Emin Hatunić Mirsad Isaković Zijad Sejmenović Emina Hatunić Lejla Kuč
MONETARNE FINANSIJE
OFF-SET Tuzla, 2013. MONETARNE FINANSIJE
IZDAVAČ
“OFF-SET” d.o.o. Tuzla
AUTORI
Emin Hatunić, dipl. inž. tel. Mr. Mirsad Isaković, dipl. ecc Zijad Sejmenović, dipl. ing. saob. i kom. Emina Hatunić, dipl. ecc Lejla Kuč, dipl. ecc
RECEZENTI
Prof. dr. Osman Hatunić Mr. Aleksandar Remetić
LEKTOR
Prof.Selma Hatunić
AUTOR GRAFIKE I RAČUNARSKA PRIPREMA
Harun Kuč, dipl.inž.el.
ZA IZDAVAČA
Sadika Murić
ŠTAMPA
“OFF-SET” d.o.o. Tuzla
ISBN
ISBN 978-9958-31-147-5
MONETARNE FINANSIJE
3
SADRŽAJ
Copyright 2013 Prvo izdanje Emin Hatunić Mirsad Isaković Zijad Sejmenović Emina Hatunić Lejla Kuč Knjiga je djelo autora i kao takvo je zaštićeno. Sva prava zadržana. Nije dozvoljeno kopiranje, umnožavanje ove publikacije ili prenošenje u bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvima, elektronskim, mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili na drugi način, bez prethodne dozvole izdavača. Da bi se osiguralo da u knjizi prezentirane informacije budu korektne i vrijedne objavljivanja, učinjen je odgovarajući napor. Autori se zahvaljuju svima onima koji su doprinijeli da zajedničke aktivnosti rezultiraju izdanjem ove knjige. ------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 336.7 MONETARNE finansije / Emir Hatunić ... [et al.]. - Tuzla : Off-set, 2013. - 152 str. : graf. prikazi ; 24 cm Bibliografija: str. 151-152 ; bibliografske i druge bilješke uz tekst. ISBN 978-9958-31-147-5 1. Hatunić, Emir COBISS.BH-ID 20854278 -------------------------------------------------
IZVODI IZ RECENZIJA
Izvod iz recenzije Red. prof. dr. sci. Osman Hatunić Knjiga „Monetarne finansije“ pored stručnog aspekta ima i svrhu da ukaže ljudima da ne moraju biti eksperti u domenu finansija da bi mogli pratititi sve nove tokove na finansijskim tržištima. Ono što je važno oni moraju znati kako uložiti novac u banke ili kako plasirati novac u kupovinu dionica, kupovinu obveznica, investirati u sopstveno poduzetništvo. Autori ukazuju na važnost vođenja monetarno kreditne politike poslovnih banaka i centralne banke. Bez modernih poslovnih banaka i bankarskog kapitala nije moguće više ni zamisliti odvijanje procesa reprodukcije kapitala, ali ni dinamičan i uravnotežen ekonomski rast. U tom smislu banke postaju ključna karika u svim monetarno finansijskim tokovima u privredi, ali i u međunarodnim finansijskim i ekonomskim odnosima. Autori posebno naglašavaju da su bankarskom sektoru neophodne inovacije kojima bi se modernizirao novčani i bankarski sistem, ne samo putem reformi, već i putem procesa strateškog planiranja i strateškog upravljanja, koji su neophodni za stvaranje interne konkurencije bazirane na znanju, idejama i inovacijama. Osim toga ukazali su nam da u uslovima snažne finansijske konkurencije opstaju samo poslovne banke koje imaju kvalitetne bankarske usluge koje su namjenjene korisnicim/klijentima, a koje moraju stvoriti zadovoljstvo kako u pogledu potreba i očekivanja, tako i u pogledu stvaranja vrijednosti. Bez modernih poslovnih banaka i bankarskog kapitala nije moguće zamisliti odvijanje procesa reprodukcije kapitala, ali ni dinamičan i uravnotežen ekonomski rast. Poslovne banke mogu povezati nacionalne privrede sa svjetskim tržištima, i što je još važnije, one mogu kreditirati privredu kako bi mogla biti konkurentna na domaćem i stranom tržištu. Knjiga monetarne finansije biće interesantna, kako osobama koje radi u bankarskom sistemu, tako i osobama koje su zainteresirane za sticanje znanja iz domena novčanog i bankarskog sistema.
MONETARNE FINANSIJE
5
Izvod iz recenzije mr. Aleksandra Remetića Savremeno bankarstvo u svijetu, kako ističu autori knjige monetarne finansije, prolazi kroz fazu modernizacije bankarskog sistema. Sve krize počinju zbog toga što banke ne inoviraju svoje poslovanje, što nemaju adekvatan menadžment, koji je u stanju da efikasno obavlja ne samo nove poslove vezano za novčane operacije, već i poslove vezano za realne transakcije primjenom informacijsko komunikacijskih tehnologija. Autori naglašavaju, da je ne samo potrebno, već i neophodno modernizirat bankarski sistem: koji podržava finansijsku disciplinu u smislu efikasnije kreditno monetarne politike i blagovremenosti davanja i vraćanja kredita, koji omogućava saniranje i transfomiranje djelova bankarskog sistema ukoliko ne zadovoljavaju određene bankarske kriteruje, koji osigurava inostrane kredite sa povoljnim uslovima za izvozno orijentiranu proizvodnju i koji omogućava uslove za selektivno uvođenje potrošačkih kredita. Ako se želi postići veći ekonomski rast, puna zaposlenost, bolji standard građana, makroekonomska stabilnost u zemlji mora se, kako ističu autori, definirati i provoditi odgovarajuća ekonomska politika kojom se putem monetarnih instrumenata osigurava stabilnost cijena, stabilnost kursa domaće valute, privredna stabilnost i regulira količina novca u opticaju, od posebne važnosti je izbor modela upravljanja monetarnom politikom. Knjiga monetarne finansije je prvenstveno namjenjena ljudima koji rade u bankarskom sistemu, ali i svim onim koje žele postići viši nivo shvatanja i razumijevanja novčanog i bankarskog sistema.
SADRŽAJ
PREDGOVOR ................................................................................................................... 11 UVOD ................................................................................................................................. 15 GLOBALNI MONETARIZAM .......................................................................................21 I. NOVČANI SISTEM .......................................................................................................29 1. NOVČANI SISTEM I NOVAC .....................................................................................29 1. Razvoj novčanog sistema .................................................................................................29 2. Novac kao proizvod robne proizvodnje i prometa ...........................................................29 3. Funkcije novca .................................................................................................................30 4. Papirni novac i sistem slobodnog važenja .......................................................................35 5. Moneta, novčanica ili bankota .........................................................................................36 6. Kreditni i depozitni novac ................................................................................................37 7. Kredit i njegovo monetarno značenje ..............................................................................37 8. Multiplikacija depozita ....................................................................................................42 2. NOVČANI OPTICAJ I NOVČANA MASA ...............................................................45 1. Novčana masa ..................................................................................................................45 2. Promjena novčane mase ...................................................................................................47 3. LIKVIDNOST ................................................................................................................49 1. Pokazatelji likvidnosti ......................................................................................................49 2. Brzina opticaja/obrtanja novca ........................................................................................50 3. Siva emisija novca i pranje novca ....................................................................................51 4. INFLACIJA ....................................................................................................................53 Uvodne napomene ...............................................................................................................53 1. Teorije inflacije ................................................................................................................54 2. Modeli inflacije ................................................................................................................57 3. Makroekonomska politika ...............................................................................................58 4. Politika deviznog kursa ....................................................................................................59 5. FINANSIJSKI SISTEM ................................................................................................61 1. Finasijske institucije .........................................................................................................62 1. 1. Centralna banka ...........................................................................................................62 1. 2. Poslovne banke ............................................................................................................66 2. Finansijsko tržište ............................................................................................................68
MONETARNE FINANSIJE
7
SADRŽAJ
2. 1. Tržište novca ................................................................................................................72 2. 2. Tržište kapitala .............................................................................................................75 2. 3. Bezansko tržište ...........................................................................................................76 2. 3. 1. Efektivne berze ................................................................................................79 2. 3. 2. Novčane berze (tržište novca) .........................................................................80 2. 3. 3. Devizne berze ..................................................................................................80 2. 3. 4. Robne berze .....................................................................................................81 2. 4. Učesnici u berzanskim poslovima ...............................................................................81 2. 4. 1. Berzanski poslovi i način poslovanja berzi .....................................................82 2. 4. 2. Formiranje ponude i tražne kapitala u funkciji berzanskog poslovanja ..........84 3. Instrumenenti monetarne politike ....................................................................................85 3. 1. Obavezne rezerve kao instrument monetarne politike .................................................87 3. 2. Eskontna stopa kao instrument monetarne politike .....................................................87 3. 3. Politika otvorenog tržišta .............................................................................................88 3. 4. Selektivna kreditna politika i regulacija kredita centralne banke ...............................88 II BANKARSKI SISTEM .................................................................................................91 Uvod .....................................................................................................................................91 1. MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA .......................92 1. 1. Monetarna politika .......................................................................................................93 1. 2. Centralno bankarstvo ...................................................................................................98 1. 3. Bankarski sistem i instrumenti monetarne politike ....................................................101 1. 3. 1. Instrumenti monetarne politike .....................................................................102 1. 3. 2. Operacije na otvorenom tržištu .....................................................................105 1. 3. 3. Obavezne rezerve ..........................................................................................107 1. 3. 4. Eskontna stopa kao instrument monetarne politike ......................................107 1. 4. Modeli upravljanja monetarnom politikom ...............................................................108 1. 4. 1. Modeli upravljanja preko deviznog kursa .....................................................109 1. 4. 1. 1. Valutni odbor .........................................................................................109 1. 4. 1. 2. Konvencionalni fiksni kurs ................................................................... 112 1. 4. 1. 3. Fleksibilni kurs ..................................................................................... 112 1. 4. 2. Targetiranje monetarnih agregata .................................................................. 113 1. 4. 3. Ciljana inflacija ............................................................................................. 114 1. 4. 4. Dolarizacija/eurizacija .................................................................................. 116 1. 5. Finansijske i tehnološke inovacije ............................................................................. 117
8
MONETARNE FINANSIJE
SADRŽAJ
2. PLATNI PROMET ...................................................................................................... 119 1. Unutrašnji platni promet ................................................................................................120 1. 1. Poslovi unutrašnje platnog prometa ...........................................................................122 1. 2. Načela platnog prometa .............................................................................................123 1. 3. Osnovni oblici platnog prometa .................................................................................124 1. 4. Instrumenti plaćanja u unutrašnjem platnom prometu ...............................................127 1. 4. 1. Instrumenti gotovinskog plaćanja .................................................................129 1. 4. 2. Instrumenti bezgotovinskog plaćanja ............................................................130 1. 4. 3. Instrumenti osiguranja plaćanja ....................................................................136 3. MEĐUNARODNI PLATNI PROMET ......................................................................139 Uvod ...................................................................................................................................139 1. Učesnici u međunarodnom platnom prometu ................................................................140 2. Vrste međunarodnih plaćanja .........................................................................................141 2. 1. Slobodno devizno plaćanja ........................................................................................141 2. 2. Međunarodni kliring ..................................................................................................141 2. 3. Plaćanja putem kompenzacija ...................................................................................142 2. 4. Grupni sistem transfera ..............................................................................................143 3. Instrumenti međunarodnog platnog prometa .................................................................143 3. 1. Međunarodni dokumentarni akreditiv ........................................................................143 3. 2. Doznake .....................................................................................................................143 3. 3. Ček .............................................................................................................................144 3. 4. Mjenice ......................................................................................................................145 3. 5. Bankarsaka garancija .................................................................................................146 3. 6. Kreditno pismo ...........................................................................................................147 3. 7. Kreditna karta .............................................................................................................148 LITERATURA .................................................................................................................151
MONETARNE FINANSIJE
9
PREDGOVOR
PREDGOVOR Knjiga „Monetarne finansije“ nema samo osnovnu svrhu da čitaocima prezentira osnovna teoretska i praktična znanja koja se odnose na funkcioniranje novčanog i bankarskog sistema, već da znanja iz domena finansijskog sistema približe svim onim koji žele znati više o novcu i institucijama novčanog, bankarskog i monetarnog sistema. Osim toga knjiga ima svrhu da čitaoce uvede u monetarne finansije tako da shvate novčani i bankarski sistem, i da sve one koji žele veće razumijevanje monetarnih finansija uvede svijet u kojem vlada dosta nepoznanica savremenog novca u svim njegovim oblicima, koja se najvećim dijelom odnosi na mehanizam i efekte funkcioniranja finansijskog sistema, posebno monetarne politike. Stoga da bi upoznali svijet novca, kapitala, štednje, investicija, berzi i berzanskog poslovanja, potrebno je odgovoriti na mnoštvo nezaobilaznih pitanja koja se odnose na: pojam, karakteristike, kategorije, ponašanje, velike krize, visoke rizike i gubitke, ali i dobitke na finansijskim tržištima i savremenim berzama. Srž monetarnih finansija je novac i način kako mu se određuje vrijednost. U tom smislu potrebno je odgovoriti na veoma važna pitanja: 1. kako se može upravljati novcem kako bi se njegova ogromna snaga iskoristu u razvoju društvenog i privrednog sistema? 2. kako poslovati bez inflacije? 3. kako upravljati novcem u poslovnom svijetu kako bi se iskoristile sve njegove pozitivne funkcije i djelovanja, a zaobišla i neutralirala negativna? 4. kakvi sve novčani oblici postoje u savremenim privredama? 5. kako novac djeluje u privredi? 6. kako novac pretvoriti u kapital i razne vrste kapitala u novčani oblik? Monetarne finansije su sa jedne strane usko povezane sa poslovnim/korporativnim finansijama koje obuhvataju finansijski menadžmetnt i okruženje, temeljne koncepte upravljanja finansijama, finansijsku funkciju, finansijsku politiku, izvore finansiranja i struktura kapitala, finansijsku analizu, finansijsko planiranje i inovativan pristup finansijama, a s druge strane sa javnim finansijama koje obuhvataju javne prihode i javne rashode, budžetsku politiku i politiku javnog duga. Monetarne finansije izučavaju sve aspekte uticaja monetarnih faktora na privredne tokove, odnosno one izučavaju proces društvene reprodukcije u cjelini. Ti aspekti se odnose na izučavaje fundamentalnih zakonitosti novca i kredita, kao i ostalih monetarnih instituta,
MONETARNE FINANSIJE
11
PREDGOVOR
angažiranih u novčano kreditnim i bankarskim poslovima, kao i njihovo povezivanje sa stvarnim i zakonodavnim odnosima u stvaranju dobiti1. U ovoj knjizi, posebno se naglašava odnos i pozicija klijenata u monetarnom sistemu, koji su još uvijek pocijenjeni, a ključni su za stvaranje vrijednosti. Jasno i sigurno, konstatuje Kemal Kozarić, da banke ne mogu postojati bez svojih korisnika/klijenata, a ni klijenti ne mogu ostvariti svoje potrebe bez podrške finansijskih posrednika. Namjenjena je prvenstveno bankarskom svijetu i studentima ekonomskih fakulteta. Njena svrha sticanje stručnih kompetencija iz domena monetarnih finansija. Jedan od motiva za pisanje ove knjige je nepovoljna globalna ekonomska kriza u svijetu, a posebo u našoj zemlji gdje je smanjena odgovornost poslovnih banaka prema ispunjavanju makroekonomskih ciljeva, posebno u pogledu privrednog rasta, zapošljavanja, konkurencije i društvene harmonizacije. Dobro vođenja monerarna politika u složenim uslovima poslovanja osigurava finansijsku stabilnost i otpornost privrede na vanjske potrese, posebno kada su u pitanju nerazumne odluke nekompetentnih političara. Ljudi zaposleni u finansijama moraju shvatit logiku i određene zakonitosti djelovanja novca, kako bi mogli rješavati složene probleme. Velika snaga se nalazi u savremenom novcu, stoga nepravilno upravljanje novcem dovodi do nestabilnosti i poremećaja u društvu i privredi, a efikasno i smišljeno upravljanje finansijama osigurava stabilan privredni rast i razvoj. Uvođenjem valutnog odbora, monetarna politika se opredeljuje za čvrsto vođenje antiinflacijske politike. Takva politika vraća poverenje u nacionalnu valutu. Ona stabilizira privredne tokove, povećava monetarni kredibilitet stranih investitora u privlačenju stranog kapitala i osiguravaju povoljne uslove za štednju. S njim se postiže transparentan tržišni monetarni sistem. Osim toga valutnim odborom se osigurava čvrsta finansijska disciplina, posebno u procesu stvaranja novca. Zemlje koje imaju za cilj da postignu ekonomsku stabilnost nakon ratnih dešavanja, ekonomskih i bankarskih kriza ili su u tranziciji iz jednog u drugi sistem koriste valutni odbor kao model upravljanja monetarnom politikom, koji je vrlo efikasan u ublažavanju inflacije u kraćem roku. Otvorenost privreda nameće i potrebu ovladavanja saznanjima o složenim tokovima novca i kapitala u međunarodnoj ekonomiji, o sistemu i instrumentima plaćanja, efektima promjena deviznih kurseva, garancijama, promjenama kamatnih stopa na finansijskim tržištima, kursnim i valutnim rizicima, inflaciji i dr. Mnogo ljudi posjeduje novac, a malo 1
Dautbašć Ismet, Finansije i finansijsko pravo,-7 prošireno i izmjenjeno izdanje, Sarajevo: Magistrat, 2004., str.42.
12
MONETARNE FINANSIJE
PREDGOVOR
njih imaju znanje da ga iskoriste. Svrha ove knjige, da ljudi steknu sposposobiti za snalaženje na berzi, kako bi znali u kakve vrijednosne papire mogu uložili svoj novac. U tom smislu potrebno je steći osnovna znanja o korištenju berzanskih izveštaja i u praćenju finansijskih trendova i pokazatelja. To podrazumijeva poznavanje instrumenata, institucija i mehanizama funkcioniranja tržišta novca i tržišta kapitala, kako bi ljudi mogli uložiti svoj novac u banke ili kupiti dionice, obveznice i druge vrijednosne papire. Ovo ukazuje da ljudi ne moraju biti eksperti u domenu finansija da bi mogli pratititi sve nove tokove na finansijskim tržištima. Ono što je važno oni moraju znati kako uložiti novac u banke ili kako plasirati novac u kupovinu dionica, kupovinu obveznica, investirati u sopstveno poduzetništvo. Naravano, da sve to traži određenu procjenu prinosa, vremensko angažiranje kapitala, sigurnost povrata sredstava, određene olahkšice za ulaganja kroz fiskalnu i kreditnu politiku, kao i procjenu vremena formiranja i angažiranja sredstava, rizika ulaganja, dugoročnih ciljeva ulaganja i dr2. Ovdje se radi o politici formiranja i plasmana (ulaganja) novčanih sredstava i efektima koji se očekuju. Uz sve navedeno treba poznavati i sve odnose i mehanizme finansijskog tržišta, bankarskog sistema, stanja i očekivanje u privredi, provjeru efekata, makroekonomsku politiku, ali i veoma detaljno složeni svijet i mehanizam djelovanja tržišta novca i tržišta kapitala, berzi i deviznog tržišta. Bankarski sektor je neophodno kontinuirano inovirat, ne samo putem reformi, već i putem procesa strateškog planiranja i strateškog upravljanja, koji su neophodni za stvaranje interne konkurencije bazirane na znanju, idejama i inovacijama. U tom smislu poslovne banke, čiji naziv ukazuje na poslovanje, potrebno je modernizirati na principima demokratije. Treba mjenjati organizaciju poslovnih banaka tako da budu odgovorne prema svojim korisnicima/klijentima posebno u poslovnom svijetu, što danas nije slučaj čak i u zemljama sa razvijenijom privredom. Razlog ovakvog stanja je autoritarno autokratsko organiziranje poslovnih banaka koje nisu u funkciji privrede, već u funkciji birokratske klasa koja je dominantnija u odnosu na kreativnu klasu. Bankarski sektor mora imati inovativan pristup finansijama. U kontekstu znanja, inovacija postaje specifična karakteristika savremenog društva3. Ključ procesa inovacije u finansijama je u stvaranju dobrog finansijsko ambijenta. Inovacije u finansijama, kao i stalna usavršavanja i primjena znanja, donose niz prednosti. Inovacije u finansijama nisu samo nove tehnologije ili nove bankarske usluge, nego su to i novi i pametniji načini za obavljanje finansijskih poslova, novi modeli upravljanja finasijama, novi finansijski sistem, ili nove usluge. Inovacije finansijama ne donose samo veći razvoj, više poslova i kapitala, one dovode do stvaranja razvoja baziranog na znanju4. 2 Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str.27 3 Isaković Mirsad, Inovacije u obrazovanju, poduzetništvu i turizmu u funkciji prevazilaženja krize i ubrzanog razvoja. 4 Hatunić Emin, Isaković Mirsad, Kuč Harun, Dacic Lejla, Hatunić Emina, Kuč Lejla, Kuč Adnan, Poslovne finansije, Tuzla: OFF-SET, 2013., str.168.
MONETARNE FINANSIJE
13
PREDGOVOR
Kjiga je je strukturirana tako da zadrži poslije uvoda i globalnog monetarizma dva djela: I. II.
Novčani sistem, Bankarski sistem.
Prvi dio knijge „Novčani sistem“ sadrži šest poglavlja: 1. novčani sistem i novac, sa tačkama: razvoj novčanog sistema, novac kao proizvod robne proizvodnje i prometa, funkcije novca, papirni novac i sistem slobodnog važenja, moneta, novčanica ili banknota, kreditni i depozitni novac, kredit i njegovo monetarno značenje i multiplikacija depozita, 2. novčani opticaj i novčana masa, sa tačkama: novčana masa i promjene novčane mase, 3. likvidnost, sa tačkama: pokazatelji likvidnosti, brzina opticaja novca, siva emisija novca, pranje novca, 4. inflacija, sa tačkama: pojam inflacije, teorija inflacije, modeli inflacije, 5. makroekonomska politika, 6. finanansijski sistem, sa tačkama: finansijske institucije, finansijsko tržište, instrumenti monetarne politike. Drugi dio knjige „Bankarski sistem“ sadrži dva poglavlja: 1. centralno bankarstvo i monetarna politika, sa tačkama: monetarna politika, centralno bankarstvo, instrumenti monetarne politike, modeli upravljanja monetarnom politikom, i 2. platni promet, sa tačkama: unutrašnji platni promet, međunarodni platni promet.
14
MONETARNE FINANSIJE
UVOD
UVOD Iako danas živimo u svijetu velikog tehnološkog napretka, još uvijek imamo puno toga nepoznatog kada je riječ o savremenom novcu u svim njegovim oblicima, a koji se odnose najvećim dijelom na mehanizam i efekte funkcioniranja finansijskih tržišta. Novac, kao opće prihvaćeno, zakonsko sredstvo plaćanja, ima složenu i komplikovanu prirodu. Stoga je potrebno upoznati svijet novca, kapitala, štednje, investicija, berzi i berzanskog poslovanja, kako bi se došlo do odgovora na nezaobilazna pitanja koja se odnose na monetarne finansije. Veliki broj ljudi žele znati odgovore na pitanja: šta je novac i kako se određuje njegova vrijednost, kako se može upravljati novcem da bi se iskoristila njegova ogromna snaga u razvoju privrede, bez uticaja inflacije, kako upravljati novcem u poslovnom svijetu da se sve njegove pozitivne funkcije i djelovanja iskoriste, a izbjegnu ili zaobiđu negativna, kakvi sve novčani oblici postoje u savremenim privredama i kako je njihovo djelovanje na privredu, kako novac pretvoriti u kapital i razne vrste kapitala u novčani oblik? Tu su i pitanja koja su vezana za poslovne finasije5, kao i pitanja vezana za monetarne finansije kada je pitanju centralno bankarstvo6: kako funkcionira i tržište novca i kapitala, kako se snaći na berzama, kako komunicirati, kako sklapati poslove, kako kapital cirkulira preko berzi, kako dolazi do velikih lomova na berzi, koji potresaju cijele nacionalne privrede, a često i svjetsku ekonomiju u cjelini, šta je osnovni cilj centralnih banaka, šta je finansijska stabilnost, da li je finansijska stabilnost dominantni cilj centrale banke, da li ekonomski rast i puna zaposlenost treba da budu ciljevi centralne banke, kako najefikasnije upravljati odnosima s korisnicima bankarskih usluga, kako zadržati postojeći i steći nove korisnike bankarskih usluga, kako finansijske institucije mogu osigurati uspjeh, da li je marketing potreban poslovnim bankama, kada se najčešće vrši izvor uvođenja režima valutnog odbora, da li valutni odbor ima više prednosti ili nedostataka, zbog čega centralne banke drže devizne rezerve, kako funkcionira sistem platnog prometa, koji su instrumenti monetarne politike, Kojim instrumentom monetarne politike se može efikasnije uticatina na inflaciju? Kada je u pitanju bankarski menadžment, treba imati razumijevanja uloge poslovnih banaka, kao i uloge drugih finansijskih institucija na tržištu novca i tržištu kapitala, a posebno na berzama. U tom smislu treba odgovoriti na pitanje: kako pomoći ljudima da se uspješnije snalaze na berzi i u poslovanju na tržištu novca i kapitala? Manipuliranje deviznim kursevima, devalvacije i revalvacije nacionalnih valuta, politika izvoza i uvoza roba i kapitala, fundamentalni problemi platnog bilansa, zaduživanje u 5 Hatunić Emin, Isaković Mirsad, Kuč Harun, Dacic Lejla, Hatunić Emina, Kuč Adnan, Poslovne finansije, Tuzla: OFFSET, 2013, str.167. 6 Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str.28.
MONETARNE FINANSIJE
15
UVOD
inostranstvu, efekti upotrebe kapitala i dospeće obaveza, otežani pristup svjetskom tržištu novca i kapitala, velike promjene na svetskim finansijskim tržištima i u poslovnoj filozofiji međunarodnih finansijskih institucija, kao imperativ nalažu i potrebu njihovog detaljnog izučavanja7. Finansijski menadžment, što je navedeno u knjizi8 „Poslovne finansije“ postaje jedan od osnovnih procesa upravljanja preduzećem (kompanijom, korporacijom, firmom, tvrtkom) u kreiranju i ostvarivanju politike plasmana i efikasnog korišćenja finansijskog kapitala, posebno kapitala uvoznog porijekla. Upravljanje deviznim kursom, politika pretcjenjenog ili potcjenjenog deviznog kursa, savremena konvertibilnost valuta, međunarodno devizno tržište, spekulativno kretanje kapitala, devizna kontrola i upravljanje deviznim transakcijama, ali i povezanost domaćeg i svjetskog deviznog tržišta, postali su sastavni dio svake finansijske i razvojne politike države u cjelini, kao i korporativnog svijeta. Međunarodni globalni finansijski menadžment danas je od životne važnosti za državu, banke i privredu. On postaje jedan od najvažnijih segmenata moderne finansijske nauke, koja sadrži u sebi složene fenomene i djelovanja deviznog kursa, međunarodnih plaćanja, devalvacije i revalvacije valuta, deviznu politiku, međunarodni monetarni sistem, međunarodne finansijske institucije i međunarodno finansiranje Mehanizam djelovanja evropskog monetarnog sistema/ MMF, evropske novčane jedinice (EURO), valutni ratovi, ali i sve veća koordinacija makroekonomskih politika niza razvijenih privreda, traže potpuno drugačiju filozofiju odnosa sa tim institucijama. Novi evropski monetarni sistem i EURO traže fiskalnu konsolidaciju privreda, budžetsko uravnoteženje, usklađenu platnobilansnu politiku, kao, i kamatnu i monetarnu politiku i dr., što je veliki izazov i za razvijene privrede, dovoljno stabilne i međusobno povezane, a posebno za nerazvijene privrede. Privrede koje oskudjevaju u finansijskom kapitalu potrebnom za pokretanje i ubrzavanje privrednog rasta, imaju stalni pritisak inflacije, platnobilansni deficit, visoku nezaposlenost i ogromne terete nagomilanih obaveza iz eksternih dugova9. Sve to stvara velike dileme u vezi izbora odgovarajuće strategije razvoja i stabilizacije u uslovima sve većeg pritiska svjetskog tržišta novca i kapitala. Te duboke promjene često se odvijaju ili su praćene velikim potresima na svjetskim tržištima, problemom devizne nelikvidnosti. Uz tu krizu MMF provodi preko zahtjeva za kontrolom i smanjenjem domaće tražnje i potrošnje, devalvaciju valuta, rigoroznu restriktivnu monetarnu politiku i politiku 7 Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011, str.28 8 Hatunić Emin, Mirsad Isaković, Kuč Harun, Dacić Lejla, Hatunić Emina, Kuč Lejla., Kuč Adnan, Poslovne finansije, Tuzla: OFF-SET, 2013., str.17. 9 Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011, str.29
16
MONETARNE FINANSIJE
UVOD
realne kamatne stope i deviznog kursa, kao centralnih instrumenata uravnotežavanja (interne ekonomije i platnog bilansa) . Problemi eksterne i interne neravnoteže, mehanizam uravnotežavanja platnog bilansa, sistem finansiranja deficita platnog bilansa, upravljanje vanjskim/inostranim i unutrašnjim dugom, izbijaju na površinu u vođenju nacionalne ekonomske politike (rast, stabilnost, zaposlenost, prestrukturisanje, prilagođavanje, privatizacija, ravnoteža platnog bilansa). U tom smislu MMF preporučuje zemljama članicama da nastave sa konsolidacijom svojih budžeta, uz vođenje srednjoročne fiskalne politike smanjenja javnog duga, smanjenja budžetskog deficita i javnih rashoda (uz veliku reformu penzionih fondova). Bez ograničenja i smanjenja deficita u sektoru javne potrošnje, smatra se, nema zadovoljavajućeg privrednog rasta i porasta zaposlenosti. U tom slučaju neophodno je postaviti pitanja: šta privremeno žrtvovati od ciljeva razvoja, kakav kapital koristiti, pod kojim uslovima, šta koristiti na svjetskom tržištu, da li prihvatiti MMF uslove i uslove svjetskih kreditora, odnosno vlasnika novca i kapitala, koja je cijena koja se mora platiti u tim odnosima. Danas se MMF javlja u trostrukoj ulozi10: savjetodavca i nadzornika u sprovođenju odgovarajuće stabilizacijske makroekonomske politike zemlje članice, posebno kada se javlja kao tražilac sredstava i pomoći od MMF, glavnog savjetnika u pripremi odgovarajućih mjera za oživljavanje privrede i prestrukturiranja nacionalnih ekonomija, osnovnog “katalizatora” u dobijanju sredstava drugih finansijskih institucija i privatnih banaka, koji treba da otvori vrata drugim kreditorima. U tom smislu potrebna je sposobnost da se izbjegne da svjetski novac i kapital ne dominiraju nad nacionalnom ekonomijom, kako država ne bi zgubila svoj suverenitet. To govori da treba naći manevarski prostor da se izbjegne diktat i nametnuta filozofija svijetskih finansijskih moćnika. Postavlja se pitanje: da li je moguća istinska i duboka reforma svetskog finansijskog i monetarnog sistema i institucija, kako se snaći u ovoj situaciji i voditi sopstvenu dovoljno autentičnu i efikasnu politiku zaduživanja, deviznih rezervi i deviznog kursa, kako stimulirati izvozno-uvoznu politiku i efikasnu monetarnu i fiskalnu politiku uz kresanje javnih rashoda, smanjenje poreza, kako uravnotežiti budžet, kako uravnotežti platni bilans i privredu u cjelini? Sve su to fundamentalna pitanja koja se nameću svakodnevno i koja se životno tiču svakog subjekta od pojedinca, preko preduzeća do države i privrede. Savremeno bankarstvo u svijetu prolazi kroz fazu duboke transformacije, gdje se radi ne samo o novim oblicima poslova vezanih za novčane operacije, već i realne transakcije, 10
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011, str 29
MONETARNE FINANSIJE
17
UVOD
informacijsku tehnologiju, kooperaciju, povezivanje bankarskog i realnog sektora privrede. Poslovnim bankama je na raspolaganju cijeli spektar novih klasično nebankarskih poslova. Eksplozivan rast nebankarskih finansijskih institucija i sve razvijenije funkcije tržišta novca i tržišta kapitala, klasične banke stavljaju u položaj traženje novih metoda izvora sredstava, uz nove oblike oštre konkurencije kamatnim i drugim uslovima sa brojnim ostalim nosiocima novca i štednje. Institucionalno poslovne banke doživljavaju snažne promjene, koje se odnose i na položaj i ulogu centrainih banaka u savremenim privredama, ali i sistem poslovnih banaka. Internacionalizacija poslova savremenih banaka praćena je i sve većim širenjem mreže banaka, uz sve raznovrsnije bankarske poslove. Disperzija banaka postaje stalni proces. To stvara novi tip univerzalne banke. Proces univerzalnog poslovanja i spajanja poslovnih operacija preko mnogih banaka vodi novim procesima veće mobilnosti novca i bankarskog kapitala. Nacionalna obojenost banaka sve više nestaje, a u konkurentskoj borbi na domaćem i svjetskom finansijskom tržištu nastaje i specifičan proces internacionalizacije domaćeg novca, nova kreditna politika banaka, a monetarna regulacija ostaje i dalje u nadležnosti centralne banke u zemlji. Vođenje monetarno kreditne politike banaka i centralnog bankarstva prelazi sve više nacionalne granice. Bez takvih, modernih poslovnih banaka i bankarskog kapitala nije moguće više ni zamisliti odvijanje procesa reprodukcije kapitala, ali ni dinamičan i uravnotežen ekonomski rast. Banke postaju ključna karika u svim monetarno finansijskim tokovima u privredi, ali i u međunarodnim finansijskim i ekonomskim odnosima. To se odnosi na banke razvijenih tržišnih privreda u kojima je izvršena snažna koncentracija bankarskog kapitala, ali i na nerazvijene privrede u kojima banke postaju osnovne institucije za mobilizaciju novca i kapitala, za povezivanje nacionalne privrede sa svijetskim tržištima, ali i bankarskog kreditiranja privrede, koje postaje predominantno. Bez bankarskog kredita poslovna aktivnost u nerazvijenim privredama jednostavno nije moguća11. Bankarstvo se ne može zamisliti bez upravljanja bankarskim potencijalom, ali ni finansijska tržišta bez posredničke uloge banaka. Stoga je trebalo istražiti banke, berze i finansijska tržišta, a zatim “bankarsku industriju” i finansijski inžinjering savremenih banaka. Bankarski poslovi, formiranje finansijskog i kreditnog, potencija banaka, bankarski menadžment, savremeni principi bankarskog poslovanja, politika plasmana, položaj banaka na finansijskom tržištu i sl. samo su područja koja zaslužuju posebnu pažnju. Međunarodne finansije i bankarstvo imaju u vidu devizno poslovanje i poslovanje banaka, platni bilans i devizno poslovanje banaka, politiku deviznog kursa i kreditno depozitni potencijal banaka, 11
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011, str.31
18
MONETARNE FINANSIJE
UVOD
devizno tržište i devizne rezerve, bez kojih se ne može istraživati mjesto i uloga savremenih banaka i proces njihove transformacije12. Sistem i mehanizam finansiranja privrednog rasta u uslovima stalne ekonomske i monetarne nestabilnosti predstavljaju danas jedno od fundamentalnih pitanja svake ekonomije i politike razvoja. Ovo pitanje sve više dolazi u samo središte interesa kako ekonomske teorije, tako i razvojne i stabilizacijske politike. Ekonomska teorija, prije svega, nastoji da pronađe odgovarajući model optimalnog i stabilnog privrednog rasta, a makroekonomska politika uravnotežen i dovoljno stabilan dugoročni privredni rast, uz optimalno korišćenje faktora rasta. Strategija finansiranja privrednog rasta nije samo pitanje formiranja, koncentracije i prelivanja, odnosno upotrebe (korišćenja) akumulacije ili štednje, već je to kristalizacija ukupnih odnosa svih struktura i institucija unutar određene privrede i društva. To je rezultat i odnosa prema faktorima proizvodnje, rezultatima reprodukcije, efikasnosti, odnosa snaga već formiranih struktura u društvu. Mehanizam finansiranja razvoja je rezultat ne samo izbora odgovarajućeg modela razvoja, strategije odnosa sa svjetskim tržištem i tržištem kapitala, već dostignutog nivoa razvoja, odnosa vlasništva, rasporeda i upotrebe štednje po sektorima privrede, ali i više ili manje izgrađenog tržišta novca i tržišta kapitala i njihovih institucija i instrumenata. Savremena ekonomska teorija razvoja susreće se danas s nizom novih problema i pitanja s kojima se prethodna teorija nikada nije suočavala, što problem odnosa prema društvenom kapitalu i njegovoj ukupnoj reprodukciji čini složenijim i daleko težim. Naime, u svim privredama danas je dobro razvijen sistem deficitnog finansiranja, sve složeniji oblici i odnosi koncentracije i centralizacije kapitala, sve brži tehnološki razvoj. Istovremeno nastaju bitne promjene u strukturi raspodjele BDP-a, uz sve izraženiju inflaciju kao bazni poremećaj općeg karaktera. Ovakav konglomerat problema iz osnova mijenja brojne mehanizme funkcioniranja savremenih privreda, dok društvene probleme čini izuzetno složenim, napetim koji su praćeni isovremeno problemima visoke nezaposlenosti. Problemi savremenih privrednih sistema traže vrlo složenu i suptilnu analizu novih odnosa ponašanju društvenog kapitala i finansiranja proširene reprodukcije. Proces akumulacije danas je postao dominantno društveni proces, za razliku od svih prethodnih faza razvoja kada je dominirao individualno privatni karakter akumulacije i investiranja. Dilema koja je stalno prisutna vezana je za korišćenje domaće akumulacije ili korišćenje stranog kapitala. Kakvi su efekti jednog i drugog sistema finansiranja? Problem se danas sve oštrije postavlja i iz razloga postojanja istovremene niske ili negativne stope rasta, visoke inflacije, 12
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011, str.32
MONETARNE FINANSIJE
19
UVOD
deficita platnog bilansa i prezaduženosti najvećeg broja zemalja, uz enormnu nezaposlenost, što dosadašnja ekonomska teorija i politika nisu imali prilike da rješavaju istovremeno13. Takvi problemi traže egzaktan, naučno fundiran odgovor na pitanje: koja je optimalna granica eksternog sistema finansiranja jedne privrede, kakav sistem korišćenja inostranog kapitala treba uvesti, kakva je efikasnost njegove upotrebe, kakve su mogućnosti njegove brze rekonverzije u domaći akumulacioni potencijal? Takav problem se trebalo istovremeno rješavati uz kompleksnu analizu sistema formiranja i upotrebe interne (domaće) akumulacije, štednje, ali i sistema deficitnog finansiranja i njegovog djelovanja na rast i stabilnost privrede. Globalni finansijski menadžment je moderna, atraktivna i esencijalna ljudska aktivnost biznis svijeta, koji poduzetnički misli i korisno djeluje u stvaranju profita. U teoriji i praksi finansijskog menadžmenta javljaju se najveće ljudske šanse planetarne ekonomije i geofinansija za permamentno povećanje produktivnosti u znanju koji implicira efektivnost i efikasnost u realizaciji cilja finansijskih poslova sa što manjim obimom angažiranja sredstava i sa što većim profitom.
13
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011, str.33
20
MONETARNE FINANSIJE
GLOBALNI MONETARIZAM
GLOBALNI MONETARIZAM Monetarizam je naziv za modificiranu i proširenu kvantitativnu teoriju novca koja je uklopljena u teoriju kapitala iz neoklasične škole. Idejni voditelj monetarizna je nobelovac Milton Friedman koji 50-tih godina 20. vijeka uvodi ideje monetarizma u ekonomiju i postiže velik uspjeh. On obnavlja teze neoklasične škole preko teze o ulozi novca u zbivanju i reguliranju ekonomskih procesa i ostalih monetarnih agregata. Svoj uspon doživljava u 60tim i 70-tim godinama, a pogotovo nakon velike monetarne naftne krize 70-tih kada se prvi puta u historiji desilo da u privredi istovremeno egzistiraju i inflacija i velika nezaposlenost. Mayer je prvi izložio, obrazložio i definirao struktura monetarizma, koja je poslednje decenije, dopunjavana i modifikovana od strane monetarista, a osporavana od strane kejizijanaca. Majerov koncept strukture monetarizma reprezentuje opširnu analizu prirode međusobne povezanosti dvanaest postavki koje definiraju savremeni monetarizam. Od tih dvanaest postavki obavezne su četiri14: 1. kvantitativna teorija novca, 2. monetaristički mehanizam transmisije između monetarnih promjena i promjena dohotka, 3. stabilnost privrednog sektora, i 4. beznačajnost distribuirane dezagregacije za objašnjenje kratkoročnih makroekonomskih efekata. Dok su neobavezne ostalele postavke15: usvajanje pravila o stabilnoj stopi rasta novčane mase, sumnja u Filipsovu krivu i politiku dohotka, osuđivanje inflacijskog finansiranja i nepridavanje značaja punoj zaposlenosti, idr. Monetarna ravnoteža po monetaristima predstavlja jednakost između realne štednje iz tekućeg dohotka i realnih investicija, s jedne strane, i jednakost između promjene tražnje količine novca i promjene ponude količine, s druge strane16. Raniji monetarni teoretičari promjene novčane mase indukovane monetarnom politikom nisu smatrali osnovnim uzrokom monetarnih poremećaja, već su realne i monetarne poremećaje tražnje smatrali glavnim izvorima nestabilnosti. Kejnzijanci su, uzimajući odnos multiplikatora i sklonosti ka potrošnji za povezivanje promjena ukupnih izdataka sa promjenama investicija, koje se mogu kontrolirati djelovanjem monetarne politike na kamatnu stopu, iskoristili trenutak da ospore dotadašnje monetarno rezoniranje. 14 15 16
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str.43. Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str.43 Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str.46.
MONETARNE FINANSIJE
21
GLOBALNI MONETARIZAM
Međutim, monetaristi, odstupajući od neoklasične kvantitativne teorije, uvode pravilo o stabilnoj stopi rasta novčane mase za postizanje stabilnosti cijena (eliminirajući diskrecionu monetarnu politiku) i, kao reakcija na kejnzijanstvo, eksplicitno ugrađuje u funkciju tražnje novca očekivane stope promjena nivoa cijena, kao determinante relativnog prinosa od novca, koja čini osnovu za razlikovanje realnih i nominalnih kamatnih stopa i promjena realne i nominalne količine gotovinskih sredstava17. Globalni monetarizam je počeo da se razvija na trasi ekonomskih specijalista za međunarodnu ekonomiju koji su analizirali inflaciju u svjetskoj perspektivi u okviru sistema fiksne razmjene. Svjetska ekonomija je postala relativno integrirana sa stanovišta tržišta robe i tržišta kapitala i kooordinirana sa stanovišta cijena. Režim fiksne stope razmjene funkcionirao je kao međunarodni ekvivalenat zajedničke devize, pri čemu je stopa svjetske inflacije determinirana stopa rasta svjetske monetarne mase18. Friedman i njegova monetaristička politika makroekonomske stabilizacije stavlja stabilnost cijena na prvo mjesto prioriteta i takva politika je uspjela staviti pod kontrolu stabilnost putem smanjenje državnih rashoda i povećanja nezaposlenosti. Ova doktrina dovela do zaokreta ekonomske politike. Došlo je do prelaska sistema državne intervencije na sistem slobodnog tržišta. Teoretičari monetarizma i njihove pristaše smatraju da je inflacija veće zlo od nezaposlenosti i da je najvažniji cilj monetarne politike stabilizacija cijena i smanjivanje inflacije, pa makar i uz porast stope nezaposlenosti. Suština Friedmanove teorije jeste da ona nastoji riješiti pitanja koja se odnose na: imovinu, tražnju novca, brzinu opticaja novca, transmisijske mehanizme, i monetarnu politiku. Po Friedmanu, imovina obuhvata pet komponenti: • novac, • dionice, • obveznice, • fizička dobra, • ljudske resurse/humani kapital. Friedman uvodi teoriju potražnje za novcem, a ne teoriju cijena (kao što je to bila starija verzija kvantitativne teorije), u čemu ima sličnost s Kaynsovom teorijom. Postoji, međutim, važna razlika. Friedman u svojoj reformulaciji počinje premisom da je 17 18
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str.46. Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011.
22
MONETARNE FINANSIJE
GLOBALNI MONETARIZAM
dohodak prinos na kapital. Svoju mjeru dohotka Friedman naziva permanentni dohodak i tretira ga kao diskontiranu struju plaćanja koja proizlazi iz postojeće količine bogatstva19. On tvrdi da je potražnja za novcem stabilna, odnosno novac je presudna promjenljiva za izražavanje cijena i kratkoročnih fluktuacija outputa i zaposlenosti. Friedman posebno naglašava stabilnost funkcije potražnje novca, a ne kao klasična kvantitativna teorija, stabilnost brzine opticaja. Postavaka stabilnosti funkcionalnih odnosa koji determiniraju potražnju novca, odnosno brzina opticaja novca polazi od promjena novčane mase po stalnim stopama, što je također jedan od bitnih elemenata reformulirane kvantitativne teorije 20 . Najvažnije postavke novog monetarizma sadrže21: 1. novac je jednakovrijedni oblik aktive čija je vrijednost jednaka inverznoj vrijednosti općeg nivoa cijena pri čemu je kamatna stopa cijena kredita, 2. opći nivo cijena može se promjeniti u kratkom roku usled čega je potrebno praviti razliku između nominalnih i realnih vrijednosti, 3. promjena u količini novca u opticaju direktno utiče na rashode i prihode (pa, prema tome, i na BDP), a ekonomski subjekti prilagođavaju struktura aktive svoje imovine željenoj strakturi (neposredan transmisijski mehanizam), 4. ponuda novca je u najvećoj mjeri nezavisna od njegove tražnje i nastupa kao egzogena promenljiva, mada promjena u ponudi novca može u kratkom roku prouzrokovati promjenu brzine opticaja novca u istom smjeru, 5. tražnja realne količine novca (Md/P) je stabilna funkcija ograničenog broja promjenljnvih, tako da je brzina opticaja stabilna funkcija određenih promjenljivih, 6. određivanje kretanja opticajne brzine novca je u potpunosti moguće, kao i određivanje promjena u nominalnom nacionalnom dohotku uz date promjene količine novca u opticaju. Monetarizam se razvijao u tri faze: 1. prva faza je obilježena kvantitativnom teorijom novca, unutar koje je prema Friedmanu bitno naglasiti ulogu države na osiguranje stabilnosti tržišta kako bi se ekonomski procesi odvijali na najefikasniji način, 2. druga faza obuhvata Friedman-Phelpsovo viđenje Phillipsove funkcije, te prema njima u dugom roku nema međuodnosa između nezaposlenosti i inflacije, te je funkcija okomita. 19 20 21
http://www.scribd.com/doc/36452120/Ortodoksna-monetaristi%C4%8Dka-%C5%A1kola-i-Milton-Friedman http://www.scribd.com/doc/36452120/Ortodoksna-monetaristi%C4%8Dka-%C5%A1kola-i-Milton-Friedman Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str.52.
MONETARNE FINANSIJE
23
GLOBALNI MONETARIZAM
3. treća faza se odnosi na bilans plaćanja, gdje se monetaristi usmjeravaju na rješavanje problema određivanja deviznog kursa. Ehrlicher je pokušao da kejnzijanski sistem prikaže u četiri fundamentalne teze22: 1. Vrednost novca je determinirana mikroekonomski (budući da promjene općeg nivoa cijena proističu iz nagomilavanja nemonetarno prouzrokovanih promjena pojedinačnih cijena), 2. Nominalna novčana masa je u većoj mjeri određena endogeno nego egzogeno (pri čemu je snabdjevanje privrede novcem vrlo elastično), 3. Tražnja privrednog sektora je tendencijski nestabilna (jer mehanizmi multiplikacije i akceleracije pojačavaju egzogene impulse) i 4. Nivo proizvodnje i zaposlenosti determinirani su makroekonomski. Kejnzijanska doktrina se zasniva na ukupnom nivou cijena koje se izvode iz pojedinačnih cijena, koje su određene visinom ličnih primanja/plata, povećanjem dobiti, visinom poreza, napretkom u proizvodnji i cijenama uvoznih proizvoda. Ipak, većina njih ne misli da je novčana masa bez značaja za kretanje općeg nivoa cijena. Dok monetaristi u promjenama novčane mase vide najvažniju determinantu promjena nominalnog dohotka, s tim da većina monetarista ne smatra da je novčana masa samo jedina determinanta promjena nominalnog dohotka, odnosno vrijednosti novca. Za kejnizijance formiranje i korišćenje dohotka zauzima ključnu poziciju u procesu deriviranja23 općeg nivoa cijena iz pojedinačnih cijena. Dohodak je osnova novčane tražnje i komponente koja ulazi u cijene ponude kao faktor troškova ili povećanje dobiti. Povećanje dobiti je, po pravilu, u funkciji povećanja dodatnih investicija, pa, prema tome, i povećanja tražnje, dok je povećanje plata u funkciji povećanja tražnje potrošnih dobara24. Napredak u proizvodnji teži manjim troškovima i većoj produktivnosti, a promjene poreskih stopa su korelaciji s planiranim izdacima javnog sektora. Kejnzijanci pretpostavljaju: 1. da je novčana masa elastična, i 2. da se restriktivni karakter u slučaju nedovoljne elastičnosti novčane mase primarno dovodi opadanja proizvodnje i zaposlenosti. Monetaristi prikazuju stabilnost tražnje novca kao “stabilnu funkciju ograničenog broja varijabili, dok se kejnzijanci, zbog nevjerovanja u nestabilnost tražnje novca, orijentiraju na kolebanja brzine opticaja novca koja su primjetna u konjunkturnim trendovima. Kejnzijanci, 22 23 24
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str.57. Derivacija u ekonomiji npr. rast inflacije u vremenu Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str.60.
