Sadržaj Uvod
5
Ekološki o t i s a k - k a k o g a z i m o p l a n e t ?
8
H r v a t s k a - m a l a z e m l j a za preveliki o t i s a k
15
Permakultura - trajna revolucija
22
Pazi, h r a n a p a d a
26
P r a k t i č n i savjeti z a s t v a r a n j e p e r m a k u l t u r n o g v r t a
33
Permakluturni dizajn
57
Izumiranje naftnog dinosaura
66
Zelena energija
76
Energija sunca
79
E n e r g i j a vjetra
94
Transport
104
Energija b i o m a s e
107
Graditeljstvo
127
Održivo graditeljstvo
2
1 32
Otpad
153
Voda
162
Organizacija
174
K a k o h o d a t i nježnije - gradske priče
1 82
Prema p r a k t i č n i m stazama održivosti
191
Literatura
202
3
UVOD Najbolje Slijedeće
vrijeme
za
bilo je
prije
najbolje
posaditi deset
vrijeme
Kineska
stablo godina. je
sad.
poslovica
U redu, najbolje vrijeme za objaviti ovakvu knjigu bilo je prije deset g o d i n a . Ali što da se radi. Prije deset godina smo brijali na pank, klupice u parku, gutali fanzine i šivali prišivke do zauvijek. Lagali bi kad bismo rekli da n a m je žao. U o s t a l o m , najljepša i najjača iskrica koja nas je zapalila za a n a r h o p a n k uradi s a m kultura - d a n a s je zaista prišivena na našim srcima. I što ćeš normalnije nego da mi nakon deset godina napišemo ovakvu knjigu. Z a t o jer je sad slijedeće najbolje vrijeme. Prije četiri godine smo krenuli u stvaranje Recikliranog i m a n j a , našeg o d s a n j a n o g životnog prostora, ali i otvorenog edukacijskog centra. N o , osim otvorenih srca i brda energije nismo imali previše znanja i vještina kako izgraditi jednu takvu priču. Stvarno smo bili nabrijani dripci i dripice koje ništa nije m o g l o zaustaviti da krenemo na to zajedničko putovanje. Jedna ovakva knjiga bi n a m sigurno olakšala put. No kao što je i do tada bilo sasvim ok da nemaš p o j m a svirati, a ipak uzmeš gitaru ili bubanj i kao sviraš, tako smo i m i , premda nismo znali izmjeriti dužinu kuće i hvatati energiju sunca, krenuli stvarati naš mali raj. T i j e k o m putovanja upoznali smo ljude sa sličnim vizijama i željama i kod svih se pojavljivao problem manjka znanja i vještina kako nešto praktično napraviti. Polako se počelo s nabavkom literature, m e đ u s o b n i m kontaktima, razmjenom iskustva i p o m a g a n j e m . Bio je to super osjećaj. Z n a o si da kada g o d padneš, uvijek su blizu ruke da te pridignu. Kada smo došli do radionica, to je bilo t o . Radionica je super riječ. Označava da se nešto radi. I zabavno je. Trenutak kada nekome možeš pokloniti dio sebe je nešto najljepše na svijetu. I ova knjiga je plod svega t o g a . Nekoliko je važnih stvari vezanih za knjigu. Glavni cilj n a m je bio prikazati što je više m o g u ć e praktičnih rješenja za održivi život. Premda i sami pišemo o razvoju obnovljivih izvora energije, s m a t r a m o kako je u o v o m trenutku važnije pokazati kako se na primjer gradi solarni kolektor za t o p l u vodu. Premda i
4
5
sami pišemo o biodizelu, s m a t r a m o kako je važnije naučiti kako, ovdje i sada, samostalno proizvesti gorivo na bazi ulja, a ne čekati da se biodizel pojavi na benzinskim crpkama. M a n j e nas dakle zanimaju high-tech rješenja ili iščekivanje i lamentiranje o n e k o m novom i neotkrivenom resursu koji će spasiti svijet. Ne zanimaju nas komplicirane i skupe tehnologije koje bi navodno trebale biti alternativa "utrci prema d n u " koju vode političke i ekonomske elite. S obzirom na sve veće siromaštvo i uništavanje prirode, ratove za naftu i druge resurse, s m a t r a m o kako je najvažniji oblik aktivizma o n a j koji će nas naučiti konkretnim t e h n i k a m a i strategijama za borbu protiv neoliberalnog kapitalizma, onaj koji će nas učiti kako stvarati drugačije svjetove. Doduše, treba otvoreno reći kako je neoliberalni sistem dobio svog partnera u zelenom kapitalizmu gdje sve što je eko, bio, organski, prirodno, zeleno ili slično ima nevjerojatno visoku cijenu, neovisno da li govorimo o hrani, kozmetici, energiji ili gimnasticiranju. Kako li je s a m o ekipica nanjušila lovu. T i m e su od ekološke priče učinili elitistički hram za bogate novcem i odabrane d u h o m . Naša poruka je da v a m za održivi život nisu potrebni niti opaki stručnjaci, niti puno novaca niti samoproglašene vođe. Z a t o smo se i trudili knjigu ispuniti s jednostavnim i praktičnim receptima kako proizvesti, napraviti i primijeniti neku od inspirativnih mogućnosti za održivi život. Uz žličicu osmijeha što to sve radite sa svojim prijateljima i ljudima koje volite. U knjizi su sakupljena znanja i vještine koje smo sami usvojili i danas ih prakticiramo. To je druga stvar koju želimo istaknuti. Većina od predstavljenih znanja i vještina stvara se ovdje u Hrvatskoj ili šire u regiji. Nismo htjeli navoditi lijepe priče iz svijeta koje za nas ovdje postoje samo na slikama, već prikazati kretanja prema održivosti u našim zajednicama i susjedstvu. Nekoliko je razloga za t o . Od lijepih slika malo koristi u praksi ako ih ne m o ž e m o preslikati u stvarnost. Te lijepe slike već postoje u literaturi na stranom jeziku i dostupne su preko M a l e Alternativne Knjižnice ( M A K ) koju vodi naša udruga - Zelena mreža aktivističkih grupa ( Z M A G ) . Ukoliko vas zanima literatura iz nekih od područja koje ć e m o spominjati, možete nas kontaktirati. Kao što smo već rekli, osjećamo nedostatak knjige na našem jeziku sa primjerima iz naše regije. T a k o će v a m biti i lakše povezivanje sa svim t i m pričama i projektima, a ukoliko želite nešto slično probati, imat ćete modele koji su blizu. Od naše prve frustracije kako n e m a m o dovoljno za pročitati u dostupnoj literaturi o t e m a m a koje nas zanimaju do danas kada i m a m o knjigu p u n u primjera iz naših života, m o ž e m o s a m o zaključiti kako nije li to baš lijepo em prekrasno. H o d a m o polako, m a l i m , ali u p o r n i m koracima po praktičnim stazama održivosti. Dva su t e m e l j n a p o j m a oko kojih se vrte t e m e u knjizi. Prvi je ekološki otisak koji n a m opisuje koliko jako pritišćemo našu planetu, odnosno koliko n a m je zemljine površine potrebno da zadovoljimo sve naše potrebe. Ekološki otisak je izvrstan alat za opisati socijalnu nepravdu i ekološku neodrživost naših društava.
6
Drugi p o j a m je permakultura kao sistem dizajniranja našeg okoliša učenjem od prirode. M o g l i bismo reći kako su socijalna pravda i održivost naš cilj, a permakultura sredstvo za postizanje t o g cilja. U knjizi ć e m o vidjeti kako n a m sve p e r m a k u l t u r a p o m a ž e smanjiti ekološki otisak koji ostaje iza nas. U permakulturnim priručnicima i knjigama za dizajniranje, uglavnom su prikazani idealni i imaginarni modeli kakve rijetko tko od nas susreće u stvarnosti. Stoga ć e m o p e r m a k u l t u r n i dizajn pokazati uz p o m o ć stvarnog m o d e l a , a to je Reciklirano imanje, ZMAG-ov projekt stvaranja otvorenog edukacijskog c e n tra na V u k o m e r i č k i m Goricama u selu Vukomerić, 20-tak kilometara južno od Zagreba. Praktična rješenja podijelit ć e m o u nekoliko cjelina koje predstavljaju i glavni fokus naše udruge: hrana, energija i graditeljstvo. U knjizi ć e m o se zbog iznimne važnosti posebno osvrnuti na o t p a d i očuvanje vode. Govorit ć e m o i o organizacijskim strukturama i m e đ u l j u d s k i m o d n o s i m a , jer je to najvažnije područje na kojem danas t r e b a m o raditi. Na kraju ć e m o prikazati kako si olakšati život i u u r b a n i m prostorima. Rješenja o kojima govorimo m o g u se primjenjivati svugdje, bez obzira g d j e živimo. Ovdje treba naglasiti kako je ovakvoj podjeli razlog preglednost i lakše praćenje knjige. U stvarnosti gotovo sva održiva rješenja provlače se kroz nekoliko područja. Primjerice, za izgradnju k o m p o s t n o g wc-a potrebno je imati znanja iz graditeljstva, povezan je s n a š o m ž e l j o m da s m a n j u j e m o o t p a d te da recikliramo, zahtijeva i svijest o potrebi za štednjom pitke vode, a niti znanje o t o m e kako funkcionira proces kompostiranja organske biomase nije n a o d m e t . Slično, p a s i v n o s o l a r n o g r a d i t e l j s t v o stavili s m o p o d p o g l a v l j e O d r ž i v o graditeljstvo, ali ga ne m o ž e m o shvatiti izdvojeno od energije. Jedan od osnovnih principa p e r m a k u l t u r e jest da s m o svjesni povezanosti različitih f u n k c i j a i elemenata. Za kraj naglašavamo kako n a m nije namjera glumiti velike i prepametne stručnjake. Mi sami i m a m o još m n o g o žganaca za popapati i toga smo i više nego svjesni. Ipak, mišljenja smo kako i to m a l o što z n a m o vrijedi doći do što više ljudi i rezultat je pred v a m a . Ovo nije konačna suma održivih rješenja, i na toj duzi postoji mjesta za još m n o g o boja. Ovo nije jedino vrijedno što ljudi danas rade kako bi učinili ovaj svijet boljim mjestom za život. Napravili smo pregled o n o g a što smo mi naučili ili saznali u posljednjih nekoliko g o d i n a . Ukoliko sami znate ili poznajete nekoga tko ima sličan praktični savjet ili recept, slobodno nas kontaktirajte i uvrstit ć e m o to u slijedećim izdanjima. Do m n o g i h lijepih rješenja došli smo n a k o n brojnih grešaka i padova, uz ponovno dizanje, trud i ulaganje energije. Stoga je i to nekakva poruka da budete uporni i ne odustajete. Ovo je knjiga za ljude koji imaju energije. Neka vas njen sadržaj još više n a p u n i . Ukoliko želite u vašim životima primijeniti neku od predstavljenih priča kontaktirajte nas da se zajedno p u n i m o . Toliko je toga ispred nas. A mi mladi i puni energije. Sigurno ćemo pobijediti. V i d i m o se t a m o .
7
Ekološki otisak - kako gazimo planet? Do d a n a s je b r u t o društveni proizvod (BDP) o s t a o najprihvaćeniji f a k t o r određivanja uspjeha i razvoja neke zemlje. No, računanje nečije razvijenosti po BDP-u može dati iskrivljenu sliku ukoliko želimo saznati m a n j e o ekonomiji, a više o kvaliteti života stanovnika neke zemlje. Z a t o nas m o g u zbunjivati pojmovi kao što su "životni standard" i "kvaliteta života" koji se često koriste kao istovjetni p o j m o v i , p r e m d a su zapravo prilično različiti. Prvi p o j a m je tehničkog karaktera i označava "stopu trošenja kupljenih roba i usluga po glavi stanovnika" (Douhtwaite, 1999). Drugi p o j a m je bliži mjerenju nečijeg osjećaja o stupnju opće dobrobiti u društvu, sreći ili zadovoljstvu sa životom. Kada r a č u n a m o bruto društveni proizvod m j e r i m o samo stvari koje se kupuju i prodaju novcem. Izvan njegova dosega ostaju pitka voda, prirodne ljepote i bioraznolikost, čisti zrak, rad u kući, međuljudski odnosi, slobodno vrijeme i brojne d r u g e kategorije važne za naš osjećaj o kvaliteti života. Pojasnimo; ukoliko neka zemlja posiječe sva svoja stabla i preradi ih u drvnu g r a đ u , te je izveze, njen BDP po stanovniku će porasti, premda bi to ostavilo katastrofalne posljedice u prirodi, a posredno i na zdravlje ljudi. Dapače, gotovo uvijek kod izvoza drvne građe radi se o zemljama u razvoju koje zaradu od tog izvoza ne koriste za razvoj svojih društava, već za otplatu nepravednih dugova (Douthwaite, 1999). Najmoćnije globalne institucije poput Svjetske banke i MMF-a zadovoljne su i šalju pohvale takvim zemljama, jer BDP raste. Po BDP-u bismo zaključili kako je stanovništvu bolje, premda je očito da BDP ne daje potpune rezultate i vrlo često iskrivljuje sliku o stanju u nekoj zemlji. BDP ne uključuje iskorištavanje prirode u proizvodnji i pružanju usluga. Ekološke katastrofe i saniranje istih uzrokovat će porast BDP-ja, kao i liječenje opasnih bolesti poput raka. N o , ljudi sigurno neće osjećati zadovoljstvo ili sreću zbog t o g a . Dakle, d o g a đ a se da BDP raste, ali se smanjuje kvaliteta života stanovnika na koje se BDP odnosi. Nadalje, BDP na kriminal, rastave, sudske presude i d r u g e oblike socijalnih problema gleda kao na ekonomsku korist. Kao što smo naveli, BDP ne uključuje oblike rada ili transakcije ukoliko nisu novčane. Realniji pokazatelj kvalitete života na Zemlji i našeg odnosa prema prirodi, ali i međuljudskih odnosa jest ekološki otisak. 1 8
Ekološki otisak je kvantitativna mjera koja n a m govori koliko jako svojim n a č i n o m života pritišćemo zemlju. Ekološki otisak računa koliko n a m određeni prostor može podržati našu proizvodnju, potrošnju i odlaganje o t p a d a . Tu se misli na Zemljine resurse - tlo (šume, polja, pašnjaci), more, površina potrebna za proizvodnju energije, površina p o t r e b n a za razvoj (zgrade, ceste, parkirališta...) te bioraznoliko područje koje akumulira C 0 2 i osigurava d o m brojnim biljnim i životinjskim vrstama. Ekološki otisak se izražava prvenstveno u hektarima (1 ha = 10 0 0 0 m 2 ) zemljine površine potrebne da ostvari nečiji životni stil. Na taj način m o ž e m o izračunati živimo li održivo ili neodrživo, i u kojoj mjeri. Budući da ljudi u različitim dijelovima svijeta ne žive na isti način, varira i njihov ekološki otisak. T a k o je prosječnom stanovniku SAD-a da bi zadovoljio sve svoje potrebe potrebna površina od 9 , 5 7 ha, d o k prosječan stanovnik Hrvatske svoje potrebe zadovoljava na 2,9 ha. Najveća ekološka organizacija na svijetu WWF objavila je godišnji Living Planet Report 2 0 0 4 . 2 Unutar te analize dobiva se Living Planet Index (LPI) koji prati stanje biljnih i životinjskih vrsta, te ga m o ž e m o shvatiti i kao indikator svjetske bioraznolikosti. U razdoblju od 1970. godine do 2 0 0 0 . godine LPI je o p a o za 4 0 % . O p a d a n j e bioraznolikosti je u direktnoj vezi sa našim ekološkim otiskom. U razdoblju 1 9 9 1 . - 2 0 0 1 . na svjetskom nivou biokapacitet je smanjen za 12%, pa se smanjila i količina raspoloživih resursa koje m o ž e m o iskorištavati za održavanje našeg životnog stila. To znači da m o r a m o moći zadovoljiti sve naše potrebe na sve m a n j o j površini. U izvještaju Ecological Footprint of Nations 2 0 0 4 koji radi Redefining Progress, ističe se kako je ekološki otisak je u razdoblju 1 9 6 1 - 2 0 0 0 porastao za 150%. Od konferencije u Riju pa do o n e u Johannesburgu ekološki otisak 27 najbogatijih zemalja je porastao za 8% po stanovniku, a istovremeno u ostatku svijeta se smanjio za 8%. Situacija postaje tragičnija pošto je upravo to razdoblje obilježeno brojnim konferencijama i sporazumima o održivom razvoju. Izgleda kako je sveprisutno zaklinjanje u održivi razvoj, posebno kada govorimo o vodećim političkim i ekonomskim elitama, postalo model amortiziranja kritike koja im se upućuje. Prosječan ekološki otisak stanovnika planete Z e m l j e je 2,2 ha. No, trenutno raspoloživi resursi zahtijevaju da zadovoljimo sve svoje potrebe na svega 1,8 ha. To znači da sada živimo preko granica održivosti, trošimo više nego što i m a m o . M o ž e m o reći da globalni "ekološki d u g " iznosi 2 0 % . Kada o d u z m e m o ekološki otisak od nosivog kapaciteta nekog područja d o b i j e m o "ekološki d u g " ili ekološki minus. 3 SAD imaju ekološki d u g od 3,6 Velika Britanija od 3,5, ' D r u g i b o l j i p o k a z a t e l j i kvalitete života o d BDP-ja s u : U N - H u m a n D e v e l o p m e n t Index - H D I , Index o f S u s t a i n a b l e E c o n o m i c W e l f a r e , G e n u i n e Progress I n d i c a t o r (GPI) i b r o j n i d r u g i . 2
Vidjeti Living Planet R e p o r t 2 0 0 4 n a U R L : h t t p : / / w w w . p n n d n . o r g ( 0 8 . 0 8 . 2 0 0 5 . ) .
9
N j e m a č k a i Japan 3,4, a Italija 2,9 ha po stanovniku. 4
poželjan i ostvariv! SAD, Kanada i zemlje Z a p a d n e Europe imaju veći otisak od ostatka svijeta zajedno. Ekološki otisak po regijama dovoljno n a m govori o moći i nejednakosti u svijetu. Sto se d o g a đ a kada neka zemlja, regija, grad ili skupina ljudi troše više nego što i m a j u resursa na p o d r u č j u g d j e žive? K r e n u u agresiju na Irak izmišljajući kao razlog oružje za masovno uništenje, privatiziraju izvore pitke vode u siromašnim zemljama, jer svoju troše previše, krče tropske kišne šume, jer su većinu svojih odavno iskrčili, a preostale pretvorile u zaštićene parkove i rezervate. M o ž e m o nizati u nedogled. Jasno je kako će netko da osigura svoj neodrživi način života, ukoliko n e m a dovoljno resursa u vlastitoj okolini, krenuti u p l j a č k u d r u g d j e . Ekološki otisak n a m savršeno opisuje kako su b o g a t i organizirali svijet tako da ih siromašni opskrbljuju resursima, uz sve veće vlastito siromaštvo. Siromašni sudjeluju u globalnoj trgovini s resursima i sirovinama koje i m a j u kako bi otplatili vanjski d u g . Resursa je sve manje, a dugovi su sve veći. Praktički financiraju vlastito osiromašenje uz sve g o r u situaciju u okolišu. Životni stil kakav imaju SAD bio bi dovoljan za svega 1,2 milijarde ljudi. To računamo: 12,5 m r d . ha na planeti
To je posljedica dvostrukog napada na Z e m l j u . Priroda se sve više uništava, n j e n e m o g u ć n o s t i su u s i l a z n o j p u t a n j i . I s t o v r e m e n o se naš m a h n i t i konzumerizam kontinuirano povećava, posebno u ekonomski b o g a t i m z e m l j a m a . Zamislite situaciju da se sa sve m a n j o m t o r t o m pokušavate sve više prežderavati. SAD i EU i m a j u najveće otiske na planeti, a SAD je broj jedan sa čak 9,57 ha po stanovniku. Po regijama ekološki otisak je:
X
88%
=
1,2 m r d . ljudi
9,6ha ekološki otisak SAD-a
12,5 milijarde ha na planeti / 9,6 ha ekološkog otiska (SAD) x 8 8 % ( 1 2 % ostavlja se za druge vrste) = 1,2 milijarde ljudi. Ista računica ukoliko na primjer, u z m e m o u obzir kineski otisak bila bi 7,9 milijarde ljudi. Problem današnjeg svijeta je što Kina ide prema otisku SAD-a, a ne o b r n u t o . Najveći utjecaj na ekološki otisak i m a iskorištavanje i potrošnja fosilnih goriva koja utječu sa 4 7 % na kasniji rezultat. Poljoprivreda i pašnjaci utječu sa slijedećih 2 9 % . O d n o s prema š u m a m a slijedećih 9%, ribarstvo 6%, zemlja prekrivena razvojem (ceste, zgrade, parkirališta...) 5% i nuklearna te hidroenergija 4 % .
Izvor: LPR 2 0 0 4 , URL:http://www.footprintnetwork.org (08.05.2005.).
T i m e dolazimo do ključnog značenja ekološkog otiska. Prosječna osoba SAD-a troši 9 , 5 7 hektara, a EU (prije proširenja 2 0 0 4 . godine) 5,1 hektar. Rekli smo prije kako na raspolaganju i m a m o 1,8 hektara po stanovniku. 5 To doslovno znači da kada bismo svi htjeli živjeti kao stanovnici SAD-a trebalo bi n a m 5 planeta. Idiotski je da se takav životni stil n a m e ć e cijelom svijetu kao
S obzirom da se energetski otisak od 1 9 6 1 . do 2 0 0 1 . godine povećao za gotovo 7 0 0 % , ne t r e b a m o previše razmišljati što znači gotovo 50%-tni utjecaj fosilnih goriva na u k u p a n otisak.Ukoliko bi svi prihvatili prehranu kakva je najprisutnija u SAD-u, trebao bi n a m urod žitarica četiri puta veći nego što je sada ukupna svjetska godišnja proizvodnja. U SAD-u se troši trostruko više
3
A
V i d j e t i c i j e l u t a b l i c u na U R L : h t t p : / / w w w . e c o u n c i l . a c . c r / r i o / f o c u s / r e p o r t / e n g l i s h / f o o t p r i n t /
ranking.htm (20. 09. 2005.). 3
10
N e k e z e m l j e i m a j u veliki otisak, a l i ne i e k o l o š k i m i n u s , jer su b o g a t e resursima (npr. Brazil).
T o n a r a v n o , o p e t n e znači k a k o n j i h o v e k o l o š k i otisak nije prevelik.
P o t r e b n o se prisjetiti k a k o u t i h l , 8 h a d o z v o l j e n i h za s v a k o g a od nas ulaze i n e - l j u d s k e vrste.
