartol 270 Đurić Andrija 106 Đurić, Blaž 326 Đurić, Franji>74 Đurić, llia (Gruić, Ilija) 237-238 Đurić, Ivan 63,308 Đurić, Juro 34,308 Đurić, Lovro 34,74 Đurić, Luka 63 Đurić, Luko 25 i Đurić, Marko 34,144,279 Đurić, 'Martin 215,258 Đurić, Matija 34,96,215 Đurić, Malo 63,66 Đurić, Miha 261 Đuric, 'Mijo 63 Đurić, Nikola 261, 263 Đurić. Petar 69 Đurić, PetTonila 69 Đurić, Stjepan 74 Đurić. Toma 34,308 Đurić, Vuk 179 Đurićković, Đuro 270 Đurićković, Matija 270 Đurinac, Ivan 192 Đurinac, Marko 192 Đurinac, Matia 192
Đurinac. Matija 192 Đurinac. M nuncij 192 Đurinović, Jela 74 Đui.'ketić, Ivan 288 Đurković, Ana 225 Đurković, Franjo 137 Đurković, Kata 137 Đurković, Marija 283 Đurković, Marko 137 Đurković, Mijo 137 Đurković, Petar 270 Đurković, Stjepan 302 Đuroković, Anto 324 Đurošić, Matija 296 Đurović,-Andrija 119 Đurović. Luka 119 Đurović. Mato 118-119 E Ećimović, Bogasa 178 Egešić, Franjo 192 Ehemanić. Anto 283 Elbetović, Andrija 317 Elbetović, Anto 317 Elešovićylvan3l7 Eiizatoa, majka'kralja Ladislava IV, 150 Emajić, Mihovil 327 Emanović, Grgo 304 Emanović, Luka 304 Emanović, Marin 304 Emanović, Marko 193 Emanović, Mafija 194,304 Emanović, Mijo 304 Emerik (Mirko), ugarski kralj 214 •Endut, Matija 229 Engelšhofen,''barun 142 Brak, Lovro 264 Eruk, Marija 264 Erdegatić, Toma 212 .Erdody,. Nikolu,'ban 19 Erdddy, Šimun, zagrebački biskup 18 Erdić, Anto 292 Erđić, Nikola 292 Ergotić, Ivan 3-15 Ergotić, Jeronim 315 Ergotić, Josip 315 Ergotić, Juro 315 Ergotić, Marijan 315 Ergotić, Marico 315 •Ergotić, Martin 315 Ergotić, Matija 315 Ergotić, Mato 315 Ergotić, Mijo 315 Ergotić, Petar 315 Ergotić, Stjepan 315 Brpašić, Ana 215 •Erpa8ić,-.Miirtm215 Ervatić, Luka 292 Eivatini. Franjo 292 Eskerckić, Stoica 200 Bskei'ićić, Juro 309 Eskerićić, Malu 309 Esterhaži, Matija 72 Etilen IV...papa 28 Eugei i Sa vojski 19-21, 23, 281 -.282, .329 Evarić, Malija.215 Evarić. Tomo 215 Ežebić, Marko 283 F Fakić, Tomo 308 •Farković, Antun-64 Fclić, Marijan 302 Fenić, Mato 143
Ferdinand 1. Habsburški 16,67,246,248 Ferenćević, Mato 283 Ferenćević, Šimon 195 Ferenćović, Merga 169 Ferić Kobašanm, Antun 219 Ferić, Anto 42.218 Ferić. Antun 161 Ferić, Dorofea 305 Ferić, Franjo 98 Ferić, Grgo 310 Ferić, Ignacije 42 Ferić, Ilija 283,310 Ferić, Ivan 213 Ferić, Josip 161 Ferić, Klara 42 Ferić. Lovro 42, 161 Ferić. Luka 100 Ferić, Marin I(X) Ferić. Marko 42. 213 Ferić, Martin 42.215 Ferić. Matija 42. 100.161,304 Ferić, Mato 42.55.326 Ferić. Mijo 35.42. UK). 304 Ferić, Nikola 48, 143 Ferić, Šimon 209 Ferić. Tomo 100 Ferićevićv. Perićević Feijenčević, Mihovil 77 Ferkanić, Andrija 143 Fermedžin, Eusebije 22,277 Fernaćić. Juro 162 Fernaćić, Marin 162 Fernaćić, Marko 162 Fen laćić, Matija 162 Fernaćić, Pavao 162 Fernaćić, Šimo 162 Feršić,Šimo 219 Feršić, Toma 219 Fićković. Andrija 161 Fićković, Juro 161 Fićković, Marko 160 Figiirić, Tomo 292 Filu, otac posjednika Oriovca 212 Filanić. Ivan 268 Filaidić, Franjo 283 Filaidić, Ivan 275 Filaidić, Jeronim 275 Filaidić. Mijo 275 Filaidić, Pavao 275 Filaidić, Stjepan 275 Filukćić,Martin 300 Filaković, Martin 301 Filaković, Mato 34 Filčić, Grgo 211 Filčić, Matija 211 Fiiić, Bernard 216 Filić. Mato 283 1-ilić, Mijo 41,133 Fiiipović, Ana 154 Filipović, Blaž 247 Filipović, Filip M5 Filipović, Franjo 296, 315 Filipović, Grgo 72 Filipović, Ilia 294- 295 Filipović, Ivan 36,239 Filipović, Jakob (Jakov) 224, 324 Filipović, Josip 315 Filipović, Juro 154, 157.230 Filipović, Karlo 315 Fiiipović. Luka 73 Fiiipović, Marko .154,202,256,315 Filipović, Martin 44 Filipović, Matija 143 Filipović. Malo 82.143
Filipović, Mijo 154 Filipović, Nikola 133 Filipović, Pavo312 Filipović, Petar 66,313 Fiiipović, Stanko 154.315 Filipović, Stepo 313 Filišćić, Matoš 255 FiJković, Nikola, župnik u Klakarti 137 Filočević, Stjepan 268 Filjeković. Matija 134 Filjević, Franjo 292 Finišić. Matija 252 Firković, Marija 283 Fligić, Blaž 268 Fligić, Ivan 266 Fligić, Jakov 268 Fligić, Marin 268 Fogađić, Anto 265 Fogodić. Marin 283 Fontaković, Luka 143 ForkaŠević. Mijo 72 Fošimović, Matija 265 Frajakić, Matija 215 Frajakić, Petar 215 Frajnković, Gabrijel 268 Frajnković, Ivan 268 Frajnković, Ivan 268 Francuz., Mato 82 Franćević. Luka 319 Franćić, Grga 254 Franćić, Nikola 272 Franičević, Matija 109 Franić, Grgo 219 Franić, Ivan 220 Franić, Juro 142 Franić, Marijan 220 Franić, Martin 256 Franić, Matija 220 Franić, Mijo 220 Franić. Petar 69 Franišević, Luka 50 Fritnković. Matija 35 Fratijek, Marin 507 Franjetić, Marko 268 Franjetić, Mijo 268 Franjić, A?ito 107 Franjić, Ivan 156 Franjić. Mareareta 218 Franjić, Mato 65 Franjić, Nikola 275 Franjić, Petar 107 Franjić, Stjepan 119 Franjić, Tomo 107 Franjo iz Kostajnice, franjevac 228 Franjo Josip 285 Franjo Lašvanin, franjevac 36,264 Fratrović, Martin 58 Frić, Mato 144 Friedricii August 1.19 Frioska, Jakov 143 Frislavić, Stoian 183 Fugadić, Anto 52 Fugadić, Bktž 239 Fugadić, Franjo 52 Fugadić, Gabrijel 52 Fugadić, Grgo 52,239 Fugadić, Josip 239 Fugadić. Juro 239 Fugadić, Klara 239 Fugadić, Marin 52 Fugadić, Matija 52,239 Fugadić, Mijo 239 Fukol, Toma 312 Fuković, Luka 268
Fulanović, Franjo 300 Fulanović, Ivan 302 Fulanović, Martin 302 Fulanović, Mato 302 Fulanović, Petar 302 Fulanović, Tomo 302 Fulirović. Blaž 154 Fuiirović, Josip 252 Fulirović, Nikola 256 Funarić, Mato 326 Fuiiiitović, Jovan 174 Furić, Ivan 72 G Gabemvić, Ivan 291 Gaborjanovie, Andria 78 Gabrić, Marko 135 Gabrić, Martin 216 Gabrić, Petar 270 Gabrilović, Marko, franjevac 2(A Gabro, kaloeki nadbiskup 240 Gaćić, Andrija 137 Gaćić. Ivan 137 Gaćić, Mijo 137 Gadić, Anto 144 Gagešie, Josip 296 Gagulić, Matija 292 Gaić, Marin 204 Gaissruck. Franjo de, general 31 Gakić, Ivan 283 Gakić. Marko 82 Gakić, Pavao 283 Galamić.Tomo 50 Galavić. Nikola 110 Galediuović, Matija 291 Galić, Franjo 131 Galić, Ivan 74,131 Galić, Marijan 74 Galić, Malija 131 Galić, Mijo 276 Galinović, Stjepan 283 Gttlonić. Juro 50 Galovac, Mijo 202 Galović, Amboža 273 Galović, Andrija 160,234, 273 Galović, Antun 273 Galović. Bartol 273- 274 Galović. Đuro 274 Galović, Filip 160 Ga lović, Grgo 275 Galović, Ivan 110, 272-273, 275 Galović, Jakov 274 Galović, Juro 110 Galović, Marijan 273- 274 Galović. Martin 108 Galović, Matija 160 Galović, Miho 272 Galović, Mijo 275 Galović, Nikola 160 Galović, Pavao 274 Galović, Stanislav 276 Galović, Vinko 110 Galovića, Ivan 327 Galović-Marković, Nikola 274 Galubišić, Bartol 125 Garaćić, Tomo 283 Garaćić. Andrija 98 Garaćić, Ivan 98 Garaćić, Stanislav 98 Garčinčević, Martin 194 Garćetić. Martin 286 Garćetić, Pavao 287 Garćić, Niko 134 Gardić, Mijo 268
Garevčanin, Lovro 200 Gurgurević, Marija 283 Gargurović, Martin 283 Garšić, Luka 215 Gašić, Emerik 3! Gašić, Jvai) 265 Gašić, Jakov 262 Gašparević, Anto 212 Gašparović, Juro 212 Gavić, Andria H)3 Gavran, Jakob 262 Gavranović, Andrija 37, UX> Gavranović, Matija 74,1(X) Gavranović, Nikola 100 Gavrić, Marko 104,137 Gavrić, Toma 192 Gavrilovac, Matija 264 Gazdović, Fr.uijo 153 Gazdović. Luka 153 Gazdović, Nikola 153 Guzić, Ura 295 Gelekinac, Franjo 264 Gelekinac, Klara 264 Gelekinac, Matija 264 Gelimanović, Josip 72 Gelimanović, Marko 72 Gelimanović, Martin 72 Gelimanović. Mijo 72 Gemešec, Mato 132 Gemić, Marko 44 Genadij Škola ris. carigradski patrijarh 32 Georgiceov. Jurjević Gerba, Tomo 143 Gerbaćević, Vukašin 172 Gerćić. Mijo 292 Gerćić, Ivan 264 Gerćić, Jakov 252,264 Gerćić. Kata 264 Gerdanović, Mijo 292 Gerdić, Miška 58 Gerganić, Ivan 298 Gerganović, Bartol 315 Gerganović, Marija 315 Gerganović. Mato 315 Gergić, Ilija 304 . Gergić, Simon 262 Gergović, Mato 213 Gergurćić, Kuzman 254 Gergurić, Ilia 60 Gergurić, Marko 61 Gergurović, Mato 255 Gergurović, Stepan 254 Gergurović, l oma 254 Germanović, Milosav 121 Gianić, Mato 283,296 Giba v. Kyba od Kienstelda Gićić, Kata 292 Gićić, Tomo 291 Gigić, Ivan 154 Gikivić, Mato 305 Gilelići, plemićka obitelj 212 Gimonjćanin, Nikola 1% Ginković, Radosa 193 Gitiotak, Martin 220 Gipatović, Marijan 292 Gipanac, Karlo 143 Gipanac, Matija 143 Giš, Jakov 64 Giškorović, Mijo 302 Gizela, supruga Stjepnm 1.214 Glarašćević, Kala 283 Glasić. Blaž 277 Glasić, Miho 277 Glavaćević, Luka 309
Glavaćević, Tomo 309 Glavašević, Andmas 81 Glavašević, Anto 48 Glavašević, Franjo 309 Glavašević, Josip 247 Glavašević, Marijan 309 Glavašević, Matija 247 Glavćević, Ivan 309 Glavićan, Ilia 112 Glavićić, Luka 159 Glešić. Mato 6 i Glibtišević, Stoian 172 Glivetić, Grgo 157 Glivetić, Ivan 157 Glivetić, Juro 156 Glivetić, Luka 156 Giivetić. Tomo 156 Glogić. Marko 36.48. Glogovac, Mijo 317 Glunćević v. Lunćević Glunćević, Ivan 207 Gnjavić, Nikola 264 Gnjavić, Pet ronila 264 Godesanski, plemićka obitelj 65 Godić, Ivan 302 Godić, Mato 302 Godić, Stjepan 296 Godić. Šimo 302 Goleš, Anto 291 Goletić. Ivan 119 Golić, Bartol 37 Golubić, Blaž 145 Golubić, Mato 61 Gohibović, Martin 37 Gorjanski, plemićka obitelj 150,246,270,306 Gosdić, Blaž 298 Gosdić, Franjo 298 Gosdić, Miitija 298 Gospoćić, llijn 247 Gospoćić, Ivan 247 Gospoćić, Matija 247 Gostojćić, Mit to 196 Govran, Marija 206 Grabančević, Ivan 100 Grabrić, Augustin .159 Grabrić, Franjo 159, Grahovac, L.uka .152 Granić, Andrija 270 Granić, Anto 270 Grdanović, Boic221 Grdinovie, Petar 120 Greganin. Miho 266 Gregić, Stefan 190 Gregorić, Nikola 312 Gregorićević, Anto 315 Gregorićević, Josip 315 Gregorićević, Marin 315 Gregorićević, Mijo 315 Gregorićević, Nikola 315 Gregorićević, Petar315 Gregurević, Matija 276 Gregurić, Martin 64 Gregurić. Matija 74 Grešić, Pava! 255 Grgašević, Petar 34 Grgašević, Stjepan 34 Grgašević, Tomo 34 Grgetić, Josip 41 Grgetić, Marin 41 Grgić, Anastaziju 48 Grgić, Andrija 64,156 Grgić. Anto 35,48 Grgić. Filip 35 Grgić, Franjo 35
Grgić, Grgo 48,64 Grgić, Ilija 243 Grgić, Ivan 35,243 Grgić, Jakov 35 Grgić, Jura 0J3 Grgić, Juro 69,219 Grgić, Luka 46 Grgić, Manda 35 Grgić, Marin 156 Grgić. CVIartin 34 Grgić. Matija 35,50,74 Grgić, Miho 213 Grgić, Petar 35 Grgo iz Gradiške,franjevac 73 Grgur, franjevac, djelovao u Cenitku 63 Grgurević, Toma, župnik u novoj Kapeli 155 Grihahi, Iva« 244 Gribahi, Matija 244 Grićić, Pavao 259 Gridid Mijo 292 Grigorić, Ivan 144 Grigurić, Blaž 74 Grigurić, Ivan 74 Grigurić, Lovro 74 Grigurić, Parao 74 Grisvanović, Toma 235 Griušić, Marko 258 Grižić. Martin 283 Grković, Gabrijel 279 Grličić, Ivan, župnik u Đakovu 76 Gromić,Matija2l5 Grozić, Juro 276 Grozić, Mijo 283 Grubećiz, Vuk 174 Gruičić, Ivan 283 Gruić v. Đurić Gmić, Andrija 324 Gruić, Mato 324 Gruić, Mijo 292 Gruić, Vinko 204 Gruićić, Jania 193 Givićid Osfoiu 46 Gruin. Marko 312 Gubić, Luka 291 Gubjdan, Blaž 152 Gucić, Matija 283 Oućić, Mato 324 Gudović, Grgu 65 Gudović, Josip 65 Gudović, Marko 65 Guirković, Kata 283 Guirković, Magdalena 283 Guirković, Stanko 283 Guisirsicu, Margareta 283 Gumbar, Luka 283 Gurešević, Grgo 146 Gtirgulević, Blaž 20S Gurgulević, Stana 208 Gurgurević, Mijo 208 Gurgurević, Uišulft 208 Gušaković, Juro 146 GuŠterović, Andrija, franjevac 159 Guzanović. Josip 283 Guzanović, Malija 283 Gvozdenović, Kata 283 Gvozdenović, Vukela 183 H Habianović, Martin 157 Habjanović. Ivan 156 Habjanović, Malija 156 Habjanović, Mihail (Habianović. Milialj) 242 Huhshurgovci, dinastiju 218 Haćunović. Bartol 37
Haćanović, Matija 37 Hadrić, Luko 326 Hadrić, Simo 326 Hadrić, Šima 326 Hadrović, Blaž 318 Hadžibegić. Hamid 18 Haiđić, Matija 74 Hailler, I van J 43 Haim, Valentin 143 Haiiidravić, Vinko 255 Halavanić, Đuro 33 Halavanić, Mihovil 33 Tlaliević, Marian 56 Hamićić, Nikola 196 Hapcz, Georg25 Harambašić. Stoić 101 'Mare, Ivan 143 I-iarkešić. Paval 157 Markišić, Štipan 157 Harstić, Blaž 220 Hasan, brodski spahija 236 Hasan-beg.cemički 184-186 Hasan-beg(Hasan Baša) đakovački 327-328 Hatmazić, Martin 68 Mnzić.(Hašić), Martin 302-303 1-lećimović. stanovnik Rutkovca 121 Medeiviiiski (Hedetvai'i), Emerik 66 Hedeivarski fl-kdeivad), 66 • H.is kiu i-oglu,. Ali -paša 2,1 - 22 Hekmedžić, Mijo 140 Henpace, Augustin. župnik 212 Herbeistein, general 80.84.117, .120,122, .163 Herbotić, Peio313 Hercegović, Andrija 47 Hercegović, Tadija 47 Hercehovac, Martin 251 Hergotić, Andro 3 !1 Hergotić, Đuro 315 Hergotić, Luka 312 Hergović, Antun 161 Hergović, Burtoi 161 Hergović, Grgo 161 Hergović, Josip 161 Hemjić. Juro 262
Hrgotić, Franjo 315 Hrkić, Mijo 89 Hromćević, Radonja 165 1-Jjvnćanin, Andrija 50 Hivaćaiiiii, Petar 50 Hrvaćević, Mihal 252 Hrviićević,Šimo47 Huber. Franjo 288 Huglidović, Dragoslav 169 Hulić, Ivan 143 Hunić, Juro 302 Husaim-beg, gradiški zapovjednik J 58 Husarević, Marian 126 Husrev-heg 16,291 !