24
MONETARNE FINANSIJE
GLOBALNI MONETARIZAM
iz svog koncepta o nestabilnosti tražnje novca u konjunkturi, naglašavaju potrebu za anticikličnom monetarnom politikom. Oni polaze od vjerovanja da novčana masa ublažava konjukturna kretanja. Naime, monetaristi vjeruju u stabilnost privatnog sektora, pa zbog toga smatraju da su autonomna kolebanja tražnje privrednog sektora relativno mala i zanemarljiva te da je privreda sposobna svojim mehanizmima prevazići poremećaj, a kejnzijanci tvrde da je tražnja privrednog sektora podložna kolebanjima, usled trenada nestabilnosti marginalne efikasnosti kapitala, a da se impulsi preko multiplikatora i akceleratora pojačavaju i preko pretpostavljene elastičnosti novčane mase odražavaju25. Monetaristi tezu o stabilnosti privatnog sektora obrazlažu paralelizmom između kretanja novčane mase i nominalnog dohotka, a do toga su došli empirijskim istraživanjima novčane mase, cijena, proizvodnje i dohotka. Globalni monetarizam polazi od razumijevanja nacionalne inflacije uzimajući u obzir svjetsku inflaciju. To govori da unutrašnja i vanska inflacija čine rezultantni vektor koji se predstavlja unutrašnjom, odnosno nacionalnom inflacijom. Dakle, globalni monetarizam naglašava fleksibilnost razmjene i nacionalnu zavisnost u monetarnoj politici. Ovo ukazuje da će unutrašnja inflacija biti determinirana monetarnim snagama nacionalnog porijekla. Ovaj pristup fleksibilnoj stopi razmjene predstavlja uslov za kontrolu unutrašnje inflacije posredstvom upravljanja unutrašnjom novčanom masom26. Monetarni pristup teoriji platnog bilansa naglašava da postoji direktan međunarodni uzajamni odnos kamatnih stopa. Tako zemlje sa uporedivno niskim nivoom kamatnih stopa i relativno niskom stopom inflacije postaju u dvostrukom pogledu zemlje izvoznice kapitala u zemlje sa relativno visokim nivoom nominalnih kamatnih stopa. Pri tome su od posebnog značaja procjene posljedica poslovne politike banaka koje rezultiraju iz supstitucije rizika deviznog kursa rizikom promjene kamatnih stopa27. Ovo ukazuje na važnost stabilne nacionalne valute. Monetarizam analizira monetarni sektor i tržište novca. Centralne teme su im: agregatna ponuda i agregatna potražnja te način uravnoteženja tržišta novca i njegov uticaj na realni sektor. Oni smatraju da je tržište novca posebno važno i da od njega kreće proces uravnoteženja i stabilizacije makroekonomskog sistema. Proces uravnoteženja i stabilizacije robnog sektora monetaristi prepuštaju tržišnim snagama tog sektora. Unutar stabilnih monetarnih okvira brzinu kretanja novca u opticaju (V) možemo definirati kao odnos između nominalnog BDP-a i novčane mase (M) koja postoji u nekoj ekonomiji: V = BDP/M 25 26 27
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str.57. Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str.58 Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str 59.
MONETARNE FINANSIJE
25
GLOBALNI MONETARIZAM
Friedman je krenuo od empirijskog koncepta po kome je novac skup likvidnih čestica, koji je najčešće povezan sa realnim ekonomskim kretanjima. U novac spada gotov novac, depoziti po viđenju, oročeni depoziti kod banaka. Tražnja novca zavisi od imovine, realnog dohotka, kamatne stope i cijena, veličine imovine i dohotka koji su direktno proporcionalni s tražnjom novca, dok su kamatne stope obrnuto proporcionalne s tražnjom novca (niža kamatna stopa, veća tražnja i obrnuto). Friedmam je smatrao da će tražnja novca varirati od zemlje do zemlje, u zavisnosti od ekonomskih i finansijskih okolnosti u toj zemlji. Brzina opticaja novca se ovdje razmatra u dugom, srednjem i kratkom roku. Na dugi rok brzina opticaja novca opada, što znači da subjekti drže više novca po jedinici dohotka. Uzrok ovome, Friedman je vidio u ekonomskom razvoju i rastu potrošnje, posebno luksuzne, i inflaciji kao obezvređivanja novca. Na srednji rok brzina opticaja novca prati tok ekonomskih ciklusa, pri čemu u usponu privredne aktivnosti, brzina opticaja novca raste, a u silaznoj fazi ciklusa brzina opticaja novca opada. Na kratak rok, brzina opticaja novca zavisi od uslova privređivanja. I tako u uslovima hiperinflacije brzina opticaja novca enormno raste, jer njegovi imaoci nastoje da ga se što prije oslobode. Transmisijski mehanizmi označavaju mehanizme usklađivanja ponude i potražnje novca. Jednostavno rečeno, ti mehanizmi treba da dovedu u jednakost ponudu i tražnju novca. Ovo uravnoteženje se vrši na finansijskim tržištima. Rast ponude novca izaziva njegove imaoce da ga se oslobode, na način da će kupovati vrijednosne papire. To izaziva povećanu potražnju za vrijednosnim papirima, a veća tražnja će izazvati porast njihovih cijena i to dovodi do pada kamatne stope. Ovi procesi se odvijaju u kratkom roku. Na srednji rok, pad kamatne stope se eleminira i vraća na stanje na kratki rok. Razlog finansijski spekulatori na pad kamatne stope i na manju atraktivnost vrijenosnih papira reagiraju smanjivanjem tražnje za vrijednosnim papirima. To izaziva porast njihovih cijena, i time se kamatna stopa vraća u prvobitno stanje. U privredi, u srednjem roku i to onada kada postoji puna zaposlenost, i kada nema inflatornih očekivanja, višak novca se usmjerava u realni sektor ekonomije. Ovo usmjeravanje postiče rast prizvodnje, realnog dohotka i zaposlenosti. To dalje izaziva povećanu tražnju za radnom snagom, a kao rezultat toga dolazi do porasta plata i troškova proizvodnje. Da bi se poslodavci oslobodili pritiska ovog rasta, oni na duži rok otpuštaju radnike i cijena radne snagom se vraća na prvobitni nivo, kao i ukupna proizvodnja i realni dohodak. Prema monetaristima, monetarna politika, putem novčane ekspanzija djeluje jedino na povećanje cijena. Kod monetarne kontrakcije, u kratkom roku, dolazi do pada kamatne stope. U srednjem roku dolazi do pada proizvodnje, a u dugom roku do pada cijena. Osnovni mehanizmi usklađivanja su: kamatne stope, realni dohodak i cijene. Oni su varijabilni u različitom vremenskom periodu i dovode do ujednačavanja ponunde i tražnje novca. 26
MONETARNE FINANSIJE
GLOBALNI MONETARIZAM
Friedman novcu u srednjem roku pripisuje propulzivnu moć28. U kratko roku, monetarna baza i brzina obrtaja novca se poništavaju. Na dugi rok novac treba da je vezan za realne ekonomske promjene. Friedman smatra da monetarnu politiku treba koristiti isključivo kao stabilizirajuće sredstvo. Na duži rok, monetarna politika ne može proizvesti brži ekonomski rast, već jedino može da utiče na privredni rast u srednjem roku. Monetarna teorija prednost daje stabilizaciji. U cilju stabilizacije, monetarna vlast treba da osigura da stopa rasta novca bude jednaka stopi rasta realnog dohotka. Monetarni sistem predstavlja skup zakonskih propisa koji su vezani za novac i novčani opticaj jedne zemlje jednom odabrana novčana masa treba da raste konstantno, ali po odabranoj stopi rasta BDP-a. Friedmanova teorija prednost daje stabilizaciji privrednih tokova, ona je dugoročna i preferira strategiju niskog monetarnog rasta. Kens je tražio rješenje problema određivanja nivoa realne privredne aktivnosti, odnosno nivo zaposlenosti i proizvodnje, to je njegova ideja o dokazivanju mogućnosti ravnoteže pri nedovoljnoj nezaposlenosti, koja je izvedena iz analize procesa formiranja i korišćenja dohotka, u aktuelnim uslovima, mogla da doprinese prikladnijem katalogiziranju postavki kejnzijanske teorije po obrnutom redosledu: 1. 2. 3. 4.
makroekonomska određenost nivoa realne privredne aktivnosti, kao prva teza, ubeđenost u nestabilnost privrednog sektora, kao druga teza, endogenost novčane mase, kao treća teza, i mikroekonomska određenost nivoa cena, kao četvrta teza (Ehrlicher).
U kejnzijanskom konceptu, zaposlenost i proizvodnja su makroekonomski određeni efektivnom agregatnom tražnjom na koju djeluju monetarna i fiskalna politika usled tendencijske nestabilnosti tražnje privatnog sektora. Kejnzijansko centralno pitanje determinanti zaposlenosti važilo je za sekundarni problem od klasične teorije do monetarizma. Pri tome je samo klasična ideja o automatskom tendiranju ekonomskog sistema ka punoj zaposlenosti zamenjena monetarističkom idejom o prirodnoj stopi nedovoljne zaposlenosti ili prirodnom nivou proizvodnje. Prirodna stopa nezaposlenosti i prirodni nivo proizvodnje se mikroekonomski objašnjavaju graničnom produktivnošću, visinom realnih ličnih primanja, stanjem na tržištu rada, troškovima migracije radne snage, mobilnošću rada i drugim nemonetarnim faktorima. Kejnzijanci, za razliku od monetarista, suprotstavljaju gledište, po kome visinu efektivne tražnje određuje nivo ekonomske aktivnosti, objašnjenju nivoa privredne aktivnosti sa 28
Propulzivna moć znači da neki faktor ili mehanizam pozitivno utiče na privredna kretanja
MONETARNE FINANSIJE
27
GLOBALNI MONETARIZAM
stanovišta ponude. U Kejnzijanskom sistemu komponenata ukupne tražnje dominantno mjesto pripada autonomnim investicijama i tražnji javnog sektora, koje, kao egzogene određene veličine, determiniraju nivo ravnoteže sistema pri datom nivou zaposlenosti29. U tom sklopu, monetarna politika utiče na investicijsku aktivnost posredstvom dejstva na nivo kamata i marginalne efikasnosti kapitala, a u sa dejstvu sa fiskalnom politikom, djeluje na nivo zaposlenosti i proizvodnje. Kejnzijanska politika ili diskreciona ekonomska politika - oslanjajući se na fiskalnu politiku u suprotstavljanju fluktuacijama u nivou cijena, zaposlenosti i nacionalnog dohotka ustupila je mjesto monetarističkoj ekonomskoj politici shodno višegodišnjoj težnji Fridmana da rehabilituje ulogu novca30. Neki protagonisti kejnzijanizma su tvrdili da je monetarna politika neefikasna i u uslovima pune zaposlenosti i inflacije, budući da je investiciona tražnja neelastična u odnosu na kamatnu stopu. Po novim teoretičarima, preporuke monetarista nemaju teorijski fundament niti solidna empirijska rešenja u pogledu makroekonomske politike, dok ekonometrijski modeli kejnzijanske inspiracije zapravo ništa ne govore o poželjnoj monetarnoj politici.
29 30
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str.58. Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str 59.
28
MONETARNE FINANSIJE
NOVČANI SISTEM I NOVAC
I. NOVČANI SISTEM 1. NOVČANI SISTEM I NOVAC Savremeni novčani sistem, kao podsistem monetarnog sistema, karakterizira: veliki broj novčanih oblika, raznolikost mjera monetarno kreditne politike, stepen postignute i održavane stabilnosti, jačina administrativnog reguliranja, internacionalizacija. Novčani sistem treba da osigura stabilnost deviznog kursa i cijene, sigurnost za investitore, transparentnost i veću privrednu otvorenost, niži transakcijski troškovi31. Novčani sistem utiče na likvidnost privrede, kao i na sveukupnu ekonomsku politiku. 1. Razvoj novčanog sistema Novac u svakodnevnoj komunikaciji za ekonomiste ima specifično značenje. Većina ljudi kada govori o novcu misli na gotovinu: papirni ili kovani novac. Pojam novac se često koristi kao sinonim za bogatstvo. On podrazumijeva samo mali oblik bogatstva koje prodavci redovno prihvataju u zamjenu za proizvod i usluge. Realni sektor ekonomije se može posmatrati kroz strukturu privrede, stanovništva i javne potrošnje. Osnovni pokazatelji u realnom sektoru ekonomije vezuju se za promjene u: BDP-a, zaposlenosti proizvodnih faktora, cijeni, raspodjeli dohotka i bogatstva. Slomom zlatnog standarda nakon velike svjetske ekonomske krize (1929.-1932.godina), započinje razdoblje papirne valute koja je u funkciji i danas. Današnja papirna novčanica je znak vrijednosti one količine zlata koju zamjenjuje. Savremeni novčani sistem karakterizira veliki broj novčanih oblika, raznolikost mjera monetarno kreditne politike, stepen postignute i održavane stabilnosti. Monetarni suverenitet u savremenim uslovima karakteriziraju prednosti napuštanja vlastitog suvereniteta i uvođenja strane valute. Te prednosti su: stabilnost kursa i cijene, sigurnost za investitore, transparentnost i veća privredna otvorenost, niži transakcijski troškovi, a nedostaci napuštanja vlastitog suvereniteta i uvođenja strane valute su: gubljenje nacionalnog monetarnog suvereniteta, gubitak emisijske dobiti, gubitak uticaja monetarne politike na realnu ekonomiju. 2. Novac kao proizvod robne proizvodnje i prometa Novac je opći ekvivalent robne vrijednosti što ga izdaje centralna banka na temelju nominacije parlamenta i stavlja u opticaj radi normalnog održavanja robno novčanih odnosa. U procesu razmjene vrijednost novac se tretira kao ekonomska vrijednost svakog drugog 31
Web: Suvremeni finansijski sustav
MONETARNE FINANSIJE
29
NOVČANI SISTEM I NOVAC proizvoda ili usluge. Kupovna moć novca se određuje u procesu razmjene. Pad kupovne moći novca usljed promjena cijena ne znači da se novac ne prihvata u procesu razmjene U sistemu papirnog važenja centralna banka izdaje fiducijarni novac, koji predstavlja monetarni standard prema kojem neka valuta nema podlogu ni u čemu osim u javnom povjerenju. Povjerenje u važeći monetarni sistem je istovremeno povjerenje u postojeći sistem proizvodnje i razmjene i povjerenje u monetarnu vlast koja nastojii očuvati kupovnu moć važećeg novca. Novac je ono što je prihvaćeno i koristi se u procesu ramjene, očuvanje vrijednosti, obračunska jedinica i zaštita za odgođeno plaćanje. Predstavlja najlikvidniji dio imovine, čije su vrste: robni novac i fiducijarni novac (vjerovanje u prihvatljivost novca u plaćanju roba i usluga). Njegove karakteristike su: prenosivost, trajnost, djeljivost, standardiziranost, prepoznatljivost. 3. Funkcije novca Pod funkcijama novca podrazumijevamo ulogu koju novac ima kao posrednički mehanizam između procesa robne proizvodnje i razmjene. Novac ima velikih broj funkcija, on je između ostalog: 1. novac kao sredstvo razmjene, 2. novac kao sredstvo očuvanja vrijednosti, 3. novac kao sredstvo obračuna cijena, 4. novac kao platežno sredstvo, 5. novac kao sredstvo reguliranja raspodjele, 6. novac kao sredstvo regulacije kreditnog poslovanja, 7. novac kao regulator cijena, 8. novac kao regulator privrednog razvoja, 9. novac kao sredstvo za zgrtanje blaga, 10. novac kao svjetski novac. Novac kao sredstvo razmjene (1): Funkcioniranje novca kao posrednika u razmjeni robe vodi do promjene u procesu razmjene. Umjesto procesa neposredne razmjene robe za robu, funkcioniranjem novca pojavljuje se posrednik u procesu razmjene između različitih roba. Jedna se roba pretvara u novac (R1-N), a zatim se za novac kupuje druga roba (N-R2). Neposredna razmjena (trampa) imala je oblik R1-R2, a u posrednoj razmjeni se u robnom prometu pojavljuje oblik R1-N-R2. 30
MONETARNE FINANSIJE
NOVČANI SISTEM I NOVAC Postoji nekoliko efekata kako se funkcija novca kao prometnog sredstva ispoljava pozitivno: vlasnik jedne robe nije izložen vremenskim i prostornim poteškoćama da pronađe kupca svoje robe kojom dolazi do poklapanja želja i zahtjeva. Uvođenjem novca taj je proces olakšan. Proces razmjene je razbijen na dva dijela, pa se ta prodaja i kupnja mogla odvijati: 1. na različitim mjestima, 2. u različito vrijeme, 3. sa različitim vrijednostima (prodavaoc je mogao izvršiti veći broj prodaja svoje robe i taj novac iskoristiti za kupnju neke druge robe. U negativnom smislu novac je za svoje korisnike predstavljao određenu vrijednost, vlasnik novca u suzdržavanju od daljnje kupovine mogao je to svjesno iskoristiti i čekati povoljnije uslove kada je odnos novca i robe bio drugačiji. Zadržavanje novca ima za posljedicu necirkulacije novca, što stvara poteškoće u proizvodnji, odnosno reprodukciji.. Ovim je novac zamijenio je trampu. Uz upotrebu novca razmjena je lahkša, brža, i sigurnija. Čovjek zahvaljujući novcu ne mora istovremeno prodavati i kupovati, već kupovinu može odložiti. Učesnici u platnom prometu prihvataju novac kao sredstvo plaćanja. Novac kao sredstvo razmjene izbjegava različito vrijednovanje robe kod trampe, pa time olakšava razmjenu, smanjuje transakcijske troškove i podstiče specijalizaciju. Novac kao jedinica za računanje smanjuje broj cijena potrebnih u ekonomiji, pa time i transakcijske troškove. Novac kao skladište vrjednosti pruža alternativu čuvanju roba, što je pozitivno jer robe koje tokom vremena gube vrjednost (namirnice itd), mada i sam novac može, u vrijeme inflacije, gubiti vrijednost32. Razmjena može biti domaća i međunarodna. U domaćoj razmjeni domaća valuta služi kao sredstvo razmjene, U međunarodnoj razmjeni, kao svjetski novac, danas funkcionira nekoliko najjačih svjetskih valuta kao što su US Dolar, Euro i sve više Juan. Odnosi između pojedinih valuta na međunarodnom tržištu ovise o stabilnosti pojedinih valuta, o monetarnoj politici pojedinih centralnih banaka, te o bilansu međunarodne razmjene zemlje čiju valutu promatramo. Stabilnost valute ovisi o stabilnosti privrede i o ispravno korištenim monetarno regulacijskim mehanizmima. Centralna banka može povećanjem količine novca u opticaju namjerno rušiti kurs vlastite valute na međunarodnom tržištu radi poticanja vlastite proizvodnje i izvoza, a ako isto naprave i druge države može doći do valutnog rata, nakon čega može doći do rasta protekcionizma. Namjerno sniženje kursa vlastite valute obično koriste države koje imaju visok vanjski dug i negativnu bilansu razmjene. 32
http://hr.wikipedia.org/wiki/Funkcije_novca
MONETARNE FINANSIJE
31
NOVČANI SISTEM I NOVAC Na stabilnost valute mogu djelovati i međunarodni spekulanti valutama koji metodama finansijske agresije kupuju pojedine valute kako bi im digli kurs, nakon čega valutu prodaju u cilju ostvarivanja visokih zarada. Ako pri tome imaju podršku vlastitih centralnih/emisionih banaka od kojih posuđuju novac za ovakve operacije mogu ostvariti vrlo visoke profite, te izazvati privredne krize u napadnutim državama, dok njihove države takvim postupcima podižu konkurentnost vlastite privrede. Novac kao sredstvo očuvanja vrijednost (2): Funkcija robe-novca kao općeg ekvivalenta sastoji se u tome da robnom svijetu posluži kao materijal za izražavanje robnih vrijednosti, tj. da ih predstavlja kao istoimene veličine, kvalitativno jednake, a kvantitativno uporedive. U funkciji mjere vrijednosti, novac svojom vrijednošću izražava vrijednost i količinu vrijednosti svih ostalih roba i to određenom količinom zlata koje u načelu sadrži jednaku količinu društveno potrebnog rada, kao i roba kojoj novac služi kao opći ekvivalent. Izraz vrijednosti neke robe u zlatu predstavlja njezin novčani oblik ili cijenu, stoga je cijena novčani izraz vrijednosti. Funkcija novca kao mjere vrijednosti ostvaruje se putem mjerila cijena, koje je nepromjenjeno sve dok država ne izmjeni količinu zlata u novčanoj jedinici. Vrijednost se iskazuje novcem, a njegova stabilnost kupovnom snagom i znakom povjerenja u sistem važenja funkcije novca. To omogućuje vlasnicima imovine da svoje kapitale pretvore u novac i tako imovinu sačuvaju od starenja i pada vrijednosti. Razvojem bankarstva ova funkcija novca je sve više došla do izražaja, te je omogućila lahkši prijenos vrijednosti kapitala i lahkše čuvanje od krađe, kvarenja i sl. Ovo je bila jedna od najvažnijih funkcija novca u vrijeme zlatnog važenja novca. Uvođenjem nominalne vrijednosti papirnog novca ova funkcija postaje ovisna od volje monetarne vlasti. Kada se ima veći uticaj na monetarnu vlast ili ako vlada velika nezaposlenost monetarna vlast štampa velike količine novca i tako se dolazi do inflacije, čime ova funkcija novca gubi na važnosti. Ako na monetarnu vlast veći uticaj imaju bankari, štediše i korisnici/klijenti tada se vodi politika snažnog/jakog novca što može dovesti do deflacije, čime vrijednost novca jača, ali su posljedice porast uvoza, propadanje proizvodnje i izvoza, porast nezaposlenosti što može dovesti do teških privrednih kriza. Novac kao mjera vrijednosti ima sadržaj kao i svaka druga roba. Kao obračunska jedinica ima funkcija iskazivanja vrijednosti obima privredne aktivnosti i stečenih materijalnih vrijednosti33. Novac kao sredstvo obračuna cijena (3): Da bi se na tržištu formirala stabilna tržišna cijena raznih proizvoda, tako da se cijene svih proizvoda mogu međusobno uspoređivati potreban je novac. Novac je omogućio da ista roba u različitom prostoru i vremenu ima približno istu cijenu. 33
Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str.40.
32
MONETARNE FINANSIJE
NOVČANI SISTEM I NOVAC Novac novac kao platežno sredstvo (4): Prije izuma novca ljudi su razmjenu mogli vršiti samo trampom što je bilo vrlo teško čak i na lokalnom tržištu, što je ljude prisiljavalo da većinu potrebnih stvari sami proizvode. U slučaju kad su trebali nešto da kupe morali su imati na zalihi nešto što bi vlasnik željenog proizvoda htio uzeti u zamjenu. U slučaju funkcije novca kao platežnog sredstva, kretanje robe od prodavača prema kupcu nije praćeno istovremenim kretanjem novca od kupca prodavaču. Sada se kretanje robe obavlja bez istovremenog učešća novca, koji tek naknadno, nakon završenog procesa prometa, ulazi u kretanje kao sredstvo plaćanja, pri čemu je cilj prodaje novac, a ne prodaja za novac radi kupovine druge robe, kao što je slučaj pri prometnoj funkciji novca. Novac kao sredstvo izražavanja odgođenih plaćanja je u funkciji razmjene i računovodstvene jedinice. Novac kao sredstvo reguliranja raspodjele (5): Novac omogućuje ljudima bržu i lahkšu raspodjelu zajedničke imovine. Preduzeća sa više vlasnika novcem isplaćuju profit na dioničare i ne moraju dijeliti fizičku imovinu preduzeća. Država kod raspodjele BDP na pojedine društvene institucije i dijelove stanovništva zahvaljujući novcu može lakše ubrati porez koji tada može puno lahkše podijeliti ciljanim skupinama, nego dok se porez ubirao u naturi, što je bilo puno skuplje i kod ubiranja i kod raspodjele. Novac kao sredstvo regulacije kreditnog poslovanja (6): Ova funkcija novca omogućuje bankarskim institucijama regulaciju potražnje za pojedinim proizvodima izmjenom kamatnih stopa i ostalih uslova za dobijanje kredita. Kreditni novac omogućuje osiguranje sredstava na onim mjestima gdje je najpotrebniji i gdje postoji najveća mogućnost oplodnje. Ovu funkciju novca moguće je i zloupotrijebiti ako pojedine privredne grane imaju prevelik uticaj na banke, te preko njih potiču preveliku potražnju za vlastitim proizvodima, na štetu drugih privrednih grana, posebno malog poduzetništva. Kako bi se ovo spriječilo potrebno je poticati snažnu konkurenciju na bankarskom tržištu. U svakoj državi potreban je dovoljno velik broj velikih banaka kako bi mogle kreditirati velike investicije, ali potreban je i veliki broj malih banaka za poticanje sitnog poduzetništva i male privrede uključujući i familijarnu. Kako bi se spriječile zloupotreba potrebno je imati i dovoljno banaka za različite vrste bankarskih poslova i različite vrste štediša/ulagača. Također je potrebno bankama ograničiti i borbu za štediše dizanjem kamatnih stopa na štednju što može dovesti do stvaranja finansijske piramide koja završava propašću velikog broja ulagača. Također je potrebno imati najveći broj banaka u domaćem vlasništvu, pošto su banke u stranom vlasništvu sklone finansirati prodaju proizvoda onih preduzeća s kojima su vlasnici banaka povezani bilo vlasničkim odnosima, bilo da su im posudili velike kredite, te su zbog toga zainteresirane za što sigurniju otplatu takvih kredita. Takve strane banke odobravaju uglavnom potrošačke kredite za kupovinu proizvoda iz vlastitih država,
MONETARNE FINANSIJE
33
NOVČANI SISTEM I NOVAC dok poduzetničke kredite za nove proizvodnje odobravaju vrlo nerado i u pravilu s vrlo nepovoljnim kamatnim stopama. Novac kao regulator cijena (7): Novcem država može regulirati cijene robi tako da povećava ili smanjuje količinu novca na tržištu ovisno o svojim interesima. U vrijeme zlatnog standarda novca država je mogla ovakvu regulaciju vršiti ako je imala dovoljnu rezervu zlata u trezorima. Uvodeći nominalnu vrijednost država može potpuno slobodno regulirati opći nivo cijena upotrebom regulacijskih novčanih instrumenata, kao što su eskontna kamatna stopa i obvezna stopa likvidnih rezervi u trezorima banaka. Novcem država može regulirati cijene svih roba kojima se cijena formira na tržištu, može namjenskim kreditima prouzročiti rast ili pad cijena pojedinih roba te time može regulirati potražnju za robama čiji porast ili pad proizvodnje želi ubrzati ili usporiti. Jedino se monopoli mogu oteti djelovanju monetarnih mehanizama. Količina namjenskih kredita može se regulirati ili izmjenom kamatnih stopa ili izmjenom uslova za dobijanje kredita. Novac kao regulator privrednog razvoja (8): Novcem država može regulirati privredni razvoj korištenjem monetarne i fiskalne politike. Monetarna politika nižim primarnim kamatnim stopama potiče opći privredni razvoj. Štampanjem novca monetarna vlast može novac koristiti kao sredstvo neprimjetnog oporezivanja svih stanovnika s tim da visina ovog “poreza” ovisi o veličini raspoloživog novca u džepovima i na računima vlasnika. Ovo oporezivanje država vrši tako da uzima kredite od centralne banke, ali ih ne vraća. Na taj način smanjuje se realna vrijednost imovine svim pravnim i fizičkim osobama koje posjeduju novac. Ako država na ovaj način poveća količinu novca na tržištu više od povećanja količine proizvoda, dolazi do inflacije, a ako je ovo osnovni način finansiranja države može doći do galopirajuće inflacije. Količina novca na tržištu može se izračunati ako poznajemo količinu banknota u opticaju, količinu novca na žiro računima, tekućim računima i štednim knjižicama, ako znamo broj obrtaja novca, iznos odobrenih kredita te iznos dospjelih i naplaćenih rata. Povećanjem količine banknota, broja obrtaja i odobrenih kredita, te smanjenjem dospjelih rata količina novca na tržištu povećava se što izaziva inflaciju, a u obrnutom slučaju opada što izaziva deflaciju. Fiskalna vlast može državnim narudžbama razvijati tačno određene privredne grane. Poreznom politikom, tj. vrstom poreza i različitim poreznim stopama fiskalna vlast može također pogodovati određenim privrednim granama i određenim dijelovima stanovništva, čime smanjuje dohodak i moć drugih privrednih grana i drugih dijelova stanovništva. Novac kao sredstvo za zgrtanje blaga (9): Činjenica je da posjedovanje novca predstavlja određeni oblik imovine, što je razlog da ga pojedinci žele zadržati. Time se novac povlači iz opticaja. Budući da je novac kao opći ekvivalent predstavnik materijalnog bogatstva društva, 34
MONETARNE FINANSIJE
NOVČANI SISTEM I NOVAC posjedovanje novca znači izvjesnu moć. To navodi ljude da ga stalno zgrću, a to donekle zahtjeva i sama robna proizvodnja radi osiguranja rezervne količine novca. Funkciju zgrtanja blaga novac najpotpunije ostvaruje u obliku novčane robe, poluga ili nakita, a u novije vrijeme i apsolutno konvertibilnih valuta. Negativna osobina zgrtanja novca u ekonomskom smislu je ta što dok je zgrnut (izvučen iz procesa reprodukcije), on miruje, ne oplođuje se i remeti efikasno funkcioniranje privrede. Stoga se stari oblik zgrtanja blaga zamjenjuje štednjom i normalnom rezervom novca koja se ulaže u banku umjesto da ga vlasnik drži kod kuće. Novac kao svjetski novac (10): Funkcija novca kao svjetskog novca očituje se u situaciji kad novac izlazi iz unutrašnjeg prometnog područja pojedinih zemalja. On tada gubi sva nacionalna obilježja (oblik, mjerila, cijenu, znakove) i vraća se u prvobitni, suštinski oblik plemenitog metala/zlata. Prema tome, novac se u međunarodnim ekonomskim odnosima pojavljuje kao mjera vrijednosti, kao opće kupovno sredstvo, kao platežno sredstvo i kao apsolutno društveno bogatstvo uopće. Tek na svjetskom tržištu novac funkcionira u punom smislu kao roba kojoj je prirodni oblik ujedno i društveni oblik ostvarivanja ljudskog rada. 4. Papirni novac i sistem slobodnog važenja U modernom novčanom sistemu papirnog novca, novac nema svoju unutrašnju vrijednost, nema mentalnog pokrića i bilo kake veza sa zlatom. Njegova funkcija je određena prometnom funkcijom. Količina novca je određena potrebom privrede, a to ukazuje da postoji uravnoteženi odnos između količine novca u opticaju i obima proizvodnje i prometa. Novac traži efikasno monetarno upravljanje, a to znači da ne postoji opasnost da se postojanje papirnog novca zloupotrebi, u uslovima ukinute konvertibilnosti za zlato i da se to odrazi na stabilnost cijena. Papirni novac je nastao radi lahkšeg odvijanja prometa. U tom smislu treba onemogućiti zloupotebu i omogućiti da monetarni sistem bude stabilan. Stabilnost valute ovisi o stabilnosti privrede i o ispravno korištenim monetarno regulacijskim mehanizmima. Centralna banka može povećanjem količine novca u opticaju namjerno rušiti kurs vlastite valute na međunarodnom tržištu radi poticanja vlastite proizvodnje i izvoza. Na stabilnost valute mogu djelovati i međunarodni špekulanti valutama koji metodama finansijske agresije kupuju pojedine valute kako bi im digli kurs, nakon čega ju prodaju u cilju ostvarivanja visokih zarada34. Stoga za utvrđivanje stabilnog monetarnog sistema potrebno je utvrditi određene principe: 1. centralna banka mora biti odvojena od političkog uticaja, 2. centralna banka mora snositi odgovornost za stabilnost cijena. 34
http://hr.wikipedia.org/wiki/Funkcije_novca
MONETARNE FINANSIJE
35
NOVČANI SISTEM I NOVAC Problem papirnog novca je u tome što se mora strogo kontrolirati količina novca koja je u opticaju, dok je kod metalnog novca bila ograničena količinom zlata. Korištenje kovanica, papirnih novčanica, bankota ili drugih oblika novčanih znakova predstavlja evoluciju ekonomije35. Ovim je usvojen robni standard. Korištenje papirnog novca je mnogo jeftinije i lahkše, a posebno funkcionalnije. Pojava i razvoj papirnog novca ne znači da centralna banka više nema zlata, već jednostavno znači da se papirne novčanice ne mogu zamjeniti u zlato. Uslov postojanja papirnog novca je prihvatljivost pri razmjeni proizvoda i usluga. Privatajući valute i čekove pojedinaci vjeruju da ih mogu zamjeniti za druge proizvode i usluge. U procesu razmjene vrijednost novca je kao ekonomska vrijednost svake drugog proizvoda ili usluge. Kupovna moć novca se određuje u procesu razmjene. Pad kupovne moći novca usljed promjena cijena ne znači da se novac ne prihvata u procesu razmjene. On je ono što je prihvaćeno i koristi se u procesu razmjene, očuvanja vrijednosti, obračunske jedinice i zaštite za odgođeno plaćanje. Moderni novčani sistem papirnog novca se shvaća kao novac bez svoje unutrašnje vrijednosti i bez metalnog pokrića i bilo kakve veze sa zlatom36. Vrijednost papirnog novca je određena proizvodima i količinom/masom proizvoda. Količina novca je određena potrebama privrede. Ukoliko postoji uravnotežen odnos između količine novca u opticaju i obima proizvodnje i prometa, kao i efikasno monetarno upravljanje, ne postoji opasnost da se postojanje papirnog novca, u uslovima ukinute konvertibilnosti za zlato, odrazi na stabilnost cijena. 5. Moneta, novčanica ili banknota Novčanica je postala surogat pravog novca koji je nastao zbog potrebe prometa. Pojavila se u obliku papirne ceduljice, koje su bankari izdavali na bazi deponovanog zlata. Tako je papirni novac predstavljao potvrdu da će biti isplaćen naznačeni iznos. Iz papirne ceduljice nastala je banknota, koja se pušta u promet u visini deponovanog zlata banke. Banknota je neograničeno konvertibilna u zlatu. Odvajanjem od zlata banknota je omogućila bolje snabdjevanje prometa novčanim sredstvima. Tako je novac postao snažno sredstvo ekonomske politike, ali i stalni faktor opasnosti za pojavu inflatornih kretanja. Ukidanjem konvetibilnosti banknota u zlato, banknota se pretvara u papirni novac sa kursom i postaje definitivno zakonsko sredstvo plaćanja. 35 36
Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str.36. Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str..40
36
MONETARNE FINANSIJE
NOVČANI SISTEM I NOVAC 6. Kreditni i depozitni novac Kredit predstavlja kupovnu moć koja se posuđuje. Uz kredit ide i kamata koja predstavlja cijenu korištenja novčanih sredstava, odnosno cijenu kapitala. To znači da se likvidna sredstva plaćaju u produženom obliku. Tako kredit nadopunjuje nepostojanje novca i omogućuje nesmetano odvijanje prometa. Kreditni odnos između dužnika i povjerioca se zasniva na povjerenju gdje se pojavljuju kreditni instrumenti u obliku mjenice ili obveznice. U postupku razmjene proizvoda novac se zamjenjuje mjenicom. Razvojem mjenica stvara se novo prometno sredstvo koje je nastalo kreditom. Sa monetarnog stajališta mjenica znači pretvaranje proizvoda u oblik kreditnog novca, a prilikom eskontovanja mjenice dolazi do pretvaranja kreditnog novca u papirni novac, odnosno novčanicu. Mjenica kao istrument kredita služi za osiguranje plaćanja u novcu i za razliku od novčanice ne postoji obaveza primanja za izmirivanje obaveza37. Eskontovanjem mjenice, mjenica se pretvara u oblik kreditnog novca. Tako nastaje bankarski kredit, odnosno bankarski novac koji je poznat pod nazivom žiralnog ili depozitnog novca. Depozitni novac predstavlja depozit, a žiralni novac kruži sa računa na račun. Tako je novčanica potisnuta depozitnim novcem koji se iz novčanog surogata pretvara u novac sa svim karakteristikama savremenog novca. 7. Kredit i njegovo monetarno značenje Kreditni novac je nastao iz robnog prometa i tek naknadno biva reguliran od strane države38. Postupkom eskontiranja kreditni novac se pretvara robni kredit u definitivni novac. Ovaj proces se odvija između dužnika i povjerioca gdje se mjenica javlja kao instrument osiguranja plaćanja,. U tom slučaju banka se javlja kao akcept/garant, da ukoliko dužnik ne bude imao sredstva da će banka izvršiti definitivno plaćanje. Ovim banka preuzima obavezu plaćanja kako bi novac mogao cirkulirati. U funkciji kredita javljaju se istovremeno dva procesa: 1. podržavanje obavljenog prometa, 2. kreiranja novca u obliku mjenice i bankarskog kredita. Odobravanjem kredita stvara se novac. Tako kredit ima sve veće ekonomsko i posebno monetarno značenje. Uloga kredita je vezana za razvoj robne proizvodnje i razvoj savremenog bankarstva. Tehnika bezgotovinskog platnog prometa omogućuje bankama da 37 38
Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str .43. Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str 46
MONETARNE FINANSIJE
37
NOVČANI SISTEM I NOVAC stvore kredit. Odobravanjem kredita banka vrši upisivanjem u knjige, a ne isplatom gotovog novca. Plaćanje se vrši prenosom sredstava sa računa na račun39. Stoga je kredit novčani dužničko vjerovnički odnos u kojem vjerovnik kredita (obično banka) ustupa pravo korištenja određenog iznosa novčanih sredstava dužniku na ugovoreno vrijeme i uz ugovorene uslove povrata. Sama riječ kredit ima značenje da je ono što je povjereno, zajam. U širem smislu riječi obuhvata različite namjenske i nenamjenske kreditne oblike poput novčanih zajmova, robnih i potrošačkih kredita, finansijskih kredita, poslovnih aranžmana prodaje robe, usluga i izvođenja radova uz odgođenu naplatu, dužničke vrijednosne papire, standby sporazume, otvorene račune i dr. Kao instrument premošćenja tekuće nelikvidnosti kredit je važna poluga privrednog rasta i razvoja. S njim se finansira izvoz, uvoz, potrošnja, investicije ili proizvodnja u vremenu nedovoljne štednje. U nedostatku novca, kao sredstva prometa i plaćanja, preko čekova, mjenica i drugih kreditnih instrumenata smanjuje se opasnost od privrednog zastoja, nedovoljne potražnje uz datu ponudu ili pak nedostatka ponude proiizvoda/roba i usluga potrebnih za zadovoljenje potražnje. To se posebno očituje kod bankarskih kredita, gdje banke odobravajući kredit stvaraju novac (depozitni ili kreditni) kojim zajmotražitelj može raspolagati za plaćanja. Odobravanje novčanih i nenovčanih kredita, zasniva se na povjerenju prema dužniku, odnosno ocjeni njegove kreditne sposobnosti i spremnosti vraćanja kredita u dogovorenom roku, uz plaćanje određene naknade u obliku kamate. Kako bi se smanjio rizik od nemogućnosti dužnika da uredno izvršava svoje obaveze prema vjerovniku, korištenje kredita često je uslovljeno određenim kreditnim osiguranjem, npr. jamstvom, pravom zaloga pokretnine, založnoga prava na nekretnine i sl.. Krediti se dijele prema različitim kriterijima: 1. predmetu kreditiranja: na robne i novčane, 2. subjektima: na komercijalne i bankarske, 3. svrsi: na proizvođačke i potrošačke, prema namjeni na kredite za obrtna sredstva i investicijske, 4. osiguranju: na otvorene i pokrivene, itd. Najčešća je podjela prema roku dospijeća i ekonomskoj funkciji funkciji na kratkoročne, srednjoročne i dugoročne. Kratkoročni krediti imaju rok dospijeća do jedne godine. Služe 39
Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str .48.
38
MONETARNE FINANSIJE
NOVČANI SISTEM I NOVAC za finansiranje tekuće poslovne djelatnosti, potrošnje, odnosno za premošćenje tekuće nelikvidnosti. U tu kategoriju ulaze: 1. kontokorentni kredit, 2. eskontni kredit, 3. lombardni kredit, 4. akceptni kredit, 5. rambursni kredit, 6. avalni kredit, 7. poseban oblik kredit kratkoročnoga finansiranja, 8. srednjoročni kredit, 9. dugoročni kredit, 10. hipotekarni kredit, 11. specijalni oblici kredita. Kontokorentni kredit/Credit on curent accaunt (1) je kratkoročni kredit banke odobren po tekućem računu korisnika/komitenta. Odobrenjem kredita banka dopušta korisniku izdavanje naloga plaćanja do određene svote preko raspoloživog pokrića na tekućem računu. U tom slučaju korisnik plaća kamatu na iskorišteni dio kredita. Sredstva odobrenoga kredita komitent može koristiti za promet i plaćanje, odnosno izdavati naloge za plaćanje iznad vlastitih sredstava na računu. Lahko se kredit odobrava do iznosa najvišeg utvrđenoga kreditnog limita, s tim da komitent može koristiti kredit i u manjem iznosu od ugovorenog. Kontokorentni kredit vrlo je raširen oblik kratkoročnog kreditnog kreditiranja, koji korisniku omogućuje jednostavnije premošćavanje kratkoročne nelikvidnosti, elastičnu i racionalnu upotrebu kredita, smanjuje blagajničko poslovanje, itd.. Njegova se pogodnost očituje prilikom otvaranja akreditiva, plaćanja špeditera, kod predfinansiranja i međufinansiranja, prilikom kupovine većih količina robe uz popust za gotovinu i sl. Iako je formalno kratkoročni oblik zaduživanja s rokom dospijeća do jedne godine u praktičnom poslovanju, zbog višekratnoga produženja ugovora, on dobija dugoročan značaj. Kamatne stope na kontokorentne kredite u pravilu su više nego na ostale vrste kredita, jer promjenljivi obim njegova korištenja nameće banci potrebu održavanja višeg stepena likvidnosti. Eskontni kredit (2) je kratkoročni kredit na temelju zaloga (najčešće robne) mjenice, kojom banka kupuje određeno potraživanje prije njegova dospijeća uz istodobnu naplatu eskontna, tj. kamata, provizije i troškova za svoje usluge. Kamata koja se pritom obračunava odnosi se na razdoblje od dana isplate eskontnog kredita do dana dospijeća mjenice. MONETARNE FINANSIJE
39
NOVČANI SISTEM I NOVAC Eskontiranjem mjenice robni kredit se pretvara u bankarski kredit, čime se potraživanje prema kupcu pretvara u potraživanje prema banci. Eskontni krediti se odobravaju na kraće rokove (u pravilu nekoliko mjeseci), tj. do dospijeća mjenice. Kada mjenica dospije, dužnik po eskontnom kreditu mora vratiti banci odobreni iznos kredita. Ako se to ne dogodi, banka će protestirati mjenicu i naplatiti traženi iznos od bilo kojega mjeničnoga dužnika. Budući da eskontiranu mjenicu banka može reeskontirati kod centalne banke ili neke druge komercijalne banke, mjenični kredit, sa stajališta likvidnosti, povoljniji je za poslovnu banku nego ostali oblici kredita. Lombardni kredit (3) je kratkoročni kredit na temelju zaloga pokretnih stvari ili vrijednosnih papira/vrijednosnica (izuzev mjenice), koje ostaju vlasništvo zajmoprimaoca, ali su do trenutka otplate u posjedu banke. Predmet lombarda najčešće su pokretne stvari poput predmeta od plemenitih kovina, umjetnička djela, vrijednosni papiri (dionica, obveznica blagajničkih zapisa) i sl. Založeni predmeti predstavljaju instrumente osiguranja vraćanja lombardnog kredita, pa ih banka, ako dužnik nije u stanju vratiti kredit banci, ima pravo prodati i na taj način naplatiti dug. Sa stajališta korisnika kredita, pogodnost lombarda očituje se u tome što zajmoprimaoc može doći do novčanih sredstava potrebnih za tekuću proizvodnju ili potrošnju, a da pritom ne mora prodati svoje vrijednosne papire ili pokretnine. Lombardni kredit posebno je pogodan kada se odobrava uz zalog uskladištene robe, ploveće robe, odnosno robe na putu, što omogućuje vlasnicima založnih dobara da dobiju potrebna novčana sredstva i prije nego što konačno prodaju. Lombardni kredit odobrava se na rok od nekoliko dana do nekoliko mjeseci. Akceptni kredit (4) je vrsta garantnoga kredita kojim banka stavlja na raspolaganje komitentu svoj poslovni ugled. Odobravanjem akceptnog kredita banka korisniku kredita ne doznačuje novčana sredstva u iznosu na koji glasi kredit, nego preuzima na sebe obavezu isplate mjeničnog duga, ako izdavatelj mjenice ne otkupi mjenicu o njezinu dospijeću. Akceptom mjenice banka postaje glavni mjenični dužnik, što zbog većega boniteta mjenice omogućuje tražitelju bankovnog akcepta lahkše dobijanje eskontnog kredita kod druge domaće ili strane banke, odnosno opticaj takve mjenice na novčanom tržištu. Rambursni kredit (5) je akceptni kredit koji banka otvara uvozniku robe za plaćanje uvoza robe uz pokriće različitih dokumenata koji su na nju preneseni. U praksi je najčešće povezan s (neopozivim) dokumentarnim akreditivom. Uvoznik se ugovorom obavezuje izvozniku da će plaćanje izvršiti akceptom kod rambursne banke. Izvoznik akceptiranu mjenicu u rambursnom kreditu može eskontirati, koristiti je za plaćanje ili pak prodati 40
MONETARNE FINANSIJE
NOVČANI SISTEM I NOVAC na berzi vrijednosnih papira. Akceptiranje mjenice može izvršiti banka uvoznika, banka izvoznika ili neka treća banka. Avalni kredit (6) je kratkoročni bankovni kredit kojim banka daje aval (jamstvo) na mjenične obaveze svojeg korisnika do ugovorenog iznosa avalnog kredita. Na taj se način povećava vrijednost i kvakitet mjenice i ona se može jednostavnije eskontirati. Preuzimajući odgovornost za korisnika/klijenta prema trećim osobama, banka stavlja klijentu na raspolaganje svoj ugled. Avalni kredit nije isplatni kredit u smislu odobravanja klasičnog bankovnog kredita, već oblik garantnoga kredita kojim banka daje bezuslovno neopozivo jamstvo da će u slučaju neisplate mjenice učiniti to sama banka kao jamac. S obzirom na uslovno obećanje plaćanja, za banku avalni kredit predstavlja potencijalnu obavezu. Poseban oblik kratkoročnoga finansiranja (7), kredit koji ima za banku obilježje srednjoročnog ili čak dugoročnoga potraživanja, a predstavlja revolving kredit, u obliku otvorene kreditne linije, tj. kontinuirane mogućnosti zaduživanja u promjenljivim iznosima, do visine okvirnog iznosa kredita. Srednjoročni krediti (8) se odobravaju s rokom dospijeća (rok otplate) od jedne do pet godina (negdje od 3-5 g.), a služe za financiranje manjih investicija, kupnju trajnih potrošnih dobara i sl. Dugoročni krediti (9) imaju rok dospijeća duži od pet godina, a služe za finansiranje većih investicija. Odobravaju se na temelju dugoročnih izvora sredstava poslovne/komercijalne banke. Zbog dugog roka na koji se odobravaju (npr. dvadeset i više god.), dugoročni su krediti za vjerovnike razmjerno visoko rizičan posao, pa se njihovo odobravanje u pravilu uslovljava založnim pravom na nekretnine (hipotekom), a nerijetko se zahtijevaju i drugi oblici osiguranja kredita poput solidarnoga jamstva (jedne ili više osoba), osiguranja nekretnine od različitih rizika, polisa osiguranja korisnika kredita od posljedica nesretnoga slučaja vinkulirane u korist kreditora i sl. Hipotekarni kredit (10) je dugoročni kredit (s rokom dospijeća od deset do dvadeset godina) koji je osiguran upisom hipoteke, odnosno založnog prava na nekretninu. Hipotekarni vjerovnik (banka ili druge specijalizirane finansijske institucije) vraćanje kredita osigurava pravnim postupkom knjiženja založnog prava na nekretninu, temeljem kojega dospjela nenaplaćena potraživanja može namiriti iz vrijednosti zaloga. Predmet hipoteke može biti: stambeni ili poslovni prostor, zemljište, privredne zgrade, skladišta i druge nekretnine nad kojima se založno pravo stiče upisom u zemljišne knjige, ali i pojedini oblici pokretnina nad kojima se založno pravo stiče upisom u zemljišne knjige, ali i pojedini oblici pokretnina nad kojima se založno pravo stiče upisom u registar. Svoja prava hipotekarni vjerovnici ostvaruju
MONETARNE FINANSIJE
41
NOVČANI SISTEM I NOVAC preko suda tražeći da hipotekarni zalog bude izložen javnoj prodaji, tj. dražbi. Sticanjem hipoteke vjerovnik nema pravo posjeda zaloga, već založno dobro ostaje na raspolaganju dužniku i može biti predmetom kupoprodaje. Dužnik je pritom obavezan voditi brigu o očuvanju vrijednosti založene nekretnine. Budući da sigurnost naplate potraživanja leži u vrijednosti nekretnine, hipotekarni kredit u pravilu se odobrava u visini do 70% promjene ili procijenjene vrijednosti nekretnine. Odobrava se za izgradnju novih objekata ili za opće finansiranje. Na hipotekarnom tržištu vrlo veliko značenje imaju stambene hipoteke. Specijalizirani oblici kredita (11). U pružanju finansijske podrške izvozu postoje: krediti kupcu, krediti banke banci i krediti dobavljača. Kredit kupcu-odobrava komercijalna banka (ili specijalizirana državna agencija za finansiranje izvoza) inostranom kupcu, čime se osigurava brza naplata domaćem izvozniku. Kod kredita banke banci domaća banka izvoznika ili državna agencija za finansiranje izvoza kreditira inozemna banka za račun kupca-uvoznika doznačuje novac izvozniku. Kredit dobavljača-kreditni je posao u kojem izvoznik odobrava kredit uzravno kupcu-uvozniku skladno ugovoru o isporuci robe uz odgođeno plaćanje. 8. Multiplikacija depozita Multiplikacija depozita, koja se bazira na početnom depozitu, ima i drugu stranu, odnosno kreditnu ekspanziju. Kreditna ekspanzija se zasniva na aktivnosti banke koja prima fuducijarni depozit i zadržava dio kao rezervnu aktivnost/obavezna rezeva/OR koja je obično utvrđena od centralne banke, tako da sredstva iznad rezerve likvidnosti predstavljaju kreditni potencijal. Multiplikacija kredita se može izraziti formulom: D (iznos kredita) = Do (početni depozit)/RL (likvidnost). Na osnovu izračunate kreditne multiplikacije i ekspanzije moguće su sljedeće situacije: 1. kada je maksimalna režerva RL=1, tada nema multiplikacije, 2. kada nepostoji rezerva likvidnost RL=0, tada je depozitna multiplikacija maksimalna. Ekspanzija bankarskog kredita pored ekonomske ima i formalnu granicu, koja je određena stopom zakonom utvrđene rezerve likvidnosti u gotovini. Bankarski sektor po prirodi djelatnosti nastoji osigurati što veću kreditnu ekspanziju (princip rentabilnosti koji je u korelaciji sa principima likvidnosti i sigurnosti). Granica koja je određena na osnovu principa likvidnosti naziva se formalnom granicom kreditne ekspazije. Koliko je mutiplikacija negativna za privredu, a dobra za banke, možemo vidjeti iz teksta koji sljedi40.
