Donji Bahori
-
1998
1. B a h o r i (M u slim ani). Selo je udaljeno oko 10 km sjeverno od G acka. S m jestilo sc na ju g o isto čn o j strani B o g d an o v e glavice (12 25m ), a na lijevoj strani b ah o rsk e rijeke. Selo se sastoji od tri zaseoka. G lavni dio sela je vrlo zbijen, B ahorska rijeka na s v o m izlasku iz glavnog dijela svoga toka, prem a G atačkom polju dobija d ru g o im e G rač an ica , je r protiče kroz istoim eno selo. O k o sela je obilje živih voda. N a istočnoj strani sela se nalazi velika n ekropola stećaka, koji su izuzetno bogati raznim o rn a m e n tim a (ukrasim a). Selo se sp o m in je u prvom T u rsk o m popisu (1 4 7 5 -1 4 7 7 ) kao d ž e m a t V ukuća sina V ladikana. Imali su 20 d o m o v a 3 n eo žen jena i 5 m uslim ana, M ehm eda, M ustafu, M a h m u d a , Jusufa i Kurta. Prvi put je selo spaljeno, a njegovo stanovništvo p o b ijen o i pro tjeran o u zim u 1941. god in e od ko m šija p rav o slav a ca to je bio G ornjo-G atački četnički bataljon. U tri za seo k a 1922. god in e j e živjelo 38 familija, 1941. godine 46 p o sli je D rugog svjetskog rata u selo se vratilo 34, a četničke kam e 1992. godine d o č e k u ju 32 familije. Č etnici su bez ikakva povoda 31.6.1992. godine napali selo opljačkali ga i spalili. N je g o v o stan o v n ištv o pobili, a o sta ta k protjerali. O pljačkali su oko 4.00 0 sitne stoke 160 krava. 20 konja i d o sta peradi. O v o je bilo je d n o od bogatijih stočarsko-poljoprivredn ih sela. D ilberovići, su doselili 1920. godine iz D o b ro p o lja na m a jč in stv o je d n o dom aćinstvo, na strani živjelo jed n o .
259
Džilili, potiču od G rc b o v ić a 1900. go d in e u selu je živilo d v a d o m aćin stv a. U toku D ru g o g svjetskog rala bježe ispred četničke k am e. Poslije rata sc vraća je d n o , koje 1992. g o d in e četnici p ro g o n e u novi m u h ad žilu k , a k o m šije im sve u zim a ju sem golo g života. G rcbovići. Z a sebe k a ž u da su od G ra b o v ica , u stvari su potom ci prvih B o g u m ila što su prihvatili Islam po dolasku T u rak a . U selu jc živilo 11 fam ilija 1900. godine. Iz m eđ u d v a svjetska rata 5 seli iz B ahori, a 1941. godine o v d je j e 13 familija, k o je četnici p ro g o n e i ubijaju da bi se poslije rata vratilo 10. N ovi egzodus 1992. g o d in e d o č e k u je 7 familija, a sada su razusuti po svijetu i veliko je pitanje d a li će nekada nek o d a se vrati na svoje ognjište. K avazovići, su srodnici G re b o v ić a od D ru g o g sv jetsk og rata o v d je je živilo je d n o d o m ać in stv o . M cm ići, su kao i G rebovići od (bogum ila) G rabovica, j e d n u i d ru g u su od prvog m u s lim a n a u selu M e h m e d a , a p rezim e su dobili po M em iji, sinu M c h m e d o v u . 1900. go d in e u B a h o rim a j e živjelo 12 familija, izm eđu dv a sv je ts ka rata četiri su odselile iz sela tražeći bolje uslovc života. U D ru g o m svjetsko m ratu u selu j e bilo 18 familija, M e m ići bježe pred č e tn ičk o m k a m o m , ali d osta njih nije uspjelo u m a ć i zlikovcim a. P oslije rata iz m u h a d ž irlu k a se vraća 10, a novi p ro g o n 1992. go d in e d o č e k u je 15 fam ilija, i sada su m nogi poklani, a ostali sc spašavaju b je g s tv o m i d eportacijom . Do tada je na strani živjelo preko 4 0 fa m il ija M em ića. Šarotići, su isti rod sa M e m ić im a i G re b o v ić im a isti im jc korijen. 1900. u B a h o rim a j e bilo 4 familije, a 1941. g o d in e 8 koje k ao i ostali B ahorani traže spas u bijeg pred k o ljačim a. M nogi to nisu uspjeli, pa su bili žrtv e četničke kam e. Sledeći p ro g o n 1992. go d in e u selu zatiče sam o dv ije fam ilije iako se poslije D rugo g sv jetsk o g rata vratilo 7. Na strani je 1992. go d in e živjelo 11 fam ilija Sorotića. Talovići, su kao i ostali u B a h o rim a od B ogu m ila, istog su roda sa M e m ić im a i ostalim u selu. O v d je jc 1900. godine živjelo 5 familija. 1941. godine 9, kada bježe u m uhad žirlu k. Poslije D ru g o g svjetskog rata 5 se vraća, a novi eg z o d u s 1992. godine d o č e k u je isto 5 familija. U to vrijem e na strani jc živilo 32 fam ili je. I veliko j e p itan je d a li će se iko vratiti na svoja sp aljena ognjišta. 2. B ašići. (M u slim an i). Selo je sm ješten o ispod o b ro n a k a Lisa Stijene (1550) na kraškoj terasi (931) sa desne strane rijeke M ušnice. Selo n e m a živu vodu. pa je vrlo in teresan tn o radi čega su sc ljudi tu naselili k a d a se zna d a j e prvi uslov / a stvaranje sela voda. a ovo selo se sm jestilo izm eđu rijeke i planine. O d G a c k a je udaljeno u p ra v c u ju g o z a p a d a 4.5 km. V jero v atn o su se ovdje sm jestili iz o d b ra m b e n ih razloga. Po popisu 1971. godine o v d je jc bilo 254 stanovnika. Bašići su doseljenici od H e rc e g N ovog, a ovdje su se naselili 1687. godine.
260
Rasici 1999 zaseok Đideiija
Rasici 1999 zaseok Lastva
Bašići se p o m in ju u B e rk o v ić im a i Stocu 1849. godine, Bileći i Ljubinju. P rezim e su dobili po Baši. Iz m e đ u m ezara “m aljevica i B ašića nalazi se lokalitet ” Arapu5a" nazvan po A rapu koji je tu bio razapeo šator i ubijao svakog onog ko bi p ro šao tuda. a nebi htio platiti prolaz. U selu je 1900. go d in e živilo 28 fam ili ja, još 1907. godine četiri fam ilije su odselile u A m erik u , a pet u T ursku. P očetkom D ru g o g svjetskog rata u selu je živilo 4 4 fam ilije, poslije o slo b o đ e n ja 47. Prvi put četnici uspijevaju selo spaliti, a njegovih skoro pola stanovnik a ubiti od 38 fam ilija 1992. godine. Z a ovu p o ro d icu se m o ž e reči da j u je četn ičk a k a m a prepolovila, a sve njihovo o p lja č k a n o i spaljeno, ostatak stanovništva je raseljen po bijelom svijetu. O vdje su četnici opljačkali preko 2.7 0 0 ovaca, trista koza i 210 goveda. Ćatovići došli sa Đ eča-B ileća, a inače su od R isna od istoim enog plem en a. O vo prezim e se p o m in je još u 16 vijeku, pa se sm atraju najstarijim p le m e n o m u *
istočnoj H ercegovini. Jedan od C atovića se doselio na m ajčinstvo, a je d a n se doselio kao im am . O d 1900-1941. u selu su živjele 4 familije. U toku D ru g o g svjetskog rata je d n a seli, a 1992. godinu u selu d o ček u je 7. U novom četn ičkom koljačkom po ho d u Ćatovići su prepolovljeni, a ono m alo što je ostalo razasuto jc *
po čitavom svijetu. 1992. g o d in e na strani je živjelo 12 familija Catovića. Džankovići doselili 1900. g o d in e iz H odinića je d n o d o m aćin stv o , 1941. godine ovdje su živjela četiri d o m aćin stv a, a 1992. godine dva. Đidelije vode porijeklo iz H otelja po m inju se i u B e rk o v ć im a 1832. go d in e kod Stoca 1900. godine. O vdje su živjela 4 d o m aćin stv a.O d 1941-1946. šest, a 1992. godine 7 dok ih je na strani bila 14. S ad a su i ovi iz sela raseljeni po svijetu. T em im i potiču od istoim enih iz T rebinja. U Trebinju se jo š 1738 . godine p o m inje T em im H adžialijaga T em in h o d ž i-M e h m e d se p o m in je u Stocu 1734. go d in e a inače su iz H erceg N ovog. U B a šić im a je bilo stalno je d n o d o m ać in stv o , a 1992. godine pred četničkim napad dva. Na strani j e bilo 19^2. g o d in e 7 d o m a ćin stav a T em im a.
261
3. Berušica, prav o slav ci, po p o p isu iz 1886. godine selo se zvalo Perušica selo je sm ješten o istočno od G a c k a na visoravni (1300) i udaljeno od opštinskog c e n tra 11 km. Selo ima više živih voda. Njegovi stanovnici su se naselili k a o stočari iz C. G o re i ju ž n e H ercegovine. D rag umi li od 1900-1945 u selu je bilo 5 dom aćinstava, (1990. godin e dva) na strani tri. G rguri su doselili od P o p o v a polja, ovdje su se naselili oko 1883. godine. 1900. godine u selu je bilo 9 d o m a ć in stav a . Izm eđu dva rata pet je odselilo, a od 19411992. godine u selu je 7, a n a strani 11 dom aćinstava. Pješčići iz K rivodola C r n a G o ra u selu je stalno je d n o dom aćinstvo, a na strani tri. 4. B raićc v ići. pravoslavci. Selo se nalazi sjeverozapadno od G acka oko 14 km. S m ješteno je na prisojnoj strani K lačina (1362) na sjeveru, s istočne strane je G rad ac (1407). Im a d o b ru ž i v u vodu i upravo se sm jestilo sa obje strane potoka. Buhe su doselili iz m e đ u d v a rata iz D om rka, a inače vode porijeklo od B oračkog jezera. O d d o seljen ja d o 1990. godine stalno je je d n o d o m a ć in stv o i je d n o na strani. M anjak. O vdje su došli iz D o lu ša kao Glušci, ali su prom ijenili prezime. Doselili su negdje oko 1815. godine. 1900. godine ovdje su živjela dva dom aćinstva, izm eđu dva rata su odselila, a 1941. godine opet su d v a u toku rata je d n o n apušta selo. Od tada je stalno jedno u selu, a na strani tri. Vilici su doselili iz P o p o v a polja oko 1830. godine. 1900 godine u selu su bila 4 dom aćinstva. Izm eđu d v a rata je d n o seli u B osnu. O d tada do 1992. go dine u selu žive tri d om aćinstva. Zirojevići su došli pred kraj 18 vijeka od Bilećkog kotara. 1900. u selu je bilo 19 dom aćinstava, izm eđu d v a rata 10 seli na koloniziranu zem lju K osova i Vojvodine. D rugi svjetski rat u selu zatiće 26, pet seli u toku rata. Kraj rata dočekuje 23 dom aćinstva, a 1992. sedam. Na strani im a 43 d o m a ć in stv a ovog bratstva. 5. B ranilovići, M uslim ani. Selo j e udaljeno oko 5 km ju ž n o od Gacka. Smjestilo se na rubu donjeg K uljskog polja, na prisojnoj strani Gradine (gdje je nekada bila neka rim ska građevina i sada se dobro uočava kaldrmisani put oko gom ile kamena ostatka nekadašnje građevine) i Velike grede (1051). Selo je zaklonjeno od hladnih sjevernih vjetrova, ima više živih voda. Ispod sela su bašče i obradivo zemljište, a na sam o m ju ž n o m obodu polja protječe rijeka Mušnica. Iznad sela su pašnjaci. Zna se da su u Branilovići m a 1519. živjela tri neoženjena Bošnjaka i d a j e ovo selo bilo čitluk M ahm ud-terdžum ana (tumača) i smatra se da su ovo bili prvi muslimani u gatačkoj opštini. Branilo viči su se nalazili u nahiji G acko u H ercegovačkom sandžaku. Branilovići su jedno od nastarijih naselja u gatačkoj opštini.
262
Kuća Čampara Salka 1981. i 1998, godine selo Brani lov ići 1999 poslije četničkog pohoda.
263
IČEM:
v
Branilovići. Zzascok Bukcinje. Hobuli i spomenik Campara Kanta
264
U prvom popisu koji je izvršen na ovim prosto rim a 1475-1477 pripadalo je nahiji G acka, a plaćali su carski porez od 90 akči što znači d a j e selo im alo 180 k o m a d a sitne stoke j e r se plaćalo pola akče po kom adu. Iz sljedećeg p o p isa 1585 g o d in e selo je tim ar M e h m e d a tim arnika i Sulejm ana, ćehaje tvrđave Ključ. T im a r ima 18 d o m o v a . B aština K o v a č e v a u ruci Balije i M u s ta f e sina R a d o v an o v a (R adovan B ogum il). Baština K ov ačeva u ruci H a s a n a D obrinova, baština Ju n u s a R a d o je v a u ruci T orlaka D a v u d o v a , ćift H a jm a n i u selu B ranilovićim a, tim ar J u s u fa M e h m e d o v a . B aština B ajram lije D a v u d o v a sa isp e n d žo m od 170 akči. B aština Ju su fa M e h m e d o v a sa ispendžom od 120 akči. B aština E jn eh an a M e h m e d ijc v a sa isp e n d ž o m od 120 akči. H asan S u lejm an o v čift i Balije Ivaševa čift Ć iflu k sina M e h m e d o v a u B ranilovićim a u ruci M u se sina Skenderova. a sada u ruci D žafera sina M u s e S k e n d e ro v a i R izvana H ajdarova. Iz ovog popisa se vidi da su bogum ili m a s o v n o prihvatali Islam u o v im k raje vim a, kao svoju novu vjeru. Stanovnici ovog sela su plaćali Carski porez. Isp en d žu ćift P še n icu S m je šu Z o b i krupnik P ro s o M e d desetina L an B ostan S ijeno P oljačina . S la m a desetina M u k a ta P orez na sitnu stoku G lo b a i svadbarina
225 akči 231 akči 500 akči 500 akči 300 akči 100 akči 25 akči 75 akči 30 akči 30 akči 30 akči 50 akči 120 akči 260 akči 200 akči
P o se b n o je plaćeo tim a r Jusufa M e h m e d o v a 300 akči. Carski porez u o v o m selu izn osio je 3276 akči. S elo je od 1941-1945. godine bilo neosvojivo za četnike iako je im alo 37 žrtava, ali je zato 51 godinu kasnije (1992) sravnjeno sa zem ljom o d sinova i unuka od o n ih koji ga nisu m ogli osvojiti za vrijem e D ru g o g svjet skog rata. Selo jc n ap ad n u to od četnika kada i kom pletna K ula 18.6.1992. godine
265
u 4 sahata izjutra. Stanovništvo golo i boso izbjeglo u bezv odnu planinu da spasi V
goli život. Z ene i djeca poslije par d a n a su se predali četnicim a koji su ih p ro t jerali za M akedoniju. Prilikom n a p ad a ubijeno je 10 o soba onih koji nisu mogli pobjeći, uglavnom starijih i n e m o ć n ih . Selo je spaljeno i opljačkano, a ostalo je preko 2.000 ovaca i janjaca. Kao i 186 goveda 13 traktora 7 kam iona itd .< % 0 > C a m p a r e , su od H adžajlića iz N ikšica. U Stocu je živio Č am p ara Salih 1885. godine. P rezim e su dobili po m u z ič k o m bakarnom instrum entu (udaraljke-kastanjete). I sada u B ranilovićim a postoje ostaci H adžajline kule i Hadžajlina njiva. Takođe i kod Stoca postoje C am p a rin c njive, što je d o k az da su i ovdje nekada V
živjeli. U B aćevićim a-R udine, živio j e neki C am para, a zvali su ga Pandža-Pas a. U selu B ranilovićim a 1900 je bilo 27 familija. Izm eđu dva svjetska rata odselilo je 9, a 1941. godine ima 34. U toku D ru g o g svjetskog rata selo napušta p o n o v o 7 dok je oslobođenje dočekalo 32 familije, a posljednji egzodus 1992. godine dočeku je 21 familija. Sada se nalaze po čitavom svijetu. O vo pišem da ne bi z a b oravili svoje korijene. Na strani je 1990. živjelo preko 120 familija. D ž u b u r i imaju iste korijene sa Č am p aram a. 1900. u selu jc živjelo 18 familija. Izm eđu dva rata dvije su odselile 1941. godine ima 16, a 1945. godine 13 fam il ija. Četnički napad 1992. godine d o ček u je 10 koji su sada po čitavom svijetu. K usturice doselili su iz Plane 1920. godine. Jedna familija je živjela sve do 1955. godine i odselila u Mostar. U M ostaru su sada 2 familije. S u k i ć i su, došli oci N ik šić a k a d a su Bošnjaci
protjerani iz to g dijela
H ercegovine. U selu je 1900 bila je d n a familija 1941. četiri. Jedna seli u toku rata, a 1945. godine u selu d o če k u je 4 familije. E g zo d u s 1992. g o d in e u selu d o ček u je 3 familije, a na strani j e u to vrijem e bilo 9 familija. Z ek ići, vode porijeklo od unuka V lad e Bijeliča koji je prešao na islam , a živio je u X V vijeku zvao se Zeko i po n je m u Zekići. Zekići se pom inju u Trničini još za niskog vakta, a sam i za sebe kažu da su od Hebiba. Zekići h adži-M ustafa Jam ak pom inje se u Stocu 1817. N ajvjerovatnije da su se ovdje doselili kao stočari. Iz Stoca, pom inje se i hadži-Ism ail 1832. godine. U selu je 1900. živjelo 10 familija. Između dva rata selo je napustilo 9 u toku Drugog svjetskog rata 3, tako da je kraj rata u selu dočekalo 9 familija. Četnički progon 1992. godine do č e k u je 10, a u to vrijem e na strani im a 17 familija. 6.
B o r a c , 1475-1477 je tim ar K arad o za i Dimotike, H am z e i Meraje, Senkura
iz Pripeka, D og ana iz Vidina i Jusufa iz Ohrida p osjednik a tvrđave Ključ ima 82 d o m a 10 neoženjenih. O vdje je izvršen popis Borča gdje je upisano više sela, pa je teško saznati koja su sela postajala tada. U T arahinom dolu imali su posjede D žuburi i Zvizdići.
266
7.
Cernica j e 15 km j u ž n o od G acka. Selo je sm ješteno ispod V rhova (1065) i
to u njegovoj prisojnoj strani, a na nadm orskoj visini 842 m. Iznad m a lo g polja, koje se pruža u pravcu ju g o isto k -sjev ero zap ad . Cernica se pom inje u XV vijeku kao trgovačko mjesto, carinarnica i sjedište gatačk og kadiluka. S ig u rn o d a j e bila najvažnija čaršija i trg izm eđ u D ubrov nika i Foče. D anas je to sa m o seoce. C ernica je postala adm inistrativni cen tar gtačke nabije, odm ah po ulasku Turaka. G o d in e 1476 ovdje sjedi subaša, a 1477. A lija “ Vojvoda" C ernice i Primorja. Prije 1532. postala j e središte kadiluka. Iz je d n e geneologije koju j e sastavio blagajski kadija A li-F e h m ija Begić (B ey-zade) vidi se da je njegov ro d o n ače ln ik d o ša o u kadiluk C ernicu u H erceg o v ačk o m S a n d ž a k u s turskom vojskom . On je od sultana dobio berat na velike posjede, u C ernici i okolini i ovdje se stalno nas tanio. Njegovi potom ci su im anja nasljeđivali s koljena na koljeno, sve do pojave K u rd M e h m e d a sina Aliji na i sina Jusufova, koji je carsko m n a re d b o m postavl je n za m uhafiza tvrđave u Gabeli. Kod lle b ib a j e sačuvano predanje d a j e nihov rodonačelnik stigao u C ernicu preko Boke iz Turske, istina je da je ova porodica najstarija sa M eh ićim a i H u sičim a od B ošnjaka u gatačkom kraju. C e rn ič k a d žam ija j e sag rađ en a 1559. g o d in e kod H anske glavice. Z na se da je njen im am bio do sm rti R ustem i M u s ta fa sin S u lejm an a Halifin poslije njih A lija sin BeSirov. Prihod od vakufa 1916. za ovu džam iju iznosio j e 128 kruna, a m utevalija j e bio A lija llebib. O va d ž a m ija se pom inje poslije je d n e bitke iz m e đ u kom ita Baja Pivljanina i H am ze M ijatoviča, komite su porazili, a u tom boju su poginula dva H a m z in a sestrica (A lija i Halil) koje sah ranjuje kraj C crničke džam ije. Bitka je b ila prije 1630. godine. S cm džam ije do 17. stoljeća sa g rađ en o jo š 6 m esdžida koje su podigle porodice H ebiba i Tanovića. Takođc je postajao u cernici mekteb, m edresa, teki ja i h am am , karavansaraj, han i m ehkem a. O v d je j e bilo 18 dućana u kojim a se trgovala i vodila zanatska radinost: kovači, terzije, limari, sedlari, samardžije, ćurčije, čebedžije i dr. Svi navedeni objekti su završili u k om itskom plam enu. Za turskog vakta na spram m e h k e m e sag rađena j e d n a č e sm a (kadina č esm a ) sa druge strane puta, sa velikim k a m e n im koritom. Voda za ovu česm u je d o v ed e n a sa izvora Studenac, kao i za h a m am i kara van šaraj. Iz je d n o g sačuv anog sp isk a terzija, ćurčija i ćeb ed žija u m o starsk o m arhivu od 13 aprila 1755. sa p ro m o v isa n ja kalfi sp o m e n u tih zanata, vidi se d a su promovisani i Cerničani, a to su slijedeće terzije: H u sein Basic, sin M e h m e d o v , Ibrahim Č engič, A bdulah Brkić, A b d u lah Volić, O s m a n Kalajdžić, sin Ibrahim ov, Bećir sin O m erov , M ustafa P erv an , sin O m ero v , Salih, sin Seferdina base, M ustafa N ovalija, sin Alijin, H a sa n N a m a c , sin A h m e d o v , H usein Velić, sin A bđulahov, M u s ta fa sin G ručev. U C ernici je bilo više h a re m a sa bašlucim a na kojim a su bili epitafi sa arapskim pism om : Č engića harem , h arem kod džam ije, i j o š dva koji m a ne znam imena.
267
K rajem ju n a 1876. go d in e C rnogorci su potpuno razorili C e m ic u , Ključ, H ap to v ac, M ulja, L ipnik. Stolac i K azance. Sve isla m sk e objekte su sravnili sa ze m ljo m to čine i 1945. i na kraju 1992. godine dom aći zlikovci. Stalni napadi kom ita prisiljavaju C ern iča n e da se sele u sigurnija m jesta i što dalje od crnog orske granice u Sarajevo, Mostar. P olo v in o m 16 stoljeća doselio je u M o s ta r neki hadži M em ija, preživao se H adžiom erović, a potječe od tam ošnjih H ebiba. u M ostaru je sagradio džam i ju i m ekteb uz nju, a po njem u čitavu m ahalu nazvaše Cernica, a im e je dobila po vakifovu mjestu rođenja. U C ernici j e u X V III vijeku boravio hercegovački sa n d ž a k -b e g Ali p aša Č eng ić radi regulisanja trgovačkih i drugih pitanja sa D ubrovniko m . Po pisanju p utopis ca Evlije Čelebi, C ern ica je bila naselje sa 350 kuća (p lo čo m p o k riv en ih ) 3.000 stanovnika, d ž am iju , m edresu, dva m ek teba 6 m esđžida (b o g o m o lje bez m in are ta), tekija, h a m a m , han i 18 dućana. O b ziro m da sc o v d je nalazila carinarnica, o n d a j e sigurno i m jesto dobilo ime po carinarnici “C a m i c a ” . Isto j e im ala i je d an trg. D olaskom Sm ail age C c n g ića (prva p o lo v in a X IX vijeka) ii G acko, kao trgo vački c e n ta r počinje da ja č a gradić u sjevenom dijelu polja "Gacko*’ koji će p o sta ti, um jesto C ernice sjedište kadiluk a 1858, godine. C e rn ic a je spaljena 1876. godine od C rn o g o ra c a i tokom D ru g o g svjetskog rata j e spaljena, ali sam o b o šn ja č k e kuće, U selu j e ubijeno 20 stanovnika, j e r se i tada p o k u šalo zatrti sve s t o j e bošnjačko. Poslije D ru g o g svjetskog rata u C ern icu se vratilo 18 porodica, da bi 1992. go d in e srpsko-crnog orska arm ada i do m ač i četnici sve što je bošnjačko opljačkali, spalili a stanovništvo poubijali i protjerali sa njihove p rad ed o v in e na put bez povratka. Ubili su 7 stanovnika, ovdje su opljačkali oko 4 3 0 ovaca i ja n ja c a kao 47 goveda. C ern ica 1475-1477 j e tim ar Ilijasa iz Vidina A b u d la h a i Jusu fa iz N ovog Pazara. A lim adžc i H a m z e iz Toplice, K aradoza iz Pripeka, Ilijaza iz Bitolja i H a m z e iz Bosne, p o sje d n ik a tvrđave Ključ. Pazar C ern ica 116 d o m o v a 15 neoženjenih. D io p o re z a pripada naprijed spom en utim godišnje 8 00 akči, a ostatak od 11,246 akči pripada Sultanu. Drugi popis 1585. godine C ern ica prip ada nahiji G acko, a sa m o je Mas Mirilive, baština M ustaf-bega, u ruci M e h m e d a Vojvode. B aštin a Sinan-baše, u ruci Velije Jusufova. B aština R adoljeva, u ruci Š aba Milina. M ezra, bare stube sa liv ad am a u blizini kasabe su u posjedu stanovnika Cernice. K asab a se nalazi naputu za Novi D u b ro v n ik i skele na Neretvi (G abela). M jesto je kam enito, zbog toga trgovci i prolaznici imaju velike teškoće p ro lazeći taj kamenjar. Stanovnici su oslobođeni vanređnih poreza, je r m oraju da čiste i održavaju ovaj put, a vanredni p o re z je čorahorluk (grado-zidarstvo), porez na sitnu stoku, i za to su upisani u posebni defter. C arski porez se plaća na m ukatu. V
268
pšenicu, sm jesu, zob, lan, bostan, poljačinu, sijeno, desetina od m eda, d esetina od slam e, m linove, k o p n e n a carina, svadbarina, na neoženjene sta n o v n ik e g lo b a i porez na tapije. Bajčetići, pravoslavci, p otiču iz M iriloviča sa R udina (Bileća), prije d o lask a u Bi leću 1816. godine, živjeli su na N jegušim a sa p rez im en o m M atinović. U C crnicu su dovedeni kao m ustedžiri (kmetovi). U selu je 1900. bilo je d n o dom aćinstvo, a 1990. dva. Č ustovići, M u slim an i, došli su iz K ljuča 1900. U selu su živjela 4 d o m a ć in st va, dva su odselila izm eđu dv a rata, a od tada do 1992. go d in e u selu je živjelo 5 dom aćinstava. Hebibi, M uslim ani, su najstariji stanovnici C em ice. Došli su preko Boke iz T urske, p om inju se i u Bileči prije 1800. godine. U selu j e 1900. bilo 8 dom aćinstava, pred D rugi svjetski rat 15, a poslije rata 17, eg zo d u s 1992. zatek lo je 6 dom aćinstava, koje je zadesila ista nesreća kao i sve B o šn jak e G acka. Pušare, pravoslavci, došli sa U lin ja 1908. dva dom aćinstva i 1992. isto. Šarovići. pravoslavci, potiču sa Krsca, tri do m aćinstva inače potiču sa starog V laha sa Kosova i 1992. godine isto. V ukotići, M u slim a n i, su isti rod sa Hebibima. U selu j e
1900. živjelo 4
dom aćinstva, Iz m e đ u d v a rata 3 su odselila, a izm eđu 1941-1945. pet. 1992. godine u selu je bilo 5 d o m a ć in stav a koja je zadesila su d b in a svih Bošnjaka. 8. Čem erno, pravoslavci. Selo se prvi put pom inje 1445. g. prvi izvori govore da jc tu prolazio karavanski put koji je povezivao prim orje sa k o n tin e n to m (D ub rov nik-T rebinjc-B ileča-G ack o-F oča) a odatle na C arski drum . Č e m e rn o j e 1475-1477. d ž e m a t P a b la h a sina R adovana 15 d o m o v a 4 neoženjeV
na. Z a turskog vakta ovdje su se održavali panađuri. U istom v re m e n u na Č e m e r nu se spom inje gostionica i Han, koji j e držala krčm arica Bol jka. Č e m e rn o je razv o d n ica dva sliva C rn o m o rsk o g i Jadranskog. O v d je je postojala j e d n a kuća sa či jeg j e ju ž n o g k ro v a voda išla u Jadran a sa sjevernog u C rn o m ore, to j e prava vododjelnica. Koliko nauka za sada raspolaže p o d a c im a o v o j e je d in stven slučaj u svijetu. Selo je sm ješteno na Č em erskoj visoravni, sjeverno od G acka, sam o im e sela govori k ak o je u njem u živjeti (1306). Snjegovi koji o v d je pa d aju od rane jeseni, pa do ranog prol jeća, znaju pasti i do 2,5 m. O d opštine j e u d aljen o 18 km . p re m a sjeveru na putu p re m a Podrinju i Sarajevu. C em erski prevoj je čuven po Čestim saobraćajnim zasto jim a koji su nekada znali biti po nekoliko sed m ica u toku zime, radi velikih sn jegova i sm e tova. Uz sami magistralni put im a odlična živa voda. Stanovnici o v o g sela tokom D rugo g svjetskog rata skoro svi su bili u četnicim a, pa i njihovi sinovi i unuci 1992. godine.
269
'A
G rko vići, su došli iz V rb e potječu iz sela G rk o v a c a kod T rebinja. 1900. u selu su živjele 3 p o ro d ic e sve d o 1946. g. od tada do 1992. g. dvije. G rubačići, su doselili sa B aljaka kod Bileče. P otječu iz Pilatovaca, C rna Gora. D oselili su o k o 1897. g. N a Č e m e rn u su 1900. g o d in e bile dvije po rod ice sve do 1941. g. a od 1945. g. d o 1961. g. pet, od tada j e d n a na strani četiri. Kekići, p o tje č u od M ilo š e v ić a iz N ad an ić a od 1912-1992. j e d n o d o m ać in stv o . M ihići, d ošli kao n o m ad i iz P oplata kod S toca, inače su porijeklom iz V asojevića, C . G o ra. O d do lask a 1919-1992. je d n o d om aćinstvo. Subotići, su iz V rb e u koju su došli iz L azarića 1870. g. na im a n je A g o v ić -a g e k ao m u ste d ž iri (km etovi). U selu je 1900. g. bilo 5 d o m a ć in stav a , u z m e đ u dva svjetska rata, tri su otišla na ko loniziran u zem lju u Vojvodini. O d 1941-1992. g. ovdje žive d v a, a n a strani 6 d om aćinstava. S u d ž u m i, došli iz P o d o s o ja kao stočari 1879. g. od tada d o 1992. g. je d n o dom aćinstvo. Supići, su p o to m c i V arazića iz C. G ore, O vdje su do v e d en i kao m ustedžiri na im an je A g o v ić - a g e 1714. g. kada j e vezir Ć u p rilić otišao da sm iri p o b u n je n a c rn o g o rs k a p le m e n a , u povratku jc sa so b o m d o v e o prek o 2.000 C r n o g o ra c a i naseljavao ih p o B iH , a gro na G lasinac. U selu su 1900. najbrojniji i najstariji 13 d o m a ć in s ta v a sve d o 1946. g. k a d a 5 odlazi u kolonizaciju (K an iž u , Sirig i V iroviticu). N a Č e m e r n u je 1992. g. b ilo 9 d o m a ć in sta v a , a n a strani 17. 9. D a h a n i ć i . p ra v o sla v c i, su locirani ju g o isto čn o od G acka, na niskoj karatnoj zaravni (9 9 3 ) 15 km o d G ack a. B egovi su ovdje naselili svoje m ustadžire. Pusto p o lje j e starin a H a jd a ra T an o v ića koji je im ao veliku kulu i im a n je . K ula jc im ala tri sprata. S rušili su je austrougarski vojnici. K od njenih ru šev in a sagradio je B ranko Ilić k u ć u . Postoji predanje da je že n a M i lo š a O bilića, V u k o s a v a bježeći iz K lju ča o d S an d alja, na ataru ovog sela o d m o r ila - o d a h n u la , te je selo po to m e do b ilo ime. S e lo im a d o b ru živu vodu “V rba ’. S e lo j c bilo b o šn ja č k o što se da zaključiti p o to p o n im im a u selu i o k o njega. U D ru g o m sv je tsk o m ratu su u g lav n o m p rip a d a li č e tn ič k o m pokretu, a i 1992. g. listom. B anaši, v u k u korijen od M ih a jlo v ić a iz C. G ore. 1900. u selu je bilo 4 d o m a ć in s tv a izm eđ u d v a rata 2 sele u kolonizaciju, od 1941-1992. g. u selu žive dva, a na strani 4 d o m a ć in stv a. B o lja n o v ići, su došli iz sela B olevići C. G o ra 1714. g. d o v e d e n i k a o m ustedžiri. U selu j e 1900. b ilo 13 d o m a ć in sta v a , izm eđu ra to v a u k o lo n izaciju odlazi 9, a 1941. ih je 10. U to k u rata tri sele, kraj rata d o č e k u je 10 i sve d o 1992. g. ostaju u selu. N a strani živi 3 0 d o m a ćin stav a. C rn o g o rc i, došli iz starih D ulića, a vode p o rijek lo iz O zren ić a od Jo v o v ić a iz C rne G ore, uzeli su sebi p rez im e C rnogorac. O v d je su doselili 1795. g. U selu je bilo 1900. g. d v a d o m a ć in stv a, j e d n o j c odselilo pred D rugi svjetski rat. 1992. g. u selu j e je d n o , a na strani 4.
