PITANJA – OSNOVI OSNOVI KOMUNIKOLOGIJE – prvi prvi test
1.
Čime se bavi Nauka o medijima (i komunikologija)?
Nauka o medijima (i komunikologija) komunikologija) bavi se najprije procesom komunikacije u javnosti.
Riječ je prije svega o neizravnoj javnoj komunikaciji koju posreduju masovni mediji. 2. Kako je komunikacioni proces opisao Harold D. Lasswell, a kako je tu formulu
proširio Richard Braddock? Harold D. Lasswell (1948, 37) taj je proces opisao (Lasswellova formula): «Who says what in which channel to whom with what effect?» . Proširena Lasswel lova formula Richarda Braddocka: «WHO says WHAT to WHOM under WHAT CIRCUMSTANCES through WHAT MEDIUM for WHAT PURPOSE with WHAT EFFECT»
Lasswellova formula primjerena je za sistematizaciju glavnih područja istraživanja komunikološke struke. Šta proučava: Šta proučava istraživanje komunikacije («who?») proučava osobe i organizacije koje sudjeluju u nastanku i širenju medijskih sadržaja. Ono se bavi npr. njihovom izobrazbom, načinom rada, karakteristikama i stajalištima kao i ostalim što utječe na njihovu dj elatnost. 4. Šta proučava istraživanje iskaza («what?») 3.
Bavi se predmetom medijskih sadržaja i oblike i njihove medijske osobitosti. 5.
analizira formalna obilježja, žanrovske
Šta proučava istraživanje medija («in which channel?») bavi se pojedinačnim masovnim medijima, tj. njihovim organizacijskim oblicima (npr. javni versus privatni), političkim i ekonomskim uvjetima, strukturama, zakonitostima i tehnologijama na kojima se temelje i njihovim posljedicama
6.
Šta proučava istraživanje o recipijentima («whom?») bavi se publikom i proučava vrstu i količinu korištenja medija, njezin tijek i uvjete te funkcije i motive recipijenata.
7.
Šta proučava istraživanje učinaka («what effect?») proučava izravne i neizravne posljedice i učinke različitih medija na znanje, razmišljanje, uvjerenja, stajališta, osjećaje te ponašanje na individualnoj i društvenoj razini
1
8.
Šta je nauka o medijima? To je društvena nauka/znanost koja proučava
9.
ljudsko djelovanje
i socijalnu zbilju koja je rezultat tog djelovanja.
Šta shvatamo pod pojmom «društvene zbilje/stvarnosti«? (po Patzeltu)
Pod pojmom «društvene zbilje« shvaćamo sve elemente zbilje dostupne čovjeku koji nastaju ljudskim sudjelovanjem, međusobnim zauzimanjem i borbom jednih protiv drugih, kao načini ponašanja, obrasci djelov anja, uloge, sklopovi uloga, organizacije i institucije bilo koje kompleksnosti« 10. S društvenom zbiljom promijenio se i predmet istraživanja komunikološke struke.
Šta je prije bio predmet znannosti o medijima, a šta je danas? Prvotno je naime predmet znanosti o medijima prije svega bila masovna komunikacija.
Na osnovi novog tehničkog razvoja (npr. internet) postali su važni i ostali oblici komunikacije (npr. komunikacija on-demand).
11. K oje je osnovno obilježje znanosti o medijima ?
Osnovno obilježje nauke o medijima je “integrativnost" tj. ona je "integracijska znanost/nauka“, pa možemo reći da je INTERDISCIPLINARNA.
12. Nauka o medijima ima dodirne tačke s drugim preklapa sa ekonomskom i pravnom naukom?
strukama. Objasni kako se
Ekonomska nauka nam daje uvid u privredne okvirne uvjete za rad medija (npr. procesi
okrupnjavanja, značenje reklame itd.); medijski menadžment; za rad medija (npr. nacionalno i međunarodno pravo i u njima utemeljena prava i obveze medija kao š to su sloboda medija, odnosno društveni ciljevi televizijskih postaja); Pravo nam daje uvid u pravne okvirne uvjete