11
hrane i drvnih prerađevina nego što je g l o b a l n i prosjek. To je oružje za m a s o v n o uništenje! Jasno je iz ovih rezultata kako konzumerizam bogatih uništava mogućnosti i budućnost siromašnih. 6 London ima 125 puta veći otisak od svoje površine, a Britanija o s a m puta (Girardet, 2 0 0 3 ) . Jasno je da ne možemo uspoređivati v r i j e d n o s t r a z l i č i t i h vrsta k o r i š t e n j a zemlje. Na primjer, plodna zemlja je 2,8 p u t a p r o d u k t i v n i j a od p r o s j e k a . Pašnjaci su samo 0,4% produktivniji od prosjeka. Svi pokazatelji u p u ć u j u da krivo u p r a v l j a m o t i m p o v r š i n a m a , a najčešću uzroci d e g r a d a c i j e su: deforesterizacija, pretjerana ispaša i loše poljoprivredne metode. 7 U skladu s t i m smanjuje su stopa dostupne količine poljoprivrednog zemljišta po osobi. Od 1950 do 1997. godine stopa je pala s 0,23 ha na 0,12 ha po osobi. Ukoliko se ne zaustave gore spomenuti destruktivni trendovi do 2 0 3 0 . godine pasti će na 0,08%. Sume uništavamo u prosjeku 1 1 do 15 milijuna ha svake godine, otprilike za veličinu Grčke. Deforesterizacija je odgovorna za petinu ukupne emisije C 0 2 u jednoj godini. To sve uzrokuje daljnje osiromašivanje zemalja, uništavanje biljnih i životinjskih vrsta, širenje pustinja, razvoj zaraznih bolesti te smanjivanje izvora pitke vode. Najbolje je naš odnos prema prirodi opisao francuski diplo m a t Vicomte de Chateaubriand: "Sume dolaze prije civilizacija, pustinje dolaze poslije" (Chamber, N., Simmons, C. and Wackernagel, M., 2 0 0 4 : 41). Prosječna šuma godišnje po hektaru upije 1,8 tona ugljika. IPCC procjenjuje kako bi se 12-15% predviđene emisije C 0 2 do 2 0 5 0 . godine m o g l o anulirati usporavanjem deforesterizacije i održivim gospodarenjem š u m a m a . Važno je spomenuti kako oceani upijaju 3 5 % emisije C 0 2 , no i morski ekosustavi su pod o g r o m n i m stopalom zagađivanja i izlova. Pritom se 9 0 % svog ribarstva odvija u svega 8% morskih površina. Ekološki otisak nije lako mjeriti, jer je potrebna preciznost i transparentnost p o d a t a k a . Na primjer, ponekad su podaci UN-a ili drugih velikih institucija o istoj temi drugačiji u različitim publikacijama, a m o g u ć e su zloupotrebe i u
6
D o b a r izvor o r a t o v i m a za resurse predstavlja k n j i g a M i c h a e l a R e n n e r a ( 2 0 0 2 ) The Anatomy
of Resource Wars, W o r l d w a t c h Institute, L j R L J i t t p : v A v w . w Q r l d w a t c h . o r g ( 0 2 . 0 4 . 2 0 0 5 . ) . 7
O v d j e ne s m i j e m o ne s p o m e n u t i i o g r o m n u n e j e d n a k o s t u vlasništvu n a d z e m l j o m u
p o j e d i n i m d i j e l o v i m a svijeta, «što d o d a t n o j a č a s i r o m a š t v o . Na p r i m j e r , u Brazilu t r e ć i n a s e o s k o g
p o d a c i m a kod samih država i državnih agencija koje ih šalju. Najpotrebnija je želja za dijeljenjem podataka, a m n o g e države to ne žele, kako bi prikrile svoj stvarni utjecaj na planet. Stoga ponekad za određena područja n e m a dovoljno točnih p o d a t a k a . I sami a u t o r i ekološkog otiska priznaju neke njegove manjkavosti (Wackernagel, et al., 2 0 0 4 ) . M o ž e m o reći kako je izračunati ekološki otisak manji od realnog, jer se ne uzimaju svi oblici zagađenja u izračun. Na primjer, C 0 2 se r a č u n a , ali emisija s u m p o r n o g dioksida ( S 0 2 ) nije zabilježena u ekološkom otisku, tako da utjecaj kiselih kiša nije uključen. Nadalje, ne uzimaju se u izračun neobnovljivi oblici o t p a d a koji su d u g o t r a j n i ili trajni u svom zagađivanju (radioaktivni o t p a d , PCB, CFC). Autori koji promoviraju i razvijaju ekološki otisak ističu kako n e m a smisla uspoređivati utjecaj na planet koji imaju raspadajući elementi, spojevi ili proizvodi s o n i m a koji ostaju u prirodi po nekoliko stotina, čak i tisuća g o d i n a , jer priroda n e m a dovoljno kapaciteta i sposobnosti apsorpcije. Po autorima ekološkog otiska takvi oblici otpada trebali bi biti izbačeni iz upotrebe ili ukoliko bi ih se koristilo ne bi smjele ulaziti u biološko kruženje. Uništavanje voda, deforesterizacija i širenje pustinja također nisu uključene u ekološki otisak. Isti je slučaj i s uništavanjem biljnih i životinjskih vrsta. Jasno je da "vrijednost" prirode prelazi iskorištavanje dobara i usluga samo za ljude. Sto se tiče ekološkog otiska za m e đ u n a r o d n u trgovinu, ukoliko se na primjer auto proizvodi u N j e m a č k o j , a proda te koristi u Francuskoj, ekološki otisak će se računati za Francusku, a ne za N j e m a č k u . T i m e se javlja opasnost da se izvoznoj zemlji dodijeli m a n j i ekološki otisak nego što bi trebala imati s obzirom na utjecaj određene proizvodnje na prirodu. Ista stvar je i s t u r i z m o m . Utjecaj turista računa se s a m o za zemlju koja dobiva turiste, a ne i za zemlju od kuda turisti dolaze i vrlo često svojim neodrživim n a č i n o m života ostavlja ju otisak u zemlji gdje su došli. Dakle, ekološki otisak ne uzima u obzir apsolutno sve intervencije u prirodi te m o ž e m o zaključiti kako je zapravo još i veći, nego što n a m sada brojke pokazuju. Po n a m a najveća m a n a ekološkog otiska jest određena nedosljednost. N a i m e , ekološki otisak istovremeno ističe kako je m a n j e važna kvantiteta ljudi na n e k o m području, a više kvaliteta života, način na koji ti ljudi žive. Ipak, kako s m o vidjeli n a m n o g i m d r u g i m m j e s t i m a p r o b l e m p o p u l a c i j e stavlja s e nezasluženo visoko mjesto. T a k o se i u izvještaju LPR 2 0 0 4 i na Internet stanici w w w . f o o t p r i n t n e t w o r k . o r g ističe k a k o se e k o l o š k i otisak m o ž e s m a n j i t i : s m a n j i v a n j e m svjetske p o p u l a c i j e , s m a n j i v a n j e m k o n z u m e r i z m a i i m p l e m e n t i r a n j e m efikasnijih tehnologija za uslužne i proizvodne djelatnosti. Ne želimo reći kako u o d r e đ e n i m područjima svijeta problem populacije ne postoji, ali uvijek je potrebno naglasiti kako siromaštvo prethodi velikom broju stanovnika, a ne obrnuto. Isto vrijedi i za ekološki otisak. Edukacija, održiva znanja i tehnike te pravedna raspodjela su p u n o bolje m e t o d e za smanjivanje ekološkog otiska od brojanja gladnih usta. Danas se na svijetu proizvede i više
stanovništva p o s j e d u j e m a n j e o d 1 % u k u p n i h p o l j o p r i v r e d n i h z e m l j i š t a .
12
13
od dovoljno hrane da svi ljudi b u d u siti, a opet i m a m o preko 8 0 0 milijuna gladni, a skoro svaka druga osoba na svijetu živi u siromaštvu. Živimo u svijetu obilja gdje je normalnije baciti hranu nego nahraniti gladna čovjeka. Siromaštvo je proizvod društva, a ne škrte prirode. Konzumerizam bogatih najviše uništava ovu planetu, i d a p a č e proizvodi siromaštvo siromašnih. Ovdje treba naglasiti kako je u najnovijoj knjizi o ekološkom otisku (Chamber, N., Simmons, C. a n d Wackernagel, M., 2 0 0 4 ) istaknut cilj ekološkog otiska da ne mjeri glave, već veličinu stopa koje ostavljaju. Sam izvještaj LPR 2 0 0 4 ističe kako je ekološki otisak u razdoblju 1 9 6 1 2 0 0 1 rastao brže od broja stanovništva te se ističe kako je dokazan pad rasta p o p u l a c i j e u p o d r u č j i m a g d j e se ž e n a m a o m o g u ć a v a e d u k a c i j a , vlastita ekonomska nezavisnost i zdravstvena zaštita. Svi ovi nedostaci ekološkog otiska ne u m a n j u j u njegovu u k u p n u vrijednost koju n a m daje kao metoda otkrivanja stvarnog utjecaja na prirodu. Ekološki otisak je najbolji odraz našeg odnosa istovremeno prema planetu i jednih prema d r u g i m a . Živimo u svijetu u kojem je najvažnije da kapitalizam napreduje i da se novci okreću. Ekološki otisak nas upozorava kako je najvažnije da kvaliteta života napreduje, a da se proizvodnja, potrošnja i odlaganje otpada, odnosno iskorištavanje resursa, kruže održivo. M o r a m o uvijek imati na u m u kako se nosivi kapacitet može povećati g l o b a l n i m širenjem proizvodnih površina, boljim upravljanjem resursima i jačanjem zdravlja u ekosistemima. T a k o bismo na planeti ostavljali m a n j i otisak koji nas ne bi vodio (samo)uništenju. Kao i siromaštvo i ekološki otisak je posljedica političkih odluka. To je dakle, a ne planet, područje koje t r e b a m o jače pritiskati.
Hrvatska - mala zemlja za preveliki otisak Hrvatska se nalazi u skupini srednje pozicioniranih zemalja s ekološkim otiskom od 2,9 ha po osobi. To znači: kada bi cijeli svijet preuzeo naš životni stil bilo bi potrebno 2,9 ha po osobi, a n a p o m e n u l i smo kako n a m je u o v o m trenutku na raspolaganju tek 1,8 ha po osobi na globalnoj razini. Nas u o v o m trenutku od velikog ekološkog minusa spašava bogati biokapacite. M a l a smo zemlja bogata resursima. N o , to i dalje ne znači da s njima d o b r o i p a m e t n o upravljamo. Dakle, u podjeli zemalja na bogate, srednje bogate i siromašne zemlje Hrvatska je stavljena u srednju skupinu. Ekološki otisak od 2,9 ha po osobi m a n j i je od prosjeka Centralne i Istočne Europe gdje je Hrvatska svrstana, čiji je ekološki otisak 3,8ha. Od zemalja s kojima Hrvatska dijeli granice i m a m o otisak veći samo od Bosne i Hercegovine, dok sve ostale susjedne zemlje imaju veći otisak od Hrvatske. Izračun od 2,9 ha po osobi dobiven je od strane WWF-a u njihovom Living Planet Report 2 0 0 4 . Kao što je izračunao globalni ekološki otisak, WWF daje i izračun za svaku pojedinu zemlju. Nije n a m poznat podatak da se u Hrvatskoj na državnom, županijskom i lokalnom nivou koristi, a pogotovo računa ekološki otisak, tako da smo u o v o m trenutku prisiljeni služiti se Living Planet Reportom. Sto se tiče izračuna za Living Planet Index (LPI) koji prati ugroženost biljnih i životinjskih vrsta, m o ž e m o reći kako u Hrvatskoj više od 10% u k u p n i h biljnih i životinjskih vrsta, njih 5 1 4 ima status ugroženih. Sada ć e m o na primjeru Hrvatske nabrojati kategorije koje se uzimaju u obzir prilikom računanja ekološkog otiska. Kao što smo rekli obuhvaća se: iskoristiva površina zemlje i m o r a , energija, tlo na kojem su građevine, ceste i sl. ; površina za upijanje C 0 2 te biokapacitet određenog područja. Naš otisak za tlo i m o r e je 1,24 ha. U to su uključeni: poljoprivreda/hrana 0,78
ha
šume 0,37
pašnjaci
ha
0,0
ha
ribe 0,06
ha
Hrvatska je jedna od biološki raznolikijih zemalja na svijetu, posebno u odnosu na veličinu i broj stanovnika. Gotovo 4 5 % k o p n e n o g dijela Hrvatske su 14
15
šume, a od toga je čak 9 5 % prirodnog sastava što uvjetuje biološku raznolikost. Korišteni hektari za proizvodnju hrane i iskorištavanje šuma po stanovniku su nešto viši od svjetskog prosjeka (0,9ha). Od u k u p n i h poljoprivrednih površina proizvodnja hrane zauzima 5 1 , 5 % , a travnate površine zauzimaju 4 8 , 5 % , od čega su dvije trećine pašnjaci, a livade jedna trećina. Živimo u zemlji koja bi m o g l a proizvoditi hrane za izvoz, a opet 2 0 0 4 . godine smo uvezli hrane u iznosu od 1,4 milijarde dolara. Prema studiji A g r o n o m s k o g fakulteta, a na osnovi kvalitete zemljišta, Hrvatska bi m o g l a hraniti 27 milijuna ljudi (Lay, 2005). Proizvodimo svega sedam proizvoda dovoljno za naše potrebe. Uvozimo čak i sijeno. Istodobno s približavanjem EU, sve je jasnije kako se seljak odavde neće moći nositi s visoko subvencioniranom r o b o m iz EU. Ipak, i naši seljaci vole se pozicionirati u n u t a r subvencioniranog sektora pšenice ili kukuruza, a vrlo m a l o kreću prema proizvodnji voća i povrća. Eh, ali za to ne postoje tako lake d o m a ć e subvencije, a zahtijeva i veći rad. H r a n u uvozimo, hranu b a c a m o . Samo u Z a g r e b u se godišnje baci između 8 i 10 tisuća tona hrane. Sto se tiče razvoja ekološke poljoprivrede kao mjere održivog razvoja, a kao i načina proizvodnje s naglašeno m a n j i m ekološkim otiskom, Hrvatska je na s a m o m svjetskom d n u , a u Europi je samo ispred Albanije. T i m e sve naše priče o č i s t o m i n e z a g a đ e n o m t l u , zdravoj d o m a ć o j hrani te o č u v a n o m okolišu i biološkoj raznolikosti dobivaju gorak okus. Jasno je kako se u konvencionalnoj poljoprivredi koja prevladava obilno koriste razna sintetička kemijska sredstva koja osim što loše utječu na zdravlje ljudi, d o d a t n o osiromašuju tlo i d u g o r o č n o ga čine n e p l o d n i m . Kod ovog dijela izračuna ekološkog otiska, zanimljivo je primijetiti kako je otisak za konzumiranje ribe manji čak od prosječnog otiska siromašnih zemalja. Nulta suma u rubrici koja izračunava korištenje pašnjaka dovoljno n a m govori o p r o b l e m i m a na koje se ponekad nailazi u računanju ekološkog otiska. Za pretpostaviti je kako nema relevantnih ili znanstveno utemeljenih podataka koliko iskorištavamo pašnjake. Podataka za povlačenje vode i za izvore pitke vode također n e m a . To je šteta budući da s m o zemlja koja obiluje izvorima pitke vode kojoj m n o g i predviđaju budućnost kakvu danas ima nafta. No i tu m o ž e m o postaviti pitanje jesmo li svjesni važnosti pitke vode za budući svijet koji se kreira već danas. U Z a g r e b u se gubi gotovo 4 0 % vode zbog loših i dotrajalih cijevi. A i m i r n o s m o odšutjeli otkriće glavnog državnog inspektora u 2 0 0 3 . godini da jedna od najbeskrupuloznijih korporacija na svijetu Bechtel, krade vodu iz rijeka Like i Gacke. Uslijed njihove krađe vode, dolazilo je i do p o m o r a ribe i rakova. Bechtel je krađu vode platio g r a d n j o m autoceste i zaštitom d o b r o potkoženih d o m a ć i h lobista. Za sada i m a m o sreću što je na snazi zakon koji sprječava rasprodaju vodovoda sve do 2 0 1 8 . godine. T i m e s m o m a k a r privremeno zaštićeni od
sudbine m n o g i h gradova u svijetu koji su predali upravljanje v o d o m g l o b a l n i m k o r p o r a c i j a m a , a zauzvrat dobili skuplju v o d u i neučinkovitije upravljanje vodoopskrbom. To preuzimanje jednog od najvrednijih sektora u društvu gotovo uvijek se d o g a đ a pod paskom Svjetske banke ili Europske banke za o b n o v u i razvoj. Budući da n a j m o ć n i j e korporacije u kontroli vode dolaze iz EU, te m o ž e m o pratiti osvajanje vodoopskrbe u susjedstvu, ne bi nas trebao iznenaditi pritisak da se zakon olabavi. Živimo u zemlji gdje zakoni koji spriječavaju profit i nečije interese nisu baš sveta krava, a z n a m o kako se lako zakoni i mijenjaju. M o ž e m o prilično sigurno pretpostaviti kako će vode i šume biti slijedeće u n a p a d u privatizacije. U o s t a l o m , i m a m o iskustvo s Bechtelom, a njemačka korporacija RWE je već osvojila izgradnju pročistača o t p a d n i h voda u Z a g r e b u , p r e m d a im je projekt komisija Gradskog poglavarstva ocijenila neprimjerenim. Gradsko je poglavarstvo razumljivo, n a k o n negativne ocjene komisije odobrilo projekt RVVE-u. I p o č e t k o m 2 0 0 6 . godine voda je u Z a g r e b u poskupjela za 40%. No kao što smo rekli, često se niti mi sami ne m o ž e m o previše pohvaliti da cijenimo obilje pitke vode nad k o j o m se krećemo. Z a g r e b izgubi 40 posto pitke vode zbog dotrajalih cijevi koje puštaju. U Hrvatskoj nije rijetkost da se stvaraju divlja odlagališta smeća uz vodocrpilišta. Vrlo je vjerojatno da o t p a d odlažu upravo ljudi koji i piju vodu iz tih vodocrpilišta, jer žive u t o m području. Energetski otisak Hrvatske je veći od svjetskog prosjeka i prelazi dobivene rezultate za srednje razvijene zemlje te iznosi l , 6 h a . Za otisak unutar ove skupine koriste se: C O ? od fosilnih
d r v o za o g r j e v i
goriva
kuhanje
1,57
ha
0,03
nuklearna
ha
0,00
ha
hidro 0,00
ha
Za energetski dio ekološkog otiska Hrvatske treba još naglasiti kako su kod izračuna LPR-a 2 0 0 4 korišteni rezultati iz 2 0 0 1 . godine kada Hrvatska nije koristila struju iz NE Krško, premda je to danas slučaj. U Nacionalnoj strategiji zaštite okoliša koju je donio i prihvatio Hrvatski sabor 2 5 . siječnja 2 0 0 2 . godine ističe s e kako n u k l e a r n a energija osigurava 4 , 1 % o d u k u p n e energetske potrošnje u Hrvatskoj. Također, m o ž e m o izraziti čuđenje što nisu dobiveni rezultati za iskorištavanje energije p o m o ć u vode, jer su to poznati podaci i samoj javnosti, a ne s a m o počesto z a t v o r e n i m z n a n s t v e n i m k r u g o v i m a . H i d r o e l e k t r a n e o s i g u r a v a j u Hrvatskoj preko 2 0 % energije (točni godišnji podaci variraju s obzirom na količinu vode), što nikako nije zanemariv podatak posebno a k o u z m e m o u obzir da se radi o više od polovice proizvedene struje u Hrvatskoj. Ovdje je p o t r e b n o spomenuti kako sami proizvodimo 5 2 , 8 % od ukupnih energetskih potreba, a procjene govore kako će taj broj do 2 0 3 0 . godine pasti na oko 2 0 % . Z n a č j , kao i većina zemalja u svijetu i Hrvatska će postajati sve ranjivija zbog ovisnOG
mm 16
17
o centraliziranim fosilnim gorivima. U t o m kontekstu zabrinjavajući je podatak kako solarni izvori energije u Hrvatskoj čine svega 0 , 0 1 % energetske proizvodnje (Potočnik i Lay, 2 0 0 2 ) . Situacija s korištenjem energije vjetra još je poraznija. Situaciju donekle popravlja vjetroelektrana na Pagu, postavljena 2 0 0 4 . godine i nedavno izgrađena pored Šibenika. No višegodišnje natezanje s birokracijom dovoljno govori o odnosu prema obnovljivim izvorima energije u državnoj vlasti.
ne zadovoljava toplinske propise niti iz daleke 1987. godine (Gordana Petrovčić, Vjesnik, 0 2 . 0 6 . 2 0 0 5 . ) . Kao što je već rečeno, glavni doprinos u k u p n o m ekološkom otisku daje korištenje fosilnih goriva, što je u slučaju Hrvatske i više nego očito. Struktura korištenja fosilnih goriva može se vidjeti na sljedećoj slici (Duić, 1 9 9 9 ) :
Tablica iskorištavanja obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj: Vrsta
izvora
Vjetar
Potencijal (Peta Jul)
Korištenje
12,6
0,1)0
Sunce
118,8
0,01
Biomasa i otpad
74,00
14,00
Geotermalni
10,00
0,01
M a l e hidrocentrale
2,5
0,36
Ukupno
217,9
14,38
32,8
22,00
250,7
36,38
Velike
hidrocentrale
Sveukupno
Izvor: Lay, V. ( 2 0 0 5 ) I n t e g r a l n a održivost i u č e n j e , u: D r u š t v e n a istraživanja 7 7 , G o d . 14, b r . 3 : 3 6 9 .
Nevjerojatno je da tako malo iskorištavamo resurse kao što su vjetar i sunce. Solarni kolektori za t o p l u vodu se počinju stidljivo pojavljivati u Dalmaciji, Istri i na o t o c i m a , premda bi ih se m o g l o koristiti i drugdje u Hrvatskoj s obzirom na povoljan položaj. T e k nekoliko većih takvih sustava i m a m o u hotelima u Visu, Šibeniku, Puli i kraj Z a d r a . U n a m a susjednoj Sloveniji proizvodnja solarnih kolektora se subvencionira od strane države. Na n a m a je da se i u Hrvatskoj izborimo za poticaje na kupnju solarne o p r e m e . U kombinaciji s edukacijom ova tehnologija bi mogla n a p o k o n zaživjeti. Drugi način da se zaobiđe prob lem skupoće je samogradnja solarne o p r e m e . N a i m e , ljudi koji znaju koristiti osnovne stolarske alate bez većih teškoća se m o g u upustiti u gradnju vlastitog solarnog sustava, što ć e m o pokazati u slijedećim poglavljima. Na taj način može se uštedjeti g o l e m a količina novca, a izrađena o p r e m a ne m o r a nužno biti lošija od komercijalne. Kada se g o d spomene nestašica struje u Hrvatskoj, prvo se počinju spominjati nove e l e k t r a n e , u g l a v n o m n u k l e a r n e , p r e m d a b i najviše energije m o g l i jednostavno sačuvati i uštediti. U z g r a d a m a se troši 4 0 % od ukupne energije. U Energetskom institutu Hrvoje Požar ističu kako su tu i najveće mogućnosti uštede energije. U prosjeku se u Hrvatskoj u z g r a d a m a na prozore i vanjske zidove izgubi 7 0 % toplinske energije. T a k o đ e r se ističe kako čak 8 3 % zgrada
Iz priloženog grafikona vidljivo je kako i u Hrvatskoj udio fosilnih goriva prednjači za potrebe grijanja i t r a n s p o r t a . U n a t o č t o m e , i dalje se g r a d e energetski neefikasne zgrade, a Nacionalni p r o g r a m za proizvodnju bio-dizela koji pokriva sve proizvodne i pravne aspekte, već četiri godine č a m i u ladici. Iz državnog Povjerenstva nadležnog za provedbu projekta uvođenja biodizela u Hrvatsku istaknuli su kako će tek 2 0 0 7 . godine biti proizvedene prve veće količine biodizela u Hrvatskoj. 2 0 0 7 ? To je sedam godina nakon što je osnovana radna skupina pri Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. I to sve u trenutku kada n a m neobrađeno stoji 3 6 8 8 1 7 h e k t a r a 1 , a pristupanjem EU ć e m o biti obavezni o k o 5% goriva za transport proizvoditi od obnovljivih resursa. N e m a veze, bar z n a m o uvoziti. U Hrvatskoj se svugdje navode obnovljivi izvori energije kao naš interes, a poticaji za investiranje u zelenu energiju su neznatni, a nije dorađen niti zakon koji bi regulirao o t k u p tako dobivene struje. Čak i kuće koje u većoj ili m a n j o j mjeri i m a j u instalirane solarne m o d u l e , nikako da privole ekološki svjesni HEP da im otkupljuje struju kada je i m a j u previše za vlastitu potrošnju. Ekološki proizvođači hrane bi trebali pokretati i svoju mehanizaciju na ekološki način da dobiju certifikat, a bio-dizel nije reguliran. Želimo štediti energiju, a primjerice, kuće od balirane slame nisu dozvoljene. Nevjerojatno je kako Hrvatska nema jasnu strategiju, viziju pa čak niti vidljivu 1
Ili
H r v a t s k a i m a više od 1,8 m i l i j u n a h e k t a r a o b r a d i v o g z e m l j i š t a (Lay, 2 0 0 5 ) .