270
Popovići, doselili iz K azan aca inače vode p orijeklo od Šaraca, (selo Martinići u B jelopovlićim a), a djed im M ih ajlo V lastelinović p o bježe sa Plane radi krvne osvete. U D a h a n ić e su doselili poslije D ru g o g svjetskog rata, gdje i 1992. g. živi je d n o dom aćinstvo. Perovići, potječu iz B a n ja n a C. G o ra došli 1714. g. k ao m ustedžiri. U selu je 1900. g. bilo tri dom aćin stv a. O d 1941-1947., pet, a sada 1992. g. 4, a na strani 5 dom aćinstava. Ilici, došli od B ileće 1909. g., a inače potiču iz Risna C. G ora od 1909-1941. u selu je bilo je d n o d o m ać in stv o , a 1945. dva. 1992. g. ovdje živi je d n o a na strani dva. M andići, iz N ovih D ulića, inače su od M alešev ac a sa M o s k a (O putne Rudina) od doseljenja, pa do 1992. god. je d n o dom aćinstvo. V idakovići, (iz starih D ulića) porijeklom su C rnogoraci, O d 1900-1992. g. u selu žive 4 a na strani 7 dom aćinstava. 10. D o b re lji, pravoslavci, se nalazi 13 km ju g o is to č n o od G ack a na osojnoj Strani Gata, koju čini krašk a zaravan (982). Selo je ra z b a c a n o u po uvalam a. Priča se da je u selu n e k a d a živio D rago O rozo vić po k o m e je seoska pećina nazvana “ D rago jac” . On je bio odm etnik. Selo im a dobru živu vodu. Tokom 1941-1944. g. njegovi stanovnici su bili listom opredjeljeni za četnički pokret, a isto 1992. g. B um bići, potječu od V u čin ića sa G rah ova, C. G ora, ali su ovdje dovedeni 1714. g. k ao m u stedžiri na begluk. O d 1900-1941. o v d je j e živjelo 5 d o m a ć in sta v a od 1945-1992. g. deset, a na strani 26 dom aćinstava. Kovačcvići, došli iz Srđ evića na ženinstvo. 1898. g. je d n a familija. O d 1941. dva. 1992. je d n a , a na strani 9 familija. Lažetići, su rodom iz Korjcnića. U selu je 1900. g. bilo 5 familija, 1992. devet, a na strani 22, p rezim e sa m o govori sve. Popovići, došli iz K azanaca, a inače im je porijeklo iz B jelopavlića (sela M artinići). Od doseljenja do 1992. g. je d n o dom aćinstvo. Todorovići, su od T odora B ulajića sa G rahova, C rn a G ora, a bio je u najm u kod D rag a O rozovića. O vdje se o žen io i ostao, 1900. g. u selu je bilo 8 d o m a ć in sta va. Izm eđu d v a rata, d va odlaze u kolonizaciju. O d 1941-1945. g. sedam , a 1992. g. deset, a na strani 18 dom aćinstava. 11. D o m r k e , pravoslavci, nalaze se 11 km sjev ero zap a d n o od G acka. L eže na kraškoj visoravni ( 1 182m), o vo selo je nekada bilo Č e n g ić a imanje. Sadašnje nje g o v o stanovništvo su bivši m ustedžiri dovedeni iz drugih prostora. Selo j e p o g o d no za stočarenje im a dobre pašnjake i vodu, ali je d osta besputno i pasivno, toponim i u selu i o ko njega ukazuju d a j e bilo bošnjačko. N jegovi stanovnici do 1944. godine su bili opredijeljeni za četnički pokret.
271
Buhe, su d ošle sa Zagorja, U selu je živilo 1900. g o d in e šest do m aćin stav a od kojih je je d n o o d selilo izm eđu dva rata. P re d rat 1941. g o d in e u selu j e 11 je d n o seli u toku rata, oslobođ enje u selu dočekuje 10. a 1992, godine 7 na strani 5 dom aćin stava. Mirići, došli iz R avni, 1900. go dine ovdje je bilo 6 dom aćinstava. Izm eđu dva rata tri su otišla u kolonizaciju, a od toda do 1992. g o d in e četiri, isto toliko živi na strani.
12. D onja B odežišta, pravoslavci, nalazi se 15 km sjev ero zap ad n o od G ack a u osojnoj strai, D o b ro g dola (1348)m . S m jestilo se sa obje strane potoka V učevice. na visini od 1250 m. Bilo je Č en g ića imanje. U d o n jim i gornjim B odežištim a živjela je p o ro d ic a Čengića. B odežišta su bila tim ar isto im en e porodice. Na tom prostoru je m n o š tv o živih voda. Ispod kuća je o b ra d iv a zemlja, a iznad su pašnjaci. Selo je nep o g o d n o za stanovanje, b ezputno i izloženo ja k im v jetrovim a naročito zimi, kao i visokim snjegovim a. Stanovništvo isključivo živi od stočarst va. S elo j e 1475-1477. d ž e m a t R ad o sav a, sin a V u k o s a v a 26 d o m o v a 5 neoženjenih. O v d je su nekada na Č en g iče v u im anju živjeli Hujduri i odselili u M ed an iće, a sad a su u selu potom ci Č engićevih m ustedžira. L istom su bili za četnički pokret i 1941. i 1992. godine. Kovačevići, iz Srdevića, Skoko iz Jugovića. Crna G ora. j 13. D ram ašina, pravoslavci, je sm je šte n o 7 k m sjev ero isto č n o od G ac k a na visini od 1160 m. Im a izuzetne uslove za stočarenje, dobre pašnjake i žive vode. T okom rata 1941., pa i 1992. opredijeljeni za četništvo / A škrabići, p otječu o d Bjelica iz C rn e G o re dovedeni 1714. godine kao must* edžiri na b e g o v sk u zemlju. U selu su živjela 1900, tri d o m a ć in stv a sve do 1945. od tada ne žive o v d j e . \ Babici, (su došli iz Korita), inače su ođ^U ljareviča, koji su od Saraca, iz Bjelopavlića. a ovi od M ihajla V lastelinovića. U selu je 1900. godine bilo 3, poslije 1945. g o d in e pet, a 1992, god ine d v a d om aćinstva. N a strani osam . Boškovići, iz M rkodola (B anjani, C rn a Gora), došli su kao mustedžiri na begluk. U selu j e 1900. godine bilo 6 familija izm eđu dva rata je d n o je otišlo. Dok im je broj od 1941-1945. porastao na 8, d a n as 1992. g o d in e u selu im a tri, a na strani 13 familija. 14. D ra žljev o , p r a v o s la v c i, s m j e š t e n o na k r a š k o j v is o ra v n i (1 0 5 0 ) m . sjev ero zap ad n o od G acka. N jegovi stanovnici su potom ci m u stedžira na imanju A gović-age. S elo je sm ješteno iznad sjeverozapadnog dijela G atačkog polja, iz njega se č itav o G ata č k o polje vidi kao na dlanu i je d n o j e od bogatijih sela na o v o m prostoru. w
272
D ražljevo se p o m in je u p rvom turskom popisu 1475-1477. kao tim ar M a h m u d a i T urban a Ju su fo v ih sinova posjednika tvrđave M o s ta r (42 d o m a 4 neoženjena). Ukupni hasovi 750 akči, džem at V učete sina Nikole. U D ražljevu postoji stari h a re m uveden u gruntovnicu pod br. 811, a površine 2350 m 2. Im a i danas starih nišana sa dekoracijam a, ali bez natpisa. G logovci došli iz M iruša kod Bilećc, oko 1780. g o d in e danas 1992. g o d in e dva domaćinstva. P o p o v ići, su p o rije k lo m od M ih a ila V la s te lin o v ić a -Š a rc a iz M a rtin ića . (Bjelopavlići, C rn a G ora) 1900. godine u selu je živjelo 10 d o m aćin stav a sve do 1945., a 1992. g o d in e tri, na strani 27. Banaši su došli iz pustog polja, je d n o dom aćinstvo. Sim unović, d o šao na ženinstvo iz Pive. Šuše, su od U ljarevića iz B anjina na rijeci G račanici su naslijedili od Age vodenicu, rijeka je ljeti presušila i p o to m ih nazvaše Šuše. Najstarije su p lem e u Dražljevu. A g a ih j e doveo kao svoje m ustedžire, oko 1783. gočine. U selu je 1900. godine bilo 6 dom aćinstava, dva su otišla u kolonizaciju 1920. godine. O slobođenje u selu 1945. g o d in e dočekuje 4, a 1992. godine tri dom aćinstva. 15. D rugovići, M uslim ani, u srednjem vijeku se na prostoru ovog sela p o m in je “C lap D ru g o v ich " po kom e je, vjerovatno, selo dobilo ime. Selo je udaljeno 5,5 km ju g o z a p a d n o od G ack a. S m ješteno je na kraškoj terasi izm eđu obronaka Bjelašnice i desne obale rijeke M ušnice. Po svem u o v o m e se može zaključiti da je stanovništvo ovog sela bježalo nekada ispred neprijatelja, pa se tu sklonilo. Selo je jedino d o b ro za stočarcnjc, je r j e u zaleđu sela planina pogodna za ispašu. Najbliža živa voda je Sopot u Kuli udaljena 1,5 km. U D ru g o m svjetskom ratu u ovom selu je p o g in u o 21 stanovnik. Selo su srbo-crnogorski pljačkaši i dom aći koljači spalili 18.6.1992. godine, a njegove stanovnike pobili i protjerali diljem svijeta. U o v o m su selu zlikovci ubili 13 ljudi. U selu je ostalo oko 4 .3 0 0 ovaca i janjaca i 2 3 0 goveda. Čustovići došli na m ajčinstvo iz Ključa do 1952. bile su dvije familije, a 1992. godine jedna. Džeci potječu od D žeka iz H. Novog, Pominju se u Berkovićima i Stocu 1885. godine, po nekim a iz Hotclja (Stolac) najvjerovatnije. U D nigoviče su doselili oko 1730. godine. U selu j e 1900. godine bilo 11 famili ja. Jedna je odselila između dva rata. O slobođenje 1945. godine u selu j e dočekalo 21, a četnički pokolj 1992. godine 12 familija, koje su raseljene diljem svijeta na čast i poštenje komšijama pravoslavcima. Porušeno selo od četnika
273
18. G a c k o , je cen tar općine. P o jam im ena G ac k o je opisan u p re d h o d n o m te k stu. Sve do ned av n o o v o m jesto se zvalo M etohija, kako ga i d a n as zovu stariji stanovnici. S m ješten o j e na pri soj noj strani P o n ik a v a (1107) nalazi se na 950 m n a d m o rsk e visine, na raskrsnici m agistralnih puteva: tako d a j e vrlo frekventno, p o se b n o u ljetnom periodu, O v u d a vode najbliži putevi sa kontinenta za more.
Gacko: M ekteb i džamija
Gacko: Džamija 1999, gomila kamenja
276
G acko 1475-1477. D žem at, R adača. sina V ukiča 7 9 d o m o v a 13 n eo ženjenih 6 d o m o va p la ć a n ija b e t (globa) 6 ne plaća je r slu ž e za re z e rv u vojnika. G a c k o se ne p o m in je u p o p is u 1585. g o d in e što je sigurno d a su u njem u živjeli Vlasi (stočari), koji nisu popisivani u tom tursko m popisu. O v o se ne odnosi na
današnje G ack o već ob uhvata više sela, je r se ovdje pominje kao posebno selo G ornje G acko. 1475-1477 timar p ripada G acku tri džem ata 12 d o m o v a tri neoženjena. Ovaj tim ar H am ze iz N ovog Brda. Laz K asim a i Jusufa, posjednika tvrđave Blagaj. G ack o je istovrem eno tim ar Alije A rnauta posjednika tvrđave Blagaj, plaćali su porez od 1689 akči. D io G acka je Metohija, a ostala dva sela su nepoznata. Ovdje je izgrađena crkva 1882. uz po m o ć velikih priloga Bošnjaka. Prvu džamiju j e ovdje sagradio je M ehm ed -S pahija Zvizdić u 17 stoljeću. Po njegov oj ženi Slavi dobio j e naziv izvor Slavljan. O n je prešao na islam. U gruntovnici džam ija sa h arem o m je uvedena pod br.663, katastarska čestica 415, a ima površinu od 556 m2. Ovdje i danas postoji uz sam u džamiju m ekteb koji je podigao m ajo r Sukri-beg 1874. godine. N a području tadašnjeg kadiluka radilo j e 1886. devet sibjan mekteba: M etohija, M edanićim a, Gračanici, Ravnim a, M jedeniku. Ključu, Kuli, Koritima i Haptovcu. Bošnjaci gacka su 1874. podnijeli zahtjev da se gatački sib ja n mekteb pretvori u ruždiju (srednju školu) ali im to nije dozvoljeno 1903. je otvorena i B ošnjačka čitaonica, a njeni članovi su radili na kulturnom uzdizanju Bošnjaka ov og kraja. U G acku je bilo nekada pet h arem a koji su zaprem ali površinu od 15800 m2, ali su svi uzurpirani od 1945-1962. i na njima dignute ja v n e ustanove i stam bene zgrede. M nogi bašluci su bili dekorisani arapskim pis m om . ali su završili u đrobilicam a ili tem eljim a zgrada, kao sto su ostale i kosti naših predaka u tem eljim a tih građevina. Iz popisa 1910. godine vidi se da G ack o ima 941 stanovnika od toga 569 Bošnjaka, 256 pravoslavaca, 85 katolika, 9 Jevreja, 22 vojnika, po istom popisu u Koritima je bilo 72 B ošnjaka, 14 pravoslavaca, 6 katolika, D obropolje 165 Bošnjaka. 21 pravoslavac, Ilaptovac 205 Bošnjaka, 140 pravoslavaca, 32 katoli ka i 17 Jevreja. U Z agradcim a 90 Bošnjaka, 69 pravoslavaca. V rba 17 Bošnjaka, 4 6 pravoslavaca. I na M iholjačam a je živjelo 9 Bošnjaka i 21 katolika. U N adanićim a 21 Bošnjak, Medanići 128 Bošnjaka. 71 pravoslavac, M ulja 92 Bošnjaka, 30 pravoslavaca. Iz ovog pop isa je lahko zaključiti da su B ošnjaci sis tematski potiskivani sa svojih prebivališta, a sve u cilju proširivanja pravoslavl ja. U vrijeme ovog popisa u Gacku su pravoslavci bili mustedžiri (km etovi) 97,8%, u N evesinju 91,2% dok su Bošnjaci bili zemljovlasnici. U prva dva svjet ska rata ekstremni pravoslavci su pobili dosta B ošnjaka i opljačkali ih. U ratu 1992. godine svi Bošnjaci su protjerani iz čitave opštine, a mnogi završili pod četničkom kam o m i sve što su imali završilo je u zlikovačkim ruka ma. Č etnicim a je od bošnjačkih nevoljnika ostalo preko 27.000 ovaca i janjaca, preko 3.500 goveda, m n ogo osobnih autom obila, kamiona, traktora i drugih tehničkih pom agala. D anas gatački Bošnjaci rasuti p o cijelom svijetu očekuju da se stvore uslovi povratka na svoja ognjišta.
277
Panonimica Gacko Četnici su i 1941. godine planirali, ali im nije uspjelo napravit pokolj, zato što j c isto v rem en o u G acku bila n jem ačk a i talijanska vojska, koja je čuvala B ošnjake od četničke kam e, a i sam i su se organizovali u odbrani svojih d o m o va. U ratu 1992. godine j e to bilo n em o g u ć e; goloruki protiv tenkova i topova. 1945-1950. godine ono što nije uspjelo četnicim a, uspjelo je na kraju partizani m a u slobodi. M nogi Bošnjaci su likvidirani. Jedan od prim jera je kam enovan je istaknutog i p o šte n o g B ošnjaka A b id a Prgude koji j e skončao u gom ili kam ena razularenih pravoslavaca 1945. godine. Avdići, M uslim an i, starosjedioci 4 familije, 1992. pobijeni i protjerani. Bašići, M uslim ani, došli iz B ašića do 1992. g o d in e ovdje j e živjelo 19 fam ili ja, kada su protjerani iz Gacka. Beatovići, pravoslavci, došli iz B odežišta poslije Drugog svjetskog rata 2 familije, Bekani, pravoslavci, je d n a fam ilija i otišla iz G acka. Bijcdići, M uslim ani, je d n a familija doselila 1890. godine sa Jasena kod Trebinja, a odselili tokom D ru g o g svjetskog rata. Bavili su se trgovinom . Bilići, pravoslavci, došli od M ostara kao trgovci odselili pred Drugi svjetski rat. Bjclogrlići, pravoslavci, došli iz L ipnika poslije D rugog svjetskog rata dvije familije. Bjeloglavi, pravoslavci, doselili iz G račanicc. poslije D ru g o g svjetskog rata.
278
B oško vići. pravoslavci, došli iz D ram ešine poslije d ru g o g svjetskog rata, ovdje su sad 4 familije. Inače im je starina iz Banjona. B ukvići, pravoslavci, doselili iz B u k o v ik a C rna G ora p o slije Prvog svjetskog rata. Bavili su se trgovinom , j e d n a familija. Cilovići, M uslim ani. U G ac k u su bili starosjedioci 1900 o v d je j e živilo 7 fam il ija. Iz m e đ u d v a rata, tri su odselile u T ursku, a tri u Mostar. P o slje d n ja napušta G ack o 1946. godine. C rn o g o rci, pravoslavci iz stranih D u lića su došli poslije d ru g o g svjetskog rata, 1992. 4 familije. Č a m p a re , M uslim ani. Doselili iz Branilovića i K raljeva d o la 1900. godine u G acku su živjela 4 do m aćin stv a, 1992. godine bilo j c 17 kada su svi protjerani a njihova d o b ra završila u z lik o v a č k im rukama. Ć im ići, M uslim ani, došli su iz Ilodinića. 1992. ovdje je bilo 12 familija. 1992. godine su protjerani u o sam z e m a lja svijeta. Ćurići, pravoslavci, jed n o domaćinstvo je došlo 1947. izTrebinja. 1992. godine dva. D am jan ci, pravoslavci. Iz Slivalja je je d n o d o m aćin stv o d o šlo poslije drugog svjetskog rata, inače su od Blagojevića iz Pive. D izdarcvići. M uslim ani. D ošli su iz Korita. 1914. godine u G ac k o j e doselilo 16 familija. Pom inje se u Stocu D izdarević Ilusein 1819. godine. Prije bijega iz Korita u ja m u D izdarušu je b a č e n o 18 D izd arevića 1876. g odin e po če m u je i dobila im e. U ovu j a m u su ustaše na čelu sa H crm a n o m K reso m T onogalom p o b a c a le pravoslavce 1941. godine. Pravoslavci joj od tada p ro m ije n iše ime u Korička ja m a , da skinu ljagu sa sebe da bi došlo do zab o ra v a da su tu bacani Bošnjaci. Radi o n o g a što učiniše ustaše sa par izroda B o šnjaka, svi gatački B ošnjaci dobiše epitet ustaše. Pravoslavci su se plašili o d m a z d e radi D izd aru še i B ošnjačkog vlasništva - grunta na Koritim a i Kobiljom glavom . D izdarevići su potom ci D izdara koji d iz a h u koritsku kulu, od vakta kada ključki grad izgubi svoju važnost. Tada se Korita bila Bošnjački posjedi uz nešto M ustedžira (pravoslavaca). D izdarevići vode porijeklo od M ehića iz Ključa. D o progo na iz G ack a 1992. godine bila j e sa m o je d n a familija. Draškovići, pravoslavci, su došli iz Slivalja poslije D rugog svjetskog rata. D rljevići, M uslim ani, starosjedioci od dolaska T uraka, ima ih i u Bi leći 1817. godine, potječu iz D ubočaka, B anjani. Od 1900. ovdje su živjele 2 familije prije protjerivanja 1992. godine bilo je 7 familija. D žeci, M uslim ani, su došli iz D rugovića, poslije D rugog svjetskog rata, a 1992. godine d o progona ovdje je bilo 9 familija. D žu b u ri, M uslim ani, su došli iz Ravni 1900. godine (jed n o d om aćinstvo), a poslije D ru g o g svjetskog rata doseljavali su iz Branilovića tako da je 1992. godine bilo 8 dom aćinstva.
279
Fazlagići, M u slim an i, su doselili 1918. godine iz Kule. N aro č ito su doseljavali poslije D rugog svjetskog rata. Prije e g zo d u sa 1992. g o d in e bilo j e 11 familija. Gajiči, pravoslavci, su došli iz Č arada. Izm eđu dva rata je d n o dom aćinstv o. Grčići. pravoslavci, iz M ed a n ića, gdje su došli iz C rne G ore kao aginske sluge, poslije su bili m u sted žiri (km etovi). G ovedarice, p ravoslavci, sa M ih o ljić a su došli oko 1897. godine 1992. godine bilo je 9 familija. G rebovići, M u slim a n i. D ošli su iz Bahori 1912. g o d in e do D ru g o g svjetskog rata bile su 2, a 1992. prije p ro g o n a 17 familija. Četnici su ubili 7 č la n o v a ove familije. Grdići, pravoslavci. Došli su poslije Prvog svjetskog rata. vuku korijen od
Bjelokosića. G logovci, pravoslavci. Došli su sa D ražljeva, poslije D rugog svjetskog rata 1992. godine bile su tri familije. G o jkovići, pravoslavci. Iz B o rča su do šla 2 dom aćinstva poslije D ru g o g svjet skog rata i 1992. godine d v a dom aćinstva. G rkovići, pravoslavci. Došli su iz V rbe pedesetih godina, a 1992. godine bila su tri dom aćinstva. Habeši. M uslim ani. Starosjedioci. Bavili su se trgovinom i z e m ljo ra d n jo m od turskog vakta. D vije familije. H adžići, M uslim ani. Došli su iz Bileće. Z a austrijskog vakta p o m in ju se u L jubi nj u i Bilcći. 1900. g o d in e sve do D rugog svjetskog rata o v d je je živjela je d n a familija. Prilikom p ro g o n a iz G a c k a bile su tri familije, a tri na strani. Hajdarevići, M u slim an i. Došli su za turskog vakta. Od dolaska, p a do odlaska 1947. godine bilo j e 7 dom aćinstava. H rustanovići, M uslim ani. Potomci su Đ ura Z vižde (pataren). U b ra ja ju se u star ije stanovnike G acka. U G ac k u j e 1900. bilo 10 familija, a 1992. godine jedna. Ignjatovići, pravoslavci. Došli su iz Slivalja 1960. godine bile su dvije familije. Janjići, pravoslavci. Došli su od Foče. Izm eđu dva svjetska rata bila j e je d n a familija. Jaganjaci, M uslim ani. Došli su iz Bileće. 1992. godine bile su dvije familije. Jcftanovići, pravo slavci. Došli su od M ostara z a austo -u g arsk o g vakta. Bavili se trgovinom . Odselili su poslije D rugog svjetskog rata. Karišici. pravoslavci. Došli su za vrijem e A usto-U garske iz Izgori. O d dolaska do 1992. godine bila je d n a familija. K ekići, pravoslavci. Došli su poslije Prvog svjetskog rata iz Ravni. Bavili se trgovinom . Bilo j e je d n o dom aćinstvo. Koprivice, pravoslavci. Poslije D ru g o g svjetskog rata došla su iz G radine. Bila su dva dom aćinstva.
280
Kosovići, pravoslavci. D ošla su tri dom aćinstva sa M iholjača, poslije Drugog svjetskog rata. Košutići, pravoslavci. Došli su sa M iholjača
1896. godine. Bila su tri
dom aćinstva 1992. godine. Kovačevići, pravoslavci. Došli su iz Srđevića, između dva rata, 1992. godine bilo je šest dom aćinstava. Kurtovići, M uslim ani. Vode porijeklo od Đure Zvižde, ali se pom inju u Barkovićima 1885. Ljubinju i Bileći. U G acku je 1900. godine bilo 9 familija. Izm eđu dva rata 14 j e otišlo iz Gacka, a drugi svjetski rat dočekuje 10. Jedna familija seli u toku D ru g o g svjetskog rata. 1992. godine u G ack u živi 15, a na strani 47 familija. Klještanovići, pravoslavci, došli su u novije vrijeme iz Zvornika. Lučići, pravoslavci. Sa M iholjića su došli 1903. godine. 1992. godine bilo je je d n o domaćinstvo. Mandići, pravoslavci. Doselili su iz N ovih Dulića, a potječu iz Bjelopavlića (selo Martinići), od M ihajla Vlastclinovića, koji pobježe u G acko sa Plane radi krvne osvete. Potom stvo m u se nazva Šarcima, a od njih su M andići. Mastilovići, pravoslavci. Došli su poslije Drugog svjetskog rata iz Izgori. M em ići, Muslimani. Došli su za vrijem e Drugog svjetskog rata kada su četnici spalili Bahori. U G acku je 1992. godine bilo 12 familija. Miletići, pravoslavci, došli sa Ulinja, a u U linje iz donje Hercegovine. Miloševići, pravoslavci. Iz L ukovica i šu m a došli su poslije D ru g o g svjetskog rata. 1992. godine u G acku su živjela 3 domaćinstva. Milovići, pravoslavci, iz Z agradaca, došli su poslije D rugog svjetskog rata. N enadići, pravoslavci, iz N ovih Dulića. Osmanagići, M uslim ani. Došli su 1928. godine iz Podgorice. Izm eđu dva rata bilo je 5 familija, a pred četnički pokolja 1992. godine tri. Pači, Muslimani, sa Tjentišta. Došli su u toku D rugog svjetskog rata. 1992. godine bilo je je d n o dom aćinstvo. Pašići, Muslimani. Došli su iz Haptovca i Međuljića tri familije, 1992. godine pet. Popadići, pravoslavci. Došli su poslije Prvog svjetskog rata od Foče i vratili se nazad pred Drugi svjetski rat. Popovići, pravoslavci. Došli su poslije 1945. godine sa D ražljeva i iz Gračanice 4 domaćinstva, Poškovići, M uslim ani, potom ci K azanac-paše. 1900. godine ovdje je živjelo 7 familija, a 1992. godine pred četnički napad 8. Prgude, Muslimani. Došli su iz Ravni 1941. godine kada im j e selo spaljeno od četnika, u Gacku je 1992. godine živjelo 5 domaćinstava.
281
Pušare, pravoslavci, sa Ulinja. Poslije D rugog svjetskog rata, 1992. godine u G ack u su bila 4 dom aćinstva. Redžići, M u slim an i, 1914. godine su protjerani iz Korita. U G acko su došla dva d o m a ć in stv a i 1992. godine dva. R edžići sc p o m in ju u B erkovičim a i Stocu (R edžić H asan 1843. godine). N ajvjerovatnije da su se odavde naselili u Korita. R unčevići, pravoslavci. Došli su tri dom aćinstva, izm eđu dva rata, iz Z anjevice 1992. godine bila su dva. Sarići, M uslim ani. Poslije D ru gog svjetskog rata došli su iz M c d a n ić a i Stoca 1992. godine bilo je pet dom aćinstava. Savići, pravoslavci, iz Zanjevice. 1992. godine bile su tri porodice. Inače vode porijeklo sa Starog Vlaha. S am ardžić, pravoslavci. Došli su iz Nevesinja, bavili se trgovinom i odselili. Skoke, pravoslavci. Po jed n o d o m ać in stv o došlo je iz Bodežišta i Jugovića poslije D rugo g svjetskog rata. 1992. godine bila su dva. Slijepčevići, pravoslavci. Doselilo je je d n o d o m a ćin stv o iz S a m o b o ra 1911. god ine u G acko 1992. godine živi pet dom aćinstava. V
Stajići, pravoslavci. Jedno d o m aćin stv o došlo je iz V rbe 1949. godine. Starovići, pravoslavci, iz Sam obora. Jedno d o m aćin stv o bilo je 1947. godine. Subotići, pravoslavci. Jedno d o m aćin stv o j e došlo iz Vrbe 1949. godine. Supići, pravoslavci. D v a d om aćinstva doselila su sa Č em ern a poslije D rugog svjetskog rata. Sak o viči. M uslim ani. Potomci su Đ ure Zvižde. Najstariji su stanovnici Gacka. U G ack u je 1900. živjelo 9 familija o v e velike porodice. Pred Drugi svjetski rat 15, a četvrti pokolj B ošnjaka 1992. godine, ovdje je dočekalo 8 familija. Škiljevići, pravoslavci, iz Izgori. Naselili su se u G ac k o poslije 1950. godine. B ila su tri d o m a ć in stv a 1992. godine. Škobalji, M uslim ani. Iz D rugovića su došli poslije 1950. godine. 1992. godine b ilo je 15 familija. Šupići, pravoslavci. Naselili su se u G a c k o poslije D rug og svjetskog rata. 1992. g o d in e bilo je pet dom aćinstava. Solaje, pravoslavci, je d n o dom aćinstvo došlo je 1964. godine sa Miholjača. Talovići, M u slim a n i. Došli su iz Bahori 1942. g o d in e, kad su četnici spalili selo. 1992. godine u G acku je živjela 21 familija. Tanovići, M uslim ani. U G acko su se naselili iz Z ag rad aca i M eđuljića, 1900. god ine u G acku je živjelo 7 familija, a 1992. godine d o četničkog p ro g o n a 11. Tepavčevići, pravoslavci. Iz Vratkovića. Bila su dva domaćinstva poslije 1946. godine. Tasumi, Romi. Starosjedioci su. Naselili su se u vrijem e Turske. U G ack u je 1900. godine bilo 5 dom aćinstava, d v a su odselila 1942. godine, a ostali 1951. godine. Bavili su se zanatstvom i zem ljoradnjom .