40
http://zelenapolitika.wordpress.com/2011/06/22/kreditna-multiplikacija
42
MONETARNE FINANSIJE
NOVČANI SISTEM I NOVAC Multiplikacija depozita je način na koji banke stvaraju novac iz ničega. Zahvaljujući virtualnom novcu stvaraju realne dugove i ekstra profit. Problem multiplikacije proizlazi iz činjenice da se veći dio od ukupne novčane mase uvijek nalazi unutar banaka u obliku depozita. Da bi se razumjela multiplikacija potrebno je navesti konkretan primjer. Ako se 1000 KM pohrani u banku. Istovremeno neka druga osoba (osoba X) koja želi kupiti neki proizvod od osobe Y, a nema novca, ona uzima kredit od banke u iznosu od 1000 KM i uplaćuje osobi Y taj novac na njen račun u banci. Toga trenutka se događa apsurdna situacija. Obje strane sada imaju po 1000 KM na računu (ukupno 2000), a stvarnog novca u banci je samo 1000 KM. Vidimo da se kredit koji je banka izdala, vratio nazad u banku u obliku novog depozita, a ukupan iznos depozita se udvostručio iako nije bilo novog priliva stvarnog novca. To što se upravo dogodilo zove se “multiplikacija depozita”. Na osnovi tog multipliciranog depozita, a koji u stvarnosti ne postoji, banka daje nekoj drugoj osobi novi kredit, iako novac za novi kredit u stvarnosti uopće ne postoji. Ovaj primjer ukazuje na način kako poslovne banke funkcioniraju. U praksi, depoziti se ne mogu udvostručiti u samo jednom koraku zato jer postoji tzv. obavezna rezerva. Odnosno banke moraju određeni postotak (13%) od svakog depozita dati centralnoj banci u obliku obavezne rezerve i tim novcem više ne mogu raspolagati. To znači da ako se uplati 1000 KM na svoj račun u banci, banka će morati utvrđen postotak uplatiti na svoj račun u centralnoj banci i skladno tome moći će izdati samo umanjen iznos od 870 KM umjesto 1000 KM. Što banka više multiplicira novac, ima sve više izdatih kredita i depozita, ali je posljedično realnog novca sve manje, radi gubitka kojeg stvara obavezna rezerva i odljev u gotovini (izvan depozitnog sistema banaka). Banke rade multiplikaciju jer su svjesne toga da 93% novca nikad ne izlazi iz banke (ljudi ne podižu svoje depozite nego ih čuvaju u banci), te da novac koji imaju kod sebe mogu u beskonačnost izdavati kao kredit. To im se isplati zato jer je kamata na kredit uvijek, 2 do 3 puta veća od kamate na depozit. Skladno tome, pokrivenost depozita realnim novcem ima mali iznos (10%). Za banke kreditni novac „kvazi novac“ predstavlja novčana sredstva koja nisu novac, ali se lahko mogu pretvoriti u novac. Međutim, tako je samo u teoriji jer se u praksi zna dogoditi da sve štediše u istom trenutku navale po svoj novac (depozite) i žele ga podići u gotovini. Zato navala štediša na svoje depozite može omogućiti da se banka uništi. Tada banke postaju nelikvidne i propadaju jer nemaju sa čime isplatiti korisnike/komitente (depoziti nisu pokriveni stvarnim novcem). U isplati im može pomoći samo centralna banka, ali samo do iznosa koliko iznosi obavezna rezerva. Zato se kaže da je bankarski MONETARNE FINANSIJE
43
NOVČANI SISTEM I NOVAC sistem zasnovan na povjerenju (banka se nada da komitenti nikada neće odjednom povući više od 10% od ukupnih depozita). Na osnovu multiplikacije strane banke izvlače stvaran novac iz zemlje u kojoj posluju i tako ostvaruju dobit bez ikakvog rada i ulaganju. Ovo ukazuje da je neohodno mjenjati monetarni sistem, kako nebi funkcionirao na dosadašnji način, to da treba podići nivo obvezene rezerve na 50% kako bi se bankama onemogućila kreditna multiplikacija. Tako bi se onemogućilo gomilanje duga i inflacija (rast cijena) uz pomoć nepostojećeg novca, te ostvarivanje profita (izvlačenje dobiti iz zemlje) bankama bez istovremenog ulaganja kapitala. Država putem nekreditne emisije stvarnog novca (sa ciljem pokrivanja budžetskog deficita), a ne banke (uz pomoć nepostojećeg novca putem multiplikacije kredita i depozita), mora imati ulogu puštanja novog novca u opticaj. Bitno je reći, da država u ovom modelu može pomoći ekonomiji spuštanjem poreznih stopa i namjernim stvaranjem malo većeg deficita kojeg bi poslije nekreditno pokrila sa ciljem provođenja ekspanzivne monetarne politike (ciljane inflacije), bez straha od visokih stopa inflacije jer će bankama biti onemogućena multiplikacija novca i neće moći simulirati veći priljev novčane mase od one koja uistinu postoji. Nažalost političko birokratska klasa koja je u funkciji banaka, ne djeluje u korist države, već u svom interesu. Multiplikacija novca uvijek ide zajedno sa dužničkom doktrinom (i posljedično uvijek dovodi do kreditne krize). Zato je jedini način da se stvori dugoročno održiv finansijski sistem uvođenje nekreditne emisije (puštanje nezaduženog novca u opticaj od strane države) i istodobno suzbijanje multiplikacije novca koju rade banke.
44
MONETARNE FINANSIJE
NOVČANI OPTICAJ I NOVČANA MASA 2. NOVČANI OPTICAJ I NOVČANA MASA 1. Novčana masa Novčana masa se javlja kao osnovni agregat preko kojeg se iskazuje ukupan zbir platežnih i prometnih sredstava (novca), što podrazumijeva da u odeređenom trenutku, gledajući analitički, postoji određena količina novca. Ona obuhvata41: 1. gotov novac u opticaju izvan banaka i pošta, 2. depozitni novac u koji ulaze novčana sredstva nebankarskog sektora na žiro računima i sličnim računima koja služe za plaćanje, sredstva na zbirnim računima budžeta i fondova, bankarski čekovi i slični instrumenti plaćanja. Monetarni termin „kvazi novac“ označava novčana sredstva koja ne obavljaju funkciju prometnog sredstva, ali veoma brzo mogu biti pretvorena u prometno sredstvo. To su: štedni depoziti, oročeni depoziti do jedne godine i ograničeni depoziti (garantni polozi, rezervni fondovi i sl.). Na osnovu navedenih karakteristika novca moguće je definirati tri monetarna pojma42: 1. M1, novčana masa sa gotovinskim (efektivnim) novcem i žiralnim (depozitnim novcem, kao najčešći oblik koji agregira sredstva kupovne snage i stanja likvidnih oblika, koja predstavljaju sredstva plaćanja, 2. M2, koja uključuje M1 sa kvazi novcem, kao sredstvima koja se mogu veoma brzo pojaviti u platnom prometu kao sredstva plaćanja, 3. M3, uključuje M2 uvećanu sa ostalim likvidnim sredstvima. Novčana masa iz centralne banke sadrži i strana sredstva plaćanja u formi kvazi novca koji uključuje strana sredstva plaćanja u stranoj valuti. Veći dio su oročeni štedni depozit u domaćoj valuti. Sa stanovišta homogenosti gdje novčana masa obuhvata samo ona likvidna sredstva koja služe kao sredstva prometa i plaćanja, M2 novčana masa u potpunosti ispunjava uslove definicije novčane mase. Osim navedenih monetarnih agregata koriste se i kategorije: monetarni volumen i monetarni potencijal. Monetarni potencijal uključuje nelikvidne oblike novca kao što su: oročeni depoziti preko jedne godine i blokirani depoziti, dok monetarni volumen uključuje ograničena likvidna sredstva sa stepenom ročnosti do jedne godine. Dakle, novčana masa predstavlja homogenu kategoriju, koju treba promatrati sa stanovišta promjena čiji su uzroci u robnom prometu i robnoj proizvodnji. Stoga ekonomska 41 42
Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str 60. Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str 61.
MONETARNE FINANSIJE
45
NOVČANI OPTICAJ I NOVČANA MASA politika koja regulira privredne tokove, treba da utiče na monetarne vlasti koje uvažavaju ekonomske zakonitosti koji uslovljavaju stvaranje, cirkulaciju i poništavanje novca. Vidimo da su monetarni agregati u stvari monetarni indikatori koji služe za određivanje kvaliteta i funkcija novca u privredi, ali i za vođenje monetarne politike i politike likvidnosti privrede i drugih sektora. Motivi držanja novca, a time i njihove funkcije u privredi mogu biti43: 1. transakcioni, kada se novac koristi za obavljanje transakcija, odnosno plaćanja proizvoda/roba i usluga, 2. spekulativni, kada se novac drži u cilju spekulacije na finansijskom tržištu (očekivani pad ili rast kamata, odnosno cijena papira od vrijednosti), 3. predostrožnost u držanju novca, kada se novac drži kao određena rezerva za slučajeve vanrednih okolnosti (što zavisi od uslova privređivanja, raspoloživosti kratkoročnih izvora finansiranja, osnovne orijentacije u monetarnoj politici, raznih očekivanja i dr.). Monetarna analiza i ekonomska politika, kako je to objašnjeno u knjizi „Globalni finansijski menadžment44“, najčešće koriste agregat novčana masa (M1). Pored novčane mase često se koristi i agregat monetarna baza ili primarni novac (Mo), koji se još naziva i novac centralne banke. U ovaj monetarni agregat ulaze sljedeća sredstva: 1. sa pasivne strane neto domaće pasive koja predstavljaju primarni novac, i 2. devizne obaveze prema bankama (umanjen za neto potraživanje u devizama prema inostranim komintetima). Neto domaća aktiva centralne banke služi kao instrument za ostvarivanje osnovnih zadataka monetarne politike, a to znači praćenje neto domaće aktive banka i novčane mase u utvrđenim okvirima. Kako obuhvata osnovne monetarne agregate i kredite koje centralna banka drži pod kontrolom, kao i ostale novčane tokove, to se i neto domaća aktiva centralne banke najčešće koristi kao instrument kontrole osnovnih efekata monetarne politike centralne banke. Monetarni agregat novčana masa (M1) najbolje odgovara definiciji novca kao transakcijskog (likvidnog) sredstva, te se koristi kao indikator ponude novca. U novčanu masu ulaze sljedeća sredstva: novčana masa (M1), gotov novac u opticaju, depozitni novac (sredstva na tekućim i žiro računima, izdvojena sredstva za investicije, sredstva za zajedničku potrošnju, sredstva za stambenu izgradnju, ostala novčana sredstva. Pored novčane mase M1 često se koriste i agregati M2 i M3. Ukupni depoziti, odnosno monetarni volumen M4 43 44
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str 421. Autori Ristić Žarko i Komazec Slobodan.
46
MONETARNE FINANSIJE
NOVČANI OPTICAJ I NOVČANA MASA je znatno širi monetarni agregat, pored agregata M3 obuhvata još i dugorčne depozite u domaćoj i stranoj valuti i druga sredstva oročena prekog godinu dana, dugoročne obaveze banaka prema domaćim komitentima u devizama, dugoročna udružena sredstva, oročene depozite, dugoročne obaveze po vrijednosnim papirima i dugoročne obaveze banaka po oročenim sredstvima za stambeno komunalnu izgrađnju. U nekim razvijenim privredama tržišnog tipa koristi se i agregat monetarni potencijal M koji pored M4 obuhvata i instrumente tržišta novca u posjedu privatnog sektora (bankarske mjenice, blagajnički zapisi, depoziti lokalnih organa vlasti), certifikate o poreskim depozitima i nacionalne instrumente štednje (isključujući certifikate, i ostale dugoročne depozite)45. Prema novoj metodologiji u novčanu masu ulaze sljedeće kategorije novčanih sredstava46: 1. gotov novac u opticaju (papirni i kovani novac van banaka), odnosno G, 2. depoziti po viđenju (D), M1 (M1=G+D). U depozite po viđenju spadaju: novčana sredstva na žiro i tekućim računima, izdvojena sredstva za investicije, sredstva za zajedničku potrošnju, sredstva za stambenu izgradnju i ostala likvidna sredstva. Prema tome, sva likvidna sredstva ulaze u sastav novčane mase. Time je prihvaćen kriterij likvidnosti pojedinih oblika novčanih sredstava. Kako uz likvidna sredstva (novčanu masu) postoje i nelikvidna, prema navedenoj metodologiji, kada se novčanoj masi dodaju nelikvidna sredstva, dobija se novi agregat koji se naziva monetarni volumen. Dakle, monetarni volumen je veći od novčane mase za visinu nelikvidnih ili ograničenih depozita. Prema novoj metodologiji centralne banke BiH osnovni monetarni agregati su M1, M2 i M3. Prema tome monetarni volumen obuhvata sva tri prethodna agregata, dok monetarni potencijal u sebe uključuje monetarni volumen i nelikvidna sredstva (M3). 2. Promjena novčane mase Novčana masa je dinamička kategorija koja se mijenja zbog47: jače ili slabije kreditne aktivnosti banaka, prelijevanja novca u depozite, i obrnuto, koji nisu novac, promjena salda potraživanja ili dugovanja u odnosima sa inostranstvom i transakcije banaka u stranoj valuti domaćim komitentima, kupovina ili prodaja zlata i drugih plemenitih metala. Novčana sredstva imaju i ograničenja koja se sprovode: blokiranjem sredstava na neodređeno vrijeme, potpuno blokiranje sredstava do kraja godine, djelimično blokiranje sredstava do kraja godine, izdvajanje sredstava na posebne račune i ograničene depozite. 45 46 47
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str.424 Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011. Str. 425 Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str. 63
MONETARNE FINANSIJE
47
NOVČANI OPTICAJ I NOVČANA MASA Novac ne postoji samo u papirnom obliku, već i u depozitnom, koji je postao najsavremeniji oblik kreditnog novca. Sistem kreditnog/bankarskog novca poznat je pod nazivom žiralni novac koji kruži s računa na račun ili depozitni novac koji predstavlja depozit, upisan u knjigama banke. Plaćanje se vrši putem pisanja i prijenosa s računa trasanta na račun remitenta. Tako novac cirkulira i postaje savremeni kreditni novac kojim se obavljaju pojedine novčane funkcije isto kao i papirni novac. Time kreditni novac postaje prometno i platežno sredstvo i štednja odnosno akumulacija. Dakle, savremeni novčani sistem je zasnovan na depozitnom novcu kao najsavremenijem obliku kreditnog novca. Nastanak sistema papirne valute, odnosno savremenog novčanog sistema, potpomogao je razvoj kreditnog novca u obliku depozitnog novca i razvoj bezgotovinskog platnog prometa koji su uzrokovali slom zlatnog standarda. Tako je monetarni sistem preko bankarskog sistema kreirao nova sredstva plaćanja u obliku odobravanja kredita koji se javlja u knjigama kao depozit. Ovo je pomoglo bankama da stvore kredit u znatno većem obimu nego što raspolažu sredstvima. Upisivanjem kredita u knjige gotovina ostaje u banci, a plaćanje se vrši prenosom s računa na račun. To omogućuje bankama da u uslovima bezgotovinskog platnog prometa kreditira privredu sa većim iznosom od primljenog depozita. To dovodi do multiplikacije depozita i ekspanzije kredita. Regulacija kreditne aktivnosti i kreditne ekspanzije se tako javlja kao složen monetarni problem monetarne politike. Proces multiplikacije depozita i kreditne ekspanzije može se objasniti postojanjem fiducijarnog depozita čiji se dio zadržava kao rezerva likvidnosti poropisana od strane centralne banke. Višak likvidnih sredstava se pretvara u bankarski kreditni potencijal. Ekspanzija bankarskog kredita ima svoju formalnu granicu, koja je određena stopom obavezne rezerve, i stvarnu granicu koja je određena stanjem likvidnosti u nebankarskom sektoru. Bankarski mehanizam nastoji pomjeriti granicu ekspanzije, dok restriktivna monetarno kreditna politika sputava širenje novčane mase. Pored instrumenata obavezne rezerve centralna banka raspolaže i sa drugim instrumentima koji uključuju: povećanje/ smanjenje eskontne stope, povećanje/smanjenje reeskontnog i relombardnog kontigenta, prodaja i kupovina vrijednosnih papira, veći obim kreditne aktivnosti nebankarskog sektora.
48
MONETARNE FINANSIJE
NOVČANI OPTICAJ I NOVČANA MASA LIKVIDNOST 3. LIKVIDNOST Likvidnost po definiciji predstavlja sposobnost različitih subjekatada da u roku izvrše svoje obaveze. Monetarni agregati vezano za likvidnost predstavljaju statičku veličinu. Oni daju odgovor na stanje u realnom sektoru ekonomije i realnog stanja sa stanovišta globalne i sektorske likvidnosti: brzina opticaja novca, tehnika plaćanja, regularnost novčanih tokova. Likvidnost je sposobnost uravnoteženja između kratkoročnih platežnih mogućnosti s jedne strane i kratkoročnih obaveza s druge strane. Likvidnost treba promatrati kroz priticanje sredstava od naplate potraživanja. U stvarnosti likvidan je samo novac. Kako se vrijeme produžava to se je s likvidnošću obuhvaćeno sve više i više finansijskih oblika onako kako oni dospijevaju. Ukoliko je ovaj period duži utoliko je i iznos likvidnih sredstava veći. Dakle, likvidnost je sposobnost preduzeća da izmiruje sve svoje dospjele obaveze u dogledno vrijeme, bez kašnjenja48. Promjene u ukupnoj količini novca i stopa rasta količine novca utiču na važne ekonomske pokazatelje, od kojih su najvažniji: zaposlenost, stabilnost cijena, stopa rasta BDP, obim spoljnotrgovinske razmjene i plaćanja sa inostranstvom. Optimalna količina i optimalni rast novca doprinose razvoju privrede. Likvidnost kod novca odnosi se na najlikvidniji dio imovine. Novac je najlikvidniji od svih sredstava. Spektar imovine od novca do kapitala čine49: gotovina, depoziti na tekućim računima, depozit na štednim računima, tromjesečni računi državnog proračuna, dvadesetgodišnji računi državog proračuna, javne dionice, obveznice i dr. 1. Pokazatelji likvidnosti Likvidnost je sposobnost da privredni subjekti (preduzeća/kompanije) izmiruju kratkoročne aktivnosti, a to znači ako nisu likvidna, posluju sa poteškoćama, odnosno nemaju dovoljno sredstava za kvalitetno poslovanje. Pokazatelji likvidnosti50 mjere sposobnost privrednog subjekta u kontekstu sposobnosti podmirenja dospjelih kratkoročnih obaveza. Likvidnost se može definirati kao sposobnost da se sredstva iz nekog oblika pretvore u novac, a može se iskazati i snagom raspolaganja proizvodima/dobrima i uslugama. Važno je uočiti razliku između likvidnosti i solventnosti. Solventnost, koja uključuje i kratkoročni aspekt likvidnosti poslovanja, predstavlja sposobnost izmirivanja dospjelih obaveza. Pokazatelji likvidnosti pomažu da se bolje shvata finansijsko stanje u jednom preduzeću, ali ne pomažu da se utvrdi stvarni dokaz o uspješnosti poslovanja, jer ovise o djelatnosti, ali i o okruženju u kojem preduzeće djeluje. Pokazatelji likvidnosti mogu dati dobru sliku o 48 49 50
http://bs.wikipedia.org/wiki/Likvidnost Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str 48. http://www.orkis.hr/Kalkulator-pokazatelja-likvidnost
MONETARNE FINANSIJE
49
NOVČANI OPTICAJ I NOVČANA MASA LIKVIDNOST uspješnosti preduzeća u poređenju sa konkurentima ili nam ukazati na smjer/trend kretanja likvidnosti u određenom vremenskom periodu. U praksi je likvidnost, uz rentabilnost, jedno od osnovnih načela upravljanja u korporativnom svijetu. U praksi se najviše se koriste ovi pokazatelji likvidnosti51: 1. Koeficijent tekuće likvidnosti/KTL=kratkotrajna imovina/kratkoroče obaveze. Ovaj koeficijent treba iznositi 2, što ukazuje da preduzeće ima dvostruko više gotovine, potraživanja i zaliha nego što su kratkoročne obaveze. 2. Koeficijent ubrzane likvidnosti/KUL=kratkotrajna imovina-zalihe/kratkoroče obaveze. Ovaj koeficijent treba iznositi 1, što ukazuje da kratkoročne obaveze ne bi smjele biti veće od kratkoročne imovine umanjene za zalihe. 3. Koeficijent trenutne likvidnosti/KTL=novac/kratkoroče obaveze. Ovaj koeficijent ukazuje kolika je pokrivenost kratkoročnih obaveza likvidnom kratkoročnom imovinom (manji od 10%). 4. Koeficijent finansijske stabilnosti/KFS=dugoročna imovina/(kapital+dugoročne obaveze). Ovaj koeficijent treba biti manji od 1, jer se iz djela dugoročnih obaveza finansira ne samo dugoročna već i kratkoročna imovina. Ukupna količina novca funkcionira kao prometno sredstvo, s druge strane suma cijena prometnih roba sporije ili brže cirkuliraju, od čega ovisi koliki će se dio sume cijena moći ostvariti istom količinom novca. U tom smislu globalna likvidnost (GL) se utvrđuje: odnosom novčane mase (NM) i bruto domaćim proizvodom (BDP), što se može iskazati formulom: GL=NM/BDP. Pokazatelji globalne likvidnosti ne odražavaju stanje u pojedinim sektorima, a upravo analiza likvidnosti po sektorima može pružiti bolju osnovu za ocjenu likvidnosti. Treba naglasiti da ponašanje ne samo u korporativnom svijetu i družavnoj upravi, već ponašanje u vanprivrednim djelatnostima, kao i ponašanje stanovništva, utiču na likvidnost. 2. Brzina opticaja/obrtanja novca Brzina opticaja novca je važan faktor koji se mora uzeti u obzir kod analize likvidnosti, jer se sa njim koriguje odnos između BDP-a i novčane mase. Tok novca treba ubrzati što dovodi do toga da se istim ili manjim obimom novčane mase mogu zadovoljiti potrebe likvidnosti. U savremenoj monetarnoj teoriji brzina novčanog toka je recipročna potražnji novca, ali zbog uticaja kredita i supstituta novca moguće je povećati obim prometa sa istom 51
http://www.analiza.bloger.index.hr/post/pokazatelji-likvidnost
50
MONETARNE FINANSIJE
NOVČANI OPTICAJ I NOVČANA MASA LIKVIDNOST količinom novca. Matematički brzina novca se može iskazati kod bezgotovinskog prometa odnosom zbira operacija u depozitnom novcu i iznosom depozitnog novca na kraju mjeseca, a kod gotivinskog plaćanja odnosom obima prometa koji se vrši gotovim novcem i stanjem gotovog novca. Analiza novca može se sprovoditi u odnosu na prošlost (ex post) i budućnost (ex ante). Dakle, monetarna analiza se mora oslanjati na prošlost kako bi se mogla bolje predvidjeti budućnost. Pored analize likvidnosti u ekonomiji potrebno je izvršiti analize u sivoj ekonomija, koja omogućava da se znatna količina gotovinskog novca nađe u kanalima nelegalnog prometa. 3. Siva emisija novca i pranje novca Van legalnih tokova siva ekonomija predstavlja deformaciju monetarnih tokova. Njeni pojavni oblici su52. 1. nevraćanje ili neuredno vraćanje dospjelih kredita u bankarski sistem i neovlašteno korištenje kredita od strane korisnika/komitenata, 2. spekulativno zadržavanje gotovog novca i nestavljanje novca na račun, 3. nenamjensko trošenje bankarskih kredita. Siva ekonomija ugrožava sistemsku sigurnost koja se ispoljava kroz rizike sigurnosti i likvidnost. Ona stvara osjećaj nesigurnosti i utiče na povjerenje i poslovni moral. Nepoželjni efekti sive ekonomije se ogledaju, između ostalog, u usporavanju procesa kreditne multiplikacije, u izraženoj nelikvidnosti privrede od kredita, u deformaciji struture novčanih sredstava izazvanim prelivanjem likvidnih u nelikvidne oblike zbog promjene namjene korištenja sredstava i u prevelikoj količini gotovog novca u opticaju u strukturi novčane mase. Pretvaranje prljavog novca pribavljenog protuzakonitim radnjama u čisti novac, stvara profit koji proizlazi iz nezakonitih radnji, koji utiče na neracionalno korištenje kapitala, što uveliko narušava legalne ekonomske tokove. Pranje novca utiče na nestabilnost kamata i kursa. Stvara se se velika potrošačka moć pojedinaca u uslovima recesije, što utiče na strukturu potrošnje, pogotovo među tajkunima, što utiče na nepovoljnu socijalnu strukturu. Pranje novca ne samo da uništava tržište, već i narušava političku stabilnost zemlje.
52
Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str. 72.
MONETARNE FINANSIJE
51
NOVČANI OPTICAJ I NOVČANA MASA LIKVIDNOST INFLACIJA 4. INFLACIJA Uvodne napomene Inflacijom se iskazuje povećanje agregatnog nivoa cijena u odnosu na vrijednost novca. To ukazuje da se inflacija može definirati kao pad vrijednosti novca, čija vrijednost označava kupovna moć, a to nam govori da prisustvo inflacije u privredi dovodi do pada kupovne moći valute. Inflacija postaje sve veći svjetski problem, jer nastaje kada se poveća agregatni nivo cijena u odnosu na vrijednost novca. Inflacija se može iskazati53 kao odnos razlike nivoa cijena na kraju vremenskog razdoblja i nivoa cijena na početku tog vremenskog razdoblja i nivoa cijena na početku vremenskog razdoblja pomnoženo sa 100. Za mjerenje inflacije koristi se indeks potrošačkih cijena koji mjeri troškove tržišne korpe proizvoda i usluga potrebnih za svakodnevni život i gdf deflaktor. Treba navesti i to da je deflacija proces smanjivanja općeg nivoa cijena, dok je dezinflacija proces smanjivanja stope inflacije. Dakle, inflacija se manifestira rastom cijena što uzrokuje pad životnog standarda stanovništva, pogoršanja deviznog bilansa i kursa domaće valute. Stoga inflacija predstavlja kompleksnu pojavu, čiji kontinuiran rast cijena ubrzava inflaciju koja izaziva poremećaje na tržištu i otežava efikasno funkcioniranje privrede. Uslijed različitih uzroka inflacija se razlikuje od zemlje do zemlje. U traženju osnovnih uzroka inflacije, s vremenom je preovladalo mišljenje koje ističe inflacijsku ulogu potražnje. Inflacija se pojavljuje kao proces kontinuiranog rasta cijena ili kontinuiranog opadanja vrijednosti novca, što dovodi do neravnoteže u privredi koja se očituje u porastu unutrašnjih cijena. Inflacija je bolest privrede koja se očituje u vještačkom povećanju vrijednosti makroekonomskih agregata zbog porasta cijena. Uzroke pojave inflacije izazivaju: ratovi, prirodne nepogode, nestabilna privreda i monetarni poremećaji. Puno toga je poznato o inflaciji, ali to nije dovoljno da bi se efikasno izbjegla ili zaobišla. Nikada se ne zna kada će se inflacija pojaviti, bilo da se radi o razvijenijim ili nerazvijenijim zemljama i nikada se ne pojavljuje u istom obliku. Naznake sa inflaciju su recesija i stagnacija. Inflacija je najteži privredni poremećaj. Prema jačini inflacija se obično djeli na: 1. blagu ili puzajuću inflacija sa stopom inflacije do 5%, 2. umjerenu inflaciju sa stopm 5-10%, 53
http://hr.wikipedia.org/wiki/Inflacija
MONETARNE FINANSIJE
53
NOVČANI OPTICAJ I NOVČANA MASA LIKVIDNOST INFLACIJA 3. jaku ili galopirajuću inflaciju sa godišnjom stopom preko 10%. U situaciji galopirajuće inflacije većina ugovora dobija indeksnu klauzulu ili se cijene izražavaju u nekoj stranoj valuti. Novac vrlo brzo gubi svoju vrijednost, pa zbog toga ljudi drže samo minimalnu količinu novca nužnu za dnevne transakcije, 4. hiperinflacija je posebna vrsta inflacije. Nastaje kada je mjesečna stopa rasta cijena veća od 50%. U tom slučaju realna potražnja za novcem drastično pada, relativne cijene postaju izrazito nestabilne. Ni jedna svjetska privreda nije imuna na blagu i umjerenu inflaciju, kada inflacija može stumulativno uticati na agregatnu ponudu i agregatnu potažnju. Međutim kada je inflacija galupirajuća, novac gubi na vrijednosti. Tada ljudi kod sebe drže minimalne količine novca potrebne za poslovanje. Sklapaju se ugovori u stabilnoj valuti s deviznom klauzulom. Kod hiperinflacije, koja ima višeznamenkastu stopu, ponuda novca je znatno veća od njegove potražnje. Tada se privreda raspada i dolazi do dramatične preraspodjele bogatstva, a razmjena se zamjenjuje trampom i dolazi do vrlo teških društvenih poremećaja naročito u domenu socijale, a privreda uopće ne funkcionira. Porastom novčane ponude, državnih rashoda i porast izvoza smanjuju domaću ponudu. Vidimo da su uzroci inflacije višestruki. Porast nominalnih ličnih primanja, porast cijene inputa, energije i deviznih kurseva dovode do inflacije troškova. Visoke stope inflacije najčešće uzrokuju političke odluke, što tjera državu da štampa više novca, a to dovodi do devalvacije, koja je neophodna za povećanje domaće konkurentnosti. Zaustavljanjem ili smanjenje inflacije može dovesti do usporavanja privrednog rasta i povećanja nezaposlenosti. Inercija inflacije može se promjeniti smanjenjem cijena i troškova, agregatne ponude i potražnje. Zaustavljanje hiperinflacije je neophodno kako bi privreda počela normalno funkcionirati, odnosno kako bi efekt smanjenja inflacije bio pozitivan. Visoka inflacija je uzrok gubitka povjerenja u domaću valutu i monetarnu vlast. 1. Teorije inflacije Moderne teorije inflacije dijele se na dvije grupe54. U prvu grupu spadaju teorije koje korijene inflacije vide isključivo u relativnom ili apsolutnom višku potražnje nad ponudom. U drugu grupu spadaju teorije koje uzroke inflacije traže isključivo na strani ponude u povećanju troškova i to uglavnom u povećanju plata/ličnih dohodaka radnika iznad nivoa produktivnosti rada. Ova teorija se zove teorije inflacije troškova, koja inflaciju može 54
http://www.scribd.com/doc/53011712/Skripta-Iz-MonEko
54
MONETARNE FINANSIJE
NOVČANI OPTICAJ I NOVČANA MASA LIKVIDNOST INFLACIJA objasniti u uslovima nepotpune zaposlenosti. Budući da se temeljnim uzorkom inflacija troškova smatra porast plata iznad porasta produktivnosti rada to je i borba protiv inflacije troškova usmjerena na ograničavanje porasta plata koje trebaju biti usklađene s porastom produktivnosti rada. Borba protiv inflacije potražnje ostvaruje se eliminiranjem viška potražnja nad ponudom mjerama fiskalne i/ili monetarne politike. Te su teorije poznatije pod zajedničkim nazivom teorije inflacijske potražnje i dijele se u: 1. klasične teorije koje objašnjavaju inflaciju povećanjem novčane mase iznad porasta ukupne proizvodnje, i 2. Keynesijanska teorija koja odbacuje pretpostavku ovisnosti količine novca i agregatne potrošnje, gdje se smatra da cijene mogu rasti i uz nepromijenjenu novčanu masu ili mogu ostati konstantne u slučaju kad novčana masa raste brže od proizvodnje. Klasična teorija inflacije potražnje temelji se na kvantitativnoj monetarnoj teoriji, čije pristaše često nazivaju monetaristima. Monetaristi polaze od definicije kao procesa opadanja vrijednosti novca, gdje je opadanje vrijednosti novca posljedica inflacije, a ne njezin uzrok. Naime, povećanje cijena zbog inflacije rezultira manjom kupovnom moći svake novčane jedinice. Zbog toga se inflacija mora smatrati kao monetarni fenomen. Naime, budući da se u novcu izražava vrijednost svih transakcija, mora postojati određeni odnos između količine novaca u opticaju i nivoa cijena. Porast cijena direktno je ovisan o porastu novčane mase. Zato se inflacija može nadzirati kontrolom porasta novčane mase. Ovo monetaristi objašnjavaju pretpostavkom da stanje pune zaposlenosti u nekoj zatvorenoj privredi, i zbog optimističkih očekivanja dolazi do porasta granične efikasnosti investicija. To navodi preduzeća da se povećanjem investicija iznad nivoa štednje, moraju kreditno zaduživati. Bankarski sistem može biti voljan da zajmovima finansira te investicije, a da bi to učinio, bankarski sistem mora imati višak rezervi. Međutim, zbog povećane potražnje za novcem raste njegova cijena, a to utiče na smanjenje investicija i na eliminiranje razlike između investicija i štednje. Na taj način dolazi do izjednačavanja prirodne i tržišne kamate, pa sistem ulazi u ravnotežu. Keynesova teorija inflacije temelji se na međuovisnosti između agregatne potražnje i BDP-a, a ne na međuovisnosti između novčane mase i BDP-a kao u klasičnim teorijama inflacije potražnje. U tom je bitna razlika između Keynesove i klasične teorije, odnosno
MONETARNE FINANSIJE
55
NOVČANI OPTICAJ I NOVČANA MASA LIKVIDNOST INFLACIJA monetarističke teorije inflacije potražnje, što je već ranije objašnjeno. Pretpostavimo da je došlo do povećanja budžetske potrošnje u situaciji pune zaposlenosti, što uz nepromijenjene budžetske prihode rezultira budžetskim deficitom. Taj se deficit može finansirati državnim kreditom kod nefinansijskog sektora (stanovništvo ili preduzeća) ili kod finansijskog sektora, kod bankarskog sistema. Ako se zadužuje kod nefinancijskog sektora, nema povećanja novčane ponude. Prema klasičnoj teoriji ovakav način finansiranja budžetskog deficita nema inflacijske posljedice. Međutim u slučaju finansiranja budžetskog deficita kreditom kod finansijskog sektora, povećava se novčana masa, pa to prema klasičnoj teoriji vodi u inflaciju. U Keynesovoj teoriji stvaranje budžetskog deficita povećanjem budžetske potrošnje u situaciji pune zaposlenosti, bez obzira na to kako se takav deficit finansirao, vodi ka stvaranju inflacije potražnje. Finansiranje deficita zaduživanjem države kod finansijskog sektora, više povećava inflacijske pritiske nego jednako zaduživanje kod nefinansijskog sektora. Ni Keynesova teorija inflacije potražnje ne zanemaruje efekte monetarne politike na nivou BDP-a. Međutim ovdje je ta veza indirektna, preko uticaja monetarne politike najčešće na investicijsku potrošnju koja utiče na nivo proizvodne. Prema Keynesovoj teoriji inflacije potražnje, cijene mogu rasti i uz nepromijenjenu novčanu masu ili mogu ostati konstantne i u slučaju kad novčana masa raste brže od proizvodnje. Borba protiv inflacije potražnje mora biti usmjerena na eliminiranje viška potražnje nad ponudom mjerama fiskalne i/ili monetarne politike. Ako je potražnja za novcem potpuno neelastična na promjene kamate kao što pretpostavljaju klasičari, tada jedino monetarna politika može uticati na nivo realne agregatne potražnje. Ako je potražnja za novcem elastična na promjene kamate tada su i monetarna politika i fiskalna politika efikasne u borbi protiv inflacije potražnje. Monetarna politika utiče prije svega na investicije (posebno za stambenu izgradnju), ali se njeno djelovanje osjeća tek nakon određenog vremena. Efekti monetarne politike su često neizvjesni, a fiskalne politike vidljivi i relativno brzi. Borba protiv inflacije uglavnom se daje u obliku odgovarajućeg programa stabilizacije. Stabilizacijski program može biti ortodoksni ili heterodoksni. Borba protiv inflacije je borba protiv porasta cijena, a ne borba za snižavanje cijena na neki predhodni nivo. Svaka jača i trajna inflacija, bez obzira na primarne uzroke koji su inflaciju pokrenuli, ima iste posljedice. Inflacija utiče na: proizvodnju, troškove, potrošnju, štednju, investicije, budžetske prihode i rashode, platni bilans. Ona također uslovljava socijalne i psihološke troškove i probleme. Veličina posljedica inflacije ovisi o brzini, intenzitetu i trajanju procesa inflacije. Što su jače reakcije privrednih subjekata na inicijalni impuls procesa inflacije, to će i taj proces biti intenzivniji. Promjene u strukturi relativnih cijena utiču na alokaciju 56
MONETARNE FINANSIJE
NOVČANI OPTICAJ I NOVČANA MASA LIKVIDNOST INFLACIJA resursa u privredi. Deformacije u strukturi realnih cijena uzrokovane inflacijom rezultiraju u pogrešnoj alokaciji oskudnih resursa i dovode do rađanja neizvjesnosti o budućem ponašanju ekonomskih subjekata, povećanje neizvjesnosti, povećanje utroška vremena rada smanjenja gubitka od inflacije, povećanje troškova informacija, smanjivanje motivacija za rad i štednju, smanjuje proizvodnju. Tako veća inflacija utiče na promjenu ponašanja stanovništva koje troši više, a manje štedi nastojeći što prije potrošiti svoj dohodak, jer je kupovna moć tog dohotka brzo pada. Na taj načina se povećava granična sklonost potrošnji, što utiče na jačanje procesa inflacije. Isto tako inflacija ohrabruje veću investicijsku potrošnju i utiče na promjenu strukture investicija, jer se više investira u kratkoročne projekte čija vrijednost raste brže zbog inflacije i dobra čije cijene nisu pod kontrolom, a to su redovno luksuzna dobra. Inflacija utiče i na povećanje javnih prihoda i javnih rashoda, a iskustvo pokazuje u situaciji inflacije, osobito jake, javni rashodi rastu brže od javnih prihoda, što povećava budžetski deficit, koji sa svoje strane utiče na intenziviranje procesa inflacije. 2. Modeli inflacije Modeli inflacije prikazuju odnos između stope nezaposlenosti i inflacije, ili neke druge mjere ekonomske aktivnosti, ili skupa različitih varijabli i inflacije. Phellpsov model inflacije počiva na premisi da postoji neki standardni nivo nezaposlenosti prema kome se može izmjeriti nivo inflacije55. Phellpsova funkcija predstavlja poželjan zakon indiferencije u teoriji ekonomskog blagostanja. Smatra se da su inflacija i nezaposlenost inverzno povezane, a to znači kada pada nezaposlenost raste inflacija. Modifikovana Fhellpsova funkcija, koja se vezuje za Friedman –Phellpsove hipotezu, ima tri osnovna svojstva56: 1. uvedena su inflacijska očekivanja po adaptivnoj šemi, 2. uveden je koncept prirodne stope nezaposlenosti, 3. pošlo se od realnih, a ne od nominalnih plata. Poznati modeli inflacije su: inflacija troškova, psihološko objašnjenje inflacije, model racionalnog očekivanja. Model inflacije troškova, koji je zastupljen u teoriji inflacije, predstavljaju: skandinavski model koji objašnjava inflaciju kao razliku rasta produktivnosti u sektorima industrije i usluga i latinskoamerički model, koga karakterizira pritisak ekonomskog rasta kada su nerazvijene društvene i privredne strukture57. Psihološko objašnjenje inflacije se zasniva na psihološkim elementima. Zbog krutosti kvantitativne teorije mnogi teoretičari 55 56 57
http://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2012/6/UBS-Bankarstvo-6-2012-Kozul.pdf Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str. 110. Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str. 105.
MONETARNE FINANSIJE
57
NOVČANI OPTICAJ I NOVČANA MASA LIKVIDNOST INFLACIJA su pokušali ovaj model korigirati unoseći u inflaciju razne psihološke elemente: predviđanja, očekivanja, raspoloženja, ponašanja itd. Model racionalnog odlučivanja polazi od statičkog, koji preslikava sadašnje stanje u budućnost, adaptivnog, koje je zasnovano na prošlim zapažanjima koja se korigiraju postepenim ispravljanjem nastalih grešaka i racionalnog očekivanja, koje je zasnovano na raspoloživim informacijama iz predhodnog perioda. 3. Makroekonomska politika Ciljevi makroekonomske politike se odnose na stopu zaposlenosti, nivo proizvodnje/BDP, stopu privrednog rasta i cjenovnu stabilnost. Makroekonomska politika se bavi temeljnim pitanjima koji se odnose na58: uzroke pada zaposlenosti i proizvodnje i način kako se može smanjiti nezaposlenost, odnosno kako se može povećati zaposlonenost, izvore inflacije i kako inflaciju držati pod kontrolom i način na koji se može povećati stopa privrednog rasta. Makroekonomski ciljevi se odnose na privredni rast, stabilnost cijena, puna zaposlenost, pozitivan vanjsko trgovinski bilans, s tim da se opći ciljevi makroekonomske politike odnose na visoku zaposlenost i cjenovnu stabilnost. Sredstva monetarne politike su: fiskalna, monetarna i dohodovna politika. Fiskalna politika se sastoji od poreske politike i politike javnih rashoda. U slučaju inflacije primjenjuje se restriktivna fiskalna (povećanje poreza i smanjenje javnih razhoda), a u depresiji ekspanzivna politika (smanjenje poreza i smanjenje javnih razhoda). Fiskalna politika se bavi načinima prikupljanja novca u državnu blagajnu i njegovog trošenja59. U vrijeme inflacije često se primjenjuje restriktivna fiskalna politika u vidu povećanih poreza i smanjenja javnih rashoda. U vrijeme depresije primjenjuje se ekspanzivna fiskalna politika u vidu smanjenja poreza i porasta javnih rashoda. Mjere fiskalne politike su: javni radovi, projekti javnog zapošljavanja, promjene poreskih stopa. Monetarnom politikom se kontrolira ponuda novca od strane centralne banke, a sastoji se od politike ograničavanja novčane ponude (inflacija vodi do povećanja kamata), politike ekspanzivne novčane ponude (recesija vodi do smanjenja kamata). Postoje tri vrste monetarne politike: 1. ekspanzivna (monetarna masa raste brže od BDP, 2. restriktivna (monetarna masa raste sporije od BDP), 3. neutralna (monetarna masa raste proporcionalno s BDP). 58 59
http://hr.wikipedia.org/wiki/Makroekonomija http://www.effect-dubrovnik.com/
58
MONETARNE FINANSIJE
NOVČANI OPTICAJ I NOVČANA MASA LIKVIDNOST INFLACIJA Glavni ciljevi monetarne politike su: ekonomska likvidnost, monetarna ravnoteža, stabilnost domaćeg novca i njegovog deviznog kursa. Efekti ekspanzivne monetarne politike su: porast novčane ponude, smanjenje kamatnih stopa, povećanje investicija, povećanje BDP-a i proizvodnje, Efekti restriktivne monetarne politike su: porast zaposlenosti, smanjenje novčane ponude, povećanje kamatnih stopa, smanjenje investicija i BDP-a, smanjenje zaposlenosti. Dohodovna politika, koja se sastoji od kontrole cijena i plata (ličnih primanja) u širokom rasponu od neobavezujućih smjernica i preporuka do potpune regulacije. Ovaj je instrument manje rigidan i jeftiniji od prethodna dva. 4. Politika deviznog kursa Devizni sistem predstavlja dio privrednog sistema kojim se reguliraju novčani tokovi sa inostranstvom, koji nastaju kao posljedica robnih tokova sa drugim zemljama i drugih oblika njenih međunarodnih ekonomskih odnosa60. S politikom deviznog kursa se regulira način plaćanja obaveza i način naplate potraživanja sa inostranstvom, način raspolaganja sa devizama, devizni promet i način konverzije domaće u inostranu valutu. Devizni sistem i devizna politika su važni elementi ekonomskih odnosa i sastavni djelovi privrednog sistema. Stoga politika deviznog kursa mora biti usklađena sa ekonomskom politikom, kako bi bila u funkciji njenih osnovnih ciljeva. Politika deviznog kursa proizlazi iz deviznog tržišta, gdje se susreću ponuda i tražnja deviza. Na deviznom tržištu se obavljaju poslovi kupoprodaje domaće valute za devize, kupoprodaja jedne vrste deviza za drugu, trgovanje kratkoročnim vrijednosnim papirima, poslovi zaštite od deviznog rizika i dr. Na deviznom tržištu se utvrđuje devizni kurs i upravlja sa deviznim rezervama. Devizna politika predstavlja aktivnost zemlje koja se odnosi na međunarodna plaćanja, kretanje deviza, devizni kurs, devizne reserve i druga pitanja u vezi sa devizama. Ona ima ciljeve, instrumente i mjere. Utvrđivanje i sprovođenje devizne politike najčešće se prepusta centralnoj banci, koja kao vrhovna monetarna vlast kreira i sprovodi tu politiku. Ona čini jedinstvo sa monetarnom politikom, koju također, kreira i sprovodi centralna banka. Ekonomska stabilnost svake zemlje u velikoj mjeri zavisi od kvalitete devizne i monetarne politike. Izražava se najčešće stabilnošću cijene izraženih u domaćoj valuti na domaćem trzištu i stabilnošću odnosa domaće prema inostranim valutama.
60
http://www.besplatniseminarskiradovi.com/SPOLJNOTRGOVINSKO
MONETARNE FINANSIJE
59
NOVČANI OPTICAJ I NOVČANA MASA LIKVIDNOST INFLACIJA Izbor režima deviznog kursa značajan je ne samo sa aspekta njegovog uticaja na trgovinske aktivnosti, već i zbog inflacijskih očekivanja. Zemlje koje imaju deficit u platnom prometu i spor rast, fleksibilan režim je bolje rješenje. Srednji režim može pružiti značajne prednosti. Zemlje sa nerazvijenijom tržišnom ekonomijom mogu osigurati kredibilitet vezivanjem svojih deviznih kurseva sa tržišnim privredama koje imaju pristup međunarodnim tržištima kapitala61.