19
želju da počne iskorištavati obnovljive izvore energije kojima obiluje (sunce, vjetar, v o d a , biomasa...). M o g l i bismo reći kako se odnos prema hrani može preslikati i na odnos prema energiji. Gubici u distribuciji energije iznose 153 0 % . Ipak, struju p l a ć a m o skuplje od ljudi koji žive u Londonu ili M o n a k u , Finskoj ili Australiji, a najviše od svih tranzicijskih zemalja. T i m e Hrvatska neopisivo kaska za Europskom U n i j o m , u kojoj je iskorištavanje energije iz obnovljivih izvora shvaćeno ne samo kao deklarativna podrška održivom razvoju, već i kao konkretan i stvaran program razvoja. U p o j e d i n i m n a p r e d n i m z e m l j a m a i r e g i j a m a EU-a proizvodnja e n e r g i j e iz obnovljivih izvora doseže i do 2 0 % od ukupne proizvodnje energije.
koje također ostavlja manji otisak od tako popularnih betonskih zdanja, što na obali što u velikim gradovima. Ipak postavljamo pitanje: koliko d u g o će n a m trebati okrenuti se oko sebe ili baciti pogled preko plota i vidjeti kako nježniji otisak na planet, može značiti i kvalitetniji otisak na našim životima? Zaključak je kako "ponašanje socijalnih aktera vitalnih za projektiranje i ostvarivanje održivog razvoja pokazuje da je održivi razvoj danas još marginalna preokupacija upravljačkih elita u Hrvatskoj (Lay, 2 0 0 1 : 35).
Sto se tiče zemlje koja je iskorištena za razvoj, zgrade i građevine te ceste, Hrvatska se nalazi u prosjeku srednje razvijenih zemalja s 0,09ha po stanovniku. Taj broj je sigurno danas veći pošto graditeljstvo (uglavnom ružno) i cestogradnja predstavljaju rastući sektor u Hrvatskoj. T o t a l n i biokapacitet Hrvatske iznosi 2,8ha po osobi. Za računanje totalnog biokapaciteta koriste se: Zanimljivo je kako je unutar razdoblja 1991-2001 biokapacitet Hrvatske poljoprivreda/hrana
pašnjaci
šume
riblji fond
0,83 ha
0,33 ha
l,28ha
0,27 ha
ostao stabilan, ali smo povećali ekološki otisak za 6%, premda je polovinu t o g razdoblja obilježilo ratno stanje kada je pritisak na iskorištavanje resursa p u n o manji. Iz dobivenih rezultata za totalni biokapacitet i ekološki otisak Hrvatske dobiva se ekološki deficit Hrvatske koji iznosi 0,1 ha po osobi. Dakle, Hrvatska je u m i n u s u za 0,1 ha, dok je svjetski prosjek 0,4. Ukoliko bi počeli povećavati ekološki otisak uz smanjivanje b i o k a p a c i t e t a , značilo bi da smo prihvatili neodrživi koncept neoliberalnog kapitalizma, kakvog danas predvode SAD i ostale ekonomski najjače zemlje. M a l i ekološki deficit i b o g a t b i o k a p a c i t e t n u d i Hrvatskoj šansu da uz određene konkretne programe i projekte krene p u t e m održivije budućnosti. N o , i dalje je premalo upravo te konkretnosti. Hvale vrijedni pokušaj u Samoboru 2 0 0 2 . godine da se od bacanja u smeće spasi hrana iz supermarketa i pekara d o k je još uvijek dobra za konzumiranje, brzo je u t i h n u o bez da je ostavio d u b l j i t r a g . O n e k i m p r o g r a m i m a ili p r o j e k t i m a kakve ć e m o u p o z n a t i u poglavljima o energiji ili graditeljstvu, još ć e m o uvijek čitati u novinama pod rubrikom d o g o d i l o su u svijetu. M o ž e m o istaknuti i dobre primjere: organske f a r m e su sve više okrenute školskim i inim posjetima, pa neke poput Bernarde Orehovec iz Čakovca i hrane vrtiće; g r a d Koprivnica sa svojim p r o g r a m o m biciklističkih staza može poslužiti kao primjer (posebno Zagrebu) kako smanjiti ekološki otisak od transporta; obnavljaju se znanja iz tradicijskog graditeljstva
20
21
PERMAnentna a g r i K U L T U R A . Mollison je između ostalih, već tada uviđao kako je konvencionalna proizvodnja hrane destruktivna u d u g o r o č n o m pogledu i prema n a m a s a m i m a i prema prirodi. Stoga je stvorio temelje za t r a j n u poljoprivredu, dizajniranje sustava koji će n a m osiguravati hranu bez opasnosti za budućnost.
Permakultura - trajna revolucija P e r m a k u l t u r a je n a č i n d i z a j n i r a n j a l j u d s k i h p r o s t o r a s c i l j e m s t v a r a n j a uravnoteženih i održivih sustava. Jedan od važnih kriterija koji se uzima u obzir u ocjenjivanju uspješnosti permakulturnih projekata je upravo ekološki otisak. Dakle, permakultura je u stvari sredstvo kojim je m o g u ć e doći do cilja - održivog načina života. To podrazumijeva reorganizaciju sadašnjeg načina života, a to se posebice očituje u t o m e kako koristimo resurse, način na koji trošimo energiju, g r a d i m o kuće, uzgajamo hranu itd. Ne kaže se bez razloga kako je permakultura d o b r o promišljeni d ž u m b u s sakupljenih znanja iz biologije, proizvodnje hrane, energetike, arhitekture i graditeljstva, gospodarenja o t p a d o m , očuvanja vodenih resursa, e k o n o m i j e i još svašta čega. Naravno, nije n a m namjera tvrditi kako u drugim pravcima n e m a svijesti ili prakse o ovome, ali u permakulturi je to njen integralni d i o . M o g u ć e je imati eko-markicu i proizvoditi organsku h r a n u , a imati sve d r u g e d i m e n z i j e naših života n e o d r ž i v i m a . N e m o g u ć e j e stvoriti f u n k c i o n a l a n permakulturni projekt, a da ne pokažete u praksi kako primjenjujete znanja iz gore nabrojenih dimenzija. I to je n a m a super, to opraktičavanje održivosti. D o d a t n i je m a m a c bila i činjenica da se permakultura ne veže za bilo kakvu i d e o l o g i j u ili d u h o v n u prosvijetljenost. K a o aktivisti i aktivistkinje iz antiratnih, mirovnih, anarhističkih, altermedijskih i ekoloških organizacija, s t i m stavljanjem naglaska na praksu i na praktičnu primjenu određenih principa i etike, k o n a č n o smo dobili alat kako neke od snova trajno ostvariti. N e m a štrebanja iz nejasnih knjiga niti polaganja ispita kod nezainteresiranih profesora. N a m a kao m l a d c i m a i m l a d i c a m a iz urbane aktivističke scene to je sve f i n o leglo. Permakulturu je prvi počeo osmišljavati Bili Mollison na N o v o m Z e l a n d u . Jasan i zaokružen sustav razradio je p o č e t k o m '70-ih zajedno s D a v i d o m H o l m g r e n o m . T a d a je stvorena i jedna od prvih definicija permakulture k a o načina stvaranja uravnoteženog ljudskog okoliša (Mollison, 1996: 9). Proširena knjiga Permakultura 1 je izašla 1978. godine, a Permakultura 2 dvije g o d i n e kasnije. Njih dvoje je i stvorilo riječ permakultura kao izvedenicu od dvije riječi:
22
Kasnijim razvojem permakulture u ' 8 0 - i m a , a posebno u r b a n i m dijelom priče, p e r m a k u l t u r u se sve više shvaćalo kao ideju i način rada koji nadilazi granice poljoprivredu, te je izvedenica postala sinonim za stvaranje permanentne k u l t u r e . U o s t a l o m , j a s n o j e d a l j u d s k a k u l t u r a n e m o ž e p o s t o j a t i bez uravnotežene i održive proizvodnje hrane te etičke osnove u odnosu prema resursima. Permakultura ima m n o g e definicije, a pogotovo postoje brojni stavovi o permakulturi s obzirom na nečije osobne osjećaje i povezanost s n j o m . M o ž e m o reći kako bi značila "preuzimanje prirodnog ekosistema kao modela za naše, ljudske životne prostore" (Whitefield, 2 0 0 4 : 3 ) . Ekosustavi u prirodi su održivi i to je ključna riječ za kojom t r a g a m o dok se bavimo p e r m a k u l t u r o m . Ukoliko p r o m a t r a m o i u č i m o od ekosistema kako živjeti održivo, otvara n a m se čitav niz m e t o d a i tehnika koje m o ž e m o primijeniti u našim društvenim okolišima. Rekli smo da permakultura stvara uravnoteženi ljudski okoliš. Dvije su ključne riječi ovdje. Stvaranje je prva. Znači permakultura podrazumijeva akciju, dizajn, kultiviranje naše okoline. Druga važna riječ je ravnoteža ili balans. Permakultura n a m pomaže stvarati trajne sustave kojima je cilj da ne narušavaju balans niti u prirodi niti između ljudi. Najbolja učiteljica i za stvaranje i za balans je priroda. T r e b a m o osluškivati, mirisati, opažati, shvaćati sve te silne procese i kruženja u prirodi te primijeniti stečeno znanje za dizajniranje našeg ljudskog okoliša kako bismo dobili još više. Simbol permakulture je stablo. Sire rečeno simbol je šuma, jer predstavlja iznimno bogat, raznolik i stabilan ekosustav. N a č i n na koji funkcioniraju šume ideal je u permakulturi. Nebrojene su funkcije koje jedno stablo pruža. Stablo u š u m a m a n a m daje h r a n u i piće, gorivo, drvnu g r a đ u , papir, iz m n o g i h stablašica d o b i v a m o lijekove, štite nas od vjetrova i upijaju C 0 2 , sprječavaju eroziju i lišćem malčiraju tlo, rezervoari su pitke vode, pružaju d o m milijunima biljnih i životinjskih vrsta te potiču bioraznolikost. I zašto ne reći, pružaju n a m hladovinu i divno mjesto za o d m o r . Dobro, zašto ne reći još, ispod stabla se super i c m a k a t i ! U većini logoa i simbola permakulturnih projekata, organizacija i udruženja stoji stablo oko kojeg vidimo i kruženje ciklusa i procesa u prirodi. Stoga nije č u d n o da se u permakulturi naglašava važnost šuma i sadnja stabala. Svima n a m se srce usplahiliro od sreće kada je Nobelovu n a g r a d u za mir 2 0 0 4 . godine dobila Wangari M a a t h a i , hrabra žena iz Kenije. M a a t h a i je 1977. godine pokrenula Green Belt M o v e m e n t kako bi potaknula siromašne žene da kao borbu protiv siromaštva, uništenja okoliša i potlačenosti žena sade što više
23
stabala. T a k o n a m je na najljepši način pokazana povezanost između ekološkog aktivizma, borbe protiv siromaštva i za ženska prava. Aktivistkinje Green Belt M o v e m e n t a posadile su do danas preko 30 milijuna stabala. Sume n a m najbolje oslikavaju procese kruženja i održivosti u p r i r o d i . Shvaćanju prirodnih procesa d o d a j e m o usvajanje novih znanja i tehnologija te revitaliziranje t r a d i c i o n a l n i h održivih vještina. Permakultura usvaja m n o g a rješenja iz prošlosti. O n a su vrlo često plod d u g o t r a j n o g iskustva i promišljanja te su jednostavna za primjenu. T i m e smo došli do klasične dileme: što je novo u permakulturi, a što staro? Permakultura je skup starih metoda i tehnika, ali i novih znanja te p r i m j e n j i v i h t e h n o l o g i j a bez obzira g o v o r i m o li o v r t u , graditeljstvu ili n e č e m u t r e ć e m . M n o g i ljudi koriste permakulturne metode i tehnike, a da t o g a nisu svjesni ili ih t a k o ne nazivaju. To je u redu, jer je etiketiranje m a n j e važno. Na primjer, C h a g g a narod sa sjevera Tanzanije i stanovnici Kandv regije na Sri Lanci od davnina stvaraju permakulturne šumske vrtove (Whitefield, 2 0 0 4 ) . Zajedno rastu trajnice, stabla, voćke i grmolike biljke, međusobno se pomažući hranjenjem i zaštitom od nametnika. Sustavi su održivi bez velikog unosa energije, sprječavaju eroziju i donose velike prinose. Također, m n o g a znanja i vještine nije stvorila permakultura, ali ih je uvelike popularizirala i proširila. Jedna od takvih je i malčiranje (često u literaturi kod nas nazivano i nastiranjem), o d n o s n o prekrivanje tla organskim materijalima. Malčiranje se koristilo m n o g o prije početka '70-ih i nastanka permakulture, ali danas je nezamisliv p e r m a k u l t u r n i vrt bez m a l č i r a n j a . M o g l i bismo reći da svi koji malčiraju nisu permakulturnjaci, ali svi permakulturnjaci malčiraju. To se odnosi i na m n o g e d r u g e tehnike i m e t o d e koje nisu nikakvo vlasništvo permakulture, ali je permakultura bez njih n e m o g u ć a .
principi u neku ruku razumljivi sami po sebi, s p o m e n i m o par riječi za svakoga od n j i h . Briga za Z e m l j u sadržava ne s a m o sva znanja i vještine k o j i m a p o j a č a v a m o održivost našeg načina življenja, već i svijest o važnosti ovog planeta. Briga za ljude naglašava solidarnost i m e đ u s o b n o p o m a g a n j e . Ona u k l j u č u j e i organizacijske i e k o n o m s k e o b l i k e koji počivaju na suradnji i razumijevanju drugih. Treći princip m o ž e m o shvatiti kao most između brige za Z e m l j u i ljude. Bez svijesti o potrebi za p r a v e d n o m raspodjelom resursa naša briga za Z e m l j u i ljude ostaje na plitkoj razini. Briga za pravednom raspodjelom resursa najbliža je težnji da zadržimo kvalitetu života, a smanjimo ekološki otisak. Netko je lijepo rekao: "Ima dovoljno za sve naše potrebe, ali ne i za svu našu p o h l e p u " (Burnett, 2 0 0 4 : 1 7 ) .
O v i m e ne želimo reći kako su sva znanja i pravila iz prošlosti korisna i prihvaćena u permakulturi. Tradicionalno kuhanje na otvorenoj vatri je prilično neefikasno trošenje energije. Općenito tradicionalni pristup kuhanju hrane ima svega 5-15% iskoristivosti energije biomase. Također m o ž e m o reći i za dio tradicionalnog graditeljstva - energetski je neefikasno jer smo u prošlosti bili okruženi obiljem šuma i druge biomase pa se ljudi nisu previše osvrtali na količinu drveta koje se koristi za zagrijavanje kuća. Na primjer, tradicionalne drvene kuće imale su zidove od svega 7 cm tvrdog drveta koje je bilo prekriveno t a n k i m slojem trske i glinene žbuke. Toplina kroz ovakav zid prolazi čak deset puta brže nego kroz zid neke održive niskoenergetske ili pasivne kuće. U tradicionalnom načinu života možemo osim energetske efikasnosti naći i m n o g e druge zamjerke. Na primjer patrijarhat. O d n o s prema ženama u prošlosti je bio užasan, i premda je danas bolje, to je borba koja i dalje traje. No, na staro se sigurno ne želimo vratiti. Kao i m n o g o puta, i ovdje n a m je potrebna ravnoteža na korist svima. U permakulturi i m a m o tri prekrasna etička principa koji bi nas trebali voditi: briga za Z e m l j u , briga za ljude i pravedna raspodjela. Premda su ovi etički
24
25
ljudi godišnje otrovano pesticidima, od čega više od 2 0 0 0 0 0 umre, u g l a v n o m u siromašnim z e m l j a m a . Na primjer, studija koja je provedena na radnicima na plantažama cvijeća u Kolumbiji otkrila je kako su izloženi 127 vrsti pesticida, od kojih je 2 0 % zabranjeno za korištenje u SAD-u. Po podacima C o l u m b i a n H u m a n Rihgts Commitreea dvije trećine tih radnika ima zdravstvene probleme zbog svog posla. Iz Kolumbije dolazi dvije trećine cvijeća koje se koristi u SAD te tako pesticidi nalaze svoj put nazad (French, 2 0 0 0 ) .
Pazi, hrana pada Ovo je super naziv f i l m a u kojem n a m Mollison predstavlja osnovne principe permakulture. Mi ga ovdje m o ž e m o shvatiti dvostruko. U konvencionalnom smislu mi se zaista često p o n a š a m o kao da hrana pada s neba. Rijetko se kad p i t a m o o n a č i n u uzgoja naše hrane, posljedicama koje takva proizvodnja ostavlja za s o b o m , ne samo ekološke, već i socijalne i ekonomske. S druge strane, u permakulturnom smislu m o ž e m o reći kako stvaramo trajno održive sustave gdje u našim vrtovima, posebno u našim šumskim vrtovima zaista m o r a m o paziti na glavurdu - jer hrana doslovce pada. Jasno je zašto započinjemo s h r a n o m . Bez unosa energije i u naše organizme m a l o će n a m koristiti znanja o npr. biodizelu. Osim t o g a , hrana ima toliko utjecaja na naše živote, a pored svog obilja kojeg proizvodimo kao ljudska rasa, i dalje kaskamo u izražavanju obilja u solidarnosti i m e đ u s o b n o j p o m o ć i , pa i m a m o stotine milijuna g l a d n i h i milijarde siromašnih. Pri k r a j u D r u g o g svjetskog rata d e s t r u k t i v n i m o d e l k o n v e n c i o n a l n e poljoprivrede počeo se masovno primjenjivati. Korporacije koje su proizvodile sintetičke kemikalije za vojne potrebe, izgubile su veliko tržište. Umjesto da ostanu bez posla, radije su počele svoje proizvode prodavati poljoprivrednicima i tako započele, kako su je kasnije nazvale "zelenu revoluciju". Korištenjem sintetičkih kemijskih gnojiva i pesticida, z a j e d n o sa s k u p o m m a š i n e r i j o m (proizvođači tenkova i k a m i o n a također nisu htjeli ostati bez posla) nastala je nova poljoprivredna metoda koja je davala vrlo visoke prinose. D a n a š n j a k o n v e n c i o n a l n a p o l j o p r i v r e d a u z r o k u j e : eroziju t l a , široko z a g a đ e n j e tla i p o d z e m n i h v o d a , g u b i t a k p l o d n o g tla, stvrdnjavanje tla i smanjenje biološke aktivnosti u t l u , pretjerano korištenje umjetnih gnojiva i kemijskih pesticida, herbicida i slično. U SAD-u su u posljednjih 40 godina izgubili 20 cm humusa zbog ispiranja najkvalitetnijih površinskih dijelova tla. Konvencionalna poljoprivreda i m a sve više problema sa proizvodnjom uz daljnje uništavanje prirode i p o j a č a v a n j e širenja klimatskih p r o m j e n a . Korištenje kemijskih sredstava i GMO-a d o d a t n o je ugrozilo podzemne pitke vode, zagadilo zemlju i vodene tokove, te smanjilo bioraznolikost. Korištenje teške mehanizacije i ovisnost o n a f t i te o g r o m n o iskorištavanje e n e r g i j e , č i n j e n i c e su koje konvencionalnu poljoprivredu čine neodrživom. Samo svaka t o n a umjetnog gnojiva proizvede 5 tona C 0 2 . W H O procjenjuje kako je barem tri milijuna
26
N a žalost, k o n v e n c i o n a l n a p o l j o p r i v r e d a p r o u z r o k o v a l a j e s m a n j e n j e bioraznolikosti, ubijanje života u zemlji, kojim inače zdrava zemlja buja, te je t i m e uništena sposobnost zemlje da dalje proizvodi hranu bez sve većeg i većeg unosa sintetičkih kemijskih gnojiva, pesticida i ostalog. Jasno, tako se smanjila i kvaliteta hrane koju k o n z u m i r a m o . Poljoprivrednicima korištenje kemijskih gnojiva nije bilo ništa novo. Stoljećima su se koristili razni pripravci, kao što su kameni fosfati, g u a n o (izmet šišmiša i nekih ptica), morska trava itd. M e đ u t i m ove tvari su prirodne, a prirodni ekosustavi i m a j u ugrađeni m e h a n i z a m kako da se nose sa tvarima koje sami proizvedu. Nove kemikalije su tvorevine čovjeka, u g l a v n o m ekstremno koncentrirane prirodne kemikalije ili p o t p u n o sintetske tvari. Prirodni ekosustavi se s ovim tvarima ne m o g u nositi. Velike ekološke štete su učinjene, a u većem djelu svijeta ova praksa se nastavlja. Istovremeno s najjačim g l o b a l n i m širenjem "zelene revolucije", zagovornici zdravog životnog stila počeli su tražiti bolje načine uzgoja hrane. Pogled u prošlost o m o g u ć i o im je da posude i usvoje znanja i tehnike iz razdoblja prije sintetskih kemikalija. Našli su poljoprivredne tehnike p o m o ć u kojih je m o g u ć e g o d i n a m a uzgajati kvalitetnu h r a n u na istoj parceli s visokim prinosima bez iscrpljivanja tla. Kako ne bi ovisili o g l o b a l n o m tržištu hrane koje proizvodi siromaštvo, glad i uništavanje prirode, permakultura nas uči kako osigurati na m a l o m prostoru obilje hrane. Prije nego krenemo dalje, spomenimo neke druge vrijedne ekološke pristupe u proizvodnji h r a n e . Pokret koji je nastao k a o tendencija da se izbjegnu negativne posljedice sintetičke poljoprivrede, razvio se u pokret prema n e č e m u što je ekološki prihvatljivo - n e č e m u što se ugrubo može definirati kao održiva poljoprivreda.
Održiva poljoprivreda Općenito, održiva poljoprivreda je m e t o d a proizvodnje hrane uz p o m o ć zdrave zajednice biljaka i zemlje bez upotrebe gnojiva i pesticida sintetskog porijekla. Održiva poljoprivreda d u g o r o č n o poboljšava kvalitetu tla i čini ga sve plodnijim iz godine u g o d i n u . M e đ u t i m , na održivu poljoprivredu ne smijemo gledati samo kao na tehnološki postupak koji bi trebao zamijeniti postojeću praksu, već kao na dio šireg društvenog pokreta koji će poboljšati kvalitetu života čitavog društva u socijalnom, e k o n o m s k o m i ekološkom smislu.
