230032437 Knjiga Mladi i Slobodno Vrijeme Do 55

Dr. Ruža Tomić Dr. Izudin Hasanović

MLADI I SLOBODNO VRIJEME

Tuzla, 2007. Dr. Ruža Tomić Dr. Izudin Hasanović MLADI I SLOBODNO VRIJEME Recenzenti: Dr.Refik Catić, red.prof. Dr.Nenad Suzić, red.prof.

Naslovnica: Mr. Maj a Hrvanović Lektor: Mirjana Božić, prof. Tehničko uređenje: Alma Glinac Štampa : „OFF-SET" Tuzla Za štampariju: Sadika Murić, direktor Ti raž : 300 primjeraka

Sadržaj Poglavlje 1 Osnove pedagogije slobodnog vremena Historijski osvrt na slobodno vrijeme Pojam slobodnog vremena Pedagogija slobodnog vremena Slobodno vrijeme faktor odgoja i obrazovanja Igra i slobodno vrijeme Vidovi aktivnosti slobodnog vremena, klasifikacija i obilježja Načela korištenja slobodnog vremena Programiranje slobodnog vremena Metode organiziranja slobodnog vremena Bio-psiho-socijalne karakteristike mladih Agensi socijalizacije i slobodno vrijeme Obitelj i slobodno vrijeme mladih Škola i slobodno vrijeme mladih Slobodne (vannastavne) aktivnosti Uloga škole u razvijanju stvaralačkih sposobnosti učenika u slobodno vrijeme Značaj vođenja dnevnika za odgoj mladih Vršnjaci i slobodno vrijeme mladih Masmediji i slobodno vrijeme mladih

3 5 7 9 14 17 20 24 26 27 30 32 35 37 42 44 45 47

Šira društvena sredina i alobodno vrijeme mlalih Pripremanje kadrova za rad u slobodnom vremenu Uloga nastavnika i roditelja u organizaciji aktivnosti slobodnog vremena djece i mladih Rezime Zadaci za dopunski rad i istraživanje Poglavlje 2 Poremećaji u ponašanju

50 52

Pojam poremećaja u ponašanju Karakteristike djece s poremećajima u ponašanju Uzroci nastanka poremećaja u ponašanju Vidovi poremećaja u ponašanju Karakteristike najčešćih poremećaja u ponašanju Loši običaji i loše navike Dječiji otpor Negativizam Dječija nedisciplina Akolektivnost-osamljenost-dereističko mišljenje-autizam Laž kod djece Dječije krađe i pljačke Dječije pljačke Bježanje i izostajanje s nastave Agresivnost Mane i poremećaji u seksualnoj oblasti Homoseksualnost Egzibicionizam Voajerizam Transvestitizam Fetišizam Sadizam Mazohizam Koprofilija, koprofagija i koprolalij a Pedofilija Gerantofilija Bestijalnost Nekrofilija Grupne perverzije (grupni seks) Seksualni poremećaji s posebnim socijalnim i pravnim posljedicama Incest (rodoskrnavljenje) Silovanje Nudizam Prostitucija

67 68 70 73 77 77 78 79 80 80 81 83 83 84 86 86 87 88 89 89 90 91 91 91 92 92 92 92 93

53 58 62

93 93 94 94 95

Pornografija Seksualno zlostavljanje Rezime Zadaci za dopunski rad i istraživanje

97 97 101 103

Poglavlje 3 Delinkventno ponašanje Pojam delinkventnog ponašanj a Preovlađujući fakori maloljetničke delinkvencije Egzogeni faktori Utjecaj industrijalizacij e i urbanizacije Ekološka sredina Utjecaj obiteljskag faktora Utjecaj škole i obrazovanja Utjecaj materijalnih uvjeta - siromaštvo i bogatstvo Utjecaj alkoholizma i opojnih droga Negativni utjecaj ulice (susjedstva) Utjecaj literature, štampe, filma, radija, tv Utjecaj ostalih sociogenih faktora Utjecaj ličnih faktora Karakteristike ličnosti mladih delinkvenata Vidovi delinkventnog ponašanja Uloga obitelji u nastanku delinkventnog ponašanja Međuljudski odnosi u obitelji Uloga škole u nastanku delinkventnog ponašanja Slobodno vrijeme i delinkventno ponašanje Sredstva masovne komunikacije i delinkventno ponašanje Starosne granice krivičnog maloljetništva Pravne sankcije i delinkventno ponašanje djece i omladine Primj eri delinkventnog ponašanj a Rezime Zadaci za dopunski rad i istraživanje Poglavlje Ovisnost

107 107 107 107 108 108 109 109 109 110 110 110 110 115 116 119 122 124 126 129 132 133 136 175 178

4

Poj am ovisnosti Uloga obiteljskih prilika u nastanku ovisnosti Uloga škole u nastanku ovisnosti Da li je pušenje bolest ? Pušenje djece i mladih Pasivni pušači Kako prestati pušiti

181 182 183 185 186 190 191

Alkohol Poj am alkoholizma Uzroci alkoholizma kod mladih Posljedice alkoholizma Društvena reakcij a Narkomanija Definicij a narkomanij e Faktori značajni za nastanak ovisnosti Socijalne i psihološke karakteristike narkomana Adolescencija i droga Obitelj i narkomanija Škola i narkomanija Znaci pomoću kojih roditelji mogu otkriti da se dijete drogira Ovisnost o kompjuteru Kockanje Mišljenja mladih o pušenju, alkoholu i drogi Rezime Zadaci za dopunski rad i istraživanje

193 193 194 196 198 199 199 201 203 204 205 207 207 208 210 211 225 229

Poglavlje 5 Rezultati empirijskih istraživanja Metodologija istraživanja 233 Analiza anketnog upitnika za učenike osnovne škole 237 Analiza anketnog upitnika za učenike srednje škole 249 Analiza anketnog upitnika za nastavnike osnovne škole 259 Analiza anketnog upitnika za profesore srednjih škola 269 Poglavlje 6 Preventivni i korektivni rad na predupređenju i sprječavanju trošenja slobodnog vremena mladih na društveno-nepoželjan način Prevencija poremećaja u ponašanju Obitelj • Ličnost odgajatelja Škola Centar za socijalni rad Policija Mediji Zdravstvene ustanove Prevencija delinkventnog ponašanja Preventivni rad s djecom i mladima Obitelj Škola

281 281 283 284 287 289 290 290 291 291 292 293

Slobodno vrijeme Centar za socijalni rad Policija SUD Prevencija ovisnosti Ciljevi prevencije Primarna prevencija Sekundarna prevencija Tercijarna prevencija Uloga škole i obitelji u prevenciji ovisnosti Greške roditelja i nastavnika Školski preventivni program Šta trebaju uraditi roditelji da bi pomogli svojoj djeci? Borba protiv ovisnosti Primjer rada Udruženja roditelja u Tuzli na sprječavanju ovisnosti 310 U borbi protiv bolesti ovisnosti

294 295 296 298 299 299 301 302 303 303 304 305 308 309

Literatura

313

Biografije autora

319

310

Predgovor Knjiga „Mladi i slobodno vrijeme" predstavlja pokušaj autora da osvijetle ovu aktualnu društvenu problematiku i daju doprinos unapređenju pravilne organizacije i provođenja slobodnog vremena mladih. Slobodno vrijeme postaje ljudska potreba i jako je značajno kako ga iskoristiti. Kvalitetu civilizacije u budućnosti prepoznat ćemo po kvaliteti rekreacije i izborima aktivnosti u slobodno vrijeme. Svi autori koji su se bavili analizom sloibodnog vremena naglašavali su njegovu odgojnu i obrazovnu funkciju. Gledajući njegove odgojnoobrazovne potencijale i njegove funkcije, slobodno vrijeme je univerzalna socijalna pojava i dominantna pedagoška kategorije; sve češće znači i novu dimenziju suvremene pedagoške stvarnosti. Pravilna organizacija slobodnog vremena svih dobnih kategorija (djece, mladih, odraslih i starih osoba) jako je važan zadatak svakog naprednog društva. Našim radom osvijetlit ćemo posebno načine provođenja slobodnog vremena i agense socijalizacije koji imaju presudan utjecaj u opredjeljenju mladih za trošenje slobodnog vremena mladih na navedeni način. Obradit ćemo i najčešće vidove poremećaja u ponašanju, delinkventno ponašanje i različite vidove ovisnosti kojima mladi najčešće pribjegavaju u slobodno vrijeme.

Cilj je rasvijetliti i predstaviti široj društvenoj javnosti ovu aktualnu društvenu problemantiku, kako bi svi faktori koji mogu dati svoj doprinos u njenom unapređenju pravovremeno i adekvatno djelovali. Knjiga će dobro doći studentima pedagogije i psihologije i drugih nastavničkih fakulteta, studentima edukacij sko-rehabilitacij skog fakulteta, socijalnog rada, medicine i drugima koji će u svome budućem radu raditi s djecom i mladima, a posebno profesionalcima: nastavnicima, profesorima, pedagozima, socijalnim radnicima, liječnicima, pravnicima i drugima koji se bave u svome svakodnevnom radu djecom i mladima, da ih uvede u najčešće vidove društvenopozitivnog i društveno-negativnog provođenja slobodnog vremena. Knjiga će dobro doći i široj društvenoj javnosti da podsjeti na postojanje slobodnog vremena mladih i opasnostima koje mlade stalno vrebaju i prijete im da odu u negativnom pravcu, ali i da im da smjernice kojim oni trebaju ići u radu sa mladima na ovom polju. Molimo Vas da nakon proučavanja ove knjige date Vaše mišljenje, sudove i prijedloge koji nam mogu pomoći u daljem oblikovanju knjige. Ovom prilikom želimo se zahvaliti svima onima koji su pomogli da ova knjiga „ ugleda svetio dana ". Najtoplije se zahvaljujemo recenzentima knjige: cjenjenom profesoru dr.Reflku Catiću, redovnom profesoru Pedagoškog fakulteta u Zenici i prof.dr.Nenadu Suziću, profesoru Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci; Mirjani Božić, prof. Katoličkog školskog centra u Tuzli, lektoru knjige, mrMaji Hrvanović, autorici naslovnice, Almi Glinac, studentici Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli, tehničkom uredniku kjnige, direktorici Izdavačke kuće OFF-SET Tuzla, gospođi Sadiki Murić, studentima Pedagogije-psihologije i Socijalnog rada Filozofskog fakulteta u Tuzli, Bošku Tomiću, studentu Pravnog Fakulteta u Tuzli, Ameli Avdić, studentici Prirodno-matematičkog fakulteta u Tuzli što su pomogli u prikupljanju i obradi podataka. Autori

Poglavlje 1 Osnove pedagogije slobodnog vremena

Osnove pedagogije slobodnog vremena

HISTORIJSKI OSVRT NA SLOBODNO VRIJEME Slobodno vrijeme je karakteristika suvremenog društva, fenomen visoko razvijenog društva. Modernizacijom proizvodnje, uvođenjem tehnike i automatizacije povećava se produktivnost rada, a sve se više skraćuje radno vrijeme, a povećava slobodno vrijeme. Bez obzira što se slobodno vrijeme vezuje za industrijsku civilizaciju i naše vrijeme, ono ima puno dužu povijest. O njemu je imao izgrađen stav još Aristotel. Za njega je pravi život u slobodnom vremenu, a to vrijeme su imali samo slobodni. U slobodnom vremenu oni su se bavili raspravljanjem, filozofiranjem, prisustvovali su komedijama i tragedijama, uživali u umjetnosti, bavili se sportom, sudjelovali na manifestacijama i takmičenjima. Građani drevnog Rima provodili su slobodno vrijeme u forumima, amfitetatrima, stadionima, cirkusima, bibliotekama itd. Grci i Rimljani težili su "harmonijski razvijenome" čovjeku, a dokolica je za njih bila klasični ideal kao krajnji cilj i svrha čovjekovog postojanja. Od tada je ukazano na postojanje dihotomije radnog i slobodnog vremena kao o odnosu "nužde i slobode". Dokoličarili su samo malobrojni i imućni, dok potčinjena klasa nije imala ovu privilegiju. Zbog zabave bogatih postojale su arene, u kojima su ih zabavljali siromašni borbom na život i smrt. Znači, dokolica je bila privilegija bogatih, a siromašni, koji su bili u većini, znali su samo za rad. Srednji vijek je također pridavao značaj slobodnome vremenu. Ono je bilo privilegija plemstva. U slobodno vrijeme održavali su turnire, odlazili u lov i na zabave. Pojavom građanskih revolucija uvodi se novi poredak, dolazi do razvoja industrije. Nova klasa postaje bogata, ima dosta slobodnog vremena a najčešće ga provodi zabavljajući se. Baveći se znanošću, umjetnošću, sportom i drugim vidovima aktivnosti. Organiziranme aktivnosti na skraćivanju radnog, a povećavanju slobodnog vremena počele su u 19.stoljeću. Vidljivi i zapaženi rezultati postignuti su u 20.stoljeću. "Mukotrpni manuelni rad se skraćuje, humanizira i zamjenjuje alatima, strojevima, automatima i robotima. Uvjetno govoreći, dvadeseto stoljeće bilo je stoljeće slobodnog vremena". (L. Pehar, 2004.). Slobodno vrijeme smatra se "fenomenom suvremene civilizacije". (RTornić, I.Osmić, E.Karić, 2006.). Na slobodno vrijeme treba gledati kao na društvenu pojavu, analizirati ga s različitih aspekata, u prvom redu istaći njegovo društveno porijeklo i uvjetovanost.

9


"Slobodno vrijeme zahvaća i prodire gotovo u sva područja društvenog života; socijalna, ekonomska, politička, kulturna, zdravstvena i pedagoška; ono postaje sveobuhvatna pojava, ili, kako ga neki francuski sociolozi nazivaju "un phenomen social total". Ali ne treba zaboraviti da je slobodno vrijeme, taj poklon suvremene industrijalizacije i tehnizacije, postao iz toga razloga i direktan ili indirektan izvor nepreglednog mnoštva problema, koji u svom međusobnom preplitanju i prožimanju u presudnoj mjeri mogu pozitivno ili negativno suodređivati oblikovanje čovjekova života". (V. Janković, 1967.). "Slobodno vrijeme je po svom postanku, rasprostranjenosti i obilježjima opća univerzalna pojava i kategorija suvremenog društva; bez obzira na razlike u društveno-političkom uređenju, ona je aktuelna ne samo u zemljama kapitalističkog uređenja, ona je aktuelna ne samo u zemljama kapitalizma već isto tako i u zemljama koje izgrađuju socijalizam. Razlike koje postoje u samom smislu i sadržaju slobodnog vremena proizilaze iz specifičnosti društvenih odnosa kao i iz shvaćanja položaja ljudske ličnosti u pojedinim društvenim sistemima". (V. Janković, 1969.). Tehnološki napredak današnjeg društva dovodi do brojnih promjena u načinu života i rada, pa i u načinu trošenja slobodnog vremena suvremenog čovjeka. Među teoretičarima se javljaju određene perspektive i dvoumljenje. Suvremeno napredno društvo ali i društvo s brojnim ograničenjima (ekonomska kriza, nezaposlenost) dovodi do povećanja slobodnog vremena, pa se ono javlja kao svakidašnja realnost, zbog čega postaje i predmetom različitih znanstvenih istraživanja. Svjedoci smo da se slobodno vrijeme teži komercijalizirati i usmjeriti u nepovoljnom pravcu za razvoj čovjeka i čovječanstva, teži postati "opijum za mase" zbog čega raste "moć manipulisanja ljudima, njihovom sviješću, stavovima, motivima i ponašanjem". (L. Pehar, 2004.). Čovjek koji nije odgojen i pripremljen za pravilno korištenje slobodnog vremena umjesto aktivnog stvaraoca, kreativca, subjekta postaje, slušatelj, gledatelj, sjedilac - žrtva "jeftine zabave". (L. Pehar, 2004.). Odmor koji se provodi samo kroz pasivnu zabavu može djelovati i negativno i "zaglupljivati". Današnji čovjek sve je više zaokupljen neizvjesnošću sadašnjice, pun je strahova i psihičke napetosti. Budućnost za njega kao da i ne postoji. "U toj neizvjesnoj i mutnoj stvarnosti čovjek bira ono što je izvan rizika i odgovornosti, te mu je najdraža i najbliža aktivnost koja ga ne obavezuje, ali ga odvaja od svijeta koji doživljava kao opasnost, te tako želi da se bar za trenutak opusti i zaboravi brige i probleme, što je, moramo priznati, više hedonistički izbor nego kreativan. (L. Pehar, 2004.).

POJAM SLOBODNOG VREMENA Slobodno vrijeme označava vrijeme koje pojedinac ispunjava i oblikuje prema vlastitim željama, bez bilo kakve obaveze ili nužde. To je dio života

10


svakog čovjeka, postoji svakog dana i u svakoj sredini, ali je različito s obzirom na dob, spol, zanimanje, mjesto boravka, razvijenost sredine, stupanj interesa, ciljeve društvenog poretka i njegove mogućnosti. Slobodno vrijeme je sastavni dio čovjekove aktivnosti, vrijeme izvan profesionalnih, porodičnih i društvenih obaveza, u kojem pojedinac po svojoj volji odabira oblike i sadržaje odmora, razonode i stvaralaštva". (Pedagoška enciklopedija II, 1989.). "Slobodno vrijeme u svojoj teoriji, svojemu kategorijalnom aparatu i svojoj praksi može se odraditi kao ukupnost vremena, stanja i aktivnosti koje nisu uvjetovane biološkom, socijalnom ili profesionalnom nužnošću iako u svemu tome, kada je čovjek u pitanju, svakako sudjeluje". Slobodno vrijeme je vrijeme aktivna odmora, razonode, stvaralačkog potvrđivanja ličnosti". (V. Previšić, 2001.). Razmatranjem problema slobodnog vremena bavili su se u prošlosti brojni teoretičari u svijetu kao što su: G.A.Prudenskij, 1960.; Blanka Filipov, 1960. u Rusiji; G.D. Butler, 1959. i Kuplan, 1960.; Aleksaner Reid Martin, 1962. (SAD); Helmut Schelskv; V.Blucher Freizeit (Njemačka); Leopold Rosenmavr (Austrija), Joffre Dumazedier (Francuska) i brojni drugi. Jedanu od najprihvatljivijih definicija slobodnog vremena u znanstvenim krugovima dao je Joffre Dumazedier (1959), a prema Lidija Pehar (2003.). Prema ovoj definiciji: "Slobodno vrijeme je skup aktivnosti kojima se pojedinac po svojoj volji može potpuno predati, bilo da se odmara ili zabavlja, bilo da povećava nivo svoje obaviještenosti ili svoje obrazovanje, bilo da se dobrovoljno društveno angažuje ili da ostvaruje svoju slobodnu stvaralačku sposobnost pošto se oslobodi svojih profesionalnih, obiteljskih i društvenih obaveza". Prema ovom autoru tri najvažnije funkcije slobodnog vremena su:

1. odmaranje, 2. razonoda i 3. razvoj ličnosti. Odmaranjem se otklanja zamor nastao proizvodnim radom, i uopće, otuđenom aktivnošću. Čovjek se odmaranjem oporavlja od tjelesnih i živčanih oštećenja nastalih pri profesionalnom radu koji zna biti veoma monotom. Ova funkcija slobodnog vremena prethodi drugoj funkciji-razonodi. Sve češći psihički zamor posljedica je ritma i uvjeta industrijskog rada i kompliciranih uvjeta života u velikom gradu. Druga funkcija slobodnog vremena usmjerena je na prekrivanje sivila i monotonije sadašnjice a usmjerena je na razonodu i zabavu. Razonoda unosi promjene u stalni dnevni program. Prema Dumazedieru, L.Pehar, 2003. postoje dvije vrste razonode: • razonoda koja bitno utječe na stil života pojedinca (putovanja, igre, šport), • razonoda u dodiru s umjetničkim sadržajem (čitanje, kino, kazalište).

11


Treća funkcija slobodnog vremena omogućava nesmetan i slobodan razvoj ličnosti, njenu samorealizaciju i stvaralačko i društveno uključivanje. Na osnovu teorijskih razmatranja slobodnog vremena od strane različitih istraživača može se zaključiti: • slobodno vrijeme ne smije se poistovjećivati sa slobodom, • slobodno vrijeme nema svrsishodan cilj (društveni, osobni ili materijalni), • slobodno vrijeme je hedonističkog karaktera, • služi zadovoljenju potreba pojedinca nasuprot obavezama koje nameće društvo. Ken Roberts (1978, 1986) govori o dokolici i definira je kao izbor. On kaže: "Dokolica nije sve ono vrijeme koje provodimo u radu, ona uključuje samo one aktivnosti (i neaktivnosti) koje su posljedica relativno neovisnog odlučivanja. Drugim riječima, pojedinci su angažovani u dokolici kad osjećaju da sami odabiru ono što žele". ( M.Haralambos, M.Holborn, 2002.). Dž.Ajanović, M.Stevanović, 2004. daju slijedeću definiciju slobodnog vremena: "Slobodno vrijeme je preostali dio vremena kojim pojedinac samostalno raspolaže poslije završenih redovitih nastavnih i vannastavnih obaveza i pomaganja u roditeljskom domu".

PEDAGOGIJA SLOBODNOG VREMENA Pedagogija slobodnog vremena je pedagoška disciplina koja se bavi odgojem u slobodnom vremenu. U pedagoškoj literaturi postoji više pokušaja definiranja pedagogije slobodnog vremena. Tako V.Janković smatra daje pedagogija slobodnog vremena grana pedagogije koja proizilazi iz općih pedagoških zakonitosti a tumači, proučava i istražuje odgojnu problematiku slobodnog vremena u cjelini. Ova definicija se smatra dosta uopćenom i njome se ne istražuje suština te pojave. Dr.D.Branković, M.Ilić, 2003. navode sljedeću definiciju: "Pedagogija slobodnog vremena je posebna pedagoška naučna disciplina koja proučava zakonitosti procesa vaspitanja (samovaspitanja) u slobodnom vremenu kao i zakonitosti procesa vaspitanja (samovaspitanja) za korištenje slobodnog vremena." Iz ove definicije proizilaze bitne karakteristike pedagogije slobodnog vremena, a to su:

a) da ima status znanstvene discipline, b) da je posebna znanstvena disciplina koja pripada sistemu pedagoške znanosti, c) da proučava zakonitosti procesa odgoja i samoodgoja (poučavanje, učenje i samoučenje) u slobodnom vremenu,

12


d) proučava zakonitosti procesa odgoja i samoodgoja (poučavanje, učenje i samoučenje) za korištenje slobodnog vremena. Predmet njenog proučavanja su «odgojna nastojanja (odgoj) u slobodnom vremenu». (A.Vukasović, 1998.) Smisao pedagogije slobodnog vremena je da pronađe puteve i načine kako će se oslobođeno vrijeme učiniti efikasnim faktorom permanentnog učenja, djelovanja, stvaranja i usavršavanja čovjeka u saglasnosti s težnjama ljudske zajednice. Ona treba usmjeravati odgojni rad u slobodnom vremenu kako bi se izbjegli negativni utjecaji na formiranje ličnosti, a podstakli pozitivni utjecaji, da se omogući zadovoljenje raznovrsnih težnji i potreba pojedinca i da se pruže mogućnosti vrijednih, stvaralačkih djelatnosti i kulturnog korištenja slobodnog vremena. Cilj pedagogije slobodnog vremena je proučavanje odgoja u slobodnom vremenu radi otkrivanja novih spoznaja i razvoja teorije, unapređivanje odgojne djelatnosti na tom području i vrednovanje teoretskih i praktičnih postignuća. Zadaci pedagogije slobodnog vremena su: 1. teoretsko proučavanje, istraživanje i konstituiranje posebne teorije odgoja u slobodnom vremenu i za korištenje slobodnog vremena, 2. kritičko vrednovanje definicije slobodnog vremena koja je nastala u drugim znanostima i da slobodno vrijeme definira kao pedagošku kategoriju, 3. proučavanje različitih aktivnosti u slobodnom vremenu i njihovog utjecaja na formiranje i razvoj ličnosti, 4. proučavanje, otkrivanje i doprinos uvođenju saznanja o slobodnom vremenu u programe školovanja mladih, 5. doprinos izgradnji pravilnijeg odnosa društva prema slobodnome vremenu,

6. kritičko vrednovanje sadržaja slobodnog vremena s aspekta odgoja, 7. iznalaženje i vrednovanje primjerenosti i efikasnosti principa, metoda i oblika odgoja za slobodno vrijeme i u slobodnom vremenu,

8. da vodi brigu o pripremanju i osposobljavanju kadrova za područje slobodnog vremena, 9. da tijesno surađuje i da se povezuje s drugim znanostima koje proučavaju neke aspekte slobodnog vremena i 10. da razvija specifične metodološke postupke proučavanja i istraživanja odgoja za slobodno vrijeme i u slobodnom vremenu. Pedagogija slobodnog vremena imat će ubuduće još jedan značajan zadatak, a to je da pomogne teoretski u otklanjanju uzroka antisocijalnih manifestacija među djecom, mladima i odraslima. Problemom slobodnog vremena bavi se i UNESCO i njegovi pedagoški instituti. U našem društvu shvaćena je također potreba proučavanja slobodnog vremena i odgoja u tome vremenu. U praksi to ide teže i sporije zbog materijalnih i kadrovskih ograničenosti.

13


Obzirom na značaj koji slobodno vrijeme ima u životu svakog pojedinca i društvene zajednice u cjelini potrebno je da se društvo ozbiljnije pozabavi ovom problematikom u što skorije vrijeme.

SLOBODNO VRIJEME FAKTOR ODGOJA I OBRAZOVANJA Slobodno vrijeme može se koristiti na dva načina:

1. na društveno - pozitivan i kulturan način i 2. društveno negativan , nekulturan način. Pravi smisao odgoja u slobodnom vremenu jeste osposobiti sve mlade i odrasle ljude da kulturno i pedagoški svrhovito provode svoje slobodno vrijeme i upoznati ih s nekontroliranim utjecajima koji djeluju u slobodnom vremenu, utvrditi njihovo odgojno značenje i regulirati ga, tj. potiskivati negativno, a pojačavati pozitivno djelovanje. U proteklom periodu vođena je borba za kvantitativno povećavanje slobodnog vremena. U današnjem periodu sve više se vodi borba kakvo će ono biti i da li će se provoditi na kulturan način. Oslobođeno vrijeme mora postati istinski i ljudski slobodno. S pedagoškog aspekta treba daje osmišljeno, smisleno oblikovano i organizirano tako da omogućuje pojedincu da se bavi vrijednim i kulturnim djelatnostima kojima će se potvrđivati. Ako se u ovome uspije, slobodno vrijeme će doprinijeti suštinski razvijanju i izgrađivanju novih ljudi i obratno. Slobodno vrijeme vrši jak utjecaj na čovjekov život i način života. Čovječanstvo je pred problemom: kako iskoristiti slobodno vrijeme da pojedincima pruži zadovoljstvo, raznovrsne aktivnosti i mogućnosti ispoljavanja stvaralačkih sposobnosti, a da istovremeno doprinosi dobrobiti ljudske zajednice. Odgoj u tom značenju treba planirati i organizirati i svijetlu potreba slobodnog vremena, a slobodno vrijeme u svijetlu potreba suvremenog odgoja. Slobodno vrijeme je važan faktor svestranog razvoja čovjeka. Ono proširuje proces stjecanja znanja, širi spoznajne horizonte, obogaćuje emocionalni život, podstiče razvoj psiho - fizičkih sposobnosti, vještina i navika, postizanje samostalnosti i društvenosti, odnosno tjelesnog, intelektualnog, estetskog, radnog i moralnog formiranja čovjeka. Istraživanja su potvrdila značaj slobodnog vremena u prevenciji antisocijalnih ponašanja. Zato je dužnost društva da pravilno postavi i ostvari povoljne uvjete za kulturno i čovjeku dostojno korištenje slobodnog vremena. Razumnim i kulturnim korištenjem slobodnog vremena ostvaruju se pozitivni rezultati, a da bi se tako koristilo neophodno je ostvariti dva uvjeta i to: 1. omogućiti raznovrsne mogućnosti za kulturno, društveno i individualno korisno korištenje slobodnog vremena, 2. osposobiti građane da se sistemski i optimalno koriste tim mogućnostima.

14


Da bi se ispunio prvi preduvjet društvo je dužno osnovati dječija i sportska igrališta, rekreacione centre, zabavišta, izletišta, odmarališta, biblioteke, čitaonice, klubove, dječije i omladinske domove, ljetovališta, pozorišta, kina, tehničke radionice, omladinska naselja i gradove i druge ustanove. Ovim ustanovama nužno je pružiti optimalne mogućnosti za kulturnu upotrebu slobodnog vremena. Da bi im to omogućili neophodno je osnivati sportska društva, kulturno umjetnička društva, klubove, biblioteke, čitaonice i si. Drugi preduvjet zahtijeva da se mladi i odrasli osposobe za kulturno korištenje slobodnog vremena. Ovdje je važno motivirati ih na pravilno korištenje slobodnog vremena, omogućiti im da ga samostalno organiziraju što nije ni malo lako. Vrlo često i odrasli i djeca i mladi troše slobodno vrijeme na sadržaje sumnjive vrijednosti. Posljedice toga su: napadno ponašanje, agresivnost, zapuštenost, seksualna potenciranost, društvena neodgovornost i dr. što sve češće povećava pojavu maloljetničke delikvencije i asocijalnog ponašanja uopće. U ranijim periodima slobodno vrijeme se koristilo na odmor i rekreaciju. Danas je njegov sve veći značaj za razvoj ličnosti i kompletiranje obrazovnih dobara tokom permanentnog odgoja i obrazovanja. Slobodno vrijeme ima u životu suvremenog društva višestranu vrijednost, značenje i ulogu, a posebno njegove tri funkcije: odmor, razonoda i razvoj ličnosti. S društvenog, ekonomskog i političkog aspekta se naglašava da slobodno vrijeme kao produkt razvoja i napretka industrijalizovanog društva doprinosi "humanizaciji rada, stvaranju ravnoteže u aktivnostima rada i slobodnog vremena, ono je opća društvena pojava koja pomaže sprečavanju negativnosti mehanizacije i automatizacije te služi kao dopuna radu i stilu života". (V.Janković, 1967.). Korištenje slobodnog vremena na društveno koristan način doprinosi stvaranju materijalnih snaga, povećanju stupnja proizvodnje, važan je faktor višeg životnog standarda i povećanja efekta proizvodnje. Na opće kulturnom planu slobodno vrijeme doprinosi kulturnom stvaranju, sastavni dio je kulturnog života, doprinosi korištenju kulturnih dobara i povećanju stupnja opće kulture. "Razvijanje kulture provođenja slobodnog vremena-kao informacije i znanja o nečemu, zatim pozitivna stava prema tome, i na kraju, aktivnog sudjelovanja i djelovanja u nečemu - u današnjoj poplavi mnogobrojnih ponuda, utjecaja i objektivnih nemogućnosti njegova prihvaćanja danas je ključno pitanje njegova svakodnevnog odgojnog djelovanja". (V. Previšić, 2001.). Pozitivno korištenje slobodnog vremena pruža mogućnosti "kompletiranja ličnosti, pozitivno utječe na zdravlje, fizički i mentalni razvitak, na pozitivno oblikovanje crta karaktera, na kreativnost ličnosti i stvaranje bogatijeg sadržaja života. Aktivnostima slobodnog vremena stječe se viši stupanj općeg i stručnog obrazovanja, pomaže se razvijanju dispozicija, sklonosti, ono je jedan od neizostavnih uvjeta za razvijanje fizičkih, intelektualnih, estetskih, radnih,

15


tehničkih, moralnih i socijalnih kvaliteta svestrano izgrađene ličnosti". (P.Simleša, 1983.). Aktivnosti slobodnog vremena su jako značajne na području zdravlja i pravilnog fizičkog razvitka mladih generacija što je osnovni zadatak svakog odgoja. U rasporedu slobodnog vremena treba posvetiti pažnju bavljenju tjelesnim vježbama, sportovima i sportskim igrama. Djeca i omladina u okviru obitelji i škole nemaju još dovoljno mogućnosti da zadovolje životne potrebe za kretanjem i zadržavanjem na svježem zraku. Djeca, mladi i odrasli rjeđe su aktivni korisnici fizičke kulture, a sve su češće pasivni promatrači sportskih priredbi i takmičenja. Pored škole, kao najznačajnijeg faktora odgoja i obrazovanja, aktivnosti u slobodnom vremenu pružaju brojne mogućnosti na podsticanju intelektualnog odgoja i obrazovanja. Stječu se nove spoznaje iz opće kulture ili iz područja društvenih, prirodnih i tehničkih znanosti. Estetska kultura bogati se i proširuje putem različitih aktivnosti u slobodnom vremenu kao što su različite sekcije (literarna, dramska, folklorna, muzička, posjete kazališta, izložbi, muzeja, koncerata, slušanje radija i gledanje televizijskih emisija). "Razvijanje estetske kulture dobiva sve veće značenje, jer razne manifestacije u ime umjetnosti često podliježu snažnim utjecajima sumnjivih vrijednosti, koje se tako često susreću u ponudama masovnog kiča, šunda i drugih proizvoda s izričito komercijalnim interesima". (P. Šimleša, 1983.). Djelatnosti radnog i tehničkog odgoja zauzimaju važno mjesto u sadržajima slobodnog vremena. Bavljenjem slobodno izabranim aktivnostima kod korisnika se razvijaju: smisao za rad, odgovornost, upornost, discipliniranost, sistematičnost i metodičnost u radu, zadovoljstvo i pouzdanje. Posebnu ulogu imaju na ovom području : foto-radio-kino-amaterstvo, elektrotehniočka i elektronska zanimanja, amaterski obrtnički poslovi, bavljenje vrtlarstvom, cvjećarstvom itd. Ovakva bavljenja koja proističu iz sklonosti i interesa pojedinca su sadržaji slobodnog vremena tzv. "hobby" i suvremeni čovjek ih često upražnjava. Na taj način usavršavaju se tehnička znanja i vještine, razvija se stvaralaštvo i podiže stupanj radne i tehničke kulture. Slobodne aktivnosti doprinose društveno-moralnoj strani pedagoškog potencijala. Svaka djelatnost odvija se u skladu s osnovnim zahtjevima etičkog shvaćanja. Pored svega navedenog snažno su djelotvorno sredstvo socijalizacije ličnosti. Cjelokupna atmosfera slobodnog vremena čija su obilježja: sloboda, dobrovoljnost i demokratičnost doprinosi boljoj komunikaciji i lakšoj socijalnoj integraciji u društvenu zajednicu. Korištenje slobodnog vremena na društveno prihvatljiv način služi kao snažno sredstvo borbe protiv različitih društveno-negativnih pojava kao što su poremećaji u ponašanju, bolesti ovisnosti, delinkventno ponašanje, i kao uspješna preventiva protiv navedenih patoloških manifestacija na području slobodnog vremena.

16


"Gledajući na slobodno vrijeme s gledišta mnogostranog i bogatog odgojnoobrazovnog potencijela i njegovih funkcija, ono je ne samo univerzalna socijalna pojava, već i dominantna pedagoška kategorija. Slobodno vrijeme u suvremenom društvu, posebno u epohi tehničke civilizacije postaje sve izrazitije novo područje odgojno-obrazovnog djelovanja; ono ujedno znači novu dimenziju suvremene pedagoške stvarnosti. Kao što je već izneseno, slobodno vrijeme po svom rasponu djelovanja sastavmi je dio života kako odraslih, tako i djece i omladine". (V. Janković, 1967.). Možemo zaključiti da cjelokupnu aktivnost slobodnog vremena treba usmjeriti u dva pravca: "da slobodno vrijeme može služiti kao faktor odgoja i obrazovanja i da isto tako - a možda i još više - može postati važan činilac osposobljavnja za korištenje slobodnog vremena. Dakle, funkcije slobodnog vremena kreću se na relaciji pedagoškog djelovanja putem slobodnog vremena i ujedno za slobodno vrijeme. Dvostruka uloga slobodnog vremena djece i omladine izražava se u korištenju slobodnog vremena kao sredstva razvoja ličnosti i ujedno u pripremanju što kulturnijeg korisnika aktivnosti slobodnog vremena" (V. Janković, 1969.). Pedagoške dimenzije slobodnog Stevanović, 2004.godine su:

• • • • •

vremena

prema

Dž.Ajanović,

M.

to je oblik organizacije učenikovih aktivnosti s jasno postavljenim ciljem, podrazumijeva različite forme organiziranja, odnosno aktivnosti, polazi od mogućnosti prirodne i društvene sredine (okoline), može se organizirati prema pojedinačnim grupnim i kolektivnim interesima učenika, svi sadržaji, oblici, sredstva i metode trebaju doprinijeti formiranju harmonijske ličnosti i nadomjestiti nedostatke ostalih sadržaja aktivnosti u školi i obitelji".

IGRA I SLOBODNO VRIJEME Brojne analize slobodnog vremena pokazuju da su u slobodnom vremenu najčešće birani oblici aktivnosti oni koji idu u hedonističkom pravcu. Po svom rasponu djelovanja slobodno vrijeme je sastavni dio života svih dobnih kategorija: djece, mladih, odraslih i starih osoba. Društvena zajednica posebnu brigu mora poklanjati organiziranju slobodnog vremena djece i mladih. Poseban značaj među aktivnostima djece od najranije dobi predstavlja igra. Posebno je važna za dijete predškolske dobi jer predškolsko dijete "uči igrajući se i igra učeći se". (D. Mitrović, 1981.). Postoje brojne definicije dječije igre ovisno kako su je shvatali pojedini autori: Spenser: "korijeni igre su u umjetnosti". F. Siler: "igra je estetička aktivost", Anri Val on: "igra je svrsishodnost bez svrhe", Vigotski: "igra je

17


mašta u praktičnom dejstvu", Arkin: "igra predškolskog djeteta je važan rad, a pravi rad ona pretvara u igru". Suvremena razvojna psihologija tretira igru kao način postojanja djeteta i kao osnovni oblik dječije aktivnosti, kojom dijete najprirodnije i najslobodnije zadovoljava svoje potrebe za kretanjem i djelatnošću. L. Pehar, 2004.godine navodi kao neke pokušaje operacionalizacije igre:

• • • • • • • •

čovjek se igra samo onda kada je u punom značenju riječi čovjek i on je samo onda čovjek kada se igra... dijete se igra da bi se igralo i za njega igrati se znači uživati... bit dječije igre je napor da se afirmira osobno ja... igra potječe iz specifičnog susreta intrizičke motivacije djeteta i njegovih kognitivnih mogućnosti... ona svojom dinamikom, emocionalnom obojenošću, mogućnostima za samoorganizaciju i samopotvrđivanje zadovoljava osnovnu potrebu djeteta da se bavi nečim što ima smisla... potčinjavanje igre načelima drugih aktivnosti može dovesti do narušavanja njenih bitnih odlika... igre gdje se previše upliću i kontroliraju odrasli mogu se pretvoriti u dril... odgoj putem igre je najprirodniji način odgoja i razvoja djeteta".

L. Pehar dalje navodi da ne narušavamo dječije okruženje bogatog autohtonog življenja nekim "igrarijama" nas odraslih u odnosu na djecu. U postupcima prema djeci ne treba griješiti. Dijete ne treba potcjenjivati i njegovu potrebu da na svoj djetinji način živi svoj život djetinjstva. L. Pehar, 2004. navodi da ne treba primjenjivati slijedeće postupke prema djetetu:

• • • •

ne obezvrjeđivati njegove snage, rezultate, načine istraživanja, komuniciranja, ne prisiljavati ga da živi po našim mjerilima, modelima odraslih, ne upućivati ga na pasivni, imitativni put, već na stvaralačko jedino vrijedan način življenja, ne nuditi mu lažne vrijednosti tobožnje "umjetnosti" kao npr. bezvrijedne programe iz bajkovitog svijeta, komercijalne šarene slikovnice, razbacane i nabacane riječi, "literature za djecu", kazališne predstave pune gegova, kliširane RTV programe itd.

• ne manipulirati djecom prikazujući (priredbe, natječaje i izložbe) prave ili iznuđene dječije kreativnosti, posebno forsiranim javnim priredbama, a ja bih rekla javnim mučenjima djece (posmatrajmo izraz lica-radosti pri tim nastupima)".

18


Dječiji život ne može se zamisliti bez igrovnih aktivnosti. Igrom dijete postiže "zadovoljstvo i punoću svoje ličnosti". (Dž. Ajanović, M. Stevanović, 2004.). Igra doprinosi razvoju djeteta, dijete postaje snažnije, brže, okretnije, spretnije, izdržljivije. Razvija se osjećaj za suradnju, zajednički rad, a pozitivno utječe i na razvoj pozitivnih crta karaktera. Dijete igrajući se pronalazi originalna rješenja u neobičnim i novim situacijama te na taj način obogaćuje svoju stvaralačku ličnost novim idejama. Igra je osnova učenja. Igrati se treba početi već s novorođenčetom. Najbolji i prvi dječiji suigrači su njegovi roditelji. Djeci je neophodno osigurati igre rukama: crtanje, slaganje kockica, igra lopte-da bi se razvijala motorika. Neophodno je s njima što češće razgovaratai jer se na taj način razvija i usavršava govor. Dijete treba podsticati na druženje. Ukoliko je dijete prihvaćeno od roditelja, ono će biti otvoreno i druželjubivo. Posebnu pažnju i druženje s drugom djecom treba omogućiti jedinčetu. Igra je aktivnost koja ispunjava slobodno vrijeme i najmlađih. I oni ga imaju. Jako je bitno od najranije dobi boraviti s djecom, razgovarati, igrati se. Pogrešno je djecu prepustiti televiziji. "Igra je pojam neotuđiv od djeteta. A igra ni u kom slučaju nije jednostavna stvar... Dijete se igra da se igra, a takva igra nosi radost, kretnju, pa i tvorbu same igre po sebi". (L. Pegar, 2004.). S obzrom da je igra "glavni oblik dječije aktivnosti i izraz njegovog svjesnog odnosa prema stvarima i pojavama" igri se mora pokloniti važna pažnja i u slobodnim aktivnostima. Vrste i sadržaji igara mijenjaju se u skladu s dječijom dobi. Dijete se u početku igra prema sadržajima koje mu pruža neposredna okolina, dok u kasnijem periodu pronalazi socijalne uvjete i na taj način zadovoljava svoje težnje i želje. "Igra je ključni pojam za univerzuum. Kultura je u mnogim svojim vidovima djelo igre. Igra je simbol komunikacije u svijetu. Ona je slobodna djelatnost lišena svakog materijalnog interesa u jednom vremenu i prostoru". (Dž. Ajanović, M. Stevanović, 2004.). U okviru slobodnih aktivnosti u školi igre se izvode u većim skupinama učenika, planirane su, dogovorene, organizirane i imaju timski karakter. Škole su dužne osigurati igrališta, vježbališta, sportske poligone i druge objekte za organiziranje slobodnih aktivnosti.

VIDOVI AKTIVNOSTI SLOBODNOG VREMENA, KLASIFIKACIJA I OBILJEŽJA Socijalne, znanstvene, kulturne i pedagoške funkcije slobodnog vremena ostvaruju se vršenjem aktivnosti slobodnog vremena.

19


Aktivnosti slobodnog vremena su različite i međusobno se razlikuju po sadržaju, oblicima, načinima manifestiranja i po namjeni u odnosu na pojedine funkcije slobodnog vremena. V. Janković, 1967. aktivnosti slobodnog vremena dijeli prema njihovoj osnovnoj funkcionalnosti tj. funkcijama: odmoru, razonodi i razvoju ličnosti. Kad je u pitanju odmor među autorima postoje različita mišljenja. Jedni ga tumače u najširem smislu riječi, a drugi u užem značenju tj.samo kao aktivan odmor i isključuju pri tome njegovo izričito relaksivno značenje. Odmor je osnovna potreba svakog čovjeka pa ta funkcija slobodnog vremena dobiva svoje fundamentalno značenje. Bitna karakteristika lične angažiranosti u slobodnim aktivnostima je aktivnost, pa se govori o funkciji aktivnog odmora koji se razlikuje od pasivnog načina odmaranja. U ove aktivnosti ubrajamo: prekidanje rada, šetnju, društvene i pokretne igre, gimnastiku, plivanje, sunčanje, izlete, vožnju nekim prijevoznim sredstvom itd. Aktivnosti ovoga područja provode se kod kuće, u prirodi, na javnim mjestima, individualno i kolektivno u različito vrijeme i nemaju drugu namjeru osim odmora. Razonoda i zabava kao druga funkcija slobodnog vremena ima širu namjenu, te su njezine aktivnosti raznovrsnije i brojnije. Ova funkcija slična je prvoj funkciji i služi osvježenju i stvaranju vedrog raspoloženja. U ove aktivnosti ubrajamo: društvene i pokretne igre, bavljenje sportskim aktivnostima, posjete kinu i priredbama, plesovima, čitanje literature, praćenje tv emisija, radio emisija itd. Aktivnosti razonode i zabave češće upražnjavaju mlade generacije, ali su potrebne i ostalom stanovništvu. Oba ova zadatka često se obuhvataju terminom "rekreacija", pa se govori i o "rekreativnim aktivnostima koje se odnose na aktivan odmor, zdravu razonodu i društveno pozitivnu i humanu zabavu". (V. Janković, 1967.). Jako značajna funkcija slobodnog vremena je razvijanje ličnosti. U aktivnosti slobodnog vremena namijenjene razvitku ličnosti ubrajaju se djelatnosti s područja: zdravstvenog, fizičkog, općeg i stručnoobrazovnog, moralnog, estetskog, kulturnog, tehničkog, znanstvenog, političkog itd. Sadržaji za unapređenje zdravstvenog i fizičkog područja su brojni. Uključuju: • sporstski život učenika, • rekreativno-zabavne igre, • zaštitu i čuvanje zdravlja. Sadržaji koji pospješuju intelektualni razvoj djece i mladih su:

• • • •

čitanje literature, organiziranje izložbi, natjecanja, posjete izložbi, koncerata, svečanosti, književnih večeri, praćenje radio i TV emisija.

20


Sadržaji koji se organizuju u cilju razvoja društveno-moralne komponente ličnosti su različiti:

• • • • • •

učešće u društvenim zbivanjima mjesta i okoline, učešće u raspravama o značajnijim pitanjima stvarnosti, predstavljanje djeci i mladima karakteristika istaknutih ličnosti i susreti s njima, gledanje emisija s društvenom tematikom putem elektronskih medija, organiziranje rasprava putem okruglih stolova, organiziranje kvizova iz različitih oblasti.

Aktivnosti koje podstiču estetsku komponentu razvoja ličnosti su :

• • • • • • • • •

susreti s umjetnicima iz različitih oblasti stvaralaštva, umj etnička stvaranja i javni nastupi, aktivnosti različitih umjetničkih sekcija, izložbe, muzički koncerti, nastupi, praćenje radio i TV emisija, pridavanje pažnje uređenju boravišnog prostora, rasprave o kulturnom ponašanju, rasprave o skladnom odijevanju.

Sadržaji radno-tehničkog karaktera su:

• • • •

osposobljavanje učenika za rukovanje alatima i tehničkim uređajima, sakupljanje predmeta i zbirki za potrebe aktivnosti, izrada predmeta i sredstava za nastavne potrebe, posjete radnim organizacijama.

Aktivnosti slobodnog vremena i njihove funkcije bira i određuje sam pojedinac. U provođenju aktivnosti slobodnog vremena i njihovoj organizaciji prevladava dobrovoljan društveni rad s obilježjima deprofesionalizacije. Slobodno vrijeme se iskorištava po vlastitoj odluci unutar oslobođenog vremena, a vrijeme trajanja ovisi o pojedincu i njemu je prepušteno. U pogledu financiranja slobodne aktivnosti se odvijaju na principu samofinanciranja pojedinaca ili društvene zajednice. Slobodne aktivnosti "utječu na sadržajniji život čovjeka u kome pojedinac može da formira svoju individualnost unutar cjelokupnog kretanja društva. I samo pod uvjetom poštivanja navedenih obilježja slobodno vrijeme i njegove aktivnosti naći će svoje pravo mjesto, opravdanost i smisao u sveukupnom životu čovjeka". (V. Janković, 1967.). NAČELA KORIŠTENJA SLOBODNOG VREMENA

21


Da bi se aktivnosti slobodnog vremena uspješno provodile, vršile i organizirale neophodno je voditi računa o određenim zahtjevima, odnosno principima i načelima koja postaju opće smjernice u organiziranju i provođenju aktivnosti u slobodnom vremenu. Neki od ovih principa su nam već poznati iz drugih oblika odgojnoobrazovnog rada, ali oni s obzirom na specifičnosti djelatnosti slobodnog vremena imaju i svoje posebne karakteristike. "Naravno da ta načela ne smiju biti kočnica, a još manje negacija slobodnog vremena, već ih treba smatrati nekom vrstom smjernica, uputa za što uspješnije i pozitivnije vršenje pojedinih slobodnih aktivnosti". (V. Janković, 1967.). Isti autor navodi sljedeća načela korištenja slobodnog vremena:

• • • • • • • • •

nečelo slobode, nečelo smislenosti, nečelo individualnosti, nečelo kolektivnosti, nečelo samoaktivnosti, nečelo organiziranosti, nečelo raznovrsnosti, nečelo amaterizma nečelo primjerenosti prema dobi i spolu korisnika. P.Simleša, 1983.

navodi slijedeća načela slobodnog vremena :

• • • • • • •

nečelo smislenosti, nečelo individualnosti i kolektivnosti, nečelo samoaktivnog stvaralaštva, nečelo organiziranosti, nečelo raznovrsnosti, nečelo amaterizma nečelo primjerenosti prema dobi i spolu korisnika. A.Vukasović, 1998. govori o slijedećim načelima slobodnog vremena :

• • • • • • •

nečelo slobode, nečelo smislenosti, nečelo individualnosti, nečelo raznovrsnosti, nečelo organiziranosti, nečelo amaterizma, nečelo primjerenosti.

Načelo slobode temelji se na potrebi uvažavanja slobode u izboru aktivnosti. "Slobodno vrijeme u biti znači slobodu i kad se spominje, govori se o izboru, o slobodi". (V.Janković, 1967.).

22


Svaki odgajanik ima pravo slobodno birati aktivnosti kojima se želi baviti u slobodnom vremenu u skladu sa svojim individualnim sposobnostima, potrebama i mogućnostima. "Organizatori trebaju pružiti odgajanicima široke mogućnosti izbora aktivnosti kojom će se baviti u slobodnom vremenu, ne nametati im pojedine djelatnosti i ne pretvarati ih u obaveze. Slobodno vrijeme mora biti slobodno". (R.Tomić, LOsmić, E.Karić, 2006.). Uvažavanje slobode u izboru aktivnosti slobodnog vremena temeljni je stav pedagogije slobodnog vremena. "Ako želimo da slobodnim vremenom odnosno njegovim aktivnostima utječemo na razvijanje stvaralaštva, ako želimo da ona zaista postanu stvaralačka snaga, tada je prijeko potreban uvjet da se slobodne aktivnosti vrše u atmosferi slobode kao jedinom garantu svakog uspjeha". (V.Janković, 1967.). Isti autor navodi da slobodu treba shvatiti u dva smisla: slobodu od nečega i slobodu za nešto. Sloboda od nečega podrazumijeva da se čovjek zna osloboditi od pojedinih opterećenja, prekovremenih obaveza, utjecaja i teškoća koje ga ometaju u trošenju slobodnog vremena za humani život čovjeka. Sloboda za nešto znači da pojedinac mora posjedovati snagu i sposobnost da se kod načina korištenja slobodnog vremena opredijeli za pravilan izbor aktivnosti i njihovo pozitivno korištenje slobodno, tako da ono ne dobije obilježje dokolice, pasivnog odnosa prema slobodnom vremenu ili asocijalnosti. U poštivanju načela slobode posebno treba voditi računa pri institucionalnom organiziranju slobodnog vremena, naročito u školama i društvenim organizacijama. Kod upražnjavanja aktivnosti u slobodnom vremenu nepoželjno je imati osjećaj brige, vođenja i nadzora, jer zbog slobode ono postaje izvorom životne radosti i osvježenja, faktorom svakog daljeg stvaralačkog i spontanog djelovanja. Načelo smislenosti nalaže da odabrane aktivnosti pored slobode, u izboru aktivnosti i sadržaja, trebaju imati svoj smisao i biti u funkciji odmora, zabave, zdrave razonode ili razvoja i bogaćenja ličnosti. Svaka izabrana aktivnost mora imati ljudsko pozitivno značenje i pedagoški smisao. Svaki odgoj je smislena aktivnost pa to mora biti i odgoj u slobodnom vremenu. Razumijevanje i osiguravanje smislenosti daje slobodnom vremenu njegovu društvenu i etičku kvalitetu. "Pomanjkanje smisla u vrijednosnim sadržajima prvi je uzrok i klica slabljenja ne samo funkcionalnog sadržaja slobodnog vremena već i različitih odstupanja, kriza i devijacija u praksi slobodnog vremena". (V.Janković, 1967.). Ukoliko se ne uvažava načelo smislenosti, stvara se stanje besmislenosti. "To je prvi izvor dosade koja je kao životna praznina, vlastita bespomoćnost, izgubljenost, besciljnost i ništavnost najdjelotvorniji uzrok slabljenju društvene, kulturne i pedagoške vrijednosti slobodnog vremena". (V.Janković, 1967.).

23


Načelo smislenosti slobodnog vremena nalaže i zahtijeva da se djelatnosti slobodnog vremena odvijaju na kulturno vrijednom sadržaju. Realizacija smislenosti nezamisliva je bez adekvatnih sadržaja, a razmatrajući smisao stvaramo kod ljudi ukus za kulturne vrednote i za sposobnost ocjenjivanja vrijednosti sadržaja pojedinih djelatnosti. Načelo individualnosti najuže je vezano s načelom slobode. Podrazumijeva slobodan izbor aktivnosti u skladu s individualnim željama, interesima, mogućnostima, sklonostima i sposobnostima. Uvažavajući načelo individualnosti razvija se orijentacija, usmjerenost pojedinca prema sebi, formira se individualna struktura ličnosti, karakter, način i put reagiranja, prilagodavanja sredini u kojoj živi i djeluje. U aktivnostima u slobodnom vremenu dolazi da izražaja individualnost pojedinca, bavljenje prema vlastitim sposobnostima, raspoloženju i mogućnostima. Ovo načelo sprječava mogućnosti niveliranja i šabloniziranja aktivnosti u slobodnom vremenu. Načelo raznovrsnosti nalaže zadovoljenje individualnih želja, interesa, sklonosti i sposobnosti i podrazumijeva da su aktivnosti slobodnog vremena raznovrsne i brojne. Raznovrsnost se odnosi na različita područja: sportsko, znanstveno, kulturno-umj etničko, radno-tehničko, društveno-moralno. Ovo načelo zahtijeva i raznovrsnost aktivnosti u pojedinim područjima, npr. u području umjetnosti: likovne, literarne, muzičke, plesne, dramske i druge djelatnosti. Načelo organiziranosti odnosi se na organizaciju slobodnog vremena uopće. Uvažavanje ovog načela nalaže osiguranje pogodnih mogućnosti za kulturno trošenje slobodnog vremena, organiziranje društvenih snaga, osiguranje nosilaca aktivnosti, pripremeljenost sredstava, programa, prostora i drugih neophodnih mjesta. Same aktivnosti ne smiju postati dirigirane, institucionalizirane i sa suvišim pedagogiziranjem, jer su ove pojave u suprotnosti sa samim duhom slobodnih aktivnosti. Načelo amaterizma nalaže da aktivnosti u slobodnom vremenu ne smiju biti profesionalne, komercijalizirane i utilitarno usmjerene. Radi se o djelatnostima koje se provode iz ličnih pobuda (hobi aktivnosti). O ovome načelu mora se voditi računa i pri organiziranju slobodnih aktivnosti kod djece i mladih. Ovo načelo isključuje aktivnosti koje se vrše u izvanredno vrijeme, a koje donose materijalnu korist kao što su razni oblici kućne radinosti, poluprofesionalno sportsko zanimanje, muzička, intelektualna i si. Pojava komercijalizma u školama i drugim institucijama narušava amaterski status slobodnih aktivnosti.

24


Načelo primjerenosti dobi i spolu učenika zahtijeva da se pri uključivanju pojedinca u aktivnosti slobodnog vremena vodi računa o dobi i spolu sudionika u tim aktivnostima. Svi postavljeni zadaci moraju odgovarati razvojnom nivou mladih i odraslih na svim nivoima: tjelesnom, socijalnom i moralnom. U pogledu važnosti i prioriteta pojedinih načela vrijede tumačenja da se izbjegava svaka vrijednosna hijerarhija. Pojedini principi mogu u odgovarajućim okolnostima dobiti veće ili manje značenje, ali su oni jednako bitni u odnosu na cjelovitost značenja slobodnog vremena.

PROGRAMIRANJE SLOBODNOG VREMENA Slobodno vrijeme je neophodno programirati. Time se ostvaruje njegovo racionalno korištenje. Programiranje je posao stručnjaka, u školama nastavnika, ali u njemu sudjeluju i sami učenici. Da bi adekvatno i realno planirali nužno je da imaju na raspolaganju različite raspoložive objekte u školi, mjestu i okolini. To su: prostori za društvene aktivnosti, biblioteke, čitaonice, prostorije različitih klubova, igrališta, dvorišta, sportske dvorane i poligoni, prostori za kupanje, šetnju, rekreaciju idr. S obzirom da se slobodno vrijeme zasniva na slobodi i dobrovoljnosti, svakom učeniku se pruža mogućnost da u skladu sa svojim interesima i sklonostima na njemu najinteresantniji način provodi svoje slobodno vrijeme. N.Filipović, 1969. navodi da u bitna pitanja programa rada kolektivnih aktivnosti u slobodnom vremenu spadaju:

• • • •

prilagođenost programa psiho-fizičkim i potencijalno-radnim mogućnostima učenika, ko treba da sudjeluje u stvaranju programa rada, koje programe treba unositi u programe rada s obzirom na nastavni rad i rad društvenih institucija u mjestu boravka, da li treba stvarati uopštene ili konkretne programe za jednu školsku godinu".

Jako je bitno poznavati specifičnosti mladeži i pri programiranju voditi računa da ne bude zastupljeno ni previše, ni premalo, već onoliko koliko odgovara prirodi učenika, njegovim mogućnostima i potrebama ". (N.Filipović, 1969.). Najbolje je ako učenici i nastavnici rade zajednički na izradi programa rada. "Uključivanje učenika u rad oko stvaranja programa djelatnosti nije lak posao, ali se on može uspješno obaviti onda kada nastavnici u učenicima vide ne samo objekt, već i subjekt vaspitanja i obrazovanja. Ako se učenici uvažavaju kao svojevrstan značajan faktor u ostvarenju vaspitnih ciljeva i zadataka, onda

25


je njihovo uključivanje u proces stvaranja programa prirodna posljedica". (N.Filipović, 1969.). Pri izradi kolektivnih programa rada svaka zajednica učenika, polazeći od općih, zajedničkih zatjeva, prirodno, stvara svoj specifični akcioni program. "Smatramo da mora biti jedno od osnovnih polazišta prilikom stvaranja programa ovog kolektivnog rada da problemi koji se uzimaju stoje u tijesnoj vezi s nastavnim problemima, ali da se ni u jednoj prilici ne svode ne savlađivanje nastavne građe". (N.Filipović, 1969.). Najbolji su i najefikasniji konkretni programi rada . O tome N.Filipović, 1969.godine kaže : "U družinama, grupama itd. ima programa rada i uopštenih i konkretnih... Stoga mislimo da su konkretni programi opravdaniji, stimulativnije djeluju i pružaju više mogućnosti za uspješnu obradu određenih pitanja, iako smo svjesni činjenice da se ne može u svim slučajevima problematika sasvim konkretno i besprijekorno unijeti u programe rada. Konkretni programi pružaju više mogućnosti za praćenje kako se ostvaruju pojedini predodređeni zadaci, omogućuju bržu i uspješniju intervenciju tamo gdje je i kad ona potrebna". Učenici mlađih razreda od prvog do četvrtog opredjeljuju se samostalno za određene aktivnosti ali pod rukovodstvom organizatora ili voditelja slobodnog vremena (nastavnika i dr.). Učenici starijih razreda od petog do osmog predlažu pojedine aktivnosti samostalno na sastancima, a za njih se utvrđuje plan i program realizacije. On obuhvaća: članove, sadržaje, mjesto i vrijeme realizacije te voditelje za pojedine programe". (Dž.Ajanović, M.Stevanović, 2004.). METODE ORGANIZIRANJA SLOBODNOG VREMENA Pravilna organizacija i realizacija slobodnog vremena ovisi od primjene metoda rada. Veće direktno uključivanje učenika osigurava se primjenom permisivnih metoda. U ovu grupu metoda se ubrajaju: • metoda individualnih i grupnih razgovora, • metoda motiviranja i poticanja, • metoda objašnjavanja ili interpretacije". (Dž.Ajanović, M.Stevanović, 2004.). Metoda individualnih i grupnih razgovora primjenjuje se da bi se identificirali interesi, sklonosti i dispozicije mladih. Jako je značajna jer omogućuje izradu izvedbenih programa za svakog učenika gdje se on dobrovoljno opredjeljuje za određene sadržaje prema svojim sklonostima i željama. Primjena metode motivacije i poticanja podstiče svestranu aktivnost učenika i omogućava da se udovoljava zahtjevima mlade ličnosti u fizičkom, intelektualnom, radnom, moralnom, estetskom i stvaralačkom odgajanju i obrazovanju". (Dž.Ajanović, M.Stevanović, 2004.).

26


Zadatak slobodnog vremena je da učenicima omogući odmor, relaksaciju, zabavu, razonodu, kulturno uzdizanje i da steknu određena znanja, vještine i navike. Da bi se ovo postiglo važna je uloga metode objašnjavanja i interpretacije. "Objašnjavanje predmeta, situacija, događaja, pojava i procesa treba biti stručno, sveobuhvatno, znanstveno zasnovano i prilagođeno mentalnim i fizičkim sposobnostima učenika kako u pogledu stila i jezika, tako i s obzirom na opseg i kvalitetu činjenica koje se objašnjavaju ili interpretiraju". (Dž.Ajanović, M.Stevanović, 2004.). Ukoliko se metode kombiniraju daju veće rezultate od primjene pojedinačnih metoda. BIO-PSIHO-SOCIJALNE KARAKTERISTIKE MLADIH Različiti psiholozi različito prilaze periodizaciji ljudskog duševnog razvoja. V.Smiljanić, LTaličić, 1987. navode slijedeću periodizaciju u duševnom razvoju djeteta:

• • • • • • • •

prenatalni period (od 0 do 280 dana), period novorođenčeta, period odojčeta (puna godina), rano djetinjstvo (od 1. do 7. godine), srednje djetinjstvo ( od 7. do 11. godine), pozno djetinjstvo (od 11. do 14.godine), ranu mladost (od 14. do 16. godine) i pozna mladost (od 16. godine do zrelosti).

U najširoj podjeli u psihološkoj literaturi razlikujemo četiri perioda u razvoju čovjeka: djetinjstvo, mladenačko doba, doba zrelosti i doba starosti. (M.Bratanić, 1993., a prema Furlan 1981., Andrilović i Cudina 1984.). O mladenaštvu kao razdoblju u psihičkom razvoju čovjeka počelo se detaljnije raspravljati u suvremenom društvu. U primitivnim društvima, u dalekoj prošlosti, mladenačko razdoblje označavalo je kraj djetinjstva i ulazak u svijet odraslih. Mladi čovjek preuzimao je prava i dužnosti odraslih. U takvim se društvima anatomsko-fiziološka, pa i spolna zrelost podudarala s psihičkom i društvenom zrelošću. Ovo je bilo moguće zbog relativno jednostavne organizacije društva. U današnjim uvjetima život mladih je mnogo složeniji, pa činjenica da je mladi čovjek zreo anatomsko-fiziološki ne govori da je istovremeno zreo psihički, a posebno ne društveno ili daje ekonomski osamostaljen. Zbog toga i mladenaštvo traje sve duže. Sam termin "mladi" čini nam se već na prvi pogled jasan i lako prepoznatljiv. Specifično i prepoznatljivo obilježje pojma "mladi" jeste mladost, tj.manji broj godina starosti. Terminom "mladi" prema Z.Iliću (2003.), određuje se ona društvena grupa koja se priprema za ulazak u svijet odraslih, odnosno, oni predstavljaju onaj dio

27


populacije koji se nalazi u procesu bio-psihosocijalnog razvoja, ili još preciznije, onaj dio ljudske vrste koji nije dostigao bio-psiho-socijalnu zrelost. Z.Jašović (1991.), ističe da: "posebno treba podvući da dinamičnost biopsihičkih osobina mladih pruža optimalne mogućnosti za vaspitanje, usvajanje kulture i socijalizaciju, tj.za uspjeh planskih i smišljenih uticaja društva u procesu njihovog pozitivnog formiranja. Ali, upravo zbog nedovoljne izgrađenosti mlade ličnosti individua je u ovoj fazi razvoja istovremeno u većoj mjeri prijemčiva i na uticaje koji njen razvoj i ponašanje mogu usmjeriti u asocijalnom i antisocijalnom pravcu. Riječ je, dakle, o uzrastu koji karakteriše proces biopsihičkog sazrijevanja i u kome se putem, u širokom smislu shvaćenog, učenja i lične aktivnosti individue udaraju temelji njene buduće ličnosti". U doba mladenaštva ljudska bića moraju riješiti brojne životne zadatke i u različitim područjima postići određene rezultate. Razdoblje mladenaštva u različitim zemljama je ovisno od mogućnosti zapošljavanja, stanovanja i si. Zbog toga je od zemlje do zemlje različito i traje duži vremenski period što je zemlja ekonomski razvijenija i što je na višem stupnju tehnologije. U doba mladenaštva stječu se najintenzivnija znanja, razvijaju radnje, higijenske, kulturne i druge navike. Mladi postaju emocionalno stabilniji, posebnu snagu imaju emocije vezane za spolnost i ljubav, javlja se privlačenje pažnje vršnjaka suprotnog spola. Cesto se kod mladih javlja osjećaj nesigurnosti zbog statusa, izgleda, egzistencije i si. Ponašanje je nespretno. Razvija se seksualnost. Ponekad zbog nepovoljnih vanjskih okolnosti kod mladih se mogu formirati stavovi i razviti emocije koje vode u homoseksualizam. Cesto mladi zbog različitih teškoća koje ne uspijevaju savladati zapadaju u sanjarenje. U ovom periodu počinje se razvijati i vlastita individualnost. Prema Alportu (Matić, 1974.), oni se pitaju, "tko sam ja?", žele biti tretirani kao odrasli, biti zapaženi i originalni. Jako su osjetljivi u pogledu ugleda, drže do časti i si. U traženju identiteta mladi se uključuju u društvo i društveni život i učvršćuju se u njemu. Cesto se udružuju u grupe, a zahtjeve grupe nadređuju zahtjevima roditelja. Ukoliko su to grupe u školi, sportskom ili umjetničkom društvu, to nije razlog za zabrinutost. Međutim, mladi se često mogu udružiti u grupe s devijantnim ponašanjem. U današnje vrijeme veliki broj aktivnosti namijenjenih mladima provodi se masovno. U masi se ne vodi računa o pojedincu, čime se gubi individualnost, dolazi do osjećaja usamljenosti, alijenacije. Pojava alijenacije često dovodi do kriminalnih oblika reagiranja i ponašanja. Cesto se mladi ljudi koji imaju nekih problema povezuju u posebne grupe i u njima nalaze podršku i pomoć i razumijevanje za svoje probleme, što nisu mogli naći u obitelji; oni prihvataju ista gledišta i vrijednosti, često im grupa služi kao zamjena za obitelj.

28


Za pravilno formiranje i razvoj mladih ljudi jako je važna slika mladih o samima sebi. Na pitanje kakav stav ima mladi čovjek prema sebi, mogu se dati tri odgovora. Negativan stav prema sebi odražava određeno nepovjerenje prema sebi i vlastitim vrijednostima, a često može smetati u postizanju uspjeha. Još više će omesti pravilnu adaptaciju ako se mladi čovjek precjenjuje. O tome koje su oznake mladosti Uzelac (1995.), navodi: "uobičajne pravne dobne granice za djecu (do 14 godina), maloljetnike (od 14 do 18 godina), mlađe punoljetnike (od 18 do 23 godine) i mlade (od 14 do 25, 27, pa i 30 godina), mogu biti jedna od oznaka mladosti, odnosno pojedinog njenog kronološkog stupnja, ali nipošto ne mogu u cjelosti odgovoriti na postavljeno pitanje. On dalje smatra mladim ljudima one ljude koji se nalaze u procesu cjelokupnog bio-psiho-socijalnog rasta i razvoja. Mladi čovjek još nije emancipiran, tj. oslobođen od roditelja ili nečije brige i nadzora. Pored ovih kategorija postoje i osobe s poremećajima u socijalnom ponašanju koje su također socijalno neemancipirane. Brojna istraživanja su pokazala da su mladi nezadovoljni svojim položajem i tretmanom u društvu. Nezadovoljni su zbog nemogućnosti nalaženja zaposlenja, nemogućnosti rješavanja stambenih pitanja, ekonomskog ostvarivanja i načinom izoliranja. L.Pehar (2004.) navodi da mladi u našem društvu u većini percipiraju:

• • • •

da su ljudi u našem društvu više preokupirani osobnim brigama nego problemima s kojima se suočava društvo, da su više cijenjena i plaćena neproizvodna zanimanja, da su potcijenjeni poljoprivrednici, da je režim, oslanjajući se na svijest ljudi, omogućio da se društvena imovina krade na svakom koraku, • da se korupcija i privatni interesi sakriju iza patriotskih parola".

I brojne druge društvene probleme mladi percipiraju kao što su: ekonomski problemi, neodgovornost, nerad i nedisciplina, socijalne razlike i privredni kriminal. Mladi teško mogu sudjelovati u promjenama jer predstavljaju neproduktivni dio društva. Ekonomska ovisnost (džeparac od roditelja) utječe na potrošačko ponašanje omladine. Pored ekonomske ovisnosti mladi su i socijalno ovisni jer ih roditelji kontroliraju, često ih smatraju nezrelim ličnostima. Konfliktna situacija u kojoj se mladi nalaze dovodi do adolescentne krize koja se manifestira u krizi autoriteta (očituje se u dva oblika: protest prema ocu i bijeg od kuće). Zbog krize identiteta može doći do: reaktivnih neraspoloženja i pokušaja suicida, psihogenih napada i do doživljaja otuđenja. Mlade je potrebno obuhvatiti terapijom a zbog psihogenih utjecaja može se primjenjivati analitička terapija, a pri učestalim napadima i terapija anksioliticima i sedativima.

29


AGENSI SOCIJALIZACIJE I SLOBODNO VRIJEME "Slobodno vrijeme ulazi u sva područja ljudskog življenja i rada -područje obiteljskog života, područje proizvodnje, materijalnih i duhovnih dobara, područje fizičke kulture, duhovne kulture, manulanih i intelektualnih aktivnosti, u tehničko-tehnološko područje, područje znanosti, područje umjetnosti, područje društvenog života i dr.". (L. Pehar, 2004.). Zbog toga su aktivnost alobodnog vremena i pedagoško djelovanje multidisciplinarna koordinirana aktivnost. Nositelji aktivnosti i činitelji odgoja u slobodnom vremenu su: obitelj, predškolske ustanove, škole, izvanškolska društva i ustanove kao što su razna sportska, znanstvena, tehnička, kulturna i druga udruženja. Brojne su organizacije koje okupljaju djecu i mlade u slobodno vrijeme. Svojim aktivnim programima i sadržajima one privlače djecu i mlade. Takve su organizacije: Ferijalni savez, Planinarski savez, Zajednica tehničke kulture Bosne i Hervegovine i njena brojna Udruženja, Crveni križ (krst, polumjesec), brojne humanitarne organizacije, Streljački savez, Savez ribolovaca, Kulturno-umjetnička društva i dr. Među faktorima i nositeljima odgojnog djelovanja u slobodno vrijeme posebno se ističu: sredstva javnog informiranja, dnevni tisak, kino, kazalište, radio i televizija, domovi kulture, klubovi informatičara, biblioteke, čitaonice, galerije, muzeji, koncertne dvorane itd. V.Janković, 1967. navodi da: "kao i na području raznih drugih društvenih manifestacija, napose odgojno-obrazovnih, današnje suvremeno društvo mora voditi računa ne samo o kvantitativnom osiguranju slobodnog vremena, nego i o stvaranju takvih društvenih faktora koji na raznovrsne načine pomažu, upućuju, savjetuju i omogućuju korištenje slobodnog vremena. To uostalom svako društvo danas već i čini pa postoji niz čimbenika koji na ovaj ili onaj način, s više ili manje organiziranosti i intencionalnosti vode brigu o provođenju slobodnog vremena". (V.Janković, 1967.). Isti autor sve faktore grupira na pet kategorija. U prvu grupu ubraja odgojnoobrazovne ustanove koje se kao posebne institucije po pedagoškoj intencionalnosti najviše ističu brigom za sva područja odgojnog djelovanja kao i za područje slobodnog vremena i njegovih aktivnosti. To su: predškolske ustanove, škole (osnovne i srednje), dječija i omladinska odmarališta, domovi i ustanove za obrazovanje odraslih. Kod druge skupine faktora slabi obilježje institucionalnosti, a kod nekih nije jasno izražena u programima rada ni intencionalnost. U ovu skupinu ubraja: obitelj, dječije, omladinske i društvene organizacije. Treća skupina faktora su razni objekti i uređaji: dječija igrališta, zabavišta, izletišta, kupališta, odmarališta, ljetovališta, logorovališta, klubovi, domovi, centri kulture, posebna naselja i planinarski domovi "gradovi". Četvrtu skupinu čine ustanove opće kulturnog, prosvjetnog, informativnog i zabavnog karaktera, kao što su: kazališta, kulturne i umjetničke izložbe, biblioteke, muzeji, televizijske i radio stanice, kinematografi, izdavačka preduzeća, radnička sveučilišta i si. Petu skupinu čine faktori iz područja

30


"funkcionalnog" odgoja kao što su: priredbe, manifestacije, život na javnim mjestima: na ulici, u trgovinama, parkovima, javnim lokalima itd. Osvrnut ćemo se na najznačajnije agense socijalizacije i njihov utjecaj na djecu i mlade u slobodnom vremenu. OBITELJ I SLOBODNO VRIJEME MLADIH "Obitelj je nukleus društva i najvažnija institucija u kojoj ličnost započinje svoj put u život, u društvo". (L.Pehar, 2004.). Zbog promjena u suvremenom društvu mijenja se i suvremena obitelj. Obitelj prema N.Ekermenu (1966.) osigurava fizički opstanak i razvija osnovne ljudske osobine kod čovjeka. "Ona uspostavlja fluidnu interakciju sa spoljnjim svijetom selektivno propuštajući spoljašnje utjecaje na njenu unutrašnjost. Mehanizmom selektivnosti porodica štiti svoje članove od negativnih utjecaja, s jedne, i obezbjeđuje uvjete za zajedničko življenje i njen utjecaj na samo društvo, s druge strane". (R.Ćatić, 2005.). Prema N.Ekermenu (1966.), R.Catić,(2005.) glavne funkcije obitelji su: • zadovoljenje materijalnih potreba članova u uvjetima društvenog jedinstva i suradnje; • stvaranje uvjeta za zadovoljavanje emocionalnih potreba; • razvijanje ličnog identiteta svakog člana vezanog za identitet obitelji; • podsticanje učenja i podrška individualnoj kreativnosti i inicijativi; • oblikovanje seksualnih uloga te, • pripremanje za integriranje s društvenim ulogama i prihvatanje društvene odgovornosti". M.Slatina (1996.), navodi za obitelj da je prije funkcionalno nego intencionalno polje poduke i učenja. "U njoj djeca mogu steći različita iskustva. Ta iskustva mogu biti i dobra i loša. U porodici djeca mogu dobiti poticajne ali i sputavajuće impulse za svoj rast i razvoj". (R.Ćatić, 2005.). Obitelj je zajednica u kojoj se najbolje i najlakše zadovoljavaju osnovne ljudske potrebe za ljubavlju, sigurnošću, povjerenjem i priznanjem. Druga socijalna polja imaju samo ograničene učinke na ovom polju. Obitelj uvodi dijete u odgovarajuće obrasce kulturnog ponašanja, u socijalne i kulturne norme. M.Slatina (1996.), a prema R.Catić, 2005. naglašava "da u porodici prebiva autentični, za razliku od škole u kojoj prebiva instrumentalizirani odgoj. Iz stila i tona ophođenja roditelja među sobom i s djecom, iz obrazaca kulturnog ponašanja koji se promiču u porodici, iz vrsta i načina odnošenja prema ljudima i stvarima, iz načina na koji se djeca uključuju u dužnosti zajedničkog porodičnog života, iz niza drugih pojedinosti porodičnog suživota, niče pedagoško značenje porodice". Obitelj je otvorena prema vani gdje djeca provode mnogo vremena među svojim vršnjacima. Na taj način u obitelj donose brojna iskustva iz vana i ona postaje sigurno i povjerljivo mjesto interpretacija tih iskustava.