2
13. Nauka o medijima ima dodirne tačke s drugim strukama. preklapa sa politologijom i historijom (povijesnom znanosti)?
Objasni kako se
Politologija nam daje uvid u političke okvirne uvjete za rad medija (npr. odluke koje se tiču ustroja medijskog sustava, primjerice privatnih nasuprot javnim medijima, značenje medija za formiranje političke volje i za politički sustav u cjelini); Historija (Povijesna znanost) nam daje uvid u povijesne uvjete razvoja medija i s njima
povezanih zanimanja kao što su npr. novinarstvo, stručnjaci za odnose s javnošću itd.; 14. Nauka o medijima ima dodirne tačke preklapa sa sociologijom i psihologijom?
s drugim strukama. Objasni kako se
u društveni okvirni uvjeti i djelovanje medija (npr. njihova važnost u procesima integracije i socijalizacije ili pitanja medijske manipulacije); Sociologija nam daje uvid
Psihologija nam daje uvid u djelovanje medija na pojedinca (npr. percepcijski procesi, emocionalne reakcije i ponašanje);
15. Nauka o medijima ima dodirne tačke preklapa sa pedagogijom, lingvistikom, disciplinama?
s drugim strukama. Objasni kako se filozofijom/antropologijom i tehničkim
Pedagogija nam daje uvid u korištenje medija za odgoj i obrazovanje, a i u smisl u odgoja za pravilan odnos prema medijima, dok nas lingvistika upoznaje sa pitanjima jezika u medijima. Filozofija i antropologija nas upoznavaju sa pitanjima medijske etike,
komunikacijom kao osnovna ljudska potreba, a tehničke discipline sa načinom funk cionisanja, razvojem, značenjem i posljedicama novih medijskih tehnologija. 16. Da li su uopće relevantne teorije medija?
Ako pođemo od pretpostavke da su teorijsko i praktično znanje blisko povezani, onda "ništa nije tako praktično k ao dobra teorija!" (Kurt Levvin -1943)
17. Kako
se pojam teorije u literaturi često ne koristi dovoljno precizno, o njegovoj definiciji i upotrebi nema suglasnosti. Međutim Paul F. Lazarsfeld (1973, 63) nabraja primjere za «socijalne teorije«. Navedi primjere socijalne teorije: a1. pomno izrađene klasifikacijske sheme; a2. kompleksni pojmovi koji promatrača vode do zanimljivih činjenica; a3. formuliranje predmeta istraživanja koji je socijalno vrlo važan; a4. opće ideje o tome kako se socijalne promjene događaju ili izazivaju; a5. očekivanja empirijskih rezultata koji još nisu potvrđeni (hipoteze); a6. povezivanje empirijskih rezultata s ostalim potvrđenim ili hipotetskim rezultatima (interpretacija).« 3
18. Šta su to hipoteze i šta jesu u odnosu na teoriju?
Na hipoteze možemo gledati kao na pretpostavke o odnosima između događaja i uzroka. Teorije su sustavi hipoteza koje provjera (još) nije odbacila, a omogućuju objašnjenje većih kompleksa socijalnih činjenica. kako bi predmet istraživanja bio jasan a komunikacija u vezi s tim moguća. To je osobito važno u društvenim znanostima jer se često Hipoteze i teorije pretpostavljaju definicije pojmova
rabe pojmovi iz govornog jezika koji se u znanstvenom jeziku koriste u nekom drugom smislu ili se barem preciziraju. 19. Šta su to teorije i koje funkcije može ostvariti?
Teorija je ukupnost logički povezanih sudova o dijelovima realiteta. Svaka teorija može ostvariti tri važne funkcije: 1. 2. 3.
funkciju prikaza, tj. ona opisuje predmet istraživanja; funkciju objašnjenja, tj. odgov ara na pitanje o uzrocima ili uvjetima nastanka događaja; prognostičku funkciju, tj. dopušta prognoze o budućim događajima na osnovi poz natih uvjeta.