Ihraliim-heg brodski 238 lbrahim-pnša 20 Ibrišimović, Luka. franjevac 19,22-23 Ibrišinović..Matija 264 1 đaković, Anto 270 •Igimlović.llia 176 lgnatović, Rado.š 176 lgnatović, Tadia 176 Jkasjlliju, svećenik 95 Jinfiić, ivan 196 Jliikovuc, -Franju 315 •Ilakovac, llia 311 ilakovac, Ilija 315 Ilakovac, Jakov 315 Ilakovac, Juro 315 Ilakovac, Lovio 315 Ilakovac, Luko 313 .Ilakovac, Marin 315 ;Iiakcmtc,:Matan 312 Ikfcovac, Mijo 315 Ilakovac, Pavao 315 Ilakovac, Pavo 312 Ilakovac, Pelar.315 Ilakovac, Tomo 315 Ihirić, Ivan 48 flašinović, Antun 247 iliaković, lsak20(> •Ilitmić,-Đuro 221 Herpaća (Herpaća, Herpakać),Marko212, lliašić, Biaž 7*) 214 lliašić, Marko 79 Heipaćić, Josip 149 lliašević, Mijo 218 Hemisić, Nikola 213 Jliašević, Tomo 319. Hcivatović, Jakov 268 lliašić Marko 77 Hić, Ilija 283 lliašić, Matija 77 Hić. Marko 283 lliašić, Mijo 79 Hić, Mijo 283 lliašić, Petar 77 •Hildbiirghausen, Josip, princ2l,-63 lliašić, Tomo 78 I-Iolzleiter,Miljenko 212,250,281 llić, Dragošan 182 Horozović, Filip 38 llić, Lovro 137 Horvaćan.Anto 215 llić, Magda 137 Hoivaćan, Tomo 215 llić,Marko 262 Ho)vaćiinin,.Juro 252 llić, Mato 215 Flojvaćanin, Mijo 252 llić, Stjepan 137 .Horvaćanin. Stjepan 247 llić, Toma 135,137 Hoivnćanović. Malija 211 llićić, Andrija 279 J-iorvat, Rudoll" 143.274.282 Ilik, Ivan 144 Hoivat.de Litva. Damjan 246 Ilišević, Martin 74 Hoivat, Anto 264 Ilišić, Fila 78 Hoival, Josip, župi lik 159 Ilišić, Martin 78 Horvut, L.nvro 221 Iločki, plemićka obitelj 306 Hoivat, Milić 199 Imbrešak, Mijo215 Hoivat, Pavao 64 Imbrešković, Matija 109 Hoivat, Tomo 215 lmbrešković, Šimo 109 Horvatan, Juro 200 Imbrović,Augustin 42 Horvatović, Kuznia 26H Imbrović, Ivan 42 Horvatović, Mijo 128 Imbrović, Marko 42 Horvatović, Pavao 268 Imbrović, Mijo 42 Ho.ško, Emanuel 31-32 Imbrović, Petar 42
.Uivto
Imbrović, Stjepan 42 Imbrović, Tomo 42 Imriković, Franjo 108 Imriković, Simon 108 Imrović, Fiki 135 fndić, Prodan 180 Isaković, Stjepan 202 Istoković, Stjepan 283 Ivajlić, Nikola 292 Ivakić, Marko 40 Ivakić, Matija 244 Ivaković, Aulo 37 Ivaković, Stepan 325 Ivan od Drežnika 245 Ivan Poljićanin, franjevac 60 Ivan, svećenik 93 lvanagić, Juro 154 Ivauagić, Marko 256 lvanagić, Mato 256 lvanagić, Toma 256 Ivančić, Marijan 246 Ivanćcvić, Mial 190 Ivanćić. Ivan 304 Jvanćić, Jakov 283 Jvanćić, Stanislav 72 Ivandić, Pavao 264 Ivandžić, Anto 41 Ivatulžić, Marko 41 •Ivandžić, Pavo 4] Ivanešić, Ivan 74 Ivanešić. Marija 74 Ivanešić, Mijo 72 Ivanctić Ilija 286 Ivanić, Grgo 81 Ivanić,. Marko 283 Ivanićcvić, Stanko 294 Ivaniš Korvin 248 Ivanišević, Filip 296 Ivanišević. Ilija 142 Ivanišević, Ivan 246 Ivanišević. Jela 142 Ivanišević. Juro 142 Ivanišević, Marijan 42,296 Ivanišević, Marko 142,319 Ivanišević; Matija 152 Ivanišević, Mijo 296 Ivanišević, Stjepan 296 Ivanišević. Šimun 296 Ivauišić, Matija 96 Ivanković. Josip 159 Ivanković, Kata 159 Ivanković, Luka 159 Ivanković, Mijo 291 Jvariković.'Sivko 174 Ivanković, Stanko 169 Ivanogić, Marko 324 Ivanović, Andrija 324 Ivanović, Bartol, franjevac 218 Ivanović, Božo 67 Jvanović, Đuro 85 •Ivanović. llia 94,122 •Ivanović, Iliju 95 Ivanović, Ivan 122,143,324 Ivanović,.lakob 262 ivanović, Jerko 43 Ivanović, Javan 179 Ivanović, Juro 146 Ivanović, 1.u ka 82 Ivanović. Marko 101,262 Ivanović, Miho 262, 322 Ivanović, Mijo 89.95 Ivanović, Petar 241 Ivanović, Stanko 167 Ivanović, Simo 89
Ivanović, Tomo 78 Ivanović, Vinko 95 Ivašenić. Šimun 296 Jveić (Ivšić), Ivan 32(1 1 vuković. Ivan 247 Ivić, ivai! 192 Ivić, Josip 230 Ivić, Marko 255 Ivić, Matija 98 ivić, Mato 213 Ivić, Tomo 98 lvićić, Franjo 104 Ivićić, Ivan 144 lvićić, Luka 202 lvišić,. Franjo 2(K) Ivković, Anto 161 Ivković, Antun 161 Ivković, Grgo 161 Ivković, Ivan 161 Ivković, Juro 161 Ivković, Marin 308 Ivković. Miho 261 Ivković, Tomo, franjevac, biskup 30,73,93, 212, 271, 300, 302 Ivković, Vinko 308 Ivorljić. Juro 234 lvošić, Ivan 1.10 Ivošić, Mijo 110 fvšie v. Ivćić J Jabuković, Ivan 325 Jacfović, Andrija 283 Jadović, Tomo 283 .lagaćić, Luka 140 Jagedić, Marko 242 Jagnatović, Jovan 174 Jagochmović, Ivan 265 Jagodarović. Franjo 218 Jagoclarović. Ivan 218 Jagodić, Anu 69 Jagodić, Franjo 69 Jagodić, Marko 69 Jagodić, Matija 47 Jagodić, Mato 69 Jagodić, Tomo 69 Jalijapašić, Mehmed-beg 281 Jaić, Anto f54 Jaić, Josip 154 Jaić, Luka 154 Jaić, Nikola 154 Jakećić, Ivan 304 Jakećić, Juro 304 Jakećić, Matija 304 Jakećić, Mato 304 Jakećić, Pavao 304 Jakešević, Anto 243 Jakić, Antun 44 Jakić, Grgo 244 Jakić, Josip 244 Jakić, Jura 303 Jakić, Luka 74 Jakić, Marin 272 Jakić, Marko 247 Jakić, Mijo 59 Jakić, Nikola 59 Jakićanin, Andria 196 Jakirćević, Stanislav 72 Jakobanović, Filip 265 Jakobanović. Grgo 265 Jakobović, Josip 283 Jakobović, Marija 232 Jakobović. Mijo 279 Jakobović, Stjepan 299
Jakobović, Tadia 254-255 Jakobović, Vućko 165 Jakodarović, Matija 218 Jakodarović. Mato 218 Jakogaravić, Juro 218 Jakopović. Mato,franjevac95 Jakov iz Majdana,franjevac 73 Jakov Požežanin, franjevac 208 Jaković, Stiitumir 179 Jakovljević, Andrija 114 Jakovljević, Nikola 106 Jaksić, Josip 317 Jakuš (Jakušević), plemićka obitelj 33 Jun III. Sobjeski 19 .lančić. Petar 192,207 Jančula. Julije 20,32,59-60, 62-67,69-70, 73. 144, 180, 245-246, 248, 291-292. 301, 317, 321-322 Janćelić, Marin 268 Janćić, Ivan 190 Janćić, Petar 192 Janćik, brodski kapetan 108 Jandraković, Ivan 42-43 Jandraković, Jakob 44 Jandraković, Marko 43 Jandraković, Nikola 44 Jandrić, Ivan 38-39 Jandrić, Nikola 1 09 Janečić, Juro 194 Janečić. Luka 194 Janešić, Petar 192 Janetović, Obradin 171 Janić, Grga 313 Janišić, Šimo 94 Janković, Andrija 128 Janković, Anto 256 Janković, Bartol 283 Janković, Bernjak 127 Janković, Blaž 266 Janković, Filip 159 Janković. Franjo 159 Janković. Ilija 159,234 Janković, Ivan 64,234- 235 Janković, Ivan, franjevac 287 Janković, Juro 157,283 Janković, Luka 159 Janković, Martin 128,234,286 Janković, Matija 234,276 Janković, Mijo 234 Janković, Nikola 292 Janković, Petar 268,276 Janković, Petns 179 Janković, Sebastijan 283 Janković, Stepan 121 Janković, Šimo 234 Janković, Tadija 287 Janković, Toma 128 Janković, Tomo 64 Janković, Vućia 179 Janjić. Franjo 223 Jargić, Anto 275 Jargić, Matija 275 Jargić, Mijo 275 Jarić, Anto 283 Jarić (Jaharić). Augustin. franjevac 281 Jarić, Grgo 272 Jarić, Marko 283 Jarić, Stjepan 283 Jaridović, Jakob 193 Jarišić, .lakša 271-272 Jasprić, Martin.194 Jastrebović, Pavao 292 Jatović, Vit 166 Jednobrk, Ivan 131
Jednobrk, Petar 131 Jegetić, Jurko 118 r Jegović, Luka 45 Jela, udovica 319 Jelačić. Josip, ban 285 Jchtšuvić. Mato 61 Je lašević, Josip 143 Jelćić,Grgo 161 Jelćić. Jakov 161 Jelćić, Luka 256 Jelćić, Marin 161 Jelćić, Martin 161 Jelćić, Matija 161 Jelćinica, Marija 283 Jeleuić, Juliuu 23.93 Jelešić, Tudia 272 Jeiičić, Andriju, franjevac 202 Jelić, Andrija 305 Jelić. Grgo 44 Jelić. Ilija 89 Jelić. Ivan 207,264 Jelić, Jukša 43 Jelić, Josip 207 Jelić, Marko 44 Jelić, Martin 44,2S8,305 Jelić, Mato 242 Jelić, Mijo 286,305 Jelić, Nikola 219 Jelić, Pavao 219,287 Jelićević, Kata 283 Jelićić, Mato 283 Jeiinčić, Petronila 82 Jelinić, Andrija 146 Jelinić.Anto64 Jelinić, Franjo 146 Jelinić. Ivan 146 Jelinić, Matija 119 Jelinić. Mijo 119 Jelonćić, Josip 59 Jdošević, Petar 321 Jemrić, Juro 288 JeneŠević, Marin 190 Jenicenić požeški 225 Jenić, Luka 302 Jenizaim brodski 256 Jenizain požeški 228 Jerić, Andrija 212 Jerić, Juro 299 Jerić, Lovro 212 Jerićević, Joanit 45 Jerković, Franjo 111,283 Jerković, Ilija 11 i Jerković, Ivan 283 Jerković, Marija 252 Jerković, Marko 77,1U Jerković. Stepan 262 Jeršuljevič, Tomo 107 Jeskerica, Luka, franjevac 201 Ješaković, Bartol 192 Ješić,Juro 322 Jiljak, Tomo 215 Joanović, Pantelia 185 Jogutiović, Mato 64 Joković. Marko 207 Joković. Milak 178 Joldić, Franji.) 44 Jomanović, Vukoman 179 Jonović, David 179 Jorić. Blaž 273 Jorić, Đuro 274 Jorić, Franjo 229 Jorić. Grgo 273 Jorić. Ilija 273 Jorić, Jakov 229
Jorić, Marijan 273 Jorić, Marko 229 Jorić, Martin 274 Jorić, Matija 229 Jorić, Mijo 229,273 Jorić, Petar 246 Jorić, Tomo 274 Jorić, Živko 273 Jorunćić, Ivan 211 Jorunća, Tomo 211 Josepović, Stjepan 211 Jošić, Anto 34 Jošić, Antun 96 Jošić, Lovro 34 Jošić, Marko 302 Jošić, Šimo 35 Jošić, Toma 34 Josip 1.31 Josip il.,31, 143, 292 Josipović, Ivan 262 Josipa vić, Ju«) 65 Josipović, Stjepan 66 Josupović, Abraham 206 Jošavac, Juro 319 Jošić, Marko 98 Jovanac, Dimitar 126 Jovanković, Radovan 168 Jovanović, Andrija 189 Jovanović, Gruica 121 Jovunović, Ilia 174 Jovanović, Marko 179 Jovanović, Mihal 182 Jovanović, Staniša 83 Jovanović, Vuk 83 Jovašović, Marko 141 Jovičić, Petar 202 Jović, Jakov, franjevac 287 Jovićis, Jovan 168 Jovićis, Vuica 176 Jozanović, Mato 41 Jozepović, Nikola 319 Jozić, Anto 109 Jozić, Ivan 41 Jozić, Marko 34 Jozić, Matija 34,202 Jozić, Mihovil 34 Jozić, Nikola 115 Jozić, Toma 34 Jozićević, Ivan 41 Jozićević, Juiijana 41 Jugović, Ilija 72 Juha, velikaška obitelj 221 Julijevci 280 Junaković, Ivan 308 Junašević, Pavao,franjevac 248 Junašević,Toma 142 Junić, Ivan 143 Juraković, Miho 277 Juraković, Mijo 275 Juraković, Nikola 190 Jtiranćević, Nikola 302 Juranović, Ivan 73 Juranović, Marijan 292 Juranović, Stjepan 302 Juranović, Tomo 302 Jurasović, Juro 300 Juraševie, Grgo 222 Jurašinović, Ivan 157-158 Jurašinović, Stjepun 319 Jurčević, Marin 275 Jurdević, Nikola 72 Jure Brođanin, franjevac 278 Jureković, Mato 68 Jurenić, Matko 117
Jurešić, Blćiž205 Juretić, Ivan 264 Juretić, Marko 195 Juretić, Nikola 1(K) Juretić, Petar 264 Jurić, Andrija 202 Jurić, Blaž 144 Jurić, Franjo 74 Jurić, Ilija 264 Jurić, Ivan 196,212 Jurić, Jakov 253 Jurić, Jeronim 264 Jurić, Luka 306 Jurić, Marko 188 Jurić, Martin 307 Jurić, Mato 307 Jurić, Mijo 188 Jurić, Nikola 188,264 Jurić, Petar 247 Jurićić, Filip 318 Jurićić, Franjo 318 Jurićić, Martin 318 Jurićić, Matija 318 Jurićić, Nikola 318 > Juriević, Ivan 311,313 Jurinac, Boso 190 Jurinac, Marian 190 Jurinac, Miat 190 Jurišević, Jovan 262 J mišić, Ilija 246 Jurišić, Luka 218 Jurišić, Marko 159 Jurišić, Martin 162,283 Jurišić, Mato 119 Jurišić, Nikola 292 Jurišić, Pavao 159 Jurišković, Galo 1-08 Jutjević, Atanazije (Georgiceo) 59,281 Jurjević, Jakov 37 Jurjević, Tomo 251 Jurkinović, Franjo 203 Jurković, Ana 207 Jurković, Filip 134-135 Jurković, Ivan 270 Jurković, Mato 65 Jurković, Tadia 68 Jum od Kaptola, franjevac 277 Jusbašić, Ilia 125 K Kabaković, Ilija 218 Kablević, Juro 146 Kablević, Nikola 146 Kacijaner, Ivan 16 Kaćić, Stjepan 283 Kadić, Ivan 125 Kadić, Juro 315 Kadić, Lovro 128 Kadić, Marijan 128 Kadić, Petar 115 Kadić, Šimo 128 Kadić, Tomo 126 Kaić, Grgo 73 Kainović, Ilija 304 Kaladžović, Jovan 168 Kalaiđić, Franjo 154 Kalaiđić, Grgo 154 Kalaiđić, Tomo 182 Kalb, Andrija 143 Kalešević, Mato 77 Kalešević, Mijo 77 Kališanović, Franjo 318 Kalović, Marko 159 Kalović, Matija 159
Kuiunić, Franjo 200 Kamberović, Petar 218 Kamberović, Stjepan 219 Kamić, Matija 216 Kamišćević, Simun 92 Kamišia, Pavui 90 Kandukžia v. Sandukćia Kanković, Anto 256 Kanković, Bernard 256 Kaparović, Franjo 283 Kapetanović, Stjepan 64 Kapetanović, Zahariu 82 Kapić, Anto 143 Kapraljević, Mijo 265 Kapriišić (Koprivćić), Luka 101 Kurac, Mihal 117 Karagić, Ivan 268 Karaguizović, Petar 283 KarakaŠić, Anto 317 Kuruković, Mato 317 Karalić, Andrija 288 Karalić, Anto 33 Karamović, Martin 36 Kant-Mustafa 19 Knrapanćić, Ivan 304 Karapanćić, Marko 304 Karaš, Ivan i 17 Karasangi, Mato 126 Karasović, Josip 74 Karasović, Mijo 74 Karavidović, Luka 128 Karavidović, Šimo 128 Karazović, Karlo 283 KarČević, Matija 270 Kargić, Mato 268 Karić, Marko 213 Karić, Miho 213 Karković, Marko 254 Karlić, Filip 237 Karlić, Franjo 236-237 Karlo VI. 31 Kannešević, Matija 256 Kannić, Tomo 279 Karošević, Bartol 292 Karvolić, Tomo 283 Kasapović, Anto 159 Kasapović, Grgo 53 Kasapović, Ivan 229 Kasapović, Jakob 53 Kasapović, Juro 54,159 Kiisapović, Lovak53 Kiisapović, Marijan 229 Kasapović, Marin 54 Kasapović, Marko 159 Kasapović. Pavao 54 Kasapović, Toma 54 Kasekić, Martin 304 Kašalović, Ana 283 Kašalović, Anto 283 Kašalović, Marin 283 Kašapović, Luka 50 Kašić, Bartol 283 Kašić, Bartol, franjevac 63 Kašić, Jakov 302 Kataić, Juro 279 Katalinović, Martin 74 Katunu, Filip 222 Kutanić, Mijo 218 Katarina, kći Mihajlu Vajde (Zapoijskog)305 Katarina, supruga Andrije Liberala de Reštaroc 246 Katarina, udovica 319 Katavić, Anto 140 Katavić, Matija 256
Katavić, Mijo 279 Katećić, Ivan 154 Katenić, Nikola 292 Katičić Blažev, Grgi) 89 Katić, Anto 139 Katić. Blaž 89 Katić, Filip 320 Katić, Ivan 140 Katić, Jela 143 Katić, Josip 223 Katić. Juraj 18 Katid Luka 139 Katić, Marko 139 Katić, Martin 139 Katić, Petar 218 Katić, Toma 139 Katićić, Ivan 143 Katićić, Jakov 89 Katičić, Malo 143 Katićić, Mijo 89 Katićić. Pavao 89 Kaurunović, Malija 152 Kavcdžić, Kata 98 Kazančić. Mijo 109 Kazapović, Matija 304 Kuzić, Mijo 149 Keearac, Ivan 320 Keglević, Petar 66,164 Kelaković, Blaž 159 Kelaković, Grgo 159 Kelaković, Josip 159 Kelaković, Luka 159 Kelaković, Tomo 159 Kelemović, Augustin 256 Kelemović, Grgo'256 Kelemović, Luka 256 Kelešić, Nikola 153,292 Kelić, Gigsi 75 Keiić, Luka 48 Kelić, Marko 75 Kelpić, Ivan 143 Kemzizović, Franjo 43 Kerćelićić, Katu 283 Kerdić, Matija 72 Kereković, Grgu 219 Kereković, Ilija 220 Kereković, Martin 219 Kereković, Nikola 219 Kereković, Pavao 219 Keremanović, Pavao 159 Kerepćić, Blaž 161 Kerepćić, Ivan 161 Kerepćić, Pavao 161 Kerepćić, Tomo 161 Keniić, Vid 149 Kernjaković, Grgo 192 Kernjaković. Josip 100 Kernjaković, Mijo 100 Kerstanac, Mato i !9 Kerstanac, Pavao 119 Kervošlić. Tomo 283 Kešerić, Miho 157 145Kesfler, Ernest. povjerenik 69. 100, 303, 146, 194, 204, 243. 295-296. 301, 308, 320-321. 323 Kešerić, Andrija 159 Kešerić, Grgo 159 Kešerić, Ivan 157 Kešerić, Marko 159 Kešerić, Martin 159 Kešerić, Malija 48,159 Kešerić, Mato 157 Kešerić, Mihat 157 Kešerić, Mijo 159