27
Organska poljoprivreda Termin "organsko povrtlarstvo" prvi se put pojavio u knjizi "Look to the L a n d " (Pogled prema zemlji), koju je napisao Lord Northbourne 1940. godine. Dvije g o d i n e kasnije objavljeno je prvo izdanje knjige " O r g a n i c Gardening a n d F r a m n i g " (Organsko povrtlarstvo i poljoprivreda). M n o g i fundamentalni principi organske poljoprivrede stari su koliko i najstariji oblici poljoprivrede. Jednostavno rečeno, organska poljoprivreda (u Hrvatskoj se koristi termin "ekološka poljoprivreda") je uzgoj hrane bez upotrebe sintetskih i umjetnih kemikalija. Zabranjeno je korištenje svih sintetskih gnojiva, pesticida, a nadgleda se i liječenje životinja. Podrazumijeva se izbjegavanje GMO-a. U n u t a r ove definicije postoji širok spektar poljoprivrednih metoda i tehnika. Bitno je shvatiti da je termin "ekološka ili organska poljoprivreda" vrlo širok i u stvari n a m m a l o govori o t o m e kako je hrana u stvari uzgojena. Da bi neka hrana bila ekološki uzgojena, m o r a biti zadovoljen pravilnik o ekološkoj poljoprivredi. U pravilniku ćete u g l a v n o m naći koja kemijska sredstva i tehnološki postupci nisu dozvoljeni u ekološkoj poljoprivredi. Činjenica da neka hrana zadovoljava ovaj pravilnik manje n a m govori o t o m e da li je hrana uzgojena u plasteniku/stakleniku, da li se zemlja ore ili prirodno održava rahlom, u kojoj mjeri se koristi mehanizacija itd. U ekološku poljoprivredu spadaju i metode kao što je hidroponija - uzgoj biljaka u plastenicima bez zemlje, u u m j e t n o m mediju pod u m j e t n i m svjetlom i kontroliranim klimatskim uvjetima. Kako se u d a l j a v a m o od ovog ekstrema, počinje upotreba zemlje, ali još uvijek se koristi m n o g o umjetnih materijala. Na primjer, mnogi koriste plastične crne folije kao malč, premda je malčiranje prirodnim pokrovima puno korisnije i efikasnije. Kako se krećemo dalje prema prirodnijim m e t o d a m a povećava se korištenje organskih materijala (slama, sijeno, lišće...) te je na okoliš ukupni utjecaj neke m e t o d e manji. Na potpuno suprotnoj strani nalaze se m e t o d e uzgoja hrane koje p o t p u n o nadilaze oranje tla, gnojenje i plijevljenje, kao što je primjerice m e t o d a M a s a n o b u Fukuoke iz Japana.
sjemena, gnojiva, pripravaka i hrane. O b u h v a ć a povrtnjake, oranice, voćnjake, jezera, š u m e i p a š n j a k e . S p e c i f i č n o za b i o d i n a m i k u je korištenje devet pripravaka, koji se pripremaju na poseban, ponekad čak mistificirajući način. Pripravci su m i n e r a l n o g , biljnog i životinjskog porijekla, najčešće fermentirani, a primjenjuju se u m a l i m količinama na kompost, životinjsko gnojivo, zemlju ili direktno na biljke. Osim pripravaka u biodinamici važnu ulogu zauzimaju tehnike k o m p o s t i r a n j a , m a l č i r a n j a , miješanja kultura i d r u g e organske tehnike. U biodinamici se uzima u obzir i utjecaj planetarnih i kozmičkih sila na rast biljaka. Mjesečevi i astrološki ciklusi imaju ključnu u l o g u pri vremenskom rasporedu sadnje. Biodinamika koketira s mističnim te pokušava naći ravnotežu između fizičkog i metafizičkog aspekta.
Prirodna poljoprivreda (Nature farming) Prirodno poljodjelstvo je slično biodinamici u t o m e što se također bazira na upotrebi pripravaka. Najvažniji pripravak je miks mikroorganizama koji aktiviraju ključne mikrobiološke procese vezane za zemlju i rast biljaka. Naglasak je na azijskoj filozofiji prema kojoj čovjek uči od prirode. Utemeljitelj ove m e t o d e je M o k i c h i O k i d a ( 1 8 8 2 - 1 9 5 0 ) , japanski filozof koji se prvi na t o m području zauzimao za izbjegavanje kemikalija u poljoprivredi.
Biointenzivna poljoprivreda Ova m e t o d a također je poznata pod i m e n o m "francuska intenzivna m e t o d a " . Razvio ju je A l a n Chadwick ( 1 9 0 9 - 1 9 8 0 ) , a smatra se križancem između biodinamike i intenzivne komercijalne poljoprivrede koja se koristila 1900-te u okolici Pariza. Ova metoda bazira se na gusto zasađenim dvostruko prekopanim visokim g r e d i c a m a , kompostiranju i miješanim kulturama. Ova m e t o d a daje dva do deset p u t a veće urode po jedinici površine u o d n o s u na klasičnu poljoprivredu, pritom koristeći s a m o jednu trećinu do jednu desetinu vode. John Jeavons, zagovornik ove metode, napisao je nekoliko knjiga o ovoj metodi,
Biodinamika
uključujući i popularnu knjigu H o w to Grow M o r e Vegetables A n d Fruits, Nuts, Berries, Grains, & Other Crops T h a n You Ever T h o u g h t Possible on Less Land
Biodinamika je poljoprivredna m e t o d a koju je razvio austrijski znanstvenikfilozof Rudolf Steiner ( 1 8 6 1 - 1 9 2 5 ) . Steiner je 1924. godine održao niz od osam lekcija poljskim poljoprivrednicima u blizini Wroclawa. Ovih osam lekcija, zajedno sa d o d a t n i h četiri, objavljeno je pod naslovom "Duhovni temelji za obnovu poljoprivrede". Steiner je vjerovao da zemlja kao supstanca sadrži esenciju života i da je treba tretirati raznim preparatima da bi se obogatila životna snaga i pobudila mikrobiološka aktivnost te da bi se stvorili idealni uvjeti za rast biljaka.
T h a n You Can Imagine.
Miroljubiva zemljoradnja Pokret prisutan najvidljivije u Njemačkoj. Karakterističan mu je miroljubiv odnos prema životinjama. Na životinje se gleda kao na prijatelje koje se ne iskorištava ili ubija. D a p a č e , ne koriste se kao gnojiva niti stajski g n o j . Tlo se obrađuje kroz dvije godine, a treću g o d i n u se o d m a r a te se život u njemu obnavlja.
Biodinamika promovira ideju o samoodrživosti u smislu proizvodnje vlastitog
28
29
Šumski vrtovi Šume su ljude tisućljećima opskrbljivale h r a n o m , o d j e ć o m , ljekovitim biljem i zaklonom. T i j e k o m 1960-ih, Robert H a r t je u okolici Shropshirea (Engleska) počeo eksperimentirati sa kreiranjem p o t p u n o integriranih šuma i šumskih vrtova. Trideset godina kasnije, njegov šumski vrt, veličine samo 5 0 0 m 2 , postao je svjetski poznat model na kojem se bazira šumska poljoprivreda. Kreiranje šumskih vrtova bazira se na uspostavi sedmeroslojne vegetacije, a biljke su o d a b r a n e tako da imaju najmanje jednu praktičnu primjenu. Tu spadaju hrana, ljekovito bilje, boje, vlakna, ulja, privlačenje poželjnih kukaca i životinja, odbijanje nepoželjnih kukaca i životinja, fiksiranje i akumuliranje hranjivih tvari u t l u , malč, stelja i drvo za ogrjev. Šumski vrt se sastoji od sedam slojeva: 1. krošnja (visoko drveće) 2. nisko drveće (npr. patuljaste voćke, orašasti plodovi) 3. grmlje (drvenaste biljke kao npr. kupine) 4. zeljaste biljke (trajnice) 5. vertikalne biljke (biljke penjačice) 6. pokrovni sloj (puzavci ne viši od 15 c m ) 7. rizosfera (korijenjaste biljke) Hart je objavio detalje o svojim eksperimentima u kratkom priručniku T h e Forest Garden (Šumski vrt). Kasnije je od t o g priručnika nastala detaljna knjiga Forest G a r d e n i n g : C u l t i v a t i n g a n Edible L a n d s c a p e (Šumsko vrtlarstvo: kultiviranje jestivog krajolika). Ova m e t o d a postala je vrlo raširena m e đ u p o k l o n i c i m a p e r m a k u l t u r e . Z a t o nas ne t r e b a č u d i t i što p r e m d a se i u permakulturi koriste vrtovi s jasnim i odijeljenim gredicama, puno više se cijene šumasti vrtovi koji izgledaju p o m a l o divljasto, p o m a l o džunglasto.
Sinergijska poljoprivreda U p e r i o d u od gotovo 40 g o d i n a , Emilia Hazelip je razvila m e t o d u uzgoja ljekovitog bilja i povrća koju je nazvala sinergijska poljoprivreda, lako se u početku svog rada oslanjala na m e t o d e Fukuoke, Bonfilsa i Ruth Stout, njezina m e t o d a je kroz eksperimentiranje evoluirala u sasvim novi princip koji ima potencijalnu vrijednost u komercijalnoj proizvodnji povrća i ljekovitog bilja. M e t o d a Emilie Hazelip bazira se na poticanju i kreiranju tzv. "divljeg t l a " . Njezini vrtovi svjesno su dizajnirani tako da potpomažu razvoj dinamičnog života u t l u . Kako sama kaže: "Ja istinski vjerujem da dok ne uspostavimo m i r sa z e m l j o m , n e ć e m o m o ć i uspostaviti niti m i r iznad površine tla. Dokle g o d o p r a v d a v a m o iskorištavanje bilo kojeg živog organizma, ostat ć e m o paraziti, trošeći više nego što doprinosimo...".
30
Dok se Fukuokina m e t o d a u g l a v n o m bavi voćnjacima i uzgojem žitarica, fokus ove metode je uzgoj povrća i ljekovitog bilja. Cilj je stvoriti profitabilne povrtnjake uz m i n i m a l n o ulaganje energije, a da se pritom ne razori život u t l u . Hazelip je praktičnost svoje m e t o d e dokazala u najmanje tri različite države, pritom uzdržavajući obitelj p r o d a j o m povrća koje je uzgojila. Sama metoda se temelji na visokim gredicama koje se, nakon što se prve godine pripreme za sjetvu, više nikad ne prekopavaju (niti d u b o k o niti plitko). Umjesto kopanja tlo se održava rahlim i redovitim o b i l n i m m a l č i r a n j e m te zelenom g n o j i d b o m . Hazelip nikad ne dopušta da njene gredice b u d u prazne jer to dovodi do sabijanja tla - o n e su k o n s t a n t n o zasađene, bilo jestivim k u l t u r a m a bilo pokrovom za zelenu g n o j i d b u . O n o što je revolucionarno kod ove metode je otkriće da je o r a n j e u stvari glavni krivac za osiromašenje t l a , s u p r o t n o uvriježenom mišljenju da su biljke te koje iscrpe tlo. U sinergijskoj poljoprivredi ne koriste se gnojiva. Kompost se koristi samo za presadnice. Obrazloženje za ovakvu praksu je to što d o d a v a n j e gnojiva remeti cikluse bakterija koje su ključne za život tla. Umjesto da gnoji tlo, Hazelip radije potiče prirodnu plodnost tla i uistinu, njezine gredice iz godine u g o d i n u su sve plodnije.
Fukuoka metoda Japanski znanstvenik-filozof-poljoprivrednik M a s a n o b u Fukuoka rođen je 1914. godine u m a l o m selu na otoku Shikoku na j u g u Japana. Kao mikrobiolog, radio je kao znanstvenik na pitanjima tla, a specijalizirao se za biljnu patologiju. U doba kada je navršio 25 godina života, počeo je preispitivati sebe i imati dvojbe o " č u d i m a m o d e r n e poljoprivrede". D a o je otkaz i vratio se na očevu f a r m u na otoku Shikoku. Tu je počeo s eksperimentiranjem i razvijanjem vlastite metode. Kroz 30 godina razvio je vlastitu m e t o d u "nečinjenja" u poljoprivredi, gdje je polako iz godine u godine ostavljao sve više samoj prirodi i prirodnim p r o c e s i m a d a r a d e z a n j e g a . Bez o k o p a v a n j a z e m l j e , b i l o g n o j i v a i kompostiranja, plijevljenja korova i dodavanja pripravaka, Fukuoka je proizvodio hranu sa prinosima j e d n a k i m a , pa i većima od prinosa u konvencionalnoj poljoprivredi. Njegova m e t o d a se bazira na usporednom uzgoju žitarica - riže i ječma zajedno sa bijelom djetelinom. Budući da je djetelina leguminoza ona obogaćuje tlo dušikom. Osim toga Fukuoka sije slijedeću generaciju žitarica u polje na kojem prethodna generacija još raste. To na primjer znači, da se riža sije u polje ječma koji još nije sasvim zreo. T e k kada mladice riže izbiju iz zemlje, žanje se j e č a m . Na taj način polje nikada ne ostaje prazno i na taj način n e m a šanse da se zemlja sabije i stvrdne. Sva slama od ječma vraća se na polje te tako d o d a t n o štiti zemlju od isušivanja i sabijanja. Slama pogoduje f o r m i r a n j u stabilnog sloja humusa, koji je temelj plodnosti tla. O s i m toga slama zajedno
31
s bijelom djetelinom sačinjava pokrov koji ne dozvoljava korovu da se probije. Osim u uzgoju žitarica, Fukuoka je velike uspjehe postigao u voćarstvu, posebice uzgoju citrusa.
Praktični savjeti za stvaranje permakulturnog vrta Za p e r m a k u l t u r u bi se najbolje m o g l a primijeniti stara izreka: "Živi kao da ti je sutra zadnji d a n , ali obrađuj zemlju kao da ćeš živjeti zauvijek" (Whitefield, 2 0 0 4 : 2 2 5 ) . U konvencionalnoj poljoprivredi plodnost tla određuje se unosom kemijskim sastojaka. U permakulturi ne o d r e đ u j e m o plodnost tla tako da ga uništavamo kemikalijama. Na plodnost ili kvalitetu tla utječe m n o g o faktora: • Dubina tla je važna zato što u dubljoj zemlji biljke lakše rastu. U plitkom t l u vrlo brzo će nestati hranjivi sastojci i voda. • Struktura tla znači kako su dijelovi tla m e đ u s o b n o povezani. Pore u tlu stvaraju mreže linija koje osiguravaju biljci v o d u , hranjive sastojke i zrak. • Prozračnost tla je važna jer tlo treba disati. Zrak treba i životu u tlu, neovisno govorimo li o m i k r o o r g a n i z m i m a , glistama ili n e č e m u trećem. Propusnost tla je povezana sa prozračnošću. Plodna zemlja ima dobru strukturu na površini da voda prolazi kroz pore, i dobru strukturu ispod da voda dalje prolazi. • Kapacitet za zadržavanje vode ne treba brkati s d o b r o m propusnošću vode. Jednostavno, plodno tlo treba biti kao spužva - upiti vodu i polako je t o k o m dužeg vremena otpuštati za biljke. Ukoliko voda odlazi prebrzo, biljke će patiti. T o m e će doprinijeti i stalni g u b i t a k vode koje biljke imaju kroz listove. • T e m p e r a t u r a je povezana sa zadržavanjem vode. Tlo koje slabo propušta vodu trebati će više vremena da se ugrije na proljeće. • Sadržaj hranjivih elemenata dijelimo u dvije grupe: a) Ugljik, vodik i kisik su potrebni u velikim količinama i dolaze od C 0 2 u zraku, od vode, od biljaka i organskih materijala b) Mineralni hranjivi sastojci, premda ih treba manje, također su važni, a radi se o dušiku, fosforu, kaliju i d r u g i m e l e m e n t i m a . • Kapacitet za zadržavanje hranjivih elemenata znači činjenicu da plodno tlo kao i vodu ima dovoljno snage zadržati hranjive elemente. • Kiselost i lužnatost tla. Ako n a m je tlo pHO, znači da je ekstremno kiselo, a ako je p H 1 4 , o n d a je ekstremno lužnato. Neutralnu vrijednost i m a m o kod pH7. • Stabilnost označava dobro plodno tlo koje odolijeva eroziji, jer voda ne ispire zemlju.
32
33
U g r u b o rečeno, najčešće s p o m i n j e m o tri vrste tla: pjeskovito, ilovasto i glinasto. Ova klasifikacija bazira se na veličini čestica mineralne k o m p o n e n t e tla. Pjeskovito, ilovasto i glinasto tlo u stvari imaju isti mineralni sastav, ali se razlikuju u veličini čestica, pa t a k o pjeskovito tlo ima najkrupnije čestice a glinasto najfinije. Dosta je nevjerojatna činjenica da je glina u stvari tvar koja se sastoji od vrlo finih mineralnih čestica. Ilovasto tlo je po veličini čestica negdje između pijeska i gline. D r u g u k o m p o n e n t u tla sačinjava organski materijal u tlu. To se najviše odnosi na humus. Što i m a m o više h u m u s a , biti će i naše tlo kvalitetnije. H u mus se najčešće nalazi u površinskom sloju zemlje, a sastoji se od celuloznih vlakana i drugih organskih tvari koje se konstantno raspadaju. U tablici što slijedi m o ž e m o vidjeti karakteristike faktora koji utječu na plodnost tla za svaku od tih vrsta.
pretjerano glinastim t l o m . Glina često varira od ljepljive navlažene mase do gotovo pa tvrdih c e m e n t n o i d n i h blokova. N o , ukoliko stvorimo dobru strukturu, glina može biti najzahvalnije tlo. M n o g i vrtlari i vrtlarke preferiraju pjeskovito tlo, jer se s njim lako radi. Stoga ga se i zove lakim t l o m , nasuprot teškim tlima kako nazivamo ilovasta i glinasta tla. N o , pjeskovito tla i m a j u problem gubitka i vode i hranjivih elemenata. O n a m o g u biti vrlo plodna, ali bez dovoljne količine gline u sebi, s njima je teško raditi i sklona su lošoj strukturi. Tlo koje je d o b r a kombinacije svog troje te okuplja prednosti svake varijacije tla, a u m a n j u j e nedostatke je tlo kojem težimo (Whitefield, 2 0 0 4 ) . Testiranje našeg tla m o ž e m o provesti jednostavnim p o s t u p k o m . Iz dijela vrta koji nas zanima u z m e m o šaku zemlje te ju očistimo od kamenčića, korijena ili druge neistruljene organske materije. Tu zemlju navlažimo i g n j e č i m o d o k ne stvorimo lopticu. Z a t i m pratimo slijed naših odgovora:
Karakteristike tla Ilovasto
Pjeskovito M a n j e važna
Struktura
u
T r e b a strukturu, ali
Glinasto Treba strukturu.
pjeskovitim tlima.
se ne stvaraju
Glinasti
N e m a zbijenosti.
g r u m e n i . Sklona
tendiraju
dijelovi stvaranju
zbijenosti.
grumena
zemlje.
Sklona zbijenosti. Prozračnost
Propusnost
Zadržavanje
vode
Temperatura
Sadržaj
hranjivih
Vrlo d o b r a , zna biti
Vrlo loša bez d o b r e
Loša bez d o b r e
pretjerana.
strukture.
strukture.
Vrlo propusno, dre
Vrlo loše bez d o b r e
Loše bez d o b r e
naža obično d o b r a .
strukture. Jako sklo
strukture.
no blokiranju vode.
spora.
O b i č n o loše. S k l o n o P r e t j e r a n o .
Problem
suši.
natopljivanja.
Zadržavanje
Stabilnost
S p o r o se u g r i j e u
Brzo se u g r i j e u
S p o r o se u g r i j e u proljeće.
proljeće.
Loš.
Loš.
M o ž e biti visok, ovisi o vrsti g l i n e .
Nema.
Problem
elemenata zadržavanja pH
Dobro.
proljeće.
elemenata
hranjivih
Drenaža
Nema.
O b i č n o kiselo.
Dobro
zadržava
vlagu.
vlage. Ovisi.
Obično
lužnato.
Fino pjeskovito sklo S k l o n o eroziji.
O t p o r n o eroziji
n o eroziji, k r u p n o
samo ako je dobro
pjeskovito
strukturirano.
manje.
Izvor: W h i t e f i e l d , P . ( 2 0 0 4 ) T h e Earth C a r e M a n u a l , East M e o n : P e r m a n e n t P u b l i c a t i o n s : 4 1 .
U svakom tlu ima m a l o od svo troje. Važno je da svako tlo i m a gline, jer o n a veže hranjive elemente. N o , m n o g i od nas znaju kako je teško raditi sa
34
35
Upozorenje: visok sastav organskih tvari u mineralnoj zemlji može utjecati na osjete koje o n a pruža, čineći ilovaču m a n j e ljepljivom i pijesak m a n j e muljevitim. Visoki sastav vapna može imati isti utjecaj. Poboljšavanjem organskog sloja tla, poboljšavamo i sve ostale karakteristike. 8 0 % mikroba živi u gornjih 5% tla. U prosjeku n a m treba svega 3,5cm organskog sloja. Za tlo su n a m važni mikroorganizmi (bakterije, gljive, alge i protozoe), jer razgrađuju o r g a n s k i m a t e r i j a l u h u m u s , o s i g u r a v a j u b i l j k a m a m i n e r a l n e elemente, proizvode tzv. ljepilo koje drži zemlju skupa, i sprječavaju nastanak patogena. Najaktivniji su nekih tri milimetara od korijena biljke prema dolje. Gliste ili gujavice su naši najbolji vrtni prijatelji. Najljepše im je šljakati u tlu koje ima pH vrijednost veću od 5. M o r a m o im osigurati stalni dotok organskog materijala kojim se hrane i vuku dublje u tlo. Gliste su p u n o brojnije u organskim vrtovima, jer ih kemikalije ubijaju, ali važno je znati kako ih se još više ubija preoravanjem i prevrtanjem zemlje (Whitefield, 2 0 0 4 ) . Vrlo je korisno napraviti
kompostište s kalifornijskim glistama koje će n a m proizvesti visoko kvalitetan humus. U j e d n o m leglu kada ga rasprostremo na 2 m 2 i m a m o 1 0 0 0 0 0 glista u različitim razvojnim stadijima. Razlikujemo je od uobičajene kišne gliste po izrazitom crvenom tijelu i ž u t o m ispruganom repicu. Premda su i one manje aktivne t i j e k o m zime, kalifornijske gliste bolje podnose hladnoću pa su dulje aktivne, brže se r a z m n o ž a v a j u i ne s m e t a im g u s t o ć a u staništu. Jedna kalifornijska glista u j e d n o m d a n u proizvede humusa kolika je njena težina. Jedno leglo je u stanju godišnje preraditi 8 0 0 - 1 0 0 0 kg organskog materijala, pri č e m u d o b i j e m o 4 0 0 - 6 0 0 litara čistog humusa. Podloga za kompostište sa g l i s t a m a t r e b a biti v o d o p r o p u s n o pa je n a j b o l j i m a t e r i j a l n e t k a n i tekstil (geotekstil). Geotekstil p o d u p r e m o drvenim kolčićima, najbolje na 40 cm visine t a k o da nastane " b a z e n " za gliste. Na d n o geotekstila stavimo karton. Kompostište sa glistama nije dobro staviti na mjesto gdje cijeli d a n piči sunce, a niti na mjesto gdje se osjeća podrhtavanje tla (npr. u blizini ceste), jer su gliste na to vrlo osjetljive. T o k o m ljeta kompostište ne smije ostati presuho, jer bi gliste m o g l e uginuti. T a d a je dobro, posebno ako nećemo duži period n a d g l e d a t i k o m p o s t i š t e , prekriti ga n a v l a ž e n i m k a r t o n o m . Najvažnije za kompostište je da bude dovoljno vlažno, ali ne natopljeno v o d o m , da ima pH vrijednost što bliže n e u t r a l n o m te da ga t o k o m ekstremnih temperaturalnih vremenskih uvjeta štitimo debljim slojem na vrhu. Sloj kojim počinjemo hraniti gliste mora dobro zadržavati vlagu i dozvoljavati prolazak zraka. Stoga koristimo stajnjak s većim udjelom slame, staru slamu, poluzreo k o m post, suhu travu ili neki drugi materijal b o g a t celulozom. Općenito je za hranjenje glista najbolje koristiti zreli stajnjak, vrtni korov, otkos, lišće, mokri karton, p a p i r i slično. Stajnjak ne bi smio biti svježi, jer bi gliste m o g l e uginuti. Isto vrijedi i za korov, travu i lišće. Ako ih i d o d a j e m o svježe, treba ih balansirati sa suhim materijalima. M o ž e m o dodavati i sav zeleni o t p a d iz kuhinje, osim otpatke voćki koje se jako praše pesticidima (naranče, limuni...), dijelove otrovnih biljaka (oleander...) te ostatke od jako začinjene hrane. U g l a v n o m , v r i j e d i i s t o k a o i za uobičajeno kompostiranje. Humus d o b i j e m o na d n u kompostišta i t a m n o smeđe ili crne je boje, v a d i m o ga ručno, a gliste sele u gornje dijelove gdje ima h r a n e . N a j b o l j e je to r a d i t i u r a n o proljeće ili kasnu jesen. Ovisno o veličini kompostišta prvi humus vadimo nakon godinu do dvije godine (Mandek, 2 0 0 3 ) . Permakultura u uzgoju hrane daje Vađenje humusa
36
37
prednost m e t o d a m a kojima se postižu visoki prinosi s m i n i m a l n i m u l a g a n j e m energije i resursa (Fukuoka m e t o d a , šumski vrtovi, sinergijska poljoprivreda, itd.). Dakle, u p e r m a k u l t u r n o m vrtu prakticiramo:
I. Nekopanje ili "vrtove bez motike" Najčešći razlog koji se navodi za oranje je borba protiv korova i zbijenosti tla. I to je svakome tko je makar malo radio u vrtu dovoljno dobar razlog. Ipak, i korov i zbijenost tla se m o g u spriječiti i prijateljskijim m e t o d a m a , p o p u t malčiranja i zelenom g n o j i d b o m , a ne smijemo zaboraviti koliko oranje uništava gujavice koje su n a m iznimno važne, upravo jer " o r u " umjesto nas. Organski materijal koji d o d a j e m o tlu preuzimaju gujavice i odnose u dublje slojeve t l a . Ako je zemlja zaista tvrda proces će ići sporo i d o b r o ga ja ubrzati zelenom g n o j i d b o m , biljkama koje i m a j u d u b o k o korijenje kao što je djetelina ili raž. U permakulturi se naglašava korist i prednosti neokopavanja vrta, posebno se izbjegava d u b o k o oranje. Za to se navode bar dva razloga: prvi koji ističe kako je potrebno p u n o energije za dići 7 0 0 0 t o n a zemlje koliko u prosjeku iskopamo po j e d n o m hektaru, te drugi koji ističe kako t i m e narušavamo prirodnu plodnost tla. N a r u š a v a m o strukturu tla, mikroorganizme i gujavice važne za kvalitetu života u t l u , te ostavljamo tlo otvoreno č i m e se olakšava erozija i g u b i t a k najkvalitetnijeg dijela tla. Naravno, tu se ne radi o svetom pravilu kojeg nikada ne smijemo kršiti. Permakultura ne smije biti d o g m a , već niz praktičnih m e t o d a i tehnika za održiviji način života. Dakle, a k o i m a m o mogućnost ne kopati, tada n a m permakultura savjetuje da tako i u č i n i m o . Zaoravamo u zelenoj gnojidbi a k o se radi o biljkama koje i m a j u d u b o k korijen. Ponekad ć e m o na izrazito k o m p a k t n i m i teškim tla, te u situacijama kada višegodišnje livade želimo pretvoriti u plodne vrtove biti primorani za prvu sadnju j e d n o m prekopati zemlju. Na primjer, postoje biljke koje će sigurno teško rasti u k o m p a k t n i m tlima, kao što je primjerice mrkva. Ali nakon uspostavljanja održivog sustava, kopanje je g u b i t a k vremena, energije i kvalitete tla. Ukoliko i odlučimo preorati zemlju t r e b a m o paziti kako na teškim tlima to nije d o b r o raditi kada je površina mokra ili za vrijeme mrazeva. Logična posljedica nekopanja je orijentiranost na stvaranje trajnih sustava o k o kojih i m a m o m a n j e posla. U istraživanju C o l o r a d o State University i saveznog Agricultural Research Servicea nakon 12 godina proučavanja prinosa dobili su rezultate kako poljoprivreda bez oranja donosi veće prinose, povećava bioraznolikost i smanjuje eroziju tla. S obzirom da je u vrtu bez motike najvažnija priprema, uštedi se 1 1,3% od ukupne energije rada u vrtu, ali fosilnih goriva se uštedi čak 8 8 , 5 % (Whitefield, 2 0 0 4 ) , a z n a m o koliko je to danas važno.