20. Zašto moramo provjeravati teorije?
Teorije moramo provjeravati u stvarnosti jer bi inače mogle ostati samo proizvod iz radne sobe. Ta provjera u stvarnosti se provodi empirijskim istraživanjem, pri čemu empirijskom znači ono što je utemeljeno na iskustvu odnosno opažanju. Kako bi se u stvarnosti prikupile informacije (podaci) koje bi omogućile iskaze o tom e jesu li teoretski pretpostavljeni sadržaji ili veze doista pravilni, empirijska znanost koristi određene postupke opažanja i mjerenja (empirijske metode istraživanja, npr. anketu, eksperiment, analiza sadržaja). Kako bi se mogli izvesti poopćujući iskazi o zakonitostima i faktorima utjecaja koji nadilaze pojedine izolirane slučajeve, metode moraju omogućiti međusobno usporedive rezultate. Osim toga ako se istraživanje ponavlja u istim uvjetima, što može činiti isti ili drugi istraživač, rezultati trebaju biti isti. Akoje tomu tako, govorimo o postojanju „intersubjektivne provjerljivosti“, odnosno o instrum entu istraživanja koji je „reliable“, tj. pouzdan. 21. Da li su teorija i empirija u suprotnosti?
Empirija i teorija nisu suprotnosti: empirija je bez teoretske analize besmislena, i obratno.
Teorija i empirija zapravo su različiti stadiji nekog procesa istraživanja koji su, u idealnom slučaju, u trajnom odnosu međusobnog djelovanja. Teorije omogućuju okvir empirijskih istraživanja čiji rezultati potom modificiraju i razvijaju teoriju. Za empirijsko istraživanje nije dovoljno da su definirani središnji pojmovi nego moraju postojati tačne upute za istraživačke operacije uz pomoć kojih se može odlučiti postoji li ili ne postoji fenomen označen tim pojmom. 4
22. Šta je to komunikacioni proces? Proces naizmjeničnog prijenosa značenja između partnera u komunikaciji zove se komunikacijski proces.
Komunikacija je prije svega ponašanje kojemu je, iz p erspektive komunikatora, svrha prijenos poruka jednoj ili više osoba pomoću simbola
23. Koja su tri obilježja pojma komunikacije? 1. Barem jedan pojedinac mora pokušati komunicirati s drugim pojedincem. Granični slučaj bio bi puko odašiljanje informacija («emisija») pri kojemu se partner ne može doseći. I takva emisija međutim jest komunikacija sve dok je iz perspektive komunikatora upućena na drugoga.
2. Intrapersonalna «komunikacija» (npr. razgovor sa samim sobom, meditacija), prema pojedinim autorima nije komunikacija jer tu nema socijalnog djelovanja.
3. Za postojanje komunikacije nije odlučno da jedan ili nekoliko recipijenata «korektno» prime poruku.
24. Šta je to “metakomunikacijski aksiom” Watzlawicka/Beavina/Jacksona (1974, 53) kaže: «Ne može se ne komunicirati«. Svejedno što činimo ili propuštamo učiniti, određeno ponašanje (i nedjelovanje ili šutnja) može biti informativno za recipijenta koji to ponašanje dekodira odnosno interpretira dajući mu smisao. To znači da i nenamjerno odašiljanje informacija možemo smatrati komunikacijom (npr. u području neverbalne komunikacije zamuckivanje, crvenilo, držanje tijela, mimika, geste itd).
25. Komunikacija služi kao sredstvo za ostvarenje - čega? Izražavanje i zadovoljenje potreba predstavlja svrhu ljudsk e komunikacije. Na dnu su osnovne potrebe, (potreba za hranom, vodom, kisikom, spavanjem (s anjanjem), potreba za
seksualnošću (opstanak vrste), zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem), a po njihovom zadovoljenju se javljaju više potrebe jer, kako to kaže Maslov, “Organizmom vladaju i njegovo ponašanje organizuju, samo nezadovoljene potrebe” (A. Maslov, “Motivacija i ličnost” str. 95. Nolit, Beograd 1982.) 26. Objasni i nabroj prve dvije razine (one osnovne) Maslowljeve hijerarhije potreba
1. Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) – To su najvažnije, najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka. Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma. Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati. To su: potreba 5
za hranom, vodom, kisikom, spavanjem (sanjanjem), potreba za seksualnošću (opstanak vrste), zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem 2. Potreba za sigurnošću – temeljna psihološka potreba. To je potreba za stalnošću, redom, poretkom, strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnosti
27. Objasni 3. 4. i 5. razinu Maslowljeve hijerarhije potreba
Kad su zadovoljene ove prve dvije potrebe, onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba. 3. Potreba za pripadanjem i ljubavlju – Privrženost, odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima.
4. Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem – traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava. Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje. Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu. 5. Potreba za samoostvarenjem – Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati. Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju. Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete, potencijalnosti i talente. Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca, a neiskrenost prema sebi je pravo
otuđenje čovjeka
28. Objasni 6. i 7. razinu Maslowljeve hijerarhije potreba (Potreba za samonadilaženjem-transcendencijom i Princip homeostaze)
6. Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) – Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivača. 7- Princip homeostaze je princip po kome je
najvažnja ravnoteža između potreba. Nju čine 4 momenta: potreba, instrumentalno ponašanje, cilj i olakšanje. To je takozvani motivacijski ciklus. Cijeli životni ciklus se sastoji od stalnog narušavanja i uspostavljanja ove ravnoteže
29. Odakle proizilazi ljudska potreba za stvaranjem društvenih grupa? Ona proizlazi iz potrebe da se, u cilju preživljavanja sarađuje sa drugima. Potreba za kooper acijom i saradnjom jedna je od najznačajnijih ljudskih potreba koja potvrđuje čoveka kao "zoon politikon" i najvažnija svrha komunikacije. Politika (grč. Πολιτικά, dosl. "stvari koje se tiču polisa") najvažniji je politički spis grčkog filozofa Aristotela (Stagira, 384. pr. Kr. – Halkida, 322. pr. Kr.) i jedno je od temeljnih djela filozofije politike. Među najvažnijim tezama , koje je Aristotel posta vio već na prvim 6
stranicama Politike, i koje će na filozofiju politike imati višestoljetni utjecaj, jeste da je čovjek je zoon politikon, društveno biće, biće zajednice i zajedništva; čovjek svojom prirodom konstituira grad-državu; pojedinac bez zajednice nije samodostatan i ne može opstati
30. Šta je u
osnovi akta komunikacije?
Zadovoljenje ličnih potreba, kao što su izražavanje emocija ili saopštavanje ideja i stavova, stoji u osnovi svakog akta komunikacije.
Lične potrebe koje konstituišu komunikativnu praksu mogu se artikulisati ne samo preko verbalnih, već i preko neverbalnih, odnosno, gestularnih, posturalnih i drugih znakova ekspresije.
31.. Zašto ljudska bića komuniciraju i kakve mogu biti veze u pogledu sadržaja? /Ljudska bića komuniciraju da bi ostvarila dublje veze sa drugima. Odnosi sa drugima mogu se ostvarivati u paru ili u grupi.
U pogledu sadržaja, veze mogu biti ljubavne ili prijateljs ke, dok u pogledu socijalne strukture mogu biti porodične ili društvene.
32. Ljudi komuniciraju i kako bi druge ubijedili u ispravnost svojih stavova ili
uvjerenja. Objasni šta je u osnovi ubjeđivanja i koji je najočigledniji primjer ubjeđivanja. U osnovi ubjeđivanja, sadržana je potreba da druge osobe misle ili
postupaju na nov i kontrolisani način. Potreba za moći ukazuje na činjenicu da komunikator namerava da drugu osobu stavi u podređenu ili bespomoćnu poziciju kako bi je lakše kontrolisao. Moć se očituje u privilegovanom statusu komunikatora, obezbijeđenom ili informacijama kojima raspolaže ili sredstvima koje može upotrebiti. Propaganda predstavlja najočigledniji primjer upotrebe moći u cilju manipulacije velikim grupama ljudi.
33. Ljudi komuniciraju kako bi dali smisao svijetu i
svom iskustvu. Koje su to četiri
važne tačke sadržane u osmišljavanju svijeta? 1. 2. 3. 4.
ono u šta ljudi veruju, šta ljudi misle o sebi, šta misle o svojim vezama sa drugima, i šta smatraju da je stvarno.
7
34. U kakvoj su vezi
komuniciranje i odlučivanje?