Kešerić. Petar 159 Kešerić. Stanko 159 Kešerić, Stjepan 159 Kešević, Marko 157 Kešić, Luić 178 Kešić, Mikša 177,180 Kešić, Simun 177,180 Kevanović, Milinko 179 Keverović, Andrija 57 Keverović, Marian 56 Keverović. Martin 57 Kević. Juro 291 Kicević, Ilija 47 Kicević, Manda 47 Kicević, Petar 47 Kićić, Ivan 324 Kikić, Lovro 292 Kikić. Mijo 292 Kikić, Nikola 292 Kilian, Adam 143 Kirezović, llia 45 Kišić, Anto 59 Kilanović, Ivan 264 Kivšić, Paval 68 Klabić, Lukać326 Klaćić, Ivan 61 Kladarić, Blaž 309,313 Kladarić, Franjo 235 Kladarić, Grgo 309 Kladarić, Ivan 237 Kladarić, Josip 309 Kladarić, Juro 309,313 Kladarić, Luko 312 Kladarić, Marian 313 Kladarić, Marijan 309 Kladarić, Mato 309 Kladarić, Mijo 309 Kladarić, Tomo 309 KJadić, Jeronim J28 Kinin, Matian 326 Klaic, Petar, vojvodu 86 Klaić, Anto 143 Klaić. Ilija 143 Klaić, Ivan 143 Klaić, Marko 292 Klaić, Milin 179 Klaić, Nikola 119 Klaić, Petar 169 Klaić, Vjekoslav 16,245,248 Klainović, Mijo 232 Klancz, Ferdinand 143 Klarić, Ivan 47,74,297 Klarić, Lucija 253 Klarić, Luka 144 Klarić, Matija 218 Klarić. Nikola 47,297 Klarić, Petar 47 Klarić. Stjepan 104 Klarić, Vid 72 Klarić, vojvoda 118 Klasnić, Marko 74 Klaso, Mijo 219 Klavić, Nikola 119 Klement, Franjo 143 Klemović, Marinko 254 Klenić(Knemidžić), Miladin 169 Kiešić, Anto 29 ( Kliahić, Nikola 327 Klićić, Antun 256 Klićić, Franjo 256 Klićić, Mijo 143 Klikić, Ivan 61,143 Klikić, Juro 143 Klikić, Mijo 143
Klindić. Anto 308 Kling. Ivan 64 Klipan, Marko 44 Klokoćić, Pavao J56 Klukić. Filip 156 Kljuić, Tomo 96 Knemidžić v. Klenič Knemiđić, Maksin 176 Knemiđić, Miladin 176 Knentuvić. Ilija 218 Knez, Dragolo 123 Knez. Srđan 85 Knežević, Andrija 161 Knežević, Antun 59 Knežević, Grgo 161 Knežević, Ivan 94 Knežević, Jovan 85 Knežević, Juro 59 Knežević, Krištić 261 Knežević, Martin 59,304 Knežević. Matija 161 Knežević, Mato 203 Knežević. Mijo 321 Knežević, Nikola 59 Knežević, Petar 59 Knežević, Peter 85 Knežević, Stanislav 59 Knežević, Stjepan 59 Knežević, Šimo 74 Knežević, Tomo 161 Knežević, Troša 85 Knezović, Benak 327 Knezović, Luko 327 Knezović, Pavo 327 Knezović, Tomo 303 Knezović, Vuica 209 Knežević, Antun 237,268 Knežević. Franjo 297 Knežević, Grgo 111,247 Knežević, Ivan 265 Knežević. Josip 297 Knežević, Luka 50,297 Knežević, Matija 50,297 Knežević. Mihovil 328 Knežević, Mijo 268 Knežević. Nikola 229 Knežević, Šimo 128 Knežević, Tomo 297 Knežić, Ilija 292 Kobašić, Tadija 34 Kobić, Božo 230 Koceljević, Ivan 264. Koceljcvić, Jakov 264 Koceljević, Mato 264 Kociašević, Filip 299 .Kočiaćević, Ilija 2II Koćiiišević, Ilija 216 Koćić, Magdalena 292 Koćić, Stjepan 74 Kndić, Andrija 128 Kodić, Franjo 128 Kodiić, Bartol 128 Kodiić, Blaž 128 Kodiić, Juro 128 Kodiić, Marko 128 Kodiić, Mijo 128 Kodiić, Petar 128 Koganović, Šimo 126 Koić, Grgo 105 Koić, Mato 107 Kojanović, Antun 159 Kojanović, Blaž 159 Kojanović, Pavao 159 Kojič, Martin 106
Kokanović, Andrija 128 Kokanović. Antun 64 Kokanović, Bartol 288 Kokanović, Blaž 128 Kokanović, Filip 125 Kokanović, Grgo 55,128 Kokanović, Ivan 128 Kokanović, Juro 128 Kokanović, Marijan 128 Kokanović, Marko 128 Kokanović, Martin 55 Kokanović, Mato 55 Kokanović, Mijo 319 Kokanović, Nikola 126 Kokanović, Vinko 128 Kokoilja, Ilija 265 Kolaćiz, Tomo 182 Kolaković, Franjo 217 Kolare vić, .Marijan 288 Kolaiević. Mijo 288 Kolarić, Jačim 174 Kolarić, Juraj 148, 150,154-155, 159,162 Ivolarić, Mijo 286 Kolciu, Viđak 255 Kolesarić, Antun 44,162 :Kolesarić, Jvuii ,162 Kolesarić, Josip 215 Kolesarić, Juro 215 Kolesiirić, Martin 2J2 Kolesarić, Matija 44 :Kolesarić, Mijo 252 Kolesarić, Tomo 78 Kolesarić, Vinko 303 Kolešavić, Marko 43 Kolešar, Mato 119 Kolesarić, Ilija 79 Kolešavić, Andrija 205 Kolešavić, Stjepan 205 Kolić, Blaž 318 Koiic, Josip 131 Kolić, Manda 34 Kolić. Marko 256 Kolić, Mato 34 ' Kolić, Nikola 92 Kolić, Stjepan 268 Kolić, Tadija 268 Kolonić, Leopoid, kardinal 24,31 Kolundžić, Ilija 161 •Kolundić, Mijo 218 Kolunđić, Petar, kapetan 218 Kolutović, Božo 259 Komarićić, Marko 72 Komaroš, Nikola 191) Komnšković, Stanoe 122 Komnzlić,Marko 44 Komazlić,.Stjepan 44 -Kombović, Bonaventura 44 'Kombović, Franjo 44 Kombović,. Josip 44 Kombović, Marko 44 Komhiwić, Petar 44 Komendatović, Petar 48 Komešarević, Pavao 287 Komić, Anto 223 Komić, Franjo 223 Komić, Mijo 324 Komlanović, Laz« 183 Komienović, Vuica 178 Kondić, Ivan 292 Koninić, Anto 292 Konstantin Porfirogenet 280 Kopćić, Marko 37 Kopić, Ivan 207 Kopić, Marko 207
Kopić, Mijo 207 Kopić, Obrad 179 Kopić, Stjepan 283 Kopilićić, Marko 102 Kopilićić, Mijo 102 Kopio, Stepan 46 Kopo, Nikola 255 .Koporšić, Anto 50 Koporšić, Antun 50 Koporšić, Blaž 50 Koporšić, Marijan 50 Koporšić. Marko 50 Koporšić, Matija 50 •Koporšić, Mijo 50 Koporšić, Šimo 50 Koprina, Đurka 272 Koprivćević, Luka 283 Koprivćević, Juro 283 Koprivćević, Tomo 283 Kopri veićv, Kapriršić Koračić, Andrija 82 Korakaš, Ivan 317 Korenčić, Mirko 34.35, 37, 41-42,45, 47, 49-51,.53, 55. 57. 59. 64-67, 69-70, 72, 74. 76-80, 82-84, 87. 89, 92, '96, '98, 1:00, 102, 104, 107. 110-111, 1.14-116, 120, 122124. 128, 132, 134, 137, 140, 142. 144, 147, 150-156, 160-1:63, 1:67, 170-171, 173, 175-177, 181, 183, -185-189, 192, 195, 198-199, 202, 205-208, 211-212, 215-2:7, 219-220, -223, -225-226, 229230, 233-234, 237, 239, 241, 244-251, 253, 257, 259-260, .265, 269, .27:1, 274, 276, 287-290, 293,294, 296,300, 302, 305 306, 308. 310-311, 3*6. 318-319, .322. .324, .326,328 Koreiuć, Blaž 96-97 Korić,:?uro72 Kornjaković, Marian .315 i
Kovaćević, Agata 279 Kovaćević, Andrija 119, 192 Kovaćević, Anto 243,304 Kovaćević. Augustin 143 Kovaćević, Bartol 247,299 Kovaćević, Bernard 204 Kovaćević, Blaž 247 Kovaćević, Bono2I8 Kovaćević. Božo 50 Kovaćević. Franjo 159,202,213 Kovaćević, Gavrilo 178 Kovaćević, Grgo 66,149,312,315 Kovaćević, Ignjac. 178 Kovaćević. Ilija 315 Kovaćević, Ivan 43, .74, ,144,188,,215,226 Kovaćević, Jakov 270,315 Kovaćević,, Josip 44,215,283,315 Kovaćević.,Juro 63, 72. 74, 159. 207, 304, ,315 Kovaćević, Kata 279 Kovaćević, Lovro 315 Kovaćević, Luka 159,304,317 Kovaćević, Muriun 67,311 Kovaćević,,Marija 2(W •Kovaćević, Marin 268 Kovaćević, Marko 44.. 192,215. 283 •Kovaćević, Mariju 188,313,322-323 Kovaćević, Matija 133,233, 315 •Kovaćević, Mato 92,196,319 Kovaćević. Mijo 392,319 Kovaćević, Nikola 105,188,.268,304,312 Kovaćević, Pavao 63 Kovaćević, Petar 44,.262 " Kovaćević. Radosa 178 Kovaćević, Stjepan 47,66,279 Kovaćević, Šimo 149 Kovaćević, Tomo 149,315,318 Kovaćić, Anto 167 Kovaćić, Franjo 318 Kovaćić, Ivan 320 Kovaćić, Juro 300-301 Kovaćić. Marian 277 Kovaćić, Mato 283 Kovaćić. Mijo 82 Kovaćić, Stjepan 308 Kovačović, Juraj 169 Kovaćović, Vukolia 176 Kovaišing, Marko 265 Ković, Vućeta 123 Kovinćević, Marko 195 'Kozarić, Nikola 283 iKcrcloder, Matija 152 •Kraiaćis, Gr{?>85 Kraiaćis, Jovo 85 Kraiašić, Mato 81 Kraićić, Ana 283 •Krniković, Matija 259 Kraiković, Malo 259 Krainović, Franjo 279 Jžrajačić, Mihal 49 Krajačić, 'J'omaŠ 49 Krajačić, Andrija 82 Krajaćić, Ivan 89 Krajaćić, Stjepan 216 Krajnović, Andrija 279 Krajnović,'Marko 279 .Kralić, Filip 321 Kralić. Josip 321 Kralić, Mato 321 Kraljec, Jakov 320 •Kraljević, Bartol 283 Kraljević, Franjo 283 Kraljević, Lucija283 Kraljević, Pavao 299
Kmmatić, Filip 302 Kramarić, Juro 302 Kramarić, Martin 302 Kramarić, Mato 302 Kramarić, Pavao 302 Kramarić, Petar 302 Kramarić, Stanko 300 Kramarić, Stjepan 302 Kranćević, Grgo 206 Kranćević, Lucija 206 Kraniješević, Kata 212 Kravlić, Jakob 320 Krecić, Bartol 37 Krećinović, Anto 41 Krepćić,Petar3l2 Kreševac, Petar 202 Kreševljaković, Hamdija 18, 91,101, 106, 217 Krisano, Stepan 254 Kristanović, Josip 77 Kristanović, Juro 77 Kristanović, Vinko TJ Kristićević, Toma 261 Kristofor, posjednik Slatinika 226 Krištić, Juro 220 Krištić, Marko 220 Krištić, Nikola 292 Krištić, Stanislav 220 Krištić, Stjepan 220 Krišto, Anto 265 Kriven ovfca, Marija 291 Križanović, Josip 256 Križanović, Juro 229 Križanović, Marko 256 Križanović, Mijo 256 Križanović, Petar 256 Križić, Marijan 154 Križić, Vinko 154 Krnjaković, Blaž 326 Kruarović, Josip 115 Kruhek, Milan 34 Kružić, Mate 303 Kucibradić, Maroš 45 Kucibradović, Miho 45 Kucuković, Miho 322 Kućebradić, Martin 47 Kućebradić, Nikola 47 Kuhavićić, Luka 37 Kuiunduvić, Simon 254 Kujunčić, Juro 202 Kujundžić, Ivan 37 Kujundžić, Kata 36 Kujundić, Petar 218 Kukanović; Marin 61 Kukić, Ivan 292 Kukić, Mato 291 Kukol, Mato 305 Kuku, Tomo 283 Kuletić, Juro 118 Kulić, Juro 105 Kulić, Martin 69 Kuloilović, Andrija, franjevac 159 Kulimčić, Grgo 324 Kulundžić, Nikola 283 KuJundić, Ivan 319 Kumbnvić, Andre 43 Kumbejac, Miho 43 Kumbović, Lukas 43 Kundakšić, Ivan 94 Kuničić, Ivan 107 Kunić, Ivan 63 Kunićić, Juro 107 Kuparović, Anto 283 Kuparović, Martin 283
Kuraćević, Ilija (llia) 252 Kurić, Ivan 167 Kutjakirvić, Petar 64 Kurkutič, Petar 190 Kurkutović, Andrija 192 Kurkutović, Marko 192 Kurkutović, Martin 192 Kurkutović, Matija 192 Kurkutović, Mijo 192 Kuruc, Pavo 228 Kuruković, Mato 283 Kuruković, Mijo 283 Kusić, Josip 36 Kustura, Andro 46 Kušnjaća, Martin 192 Kušovac, Stjepan 243 Kutnjak, Ivan 61), 62 Kuznić, Matija 216 Kvaić, Ivan 247 Kvaić, Martin 247 Kvakić, Ivan 247 Kyba (Giba) od Kienstelda, lohann Ferdinand barun 26,39,43,46,53,56,91, 94, 97, 99, 101, 103, 105,108-109, 113114, 126, 130, 132, 135-136, 138, 149, 158,191, 193, 197, 200, 203, 209, 214, 222-225,227-228, 231 -232,235-236,238, 240-241, 251-252, 255, 258, 263, 267268, 272-273, 277-278, 282, 303, 307, 313-314
Lasunović, Juro 74 Lašić, Šimo 302 Latić, Ilija 292 Latinović, Lovio 292 Latrić, Tomo 144 Lauranović, Milak 171 Laurović, Ignacije 143 Lazarić, Pavao 156 Lazarović, Marijan 318 Lazić, Antun 234 Lazić, Grgo 234 Lazić, Tomo 234 Lazić, Vid 247 Lazović, Marko 306-307 Lazović, Martin 306-307 Lečević. Šimo 114 Legimić, Anto 143 Lehević, Blaž 134-135 Lehović, Franjo 130 Lehović, Vinko 130 Leinjak, Ivan 74 Lekić,Anto 154 Lekić, Jakov 324 Lekić, Juro 324 Lekić, Mihal 322-323 Lekić, Pavao 154 Lelienćić, Pava 200 Lemcšić, Ivan 133 Lemešić, Pavao 133 Lemić, Petar 64 Leopold 1. 19,31 Leović, Andrija 131 L Leović, Anto 137 Labavić, Anto 151 Leović, Franjo 131 Labavić, Ivan 151 Leović, Grgo 131 Labavić, Juro 151 Leović, Josip 137 Labavić, Marin 151 Leović, Marija 283 Labavić, Stjepan 151 Leović, Mijo 131 Laci, Matan 112 Leović, Stjepan 137 Lacković, Filip 92 Leović, Šimo 131 Lacković, Ilija 92 Leović, Tomu 131 Lacković, Joso 90 Leskovac, Mijo 283 Lacković, Luko 90 Lešić, Lovak 126 Lncmović, Petar 47 Leta,'Pavo 61 Laćić, Luka 114 Letić, Antun 308 Laćić, Matija 114 Letić, Ivan 298 Ludić, Nikola 179 Levaković, Juro 323 Ladislav IV., hivatsko-ugarski kralj 150 Levaković, Martin 324 Ladislav, posjednik Podvinja 276 Levordić, Mato 1 !7 Ladišan, Janko 88 Lićić, Ivan 284 Ladžakanović, Franjo 284 Likaj,Biišovsiri280 Laitner, Jakov 143 Likić, Radoica 177 Lakačić, Ivan 218 Likić, Radoić 164 Lakatoš, Juro 322 Lt'kić, Vinko 156 Lakendia, Franjo 146 Lipinje, Andrija 317 Lakušić, Bernard 133 Lipinje, Nikola 317 Lakušić, Ilija 133 Lirak, Stjepan 292 Lalić, Anto 243 Listar, Stefan 172 Lalić, Juro 209 LiŠićić, Luka 292 Lalić, Martin 219 Lišićić, Patila 292 Lalić, Mijo 219 Livić, Franjo 156 Livić, Marko 149 Lalić, Pavao 219,243 Livić, Nikola 207 Lalić, Petar 219 Lobošović, Matija 218 Landorović, Stjepan 119 Ločinica, Kata 283 Laniar, Pavao 64 Lodrić, Vinko 144 Laporić, Štipan 157 Loič, Mijo 36 Lasar, Mato 143 Lokčević, Antun 100 Lsisić, BIžiž 227 Lokćić, Tomo 100 Lasić, Toma 190 Loketić, Juro 192 Lasić, Voin-88 Luketić, Luka 192 Laso, Nikola 312 Loketić, Marin 192 Lasović, Jakov 308 Loketić, Marko 192 Uisović, Tomo 308 Lastrić Oćevac, Filip, franjevac 22,31,264, Loketić, Mijo 100 311