61
http://www.doiserbia.nb.rs
60
MONETARNE FINANSIJE
FINANSIJSKI SISTEM 5. FINANSIJSKI SISTEM Finansijski sistem, kao podsistem privrednog sistema, a koji je zajednički za poslovne, monetarne i javne finansije, je jedan je od najvažnijih izuma savremenog društva62. Sastavljen je od više elemenata/podsistema, koji omogućuju nesmetan tok finansijskih sredstava u državi. Predstavlja skup institucija, finansijskih tržišta, pojedinaca, zakona, regulacije i tehnika preko kojih se trguje obveznicama, dionicama, i drugim vrijednosnim papirima, pružaju finansijske usluge i određuju kamatne stope63. Tu spadaju regulatori i supervizori sistema. Osim toga finansijski sistem predstavlja mehanizam kojim se vrši transfer finansijskih sredstava između različitih grupa i subjekata, a u kome dominantnu poziciju zauzimaju poslovne banke, kao najaktivnije finansijske institucije, kako na finansijskim tržištima, tako i u platnom sistemu, čiji se rad regulira i nadzire putem centralne banke. Finansijske instrumente emituju oni subjekti koji imaju nedostatak finansijskih sredstava/ kapitala. Finansijski derivati, koji su stekli status vrijednosnih papira su najvažniji i najzastupljeniji finansijski instrumenti, koji predstavljaju predmet trgovanja na finansijskim tržištima i koji imaju veliki uticaj u procesu odlučivanja o alokaciji finansijskih sredstava (likvidnost, rizik i dobit). Najvažniji finansijski instrumenti su: vrijednosni papiri, kao najzastupljeniji i najmnobrojiniji, depoziti, potraživanja, finasijska prava, žiralni novac, devize i devizni kursevi i dr. Primarni cilj finansijskog sistema odnosi se na usmjeravanje finansijskih sredstva koja su raspoloživa za pozajmljivanje na finansijskim tržištima prema onim koji pozajmljuju finansijska sredstva, kako bi mogli kupovati, usluživati, finansirati, u cilju privrednog rasta, povećanja zaposlenosti i povećanja životnog standarda stanovništva. Finansijski sistem determinira cijenu kredita i koliko će kredit biti raspoloživ da bi izvršila kupnja proizvoda i usluga koji se svakodnevno kupuju. Finansijski sistem osigurava da krediti ne poskupe i da su manje raspoloživi, kako ne bi opala ukupna potrošnja proizvoda i usluga, čime se usporava privredni rast, smanjuje proizvodnja, povećava nezaposlenost i otpuštaju radnici. Globalni finansijski sistem je integralni dio globalnog privrednog sistema. Korisnici finansijskog sistema su ljudi, preduzeća i druge organizacije, koji žele da iskoriste pogodnosti koje nudi ovaj privredni podsistem. A te pogodnosti su: posredovanje između suficitarnih i deficitarnih poslovnih subjekata, finansijske usluge kao što su osiguranje i penzije, mehanizam plaćanja, pogodnosti portfolio prilagođavanja. 62
63
Web; Lakić Sobodan, Tržište novca http://hrcak.srce.hr/18614
MONETARNE FINANSIJE
61
FINANSIJSKI SISTEM Osnovne funkcije globalnog finansijskog sistema su: (1) štednja, kojom se osigurava potencijalno profitabilno, nisko rizično trgovanje, (2) likvidnost, koja pruža način za povećanje fondova pretvaranjem finansijske aktive (dionice, obveznice, depoziti i sl.) u gotovinska salda, (3) plaćanja, koji predstavlja mehanizam plaćanja za kupovinu proizvoda i usluga. U literaturi se finansijski sistemi interpretiraju u rasponu od “tržišno zasnovanih” do “bankarsko zasnovanih” sistema Ipak, efektivna klasifikacija sistema zahtijeva dodatne dimenzije. Ovakva klasifikacija znači da treba uzeti u obzir ne samo ulogu tržišta već i prirodu bankarskog sistema i stil korporativnog upravljanja64. Od više funkcija finansijskog sistema u privredi vrijedno je pomenuti65: funkciju štednje, funkciju blagostanja, funkciju likvidnosti, funkciju plaćanja, funkciju zaštite od rizika, makroekonomsku funkciju, funkciju transfera resursa kroz prostor i vrijeme, funkcija osiguranja informacija, funkciju kreiranja novca. Finansijski sistem karakteriziraju osobine: dinamičnost, koja podrazumijeva stalno inoviranje finansijskog sistema, čija modernizacija se odvija u sklopu privrednog sistema, s ciljem kontinuiranog funkcioniranja, otvorenost, koja podrazumijeva otvorenost privrede izvan zemlje i složenost, koja podrazumijeva kombinaciju većeg broja institucija i učesnika, finansijskih tržišta i finansijskih instrumenata. Najvažniji elementi finansijskog sistema koji determiniraju njegovu razvijenost su: finansijske institucije, finansijska tržišta i finansijski instrumenti. 1. Finasijske institucije Institucije finansijskog sistema su centralna banka, poslovne banke i finansijsko tržište. Banke su institucije koje se bave profesionalno uzimanjem i davanjem kredita. Njihov zadatak je da slobodni kapital i novčana sredstva prikupe i da ih daju u zajam drugima u svrhu privednog razvoja. 1. 1. Centralna banka Ekonomska politika ima uticaj na svakog pojedinca, preduzeće i finansijske institucije. Centralna banka je institucija koja je zadužena za vođenje monetarno kreditne politike putem koje kontrolira ponudu novca. Sastoji se od politike ograničavanja novčane ponude (inflacija vodi do povećanja kamata) i od politike ekspanzivne novčane ponude (recesija vodi 64 65
Web; Lakić Sobodan, Tržište novca http://www.scribd.com/doc/15996564/FINANSIJSKI-SISTEM-I-FINANSIJSKO-TRITE
62
MONETARNE FINANSIJE
FINANSIJSKI SISTEM do smanjenja kamata)66. Centralna banka treba da vodi kredibilnu ekonomsku politiku koja sadrži adekvatnu monetarnu politiku. Centralna banka se razlikuje od poslovnih/ komercijalnih banaka po funkcijama koje obavlja. Može se definirati kao finansijska institucija koja sprovodi monetarnu politiku. Ona ima ovlašćenje vezano za: emitovanje novca, očuvanje vrijednosti nacionalne valute, očuvanje stabilnosti finansijskog sistema, kontroliranje ponude kredita, obavljanje funkcije zajmodavca u krajnjoj instanci i bankara države67. Proces upravljanja centralnom bankom se razlikuje od upravljanja preduzećima. U poslovnom menadžmentu dioničari mogu smijeniti menadžment, a dioničari centralne banke koji su najčešće vlada ili parlament nemaju mogućnost da smijene guvernera i menadžment, jer bi to bilo suprotno principu nezavisnosti centralne banke68. Neke centralne banke imaju upravno vijeće, a neke monetarni savjet kao najviši organ upravljanja centralnom bankom. Ključna pitanja s kojim se susreće centralna banka odnose se na69: izbor cilja monetarne politike, izbor režima monetarne politike i izbor instrumenta monetarne politike. Savremene centralne banke mogu obavljati čitav niz različitih funkcija, a najznačajnije su70: emisija novca, reguliranje kredita, reguliranje kamatnih stopa, reguliranje deviznog kursa,supervizija, zajmodavac u krajnjoj instanci, upravljanje deviznim rezervama, držanje depozitna banka, vođenje monetarne politike, platni promet, regulatorna funkcija, uloga fiskalnog agenta. Osnovne funkcije centralne banke su: reguliranje opticaja novca i emisije kredita, u skladu s zahtjevom likvidnosti i monetarne stabilnosti u zemlji, održavanje likvidnosti u međunarodnim plaćanjima i briga za platni bilans, očuvanje unutrašnje i međunarodne vrijednosti novca, očuvanje likvidnosti kreditnog sistema u zemlji, kontrola rada banke radi održavanja monetarne stabilnosti, obavljanje raznih finansijskih transakcija za račun države, analiza novčanih i privrednih kretanja na domaćem i međunarodnom planu, saradnju s međunarodnim finansijskim institucijama i centralnim bankama drugih zemalja radi nesmetanih transakcija na međunarodnom planu71, održavanje stabilnosti novca, kontrola i reguliranje mase novca u opticaju, reguliranje unutrašnje likvidnosti u realnom sektoru ekonomije, likvidnost plaćanja sa inostranstvom, funkcioniranje finansijskog tržišta, upravljanje državnim dugom i deviznim rezervama72. 66 67 68 69 70 71 72
http://bs.wikipedia.org/wiki/Monetarna_politika Kozarić Kemal, Fabris Nikola, Monetarno-kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012., str.2. Kozarić Kemal, Fabris Nikola, Monetarno-kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012., str. 26. Kozarić Kemal, Fabris Nikola, Monetarno-kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012., str. 82. Kozarić Kemal, Fabris Nikola, Monetarno-kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012., str. 3 Ristić Žarko, Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil, 2011, str.379 Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str. 132,
MONETARNE FINANSIJE
63
FINANSIJSKI SISTEM Poslovi centralne banke su73: emisija novčanica i kovanica, rukovanje deviznim rezervama, reguliranje količine novca, reguliranje likvidnosti i likvidnosti privrede, organizacija unutrašnjeg prometa i plaćanja sa inostranstvom, supervizija i nadzor bankarskog poslovanja, poslovi za račun države. Centralna banka svojim kamatnim stopama snažno utiče na formiranje kamatne stope na novčanom tržištu, kao i na kretanje odnosa ponude i tražnje novca. Kretanje ponude i tražnje na berzi novca pokazuje unutrašnje stanje u ekonomiji neke zemlje, a tržište novca se pojavljuje kao institucija preko koje centralna banka ostvaraje osnovne ciljeve monetarne politike. Ona donosi odluke o promjeni eskontne ili diskontne stope, promjene stope obavezne rezerve, odluke o visini kredita državi (za pokriće budžetskog deficita i sl.), promjene rediskontnog kontingenta, odluke o veličini i uslovima dobijanja kredita. Sve te i slične odluke centralne banke imaju direktan odraz na kretanje ponude i potražnje novca74. Centralna banka nije zadužena za dobit, već za realizaciju određenih ciljeva i zadataka monetarnih finansija. Najznačajnija funkcija centralne banke odnosi se na regulaciju novčanih tokova, obim kreditne aktivnosti u zemlji i održavanje monetarne stabilnosti. Ove zadatke centralna banka izvršava preko sljedećih instrumenata: politike eskontne stope, politike otvorenog tržišta, politikom obaveznih rezervi i kvalitativnom i kvantitativnom kontrolom kredita. Centralna banka obavlja najznačajnije funkcije i zadatke vezano za regulaciju novčanih tokova, obim kreditne aktivnosti u zemlji i održavanje monetarne stabilnosti. Ove zadatke centralna banka izvršava preko sljedećih instrumenata, koji predstavljaju mehanizme monetarnog reguliranja75: politika operacija na otvorenom tržištu, koja je vezana za kupovinu i prodaju vrijednosnih papira u cilju reguliranja količine novca i prodaju vrijednosnih papira u cilju reguliranja količine novca i kreditne ekspanzije, politika eskontne stope, koja predstavlja kvalitetnu dimenziju monetarne politike vezuje se za kamatnu stopu. Diskontna stopa je instrument/automatski standard koji je vezan za fiksni kurs. Na ovaj način se regulira ponuda i tražnja novca koja se drži u ravnoteži preko eskontne stope centralne banke, politka obavezne rezerve, koja je vezana za regulaciju kreditne aktivnosti banke i osiguranja likvidnosti, selektivna kreditna politika, koja je kvalitetna po karakteru jer preferira tokove novca u određene privredne grane i djelatnosti. Monetarna integracija predstavlja uniformiranost u pogledu funkcioniranja zajedničkog finansijskog tržišta i kamatnih stopa bez barijera kretanja kapitala i operacija na finansijskom 73 74 75
Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str. 132, Ristić Žarko, Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil, 2011, str.1056. Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str. 133.
64
MONETARNE FINANSIJE
FINANSIJSKI SISTEM tržištu. Prednosti integracije se ogledaju u vođenju jedinstvene monetarne politike. Jedinstven novac omogućava svim učesnicima povezivanje u jedinstvenog sistema platnog prometa. Koristi od jedinstvene valute su: eliminacija deviznih rizika, jačanje jedinstvenog tržišta, jačanje investicijske aktivnosti, uporedivost cijena, lahkše i jeftinije obavljanje platnog prometa i finansijskih transakcija. Centralna banka u razvijenim tržišnim privredama sa razvijenim finansijskim tržištem direktno se uključuje u operacije kupovine ili prodaje kratkoročnih papira od vrijednosti na tržištu. Ona vrši i kontrolu novčanog tržišta putem diskontne, lombardne i reeskontne stope, ali i direktnim operacijama na otvorenom tržištu. Ovim instrumentima centralna banka nastoji uspostaviti i održati ravnotežu ponude i tražnje na novčanom tržištu, a posebno promjenama kamatne stope i kupovinom i prodajom vrijednosnih papira. Pored toga indirektno se djeluje i na kreditni potencijal banaka, njihovu kreditnu aktivnost i likvidnost, a preko njih i na ukupnu privrednu aktivnost. Istovremeno se djeluje i na raspoloženje i odluke vlasnika novca da ga troše, ulažu u određene vrijednosne papire ili ulažu na štednju kod banaka76. Transakcije kupovine ili prodaje vrijednosnih papira odnose se najčešće na državne vrijednosne papire (obveznice), ali i sopstvene obveznice, ili obveznice drugih subjekata koje prihvati centralna banka kao predmet finansijskog tržišta. Ove transakcije predstavljaju veoma značajan instrument reguliranja količine primarnog novca, a posebno u razvijenim privredama77. Razvojem monetarnog sistema centralne banke se izdvajaju od ostalih banka i dobijaju monopol za emisionu funkciju, odnosno izdavanje novca. Položaj i mjesto centralne banke u svakoj privredi je bio specifičan, u korelaciji s razvojem finansijskih, političkih i ekonomskih okolnosti. Centralna banka nije zadužena za dobit, već za realizaciju određenih ciljeva i zadataka monetarnih finansija. Ona može značajno uticati na finansijska kretanja u zemlji putem monetarno kreditne politike. Centralna banka, kao osnovni i najvažniji učesnik na tržištu, predstavlja monetarnu vlast. Njena važnost proizilazi iz njenog mjesta i uloge koju ima i ostvaruje u funkcioniranju tržišta novca. Kao učesnik na tržištu novca ona vrši ulogu “banke banaka” vođeći kod sebe evidenciju o stanju na računima svih poslovnih banaka i drugih učesnika na tržištu novca. Centralna banka je autonomna i potpuno samostalna u reguliranju, sprovođenju i propisivanju pravila ponašanja koja su obavezujuća za sve druge učesnike na tržištu novca. Samostalno donosi odluke vezane za: obim ponude izražene u povećanju ili smanjenju novčanih kontigenata, obim tražnje izražen u povećanju ili smanjenju obaveza rezerve, obim javnog duga izražen u prodaji ili kupovini vrijednosnih papira. 76 Hatunić Emin, Isaković Mirsad, Harun Kuć, Dacić Lejla, Hatuić Emina, Kuč Lejla, Kuč Adnan, Poslovne finansije, Tuzla: OFF-SET, 2013 77 Ristić Žarko, Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil, 2011, str. 571
MONETARNE FINANSIJE
65
FINANSIJSKI SISTEM Može se zaključiti da je centralna banka praktično osnivač, organizator, regulator i kontrolor ukupnih poslovnih događanja i radnji koje se dešavaju na finansijskom tržištu. Promjene diskontne i eskontne stope, rediskontnog kontigenta, stope obavezne rezerve, obima i uslova kredita i druge aktivnosti centralne banke imaju direktan i neposredan odraz na promjene na tržištu novca, koje se prate i analiziraju od strane svih ekonomskih subjekata. Cjenovna stabilnost je danas jedan od osnovnih ciljeva centralne banke. Ona treba da bude zakonski regulirana. 1. 2. Poslovne banke Poslovne banke čine osnovu finansijskog sistema. Predstavljaju specifične institucije koje prikupljaju slobodna novčana sredstva, uzimaju i daju kredite, obavljaju funkcije platnog prometa i vrše druge poslove za svoje korisnike/komitente. Njihova osnovna funkcija je u mobilizaciji i koncentraciji novčanih sredstava, a posluju na tržišnom principu. Poslovne banke se prepoznaju kao: komecijalne/depozitno kreditne, univerzalne banke, investicijske banke, specijalizirane banke, razvojne banke78. Na novčanom tržištu poslovne banke prikupljaju slobodna novčana sredstva i daju ih na kredit fizičkim i pravnim osobama. One pozajmljuju likvidnost većinom na međubankarskom tržištu, ali povremeno i na novčanom tržištu i od drugih pravnih osoba koje nisu banke79. Preko ovlaštenih mjenjačnica odvija se trgovina fizičkih osoba stranom gotovinom i čekovima, dok uz te poslove banke obavljaju i sve druge vrste trgovine stranom valutom, s fizičkim i pravnim osobama80. Nakon značajnih promjena u bankarskom sistemu stvoreni su uslovi za intenzivniji razvoj nebankarskih posrednika i tržišta kapitala. Na tržištu kapitala banke se pojavljuju u dvostrukoj ulozi, neposredno pozajmljujući kapital fizičkim osobama te pravnim osobama koje nemaju neposredan pristup tržištu kapitala i ulažući u instrumente tržišta kapitala koje su izdale pravne osobe koje imaju neposredan pristup tržištu. Na deviznom tržištu banke zadovoljavaju domaću potražnju za stranom valutom kao i potražnju za domaćom valutom iz inostranstva. U prvom slučaju poslovna banka može imati odnos sa centralnom bankom, a u drugom slučaju ona može imati poslovni odnos sa drugim učesnicima na tržištu novca. Za sticanje svojstva učesnika na tržištu novca poslovne banke moraju ispunajvati određene preduslove, a to znači da poslovna banka: 1. treba/mora mati svoj žiro račun, čije stanje svakog momenta mora biti poznato centralnoj banci, 78 79 80
Kešetović Izudin, Monetarne finansije. Kalesija: C.P.A., 2007. str. 136 http://www.hnb.hr/financijska_stabilnost/hfinancijka_sustav-1.htm http://www.hnb.hr/financijska_stabilnost/hfinancijka_sustav-1.htm
66
MONETARNE FINANSIJE
FINANSIJSKI SISTEM 2. mora neposredno biti u poslovnom odnosu sa centralnom bankom, 3. mora biti samostalna finansijska institucija osnovana po zakonu o bankama i imati svojstvo pravnog lica, 4. mora imati poseban organizacijski dio, odnosno službu, tehnički i kadrovski osposobljenu za obavljanje poslova na tržištu novca. Poslovna banka ukoliko obavlja poslove za nekog od neučesnika, mora te poslove sa drugim učesnikom obavljati samo u svoje ime, za svoj račun i uz svoju odgovornost i rizik81. 0ne se na tržištu kapitala mogu javiti u ulozi investitora, korisnika, komisionara i čistog posrednika, odnosno kao depozitne (komercijalne), investicijske, hipotekarne i univerzalne82. Osnovna karakteristika depozitnih banaka odnosi se na struktura bilansne pasive koja je svojim najvećim dijelom kratkoročnog karaktera. Ova osobina je od izuzetne važnosti, sa obzirom na to da je obilježje kapitala vezano za njegovu dugoročnost. Uprkos tome, depozitne banke se ipak javljaju na tržištu kapitala i to često sa značajnom ulogom. Ta uloga depozitne banke znači njenu sposobnost da realizira svoje konverzacijske funkcije, tj. izvrši transformaciju novca u kapital83. Investicijske banke su najsnažniji i najmoćniji učesnik na tržištu kapitala svake zemlje. To proizilazi iz činjenice da one posjeduju značajan obim sopstvenog kapitala i veliki broj stručnjaka i eksperata za transakcije na primarnom tržištu kapitala. One nemaju tako razgranatu mrežu filijala kao depozitne banke zbog čega i imaju manje značajnu ulogu na području emisije i plasmana efekata na tržištu kapitala. Odobravanjem kredita i ulaganjem u razvoj privrede ove banke, u osnovi, vrše iz akumulacije ili štednje. Za razliku od kratkoročnih kredita iz depozitnog novca, vrši kreiranje nove kupovine snage (novčane mase), dok kroz dugoročno kreditiranje iz već stvorene akumulacije vrši samo preraspodjelu tih sredstava, ona utiče neposredno na novčanu masu i kupovnu snagu u privredi84. Hipotekarne banke imaju najbolju usaglašenost ročne strukture izvora i plasmana pa su zbog toga važan učesnik na tržištu kapitala. One se na tržištu kapitala javljaju u ulozi investitora, korisnika, komisionara i čistog posrednika. Od ostalih banaka se hipotekarne banke razlikuju po tome što su njeni najveći ukupni plasmani pokriveni hipotekom na nekretnine i što je cjelina ili najveći dio tih plasmana i refinansiran emisijom založnica85. 81 Ristić Žarko, Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil, 2011, str. 580 82 Hatunić Emin, Isaković Mirsad, Harun Kuć, Dacić Lejla, Hatuić Emina, Kuč Lejla, Kuč Adnan, Poslovne finansije, Tuzla: OFF-SET, 2013, str.41-42. 83 Ristić Žarko, Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil, 2011, str. 381 84 Ristić Žarko, Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil, 2011, str. 381 85 Ristić Žarko, Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil, 2011, str. 381
MONETARNE FINANSIJE
67
FINANSIJSKI SISTEM Univerzalne banke su nastale kao rezultat ispoljenih negativnih pojava kod banaka klasičnog tipa koje su rezultat problema u radu depozitnih i investicijskih banaka. Danas su one najzastupljenije u bankarskom sektoru, zahvaljujući činjenici da maksimalno koriste sve prednosti depozitnih i investicijkih banaka. Univerzalna banka predstavlja takvu banku koja obavlja, kako kratkoročne, tako i dugoročne poslove, ali i druge oblike bankarskih poslova. Najveći broj banaka u Americi, Japanu, Njemačkoj i nekim drugim razvijenim zemljama je univerzalnog tipa. To je posljedica sve jačeg integriranja industrijskog i bankarskog monopola, ali i činjenice da preduzeća na jednom mjestu nalaze sve oblike kredita i zadovoljavanje drugih potreba. Takva banka osigurava sebi kontrolu nad cjelokupnim finansijskim poslovanjem svog korisnika/komitenta. Osnova aktivnosti poslovnih banka usmjerena je na86: osnivanje i finansiranje industrijskih preduzeća, kupovinu i prodaju vrijednosnih papira, posredovanje kod sklapanja državnih zajmova i sve finansijske transakcije za koje je potreban ogroman kapital. 2. Finansijsko tržište Finansijsko tržište je jedan od osnovnih preduslova za uspješno funkcioniranje tržišne privrede i predstavlja važan dio privrednog sistema87. Može se definirati kao mehanizam koji dovodi u vezu ponudu i tražnju finansijskih sredstava, koja mogu biti kratkoročna (tržište novca) i dugoročna (tržište kapitala koji uključuje i berzansko tržište)88. Uži koncept finansiskog tržišta polazi od organiziranog tržišta kao načina trgovanja. U ovom kontekstu, pod finansijskim tržištima se podrazumijevaju organizirana mjesta na kojima se susreću ponuda i potražnja za različitim oblicima finansijskih instrumenata na kojima se, uz stroga pravila trgovine, organizirano formira cijena finansijskih instrumenata. Osnovne funkcije finansijskog tržišta su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 86 87 88
alokacija novca i kapitala, osiguranje likvidnosti, određivanje cijena, mobilizacija finansijske štednje, smanjenje transakcionih troškova, i alokacija rizika.
Ristić Žarko, Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil, 2011, str. 382 Ristić Života, Tržište novca, Beograd: NIP „Privredni pregled“, 2009.str.9. Rovčanin Adnan, Upravljanje finansijama: Sarajevo: Ekonomski fakultet, 2006., str..30
68
MONETARNE FINANSIJE
FINANSIJSKI SISTEM Ne postoji jedinstveni kriteriji za podjelu finansijskog tržišta. Prema karakteru tržišnog materijala, finansijsko tržište se može podjeliti na: 1. tržišta novca, koje predstavljaju najlikvidnije vrijednosne papire sa rokom dospjeća od jedne godine, a koje uključuje devizno tržište, u kome devizni kurs predstavlja cijenu deviza, 2. tržište kapitala, koje predstavlja specijalizirano tržište na kome se trguje dugoročnim vrijednosnim papirima. Instrumenti finansijskog tržišta imaju formu vrijednosnih papira ili da potiču iz depozitnih i kreditnih odnosa. Obično su u obliku novca, vlasničkih i dugovnih. 3. Berzansko tržište, koje predstavlja organizirano mjesto, gdje u tačno određenom vremenu, dolazi do susretanja ponude i tražnje standardiziranog berzanskog materijala, po tačno određenim pravilima od strane tačno određenih lica89. Vrsta finansijskog tržišta na kome se obavljaju, glavni je kriterij podjele poslova na finansijskom tržištu. Naravno postoje i poslovi koji su jedinstveni i zajednički za sve vrste finansijskog tržišta. Krajnji zaključak je da su svi raznovrsni, značajni i mnogobrojni. Ipak se i na novčanom tržištu i na tržištu kapitalai na berzanskom tržištu mogu izdvojiti osnovni poslovi. Međuzavisnost tržišta kapitala i novčanog tržišta je od velikog značaja za sve učesnike na finansijskom tržištu, jer omogućava da saglasno svojim očekivanjima, interesima i mogućnostima izabere najracionalniji put za realiziranje svoje poslovne strategije. Finansijsko tržište je dinamičko tržište, a faktori promjena u tržišnoj privredi su mnogobrojni i različiti i sa aspekta kvaliteta i kvantiteta. Poslovi na finansijskom tržištu odavno su prestali biti privilegija banaka. U tom smislu važno je istaći da se između finansijskih poslova i poslova banaka ne može povući znak jednakosti. Sve veći broj nebankarskih institucija u vidu štedionica, investicijskih fondova, dilersko brokerskih organizacija, osiguravajućih društava i sl. postaje sve jača konkurencija bankama. Zajedničko za obje vrste institucija je to što svoje poslovanje obavljaju na finansijskom tržištu korišćenjem sličnih finansijskih instrumenata. U krajnjoj instanci ukupna poslovna aktivnost i banaka i nebankarskih institucija ima svoju potvrdu upravo u rezultatima ostvarenim na finansijskom tržištu. Osnovne funkcije finansijskog tržišta su90: 1. alokacija novca i kapitala: slobodna novčana sredstva se usmjeravaju prema onim emitentima finansijskih instrumenata za koje investitori procijenjuju da su pouzdani, profitabilni i perspektivni, 89 90
http://www.psinvest.rs/sr/ta-je-berza Rovčanin Adnan, Upravljanje finansijama: Sarajevo: Ekonomski fakultet, 2006., str. 30 i 31
MONETARNE FINANSIJE
69
FINANSIJSKI SISTEM 2. osiguranje likvidnosti/utrživosti: vlasnici mogu različite oblike finansijskih instrumenata kojima raspolažu prodati prije roka dospijeća. Tako se ostvaruje visok stepen utrživosti finansijskih instrumenata, što omogućuje da finansijsko tržište bude efikasno. Obavljanjem transakcija između kupaca i prodavaca na finansijskim tržištima utvrđuje se cijena različitih oblika finansijske aktive. Investitori nastoje aktivno iskoristiti svoja sredstva kroz visoke stope povrata. Smanjenje transakcijskih troškova odnosi se posebno na troškove tražnje koji su povezani potrebama spajanja subjekata koji žele da kupe i prodaju isti oblik finansijske aktive, 3. alokacija/prenos rizika: ova funkcija posebno dobija na značenju razvojem izvedenih vrijednosnih papira, koje daju niz dodatnih mogućnosti trgovanja. Razvijeno finansijsko tržište, njegova stabilnost predstavljaju prave pokazatelje razvijenosti nacionalne privrede, koja se može uključiti u savremene svjetske ekonomske tokove. Može se pratiti preko razvijenosti njenih osnovnih segmenata, a stepen razvoja finansijskog tržišta najviše govori o ukupnoj razvijenosti privrede. Finansijsko tržište, koje je u funkciji osiguranja skladnog privrednogf razvoja, predstavlja organizirano mjesto i prostor na kome se traže/nude novčana sredstva i formiraju cijene zavisno od ponude i potražnje. Cijenu novčanih sredstava predstavlja kamatna stopa, odnosno kurs koji predstavlja cijenu novčanih sredstava na finansijskom tržištu. S njim se vrši alokacija novčanih sredstava i omogućuje optimalnost u korištenju raspoloživih resursa. Finansijsko tržište, kao element finansijskog sistema, predstavlja jedan od osnovnih postulata tržišne privrede čija se razvijenost može pratiti preko razvijenosti njenih osnovnih segmenata. Stepen razvijenosti finansijskog tržišta govori o ukupnoj razvijenosti tržišne privrede. Njegovu razvijenost determiniraju brojni faktori, a najvažniji su91: 1. novac, koji predstavlja bazu za nastajanje međunarodnih finansijskih tržišta koji sistemski doprinosi nastajanju i jačanju finansijskih tržišta, 2. monetarna politika, koja upravlja funkcijom kreiranja novca i od nje zavisi masa novca u opticaju, 3. inflacija, kao faktor koji destabilizira finansijsko tržište. Međutim, inflacija se može iskoristi da nam ukaže na inovativne promjene koje su potrebne finansijskom sistemu, posebno u domenu organizacijske transformacije, 4. koncentracija kapitala, čije je porijeklo u akumulaciji viška vrijednosti koje se dalje kapitalizira, predstavlja materijalnu osnovu za formiranje finansijskog tržišta. Veći stepen koncentracije kapitala vodi ka razvojnoj tedenciji finansijskog tržišta. 91
Rovčanin Adnan, Upravljanje finansijama, Sarajevo: Ekonomski fakultet, 2006.,str. 28.
70
MONETARNE FINANSIJE
FINANSIJSKI SISTEM Minimalne pretpostavke za uspostavljanje finansijskog tržišta su odgovarajući zakonski propisi i standardi za integritet finansijskih tržišta, kao i eliminiranje barijera konkurenciji. Obavljanje transakcija između kupaca i prodavaca na finansijskim tržištima utvrđuje se cijena različitih oblika finansijske aktive. Investitori nastoje aktivno iskoristiti svoja sredstva kroz visoke stope povrata. Smanjenje transakcijskih troškova odnosi se posebno na troškove traženje koji su povezani potrebama spajanja privrednih subjekata koji žele da kupe i prodaju isti oblik finansijske aktive. Alokacija/prenos rizika je funkcija koja posebno dobija na značenju razvojem izvedenih vrijednosnih papira, koje daju niz dodatnih mogućnosti trgovanja. Razvijeno finansijsko tržište, njegova stabilnost predstavljaju prave pokazatelje razvijenosti nacionalne privrede, koja se može uključiti u savremene svjetske ekonomske tokove. Monetarna politika predstavlja bitan faktor finansijskog tržišta. Njena uloga je upravljanje funkcijom kreiranja novca i od nje direktno zavisi masa novca u opticaju. Treba istaći da inflacija, koja destabilizira finansijsko tržište, nije pozitivan faktor opšte ekonomske situacije. Može se reći da između inflacije i finansijskih tržišta postoji uzročno posljedična veza koja zahtijeva njegovo nužno organizacijsko transformiranje zavisno od dejstva promjena92. Koncentracija kapitala predstavlja materijalnu osnovu za formiranje finansijskog tržišta93. Veći procenat koncentracije kapitala uzrokuje izrazitije kvantitativno kvalitativne razvojne tendencije finansijskog tržišta u svim njegovim aspektima i elementima94. Širenje koncentracije kapitala uslovljava nastajanje novih oblika finansijskih tržišta. Ne postiji jedinstveni kriteriji za podjelu finansijskog tržišta. Prema karakteru tržišnog materijala, finansijsko tržište se može podjeliti na: tržišta novca, koje predstavljaju najlikvidnije vrijednosne papire sa rokom dospjeća od jedne godine, a koje uključuje devizno tržište, u kome devizni kurs predstavlja cijenu deviza i tržište kaptala koje uključuje i berzansko tržište koje predstavlja specijalizovano tržište na kome se trguje dugoročnim vrijednosnim papirima. Instrumenti finansijskog tržišta imaju formu vrijednosnih papira ili da potiču iz depozitnih i kreditnih odnosa. Minimalne pretpostavke za uspostavljanje finansijskog tržišta su odgovarajući zakonski propisi i standardi za njegov integritet, kao i eliminiranje barijera konkurenciji. Ovdje možemo konstatirati da razvijeno finansijsko tržište najviše nedostaje privredi naše zemlje, koja se može zahvaljujući konkurentnosti na domaćem i stranom tržištu, lahkše uključiti u svjetske ekonomske tokove95. Vidimo da se finansijsko tržište može definirati i kao mehanizam koji 92 93 94 95
Rovčanin Adnan, Upravljanje finansijama, Sarajevo: Ekonomski fakultet, 2006.,str. 29 Čije je porijeklo u akumulaciji viška vrijednosti koja se dalje kapitalizira Rovčanin Adnan, Upravljanje finansijama, Sarajevo: Ekonomski fakultet, 2006.,str. 29 Rovčanin Adnan, Upravljanje finansijama: Sarajevo: Ekonomski fakultet, 2006., str.29.
MONETARNE FINANSIJE
71
FINANSIJSKI SISTEM dovodi u vezu ponudu i tražnju finansijskih sredstava, koja mogu biti kratkoročna (tržište novca) i dugoročno (tržište kapitala koje uključuje i berzansko tržište)96. Ono ima veliki značaj za: 1. razvoj proizvodnje, 2. povećanje društvenog bogatstva, 3. ostvarivanje profitabilne akumulacije, 4. ostvarivanje kontinuiteta reprodukcije. 2. 1. Tržište novca Međubankarsko tržište žiralnog novca i kratkoročnih vrijednosnih papira koje se u poslovnom žargonu naziva tržištem novca, predstavlja najznačajniji dio novčanog tržišta u okviru jedne nacionalne ekonomije. Tržište novca je najveći segment finansijskog tržišta, na kome se osigurava: žiralni novac i kratkoročni vrijednosni papiri, kratkoročna kreditna sredstva, eskontno i lombardno tržište, primarno i sekundarno tržište kratkoročnih vrijednosnih papira. Tržište novca predstavlja dio ukupnog finansijskog tržišta na kojim se trguje instrumentima koji nose kamatni prinos s rokom dospjeća od jedne godine. Poslovanje na novčanom tržištu omogućuje ostvarivanje kamatnih prinosa na viškove novčanih sredstava kojima raspolažu finansijske institucije i privredni subjekti. Razvoj novčnog trzista usko je povezan sa razvojem proizvodnje i robnog tržišta. U početku se novčano tržište javlja u bankama koje raspolažu koncentriranim novčanim sredstvima svojih korisnika/komitenata, jer je osnovni uslov za njihovo postojanje štednja svih onih privrednih subjekata koji ostvarenu dobit ne troše u cjelosti, već jedan dio akumuliraju i čuvaju kod sebe ili kod banke za buduću potrošnju i promet97. Tržište novca je organizirano tržište kratkoročnim finansijskim sredstvima za osiguranje likvidnosti u finansijskom sistemu98. Subjekti tržišta novca su banke koje preko njega reguliraju i održavaju svoju likvidnost uz nadzor centralne banke koja svojim instrumentima regulira količinu novca u opticaju. Kamatna stopa na tržištu novca se regulira putem zakona ponude i potražnje za kratkoročnim sredstvima, a niža od kamatne stope na tržištu kapitala. Osnovni zadatak ovog tržišta je kontinuirana opskrba poslovnih banaka novcem kao prometnim i platnim sredstvom, kako bi održale likvidnost kojom se omogućuju tekuća plaćanja njihovih korisnika. 96 97 98
Rovčanin Adnan, Upravljanje finansijama: Sarajevo: Ekonomski fakultet, 2006., str..30 http://www.scribd.com/doc/23619004/o-berzama http://www.otpinvest.hr/main.aspx?id=152
72
MONETARNE FINANSIJE
FINANSIJSKI SISTEM Ovisno o visini ponude i potražnje i roku kojim se novac pozajmljuje formira se kamata, koja kada raste je znak oskudne likvidnosti, a kada pada predstavlja višak ponude kratkoročnih novčanih sredstava nad potražnjom. Važan učesnik tržišta je centralna banka koja promjenom eskontnih i lommbarnih stopa te operacijama na otvorenom tržištu bitno utiče na promjenu ponude, potražnje i kamata na tržištu novca99. Dakle, kada je u pitanju tržište novca radi se o kreditnom, eskontnom, lombardnom, deviznom, tržištu kratkoročnih vrijednosnih papira i tržištu žiralnog novca. Razmatranje tržišta novca vezuje se za proces tranzicije privrede u tržišnu privredu. Uvođenje organiziranog trgovanja može se ostvariti samo putem trgovanja novcem. Djelujuću u elementarnom obliku, tržište novca ima izuzetno važnu ulogu u ravnomjernom raspoređivanju likvidnosti u finansijskom sistemu. Njegova uloga se naglašava putem dvije najvažije osobine finansijskog sistema, a to su: 1. likvidnost, i 2. kamatna stopa. U tranziciji privrede obično se počinje sa sanacijom banaka, osnivanjem velikog broja novih banaka. U tom smislu potrebno je izbjeći bankarske krize, time radikalno modernizirati bankarsku scenu. Tržište novca prolazi kroz različite faze u kojima se, u skladu s okolnostima mijenjaju pokazatelji, te vrsta i broj učesnika i novi instrumenti trgovanja. Danas se može ukratko reći da tržište novca predstavlja instituciju koja tradicionalno doprinosi finansijskoj stabilnosti zemlje, iako je organizirano trgovanje značajno reducirano u korist izravnog trgovanja učesnika novčanog tržišta. Kako bi se što bolje mogao razumjeti položaj tržišta novca, potrebno je imati razumijevanje osnovnih načela rada i ulogu institucije, a odnose se: transparentnost, javnost, organiziranost, ravnopravnost i neutralnost. Poštivanje tih načela je uslov funkcioniranja finansijskog tržišta, koje uključuje tržište novca. Ukupna potražnja za novcem treba da bilježi rast uz istobni rast punude, koja treba biti što veća, a kamatna stopa što niža. Kada je manja potražnja za kratkoročnim pozajmicama, pada i kamatna stopa. Pri većoj ponudi smanjuje se potražnja, jer pojedini učesnici nisu spremni plasirati svoje viškove uz nisku kamatnu stopu, što se odražava na smanjenje opsega trgovanja. Novac je produkt robne proizvodnje i prometa. Njegova kupovna moć se određuje u procesu razmjene. Pad kupovne moći novca uzrokovane promjenom novca ne znači da se novac ne prihvata u procesu razmjene. Novac predstavlja najlikvidniji oblik imovine. Kredit predstavlja kupovnu moć koja se posuđuje. Savremeni kreditni novac u obliku depozitnog novca obavlja pojedine novčane funkcije isto kao i papirni novac. 99
http://www.otpinvest.hr/main.aspx?id=152
MONETARNE FINANSIJE
73
FINANSIJSKI SISTEM Najvažniji cilj tržišta novca odnosi se osiguranje i održavanje optimalne likvidnosti novčanog i bankarskog sistema, zadovoljavanje tražnje za novčanim sredstvima i ostvarivanje dopunske realizacije banaka i drugih učesnika na finansijskom tržištu. Osim ovog glavnog cilja, tržištem novca se osiguravaju svi potrebni preduslovi za svaranje vrijednosti koja je u funkciji stabilnog tržišta i tržišnog privređivanja. Osnovni zadatak tržišta novca je ostvarivanje jedinstva i koordinacije osnovnih bankarskih principa i rentabilnosti. Stoga se tržište novca može definirati kao organiziran mehanizam institucionalnog djelovanja sa tačno utvrđenim učesnicima100, njihovim pravima i obavezama, definiranim prostorom i vremenom funkcioniranja, u kojem su regulirani uslovi pod kojima se obavljaju finansijske transakcije i način rada. Promjena u ukupnoj količini novca i stopa rasta količine novca utiču na ključne makroekonomske pokazatelje: zaposlenost i stopu rasta BDP-a. Brzina opticaja novca je važan faktor u postupku analize likvidnosti. S njim se korigira odnos između BDP-a i novčane mase. Analiza likvidnosti se sprovodi vezano za prošlost kako bi se mogli predvidjeti događaji u budućnosti. Faza u razvoju kvantitativne teorije novca vezana je za Keynes-ov model101 koji se zasniva na integralnom posmatranju procesa reprodukcije. U makroekonomskom toku dohodak se dijeli na potrošnju i štednju. Vezano za novac, osnovni problem je u odnosu prema štednji i investicijama. Kamatna stopa je određena na osnovu ravnoteže između potražnje i ponude novca. Potražnja za novcem zavisi od kamatnih stopa. Promjena kamatnih stopa može se predstaviti opadajućom eksponencijalnom funkcijom. Na tržištu novca, kao instrumenti novca, nalaze se vrijednosni papiri emitovani od strane centralne banke ili drugih subjekata koji su dobili saglasnost od nje da mogu biti na tom tržištu predmet kupovine i prodaje. U razvijenim privredama koriste se mnogobrojni instrumenti trgovine novcem i kratkoročnim papirima od vrijednosti. Najznačajniji instrumenti su: međubankarska kupoprodaja novca, kratkoročni papiri, međubankarska trgovina viškovima obaveznih rezervi. U kratkoročne vrijednosne papir spadaju: državne obveznice, obveznice centralne banke, blagajnički zapisi centralne banke, državni blagajnički zapisi, komercijalni zapisi, (bankarska potvrda o depozitu (depozitni certifikat), bankarski akcepti, komercijalni bonovi. Novcem se obično ne trguje svim oblicima vrijednosnih papira već samo onim vrijednosnim papirima koje izdaje centralna banka ili koje centralna banka tretira kao vrijednosne papire pogodne za trgovinu na tržištu novca, odnosno za ostvarivanje njene politike na zatvorenom ili otvorenom novčanom tržištu. Instrument tržišta novca može postati, predmet 100 101
Učesnici na tržištu novcasu posebno ovlašćene poslovne banke, posredne finansijske institucije i centralna banka. Kešetović Izudin, Monetarne finansije. Kalesija: C.P.A., 2007, str.95
74
MONETARNE FINANSIJE
FINANSIJSKI SISTEM kupoprodaje, samo onaj vrijednosni papir koji se uvijek može rediskontovati kod centralne banke uz određenu diskontnu stopu, a da se pri tome ne tereti rediskontni kontingent kojeg je centralna banka odobrila poslovnoj banci koja traži rediskont. U ovom pristupu tržištu novca, mjenice komercijalnog karaktera koje poslovna banka reeskontuje kod centralne banke na teret svog rediskontnog kontingenta, ne tretiraju se kao predmeti trgovine na tržištu novca, već se tretiraju kao vrijednosni papiri kojim se trguje na kreditnom/eskontnom tržištu. Ovaj instrument se koristi i kao sredstvo emisije centralne banke poslovnim bankama. Kupoprodaja kratkoročnih vrijednosnih papira na tržištu novca događa se, obično, između: dvije poslovne banke, jedne poslovne banke i centralne banke, države i poslovne banke, države i centralne banke, države i njenih institucija. S obzirom na subjekt koji ih izdaje (emituje) kratkoročne vrijednosne papire možemo podijeliti u tri grupe: 1. državni vrijednosni papiri kao što su državne obveznice, državne mjenice, državni blagajnički zapisi, 2. vrijednosni papiri centralne banke, kao što su blagajnički zapisi, 3. vrijednosni papiri privrednih preduzeća, drugih organizacija ili privatnih lica koji su akceptirani od strane ovlašćenih finansijskih institucija102. 2. 2. Tržište kapitala Tržište kapitala je institucionalno organizirani prostor sa svim potrebnim elementima za njegovo funkcioniranje na kome se sučeljavaju ponuda i tražnja za kapitalom. Kapital predstavljaju svi vrijednosni papiri sa rokom dospijeća dužim od godinu dana. To je mjesto za sveukupne poslove, kojima finansijske institucije trguju uglavnom vrijednosnim papirima i vrjednosnim derivatima. Emisiju vrijednosnih papira vrše državne i javne ustanove, finansijske institucije i preduzeća. Vrijednosni papiri se kupuju i prodaju na berzi. Na taj način dolaze do novčanih sredstava. Investitori koji kupuju vrijednosne papire su poslovne banke, investicijski i mirovinski fondovi, osiguravajuća društva i pojedinci koji žele postići dobit. Relevantni aspekti tržišta kapitala odnose se način formiranja kapitala, oblik ispoljavanja, metod prometa i korištenja. U tom smislu nameću se nezaobilazna pitanja vezana za: vlasništvo nad kapitalom, operacije na tržištu, tehnologiju izvođenja operacija, organizaciju tržišta itd. 102
Ristić Žarko, Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil, 2011, str. 1061
MONETARNE FINANSIJE
75
FINANSIJSKI SISTEM Tržište kapitala predstavlja institucionalno organizirani prostor sa svim potrebnim elementima za njegovo funkcioniranje, u određenom vremenu i definiranim pravilima i uzansama ponašanja učesnika. Na tom prostoru i u okviru njegovog okruženja i pravila ponašanja, organizirano se susreću ponuda i tražnja sa kapitalom. Vidimo da tržište kapitala u osnovi, predstavlja specijalizirano tržište na kome se kapital traži i nudi dugoročno i na kome se trguje već emitovanim dugoročnim vrijednosnim papirima. Primarno tržište kapitala ima vitalnu funkciju u kreiranju kapitala, a sekundarno tržište kapitala prihvata na primarnom tržištu emitovane dionice i obveznice i određuje uslove da se njime trguje. Ovdje nema nikakve pojave finansijskih sredstava već se obavlja promet preko dugoročnih vrijednosnih papira. Za razliku od tržišta novca, tržište kapitala u svim zemljama tržišne privrede je institucionalnog karaktera. U savremenim tržišnim ekonomijama dolazi do snažnog razvoja investicijskih fondova čiji je cilj da poboljša proces kupovine vrijednosnih papira od strane investitora. Postoje razni oblici investicijskih fondova: otvoreni investicijski fond, zatvoreni investicijski fond i oročeni investicijski fond. Dosadašnja praktična iskustva tržišta kapitala ukazuju da se, kao učesnici najčešce pojavljuju: investitori kapitala u ulozi prodavca, preduzetnici kapitala u ulozi kupaca, posrednici u formi banaka i drugih bankarskih organizacija specijaliziranih finansijskih isntitucija. 2. 3. Berzansko tržište Berze su organizirana stalna tržišna mjesta na kojima trgovci i drugi poslovni ljudi zaključuju trgovinske poslove utvrđenim pravilima, uglavnom preko berzanskog posrednika. Berze su veoma značajne za razvoj savremenog tržišta, a naročito tržišta kapitala. Na berzama se kupuju sljedeće vrste roba: devize, novac ,vrijednosni papiri, realna roba103. Vidimo da berza predstavlja posebno tržište na kojem se, po unaprijed utvrđenim kriterijima i pravilima, ali i vremenskim periodima, kupuje određena roba. Predmet kupnje i prodaje na berzama mogu biti novac, devize, vrijednosni papiri: dionice, obveznice i proizvodi/roba Glavna funkcija berze je da omogući djelovanje zakona ponude i tražnje vrijednosnih papira pod jednakim uslovima za sve učesnike koji kupuju i prodaju na berzi. Država ima ulogu regulatora i kontrolora na berzi104. Na taj način se dolazi do novčanih sredstava za svoje aktivnosti. To podrazumijeva jednaku dostupnost podataka i informacija o vrijednosnim 103 http://www.scribd.com/doc/23619004/o-berzama 104 Hatunić Emin, Isaković Mirsad, Harun Kuć, Dacić Lejla, Hatuić Emina, Kuč Lejla, Kuč Adnan, Poslovne finansije, Tuzla: OFF-SET, 2013
76
MONETARNE FINANSIJE
FINANSIJSKI SISTEM papirima sa kojim se trguje, kao i dostupnost podataka i informacija o trenutnoj ponudi i tražnji vrijednosnih papira. Berze trebaju biti visokoorganizirana i specijalizirana tržišta gdje se prema strogo utvrđenim pravilima trguje raznim proizvodima/robama i uslugama, a posebno vrijednosnim papirima i stranim valutama, a u manjem obimu i drugim proizvodima. Berze moraju osigurati zakonito trgovanje, moraju štititi interese učesnika berze, koji trebaju poštovati pravila ponašanja berze, učesnicima osigurava adekvatne informacije za javnost koje su važne za rad berze. Berza služi vremenskom, prostornom i virtualnom objedinjavanju trgovanja uz kontrolirano utvrđivanje cijena. Cilj berze je povećanje transparentnosti tržišta vrijednosnih papira, veća učinkovitost, smanjenje troškova transakcija, ali i zaštita od manipulacije. Učesnici u trgovini na berzi su ovlaštena lica koja su članovi berze, a poslove s vrijednosnim papirima mogu obavljati samo banke i brokerska društva. Berza je samostalna i specifična institucija u kojoj se vrši kupoprodaja vrijednosnih papira: dionica, obveznica, deviza, ali je moguća i trgovina određenim robama. Kurs po kojem će se, unutar tačno utvrđenog radnog vremena berze, odvijati trgovina vrijednosnim papirima tog dana utvrđuju berzovni mešetari na temelju naloga za prodaju ili kupovinu kojim raspolažu. Trgovanje se odvija u skladu sa ponudom i potražnjom. Za kvalitetno upravljanje finansijskim sredsvima, neophodna su stručne kompetencije iz domena finansija i odgovoran rad. Berze se organiziraju po sistemu koncentričnih krugova u čijem centru se nalazi berza koja ima visok stepen slobode, ali i odgovornosti. Ovlašteni posrednici koji imaju pravo da zaključuju poslove na berzi čine prvi krug, a drugi to čine preko njih105. Autoritet učesnika u berzi se umanjuje u slijedećem krugu. Na berzi se trguje dionicama, obveznicama ili drugim vrijednosnim papirima koje određuje komisija za vrijednosne papire. Moguća je trgovina sa drugim proizvodima/robama koji su predmet berzanske trgovine u velikim količinama koji moraju biti standardizirani i tipizirani. Berzu možemo shvatiti kao pojednostavljeno finansijsko tržište na kojem berza povezuje kupca i prodavca proizvoda/robe ili usluge u ostvarenju njihovih ciljeva. Glavni cilj berze odnosi se na povećanje transparentnosti tržišta, veću efikasnost, manje troškve, povećanu zaštitu od manipulacija tokom trgovanja. Na efektnim berzama se trguje dionicama, obveznicama i ostalim vrijednosnim papirima, na robnim bezama se trguje gotovim proizvodima. Na berzama klasičnog tipa plaća se u 105
http://berzanskoposlovanje.wordpress.com/o-berzi/
MONETARNE FINANSIJE
77
FINANSIJSKI SISTEM gotovini, a ugovor se izvršava odmah. Na terminskim berzama se sklapaju terminski ugovori za poslove koji će biti završeni u budućnosti prema unaprijed utvrđenim uslovima. Sa razvojem e-berza berza kao fizička lokacija pomalo gubi smisao. Članovi berze su brokerske (i dealerske) organizacije i ovlaštene banke. Prijem u članstvo berze vrši se na osnovu zahtjeva i dokumentacije propisane aktima berze. Berza je dužna primiti u članstvo brokersku organizaciju i ovlaštenu banku, ako ispunjavaju uslove za sticanje svojstva člana berze utvrđene statutom berze. Berze se moraju držati principa ravnopravnosti. Svaki član posebno je dužan: pridržavati se akata berze, odgovorno obavljati poslove na berzi, ne smije zloupotrebljavati informacije koje nisu dostupne svim učesnicima na berzi, kada dođe nalog korisnika/klijenta obavještava berzu, izvršenje naloga odlaže se do isteka roka koji berza propisuje svojim pravilima poslovanja, pismeno obavještavati berzu o svakoj promjeni svojih ovlaštenja, prava, obaveza i odgovornosti u pravnom prometu, a posebno o promjenama koje se odnose na uslove na osnovu kojih je stečeno članstvo na berzi, plaćati članarinu, proviziju od zaključenih poslova trgovine i druge naknade utvrđene cjenovnikom berze. Predmet trgovanja na berzi mora biti tipiziran i standardiziran kako bi bio lahko zamjenjiv, a trgovina jednostavna, brza i efikasna. Ovo omogućava odsustvo predmeta trgovanja sa mjesta na kojem se trguje. Trgovina se odvija po posebnim pravilima berze, obično potvrđenim od strane državne vlasti. Na berzi se samo zaključuju poslovi, dok se isporuke i plaćanja odvijaju van berze. Pravila trgovanja na berzi nastala su iz običajnog trgovačkog prava koja su nastala zajedno sa postupnim nastankom berze tokom razvoja tržišta i tržišnih odnosa. Ova pravila imaju dvostruku funkciju106: 1. osiguravaju standardizaciju predmeta trgovine i samih pravila trgovanja, i 2. pružaju zaštitu učesnicima trgovanju. Pravila berze su kodificirana u zbornike pod različitim nazivima te uređena na način rada berzanskih službi. Postojanje berzanske trgovine na nekom tržištu ukazuje da je to tržište sigurno i da nije pod uticajem netržišnih rizika u poslovanju. Uspostavljanje finansijskih i robnih berzi predstavlja prioritetan zadatak demokratskih zemalja sa tržišnom privredom, gdje je razvijen parlamentarizam i vlada zakonitost. Stoga privrednici moraju biti osposobljeni sa vještinama i umjećem vezano za tržište vrijednosnih papira. Efikasno poslovanje na berzi jača berzansko poslovanje, što stvara porast sigurnosti privrede. Berza vremenski, prostorno i vrtualno objedinjuje trgovinu u kojoj se kontrolirano 106
http://berzanskoposlovanje.wordpress.com/o-berzi/
78
MONETARNE FINANSIJE
FINANSIJSKI SISTEM utvrđuju cijene. Cilj berzi je povećanje transparentnosti tržišta vrijednosnih papira, veća efikasnost, smanjenje troškova transakcija, ali i zaštita od manipuliranja. Pitanja vezano za tržište kapitala i berze onose se na efektivne berze, njihovo funkconiranje, pojavljivanje na berzi, njene funkcije. Sa stanovišta predmeta poslovanja sve berze se mogu podijeliti na: efektne berze (tržište kapitala), novčane berze (tržište novca), devizne berze i robne berze. 2 .3. 1. Efektivne berze Efektivne berze/berza efekata predstavlja finansijsku instituciju na kojoj se koncentrira ponuda i tražnja kapitala (novčanog i efekata)107. Osnovni smisao berzanskog poslovanja u tome što se preko berzi (tržišta kapitala) vrši ubrzavanje i uvećavanje privrednih i finansijskih tokova putem emisije i prometa svih vrsta vrijednosnih papira (kako kratkoročnih, tako i posebno, dugoročnih). Poseban značaj, čak dominantan, imaju dionice i obveznice. Na efektnim berzama se prodaju i kupuju razne vrste vrijednosnih papira kao što su dionice dioničarskih društava i državne obligacije i drugi vrijednosni papiri. Smisao trgovanja efektima je u tome da se svi nalozi za kupovinu efekata izvrše po najnižim cijenama, a svi nalozi za prodaju po najvišim cijenama108. To znači da se tekuće cijene efekata formiraju na osnovu ponude i tražnje na tržištu kapitala. Informacije o izvršenim transakcijama kupovine i prodaje moraju se objaviti dnevnim i finansijskim novinama, što praktikuje svaka berza. To govori da efektne berze predstavljaju moderno organiziran tržišni mehanizam koji posjeduje savremen sistem komunikacije, čije informacije o kretanju kurseva efekata imaju važan značaj za vođenje poslovne politike svih poslovnih subjekata, ali i za vođenje makroekonomske politike. Stabilnost kretanja na efektnoj berzi kurseva, ponude i tražnje je osnova stabilnosti cjelokupne privrede. Funkcija berze efekata je da osigura stalno tržište vrijednosnih papira po cijenama koje ne odstupaju bitno od onih kojima su prethodno prodate109. Kontinuitet berze efekata je neophodan za očuvanje likvidnosti vrijednosnih papira, jer privlači kapital investitora koji ulažu u te efekte. On smanjuje cijenu vrijednosnih papira, a povećava njihovu likvidnost, odnosno sposobnost lahke i brze konverzije u gotov novac putem prodaje vrijednosnih papira na ovom tržištu. To omogućije vlasnicima da brzo mjenjaju strukturu svoje imovine, koja postaje prema potrebama više ili manje likvidna. U tim promjenama imovinske strukture mogu nastati gubici i dobici, u zavisnosti od cijena efekata na tržištu 107 Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str Ristić, str.1289 108 Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str Ristić, str.1122. 109 Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str Ristić, str. 1123
MONETARNE FINANSIJE
79
FINANSIJSKI SISTEM prilikom kupoprodaje. Efektne berze mogu bit110: 1. terminske berze, na kojima se vrše transakcije vrijednosnih papira u kojima se obaveze ne izvršavaju neposredno nakon zaključenja ugovora, već u nekom unaprijed utvrđenom roku, 2. promptne berze efekata gdje se ugovorene transakcije odvijaju dnevno. 2. 3. 2. Novčane berze (tržište novca) Novčane berze predstavljaju tokove finansijske organizacije koje na tržištu novca obavljaju kupovinu i prodaju za račun svojih članova111. Ponuda i tražnja su koncentrirane na jednom mjestu i u isto vrijeme, tako da je utvrđivanje cijene novca (kamate) efikasnije i brže nego na drugim tržištima. Istovremeno je pregled ponude i realizirane tražnje novca znatno bolja. Na berzi novca se vrši kupovina i prodaja kratkoročnih novčanih sredstava, kratkoročnih vrijednosnih papira, koje se kotiraju na ovom tržištu. Predmet kupovine i prodaje novca odnosi se samo na žiralni ili depozitni novac (viškovi novca utvrđeni na određeni dan i sat). Predmet kupovine i prodaje kratkoročnih vrijednosnih papira na ovom tržištu odnosi se samo na vrijednosne papire koje emituje centralna banka, ili ona proglasi takve vrijednosne papire na primarnom novčanom tržištu, a na sekundarnom tržištu novca se vrši kupovina i prodaja svih oblika kratkoročnih vrijednosnih papira. Višak depozitnog/žiralnog novca, uglavnom kod banaka, čini ponudu, a kupovina ovog novca tražnju. 2. 3. 3. Devizne berze Na deviznim berzama se vrši kupovina i prodaja deviznih sredstava, odnosno devizne berze su mjesta na kojem se trguje devizama i valutama. Kupci i prodavci su velike banke iz cijelog svijeta koji mogu preko telekomunikacijskih mreža održavati stalnu vezu sa berzom. Na ovom tržištu dolazi do usklađivanja ponude i tražnje deviza i utvrđivanja deviznog kursa. Na ovom tržištu sve devizne operacije vrše brokeri, bez mogućnosti kupovine u svoje ime i za svoj račun, a javljaju se i dileri kao trgovci devizama koji u ovlašćenim bankama (kao učesnicima na deviznom tržištu) obavljaju kupovine i prodaje deviza. Na deviznim berzama se obavljaju promptni i terminski poslovi. Promptni poslovi se odnose na svaku kupovinu i prodaju deviza koje se obavljaju promptno ili najkasnije dva dana od obavljene operacije. Centralna banka može intervenirati u cilju zaštite deviznog kursa ili velikih fluktuacija kurseva, kada oni osciliraju iznad ili ispod gornje i donje granice dozvoljene oscilacije. 110 111
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str. 1124 Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str 1291.