U procesu komuniciranja ljudi odlučuju o svojim akcijama kao i o zauzimanju stava prema određenom pitanju. Odlučivanje je kalkulisana aktivnost, iako se često može odvijati i na planu nesvjesnog.
Donošenje odluka može biti det erminisano brojnim, kako individualno- psihološkim, tako i situacionim razlozima. Ljudi komuniciraju kako bi izrazili svoju imaginaciju i kreativnost.
35. Koje su to potrebe koje čovjek zadovoljava u procesu komunikacije? U odnosu na različite sfere ljudskog praksisa, sve potrebe koje čovjek zadovoljava u procesu komunikacije, moguće je organizovati u četiri grupe: 1. lične, 2. društvene, 3. ekonomske i 4. kreativne potrebe
36. Koji su to konativno-afektivni fenomeni koji se javljaju podmirenjem osnovnih potreba? (nabroj)
Zadovoljenje osnovnih potreba determiniše ljudsko ponašanje i odnos prema svijetu. Konativno-afektivni fenomeni koji se javljaju podmirenjem osnovnih potreba su: 1. osjećanje fizičke sitosti i fizičkog zadovoljstva, 2. osjećanje sigurnosti, mira i be zbjednosti; 3. osjećanje pripadnosti, 4. članstva u grupi, 5. osjećanje da voli i da je voljen; 6. osjećanje samopouzdanja, samopoštovanja, nezavisnosti i vodstva; 7. osjećanje samoostvarenosti; 8. zadovoljena radoznalost; 9. osjećanje da se uči novo i saznaje sve više, 10. zadovoljeno razumijevanje i sve veća filozofska zadovoljenost; 11. zadovoljena potreba za lijepim i skladnim; 12. javljanje viših potreba; 13. kratkotrajna ili dugotrajna nezavisnost od nižih potreba; 14. dosada i nezainteresovanost; 15. poboljšanje ukusa; 16. bogatiji emocionalni život; 17. promjene u nivou aspiracija kao i u nivou osujećenja; 18. kretanje ka metamotivaciji i vrijednostima Bića. 8
37. Koji su to kognitivni fenomeni koji se javljaju podmirenjem osnovnih potreba?
Kognitivni fenomeni koji nastaju kao posljedica podmirenja osnovnih potreba su najprije ti da
svi tipovi kognicije postaju oštriji, djelotvorniji i realističniji, što podrazumeva bolje testiranje realnosti.
Zadovoljenje primarnih potreba utiče i na crte karaktera, u tom smislu što donosi više spokojstva, vedrine, duševnog mira, nesebičnosti, velikodušnosti, širine, samopouzdanja, osjećanja prijeteljstva prema drugim ljudima, toleranciju individualnih razlika, više hrabrosti, psihičko zdravije, istinsku demokratičnost, opuštenost, prirodnost i veće uživanje u odgovornosti
38. Koji su to kognitivni fenomeni u pogledu INTERAKCIJA koji se javljaju podmirenjem osnovnih potreba?
U pogledu interakcija, zadovoljenje primarnih potreba čini od individue boljeg građanina, komšiju, roditelja, omogućava stvaranje fleksibilnijeg stava prema pripadnicima manjina, ili prema slabijima.
Tu je i veća zainteresovanost za druge ljude, bolji ukus pri izboru partnera kao i veća demokratičnost predstavljaju osobine koje odlikuju zadovolj nu osobu, prirodnu i otvorenu za slobodnu komunikaciju sa drugima.
39. Zorica Tomić u knjizi
"Komunikacija i javnost" navodi da je u odnosu prema kategoriji kvantiteta odnosno opsega komunikacijskog procesa mogućno razlikovati četiri kategorije komunikaci je. Koje su to? To su:
Intrapersonalna komunikacija,
Interpersonalna komunikacija,
Grupna komunikacija,
Masovna komunikacija,
40. Šta je to intrapersonalna komunikacija? Intrapersonalna komunikacija je komunikacija koju subjekt obavlja sa samim sobom. Kada
razmišljamo o nečemu, rješavamo neki problem, ili pišemo dnevnik, mi komuniciramo intrapersonalno. U intrapersonalnoj komunikaciji subjekt je istovremeno i pošiljalac i primalac poruke. Ova komunikacija odvija se zapravo neprestano, čak i kada sanj amo.