Loketić, Šimo 192 Lućić, Franjo 272 Lokić, Jakov 312 Lućić, Grgo 274 Lolić, Mato 309 Lućić, Ilija 128 I-oncar, Nikola 165 Lućić, Ivan 58,274,292 Lonćarević, Anto 106 Lućić, Juro 58 Lonćarević, Nikola, franjevac 228 Lućić, Lucija 229 Lonćarević, Tomo 106 Lućić, Luka 274 Lončarić, Jakov 252 Lućić, Marija 274 Lonćar, llia 190 Lućić, Marijan 58 Lončar, Nikola 166 Lućić, Marko 64,229,274 Lonćarević, Ana 189 Lućić, Martin 274 Lonćarević, Antun 102 Lućić, Mihal 68 Lonćarević, Božo 100 Lućić, Mijo 274 Lonćarević, Ilija 100 Lućić, Nikola 58 Lonćarević, Ivan 246,286 Lućić, Pavao 128 Lonćarević, Josip 73 Lućić, Petar 67-68 Lonćarević, Juro 102 Lućić, Tomo 58 Lonćarević, Marija 189 Ludovik (Ljudevit) Anžuvinac 306 Lonćarević, Marijan 286 Ludovik II. J age lović 15-16 Lonćarević, Matija 246 Ludvig Badenski 23 Lonćarević, Mijo 102 Luić, Matija 252 Lonćarević, Nikola 286 Luić, Mijo 79 Lonćarević, Stjepan 72 Luj XIV. 19 Lonćavić, Jakov 207 Luka Soljanin (Tuzlak), franjevac 36 Lopašić, Rad osi av 19-20,23,25,73,217 Lukačević, Anto 265 Lorand, posjednik tvrđave u Nijemcima 106 Lukačević, Juro 265 I-orand, požeški župan 229 Lukačević, Matija 265 Lorautović, vla«nik posjeda Podvrško 66 Lukačević, Petar 265 Lotrić, Mijo 144 Lukaćevac, Stefan 125 Lovak, Ilija 234 Lukačević, Anltm 300 Lovaković. Blaž 235 Lukaćević, Franjo 256 Lovaković, Grgo 100 Lukaćević, Grgo 296 Lovaković, Ilija 234 Lukaćević, llia 313 Lovaković, Josip 234 Lukaćević, Ilija 246 Lovaković, Marian 235 Lukaćević, Josip 296 Lovaković, Matija 234 Llikaćević, Juro 295 Lovaković, Mijo 234 Lukaćević, Marija 133 Lović, Ivan 133 Lukaćević, Martin 68 Lović, Lovro 133 Lukaćević, Matija 297 Lović, Mato 272 Lukaćević, Stanislav 246 Lović, Nikola 200 Lukaćić, Ivan 152 Lovreković, Šimo 297-298 Lukanović, Vuk 68 Lovrenović, Franjo 213 Lukašić, Miho 145 Lovretić, Antun 253 Lukčić, Stanko 41 Lovrić, Andrija 149 Luketić, Marko 47 Lovrić, Antun 234 Luketić, Petar 47 Lovrić, Franjo 74 Lukić, Antun 110 Lovrić, Ivan223,229 Lukić, Bartol 283 Lovrić, Janja 149 Lukić, Franjo 66 Lovrić, Josip 143,149 Lukić, Grgo 154 Lovrić, Juro 149 Lukić, Ivan 34,110,133 Lovrić, Luka 74,149 Lukić, Josip 154 Lovrić, Marin 149 Lukić, Juro 66 Lovrić, Martin 50,109 Lukić, Marin 275 Lovrić, Mili at 148 Lukić, Martin 34,283 Lovrić, Mijo 302 Lukić, Matija 154 Lovrić, Tomo 119 Lukić, Mato 57 Lubenić, Jovo 85 Lukić, Mijo 34,133,275 LubiČić, Ivan 265 Lukić, Nikola 34 Lučić, Ivan 36, 156 Lukić, Pavao 57 Lučić, Juro47 Lukić, Stjepan 34 Lučić, Petar 47 Lukićević, Grga 59 Lucija, udovica 244 Lukinić, Juro 318 Lucšić, Ivan 292 Lukinović, Mato 119 Lučić, Jeronim, franjevac, biskup 30,60,7'1, Luknjić, Pavao 296 73, 93, 108,208,226,271,276 Luknjić, Šimun 296 Lučinović, Luka 283 Lukšić, Augustin 41 Lućić, Ambroža 274 Lukšić, Karlo 41 Lućić, Andrija 274 Lukšić, Vuiceta 262 Lučić, Anto 256,286 Lulagić, Nikola 64 Lućić, Bartol 274 Luiić, Ivan 283 Lućić, Blaž 274 Lunćević (Glunćević), Franjo 209 Lućić, Cecilija 229 Lupić. Juro 283 Lućić, Đuro 274 Lupić, Vilov 254
Luztić, Andrija 246 Lužanac, Ivan 218 Lužanac, Jela 218 Lužanac, Šimo 219 Lužić, Jakob 39 Lužić, Karlo 40 Lužić, Marian 38 LI Ljubaković, Pavao 283 Ljubić, Ivan 283 Ljubić, Juro 161 Ljubićić, Mato 237 Ljuboević, Ivan 146 M Mačarević, Matija 192 Mačić, Nikola 211 Maćković, Ivan 159 Madarić, Maroš 157 Madarić, Matija 159 Madarić Paval 157 Madarić, Tomo 159 Madžarević, Juro 283 , Madžarević, Pavao 283 Mađar, Martin 265 Mađarević, Ivan 110 Mađarević, Juro 110 Mađarević, Martin 192 Mađarević, Matija 110 Mađarević, Petar 247 Mađarević Stjepan 279 Madarić, Miho 209 Maetinović, Ivan 215 Magić, Auto 154 Magić, Juro 154 Magić, Matija 154 Magić, Mato 283 Magić, Mihal 157-158 Magić, Mijo 154 Magićić, Kristof 283 Magisterić, Miho 81 Maguduvić, Juro 283 Maguđović, Marta 100 Mahmud-beg 78 Mahmut-aga brodski 232 Maićićv. Marćić Maister, Miloie 179 Maister, Petar 177,180 Maistorović, Juro 82 Maistorović, Mato 299 Majstorić, Kata 202 Makanović, Stjepan 259 Makar, Ivan de, vojni zapovjednik 180,291 Makar, Raclivoj 105 Makarević, Maria283 Makaiević, Stjepan 74 Makarić, Josip 308 Makarović, Stjepan 64 Makarović, Toma 165 Malašić, Marko 153 Malenić, kapetan 127 MaSemć, vrhovni zapovjednik straža 272 Mitlešević, German 182 Maleta, Nikola 229 Maleuk, Marija 36 Malićević, Fi!a 108 Malik, Vuk 213 Malućić, Miho 196 Maijevuk, Petar 215 Maljevuk, Tomo 215 Mamić, Petar 47 Mananič, Vućen 122 Mandakić,BIaž46
Manclić, Anto 189 Mandić, Franjo Mandić, .Juro 137 Mandić, Marijan 58 Mandić, Mato 223 Mandić, Milio 222 Mandić, Petar 100 Mandić, Vid 247 Mandti.šić. Stjepan 319 Manežukić, Franjo 283 Manoiović, Jovica .1.95 Mamietović, Franjo 265 Munuolić, Matija 304 Manžukić, Anto 283 Maovac, Anto 243 Mara, udovica 325 Maraćić, Tomo 72 Maravić, Marijan,franjevac, biskup 22,73, 108, 136, 151). 208, 229, 248, 250, 271, 276, 291 Maravić, Marin 283 Marćić, Filip 225 Marćić, Grgo 233 Marčićević, Ivan 74 Marćešćević, Andre 301 Marćetić, Jerman 178 Marćević, Marko 247 Marćić, Đum (Gijura) 225 Marćić, Đuro (Jun)) 224 Marćić, Kat« 225 Marćić, Luka 225 Marćić (Maićić), Matia 227 Marćić, Milio 224 Marćikić, Stjepan 271) Marćinković, Ivan 192 /Marćinković, Marin 192 Marćinović, Jovo 165 Marešić, Miho 262 Margalitić, Mijo 291 Margareta, supruga Aleksandra Boršića nd Diežniku 245 Miirgetić, Bkiž 74 Miirgetić, Grgo 304 Margetić, Ivan 74,304 Margetić, Luka 304 Margetić, Marin 304 Margetić, Martin 74,219,304 Margetić, Stjepan 304 Marianćević, Anto 102 Marianćević, Kata 102 Marianćević, Luka 96 Mfirianćović, Ivan 218 Marianićević, Ilija 259 Marianićević, Lucija 259 Marianović, Ana 264 Marianović, Bartol 223,226 Marianović, Franjo 247 Marianović, Ivan 206,245,283 Marianović. Jakov 264 -, Marianović, Juro 223 Marianović, Marijan 223 Marianović, Marko 65,82 Marianović, Mato 256 Marianović, Mijo 223 Marianović, Pavao 72 Marianović, Petar 82 Marianović, Stjepan 226 Marianović, Stoić 262 ' Marianović, Tomo 223 Marianović, udovica 256 Marić, Anto 92,318 Marić, Franjo 102,324 Marić, Gabrijel 229 Marić, Ivan 265
Marić, Juro 144,251 Marković, Marin 279 Marić, Mrrić 102 Marković, Marko 47 Marić, Stoian 179 Marković, Martin 274 Marić, Tomo 92 Marković, Mati 262 Marićević, Ana 161 Marković, Mato 67,274 Marićević, Andrija 317 Marković, Martin 69 Marićević, Anto 283 Marković. Mijo 65 Marićević, Đuro 268 Marković. Mirko 16,18.2t). 33.36-37.41Marićević. Franjo 283 42. 48, 52-53, 55. 93. 96, 104, 107. 11 tiMarićević, Josip 268,283 li 2, 114-115, 129. 134. 137. 140. 212, Marićević, Juro 207,304 217, 221, 224, 226. 229, .231, .233-235, Marićević. Matija 161 240. 251. 254, 257. 260- 261. 265. 269. Marićević, Mijo 283 276, 281-282, 285 Marićević, Petar 161 Marković, Nikola 98,277,321 Marićević, Stjepan 304 Marković, Nikula 88 Marićić, Ana 228 Marković, Ninko 83 Marićić, Franjo 283 Marković, Njegosav 120 Marićić, Grgo 228 Marković, Tadija 47 Marićić, Ivan 228 Marković, Tribun i 69,175 Marićić, Marija 228 Marković, Vugiin 171 Marićić. Mato 202 Markovićić, Blaž 74 Marija Terezija 31,142 Markulić, Andrija 192 Marija, udovica 246,319 Markulić. Filip 35 Marija, žena Bele 1V. "150 Markulić, Petar 191-192 Marijan Dumnanin (Duvnjak), franjevac 93 Marlanić, Ivan 279 Marinčić, Franjo 192 Maroićić, Luka 41 Marinić, Juro 72 Maroićić, Marin 283 Marinković, Ivan 32! Maroišić, Filip 41 Marinković, Marko 218 Marokić, Tadija 106 Marinković, Medak 180 Maroković, Ivan 247 Marinković, Miloia 169 MtiroSćević. Anto 283 Marinović, Blaž 324 Marošević. Josip 104.110 Marinović, Ilija 144 Marošević, Luka 110 Marinović, Ivan 144,292 Marošević, Marin 161 Marinović, Marko 324 Marošević, Marko 110 Marinović, Mijo 245 Marošević. Mato 89 Marinovići, obitelj 245 Marošević, Nikola 89,305 Marišić, Andreas200 Marsogić, Štipan 277 Maijanović, Franjo 72 Maršić, Jeronim 308 Maijanović, Luka 13 Marta! ić, Marian 105 Maijanović, Mato 69 Martek, .(urica 118 Markanović, Kata 292 Martić, Fraticiska 252 Markanović, Mntijii 308 Martić. Ivan 50 Markelević, Juri) 36 Martić, Stjepan 50 Markelević, Marko 36 Martin iz Garanti, franjevac 250 Marketić, Franjo 218 MartinaŠević, Anto 98 Marketić, Mijo 218 Mnrtitićević, Ivan 283 Marketić, Nikola 219 Marti nćević, Tomo 297 Marketić, Šimo 219 Martin kov Lć, Mijo 64 -Miirkić, Franjo 25) Martinović, Đuro 43 Marko iz Modrice, franjevac 227 Martinović, Franjo 44 Markotić, Franji) 283 Martimivić, Grgo 65,308 Markotić. Luka 283 Martinović, Ilija 216.283.297 Markotić, Malo 283 Martinović, Iva 291 Markotić, Miho 132 Martinović, Ivan 64 Markotić, Mijo 283 Martinović, Josip 66 Markotić, Stjepan 259,283 Martinović, Juro 43-44 Markotić, Tomo 283 Martinović, Kata 218 Markovac, Blaž 75 Martinović, Luka 46 Markovac, Franjo 75- 76 Martinović, Marko 64,259,297 Markovac, Ivan 75 Martinović. Matija 218 Markpvac, Lukać75 Martinović, Mato 319 Markovac, Marian 75 Martinović, Nikola 66 Markovac, Relja 121 Martinović, Petar 258 Marković, Ana 47 Martinović, Stjepan 44 Marković, Andria 105 Martinović. Vito 207 Marković, Andrija 98 Martinović-Zingari, Luka 152 Marković, Blagoia 175 Martoković, Filip 58 Marković, Đuro 274 Martoković, Marko 58 Marković, Franjo 271,274 Martoković, Nikola 58 Marković, Gregorije 165 Marašovac, Miho 75 Marković, Grgo 283,308 Marzig. Marko 37 Marković, Ilija 321 Mašalić, Ana 283 Marković, Luka 274 Mašić, Juro 308
Mašić. Toma 307 Mašni«), Luka 296 Mašnica, Matija 296 Mutučević, Marin 268 Mataković, Anto 283 Mataković, Đuro 138 Mataković, Franjo 138,300 Mataković, Josef 108 Mataković, Lovro 140 Mataković, Luka 291 Mataković, Mato 110 Mataković, Mijo 140 Mataković, Nikola 140 Mataković, Petar 110 Mataković, Štivo 138 Mataković, Vinko 109 Mataučić, Grga 266 Mutanić, Grga 78 Matanović, Andrija 268 Matanović, Grgo 297 Matanović, Ivan 299 Matanović, Josip 249 Matanović, Manda 206 Matanović, Martin 109,219 Matanović, Matija 291 Matanović, Nikola 292 Matanović, Stjepan 109, 268,292 Matasović, Ivan 313 Matasović, Martin 313 Matašić, Mihal 221-222 Mate, Stepan 312 Matehašević, Josip 292 Mateković, Mato 64 Matelić, Antun 149 Matelović, Ivan 50 Matelović, Stanislav 50 Ma tepća n in (Ma teši i n in);, Tomo 125-126 Mati, Toma, sin 325 Matianić, Luka 283 Matianić, Mato 283 Marianović, Anto 283 Matia&ic, Mijo 119 Matiašević, Ivan 319 Matiašević. Kata 283 Matiašević, Marian 196 Matiašević, Marija 119 Matiaševići Marko 189 MatJjišević, Martin 189. Matiašević. Mijo 74 Matia.šović, Šimo 279 Maličić.Grgo 219 Matićić, Malija 219 Matić, Bartol 133 Matić, Biaž 65 Marić, Đuro 194 Matić, Franjo 72 Matić, Ivan 69 Matić, Jeremija 208 Matić, Luka 194 Matić, Marija 208 Matić, Marin 307 Matić, Marko 308 Matić, Miho 262 Matić, Mijo 72 Matič, Pavao 208 Matić, Stjepan, franjevac 159 Matić, Tomo 66 Matić, Vinko 69 Matićević, Augustin 41 Matićević, Bartol 41,131 Matićević. Demelar 153 Matićević, Grga 39 Matićević, Ivan 41,153 Matićević, Luka 143, 153
Matićević, Marko 40,153 Matićević, Mihael 38 Matićević, Mijo 69,131,153 Matićević. Nikola 153 Matićević (Matišević), Paval 67-68 Matievac, Matija 315 Malievac, Pavao 315 Matiević, Anto 317 Matiević, Blaž 318 Matiević, Ilija 247 Matiević, Ivan 145, 357 Matiević, Juro 69,247 Matiević, Luka 106 Matiević, Marin 362 Matiević, Martin 317 Matiević, Matija 308 Matiević, Mato 308 Matiević. Mijo 206,247 Matiević, Nikola 205, 261 Matiević, Pavao 237 Matija iz Kobaša,franjevac 287 Matija Korvin 67,240,248,300 Matijaš, Blaž 211 Matikić, Ivan 292 Matinović, Mijo 218 Matiševićv. Matićević Matišić, Mato 144 Matišić, Nikola 215 Matković, Anto 37, 64 Matković, Antun 279 Matković, Blaž 234 Matković, Franjo 227 Matković, Luka 47 Matković, Mijo 64,234 Matković, Tomo 234 Matkovići, obitelj 234 Mato iz Našica, franjevac 93 Matoković, Andrija 218,259 Matoković, Ivan 47 Matoković, Jakov 259 Matoković, Josip 302 Matoković, Marijan 302 Matoković, Matija 292 Matoković, Mato 302 Matoković, Mijo 302 Matoković, Petar 302 Matolčović, Jela 218 Matolčović, Šimo 219 Matolković, Grgo 218 Matolković. Jela 218 Malolšćović, Juro 42 Ma loša, Minko 81 Matošćović, Juro 218 Matošević. Abraham3i5 Matošević, Anto 128 Matošević, Filip 69 Matošević, Franjo 69 Matošević, Ivan 47,84 Matošević; Josip 69 Matošević, Marko 317 Matošević, Martin 299 Matošević, Matija 72,317 Matošević, Mato 119 Matošević, Nikola 69,264 Matošević, Pavao 84 Matošević, Stanislav 72 Matošević, Tomas 88 Matošević. Tomo 315 Matašić, Josip 230 Matošić, Juro 230 Matošić, Marili 79 Matošić Matija 79 Matošović, Anto 128 Matošović, Bernard 128
Matošović, Franjo 315 Matošović, llia 262 Matošović, Ivan 128 Matošović, Joakim 315 Matošović, Juro 315 Matošović, Lovro 230 Matošović, Marko 315 Matošović, Mato 279 Matošović, Tomo 230 Matović, Miho 39 Matunić, Juro 292 Mauraka, Jakov 215 Maurović, kapetan 150 Mnuvrović, Josip 159 Mazalović, Malo 90 Miizalović, Nikola 90 Mazifiiovic, Frandska 92 Mazilin v. Muztilin Maziiin. Gruheša 167 Mazkuiić, Mato 90 < Mazuković, Marko 301) Mažarević, Tadija 283 Maženović, Ivan 114 Mažuran, Ive 11, 17, 19-20, 23-27, 34, 36, 38, 40, 42, 45, 48, 52-53, 55-56, 60, 64, 66-67, 70-7!, 75. 77-78, 81, 83-84. 88, 90, 93, 96, 98, 100, 103, 105, 108, 110, 112, 117, 120. 122-123, 125, 127, 129. 132, 134, 138, 141, 144-145, 148. 152, 156, 160, 164, 167, 172-173, 175, 177, 182183, 189-190, 193, 195, 199, 202, 207208, 212, 216, 221, 224, 227, 231, 233. 235, 237, 240, 242, 246, 250-251, 254, 257, 261, 269, 271, 277, 294-295, 300, 302, 305-306, 309-311, 317, 319-320, 322, 325-326, 328-330 Mećlak, Radivoi 85 Medarić, Anto 283 Medarić, Jakov 283 Medić, Antun 229 Medić, Bartol 229 Mcdić, llia 303 ' Medić, Ivan 229 Medić, Juro 229 Medić, Mato 283 Medić, Petar 229 Medunović, Mato 327 Medunović, Mihalj 327 Mehmed Elmas-piiša 19 Mehmed II. 28.32 Mehmed VI. 15 Mehmed (JVlebmet-aga, Mohamet-beg), brodski .spahija 95,127.. 191 Mek'ić, Ivan 152 Melećoviz, German 184 Menić, Anto 37 Merdanović, Sivko 179 Merković, Nikola 58 Merković, Toma 58 Mei'šić, Šimun 66 Meserović, Stevo 39 Mešić, Blaž 262 Miaković, Mato 324 Mialić, Josip 64 Miatović, Toma 313 Mičević, Ivan 211 Mićaević, Ivan 299 Mićetić, Ivan 324 Mićiević, llia 124 Mićlić, Mijo 324 Midrovinee, Ninko 157 Miešević, Ivan 146 Miešević, Marko 146 Miešević, Mato 146