31


U obitelji djeca doživljavaju relativno stabilnu i kontinuiranu solidarnost. Bez obzira u kakvoj se situaciji našla i s kakvim se problemima susrela, djeca su članovi obitelji i njoj pripadaju. "Obitelj je prvi i najvažniji čimbenik odgojnog djelovanja u slobodnom vremenu. Ne samo što od malena skrbi i brine o razvoju djece, nego nas sudbina i toplina njezina socijalnog života prati cijelog života i dovodi u svojevrsnu identifikacijsku i razvojnu ovisnost". (V.Previšić, 2001.). Isti autor ističe: "U optimalnoj formi pozitivnog funkcioniranja njezin je odgojni utjecaj nemjerljiv s ostalima i ona je stvarno "vrelo i nositeljica života" (A.Vukasović) kako socijalnog, tako i kulturnog, duhovnog, materijalnog i drugih aspekata čovjekova života. U njoj se javljaju i prva kulturna provođenja slobodnog vremena (i rada, dakako), o čemu može cijelog daljnjeg života, ne samo mlada, nego i odrasla čovjeka, ovisiti njegovo "uživanje u blagodetima vlastite slobode i osobnosti". (V.Janković, 1973.). Brojna empirijska istraživanja u zemlji i svijetu naglašavaju važnost obitelji u razvoju ličnosti. Podsjetit ćemo se na još neka stajališta obitelji na osnovu rezultata istraživanja, a koja navodi L.Pehar, 2004.godine:

• • • •

• • •

Obitelj pruža djeci materijalnu i ekonomsku osnovu egzistencije. U njoj djeca zadovoljavaju osnovne fiziološke i socijalne potrebe. Obitelji jako rijetko upošljavaju djecu oko kućanskih poslova (prema istraživanjima jedan sat). Naročito ništa ne rade djeca muškoga spola. Djeca danas ne nastavljaju profesionalni život roditelja jer je obitelj izgubila neposrednu obrazovnu funkciju. Istraživanja su pokazala da slabi utjecaj obitelji u organizaciji slobodnog vremena djece.Jerkić i suradnici, 1970., pokazali su istraživanjima da 40% slobodnog vremena djeca provode u obiteljskom krugu. O slobodnom se vremenu malo razgovara. Roditelji rijetko izlaze u šetnje, putovanja i si., naročito s adolescentima muškog spola. Roditelji kontroliraju učenje njihove djece i troše li novac. Rijetki su oni koji kontroliraju slobodno vrijeme kod svoje djece. Uloga obitelji je jako velika u odabiru zanimanja, aspiracija i formiranju stavova i vrijednosti. Obitelj djeci pruža snažnu emocionalnu sigurnost, a nositelj emotivne veze je majka. Važnost emotivne veze i sigurnost koju djeca osjećaju u obitelji značajna je za dječiji psihički razvoj.

Briga i zainteresiranost roditelja bitna je za uspješno odgajanje djece putem slobodnog vremena. Cesto zbog pretjerane roditeljske brige za djecu, zbog straha i zbog njihovih ambicija u slobodnom vremenu trpe njihove djeca. Neki roditelji ostavljaju svojoj djeci malo prostora za samostalnost, nameću im svoje tradicionalne metode i vjeruju da će ih na taj način sačuvati od asocijalnih pojava. "Nitko nikoga i nikada nije uspio odgojno sačuvati samo i jedino strogim zabranama i nametanjem prevladanih oblika ponašanja.

32


Tek oni roditelji koji uspiju naći granice, načine i mjeru vlastitog upletanja u slobodno vrijeme svoje djece, mogu računati da ono neće biti izazov i opasnost traženja negativnog identiteta i potvrđivanja za njih". (V.Previšić, 2001.). Cesto među djecom i roditeljima dolazi do sukoba zbog suprotstavljenih stilova i načina zabave, razonode, izgleda ili odijevanja, mjesta na koja izlaze i s kime se druže mladi u slobodnom vremenu. Posljedice konflikata mogu biti unutarnja nesnošljivost, teže asocijalne pojave i raspad odnosa između roditelja i djece čime i jedni i drugi postaju nesretni. "Rano usmjeravanje djece na različite mogućnosti bavljenja nekim aktivnostima od strane roditelja potrebno je i poželjno, ali ono ne treba biti trajno tutorstvo koje djecu kasnije više zbunjuje nego usrećuje. Dovesti djecu u priliku da saznaju, upoznaju i okušaju razne slobodnovremenske aktivnosti (ispočetka i nekoliko puta) i mogućnost vlastitog uključivanja i uživanja pomoći će im u razvijanju kulture slobodnog vremena.Pri tome će roditelji često puta istodobno utjecati i na svoje slobodno vrijeme i na njegovo sadržajno provođenje". (V.Previšić, 2001.). Djeca koja rastu u obiteljskoj sredini u kojoj nije omogućeno ostvarivanje potreba za emocionalnom sigurnošću, relativnom samostalnošću i slobodom često ispoljavaju različite oblike asocijalnog, pa i delinkventnog ponašanja. Društvena sredina dužna je pružiti obitelji pomoć u pravilnom usmjeravanju ambicija roditelja i djece. Posebnu ulogu na ovom polju ima škola. Roditelji bez kulture slobodnog vremena teško će postići kod svoje djece na ovom polju pozitivne efekte. Brojni su slučajevi prepuštanja djece gledanju televizijskih programa namijenjenih odraslima.

ŠKOLA I SLOBODNO VRIJEME MLADIH Drugi značaj faktor odgojnog djelovanja u slobodnom vremenu jest škola. Školi je osnovni cilj prenijeti na mlade društvene vrijednosti, stavove i norme, tradiciju i znanje i pripremiti ih za buduće zanimanje. Škola se javlja kao instrument razvoja društva. Školstvo pokazuje tendenciju dužeg trajanja i unošenja u nastavu više znanstvenih, tehničkih i općeobrazovnih sadržaja. "Položaj koji mladi zauzimaju u društvenoj podjeli rada, tj. položaj učenika, predodređuje njihovu tjelesnu, inelektualnu i socijalnu aktivnost". (L.Pehar, 2004.). Mladi život provode u zatvorenim prostorima (stan i škola) ne upražnjavajući veći tjelesni napor. Jako mali dio vremena provode na svježem zraku. Škola ih je okupirala knjigom i učenjem. U slobodno vrijeme sve rjeđe se bave sportom, a sve češće gledaju sportske priredbe. Regrutne komisije izvještavaju o slabljenju zdravlja i tjelesne kondicije generacija koje dolaze. Škola je mlade okupirala svojim obavezama tako da su oni intelektualno aktivniji od prošlih generacija. Cesto mladi učenje u školi doživljavaju kao otuđeni "rad", kao obavezu nametnutu iz vana, kao opterećenje. Istraživanja su 33


pokazala da mladima nakon učenja ostaje malo slobodnog vremena. Škola treba shvatiti da mladima treba slobodno vrijeme. Treba poraditi na ublažavanju negativnog stava prema školi kod mladih ljudi. Zadržavanjem mladih u školskim prostorima da bi vršila obrazovnu ulogu preuzetu od obitelji izdvojila je mlade iz međugeneracijskih odnosa, radnih i proizvodnih tokova. Polaskom u srednje škole počinje prva službena od društva sankcionirana socijalna dioba mladih. Mladi se više diferenciraju jer pohađaju različite škole, pa se i različito okupljaju u slobodno vrijeme. Da bi škola učenike pripremila za život ona treba pružiti učenicima mogućnosti za slobodno vrijeme i upoznati ih sa smislom slobodnog vremena. U pogledu načina korištenja slobodnog vremena E.Weber, a prema V.Janković, 1967.naglašava da bi "odgoj za slobodno vrijeme trebao postati opće načelo koje bi prožimalo nastavu svih predmeta". Kao važne zadatke pedagogije slobodnog vremena V.Janković navodi:" • Proučavanje, istraživanje i obrađivanje pedagoške strane slobodnog vremena, • Analiza slobodnog vremena kao odgojnog faktora, • Ispitivanje utjecaja pojedinih aktivnosti slobodnog vremena na formiranje ličnosti, • Vođenje brige o korištenju specifičnih principa i metoda korištenja aktivnosti slobodnog vremena, • Unapređivanje usavršavanja stručnjaka za rad s mladima u slobodnom vremenu, • Unapređivanje izdavačke djelatnosti iz područja pedagoške problematike slobodnog vremena". Kada se govori o slobodnom vremenu u školi obično se misli na slobodne aktivnosti učenika. SLOBODNE (VANNASTAVNE) AKTIVNOSTI Terminom "slobodna aktivnost" učenika označava se jedan vid djelatnosti u vremenu slobodnom od nastavnih, obiteljskih i stanarskih obaveza. "Njime se jedino označava rad učenika u sekcijama, družinama, društvima, zadrugama i kružocima, dakle, kolektivna djelatnost, dok se individualni rad učenika ne podrazumijeva pod ovim nazivom. Sam naziv "slobodna aktivnost" sasvim jasno, bez ikakve dvosmislenosti imenuje svaku djelatnost koja se slobodno odvija bez obzira na oblik djelatnosti". (N.Filipović, 1969.) Dakle to je kolektivni rad. Specifičnosti kolektivnog rada u slobodnom vremenu prema Dž.Ajanović, M. Stevanović, 2004. su:

34


• • • • •

Nestrukturirano učenje, zasnovano na opredjeljenjima i interesima učenika, Fleksibilnost u pogledu izbora sadržaja, sredstava, oblika i metoda djelovanja, Dobrovoljnost uključivanja, uz obaveznost izvršavanja programskih obaveza nakon uključivanja, Neformalno organiziranje (heterogene skupine, bez obzira na razred koji pohađaju pojedini učenici), Rukovođenje u drugom planu - to može biti učenik ili suradnik, a ne uvijek nastavnik".

Učenički kolektivni rad primjenjuje se već dugo u našim školama. Posebno je podesan "za razvijanje ljudskih svojstava kao što su: sposobnosti i interesovanja za stvaralački rad, sposobnosti i interesovanja za učešće u društvenom životu i njegovom demokratskom razvitku, težnja ka upoznavanju suvremenih dostignuća u tehnici, nauci, povezivanje i produbljivanje znanja, umijeća i navika koje su nastale i razvijale se tokom odgajanja, i interesi i navike za društveno-moralan i kulturno-zabavan život u slobodnom vremenu". (N.Filipović, 1969.). Isti autor o kolektivnim aktivnostima učenika navodi da: "mogu u dobroj mjeri otkloniti neke ograničenosti nastave. One mogu, a ponekad to i čine, učenike neposrednije upoznati s tokom općeg kretanja u svijetu i da ga povezuju s njim, te da ne samo udovolje interesima učenika već da razvijaju spoznajne sposobnosti, kulturne potrebe i stvaralačke mogućnosti mladih". (N.Filipović, 1969.). "Pod vannastavnim aktivnostima podrazumijevamo plansko i stvaralačko razvijanje, stjecanje i proširivanje znanja neposrednim uključivanjem i konkretnim obogaćivanjem ličnosti učenika zasnovanim na raznovrsnim izvorima informacija i manipulativnim aktivnostima u prirodnoj i društvenoj okolini, u učeničkim sekcijama, grupama, družinama, društvima, klubovima i organizacijama, temeljenim na raznovrsnim, slobodnim i rekreativnim sadržajima. (Dž.Ajanović, M.Stevanović, 2004.). Značajno mjesto u slobodnom vremenu učenika zauzima i njihov individualni rad. On više djeluje na razvoj stvaralačkih sposobnosti i uopće kulture mladih. "Učenički individualni rad u slobodnom vremenu mogao bi se s istim pravom zvati jednostavnim imenom "slobodna aktivnost" kao što je slučaj s radom u okviru učeničkih specijalnih udruženja". (N.Filipović, 1969.). Isti autor navodi o samostalnom radu: " Samostalni rad učenika na rješavanju postavljenih zadataka, uvježbavanju, savlađivanju tehnike rada, zadovoljenju unutrašnjih potreba za određenom aktivnošću ima posebnu vrijednost zato što maksimalno aktivira učenika, doprinosi formiranju radnih navika, osposobljavanju za pronalaženje i samostalno izražavanje, izgrađivanje ličnog stila rada, razvijanju upornosti, izdržljivosti, sistematičnosti i dosljednosti u radu, osposobljavanje za praćenje sopstvenog napretka u djelatnosti". (N.Filipović, 1980.). Isti autori kao osnovne postavke vannastavnih aktivnosti navode: 35


• • • • • • • • • • •

Plansko djelovanje, Stvaralačko izgrađivanje mlade ličnosti, Stjecanje znanja, Proširivanje znanja, Neposredno uključivanje učenika, Obogaćivanje ličnosti učenika novim spoznajama kakve ne pruža ni radovita nastava, Različiti izvori informacija, Manipulativne (radne) i intelektualne aktivnosti, Provođenje u prirodnoj i društvenoj okolini (sredini), Realizacija u sekcijama, grupama, družinama, društvnima, klubovima i organizacijama, Raznovrsni slobodni (po izboru učenika) i rekreativni sadržaji.

Nekadašnje učeničke organizacije kao što su (Savez pionira, Savez socijalističke omladine, Savez izviđača i dr. njegovale su kolektivni rad koji je pridonosio jačanju i razvoju ličnosti. Pitanje je da li je i danas potrebno osnovati neke organizacije sličnog tipa koje bi imale sličan cilj. Rad u ovim organizacijama doprinosio bi razvijanju nekih svojstava ličnosti koje se ne mogu dovoljno razvijati u redovnoj nastavi kao npr: • Sposobnosti i interesiranja za kreativnu djelatnost, • Samostalnost i inicijativa u radu, • Kritički stav prema svijetu, • Zanimanje za društveni život, • Produblj ivanje znanj a, umijeća i navika, • Interese i navike za društveno-moralan, kulturno-zabavan, kreativnostvaralački život i rad mladih u slobodnom vremenu. (L.Pehar, 2004). Ista autorica navodi : "Nismo ni izbliza u školi prevladali odnose između rada, "rada kao prinude" i slobodnog vremena "kao kulture", već moramo stvoriti preduvjete shvatanja rada kao stvaralačke igre, kojom bi se izbrisale granice između rada (učenja) i aktivnosti u slobodno vrijeme". (L.Pehar, 2004.). Zbog značaja slobodnih aktivnosti po razvoj učenika one od 1958.godine Općim zakonom o školstvu dobijaju pravnu osnovu. Prema Pedagoškoj enciklopediji II, 1989. poseban značaj slobodnih aktivnosti jeste u slijedećem: • Jako su pogodna forma za zadovoljavanje i razvijanje interesa učenika, • Baveći se aktivnostima za koje ima interesovanja učenik osjeća zadovoljstvo i život mu postaje puniji, raznovrsniji, radosniji, • Stiču se nova znanja, produbljuju postojeća, povezuju učenje s radom, razvijaju radne navike, • Omogućuju veću samoaktivnost učenika i razvijanje inicijativnosti i stvaralaštva,

36


• • • • • •

Doprinose socijalizaciji učenika, Omogućuju afirmaciju i samopotvrđivanje ličnosti,

Doprinose promjeni odnosa učenika prema školi, Pružaju mogućnosti za bolje međusobno upoznavanje učenika i nastavnika, većeg međusobnog povjerenja, saradnje, poštovanja i razumijevanja, Doprinose uspješnijoj preofesionalnoj orijentaciji učenika, Doprinose boljoj pripremi učenika za racionalno korištenje slobodnog vremena i imaju važnu ulogu u prevenciji i sprečavanju raznih oblika devijantnog ponašanja.

"Unatoč činjenici da u slobodnom vremenu učenika postoje sve više organizirane ponude i mogućnosti njegova sadržajnog provođenja izvan škole same, njezina uloga ne bi se ipak smjela svesti samo na učenje u kojem vlada obrazovni pozitivizam bez odgojno socijalne zadaće koja se najbolje iskazuje i brigom za učeničko slobodno vrijeme. To osobito danas kada su po kvalitetu škole sve više obrazovne, odgojne i socijalne zajednice, odnosno to bi trebale biti prema nagnućima suvremenog života". (V.Previšić, 2001.). J.Đorđević, N.Trnavac, 1998. sve slobodne aktivnosti grupiraju u četiri područja i to:

37


Shema 1. Slobodne N.Trnavcu, 1998.).

aktivnosti

(prema

J.Đorđeviću,

Slobodne aktivnostiKulturno -PredmetneTehničke i radnoSportskoumjetničkeNa uč no istr a ž iv a č keproizvodnerekreativneDružine:Sekcije:Sekcije:Sekcije:filološkamladi biolozisaobraćajnaatletskaliterarnamatematičarifo to-tehničkarukom etnarecitatorskafizičarikibernetikakošarkaškadramskahemičanautom atikafudbalskanovinarskahistoričarikonstruktor stv oodbojkaškamuzičkageografipronalazaštvostonoteniskafolklornastranog j jezikaastronomska l likovna b brodo-tehnička a. b. c. d.

predmetne (naučnoistraživačke) kulturno-umj etničke tehničke i radno-proizvodne i sportsko-rekreativne".

Dječiji Savez Klub UN Učenička zadruga Podmladak crvenog krsta

Kolektivi učeničkih organizacija Pokret Gorana Savez izviđača Ferijalni savez Muzička omladina itd.

Najdužu tradiciju imaju kulturno-umjetničke slobodne aktivnosti. Među učenicima su jako popularne. Njihov cilj je zadovoljavanje interesovanja učenika iz područja literature, muzičke, likovne, pozorišne, filmske i drugih umjetnosti. Radom u njima razvijaju se stvaralačke sposonosti učenika iz ovih oblasti. Mogu biti samostalne kao npr.folklorna sekcija, kombinirane (literarnonovinarska), a mogu biti i udružene u kulturno umjetnička društva škole. U njih su uključeni učenici različite hronološke dobi. Najčešći oblici rada ovih sekcija su: sastanci, susreti s umjetnicima, suradnja s dječijom štampom, konkursi, usmene novine, izložbe, recitali, sudjelovanje na priredbama, posjete i turneje, izdavanje školskog lista itd. Zadatak predmetno i naučno-istraživačkih aktivnosti je produbljivanje i aktualizacija učeničkih znanja, zadovoljavanje njihove intelektualne radoznalosti, podsticanje i razvoj talenta. Ove aktivnosti razlikuju se od dodatne nastave, jer su one izraz učeničkih želja, potreba i interesovanja. Tehničke i radno-proizvodne aktivnosti najčešće se objedinjuju u Klub tehnike pri školi i odnose se na pojedine oblasti nauke i tehnike, a ne usko na nastavne predmete.

38


Preko klubova mladih tehničara povezani su u Savez organizacija za naučnotehnički odgoj i obrazovanje mladih. Sportsko-rekreativne aktivnosti omogućuju učenicima da se druže, zabavljaju, jačaju zdravlje, doprinose aktivnom odmoru, zabavi i korisnoj razonodi. Ponekad su s njima povezane i ritmička i muzička sekcija. Učenička zadruga je značajniji interesni kolektiv škole. Učešće u njenom radu pored učenika pripada i nastavnicima, roditeljimai drugim saradnicima škole. Zadatak joj je da inicira i objedinjuje sve glavne aktivnosti proizvodnog i drugog društveno korisnog rada, često i rada organizacija. Može organizirati i slijedeće oblike rada :

• • • • •

polj oprivreda i proizvodnj a hrane, industrijsko-zanatski proizvodni rad, obavljanj e raznih usluga, prikupljanje sekundarnih sirovina, patronažni rad i akcije solidarnosti i si. (J.Đorđević, N.Trnavac, 1998.).

I druge navedene organizacije imaju važnu ulogu u pravilnom organiziranju provođenja slobodnog vremena.

ULOGA ŠKOLE U RAZVIJANJU STVARALAČKIH SPOSOBNOSTI UČENIKA U SLOBODNO VRIJEME Kreativnost je aktivnost u kojoj se nastoji da se ostvari i ostvaruje kvalitativno i kvantitativno progresivno mijenjanje realnosti s kojom čovjek posredno ili neposredno kontaktira. Stvaralaštvo odgajatelja i odgajanika javlja se u raznim vidovima, područjima rada i sredinama. Aktivnosti učenika u slobodnom vremenu u prednosti su za razvijanje stvaralačkih sposobnosti u odnosu na nastavni rad kako se danas organizira u našim školama. "Kolektivna aktivnost učenika u slobodnom vremenu ima neke prednosti za razvijanje stvaralačkih sposobnosti u odnosu na nastavni rad kakav je danas u našim školama. To proističe iz prirode rada u vannastavnim zajednicama i u okvirima nastave klasičnog tipa. Nastava svojom organizacijom, vremenskim trajanjem pojedinih radnih operacija čija se granica ne smije prekoračiti, strahom od neuspjeha i nepovoljne ocjene za rad ili odgovor, dominiraj učim položajem nastavnika, prekomjernim zapamćivanjem i reproduciranjem činjenica, formalizmom itd., ponekada potiskuje stvaralačke potencije učenika, nedovoljno pospješuje njihove kreativne skage.U kreativnom radu u slobodnom vremenu mnogi elementi i relacije grupne kulture, postaju povoljniji za stvaralačke pokušaje, a time i stvaralačke sposobnosti i rezultate". (N.Filipović, 1969.). U radu slobodnih aktivnosti nema klasičnosg sistema ocjenjivanje, smanjenje strah od neuspjeha, nije strogo određeno trajanje rada, radi se na pitanjima djeci

39


bliskijim, dražim i interesantnijim, što pospješuje bolje rezultate koji rezultiraju stvaralačkom radošću i entuzijazmom. Kolektivni rad ne utječe podjednako na razvoj stvaralačkih snaga i sposobnosti učenika. "Nekima ovaj oblik aktivnosti daje više podstreka za prodiranje u nova područja, nova saznanja, nova oblikovanja misli, osjećaja, želja, slika fantazije, dok drugima ne odgovara u dovoljnoj mjeri. To ne dolazi iz loše strukture kolektiva, zapostavljanja pojedinih članova, iako i to može da postoji i da utiče na ponašanje i aktivnost mladih, već prvenstveno iz činjenice da se neki učenici više zalažu u radu, posjeduju veći stupanj intuicije, smisla za povezivanje, raščlanjivanje, zapažanje i slično". (N.Filipović, 1969.). Veća vrijednost ove djelatnosti za razvoj kreativnih snaga i sposobnosti učenika proizilazi usljed kombinacije kolektivnog i individualnog rada i procjene o valjanosti rada os strane odagajatelja i kolektiva. Učeničke stvaralačke sposobnosti razvijaju se radom u grupama, sekcijama, kružocima, redakcijama itd. Kreativno prilaženje oblikovanju pojedinih sadržaja najlakše se uočava izvođenjem pojedinih umjetničkih djela. Stvaralačke sposobnosti se lakše manifestiraju u učeničkim asocijacijama koje obrađuju umjetničku problematiku. To ne znači da ne postoje mogućnosti ispoljavanja kreativnih snaga i u ekonomskim i sportskim kolektivima. Razvoj stvaralačkih sposobnosti u vannastavnim aktivnostima moguć je zbog slobodne komunikacije, isprobavanja sklonosti i sposobnosti, svestranog sagledavanja uzročno-posljedičnih veza i odnosa, prodiranja u oblasti novih znanja i u tehniku rada, doživljaja smisla aktivnosti i sagledavanja sposobnosti, te pristupanja novim lično odabranim ili postavljenim problemima ili načinima rada. Stalno se javljaju u novoj svjetlosti i razvojnom usponu te još snažnije mobiliziraju racionalne, iracionalne, fizičke i duhovne potencije svih članova radnih asocijacija, te tako djeluje na razvoj mladih. Rad u slobodnim aktivnostima povoljnije djeluje i na razvoj kritičkog mišljenja nego u redovnom radu. "Raspravljajući o nekom umjetničkom djelu, naučnom ostvarenju, pojavi u društvenom životu, sopstvenim radovima itd. učenici izlažu svoja gledišta, navode dokaze koji idu u prilog njihovim stavovima, svestrano i slobodno ističu dobre i loše strane onoga o čemu se raspravlja. Mladi su po prirodi skloni kritičkom prilaženju svim pojavama, stanjima, zbivanjima, djelima drugih ljudi i sopstvenim produktima. To često izaziva žustre diskusije, preoštre kritičke ocjene, podvojena gledišta grupisanje s obzirom na opredjeljenje za jednu ili drugu ocjenu vrijednosti onoga što je predmet kritičkog rasvjetljavanja". (N.Filipović, 1969.). Jako je značajna pomoć odraslih u pravilnom usmjeravanju ovih aktivnosti. Za razvitak kritičkog mišljenja i osamostaljivanje učenika u rasuđivanju jako je bitna uloga odgajatelja i nastavnika.

40


ZNAČAJ VOĐENJA DNEVNIKA ZA ODGOJ MLADIH Vođenje dnevnika o pročitanim knjigama, gledanim filmovima, pozorišnim predstavama, muzičkim koncertima, sportskim događajima, o školskom i vanškolskom životu jako je značajno za intelektualni, emocionalni i moralni razvoj ličnosti. Dnevnici mogu biti "javni" i "intimni". "Javni" dnevnici sadrže ona osjećanja, misli, želje, težnje-stavove koji su u suprotnosti s gledištima odraslih, ali bez tajnih unutarnjih previranja. Predstavljaju registraciju raznih prirodnih i društvenih pojava, stanja i zbivanja. Cesto sadrže i kritički stav prema društvenim, kulturnim, sportskim i drugim manifestacijama. Dnevnici koji se vode o pročitanim knjigama, glednaim filmovima, predstavama, koncertima, imaju veliku moralno-odgojnu vrijednost. Odrasli, roditelji i nastavnici, trebaju podsticati djecu na vođenje dnevnika.Za vođenje dnevnika potrebna je kritičnost, objektivnost, upornost, dosljednost i disciplina u radu. Vođenje "javnih" dnevnika usmjerava mladež u pravcu društveno i lično korisnog korištenja raspoloživog slobodnog vremena. Intimni dnevnici koje mladi vode u životnim razvojnim krizama (pretpubertetu, pubertetu i adolescenciji) služe kao pogodno sredstvo za oslobađanje od emocionalne napetosti, što ima višestruku vrijednost, a posebno za moralnu sferu učenikove ličnosti. Mladi koji vode intimne dnevnike kritički promatraju sebe i svoje postupke.U mnogim slučajevima vođenje dnevnika pozitivno utiče na estetski odgoj učenika. Učenici koji vode dnevnike imaju određenu osnovu za promatranje prirodnih pojava, predjela, oblika, sadržaja, umjetničkih djela i druge lijepe stvarnosti. Učenici koji vode dnevnike promatraju svoju okolinu i djela umjetničke vrijednosti, uočavaju njihovu ljepotu i namjerno čuvaju primljene utiske radi što vjernijeg unošenja u dnevnike. Estetsko promatranje prožeto je estetskim osjećajima, radosnim opojnim strujanjem u biću obdarenog promatrača. "Intenzitet estetskih doživljaja i kompleksnost utisaka estetske prirode podstiču misaoni proces, proces ocjenjivanja, upoređivanja određene ljepote s istorodnom ljepotom" (N.Filipović, 1969.). Likovno i tekstualno prikazivanje u dinamici ima pozitivan uticaj na razvijanje likovnog i literarnog elementarnog stvaralaštva kod autora dnevnika. Vođenje dnevnika značajno je i za intelektualni odgoj. Rad na pripremanju građe za unošenje u dnevnik, proces vođenja dnevnika, pregledanja i korištenja za određene svrhe djelatnost je intelektualne prirode. Veliki značaj vođenih dnevnika je i za ostale učenike koji dolaze u dodir s autorima dnevnika i sa samim dnevnicima. Učenički dnevnici, kada se vode uredno, predstavljaju zbirku podataka, gledišta, kritičkih ocjena, društvenih pojava, stanja i zbivanja.

41


VRŠNJACI I SLOBODNO VRIJEME MLADIH "Veći broj autora ističe da vršnjaci-grupa dece ili mladića i devojaka približno istog doba i sa sličnim interesima a koja međusobno druguju imaju u detinjstvu i mladalačkom dobu veliki uticaj na formiranje ličnosti" (N.Rot, 1983.). Prema R.Hevighurstu, 1953. N.Rot, 1983.: "grupe vršnjaka imaju nekoliko funkcija u razvijanju ličnosti djeteta i mladića: one omogućavaju da se dijete razvija kao druga djeca istog uzrasta, da ne postane drugačije i ekstravagantno, omogućavaju razvijanje novih vrijednosti i sticanje odgovarajućih socijalnih stavova i uloga, omogućavaju poticanje lične samostalnosti i nezavisnosti, doprinose tome da se razvija socijabilnost, normalno ponašanje, da se shvataju i prihvataju društveni ciljevi i uopšte osigurava razvitak mladog čovjeka. Zato uključivanje u razredni kolektiv i prijateljsko povezivanje s vršnjacima predstavlja važan momenat u procesu socijalizacije".Poseban značaj za mlade grupe vršnjaka imaju u periodu adolescencije. Spominju se dva osnovna razloga nastajanja socijalnih sistema mladih:

1. težnja za druženjem kroz igru, prijateljstvo i traženje odgovora za probleme života, 2. opći i zajednički protesti roditelja i škole, protiv društva ili bijeg od neposredne kontrole obitelji, škole i društva u novi vlastiti svijet". (L.Pehar, 2004). Razlikuju se tri tipa socijalnih sistema i prijateljske i interesne grupe, gangovi, klike i formalni socijali sustavi kao što su dječije i omladinske organizacije i pokreti. U školama i na fakultetima postoje uvjeti za neposredniji kontakt omladine, pa tu započinje socijalizacija sudjelovanjem u različitim socijalnim grupama u okviru svoje generacije. Grupe djece mlađeg uzrasta do devet godina su male, labilne, spontane i određene su blizinom i slučajem. Nakon ovog perioda dječije grupe se konstituiraju prema afinitetu i razvijanju svijesti o zajedničkim ciljevima, a dolazi i do internalizacije grupnih vrijednosti i pravila ponašanja. Na početku srednje škole osnivaju se prijateljske grupe mladih istog heteroseksualnog sustava. Grupe vršnjaka odlaze zajednički u kafiće, na koncerte, u klubove, kinopredstave, izlete, ples, organiziraju "žurke", "sjedeljke", a javlja se i ozbiljno "zabavljanje". Dolazi i do pojave pokreta praćenja iste mode, slušanja iste muzike, ponekad stranačkih demonstracija, konzumiranja opojnih sredstava itd.

42


Mlade naročito privlače formalne organizacije kao što su razni kljubovi, turističke i slične agencije. Jedan broj adolescenata teško se uklapa u grupu vršnjaka, pa ostaju po strani što ostavlja traga na njihovu ličnost. Razlozi tome su neke crte ličnosti, obiteljski stil života koji otežava kontakte s vršnjacima ili protivljenje roditelja druženjima djece. Bliskost među vršnjacima je umjerena, a rjeđa ja pretjerana bliskost. Mladima je druženje s vršnjacima neophodno, a najčešće se odvijaju u okviru aktivnosti slobodnog vremena. Vršnjaci imaju značajnu ulogu, jer mladi koji pripadaju istoj grupi, poprimaju odlike grupe kojoj pripadaju, bave se istim aktivnostima, slični su im stavovi, ciljevi i vrijednosti. Istraživanja provedena u Hrvatskoj su pokazala da mladi veliki dio slobodnog vremena provode u kafićima, ili uz televiziju. Blizu 90% ih je izjavilo da bi bilo dobro da imaju mjesto za okupljanje. Slobodno vrijeme u kafićima, diskoklubovima i uz televiziju provodi oko 85% mladih.

MASMEDIJII SLOBODNO VRIJEME MLADIH Bandura i Valters su mišljenja da simbolički modeli prezentirani slikom ili putem riječi postaju važan objekt podražavanja. Utjecaj sredstava masovnih komunikacija, kojima su u zadnje vrijeme sve češće izloženi djeca, mladi i odrasli, jako je veliki. Naročito je značajan utjecaj televizije na ponašanje ljudi, posebno mladih. Rot, 1983.navodi mišljenje Bandure i Voltersa: "Jedan od razloga što roditelji i škola postaju manje uticajni leži u tome što su modeli dati televizijskom i filmskom slikom daleko bogatiji detaljima, daleko jasniji, daleko konkretniji, i prema tome, mnogo lakši, za podražavanje nego što su to pouke i verbalna upustva o tome kako se treba ponašati koje pružaju roditelji". Laboratorijska istraživanja, gdje je mjeren utjecaj na filmu prikazanog ponašanja, najčešće agresivnog, pokazala su da je utjecaj modela s filma isto toliko snažan kao i uticaj modela u realnom životu. Neki autori smatraju da ogromna masa seksualne i agresivne stimulacije, na koje dijete neizbiježno nailazi u sredstvima masovne komunikacije utječu na njega i na tok njegove socijalizacije. Ta stalna seksualna i agresivna stimulacija vrši pritisak na dijete i otežava uspjeh negova nastojanja da u skladu sa roditeljskim i društvenim normama kontroliše svoje impulse i kanališe ih u društveno prihvaćene oblike". (N.Rot, 1983.). L.Pehar, 2004. naglašava da: "sadržaji TV emisija, radioprograma i filmova s tematikom nasilja, brutalnog nipodaštavanja ljudskih vrlina i vrijednosti ugrožavanja ljudskih života, pljačke, silovanja i sličnih prizemnih pobuda primitivaca i otpadnika ili odmetnika društva, vrlo često, bez cenzuriranja, odlaze u eter i nalaze žrtve labilnog karaktera među mladima i

43


frustriranim pojedincima u kojima navedeno ostavlja trajne negativne posljedice". Brojni autori koji su se bavili suvremenom društvenom stvarnošću sa sociološkog i pedagoškog aspekta pisali su o negativnim posljedicama dostignuća znanstveno-tehničke revolucije. Hartmut Von Hentig ističe ovisnost mladih, ali i starijih osoba o tehničkim, komunikacijskim i informatičkim sredstvima. Ovo se posebno odnosi na televiziju, računalo i film. "Očito, radi se o dehumanizaciji odnosa u društvu koja nastaje zbog neracionalnog korištenja slobodnog vremena. Za ovo se općenito može reći da se ne poštuju načela smislenosti, organiziranosti i raznovrsnosti. Ove implikacije društvo bi trebalo organiziranim sredstvima i oblicima rada eliminirati ili bar svesti na podnošljivu mjeru". (L.Pehar, 2004.). Među sredstvima masmedija naročito je istraživana uloga televizije. Prema M.Zvonare vicu (1978.) TV ekran je jako hipnotičko sredstvo za gledatelje jer poruke upućene putem televizije snažnije probijaju u podsvijest i izbjegavaju racionalnu kontrolu. E.Maccoby (1951.), a prema L.Pehar, 2004. navodi: "TV ne zbližava obitelj time što su tada njeni članovi zajedno. Postoji minimalna interakcija među članovima obitelji dok gledaju TV program. Postavlja se pitanje okuplja li ona obitelj u bilo kojem psihološkom smislu. • Djeca ne provode više vremena s vršnjacima kad imaju televizor, što ujedno znači da provode manje vremena u igri; • U dnevnoj je sobi, kada se gleda TV program, zbog prigušene svjetlosti i ostalih faktora onemogućeno čitanje, igranje, konverzacija itd.; • Roditelji teško odvajaju djecu od TV programa za vrijeme jela, a isto tako imaju poteškoća s odlaskom djece na spavanje; • Gledanjem televizije zanemaruju se posjeti drugim kulturnim ustanovama;

• •

Vrijeme posvećeno TV programu oduzima prostor drugim sredstvima masovnih komunikacija, igri, pomaganju u kući te kreativnim i produktivnim aktivnostima; Roditelji smatraju da TV program ne može biti štetan te daje on velika pomoć u čuvanju djece, tj. drži djecu na miru, čuva ih od ulice".

Prema Zvonareviću (1978) socijalno prilagođena djeca nisu opsjednuta TV programom. Inteligentna djeca gledaju TV najčešće jer nisu u mogućnosti pronaći prijatelje. U današnje vrijeme TV je preuzela veliki dio uloga koje su pripadale kulturnim institucijama u prošlosti. "Od TV-a se zahtijeva da auditorij razonodi, a ne da ga zaglupljuje, da ga informira, a ne da bude dosadna. Sadržinski često prazna, televizija nikako ne može postati spontana aktivnost ličnosti. Između ostvarenja vrhunske kulture i masovne kulture postoje značajne razlike. Proizvodi masovne kulture

44


"zadovoljavaju" prosječan ukus i modeliraju ove proizvode kao robu široke potrošnje. Na ove proizvode masovne kulture proizvođač ne moze reagovati i utjecati. Ona ne proizvodi dublji estetski i saznajni doživljaj, već zadovoljava samo površinske slojeve racionalnog i emocionalnog. Ona ne mobilizira na akciju, već samo nudi bijeg u zabavu i razne druge vidove iživljavanja i strasti". (L.Pehar, 2004.). Jako je značajno da mladi vrše kritički izbor u onome što nudi TV, radio i tisak. Televizija ima i određene vrijednosti. Utječe na formiranje određenih osobina djeteta. "Uvećava znanje, doprinosi realnijem gledanju na svijet, značajno olakšava i ubrzava razumijevanje prirodnih i društvenih zbivanja. Ali, istovremeno, posebno obimom prezentiranog nasilja, dječijem uzrastu neodgovarajućim načinima prikazivanja različitih međuljudskih odnosa, ima i negativne posljedice. Među ostalim razvija potrošački mentalitet, toleranciju prema nasilju koja se stalno prikazuje i vidi, a vjerovatno kod određenog dijela gledalaca razvija i sklonost ka nasilju". (N.Rot, 1983.). TV program nudi različite filmove i sapunice sumnjive sadržine. Televizor ne zahtijeva polemiziranje, djeca pred njim sjede, pasivna su, što se odražava na njihov tjelesni i psihički razvoj. Agresivne, patološke i perverzne scene, zatim demonstriranje pušenja, droge, alkohola propagiraju među djecom i mladima ove društveno negativne pojave. Iz svih navedenih razloga kod mladih treba razvijati kritički stav pri izboru TV emisija i njihovom gledanju. Značajnu ulogu na ovom polju trebaju odigrati roditelji i nastavnici, ali i društvena zajednica iniciranjem aktivnih i zdravih načina provođenja slobodnog vremena djece i mladih. Za štampu kažu daje "prozor u svijet", "knjiga od novinske hartije", "inžinjer ljudskih duša". "Ona pruža najopširnije informacije i dopire svugdje gdje čovjek nije mogao doći, a raznovrsnim sadržajem zadovoljava različite interese". (J.Đorđević, N.Trnavac, 1998.). Poseban je društveni i pedagoški značaj i odgovornost listova namijenjenih djeci i omladini. "Sadržaji u njima su dati popularno, atraktivno i dinamično, ilustracije, stripovi i koloričnost privlače pažnju mladih, sadržaji u njima su aktuelni i odnose se na najnovije događaje u nauci, kulturi, sportu i društvu uopšte. Sadržina štampe se usvaja spontano i nenametljivo, u vremenu koje čitaocima odgovara, iste sadržaje možemo čitati više put, i što je vrlo značajno štampa je tribina za afirmaciju stvaralaštva djece". (J.Đorđević, N.Trnavac, 1998.). U odgojno-obrazovnom radu i u slobodno vrijeme mogućnosti korištenja štampe su višestruke. Poseban značaj imaju školski listovi. Oni istovremneno predstavljaju i sredstva informiranja i ispoljavanja i prezentiranja stvaralačkih sposobnosti djece. Ostvarivanju odgojnih ciljeva i zadataka snažno doprinosi i film. Ovo naročito ako se forsira i interpretira iniciranjem rada "kluba prijatelja filma",

45


"kino-kluba" u školi i slično, i ako se vodi računa o njegovoj odgojnoj vrijednosti i umjetničkom kvalitetu.

ŠIRA DRUŠTVENA SREDINA I ALOBODNO VRIJEME MLADIH Među faktore šire društvene sredine ubrajaju se faktori "funkcionalnog odgoja" kao što su: raznovrsne javne priredbe, manifestacije, život na javnim mjestima, na ulici, trgovima, parkovima, javnim lokalima itd. Bez obzira što su ovi faktori pedagoški manje planirani, oni imaju snažan uticaj na provođenje slobodnog vremena mladih. Djeca i mladi veliki dio vremena provode na javnim mjestima, tako da i ovi faktori na njih snažno djeluju. L.Pehar, 2004. govori o masmedijima i njihovoj ulozi u izboru aktivnosti slobodnog vremena mladih. Kao karakteristike masovnoga društva autorica navodi: • Usamljenost, • Masovnu proizvodnju i potražnju, • Masovnu konzumaciju kulturnih bogatstava i • Informaciju i propagandu. Zbog masovne propagande mladi slobodno vrijeme troše kupujući robu široke potrošnje čime se stvara "snažna hedonistička orijentacija s ciljem bržeg zaboravljanja svakodnevnih problema". (L.Pehar, 2004.). Prema Jerbiću (1970.) mladi se nalaze u konfliktnoj situaciji u kojoj se na jednoj strani javljaju tendencije prema budućnosti, a na drugoj strani masovno društvo podstiče na život danas i trenutno zadovoljstvo. Dosadašnja istraživanja su pokazala da masovna sredstva informiranja okupiraju najveći dio slobodnog vremena mladih. Pored pozitivnih strana njhova komercijalizacija nosi i brojne slabosti. S obzirom da uski krug ljudi kreira politiku u ovoj oblasti, sadržaje koje oni prezentiraju često treba osuditi. J.Đorđević, N.Trnavac, 1998. navode da se sve češće naglašava pojam "pedagogizirana okolina" koja treba ponuditi što povoljnije uvjete u kojima će ponuditi što veći broj i izbor aktivnosti u slobodnom vremenu za sve: od predškolske djece, preko radno aktivnih lica raznih profesija do invalida i penzionera. Tu mislimo prije svega na: uređene prostore u naseljima (posebno velikim gradovima), igrališta, igroteke, zabavišta, zelene površine, sportske terene i dvorane, kupališta, uređena izletišta, ljetovališta, dječije i omladinske domove i klubove, naselja dječijeg (pionirskog) i omladinskog tipa, biblioteke, otvorene muzeje, filmoteke, programski raznovrsne diskoteke i videoteke, kina, prostor za kulturne, umjetničke i slične priredbe i aktivnosti pojedinca i grupa, škole koje će biti otvorene preko čitavog dana i preko vikenda, uvjete za učenje stranih jezika, bavljenje tehničkim aktivnostima, za zadovoljavanje najraznovrsnijih hobija (filatelija, numizmatika, sakupljanje znački), za

46


organizovanje sekcija i interesnih kolektiva, kružoka, klubova, družina, društava, organizacija za javna predavanja, okupljanja i slično". Među najutjecajnije i najodgovornije faktore u oblasti slobodnog vremena isti autori ubrajaju: dječije vrtiće, škole, biblioteke, pozorišta, muzeje, galerije, kulturne centre, domove kultura, izdavačke radne organizacije, štampa, radio, televizija, filmske kuće preko svojih programa i akcija, klubovi, kina, domovi djece i omladine, radne organizacije za sportsko-rekreativne aktivnosti građana, strukovna udruženja pedagoga, psihologa, nastavnika i profesora, kulturnoumjetnička društva, sportska društva, kao i brojne društvene organizacije (Dječiji savez, Prijatelji djece, organizacija Saveza sindikata, Saveza izviđača, Ferijalaca, Mladi Gorani, Podmladak Crvenog krsta), radne organizacije zabavnog karaktera, javne manifestacije itd.".

PRIPREMANJE KADROVA ZA RAD U SLOBODNOM VREMENU Za pravilno i organizirano provođenje slobodnog vremena, te unapređenje teorije i prakse slobodnog vremena, neophodan je stručno osposobljen kadar koji će popularizirati, proučavati, istraživati, organizirati i voditi raznovrsne aktivnosti slobodnog vremena. Školovan kadar neophodan je u svim mjestima i ustanovama koje mogu obavljati i organizirati različite aktivnosti slobodnog vremena. U gotovo svim razvijenim zemljama svijeta spremaju se pedagoški kadrovi za razne zadatke i vrste aktivnosti slobodnog vremena. Kadrovi se školuju u posebnim tečajevima, nastavničkim školama i fakultetima kao sastavnim dijelom studija pedagogije i sociologije ili kao posebnom studiju u vidu specijalizacije. Na našim školama i fakultetima osim studija pedagogije - psihologije, studenti se vrlo malo upoznaju s problematikom slobodnog vremena. Sve ovo onemogućava efikasnost rada i postizanja rezultata na polju slobodnog vremena te njegovog pravilnog korištenja među velikim dijelom populacije djece i mladih pa i odraslih. Društvene organizacije bar povremeno organiziraju tečajeve za pojedine aktivnosti, pa je situacija kod njih nešto povoljnija. Jedan od osnovnih zadataka sistematskog rada na području slobodnog vremena koji se nameće u budućnosti jest spremanje odgovarajućih kadrova na širokom planu i za raznovrsne potrebe, i to od voditelja i organizatora do pedagoških stručnjaka, specijalista i naučnoistraživačkog kadra. Da bi se u tome uspjelo neophodno je preduzeti sljedeće mjere:

•

u programe pedagoške grupe predmeta na nastavničkim školama (visoke škole i fakulteti) proširiti materijalom pedagoške problematike slobodnog vremena,

47


• • • • •

upoznati studente nastavničkih fakulteta s praktičnim vođenjem slobodnih aktivnosti učenika iz predmeta struke, spremati stručnjake na stupnju specijalizacije za buduće rukovodioce organiziranog slobodnog vremena u većim školama i društvenim organizacijama, organizirati češće informativne kurseve, seminare za prosvjetne i druge društvene radnike koji se bave organiziranjem slobodnog vremena, upoznati djecu s prednostima pravilnog trošenja slobodnog vremena putem časova odjeljenskih zajednica, organiziranja rada i si. Posebno osposobiti kadar i organizirati stalno stručno uzdizanje iz područja problematike slobodnog vremena vezane za odrasle ljude.

ULOGA NASTAVNIKA I RODITELJA U ORGANIZACIJI AKTIVNOSTI SLOBODNOG VREMENA DJECE I MLADIH Učeničku aktivnost u slobodnom vremenu, posebno kad su u pitanju slobodne aktivnosti u školi, planiraju i pomažu stručni organi škole. Razvijenost kolektivnih aktivnosti u slobodnom vremenu i odgojno-obrazovni rezultati koji se postižu ovise o pedagoškom konceptu, spremnosti i odgovornosti stručnih organa u školi. Najznačajniji realizator odgojnih zadataka putem kolektivnih aktivnosti u slobodnom vremenu j est nastavnik. S obzirom na izmijenjenu ulogu nastavnika u vannastavnim aktivnostima detaljnije ćemo se osvrnuti na njegovu ulogu. Nastavnici pokazuju različite sposobnosti i afinitet prema različitim vrstama stvaralaštva i aktivnosti u slobodnom vremenu. Nedovoljno su upoznati i s pedagogijom slobodnog vremena što otežava njihovu ulogu u kreiranju i realiziranju aktivnosti u slobodnom vremenu učenika. "Bitna pretpostavka valjanog rada nastavnika u vannastavnim aktivnostima učenika je da on želi raditi u određenoj učeničkoj zajednici, daje sposoban za pružanje pomoći dječacima i djevojčicama, mladićima i djevojkama, da učenici cijene nastavnika i da žele da on radi u njihovoj zajednici. Ako nedostaje jedan od pomenutih uvjeta, onda je doprinos nastavnika razvijanju saznajnih i socijalnih sposobnosti, uvjerenja i usmjerenja znatno manji, a u izvjesnim slučajevima može imati i negativan utjecaj na mlade. Otuda se nameće potreba da se sagledavaju kako sposobnosti i želje nastavnmika tako i želje učenika te da se na osnovu jasnog uvida nastavnik uključuje u one asocijacije mladih za koje je potreban". (N.Filipović, 1969.). Nastavnik ima ulogu da u učeničkim zajednicama osigurava uvjete za razvijanje demokratskog života i humanih odnosa među učenicima i suradničke atmosfere. "Osposobljavanje učenika za samostalan rad u pripremnoj, izvedbeno-radnoj i verifikativnoj fazi vannastavne djelatnosti moguće je u uslovima teorijski

48


zasnovane, osmišljene prakse kao i u pružanju savjetodavne pomoći". (N.Filipović, 1969.). Jako je značajno da nastavnik bude nenametljiv, da je oslobođen predrasuda o isključivosti, nepogrešivosti, da je sposoban za stalnu promišljenu i produktivnu saradnju, razumijevanje i ispomaganje, da je uspješan u saradnji s roditeljima i kolegama. Nastavnik treba biti osposobljen da prati ponašanje, razvitak i rad svakog člana sekcije, odnosno kolektivne aktivnosti. "Suvremeni nastavnik, koji se javlja kao organizator vannastavnih aktivnosti, koje u sebe uključuju projektno-stvaralačko učenje, ima prvenstveno ulogu da učenika potiče, motivira, prati njegove reakcije i osigurava poticajnu okolinu za raznovrsne istraživačke aktivnosti. Dobiva ulogu promatrača i usmjerivača, što u vannastavnim aktivnostima ima poseban značaj". (Dž.Ajanović, M.Stevanović, 2004.). Za moderan pristup vannastavnim aktivnostima svaki nastavnik-profesor će svoje znanje morati proširivati a dosadašnje znanje kritički samoanalizirati i izvršiti izmjene i dopune. Posebnu pažnju nastavnici će posvetiti podsticanju i razvijanju i afirmaciji talenata među mladima. Pripremanje nastavnika za vannastavne aktivnosti (za slobodne aktivnosti) za koju je zadužen godišnjim programom rada škole obuhvaća sve aktivnosti kroz koje prolazi pripremanje za redovnu nastavu. Nastavnik ima poseban značaj u razvoju inventivnog rada, inventivnosti nastavnika i učenika. "Inventivnost i inventivan rad nastavnika je neprocjenjiv doprinos u odgoju mladih pa ga treba ugraditi u srednje, više i visoko obrazovanje, kao i u rad s odraslim. Inventivni način rada u školi doprinosi razvijanju kreativnih sposobnosti učenika što ima svoj poseban značaj u radu s nadarenim učenicima. Na taj način se prevazilazi arhaična, dogmatska i apologetska tradicija koja ima duboke korijene u našoj svijesti i uporno se suprotstavlja invenciji i inventivnim promjenama". (R.Catić, 1998.). Za pravilno korištenje slobodnog vremena djece i mladih jako je važna i uloga roditelja. Društveni život i djelatnost roditelja u radnoj zajednici i slobodnom vremenu vrši određeni utjecaj na svijest, savjest i ponašanje mladih. Dr.Muhamed Muradbegović, 1968. navodi: "Različite manifestacije socijalnog ponašanja djeteta moguće je objasniti načinom formiranja dječije ličnosti u porodici. Da li će dijete u dodirima s drugom djecom i s odraslim biti tolerantno ili agresivno, da li će ono prihvatiti ili izbjegavati saradnju s drugom djecom i odraslim, da li će imati dobar ili loš odnos prema normama i standardima određenih društvenih sredina, odnosno da li će ono biti spremno da radi na ostvarenju konstruktivnih društvenih ciljeva kada odraste ili će, pak ispoljavati asocijalno ili antisocijalno ponašanje (maloljetnička delinkvencija)značajno zavisi od pogodnosti porodične atmosfere i načina usmjeravanja društvenog razvoja od strane roditelja. Dijete koje se razvija u hladnoj, krutoj porodičnoj sredini, a osobito u porodicama u kojima djetetu nije omogućeno da ostvaruje svoju prirodnu potrebu za emocionalnom sigurnošću, relativnom samostalnošću i slobodom najčešće ispoljava (najvjerovatnije da će isto

49


ispoljavati kad odraste) manifestne ili latentne vidove asocijalnog ponašanja koji su u suprotnosti s određenim standardima društva". Roditelji koji ne zapostavljaju svoju djecu mogu pozitivno utjecati na stavove učenika prema kolektivnom radu u slobodnom vremenu. "Primjeri i uticaji roditelja na mlade toliko su značajni za životno-radnu opredijeljenost, društveni razvitak i uključivanje učenika u kolektivni vannastvani rad da se u suvremenoj pedagoškoj teoriji i praksi visoko uvažavaju. Trajno nastojanje da se roditelji i drugi odrasli članovi porodice odgovorno odnose i ponašaju u obavezno-radnom i slobodnom vremenu služi kako normalnom kulturnom i društveno-političkom životu i razvitku odraslih tako i u pripremanju mladih za bogat i srećan stvaralački život i rad u slobodnom vremenu". (N.Filipović, 1969.). Roditelje je potrebno educirati da znaju pružiti pomoć djetetu u učenju i stvaralačkom izražavanju u vannastavnim aktivnostima.

Oblici edukacije roditelja su različiti. Navest ćemo oblike edukacije koje navode Dž.Ajanović, M.Stevanović, 2004.:

• • • • • • • • • • •

Individualni programi (instruktorski sadržaji) koje roditelji samostalno savladavaju, Savjetodavno-motivirajući rad, Partnerski rad nastavnika ili drugog stručnjaka s jednim ili više roditelja, Participiranje roditelja u programima vannastavnih aktivnosti, Radionice za roditelje, Roditelji kao voditelji radionica za roditelje, Video prezentacije, Roditeljski sastanci, Predavanj a za roditelje, Publiciranje materijala Izložbe".

Isti autori navode nekoliko postavki šta nastavnici i roditelji trebaju činiti za uključivanje učenika u vannastavnim aktivnostima:

• • • • • •

Motiv samopotvrđivanj a učenika, Osigurati da se zadovolji interes za nekim sadržajem, Razvijati kreativan stav prema učenju, Poticati kritično mišljenje, Davati brze povratne informacije o rezultatima, Pratiti i poticati učenika u svim aktivnostima na svakom mjestu i u svako vrijeme". (Dž.Ajanović, M.Stevanović, 2004).

Jako je značajna suradnja roditelja, nastavnika, školskog pedagoga i direktora škole s roditeljima. "Roditelji raznih specijalnosti-likovni umjetnici,

50


književnici, poljoprivredni stručnjaci, majstori raznih tehničkih grana itd. mogu povremeno i stalno da pružaju pomoć ne samo svom djetetu već i vannastavnoj zajednici u kojoj radi više učenika". (N.Filipović, 1969.). R e z i m e :

•

Slobodno vrijeme je karakteristika suvremenog društva, fenomen visokrazvijenog društva. Bez obzira što se slobodno vrijeme vezuje za industrijsku civilizaciju i naše vrijeme, ono ima puno dužu povijest. Slobodno vrijeme je po svom postanku, rasprostranjenosti i obilježjima opća univerzalna pojava i kategorija suvremenog društva Slobodno vrijeme se teži komercijalizirati i usmjeriti u nepovoljnom pravcu za razvoj čovjeka i čovječanstva.

•

"Slobodno vrijeme je vrijeme aktivna odmora, razonode, stvaralačkog potvrđivanja ličnosti". (V. Previšić, 2001.). "Slobodno vrijeme je preostali dio vremena kojim pojedina osoba samostalno raspolaže poslije završenih rezličitih nastavnih i vannastavnih obaveza i pomaganja u roditeljskom domu". (Dž.Ajanović, M.Stevanović, 2004).

•

Slobodno vrijeme ima u životu suvremenog društva višestruku vrijednost, a posebno njegove tri funkcije: odmor, razonoda i razvoj ličnosti. Aktivnostima slobodnog vremena utječe se na zdravlje, fizički i mentalni razvitak, na pozitivne crte karaktera, kreativnost ličnosti, a bogatiji je i sadržaj života. Slobodne aktivnosti podstiču intelektualni odgoj, bogate estetsku kulturu, doprinose radnom i tehničkom odgoju, društveno-moralnoj strani mladih itd. Služi kao sredstvo borbe protiv poremećaja u ponašanju, ovisnosti, delinkventnog ponašanja itd.

•

Važnu ulogu među aktivnostima u provođenju slobodnog vremena ima igra.Dječiji život ne može se zamisliti bez igrovnih aktivnosti. Igra je osnova učenja u djetinjstvu. Igra je ključni pojam za univerzuum. Slobodna je djelatnost lišena svakog materijalnog interesa. Polaskom djeteta u školu igre - grupne, timske, organizirane, sprovode se u okviru slobodnih aktivnosti.

•

Aktivnosti slobodnog vremena su različite i međusobno se razlikuju po sadržaju, oblicima, načinima manifestiranja i po namjeni u odnosu na pojedine funkcije slobodnog vremena.

•

V. Janković, 1967. aktivnosti slobodnog vremena dijeli prema njihovoj osnovnoj funkcionalnosti tj. funkcijama (odmoru, razonodi i razvoju ličnosti).

•

Načela korištenja slobodnog vremena su: načelo slobode, načelo smislenosti, načelo individualnosti, načelo kolektivnosti, načelo

51


samoaktivnosti, načelo organiziranosti, načelo raznovrsnosti, načelo amaterizma i načelo primjerenosti.

•

Slobodno vrijeme je neophodno programirati. Time se ostvaruje njegovo racionalno korištenje. Programiranje je posao stručnjaka, u školama nastavnika, ali u njemu sudjeluju i sami učenici.

•

Pravilna organizacija i realizacija slobodnog vremena ovisi o primjeni metoda rada. Medu permisivne metode ubrajaju se: metoda individualnih i grupnih razgovora, metoda motiviranja i poticanja, metoda objašnjavanja ili interpretacije.

•

O mladenaštvu kao razdoblju u psihičkom životu čovjeka počelo se detaljnije raspravljati u suvremenom društvu. Terminom "mladi" određuje se ona društvena grupa koja se priprema za ulazak u svijet odraslih, odnosno, oni predstavljaju onaj dio populacije koji se nalazi u procesu biopsiho-socijalnog razvoja, ili još preciznije, onaj dio ljudske vrste koji nije dostigao bio-psiho-socijalnu zrelost. Mladi u suvremenom društvu susreću se s brojnim problemima, a jedan od tih problema je i pravilno trošenje slobodnog vremena.

•

Nositeljii aktivnosti i činitelji odgoja u slobodnom vremenu su: obitelj, predškolske ustanove, škole, izvanškolska društva i ustanove kao što su razna sportska, znanstvena, tehnička, kulturna i druga udruženja. Kad je u pitanju obitelj briga i zainteresiranost roditelja bitna je za uspješno odgajanje djece putem slobodnog vremena. Cesto među djecom i roditeljima dolazi do sukoba zbog suprotstavljenih stilova i načina zabave, razonode isl.

•

Škola je drugi značaj faktor odgojnog djelovanja u slobodnom vremenu. Da bi učenike pripremila za život, škola im treba pružiti mogućnost za slobodno vrijeme i upoznati ih sa smislom slobodnog vremena.

•

Terminom "slobodna aktivnost" učenika označava se jedan vid djelatnosti u vremenu slobodnom od nastavnih, obiteljskih i stanarskih obaveza. Većina autora slobodne aktivnosti dijeli na: kulturno-umj etničke, predmetnenaučno-istraživačke, tehničke i radno-proizvodne i na sportsko-rekreativne. Kolektivi učeničkih organizacija su također brojni. To su: Dječiji Savez, Klub UN, Podmladak crvenog križa, Savez izviđača, Muzička omladina idr. Aktivnosti učenika u slobodnom vremenu u prednosti su za razvijanje stvaralačkih sposobnosti u odnosu na redovnu nastavu u školi.

•

Vođenje dnevnika o pročitanim knjigama, gledanim filmovima, pozorišnim predstavama, muzičkim koncertima, sportskim događajima, o školskom i vanškolskom životu jako je značajno za intelektualni, emocionalni i moralni razvoj ličnosti. Dnevnici mogu biti "javni" i "intimni".

52


•

Veliki utjecaj na provođenje slobodnog vremena mladih imaju vršnjaci. Mladima je druženje s vršnjacima neophodno, a najčešće se odvijaju u okviru aktivnosti slobodnog vremena. Vršnjaci imaju značajnu ulogu, jer mladi koji pripadaju istoj grupi poprimaju odlike grupe kojoj pripadaju, bave se istim aktivnostima, slični su im stavovi, ciljevi i vrijednosti.

•

Jako je značajan utjecaj masmedija na djecu i mlade i trošenje njihovog slobodnog vremena. Naročito je značajan utjecaj televizije.

•

Među faktore šire društvene sredine ubrajaju se faktori "funkcionalnog odgoja" kao što su: raznovrsne javne priredbe, manifestacije, život na javnim mjestima, na ulici, trgovima, parkovima, javnim lokalima itd. Jak je i utjecaj radija, filma i štampe. Karakteristike masovnoga društva su: usamljenost, masovna proizvodnja i potrošnja, masovno konzumiranje kulturnih bogatstava i informacija i propaganda.

• Za rad u slobodnom vremenu potrebno je pripremiti i osposobiti odgovarajući stručni kadar. Neophodno je osigurati i odgovarajuće materijalne preduvjete za pravilnu organizaciju slobodnog vremena. Naročito je značajna uloga roditelja i nastavnika. Za uspješno osposobljavanje mladih za provođenje slobodnog vremena njih treba adekvatno pripremiti. Zadaci za dopunski rad i istraživanje:

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

Navedite neke definicije slobodnog vremena ! U čemu se ogleda značaj slobodnog vremena? Pokušajte planirati aktivnosti slobodnog vremena iz oblasti za koju i sami posjedujete stvaralački dar! Nabrojte neke aktivnosti slobodnog vremena i njihovu klasifikaciju u skladu s različitim kriterijima! Objasnite smisao i značaj igre u slobodnom vremenu! Navedite neke klasifikacije aktivnosti u slobodnom vremenu! Sta su načela korištenja slobodnog vremena?Navedite koja su to načela i obrazložite ih! Koliko se u vašem usmjerenju i provođenju slobodnog vremena vodilo računa o pojedinim načelima? Ko ih je naročito uvažavao? Koji agensi socijalizacije ih nisu uvažavali? Navedite karakteristike i probleme mladenaštva! Staje najveći problem mladih u današnjem društvu? Na koji način mladi današnjice najčešće provode slobodno vrijeme? Obrazložite ulogu obitelji u organizaciji slobodnog vremena mladih! Analizirajte ulogu vaše obitelji u tom smislu! Obrazložite ulogu škole u usmjeravanju i edukaciji mladih u slobodno vrij eme! Odredite pojam slobodna aktivnost! Navedite neke vidove slobodnih aktivnosti!

53


16. Koje slobodne aktivnosti si bio član u proteklom periodu? Čemu je 17. 18. 19. 20.

doprinijelo tvoje učešće u radu te slobodne aktivnosti? Koji su najčešći problemi u organiziranju slobodnih aktivnosti u školi? Navedi neke preporuke za unapređenje rada slobodnih aktivnosti u školi! Nabroj neke kolektive učeničkih organizacija i obrazloži njihovu ulogu u usmjeravanju i provođenju slobodnog vremena mladih! Provedite istraživanje u školi u mjestu na temu: Kako mladi provode slobodno vrijeme?! Provedite istraživanje u školi na temu: Slobodne aktivnosti u školi!

21. 22. Pokušaj voditi dnevnik o značajnim doživljajima iz škole i života! Pročitaj 23. 24. 25. 26. 27. 28.

dnevnik dr. Ruže Tomić: "Dnevnik moje jedanaeste trudnoće" i "Ratni dnevnik" i analiziraj ih! Provedite intervju s grupom mladih i ispitajte na koji način na provođenje slobodnog vremena imaju utjecaja vršnjaci! Ispitajte kakav ja utjecaj TV na mlade u našem okruženju! Provedite mini istraživanje o utjecaju štampe na mlade! Provedite istraživanje i ispitajte utjecaj filma na mlade! Ispitajte koliko mladi slušaju radio i kakav je utjecaj radija na mlade ! Vodite dnevnik o provođenju vašeg slobodnog vremena i analizirajte ga na vježbama!

54

Poglavlje 2 Poremećaji u ponašanju

Poremećaji u ponašanju

POJAM POREMEĆAJA U PONAŠANJU "Poremećaji u ponašanju predstavljaju skupni naziv za sve one pojave biološke, psihološke i socijalne geneze koji manje ili više pogađaju pojedinca i nepovoljno djeluju na njegovu aktivnost, reaktivnost, te neugodno ili dapače štetno i opasno utječu na druge pojedince i društvene organizme (npe.obotelj, školski kolektiv, dječije i omladinske organizacije, te užu i širu zajednicu". (R.Tomić, 2005., a prema Dobrenić-Podlrugać, 1974.). Z.Jašović, 1976.godine govori o prestupničkom ponašanju mladih navodeći daje to "svako ponašanje pojedinaca ili grupa mladih koje je protivdruštveno, odnosno društveno neprihvatljivo, tj. kojim se krše pravne ili moralne norme određenog društva i koje, kada je društveno vidljivo, izaziva spontano ili organizirano društveno reagiranje u namjeri da se zaštite društvena dobra i vrijednosti a i sami akteri takvog ponašanja". "Poremećaji ponašanja predstavljaju one oblike ponašanja kod djece i mladeži koji odstupaju od društveno prihvaćenih normi ponašanja. Podrazumijevaju agresivno i destruktivno ponašanje, kao i delinkventno ponašanje, što se ubraja u neurotične ili psihotične poremećaje. Moguće jr prisustvo blažih emotivnih smetnji". (Pedagoška enciklopedija, 1989.) P.Vodak, A.Sulc, 1968.odstupanja dječijeg ponašanja od pedagoške norme razvrstavaju na mane i poremećaje. Mane u ponašanju su ona odstupanja koja spadaju u pedagošku sferu i nastale su najvećim dijelom na odgojnom osnovu, dok poremećaji u ponašanju spadaju u medicinsku sferu, ponekad nastaju na odgojnom osnovu, a često prerastaju u simptom nekog bolesnog stanja. Teško je razlučiti kad se radi o mani, a kad o poremećaju u ponašanju. Cesto se one kombiniraju. Mane se samo u teoriji pojavljuju u čisto kristaliziranom obliku. Isti autori odstupanjem od norme smatraju slučaj kada dijete čini poteškoće između vlastiti zahtijeva i ne usklađuje ili sa zahtjevima i potrebama društva, čime se ugrožavaju razvoj dječije ličnosti i interesi društva. Dr.M.Dervišbegović (1997.) kao djecu s poremećajima u ponašanju označava onu djecu čije ponašanje uzrokuje konfliktne situacije. Govori se o emocionalno oštećenoj i socijalno neprilagođenoj djeci. "Ako ponašanje ličnosti u određenoj okolini dobije oblik prekršaja onda se govori o delinkventnom ponašanju". (M.Dervišbegović, 1997.). V:Kovačević, V.Stančić, M.Mejovšek, 1988. navode da. "Poremećaji u ponašanju, u širem smislu, obuhvaćaju kako poremećaje organske ili biološke etiologije, tako i psihološke i socijalne, pri čemu se ovim terminom prvenstveno upozorava na ona područja koja odstupaju na općem i području osobne i socijalne adaptacije". "Takvih poremećaja u djece i omladine bilo je i u društvima daleke prošlosti, ali su oni karakteristični za suvremene društvene procese". (Pedagoška enciklopedija, 1989.).

56


KARAKTERISTIKE DJECE S POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU Da bi pružili pomoć učiteljima i nastavnicima da na vrijeme uoče njihovu prisutnost ili intencije javljanja među djecom i mladima karakteristike djece s poremećajima u ponašanju izučavali su brojni autori. Ukoliko se poremećaji u ponašanju na vrijeme uoče i registriraju, veća je vjero vatnoća da će se otkloniti kod djece i mladih. Prvi simptomi poremećaja u ponašanju su obično češće krađe, laži, bježanje od kuće, škole, agresivnost, seksualno neprihvatljivo ponašanje i slično. D.Stevanović, 1980., a prema R.Tomić, 2005. navodi neke karakteristike djece s poremećajima u ponašanju: 1. Teško se motivirajuu za rad i potrebno je stalno podsticati ih da bi završili posao koji su započeli. 2. Cesto su nepažljivi, indiferentni, nezainteresirani, lijeni. 3. Ispoljavaju nervozne reakcije kao npr. često grickaju nokte, uvrtanje kose, cupkanje odjeće, češanje, duboko i često udisanje, grčevi i grimase mišića lica, uznemirenost i vrpoljenje isl. 4. Odvajaju se od druge djece kad god to mogu. 5. Ne uspijevaju u školskom radu, a razlog tome nije poznat. Postižu manju uspjeh nego što bi trebalo s obzirom na svoje sposobnosti. 6. Ne vole školu i često odsustvuju s nastave. 7. Cesto su neraspoložena i izgledaju nesretnije od druge djece. 8. Cesto su ljubomorni i pretjerano takmičarski raspoloženi". Postoji više grupa djece i omladine ometene u emocionalnom razvoju i društvenom prilagođavanju. Prema Dobrili Stefanović (1980) "jednu grupu čine djeca čije loše prilagođavanje je rezultat disharmonije odnosa između djeteta i njegove sredine. Prilično brojnu podgrupu neprilagođene djece čine tzv. problem djeca, zatim djeca s primarnim poremećajima ponašanja i djeca zaostala na primitivnom stupnju socijalizacije." Oni pokazuju različite oblike poremećaja u ponašanju i neadekvatni su im stavovi prema roditeljima, vršnjacima, drugoj djeci, narušavaju školsku i društvenu disciplinu, bježe od kuće i škole, pokazuju averziju prema učenju, zaostaju u napredovanju, kradu, itd. Drugu grupu djece čine ona djeca kod koje su primarni emocionalna nestabilnost i slične teškoće, neurotično i psihotično ponašanje itd. Emocionalne teškoće i poremećaji ponašanja ove djece ispoljavaju se u različitim oblicima neadekvatnog emocionalnog ponašanja, zatim u neurotičnim i psihotičnim reakcijama djeteta. Kod obje grupe djece stavovi prema sebi i drugima su neadekvatni i atipični s obzirom na uzrast. U tom pogledu upadljivo odstupaju od normalno razvijenih vršnjaka. Društveno loše prilagođena djeca (odgojno zapuštena djeca i maloljetni delinkventi) ponekad ne moraju ispoljavati karakteristike emocionalno poremećene djece. Karakteristično za ovu djecu je da često skitaju, bježe iz škole, sklona su prestupima (krađi, prostituciji, pljački, uništavanju imovine, lažima itd.).

57


Osnovni simptomi kod sva tri oblika ponašanja su: anksioznost, hostilna agresija i povučenost u sebe. Anksioznost je stanje fobičnih reakcija, prestrašenosti i nemira bez nekih uočljivih uzroka. Javlja se kod djece odgajane u neprijatnoj i emotivno hladnoj atmosferi. Uzrok straha i emocionalne napetosti leži u odbijanju i nezadovoljavanju osnovnih dječijih potreba. Hostilna agresija se javlja većinom kao posljedica doživljene frustracije. Frustracija predstavlja osujećenje, nezadovoljenje koje nastupa zbog prepreka da se dođe do cilja. Dr. Dušan D. Đorđević, ističe da se po osobinama ličnosti maloljetni delinkventi razlikuju od ostale djece. Neke od osobina ličnosti prema (Gliku, Tapanu, Maj eru), maloljetnih delinkvenata su: asocijalnost, nepoštovanje ničijeg autoriteta, prkos, neposlušnost, neprijateljsko raspoloženje prema drugima, destruktivnost, sadizam, impulsivnost, emocionalna nezrelost, socijalna nezrelost i pripadnost ekstrovertnom tipu ličnosti. Prema Nives Koller - Trbović (1988), ovu djecu karakterizira i: "pothranjenost i nešto ispodprosječni tjelesni razvoj, s obzirom na dob djece... osim fizičke inferiornosti, kod ove djece prisutne su, po posljedicama možda još i teže emocionalne traume. Najčešće je utvrđena emocionalna labilnost, depresija, emocionalna glad, oštećenost, uskraćenost, napetost, distanciranost, emocionalna hladnoća, nepovjerljivost, a kod nekoliko njih "ljepljivost"... kod jedne trećine ove djece i danas ( tj. u vrijeme ispitivanja) prisutno je noćno mokrenje i problemi sa snom." Mogu se kod ove djece uočiti i neke od slijedećih osobina: bez spontaniteta su i životne vedrine, nezainteresirani za igru, interesi su im neprimjereni dobi i prihvaćenim društvenim vrijednostima (alkoholizam, skitnja, starije društvo i si). Kod nekih su prisutne i disleksija, disgrafija, diskalkulija, mucanje i druge teškoće. Cesto ih djeca odbijaju zbog njihovog ponašanja.

UZROCI NASTANKA POREMEĆAJA U PONAŠANJU Uzroci za pravilan razvoj djeteta dijele se na dvije skupine. Prvu skupinu čine biološki faktori koji dolaze do izražaja od početka razvoja embrija, a djeluju i poslije djetetovog rođenja. Oni su odgovorni za pravilan tjelesni razvoj i neporemećenost nervnog sistema. Drugu skupinu predstavljaju odgojni faktori. To su odgojni uvjeti u kojima dijete raste i koji ga pripremaju za život u društvu, stvarajući za njegovo ponašanje stalno novu i višu motivaciju. Prema Vodaku i Sulcu (1968.) "da bi dijete pravilno reagiralo na zahtjeve vaspitanja, moraju neporemećeno funkcionisati tri elementa:razum, osjećanje i volja." Specifičnosti koje zadese ličnost djeteta ozbiljnije, naročito u osjećajnoj, voljnoj, moralnoj i intelektualnoj oblasti, često dovode do asocijalnih i

58


antisocijalnih motivacija. Izvor negativnih motiva je i nedovoljan odgoj, kontakt s oštećenim pojedincima i drugi rušilački utjecaji. Na motivaciju utiču i karakteristike životnog razdoblja. Neispravne motivacije mogu se pojaviti u školskoj dobi i u pubertetu. Vrlo je važno kod djece stvoriti sistem dobrih i čvrstih navika i stabilnost motiva. Prema (B. Stevanoviću, 1988.) mane i poremećaji u ponašanju mogu se pojaviti kod slijedeće djece) "prvenče, jedince i najmlađe dijete u porodici (neki ističu težak položaj srednjeg djeteta u porodici, dijete istrišče (dijete rođeno poslije duge pauze nerađanja u porodici), neželjena i odbačena djeca, suviše lijepa i suviše ružna djeca, umno zaostala i suviše bistra djeca, djeca siromašnih i djeca imućnih, a besposlenih roditelja, vanbračna djeca i djeca iz nesretnih brakova, djeca bez jednog ili bez oba roditelja, usvojena djeca, djeca razvedenih roditelja, djeca pastorčad, djeca kod čijih roditelja postoji velika razlika u godinama starosti, djeca s tjelesnim manama i nedostacima, djeca ljevaci i druga." Slično misli i Dušan Đorđević, a dodaje još nedovoljnu njegu u djetinjstvu, loše društvo i slabo organizirano slobodno vrijeme. Brojni autori navode da do poremećaja u ponašanju dovode narušeni obiteljski odnosi. Ivan Skoflek (1975.) navodi da ne postoji tačno izražena etiologija poremećaja ni kod nas ni u svijetu. On iznosi najupotrebljiviju kliničkopsihološku klasifikaciju koju je napravio prof. Bregant na osnovu koje mogu biti poremećaji uslovljeni: • kao posljedice somatopsihičkih poremećaja, • kao posljedice endogenih psihoza i • kao razvojno uslovljene smetnje. Grupu razvojno uslovljenih poremećaja možemo, a i moramo razgraničiti u dvije podgrupe:

• •

poremećaji uslovljeni dejstvom miljea i zavođenja i poremećaji uslovljeni neodgovarajućim psihosocijalnim dejstvom okoline (reaktivno uslovljeni poremećaji, emocionalna oštećenost i si."

Prema dr. Petru Stoj ako vicu glavni uzrok neprilagođenog ponašanja je anksioznost. Neki autori, kao Vojin Matić, (savremena psihijatrija) ističe da do maloljetničke delinkvencije dovode slijedeći faktori: deficijentna obitelj, psihopatija, neurotični karakter, kao posljedica psiholoških poremećaja u obitelji, neurotične crte ( fobija, prisilno lutanje, kleptomanija i si.). Većina stručnjaka se slaže u tome da mogu biti biološki uvjetovani, ali da im uzroci mogu biti i u sferi sociopsiholoških i pedagoških faktora. Prema Pedagoškoj encikopediji, 1989. u rizičnu grupu djece, kod koje može doći do poremećaja u ponašanju, spadaju djeca koja su nedovoljno uključena u primarnu porodicu ili se čitava porodica nedovoljno uključuje u širu sredinu,

59


zatim djeca bez roditelja, koja često menjaju staratelje ili žive u velikim emotivno hladnim domovima i stoga imaju probleme u usvajanju socijalnih normi, odnosno deca koja nemaju stalan stabilan model odraslog s kim bi se identifikovala. Značajni su i činioci u samom djetetu, kao što su konstitucionalna svojstva i temperament koji djeluju ili kao zaštitni ili ugrožavajući činioci. Značajna je prije svega porodica. Ostali činioci koji utiču na razvoj poremećaja u ponašanju jesu nenormalna porodična situacija, nizak socijalno-ekonomski status, školski neuspjeh itd. "Poremećaji u socijalnom ponašanju izraz su i nedostatne socijalne zrelosti osobe". (S.Uzelac, 1995.). S. Hrnjica, 1982. definira socijalnu zrelost kao uspješno rješavanje odnosa između pojedinca i skupina, uspješno savladavanje osobnih i društvenih ciljeva i težnji ka općem dobru u granicama mogućnosti pojedinca. Prema istom autoru kriteriji za procjenu socijalne zrelosti su:

• • • • •

Relativna sloboda od dominacije roditelja i vršnjaka, Preuzimanje odgovornosti za sebe i druge, Socijalna osjetljivost, potreba da se vlastiti zahtjevi usuglase sa zahtjevima drugih, Mogućnost rješavanja problema ne napuštajući osnovne vrijednosti i standarde ponašanja, te Kritičko vrednovanje pojave, sa stajališta posljedica po sebe i po grupu.