II. Malčiranje M a l č je bilo koji m a t e r i j a l k o j i m p r e k r i v a m o t l o . K a k o je već r e č e n o , u
plastičnim f o l i j a m a koje ukoliko i jesu u nekim slučajevima razgradive, ne hrane i o b o g a ć u j u tlo. M a l č se koristi jer: sprječava rast korova, čuva vlažnost tla, pospješuje biološke aktivnosti u tlu i obogaćuje tlo. T i m e održivom m e t o d o m č i n i m o n e p o t r e b n i m korištenje herbicida i ostalih sintetičkih proizvoda te s m a n j u j e m o količine vode potrebne za naš vrt. A k o i k o p a m o zemlju, uvijek ju je dobro imati pokrivenu, odnosno malčiranu, jer je t i m e više štitimo. M a l č i r a m o u nekoliko slojeva, a kao prvi pokrov često stavljamo karton ili stare novine koje su otisnute po mogućnosti u crno-bijeloj tehnici. Druge boje m o g u biti otrovne, posebno crvena, ali ako je ima u m a n j i m količinama neće se ništa loše dogoditi. Novine se trebaju preklapati 20 c m , a debljina im treba biti 1520 listova. Sigurno će se povećati broj g u j a v i c a d o d a v a n j e m o r g a n s k o g materijala tlu. Dobro je malčirati, jer to gujavicama pruža d o d a t n u zaštitu od iznenadnog mraza ili prehladnog vremena. Dobro je i malčirati prije zime kako bi štitili tlo od teškog smrzavanja, erozije i kako bi stvorili topli d o m gujavicama. Na proljeće je d o b r o m a k n u t i malč kako bi se zemlja dovoljno ugrijala. Ljetno malčiranje je d o b r o raditi na vlažnom ili m o k r o m tlu, jer blage ljetne kiše će se za vrijeme sparnih dana teško probiti kroz debeli sloj malča do naših biljaka. Kao i kod drugih rješenja i ovdje ne r o b u j e m o d o g m a m a . Malčiranje može uzrokovati problem s o d v o d n j o m vode ukoliko padne previše kiše. T a d a se povećava i mogućnost za gljivična oboljenja. Kako g o d ga koristili i od kojih g o d materijala d o b r o je ostaviti prostor oko korijena biljke slobodnim da zrak može cirkulirati. Neki niti ne savjetuju direktno sijanje u tlo sjemenjem, jer je malč ponekad dobro sklonište za puževe, voluharice i d r u g e životinjice kojima mlade biljke predstavljaju slastan zalogaj, a nisu se u mogućnosti obraniti.
Voluharice su česte u vrtovima za koje se ne brinemo. M n o g i tada predlažu micanje na o k o tjedan dva u proljeće kako bi se tlo brže zagrijalo i kako bi se spriječilo gomilanje puževa. U kontekstu pokrivenosti tla nije slučajno da je simbol permakulture stablo, jer n a m trajnice osiguravaju najbolju pokrivenost tla. Sađenjem trajnica najviše surađujemo s p r i r o d o m .
permakulturi ć e m o preferirati malčiranje organskim materijalima, a ne t a m n i m
38
39
III. R a z n o l i k o s t Raznolikost se smatra s a m i m srcem permakulture. Učeći od prirode z n a m o kako će naš sustav biti zdraviji, produktivniji i održiviji ukoliko je utemeljen na principima raznolikosti. Kod raznolikosti u permakulturi naglašavamo četiri aspekta: a) Raznolikost vrsta kao usmjerenje prema sadnji više kultura zajedno, a ne m o n o k u l t u r n o j s a d n j i , što je t e n d e n c i j a u k o n v e n c i o n a l n o j p o l j o p r i v r e d i . Polikulture je teže imati na velikim, intenzivnim poljima koja zahtijevaju rad teške mehanizacije. Alelopatija je svaki proces gdje biljke utječu jedna na d r u g u kemijskim procesima. Z a j e d n o sadimo biljke koje imaju povoljan učinak jedna na d r u g u ili se m e đ u s o b n o štite. To n a m o s i g u r a v a veće prinose, b o l j e iskorištavanje prostora, bolji rast, a r o m u i okus biljaka zbog m e đ u s o b n o g djelovanja jednih na druge, kao i m a n j u izloženost bolestima i n a m e t n i c i m a , jer štite jedna d r u g u . Miguel Altieri je radio po cijelom svijetu eksperimente uspoređujući prinose monokulturnih i polikulturnih nasada. Dobio je ne s a m o
povećavamo genetsku raznolikost. Smanjivanje genetske različitosti biljaka možemo pratiti od pojave zelene revolucije. Posljednjih godina glavna opasnost dolazi od biotehnološkog sektora i tiranije G M O - a . Z a t o n a m je danas iznimno važno čuvati različite varijacije iste kulture. Danas postoje tzv. genetske banke koje čuvaju velik broj raznih kultura i bioraznolikost. No, premda je korisno takvo očuvanje vrsta, jasno n a m je kako je najbolji način čuvanja genetske raznolikosti praksa, odnosno sadnja u našim vrtovima, č i m e sjeme izlazi iz muzejsko-sterilnih uvjeta i postaje dio živog svijeta. Države također otežavaju genetsku raznolikost strogim i skupim pravilima za registriranje novih sorti. T a k o na primjer, u Britaniji je potrebno izdvojiti 7 0 0 0 funti ako hoćete registrirati bolju i rodniju varijantu određene kulture, dok je u Francuskoj četiri puta skuplje (Whitefield, 2 0 0 4 ) . Pravila EU-a nalažu da ne smijete legalno prodavati svoje sjeme ukoliko nije službeno registrirano. Takav odnos obeshrabruje m n o g e . Z a t o je p u n o bolje i Ijudskije kada sami sakupljamo sjeme i stvaramo tzv. banke sjemena na o t v o r e n o m . Razmjenjujući sjeme sa d r u g i m ljudima širimo i svoju vlastitu zbirku. Lijep primjer iz Hrvatske m o ž e m o vidjeti kroz rad udruge Rustica koja skuplja sjeme iz svih dijelova Hrvatske te služi kao prostor razmjene vrijednih sakupljača i sakupljačica. Najljepše je što se sjeme razmjenjuje besplatno, a jedino je pravilo da se dio vlastitog sjemena kojeg s m o sakupili nakon sezone, vrati u zbirku kako bi se stvorio dovoljno veliki f o n d za nove organske vrtlare i vrtlarke. c) Ekološka raznolikost koja se odnosi na u k u p a n broj različitih biljnih i životinjskih vrsta koje su dio našeg sustava. Iz poglavlja o ekološkom otisku vidjeli s m o koliko se uništava bioraznolikost naše planete. Ljudi sve više uništavaju biljne i životinjske vrste, a t i m e n a r u š a v a j u i stabilnost naših ekosustava. d) Kulturna raznolikost koja se odnosi na bogatstvo naših kultura i uključuje socijalni ili društveni a s p e k t raznolikosti, što je t a k o đ e r naše b o g a t s t v o . Permakultura ne trpi rasizam, baš kao i ni priroda. Kao p o m o ć pri stvaranju raznolikih vrtova n u d i m o v a m tablicu dobrih i loših susjeda. Koristite ovu t a b l i c u pri d i z a j n i r a n j u vrtova sa m j e š o v i t i m kulturama. DOBRI SUSJEDI
Odličan primjer malčiranog vrta s miješanim kulturama Blanke Motik - Pušća pored Zagreba
veće prinose u miješanim nasadima, već su se prinosi povećavali s većim brojem
vrtne šparoge
rana salata, salata u glavicama, kopar
m l a d a salata
v r t n e š p a r o g e , crni korijen, kopar, niski peršin g r a h , rajčica, rabarbara, radič, cikla, anis
zasađenih kultura. Označio je taj odnos k a o Land Equivalent Ratio što je područje potrebno m o n o k u l t u r i da dobije istu količinu hrane po hektaru k a o i
blitva
m r k v a , niski g r a h , radič, rotkva,
polikultura. Naravno, ovdje je potrebno naglasiti kako miješana sadnja zahtijeva
kupusnjače
dobar dizajn i poznavanja međusobnih odnosa između biljaka.
tikvice-cukete, tikva
luk, visoki g r a h , d r a g o l j u b , k u k u r u z ,
b ) G e n e t s k a r a z n o l i k o s t k a o s a đ e n j e više v a r i j a c i j a iste vrste č i m e
40
LOSI SUSJEDI
NA ISTOJ GREDICI
cikla
41
luk
cikorija
luk
češnjak
crvena
salata u glavicama, mrkva, rajčica, visoki
DOBRI SUSJEDI
LOSI SUSJEDI
NA ISTOJ GREDICI
DOBRI SUSJEDI
rotkvica
tikvice-cukete, tikve, crni korijen, salata češnjak,
grašak,
mrkva
k r u m p i r , niski g r a h ,
korijen, grašak, kopar, rajčica, poriluk,
matovilac, cikla, vrtne jagode, čubar,
poriluk, visoki g r a h ,
radič, rotkva, ružmarin, kadulja, vlasac
radiČ
kupusnjače
mrkva, krastavci, matovilac, rajčica,
grašak,
vrtne j a g o d e , voćke, m a l i n a , ljiljani,
grah
rana salata, luk, m r k v a , poriluk, k o r a b a
endivija
poriluk, visoki g r a h , k u p u s n j a č e ,
kukuruz
kupusnjače,
š p a r o g e , luk, crni k o r i j e n , grašak, k o p a r ,
krumpir
metvica,
poriluk,
peršin
maline luk, češnjak,
mrkva, radič, kupusnjače, k o m o r a č ,
krumpir, rajčica,
tikvice,
poriluk, visoki g r a h
koraba
šparoge, luk, crni korijen, grašak, kopar,
niski g r a h
paprika
metvica,
poriluk,
rabarbara,
rajčica
šparoge, rana salata luk, salata u
k o p a r , niski g r a h , cikla, anis, visoki
radič, rotkva
kim
r a n a salata, salata u g l a v i c a m a , niski
r a n a salata, blitva, salata u g l a v i c a m a ,
luk, češnjak,
krumpir, krastavci, matovilac, rajčica,
grašak,
poriluk
mrkva,
krastavci, blitva, g r a š a k , k o p a r , niski
krumpir, poriluk,
g r a h , rajčica, špinat, visoki g r a h ,
špinat, visoki g r a h
matovilac, rajčica, radič, rotkva
metvica
salata u glavicama, mrkva, rajčica
poriluk
crni korijen, endivija, salata u g l a v i c a m a ,
kukuruz,
grašak,
krastavci,
koraba,
mrkva,
kukuruz,
r a n a salata, luk, k o r a b a , m r k v a , poriluk
jagode
š p a r o g e , luk, češnjak, salata u
luk, grašak, niski
repa
r a n a s a l a t a , k o p a r , niski g r a h , š p i n a t
voćke
češnjak, hren, špinat
soja
šparoge, blitva, k r u m p i r , krastavci,
visoki g r a h ,
rajčica, rabarbara, cikla, crvena
kupusnjače
rotkvica, repa, celer vlasac
krastavci,
kopar, mrkva, matovilac, cikla, vrtne
grašak, niski g r a h , poriluk, celer,
peršin
kupusnjače špinat
koraba, krumpir, matovilac, rajčica, cikla, rabarbara, radič, rotkva, visoki
kupusnjače,
g r a h , celer, k u p u s n j a č e
42
komorač
jagode
rajčica, špinat, visoki g r a h , koraba
krumpir,
radič, rotkva, cikla, kupusnjače
g r a h , vrtne jagode, špinat, kupusnjače
g r a š a k , m r k v a , m a t o v i l a c , niski g r a h ,
rana salata, cikorija, češnjak, salata u glavicama,
pastrnjak
u glavicama
r a n a s a l a t a , s a l a t a u g l a v i c a m a , niski
rana salata, blitva, salata u glavicama,
grah
g l a v i c a m a , niski g r a h , peršin, poriluk, salata
koraba, mrkva, matovilac, rajčica, vrtne grah, peršin, cikla, jagode
visoki
špinat
poriluk, radič, rotkva, celer, kupusnjače
šparoge, salata, luk, g r a š a k , m r k v a ,
peršin
blitva, salata u g l a v i c a m a , crvena
niski g r a h , špinat, cikla, peršin, m e t v i c a ,
češnjak, koraba, korijander, kim
radič
krumpir, rajčica,
rotkvica,
glavicama, grašak, mrkva, krastavci
rabarbara
bundeve
luk, češnjak, salata u g l a v i c a m a ,
kupusnjače
rotkva, anis, visoki g r a h , celer peršin
cikla
krastavci,
cikla, rabarbara, radič, rotkva, cikla,
k u k u r u z , krastavci, m a t o v i l a c , niski g r a h , rajčica,
rajčica, cikla, celer,
grah
salata u g l a v i c a m a , koraba, kopar,
krumpir, voćke
grašak,
korijander,
rotkva, anis, visoki g r a h , celer
hren
h r e n , k o r a b a , niski g r a h , b o b , m e t v i c a , špinat, dragoljub, kim, kadifica
g r a h , celer, k u p u s n j a č e , k o m o r a č ,
rabarbara,
rotkvice
cikla, celer
suncokret, krastavci
k u k u r u z , krastavci, m a t o v i l a c , niski g r a h , rajčica,
salata u glavicama, rajčica, lubenica,
cikla
tikvice, g r a h , krastavac
komorač
kopar
blitva, cikorija, luk, češnjak, crni
u glavicama, kopar, mrkva, krastavci,
crni korijen
grašak
LOSI SUSJEDI
peršin, špinat
grah
ruže, t u l i p a n
salata u glavicama
NA ISTOJ GREDICI r a n a salata, grašak, m r k v a , niski g r a h ,
43
cikla
DOBRI SUSJEDI visoki g r a h
NA ISTOJ GREDICI
LOSI SUSJEDI
tikvice-cukete, tikve, cikorija, endivija,
češnjak, luk,
salata u glavicama, koraba, krastavci,
grašak, poriluk,
cikla, radič, rotkva, vrtne j a g o d e ,
cikla, k o m o r a č
samo u Bio-vrtu, a rajčica bez kamilice u M o j bio-vrtu. Slično je i s j a g o d a m a i kupusnjačama koje neki stavljaju kao dobre, a neki kao loše susjede. Premda više kao iznimke, takvih primjera ima još, što je u neku ruku i n o r m a l n o , jer se priče s mješovitim kulturama razvijaju novim iskustvima.
špinat, celer, č u b a r celer
salata u glavicama, koraba, krastavci,
kukuruz, k r u m p i r
niski g r a h , poriluk, visoki g r a h , kupusnjače, kamilica, rajčica kupusnjače
r a n a salata, blitva, endivija, salata u
češnjak, luk,
glavicama, krumpir, krastavci,
grašak, poriluk,
m a t o v i l a c , niski g r a h , rajčica,
jagoda, gorušica
rabarbara, radič, rotkva, vrtne jagode, visoki g r a h , celer, pelin, kopar, korijander, kim, metvica kadulja
anis
jagodičastvo povrće,
luk, češnjak
voćke endivija, grašak, matovilac, krastavac,
kopar, grah, kim,
salata u g l a v i c a m a , kadulja, radič
rajčica
lisnata / kovrčava
kopar, komorač, kupusnjače, crvena
crni korijen,
salata
rotkvica, rotkva, cikla
šparoga, rajčica
suncokret
krastavac
krumpir
komorač
Za ovu tablicu d u g u j e m o n a p o m e n u : tablicu smo napravili koristeći tri iskusna izvora te iz vlastitih saznanja. Pored našeg iskustva izvori koje smo koristili su: M. O m a h e n ( 1 9 8 4 ) M o j Bio-vrt, L. Komes i dr. (1996) Slušaj kako zemlja diše, i M-L. Kreuter ( 2 0 0 2 ) Bio-vrt. Problem nastaje kad ih pokušate usporediti i naiđete na različite podatke. T i h razlika je m a l o , ali ipak ć e m o ih spomenuti kako bi bili svjesni da ćete dio znanja pronaći u vlastitom iskustvu. Ova tablica neka b u d e početni orijentir, a slobodni ste je n a d o p u n j a v a t i . Primjerice, u p e r m a k u l t u r i j e d n a od najdražih k o m b i n a c i j a u m j e š o v i t i m kulturama je ona pokupljena iz indijanske prakse, a uključuje kukuruz, grah koji se penje po njemu i bundeve sa strane. U ove tri knjige samo smo u Biovrtu pronašli ovu k o m b i n a c i j u . Dalje, u Bio-vrtu se kao loš susjed celeru navodi salata u glavicama, dok se u Slušaj kako zemlja diše salata u glavicama navodi kao d o b a r susjed, a u M o j bio-vrt se kao d o b a r susjed ističe salata općenito, premda autorica dijeli različite vrste salata. Mi smo ostavili salatu u glavicama kao d o b r o g susjeda, jer se ipak na dva mjesta tako spominje. Jednostavno n e m a m o dovoljno vlastitog iskustva s t i m k o m b i n a c i j a m a da bi odredili svoj stav jasnije, jer smo do sada sadili samo celer u listu. Nadalje, pod celer kao dobre susjede smo stavili i rajčicu i kamilicu, premda se od toga oboje spominje
44
Miješanne kulture - luk i mrkva odlično pašu
IV. Kompostiranje Kompost n a m osigurava dugotrajniji dotok hranjivih sastojaka biljkama. Osim t o g a regulira strukturu zemlje, p o g o t o v o k o d teških, n e p r o z r a č e n i h t a l a . Komostiranje je proces gdje g l u m i m o prirodu. Svi se organski materijali i ostaci raspadaju i stvaraju humus. Proces raspadanja organskih materijala i izdvajanja hranjivih tvari u tlo zovemo mineralizacijom, a proizvod tog procesa h u m u s o m , najvažnijim dijelom tla, jer predstavlja najplodniji dio. Mi r a d i m o istu stvar kompostiranjem organskih otpadaka koji ostaju iza nas. To je posebno važno danas k a d a o g r o m n e količine zelenog o t p a d a završavaju na velikim odlagalištima, čime g u b i m o vrijedan resurs. O k o 5 0 % o t p a d a koji završi na k o m u n a l n i m odlagalištima je organski/zeleni otpad i papir/karton koji se također lako kompostira. Još j e d a n primjer n e o d g o v o r n o g odnosa prema energiji. Pravljenje komposta smanjuje i emisiju m e t a n a . Primjerice, u Britaniji 2 0 % od ukupne emisije m e t a n a dolazi od sporog a n a e r o b n o g truljenja biorazgradivog otpada na odlagalištima. Kompostnu hrpu, neovisno da li smo je ostavili otvorenu ili ogradili, slažemo
45
u slojevima. Prvo ide o k o 10 cm sloj grubih i većih otpadaka od grančica, stabljika biljaka i slično. O n d a slijedi sloj usitnjenih o t p a d a k a kao što su karton ili papir pa sve to izmiješamo. M o ž e m o posuti v a p n o m . D o d a m o 10 cm nezrelog stajnjaka ili nasjeckane koprive, gaveza, kamilice, odoljena, stolisnika i drugih ljekovitih biljaka u t a n k o m sloju. Pospemo u 2 c m prosijane vrtne zemlje ili još bolje zrelog komposta. M a l o to skupimo i pritisnemo lagano, jer ne smijemo zgnječiti i spriječiti dovod zraka. Na kraju stavimo sijeno, slamu ili druge biljne otpatke (Komes i dr., 1996). Kompost može biti kao otvorena hrpa, m o ž e m o napraviti drvene kutije, a možemo ga proizvoditi i u stanu u kutiji sa gujavicama. Dobro je da bude u zavjetrini, djelomično u sjeni, a djelomično na suncu. U kompost ne bismo trebali stavljati: meso i ribu, cigarete i d u h a n , izmet pasa i mačaka, kore a g r u m a (mirisom odbijaju korisne organizme, a često su i prepuni pesticida), bolesne dijelove biljaka, o b o j e n o ili lakirano drvo, novine u boji, kosti, kožu, masti, staklo, metale, plastiku, sve vrste kemikalija, lakove, ostatke boja, lijekove, ulja, a m b a l a ž u (tetrapak, pelene), higijenske proizvode te otpatke iz usisavača (Bagarić, 2 0 0 3 ) . Za d o b a r kompost najvažniji je balans ugljika i dušika, tzv. C:N omjer. Održavanje dobrog C:N balansa je velik k o m a d puta prema d o b r o m kompostu. Kod C:N omjera važno je znati kako sve što je djelomično kompostirano, kao na primjer stara hrpa ili piljevina ima m a n j i C:N omjer, nego to isto svježe. C:N omjer raznih materijala (oni koji i m a j u veći odnos od 30:1 smatraju se visokima u ugljiku, a oni koji i m a j u manje smatraju se visokima u dušiku) C:N omjer
Materijal Ostaci od povrća
12 1
Otkos lucerne Morska trava
13 1 19 1
lzmet,truo
20 1
Jabučna komina Ljuske leguminoza (grašak, soja)
21 1
Lišće, suho Otpaci šećerne trske
50 1 50 1
Kukuruzovina
60 1
Otkos od zobi Pljeva i ljuske od raznih žitarica Slama Sijeno mačjeg repa (vrsta trave)
80 1
Vlakna šećerne trske
30 1
Dobro je preokretati kompostnu hrpu (Whitefield, 2 0 0 4 ) . Kompost je zreo nakon devet mjeseci do g o d i n u d a n a i t a d a ga t r e b a m o prosijati. Veće k o m a d e koji su eventualno ostali treba ponovno vratiti na kompostnu hrpu. Kada našu kompostnu hrpu ostavimo bez daljnjeg nadzora i rada s n j o m , to nazivamo Savjeti za kompost Problem m o k a r i zagušen, n e u g o d n a mirisa
Rješenje preokrenuti hrpu, dodati materijale bogate u g l j i k o m , zaštititi o d kiše
središte je s u h o i n e m a k o m p o s t i r a n j a
p r e o k r e n u t i h r p u , navlažiti svaki dio k a k o se preokreće, prekriti s n e č i m v o d o n e p r o p u s n i m da se zadrži vlaga povećati količinu materijala na hrpi, navlažiti
74 1
h r p a je v l a ž n a , i s m r d u c k a v a , ali se ne
dodati materijale bogate dušikom,
80 1
zagrijava
preokrenuti
m u t a n , n e k o m p o s t i r a n i nivoi lišća i
razmaknuti te nivoe vilama,
80 1
Izvor: Gershuny, G. (1993) Start with the Soil, Emmaus: Rodale Press: 79. 46
Posebno su korisne ljuske od crvenog luka, jer privlače gujavice. T r e b a m o paziti na nekoliko stvari. Kompostna hrpa ne smije biti niti prevelika niti premala. M a l a hrpa će prije izgubiti toplinu potrebnu da započne i da se održi proces k o m posti ran ja. Prevelika će trebati d u g o da se zagrije, a kada to uspije velike su šanse da pregrije. A k o je hrpa premokra, i m a t ć e m o m a n j a k zraka, a k o je presuha mikroorganizmi neće i m a t i dovoljno vode. K o m p o s t n a hrpa m o r a istovremeno biti vlažna (ako kada je stisnemo voda p o č n e curiti o n d a je premokra), ali ne i natopljena, jer onda zrak teže prolazi. Bolje je a k o i m a m o više materijala imati dvije uobičajene kompostne hrpe, nego jednu veliku. U prevelikoj će teže zrak strujati kroz hrpu. Dobro je dodavati i aktivatore u kompost koji pospješuju proces raspadanja. Dobar kompost miriše po šumskoj zemlji. Najbolje ga je dodavati u proljeće i jesen ( Z m e r g o , 2 0 0 4 ) .