Miešević, Petar 146 Migić, Petar 46 Mihačić, Mato 218 Mihaćević, Gigo 152 Mihailović, Grgo 258 Mihailović, Petar 179 Mihalević, Franjo 231 Mihalić, Ivan 66 Mihalić, Mato 66 Mihalić, Stepan 213 Mihalinić, Luka 74 Miiialinović, Uija 21S Mihalović, Anton 254 Mihalović. Martin 317 Mihaljević, Anto 144 Mihaljević, Jakov 292 Mihaljević, Josip 74 Mihaljević, Juro 144,292 Mihaljević, Matija 74 Mihaljnić, Juro 74 Mihaljović, Juro 37 Mihatović, Ivan 319 Mihutović, Nikola 283 Mihić, Ahnhnm 313 Mihić, Bariša 127 Mihić, Filip 304 Mihić, Grgo 128 Mihić, Ivan 128 Mihić, Josip 72 Mihić, Josip, franjevac 230 Mihić, Juro 67,128 Mihić, Karlo 128 Mihić, Luka 128 Mihić, Marijan 128 Mihić, Marin 304 Mihić, Marko 126 Mihić, Matija 128 Mihić, Matu 128 Mihić, Petar 128 Mihić, Stepan 126 Mihić, Stifan 81 Mihića, Jakša 126 Mihoković, Radovan 182 Mihoković, Vuiko 182 Mihošević, Matija 292 Miić, Mato 110 Miić, Nikola 142 Miić, Petar 142 Mijaljević, liija 264 Mijaljević, Janja 264 Mijaljević, Petar 264 Mijatović, Lućija 265 Mijo Požežanin, franjevac 63 Mijoilović, Ilija 259 Mijoilović, Matija 259 Mikaćić, Anto 292 Mikaćić, Mijo 211 Mikajević, Marko 34 Mikajević, Matija 34 Mikalić, Ivan 262 Mikanović, Filip 66 Mikčević, Luka, svećenik 264 Mikendić, Marko 41 Mikendić, Mijo 41 Mikešić, Bernardin 265 Mikešić, Lucija 265 Mikešić, Lukas 261,263 Mikešić, Marko 265 Mikešić, Martin 261 Mikešić, Nikola 265 Mikešić, Paval 262 Mikešić, Tomo 261 Mikević, Anusfctzija 297 Mikević, Marko 297
Milašovac, Pavao 202 Mileković, Malija 119 Mileković, Petar 245 Mileuković, Milić 182 Milešević, Petar 193 Miletić, Grgo 156 Miletić, Matija 156 Miletić, Miladin 176 Miletić, Milić 96-97 Miletić, Stefan 172 Milević, Antun 102 Milević, Grga 38 Milević, Ilia 200 Milević, Marin 102 Milević. Malija 102 Milić. Antun 268 Milić, Filip 98 Milić. Franjo 266 Milić. Grgo 259 Milić. Jovica 169 Milić. Kata 259 Milić, Margarita 159 Milić, Mato 258 Milić, Miho 209 Milić, Stanko 142 Milić, Stjepan 259 Milić, Vaso 85-86,123 Milinćićv. Nikolić Milinić, Milić 84 Milinković, Andrija 149 Milinković, Augustin 149 Milinković, Juro 215 Milinković, Mihailo 148 Milinović, Grubeša 81 Milinović, Juro 283 Milinović, Mihalo 182 Miliović, Milivoi 172 Milišnović, Radivoj 117 Militić. Miat 178 Militić,Staniša 168 Milivoić, Štipati 178 Milivojevic, Mihal 184 Milković, Anton 203 Milković, Josip 265 Milković, Mato 203 Miloćović, Anton 166 Miloević (Miloićis), Jovo (Jovan) 84-85 Milosolević, Bogo 180 Milošević, Anto 286 Milošević, Blaž 270 Milošević, Ivan 202,286,318 Milošević, Janko 141 Milošević, Jela 35 Mikulić, Aleksandar, zagrehački biskup 19,22 Milošević, Marko 231 Mikulić, Bksgoic 121 Milošević, Pavao 287 Mikulić, Janko 123 Milošević, Tomo 35, 143 Mikulić, Mijo 305 Milošić, Ivan 45.230 Mikulić, Stefan 125 Milošević, Andrsus 2(X) Mikulić, Stjepan 305 Milošović, Matija 35 Mikulić, Šimo 305 Milusiićanin, Nikola 272 Milađinović, Jakob 106 Miljević, Ilija, kapetan 143 Milake, obitelj 245 Mioković, Vuiko 182 Milaković, Juro 305 Mirković, Anđa 204 Milaković, Martin 305 Mirković, Anto 140,204 Mitanković, Luka 88 Mirković, Blaž 138 Milaiiković, Živko 182 Mirković, Bogdan 142 Milanović, Janko 123 Mirković, BogićJ 79 Milanović, Jašin 172 Mirković, Despot 186 Milanović, Miat 168 Mirković, Đuro 138 Milanović, Tomo 267 Mirković, Filip 140 Milanović, Vukomir 178 Mirković, Franjo 131 Milašin, Mijo 215 Mirković, Ivan 60,204 Milašinović, Anto 225 Mirković, Kata 140 Milašinović, Matija 225 Mirković, Lovro 34 Mikević, Stepo 39 Mikić, Andrija 161 Mikić, Antun 58 Mikić, Bartol 41,107 Mikić, Franjo 41,267,303 Mikić, Grgo 148 Mikić, Iva 41 Mikić, Ivan 41,268,302 Mikić, Josip 161 Mikić. Juro 305 Mikić, Karlo 268 Mikić, Luka 161,292 Mikić, Marijan 149 Mikić, Marko 96,161 Mikić, Martin 41 Mikić, Matija 305 Mikić, Mato 41,143 Mikić, Nikola 304 Mikić. Radiak 178 Mikić, Stanislav 41 Mikić, Tomo 268 Mikićić, Jakov 218 Mikinćić, Andrija 310 Mikinćić, Franjo 310 Mikinćić, Jakov 310 Mikinćić, Marin 310 Mikinćić, Mijo 310 Mikinćić, Petar 310 Mikišević, Grgo 305 Miklenšćević, Andrija 315 Miklenšćević, Božo 315 Miklenšćević, Marko 315 Mikienšćević, Matija 315 Miklenšćević, Mijo 315 Miklenšćević, Tomo 315 Miklić, Jakov 74 Miklić, Juro 74 Miktošević, Grgo 312 Miklošić,Grgo 311 Miklošović, Petar 311 Mikoević, Ivan 305 Mikoević, Martin 305 Mikolćević, Jakob 203 Mikolćević, Matija 204 Mikolćević v. Nikolšević Mikolćević, Andrija 139 Mikolćević, Anto'l39,324 Mikolćević, Grgo 302 Mikolćević, Ivan 139 Mikolćević, Mato 302 Mikoševac, Mijo 270 Miković, Andria 68 Miković, Pava 294
Mirković, Marijan 35 Mirković, Marin 204 Mirković, Marko 204 Mirković, Matija 140 Mirković, Mijo 35 Mirković, Nikola 35,139 Mirković, .Radom ir 117 Mirković, Slavko 13 Mirković, Štivo 13$ Mirković, Stjepan 34- 35 Mirković, Šimo 92 Mirković. Toma 61 Mirković, Tomo 35 Mirosević,.Marko 23.1 Miroslavić, Kost LI i in 168 Miroslavić, Tadia 85 Mirosolović, Radić 184 Mirošović, Anto 232 Mirošović, Bernard 232 Mirošović, Juro 232 Mirošović, Mijo 232 Mirtović, Stjepan 188 .Misarović, Starac 327 Misienović, Jovjca 1S6 Mislović, Mihalio 168 Misurić, Marko 326 Mišić, Jela 72 Miškatovič, Franjo 64 Miškelević, Blaž 205 Miškelević, Grgo 205 Miškirić, Marian 325 Mišković, Franjo 156 Mišković, Marko 144 Mišković, Martin 156 Mišković, Mato 268 Mišković, Mijo 74 Mišlević, Juraj '168 Mitrović, Jovica 172 Mitrović, Vasil 174 Mitrović, Anto 74 Mitrović, Blagaj 172 Mitrović, Dragoia 172 Mitrović, Ivan 256 Mitrović, Josip 288 Mitrović, Marija 218 Mitrović, Marijan 218 Mitrović, Marin 256 Mitrović, Matija.2'18 Mitrović, Mato 256 Mitrović, Mijo 211 ' Mitrović, Toma 254-255 Mitrović, Tomo 219 Mižlenović, Stanivuk 46 Mižolćević, Mijo 324 Mladinović, Tomo 160 Mladenović, Vukuiia 124 Mličević, Ivan 211 Mličavić, Mijo 211 Mlićović, Juro 211 Mlinar, Đuro 258 Miinarić, Andrija 229 Mlinarić, Lconard 206 Miinarić, Stjepan 229 Moačanin, Nenacl 17 Mondušin, Ivan 66 Monić. Tomo 302 Morić, Marko 58 Moskov 21 Motavišić, Tomo 211 Motošević, Marko 69 Mračić, Martin 71 Mrazović, Mijo 208 Mrćićević, Andreas 300 Mudrilović, Juro 156
Mu drinić, Tomo 299 Mugcarević, Juro 298 Mulih, Juraj 109 Miiiier, kartograf 33,36,38 Mumić. Grgo 198 Mumić, Josip 198 Mumić. Marko 198 Munić, Nikola 195 Munić, Šimon 195,197 Muravić, Jakov 283 Mustafali. 19 Mustaj-beg Orahovčanin 304 Mušić, Marin 305 Mutavćić, Ivan 286 Mutefelić, Marko 283 Mutnjaković, Franjo 292 Mutnjaković, Ivan 292 Muzaković, Mato 302 Muzulin (Mazijjn), Giubisa 169 Mužiakovjć. Miju 319 N N;tgy, JUidisiav 62 Naranćić, Lucija 283 Naranćić, Mijo 283 Naušianin, Tadia 2W Neaki, Ostoia 85 Nedučić, Anto 208 Neliran, Marin 200 Neganovački, Ladislav 296 Nekešćić, Nikola 196 Nekešić, Marko 196 Neksić, Jovan 178 Nekšić, Mirko 178 Neiva, Marko Kakcej 280 Nesirouović, Lovren 38 Neštigović, Andrija 63 Nezić, Anto 292 Nezić, Juro 292 Nezić, Mijo 292 Nežića, Jure 218 Nikić, Tadija 287 Nikić, Vid 287 Nikićić, Ivan 218 Nikićić, Klara 218 Nikićić, Mijo 218 Nikićić, Toma 219 Nikola, unuk Bcrisiava izDuhovika 226 Nikolćević, Marko 246 Nikolić. Antun 273 Nikolić, Augustin 273 Nikofić, Đuro 273 Nikolić (Mifinćić), Filip 303 Nikolić, Josip 273 Nikolić, Marko 226 Nikolić. Mato 272 Nikolić, Mijo 274 Nikolić, .Petar, franjevac 93,152, .208,.227, 246, 277 Nikolić, Teodor 177 Nikolšević (Mikolćević). Juro 138 Nikulić, Bozo 168 Nikulić, Janko 122 Nikulić, Stepan 183 Nimković, Grgo 156 Ninković, Augustin 283 Ninković, l-Vanjo 283 Ninković, Gruin 183 Ninković. Marin 283 Ninković, Marko 94 Ninković, Stepan 200 Nižić, Marijan 218 Nižić, Mato 218 Noć, Matija 283
Nogić, Marijan 302 Novak, Luka 69 Novaković, Matija 215 Novaiia, Ivan 315 Novalić, Augusti« 288 Novalić, Martin 286 Novalić, Pavao 286 Novčović, Vućeta 85 Novoselac, Blaž 294- 295 Novaselić. Filip 325 Navoselović, Ivan 133 Novosetović, Marin 133 Novosciović, Mijo 133 Novoselović,.Stepan 325 Novoseljac, Antun 298 NJ Njirković, Racloša 67 O Oberstarovjć, Ana 207 Obetrkić, Petar 270 Oblaković, Ana 283 Obojević, Ivan 218 Obojević, Matija 218 Obraćis, Juriša 88 Obradović, Stoić 179 Obterkić, Mijo 270 Odalović. Auto 275 Odobašić, Josip .106 Odol (Oclolja), sin Borića 229,247 Odžić, Grgo 40 Odžić, Marija 283 Odžić, Stjepan 283 Odžić, Tomo 41 Ođić, Marijan 154 Ođić, Pavao 154 Ođić, Šimo 154 Ognanović, Bartol 125 Ognanović, Ivan 124 Ogramić Olovčić, Nikola, franjevac, biskup 23,25,73,75-76, t08 Ograšević, Grgo 151 Ograšević, Josip 151 Ograšević, Matija 151 Oliolić, Franjo 72 Okovanović, Ivan 47 Okovanović, J akov 47 05mayer, Emerik 64 Oloević. Mato 283 Oloilević. Nikola 200 Olojević, Stjepan 34 Olosarić, Milio 195 Omeiić, hrodski spahija 54 Onipuzić, Juro 143 Opaćar, Mijo 36 Opašević, Josip,franjevac 228 Opat, Ivan 82 Orašanović, Andrija 212 Orašanović, Marko,.franjevac J59 Oraščić, Ivan 283 Orban Kljaić, Miat 34 Orčić, Nikola 283 Ordanić, Anto 64 Orešić, Juro 119 Orešić, Kata 119 Orgić, Luka 232 Orišić, Martin 119 OrLšković, Bogdan 152 Orišković, Lovro 152 Orlić, Kata 283 Orlović, Luka 256 Oroz, Bartol 283 Orozović, Bartol 39
Orozović, Ivan 34 Orozović, Marko 247 Orozović, Martin 41 Orozović, Malo 283 Orozović, Mijo 247 Orozović, Petar 34 Oršolić. Dominko 126 Oršulić, Grgo 247 Oršolić, Marko 247 Gsinjmiin, Martin 104 Osinjanm, Petar 94 Osmun 15 Osmorica, Marki 200 Osmerica, Mato 202 Osmericii, Stjepan 202 Ostarićimin, Nikola 208 Oslić. Anto 152 Ostnanin, Marko 202 Ofitoćić, Nikolu 266 Ostoičić, Andrija 198 Ostoičić. Ilija 198 Ostoičić. Petar 198 Ostoičić, Tomo 288 Ostoić, Anto 47 Ostoić, Damian 199 Ostoić, Itia 261 Ostoić. Ilija 47 Ostoić, Ivan 283 Ostoić, Muksim 4fi Ostoićić, Stjepan 288 Ostojčić, Jakov 195 Ostojćić, Luka 198 Ostović, Ivan 215 Ostović, Josip 215 Ostožić de Giletinei, Nikola 67 Ostraćanin, Jakov 208 Ostiaćiinin, Tomo 208 Ošiaković, Mato 321 Ošiakovič, Nikola 321 Ošiković, Martin 292 Ovničević, Anto 288 Ovničević, Stjepan 288 Ozeren, Andrija 59 Ozkendanić, Rodan 168 P PaČić, Nikola 265 Paftć, Vinko 297 Paidić, Agata 324 Paidić, Petronila 324 Pukotina, pleme 245 Palačić, Juro 104 Paldaković, Ivan 48 Puleković, Josip 63 Palenka, Martin 254 Palić, Anto 247 Palikućić, Jakov 284 Palikućić, Marija 284 Palković, Marić 209 Pulković, Nikola 166 Palješević, J uro 265 Panćis, Matoš 85 Pandić, Pavo 196 Pandurević, Nikola 265 Pandurić, Anto 243 Pandurić, Augustin 241 Pandurić, Bernardin 215 Pandurić, Blaž 240 Pandurić. Franjo 241 Pandurić, Grgo 240 Pandurić, Ilija 241,244 Pandurić, Ivan 241,244 Pandurić, Juro 241 Pandurić, Luka 214
Pandurić, Marija 245 Pandurić, Marko 241 Pandurić, Stjepan 59 Pandžić, Buzilije 30,108,271 Pantelić, Nikola 292 Pupazović, Franjo 256 Papazović, Josip 256 Papazović, Marin 256 Papazović, Matija 256 Papazović, Mato 256 Papazović, Miho 254 Papiizović, Pavao 256 Papazović, udovica 256 Papi'ć, Ivan 64 Papratović, Anto 128 Papratović, Marijan 128 Paprešić, Matan 126 Paradžiković, Augustin 284 Parugiković, Petar 288 Paropović, Bartol 264 Pasutić, Juro 211 Pašić brodski 278 Pašić, Ferat(Ferhat), spahija295,301,321,323 Pašić, Haši, spuhija 325 Pašić, Ivan 321 Pašić, Pilak 243 Pašonić, Anto 247 Palašić, Marian 196 Patković, Ivan 283 Patković, Luka 292 Pauković, Blaž 297 Pauković, Franjo 220 Pauković, Grgo 167 •Pauković, Ivan 297 Pauković, Mijo 220 Pauković, Živko 188 • Paulenović, Jela 202 Paulenović, Kata 202 PauliČević, Grga 290 Paulić, Ivan 110 Pauiinac, Ivan 202 Paulović, Evu 268 Paulović, Ilija 244 Paulović, Marijan 218 Paulović, Mijo 283 Paulović, Radak 171 Paulović, Vukoie 171 Pauljić, Franjo 98 Pauljić, Josip 265 Paurić, Antun 64 Paurić, Marko 61 Paušević, Josip 159 Paušević, Matija 159 Pavao, plemiću Orihovcu 212 Pavao, sin Benedikta od Čemeka 70 Pavich, Emericus 291,301 Pavičić, Stjepan 49,51, 53, 64, 79-81, 8384, 92-93, 96, 100, 102, 111, 116-117, 120, 122, 125, 144, 151, 156, 163, 167, 170, 173, 177, 189, 207-208, 211-212, 215, 217, 244, 253, 259, 265, 269-270, 279, 286-287, 299, 305-306, 308, 318319, 322 Pavić, Demeter 161 Pavić, Emerik 31 Pavić, Filip 161 Pavić, Franjo 308,321 Pavić, Ilija 202 Pavić, Ivan 202,206,216 Pavić, Jakov 47 Pavić, Juro 308 Pavić. Lucija 292 Pavić, Luka 298 Pavić, Marija 34
Pavić, Mćirko 185 Pavić, Martin 34 Pavić, Matija 206 Pitvić, Muto 245 Pavić, Pavao 216 Paviči, obitelj 245 Pavišćić, Grga 266 Pavišćić, Mutija 284 Pavišević, Murko 89 Pavišić, Franjo 292 Pavišić, Mutija 275 Pavlević, Franjo 261 Puvlević, Ivan 261 Pavlević, Miho 262 Pavlić, Vidak45 Pavlinović, Pavo 199 Puv1o,Đuvo43 Pavlović, Janko 185 Pavlović, Luku 79 Pavlović, Marin 284 Pavlović, Murko 96 Pavlović, Matija 305 Pavlović, Petar 261 Pavlović, Toma 242 Pavlović, Tomo 284 Pavlović, Vid 305 Pavočević, Filip 268 Pavočević, Franjo 268 Pavuković, Mijo 42 Pavušić, Ivan 292 Pavušić, Petar 292 Paxy, Ivan 58 Peaković, Grgo 292 Peaković, Jakov 299 Peaković, Martin 321 Peciković, Marian 262 Pečurlić, Ivan 48 Pećić, Ivan 74 Pećie, Matan 196 Pećić, Pavuo 74 Peianić, Grgo 58 Peianovićv. Prianović Peić, Franjo 156 Peić, Iva« 110 Peić, Josip 196 Peić, Marko 255 Peić, Martin 137 Peić, Mato 137,317 Peić, Mijo 324 Peić, Stanislav 66 Peićić, Stjepan 202 Pejačević, Marko 22 Pejaković, Ivan 98 Pejaković, Stjepan 152 Pejić, Jakov 259 Pejićić, Ivan 291 Pekić, Luka 156,291 Pelanović, Anto 284 Pelanović, Ivun 283 Pelanović, Matija 284 Pelanović, Stjepan 268,284 Pelenkić, Matija 256 Pelidija.Enes 20-21,201 Pelivan; Stjepan 244 Pendić, Ivan 219 Pendić, Mijo 218 Penić, Ivan 292 Pensovrag, Marko 255 Peraćković, Ivan 111 Peraičić, Petar 259 Peraićić, Marijan 259 Perakić, Ivan 279 Perakić, Josip 279 Perakić, Juro 279