282
Vidakovići, pravoslavci. Je d n o d o m aćin stv o naselilo se 1960. godine. Viliči. pravoslavci. Jedno d o m a ćin stv o doselilo se iz B raičevića 1961. godine. Višnjevci. pravoslavci, iz V išnjeva doselila su poslije D rugo g svjetskog rata 4 dom aćinstva. Vukovići* pravoslavci, došli su sa U linja i L ipnika poslije D rugog svjetskog rata 1992. godine bila su tri dom aćinstva. V ukanovići, pravoslavci. D ošli su od Trebinja. Bavili su se trgovinom i odselili 1941. godine. Zekići. M uslim ani. Bile su tri familije. 1992. godine pred četnički napad prot jerani su iz G acka. Zelenovići, pravoslavci. Došli su sa M iholjača. Je d n o dom aćinstvo bilo je 1992. godine. Zirojevići, pravoslavci. Došli su iz Braičevića. Poslije 1992. godine bila su dva dom aćinstva. Zvizdići, M uslim ani. Vode porijeklo od Đure Zvižde (pataren). Sa Sakovićim a i K urtovićim a su najstariji stanovnici G acka, ali ih ima i n a Bcrkovićima 1840. godine. U čaršiji jc 1900. godine živjelo 9, a 1941. godine 17 familija. Uoči četničkog progona Bošnjaka iz ove opštine bilo je 17 familija ove velike familije. 19. Selo G areva, pravoslavci, nalazi se ju g o isto čn o od centra opštine 10 km. na stjenovitoj kraškoj zaravni ( 1 100)m. Selo jc podijeljeno na dva dijela na M alu i Veliku G arevu. K ažu d a j e selo dobilo im e po crnici zemlji u seoskim do lo v im a (zem lja c rn a kao gar). 1941. godine listom su bili za četnički pokret. Bjekovići. su od D am jančev ića ispod Krsca, 1900. u selu je bilo 6 d o m a ć in sta va, 1927. g o d in e tri su odselila na K osovo i Vojvodinu. O d tada do 1992. g o d in e u selu žive tri dom aćinstva. Bajevići. D ošli su kao siročad iz Z anjevice kod ujaka, inače su se zvali Beati. N ovo p rezim e su uzeli po djedu koji se zvao Bajo. 1900. godine u selu su bila 4 dom aćinstva. Poslije D rugog svjetskog rata 1927. g odine u kolonizaciju odlazi 5, i od tada do 1992. godine u selu je 5 dom aćinstava. Đurići, došli su iz Vratkovića, na miraz. U selu su 1900. godine bile 3 familije. 1945. go dine pet, a 1992. godine četiri. Jegdići, su od istoimene porodice iz Podosoja, Bileća. U selu su 1900. godine bila tri dom aćinstva. U kolonizaciju 1926. godine je otišlo 5. od 1941-1945. godine iz sela su otišla 2 dom aćinstva. Poslije 1941. go dine u selu je bilo 6, a 1992. godine sed am dom aćinstava. Popadići, su od istoimene porodice iz Podosoja, Bileća. U selu je 1900. godine bilo je d n o dom aćinstvo. O d tada do 1992. godine u selu žive dva. Stojanovići, potječu iz sela G olubinci, Crna G ora. 1900. godine u selu su živjela 4 d om aćin stv a, od kojih su 3 odselila 1926. godine u kolonizaciju. Od 1945-1992. godine u selu žive 4 dom aćinstva.
283
Sušici, iz K aza n aca , 1900. godine u selu j e živjelo 7 dom aćinstava, od kojih je pet otišlo u kolonizaciju izm eđu dva rata. 1992. godine u selu j e bilo 9 d o m aćin stav a, a na strani 16. Zim onjići, su došli iz L ukovica kao K neževići i promijenili prezim e u Zim onjić. Dr. Jefto D edijer je zabilježio da su od K olašina (Odarenica). U selu su 1900. godine bila 3 dom aćinstva, 1927. godine iz sela su odselila dva, od 19451993. g o d in e u selu su bila 2, a na strani 11 d o m aćin stav a. U srodstvu su sa v
M and ićim a i P opo vićim a koji potječu od Saraca k a o i Kneževići. 20.
G o r n j a B o d e / i š t a , pravoslavci, su sjev erozapad no 15 k m od G acka u.pris
ojnoj strani G re d a Bjeloglava (1552) ispod V učeva. Selo im a više jakih živih voda. N e k a d a je bilo C engića imanje gdje su bili naseljeni muštedžiri što su čuvali b e g o v sk u stoku. Vrlo je teško za življenje z b o g jakih zim skih mrazova, velikih snjegova i visoke nadm orske visine gdje je se lo smješteno. Muštedžiri su 1845. godine protjerali svoje gospodare begove. S elo je 147-5-1477. godine bilo d že m at V ukića, sina Stanoja, 34 d o m a 5 neoženjenih. Adžići iz Lisne, Piva, nekada lladžići, ali pošto pravoslavci uglavnom vrše permutaciju, zam jenjuju A i H umjesto Hadžić pišu Adžić, tako se udom aćilo i Adžić. U B o dežišta su doselili oko 1761. godine o d doseljenja do 1945. godine ovd je su bila dva, a 1992. godine je d n o dom aćinstvo. Gutovići, su od B ožovića iz Trebjese kod N ikšića, dovedeni su 1714. godine kao m uštedžiri na aginsku zemlju. U selu je 1900. godine bilo 6 dom aćinstava. D v a su odselila izm eđu dva svjetska rata. a dva poslije 1946. godine u selu su 1992. godine bila d v a dom aćinstva. K ovačevići, su došli na miraz iz Srdevića 1899. godine. Tada kao i 1992. godine ovdje je bilo je d n o dom aćinstvo. Petkovići su došli sa Sniježnice kod Fojnice 1863. godine. U selu je 1900. g o d in e bilo 5 dom aćinstava. Jedno je odselilo pred Drugi svjetski rat u Pazovu. 1946. godine u selu j e 6, a 1992. godine je d n o do m aćinstvo. Popadići su doselili iz G areve na ženinstvo. Bejatovići, su došli iz Ž anjevice na miraz. Dam janci, su došli iz Slivalja* a inače potječu od B lagojevića iz Pive. Ima ih i u Careve u. Milovići. su iz Zagradaca. Terziči su o d Bi leće, a inače su od D robnjaka iz C rn e Gore.
284
21.
G račanica se nalazi 3 km sjeverozapadno od G acka, na prisojnoj strani
Pribonja ( 1 139)m. Rijeka G račanica dijeli selo na M alu (pravoslavnu) sa istočne i Veliku (bošnjačku) na zapadu Gračanicu. Selo je im alo izuzetno dobar sm ještaj uz m ag istraln i put G a c k o -N e v e s in je . T e rm o e le k tra n a im je pritisla o b ra d iv a zemljišta, a selo zagadila, pa je od početka rada T E ovdje bilo rizično živjeti. T E je poklopila uglavnom bošnjačku zemlju. Iz ovog sela o d n o sn o Male Gračanice su Popovići, glavni četnički kom andati i ideolozi u D rugom svjetskom ratu. Početkom D ru g o g svjetskog rata Velika (bošnjačka) G račanica spaljena, a stanovništvo pobijeno ili protjerano. Isto se dogodilo i 1992. godine. Ovdje je izgleda klica četništva neuništiva. M ala G račanica je naseljena m ustedžirim a iz Crne Gore 1714. godine, a bila je vlasništvo A govič-age. U selu je do 1992. godine bila je d n a džam ija i dva harema. 1475-1477. godine j e tim ar K arađoza iz Janbola i Ism aila iz Sereza (2 dom a). Plaćali su porez od 331 akču. Imali su i je d a n mlin. Iz popisa 1585. godine vidi se da timar pripada Aliji timarniku, Jahiji Sahinovu i M eh m edu R edžepovu posjednicim a tvrđave Ključ. Inače je baština V ukom irova u ruci H asan a O sm an-agina. im a 22 d om a i plaćaju porez 3.600 akči. G račanica. O starosti m jesta svjedoče ostaci starih zidina na kojim a se vide puškarnice i na č e m e r zidana vrata i prozori. O vdje postoji džam ija i harem. M inaret d ža m ije se vidi iz daleka. D žam ija je stituirana u ju g o isto č n o m dijelu sela. Ovoj džamiji su gravitirala sela; Bahori, M rdenovići, Vratio, Ravni, Jugovići, D obropolje, V ratnica, M edanići, M rdenovići i G račanica. Zajednički je izgrađena od stanovnika ovih sela. Selo ima jo š je d a n veliki harem ju g o z a p a d n o od džam ije iznad puta G acko-N evesinje. O vdje su nek ad a živjeli: A govići, Džolturi, Fazlagići, Lende, Masnici i Suljevići kojih više ovdje nem a. U Maloj G račanici su nekada živjeli Agovići, Čengići, Hodžići i Zvizdići. 1 danas se vide zidine Č en g ić a kule. O d av n o ovdje n e m a B o šn jak a je r su im zem lju otele njohove sluge-m ustedžiri, a gazde p oubi jan e ili pobjegle da sačuvaju gole živote. B jeloglavi, pravoslavci. Došli su iz Slivalja, predak im je u Malu Gračanicu došao kao pop, je d n a su od starijih porodica u selu. 1992. godine bila su tri domaćinstva. Č ustovići. M uslim ani. Potječu od istoim ene po ro dice iz Ključa, koja jc ovdje došla 1907. godine. 1941. godine bilo j e 8 familija, a 1992. godine četiri. D avidovići, pravoslavci. Došli su iz Sam obora, a potječu od M ilovića iz Pive. U Malu G račan icu su se naselili 1946. godine. Bilo j e je d n o dom aćinstvo. Dilići, M uslim ani. Došli su iz M edanića. 1900. go dine ovdje su živjela dva dom aćinstva, izm eđu dva rata je d n o je odselilo. Poslije D rugog svjetskog rata sele i ostali iz Gračanice. Džcci, M uslim ani. Došli su iz D rugovića na m iraz 1886. godine. U selu je 1900. g odine bilo 5 familija 1941. godin e 9, a 1992. godine sedam.
285
Dobro polje i vratnica 1999. - spaljeni 1992. od čelnika
286
G lagovci, pravoslavci, potječu iz M iruša kod Bileće. U G račan icu su došli kao m ustedžiri A g o v ić -a g e sa Dražljeva, a poslije su tu zem lju dobili ag rarn o m refor m om . O v d je je 1992. godine bilo je d n o dom aćinstvo. G rebovići, M uslim ani. Došli su iz Bahori 1942. godine, 1992. godine bila su d v a dom aćinstva. Ivkovići, pravoslavci. D oveo ih je A gović-aga na svoju zem lju sa M iholjača kao sluge gdje su i ostali poslije agrarne reforme. 1900. g o d in e ovdje su bila tri dom aćin stv a, i 1992. godine tri. Inače potječu iz Ivković-m ahale, selo Teklići, C rna Gora. Krvavci, M uslim ani, su porijeklom od K adovića iz N ikšića, od 1900. godine do 1941. godine ovdje je živjelo 12 dom aćinstava. Prije e g z o d u sa 1992. godine ovdje je živjelo 13 dom aćinstava. M aljevići, pravoslavci. Došli su iz L ipnika od istoim ene porodice. O d 19001946. g odine ovdje su živjele 3, a 1992. godine dvije. M anojlovići, pravoslavci. Došli su iz O b ješen ik a 1941, go dine i stalno je bilo j e d n o dom aćinstvo. Popovići. pravoslavci. Došli su sa D ražljeva na do bijenu zem lju agrarnom v
reform om . Potiču od Bjelopavlića (selo M artinići) porodica Šarac. 1900. godine do 1946. godine, bilo j e 6 d om aćinstava, 1992. g o d in e pet. T unovići, M uslim ani. Naselili su se prije Prvog svjetskog rata, iz M rdenovića. Inače su iz Vratla od Volodera, a došli su na m iraz kod S ah o v ić a u M rđenoviće. V
O d 1900-1941. godine sedam familija. Solaje, pravoslavci, porodice, n ek a d a su se dom aćinstva, je d n o je
u G račanici j e bilo 6, a pred četnički eg z o d u s 1992. godine doselili su iz Lazarića, a potječu od stare kneževske zvali Pajevići. O d 1910-1946. godine ovdje su živjela dva otišlo u kolonizaciju. 1992. godin e u selu je bilo je d n o
d om aćinstvo. Neki podaci kazuju da su sa Starog Vlaha. Voloderi, M uslim ani, su iz Vratla, a potječu iz H otelja kod Stoca. N ek ad a su se zvali Šahini, a porijeklom su iz Azije. 1992. godine su živjele tri familije. V ukovići, pravoslavci, su došli od T rebinja 1880. godine na im anje A gović-age je d n o dom aćinstvo. 22. G r a d i n a , se nalazi 15 km sjeverozapadno sa obje strane m ag istralno g puta G acko-M ostar. takođe sa obje strane rijeke Z a lo m k e (Đ erope). Selo čine tri zaseoka. Vratnica, D obropolje i G radina. S jev ero zap ad n o iznad sela diže se p lan ina Ivica (1 4 8 8 )m dok je selo na nadm orskoj visini od 108()m. D obropolje 1475-1477 je tim ar A hm eta. Fatiha. 2 d o m a nisu davali nijabet, pošto su služili vojnu rezervu. Selo je im alo 11 d o m o v a i plaćali su porez od 732 akče.
287
Iz drugog turskog popisa 1585. godine pom inje se G ornje i D onje D obropolje tim ar je T im ura S k en d ero v a i A h m e d a Alijina, p osjednika tvrđav e Ključ. Baštine su se vodile na R edžepu, sinu R a d ovan ovu, Saferu Sahinovu, H ubani kćeri K urdovoj, O ru ču A h m e d o v u , C air na M ustafi Pavlovu i Jo v an u Pavlovu. Ovdje se vidi d a j e je d a n sin Pavlov koji j e bio bogumil prešao na islam. Plaćali su porez na čift, pšenicu, zob, krupnik, je č a m (2 mlina) desetinu od meda, lan, sijeno, slamu, poljačinu i sitnu stoku. G lobu i svadbarinu ukupno 2.800 akči, dio sela za rezervu vojnika 3 d o m a (Ivoš Rađivoja, M irom ana, R adko V ukičev i Dobračin sin Obre). Iznad sela G radine nalazi se veliki harem gdje su sahranjeni Avdići i Mehići nišani su uništeni da bi se zatrli tragovi življenja B ošnjaka u o v o m selu. O v a dva sela (zaseoka) D obropolje i V ratnica su 1942. godine spaljena i p o ru šen a od četnika, a Bošnjaci protijerani ili pobijeni, sve ovo se ponovilo i 30. ju n a 1992. godine. B ošnjacim a je u o v o m selu ostalo preko 1450 ovaca i 120 goveda. Bratići, pravoslavci. Došli su iz Brestica 1887. godine, a 1900. godine u selu je bilo 5 dom aćinstava. O d 1945-1992. godine ovdje su tri dom aćinstva. Dilberovići, M uslim ani. O vdje su došli iz M ekavaca 1735. godine a potječu od y
C oinaga. koji su turskog porijekla. O vdje su se naselili kao naseljenici timara. U selu je bilo 1900. godine 9 familija. Postepeno su se iseljavali da bi 1942. godine bilo 5. N ovi četnički pokolj 1992. godine d o ček u je 5 familija. Juge. M u slim an i, su iz Jugovića, od njihova dolaska do prvog četničkog pro g ona 1942. godine, ovdje je bila je d n a familija, i više se nisu vraćali. Koprivice, pravoslavci, iz Banjana, u selu je 1900. godine 9 dom aćinstava. Izm eđu d v a svjetska rata 4 su kolonizirana u Slavoniju, a od 1946-1992. godine u selu je živjelo 11 dom aćinstava. Kuštrići, M uslim ani, potječu od Selimotića. Od 1900-1942. godine u selu je bilo 9 familija. 1942. godine sve im je opljačkano i spaljeno, a stanovnici p o b i jeni ili protjerani. 6 familija j e bilo i 1992. godine da bi ih zadesila sudbina nji hovih djedova i o čev a iz 1942. godine. Mehići, M uslim ani. Došli su na m iraz 1891. godine. Do D rugog svjetskog rata bila su tri d o m a ćin stv a, a poslije tadašnjeg p ro g o n a više se nisu vraćali. M iloševići, pravoslavci, iz Rioca, Bileća, došli su 1903. godine. Inače su od N ikočevića iz Riđana. 1941. godine ovdje su bila 4 d om aćinstva, je d n o j e otišlo u kolonizaciju. 1946. godine u selu je 7, a 1992. godine dva dom aćinstva. Seliinotići, M uslim ani, su potom ci Selim a Skaljića. O d 1900. do 1942. godine u selu j e bilo 8 familija, selo su napustili 1942. godine pred četničkim hordama. U selo su se 1946. vratile 3 familije, a novi četnički pokolj 1992. godine u selu dočekuju 4 familije.
288
»as®
Sw/af. Brkovići i Zekići. 1999. - spaljeni 1992. od čelnika
289
Spahici. M uslim ani, vode porijeklo od Škaljića iz V ratnica, a pom in ju se u B erkovieim a i L jubinju 1849. godine. N jihov predak bijaše spahija i po njem u se zovu Spahici. O d 1900-1942. godine u selu j e živjelo 9 familija, kada su pobjegli pred četničkom k am o m . 1946. godine u selo se vratila sa m o je d n a , koja doživl ja v a novi progon 1992. godine. Uljarevići, pravoslavci, dovedeni su u Gradinu kao m ustedžiri iz T r n o v ic e kod Bileće 1900. u selu su živjela d v a dom aćinstva. 1992. godine bila su četiri. Škaljići, M uslim ani, potječu iz Škaljana kod Risna. odakle su 1690. godine došli i najstarije su plem e D obropolja. 1900. godine u selu j e bilo 7 familija. Izm eđu dva rata je d n a je odselila u Mostar, a 1942. go d in e svi su pobjegli pred č e tn ič k o m kam om . Prilikom p o v ra tk a 1946. godine u selo su se vratile 3 famili je koliko j e bilo i 1992. go d in e prilikom novog četničkog napada. Zanovići, M uslim ani, potječu od istoimene porodice iz Ulcinja. O d 1900-1942. godine do prvog četničkog napada bile su 3 familije 1946 go d in e su se vratile na djed o v sk a ognjišta, da bi poslije 50 go d in a isto doživjeli njihovi sinovi i unuci, od sinova i unuka predhodnih četnika. 23. I l a p t o v a c j e sm ješten na zapadnoj strani M uljskog polja, gdje započinje M uljski hudut. o d n o sn o 4 km istočno od Gacka, ispod Jo v a n o v a brda (1083)m . bolje rečeno na dodiru polja i M ih o ljačk ih strana. V arošica se nalazi na m agis tralnom putu koji vodi preko T jentišta od Sarajeva za T rebinje i južni Jadran, je d a n krak se od H aptovca odvaja preko B rljeva za Crnu Goru. U dob a A u stro u g a r s k e , ova varošica j e bila m n o g o življa od Gacka. Tada je ovdje sagrađen vojni logor (1881) i za ono vrijem e savrem ena bolnica. L o g o r j e predstavljao najveće uporište istočne H ercegovine prem a Crnoj Gori. O sim ova dv a objekta, ovdje je otvorena o sn o v n a škola. H aptovac je imao džam iju, m ekteb i tri harema. D žam ija je napravljena stotinjak m etara iznad puta u g ornjem dijelu h arem a na ulazu od Gacka, izdaleka privlači pogled njen bijeli minaret. U pisana je u g ru n tovnici H aptovac br.22. kat. čestica 59/19. Iznad je m e k te b udaljen pedesetak m etara od džam ije upisan pod istim br. u gruntovnici kao i džam ija. Ovi objekti su zadužbina H as a n -b e g a H asan b eg o v ića sina K azanac-paše. Sagrađeni su 1690. godine. O vdje su pored H asa n b e g o v ić a i Pašića živjele porodice: Ali jagič, Avdić, Babić, Bašič, B egović, Bijedić. Cilović, Č am para, Čengić, Čolo, Čustovič, C im ić , D ilb e ro v ić , D iz d a re v ić , D ž a n k o v ić , D ž u b u r, F e th a g ić , G a d ž o , Resulbegović* Sarić. Sehović, Tanovič, Vukotić i dr. U Lazarićim a postoji vrelo zvano “ Hadžijina p e ćin a” , izm eđu Lazarića i M ihaljača je “L ju b o v ica hu d u t” ili “ begluci”, “Ljubovića ždrijelo” . U D obrcljim a ima “ K urtova g o m ila ”. “Z u k o v a g o m ila”, “ Salihov m eteriz” . U katastrskoj opštini S a m o b o r postoje nazivi njiva i livada “O m anovića dolina” , “Talova dolina” , “H ajdarove ja m e ” . “P o d p an o đ u rico m ” , “M azlum ” i drugi islamski nazivi.
290
Zapadna periferija Haptovca sa džamijom i dio harema preko Masnice Džamija porušena od četnika 1992. godine. Mulja, ovo selo sc nalazi 2 km istočno od H ap to v c a sa desne strane rijeke M ušnice, a svoje ime zahvaljuje ovoj rijeci koja je nanosila mulj i depon ovala ga na o vom p rostoru - M uljskom huduli odatle selo dobi svoj naziv, a njegovi prvi stanovnici prezim e Muljani i Novljani koji dođoše iz N ovog (Alija Novljanin). Od M e h m e d -b e g a su Pasiči koji su ovdje živjeli d o 1941. godine. U gruntovnici se sada vidi d a j e Muljski hudut i sada Pašića vlasništvo. O vdje nije nikada p o s tojala džam ija. Njeni vjernici su išli u H aptovačku džam iju, ali su imali svoj m e k teb. koji je sagradio H adžaga-Pašić. Zapalili su ga Pivljani 1915. godine obno vio ga je sin H adžagin Ć osaga, a ponovo ga zapalili četnici 1941. godine i više nije dizan, a ovdje se više m uslim ani nikada nisu vratili. O vdje malo niže od mekteba postojao j e i Pašića harem, crkva, 25 dućana, 23 ugostiteljske radnje i prenoćište, 2 prevoznika, 16 zanatskih radnji, izg rađene su savrem ene stam bene zgrade, kaldrm isana glavana ulica (u ono vrijeme ni veći gradovi se nisu mogli pohvaliti k aldrm isanim ulicama) d v a drvena m o sta preko M ušnice. Stanovnici ove varošice su u g lav n o m bili Bošnjaci (preko 85% ). O vdje je izgrađena u blizi ni logora p rv a ja v n a kuća na prostorim a H ercegovine, njeno osoblje je bilo iz H rvatske, M ađ a rsk e i Austrije. Sa istočne strane varošice jc selo M ulja do 28. ju n a 1941. godine isključivo naseljeno B ošnjacim a. Poslije progona Bošnjaka i spaljivanja sela Bošnjaci se više nisu vraćali na svoja ognjišta, a zaposjeli su ga pravoslavci. Poslije oslobođenja 1946. godine u H aptov ac se vratilo nekoliko
291
bošnjačkih familija. Sinovi onih četnika iz 1941. godine isto učiniše svojim k o m šijam a 1992. godine, tako d a ovdje sada 1997. godine nem a niti je d n o g Bošnjaka. Varošica im a izuzetno pogodan smještaj, zaklonjena je od hladnih vjetrova, pa tim e ime neuporedivno blažu klimu od G acka. Kako je direktno izložen udaru toplog talasa koji prelazi preko Kobilje G lave i ka m en o g brda. u H aptovcu m n o g o ranije iskopni snijeg nego u ostalom dijelu Gacka. Naselje se nekada zvalo Ilaptovi Do, vjerovatno po travi haptovini koja i danas raste u velikim količinam a oko mjesta. Po tome je i ime preraslo u Haptovac. Iseljavanjem Bošnjačkog stanovništva, dolazi do prom jene im ena u Avtovac. Pošto naši pravoslavci vrlo teško upotrebljavaju slovo “H ” odno sno m ijenjaju ga sa “A ' i stalno prave perm utaciju sa ova dva slova, kao na prim jer kod Bošnjačkih imena. Alija, A sim , Ajdin, Hamid, Hasan, Hamdija, u prvom slučaju će biti: Malija, H asim i Hajdin, a u drugom : Amid, A san i A m dija tako je i H aptovac postao Avtovac, Prvi stanovnici, H ap to v c a su H asanbegovići potomci Kazanac-paše. Haptovac sa Milijima se pom inje u prvom popisu sandžaka H ercegovina 1475-1477. g. a bio je džem at Štipana sina M iloša i brojao je 86 dom ova. Od kada se zna u H aptovcu su živjele sljedeće porodice (koje don o sim radi boljeg pregleda, ab ecednim redom). Bijedići. M uslimani. Došli su sa Jasena kod Trebinja 1881. g. Pom inju se na B erkovićim a i Stocu 1832. g. U to vrijem e došle su dvije familije. Bavili su se trgovinom , stočarstvom i zem ljoradnjom . Bili su liferanti stokom za Austrijsku vojsku u H aptovcu, a 1920. g. su odselili u Mostar. U nekadašnjoj Bijedića kući danas žive Mandići. O d tadašnje dvije familije u Haptovcu, danas u M ostaru i Sarajevu ima 9. R ahm etli D žem al sa su prugom i saradnicim a j e poginuo u avion skoj nesreći kod Kreševa, koja m u je nam ještena u Beogradu. Bilanovići, pravoslavci. Došli su 1900. g. iz D uvna kao trgovci i zanatlije. Pred Prvi svjetski rat je d n a porodica seli. j e d n a u toku D ru g o g svjetskog rata, a je d n a ostaje i 1992. g. u Haptovcu. Ceranići, pravoslavci. Došli su 1896. g. sa Miholjača. Pred Prvi svjetski rat bilo jc 6 porodica, od kojih su 4 odselile poslije Prvog svjetskog rata u kolonizaciju. 1992. g. u H aptovcu živi 10, a na strani 15 porodica. Cukovići, pravoslavci. Došli su 1909. g. iz Č epelice kod Bileće, bavili se trgovinom , a 1945. g. otišli kao kolonisti. Đurići. pravoslavci. Doselili su 1892. g, iz Gareve. O d doseljenja do 1941. ovdje su bila 2 dom aćinstva. O v d je više ne žive. G ovedarice, pravoslavci. Doselili su sa M ih oljača 1900. g. bavili se zem ljorad njom. Izm eđu dva svjetska rata je d n o od 2 dom aćinstv a seli u Australiju, a je d n o ostaje u mjestu. a
292
Grguri, pravoslavci. Došli su iz Berušice 1898. g. vode porijeklo od Dobroslavića, u Haptovcu su se bavili trgovinom. 1992. g. ovdje su bila 3 domaćinstva. H a sa n b e g o v ići. M uslim ani, su utemeljitelji H ap to v c a, najstariji stanovnici mjesta. P otom ci su H asanovi, koji bijaše sin K azanac-paše. O v d je jc 1900. g. živjela 31. fam ilija, dvije su odselile izm eđu dva sv jetsk a rata, a ostali svi ju n a 1941. g. kada su četnici protjerali B ošnjake iz H aptovca, a njihovo sve opljačkali. 1946. g. vratilo se sam o 5 familija, gdje su živjeli d o 1992. g. kada su protjerani od četnika, a neki i pobijeni. S ad a po svijetu živi p re k o 4 0 familija ove porodice. U H aptovcu su se H asanbegovići bavili trgovinom, zanatstvom , zem ljo radnjom i stočarstvom . Bili su veliki zem ljoposjednici. K ada su četnici zauzeli H aptovac ju n a 1941. g. zarobili su Š e m s u Pašić curu od 17 g. dali su joj tri uslova, prvi da prede na pravoslavlje, drugi da se uda za prav o slav c a i treći strijeljanje, odabrala je posljednji. Ipak su j e poslije duže vrem ena predali B ošnjacim a neozlijeđenu. Jovanovići, pravoslavci, su došli kao trgovci iz M rkonjića (P o p o v o polje). 1992. g. bilo j e je d n o dom aćinstvo. Kapori. pravoslav ci, došli su 1907. g. a otišli 1942. g. K om nenovići, prav oslavci, iz Veličana (P opovo polje). Bavili su se trgovinom . O vdje su bili do 1946. g. i otišli u kolonizaciju, a došli su u H aptovac 1907. g. Ko.šutići, pravo slavci, došli su sa M iholjača 1892. g. (jedno dom aćinstvo). Kravici, pravoslavci, žive u Haptovcu od 1899. g. došli su nekad od Trebinja. Između ratova su bila tri domaćinstva i jedno je otišlo u Slavoniju 1924. g. u kolonizaciju. Lojovići, pravoslavci, potječu od n ek o g Jovana Bijelića. O v d je su se naselili 1891. g. i bavili se trgovinom do 1941. g. Mihići, pravoslavci, su došli sa Č e m e rn a 1881. g., a odselili 1942. g. M aljevići. pravoslavci. Jed n a porodica je d o šla iz L ipnika 1920. g. N enadići, p ravoslavci, su došli iz D ulića 1902. g., a 1946. g. otišli u kolo nizaciju u Kovin - Vojvodina. Radm ilovići, pravoslavci, su sa B aljaka kod B ileće došli 1914. g. i 1992. g. bilo j e je d n o dom aćinstvo. Rundo, pravoslavci. Došli su 1921. g. a otišli 1941. g. Bavili su se trgovinom . Pašići, M u s lim a n i, (veliki z e m l jo p o s je d n ic i ) su s ta ro s je d io c i k ao i H asanbegovići i njim a kao H asan b eg o v ić im a j e predak K azanac-paša. Pom inju se u Stocu (Pašić O m e r 1746.) i Ljubinju. U H ap to v cu su 1900. g. bile 32 famil ije, poslije 1920. g. četiri su odselile no i pored toga 1941. g. u naselju im a 35 familija, a j u n a 1941. g. su pobijene ili protjerane tako da se poslije oslobođenja 1946. god. vratilo 13 tako da su se i one raselile skoro. 1992. g. novi četnički pokolj do č ek alo je 7 familija, koje su domaći četnici pobili i protjerali, a njihovo sve prisvojili. S ada na strani živi preko 80 fam ilija Pašiča porijeklom iz H aptovca, s v u g d je ih ima, ali n e m a tam o gdje bi trebalo, na svojoj pradjedovini u H aptovcu. I oni su se bavili trgovinom , zanatstvom , ugostiteljstvom , zem ljo radnjom i stočarstvom .
293
Salko Ć o s a g a (H adzi-A g e) Pašić Jedan od najviđenijih ljudi iz po rod ice Pašića na prelazu iz X IX u X X stoljeće svakako je Salko zvani Ć osaga. R ođen je u M ilijim a oko 1870. godine od oca H adži-A ga, vrlo im ućnog d o m ać in a. Već od m ladosti se počeo baviti politikom tako da ga je austrougarska vlast rado prihvatila, a on se uvijek znao postaviti tako da bude koristan svom e narodu. Uoči p rv o g svjetskog rata Austrija ga postavlja za gradonačelnika G ack a, koju dužnost je o b n ašao i kada je Austrija napustila b a lk an sk e prostore. Ć o sa g a se nalazio i u delegaciji G aćana kod austri jskog cara Franje Josipa u Beču. gdje je bio tum ač narodnih potreba sv o g a kraja, za šta se z d u š n o zau z im ao čitavo g života. D olaskom kraljevine Jugoslavije zajed no sa Z ejn ilag o m H asan b eg o v ićem 1918. zaustavio pljačku državne i privatne im ovine i uz p om oć nekih d o m a ć ih pravoslavaca uspio spasiti H aptovac od crnogorskih pljačkaša. U skoro Ć o sa g a se uputio u B eo g rad gdje je prim ljen kod N ik ole Pašića. Izložio mu j e m n o g e problem e, istaknuvši za to vrijeme i najveće zlo koje je pritiskalo njegov kraj - hajdučiju k o ja je b je s o m u č n o sa crnogorske strane nasrtala n a G ać an e ugro žav ajući im im anja i živote. N jo m su bili ugroženi sve d o k nije likvidiran je d a n od zloglasnih hajduka našeg kraja M ajo Vujović. Poslije o b a v lje n o g posla Ć o s a g a d o b iv a zadatak od predsjednika V la d e Nikole Pašića d a u G acku osnuje radničku stranku. P ozn at jc i kao veliki d o b rotv or i aktivni p o m a g a č “G ajrcta", izgradio j e m ekteb u Milijima. U H aptovac j e doveo i nekoliko trgovaca i zanatlija da razvije djelatnosti i unaprijedi svoj H aptovac. Z a vrijem e A ustrije i za v rijem e kraljevine Jugoslavije Ć osaga jc v o d io glavnu riječ na svim regrutacijam a. Z a takvu aktivnost mu je vezana i o n a njegova ču v en a izreka “ Bez op an a k a n e m a ni ju n ak a ". Sušici, pravoslavci. Dvije p o ro d ic e su doselile iz C a re v a 1904. g. bavili su se trgovinom . 1992. g. bilo je je d n o dom aćinstvo. Šchovići, M u slim an i. Jedno d o m a ć in stv o je d o šlo iz Bileće 1903. g. na ženinstvo. Bavili su se zanatstvom i zem ljo rad n jo m . Odselili su poslije D ru g o g svjet skog rata u Sarajevo. Torovići, pravoslavci, su došli 1918. g. a otišli 1946. g. u kolonizaciju. ✓
Zelcnovići. pravoslavci, su doselili sa M iholjača. 1893. g. bile su tri porodice, a 1992. g. u H ap to v c u je živjelo 9 porodica. Poslije D ru g o g svjetskog rata vrši se prava najezda doseljavanja pravoslavaca i borba za zem lju onih koje su otjerali 1941. g. B ošnjaci se nisu tam o vraćali osjećajući d a će se ovo zlo opet ponoviti, a oni su nezaštićeni na vjetrometini c rn o g o rsk im i d o m a ć im zlikovcim a. O v a pred viđan ja su se obistinila. K ak v a koicidencija. U istom m jesecu ju n u 1992. g>, 5 0 go dina kasnije, p o n o v o su Bošnjaci pobijeni, opljačkani i popaljeni, ne sa m o ovdje već u cijeloj opštini. O d 1946-
294
_
f
Zascoci Hodi/lica, Gradac, Dzanci i Cimići 1999.