80
MONETARNE FINANSIJE
FINANSIJSKI SISTEM Terminski poslovi se odnose na sve kupovine ili prodaje deviza, u određenom odloženom roku, a bez intervencije centralne banke radi zaštite deviznog kursa. Na terminskom tržištu devizni kursevi mogu više oscilirati i u većim rasponima u odnosu na promptno tržište, što uzrokuje veći devizni rizik. 2. 3. 4. Robne berze Robne berze su stalna tržišta robom prema standardnoj oznaci, koju karakteristična za masovnu standardiziranu proizvodnju. Na robnim berzama prodaje se roba po standardnoj oznaci berze112. To znači da na robnoj berzi nema robe već se prodaje po propisanim standardima. Ovdje je bitno istaći da je kvalitet robe određen standardizacijom, pa za tu prodaju nije bitan preduslov predhodnog podnošenja njenog uzorka. Roba ovih svojstava naziva se berzanskom robom, jer su njene standardne osnake prihvaćene od većeg broja berzi.Ta roba je npr. kineski čaj, brazilska kafa, američka pšenica113, obojeni metali, žitarice i.dr. 2. 4. Učesnici u berzanskim poslovima Svi učesnici u berzanskim transakcijama se svrstavaju u tri grupe: 1. berzanski posrednici ili mešetari (engl. Brokeri) su interni učesnici na berzi, 2. berzanski trgovci (dileri, brokeri, džoberi) su predstavnici banaka, investicijskih fondova i drugih posredničkih institucija. Ova grupa učesnika se svrstava u eksterne učesnike na berzi, 3. ostali učesnici na efektnoj berzi, bankarski i drugi posrednici (bez ovlašćenja za trgovanje na berzi)114. Svi učesnici na berzi su uključeni u poznate berzanske špekulacije. Špekulacija je vezana za motiv određenog dobitka ulaganjem u određeni posao, ali neizvijesnosti da će se taj dobitak ostvariti, stoga postoji rizik ulaska u tokove operacije na berzi115. Dozirana i umjerena špekulacija na berzi je normalna i potrebna, jer bi u suprotnom izostale berzanske transakcije, pa i poslovanje berze. Berzanska špekulacija podrazumijeva kao pretpostavku veliki broj učesnika na berzi, visok životni standard, veliki broj štediša - ponudu kapitala, poduzetnika pozajmilaca. Sve su to “igrači na berzi” koji žele da ulože novac u poslove berzanskih transakcija, odnosno pozajme kapital na berzi u cilju investiranja. 112 113 114 115
http://limun.hr/main.aspx?id=9789 http://www.scribd.com/doc/23619004/o-berzama Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str. 1124. Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str. 1124
MONETARNE FINANSIJE
81
FINANSIJSKI SISTEM Berzanski špekulanti kupuju određene vrijednosne papire u očekivanju da će ih kasnije unosno prodati. To isto se odnosi i na vlasnike novca, deviza, štednje koje ih ulažu u vrijednosne papire u očekivanju da će biti veći od kamate na oročena sredstva u poslovnoj banci. 2. 4. 1. Berzanski poslovi i način poslovanja berzi Privrednim subjektima je osnovni cilj ostvarivanje što većeg profita, a profit je motorna snaga berzanskog poslovanja. Oni nastoje da ostvare što veću dobit na uloženi kapital, jer im se uspješnost mjeri stopom prinosa na uloženi kapital. Tražnja na berzi se formira preko želje za novim investiranjem zašto je potreban kapital, koji se obično prikuplja na berzi, odnosno tržištu kapitala. Predmet tržišnih operacija su dugoročni berzanski proizvodi koji čine berzanski materijal za koji daje saglasnost posebno formirana komisija, kao zvanični organ berze. Ona izdaje dozvolu da se može trgovati na berzi, na kojoj nije dozvoljeno trgovati svim efektima već samo onim koji su dobili dozvolu. Tako nastaju efekti sa dozvolom trgovanja, a postoje i efekti bez dozvole trgovanja na berzi, čiji se promet odvija van berze (nezvanična trgovina efektima). Registracija efekata i davanje dozvole ima za cilj da zaštiti kupce efekata od lažnih informacija, prijevara, zabluda, koje emitent može učiniti prilikom emisije efekata: dionica, obveznica i sl. Poslije izdavanja dozvola komisija je dužna upoznati javnost i sve buduće kupce o svim elementima iz poslovne aktivnosti emitenta i njegovoj finansijskoj situaciji. Dozvola se izdaje na pismeni zahtjev. U emisiju efekata se mogu uključiti i banke, što efektima daje veći kvalitet i sigurnost. U emisiji efekata, prilikom pripreme, postoje određene procedure kojih se emitenti moraju pridržavati, a odnose se na utvrđivanje visine kapitala kojeg treba prikupiti emisijom i prodajom efekata, određuje se kamatna stopa (kada se emituju obveznice), odnosno dividenda (kada se emituju dionice), kako će se izvršiti prva prodaja (preko banaka, samostalno). Paralelno s tim mora se osigurati i dozvola za emisiju i prodaju efekata na berzi. Emitovanje vrijednosnih papira može biti interno i eksterno. Interno se odnosi na kupovinu vrijednosnih papira od strane radnika u preduzeću (emitentu) dok je eksterni vezan za finansijsko tržište (tržište kapitala, berzu)116. Osnovna funkcija berze da po strogo utvrđenim pravilima ponašanja učesnika u berzanskom poslovanju, dovede do sučeljavanja tražnje i ponude kapitala. Kapital je uvijek predmet kupovine i prodaje. Osnovni uslov u tim odnosima je cijena kapitala, koja je rezultat interesa kupca i prodavca kapitala, a obično se formira kao rezultat ponude i tražnje kapitala. 116
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str. 1292.
82
MONETARNE FINANSIJE
FINANSIJSKI SISTEM To omogućava u uslovima ograničenja da berza kapital plasira u one projekte gdje će donijeti najveće efekte. Uspješnost ili neuspješnost berze ovisi o prometu kapitala, stabilnosti cijena efekata i stabilnosti određene berze. Berza veoma brzo reagira na sve društvene, privredne i političke promjene. Ona je veoma osjetljiva sva događanja tako da reagira kada se promjeni ponuda, tražnja i cijene efekata učesnika na berzi. Faktori uspešnosti berze su117: 1. strukturalna neuravnoteženost tržišta, koji je dio ponude i tražnje izvan berzanskog poslovanja, 2. stepen slobode tržišta, odnosno visina, broj ograničenja tržišnih zakonitosti, 3. stepen racionalnog ponašanja investitora, 4. opća finansijska situacija zemlje, 5. međusobna povezanost berzi, 6. stabilnost ili nestabilnost privrede (inflacija, kolebanje kurseva, visina kamate, profiti). Mogu se koristi i određeni finansijski indikatori kojima se određuje rast i nivo berzanskog poslovanja: veličina berze koja se mjeri kapitaliziranjem i brojem privrednih subjekata, i stopom kapitalizacije (učešće vrijednosti svih dionica na toj berzi u BDP), likvidnost berze, što predstavlja sposobnost da se dionice vrlo lahko kupuju i prodaju na berzi, kolebljivost berze koja se mjeri godišnjom standardnom devijacijom prinosa dionica, koncentracija na berzi: stopa kapitalizacije za deset najvažnijih dionica na berzi, formiranje cijene dionica. Najveći značaj u djelovanju brojnih faktora na efikasnost berze je kamata kao cijena kapitala. Ni u jednoj zemlji gdje postoje berze kamata i njene oscilacije, nigdje nisu prepušteni slobodnom djelovanju ponude i tražnje. Kamatna politika je područje svjesnog djelovanja ekonomske politike i brojnih drugih mjera makroekonomske politike, a posebno monetarno kreditne politike. Berzanski poslovi na efektnim berzama obuhvataju sljedeće poslove: promptne i terminske berzanske poslove na efektnim berzama. Promptni poslovi obuhvataju kupovinu ili prodaju efekata odmah po zaključenju dogovora o kupovini ili prodaji, a najkasnije u roku od pet radnih dana od dana zaključenja ili u vrlo kratkom roku ne sadrži rizik za učesnike posla. Terminski berzanski poslovi se odnose na poslove sklopljene na određeni rok. To su svi poslovi kod kojih se javlja određena vremenska distanca od dana zaključenja posla do njegovog izvršavanja. Najčešće je rok unaprijed određen i iznosi od 15 - 30 dana po zaključenju posla o kupovini ili prodaji na efektnoj berzi. Ovaj oblik poslova 117 Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str. 1292. Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str. 1292.
MONETARNE FINANSIJE
83
FINANSIJSKI SISTEM omogućava da u međuvremenu cijena efekata poraste ili padne, što je prilika da se na njima razviju spekulativni poslovi na berzi118. 2. 4. 2. Formiranje ponude i tražne kapitala u funkciji berzanskog poslovanja. Poslovanje berze se zasniva na novčanim sredstvima sa rokom, obično preko godine dana. Ovaj kapital potiče iz tri osnovna izvora: 1. štednje pojedinih sektora, ili odložena potrošnja: stanovništva, privrednih subjekata, država. Osnovni izvor ponude kapitala je štednja na duži rok, koja čini ponudu kapitala na berzanskom tržištu, 2. akumulacija, 3. transformacija depozita u kapital banke. Osnovni faktori štednje (ponude kapitala, neutrošenog dohotka) mogu se svesti na sljedeće119: visina raspoloživog dohotka, per capita dohodak, društveno bogatstvo, razvijen bankarski i kreditni sistem, povjerenje, očekivanja, sigurnost posla, sistem kreditiranja, visina kamatne stope, stabilnost privrede (inflacija), dopunski izvori prihoda, starosna struktura stanovništva, opšti privredni tokovi i dr.. Banke imaju interes da imaju što veće iznose oročenih sredstava na duže rokove i što veći broj korisnika/deponenata, što dovodi do kontinualnog povećanja depozita i stabilnosti, a to osigurava bankama da dio kratkoročnih sredstava plasiraju u vidu kredita na duže rokove od rokova na koje su deponovana u bankama. One na taj način ne ugrožavaju svoju likvidnost i solventnost, sve do određene granice konverzije. Banke ne smiju pretjerano koriste kratkoročna sredstva u dugoročne plasmane, da nebi ugrozile svoju nelikvidnost i insolventnost. To govori da se proces konverzije kratkoročnih sredstava u dugoročne mora obavljati u određenim granicama, s tim da se vodi računa o likvidnosti, odnosno o prilivu i odlivu sredstava, tekućem prilivu i odlivu, obavezama i potraživanjima i dr. Banke imaju motiv da vrše transformaciju jer je kamatna stopa na dugoročne veća od kamate na kratkoročne plasmane, ali tu su i drugi motivi koji su specifični za svaku banku. Ponuda kapitala na tržištu kapitala (berzi) preko pribavljanja kapitala u inostranstvu, može se ostvarivati na kreditnoj osnovi ili ulaganjem kapitala u domaća preduzeća na vlasničkoj osnovi120. Posmatrano na dug period racionalan je metod pribavljanja kapitala na vlasničkoj osnovi. 118 119 120
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str. 1127 Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str. 1129 Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str.1130.
84
MONETARNE FINANSIJE
FINANSIJSKI SISTEM On daje veće efekte u nacionalnoj privredi utičući na povećanje ponude kapitala na tržištu. Ukupnu ponudu kapitala na domaćem tržištu kapitala treba korigirati za iznos kapitala koji su vlasnici kapitala upotrijebili za samofinansiranje svojih realnih investicija. Formirani slobodni kapital koji usmjeravaju na finansijsko tržište ovi sektori uglavnom se odnosi na kupovinu dugoročnih vrijednosnih papira, koje se prodaju berzi/tržištu kapitala. Nasuprot tako formiranoj ponudi kapitala, formira se određena tražnja kapitala na tržištu. Osnovni motivacijski faktor poduzetništva jeste ostvarenje maksimalne dobiti, stabilnost preduzeća, veliki ugled u poslovnom svijetu, stvaranje imidža preduzeća, što znači ukupna uspješnost poslovanja. Poduzetnici sa idejama i programima razvoja preduzeća trebaju kapital za njihovu realizaciju. Taj kapital je uglavnom veći od sopstvenog raspoloživog kapitala. Time se formira tražnja kapitala na berzi (tržištu kapitala)121. Ponuda kapitala se može formirati po pojedinim sektorima: stanovništva, preduzeća, države i inostranstva. Stanovnišvo koji žele kupiti trajna dobra: kuće, stanove, zemljište i dr., ali za tu kupnju nemaju dovoljno kapitala. Oni mogu osigurati kapital na berzi ili direktno putem kredita kod banaka. Preduzeća, koja imaju potrebe da ulažu u svoj razvoj, koji će dovesti do veće uspješnosti poslovanju, odnosno do sticanja većeg profita, ali nemaju dovoljno vlastitog kapitala, mogu osigurati dodatni kapital na berzi. Banke i druge finansijske organizacije u korporativnom smislu nastoje da ostvare što veću uspješnost, odnosno što veći, profit i dr. ali im je za to potreban nov kapital, mogu također doći do tog kapitala na berzi ili tržištu kapitala. Time se javljaju kao tražioc, ali i dio ukupne tražnje kapitala122. Državne institucije i javni sektor u cjelini često imaju veće potrebe za ulaganjem od akumulacije. Dodatni kapital traže na tržištu kapitala. 3. Instrumenti monetarne politike Instrumenti monetarne politike putem kojih centralna banka regulira količinu novca u opticaju i kamatne stope na tržištu novca radi ostvarivanja ciljeva monetarne politike dijele se na direktne i indirektne. Direktni instrumenti su eskontna stopa, obavezna rezerva, odobravanje kratkoročnih kredita, a indirektni operacije na otvorenom tržištu123. Transmisijski mehanizam monetarne politike predstavlja proces preko koga monetarna politka utiče na monetarne agregate kao što su agregatna tražnja, proizvodnja i cijene. Ispoljava se kroz različite kanale, utiče na različite agregate i tržišta promjenljivom brzinom i intenzitetom124. Identifikacija transmisijskih kanala omogućava da se utvrdi najefikasniji 121 122 123 124
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str.1131. Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2011., str.1130 http://www.besplatniseminarskiradovi.com http://www.besplatniseminarskiradovi.com
MONETARNE FINANSIJE
85
FINANSIJSKI SISTEM instrumenat monetarne politike i izbor početka njegove primjene. Monetarna politika utiče na finansijsko tržište, a promjena na tim tržištima utiče dalje na tržište proizvoda i usluga i na kraju, na agregatnu tražnju, proizvodnju i cijene, a privredne aktivnosti interaktivno utiču na monetarnu politiku. Kroz proces usklađivanja koji počinje promjenom politike kamatnih stopa od strane centralne banke može se ostvariti značajan uticaj na tržište novca125, na kojem promjene kamatne stope najdirektnije utiču na kratkoročne bankarske kamatne stope, ali i na ostale kamatne stope, ali sa različitim intenzitetom. Promjene kamatnih stopa i cijena vrijednosnih papira utiču na kretanje štednje, potrošnje i investicijske odluke privrede i stanovništva. Više kamatne stope destimuliraju privredu i stanovništvo da uzimaju kredite da bi finansirali potrošnju i investicije. One stimuliraju štednju, umjesto tekuće potrošnje. One utiču na ponudu kredita, jer porast kamatnih stopa može značiti da jedan broj zahtjeva za kredite neće biti prihvatljiv za banke, zbog mogućeg previsokog rizika otplate kredita. Promjena cijena dionica i vrijednosnih papira mogu uticati na nivo potrošnje preko efekta dohotka i imovinskog efekta. Naime, s porastom vrijednosti dionica raste sklonost ka potrošnji i obrnuto. S promjenom potrošnje i investicija, nivo agregatne tražnje će se relativno promjeniti u odnosu na nivo agregatne ponude, jer ako raste iznad agregatne ponude vrši pritisak na rast cijena. Promjene agregatne tražnje mogu uticati na tržište faktora proizvodnje, odnosno tržište rada, jer preduzeća/kompanije mogu reagirati na porast agregatne tražnje zapošljavanjem novih radnika i povećanjem obima proizvodnje. Promjene deviznog kursa utiču na domaće i uvozne cijene. U slučaju aprecijacije126 deviznog kursa, uvozni proizvodi i sirovine će imati niže cijene. Osim toga promjene deviznog kursa mogu uticati i na promjenu konkurentnosti privrede, pa u slučaju aprecijacije deviznog kursa, domaća privreda će biti manje konkurentna na svjetskom tržištu, što znači da će se više proizvoda prodavati na domaćem tržištu i na taj način će se povećavati agregatna ponuda. Ovo znači da aprecijacija djeluje na sniženje inflacionog pritiska. Uticaj deviznog kursa je mnogo veći u malim otvorenim privredama nego u velikim zemljama, jer u slučaju devalvacije slijedi potpuno obrnuti slijed. Treba navesti i to da je nivo deviznog kursa jedan od faktora koji utiču na formiranje cijena dionica i vrijednosnih papira. Centralne banke moraju da prate ne samo transmisijske mehanizme monetarne politike već i veliki broj drugih faktora kojim mogu uticati na buduću stopu inflacije ili na nivo inflacijskih očekivanja127. Snaga uticaja pojedinih instrumenata centralne banke tokom vremena je različita, odnosno može se različito ispoljavati, u zavisnosti od stanja privrede. 125 126 127
Kozarić Kemal, Fabris Nikola, Monetarno-kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012., str.109 Aprecijacija je porast vrijednosti izražen kursom druge valute Kozarić Kemal, Fabris Nikola, Monetarno-kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012., str 111.
86
MONETARNE FINANSIJE
FINANSIJSKI SISTEM 3. 1. Obavezne rezerve kao instrument monetarne politike Poslovne banke su u obavezi da drže određeni dio depozita po viđenju na posebnim računima kod centralne banke, odnosno obaveznu rezervu kao instrument plaćanja. Izdvajanje se vrši u određenom procentu od depozita po viđenju. Ovaj dio depozita po viđenju ne predstavlja kreditni potencijal i ne može se koristiti za kredite, ali se može istovremeno predstavljati kao: instrument regulacije kreditnog potencijala i instrument održavanja likvidnosti. Centralna banka ovaj instrument koristi da bi regulirala: količinu novca u opticaju, kontrolirala likvidnost, kreditni potencijal banke. Preko ovih instrumenata može se voditi: ekspanzivna i restriktivna monetarna politika. Povećanjem i smanjenjem obavezne rezerve regulira se kreditna multiplikacija. Ako centralna banka povećava stope obavezne rezerve na kratkoročna sredstva tada se ograničava likvidni potencijal banke, što omogućije transformiranje dohodovnog u transakcijski novac. Stopa obavezne rezerve može biti različita: viša stopa na transakcijski nego na dohodovni novac, viša stopa na dohodovni nega na transakcijski novac i jedinstvena stopa. Viša stopa obavezne rezerve na transakcijske depozite objašnjava se djelovanjem monetarnog multiplikatora na investicijske rezerve na sve depozite dolazi do smanjenja monetarne multiplikacije128. 3. 2. Eskontna stopa kao instrument monetarne politike Eskontna stopa također predstavlja instrumenat monetarno kreditne politike kojim se podižu i spuštaju kamatne stope po kojoj banka osigurava kredite. Eskontnom politikom centralna banka određuje cijenu kredita koju odobrava poslovnim bankama. Promjenom visine eskontne stope djeluje se na ponudu i tražnju novca na tržištu novca. Smanjenje kamatne stope dovodi do povećanja tražnje za novcem i podizanje nivoa privredne aktivnosti. Suprotno, povećanjem eskontne stope treba da smanji tražnu za kreditima i primjenjuje se na tržištu gdje je veća ponuda novca129. Efikasnost politike eskontne stopa je značajno veća u razvijenim finansijskim tržištima gdje su promjene stopa dešavaju češće. Diskontna stopa je važna za određivanje uslova za reeskont u pogledu rokova, kvaliteta, visine, vrste kredita, koje centralna banka određuje i koje banke moraju ispuniti da bi se mogle koristiti reeskontom. Centralna banka razvijenijih privreda ima relativnu stabilnu eskontnu stopu, koja podstiče privredu tako što: utiče na 128 129
Kešetović Izudin, Monetarne finansije. Kalesija: C.P.A., 2007, str. 168. Kešetović Izudin, Monetarne finansije. Kalesija: C.P.A., 2007, str.169.
MONETARNE FINANSIJE
87
FINANSIJSKI SISTEM kretanje cijena, stabilnost novca, rast BDP-a i javne potrošnje. Ono što je važno istaći, niska eskontna stopa pokreće proces oživljavanja privrede, kao proces potrošnje i investiranja. Povećanjem eskontne stope kontrolira se pretjerana konjuktura i inflacijski poremećaji. 3. 3. Politika otvorenog tržišta Politika otvorenog tržišta je složen i efikasan mehanizam u uslovima gdje je finansijsko tržište dominantno. To omogućuje da centrana banka može provoditi monetarnu politiku: 1. u uslovima razvijenog tržišta vrijednosnih papira na kojem može uspješno sprovoditi kupovinu i prodaju obveznica, 2. mogućnost aktivne uloge države da utiče na kreiranje novca putem emisije obveznica i stvaranjem javnog duga. Na taj način država plasmanom i kupovinom obveznica vlasnicima kapitala kreira tražnju i ponudu novca mimo centralne banke. Centralna banka je učesnik na finansijskom tržištu jer kupuje ili prodaje obveznice i na taj način operira monetarnom masom i kupovnom snagom u privredi. Ona istovremeno regulacijom novčane mase nastoji djelovati na investicije, ličnu potršnju, cijene i platni bilans. Centralna banka u ovom slučaju nije u direktnom odnosu pokrića budžetskog deficita jer se odnosi na indirektno pokriće preko kupovine ili prodaje obveznica130. Država u ovom slučaju mora na otvorenom tržištu ocijeniti privednu i finansijsku situaciju, 3. ponuda i tražnja novca i njihovo pretvaranje u kamatonosne oblike je važan regulator finansijskog tržišta. To je razlog da stanovništvo i privreda sav višak novca pretvori u obveznice koje izdaje država, a koji se veoma lahko mogu pretvoriti i likvidne oblike. U zemljama koje nemaju razvijeno finansijsko tržište ovaj instrument monetarne politike se ne koristi. 3.4. Selektivna kreditna politika i regulacija kredita centralne banke Selektivna kreditna politika može djelovati na promjene novca samo u određenim granama privrede, a u suštini se svodi na indirekto reguliranje kreditnog potencijala banke. Centralna banka ovaj instrument poslovne politike koristi na tri načina: 1. pravom na reeskont ako svoja sredstva plasiraju u određene namjene koje preferira kreditno monetarna politika i centralna banka, 2. davanjem podrške centralne banke kroz odobravanje povoljnih kamata na reeskontna sredstva što obara kamatu kod krajnjeg korisnika koji je selektivno podržan (npr. izvoz, proizvodnja hrane ili prodaja domaće opreme), 130
Kešetović Izudin, Monetarne finansije. Kalesija: C.P.A., 2007, str.171.
88
MONETARNE FINANSIJE
FINANSIJSKI SISTEM 3. stimulativni uslovi u davanju i odobravanju sredstava od centralne banke, ovise kakvi se monetarni efekti žele postići u pogledu angažiranja primarne emisije u selektivne namjene. Selektivna politka, provedena od strane centralne banke je povezana sa ekonomskom politikom zemlje. Istovremeno se sprovodi kvalitetna i kvantitativna kontrola novca i kredita koja je određena namjenom i količinom odobrenih sredstava. Sa monetizacijom se podržava strukturni razvoj privrede koji utiče i na konjukturu. Regulacija kredita centralne banke poslovnim bankama pokazao se veoma značajan sa stanovišta monetarno kreditne politike. Krediti koje centralna banka daje poslovnim bankama omogućuju stvaranje efekata multiplikacije čime se stvara učinak kreditne politike. Efekt multiplikacije je veći kada se kreditiraju banke umjesto direktno realni sektor ekonomije: stanovništvo, privreda i država. Kontrola se provodi tako što se: kontrolira da li je reeskont kredit dat određene namjene i da li su poštovani uslovi sa stanovišta kamatne stope i rokova. Kada je u pitanja kontrola likvidnosti, kontrola centalne banke nad likvidnošću poslovnih banaka se sprovodi131: propisivanjem oblika minimalne likvidnosti poslovnih banaka, određivanjem ročne strukture kredita banaka, određivanjem načina korištenja obavezne rezerve, određivanjem općih uslova kreditne sposobnosti banaka, odobravanjem ili neodobravanjem kredita za likvidnost banaka. Stopa likvidnosti se izražava kao odnos sredstvava na žiro računima banaka i gotovine prema kratkoročnim izvorima banke: depozitni novac, ograničena sredstva po viđenju, kratkoročni papiri od vrijednosti i ostale dospjele kratkoročne obaveze. U tom smislu, svaka poslovna banka mora voditi računa o svojoj likvidnosti i pridržavati se načela likvidnosti. Ovo se posebno odnosi na one banke koje su izložene očekivanim udarima od kojih neki nisu ekonomske prirode. U ovakvim slučajevima banka se osigurava: povećanom likvidnošću, međubankarskim sporazumima, podrškom centralne banke preko kredita za likvidnost ili korištenjem sredstva obavezne rezerve.
131
Kešetović Izudin, Monetarne finansije. Kalesija: C.P.A., 2007, str .173.
MONETARNE FINANSIJE
89
BANKARSKI SISTEM
II BANKARSKI SISTEM Uvod Bankarskim sistemom, kao podsistemom finansijskog sistema, obuhvaćeno je poslovanje centralne banke i poslovnih banaka, koje svoju djelatnost obavljaju nezavsno, radi ostvarivanja profita na principima profitabilnosti, solventnosti i osiguranja likvidnosti. Današnja ekonomska situacija u kojoj privredni subjekti posluju veoma je složena. Poslovnim bankama se nameće niz zahtjeva i uslova koje uspešno moraju realizirali ne samo da bi opstale tržištu, već i da bi bile izvrsne. Tržišno privređivanje zahtjeva od privrednih subjekata da budu pokretači eksternog tržišta, a od menadžera da budu pokretači internog tržišta na kojem djeluje interna konkurencija ideja. U svijetu su prisutni trendovi koji uslovljavaju privredni rast koji se sve više temelji na uslužnim djelatnostima, poslovanje koje se temelji na znanju i na zahtjevima visokih tehnologija, povećanju kvalifikacijske zahtjevnosti rada i smanjenju udjela neobrazovanih radnika u ukupnom radnom stanovništvu, prisutnosti nevjerovatnog razvoja informacijsko komunikacijskih tehnologija. Osim trendova koji su vezani za privredni rast, sve su više prisutni i trendovi koji se odnose na upravljanje znanjem i stvaranjem vrijednosti. Ovi trendovi ukazuju da je vrijednost novog poslovanja u inovativnom menadžmentu sa novim poslovnim modelima koji napuštaju piramidalne strategije. Ako se želi postići veći ekonomski rast, mora se upravljati znanjem kako bi se stvorila veća vrijednost kojom će se povećati zaposlenost i osigura bolji standard građana. Makroekonomska stabilnost treba provodi putem ekonomske politike, kojom se putem finansijskih i monetarnih instrumenata postiže stabilnost cijena, stabilnost kursa domaće valute, opća privredna stabilnost i regulacija količine novca u opticaju. Stoga, prilikom izbora instrumenata ekonomske politike treba voditi računa o otvorenosti privrednog sistema, a posebno se treba fokusirati na izbor modela monetarne politike koji mora biti pažljivo odabran. Treba uzeti u obzir da se monetarna politika ne postavlja kao univezalni model niti se putem nje mogu postići monetarni efekti bez kombinacije za drugim monetarnim instrumentima132. Tržišni nastup privrednih subjekata, u velikoj mjeri ovisi od implementacije strategije poslovnog plana čija je uspešnost vezana za efikasnost strateškog upravlanja, odnosno od dobro postavljene organizacijske strukture, od kvalitetnog upravljanja ljudskim resursima, od vođenja koje je bazirano na demokratskim principima i od efikasnog kontrolnog sistema koji ima strateški karakter. Privredni subjeti u odnosu na tržište moraju savladat barijere 132
Kozarić, Modeli monetarne politike sa osvtrom na valutni odbor BiH, Centralna banka: 2007.str.3
MONETARNE FINANSIJE
91
BANKARSKI SISTEM
prostora i vremena, prilagođavajući se promjenama u skladu s novim trendovima, dok u isto vrijeme moraju marketinški komunicirati sa tržištem o mogućnostima stvaranja vrijednosti za korisnike. U uslovima snažne finansijske konkurencije opstaju samo poslovne banke koje imaju kvalitetne bankarske usluge koje su namjenjene korisnicim/klijentima, a koje moraju stvoriti zadovoljstvo kako u pogledu potreba i očekivanja, tako i u pogledu stvaranja vrijednosti. Stoga poslovne banke moraju zamisliti i stvoriti bankarski menadžment baziran na inovaciji operacija, inovaciji usluga, inovaciji strategije i inovaciji menadžmenta. Nije dovoljno samo inovirat operacije i asortiman bankarskih usluga, već treba inovirati stragiju i menadžment koji upravlja poslovnom bankom.
92
MONETARNE FINANSIJE
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
1. MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA Monetarno sistem je skup načela, mjera, propisa, instrumenata i institucija kojima se kreira i povlači novac, odnosno krediti, i regulira monetarno kreditni tokovi u nacionalnoj privredi133, dok monetarno kreditna politika predstavlja skup pravila, propisa, mjera i instrumenata kojima se, u monetarno kreditnoj sferi nacionalne privrede, reguliraju nivoi, struktura novčane mase, cirkulacija novca u prometnim kanalima reprodukcije, nivoi, struktura kreditnih plasmana, likvidnost ekonomskih subjekata i privrede, dužničkopoverilački odnosi ekonomskih transaktora i dr134. Monetarni sistem se može definirati i kao skup institucionalnih i organizacijskih pravila koja određuju tokove, instrumente i institucije, pre svega135: šta od finansijskih instrumenata koji se mogu koristiti kao prometno i platežno sredstvo treba smatrati novcem, ulogu privrednih subjekata, njihovu nadležnost u odlučivanju o pitanjima privređivanja u vezi sa novcem i motive njihovog ponašanja, mehanizam reguliranja emisije, cirkulacije i povlačenja novca, okvire korišćenja monetarne politike kao načina usmeravanja privrednih tokova i ulogu tržišnog mehanizma u monetarnoj oblasti. Monetarni sistem se sastoji od više elemenata od kojih, su najvažniji sljedeci: novčana jedinica, novčani znaci, monetarne institucije, emisioni mehanizam, a s njim se regulira: 1. sistema važenja (valuta), 2. sistema i instrumenata plaćanja, 3. novčanih institucija. U tom smislu nije samo važno je razumijevanje monetarne teorije, pojavnih oblika novca, novčanog sistema, platnog sistema, već i općih pitanja koja su vezana za stabilnost novca i funkcije bankarskog sistema i instrumente monetarno kreditne politike Monetarna teorija daje odgovor na suštinska pitanja: kako se stvara novac, ko s njim raspolaže i kako djeluje na ekonomsku aktivnost. Ova teorija tretira uticaj novca na ekonomske aktivnosti. Ona koristi zakonitosti ekonomskih tokova koje sadži ekonomska teorija. U tom smislu istražuje povezanost136: 1. monetarno kreditne politike i promjene novčane mase, 2. novčane mase i efektivne tražnje proizvoda/roba i usluga, 133 134 135 136
http://sr.wikipedia.org/wiki/Monetarno-kreditni_sistem http://sr.wikipedia.org/wiki/Monetarno-kreditni_sistem http://sr.wikipedia.org/wiki/Monetarno-kreditni_sistem Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str.32.
MONETARNE FINANSIJE
93
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
3. tražnje i obima proizvodnje, zaposlenosti i dohotka, 4. povezanost novca, dohotka i kamatnih stopa, 5. novca za finansiranje javnog sektora. Monetarna teorija polazi od izučavanja novčanog opticaja i uticaja na probleme štednje i investicija, kamata i investicija, stabilnost dohotka i zaposlenost. Povezanost teorije novca sa makroekonomsko teorijom dovodi do pretvaranja novca u vrlo snažan instrument državnog intervencionizma, što dovodi do integracije problema novca u probleme makroekonomije. Predmet istraživanja monetarne teorije polazi od izučavanja novčanog opticaja i uticaja na probleme štednje i investicija, kamata i investicija, stabilnost dohotka i zaposlenost137. U okviru monetarnog sistema relevantni su tokovi kreiranja i povlačenja novca, za šta je odgovorna centralna banka i tokovi koji se obavljaju u okviru šire posmatranog bankarskog sistema, a odnosi se na: 1. tekuće finansiranje po osnovu tekućeg poslovanja privrednih subjekata, i 2. razvojno finansiranje kojima se vrši transfer od privrednih subjekata koji raspolažu viškovima štednje onim privrednim subjektima kojima ta sredstva nedostaju. 1. 1. Monetarna politika Monetarna poitika se može definirati kao univerzalni model putem kojeg se mogu postići monetarni efekti smanjenja/povećanja količine novca u opticaju, bez kombinacije sa drugim monetarnim instrumentima i mjerama. Ovo ukazuje da model upravljanja monetarnom politikom mora biti pažljivo odabran. Finansijski sistem je neophodno neprekidno inovirati, pa je nephodno da centralna banka, kao nosilac monetarne politike, stalno mijenja i prilagođava svoje monetarne aktivnosti. Ovo govori da je konzistentnost, pravovremenost monetarnih aktivnosti centralne banke od izuzetnog značaja za razvoj finansijskog sistema. Efikasna monetarna politika zahtjeva intezivan privredni rast i izvozno orijentiranu privredu. Zasniva se na izučavanju novčane cirkulacije u kojoj se novac tretira kao cirkulirajuća kupovna moć. Stoga se monetarno kreditna politika svodi na novac, kredit i kreditno monetarnu politiku, koja predstavlja instrument za rješavanje privrednih problema. Količina novca i novčani sistem se vezuju za zakonitosti koje se odnose na uticaj novčane mase na stabilnost ekonomskih tokova. Monetarna politika ulazi u red instrumenata opće ekonomske politike. Njen osnovni zadatak nije samo da regulira potrebnu količinu novca u privredi, već služi i kao sredstvo za postizanje određenih razvojnih i drugih ciljeva. Tako su danas zadaci i ciljevi monetarne politike: reguliranje potrebne količine novca u privredi i davanje selektivnih kredita, kreditiranje budžeta, kao i drugih neposrednih korisnika. 137
Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007, str. 32
94
MONETARNE FINANSIJE
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
Primarni zadatak monetarne politike138 odnosi se na snabdijevanje privrede potrebnom količinom novca i kredita, ostvarivanje optimalne stope ekonomskog rasta i održavanje relativne stabilnosti privrede. Njeni osnovni ciljevi su: ostvarivanje optimalne stope privrednog rasta, ostvarivanje politike pune zaposlenosti, stabilnost cijena, stabilnost devizne vrijednosti novca, ostvarivanje određenih strukturnih promjena u privredi, stimulacija stvaranje akumulacije privrednih subjekata. U teoriji i praksi javljaju se koncepti koji ističu: monetarnu politiku i novčani faktor kao važan faktor u ekonomskom razvoju. Pri tome treba imati u vidu da ekspanzivna monetarna politika vodi u konjunkturu, a restriktivna u depresiju i nezaposlenost, pasivnu ulogu monetarne politike, odnosno prilagođavanje potrebama reprodukcije, pa ne može igrati aktivnu ulogu u privrednom razvoju, realne faktore reprodukcije, ali i ne podcjenjuje ulogu monetarnih faktora. Vidimo da monetarno politika, kao segment ekonomske politike, preko različitih instrumenata utiče na ponudu i tražnju za novcem. Javlja se u dva oblika kao ekspanzivna monetarna politika, koja se uglavnom povezuje s povećanjem ponude novca i restriktivna monetarna politika koja se povezuje s sniženjem ponude novca. Ekspanzivna monetarna politika se osim toga povezuje s povećanjem dostupnosti kredita i sniženjem kamatnih stopa. Restriktivna monetarna politika se primjenljuje u uslovima kada prijeti inflacija tražnje, otežani pristup kreditima, rast kamatnih stopa, snižavanje ponude novca i dr139. Ona je mnogo flesibilnija od fiskalne politike zbog načina odlučivanja gdje je moguće na dnevnoj osnovi mijenjati odluke. Prilikom definiranja mjera ekonomske politike treba računati sa brojnim ograničenjima s kojima se suočava monetarna politika. Treba također voditi računa da monetarna politika nije jedini faktor koji utiče na proizvodnju i cijene. Ona izučava komponente novčanih tokova, novčanu stabilnost, koja ima svrhu pokretanja privrednog razvoja i privredne stabilnosti. Njeni ciljevi su: stabilan novac, stabilno odvijanje privrenog razvoja, stabilan devizni kurs i visoka stopa zaposlenosti. Likvidnost, sigurnost i efikasnost finansijskog sistema zavise od izbora modela upravljanja monetarnom politikom. Stoga, ukoliko se žele ostvariti ciljevi ekonomske politike u zadovoljavajućim mjerama (porast proizvodnje ili zaustavljanje porasta cijena) treba voditi posebnu monetarnu politiku. Danas sve više vlada mišljenje da je glavna funkcija centralne banke određivanje kratkoročnih kamatnih stopa, koje prouzrokuju čitav niz akcija prilagođavanja ekonomskih subjekata i utiču na ekonomske varijable proizvodnje i nivoa cijena140. 138 139 140
http://www.scribd.com/doc/19628937/Monetarne-i-Javne-Finansije-Odabrano Kozarić Kemal, Fabris Nikola, Monetarno-kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012., str.108. Proces monetarne transmisije
MONETARNE FINANSIJE
95
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
Novija monetarna teorija koristi kratkoročne kamatne stope kao glavni insrument monetarne politike i kao sredstvo za prognozu inflacije141. Ovo znači da u dugom roku centralna banka ne može uticati na ekonomski rast preko promjene ponude novca, ali može kontrolirati dugoročnu stopu inflacije. Za ostvarenje cjenovne stabilnosti je odgovorna fiskalna politika, jer nijedna inflacija .u svijetu se nije pojavila, a da joj nije predhodila monetizacija budžetskih deficita142. Ovo govori da postoji očigledna veza između budžetskog deficita, kamatnih stopa i inflacije. Vođenje monetarno kreditne politike banaka i centralnog bankarstva prelazi sve više nacionalne granice. Bez modernih banaka i bankarskog kapitala nije moguće zamisliti odvijanje procesa reprodukcije kapitala, ali ni dinamičan i uravnotežen ekonomski rast. Poslovne banke imaju ključnu ulogu u svim monetarno finansijskim tokovim u privredi, ali i u međunarodnim finansijskim i ekonomskim odnosima. U tržišnim privredama sa tržišnom ekonomijom banke mogu ostvariti snažnu koncentraciju bankarskog kapitala, što ukazuje da je moguće u nerazvijenim privredama da banke postanu osnovne institucije za mobilizaciju novca i kapitala. One mogu povezati nacionalne privrede sa svjetskim tržištima, i što je još važnije, one mogu kreditirati privredu kako bi mogla biti konkurentna na domaćem i stranom tržištu. Bez bankarskog kredita poslovna aktivnost u nerazvijenim privredama jednostavno nije moguća143. Bankarstvo se ne može zamisliti bez upravljanja bankarskim potencijalom, ali ni finansijska tržišta bez posredničke uloge banaka. Krajnji cilj monetarne politike centralne banke treba da bude stabilnost cijena. Ona u svoj centar interesiranja stavlja domaći novac kao instrument kupovne moći, vodi računa o komponentama novčane mase i širih monetarnih agregata, prati uzroke promjena njihovih veličina. U kombinaciji sa stimulativnom fiskalnom politikom, adekvatna monetarna politika je značajan faktor u postizanju ekonomske stabilnosti. U najvećem broju zemalja centralna banka je općeprihvaćena monetarna institucija koja kreira i sprovodi monetarnu politiku144. Savremena monetarna politika se bazira na primjeni intermedijarnih ciljeva. Mogu biti monetarni agregati (M1, M2, M3, M4), tržišne kamatne stope ili druge varijable prema izboru centralne banke. Kao operativni cilj na koji djeluju instrumenti monetarne politike mogu se koristiti viškovi likvidnosti banaka, ukupni primarni novac ili kratkoročne kamatne stope na međubankovnom tržištu. Instrumentima monetarne politike centralna banka izravno djeluje na ostvarivanje operativnih ciljeva te indirektno na ostvarivanje intermedijarnih ciljeva. 141 142 143 144
Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str.83. Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 83 Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str..31 Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 4.