Mladi koji iskazuju poremećaje u ponašanju ne zadovoljavaju neke ili sve navedene kriterije socijalne zrelosti. VIDOVI POREMEĆAJA U PONAŠANJU U svijetu i u našoj zemlji nema općeprihvaćene etiološke klasifikacije poremećaja u ponašanju, ali gotovo sve postojeće podjele sadrže tri etiološka aspekta:

1. biološki, aspekt unutar kojeg se uobičajeno navode razne somatske bolesti, bolesti centralnog nervnog sistema (encefalitički procesi, epilepsija, neke vrste psihoza idr.), 2. psihološki, koji ističe: niže intelektualne sposobnosti, visok stupanj neurotizma - agresiju, emocionalnu nestabilnost - egocentrizam, kompleks inferiornosti idr. 3. sociološki aspekt, koji navodi djelovanje raznih mikrosocijalnih procesa, kao što su: industrijalizacija, migracija, potkultura, kontrakultura idr., te gotovo bezbrojnih i vrlo značajnih utjecaja koji proizilaze iz mikrosocijalnih procesa i grupa kao što su: porodica, škola, susjedstvo, sredstva masovne komunikacije, slobodno vrijeme idr.". (Pedagoška enciklopedija, 1989.). S obzirom na pripadnost sferi izražavanja poremećaji u ponašanju se dijele na:

60


1. Poremećaje u ponašanju s obzirom na socijalnu sredinu • Poremećaje s obzirom na obitelj (neprihvaćanje kućne discipline, bježanje idr.),

• S obzirom na školu (nedisciplina, nemarnost, izostajanje iz škole, nametljivost, agresivnost idr.),

• S obzirom na širu okolinu (odbacivanje društvenih vrijednosti, razne asocijalne pojave - krađa, nasilje, seksualne devijacije idr.),

2. Poremećaji u ponašanju psihičkog života (povučenost, asocijalnost, autizam, fobije, anksioznost, agresivnost, ovisnost, neuroze idr.), 3. S obzirom na pripadnost pojmu kriminaliteta poremećaji u ponašanju se dijele na: nedelinkventno, preddelinkventno ponašanje i delinkventno ponašanje (prevara, krađe, tjelesne ozljede, razbojništvo, ubojstvo isl.), 4. Prema psihološkim aspektima motivacije i aktiviteta poremećaji u ponašanju se dijele na: • Aktivne oblike ( nametljivost, agresivnost, varanje) • Pasivne oblike (plašljivost, povučenost, strah itd.). Jako detaljno istraživanje dječijih mana, odnosno poremećaja u ponašanju proveli su P.Vodak i A.Sulc. Oni sve poremećaje u ponašanju dijele na:

1. loše običaje i loše navike, 2. nedisciplina (neposlušnost i otpor, negativizam, odbijanje posla ili reda i 3.

4. 5. 6. 7. 8.

režima kod kuće i u školi, laži, školske i druge podvale, razni oblici remećenja discipline, grubost, neurednost, impulsivnost, nesavlađivanje i si., agresivnost (opozicija kod kuće i u školi, neprihvaćanje autoriteta i režima reda ukoliko su praćeni agresivnim elementima, ugrožavanje saučesnika i odraslih, okrutnost prema mlađim životinjama, uništavanje odjeće i ostalog imetka, razni oblici autoagresije isl; krađa bez obzira na to kako se postupilo s onim što se prisvojilo bez razlike da li je individualna ili grupna, pljačka, bježanje iz kuće, iz škole, iz dječijih domova, lutanja i skitnje, seksualne mane: prerani spolni odnos aktivni i pasivni, oblici preranog seksualnog interesiranja, aktivno traženje partnera s agresivnim oblicima, pasivni oblici, počeci seksualnih zastranjivanja itd. akolektivnost - izrazita zatvorenost, socijalna pasivnost, nepodnošenje kolektivnih oblika života, izraziti individualizam pasivnog i aktivnog oblika, dječija delinkvencija.

Istraživanjem poremećaja u ponašanju u predškolskoj dobi bavila se N.Koller-Trbović (1989). Ona iznosi 37 varijabli poremećaja u ponašanju i to:

• • • • • •

odnos prema vrtiću, averziju prema vrtiću dijete izražava verbalnim negodovanjem, averziju prema vrtiću izražava plačem, averziju prema vrtiću izražava tužeći se na bolove, averziju prema vrtiću izražava povraćanjem, averziju prema vrtiću izražava odugovlačenjem odlaska,

61


• • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

dijete je agresivno, dijete je izrazito mirno, dijete je nemirno, dijete ima napadaj bijesa, dijete se osamljuje, dijete je sklono autoagresiji, dijete je plačljivo, dijete izražava strah, dijete ima tikove, dijete je pospano, dijete se budi i plače, dijete u snu vrišti, dijete mokri noću, dijete mokri danju u gaćice, dijete ispušta stolicu, dijete zadržava stolicu, dijete izražava neka neobična (čudna) ponašanja, dijete masturbira, dijete grize nokte ili kožicu, dijete izvodi stereotipne (ritmičke) pokrete (ljuljanje), apetit djeteta je (dobar-loš), dij ete j e izbirlj ivo kod j ela, dijete se tuži na bolove u trbuhu, dijete ima interes za igračke, dijete se igra konstruktivno, dijete brzo gubi interes za majku, dijete je izrazito vezano za oca, dijete je izrazito vezano za ostale ukućane, te da lije dijete bilo u jaslicama".

Mađu učenicima četvrtog razreda zagrebačkih osnovnih škola S.Uzelac i Lj.Mikšaj-Todorović (1989.) formirali su listu modaliteta poremećaja u ponašanju. To su: • svojevoljno napuštanje nastave, • neopravdani cjelodnevni izostanci s nastave, • rastresenost, • tikovi, • sklonost hipohondrij skim j adikovanj ima, • nametljivost,

• • • • • • •

prkos, verbalna agresivnost (psovke), fizička agresivnost (prema osobama ili stvarima), laganje, snifanje, uzimanje tableta, napuštanje kruga obitelji (bježanje od kuće),

62


• • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

prodaja ili darivanje osobne imovine, krađa, druženje s osobama asocijalnog ponašanja, prosjačenje, skitnja, cinkarenje (tužakanje), ulizivanje nastavniku, oponiranje kolektivnim akcijama, varanje u školskim ispitnim situacijama, zlonamjerno varanj e, pušenje opojnih droga, drogiranje injekcijama, preprodaj a vrij ednih predmeta, plašljivost, povučenost, potištenost, plačljivost, nemarnost (ljenost), nezainteresiranost (dosada), razmaženost, prekidi u školovanju, emocionalna hladnoća".

Karakteristike najčešćih poremećaja u ponašanju koje srećemo kod djece i mladih, a koji se susreću u stručnoj literaturi (vidjeti R.Tomić, 2005.). KARAKTERISTIKE NAJČEŠĆIH POREMEĆAJA U PONAŠANJU Osvrnut ćemo se na karakteristike najčešćih poremećaja u ponašanju.

Loši običaji i loše navike Uspjeh u razvoju mlade ličnosti ovisi o njenoj adaptaciji na socijalnu okolinu u kojoj raste i razvija se. Proces adaptacije djeteta ovisi o običajima i navikama. Između običaja i navika teško je povući granicu zbog različitog tretmana jednog te istog ponašanja u raznim sredinama. Podjela običaja i navika prema sadržaju je jako teška zbog toga jer su neki složeni od elemenata obiju oblasti ili neke niže oblasti i služe kao dio složene navike u višoj oblasti. P. Vodak, A. Sulc običaje i navike dijele na: • običaje u nižoj oblasti koji služe za zadovoljenje fizioloških potreba kao stoje npr. san, hrana, izlučivanje, osiguranje osnovnih motornih radnji kao stoje hod i držanje tijela i higijenske potrebe. • Navike u višoj oblasti. Njima se služimo u socijalnom području (društveni, osjećajni, voljni odnosi i potrebe u oblasti spoznajnih procesa i si.)

63


Navike u višoj oblasti isti autori dijele na: • navike koje određuju oblike društvenog odnosa prema drugim osobama npr. učtivosti, suzdržljivosti, i si; • navike kojima se izražavaju emocionalne i osjećajne pojave ( način kako se emocija ili osjećaj iskazuje, kao i navike koje tu reprodukciju ograničavaju (ili potiskuju); • navike koje služe pri sticanju novih znanja bilo posredno, bilo neposredno. One mogu proces saznavanja u povoljnim slučajevima ubrzati, a u nepovoljnim onemogućavati. • navike koje pomažu ili koče stvaranje osnovnih struktura čovječije aktivnosti; • navike pri ostvarivanju voljnih akcija, discipline i samodiscipline. Loši običaji se najčešće javljaju u području uzimanja hrane i vode, u oblasti vršenja velike ili male nužde, vezani su za savladavanje crijevnih plinova, vezani su za genitalije, i oblasti motornih akata i lične higijene. Loše navike mogu se ispoljiti: u pogledu društvenog odnosa prema drugim osobama u oblasti emocija i osjećanja, u oblasti spoznaje, radne i stvaralačke loše navike i u oblasti volje. U loše navike ubrajamo i pušenje i alkoholizam. U bolesne simptome ubrajamo slijedeće običaje i navike: stereotipije, tikove, sisanje prstiju, grickanje noktiju, grubo postupanje sa životinjama, predmetima, stereotipne rituale, kolekcionarsku strast i mane iz seksualnih oblasti.

Dječiji otpor Između treće i četvrte godine dijete nastoji ostvariti vlastitu volju, ono odlučuje hoće li ili ne nešto učiniti, samoinicijativno pravi plan radnih aktivnosti i izvršava ih s radošću, te ne želi ni biti ometano u izvršavanju svojih aktivnosti. U tom periodu se zbog toga javljaju konflikti između djeteta i odgajatelja koji se manifestirajju prepirkom, vikom, plačem, gunđanjem, odbijanjem poslušnosti i na druge načine. To je dječiji otpor. Uzroci dječijeg otpora su: • " Namjera da se nešto učini i radost zbog aktivnosti je u 2/5 posmatranih slučajeva uzrok daje planuo otpor; • želju da dobije određeni predmet i radost da to posjeduje, po prilici 1/3; • radost koju mu pričinjava društvo drugog djeteta otprilike 1/6; • potrebu da bude neovisan i da se slobodno kreće, otprilike 1/6; • glad 1/8, • znatiželju 1/10, • uzroke koji se u mnogim slučajevima prikrivaju.". (P. Vodak i A. Šulc, 1968.) Otpor djeteta u školskoj dobi nastaje slično kao i rani dječiji otpor suzbijanjem volje djeteta ili njegovog subjektivno shvaćenog interesa.

64


Otpor u pubertetu je planiran, postaje oružje djeteta i sve gaje teže kontrolirati. Uperen je protiv šire društvene okoline i često postoji stereotip ponašanja. Za otpor su posebno predisponirana lako uzbudljiva i eksplozivna djeca. Posebno u doba puberteta sačuva se direktan odnos sa prethodnim otporom. Nastaje kao reakcija na direktnu odgajateljevu intervenciju. Vanjski oblici dječijeg reagiranja na odgojne intervencije mogu biti i prividni, pa govorimo o prividnom otporu. Otporu su slične i gestikulacione imitacije i duga latentnost. Otpor kao simptom bolesnih stanja susreće se kod nervozne i histerične djece, kod djece psihopata, oboljelih od šizofrenije, traumatizirane djece i dr.

Negativizam Negativizam kao oblik ponašanja manifestira se u odupiranju svakom spoljašnjem uticaju, očekivanju ili zahtjevu. Ozibel (Ausubel), a prema Pedagoškoj enciklopediji, 1989. negativizam definira kao "oblik pretjeranog otpora, nabijenog emocionalnim pratiocima infantilnog samopotvrđivanja". Postoje tri oblika negativizma kod djece:

1. dijete uopće ne reagira na vanjske podsticaje, iščezla je aktivnost djeteta, 2. dijete djelimično potiskuje aktivnost. • dijete izvrši zadatak koji smo mu postavili, ali ne odgovori na postavljeno pitanje. Ovaj oblik negativizma naziva se mutizam. 3. Negativizam je najtipičniji. Dijete reagira drugačije od naših očekivanja. Negativizam može biti pasivan i aktivan. Cesto se pojavljuje kod neurotične djece, djece sa smetnjama u razvoju, kod djece koja se nalaze u početnoj fazi dječije šizofrenije itd. Elektivni (odabrani) mutizam predstavlja šutnju djeteta u odnosu na određene osobe ili situacije, npr. nastavnik, liječnik, itd. On se susreće naročito kod neurotične djece. Ukoliko se zadrži kod djece i u drugoj polovini prvog razreda, treba zatražiti pomoć psihologa, neuropsihijatra, pedagoga i obitelji. Ukoliko se u školi provodi psihoterapija i muzikoterapija, dijete je neophodno obuhvatiti ovim aktivnostima. Dječija nedisciplina Pojmom nedisciplina najčešće obuhvatamo slijedeće poremećaje u ponašanju: neposlušnost, različite oblike dječijeg otpora, laž, agresiju, izostajanje s nastave, bježanje iz škole, skitnju, krađu i si. One se pojavljuju tijesno povezane.

65


Prema P.Vodaku, A. Sulcu "pod nedisciplinom u prvom redu podrazumijevamo sve manifestacije koje su više-manje vezane uz nepriznavanje odgojnog autoriteta ili čak uz aktivnu borbu protiv njih. Tu se u prvom redu radi o pasivnoj ili aktivnoj neposlušnosti." Nastanku neposlušnosti često doprinose pretenciozni, popustljivi, kolebljivi, neodlučni i nejedinstveni odgajatelji. Uzrok nediscipliniranom ponašanju često se nalazi u obitelji i obiteljskim odnosima, kao i odnosima prema djetetu, promjeni strukture obitelji, dugotrajnoj bolest člana obitelji, prisustvu sociopatoloških manifestacija, u promašenom odgoju i u određenom tipu odgajatelja. Manifestira se bučnošću, grubošću, izrazima otpora i agresivnošću, remeti se zajednički život, dijete djeluje negativno na ostalu djecu, vulgarno je, prosto, psuje, ismijava druge i si. Za nedisciplinu su predisponirana: eksplozivna, pretjerano živahna i aktivna djeca, pasivna, nemirna i nestalna djeca. Cesto je prisutna i kod djece sa smetnjama u mentalnom razvoju, a razlog je nemogućnost odgovora školskim i odgojnim zahtjevima. Nedisciplina ima tendenciju da se brzo učvršćuje i razvija, a razlog tome je što neki oblici nediscipline donose djeci užitak.

Akolektivnost-osamljenost-dereističko mišlj enje-autizam Pojava prekomjerne izoliranosti djeteta od dječijeg kolektiva naziva se akolektivnost ili samoća. Samoća pOostupno postaje crtom dječije prirode. Kod osamljenosti dijete je izolirano, a to stanje mu je nametnuto. Postoje dva oblika akolektivnosti:

1. individualno nesposobnost da se dijete prilagodi kolektivu, i onda kad dijete posjeduje određenu druželjubivost i želju da bude u društvu djece. Najčešće se susreće kod odgojno-uslovljenih slučajeva, kod neurotične djece, encefalopata i epileptičara. 2. prisutan je osjećajni otpor prema životu u kolektivu. Najčešće se susreće kod psihopata ili kod psihotičnih osoba. Samoću vole djeca sa dereističkim mišljenjem. Dereističko mišljenje neki identificiraju s autizmom, što nije prihvatljivo. Karakteristika autizma je prekid kontakta s ljudima. Psihički život autističnog djeteta postaje plići i iskrivljen. Zaostaje u razvoju. Ukoliko postoji simptom oboljenja od šizofrenije, dolazi do demencije. Odnosi autističnog djeteta prema svijetu uvijek su izmijenjeni. Prema živim bićima odnose se kao prema stvarima. Cesto je prisutan mutizam. Češće se sreće dereističko mišljenje.

Laž kod djece

66


Prema L. Pehar (2000.). "Laži su svjesni, pogrešni iskazi kojima se postiže određeni cilj". Prema P. Vodaku, A. Sulcu, dijete se može naći približno u ovim situacijama: • zna cijelu istinu, ali je prešuti, iskrivi ili izvrne, • zna istinu samo djelomično, svjesno je nadopuni, prešuti ili izvrne, • ne zna istinu, a namjerno izmišlja pojedinosti i priča kao da zna istinu. Kod dječijih laži postoji svijest i namjera o djelu. Lažući namjerno dijete izvlači za sebe direktnu ili indirektnu korist. D. Đorđević (1984) navodi da djeca mogu lagati iz različitih razloga: • laži iz koristoljublja, • strah od kazne, • zaštita druga, • laž radi obezbjeđenja prestiža, • laganje da bi se privukla pažnja na sebe, • laganje zbog toga što dijete teško razlikuje istinu od izmišljenog.

Isti autor preporučuje različit pristup u otklanjanju laži kod djece i preporučuje da se dijete samo za laganje iz koristoljublja kažnjava, a ne za ostale oblike laži. Klasifikacija laži prema L.Pehar (2000.) :

• • • • • • •

laž u igri-potiče od "kao bajagi" igre mašte, laž zbog zabune-nesposobnost da se precizno saopće detalji nekog događaja, laž zbog taštine-posljedica želje da se privuče pažnja, laž iz osvete-motivirana je zlom namjerom i mržnjom, laž iz opravdanja zbog straha-izazvana krutom disciplinom, sebična laž-prisutna u namjeri da se obmanu drugi i da se postigne ono što se želi, lojalna ili konvencionalna laž -da bi se zaštitio neki prijatelj."

Djeca sklona lažima često su proizvod neustaljenih obitelji, neadekvatnih odgojnih postupaka, neželjena su i izložena nedosljednoj disciplini. Bitno je sa preodgojnim procesom započeti odmah čim je zapažena prva namjerna laž. Sprječavanje prvih slučajeva i pokušaja laži predstavlja preventivu za dalje poremećaje u ponašanju. Polaskom djeteta u školu širi se skala mogućnosti i oblika borbe protiv dječije laži Važno sredstvo borbe protiv laži je okolnost da je djetetu stalo do njegove pozicije u kolektivu.

67


Ponekad se laži zadržavaju i u pubertetu. Cesto se kombiniraju s drugim poremećajima: disciplinski poremećaji, loše radne osobine, lijenost, izostajanje s nastave, bježanje iz škole, krađe i pljačke. Dječije krađe i pljačke Prema (P.Vodaku, A. Sulcu) "kod dječijih krađa se radi o prisvajanju predmeta za koje dijete zna da mu ne pripadaju, a koja prisvaja većinom potaknut željom za snažnim osjećajnim interesom, teži da zadovolji svoju tjelesnu ili duševnu potrebu ili potrebu osobe koja ga pozitivno osjećajno privlači, ili teži da naškodi osobi prema kojoj ima negativan osjećajni odnos. Pri izvođenju krađa savladava unutrašnje zabrane koje je stvorilo vaspitanje, strah od kazne ili drugih posljedica i napreže se, više ili manje, da savlada zapreke koje iskrsnu na putu akcije." Razlozi krađa prema D. Đorđević, 1984.su:

• • • • • •

krađe radi zadovoljenja osnovnih potreba (kradu se prehrambeni proizvodi, odjeća, cipele i si.), mentalno retardirana djeca i mala djeca infantilno žele doći do nečega, ne birajući sredstva, specijalna krađa da bi se napakostilo osobi koja se mrzi, ili u korist osobe koju vole, krađa u situacijama kada se pruža prilika bez naročitog interesa, krađa zbog interesovanja za marke, slike filmskih i sportskih zvijezda, krađa zbog doživljaja avanture , krađa novca i nakita radi bogaćenja, besposličarenja i lakog života stoje ujedno i najozbiljniji vid krađe.

Uzrast i intelektualni razvoj djeteta igraju važnu ulogu pri razvoju dječijih krađa, posebno kod izbora motiva, načina na koji se krađa sprovodi i cijelog razmatranja djela.

Dječije pljačke Dječja pljačka je oblik krađe sa znatnim agresivnim elementom. Pljačka kod djece je rijetka, ali je ne treba zanemariti jer se brzo razvija, pa nije zanemarljiva. Posljedice pljačke su ozbiljne imovinske štete, neobuzdano uništavanje i pustošenje tuđe imovine, a vrlo često je to i agresija prema raznim licima. Pljačke i krađe djeca često vrše u skupinama (klape, bande, čete). Skupine se mogu stvarati slučajno (npr. kolektivno stanuju, imaju slične interese i si.). Kod skupina pojedinci surađuju. To su grupe veće od tri člana. Dijele se na obiteljske i skupine određenog uzrasta.

68


Karakteristike zajednički izvedenih krađa i pljački su: povećana smjelost, bezobzirnost, direktan odlazak u akciju, agresivnost, povećan opseg krađe, prisutnost asocijalnosti do antisocijalnosti cijelog poduhvata itd. Skupine određenog uzrasta mogu se formirati bez izgrađenog sistema vodstva i s izgrađenim sistemom vodstva. U našoj se sredini na krađu i pljačku gleda kao na svjesnu aktivnost i grubu povredu društvenih normi. "Dijete koje krade smatra se pokvarenim djetetom, pa se u skladu s tim njegova okolina prema njemu tako i ponaša. "(M.Dervišbegović, 1997). Krađa kod djece razlikuje se od krađe odraslih i najčešće nema kriminogeni karakter. Pojavi krađe kod djece treba pokloniti posebnu pažnju zbog toga što se može razviti u stalnu naviku i prerasti u kriminal i zbog toga što ona ukazuje na postojanje nekog konfliktnog stanja.

Bježanje i izostajanje s nastave Bježanje iz obiteljskog doma, iz dječijeg doma i iz škole smatramo jako ozbiljnim poremećajima. Bijeg je nedopušteno i neprikladno udaljavanje iz odgojne sredine na kraće ili na duže vrijeme. Z. Poldrugač, 1987 navodi da slijedeći činioci mogu utjecati na bježanje iz škole: "nedovoljno razvijene intelektualne sposobnosti, nepostojanje radnih navika, nepovoljna uža socijalna sredina, negativni stavovi prema školi i nastavnicima, poremećaji u konativnoj strukturi ličnosti (npr. smanjena kontrola nad agresivnim ponašanjem, niski prag frustracijske tolerancije, povišena tjeskobnost i si.), poremećeni odnosi u obitelji, socijalno patološke pojave u užoj socijalnoj sredini, nepostojanje kontrole, vrlo slaba kontrola roditelja ili staratelja nad maloljetnikom, nepovoljne ekološke značajke teritorija na kojem maloljetnik živi (postojanje devijantnih skupina, sociopatoloških pojava, nepostojanje organiziranih sadržaja za provođenje slobodnog vremena, loši stambeni uvjeti), teškoće adaptacije na novu sociokulturnu sredinu nakon migracije itd." Sklonost bježanju se povećava u određenim razdobljima života. Naročito je izražena u razdoblju početka školske obaveze i u slučaju promjene škole u petom razredu i u dobi puberteta. Na dječija bježanja često imaju utjecaja i euforička raspololoženja, sugestibilnost, bujna fantazija, a vrlo često imaju i posebnu narav, pa i dispozicije za bježanje. Bježanje može biti akcija pojedinca ili u skupinama. Mogu biti bježanja bez dugog razvoja (nefiksirana) i bjažanja s dugim razvojem (fiksirana). Jako je značajno spriječiti prvi bijeg, jer se kod djeteta može brzo javiti fiksacija. Obzirom na to stanje svijesti i odgojnu zapuštenost bježanje može biti:

69


• • •

pri punoj svijesti nastalo usljed odgojne zapuštenosti, usljed dugovremenih promašaja odgoja i usljed konflikata; bježanje pri poremećenoj svijesti koje je rezultat momentalnih reakcija ili nesvjesnih stanja i bježanje na osnovu poremećaja mišljenja koja se susreću kod djece sa nižom inteligencijom, kod bolesnog mišljenja i kod opsesija.

Izostajanje s nastave provocirano je školskom sredinom. Bježanje i izostajanje s nastave se isprepliću međusobno, pa ih je teško razlikovati. Najčešće je povezano s krađama i seksualnim manama. Neki autori izostajanje zbog straha kod neurotične djece nazivaju školskom fobijom. Školska fobija nastaje kao posljedica neobjašnjivog straha od nekih situacija u školi. Cesto je prate: povraćanje, prolivi, srčana aritmija, bol u stomaku, bol u leđima, glavobolja itd. M. Sultanović, 1998. kao najčešće razloge među učenicima osnovne i srednje škole navodi: • luta, šeta gradom, • ostaje kod kuće, • u okolini škole, • boravak u kafiću, • boravak na sportskom terenu,

• • •

boravak na automatima, bilijarima i fliperima, boravak u kinu, skitabez cilja."

Agresivnost "Agresivnost je oblik ponašanja pri kojem dolazi do ugrožavanja pojedinih lica, društva (njegove organizacije i reda), nekad i vlastite ličnosti, žive prirode i imetka. O agresiji govorimo ako je to izolovan ili sporadički fenomen, a nikako osobina karaktera." ( P.Vodak, A. Sulc). Prema N.Rotu (1975), L.Pehar, 2000. može se govoriti o agresivnom motivu "onda kad ponašanje nije prosta reakcija na sprečavanje zadovoljstva neke potrebe ili odbrane na napad nego ponašanje koje nalazi zadovoljstvo u samom agresivnom aktu". Do pojave agresivnosti dovodi loš i nedovoljan odgoj i neadekvatna podrška djeci da prevazilaze frustracije i rješavaju unutarnje konfliktne situacije. P. Vodak, A.Sulc govore o izoliranoj agresiji kao što je agresija za odbranu neurotične ličnosti, o pravoj agresiji koja se postupno razvija u agresivnost kao osobinu naravi, agresivnost kao propratnu pojavu bolesnih stanja i o auto agresiji. O porijeklu agresivnosti razvile su se slijedeće teorije: biologističke i kulturalističke i frustracione teorije.

70


Visok stupanj verbalne grubosti naziva se koprolalija. Agresiju usmjerenu protiv vlastite ličnosti nazivamo autoagresijom. Ova agresija teži za samozaštićivanjem.

Mane i poremećaji u seksualnoj oblasti Seksualne pojave počinju se razvijati relativno rano. Obično prolaze kroz tri stupnja:( P.Vodak, A. Sulc):

1. Nehotična draženja vanjskih spolnih organa bez seksualnih predstava, 2. Draženja erotogenih oblasti, izvođenje punim interesovanjem, ali još uvijek bez pravih seksualnih predstava,

3. Pojave praćene seksualnim predstavama (erotične predstave). Kod većine djece seksualne predstave nastaju u starijem uzrastu. "Pod seksualnim perverzijama podrazumijeva se seksualno ponašanje u kome do zadovoljenja seksualnih potreba ne dolazi u normalnim heteroseksualnim odnosima." (Cedomir Hajduković, 1975.). U seksualne perverzije isti autor ubraja: • homoseksualnost, • egzibicionizam • voajerizam, • transvestitizam, • fetišizam, • sadizam i mazohizam, • koprofilija, koprofagija, koprolalija, • pedofilija, • gerantofilija, • bestijalnost, • nekrofilijai • grupne perverzije (grupni seks). Kod djece se prema (P.Vodaku, A. Sulcu) najčešće sreću: homoseksualnost, biseksualnost, egzibicionizam, transvestitizam, fetišizam i sodomija. Zadržat ćemo se na seksualnim perverzijama kod djece i mladih, onim redom kojim to čini dr. Cedomir Hajduković. Homoseksualnost se definira kao želja za seksualnim kontaktima s osobama istog spola. Homoseksualnost kod žena naziva se lezbijizam, a kod osoba koje povremeno upražnjavaju seksualne odnose s oba spola biseksualizam. U doba adolescencije kod većine mladih se javljaju povremene homoseksualne želje koje su prolaznog karaktera.

71


C. Hajduković, 1975.navodi Kinsejevu podjelu koja homoseksualna ponašanja razvrstava u sedam kategorija: • isključivi heteroseksualci, • predominantno heteroseksualci, ali više nego slučajno homoseksualci,

• • • •

jednako hetero i homoseksualci, predominantno homoseksualci, ali više nego slučajno heteroseksualci, predominantno homoseksualci, samo slučajno heteroseksualci, isključivo homoseksualci."

Ova podjela nas upućuje na to da problem homoseksualnosti treba procjenjivati strogo individualno, a homoseksualno ponašanje u sklopu cjelokupnog ponašanja. Među uzrocima nastanka homoseksualnosti navode se konstitucionalni faktori, faktori sredine i kulturni faktori. Homoseksualnost dovodi do osjećaja krivnje, depresivnih reakcija, a može dovesti i do samoubojstva. U objašnjenju homoseksualnosti pojavile su se različite teorije o ulozi konstitucionalnih faktora, teorije o utjecajima faktora sredine (naročito obiteljskih odnosa), kulturalne teorije, a navode se psihopatološki uzroci homoseksualnosti i kao protestno ponašanje protiv postojećih neprihvatljivih pravila društva. Homoseksualni razvoj je otporan na terapiju. Uz homoseksualnost nailazimo i na slab uspjeh u školi. "Homoseksualni razvoj očituje se u naglašenom estetskom obliku ponašanja, a feminizam u stavu i oblačenju, duševni i umjetnički interes je sublimiran, ali karikirano i blazirano". (L.Pehar, 2004.). Homoseksualne epizode terapijom mogu proći spontano. U slučaju osjećanja krivnje potrebno je osobu obuhvatiti psihoterapijom zajedno s roditeljima. Terapija je teška kod fiksiranog homoseksualnog sindroma. Otežava je osjećaj straha i žaljenje jer osoba koja je sklona homoseksualnosti neće moći zasnovati obitelj. Jako je bitno i veći je uspjeh ako osoba na terapiju dolazi samoinicijativno. Neophodno je psihoterapijom obuhvatiti sve osobe odgovorne za nastanak homoseksualnosti.

Egzibicionizam Ovo je oblik perverznog ponašanja kod koga muškarci doživljavaju seksualno zadovoljenje pokazivanjem spolnog organa, a kod žena pokazivanjem drugih dijelova tijela. Smatra se oblikom normalnog ponašanja u adolescentnom periodu, a postaje perverzijom kada u toku pokazivanja dođe do uzbuđenja koje završava spontanim ili orgazmom uz pomoć masturbacije. Ovaj oblik ponašanja muškarci prakticiraju obično javno, u prisustvu nepoznatih ženskih osoba, u parku, na

72


ulici, u tramvaju. Nakon ovih ispada osoba osjeća krivnju jer je egzibicionizam kombiniran s drugim poremećajima ličnosti, najčešće sa sadomazohizmom. Učestalost je od pokazivanja od nekoliko puta dnevno do jednom ili dva puta godišnje. Potrebe za pokazivanjem opadaju u starijim godinama. Egzibicionizam može biti kod plašljivog mladića prolazna pojava i predstavljati prelaz od masturbacije do homoseksualnih odnosa. Osobe je neophodno obuhvatiti psihoterapijom, gdje je važan i utjecaj na roditelje. Rjeđe su potrebni sedativi, ženski spolni hormoni, a nekad i kastracija. Voajerizam Seksualna perverzija u kojoj se orgazam doživljava promatranjem tuđeg spolnog organa ili tuđeg seksualnog odnosa naziva se voajerizam. Takvo gledanje ima i egzibicionistički karakter. U djetinjstvu je to nekada i normalna pojava. Kod odraslih nekad može biti faza spolne igre ili uvod u spolni odnos, kad se npr. gleda pornografski film ili čita pornografska literatura. Perverzijom se smatra kada postane kompulzivna potreba promatranje tuđih organa ili tuđih seksualnih odnosa i kada postane glavni način seksualnog zadovoljenja. Ukoliko ovakvo ponašanje primijeti osoba koja ne želi biti promatrana, ono postaje veoma opasno. Promatranje spolnog akta drugog para, krišom ili otvoreno, može biti i sklonost skrivenom homoseksualizmu. Transvestitizam Ovo je seksualno ponašanje u kome dolazi do seksualnog zadovoljenja oblačenjem odjeće, ili dijelova odjeće osoba suprotnog spola. Osobe sklone transvestitizmu posjeduju neke dijelove ženske odjeće koju oblače u tajnosti, uz pomoć masturbacije spontano doživljavaju orgazam, a mogu ga doživjeti i uz pomoć neke mazohističke aktivnosti (samopovređivanjem i si.). To je znak neprihvatanja vlastitog tijela gdje osoba pokušava da se izravna sa suprotnim spolom i u odijevanju, držanju, socijalnom statusu ili u želji za anatomskom promjenom spola. Nalazi se već u djetinjstvu (igre, oblačenje, kosa isl.). Javlja se unutarnje nezadovoljstvo vlastitim spolom. Ukoliko postoji samo želja roditelja za suprotnim spolom djeteta nema opasnosti od transvestitizma, ali se mogu pojaviti drugi problemi. Fetišizam Fetišizam se smatra muškim oblikom perverznog seksualnog ponašanja, a ogleda se u doživljavanju orgazma promatranjem ili posjedovanjem predmeta koji pripadaju ženskom spolu kao npr. cipela, čarapa, haljine ili kosa. Do orgazma dolazi za vrijeme kontakta s fetišom, spontano ili uz pomoć masturbacije.

73


Kod žena se fetišizam manifestira kao kleptomanija, odnosno kao doživljavanje seksualnog zadovoljstva tokom i poslije krađe nekih predmeta, najčešće u samoposlugama i si. Određen stupanj fetišizma postoji i pri normalnoj ljubavi naročito kod ranijih romantičarskih ljubavi, a i danas ako je ljubav nedostižna ili se mora odložiti ispunjenje seksualnog čina. Preduvjet fetišizmu je smanjenje težnje ili zanimanja za normalno seksualno zadovoljenje. Fetišst se vezuje za partnerove simbole, a odriče se partnera. Fetišisti su po pravilu heteroseksualci. Skloni su depresiji, povučeni su i inertni, a većinom normalno inteligentni. Fetišizam može biti udružen sa drugim seksualnim perverzijama. Tragovi fetišizma nalaze se u djetinjstvu kad majka ne zna pokazati toplinu, pa lutke ili životinje služe djetetu kao zamjena za majku, a kod normalne djece može biti vezano za simboličke krađe. Tokom psihoterapije važno je usmjeriti pažnju na razvojni put fetišista u djetinjstvu. Sadizam Pod sadizmom se smatra seksualno izluđivanje ili zadovoljavanje nanošenjem bola seksualnom partneru. Spolni akt je popraćen istovremeno fizičkim ili psihičkim mučenjem partnera. Fizičko mučenje ogleda se u stiskanju, bolnom štipanju, udaranju, batinanju, šibanju, gušenju i si. Psihički sadizam se očituje na "emocionalnom planu seksualnog partnera suprotnog spola, što izaziva neku vrstu psihičkog stresa". (L.Pehar, 2004). Ekstremni sadistički postupci nao npe.gruba silovanja vrlo često završe ubojstvima. Ponekad se događa da sadist ubije žrtvu, a u toku masakriranja doživi spontano orgazam, ponekad masturbiranjem, a nekad sa lesom žrtve. Ove ekstremne sadističke postupke najčešće vrše osobe oboljelog mozga (temporalna epilepsija i si.).

Mazohizam Sadizam i mazohizam se obično manifestiraju zajedno kao sadomazohizam, ali kod pojedinih osoba je izraženiji jedan ili drugi oblik. Cesto se nazivaju i algolagnija. Mazohizam je suprotan sadizmu u tom smislu što osoba koju njen seksualni partner muči fizički ili psihički, uživa. Sadizam je češći kod muškaraca, a mazohizam kod žena. Šibanje vlastitog tijela bila je česta pojava ranije kod isposnika, svećenika i uopće vjerskih fanatika.

Koprofilija, koprofagija i koprolalija

74


Ovi poremećaji obično prate ostale perverzije. Koprofilija je perverzni seksualni interes za izlučivanje fecesa, koprofagija je perverzna želja za jedenjem fecesa, a koprolalija kompulzivna perverzna potreba izgovaranja opscenih i vulgarnih riječi. Tako npr. sadist može poželjeti da urinira na partneru prije seksualnog odnosa, mazohist da se po njemu urinira ili voajer da gleda obavljanje nužde i si. Pedofilija Pedofilija je perverzna seksualna sklonost muškarca prema djeci ili prema seksualno nezrelim osobama. Seksulano zadovoljstvo u kontaktu s djecom može biti heteroseksualno i homoseksualno. Zadovoljenje se postiže maženjem ili dodirivanjem djece po spolnim organima, masturbiranjem u prisustvu djece, analnim seksualnim odnosom, egzibicionističkim ili sadističkim postupcima. Tokom pedološkog postupka može doći do povrjeđivanja djece i do zločina s ciljem prikrivanja nasilja. Ukoliko se radi o pedofiliji s adolescentima postoji mogućnost namjernog zavođenja pedofila od strane mladića ili djevojke.

Gerantofilija Ovo je rijetka seksualna nastranost gdje mlada osoba kompulzivno želi seksualne odnose sa starijim partnerima. Bestijalnost To je perverzija gdje osoba doživljava seksualno zadovoljenje u odnosu sa životinjama, a ne promatranjem seksualnog ponašanja životinja ili fetišiziranjem životinjskih dijelova tijela (krzno, koža i si.). Najčešće je ispoljavaju izolirane osobe, npe.u planinskim zabačenim predjelima, shizoidne, psihotične i intelektualno zaostale. Ukoliko je ispoljavaju normalno inteligentne osobe, one mogu bolovati od neke organske bolesti (intoksikacije). Poremećaj se prvi put manifestira u adolescenciji, u srednjim godinama naglo prestaje. Žrtve su najčešće krupnije domaće životinje.

Nekrofilija Nekrofilija kao seksualna perverzija karakteristična je za patološke ličnosti. Ova seksualna devijacija sastoji se u postizanju seksualnog zadovoljstva pri spolnom aktu s ljudskim lesom. Nekrofilija podrazumijeva seksualne odnose s leševima izvađenim iz grobova ili s leševima prije nego su sahranjeni. Perverzi ove vrste se najčešće zapošljavaju u mrtvačnicama, a seksualni interes za žene pokazuju samo ako je žena u vrijeme koitusa mirna (kao leš).

75


Grupne perverzije (grupni seks) U seksualnim odnosima ove vrste istovremeno sudjeluje tri ili više osoba. Obično ideju ponudi neki perverzni član, ostali je prihvate pod dejstvom alkohola, očekujući prijatnu promjenu i uzbuđenje. Osobe koje nisu sklone seksualnim perverzijama ne dozive očekivana uzbuđenja, pa se nakon ovog odnosa osjećaju razočarani i postiđeni. Grupne seksualne aktivnosti se ponekad prakticiraju i kao grupne orgije u toku kojih više muškaraca napastvuju jednu ženu, ili ih više promatra seksualni odnos heteroseksualnog ili homoseksualnog para. Ove se aktivnosti izvode pod dejstvom alkohola, ali javno, uzbuđuju javnost, pa ih treba kažnjavati. Grupni seks u bračnom trouglu, može imati posljedice i biti uzrok poremećaja u ponašanju kod djece iz takvog braka. Uzroci perverznog seksualnog ponašanja često su neprijatni doživljaji iz djetinjstva, a često ga ispoljavaju duševno bolesne osobe i osobe koje boluju od organskih oboljenja mozga kao što su: epilepsija, arterioskleroza, tumori i slično.

SEKSUALNI POREMEĆAJI S POSEBNIM SOCIJALNIM I PRAVNIM POSLJEDICAMA

Incest (rodoskrnavljenje) Odnosi se na koitus između bliskih srodnika s kojima je zbog srodstva zabranjen brak, kao npr .između oca i kćerke, majke i sina, brata i sestre. Postoje kulturalne zabrane svih društvenih zajednica incestnog ponašanja. Nastale su prije svih drugih zabrana i odigrale su značajnu ulogu u formiranju naše civilizacije. Incest se dešava najčešće sa najstarijom kćerkom od strane oca, a razlog može biti oboljenje, alkoholizam, narkomanija ili da su očevi sociopatske ličnosti. Kad majke doznaju ovu istinu, obično mirno prihvataju situaciju, što se pripisuje njihovim pasivnim ovisnim strukturama ličnosti. Seksualni odnosi između majke i sina su izuzetno rijetki. Incestni odnosi između braće i sestara u ranom adolescentnom periodu obično se manifestiraju kroz igru i nisu tada patološki znaci rodoskrvnavljenja. Ako se pojave kasnije ukazuju na pojavu neurotičkog ili nekog drugog težeg duševnog oboljenja. Iz obitelji koje se ponašaju incestuozno neophodno je što prije izdvojiti djecu i smjestiti ih u neki povoljniji ambijent.

Silovanje

76


Silovanje se definira pravno kao seksualni odnos između muškarca i žene koji nisu u braku, a koji je izvršen protiv volje ženske osobe, uz prijetnju silom ili uz primjenu sile. Do silovanja dolazi obično pod dejstvom alkohola, zbog jake afektivne nadraženosti ili obijesti. Silovanje samo po sebi ne mora biti znak sadizma, ponekad može biti incestuozni akt. Silovanje obično vrše psihološki manje vrijedne, socijalno izoliranije i intelektulano slabije osobe, pa svoje psihološke nedostatke nastoje privremeno kompenzirati siledžijskim ponašanjem. Dolaze u konflikt sa zakonom i svrstavaju se u grupu sociopatoloških ličnosti što otežava njihov položaj u društvu. Kazne prema ovim osobama moraju biti proporcionalne težini krivičnog djela i društvenoj odgovornosti. Posljedice silovanja po ženske osobe su velike. Ona može biti duže vrijeme poremećena u svim, pa i u poslovnim odnosima s muškarcima.

Nudizam Nudizam je pojava koja se može javiti u širokoj socijalnoj zajednici (nudističke kolonije i plaže) i u užoj socijalnoj zajednici (obitelji), između njenih članova. U nudističkim kolonijama vodi se računa o ponašanju, na isti način na koji suvremena društva vode računa o novim normama ponašanja. Prema shvaćanju nudista "vraćanje prirodi" pruža veću emotivnu sigurnost i prihvaćanje realnijih stavova prema seksu i seksualnom ponašanju. Nudizam se u obitelji tumači kontraverzno. Psihoanalitičari smatraju da razgolićavanje u obitelji može imati teške psihološke posljedice po psihički razvoj djece. Pristalice nudizma tvrde da razgolićavanje u obitelji djeci pruža mogućnost jasnijeg seksualnog razgraničavanja. Sakrivanje pojedinih dijelova tijela pred djecom prema njihovom shvatanju može dovesti do stavaranja nejasnih fantazama, stoje po psihički razvoj djece opasnije od realnog upoznavanja.

Prostitucija Po svojoj manifestaciji prostitucija kao socijalna pojava predstavlja jedan vid seksualne izopačenosti. Seksualni život svodi se na robno-novčani odnos (prodaja vlastitog tijela), tj.na "službu" za pružanje seksualnih zadovoljstava drugima. Prostitucija se smatra zanatom osoba ženskog spola, ali je u novije vrijeme sve više i osoba muškog spola koji se bave prostitucijom. U suvremenom svijetu prostitucija je zabranjena u većini zemalja. Prostitucijom se bave razne vrste žena: zaposlene žene, razvedene, studentkinje ili domaćice. Razlozi za bavljenje prostitucijom najčešće su: potreba za novcem, eventualnim seksualnim uživanjima (rijetko, jer su te žene većinom frigidne),

77


neurotičnom potrebom za samokažnjavanjem i bavljenje prostiticijom u vidu zanata za žene koje nemaju stalna zanimanja i izvore prihoda. Muškarce zanimaju prostitutke jer nemaju prema njima ženidbenih obaveza. Oni s fizičkim i drugim nedostacima nemaju probleme u komunikaciji s prostitutkama. Posljedice prostitucije mogu biti socijalno žigosanje, uvučenost u trgovinu ljudima, kriminal ili alkoholizam. Posebno je naglašen problem širenja zaraznih bolesti. Dr.Lidija Pehar, 2004.među uzroke prostitucije ubraja: "nezaposlenost, teške materijelne prilike, prenaseljenost, želju za lagodnim načinom života, lakom zaradom i zabavom, egzibicionizam nepotpune obitelji i obitelj u kojoj ima alkoholizma, kriminaliteta i si.". Među prostitutkama je veliki broj osoba niskih intelektualnih sposobnosti koje nisu svjesne posljedica bavljenja ovim zanatom. Veliki broj je i nimfomanki koje traže više muškaraca pa svoj seksualni nagon zadovoljavaju i unovčavaju u isto vrijeme. Psiholozi prostituciju ubrajaju u vid devijantnog ponašanja. U Bosni i Hercegovini sve češća je maloljetnička prostitucija. Razlozi su, pored posljedica rata, zapostavljenost djece u kući, zloupotreba autoriteta u školi i poremećaj sustava vrijednosti. Jedan broj maloljetnika na ovaj način zadovoljava potrebu za ljubavlju. Sve češće razlog su i pornografski materijali sa TV i interneta Prostitucija ostavlja trag na psihološkom planu. Djevojke koje se bave prostitucijom su tužne, sklone samosažaljenju, autodestrukciji, a kod nekih je prisutna i želja za samoubojstvom. U Bosni i Hercegovini sve je češća muška prostitucija. Istraživanja IPTF-a (međunarodne policije) u Sarajevu, posebno Stop-tima pokazuju učestalost prostitucije na našim prostorima. Od iste organizacije preduzete su brojne aktivnosti u njenom saniranju. Na problem prostitucije u Bosni i Hercegovini ukazuje i Američka ambasada u Sarajevu iznoseći stav svoje vlade da bi se u Bosni i Hercegovini mogle uvesti sankcije ukoliko ne predlože konkretne korake u suzbijanju prostitucije. Prostitucija je pored usluge za novac vid socijalne patologije uzrokovan društvenim okolnostima. U Bosni i Hercegovini vlada kod mladih vrijednosna orijentacija "uzmi što ti život pruža". Zbog toga se više radi o instrumentalizaciji seksa nego o klasičnoj prostituciji. Postoji nekoliko skupina prostitutki:

1. prva skupina zgodne, mlade, privlačne djevojke-dobivaju mnogo novca od svojih klijenata,

2. druga skupina nije tako zgodna i ne dobija toliko novaca od svojih klijenata 3. treća skupina djevojaka daje tijelo za stan i za napredovanje u karijeri i si. Prodaju se za sitan novac potreban za preživljavanje. Česta je pojava i trgovina bijelim robljem, gdje se mladim djevojkama nudi dobra zarada, a onda im se da stan i hrana, i bivaju natjerane na prostituciju.

78


U posljednje vrijeme prostitucija se širi u Sarajevu, Tuzli i drugim gradovima, pa i u manjim mjestima u Bosni i Hercegovini. Prostitutke su sve češće maloljetnice od 15-16 godina, a nerijetko i djevojčice sa smetnjama u mentalnom razvoju. Cesto se prostitucija odvija u kućama i stanovima, pa ju je teško kontrolirati.

Pornografija Pornografijom se smatra svako pisanje ili slikanje kome je glavni cilj izazivanje kod čitalaca ili promatrača seksualnog uzbuđenja, dakle djelovanje kao neka vrsta psihološkog sredstva za iskazivanje seksualnog uzbuđenja. Pornografski sadržaji ne bi smjeli vrijeđati postojeće vrijednosti društva i proizvoditi agresiju ili čak kriminalne poduhvate pojedinca ili grupa protiv interesa postojećih moralnih i etičkih vrijednosti društva. Pornografski sadržaji (crteži ili natpisi) standardni su i stereotipni. Opisuju ili prikazuju seksualne teme kao npr.: defloracija, incestuozni seksualni odnosi, seksualno nasilje, hiperseksualnost, seksualni odnosi sa životinjama, grupni seks i dr. sadržaj i. Akcent se stavlja na fizičku stranu seksualnog akta, a zanemaruje se osjećajna strana tih odnosa. Pornografija se smatra psihološki perverzijom najbližom voajerstvu. Psihološka istraživanja pokazuju da je pornografija direktno povezana s porastom seksualnog kriminala ili antisocijalnog ponašanja. Za inteligentne osobe ona je nesadržajna, stereotipna, dosadna i zamorna. Seksualno zlostavljanje Finkelhor, 1986, ( prema Killen, 2001, str.33 ) " Spolno zlostavljanje obuhvaća širok spektar aktivnosti od zajedničkog gledanja pornografskih časopisa i filmova, do promatranja odraslih pri masturbiranju ili spolno obojene igre, dodirivanja, masturbacije te oralnog, analnog i genitalnog snošaja. Odrasla osoba koristi dijete za zadovoljavanje svojih seksualnih potreba ". Po UNICEF-u seksualno zlostavljanje djece predstavlja bilo koji vid eksploatacije djeteta mlađeg od 16 godina, u cilju seksualnog zadovoljavanja i uživanja odrasle osobe, a to obuhvata opscene telefonske razgovore, pokazivanje pokrivenih dijelova tijela, voajerizam, pokušaj da se obavi seksualni odnos, silovanje, incest i dječija prostitucija. Svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak doživi neki oblik spolnog zlostavljanja do 18 godina. Seksualno zlostavljanje najčešće počinje u dobi od 4-8 godina. Zlostavljači ne koriste uvijek silu, nego nagovaranje, prijetnje i potkupljivanje. Istraživanja su pokazala daje od obitelji gdje se javio neki od oblika ovakvog nasilja, bilo čak 36 nuklearnih obitelji, dok su ostale bile različitih položaja, uključujući obitelji s očuhom ili maćehom, i obitelji s jednim roditeljem. Najmanji postotak u uzorku zauzimale su multigeneracijske obitelji.

79


Kada je riječ o seksualnom zlostavljanju, najčešći počinitelji su djeci poznate i bliske i drage osobe, rođaci, roditelji, staratelji, odgajatelji, profesori, nastavnici. Svoje gnusne, bezobzirne i patološke ciljeve oni obično ne ostvaruju silom nego na naprijed navedeni način. Pri tome ih prijetnjom, zastrašivanjem i ucjenama obavezuju na šutnju i čuvanje tajne. Dijete koje je zlostavljeno ne povjerava nikome svoju tajnu jer misli da mu nitko neće vjerovati. Navest ćemo jedan od primjera seksualnog zlostavljanja djece od roditelja. " Tako nam je neka mlada žena pripovijedala kako je od njene desete godine pa sve do kraja osnovnog školovanja otac redovito s njom ponavljao školsko gradivo i nadzirao njeno učenje. Pri tome je stavljao sebi na krilo ili sjeo tik do nje. Dok je djevojčica odgovarala na njegova pitanja ili mu govorila nešto što je trebala naučiti napamet, otac je zavlačio ruku među njena bedra i milovao joj spolovilo. Ponekad je njezinu stavljao sebi u hlače i zahtijevao od kćerke da mu miluje spolni organ. Događalo se da je otac pri tome ejakulirao ". ( M. Košiček, 1986, str.223 ). Tokom seksualnog zlostavljanja dijete može biti aktivno ili pasivno. Zastrašujući i zbunjujući aspekti spolnog zlostavljanja su tajnovitost i saučesništvo. Pored toga, djeca se osjećaju krivom i odgovornom za to što im se događa. Ukoliko pokušamo s njima razgovarati ona će poricati takva iskustva. Kod mlađe djece ova iskustva se mogu prepoznati u karakterističnim motivima likovnog izraza i kroz seksualno obojeni način ponašanja. Dijete ponekad prilazi drugim osobama na način kako njemu prilazi nasilnik. Prema Bonni Miler, 2001.pokazatelj i seksualnog zlostavljanja djece su: • pocijepano, isflekano donje rublje ili krvav donji veš, • bolovi ili svrab u predjelu genitalija, poteškoće pri hodanju ili sjedenju u školi, • povučenost, • sklonost maštanju, • loš odnos s vršnjacima, • neuobičajno seksualno ponašanje ili znanje, • iznenadno slabljenje uspjeha i • dijete ne želi sudjelovati u određenim fizičkim aktivnostima". (RTornić, M.Šehović, Ć.Hatibović, 2005.). Seksualno zlostavljenje prepoznat ćemo najčešće po slijedećim indikatorima: Fizički indikatori : napuštenost, nezadovoljavanje potrebe za odlazak ljekaru, permanentan nedostatak nadzora, stalna glad, neadekvatna odjeća, higijenska zapuštenost, pojava vaši, napuhanog trbuha, omršavljenost. Indikativno ponašanje ogleda se u: stalnom umoru ili bolesti, spavanju na nastavi, krađi hrane, prosjačenju, laži da mu roditelji ili staratelji nisu kod kuće, čestom izostajanju s nastave, neispunjavanju školskih obaveza, pojavi samodestruktivnosti i napuštanju škole. Bonnie Miller posljedice zlostavljanja djece svrstava u četiri kategorije i to:

80


• • • •

fizičke, psihološke, kognitivne i posljedice u ponašanju.

1. U fizičke posljedice ubraja : • modrice, ogrebotine, lomove, • seksualne povrede, spolne bolesti, trudnoću, • trajni poremećaji, oštećenja mozga i

•

smrt.

2. U psihološke posljedice ubraja : • nedostatak samopouzdanja, • psihijatrijski poremećaji ( depresija, anksioznost, asocijalno ponašanje, poremećaji post-traumatskog stresa ).

3. U kognitivne posljedice ubraja : • smanjenu pažnju, probleme u učenju, • organske poremećaje mozga. 4. Kao posljedice u ponašanju Miller navodi : • povučenost, • teškoće u odnosu s vršnjacima, • naglost, • ponašanje s naznakama seksualnosti i • agresivno ponašanje koje doseže do nasilja i kriminala. R e z i m e :

•

Poremećaji ponašanja predstavljaju sve oblike ponašanja kod djece i mladeži koji odstupaju od društveno prihvaćenih normi ponašanja. Podrazumijevaju agresivno i destruktivno ponašanje, kao i delinkventno ponašanje, što se ne ubraja u neurotične ili psihotične poremećaje. Ukoliko se poremećaji u ponašanju na vrijeme uoče i registriraju, veća je vjerovatnoća da će se otkloniti kod djece i mladih.

•

Neke karakteristike djece s poremećajima u ponašanju su: Teško se motiviraju za rad i potrebno ih je stalno podsticati da bi završili započeti posao, Cesto su nepažljivi, indiferentni, nezainteresirani, lijeni, Ispoljavaju nervozne reakcije, Odvajaju se od druge djece kad god to mogu, Ne uspijevaju u školi i često odsustvuju s nastave, Cesto su neraspoloženi i izgledaju nesretniji od druge djece, Ljubomorni su i pretjerano takmičarski raspoloženi.

81


•

Uzroci poremećaja u ponašanju su biološki i odgojni faktori. Naročito je značajna odgojna uloga obitelji u ranoj dobi. Neki autori navode da specifičnosti koje zadese ličnost djeteta ozbiljnije u osjećajnoj, voljnoj, moralnoj i intelektualnoj sferi često dovode do asocijalnih motivacija.

•

Vidovi poremećaja u ponašanju su: Loši običaji i loše navike, Dječiji otpor, Negativizam, Dječija nedisciplina, Akolektivnost, Laž, Dječije krađe i pljačke, Bježanje i izostajanje s nastave, Mane i poremećaji u seksualnoj oblasti : homoseksualnost, egzibicionizam, voajerizam, transvestitizam, fetišizam, sadizam, mazohizam, koprofilija, koprofagija, koprolalija, pedofilija, gerantofilija, bestijalnost i nekrofilija.

•

U seksualne poremećaje s posebnim socijalnim i pravnim posljedicama ubrajaju se: Incest (rodoskrnavljenje), Silovanje, Nudizam, Prostitucija i Pornografija.

•

Seksualno zlostavljanje obuhvaća: zajedničko gledanje pornografskih filmova i časopisa, promatranje odraslih pri masturbiranju, spolno obojene igre, dodirivanja, masturbaciju, oralni, analni i genitalni snošaj. U ovom slučaju odrasla osoba koristi dijete za zadovoljavanje svojih seksualnih potreba. Zadaci za dopunski rad i istraživanje:

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.

Navedite neke definicije poremećaja u ponašanju! Imenujte neke karakteristike djece s poremećajima u ponašanju! Posjetite obližnju školu i upoznajte ponašanje jednog učenika koji ispoljava poremećaje u ponašanju! Predstavite slučaj tog učenika uz korištenje metode studije slučaja! Obj asnite uzroke nastanka poremećaj a u ponašanj u! Objasnite loše navike i loše običaje kao manu ponašanja! Navedite neke vidove loših navika i loših običaja! Obrazložite dječiji otpor ! Objasnite pojam negativizma! Navedite najčešće pojavne oblike dječije nediscipline! Obj asnite poj am akolektivnosti i dereističkog mišlj enj a!

82


11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26.

Koje su najčešće vrste i razlozi za dječije laži! Obrazložite razlike između krađe i pljačke! Navedite najčešće uzroke bježanja s nastave i iz škole! Nabrojte i obrazložite mane i poremećaje u seksualnoj oblasti! Obj asnite poj am incest! Navedite primjere silovanja o kojima ste se upoznali putem medija! Staje mazohizam? Koje su posljedice dječije prostitucije? Navedite naj češće uzroke dj ečij e prostitucije! Obj asnite poj am pornografij e! Staje seksualno zlostavljanje i koje sve aktivnosti obuhvaća? Koji su indikatori seksualnog zlostavljanja! Navedite neke posljedice seksualnog zlostavljanja! Provedite mini istraživanje među učenicima osnovne škole i ispitajte koje poremećaje u ponašanju najčešće ispoljavaju! Ispitajte učenike srednje škole o prisustvu seksualnih poremećaja među njima! Provedite ispitivanje među mladima u srednjoj školi i na fakultetu o prisustvu seksualnog zlostavljanja među njima!

83

Poglavlje 3 Delinkventno ponašanje

Delinkventno ponašanje

POJAM DELINKVENTNOG PONAŠANJA

Č.Hajduković, 1975. navodi slijedeću definiciju delinkvencije: "Delinkvencija je pogrešno ponašanje koje navodi dijete ili adolescente u konflikte s javnim redom i zakonima. Delinkvencija je ono što obuhvata široku skalu različitih oblika ponašanja, počev od kriminala, krađe i seksualnih delikata, pa do krađe u školi i činjenja nereda pod dejstvom, ili bez alkohola i droga u porodici ili društvu".

PREOVLAĐUJUĆI DELINKVENCIJE

FAKORI MALOLJETNIČKE

Faktori koji djeluju na javljanje malolj etničke delinkvencije su brojni. Neki autori, Milutinović,1975 ih dijeli na egzogene faktore: industrijalizacija i urbanizacija, dezorganizirana i deficijentna obitelj, neuspjesi i nedostaci u obrazovanju i odgoju, materijalni uvjeti (siromaštvo i bogatstvo), negativni utjecaji sredstava masovne komunikacije, alkoholizam, negativni utjecaji susjedstva i ulice, kulturni i drugi sukobi) i utjecaj ličnih faktora. I. EGZOGENI FAKTORI a. Utjecaj industrijalizacije i urbanizacije Istraživanja pokazuju da u nizu zemalja uporedo s industrijalizacijom i urbanizacijom raste i trend delinkvencije u dužem vremenskom periodu, industrijalizacija je tijesno povezana s procesom urbanizacije s stvaranjem većih koncentracija stanovništva u gradovima i većim naseljima. Migracije s sela u grad praćene su povećanjem nestabilnosti obitelji, iščezavanjem tradicionalnih oblika kontrole i javljanjem novih oblika. Obitelj gubi svoj tradicionalni utjecaj na djecu i omladinu što izaziva probleme ličnosti, adaptacije, usklađivanja i dovodi do neugodnih posljedica. Osnovni problem je u adaptaciji novog urbaniziranog stanovništva na nove uvjete života, koja se vrši s puno teškoća, ličnih problema, dezorganizacija devijacija i promjena u svojstvima same ličnosti, u sferi njenih mentalnih i emocionalnih svojstava. Iz raznih izvještaja se vidi da se kriminalitet omladine nalazi u porastu na onim područjima koja iz procesa industrijalizacije i urbanizacije izrastaju u moderno i složeno gradsko društvo.

b. Ekološka sredina S pitanjem društvene pokretljivosti, kao propratne pojave ubrzanog industrijskog i privrednog razvitka uopće, tijesno je povezano i pitanje odnosa između lokalnih okolnosti i učestalosti kriminaliteta omladine. Statistički podaci mnogih zemalja pokazuju da je kriminalitet gradske omladine neuporedivo veći od kriminaliteta seoske omladine, kao i da se nalazi u stalnom porastu

85


posljednjih decenija u odnosu na kriminalitet seoske omladine. "U jednom istraživanju maloljetničke delinkvencije u Cikagu, 1942. godine Cl. Shaw i H. D. Mc. Kay su konstatirali da je malolj etnička delinkvencija neravnomjerno raspoređena i da je najbrojnija u siromašnim četvrtima, blizu grada, u blizini industrijskih i trgovačkih sredina, da opada ukoliko se ide od centra ka periferiji." (Milutinovic, 1971).

c. Utjecaj obiteljskag faktora Obitelj igra prvorazrednu ulogu u pogledu odgoja, formiranja i uvođenja u život mladog čovjeka. Normalna obitelj predstavlja značajan faktor, sprječavanja omladine da se oda devijacijama, a posebno delinkventnom . ponašanju. Neke obitelji mogu vršiti i negativne utjecaje i to gdje su: teški materijalni uvjeti, alkoholizam, prostitucija, obiteljske svađe i neslaganje, napuštanja, avanturizmi i slične pojave socijalne obiteljske patologije. Takve obitelji povezane su s kriminalnom aktivnošću i s pojavom malolj etničke delinkvencije. Neke obitelji nisu u stanju vršiti kontrolu ponašanja među djecom. To je posebno u obiteljima: rastavljenih brakova, gdje jedan roditelj nije živ, ako su prezaposleni, prepustili djecu samu sebi i si. Suvremeno veoma dinamično doba karakterizira proces sve bržeg oslobađanja mladih ispod utjecaja roditelja i tradicionalnih normi i standarda ponašanja. Ta "porodična emancipacija" dovodi do pojave novog autoriteta, do konflikata u sistemu vrijednosti, do izopačenih pogleda, težnji i asocijacija, do pojave raznih ambivalentnosti i drugih psihičkih promjena u životu takvih adolescenata, što može da navede na put devijantnog i posebnog delinkventnog ponašanja. (Milutinovic, 1971).

d. Utjecaj škole i obrazovanja Škola često može biti uzrok pojave delinkventnog ponašanja. Usljed neostvarenja ciljeva odgoja, moralnog uzdizanja, razvijanja kulturnih, radnih i. drugih svojstava, javljaju se devijacije u ponašanju omladinaca koji dolaze pod udar tih negativnih utjecaja. Među obrazovnim školskim faktorima koji doprinose pojavi maloljetničke delinkvencije prema Milutinović, 1971. godine (a prema J. S. Rouceku), ističu se:" nedostatak adekvatno osposobljenih nastavnika u elementarnom nivou, pridržavanje zastarjelih shvatanja u nastavi, konformizam u odnosu na preživjele standarde koji se suprotstavljaju uvođenju novih ideja u vaspitanje, favorizovanje djece iz gornjih klasa i slojeva, razvijanje standarda vrijednosti na osnovu borbe za novac i privilegije, nepravilni međulični i međugrupni odnosi unutar školske omladine, nedostatak profesionalnih savjetovatišta, psihologa i psihijatra za obavljanje nužnih konsultacija, nedostatak školskih zdravstvenih i drugih specijaiizovanih službi za tzv. izuzetnu omladinu "itd.

e. Utjecaj materijalnih uvjeta - siromaštvo i bogatstvo Istraživanja su pokazala da teške materijalne prilike, osiromašenje i bijeda utječu na pojavu delinkvencije. Isto tako su pokazala da su neimaština, bijeda, bolest; i neprilagođenost meođusobno povezani. Nažalost bijedu i siromaštvo možemo naći i u ekonomski najrazvijenijim zemljama. "Problematične grupe"

86


žive u zaostalim četvrtima u kojima vlada bijeda i siromaštvo. U zadnje vrijeme povećava se malolj etnička delinkvencija i u razvijenim i bogatim zemljama i obiteljima. Naročito ie izražen porast delinkvencije u imućnijim slojevima u SAD, Skandinavskim zemljama, Njemačkoj i Engleskoj, ali i u drugim zemljama.

f. Utjecaj alkoholizma i opojnih droga Alkoholizam se povezuje s kriminalitetom i on spada u red neospornih krninogenih činilaca. Alkoholizam je u porastu, a s njim i broj krivičnih djela u nizu zemalja: u SAD, Švedskoj, Francuskoj, Engleskoj, Kanadi, Indiji idr. Također se zapaža porast upotrebe droge u redovima omladine s delinkventnim ponašanjem. U Švedskoj je npr. veći porast djevojčica uživalaca droga između 14. i 15. godine.

g. Negativni utjecaj ulice (susjedstva) Negativni utjecaj ulice na pojavu delinkventnog ponašnja mladih manifestira se preko raznih pojedinaca i grupa koji su se već odali delinkventnom ponašanju. To su prafesionaloi prestupnici, recidivisti, organizirane grupe delinkvenata i siledžija. Posebno su značajni u javljanju huliganskog i siledžijskog ponašanja.

h. Utjecaj literature, štampe, filma, radija, TV Kada se gavori o odnosu sredstava masovne komunikacije i kriminaliteta misli se na utjecaj avanturističke literature, kriminalnih romana, pornografije i si. što pokreće u čovjeku niske pobude. Sličan utjecaj može imati i kinematografija, filmovi i filmske predstave. T. M. Thrasher ističe da pripadnici omladinskih gangova koje je on proučavao crpu iz stripova određene ideje za razna djela vandalizma i da je riječ je o licima koja su već ranije činila krivična djela. Do sličnih saznanja došli su i drugi autori. i. Utjecaj ostalih sociogenih faktora Na pojavu maloljetničke delinkvencije mogu utjecati i razni drugi faktori kao što su: politički stavovi i motivi, kršenje zakonitosti, stambena kriza, slaba organizacija slobodnog vremena, kulturna zaostalost i konflikti, utjecaj zaostalih shvatanja i običaja i poslijeratni period i dr.

II. UTJECAJ LIČNIH FAKTORA Ovdje ćemo iznijeti utjecaj ličnih faktora u užem smislu koji proizilaze iz osobina ličnosti, a koje je pokazalo jedno istraživanje Milica Petrović, a prema Žarku Jašoviću, 1971. godine. "1. Delinkventi pokazuju nešto niži nivo inteligencije od nedelinkvenata, 2. Kod delinkvenata se mnogo češće nego kod nedelinkvenata sreću psihopatske crte:

87


a. egocentričnost, nesposobnost prihvatanja drugih ličnosti, b. samoprecjenjivanje i kompenzatomi oblik osjećanja inferiornosti, c. nedostatak osjećeanja odgovornosti, d. emocionalna labilnost i nizak nivo tolerancije prema raznim vrstama teškoća,

3. Delinkventi su agresivnije ličnosti nego nedelinkventi, 4. Delinkventi su pretežno ekstravertirane ličnosti, 5. Delinkventi ispoljavaju vrlo naglašenu potrebu za zabavom, seksualnim zadovoljstvima. Naglašena je potreba za igrom i želja za isticanjem.

6. Nema razlike između delinkvenata i nedelinkvenata u pogledu "osjećaja nervoznosti" ,

7. Delinkventima nedostaju motivi koji traže disciplinu, kontinuirani napor, 8. Pretežni motiv su im želje za putovanjima, zabavama, novcem, 9. Ispoljavaju iste potrbe kao i nedelinkventi, samo se realizacija obično zamišlja s manje napora, discipline, kontinuiteta"

10. Nema diferencijacije svakodnevnih potreba, želja od dalekosežnih ideja, 11. Delinkventi se odlikuju nižim stepenom pozitivnih stavova prema sredini u kojoj žive, počev od roditelja do društvenih institucija,

12. Delinkventi imaju i više negativnih i ambivalentnih stavova prema porodici u cjelini,

13. Delinkventi imaju više negativnih i ambivalentnih stavova prema radu, prema školi, prema društvenim institucijama uopšte", i dr. Sve faktore maloljetničke delinkvencije L.Pehar, 2004. dijeli na:

• • •

•

Nasljedne faktore (struktura nervnog sustava, tjelesna konstrukcija, žlijezde s unutarnjim lučenjem), Utjecaj obitelji (razorene obitelji, one u kojima caruju poroci), neurotična ljubav, odsutnost pažnje i ljubavi prema djeci, (odgojno zapušteno dijete), načini kažnjavanja, (uskraćena ljubav i pažnja itd.), Utjecaj okoline (s kim se druži, kakvi su utjecaji, kolika je kazna i kakva kontrola, teror reklame, prokomjerne seksualne želje, erotizacija, kako dijete ili mlad čovjek uspijeva u školi, životu, kako rješava probleme u životu), Školska sredina (prethodno znanje, količina inteligencije, organizacija nastave, odnos nastavnika prema učeniku, odnosi između učenika,

88


•

organizacija života i rada, mogućnost isticanja i potvrđivanja, slika o sebi, isl.), Vršnjaci (s kim se druži, kakav mu je "položaj u skupini", osnovna orijentacija grupe) ".

U objašnjenju uzroka delinkventnog ponašanja pojavila su se brojna teorijska razmatranja. Najistaknutije su psihološke teorije koje naglašavaju da u osnovi delinkventnog ponašanja stoje određeni psihološki faktori, a društvene utjecaje zanemaruju ili im pripisuju drugorazredni značaj. U ova učenja spadaju: teorija inteligencije, teorija neprilagođenosti, psihoanalitička teorija, teorija frustracije i teorija uvjetovanja. Predstavnici teorije inteligencije ističu inteligenciju kao osnovni faktor delinkvencije. "Novija istraživanja pokazuju da je inteligencija samo jedan od mnogih uzroka koji pridonose ili omogućavaju manifestiranje delinkventnog ponašanja". (R.Tomić, 2005.). Prema zastupnicima teorije neprilagođenosti prijestupnici su lica koja nisu integrirana i adaptirana na društvene procese, odnose i sustav vrijednosti datog društva. Činjenica je da delinkventno ponašanje predstavlja jedan od pouzdanih indikatora društvene neprilagođenosti, međutim, svaka neprilagođenost se ne može izjednačiti s delinkventnim ponašanjem niti mora voditi u delinkvenciju. Psihoanalitičari smatraju da je delinkventno ponašanje uvjetovano djelovanjem nesvjesnih sila. Nedostaci su ove teorije što prenaglašava značaj nesvjesnog u životu čovjeka, posebno instinkta i seksualnog nagona i što zapostavlja utjecaj društvenih faktora u nastanku delinkvencije. Prema predstavnicima teorije frustracije delinkventno ponašanje je oblik ispoljavanja agresije usljed frustracije. Iako je frustracija često praćena agresijom, agresija je samo jedna od reakcija koje prate frustracije. Teorija uvjetovanja čiji je predstavnik V.H.Avsenck naglašava da su delinkventni emocionalno nestabilne ekstravertirane ličnosti. Ta emotivna nestabilnost koja često ima i psihopatski karakter, čini bitnu determinantu delinkventnog ponašanja. Istraživanja pokazuju da je ekstravertiranost rezultat posebne strukture nervnog sistema, pa ova postavka ostaje na nivou pretpostavke. Sociološka razmatranja ukazuju da je kriminalitet prouzrokovan socijalno-sredinskim faktorima. Najznačajnije sociološke teorije koje su ostavile utjecaj u etologiji maloljetničke delinkvencije ubrajaju se: teorija anomije, teorija diferencijalne asocijacije i diferencijalne identifikacije i teorija potkultura i kontrakultura. Teorija anomije čiji je predstavnik Durkheim u poremećajima društvene ravnoteže vidi uzroke kriminalnog ponašanja. Ova teorija ima ograničen domet u objašnjenju delinkventnog ponašanja. Predstavnik teorije diferencijalne asocijacije i diferencijalne identifikacije, američki sociolog E.Sutherland, polazi od stava da se kriminalno ponašanje stiče-uči kroz interakciju s drugim licima u procesu komunikacije.

89


Diferencijalnu asocijaciju čine dvije sile koje djeluju suprotno-prestupnička ili antiprestupnička. Do prestupnioštva dolazi kada učestalost, trajanja i intenzitet prestupničkih asocijacija nadvladaju antiprestupničke. Teorija potkultura i kontrakultura oslanja se na teoriju anomije. Prema ovoj teoriji mladi delinkventi u interakciji s odraslim delinkventima usvajaju njihove poglede i nastoje da postignu njihovu delinkventnu karijeru. Postoje i brojna druga shvatanja koja ističu društvenu uvjetovanost kriminaliteta. Varijante kulturalističkih shvatanja delinkvencije predstavljaju teorija "društvenih grupa" i "društvene dezorganizacije". Teorija društvenih grupa podvlači utjecaj društvenih grupa, odnosno njihovih kulturnih sustava, vrijednosti i stavova. Teorija društvene dezorganizacije povezuje kriminalitet s većim društvenim promjenama, s disharmonijom, tj. s društvenom dezorganizacij om. Teorija socijalnog interakcionizma polazi od procesa interakcije. Prema E.Beckeru izvor delinkventnog ponašanja nalazi se u procesu "interakcije između lica koje je izvršilo djelo i onih koji reaguju na to djelo". (Ž.Jašović, 1978.). Multifaktorski pristupi u etiološkom objašnjenju kriminaliteta i delinkvencije mladih usmjereni su na ispitivanje povezanosti delinkvencije s raznim činiocima i utjecajima koji dolaze iz subjektivnog i iz objektivnog područja. Klinički pristup ili tzv. klinička kriminologija (Lombroso) jest ličnost delinkventa, odnosno ispitivanje individualnog prijestupnika. Svaki se slučaj individualno ispituje na klinici, utvrđuje se kriminološka dijagnoza svakog pojedinačnog slučaja, daje se prognoza daljnjeg ponašanja i propisuju mjere tretmana i socijalne readaptacije. Teorija faktora, tzv.mnogostruke uzročnosti kriminalno ponašanje smatra rezultatom djelovanje mnogobrojnih faktora. Polazni stav funkcionalističke teorije i funkcionalne analize sadržan je u ideji o "funkcionalnom jedinstvu društva, o društvu kao organskoj cjelini skladno povezanih dijelova. Pristalice funkcionalizma pokazali su da je kriminalitet funkcionalno povezan s nizom pojava u okviru užih sustava društvene organizacije. R.Tomić,2005. došla je do saznanja da su etiološki činioci delinkvencije: loše obiteljske prilike gdje među faktorima dominiraju nesređeni i neadekvatni odnosi, loša kvaliteta komunikacije s djetetom od strane roditelja, zanemareni odgoj od strane jednog ili oba roditelja, loš socioekonomski status i loši uvjeti stanovanja, prisutnost sociopatoloških pojava u obitelji, među roditeljima ili ostalim članovima obitelji, slaba adaptacija na školu i školske aktivnosti, loš uspjeh, bježanje i napuštanje škole, loša sociopedagoška komunikacija između djece i profesora, druženje s asocijalno orijentiranim vršnjacima ili starijim osobama, neorganizirano provođenje slobodnog vremena, te loša komunikacija među agensima socijalizacije s djetetom ili usljed nedostatka međusobne komunikacije između njih". Karakteristike ličnosti mladih delinkvenata

90


Istraživanja su pokazala da su povezani delinkventno ponašanje i osobine ličnosti:

• • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

Emocionalna nestabilnost (razdražljivost, uznemirenost kao posljedica odbačenosti, osujećenosti, inferiornosti, potištenosti, ljubomore isl.), Slaba frustraciona tolerancija, Nedovoljna upornost, Slabija inteligencija, Emocionalna napetost, Mentalni poremećaji, Smanjena sposobnost individue da se odupre socijalno negativnom ponašanju, Poremećaji u konativnoj strukturi, Druženje s nekim osobama, Alkohol, "njihova narav", Neurotske tendencije, Labilnost i nepristojnost, Osjećaji straha i nesigurnosti, Irealna slika o sebi, samoprocjenjivanje ili potcjenjivanje, Nepostojanje ličnosti koja se voli i koja ga voli, Negativan odnos prema roditeljima, prema svim članovima obitelji, Frustacije, Konflikti u obitelji, smrt roditelja, Neuspjeh u školi, Zelja za novcem, zabavom, putovanjem, uživanjem, Neorganizirano ili loše organizirano slobodno vrijeme, idr.

Henderson, a prema L.Pehar, 2004.navodi kao tipove asocijalnog ponašanja: • Tip agresivnog delinkventa, • Tip pasivnog delinkventa, • Tip kreativnog antisocijalnog ponašanja. Vidovi delinkventnog ponašanja U literaturi se navode različiti vidovi delinkventnog ponašanja. Predstavit ćemo neke od tih vidova koje navode različiti autori. O.Petek, 1988. putem metode samoiskaza opisivao je devijantno i delinkventno ponašanje na uzorku od 860 ispitanika, u dobi od 18 do 27 godina, muškog spola. Tvrdnje koje opisuju devijantno i delinkventno ponašanje jesu:

• • •

Bježanje iz škole po nekoliko dana, Ponavlj anje razreda, Napuštanje školovanja,

91


• • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

Bavlj enje skitnj om i besposličarenj em, Saobraćajni prekršaji, Bježanje od kuće, Kockanje za velike svote novca, Siledžijsko ponašanje, Opijanje u društvu s drugim osobama, Pijenje u prekomjernim količinama i bez društva, Posjedovanje vlastite družine koja je radila i loše stvari, Neovlaštena posluga tuđim motornim vozilom, Biti izazvan i drugoj osobi nanijeti tešku tjelesnu povredu, Uzeti tuđe motorno vozilo i zadržati ga za sebe ili prodati, Družiti se sa siledžijama, badžama i prevarantima kojih su se svi bojali, Posuđivati novac ili druge vrijedne predmete i namjerno ih ne vraćati, U trgovini uzeti neku robu i namjerno je ne platiti, Namjerno štetiti ili uništiti tuđu imovinu, Uspjeti prijevarom doći do novca ili nekih vrijednih predmeta, Koristiti se lažnom ispravom koju je neko drugi izradio, Sudjelovanje u tučnjavi u kojoj je bilo razbijanja raznih predmeta, Iz skladišta, podruma ili nečijeg stana ukrasti hranu, piće ili druge predmete, Primiti, koristiti ili preprodavati predmet za kojega je sigurno poznato daje ukraden, Uzeti bez dozvole veću ili veliku svotu novca, Iskoristiti nepažnju drugih i potajno uzeti novac ili neke druge predmete, Iskoristiti neko sredstvo za omamljivanje (LSD, tablete, ljepilo ili slično), Prisiljavanje druge osobe na spolni snošaj, U tučnjavi drugu osobu teško tjelesno povrijediti, Krađom doći do vrijednih predmeta koje nije bilo moguće kupiti, Uzimanje droga kao što su: opijum, morfijum, heroin, kokain, Izraditi lažnu ispravu ili u postojeću unijeti lažne podatke, Nasilnim putem doći do droge koja je trebala ispitaniku ili nekoj drugoj osobi, Sudjelovanje u svađi u kojoj je neko teško tjelesno povrijeđen ili smrtno stradao, Silom nekome oduzeti novac ili neki predmet kojega ispitanik želi Obiti kasu, vrata ili svladati druge prepreke da bi se došlo do novca ili vrijednih predmeta".