Perakić, Magdalena 279 Perakić, Marin 279 Perakić, Pavao 239 Peraković, Grgo 277 Peraković, Marko 111 Perašić, Bartol 256 Perašić, Marin 256 Perčić,Stjepan 219 Perćević, Andrija 315 Perćević, Jvan 315 Perćević, Martin 310 Perćević, Miat 325 Perćević, Mijo 310,315 Perćević, Petar 310 Perćević, Stanko 310 Perćević, Toma 325 Perćilić, Stepan 325 Perćović, Andria 78 Perek, Franjo 119 Pereković, Juro 119 Perenćević, Bartol 262 Perenćević, Miho 196 Perenćović, Lazo 168 Perger, Jakov 270 Perger, Matija 284 Pergić,Ilija 296 . Peričauović, Matija 284 Perić, Martin 37 Perićević, Stevo (Ferićević, Štefan) 227 Perizović, Josip 317 Perkić, Ivan 223 Perkolić, Grgo 64 Permon, Josip 256 Perojević, Marko 18 Perosović, Marko 64 Perretta, inž, 282 Peršić, Anto 218 Perušević, Andrija 286 Peruštć, Mato 322 Pesić, Ivan 218 Pesić, Stjepan 219 Pe.su tović, Augustin 44 Pešić, Andrija 218 Pešić, Lovro 218 Pešić, Martin 218 Pešković, Grgo 292 Peštelić, Anto 92 Peštelić, Martin 92 Peštelić, Tomo 92 Petak, Filip 283 Petaković, Marko 226 Petanić, Juro 321 Petanić, Martin 321 Petanić, Mato 321 Petanić, Petar 320-321 Petković, Grgo 284 Petković, Josip 149 Petković, Juro 149 Petković, Manda 34 Petković, Novak 83 Petković, Stanivuk 178 Petković, Šimo 34 Petlebert, Bono 196 Petošić, Andrija 297 Petošić, Filip 298 Petošić, Ivan 298 Petošić, Josip 297 Petošić, Nikola 297 Petraktjvić, Franjo 38 Petraković, Mariti 275 Petraković, Stjepan. 140,276 Petranćević, Andrija 283 Petraš, Ana Marija 63 Petraš, Josip 63
Petraš (Petrasch), Maksimilijan, pukovnik 20, 27,63 Petrašević, Josip 315 Petrašević, Marin 315 Petrašević, Petar 315 Petrašić, Anto 82 Petrićević, Grgo 188 Petrić, Josip 34 Petrić, Mijo 34 Petrićević, Anto 161,317 Petrićević, Filip 310 Petrićević, Franjo 161 Petrićević, Ilija 310 Petrićević, Ivan 64,161,310 Petrićević, Juro 247,310 Petrićević, Matija 82,292,310 Petrićević, Mijo 82,310 Petrićević, Petar 310 Petrićević, Šimo 310 Petrićević, Tomo 317 Petrikić, Ivan 317 Petrinović, Iva 36 Petrinović, Lucija 265 Petrović, Anto 79 Petrović, Antun 79,256 Petrović, Bartol 105 Petrović, Božo 79,225,247 Petrović, Franjo 107,223 Petrović, Grgo 276 Petrović, Ilia 105 Petrović, Ilija 107 Petrović, Ivan 64,98,247 Petrović, Jeronim 79 Petrović, Josip 133 Petrović, Luka 52 Petrović, Maksim 117 Petrović, Marija 292 Petrović, Marin 52 Petrović, Marko 79,100,189 Petrović, Martin 74,78 Petrović, Matija 55,79,275 Petrović, Mato 106 Petrović, Mijo 52,107 Petrović, Nikola 56,79,305 Petrović, obitelj u Starom Topolju 79 Petrović, Pavao 324 Petrović, Sava 169 Petrović, Stjepan 247 Petrović, Tadija 55 Petrović, Vinko 79 Petrušić, Antun 66 Petrušić. Ivan 46 Petrušić, Marko 256 Petuadža, Pavao 232 Petvadžić, Andrija 283 Petvadžić, Tomo 284 Pezo, Mato 292 Pianćić, Mata 272 Pianić, Kata 284 Pievalović, Juro 247 Pikler, Josip 143 Piliiizanović, Antun 247 Filipović, Petar 47 Pilušićanin, Stoiak 196 Piljaković, Matija 265 Piljaković, Pavao 265 Pinotić, Mijo 302 Pio II., papa 18 Pipalović, Blaž 167 Pipalović, Ilia 166 Pipalović, Ivan 167 Pipalović, Marko 167 Pipalović, Nikola 167 Pipanović, Ilia 164
Pirizović, Juro 317 Pissesinler, Ivan 143 Piškar, Mijo 284 Piškorac, Tomo 119 Pišonić, Matija 72 Pišonić, Nikola 72 Pitlović, Franjo 137 Pitlović, Ivan 137 Pitlović, Marko 137 Pitlović, Mijo 137 Plaić, Juro 215 Plaić, Marko 215 Plašćević, Antol 98 Plašćević, Juro 98 Plašćević, Marian 98-99 Plašćević, Miho 98-99 Plaudeković, Luka 296 Plećić, Franjo 284 Pliava, Luka 45 Plivelić, Grgo 284 Plucić, Luka 252 Pocenić, Šimo 159 Pocmja, Mijo 284 Počuvćić, Ivan 241 Podravac, Matija 34 Podrić, Šimo 302 Podvinjski, Petar 276 Podvrški, plemićka obitelj 65 Pogadić. Anton 237-238 Pogadić, Juro 237 Pogusić. Ilia 197 Pokaš, Mihal 118 Pokraiac, Vukoman 117 Polian, Ivan 284 Polić, Juro 92 Polić, Luka 92 Polić, Martin 74,92 Polić, Mijo 92 Polinčić, Nikola 220 Poljac, Franjo 152 Poljac, Josip 152 Poljac, Marko 152 Ponadić, Juro 56 Poparović, Marko 61 Popćević, Juro 308 Popćević, Mijo 308 Popić, Jakov 256 Popić, Juro 72 Poplašen, Marko 212 Poplašinović, Grgo 215 Popović, German 182 Popović, Kostadin 46 Popović, Mato 302 Popović, Stoian 85 Popranović, Jovica 183 Porćić, Mijo 37 Porobćević, Andrija 72 Posavac, Andrija 119 Posavac, Marko 213 Posavac, Tomo 219 Posavac, Matija 241 iPotić, Štipan 61 Potrović, Marian 81 Poznanoviz, Joviz 186 Praegeovac, Ninko 172 Pniekovsanec, Marko 176 Prakaturić, Bartol 274 Prakaturić, Marijan 274 Prakaturić, Mato 274 Prakolovac, Miho 83 Pranćić, Miho 262 Pranješ, Miho 135 Praskić,Juro37 Prašćević, Tomo 219
Predragović, Zmedar 179 Prekoseiić, Stojan 180 Prezimenović, Magda 14(1 Prianović (Peianović), Nikola 193 Pričević, Juro 292 Pričević, Stjepan 292 Prić, Miuisav 165 Pridvorcić, Bartol 3(X) Prihćić, Brnak 266 Prikosavec, Božo 166 Primir, Franjo 94 Primitić, Lovio 96 Prioćević, Anto 291 Pristoiak, Marko 195 Priznić, Stjepan 268 Pučin, Čeii 150 Pudmirović, Subota 165 Puleković, Juro 37 Pulić, Grgo 149 Pulić, Mijo 149 Pumikuvić, Josm 213 Pupić, Juro 284 Puntnović. Jakov 265 Purgarić, Juro 146 Purgarić, Marko 146 Purgarić, Miho 145 Purgarić, Stanko 145 Pustaia, Anton 101 Pustaia, Gal 200 Pustaia, Jura 199 Pustaić, Martin 216 Pustaić, Mijo 74,216 Pustaić, Stjepan 74 Pustaić, Šimo 74 Pustaija, Petar 96 Pušćaković, Ilija 131 Pušćaković, Matija 131 Puši«, Ivan 82 Pušić, Juro 247 Pušić, Lovro 152 Pušilović, Marko 84 Puzo, Nikola 47 R Rabinović, Stjepan 302 Rabsanović, H&lcta 178 Rac, Večerin 179 Rac, Vladen 179 Račić, Lovren 117 Raćić, Ilija 47 Radaćić, Ivan 61 Radaćić, Lovak 98 Radaković, Jakov 265 Radanović, Antun 305 Radanović, Ivan 305 Radanović, Matija 284 Radanović, Radivoi 124 Radanović, Štetan 186 Radanović, Vukadin 174 Radanović, Živko (Radonovic, Šifko) 174 Radećićević, Ivan 209 Radelić, Franjo 305 Radelić, Luka 305 Radelić, Matija 305 Radelići, obitelj 304 Radevišević, Tomo 209 Radićević, Paval (Radićević, Pava) 231 Radićević, Filip 1 SS Radićević, Franjo 199-200 Radić. Mijo 134 Radić, Nikola 107 Radić, Pavao 134 Radić, Stjepan 270 Radićević, Antun 279
Radićević, Berta;312 Radićević. Ivan 259 Radićević, Ivo 157 Radićević, Jurko 196 Radićević. Juro 315 Radićević, Luka 312 Radićević, Martin 159 Radićević, Miho 209 Radićević v. Radićević Radićevović, Mihailo 94 Radin, Marko 319 Radinić, Mijo 264-265 Radinić, Nikola 265 Radinović, Božo 164 Radinović, Karlo, oriovački župnik 215 Radioviz, Budimir 184 Radković, Mihaiia 84 Radlović (Radmović), Milosav 169 Radmanić, Ostoia 117 Radmanović, Ivan 262 Radmanović, Voin 141 Radmtlović, Stjepan 219 Radminić, Vuk 85 Radmonić, Milosav 175 Radmović v. Radlović Radoević, Ivan 243 Radoićić, Cvetko 101 Radoićić, Mijo 110 Radoićis, Mihalio 168 Radoićis, Stunis 169 Radoiević, Budimir 183 Radojćević, Filip 211 Radojčević, Nikola 211 Radojeveć, Marin 237 Radonavović, Sioina 88 Radonovic v. Radanović Radonović, Janko 183 Radonovic, Juka 178 Radonović, Radosav 174 Radoš, Toma 211 Radoša, Jala 186 Radošević, Ivan 275,305 Radošević, Josip 146 Radošević, Juro 146 Radošević, Marian 145 Radošević, Marijan 305 Radošević, Mato 146 Radošević, Mijo 305 Radošević, Stoiaša 124 Radošević, Šimo 275 Radošić, Juro 305 Radošovic, Jovan 166 Radotić, Jovan 123,184 Radovan, Juro 274 Radovatiac, Ladislav 3(X) Radovanović, Ivan 204 Radovanović, Luka 204 Radovanović, Marko 92,111 Radovanović, Martin 92 Radovanović, Matija 111,204 Radovanović, Mihailo 203 Radovanović. Mijo 284 Radovanović, Nikola 117,204 Radovanović, Petar 202-203 Radovanović, Šimo 111 Radovanović, Tomo 204 Radovanović, Vinko 204 Radović, Anto 64 Radović, Mijo 146 Radu lović, Andre 182 Raduiović, Ivan 199 Radušović, Janko 165 Radanović, Mergino 168 Radanović, Radivoje, vojvoda 81,85-86
Radić, Jela 211 Radić, Marijan 211 Ragoinić, Nikola 74 Ragoinić, Stjepan 74 Raidoić, Bianko 16S Raiković, Mijo 275 Rainović. Franjo 229 Rakić, Anto 140 Rakić, Bartol 134 Rakić, Blaž 138 Rakić, Bozo 168 Rakić, Josip 26S Rakićić, Nikola 272 Rakitić. Bartol 273 Rakitić, Blaž 273 Rakitić, Đuro 274 Rakitić, Ilija 274 Rakitić, Ivan 273 Rakitić, Marko 273 Rakitić Matija 273 Rakitić, Nikola 273 Rakitić, Pavao 273 Rakitić, Petar 273 Rakitić, Tomo 274 Rakoci, Franjo 63 Raković, Franjo 324 Ralašić, Blaž 155 Ralašić, Josip 155 Raiković, Toma 72 Raljković, Luka 72 Ramnićević, Juro 100 Ranić, Filip 146 Ranićavljević, Mijo 319 Ranićelević, Tadia 124 Raošić (Raosić), Kostadin 257-258 Raspusović, Jakov 241 Rašković, Anto 308 Rašković, Bartol 151 Rašković, Luka 157-15S Rašković, Pavao 159 Ratkaj, Stano 105 Ratković, Duka 165 Ratković, Ivan 284 Ratković, Jovan 141 Raiković, KJavša 81 Ratković, Martin 284 Rebić, Marko 47 Rebrović, Gašpar, župnik 143,248 Reč, Ivan 284 Rcčić, Andrija 77 ReČić, Juro 77 Rečić, Stanislav 77 Redić, Nikola 46 Rejčić,Juro77 Rektamant, stanovnik Trnave 124 Relić, Grgo 66 Relić, Petar 66 Reljković, Matija Antun 228 Reljić, Matija 66 Reljković, Anto 72 Reljković, Mijo 72 Remenar, Nikola 284 Rementrić. Ivan 218 Rendulić, Ivan 215 Resoiević, Jovan 171 Rešetarović, Magdalena 288 Rešetarski Bornemiza, Ivan 246 Rešetarski Bornemiza, Mirko 246 Rešković, Anto 292 Reštaroc, Andrija Liberal de 246 Ribarević, Marko 82 Rinković, Martin 117 Rišović, Kata 198 Rišović, Marta 198
Rišović, Mato 279 Rišović, Tomo 198 Rizović, Juro 195 Rogaćević, Joso 38 Rogoićf Mulo 235 Rogoićcvić,- Marko 235 Rogojević, Matija 237 Rohović, Gi'go 222 Rokonić, Ivan 322 ,. Rokvić, Ivan 324 Rokvić, Mijo 324 Romanić, Jovan 177 Romćcvić, Jeronim 299 Romćević, Matija 219 Romćovic, Miler 185 Roniić, Anto 149,247 Romić, Ivan 302 Romić, Juro 149 Romić, Martin 247 Romić, Petar 149 Ronćević, Ivan 319 Roob, Ivan 284 Rosnićić, Mijo 64 Rošić, Ivan 84 Rošić, Josip 146 Rošić, Juro 146 Rošić, Marko 146 Rošić, Mato 146 Rošić, Miloš 180 Rošić, Nikola 146 Rošić, Vinko 146 Roštić, Mijo 302 Rovanović, Marko 141 Rovićić, Anto 223 Rovićić, Karlo 223 Rovićić, Luka 223 Rovićić, Pavao 223. Rozarić, Kata 218 Rubilović, Tadija 253 Ruča, Demiarova supruga 247 RugjĆ, Mijo 2!8 Rusiuševič, Mijo 143 Rušić, Anto 110 Rušić, Juro (vi Rušinović, Mukuria 84 Ruvanović, Grubeša 141 Ružić, Filip 98 Ružić, Ivan 292 Ružić, Luka 98 Ružić, Tomo 97 S Subko, Nikola 252 Sablić, Anto 288 Sablić, Ivan 288 Sabolović, Juro 283- 284 Saboljević, Šimo 146 Sitičić, Marko 233 Saičić, Nikola 233 Suinuvić, Radivoi 176 Salanćević, Ivan 261 Salantić, Pavao 50 Sali-aga, bjelostijenski spahija 185 Saiković, Ivan 321 Salomun, Ana 229 Salomun, Josip 229 Samardžić, Magdalena 84 Samardžić, Petar 84 Samardicu, Bono 199 Samčević, Mihal 252 Samćević, Nikola 192 Samišević. Mijo 252 Samoraduć, Vuić 171 Snndukčia (Kandukžia), Petar 60,62
Saničević, Mijo 192 Sapunciia, Martin 196 Sarać, Juro 305 Saraićić, Franjo 41 Saraićić, Ivan 284 Saraićić, Lovro 41 Saraićić, Marija 37 Saraićić, Miltija 41 Sarailić, Manda 64 • Sarailo, Ivan 229 Sarćević, Marko 74 Sarić, Ivan 36,286 Sarić, Mijo 218 Sarić, Nikola 286 Sušić, Mato 63 Satinović, Anto 308 Satinović, Matija 308 Savić, Jovica 199-200 Savić, Kata 202 Savić, Matu 202 Sehiintenbuch (Schlintenpuch, Schlitenbuch), Georg Johann (Ivan Juraj) 86, 92, 100,118-119,135,149,158,169, 180181, 194,215, 255-256,259,303-304 Schmidt, Friedrich, zapovjednik gradiške regimente 142 Sebiistiunović, Ivan 284 Sebelić, Maroš 157 Sedlarović, Andriju 225 Sedlarović, Juro 225 Sedlarović, Luka 225 Sedmak, Josip 36 Segetić, Malija 215 Segović, Petar 251 Sekić, Juro 37 Sekula. Janko, kapetan 39-40. 43, 209210, 214-215, 303 Sekulić, Ivan 211,284 Sekulić, Justina 284 Sekulić. Luka 48 Sekulić, Marko 284,319 Sekulić, Mijo 211 Sekulić, Pavao 264 Sekulić, Vukailo 200 Selanćević, Anton 261 Selutković, Pavo 75 Seletković, Nikola 75 Semenović, Ivan 196 Semerović, Ilija 189 Semić, Manda 74 Senćić, Petar 157 Senić, Ivan 149 Senićkić, Martin 39 Seninin, Josipa 143 Senjić, Filip 143 Senjo, Filip 64 Seoćić, Paval 313 Sepić, Marko 197 Serdar, Stjepan 208 Serđan, stanovnik Poljane.88 Serića, Peiak 303 Serotićv. Sirotić Sesarković, Mato 266 Setković, Franjo, franjevac 215 Severović, Ivan 74 Simić, Martin 292 Simićević, Luka 38 Siminsin, Radivoj 171 Simonović, Jura 231 Simonović, Stefan 231 Simonović, Stoian 231 Siničić, Martin 276 Sinićić, Ana 41 Sinićić. Marko 41
Sinićić, Mijo41 Siplević, Štipa 199 Siruičić, Pavao 202 Sirajčić, Tomo 189 . ; Sirotić (Serotić), Juro 130 Sirotić, Luku 129 Sirotić, Marko 129 Sirotić, Mato 129 Sirotić, Petar 129 Šivan, Mijo 264 Siverović, Josip 74 Sivić. Franjo 197 Sivić, Grgo 196 Sivić, Luku 197 Sivković, Milisav 164 Skarić, Andrija 284 Skarić, Anto 212 Skarić, Martin 284 Skladurić, Bluž3M Skočić, Ivun 292 Skoić, Vučeta 85 Skokić, Auto 220 Skokić, Juro 318 Skokić, Šimo 216 Skorić. Marćeta 124 Skrumić, Tomo 143 Skrupić, Mato 196 Skvorić, Franjo 154 Skvorić, Marko 154 Skvorić, Matija 154 Skvorić, Mato 154 Skvorić, Pavao 154 Sladoiević, Sava 168 Sladović, Tocior 121 Slatinanin, Andria 196 Slavoiević. Lukić 179 Sleać, Marko 209 Sliepišević. Marko 202 Slipišević, Jakov 253 Slišarič, Marijan 247 Slivarić, Marian 209 Slivarić, Marijan 211 Slivarić, Mutiju 211 Smaćić, Filip 156 Smaić, Antun 154 Smaić, Matija 154 Smarlanić, liiju 279 Smarlanić, Mutiti 279 Smarlanić, Nikola 279 Smarlović, Filip 279 Smerdanović, Miho 179 Smero, Mato 117 Smičiklas, Tadija 11, 20, 23, 76, 79, 93, 152, 160, 163, 166-167, 173-174, 177,, 183-186, 208, 227, 246, 248, 277, 306, 326-327, 330 Smićić, Antun 159 Smićić, Ivan 159 Smićić, Juro 159 Smićić, Marijan 298 Smićić, Nikola 298 Smićić, Pero 178 Smilamić, Tadija 102 Smiljanić, Iliju 302 Smolanćević, Boso 177 Smolanović, Mijo 324 Smolanović, Stoić 145 Smolian, stanovnik Brodskih Zdenaca 221 Smolić, Luka 74 Smolić, Pavao 74 Smolko, Jakov 119 Smoljanovič, Marko 72 Smoljanović, Matija 72,119 Smoljanović, Vinko 146