96
MONETARNE FINANSIJE
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
Ključna pitanja kojima se bavi centralna banka odnose se na izbor ciljeva, režima i instrumenata monetarne politike. Ovo ukazuje da ovoj vrhovnoj finansijskoj instituciji treba dati punu slobodu pri izboru ciljeva monetarne politike, osim toga treba joj omogućiti da vodi politiku jednostavnog pravila, koji daje najbolje rezultate i omogućiti joj da koristi instrumente koji će osigurati valutnu i cjenovnu stabilnost. U tom smislu centralna banka, koja ima monopol na emisuju novca i koja direktno utiče na nivo rezervi bankarskog sistema, mora postaviti okvir za vođenje monetarne politike kako bi osigurala relativno nisku stopu inflacije i kako bi istovremeno monetarna politika bila dovoljno fleksibilna da se prilagodi šokovima na strani ponude i da kompenzira šokove na strani tražnje145. U praksi centralne banke, koje imaju monopol na emisiju novca i koje direktno utiču na nivo rezervi bankarskog sistema, nisu potpuno neovisne, već često nemaju dovoljno slobode izbora ključnih pitanja vezano za izvor ciljeva, režima i instrumenata monetarne politike. Centralnoj banci treba omogućiti da vodi monetarnu politiku režima jednostavnog pravila, ali to u dužem roku može stvoriti veće troškove reagiranja na krize/šokove, a u kraćem centralna banka može uticati na tržište novca i kratkoročne kamatne stope. Bankarski sistem, na čiji nivo rezervi ima uticaj direktno centralna banka, utiče na tržište novca i kratkoročne kamatne stope, što je glavna funkcija centralne banke. Promjene kratkoročnih kamatnih stopa izazivaju veliki broj aktivnosti vezano za prilagodljivost privrednih subjekata (monetarna transmisija). Treba poći od činjenice da je veza novac – proizvodnja – inflacija nestabilna. Monetarna teorija uzima kratkoročne kamatne stope kao glavni instrument monetarne politike i kao sredsvo za prognozu inflacije. U ekonomskoj teoriji, postoji konzensus da će dugom roku doći do promjena nivoa cijena, ali ne i trajnih promjena proizvodnje i zaposlenosti. To ukazuje da u dugom roku centralna banka ne može uticati na ekonomski rast preko promjena ponude novca. Ovim se povezuje dugotrajna inflacija s povećanom stopom monetarnog rasta, tako da dugoročna inflacija može biti kontrolirana od centralne banke. U kratkom roku na inflaciju mogu uticati promjene u agregatnoj tražnji, tehnološke promjene, cjenovni „šokovi“ pojedinačnih proizvoda i sl, a u dugom roku promjene ovih faktora mogu biti kompenzirane promjenama ponude novca, što ogogućuje da dugoročnu inflaciju može kontrolirati centralna banka146. Monetarna politika doprinosi razumjevanju kada je u pitanju cjenovna stabilnost. Centralna banka u vođenju monetarne politike mora biti osjetljiva na to kako će ekonomski subjekti i finansijska tržišta reagirati na njihove postupke i odluke. Naime, u monetarnoj teoriji vlada mišljenje da centralna banka ne trebaju naglo reagirati na sve vrste šokova, 145 146
Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 82. Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 83
MONETARNE FINANSIJE
97
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
posebno kada su u pitanju eksterni šokovi, sve dok oni značajno ne utiču na rast inflacijskih očekivanja. Međutim, odlučne reakcije na inflacijske šokove su potrebe kako bi se inflacijska očekivanja držala na postojećem nivou. Monetarna politika se mora voditi veoma oprezno prilikom procjene da li treba postupiti ekspanzivno ili restriktivno. To ukazuje da treba s posebnom pažnjom pratiti razvoj događaja. Prema Blinderovom pravilu treba ukoliko se stvari razvijaju147: 1. kako treba? treba povećati stepen restrektivnosti, odnosno ekapanzivnosti do nivoa koji je procjenjen, 2. u suprotnom smjeru, tada treba promjeniti cijelu politiku. Osim toga prilikom vođenja monetarne politike treba voditi računa o brojnim ograničenjima sa kojima se suočava, jer postoje i faktori koji utiču na agregatnu ponudu i tražnju. Na promjenu agregatne ponude veliki uticaj imaju prirodne katastrofe, suše, cjenovni skokovi nafte i dr. (smanjenje obima proizvodnje i porast cijena), na koje monetarna politika može uticati (samo na gubitak proizvodnje ili rast cijena). Treba voditi računa da monetarna politika može tokom vremena izbjeći šokove ili ih ublažiti, ali samo u kratkom periodu. U to smislu ona može pružiti odgovor kako inovirati monetarnu politiku tako da bude u stanju da osigura cjenovnu stabilnost u budućnosti. To znači da bi se suzbila inflacija, potrebno je promjeniti restriktivnu monetarnu politiku prije pojave inflacije148. Centralna banka se treba držati jednostavnog pravila koje ima ulogu za određivanje smjera monetrane politike, odnosno koje bi usmjeravalo dnevno ili nedeljno vođenje ponetarne politike, a bilo bi praktično i za komuniciranje s javnošću149. Savremena monetrana politika treba da se bazira na primjeni intermedijarnih ciljeva koji su značajni za vođenje monetarne politike, čiji je cilj cjenovna stabilnost. Ovi ciljevi ukazuju na smjer očekivanja kretanja inflacije. Oni su indikatori koji predhode promjeni inflacije, a predstavljaju150: 1. smjernice kako bi se reagiralo na specifične situacije kada instrumenti monetarne politike utiču na cjenovnu stabilnost sa dužim vremenskim kašnjenjima, 2. signal finansijskim tržištima u kom smjeru treba ići monetarna politika, čime se smanjuje neizvjesnost oko budućeg smjera monetarne politike, 3. signal javnosti koji može uticati na smanjenje inflacijskih očekivanja. 147 148 149 150
Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Kozarić Kemal i Nikola Fabris,
98
Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012,
str. str. str. str.
83 86. 86. 87.
MONETARNE FINANSIJE
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
1. 2. Centralno bankarstvo Bankarski sistem predstavlja podsistem finansijskog sistema u kome posebno treba naglasiti dvostepeni sistem organizacije: sistem centralne banke i sistem poslovnih banaka. Ova podjela je rezultat razvoja novčanog sistema i potrebe modernizacije bankarskog sistema. Institucije monetarnog sistema su centralna banka, poslovne banke i finansijsko tržište. Poslovne banke su institucije koje se bave profesionalno uzimanjem i davanjem kredita. Njihov zadatak je da prikupe slobodni kapital i novčana sredstva i da ih pozajmljuju drugima. Bankarski sistem, kao segment finansjiskog sistema, sadrži finansijske i ostale mjere koji su u funkciji poslovanja koje se ispoljava kao aktivnost čiji je zadatak da osigura proces reprodukcije potrebnim novčanim sredstvima i kreditima stanovništvo i privredne subjekte. Obuhva centralnu banku i poslovne/komercijalne banke. Centralna banka propisuje uslove i kriterije poslovanja banke151: 1. najniži iznos neto kapitala u apsolutnom i realativnom odnosu/koeficijent adekvatnosti kapitala, 2. izlaganje banke kreditnom riziku prema pojedinačnom korisniku ili grupi povezanih lica u odnosu na osnovni kapital banke, 3. zbir svih velikih izlaganja kreditnom riziku u odnosu na osnovni kapital banke, 4. iznos izdate garancije, osim garancije za dobro izvršen posao u odnosu na osnovni kapital, 5. zbir svih izdatih garancija, osim garancija za dobro izvršen posao, u odnosu na osnovni kapital, ograničenja investiranja u stalna sredstva srazmjerno osnovnom kapitalu, 6. fizičkim licima koji su povezani sa bankom ograničava se odobravanje kredita u srazmjeri sa osnovnim kapitalom. Bankama, čije su aktivnosti: kreditiranje, izdavanje garancija i akreditiva, platni promet i dr.poslovi, propisuje se da obavezno redovno vrše rezerviranje na teret prihoda za utvrđene iznose rizičnoti plasmana. Ove aktivnost rezultiraju ostvarivanjem prihoda na rashode: kamate na depozite, manipulativni troškovi, materijalni i drugi administrativni troškovi, koji su u funkciji dobiti što je je i osnovni cilj osnivanja i rada banke. Poslovne promjene banke evidentiraju se u skladu sa zakonom o računovodstvu, kontnom planu i računovodstvenim kodeksima i standardima koji su u skladu s međunarodnim standardima poslovanja. One se evidentiraju u bilansima stanja i uspjeha, za koje supervizor propisuje način izrade obrazca za obadva bilansa. 151
Kešetović Izudin, Monetarne finansije. Kalesija: C.P.A., 2007, str 151.
MONETARNE FINANSIJE
99
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
Poslovne banke obavljaju svoje poslove nezavisno, a sa ciljem ostvarivanja profita. Njihova djelatnost se ostvaruje na principima solventnosti, profitabilnosti i osiguranja likvidnosti. S njim se rješavaju ključna pitanja koja se odnose na osposobljavanje poslovnih banaka za pokretanje finansijskog tržišta, na povezivanje domaćih i inostranih finansijskih tokova, na odgovornost banke prema svojim korisnicima/klijentima i na stvaranje vrijednosti za svoje korisnike. U korporativnom svijetu preduzeća/kompanije su odgovorne za pokretanje tržišta, a u finansijskom svijetu poslovne banke su odgovorne za pokretanje finansijskog tržišta. Poslovne banke su također odgovorne za povezivanje domaćih i inostranih finansijskih tokova s ciljem kreiranja spoljnotrgovinskog prometa. Osim toga poslovne banke imaju ulogu da osiguraju inostrana kreditna sredstva za obavljanje deviznih i valutnih poslova. Svojim poslovnim planovima, koji trebaju biti strateškog karaktera, poslovne banke reguliraju način i obim udruživanja sredstava, pravce usmjeravanja udruženih sredstava, način održavanja likvidnosti, uslove korišćenja sredstava i dr. Uloga banaka u poslovanju treba da se ogleda u mogućnosti iskorišćavanja i pretvaranja suficita sektora, kao pozitivne razlike između visine depozita i visine uzetih kredita, u stabilan i trajan izvor novčanih sredstava za finansiranje društvene reprodukcije. Savremeno bankarstvo u svijetu prolazi kroz fazu modernizacije bankarskog sistema. Sve krize počinju zbog toga što banke ne inoviraju svoje poslovanje, što nemaju adekvatan menadžment, koji je u stanju da efikasno obavlja ne samo nove poslove vezano za novčane operacije, već i poslove vezano za realne transakcije primjenom informacijsko komunikacijskih tehnologija. Poslovne banke trebaju biti osposobljenje, što je posebno važno, za kooperaciju i povezivanje bankarskog i korporativnog svijeta. Danas je poslovnim bankama na raspolaganju cijeli spektar novih klasično nebankarskih poslova. Eksplozivan rast nebankarskih finansijskih institucija i sve razvijenije funkcije tržišta novca i tržišta kapitala, klasične poslovne banke stavljaju u položaj tražnje novih metoda izvora sredstava, uz nove oblike oštre konkurentske borbe. Institucionalno poslovne banke doživljavaju snažne promjene, koje se odnose i na položaj i ulogu centrainih banaka u tržišnim privredama, ali i sistem poslovnih banaka. Internacionalizacija poslova savremenih poslovnih banaka praćena je i sve većim širenjem mreže banaka, uz sve raznovrsnije bankarske poslove. Disperzija banaka postaje stalni proces. To stvara novi tip univerzalne banke. Proces univerzalizacije poslovanja i spajanja poslovnih operacija preko mnogih banaka vodi novim procesima veće mobilnosti novca i bankarskog kapitala. Nacionalna obojenost banaka sve više nestaje, a u konkurentskoj borbi na domaćem i svjetskom novčanom tržištu nastaje i 100
MONETARNE FINANSIJE
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
specifičan proces internacionalizacije domaćeg novca, dok nova kreditna politika banaka i monetarna regulacija ostaju i dalje u nadležnosti centralne banke. Promjene u bankarstvu su dio ukupnih ekonomskih transformacija koje se baziraju na tržišnom i tehnološkom napretku, razvoju informacijsko komunikacijskih tehnologija, modelima upravljanja. Osnovni nosici transformacije bankarstva su: globalizacija, konvergencija, deregulacija, sekuritizacija i demografija. Globalizacija, kao sila tržišnih promjena, koja se u bankarstvu temlji na tehnološkom razvoju. Konvergencija, kao sila tehnoloških promjena, ukazuje na tehnološke promjene u proizvodnoj ili uslužnoj infrastrkturi preduzeća. U finansijama ukazuje na konvergenciju funkcije finansija sa ostalim ekonomskim funkcijama u preduzeću Deregulacija, kao proces, koji znači da na finansiskom tržištu učestvuju i nebankarske institucije, kao što su: investicijski fondovi, penzioni fondovi, osiguravajuća društva, proizvođači automobila, proizvođači opreme, građevinske kompanije, turistička društva i dr. Ovo dovodi do konkurencije na finansijskom tržištu. Sekuritizacija, je funkcija jačanja investicijskog bankarstva, kojom dolazi do izražaja značaj bankarskih rejtinga. Ona je uzrok i posljedica promjena vezano za transformaciju bankarskog sektora. Demografija, koja se kao obilježje javlja u poziciji sektora stanovništva u novim tendencijama razvoja bankarstva. Bankarski kredit predstavlja glavnu grupu aktivnih bankarskih poslova putem kojih banka mobilizira i akumulira finasijska sredstva, pozajmljuje raznim subjektima finansijska sredstva radi finansiranja privredne aktivnosti pod određenim uslovima. Pored bankarskih kredita banka izdaje i garancije, otvara akreditive sa odgođenim plaćanjem, osigurava poslovanje. 1. 3. Bankarski sistem i instrumenti monetarne politike Bankarski sistem, od koga se traži da bude stabilan i pod nazorom centralne banke, treba da osigura stabilan sistem cijena i deviznog kursa sa primjerenim kamatnim stopama poslovnih banaka, što ukazuje da poslovne banke moraju biti pokretači finansijskog tržišta na kojem vlada jaka konkurencija, kako bi bile prilagodljive i inovativne. U bankarskom sistemu jedne zemlje ne treba prepustiti da dominiraju banke sa stranim kapitalom. Stoga, poslovne banke se trebaju odlikovati visokim nivom likvidnosti i primjerenim nivom upotrebe međunarodnih standarda. Najčešći problemi u bankarskom sistemu su152: 152
Šumić Nataša, Bankarski sistem Srbije
MONETARNE FINANSIJE
101
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
1. visoka koncentracija poslovanja u malom broju velikih banaka, 2. prenos obaveza i potraživanja po osnovu devizne štednje, preuzimanje ili poništavanje djela dugova preduzeća, 3. redukcija trajnog kapitala banaka zbog otpisa nenaplativih potraživanja, 4. konverzija duga u trajni kapital, refinansiranje, tj. reprogramiranje određenih dugova, niska profitabilnost. Bankarski sistem treba modernizirat tako poslovne banke budu pokretači finansijskog tržišta u kome je osigurana kontrola i revizija. Sa modernizacijom bankarskog sistema poslovne banke postaju prilagodljive i inovativne. Takav bankarski sistem je podrška razvoju privrede. Bankarski sistem omogućava ulaganja u zdrava, profitabilna i izvozno orijentirana preduzeća, uz realnu kamatnu stopu, sa ciljem efikasnog korištenja resursa, održavanje stabilnosti kursa i cijena. Moderniziran bankarski sistem podržava finansijsku disciplinu u smislu efikasnije kreditno monetarne politike i blagovremenosti davanja i vraćanja kredita, omogućava saniranje i transfomiranje djelova bankarskog sistema ukoliko ne zadovoljavaju određene bankarske kriteruje, obezbjeđuje inostrane kredite sa povoljnim uslovima za izvozno orijentiranu proizvodnju, omogućava uslove za selektivno uvođenje potrošačkih kredita153. Danas živimo u nepoznatom svijetu novca, kapitala, štednje, investicija, berzi i berzanskog poslovanja koji se čini veoma komplikovan, često neshvatljiv i nepredvidiv. Mada se čini da je odvojen od svakodnevnog života, bankarski sistem direktno utiče na sve naše odluke, ponašanje, raspoloženje, planove, budućnost. Misterije savremenog novca u svim njegovim pojavnim oblicima dostigle su svoj najviši domet u sferi finansijskih tržišta i u svijetu kapitala globalnog društva. Najvećim se djelom te se misterije odnose na mehanizam i efekte funkcioniranja finansijskih tržišta i berzi. Pojam, karakteristike, kategorije, ponašanje, veliki lomovi i ekspanzija, visoki rizici i gubici, ali i ogromni dobici na savremenim berzama, danas postaju nezaobilazna pitanja svakog čoveka. Osnovno pitanje je: kako se može upravljati novcem da se njegova ogromna snaga razvojno iskoristi, bez ulaska u inflaciju154? Bankarski sistem treba da razvija i jača decentralizirane finansijske mehanizme koji impliciraju155: 153 154 155
Šumić Nataša, Bankarski sistem Srbije Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str. 627 Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str.625
102
MONETARNE FINANSIJE
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
1. efikasne i racionalno organizirane bankarske organizacije i finansijske institucije, koje obavljaju poslove prikupljanja i mobilizacije slobodnih novčanih sredstava i usmjeravanja sredstava prema potrebama preduzeća i prema prioritetnim sektorima privrede, 2. funkcionalnost finansijskih instrumenata, kako po vrstama (depoziti, krediti, obveznice, certifikati i blagajnički zapisi) tako i po kvalitetu (ročna i sektorska struktura), koje efikasno utiču na ponudu finansijskih sredstava i na njihovu namjensku i racionalnu alokaciju, 3. efikasne i diversificirane finansijske tokove koji obuhvataju formiranje ponude novčanih sredstava, plasiranje finansijskih sredstava i uravnotežavanje ponude i tražnje finansijskih resursa, i 4. adekvatne mjere monetarno kreditne i bankarske politike, kojima se utiče na snabdjevanje procesa društvene reprodukcije potrebnom količinom novca i kredita i ostvarivanje ciljeva ekonomske stabilizacije i privrednog razvoja. 1. 3. 1. Instrumenti monetarne politike Monetarna politika podstiče intezivan privredni rast i izvozno orijentiranu privredu. Instrumenti monetarne politike ne utiču direktno na ciljeve monetarne politike, zbog čega nastaju dugotrajna kašnjenja prije nego što efekti ovih postanu vidljivi. Zbog toga centralna banka ima mogućnost da se fokusira na operativne ciljeve (kamatne stope na međubankarskom tržištu novca) i prijelazne ciljeve (projekcija inflacije) koji se lahkše kontroliraju, dok se ne dođe do krajnjeg cilja, a to je manja inflacija. Monetarnim instrumentima se vrši kupovina i prodaja vrijednosnih papira, regulira količina/masa novca u opticaju, određuje eskontna stopa obaveznih rezervi, selektuju reskontni krediti. Trenutno fokus instrumenata monetarne politike odnosi se na kamatne stope, odnosno operacije na otvorenom tržištu koje reguliraju izabranu kamatnu stopu. Sržne promjene u instrumentima monetarne politike u prvoj deceniji 21 vijeka, a odnose se na156: 1. konstantno opadanje depozita na koji se obračunava obavezna rezerva (implicitno oporezivanje), 2. sve veći trend repo transakcija u upravljanju s nivom likvidnosti, 3. konkurentski pritisak, 4. trend povećanja transparentnosti centralne banke kada je u pitanju održavanje željenog nivoa kamatnih stopa. 156
Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 122.
MONETARNE FINANSIJE
103
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
Instrumentima monetarno kreditne politike se regulira potrebna količina novca u privredi. Od njih zavisi koliko će privreda biti efikasna kako u pogledu monetarne i ekonomske stabilnosti, tako i u pogledu stope rasta privrednog razvoja. Korištenje instrumentima kao sredstva i metode monetarno kreditne politike centralna banka održava masu i strukturu novca i kredita na optimalnom nivou. Instrumenti monetarne politike predstavljaju sredstva, mehanizam i alat kojim centalna banka upravlja monetarnom politikom i kojim se služi u ostvarenju ciljeva monetarne politike koji se odnose na potencijalne ciljeve: 1. visoka zaposlenost, koja podrazumijeva pokretanje tržišta rada u kojem će potražnja biti jednaka ponudi rada, što je primjereno teorijskom konceptu ostvarivanja pune zaposlenosti uz postojanje određenog nivoa prirodne stope nezaposlenosti, 2. ekonomski rast koji determiniran povećanjem BDP-a, 3. stabilnost cijena koja se odnosi na ostvarivane niskih stopa godišnje inflacije uz koju je moguć održiv ekonomski, odnosno privredni rast, 4. stabilnost kamatne stope koja se vezuje na povećanju transparentnosti i stabilnosti finansijskog tržišta uz uspješnije planiranje vezano uz budući novčani tok, 5. stabilnost financijskih tržišta koja omogućuje efikasno prijenos novčanih viškova od suficitarnih ka deficitarnim subjektima, što omogućuje i pridonosi izbjegavanju faktora razvoja financijske krize, i 6. stabilnost na deviznom tržištu koja sprječava promjenu uslova razmjene vezano uz pad ili rast vrijednosti domaće valute u odnosu na strane valute. U decentralizovanom bankarskom kreditnom sistemu monetarna politika se realizira putem određenih instrumenata kojim se regulira kreditni potencijal i politika plasmana poslovnih banaka. Indirektno reguliranje monetarne politike treba da bude u funkciji reguliranja kreditnog potencijala poslovnih banaka. Ovi instrumenti se djele na kvantitativne, koji treba da djeluju samo globalno u cijeloj privredi i kvalitativne (selektivne) koji djeluju selektivno u pogledu vrste kredita, korisnika, namjena, načina korišćenja rokova, kamate i sl. Kvantitativni istrumenti monetarne politike, koji djeluju globalno na privredu, odnose se na: politiku obaveznih rezervi, politiku eskontne i opće kamatne stope i politiku otvorenog tržišta, a kvalitativni ili selektivni, koji djeluju selektivno sa stanovišta korištenja, namjene, rokova i kamata, a odnose se na: reguliranje kredita centralne banke poslovnim bankama, reguliranje uslova kredita, selektivnu kreditnu politika. Osnovni oblici kvantitativnih instrumenata u monetarnoj teoriji i politici su: politika otvorenog tržišta, politika obaveznih rezervi i diskontna politika, a osnovni oblici kvalitativne ili selektivne politike odnose se na: regulaciju kredita centralne banke poslovnim bankama, regulaciju uslova kredita, selektivnu kreditnu politiku. 104
MONETARNE FINANSIJE
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
Monetarna politika koristi mehanizam transmisije, koji predstavlja proces čije aktivnosti reguliraju nivo inflacije, kao način preko koga vrši promjene u instrumentima monetarne politike koji utiču na proizvodnju i nivo cijena. Proces počinje sa promjenom politike kamatnih stopa od strane centralne banke, a završava se sa reguliranjem nivoa inflacije. Ovim procesom centralna banka ima mogućnost da bitno utiče na tržište novca. Kada centralna banka promjeni kamatnu stopu na tržištu novca, ona utiče sa različitim intenzitetom i na ostale kamatne stope, a posebno se to odnosi na kratkoročne bankarske kamatne stope. Uticaj kamatnih stopa centrane banka preko bankarskih kamata utiče na očekivanja u ekonomiji i kretanje cijena vrijednosnih papira uključujući i dionice, kao i na kretanje deviznog kursa. Direktni instrumenti monetarne politike javljaju se u formi ograničavanja kreditnih plasmana, ograničavanje visine kamatne stope, slektivnog kreditiranja, limitiranje otkupnih cijena vrijednosnih papira, ograničavanje određene kategorije kredita157. Kada se promjeni kamatna stopa i cijena vrijednosnih papira mjenja se: štednja, potrošnja, investicijska ulaganja privrede i stanovništva. Više kamatne stope utiču destimulativno na privredu i stanovništvo kod uzimanja kredita da bi finansirali investicije ili potrošnju, a istovremeno više kamatne stope preferiraju štednju, umjesto tekuće potrošnje. Osim toga više kamatne stope utiču i na ponudi kredita u smislu smanjenja od strane banke. Kada se promjene cijene dionica i vrijednosnih papira mjenja se nivo potrošnje preko dohodovnog i imovinskog efekta. Kada poraste cijena dionica, vlasnici dionica povećavaju svoju imovinu, što vodi ka povećanoj potrošnji i obrnuto. Vrijednost dionica i vrijednosnih papira utiče i na nivo agregatne tražnje. Naprimjer, ukoliko su uslovi za odobravanje kredita povoljniji, to utiče na rast agregatne tražnje. Sa promjenom investicija i potrošnje relativno se mijenja nivo agregatne tražnje u odnosu na nivo agregatne ponude. U slučaju porasta agregatne tražnje iznad agregatne ponude, dolazi do pritiska na cijene u smislu njihovog rasta. Porast agregatne tražnja može uticati i na tržište rada povećanjem zapošljavanja. Sve predhodno navedene promjene mogu uticati i na tržište proizvoda i usluga. Promjene deviznog kursa imaju direktni uticaj na domaće i uvozne cijene, tako u slučaju smanjenja deviznog kursa, uvozna roba će imati niže cijene. Osim što smanjenje deviznog kursa, utiče i na smanjenje konkurentnosti privrede na svjetskom tržištu i povećanje agregatne ponude kojom se smanjuje inflacijski pritisak. Nivo deviznog kursa je jedan od faktora koji ima uticaj na formiranje dionica i vrijednosnih papira. Centralne banke moraju pratiti mehanizam transmisije i transmisijske kanale koji su često vrlo komplikovani za praćenje. Pored uticaja monetarne politike na 157
Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 121.
MONETARNE FINANSIJE
105
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
transmisijske kanale utiču i drugi faktori koji su izvan kontrole centralne banke, kao što su cijene na svetskom tržištu, fiskalna politika, kretanje na berzama. Svi ovi faktori mogu uticati na buduću stopu inlacije ili na nivo inflacijskih očekivanja158. Ovo dovodi do velikih vremenskih kašnjenja djelovanja monetarne politike, tako da se precizne procjene efekata preduzetih mjera teško ostvaruju. 1. 3. 2. Operacije na otvorenom tržištu Operacije na otvorenom tržištu se sprovode u cilju reguliranja, prvo novoa likvidnosti poslovnih banaka, druga uticaja ovog instrumenta na kretanje kratkoročnih kamatnih stopa i treće, određivanje signalnog stava o monetarnoj politici. Prepoznaju se kao:glavne operacije, operacije dužih roćnosti i operacije finog podešavanja159. Upravljanje deviznim rezervama je važan mehanizam u makroekonomskoj politici koji ima značajnu ulogu u prevenciji finansijskih kriza. U tom smislu je važno određivanje adekvatnog iznosa rezervi, način na koji se osiguravaju izvori sredstava i politika koja određuje kada i za koje svrhe se koriste devizne rezeve. Operacije na otvorenom tržištu postaju najvažniji instrument monetarne politike razvijenijih zemalja, a važne su i u zemljema koje su u tranziciji. Predstavljaju dva osnovna kanala: 1. prvim se kreira novčana mase kupovinom i prodajom vrijednosnih papira od strane centralne banke, a 2. drugi se odnosi na davanje kredita centralne banke poslovnim bankama. Operacije na otvorenom tržištu utiču na kreditni potencijal i likvidnost banaka direktno, a indirektno na formiranje novčane mase. Omogućavaju fleksibilnost centralnim bankama u pogledu obima transakcija i tajminga pod pretpostavkom da je razvijeno tržište novca. Kupovinom vrijednosnih papira, instrument ekspanzivne monetarne politike, novac iz centralne banke kreće ka poslovnim bankama, što dovodi do pada kamatne stope, dok restriktivna monetarna politika dovodi do rasta kamatnih stopa. Neophodno je ispuniti tri preduslova za uspešno odvijanje operacija na otvorenom tržištu160: 1. razvijeno tržište vrijednosnih papira, 2. različiti tipovi vrijednosnih papira s različitm rokovima dospijeća, i 3. tražnja za vrijednosnim papirima. 158 159 160
Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 111. WWW: Ćorić Tomislav, Instrumenti monetarne politike Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 112.
106
MONETARNE FINANSIJE
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
U primjeni su dva modela operacija na otvorenom tržištu: 1. bezuslovne kupovine vrijednosnih papira (bez obaveze ponovnog otkupa), 2. privremene kupovine vrijednosnih papira (uz obavezu ponovnog otkupa). U drugom modelu prodavac koji otkupi vrijednosne papire nakon utvrđenog roka, repo operacija, ili u formi aranžmana obrnutog smjera o kupovini, revezibilne repo operacije (aranžman u kojem centralna banka ponovno otkupljuje vrijednosne papire nakon utvrđenog perioda)161. Vidimo da politika otvorenog tržišta predstavlja složen i efikasan mehanizam tržišne privrede u kome je dominantna uloga finansijskog tržišta. Funkcioniranje politike otvorenog tržišta ovisi: razvijenosti tržišta vrijednosnih papira, od uloge države da utiče na kreiranje emisije obveznica i stvaranjem javnog duga, od ponude i tražnje novca i njihove konverzije u kamatonosne oblike kao regulatora finansijskog tržišta. 1. 3. 3. Obavezne rezerve Tržišne privrede obaveznu rezervu koriste više kao instrument za reguliranje kredita, a manje za reguliranje likvidnosti banaka. Suština ovog instrumenta sastoji se u tome da svaka poslovna banka mora držati određeni dio depozita po viđenju na posebnom računu obavezne rezerve kod centralne banke. Pošto se izdvajanja vrše u određenom postotku, u odnosu prema tim depozitima po viđenju, stopa obavezne rezerve je funkcija navedenih depozita. Ova sredstva se ne mogu koristiti za kreditno poslovanje ovih banaka. Obavezna rezerva se javlja kao instrument kreditnog potencijala banke i kao instrument održavanja likvidnosti. Koristi se da bi centralna banka regulirala količinu novca u opticaju, kontrolirala likvidnost i kreditni potencijal poslovne banke. Preko ovih instrumenata se vodi ekspanzivna i restriktivna monetarna politika. Od povećanja i smanjenja obavezne rezerve ovisi kreditna multiplikacija. Depozitnu osnovu obaveznih rezervi čini162: obaveza prema rezidentima, depoziti rezidenata po viđenju, oročeni i štedni depoziti rezidenata. Dakle, obavezna rezerva predstavlja iznos sredstva koje su poslovne banke obavezno dužne držati u centralnoj banci. Obračunava se primjenom stope obavezne rezerve na osnovicu (depoziti, krediti i vrijednosni papiri) za njen obračun ili pak dio izvora (npr. samo depoziti). Stopa obavezne rezerve može biti jedinstvena ili pak diferencirana prema ročnoj i/ili valutnoj strukturi izvora sredstava. Prilikom vođenja politike obaveznih rezervi koriste se najčešće koncepti163: 161 162 163
Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 112. Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: 2007. str.167. Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 118
MONETARNE FINANSIJE
107
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
1 fiksirana stopa obaveznih rezervi u dužem periodu, 2 promjena stope obaveznih rezervi koja se vrši samo izuzetno, 3 kada su ostali instrumenti ekonomske politike neefikasni, koriste se kratkoročne promjene obavezne rezerve. 1. 3. 4. Eskontna stopa kao instrument monetarne politike Eskontna stopa je jedan od značajnih instrumenata monetrano politike, kojim se podižu i spuštaju kamatne stope po kojima banke daju kredite. Centralna banka eskontnom politikom određuje cijenu kredita koji odobrava bankama, odnosno promjenom visine nastoji djelovati na ponudu i tražnju novca na finansijskom tržištu. Kada je ponuda novca veća povećava se eskontna stopa radi smanjenja tražnje za kreditima, a sa smanjenjem kamatne stope povećava se tražnja za novcem, što utiče na podizanje nivoa privrednih aktivnosti. Efikasnost politike eskontnih stopa je važna za određivanje uslova za reskont u pogledu rokova, kvaliteta, visine i vrste kredita. Ona je veća na razvijenijim finansijskim tržištima gdje su promjene stopa česte. U razvijenijim privredama centralna banka drži realativno stabilnu eskontnu stopu da bi se kontroliralo kretanje cijena, stabilnost novca, rast BDP-a, investicije i javna potrošnja. Monetarna politika je dio makroekonomske politike koja je usko vezana za privredna kretanja. Ako je niska eskontna stopa pokreće procese oživljavanja privrede, potrošnje i investicija, a ako je visoka dolazi do povećane inflacije. Eskontna stopa je važna za određivanje uslova za reeskont u pogledu uslova koji se odnose na rokove, kvalitet i visinu, vrstu kredita, koje centralna banka određuje i koje poslovne banke moraju ispuniti da bi se mogle koristiti reeskontom. U razvijenijim privredama centralna banka održava relativno stabilnu eskontnu stopu koja se vezuje za: kretanje cijena, stabilnost novca i rast društvenog proizvoda, investicija, javne potrošnje. Prema tome eskontna stopa, kao dio makroekonomske politike, vezana je za privredna kretanja. Kada je niska oživljava privredu i pokreće proces trošenja i investiranja, kada je veća obuzdava pretjeranu konjukturu i inflatorne poremećaje164. 1. 4. Modeli upravljanja monetarnom politikom Ako se želi postići veći ekonomski rast, puna zaposlenost, bolji standard građana, makroekonomska stabilnost u zemlji mora se definirati i provoditi odgovarajuća ekonomska politika kojom se putem monetarnih instrumenata osigurava stabilnost cijena, stabilnost kursa domaće valute, privredna stabilnost i regulira količina novca u opticaju, od posebne važnosti je izbor modela upravljanja monetarnom politikom. U tom smislu neophodna je 164
Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: 2007. str.170.
108
MONETARNE FINANSIJE
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
konzistentnost monetarnih aktivnosti i monetarnih vlasti. Ukoliko je monetarna politika dio efikasnog finansijskog sistema bankarski sistem može osigurati likvidnost, stabilnost i efikasnost sistema, što je također od posebnog značaja kada se radi o izboru modela upravljanja monetarnom politikom. Prilikom izbora instrumenata ekonomske politike treba voditi računa o otvorenosti privrednog sistema, a posebno se treba fokusirati na izbor modela monetarne politike koji moraju biti pažljivo odabrani. Treba voditi računa i o tome da se monetarna politika ne postavlja kao univerzalni model niti se putem nje mogu postići monetarni efekti bez kombinacije sa drugim monetarnim instrumentima165. U teoriji monetarnih finansija egzistiraju osnovni modeli upravljanja monetarnom politikom poznati kao: (1) kao model upravljanja preko deviznog kursa, koji uključuje: valutni odbor (engl. currency board), konvencijalni kurs i fleksibilni kurs, (2) targetiranje monetarnih agregata, (3) ciljana inflacija i (4) dolarizacija. 1. 4. 1. Modeli upravljanja preko deviznog kursa 1. 4. 1. 1. Valutni odbor Valutni odbor predstavlja model upravljanja preko deviznog kursa. To je model/devizni režim koji predpostavlja strogo utvrđeni zakonski kurs gdje se emisija domaće valute vrši samo uz adekvatan priliv rezervne valute i gdje postoji pokriće u stranoj valuti kako bi se u svakom trenutku osigurala zamjena (konvertibilnost) za stranu valutu166. On pruža dosta dobru stabilnost zemlji u tranziciji, a osim toga uspostavlja makroekonomski ambijent za održiv rast privrede bez inflacije, kao i njen kredibilitet. Valutni odbor pruža zemlji mogućnost da inovira svoj finansijski sistem, tako što se provode strukturne i institucionalne reforme. Pogodan je za zemlje sa visokom inflacijom. S ovim režimom se uspostavlja fiskalna disciplina i otklanja mogućnost kreditiranja državnog aparata, a omogućava konvertibilnost domaće valute, restrukturiranje bankarskog sistema, u smislu da se slabije banke likvidiraju, spajaju ili prodaju jačim bankama. Valutni odbor, koji ispunjava kriterije konvergencije167, emituje papirni i kovani novac kojim se u svakom momentu može izvršiti koverzija u rezervnu valutu po fiksmom kursu. Funkcionira po pravilima pasivne monetarne politike i nema diskrecionih prava kao što ima tipična centralna banka. Osnovne karakteristike valutnog odbora su168: automatizam, konvertibilnost domaće valute, finansijska nezavisnost i povjerenje. Izbor valutnog odbora kao načina upravljanja monetarnom politikom, ima dvije glavne svrhe: 165 166 167 168
Kozarić, Modeli monetarne politike sa osvtrom na valutni odbor BiH, Centralna banka: 2007.str.3 Kešetović Izudin, Monetarne Finansije, Kalesija:C.P.A., 2007, str.180. Kešetović Izudin, Monetarne Finansije, Kalesija:C.P.A., 2007, str.183. Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. .88
MONETARNE FINANSIJE
109
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
1. valutni odbor osigurava čvrst nominalni kurs i održava stabilnosti domaće valute preko fiksno utvrđenog kursa, 2. ostvaruje ciljeve monetarne politike: očuvanje monetarne stabilnosti, jačanje finansijske stabilnosti, nizak nivo inflacije169, privlačenje stranih investicija, jača povjerenje građana koje se ogleda kroz kontinuirani rast štednih depozita, prosječna stopa privrednog rasta 5%, kontinuirani rast deviznih rezervi, razvoj finansijskog tržišta, redovno servisiranje vanjskog duga, potpuna politička nezavisnost. Monetarni odbor funkcionira na principu novćanog sistema zlatne poluge, pri čemu je količina kapitala koje poslovne banke mogu da kreiraju ograničena sposobnošću da se pribave i drže dovoljne rezerve kao podloga za kredit, pri čemu su poslovne banke posrednici između deponenata i korisnika kredita170. Ključni kvalitet ovog modela je: stabilizacija cijena, kredibilitet domaće valute, stimuliranje spoljnotrgovinske saradnje sa konvertibilnim deviznim područjima, kao i u privlačenju stranog kapitala. Valutni odbor je zadužen za emisiju papirnog i kovanog novca tako da se u svakom momentu može izvršiti konverzija u rezervnu valutu po fiksnom kursu. Ovaj model osigurava i garantira da valuta zemlje bude konvertibilna po fiksnom kursu. S njim se otklanjaju troškovi državnog deficita, određuje limit domaćeg novca i veličina monetarne baze. Praksa ukazuje da je moguće stabilizaciju privrede ostvariti putem valutnog odbora, posebno kada se uzme u obzir da u valutnom odboru nema prostora za političke uticaje i pritiske. Nije moguća devalvacija valute, štampanje novca za budžetski deficit i subjetivnost ljudskog faktora. Valutni odbor je transparentan i osigurava kredibilitet i stabilnost cijena i valute. Ostvaruje profit samo od kamata, direktne i portfolio investicije i devizne rezerve na nivou minimalno 100 posto. Valutni odbor je režim prijelaznog rješenja do potpune eurozacije. Uvođenjem valutnog odbora, monetarnom politikom se vraća povjerenje u nacionalnu valutu. Primjenom valutnog odbora može se spriječiti visoka nelikvidnost, pad privrednih aktivnosti, smanjenje proizvodnje i zaposlenosti. Osim toga njegovo primjenom se stvaraju povoljni uslovi za štednju, uz postizanje transparentnosti monetarnog i tržišnog sistema. Valutnim odborom se nameće čvrsta finansijska disciplina, posebno u procesu stvaranja novca i otklanjaju troškovi državnog deficita, određuje limit domaćeg novca i veličina monetarne baze171. 169 Ne postoji općeprihvaćen pojam inflacije, ona se uglavnom vezuje za rast cijena i opadanje kupovne moći novca. Tretira se kao monetarni izraz ekonomske neravnoteže i nestabilnosti ili monetarni poremećaj. Inflacija obezvrijeđuje kupovnu moć novca zbog rasta cijena i bolest ekonomskog organizma. 170 Kešetović Izudin, Monetarne Finansije, Kalesija:C.P.A., 2007, str.179. 171 http://www.google.com/url?sa=f&rct=j&url=http://www.fpe.unssa.rs.ba
110
MONETARNE FINANSIJE
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
Njegovom primjenom se eliminiraju negativni poremećaji u privredi, pri čemu je tržište glavni regulator ponašanja i djelovanja valutnog odbora. U dosadašnjoj praksi valutni odbori su uglavnom uvođeni u malim zemljama, sa slabom ekonomijom i velikim ekonomskim poremećajima i zemljama koje su liberalizirale tržište. Valutni odbor izbjegava kasične inflacijske mehanizme, a osigurava monetarnu stabilnost i konvertibilnost domaće valute, što je u stvari jedan od osnovih zadataka ekonomske politike svake zemlje. Fiksni devizni kurs domaće valute eliminira devizni rizik i rizik konvertibilnosti domaće valute i potiče investitore da ulože svoj raspoloživi slobodni kapital. Uz fiksni kurs se stvara i trajna otpornost na monetarnu ekspanziju, političke pritiske, kao i druge negativne posledice koje su izazvane izvan monetarnog sektora. Osnovni zadatak valutnog odbora je monetarna stabilnost i konvertibilnost domaće valute. Ovim režimom se eleminira devizni rizik i rizik konvertibilnosti domaće valute, pored toga ne motivira investitore za ulaganje kapitala. Time se stvara trajna otpornost na monetarnu ekspanziju, političke pritiske i natezanja u pravcu monetizacije fiskalnog deficita, kao i druge negativne posljedice koje su izazvane van monetarnog sistema. Putem deviznog kursa se definira automatsko emitovanje ili povlačenje domaćeg novca u masi u kojem postoji, ekvivalentan priliv ili odliv rezervne valute. Ovaj model ograničava monetarnu vlast da finansira deficit u budžetu i ne daje mogućnost monetarnim vlastima da pruže podršku bankama koje imaju problem sa likvidnošću. Bankarski sistem je vrlo važan za povjerenje u valutni odbor i stabilizacijski proces. Na kraju da konstatujemo da centralna banka ima ograničenje vezano za kreditiranje vlade i finansiranje privrednog razvoja. Naime, centralna banka ne može kreditirati vladu i ne može direktno finansirati ekonomski razvoj. Ona ne može koristiti devizni kurs za saniranje ekonomskih kriza. Negativna strana valutnog odbora ukazuje na brojna ograničenja uvođenju makroekonomske politike zemlje, vezana za razvoj, zapošljavanje, socijalne programe, robne rezerve i politiku kamatnih stopa. Tako u zemlji sa poremećenim političkim odnosima i nedovoljnim monetarnim rezervama, nije moguće odrediti količinu novca u opticaju, pri čemu kreditno monetarna politika postaje nefleksibilna, uz smanjenu ulogu obavezne rezerve. Izraženi su posebno nedostaci u smislu nemogućnosti vođenja fleksibilnije monetarne politke kako bi se uticalo na modernizaciju bankarskog sistema. Osim toga valutni odbor pokazuje izraženu zavisnost od monetarne politike centralne banke za čiju je valutu vezan. Posebno je izražen problem realnog kursa.
MONETARNE FINANSIJE
111
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
Kako valutni odbor nema udjela u profitima banaka, to ne postoji odgovornost da bankama odobrava kredite i da štiti njihovo poslovanje. Tako vrlo često dolazi do nesolventnosti i nelikvidnosti poslovnog bankarstva, te do bankrotstva i likvidacije pojedinih poslovnih banaka. Primjena valutnog odbora može dovesti do recesije, pada realnog društvenog proizvoda i zaposlenosti. Valutni odbor, koji zanemaruje kreditiranje poslovnih banaka i privrede sa realnom potrebom količine novca, uz isključenje djelovanja kreditne politike utiče na pad privrednih aktivnosti, što otežava privredni razvoj i može dovesti do ekonomske krize. Primjenom valutnog odbora postoji mogućnost da se izazove visoka nelikvidnost, gušenje privrede, smanjenje proizvodnje i smanjenje zaposlenosti. Primjena ovog modela može dovesti do recesije, pada BDP-a i zaposlenosti. Zanemaruje se kreditiranje poslovnih banaka i privrede sa realnom potrebom količine novca, uz isključenje delovanja kreditne politike. Obično privreda ostaje bez stimulativnih kredita za proizvodnju i izvoz, čime se zanemaruju vitalni interesi privrede za novcem. Na ovaj način valutni odbor je kontraproduktivan, jer otežava privredni razvoj i produbljuje ekonomsku krizu. 1. 4. 1. 2. Konvencionalni fiksni kurs Poslije sloma bretonvudskog sistema fiksnih kurseva, veliki broj zemalja je izabrao opciju konvencijalnog fiksnog kursa172. Fiksni kurs karakterizira stabilnost vrijednosnog odnosa između domaće i strane valute, a bazira se na paritetu koju utvrđuje monetarna vlast prema konvencionalno izabranom nazivniku. Stabilnost fiksnog kursa može biti apsolutna ili relativna uz minimalne oscilacije oko utvrđenog pariteta. Kada je niska kredibilnost domaće monetarne vlasti koja bira model upravljanja monetarnom politikom, pozamljuje se kredibilitet zemlje u kojoj vlada visoka monetarna stabilnost. Konvencijalni fiksni kurs karakterizira nerazvijeno tržište kapitala. Što je režim deviznog kursa više fiksan manje je prostora za diskrecionu ekonomsku politiku. Zemlje Evropske unije uspostavile su fiksne devizne kurseve prema euru, a plivajući prema dolaru, japanskom jenu i dr. Vezivanje domaće valute za valutu u kojoj vlada izrazita monetarna stabilnost, zemlja povećava svoj kredibilitet. Ovaj režim je pogodan za male ekonomije u uslovima nerazvijenog finansijskog tržišta, jer je najtransparentniji i najefektivniji kanal monetarne transmisije173. Konvencijalni fiksni kurs je koncept valutnog pariteta koji centralna banka brani na deviznom tržištu, ali uz mogućnost da ovaj valutni paritet može da bude promijenjen. Ovaj 172 173
Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 89. Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 90.
112
MONETARNE FINANSIJE
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
oblik targetiranja, koji može oboriti inflacijska očekivanja i stopu inflacije, je relativno jednostavan i razumljiv učesnicima na finansijskom tržištu. Alternativni model dozvoljava oscilacije tržišnog kursa u proširenom valutnom koridoru koji propisuje monetarna vlast te zemlje. Što je zona oscilacija šira, dozvoljena je veća oscilacija tržišnog deviznog kursa174. Fiksiranje deviznog kursa ima više prednosti. Ovaj režim može relativno brzo smanjiti inflacijska očekivanja i stopu inflacije. 1. 4. 1. 3. Fleksibilni kurs Fleksibilni/plivajući devizni kurs, suprotno fiksnom deviznom kursu, je oblik režima razmjene gdje se valuti dozvoljava da mijenja vrijednost u skladu sa stranim deviznim tržištima na kojima se valuta mijenja sa ponudom i potražnjom na deviznom tržištu. Ovaj režim, u odnosu na fiksni kurs, je u mnogim slučavima bolji zato što je u stanju da reagira na promjene na deviznom tržištu. Nema valute u svijetu čija je vrijednost određena samo ponudom i potražnjom na deviznom tržištu. U slučaju ekstremnog povećanja vrijednosti (aprecijacije) ili obezvrjeđivanja (deprecijacije), centralna banka može intervenirati u cilju stabiliziranja valute. Režim fleksibilnih/plivajućih kurseva je primjeren175: ukoliko zemlja želi ostvariti bolje ekonomske performanse i ukoliko nema problema sa deviznom likvidnošću. Fleksibilnost deviznog kursa doprinosi ublažavanju potencijalnih kriza, a omogućava vođenje nezavisne monetarne politike. Visina deviznog kursa zavisi od stanja platnog bilansa zemlje. Ukoliko je zemlja u deficitu domaćoj valuti se smanjuje vrijednost, a u slučaju suficita povećava vrijednost. Pozitivne strane fleksibilnog deviznog kursa su: veći stepen autonomije, automatsko uravnoteženje platnog bilansa, blagovremeno prilagođavanje nacionalne privrede sa promjenama u svjetskoj privredi, smanje držanja deviznih rezervi, jača efekte monetarne politike, uravnotežuje domaće sa vanjskim cijenama, sprečava podcjenjenost i precjenjenodst domaće valute176, a negativne su: nema osnove za pokazatelj rentabilnosti uvozno izvoznih poslova, povećan rizik pri obavljanju ekonomskih transakcija u inostranstvu, prijenos kratkoročnih i stihijskih poremećaja na nacionalnu privredu, destimulacija zaključivanja dugoročnih aranžmana, smanjenje interesa inostranih rezidenata za domaćom valutom.
174 175 176
Kozarić, Kozarić, Modeli monetarne politike sa osvtrom na valutni odbor BiH, Centralna banka: 2007.str.21 Kozarić Kemal, Fabris Nikola. Monetarno-kreditna politika. Fojnica: Štamparija Fojnuica, 2012. str.92 Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 92
MONETARNE FINANSIJE
113
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
1. 4. 2. Targetiranje monetarnih agregata Targetiranje monetarne politike je model koji ukazuje da su monetarni agregati i uzročnik promjene inflacije i pouzdan važan indikator promjene inflacije u budućem periodu, jer ih može efektivno kontrolirati centralna banka. Kada se monetarni agregati povećavaju po konstantnoj stopi koja korespondira sa BDP-im, uz eventualnu korekciju promjene brzina opticaja novca, može se postići cjenovna stabilnost. U tom slučaju, javnost se može lahko ubijediti, da povećani monetarni agregati mogu djelovati na rast inflacije, a da su i jak cilj u zaustavljanju inflacije. Taregetiranje monetarnih agregata je pogodan za velike privrede i snažna tržišta koja su manje ovisna od vanjske trgovine, jer ne dozvoljava da dođe do konflikta između politike stabilnog rasta monetarnih agregata i politike deviznog kursa, tako monetarna politika sprečava nestabilnost. On se zasniva na kvantitativnoj teoriji novca, koja se prikazuje formulom177: M (novćana masa) x V (brzina opticaja) = P (nivo cijena) x Y (fizički obim transakcija). Ovaj režim je atraktivan jer predpostavlja konstantnu brzinu opticaja novca. U praksi monetarno targetiranje je definirano za period od jedne godine. Bitan faktor politike monetarnog targetiranja vezuje se za prihvatanje inflacijskih očekivanja koja bitno utiču na visinu inflacije. Zbog inovativnog djelovanja u monetarnim finansijama, brzine opticaja novca, manje efikasnosti pri nižim stopama inflacije, ovaj model je postao manje efikasan zbog promjena u finansijskoj strukturi. 1. 4. 3. Ciljana inflacija Ciljana inflacija može biti definirana na različite načine178: u vidu jedinstvene vrijednosti, u vidu zone fluktucije, u vidu zone fluktuacije sa centralnim paritetom. Pojavljuje se kada su drugi režimi pokazali neefikasnost u vođenju monetarne politike, a u cilju održavanja valutne i cjenovne stabilnosti. Osnovni principi na kojima se bazira ovaj instrument, odnosno koncept su179: opredjeljenost za stabilnost cijena, numerički izražena stopa inflacije, visok stepen transparentnosti sistema, odgovornost za ostvarivanje rezultata. Ovaj režim se pojavio kasnih 80-ih kada su se druge tehnike vođenja monetarne politike pokazale nedovoljno efikasnim u nastojanju da se osigura valutna i cjenovna stabilnost. Kako monetarna politika djeluje nakon pola do dvije godine ukazuju na dvije važne posljedice180: 177 178 179 180
Kozarić Kemal, Fabris Nikola. Monetarno-kreditna politika. Fojnica: Štamparija Fojnuica, 2012. Str.93 Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 96 Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 95. Kozarić, Kozarić, Modeli monetarne politike sa osvtrom na valutni odbor BiH, Centralna banka: 2007.str.22.