Navedene oblike ponašanja istraživači svrstavaju u četiri kategorije:

• • • •

Devij antna ponašanj a minornog značaj a ("minorni delikti"), Uživanje alkohola i psihoaktivnih supstanci, Agresivno ponašanje i Klasični imovinski delikti". (S.Uzelac, 1995.).

92


R.Bujanović-Pastuović i N.Viskić-Stalec 1990. istražuju evoluciju "devijantnog i delinkventnog ponašanja, izdvajaju 29 oblika ponašanja u dvije dobne kategorije. To su slijedeći oblici:

• • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

Član delinkventne grupe, Neovlašćena posluga motornim vozilom, Nanošenje lakših tjelesnih povreda, Krađa motornog vozila, Član družine siledžija, Nevraćanje posuđenog novca ili predmeta, Krađa u trgovini, Namjerno oštećenje ili uništenje tuđe imovine, Namjerno izazivanje požara, Odupiranje službenoj osobi, Džepna krađa, Namjerno oštećenje društvene imovine, Prevara, Korištenje lažne isprave, Tučnjava s razbijanjem raznih predmeta, Sitnija krađa iz zatvorenih prostora, Primanje ili preprodaja ukradene robe, Uzimanje veće sume novca bez dozvole, Krađa, Konzumiranje lakših droga, Silovanje, Nanošenje teških tjelesnih povreda, Teška krađa, Konzumiranje teških droga, Izrada lažne isprave, Nasilno dolaženje do droge, Tučnjava sa smrtnim ishodom ili teškim tjelesnim povredama, Razbojništvo i Provala".

Autori ove vidove imenuju u razdoblju od 14 do 28 godina s osam taksonomskih dimenzija:

• • • • •

Teški protuimovinski delikti-krađe, Krađe motornih vozila i nasilništvo, Teže destruktivno i nasilničko ponašanje, Pripadanje siledžijskim grupama s različitim delinkventnim ponašanjem, Anarhoidno ponašanje,

93


• • •

Djelovanje u adolescentnoj delinkventnoj grupi, Delinkventno ponašanje ovisnika o drogi i Krađa novca".

Taksone u skupini u dobi od 19 do 27 godina imenuju na sljedeće načine: • Teške krade, • Džepne krađe, malverzacije automobilom, • Teški poluimovinski kriminal, • Teže nasilničko ponašanje, • Kriminal povezan uz nabavljanje droge, • Lakše delinkventno ponašanje, • Teže huligansko ponašanje, • Anarhoidno ponašanje, • Ovisnost o jakim drogama, među kojima neki kriminalom pribavljaju drogu".

ULOGA OBITELJI U NASTANKU DELINKVENTNOG PONAŠANJA Prema Mladenoviću, 1966., M.Singes, Lj.Mikšaj-Todorović, 1993. "obitelj je biološko i sociološko zajedništvo utemeljeno u skladu s važećim društvenim normama u najširem smislu riječi. Od obitelji očekujemo da ostvaruje reproduktivnu, ekonomsku, emotivnu, zaštitnu i odgojno-moralnu funkciju. Sve te funkcije međusobno su povezane, isprepletene i ovisne". U obitelji se prema različitim utjecajima, počevši od najranijeg djetinjstva, oblikuje ličnost djeteta. U njoj se od rođenja odvija život ljudske jedinke, oblikuju se temelji buduće ličnosti i ostvaruje odgoj i socijalizacija. Obitelj je mjesto prvih socijalnih dodira, izvor prvih pojmova o svijetu, okolini, životu i radu. Obiteljski je odgoj prvi odgoj koji društvo daje djetetu. Bitno obilježje obiteljskog odgoja je nenamjerno i funkcionalno utjecanje. Ovaj odgoj je rezultat cjelokupnog načina života obitelji, što znači da proizilazi iz neposrednih odnosa svih njenih članova, iz svakodnevnih životnih stanja i iz atmosfere koja je prirodni rezultat dinamike i kvalitete ukupnih odnosa u obitelji. Emotivna snaga i neposrednost doprinose da funkcionalni odgoj u okviru obiteljskog života postaje vrlo djelotvoran pedagoški proces. Između članova obitelji postoji interakcija i međusobna ovisnost. Na osnovu te interakcije odvija se proces socijalizacije djeteta. Članovi obitelji u ostvarenju svojih funkcija i uloga utječu međusobno jedni na druge. "Socijalizacija je proces u kojemu, uz pomoć kontrole funkcije obitelji, dijete prihvaća odgovarajuće predodžbe, uzore i vrednote pa se u njemu izgrađuje i odgovarajuća etička kontrolna karika". (Singer, Mikšaj-Todorović 1993.). Obitelj ovom daje značajan doprinos prenošenju iskustava i kulture nekog društva, njegovih pravila, navika i morala i poticaja za stvaralački odnos mladih ljudi prema svijetu i društvu u kome žive. Karakteristično je da je opća atmosfera u obitelji važnija nego pojedine vrste postupaka prema djeci. U stručnoj se literaturi, a prema Rotu 1983. ističu za proces socijalizacije važna

94


dva odnosa: "srdačan odnos prema djetetu nasuprot hladnom odnosu, te omogućavanje slobodne aktivnosti djetetu, nasuprot strogom ograničavanju njegove aktivnosti". Funkcija obitelji nije jednaka u različitim društvenim epohama, u različitim sredinama i slojevima. Pojam delinkventnog ponašanja djece mnogi istraživači pripisuju različitim defektima unutar obitelji i s tim u vezi narušenom procesu socijalizacije mladih. Obitelji se pridaje važna funkcija u nastanku kriminaliteta, pa je njena uloga i u procesu resocijalizacije ovih osoba izuzetna. Među faktorima koji su bitni za nastanak delinkvencije navode se: socijalni i ekonomski status obitelji, materijalni položaj, uvjeti stanovanja, obrazovanje, zaposlenje, ponašanje članova obitelji, odnosi u obitelji, kvaliteta i stil odgojnog utjecaja i drugo. Ispoljavanje delinkventnog ponašanja djeteta za obitelj može imati različito značenje: • za obitelji koje su gradile skladne odnose, podsticale pravilan razvoj, integrirane su u društvenu sredinu, pojava ovog ponašanja kod djeteta predstavljat će šok, a može dovesti do osjećaja srama, krivnje. Ova obitelj izvršit će analizu prema djeci, tražiti uzroke koji su doveli do ovog ponašanja, zatražiti pomoć stručnjaka. • U obiteljima u kojima su odnosi poremećeni ovakvo stanje može dovesti do još jačih razmimoilaženja i konflikata. Zbog toga će na dječije ponašanje reagirati burno i neadekvatno.

•

U obiteljima koje su i same nastrojene kriminalnom ponašanju i imaju pozitivan stav prema delinkvenciji, ovakvo ponašanje predstavljat će "normalan način ponašanja njihove djece".

Djeca koja su ispoljila delinkventno ponašanje u ovisnosti od reakcije obitelji osjećat će se:

• • •

postiđenim, nesretnim, prkosnim nesigurnim, zbunjenim ili zadovoljnim, sretnim.

Istraživanja su pokazala da pripadnost obitelji socijalnim slojevima nižeg ekonomskog statusa nerijetko npr. povlači za sobom lošiji društvenu ugled, slabije prihode, veći broj djece, lošije uvjete stanovanja, češću pojavu asocijalnog ponašanja odraslih članova obitelji i lošiji utjecaj šire okoline, odnosno predjela u kojem obitelj stanuje. Z.Jašović (1978.), ističe da materijalno-statusna obilježja obitelji pokazuju da najviše maloljetnih prijestupnika dolazi iz obitelji s nižim socijalnim statusom. Glueckovi (19662.) istakli su povezanost između loših uvjeta stanovanja i određenih karakternih osobina ispitanika. Kod njih su ustanovili veću sklonost vandalizmu, destruktivno-sadističke tendencije i upadlj ivu nepovj erlj ivost.

95


Z.Poldrugač (1981.) i Vrgoč (1978.) su pokazali da među roditeljima maloljetnmih delinkvenata najčešće su oni najnižeg obrazovanja i niskih radnih kvalifikacija. Istraživanja u Munchenu (Speck, 1956.) u razdoblju od 1952. do 1954. na uzorku od 115 obitelji, odnosno 194 polaznika osnovne škole, pokazala su daje stalna ili povremena zaposlenost majke okolnost koja doprinosi poremećajima u ponašanju kod djece. "Veličina obitelji u kojoj dijete živi, može se vrlo oprezno u sklopu s nizom drugih podataka cijeniti kao kriminogeni faktor vrlo oprezno i uvijek u sklopu s nizom drugih podataka, posebno o socijalnom porijeklu, društvenoj i kulturnoj klimi u kojoj obitelj živi, stambenim uvjetima i drugo". (M.Singer, Lj.MikšajTodorović, 1993.). Glueckovi (1950.) su ustanovili da su se u obitelji delinkvenata dešavale češće promjene u obitelji, nego u obiteljima nedelinkvenata. MEĐULJUDSKI ODNOSI U OBITELJI Dobrenić, V.Poldrugač i Singer (1975.) ističu da : "ispitivanja o materijalnim, socijalnim i strukturalnim karakteristikama obitelji delinkvenata i nedelinkvenata u pravilu pokazuju neke razlike na štetu delinkvenata, ali te razlike nisu tako značajne kao one koje se odnose na obiteljsku atmosferu, tj.međusobne odnose roditelja, odnose roditelja prema djeci, moralnu klimu, sistem priznatih vrijednosti itd. Obiteljska atmosfera prema ovim autorima može biti narušena neadekvatnim odnosom i postupcima roditelja prema djeci, odnosno manjkavom kvalitetom odgoja i lošim odnosima između roditelja. "Pod obiteljskom atmosferom podrazumijeva se sveukupnost međusobnih odnosa članova obitelji. Faktori obiteljske atmosfere su mnogostruki. Ona ovisi o općim uvjetima u kojima obitelj živi, o osobnim karakteristikama njenih članova, hijerarhiji, tradiciji i interakciji između članova obitelji kao i o odnosima između obitelji i šire društvene zajednice. Adekvatnost obiteljske atmosfere za uspješnost procesa socijalizacije i odgoja djeteta očituje se upravo u stupnju njenog doprinosa formiranju osobnih pravilno orijentiranih svojstava djece i u svestranom razvijanju svih njihovih potencijala (Križ, 1980.), a prema M.Singer, Lj.Mikšaj-Todorović, 1993. Cesto se poremećaji u ponašanju kod djeteta tumače narušenom psihodinamikom u obitelji. "Negativna ličnost roditelja, gubitak roditelja smrću, razvodom ili duljom odsutnošću iz obitelji također mogu stvarati i ometati uspješno dovršenje procesa identifikacije djeteta s roditeljem, slabiti razvoj njegovog samopouzdanja i činiti ga manje sretnim u odnosu na različitre druge negativne utjecaje". (M.Singer, Lj.Mikšaj-Todorović, 1993.). Glueckovi (1962.) navode M.Singer, Lj.Mikšaj-Todorović, 1993.su u istraživanju došli do zaključka da obiteljski faktor ima najjači utjecaj na kompleksnom području raznovrsnih nagona na disocijalnom ponašanju jer se odnosi na najintimnije veze djeteta u razvoju, tj. na emocionalnu povezanost s

96


roditeljima i ostalim članovima obitelji. Kriminogeno značenje socijalnih faktora, osobito obiteljskih, nalaze autori u: • Neposrednom utjecaju na pojavu delinkventnog ponašanja, • Utjecaju na formiranje kriminogenih osobnih svojstava, • Modifikaciji ili pojačavanju djelovanja inače gotovo irelevantnih svojstava ličnosti, odnosno mobilizacijom njihova neznatnoga i latentnoga kriminalnog značenja". Veliki broj autora koji se bavio problemom međuljudskuh odnosa u obitelji naglašavaju značaj unutrašnjeg, emocionalnog stanja u obitelji. Neadekvatni odnosi u obitelji, loše socijalno-ekonomsko stanje, prisustvo sociopatoloških pojava i bolesti članova obitelji stoje u vezi s poremećenim odnosima u obitelji. Obiteljska atmosfera, nužna za pravilan razvoj djeteta može biti narušena neadekvatnim odnosom i postupcima prema djeci, manjkavom kvalitetom odgoja i lošim odnosima među roditeljima. Na sudbinu obitelji imaju utjecaj i razni slučajevi asocijalnih navika i asocijalnog ponašanja kao što su: alkoholizam, teški oblici rasipništva, nečastan i nemoralan život, spolne nastranosti, skitnja, prosjačenje, prostitucija, narkomanija, nasilništvo i klasičan kriminalitet. Obiteljsku napetost može prouzrokovati i asocijalno ponašanje djece i mladih u obitelj. Istraživanja koja je proveo Z.Jašović (1974.) pokazuju da su delinkventnu djecu češće kažnjavali fizički otac ili majka. Todorović i suradnici (1966.) pokazali su da su odnosi roditelja prema djeci u delinkventnoj populaciji opterećeni nizom negativnosti, emocionalnom hladnoćom, grubim fizičkim kažnjavanjem i vrlo nekonsekventnim stilom odgoja. Na pojavu poremećaja u ponašanju i kriminaliteta djece i maloljetnika posebno veliki utjecaj ima asocijalno ponašanje članova obitelji u kojoj dijete živi. "Prisutnost sociopatoloških oblika ponašanja odraslih članova obitelji, pa i braće i sestara, vrlo vjerovatno će se negativno odraziti na razvoj mlade ličnosti. Pojavni oblici asocijalnog ponašanja članova obitelji kao što su alkoholizam, skitnja i nerad, prosjačenje, prostitucija, promiskuitet i slično ne samo što u pravilu bitno narušavaju klimu međuljudskih odnosa u obitelji već negativnim uzorom i poremećenim međuljudskim odnosima imaju i neposredno poguban utjecaj na razvoj i odgoj djece". (M.Singer, Lj.Mikšaj-Todorović, 1993.). ULOGA ŠKOLE U NASTANKU DELINKVENTNOG PONAŠANJA Nakon obitelji za dijete je škola najznačajnija socijalna skupina. Škola pred dijete postavlja sve veće zahtjeve, nestaje povlaštene pozicije iz obitelji, a često se i vrijednosni sustav škole razlikuje ili je čak suprotan od vrijednosnog sustava njegovih roditelja.

97


To je najorganiziranija i specijalizirana institucija za odgoj i obrazovanje. Zajedno s obitelji škola je najhitniji faktor pripremanja mladih za život u društvenoj zajednici, njenim procesima i odnosima. Neke slabosti škole i školskog sistema prema Z.Jašoviću, 1978., imaju udjela u determiniranju prestupništva mladih. To su:

• • • • •

Skromni kapaciteti i prostorni uvjeti škola, Njihove rekreativne i slobodnovremenske aktivnosti, Vrednovanje rada nastavnika, Nesklad u strukturi nastavnih programa, Nemogućnost uključivanja svršenih učenika i studenata u proces rada itd.

"Pomenute i druge teškoće naše škole i školskog sistema iako susvakim danom sve manje, negativno se odražavaju na njenu vaspitno-obrazovnu funkciju i predstavljaju značajnu smetnju njenom preuzimanju širih socijalnih obaveza (cjelodnevna nastava, produžena nastava, ishrana djece, njihove rekreativne i druge slobodnovremenske aktivnosti i si.)". (Ž.Jašović, 1978.). Omladina s niskim ili nepotpunim obrazovanjem teško se uključuje u društveno koristan rad van škole što vodi mlade u besposličarenje i nerad i predstavlja pogodno tlo za pojavu delinkventnog ponašanja. Istraživanja su pokazala daje među djecom delinkventnog ponašanja veliki broj slabih učenika i ponavljača, učenika koji bježe iz škole, napuštaju školu i si. Cesti razlozi delinkventnog ponašanja su i interpersonalni odnosi u školskoj sredini (loš odnos nastavnika prema pojedinim učenicima, nerazriješeni i neuspješno riješeni konflikti sa školskom sredinom, teži slučajevi sukoba između učenika i nastavnika - neki od njih završavaju i tragično, zatim neprijatni doživljaji u školi, nepravedno ocjenjivanje, neodmjerene i prestroge kazne prema učenicima itd. Prekidi u školovanju predstavljaju najteži oblik negativnog odnosa mladih prema školi. Oni najčešće prethode drugim oblicima prestupničkog ponašanja. Bježanje iz škole je blaži oblik negativnog odnosa mladih prema školi. Među faktorima povezanim s pojavom kriminaliteta Z.Poldrugač ističe školski neuspjeh, mijenjanje škole, ponavljanje razreda, prekide školovanja i napuštanje školovanja. Nizak nivo obrazovanja jedan je od uvjeta za javljanje prestupničkog ponašanja jer neki od njih nisu u mogućnosti shvatiti što je dopušteno, a što nije. Lamnek je došao do saznanja istraživanjem da se kod delinkvenata kumuliraju u znatno većoj mjeri frustrirajuće okolnosti nego kod nedelinkvenata. Ustanovio je jaku vezu i visok stupanj povezanosti između kumulacije frustrirajućih okolnosti ispitanika u školi i pripadnosti delinkventnim skupinama. Ukoliko je u školi lošija situacija ispitanika veća je vjerovatnoća druženja s vršnjacima delinkventnog ponašanja. Pokazao je da što je veći broj frustrirajućih okolnosti u školi veći je intenzitet delinkventne aktivnosti. 98


Delinkventnom ponašanju pogoduje i izbjegavanje nastave i bježanje iz škole. Razlozi bježanja iz škole su različiti. Z.Poldrugač, 1987. navodi da su to: • Nedovoljno razvijene intelektualne sposobnosti, • Nepostojanje radnih navika, • Nepovoljna uža socijalna sredina, • Negativni stavovi prema školi i nastavnicima, • Poremećaji u konativnoj strukturi ličnosti (smanjena kontrola nad agresivnim ponašanjem, niski prag frustracijske tolerancije, povišena tjeskobnost isl.), • Poremećeni odnosi u obitelji, • Socijalno-patološke pojave u užoj socijalnoj sredini, • Nepostojanj e kontrole, • Vrlo slaba kontrola roditelja ili staratelja nad maloljetnikom, • Nepovoljne ekološke značajke teritorija na kojem maloljetnik živi (postojanje devijantnih skupina, sociopatoloških pojava, nepostojanje organiziranih sadržaja za provođenje slobodnog vremena, loši stambeni uvjeti), • Teškoće adaptacije na novu sociokulturnu sredinu nakon migracije itd". (M.Singer, Lj.Mikšaj-Todorović, 1993.)

SLOBODNO VRIJEME I DELINKVENTNO PONAŠANJE Slobodno vrijeme u suvremenom društvu postalo je aktuelan društveni i naučni problem, za šta postoje brojni razlozi. Najznačajniji razlog je automatizacija procesa proizvodnje koja je bitno izmijenila ulogu čovjeka u tom procesu i dovela do skraćenja radnog vremena. Ovome je doprinio i prodor tehnike u oblast slobodnog vremena i komercijalizacija aktivnosti i druge "robe" koja se troši u slobodnom vremenu. Slobodno vrijeme mladih s obzirom na njihov uzrast, tj.biopsihičke karakteristike i socijalni položaj, ima vanredni značaj i pedagošku vrijednost. Iz tih razloga svako društvo ulaže napore u pravcu usmjeravanja i razvijanja pozitivnih interesa, sklonosti i sposobnosti mladih i otvara povoljne materijalne, prostorne i kadrovske uvjete za njihovo ispoljavanje i zadovoljenje u slobodnom vremenu. U sredinama u kojima se o ovome ne vodi dovoljno računa u slobodnom vremenu mladih javljaju se razni vidovi asocijalnih ponašanja. U kriminološkoj literaturi došlo se do spoznaje da mladi najveći broj krivičnih dijela počine u slobodnom vremenu, neki izvještaji tvrde da su "svi omladinski zločini počinjeni u dokolici što je uslovilo prihvatanje teze da je prestupništvo mladih proizvod zloupotrebe slobodnog vremena". (Z.Jašović, 1978.). Ovakvo gledanje na ulogu slobodnog vremena je pretjerano. To što mladi najviše delinkventnih ispada počne u slobodnom vremenu ne znači daje slobodno vrijeme glavni uzrok tome ponašanju. "Ovo posebno zbog toga što slobodno vrijeme u širem determinističkom sistemu prestupništvo najčešće ima

99


ulogu uslova koji omogućava da uticaji drugih faktora dobiju manifestni izraz". (Z.Jašović, 1978.). Da bi objasnili prestupničko ponašanje mladih razmotrit ćemo "doprinose'slobodnog vremena u kojima ono ima aktivniju ulogu u determiniranju takvog ponašanja. Neka od teorijsko-hipotetičkih shvatanja koja se u literaturi spominju navest ćemo u narednom izlaganju. Prema jednom shvatanju slobodno vrijeme se smatra oblikom prevazilaženja dosade koju mladi u slobodnom vremenu doživljavaju. Ova shvatanja mogu biti svojstvena samo praznom slobodnom vremenu u kome se mladi prepuštaju lijenosti duha i tijela. Prepuštanjem mladih lijenosti i praznom vremenu doprinose socijalni uvjeti njihovog života i objektivne ne/mogucnosti za korištenje slobodnog vremena. Iz tih razloga je ova teorija neprihvatljiva. Prema drugoj teoriji izvjesni oblici prestupničkog ponašanja mladih predstavljaju oblik zadovoljenja njihove potrebe za igrom. "U želji da zadovolje potrebu za promjenom, avanturom i sličnim motivima mladi u igri upražnjavaju i takve aktivnosti koje ili sadrže elemente prestupničkog ponašanja ili se lako mogu pretvoriti u prestupništvo". (Z.Jašović, 1978.). Ovo shvatanje se odbacuje jer je nemoguće izjednačiti prestupničke obrasce ponašanja s igrom. Neka kriminološka istraživanja istraživala su uticaj pomanjkanja igrališta, klubova, družina i drugih objektivnih uvjeta za organizirano korištenje slobodnog vremena. Neki su ispitivali ekološku ili prostornu raspodjelu maloljetnih delinkvenata u odnosu na lokaciju igrališta i drugih objakata i institucija za aktivnosti mladih u slobodnom vremenu. Drugi vrše ispitivanja utjecaja članstva u organizacijama na delinkventno ponašanje. Kad je u pitanju učlanjivanje u organizirane organizacije, maloljetni delinkvenati su u nepovoljnoj situaciji. Posebno je značajno utjecajno za prestupničko ponašanje neformalno orgniziranje mladih prestupnika. Za slobodno vrijeme mladih u pretpubertetu i pubertetu karakteristično je njihovo udruživanje u grupe. U početku je zajednički interes grupe igra, a vremenom se izdvajaju grupe s izvjesnim specijaliziranim interesima. One često mogu prerasti u bande ili gangove. Njihovo formiranje povezano je sa slobodnim vremenom, one nastaju i funkcioniraju u slobodno vrijeme. Predstavnici ovih shvatanja zato prirodno traže uzroke njihovog nastanka u slobodnom vremenu. "Udruživanje u cilju vršenja prestupničkih radnji uzima se, naime, kao pouzdan indikator da slobodno vrijeme mladih nije u dovoljnoj mjeri postalo stvar organizirane društvene brige i neophodan sadržaj aktivnosti društvenopolitičkih i interesnih organizacija mladih". .Jašović, 1978.). Brojni radovi bavili su se problematikom maloljetničkih bandi i njihovom ulogom u etiologiji prestupničkog ponašanja. Glueckovi su došli do zaključka da postoji korelacija između konkretnih aktivnosti i sadržaja slobodnog vremena i prestupničkog ponašanja. Do sličnih zaključaka došao je i Z.Jašović u jednom istraživanju.

(Z

100


Na javljanje prestupničkog ponašanja utječu i aktivnosti kojima se razvija hedonističko shvatanje života i izlazi u susret potrebama takve prirode. Shvatanje života na ovaj način obezbjeđuju razna mjesta za razonodu kao što su: kafane, barovi, kladionice, internet klubovi, i si. Delinkventi prednjače nad nedelinkventima u posjećivanju ovih mjesta za razonodu. Boraveći na ovim mjestima mladi često potpadaju pod utjecaj alkohola, a često postaju plijen promiskuiteta, lopova, prostitutki i drugih društveno-negativnih elemenata. Sve ovo unosi u njihovu svijest iskrivljenu sliku života, a njihov smisao svodi na trenutna zadovoljstva, koja postaju vremenom trajna preokupacija. Da bi imali ova zadovoljstva potreban je novac, koga nikad nije dosta, da bi ga obezbijedili takvi mladi ljudi lako pribjegavaju krađi, prevarama, prostituciji, pa i homoseksualizmu". .Jašović, 1978.). Adolescenti iz imućnijih društvenih slojeva često organiziraju i žurke u svojim stanovima što ih odvaja od njihovih vršnjaka iz drugih društvenih slojeva. Žurke se "često pretvaraju u prave seksualne orgije seksualnog i alkoholičarskog karaktera. U kolektivnim zabavama ove vrste nerijetko se uzimaju i drugi narkotici, tako da se ponekad pretvaraju unarkomanske seanse". .Jašović, 1978.). Štetno na mlade u slobodnom vremenu djeluju i loše organizirane priredbe i razni objekti za zabavu i okupljanje mladih u kojima često dolazi do gužve i tuče među pojedinim posjetiocima. Javljanju delinkventnog ponašanja doprinosi i tjelesna i duhovna pasivnost u slobodnom vremenu. "Odsustvo interesa, nedostatak postojanosti, površnost i pasivnost duha i tijela imaju za posljedicu snažna osjećanja dosade i usamljenosti, koja u određenom trenutku traže i često nalaze neadekvatne ventile, kao što su odavanje skitnji i prihvatanje bilo kakvih modela ponašanja koji mogu da uguše ili prevaziđu ova osjećanja". .Jašović, 1978.).

(Z

(Z

(Z

Istraživanja koja je provela R.Tomić, 2005. pokazuju da neorganizirano provođenje slobodnog vremena ima snažan utjecaj na pojavu delinkventnog ponašanja. Delinkventno ponašanje u slobodnom vremenu može biti "odraz nezadovoljstva i traganja za svrhom". (Z. Jašović, 1978.).

SREDSTVA PONAŠANJE

MASOVNE

KOMUNIKACIJE

I

DELINKVENTNO

Moćne utjecaje na suvremenog čovjeka vrše sredstva masovne komunikacije kao što su: film, televizija, radio i štampa. Sredstva masovne komunikacije poseban utjecaj vrše na mlade u procesu razvoja i društvenog formiranja. Putem njih širi se vidokrug znanja i vještina, bude se interesi mladih za usvajanjem naučnih i kulturnih tekovina, obogaćuju socijalne i moralne dimenzije i kvalitete mladih i bude se i razvijaju njihove stvaralačke

101


sposobnosti u svim oblastima ljudskog stvaralaštva. Njihovi utjecaju su veoma jaki i umnogome se približavaju utjecajima primarnih vaspitnih faktoraporodice i škole". (Z. Jašović, 1978.). Izlaganje mladih njihovim utjecajima je dobrovoljno, predstavljaju omiljene oblike zabave koji ispunjavaju dobar dio slobodnog vremena mladih. Pozitivno dejstvo mogu ostvariti sadržaji koji su humani, kvalitetni, vrijedni, moralno i umjetnički orjentirani, dok sadržaji koji favoriziraju nasilje, brutalnu snagu, veličaju "sladak" život, lak život, uzdižu kriminalitet i druge amoralne postupke djeluju na mlade negativno, a posebno na njihovo društveno ponašanje. Mišljenja su, kad su u pitanju sredstva masovne komunikacije i njihov tjecaj na delinkventno ponašanje, oprečna. Jedni tvrde da snažno utječu na pojavu delinkventnog ponašanja, drugi negiraju njihov utjecaj. "Egzaktan odgovor na to pitanje može da pruži samo pristup koji polazi od analize samih sadržaja koji se prenose preko masovnih medija i međuzavisnosti s ostalim društvenim i ličnim uslovima i uzrocima prestupničkog ponašanja". (Z.Jašović, 1978.). Film kao oblik umjetničkog izražavanja i sredstvo masovne kulture zauzima važno mjesto u kulturnom uzdizanju, odgoju i obrazovanju mladih. Poznato je da postoje i filmovi koji ne samo da doprinose ovoj svojoj namjeni, već djeluju negativno na mlade. Štetni su filmovi bez obzira kojoj vrsti pripadaju ako su bez etičkih i umjetničkih pouka. Takvi filmovi u prvi plan stavljaju razne kriminalne postupke, filmovi koji prikazuju život i svijet kao besmislen, koji veličaju "lak" život, prikazuju seksualne nastranosti i opsesije. Dejstvo svih filmova zavisi od brojnih faktora socijalnog i psihičkog karaktera. Mladi s psihičkim, moralnim, socijalnim i drugim teškoćama podložniji su utjecaju ovih filmova. Karakteristika mladih kao što je njihova psihosocijalna nezrelost, nedovoljna zrelost, težnja za imitiranjem filmskih junaka, grupna solidarnost i si.čine ih podložnim utjecaju filma. Rezultati empirijskih istraživanja pokazuju da mladi pod utjecajem filma formiraju prestupničke grupe s istovjetnim nazivima bandi čija je aktivnost i filmovana. Sličnih primjera ima i u našoj sredini". (Z.Jašović, 1978.). Rezultati brojnih istraživanja potvrđuju tezu "da negativan utjecaj filma učestvuje u determinisanju prestupništva. To učešće se najčešće izražava preko podsticanja-stimuliranja već postojeće sklonosti ka prestupničkom ponašanju tj.ima ulogu povoda. Ne može se poreći ni učešće filma u stvaranju psihičkih i moralnih sklonosti ka prestupničkom ponašanju, odnosno njegov doprinos negativnoj socijalizaciji". .Jašović, 1978.). Zbog toga su potrebne odgovarajuće mjere rigoroznije selekcije filmova, odnosno mjere koje bi loša filmska ostvarenja učinile mladima nedostupnim. Sadržaji radija i TV ispunjavaju značajan dio slobodnog vremena mladih. U njima mladi nalaze zadovoljenje svojih saznajnih potreba o brojnim područjima sklonosti i proširuju svoja znanja i vještine. Putem ovih sredstava stječu se brojne socijalne, moralne, estetske i druge vrijednosti i osjećanja.

(Z

102


Međutim, svi prezentirani sadržaji ovih sredstava nisu na potrebnom odgojnom i estetskom nivou, tako da mogu djelovati veoma često na mlade i negativno. S obzirom da mladi radio manje slušaju, da sadržaji radija podliježu rigoroznijoj selekciji, jer se sve češće koriste vizuelnom tehnikom "radio sve manje predstavlja izvor podsticanja na poremećaje i lošu prilagođenost maloljetnika". (Z.Jašović, 1978.). Televizija ima veću moć utjecaja na mlade, pa se i njeno kriminogeno dejstvo posebno istražuje. Televizija ima izvjesnog udjela u nastanku delinkventnog ponašanja. "Scene zločina i nasilja mogu mlade da nauče tehnici izvršenja prestupa i da djeluju negativno pružajući podršku djetetu koje je neprijateljski raspoloženo i navesti ga da podržava ova djela kao izvor sopstvene agresije. Smatra se da ako je zatvor visoka škola zločina, da je i televizija za mlade poremećene omladince pripremna škola za prestupništvo". (Z.Jašović, 1978.). Napretkom štamparske tehnike i s većim mogućnostima za likovno predočavanje sadržaja i visokom produkcijom tzv. zabavne štampe, stripa, pornografije i moći šunda u formi pisane riječi postalo je jako aktuelno. Na štetnost štampe upozoravao je još Lombroso. Sund u štampi cvjeta. Nekritički i sladunjavi natpisi koji iznose pojedinosti o parazitskom i luksuznom životu, erotici, igrama na sreću, skandalima i si. su brojni. Sa kriminalno-etiološkog stanovišta poseban položaj u zabavnoj i informativnoj štampi privlače natpisi koji tretiraju kriminalitet i druge pojave socijalne patologije. "Senzualistički publicitet se oslanja na veći broj primjera na šokantne podatke, a nema za cilj relativno cjelovito i objektivno informiranje javnosti o pojavi, njenim vidovima, uslovima javljanja i putevima borbe za njeno sprečavanje i ukidanje. On na izvjestan način popularise asocijalno ponašanje i ponekad kod mlađih može biti podstrek za prestupni čke radnje, kako bi doživjeli afirmaciju i publicitet. Senzacionalistički intonirane "crne" hronike, iako same po sebi nisu dovoljne da dovedu do prestupa, masa skandaloznih vesti o zločinu i drugim negativnim društvenim pojavama, ostvaruju kod čitalaca razna negativna osećanja koja pogoduju reprodukciji ovih pojava. Osim toga, preko detaljnih opisa krivičnih djela, novine ostvaruju i izvjesnu instruktivnu funkciju". (Z.Jašović, 1978.). Slično na mlade djeluju i kriminalni romani, avanturistička literatura i pornografija. Pojavom televizije i interneta utjecaj štampe znatno opada jer veliki broj printanih medija "ima i svoje on-line izdanje, a veliki broj njih je besplatan". (M.Miković, 2005.). Snažan utjecaj na živote ljudi ima internet. "Pored toga što nudi uzbudljiva i nova iskustva i istraživanja različitih oblasti, on u isto vrijeme prijeti da iz korijena promjeni međuljudske odnose". (M.Miković, 2005.). Ista autorica navodi rezultate istraživanja provedenog u Americi od strane Univerziteta Stenford koje pokazuje da redovni korisnici interneta provode manje vremena s obitelji i u društvenim aktivnostima nego oni koji ga rijetko ili

103


upoće ne koriste. Rezultati istraživanja pokazuju da internet uzrokuje udaljavanje od ostalih oblika masovnih medija i briše liniju razdvajanja između kuće i radnog mjesta. Rezultati istraživanja pokazuju da je internet izazvao snažne promjene u ljudskim životima. Posebno zabrinjava spoznaja da ljudi provode sve manje vremena s obitelji što smanjuje nad djecom kontrolu i može dovesti do pojave delinkventnog ponašanja.

STAROSNE GRANICE KRIVIČNOG MALOLJETNIŠTVA U većini zemalja u svijetu zakonima su određne gornja i donja granica koje služe za razgraničavanje maloljetnika i djeteta, odnosno maloljetne i odrasle osobe. Ove dvije granice u zakonodavstvima pojedinih zemalja imaju različit smisao i značenje. Donja granica, npr. u nekim zemljama isključuje svaku odgovornost maloljetne osobe ispod te dobi, a u drugim primjenu određenih kazni po zakonima. Situacija je slična i kod gornje granice. U nekim zemljama služi za razgraničenje maloljetnih i odraslih osoba i predstavlja granicu do koje se primjenjuju posebni postupci i izriču posebne mjere mladim. U drugim zemljama ona služi da se označi do kojeg uzrasta se primjenjuju tzv "blage kazne", tj. reducirane sankcije, koje se ne primjenjuju prema odraslim izvršiocima krivičnih djela. "U pogledu donje starosne granice postoje neuj ednačenosti Različitost postoji i oko određenja gornje starosne granice kojom se razdvajaju malodobni od odraslog delinkventa. Najveći broj zemalja kao gornju granicu razdvajanja uzima 18 godina. "U našoj zemlji , kao i u nizu drugih zemalja, maloljetnim delinkventom, prema pozitivnim zakonskim propisima, smatra se počinilac krivičnog djela u dobi između 14 i 18 godina. Mladi do 14 godina ne podliježu sankcijama niti se njihovo ponašanje, bilo društveno dopušteno ili nedopušteno, zakonski regulira. Osobe s 18 i više godina smatraju se punoljetnim i na njih se primjenjuju sankcije predviđene krivičnim zakonima za odrasle." (Milosavljević, 1985.) "Izričaj se inače odnosi na osobu koja, u zakonski ograničenoj vremenskoj dobi, upražnjava neprihvatljive oblike vladanja.(Brkić, 1998.). U mnogim zemljama kao i kod nas, period između donje i gornje granice dijeli se na podkategorije ili faze, što ima jasno tehničko opravdanje s pravnog aspekta i služi za regulisanje pravnih postupaka.

PRAVNE SANKCIJE OMLADINI

I

DELINKVENTNO

PONAŠANJE

DJECE

I

U suvremenoj praksi borbe prativ kriminaliteta uopće, supratstavljanje delinkvenciji mladih zauzima jedno od centralnih mjesta. Na to je utjecao opet trend porasta prestupništva mladih. Ova pojava poprima takav obim i intenzitet da ozbiljno ugrožava društvena dobra i vrijednosti, a posebno same aktere 104


ovakvog ponašanja. Napredak društva uvjetovan je i time kako se ono odnosi prema mladima. Zbog toga je svako društvo zainteresirano da razvoj i formiranje mladih usmjeri u pravcu koji odgovara njegovim vizijama i općim opredjeljenjima. U sklopu toga i suprotstavljanje devijacijama u socijalnom ponašanju mladih dobij a na svom značaju. Tom značaju doprinosi i saznanje da, delinkvencija mladih predstavlja bazu iz koje se reprodukuje kriminalitet odraslih, za razliku od punoljetnih izvršitelja krivičnih djela prema kojima se češće primjenjuju kazne koje, uz sve promjene koje su pretrpjele u pogledu svrhe i načina izvršenja nose pretežno represivni karakter, u suvremenom krivično pravnom reagiranju na kriminalno ponašanje maloljetnika centralno mjesto zauzimaju odgojne mjere. Uporište zato nalazimo u Konvenciji o pravima djeteta, (prilog. 1.). Iz uvjetno rečeno povlaščenog statusa djece i omladine proizilaze određeni specifični društveni zahtjevi i odgovornosti koji se pred njih stavljaju. U Krivičnom Zakonu Federacije BiH 1998.g. u poglavlju VI. govori se o pravima, o odgojnim preporukama, o odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika. Evo nekih odredbi tog Zakona koje se odnose na djecu i maloljetnike. Isključenje kaznenih sankcija prema djeci čl. 71. Prema maloljetniku koji u vrijeme izvršenja kaznenog djela nije navršio četrnaest godina (dijete) ne mogu se primijeniti kaznene sankcije.

a. 76. Prema maloljetnom učinite Iju krivičnog djela mogu se izreći odgojne određene mjere sigurnosti, a prema starijem maloljetniku izuzetno se može izreći malolj etnički zatvor. Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina (mladi maloljetnik), mogu se izreći odgojne mjere. Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio šesnaest, a nije navršio osamnaest godina (stariji maloljetnik) mogu se izreći odgojne mjere pod uvjetima predviđenim ovim zakonom, a izuzetno mu se može izreći malolj etnički zatvor. Mjere sigurnosti mogu se izreći maloljetnicima pod uvjetima koje predviđa ovaj zakon. Maloljetniku se mogu izreći sudska opomena ili uvjetna osuda.

Odgojne mjere čl.79. Maloljetniku učinite Iju krivičnog djela mogu se izreći ove odgojne mjere: disciplinske mjere, sudski ukor ili upućivanje u disciplinski centar

105


za maloljetnike, Mjere pojačanog nadzora: od strane roditelja, usvojitelja ili staratelja, u drugoj obitelji, ili od strane nadležnog organa socijalne skrbi, Zavodske mjere: upućivanje u odgojnu ustanovu, u odgojno-popravni dom ili u drugu ustanovu za osposobljavanje. Izbor odgojne mjere cl.80. Pri izboru odgojne mjere sud će uzeti u obzir uzrast maloljetnika, stepen njegove duševne razvijenosti, njegova psihička svojstva, njegove sklonosti, pobude iz kojih je djelo učinio, dosadašnji odgoj, sredinu i prilike u kojima je živio, težinu djela, da li je prema njemu ranije bila izrečena odgojna mjera ili kazna i sve druge okolnosti koje mogu biti od utjecaja za izricanje one mjere kojom će se najbolje postići svrha odgojnih mjera. Vrijeme trajanja izrečene mjere zavisi od postignutih rezultata na pitanju resocijalizacije. "Najoštrija" mjera je upućivanje u odgojno- popravni dom. Disciplinske mjere su najblaže odgojne mjere. Upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike sastoji se od usmjerenog pedagoškog rada koji provode organi socijalne skrbi nastojeći da utjeću na ličnost maloljetnika u cilju njegovog pozitivnog mijenjanja. Mjere pojačanog nadzora se izriču kad Sud dođe do uvjerenja da roditelji ili staratelji nedovoljno posvećuju pažnju edukaciji djeteta kod koga je došlo do ispoljavanja delinkventnog ponašanja. Ako su roditelji ili staratelji sposobni preduzimati mjere pojačanog nadzora onda se izriče pojačan nadzor roditelja ili staratelja. Ako nisu izriče se mjera pojačanog nadzora u drugoj obitelji. Izbor obitelji vrši Sud uz konzultaciju organa starateljstva. Ova mjera traje sve dok se ponašanje maloljetnika ne izmijeni toliko da ona više nije potrebna ili dok roditelji ili staratelji ne budu sposobni sprovoditi ovu mjeru. Pojačan nadzor nadležnog organa socijalne skrbi primjenjuje se kada iz određenih razloga nije moguće primijeniti mjeru pojačanog nadzora roditelja, staratelja, ili osigurati smještaj u drugoj obitelji. Ona se ogleda u sljedećem: punoljetna osoba i dalje živi kod roditelja ili staratelja koji se brinu o njenoj egzistenciji, a stručnu pomoć pružaju osposobljeni stručnjaci iz nadležnog organa socijalne skrbi. Trajanje ove mjere se kreće od jedne do tri godine. Zavodske mjere imaju za cilj da se mlada osoba smjesti u odgovarajuću ustanovu gdje će joj se pružiti permanentna stručna pomoć. Upućivanje u odgojnu ustanovu traje od šest mjeseci do tri godine. Ako intervencije nadležnih organa i izrečene mjere nisu dale željeni efekat i kad je ponašanje mladih dobilo izrazitije antisocijalne dimenzije i kad su za intervenciju potrebne intenzivnije i trajnije mjere upućuju se u odgojnoni dom. Kategorizacija ovih ustanova može biti različita: od općeg tipa ili pojedine kategorije, muške ili ženske i si. Trajanje odgojnih mjera ovisi od

106


istim rezultatima na planu resocijalizacije maloljetnika, a ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina.

PRIMJERI DELINKVENTNOG PONAŠANJA

SLUČAJ M.E. M.E. ima 22 godine. Trenutno ne ide u školu . Završio je šesti razred osnovne škole za lako mentalno retardiranu djecu. Smetnje koje se ispoljavaju traju od samog rođenja.

NALAZ I MIŠLJENJE KOMISIJE ZA OCJENJIVANJE SPOSOBNOSTI I RAZVRSTAVANJE DJECE I OMLADINE OMETENE U FIZIČKOM ILI PSIHIČKOM RAZVOJU

Nalaz pedijatra Dijete zainteresirano za testni materijal. Potreban interni i senzomotorni trening.Selektivno radi testne zadatke. Nalaz psihologa Pacijent je rođen kao nedonošče s astifiksijom pa je urađena reanimacija. Imao je hiperbilirubinemiju, posljedični hidrocefalus uz kortikikalnu atrofiju pa je učinjena pudentz anastomoza. Pacijent ima usporen psihomotorni razvoj. Intelektualne su funkcije u zaostatku, lnteligeneija na nivou lake mentalne retardaeije, MU oko pet godina. Nalaz neuropsihijatra Rani psihomotorni razvoj usporen.Govor slabije razvijen dislaličan. Povremeno ne kontrolira stolicu i mokrenje. Vrlo lako uspostavlja kontakt s okolinom. Nalaz logopeda Govor slabije razvijen, artikulacija nečista. Jezički modaliteti nedovoljno usvojeni za uzrast. Nalaz oftalmologa VL

-2,75-0,75 / 1200 3,752,00 / 500

Fd:

PNO bleđe u cjelosti

Dg:

Retardatio psihomotorika.

107


Paraparesis spost.int. Hidrocephalus int. Arnold-Chiari sindr. St.post implantant valvulae pudentz-anastomosis strabismo conv. Paresis abducentis lat.sin Afektivne reakcije, separacioni problemi, anksioznost, nedostatno razvijen govor.

Prema navedenim nalazima M.E. se razvrstava u grupu djece s kombinovanim smetnjama i to smetnjama u vsihičkom razvoju i smetnjama u tjelesnom razvoju čl. 12 tačka 1. Pravilnika. Prijedlog mjera Preporučuje se pokušati nastaviti školovanje po progaramu za LMR djecu. Potrebne stalne kontrole u savjetovalištu i logopedski tretman. Obiteljski uvjeti života M.E. potiče iz četvoročlane obitelji domicilnog stanovništva. Otac je mašinski tehničar a majka je domaćica sa završenom osnovnom školom. Otac je terenski radnik i rijetko se nalazi uz obitelj a majka je isfrustrirana i nezadovoljna načinom života te često to njeno nezadovoljstvo prelazi u agresivnost što najviše trpe članovi obitelji. Rijetki su dolasci oca kući, a kad dođe najveći dio vremena provodi uz alkohol pa su česti konflikti i svađe. Ima mlađeg brata koji pohađa sedmi razred redovne osnovne škole i dobar je učenik. Stambeno su zbrinuti. Kompletna obitelj je u periodu od 1992 — 1998.godine bila u izbjeglištvu u Njemačkoj. M.E. je drugo dijete po redu rođenja. Trudnoća majke protekla je s komplikacijama pa je iz tih razloga isti prijevremeno rođen kao nedonošče.Po samom rođenju odnosno u toku poroda javljaju se novi problemi što zahtijeva reanimaciju a rezultira posljedični hidrochepalus uz kortik. atrofiju pa je učinjena pudentz anastomoza. Bitno je napomenuti daje majka prilikom i prve trudnće imala komplikacije, što je rezultiralo rođenjem mrtvog djeteta. Tok i način školovanja M.E. je s navršenih devet godina upisan u prvi razred specijalne škole u Njemačkoj .U odjeljenski kolektiv se uz male poteškoće uklopio. Bio je tih i povučen i nije mogao u cjelosti biti kocentriran na času. U početku je imao problema i s vidom dok nije dobio adekvatno pomagalo tj. naočale. Odlazak i boravak u školi bio je organiziran i nije zahtijevao dodatne napore roditelja u smislu povećanih materijalnih troškova. U Njemačkoj završava četiri razreda specijalne škole. Po povratku u BiH majkla ga upisuje u prvi razred specijalnog odjeljenja osnovne škole u Banovićima i samim tim mu ne priznaju školovanje koje je završio u Njemačkoj. U periodu od 1998.g - 2003.godine završava pet razreda specijalne škole u Banovićima gdje je naučio iz matematike brojati i napisati sve brojeve od jedan do deset a iz bosanskog jezika napisati svoje ime i

108


prezime. Udaljenost mjesta stanovanja od škole je negativno uticala na dalji tok njegovog obrazovanja, a zahtijevala je nadljudski napor majke jer je morala zajedno s njim putovati svaki dan i čekati ga ispred škole do završetka nastave. Društvo vršnjaka M.E. se družio sa svojim vršnjacima do momenta dok je pohađao peti razred specijalne škole i to samo dok je s njima u školi. Po prestanku školovanja a i mnogo ranije nije pokazivao interes za druženje s djecom ni kroz igru. Njegova komunikacija s okolinom svodi se na posmatranje i povremeni komentar pojava koje ga u datom momentu zainteresiraju i odgovor na pitanja ako ga neko nešto upita. Kada mu vremenski uvjeti dozvoljavaju on svo vrijeme provodi sjedeći na stolici ispred obiteljske kuće ili u dnevnoj sobi na fotelji slušajući radio tek toliko jedva da ga čuje. Uticaj različitih činilaca na ponašanje M.E. Sama vrsta bolesti uslovila je odviše povučen, izoliran i statičan način života i ponašanja. Materijalne mogućnosti roditelja su isuviše skromne da bi mu omogućili nastavak školovanja i kvalitetniji život.Osjećaj stida roditelja koji se može izvući iz njihovog načina postupanja prema njemu u mnogome su doprinijele njegovoj izolaciji. Mlađi brat pohađa sedmi razred redovne osnovne škole i dobar je učenik, uz to trenira fudbal i sve majčine nade su usmjerene prema njemu. Vidovi poremećaja u ponašanju M.E. je od samog rođenja kasnio u svom psihofizičkom razvoju za ostalim vršnjacima. Nemogućnost kontroliranja stolice i urina dovodila je do reakcije ostalih članova obitelji i njegovog otuđivanja. Poremećaj u ponašanju u predškolskom periodu manifestirao se kroz osamljivanje, nezainteresiranost za igru što kasnije prerasta u potpunu izolaciju od sredine u smislu komuniciranja. Njegovi komentari nisu bili vezani s temom razgovara i završavaju se uz grohotan smijeh iako nisu smiješni. Roditelji nisu bili adekvatno educirani za ovu vrstu problema s kojom su se susretali. Pošto je otac rijetko kod kuće, majka je ta koja je najviše izložena stresu i stresnim situacijama, što je kod nje ostavilo posljedice na psihičkom planu i nemogućnost da kvalitetno pomogne svom djetetu. Njegov poremećaj u ponašanju, osim bolesti kao glavnog uzročnika, dijelom proizilazi i od izolacije od strane roditelja odnosno njihovog zapostavljanja. Angažman ostalih činilaca na slučaju M.E. U rješavanju slučaja M.E. uključenje i socijalni radnik nadležnog centra za socijalni rad s područja općine Banovići u pogledu stručne pomoći kao i ostvarivanja prava na redovnu novčanu naknadu . Uvidom u medicinsku dokumentaciju vidljivo je da će M.E. moći ostvariti redovnu novčanu naknadu jer je od strane nadležnog organa za ocjenu radne sposobnosti kategoriziran u grupu djece s kombinovanim smetnjama i utvrđena mu je potpuna nesposobnost za samostalan rad i privređivanje.Ostvarivanje prava na novčanu naknadu će bar djelimično poboljšati kvalitet života M.E.

109


Rad nastavničkog kolektiva i pedagoga na slučaju M.E. Na slučaju M.E. najviše se angažirao razredni starješina specijalnog odjeljenja osnovne škole u Banovićima koji je organizirao individualne razgovore s njime i s majkom, te uključio u rješavanje problema socijalnog radnika. Posljedica ukidanja specijalnog odjeljenja je prestanak nastavka školovanja M.E. iz razloga što se nije mogao adaptirati na novonastalu situaciju i uključenje u redovno školovanje. Majka nije mogla podnijeti napore koji su traženi integracijom učenika u redovno odjeljenje i smatra daje njeno dijete ismijavano od strane ostalih učenika i da to ne može podnijeti. Gdje su propusti u odgoju djeteta Glavni propusti u odgoju M.E. nalaze se u lošim obiteljskim uvjetima života, sudbinske okolnosti uslovljene ratom na našim prostorima, česte migracije roditelja (izbjeglištvo u Njemačku, pa povratak u Banoviće) doprinijele su opterećenju roditelja obezbjeđenjem egzisteneije i osobnoj adaptaciji na nove okolnosti, a proizvele su nedostatak vremena roditelja za dijete. Oba roditelia su po povratku iz Njemačke bila bez zaposlenja. Neskladni odnosi između roditelja izazvani pretjeranim konzumiranjem alkohola od strane oca odvlačili su pažnju na drugu stranu. Osobno mišljene o slučaju Mišljenja sam da su genetski faktori kao i sredina presudno uticali na prijevremeni porod kao i na dalji psihofizički razvoj dječaka. Iz razgovora s majkom M.E. saznali smo da i njena sestra ima kćerku s LMR. Zbog psihomotornih smetnji koje su vidne i koje se i dalje manifestiraju s tendencijom pogoršanja M.E. je poterban hitno fizikalni tretman što smo njegovoj majci i predložili. Obitelji M.E. i dalje treba stručna pomoć, kako bi roditelji što bolje razumjeli i uspješno pomogli svome razvojno ometenom djetetu. U suštini ovaj dječak je dobre ćudi, miran, povučen, dobronamjeran, depresivan, plašljiv, željan da bude prihvaćen od onih od kojih to najviše i očekuje tj. od svoje obitelji. Nužno je riješiti na prihvatljiv način egzistencijalni status ove obitelji (kroz zaposlenje jednog od roditelja). Koje mjere treba preduzeti društvo Društvo je dužno posvetiti veću pažnju odgoju i obrazovanju djece ometene u razvoju kroz otvaranje novih centara u kojima bi se mogla pružiti svaka moguća stručna pomoć toj djeci. Federalna vlada bi trebala u saradnji s Ministarstvom odbrane BiH dio kasarni u Federaciji ustupiti centrima za pružanje pomoći djeci s posebnim potrebama, te edukaciju roditelja kroz te centre. Društvo bi trebalo omogućiti školama materijalne pretpostavke za organiziranje produženog i stručnog defektološkog tretmana, posebno za djecu iz kritičnih obitelji.

SLUČAJ KS.

110


K.S. ima dvadeset godina. U matičnu knjigu delinkventne djece upisan je 1997. godine u Centru za socijalni rad Srebrenik. Imao je 13 godina. Višestruki je povratnik u izvršenju krivičnih djela. Trenutno se nalazi na izdržavanju kazne od 4 godine i 7 mjeseci u KPD Zenica. Osuđen po: čl. 289 stav 2. KZ FBiH, čl. 287. stav 1. KZ FBiH, čl. 28. stav 1. KZ FBiH, čl. 293. stav 1. KZ FBiH, čl. 239 stav 1. KZ FBiH, čl. 172. stav 1. KZ FBiH, i čl. 173. stav 1. KZ FBiH za preko 140 kaznenih djela. Radi se o emocionalno nezreloj ličnosti kod koje je evidentno odsustvo socijalnih vrijednosti, netrpeljivost prema frustracijama, agresivnost i destruktivnost. Pokazivao je otvoren otpor protiv autoriteta roditelja, škole i društva, tako da se udružuje u grupu koja također ispoljava devijacije u ponašanju. Sklon je lažima, krađi, opijanju i konzumiranju lakih droga.

NALAZ I MIŠLJENJE KOMISIJE ZA OCJENJIVANJE SPOSOBNOSTI I RAZVRSTAVANJE DJECE I OMLADINE OMETENE U FIZIČKOM ILI PSIHIČKOM RAZVOJU Obiteljske prilike KS. potiče iz razvedene obitelji radničkog porijekla. U zajedničkom braku roditelji su živjeli petnaest godina i u tom braku stekli dvoje djeee. Stariji KB. rođenje 1983. godine, a K.S. 1986 godine. Otac S. rođen je 1963. godine u Rapatnici, općina Srebrenik. Po zanimanju je KV stolar. Do početka rata u BiH bio je zaposlen u drvoprerađivačkom preduzeću "Sipad-Sineks" Srebrenik. Tokom rata bio je vojnik armije BiH. Nakon završetka ratnih zbivanja nezaposlen, bez primanja i mogućnosti normalnog egzistiranja porodice. Ipak, sklon je konzumiranju alkohola i zanemarivanju obitelji i preuzetih obaveza. Mati F. rođena je 1967. godine u naselju Kiseljak općine Srebrenik. Završila je osnovnu školu. Po zanimanju domaćica. Tokom bračne zajednice u koju je stupila s nepunih sedamnaest godina bilo je na pretek raznoraznih konflikata, svađa i fizičkih obračuna. Nakon pijanki u organizaciji njenog muža "primorana" je na seksualne usluge pijanom društvu. Odnosi prema djeci su neadekvatni, bez poštovanja i uvažavanja dječije ličnosti. Stariji brat KB. okićen s nekolilko težih i mnogo više sitnih krađa, u početku je bio uzor mlađem K.S., ali veoma brzo nadmašen je u svemu. Prema Dobreniću (1975) "obiteljski odgoj je prvi odgoj koji društvo daje djetetu", a M. Singer i LJ. M. Todorović (1993) navode "Poznato nam je daje obiteljski odgoj rezultat utjecaja cjelokupnog načina života obitelji, što znači da proizilazi iz neposrednih međusobnih odnosa svih njenih članova iz svakodnevnih životnih stanja, atmosfere koja je prirodni rezultat dinamike i kvalitete ukupnih odnosa u obitelji". Dakle, sukobi, neslaganje, vrijeđanje, omalovažavanje, ugnjetavanje, prezir i emocionalna hladnoća narušavaju obiteljsku atmosferu, stvaraju osjećaj srama, nemir, napetost i razne negativne emocije. Najvažniju ulogu u razvoju djeteta igra obitelj. Ona je najodgovornija za dječiji odgoj. Snaga odgojnog djelovanja obitelji proizilazi iz sljedećih

111


razloga: dijete je u obitelji odmah po rođenju, obiteljski odgoj je prvi odgoj koji se pruža djetetu, roditelji su krvni srodnici djeteta i za dijete ih veže ljubav koja je jaka i snažna. Obiteljski odgoj ne prestaje ni nakon obuhvata djeteta institucionalnim odgojem, niti nakon prestanka školovanja. On traje tokom čitavog života dječijih roditelja. Za odgoj djeteta veoma je bitno kakav je sastav obitelji, da li dijete živi s oba roditelja, da li su odnosi između roditelja skladni, jesu li adekvatni odnosi prema djetetu, jesu li roditelji u zahtjevima jedinstveni, da li u obitelji vlada topla emotivna klima, da li roditelji služe kao pozitivan uzor djetetu u ponašanju, da li su u obitelji prisutne sociopatološke manifestacije, kakvi su materijalni uslovi življenja itd. Ovakva atmosfera ugrozila je psihičko zdravlje djece i pridonijela razvoju negativnih karakteristika ličnosti i s time povezanih oblika neprihvatljivog pa i delinkventnog ponašanja. Škola-način i uvjeti školovanja K.S. je na vrijeme krenuo.u školu. Međutim, na školsku sredinu se nije adaptirao. Školske obaveze od samog početka nije ispunjavao. Ispoljavao je nezainteresiranost i nedostatak pažnje što je prouzrokovalo i loše rezultate u učenju ali i vladanju. Bježao je s časova, a vrijeme provodio u skitnji sa starijim bratom. Roditelji nisu pokazivali interes za dijete i njegovu odbojnost prema školi. Ipak, uspio se opismeniti, ali rezultati u učenju i vladanju iz razreda u razred sve su lošiji. U petom razredu obnovio je godinu. Razredni nastavnik nastoji ga motivirati i iznaći rješenje za izlaz iz neugodne situacije, ali rezultata nije bilo. Školski pedagog je davno evidentirao da se radi o odgojno zapuštenom djetetu i u čestim razgovorima nije uspio utjecati na pozitivniji odnos prema školi. Iz godine u godinu kako je jačao, situacija je bila sve lošija. Na poziv pedagoga roditelji su se veoma rijetko odazivali i pokazivali su nezainteresiranost za njegovo školovanje. Ipak uspio je završiti peti razred. U međuvremenu KS. okuplja istomišljenike i organizira krađu u školskom objektu. Bio je veoma brzo otkriven. Društvo ga napušta i on ostaje usamljen u svom odjeljenju. To ga jako frustrira i on napušta dalje školovanje. Priključuje se grupi delinkventnih vršnjaka. Veoma se brzo uklapa u sve aktivnosti koje su sprovodili, preuzimajući postupno inicijativu. Krađe, laži, zadirkivanje vršnjaka, agresivno ponašanje i tuče postaju njegova svakodnevnica. Angažman ostalih činilaca na slučaju K.S. U rješavanju problema u slučaju K.S. od najranije dobi uključenje i nadležni Centar za socijalni rad i Policijska uprava Srebrenik, koja je u više navrata upućivala inicijativu putem MUP-a TK prema pravosudnim organima za upućivanje lica u odgojne ustanove. U izvještaju Policijske uprave Srebrenik iz perioda 1.05.2003 -30.04.2004 godine stoji: "S tim u vezi nedavno je od strane nadležnog organa za socijalnu zaštitu općine Srebrenik, a u saradnji s Kantonalnim tužilaštvom TK i PS Srebrenik u odgojnu ustanovu na području grada Sarajeva upućeno jedno maloljetno lice, višestruki povratnik u izvršenju preko 50 krivičnih djela na području ove PU i šire, tokom 2003 i 2004 godine". Iz pomenute odgojne 112


ustanove K.S. često bježi ukradenim autom, okupi staro društvo, napravi nekoliko krivičnih djela, a potom biva vraćen u istu ustanovu. , U pomenutom izvještaju PU stoji i ovo: "Napominjemo da je prema dosadašnjim rezultatima aktivnosti policije u ovoj oblasti, u najvećem broju slučajeva indicirana zloupotreba.opojne biljne vrste "canabis sativa" (indijska konoplja zv. marihuana) a zatim zloupotreba opojnih medikamenata, opojne tvari zv. "ekstazi" te opojne droge.-heroin. Uživaoce narkotičkih sredstava većinom predstavlja mlada populacija stanovništva, od kojih su najpodložnija mlada lica". Jedan od. uživalaca bio je i K.S. koji je u međuvremenu zbog prebukiranosti pušten iz odgojne ustanove. DINAMIKA IZVRŠENIH KAZNENIH DIJELA ZA PERIOD 1996-2004 GOD Godina donošenja prijave Broj počinjenih kd-a 1996 6 1997 9 1998 12 1999 10 2000 14 2001 11 2002 6 2003 34 2004 23 2005 8

Gdje su propusti u odgoju djeteta Razlozi za pojavu poremećaja u ponašanju i propusti u odgoju djeteta napravljeni su u obitelji još od rane dobi njegova života. Roditelji su živjeli u neskladnim odnosima gdje su često na sceni bili konflikti,svađe i tuče. Zbog stalnih sukoba i neslaganja, prema djetetu su zadržali hladan odnos ili su ga već potpuno zanemarivali. Veoma često su ga prepuštali samog sebi ne vodeći računa gdje se nalazi, šta radi i u kakvom se društvu kreće. Koje mjere treba poduzeti društvo Društvena zajednica nije se na vrijeme uključila u rješavanje pomenutog slučaja. Centar za socijalni rad u saradnji s Policijskom upravom i školom morao je na vrijeme djelovati i dijete smjestiti u odgovarajuću odgojnu ustanovu koja bi pozitivno djelovala na razvoj mlade ličnosti. Kada posmatramo negativne faktore iz neposrednog okruženja, neophodno je istaknuti nedovoljnu odgajnu ulogu sve većeg broja porodica kao osnovne ćelije društva što se u određenom smislu može protumačiti kao posljedica sve izraženije borbe za normalnu egzistenciju porodice čiji je opći socio ekonomski status sve složeniji. Pored navedenog, takođe treba navesti i okolnost da značajan braj maloljetnih delinkvenata potiče od roditelja koji su se razišli ili od roditelja koji su također asocijalnog ponašanja, čime su lišeni elementarnih uslova za normalan psihofizički razvoj i uspjeh u životu. Posmatrajući negativne faktore iz šireg okruženja, treba istaknuti i negativnu refleksiju ekonomskih i socijalnih tenzija u društvu na kategoriju stanovništva mlađeg uzrasta, kod kojih pored ostalih negativnih pojava dolazi do svojevrsnog 113


unutrašnjeg konflikta, promoviranih potreba mladih putem javnih medija, preko različitih marketinških sadržaja i nesrazmjernih materijalnih mogućnosti za realizaciju istih potreba, usljed čega pojedinci pribjegavaju vršenju različitih krivičnih djela prije svega imovinskog karaktera. Društvo je dužno prije stupanja u brak pružiti mladima instrukcije o pravima, dužnostima i obavezama budućih supružnika, putem savjetovališta za odgoj djece nužno je pružiti roditeljima pamoć u odgoju djece, posebnu pažnju treba pružiti roditeljima djece sa smetnjama u razvoju, obezbijediti dovoljan broj odgojnih ustanova za smještaj, resocijalizaciju odgojno zapuštene djece, za roditelje koji izbjegavaju svoje roditeljske dužnosti i obaveze, društvo je dužno preduzeti sankcije. Umjesto zaključka Odgoj zaista trpi zbog nejedinstva djelovanja ne samo pojedinog, nego i različitih faktora. Ponekad smo prema djetetu prestrogi za neki sitniji prestup, a ponekad tako jednostavno prelazimo preko istih ili pak težih prestupa. Odgoj tako postavljen je:"gibanje bez oslonca", unutar različitih vrsta pedagoških metoda i psihičkih raspoloženja onih koji odgajaju. SLUČAJ K.D. K.D. ima 15 godina. U matičnu knjigu delinkvenata upisan je već u prvom razredu osnovne škole u Centru za socijalni rad Gračanica. KD. je rođen u kući bez ljekarske intervencije. Normalno razvijene je tjelesne konstitucije. Izgledao je sasvim kao svako normalno dijete. Osnovnu školuje počeo pohađati u Džakulama. Prema riječima njegovog razrednika, u toj školi nije pokazivao nikakvu zainteresiranost za nastavu, smišljao je uvijek neki izgovor kako bi napustio školu. Izbjegavao je da se druži s vršnjacima. Svoje obaveze u pravilu nikad nije izvršavao, ali je interesantno, uvijek imao spremno dobro osmišljeno objašnjenje. Pokazivao je simptome povodljive ličnosti. Nikada nije imao svoj stav o nečemu. Ako bi nekada ostao na nastavi, fizički bi bio prisutan, a mentalno ko zna gdje. Cesto je s djecom dolazio u konflikt, izazivao tuče. Počesto se znalo desiti da bez ikakvog povoda istuče dijete. Nema navike da dijeli, poklanja, sve posmatra kroz novac. Nema razvijene radne i kulturne navike. Od kuće je znao i pobjeći djedu u Lukavicu. U početku je to činio sam, a kasnije je sa sobom znao povesti mlađeg brata. Uglavnom se uvijek kretao i družio s djecom koja su mu po karakteristikama slična. Bio je sklon krađi, i u prvoj provali je Centar za socijalni rad Gračanica preuzeo obvezu da pojača nadzor nad K.D.

Obiteljske prilike KD. je imao oca. Majka i brat su i danas s njim. Otac S. je bio poznat organima gonjenja. Kao i K.D. sklon je tučama. Odao se alkoholu. U pripitom stanju često je tukao ženu i djecu. Znao je tako kad se zapije kući dovoditi nepoznate osobe koje su uvijek iz kuće odnosili nešto što ima neku vrijednost. Majka djeteta K.D. radi u tvornici "Olimp" Gračanica. Kada dobije plaću, morala je svu ili bar veći dio predati mužu, ukoliko se to ne desi, ona bude fizički zlostavljana.

114


Zbog takve situacije 2001. godine majka s djecom napušta muža i vraća se u rodno mjesto Lukavica. D. nastavlja ići u školu u Lukavici. Majka M. priča kako djeca iako su bila maltretirana, od strane oca, počesto pitala za njega. D. i u novoj sredini nastavlja sa starim navikama ali u nešto manoj mjeri. Više je vremena provodio u školi nego što je to bio slučaj u Džakulama. Nakon deset mjeseci otac S. dolazi u Lukavicu i moli za oprost, te da nastave dalje zajednički život zbog dobrobiti djece. Majka M. kaže daje pristala jer je S. čvrsto obećao da će prekinuti staru praksu, a i djeca trebaju oba roditelja. I tako D. ponovo seli u Džakule. Jedno izvjesno vrijeme otac S. se primirio. Narodna poslovica kaže:"Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikad", tako da S. nije izdržao ni puna četiri mjeseca i ponovo je nastavio staru "pjesmu". Nakon kraćeg vremena trpljenja majka M. ponovo s djecom napušta muža S. Tako se D. ponovo vratio svome djedu, kod koga se po njegovoj priči najprijatnije osjećao. Otac S. je krišom dolazio pred školu čekao da D. izađe iz škole kako bi razgovarao s njim. Ubjeđivao ga je da treba da ostavi majku i da se s njim vrati u Džakule. Davao mu je skupocjene poklone. Pričao mu je kako se pokajao zbog svega, kako je počeo dobro zarađivati pa će imati dosta novca. Nažalost ništa od toga nije bila istina. Iako je majka zarađivala i D. je imao redovito džeparac, obližnji kiosk mu nije dao mira. Da nesreća bude veća, to veče, poveo je i svog mlađeg brata H. Tako je u taj čudni svijet ušao i njegov brat H. Za njihovu majku bio je to veliki udarac. Kako nam je kazala: "Dala sam im sve, ne tučem ih, novca imaju, nisu gladni, žedni, bosi. Imaju krov nad glavom. Ja moram na posao, ali im ovijek ostavim toplu sobu, kada ustanu da im nije hladno." Prema riječima radnika Centra za socijalni rad Gračanica, D. nije uopće pokazivao znakove kajanja što je to učinio. Samo je šutio kao "zaliven", dok je za razliku od njega H. je odmah zaplakao i izjavio je kako mu je žao, kako gaje stid stoje to učinio i kako je time kako kaže: "Osramotio mamu". Otac S. i dalje je krišom dolazio i sastajao se djecom, a da majka za to nije znala. I dalje im je donosio poklone, ubjeđivao ih kako treba da se s njim vrate kući, kako ovo nije njihova kuća, kako će im ako se vrate kuptiti svašta, neće morati ići u školu i slične stvari. To je trajalo nekoliko mjeseci. Kako je majka radila, a djeca ostajala sama kući i bila ustvari prepuštena sama sebi, tako su imali vremena na pretek i za razgovor i za skitanje kroz Lukavicu. Jednom prilikom su razgovarali o tome kako bi bilo dobro da odu i da se vrate ocu. Nikome o tome nisu govorili. Samo je jedno veče majka, kad se vratila s posla, uzaludno pogledala da djeca dođu kući. Zvala je, raspitivala se u komšiluku. Iz škole je dobila informaciju kako D. i H. nisu bili već dva dana u školi. Odgovora nije bilo. Zvala je svoga muža S. On se nije javljao. Za to vrijeme otac S. je provodio vrijeme s djecom u lokalnoj kafani, častio ih pićeem i pričao im kako su dobro uradili što su pobjegli od majke. Organima gonjenja otac S. je izjavio da je samo djecu vodio na izlet. Djeca su ponovo vraćena majci. Otac S. je ubrzo nakon toga i prodao sve što je bilo preostalo od imovine u Džakulama i jedne večeri nenajavljen pojavio se na vrataima kuće u kojoj je stanovala majka s djecom. Iskoristio je neopreznost majke na vratima i na silu ušao u kuću. Nije htio izaći. Organi gonjenja nisu intervenirali. Pokazivao je

115


novac i govorio kako je to za njihov novi početak, i kako nema niko pravo da mu osporava da živi sa svojom djecom i ženom. Ispričao je i kako je pronašao sebi posao i kako za njih sada dolaze bolji dani. Samo treba da mu oproste i dalje nastave živjeti kao jedna srećna porodica. Živjeli bi u Lukavici, jer eto tako hoće njihova majka. "Djeca kao djeca", priča majka "odmah su počela plakati, moliti. Bilo je to najgore veče za mene. Kako je izgledalo te večeri, ja uskraćujem pravo djeci da imaju oca, ja ću biti kriva za dječiju nesreću, patnju, za sve ustvari probleme i što ih stvaraju i djeca i moj muž. Bar su to tako djeca pričala. Nažalost, još jednu sam priliku pružila da spasimo porodicu od raspada. Riječi koje je govorio moj muž zvučale su tako uvjerljivo da ni sama nisam znala kako da postupim ispravno. U tih nekoliko sekundi-minuta, u dječjem plaču, suzama, trebalo je donijeti veoma tešku odluku. Ne mogu vam to opisati." Nastavili su živjeti zajedno. Nakon tri dana, kako nam je ispričao mali H., došao je samo neki veliki crni automobil, a otac S. je malom H. samo rekao: "Ode babo da zaradi para, a vi dobro slušajte mamu i budite pametni". Nakon toga prošla je godina dana, S. se nije javljao, niti je pisao. Kao da je u zemlju propao. Kasnije su se pričale razne priče, ali šta je prava istina ni organima gonjenja nije poznato. Razlozi za pojavu poremećaja u ponašanju i propusti u odgoju djeteta napravljeni su u obitelji još od rane dobi njegova života. Roditelji su živjeli u neskladnim odnosima gdje su često na sceni bili konflikti, svađe i tuče. Zbog stalnih sukoba i neslaganja prema djetetu su zadržali hladan odnos ili su ga već potpuno zanemarivali. Veoma često su ga prepuštali samom sebi ne vodeći računa gdje se nalazi, šta radi i u kakvom se društvu kreće. Škola, način i uvjeti školovanja D. je sa sedam godina upisan u Osnovnu školu "Džakule". Još u prvom razredu nije pokazivao zanimanje za školu, učenje, ni vršnjake u školi. Od samog početka teško se uklapao u školsku sredinu, pa nije stekao ni drugove u njoj. Dok je pohađao školu u Džakulama imao je dobar uspjeh. Prešavši u Osnovnu školu "Lukavica" naglo mu je pao uspjeh u učenju i vladanju. Cesto se žalio kako njega navodno djeca tuku, pa navodno vrijeđaju ga, govore mu ružne riječi i slično. Nakon obavljenih razgovora što s ostalim učenicima, što s njim, uvijek bi se konstatiralo da je on ustvari ničim izazvan tukao drugu djecu. Među djecom je odabrao svoju družinu i znali su prisiljavati djecu na to da im moraju plaćati što ih "štite". U početku to djeca nisu smjela reći nikome. Igrom slučaja se to saznalo. Učenik E. je gledajući film kod kuće nesvjesto i nenamjerno pred roditeljima, prijetio sestri da mora da plati što se brine za njenu "slobodu" i štiti je od nasilnika. Roditelji su odmah zatražili pomoć škole kako bi se ovaj problem riješio. Prema M. Petrović i Radovanoviću (1971.) "Postoji veća vjerojatnost da u skupinu maloljetnika koji više bježe iz škole idu oni kod kojih je registrovana teritorijalna mobilnost, gdje bi osnovni razlog trebalo tražiti u teškoćama adaptacije na nove uvjete života. Između većeg broja novih situacija koje se javljaju dolaskom u novu sredinu (uglavnom u visoko urbaniziranu) značajne poteškoće u pogledu adaptacije za maloljetnika izazivaju osobito "školske

116


situacije", te se doživljaji frustracija u njima najčešće očituju u bijegu, odnosno napuštanju škole ... Bijeg iz škole je zapravo očitovanje nepovoljnog stanja u mikrosredini maloljetnika, znak poremećenog procesa socijalizacije koji je kod dijela maloljetnika ozbiljno ugrožen. Geografska i sociokulturna mobilnost obitelji ima to nepovoljnije djelovanje stoje češća. Potvrđeno je da maloljetnici s većim brojem promjena mjesta boravka češće ponavljaju razrede, slabije uče, pokazuju manju spremnost da idu u školu, ranije napuštaju školu, pokazuju negativne stavove prema školi i češće pripadaju delinkventnim skupinama." Dobrenić, Poldrugač i Singer (1975) zaključuju da "nizak pasivni socijalni status i neuspjeh u školovanju promatrani zajedno povećavaju vjerojatnost prognoze delikventnog ponašanja. Prognoza delinkventnog ponašanja još je sigurnija ako tom skupu varjabli pridružimo npr. i varjable: odnosi u obitelji, socijalno-patološke pojave u obitelji te informacije o teritorijalnoj mobilnosti obitelji." Društvo vršnjaka Društvo u kojem se kretao D. je ustvari društvo negativne orijentacije. To su vršnjaci koji počesto izostaju s nastave, pa s njima izostaje i on. D. je sklon kradi, luta, skita se, slabo uči, nediscipliniran je, sklon da izazove tuču. Poremećaje u ponašanju kod njega uočavaju normalno razvijeni vršnjaci i zato ga ne prihvataju. I on ne prihvata njih. Otuđuje se. Ali, zamjenu za komunikaciju s redovnim i uzornim vršnjacima on traži u delikventnoj skupini čiji ubrzo postaje član, te preuzima vodeće mjesto.