9
41. Šta je to interpersonalna komunikacija? Interpersonalna komunikacija je komunikacija između najmanje dvije osobe. Iako se najčešće pod komunikacijom u ovom smislu podrazumijeva kontakt licem u lice, telefonski razgovor
takođe pripada ovom tipu opštenja. Interpersonalna komunikacija ne mora se nužno ostvarivati samo između dvije osobe. Tako na primjer i razgovor za porodičnim ručkom spada u ovu kategoriju.
42. Navedi sedam ključnih karakteristika po kojima se može prepoznati interpersonalna komunikacija prema K. K. Reardonu.
To su: 1. Interpersonalna komunikacija uključuje verbalno, ali i neverbalno ponašanje; 2. Interpersonalna komunikacija uključuje spontano, uvježbano i planirano ponašanje ili neku njihovu kombinaciju; 3. Interpersonalna komunikacija nije statična nego razvojna; 4. Interpersonalna k omunikacija uključuje direktnu povratnu vezu, interakciju i suvislost ili koherentnost; 5. Interpersonalna komunikacija odvija se u skladu sa nekim unutrašnjim i vanjskim pravilima; 6. Interpersonalna komunikacija je aktivnost; 7. Interpersonalna komunikacija može uključivati uvjeravanje i persuaziju.
43. istraživanje Alberta Mehrabiana, utvrđeno je da se poruka sastoji od verbalnog (govornog) i neverbalnog dijela (pokreti tijela). U tom kontekstu on govori o tri nivoa poruke. Objasni.
To su:
Vizuelni nivo - kak o je kandidat obučen (adekvatno?) vizuelnog (govor tijela);
i uredan za tu situaciju. 55%
vokal, čist zvuk, boja glasa. 38% glasovnog (kako kažemo), i Verbalni nivo - sadržaj poruke. 7% verbalnog (šta kažemo). Glasovni nivo -
I po ovom, često citiranom istraživanju, dominira neverbalna komunikacija.
44. Šta je potrebno za uspješnost komunikacije? Za uspješnost komunikacije potrebno je znati prenijeti svoju poruku kao ideju ili sistem ideja koje idu od najjednostavnijih tvrdnji i konstatacija pa do najs loženijih misaonih konstrukcija.
10
45.Svaka poruka treba imati svoj sadržaj i oblik. Šta su sadržaj, a šta oblik? Sadržaj poruke obično su neke:
konstatacije,
obećanja, zaključci, obrazloženja i mnoge druge ideje.
Oblik poruke je vanjski izraz kojim se neki sadržaj prenosi od - kandidata do birača. Osim pisanih poruka, najznačajnija je govorna poruka, koja se prenosi riječima (verbalna komunikacija).
46. Kakvu ulogu igra iskrenost kao faktor?
Iskrenost u kombinaci ji sa ovladanom vještinom neverbalne komunikacije služi da na pravi
način upoznamo druge i da predstavimo sebe. Verbalnim načinom uglavnom prenosimo informacije, a neverbalnim stavove i emocionalni odnos prema informacijama koje primamo, ili odnos prema osobi sa kojom komuniciramo.
Uspješni komunikatori kažu da su vještine neverbalne komunikacije stvar nečije uglađenosti, važni sastojci šarma i društvenog uspjeha. Takve osobe ostavljaju sjajan utisak u društvu, vješte su u praćenju sopstvenih izraza emocija i posjeduju empatiju, dakle socijalno su vješte.
47. Šta je to grupna komunikacija? Grupna komunikacija je ona forma opštenja koja se odvija u okviru jedne grupe ili između dviju ili više grupa. Grupe mogu biti male i velike. Male grupe još uvijek stupa ju u interaktivne odnose licem u lice. Velike grupe se ponašaju i komuniciraju drugačije od malih, ne toliko zbog razlike u kvantitetu koliko zato što se one i konstituišu zbog ciljeva koji se razlikuju od ciljeva ili svrha male grupe. Tako na primjer publika na stadionu ili zaposleni u nekoj korporaciji predstavljaju primjere velikih grupa.