114
MONETARNE FINANSIJE
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
prvo, povjerenje javnosti zavisi ne samo od posrednog cilja koji javnost može kontinuirano pratiti i koji se smatra vodećim pokazateljem buduće inflacije i drugo, već i od činjenice da li je javnost uvjerena da će kreatori monetarne politike biti istrajni u nastojanju da ostvare zacrtanu stabilnost cijena. Problemi uzrokovani dugotrajnom i visokom inflacijom nepovoljno utiču na efikasno funkcioniranje privrede. Izrok tih problema je uglavnom neodgovarajuća makroekonomska politika, jer su stabilnost domaće valute i cijena izuzetno značajni za kreatore makroekonomske i monetarne politike. Ovaj režim je nastao kada su se druge tehnike monetarne politike pokazale nedovoljno efikasne u osiguranju valutne i cjenovne stabilizacije. Stoga se ovaj instrument monetarne politike smatra efikasniji u osiguranju veće valutne i cjenovne stabilnosti i brže djeluje na monetarne agregate i devizni kurs nego na samu inflaciju. Prilikom uvođenja inflacijskog targeta postoje dvije dileme: prva se odnosi na vremenski horizont postavljanja inflacijskog targeta, a druga, koji indekst treba targetirati. Pitanje vezano za prvu dilemu različito se rješavaju u praksi, obzirom na to da je inflacija uvijek pod uticajem nepredvidivih kriza/šokova i vremenskog kašnjenja. Kao optimalni vremenski horizont se tretirao period koji je potreban da instrumenti ekonomske politike počnu da daju rezultate u praksi181. Kada je u pitanju druga dilema, najveći broj zemalja je prihvatio rješenje da to bude indeks potrošačkih cijena. Vidimo da ciljana inflacija može biti definirana u vidu jedinstvene vrijednosti ili u vidu zone fluktuacije ili u vidu zone sa centralnim paritetom. U najvećem broju je definirana u vidu zone fluktuacije182, a nalazi se u rasponu od 1 do 4 posto. Inflacijsko targetiranje ima brži uticaj na monetarne agregate i devizni kurs nego na inflaciju, u poređenju sa monetarnim targetiranjem i targetiranjem deviznog kursa. Monetarno targetiranje se sastoji od tri elementa: 1. oslanjanje na informacije koje prenosi monetarni agregat za vođenje monetarne politike, 2. objavljivanje srednjoročnih ciljeva za monetarne agregate, i 3. potrebno je osigurati mehanizam odgovornosti za sprečavanje velikih i sistematskih odstupanja od monetarnih ciljeva183. Inflacijsko targetiranje je nastalo iz monetarnog targetiranja usvajanjem najuspešnijih elemenata koji se odnose na: cjenovnu stabilnost kao primarnim, dugoročnim ciljem monetarne politike u ostvarivanju ciljne stope inflacije, veće transparentnosti u odnosima s javnošću o ciljevima monetarne politike i definiranjem planova za ostvarivanje pomenutih 181 182 183
Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 96. Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 96. Frederic S. Mishkin, Strategija monetarne politike: Kako smo dospeli ovde?, 363.
MONETARNE FINANSIJE
115
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
ciljeva. Inflacijsko targetiranje se, međutim, razlikuje od monetarnog targetiranja u dve ključne dimenzije: umjesto da se objavljuju ciljevi monetarnih agregata, ova strategija objavljuje srednjoročni numerički target inflacije, i koristi strategiju koja uključuje informacije, uz smanjenu ulogu posrednih ciljeva, kao što je monetarni rast184. Ciljna inflacija je prerasla u važan oblik monetarne politike koja ima primjenu u cijelom svijetu. Ovaj režim se može okarakterizirati kao složen način upravljanja monetarnom politikom koji zahtjeva razvijenu tehniku predviđanja, nezavisnu centralnu banku, snažan i razvijen finansijski sistem i uređen i pouzdan način mjerenja inflacije. Centralna banka ne smije biti sputavana u slobodi prilagođavanja instrumenata monetarne politike na način vjerovanja u postizanje niske (ciljane) inflacije. Ona mora pri direktnom targetiranju inflacije uživati povjerenje javnosti. Ovo povjerenje mora da prati visok stepen odgovornosti, transparentnosti i dobra komunikacija. Javnost mora biti dobro informirana o radu centralne banke, a to znači da centralna banka mora periodično objavljivati izvještaje o inflaciji, koji sadrže informacije i analize pomoću kojih centralna banka objašnjava preduzete mjere u objašnjenju zaštite kredibiliteta i transparentnost monetarne politike. Iskustva zemalja koje su uvele direktno targetiranje inflacije ukazuju da se mora uzeti u obzir okvir targetiranja inflacije ukoliko se želi postići uspjeh.U tom okviru veoma je važan i izbor relevantnog indeksa cijena kao mjere inflacije koju je potrebno targetirati. U praksi je moguće uspostaviti jednostavan model predviđanja, ali sa ograničenjima koja još uvijek nameće nedovoljno pouzdan način praćenja relevantnih promjenljivih na kojima bi djelovao definirani model. Izuzetno je važno da centralna banka ima efikasan instrument monetarne politike, koji ima relativno stabilan odnos sa inflacijom. Većina zemalja koje su usvojile targetiranje inflacije koristi indirektne instrumente monetarne kontrole, kao što su kratkoročne kamatne stope, a mnogo rjeđe direktne instrumente, kao što su kreditne kontrole. Monetarne vlasti moraju imati jasan stav o mehanizmu monetarne politike, a to znači potrebno je imati razumijevanje kratkoročnih kamatnih stopa, deviznog kursa, novca i kredita. Pri tome, monetarne vlasti moraju biti svjesne udara koji utiču na agregatnu tražnju i inflaciju u prošlosti. 1. 4. 4. Dolarizacija/eurizacija Dolarizacija može definirati kao proces u kojem je strana valuta funkcija štednje, zatim funkcija obračunske jedinice i na kraju platežno sredstvo. Ovim procesom se nastoji zaštititi imovina od obezvrijeđivanja, a koja je posljedica loše vođene ekonomske politike. Pojam dolarizacije uključuje različite monetarne sisteme koji su međusobno vrlo različiti, a imaju 184
Frederic S. Mishkin, Strategija monetarne politike: Kako smo dospeli ovde?, 369.
116
MONETARNE FINANSIJE
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
zajedničku karakteristiku rasprostranjenosti kao platežnog sredstva po cijelom svijetu. Može se najjednostavnije definirati kao upotreba strane valute u domaćoj privredi. Nakon napuštanja zlatnog standarda 70.-ih godina 20.vijeka (Bretton Woods-ka konferencija) ekonomisti su tražili način upravljanja monetarnim finansijama koji promovira svoju vlastitu i globalnu ekonomsku stabilnost i prosperitet. Ovaj režim ima smisla ukoliko su ispunjeni sljedeći preduslovi185: 1. zemlja je relativno mala i u velikoj mjeri ovisi od vanjske trdovine, 2. u bliskoj prošlosti zemlja je imala hiperinflaciju, 3. prihodi od emisione dobiti su relativno mali zbog široko rasprostranjene neformalne dolarizacije, 4. postoje devizne rezerve koje bi omogućile zamjenu nacionalne sa stranom valutom. Glavni pokretač dolarizacije je veće povjerenje u stranu valutu u uslovima kada se zemlja nalazi u makroekonomskoj nestabilnosti. Stepen dolarizacije, odnosno mjera dolarizacije koji se najčešće koristi, pa i MMF, je nivo učešća deviznog depozita u M3, čiji indeks treba da bude ispod 30 posto, kako se ne bi narušio mehanizam transmisije monetarne politike. Dolarizacija podrazumijeva korištenje strane valute kao jedinog legitimnog platežnog sredstva, a to znači da se ne koristi domaća valuta. Postoji i opcija, koja se rijetko koristi, da se kao platežno sredstvo koristi više valuta. Pojam zvanične djelimične dolarizacije podrazumijeva situaciju u kojoj se kao legalno platežno sredstvo koriste i strana i domaća valuta, a nezvanična dolarizacija, koja otežava vođenje monetarne politike, se javlja kada strana valuta nije zvanično platežno sredstvo, a usljed odsustva povjerenja koristi se kao sredstvo plaćanja, sredstvo obračuna ili sredstvo čuvanja vrijednosti186. 1. 5. Finansijske i tehnološke inovacije Uvođenje nove tehnologije uslovljeno rastom konkurencije i nepovoljnim efektima inflacije na troškove finansijskih usluga, stimuliraju finansijske institucije da uvode u poslovanje informacijsko komunikacijske tehnologije/ICT. Elektronsko bankarstvo je najznačajniji dio procesa finansijskih inovacija koji se prije svega odnosi na tehnologiju platnog prometa i automatizaciju bankarskih aktivnosti. Potreba za razvojem elektronskog bankarstva u svijetu je rezultanta različitih faktora ekonomske, finansijske i institucionalne prirode, specifičnih za svaku zemlju posebno. 185 186
Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 102 Kozarić Kemal i Nikola Fabris, Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012, str. 101.
MONETARNE FINANSIJE
117
MONETARNI KREDITNI SISTEM I MONETARNA TEORIJA
Na primjeru visokorazvijenih zemalja koje su najdalje otišle u primjeni savremene ICT u monetarnom sistemu: koje primenjuju elektronski transfer sredstava sa perspektivom razvoja integralnog bankarskog sistema elektronskog transfera sredstava (tzv. sistem elektronskog novca), mogu se najbolje uvidjeti karakteristike i intenzitet ICT-a. Na razvoj e-bankarstva presudno su uticali faktori kao što su: 1. visok razvoj informacijsko komunikacijskih tehnologija koje su specifične za potrebe finansijskih institucija i razvoj ljudskih resursa koji su osposobljeni za njihovo korištenje, 2. složena i specifična finansijska struktura, sa velikim brojem finansijskih institucija, raznovrsnim finansijskim oblicima i mnogobrojnim finansijskim tokovima187, 3. finansijska deregulacija na finansijskom sektoru, koja proizvodi oštru kompetentnost između banaka i ostalih finansijskih institucija na finasijskom tržištu i dovodi do potrebe sniženja troškova poslovnih banaka pri obavljaju svih aktivnosti188. Sa rastom troškova depozita, kao glavnog izvora prihoda i formiranja profita banaka, ozbiljno je doveden u pitanje, jer vrijednosni papiri donose veće prihode banke. Ovo zahtjeva da banke svoje izvore (depozite) moraju učiniti atraktivnijim u pogledu povećanja pasivne kamatne stope. Banke zbog ovakvih kretanja moraju umanjiti svoj ovisnost prihoda od depozita, a povećati prihod od usluga platnog prometa. Stoga, jedina opcija koja bankama garantira opstanak je povećanje obima finansijskih transfera i smanjivanje troškova uvođenjem e-.bankinga/bankarstva. Danas se informacije mogu prenositi velikim brzinama i na velike udaljenosti. To značajno utiče na finansijske instrumente, tržišne procese, kao i na strukturu finansijskih institucija. Razvoj informacijsko komunikacijskih tehnologija omogućava poslovnim bankama da distribuiranjem i decentraliziranjem bankarskih usluga steknu prednosti koje se odnose na manje trošenje papira, porast kvaliteta i brzine odvijanja transakcija uz manje troškove.
187 188
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str.592. Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str.592.
118
MONETARNE FINANSIJE
PLATNI PROMET
2. PLATNI PROMET U domenu bankarstava, koje je definirano vrstom i sadržajem bankarskih poslova i institucija koje čine bankarski sistem, čija je osnovna uloga da proces proizvodnje, odnosno reprodukcije, snabdjeva potrebnom količinom novca i kredita, obavljaju se i poslovi platnog prometa. Pod platnim prometom se podrazumevaju sva plaćanja između pravnih i fizičkih lica u platnom prometu koja nastaju po osnovu plaćanja proizvoda i usluga, uključujući i plaćanja po osnovu finansijskih transakcija, koja se vrše u novcu, gotovinska i bezgotovinska, između domaćih, fizičkih i pravnih, lica te između domaćih i stranih lica. Sva plaćanja se obavljaju manjim dijelom gotovnski, najvećim dijelom knjigovodstvenim prenosom novčanih iznosa od dužnika vjerovniku. Platni promet predstavlja značajnu komponentu koja determinira tražnju novca i koja ima veliki uticaj na ciljeve i zadatke monetarne politike. Osim toga platni promet utiče i na finansijsku stabilnost zemlje. Zavisno od kriterija posmatranja, podjela platnog prometa se može izvršiti na razne načine. Tako se u osnovi izdvajaju podjele na osnovu: mjesta i vrste plaćanja. Na osnovu mjesta plaćanja, platni promet se djeli na unutrašnji i međunarodni, na osnovu vrste bezgotovinski i gotovinski platni promet. Unutrašnji platni promet obuhvata sistem plaćanju unutar zemlje, odnosno istog državnog područja, a međunarodni obuhvata platni promet koji se obavlja između rezidenata različitih zemalja, s različitim valutnim, carinskim i pravnim sistemom, pri čemu se jedna valuta pretvara u drugu. Nosioci poslova platnog prometa su centralna banka i poslovne banke u zemlji. Centralna banka propisuje i nadzire sistem za obračun međubankovnih platnih transakcija te načine namire na računima banaka na osnovi plaćanja izvršenih preko međubankovnih sistema. Ona izdaje odobrenje za rad, određuje učesnike i plaćanja koja se izvršavaju preko njih, te utvrđuje odnosno odobrava naknadu za plaćanja izvršena posredovanjem međubankovnih platnih sistema. Platni promet je povezan sa sa promjenama u finansijskom, monetarnom i bankarskom sistemu. Transformiranjem i inoviranjem bankarskog sistema usklađeno je bankarsko poslovanje sa standardima supervizije i primjene bankarskih i računovodstvenih standarda, što je dovelo da je reducirana uloga službe društvenog knjigovodstva/SDK na poslove platnog prometa, koji je ostao u domenu platnog prometa i statistike koju je preuzela država189. Kada se ukinuo zavod za platni promet, što je rezultaz društvenih promjena koje su izvršene u skladu sa razvojem tržišne privrede i djelovanje mehanizama i ekonomskih zakonitosti u Bosni i Hercegovini, platni promet je prešao na poslovne banke. Ciljevi ovih promjena 189
Kešetović Izudin, Monetarne Finansije, Kalesija:C.P.A., 2007, str.302.
MONETARNE FINANSIJE
119
PLATNI PROMET
su190: brže transakcije učesnika platnog prometa, smanjeni troškovi platnog prometa, razvoj finansijskog tržišta (tržišta novca i tržišta kapitala koje uključuje i berzansko tržište), jačanje kreditne funkcije banaka, efikasniji sistem ubiranja javnih prihoda, veći koeficijent obrta novčane mase. Platnim prometom su obuhvaćena plaćanja koja se obavljaju između pravnih i fizičkih osoba. U našoj zemlji unutrašnji platni promet obavljaju poslovne banke, ali mogu i druge organizacije, kao što su: klirinške institucije, pošte i štedionice. Međunarodni platni promet se odvija između rezidenata različitih zemalja, s različitim valutnim, carinskim i pravnim sistemima, pri čemu se jedna valuta pretvara u drugu. Regulativa i nadzor nad sistemom platnog prometa je u nadležnosti centralne banke. Zakonom o platnom prometu uređuju se bazna pitanja platnog prometa u zemlji, a centralna banka donosi podzakonske propise kojima se regulira njihova primjena. U skladu s zakonom о platnom prometu uređuje se organizacija, reguliraju prava i obaveze učesnika kao i nosilaca platnog prometa. Dobro organiziran platni promet osigurava efikasno i ekonomično prenošenje novčanih sredstava između učesnika u plaćanju i omogućava sprovođenje društvene kontrole, društvene evidencije, finansijske statistike i informiranje o kretanju novčanih tokova. Platni promet je vrlo složena i odgovorna privredna djelatnost. Valutu zemlje kao zakonsko sredstvo plaćanja izdaje centralna banka u obliku novčanica i kovanog novca, što znači da su svi učesnici platnog prometa obavezni koristiti valutu zemlje u cilju naplate svojih potraživanja i plaćanja novčanih obaveza. Centralna banka pušta u opticaj i povlači iz opticaja valutu posredstvom poslovnih banaka. Pravna osoba je dužna da novac primljen u gotovu, po bilo kom osnovu, uplati poslovnoj banci kod koje ima račun, a najkasnije narednog radnog dana. Primljen novac se može uplaćivati u određenim periodima, koji ne mogu biti duži od tri dana. Pravna osoba može za plaćanje u gotovom novcu podizati sa računa i držati u svojoj blagajni gotov novac do visine blagajničkog maksimuma, koji se utvrđuje u skladu s kriterijem koje propisuje centralna banka. 1. Unutrašnji platni promet Unutrašnji platni promet uglavnom podrazumeva djelatnost koja se obavlja između pravnih osoba posredstvom institucije za platni promet, a uključuje i dio platnog prometa sa stanovništvom kada se radi o uplatama građana pravnim osobama ili o isplatama pravnih osoba građanima. 190
Kešetović Izudin, Monetarne Finansije, Kalesija:C.P.A., 2007, str..303.
120
MONETARNE FINANSIJE
PLATNI PROMET
Osnovni princip na kom se zasniva unutrašnji platni promet je princip jedinstvenosti191. Ovaj princip unutrašnjeg platnog prometa obuhvata i sve postupke i faze izvršenja platnog prometa, kao i osnove držanja novčanih sredstava pravnih osoba i raspolaganja ovim sredstvima. Dobro organiziran platni promet pruža veliki broj podataka koji je potreban za praćenje mjera ekonomske politike. Osnovni nosilac i organizator unutrašnjeg platnog prometa su poslovne banke sa mrežom svojih filijala. Učesnici u platnom prometu u zemlji su: pravne osobe i fizičke osobe koje u skladu sa propisima vrše plaćanje preko računa, a u cijelosti se obavljaju uglavnom preko bankarskog sistema. Sva novčana plaćanja cjelokupnog stanovništva zemlje smatraju se unutrašnjim platnim prometom koji se ostvaruje između fizičkih osoba (građana) međusobno, plaćanja građana pravnim osobama, plaćanja pravnih osoba građanima i uzajamna plaćanja pravnih osoba. U ovom plaćanju se koriste savremeni oblici novca192: gotovinom, depozitnim novcem i prenosivim vrijednosnim papirima. U tom smislu, da bi platni promet kvalitetno funkcionirao mora biti dobro organiziran, kako bi se mogle efikasno odvijati privredne aktivnosti. Unutrašni platni promet omogućava: da se odvija normalan proces proizvodnje, odnosno reprodukcije, jača privredna aktivnost, brže obrće novac, povećava likvidnost privrede i doprinosi smanjenju obima korištenja kredita. Ove osnovne prednosti platnog prometa su veoma važne u razvoju privrede. Naravno da se unutrašnji platni promet treba razvijati u skladu sa razvojem društveno ekonomskih odnosa svake zemlje. Za razvoj unutrašnjeg platnog prometa i njegovo moderniziranje veliku važnost imaju inovacije, koje pomažu da se unutrašnji platni promet kontinuirano modernizira i usavršava u svhu kvalitetnog načina i oblika plaćanja. Zadaci unutrašnjeg platnog prometa prema pravnim osobama proizilazi iz obaveze tačnog, efikasnog i ekonomičnog sprovođenja procesa plaćanja. Stoga organizacija unutrašnjeg platnog prometa treba da pronađe oblike i način plaćanja koji će omogućiti brže kretanje novčanih sredstava i izmirivanje obaveza. Moderno organiziran platni promet uključuje kreativne vrste i instrumente plaćanja kao i mogućnost izbora njihovog korištenja. To podrazumijeva tačanost, efikasanost i ekonomičanost, odnosno uzajamnu usklađenost između organizacije procesa i instrumenata plaćanja. Učesnici u procesu plaćanja moraju ispunjavati određene zahtjeve organizacije platnog prometa u pogledu193: 191 192 193
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str. 573. http://www.seminarskiradovi.com/BANKARSTVO Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str.574.
MONETARNE FINANSIJE
121
PLATNI PROMET
1. pravilne primjene zakonskih propisa kojima se regulira sistem i oblici plaćanja kao i pravilnog sprovođenja određenih propisa koji se oslanjaju na momenat izvršenja plaćanja, 2. pravilnog izbora oblika, načina i instrumenata plaćanja, 3. pravilnim ispostavljanjem naloga platnog prometa, 4. pravovremenog podnošenja naloga platnog prometa i sl. Unutrašnji platni promet omogućava sprovođenje društvene kontrole, društvene evidencije, finansijske statistike i informacije o kretanju novčanih tokova. Kontrolom naloga za plaćanje osigurava se praćenje likvidnosti svih bankarskih računa i drugih računa pravnih lica, namjensko korišćenje sredstava na određenim računima i onemogućava trošenje sredstava izvan okvira raspoloživih sredstava na računima. Na osnovu podataka o izvršenim plaćanjima vodi se evidencija o stanju i kretanju sredstava na pojedinim računima pravnih lica, evidencije o osnovama po kojima se formiraju i troše sredstva sa tih računa, evidencija o izvršenim gotovinskim plaćanjima sa računa pravnih lica, odnosno prate se odnosi plaćanja pravnih lica sa stanovništvom i osnova po kojima se ta plaćanja vrše. Podaci o izvršenim plaćanjima, grupirani prema djelatnosti nosilaca sredstava i prema osnovama izvršenog plaćanja, služe kao temelj za formiranje statistike. Na osnovu tih podataka i uočenih pojava i promjena pri ostvarivanju procesa plaćanja prati se sprovođenje mjera ekonomske i monetarne politike194. 1. 1. Poslovi unutrašnje platnog prometa Unutrašnji platni promet podrazumijeva sva gotovinska i bezgotovinska plaćanja u domaćoj valuti preko računa između učesnika u platnom prometu. Poslovi platnog prometa, koji se obavlja upotrebom jedinstvenog kontnog plana i jedinstvenih instrumenata platnog prometa koje propisuje centralna banka, odnose se na195: otvaranje i vođenje računa kod nosilaca platnog prometa, prenos novčanih sredstava s jednog na drugi račun, obračun obaveza i potraživanja preko računa, naplata, uplata i isplata sa računa, praćenje i utvrđivanje likvidnosti učesnika i nosioca platnog prometa, informiranje po osnovu izvršenog platnog prometa i drugi poslovi.
194 195
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str.575. Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str..575.
122
MONETARNE FINANSIJE
PLATNI PROMET
1. 2. Načela platnog prometa Obavljanje paltnog prometa u zemlji vrši se primjenom jedinstvenog plana računa i jedinstvenih instrumenata platnog prometa, koji se zasnivaju na sledećim načelima196: 1. jedinstvenoj i racionalnoj tehnologiji obavljanja platnog prometa, 2. racionalnoj mreži organizacijskih jedinica nosilaca platnog prometa, 3. primjeni međunarodnih i domaćih finansijskih standarda u izvršavanju platnog prometa, 4. jedinstvenoj komunikacijskoj mreži za prenos sredstava i obradu podataka u platnom prometu, brzom, sigurnom i racionalnom prenosu sredstava između učesnika u platnom prometu, slobodnom raspolaganju sredstava na računu, i 5. osiguranju finansijskih podataka i njihovoj obradi. Ovim načelima utvrđuju se i osnovni ciljevi koji se postižu izvršavanjem poslova platnog prometa, a to su197: 1. pravo učesnika u platnom prometu da imaju više računa kod više nosilaca platnog prometa preko kojih vrše plaćanja, 2. pravo učesnika u platnom prometu da biraju nosioce platnog prometa (banke) kod kojih će voditi svoje račune, 3. sloboda u raspolaganju sredstvima sa računa, 4. dovođenje u zavisnost likvidnost učesnika u platnom prometu sa likvidnošću nosioca platnog prometa (banka) kod koga se vodi račun tog učesnika, čime se izbjegava kreditni i sistemski rizik u sistemu plaćanja, 5. primjena jedinstvenih, a prije svega, svjetskih standarda u plaćanjima, sa usmjerenjem na standarde koji se primjenjuju u elektronskoj razmjeni podataka, 6. obavljanje platnog prometa putem jedinstvene računarsko komunikacijske mreže za prijem, procesiranje obračun i razmjenu podataka u platnom prometu, sa mogućnošću povezivanja sa mrežom drugih nosilaca i učesnika u platnom prometu, 7. efikasnije obavljanje regulativne i kontrolne funkcije centralne banke u sistemu plaćanja i platnom prometu. 196 197
http://www.seminarskiradovi.com/BANKARSTVO http://www.seminarskiradovi.com/BANKARSTVO
MONETARNE FINANSIJE
123
PLATNI PROMET
Ovim načelima se osigurava izvršenje novčanih obaveza, osiguranje interesa i potreba učesnika u platnom prometu pod jednakim uslovima, prilagođavanje radnog vremena potrebama učesnika u platnom prometu, racionalno organiziranje nosilaca platnog prometa, brz, siguran, ekonomičan i racionalan prenos sredstava između učesnika u platnom prometu, jedinstvena informacijska i komunikacijska tehnologija u mreži za prenos podataka i obradu podataka u platnom prometu, jedinstvena i racionalna tehnologija obavljanja platnog prometa koji je zasnovan na korišćenju standardnih baza podataka za opće namjene, primjena međunarodnih i domaćih finansijskih standarda u izvršavanju platnog prometa, osiguranje statističkih podataka o obimu i efikasnosti izvršenog platnog prometa na standardiziran način. 1. 3. Osnovni oblici platnog prometa U osnovne oblike platnog prometa ubrajaju se klirinški i žiro promet, koji se primjenjuju pojedinačno ili kombinovano, s tim da se jedan oblik primjenjuje kao osnovni, a drugi dio kao komplement. Osnova za funkcioniranje platnog prometa je kvalitetna organizacija uz poštovanje principa efikasnosti i ekonomičnosti. Platni promet koji je dobro organiziran je pretpostavka prije svega za odvijanje normalnog procesa proizvodnje, povećanje privrednih aktivnosti, likvidnost privrede. Klirinški promet se zasniva na svakodnevnom izmirivanju novčanih obaveza prebijanjem potraživanja i dugovanja banaka i drugih finansijskih organizacija posredstvom centralne banke. Da bi kliring mogao u jednoj zemlji da se obavlja kao oblik platnog prometa, potrebno je da se u sistemu plaćanja koriste instrumenti kao što su: mjenice, čekovi i sl.198. Kliring je nastao u srednjem veku, a svoje porijeklo vodi iz obračuna u vezi sa plaćanjem mjenicama. Oblik savremenog kliringa potiče iz Engleske, s kraja 18.vijeka. Rad klirinških centara sastoji se u tome što se svakog dana, jednom ili više puta, u zakazano vreme sastaju predstavnici banaka i finansijskih organizacija. Na ovim sastancima dolazi do likvidacije salda svih dugovanja i potraživanja. Za iznos salda koji se ne može likvidirati dolazi do međusobne predaje vrijednosnih papira po kojima su banke, odnosno finansijske organizacije toga dana u obavezi da za račun svojih korisnika/komitenata ili sopstveni račun, izvrše isplatu dugovnog iznosa. Žiro promet je takav oblik platnog prometa kod koga se dugovne obaveze likvidiraju jednostavno knjigovodstvenim knjiženjem novčanog iznosa sa računa dužnika (nalogodavca) u korist povjerioca (korisnika) u knjigama banke ili određene finansijske organizacije199. 198 199
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str.576. Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str.689.
124
MONETARNE FINANSIJE
PLATNI PROMET
Plaćanje koje se ostvaruje korišćenjem žiro računa ostvaruje se na taj način što dužnik svojim virmanskim nalogom banci ili nekoj drugoj finansijskoj organizaciji daje ovlašćenje da se sa njegovom računa izvrši odobravanje u korist računa povjeriocima kod te, ili odgovarajuće druge banke ili finansijske organizacije. Banka, odnosno odgovarajuća finansijska organizacija u obavljenoj knjigovodstvenoj operaciji zaduživanja nalogodavca i odobravanja korisniku, obaveštava pismenim putem – izvodom o izmjenama na odgovarajućim računima. Ukoliko nalog za plaćanje dolazi do povjerioca (korisnika) zahtjevom za isplatu mjenice ili čeka, odobrenje računu povjerioca prethodi obično zaduženje dužnika. Promet na žiro računima može biti direktan ukoliko se vrši između dva žiro računa kod iste banke ili posredni ukoliko se obavlja između dva žiro računa koji se vodi kod različitih banaka u istom ili različitim mjestima u zemlji. Sa gledišta organizacije kod koje se vodi, žiro račun ima uvijek pasivan karakter, a njima se daje mogućnost plaćanja samo u okvirima raspoloživog potraživanja. U sistemu žiro prometa, obavezno je da svaki subjekt koji učestvuje u njemu obavezno mora uvijek da raspolaže sa količinom sredstava koliko iznose njegove obaveze. S obzirom na to da žiro promet ima potrebu da stalno angažuje novčana sredstva u iznosu ukupnih obaveza koje dospjevaju svakoga dana, on manje doprinosi ubrzavanju cirkulacije novčanih sredstava u odnosu na sistem plaćanja putem kliringa kod njega inače dolazi do veće upotrebe raznih vrijednosnih papira200. Međutim, osim kliringa i žiro prometa, kao osnovnih i glavnih oblika platnog prometa, sreću se i drugi oblici platnog izmirivanja dugovnih obaveza koji se još nazivaju i posebni oblici bezgotovinskog plaćanja, kao što su: kompenzacija, asignacija, cesija, preuzimanje duga. Kompenzacijom se prebijaju međusobne obaveze, a provodi se njihovim prebijanjem, tako što se jednake obaveze međusebno poništavaju, dok se iznos veće obaveze smanjuje za prebijeni dio koji ostaje kao obaveza (razlika između prebijenog iznosa). Može se vršiti samo ako su ispunjeni određeni uslovi201: 1. da su dvije organizacije/osobe voljne da svoje obaveze ili potraživanja međusobno ukinu putem prebijanja, 2. da su potraživanja jednovrsna, 3. da su obaveze ili potraživanja dospjele. 200 201
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str.577. Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str.578.
MONETARNE FINANSIJE
125
PLATNI PROMET
U zavisnosti od broja učesnika u izmirenju dužničko povjerilačkog odnosa, postoje dvije vrste kompenzacija: 1. bilateralna, koja nastaje kada se dvije uzajamne obaveze međusobno prebijaju, 2. multilateralna, koja nastaje kada se više uzajamno jednovrsnih dospjelih obaveza međusobno prebijaju. Plaćanje međusobnih obaveza putem prebijanja podrazumijeva da jedna pravna osoba ima istovremeno i potraživanje i obavezu (dugovanje) prema drugoj pravnoj osobi, u kom se slučaju radi o takozvanoj bilateralnoj kompenzaciji, odnosno kada jedna pravna osoba duguje drugoj pravnoj osobi, a druga pravna osoba duguje trećoj pravnoj osobi, a treća pravna osoba duguje prvoj pravnoj osobi, u kom se slučaju radi o takozvanoj multilateralnoj kompenzaciji, u kojoj sudjeluju najmanje tri pravne osobe, a može ih biti daleko više202. Pored ove dvije vrste kompenzacija postoje i druge: zakonska, dobrovoljna, potpuna, nepotpuna. Asignacija, kao ostali oblik izmirivanja obaveza, uvodi novog dužnika koji će izmiri obavezu dosadašnjeg dužnika prema njegovom povjeriocu. Radi se o odnosu tri organizacije/ osobe koji izmiruju dvije obaveze. Za provođenje asignacije, odnos između tih organizacija/ osoba treba biti takav, da se prva organizacija javlja u ulozi dužnika i povjerioca, druga da bude samo dužnik, a treća samo povjerilac. Prva izdaje nalog drugoj organizaciji da za njen račun izmiri obavezu prema trećoj organizaciji, druga da prihvati izmirenje obaveze prema trećoj organizaciji za račun prve organizacije, treća da prihvati izmirenje potraživanja od prve organizacije na ovaj način. Da bi se asignacija mogla izvršiti potrebno je da budu ispunjena još dva uslova: 1. da su obaveze jednorodne, i 2. da su dospele za plaćanje. Dakle bitna razlika između asignacije i preuzimanja duga jeste u tome što prvobitni dužnik/asignant i dalje ostaje u obavezi prema poveriocu/asignatoru i to sve do ispunjenja obaveze, a kod preuzimanja duga prestaje obaveza prvobitnog dužnika prema povjeriocu i nastaje novi odnos između poverioca i preuzimaoca duga. U asignaciji mogu učestvovati tri ili više pravnih osoba, a asignacijom se može podmiriti obaveza, odnosno naplatiti potraživanje do visine najmanjeg iznosa obaveze, odnosno potraživanja. U asignaciji jedna pravna osoba ima samo potraživanje, znači samo povjerilac, a jedna pravna osoba ima samo obavezu, znači samo je dužnik, a svi ostali subjekti imaju međusobni dužničko povjerilački odnos, tj. imaju međusobne obaveze i potraživanja203. 202 203
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str.578. Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str..580.
126
MONETARNE FINANSIJE
PLATNI PROMET
Cesija, kao ostali oblik izmirivanja obaveza, nastaje kada se prenose potraživanje ranijeg povjerioca od njegovog dužnika na novog povjerioca. Dakle, za podmirenje obaveza ustupanjem potraživanja, uslov je da postoji dužničko povjerilački odnos između najmanje dve pravne osobe, a da sudeluju najmanje tri pravne osobe i to: poverilac koji prenosi svoje potraživanje, novi povjerilac na koga je prenešeno potraživanje i dužnik koji samo mijenja povjerioca u smislu da obavezu koju ima prema prvobitnom povjeriocu podmiruje novom povjeriocu. Cesija nastaje na osnovu ugovora ili sudske odluke, a u nekim slučajevima i iz određenih zakona. Najčešći oblik u kome se cesija pojavljuje je ugovorna i ona nastaje na osnovu ugovora koji se zaključuje između starog i novog povjerioca. Svaka cesija postoji u slučaju kada povjerilac na osnovu pristanka dužnika naplati svoje potraživanje koje je on imao u odnosu na povjerioca. Zakonska cesija je takva cesija kod koje obaveza prelazi na drugog subjekta, a pri tome se ne izdaje pismeni sporazum o prenošenju. U preuzimanju duga, kao ostali oblik izmirivanja obaveza, učestvuju također tri osobe204: dužnik koji prenosi dugovanje na novog dužnika, novi dužnik koji preuzima dug prethodnog dužnika, povjerilac po preuzetom dugu koji dalje zadržava ulogu povjeriocu po određenom potraživanju, s tim što obavezu prema njemu treba umjesto prethodnog dužnika izvršiti novi dužnik, koji je preuzeo obavezu izmirenja duga. Suština preuzimanja duga jeste promjena dužnika, dakle suprotno od cesije potraživanja. 1. 4. Instrumenti plaćanja u unutrašnjem platnom prometu Pod instumentima platnog prometa podrazumijevaju se popunjeni obrazci koji se koriste u novčanim transakcijama u korist ili na teret računa deponenta205. Oni omogućuju da se izvrši prenos sredstava, uplata, isplata ili podizanje gotovine sa računa. Propisani su zakonom u vidu obrazaca za izmirenje dugova i potraživanja. Razlikuju se po funkciji, obliku i sadržaju i razvrstavanju na opće i posebne, a djele se na gotovinske instrumente kod kojih bar jedan od učesnika plaćanja mora imati otvoren račun sredstava i bezgotovinske instrumente koji predpostavljaju da račun sredstava posjeduju oba učesnika. Bezgotovinski instrumenti plaćanja razlikuju se po tome je li inicijator plaćanja dužnik ili vjerovnik. Osim navedenih vrsta, postoje i drugi instrumenti plaćanja predviđeni propisima kojima se uređuje poslovanje vrijednosnih papira. Ovdje navodimo četiri načina platnog prometa206: 1. nalog za uplatu koji se koristi za uplate gotovog novca kada korisnik vrši uplatu na svoj tekući račun, 204 205 206
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str. 579. http://www.scribd.com/doc/52848232/20/Instrumenti-unutra%C5%A1njeg-platnog-prometa http://www.scribd.com/doc/52848232/20/Instrumenti-unutra%C5%A1njeg-platnog-prometa
MONETARNE FINANSIJE
127
PLATNI PROMET
2. nalog za isplatu koji se koristi kada pravna i fizička osoba podiže sredstva sasvog računa, 3. nalog za prenos se koristi kada dužnik nalaže banci da na teret njegovog računa prenese sredstva u korist povjerioca, što znači da i dužnik i povjerilac moraju imati otvorene račune kod te ili druge banke, 4. nalog za naplatu kojim se inicira izvršenje naplate sredstava sa računa dužnika i to u skladu sa ovlašćenjem dobijenim od njega. Pod instrumentima unutrašnjeg platnog prometa podrazumevaju se popunjeni obrasci koji se koriste u novčanim transakcijama u korist ili na teret računa korisnika/deponenata, a odnose se na: 1. Ček, kao instrument plaćanja koji se izdaje u zakonski propisanoj formi, u kojoj njegov izdavalac daje nalog banci, da na teret njegovog pokrića kod te banke isplati određeni iznos novca korisniku čeka, samom izdavaocu čeka ili donosiocu. 2. Platna kartica, kao instrument bezgotovinskog načina plaćanja, izrađena je od posebne plastike. Mogu biti: kreditne koje sadrže određeni kreditni limit koji se može koristiti prilikom plaćanja robe ili podizanja gotovine, debitne koje omogućavaju njenom vlasniku da direkno zaduži svoj račun kod banke. 3. Akreditiv je instrument plaćanja kojim klijent daje nalog banci kod koje ima otvoren račun da određena sredstva, uz određene uslove, stavi na raspolaganje određenom pravnom ili fizičkom licu kod iste ili druge banke. Može biti: običan, dokumentarni ili robni, opozivi, neopoziv i permanentni (trajni). Obični akreditivi su takvi gde suma koja je na njemu naznačena nije ničim uslovljena. Dokumentarni su akreditivi kod kojih korisnik akreditiva mora podnijeti banci određenu dokumentaciju da bi mogao da raspolaže sredstvima. Opoziv je takav akreditiv gde se mogu izmjenti uslovi njegovog korištenja i koji može biti poništen bez prethodnog obaveštavanja korisnika akreditiva. Neopozivi akreditivi su oni koji se ne mogu mijenjati bez saglasnosti korisnika, ali to ne znači da mogu neograničeno trajati. Permanentni/ trajni akreditivi se obnavlja dnevno, nedeljno ili mjesečno do isteka roka trajanja. On je karakterističan po tome šo se po iscrpljivanju iznosa ne gasi, već se automatski obnavlja. Prilikom njegovog otvaranja nalogodavac određuje posle kog vremenskog intervala će se obnavljati, kao i rok njegovog trajanja.
128
MONETARNE FINANSIJE
PLATNI PROMET
1. 4. 1. Instrumenti gotovinskog plaćanja Instrumentima gotovinskih plaćanja se reguliraju plaćanja kod kojih se gotov novac javlja ili na početku ili na kraju postupka plaćanja i to onda kada takvim računima ne raspolažu oba subjekta. U korištenju su:207 nalog za uplatu, nalog za isplatu, poštanska uputnica, opća uplatnica, posebna uplatnica, gotivinski ček, uputnica, nalog za gotovinsku isplatu, gotovinski nalog po isplanoj knjižici. Nalog za uplatu, kao gotovinski instrument, koji se koristi za uplate u gotovom novcu u korist raćuna (uplate dnevnog pazara, plaćanje obaveza i druge uplate u korist računa), kao i u slučaju kada građani plaćaju obaveze u gotovom novcu u korist računa korisnika/klijenta koji se vodi kod banke. Ovaj nalog se koristi i u slučaju kada korisnik vrši uplatu dnevnog pazara kod druge banke u mjestu u kojem se ne nalazi banka kod koje ima otvoren tekući račun. Nalog za isplatu kao gotovinski instrument, kojim pravno ili fizičko lice podiže sa svog računa sredstva u gotovom novcu ili kojim na teret svog računa nalaže isplatu u gotovom novcu primaocu koji nema račun kod te banke. Poštanska uputnica kao gotovinski instrument, koja se koristi u slučajevima uplate gotovog novca kada ni platilac ni primalac ne raspolažu tekućim, odnosno žiro računom i takvo plaćanje može da bude obično i telegrafsko, a uplata i isplata gotovog novca se obavlja preko pošte. Opća uplatnica kao gotovinski instrument koja se primijenjuje u svim slučajevima kada platilac ne raspolaže tekućim, odnosno žiro računom, a korisnik odnosno primalac raspolaže tekućim, odnosno žiro računom. Uplatu preko opće uplatnice vrše građani i pravna lica kada je potrebnim subjektima, bankama, državnim organima i ustanovama i fondovima. Opću u uplatnicu koriste također i transaktori kada vrše uplate gotovine dnevnog pazara i viška gotovine iznad blagajničkog maksimuma, u korist svog žiro računa. Uplate po opštoj uplatnici mogu se izvršiti u banci ili pošti. Sastoji iz tri djela: priznanice, izveštaja o uplati, izveštaja za arhivu. Posebna uplatnica/uplatnica sa posebnom namjenom kao gotovinski instrument služi za uplatu gotovog novca kada su u pitanju plaćanja određenih obaveza: uplata kazni po rješenjima za sve vrste gotovinskih uplata kod kojih postoji potreba dokazivanja nadležnom organu da je izvršena uplata. Posebna uplatnica se sastoji iz četiri djela: priznanice, izvještaja nadležnom organu, izvještaja o uplati i izveštaja za arhivu. 207
http://skolaknjigovodstva.com/blog/lekcije/instrumenti-platnog-prometa/
MONETARNE FINANSIJE
129
PLATNI PROMET
Gotovinski ček kao gotovinski instrument na osnovu koga privredni subjekt daje nalog banci da se na teret njegovog računa izvrši isplata određenog iznosa novca označenom licu ili donosiocu čeka. Koriste se prilikom isplate ličnih dohodaka, materijalnih troškova, za podizanje gotovine sa računa privrednog subjekta. Uputnica kao gotovinski instrument, koja se upotrebljava za isplatu određenog iznosa označenom subjektu. Isplata na osnovu uputnice se vrši na blagajni banke. Prijem novca korisnik potvrđuje svojim potpisom na samoj uputnici, a nakon što se izvrši isplata uputnica se vraća banci kod koje se vođe računi nalogodavca. Uputnica za doznake iz inostranstva predstavlja gotovinski instrument kojim centralna banka i poslovne banke vrše isplate (određenim licima) domaće valute u protivvrijednosti deviznih sredstava koja su doznačena iz inostranstva. Isplata uputnica za doznake iz inostranstva može se izvršiti na blagajni banke u zemlji sastoji se iz četiri djela208: 1. 2. 3. 4.
uputnice za doznake iz inostranstva, priznanice –povratnice, izveštaja za arhivu, i izvještaja zakorisnika.
Nalog za gotovinsku isplatu je gotovinski instrument koji se koristi za209: isplata u vezi sa cirkulacionim kreditnim pismima, isplate po sudskim rješenjima, isplate obveznica, kupona idr. Nalog za gotovinsku isplatu ima dva primerka: nalog za gotovinsku isplatu i izveštaj o isplati gotovine. Gotovinski nalog po isplatnoj knjižici se koristi prilikom isplata invalidnina, novčanih naknada koje imaju stalan karakter, i dr. Gotovinski nalog po isplatnoj knjižici se sastoji iz: gotovinskog naloga po isplatnoj knjižici i izveštaja po isplatnoj knjižici210. 1. 4. 2. Instrumenti bezgotovinskog plaćanja U bezgotovinskom plaćanju obavljaju se plaćanja tako što se vrši prijenos određenog iznosa novca sa računa nalogodavca/dužnika na račun korisnika/povjerioca. Realizira se prenosom u knjigama određenog novčanog iznosa sa jednog u korist drugog računa u okvirima jedne, ukoliko se računi vode kod iste banke, ili kod dvije ako subjekti raspolažu računima kod različitih banaka. Instrumenti bezgotovinskog platnog prometa su211: nalog za prenos i nalog za naplatu. 208 209 210 211
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str..583. Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str. 583. Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str.584. http://skolaknjigovodstva.com/blog/lekcije/instrumenti-platnog-prometa/
130
MONETARNE FINANSIJE
PLATNI PROMET
Nalog za prenos se koristi kada dužnik nalaže banci da na teret njegovog računa prenese sredstva u korist računa povjerioca, za prenos sredstava između dva računa istog korisnika, kao i za evidentiranje istog iznosa sredstava na teret i u korist računa po osnovu izmirivanja međusobnih novčanih obaveza (kompenzacija, asignacija, cesija, prenos vrijednosnih papira i dr.). Nalog za naplatu se koristi kada povjerilac inicira da se izvrši naplata sa računa dužnika, koja se inicira u sljedećim slučajevima: kada dobije ovlasti koje dužnik daje svojoj banci i svom povjeriocu (zamjena za akceptni nalog), naplata dospjelih vrijednosnih papira i drugih instrumenata osiguranja plaćanja (mjenica), naplata sa otvorenog akreditiva, naplata provizije za usluge platnog prometa i slično, naplata izvršnih rješenja izdatih na osnovu zakona i izvršnih sudskih rješenja. Za obavljanje platnog prometa otvaraju se sledeći računi212: poslovni računi, uplatni računi javnih prihoda i računi za zajedničku isplatu prihoda, računi za posebne namjene i drugi računi u skladu s propisima. Učesnik u platnom prometu može imati samo jedan poslovni račun. Nosioci platnog prometa otvaraju poslovne račune učesnicima u platnom prometu na njihov zahtjev, na način i pod uslovima utvrđenim zakonom. Poslovni računi mogu se otvarati kao žiro računi ili kao tekući računi. Žiro računi otvaraju se kod nosilaca platnog prometa na zahtjev učesnika u platnom prometu. Tekući računi otvaraju se kod nosioca platnog prometa na osnovu ugovora zaključenog između učesnka u platnom prometu i nosioca platnog prometa koji obavlja kreditno depozitne poslove. Ako se tekući račun otvara kod nosioca platnog prometa koji ne obavlja depozitno kreditne poslove, promjene na tom računu evidentiraju se i na računu nosioca platnog prometa potpisnika ugovora o otvaranju tekućeg računa. Pravne osobe otvaraju račune kod nosilaca platnog prometa prema svom sjedištu, a fizičke osobe nezavisno od prebivališta, prema ugovoru. Pravna osoba može otvoriti račun svom djelu, koji sastavni dio računa pravnog lica, prema sjedištu djela pravne osobe. Nalog za plaćanje s računa ispostavljaju: 1. imaoci računa, poverioci, na osnovu dospjelih vrijednosnih papira i drugih instrumenata osiguranja plaćanja, otvorenih akreditiva, drugih propisnih ili ugovorenih ovlaštenja213., 2. nosioci platnog prometa, na osnovu sudskih i drugih izvršnih naslova, zakonskih ovlasti i svojih internih naloga radi djelimičnog izvršavanja naloga, naplate usluga, ispravke grešaka i sl. 212 213
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str..584. Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str.584.
MONETARNE FINANSIJE
131
PLATNI PROMET
Naloge za plaćanje ispostavljaju lica čiji su potpisi deponovani kod nosioca platnog prometa kod koga se vodi račun učesnika u platnom prometu. Poslovne banke primaju od učesnika u platnom prometu naloge za plaćanje i drugu propisanu dokumentaciju platnog prometa. Nosilac platnog prometa vratiće podnosiocu nalog za plaćanje koji nije ispostavljen u skladu sa propisima, i na njegov zahtev, u roku od tri dana od dana podnošenja, pismeno obrazložiti razloge za vraćanje naloga. Plaćanje s računa vrši se do visine pokrića na računu izdavaoca naloga, a pod pokrićem se podrazumeva stanje sredstava na računu od prethodnog dana, sredstva prispjela u toku dana (dnevni priliv) i sredstva do visine odobrenog neiskorišćenog okvirnog kredita, umanjeno za izvršena plaćanja (dnevni odliv) do momenta utvrđivanja pokrića. Nalozi za plaćanje za čije izvršavanje nema pokrića evidentiraju se i izvršavaju prema vremenu prijema, ako zakonom nije drugačije određeno. Nosilac platnog prometa izvršava naloge za prinudnu naplatu iz svih sredstava učesnika platnog prometa koji se vode na računima kod tog nosioca ako zakonom nisu izuzeta od izvršenja i ako na teret tih sredstava nisu izdati instrumenti plaćanja. Nosilac platnog prometa u nedostatku sredstava za izvršenje naloga za plaćanje u cjelini, izvršava nalog djelimično, do visine raspoloživih sredstava na računima dužnika, intemim nalogom. Sredstva učesnika u platnom prometu koja se evidentiraju na računima kod službe i drugih nosilaca platnog prometa koji nisu depozitari dnevno se uključuju kao depoziti po viđenju u račune banaka i drugih depozitara saglasno zakonu, odnosno zahtjevu imaoca računa. Novčana sredstva na računima depozitara, neugovoreni depoziti na računima učesnika u platnom prometu i sredstva na računima koji se po zakonu smatraju depozitom centralne banke, dnevno se uključuju kao depozit po viđenju centralne banke. Nalozi za uključivanje sredstava izvršavaju se bez odlaganja. Nosioci platnog prometa dostavljaju izvještaje o izvršenom platnom prometu učesnicima u platnom prometu koji kod njih imaju otvorene račune najkasnije narednog radnog dana. Nosioci platnog prometa i učesnici u platnom prometu mogu ugovoriti i drugi rok za dostavljanje izvještaja. Nosilac platnog prometa dužan je da naloge za plaćanje prima od učesnika u platnom prometu u toku cijelog radnog dana i da te naloge izvrši istog dana kad ih je primio. Ako je nosilac platnog prometa primio nalog za plaćanje, za učesnika čiji se račun vodi kod drugog nosioca platnog prometa, dužan je da nalog dostavi tom nosiocu istog dana, a najkasnije narednog radnog dana. Reguliranje obaveza nalogom za prenos ili takozvanim žiralnim novcem obavlja se u skladu s ugovorom između povjerioca i dužnika214, tj. ako je ugovorom određeno da se podmirivanje obaveze obavlja nalogom za prenos, odnosno ako ugovorom neki drugi način 214
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str..585.