"Nije da ga izbjegavamo, ali on sam ponekad dovede nas u situaciju pa to tako izgleda", priča nam C.A. "Lijepo smo se zaigrali, kad odjednom on počne da nas gura, zna nekada i psovati, jednom me je čak i počeo tući. Nastavnik nas je prekinuo, i skrenuo je pažnju da to ne smijemo raditi. Ja sam tada zaplakao. Nisu me boljeli udarci koje sam dobio od učenika K.D. Nasamo me pozvao nastavnik i rekao mi: "Tebe bar vole kod kuće, a i znaš da se nije lijepo tući, pa nisi trebao počinjati s njim". Kada sam došao kućim u razgovoru s majkom saznao sam neke stvari koje nisu za priču. Tada sam počeo shvatati učenika K.D. Poslije sam nastojao da pomognem. Nažalost, on je to shvatio kao da sam se ja prepao njegove fizičke snage. Čak mi je jednom prilikom rekao, dok smo

117


se sporječkali oko toga da li je bio gol, "Ako ti ja još jednom razbijem nos, drugu ćeš ti pjesmu pjevati. Zaboravio si ti od neki dan". "Vidite to nije uredu od njega. A ja sam nastojao samo da se on, on koji je po ko zna koji put došao u našu školu, osjeća lijepo prihvaćenim. No međutim, on je došao i počeo nametati svoja neka pravila. Ako nije onako kako on kaže, problem rješava prijetnjama i tučom. A mi smo u školi učili da probleme rješavamo razgovorom i riječima. Da li je to ono što mi je nastavnik rekao to ne znam, ali znam da se danas nastojim kloniti učenika K.D. A, od onog momenta kada je sa svojim mladim bratom K.H. provalio u kiosk, ja ga izbjegavam. Njegovog brata ne poznajem najbolje. Znam samo da je dvije godine mlađi od mene. Djeluje sasvim povučeno. A ustvari, K.D. je veliki brat za K.H. Učenik K.H. nije poznat u školi kao K.D. i svi kada čuju da je on brat od K.D. samo se od njega udalje. Jednostavno među nama vlada jedno mišljenje da ako hoćeš da stvaraš probleme ili ako hoćeš da imaš probleme budi s K.D. i imat ćeš ih sigurno". Djevojčica CL. nam je izjavila da djevojčice manje imaju problema s učenikom K.D. "Rijetko se zna desiti, to je ustvari kada K.D. nema muškog društva, onda on dođe do nas djevojčica i stvara nam probleme. Više nas brine to što nam nekad nestaju stvari iz torbi. Sjećam se jedne situacije moja drugarica je dobila nov mobitel. Nije ga ni dva dana imala već je ostala bez njega. Taj dan je nastavnik morao nas pretresati i pretraživati naše torbe. Tražio je i po i oko škole. Raspitivao se da nije netko od drugih đaka u sali slučajno našao. A onda se javio njegov brat, vratio mobitel i rekao je samo:"Nemojte kazati mome brati". Nije ni njemu lako. Iako je takav, nekad mi ga bude žao." Kako bismo saznali nešto više, izvršili smo razgovor s učenicima razreda koji je pohađao. Kvaliteta sociopedagoške komunikacije s K.D. Obitelj je jako niskog obrazovnog i kulturnog nivoa. Materijalni i stambeni uvjeti su većinom loši. Porodica jedno vrijeme seli s jednog na drugo mjesto. Kasnije djeca sama donose odluke pa se preseljavaju. Prema riječima i majke i oca do rođenja D. živjeli su lijepo u slozi i ljubavi. Otac je radio u Sloveniji, a majka je bila kod kuce i obavljala kućanske poslove. Samo predratno i ratno stanje uticalo je na promjenu odnosa unutar obitelji. Rodio se i D. otac je sve više zalazio u neke čudne i mutne poslove. Majka, kada je vidjela da bi porodica mogla ostati bez hrane, morala je potražiti posao. Otac bez zaposlenja, majka počinje raditi, djeca su osuđena da se sama snalaze. Obitelj je pred raspadom. Majka pokušava da spasi obitelj. Djeca sama bez roditeljskog nadzora počinju i sama stvarati probleme. Počinju bježati od kuće. Za bježanje od kuće najvjerovatnije su imali podršku od oca. Školu su slabo pohađali. I tada kada su pohađali, nisu se družili s vršnjacima nego je to uglavnom bilo prepiranje i nametanje nekih nebitnih stvari. Polako su se pojavljivale i krađe i provale. D. je sve više u probleme uvlačio i svog mlađeg brata. Z.Jašovič (1971.) ističe "da su od posebnog značaja interpersonalni odnosi u školskoj sredini i njenim kolektivima. Loš odnos nastavnika i učenika prema pojedinim učenicima dovodi do raznih frustracija s kojima se oni ne mogu

118


racionalno boriti. Razni nerazriješeni i neuspješno završeni konflikti učenika sa školskom sredinom negativno se odražavaju i na njihovo ponašanje van škole." Vidovi delinkventne aktivnosti Poremećaji u ponašanju javljaju se veoma rano. Već u prvom razredu D. ne ispunjava školske obveze, bježi iz škole, izbjegava vršnjake i otuđuje se od njih, tako da se već u ranoj školskoj dobi veže za osobe asocijalnog ponašanja. Već je rečeno da je još u prvom razredu osnovne škole učenik činio provale te zbog toga prilikom obrazloženja odgojne mjere stoji: "Prilikom izbora odgojne mjere sud je vodio računa o uzrastu maloljetnika, stepenu njegove duševene razvijenosti, njegovih psihičkih svojstava, njegovih sklonosti, motiva izvršenja djela i težine djela, prilika u kojima živi, pa nalazi da je maloljetnik svrstan u kategoriju vaspitno zapuštene djece, da majka ne vrši i ne može da vrši vaspitni uticaj na maloljetnika, da isti nema razvijene kulturne i higijenske navike, da je vrlo slabog obrazovanja i da ne ide u školu, da je u kontaktima konfuzan, daje sklon skitnji i odsustvovanju od kuće, da se druži s licima sklonim kriminalnim radnjama, pa je sud mišljenja da je maloljetniku potreban stručni rad u cilju prevaspitavanja i stvaranja kod istog pozitivnih navika i kritičkog odnosa prema svojim postupcima, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja." Uzroci i povod vršenja delinkventnih radnji Svi navedeni elementi daju nam mogućnost da rasvijetlimo uzroke i povode vršenja delinkventnih radnji od strane K.D. D. je činio delinkventne radnje prvenstveno zbog: obiteljskih prilika, kvalitete sociopedagoške komunikacije, čestih preseljenja i nedostatka adekvatnog odgojnog djelovanja od strane majke i oca. Ušao je u društvo osoba sumnjivog morala, što u Lukavici, što u Džakulama. To društvo je poznato organima gonjenja zbog preprodaje droge. Prema M. Singer, LJ.M. Todorović (1993): prisutnost sociopatoloskih oblika ponašanja odraslih članova obitelji, pa i braće i sestara, vrlo vjerovatno će se negativno odraziti na razvoj mlade ličnosti. Pojavni oblici asocijalnog ponašanja članova obitelji kao što su alkoholizam, skitnja, nerad, prosjačenje, prostitucija i slično ne samo što u pravilu bitno narušavaju klimu međuljudskih odnosa u obitelji već negativnim uzorom i poremećenim međusobnim odnosima imaju i neposredno poguban uticaj na razvoj i odgoj djece." Glueckovi (1950.) su utvrdili da su obitelji delinkventne djece statistički značajno opterećenije alkoholizmom i kriminalitetom nego obitelji maloljetnika iz nedelinkventne kontrolne skupine. D. vrlo rano doživljava neprijatnosti u školi zbog slabog uspjeha, zanemarivanja obaveza, izbjegavanja škole i neprihvatanja od strane vršnjaka. To ga veoma frustrira i dovodi do udruživanja s delinkventnim vršnjacima. Istovremeno, pozitivan uticaj koji škola vrši na odgoj, u potpunosti izostaje, jer nakon završenog šestog razreda napušta školu. Slobodno vrijeme provodi većinom na društveno neorganizovan način po uzoru na delikventne odrasle osobe i vršnjake. Sam uticaj oca jedan je od uzroka ovakvog ponašanja D. U razgovoru s D. kazao nam je kako nema prijatelja, osim svoga brata H. s kojim jedino može sjesti popričati i izjadati mu se. S majkom to ne može, a otac je vodio 119


sasvim druge razgovore s njim. Konstatovali smo da su ljutnja i gnjev glavni motivi za izvršenje delinkventnih radnji. Zapitali smo se staje to stoje navio D. da vrši delinkventne radnje i u intervjuu nam je rekao kako ustvari želi da se istakne među djecom, a što se tiče krađa, novac mu treba zbog plaćanja u igraonicama, po internet klubovima i slično. Da lije koristio drogu nije htio kazati. Naravno kao i svako drugo dijete i D. ima pozitivan stav o roditeljima. Navest ćemo samo nekoliko citata: "Moja mama je dobra i brižna. Brine se da imamo šta jesti.", "Volim i svog oca, samo ne volim kada dođe pijan kući, a pogotovo ne volim kada dođu neki ljudi s kojima pije u kući i koji nam odnesu nešto iz kuće. Jednom su odnijeli televizor, a baš je bio moj najdraži film, plakao sam, ali oni nisu imali milosti, otac je samo ćutao", "Brat moj mije najbolji. S njim pričam o svemu i njemu mogu sve da mu kažem. Jest da se nekad i nas dvojica posvađamo i potučemo, al ja ga najviše volim." Rad stručnih službi na slučaju K.D.

Kao što se vidi iz priložene sheme na rješavanju pitanja delinkventnog ponašanja D. bili su uključeni Centar za socijalni rad Gračanica, Sud, Policija i pedagog. S obzirom da mu je izrečena odgojna mjera Pojačani nadzor nadležnog organa socijalne skrbi, predstavnici Centra su počeli stručni tretman s obitelji i D. U početku bila je potpuna suradnja. Nažalost, otac vrlo brzo napušta tretman, a majka je još jedno vrijeme odlazila, a potom je i ona napustila tretman. D. valjda što nije imao drugog posla je dolazio na tretman. Pedagog je, kad god je dolazio u školu, koristio svaki momenat kako bi unaprijedio stanje učenika D. Agensi socijalizacije koji djeluju na D. U slučaju D. važni agensi socijalizacije kao što su škola i društvo redovnih vršnjaka su izostali.

120


Komunikacija među ostalim agensima je povremena, a ponekad i otežana, posebno s ocem i majkom. Komunikaciju s delinkventnim vršnjacima nije uspostavio ni pedagog. Pedagog se nekoliko puta dogovorio s D. da dođu na zajednički razgovor, ali nisu došli. Jedan od razloga je vjerovatno što i D. ne želi da im da do znanja da kontaktira sa stučnjacima po pitanju svog ponašanja. Nakon bezbrojnih razgovora i rada nadležnih D. je prestao vršiti delinkventne radnje. Dobra stvar je što sve stoje učinjeno s D. nije bilo uzaludno. U intervjuu koji smo obavili 2007. godine D. nam kaže: "Sad mije krivo sve što se događalo, krivo mi je i što školu nisam zavšio, ali sada je prekasno. Ja sam u jednom novom svijetu. To vam ne mogu opisati. Drago mi je što moj brat H. nije činio sve na što sam ga prisiljavao. Da mi je se sresti s svojim učiteljima iz Lukavice da im kažem da nisam tako zao kao što su mislili. Popravio sam se. Nadam se da me šejtan neće navesti na nešto zlo. Sada kada nema oca drugačije gledam na stvari. Ne zamjeram mu ništa. I njega bih volio vidjeti, nadam se da ću ga možda nekada sresti. Mada moram vam priznati dobrim dijelom sam izgubio nadu. Nastojim i majci pomoći. Ne mogu ja njoj puno pomoći, ali dok ne činim ono što sam činio, vjerovatno joj pomažem." Razgovor smo vodili slučajno na autobuskoj stanici u Gračanici i to baš kako nam je D. rekao da su njegovi problemi počeli ovdje. I još je dodao: "Možda je ovo stvarno dobar znak. Ovdje sam počeo s problemina, pa možda će baš i ovo uticati da i ja uspijem u životu. Ja se toplo nadam da će jednog dana i moja majka kazati da se ponosi sa mnom, kao što to kažu i druge majke za svoju djecu." Ovo je možda jedan od rijetkih primjera gdje je društvo, tu podrazumijevamo: Centar za socijalni rad Gračanica, Sud, Policija i drugi, na neki način uspjelo napraviti vidan napredak U slučaju D. to samo pokazuje da ne treba nikada gubiti nadu. Treba pokušavati. Ali ne treba na silu ništa pokušavati. Jednostavno u svakoj individui treba kako se to kaže da se "prelomi" i stvari krenu nabolje. Kod nekog je to kasnije, kod nekih je to ranije, neki u mračnu stranu zagaze pa nema povratka, a neki se,opet, prije ili kasnije iščupaju iz zagrljaja tame. Osobno mišljenje o slučaju K.D. Sto reći nakon svega? Mada ovo nije bio učenik u mom odjeljenju, imao smo priliku kontaktirati s njim, kao i s njegovim ocem još dok je bio jedno vrijeme u Lukavici. Susreli smo se i par puta u Gračanici. Pokazivao je znakove agresije, ljutnje, ali svi ti izli vi su bili kratkotrajni i svi su kako D. kaže bili izazvani. Otac je posebna priča. Zbog svoje nepromišljenosti završavao je u zatvoru. Kretao se kroz društvo za koje zajednica nije imala nimalo lijepo mišljenje. Bilo je tu i iznude, prijetnji i svih drugih negativnosti. Sve je to možda u očima D. izgledalo kako je njegov otac "veliki" nitko mu ništa ne smije, inače će odmah doći čudni ljudi. Otac se više nikada nije pojavio, ni dan danas se za njega nije čulo. Pretpostavlja se svašta, ali ništa od toga nije potvrđeno kao činjenica. S. je ustvari tipičan primjer kako ljudi koji se odaju alkoholu i sličnim drogama ostaju bez obitelji, promijene živote svojih voljenih i najbližih. Majka je zasigurno osoba koja je doprinijela da se dese pozitivni pomaci. Zato su neki s pravom rekli da kada u ljudskom životu tražimo asocijaciju za ljubav, nježnost, dobrotu i druge slične emocije najčešći prvi odgovor bit će MAJKA.

121


Ovaj primjer pokazuje da samo timski rad pobjeđuje. Kada se pojedinačno djeluje uglavnom rezultati izostaju ili ih ima djelimično. Dok nije došla bolja sprega između nadležnih institucija, pedagoga škole, majke i želje djeteta, rezultata nije bilo. Jedino je bio vidan napredak da je D. manje činio loša djela. Sta dalje činiti? Bez obzira što se stanje promijenilo, Centar za socijalni rad i dalje treba nadzirati i usmjeravati D. Isto tako ovakvu situaciju je potrebno maksimalno iskoristiti da bi D. završio bar vanredno osnovnu školu, pa ako je moguće i srednju, kako bi se mogao zaposliti. Mišljenja smo ukoliko se drugačije postupi D. bi se mogao ponovo vratiti starim stazama. SLUČAJ M.N. M.N. ima 13 godina. Učenik je petog razreda redovne osnovne škole.

NALAZ (DIJAGNOZA) I MIŠLJENJE KOMISIJE ZA OCJENJIVANJE SPOSOBNOSTI I RAZVRSTAVANJE DJECE I OMLADINE OMETENE U FIZIČKOM ILI PSIHIČKOM RAZVOJU

Nalaz pedijatra Normalno fizički razvijen za svoj uzrast. Hiperaktivan. Organski nalaz po sistemima uredan. Nalaz neuropsihijatra Rani psihomotorni razvoj usporen. Hiperaktivan i na momente agresivan. Govor nedovoljno razvijen. Nalaz psihologa Granica lake i umjerene mentalne retardacije. Nalaz logopeda Vokabular oskudan za kronološku dob. Ekspresivnim govorom se služi samo riječju. Dg: Retardatio mentalis - granica lake i umjerene mentalne retardacije. Dysphasia Prema navedenim nalazima M.N. se razvrstava u grupu djece s kombinovanim smetnjama čl. 12. t.l. Pravilnika. Obiteljski uvjeti življenja M.N. potiče iz obitelji prognaničkog porijekla, nepotpune, jednogeneracijske. Otac je nestao u masakru u Srebrenici, bez zanimanja je. Majka je imala završenu srednju stručnu spremu, umrla je prije četiri godine. Ostavila je utisak mentalno razvojno ometene osobe. Nije kategorizirana. M.N. živi u petočlanoj obitelji u naselju Podgajevi. Stambeni i materijalni uvjeti su prilično dobri.

122


Kulturne i higijenske navike su u skladu s navikama okoline u kojoj žive. Zdravstveno stanje članova obitelji nije dobro jer su mentalno razvojno ometene osobe. M.Nje dijete iz vanbračne zajednice. Trudnoća uredna, porođaj nastupio u odgovarajućem terminu. Obavljen kod kuće bez stručne medicinske pomoći. Rani psihomotorni razvoj usporen. Prohodao u drugoj godini, a nakon toga progovorio. Tok i način školovanja M.N. je obuhvaćen stručnim tretmanom od 2002./2003. školske godine. Dvije godine proveo je u OS "Gazaz" u Sarajevu. U odjeljenski kolektiv se teško i sporo uklopio. Zadirkuje drugu djecu, ometa rad nastavnika, ne ispunjava uredno školske obaveze i dužnosti. U stalnom je konfliktu s vršnjacima. Cesto je agresivan, počinje krasti i laže. Školske obaveze ne ispunjava uredno i postiže slab uspjeh u učenju. Školske 2004/2005 godine dolazi u OŠ "Đurđevik" gdje nastavlja školovanje. Uspjeh u učenju je i dalje nezadovoljavajući. Još je neopismenjen, a na polju količinskih odnosa ne postiže nikakve rezultate. Nešto bolje rezultate postiže u nastavi likovnog odgoja, muzičkog i tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Na časovima radi samo ono što voli. Na polju socijalizacije postignuti su nešto manji pomaci. Učiteljica, zajedno s pedagogom, nastoji iznaći optimalne zadatke za rad s M.N. Sačinili su individualni pilagođeni program za rad s njime. Društvo vršnjaka M.N. se druži s vršnjacima. Cesto je s njima u konfliktu, svađa se . Cesto zadirkuje i ostale učenike u školi, naročito mlađe hronološke dobi, s nekima gradi neskladne odnose. Utjecaj različitih činilaca na ponašanje Na M.N. ponašanje utjecaj vrše ulica, stariji i odrasli skloni delinkventnom ponašanju i stariji učenici iz škole koji su skloni asocijalnom ponašanju. Voli čitati stripove, gledati televiziju, slušati muziku (Edo Maajka). Slobodno vrijeme provodi u istraživanju nečega novog. Vidovi poremećaja u ponašanju M.N.je sklon lažima i agresivnom ponašanju. Poremećaje u ponašanju počeo je ispoljavati u prvom razredu. Slično ponašanje prati njegov boravak u internatu. Staratelj negira ispoljavanje navedenih oblika ponašanja u obitelji. Stiče se dojam da toleriše ove njegove ispade i neadekvatna ponašanja. Zbog svega navedenog s M.N. se radi studiozno i permanentno. Rad stručnih službi škole na slučaju M.N. Na slučaju M.N. permanentno je radila učiteljica, pedagog- psiholog i direktor škole. Učiteljica nastoji da razgovara s M.N., da ga savjetuje i ubjeđuje da preusmjeri svoje ponašanje u društveno tolerantnije okvire. Pedagog škole održava s M.N. periodične kontakte i nastoji razgovorom, savjetovanjem,

123


ubjeđivanjem i ukazivanjem povjerenja utjecati na preusmjerenje njegovog ponašanja u društveno tolerantnije okvire. Angažman ostalih činilaca na slučaju U rješavanju slučaja M.N. uključeni su i socijalni radnik nadležnog centra za socijalni rad s čijeg područja je učenik i socijalni radnik. Periodično s M.N održavaju kontakte i nastoje savjetima, ubjeđivanjem, razgovorom djelovati na preusmjeravanje njegovog ponašanja u društveno torelantnije okvire. O ovom slučaju socijalni radnik nadležnog centra za socijalni rad kaže: "Najbolje rješenje za M.N. bilo bi izdvajanje djeteta od staratelja i davanje u internat na školovanje". Gdje su propusti u odgoju djeteta M.N. potiče iz nepotpune obitelji. Otac je poginuo u Srebrenici. Majka je umrla. O odgoju djeteta jedinu brigu vodi staratelj (tetka po majci) koja je za to nesposobna. S obzirom da je i sama mentalno ometena i zbog negativnih traumatskih iskustava tokom rata, niskih kulturnih navika učenik živi u primitivnoj sredini, u dobrim socijalno-ekonomskim i stambenim uvjetima. I odvajanje od obitelji, ma kakva daje, ostavilo je trag na M.N. psihički razvoj. Kod njega se pojavio strah od napuštenosti od strane majke što je uzrok njegovog agresivnog ponašanja i čestih konflikata s vršnjacima. Osobno mišljenje o slučaju Mišljenja smo da su neskladni odnosi u ovoj obitelji proizveli kod M.N. asocijalno ponašanje. S obzirom da stručne službe nisu pravovremeno reagirale kada je u pitanju ova obitelj, propust u odgoju dječaka načinjen je i zato što je bio bez nadzora od strane roditelja. Brigu o njemu vodili su svi u obitelji. Koje mjere treba preduzeti društvo Da bi se preduprijedili slučajevi kakav je M.N., društvene institucije trebaju regirati. na vrijeme. Posebnu pažnju treba posvetiti radu stručnih službi s djecom sa smetnjama u mentalanom razvoju, pravilnom seksualnom odgoju ove djece, uputiti ih u značaj i vrijednost formiranja obitelji, upoznati ih s pravima i odgovornostima roditelj a u odgoju djece i si. U slučaju rađanja djece u obitelji gdje su roditelji ometeni u razvoju društvo bi trebalo pružiti podršku roditeljima u odgoju djece, a ukoliko su uvjeti neadekvatni za zdrav odgoj i razvoj djece, izmjestiti dijete u drugu obitelj ili na drugi način riješti pitanje odgoja i razvoja djeteta.

124


125


SLUČAJ B. S. B.S. ima 17 godina. U knjigu delinkventne djece upisana je u Centru za socijalni rad Tuzla, 1998. godine. Učenica je petog razreda osnovne škole. Osnove defektološko- pedagoškog aspekta Nema razvij ene radne navike, Sklona j e skitnj i, prevarama, 1 ažima, krađi, Neredovno pohađa nastavu, bježi iz škole, Ne prihvata savjete, Ne pomaže roditeljima u obavlj anju kućnih poslova, Društvo joj čine negativno orijentirana lica, uglavnom punoljetnici, pod čij im j e utj ecaj em.

126


Radi se o odgojno zapuštenom djetetu s izraženim sklonostima ka asocijalnom ponašanju. Osnove socijalnog aspekta Potiče iz osmočlane obitelji. Četvrto je dijete po redu rođenja. Živi u privatnom obiteljskom objektu veličine 7.6 m. Nedovršen je. Uvjeti stanovanja ne odgovaraju potrebama obitelji. Materijalne prilike su loše. Otac je u radnom odnosu, ali primanja ne zadovoljavaju potrebe obitelji. Kulturne i higijenske navike su ispod nivoa okoline u kojoj žive. Međusobni odnosi u obitelji su povremeno neskladni. Izrečena joj je odgojna mjera. Pojačani nadzor nadležnog organa socijalne skrbi. Mjere koje treba preduzeti Uključiti u rad psihologa i pedagoga i primijeniti psihoterapeutski rad na razvijanju radnih, kulturnih i drugih navika, Raditi na saniranju socio-ekonomskih prilika u obitelji, pomoći roditeljima u odgoju djece. Obiteljske prilike Obiteljske prilike u kojima je S. rasla i odgajana su veoma loše, nezadovoljavajuće. S. je rođena kao četvrto dijete po redu rođenja u osmočlanoj obitelji. Otac je rođen 1942. godine u Srednjoj Grabo vici i zaposlen je u DP "Tehnopromet" Tuzla. Alkoholičar je, te često zanemaruje obiteljske obaveze i stvara socijalne probleme. Iz prvog braka ima punoljetnu kćerku koja je zasnovala vlastitu obitelj i živi u jednom selu kod Tuzle. Nije obrazovan, ali zna pisati. Majka S. Rođena je 1955. godine u Banovićima. Osoba je s teškim oštećenjem sluha (potpuno gluha). Ima i govornu manu, pa je s njome teško komunicirati. U zajedničkom braku stekli su šestero djece i to: San. rođen, 1981. godine, uč. III razreda Građevinske škole u Tuzli, Sad. rođen 1982. godine, uč. II razreda Ugostiteljske škole u Tuzli, S. rođena, 1985. godine, Selm. rođena 1986. godine uč. IV razreda osnovne škole, Selv. rođena 1987. godine, uč. V razreda osnovne škole, Sen. rođen 1993. godine, uč. II razreda osnovne škole. Troje djece su kategorisani kao djeca sa smetnjama u mentalnom razvoju i pohađaju specijalnu školu. Kultumo-obrazovni nivo obitelji je nizak. Teška materijalna situacija i zaostalost roditelja su loše utjecali na odgoj djece, na formiranje navika i odnosa prema školi i drugim obavezama. Odgoj od strane oba roditelja je neadekvatan i loš. Na djecu su djelovali kao negativni uzori. Otac je često u pripitom stanju te postupa grubo i surovo s majkom i djecom. Zlostavlja ih psiho-fizicki, pa i ekonomski, jer ponekad

127


potroši cijelu plaću za piće i ostavi obitelj bez hrane. Odgoj od strane majke je suviše popustljiv. Majka pred djecu ne postavlja nikakve zahtjeve. Zdravstveno stanje članova obitelji je zadovoljavajuće. Osim što je otac alkoholičar, svi su dobrog zdravlja. Rani prekid školovanja Pred upis u prvi razred S. je doživjela saobraćajnu nesreću u kojoj je zadobila povredu glave zbog čega je 30 dana ležala u bolnici. Pretpostavlja se daje ova povreda ostavila veliki utjecaj na njen kasniji razvoj. U prvi razred osnovne škole upisana je s osam godina. Još u prvom razredu kod nje se javlja odbojnost prema školi i društvu vršnjaka. Ne uči, ne piše domaće zadaće i nerado ide u školu. Roditelji se rijetko zanimaju za napredovanje djeteta u školi. Teret odgoja pada jedino na školu što otežava S. napredovanje. Jedva uspijeva završiti četvrti razred osnovne škole s dovoljnim uspjehom. U petom razredu samovoljno napušta osnovnu školu. Još u prvom razredu S. je krala, lagala, ometala nastavu i si. Zbog tih njenih delinkventnih ispada djeca je u školi ne prihvataju, odbacuju je. To S. traumatizira. Učiteljiea pokušava da otkloni poremećaje u ponašanju koji se javljaju kod S. ali ne uspijeva. Izostaje efikasnija uloga pedagoško-psihološke službe škole. Vidovi delinkventne aktivnosti Već smo napomenuli da se poremećaji u ponašanju javljaju kod S. još u ranoj školskoj dobi. To su: laži, krađe, ometanje nastave, neispunjavanje školskih obveza, bježanje iz škole i dr. Još 1998. godine protiv B.S. je pokrenut prvi pripremni postupak kod Kantonalnog suda u Tuzli jer je počinila tešku krađu prema članu 273. St.l.KZ FBiH. S. je ušla u kuću G.N. i uzela tašnu u kojoj je bilo 800 KM. Priznala je izvršenje krivičnog djela i opisala detaljno način izvršenja. Otuđeni novac potrošila je na nabavku odjevnih predmeta i hrane. U službenoj zabilješci Prve policijske stanice Tuzla piše daje u Robnoj kući Bulevar kupila: "Jedan radio kasetofon, jednu igračku papagaj, igrice i rolšue. Preostali novac predala je majci, te gaje majka zajedno s otuđenim predmetima vratila." U izjavi datoj prvoj policijskoj stanici na osnovu cl. 151. St. 2, ZKP -u piše: "Ne sjećam se tačnog datuma, ali otprilike prije 15 dana došla sam u naselje koje počinje od Brčanske Malte i nalazi se preko puta Kasarne. Razmišljajući kako da dođem do novca odlučila sam se da idem od kuće do kuće, da pozvonim na vrata više puta i ukoliko se ne bi niko javio da tada uđem u kuću i pokušam naći novce. Tog neutvrđenog datuma u pomenutom vremenskom periodu došla sam u navedeno naselje gdje sam pozvonila na vrata jedne kuće više puta, a onda sam ušla u hodnik gdje su vrata bila otključana kada je u tom momentu iz jedne prostorije kuće izašla meni nepoznata žena pitajući me šta radim tu, da bih ja nakon toga izašla iz kuće i udaljila se od iste. Nakon par dana došla sam ponovo u isto naselje gdje sam malo dalje došla na vrata druge kuće i više puta pozvonila. Kada se niko nije javio nakon zvonjenja ja sam ušla u unutrašnjost kuće i obišla sve prostorije tražeći tašnu

128


pretpostavljajući da bi se u istoj moglo naći novea. Ulaskom u jednu manju prostoriju za koju mislim daje špajz ja sam primijetila da ima više u rezervi jestivog ulja koliko se sjećam na frižideru sam zatekla žensku tašnu koju sam otvorila i tom prilikom zapazila sam veću količinu novca u jednoj pregradi. Uzela sam taj novac zajedno s novčanikom koji sam zatekla takođe u tašni. Novce nisam odmah brojala već sam izašla iz kuće na vrata na koja sam ušla, a koja nisu bila zaključana već malo odškrinuta, i udaljila se od kuće tako da me niko nije primjetio. Nakon toga, udaljavajući se od kuće pregledala sam novčanik u kojem nije bilo novaca već samo lična karta i koliko sam mogla vidjeti od nekog muškarca s još nekim papirima što sam sve to bacila kao i novčanik koji sam bacila posebno na drugo mjesto a ne s ličnom kartom. Poslije sam otišla do jedne zgrade i da bih prebrojala novac i vidjela da ima oko 800 DM, od čega je veća količina bila u našem novcu i mislim daje bilo 400 u njemačkim markama po 100. Od novca od kojeg sam ja uzela iz te kuće kupila sam u jednoj prodavnici radio kasetofon koji sam platila mislim 42 DM za koji sam dobila i račun u prodavnici, zatim sam u drugoj prodavnici kupila roršule koje sam platila 200 DM i za koje sam takode dobila račun. Nakon sagledavanja konkretnog slučaja Kantonalni sud Tuzla obustavlja pripremni postupak jer S. nije navršila 18 godina života. Nakon toga S. čini još niz krivičnih djela krađe (teške krađe ili sitne krađe) , utaje ili prijevare iz čl. 283. KZ FB iH. 2000. godine izrečena joj je odgojna mjera pojačani nadzor nadležnog organa socijalne skrbi. Prilikom izbora odgojne mjere Sud je vodio računa: " O uzrastu maloljetnika, stupnju njene duševne razvijenosti, psihičkih svojstava, njenih sklonosti, pobuda iz kojih je djelo izvršila, dosadašnji odgoj, sredinu i prilike u kojima živi, težinu djela, pa Sud smatra obzirom da okrivljena spada u kategoriju odgojno zapuštene djece s asocijalnim ponašanjem i cijeneći to da roditelji nisu u stanju da vrše pozitivan vaspitni uticaj na istu, da je odgojna mjera nadležnog organa socijalne skrbi neophodna i adekvatna navedenim okolnostima, te da se stručnim radom mldb. okrivljenoj istoj može pomoći u prevaspitanju, usmjeravanju i razvijanju pozitivnih osobina, radnih, kulturnih i si. " Nakon izricanja odgojne mjere S. se ponovo pojavljuje kao recidivista 2000. i 2001. godine, i dalje krade. Udružuje se s društvom odraslih delinkvenata i počinje zajedno s njima da vrši i teže krađe. Analiza uzroka i povoda delinkventne okolnosti Analiza navedenih elemenata: obiteljskih prilika, načina, toka i prekida školovanja i vidova delinkventne aktivnosti daje nam mogućnost da otkrijemo uzroke i povode delinkventnih radnji koje S. čini. S. je rasla u multiproblemskoj obitelji koju karakterizira: mnogočlanost, nizak kulturni i obrazovni nivo roditelja, alkoholizam oca i teškoće u razvoju (potpuna gluhoća i otežan govor kod majke), loši materijalni uvjeti, loši uvjeti stanovanja, povremeno neskladni odnosi zbog alkoholizma oca, zatim psiho-fizičko zlostavljanje. Zbog slabog uspjeha u školi i odbacivanja od redovnih vršnjaka S. je jako traumatizirana. Ona se povlači od društva vršnjaka i samovoljno napušta školu u petom razredu. Skita, te tako dolazi u kontakt sa starijim delinkventima i zajedno s njima čini delikte o kojima smo naprijed govorili. Karakteristike njene ličnosti: nekritičnost, povodljivost i motivi među kojima dominira: želja za isticanjem i 129


želja da se dođe do materijalnih vrijednosti, su također važni elementi koji djeluju na S. i usmjeravaju njenu aktivnost ka delinkvenciji. S. slobodno vrijeme troši bez ikakvih organiziranih sadržaja. Ne uči, u kući ne pomaže roditeljima ni u kakvim aktivnostima. Dokoličari, skita, što joj daje mogućnost za obavljanje delikata. Komunikacija s S. Komunikacija obitelji je povremeno neskladna kako između roditelja tako i između roditelja i djece, ali i djece međusobno. S. ne ispunjava nikakve obveze u obitelji, odbija svaku poslušnost što dovodi do toga da je braća i sestre preziru i odbacuju. Roditelji je zbog neposlušnosti često kažnjavaju. U školi S. pravi prve delinkventne ispade. U učenju postiže slab uspjeh. Otuđuje se ili biva odbačena od vršnjaka i učiteljice u školi. To je jako traumatizira. Da bi nadomjestila komunikaeiju koja joj nedostaje u obitelji i školi od redovnih vršnjaka, ona se udružuje s grupom starijih delinkvenata i na taj način doživljava neposrednu komunikaciju koja joj nedostaje u obitelji i školi. Ona s njima i čini većinu krivičnih djela. Od 2000. godine u rad sa S. uključuju se stručnjaci iz Centra za socijalni rad Tuzla (sociolog i socijalni radnik). Sastanke sa S. i ocem održavaju sedmično. Od 2001. godine u rad sa S. uključuje se i pedagog. Pedagog nastoji da uveze agense socijalizacije koji djeluju na S. u jedan komunikacijski krug i da zajednički i jedinstveno djeluju u preusmjeravanju njenog ponašanja u društveno tolerantnije okvire. U tome djelimično i uspijevaju. S. je našla zaposlenje (kao kuharica). Agensi socijalizacije u slučaju S. i komunikacija među njima:

Poruka društvu

U slučaju B.S. zatajile su institucije sistema čija je podrška neophodna u pružanju materijalne potpore i edukacije roditelja za odgoj djece. Medicinske ustanove nisu preduzele ništa da se otac izliječi od alkoholizma.

130


Školska pedagoško-psihološka služba nije preduzela ništa da S. motivira za učenje i daje zainteresira za školu. Društvo nije omogućilo osnivanje institucija koje bi pružile podršku obitelji u krizi kao što se našla S. obitelj. Slučaju kakav je S. nadležne institucije sistema treba da pruže posebnu pažnju, da im se da materijalna podrška i da se otklone elementi koji karakteriziraju multiproblemsku obitelj. Školska pedagoško-psihološka služba treba da posveti posebnu pažnju djeci s teškoćama adaptacije i s teškoćama u učenju i ponašanju. Za S. je trebalo sačiniti prilagođeni individualni program i po njemu raditi. Stanje B.S. danas

B. S. je danas potpuno rehabilitiran slučaj. Zaposlena je u privatnoj kavani kao kuharica. Sama svojim radom osigurava sebi egzistenciju. Počela je da komunicira i s članovima obitelji, nešto normalnije i redovno. Pedagog se s njome viđa periodično. O svom delinkventnom ponašanju S. je rekla pedagogu:" Bila sam loša, grozna, svakakva. Stidim se zbog svojih postupaka. Kako je lijepo kad radim. Imam platu. Kupim sebi šta mogu. Ponekad nešto kupim i roditeljima. Krala sam zbog toga što nisam nikad ništa imala. Teško je živjeti u bijedi..." Nadamo se daje ova S. izjava istinita i iskrena i želimo da se nikad više ne ponovi nikakav delikt.

SLUČAJ M.E. M.E. zvani "Piroman" upisan je u knjigu delinkventne djece u Centru za socijalni rad Tuzla 2001. godine. Rođen je 1986. godine. Završio je osnovnu školu. Bez zanimanja je. Osnove defektološko-pedagoškog aspekta E. je rođen u bolnici, na vrijeme, bez nedostataka. Djetinjstvo proteklo bez težih bolesti i povreda. Na vrijeme pošao u osnovnu školu i završio je u redovnom roku. Već u osnovnoj školi pokazuje znakove neprilagođenog ponašanja (bježanje s časova, sukobi s djecom u odjeljenju, puši, krade, napušta kuću, ne brine se o ličnoj higijeni.) Pošao u srednju saobraćajnu školu. Napušta je na početku. Živi bez nadzora po napuštenim vozilima, bez hrane i vode. Ima izražene oblike asocijalnog i destruktivnog ponašanja, pa je neophodno preduzeti mjere stručnog nadzora. Osnove psihološkog aspekta U kontaktu je na početku razgovora zatvoren i nepovjerljiv. Radi se o osobi koja ima tendenciju da se pokaže društvena i ekstravertirana. Teže radi sam i teže podnosi rad koji duže traje. U međuljudskim odnosima je nepovjerljiv i oprezan.

131


Ponekad biva tvrdoglav, zlovoljan i sarkastičan. Ima tendenciju i želju da shvati svoju okolinu, kako bi mogao manipulirati njome. Povremeno biva svađalački raspoložen i ogorčen, a kad je napet, obično se istresa na okolinu. Pokušava ostaviti dojam da je jak, hrabar, nemilosrdan, međutim takvo ponašanje govori da se na taj način želi odbraniti od povrede i boli, jer je u biti jako osjetljiv, uplašen, usamljen. Ima iskrivljenu sliku o sebi i nema jasne predstave sopstvenih vrijednosti i sposobnosti.

Obiteljske prilike E. potiče iz četveročlane obitelji, potpune, domicilne, nastanjene u privatnom stanu do povratka vlasnika iz Danske. Otac N. rođen je 1954. godine u Vlasenici. Osposobljen je za više zanimanja: KV vozač, bravar, fotograf, ali nema stalno zaposlenje. Posjeduje fotografski aparat kojim slika građane po gozbama, svečanostima i raznim skupovima te tako zaradi nešto novca za izdržavanje. Bio je pripadnik oružanih snaga Armije RBiH. Lakše je ranjavan. U mladosti je pokazivao znake asocijalnog ponašanja, pa je bio na resocijalizaciji u Stocu i Zenici. I sada povremeno čini prekršajna djela iz bezbjednosti saobraćaja. Majka N. rođena je 1964. godine u Kladnju. Završila je osnovnu školu i daktilografski kurs. Zaposlena je u Kinu "Mladost" u Tuzli kao higijeničarka. Zbog lošeg socioekonomskog statusa depresivna je, a povremeno i agresivna. Liječi se kod neuropsihijatra. Komunikacija s njome je otežana. Nij. i Naz. su u braku 20 godina i stekli su troje djece. Najstarija je Elv. rođena 1984. godine. Udala se i živi od vlastitog rada. E. je rođen kao drugo dijete po redu rođenja. Rođen je u bolnici bez nedostataka i osobitih poteškoća. U djetinjstvu nije bolovao od težih bolesti koje bi ostavile traga na njegov psihofizički razvoj. Najmlađi je sin Elv. rođen 1991. godine. Pohađa šesti razred osnovne škole. Postiže solidne rezultate u učenju i ne pokazuje poremećaje u ponašanju. Odnosi u obitelji su poremećeni. Obiteljska atmosfera lišena je roditeljske ljubavi i topline. Utjecaj roditelja na odgoj djece je neujednačen, grub, nema dogovora. Sukobi među roditeljima i nesporazumi oko načina vođenja života reflektiraju se na djecu. E. je drugo dijete po redu rođenja u obitelji M. Rođen je na vrijeme u bolnici bez nedostataka i osobitih poteškoća. U djetinjstvu nije bolovao od težih bolesti koje su mogle djelovati na psihofizički razvoj. Materijalni uvjeti obitelji su loši. Majka je u stalnom radnom odnosu s minimalnim ličnim dohotkom. Otac je nezaposlen. Stambene prilike su takode loše. Stanuju u privatnom iznajmljenom stanu. Higijenske prilike su na nivou. Zdravstveno stanje roditelja je loše. Majka i otac su teški duševni bolesnici. Djeca su dobrog zdravlja.

132


Način i tok školovanja E. je upisan u osnovnu školu s navršenih sedam godina. Tokom školovanja postizao je pozitivne rezultate. Odgovarajuće se uklopio, bar u početku, u učenički kolektiv i ostvario je s njima uspješnu komunikaciju. Po vlastitoj želji upisao se u srednju saobraćajnu školu u Tuzli na izučavanje autolakirerskog zanata. Na novu sredinu nije uspio da se adaptira. Ostao je odbačen od vršnjaka. Počeo je bježati s časova, prestao učiti. Imao je 7 slabih ocjena. U razgovoru iznosi." U školi mije bilo dosadno. Nisam imao strpljenja da sjedim 6-7 časova, pa sam je napustio. Ne volim školu. Velika mije obaveza." Roditelji su pokušali utjecati na E. da se vrati u školu. Škola mu izriče odgojnodisciplinsku mjeru ukor razrednog starješine za povredu discipline i vladanje dobro. Nije preduzela nikakve korake da E. motivira za nastavu i učenje i da kod njega pojača nivo aspiracije. U školi nije postojala pedagoškopsihološka služba. Napor razrednog starješine bio je nedovoljan da učenikovo ponašanje preusmjeri u društveno tolerantnije okvire. Sve ovo pojačalo je kod E. negativan stav prema školi. Vidovi delinkventne aktivnosti E. nije pokazivao znakove asocijalnog ponašanja u predškolskoj i ranoj školskoj dobi. Polaskom u starije razrede osnovne škole kod njega se javljaju prvi poremećaji u ponašanju. Polaskom u srednju školu gubi interes za učenje te dobij a veći broj slabih ocjena. To ga jako frustrira. Vršnjaci iz odjeljenja i škole ga odbacuju, pa se osjeća jako usamljenim. Prestaje učiti i sve češće bježi s nastave, a potom napušta školu. Povezuje se s društvom delinkventnih vršnjaka, skita, bježi od kuće i počinje činiti prva krivična djela krađe. Prvi pripremni postupak protiv E. pokrenut je 2001. godine od strane Općinskog suda Tuzla zbog osnovane sumnje da je ušao u kamenorezačku radnju i uzeo novčanik u kome je bilo 150 KM , zatim u mesnicu "Šindrić" i iz otključane kase uzeo 180 KM, čime je počinio sitno djelo krađe, utaje ili prijevare iz člana 283 st.l KZ FBiH. 2002. godine E. nastavlja s vršenjem delikata. Optužen je daje s H.M. počinio više sitnih djela krađe, utaje ili prijevare iz čl. 283, u vezi s čl. 23 KZ FBiH. Delinkventnu aktivnost E. nastavlja i 2003. godine. Za delinkventnu aktivnost izrečena mu je odgojna mjera PNNOSS. Analiza uzroka i povoda delinkventne aktivnosti kod M.E. Analizom naprijed navedenih elemenata: obiteljskih prilika, toka i načina školovanja, odbačenosti od društva normalno razvijenih vršnjaka u mogućnosti smo sagledati razloge i otkriti uzroke i povode delinkventnih radnji koje E. čini. E. je rastao u multiproblemskoj obitelji čije su specifičnosti: nizak obrazovni i kulturni nivo roditelja, loši socioekonomski uvjeti, neurotičnost oba roditelja i neskladni odnosi između roditelja. Pored toga tu su i uvjeti u školi koji pospješuju E. delinkventnu aktivnost a ogledaju se u smanjenom interesu da se

133


E. podigne nivo aspiracije, da se pronađu načini motivacije za učenje, nedostatak prosvjetno-pedagoške i socijalne službe u školi i dr. To je pospiješilo negativne stavove prema školi koji kulminiraju u napuštanju škole, što omogućuje E. povezivanje s vršnjacima asocijalnog ponašanja i sa starijim delinkventima. Karakteristike E. ličnosti prema procjeni psihologa su: "U kontaktu je na početku razgovora zatvoren i nepovjerljiv, ali uz empatičan pristup se otvara. Radi se o osobi koja ima tendenciju da se ponaša društveno i ekstravertno. Teže radi sam i teže podnosi rad koji duže traje. U međuljudskim odnosima je nepovjerljiv i oprezan. Ponekad biva tvrdoglav, zlovoljan i sarkastičan. Ima tendenciju i želju da shvati svoju okolinu kako bi mogao manipulisati njome. Povremeno biva svađalački raspoložen i ogorčen, a kad je napet obično se istresa na okolinu. Pokušava da ostavi dojam da je jak, hrabar, nemilosrdan, međutim, taj način govori da se na taj način želi odbraniti od povreda i boli, jer u biti je jako osjetljiv, uplašen i usamljen." Karakteristike ličnosti su slične karakteristikama crta ličnosti delinkvenata. Slobodno vrijeme E. provodi u dokoličarenju i skitnji što mu omogućava kontakt s osobama društveno nepoželjnog ponašanja i bavljenje neželjenim ponašanjem. Sociopedagoška komunikacija s £. E. obitelj je multiproblemska: s neskladnim odnosima, neurotičnosću oba roditelja, sa sklonošću ka agresivnosti i konfliktima. Socijalni radnik je o E. obitelji zapisao: "E. roditelji nemaju pravilan nadzor nad djecom, imaju pogrešne stavove o odgoju, prate ih brojni neriješeni obiteljski problemi, prebacivanje roditeljskih odgovornosti s jednog na drugog roditelja i si. Brigu o odgoju djece prebacuju na društvo i žele da se E. institucionalno zbrine. Majka ne prijavljuje u centar za socijalni rad odlazak djeteta od kuće, očekuje da to uradi neko drugi. Dižu ruke od rođene djece. Izgovaraju se bolešću i neimaštinom. Zapostavljaju roditeljsku odgovornost i obaveze podizanja djece." Pošavši u školu E. nailazi na neadekvatnu komunikaciju s nastavnicima i vršnjacima. On je nemiran, agresivan, tuče ostale vršnjake, pa mu je smanjeno vladanje. U srednjoj školi nije stekao drugove. To gaje navelo na komunikaciju s delinkventnom djecom jer je u komunikaciji s njima našao zamjenu za neuspješnu komunikaciju u obitelji i školi, ali i s društvom normalno razvijenih vršnjaka. Prosvjetno-pedagoška služba škole ne preduzima ništa da E. pomogne u preusmjeravanju njegovog ponašanja u društveno tolerantnije okvire. Nakon delikata s E. uspostavljaju komunikaciju Centar za socijalni rad Tuzla, sud i MUP. Komunikacija je periodična. U početku je uglavnom jednosmjerna i kretala se od agenasa socijalizacije prema E. Pred kraj 2002. godine s E. uspostavlja komunikaciju i pedagog. Komunikacija je dvosmjerna i E. ju je prihvatio.

134


Agensi socijalizacije u slučaju M.E.

Poruka društvu U slučaju M. E. zatajile su obitelj i škola, jer nisu pokazale interes za rješavanje problema s E. Medicinske institucije nisu preduzele nikakvu brigu oko liječenja roditelja (oboje su duševni bolesnici). Društvo nije preuzelo mjere izmjestanja E. u neku instituciju ili drugu obitelj koja bi na njega djelovala stimulativno. E. je prepušten sam sebi i radi šta mu je volja, ne poštujući i ne uvažavajući starije oko njega. Stanje M.E. danas Sa E. je permanentno radio pedagog. Težio je preusmjeriti E. delinkventno ponašanje u društveno tolerantni]e okvire. Nastojao je s E. uspostaviti humanu međuljudsku komunikaciju (dijalog) ali i uvezati agense socijalizacije ujedan komunikacijski krug kako bi djelovali na E. jedinstveno. U tome je djelimično i uspio. E. se danas nalazi kod sestre u Brčkom i bavi se preprodajom robe na Koridoru. U ovom periodu nije načinio ni jedno prekršajno, ni krivično djelo. U razgovoru s pedagogom E. je rekao: "Bavim se poštenim radom. Ne želim da više kradem, skitam, tučem se. Kajem se što sam bio loš. Sramotio sam i sebe i roditelje. U budućnosti želim da živim od poštenog rada." Nadati se da je ova izjava iskrena i istinita. R e z i m e :

•

Postoje različiti oblici poremećaja u ponašanju a najteži oblik predstavlja delinkventno ponašanje. O delinkventnom ponašanju se govori ako ponašanje ličnosti u određenoj okolini dobije obilježje prekršaja (legalni aspekt). Delinkventno dijete klasificira se kao podgrupa socijalne neprilagođenosti. Delinkvencija je zakonski pojam i odnosi se na onu djecu i omadinu koja su u svom ponašanju došla u sukob sa zakonom.

135


•

Faktori koji djeluju na javljanje maloljetničle delinkvencije su brojni. Dijele se na egzogene i endogene faktore. Egzogeni faktori su: industrijalizacija i urbanizacija, dezorganizirana i deficijentna obitelj, neuspjesi i nedostaci u obrazovanju i odgoju, materijalni uvjeti (siromaštvo i bogatstvo), negativni utjecaji sredstava masovne komunikacije, alkoholizam, negativni utjecaji susjedstva, ulice i drugih faktora. Jako važan je i utjecaj ličnih faktora. Neki autori sve ove faktore dijele na: nasljedne, utjecaje obitelji, okoline, školske sredine i vršnjaka.U objašnjenju uzroka delinkventnog ponašanja pojavile su se brojne teorije. Jedna podjela ovih teorija je na psihološke i sociološke.U psihološke teorije spadaju: teorija inteligencije, teorija neprilagođenosti, teorija frustracije i teorija uvjetovanja.U sociološke teorije spadaju: teorija anomije, teorija diferencijalne asocijacije i diferencijalne identifikacije, teorija potkultura i kontrakulture.Veliki značaj u objašnjenju delinkventnog ponašanja dali su multifaktorski pristupi, klinička kriminologija i teorija faktora, funkcionalistička teorija i funkcionalna analiza.

•

Brojne su karakteristike ličnosti maloljetnih delinkvenata. U skladu s karakteristikama ličnosti dijele se na: tip agresivnog delinkventa, tip pasivnog delinkventa i tip kreativnog antisocijalnog ponašanja.

•

Brojni su vidovi delinkventnog ponašanja. N navest ćemo neke od njih: teški protuimovinski delikti-krađe, krađe motornih vozila i nasilništvo, teže destruktivno i nasilničko ponašanje, pripadanje siledžijskim grupama s različitim delinkventnim ponašanjem, anarhoidno ponašanje, djelovanje u adolescentnoj delinkventnoj grupi, delinkventno ponašanje ovisnika o drogi, krađa novca, djelovanje u delinkventnoj skupini, droga, silovanje, izrada lažne isprave, provala itd.

•

Istraživanja su pokazala da u nastanku delinkventnog ponašanja značajnu ulogu ima obitelj. Ti faktori su: socijalni i ekonomski status, obrazovni i kulturni nivo, međusobni odnosi, kvaliteta komunikacije, komunikacija sa širom sredinom, struktura obitelji, prisustvo bolesti, sociopatoloških manifestacija itd.

136


•

U nastanku delinkventnog ponašanja značajna je i uloga škole. To su: školski neuspjeh, mijenjanje škole, ponavljanje razreda, prekid školovanja i napuštanje škole, komunikacija u školi, njena kvaliteta itd.

•

Jak utjecaj na pojavu delinkventnog ponašanja ima i neorganizirano i negativno provođenje slobodnog vremena mladih. Posebno značajnu ulogu imaju sredstva masovne komunikacije (film, radio, TV, štampa, internet, kompjuteri).

•

U većini zemalja zakonima su određene gornja i donja granica koje služe u razgraničavanju maloljetnika i djeteta, odnosno maloljetnika i odrasle osobe. Ove dvije granice u zakonodavstvima pojedinih zemalja imaju različit smisao i značenje.Najveći broj zemalja kao gornju granicu razdvajanja uzima 18 godina, a donju granicu 14 godina.

U Krivičnom Zakonu Federacije Bosne i Hercegovine iz 1998.godine u poglavlju VI govori se o pravilima, odgojnim preporukama, o odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika. Zadaci za dopunski rad i istraživanje:

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17.

Definirajte delinkventno ponašanje! Objasnite pojam delinkvencija, delinkventno dijete! Navedite i obrazližite endogene i egzogene faktore malolj etničke delinkvencije ! Objasnite koji obiteljski faktori su najznačajniji u pojavi delinkventnog ponašanja! Navedite teorij ska razmatranj a delinkvencij e! Objasnite najpoznatije psihološke teorije ! Analizirajte smisao i suštinu socioloških teorija koje su se pojavile u objašnjavanju delinkvencije! Obj asnite suštinu multifaktorskih teorij a delinkvencij e! Navedite i analizirajte karakteristike ličnosti malolj etničkih delinkvenata! Imenujte i objasnite različite vidove delinkventnog ponašanja! Objasnite i obrazložite koji školski faktori najčešće dovode do pojave delinkventnog ponašanja! Obrazložite negativan utjecaj sredstava masovnih komunikacija na pojavu delinkventnog ponašanja! Koje su dobne granice Krivičnog maloljetništva u većini zemalja u svijetu! Proučite Krivični zakon FBiH iz 1998.godine! Proučite knj igu "Komunikacij a s dj ecom delinkventnog ponašanj a" dr.Ruže Tomić, Tuzla, 2005.godine Proučite knjigu dr.Lidije Pehar "Slobodno vrijeme mladih ili.. ", Sarajevo, 2004.godine Provedite istraživanje među učenicima srednje škole i putem samoiskaza ispitajte koje vidove delinkventnog ponašanja ispoljavaju!

137


18. Uradite studiju slučaja delinkventnog djeteta. Neka vam kao model posluže primjeri iz knjige!

19. Ako ste i sami skloni nekom vidu delinkventnog ponašanja zatražite pomoć stručnjaka!

20. Opišite vaš stav prema djeci delinkventnog ponašanja! 21. Navedite prij edlog mj era koj e trebaj u preduzeti agensi socij alizacij e da se preduprijedi, spriječi ili otkloni delinkventno ponašanje!

138

Poglavlje 4 Ovisnosti

Ovisnosti

POJAM OVISNOSTI "Ovisnost je stanje periodične ili kronične intoksikacije (trovanja), izazvane ponavljanim uzimanjem prirodne ili sintetičke droge, odnosno sredstava koja mijenjaju stanje svijesti, a posljedica su toga zdravstvene, psihičke i socijalne poteškoće za pojedinca i društvo. Prema preporuci SZO, sva sredstva dijelimo prema farmakološkom djelovanju na depresore središnjeg živčanog sustava, među kojima su najpoznatiji opijum, kodein i morfij, te polusintetski derivat morfija, najpogubnija i najrazornija droga, heroin, zatim psihostimulanse središnjeg živčanog sustava, od kojih je najsnažniji kokain; halucinogena sredstva, među koja spadaju meskalin, psiholcilin, LSD te u svijetu najrašireniji hašiš i marihuana. Posebno je izdvojena grupa otapala. Teško je reći stoje droga i koje je njezino svojstvo, jer stalno raste broj sredstava kojima se želi mijenjati stanje svijesti". (Pedagoška enciklopedija, 1989.). Glavna karakteristika ovisnosti je česta snažna, povremeno poremećena želja ili težnja za uzimanjem supstanci ili lijekova, alkohola ili duhana". (R.Tomić i dr., 2006.). "Svaki nagon ili svaki interes može poprimiti ovisničke dimenzije". (D.Ladewig, 1997.). Postoje seksualne ovisnosti, ovisnosti o hrani, o igrama na sreću i dr. "Pri svim tim ovisnostima postoji neodoljiva potreba za-barem prividnimsvladavanjem granica postavljenih pojedincu u socijalnoj stvarnosti spomoću sredstava ili postupaka koji služe poticanju dobrog raspoloženja, smanjivanju neraspoloženja, smanjivanju socijalne udaljenosti odnosno izolacije, jačanju doživljaja vlastite vrijednosti i/ili podizanju učinkovitosti i uspješnosti."(D.Ladewig, 1997.)Zg. U užem smislu kad kažemo ovisnost mislimo na grupu tjelesnih, socijalnih i kognitivnih fenomena u kojih trošenje neke od supstanci ima prednost za određenu osobu u odnosu na druge načine ponašanja kojima je ranije pridavala veću vrijednost. Ovisnost može biti psihička i fizička ovisnost o supstanci koja djeluje na centralni živčani sustav, a uzima se povremeno ili stalno. Psihička ovisnost ogleda se u jakoj želji ili u nekoj vrsti prisile da se uzimaju određene supstance ili alkohol. U tjelesnu ovisnost ubrajamo upotrebu supstance s ciljem da se ublaže simptomi odvikavanja od droga, kao i pojava apstinencijskog sindroma. U ovisnost spadaju promjene načina ponašanja u ophođenju s alkoholom ili drugim psihoaktivnim supstancama. To je npr. tendencija pijenja alkohola svaki dan i nepridavanje pažnje pravilima društveno ustaljenog ponašanja u vezi s alkoholom. Ovisnosti se razvijaju u vremenski različitim dimenzijama, u spektru od nekoliko mjeseci do mnogo godina. Normalnu potrošnju treba razgraničiti od ovisnosti. Ovisnost često dovodi do narušavanja zdravlja. U mnogih supstanci različito djelovanje ovisi o uzetoj količini. Npr. alkohol u malim količinama djeluje poticajno, dok pri visokom doziranju dolazi do smirivanja (sna), rijetko i do uzbuđenja i agresivnosti, a ponekad velike količine alkohola u krvi izazivaju i smrt. Tokom potpunog ili relativnog uskraćivanja supstanci koje su se trošile duži vremenski period nastupaju apstinencijski

140

Ovisnosti

simptomi. Mogu se javiti grčevi, strah, poremećaji raspoloženja itd. Neke supstanće mogu izazvati psihotična stanja koja su slična shizofrenoj psihozi. To su: halucinacije, neprepoznavanje osoba, osjećaj proganjanja, psihosomotoričke smetnje (uzbuđenje, snažni afekti praćeni strahom do ekstaze.)

ULOGA OBITELJSKIH PRILIKA U NASTANKU OVISNOSTI Obiteljske prilike imaju važan utjecaj u nastanku loših navika i ovisnosti kod djece i mladih. Ovo su potvrdila brojna istraživanja provedena u svijetu na ovu temu. C.Hajdukovic, 1975.godine kao obiteljske faktore koji imaju bitan utjecaj u nastanku loših navika i ovisnosti kod djece i mladih ubraja brojne faktore. U rizičnu grupu djece on ubraja: • djecu iz konfliktnih brakova, • djecu bez oca (smrt oca), vanbračna djeca, djeca čiji je otac na izdržavanju kazne, • djecu bez majke, • djecu alkoholičara. Louria D. 1977., a prema B.Dukanović, 1994. iznosi sljedeće aspekte obiteljske patologije i navodi da ona može biti značajan faktor rizika da se razvije narkomanija kod adolescentnog člana te obitelji:

• • • •

loši odnosi u obitelji, upotreba depresanata od strane roditelja, prekomj erno pušenj e roditelj a, ekscesivna upotreba alkohola od strane roditelja.

A.Nicholi (1984.) ima slično mišljenje. On navodi: "Ako roditelji puše, piju ili uzimaju psihoaktivne lijekove, njihovi adolescentni potomci bit će više skloni uzimanju ilegalnih droga." I brojna druga istraživanja potvrdila su ulogu obitelji u nastanku narkomanije. Tako neki autori navode da je indikator za potencijalnu upotrebu droge među mladima u području njihove percepcije roditelja, demografskim i sociološkim karakteristikama. Narkomanija ostavlja snažne posljedice na djecu, ali i na obitelj kojoj ta djeca pripadaju. Naša obitelj dočekala je pojavu ovisnosti i narkomanije kod djece i mladih dosta nespremno. Član koji je ovisnik kasno se identificira. Kad je u pitanju dijete narkoman onda je to otkrivanje isključivo kasno. Nakon otkrivanja djeteta pokreće se čitav sistem specifičnih relacija između narkomana i članova obitelji, ali i između članova međusobno. Cesto ih prate mržnja, strah, agresija, panika, minimiziranje ili preuveličavanje problema, osjećaj krivnje, prebacivanje odgovornosti na druge itd. Obitelj dolazi u stresno stanje, a koji prati poremećaj funkcioniranja. Obzirom da se u našem društvu jos uvijek na narkomaniju gleda kao na

141

Ovisnosti

kriminalnu radnju, socijalnu stigmu, nemoralan čin, javlja se i diskriminativan stav društva prema obitelji narkomana. Problem obitelji predstavlja i loše organizirano liječenje i zbrinjavanje ovisnika. Svi ovi prateći problemi često otežavaju status ovisnika i članova njegove obitelji.

ULOGA ŠKOLE U NASTANKU OVISNOSTI Nakon obitelji škola je najznačajnija socijalna grupa u koju dijete dolazi. Ona se razlikuje po tome što pred dijete postavlja sve veće zahtjeve. Većina djece u njoj nema povlaštenu poziciju kakvu su imali u obitelji. Cesto se vrijednosni sustav u školi razlikuje od obiteljskog, a ponekad mu zna biti i suprotan. "Škola predstavlja kontrolisani agens socijalizacije koji planski djeluje u pravcu u kome to žele vladajuće snage institucija koje nastoje da integrišu nove generacije u društveni život." (Havelka,1980.) Nastavnik treba voditi računa o situaciji naglog prelaska iz obitelji u školu i ostvariti personalni odnos prema svakom učeniku u razredu. Da bi socijalizacija uspjela, važno je da postoji srdačan odnos nastavnika prema svakom pojedinom učeniku. Ne bi trebalo biti izrazito osobno emocionalno angažiranje već neki oblik srdačne objektivnosti. To podrazumijeva jednaku zainteresiranost za sve učenike. Na efekte socijalizacije u školskoj sredini djeluju brojni činitelji. To su: odnos nastavnika prema učeniku, njegova pedagoška umješnost, odnosi među učenicima, organizacija školskog života, ličost nastavnika i školski programi. Važna je i domaća sredina iz koje učenici dolaze. Nova okolina i problemi nastali ulaskom djeteta u školu zahtijevaju sposobnost prilagodavanja što je često odlučujuće za njegov odnos prema školi i nastanak poremećaja u ponašanju kod učenika s razvojnim poteškoćama i nepovoljnim uvjetima života. Ponekad, u suradnji s drugim faktorima, izaziva nove poremećaje čiji je osnovni izvor u školi. Z. Podrugač (1987) ističe kao faktore povezane s pojavom delinkvencije u školi; školski neuspjeh, koji uključuje ponavljanje razreda, mijenjanje škole, prekid školovanja i napuštanje škole. Za pravilan razvoj ličnosti djeteta veoma je važna interpersonalna komunikacija između nastavnika i učenika i učenika i učenika. "Kako se učenik osjeća u školi i kakav odnos razvija prema školi, takođe do određene mjere ovisi i o odnosu nastavnika prema đaku, tj. da li se prema njemu odnosi bolje nego prema drugima, jednako ili lošije. Značajna je takođe kvaliteta odnosa unutar razredne zajednice, tj. između đaka." (Singer, Miksaj- Todorovic, 1993.) Prvi kontakti sa drogom, a ponekad i prvi znaci uspostavljanja sindroma ovisnosti dešavaju se u doba dječijeg školovanja. Zbog toga je uloga škole u otkrivanju i sprječavanju pušenja, alkoholizma i narkomanije, uopće ovisnosti, velika i značajna. Pojava zloupotrebe opojnih sredstava sve se više događa u posljednje vrijeme i među učenicima starijih razreda osnovne škole. Polaskom u srednju školu učenici ulaze u društvo vršnjaka koji su okupljeni iz različitih sredina, gdje se njihov socijalizirajući utjecaj ne može izbjeći. Grupa vršnjaka

142

Ovisnosti

ima snažan utjecaj na djecu kao agens socijalizacije kako zdravog, tako i patološkog (delinkventnog) razvoja djeteta i adolescenta. Druženjem s vršnjacima adolescent formira svoj identitet i stiče predstave o samom sebi, svojim vrijednostima, sposobnostima, potrebama, formira ličnu samostalnost i neovisnost. Škola je bitna u otkrivanju prvih učeničkih problema i smetnji vezanih za zloupotrebu alkohola i droge. Cesto učenikovo ponašanje u školi, odnos prema nastavi, nastavnicima i drugovima mogu biti signali da se s učenikom "nešto dešava". Vrlo često izostajanje iz škole, slabljenje uspjeha u učenju, apatičan i nezainteresiran odnos prema nastavi i nastavnicima, psihosomatski simptomi mogu, ali i ne moraju biti simptomi uživanja droge. Cesto nastavnici, pedagozi, psiholozi, liječnici neadekvatno reagiraju na ovakva učenička stanja i ponekad iznuđuju priznanje da zloupotrebljavaju drogu, iako se radi o simptomima bolesti kod djeteta. U svojoj provjeri moraju biti obazrivi i adekvatno reagirati. Stručnjaci iz škole često nisu dovoljno educirani za ovu pojavu, usljed čega zauzimaju neadekvatan stav prema ovoj pojavi. Ponekad žele da se oslobode takvog učenika, pa ga prebacuju u drugu školu i si. Škola bi trebala sačiniti najdjelotvornije programe preventivnog djelovanja i realizirati ih kroz nastavni proces i putem pedagoških metoda raditi na informiranju i edukaciji mladih o štetnosti ove pojave.

DA LI JE PUŠENJE BOLEST ? Posljedice koje duhan ostavlja na zdravlje pušača pokazuju da je pušenje bolest kao i druge bolesti ovisnosti i da je treba prevenirati i liječiti. Stavovi Svjetske zdravstvene organizacije o pušenju vide se iz slijedećih stavova: 1. Pušenje je uzrok mnogih bolesti (rak bronha, infarkt, teže plućne poteškoće ... ) 2. Pušači ranije umiru od nepušača. 3. Pušači umiru od koronarne bolesti dva puta češće od nepušača, zbog bronhitisa 15 puta, zbog raka bronha 20 puta, zbog raka grkljana 15 puta. 4. Pušači traže medicinsku pomoć češće od nepušača, kao i hospitalizaciju. 5. Pušači su češće na bolovanju. Zbog negativnog djelovanja pušenja na zdravlje pušač prije stari, postaje manje radno sposoban, prije umire, teže je kod njega liječiti sve vrste bolesti itd. lako pušenje nije teška ovisnost kao ovisnost o alkoholu i drogi, pokazuje niz karakteristika tipičnih za bolesti ovisnosti. "Prednost" mu je u odnosu na druge ovisnosti u sljedećem:

1. Rij eč j e o obliku ponašanja koj i j e društveno široko prihvaćen, 2. Pušenje oštećuje zdravlje, ali ne izaziva neposredne moždane poremećaje kao što ih izazivaju druge ovisnosti i alkoholizam.

143

Ovisnosti

3. Pušenje ne uzrokuje asocijalno i antisocijalno ponašanje, osim ako se zagađivanje okoline dimom ne smatra takvim ponašanjem,

4. Pušenje načelno ne dovodi do teških društvenih i gospodarskih poremećaja pojedinca, obitelji i društva. Ukoliko se pušaču prigovara, on se brani pred samim sobom i pred društvom. Tvrdi da je pušenje njegov lični, intimni problem i da se u njega nema pravo miješati niko sa strane. Iako ne dovodi do težih uočljivih poremećaja psihičkog stanja, pušenje dovodi do karakterističnog "ovisničkog" tipa ponašanja. Ukoliko mu nestane cigareta, pušač će preduzimati sve moguće da do njih dođe. On ne razmišlja o osobama na koje štetno djeluje nikotin u doba njegovih "obreda". Pušenje ugrožava i osobe koje se nalaze u neposrednoj blizini pušača. Nepušač postaje pasivni pušač. Istraživanja su pokazala da je pasivno pušenje opasno isto kao i aktivno. S obzirom da pušenje nije samo problem pušača, ono je problem čitavog društva zbog čega postaje poremećaj ponašanja socijalnomedicinskog karaktera.

Pušenje djece i mladih Brojna istraživanja pokazuju da se s pušenjem počinje u sve mlađoj dobi, još u osnovnoj školi. Pitanje je zašto mladi počinju pušiti. Najvažniji razlozi pušenja utvrđeni među djecom pušačima su što: 1. veliki broj prijatelj a puši, 2. činjenica da se pušači "osjećaju kao odrasli". Kad odrastu, pušenje ljudima donosi užitak, olakšava im psihičke poteškoće ... Prema nekim nalazima stručnjaka značajnu ulogu u odluci da neko prvi put zapali cigretu predstavlja faktor imitacije ili radoznalosti. Cesto djeca imitiraju očeve posebno ukoliko im to pričinjava zadovoljstvo. Uzrok pušenju u školi je faktor podražavanja. "Učenici pridaju cigareti značaj faktora u njihovoj potrebi za važenjem." (M.Omerović, 1998) Djeca često puše pred osobama suprotnog spola ili pred nastavnikom koji je kritički nastrojen prema njima, ponekad puše na javnim mjestima i to smatraju podvigom. Brojna istraživanja su pokazala da postoji povezanost izmenu pušenja i smanjene učeničke aktivnosti, slabljenja marljivosti i ambicija i ravnodušnosti. Istraživanje provedeno među dječacima u dobi od 11-15 godina starosti u 60 škola pokazuje da je u svakoj školi bilo oko 30% dječaka koji su se nalazili u nekoj fazi privikavanja na pušenje. I pored kampanje protiv pušenja pušenje je po prevalenciji postalo prilično konstantno. Najrjeđe pušenje među djecom bilo je u školama u kojima učitelji nisu pušili i onima u kojima su direktori držali nastavu protiv pušenja. Oko 95% djece ispitanika znali su za vezu raka pluća i pušenja. Većina se izjasnila da pušenje škodi zdravlju. Blizu 2/3 dječaka se izjasnilo da ne bi dopustili svojoj djeci da puše, a 45% se izjasnilo da bi i sami napustili pušenje.

144

Ovisnosti

Pokazala se povezanost pušenja sa slabim uspjehom u školi. Među djecom je postojao i jak socijalni pritisak. Vršnjaci im se smiju ukoliko ne puše. Ispitani dječaci su naveli da na pušenje utječu već unaprijed navedeni razlozi, kojima pridružuju jos tolerantnost roditelja prema pušenju u kući. Uloga roditelja u životu mladih ljudi jako je bitna i značajna. Oni za svoju djecu trebaju imati dovoljno vremena za razgovore, razmjene iskustava i si. Vrlo često u nedostatku vremena za komunikacijom s djetetom oni mu ostavljaju džeparac i ne vode računa o njegovoj potrošnji. Cesto dijete svoj džeparac ulaze za kupovinu štetnih sredstava među kojima su i cigarete. Roditelj se poslije toga pita u čemu je pogriješio pa mu se dijete propušilo, ili se i ne pita, jer ne poznaje život i ponašanje svoga djeteta. Stroge mjere od strane roditelja među kojima je i zabrana pušenja adolescentima nisu se pokazale do sad djelotvornim. Mnogo više u ublažavanju i otklanjanju ove ovisnosti među djecom i mladima pomoći će razgovor sa djetetom u "četiri oka" jer ćemo na taj način dijete uputiti u stvaran život. Cesto reklamiranje cigareta u medijima djeluje štetno, naročito na djecu i mlade. Teško je mlade ljude nakon različitih reklama udaljiti od pušenja, stvoriti i održati kod njih stav o pušenju kao o neprihvatljivom, opasnom, za zdravlje štetnom visokorizičnom ponašanju. U procesu odrastanja mladi ljudi pušenje prihvaćaju kao pogodan način za ulazak u svijet odraslih. Istraživanja su pokazala da reklamiranje duhanskih priozvoda utječe na odluku o početku pušenja. U reklamnim kampanjama cigarete se najčešće povezuju s ugodom, radošću, zrelošću, pustolovinom, opuštenošću, visokim stilom života itd. Reklame utječu na izgradnju pozitivnih stavova kod mladih o pušenju. To i jeste jedan od razloga što ih sve veći broj puši. U zemljama u kojima je uvedena zakonska zabrana reklamiranja cigareta kao što su: Nizozemska, Finska, SAD, Island, vidljivo se smanjuje broj mladih koji puše. U velikom broju razvijenih zemalja zabranjena je prodaja cigareta djeci, kao i alkoholnih pića. Na žalost ima zemalja kao što je BiH u kojima je prodaja cigareta dostupna svima, pa čak i djeci, po vrlo prikladnnim cijenama. Zadatak je nadležnih institucuja u zemlji da donesu energičnu zabranu prodaje cigreta djeci i adolescentima. U razvijenim zemljama svijeta na kutijama cigareta i u časopisima koji ih reklamiraju tiskaju se upozorenja o bolestima što ih uzrokuje pušenje. Važan faktor u stvaranju navike pušenja među mladima jeste pritisak vršnjaka pušača. Prilično rizičnu grupu djece predstavljaju: nesigurna, neprihvaćena i nevoljena djeca u roditeljskom domu. Ta djeca rado prihvaćaju svaku priliku da sklope blisko prijateljstvo s nekim ko ih razumije, a ako je taj pušač, onda je velika vjerojatnost da će se i ono propušiti. Mladi puše obično s prijateljima. Pušenje je za njih društveno poželjna aktivnost. Većina mladih ljudi koji ne puše imaju najviše prijatelja među nepušačima. Zbog toga treba pomoći mladima, razviti samopouzdanje kako bi stekli osjećaj vlastite vrijednosti i samopoštovanja, te naučiti ih kako da se suprotstave i odupru pritisku vršnjaka. Važnu ulogu u tome trebaju odigrati roditelji. Roditelji ponekad mogu dijete zbuniti. Ako se ponašaju na jedan način,

145

Ovisnosti

npr. puše, a od djece traže da ne puše, dijete prima dvostruku poruku koja ga zbunjuje. Obiteljska "škola" još u predškolskom periodu utječe na dijete jače od svih kasnijih škola jer dijete u obitelji uči još u najranijoj dobi, stječe znanje, stvara navike i stavove prema zdravlju. Mladi ljudi koji ne puše vjeruju da im pušenje smeta i da negativno utječe na njihovo zdravlje. Među mladima je potrebno stalno naglašavati štetnosti pušenja, ali i prednosti nepušenja. To u prvom redu trebaju činiti roditelji, nastavnici, liječnici, pedagozi, psiholozi, socijalni radnici. Najbolje i najjače odgojno sredstvo je primjer. Ovdje je bitno primjerom pokazati da ne treba pušiti. Psihičke prednosti napuštanja pušenja ogledaju se u slijedećem: • u zadovoljstvu zbog nadziranja vlastitog ponašanja bez pomoći cigarete, • u porastu osjećaja vlastite vrijednosti, • u povećanju samopouzdanja, • u zadovolj stvu zbog pozitivnog primj era dj eci i ostalima, • u nestajanju razloga za stalno ispričavanje, • u nestanku osjećaj a krivnje, • u osjećaju sreće i zadovoljstva, • u gledanju u budućnost s više povjerenja, • u ukupno boljem osjećaju. Društvene prednosti napuštanja pušenja ogledaju se u slijedećem:

• • • • • • •

ostaje više vremena za posao, obitelj, prijatelje, ne smeta se drugima ispuhivanjem dima i ne činimo ih pasivnim ili prisilnim pušačima, mjesto boravka (prostorije u kući, automobil), odjeća nemaju zadah pušača, nema opasnosti da se načini šteta neugašenim opuškom, može se uživati u društvenim prigodama u kojima je pušenje zabranjeno, izbjegavanje novčane krize zbog bolesti pušenja, bolja koncentracija i veća pažnja, nema prekida slušanja i gledanja zbog paljenja cigarete itd.

Novčane prednosti su također veoma važne. Smanjuju se izdaci za pušenje. U cjelini, čovjek bolje vlada svojim životom. Pasivni pušači Poznato je da duhanski dim ugrožava pored zdravlja pušača i osobe koje ne puše, a žive s pušačima ili rade u njihovoj blizini. Pasivni pušači se zato zovu i "prisilnim pušačima ili pušačima po nevolji" (Z.Zigic, 2001). Zbog prijetnje zdravlju osobama koje se nalaze u blizini pušača, pasivno pušenje je problem obitelji, radne sredine i cjelokupnog društva.

146

Ovisnosti

Nepušači koji žive s pušačima primorani su udisati duhanski dim bez svoje volje. Iz tih razloga se pušenje zabranjuje u školama, zdravstvenim ustanovama, bankama, restoranima i drugim javnim ustanovama i radnim sredinama. Etički je humanije osigurati ljudima pravo na čist zrak nego pravo na pušenje i zagađivanje zraka. Lična je stvar hoće li neko pušiti i unositi u svoj organizam i najjači otrov. Ali da zagađuje i zdravlje nepušača, to više ne može i ne smije biti samo njegov izbor. Među pasivnim pušačima veliki broj je onih oboljelih od raka pluća. Supruge pušača imaju četiri puta više izgleda da umru od raka pluća nego supruge nepušača. Najveće žrtve, kao pasivni pušači, jesu djeca. Cesto su prisiljena u obiteljskom stanu udisati otrovni duhanski dim. Češće su usljed toga izložena različitim oboljenjima i prehladi, bronhitisu, upali pluća, kašlju, infekciji uha, zastoju u rastu, blijedi su i imaju slabiji apetit. Najveće posljedice pušenje ima na nerođenu djecu, ukoliko trudnica puši. Dijete je prisiljeno s majkom dijeliti veliku količinu štetnih sastojaka koje sadrži pušački dim. Ova djeca su i lakša i kraća prilikom rođenja. Pušenje sužava krvne sudove posteljice, pa ne mogu nerođenom djetetu dostaviti dovoljnu količinu kisika i hranljivih materija. Istraživanja su pokazala da djeca majki koje su pušile u trudnoći sa 3 i 4 godine starosti imaju niži količnik inteligencije za 9 bodova, od djece čije majke nisu pušile. Boraveći u prostorijama u kojima se puši tokom radnog vremena nepušači "pasivno puše" desetak i više cigareta dnevno. Posljedice tog pasivnog pušenja su osjećaj umora, smanjena koncentracija pamćenja, glavobolja, mučnina, suzne oči i tegobe disanja. Sva istraživanja o nedostacima pasivnog pušenja su pokazala da je ono neugodno i zdrevstveno štetno za nepušača. Kako prestati pušiti U brojnim knjigama su opisani načini prestanka pušenja. Različite su se metode odvikavanja od pušenja pokazale i različito efikasnim. Metode koje su se dosada u svijetu pokazale efikasnim u odvikavanju od pušenja su: hipnoze, averzivno liječenje, edukacijski programi, akupunktura, upotreba žvakaćih guma, nikotinskih flastera, terapija sugestije i psihoterapija. Postoji i nekoliko grupnih programa koje obično vode nekadašnji pušači, a sastoje se od nekoliko tretmana koji traju do deset sedmica. Sve češću primjenu ima i primjena različitih lijekova za ublažavanje apstinencijskih smetnji ili stvaranje gađenja prema okusu cigarete. Za prekid uzimanja duhana mogu se koristiti: nikoderm, transdermalni flasteri i žvakaće gume. Držanjem žvakaće gume u ustima izaziva se osjećaj okupiranosti usana. Postoje i injekcije kojima se izaziva suhoća usta, a nakon toga pušenje cigarete izaziva jak neugodan osjećaj. Postoje i tečnosti za ispiranje usne šupljine kojima se postižu slični efekti. Postoji i način liječenja kojim se pokušava ogaditi pušenje i spriječiti užitak u cigareti. Studije vršene u svijetu pokazuju da su nakon primjene ovih tehnika, metoda i načina liječenja postignuti dobri rezultati, ali daje čest recidivizam medu liječenim pušačima. Pušač koji želi prestati pušiti poželjno je da eksperimentira s raznim metodama, dok ne pronađe najefikasniju. Odvikavanje od pušenja je sporo i teško, dok je liječenje posljedica veoma često bezuspješno.