295
1992. g. ovdje su se naselili: Avdalovići, Bratići, Beali, Boljanovići, Bjeloglavi, Blagojevići. Bjekovići, G oluhovići. Ivkovići, Jegdići. Koprivice, Kovačevići, Kravici, Lučići, M astilovići, Mileliči, M ilinkovići, Nikolići, Popovići. Pješčići, Šolajc, Sušići, T epavčevići, Tijanići, Vujačići, V ukovići i jo š m n o g o drugih Pravoslavnih prezim ena. O d Bošnjaka ovdje su bili Bašići, Č ustovići, M em ići i Tanovići 1992. g. do progona. 24.
Ilo d in ić i. M u slim an i, se nalaze 4,5 km ju ž n o od G acka. Smješteni su na
prirodnoj prečagi koja o d v a ja dva polja donje K uljsko i gornje Gatačko. Selo se sastoji od više zaselaka nazvanih po njihovim stanovnicim a (Gradac, Džanci, *
Cimići. Hidiniči. N ukići, Karaili, K raljev do). O v o je staro naselje i pominje se u p rvom popisu 1475-1477. g. Tim ar j e pripadao N evesinju, Aliji iz Sof ije i Jusufu iz Bosne, posjedniku tvrđ ave Blagaj im a 12 d o m o v a plaćaju H avsu 855 akči. Po d ru g o m popisu 1585. g. H odim ići su tim ar M a h m u d a tim arnika grada Ključa. Baština R adićeva ti ruci Hajdara sina Drageljina. Baština V ukaševa u ruci udovice Stane. Baština N ak o v a u ruci Jovandovoj. T im ur Jusufov čift. B aština V ukoslava i Š tipana sa Z e m in o m M rkov do i dio livada. M rkovice od sela Lazarići u ruci Sinana, A hm et A b d u lah o v čift. Plaćali su porez 502 akče. Selo je ostalo nep o ra žen o tokom D rugog svjetskog rata. y
C am pare. U Kraljevu dolu 1900. g. bila su dva dom aćinstva. 1921. je d n o je odselilo u Gacko, a d ru g o 1960. g. u Dubrovnik. Na d ru g o m lokalitetu G radac došli su iz B ranilovića 1882. g. dva dom aćinstva, 1941. g. već su 4. U toku 1942. g. je d n o je odselilo u Sarajevo, od tada do četničkog progo na bila su tri, a na strani 7 dom aćinstava. Ćim ići, vode porijeklo o d H adžiom erovića, a ovi od bogum ila, ali se u Stocu pom inje Ć im ić O m e r 1849. g. U selu j e 1900. g. bilo 5 dom aćinstava, poslije Prvog svjetskog rata tri su odselila, a od tada do egzodusa 1992. g. u selu je 7 i na strani 21 dom aćinstvo. Džunkovici. vode porijeklo od spahije H am zc M ijatovića. H am za j e sa svojom robinjom im ao v an b račn o g sina D žana i po njem u su nazvani Džankovići. G odine 1900. u selu je bilo 6 familija. Iste godine dvije sele u T ursku, je d n o u Rogaticu i je d n o u Foču. Izm eđ u dva rata je d n o odlazi u Nevesinje. G odine 1941. V
u selu živi 13 familija, dvije sele 1942. g., a 1946. ovdje je 16 familija. Četnički progon 1992. g. dočekuje 15, a na strani 27 familija.
296
H id ovići, su o d H id a iz S a n d ž a k a . O vdje su 1900. g. bila tri d o m a ć in stv a. Iz m e đ u d v a rata jedn o je o d selilo u Mostar. O d 1941-1946. im a 6, 1992. g. d o č e k u je 4, a na strani 9 d o m a ć in stav a . Karaili, došli su o d n e k u d od S k a d a rs k o g je z e ra . P o rijek lo m su A lb an ci. G o d in e 1900. u selu su bila d va d o m a ć in s tv a , od kojih je j e d n o od selilo na C etinje. O d 1941-1992. g. u selu žive tri, a na strani 6 d o m aćin stav a. Karalija, je d o ša o na ž e n in s tv o 1960. g. a 1992. g. bila su d v a d o m a ć in stv a. N u k ić i, iz S a n d ž a k a 1900. g. u selu su bila tri d o m a ć in stv a , a 1941. g. se d am , koliko i 1946. g. iako su d v a odselila u toku 1942. g. Č etnički p ro g o n j e d o č e k a lo 11 do m aćin stav a. M e m ić i. Iz B ahori su došali na m ajčinstvo. 1992. g. je d n o d o m a ć in s tv o a na strani 4. O n d o b ak e , su p o to m c i T u ra k a , 1900. g. o v d je su živjele 3 fam ilije, 1924. dvije su odselile, a je d n a nije im a la m u š k ih p o to m a k a i 1960. g. je izum rla. 25. Ig r i, M u slim a n i. S e lo se nalazi o k o 30 km sjev e rn o od G a c k a u B oračko j uvali, ispod P u to ča (1624 m ). S e lo se p ro stire sa obje strane rijeke Igarštice. Sastoji se od G o rn jih i D o n jih Igri. S a ju ž n e strane sela u z d iže se J a s ik o v a c (1236 m). S p aljen o je i o p lja č k a n o 1942. god. a njegovi stan o v n ici po bijeni i protjerani. Isto se to p o n o v ilo i 5 0 g o d in a kasnije 1992. g. S a m o j e o stalo o k o 2.500 o v a c a i 110 g o v e d a č e tn ic im a za pljačku, se m ostalih dobara. B ajrovići, su došli za tu rsk o g vak ta od H erceg N o v o g , 1900. o v d je j e živjelo 13 fam ilija, a 1942. g. 16 koje su pred č e tn ič k o m k a m o m pobjegle. a selo je o p lja č k a n o i spaljeno. 1946. u selo se vratilo 6 fam ilija, a novi četnički pokolj 1992. g. u selu d o č e k u je 10 a na strani 21 familija. L en d e, potiču iz H o te lja kod Stoca. 1900. u selu je bilo 5 fam ilija, 1923. dvije sele. O stale su po bjegle od če tn ik a 1942. g. i više se nisu vraćale u o v o selo. Salčin. Potječu iz C rn e rijeke, C rn a G ora. 1900. g. u selu su bila 4 d o m a ć in s t va. P očetkom d ru g o g sv je tsk o g rata, svi su izbjegli. 1947. - je d n a fam ilija se vratila da bi 1992. g. d o živjeli novi progon. S k opak. D ošali su o d N ev e sin ja. 1992. g. bilo je 6 d o m a ć in sta v a . V u k , je d o ša o iz H o d o v a kod Stoca. 1900. g. o vd je je živjelo j e d n o d o m a ć in s t vo, 1941. su pobjegli iz sela, k a o i svi ostali. 1947. g. u selo su se vratile 3. N ovi četnički progon 1992. g. u selu je z atek lo 4 dom aćin stva. 26. Iz g o ri, p rav o slav ci, 1475-1477 su pripadali d ž e m a tu H e ra k a Prkovca. d o m o v a j e bilo 21 n e o ž e n je n ih č la n o v a 7. P o m en u ti d ž e m a t je derbent (klanac) postao v eo m a o p a sa n , za prolaz. S tan o v n ic i se o b av e zu ju d a č u v a ju ovaj d e rb e n t i o m o g u ć e slo b o d a n p ro la z d a se ne desi šteta im etku, životu ni časti m u s lim a n i m a ni ino vjernicim a. I k o lik o god d o v e d u ljudi iz vana ili p re k o m ora. n ek a z a je d no s njim a borave i n ek a daju vlaški porez. T ak o j e o d re d e n o i u defteru utvrđeno.
297
Od nevjernika V uka i M u s lim a n a vojnika H usnijina, biče odgovorni d a čuvaju d e rb e n d i da n ik o m e ne bude šteta. Stanuju u mjestu Izgori-Z gura. a ču v aju pro laz izm eđu Č e m e rn a i Sutjcske. Koliko god ljudi o k u p e neka plate vlaški porez i n e k a su oslobođeni h arač a, ispendže i drugih zakonskih poreza. S m ješteni su na o s o jn im i p risojnim stra n am a, koje se d ižu s obadvije strane rijeke Izgorke do sas ta v k a oko 15 km. S e lo je bilo beziputa sve do 1987. g. N alazi se na visini od 1370 m, a udaljeno jc od G a c k a oko 30 k m , sjeveroistočno od prevoja Č e m e rn o . Za v rijem e velikih s n je g o v a zna biti o d sje č e n o od ostalo g svijeta, i po tri mjeseca. S elo raspolaže sa d o s ta šum e, p ašn jak a i izvora, oko kojih su se grupisali zaseoci. Stanovnici sela su bivši stočari iz d o n je H ercegovine. D ogoneći stoku na ljctnju ispašu na k a tu n e tu su i ostajali za stalno. U o v o m selu svo zem ljište je u z u rp iran o - d rž a v n o . 1941. g. bili su uglavnom opredijeljeni za četništvo sve do 1944. g. A teljevići, potječu od Korjenića, O d njih su V učkovići i Lisovi. G o d in e 1900. u selu su živjela 3 d o m a ć in stv a, a 1941. godine šest. 1992. godine u selu su četiri. A džići, potječu iz L isine-Pive. O v d je su došli oko 1880. godine 1900. g odine u selu je živjelo j e d n o dom aćinstvo, o d 1941-1945. tri, 1992. godine pet. D rakuli, su od Bileće. Doselilo je je d n o d o m a ć in stv o i 1992. g o d in e je bilo je d n o . D ubljevići su doselili poslije Prvog svjetskog rata iz D u b lje v ić a na že n in miraz. U selu su 1941. g o d in e bile tri familije, a od 1946-1992. godine dvije. Jed na je 1946. otišla u kolonizaciju. Elezi, potiču od k n e z a M irila iz L jubinja odakle su došli 1903. godine. 19411946. g odine u Iz g o rim a su bila 4 dom aćinstva, a 1992. dva. Jankovići. su doselili iz M aleševaca, (današnja M a lin a -L ju b o m ir). O d d o s e l je n j a do 1945. g o d in e u selu su živjela dva. a 1992. g o d in e četiri dom aćinstva. S tarin a im je iz B jelo p av lića od S araca iz sela M artinića. K arišici, su od K orjenića došli kao nom adi oko 1919.-1957. je d in o d o m a ć in s t v o je napustilo selo. Krstoji. sa Ć u re v a T jentišta doselili su 1927. g. O d 1941-1945. g o d in e ovdje su bila d v a d o m a ć in stv a, jedno se odselilo na M iholjače, a je d n o je bilo 1992. godine. Starina im j e iz Kolašina. Lješevići, su došli 1942. godine (jed no dom aćinstvo). I 1992. g o d in e je bilo je d n o . In ače su iz istoim ene m ahale, nahija M alonšići C rna Gora. M arkovići. su doselili iz okoline Bileće, a potječu sa N jeg u ša iz C rn e G ore od istoim eno g bratstva. O d 1941-1945. godine u selu su bila 2 d om aćinstva, a 1992. go d in e četiri. L o z a im je iz B jelopavlića selo M artinići od M ihajla V lastelinovića, koji p o b ježe radi k rv n e osvete iz C rne G ore njegovi potom ci se nazv aše Šarcim a, a ovi po n je g o v o m sinu Marku.
298
M ijatovići, su došli 1890. g o d in e iz Cicrine P opov a polja, od tada do 1930. g o d in e bilo je je d n o d o m a ć in stv o , od 1930-1945. dva. a 1992. godine jedno. M astilovići, su isto b ratstv o sa G o rd ić im a najstarija su i najbrojnija porodica u selu. Doselili su o ko 1770. godine od K orjenića kao nom adi. U 1900. godini o v d je je bilo 16, a 1941. g o d in e 22, ča k j e 1945. godine bilo 27 porodica. M nogi su otišli u kolonizaciju 1946. godine, a 1992. g o d in e ovdje 14 porodica. Mitrići. je d n o d o m a ć in stv o se doselilo 1927. sa M artinja 1992. jc bilo je d n o dom aćinstvo. R ončevići, su došli iz Z a n je v ic e 1921. g o d in e gdje i 1992. g odine ima je d n a familija. Škiljevići, ranije Škilji, došli su sa R u d in e krajem XVII vijeka. U selu je 1900 bilo 6 familija od 1941-1946. g o d in e 9, a 1992. godine sedam . V
Supići, potječu iz M aline-L jubom ir. na ove prostore su doselili 1714. godine. U selu jc 1900. bilo 12 p o rodica. O d 1941-1946. već ima 20. a 1992. 16 porodica. Tijanići, su došli 1900. sa O p u tn e R udine, a 1947. su otišli u Vojvodinu. V u kajlovići, su iz okoline Bileće. U Izgori su došli 1892. godine. U selu jc 1900. bila je d n a , a 1992. g o d in e tri familije. V ukovići, došli sa o p u tn e R udine u XVIII vijeku. U selu jc 1900. godine bilo je d n o , a od 1946-1992. g o d in e dva. 27. Jabuka. (M u slim ani), se nalazi o ko 27 km sjeverno od G a c k a na visini 1025 m ispod p lanine T ovarnicc (1792) i to na pri soj noj strani (preko puta Ja b u čk ih greda). Ispod sela protiče rječica Jabušn ica, koja se na sastavcim a spaja sa Izg o rk o m i zajedno tvore rijeku Sutjesku. Selo im a dobre uslo ve za lov i ribolov, o d n o sn o za lovni turizam. O biluje većim b ro jem izvora. Selo jc 17. apri la 1942. godine spaljeno. M nogi njegovi stanovnici su likvidirani, p o seb n o djeca, žene i starci. Novi e g z o d u s stan o v n ištv o d o živ ljav a 30. ju n a 1992. godine od sinova i u n u ka četnika iz 1942. godine. Četnici su sam o u ov om selu opljačkali o k o 2.700 o v aca i jan ja ca, k ao i 86 goveda. B ajrovići, od istoim eno g p lem en a od N ikšića. U selu j e 1900. g o d in e bilo je d n o d o m a ć in stv o , 1941. tri. Poslije p ro g o n a od četnika 1946. godine, vraćaju se u selo. Novi četnički pokolj 1992. g o d in e n selu d o č ek u je 5 dom aćinstava. Drndi, došli iz Šipovca 1895. na ženinstvo; 1900. godine u selu su dvije familije, 1941. tri, koji su 1942. godine pobjegli iz sela i više se ne vraćaju na svoju djedovinu. K alaba. d o šao sa L u k a 1902. godine; sve d o 1992. g o d in e je d n a familija. Kalabušići, doselili se iz Fočanske Jabuke 1893. a već 1900. godine ima 4 famil ije: 1942. godine 4 familije; iste go dine napuštaju selo pred četničkom kam om ; vraćaju se 1946. da bi doživjeli novi egzodus 1992. kada je bilo 6 familija.
299
Salčin, d o šao na ž e n in stv o 1907. godine a 1942. u selu su dva dom aćinstva, k a d a su napustili selo. da bi se p onov o vratili 1946. godine i dočekali novi e g z o dus 1992. kada j e u selu b ilo 5 dom aćinstava. Skopak. j e najstarija porodica u selu; došli su od N evesinja na miraz. Od 19001992. godine u selu su 4 dom aćinstva. Dva puta su bježali od četnika 1942. da bi se vratili 1946. i 1992. g o d in e veliko je pitanje hoće li se ikada vratiti. 28.
Jasenik, pravoslavci, se nalazi 8 km istočno od G acka, iznad najstarije a k u
m ulacije na Balkanu, je z e ra Klinja na visini 1220 m. Selo je iznad jezera razba cano na kraškoj zaravni, p o njezinim d o lo v im a n a nekoliko odvojenih zaselaka. Im a o sn o v u školu. A džići, su porijeklom iz Pive-L isina; u selu su dva d om aćinstva 1992. godine. Okiljevići, došli iz M u lja da č uvaju stoku K azanac-paši na njegovom katunu. U selu su 1900. godine bila dva dom aćinstva. O d 1941-1945. godine tri, a 1992. god ine četiri. „
V
Rebići, doselili oko 1790. godin e iz C. G ore. O v a porodica sa Sojićim a je najs tarija u selu 1900. godine; u selu j e bilo 12 familija. 1927. godine dvi je odlaze u kolonizaciju, 1992. godine ovdje je bilo 9 familija. Šojići, su najstarije p le m e u selu. O sebi znaju toliko da su odnekud iz. C. Gore, a ne postoje nikakvi pisani d o k u m e n ti o njima, bar ja nisam m o g ao do njih doći. U selu je 1900. godine bilo 7 familija. 4 su otišle 1924. go dine u kolonizaciju. Od 1941-1945. g odine u selu j e bilo 5, a 1992. godine tri. Šupići, došli iz Izgori 1931. godine sve do 1946. bilo je d n o , a 1992. godine dva d om aćinstva. V u k m a n o v ići, došli iz V ilusa - C. Gora; 1900. g odine u selu 6 familija, 1924. godine dva d o m a ćin stv a o d laze u kolonizaciju. O d 1941-1945. godine u selu živi 8, a 1992. god ine tri familije.
300
29.
Jugovići, se nalaze 25 km od G a c k a na krškoj visoravni (1240 m). S elo je
n e p o g o d n o za stanovanje, je d in a n je g o v a p o go dnost je stočarenje. O v o selo je sve do 1918. godine pripadalo B o šn jacim a. O v de se po m in ju Juge prije 1530. god ine, a potiču od B o g u m ila V u k s a n a Ju g o v ića, koji služaše na d v o ru H erc eg o v o m , tako da selo dobi svoje im e po sta n o v n ic im a - Jugovići. Ovi su prešli na islam i prihvatili novu vjeru. Iz sela se je d a n odselio u Mostar. Jed n a od J u g u š a se udala za A lbanca koji se zv ao Z aim , a njegovi sinovi uzeše m ajčino p rezim e . K upiše im anje u Kuli i ta m o se naseliše 4 brata. Jedan od Juga se n a se lio u D obropolje 1914. Selo je sp aljen o 1942. godine, a njegovo stanovništvo izb je g lo da bi spasilo gole živote. U selo se više nisu vraćali Bošnjaci. Više Jugovića nalaze se tri harem a površine 5 .8 5 0 m 2 upisani u gruntovnici pod br. 291. A džići, pravoslavci, iz Lisne su se o v d je doselili 1912. g o d in e dva d o m a ć in st va. a 1992. godina im a 5 d o m aćin stav a. G o jk o v ići, pravoslavci, došli iz R u d o g Polja 1900. god in e ovdje su bila 4 d o m a ć in stv a. Iz m e đ u dva rata dva su odselila u Pridvoricu i ostali su odselili iz Jugovića, a 1992. g o d in e nem a ni je d n e p o ro d ic e u selu. Ivkovići, pravoslavci, došli iz N e v e s in ja na ženinstvo. O d dolaska do D ru g o g sv je tsk o g rata, je d n o d o m a ćin stv o koje je odselilo 1942. godine. Jakšići, pravoslavci, od V ukasov ića, sa Šćenice. U selu j e 1912. god in e bilo j e d n o d o m aćinstv o. Izm eđu dva rata je d a n od braće j e odselio u Slavoniju. O pet 1946. u selu su dva do m aćinstv a, a 1992. god in e nijedno. Juge, M uslim ani, su najstariji stanovnici sela. 1900. g odine u selu j e bilo 5 fam ilija, a i 1941. isto, koje napuštaju selo pred četn ičk im nožem. U selo se v ra ć a ju 1947. g., a 1954. posljednji napuštaju selo pod n e k im nevidljivim pri tiskom . L u čići, pravoslavci, p o rije k lo m iz S n a tić a -D a lm a c ija ili od Trebinja od M ilo šev ić a. U selu je 1900. bilo 5 d o m aćin stav a. Je d n o j e odselilo 1943. godine, a 1946. godine u selu je 7, 1992. godine ovd je su tri dom aćinstva. Skoči, pravoslavci, od V u ja č ić a iz C. G ore, poslije Ju g a su najstarije plem e u J u g o v ić im a . 1900. godine u selu j e živjelo 10 familija. Iz sela je 1921. otišlo u kolonizaciju 8 u C rvcnku, K osovo, D. B odežišta i Pridvoricu. 1946. u selu je bilo 15, a 1992. godine šest familija. Stajići, pravoslavci, došli od N e v e s in ja , na žen in miraz, d o 1941. u selu j e je d n o d o m a ć in stv o , 1946. godine tri, a 1992. jed n o . T om ići, pravoslavci, porijeklom su od T om e D erikobile iz istoim enog sela, nabija C rm n ic a C. Gora. U selu j e 1900. g. bilo 4 dom aćinstva. Izm eđ u dva rata je d n o je otišlo u A m e rik u , a je d n o u Vogošću. Od 1941-1946. u selu je živjelo 5, a 1992. g o d in e šest d o m a ć in stav a u Jugovićim a.
301
V ukovići, pravoslavci, potiču oci istoim enog bratstva od Igala. U selu su 1900 bila 2 dom aćinstva, je d n o je odselilo 1927. godine u Ratajc kod M iljevine. Od 1941-1945. ovdje su živjela tri, a 1992. godine je d n o dom aćinstvo. 30. K a z a n c i , pravoslavci, po prvom tu r s k o m p o p isu 1475-1477. g o d in e tim ar su Karadže iz B osne i S m aila iz Ć ustendila. Baština su trojice braće, sinova Radašinih: Milića, R a d o sa v a i B o g d a n a , 6 d o m o v a. 2 n eoženjena; plaćaju p o rez 514 akči. Po d r u g o m p o p is u 1585. g o d in e , K az a n c i su tim a r Velije. s in a A h m e d o v a . posjednika tvrđave Ključ. Č ifluk od baštine M a rk a V u k m iro v a i J o v a š a B o ž a n in a u ruci N ik o le M ark o v a i Đ ure Petrijeva. N a k n a d a za desetinu, ispendžu, džiziju, silnu stoku i drugi porezi 500 akči. K azanci leže uz sam u granicu C. Gore. U mjestu postoji više om eđina stare islam ske kulture i govori o nasel jenosti B o šn jak a u i oko Kazanaca. Do 1992. g o d in e j e d i n o je o sta o dio m inareta džam ije do iznad šerefeta, ostalo j e sve porušeno i sravnjeno sa zem ljom . Čak i harem je bez nišana. D žam ija je sagrađena nedaleko od i z v o
Ostaci minareta džamije n Kazancima koju je spalio komitio Maja Pivljanin, JH40. Postojala je jo š 1992 do progona Bošnjaka
ra zvanog “O ko” i “ S tu b a n j” . Z ad u žb in a je O sm an-paše Kazanca. U selu j e j o š sagradio mekteb, medresu i šadrvan, a u Slivljima, Šadićim a i Predolju džamije, a popalio ih je Bajo Pivljanin 1684. godine. U K azancim a je sagradio (ahare) konakc i štale. Ispod džam ije je pašina bara. Sa izvora “Stuban j” d o v e d en a je voda za šadrvan pred džamiju. vSve sp o m en u te zadužbine je spalio B ojo Pivljanin 1684. godine i jo š dosta bošnjačkih kuća. U svom divljačkom naletu pobili su m nog o žena. djece i staraca, pa sa odsječenim glavam a i 22 zarobljenika, medu kojim a je bio kazanački ho d ža sa ženom i djecom , vratili sc u Boku. U sp u t su spalili i bošnjačko selo Duliće. Paša se tada nalazio na vojnoj pod Bečom, pa je Bajo kukavički iskoristio njegovo odsustvo. U gruntovnici se vidi da su u K azancim a svoje posjede imali: Brkovići, Č am pare. Čustovići, Cernice. Hasanbegovići, Tanovići, Pašići, Sarići i Zvizdići,
302
što znači d a su preci ovih po ro dica živjeli u K azancim a i D ulićim a. H arem kod džam ije ima 5 00 m 2 površine, upisan je u gruntovnici pod br. 367. kat. čestica 1088. Poslije C e m ic e i Ključa, o v d je j e p o č e la prva islam izacija u g atačkom kraju. R ušenje d ž a m ija i drugih islam sk ih objekata bio je nepisani z a k o n kod kršćanskog naroda, a poistovjećuje se sa V asojevićkim z a k o n o m iz 19. stoljeća, koji ima sa m o 12 tačaka. l o je o z a k o n je n o u paragrafu 3, tačka 2. u ko jem stoji: “ N ove d žam ije d a se ne grade, a stare da se zabatale". U Som ini planini bila j e v o jn a k u la koja je tu p o stav ljen a radi u p ad a crn o g o rsk ih k o m ita, pa se u je d n o j epskoj p rav o sla v n o j pjesm i p o m in ju b o š n ja č k a p l e m e n a o vog k ra ja : Č a m p a r e , F a z la g ić i, M u h o v ić i, B a šić i, H asanbegovići, Krvavci. Sarići. Tanovići i Zvizdići. koji su čuvali bošnjačka sela od prodora k o m ita i p ra v o sla v n o g zu lu m a. U Somini je bila i džam ija, a to m jesto i danas nosi ime “O m e ro v a d ž a m ija ” . Selo je sm ješteno na kraškoj visoravni 18 km ju g o isto č n o od G acka, n a n a d m o rsk o j visini od 987 m. Po predanju, selo je dobilo im e K azanci po ok ru glim d u b o k im kraškim u v a la m a (dolovim a) koje liče na velike kazane. U d ob a K a zan c -p a še o vdje su živjeli Bošnjaci. S am paša je bog u m ilsk o g porijekla. T u rsk e vlasti su ga školovale i poslije dužeg slu ž b o v an ja u Anadoliji poslali g a u G ack o , a n je g o v o plem e je listom prešlo na n ovu vjeru islam. P aša je p o b je g a o iz sela sa novo-vjernici m a džem atlijam a. radi stalnih upada c rn o g o rsk ih hordi i k o m ita koji su ubijali, pljačkali i spaljivali sve pred sobom , n aročito kom iti Baja P iv lja n in a i dr. O vaj cijeli d ž e m a t se preselio u M ulja i H ap to v ac, gdje su bili sigurniji od kom itsko g zulum a. O d o v o g p aše su H asanbego vići i Pašići. D okaz d a su o v d je živjeli B ošnjaci su i danas m ezarluci. i dio m in areta (199 2.g.) do p ro g o n a B o šnjaka iz ovih krajeva. Svi doseljeni prvoslavci su bili m ušted žiri K az an ac -p aše. Antunovići. potiču iz Nudola - C. Gora od istoimenog bratstva, a u Kazance su se naselili 1714. iiodine. U selu je bilo 1900. godine tri domaćinstva. 1921. godine dva sele, a od 1941-1946. godine ovdje su tri. dok 1992. godine u selu ima ^ domaćinstva. C rnogorci, u selo su stigli iz C. G ore (isto 1714. godine), p o č em u ih i p ro z v a še C rn ogorcim a. S tig oše od Njegu.ša, a prije su ih zvali Jovovići. U selu je 1900. godine bilo 6 porodica; je d n a je otišla u kolonizaciju 1920. godine. O d 1941 1945. godine ovdje je 10, a 1992. g o d in e 13 dom aćinstava. Ćorići, od N ik o č e v ić a (C rn a R ijek a - C. G ora), a prezim e dobiše po ćoravoj babi. U selo su došli 1745. g odine. U selu j e 1900. godine bilo je d n o d o m a ć in s t vo, a od 1941-1992, tri. Perišići, od R ad išić a iz R iđ ana, C. G o ra
U selo su došli kao m uštedžiri
K azanac-pašc 1739. godine. U selu su 1900. g o d in e bile dvije familije, 1921. g o d in e d va d o m a ć in stv a idu u ko lonizaciju. O d 1941-1946. godine im a tri, a 1992. g o d in e im a 2 familije.
303
Stanjevići, potiču iz sela Pobor, m ahala Stanjevići od Bjelica, C. Gora. U K azance su došli 1739. go dine kao mustedžiri K azanac-paše. Od dolask a do 1919. godine ov dje je bilo je d n o dom aćinstvo, 1941-1946. g odine dva, a 1992. godine četiri. Tepavčevići, došli iz V ratk o v ića 1871. godine. 1900. godine u selu je bilo 11 dom aćinstava, 1921. godine dva idu u kolonizaciju. Od 1941-1946. godine u selu živi 14 dom aćinstava, a 1992. godine 13. 31. K lju č, M uslim ani, 1475-1477. godine; tim ar Karadže, D izdara tvrđave Ključ. U tvrđavi je bilo 20 osoba, koji imaju svoje tim are i dže m ate po cijeloj Bosni i H ercegovini. T v rđ a v a im jc data na upravljanje b e z ispendže. 1585. godine tv rđava im a 25 nam ještenika svi imaju svoj beret: Sulejm an-aga. dizd ar tvrđave, Đ ulim an, ćehaja tvrđave, S u lejm an -im am tvrđave, itd. D žem at, B ošnjak, selo Ključ u blizini tvrđave, m ah ala časne džam ije rahmetli Ejnebegija Dizdara. M ujadin, Hatib s beratom i Alija, m ujezin s beratom . D žem at broji 19 dom ova. Prva kapetanija jc ov dje uspostavljena 1715. godine, a njen prvi kapetan, od 6 koliko ih jc bilo, Omer, pa dalje: A bdul-B aki, O sm an -ag a II. Ali-aga, M u sta fa i H asan kapetan do 1835. godine, kada je ukinuta kapetanija u Ključu. Ključ jc imao svoj o đ žak u lu k na dubrovačkoj skeli i stalnoj skeli, d ž u m ru k u Gabeli. K apetanija je im ala prosječno 320 vojnik a (verlikula) svih rodova, azapa, mešlija, delija, m ustahfira, derbedžija itd. N ajznačajnije vojne gdje su učestvo vali: Perzija 1727. godine, Banja Luka 1737. godine. M ostar 1760. godine, Prijepolje 1811. godine, V idin 1828., Rusija 1826., C. G ora 1768., 1785, Cetina 1790., Srbija 1810., ild. Vojne su vodili kapetani ili vekili (zastupnici). Ključ kao naselje se spo m in je vrlo rano. Nalazi se oko 20 km ju ž n o od G acka, na nadm orskoj visini od 903 m. Sm ješten je u prisojnoj strani planine Babe, pa izgleda kao d a je nalijepljen na njene strme litice. Sjeverno iznad sela se dižu Babini vrhovi: Jelo v in a (1435 m), Videž (1139 m), a sa ju ž n e strane Katunište (1119 m). K ljučka dž am ija izgrađena je 1560. godine na lokalitetu Begove bašće. pedesetak m etara ju g o isto č n o od grada. O voj džamiji su gravitirala sela: Ključ, Zagradci, Brestice i H odžići. Uz sam u džam iju se nalazi veliki harem od oko 20 0 0 m2 površine. Neki toponim i g o v o re o stanovnicim a ovog sela: B egova bašća, A rslanagića njiva, B ajram ovića bašća, M eh ića čairi, N a su fo v a njiva, R am ovina i A k m a d ž a livada. U ovdašnjoj džam iji, koja je m edu najstarijim objektim a islam ske kulture u B ili, tradicionalno se održavao m evlud dva puta godišnje. N a zapadnoj strani sela, iza tvrđave-grada, iz litice visoke oko 70 m zjapi Vilina pećina, iz koje za velikih kiša izbija, uz veliku buku, ponornica M ušnica, koja ponire u više ponora n a sjevernoj strani Babe u ravnoj Ljuti. N ajznačajniji ponori su: Bukovci, Jasikovac i Vranjača. Voda iz Viline pećine
304
kl juča, p a je vjerovatno po o v o m p rirodnom fenom enu i selo n azv an o Ključ, a tu, ispod sam e kule, prolazi uzak klan ac kroz koji je vodio put za selo i dalje za Gatački pašaluk i ovo m ože biti k a o ključ ulaska u selo i u G ataćko polje. Voda iz Viline pećine teče do p o n o ra oko 300 m i ponovo ponire, a kada se ponor zaguši i ne m ože da primi svu vodu, otiče u ponor Jasovaču. K ad a i ovaj ne m ože da primi svu vodu onda poplavi Cerničko-K ljučko polje i postaje periodično je z e ro, uglavnom u rano proljeće i k asnu jesen, u vrijeme velikog povodnja. O vo selo, u odn osu na druga gatačka sela, im a župniju klimu. Obradiva zem lja je ispod sela pa se ljetina u m nogim slučajevim a morala nositi na leđima. N a sred sela je živa voda, studenac (kaptirana). Selo im a je d n u od starijih osnovnih škola izgrađenu 1902. g. na Glavici. Selo je bilo stalno na udaru komita, stalno pljačkano, a stanovnici ubijani, ali se ipak održalo. Ovi žilavi gorštaci nisu se dali pokoriti ni 1941. g. već su organizovali svoju odbranu. Četnici su ubili 4 9 stanovnika ovog sela. Selo nije pokoreno sve do 1992. g. kada su ga opljačkali, spalili, artiljerijom i tenkovim a sravnili sa zem ljom i to m prilikom ubili 19 stanovnika. Ovaj genocid uradi bivša JN A sa d o m a ć im prav o slav n im krvolocima. Čustovići, vode porijeklo od Alije, sina Živka Tom anovića. Ž iv ko je pobjegao iz R o v aca (C. G ora) radi krvne osvete, te se dodvorio kod ključkog kapetana, koji ga je o ženio od C ernica iz Slata. Ž iv k a nazvaše Aličust (čust-uredan), a njegova sina Aliju Č ustovića oženiše k ć e rk o m O m er-kapetana. Č ustovići se pom inju na B erkovićim a 1859. g. 1900. g. u se lu je bilo 19 familija, četiri su odselile za vri je m e T u rsk e (Trebinje, D rugovići, G račan ica, Turska). Iz m e đ u dva rata, jo š su tri d o m a ć in stv a odselila, a 1941. g. u selu j e 29 fam ili ja. Poslije 1945. g. u selu je 37, d o k je četnički egzodus 1992. g. u selu bila 21 familija. Husići sa M ehićim a se sm atraju najstarijim Bošnjačkim porod icam a u Gacku; jedni i drugi se pom inju prilikom osvajanja Ključkog grada od strane T uraka. D ok neki tvrde da su od Razića, ovi su potom ci Turaka. O d kako se zna za ovu porodicu, u selu jc živjela je d n a familija. Mchići se pominju kao i Husići, za vrijeme zauzimanja grada Ključa (H uso i M eho) od Turaka. 1900. g. u selu je bilo 10 domaćinstava; između dva svjetska rata jed n o j e odselilo u Trebinje, dva u Tursku, a od 1941-1946. g. u Ključu živi 10 dom aćinstava. Četnički egzodus u selu je dočekalo 9 dom aćinstava (u julu 1992. g). R edžići, došli iz Korita; 1914. g. je d n o dom aćinstvo. O d 1941-1945. g. u K ljuču su živjela 2 dom aćinstva. Inače, potiču iz Hotelja kod Stoca. Škaljići su došli iz V ratnice kod Fojnicc na m iraz oko 1835. g. 1900. g. u selu je živjelo 1 dom aćinstvo. Izm eđu dva svjetska rata dva su odselila, a od 19411945. g. u selu je živjelo 8 d o m ać in stav a. Četnički progon 1992. g. u Ključu je d o č e k a lo 7 dom aćinstava.