Smiika, Mihal (Smuko, Mihalj) 117-118 Soaković, Stjepan 35 Soaković, Toma 35 Sobo ta. Ivan, franjevac '264 Sobotić, Gašpar (Sobolić, Kaspar) 174 Sobotić, Ivan 154 Sobotić, Josip 154 Sočković. Jakša 326 Soerić. Blaž 74 Soerić, Josip 74 Soerić, Martin 74 Soerić, Matija 74 Sofić, Ivan 35 Sofić. Karlo 211 Sofić, Marian 209 Sofić, Mijo 35 Sobalović, Marku 67 Sokić, Ivan 74 Sokić, Marijan 74 Sokić, Šimo 74 Sokolović, Đuro 42-43 Sokolović, Grgo 43 Sokolović, Ilija 44 Sokolović, Ivan 44 Sokolović, Marić 43 Sokolović, Šimo 44.305 Solanac, Anton 263 Solćanin, Petar 101 Soldatović, Marin 305 Soltlosoković, Miho 38 Solić, Ilija 309 Soiić, Juro 144 Solić, Nikola 37 Soltoković, Anto 41 Soltoković, Ivan 41 Soltoković, Marin 41 Soltoković, Tomo 41 Soiumo, Matiiis 261 Soljanac, Bartol 265 Soljanac. Mafija 265 Soljanšević, Marko 264 Somađin. Milio 10) Sombolia, Dorotea 284 Somborlić, Martin 218 SOJIUU, Auto 143 Sopić. Ilija 106 Sorić, Juro 151 Sova ci, Đuro 235 Spaić, Augustin. franjevac 73 Spaić, Ivan 58 Spanić, Marin 305 Spano, Ivan 200 vSršiii!, Stjepa;) 31.33-34,51,63.71.73,76-77, 79.82, 95, 103.107,109,110.119,127,150. 159,188,191,194,198, 202,204,208,211212,215-216, 218,220,223.229. 264,270, 274,288,308,315,319,326-328 Staćumović, Stanislav 72 Stančić, Ilija 204 Stanćirević, Juro 291 StaneSić. Anto 204 Stanešić, llia 203 Stanešić, Matija 204 Stanešić, Stanislav 204 Stanić, Ditmkin 179 Stanić, Franjo 213 Stanić, Ivan'137,268,305 Stanić, Jakob 134 Stanić. Marin 268 Stanić, Marko 55,137 , Stanić, Tadija 137 Stanić, Toma 137 Stanić, Tomo 276 Stanić, Vinko 256
Stanko, Stanislav 300 Stanković. Anastazija 218 Stanković, Kata 218 Stanković, Matija 218 Stanković, Pavel 185 Stanković, Pelar218 Stanšić, Milica 179 Stanšić, Prodan 179 Staparac, Grgu 243 Staparac, Murtin 243 Starac, Cvio 176 Starac, Jerman 179 Starčević, Anto 34 Starčević, Grgo 34 Starčević, Ivan 34-35 Starčević, Mijo 34 Starčević, Tomo 34 Starćević, Antu 153 Starćević, Blaž 304-305 Starćević, Ivan 41 Starćević, Juro 153 Starćević, Luka 153 Starćević, Marko 244 Starek, Franjo 266 Starhemberg (Starembergh, Storumhergh), Guido (Gvidu), general 24-25,86,118 Stari Janoš, Frano 164 Starić, Lovro 229 Starić, Stjepan 268 Stašić, Mijo 143 Stazić, Stjepan 319 Stažić, Anto 41 Stcfanićov, Luka 75 Stefanović, Peio 258 Stegić, Đuro 327 Stepanićov, Blaž 75 Stepanićov, Đura75 Stepanović, Nikola 262 Stepanović, Peto 193 Stepanović, Sivko 262 Stepćević, Andrija 194 Stepčević, Ivan 194 Stepćević, Marko 194 StepŠić, Mihal 118 Stevanović, Stani vuk 177 Stević, llia 277 Stević, Juro 279 Stević, Marku 279 Stević, Martin 277 Stević. Nikola 98 Stević, Petar 279 Stiepanović, Filip 253 Stimaćić, Marko 68 Stipimić. Stjepan 37 Stipanović, Miho 196 Stipanović, Mijo 3.19 Stipanović, Nikuia 81 Stipatović, Nikola 41 Stipafović, Stjepan 41 Stipić, Antun 229 Stipić, Marko 74,296 Stištić, Ilija 279 Štivić. Bartol 229 Stivić, Marko 229 Stivič, Martin 34 Stjepan I., ugarski kralj 214 Stjepan, Dežin sin 70 Stjepan Tomašević 18 Stobolić, Marko 324 Stoiaćović, Radić 85 Stoiaković, Petar 261 Stoianović, Marko 46 Stoianović, Stepan 325 Stoianović, Vuićić96
. Stoić, Marian 45-46 Stoić, Marko 47.216,318 Stoić, Matija 152 Stoić, Milia 88 Stoić. Pavao 47 Stoić. Tomo 318 Sloićović. Marić 38 Stoićević, Ostoia 122 Stoićcvić, Paval 26! Stoićić, Andrija 315 Stojaković, Anto 244 Stojaković. Antun 279 Stojaković, Filip 265 Stojaković, Jela 64 Stojaković. Juro 279 Stojaković, Petar 264 Stojanić, Ivan 48 Stojanić, Pavao 48 Stoj a nov ić, Martin 318 Stojalović, Tadia .172 Stojćević (Stoićević). Augustin 103 Stojćcvić, Juro 145 Stojković. Toma 264 Stoparćević, Ivan 243 Stopić, Ivan 302 Stovragović, Šimo 192 Stražemanac, Ivan 63,291 Strikić, Ivan 73 Strinavić, Franjo 317 Strinavić, Ilija 317 Strinavić, Ivan 317 Strinavić, Stjepan .317 Strižović, Mato 145 Stubarović, Mijo 36 Stuhurić, Tomo 72 Stupar. Jakov 36 Stupar, Miloš 182 Stuparić, Jakov 229 Stuparić, Juro 229 Stvorović. Ilija 42 Subotić, Nikola 319 Sudar, Simo 85 Sudarević, Ilija 256 Suclarcvić. Nikola 41 Sudić. Ilija 79 Sudić, Ivan 79 Sudić, Josip 79 Sudić, Juro 79 Sudić, Luka 79 Sudić. Matija 79 Sudić. Miju 79 Sudić, Mika 78 Sudić, Stepnii 78 Sudić, Toma 78 Sulejman II. 15-16 Sulić, Auto 256 Sulić. Josip 256 Sulić, Marin 256 Sulić, Marko 256 Sulić, Matija 256 Sunić, Josip 287 Sunić,Luka50 Surićević, Ivan 134 Surićević, Mato 134 Susnjak, Ivan 17.9 Sušnar, Stanko 165 Sutarić, Ana 305 Sutarić. Juro 305 Sutarović, Nikola 303 Sutoković (Sotiković), Marfin 38-39 Svaić, Mijo 74 Svaković,'Matija 211 Svanulović, Ana 159 Svanulović, Matija 159
Svetački, Krsto US, 67 Svetački, plemićka obitelj 164, 217 Svetački, Stjepan 18 Svetački, Sulejmaii-beg 18 Svetačković, beg 217 Svetaković, Orahovčanin 21(1 Svetanić, Brno 320 Svetanović, Miat 272 Svetić, Brn jak 266 Svićić, Petar 157 Svilanćević, Marko 261 Svilić, Blaž 74 Sviii jarac. Martin 152 Svinjarević, Matija 106 Svitlanović, Grgo 72 Svnikić, Marijan 50 Svrakić, Marko 50 Szabo, Gjuro 60.66-67,205
Šimić. Ivan 48,286 :.U„ Šimić, Marko 223 Šimić, Martin 272 Šimić, Matija 223,247 Šimić, Mato 60,64 Šimić, Mijo 156,167 Šimić, Pavao 223,287 Šimić. Petar 216,287 Šimić, Stjepan 228 Šimić, Toma 219 Šimićović, Jakša 272 Šimonović, Franjo 195 Šimonović, Mijo 50 Šimun iz Dubočca, franjevac 36 Šimun iz Stražemana, franjevac 159 Šimunić, Franjo 276 Šimunić. Marija 276 Šimunović, Anto 232 Šimunović. Božo 232 Šimunović, Grgo 161 Š Šabanović, Hazim 16-18. 21-22,32,47.59. Šimunović, Ivan 317 62. 66-67, 78, 164. 177. 189, 217, 221, Šimunović, Jakov 232 , 229, 231, 260,269, 271, 281,325,327 Šimunović, Josip 232 Šimunović, Juro 232 av67 Šimunović, Marko 232 , Nikola 67 Šimunović, Mijo 226,232,296 Sag. Silvestar 67 Šimunović, Nikola 189,247 Šagovac, Juro 146 Šimunović, Stjepan 232 Šagovac, Marko 60.63 Šindrak, Petar 305 Šagovuc. Mato 64 Šugovuć, Andrija 64 : (Dubočanin), Andrija, franjevac 36 Šalić, Martin 247 , Luka 72 Šalić, Mijo 247 , Martin 206 Šulić, Pet ronila 247 , Stjepan 72 Šumić, Martin 216 ŠiSljakić, Grgo 292 Šarac. Ana 218 Šiverac, Dorotea 292 Šarac, Mijo 218 Šivcrić, Filitk 327 Šarak, Pavliša 308 Šiverić. Ivan 327 Šaićević, Ivan 274 Škalićić, Andrija 284 Šarćević, Mato 284 Šknrić, Juro 212 Šarćević, Tomo 274 Škarojnsć, Luka 268 Šarić, Ana 292 Škramić, Ivan 144 Šarić, Andrija 161 Škuljević. Ilija 264 Škuljević, Justina 264 Šarić, Ivan 161 Škvorćević, Luka 72 Šarić, Matija 308 Škvoićević, Petar 72 Šarić, Uršulu 252 Škvorić, Blaž 157 Šarolić, Franjo 126 Škvorić, Mato 157 Šaronić, Đuro 266 Šlivić, Matija 284 Sata. Ivan 166 Šljivarić, Ivan 210 Šćeiarević, Andrija 144 Šmirig, Andrija 119 Šebelić, Josip 159 Šmirig, Luka 119 Šebelić, Karlo 159 Šokćević, Franjo 188 Šebelić, Matija 159 Šokćević, Marijan 188 Šebelić, Stanko 159 Šokćević. Mijo 36 Šebelić, Stjepan 159 Šokćević, Stjepan 133,188 Šegetlia, Peio3l2 Šokić, Anto 64 Šegić, Grgo 72 Šokić, Franjo 64,324 Šegić, Luka 223 Šokić, Mijo 74 Šegić, Šimo 72 Šorčević, Ivan 223 Šekvećić, Ivan 292 Šorčević, Jakov 223 Šenković, Mijo 284 Šorčević, Matija 223 Šerbić, Mijo 72 Šov'aković, Frano 142 Šestanović, Bogoslov 178 Špaljević, Petar 263 Šestič, Matija 211 Španić, Anđeo 154 Šestić. Šimun 96 Španić, Auto 244 Šešarković, Marija 268 Španić, Marin 305 Šiak, Juro 312 Španić, Matija 305 Šidak,Jaroslav 23,25-27 Španić, Mato 305 Šigalović, Petar 287 Špirin, Mato 292 Šimenićić, Franjo 268 Špolarić, Nikola 324 Šimić, August 223 Šimić, Bono 286 Špoljarić. Ivan, komorski službenik 135. Šimić, Filip 286 277-278 Šimić, Franjo 286 Štabić, Luka 159 Šimić, Ilija 286 Štabić, Mato 159
Štaglić,. luro 324 Štajduhar, Petar 13 Štakić. Ivan, kapetan 69,86. 119. (39, 145146, 169, 180-181, 203, 238, 243. 2%. 301, 323 Štapaćević, Matija 284 Štefimćić, Marian 38 Štefanćić. Peto 255 Stefanović, Amo 38 Stefanović, Blaž 38 Šteković. Radoica 121 Šterković, Marian 313 Štetić, Ivan 284 Štivan, Dragić 141 Štivanović. Ana 41 Štivanović, Emerik, kapetan 146 Štivanović, Grgo 41 Štivanović. Ivan 41 Štivanović, Marko 41 Štivanović, Mato 146 Štivanović, Petar 259 Štivanović, Tomo 41 Štivćević. Bernard 74 Štivćević. Franjo 74 Štivćević. Luka 74 Štivćević, Stjepan 74 Štivić, Đuro 210 Štivić, Grgo 151,29«) Štivić, Ilija 72 Štivić, Ivan 264,270 Štivić, Luka 131 Štivić, Marko 268 Štivić, Matija 268,318 Štivić, Mijo 74. 211 Štivić, Nikola 72,151 Štivić, Pavao 42 Štivić. Šimo I5f Štivićić, Andrija 74 Štivićić, Elizabeta 41 Štivićić, Ilija 74 Štivićić, Ivan 41 Štivićić, Jixsip 74 Štivićić, Juro 321 Štivićić, Mutija 74 Štivin, Ivan 72 Štokić, Ivan 247 Štokić, Matija 246 Štokić, Mato 246 Štrampić, Marijan 324 Štrampić, Mijo 324 Štrikić, Mijo 74 Štiibarić, Ivan 72 Štublić. Martin 117-118 Šućurović, Andrija 218 Šućurović, Toma 219 Šuk, Anđras 166 Šulk (Šulkovačiki), plemićki rod 207 Šumagaj, Ivan 299 Šumanović, Jovan 105 Šumić, Jakob 229 Šumić, Juro 229 Šumić, Mariju 286 Šunić, Ivan 194 Šunić, Juro 288 Šunić, Marin 194 Šuratlić, Blaž 288 Šuratlić, Ivan 288 Šuratlić, Marko 288 Švaganović, Anton 129 Švaganović, Bartol 315 Švaganović, Đuro 129 Švaganović, Grge 312 Švaganović, Grgo 129,315 Švaganović, .1 a kov 131
Švaganović, Juro 131,315 Švaganović, Luka 315 Švaganović, Marian 129 Švaganović, Marko 315 Švaganović, Matan 312 Švaganović, Matija 131 Švaganović, Miho 312 Švaganović, Nikola 131 Švaganović, Petar 312,315 Švaitić, Anto 292 Švedić, Anto 161 Švedić, Ivan 161 Švorc, Juro 143 Švorćević, Mijo 297 T Tabretić, Andrija 299 Tadianović, Franjo 239 Tadianović, Ilija 299 Tadianović; Lovro 34 Tadianović, Matija 34 Tadianović, Toma 196 Tadić, Anto 256 Tadić, Ivan 37,264 Tadić, Jorio 20,22 Tadić, Luka 284 Tadić, Marin 305 Tadić, Mijo 256 Tadić, Stjepan 216 Tadijanović, Blaž,franjevac 239 Tafrić, Ivan 36 Tafrić, Petar 36 Talianac, Stjepan 219 Talianćević, Ivan 284 Tamaševiz, Vukel 186 Tamburaš, Ivan 82 Tancolić, Toma 213 Tanculić, Antun 48 Tanculić, Matija 48 Tandarić, Petar 218 Tapeša, Franjo 63 Taramić, Ivan 286 Taranić, Martin 286 Tatomir, Mihat !21 Tebudar iz Kobaša, spahija 207 Tećuković, Stjepan 324 Tekić, Franjo 275 Tekić, Jtiro 275 Telebaća, Juro 64 Teodorović, Bosa 174 Teovan, Martin,franjevac 97 Tepćić, Mihailo 195 Tepić, Kuta 284 Teremić, Juro 288 Teremić, Karlo 284 Terić, Andria 196 Terić, Franjo 196 Tersić,Jela64 Teršić, Andrija 66 Teršić, Anto 204 Teršić, Grgo 79 Teršić, Ivan 66 Teršić, Juro 143 Teršić, Nikola 204 Tei'zanoc, Mato 61 Terzić, Andria 78 Terzić, Andrija 79 Terzić, Blaž 59 Terzić, Franjo 79,140 Terzić, Gabrijel 140 Terzić, Ivan 66 Terzić, Luka 259 . Terzić, Marija 218 Terzić, Matija 58
Terzić, Mato 68 Terzić, Petar 64 Terzić, Tomo 79 Terzić, Vukmir 165,172 Tetić, Mijo 292 Thauszy, Franjo, zagrebački biskup 32 Thomassi, Ivan de 66 Tiboldovo pleme 163 Timakić, Tadija 275 Tiran, Tomo 284 Tirić, Ivan 211 Tkalac, Mijo 119 Tkalčević, donator crkve BDM na Dubovcu 150 Tkalćević, Šimo 161 Tobolćević, Franjo 57 Tobolćcvić, Mato 309 Tobolćević, Petar 57 Tokalija, Anto 239 Tokić, Marko 44 Toldi, Zvonimir 129,132 Tolić, Nikola 247 Tomakić, Grgo,franjevac 95 Tomakić, Juro 259 Tomakić, Lovro 275. Tomakić, Luka 275 Tomaković, Filip 315 Tomaković, Jakov 315 Tomaković, Marijan 315 Tomaković, Marko 315 Tomaković, Mijo 315 Tomanović, Juro 219 Tomatišiković, Ivan 284 Tomašević, Božo 288 Tomašević, Franjo 74,149 Tomašević, Marijan 77 , Tomašević, Matija 265 Tomašević, Mijo 275 Tomašević, Petar 252 Tomašević, Simon 242 Tomašević, Stanko 247 Tomašević, Stjepan 230,288 Tomašević, Tomo 247 Tomašić, Antun 256 Tomašić, Ivan 156,319,321 .. TomaSić, Martin 256 Tomašić, Mato 319 Tomašić, Mijo 156 Tomašić, Pavao 256 Tomašić, Stjepan 319 Tomsišići, plemićka obitelj 65 Tomašović, Kuzma 268 Tomeković, Marijan 218 Tometinović, Ana 264 Tomić, Andreas 88 Tomić, Anto 286 Tomić, Antun 37 Tomić, Baiza 81 Tomić, Blaž 284 Tomić, Đuro 270 Tomić, Franjo 302 Tomić, Ivan 144,190,299 Tomić, Jakob 221-222 ' ... Tomić, Jelena 297 Tomić, Juro 74,218 Tomić, Kata 110 Tomić, Marija 299 Tomić, Marin 159 Tomić, Matija 159,2.18,228 Tomić, Mijo 65,11! Tomić, Petar 74 Tomić, Sukan 272 Tomić, Šimo 74 Tomić, Tomas 165
Tomićević, Grgo 218 Tomićević, Iva 218 Tomićević, Ivan 218 Tomićević, Marko 45 Tomićić, Marin 305 Tomićić, Matija 305 Tominović, Matija 264 Tominović, Petar 264 Tondarić, Margareta 218 Tonkić, Martin 275 Tonkić, Stjepan 275 Topalović, Anto 265 Topalović, Grgo 256 Topalović, I lija 137 Topalović, Ivan 137,218,223 Topalović, Josip 264 Topalović, Lovro 223 Topalović, Marijan 286 Topalović, Matija 265,286 Topalović, Mijo 40 Topalović, Petar 223 Topalović, Toma 256 Topić, Juro 50 Topkia, Marko 66 Topolćević, Marin 57 Topolćić (Dobolćić), Franjo 56 Topolićak, Jakov 119 Topolović, Lovro 207 Topolović, Mijo 308 Torakčić, Ivan 270 Torok, Ištvan 61 Tovarić, Stanko 179 Trajan,rimskicar 280 Trapić, Franjo 291 Trapić, Ivan 291 Travar, Anto 264 Travar, Mijo 264 Travisan, MilisavSS Trebić, Pavao 48 Trebšić, Lovak 196 Trenk, Ivan, barun 282 Treplin, Klara 143 Trepošić v. Trevišić Trepšćić, Živko 315 TrepSić, Andrija 188,199 Trepšić, Ilija 188,198 Trepšić, Ivan 198 Trepšić, Jeronim 198 Trepšić, Luka 312 Trepšić, Marijan 188,315 Trepšić, Matija 188 Trepšić, Petronila 198 Trevišić (Trepošić), Nikola 195,197 Trgovćević, Jakov 47- ' Trgovćević, Josip 47 Trgovćević, Šimo 47 Trgovišević, Jakov 202 Trienčević, Franjo 199 Trienčević, Juro 199 Trienčević, Marijan 199 Trienčević, Mato 199 Trienčević, Mijo 199 Trobić, Luka 143 Trobić, Pavao 66 Trobić, Stjepan 66 Traso, Nikola262 Trošeljac, Luka 319 Trošeljac,Nikolu 319 Trusić, Anto 305 Trusić, Blaž 305 Trusić, Filip 305 Trusić, Matija 305 Trusić, Nikola 305 Trufeij, Nikola 107,239