147

Ovisnosti

Prekid pušenja pred pušača postavlja dva zahtjeva: motivaciju za prestanak pušenja i mogućnost (sposobnost) da nadvlada prepreke koje su povezane s ovisnošću. Jako je važna volja pušača da ostavi pušenje. Liječnici mogu savjetima, podrškom, vlastitim primjerom i drugim mjerama olakšati tegobe pacijenata zbog prestanka pušenja i ohrabriti ih. Cesto izazov onim osobama za recidivizam predstavlja laka pristupačnost i pušenje rođaka, prijatelja u njihovoj sredini. Pušači koji su pokušali prestati pušiti svjesni su kako je teško i sporo to odvikavanje. To je zbog ovisnosti o nikotinu i što čovjek postaje rob navike. Za otklanjanje ovih navika potrebna je jaka volja i istrajnost. Cešso okolina može izazvati uvjetne apstinencijalne simptome kao što su žudnja za cigaretom. Ponekad su potrebni mjeseci, pa i godine da se ugase ovi uvjetni refleksi. Ukoliko se pušač odluči prestati pušiti treba se pripremiti za nekoliko uzastopnih pokušaja, jer ih veliki broj ne uspijeva ostaviti duhan iz prvog pokušaja. Ne smije pokleknuti pred iskušenjem. Ako ne uspije prvi put, treba pokušati ponovno. Dr. Zlata Zigic, 2001. daje nekoliko pozitivnih savjeta kako odustati od pušenja. Podsjetit ćemo vas na njih: • pušač mora sam sebe uvjeriti da se isplati prestati pušiti, • napraviti popis korisnih razloga zašto se želi prestati pušiti, • treba se pripremiti za uspjeh i odrediti datum prestanka pušenja, • najbolje je odjednom prestati s pušenjem, • potrebno je baciti preostale cigarete, riješiti se pepeljara, šibica, upaljača, • važno je da članovi obitelji i prijatelji podrže ova nastojanja pušača, • poželjno je što više boraviti napolju, jer se tako smanjuje potreba za pušenjem, • odlaziti u prirodu, na mjesta gdje je zabranjeno pušenje, baviti se sportom itd. • u prvim sedmicama jesti niskokaloričnu hranu, piti puno vode ili osvježavajući sok, grickati sirovo povrće, voće, uzimati žvakaće gume i si. - biti stalno aktivan. • mijenjati običaje, način rada i odmora. Najkritičnije vrijeme za ostavljanje pušenja su prva tri dana, a sve teškoće prolaze poslije nekoliko sedmica. Treba biti strpljiv i uporan. Nakon prestanka pušenja pušač će se vratiti sretnom i punom životu i neće se nikada pokajati zbog prestanka. Cesto dugotrajnom uspjehu prethodi privremeni neuspjeh. Teško se riješiti ovisnosti. Za neke pušaše je prestanak pušenja jedan od najtežih pothvata u životu. No, vrijedi pokušati, radi svoga zdravlja i sreće. Podsjetit ćemo vas i na način prevladavanja želje za pušenjem iz knjige "Nepušenjepuniji doživljaj života". 1. popiti čašu vode ili voćnog soka, 2. duboko udahnuti pet puta (polagano), 3. prošetati,

148

Ovisnosti

4. početi s vježbama opuštanja, 5. brojati unatrag počevši od sto, 6. prihvatiti se nekog hobija, 7. oprati zube pepermint pastom, 8. tuširati se naizmjenice toplom i hladnom vodom. 9. grickati mrkvu ili celer, 10. jesti košpice suncokreta, 11. uzeti žvakaću gumu (bez šećera), 12. nazvati prijatelja za pomoć,. 13. popiti šalicu mlijeka, 14. ponoviti svoju odluku:"želim se osloboditi pušenja!", 15. pogledati na sat i odgoditi uzimanje cigareta najmanje za jednu minutu, zatim još jednu ...i tako najmanje pet puta ...

ALKOHOL Pojam alkoholizma Alkoholizam i pretjerano pijenje alkoholnih pića je društvena devijacija, koja u većini suvremenih društava predstavlja jedan od najozbiljnijih socijalnih problema. Po svojim posljedicama alkoholizam je i medicinski problem. Alkoholizam kao bolest proučava socijalna psihijatrija. S obzirom na uzroke i na posljedice konzumiranja alkohola, alkohol se proučava interdisciplinarno. Iz brojnih razloga teško je donijeti jednu općeprihvaćenu definiciju alkoholizma. Među stručnjacima najšire je prihvaćena definicija Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) 1951. prema kojoj se "alkoholičarem smatra osoba koja ekscesivno pije i čija je ovisnost od alkohola tolika da pokazuje vidljive duševne poremećaje ili takve pojave koje ukazuju na oštećenja fizičkog i psihičkog zdravlja; poremećaje odnosa s drugim ljudima i pogoršanje njenog socijalnog i ekonomskog stanja ili pokazuje samo znake takvog razvoja." Iz definicije je vidljivo da postoji i normalno pijenje, koje je umjereno, povremeno i razumno, pa ne predstavlja nikakvu društvenu devijaciju i ne dovodi do fizičkog i mentalnog propadanja. Ovu definiciju neki smatraju "socijalnom definicijom", pa je ne smatraju uvijek prihvatljivom. Despotović, 1978. navodi medicinsku definiciju alkoholizma. Prema toj definiciji alkoholizam je "hronična, progresivna bolest (stečena navikom) koju karakteriše želja za pijenjem alkoholnih pića, a u cilju postizanja subjektivnog stanja zadovoljstva. U razvijenoj fazi obavezno nastaju tjelesna i duševna oštećenja, koja su. posredna ili neposredna posljedica uzimanja alkoholnih pića. Progesivna deterioracija jeste glavna karakteristika ove bolesti." Gacić, 1985. daje slijedeću definiciju alkoholizma. Alkoholizam je: "hronični poremećaj ponašanja koji se manifestuje ponovljenim i ekscesivnim pijenjem koje odstupa od uobičajenih obrazaca pijenja za datu sredinu i koje je praćeno teškoćama zdravstvenog i socijalnog funkcionisanj a".

149

Ovisnosti

Socijalna patologija daje definiciju alkoholizma po kojoj se razlikuju dvije grupe alkoholičara:

• •

svako fiziološko-vidno trovanje alkoholom (jednokratno, povremeno, slučajno i kontinuirano) ako samo dovede do društvenih posljedica bilo koje vrste - socioalkoholiti ciklična ili kontinuirana ovisnost od alkohola koja ukazuje na poremećaje u sferi fizičkog i psihičkog zdravlja, kao i u ljudskim odnosima, a manifestuje se takođe, ekonomskim i socijalnim posljedicama- socio-alkoholoza". (Kobal, Bavcon, 1969.)

Ova definicija alkoholizma je šira od definicije SZO i ukazuje na nužnost postojanja društvenih posljedica uzimanja alkoholnih pića.

Uzroci alkoholizma kod mladih Kao uzroci alkoholizma kod mladih navode se : "pritisak zbog nepostizanja uspjeha u školi i na radnom mjestu, nezaposlenost mladih, gubitak identiteta i osobnosti u masovnim industrijskim društvima, osamljivanje u anonimnosti velegradskih naselja, poplava podražaja, potrošačka orijentacija, strukturna promjena obitelji, gubitak tradicija itd" (Reinhold Abfalg,1997.) Prema istom autoru (Hurrelmann, 1991.) je ukazao na to da konzumiranje legalnih i ilegalnih droga pridonosi zadovoljenju dobno i razvojno uvjetovanih potreba. Identificirao je slijedeće psihosocijalne funkcije koje se odnose na doba mladalaštva: Upotreba droga • može služiti demonstrativnom preranom preuzimanju ponašanja odraslih, • može izražavati svjesnu povredu roditeljskih predodžbi o nadzoru, • može biti sredstvo izražavanja za socijalni prosvjed i društvenu kritiku vrijednosti, • može biti "oruđe" pri traganju za iskustvima i doživljajima koji prekoračuju granicu i proširuju svijet, • može biti mladenački tipičan izraz nedostatka samokontrole, • može služiti pokušaju da se na jednostavan način postigne opuštanje • može otvoriti mogućnost pristupa skupinama vršnjaka radi nalaženj a prij atelj a, • može simbolizirati sudjelovanje u subkultumim stilovima života, • može biti reakcija nemoći ako u najbližoj socijanoj okolini uzimaju maha konflikti i napetosti, • može biti sredstvo rješavanja frustrirajućih neuspjeha, • može biti nužna reakcija na žestoke psihičke i socijalne poremećaje u razvoju." U svakidašnjim uzrocima ponašanja mladih ukorijenilo se čvrsto konzumiranje droga i zato što učenje ophođenja s legalnim drogama pripada u

150

Ovisnosti

našem kulturnom krugu zadacima razvoja u odrasla čovjeka koji se očekuje od svih mladih. "Najranije je polje učenja obitelj, a tek se s vremenom mladi orijentiraju na skupine vršnjaka." (Hurrelmann,1991.) Istraživanja pokazuju da je pijenje među mladima veoma rašireno i u našoj zemlji. Jedno istraživanje uzroka alkoholizma mladih prema J.Spadijer-Džinić, 1988. pokazuje da su slijedeći faktori za pijenje alkohola mladih jako značajni: 1. Neadekvatnost obiteljskih uvjeta u djetinjstvu, naročito podatak daje preko 40% ispitanih bolesnika ostalo u tom dobu bez jednog ili oba roditelja. 2. Rano uzimanje alkoholnih pića i prva iskustva stečena u pogledu efekta alkohola značajni su elementi za nastanak alkoholizma uopće, posebno ako se dešavaju u najosjetljivijem životnom dobu-pubertetu. 3. Ekonomske prilike u obitelji, izbor zanimanja i mnogočlana obitelj važne su varijable i zaslužuju punu pažnju. 4.

Psihijatrijski poremećaji u mladih alkoholičara etiopatogenetskih faktora u nastanku alkoholizma.

su

svakako

dio

Brojna sociološka istraživanja vršena u svijetu pokazuju da je sve više mladih u svijetu koji piju. Istraživanja vršena u školama i na univerzitetima u SAD kojima su ispitivani učestalost pijenja, socijalna obilježja onih koji piju, razlozi pijenja i dr. pokazuju da 74% studenata pije "do izvjesne mjere", veći broj onih koji piju potiču iz obitelji s niskim materijalnim primanjima, broj onih koji piju raste s godinama starosti (studija), a kao razloge su pronašli da su to: društveni običaji, potreba da se dobro osjećaju, da budu veseli, manje stidljivi, oni koji piju imaju tolerantniji stav prema alkoholizmu od apstinenata, i dr. (Mc earthy, 1959.) Rezultati istraživanja raširenosti pijenja i alkoholizma među studentskom omladinom u našoj zemlji vršeni od strane (R. Tomić, M.Iličković, S .Zečić i A.Hadžagic) pokazuju da blizu 30% studenata pije alkohol ponekad previše. Razlozi zbog kojih piju su najčešće želja za opuštanjem i provodom. Većina ispitanika svjesna je štetnih posljedica konzumiranja alkohola. Svi ispitanici su naveli da su počeli piti u srednjoj školi. Mladima su iznijeli niz prijedloga a većina se svodi na to da ne piju alkohol ili da piju, ali umjereno. Posljedice alkoholizma Alkoholizam je pretjerana upotreba pića koja sadrže etanol. Poremećaji povezani sa alkoholom dijele se na tri grupe i to:

1. Poremećaje vezane uz neposredne učinke alkohola na mozak (intoksikacija alkoholom, sustezanje, delirij tokom sustezanja i halucinoza);

2. Poremećaji vezani uz ponašanje povezano sa alkoholom (zloupotreba i ovisnost o alkoholu); 3. Poremećaji sa perzistirajućim učincima (perzistentni amnestički poremećaj uzrokovan alkoholom, demencija, Wemickeova encefalopatija i Korsakovljev sindrom)."(Amir Arnautalic, 2001.)

151

Ovisnosti

S obzirom da alkohol smanjuje anksioznost, depresiju i nesanicu, on se često koristi zbog svog sedativnog dejstva i njegove lake dostupnosti. Veliki broj psihotičnih bolesnika liječi se samostalno alkoholom kada propisani lijekovi ne umanjuju psihotične simptome u dovoljnoj mjeri, ali i kada im propisani lijekovi nisu dostupni. Kod bipolarnih bolesnika česta upotreba alkohola dovodi često do maničnih epizoda. Dugotrajne modele ovisnosti o alkoholu razvijaju i bolesnici s poremećajem ličnosti, asocijalne ličnosti, kao i osobe s poremećajima upotrebe drugih supstanci. Alkohol štetno djeluje na veliki broj organskih sistema. Komplikacije kronične zloupotrebe i ovisnosti o alkoholu ili s njima povezanih deficita u prehrani jesu/'cerebralna atrofija, cerebralna degeneracija, epilepsija, perifena neuropatija, kardio miopatija, alkoholni hepatitis, ciroza, gastritis, Pankreatitis, peptički ulkus, te mnogobrojni drugi gastrointestinalni problemi. Osim toga, deficiti u prehrani, npr.deficiti tiamina, vitamina B 12, nikotinske kiseline, folata često prate hronični alkoholizam. Upotreba alkohola tokom trudnoće djeluje toksično na fetus u razvoju i može prouzrokovati kongenitalne defekte, kao i fetalni alkoholni sindrom"(A. Arnautalic,2001.) Prema svjetskim statistikama alkoholizam se po broju slučajeva nalazi na trećem mjestu, odmah iza bolesti srca i krvnih žila i malignih tumora. U SAD ima oko 10 miliona alkoholičara i više. Alkoholizam pogađa i članove obitelji alkoholičara. Kad alkoholičar dođe na liječenje odnosi u obitelji su jako poremećeni i svi članovi su pogođeni alkoholizmom, pa i njima treba pružiti pomoć. Ozbiljan slučaj predstavljaju i osobe koje puno i šesto piju, pa usljed toga izazivaju probleme u obitelji, a još nisu alkoholičari.Broj alkoholičara u svijetu naglo raste. U većini psihijatrijskih ustanova oni čine više od 20% svih bolesnika, a ne računajući one koji se liječe na internim, neurološkim traumatološkim odjelima. Podaci govore da alkoholičari postaju nesposobni za rad često u najproduktivnijoj životnoj dobi između 30 i 50 godina života. Istraživanja govore i to da alkoholičar izostaje s posla u prosjeku oko dva mjeseca godišnje, a u toku ukupnog života gubi oko 10 godina. Alkoholičari najčešće umiru prije 54 godine života. Socijalno-medicinske probleme alkoholizma (A.Amautalic, 2001.) iznosi u nekoliko tačaka: 1. Alkoholičar postaje bolesnik u najproduktivnijoj dobi života, što u znatnoj mjeri utječe na socijalno-ekonomsko propadanje samog alkoholičara, i uže i šire društvene skupine u kojoj je alkoholičar živi i radio

2. Alkoholizam se odražava i na članove porodične zajednice alkoholičara, kao i na članove njegove radne okoline. Alkoholizam roditelja posebna je opasnost za odgoj djece. 3. Alkoholizam žene je daleko opasniji za stabilnost porodice nego alkoholizam muža, jer dovodi do bržeg rasula porodice. Broj žena alkoholičara u naglom je porastu. 4. O ozbiljnosti poremećaja vezanih za alkohol govori i veliki broj saobraćajnih nesreća usljed pijanstva i alkoholizma sudionika u saobraćaju, koji imaju za posljedice smrt i ozljede uz djelimičnu ili trajanu invalidnost.

152

Ovisnosti

5. Za ublažavanje posljedica alkoholizmom izazvanih poremećaja zajednica izdvaja znatna sredstva. Ne treba zaboraviti i socijalna davanja za alkoholičare i članove porodice."

Društvena reakcija U današnje vrijeme preovlađuje medicinski način reagiranja na alkoholizam. Alkoholizam se smatra bolešću koja se liječi u okviru postojećeg medicinskog sustava. Liječenje alkoholizma je na dobrovoljnoj osnovi. Izuzetak čini alkoholičar koji je došao u sukob sa zakonom, izvršio krivično djelo ili prekršaj. Alkoholizam je prije svega društvena devijacija i njegovi uzroci su prvenstveno društvenog karaktera. Zbog toga je prihvaćen i socijalno-psihološki model reagiranja. Ovaj model skreće pažnju javnosti na brojne društvene, kulturne, ekonomske i psihološke faktore alkoholizma. Ovaj model sve češće preovlađuje u prevenciji alkoholizma i pijenja alkoholnih pića i u fazi resocijalizacije. Postoje brojne ustanove (odgojne, socijalne) koje se bave mjerama prevencije i "borbe protiv alkoholizma." NARKOMANIJA Definicija narkomanije Upotreba droga u cijelom svijetu, a posebno u SAD i Evropi dobij a alarmantne razmjere između šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Ova ekspanzija razlikuje se od nekadašnjih oblika, kad se koristila u magijskoreligijskim obredima i u liječenju, za smirivanje bolova, kao i za suzbijanje gladi i otklanjanje mora. U današnje vrijeme u brojnim zemljama svijeta omladina uzima drogu masovno, širi se upotreba sve jačih vrsta droge, pored droga biljnog porijekla sve se više uzimaju sintetičke droge (psihodepresori, psihostimulansi). Uzimanje droga među mladima u većini zemalja, pa i u Bosni i Hercegovini, smatra se društvenom devijacijom koja predstavlja i socijalni problem. Ova pojava sve češće se izučava od strane različitih naučnika, s različitih aspekata, pa je u svijetu i u našoj zemlji objavljen veliki broj studija, dokumenata i istraživačkih radova o problemima narkomanije mladih. Veliki broj radova objavljen je od strane Svjetske zdravstvene organizacije i specijaliziranih komiteta OUN. Postoje razmimoilaženja oko termina uzimanja droga. Smatra se da termin narkomanija koji se najčešće koristio u prošlosti na našim prostorima nije dovoljno tačan, jer se odnosi samo na "bolesnu zaokupljenost stanjima obamrlosti do kojih dovode droge-narkotici." (Bukelić, 1981.) U Jugoslo venskoj medicinskoj enciklopediji, (1963,knjiga7.) prihvaćen je termin narkomanija, odnosno toksikomanija, a osoba koja uzima bilo koju drogu naziva se narkoman. Ima autora koji smatraju daje adekvatniji naziv ovoj pojavi uzimanje droga, a pod tim podrazumijevaju svako uzimanje droga u nemedicinske svrhe, odnosno koje nije "indikovano općeprihvaćenim medicinskim razlozima". (WHO, 1973.) Alternativni termin za narkomaniju je toksikomanija. Pod

153

Ovisnosti

toksikomanijom se podrazumijeva uzimanje onih sredstava koja toksično djeluju na organizam i mogu dovesti do stanja ovisnosti. Toksikomanija ne obuhvata samo uzimanje droga (kako su definirane) nego i drugih supstanci s toksičnim efektima (alkohol, duhan, čaj, kafa, i dr.) Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (1969.) "droga je svaka supstanca koja unesena u organizam može da modifikuje jednu ili više funkcija". Droge mogu biti materije prirodnog (biljnog, životinjskog, mineralnog) ili sintetičkog porijekla. Farmakološka definicija droge je vrlo široka i obuhvata supstance čija je upotreba jako raširena i društveno tolerirana, a čije uzimanje ne znači da je određena osoba uživalac droge. Te supstance su: začini, alkohol, cigarete, i dr. zatim veliki broj droga s različitim farmakološkim karakteristikama kao što su droge koje izazivaju fizičku ovisnost (narkotici, barbiturati i one toksične droge koje nemaju te efekte.) Stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije bavili su se i definiranjem uzimanja droga kao suvremenim socijalnim problemom. Prema prvoj definiciji imali su u vidu droge koje izazivaju fizičku ovisnost (adikciju) - prije svega opojne droge, i pravili su razliku između adikcije i navike, psihičke ovisnosti od droge. Narkomanija (drug addiction) je stanje periodične ili hronične intoksikacije, štetne za pojedinca i društvo, prouzrokovane ponovljenim uzimanjem droge (prirodne ili sintetiške). Karakteristike stanja adikcije su:

1. Neodoljiva želja ili potreba (kompulzija) da se nastavi s uzimanjem droge i da se droga nabavi po svaku cijenu;

2. tendencija da se povećava doza - tolerancija; 3. psihička (psihološka) i ponekad, fizička ovisnost od efekata droge. (SZO,1950), aprema J.Špadijer- Džinić, 1988. Svjetska zdravstvena organizacija 1964. godine, zbog širenja uzimanja različitih novih droga prihvata novu definiciju i terminologiju -umjesto adikcije (toksikomanije, narkomanije) prihvata termin ovisnost o drogi. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji ovisnost o drogi definira se kao "stanje psihičke ovisnosti ili fizičke ovisnosti, ili ijedne i druge, od droge, koje nastaje kod osobe koja periodčicno ili stalno uzima drogu ... Sve ove droge imaju zajednički efekat: one su sposobne stvoriti, kod izvjesnih pojedinaca, posebno stanje svijesti koje se naziva "psihička ovisnost". U tom stanju postoji osjećaj zadovoljstva i psihički poriv koji zahtijeva povremeno ili stalno uzimanje droge da bi se postiglo uživanje ili izbjegla nelagodnost" (SZO, 1965.) prema J.Špadijer, Džinić, 1988. Ova definicija naglašava da svaka droga ima svoj sopstveni karakterističan tip ovisnosti, npr. ovisnost morfinskog tipa, heroinskog tipa, tipa kanabisa (marihuana, hasis). Termin adikcija (fizička ovisnost) zamijenjen je širim pojmom "ovisnost od droge" gdje se naglašava opća psihička ovisnost koja se

154

Ovisnosti

razvija kod svih oblika uzimanja droga, ali i fizičku ovisnost koju izazivaju samo neke vrste droga. Psihička ovisnost je želja, potreba nekih ljudi za efektima droge, oni ih doživljavaju kao prijatne i donose im zadovoljstvo, a otklanjaju kod njih emocionalne nelagodnosti i smanjuju psihičku napetost. Fizička ovisnost ogleda se u adaptaciji organizma na drogu, gdje stanice organizma reagiraju na određeni način na stalno unošenje droge (metabolička ovisnost). Usljed naglog prekida uzimanja droga dolazi do fizioloških poremećaja (apstinencijalnog sindroma). Stanje ovisnosti karakterizira i pojava tolerancije. Tolerancija je postupno opadanje dejstva droge, u stvari, nemogućnost da se željeni efekti postignu ranijom količinom droge. Da bi postigao ranije doživljene efekte, uživalac droge mora povećavati količinu droge. Tolerancija se javlja samo kod nekih vrsta droge Faktori značajni za nastanak ovisnosti Za nastanak ovisnosti o drogama značajni su brojni faktori. Većina istraživača se slaže i prihvata multifaktorijalni pristup u vezi s etiologijom, "Govori se o interakciji tri grupe faktora značajnih za nastanak ovisnosti o drogama:

1. droga-farmakološke osobine droge, 2. ličnost (ovisnika) i 3. sredina-socij alni faktori." (Sinanović, 2001.) U razumijevanju etiologije ovisnosti značajna karika su farmakološke osobine droge. Neke droge kao što su opijati, sedativi i anksiolitici dovode do brzog otklanjanja napetosti i anksioznosti. Stimulansi reduciraju umor i osiguravaju osjećaj povećane snage i psihofizičkih mogućnosti. Halucinogeni osiguravaju privremeni bijeg od realnosti. Sve ove osobine narkotika doprinose njihovoj zloupotrebi. Postoji i vjerovanje u erotizirano dejstvo nekih droga. Prihvaćeno je da "neurobiološki faktori mogu imati važnu predisponirajuću ulogu u nastanku ovisnosti, kao što je prisustvo opijatnih receptora u različitim moždanim regijama, uključujući limbički sistem. Uneseni opijati ulaze u direktne interakcije sa svim ovim receptorima. Benzodijazepinski receptori su također identificirani u mozgu i igraju određenu ulogu u razvijanju ovisnosti o hipnoticima i anksioliticima." (O. Sinanović, 2001.). Veliki broj mladih ljudi otvoren je prema svijetu i njegovim mogućnostima i posjeduju interes za probanje novog, stjecanje novih iskustava. Primjer toga je eksperimentiranje s drogom. Veliki broj ovih radoznalaca, naročito u adolescenciji, postaju ovisnici. Cesto osobe u adolescenciji prihvataju norme ponašanja drugih (idola, grupa) i imaju potrebu za grupnom identifikacijom i pripadanjem. Stručnjaci su mišljenja da su osobe koje konzumiraju drogu nezrele, slabe i nesamostalne ličnosti, frustraciono netolerantne, ispoljavaju često neurotične i karakterne poremećaje. Nisu u stanju podnositi životne teškoće, čekati duže na

155

Ovisnosti

zadovoljenje svojih potreba, potruditi se da postignu uspjeh ili poštovanje drugih. Svaku bol, tenziju i napetost teško podnose. Niskog su samopoštovanja. Uživanje droge često je simptom poremećaja ličnosti gdje osoba bježi u maštu iz neprihvatljive životne realnosti. Postoje i brojni društveni faktori koji utječu na veću ili manju raširenost zloupotrebe droga i ovisnosti. Stepen zloupotrebe droge ovisi od općeg političkog i ekonomskog razvoja jedne zemlje. Najveći porast zloupotrebe droge zabilježene u Evropi u ekonomski zaostalim zemljama. Cesto bijeda, glad i druge nevolje dovode do zloupotrebe droge i bijega iz stvarnosti (u zemljama Azije i Južne Amerike). Indijanci i danas žvaču lišće koke (Južna Amerika) kako bi eliminirali osjećaj gladi. Slično se koristi opijum u južnoj i jugoistočnoj Aziji. Zloupotreba psihoaktivnih droga ovisi i od geografskog položaja neke zemlje. U nekim zemljama društveno je prihvaćeno pušenje opijuma (neke zemlje Dalekog istoka). Faktor rizika za zloupotrebu droga je zasićenost određenog područja velikom količinom narkotika (kao npr. u zemljama Sredozemlja, jer su namijenjene evropskom tržištu i Sjevernoj Americi). Važan faktor u širenju narkomanije čine i običaji, navike, predrasude kao i tendencije narkomana da šire toksikomaniju i na druge. Droga je sve više dostupna, a i cijena nekih od njih je prikladna. Vrlo značajni za nastanak ovisnosti od droga su i međusobni obiteljski odnosi. Ispitivanja su pokazala da su roditelji narkomana previše zaposleni, preambiciozni, emotivno se ne posvećuju djeci. Droga je prisutna i u obiteljima gdje su odnosi poremećeni, vlada socijalna patologija (alkoholizam, kriminal). Posebno se narkomanija susreće među djecom rastavljenih roditelja, gdje djeca dugi vremenski period ne viđaju roditelje, djeca koja nemaju čvrst oslonac u obitelji i slično. Veoma je važno u kakvoj grupi i društvu dijete boravi. Cesto mladi ulaze u svijet droge po nagovoru drugih osoba. U drogu mogu voditi često i dokolica i izobilje.

SOCIJALNE I PSIHOLOŠKE KARAKTERISTIKE NARKOMANA

Istraživanja socijalnih i psiholoških karakteristika narkomana i njihovog ponašanja vršena su među liječenim narkomanima. Istraživanje provedeno 1980. godine na području Beograda, Ljubljane i Skoplja na 505 liječenih narkomana može nam poslužiti kao materijal za izučavanje. (J.Špadijer-Džinić, 1980.). Većina narkomana su muškarci, a najviše ih je između 18 i 23 godine starosti. Kasnija istraživanja pokazala su nešto stariju hronološku dob narkomana. Većina ih je neoženjena, neudana. Najviše ih je završilo osnovnu školu, a većina je pripadala srednjoškolskoj i studentskoj omladini. U većini slučajeva pripadali su obiteljima srednjih društvenih slojeva. Preko 70% su starosjedioci,

156

Ovisnosti

odnosno žive od rođenja u mjestima ispitivanja. Droge je većina počela upotrebljavati između 16 i 18 godina starosti. Najčešće korištene droge su: opijati, kanabis i halucinogenici, mada se zapažaju i značajne razlike u preferiranju pojedinih droga medu narkomanima u ispitivanim gradovima. Većina istraživanja u svijetu su pokazala da nisu identificirani faktori ličnosti koji su posebno vezani za zloupotrebu droga. Najveći broj psihologa se slaže da ne postoje posebne, određene psihološke karakteristike na osnovu kojih bi se moglo prognozirati uzimanje droga. Izdvajaju se neki faktori ličnosti koji su češće nalaženi kod mladih narkomana i čije prisustvo znači samo veći rizik da osoba postane uživalac droge. Te osobine ličnosti formirale su se u samom djetinjstvu: bazična pasivnost, slaba ego-snaga (slabe veze sa svijetom) i neusvajanje pozitivnog vrijednosnog sistema, neurotizam, kriza identiteta. Jedno istraživanje (LBerger, 1971.) pokazalo je da je većina narkomana bila prosječnih intelektualnih sposobnosti i čak niskog stvaralačkog potencijala. Kod narkomana je veće prisustvo narcizma izraženo u emocionalnoj ravnodušnosti, ne vezivanju za partnera i dr. Tu su i naglašeni nesvjesni konflikti, potreba za ovisnošću i potreba za osamostaljivanjem, prevladivanje potrebe za pasivno ovisnim odnosom i dr. U jednom istraživanju (Goode, 1972.) navode se sljedeće crte ličnosti povezane sa stalnim uzimanjem marihuane: neprijateljski stav prema pravilima i konvencijama, impulsivnost, nekonfonnizam, narcizam, pretjerana zaokupljenost ličnim zadovoljstvom, društvena neosjetljivost u odnosu na potrebe drugih, društvena nesnalažljivost, neodgovornost, posjedovanje širokih interesovanja i intelektualna radoznalost.

Adolescencija i droga Različita stručna i popularna saopćenja i tumačenja iz različitih dijelova svijeta usaglašena su u terminološkom određenju i općeprihvaćenom shvatanju da je narkomanija danas adolescentna narkomanija."Adolescentna narkomanija je ustaljen i prihvaćen pojam za zloupotrebu droga danas, reklo bi se, ustaljen do nivoa sinonima, jer minimalan procent drugih oblika narkomanije (klasična, terapijska) pokazuje da gotovo kompletna populacija sa zloupotrebom droga spada u kategoriju adolescentne narkomanije." (B.M. Dukanovic, 1994.) Adolescentni period je jako rizičan i podložniji nego ikad kod pojave adolescentne narkomanije. Navest ćemo neke karakteristike adolescentne narkomanije: Ona se događa u grupi, pa je ulazak u ovaj obrazac ponašanja istovremeno i ulazak u specifičnu subkulturnu grupu koja ima svoju dinamiku i zakone. Ove grupe su jako kohezivne u odnosu na grupe alkoholičara. Adolescentni narkoman ne krije svoju pripadnost. On želi indirektno ili direktno ukazati na nju i saopćiti je, on se jasno verbalno deklarira, usvaja statusne simbole i prihvata specifične obrasce življenja i stavova. Tumačeći narkomaniju s ideološkim primjesama ona je bunt, poruka, oportunizam i izraz antagonizma

157

Ovisnosti

između svijeta mladih i odraslih. Adolescent u današnje vrijeme uzima više vrsta droga, stalno traži nove vrste, kombinira, isprobava, traži neke svoje droge. Uz raznolikost droga vezani su i načini uzimanja droga. Javljaju se i različiti nivoi vezanosti za droge. Jedan broj adolescenata proba drogu 1-2 puta u životu i na tome završe i zadovolje sve svoje potrebe. Jedan broj ih uzima duže drogu, postaje vjeran nekoj "blažoj" drogi. Neki se vežu do psihičke ovisnosti, a jedan broj dolazi i do fizičke ovisnosti s pratećim pojavama apstinencijalnog sindroma i izmjene tolerancije. Na kom nivou će se adolescent zadržati ovisi od brojnih faktora, od njegove ličnosti i od utjecaja sredine u kojoj živi. Brojna istraživanja su pokazala da se prvi interes i prvi kontakt s drogom javlja u nekim sredinama između 10. i 12. godine. Adolescentnu narkomaniju odlikuje kriminogeno ponašanje jer je kod adolescenta narkomana nabavka droge povezana s kriminalnim aktivnostima. Adolescentni narkomani su najčešće srednjoškolci i studenti, a manji broj ih je među učenicima osnovne škole i zaposlenim narkomanima. Adolescentna narkomanija brzo dovodi do ispoljavanja teških posljedica na psihosocijalnom planu ličnosti, a često i do teških somatskih oboljenja i smrti. Motivi zbog kojih adolescenti uzimaju drogu su različiti. U 80% slučajeva su to tri moguća razloga: radoznalost, podražavanje (imitacija) i želja za promjenom psihičkog stanja. Bitna karakteristika adolescentene narkomanije je i njeno epidemijsko širenje. Ona je u stalnoj progresiji, a pretpostavke su da će se i ubuduće tako razvijati.

Obitelj i narkomanija Istraživanja su pokazala da na pojam narkomanije imaju utjecaja sljedeći faktori rizika u obitelji: • loši odnosi u obitelji, • upotreba depresanata od strane roditelja, • prekomjerno pušenje roditelja i • ekscesivna upotreba alkohola od strane roditelja." Lauria D. (1977.), B.Dukanovic (1994.) T. Nicholi (1984) nalazi u grupi onih koji konzumiraju ilegalne droge 40% je utjecaj roditelja, a 34 % utjecaj vršnjaka. Prendergasta proučava odnos obitelji i narkomanije, a poseban akcent stavlja na percepciju ponašanja roditelja od strane njihovog djeteta. Promatra nekoliko važnih varijabli kao što su: upotreba lijekova (psihofarmaka) od strane roditelja, stav roditelja prema pušenju marihuane, nivo obrazovanja roditelja i odnos roditelj-dijete gdje je posebno zainteresiran za varijacije prihvatanja i odbacivanja od strane roditelja, a posebno za "psihološke kontrole". "U rezimeu svojih istraživanja navodi sljedeći model na kojem bi se mogla očekivati veća mogućnost adolescentnog abuzusa marihuane: • dijete percipira blagu kontrolu od strane majke,

158

Ovisnosti

• • •

u relacij i otac-dij ete postoj i "psihološka tenzij a", otac uzima veće doze lijekova, oba roditelja nisu strogo protiv uzimanja marihuane." (B.M. Dukanović, 1994.)

S obzirom da se narkomanija uvijek javlja u populaciji mladih, gledana u kontekstu obitelji ona je isključivo problem djece, ali je problem koji ostavlja teške posljedice na cijelu obitelj kojoj djeca pripadaju. Našu savremenu obitelj narkomanija je zatekla nespremnu, preplašenu i iznenađenu, kao i cjelokupno naše društvo. Obitelj obično kasno otkriva da je jedan njen član, dijete, narkoman. Nakon toga u obitelji se prepliću različite emocije i stavovi: mržnja, strah, agresija, panika, minimiziranje ili uveličavanje problema, bježanje, zatvaranje očiju, osjećaj krivnje, prebacivanje odgovornosti na druge itd. Obitelj narkomana zahvaćena je u tom trenutku teškim stresovima i pratećim poremećajima svoga funkcioniranja. Javlja se i diskriminatorski stav društva. Roditelji se subjektivno osjećaju prevarenim, osramoćenim, smatraju da im je dijete poljuljalo ugled u društvu i si. Problem predstavlja i još uvijek loše organizirano liječenje i zbrinjavanje narkomana kod nas. Roditelji preduzimaju različite mjere da riješe ovaj problem. Neki šalju djecu u vojsku, kod rodbine, pooštravaju kontrolu, prijete, ucjenjuju, uvode zabrane i si. Neki bježe iz svega i od svega (odlaze u inostranstvo, okupiraju se radom, razbolijevaju se i si). Veoma je bitno da obitelj na vrijeme otkrije svoga člana koji se drogira. Škola i narkomanija Škola ima važnu ulogu u sprječavanju i otkrivanju pojave zloupotrebe droge kod mladih. "Druženjem s vršnjacima adolescent formira svoj identitet i stiče predstave o samom sebi, svojim vrijednostima, sposobnostima, potrebama, formira ličnu samostalnost i neovisnost. Škola, dakle, može biti vrlo pogodan medij za prozelitizam, ali istovremeno i značajan teren na kojem ćemo otkriti prve učenikove probleme i smetnje vezane za zloupotrebu droga. Vrlo često učenikovo ponašanje u školi, odnos prema nastavi, nastavnicima i drugovima mogu biti alarmni da se s učenikom "nešto dešava". Cesti izostanci iz škole, naglo popuštanje u učenju i savladavanju gradiva, apatičan i nezainteresiran odnos prema nastavi i nastavnicima ili, pak, agresivan i neuviđavan, stanja somatskih promjena, stalno prisutna pospanost, bljedilo, uznemirenost i itd. ne moraju se naravno odmah dovesti u vezu sa zloupotrebom droga, ali se mora pomisliti i na takvu mogućnost. "(B. M. Đukanović, 1994.). Škola često prva otkrije učenika nakrofila (narkomane ne otkriva). Ovog učenika iz neznanja često proglašava narkomanom, što učeniku jako šteti, dobij a etiketu. Cesto škola kad otkrije učenika koji zloupotrebljava drogu stvara niz problema koji otežavaju svaku dalju akciju i namjeru da se učeniku pomogne. Neke škole nastoje se osloboditi takvog učenika, šalju ga na školovanje u neku drugu školu. Smetnja u pravilnom odnosu škole prema ovoj pojavi su nizak stupanj educiranosti iz ove oblasti i moralistički stav i gledanje na ovu pojavu.

159

Ovisnosti

Škola treba odigrati ključnu ulogu u prevenciji pojave narkomanije među djecom i mladima.

ZNACI POMOĆU KOJIH RODITELJI MOGU OTKRITI DA SE DIJETE DROGIRA Upotreba je droge povezana s raznim negativnim posljedicama, koje uključuju konzumiranje teških droga u starijoj dobi, neuspjeh u školi, slabo rasuđivanje koje vodi nesretnim slučajevima, nasilje, neplanirani i nesigurni seks, i samoubojstvo. Roditelji mogu pomoći ranim upućivanjem na problem droge, otvorenom komunikacijom, oblikovanjem dobre uloge, te ranim prepoznavanjem problema koji se možda razvija. Upozoravajući znaci upotrebe droge i alkohola od strane mladih uključuju: a) fizički: izmorenost, učestali poremećaji zdravlja, crvene i staklene oči, i neprestani kašalj. b) emocionalni: promjena ličnosti, nagle promjene raspoloženja, iritiranost, neodgovrno ponašanje, nisko samopouzdanje, slabo rasuđivanje, depresija, i nedostatak zanimanja. c) obiteljski problemi: započinjanje svađe, kršenje pravila, povlačenje od obitelji. d) školski problemi: opadanje zanimanja, negativan stav, loše ocjene, mnogo odsustva, nepovjerenje, problemi s disciplinom. e) društveni problemi: novi prijatelji koji se manje zanimaju za uobičajene obiteljske i školske aktivnosti, problemi sa zakonom, i prihvaćanje neuobičajenih stilova u odijevanju i glazbi. Navedeni znaci mogu ukazivati i na druge probleme kroz koje mladi prolaze. Ipak, najučinkovitiji način da roditelji pokažu brigu, te da im je stalo, je otvoreno raspravljanje sa svojom djecom o upotrebi i zloupotrebi alkohola i droge.

OVISNOST O KOMPJUTERU "Razvoj tehnologije donosi i pojavu drugačijih oblika ovisnosti. Tako primjerice, danas imamo ovisnike o televiziji, ovisnike o videoigrama, ovisnike o telefonima i mobitelima, ovisnike o računalima i mnoge druge slične vrste ovisnosti. To su ovisnosti ne o stvarima, već o tehničkim uređajima i onome što se pomoću njih postiže". (L.Pehar, 2004.). Razlika je u tome što se u organizam ne unose tvari i što se ne stvara određena fiziološka ovisnost već samo psihološka. Oblik ovisnosti o računalima je ovisnost o Internetu. Kao ovisnost o internetu možemo definirati pretjeranu upotrebu Interneta koja narušava fizičko

160

Ovisnosti

i psihičko zdravlje korisnika i dovodi do teškoća u društvenom funkcioniranju. U ovisnike ne možemo ubrojati ljude kojima korištenje interneta predstavlja posao ili uče i spremaju se za ispite tokom studija. Igranje "igrica" na kompjuteru isto predstavlja vrstu ovisnosti djece. Ovisnost o internetu naziva se: "internetomanija". (dr.Nathan.A.Shapiro, a prema L. Pehar, 2004.). Postoji nekoliko skupina ovisnosti o internetu. To su: • ovisnici o informacijama, • ovisnici o igricama, • ovisnici o "chatu" (pričaonicama), • ovisnici o "cybersexu", • ovisnici o pornografiji". (L.Pehar, 2004.). Najviše je ovisnika o "chatu" i "e-mailu", a najmanje o kockanju i kupovini. Internetomanija je poremećaj ponašanja kakvi su kleptomanija i piromanija. Karakteristikje ovisnika o internetu su : • za njih je internet najhitniji u životu, bitniji od obitelji, prijatelja i dr., • uz internet provode puno vremena, • ukoliko smanje ili prekinu korištenje Interneta postaju potišteni, zlovoljni, razdražljivi, a često i depresivni. Internetomanija u svijetu dovodi i do sljedećih posljedica: • razvoda braka, • gubitka prijatelja, • gubitka posla, • poteškoća u učenju i do • financijskih problema. "Izgubljenost u svijetu, koji se neprestano mijenja može dovesti do otuđenja i izbjegavanja suočenja s realitetom, stoje put u stres i psihičke poremećaje. Sve ono što je pretjerano može naškoditi našem zdravlju". (L.Pehar, 2004.): Kockanje Kocka je igra preobražena u strast, opsesiju, dominantan je motiv ponašanja, odnosno predstavlja igru koja se preobražava u socijalnu izopačenost. Osnovni elementi igre preobraženi u kocku su: alea, sreća i neizvjesnost. Ponašanje osobe obuzeto je željom "da se nešto dobije ni za što ili mnogo za malo". Kockanje može biti: organizirano (kockarnice u državnom ili privatnom vlasništvu, lutrija, loto, sportska prognoza, kladionice-državne i privatne) i neorganizirano igranje karata za novac po stanovima, kafanama, klađenja i lutrije na lokalnim zborovima, svečanostima, ulični rulet, kockarski aparati i si.

161

Ovisnosti

U literaturi navode da je kocka najraširenija socijalno-patološka pojava. Ove podatke navode Blanche (prema Barnesu i Teetersu, 1961.) i revija "Quick" ("Rulet vrti Nemce", 1983.). Kockanje je naročito karakteristično za muški spol. Ono može prouzrokovati: "propast obitelji, alkoholizam, bavljenje sitnim ili krupnim kriminalom, nasilje, ucjene, neimaštinu itd.". (L.Pehar, 2004.). Kockanje obično počinje u pubertetu. Kladionice se otvaraju i u manjim mjestima gdje od institucija postoje samo osnovne škole. Zašto su se na ovo naše vlasti oglušile, otvoreno je pitanje. Činjenica je daje sve veći broj osnovnoškolaca pošao u kladionice u potragu za srećom!. MIŠLJENJA MLADIH O PUŠENJU, ALKOHOLU I DROGI

Znamo da je problem s alkoholom jako prisutan u životu ljudi danas, međutim ja lično nisam imao tih problema u životu. Za primjer bih uzeo brata svoje mame koji jednostvano konzumira alkohol u toj količini da ni sam nema ideje da raspoznaje dobro od zla ili čak da utiče na svoje ponašanje. Cesto sam bio u njegovom prisustvu dok uzima alkohol i prvo što sam primijetio jest da ga koristi kao da je žedan, nema jednostavno nikakve razlike od vode i, vjerujte mi, na licu mu se vidi da je ovisnik. Lično znam da ljudi u životu imaju dosta problema i snalaze se na razne načine, međutim postoje ljudi koji se plaše stati pred te svoje probleme i naravno potraže izlaz u alkoholizmu. Znam da tim ljudima nije lako ali nije ni rješenje u alkoholu. Iako to nerado govorim moj dajdža je jedan od tih ljudi i vjerujte da znam da mu je alkohol već odavno prijatelj, jer upoznat sam s njegovim problemom. Po mom mišljenju, on je najbolji dokaz kako alkohol može da upropasti život jednog perspektivnog čovjeka i da ga spusti tako nisko da ne može biti gore. Ponekad mi se čini da ima dvije ličnosti: jednu kad konzumira alkohol i jednu kad je trijezan. Stvarno imam osjećaj da živi dva života istovremeno koji jednostavno nisu povezani, ti njegovi svjetovi, da tako nazovem. Alkohol, ne samo da često ne bude izlaz iz nekog problema pojedinim ljudima, na primjer mom dajdži, već i sam od sebe stvara nove probleme u životu. Cesto takvi ljudi ne cijene ništa drugo sem alkohola. On bi dao sve za alkohol, pare, garderobu, svu vrijednost koju ima kod sebe pa bi čak dao i nešto tuđe, ako se zadesi pri ruci samo da dođe do alkohola. Pohađao sam medicinsku školu i znam kako alkohol utiče na organizam, a između ostalog, mogu vam ispričati kako utiče na mog dajdžu. On ima 35 godina, zdravlje mu je jako loše, jetru skoro da i nema i ako pije duže od jedan dan ujutro se budi s krvavim ustima. Iako sam zna da mu to utiče loše na zdravlje, on i dalje nastavlja i što je najgore dok konzumira on ne uzima nikakvu hranu već povremeno tome doda i cigarete, što, naravno, znamo da zajedno su kobne po organizam, tj.zdravlje. Vjerujte, nije lako govoriti o ovakvim stvarima nama koji nemamo ovakvih

162

Ovisnosti

problema a kamoli ljudima koji konzumiraju alkohol. Na nama samo ostaje da, koliko toliko im pomognemo da prestanu konzumirati alkohol, ili bar da smanje količinu kako bi prestali škoditi sebi i sredini u kojoj žive. Ja vjerujem da ponekad ovakvi ljudi znaju da negativno utiču na društvo a i sredinu u cjelini. Koliko god da je alkohol problem u svijetu danas, mislim da su cigarete još veći problem zbog svog dima, konzumacije i količine koju današnji ljudi uzimaju. Nisam imao priliku da se susretnem sa osobom koja ima neke posebne probleme sa drogom, dok pušača imam. U užoj porodici i vjerujte da znam da su ovisnici jer po mom mišljenju cigareta i jeste laka droga i čini od tebe ovisnika. Ono što sam mogao primijetiti na ljudima koji puše jeste da vječito imaju žute prste, zube i da se ponekad osjete na nikotin. Stalno kašlju ili teško dišu iako poznaju šta nikotin radi njihovim plućima oni nastavljaju da konzumiraju ciogarete. Ovo sve govori koliko ljudi vremenom postaju ovisnoci o nikotinu i cigaretama. Postoje ljudi koji padaju u traumatske šokove ako ne dobiju cigarete ili čak u toj traumi i nedostatku nikotina jedu u tolikoj količini da dobiju jako brzo na kilaži. Meni je poznato da se ljudi koji puše ne debljaju i teško dobijaju na težini. Cigarete su loše i vjerujte volio bih da jednostavno nisu ni izmišljene, bili bi zdraviji i manje odani modernim porocima. Sto se tiče droge, to je daleko ozbiljniji problem danas, a sve nam je bliži i širi se na našim prostorima sve više. Sve ovo zajedno nije ni blizu ljudima koji konzumiraju drogu, i vjerujte ti ljudi žive u svom svijetu. To su iluzionisti i okorjeli ovisnici koji bi obično dali sve da dodu do droge pa čak bi radili i kriminalne aktivnosti. Droga je jako štetna za zdravlje i obično utiče negativno na psihički razvoj mladih ljudi. Prije dvije godine, kada sam imala šesnaest, kao i svi mladi, susrela sam se sa mnogobrojnim problemima, koji su velikim dijelom bili beznačajni, ali su na mene ostavljali velike traume i zbog moje osjetljive prirode mnogo me pogađali. Susretala sam se sa jednakim problemima u kojima su se nalazili moji vršnjaci, ali sam ja svoje nevolje u mnogome preuveličavala i mislila da su one bezgranične i nerješive. Pri tome sam, uz "pomoć" mojih tadašnjih kolega, "prijatelja" koji su bili sposobni da u trenutke riješe moje probleme (tako sam tada mislima), prihvatala velike poroke i ušla u taj grozni svijet loših navika. Cigarete sam probala, ali zbog neugodnog ukusa sam odustala od njih, jer nisu imale "dejstvo" za smirenje. U kući mije bio kaotično stanje, obitelj mi se raspadala, majka je bila jako bolesna, otac ratni voni invalid, brat je takođe imao problema, a za mlađu sestru su se brinuli dajdža i dajnica. Moj svijet se rušio, obitelj mi se raspala, u školi sam imala problema, nisma imala prijatelja kome bih se obratila za pomoć. Jedinu utjehu su mi pridavali

163

Ovisnosti

"drugovi", koji su bili kritičnog ponašanja, i uz njih sam provodila svoje vrijeme i uz njih sam se osjećala lijepo. Cesto sam pila alkohol, koji mi se takođe nije sviđao, ali sam ga prihvatila jer me je opuštao i pomagao da se tih nekoliko sati osjećam slobodno i voljeno. Sad shvatam u kolikoj sam se zabludi nalazila ali sam to tada smatrala jedinim, najboljim alternativnim rješenjem. Jednom sam bila u toliko očajnom i teškom stanju da sam posrnula za drogom. Ne sjećam se šta sam dobila, ali sam uzela neku tabletu od koje sam izgubila svijest i završila u bolnici. Nakon terapije i rehabilitacije potpuno sam se oporavila, mada i danas osjećam grižnju savjest i krivnju, stid i sjećanje na sve šta sam radila. Obećala sam sebi, svojoj obitelji, Bogu sam obećala da to nikada neću ponoviti i da ću se zauvijek riješiti svih poroka. Upravo zbog toga sam upisala ovaj fakultet, odsjek "Poremećaji u ponašanju", kako bih pružila priliku svoj djeci, omladini koja su našla u situaciji u kakvoj sam ja bila, da se otrgnu od ovog strašnog zla koje nas je, nažalost, pogodilo i da bih pomogla "zalutalima" da pronađu svoj put. Ovo ne bih postigla bez bezgranične pomoći i podrške mojih namilijih, moje obitelji, mojih pravih prijatelja, te nastavnika i pedagoga u školi, ali i mog tadašnjeg momka i današnjeg kolege. Inače sam jako zatvorena osoba, nikome, skoro nikome ne govorim o svome životu, o ovom teškom periodu mog odrastanja, "mračnoj strani" mene. Ali, danas, nakon što sam dobila ovu temu da iskažem svoje iskustvo, osjetila sam potrebu da Vam ispričam moju, nažalost, strašnu istinu, jer se sjećam Vaših riječi, da bez ispoljavanja ličnih iskustava o svemu ovome, nećemo pomoći drugima. Svima koji imaju problema bih poželjela šesnaestu i sedamnaestu godinu drugačije nego što su moje bile, da uživaju u tom prekrasnom periodu i da se posvete lijepim stvarima života, kao što su sport, muzika, kultura. Hvala Bogu, ja sam se izvukla iz svega, ali sam, nažalost, jedna od rijetkih kojima to uspije. Danas živim sretno, u divnoj obitelji, sa roditeljima, bratom i sestrom, koji su ponosni na mene. Zato, ponavljam, nadam se da ću i ja uspjeti pomoći onima koji su se našli u situaciji kroz koju sam prošla, da pronađu pravi put i da ih, poetski da kažem, obasja sunce koje je meni pružilo ruke. I pušenje i alkoholizam, a i narkomanija su najveći problemi našeg društva. Ja sam odlučila napisati iskustvo jedne osobe koja koristi narkotička sredstva. Ta osoba se počela drogirati sa svojih sedamnaest godina. Krenuo je prvo sa marihuanom, a onda je počeo koristiti jača narkotična sredstva kao što su extazi, speed, heroin, kokain. Pitala sam ga zašto je počeo uzimati drogu, on je rekao: "Zato što se osjećam bolje kada uzmem" A i svi to rade"! Mnogo puta sam mu rekla da treba da prestane uzimati drogu, da s tim samo sebi škodi. Ali on me nije slušao. Droga mu je postala jedini faktor u životu. Samo je razmišljao o dozi. Svi su počeli dizati ruke od njega, prestali se družiti s njim, ali ja i moja drugarica smo željele da ga odgovorimo od droge. Čak nam je počeo

164

Ovisnosti

govoriti da je prestao, ali je cijelo vrijeme lagao, i nas i sebe. Stvarno smo mu željele pomoći, ali nismo uspjele. Počeo nas je izbjegavan, i kada bi nas sreo negdje govorio je kako mu mi želimo zlo, a oni od kojih nabavlja drogu, da mu oni "žele samo dobro". Otuđio se od nas, ostao je sam. Droga mu je bila majka, droga mu je bila sve. Zbog droge on je živio i nije mogao bez nje. Moje mišljenjen o pušenju, alkoholu i drogi su različiti. U današnje vrijeme sve više mladih potežu za cigaretama i mnogi od njih nisu svjesni što si time rade. Mnogi misle ako počnu pušiti da su nešto bolji i da su cool od drugih ljudi tj.omladine. Sve više mladih konzumira cigarete. Konzumiranje cigareta počinje sve ranije, a najčešće od 10 godine. Sve više mladih takođe počinje konzumirati alkohol a najviše učenici osnovnih škola koji žele da postanu odrasliji. I mnogo starijih ljudi konzumiraju sve češće alkohol i postaju alkoholičari zbog čega ima loših posljedica u porodici radi svađa, maltretiranja i mnogo drugih stvari. Svi ovi ljudi a među njima i omladina koji konzumiraju alkohol to čine zbog kompleksa i nezadovoljstva životom. Najčešće labilne osobe konzumiraju drogu jer misle da će time nešto postići u životu kad nisu mogli na drugi način. Oni misle da će time popraviti neke stvari što su uradili. A nisu svjesni što time rade sebi i svojoj obitelji. Nisu svjesni u kakvu nepriliku ih upuštaju. Ove osobe u drogi traže utjehu koju nisu mogli naći kod nekih ljudi, a trebali su je. Oni bježe od stvarnosti i žive u nekom svom svijetu. Većina mladih je probala te poroke koji im uništavaju živote. Ja lično ne konzumiram ni alkohol, niti pijem. Vvećina mojih prijatelja sa kojima se družim imaju te ružne poroke koji im uništavaju život, iako oni smatraju da to uopće ne šteti organizmu. Drugovi koji puše, znam da, ako bez cigara budu neko vrijeme, postaju jako nervozni, a naročito poslije neke stresne situacije-smirenje traže u cigareti. Također i osobe koje konzumiraju alkohol i drogu u tome traže rješenje odnosno bijeg od stvarnosti. Boje se suprotstaviti problemu koji nije vredniji od njihovih života. Većina osoba koje ja poznajem su bili dobri i uzorni učenici. Međutim, nakon ulaska u loše društvo jedenostavno te osobe se dosta promjenile u samom ponašanju i njihovim postupcima. Možemo reći da poroci droga i alkogol koji su najrasprostranjeniji u našoj zemlji loše utječu na ponašanje osoba koje ih koriste. Moj razgovor sa prijateljima, nakon što su konzumirali te poroke uglavnom se svodi na svađu, jer se poslije toga osjećaju jako loše. Osobe koje upadnu u svijet poroka jako teško mogu iz njega da izađu kao pobjednici pošto ti poroci jako štete organizmu. Društvo u kojem živimo jako malo pridaje pažnje osobama koje se drogiraju i koje konzumiraju alkohol. Takođe mediji trebaju više da govore o štetnosti i zlu koje donose ovi poroci. Možemo reći da su ovi

165

Ovisnosti

poroci kuga 21 vijeka moramo svi zajedno prebrodit i riješit sa što manje žrtava koje izaziva ova bolest. Moje mišljenje o ovim porocima je jako negativno jer ove osobe bi trebale da razlikuju dobro od lošeg. Alkoholizam i narkomanija su problemi koji u današnjem društvu poprimaju sve veće razmjere. Ja nikada nisam došla u kontakt sa drogom, ne pušim i ne konzumiram alkohol. Većina mojih prijatelja pije nekoliko puta sedmično, mnogi puše cigarete, međutim ni to me nije dovelo i iskušenje da probam neko od tih opojnih sredstava jer znam u kojoj mjeri štete organizmu. Na stav prema cigaretama, alkoholu i drogi uveliko utiče i kućni odgoj pojedinca, te njegov karakter. Stabilne osobe koje čvrsto odluče da neće konzumirati opojna sredstva sigurno neće nikada ni početi, bez obzira na eventualne pritiske okoline i iskušenja. Jedna od "najugroženijih" kategorija su mladi u pubertetu. Oni lako podliježu utjecaju drugih pa nerijetko u društvu straijih počinju sa konzumiranjem alkohola, droga i duhana. Još jedan od razloga je dokazivanje u društvu. Međutim, imala sam priliku uvjeriti se da nisu samo djeca u pubertetu ti koji dolaze u iskušenja i popuštaju. Naime, mnogo mojih prijatelja, prijateljica i poznanika nisu pušili do dolaska na fakultet, međutim tada su počeli i postali ovisni. Oni nalaze mnoga opravdanja za takvo ponašanje, kažu da ih alkohol i duhan smiruju, opuštaju, a nisu ni svjesni, ili pak jesu a ne žele da priznaju, da im to donosi mnogo više zla nego dobra. Uvijek sam se pitao kako to čovjek može postati alkoholičar. Ja pijem povremeno, za rođendane, Novu godinu i si. Onda mi se desio jedan slučaj u porodici koji me je gotovo doveo do nervnog sloma. Gotovo dvije godine nisam izlazio iz kuće. Jedina stvar koja me je smirivala bila je rakija. Sve ostalo mi je bilo blago. Svaki put kada sam pio osjećao sam se hrabrije, opuštenije.Ali kada bih prestao dolazio bi strah, nervoza i potreba za većom količinom.Na jedvite jade sam prestao. Nije alkos ko puno pije već ko stalno konzumira. Svima nama poznato je da droga, alkohol i pušenje prije svega narušavaju naše zdravlje a samim tim uništavaju nas kao osobe. Pored toga droga može dovesti i do uništenja našeg života, iako mi kao pojedinci znamo šta nam droga može uraditi, ona manipuliše našim umom i pod tim utjecajem mi nismo svjesni šta radimo i time možemo povrijediti i nama drage osobe. Prvo počinju od malo blažih droga kao što je pušenje marihuane, zatim prelaze na teže kao što su kokain, LSD.

166

Ovisnosti

Alkohol je takođe štetan za zdravlje, pored toga može uzrokovati saobraćajnu nesreću i posebno je štetno za trudnice jer korištenjem ovog opojnog sredstva može dovesti do toga da se dijete rodi sa određenim deformitetima i što je najgore da takvo preživi. Pušenje je štetno kao i alkohol ali ne toliko, jer osobe koje koriste ovaj porok to rade npr.da bi smirili živce isl. Ipak znamo da ni jedan ovaj porok nije dobar za nas ali ako se ne možemo u potpunosti odvići od toga bar treba smanjiti i pokušati se suzdržavati od ovih loših poroka. Danas, deset punih godina nakon završetka agresije na BiH nazivaju nas poslijeratnom zemljom. Kao "poslijeratna zemlja" suočavamo se sa mnogobrojnim problemima koji se čine nerješivim i beznadežnim tako da ljudi traže neki izlaz ili bijeg od svakodnevnog života. Postoje oni koji rješenje nalaze u lijepim i zdravim stvarima, kao što su sport, umjetnost, ljubav, a drugi, pak, u onim lošim, mračnim porocima, gdje svakako ubrajamo pušenje, alkohol i droge. Pušenje je danas svakodnevna pojava koja, ma koliko štetna bila, ne predstavlja u društvu problem koji je potrebno rješavati. Mnogi od nas, posebno mladi, spas od teške svakodnevnice pronalaze u alkoholu. Jedan sam od onih koji su se, na sreću, oslobodili tog poroka, ali su mnogi ostali iza mene i nastavili potapati svoj bol u ovoj strašnoj pojavi. Najgore od svega jesu narkotici i droge, sa kojima se danas susreće sve veći broj djece. Ona razara svijet, vodi buduće generacije u propast i nema niti jednu pozitivnu stranu. Međutim, nažalost droga je sve više prisutna i protiv toga se mi, današnji i budući pedagozi, moramo boriti. Moramo osvijestiti i spasiti "našu" djecu! Danas je to glavni problem u svijetu. Mladi sve više se prepuštaju ovim problemima. Droga, alkohol i pušenje su danas sve više odgovorni i mnoge su ih generacije uživale i vjerovatno će i dalje to raditi ako se nešto ne učini po tom pitanju. Među mladima se najviše koristi i uživa droga i alkohol, Ja mislim da roditelji trebaju obratiti pažnju na mlade, voditi sa njima razgovore pričati o njihovim problemima, jer to sve nekako počinje sa društvom, loše društvo povlači sa sobom sve u propast. Ne uzimajući činjenicu da droga znatno uništava život i skraćuje ga velikom brzinom a da to mladi nisu ni svjesni. Mislim da se mladi trebaju posvetiti sportu, muzičkim aktivnostima i nekim dobrim stvarima. Da je droga najveće zlo, nedavno sam se i sama uvjerila. Ja lično, nisam imala iskustvo sa drogom, ali moj prijatelj je preminuo zbog droge. U početku je to bilo samo experimentisanje. Sjećam se kako je bio ushićen i zadovoljan kad je prvi put probao marihuanu. Na to su ga nagovorili stariji drugovi, a on je to probao jer je htio dokazati da je on

167

Ovisnosti

dovoljno odrastao i dorastao njegovom društvu. I tako, pušenje marihuane je postalo sastavni dio njegovog života. Svako veče, ujutru, na pauzama, a poslije stalno. Uskoro je probao i tablete uglavnom svaku vrstu droge. Svaki dan je posuđivao novac, krao stvari od roditelja, počeo i sam da prodaje drogu. Svaka molba, pokušaj pomoći, nije urodio plodom. Roditelji, prijatelji, razne ustanove nisu pomogle. Išao je u Međugorje, međutim nije uspio. Poslije im je pričao da bi možda i uspio, ali da nije imao dovoljno veliki motiv da prestane sa konzumiranjem. Život je okončao ispred zgrade, tako što je bombom oduzeo sam sebi život. To je bilo bolno, najbolnije iskustvo u mom životu. Danima nisam mogla proći pored njegove zgrade, drogu mrzim a i one što je prodaju, iz dna duše. Iako neko u ovom vidi neku razonodu i što na čovjeka djeluje relaksirajuće, ja uopšte ne mislim tako. Ove stvari alkohol i pušenje su od davnina i uživale su ih mnoge generacije i vjerovatno će ih još uživati. Droga je danas najraširenija među omladinom i većina ih uzme smatrajući da će se tako osjećati bolje, i glavni u svom društvu. Tako se oni osjećaju sigurnije, slobodnije, imaju osjećaj egocentričnosti i da su oni "centar svijeta" da su sva dešavanja usmjerena isključivo na njih. Ne uzimajući činjenicu to da droga znatno uništava život u skraćuje ga velikom brzinom a da to ni sami nisu svesni oni koji koriste. I obzirom na to najviše se ne slažem s ovim korištenjem droge, cigareta i alkohola jer postoje i bolje stvari kojima osobe mogu da se bave da bi izbjegli ovo korištenje i takođe organizacije postoje koje bi se upotrebljavale za sprečavanje ovih poroka. Dani su prolazili uobičajno, ništa se nije dešavalo što bi privuklo moju pažnju. No taj Ijetnji dan će mi ostati u sjećanju. Počelo je uobičajno a završilo se kobno. Moj prvi komšija, prosječan čovjek rijetko kada je pio no taj dan je proslavljao rođenje svoje kćerke. Između ostalog pio je sa društvom, i šta se desilo? Poslije 5 sati neprestanog pijenja alkohol je učinio svoje. Počela je svađa između njega i njegovih kolega. Poslije su se počeli tući no ni to nije bilo dovoljno pa je komšija pod utjecajem alkohola uzeo pištolj jednog kolegu ubio dvojicu ranio i ranio svoju tek porođenu ženu. Taj dan će mi ostati u sjećanju po ovom gorkom i čemernom događaju. Iz ovoga se može zaključiti da alkohol pomućuje razum i da čovjeku ne može donijeti ništa dobro osim lošeg. Ovaj čovjek koji je do tog dana bio uzoran građanin i dobar komšija ubije nevinog čovjek, rani svoju ženu i još dva prijatelja. Zaključak: da se ne bi ovako što ponovilo preporučujem svim alkoholičarima da se kane alkohola jer on ne donosi dobro nego samo zlo.

168

Ovisnosti

U mojoj porodici niko nema iskustva ni u pušenju niti u alkoholu. Čula sam naime priče o štetnom djelovanju ovih poroka i šta sve mogu napraviti od čovjeka. U mom kraju stanuje jedan čovjek koji je svoj život upropastio zbog alkohola. Najgore od svega što zbog tog njegovog poroka ispaštaju njegova djeca i žena. U svojim pijanstvima bude nasilan, prema svima. Jedne večeri je došao kući pijan i istukao svoju ženu pred djecom, porazbijao je sve po kući i govorio razne prostote. Na osnovu ovakvih primjera treba shvatiti da alkohol kao i pušenje ne donose ništa dobro, samo patnju pa i smrt. Sto se tiče pušenja, redovan sam pušač već nekoliko mjeseci. Pušenjem ublažim nervozu i stres, pogotovo pred ispite. Sto se tiče alkohola nemam baš neka iskustva, konzumiram ga povremeno i to samo za vrijeme praznika i nekih zabava. Alkohol nikad nisam konzumirala u pretjeranim količinama. Alkohol je jako štetan po zdravlje iako ga veliki broj adolescenata redovno konzumira. Sto se tiče droge s tim nikada nisam stupila u kontakt niti ću, jer to je nešto što u potpunosti uništava život svih mladih osoba. Pušenje, alkohol, droga sve su to samo ružne navike, bez kojih svi treba da živimo. Sve ove navike karakterišu one osobe koje ne znaju da žive sa svojim problemima i slabostima, koje karakterišu svakog čovjeka. Svi oni koji su uspjeli izgraditi svoju ličnost i imaju svoje ja žive bez ovih navika i sposobni su da se suoče sa svojim problemima i da ih uspješno riješe. Adolescenti su većinom oni koji nisu u stanju da se odupru iskušenju, jer misle da su oni ti koji nisu shvaćeni, i da su njihovi problemi najveći i nerješivi. Da bi se izbjegli ovi problemi, i da bi mogli reći "ne" mislim da je potrebno više razgovora sa starijim osobama. Nebitno da li se radi o pušenju, alkoholu ili nekoj težoj drogi, moj je stav prema tim narkoticima jako negativan. Smatram da većina mladih prvo počne sa pušenjem i alkoholom, a kasnije iz znatiželje ili navodnog trenda počnu uzimati i one teže. Iako je problem droge, alkohola i pušenja sve češći i učestaliji u današnjem društvu ne poduzimaju se dovoljne mjere da bi se spriječilo i smanjilo među omladinom koja su najčešće žrtva ovih poroka. Nedostatak raznih aktivnosti u kojim bi se mladi iskazali u svojim talentima i sposobnostima najčešće su uzrok ovih poroka. Jer nedostatak kulturno-umjetničkih i sportskih aktivnosti i manifestacija mlade dovode na ulice da tamo traže ono što im "nigdje drugo" nije ponuđeno. Smatram da je to jedan od osnovnih problema, zbog kojih mladi posežu za drogama.

169

Ovisnosti

Sto se tiče navedenih pojmova nisam uopće imala ličnog iskustva. Smatram da je to veliki problem savremenog društva, koji mnoge dovodi u opanost. Ovom pitanju treba posvetiti pažnje, zbog dobrobiti mladih ljudi, a i starijim koji su svaki dan izloženi oblicima delinkventnog ponašanja takvih ljudi. Mnogo se danas konzumiraju alkohol, droga i cigarete, što na proslavama, svakodnevno ili zbog prilagođavanja društvu ili isticanja u istom. Kao što sam navela nemam ličnog iskustva, ali sam se presretala sa mnogim koji bi čak i pokrali vlastite roditelje da bi obezbijedili navedeno, pa čak i pokrali i uspavali vlastitu nenu. Kada bih bila u mogućnosti zabranila bih na svakom mjestu prodaju alkohola i cigareta ukoliko je malodobna osoba. Ovom problemu treba ozbiljno pristupiti, a ne samo pričati a ne činiti ništa-važna su djela a ne riječli, riječi su prolazne. Pušenje, droga i alkohol-danas se smatraju velikim zlom i predstavljaju jedan od vodećih i glavnih problema socijalnog društva. Iako je to svima nama dobro poznato, i ljudi su upućeni u to, ipak i dalje nastavljaju mnogi da sebi lično stvaraju ogroman problem i uništavaju svoju ličnost. Mladi danas konzumiraju ove navedene narkotike, uglavnom zbog znatiželje, i da se dokažu pred društvom, što je daleko od toga. Žalosno je sazanje da osobe koje su rođene sa zdravim potencijalima, predstavljaju socijalni problem i brigu. Takvih mi osoba nije žao, ako ne vole i ne cijene sami sebe, ne razumijem kako bi htjeli da ih drugi ljudi cijene. Osobe koje su rođene sa nekim deformitetom bi trebale da predstavljaju socijalni problem, jer nisu krivi što su takvi rođeni, a trebali bismo se mi malo više potruditi oko ove djece da im pružimo ljubav i podršku, prije svega, jer im to najviše znači i najviše raduje. Sto se tiče iskustva o pušenju, alkoholu i drogi, ja nemam lično iskustvo sa ovim porocima. Ali poznajem dosta osoba koji se se odali ovim porocima. Poznajem jednog momka i djevojku koji su dugo bili u vezi. Bili su prelijep par i bili su zaista srećni. Djevojka je "upala" u loše društvo. Počela je da se drogira i odala se lošem društvu. On je svim silama pokušavao da je odvoji iz tog društva, ali ona ga nije slušala. Od tada je nastupio period mučenja za njih oboje. Njene stalne krize i predoziranja su njega dovodile do ludila. Razmišljao je šta da uradi, ne može da ostane sa njom i da gleda njena mučenja kad je u krizi ili neke njene "gluposti" kad se nadrogira, a ne može da je ostavi tako jer je kao prijatelj dužan da joj pomogne. Nakon svih neuspjelih molbi da se liječi od toga on je odlučio da se ubije. Jedne večeri se bacio sa solitera, a u poruci koju je ostavio napisao je da je to uradio da bi skratio svoje muke, jer nije više mogao da je gleda takvu. Taj njegov stav ne opravdavam jer nije on kriv što je ona takva, jer je sad uništio i njen i svoj život i život

170

Ovisnosti

roditelja i prijatelja. Ona se sad skroz odala poroku i ako ovako nastavi neće još dugo. Danas mladi u velikim količinama koriste alkohol, cigarete i naravno drogu. Ja i nemam neko iskustvo sa svim ovim stvarima. Ne pušim, alkohol ne koristim, a naravno drogu nikad u životu nisam probao. Ima dosta drugih stvari koje me mogu opustiti i oraspoložiti. Kao npr. lijep film, dobra muzika, izlazak sa prijateljima i slično. Ne razumijem te osobe koje se drogiraju, piju ili puše. Sve to rade da im bude ljepše ili da budu u centru pažnje. To im uopšte nije potrebno jer ima puno ljepših stvari u kojima čovjek može uživati. Pušenje, alkohol i droga su jedan od najvećih problema savremenog društva. Ove pojave su naročito raširene među omladinom tako da se treba posebno pozabaviti ovim problemom. Ja lično nisam imao nikakvih problema sa alkoholom i drogom jer imam izuzetno negativne stavove o ovim vrstama pojavnosti. Međutim, moj jedan bivši prijatelj je imao velikih problema sa drogom, tako da je ona uspjela da rasturi naše prijateljstvo koje smo godinama gradili. On je počeo da izlazi sa ljudima sumnjivog morala, ostajao je do kasno u noć, veoma je malo vremena provodio kod kuće, a naročito je počeo odsustvovati sa nastave. Ne znam kako bih mogao opisati to njegovo ponašanje jer je uvijek bio miran i povučen. To se sve desilo nekako početkom četvrtog razreda srednje škole kada smo bili na ekskurziji. Tamo je počeo uzimati razne tablete i pušiti travu, a naročito je miješao tablete sa alkoholom. Kada smo se vratili kući nastavio je s tim. Ja sam ga ubjeđivala da prestane i da mu to ne treba, tako da su se naši izlazci uvijek završavali prekidima. Poslije nekoliko mjeseci naše prijateljstvo se prekinulo jer je on počeo izlaziti sa društvom koje je isto bilo u raljama droge. Ne znam šta se tu moglo u njemu desiti??? Jedan od manjih ali veoma čest porok današnjice jeste pušenje. Svi znamo koliko je pušenje štetno za zdravlje ali većina nas je bar jednom u životu zapalilo cigaretu. Ja sam prvi puta zapalio cigaretu u četvrtom razredu srednje škole. To što sam zapalio cigaretu bio je nagovor drugova, ako ih tako mogu nazvati. Za vrijeme Ijetnjeg raspusta prestao sam pušiti jer sam uglavnom bio kod kuće, a roditelji nisu znali da pušim. Sada kad sam krenuo na fakultet ponovo sam počeo pušiti ali u znatno manjoj mjeri, jednu ili ni jednu cigareti na dan. Svjestan sam da pušenje osim što narušava zdravlje čovjeka utiče i na njegovu ekonomski situaciju. Ja imam namjeru da skroz prestanem pušiti jer cigareta ne donosi dobro, ona može donijeti samo zlo. Poručio bih svim pušačima da

171

Ovisnosti

ako ikako mogu da prestanu pušiti, a onima koji ne puše da nipošto ne počinju, jer kada jedanput počneš teško da ćeš ikada prestati. Alkohol kao pojava veoma je raširena u našem društvu. Ja ga veoma rijetko konzumiram, ponekad u posebnim prilikama, na rođendanima, za Novu godinu. Samo jednom u životu sam se opio, bilo je grozno, povraćao sam, tri dana me je boljela glava. Stoga to više sebi ne bih nikada dozvolio, a ako slučajno nekada pijem, pijem u umjerenim količinama. U naše Zakone treba uvesti rigoroznije kazne za vožnju pod dejstvom alkohola. Mnogo ljudi u svijetu strada u saobraćajnim nezgodama jer su vozili pod dejstvom alkohola. Ja smatram da bi u sprečavanju ovog kompleksnog problema trebalo uvesti neke sankcije kao što su porezi na alkoholna pića, povećanje cijena alkoholnih pića i da osobe ispod 18 godina ne mogu kupovati alkohol. Smatram da bi se uvođenjem ovih sankcija znatno smanjilo konzumiranje alkohola, posebno kod mladih osoba ali i kod onih starijih. Nemam nikakvo lično iskustvo o ovim porocima al moje lično mišljenje je da bez obzira što su štetni za zdravlje jako su i neugodni, u smislu da imaju ružne mirise. Poznajem momka koji je bio sasvim normalan, pametan, lijep i fin u svakom pogledu. On je iz moje uže familije zato me sad puno i boli. Živio je za vrijeme rata u Austriji, bio je konobar u jednom restoranu. Naravno imao je puno para, tako da se predao raznim porocima, kao što su, krenuvši od cigareta pa do alkohola došao je naravno brzo i do droge. I tako nakon nekoliko godina njegovog takvog života stigao je do policije tako da ne bi otišao u zatvor saznajemo da je pobjegao iz Austrije u Bosnu. Njegovo sadašnje stanje je da su mu živci jako oslabili, vrato se vjeri od koje je bio puno odmakao, pa čak nije znao ni kome pripada. Više nije ni lijep, njegovo lice i čitav organizam je oslabio i obolio. Sad je svjestan svoje greške, ali nažalost kasno, sad kada je u Bosni i nema ni posla, sav novac je prokockao, nema ništa, a što je najžalosnije nema zdravlja. Pušenje je veoma štetno. Ja lično nisam imala lošeg iskustva ali u mojoj porodici dogodilo se nešto što me opametilo. Moj djed koji je bio zdrav i nikad mu nije bila potrebna pomoć doktora dobio je rak pluća. Bio je strastveni pušač i cigare nije gasio dok ne bi legao. To me je navelo da vidim šta znači pušiti. Njegove patnje i bolovi su mi se urezali duboko u sjećanje i zato od tad izbjegavam cigarete. Mi ne osjećamo šta one rade našem organizmu. Razaraju ga. Smatram da se cigarete trebaju ukinuti ali pošto znam da to nije moguće, barem se treba zabraniti prodaja maloljetnicima, a oni koji puše trebaju smanjiti količine koje unose u sebe ako ne mogu da prestanu da se truju.