305
Tanovići, potiču oci O m era D o m a iz Foče. O m e r je u Gabeli zarobio mletačkog g enerala Tanu. Bio je Turski oficir. M urga Salih-aga mu dodijeli Ključku kapetaniju i postavi ga za K ljučkog k a p e ta n a 1715. g. Tanovići se pom inju u B erkovićim a 1832. g. 1900. g. u selu je živjelo 6 familija, od kojih je jed n a odselila izm eđu d v a svjetska rata. O d 1941-1945. g. u selu su bile 4 familije. E g zo d u s 1992. g. su d očekale dvije familije. 32. K o k o r i n a , pravoslavci, 1475-1477. g. je u posjedu R ad oševa sina G rubača (stanište B ogum ila) tim ar H asanov. Po dru g o m popisu 1585. g. je ljetna ispaša Brnica u blizini Kokorine, tim ar Katiba. M c h m cd a . Velije A h m e d o v a i Zemin M ustafe Z a im o v a od baštine H asana C v etk o v a i M eh m e đ a M ilobradova. posjed nik tvrđave Ključ. Selo se nalazi 28 km sjev ero z ap ad n o od G acka, na oko 1200 m nadm orske visine. Kroz selo protiče Kokorinski potok i dijeli ga na donje i gornje selo. Sa sjeverne strane sela dižu se P adanski Kući, sa vrhovima: M je d en a G lava (1602 m), G rad in e (1601 m) i dr. Z a p a d n o od sela je Straževica (1445 m) a ju g o z a p a d no su G lavice (1342 m). Iz izloženog se vidi d a j e selo sm ješteno izm eđu visok ih brda u d olinam a i da se ovdje vodi gorštački život. N ekada je tu bio katun C engića, a sada tu žive potom ci C eng ićev ih mustedžira. Adžići, dovedeni iz Lisine - Piva 1796. g. 1900. g. ovdje je živjelo 4 d o m aćin st va: dva su otišla u kolonizaciju 1920. g. (jedno u Slavoniju a d ru g o na K o so v o ), O d 1941-1946. g. o v d je j e 9, a 1992. g. četiri dom aćinstva. Bcati ili B eatovići su porijeklom iz Korita, prvo su živjeli u Žanjevici, gdje su bili najam nici ko d R ončevića. Jedan od njih se oženio iz K okorine i otišao da živi na ženinstvo. U selu su 1900. g. bila dva dom aćinstva, 1921. g. d v a su otišla u kolonizaciju u Vojvodinu. U razdoblju od 1941-1946. g. u selu ima 5, dok 1992. g. žive tri dom aćinstva. D am janci, došli iz Sli valja. 1900. g. o vd je je je d n o dom aćinstvo, a 1941-1946. g. dva. S a d a ih n e m a u selu. Potiču od B lagojevića iz Pive. D oderi, su došli $a R avnog - C. Gora. 1900. g. u selu je bilo 7 dom aćinstava; 1921. g. četiri su otišla u kolonizaciju Vojvodinu i Kosovo. O d 1941-1946. g. u selu jc 10, a 1992. g. četiri. Nikitovići, došli iz Slivalja; o d doseljenja do 1945. g. je d n o d o m aćinstv o i ono je odselilo. Pusare, doselili sa Ulinja na ženinstvo, 1947. otišao u Vojvodinu. Šekarc, od V u jačića V. G ora; 1900. g. ovdje je živjela j e d n a familija, 1921. g. d v a idu u kolonizaciju u Vojvodinu. U razdoblju 1941-1946. g. žive 3 familije, a 1992. g. jedna. Starina im je iz Banjana. Taušani. su od T o m o v ića - C. G ora; 1900. g. u selu su bile 3 familije. O d 19411946. g. šest, a 1992. g. dvije.
306
33. K r a v a r e v o , pravoslavci, j e 4 k m sjeverno od G acka, na kraškoj visoravni Babanj D o (1161 m). Ju g o zap ad n o od sela je C esna G om ila (1179 m), ju g o is točno G o lo Brdo (1191 m), istočno K am enjac (1244 m), a sjeverno Orlosjcd (1246 m). Ispod sela sa istočne strane protiče rijeka G račanica. K ako je selo sm ješteno na visoravni, zime su v e o m a oštre. Za Turskog vakta selo jc bilo im a n je age-Zvizdića, gdje su izgonjena g o v ed a na ljetnu ispašu i po kravam a selo dobilo im e, a njegovi stanovnici su potom ci Z vizdića čobana. D avidovići, iz R u d o g polja 1992. g. žive tri familije. Krstojevići, došli iz Izgori u d oba Turske. Starina im je Kolašin. 1921. g. dva do m a ćin stv a su odselila u S A D i Australiju, a 1946. g. posljednje u Vojvodinu. M astilovići, doselili iz Izgori na aginsku zem lju kao čobani u vrijeme Turaka, a 1992. g. ovdje žive 3 dom aćinstva. 34. K u l a F a z la g ić a , M uslim ani, selo je 4 km južno od G acka, na Prečagi (936 m) koja dijeli donje K uljsko od gornjeg G atačkog polja. Selo je smješteno na flišnoj uzvisini, a sa svih strana je opkoljeno obradivom zemljom. Mjesto j e dobilo ime početkom 16 stoljeća po Kuli koju je sagradio Ahmed Fazlagić koji je živio u Herceg N ovom d o dolaska Španjolaca i njihova zauzim anja Herceg Novog. Fazlagići bježe, jedni se nastanjuju u Gacku, a # v drugi u Čapljinu, Trebinje i Dabar. Kulu j e A h m e d sagradio u sred sela, tu je sada k u ć a Džeka, ali malo im a tragova od ove kule. A h m ed je bio bogat feudalac, vršeći razne službe kod sultana do bio je tim ar od istog. Njegovi n a slje d n ic i su isto ta k o b o g a ti v z e m ljo v la s n ic i. C e s to su ovu k u lu napadali komiti, ali je nisu mogli o s v o jiti, pa nije d o ž iv je la s u d b in u •
K azanaca, Som ine, Slivalja i L ip n ik a zahvaljujući njenim hrabrim branitelji ma, j e r su crnogorski i dom aći komiti sve pljačkali, ubijali nevin Bošnjački narod i zatirali njegovu kulturu p a lje n je m i ru šen jem svega što je islamsko.
Džamija u Kuli fazlagića dignuta 1660-ie godine, renovirana IH76, a zapaljena i srušena od četnika 1992-e godine.
307
Escuela kula
Zona kula
308
Z ona
kulo
7oiw kula-Habuli
309
K uljska d ž a m ija je sag ra đ e n a ju g o z a p a d n o o d izvora Sop ota o k o 80 m. Uz nju se nalazi harem , a o dm ah preko puta drugi, daleko veći, u koji su se s a h ra n jiv a li
s ta n o v n ic i
K ule
i
H o dim ića. D ž a m ija i h a re m oko nje su upisani u gruntovnici pod br. 794 katas tarska čestica 109. S a g ra đ e n a j e 1760. g. i z ad u žb in a j e M e h m e d -b a jra k ta ra , a zvali su je i “ Inat džamija*'. Prije njene izgradnje, ljudi iz kuljskih sela su išli klanjati u Ključ, a ovi su im prigovarali d a oni n em aju g d je klanjati jer džam ija nije m o g la prim iti sve vjernike. Kuljani se zainate i nap rav e iste godine sebi veću i ljepšu kod Sopota. U blizini d žam ije j e izgrađen i m e k te b k oga su k o m u n isti pretvorili u p ro d a v n ic u i na Hasan efF azlagić 1864-1965 u svom kraju srušili. Š ezdesetih g o d in a dvad edugom životu preko glave proturio je pet setog vijeka, u prizem lju je bila sala za država i sedam vladara sve u Kuli i Gacku. o d ržav a n je vjeronauke, p o m o ć n e p ro s torije i drvarnica, na spratu im am ski ured i veći d v o so b an stan za im ama. U ovom selu su n e k a d a živjele porodice: Alići, Bijedići, D elisalihovići, Husinagići i Jaganjci. Selu pripadaju zaseoci Habuli i Podljut. Blizu sela je živa voda “ Sopot". Izvor je d je lim ič n o kaptiran, im a dva ja k a izvora, koji izlaze iz krečnjačkih stije na, udaljeni je d a n od d ru g o g tridesetak metara. S opotska g re d a (1051 m) iz koje izvire voda, udaljena je o d džam ije i d v a harem a (m ezarluka) 80 m. O v o j e bilo o m ilje n o sastajalište o m la d in e u predvečerja u ljetnim m jesecim a. D jevojke iz svih bližih sela dolaze p o vodu, gdje su već m o m ci okupljeni. Pričaju se šale i vicevi, ašikuje se. D je v o jk a m a se ubacu ju sitni kam enčići u vodu da bi je prosule i što d u ž e ostale sa m o m c im a . Tako se ostaje d o d u b o k o u noč, po želji i je d n ih i drugih da se što d u ž e o stan e zajedno. O v o su po sebno običavali studenti i đaci, kada se okupe p reko ferija, kada i oživljava kulturni život u svim selim a. Ovdje, kraj d ž am ije i v e lič an stv en o g Sopota. su m n o g e ljubavi započete, m n ogo uzdaha i suza radi nje prosuto, a često su te ljubavi i brakom okončavane. Svakog 2. augusta održavali su se nezaboravni teferiči, taj dan se nije radio, stariji su dolazili na viđenje iz svih krajeva da bi taj dan vidjeli i sreli rodbinu i prijatelje. M ladost
310
uz sportska nadm etanja, pjesm u, igru i nova poznanstva j e veselo uživala. N ekada su glavni bili viteški sportovi, kod mom aka: bacanje k a m e n a s ramena, skokovi u dalj i vis, trčanje, a bogam i i hrvanje. O pobjednicim a se pričalo kao o gazijama, a djevojačka srca su kucala za pobjednike... Posebna ličnost, negdje od 19441957. g. je bio Sm ajo Zekić. N a ovim takm ičenjim a je odnio najviše pobjeda. Bio jc svestran sportista. Tu su bile i trke konja i bodenje bikova. Ovdje su Džuburi bili nenadm ašni kad su konji u pitanju. U novije vrijem e, od osam desetih godina dvadesetog vijeka, sve je potisnuo fudbal, održavani su fudbalski turniri, gdje je učestvovalo više ekipa iz cijele opčine. Finale se igralo u predvečerje, na dan teferiča, a pobjednik jc nosio nagradu i titulu do slijedećeg teferiča. N a teferič se dolazilo iz okolnih opština: Bileće, Trebinja, Stoca, N cvesinja, Mostara, Kalinovika, Foče i drugih mjesta. T oga d ana m ajke i nene zagledaju m o m ke i djevojke i d o n o se svoje sudove o njim a - za koje bi dali kćeri i unuke, ali im se u g lav n o m snovi ne ostvaruju, p o seb n o u novija v rem e n a današnja om ladina sam a sebi bira partnera, tako da padaju u vodu planovi starijih. O vdje se sklapaju nove ljubavi, tog dana se skla paju i novi brakovi, zapravo, nijedan teferič ne prođe bez sklopljenog braka. Teferič se završava u kasne noćne sate, a nastavlja se sijelo na "M alo v u guvnu" ispod Branilovića. O bično j e noć bez m jesečine, žene iznose fenjere da bi pratile šta se dešav a na sijelu, a sijelo traje do svitanja, i često završi nekim brakom . Tako se teferič završava tek slijedećeg dana, d o slijedećeg sijela ili svadbe u nekom d ru g o m selu. O v a veselja traju sve dok traju studentske i đačke ferije. Poslije ferija kulturno zabavni život teče sporije. U g la v n o m se živi od uspom ena do sljedećeg teferiča i srceparajućih pisam a zaljubljenih m ladih duša. U Kuli je otv orena osm o g o d išn ja škola, a stara postoji od 1902. godine. U sv o m ludom nagonu četnici sa srbo-crnogo rskom arm ijom , rastjerali su narod 18. 06. 1992. g., m n o g e poklali, sve opljačkali i popalili. Klali su starice i starci od prek o 100 g., a njihove glave nisu nađene prilikom sahrane; vjerovatno su ih ponijeli zlikovci d a se hvale svojim kukavičlukom i genocidnošću nad n em oćnim ljudima. U o v o m selu su četnici opljačkali o k o 3.000 ovaca i janjaca, 260 goveda, 11 traktora, 7 kamiona, 23 osobnih kola, 17 m otokultivatora i veli ka kućna bogatstva. Č am pare, došli iz B ranilovića 1935. g. je d n a familija, 1945. g. tri, a 1992. g. tri, i na strani 7 familija. Dilberović, došao iz M ekavaca 1918. g. kao imam. a izumrli su 1959. g. Kasnije, iz Sarajeva. 1974. dolazi jed n a familija i ostaje do četničkog progona 1992. godine.
311
Džafi su došli iz M a đ a rs k e u F o ču 1483, a poto m dolaze u G elja Ljut u D žafa Dol. Tek poslije Prvog svjetskog rata naseljava se j e d n a familija. Od 1945-1992. g. do č e tn ič k o g p ro g o n a B ošnjaka, o v d je su 3 familije. D žek o : došli iz D ru g o v ič a 1953. g. Č etnički egzod us 1992. g, doživjelo 5 familija. D žuburi: jedni su došli iz Ravni 1924. g. a drugi 1967 iz Branilovića. Četnički e g z o d u s d o ž iv ljav a 1992. g. 6. a na strani 12 familija. Fazlagići su se ovdje naselili 1687. g., kada su pobjegli ispred M lcćan a iz H erceg N o v o g , a ovi tada zauzeše T u rsk e prim orske krajeve. Fazlagići se doseliše i n ap rav iše čuvenu Fazlagića kulu, po kojoj kasnije čitav predio koji naseliše Bošnjaci dobi ime Kula Fazlagića. U selu je 1900. g. bilo 4 dom aćinstva, je d n o je odselilo 1924. g. u Sarajevo, od 1941-1946. g. u selu je 9, a posljednji četnički eg zodus 18. ju n a 1992. g. dočekuje u selu 12, a na strani živi 31 dom aćinstvo. G reb o v ići: došli iz Bihori 1942. g. poslije spaljivanja njiho vog sela. Četnički p ro g o n 1992. g. doživljava 4 d o m ać in stv a, na strani živi 9. H abuli, p re m a je d n o j verziji (njihovoj) su od Islam o v ić a koji su bili skitačka p le m e n a , po drugoj su došli na ove prostore od Trebinja kao stočari (vjerovatno tačno) o d istoim enih Habula. U selu je 1900. godine bilo 14 familija. Iz sela su dvije od selile 1929. godin e u Sarajevo. Drugi svjetski rat u selu zatiče 18, a če tn ič k u k a m u 1992. g odine d o č e k u je 13 familija, a na strani 20. Jugo, d o š a o iz Ju g o v ića 1914. g o d in e na ku pljeno imanje. U selu je 1941. go d in e četiri d o m aćin stv a, a četnički progon 1992. godine d o ček u je 6, koliko je živjelo i vani. P rg u d a , je do selio iz popaljenih R avni 1942. godine, a novi četnički egzodus d o č e k a la je isto je d n a familija, a na strani su živjele dvije. Tanovići, došli iz Zagradaca 1875. godine na miraz, a za Tursku otišli 1908. godine. Z u lo v ići, d v a d o m aćin stv a došla iz D ru g o v ića 1945. godine, a 1992. go dine u selu je već 6 koji bježe pred četn ičk o m kam om . 35. L i p n i k , pravoslavci, 1475-1477. je d žem a t N jeg om ira, sina Jelovca, 15 d o m o v a 3 neoženjena. Lipnik i M u lja su dva sela koja ra z d v a ja M ušnica. U L ip n ik u je živio S m ail-ag a Č en g ić, veliki ju n a k i m u teselim G acka i Pive, a potiče iz M a le Azije. P o re d kule, harem luka, m usafirhane i dru g ih potrebnih zgrada. S m a il-a g a je podigao i džam iju u polju ispod kule. D ž a m ija j e imala drveni m inaret, s t o j e neuobičajeno za H ercegovinu koja u izobilju ima kamena. Poslije S m a ila g in e smrti, 5. se p tem b ra 1840. godine, njegovi po sm rtni ostaci (bez glave) su sahranjeni kod džam ije u h a re m , a posije su m u sinovi podigli turbe nad g ro b o m . K ada su Č cngiči odselili iz Lipnika. brigu o turbetu je preuzeo Radivoje B jelogrlič i njegovi potom ci, koji su bili sluge Č engića. Kulu i sve zgrade ok o nje je spalio L azar Sočica 1876. godine. C rn o g o rsk a vojska je tad a palila sve musli-
312
Nekadašnje turbe Srna ii-age Cengića u Lipniku m anske kule i obične sirotinjske kuće. Po naredbi knjaza, tada su srušene kule Tanovića i V ukoliča u Fojnici, u Z alom u Bećir-age Ljubovića tri kule i dvori istog u O džaku kod N evesinja. S m ail-a g a j e im ao sedam sinova, od kojih je n ajzn a menitiji b io D erviš S a lih -p a ša D cdaga. Im ao jc svoj čitlu k i na M ekoj Grudi. U vakufio j e kuću u Fojnici. Odselili su iz G ack a 1875. godine, a njihova o g r o m na im anja uzurpirale su njih o v e bivše sluge. Selo jc dobilo ime p o lipam a, kojih je nekad bilo dosta na o v o m prostoru, sve dok tu živješe Čengići. S eosk i atar j e išaran sa m alim ok rug lim d o lo v im a koji se obrađuju. B lago se u z d iž e od m uljskog hudu ta ka planinskom m asivu. U selu, koje leži na 1080 m, je d o 1840. godine živio Sm ail-aga Č en g ić. N a njegov vakat podsjećaju o m e d in e kule i ostaci Turbeta. Selo se nalazi 6 k m istočno od G acka. N ek ad a j e sve naokolo prip ad alo Č engićim a, a sada sve uživaju poto m ci n jeg o v ih m ustedžira (km etova). Adžići, je d n o d o m a ć in stv o d ošlo iz Lisine 1960. i 1992. godine. Bjelogrlići, su p o rijeklom od Bjelogrle djevojke, koja je bila udata za K a lu d e ro v ić a . P o š to j e o s ta la u d o v ic a, n je n u d jecu m je š ta n i n a z v a še Bjelogrlićima. U selu j e 1900. godine živjelo 30 dom aćinstava. Izm e đ u đva svjet ska rata 10 odlazi u g la v n o m u Vojvodinu, Slavoniju i K osovo, kao kolonisti. U toku D rugog svjetskog rata, j o š su dvije odselile, a 1946. g o d in e 27 d o m a ć in sta va. 1992. g o d in e u L ipniku su 22 dom aćinstva, a na strani oko 65.
313
Jovovići, došli u Lipnik 1949. godine iz Z ab rđ a (C. G ora) i 1992. godine je d n o dom aćinstvo. Lojevići. od Bijelića, C. G ora. U selu je 1900. živjelo 11 dom aćinstava. Izm eđu d v a rata. 4 su otišla na K oso vo i V ojvodinu kao kolonisti. T o k o m D ru g o g svjet skog rata p o n o v o 3 sela, a o d 1946-1992. ovdje živi 8 dom aćinstava. Milctići, došli iz Z anjcvicc 1947. godine je d n o i 1992. jedno dom aćinstvo. V
Milirtkovići, od B ijelića kao Lojevići, 1900. godine je živjelo 11 dom aćinstava, 1921. šest odlazi u kolonizaciju. Od 1941-1946. ovdje živi 12, a 1992. god ine 10 d om aćinstav a, a na strani 13. Pjcsčici. porijekolom iz K rivodola, C. G o ra 1992. g odine u selu jc 5 familija. Vukovići, su isto bratstvo sa, Lojovićim a i Milinkovićima. 1900. g. u selu jc živjelo 9 familija. Od 1941-1946. ovdje je 10, a 1992. sedam, na strani 12 familija. 36. L o n č a r i . M uslim ani. Selo se nalazi o k o 30 k m sjev ero zap ad n o od G ack a u boračkoj kotlini. S jev en o iznad sela uzdižu se Stožine (1052 m). a ju ž n o D ub (1555 m). Z ap ad n o od sela jc G ra d in a (1051 m). Selo je sm ješteno u zelenoj oazi između brda, sa obiljem živih vo da 1942. i 1992. je njegovo stanovištvo protjer ano i pobijeno ono što nije m o g lo bježati, a selo p o p aljen o .'S a m o zadnjeg p ro g ona seljacim a je ostalo blizu 800 o v a c a i ja n ja c a kao i 37 goveda. Aladuzi. došli iz M e le č ić a 1893. O d tada do 1992. je d n o dom aćinstvo. Dizdarcvići, iz Korita: od naseljav anja 1912. i 1992. je d n a familija. G adžo, porijeklom od Sandžaka. 1900. g. ov dje je živjelo je d n o dom aćinstvo, 1942. tri (kada su protjerani i više se nisu vračali u selo), na strani je 7 dom aćinstava. L ončarići su najstariji stanovnici sela. Po n jim a j e i selo dobilo ime. Došli su iz Vratla. 1900. g. ovdje j e živjelo je d n o d om aćinstvo, a 1942. dva, kada su ih p ro tjerali četnici. Jedno d o m aćin stv o se vratilo 1946., a to d om aćinstvo doživljava novi progon 1992. godine. Vuk, je porijeklom iz U b o sk o g kod Stoca. 1900. g. u selu je bilo 2 d o m a ć in st va. Jed n o je odselilo u S a n d ž a k 1920., a 1942. u selu jc živjelo 3 koji su izbjegli pred četničkom najezdom ; d v a su se vratila 1946. g. U selu je 1992. isto dva dom aćinstva. 37. L u k a . M uslim ani. S elo je sm je šten o na pad in am a B o ro v c a (1267 m). Sa istočne strane sela protiče rječica Strugotič. Selo se nalazi 30 km sjeverno od G acka. Im a m n o štv o živih voda. L u k a je 1942. i 1992. spaljena, opljačkana, stanovništvo protjerano u m uh adžirluk, a ono što nije m oglo bježati pobijeno. S am o kod zadnjeg p ro g o n a 1992., seljacim a je ostalo oko 2 3 0 0 o v aca i janjaca kao i 68 goveda. Derviševići, došli iz D ab rice kod Stoca, a potiču od Ć ehajića. O d d o lask a do 1992. je d n o d o m ać in stv o u selu, a na strani tri familije.
314
D žolota. su najstariji u selu. Naselili su se oko 1830. godine. 1900. g. u selu je bilo je d n o d o m aćin stv o , a 1942. tri; posije izgona 1948. vratilo se je d n o , a novi izgon u selu d o ček u je d v a dom aćinstva. G reljo, o d n eku d ispod Bjelašnice, ovdje su se naselili za T u rs k o g vakta. 1900. g. u selu je bilo je d n o d o m a ć in stv o , a 1942. dva. O ba su izbjegla pred četničkom n aje zd o m , da bi se vratili 1946., a 1992. doživjeli novi eg z o d u s 3 dom aćinstva. Hrvi, potiču iz okoline Posušja. 1900. g. u selu su ž iv jela 2 d o m ać in stv a; 1942. četiri su četnici protjerali, j e d n o se vratilo 1946. g o d in e , d a bi 1992. doživjelo novi progon. N a strani je živjelo 5 dom aćinstava. Kalabe, iz Č valjine (P o p o v o polje). O v d je su se naselili k a o stočari. O d d o las ka do prv og p ro g o n a 1942. ovdje su bile 2 familije. 1946. se vratila je d n a , a novi pro g o n doživljavaju dvije fam ilije 1992. godine. L en d o , došao iz S tam b e lića, a potječu iz Pive od Lješevića. O d 1900-1942. ovdje jc bilo je d n o d o m aćin stv o , poslije progo na se više nije vratilo. Logo, doselili sa Bune, p o m in ju se i u Ljubinju oko 1720. godine. V jerovatno su se naselili kao stočari u o v o selo, a potiču od Prcdojcvića iz Prijevora-Bileća. 1900. g. u selu su bila d v a dom aćinstva, a 1942. deset, kada su izbjegli pred četničkom kam om 1946. g. se vratilo 8, i novi progon d o življav a 8 dom aćinstava. M a n d ž o , došli iz okoline Foče. O d 1900. g. u selu su živjela 2 d o m aćin stv a, a tada su 1942. g. pobjegli u m uhadžirluk. 1946. g. je d n o se vraća u selo, da bi d oživjelo novi p rogon 1992. godine, do tada su na strani živjela 4 dom aćinstva. Selim hodžić, su iz D obrice kod Stoca. U Stocu se p o m in je S e lim h o d ž ić ef. kadija (1791. godine), a potiču od Ćehajića. U selo su došli kao stočari. U selu je bilo (1900. g.) dvije familije, a pred četnički progon 1942. pet; 1946. g. u selo su se vratile 2, a novi progon od četnika 1992. doživljavaju 3 familije. Jed n a jc o dselila 1924. g odine, tako da j e prije p ro g o n a 1992. g o d in e na strani bilo 8 familija. Som i. ovdje su se naselili za T u rsk o g vakta. Stalno j e bilo je d n o d o m a ć in stv o do 1942., kada j e izbjeglo i više se nije vratilo na svoju djedovinu. Voloderi, došli iz V ratla na m iraz, a inače potječu iz H otelja kod Stoca. N ekada su se zvali Šahini, a vuku korjen iz Azije. O d doseljenja do D ru g o g svjetskog rata stalno j e je d n o d o m a ć in stv o , a tada su pobjegli i više se nisu vratili. 38. Lukovice, pravoslavci. O d 1475-1477. je d ž e m a t V u k ca sina B arduna (B o g u m ili) 31 d o m a ć in stv o , 6 neoženjenih. Selo se nalazi 12 km sjev ero z ap ad n o od G ack a, ispod sjev ern ih o b ro n a k a Bjelašnice. S jev e ro z ap a d n o od sela se diže K lanac (1075 m), a sam o selo j e na kraškoj zaravni (9 8 0 m). Im a školu i dobru izvorsku vodu. G ovedarica, p rav o slav ac , sa M iholjača, došao na m iraz i 1992. g o d in e bila je d n a familija.
315
K rtolice, pravoslavci, iz R io c a -B ile ć a , a potiču od N ik o č e v ič a iz RidanaNikšić. U selu j e 1900. bilo tri d o m a ć in stv a, a od 1941-1945. o s a m . 1992. godine 10 i na strani 12 d o m a ć in stav a . O v d je su d o v e d e n i kao b e g o v s k i m ustedžiri. M ilo šev ić , pravoslavci i R io ca-B ileća, potiču od N ik o č e v ič a i R iđana Nikšić. O v d je su došli kao m ustedžiri; 1900. g. u selu je bilo 7 fam ilija. U kolonizaciju 1921. g. o d lazi 5. no i po red toga 1941. im a 16; u toku 1943. tri su odselile; 1946. opet im a 16, a 1992. g o d in e 12 familija. R a d m ilo v ić i, p ravoslavci, sa B a lja k a od Bileće. 1900. g. o v d je su bila tri d o m a ć in s tv a , a je d n o j e d o v e d e n o 1865. kao m ustedžeri. O d 1941-1946. osam , a 1992. d eseti na strani 12 d o m a ć in stav a . Vulići. došli na m ira z 1961. iz B ra ić e v ić a i 1992. je d n a fam ilija.
39. Ljeskov Dub, p ravo slav ci. S e lo se nalazi ok o 2 0 km sje v e ro z a p a d n o od G acka, n a kraškoj visoravni (105 3 m). Ju g o isto č n o od sela se diže Z n ad arica (1 5 4 6 m ), ju ž n o j e Š lje m e n ja č a (1 3 8 7 m). Sa sjeverne strane ispod sela protiče Varoški potok. Selo j e stra d alo 1943. kao p a rtiz a n sk a b aza od č e tn ik a i N ijem aca. K o v a č e v ić , d o š a o na m ira z 1946. gdje živi i 1992. g o d in e J e d n a familija. M a n d ić i, iz N. D ulića; od d o la s k a do 1941. bila j e d n a fa m ilija i otišla. M ićk o v ić, d o ša o na že n in stv o iz Z ije m lja -N ev e s in je 1900. j e d n a fam ilija; 1921. g. d v a o d la z e u k olonizaciju, a od ta d a do 1992. u selu j e j e d n a familija. M ilid ra g , je nastarija p o ro d ic a u selu. O d 1900-1941. g. o v d je je živjelo 7 p o ro d ic a , od 1945-1992. g o d in e šest. a na strani 10. M u č ib a b ič , d o š a o iz R av ni, a potiču od R akočevića, C rna G o ra . 1900. g. u selu je bilo 1 1 fam ilija, od kojih j e j e d n a otišla 1921. u k o lo n iza ciju . O d 1941-1946. ima 10, a 1992. četiri i na strani 15 familija. S a k o te , iz Korila; od do seljenja d o 1992. dvije fam ilije, na strani 5.