Truteljevići, obitelj 37, SA, 112.132,138 Tružić, Ivan 299 Tubić, Ivan 58 Tubić, Petar 288 Tucaković, Vuko 123 Tucić. Antun 162 Tucić, Ivan 162 Tucić, Josip 162 Tucić..Juro 151 Tucić, Matija 162 Tućeroviz, gradiški kapetan 175 Tućić, Petar 58 Tukarević. Anto 270 Tukarević, Marko 270 Tuknić, Martin 266 Tunić, Grgo 149 Tunić, Ilija 309 Tunić, Jakov 309 Tunić, Martin 309 Timoković, Filak 327 Tunukuvić, Bartol 328 Tunuković, Ilija 79 Turčinović, Magdalena 284 Turkašić, Franjo 157 Turki, plemićka obitelj 231 Turković, Juro 64 Tursnović, Manda 218 Tustanić, Anto 215 Tušić, Marija 64 Tuzlić, Andrija 284 Tužilović, Bartol 133 Tužilović, Marija 133 Tužilović, Marin 134 Tverdoević. Ivan 137 Tverdoević, Marin 137 Tverdoević, Stanislav 137 . Tverdoević, Stjepan 137 Tverdović, Crnica 135 Tverdović, llia 134 Tvrdić, plemićka obitelj 247 U Udvoretin, Franciska 284 Uglešić, Jovica 67 Ulagtć, Juro 64 Ulamiić, Franjo 270 Ulić, Šimo 284 Ulimanović, Boso J 79 Ungar, Andrija 284 Ungar, Klara 284 Upoglavac, Juro 119 Upoglavac, Mijo .119 Upoglavac, Nikola 119 Uranković, Janko 85 Urban V., papa 28 Usarević, Mitar 126 Usurac, Mato 64 Ušić, Juro 284 Utagalović, Juro 100 Utvić, Marijan 77 Utvić, Nikola 77 Užarević, Blaž 128 Užarević, Ivan 128 Užarević, Juro 128 Užarević, Martin 128 Užarević, Nikola 128 V Vadić, Ivan 284 Vagatorac, Ilija 284 Vaidić, Ivan 57 Vajćić, Ivan 265 Vajda (Zapoljski), Mihajlo 305 Valakić, Juro 73
Valanionović, Tomo 299 Valekić. Grgo 48 Valekić, Marko 48 Valentić, Ivan 69 Valentić, Mirko 32,34 Valentić, Tomo 143 Valešić,Tomo59 Valetić, Ivan 213 Valić, Anto 241 Valić, Jakob 240 Valić. Marko 241 Valić, Martin 241 Valić, Mato 227 Valić, Tomo 241 VaJijušić, Josip 74 Vaikovič, Jurica 272 Valjetić, Matija 114 Valjetić, Mato 112-114 Valjić, Bartol 228 Valjić, Franjo 228 Vaijić, Marin 228 Valjić, Stjepan 229 Valjuga, Anto 82 Vanćnvić, Mislen 121 Varadinae, Šimun franjevac 208 Varalković, Miho 262 Varešković, Marijan.265 Varga, Juro 195 Varga, Luka 325 Varga, Petar 313 Vargaš, Mato 255 Vargatević, Matija 212 Vargić, Anto 276 Vargić, Ivan 284 Vargić, Juro 275 Vargić, Manda 275 Vargić, Mato 326 Vargić, Petar 276 Vargić, Stjepan 276 Varočević, Kata 284 Varošćić, Marko 44 Varošćić, Martin 44 Varošić, Marko 152 Varošković, Tomo 262 VarŠić, Andrija 128 Varšić, Augustin 128 Varšić, Bartol 128 Varšić, Franjo 126 Varšić, Ivan 128 Varšić, Jeronim 128 Varšić, Marijan 128 Varšić,Marko 128 Varšić, Matija 128 Varšić, Miho 126 Varšić, Petar 128 Varšić, Tomo 125-126 Vasel, stanovnik Rogolja .174 Vaskovac, Matija 109 Vasonić, Đures 327 Vasonić, Matia 327 Vatrić, Matija 286 Veba, Mijo 143 Većerićv. Zetešević Većić, Stepan 209 Velikanović, Anto 55 Velikanović, Josip 284 Velikanović, Juro 284 Velikanović, Matija 284 Velikanović, Mijo 55 Velisolović, Boso 185 Veljaćić, Ivan 284 Venović, Milanko 168 Veoćić, Jura 309 Veoćić, Tomo 309
Verbauović, Peiak (Peia) 96-97 Verisavie, Radnica 179 Verlanjić,lvau45 Verlazić,Jura47 Verlić, Tomo 216 Verovčović, Josip 110 Veršić, Andria 46 Veselić, Ivan 321 Veselićić, Karlo 41 Veselićić, Marin 40 Veselićić, Marko 38-39 Veselićić, Matija 41 VeseMć, Tadija 41 Vespazijan,rimskicar 280 Vešić, Andria 46 Vezić, Franjo, franjevac 192 Vezić, Nikola 47 Vicikošić, Mato 200 Vicković, Marin 110 Vidaćić, Nikola 276 Vidaković, Andrija 103,133 Vidaković, Anto 310 Vidaković, Filip 310 Vidaković, Franjo 133,310 Vidaković, Grgo 111 Vidaković, Ivan 270,310 Vidaković, Jakov 134 Vidaković, Luka 204 Vidaković, Marijan 310 Vidaković, Marin 111,284 Vidaković, Martin 111 Vidaković, Matija 111,218.310 Vidaković. Mato 60 Vidaković, Mijo 111,310 Vidaković, Nikola 204,232 Vidaković, Radoka 105 Vidaković,Stjepan III Vidaković, Šimo 204 Vidaković, Šimun 204 Vidaković, Tomo 204,310 Vidasović, Anto 104 Vidasović, Josip 104 Vidić, Ilija 133 Vidić, Martin 254 Vidojević, Luka 50 Vidošić, Vinko 159 Vidović, Eterko 176 Vidović, Ivan 92 Vidović, Josip 167,261 Vidović, Jura 103 Vidović, Marin 167 Vidović, Marko 167 Vidović, Mihalio 168 Vidović, stanovnik Lađevca 176 Vietri, Ivan de. franjevac 23,30 Vilaitović. Anto 288 Vilaitović, Ivan 288 Vilaković, Marko 315 Vilaković, Petar 41 Vitdanović, Martin 154 Vilić, Martin 319 Vilov, Martin 298 Vi lovac, Anto 256 Vinaković, Ivan 106 Vinarić, Bartol 199 Vinarić, Ilija 199 Vinarić, Ivan 195 Vinarić, Petar .195 Vinarić, Stjepan 199 Vincetić, Nikola 64 Vincetić, Petar 64 Vincianović, Mijo 189 Vinćetić, Luko 126 Vinić, Marko 66
Vinković, Adam 268 Vinković, Ana 284 Vinković, Antun 268 Vinković, Bartol 268 Vinković, Grgo 207,218 Vinković, Ivan 220,275 Vinković, Jeremija 207 Vinković, Josip 59 Vinković, Juro 61,207,302 Vinković, Lovro 284 Vinković. Luka 93 Vinković, Marija 268 Vinković, Marijini 66 Vinković, Marin 268 Vinković, Martin 268 Vinković, Mijo 109 Vinković. Stepan 266 Vinković, Stjepan 66 Vinković, Tomo 275 Višinić, Tomo 82 Višković, Ilia 313 Višnić, Andrija 82 Vizolić, Josip 74 Vlaćić, Mijo 192 VladiČić, Ivan 206 Vladić, Bartol 299 Vlaciić, Boso 190 Vladić, Mijo 128 Vladić, Stepan 294 Vlndisluv Jagelović, hrvat.sko-ugarski kralj 248 Vlah, Petar 68 Vlah. Sava 325 Vlaliić, Grgo 151 Vlahić. Stjepan 151 Vlahović, Grgo 322 Vlahović, Luka 149 Vlahović. Marijan 245 Vlahović, Matija 149 Vlahović, Mijo 245 Vlainić, Antun 63 Vluinić. Grgo 2% Vlainić, Ivan 64,270 Vlainić, Juro 296 Vlainić, Nikola 244 Vlainić, Tomo 296 Vlaović, Anto 324 Vlaović, Franjo 245 Vlaović, Mato 324 Vlaović, Mijo 324 Vlaović, Vi liko 324 Vlaovići, obitelj 245 Vkisanovie, Stanislav 106 Vlašić, Antun 279 Vlašić, Franciska 279 Vlašić, Ivan 279 Vlašić, Lovro 279 Vlašić, Marko 279 Vlašić, Matija 279 Vlašić, Nikola 279 Voginae, Anto 286 Voiković, Staniša 176 Voinaković, Kristini 69 Voinić, Šimo, franjevac 226 Voinović, Peter 141 Voivodić, Andrija 218 Voivodić, Ilija 218 Vojvodić, Grgo 161 Vokećić, Ilija 318 Vokećić, Ivan 318 Voko, Luka 319 Volarović, Andrija 110 Volarovtć. Marin 11! Volešić, Jakov 302 Vorgić, Ivan 92
Vrabac, Manda 107 Vrabtić, Abraham 327 Vrabtić, Antol 327 Vrabtić. Benak 327 Vrabtić, Fila 327 Vraćić, Marko 210 Vraćić. Grgo 211 Vraćić, Lovro 211 Vraćić, Marijan 2! 1 Vraćić, Maiiin 154,211 Vraćić, Pavao 211 Vrag-Marković, Anto 305 Vragulović. Matija 100 Vrakić, Adam 159 Vranić, Stepan 199 Vraniševtć, Josip 66 Vranišević, Matija 66 Vranješević, Juro 292 Vranješević, Mato 38 Vratić, Grgo 209 Vrbu n, Juro 234 Vrbanac, Mijo 229 Vrbanac, Vinko 229 Vrbijanćević, Baro 110 Vrhljanćević, Marin 110 Vrbijanćević, Stjepan 110 Vrbovski, plemićka obitelj 207,305-306 Vrešanović, Juro 299 Vršić, Marko 234 Vršić, Matija 234 Vućinović, Miho 38 Vučković, Anda 198 Vučković, Iliju 198 Vučković, Marijan 198 Vučković. Martin 37 Vučković, Matija 198 Vučković, Stjepan 198 Vućetić. Bartol 37 Vučci ič, Milić 267 Vućevićv. Bueković Vućić,Topa 180 Vućin, Anto 212 Vućinić, Andrija 226 Vućinić, Anto 226 Vućinić, Marin 226 Vućinić, Malija 226,237 Vućinić, Miho 46 Vućinić, Mijo 226 Vućinović, Bartol 218 Vućinović, Ilija 41 Vućkovic, Ivan 177 Vućković. Andrija 104 Vučković, Beno 75 Vućković, Blaži 96 Vućković, Stjepan 315 Vućković, Šimo 188 Vugdragović (Vukdragović), Petar 103 Vugić, Jelenu 292 Vuianović, Jovan 121 Vuiašo, Cvino 122 Vuić, Ivan 37 Vuić, Juro 36 Vuić, Matija 208 Vuićević, Vujušnin 183 Vuićić, Bogdan 178 Vuićlćević, Petar 60 Vuićis, BeriŠun 124 Vuićis, Ilia 121 Vuićis, Vuić 121 Vuiković, Blagoia 169 Vuiković, Jovan 172 Vuinović, Grgo 272 Vuinović, Ilija 288 Vuinović, Janko 272
Vuinović. Juro 279 Vuinović, Mikolica 200 Vujičić, Ivun, franjevac 192 Vujnović, Grgo 279 Vujnović. Šimo 279 Vuk, Andro312 Vukaclinović, Nikolu 272 Vukulić. Anto 154 Vukalić. Pavao 154 Vukunović, Mišku 196 Vukašović, Vgrin 174 Vukašović. zastavnik 115 Vukušćoviz,Sabol74 . Vukašević, Martin 312 Vukašinović, Blaž 75 Vukašinović, Mijo 202 Vukašinović, Peiar 79 Vukašović, Juro 309 Vukušović, Luku 309 Vukašović. Martin 309 Vukašović, Malo 309 Vukušović, Mijo 309 Vukmunić, Marko 121 Vuko, Miško 312 Vukoiević, Dragola 176 Vukoiević. Milaš IS2 Vukoiević, Mitur 81 Vukoiević, Vuk 124 Vukojević, Serdiu 117 Vukojević, Todor 193 Vukojević, Vuiko 185 V u kom anović. Rad oić 124 Vukosalović (Vukoselović), Miloš 193 Vukosanić, Zaleta 85 Vukosavić. Božicko 174 Vukosavić, Sava 174 Vukosavić, Sredim 84 Vukosavić, Vuin 174 Vukosavić. Vuk 174 Vukoselović v. Vukosalović Vukošavljević, Filip 288 Vukošavljević, Marko 284 Vy košić, Murko 161 Vukota, posjednik zemlje Lužun 208 Vukotić, Andriju 268 Vukotić, Martin 268 Vukotić, Šimun 268 Vukovac, Blaž 315 Vukovac, Juro 310 Vukovac. Marko 315 Vukovac, Martin 310,315 Vukovac, Pavo 313 Vu kovurac, Andrija 202 Vukovarao, Grgur 202 Vukovurca, Luko 200 Vukovćić v. Vuković Vukovica, Kuta 287 Vuković, Andrija 256,315 Vuković, Anto 146, 315 Vuković, Bartol 286 Vuković, Franjo 247,315 Vuković, Germun 182 Vuković. Ivan 42,216,296 Vuković, Jakov 296 Vuković, Jakša 176 Vuković, Jovan 165 Vuković, Jura 166 Vuković, Juro 212 Vuković, Katu 216 Vuković, Marijan 286 Vuković, Marko 192 Vuković, Marko, poručnik 211 Vuković, Matija 315 Vuković, Mato 256
Vuković, Miiuu ! 17 Vuković. Mijo 315.318 Vuković, Nikola 261 Vuković, Petar 146 Vuković, Rudivoi 178 Vuković, Stjepan 92, .146,212,219 Vuković (Vukovćić), Stoian 221-222 Vuković. Vaso 182 Vuković, Vuiko 165 Vuksaaić, Gavran 96 Vuksanović, Augustin 3 !5 Vuksanović, Josip 196 Vuksanović, Juro 196 Vnksanović, Petar 96 Vuksanović, Tadia i 96 Vuksanović, Anto 188 Vukšanović, Franjo 188 Vuksanović, Ivan 288 Vuksanović. Malo 188 Vuksanović, Mijo 188 Vuksanović, Petar 287 Vukšić, Anto 245 Vukšić, Ivan 245 ; ' Vuk'šić, Luka 245 Vukšić, Marijan 245 Vukšić, Marko 245 Vukšić, Matija 245 Vukšić, Nikola 291 Vukšić, Šimo 245 Vukšići. obitelj 245 Vukttćić, Ivan 319 Vuktiioviz. Jovicu 185 Vukunović, Franjo 146 Vulašinović, Juro 237 VuleSić,Stivan6H
Zećević, Iva 264 Zećević, Malija 215 Zečić, Blaž 199 Zečić, Franjo 199 Zečić, Juro 199 Zečić, Mariana 199 Zečić, Petar 199 Zečić, Stanko 199 Zećević, Bartol 204 Zećević, Božo 123 Zećević,Juro.203 Zećević, Marin 315 Zećević, Mijo 204,315 Zećević, Šimo 204 Zećević. Tomo 204 Zećić, Marko 274 Zećić, Marim 211 Zeic, Jura 313 Zeic, Paval 213 Zeić, Vukosav 179 Zejecević, Luka 92 Zejećević, Anto 208 Zeki, Martin 195 Zeković, Antun 299 Zeković, Martin 299 Zekirovič, Matin 26f Zelić, Gašpai'74 Zemljak, Martin 24-25,62 Zemunćević, Ilija 288 Zemunćević, Ilija 286 Zemunćević, Martin 286 Zepšević, Martin 263 Zei'dclja, Martin 284 Zerić, Ivan 192 Zerić, Petar 192 Zerjak, Stanko 176 Zetešević (Većerić), Vuk 212,214 Zikaćić, Luka 37
Zvirotić, Matija 131 Zvirotić, Mijo 13! Zvirotić, Nikola 131 Zvirotić, Šimo 131 Zvirović, Stanko 132 Zvizdović, Anđelo, franjevac 28 Zvonarić. Šimo 252 Zvonarović. Matija 279
Ž Žakić.Josip 70 Žakić, Nikola 70 Žandra, Ivan 256 Žderić. Ivan 309 Žderić. Luka 309 'Žderić. Mijo 74 Žilić, Ivan 215 Žisanac. Ivan 215 Živatović, Martin 215 Živ atović, Mijo 215 Živić, Andrija 77 Živić. Burloi 77 Živić. Božo 274 Živić. Franjo 77,219 Živić. Ilija 274 Živić, Ivan 77,274 Živić, Jusip 153 Živić. Juro 77,152 Živić. Marija 77 Živić, Marko 77 Živić. Martin 272 Živić, Mato 77,274 Živić, Mijo 274 Živić, Nikola 153 Živić. Petar 77,273 Živić, Stanko 219 Z • Živić, Stjepan 299 Zacković. Mijo 31)4 Živić, Šimo 77,274 Zirdum. Andrija 22. 30, 36. 63. 73, 108, Živić. Tomo 77,274 Zahorski,: stanovnik Nove Gradiške 143 136, 140, 188, 271 Zaidović, Gozdan 176 Živković. Anto 64,302 Zkue, Petar 63 Zaifis-beg149 Živković. Augustin 275 Zlatanović, Anto 284 Zapolja, Ivan 16,248 Živković, Blaž 309 Zlatanović, Nikola 216 Zapolja. Stjepan 248 Živković. Franjo 64 Zlatanović, Pelar 72 Zapoljski. Demetrije247-248 Živković, Ilija 274 Zlatanović, Stanislav 216 Zapoljski, Ivan, sin Demetrija 248 Živković, Ivan 36, .270,324 Zlatarović,Bartol 44 Zapoljski. Ladislav 248,305 Živković, Jakob 78 Ztnagić, Bartol 326 Zapoljski, Mihajlo v. Vajda Živković, Josef 325 Zmaić, Andrić 325 Zapoljski, Mirko 248 Živković, Josip 208,309 Zobćić, Radonja 179 Zapoljski, plemićka obitelj 73,106,245,247 Živković, Jura 275 Zololić. Nikola 218 Zapurić. Nikola 159 Živković, Marijan 192 Zoljić, Nikola 223 Zaronio, Lucija 284 ŽivkovitVMariti 79,159 Zotolković, Nikola 39 Zastanić, Radosav 173 Živković, Marko 270,292.309 Zrinić, Ana 279 Zastavniković, Mato 291 Živković. Martin 192,239,309. 312, Zrinović. Ivan 220 Zbanić, Luka 117 Živković, Matija 159,208. 309 Zrinović. Marijan 219 Zdenić. Luka 207 Živković, Mato 272 Zrinović. Tomo 220 Zeampće v, Svetački Živković, Mijo 271 Zubić. Matija 211-212 Zebčević. Ivan 152 Živković, Nikola 192 Zubović, Andrija 152 Zebčević, Maxii> 152 Živković. Stanko 192 Zubović, Franjo 152 Zebčević, Nikola152 Živković, Stepi«! 75 .Zubović. Marko 287 Zebčević, Pelar. 152 Živković, Stoić 168 Zubović, Petar 286 Zebešević, Franjo 292 Živković, Štmun 275 Zukanović, Juro 82 Zebetić, Ivan 251 Žižić. Magdalena 292 Zukanović, Malo 82 Zebetić, Jakov 252 Žokić. Franjo 324 Zukanović, Tomo 82 Zebetić, Jozo 252 -Žu'gaja, Mato 119 Zulović. Marko 200 Zebetić, Luku 252 Žmuć. Marijan 154 Zutić, Luko 326 Zebetić, Manda 252 Županić, Birta 75 Zvirotić, Andrija 131 Županić, Marian 75 Zebetić, Miho 251 Zvirotić, Bartol 131 Zebetić, Pavao 252 Žutić, Ana 284 Zvirotić, Božo 131 Zebetić, Simon 25 i Žutić, Ivan 2S4 Zvirotić, Ivan 131,232 Zebić, Marija 284 Žužić, Martin 292 Zvirotić, Jakov 131 Zebić, Nikoja 82 Žvelinac, Mato 119 Zvirotić, Juro 13! Zebić. Petar 284 .Žvelinac, Mijo 119 Zvirotić, Kata 131 Zec, Ivan 308 Zvirotić, Martin 131 Zec,Stanko318