h r p a je v l a ž n a i t o p l a s a m o u sredini
200 1 400 1
Piljevina
Materijali bogati ugljikom su: lišće, usitnjeno suho granje, slama i sijeno, ostaci od obrezivanja voćaka i vinove loze, hoblovina i piljevina, iglice četinjača i drugi. Materijali bogati dušikom su: ostaci voća i povrća, talog kave i čaja, pokošena trava, korov i ostaci biljaka iz vrta, uvelo cvijeće i drugi. M o ž e m o ih podijeliti i na tzv. smeđe i zelene materijale. Smeđi (papir, karton, jesenje lišće, piljevina, slama, drvni otpaci...) osiguravaju prozračnost hrpi i bogati su ugljikom. Bez njih k o m p o s t će vrlo brzo postati ljigavast i smrdljiv. Zeleni (životinjski izmet, kuhinjski otpaci, otkos trave, urin, gavez, perje) su bogati dušikom. Zelene još zovemo i vlažnim materijalima, a smeđe suhima.
hrpu presložiti nivoe
otkosa veliki,
n e k o m p o s t i r a n i dijelovi
o d m a k n u t i n e k o m posti rane dijelove i iskoristiti ih za n o v u h r p u
Izvor: Gershuny, G. (1993) Start with the Soil, Emmaus: Rodale Press: 78.
47
"lijenim k o m p o s t o m " (Gershuny, 1993). Jednostavno, proces kompostiranja
VI. Visoke gredice
će se usporiti i neće se postići potrebna t e m p e r a t u r a .
U vrtovima još koristimo i visoke gredice ili lijehe posebno ukoliko n a m padine i nagibi prevladavaju na mjestu gdje želimo proizvoditi hranu. Visoke gredice radimo, jer se u njima stvara toplina, pa ih možemo koristiti već od ranog proljeća. Toplinu d o b i v a m o tako što u gredicu stavljamo ostatke iz kuhinje ili iz vrta. Radimo ih po pravcu sjever-jug, a najbolje je započeti s r a d o m na jesen da se ostaci do proljeća slegnu. Visoke gredice su super, jer je na njima lakše raditi bez saginjanja, a i manje je korova. Rekli s m o kako su terase korisne na kosom terenu, ali se m o g u koristiti i inače kao mali h u m c i . Može se pripremiti na više načina, a osnovne radnje jesu: a) iskopavanje površinskog dijela zemlje (20-30 c m ) i stavljanje na stranu; b) polaganje ranije pripremljene bio mase u nekoliko slojeva (npr. granje, grančice, lišće, neosjemenjena trava, bio-otpaci i si.); c) pokrivanje ranije iskopanom zemljom.
V. Zelena gnojidba Pored kompostiranja za kvalitetno tlo vrlo su n a m korisne biljke koje fiksiraju dušik iz zraka i kroz svoje korijenje ga inkorporiraju u tlo. U tu svrhu se koriste leguminoze, najčešće različite vrste djeteline, te druge leguminoze kao što su soja, grašak i si. Pored leguminoza kao zelena gnojidba m o g u se koristiti uljana repica, gorušica, pa čak i neke žitarice. Zelenu gnojidbu izvodimo tako da na nekoj površini zemlje jednu sezonu u z g o j i m o s a m o kulturu kojom želimo poboljšati svojstva t l a . Na kraju sezone kultura se zaore u tlo i biljna biomasa ostaje u površinskom sloju tla i na taj način služi kao prihrana tlu te poboljšava strukturu na isti način kao i kompost.
Zelena gnojidba - djetelina raste između vinove loze - obitelj Feranda pokraj Pule M n o g o je primjera iz cijelog svijeta o koristi zelene gnojidbe. 2 2 3 0 0 0 poljoprivrednika iz južnog Brazila koriste zeleno gnojivo č i m e su povećali urod kukuruza i pšenice za četiri do pet t o n a po hektaru. Slična iskustva m o ž e m o pratiti i u Gvatemali i Hondurasu, gdje je t i m p u t e m budućnost sebi osiguralo 4 5 0 0 0 poljoprivrednika, spriječivši time iseljavanje u gradove (Anderson, 1999).
48
Jedan od najljepših primjera smo vidjeli u selu Bataji pokraj M o t o v u n a . Prekrasni p e r m a k u l t u r n i vrt s terasama plod je vrijednog rada Miroslava i Karmele Kiš. Dragi Kiševi su n a m ispričali korake u stvaranju visokih gredica. Nakon planiranja broja i rasporeda gredica, išlo se u pripremu zemljišta. Iskopani su rovovi širine 140 c m , duljine do 40 m i m e đ u s o b n o razmaknuti oko 80 c m . Zemlja je odložena o d m a h pored rovova, jer će biti potrebna za predzadnji sloj u g r e d i c a m a . Reciklirane krovne grede izrezane su na potrebnu duljinu (od l , 5 m do 2,2 m ) , prema ranije isplaniranom rasporednu gredica u skladu s reljefom. Bukovi opiljci rezani na duljine do 60 cm služili su kao okomiti potpornji za grede. Grede su spajane u kvadrate vanjske duljine do 2,4 metra i širine od 1,4 m (unutarnji, zemljani prostor gredica iznosi oko 1 m ) . Gredice su postavljane u rovove samostalno ili dvije po dvije, a između gredica je ostavljan prolaz od oko 80 c m . Napravljeno je 5 redova gredica s u k u p n o 50 izdignutih kvadratnih površina (od kojih su dvije pokrivene staklom, izolirane i služe kao izdignute tople gredice), s p o j e d i n a č n o m iskoristivom z e m l j a n o m površinom od 1,5 do 2,2 kvadratna metra, a u k u p n o ima oko 100 kvadratnih metara iskoristive vrtne površine. N a k o n dovršetka sastavljanja "drvenih s a n d u k a " u kutove su zabijene letve (8x4cm duljine 2 , 5 m ) , a zatim su povezane drvenim letvama na vrhu. N a k o n toga polagan je prvi sloj biomase u gredice, a sastojao se od grana, grančica u raznim stupnjevima raspadanja, humusne šumske zemlje i krupnijih " b i o o t p a d a k a " . Oni su d u g o t r a j n o biognojivo, jer im je vrijeme raspadanja sporije. Drugi sloj sastojao se od lišća, humusa, grožđanog tropa i grožđanih ostataka nakon cijeđenja, nešto pokošene trave, konjskog gnojiva i sitnijeg organskog materijala. Nakon t o g a , vraća se ranije iskopana zemlja, kao pretposljednji sloj u lijehama. Posljednji sloj je malč, odnosno pokošena trava, a stavlja se do 30 cm debljine (nakon mjesec-dva se stanji na 10 c m ) . S t i m e su završeni zemljani radovi. Letve koje su zabodene u zemlju (pričavlane za okvire od greda) i letvama spojene na vrhovima sada se isprepliću p a l j e n o m žicom po horizontalama i vertikalama (po želji). O n a služi za povezivanje biljaka
49
(paradajza, graha) ili za biljke penjačica (visoki grah, grašak itd.). Žica je
c) planiranje vrta je veliko zadovoljstvo.
preplitana t a k o da ne smeta u radu sa z e m l j o m , sadnji, cupkanju korova, berbi).
Dio gredica ostaje bez gornjih okvira i bez žice, jer su planirane za
nisko povrće (mrkva, luk).
Kiševi su pronašli s a m o jednu m a n u s njihovim visokim gredicama. N a i m e , zemlja u visokim l i j e h a m a brže se i lakše isušivala, osobito u t o p l i j i m ili vjetrovitijim predjelima, pa je ljeti bilo potrebno više zalijevanja. O p ć e n i t o sadnja biljaka u kontejnerima zahtijeva više vode nego biljke posađene u otvorenoj zemlji. Znači potrebno je pojačati malčiranje i problem isušivanja će biti riješen. D o d a t n o si p o m a ž e m o što u visoke gredice zbog njihove topline možemo ranije početi sa s a d n j o m dok još nisu velike vrućine. Za osiguravanje ranije sadnje jako će n a m p o m o ć i klijališta, rasadnici i staklenici u kojima ranije d o b i v a m o sadnice. O b i č n o koristimo stara prozorska stakla i iskorištene daske za napraviti d o b r o klijalište. Ukoliko želimo produžiti sezonu hrani koju proizvodimo ili za to i m a m o ekonomski interes, mogli bismo razmišljati i o nabavi većeg plastenika ili staklenika. Nikad ne smijemo zaboraviti skupljati naše vlastito sjeme i dijeliti ga s d r u g i m a kako bismo otežali posao biotehnološkim korporacijama koje nas žele učiniti ovisnima o patentiranom sjemenu koje traje samo jednu sezonu.
Visoke gredice - terase - obitelj Kiš pored Motovuna Malčiranje se obavlja dva do tri puta godišnje: ujesen (ako stignete), u proljeće (obavezno), t o k o m ljeta (dodatno uklanja korov, čuva vlagu). Kiševi ističu iskustvo nakon tri godine: Prednosti: Najizraženija p o g o d n o s t za biljke, što s m o znali i ranije, bila je i jest prozračivanje vrtne zemlje, pa korijenje uvijek ima dovoljno elemenata iz zraka. Nije potrebno za prekopavanje, čak ni zasijecanje zemlje posebnim a l a t i m a za prozračivanje. Z i m a je uvijek d o b r o razrahlila zemlju u uzdignutim g r e d i c a m a , a d o b r o malčirana gredica privlači gliste i ostale životinjice u stvarno velikom broju (što ćete i sami primijetiti kad u proljeće na njih navale kosovi i rasture malč). N a k o n tri godine malčiranja zemlja se pretvorila u humus. Pogodnosti za ljude: a) korov je pod k o n t r o l o m . A k o i izraste, vizualno je posložen u kvadrate, ne miješa se s korovom po stazama i n e m a t e osjećaj da je cijeli vrt obrastao. K o r o v s a staza i z m e đ u g r e d i c a s a s v i m j e d o v o l j a n z a p e r m a k u l t u r n u koegzistenciju biljaka, a s o n i m u g r e d i c a m a možete o d a h n u t i ; b) možete sjesti na gredicu i o d m a r a t i se radeći. Sve je na dohvat ruke i ne treba se p u n o saginjati; 50
Hranu je super uzgajati jer: i m a m o često svježe hrane, vjerujemo u kvalitetu, o s i g u r a v a m o različitost p r e h r a n e , vježbamo i uživamo na svježem zraku, osiguravamo budućnost i r a d i m o na jačanju zajednice. M o ž e m o u tu svrhu upotrijebiti i naše prozorske daske i balkone. Za proizvodnju hrane dobro je kada m o ž e m o iskoristiti i unutrašnje prostore. Na primjer gljive se m o g u uzgajati i u p o d r u m i m a , budući da žive od hranjivog materijala, organskog supstrata u koji ih stavljamo, a ne od fotosinteze. Klice također u b r a j a m o u vrste koje je d o b r o uzgajati u zatvorenim prostorima. O p ć e n i t o je super saditi biljke u prostorima u kojima živimo: vlažnost u m n o g i m k u ć a m a i stanovima je ispod zadovoljavajućeg m i n i m u m a za ljudsko zdravlje, posebno u zimskim d a n i m a kada radi grijanje (posebno kod centralnog grijanja). Biljke vraćaju vlažnost u naše prostorije. Također m o g u micati spore plijesni i ostale štetne mikrobe iz zraka. Bostonska paprat odlično miče f o r m a l d e h i d kao najčešći onečišćivač u u n u t r a š n j i m p r o s t o r i m a . N o , nije ju lako uzgojiti, a ne djeluje na d r u g e zagađivače pa to treba imati na u m u . Druge biljke koje su gotovo jednako djelotvorne, ali lakše za uzgojiti su: areka p a l m a , b a m b u s p a l m a , fikus, obični bršljan, patuljasta datulja, i druge (VVhitefield, 2 0 0 4 ) . Nadalje što se tiče vrta, korisno je zapisivati sve promjene u vrtu i voditi tzv. vrtni dnevnik, imati crtež vrta i numerirane gredice. Posebno n a m je vođenje vrtnog dnevnika važno zbog praćenja plodoreda. Plodored je naizmjenična sadnja biljaka na istoj površini, pri č e m u uspijevamo najekonomičnije iskoristiti tu površinu. Pri t o m e pazimo da na istu površinu sadimo drugačije biljke kako ne bi iscrpili tlo i olakšali nakupljanje n a m e t n i k a i bolesti. Nije svejedno kakav n a m je redoslijed sadnje biljaka, jer neke biljke su veliki potrošači i u hranjivim elementima i u vodi, dok druge hrane tlo kao što je slučaj s biljkama koje
51
koristimo u zelenoj gnojidbi. Treba paziti i na dužinu dozrijevanja biljaka, jer neke i m a j u kratku vegetaciju pa ih m o ž e m o koristiti kao međukulture (npr. zelena salata, rotkvice, špinat i d r u g e ) . Druge biljke sadimo kao glavne kulture, jer i m a j u d u ž u v e g e t a c i j u (rajčica, k r u m p i r , kupus, p a p r i k a , tikve i b u ć e , patlidžani i druge).Također, pritom m o r a m o paziti i na sadnju biljaka koje si pomažu i koje su dobri susjedi. D o d a t n o n a m za zaštitu služe pripravci ili tzv. biljne juhe koje d o b i v a m o od vrsti sa zaštitnim svojstvima kao što su kopriva, preslica, gavez, paprat, vratić, pelin, kamilica, listovi rajčice, aloa i druge. Pri sadnji koristimo i p o m o ć mjesečevog sjetvenog kalendara, jer taj pratitelj naše planete utječe i na različite dijelove biljaka. Stoga uz p o m o ć mjesečevog kalendara m o ž e m o znati kada saditi biljke iz porodice listova, plodova, korijena ili iz porodice cvijeća. M o ž e m o saznati i za sve druge radove u vrtu, sa životinjama ili kada je dobar d a n za primjerice rušenje stabala, kako bi dobili kvalitetnije drvo za gradnju ili ogrjev. U Hrvatskoj se mjesečev sjetveni kalendar može dobiti od udruge Duga iz M e đ i m u r j a . U permakulturi prevladava misao m a l o je lijepo. M n o g i principi permakulture se lakše primjenjuju na m a n j i m p o d r u č j i m a , nego na velikim ekstenzivnim poljima i f a r m a m a . Primjerice slave se m a l i , intenzivni, nabijeni vrtovi, gdje se na n a j m a n j e m m o g u ć e m prostoru dobije najveći mogući prinos. Prednost malih vrtova nalazimo u mogućnosti intenzivne sadnje, lakog ubiranja plodova, uštede vremena. Krajnji cilj je stvoriti sustav u k o j e m je najveći posao skupljati plodove. Za voćke je najvažnije kvalitetno tlo, d o b r a drenaža i ne previsok p H . Sadnjom trajnica i m a m o m a n j e posla, osiguravamo dodatni izbor hrane, štitimo i o b o g a ć u j e m o tlo, a biljke n a m m a n j e podliježu bolestima i štetočinama. U m n o g i m tropskim p o d r u č j i m a šumski vrtovi nisu nepoznanica, no za naše europsko područje proučavao ih je i usavršio Robert Hart. Najvažniji je dizajn. Premda je šumski vrt za m n o g e permakulturnjake ideal, i ovdje ne t r e b a m o robovati t o m e i d o b r o je zapitati se koliko n a m je potreban šumski vrt i koliko smo dorasli takvom dizajnu. Jasno je da u m a l i m vrtovima nećemo imati prostora za pravi šumski vrt, također može n a m biti prioritet sezonska godišnja hrana pa n a m šumski vrt neće biti previše atraktivan. Ipak, m o g u ć i su šumski vrtovi i u gradovima kao Naturewise u sjevernom L o n d o n u .
površina. Kako približiti f a r m e permakulturnim principima? M n o g e f a r m e koriste miješane kulture, slojeve, nekopanje i d r u g o . Slijede neke od m e t o d a koji se p r a k t i c i r a j u na v e ć i m p o v r š i n a m a uz zadovoljavanje nekih od osnovnih principa i metoda u permakulturi.
1. Dvoredno sijanje (bicroping) S o v o m m e t o d o m se proslavio M a s a n o b u Fukuoka čija m e t o d a počiva na poljima bez oranja. On koristi m e t o d u istovremenog sijanja dvije kultura od kojih je jedna glavna p r e h r a m b e n a vrsta (riža, ječam...), a druga kultura koja obogaćuje tlo, u o v o m slučaju bijela djetelina. Fukuokua je svoju m e t o d u razvio za klimatsko podneblje sjevernog Japana, pa se ova metoda jasno ne može na isti način primijeniti u Europi. U Francuskoj je Mare Bonfils eksperimentirao sa Fukuokinom m e t o d o m , prilagođavajući je europskoj klimi. Po VVhitefieldu bicrop m e t o d a i m a prednosti: n e m a micanja tla, pa plodnost raste g o d i n a m a ; nema erozije tla; nema nedostatka dušika; korištenje fosilnih goriva je manje za 5 0 % od konvencionalne farme; nametnika gotovo n e m a ; n e m a korištenja kemikalija, jer n e m a bolesti; smanjeno je i pojavljivanje plijesni; visok broj gujavica brzo reciklira ostatke prethodne kulture; korova praktički nema, a samim t i m e nestaje i potreba za herbicidima; opći rast bioraznolikosti. M a n e su: ponekad prevelike količine fosfata i kalija; pojava puževa u nekim slučajevima; ako se ipak pojave korovi n e m o g u ć e ih je m a k n u t i ekološkim m e t o d a m a ; problem infekcije korijena djeteline (rješenje u sađenju više vrsta djeteline); potrebno je više znanja; prinosi u žitaricama, jer se bore za vodu s bijelom djetelinom. Ova m e t o d a se koristi i u povrtlarstvu, gdje se koriste m a n j e intenzivne vrste djeteline.
2. Domaća prerija Ova m e t o d a se bazira na sadnji žitarica kao trajnica u miješanim kulturama. Ideal je da se postigne prekrivenost prerija nekadašnjim kulturama žitarica, kako bi se smanjila erozija tla. Poljoprivredni znanstvenik Wes Jackson iz Kansasa najdalje je otišao s testiranjem ove m e t o d e u okviru svog Land Insti tute of Salina. To je d u g o r o č a n projekt i oni sami ističu kako će im trebati 50 do 100 godina da uspiju pronaći zadovoljavajuće varijacija žitarica koje će moći postati trajnice unutar ove m e t o d e .
Permakulturu je dakle, puno teže primijeniti na velikim nepreglednim poljima na kojima u g l a v n o m i m a m o posađenu s a m o jednu kulturu. Raznolikost je lakše stvarati i povećavati ako r a d i m o na m a n j e m sustavu. Jedna od vizija permakulture i je da se m o ž e m o bolje i efikasnije prehraniti od vrtova nego od velikih f a r m i . Prinosi su n a m u m a n j e m sustavu m n o g o veći nego na velikim m o n o k u l t u r n i m poljima. FAO ističe kako su imanja koja imaju pola do šest hektara veličine, četiri puta produktivnija od i m a n j a koja idu preko 15 hektara (Whitefield, 2 0 0 4 ) . To je posebno važno a k o z n a m o da se p e r m a k u l t u r n i m principima i m e t o d a m a na svega 2 5 0 - 3 7 0 m 2 m o g u p o t p u n o nahraniti dvoje ljudi. Ipak i permakultura pokušava odgovoriti na izazove većih poljoprivrednih
dovoljno prostora za fotosintezu). Također se efektivnije koriste voda i hranjivi
52
53
3. Agrošumarstvo Podrazumijeva istovremeno sađenje stabala i prehrambenih biljaka na istom mjestu. T i m e se također približavamo p e r m a k u l t u r n o m idealu. Prednosti su izbjegavanje kompeticije (npr. lješnjak i ozima pšenica - lješnjak počinje listati dok je ozima pšenica već u p o o d m a k l o m stadiju tako da i jedni i drugi imaju minerali.