40. M edanići, m ješo v ito g e tn ič k o g sastava, nalaze se o k o 7 k m sje v e ro z a p a d no od G a c k a , na kraškoj zaravni (997 m) ispod sjev e ro isto č n ih o b ro n k a B jelašn ice, u s je v e ro z a p a d n o m dijelu G atač k o g polja. K ro z selo protiče potok Parnjak, o k o kojeg su sm je š te n e se o s k e kuće. O k o sela je o b r a d iv o zem ljište im a živu v o d u P a m n ja k . Selo j c bilo im a n je D cd ag c Č eng ića, a njegovi stanovnici p rav o slav ci su u g la v n o m potom ci m ustedžira. P riča se da su u o v o m selu pčele sakupljale najbolji m ed; z ato m u d a d o še ime M ed an ići. M u s lim a n i su o d a v d e prvi put p rotjerani 1941. N jih o v a im a n ja su o p lja č k a n a i spaljena. F erizo v iči. M u slim a n i, došli
1691. iz N ikšića;
1900. g. u selu je bilo 3
d o m a ć in s tv a , j e d n o je 1924. otišlo u Brčko, a 1941. i ostali. N a strani im a 7 d o m a ć in stav a .
316
G rčići, p ra v o s la v c i, d o v ed en i iz C. Gore. Bili su D e d a g in i n a ja m n ic i, jo š prije špan jolske bolesti. 1900. g. u selu su bila 4 d o m a ć in stv a, od kojih j e j e d n o otišlo 1922. godine. O d 1941-1946. u selu je 5, a 1992. g o d in e 5 d o m aćin stav a. H ujd uri, M u s lim a n i, došli iz B o d e ž iš ta i najstariji stanovnici su sela, 1900. u se lu su 4 fam ilije, svi su otišli iz m e đ u d v a rata u M o s ta r i Sarajevo. M iličevići, p ra v o s la v c i, došli iz o k o lin e Bileće 1856. g. kao m ustedžiri. Po p red an ju , vode p o rije k lo od b a n a B u d e č a ; 1900. g. b ilo j e je d n o , a od 1941-1992. tri d o m a ć in stv a. M ilo šev ići, p ra v o sla v c i, došli 1946. na m iraz iz šum a. O v čin e, M u s lim a n i, došli na k u p lje n u zem lju od D ilić a sa Z a u slja - Bileća. 1 selu je 1900. bilo 25 familija; svi su otišli izm eđ u d v a rata. 1948. g o d in e je d n a se vraća, ali 1955. i o n a seli iz M ed o n ić a. P u ša re, p rav o slav ci, j e naselio A g a -R iz v a n b e g o v ić k ao svoje m u ste d ž ire (1830 ); 1900. g. u selu su bile 3 fam ilije i 1946. tri, 1992. u M e d a n ić im a su dvije isto na strani. R a m b a ti, p ra v o sla v c i iz G rad in e, došli su 1866. g. O d d o la sk a do 1945. g. o v d je živi je d n o , a u A m e r i k u je otišlo je d n o 1927. g.; 1992. g. u selu im a 2 i na strani 2 d o m a ć in stv a. Sarići, M u s lim a n i, došli sa Stoca u XVIII vijeku na m ajčinstvo; 1900. g. ovdje su d v a d o m a ć in stv a , a 1941. četiri, koji su te godine protjerani iz sela. U selo sc 3 d o m a ć in s tv a v ra ćaju 1946., d a bi 1960. odselili. N a strani živi 12 dom aćinstava. V ilogorci, M u s lim a n i, došli sa D o m a n o v ić a kao stočari. V ilogorci se p o m in ju na B e rk o v ić im a (Ism ail 1791. g o d in e ) i L jubinju. Od 1900-1941. u selu su živjela tri d o m a ć in stv a . 1941. su otjerani sa svojih vječitih o g n jišta , i nisu se više vraćali. N a strani im a 9 d o m a ć in s ta v a . V u k o lić i, M u s lim a n i, došli na k u p lje n u zem lju o d D ilića u X V III vijeku od 1900-1941. u selu su živjela 2 d o m a ć in stv a. Je d n o se v ratilo 1946.; ali j e odselilo; V
n a strani živi 11 d o m a ć in sta v a . V u lo v ić i, p ra v o s la v c i, iz B e ro tin e G a c k a došli 1869. godine. O d d o la s k a do 1992. g. ovdje j c ž iv je lo je d n o , a n a strani d v a d o m a ć in stv a. U M e d a n ić im a s u n e k ad a živjele M u s lim a n sk e p o ro d ice, a sada su sve rasel je n e : A lađuzi, B ašići, Ć atovići, H ujduri, K ap e ta n o v ići, L utve, O včine. Ferizovići, Sarići, Vilogorci, V ukotići i Dilići. O v o selo j e im a lo dva harem a. 41. M eduljići, B ošnjaci, Selo j e na o b o d u polja n a kraškoj za ra v n i (946 m), koja o d v a ja gornje G a ta č k o od P u sto g p o lja (M e đ u ljić a ljut). N alazi se ju g o i s to č n o od G ac k a , n e d a le k o od m a g istra ln o g puta G ack o -T re b in je-ju žn i Jadran, 15 k m od o p štin sk o g centra. Ima iz u z e tn o po voljan sm ještaj, ali j e n e k a d a bio nedostatak žive v o d e u selu. M a lo dalje, uz o b o d polja, na kontaktu fliša i k rečn jačk ih stijen a im a dosta izvora. I taj je p ro b le m p revaziden d o v o đ e n je m
317
vode u selo iz Vratla. U selu postoji če tv e ro ra z re d n a škola. Iz o v o g sela je najviše in telek tu a la ca na prostoru opštine. V jerovatno bi procentualni o d n o s broja s ta n o v n ik a i njihovih fakultetski o b ra z o v a n ih g rađ a n a bio rek o rd u svijetu. Selo je d je lim ič n o p o ru šen o u toku D ru g o g svjetskog rata. 17. j u n a 1992. godine, četnici j u g o a r m a d o m napadaju selo u k o m e je tad a bilo d e se ta k ljudi, u g la v n o m staraca b e z oružja, nekoliko njih ubijaju i kolju, a ostali se sp ašav aju bijegom u Kulu. Č e tn ic im a ostaje o k o 1370 o v a c a i jan jac a, kao i 120 g o v e d a , uz ostalo, k am ione, traktore, o so b n a kola i d ru g u o p re m u koja služi je d n o m d o m aćin stv u . Z b o r n a G o m ila jc dobila im e za v rijem e T u rske. T u su o d rža v an i zborovi gdje su se riješavali i m n ogi s p o r o v i iz m e đ u ljudi i sela. P resude o v o g zbora su bile p o š to v a n e , ako se niko ne bi ž a lio b o sa n s k o m veziru koji je d o n o sio n ep rik o s n o v en u odluku. V
C u sto v ići, dolaze sa m a jk o m iz C e rn ic e koja se preudala u o v o selo 1885. g. Od d o la sk a d o p ro g o n a 1992. g o d in e o v jd e živi jedno d o m a ć in stv o . D žu b u ri, došli iz B ranilovića na z b o r nu G o m ilu , gdje su držali trgovinu na p u tu G ack o-B ileća-D u bro v nik. U B r a n il o v ić e su se vratili 1941., a trgovine su četnici opljačkali i spalili. O v d je s a d a p ro lazi re g io n a ln i put. N e m a n ik ak v ih z n ak o v a da je o v d je n e k a d a bilo građevina, čak n e m a ni tem elja građevina. 1 ovdje se vidi kako se p o ste p e n o rušilo i zatiralo sve što bi m o g l o d a p o d s je ć a na n e k a d a š n je b iv stv o v an je Bošnjaka na to m prostoru. Pašići. doselili iz M ulja. O v d je su se naselili p rv o m p o lo v ic o m 18 vijeka. O d 1 9 0 0 -1 9 9 2 . o v d je su ž iv j e le 4 fam ilije, a na strani 21. P riliko m n a p a da na selo, četnici su zaklali M uju i n je govu su p ru g u , koje su našli k o d ovaca. Tanovići su dosta staro pleme. Sigurno je da su u toku 17. vijeka učestvovali u više vojni u T ursk im ordijama. N a to upućuje istorijska činjenica da niko nije m ogao dobili kapetanstvo a d a se nije istakao na b ojn om polju i lako zaslužio Dervajanović
318
timare, zijamete i hasove, a time i titule kapetana, ajana, dizdara i dr. Kapetanija u Ključu je osnovana 1715. Tanovići su živjeli u K ljuču, Z a g ra d c im a , B re stic a m a , S tep e n u , D a h a n ić im a , Fojnici, Gacku i M eđuljićim a. U ovim naseljima su imali svoje berate, zapravo, ta sela su bila njihovo vlasništvo. U Ključu su vršili kapetansku dužnost od početka do kraja. N jih o v a zem lja je obuhvatala najveći dio sadašnjih opština Bi leće i Gacka. Kapetanija je m orala da obezbijeduje put D u brovnik-T rebinjeG acko-Foča-N ovi Pazar-Istam bul. N a ovom putu su često napadani trgovački karavani od komita i hajduka. U drugoj polovini 19. vijeka, zbog stalnih napada dom aćih i crnogorskih komita, Tanovići su napustili Brestice, D ahariće, Fojnicu, Stepen i Zagradce. Naseljavali su se u Kulu, Mostar, Sarajevo, Tuzlu, a dobar dio je odselio u T ursku (1878.-1882., 1920.-1925. godine). U M eđ u ljić im a j e 1900. g. bilo 12 Mula aga Tanović fam ilija, od 1941-1945. ov dje j e 17, a Ilustracija: M avrić S. 1998. od tada do četničk og p ro g o n a 1992. g o d in e 14 familija. 42. M e k a v c i , B ošnjaci, se n a la z e 7 km ju ž n o od G acka, na prisojnoj strani ju ž n o g dijela R ak o v ča (1 0 2 6 m ) i bijelog puta, a sam o selo j e na kontaktu polja sa P o b rđ e m (930 m ) u isto čn o m dijelu kuljskog polja-Studencim a. Selo se sa s to ji iz d v a zaseoka: M e k o v a c a i B rkovića koji se nalaze na stjenov ito m o to k u . U polju naokolo j e o b ra d iv a zem lja. Selo j e napadnuto 18. ju n a 1992. g o d in e od četničkih hordi, o p lja č k a n o i spaljno. D osta njegovih stanovnika je ubijeno, a ostatak protjeran sa svoje djedovine. Prilikom zauzim anja sela, pored 5 traktora, 4 kam iona, 9 osobnih a u to m o b ila i ostalih kućanskih potrepština, ostalo je 790 ov a ca i janjaca, kao i 53 goveda. B rkovići, porijeklom su iz H otelja kod Stoca. Porninju se na B e rk o v ić im a 1791. i Bileći, a p rethodno su živjeli u D u lićim a , odakle su pobjegli radi stalnih upada C rn o g o raca, pljačke i paljevine. U selu j e 1900. godine živjelo 9 familija. Imali su veliki natalitet, pa j e 10 fam ilija iz m eđ u dva rata otišlo u M o sta r i D u b ro v n ik . O slo b o đ en je u selu 1946. g. d o č e k a lo je 15, a četnički e g zo d u s 1992. d o č e k a lo j e 8 fam ilija i na strani sk oro 30.
319
D ilb ero v ići, v o d e po rijek lo od Č o m a g a , koji su p rek o B o k e došli u H e r c e g N ovi. O s v a ja n je m o v ih krajeva od M le č a n a u svojoj bježaniji pred n ep rija teljem n aseliše se na ovaj p ro s to r kao D ilberi (dilber - turski: ljubavnik). U selu j e 1900. g. bilo 8 fam ilija, oci kojih su 2 o d selile 1924. g. u Mostar. U selu j e 1941. bilo 11; č e tn ičk i p rogon 1992. u selu j e d o č e k a lo 4 familije, a na strani 27. H ad žići su došli iz o k o lic e H erceg N o v o g . Bježeći p red M le č a n im a , n ašli su u točište u zaseok u B rkovići. 1900. g. o v d je su bile 2 fam ilije; 1961. g. tri sele u D u b ro v n ik , a 1992. pred četnički napad, j e d n a familija. 43. M e le č ić i, M u slim a n i, se n alaze oko 28 k m sjeverno od G ac k a , u g o re n je m slivu N eretve, sa njen e o b a d v ije strane. S jeverno iznad sela diže se J o v a n o v a G la v a (1 1 0 4 m), istočno j e S ta m b e lić k o b rd o (1218 m), j u ž n o su T rijake (1507 m), a ju g o is to č n o D u b (1211 m), sa istočne strane sela protiče S tam b o lič k i potok. Selo j e u pravoj zelenoj oazi, sa izobiljem živih voda. pa je raj za ribolovce. S p a lje n o je 1942., pa g a j e z a d e sila ista su d b in a i 1.7.1992., k a d a j e sve o p lja č k a n o i sp aljen o i d o sta n jeg o v ih sta n o v n ik a p o b ijen o u p rv o m k ao i d r u g o m e g z o d u su . I u o v o m selu j e o stalo o k o 6 0 0 o v a c a i ja n ja c a i 37 goveda. A la d u z i, došli iz M e d a n ić a za T u rs k o g vakta. a odselili 1924. g. u S a ra je v o j e d n a porodica. P rilik o m č e tn ič k o g n a p a d a
17. aprila 1942. bježe o stala 2
d o m a ć i n s t v a i više se ne v rać aju na o v e prostore. D e m iro v ić i, doselili iz K o rjen ića kod Trebinja. U S to cu sc p o m in je D e m iro v ić J u s u f 1885. g., a inače su iz Ilo te lja kod Stoca. U selu su 1900. bile 2 fam ilije. Je d n a j e o d se lila 1923., a 1942. u selu su 3, koje su napustile selo p red č e tn ič k o m k a m o m i više se nisu vratile. G a d ž o , došli iz S a n d ž a k a u tu rsko d o b a ; o v d je j e od d o la s k a d o 1942. bilo j e d n o d o m a ć in stv o . S elo su napustili tada i više sc nisu vraćali. Ju g o , d o šao iz Ju g o v ić a . O d d o la s k a d o četničkog p ro g o n a
1992. j e d n o
d o m a ć in stv o . O k erić i, došli iz M je d e n ik a na že n in stv o ; d o o d la sk a 1942. j e d n o d o m a ć in s tv o , koje se više nije vratilo u selo. R o k ša, d o šao iz P o d a za v rije m e T u rsk e ; 1900. g. u selu j e je d n o d o m a ć in s tv o ; 1942. g. tri bježe p red sv o jim pro g o n ite ljim a; 1946. j e d n a p o ro d ic a se v ra ć a i 1992. d o živ ljav a novi e g zo d u s.
44. M iholjače, p ra v o sla v c i, su 4 km ju g o is to č n o o d o p štin sk o g ce n tra na P o n i k v a m a (1083 m k r a š k a viso ravan).
Južni rub sela je J o v a n o v o b rd o (10 83
m ), sjev erni je ljut i je z e r o K linje. S elo je sm ješteno iznad p o lja i izlo žen o v je tro v im a sa svih strana. P ok raj sela prolazi asfaltni put S a ra jc v o -G a c k o -T re b in je , p r e m a j u ž n o m Jad ran u .
320
Adžići, došao iz K okorine 1968. je d n o dom aćinstvo i 1992. godine. A prcović, iz Pive d o ša o na miraz; 1952. g. u Klopotalu je d n o dom aćinstvo i 1992. godine. Ćeranići. potiču iz C. G ore; 1900. g. u selu su živjela 4 dom aćinstva; 1923. tri su odselila, a 1941. četiri, a od tada do 1992. u selu živi 6, a na strani 15 dom aćinstava. Doder iz Kokorine; 1960. godine je d n o dom aćinstvo i 1992. godine. Gojkovići; dva brata došla iz Ju g o v ića 1967.; sada u selu 2 dom aćinstva. Govedarice, potiču od Bijelića, od Herceg N ovog; došli na Skrobotno kod Trebinja, a potom na M iholjiče, odakle su se raselili po ostalim m jestim a (Nevesinje, K alinovik, M iljevina). U selu je 1900. g. živjelo 4 0 dom aćinstava; poslije Prvog svjetskog rata (1920-1924) 21 porodica je otišla u kolonizaciju. Od 1941-1946. opet je o v d je 40, a 1992. u selu živi 37 porodica. Tokom Drugog svjetskog rata do 1944. u glavno m su bili pročetnički orjentisani, a isto tako i 1992. članovi ove porodice se iskazuju kao najveći zlikovci u G acku p rem a sv o jim dojučerašnjim prijateljim a i k om šijam a Bošnjacima. Ivkovići su p orijeklom iz sela Teklići, lvković M ahola - C. Gora. U selu je 1900. živjelo j e d n o d o m a ćin stv o , 1934. dva sele u H aptovac; od tada do 1992. u selu živi je d n o d om aćinstvo. Kosovići, iz Pive došli na Miholjiče; 1900. u selu su bila tri dom aćinstva, dva sele u Beograd 1923., a od 1941-1992. u selu žive 4 domaćinstva. Košutiči, iz B anjana - C. Gora; 1900. g. ima 4 domaćinstva, tri sele 1921. na Kosovo i Pančevo. O d 1941-1946. četiri, a 1992. ostaju tri domaćinstva. Lučići, sa L jeskova duba, a dobili su prezim e p o Luki, koji je došao kod G ovedarica kao najam n ik, kod kojih se oženio, da bi potom ostao na ženinstvu. U selu jc 1900. bilo 3 d om aćinstva, 1921. dva odlaze u kolonizaciju. O d 19411992. ovdje je 6 dom aćinstava. Mastilovići, iz Izgori došli 1967. od tada do 1992. je d n o dom aćinstvo. Simunovići, je d n o d o m a ć in stv o 1968. došlo iz Pive i ostalo 1992. Zelenovići, su porijeklom od zapovjednika kule na M iljevom M ram oru, koji se zvao Cero. Ime su dobili po C erin o m sinu Zelenu. Cerini potomci su Cerovići, koji žive na D rob njacim a. U selu je 1900. bilo 15 dom aćinstava. U kolonizaciju je 1921. otišlo 5 u Vojvodinu. O d 1941-1946. u selu 15, a 1992. ovdje je 12 dom aćinstava. 45. Mjedenik, m ješovito, nalazi se u Boračkoj kotlini; 1585. g. je džem at M ustafe S kenderova koji stanuje u blizini tvrđave Ključ. R adenko R adosav i Dogul M ilasovov imaju svoju baštinu. Selo ima 20 dom ova. Cifluk O sm an a g e i ostale braće, od baštine Petra V ukovića, uživaju ga pod uslovom da plaćaju porez na čift. T im ar O sm a n li-Ib ra h im a plaćaju porez od 4 5 6 akči.
321
Selo j e udaljeno oko 35 km od G ac k a i pripada krajnjoj periferiji opStine. Ispresijecano je sa nekoliko potoka, koji utiču u N eretvu. Sa ju ž n e strane sela dižu se Đ o d an sk e kući (1326 m), za p ad n o j e V ardište (1237 m), a sa sjevera strane sela protiče Neretva. Selo je na visini od 919 m. S padalo j e u n ajv eća sela u Boračkoj kotlini. Iz njega se stanovništvo skoro raselilo, izuzev dva d o m a ć in st va. Z a ovo selo je bilo vrlo teško ustanoviti koje su ovd je sve porodice živjele; do 1941. selo j e bilo etnički izm iješano. Fižine, M uslim ani, pobjegli 1942. g o d in e bez povratka. Pacare, M uslim ani, iz Srbotine. Sutjeska. došli na miraz. O d dolaska do 1992. o vdje j e živjelo jedno, a na strani dva dom aćinstva. Šekare, pravoslavci, došli iz K okorine na miraz. O d tada do 1992. ovdje je je d n o dom aćinstv o, a starina im je iz Banjana. 46. M rđenovići, M uslim ani, 1475-1477.; pust posjed, M ustafe, M e h m e d a i M e h m e d a . 8 k m sjeverno od ce n tra opštinc. Kuće su sm ješte n e sa sjeverne strane L e to v a potoka, a na prisojnoj strani D uge Rudine (1 2 8 0 m), m alo istočnije od sela L etov potok utiče u B ahorsku rijeku. Ju žn o od sela je B rdo (1330 m). Selo im a više izvorskih voda. Početkom D ru g o g svjetskog rata selo je spaljeno i opljačkano, a stanovnici pobijeni i rastjerani. Ista nesreća j e zadesila ove stanovnike 1992. godine, od strane njihovih komšija. U selu je 1992. ostalo sa m o 1430 ovaca i jan ja ca, kao 72 g o veda, tri kam io n a, 7 osobnih kola itd.
M rđenovci
322
- /
998
M je d e n ik je n e š to veće selo m e đ u inače m a lim b o r a č k im selim a. N alazi sc na s r e d in i B o rč a , g o to v o j e d n a k o u d a l j e n i o d Uloga n a d o n j e m z a p a d n o m k r a j u i od G re đ e lja n a is to k u , k oji sc s m a t r a g o r n j o m g r a n i c o m B orča. Selo je n a r a z m e đ u G o r n je g i D o n je g B orča, na v je š ta č k i p o v u č e n o j a d m i n i s t r a tivnoj g ra n ic i k o ja dijeli B o ra c n a j e d n a k e d ijelo v e koji su p r i p a d a li gatačk o m o d n o s n o n e v e s i n js k o m srezu . Iz t u r s k i h d e f t e r a iz š e s n a e s to g i s e d a m n a e s t o g v ije k a v id ljiv o je d a je b e zm a lo c j e l o k u p n o s t a n o v n iš t v o is la m s k e v je r o is p o v ije s ti. T a k o je, čini se, i o s ta lo sve d o 1910. g o d in e k a d n e k o lik o p o ro d ic a seli u t u r s k i S a n d ž a k a n ji hov o m j e s t o p o p u n j a v a velika s r p s k a p o r o d ic a B e ja ta iz s u s j e d n o g sela Kok o rin e. S a d o s e lje n im S r b i m a živjelo se u slozi d o d o la s k a s r p s k e vlasti, k a d a im r a s t u a p e titi p r e m a im o vini sela k o ju su željeli o k u p i r a t i n a o s n o v u p r a v a s te č e n o g u č e š ć e m n e k ih o d n ji h u r a t u k ao s o lu n s k i d o b ro v o ljc i. U s u k o b u do k o je g je 1924. p o v o d o m toga došlo, p o g in u la s u o b a s o lu n a š a . Ovaj č in h r a b rih M j e d e n č a n a bio je j e d i n s t v e n o d je l o u č ita v o j H erc eg o v in i, u k o jo j su S rb i vršili p o g r o m n a d M u s lim a n im a . K ao ta k a v izazvao je šo k B o š n j a k a u H erceg o v in i. S t r a h o v a lo se o d s r p s k e o d m a z d e . N a p r o tiv , v elik a p o š a s t h a j d u č ij e ( p l ja č k a n je i u b i j a n j e B o š n ja k a ) , o v im p o v o d o m je oslab ila. U II s v j e t s k o m r a t u M je d e n ik je o s t a o na b r a n i k u s v o jih d o m o v a j o š d v a d a n a i n o ć n a k o n š to je č ita v B o ra č o d s t u p i o i n a k o n š to se, p o s lije toga og r o m n a p a r l iz a n s k o - č c l n ič k a sila s r u č ila na njega. U z a d n j e m r a t u , o v o m n a š e m o s lo b o d ila č k o m , M j e d e n č a n i su dali veliki d o p r i n o s i ž rtv e o v d je u S a r a je v u . D ovoljno je reći d a jc s a m o D elalića iz ovog sela š e s to r ic a n jih p o ložila živote, m e đ u k o j i m a i j e d a n zlatni ljilja n i od k o jih d v a p u t a po dva brata. U selu su o d d a v n i n i (od k a d a sc p a m ti) b ila s a m o tri p r e z i m e n a : Delalići, O k eriči i Gadži. P r e m a n e k im i n d i k a c i j a m a ip a k to n is u v e o m a s t a r a p r e z i m e n a n a to m p r o s t o r u . Delalići su doselili iz S a r a je v a . (N a š i r o k a č i , k o d B r d o d ž a m ije , i d a n a s žive Delalići - s t a r o s j e d io c i S a ra je v a ) . Do II s v je ts k o g r a ta bila je s a č u v a n a n jih o v a s t a r a k u la -u tv rd a , o g r a đ e n a v is o k im k a m e n i m z id o m i a h a r o m u n u t a r avlije, tip ič n a u t v r d a k o je sc v iđ a ju po k r a j i n a m a . Za Okerić e se v j e r u j e d a t a k o đ e r im a ju s a r a j e v s k o p o r ije k lo , d o k se za G ad ž e misli d a su d o šli iz T r a k ij e . Za M je d e n ik b i se m oglo reći d a s p a d a u b o lje s t o je ć a sela u B orču. To v a ži i za lj u d s k i k v a lite t j e r u n j e m u je s k o lj e n a na k o lje n o p r e n o š e n a t r a d i c ija u le m e š t o jc k ro z duži v r e m e n s k i p e rio d o sta v ilo p o z itiv a n u tje c a j.
322a
v
V
Sahovići. došli iz R u d o g polja, zaseok Sahovići, a inače su od H e rc e g N ovog. U selu su 1900. živjela 4 d o m a ć in stv a ; je d n o je 1929. o dselilo u D u b ro v n ik . Prije e g z o d u s a 1941. u selu je 9, a 1946. u selo se vraća 10 d o m ać in stav a . Novi e g z o dus 1992. d o ž iv lja v a 12 d o m a ć in sta v a , na strani je bilo do tada 21. T u n o v ić i, su o d V la d a ra iz V ratla došli na m iraz kod Š ah o v ića, a sta rin o m su ispod Veležja. U selu je 1900. bilo 6 fam ilija j e d n o je odselilo, a 1941 ovdje j e 11 familija. O v e su tada pobjegli od četničke k a m e , d a bi sc 1946. u selo vratilo 11; novi p ro g o n d o ž iv je lo je 4, a za to vrijem e na strani su živjele 23 familije. U M r đ e n o v ić im a , p o re d T u n o v ić a i Š ah o v ića, n e k a d a su živjeli GaČanovići i K apetanovići.
47. M uhovići, M u s lim a n i; selo je udaljeno od G a c k a 5 km ju g o z a p a d n o , u k ra jn je m dijelu K u ljsk o g polja ispod o b ronaka Bjelašnice. S m je stilo se n a kraškoj visoravni (975 m). Sa z a p a d n e strane M u š n ic a pravi krivinu, o d n o sn o opasuje selo i iz z a p a d n o g p r a v c a svoga toka prelazi u istočni pravac. U tom dijelu rijeka o d v a ja selo od krševitih o b ro n a k a B jelašnice. Selo im a d o b a r p rirodno g e o g ra fs ki položaj. 1992. četnici su selo spalili, n jegovo stan o v n ištv o prepolovili k a m o m i žive bacali u vatru. U selu j e ostalo 1930 o v aca i jan jaca , 67 go v ed a, 7 traktora, 4 k a m io n a i 10 o so b n ih a u to m o b ila i sva ostala im ovina. M e h ić , d o š a o iz K lju č a na ženinstvo 1954. godine i 1992. ostala je d n a familija. M u h o v ići, od H erc eg N o v o g , im a ih i u S an d žak u , najstariji su stanovnici sela. U selu j e 1900. bilo 5 fam ilija, od njih je d n a j e otišla 1929. Drugi svjetski rat u selu d o č e k u je 6, a o slo b o đ e n je 1944. devet familija. Č etnički progon 1992. ovdje je d o č e k a lo 11 familija, a na strani 32. 48. N a đ a n ić i, etnički mješovito; 1475-1477. g. je stanište V laha (Bogumila). U popisu 1585. tim ar Turalijc sina M ehm edova, Z em in Stepanov u posjedu O sm anage. Porez sa ispendžom , desetinom zrnastih usjeva i drugim porezima 300 akči. Smješteni su 9 k m sjeverozapadno od G acka uz regionalni put Gacko-Mostar, na krškoj visoravni (1001 m ) u sam om zapadnom kraju Velikog Gatačkog polja. Kroz selo protiče p otok T rnovac, koji se ulijeva u P om jak. Sjeverno iznad sela su pašnjaci, a ju ž n o i ju goistočno obradivo zemljište. U N adanićim a su živjele porodice: K apetanović: ovdje u selu im aju dva harem a površine 4000 m 2 koji su upisani u grunt, pod br. 618 i dvije Kosanične livade od 3.380 m2, vlasništvo vakufa. O vo je i dokaz da su pravoslavci u selo došli kao mustedžiri (kmetovi) Kapetanovića. B ožovići, p ra v o sla v c i, su iz sela M iro č a n a -B o ž o v ič m ah a la, kod N ikšića. O d 1900-1942. o v d je živi 8 familija; dvije sele 1942., a 1946. jo š 2, tako da 1992. u selu ima 4 familije, a n a strani 8.
323
Filipovici, pravoslavci, iz B ukovice, Pivska planina, a potiču iz Bjelice, m ah a la Lješev stup. C rn a Gora. U selu j e 1900. živjelo 6 familija, 1946. pet, a 1992. sedam. Gutići, pravoslavci, iz M urina, C. G ora; 1872. došli kao muštedžiri sve do 1946. bila su d v a dom aćinstva, je d n o j e odselilo 1942. i od tada do 1992. ovdje je je d n o dom aćinstv o. D oderi, pravoslavci, došli iz K okorine i 1992. im a dva dom aćinstva. K apetanovići, M uslim ani, došli iz Ključa 1826., a potom ci su ključkih kapelana. U selu je 1900. bilo 2 d o m aćin stv a, koja su 1941. pobjegla spašavajući gole živote, da bi sc vratili 1945.; od tada su se raselili, vidjeviši da im sa k o m šija m a n e m a života. Na strani 1992. živi 8 dom aćinstava. Bavili su se trgovi nom. poljo privredom i stočarstvom. Inače je selo bilo njihov timar. Kandići. pravoslavci, sa Ravnog, C. G ora i (od 1947.); 1992: ima 2 domaćinstva. K ovačevići, pravoslavci, iz Srdevića (1941.): od tada do 1992. je d n o dom aćinstvo. Lisovi. pravoslavci, su od A teljevića iz Korjenića došli kao stočari i muštedžiri K apctanovića. U selu j e 1900. bilo 2 do m aćinstva, a od 1941-1946. tri, 1992. dva. M andići. pravoslavci, došli iz N. D ulića na m iraz; od 1904. sve do 1945. g. je d n o , a 1992. d v a dom aćinstva. M arkovići, pravoslavci, sa G rahova. C. Gora, dovedeni k ao muštedžiri na im anje K apetanovića. U selu jc 1900. bilo 10 d o m aćin stav a; 1941. četrnaest. Od toga je 1942. pet odselilo: i pored toga je 1945. d o č e k a lo 14 dom aćinstava. 1992. g. u selu živi 20, a potiču od Šaraca iz M artinića-B jclopovliea. Miličevići. pravoslavci, iz M edanića, a inače su iz Zvijeri ne-B i leća, potiču od B a n a B udeča. U selu je 1900. bilo je d n o do m aćin stvo, a 1942, dva; je d n o jc odselilo u B eograd, a od tada do 1992. postoje d v a dom aćinstva. M ilošcvići, pravoslavci, iz G radine. Miljanići, pravoslavci, iz D. Bodežišta. M učibabić, pravoslavci, iz L jeskova D uba, a došli kao Vlasi iz Albanije. R adm ilovići, pravoslavci, sa Baljaka-Bileća, p rv o došli iz M edanića, a polom L u k o v ic a i na kraju u Nadaniće. 1900. g. ovdje su živjela 3 dom aćinstva, a od 1941-1945. devet; 1992. deset dom aćinstava. Skoko, pravoslav ci, iz D. Bodežišta. Šolaje, pravoslavci, iz Lazarića: prije su se zvali Pajevići, od K neževske porodice. O d 1900-1992. ovdje žive dva dom aćinstva. Starina im je sa starog vlaha Kosova, Vuce. pravoslavci, od Nikšića; od 1900-1992. u selu su živjela dva domaćinstva. V ukovići. pravoslavci, iz B anjana od V ranješevića; 1900 ima 3 familije, a 1941. pet; 1946. je 4; je d n a j e otišla 1942., a 1992. tri.