172

Ovisnosti

Da li jedan student može govoriti o pušenju, alkoholizmu i drogi, da li imaju iskustva sa tim i koliko su upoznati s tim problemima. Većina omladine zna šta su to opojna sredstva i barem jednom su konzumirali, susreli se. Danas je to glavna tema u društvu i najveći broj održanih seminara i skupova vezan je za ove probleme, ali kako se pokušava riješiti taj problem, neki ljudi i ne prihvataju pomoć ili je ne znaju primijeniti na svojoj ličnosti. Ali da li se može govoriti o ličnosti kada je taj problem u pitanju. Većina ljudi je manje vrijedna ili nemaju pravo na svoje mišljenje i svoje neke buduće ciljeve, tako ih smatraju neki ljudi, ali svi ljudi su podjednako vrijedni ali ne u toj mjeri da ih odbacujemo. Moje lično iskustvo — upoznata jesam s tim problemom i znam da se dosta ljudi bori s tim, ali teško je govoriti o tome. Moje viđenje na taj svijet i ljude "pogođene" problemom u potpunosti nema nikakvo strogo mišljenje. Ti ljudi su žrtve i treba im pomoć, zaslužuju tu pomoć jer oni su vođeni nekim drugim životom i imaju drugi pogled na svijet. To su često problemi u porodici, ekonomsko stanje (siromaštvo). Ali oni utjehu nađu u tome jer nemaju drugog izlaza. Tom problemu se može toliko pomoći koliko društvo obrati pažnju na te ljude. Treba pomoći, zaslužuju lijep život kao i ostali... I R e z i m e :

•

Ovisnost je stanje periodične ili kronične intoksikacije (trovanja), izazvane ponavljanim uzimanjem prirodne ili sintetičke droge, odnosno sredstava koja mijenjaju stanje svijesti, a posljedica su toga zdravstvene, psihičke i socijalne poteškoće za pojedinca i društvo. Glavna karakteristika ovisnosti je česta snažna, povremeno poremećena želja ili težnja za uzimanjem supstanci ili lijekova, alkohola ili duhana. Svaki nagon ili svaki interes može poprimiti ovisničke dimenzije. Postoje seksualne ovisnosti, ovisnosti o hrani, o igrama na sreću i dr.

•

Obiteljske prilike imaju važan utjecaj u nastanku loših navika i ovisnosti kod djece i mladih. U rizičnu grupu djece ubrajamo: djecu iz konfliktnih brakova, djecu bez oca (smrt oca), vanbračnu djecu, djec čiji je otac na izdržavanju kazne, djecu bez majke i djecu alkoholičara.

•

Važan agens socijalizacije jeste i škola. Škola igra važnu ulogu u nastanku ovisnosti. Jako je bitan odnos nastavnika prema učenicima, njegova pedagoška umješnost, odnosi među učenicima, organizacija školskog života, ličnost nastavnika i školski programi.

•

Stavovi Svjetske zdravstvene organizacije o pušenju vide se iz slijedećih stavova: Pušenje je uzrok mnogih bolesti, Pušači ranije umiru od nepušača,

173

Ovisnosti

Pušači umiru češće zbog različitih bolesti: koronarnih, bronhitisa, raka bronha, raka grkljana i dr., Pušači traže medicinsku pomoć češće od nepušača, Pušači su češće na bolovanju.

•

Istraživanja pokazuju da se s pušenjem počinje u sve mlađoj dobi. Najvažniji razlozi pušenja utvrđeni među djecom pušačima su što: veliki broj prijatelja puši i činjenica da se pušači "osjećaju kao odrasli".Uzrok pušenja u školi je faktor podražavanja. Istraživanja su pokazala povezanost pušenja i slabljenja uspjeha u školi.

•

Duhanski dim pored zdravlja pušača ugrožava i osobe koje ne puše, a žive s pušačima ili rade u njihovoj blizini. Pasivni pušači se zato zovu i "prisilnim pušačima ili pušačima po nevolji". Iz tih razloga se pušenje zabranjuje u školama, zdravstvenim ustanovama, bankama, restoranima i drugim javnim ustanovama i radnim sredinama.

•

Različite su se metode odvikavanja od pušenja pokazale i različito efikasnim. Neke od tih metoda su: hipnoza, averzivno liječenje, edukacijski programi, akupunktura, upotreba žvakaćih guma, nikotinskih flastera, terapija sugestije i psihoterapija.

•

Alkoholizam i pretjerano pijenje alkoholnih pića je društvena devijacija, koja u većini suvremenih društava predstavlja jedan od najozbiljnijih socijalnih problema. Alkoholičarem se smatra osoba koja ekscesivno pije i čija je ovisnost o alkoholu tolika da pokazuje vidljive duševne poremećaje ili takve pojave koje ukazuju na oštećenja fizičkog i psihičkog zdravlja; poremećaje odnosa s drugim ljudima i pogoršanje njenog socijalnog i ekonomskog stanja ili pokazuje samo znake takvog razvoja.

•

Uzroci alkoholizma kod mladih su: neadekvatnost obiteljskih uvjeta u djetinj stvu, rano uzimanje alkoholnih pića, ekonomske prilike u obitelji, psihij atrij ski poremećaj i mladih.

•

Poremećaji povezani s alkoholom dijele se na tri grupe : Poremećaji vezani uz neposredne učinke alkohola na mozak (intoksikacija alkoholom, sustezanje, delirij tokom sustezanja i halucinoza); Poremećaji vezani uz ponašanje povezano s alkoholom (zloupotreba i ovisnost o alkoholu); Poremećaji s perzistirajućim učincima (perzistentni amnestički poremećaj uzrokovan alkoholom, demencija, Wernickeova encefalopatija i Korsakofljev sindrom).

•

Alkoholizam se smatra bolešću koja se liječi u okviru postojećeg medicinskog sustava na bazi dobrovoljnosti. Izuzetak čini alkoholičar koji je došao u sukob sa zakonom, izvršio krivično djelo ili prekršaj.

174

Ovisnosti

•

Narkomanija (drug addiction) je stanje periodične ili hronične intoksikacije, štetne za pojedinca i društvo, prouzrokovane ponovljenim uzimanjem droge (prirodne ili sintetičke). Psihička ovisnost je želja, potreba nekih ljudi za efektima droge, oni ih doživljavaju kao prijatne i donose im zadovoljstvo, a otklanjaju kod njih emocionalne nelagode i smanjuju psihičku napetost. Fizička ovisnost ogleda se u adaptaciji organizma na drogu, gdje stanice organizma reagiraju na određeni način na stalno unošenje droge (metabolička ovisnost).

•

Istraživanja su pokazala da je najviše narkomana između 18 i 23 godine, većina je neoženjena, neudana, pripadali su obiteljima srednjih društvenih slojeva u većini, većina je pripadala srednjoškolskoj i studentskoj omladini. Kao značajne osobine za ovisnost navode se: bazična pasivnost, slaba egosnaga (slabe veze sa svijetom) i neusvajanje pozitivnog vrijednosnog sistema, neurotizam, kriza identiteta. Većina narkomana je prosječnih intelektualnih sposobnosti i niskog stvaralačkog potencijala.

•

Adolescentni period je jako rizičan i podložniji nego ikad pojavi adolescentne narkomanije. Adolescentnu narkomaniju odlikuje kriminogeno ponašanje jer je kod adolescentnih narkomana nabavka droge povezana s kriminalnim aktivnostima.

•

Istraživanja su pokazala da na pojvu narkomanije imaju utjecaja sljedeći faktori rizika u obitelji: loši odnosi u obitelji, upotreba depresanata od strane roditelja, prekomjerno pušenje roditelja i ekscesivna upotreba alkohola od strane roditelja.

•

Važnu ulogu u sprječavanju i otkrivanju pojave zloupotrebe droge kod mladih ima škola. Upozoravajući znaci upotrebe droge i alkohola od strane mladih uključuju: fizički: izmorenost, učestali poremećaji zdravlja, crvene i staklene oči, i neprestani kašalj. emocionalni znaci su: promjena ličnosti, nagle promjene raspoloženja, iritiranost, neodgovrno ponašanje, nisko samopouzdanje, slabo rasuđivanje, depresija, i nedostatak zanimanja.

•

Ovisnost o kompjuteru je također vid ovisnosti. Skupine ovisnosti o internetu su : ovisnost o informacijama, ovisnost o igricama, ovisnost o "chatu" (pričaonicama), ovisnost o "cybersexu" i ovisnost o pornografiji.

•

Kocka je igra preobražena u strast, opsesiju. Osnovni elementi igre preobraženi u kocku su: alea, sreća i neizvjesnost. Kockanje može biti: organizirano i neorganizirano. Kockanje obično počinje u pubertetu. Zadaci za dopunski rad i istraživanje:

1.

Definirajte poj am ovisnosti!

175

Ovisnosti

2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26.

Navedite neke oblike ovisnosti! Koje su karakteristike ovisnosti? Koji obiteljski faktori imaju utjecaja na nastanak ovisnosti? Koji razlozi u školi doprinose pojavi ovisnosti? Navedite štetne posljedice pušenja! Jeste li i sami pušač? Pokušajte prestati pušiti! Navedite neke metode za odvikavanje od pušenja! Provedite istraživanje u obljižnjoj školi i ispitajte koji su najčešći razlozi pušenja mladih i koliko mladih puši? Staje alkoholizam? Koj i su uzroci alkoholizma? Koji su poremećaji povezani s alkoholom? Jeste li imali iskustvo s alkoholočarem? Opišite ga! Sta je narkomanij a? Koje su vrste ovisnosti? Navedite neke karakteristike narkomana! Koje su odlike adolescentne narkomanije? Navedite faktore rizika u obitelj i za poj avu narkomanij e! Navedite faktore rizika u školi za pojavu narkomanije! Koji su upozoravajući znaci upotrebe droga? Ukoliko poznajete osobu ovisnika pomozite joj da se spasi! Spasite jedan život, najveće blago čovječanstva. Koje su skupine ovisnosti o internetu? Jeste li i sami često u kontaktu sa internetom? Koristite ga u korisne svrhe i racionalno! Sirite takav stav i kod drugih u vašem okruženju! Staje kocka? Koje vidove organizirane i neorganizirane kocke poznajete? Jeste li i sami učestvovali u nekoj igri na sreću? Ukoliko ste ovisnik probajte sebi pomoći i osloboditi se ovisnosti.

176

Poglavlje 5 Rezultati empirijskih istraživanja

Rezultati empirijskih istraživanja

METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA Predmet istraživanja Predmet istraživanja je ispitivanje na koji način mladi provode svoje slobodno vrijeme i ko na njih vrši najveći utjecaj u opredjeljenju mladih za provođenje slobodnog vremena na navedeni način. Zanimaju nas kategorije učenika osnovne i srednje škole, kao i stavovi nastavnika i profesora o provođenju slobodnog vremena mladih.

Cilj istraživanja Cilj istraživanja je saznati da li mladi i u kojoj mjeri provode slobodno vrijeme na društveno organiziran i koristan način, ili na društveno nepoželjan način, kao i ko na njih vrši presudan utjecaj u opredjeljenju za upražnjavanje slobodnog vremena na navedeni način. Zadaci istraživanja Iz navedenog cilja proizilaze zadaci istraživanja a oni su:

1. Saznati šta mladi podrazumijevaju pod slobodnim vremenom, 2. Ispitati koliki vremenski period u toku dana imaju na raspolaganju kao slobodno vrijeme,

3. Saznati da li slobodno vrijeme troše na aktivnosti po vlastitom izboru ili na usmjeravajuće aktivnosti,

4. Ispitati koji sadržaji su najzastupljeniji među mladima u slobodnom vremenu, odnosno kojim se aktivnostima bave u slobodnom vremenu,

5. Saznati u kom procentu su mladi aktivni članovi sekcija i udruženja u mjestu,

6. Saznati kojim vidovima ovisnosti i društveno negativnog ponašanja su mladi skloni u slobodno vrijeme 7. Ispitati kakav je kritički stav mladih prema zastupljenosti aktivnosti u slobodnom vremenu, 8. Utvrditi ko vrši najjači utjecaj na način trošenja slobodnog vremena mladih,

9. Ispitati šta misle o brizi društva o organiziranom provođenju slobodnog vremena mladih i koje mjere predlažu u cilju unapređenja trošenja slobodnog vremena mladih. 10. Ispitati stavove nastavnika i profesora o slobodnom vremenu mladih. Hipoteze U istraživanju smo pošli od pretpostavke da ispitanici troše svoje slobodno vrijeme na različite aktivnosti i da na njihovo opredjeljenje za trošenje slobodnog vremena na navedeni način vrše utjecaj različite osobe. Iz glavne hipoteze proizilaze i razrađujće hipoteze:

178

Rezultati empirijskih istraživanji

1. Pretpostavlja se da mladi shvataju pojam slobodnog vremena, 2. Pretpostavlja se da je dužina slobodnog vremena u toku dana različita, 3. Pretpostavlja se da jedan broj mladih vrši izbor aktivnosti u slobodnom vremenu po vlastitom izboru, bez usmjeravanja odraslih. 4. Pretpostavlja se da se mladi u slobodnom vremenu bave različitim aktivnostima, 5. Pretpostavlja se da je jedan broj mladih aktivan u sekcijama i udruženjima u mjestu i šire tokom slobodnog vremena, 6. Pretpostavlja se daje jedan broj mladih u slobodnom vremenu sklon društveno-negativnim pojavama kakve su ovisnosti, poremećaji u ponašanju, delinkventno ponašanje. 7. Pretpostavlja se da mladi različito vrednuju svoj način provođenja slobodnog vremena, 8. Pretpostavlja se da na mlade utječu brojni agensi socijalizacije u slobodno vrijeme i doprinose njihovoj opredjeljenosti za način provođenja slobodnog vremena. 9. Pretpostavlja se da mladi nisu zadovoljni brigom društva o organiziranju načina provođenja slobodnog vremena i da će predložiti niz mjera u cilju organiziranijeg provođenja slobodnog vremena u obitelji, školi, društvenoj zajednici. 10. Pretpostavlja se da su stavovi nastavnika i profesora o organizaciji slobodnog vremena mladih različiti. Istraživačke metode U radu su korištene: metoda teorijske analize, servej istraživačka metoda, metoda studije slučaja i metoda proučavanja dokumentacije. Tehnike istraživačkog rada Od tehnika istraživačkog rada koristili smo tehnike anketiranja. Od instrumenata su korišteni: Intervju, Anketni upitnik za učenike osnovne škole, Anketni upitnik za učenike srednje škole i Anketni upitnik za nastavnike i profesore. Uzorak ispitanika Uzorak ispitanika sačinjavali su učenici osnovne i srednje škole, nastavnici osnovne i profesori srednje škole!

1. Uzorak ispitanika učenika osnovne škole sačinjavali su: Učenici V razreda Osnovne škole u Brčkom Učenici VII razreda Osnovne škole u Brčkom Učenici VIII razreda Osnovne škole Zepče Učenici VIII razreda Osnovne škole Višća II Osnovna škola Zivinice Učenici VII i VIII razreda Osnovne škole Kalesija

179

100 100 32 37 35 60


Učenici VII i VIII razreda Osnovne škole Gračanica Ukupno ispitanika:

78 442

2. Uzorak ispitanika učenika srednje škole sačinjavali su: Učenici IV razreda J.U.Gimnazija "Meša Selimović" 30 Učenici IV razreda J.U.Gimnazija Kalesija 30 Učenici III i IV razreda Gimnazija "Ismet Mujezinović" 152 Učenici I razreda M.S.S Sapna 30 Učenici III razreda M.S.S Zivinice 105 Učenici IV razreda M.S.S Zepče 25 Učenici I, II, III, IV raz. Behram-begove Medrese Tuzla 100 Učenici I, II, III i IV razreda Ekonomske škole Tuzla 168 Ukupno ispitanika: 640

3. Uzorak ispitanika nastavnika Osnovne škole sačinjavali su: Osnovna škola Brčko Osnovna škola Zepče Osnovna škola Višća Osnovna škola Kalesija Osnovna škola Gračanica Ukupno ispitanika:

10 7 5 7 5 34

4. Uzorak ispitanika profesora srednjih škola sačinjavali su: Katolički školski centar Tuzla Gimnazija "Ismet Mujezinović" - M.S.Š. Sapna Opća gimnazija Zivinice - M.S.Š.Žepče Ekonomska škola Tuzla Ukupno ispitanika: Analiza i interpretacija rezultata

20 32 10 10 10 10 92

Analiza anketnog upitnika za učenike osnovne škole Anketiranjem su obuhvaćena 442 učenika osnovne škole.

1. Na pitanje šta podrazumijevaju pod slobodnim vremenom odgovori ispitanika su : Ponuđeni odgovori

a. b. c.

Vrijeme oslobođeno od nastavnih obaveza Vrijeme oslobođeno od svih obaveza Vrijeme koje je samo vama na raspolaganju i trošite ga po

f

%

80 105 216

18,09 23,75 48,86

180


d.

slobodnom izboru Nešto drugo

36

8,14

Vidljivo je da najveći broj ispitanika smatra da je slobodno vrijeme vrijeme koje je samo učenicima na raspolaganju i toše ga po slobodnom izboru.

2. Drugo pitanje odnosilo se na vremenski period koji ispitanici imaju na raspolaganju kao slobodno vrijeme tokom dana. Odgovori ispitanika su: Ponuđeni odgovori

a. b.

c. d.

Do dva sata Do tri sata Četiri sata Više od četiri sata

f

%

102 99 45 196

23,07 22,39 10,18 44,34

Rezultati pokazuju da najveći broj ispitanika ima više od četiri sata slobodnog vremena dnevno što iziskuje podršku agenasa socijalizacije na njegovom pravilnom korištenju. 3. Zanimalo nas je koliko su ispitanici samostalni u organiziranju i odabiranju aktivnosti u slobodnom vremenu. Odgovori su da aktivnosti oda bi raju: Način odabiranja aktivnosti

a. b. c.

Po slobodnom izboru Na aktivnost ih usmjeravaju roditelji Na aktivnost ih usmjeravaju nastavnici, profesori

d.

U skladu sa programima organizacije čiji su članovi

f

%

320 70 40 12

72,39 15,83 9,05 2,71

Na osnovu odgovora možemo zaključiti da većina ispitanika vrši izbor aktivnosti u slobodnom vremenu samostalno a od agenasa socijalizacije koji ih usmjeravaju na pravilno organiziranje slobodnog vremena najjači utjecaj na njih ima obitelj, odnosno roditelji.

4. U slobodnom vremenu ispitanici se najčešće bave slijedećim sadržajima: f

%

gledaju TV čitaju novine čitaju strip romane čitaju knjige slušaju radio bave se nekom sportskom disciplinom odbojkom

221 93 23 98 136 130 32

50,00 21,04 5,20 22,17 30,77 29,41 7,24

fudbalom

48

10,86

košarkom

37

8,37

Sadržaji kojima se bave u slobodno vrijeme

a. b.

c. d. e. f.

181


9h.

i. ik.

I. U-

karateom

13

2,94

učestvuju u radu sekcija u školi bave se ručnim radom bave se uslužnom djelatnošću bave se humanitarnim radom

123 28 20 12 10

27,83 6,33 4,52 2,71 2,26

136 36

30,77 8,14

bave se rekreativnim aktivnostima (šetnja, izleti, plivanje, igra na snijegu) učestvuju u radu sekcija pri udruženjima bave se nečim drugim

Iz tabele je vidljivo da ispitanici najčešće u slobodno vrijeme upražnjavaju slijedeće aktivnosti: gledanje TV, slušanje radija, učestvuju u radu sekcija pri udruženjima, bave se sportom, učestvuju u radu sekcija u školi, čitaju knjige i stripove. Najmanje ispitanika u slobodno vrijeme bavi se: rekreativnim aktivnostima, humanitarnim radom, nekom uslužnom djelatnošću, čitanjem strip-romana, ručnim radom.

5. Ispitanici navode da su članovi sljedećih sekcija u školi ih u udruženjima: Koje sekcije su ispitanici članovi a. b. c. d. e. f. 9h. i. jk. 1. m. n. o. Pr. s. t. u. V.

sportskih sekcija kulturno-umjetničkih sekcija likovne sekcije sekcije u oblasti radno-tehničkog stvaralaštva nekih drugih sekcija Prva pomoć Crveni križ mladi hemičari mladi fizičari engleskog jezika školskih kvizova eko sekcije borbe protiv alkoholizma Šahovske sekcije vjeronauke mladi geografi mladi matematičari cvjećarske sekcije orkestar saobraćajna sekcija borba protiv nasilja

f

%

130 59 33 15 72 10 9 3 7 7 4 16 2 2 1 2 2 2 2 1 2

29,41 13,35 7,47 3,4 16,29 2,26 2,04 0,68 1,58 1,58 0,9 3,62 0,45 0,45 0,23 0,45 0,45 0,45 0,45 0,23 0,45

Vidljivo je iz rezultata da su ispitanici u slobodnom vremenu najčešće okupitani radom u sportskim i kulturno-umjetničkim sekcijama. Također se da vidjeti da je isti ispitanik angažiran u radu više sekcija kojih je član. 6. Ispitanici navode da su članovi sljedećih Udruženja:

182


"Flamingo", "Preporod" Zivinice, O.K. "Pink point" Zivinice, Udruženje za borbu protiv narkomanije, Eko-zeleni, Crveni križ, Borba protiv nasilja, Udruženje majki "Plamen", Udruženje "Majki hendikepiranje djece", KUD-Žepče i dr. Koristi od rada u Udruženju ispitanici vide u : "Pruža mi odmor i uživanje, tj.psihički se odmorim da bi mogao nastaviti sa svojim obavezama", Družimo se i lijepo mije, Udruženje pokušava upoznati majke s problemima narkomanije, Čišćenje okoline, rijeka, ulica, Pružanje pomoći sebi i drugima u slučaju neke nezgode ili povrede, Borba protiv nasilja, pomaže da se prepoznaju znaci nasilja i kako da se ponaša ako do toga dođe, Hor volim jer se bavim muzikom, Obilazimo mnoge gradove, upoznajemo nove prijatelje i družimo se, Relaksacija, opuštanje, radost. 7. Zanimalo nas je da li se ispitanici u slobodnom vremenu bave nekom društveno negativnom aktivnošću. Odgovori su: Vid aktivnosti a.

sklon sam pušenju sklon sam alkoholizmu sklon sam drogi sklon sam sjedeljkama i pijanstvu igram igre na sreću igram igre na komjuteru kockam se, kladim sklon sam delinkventnom ponašanju

b. c. d. e. f.

9h.

f

%

28 69 11 31 44 188 42 34

6,33 15,61 2,49 7,01 9,95 42,53 9,5 7,69

Rezultati pokazuju da najveći broj ispitanika slobodno vrijeme provodi na kompjuteru, oko 16% sklono je alkoholizmu, oko 10% sklono je igrama na sreću, i kocki itd. U prosjeku skoro svaki ispitanik bavi se nekom društvenonegativnom aktivnošću u svome slobodnom vremenu.

8. Kritički stav ispitanika prema načinu trošenja slobodnog vremena propitali smo pitanjem: "Smatrate li da vaše slobodno vrijeme trošite na društvenokoristan način?", na što smo dobili odgovore: Učestalost korištenja vremena a.

183

uvijek

f 106

% 23,98


b. c.

ponekad nikad

304 32

68,78 7,24

9. Zanimalo nas je koje osobe imaju najveći utjecaj na organizovanje slobodnog vremena mladih. Odgovori su da su to : f a.

b. c. d.

roditelji nastavnici, profesori vršnjaci sami

208 30 70 134

% 47,06 6,79 15,84 30,32

Najveći značaj na organiziranje trošenja slobodnog vremena pripada obitelji (roditeljima), tek na drugom mjestu inicijativa u organizaciji pripada samim učenicima, pa vršnjacima i školi (nastavnicima i profesorima). Ovo je i razumljivo jer se radi o učenicima osnovne škole gdje bi uloga obitelji trebala biti jako značajna u organiziranju provođenja slobodnog vremena mladih.

10. O tome da li naše društvo vodi dovoljnu brigu o trošenju slobodnog vremena mladih ispitanici su se izjasnili : f a. b. c.

da djelimično nikako

%

56 12,67 284 64,25 102 23,08

Može se zaključiti da društvena zajednica samo djelimično vodi računa o pravilnom trošenju slobodnog vremena mladih.

11. Pitah smo ispitanike: "Koje mjere predlažete da preduzme obitelj u cilju pravilnog trošenja slobodnog vremena djece i mladih"? Navest ćemo neke odgovore: Da upišu djecu u razna udruženja dok su mladi, te i vlastitim primjerom, Da provedu više vremena u razgovoru, Da uključe djecu u udruženja, Da vode računa o učenju djece, Da se djeca više igraju sa vršnjacima- da podstiču, Da više provjeravaju šta njihova djeca rade, Da više provode vremena s djecom, Da nas više podstiču na sport i kulturni rad, Da odrede izlaske najednom sedmično, Staja znam, Pomaganju,

184


Da nas kontrolišu, Roditelji trebaju da više utiču na svoju djecu, da ih upućuju na nešto korisno, da ih okreću od droge, alkoholizma i ostaloga, Da im odrede vrijeme za učenje i druge obaveze, a ne samo slobodno vrijeme, Da djeci daju što više slobodnog vremena, Da savjetuju svoju djecu; Da zabrane djeci piti alkohol i pušenje, Pa, da ih zaposle kod kuće, Da obrate pažnju na to gdje njihova djeca izlaze, s kim i kako se tada ponašaju, Da stalno usmjeravaju svoju djecu ali i drugu omladinu na pravi put, Davati djeci više novca, i oslobooditi pojedinih obaveza, kao što su pretrpane školske obaveze, Više druženja sa cijelom familijom, Manje izlazaka u grad, Strožiji pristup prema djeci, Da djecu šalju u razne klubove, kao npr. sportske, Ukidanje prekomjernog gledanj a televizije, Savjetovati djecu da ne troše vrijeme na zabranjene gluposti, Produžiti izlaske.

12. Na pitanje: "Koje mjere predlažete da preduzme škola u cilju unapređenja trošenja slobodnog vremena djece i mladih, ispitanici su dah odgovore: Više sekcija, Više ekskurzija, Upoznavanjem djece sa načinima na koja bi mogla iskoristiti svoje slobodno vrijeme, Pravljenjem plana nekog koji bi pomogao djeci, Više podučavanja mladih kroz razne edukacije i više sekcija, Da nam daju više vremena, Ponuditi veći izbor sekcija, Trebala bi da organizuje različite organizacije u koje bi se mladi uključili, Skraćeni časovi predlažem da prof. daju manje gradiva za učiti, tako da bi se imalo više slobodnog vremena, i da uključe sve učenike u sekcije te da tako korisno potroše slobodno vrijeme, Manj e nastavnih j edinica, Sto veći broj učenika učlaniti u sekcije, Više sportskih sekcija, Aktivniji rad školskih sekcija osnovanjem sportsko-kulturnih sekcija, Uvesti više aktivnosti unutar škole,

185


Škola je mnogo preduzela za one koji žele pametno iskoristiti slobodno vrijeme, podsticati mlade na učlanjenje u sekcije, Više razgovora između profesora i učenika time bi došlo do zbližavanja, Trebaju praviti što više sportskih teretana, Smatram da nemamo dovoljno zadaće, Manje zadaće i učenja

13. Naše sljedeće pitanje je bilo: "Koje mjere predlažete da preduzme društvena zajednica u cilju pravilnog trošenja slobodnog vremena djece i mladih"? Više podrške, manje sputavanja, Pružanjem većeg izbora mogućnosti, Da olakša osnivanje raznih udruženja, Ne znam, Sport, Da prave više organizacija za mlade, Sto više izlazaka u prirodu, tj. izleti, Da organizuje neko stranke koje će govoriti o korištenju slobodnog vremena, Otvaranjem objekata za sport, kulturu, Više aktivnosti koje su vezane za društvo, Da podržavaju udruženj a mladih, Otvaranje igrališta za djecu, Trebaju se u zajednici organizovati eko- zeleni, Trebaju se organizovati grupni radovi čišćenja okoliša, Oni već odavno ništa ne preduzimaju, Da nam organizuju izlete, Svako neka misli o svom slobodnom vremenu, Ne trebaju preduzeti nikakve mjere, Da nam urede školsko dvorište, Da nam omoguće više druženja sa ostalim školama, Da pronalaze zaposlenje mladima, Da formiraju bolje škole, izgrade parkove, Da otvore više izlaznih mjesta za mlade, posebno za noćne izlaske, Da izdvoje više novca i ostalih sredstava za mlade, Organizovanj e j avnih radova, Organizovanjem turnira, Nezaključavanje poligona, Da naprave neki dom za mlade, Više takmičenja i podsticanja- time, mladih.

14. Zanimalo nas je šta ispitanici misle: "Sta bi trebala poduzeti djeca i mladi u cilju efikasnijeg provođenja slobodnog vremena"?

186


Treba da se više bave sportom kako ne bi koristili opojna sredstva, Pravljenjem plana za određeni dan, Pametnija i racionalnija raspodjela slobodnog vremena, Da se uključe u sportske aktivnosti, Više druženja i učenja, Više se aktivirati i pokazati više interesovanja za život, Da svoj život uzmu u svoje ruke i da se počnu baviti korisnim poslovima, Da organizuj u svoj e vrij eme, Trebaju pratiti svoje stavove i boriti se za njih, te pronaći ono što vole da rade, a što bi moglo biti korisno za njih, Da se uključe u neku sportsku disciplinu, Da provode više vremena čitajući knjige i literaturu, Bavlj enje muzikom, Neki hobi, Da se uključuju u sekcije i da se druže, Da svoje slobodno vrijeme troše u korisne aktivnosti, Da se bave onim što vole i što ih najviše zanima, Organizovati družnja, npr. odlazak na skijanje, kampovanje, izlete , Da se bore za svoja prava, Da oraganizuju svoje grupe(ukoliko su nadareni) npr. bendovi Igre na računam, Vožnja bicikla, Da idu na kupanje, Da pronađu svoj talenat i da ga prate, Provoditi dva do tri sata vremena u slobodno vrijeme, ostalo provoditi u učenju.

15. Pitanje glasilo je: "Recite ako ima nešto što vas nismo pitali"?! Mali je broj učenika koji je dao odgovor na ovo pitanje, zapravo, gotovo da niko nije dao odgovor. Uglavnom, je to bilo, nema ništa što nas niste pitali! Ali ima nekoliko odgovora i to: niste nas pitali za koga navijamo u svoje slobodno vrijeme da li imamo slobodnog vremena uopšte, kakva je naša škola, kakvi su nastavnici, šta bi bilo kada bi imali skraćene časove, hoće li se usvojiti skraćeni časovi, kakvo je naše društvo, i utiče li na nas, zbog čega, uglavnom, mladi loše provode svoje vrijeme, - jesmo li skloni sex-u, da li spavamo dovoljno, da li se radujemo slobodnom vremenu, koliko godina imamo, kako se zovem, kakve uslove ima škola za rad. Rezime:

187


1. Većina ispitanika smatra slobodno vrijeme vremenom kojim oni sami raspolažu i koje je oslobođeno od svih obaveza.

2. Ispitanici najčešće imaju više do 4 sata slobodnog vremena, blizu 50% ispitanika, a oko 25% ih imaju po dva sata slobodnog vremena dnevno.

3. Većina ispitanika organizuje samostalno svoje slobodno vrijeme bez utjecaja drugih.

4. Ispitanici se u slobodnom vremenu bave najčešće slijedećim aktivnostima: gledanjem TV, slušanjem radija, učestvuju u radu sekcija u školi i pri udruženjima, bave se sportom, čitaju knjige i stripove. Rjeđe se bave rekreativnim aktivnostima, humanitarnim radom i ručnim radovima.

5. Najveći broj ispitanika su članovi sportskih, zatim kulturno-umjetničkih i ostalih sekcija.

6. Jedan broj ispitanika su članovi različitih udruženja u mjestu i okolini. U članstvu u udruženjima oni vide brojne koristi za sebe i društvenu zajednicu.

7. Najveći broj ispitanika, blizu 50% slobodno vrijeme provodi igrajući se igrica na kompjuteru, 16% sklono je alkoholizmu, oko 10% igrama na sreću i kocki, a evidentno je i prisustvo delinkventnog ponašanja i droge u slobodnom vremenu.

8. Većina ispitanika smatra da samo ponekad slobodno vrijeme troše na društveno-poželjan način, ali ipak ga i dalje provode na svoj način.

9. Najveći utjecaj na provođenje slobodnog vremena učenika osnovne škole imaju roditelji, na drugom mjestu je vlastito opredjeljenje, a zatim su vršnjaci. Uloga škole je prisutna na manje od 10% slučajeva što je poziv školi za značajniju ulogu u organiziranmju slobodnog vremena mladih. 10. Većina ispitanika je mišljenja da društvo vodi samo djelimičnu ili nikakvu brigu o organiziranju i usmjeravanju slobodnog vremena učenika. 11. Ispitanici su naveli brojne mjere koje trebaju preduzeti: obitelj, škola, društvena zajednica i oni sami u organiziranju i pozitivnom usmjeravanju provođenja slobodnog vremena mladih. Kad je u pitanju obitelj mjere se odnose na permanentnu kontrolu, savjetovanje i usmjeravanje, uključivanje djece u obiteljske aktivnosti, pravilan način rada i odmora, manje izlazaka u grad i da su pod kontrolom isl. Školi se predlaže da animira rad više sekcija, da organizira češće ekskurzije, da mogućnost izbora sekcija bude uvijek dostupna učenicima, bolja komunikacija između učenika i nastavnika, manje opterećenje učenika redovnom nastavom, bolji materijalni i kadrovski uvjeti

1 188


za bolju organizaciju slobodnog vremena, više brige o mladima, izgradnjom mjesta i domova za mlade isl. Svojim vršnjacima i sebi predlažu da racionalnije koriste slobodno vrijeme, prave plan za svaki dan, da više aktivnosti i interesa pokazuju za različite aktivnosti, da se bave sportom, muzikom, skijanjem, izletima, kampovanjem, voze bicikl, idu na kupanje, da pronađu svoj talenat i njeguju ga i da njeguju neki hobi. Analiza anketnog upitnika za učenike srednje škole Anketiranjem je obuhvaćeno 640 učenika srednje škole.

1. Na pitanje šta podrazumijevaju pod slobodnim vremenom odgovori ispitanika su : Ponuđeni odgovori a. b. c. d.

Vrijeme oslobođeno od nastavnih obaveza Vrijeme oslobođeno od svih obaveza Vrijeme koje je samo nama na raspolaganju i trošite ga po slobodnom izboru Nešto drugo

f

%

125 168

19,53 26,25

347

52,22

0

0

Većina ispitanika smatra slobodnim vremenom vrijeme koje im je na raspolaganju i mogu ga trošiti po slobodnom izboru. Uglavnom je to vrijeme oslobođeno od svih obaveza izjasnilo se 26% ispitanika, a najmanji broj se opredijelio za stav da je to vrijeme oslobođeno od nastavnih obaveza. Ovo nas upućuje na zaključak da većina ispitanika poznaje smisao i suštinu slobodnog vremena.

2. Zanimalo nas je koliki vremenski period ostaje mladima u toku dana na raspolaganju kao slobodno vrijeme. Odgovori ispitanika su: Ponuđeni odgovori a. b. c. d.

Do dva sata Do tri sata Četiri sata Više od četiri sata

f

%

281 208 71 80

43,91 32,5 11,09 12,5

Iz rezultata je vidljivo da većina ispitanika ima 2-3 sata slobodnog vremena koje oni mogu trošiti po slobodnom izboru. Vidljivo je da opada dio slobodnog vremena u odnosu na učenike osnovne škole. 3. O slobodi pri provođenju slobodnog vremena-ispitanici su se izjasnili da slobodno vrijeme troše na aktivnosti. Način odabiranja aktivnosti a. b.

1 189

Po slobodnom izboru Na aktivnost ih usmjeravaju roditelji

f 470 41

% 73,44 6,41


c. d.

Na aktivnost ih usmjeravaju nastavnici, profesori U skladu sa programima organizacije čiji su članovi

36 93

5,63 14,53

Vidljivo je da većina ispitanika slobodno vrijeme troši po slobodnoj volji i vlastitom izboru. Utjecaji obitelji i škole je neznatan na trošenje slobodnog vremena srednjoškolaca. Oko 14% ispitanika slobodno vrijeme troši u skladu sa programima organizacija u mjestu.

4. U slobodnom vremenu ispitanici se najčešće bave slijedećim sadržajima:

a. b.

c. d. e. f.

9h.

i.

ik.

1. U-

Sadržaji kojima se bave ispitanici u slobodno vrijeme gledaju TV čitaju novine čitaju strip romane čitaju knjige slušaju radio bave se nekom sportskom disciplinom učestvuju u radu sekcija u školi bave se ručnim radom bave se uslužnom djelatnošću bave se humanitarnim radom bave se rekreativnim aktivnostima (šetnja, izleti, plivanje, igra na snijegu) učestvuju u radu sekcija pri udruženjima bave se nečim drugim

f

%

359 160 62 174 382 261 269 30 19 12 43

56,09 0,25 9,69 27,19 59,69 40,78 42,03 4,68 2,79 1,88 6,72

163 69

25,47 10,78

Vidljivo je da veći broj ispitanika u slobodnom vremenu: slušaju radio, gledaju TV, učestvuju u radu školskih sekcija, bave se nekom sportskom aktivnošću, rekreativnim aktivnostima, čitaju knjige i novine. Ispitanici u slobodno vrijeme preferiraju više aktivnosti. Manji broj ih se bavi nekom užom djelatnošću, ručnim radovima i humanitarnim radom. Vidljivo je da je najveći broj ispitanika član sportskih sekcija, na drugom mjestu su kulturno-umjetničke sekcije, zatim sekcije iz oblasti likovnog 5. O članstvu u sekcijama ispitanici su se izjasnili da su članovi: stvaralaštva.

6. Jedan broj ispitanika članovi su različitih udruženja. Najčešće su članovi slijedećih Udruženja:

Koje sekcije su ispitanici Udruženje mladih, članovif%a.sportskih sekcija26140,78b.kulturnoumjetničkih sekcija12619,69c.likovne sekcije11519,97d.sekcije u oblasti Kuća "Žena i dijete", radno-tehničkog stvaralaštva314,84e.Islamske vjerske "Eko zeleni", sekcije40,63f.Sekcije Plesne grupe "Flamenko", stranih jezika30,479-Saobraćajne sekcije111,72h.Školski bend20,31i.Ekološke30,47iFolklor, C Omladinske organizacije, Civitas30,47k.Informatička20,311.Historijska20,31 Debatni klub20,31 Humanitarne organizacije,

1 190


"Preporod" OK "Pink Point" i dr. 7. Zanimalo nas je da li se ispitanici u slobodnom vremenu bave nekom društveno negativnom aktivnošću. Odgovori su:

Vid aktivnosti

a. b. c. d. e. f.

9h.

sklon sam pušenju sklon sam alkoholizmu sklon sam drogi sklon sam sjedeljkama i pijanstvu igram igre na sreću igram igre na komjuteru kockam se, kladim sklon sam delinkventnom ponašanju

f

%

108 98 76 121 72 252 91 75

16,87 15,31 11,87 18,91 11,25 39,37 14,22 11,72

Vidljivo je da se najveći broj ispitanika u slobodno vrijeme igra igrica na kompjuteru, skloni su sjedeljkama i pijankama i pušenju. Zabrinjavajuća je činjenica da je više od 15% ispitanika sklono alkoholizmu, oko 13% ispitanika konzumira drogu, blizu 12% ispitanika sklona je delinkventnom ponašanju. Ovo je alarmantna činjenica koja zahtijeva veću odgovornost svih aktera društva na organizaciju slobodnog vremena mladih.

8. O tome da li slobodno vrijeme troše na društveno-koristan način ispitanici su se izjasnili da troše: Učestalost korištenja vremena

a. b.

c.

uvijek ponekad nikad

f

%

122 19,06 468 73,13 50 7,81

Vidljivo je iz odgovora da su mladi dosta kritični sami prema sebi i da je većina svjesna samo ponekad da slobodno vrijeme troše na društveno koristan način. Jako mali broj ih oko 19% uvijek provodi slobodno vrijeme na društveno poželjan način. Ovaj podatak je takođe poziv društvenoj zajednici, a posebno obitelji i školi da se ozbiljnije pozabave organiziranjem slobodnog vremena mladih i edukacijom mladih da ga na koristan način provode. 9. O utjecaju agenasa socijalizacije na opredjeljenje za trošenje slobodnog vremena na odabrani način ispitanici su se izjasnili da su na njih najjači utjecaj imah :

a. b. c.

191

roditelji nastavnici, profesori vršnjaci

f

%

202 71 301

31,56 11,10 47,03


d.

Neko drugi (djevojka, mladić)

66

10,31

Rezultati pokazuju da na provođenje slobodnog vremena srednjoškolaca najjači utjecaj imaju vršnjaci (ovako se izjasnilo blizu 50% ispitanika, zatim roditelji). Dosta je manji utjecaj nstavnika, profesora, i drugih faktora. Škola bi trebala imati veću ulogu i u organizaciji slobodnog vremena učenika srednje škole.

10.0 brizi društva za provođenje slobodnog vremena mladih ispitanici su se izjasnili da društvo vodi dovoljnu brigu :

a. b. c.

da djelimično nikako

f

%

40 251 349

6,25 39,22 54,53

Podaci pokazuju da su mladi svjesni nebrige društva za organiziranje slobodnog vremena mladih. Ovo nas upućuje i na nebrigu društva o mladima uopće, što rezultira vrlo često i napuštanjem i odlaskom iz zemlje u svijet velikog broja mladih ljudi iz BiH.

11. Zanimalo nas je: "Koje mjere predlažu ispitanici da preuzme obitelj u cilju trošenja slobodnog vremena djece i mladih ?" Da nadgledaju svoju djecu, Da se više posvete djeci, Da puste djecu da se sama bave nekim aktivnostima, Da više uče i vježbaju, Razne kazne, Da ostave djecu na miru, Bolji odgoj i mnogo razgovora, Više sporta, Pravljenje rasporeda za slobodno vrijeme, Oslobađanje od kućnih poslova, Uključivanje u neki posao, Oduzimanje mobilnih telefona, Satima gledanj a tv-a, Redovni odlasci na izlete, Da djeca sviraju instrument, Davati više novca, Produživati izlaske, Manje izlazaka u grad, Više razgovora sa djecom, Stroži pristup prema djeci,

192


Stvoriti djeci radnu naviku, Obezbjediti materijalne uvjete kako bi pokrili troškove nekog kursa Savjetovati djecu.

12. Naše sljedeće pitanje je bilo: "Koje mjere predlažete da poduzme škola u cilju unapređenja trošenja slobodnog vremena djece i mladih? Predstavit ćemo najfrekventnije odgovote ispitanika: Organizacija sekcija, Da više čitaju, Više nastavnih aktivnosti, Oslobađanje nastave petkom, Smanj enj e broj a časova, Obezbjeđenje boljih uslova za rad, Uvođenje edukacijskih časova, Smanjenje gradiva, Organizovanje debata, Više školskih izleta, Različite organizcije, Aktivniji rad školskih sekcija, Više razgovora između profesora i učenika, kako bi se oni zbližili, Više javnih sastanaka, Održavanje predavanj a na tu temu Obilazak spomenika/kulturne baštine

13. Tražili smo od ispitanika da odgovore na pitanje: "Koje mjere predlažete da preduzme društvena zajednica u cilju pravilnog trošenja slobodnog vremena djece i mladih?" Predstavit ćemo najfrekventnije odgovote ispitanika: Organizovati više različitih udruženja gdje bi mladi pronašli sebe, Zajednice za druženje mladih, Otvaranje sportskih centara, Ukidanje članarina prilikom uključivanja u neki klub, Otvaranje novih odgojnih ustanova, Sport, Izleti u prirodu, Organizovanje neke stranke koja će govoriti o korištenju slobodnog vremena, Da podržavaju udruženj a mladih, Otvaranje igrališta za mlade, Otvaranje više mjesta za izlazakmladih, Izgradnj a objekata namijenj enih za sport, Organizacija turnira, Ne zaključivanje poligona, Formirati opštinski fond za sakupljanje novca za učenike slabijeg imovinkog stanja, Otvaranje rekreacionih centara, bazena, igrališta.

14. Na kraju smo postavili ispitanicima pitanje: "Sta bi trebala poduzeti djeca i mladi u cilju efikasnijeg provođenja slobodnog vremena?"

193


Da se više druže, Da se bave sportom ili naukom, Da više razgovaraju sa starijim osobama, Pravilno iskorištavanje slobodnog vremena, Uključiti se u udruženja, Boriti se za svoja prava, Organizovati neka takmičenja, Baviti se nekim aktivnostima, sekcijama, Sport i samo sport, Da se ne drogiraju, Trebaju pratiti svoje stavove, boriti se za njih i pronaći ono što vole da rade, Da provode više vremena čitajući knjige, Neki hobi, Bavlj enje muzikom, Da se bave onim što vole i što ih zanima, Organizovanje druženja, Ne trebaju biti na mjestima gdje se kocka, Kloniti se zabavnih salona, Pronaći svoje talente, Međusobno se poštovati, Boriti se za smanjanje preopterećenog školskog programa, Paziti s kim se druže.

15. Na kraju smo od ispitanika tražili da kažu ako imaju nešto što ih nismo pitah. Evo nekih odgovora: Kako mi doživljavamo svoje slobodno vrijeme, da li mu se radujemo, ili je ono za nas samo još jedna obaveza zbog mnogobrojnih sekcija u koje smo uključeni, Da li posjećujemo sportske, kulturne ili zabavne manifestacije, I previše ste pitali, Nedostajala su pitanja o uticaju ljubavnih veza i prijateljskih odnosa. Rezime:

1. Većina mladih ispravno shvata pojam slobodnog vremena i smatraju ga vremenom oslobođenim od nastavnih i drugih obaveza koje im je na raspolaganju i koje troše po slobodnom opredjeljenju.

2. Ispitanici imaju većinom 2-3 sata slobodnog vremena dnevno. U odnosu na učenike osnovne škole primjećuje se trend smanjenja slobodnog vremena srednjoškolaca.

1 194


3. Većina ispitanika vrijeme troši po slobodnom izboru bez usmjerenja obitelji, škole i drugih agenasa socijalizacije. Znači da se princip slobode i dobrovoljnosti u opredjeljenju za provođenje slobodnog vremena dovoljno uvažava.

4. Ispitanici najčešće u slobodno vrijeme: slušaju radio, gledaju TV, učestvuju u radu školskih sekcija, bave se sportskim aktivnostima, čitaju knjige. Manji broj ispitanika bavi se uslužnom djelatnošću, ručnim i humanitarnim radom.

5. Najveći broj ispitanika opredjelio se za rad u sportskim sekcijama, kulturnoumjetničkim i u likovnoj sekciji. Za ostale sekcije opredjelio se manji broj ispitanika. Evidentno je da su isti učenici članovi više sekcija.

6. Jedan broj ispitanika članovi su lokalnih udruženja i organizacija u svome mjestu življenja.

7. Zabrinjavajući je podatak koji nas upućuje na prisustvo ovisnosti među mladima, da jedan broj mladih igra igrica na kompjuterum, sklon je sjedeljkama i pijankama, pušenju, alkoholizmu i drogi, a ne mali broj sklon je i kocki i igrama na sreću. Ovaj podatak je poziv svima nama da se ozbiljnije pozabavimo mladima i pravilnom organizacijom njihovog slobodnog vremena.

8. Većina ispitanika smatraju da slobodno vrijeme samo ponekad provode na društveno koristan način.

9. Na provođenje slobodnog vremena mladih najjači utjecaj imaju vršnjaci, pa obitelj, što upućuje na konstataciju da su ostali faktori kao što je škola zatajili na ovom području.

10. Više od 50% mladih izjasnilo se da društvo nikako ne vodi brigu o pravilnom organiziranju slobodnog vremena mladih, a blizu 45% ih se izjasnilo da vodi samo djelimično brigu.

11. Mladi su iznijeli niz konstruktivnih prijedloga koje treba preduzeti: obitelj, škola, društvena zajednica i oni sami, kako bi mladi uspješnije i racionalnije provodili svoje slobodno vrijeme. Predložene mjere se odnose na jaču kontrolu, obezbeđenje materijalnih i kadrovskih uvjeta, bolju organizaciju, bolje opredjeljenje samih mladih i slične mjere. Naročito se zalažu za poboljšanje komunikacije među mladima i u društvu uopće, na veću brigu društva o mladima, posebno o talentima, jaču i bolju podršku društva mladima i si. staža nastavnika je : 1. Dužina radnog Analiza anketnog upitnika za nastavnike osnovne škole

2. Nastavnici su iz oblasti : Anketiranjem su obuhvaćena 34 nastavnika osnovne škole.

Dužina radnog stažaf%a.10 godina514,71b.do 15 godina617,65c.15-20 f%a.nastavnih predmeta iz oblasti društvenih nauka1544,12b.nastavnih godina823,53d.20-25 godina1029,41e.preko 25 godina514,71 predmeta iz oblasti prirodnih nauka1029,41c.nastavnog područja tehničkih 1 195 nauka926,47 Nastavnici su većinom iz oblasti društvenih i prirodnih Vidljivo je daje dužina radnog staža nastavnika različita. V


3. Prema izjavama i zapažanjima nastavnika mladi slobodno vrijeme troše na društveno povoljan način: f a.

b. c.

uvijek ponekad nikada

1 29 4

% 2,94 85,29 11,76

Nastavnici su većinom mišljenja da mladi samo ponekad troše slobodno vrijeme na društveno povoljan način. 4. Zanimalo nas je mišljenje nastavnika o tome ko ima najviše utjecaja na mlade u organizaciji trošenja slobodnog vremena. Ispitanici su se izjasnili da su to: f a. b. c. d. e.

obitelj škola vršnjaci mediji neki drugi faktori

26 12 24 8 1

% 70,59 35,29 70,59 23,53 2,94

Vidljivo je da na organizaciju trošenja slobodnog vremena mladi prema izjavama nastavnika najjaču ulogu imaju obitelj i vršnjaci.

5. Sljedeće pitanje je: "Preuzima li obitelj adekvatne mjere, i koje, u cilju organiziranja trošenja slobodnog vremena mladih?" Da ne poduzima odgovorilo je 28% nastavnika, 78% nastavnika odgovorilo je sa da. Neki odgovori nastavnika su: "Poneke obitelji stvarno brinu o organizovanju slobodnog vremena svoje djece, moje je mišljenje da većina obitelji uopće ne brinu o organizaciji slobodnog vremena svoje djece", "Ne dovoljno, roditelji su uglavnom zaposleni i nemaju vremena, a djeca svoje slobodno vrijeme koriste uglavnom na ulici ili uz kompjuter i igrice", Obitelj je zapostavila svoje potomke, trka za novcem, karijerom . "Roditelji najčešće imaju iskrivljenu sliku o ponašanju i sklonostima svoje djece. Zato su eventualne mjere neadekvatne", "Nisu sve porodice iste. Neke preduzimaju mjere, a neke ne, opravdavdanje traže u svojoj prezaposlenosti ili neki drugi faktori", "Roditelji zbog nedostatka vremena, malo kontrolišu djecu i njihove aktivnosti i ne poduzimaju (sa izuzetcima) adekvatne mjere". 6. Na pitanje koje mjere poduzima škola u cilju organiziranja slobodnog vremena mladih ?

196


Najveći broj se odgovora svodio na uključivanje učenika u slobodne aktivnosti. Evo nekih odgovora: "Ima dovoljan broj sekcija (moglo bi i više), ali mladi nisu zainteresirani za rad (učešće) u njima", "Organizovanju slobodnih vannastavnih aktivnosti, takmičenja, kvizova, priredbi i slično", "Organizuje rad u sekcijama i kursevima (sport, ples, strani jezik)", Učenike uključuje u slobodne aktivnosti", "Organizuje razne vrste sekcija, kreativnih radionica, posjeta kulturnim ustanovamm", "Škola preduzima mjere u okviru zakonskih mogućnosti i odredbi: sekcije, vannastavne djelatnosti itd.", "Slobodne aktivnosti, hor i orkestar, dodatna i dopunska nastava", 'Uključivanje u slobodne aktivnosti", "Sekcije, takmičenja, hor i orkestar", "Neke aktivnosti", "Sve što je planom i programom predviđeno", "Razne sekcije, disko".

7. O adekvatnosti mjera koje poduzima škola za organiziranje slobodnog vremena mladih ispitanici su se izjasnili da su adekvatne: f% a. Uvijek 21 61,76 b. Ponekad 23 35,94 Vidljivo je da su mišljenja ispitanika podijeljena kad je u pitanju adekvatnost mjera koje preduzima društvena zajednica. 8. Mišljenja ispitanika o tome da li mladi koriste slobodno vrijeme na društvenokoristan ili na društveno-nepoželjan način su podjeljena: f% a. na društveno nepoželjan način 21 61,76 b. na društveno poželjan način 23 35,94

9. Zanimalo nas je da li su nastavnicima poznati sadržaji koje mladi upražnjavaju u slobodnom vremenu. Odgovori ispitanika su da: f a. b. c. d. e. f. 9197

gledaju TV slušaju radio čitaju novine čitaju stripove, vestern romane čitaju knjige bave se sportom učestvuju u radu sekcija u školi

23 21 2 21 18 24 26

% 35,94 61,76 5,88 61,76 52,94 70,59 76,47


bave se stručnim radovima bave se rekreacijom bave se humanitarnim radom bave se nečim drugim

h. i. jk.

1 18 1 1

2,94 52,94 2,94 2,94

Nastavnici su mišljenja da se učenici u slobodnom vremenu bave sa po više aktivnosti. Najčešće su to: gledanje TV, rad u sekcijama u školi, bavljenje sportom, slušanje radija, čitanje stripova, vestern romana, a rjeđe druge aktivnosti kao što su: čitanje novina, ručni radovi, bavljenje humanitarnim radom i si.

10. Svi anketirani nastavnici rukovodioci su nekih sekcija u školi i to: f% a. kulturno-umj etničkih 16 47,06 b. sportskih 12 35,29 c. iz oblasti radno-tehničkog stvaralaštva 6 17,65 11. Interes koji mladi pokazuju za rad sekcija je :

f a. b. c.

jak nedovoljan nikakav

%

12 18 4

35,29 52,94 11,76

Većina nastavnika smatra da je interes učenika za rad aktivnosti nedovoljan ili nikakav.

slobodnih

12. O motivaciji za rad u sekcijama ispitanici su se izjasnili da je :

f a. b. c.

visoka srednja nemotivirani su

%

10 20

29,41 58,82 11,76

4

Vidljivo je daje mišljenje većine ispitanika o motivaciji učenika za rad u sekcijama daje ona srednja ili je uopće nema.

13. Zanimalo nas je da li je nastavnicima poznato da li mladi u slobodnom vremenu up ražu java ju određene društveno-nepoželjne aktivnosti. Odgovori ispitanika su:

a.

Vid aktivnosti

f

puše

21

% 61,76

198


b. c. d. e. f. g-

skloni su alkoholizmu skloni su drogi skloni su sjedeljkama i pijanstvu igraju igre na sreću igraju igrice na komjuteru skloni su delinkventnom ponašanju

21 11 21 21 21 15

61,76 32,35 61,76 61,76 61,76 44,12

Nastavnici su svjesni činjenice da se mladi u slobodnom vremenu bave i određenim društveno-negativnim aktivnostima. Navode da se jedan isti učenik bavi u slobodnom vremenu sa više ovakvih aktivnosti.

14. Većina ispitanika se izjasnila 88,24% da društvena zajednica ponekad preduzima odgovarajuće mjere da pomogne u organizaciji slobodnog vremena mladih, a 11,76% se izjasnilo da nikad ne preduzima dovoljne mjere da pomogne u organizaciji slobodnog vremena mladih.

15. Naše sljedeće pitanje je bilo: "Koje mjere predlažete da preduzme obitelj u cilju pravilnog organiziranja slobodnog vremena mladih? Navest ćemo neke odgovore : "Da više razgovaraju s mladima i da vide njihova interesovanja", "Da više razgovaraju s djecom i izgrade odnos međusobnog povjerenja. Tako će se prepoznati sklonosti i želje svoje djece", "Promijeniti svijest roditelja, prenijeti na djecu-mlade", "Više razgovora sa mladima, slušati mlade šta oni žele i usmjeravati ih", "Kontrole u sferi školskih obaveza, razgovora u cilju otkrivanja interesa djece za određene aktivnosti, bodrenje i stimulacija za pravilno organiziranje slobodnog vremena", "Roditelj treba dijete uputiti kako da iskoristi slobodno vrijeme, da mu pomogne u izboru", "Prevaspitati roditelje, roditelji griješe u vaspitanju djce", "Uključenjem u sportske aktivnosti, muzička škola", "Razgovor s nastavniocima, zabrana igranja nepoželjnih igrica, veća kontrola djece".

16. Koje mjere predlažete da preduzme škola u unapređivanju slobodnog vremena mladih? Neki odgovori nastavnika: "Više slobodnih aktivnosti u višim razredima, bolja koordinacija s roditeljima i kolegama", "Bolja organizacija sekcija, više izleta, uključiti učenike u izviđače, planinare, više sporta", "Škola može puno toga ali politika prema školi je loša", "Sekcije, da se pojača rad",

199


"Angažovanje uključivanje više učenika u slobodne aktivnosti. Svako dijete ima sklonosti za nešto", "Više neobaveznih okupljanja nastavnika i učenika (druženja). Omogućavanje svim učenicima da se bave onim što vole, a škola ima uslove", "Više angažovanja učenika u raznim sekcijama čak i onih koji su nezainteresirani i ne pripadaju nijednoj grupi", "Uz odobrenje roditelja angažirati učenika", "Mislim da škola nudi dosta sadržaja", "Izvršiti intervjuiranje, anketiranje mladih, pa se prilagoditi u određivanju vannastavnih aktivnosti".

17. Naše sljedeće pitanje je bilo: "Koje mjere predlažete da preduzme društvena zajednica u cilju unapređivanja organizacije slobodnog vremena mladih"? Evo nekih odgovora: "Organizovati neka takmičenja, maratone, debate i si. u cilju ostvarivanja nekih nagrada i dr.", "Da organizuje kulturno-umjetničko, sportsko i tehničko stvaralaštvo na volonterskoj osnovi (bez ličnog učešća u finansiranju)", "Mladi moraju biti nagrađeni", "Više društveno korisnog rada, druženja mladih kroz aktivnosti i organizovanju igranki", 'Uključivanje mladih u aktivnosti (društveno-korisne)", 'Urediti sportske terene, terene za rekreaciju", "Više mogućnosti za bavljenje društveno korisnim aktivnostima", "Da organizuje kurseve stranih jezika (povoljno) ili besplatno kurseve komjutera, glume", "Podržavanje ideja mladih, finansiranje raznih projekata, medijsko promovisanje itd.", "Promjena p.p. škole, adekvatan odnos prema obrazovanju, sportske aktivnosti".

18. Recite ako imate nešto što Vas nismo pitali, bilo je naše posljednje pitanje. Neki odgovori su: "Stanje u Bosni i Hercegovini diktira budućnost mladih, pa su obrazovani, školovani, a nezaposleni", "Raditi na vaspitnim emisijama na TV, kultura življenja, ponašanja", "O mladima vodi računa jedino škola i to osnovna", Rezime:

1. Nastavnici imaju različitu dužinu radnog staža i iz različitih su oblasti.

2 200


2. Većina nastavnika je mišljenja da mladi ponekad troše slobodno vrijeme na društveno povoljan način.

3. Na organiziranju trošenja slobodnog vremena mladih najjači utjecaj imaju obitelj i vršnjaci.

4. Ispitanici nisu u cjelosti zadovoljni mjerama koje preduzimaju obitelj, škola i društvena zajednica da bi organizirali i unaprijedili slobodno vrijeme mladih. Ove mjere nisu dovoljno adekvatne.

5. Mišljenja su podijeljena o tome da li mladi slobodno vrijeme koriste na društveno koristan način.

6. Prema izjavama nastavnika učenici se u slobodnom vremenu bave sljedećim aktivnostima: gledanjem TV, rade u sekcijama u školi, bave se sportom, slušaju radio, čitaju stripove, a rjeđe, čitaju novine, bave se stručnim radovima i humanitarnim radom.

7. Svi anketirani nastavnici rukovodioci su sekcija u školi. 8. Ispitanici su mišljenja da je rad učenika za rad u slobodnim aktivnostima nedovoljan ili nikakav.

9. Motivacija za rad u sekcijama je srednja ili je mala. 10. Veliki broj učenika u slobodnom vremenu bavi se i društveno-negativnim aktivnostima kao što su različiti vidovi ovisnosti i delinkventno ponašanje.

11. Društvena zajednica ponekad preduzima adekvatne mjere da pomogne u organizaciji slobodnog vremena mladih.

12. Ispitanici su predložili niz mjera koje trebaju preduzeti obitelj, škola i društvena zajednica u cilju unapređenja provođenja slobodnog vremena mladih.

13. Sve ovo su razlozi više za organiziranu širu društvenu akciju na brizi za mlade, pa i za njihovo slobodno vrijeme kao važan društveni problem. Analiza anketnog upitnika za profesore srednjih škola Anketiranjem su obuhvaćena 92 ispitanika, profesora srednje škole. 3. Zanimalo nas je mišljenje profesora o dovoljnosti slobodnog vremena mladih. Odgovori ispitanika su:

1. Dužina radnog staža profesora je :

2. Profesori predaju nastavne predmete: a.

Mladi imaju previše slobodnog vremena

f 31

% 33,69

Dužina radnog stažaf%a.5 godina3335,87b.Od 6-10 godina230,25c.Od 11f%a.Iz oblasti društvenih15-20 nauka3133,69b.Iz oblasti prirodnih 15 godina1920,65d.Od godina77,61e.preko 20 godina1010,87 nauka6065,22c.Iz nastavnih predmeta tehničkih područja11,09 2 201 Najveći Većina broj ispitanika profesora su radi profesori u vremenskom prirodnih periodu do 15


b. c.

Mladi imaju dovoljno slobodnog vremena Mladi imaju nedovoljno slobodnog vremena

60 1

65,22 1,09

Vidljivo je da većina profesora smatra da mladi imaju dovoljno slobodnog vremena. 4. Mišljenja ispitanika o tome da li mladi troše korisno svoje slobodno vrijeme su da ga troše: f a.

b. c.

uvijek ponekad nikada

1 80 11

% 1,09 86,96 11,96

Stav ispitanika o korisnom načinu upražnjavanja slobodnog vremena je da mladi slobodno vrijeme troše korisno samo ponekad je u većini. Samo jedan ispitanik se izjasnio da mladi uvijek troše korisno svoje slobodno vrijeme.

5. O utjecaju agenasa socijalizacije na mlade i na oblikovanje trošenja slobodnog vremena ispitanici su se izjasnilin da imaju utjecaja: f a. b. c. d. e.

obitelj škola vršnjaci mediji neki drugi faktori

75 18 16 25 2

% 81,52 19,56 17,39 27,17 2,17

Vidljivo je da najveći utjecaj na trošenje slobodnog vremena mladih imaju obitelj i mediji. Tek na trećem i četvrtom mjestu su škola i vršnjaci što se ne slaže baš u potpunosti s izjavama ispitanika učenika gdje se njih 50% izjasnilo da najjači utjecaj na mlade u trošenju slobodnog vremena imaju vršnjaci.

6. Zanimalo nas je poduzima li obitelj adekvatne mjere, i koje, u cilju organiziranja trošenja slobodnog vremena mladih. Evo nekih odgovora ispitanika: Prosječno, neadekvatne mjere, Ne preduzimaju, Obitelj slobodno vrijeme mladih pokušava iskoristiti za obavljanje nekih kućnih poslova koji su od koristi za cijelu obitelj, Rijetko. Roditelji uglavnom žele što manje obaveza, te su stoga mladi više prepušteni sami sebi, - Ne, - Da, Roditelji često nisu u mogićnosti kontrolirati svoju djecu i teško se mogu adekvatno odrediti, U većini slučajeva ne, 202


Ponekad roditelji poduzimaju adekvatne mjere o određenom druženju, Roditelji ne vode dovoljno računa o tome kako im djeca troše slobodno vrijeme, Ne trude se previše.

7. Koje mjere poduzima škola u cilju organiziranja slobodnog vremena, bilo je naše sljedeće pitanje? Neki od odgovora su: Rad sekcija, razne manifestacije. Uglavnom nedovoljno. Slobodne aktivnosti. Uključenjem učenika u razne sekcije, debate, Vijeće učenika, Udruženje mladih, Sekcije, Kulturno i umjetničko stvaralaštvo, Udruženje za afirmaciju sporta, Škola slobodno vrijeme pokušava iskoristiti kroz vannastavne aktivnosti koje razvijaju talenat mladih, Program rada učenika, Veliki broj ispitanika odgovorio je sa ne.

8. O mjerama koje poduzima škola za organiziranje

slobodnog

vremena mladih ispitanici su se izjasnili da su:

f a. b. c.

uvijek adekvatne povremeno adekvatne neadekvatne uvijek

%

21 69 2

22,83 75,00 2,17

Većina ispitanika se izjasnila da su mjere koje poduzima škola za organiziranje slobodnog vremena mladih povremeno adekvatne. Ovo je razlog više da škola preduzme radikalnije mjere u cilju reafirmacije provođenja slobodnog vremena mladih.

9. Ispitanici su mišljenja da mladi troše slobodno društveno:

vrijeme na

f a. b.

pozitivan način negativan način

31 61

% 33,69 66,30

Većina ispitanika svjesna je činjenice da mladi troše svoje slobodno vrijeme na društveno negativan način. Pa ipak, škola ne indicira neke značajnije aktivnosti da ih vrati sa puta-stranputice. Dokle će biti tako inertna? 10. Mladi u slobodno vrijeme najčešće upražnjavaju sljedeće sadržaje:

203


f gledaju TV čitaju novine čitaju stripove, vestern romane čitaju knjige slušaju radio bave se sportom učestvuju u radu sekcija u školi bave se ručnim radovima bave se rekreacijom bave se humanitarnim radom bave se nečim drugim

a. b. c. d.

e. f. 9h. i. ik.

83 10 11 10 25 20 35 11 10 5 3

% 90,22 10,87 11,96 10,87 27,17 21,74 38,04 11,96 10,87 5,43 3,26

11. Svi anketirani profesori rukovodioci su nekih sekcija u školi i to:

a. kulturno-umj etničkih b. sportskih c. iz ostalih oblasti

f

%

46 16 30

50,00 17,39 32,61

Ovaj nam podatak ukazuje da u školama radi veliki broj sekcija što je pozitivno za organiziranje slobodnog vremena mladih i treba nastojati i učenike slabijih sposobnosti obuhvatiti radom sekcije.

12. O interesu mladih za rad u sekcijama ispitanici su se izjasnili da je:

f% d. e. f.

veoma jak nedovoljan nezaintereovani su

30 32,61 52 56,52 10 10,87

Većina smatra daje interes učenika za rad u sekcijama nedovoljan što je upozorenje profesorima da razvijaju nove i obogate postojeće interese svojih učenika za rad u slobodnim aktivnostima.

13. O motivaciji za rad ispitanici su se izjasnili da je :

f% d. e. f.

visoka srednja nemotivirani su

4 4,35 70 18

76,08 19,57

Vidljivo je da je su učenici u školama nedovoljno motivirani za rad u sekcijama, što upućuje na potrebu podsticanja učenika za rad i jačanja njihove motivacije za učešće u slobodnim aktivnostima.

204


14. Zanimalo nas je da li su nastavnici upoznati koje društveno-nepoželjne oblike ponašanja upražnjavaju i ispoljavaju mladi u slobodnom vremenu.Odgovori ispitanika su: Vid aktivnosti a.

puše skloni su alkoholizmu skloni su drogi skloni su sjedeljkama i pijanstvu igraju igre na sreću igraju igrice na komjuteru skloni su delinkventnom ponašanju

b. c. d. e.

f. g-

f

%

73 29 35 45 29 71 31

79,35 31,52 38,04 48,91 31,52 77,17 33,70

Vidljivo je da su mišljenja ispitanika da su mladi u slobodnom vremenu skloni različitim vidovima ovisnosti kao što su: pušenje, igrice na kompjuteru, sklonost alkoholizmu i drogi, igranje igrica na sreću, ali oko 30% ispitanika smatra da su mladi skloni delinkventnom ponašanju. 15. Na pitanje poduzima li društvena zajednica odgovarajuće mjere da pomogne u organiziranju slobodnog vremena mladih dobili smo odgovore da poduzima:

f% a. b. c.

uvijek ponekad nikad

1 1,09 39 42,39 52 56,52

Vidljivo je da ispitanici nisu zadovoljni brigom društvene zajednice za slobodno vrijeme mladih.

16. Naše slijedeće pitanje je bilo: "Koje mjere predlažete da pred uz ime obitelj u cilju pravilnog organiziranja slobodnog vremena mladih"? Evo nekih najfrekventnijih odgovora: Ponuditi realizaciju kursnih sadržaja, Zaposliti mlade, Potaknuti ih na sportske aktinosti, Razgovor s djetetom, Nametanje kurnih obaveza, Isplanirati s djetetom njegov rad, Posvećivati više pažnje mladima, Upoznati njihove mogućnosti i usmjeriti ih pravilno, Razgovor sa mladima, edukacija roditelja, Poštovati mjere opreza, To ovisi od djeteta,

205


Usmjeriti mlade na potrebu većeg učenja, Nametanje obaveza koje su ovisne, Dovoljno je da djeci a ne sebi posvećuju više pažnje.

17. Koje mjere predlažete da poduzme škola u unapređenju slobodnog vremena? Uvođenje više sportskih aktivnosti, više praktičnog rada i sadržaja, kurseva Uključivanje što većeg broja učenika u razne školske aktivnosti, Slobodnija i "iskrenija" komunikacija sa mladima.

18. Koje mjere predlažete da preduzme društvena zajednica u cilju unapređivanja organizacije slobodnog vremena mladih, bilo je naše sljedeće pitanje. Neki od odgovora su: Organiziranje humanitarnih akcija, zabava, Posvetiti više pažnje mladima, Pokazati interes za njihov status, Iz gradnj a institucij a, Pružanje materijalne pomoći, Iz gradnj a sportskih terena, Hala, radionica, čitaonica, Saznati šta mlade interesuje.

19. Na kraju smo tražili da ispitanici kažu ako imaju nešto što ih nismo pitah. Evo nekih odgovora: Osnov svega je staviti dobru ekonomsku podlogu, Koga je briga za mlade?, Da li mladi u BiH imaju kakvu perspektivu, Tolerancija je osnov svega, Više rada svih, roditelja, nastavnika, Više propagirati dobre stvari a manje širiti pesimizam, Poduzmite nešto konkretno! Rezime:

1. Većina profesora radi od 5 -10 godina. 2. Najviše ih predaje prirodnu grupu predmeta. 3. Većina smatra da mladi imaju dovoljno slobodnog vremena. 4. Mišljenja su većine da mladi ponekad koriste slobodno vrijeme korisno. Samo jedan ispitanik se izjasnio da mladi uvijek korisno koriste svoje slobodno vrijeme.

206


5. Prema izjavama ispitanika najjači utjecaj na mlade u organiziranju trošenja slobodnog vremena imaju obitelj i mediji.

6. Ispitanici su naveli brojne mjere koje preduzima obitelj, škola i društvena zajednica u cilju usmjeravanja korisnog provođenja slobodnog vremena mladih. Sve one svode se na veću kontrolu roditelja, organiziranje više slobodnih aktivnosti od strane škole. Mjere koje poduzima škola ispitanici ocjenjuju kao povremeno adekvatne.

7. Ispitanici su mišljenja da mladi većinom troše slobodno vrijeme na društveno negativan način.

8. O aktivnostima u slobodnom vremenu izjasnili su se da su to najčešće: gledanje TV, učešće u radu sekcija u školi, slušanje radija i bavljenje sportom.

9. Svi anketirani profesori rukovodioci su nekih sekcija u školi. Interes i motivaciju učenika za rad u sekcijama ispitanici ocjenjuju kao nedovoljne.

10. Prema mišljenju ispitanika mladi u slobodnom vremenu bave se i brojnim društveno-nepoželjnim aktivnostima kao što su ovisnosti i delinkventno ponašanje. Njihov broj nije zanemarljiv, te bi se ovome problemu ubuduće trebali posvetiti svi agensi socijalizacije djece i mladih.

11. Ocjena je ispitanika da društvena zajednica nikad ne preduzima adekvatne mjere da pomogne organiziranje slobodnog vremena mladih. Ovako se izjasnila većina ispitanika.

12. Ispitanici su naveli niz konstruktivnih prijedloga mjera koje bi trebale u budućnosti preduzeti obitelj, škola i društvena zajednica u cilju unapređenja organizacije slobodnog vremena mladih.

207

Poglavlje 6 Preventivni i korektivni rad na pred u preden ju i sprječavanju trošenja slobodnog vremena mladih na društvenonepoželjan način

Preventivni i korektivni radnapredupređenju i sprječavanju trošenja slobodnog vremena mladih na društveno-nepoželjan način

PREVENCIJA POREMEĆAJA U PONAŠANJU U novije vrijeme poremećaji u ponašanju među djecom i mladima su u ekspanziji što je razlog za potrebu organizirane šire društvene akcije na prevenciji, sprečavanju i otklanjanju poremećaja u ponašanju među djecom i mladima. Razlog više za organiziranu društvenu akciju predstavlja i pojava poremećaja u ponašanju kod djece sve mlađe hronološke dobi, povezanost većeg broja poremećaja, kao i bojazan da će prerasti u delinkventno ponašanje, a vremenom i u kriminal odraslih. Posebnu odgovornost za pravilan rast, razvoj i odgoj djece snosi obitelj i škola, ali i drugi agensi socijalizacije s kojima djeca stupaju u komunikaciju. Cesto roditelji nisu educirani za najodgovorniju ulogu u društvu. Odgovornost za odgoj djeteta snose i odgojno-obrazovne institucije, posebno škola, ali i drugi društveni podsistemi kao to su: pravni, socijalno-zaštitni, informativni i drugi. U radu s djecom s poremećajima u ponašanju držimo se principa koji važi u medicini "bolje spriječiti nego liječiti", u ovom slučaju najbolje je preduprijediti poremećaje u ponašanju, a tek onda ukoliko se u tome nije uspjelo, organizirati adekvatnu rehabilitaciju. Detaljnije ćemo se zadržati na analiziranju uloge pojedinih činilaca koji su bitni u prevenciji i rehabilitaciji poremećaja u ponašanju. Počet ćemo od obitelji.

Obitelj Najvažniju ulogu u razvoju djeteta igra obitelj. Ona je najodgovornija za dječiji odgoj. Snaga odgojnog djelovanja obitelji proizilazi iz sljedećih razloga: dijete je u obitelji odmah po rođenju, obiteljski odgoj je prvi odgoj koji se pruža djetetu. Roditelji su krvni srodnici djeteta i za dijete ih veže ljubav koja je jaka i snažna. Obiteljski odgoj ne prestaje ni nakon obuhvata djeteta institucionalnim odgojem, niti nakon prestanka školovanja. Traje tokom čitavog života dječijih roditelja. Obitelj ima najveći utjecaj na dijete u prvim razdobljima njegovog razvoja, pri njegovom uključivanju u društvo. Za odgoj djeteta veoma je bitno kakav je sastav obitelji, da li dijete živi s oba roditelja, da li su odnosi između roditelja skladni, jesu li adekvatni odnosi prema djetetu, jesu li roditelji u zahtjevima jedinstveni, da li u obitelji vlada topla emotivna klima, da li je obitelj jednogeneracijska ili višegeneracijska, da li roditelji služe kao pozitivan uzor djetetu u ponašanju, da li su u obitelji prisutne sociopatološke manifestacije, jesu li zdravi članovi obitelji, kakvi su materijalni uvjeti življenja, stambeni uvjeti, u kojoj mjeri roditelji ostvaruju komunikaciju s rodbinom i društvenom sredinom, jesu li odnosi iskreni i zasnovani na povjerenju i si. Bitne su i higijenske i kulturne prilike u obitelji. Obitelj će kao najbliskija životna sredina djece i omladine u pogodnoj situaciji ostvariti preventivnu ulogu u pojavi društveno neprihvatljivog ponašanja kod djece i mladih. Najnovije društvene promjene nastale u vezi s

209


obitelji sve više onesposobljavaju obitelj kao odgojnu instituciju. Zbog toga se u mnogim zemljama svijeta, posebno u razvijenim preduzimaju razne društvene mjere da se kompenzira nedostatak suvremene obitelji. Zato kad je u pitanju prevencija i sprječavanje pojave poremećaja u ponašanju među djecom i mladima obitelji je potrebno pružiti pomoć:

•

• • • • • • •

• • • •

Nužno je podizati uspješnost obiteljskog odgojnog djelovanja uz naglasak pravilnog odnosa prema radu i učenju, materijalnim i duhovnim vrijednostima, organiziranom provođenju slobodnog vremena i si., Educirati roditelje iz oblasti poremećaja u ponašanju kako bi ih mogli prepoznati i preduprijediti, Nužno je osposobiti roditelje za pravovremeno uočavanje simptoma poremećaja u ponašanju kod djece i uputiti ih kako da ispravno postupaju s djetetom koje je ispoljilo poremećaje u ponašanju. Obitelji je potrebno pružiti podršku da savlada poteškoće materijalne i sociokulturne prirode koje snađu njene članove (rješavanje stambenog pitanja, obrazovnih problema, nezaposlenost i si.). Pružiti obitelji pomoć u savladavanju subjektivnih poteškoća (npr. loši međusobni odnosi, nerad, svađa, prostitucija, alkoholizam i si). Potrebno je stalno podizanje uspješnosti odgojnog djelovanja obitelji putem rada predškolskih i školskih ustanova, savjetovališta za roditelje i humanitarnih organizacija i društveno političkih organizacija. U našoj zemlji oblici pružanja zaštite i pomoći obitelji su veoma skromni. Produženi boravak kao najefikasniji vid pomoći zaposlenim roditeljima u odgoju djece sve je rjeđi ili je potpuno ukinut, čak i u školama koje su imale tradiciju u bavljenju ovim vidom rada. Ubuduće bi ga trebalo animirati. S roditeljima bi trebale raditi na prevenciji, sprečavanju i suzbijanju poremećaja u ponašanju kod djece: predškolske ustanove, škole, centri za socijalni rad i školski dispanzeri. Potrebno je organizirati rad savjetovališta za predškolsku i školsku djecu pri školskim dispanzerima, Animirati rad patronažne službe (patronažna sestra), Uvesti određeni broj stručnjaka u navedene ustanove (sociopeda, socijalnog radnika, pedagoga, liječnika koji će se baviti ovom problematikom). Da bi uspješno ostvarila svoju odgojnu i drugu funkciju obitelj je dužna tijesno surađivati sa školom, školskim dispanzerom, centrom za socijalni rad i drugim institucijama koje mogu pružiti pomoć u prevenciji i rehabilitaciji poremećaja u ponašanju kod djeteta.