48. Šta je to masovna komunikacija? Masovna komunikacija je onaj model opštenja u kojem učestvuje ogroman broj učesnika, bez razlika u odnosu na profesionalni, starosni, polni ili neki drugi status. Masovna komunikacija
je omogućena posredovanjem medija masovnog komuniciranja odn. one uključuju uključuju masovne medije. Rowland Lorimer u knjizi Mass communications - A comparative
introduction ističe da su „masovni mediji podskup masovnih komunikacija”.
11
49. Koje su to specifičnosti masovne komunikacije? Iz navedenih i drugih definicija masovnih medija mogu se izdvojiti i određene specifičnosti, koje se mogu sagledati u sljedećem: 1. Masovna komunikacija je komunikacija po moću savremenih medija. 2. Masovne komunikacije ili mediji prenose informacije, slike, zabavu, simbole do
3. 4. 5. 6.
masovne publike. Dakle, masovna komunikacija mora informisati građane o onome što se oko njih događa. Masovni mediji trebaju obrazovati u pogledu smisl a i značenja „činjenica”. Mediji moraju pružiti platformu za javni politički diskurs koja će olakšati oblikovanje „javnog mišljenja” i pružiti javnosti povratne informacije o tom mišljenju. Funkcija medija je da dadne publicitet državnim i političkim ins titucijama. Mediji u demokratskim društvima služe kao kanal za zagovaranje političkih stajališta.
50. Koje su to standardne karakteristike masovnog komuniciranja prema Francu Vregu?
1. Masovno komuniciranje je organizovano i institucionalizirano komuniciranje preko
komunikacijskih organizacija i pomoću savremenih tehničkih uređaja. 2. Komuniciranje putem masovnih medija je javno komuniciranje. Poruke masovnih medija su javne, namijenjene svim grupama u javnosti, zato su i dostupne javnoj kontroli. 3. Poruka masovnog komuniciranja je aktuelna jer je riječ o saopštavanju aktuelnih
sadržaja vijesti. Brzina prenosa informacija je jedna od osnovnih osobina masovne poruke. 4. Publika masovne komunika cije je široka, heterogena i
sa stajališta izvještača anonimna. To znači da struktura i sadržaj komunicirane poruke moraju biti prilagođeni širokom i heterogenom krugu primalaca.
51. Šta su to kouunikacijski mediji općenito, a šta prema Jonatanu Benthal lu? Jonatan Benthall nudi vjerovatno najširu definiciju kada kaže da je medij: “bilo koja tehnika koja se koristi za komuniciranje, to jest za prenos informacija od jednog ka drugom ljudskom
biću.” Mediji se prostiru u veoma širokom luku od najprimitivnij ih tehnika urezivanja, crtanja, vajanja, zapisivanja i kodiranja, preko govora, štampe, fotografije, filma, elektronskih medija, do najmodernijih tehnika obrade u realnom vremenu, računara, Interneta i lasera 12
52. Šta je informacija (za potrebe definisanja medija)? Riječ „informacija” ima brojna značenja, ali se za potrebe definisanja medija uzima najšire značenje, koje podrazumijeva da je informacija sve ono što se može prenijeti od jednog do drugog razumnog bića, to jest sve ono što ljudi mogu na neki nač in primiti i dekodirati, odnosno razumjeti.
53. kakvo je to masovno komuniciranje i kako se odvija preko mas-medija?
Ono je organizovano, institucionalizirano komuniciranje, i u pravilu je jednosmjerno i ima veoma malu mogućnost interakcije. U pravilu, ko d masovnog komuniciranja se radi o
informisanju, a ne o komuniciranju, i zbog toga i dolazi do protivrječnosti, odnosno da li se radi o masovnom komuniciranju ili masovnom informisanju.
54. Pojam grupe im a mnoštvo različitih značenja. K akve mogu biti?
One mogu biti:
kratkotrajne ili permanentne,
formalne ili neformalne,
male ili velike,
lokalne ili internacionalne,
55. Koja je suštinska odlika grupe i zašto se ljudi udružuju? Suštinska odlika grupe su zajednički interesi i interakcija između njenih članova. Ljudi se udružuju u grupe iz dva osnovna razloga,
ostvarenje zajedničkih ciljeva i savladavanje teškoća, osjećanje pripadnosti i sigurnosti koje obezbeđuje pripadnost grupi.