324
49. Novi Dulići. pravoslavci, nalaze se 16 k m ju g o is to č n o od G ack a, na kraškoj tarasi (1052 m). Ju žn o od sela je Osoje, a istočno protiče potok K ruševa. K ruševa terasa, na kojoj se nalazi selo, je puno vrtača (udolina). M andići, su iz M alešev c a-M alin a -L ju b o m ir, dov edeni kao m ustedžiri na begluk, najstariji su stanovnici sela. N enadići, iz C rn o g D ola kod Cetinja, kao i M andići. dovedeni kao mustedžiri. U selu je 1900. bilo 7; izm eđ u dva rata 13 jc otišlo u kolonizaciju u Vojvodinu i K osovo; 1941. ovdje j e 5 d om aćinstava; 1942. tri su sc vratila iz Vojvodine, tako da jc 1946. d o ček alo 8; p o n o v o u k olonizaciju odlazi 7, a 1992. u selu su 3 dom aćinstva. Nikolići. iz Nikolić m a h a le od Riđana; prvo na Baljke, dvojica braće se dijele i je d a n dolazi u D uliće oko 1783. godine. 1900. u selu je bilo 30 familija: 1921. u Vojvodinu ide 12 kao kolonisti. U selu je 1941. g o d in e 19, a 1946. ima 21. i 1992. je ovdje 16 familija. Radili su na begovatu kao mustedžiri, Senići, iz Trešnjeva, C. G o ra pobjegli radi krvne o sv ete prvo u Korjeniće, i tu su ubili agu, zbog čega su utekli na O p u tn u R udinu, a odatle u M u lja kao m u s t edžiri. I tu je d n a n jih o v a djevojka ubija čovjeka. Tada bježe u D uliće (prava neka razbojnička loza). U selu su 1900. bila 4 d o m ać in stv a: je d n o je odselilo 1921. u Vojvodinu. O d ostala tri je d n o izumire, j e d n o j e otišlo i jed n o je u Dulićima. V ukovići; prilikom preudaje m ajka dovodi sa so b o m m uško dijete iz prvog braka, oženio se u selu. a 1945. ode u V ojvodinu k a o kolonista. 50. Obješenik, pravoslavci, se nalazi 25 k m sjevero zap adno od G ack a na kraškoj visoravni. N e k a d a ispasište za stoku age R izvan bego vića, a u g la v n o m stanovnici sela su njegovi č o b am -m u sted žiri. Selo se zvalo nek a d a B ačcvići, po stan o v n ic im a koji su dov edeni odatle, p o to m T ro m eđ a. Kako jc selo izgledalo kao o b ješen o o planinu, do b ilo je ime O bješenik. Kuće su p o red an e ispod kose. pravac istok-zapad. Kad se gleda iz daljine, izgledaju kao o bješene, radi čega ga aga R iz v an b eg o v ić i nazva O bješenjak. Selo je je d in o p o g o d n o za sto čarenje u ljetnom periodu. Za to ga je aga i koristio, a za D rugo g svjetskog rata su bili uglavnom četnički orjenitisani, do 1945. godine. Doderi, sa R avnog, C rna Gora; 1900. u O b je še n ik u su živjela 4 dom aćinstva, od kojih j e je d n o odselilo 1931.; o d 1941-1945. pet, a 1992. nije ostalo nijedno. M anojlovići, iz Č orada; od njih j e čuveni h a jd u k Rista Bijelić. U selu je 1900. bilo 6 familija; dvije su otišle kao kolonisti na K oso vo 1920. godine. O d 19411945. ovdje je pet, a sada, 1992., nijedna. O vdje su nek ad a živjeli Aladuzi (R am o v ići), B ošnjaci porijeklom iz Rudina. Prvo su došli u M edaniće, zatim Borač, pa O b je še n ik i opet u B orac. A g a R izv an b eg o v ić je n jim a poklonio svoje im an je u O bješeniku.
325
51.
Ravni, etnički mješovito selo; 1475-1477. tim a r pripada G acku; je d a n dom
p rip ad a Ivašu, sinu M ilica (plaćao je porez 59 akči, 1585. g.) G ornje Ravni su tim a r H asan a, pripadnika tvrđave Ključ. B aština R a d o je v a i N ik o liš e v a , s in o v a R a d o v a n ovih, Jovana-sina R a tk o v a i D ragoja
sina
Radovanova, su p o re z
plaćali
500
ački.
Selo se nalazi 20 km sjevero zap adn o G acka,
na
od
krškoj
visoravni (1171
m).
B o š n ja č k i
sela
1942.
jc
n jeg o v i
dio
sp a lje n ,
a
s ta n o v n ic i
pobijeni i protjerani sa
svo jih
vječitih
ognjišta. Ista sudbina
Jezero Klin/e
je ovo selo zadesila i
1992. godine. S tanovn icim a ovog sela četnici (kom šije) su opljačkali 1130 ovaca 1ja n ja c a i 63 gov eda, 2 kam iona, 4 traktora, 7 oso b n ih autom obila i dr. B aukovići, M uslim ani, od istoim ene p o ro d ice iz Nikšića. O d 1900-1942. u selu su živjela 3 d o m ać in stv a. Tada. pred četničkim nožem bježe iz sela; 1947. je d n a se vraća, a 1992. doživljava još gore, taj svoj povratak plaćaju svojim životima. D žuburi, M uslim an i, došli iz B ranilovića na k u p ljen o imanje; 1900. u selu bile 2 familije, a negdje o d m a h poslije Prvog svjetskog rata d v a brata kupuju im anje u Kuli (pod K ek o m ) i tam o se naseljavaju.Tri porodice 1942. g. bježe iz p o p a l j e n o g sela, a 1946. je d n a se vraća a i ona napušta R avni; 1963. g. naseljava se u Sarajevu (Stup). H ebibi, M u slim a n i, došli iz C erniee na m ajčin miraz. O d 1900-1942. do četničkog n a p ad a na selo ovdje j e živjelo 6 familija, 1946. sve se vraćaju iz m u h a d ž e rlu k a na svoju djedovinu. P ostepeno su selo napuštali da bi sam o 2 familije d o č e k a le četnički pokolj 1992. godine. Kekići. pravoslavci, došli iz Lukovica 1907., a 1992. godine ovdje su 3 familije. Lončarići, M uslim ani; iz Borca došli 1893., a otišli 1938. godine.
326
P rgude, M u slim an i, su od B ogu m ila. U selu j e 1900. živjelo 12 familija, 1924. j e d n a seli u M ostar, a druga u T rn o v icu kod K alinovika. Pred progon 1942. u selu j e 17 koje bježe pred č e tn ič k o m k a m o m , a 1946. se vraća 11, ali po step en o napuštaju selo, tako da novi e g zo d u s u selu do ček uje 9 familija. R edžovići, M u slim a n i, iste su loze kao i Prgude. U selu je 1900. g. bilo 6 fa m il ija; 1927. je d n a odlazi u Mostar. P o č e tk o m 1942. u selu je 10. koje su pobjegle, a 1946. u selo se vraća 5 fam ilija. 1992. novi p rog on doček u ju dvije familije. S adikovići, M u slim an i, od istoim ene porodice iz Ljubuškog. došli kao stočari 1784. godine. U selu je 1900. bilo 6 familija, 1923. je d n a j e otišla u T uzlu. I 1942. ovdje je bilo 6, koje su pobjegle pred zlotvorim a, da bi se 3 vratile 1946., a novi četnički prog on 1992. doček u ju 2 familije. Škaljići, M u slim an i, iz V ratnice došli na miraz; od 1900-1942. u selu su živjela 2 d om aćinstva, 1942. g. su napustili selo i više se nisu vratili u Ravni. Voloderi, B ošnjaci, došli na m iraz 1906. iz V ratla, a protjerani 1942. od č e tn i ka i više se nisu vraćali nazad. 52. P o d a , M u slim an i, nalaze se u boračkoj zavali 32 km sjeverozapadn o od G ac k a na m anjoj visoravni (1064 m). Selo je sa svih strana opk oljeno b u k o v o m šu m o m , pa i nije izuzetno lijepo izgleda od maja do kasne jeseni, kao u p u stin jskoj oazi. Rakša, od 1900-1992. je d n a familija, s tim što je selo napustila 1942., a vrati la se 1946., da bi opet doživjela progon 1992. godine. Sabanovići, iz Paraunića, S abanović Alija sc pom inje 1850. u Stocu (najvV
jerovatnije da su došli kao stočari u o v o selo). O d 1900-1942. u selu su živjela 3 d om aćinstva, a tada su pobjegli od zlikovačkog noža. U selo su se vratili 1946. g., a novi progon 1.07.1992. d o živ ljav a 6 dom aćinstava. 53. P r i d v o r i c a , etnički m ješo v ito selo, nalazi se 30 km sjev ero zap ad n o od G acka, u boračkoj uvali. Č ine jc zaseoci: Pridvorica, Stojčići i Šusteri. Selo je sm ješteno sa obadv ije strane rijcčice Igaštice. Dio sela u k o m e su živjeli B ošnjaci je spaljen 1942. godine, a n jeg o v o stanovništvo pobijeno i sprotjerano. Ista su d bina jc zadesila stanovnike o v o g a sela i 1.07.1992. kada su morali spašavati gole živote pred k rv o ž e d n im četnicim a. O v o m prilikom j e četnicim a u selu ostalo oko 800 o v a c a i ja n ja c a i 41 goveče. Istočno od sela diže sc K ita (1292 m), sjeverno od Junk brda (1568 m ) i B o ro v n a (1654 m), a ju ž n o K okošinjac (1064 m). Selo je im alo džam iju i mekteb. A džići, pravoslavci, iz K okarine, 1942. su stradali od ustaša (katolika), ali su izvršili o d m a z d u nad M u s lim a n im a 1942. godine. 1992. g. ovdje su bila 4 dom aćinstva. B ajrovići, M u slim an i, iz Igri došli 1957. godine, a 1992. četnici su otjerali 3 familije.
327
Čolpe, M uslim ani, iz Sutjeske, došli 1784. godine. 1900. u selu je bilo 7 familija. Drugi svjetski rat ovdje zatiče 15, koje 1942. bježe pred četničkom kam om ; 1946. g. vračaju se dvije, a novi e g z o d u s 1.07.1992. godine dočekuju četiri familije. Dodcri, pravoslavci, iz Obješenika; bili do 1941. godine, a onda otišli iz sela. G o jk o v ić i, p ra v o sla v c i, iz R udog polja. Od 1900-1941. ovdje su živjele 3 familije; i oni su napustili selo 1941. i više se nisu vratili. Huko, M u slim ani, iz Zurovića; bilo jc je d n o dom aćinstvo, ali su najstariji stanovnici Pridvorice; od kako se zna, ovdje je živjelo je d n o dom aćinstvo, pa je tako i 1992. bilo jedno. Ilusković, M uslim ani, iz Zurovića; bilo j e d n o d o m a ć in s tv o do 1942. godine. Lončarići, M uslim ani, došli na miraz Džamija u Pridvorci spaljena i sntsena od iz Vratla 1897. O d dolaska do 1992. je d n a familija. četničkih zlikovaca 1992. godine Nosoviči, pravoslavci, došli na miraz iz Koiita 1911., a selo su napustili 1941. godine. Salčini, M uslim ani, došli iz Igri; je d n o dom aćinstvo poslije D rugog svjetskog rata i 1992. zadesila ga sudbina svih Bošnjaka istočne BiH. Skoko, pravoslavci, od V ujačića (C. Gora). Od 1900-1941. ovdje su živjela 3 dom aćinstva, 1941. su selo napustili i više se nisu vraćali. 54. P r ž in c , pravoslavci, 1475-1477. su džem at Bratula sina Milica - 20 d o m o va. 3 neoženjena. N alaze se 19 km ju ž n o od Gacka, na kraškoj trasi (970 m) istočno od Stepena. Ju ž n o od Pržina je Milatovica ( 1 104m). Ovdje su uglavnom živjeli mustedžiri Tanovićkih begova, odnosno ključkih kapetana. Starosjedioci su nekada bili Sim onovići i Sarenci. Od 1941-1944. su izrazito četničko orjentisani. Avdalovići, su stara p o p o v sk a familija, koja j e porijeklom sa Ceva. Prvo su došli u Dobrelje, zatim na Stepcn, pa Pržine; od 1900-1992. ovdje žive 2 familije. Šarovići, od V ujačića, došli su iz Čarađa; 1900. u selu je 11 familija; 1920. tri idu u kolonizaciju u Vojvodinu. 1941. g. u selu je 8, a 1945. petnaest; 1992. tri naest familija.
328
55. P latice, prav o slav ci, nalaze se 8 km sjeveroistočno od G ack a na kraškoj zaravni (1075 ni). S je v e n o od sela je m asiv Lebršnik, a ju ž n o je z e ro Klinje. Selo j e je d in o p o g o d n o za stočarenje. Okiljević, su p o rijek lo m od V ujinovića. Smjestili su se na katune K azanacpaše, čiji su bili čobani. U selu j e 1900. bilo 10 d om aćinstava. N a Kosovu dvije sele 1920. u kolo nizaciju, 1992. u selu živi šest dom aćinstava. D vojica braće O kiljevića, Jo v an i M a rk o , 1941-1945. su bili kolebljivi: čas su četnici, čas partizani (Sarenac 1967). 56. R u d o Polje, pravoslavci,
1475-1477. je dže m at Đ urana. sina Vitomira, 7
dom ova, tim ar O m e ro v stanište B ogum ila ratara. Nalazi se uz regionalni put G acko-M ostar, na kraškom platou (1047 m) iznad sje v o ro zap a d n o g dijela polja. Udaljen je od G ack a 5 km. Selo je razasuto uz put po vrtačam a; ne k ad a je bilo Č e n g ića imanje. U R u d o m polju j e nek a d a živio (1612.) Kasim Spahija i cijelo selo j e bilo nje gov posjed. O vdje su ne k ad a živjeli i Voloderi. O vdje postoji i stari h a re m od 4 2 0 0 m 2 površine, upisan u gruntovnicu pod br.283. I danas stoje nišani bez nat pisa, ali su d iv n o dekorisani. D avidovići, došli iz S a m o b o ra na miraz; 1900. g. u selu su bila 3 dom aćinstva; 1920. dva o d laze u kolonizaciju. O d 1941-1945. tri, a 1992. četiri dom aćinstva. Divljani, p o tiču od K ara d žića iz M orače. Prvo su došli na M iholjače, pa K ravarev o i na kraju u R u d o polje; od 1900-1992. u selu su 4 familije. Đ edovići, je d n o d o m aćin stv o , došlo na miraz 1930. i 1992. godine je je d n o i ostalo. G ojkovići, k a ž u da su od K ovačevića iz Srđcvića; 1900. ovdje su bile dvije familije, a 1941-1947. o sa m ; 1992. šest familija. Kovačevići, iz S rd ev ića ; 1900. u selu su bile 4 familije; 1921. dvije odlaze u Vojvodinu. 1941. go dine je 8, p onov o dvije sele, 1946. j e 7, a 1992. šest. M ilo šev ići; R ioca-B ileća, a potiču iz R idan a-O no gošt; 1900. g. ovdje je živje lo 7 familija; 1921. četiri odseljavaju u Beograd, Foču, Vojvodinu i Vlasenicu. Od 1941-1945. u selu j e 15, a 1992. šest familija. Vidojevići, o d Risna; 1900. g. ovdje je bilo je d n o , 1941. četiri, a 1992. tri dom aćinstva. 57. S a m o b o r , pravoslavci, 1475-1477. d ž e m a t V ladislava, sina N ikolina; 8 dom ova, neoženjenih 2. Selo se nalazi 8 km ju g o is to č n o od G acka, na tarasnoj kraškoj zaravni (993 m) punoj vrtača. Ispod sela je veliko polje, u ko m e su seoske oranice i livade, a nalazi se iznad puta G acko-N ikšić. U selu je najstarija škola u G acku. Selo su dobili kao turski vazali na dar Slijepčcvići, D avidovići i Popovići.
329
A džići, iz L isin e-P iv a - je d n o d o m aćin stvo i 1992. godine. D avidovići, od M alovića, C. Gora, u S a m o b o r su došli 1763. godine kao mustedžiri na aginsku zem lju, 1900. u selu je bilo 5 familija. U kolonizaciju 1921. odlaze dva, u U roševac i vojsku. Četiri žive u selu do 1948.. a 1992. tri familije. Gajiđi, došli sa C a ra d e 1955. je d n o i 1992. jedno dom aćinstvo. Jovanovići, došli 1970. iz Z ab rđ a-P iv a i 1992. je d n o dom aćinstvo. P j e š a c i , iz K rivodola-P iva došli 1973. i 1992. je d n o dom aćinstvo. Popovići. su isto bratstv o sa Davidovići ma. Pori jeklom su od M a lo v ića iz Pošćenja. O vdje j e 1900. živjelo 4 dom aćinstva. U kolonizaciju 1921. d v a odlaze u Fcrizoviće-K osovo. O d tada do 1952. g. u selu su bila dva dom aćinstva. Slijepčcvići, su takođe od M alovića. U Sam obor su došli 1763. godine kao aginski muštedžiri. U selu jc 1900. bila 31 familija; 1921. četiri u selu Crkvenik. 5 u U roševac i 2 u R u m u . Od 1941-1946. u selu je 21, a 1992. godine 12 familija. Starovići, iz Drobnjaka, C. Gora. 1900. g. u selu je bilo 16 domaćinstava. D va su odselila, između dva rata. O d 1941-1946. u selu ima 13, a 1992. 10 domaćinstava. Tepačevići, došli 1932.; je d n o d o m ać in stv o iz D ab o to v a groblja, C. Gora. Od tada do 1992. ovdje živi je d n o dom aćinstvo. 58. Slivlja, pravoslavci, 1475-1477. po prvom T u rsk o m popisu H ercegovačkog sandžaka, tim ar je H asana sina D izdareva 50 d o m o v a, daju H asanu 3 3 0 akči. Jed an dom , B ožidar sirom ah, je rezervni vojnik ne plaća porez. O v o selo su nastanjivali m uslim ani d o konca 19 stoljeća. Jedino se zna da su u Slivljim a prije d o lask a T u rak a živjeli Bogumili koji su listom prešli na islam, a za to i sada im a obilje dokaza. U Slivljim a se i danas vide ruševine d žam ije i velikog h arem a u k o m e su bašluci d a v n o uništeni. D žam iju je podigao O sm anpaša Kazanac, a srušili i zapalili komite Baje Pivljanina. O v d je su n e k ad a živjeli: Cinarići. G lavovići i Tusaci. G lavovići su odselili u Mostar, a dvije preostale porodice su najvjerovatnije izumrle, j e r tih prezim ena više n e m a u H ercegovini. U jednoj narodnoj pjesmi govori se o Cinarićim a i Baju Pivljaninu. Naslov pjesm e je “H a m z a M ijatović i Pivljanin Bajo": S ta u čini P ivlja n in e B ajo G d je udari na se lo S livlje Te p o robi selo C irtariće Z a p lije n i C inarića ovce / p o h v a ta C in a rića roblje G ole, bose g o n i p o kam enu N a imanju C inarića su se nalazile Doge. Ovdje je bilo razvijeno zanatstvo, što se vidi iz Turskih deftera. Terzije A bulah-baša sin Halilov. M urteza-baša, sin H ali lov, H asan T u s a k . sin D u ra k o v , O m e r sin Ib ra h im o v , S liv lja n in iz K anbergov e m ahale u M ostaru, A rslan, sin M urtezin, Salih, sin Ishakov i Alija T usak, sin D urakov. *
y*
a
*
*
330
U Slivljim a su im ale svoja im anja slijedeće porodice: Juge, A h m e d , Jusuf, Z ejnil, i A jkuna, ro đ en a Č o rb o ; Ju g e su p osljed n ja m u slim a n sk a p o ro d ic a koja je napustila Slivlja. O v dje su svoja im anja imali slijedeće muslimanske porodice: pored Juga, Pram enke iz Dobropolja, Prgude iz Nadanića, Demirovići, Džuburi, Voloderi i Zvizdići iz Gacka, G ad ž e i Hasanbegovići iz Haptovca, Cengići iz Lipnika, Kapetanovići, Mehići i Tanovići iz Ključa, Cike, Delulići. Kovači, L oge i Okerići iz Borca, Memići iz Bahori, Bašagići, Dugalići i Muslibegovići iz Nevesinja, Ljubovići i Pašići iz Odžaka, Resulbegovići iz Trebinja, Bese iz Stoca, Sadžaci iz Pocrnja, Vlađovići iz Gleđcvaca, Kamerići iz Blagaja, Ćumurije, Dizdarevići i Gušanci iz Mostara, Korkuti iz Travnika i Adbegovići izTaslidža-Pljevlja. U gruntovnim knjiga ma i sada su ova imanja, koja su oteta od ovih porodica, njihovo vlasništvo iako su u katastru prevedena na potom ke njihovih nekadašnjih sluga pravoslavaca. P o drugo m popisu 1585. g. Slivlja su tim a r Jusufa i H asan a M e h m e d o v a , po d an ik a tvrđave Ključ i Ju su fa H am zin a tim arnika. B aština V u k o sav a u ruci T im ura i sinova, baština R a d ič e v a u ruci A h m e d a R ađ ač ev a i H usreva V la tk o v a , baština R a d ib ra d o v a u ruci H asana V la tk o v a čift. D rug o selo Slivlja, tim a r A h m e d a N csu h o v a, po d an ik a tvrđav e Ključ, baština R adov anova, sina V u k m iro v a , u ruci K as im a A lija M arkova. Porez sa ispendžom i ostale dažbine 4 0 0 akči. Kasnije posjed Č engića. O vdje se očito vidi prihvatanjc n o v e vjere, islama, oci strane B ogum ila. S e lo se nalazi 30 km sjev ero zap ad n o od G acka na krškj visoravni (1120 m). S je v e rn o od sela je D u b ra v a (1332 m ) i K obilja G lava (1326 m ), istočno Stražcvica (1445 m) i D ebelac (1255 m), zap ad no G rad in a (1478 m). K ao što se vidi, selo se nalazi izm eđu v e ć ih brda. Selo je na granici opština N e v e s in ja i G ac k a i n ajv eće je u G atačkoj opštini. Kroz selo protiče K unjak potok. U selu su 1941. g o d in e form irane tri čete četničke sa z a k letvom kralju i otadžbini. Prva njihova akcija bila jc 19.08.1942. g o d in e na Foču, a d ru g a na Prozor, ta m o gdje su bili najveći pokolji. Ćete su fo rm irane od četni ka: Slivlja, D u b ljev ića i Kokorine. Tek 1944. su prišli partizanim a, bili su četnički orijentisani, a v je ro v a tn o i 1992. godine. B ogdanovići su došli p o č e tk o m 1737. iz K rn je je le (M alo G ra h o v o ) C rna Gora. Pori jeklom su od V u jan o v ić a, 1900. u selu su bila 4 dom aćinstva. Jed n o je otišlo u kolonizaciju 1921. u Vojvodinu. O d 1941-1946. im a 5, a 1992. godine jedno. Ćeklići, došli 1881. od U loga. 1900. j e bilo je d n o d o m a ć in stv o , 1921. šest odlazi u kolonizaciju, o d 1941-1946. d v a i 1992. dva. D am janci, su došli s a Č arada, porijeklom su od O rlovića. N aselili su se prvo u Pivu i prozvali se B lagojević, a po to m D am jan c i. O vdje su došli o k o 1770. U selu je 1900. bilo 6 d o m a ć in stav a ; d v a su 1921. otišla iz sela. Od 1941-1946. osam , a 1992. dva.
331
D raškovići, u Slivlja došli 1715. kao m ustedžiri iz Riđana, C rna Gora. Potiču od istoim enog bratstva. U selu je 1900. bilo 12 d o m aćin stav a: 1920. tri o dlaze u kolonizaciju. Od 1941-1946. im a 17, a danas živi 5 d o m a ć in s ta v a u Slivljima. G o lubovići, od R iđana; došli kao m ustedžiri 1715. godine. U selu je 1900. bilo 3 dom aćinstva, je d n o je otišlo 1920. u Vojvodinu. O d 1941-1945. im a 5, a sada jedn o. H m je z i, došli iz Pive. U selo su došli kad i ostali m ustedžiri. U selu jc 1900. bilo 3 d o m a ćin stv a; je d n o j e 1920. otišlo u Vojvodinu, tako da od tada do 1992. im a dva. Ignjatovići, su p o rije k lo m iz K om ona; 1900. u selu j e bilo 8 dom aćinstava. Dva su otišla 1920. u V ojvodinu. O d 1941-1946. u selu im a 10, a 1992. četiri. Jerem ići, došli su u selo kad i ostali m ustedžiri od O nogo šta; 1900. u selu je bilo 2 dom aćinstva, 2 su otišla iz sela 1921. godine. O d 1941-1946. im a 9, a 1992. dva. N jeguši, došli k o n c e m X V III vijeka, iz Sniježnice;
1900. ovdje su dva
d o m a ćin stv a, je d n o seli u V ojvodinu 1921. godine. O d 1941-1946. isto su dva, 1992. jedno. Pikule, su došle sa M ih aljača, kao G o v ed arice 1798. godine. 1900 u selu jc bilo 9 d o m aćin stav a. U kolonizaciju odlaze 3, a od 1941-1946. im a 17, dok 1992. g. d o č e k u je 7 dom aćinstava. Proroci, došli u Slivlja na miraz; 1900. b ilo je je d n o d o m aćin stv o . O d 19411946. tri, a 1992. je d n o . Salatići, sa Bijele R uđine-B ileća; došli 1987. godine. U selu j e 1900. bilo dva d o m a ćin stv a; je d n o j e otišlo 1921. u Vojvodinu. Od tada do 1992. jedno. Stajići. su p o rijek lo m od M alcševaca-M alina-L jub om ir. U selu jc 1900. bilo tri d o m a ćin stv a, je d n o j e odselilo izm eđu dva rata. Od 1941-1945. isto tri, a 1992. jedn o. Stanici, potiču od Palikuća kod Trebinja 1900. u selu živjele 3 familije. Od 1941-1946. pet, a 1992. jedno. T unguzi, iz Drobnjaka, C m a Gora; 1900. u selu je živjelo 5 domaćinstava. Od 1941-1946. ni, a 1921. tri, a 1921.su dva odselila u Vojvodinu. O d tada do 1992. tri. 59.
S o d e r i , M u slim an i, nalaze se u Boračkoj uvali u g o rn je m toku N eretve,
koja protiče kroz s a m o selo, a kuće su sa obadvije strane rijeke. Sa istočne strane sela protiče rijeka Bistrica. U d aljen o je od G ack a 25 km na sjever. Spaljeno i o p ljač k an o 1942.,a stanovništvo pobijeno i protjerano. N o v a paljevina i progon stanovnik a bio je 01 .07.199 2. godine seljacim a u selu ostade 730 o v a c a i ja n ja c a kao i 4 8 goveda.
332
Č o rb o , j e porijeklom iz Hotelja kod Stoca. Č o rb e se pom inju na Berkovićim a 1843. godine; od 1900-1942. ovdje je živjelo 15 familija, sv a preživjela d o m ać in stv a su tada izbjegla iz sela, 1946. se vratilo 8, da bi 1992. novi egzodus d o č e k a lo 11 familija, Juge, došli iz Jugov ića 1887. na ženinstvo. Sve do 1942. bila je d n a familija, koja se nije vraćala iz m uhadžirluka. S pona, direktni su p o to m ci Turaka. Od 1900-1942. u selu su živjele 3 familije. Selo su napustili 1942. p re d četničkom k a m o m i više se nisu vratili na djedovska ognjišta. Voloderi. došli na m iraz iz Vratla 1892. godine. O d dolaska do e gzodu sa 1942. bilo j e d n o dom aćinstvo. U selo se više nisu vraćali. V uk, je iz U bo sko g kod Stoca. Došli su 1902. na m iraz u S o d e re 1942. su S odere napustili, pred č e tn ičk o m kam om . Vratili su se 1946. godine d a bi doživjeli novi egzodus 1992. - stalno je d n o dom aćinstvo. 60. Srđevići, pravoslavci. Selo je dobilo im e po sred n je v jek o v n o m vlastelinu R a d o ju Srdenoviću. S m je šte n o je 5 km zap ad n o od G acka, na krajnjem dijelu kraške prečage (975 m) k o ja razdvaja Veliko o d M alog polja. Sa dv ije ga strane o b av ija rijeka M ušnica, koja selu dolazi sa istoka, a od sela odlazi prem a jugoisotku. O n a u donje M a lo polje ulazi kroz Strugu. Selo im a odličan prirodnogeografski smještaj. O d 1941-1944. bili su pročetnički orijentisani sa časnim izu zecim a (L azar K ovačević partizan; M itar Šarenac, mostarski arhiv 1976.). S elo j e spaljeno 1941., a njegovo stanovništvo izbjeglo. S rđ ev iće naseljavaju d a n a s isključivo pravoslavci, a selo je bilo Č en g ića po s jed. Hanefi-beg Č engić j e ovdje podigao kulu n a dva sprata, a sada j e u vlasništvu p o to m a k a bivšeg Č en g ić a, sluge Spasoja K ovačevića. I prvu ćupriju od kam ena i/
w
prek o M ušnice su uradili Čengići. KovaČevići, od Male.ševaca iz K než D ola. 1900. u selu j e živjelo 12 do m a ćin stav a. 1920. tri su otišla u kolonizaciju na Kosovo. O vdje j e 1941. bilo 25, a 1946. 15 d om aćinstava, 1992. u selu živi 18. M iloševići, je d n o d o m aćin stv o , doselilo je 1901. i 1992. je d n o iz Lukavica. P op o v ići, su došli iz B jelopavalića u L ju b o m ir na oputnoj R udini, a potom u Srđev iće 1897. godine. O d doseljenja do 1960. u selu su živjela d v a do m aćin st va, a 1992. jed n o . Vode porijeklo od Šaraca iz M artinića, čiji predak se zvao Vlastelinović. 61. S t a r i D ulići, pravoslavci. Selo je po p rv o m turskom popisu 1475-1477. đ ž e m a t V u k ić a sina R ad o sav a - 17 dom ova. S elo se nalazi 16 km j u ž n o od G acka na kraškoj zaravni (945 m ), ju ž n o iznad sela je D u ličk o O soje (1 0 6 2 m) i Banj Brijeg (1026 m). S jeverno su N. Duliči i Veliko G atačko polje. K arakteristično j e da svi stanovnici ovog sela nose prezim e
333
C rno gorac, što s a m o po sebi govori o njihovom porijeklu. O vo selo je
bilo
Č e n g ića im anje, a stanovnici njegovi musteđžiri, d o v ed en i iz C rne G ore 1768. godine. Njegovi prvi stanovnici su bili Bogumili, koji su prešli na islam i otišli iz sela je r su se bavili u g lav n o m stočarstvom. Stanovništvo ovog sela je do 1944. bilo ug lav n o m na četničkoj strani. C rn ogorac, vode p orijeklo od M arko vića sa N jeguša. U selu je 1900. živjelo 24 dom aćinstva. Iz m e đ u dva rata 5 je odselilo u Vojvodinu, Konjic i G lavatičevo. Od 1941-1946. u selu su živjela 23, a 1992. godine 19 dom aćinstava. 62.
S t e p e n , pravoslavci. Po prvom T urskom popisu (od 1475-1477. g.) Stepen
je džem at M ilo rad a. sina Ratka, 23 dom a, 3 neoženjena. Po slijedećem popisu 1585. selo je tim ar A h m e d a Isina, p odanika tvrđave K ljuč i Pirije timarnika; 15 dom aćinstava. P o m e n u to selo veže se za kasabu C ernicu. O n i's u se zajedno sa stanovnicim a C e rn ic e obavezali da će održavati put p rek o K am enog brda, zbog čeg a je u n o v o m defteru upisano da su oslobođeni od vanrednih nameta, zakon skih o b av e za i čeraharluka. L jetn u ispašu, 1 maju, u Kokarini tim ar Katiba M eh m ed a. U ku pan carski porez iznosio je 2120 akči. Poslije su o vdje živjeli Tanovići. Stepen jc postao njihov timar. Stepen se nalazi 19 km ju ž n o o d G acka na m agistralnom putu G acko-Trcbinje, a na kraškoj prečagi, koja odv aja veliko polje od C ern ičk o g . Sa sjeverozapadne strane selo protiče Stepenski potok, istočno od sela se uzdiže Gat i planina Samina. T oko m D ru g o g svjetskog rata skoro su svi bili u četnicim a. Prilikom povlačenja partizana za Bosnu stepenska č e ta pristupa Četnicima, a kada se povlače četnici, oni prilaze partizanim a. A ndrijaševići, iz B elosave-V ilusi; 1900. g. ovdje su živjela tri dom aćinstva, dva su otišla 1921. u kolonizaciju. O d 1941-1992. u selu žive tri. A vdaloviči su najstariji doseljenici na Stepenu od d an ašn jih stanovnika. Prije dolaska na Stepen živjeli su u D obreljim a. P orijeklom su od stare popovske porodice sa Č eva. U selu je 1900. bilo 4 dom aćinstva; 1921. u kolonizaciju odlazi 5, a od 1941-1945. pet i 1992. sed am dom aćinstava. Čorlije, su došli 1881. iz Korita. Od dolaska do 1992. godine jedno domaćinstvo. Jakšići. su na S te p e n došli 1878., a porijeklom su o d V u kosavića sa ŠćeniceC rn a G ora. 1900. g. u selu je živjelo 3 dom aćinstva, a 1992. tri. v
Sarenci, su došli sa Pržina, porijeklom su od D avidovića-B ileća. O d 19001941. u selu su živjela dva d o m a ćin stv a, a 1992. g o d in e dva. Šukovići, su došli iz Crne Gore. Zvali su se Proroci, a u selu ih mještani nazvaše Š u k o v ićim a, po šugi od koje su bolovali. 1900. g. u selu j c živjelo 7 d om aćinstav a, 1921. četiri sele u Vojvodinu kao kolonisti. Od 1941-1992. četiri dom aćinstva.