Ličnost odgajatelja

210


Veoma je bitno koliko su roditelji osposobljeni za svoju odgojnu funkciju. Bitno je da poznaju bar osnove pedagogije i psihologije kako bi mogli uspješno odgajati. Osnovna pedagoška informiranost treba da odgajatelja osposobi da aplicira odgojne principe na posebne slučajeve s kojima se susreće. Pored toga roditelj (odgajatelj) mora imati visoke moralne kvalitete i svojom naravi i postupcima služiti djetetu kao uzor u svim okolnostima. Veoma je važno daje duševno zdrav, bez neurotičnih, psihopatskih i psihotičnih izražavanja. Prema P.Vodaku i A. Sulcu za pravilan odgoj i tretman djece s poremećajima u ponašanju posebno su štetni sljedeći tipovi odgajatelja:

1. Smeteni odgajatelji, jer nemaju dovoljno aktivnosti i dezorijentirani su. 2. Neurotični odgajatelji, pate od neuroze koja je uočljiva i odgajaju neurotičnu djecu.

3. Pedantni odgajatelji, odgajaju neurotičnu djecu. Pedanterija sputava 4. 5. 6. 7.

prirodno izražavanje djeteta, njegovu živahnost, spontanost, originalnost mišljenja, samostalnost i si. Rigidni odgajatelji su vrlo neprilagodljivi, znaju ići samo utabanim stazama, ne snalaze se u novoj situaciji. Skloni su ceremonijama, svečanostima, ritualima, vjerskom fanatizmu, stereotipima itd. Psihopatični odgajatelji su loši kao odgajatelji. Djecu je poželjno izolirati od njihovih odgojnih utjecaja. Psihotični odgajatelji su nepoželjni u odgoju djece. Psihoza uvijek oštećuje obiteljski život. Djecu je poželjno izolirati iz ovih obitelji ili ih držati pod psihijatrijskom kontrolom. Epileptični odgajatelji pokazuju osobitosti o kojima smo govorili kod rigidnih i pedantnih odgajatelja. Cesto ih prate oscilacije raspoloženja, osjećajna hladnoća ili neuravnoteženost, grubost i si. obitelji svih psihotičara, psihopata i epileptičara trebaju biti pod pojačanom kontrolom zdravstvenih, odgojnih i socijalnih institucija.

Škola Uz obitelj škola sa svojom intencionalnom i organiziranom odgojnoobrazovnom djelatnošću zauzima važno mjesto u odgoju mladih naraštaja. Činioci koji pogoduju sve većem i znatnijem odgojnom djelovanju škole su: • Veliki broj djece i mladih pohađa osnovnu školu, a to znači da u njoj žive, a ne samo prolaze kroz nju. • Odgojno-obrazovni rad škole permanentno se unaprjeđuje, a nastavni rad intenzivira što doprinosi olakšanju procesa stjecanja znanja (učenja) kroz nastavu, a time se otklanjaju nedostaci stare škole. • Škola širi svoju djelatnost i na druge vidove odgojno-obrazovnog rada slobodne aktivnosti, rad učeničkih organizacija, kulturna i javna djelatnost škole, i time vrši jači odgojni utjecaj na mlade, a posebno one zahvaćene promjenama u obitelji i društvu.

211


Zbog svega navedenog školsko razdoblje je jako važno u životu djeteta. Razvoj škole, njeno mjesto i uloga u odgoju djece i mladih ovisi od razvoja društva (obitelji, društva vršnjaka, slobodnog vremena, mediji itd.). prema Vrgoču, 1977. uloga škole u sprječavanju i suzbijanju poremećaja u ponašanju djece i omladine ovisi o njenoj organizaciji, opremljenosti, metodama koje nastavnici koriste u radu s djecom i o sposobnosti nastavnika za rad. Ispitivanja su pokazala da se društvena neprilagođenost nado vezuje na školsku neprilagođenost. Prema E.Glueckovim "Skoska sredina je prvo iskušenje prilagodljivosti djeteta i njegove sposobnosti socijalizacije."( M. Singer, Lj.M. Todorović, 1993.). S obzirom da bi škola trebala uočavati uvjete u kojima se dijete razvija, trebala bi djelovati u smislu kompenzacije nedostataka koji proizilaze iz obiteljskog života ili iz života u široj zajednici. Naročito je važno da škola ostvari odgovarajuću komunikaciju s obitelji i da zajednički pojačaju preventivne mjere u predupređenju poremećaja u ponašanju. Neki autori kao (Ban, Dobrenić, Poldrugač, 1975) navode da škola malo uspijeva da uklanja ili smanjuje poteškoće učenika koji imaju uzroke van škole, a otežavaju školsku adaptaciju učenika. Loša socijalna klima u školi, neprilagođenost nastave potrebama i interesima učenika, nepravilni odnosi između nastavnika i učenika, zastario sistem provjeravanja i ocjenjivanja učenika, nepovoljni stavovi direktora škola i si. pospješuju pojavu poremećaja u ponašanju među djecom. Istraživanja stranih autora i naša su pokazala da djeca s poremećajima u ponašanju imaju poteškoće u školi i njihov postignuti nivo obrazovanja je ispod hronološke dobi. (Vrgoč, 1977.) navodi da učenici koji izostaju s nastave, bježe iz škole ili ponavljaju razred, ne moraju poći putem delinkvencije, a navodi i to da djeca koja naginju asocijalnom i antisocijalnom ponašanju već u ranim godinama školovanja manifestiraju prve simptome poremećaja u ponašanju. J. Bašić, 1980. navodi da "nizak nivo obrazovanja s kojim djeca i omladina s poremećajima u ponašanju starta u život predstavlja jedan od povoljnih uvjeta za nastanak ili nastanak asocijalnog ili antisocijalnog ponašanja. Oni teško dolaze do posla, uključuju se u sumnjiva društva, odaju se skitnji i neradu, pa je stoga teško očekivati povoljan tok njihovog razvitka i kasnijeg života. " Na prevenciji i sprječavanju poremećaja u ponašanju škola bi trebala preduzeti sljedeće mjere:

• • •

212

Podići uspješnost odgojnog djelovanja više nego do sada. Do sada se veća pažnja poklanjala obrazovnom dijelu rada s djecom i omladinom. Intenzivirati i proširiti djelovanje škole kao institucije, Po dolasku učenika u školu potrebno je snimiti socijalno-ekonomski status i obrazovnu razinu i na osnovu toga prilagoditi zahtjeve prema svakom učeniku. Odgojno-obrazovni program nužno je rasteretiti


• • • • •

• •

suvišnih sadržaja. Učenika u nastavi što češće stavljati u poziciju subjekta i prilagoditi program učeničkim sposobnostima. Učenicima koji žive u nepovoljnim prilikama posvetiti posebnu pažnju kao i učenicima prognanicima, povratnicima, učenicima lošeg imovnog stanja i si. Obogatiti stručni kadar u školi novim stručnjacima (psiholog, socioped, socijani radnik, neuropsihijatar, defektolog). Uvoditi učenike u pravilno i organizirano provođenje slobodnog vremena. Škole bi trebale pratiti razvoj svakog učenika i sistematski voditi evidenciju i dokumentaciju o njima. Za učenike srednjih škola neprihvatljivog ponašanja škole bi trebale osigurati smještaj, prehranu i pribor za rad, posebno za učenike koji se nalaze u stanju socijalne potrebe, pravilno organizirati slobodno vrijeme, u slučaju isključenja učenika iz škole posavj eto vati se s centrom za socijalni rad, pedagoškim zavodom i zavodom za zapošljavanje. Predškolske ustanove bi trebale pri upisu djece u osnovne škole dostaviti evidenciju zapažanja o djetetovom ponašanju. Važno je da škola ostvari suradnju s obitelji, centrom za socijalni rad, zdravstvenim ustanovama, pedagoškim zavodom, policijom, mjesnim centrima za rekreaciju i drugim društvenim činiocima koji mogu doprinijeti prevenciji poremećaja u ponašanju među djecom i mladima. Svaka škola trebala bi sačiniti vlastiti program prevencije, suzbijanja i sprječavanja poremećaja u ponašanju među djecom i mladima.

Da bi škola mogla uspješno realizirati navedene zadatke potrebno je učiniti i ovo:

• • • • •

smanjiti broj učenika u odjeljenju, omogućiti veći broj časova za organizirane slobodne aktivnosti, organizirati produženi boravak za djecu kojoj je neophodan, ostvariti zakonske obaveze o uvođenju stručnih saradnika u škole, omogućiti nastavnicima dodatnu edukaciju iz oblasti poremećaja u ponašanju.

Za uspješnu prevenciju i provođenje preventivnih akcija nužno je sve činioce koji se brinu o djeci upoznati s mogućnošću i načinom ranog otkrivanja negativnih tendencija u ponašanju mladih.

Centar za socijalni rad Važnu ulogu u prevenciji, sprječavanju i otklanjanju poremećaja u ponašanju među djecom i mladima igraju centri za socijalni rad.

213


Da bi uspješno radili na prevenciji, sprječavanju i otklanjanju poremećaja u ponašanju među djecom i mladima centri za socijalni rad bi trebali:

• •

• • • • • • • • • • •

• • • •

sačiniti konkretan program prevencije, sprječavanja i otklanjanja poremećaja u ponašanju među djecom i mladima na svome području ostvariti permanentnu saradnju sa školom na svome području i pružiti podršku školi u radu s učenicima, iz materijalno i socijalno ugroženih obitelji, zaštita učenika iz zdravstveno ugroženih obitelji, zaštita učenika iz obitelji s asocijalnim ponašanjem, zaštita učenika iz deficijentnih obitelj, zaštita učenika prognanika i povratnika, zaštita učenika s psihosocijalnim teškoćama, zaštita učenika iz obitelji čiji je razvoj ometen obiteljskim prilikama, pomoć učenicima koji postižu slab uspjeh u učenju, zaštita učenika s razvojnom ometenošću i si. ostvariti saradnju s policijom, zdravstvenim ustanovama, medijima, sportskim i kulturnim udruženjima, sačiniti program pravilnog korištenja slobodnog vremena za djecu iz naprijed navedenih uvjeta, jačati saradnju s obitelji i pružiti pomoć obitelji u otklanjanju subjektivnih i objektivnih problema s kojima se susreću djeca i mladi i pružati joj podršku u prevenciji, sprječavanju i otklanjanju poremećaja u ponašanju među djecom i mladima, u centre za socijalni rad nužno je primiti stručnjake različitih profila i timski raditi na prevenciji, sprječavanju i suzbijanju poremećaja u ponašanju. važno je stvoriti odgovarajuće materijalne preduvjete na prevenciji, sprječavanju i otklanjanju poremećaja u ponašanju. Potrebno je raditi na resocijalizacijitežih slučajeva asocijalnog ponašanja putem zakonskih i drugih mjera koje su u nadležnosti centra za socijalni rad. Posebnu pažnju posvetiti djeci i mladima kojima je izrečena odgojna mjera pojačani nadzor.

Centri za socijalni rad javljaju se kao osnovni nosioci mjera prevencije na terenu, oni bi trebali biti inicijatori i koordinatori zajedničkih poslova programa prevencije. Da bi centri za socijalni rad mogli uspješno provoditi programe prevencije, potrebno je postaviti ciljeve koji se prema J.Bašić, 1980. odnose na: • "uklanjanje ili ublažavanje uvjeta koji dovode do poremećaja u ponašanju, • direktno sprječavanj e i suzbijanj e bilo koj eg oblika ponašanj a koj i predstavlja preddelinkventno ili delinkventno ponašanje." Ove ciljeve moguće je ostvariti samo u suradnji centra za socijalni rad sa širom društvenom zajednicom, u prvom redu sa školom.

214


Policija Veoma je bitno da se u prevenciji, sprječavanju i suzbijanju poremećaja u ponašanju među djecom i mladima uključi i policija. Policija može na ovom planu djelovati na različite načine, a da bi uspješno djelovala važno je: • Sačiniti program preventivnog i kurativnog rada na prevenciji, sprječavanju i suzbijanju svih vidova poremećaja u ponašanju kako bi se preduprijedila pojava maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta odraslih. • Ojačati kadrovski zapošljavanjem stručnjaka različitih profila za rad na ovoj problematici, • Organizirati zajedničke aktivnosti s djecom i mladima u cilju pravilnog i organiziranog korištenja slobodnog vremena, kao što je PAL program u Zenici. • Obezbijediti permanentnu saradnju s odgoj no-obrazovnim, socijalnim i zdravstvenim ustanovama i drugim institucijama radi zajedničkog djelovanja u pravcu prevencije, sprječavanja i otklanjanja asocijalnog ponašanja među djecom i mladima. • Raditi na osnivanju omladinskih saveza i klubova. • U saradnji s masovnim medijima raditi na prevenciji, sprječavanju i suzbijanju poremećaja u ponašanju među djecom i mladima. • Povremeno organizirati policijske izložbe. • Permanentno se stručno usavršavati iz oblasti malolj etničke delinkvencije i kriminaliteta. Taib Spahić, 1998.kao prve odrednice u radu PAL centara navodi:

• • • • • •

Djecu i omladinu, uključenu u programe, odmah zainteresovati i za dodatna pozitivna društvena angažovanja (po uzoru na policiju: jer u njoj se u zajedničkom radu izgrađuje međusobno povjerenje i stvara osjećaj za uvažavanje ličnosti); Predložiti djeci i omladini da se bave jednim, ili da se iskažu u dva sporta koja odaberu, a kasnije, kad se stvore uslovi, PAL-program proširiti na ligu takmičenja i opredijeliti se za druge privlačne sportove, Uspostaviti saradnju sa školama, sportskim klubovima, socijalnim ustanovama svima koji u PAL-programu pronalaze dodirne tačke, Učiniti sve da od samog početka PAL-program i kvalitetom i kvantitetom bude organizirani metod prevencije maloljetničke delinkvencije i pohoda ka stvaranju uslova za društveno zdrav način življenja."

215


Mediji Značajnu ulogu u prevenciji, sprječavanju i otklanjanju poremećaja u ponašanju među djecom i mladima mogu odigrati i mediji. Mediji bi trebali detaljnije informirati javnost o ovoj pojavi, njenom kretanju u društvu, kao i štetnosti i posljedicama po razvoj društva usljed asocijalnog ponašanja djece i mladih. Poželjno je da permanentno obavještavaju javnost o preduzetim aktivnostima različitih agenasa socijalizacije na ovom polju. Da bi sve ovo uspješno radili potrebno je da medijske kuće i same sačine vlastite programe borbe protiv poremećaja u ponašanju i malolj etničke delinkvencije među djecom i mladima.

Zdravstvene ustanove U rad na prevenciji, sprječavanju i otklanjanju poremećaja u ponašanju među djecom i mladima potrebno je uključiti i zdravstvene ustanove, školske dispanzere i dispanzere za mentalno zdravlje. Oni bi se prije svega trebali uključiti u prevenciju poremećaja u ponašanju, ranim otkrivanjem djece sklone poremećajima u ponašanju, organiziranjem savjetodavnog rada s djetetom i roditeljima i zajedno u saradnji s odgojno-obrazovnim i socijalnim ustanovama u nadležnosti zdravstvene ustanove raditi na širenju znanja iz psihopatologije. Dijete koje je nervno ili duševno bolesno nužno je uputiti u dispanzer za nervne i duševne bolesti i preduzeti odgovarajući neuropsihijatrijski tretman. Dječija savjetovališta i dječija odjeljenja zdravstvenih centara i školska zdravstvena služba ispituju koja djeca pate od duševnih poremećaja i koja su ugrožena. Djecu na liječenje mogu uputiti: nastavnici, školski pedagog-psiholog, roditelji ili policija. Ukoliko se radi o složenijim poremećajima koji zahtijevaju stručnije liječenje ili dijagnostičko pristupanje, djeca se mogu uputiti u psihijatrijska savjetovališta za djecu i omladinu. U rad s djetetom uključuje se dječiji psihijatar, psiholog, dječije njegovateljice i socijalni radnik. Timski se vrši kompleksno ispitivanje djeteta. Prije zajedničkog mišljenja stručnog tima pribavlja se mišljenje škole, nadležnog centra za socijalni rad i policije. Stanje djeteta može biti različito. Ponekad se jednim psihoterapeutskim razgovorom s djetetom ili roditeljem može riješiti problem.u slučaju da je do poremećaja u ponašanju došlo zbog lošeg odnosa roditelja prema djetetu, potrebno je roditelje obuhvatiti tretmanom. Načini liječenja djece i mladih koji ispoljavaju poremećaje u ponašanju su psihoterapija ili medikamentozno liječenje. Ponekad je djecu nužno smjestiti na liječenje u neuropsihijatrijske bolnice.

216


PREVENCIJA DELINKVENTNOG PONAŠANJA Preventivni rad s djecom i mladima Odgojno-obrazovne, socijalne, zdravstvene institucije i institucije službi bezbjednosti trebaju organizir.. ati preventivni rad među djecom i mladima na prevenciji, sprječavanju i otklanjanju poremećaja u ponašanju među djecom i mladima. S tim ciljem veoma je važno:

• •

• • • •

Educirati djecu i mlade iz oblasti poremećaja u ponašanju, zatim štetnosti ovih pojava po pojedinca i društvenu zajednicu u kojoj pojedinac živi. Razvijati kod djece i mladih visoke moralne kvalitete, jačanje samopouzdanja i poučiti ih da na racionalana način rješavaju životne probleme na koje nailaze, a ne bježanjem u poremećaje u ponašanju, a kasnije i u delinkvenciju. Poučiti djecu i mlade kako mogu prepoznati druga sklonog poremećajima u ponašanju i kako mu oni mogu pomoći u otklanjanju poremećaja u ponašanju. Uputiti ih kome se mogu obratiti za pomoć ukoliko uoče u svom ponašanju tendenciju ka asocijalnom ponašanju. Razvijati kod djece i mladih pozitivne stavove prema društveno vrijednim sadržajima (bavljenje sportom, učešće u radu izvannastavnih aktivnosti, bavljenje humanitarnim radom itd.).

Obitelj U cilju uspješne socijalizacije i podizanja djeteta društvo treba da pruži obitelji pomoć na sljedećim poljima:

•

• • •

pomoć roditeljima u podizanju uspješnosti odgojnog djelovanja, zatim u pogledu formiranja pravilnog odnosa prema radu i učenju, materijalnim i duhovnim vrijednostima, kulturnim vrijednostima, provođenju slobodnog vremena i si., Osposobljavanje obitelji za pravovremeno uočavanje simptoma delinkventnog ponašanja i pravilan stav i postupanje s takvim djetetom, Pomoć u savladavanju objektivnih poteškoća materijalne, sociokulturne prirode, niskog stupnja obrazovanja, stambenih problema, nezaposlenost roditelja itd., Pomoć u savladavanju subjektivnih poteškoća kao što je klima, odnosno karakter međuljudskih odnosa u obitelji, sociopatološko ponašanje

217


njenih članova, alkoholizam, razračunavanja i si.,

• •

• •

sklonost

neradu,

skitnji,

fizička

Aktivnosti oko provođenja navedenih oblika pomoći obitelji treba da preuzmu odgojno-obrazovne, socijalne i zdravstvene ustanove., Roditelje treba naučiti kako da svojoj djeci pruže mogućnost da se uključe u različite aktivnosti u okviru obitelji, da uspješno komuniciraju s članovima obitelji, te da jasno definira šta se očekuje od članova obitelji i kakve su kazne u slučaju neispunjavanja obveza, Važnu ulogu u pružanju pomoći obitelji trebali bi da odigraju Centri za pomoć obitelji u krizi, posebno s djecom između 12 i 16 godina, jer su oni izloženi najvećem riziku od delinkvencije, U cilju uspješnog odgojnog djelovanja na dijete i uspješnog uočavanja i otkrivanja simptoma delinkventnog ponašanja, kao i u cilju savladavanja objektivnih i subjektivnih poteškoća na koje nailazi, obitelj mora tijesno surađivati sa školom koju dijete pohađa, sa zdravstvenim i sa socijalnim ustanovama i s policijom.

Škola Školsko doba je jako važan period u životu djeteta. Zadatak škole je da mlade spremi za život, pa je njena uloga važna i u prevenciji i otklanjanju delinkventnog ponašanja. • Važan preventivni faktor u kriminalitetu maloljetnika predstavlja intenzivnije i šire djelovanje škole kao institucije. Stoga je veoma važno obratiti pažnju na podizanje odgojnog djelovanja škole. • Nužno je da škola dijagnosticira obrazovnu razinu svakog učenika te da prema tom nivou prilagodi odgojno-obrazovni program.Važno je da svaki učenik može savladati određeni minimum sadržaja kako bi se svi učenici osjećali vrijedni. • Nastavne programe rasteretiti preobimnih sadržaja i u osnovnoj i u srednjoj školi. • Stvoriti mogućnost da učenici budu subjekti odgojno-obrazovnog procesa primjenom aktivnih metoda i tehnika rada. • Dužnu pažnju posvetiti učenicima prognanicima, povratnicima, učenicima koji žive u teškim okolnostima, a posebno obratiti pažnju na učenike koji pokazuju poremećaje u ponašanju: • Organizirati slobodno vrijeme učenika zajedničkim učenjem, slobodnim aktivnostima, druženjima, akcijama i manifestacijama.

•

•

218

Bitno je da se škola kao institucija osposobi da može prikladnim sredstvima, metodama i cjelokupnom organizacijom rada osigurati i pomoći normalno napredovanje mladih u stjecanju školskih kvalifikacija. Posebnu pažnju posvetiti djeci koja zaostaju u školskom učenju. Odnos stručnjaka prema učenicima koji zaostaju u učenju i pokazuju poremećaje u ponašanju treba daje smišljen i pedagoški vođen.


• • • • • • • • • •

Sve konfliktne situacije treba rješavati na taj način da mladi osjete svu težinu greške koju su počinili ali istovremeno vide i put nj enog popravlj anj a. Pri izboru poziva i profesionalnog osposobljavanja voditi računa o sposobnostima i interesima učenika, kao i o mogućnostima zaposlenja. Veću pažnju posvetiti pedagoško-psihološkom obrazovanju roditelja učenika, akcent staviti na roditelje djece s delinkventnim ponašanjem, roditelje traumatiziranih učenika itd. Poželjno je organizirati produženi boravak učenika u školi. U srednjoj školi veliku ulogu igra organiziranje smještaja učenika sa strane, posebno onih koji naginju ka delinkventnom ponašanju. Svaka škola treba sačiniti vlastiti program prevencije i otklanjanja delinkventnog ponašanja na nivou nastavničkog vijeća i stručnih službi škole u suradnji s centrom za socijalni rad Poželjno je uključivanje učenika u kreiranje razredne politike i disciplinskih procedura da bi stekli osjećaj kontrole nad svojim životom. Proširiti nastavne programe znanjima kao što su: osnovna međuljudska komunikacija, donošenje odluka, pregovaranje i razrješavanje konflikata. Podsticanje neformalnih vođa većih učeničkih grupa u cilju pronalaženja načina pružanja pomoći vršnjacima kojima je pomoć potrebna. Škola mora surađivati s učeničkim obiteljima, organima javne sigurnosti sa svog područja, nadležnim centrom za socijalni rad, mjesnom zajednicom, organizacijama za rekreaciju i slobodne aktivnosti, sredstvima javnog informiranja i drugim.

• Naši ispitanici: profesori i razredne starješine predalažu da se uvede nastavni predmet mentalna higijena u starije razrede osnovne i srednje škole.

Slobodno vrijeme Slobodno vrijeme je jako važno za razvoj i socijalno oblikovanje mladih. Prema M, Singer, LJ. M. Todorović (1993) "Svako organizirano društvo ulaže napore radi razvijanja i usmjeravanja pozitivnih interesa i sposobnosti mladih i istovremeno stvara objektivno-materijalne, prostorne i druge uvjete za njihovo izražavanje i zadovoljenje u slobodnom vremenu. U uvjetiima kad se ne provodi na navedeni način slobodno vrijeme mladih može biti prazno vrijeme - vrijeme dosade i ljenčarenja, ono postaje pogodan faktor za djelovanje raznih negativnih faktora za poduzimanje "podviga" i prihvaćanje asocijalnih oblika ponašanja." Naše istraživanje, a i istraživanja drugih autora govore o etiološkoj povezanosti slobodnog vremena i delinkventnog ponašanja.

219


Zato je u cilju preventivnog djelovanja važno da se osigura što kvalitetnije korištenje slobodnog vremena mladih. Nužno je djelovati smišljeno na mlade da slobodno vrijeme ispune kvalitetnim aktivnostima i sadržajima. Neophodno je stvoriti odgovarajuće materijalne, prostorne, kadrovske i institucionalne mogućnosti za pravilno trošenje slobodnog vremena. U našem društvu postoje brojne organizacije koje se bave organiziranjem slobodnog vremena mladih, klubovi, društva, sekcije idr. Uz osnivanje klubova i okupljanje mladih u njima nužno je kvalificirano pedagoško vođenje i usmjeravanje rada tih klubova. Bez rješavanja socijalnih problema mladih, shvaćenih u najširem smislu, sve akcije u organiziranju slobodnog vremena ostaju nedovoljne. Prema Z.Jašovicu (1973.) "preventivna uloga organiziranih oblika korištenja slobodnog vremena mora se sagledati i tretirati u sklopu šireg sistema faktora, sredstava, metoda i tehnika sprječavanja prestupničkog ponašanja mladih." Centar za socijalni rad Centri za socijalni rad predstavljaju važan faktor u ublažavanju otklanjanja delinkventnog ponašanja djece i mladih. Da bi efikasno djelovali nužno je: • Da sačine program mjera preventivnog djelovanja i mjera otklanjanja delinkventnog ponašanja na svome terenu, • Da se jače angažiraju na organiziranju slobodnog vremena djece i omladine koja žive u otežanim okolnostima kao i djece i omladine koja pokazuju devijantno ponašanje, • Pri organiziranju i provođenju mjere pojačanog nadzora surađivati s obitelji, školom, MUP-om, pravosudnim organima, organizacijama za pravilno korištenje slobodnog vremena, itd. • Stalno jačati suradnju s obitelji u cilju otklanjanja svih subjektivnih i objektivnih problema s kojima se susreću djeca i mladi kao i ublažavanja i otklanjanja delinkventnog ponašanja kod djece, • Dobra stručna ekipiranost jedan je od bitnih uvjeta suzbijanja i otklanjanja delinkventnog ponašanja mladih. • Nužno je osigurati odgovarajuće materijalne preduvjete za nesmetanu realizaciju otklanjanja delinkvencije na području nadležnog centra za socijalni rad. • Neophodno je raditi na jačanju institucionalnih oblika resocijalizacije djece i omladine s delinkventnim ponašanjem (ulaganja u postojeće ustanove i izgradnja novih ustanova u većim centrima), • Potrebno je izviditi mogućnost otvaranja prihvatne stanice u gradovima za djecu i mlade delinkvente.

Policija Policija je jedan od osnovnih stubova životne zajednice u svakoj državi.

220


Policija se u svakoj društvenoj zajednici uključuje u suzbijanje i sprječavanje kriminaliteta mladih. • Da bi uspješno obavljala ovu svoju ulogu policija mora da:

• • • • • • • •

Napravi plan i program preventivnog djelovanja na svome području i da vodi računa o njegovoj realizaciji, Da bude kadrovski i materijalno spremljena da bi uspješno izvršavala ovu svoju ulogu, Da po pitanju delinkventnog ponašanja surađuje i s ostalim agensima socijalizacije delinkventnog djeteta: s obitelji, školom, centrom za socijalni rad, sudom, organizacijama za organizirano trošenje slobodnog vremena idr. Da u suradnji s delinkventnim djetetom nastupa profesionalno u cilju lakšeg i bržeg otklanjanja delinkventnog ponašanja, Da se stalno stručno osposobljava iz oblasti delinkvencije, Sama prisutnost policijskog službenika među mladima djeluje pozitivno, Bitno je da dobro upoznaju mali svijet povjerene im četvrti, običaje i navike svakog pojedinca, Policija može organizirati druženja s omladinom kroz različite saveze i klubove. Takvi klubovi postoje u Australiji, Velikoj Britaniji, Sri Lanki, Jamajki, Japanu i u Skandinavskim zemljama. U našoj zemlji u Zenici postoji slična organizacija pod nazivom PAL (policijska atletska liga). Konačni efekti PAL programa prema T. Spahiću (1998) ogledaju se u sljedećem: • "Pronalaze se pute vi za efikasno suzbijanje malolj etničke delinkvencije, • Sire se prostori da djeca i omladina, razvijajući veze s policajcima, svojim kolegama i društvenom zajednicom uopće, postanu poštovani članovi zajednice, • promoviraju se stvarni odnosi povjerenja i razumijevanja i grade trajniji mostovi suradnje između policije i omladine u sklopu reformskog opredjeljenja - policija uvijek u službi građana, • kroz takmičenja razvija se i takav, takmičarski duh i iskazuju pojedinačne i kolektivne sposobnosti, • najosjetljivije kategorije stanovništva, a to su djeca i omladina zahvaljujući PAL programu u prilici su da izaberu načine svoga življenja, da se opredijele za psiho-fizički zdrav, sadržajan i sportom oplemenjen život ili da krenu stranputicom u delinkvenciju i kriminat

• •

•

razvija se svijest o tome da se snaga zajednice najbolje potvrđuje uspjesima kolektiva, u ovom slučaju PAL-centra, čija je organiziranost, u stvari, i slika o organiziranosti zajednice." U pogledu masovnih medija policija mora nastupati dvojako: Prvo mora spriječiti omladini pristup nekim sredstvima informacija. Drugo, mora se služiti masovnom medijima i pri tome djelovati na sprječavanje zločina. Da bi se približila mladima policija treba da često organizira policijske izložbe.

221


•

Prema (Desjobertu,1977) "Cjelokupno osoblje koje se bavi omladinom treba da prođe obrazovanje iz psihologije, pedagogije, sociologije i kriminologije."

SUD U sprečavanju pojave delinkvencije maloljetnika, u ublažavanju ili eliminiranju njenih posljedica kada postane dio ispoljenih oblika ponašanja određenog broja djece, u vrijeme kad se izriču odgojne ili pravne mjere, bitna je konstruktivna suradnja stručnjaka različitih profila, pa i sudaca. Uloga sudova u sprječavanju i suzbijanju maloljetničke delinkvencije je jako bitna. Sudovi raspolažu podacima o broju maloljetnika za koje je općinsko tužilaštvo pokrenulo pripremni postupak i o onima kojima je izrečena krivična sankcija. Zakonodavac je maloljetnim delinkventima prilagodio pravni sustav vodeći računa o zaštiti prava maloljetnika u njihovom najboljem interesu. Sud radi na rješavanju pitanja krivične odgovornosti maloljetnika, vodi postupak utvrđivanja njihove odgovornosti, izgrađuje sustav krivičnih sankcija i predlaže tretman u izvršenju krivičnih sankcija. Naše krivično zakonodavstvo kao specifične sankcije predviđa malolj etnički zatvor. Predlaže da se novim zakonodavstvom može reagirati na neadekvatno ponašanje maloljetnika i intervencijom van suda, tzv. odgojnim preporukama. Sudac za maloljetnike pri izboru krivičnih sankcija ima veliki broj alternativa. Sudac utvrđuje okolnosti koje se odnose na samo krivično djelo, ličnost maloljetnika, njegov raniji život i obiteljske prilike. Izbor sankcije ovisit će i od svrhe koju izrečenom sankcijom želi postići i procjene o perspektivi budućeg ponašanja maloljetnika. Izborom krivične sankcije sud odlučuje da li će se postići svrha preodgajanja dugotrajnim ili kratkotrajnim mjerama odgoja kao i da li će se to postići u sredini u kojoj živi maloljetnik ili ga iz te sredine treba izdvojiti. Da bi sudovi uspješno djelovali na ublažavanje i otklanjanje delinkventnog ponašanja nužno je: • da sačine program mjera preventivnog djelovanja i program mjera ublažavanja i otklanjanja delinkventnog ponašanja na svome području zasovanih na interdisciplinarnoj suradnji o konkretnim aktivnostima uz uključivanje svih nivoa vlasti, privatnog sektora, NVO, udruženja građana i djece kao ravnopravnih partnera, • da sud češće radi na izvršenju izrečene mjere, • da u cilju bržeg donošenja odluke sud pojednostavi postupak, • neophodno je izdvojiti propise iz postojećeg zakona koji se tiču mladih koji su došli u sukob sa zakonom, • primjena alternativnih modela reakcije i izbjegavanje klasične krivične procedure kao reakcije na prestupništvo mladih, • jačanje kadrovske strukture (socijalni radnik, psiholog, pedagog, neuropsihijatar), 222


• •

nužno je organizirati specijalizaciju i edukaciju stručnjaka za rad na maloljetničkoj delinkvenciji, stalno jačati suradnju s obitelji i ostalim agensima socijalizacije delinkventne djece.

U cilju praćenja malolj etničke delinkvencije kao društvene pojave neophodno je da policija, tužilaštva, centri za socijalni rad i sudovi vode posebne i dogovorene evidencije s pokazateljima, te da na osnovu analize pokazatelja mogu doći do zaključka o uzrocima društveno neprihvatljivog ponašanja djece i maloljetnika što bi olakšalo izradu programa preventivnog djelovanja. PREVENCIJA OVISNOSTI Ciljevi prevencije Konačni cilj prevencije, gledano široko, je na području prevencije problema izazvanih drogom osigurati da članovi određene populacije ne uzimaju drogu i da se ne izlažu riziku brojnih oštećenja uz nanošenje štete društvenoj zajednici u kojoj žive. Glavna prepreka svakom pokušaju zabrane droga jesu otpor onih koji zarađuju prodajom droga i slabo i rijetko odustajanje od navike uzimanja droge velikog broja korisnika. Zabrana i zbog drugih razloga nije realno postavljen cilj. U velikom broju zajednica dopuštena je upotreba psihoaktivnih supstanci i sastavni je dio njihove kulture. Ima običaja koji su povezani uz uzimanje droge, a uživaju društvene povlastice koje mogu nadvladati njihove štetne učinke posebno ako se javljaju kod manjeg broja korisnika. U takvim situacijama zabrana upotrebe droga je nepoželjna i neostvariva. U situacijama tradicionalnog i društveno prihvatljivog uživanja droge cilj prevencije je pored apstinencije nadzor nad oblicima upotrebe koji nose sa sobom neželjene komplikacije. Cilj prevencije je smanjenje učestalosti određenih problema, bez pokušaja promjene ukupnog ponašanja korisnika. Ciljevi prevencije na području problema ovisnosti o drogama odabiru se uzimajući u obzir faktore: poželjnosti, ostvarivosti i prirode problema. Ukoliko se ograničenje upotrebe droge ne prihvati kao korisno, vlasti i cijelo društvo neće ga prihvatiti kao odgovarajući cilj prevencije. Društva u kojima specifični problem droga nema većeg značenja trebala bi svoje napore usmjeriti održavanju postojećeg stanja, jer uvođenje mjera može ponekad i pogoršati situaciju. Cilj da se ostvari društvo "bez lijekova" je nedostižan. Zato preventivne aktivnosti smanjenja i kontrole načina upotrebe droga trebaju biti prikladnije. Sto je cilj realniji, osigurat će se preventivni uspjeh, a nakon toga će doći do poboljšanja situacije.

223


Obrasci uzimanja droga koji su uopće štetni za osobu ili društvo dovode do formiranja programa namijenjenih eliminiranju takvih droga, dok droge koje prouzrokuju blaže intoksikacije i hronične komplikacije samo kao posljedicu prekomjerne upotrebe, dopuštaju alternativne ciljeve, npr. postizanje umjerene ili ograničene upotrebe. Danas je zloupotrebe droga toloko raširena da obuhvata sve društvene grupe i slojeve. Društvo mora posebnu pažnju posvetiti mjerama, snazi i sredstvima problema zaštite mladih od zloupotrebe psihoaktivnih droga. U svemu ovome pozitivne rezultate može dati masovna primjena svih raspoloživih resursa usmjerena na prevenciju konzumiranja, rehabilitaciju i resocijalizaciju. Više treba raditi na primarnoj prevenciji (edukaciji učenika, roditelja, nastavnika, liječnika) i preduzimati različite mjere u cilju sprječavanja nastajanja ove pojave ili smanjivanja njenog učinka. To podrazumijeva podizanje nivoa svijesti u populaciji kako bi se smanjila dostupnost droge, kao i smanjenja negativnih posljedica po zdravlje pojedinca i obitelji, te mikro i makro zajednice.

Primarna prevencija Primarna prevencija podrazumijeva preventivne mjere usmjerene eliminiranju javljanja problema, odnosno smanjenja njegove učestalosti. Za ovaj tip djelovanja važno je poznavati uzročne mehanizme i razvijati postupke koji mogu utjecati na njih u ranom stadiju. Ljubomir, H.,1992. navodi tri pristupa kojima se može provoditi primarna prevencija: • eliminacijom patogenih uzročnika, • kontrolom faktora okoline što pridonosi nestanku poremećaja, • povećanj em otpornosti domaćina." Sva tri pristupa su adekvatna, a izbor ovisi od društvenih shvatanja i stavova, kao i od vrste službe koja provodi određeni program. Primjer programa primarne prevencije protiv droga razradio je Zapadnohercegovački kanton. Program su donijeli Ministarstvo prosvjete, kulture i sporta, Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi i Zavod za socijalno zdravstvo. Na nivou kantona formirano je koordinaciono tijelo za borbu protiv ovisnosti. U koordinacionom tijelu nalaze se osobe iz redova stručnih i javnih djelatnosti (iz područja prosvjete, socijalne skrbi, zdravstva, javnog zdravstva, policije, suda i vjerskih zajednica). Preventivne aktivnosti odnose se na organiziranje zdravog življenja, što uključuje sljedeće aktivnosti: • organiziranje različitih manifestacija, • poticanje otvaranja centra u kojem će raditi stručne osobe educirane za rad s mladima i njihovim obiteljima, • uključivanje mladih u razne školske i izvanškolske aktivnosti, kulturnog, sportskog ili pak nekoga drugoga sadržaja, ovisno o

224


njihovim intresima, te im na taj način ponuditi mogućnost da biraju kvalitetniji stil življenja. Na planu edukativnih aktivnosti Odbor bi trebao organizirati: • kontinuirana predavanja (za roditelje, građane), tribine, okrugle stolove za upoznavanje šire javnosti s problematikom, • kontinuiranu edukaciju stručnjaka koji rade s djecom i mladeži (predavanja u školi), • pripremu propagandnog materijala za promicanje zdravog života i borbu protiv ovisnosti (plakati, brošure i si.), • nabavljati literaturu o ovoj problematici (struktura prevencije u školi)." (Ministarstvo zdravlja i MUP Zapadnohercegovačke županije). Povjerenstvo usko sarađuje s vladinim i nevladinim organizacijama i ustanovama koje su direktno ili indirektno uključene u problematiku ovisnosti i u radu s mladima. To su: dječiji vrtići, osnovne i srednje škole, centri za socijalni rad. Važna je i međusobna saradnja između ovih ustanova posebno u slučajevima kad se radi o djeci koja imaju pojačani nadzor, ili pripadaju tzv. rizičnoj populaciji. Važni faktori su i policija, Zavod za javno zdravstvo, liječnici u ambulantama, vjerske zajednice i udruženja građana.

Sekundarna prevencija Sekundarne preventivne aktivnosti usmjerene su na smanjenje prevalencije određene pojave u društvu. Namijenjene su osobama zahvaćenim problemom. Nazivaju se intervencijom, liječenjem ili rehabilitacijom u ovisnosti od prirode i karakteristika programa o kome je riječ. Cilj je ovih aktivnosti da skrate trajanje određenog problema i smanje stupanj pojedinačne i društvene štete koji on izaziva. Sekundarni preventivni pristup je jako važan u kontroli zloupotrebe droge. Preventivne djelatnosti su najčešći pristup pri rješavanju problema droge. To je zbog neizvjesnosti primarnog pristupa i zbog rastućeg pritiska društva da se traži akcija tek kad se nakupi veliki broj problematičnih slučajeva. Sekundarna prevencija ima veliku važnost u prevenciji pojave AIDS-a i svih vrsta hepatitisa kod ovisnika. Provodi se stalnom edukacijom i zdravstvenim odgojem. Tercijarna prevencija Tercijarna prevencija obuhvata mjere koje se preduzimaju u cilju rehabilitacije i socijalne integracije ovisnika u društvu. Ovisnici izbjegavaju prihvatanje pomoći i sakrivaju svoj problem zbog stigmatizacije od strane

225


društva, a i da bi izbjegli sekundarne posljedice, ili da bi izbjegli potrebu prekida uzimanja droge. Primjer tercijarne prevencije čine "terapeutske zajednice". One predstavljaju oblike vanbolničke zaštite i provode programe rehabilitacije ovisnika koji su prekinuli konzumiranje droge.

Uloga škole i obitelji u prevenciji ovisnosti Da bi se suprotstavili "zloupotrebi uživanja alkohola i droga mora se angažirati čitavo društvo: obitelji i škole, učenici i nastavnici, pravnici policajci, svećenici i vjerski službenici, religijske i svjetovne organizacije, mas-mediji, sportske organizaeije, gospodarski subjekti i kulturne institucije, vladini resori i nevladine udruge, kao i svi oni koji naznačeni problem uočavaju i doživljavaju". (M.Brkić, 2000.). U navedenom lancu najvažniju kariku u preveneiji čine škola i obitelj. Škola je najorganiziraniji odgojni faktor i u njoj se sistemski, planski i organizirano odvija proces izgrađivanja mlade ličnosti. Mladi u školi u doba sazrijevanja provode najveći dio vremena i u tom kritičnom razdoblju posebno između 10. i 14. godine najjače su i najčešće izloženi izazovu alkohola i droge. Posebnu pažnju treba posvetiti tom periodu. Period prelaska iz djetinjastva u mladost prate brojne promjene. Mladi sve više počinju da se druže s vršnjacima, biraju svoje uže društvo, okupljaju se u klape, klubove i bande. U to vrijeme smjenjuje se i autoritet. Umjesto roditelja, učiteljice, djeda, nane, idoli djeci postaju vođe grupa. "Drugarstvo u grupi je vrhovni zakon" (M.Brkić, 2000.). Djeca žele neovisnost, otuđuju se od roditelja. Na obitelj gledaju samo kao na pomoć u trenucima krize ili kao izvor materijalnih sredstava. Roditelji bolno preživljavaju dječije osamostaljivanje. Veoma je važno da sačuvaju komunikaciju s djecom i da je ne prekidaju. U slučaju kidanja komunikacije s obitelji mladi često pribjegavaju pušenju, alkoholu i drogi.

Greške roditelja i nastavnika Mladi su stalno okruženi duhanom, pićem i drogom. Cesto dolaze u iskušenje da probaju ove poroke. Cesto se javljaju i problemi sa školom. Roditelji i nastavnici trebaju mlade razumjeti, trebaju im pomoći, podsticati ih, bodriti i hrabriti, emocionalno ih podržavati. Moraju znati da su djeca u toj fazi jako osjetljiva i ranjiva. Kao tako ranjivi često postaju lak plijen mamcu prodavanja i uživanja droge. Nastavnici, pedagozi, psiholozi trebaju djecu pratiti u ovoj jako osjetljivoj dobi i pomoći i identifieirati učenike koji su u rizičnoj situaciji. Nakon otkrivanja ovih učenika, trebaju im pomoći da o sebi stvore pozitivne sudove kako bi nastavili školovanje i ostali uz obitelj i školu. S djecom trebaju biti nježni i čvrsti. Cesto roditelji i nastavnici prave greške u odgoju djece. Oni jednostavno ne vjeruju da bi njihova djeca u toj uzrasnoj dobi mogla početi piti ili pušiti, ili drogirati se. Roditelje i nastavnike iz tih razloga treba poučavati o svim rizicima 226


s kojima se susreću njihova djeca. Na dječijim druženjima, zabavama, djeci su često dostupni cigarete, alkohol i droga. Roditelji često toga nisu svjesni. Roditelji moraju znati gdje su im djeca, s kime se druže, gdje se sastaju s prijateljima, čime se bave i zanimaju, a povremeno se trebaju i uključiti u dječije aktivnosti. Roditelji su važan faktor u prevenciji. Međutim, i roditeljima treba pomoći. Oni moraju znati koji su znaci, simptomi ponašanja djece koja uživaju drogu kako bi ih na vrijeme prepoznali i otkrili. Treba ih osposobiti da znaju mladima pružiti više slobode, a da im istovremeno ostanu čvrst, pouzdan i siguran oslonac. Mlade u toj fazi ne trebaju ostavljati bez nadzora. I to moraju znati. Iz tih razloga je važno pojačati suradnju obitelji i škole, podići na viši nivo međusobno informiranje, češće komunicirati s roditeljima i uključivati ih u školske aktivnosti. Roditelji i nastavnici moraju znati da su oni glavni prenosioci sistema vrijednosti i da su najvažniji, ali i najodgovorniji faktori u prevenciji zloupotrebe duhana, alkohola i opojnih droga. Iz tih razloga treba napraviti stručno utemeljene, konkretno prilagođene programe preventivnog rada s mladima, ali i s odgajateljima.

Školski preventivni program "Školski preventivni program koncipiran je kao integralni dio odgojnoobrazovnog procesa koji provodi stručni kadar škole, kojemu je temeljni cilj smanjiti, koliko je moguće, broj mladih koji će započeti s iskušavanjem sredstava ovisnosti." (S.Sakomani, 2000) Mlade ljude treba pripremiti da u trenutku iskušenja uzeti ili ne uzeti drogu donesu mudru odluku. Pristup primarnoj prevenciji treba temeljiti na dobrom poznavanju etiologije, kako početnog uzimanja psihoaktivnih tvari, tako i same ovisnosti. Školski preventivni program uključuje potrebu razvoja sistema za prepoznavanje mladih iz visokorizične populacije, kako bi kod njih preduzimali i dodatne zaštitne mjere. Pristup je nužno individualizirati. Školski preventivni program ima deset tačaka djelovanja. Svaka škola treba sačiniti svoj program i provoditi ga u koordinaciji s Ministarstvom obrazovanja, kulture i sporta. 1. Nužno je osposobljavati sadašnje i buduće nastavnike i profesore da postanu kreatori "kvalitetne škole", "zdrave škole","škole bez neuspjeha", koja prihvata različitost, ohrabruje, bodri i njeguje samopoštovanje djece, ne proizvodi frustracije, poniženja, nepravde, neuspjeh; 2. Afirmacija karijere uspješnog roditeljstva podrazumijeva suradnju i povezanost s roditeljima. Roditelje treba educirati o odgoju djece, upoznati ih s adolescentnom krizom, uputiti ih u mogućnosti davanja doprinosa smanjenju uzimanja sredstava ovisnosti, upućivati ih u mogućnosti ranog otkrivanja i intervencije u slučaju konzumiranja droge.

227


3. Posebnu pažnju treba posvetiti organiziranju i provođenju kvalitetnog i nerizičnog provođenja slobodnog vremena učenika, putem sekcija i organizacija u školi. 4. Škola kao sastavni dio curiculuma mora omogućiti učenicima specifično obrazovanje o svim značajnim pitanjima u vezi pušenja duhana, pijenja alkohola i uzimanja droga. 5. Putem "učenja životnih (socijalnih) vještina", mladi se posebnim pedagoškim postupkom osposobljavaju za nalaženje kvalitetnih odgovora i alternativa za mnoge atipične motive, situacije i razloge zbog kojih se započinje uzimati droga. Mladi se uče vještini prihvatljivog samopotvrđivanja, komunikaciji, zdravoj zabavi, rješavanju problema i kriznih situacija itd ... 6. Za djecu koja su visoko rizična treba što ranije započeti s provođenjem diskretnog personalnog zaštitnog postupka. Posebna pažnja posvećuje se djeci ugroženoj obiteljskom patologijom. 7. Za "problem" učenike se preporučuje tehnika razred kao terapijska zajednica. Mladi se uče pomagati drugima što i njima pomaže da se nose lakše s vlastitim izazovima. 8. Škola mora poboljšavati mjere sekundarne prevencije ovisnosti, unapređivati mjere ranog otkrivanja konzumenata, trgovanja i raspačavanja droga u školi (i blizini škole), osigurati visoko kvalitetne stručnjake, kvalitetnu intervenciju i pomoć u rehabilitaciji učenika konzumenata droga i ovisnika. 9. Škola mora stalno surađivati s institucijama u zajednici koje trebaju osigurati odgovarajuću zaštitu i pomoć učenicima koji su se isključili ili samovoljno prekinuli školovanje, a spadaju u visoko rizične kategorije. 10. Škola je dužna permanentno educirati nastavnike i ostale stručne saradnike kako bi što kvalitetnije provodili školski preventivni program i kontinuirano ga evaluirali. Pored edukacije stručnjaka treba organizirati suradnju s drugim institucijama u zajednici koje se bave rješavanjem problema droge. Važno je da svaka škola definira i implementira principe i programe borbe protiv zloupotrebe lijekova i opojnih droga. Prilikom donošenja programa školski rukovodioci trebaju učiniti sljedeće: • "Razmotriti problem zloupotrebe lijekova i opojnih supstanci s nastavnim zborom i lokalnim liderima kako bi se osigurala suradnja prije nego što se počne s konkretnim radom ... • Razmotriti stav lokalne društvene zajednice prema postojećem problemu narkomanije i djelovati u smjeru dobijanja široke podrške za predloženu politiku. Sto je ta podrška veća, to će posao školskih rukovodilaca biti lakši, • Analizirati prethodnu praksu i politiku borbe protiv zloupotrebe lijekova i opojnih supstancija, • Formirati komisiju za izradu nacrta politike. U komisiju treba da uđu predstavnici cijele školske zajednice, uključujući predstavnike federalnih, kantonalnih ili općinskih ministarstava za obrazovanje,

228


• •

• • •

•

administracije, nastavnika, roditelja, učenika, vjerskih dužnosnika i komune, Komisija mora biti svjesna svoje uloge. Ona treba da određuje tok akcije, a školski rukovodioci da daju administrativne upute za implementaciju programa; Članove osoblja koji će biti uključeni u administraciju vezanu za program ne uključivati u rukovodeće uloge u komisiji, jer ovo može pomoći da se izbjegne moguće neprijatna situacija da se nekoga optuži za kontrolu svoga vlastitog programa testiranja zloupotrebe lijekova i opojnih supstancija, Ispitati troškove povezane s implementacijom programa, Razmotriti pravljenje pilotskog programa. Pristup koji uključuje povećanje troškova mogao bi osigurati administrativnu fleksibilnost. U svakom slučaju, osigurati da program borbe protiv zloupotrebe lijekova i opojnih supstancija uključuje jasan, opravdan i na podacima zasnovan razlog i da sadrži adekvatne proceduralne upute za zaštitu učeničkih prava i Razmotriti kako će se uspjeh ili vrijednost programa evaluirati." (Charles 1. Russo, 2000.).

Američke preventivne programe za borbu protiv zloupotrebe lijekova i opojnih supstancija koji su se pokazali uspješnim karakteriziraju sljedeća obilježja:

• • • • • • •

pružaju prave činjenice o korištenju droge i njenim posljedicama, daju se stvarni podaci na osnovu kojih mladi donose zaključke o značaju svog vlastitog ponašanja, pružaju dovoljnu količinu informacija, koriste interaktivne edukacione tehnike, oslanjaju se na kontinuiranu prevenciju kroz edukaciju tokom čitavog školovanja, obezbjeđuju solidnu obuku i podršku nastavnika, uključuju obitelj, društvenu zajednicu, religijske programe u program prevencije narkomanije, da bi program prevencije bio uspješan on se usmjerava na prevenciju i liječenje, a ne na kažnjavanje.

Sta trebaju uraditi roditelji da bi pomogli svojoj djeci? Charles 1. Russo preporučuje da se prilikom pravljenja programa za pomoć roditeljima u okviru programa protiv zloupotrebe lijekova i opojnih supstancija roditeljima savjetuje: • da sa svojom djecom razgovaraju o izbjegavanju lijekova i opojnih supstancija; • da nauče slušati djecu kad im govore,

229


• • • • •

da pružaju dobar primjer, da izbjegavaju zloupotrebu lijekova i nedozvoljenih supstanci, da pomognu djeci da se odgovarajuće odupru pritisku vršnjaka, da uspostave obiteljska pravila koja bi pomogla izbjegavanju zloupotrebe lijekova i opojnih supstanci, da razmjenjuju iskustva s drugim roditeljima, nastavnicima i da pomažu stvaranju zdrave sredine za djecu, da znaju kojim osobama i institucijama se mogu obratiti za pomoć ukoliko njihova djeca dođu u kontakt s duhanom, alkoholom i drogom.

Da bi program bio uspješan jako je važno obezbijediti dovoljno sredstava. U program je značajno uključiti i privatne organizacije, nevladine organizacije i vjerske grupe.

BORBA PROTIV OVISNOSTI Prvi princip u ovoj "borbenoj strategiji" jest informiranost. Trebamo se intormirati o "neprijatelju" koji je lukav, zavodljiv, nije ga lako uočiti, dobro se maskira, ne pokazuje odmah svoje „OPAKO LICE". Drugi princip je da se "neprijatelju" postavi adekvatna zamka, jer kad uđe u naše područje ili kvart, teže se s njim nositi. Treba osnovati "štab -štabove za borbu" s jasno definiranim ciljevima, prioritetima, obavezama i odgovornostima. Treći princip ili po važnosti, možda prvi jest afirmirati zdrave stilove života među mladima, etičke principe i ideale, izgrađivati zajednicu nade i perspektive. Četvrti princip je liječenje. Danas sve više preovladava mišljenje da liječenje ovisnika treba provoditi u vanbolničkim ustanovama, a kada je hospitalizacija neophodna, onda boravak u bolnici treba da bude što kraći i usmjeren na liječenje apstinencijalnog sindroma. Emocionalna ili psihička ovisnost, kao izraz neusklađenosti ličnosti narkomana zahtijeva dugotrajan i mukotrpan rehabilitacioni tretman. Jedan od tih centara za rehabilitaciju ovisnika nalazi se u Smolućoj. Iz razgovora s pedagogom - psihologom centra saznali smo da se ovo liječenje do sada u centru za rehabilitaciju ovisnika - Smoluća pokazalo dosta uspješno. Da su neki koji su boravili u centru danas uposleni, studenti, porodični ljudi. Takođe da imaju dvojicu uposlenika, bivših ovisnika koji za svaku pohvalu obavljaju svoj posao. Na pitanje „koji su najčešći razlozi uzimanja droge kod naših štićenika?" pedagog - psiholog odgovara da ne postoje zaista određeni razlozi za drogiranje, ali da je jedan od njih obično nemogućnost nošenja s problemima, zapušteni porodični odnosi (to je posebno naglašeno), socijalni slučajevi, neusmjerena radoznalost. Također pitali smo kako se štićenici prilagode na tretman, posebno prvih dana. Citiram riječi pedagoga - psihologa: „Ovisi od osobe, neki se gotovo nikad ne prilagode. Ako su došli u centar pod

230


uticajem roditelja onda je taj process mnogo teži. Najbolja solucija je - SAMO VOLJAN DOLAZAK".

Primjer rada Udruženja roditelja u Tuzli na sprječavanju ovisnosti Udruženje „Nada" datira još od marta 2000.-te godine. Ovo udruženje osnovalo je udruženje građanja „majke čija su djeca ovisnici o drogama". Predsjednica udruženja je gospođa Senada Pašalić. Ovim udruženjem želi se spriječiti širenje ovisnosti o drogama, kao i pružiti pomoć onima koji su već zagazili u porok narkotika. Tokom vremena iz ovog udruženja proizašao je čitav niz projekata u sprečavanju ovisnosti, kao i pružanju pomoći onima koji su već postali ovisnicio o nakorticima. Ono što treba istaći jest da ovo udruženje ima savjetovalište za sve one kojima su potrebne neke informacije o narkoticima ili nečemu sličnom. U prestojećem periodu planovi udruženja jesu otvaranje adekvatnog centra za rehabilitaciju i liječenje ovisnika o drogama. Na kraju ističemo da u realizaciji ovih planova žele da spriječe da omladina ne skita u tunele narkomanije..

U borbi protiv bolesti ovisnosti Već sedamnaest godina na Medicinskom fakultetu u Tuzli postoji organizacija koja se bavi prevencijom bolesti ovisnosti međju mladima. Sve je počelo 1982. godine kada je grupa studenata i profesora Medicinskog fakulteta u Tuzli, a i nekolicina liječnika osnovala "Sekciju za borbu protiv pušenja". Studenti medicine svojim ličnim primjerom postali su pokretači i nosioci akcije preventivnih mjera u borbi protiv pušenja naročito medju djecom i omladinom u bivšoj Jugoslaviji. Na prijedlog Sekcije 31. januar je proglašen "Danom bez cigarete" i to je postala najmasovnija preventivna aktivnost na ovom području. Poduzet je čitav niz aktivnosti preventivnog karaktera s ciljem upoznavanja šire javnosti o štetnosti pušenja kao što su propagandne aktivnosti putem massmedija, štampanje kazala za knjige, brošura, kalendara i plakata s poznatim likom "Nepuška" koji i danas krasi fasadu našeg fakulteta. Bila su tu još i predavanja za učenike osnovnih i srednjih škola, kao i za studente. Akcija "31. januar - Dan bez cigarete" dala je, i još uvijek daje, doprinos smanjenju opće zagađenosti, a svi oni koji tog dana ne zapale cigaretu, učinili su prvi korak u odvikavanju od ove štetne navike. Već 1986. godine "Sekcija za borbu protiv pušenja" Medicinskog fakulteta u Tuzli postala je koordinator akcije "Dan bez cigarete" za 400 medicinskih fakulteta Evrope, a plakati Sekcije su se pojavili čak i u Dalasu, Tokiju i nekim islamskim zemljama. Sekcija je postala i saradnik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) uključivši se u njen pokret "Zdravlje za sve do 2000. godine". Sve do početka rata Sekcija je aktivno radila na raznim projektima. 231


U decembru 1995. godine, nakon trogodišnje pauze, na inicijativu studenata obnovljen je rad Sekcije. Smatrajući da su alkoholizam i narkomanija teži i značajni problemi u tim ratnim, zatim i poslijeratnim uslovima proširena je aktivnost Sekcije i na prevenciju alkoholizma i narkomanije. Ubrzo je i naziv Sekcije promijenjen u "Pokret protiv pušenja, alkoholizma i narkomanije". U obnovljenom radu Pokreta podršku studentima prva je pružila Prof, dr Zlata Zigic, danas predsjednica i srce Pokreta. Kad kažem srce, mislim prvo na pokretače rada ali isto tako mislim na osjećajnu ali energičnu ženu koja svoju ljubav prema radu, znanju i posebno ljubav prema ljudima prenosi na studente članove Pokreta. Članovi Pokreta danas su studenti i profesori Medicinskog fakulteta u Tuzli, a jedna od naših aktivnosti je i saradnja sa svim organizacijama koje se bave bolestima ovisnosti i koordincija osnivanja ovakvih sekcija, kao što su sekcije pri Kliničko medicinskom centru i Tinejdžerskom centru u Tuzli. Akcija "31. januar - Dan bez cigarete" je nastavljena, a osnova našeg rada je kontinuirana aktivnost na edukaciji, propagandi i istraživanju rasprostranjenosti pušenja, alkoholizma i narkomanije. Osnovni cilj rada Pokreta je prevencija bolesti ovisnosti među mladima, dakle, među onom zdravom populacijom koja još nije ušla u taj začarani krug, a jedino ta zdrava populacija je pogodna za preventivno djelovanje. Studenti Medicinskog fakulteta smatraju da njihovo znanje i entuzijazam mogu dati dobre rezultate u ovoj oblasti jer mladi najbolje razumiju mlade i najviše im vjeruju. Da bi bili pokretači i nosioci akcija protiv bolesti ovisnosti, mladi moraju služiti ličnim primjerom.

Literatura 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13.

232

Ajanović Dž., Stevanović, M.: Metodika vannastavnih aktivnosti učenika, Zenica, 2004. Ajanović, Dž., Stevanović, M.: Školska pedagogija, Prosvjetni list, Sarajevo, 1998. Alfalg, R.: Ovisnost o alkoholu, Đakovo, 1997. Brkić, M.: Kakva je uloga škole i obitelji u prevenciji ovisnosti, Mladi i droge, Zbornik radova, Mostar, 2006. Bukelić, J.: Droga u školskoj klupi, Velarta, 1995. Cotić, D.: Kriminalitet maloljetnika s posebnim osvrtom na recidivizam, Zbornik članaka, Etiologija malolj etničkog prestupništva, Beograd, 1971. Catić, R., Ramić, O.: Osnovnoškolska pedagogija, Zenica, 1998. Catić, R.: Porodična pedagogija, Zenica, 2005. Đorđević, B.: Vanškolske aktivnosti učenika nekih beogradskih škola, Pedagoška stvarnost, 5, Novi Sad, 1957., 350-360. Đorđević, J., Trnavac, N.: Pedagogija, Beograd, 1998. Filipović, N.: Vannastavna aktivnost učenika, Sarajevo, 1969. Grandić,R.: Porodična pedagogija, Filozofski fakultet, Novi Sad,1997. Grković-Jovović, S.: Socijalni rad sa školskom djecom mlađe dobi kao vid prevencije poremećaja ponašanja, Socijalna politika i socijalni rad, Beograd, 1988., 5-6, 116-123.


14. Grupa autora, Aktivnosti mladih i slobodno vrijeme, Centar za vanškolski 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21.

odgoj mladih, Zagreb, 1971. Grupa autora, Pedagogija, Zagreb, 1969., Hadžihasanović, H.: Pedagogija, Tuzla, 1995. Hajduković, C.: Prestupničko ponašanje mladih, Beograd, 1975. Halvadžija, Lj.: Analiza strukture i frekfencija provođenja slobodnog vremena osnovnoškolaca, Didaktički putokazi, 41, Zenica, 2006, 54-57. Haralambos, M., Holborn, M.: Sociologija, Zagreb, 2002. Hatujac, Lj.: Zloupotreba sredstava ovisnosti, prevencija i nadzor, Zagreb, 1992. Janković, V.: Slobodno vrijeme u suvremenoj pedagoškoj teoriji i praksi, Zagreb, 1967.

22. Jašović, Ž : Osnovni društveni uzroci u uslovi prestupničkog ponašanja 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37.

mladih u našoj zemlji, Zbornik članaka Etiologija maloletničkog prestupništva, Beograd, 1971. Jašović, Z.: Film i maloletni prestupnici, Zbornik članova, Etiologija maloletničkog prestupništva, Beograd, 1971. Jašović, Z: Porodična atmosfera i kriminalitet maloletnika, Zbornik članaka Etiologija maloletničkog prestupništa, Beograd, 1971. Kačapor, S., Vilotijević, M., Krulj, S.R., Kulić, R.: Pedagogija, Zenica, 2002. Kamenov, E.: Predškolska pedagogija, Beograd, 1987. Kovačević, V.: Problemi socijalizacije maloljetnika s delinkventnim ponašanjem, Fakultet za defektologiju, Zagreb, Izdavački centar Rijeka, Zagreb-Rijeka, 1981. Kovačević, V.; Stančić, V., Mejovšek, M.: Osnove teorije defektologije, Zagreb, 1988. Krneta, Lj.: Pedagogija mladih sa poremećajima u društvenom ponašanju, Beograd, 1977. Kuvačić, I.T., Sub-kultura i Kontra-kultura mladih u: Kultura mladih i slobodno vrijeme, Centar za izvanškolski odgoj Saveza društva „Naša djeca", SRH, Zagreb, 1973. Marković, T.: Društveno značenje i težina pojave odgojne zapuštenosti i delinkventnog ponašanja kod djece i omladine, Defektologija, 4, Zagreb, 1967. Marković, T.: Pristup problemima maloljetničke delinkvencije u našem društvu, Zbornik radova, Beograd, 1972. Mathias, F. i dr.: Djeca koju je teško odgajati, Educa, Zagreb, 1996. Matić, M.: O deci koja zadaju brige roditeljima, Beograd, 1954. Mihovilović, M: Struktura i funkcija dječijih i omladinskih organizacija, Aktivnosti mladih i slobodno vrijeme, Centar za izvanškolski odgoj Saveza društva „Naša djeca", SRH, Zagreb, 1970. Miller, B.: Komunikacija sa djecom, Sarajevo, 2000. Milutinović, M.: Maloletnička delinkvencija kao društveni problem, Zbornik članaka-Etiologija maloletničkog prestupništva, 1971.

233


38. Milutinović, M.: Osnovni fenomenološki i etiološki problemi omladinske delinkvencije, Zbornik članaka-Etiologija maloletničkog prestupništva, 1971.

39. Mitro vić, D.: Predškolska pedagogija, Sarajevo, 1981. 40. Mulina, R.: Rad centra za socijalni rad na zaštiti i vaspitanju omladine sa 41. 42.

43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58.

asocijalnoim ponašanjem, Socijalna politika i socijalni rad, I, Beograd, 1990, 18-41. Muradbegović, M., Dizdarević, I.: Neka pitanja usmjeravanja društvenog razvoja djeteta, Naša škola, 7-8, 1968. Muradbegović, M.: Neki problemi i specifičnosti organizovanja i evaluacije slobodnih aktivnosti, Aktivnosti mladih i slobodno vrijeme, Centar za izvanškolski odgoj Saveza društva „Naša djeca", SRH, Zagreb, 1971. Muradbegović, M.: Problemi razvoja potrebe i interesovanja mladih i slobodno vrijeme, Naša škola, 3-4, Sarajevo, 1979. Muradbegović, M.: Značaj organizovanog slobodnog vremena mladih u vaspitanju djece, Naša škola, 9-10, Sarajevo, 1977. Mužić, V.: Metodologija pedagoških istraživanja, Sarajevo. Nicović, M.: Droga carstvo zla, Beograd, 1996. Pašalić-Kreso, A.: Ugroženo roditeljstvo ili ugroženo djetinjstvo, Zbornik radova, Sarajevo, 1998., 59-68. Pedagoška enciklopedija I i II, 1989. Pehar, L.: Djeca sa socijalnim potrebama, Zbornik radova, Sarajevo, 1998., 56-65. Pehar-Zvačko, L.: Oduzeto djetinjstvo, Sarajevo, 2000. Pehar-Zvačko, L.: Slobodno vrijeme mladih iliSarajevo, 2004. Pehar-Zvačko, L.: Uticaj porodice na razvoj agresivnog ponašanja kod djece ranog uzrasta, Naša škola, 5-6, Sarajevo, 1991, 304-309. Petrović, M., Spadijer-Džinić, J. i dr.: Droga i mladi, Beograd, 1980. Petrović, M.: Ličnost u etiologiji delinkvencije, Zbornik članaka Etiologija maloletničkog prestupništva, Beograd, 1971. Potkonj ak, N.: Izabrana dj ela, II, Osijek, 1981. Previšić, V.: Izvannastavne aktivnosti i stvaralaštvo, Školske novine, Zagreb, 1987. Previšić, V.: Slobodno vrijeme između pedagogijske teorije i odgojne prakse, Prosvjetni list, Sarajevo, 2001., 879., 8-9. Puženski, V.: Svjedočanstvo o pokušajima brige o slobodnom vremenu u našim školama, Prosvjetni list, 883, Sarajevo, 2001., 16-17.

59. Rakić, B.: Procesi i dinamizmi vaspitnog djelovanja, Sarajevo, 1977. 60. Rot, N.: Osnove socijalne psihologije, Beograd, 1983. 61. Sakoman, S.: Doktore je li istina da trava čisti pluća?, Svsprint, Zagreb, 1995.

62. Sakoman, S.: Suvremena strategija zloupotrebe droga, Mladi i droga, Zbornik radova, Mostar, 2000.

234


63. Sibinović, J.: Metodika nastavnog i vaspitnog rada sa vaspitno 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73.

74. 75. 76. 77.

zapuštenom decom i omladinom, Skripta II deo, Beograd, 1972. Sinanović, O.: Ovisnost o drogama, Tuzla, 2001. Singer, M., Mikšaj-Todorović, Lj.: Delinkvencija mladih, Zagreb, 1993. Stakić, Đ.: Metodika lica sa poremećajima u društvenom ponašanju, Univerzitet u Beogradu, Defektološki fakultet. Stanić, L: Alkoholizam u djece i omladine i njegovo suzbijanje, Naša škola, 5-6, Sarajevo, 1988., 228-247. Stanić, L: Zloupotreba droge među školskom omladinom i njeno suzbijanje, Naša škola, 1984., 9-10, 580-600. Suzić, N.: Pedagogija za 21.vijek, Banja Luka, 2005. Simleša, P.: Pedagogija, Zagreb, 1983 Spadijer-Džinić, J.: Socijalna patologija, Beograd, 1988. Todorović, A.: Determinizam i maloletničko prestupništvo, Zbornik članaka, Etiologijamaloletničkogprestupništva, Beograd, 1971. Tomić, R.: Vidovi poremećaja u ponašnju kod djece s lakom mentalnom retardacijom osnovnoškolske dobi, 5. Znanstveni skup, Rehabilitacija i inkluzija, Fakultet za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu, 23.-26.rujna, 1997. Tomić, R., Cišić, B., Cišić, A., Karić, E.: Prisutnost pušenja, alkoholizma i droge među djecom i mladima, Tuzla, 2006. Tomić, R., Iličković, M., Hadžagić, A.: Raširenost pušenja, alkoholizma i droga među studentima Defektološkog fakulteta u Tuzli, Defektologija, 7, Tuzla, 2001-2002., 182-190. Tomić, R., Osmić, L, Karić, E.: Pedagogija, Tuzla, 2005. Tomić, R., Osmić, I.: Kvaliteta sociopedagoške komunikacije sa delinkventnom djecom, „Umjetnost i znanost u razvoju životnog potencijala", Rad prezentiran na Međunarodnom simpoziju, Hvar, 2004.

78. Tomić, R., Šehović, M., Hatibović, Ć.: Prisutnost zlostavljanja među djecom i mladima, Tuzla, 2005.

79. Tomić, R.: Delinkvencija je socijalna bolest, Prosvjetni list, 894, Sarajevo, 2002., 12-13.

80. Tomić, R.: Integrativna pedagogija, Tuzla, 2006. 81. Tomić, R.: Komunikacija sa djecom delinkventnog ponašanja, Tuzla, 2005.

82. Tomić, R.: Maloljetnička delinkvancija pojam, uzroci i faktori nastanka, Defektologija, 8. Tuzla, 2003., 131-136.

83. Tomić, R.: Najčešće mane koje ispoljavaju naša djeca i načini njihovog otklanjanja, Pregled, 5-6, Zagreb, 1985. 268.

84. Tomić, R.: Poremećaji u ponašanju kod djece i mladih, Tuzla, 2005. 85. Tomić, R.: Pušenje, alkoholizam i narkomanija među mladima, Prosvjetni list, 880, Sarajevo, 2001.14.

86. Tomić, R.: Stavovi učenika o slobodnim aktivnostima u osnovnoj školi, Didaktički putokazi, 38, Zenica, 2006, 24-28.

235


87. Tomić, R.: Uloga stručnih službi u otklanjanju poremećaja u ponašanju 88. 89. 90. 91. 92. 93. 94. 95.

kod lako mentalno retardiranje djece ( Osnovnoškolski uzrast na području Tuzlanskog kantona 1991-1997), Magistraski rad, Sarajevo, 1999. Uzelac, S.: Socijalna edukologija, Zagreb, 1995. Vodak, P., Sulc, A.: Mane i poremećaji ponašanja u dječijem dobu, Banja Luka, 1966. Winkel, R.: Djeca koju je teško odgajati, Educa, Zagreb, 1995. Zovko, G.: Odgoj izuzetne djece, Zagreb, 1993. Zvonarević, M.: Slobodno vrijeme u mladosti i starosti, Slobodno vrijeme mladih, Centar za izvanškolski odgoj Saveza društva „Naša djeca", SRH, Zagreb, 1970. Zvonarević, M.: Socijalna psihologija, Školska knjiga, Zagreb, 1978. Zigić, Z.: Istina o štetnostima pušenja duhana, Tuzla, 2003. Zunić-Pavlović, V.: Evaluacija u resocijalizaciji, Beograd, 2004.

W Ikuža Tomić rođena je 1.5.1952. godine u Dubravama kod Tuzle ¥\ §4f e J e pohađala osnovnu školu. Srednju učiteljsku školu završila JL m^je u Tuzli 1971. godine, a pedagošku akademiju smjer razredna nastava također u Tuzli, 1973. godine. Filozofski fakultet odsijek za Pedagogiju - Psihologiju završila je u Sarajevu 1978. godine. Postdiplomske studije iz socijalnog rada završila je 2000. godine na Fakultetu Političkih nauka u Sarajevu i uspješno je odbranila magistarski rad pod nazivom: „ Uloga stručnih službi u otklanjanju poremećaja u ponašanju kod lako mentalno retardirane djece (osnovnoškolski uzrast na području Tuzlanskog kantona 1991-1997.godine). Doktorsku disertaciju na temu: Kvaliteta sociopedagoške komunikacije sa djecom koja su ispoljila delinkventno ponašanje odbranila je 30. juna 2004. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radi kao docent za 'Primijenjene pedagoške discipline" na Filozofskom i Edukacijskorehabilitacijskom fakultetu u Tuzli. Ruža Tomić je rat provela u Tuzli, radeći kao pedagog i asistent. Jedno vrijeme angažirana je u radu na psihoterapiji sa djecom i ženama izbjeglicama. Učestvovala je na brojnim oblicima edukacije za psihoterapeute i na više stručnih i naučnih skupova iz ove oblasti u zemlji i inozemstvu. Kreator je velikog broja projekata edukacije razvojno ometene djece: za Obdaništa "Babiša" i "Osmijeh" u Tuzli, te projekta produženog i stručnog defektološkog tretmana koji se provodi u Udruženju građana Majke hendikepirane djece u Tuzli od 1998. godine, projekata za Udruženje roditelja "Leptir" iz Srebrenice. Sa ovom djecom provodi i psihoterapiju. Koordinator je na projektu produženog i stručnog defektološkog tretmana razvojno ometene djece koji se provodi u Udruženju građana "Majke hendikepirane djece" Tuzlanskog kantona. Član je Upravnog odbora ovog Udruženja. Urednik je novina namijenjenih roditeljima razvojno ometene djece i djeci ometenoj u

236


razvoju pri Udruženju građana "Majke hendikepirane djece" Tuzlanskog kantona pod nazivom "I mi postojimo ". Više puta bila je recenzent na knjigama iz oblasti pedagogije. Ruža Tomić je u periodu od izbora u zvanje docenta do danas bila mentor na 250 diplomskih radova iz pedagogije, a više puta bila je član komisije za odbranu diplomskih radova studenata. Aktivno je sudjelovala u izvođenju nastave iz nastavnog predmeta "Teorije škole" na postdiplomskom studiju iz Pedagogije na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Mentor je na tri magistarska rada. Uključena je u nastavni proces za izvođenje nastave na postdiplomskom studiju u Tuzli na Odsijeku Poremećaji u ponašanju i kao nositelj i izvoditelj na nastavnom predmetu "Porodica i socijalna mreža" na Međunarodnom postdiplomskom studiju na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu. Autor je 7 udžbenika za specijalnu osnovnu školu za lako mentalno retardiranu djecu, 19 knjiga i preko 200 stručnih, znanstvenih i istraživačkih radova. Radni i stvaralački opus doktora Ruže Tomić predstavlja područje školske, obiteljske i specijalne pedagogije, didaktike i metodike. Bila je učesnik više Znanstvenih međunarodnih simpozija u zemlji i inostranstvu kao aktivni izlagač. zudin Hasanović je rođen 1957. godine u Brci kod Brčkog. Osnovnu i srednju školu završio je u Brčkom. Fakultet političkih nauka završio je u Sarajevu. 1980 godine. Akademski stupanj magistra znanosti stekao je na FNO u Beogradu Na Fakultetu Političkih nauka stekao je akademski stupanj doktora znanosti. Godine 1983. izabran je na Univerzitetu u Tuzli u zvanje asistenta N a Filozofskom fakultetu 2003. godine izabran je u naučno zvanje docenta. Na Pravnom Fakultetu Univerziteta u Tuzli od 2005 godine obnaša dužnost prodekana za nastavu i studentska pitanja. Do danas je objavio više od pedeset bibliografskih jedinica: knjiga, naučnih i stručnih radova, elaborata naučnih projekata, recenzija, kritičkih prikaza, u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. S velikim brojem naučnih rasprava sudjelovao je na simpozijima, kongresima i naučnim skupovima u zemlji i inostranstvu. Kao afirmisani naučnik i univerzitetski profesor za demokratiju i ljudska prava Hasanović uspješno ralizuje nastavu iz demokratije i ljudskih prava na više fakulteta Univerziteta u Tuzli (Pravnom, Filozofskom, Ekonomskom i Tehnološkiim). Takođe je učestovao u nastavi na PDS Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli, i voditelj je istog studija. Nositelj je nekoliko naučnih projekata iz oblasti prava politologije i sigurnosti. Angažovan je u radu velikog broja nevladinih organizacija.

/

237

230032437 Knjiga Mladi i Slobodno Vrijeme Do 55

Recommend Documents