132
MONETARNE FINANSIJE
PLATNI PROMET
podmirenja obaveze. Podmirenje obaveza nalogom za prenos obavlja se i kad su u pitanju propisane obaveze koje se ne mogu podmirivati na drugi način kao što su obaveze za porez na promet, za poreze i doprinose iz dohotka, odnosno dobiti i sl. Uputstvom o obliku, sadržaju i upotrebi jednoobraznih obrazaca za obavljanje poslova platnog prometa u zemlji propisano je da se bezgotovinska plaćanja, odnosno plaćanja prenosom sredstava sa žiro i drugih računa obavlja korišćenjem obrazaca: opći prenos kojim dužnik nalaže banci da na teret njegovog računa izvrši prenos sredstava na račun drugog pravnog lica, poseban nalog za prenos, koji se podnosi u četiri primjerka, dok se obrazac općeg prenosa podnosi u tri primjerka. Ovaj obrazac koristi se u slučajevima kad je dužniku potreban jedan primjerak naloga kao dokaz o izvršenom plaćanju. Uputstvom je propisano šta sadrži opći i posebni nalog za prenos. Posebni nalog za prenos, kao i obaveza banke za platni promet da jedan ovjeren primjerak naloga dostavi dužniku (izveštaj o zaduženju), jedan ovjeren primjerak povjeriocu odnosno pravnoj osobi na čiji su račun prenešena sredstva (izveštaj o odobrenju) i da jedan primjerak zadrži u svojoj dokumentaciji. S obzirom da nalog za prenos sadrži i podatke o danu nastanka dužničko povjerilačkog odnosa banka u okviru preventivne kontrole kontrolira i da li je nalog za plaćanje dostavljen do dana dospjeća obaveze. Međutim, tačnost podataka o danu nastanka dužničko povjerilačkog odnosa koji je unesen na obrascu, nalog za prenos banka može kontrolirati samo u okviru eksterne kontrole/pravne osobe. Ako pravna osoba ne raspolaže sredstvima na računima kod banke i sredstvima iz okvirnog kredita koji može koristiti po principu tekućeg računa za podmirenje svih dospjelih obaveza (osnova za naplatu i naloga za plaćanje) banka vodi evidenciju o rasporedu prijema osnova za naplatu i naloga za plaćanje istog prioriteta prema danu i satu njihovog prijema i izvršava ih po redoslijedu propisanom zakonom215. Nalog za obračun kao virmanski nalog se koristi u svim slučajevima kada je potrebno da se vrši isplatila obavezu po garanciji na teret računa garanta ili supergaranta. Nalog za naplatu se upotrebljava u slučajevima kada nalogodavac/povjerilac nalaže banci da na teret drugog korisnika izvrši prenos sredstava u korist njegovog računa. Ovaj nalog se upotrebljava u slučajevima: kada je dužnik otvorio akreditiv u korist povjerioca, ili ako mu je predao mjenicu, kada pravno lice zadužuje račun banke na osnovu čekova primljenih i dostavljenih banci po tekućim računima građana po kojima je odnosna banka trasat. kao i na osnovu izvršenog otkupa stranih sredstava plaćanja za račun banke. Kod bezgotovinskog plaćanja koristi se poseban nalog za plaćanje obaveza između pravnih lica u roku od 15 dana od dana isteka obračunskog perioda za koji se utvrđuje 215
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str..586.
MONETARNE FINANSIJE
133
PLATNI PROMET
prihod, kada je dužničko povjerilački odnos nastao u toku proteklih 15 dana obračunskog perioda i da je uplata prispjela u toku od 15 dana od nastanka dužničko povjerilačkog odnosa. Plaćanja se vrše po osnovu: prometa proizvoda i vršenja usluga. Obračunski ček se upotrebljava za osiguranje plaćanja kao i plaćanja između pravnih lica, koji je trasiran na banku kod koje se vodi račun trasanta. Uvijek ga izdaje dužnik na teret svog računa povjerioca, pri čemu se navodi broj računa i nazivom povjerioca. Može se izdati na donosioca i na obračunskom čeku mora da stoji oznaka šta se plaća, iz čega može da se ustanovi, da li se obračunskim čekom plaćaju obaveze za koje je propisano plaćanje. Povjerilac podnosi obračunski ček sa spiskom čekova radi naplate banci za platni promet kod koje se vode računi izdavaoca čeka/trasanta. Akceptni nalog služi za osiguranje plaćanja u roku dospjeća. Ovaj nalog izdaje dužnik upisujući, pored elemenata općeg naloga za prenos i datum dospjeća naloga, a uručuje ga povjeriocu216. Povjerilac potpisuje i ovjerava akceptni nalog i podnosi na naplatu banci, neposredno ili poštom, najkasnije na dan dospjeća naloga. Akceptni nalog se ispisuje kopiranjem u tri primerka. Zbirni nalog za prenos upotrebljava se kada preduzeće/nalogodavac zahtjeva da se na teret njegovog računa izvrši prenos sredstava na račune više pravnih lica, kao i u slučaju kada nalogodavac nalaže da se na teret njegovog računa prenesu sredstva u korist jednog računa po više osnova plaćanja. Zbirni nalog može imati više strana, označenih rednim brojem, može se štampati na sredstvima za automatsku obradu podataka, s tim što po obliku i sadržini treba da bude identičan propisanom obrascu. Svaki nalog za prenos u zbirnom nalogu, označen rednim brojem, smatra se zasebnim nalogom za prenos. Ovaj nalog za prenos sredstava korisnicima čiji se računi vode u banci kod koje se vode računi nalogodavca, a posebno za plaćanje u korist računa koji se vode u ostalim filijalama banke. Zbirni nalog za prenos sadrži osnovne elemente općeg naloga za prenos, kao i specifične pojedinačne iznose, brojeve i nazive računa korisnika, a sastavljaju se okvirno u dva primjerka. Bezgotovinsko plaćanje i prikupljanje sredstava građana tekućim računima od bitne je važnosti za dalji ukupan rast neoročenih sredstava građana u poslovnim bankama. Stabilizacijski programi zahtjevaju aktivnost u svim sferama društvenog života, među kojima i u monetarnoj oblasti, posebno u osiguranju likvidnih sredstava i dodatnih izvora finansiranja tekuće reprodukcije. Cilj poslovnih banaka je usmjeravanje više na razvoj tekućeg računa nego na razvoj štednje za kojom interes građana opada. Prioritet treba dati tekućim računima jer postoje očigledne prednosti: 216
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str. 587,
134
MONETARNE FINANSIJE
PLATNI PROMET
1. 2. 3. 4. 5. 6.
zbog tehnike rada, zbog jednostavne manipulacije, bržeg korišćenja sredstava, mogućnosti dobijanja pozajmice, manjeg uticaja kriznih situacija i poremećaja, a posebno zbog potrebe razvoja bezgotovinskog načina plaćanja.
Prilikom izdavanja čekova vodi se računa da se vlasniku računa izda potreban broj primjeraka prema njegovoj kreditnoj sposobnosti. Izdavanje čekova bez pokrića nije samo problem domaćih banaka, jer i u zemljama gde je bezgotovinski način plaćanja razvijeniji, prateća je pojava. Novčana kartica217 predstavlja instrument bezgotovinskog načina plaćanja koja se emituje kao plastična kartica koja glasi uvijek isključivo na ime. Može nosti i druge i druge podatke218: ime člana, odnosno emitenta, ime nacionalnog programa, oznake usluga prema želji korisnika na poleđini kartice i sl. Polazeći od ugovornog odnosa između korisnika kartica u svjetu egzistira sistem specijalnih kartica i sistem univerzalnih kartica. U sistemu specijalnih kartica karakterističan je dvostrani odnos, i to odnos između emitenta i korisnika kartice, dok naspram ovog sistema sistem univerzalnih kartica podrazumijeva trostrani odnos, tj. odnos između emitenta, korisnika kartice i prodajnog mjesta. Stoga, kod specijalnih kartica emitent je istovremeno i prodajno mjesto, što nije slučaj kod univerzalnih kartica. U okviru navedene klasifikacije, a prema geografskom području važenja, kartice se svrstavaju na nacionalne i internacionalne. Nacionalne kartice omogućavaju korisniku kartice da kupuje robu ili koristi usluge samo na naznačenoj teritoriji važenja na kartici. U suštini takva vrsta kartice predstavlja komplementarni instrument kartici po tekućim računima građana219. Internacionalna kartica, za razliku od nacionalne, može se koristi kako na područjima emitenta, tako i u svim zemljama gde se kartica prihvata. Nacionalne i internacionalne kartice mogu biti: 1. Kreditna kartica podrazumijeva prethodno odobren kredit, odnosno korisniku kartice je otvoren kredit do određenog određenog limita. Korisnik kartice može kupovati proizvode/robe ili koristiti usluge do utvrđenog limita otvorenog kredita. 217 218 219
Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str..588. Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str.r.589 Ristić Žarko i Komazec Slobodan, Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil d.o.o., 2010, str.589.
MONETARNE FINANSIJE
135
PLATNI PROMET
2. Debitne kartice se baziraju na deviznom i tekućem računu. U ovom slučaju, sve transakcije nastale pri korišćenju kartice duže jedan od dva računa ovisno po kome je osnovu izdata kartica. Ukoliko se kartica koristi u zemlji, a ne u inostranstvu, tada će sve nastale transakcije terete tekući račun. Sve transakcije, nastale pri korišćenju kartice u inostranstvu, teretiće devizni račun korisnika kartice. 3. Kartice automatske blagajne su bazirane na čekovima, štednom ili kreditnom računu. Sa ovom kartom, korisniku je u određenim mjestima gdje postoje bankomati, takozvane gotovinske blagajne, automatski podiže novac do određenog iznosa. Sve transakcije nastale korišćenjem ove kartice terete račun korisnika kartice. 4. Kartice za velike kupovine se koriste u specijalnim uslovima. Ovde se radi o specifičnoj kreditnoj kartici koja omogućava korisnicima da izvrše nabavku opreme za domaćinstvo. 5. Imovinske kartice predstavljaju instrument koji omogućava korisniku da raspolaže imovinom koja se vodi na računu zajedničkih sredstava ili omogućava korisniku da raspolaže vrijednosnim papirima. 6. Elektronske kartice predstavlja najsavremeniji instrument plaćanja koji je moguće koristiti jedino u mreži akceptanata, odnosno prodajnim mestima koja raspolažu specijalnim terminima, tj. opremom sposobnom za prihvat kartica. Ova kartica u pogledu bezbjednosti od zloupotrebe, neovlašćenog korišćenja, za razliku od svih navedenih, pruža punu sigurnost kako za korisnika kartice, tako i za emitenta. Evidentno je da pored novčanih kartica ima i drugih instrumenata bezgotovinskog sistema plaćanja, kao što su čekovne kartice po tekućim računima i euroček garantne kartice. 1. 4. 3. Instrumenti osiguranja plaćanja Kao instrumenti osiguranja plaćanja mogu služiti: obračunski ček, mjenica sa avalom, neopoziv dokumentarni akreditiv i garancija. Obračunski ček se upotrebljava za osiguranje plaćanja i plaćanje obaveza za koje je propisana dužnost osiguranja plaćanja. To je ček trasiran na instituciju za platni promet kod koje se vode računi trasanta. Obračunski ček izdaje dužnik na teret svog računa, a po nalogu povjerioca (sa navedenim brojem računa i nazivom povjerioca). Taj ček ne može biti izdat na donosioca. Ček mora sadržati oznaku šta se njime plaća, iz koje se može vidjeti da li se plaćaju obaveze za koje je propisana dužnost osiguranja plaćanja. Ako se dužnik želi osigurati da u momentu podnošenja čeka na naplatu bude sredstava na njegovom računu, kako ne bi došlo do protesta čeka, on može izdvojiti sredstva na poseban račun. Ovako izdvojena sredstva ne mogu se angažovati za isplatu drugih obaveza dužnika. Ona služe 136
MONETARNE FINANSIJE
PLATNI PROMET
samo za isplatu čekova trasiranih na teret posebnog računa. Na svim primjercima čeka i na talonu otisnute su dvije paralelne crte iz donjeg lijevog i gornji desni ugao, a na primjerku obračunskog čeka između tih crta stavljena je oznaka “samo za obračun”. Pod mjenicom kao instrumentom osiguranja plaćanja podrazumeva se pismena izjava data u propisanoj formi kojom se jedna organizacija obavezuje da će u određeno vrijeme i u određenom mjestu (po pravilu sjedištu institucije kod koje se vode njeni računi) isplatiti označeni iznos organizaciji imenovanoj u mjenici ili po njenom nalogu. Mjenica kao instrument osiguranja plaćanja može se koristiti samo na osnovu dužničko povjerilačkih odnosa nastalih iz prometa robe i vršenja usluge. Ona mora biti vlastita trasirana mjenica, odnosno, mjenica u kojoj je trasat i transant jedna ista organizacija. Menica mora biti avalirana i to na cijeli mjenični iznos, koju može avalirati svako pravno lice osim trasanta, ako ispunjava uslove za davanje avala. Aval se uvijek daje za trasanta. Avalist jamči isplatu mjenice sa računa trasanta, a ako na njegovom računu nema ili nema dovoljno sredstava, mjenica obaveza se izmiruje iz raspoloživih sredstava sa svih računa avaliste. Mjenica kao instrument osiguranja plaćanja mora imati tačan datum dospjeća, odnosno to je mjenica plativa na određen dan i mora biti adresirana na instituciju za platni promet kod koje se vode računi dužnika. Neopoziv dokumentarni akreditiv koriste se kao instrument osiguranja plaćanja u svim onim slučajevima kada se plaćanje treba izvršiti prema dokumentaciji koja se predviđa u ugovoru zainteresiranih subjekata (kupca i prodavca). Kupac je obavezan da kod banke prilikom otvaranja akreditiva stavi na raspolaganje određeni iznos vrijednosti proizvoda koja imaju karakter izdvojenih sredstava koja se mogu koristiti samo i isključivo kada su u pitanju isplate u vezi sa otvorenim akreditivom. Ovaj instrument se koristi ne samo kao instrument osiguranja plaćanja već i kao instrument koji treba da maksimalno osigura da će posao koji se plaća posredstvom ovog instrumenta biti i kvalitativno i kvantitativno izvršen. S tim u vezi, u uslovima se obično tačno preciziraju koja su to dokumenta koja su potrebna da se obezbijede da bi se akreditiv mogao isplatiti. Naplata iznosa u vezi sa otvorenim nepozivim dokumentarnim akreditivom vodi se kod banke kod koje je otvoren akreditiv, podnošenjem od strane prodavca odgovarajućeg naloga za naplatu kao i dokumentacije koja je bila predviđena još prilikom otvaranja akreditiva. Banka, pošto ocijeni da dokumenti odgovaraju uslovima otvorenog akreditiva, obavezna je da izvrši nalog za naplatu primljen od prodavca još istog dana. Neopoziv dokumentarni akreditiv se gasi u slučaju kada je u potpunosti iskorišten, odnosno istekom roka na koji je otvoren. Međutim, postoji mogućnost da akreditiv prestane da važi i prije isteka njegovog roka u slučaju ako se kupac i prodavac pismeno o tome saglase ili ukoliko se steknu neki od uslova za prijevremeno gašenje akreditiva koji su predviđeni u nalogu za njegovo otvaranje. MONETARNE FINANSIJE
137
PLATNI PROMET
Garancija kao instrument osiguranja plaćanja pripada ostalim instrumentima iz razloga što predstavlja podesan instrument osiguranja plaćanja, s obzirom da povjeriocu pruža mogućnost da se, ukoliko dužnik, usljed nelikvidnosti ne bi bio u stanju da odgovori na svoje obaveze plaćanja, davalac garancije automatski obavezuje da izvrši isplatu po datoj garanciji. Dužnik je obavezan da instrument osiguranja plaća, u ovom slučaju garanciju da poveriocu u roku utvrđenom u ugovoru, ali koji ne može pasti posle nastanka dužničko povjerilačkog odnosa. Garancijom se osigurava plaćanje koje se vrši o roku, a koji ne može da bude duži od 30 dana od dana kada je dužničko povjerilački odnos nastao. Garanciju za osiguranje plaćanja po osnovu prometa roba i usluga mogu izdavati banke kao i pravna lica. Prilikom davanja garancije, garant je obavezan da provjeri vrijednost isporuke robe, odnosno investicije kao i sposobnost dužnika da izvrši obaveze za koje traži garanciju. U vezi sa davanjem garancije, postoji i obaveza dužnika da podnese potrebnu dokumentaciju koju odredi garant. Banke mogu da izdaju ne samo garanciju već i super garanciju drugim bankama do visine likvidnog investicijskog potencijala koji nije angažiran za pokriće garancija po osnovu investicija, a kojima se ona obavezuje da će izvršiti obaveze plaćanja po garancijama za investicije koje su izdale druge banke ukoliko takve banke ne bi izvršile svoje obaveze po datim garancijama. Banka je obavezna da primljene naloge u cijelosti ili djelimično izvršava u korist povjerioca, po redoslijedu garancija, iz sredstava dužnika, garanta, super garanta, osim onih sredstava koja po zakonu ne mogu biti predmet izvršavanja.
138
MONETARNE FINANSIJE
MEĐUNARODNI PLATNI PROMET
3. MEĐUNARODNI PLATNI PROMET Uvod Osnovni cilj međunarodnog platnog prometa, koji obuhvata sva plaćanja i naplate koji ostvaruju subjekti jedne sa subjektima druge zemlje, da osigura i omogući obavljanje raznovrsnih trgovinskih transakacija, kako bi se olahkšao način međunarodnog prometa. U međunarodnom platnom prometu se mora voditi računa o korektnoj komunikaciji, pravnim i običajnim razlikama koje postoje između zemalja220. Kod izvršavanja platnih naloga upotrebljava se domaći i strani novac, što stvara određene probleme koji se odnose na osiguranje stranog novca plaćanja, zatim konverzije, kursnih razlika i njihovog pokrića. U bankarstvu koje bavi platnim prometom s inostranstvom, plaćanjem se podmiruju novčane obaveza između dvije zemlje po osnovu obavljenih trgovačkih, privrednih, uslužnih i drugih aktivnosti221. Plaćanje koje se obavlja radi vanjskotrgovinskog prometa, uključuje usluge, plaćanje dospjelih obaveza po kreditima uzetim u inostranstvu, kao i plaćanja vezano za druge bankarske usluge. Transakcije s inostranstvom obavlju poslovne banke koje su dobile ovlaštenje za obavljanje platnog prometa sa inostranstvom. One obavljaju korespodentne odnose sa inostranim bankama, koji se odvijaju direktno na temelju uzajamno otvorenih računa, preko kojih se obračunavaju izvršena međunarodna plaćanja. Prilikom obavljanja usluga plaćanja, banke koriste različite instrumente u zavisnosti od vrste korisnika, vrste obaveza, zakonske i interne regulative, a na osnovu naloga koji je dat na odgovarajućem obrazcu, koji je popunjen i ovjeren u skladu sa važećim propisima i za koji je obezbjeđeno pokriće na računu korisnika. To znači da se plaćanje vrši preko rezidentnih računa, koji zadovoljavaju minimalne standarde kontrole načina međunarodnog plaćanja. Uz korištenje usluga međunarodnog platnog prometa, poslovne banke jedne zemlje mogu jednostavno i efikasno obavljati devizne transakcije sa njihovim poslovnim partnerima, kupcima i dobavljačima u cijelom svijetu. One omogućavaju stalni uvid u stanje i promet korisničkih računa, generiraju i štampaju dnevne izvode i izdaju sve vrste potvda. Učesnici u međunarodnom platnom prometu, pod povoljnim uslovima, mogu: otvoriti i koristiti tekući račun u stranim valutama, dobiti akreditiv i bankarske garancije, unovčiti inostrane čekove, obaviti uslovne doznake, obaviti isplate za službena putovanja. Tu su kupoprodaja deviza po povoljnom kursu, jednostavno i efikasno obavljanje deviznih transakcija sa poslovnim partnerima po cijem svijetu. 220 221
http://www.slideshare.net/BosiljcicIgor/skripta-deo-6-medjunarodni-platni-promet Kešetović Izudin, Monetarne finansije, Kalesija: C.P.A, 2007,, str.324.
MONETARNE FINANSIJE
139
MEĐUNARODNI PLATNI PROMET
Platni promet sa inostranstvom s materijalnog stajališta predstavlja skup svih primanja i svih davanja prema inostranstvu u toku jedne godine, čiji instrumenti preko kojih se ta kretanja bilježe i materijalni odnosi jedne zemlje prema inostranstvu. Upravo ti instrumenti predstavljaju platni bilans, koji ima važnu ulogu za privredu zemlje u prikazivanju ravnoteže, suficita ili deficita. Skup svih propisa kojima se regulira platni promet čini devizni sistem, odnosno devizni režim zemlje. Međunarodni platni promet poznaje dvije vrste regionalnih sporazuma. Prvu vrstu karakterizira politička pripadnost, a drugu ugovoreni iznos. Međunarodni platni promet, što je pokazala praksa, treba inovirat s ciljem razvoja trgovinske razmjene i jačanja uticaja platnog prometa, kako bi se modernizirala privreda. U tom smislu, privreda se može modernizirati, što podrazumjeva unificiranje instrumenata plaćanja i korištenje adekvatnih formi međunarodnog plaćanja, koja učesnicima u razmjeni s inostranstvom, pružaju garanciju za zaštitu interesa i omogućavaju bržu naplatu potraživanja. 1. Učesnici u međunarodnom platnom prometu Učesnici u međunarodnom platnom prometu, u skladu sa internim propisima i važećom zakonskom regulativom mogu biti: pravni i fizički subjekti koji su registrirali svoje poslovanje otvarajći odgovarajući račun kod poslovne banke na osnovu zahtjevane dokumentacije i indentifikacije. Poslovni odnosi između domaćih i inostranih partnera, koji karakterizira izvoz robe u inostranstvo i uvoz robe iz inostranstva, javljuju se po osnovu robnog i nerobnog platnog prometa u ekonomskim odnosima s inostranstvom. U procesu realiziranja platnog prometa najčešće učestvuje sljedeći subjekti: nalogodavac koji izdaje nalog za plaćanje, domaća banka kao posrednik, inostrana banka kao posrednik, korisnik plaćanja, centralna banka kao regulator. U poslovima platnog prometa sa inostranstvom najvažniju ulogu imaju ovlaštene poslovne banke i njihovi inostrani korespondenti i korespodenti kod kojih banke imaju otvorene račune. Ovlaštene banke moraju biti član SWIFT-a, organizacije koja je osnovana u Belgiji 1973. uz potpru 250 banaka iz 15 zemalja, a koja pokreće svjetsku mrežu između banaka i drugih finansijskih institucija. SWIFT code je odobren od ISO organizacije i službeno nosi naziv ISO 9362. Sastoji se od 8 ili 11 znakova i služi za identifikaciju banaka u međunarodnom prometu. Ovlašćene banke moraju voditi računa, u skladu sa SWIFT-om, o primjeni međunarodnih pravila, običaja i standarda koji se donose u okviru Međunarodne trgovinske komore u Parizu. Uz korištenje usluga međunarodnog platnog prometa, poslovne banke jedne zemlje mogu jednostavno i efikasno obavljati devizne transakcije sa njihovim poslovnim partnerima, 140
MONETARNE FINANSIJE
MEĐUNARODNI PLATNI PROMET
kupcima i dobavljačima svuda u svijetu. Poslovne banke omogućavaju stalni uvid u stanje i promet korisničkih računa, kao i generiranje i štampanje dnevnih izvoda i izdavanje svih vrsta potvrda. Učesnici u međunarodnom platnom prometu, pod povoljnim uslovima, mogu: otvoriti i koristiti tekući račun u stranim valutama, dobiti akreditiv i bankarske garancije, unovčiti inostrane čekove, obaviti uslovne doznake, obaviti isplate za službena putovanja. Tu su kupoprodaja deviza po povoljnom kursu, jednostavno i efikasno obavljanje deviznih transakcija sa poslovnim partnerima svuda u svijetu. 2. Vrste međunarodnih plaćanja Postoje četiri vrste međunarodnog plaćanja: 1. 2. 3. 4.
slobodno devizna plaćanja, klirinška plaćanja, plaćanja putem kopenzacije, grupni sistem transfera.
2. 1. Slobodno devizno plaćanja Slobodno devizno plaćanje je konvertibilan način plaćanja kod kojeg se potraživanja stečena u jednoj zemlji mogu koristiti za plaćanja u bilo kojoj drugoj zemlji. Ovo se praktično ostvaruje preko tekućih računa koje banka jedne zemlje drži kod inostrane banke/svog korespodenta. Plaćanja se vrše u konvertibilnoj valuti. Ova vrsta plaćanja je zasnovano na tekućim žiro računima, koje banke otvaraju u inostranstvu kod inostranih banaka, svojih korespodenata, u zemljama sa kojima je ovakav način plaćanja ugovoren, odnosno sa zemljama koje imaju konvetibilnu valutu. Sistem plaćanja slobodnim devizama ima prednosti u tome što omogućije da se sa stečenim devizama u jednoj zemlji devize mogu koristiti u drugoj zemlji, što mogućuje da se obavi kupovina proizvoda/roba tamo je napovoljnije i najjeftinije. Ovo plaćanje se može obaviti putem telekomunikacija što nije slučaj kod kliringa. 2. 2. Međunarodni kliring Kliring omogućava da se međunarodna plaćanja izvršavaju domaćim, nacionalnim valutama, bez upotrebe deviza. U međunarodnom platnom prometu kliring je način plaćanja na osnovu koga uvoznici plaćaju svoja dugovanja, ili naplaćuju svoja potraživanja preko određene bankarske institucije, putem koje se prebijaju međusobna dugovanja i potraživanja MONETARNE FINANSIJE
141
MEĐUNARODNI PLATNI PROMET
između država. Sa ovom vrstom međunarodnog plaćanja međusobno se prebijaju dugovanja i potraživanja, putem kojeg se roba plaća robom, a samo se razlika podmiruje plaćanjem u novcu. Ovaj način plaćanja karakterizira plaćanje u nacionalnim valutama uz korištenje mehanizma obračuna na bazi prebijanja međusobnih potraživanja i to bez ostatka. Pri zaključivanju klirinških sporazuma utvrđuju se sljedeći uslovi222: koja plaćanja će se izvršiti kliringom, utvrđivanje kontignskih lista, valuta u kojoj će se voditi i kursevi koji će se primjenjivati, način likvidiranja salda i način nadoknade gubitaka. Vidimo da je kliring glavni predstavnik biletarnih privrednih odnosa sa inostranstvom. Njegovi nedostaci su što se potraživanja stečena u jednoj zemlji ne mogu koristiti za plaćanje u trećoj zemlji. Na taj način kliring predstavja ograničenje slobode trgovanja, razbija tržište i utiče na manju trgovinsku razmjenu. Klirinška plaćanja su vezana plaćanja koja se koriste između dvije ili više zemalja u slučaju da ne postoji konvertibilnost valuta. Postoje tri vrste kliringa: 1. Jednostrani kliring, koji se uvodi jednostranom odlukom neke zemlje, u kom slučaju je to istovremeno i prinudni kliring. Isto tako, moguć je i ugovomi kliring, koji se regulira međusobnim ugovorom. Kod jednostranog kliringa prebijanje se može obaviti samo u domaćoj valuti. 2. Dvostrani kliring, za razliku od jednostranog kliringa, nastaje međusobnim sporazumom dve države, a cilj mu je da se sredstva ne prenose preko granice. Između država sporazumno se utvrđuje najviši iznos do kojeg se mogu kretati medusobna potraživanja i dugovanja. 3. Višestrani (multilateralni) kliring se ugovara između više zemalja. Na ovaj način se omogućava lahkše obavljanje platnog prometa između zemalja. Sporazumom se određuje valuta u kojoj će se kliring obavljati. Višestrani kliring je u upotrebi u međusobnim odnosima poštanskih organizacija, kod međusobnih potraživanja nacionalnih željeznica i vazduhoplovnih preduzeća. 2. 3. Plaćanja putem kompenzacija. Kompenzacijom se vrši razmjena jednog proizvoda za drugi, a da se pri tome ne koristi novac kao sredstvo plaćanja. Ova vrsta međunarodnog plaćanja predstavlja način razmjene vrijednosti uvoza sa vrijednošću izvoza. Razlika između kompezacije i kliringa je u tome što se kompenzacija zasniva na nivou preduzeća, a ne na nivou zemalja. Ovdje se radi o direktnom obračunu između uvoznog i izvoznog privrednog subjekta. Kompezacija se regulira posebnim propisima. 222
http://www.slideshare.net/BosiljcicIgor/skripta-deo-6-medjunarodni-platni-promet
142
MONETARNE FINANSIJE
MEĐUNARODNI PLATNI PROMET
Vrši se u sljedećim slučajevima223: 1. ako je to predviđeno ugovoro između dvije zemlje, 2. ako se uvoz ili izvoz nekih proizvoda ne mogu izvršiti na drugi način, 3. ako se pomoću kompezacije obezbjeđuju plaćanja po naročito povoljnim okolnostima. Ovaj vid plaćanja se primljenjuje kada se radi o kritičnom proizvodu ili o proizvodu koji se teže plasira na svetskom tržištu. Ona je pogodna za zemlje koje zbog udaljenosti nemaju česte trgovinske odnose. Svi poslovi kompezacije se obavlju posredstvo banaka. 2. 4. Grupni sistem transfera Grupni sistem transfera je način plaćanja koji je sličan načinu plaćanja u Evropskoj uniji. Obuhvata grupe zemalja koje su geografski i politički povezane. U plaćanju se koristi jedna zajednička valuta, na osnovu potpisanog multirateralnog platnog sporazuma. Ove zemlje formiraju jednu vrstu višestrukog kliringa i dolaze do srednjeg rješenja između bileteralnog plaćanja i opće konvertibilnosti. 3. Instrumenti međunarodnog platnog prometa 3. 1. Međunarodni dokumentarni akreditiv Međunarodni dokumentarni akreditiv je najčešće korišćeni instrument u platnom prometu sa inostranstvom, koji predstavlja ugovor na osnovu kog banka, koja otvara akreditiv po nalogu svog komitenta (nalogodavca) preuzima obavezu da će izvršiti plaćanje korisniku akreditiva (trećem licu) ili pak da će ovlastiti neku drugu banku da izvrši plaćanje uz podnošenje pismenog dokumenta bez kojih se ne može isplatiti akreditivni iznos: otpremni dokumenti, dokumenti o osiguranju, trgovačke fakture, ostali dokumenti. To je instrument plaćanja sa inostranstvom, kojim se poslovna banka obavezuje da na osnovu dokumenata koji potvrđuju preuzimanje proizvoda u skladu sa uslovima akreditiva, plati prodavcu proizvod ili uslugu određenog iznosa u određenom roku. Nastao je, razvio se i usavršio se tako što se prilagodio promjenama i potrebama međunarodne prakse. Ovaj instrument plaćanja sa inostranstvom ne osigurava samo finansijsko pokriće, već se u nekim slučajevima upotrebljava kao instrument za finansiranje i reifinansiranje kreditnih aražmana. 3. 2. Doznake Doznake predstavlja instrument međunarodnog prometa koji se veoma često koristi u međunarodnim plaćanjima. Prilikom plaćanja u inostranstvu nalogodavac daje nalog 223
http://www.slideshare.net/BosiljcicIgor/skripta-deo-6-medjunarodni-platni-promet
MONETARNE FINANSIJE
143
MEĐUNARODNI PLATNI PROMET
poslovnoj banci koji sadrži bitne elemente224: podaci o korisniku doznake, kome se dostavlja doznaka, razlog slanja doznake. Poslovna banka koja primi zahtjev nalogodavca za izvršenje doznake daje nalog banci u inostranstvu za isplatu određenog iznosa, na teret svog račna kod te banke. Nalogodavac raspolaže odgovarajućim pokrićem kod te banke. U platnom prometu sa inostranstvom plaćanje se vrši sljedećim vrstama doznaka: 1. Nostro i loro doznake: Kod nostro bankarskih doznaka doznake se šalju iz zemlje u inostranstvo posredstvom domaće poslovne banke, a u obrnuto smjeru se koriste loro doznake. 2. Robne i nerobne doznake: Robne doznake se odnose na plaćanje vrijednosti neke robe, a nerobne se odnose na plaćanje pruženih usluga, raznih troškova, poklona i sl. 3. Uslovne i bezuslovne doznake: Kada nalogodavac daje instrukcije, npr.predaja garancija, mjenice isl., riječ je o uslovnoj doznaci, a kada se ne zahtjeva uslov, radi se o bezuslovnoj doznaci. 4. Konvertibilne i klirinške doznake: Konvertibilne doznake se obavljaju preko kontokorentnih raćuna, a klirinške preko klirinških računa. 5. Obične i telegrafske doznake: Zavisno od hitnosti obične doznake se dostavljaju redovnom poštom, a telegrafske putem telekomunikacijske mreže, npr teleksom. 3. 3. Ček Ček u međunardnom platnom prometu prestavlja vrijednosni papir, koji se izdaje u zakonskoj formi. Izdavalac čeka (trasant) daje nalog poslovnoj banci (trasat) na osnovu njegovog pokrića da isplati određeni iznos novca korisniku čeka (reminent), samo izdavaocu ili donosiocu čeka. Ovaj instrument u međunarodnom prometu, koji je vrlo praktičan i koristan način plaćanja u cijelom svijetu. On omogućava bezgotovinski plaćanje prostim slanjem isprava. Prema načinu izdavanja koristi se: ček na ime, ček po naredbi, ček na donosioca, alternativni ček u kome je pored imena korisnika stavljena i klauzula ili donosilac, rekta ček kod kojih se stavljanjem klauzule ne po naredbi zabranjuje mogućnost prenošenja čekova. Prema obliku i namjeni postoji bankarski ček, koji predstavlja ček koji poslovna banka vuče na sebe, u kome ona i transatni trasat. U međunarodnom prometu bankarski ček izdaje banka koja ga trasira na drugu inostranu banku kod koje poslovna banka ima sredstva na svom računu. Putnički čekovi su namjenjeni putnicima i turistima. Izdaju ih turističke i putničke organizacije kako bi pomogli korisnicima da za vrijeme putovanja u inostranstvu mogu podizati novac u raznim mjestima u kojima se nađu. 224
http://www.slideshare.net/BosiljcicIgor/skripta-deo-6-medjunarodni-platni-promet
144
MONETARNE FINANSIJE
MEĐUNARODNI PLATNI PROMET
3. 4. Mjenice: Mjenica je vrijednosni papir kojim se njen izdavalac bezuslovno obavezuje da će izvršiti isplatu novca koji je naznačen na mjenici u određeno vrijeme i na određenom mjestu. On to može učiniti sam ili po njegovom nalogu određeno treće lice, po navedenom povjeriocu. Može se koristiti kao kreditni instrument plaćanja i kao sredstvo osiguranja potraživanja. Mjenica je pismena isprava izdata u propisanoj formi kojom jedno lice izdaje nalog drugom licu da u određeno vrijeme i na određenom mjestu isplati označenu sumu novca. Ona je po zakonu vrijednosni papir po naredbi. Može biti izdata na donosioca. Ono što je važno istaći u međunarodnom platnom prometu mjenični propisi se ujednačuju u svim državama. U početku mjenica je služila kao sredstvo za razmjenu novca. U svom razvoju počela se koristiti kao sredstvo kliringa, kako bi se izbjeglo plaćanje u gotovini. Potom je mjenica korištena kao kreditno sredstvo obezbjeđenja kredita. Naime, trgovac izdaje mjenicu drugoj osobi prije roka dospjeća i tako dobija kredit koji je dužan vratiti do roka dospjeća naznačen na mjenici. Zatim je mjenica korištena kao sredstvo obezbjeđenja kredita i kao sredstvo plaćanja. Mjenice se klasificiraju prema različitim kriterijima. Zavisno od radnji sa mjenicom razlikuju se: protestovane i neprotestovane, akceptirane i neakceptirane, avalirane i neavalirane, umnožene i neumrežene. Zavisno od forme postoje potpune mjenice koje sadrže sve bitne elemente i nepotpune/blanko koje sadrže samo propisani minimum bitnih elamenata. Zavisno osnovnog posla radi kojeg je mjenica izdata postoje robne i finansijske mjenice. Podjela na trasiranu i običnu mjenicu je izvršena s obzirom na broj osoba koja se pojavljuju u mjeničnom odnosu. Kod trasirane/vučene mjenice izdavalac daje nalog drugoj osobi da trećoj osobi isplati iznos koji je upisan na mjenici. Trasirana mjenica se prepoznaje po tekstu mjeničnog sloga. Osim redovne trasirane mjenice postoji i trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi. U ovoj mjenici trasant daje nalog trasatu da po njegovoj naredmi uključujući i njega, a ne nekom trećem isplati dospjelu mjeničnu svotu. Ove mjenice su prepoznatljive po klauzuli „platite po naredbi mojoj sopstenoj“. Kod trasirane sopstvene mjenice trasant označava sebe lično kao trasata, odnosno on sam sebi daje nalog da plati remitentu mjeničnu svotu. Kod trasirane sopstvene mjenice po sopstvenoj naredbi trasant daje nalog samom sebi za isplatu naznačene mjenične svote, s tim izdavalac mjenice izdaje mjenicu koja proizvodi pravno dejstvo tek od momenta prenosa na drugu osobu. Od tog trenutka izdvalac ove mjenice postaje dužnik, a označeni primalac mjenični povjerilac.
MONETARNE FINANSIJE
145
MEĐUNARODNI PLATNI PROMET
3. 5. Bankarsaka garancija: Bankarsaka garancija je sredstvo osiguranja izvršenja ugovornih obaveza. Ovaj instrument međunarodnog plaćanja osigurava zaštitu od rizika neblagovremenog i urednog izvršenja obaveza. Korisnik bankarske garancije može uredno izvšiti ugovorne obaveze, odnosno naknadu štete zbog povrede nastalih obaveza. Ako to nije u stanju tada će to učiniti poslovna banka koja je izdala garanciju. Banke ne osiguravaju ispunjenje obaveze glavnog dužnika. One se samo obavezuju da će korisniku bankarske garancije nadoknaditi štetu u granicama visine iznosa navedenog u bankarskoj garanciji. Banka izvršava obavezu koju u ugovorenom roku nije izvršio glavni dužnik. Osnovni elementi bankarske garancije su225: mjesto i datum izdavanja, naziv i adresa korisnika garancije, broj garancije, uvodni dio garancije, garantna obaveza, iznos garancije s eventualnim klauzulama o kamatnoj stopi, kliznoj skali i dr., način plaćanja, rok važnosti garancije, klauzula o sudskoj nadležnosti, klauzula o vraćanju garancije, način dostave garancije, pečat i potpis. U bankarskim garancijama se pojavljuju: 1. nalogodavac garancije, odnosno dužnik koji se obavezao svom poslovnom partneru da će osiguranje izvršenja obaveza garantirati banka, 2. banka koja izdaje garanciju/garant, 3. korisnik garancije, odnosno vjerovnik koji dobijanjem garancije stiče pravo potraživanja prema banci u okviru ugovorenih obaveza u samoj garanciji. Bankarske garancije, s obzirom na izvršenje obaveze, namjenu i ostale karakteristike djele se na: 1. obične bankarske garancije, gdje poslovna banka jamči korisniku da će obavezu izvršiti u potpunosti ako korisnik ne ispuni tu obavezu, 2. solidarna bankarska garancija, gdje korisnik i banka odgovaraju za preuzete obaveze solidarno, 3. bezuslovna bankarska garancija, gdje je banka garant koja izvršava obaveze u ugovorenom roku na prvi poziv korisnika, jer je nalogodavac nije izvršio, 4. uslovna bankarska garancija, gdje se korisnik obavezuje da će prije korištenja ispuniti ugovorom preuzete obaveze, bankarska garancija za plaćanje (kreditna garancija) jamče korisniku da će im banka/garant isplatiti glavni dug ako to ne izvrši glavni dužnik. Njima se garantira povrat kredita, plaćanje isporučene robe i sl., 225
http://www.slideshare.net/BosiljcicIgor/skripta-deo-6-medjunarodni-platni-promet
146
MONETARNE FINANSIJE
MEĐUNARODNI PLATNI PROMET
5. činidbena bankarska garancija, kojom banka garantira korisniku garancije da će glavni dužnik obaviti određeni posao. Banka nije dužna obaviti garantirani posao, već je dužna platiti svotu ugovorenu u garanciji korisniku garancije. Tu spadaju npr.: garancija za pravodobno obavljen posao, garancija za sudionika u licitaciji, garancija za povrat ambalaže, carinska garancija i druge, 6. protu-garancija koja je izdana u korist banke garanta, kojom se garantira da će banci garantu biti nadoknađeno ono što plati prema garanciji koju je izdala, 7. super-garancija kojom druga banka garantira da će banka koja je izdala bankarsku garanciju ispuniti svoje obaveze iz te garancije. 8. Bankarske garancije mogu biti i nebankarske, jer ih mogu izdavati preduzeća posebni zavodi. Bankarsaka garancija može biti: posredna koju izdaje inostrana banka po nalogu domaće korisniku u inostranstvu, neposredna, koju izdaje domaća ovlaštena banka korisniku u inostranstvu. Posredna garancija može biti pokrivena (ako je izdavalac garancije inostrana banka s kojom domaća banka) ili nepokrivena (ako garanciju izdaje inozemna banka kao direktan ili indirektan posrednik). Notificirana garancija je ona kod koje banka bez preuzimanja vlastite obaveze priopćava tekst korisniku tekst koji je dala banka dužnika. Konfirmirana garancija vlastita garancija korisnikove banke na temelju kontragarancije dužnikove banke. 3. 6. Kreditno pismo Kreditno pismo je instrument plaćanja s inozemstvom kojim poslovna banka u zemlji u posebnoj formi ovlašćuje svoga korespondenta u inozemstvu da isplati odjednom ili djelomično iznos naveden u kreditnom pismu U poslovanju s kreditnim pismom možemo susresti: 1. nalogodavac izdavanja kreditnog pisma, koji može biti fizička ili pravna osoba koja kod banke izdavatelja raspolaže određenim sredstvima, 2. banka koja izdaje kreditno pismo, i 3. banka koja isplaćuje sredstva korisniku kreditnog pisma. Koristi se najčešće za vrijeme putovanja u inostranstvo s ciljem da se na putovanju izbjegnu nepotrebni rizici (krađa, nedostatak novca). Predstavlja pismeni nalog poslovne banke upućen drugoj banci u inostranstvu da u određenom vremenskom periodu i iznosu isplati korisniku kreditno pismo, pritom se ne mora poznavati tačna adresa korisnika. Banka
MONETARNE FINANSIJE
147
MEĐUNARODNI PLATNI PROMET
koja izdaje kreditno pismo adresira ga obično neposredno na korisnika, a dostavu obavlja poštom, predajom nalogodavaocu koji ga sam uručuje korisniku ili konačnim posredovanjem neke druge banke. Osnovni elementi kreditnog pisma odnose se na: naziv i sjedište banke koja je izdala pismo, broj kreditnog pisma, mjesto i datum izdavanja, ime osobe na koju glasi, iznos do kojega se mogu obavljati isplate iz kreditnog pisma, potpisi ovlaštenih osoba banke koja je izdala kreditno pismo Ovaj instrument međunarodnog plaćanja se djeli na: 1. Posebno kreditno pismo kojim se ovlašćuje banka da sama izvrši isplate iz pisma, 2. Cirkularno kreditno pismo kojim je ovlašteno više banaka za isplatu pisma Posebno kreditno pismo izdaje banka i ono se može koristiti samo u jednoj inostranoj banci. Poslovna banka koja izdaje ovu vrstu kreditnog pisma ima obavezu da u trenutku njegovog izdavanja, odvojenim avizama obavjesti inostranu banku dajući joj najvažnije podatke. Cirkularno kreditno pismo izdaje poslovna banka po nalogu svog nalogodavca za veći broj inostranih banaka. Korespodenti kojima se korisnik ovog pisma može obratiti mogu biti navedeni u cirkularnom pismu ili može dobiti zasebno pismo u kojem su ti podaci navedeni. Nalog za isplatu kreditnog pisma mora biti bezuslovan, a naznačeni iznos u kreditnom pismu može se isplaćivati korisniku u manjim ili većim iznosima, s tim da se svaka isplta na poleđini pisma evidentira. Primalac cirkularnog pisma treba da korisniku izda priznanicu, a banka predhodno provjeri identitet korisnika kreditnog pisma. 3. 7. Kreditna karta Kreditna karta je vrlo praktičan instrument plaćanja u zemlji i inostranstvu za plaćanje ne samo usluga, kupovinu, već i za podizanje gotovog novca. Upotreba kreditne kartice pruža vlasniku mogućnost da vrši raznovrsna plaćanja u zemlji i inostranstvu, bez straha da će izgubiti novac ili da će se suočiti s raznim procedurama plaćanja i transferom novca. U korištenju kreditne karte postoje tri subjekta: 1. vlasnik kreditne kartice, 2. isporučilac proizvoda/robe, i 3. banka koja je izdala kreditnu karticu, kojima pruža pogodnost.
148
MONETARNE FINANSIJE
MEĐUNARODNI PLATNI PROMET
Njen kvalitet se očituje u brzom i ekspeditivnom plaćanju usluga, kupnji usluga i podizanjima gotovine na šalterima banaka. Plaćanje se obavlja pokazivanjem kreditne karte i potpisom računa. Poslovna banka koja izdaje kreditnu karticu zaključuje ugovor s korisnikom po kome će plaćati do ugovorenog iznosa u ugovorenom roku sve izdatke koje je korisnik karte izvršio korištenjem kreditne karte. Izdaje se u jednom primjerku sa specifičnim oznakama koje sprečavaju falsifikat. Na njoj je označena banka koja izdaje kreditnu kartu i glasi na ime i prezime korisnika. Prilikom izdavanja provjerava se imovinsko stanje korisnika, prihod i kreditna sposobnost. Postoje dva tipa kreditnih karata: 1. specijalne kreditne karte po kojima izdavalacj plaća na kraju mjeseca sve izdatke koje je vlasnik izvršio na temelju karte, koje izdaju određene organizacije (Dinners club, American express, Hilton, Carte blanche), i 2. univezalne koje se koriste prilikom plaćanja čekom za kupovinu raznih proizvoda i plaćanje usluga.
MONETARNE FINANSIJE
149
LITERATURA LITERATURA 1. Dautbašć Ismet,
Finansije i finansijsko pravo,-7 prošireno i izmjenjeno izdanje, Sarajevo: Magistrat, 2004.
2. Kešetović Izudin
Monetarne finansije, Kalesija: 2007.
3. Kozarić Kemal
Monetarno kreditna politika, Fojnica: Štamparija Fojnica, 2012
4. Ristić Žarko, Komazec Globalni finansijski menadžment, Beograd: EtnoStil, 2011. Slobodan 5. Hatunić Emin, Isaković Mirsad, Kuč Harun, Dacic Lejla, Hatunić Emina, Kuč Lejla, Kuč Adnan
Poslovne finansije, Tuzla: OFF-SET, 2013
6. Rovčanin Adnan,
Upravljanje finansijama, Sarajevo: Ekonomski fakultet, 2006.
7. Šumić Nataša
Bankarski sistem Srbije
8. Web
http://hr.wikipedia.org/wiki/Funkcije_novca http://zelenapolitika.wordpress.com/2011/06/22/kreditnamultiplikacija http://bs.wikipedia.org/wiki/Likvidnost http://www.scribd.com/doc/53011712/Skripta-Iz-MonEko http://www.psinvest.rs/sr/ta-je-berza http://berzanskoposlovanje.wordpress.com/o-berzi/ http://berzanskoposlovanje.wordpress.com/o-berzi/ www: Ćorić Tomislav, Instrumenti monetarne politike http://www.google.com/url?sa=f&rct=j&url=http://www.fpe.unssa.rs.ba http://www.scribd.com/doc/52848232/20/Instrumentiunutra%C5%A1njeg-platnog-prometa http://www.scribd.com/doc/52848232/20/Instrumentiunutra%C5%A1njeg-platnog-prometa http://skolaknjigovodstva.com/blog/lekcije/instrumenti-platnogprometa/ http://skolaknjigovodstva.com/blog/lekcije/instrumenti-platnogprometa/ http://www.slideshare.net/BosiljcicIgor/skripta-deo-6-medjunarodniplatni-promet http://www.slideshare.net/BosiljcicIgor/skripta-deo-6-medjunarodniplatni-promet
MONETARNE FINANSIJE
151
LITERATURA 8. Web
152
http://www.slideshare.net/BosiljcicIgor/skripta-deo-6-medjunarodniplatni-promet http://www.slideshare.net/BosiljcicIgor/skripta-deo-6-medjunarodniplatni-promet http://www.slideshare.net/BosiljcicIgor/skripta-deo-6-medjunarodniplatni-promet http://www.slideshare.net/BosiljcicIgor/skripta-deo-6-medjunarodniplatni-promet http://hr.wikipedia.org/wiki/Inflacija
MONETARNE FINANSIJE