Dublje korijene stablašica osigurava proces koji nazivamo
"hidrauličkim l i f t o m " gdje svojim korijenima prebacuju vodu iz dubljih dijelova tla u plitkije i t i m e ostalim biljkama osiguravaju dovoljne količine vode. Također, stablašice budući da duže žive, i m a j u bolju m o g u ć n o s t stvarati mikorize koje su važne za raspodjelu fosfora. To dijeljenje hranjivih sastojaka događa se kroz tri oblika: preko lišća koje pada sa stabla na tlo, preko konstantnog preokretanja korijena (stariji korijeni umiru, a pojavljuju se m a n j i i novi), i dijeljenjem mikorize. M i k o r i z a je životna z a j e d n i c a i z m e đ u k o r i j e n a biljaka i gljivica koja i m a sposobnost biti istovremeno povezana s korijenjem više biljaka. Tako kao preko mosta hranjivi elementi poput dušika m o g u preći s biljke koja ih veže na o n u kojoj trebaju. Povećava se bioraznolikost i a n a l o g n o t o m e smanjuju se problemi s nametnicima. Nametnika je manje, jer zbog stabala raste broj korisnih kukaca. Z b o g stabala žitarice i m a j u i veću zaštitu od vjetra, sprječava se erozija, a i povećavamo apsorpciju C 0 2 na našem i m a n j u . D o b i v a m o i građevno drvo na v l a s t i t o m i m a n j u . V e l i k d i o poslova o k o s t a b l a š i c a , k a o što j e sađenje, podrezivanje grana i slično radi se u periodu kada nas vrt s godišnjim biljkama ne treba. Prepreke za bolji razvoj agrošumarstva su: odijeljenost poljoprivrede i šumarstva u k o n v e n c i o n a l n o m pristupu, a to znači nedostatak znanja za primjenu agrošumarstva; povećanje posla za poljoprivrednike u vidu težeg m a n e v r i r a n j a na p o l j u ; u p o č e t k u n e m a istu e k o n o m s k u korist za poljoprivrednike koji su ovisni o tržištu, jer da drvo zamijeni g u b i t a k od prodaje g o d i š n j i h b i l j a k a t r e b a o d r e đ e n o v r i j e m e r a s t a . Ipak, sve t o d o b i c i o d agrošumarstva nadmašuju (Whitefield, 2 0 0 4 ) .
Pašnjaci sa stablašicama Kombinacija korištenja životinja koje v o d i m o na ispašu sa sadnjom stablašica. Eksperimentira se u Britaniji i Sjevernoj Irskoj. Poboljšano zdravlje životinja, treba paziti da zaštitimo stabla kako ih životinje ne bi uništile. Polikultura u životinjama je isto tako korisna kao i polikultura u biljkama (Whitefield, 2 0 0 4 ) .
Sijanje u alejama (Alley Croping) Sađenje stabla u redovima između usjeva u polju. Whitefield ističe kako su eksperimentalni pokušaji u Britaniji dali m a n j e rezultate nego kombinacija s pašnjacima. Sigurno ste primijetili kako pišemo o proizvodnji hrane, vrtovima i poljima, a ne s p o m i n j e m o previše uzgoj životinja. Permakultura u svojoj tradiciji ne isključuje uzgoj životinja za hranu. Rekli smo kako se ova knjiga temelji na našem iskustvu, a budući da n e m a m o iskustva u držanju životinja kao buduće hrane, ne m o ž e m o pisati o t o m e . Mollison je stvorio ideal male održive f a r m e gdje je svo meso kontroliranog porijekla. Whitefield ističe kako su n a m d o m a ć e životinje korisne za održavanje tla p l o d n i m . On pravi razliku između životinja
54
koje se hrane žitaricama i t i m e su n a m direktna konkurencija u proizvodnji hrane i životinja koje pasu travu. To je razlika između preživača i nepreživača. Prvi su goveda, ovce i koze koje m o g u probavljati celulozu iz trave i lišća. Pošto ljudi ne m o g u , Whitefield ih svrstava u nekonkurentne životinje. Svinje i kokoši to ne m o g u i direktna su n a m konkurencija u prehrani. A k o je ovo najbolji a r g u m e n t m a l o je klimav. Mi se protivimo uzgoju životinja kao naše hrane ne samo iz etičkih razloga prema njima. Industrija mesa jedna je od najneekološkihijih stvari koje danas č i n i m o . Proizvodnja mesa zahtijeva više prostora (2 do 4 puta) i energije od proizvodnje biljaka. Ekološki otisak osobe koje jede meso biti će puno veći od one koja ne jede meso. Ne samo da u n i š t a v a m o p r i r o d u , već je masovna industrija mesa jedan od uzročnika problema gladi. Životinje u SAD-u pojedu žitarica koje bi direktnim p u t e m m o g l e n a h r a n i t i 2 m i l i j a r d e l j u d i . N e ć e m o v a m sad o v d j e p r o p a g i r a t i vegetarijanstvo, ali iz ovih razloga apeliramo da makar smanjite potrošnju mesa, barem o n o g iz masovne industrijske proizvodnje. Za kraj sumirajmo zlatna pravila za početak vrtlarenja, kojih se d o b r o držati u prvim koracima. Mi to z n a m o , jer se nismo pridržavali niti jednoga, i to onda prilično zna zakomplicirati život. Pozitivno je što s m o sada na vlastitim greškama učili, ali potrošeno je previše energije i vremena da n a u č i m o neke stvari. Pravila su stvorena upravo kako bi n a m olakšala korake stvaranja permakulturnog vrta i m o ž e m o reći kako su međupovezana. a) početi s m a l i m vrtom Logično, zar ne? A k o nešto tek učiš, ideš polako od jednostavnijeg prema kompleksnijem, od manjeg prema većem. No, mi smo na našem imanju krenuli od vrta ko da ć e m o sutra na Dolcu prodavati. Preporuča se da učenje p o č n e m o na ne više od 9 m 2 , a to u g l a v n o m m o ž e m o naći u svojoj najbližoj okolici. A k o kraj vrta još nije i kuća u kojoj živiš, kao što je slučaj s n a m a koji još uvijek g r a d i m o imanje, problemi se g o m i l a j u . Da ne s p o m i n j e m o kako uopće nije fora tegliti niz i uz brijeg kanistere s v o d o m za zalijevanje vrta. T i m e dolazimo do d r u g o g pravila: b) najbliže/najlakše mjesto Sadite t a m o gdje jeste, baš kao što prakticirate permakulturu t a m o gdje jeste. Koliko g o d možete. U našem kontekstu dok je imanje tek u izgradnji bilo bi efikasnije proizvoditi h r a n u na našim b a l k o n i m a ili t e r a s a m a . Ovo još nazivamo i pravilom kuhinjskog prozora, dakle da vlastiti vrt m o ž e m o vidjeti iz našeg kuhinjskog prozora. O v i m e ne želimo reći kako ljudi n e m a j u super vrtove u svojim vikendicama ili dalje od mjesta življenja. Samo da postoje prioriteti. Prilično je teško skakati s pokrivanja krovišta na pomidore, pa s izgradnje cisterne za vodu na kupus, pa s postavljanja vjetrenjače na klijalište. Mi probali, ne funkcionira, vjerujte n a m !
55
c) pronađi svoj stil Vrlo često ć e m o sretati pametnjakoviće koji nisu došli da nešto podijele ili razmijene s n a m a , već da n a m propovijedaju. Ispada da jedino njihove m e t o d e i tehnike uspijevaju i da su baš one najbolje. Pošaljite ih vrit, rekli bi stari. Pronađite svoj stil koji će razumljivo biti odraz vašeg t e m p e r a m e n t a , stavova, estetskih vrijednosti, energije i vremena te svega što v a m je važno. d) budite nježni prema sebi Stvari se u prirodi odvijaju polako, a mi u č i m o od prirode. Ne treba očekivati
Permakulturni dizajn projekt Reciklirano imanje
da ć e m o za g o d i n u , dvije imati luda permakulturna i m a n j a . Nije bitno koliko smo brzi, koliko je bitno da se krećemo jasnim i konkretnim koracima. Bitno je da šljakamo. Ž e l i m o v a m bogate vrtove i puno slavlja. Sto drugo reći, osim lijepe misli jedne drage tete: "Ja na primjer, kad me najjače, boli glava, o n d a mislim - Ne buš me b o g m e bolela. Idem na vrt i b u m kopala! - I o d e m na vrt. I tak d u g o k o p a m i glava me prestane boleti! Sve me prestane boleti. I onda se naslonim na motiku i popijem si pivicu" (Komes i dr., 1 9 9 6 : 7 6 ) . Živjeli!
Već s m o rekli da je p e r m a k u l t u r a u stvari skup znanja, različitih tehnika i tehnologija kojima raspolažemo. O n o što te različite elemente povezuje u jednu cjelinu je permakulturni dizajn. On je glavna okosnica permakulture - on je proizvod proučavanja, učenja, planiranja i pažljivog kombiniranja različitih e l e m e n a t a . P e r m a k u l t u r n i dizajn se najčešće izrađuje za vlastito životno okruženje, bilo da se radi o i m a n j u , s t a m b e n o m bloku ili čak cijelom naselju. U zemljama kao što su Danska i Njemačka već danas i m a m o vrlo uspješne primjere cijelih naselja pri čijem planiranju su se koristila neka permakulturna načela. T a k o danas na primjer postoje kvartovi u kojima se skuplja kišnica, u parkovima proizvodi hrana, sav organski materijal se kompostira na licu mjesta, a u p o d r u m i m a zgrada se proizvodi vlastita električna energija i t o p l i n a korištenjem obnovljivih izvora energije poput biomase. Krovove ovih zgrada krasi zelenilo isprepleteno sa solarnim kolektorima i m a l i m staklenicima. Sada ć e m o predstaviti primjer permakulturnog dizajna. Radi se o dizajnu za Reciklirano imanje. Dizajn je nastao na tečaju permakulture koji se održao 2 0 0 4 . u Lubenicama na o t o k u Cresu. M e n t o r i učitelj permakulture te kasnije potpisnik certifikata, bio je već spominjani Tony Anderson iz Danske s Euro pean Institute of Permaculture. Vi možete ponoviti ove korake za vaše priče, neovisno o tečaju permakulture i certifikatima. Ili nas možete pozvati da v a m p o m o g n e m o . Ovaj dizajn su stvorili ljudi koji će živjeti na Recikliranom i m a n j u ili su do tada p o m a g a l i u njegovoj izgradnji. Kao i svako planiranje, permakulturni dizajn počinje s istraživanjem potreba, želja i namjera onoga za koga se sustav stvara. U tu svrhu radio se intervju s korisnicima Recikliranog i m a n j a . Budući da su neke stvari iz intervjua intimne, ovdje ih n e ć e m o prikazati, već ć e m o samo naznačiti kakva su sva pitanja dio intervjua: 1. GRUPA RECIKLIRANO IMANJE - VUKOMERIĆ Pod brojem jedan se identificiraju osobe koje su vezane za priču. Te osobe su važne, jer z n a m o da na njih m o ž e m o računati u izgradnji i životu i m a n j a . Dijelimo ih u nekoliko g r u p a : osobe koje će živjeti na i m a n j u , osobe koje
56
57
namjeravaju povremeno boraviti na i m a n j u , te osobe koje nemaju namjeru ni u kojem obliku nastaniti se na i m a n j u , ali pomažu projekt u izgradnji i simpatizeri su cijele priče. Mi smo tada iskristalizirali šestero ljudi koji će živjeti na imanju, plus još nekoliko koji su u potrazi za novim s t a m b e n i m objektima (postojećim ili za izgraditi) te se žele priključiti cijeloj priči. Danas je puno više ljudi uključeno u priču imanja, pa je ovaj dio potrebno ponovno proći. 2. MEĐUSOBNI ODNOSI
sigurni kakav proizvod k u p u j e m o i da f i n a n c i r a m o direktnog proizvođača. Još k o r a k d a l j e je da d i j e l i m o proizvode i usluge i u k i n e m o novac u smislu uobičajenih valuta. Takvi sistemi se zovu LETS - Local Exchange T r a d i n g Sys t e m ( L o k a l n i sistem trgovinske r a z m j e n e ) . D a n a s u svijetu postoji 2 5 0 0 k o m p l e m e n t a r n i h e k o n o m s k i h sistema (Lietaer, 2 0 0 1 ) . O n o što je važno naglasiti je kako n a m praktične staze održivosti, pored zaštite okoliša, nude i smanjivanje financijskih troškova. Naravno, uvijek se trebamo vraćati i na ljepotu poklanjanja.
bračno-ljubavnom odnosu.
Sto se tiče našeg projekta, za sada se f i n a n c i r a iz privatnih izvora te d j e l o m i č n o preko projekata. Težnja je da se u budućnosti što više proizvodi te da imanje što manje ovisi o vanjskom unosu novca.
3. Ž E U E I POTREBE: TRENUTNE I DUGOROČNE
7. DUHOVNOST
Ovdje svaka osoba uključena u projekt iznosi svoja očekivanja. U našem slučaju
Duhovnost je privatna stvar i n e m a organiziranog upražnjavana vjerskih obreda.
Naš najvažniji međusobni odnos je prijateljstvo. Dio ljudi je u ljubavnom ili
se isprepliću potrebe za stanovanjem, radnim, zabavnim i kulturnim prostorom sa željom da cijelo imanje bude otvoreno za edukacije, radionice, posjete te
8. AKTIVNOSTI
slične susrete.
Izgradnja i m a n j a , radionice (edukacija), financiranje, umrežavanje, izdavaštvo.
4. ŽIVOTNI STILOVI Svaka osoba iznosi svoj životni stil, j e r o njemu uvelike ovisi i dizajniranje cijelog prostora. Naš životni stil je često o g l e d a l o naših stavova i preko njih se izražavamo. Neki od nas su se izjasnili da im je životni stil sporedna tema te da se n e m a j u potrebu izjasniti.
N a k o n što smo obavili intervju, krećemo s izlaskom na teren s olovkom i papirom.
5. HENDIKEPI Hendikepi su vjerojatno slični kao i kod m n o g i h drugih koji se upuštaju ili će se tek upustiti u nešto slično: nemanje zadovoljavajućeg životnog prostora dok je projekt u izgradnji, nedostatak novca, nedovoljno vremena da se imanju potpuno p o s v e t i m o d o k t a m o ne živimo - ne m o ž e m o ga dovesti u fazu da je zadovoljavajuće za živjeti dok mu se ne posvetimo više. Klasična kvaka 22 i zato su česti osjećaji da se projekt nedovoljno brzo razvija. 6. EKONOMIJA: PITANJE FINANCIRANJA I ODRŽIVOSTI
K a o što s m o r e k l i , prije n e g o k r e n e m o u o b r a đ i v a n j e naše z e m l j e , osluškujemo i upoznajemo našu okolinu. Ne smijemo zaboraviti na običaje i tradiciju određenog kraja. Kao što u permakulturi postoje opći etički principi, tako je iznimno važno prilagoditi svaki dizajn lokalnim uvjetima, posebnostima i kontekstu. Važno je upoznati se i s lokalnom f l o r o m i f a u n o m . Dobro je za vrt uočiti koji korovi prevladavaju na našem t l u , pošto je vrlo često korov indikator t l a . Poznavanje naše mikroklime je jako važno: od kuda pušu vjetrovi i koliko su česti, kada i gdje su najjači mrazevi, t e m p e r a t u r e i vlaga, godišnja količina sunca. N a m a je bilo jako korisno saznati od lokalnih ljudi kako su tuče vrlo rijetke na V u k o m e r i ć u . M a n j e n a m je bilo drago čuti kako tlo nije kvalitetno te kako ć e m o morati unositi u m j e t n a gnojiva da mu poboljšamo kvalitetu. No dobro, to s m o shvatili kao izazov više.
koji su n a m d r a g i . To je neka vrsta " f a i r t r a d e a " ili poštene trgovine, gdje smo
Fokus pri svakom ekološkom dizajniranju m o r a biti na utrošku svih vrsta energije, koja ne samo da se ne smije g u b i t i , već se m o r a stvarati i njeno neprekidno kruženje m o r a biti o m o g u ć e n o . Kako bi n a m sustav bio održiv potrebno je povezati različite dijelove u n j e m u . T a k o štedimo i na utrošenoj energiji, a o u t p u t n a m je veći. T a k o đ e r u permakulturi svaki element treba imati nekoliko funkcija. Kvalitetan dizajn kojim se dovode u skladan suodnos svi elementi i resursi kojima raspolažemo, ključan je čimbenik za planiranje uspješnog permakulturnog projekta. Usklađivanje... razmještaj... podržavanje... višestruke f u n k c i j e . . . s a m o su neki f a k t o r i koji u p e m a k u l t u r n i m sustavu, dizajnom moraju biti vrhunski osmišljeni. Kad dizajniramo u permakulturi, bitnija
58
59
Danas je ekonomija često ta koja n a m određuje živote. M a l i obični ljudi ne kontroliraju e k o n o m i j u koja upravlja njihovim životima i zato je d a n a š n j a ekonomija opasna. Stoga, u ovakvim projektima treba ostaviti što više novaca u zajednici, potrebno ga je staviti u kruženje. Kao v o d u na primjer. T i m e izbjegavamo da smo ranjivi na špekuliranje neoliberalnog kapitalizma, gdje se ljudske sudbine brišu kao da su kreda na ploči. Različite su strategije da novac ostavimo o n i m a koji ga najviše trebaju. Jedna od mogućnosti je i da sami proizvodimo. Druga je da kupujemo proizvode i usluge od ljudi koje cijenimo i
n a m je m e đ u s o b n a povezanost elemenata u sustavu, negoli njihova količina. Permakultura inzistira na umrežavanju različitih elemenata, jer se time povećava njihova efikasnost. Svaki element i m a dvije ili više funkcija. Svaka funkcija p o t p o m o g n u t a je s više elemenata. Primjer funkciju grijanja možemo zadovoljiti na nekoliko načina: d o b r o m izolacijom stambenih objekata, solarnim pasivnim dizajnom, efikasnim pećima i solarnim kolektorima. Staklenik koji je dio pasivnog solarnog dizajna pored grijanja osigurava još i druge funkcije: dodatni prostor za uzgajanje hrane, prostor u kojem možemo boraviti zimi, prostor za o d m o r i drugo.
z a p a d a j e b r i j e g koji o n e m o g u ć u j e zapadni vjetar. Negativni aspekti ove situacije su n e d o s t a t a k vjetra za vjetrenjače, sporija izmjena zraka (sparina) i otežano oprašivanje biljaka v j e t r o m . Pozitivni aspekti zaklona od vjetra su t e m p e r a t u r n e konstante, sunčeva klopka, neizloženost snažnijim provalama vjetra (npr. snježnim zapusima). Proučavanjem na terenu utvrđeno je da će vjetra biti dovoljno za pogon manjih vjetrenjača koje su dizajni intenziteta.
TLO Na zemljištu prevladava glineno tlo, a mjestimično je primijećeno i tlo s m a n j i m udjelom pijeska. Zemljište je smješteno na jugozapadnoj padini s koje je prisutna površinska erozija h u m u s n o g sloja. Proljetni mrazevi i m a g l e su redovito p r o b l e m a t i č n e u dolini ispod i m a n j a . Parcele su p r i m a r n o klasificirane kao šuma, voćnjak i oranica. Tlo je kiselo (indikatori: kupine, šumske jagode i paprat). VODA Zeleni krov osigurava nekoliko funkcija - ima estetsku funkciju, mjesto je za odmor i druženje, a pruža i energetsku funkciju, jer služi kao dodatna toplinska izolacija ljeti Nakon toga krećemo u analizu pet elemenata na imanju. Analizom prirodnih elemenata dolazi se do svih ključnih informacija za projekt. Analiza se obavlja p r o m a t r a n j e m , mjerenjem i praćenjem prirodnih utjecaja kroz idealan period od jedne godine. Analizom se utvrđuju: smjerovi i intenziteti vjetrova, pogodnosti strana svijeta, zimske i ljetne putanje sunca, sunčane klopke, hladni džepovi, geološka struktura podloge..., a na temelju tih podataka dizajnom predjela smišljamo položaj za izgradnju domova, gospodarskih objekata, prilaza, vrtova, voćnjaka... VJETAR Imanje je p o t p u n o zaštićeno od vjetrova. Sa sjevera ga štiti pedesetogodišnja
Voda je element kojeg na s a m o m i m a n j u nedostaje u p r i r o d n o m o b l i k u . U blizini ( 2 0 0 - 3 0 0 m) postoji neuređen izvor koji bi se m o g a o osposobiti. S a m i m i m a n j e m ne prolazi nikakav potok, niti ima izvora. Jedine prirodne vode su slivne vode koje se pojavljuju u periodima većih oborina. Takve vode su nepredvidljive, same nalaze putove u desecima kanala i kao takve ne predstavljaju značajniji resurs. N a i m a n j u ć e m o k o p a n j e m bunara, skupljanjem kišnice sa krovova v o d o m i stvoriti sustav u kojem će te voc
šuma bukve i hrasta, s istoka i juga dvadesetogodišnja šuma bagrema, a s
60
61
ENERGIJA Imperativ ovog projekta je da bude e n e r g e t s k i n e o v i s a n . Energiju ć e m o stvarati korištenjem biomase (ogrjevno drvo u m a s i v n i m zidanim p e ć i m a ) , sunca (pasivna solarna arhitektura, solarni k o l e k t o r i za t o p l u v o d u i f o t o n a p o n s k e ćelije za struju, solarna kuhala) te vjetra (mala vjetrenjača) te proizvodnjom biodiezel goriva za generatore i vozila. ORGANIZACIJA Sudionici Recikliranog imanja orga nizirani su u nevladinu udrugu Z M A G pod č i j i m pokroviteljstvom se projekt izvodi. I m a n j e još n e m a s t a l n i h stanovnika. Zemljište i kuća ugovorno su dani udruzi na korištenje na 49 godina i dio imanja je zajednički te se s njima tako i upravlja. Odluke se donose konsenzusom.
svakodnevnom nivou smjestimo bliže kako bi trošili što manje energije. Također, olakšava n a m se povezivanje različitih cjelina našeg i m a n j a , što je jedan od glavnih ciljeva p e r m a k u l t u r n o g dizajna. N u d i m o v a m primjer zoniranja na Recikliranom i m a n j u . Zona 0 Z o n a 0 je stambeni objekt, d o m . U njima se održivim obitavanjem reducira potrošnja energije korištenjem sunčeve energije, vjetra, skupljanjem kišnice, reciklažom sivih i crnih voda. Permakulturni dizajner, Jan M a r t i n Bang je na predavanju o ekološkom graditeljstvu u Z a g r e b u 2 0 0 5 . godine lijepo zaključio kako i m a m o tri kože. Jedna je o n a na n a m a . Druga je naša odjeća. Treća koža je objekt u kojem živimo. Zona 1 Prva zona je najbliži dio oko kuće gdje najviše obitavamo. Sto se tiče vrta ovdje su kulture koje t r e b a m o svaki d a n ili o n e same zahtijevaju češću brigu. Ljudi tu i m a j u i m a l e životinje. Na našem i m a n j u to je šira okućnica, balkoni, terase. Tu su smješteni elementi koji zahtijevaju svakodnevnu brigu ili se svakodnevno koriste. M a n j i kućni vrtovi, kompostište, staklenik, rasadnik, vanjska krušna peć... 1. OBJEKT- zajednička kuća Tradicionalna drvena gradnja s elementima pasivne solarne arhitekture.
SEKTORI Kad se govori o sektorima u p e r m a kulturnom sustavu riječ je o razmatranju odnosa svih energija koje se kreću i koje će se k r e t a t i s u s t a v o m . M a t e r i j a l n u manifestaciju sektora predstavljaju glavne ceste, putovi i staze, smjerovi kretanja energije, vodeni tokovi, komunikacijski protoci i t d .
2. OBJEKT - obiteljska kuća Klasično građena kuća, t e h n i k a m a ekološke renovacije pretvaramo j u održivi objekt.
Da bismo što manje energije gubili, naš d i z a j n d i j e l i m o u z o n e , koje o d r e đ u j e m o u odnosu na naše prisustvo u n j i m a . K a k o bi se o l a k š a o d i z a j n , permakultura dijeli u pet zona svaki naš p r o s t o r u k o j e m s t v a r a m o , neovisno nalazi li se on u ruralnim područjima ili u g r a d u . Svrha takvog zoniranja je da objekte/funkcije koje n a m t r e b a j u na
62
63
Zona 2 Z o n a dva je zona s vrtom gdje su kulture koje zahtijevaju više prostora, a manje brige. I dalje je to zona gdje smo često prisutni. Mjesto za životinje koje trebaju svakodnevnu brigu. Tu se m o g u nalaziti i voćnjaci, jezerca i bazeni, proizvodni staklenici, igrališta, kompostišta.