334
63.
Stolac, Bošn jaci. S e lo j e po prvom T u rsk o m p opisu 1475-1477. tim ar i pri pada T rebinju. O stoja, sin L ju p k a i B o g u ta S tep an o v a , 5 d o m o v a . Plaćaju porez o d 3 2 5 0 akči (B o gum ili stočari). Selo sc nalazi 8 k m od G a c k a (1 0 6 0 m ) na brdu u zaleđu sela su Sarića G re d e (1092 m ), na kojim a je nek a d a bila kula O m e ra T urkuše, od k o g a potiču Sariei. Z a p a d n o , ispod sela se prostire kuljsko polje, oko k o g a su sc sm jestila b o š n ja č k a sela kao niska bisera na d jev o jač k o m vratu. Selo j e u p rirodno g e o g ra fs k o m pogledu n e p o v o ljn o za stanovanje. Na vjetrom etini je, ali sa n ajboljim p o g le d o m na G a ta č k o polje. Ima kaptiranu vodu “ toplik", isto tako d o v e d e n u vodu iz je d in s tv e n o g K uljskog vod o v o d a. U D ru g o m svjetskom ratu Sarića G re d e su b ile sim bol neosvojivosti Kule F azlagića, za B ošnjake u p o zitiv n o m , a z a č e t n i k e u n e g ativ n o m sm islu. U n o v o m napadu četnika, 18. ju n a 1992. g o d in e četn icim a j e bio cilj da se u z m u G re d e koje niko nije branio i da odatle kontrolišu Kul jsko polje i sv a sela u njem u. S elo su osvojili b e z borbe. O n o staraca što su našli, poklali su i bacali žive u vatru, a svi su bili p re k o 80 god ina stari. O n o tijela što j e n ađ e n o , n ađ en o je bez glava, j e r crnog orski i pravoslavni ju n a c i o d n e so še glav e tih n e m o ć n ih stv o ren ja d a se h v a le sv o jim ju n a š tv o m , kako su pobili T u rk e u Kuli. Č u s t o v ić i, d v a d o m a ć i n s t v a iz C ern ice, došli 1914, a 1943. otišli u D u bro vnik. Sariči, p o to m ci O m e ra T u rk eše, koji se o ž e n io sa S te p e n a o d A vdaloviča, p o p o v o m kćerkom S a ro m . Po majci S ari, njeni p o to m c i se n a z v a š e Sarićim a. U selu j e 1900. bilo 18 fam il ija, izm e đ u dva rata tri su odselile. 1941. u selu živi 24, u toku rata 8 napušta selo; o slo b o đ e n je d o č e k u je 17, a e g z o d u s 1992. d o č e k u je 8; na strani je živjelo preko 130 familija. 64. Šipovicc, B ošnjaci. S elo se nalazi u Boračkoj zavali, u prisoj noj strani D ebele Bukve (1408 m). S j e v e r o z a p a d n o o d s e l a j e P re v ila (1384 m ), a ju g o is to č n o B ab in a G lava (1428 m). Izm eđu B abine G lav e i sela protiče rijeka Bistrica. S je v e ro z a p a d n o o d s e la j e O š tr a g l a v a (1 4 1 7 m ). M entić Huni ja zaklana u D onjim Igirama u S ip o v ice se nalaze na najvećoj nadBorcu u 102 g. života 7. ju la 1992.g.
335
morskoj visini u Boračkoj regiji (118 0 m). Selo j e spaljeno 1942., a ista j e ta nesreća zadesila seljake ovog sela i 1992. godine. M nogi su platili svojim životi ma, jer su bili stari i nem oćni za bježanje. To su uglav nom bili oni koji su se vratili 1946., vjerujući sv o jim k o m šijam a da više neće ponoviti pokolj iz 1942. godine, ali ovi ga ponoviše. U selu je ostalo o k o 9 2 0 ovaca i 35 goveda. Dalovići, došli iz istočne Bosne. O d 1900-1942. g. ovdje su bile 3 familije. Prazine, su došle iz Pridvorice 1899. na miraz. O d tada do 1942. bilo je d n o dom aćinstvo. Iz m u hadžirluk a su se vratili 1946., da bi novi egzodus doživjeli 1992. godine dva dom aćinstva. Relo, pravoslavci. Doselili su kao stočari od Bileće 1887. godine, je d n a fam il ija; 1942. dvije. Selo su tada napustili i više se nisu vratili. Salčini, vode porijeklo iz C rn č ić a -C m a G ora. 1900. u selu je bilo 5 familija; 1942. godine 10 napušta selo pred vihorom rata; 1946. se vraćaju u selo, a 1992. novi četnički napad d očeku je 5 familija.
65.
Šumici, Bošnjaci. Selo j e sm ješteno u osojnoj strani B orovica (1267 m) na
visini 1084 m. Nalazi se u šumi (po č e m u j e dobilo ime). S jeverno od sela protiče
Frašto Sejo, Pajić N e nad i Frašto Bajro nosioci Zlatnog ljiljana. Fral to Sejo i Frašto Semir Bajrov sin istovremeno i nosioci zlatne policijske značke
336
rijeka Bistrica. N asp ra m Šum ica, sjeverno iznad rijeke, su Šipovicc. Četnici su 1942. o v o selo spalili a istosu to učinili 1992. godine. N je g o v e stanovnike su pok lali i protjerali o n o s t o j e uteklo od njihove kame. O v im seljacim a j e ostalo oko 1400 o v a c a i 52 goveda. Frašte, su p orijeklom od Foče, došli su na m ajčinstvo. O d 1900-1942. ovdje su živjela 4 d o m a ćin stv a, 1942. su pobjegli, da bi se d v a vratila 1946. godine i doživjeli novi eg zo d u s 1992. godine od četnika. L ende, su p o rijek lo m od Pljevalja. 1900. u selu j e bilo je d n o , a 1942. tri dom aćinstva. Selo napuštaju pred četnicim a, da bi se vratili 1946. godine i doživjeli novi eg zo d u s tri dom aćinstva. M ahiri, došli iz istočne B o sn e u ovo selo. 1900-1942. u Š u m ić im a su živjela 4 d om aćinstva, a tada su pobjegli pred četničkom k am o m , da bi se 1946. vratili na svoja ognjišta, a novi četnički koljački pohod dočekuje 1992. tri domaćinstva. M u ran i, došli o d n ek u d iz Sandžaka. 1900. g. ovdje su živjele 4 familije, dvije su otišle 1924.. a ostali k a d a j e selo spaljeno od četnika. D vije su se vratile 1946. godine. Novi četnički napad u selu je dočekala 1992. go d in e je d n a familija. Volodcri, doselili iz V ratla na miraz 1859. godine. O d 1900-1942. u Šum ićim a j e živjelo 6 familija, a tada su pobjegli iz sela, da bi se 1946. vratile 4 familije i doživjele novi četnički bijes 1992.
66.
Ulinje, pravoslavci. Nalazi se 6 km sjeveroistočno od G acka, na desnoj
strani m a g istra ln o g puta T rebinje-G acko-F oča-S arajev o, na kraškoj visoravni (1100 m ) koja je sjev ern o iznad jez era Klinja. Sa istočne strane teče potok Konjevod, a sa zap ad n e rijeka Vrba. Selo je na vjetrom etini. O brad iva zem lja mu j e po d o lo v im a i vrtačam a. O v o selo jc naseljeno u d o b a K ozanac-paše, koji jc svoje m ustedžire iz M ulja, kada je d ošao iz K anaca, sm jestio u Ulinje, gdje mu j e bila ispaša za stoku-katuni. Ovi su tu obrazovali selo i trajno se naselili. U vri je m e D rugog svjetskog rata, sve do 1944. g. su bili četničkoj strani (Mitar Sarenac). O kiljevići, sa Platica, je d n o dom aćinstvo. Pušare, dovedeni iz Petrovića, C rna G ora kao mustedžiri u M ulja, a zatim u Ulinje. N ek ad a su se zvali Sladoje. Iz Petrovića su pobjegli radi k rv n e osvete. Z a to su u M ilijim a i prom ijenili prezim e. U selu je 1900. bilo 7 familija, 1921. tri odlaze u kolonizaciju, a 1941. im a 4, koliko i 1992. godine. U šću m lići, došli iz Pive i 1992. godine jedno dom aćinstvo. V ukovici, iz M ulja. Isti im j e korijen kao i O kiljevićim a. 1900. u selu j e bilo 8 d o m a ćin stav a; 5 je otišlo u kolonizaciju 1921. godine. 1941. g. ovdje živi 6, a 1946. deset i 1992. pet dom aćinstava.
337
67. Višnjevo, pravoslavci. Nalazi se 7 km sjeverozapadno od Gacka na kraškoj visoravni (1137 m). I ovdje su obradive površine po dolovima i vrtačama. Ovo selo je bilo katun age Agovića. Njegovi stanovnici su potomci bivših mustedžira Agovića. Šupići. došli 1920. iz Izgori na m iraz i 1992. je d n o dom aćinstvo. Višnjevci. iz sela Višnjica. nahija Ž up a, C rna Gora, dovedeni 1781. godine kao m ustedžiri. U selu j e 1900. bilo 25 familija, 1921. tri su odselile kao kolonisti u Srem . Drugi svjetski rat u selu dočekuje 28; u toku rata 5 odselilo u Vojvodinu, 1946. ima 23, a 1992. godine šest familija. 68. Vratkovići, pravoslavci* Selo je po p rv om T u rsk o m popisu S an d ž ak a H erc eg o v in a 1475-1477. D ž e m a R adića sina Vukote, 11 dom ova. S elo je dobilo im e po vojvodi V ratku, koji je ovdje stočario u X IV vijeku (B ogum ili). Selo se nalazi 23 km jugoistočno od G ac k a na samoj crnogorskoj granici. Seoske zgrade su razb acan e po dolinam a i krškim visoravnim a (1 0 2 0 m). isto tako i obradiva zemljišta. O v o su bili katuni K ozanac-paše.' Đuričići, dovedeni sa C e v a kao pašini mustedžiri 1830. godine od istoim enog b ratstva sa Čeva. 1900. u selu j e bila je d n a familija. Od 1941. dvije; 1992. tri familije. Tepačevići, od O rlovića u V ratk oviče su dovedeni 1789. godine d a obraduju pašinu zem lju i čuvaju stoku. P rez im e dobiše po Tepu O rloviću, koji je tepao. U selu je 1900. bilo 21 dom aćinstvo: je d n o j e 1921. odselilo na Kosovo. P očetkom 1941. ovdje živi 32, a 1946. g o d in e 35 i 1992. ovdje j e 29 dom aćinstava. 69. V r b a , pravoslavci. Iz prvog Turskog popisa 1475-1477. vidi se da tim ar p ri p ad a B ošnjacim a tj. H useinu sinu O sm an o v u , tim a m ik u grada K ljuča. V rba je đ ereb en d (klanac). Plaćali su porez 2400 akči. Selo se nalazi na m agistralnom putu G acko-F oča-S arajevo. Kroz selo protiče rječica Vrba, koja kupi vodu sa jugoistočne strane visoravni Č e m e rn o i odvodi je u Jad ran sk o more. Selo jc na nadm orskoj visini 1 106 m. Sa istočne strane V rbe izdiže se R avna G ora (1655 m), sa zapada j e C e ro v a G lava (1294 m) i B ogdan ova (1225 m). Sa sjeverozapad a je M itro v a g o m ila (1333 m), ispod koje izvire rijeka V rb a iz Hrst vrela. Iznad svih p o m en u tih vrhova izdiže sc S uhi vrh (1519 m). V rba je bila im anje A g ović-agc koju su m u mustedžiri (km etovi) oteli 1877. godine. Tokom D rugog svjetskog rata, selo je bilo četničko uporište (M itar Sarenac). Daviđovići, sa D aviđovića. 1900. U selu je bila je d n a familija, 1921. godine j e d n a j e odselila u A d u -B ačk a . 1941, ovdje su četiri, 1946. sedam familija. U kol V
onizaciju 1947. o d laz e četiri, a 1992. u selu su 3 familije. G rkoviči, iz G rk o v iča kod Trebinja. Prije dolaska u V rbu, živjeli su na aginskoj zem lji u L jubom iru. U 1900. u selu je bilo 5 familija; 1921. dvije su odselile u R u m u kao kolonisti. 1941. dvije su stradale u Talijanskom logoru; od 7 familija, od 1946-1992. u selu žive dvije.
338
G m b a č ić i, došli na Boljke od H erceg N ovog, a odatle d o v e d en i k a o mustedžiri u V rbu, 1900. U Vrbi su bila 2 d o m a ć in stv a 1921.; je d n o ide u Vojvodinu. Sve od 1941-1992. u selu su 4 d o m a ćin stv a. M iletići, došli iz Z an jev ice 1930.. inače potiču iz N ikšića, o d a k le su za tursku n a g ra d u ubili nekog C rn o g o rca. O d dolaska, d o 1992. u selu živ e dvije familije. Subotići, su p o rijek lo m od L a z ić a iz C rne Gore. 1900. o v d je je je d n a familija. O d 1941-1946* pet, a 1992. tri. S u d ž u m i, isp o d O soja-B ileća, došli kao A g oviča čobani. U selu je 1900. bilo je d n o d o m a ć in stv o , a od 1941-1992. dva. Supići, su od Varazića iz C rn e G ore. dovedeni 1789. k a o m u sted žiri. 1900. je bilo 4 d o m a ćin stv a, 1921. d va o d la z e u kolonizaciju u Vojvodinu. O d 1941-1946. u selu žive dva, 1992. je d n o d o m aćin stv o .
70. Zagrodci, pravoslavci. Iz p rv o g turskog popisa 1475-1477. vidi se da selo p rip a d a D abru, sa S tavke V u k o sa v a sina Vladje. Selo uživa Jusuf, koji godišnje daje im a m u A h m e d u 200 akči. I m a 12 d o m o v a 2 neoženjena, plać aju carski porez 1775 akči. Iz popisa 1585. vidi se d a j e selo tim ar M urata Ilijasova i Bajazida H asanova, p o sjed n ik a tv rđave K ljuč. Porez su plaćali 9 0 0 akči. U selu su živjeli; Tanovići, K apetanovići, Redžići i dr., a iselili su radi stalnih up ad a kom ita, p al jev in e i pljačke i čestih ubistava. Selo sc nalazi 23 km ju g o z a p a d n o od G acka, ispod G o lo g vrha (1502 ni) u kraškoj dolini (931 m). O v a d o lin a je produžetak K lju čk o -C e rn ičk o g polja prem a zapadu. Ju ž n o od sela pruža se k am en ita visoravan B ukve (1101 ni), sjeverno planina Baba, sa G o lim v rh o m (1 5 0 2 ni) i R udo brd o (1167 ni). M iloviči, sa G ra h o v a , selo Teklići, Ivković mahala, nabija Plesivci, dovedeni kao m ustedžiri T an o v ić a 1832. godine. U selu je 1900. bilo 9 d om aćin stava; 1921. Četiri su odselila u B anat kao kolonisti. O d 1941-1992. u selu živi 11 dom aćin stav a.
%
R a d an , d o ša o sa M eke G r u d e 1914. na miraz, od tada d o
1992. je d n o
d o m a ćin stv o .
71. Zurovići, M u slim a n i, se nalaze 29 k m sjeverno od G a c k a u B oračkoj uvali, o d n o s n o u proširenoj dolini N eretve, i to njene lijeve strane. S a ju ž n e strane sela diže sc B a rn o B rd o (1299 m ) i K u k (1564 m). Selo ima o d lič n e u slov e za život. O b ilu je živim v o d am a, š u m a m a i ispašam a za stoku, a uz to bistra i plahovita N ere tv a koja p rotiče sa sjeverne strane sela, bogata je ribom . Selo su četnici 1942. i 1992. opljačkali i spalili, kao i sva ostala sela u Borču, a njegovo stan o v n ištv o pobili i rastjerali p o bijelom svijetu. Tom prilikom , četnici su kao plijen zatekli 43 goveda, 840 o v a c a i jan ja ca, pored drugih d o m a ć ih potrepština.
339
Delaliči, došli iz M je d e n ik a na miraz. O d dolaska do 1942. bilo je je d n o dom aćinstvo, a tada je napustilo selo, da bi se vratili 1946. Novi četnički progon doživjela su 4 d o m a ć in stv a i novo razočarenje u svoje kom šije pravoslavce. Kovači, su došli iz D a b ra kod Stoca, kao stočari i tu ostali, pošto su svake go d in e vodili stoku na ispašu, na ove prostore. Od 1900-1942. u selu je bilo 6 familija. Selo su napustile bježeći od četničke kam e. U selo su se vratili 1946., da bi novi pokolj doživjelo 8 familija 1992. godine. Voloderi, došli na m ira z iz Vratla, da bi 1942. otišli u m uhadžirluk i više se nisu vratili u Zuroviće. v
72. Z a n je vica, pravoslavci. Po prvom turskom popisu S andžaka Hercegovina, 1475-1477. džemat j e Đ u ra đ a sina Radovana: 50 domova, 4 neoženjena. Nalazi se 14 km sjeveroistočno od G ack a, na nadmorskoj visini 1235 m. O b rad iv o zemljište, nalazi se iznad sela, koje j e sm ješteno ispod Lebršnika. Kada se o v d je kosi, seljaci se vežu konopim a da bi mogli strme livade pokositi. Selo j e dobilo ime po brdu Zanjevica. Stanovnici sela su potomci nekadašnjih katunara koji su izgonili stoku iz ju ž n e H ercegovine i C rn e Gore. Svi su bili Čelnici do 1944. godine. Beatovići, iz Korita. Potječu od je d n o g najam nika, koji jc b io sluga kod Rančevića. M ladić se tu oženio i ostao na ženinstvu. 1900. već je bilo 16 dom aćinstava. Poslije P rv o g svjetskog rata, 1921. u kolonizaciju odlazi 1 1, a od 1941-1946. u selu j e 6, a 1992. tri dom aćinstva. Borisavljevici, iz Riđana, Nikšić, doselili 1920. do 1941. i otišli. Miletići, iz sela B ukovik, nahija C rm n ic a-C rn a Gora. Pobjegli su radi krvne osvete, je r su za tursku n a g ra d u ubili je d n o g Crnogorca. U selu su 1900. živjele 2 familije; jed n a je odselila u kolonizaciju 1946. na Kosovo, a 1992. jedna u Zanjevici. V
Saviči, kao stočari iz Poliea-Trebinje. Starina im je Stari Vlah na Kosovu. Dolazili su na katune i ostali. Prije dolaska u Zanjevicu su se zvali Mlačići. U Zanjevici j e 1900. bilo 14 dom aćinstava, 9 j e otišlo 1921. u kolonizaciju. Od 1941.1945. pet, a 1992. j e d n o dom aćinstvo u Zanjevici. w
Korila (snimljeno 1896. godine)
340
Rončevići* su došli iz Pilatovaca. 1900. g, u selu je živjelo 14 familija, od kojih je 1921. otišlo u kolonizaciju 8; od 1941-1945. u selu je 6, a 1992. tri familije. R udovići, su po rijeklom od B orisavljevića iz Riđana. 1900. u selu su živjela 3 ss
dom aćinstva, je d n o je 1921. odselilo u kolonizaciju. Od 1941-1992. u Z anjevici žive dva dom aćinstva. 73. Korita leže uz m agistralu D ub ro v n ik - Sarajevo, na putu izm e đ u G a c k a i Bileće. Svoje ime selo je dob ilo po v rtačam a sličnim koritim a, kojih ovdje m n o g o ima. Turci su ga zauzeli 1466. g o d in e i povjerili na upravu je d n o m subaši. Selo je bilo u sastavu raznih kadiluka: fo čan sk o g (drinskog), novskog cerničkog, gatačk og i bilećkog od 1865. do 1878. godine. Korita su bila u sastavu ključke kapetanije. O d 1878. g odine selo sc nalazi na području bilećkog sreza. Selo Korita graniči s C rn o m G o ro m i za cijelo vrijem e tursk o -o sm an sk e v la d av in e bilo jc izloženo č estim n a p a d im a hajduka i uskoka iz prim orskih krajeva. Z ato su Turci već u p rv im g o d in a m a svoje vladavine izgradili ovdje utvrđenje s nekoliko kula u blizini i stalno držali posadu. O b orbam a B ošnjaka s h a jd u cim a i u sk o cim a Baje Pivljanina pjeva se u više narodnih pjesam a, koje su pribilježene u našoj literaturi. Iz ovih p je sa m a sa z n a jem o da su se hajduci skupljali na Kobiljoj Glavi i na Planiku i o d a v d e vršili organizirane napade na B o šn jač k e askere, a od 1878. g o d in e na austrougarsku soldatesku. U pjesmi “ S v a to v sk o groblje na Koritima*', govori se da su uskoci Baje Pivljanina dočekali u K oritim a svatove H adže R išljanina i ubili m u vjerenicu i brata koji ju je kao d jev e r pratio. I sada u K oritim a postoji groblje tih sv a to v a u k o m e su sahranjeni H ad žin a vjerenica H anka i brat m u M u h a m e d . N a njihovim g ro b o v im a bili su nišani bez natpisa, s nekim u krasnim crtežim a, koji su davno uništeni. Pjesnik za Korita kaže: “ U d arism o niz K orita ravna. S v a Korita pritisnula tam a.” Kad su Bošnjaci izgradili prvo utvrđenje u Koritima, nije poznato. S ulejm anpaša R esulbegović iz T rebinja je , po naredbi bosanskog vezira, gradio 1756. godine u “d e reb en d (klancu) K oritim a" nanovo tvrdu kulu i oko nje šaranpov (opkop). O va k u la i d ru g e zgrade bile su podignute na lokalitetu Grad, koji se nalazi između m agistrale i m a k a d a m a koji iz Korita vodi u selo C rkvice u Crnoj Gori. Ovdje se i danas vide velike go m ile ruševina od zgrada, koje su mještani raščistili i napravili m a le vrtače. U G ra d u postoje i dvije čatrnje (gustijerne) iz kojih se posada v o d o m snabdijevala. N a je d n o m budžetu iz 1204. g o d in e (1790), kao svjedoci upisani su “ aga iz Korita H usein-aga i ćehaja m u Hadži M ustafa". U Koritima j c 1612. živio neki spahija M uselim -beg, a 1875. g o d in e ju z b a š a M urat-aga D žaferović. 13. aug u sta 1875. godine kom iti su navalili na G ra d u K oritim a i porušili u njem u sve kule, o s im džamije. G rad u Ključu je pred o k u paciju Bosne i H erceg o v in e 1878. godine bio izgubio svaku važnost, a um jesto njega počeo igrati sve v eću ulogu G rad u Koritima, koji se nalazio na drum u B ileća-G acko i koji j e išao uz c rn o g o rs k u granicu.
341
LVCnsVA; ;pjj VLČiSA
» u l i J i l i . L l ' i f )• i i i l ’ . j M f * ;■ :■ •'
M VSU M AM
HRVATI
f ii}nr!2» M U S IJ M A S I K A O U R U G t S A K O O VO K R O jK O S T l
Etnička mapa današnje Bosne i Hercegovine Za bošnjačke uprave, u K oritim a j e p o d ig n u ta i j e d n a d ž a m ija za koju ne zn am o kada j e sagrađena, a ni čija j e bila zadužbina. Priča se da su j e sagradili D izdareviči koji su ovdje, o d izgradnje tvrđave, stanovali i bili njeni dizdari. Oni su u Korita došli iz K ljuča g d je su njihovi preci bili prvi dizdari ključkog grada. D žam ija jc bila locirana u G radu, s d e sn e strane m ak a d a m sk o g p u ta koji iz
342
Korita vodi u C rk v ice i koji je od m agistrale udaljen o k o 3 0 0 metara. Bila je g rađ en a od tesanog k am ena, s četvrtastom k a m e n o m m u n a r o m i pokrivena pločom . U njoj su klanjali članovi p o sad e i m uslim ani koji su u K oritim a živjeli. D ok je bila u upotrebi, gravitirala su joj sela Brestice i H odžići. Njeni im am i su za vršenje svoje dužnosti uživali je d a n gedik tim ar u K oritim a. U z d žam iju se nalazio harem (groblje) u kom e su nišani d avno uništeni, tako da im ni traga nem a. G radilište s d ž a m ijo m , upisano j e u grunt ul. kat. o p ć in e K orita broj 254, kat. čest. 1/15 i z a u z im a lo je 5 7 0 m2 površine. D ž a m ija je sru šen a pred Prvi svjetski rat 1914. godine. Tada su svi m uslim ani o d a v d e izbjegli i naselili sc u H aptovcu. G ack u i drugdje. J e d n a p o ro d ica D izdarevića iselila j c iz Korita 1874. g o d in e i nastanila sc u O p lič ić im a (općina Č apljina) gdje njihovi potom ci i danas žive. O vdje treba j o š reći d a j e u K oritim a 1304. (1886.) g o d in e radio i j e d a n sibja n m ekteb, koji je srušen kad i džam ija. Putopisac H enrik Renner, koji je kroz Korita p ro šao 1888. godine, kaže da su “ k rv av a ” i “ divlji i krševit kraj” . On je u svom putopisu, na strani 350, donio lijepu fotografiju G ra d a u K oritim a na kojoj se vidi slijedeće; prostran, m alo strm enit i krševit p ro sto r p ra v o k u tn o g oblika o građ en zidom visokim oko dva metra. U ju g o is to č n o m uglu G ra d a bila j e je d n a zgrada na sprat, d im en zija oko 20 x 1 0 x 8 m etara, p o k riv e n a pločom . Iza ove zgrade vidi se vrh m unare pokriv en o lo v o m ili plehom . U G rad u su se tada nalazile jo š četiri p rizem n e zgrade i dvije kule, visoke o k o 12 m etara. U K oritim a su, k o n c e m prošlog stoljeća, živjele slijedeće m u slim an sk e porodice: Č ustovići, D izđarevići, Musići i Redžići. O s im njih, ovdje su imale posjede i slijedeće B o šn jačk e po ro dice iz H ercegovine: Bijedići iz G ac k a, Č am e iz Bilećc, Čcngići iz Bruse, Č ustovići iz C ernice i K ljuča, lsovići iz Bileće, M rgani iz Bivolja B rda, M uljani (Pašići) iz M ulja, Nikšići iz Stoca, Sarići iz G ack a, Šakovići iz Velike G račanice, Šehovići iz Trebinja, Tanovići iz Ključa, Vukotići iz Ključa i Z vizdići iz G acka. Z a n im ljiv o j e o v d je iznijeti i nazive nekih oran ica i k o san ica koje se n a la z e na pod ru čju katastarske o p ć in e Korita i koje su u g ru n to v n im k n jig am a u p isan e pod slijedećim naziv im a: “ D izd arev d o ”, “ Jašarov d o ” , “ M u rato v d o ” . “ S arića d o ” , “H a m z in a lisnikovišta” , “ U jd u ro v in a ”, “ BaŠča u g ra d u ” i druge. U o v im k n jg a m a jc upisano više njiva pod nazivom “čatrn ja” . što go v o ri da je u K oritim a sagrađeno m n o g o čatrnja iz kojih se svijet v o d o m snabdijevao. Pred Prvi svjetski rat stradali su Bošnjaci u Koritima, p o seb n o Dizđarevići. koji su bili najbrojniji. Njih su pobili hajduci i bacili u ja m u u Koritima, koja je od tada bila poznata pod im enom “ D izdaruša” . Okupatori i ustaše su 3. juna 1941. godine ubili i u istu ja m u bacili i pravoslavce iz Korita, pa ona od tada nosi naziv “ Koritska jama” . Sva naša nastojanja da saznam o im ena D izdarevića i Redžića koji su 1914. godine ubijeni i u pom en u tu jamu bačeni, ostala su bez ikakvih rezultata. V
343
N a Planiku je u o sm an lisk o d o b a sagrađena je d n a kula i karaula koje su, kako se kaže u je d n o j narodnoj pjesmi, porušili hajduci h a ra m b aše V u k a Tomanoviča. Z a vlade Ali paše R iz v a n b e g o v ić a (1833 -1 851) ovdje j e bila đ u m ru k h a n a (cari narnica). U M ekoj G rudi koja se nalazi na polovini puta Korita-Plana. imali su velike p o sje d e i čitluke Tanovići iz Brestice i C engići iz L ipnika. S k a tasta rsk o m o p ćin o m Korita graniči katastarska općina H odžići. U o v o m m jestu j e nek ad živjela B o sa n sk a p o ro d ic a H odžići, po kojoj je i m jesto dobilo svoje im e. O v d je je nekad postajala i džam ija. K oncem p ro šlo g stoljeća, ovdje su imali p o s je d e sa m o dvojica Bošnjaka: Ibrahim D izdarević iz G ack a i D žafer Klepić iz T rc b in ja . D an a s su H odžići čisto prav oslavno selo. UJ&oritima i o k o liivi nc žUd-odJ 9 1 4 . g odine niko od B ošnjaka. Uništeni su svi tragovi islam ske k u l turne b a štin e koji su nastali na ovom području za v rijem e četiristogodišnje tursko -o sm anlijske vladavine. K o nstitutiv ne b o sa n sk o h erceg o v ačk e nacije: B osanci, B ošnjačci, Hrvati i Srbi. To s a m o pojačava činjenicu da su li narodi jed n ak i baštinici povijesti zemlje B O S N E I H E R C E G O V IN E i je d n a k o odgovorni za njezinu budućnost. To znači da ni jedan od njih ne m o že imati razlog ni interes za n je zin o dezintegriranje. Takvi razlozi m o g u se naći sam o izvan B O S N E i izvan in teresa bilo kojega od njezinih povijesnih naroda. I B ošnjaci i Srbi i Hrvati su policentričn e nacije. Oni su m e đ u s o b n o izm iješani i prožeti, naročito na teritoriji B O S N E I H E R C E G O V IN E . A ko Z a g re b i B eo g rad , kao g lavna središta hrvatskog i srpskog n ac io n aln o g k orpusa, djeluju u B O S N I neurav n o težen o ili agresivno, o n d a dolazi do o p a sn o g porem e ćaja unutarnjih b o sansko hercegovačkih o d n o sa, s p o sljed ica m a na c ije lo m ju ž n o s lo v e n s k o m prostoru. D ržav n a stabilnost B O S N E 1 H E R C E G O V I N E p redstavlja preduvjet stabilnih o d n o sa m e d u H rv atim a, Srbim a i B o š n j a c i m a . M c đ u n a r o d n o - p r a v n o p riz n a n je s a m o s ta l n o s t i i n e z a v is n o sti B O S N E I H E R C E G O V I N E nužno proističe iz činjenice da tak vo priznanje zahti je v a Slovenija, H rvatska i M aked onija, a da ga Srbija i C rn a G o ra p o d raz u m ije vaju. U takvim okolnostim a, priznanje B O S N E I H E R C E G O V I N E je nužnost b ez koje ne m o g u biti osigurani m ir i stabilnost na ju ž n o s la v e n s k im g e o - p d i tičkim prostorim a. N e z a v isn a B O S N A 1 H E R C E G O V IN A m o ž e doprinositi novim integracijam a. Bez njezine nezavisnosti i ravnopravnosti, dezintegracije će se nastavljati, sukobi produljivati, a m ržnje jačati.
344