56. Koje su osnovne odlike svake grupe?
Bez obzira na različite tipove grupa, njihove ciljeve ili strukturu, osnovne odlike svake grupe su slijedeće:
13
1. Da bi neka grupa nastala, njeni članovi moraju biti u nekoj vrsti međusobnog odnosa ili veze. Osim određene forme komunikacije među članovima grupe, mora postojati i k ohezioni faktor, koji obezbjeđuje opstanak grupe. 2. Članovi grupe moraju imati ne samo zajedničke ciljeve, interese ili svrhu udruživanja, već ih moraju i biti svjesni. Drugim riječima, grupa ljudi na autobuskoj stanici može imati zajednički interes da uđe u autobus, ali kako ne moraju biti međusobno ni u kakvom odnosu, neće predstavljati grupu u navedenom smislu riječi. 3. Pripadnici grupe prihvataju sistem zajedničkih vrijednosti ili normi ponašanja. 4. Članovi grupe razvijaju setove uloga ponašanja, pri mjerena posebnim situacijama. Tako naprimjer, ista osoba može i okviru jedne grupe upražnjavati jednu vrstu ponašanja, dok u drugoj situaciji (ili u drugoj grupi) može reagovati ili nastupiti drugačije. 5. Konformizam koji se ogleda u prihvatanju normi pon ašanja, ne znači, međutim, da će se svi
članovi grupe ponašati na isti način, prevashodno zato što se svako prema svakom može odnositi različito. Stabilnost grupe najčešće zavisi od prihvatanja različitih uloga. 6. Članstvom u grupi, individua zadobija identitet koji može (ali i ne mora) biti predstavljen dresom ili specifičnim i prepoznatljivim oblikom ponašanja ili komunikacije.
57. U odnosu na karakter i funkciju, mogu se uočiti tri tipa
grupe. Objasni porodičnu
grupu Porodica predstavlja primarnu ljudsku grupu, zasnovanu na krvnoj vezi. Porodična grupa
obezbjeđuje fizičku i emocionalnu sigurnost ljudskom mladunčetu i predstavlja prvobitno okruženje u kojem ljudsko biće može da se razvija i raste. Vitalna sfera života u porodici, sadržana je u prenošenj u i usvajanju jezika ljudske komunikacije. Primarni kontakti ostvareni u porodici, reperkutuju se u kontaktima sa ljudima izvan porodičnog kruženja.
58. U odnosu na karakter i funkciju, mogu se uočiti tri tipa grupe. Objasni formalnu organizovanu gr upu
Ove grupe predstavljaju element svih društava. U njih spadaju školske i univerzitetske grupe, profesionalne i sportske organizacije, klubovi mladih, crkvena-džamijska-duhovna-vjerska udruženja, itd. Članstvo u grupi ovog tipa obezbeđuje istovremeno i razvijanje individualnih mogućnosti kao i jačanje veza sa drugim članovima društva u celini. Proces socijalizacije omogućava aktivno učešće individua u komunikaciji sa drugima i čitavim društvom.
14
59. U odnosu na karakter i funkciju, mogu se uočiti tri tipa grupe. Objasni neformalnu pri jateljsku grupu
Prijateljske grupe ukazuju na važnost potrebe za pripadanjem. Naime, kao što deca odrastaju i razvijaju se u igri sa drugom decom ili sa odraslima, tako i ljudi svih doba teže da održe relaksirajuće kontakte sa drugima. Atmosfera slobodnog komuniciranja sa drugima stvara se u prijateljskim grupama, koje karakteriše udruživanje među jednakima. Ova odlika je najuočljivija među adolescentskim grupama, u kojima individue potvrđuju pripadnost jednom životnom koncept u, bez obzira da li je on stvaran ili predstavlja projekciju željenog. Karakteristično je i to da sa individualnim razvojem dolazi i do prelaska iz jedne grupe u drugu. Do ovdje !
15