Zona 5 Z o n a 5 je potpuna divljina čiji resursi ne pripadaju direktno čovjeku. Svrha ove zone je edukativne naravi, u njoj se priroda isključivo promatra. Tu se zbivaju i z r a z i t o v r i j e d n i p r i r o d n i p r o c e s i (život d i v l j i h ž i v o t i n j a , r i j e t k i h p t i c a , razmnožavanje kukaca, rijetko bilje i slično). Sve ovo doprinosi bioraznolikosti i održavanju tako potrebne prirodne ravnoteže. U ovoj zoni smo eventualno posjetioci, koji samo promatraju i uče. Ponekad se naziva i divljom z o n o m , odnosno z o n o m bez ljudskog uplitanja. Kod nekih dizajna čak se i isključuje prisutnost ljudi. Z o n a pet je zona bez intervencije. O s i m u slučaju požara naravno. O n d a n e ć e m o vikati po i m a n j u , joj joj gori mi zona pet, a reko mi Mollison da u nju ne i d e m . U zemljama gdje više n e m a netaknute prirode, ili prirodnih staništa zona pet se stvara, ali je n a k o n toga u njoj najvažnije ostaviti biljke i životinje na m i r u . U g r a d o v i m a g d j e je m a l a šansa za z o n u 5, permakulturni projekti podržavaju projekte zaštite šuma u njihovoj blizini. Mi na imanju i m a m o jedno idealno mjesto koje n a m je već g o d i n a m a zona pet.
Zona 3 Z o n a tri je zona gdje i m a m o polja za žitarice i pašnjake ukoliko držimo životinje. Na Recikliranom i m a n j u namijenjena je za sustave koji se većim djelom sami održavaju i u koje nije potrebno ulaziti češće od j e d n o m na tjedan, osim za vrijeme sezonskih radova. To su veći nasadi, voćnjaci, šumski vrtovi, veća jezerca.... Zona 4 U zoni četiri naše su aktivnosti osjetno smanjenje. Radi se o livadama ili š u m a m a gdje je većina biljaka tu prirodno, a ne od nas zasađeno. To je područje koje obuhvaća šume (ogrjevno i građevinsko drvo), pašnjake za ispašu životinja, područja za skupljanje samoniklog jestivog bilja i gljiva.... Na Recikliranom i m a n j u t r e n u t n o n e m a m o zonu 4 s obzirom na konfiguraciju terena i našu sadašnju aktivnost na i m a n j u . Z n a č i , nije potrebno izmišljati zone isključivo da zadovoljite f o r m u . Z n a m o da ć e m o sigurno imati zonu četiri kada p o č n e m o živjeti na i m a n j u i kada se p o č n e m o širiti, ali sada to nije slučaj.
64
Sad se može ići graditi....
65
Izumiranje naftnog dinosaura Način na koji se o d n o s i m o prema energiji najviše će odrediti budućnost svijeta. Već smo naučili koliko naš ekološki otisak ovisi o potrošnji energije, posebno fosilnih goriva. Energija je svuda oko nas. Cesto s m o nesvjesni te činjenice. Kada j e d e m o svoj obrok vrlo rijetko se p i t a m o koliko je bilo potrebno energije da jelo d o đ e na stol. Kada u p a l i m o običnu žarulju, rijetko kada se z a p i t a m o je li energija za nju dobivena o g r o m n i m destruktivnim hidroelektranama ili možda o n i m a koje rade na ugljen i uzrokuju klimatske promjene. Naš je svijet obilježen ratovima za resurse - voda, rudače, nafta i drugi resursi postaju temelj za ratove i lošu energiju. Z a t o je, kao nikad prije, važno kakvu energiju koristimo za zadovoljavanje svojih potreba, na koji način koristimo energiju, koliko je i kako trošimo. A k o nastavimo sadašnjim neodrživim p u t e m loše n a m se piše. Fosilna goriva sudjeluju u globalnoj potrošnji goriva s 8 0 % . Na naftu o t p a d a više od trećine u k u p n e potrošnje energije, a u transportu čak 9 0 % . Do 2 0 3 0 . godine potreba za električnom energijom povećat će se za dvostruko u svijetu, najviše u zemljama u razvoju i to u kućanstvima. M e đ u n a r o d n a agencija za energiju (IEA) ističe kako će se globalna potrošnja energije do 2 0 3 0 . godine povećati za 5 0 - 6 0 % . EU procjenjuje kako će unutar Unije do 2 0 1 0 . godine proizvodnja struje iz elektrana sudjelovati sa čak 4 6 % u ukupnoj emisiji C 0 2 . Transport će sudjelovati sa slijedećih 2 5 % u ukupnoj emisiji C 0 2 , ne računajući poljoprivredu (EC, 2 0 0 2 ) . ' Bilo koji pokušaj smanjivanja ekološkog otiska koji ne bi uključivao smanjivanje korištenja fosilnih goriva bio bi unaprijed osuđen na neuspjeh. Pretjerana ovisnost i k o n z u m e r i z a m fosilnih goriva ostavljaju g l o b a l n e posljedice na k l i m u . Našim životnim stilovima nagomilali smo prevelike količine stakleničkih plinova u atmosferi. C 0 2 u stakleničkim plinovima sudjeluje s 5 0 6 0 % , od čega čak dvije trećine dolazi od izgaranja fosilnih goriva. Jedna trećina dolazi od deforesterizacije i gubitka organskog materijala tla. C 0 2 se zadržava u atmosferi do 100 g o d i n a . M e t a n u stakleničkim plinovima sudjeluje s 15%. Najznačajniji dio m e t a n a dolazi od goveđeg izmeta, a emitira se uvijek kada se organski materijal stavi u anaerobne uvjete. Premda se zadržava u atmosferi svega 10 g o d i n a , staklenički utjecaj molekule nekoliko je puta jača od molekule
C 0 2 . U stotinu g o d i n u , jedna molekula m e t a n a vrijedila bi kao 1 1 molekula C 0 2 . CFC i HCFC su odgovorni za 15% od u k u p n i h stakleničkih plinova. Danas se manje koriste zbog izbacivanja iz hladnjaka, sprejeva, klimatizacijskih uređaja i drugdje. No i tu i m a m o problem njihove dugotrajnosti. A k o je jedna molekula m e t a n a 1 1 puta jača od molekule C 0 2 , o n d a je jedna molekula CFC-a jača nekoliko tisuća puta. Ostaje u atmosferi oko 50 godina. Dušikov dioksid ( N 0 2 ) sudjeluje s pet posto, u g l a v n o m od poljoprivrednih aktivnosti. T a k o đ e r je potentniji od molekule C 0 2 , za nekih sto puta (Whitefield, 2 0 0 4 ) . Oni svi sada lebde iznad nas mijenjajući sastav zaštitnog tkiva u atmosferi, koje se bezbroj godina tkalo kako bi nas štitilo. Trendovi sadašnjih ratova za resurse i n a f t u nastavit će se sve d o k ti resursi upravljaju našim životima. Posebno će sukobi i imperijalni ratovi doći do izražaja s obzirom da se približavamo vrhuncu iskorištavanja nafte i plina. Što se tiče n a f t e , više se ne pišu h i m n e z l a t n o m sjaju c r n o g zlata. Najveće n a f t n e korporacije poput Chevron Texaca ili ConocoPhillipsa, počele su priznavati kako su im rezerve sve plićih razina, a Shell je čak i kažnjen zbog n a m j e r n o g laganja o vlastitim rezervama koje su prikazivali većima nego što jesu. Vodeća naftna korporacija Exxon i dalje pjeva ode u čast predsjednika Busha, no m o r a se priznati kao su i sami počeli više ulagati u kupovinu vlastitih dionica, čime ih održavaju visokima, nego u otkrivanje novih naftnih polja kojima toliko tepaju. O n o što z n a m o i što je činjenica jest da od 23 najveće zemlje proizvođačice nafte, već ih je 15 dosegnulo vrhunac iskorištavanja nafte na svom teritoriju. Između ostalih tu su: SAD, Velika Britanija, Venecuela i Norveška. Zemlje OPEC-a kukaju kako im je sve teže održavati ovu suludu glad za n a f t o m , a neke p o p u t Indonezije priznaju kako proizvode m a n j e nego ikada. Jedino se Saudijska Arabija grčevito drži verbalnog o p t i m i z m a . M a t t h e w Simmons jedan je od najcjenjenijih energetskih analitičara koji je g o d i n a m a proučavao stotine službenih d o k u m e n a t a o produktivnosti glavnih naftnih polja u svijetu, a posebno u Saudijskoj Arabiji gdje se najviše proizvodi i gdje su najveće svjetske rezerve. Simmons je došao do zaključka kako vlast Saudijske Arabije laže o sposobnosti naftnih polja na svom teritoriju da zadovolje potrebe sve gladnijih zahtjeva našeg svijeta. Pronašao je kako čak i pri sadašnjoj nedovoljnoj proizvodnji nafte, Saudijska Arabija za vađenje 8 milijuna barela na d a n , mora upumpavati između 15 i 18 milijuna barela vode na d a n . Razlog je starost najplodnijih nalazišta kojima je potrebna d o d a t n a snaga, d o d a t n i pritisak kako bi se nafta crpila. Kada govorimo o smanjenju crpljenja i zaliha nafte mislimo na tzv. laku n a f t u , koja je lako dostupna i jeftina. Vrlo često nas naftoljupci pokušavaju umiriti nalazištima nafte u arktičkim i ledenim područjima, u d u b i n a m a m o r a i sličnim udaljenim područjima za koja je potrebna sofisticiranija tehnologija te bi crpljenje bilo p u n o skuplje. Vremenske razlike u najavljivanju vrhunca crpljenja nafte između nezavisnih
1
P o d n c i se o d n o s e na EU s 15 č l a n i c a prije proširenja 2 0 0 4 , g o d i n e .
66
67
stručnjaka i zaduženih korporativno-vladinih konzultanata i agencija sve je tanja. Dok bi vas samo prije koju g o d i n u za najavu vrhunca crpljenja nafte optužili kako ste protivnik t e h n o l o g i j e i ljudske civilizacije, danas se gore spomenute strane jedino razlikuju u godini za koju predviđaju t a j vrhunac. Neovisno da li ć e m o prihvatiti stavove prve skupine koja vrhunac smješta u nadolazeće godine t r e n u t n o g desetljeća ili druge skupine koja taj d o g a đ a j vidi za 20 do 30 g o d i n a , nitko više ne negira činjenicu kako će se vrhunac dogoditi. Naše generacije će ga sigurno doživjeti. Ovdje je važno n a p o m e n u t i kako se pod vrhuncem crpljenja ne misli da će nafte nestati, već će se dosegnuti vrhunac proizvodnje nakon koje slijedi p a d . Jasno n a m je kako će i to radikalno promijeniti naše živote s obzirom koliko ovisimo o nafti. Nafta će postajati sve skuplja i ukoliko se ne pripremimo to će uzrokovati socijalne nemire neviđenih razmjera, siromaštvo i g l a d , lokalne sukobe i širenje globalnih ratova. Dodatni problem pored pojave samog vrhunca crpljenja nafte, nalazimo i u činjenici kako u trenutku kada je nafte sve manje, mi je sve više koristimo. Bush je to lijepo objasnio kako "američki način života nije za pregovaranje", kada su ga išli gnjaviti s m i n o r n i m Kyoto p r o t o k o l o m . Što to znači, naučili smo u poglavlju o ekološkom otisku. EU također puno troši i ovisna je o nafti, a s nadolazećom K i n o m i Indijom potrošnja nafte raste, stara polja se polako gase, a bogatih nalazišta je sve m a n j e . Simmons ispravno ističe kako idemo prema stanju gdje sa 7 0 % manje nafte pokušavamo zadovoljiti 150% veće potrebe. U poglavlju o ekološkom otisku naznačili smo donekle mogućnosti koje n a m m o g u pružiti obnovljivi izvori energije, pogotovo kada bi se u njih više ulagalo u odnosu na fosilna goriva. Kad to kažemo mislimo na goriva koja danas najviše koristimo: nafta, ugljen i plin. Obnovljivi izvori energije su svi oni koji se m o g u obnoviti. To su: vjetar, sunce, voda, biomasa (drvo i ostale biljke), geotermalna energija i ostalo. Pritom n a m m o r a biti jasno kako i neodgovorno korištenje obnovljivih izvora energije može dovesti do njihovog iscrpljivanja. Šume danas u g l a v n o m koristimo na neobnovljiv način i uništavamo pluća planeta. No postoje i tehnike održivog šumarstva, gdje šuma ne nestaje već se iskorištava o n o m brzinom kojom se i obnavlja. U t o m smislu m o g u nas ohrabriti podaci o kretanju trendova u korištenju izvora energije: Trendovi u korištenju energije, 1995-2001 Godišnji rast u postocima
Izvor energije Vjetar
+32
Solarni m o d u l i
+21 +4
Geotermalna energija Hidroelektrane
+0,7
Nafta
+ 1,4
68
Izvor energije
Godišnji rast u postocima
Prirodni plin
+2,6
Nuklearna energija
+0,3
Ugljen
-0,3
Izvor: URL:http://www.earth-policy.org Ovakvi podaci nesumnjivo govore u korist obnovljivih izvora energije kada g l e d a m o prema sutra. Obnovljivi izvori energije danas su hit, a sve im ide na ruku da b u d u još i hitoidniji u budućnosti. D a n a s svjedočimo p r a v o m p r o c v a t u u n u t a r sektora obnovljivih izvora energije. A k o se zadrži sadašnji t r e n d rasta korištenja solarnih m o d u l a i vjetrenjača, do 2 0 2 0 . godine ti izvori osiguravat će 4 5 % globalnih potreba za energijom. Energija vjetra koštala je 10 puta više prije 20 godine, a solarni moduli 15 puta više prije 25 godina. Solarne ćelije su efikasnije za 6 0 % nego prije 20 g o d i n a . Proizvodnja vjetrenjača je donedavno bila najbrže rastuća energetska tehnologija, ali ove g o d i n e ju je prestigla solarna energija. Još p o č e t k o m stoljeća električna energija dobivena energijom vjetra postala je jeftinija od električne energije dobivene iskorištavanjem ugljena, a predviđanja ističu kako će ubrzo koštati manje i od energije iz nuklearnih elektrana. Danska dobiva 15% svoje energije od vjetra, sjeverna njemačka pokrajina SchlesvvigHolstein 19%, a španjolska pokrajina Navarra 22%. U Španjolskoj je donesen zakon koji nalaže kako se sve nove zgrade moraju opremiti solarnim kolektorima. Obnovljivi izvori energije unatoč svim otporima fosilnih lobija zauzimaju sve veće mjesto u našim životima i to je trend koji će se nastaviti. To je navuklo m n o g e da objave kako se bliži d o b a eko-efikasne industrije. Lester Brown ( 2 0 0 1 ) , direktor Earth Policy Institute ističe kako je d a n a š n j a e k o n o m i j a neodrživa, ali vjeruje kako je m o g u ć a e k o n o m i j a koja respektira principe ekologije. Dapače, smatra kako je d u g o r o č n o neodrživa ekonomija n e m o g u ć a . Slično misle i kreatori p o j m a "prirodni kapitalizam" Paul Hawken, A.B. Lovins i L.H. Lovins. Ovi su autori u istoimenoj knjizi istaknuli naznake pojavljivanja kapitalizma koji prirodne resurse i okoliš uzima kao temelj održavanja ukupne ekonomije, a ne resursom koji je neograničena potrošna r o b a " ( 1 9 9 9 : 9 ) . Nadalje ističu kako oni koji neće moći u budućnosti koristiti prirodni kapital, jer su ga uništili u prošlosti ili ga još uvijek podređuju financijskom, imati će velika ograničenja na budući ekonomski razvoj. Smatraju kako n a m se pred nosom odvija nova velika revolucija u proizvodnji, ali prije svega o n a je n e m o g u ć a bez r e k o n c e p t u a l i z a c i j e sustava ( p o l i t i č k o g , e k o n o m s k o g , obrazovnog...) po čijim pravilima proizvodimo i živimo, jer prirodni kapital je ekonomski neprocjenjiv. Lester Brown ( 2 0 0 1 : 9 1 ) čak ističe kako m o ž e m o početi s obrazovanjem za profesije 2 1 . stoljeća, gdje s obzirom na razvoj, ulaganja i nadolazeće potrebe neće biti nezaposlenih. Te profesije su inženjeri
69
recikliranja, hidrolozi, akvakulturni veterinari, ekološki ekonomisti i arhitekti, geotermalni geolozi, inženjeri turbina za vjetrenjače i metereolozi specijalizirani za vjetrove, mehaničari bicikala, inženjeri šumarstva te stručnjaci za planiranje o b i t e l j i . 2 Po Brownu ( 2 0 0 1 : 89) ukoliko se prihvate principi eko-ekonomije možemo sa zadovoljstvom početi mahati jedno veliko z b o g o m kopanju ugljena, n u k l e a r n i m e l e k t r a n a m a , nekontroliranoj sječi š u m a , iskorištavanju n a f t e , porastu u proizvodnji a u t o m o b i l a te jednokratnim proizvodima. To je dakle temelj te nove m a g i č n e riječi eko-efikasnost, pri č e m u se dakle inzistira da ekonomija nije (dugoročno) efikasna ukoliko ne usvaja ekološke principe po Brownu ili ukoliko ne shvaća i prihvaća neprocjenjivu vrijednost prirodnog kapitala po H a w k e n u , A.B. Lovins i L.H. Lovins. Ipak, t r e b a m o biti svjesni kako je procvat obnovljivih izvora energije još uvijek m a l o g i ograničenog dosega. Kao što s m o rekli, čak 8 0 % energije se i dalje dobiva od fosilnih goriva. Prema p o d a c i m a M e đ u n a r o d n e agencije za energiju (IEA) u proizvodnji energije sudjeluju: nafta 34,8%, ugljen 2 3 , 5 % i plin 2 1 , 1 % . Na nuklearnu energiju o t p a d a slijedećih 6,8%. Obnovljivi izvori energije (bez velikih hidrocentrala) zajedno zauzimaju svega 4% od ukupne proizvodnje energije ( R E N 2 1 , 2 0 0 5 ) . Zanimljivo je da se od toga gotovo pola (44%), odnosi na zemlje u razvoju. Korištenje vjetra za energiju čini svega 1 % ukupne potrošnje energije, a u SAD-u m a n j e od 1 %. Kao najveći potrošač SAD dobiva 2 2 % struje iz nuklearnih elektrana, a 5 5 % iz elektrana na ugljen. Čini se da je "business as usual" m a n t r a još uvijek jaka, jer nema d r u g o g razloga da se u obnovljive izvore energije ne investira p u n o više. T r e b a m o znati d e m i s t i f i c i r a t i česta o p r a v d a n j a k a k o obnovljivi izvori energije nisu konkurentni o n i m a koji nemjerljivo više zagađuju okoliš. Konkurencija je teška riječ kada vlade u svijetu godišnje subvencioniraju naftnu industriju i industriju nuklearne energije s oko 3 0 0 milijardi dolara. Troškovi vojnog osiguranja naftnih nalazišta u stranim zemljama koštaju SAD-a 57 milijardi dolara poreznog novca godišnje. N a f t n e korporacije dobiju porezne olakšice za još 4 milijarde dolara, a ekološki troškovi su 45 dolara po barelu nafte. I tako i m a m o jeftinu n a f t u . U k u p n a svjetska ulaganja u obnovljive izvore energije su svega 20 milijardi dolara. To znači da SAD godišnje više plati vojsci da čuva osvojena naftna polja, nego što su godišnja ulaganja u sve obnovljive izvore energije. Prema p o d a c i m a Worldwatch Institutea potrebno je svega 6 6 0 milijuna dolara da se solarna energija učini p o t p u n o k o n k u r e n t n o m energiji dobivenoj od iskorištavanja fosilnih goriva, što je svega 0 , 5 % ulaganja naftnih korporacija u
istraživanja i proizvodnju krajem '90-ih. Kao gotovo i svi najveći problemi u svijetu i ovo je pitanje političke volje i odluke, a ne ekonomije ili efikasnosti. 3 Po McBurnevu ( 1 9 9 8 : 5) biznis juri pravocrtnom linijom nemajući se vremena ni osvrnuti i pogledati kakve posljedice ostavlja, a u prirodi je sve ciklično, sve se vraća i kao međupovezano čini jedan sistem koji teži ravnoteži. Ovdje se ne vjeruje kako je eko-efikasnost uopće realan t e r m i n , jer nije problem u bolje, već u manje. Ističe se da ukoliko " u z i m a m o više nego li n a m treba, u z i m a m o od nekoga d r u g o g a , od budućnosti ili od okoliša i drugih vrsta".' 1 T i m e se sva nadanja o eko-efikasnosti kao m a g i č n o m štapiću koji će riješiti naše današnje ekološke probleme rasplinu u trajanju jedne fejk reklame gdje plavetni kitovi plivaju na krilima naftnih kompanija ili gdje gladna djeca slažu nasmiješene figurice G M O h r a n o m . Vječito lažno pitanje: "Koji će energent zamijeniti naftu?" samo nas i dalje ostavlja nagomilanih krmelja, n a p u m p a n e sanjivim n a d a m a dok t a p k a m o u mjestu. Pogledajmo sada koja n a m sve rješenja nude tehno-fix spasitelji:
Još nafte, makar i teške nafte Premda se danas gotovo svi relevantni subjekti slažu kako će d o b r a n o prije polovice ovog stoljeća iscrpljivanje nafte dosegnuti svoj vrhunac, uporno se pokušava stvoriti d o j a m kako nafte ima u nedogled. To je sve nevjerojatnije budući da i dosadašnji izvori sve više štekaju pred pretjeranim iskorištavanjem. Naime, sadašnja nafta ima i naziv laka nafta u smislu da je lako doći do nje. Naftu do koje je teže d o ć i , jer je u d u b i n a m a , na ledom okovanim područjima i slično, nazivamo teškom n a f t o m . Teška nafta pokušava se prikazati kao dovoljna podrška, pa i zamjena sadašnjoj potrošnji lake nafte. Osoba koja se proslavila izjavom da će energetski p r o b l e m riješiti nova nalazišta n a f t e i iskorištavanje na Aljaski, a ne nekakvo očuvanje i štednja energije, ima i m e Dick Cheney. Jedno od tih spasonosnih rješenja trebao bi biti i katranski pijesak. Katranski pijesak p u n bitumena trebao bi nas uvjeriti kako jeftine nafte ima t a m o gdje je i n e m a . Troše se plahte i plahte papira kako bi se ovakav oblik iskorištavanja nafte proglasio spasonosnim rješenjem. To ide do te mjere da se Kanada čija pokrajina Alberta obiluje katranskim pijeskom proglašava novom n a f t o n o s n o m silom (Driessen, 2 0 0 3 ) . No nigdje se ne kaže kako se radi o jako s k u p o m biznisu, s o g r o m n i m ulaganjima energije, da ne s p o m i n j e m o užasne posljedice po okoliš prilikom same proizvodnje. Bitumen čistimo od zemlje, i o d v a j a m o ' Kritika č e s t o ističe k a k o b i n a m b i l o p o t r e b n o postaviti s o l a r n e m o d u l e n a 2 0 0 0 0 0 č e t v o r n i h k i l o m e t a r a a k o b i s m o htjeli d o b i t i istu e n e r g i j u k a k v u d a n a s d o b i v a m o o d fosilnih g o r i v a , ali d a
' U WWF-US su izradili s t u d i j u u kojoj su pokazali k a k o bi p r i h v a ć a n j e Kyoto p r o t o k o l a i p r e b a c i v a n j e
d a n a s i m a m o s o l a r n i h m o d u l a d a p o k r i j u svega 1 0 č e t v o r n i h k i l o m e t a r a . Pri t o m s e d a k l e r j e đ e
p r o i z v o d n j e e n e r g i j e s u g l j e n a i n a f t e na o b n o v l j i v e izvore e n e r g i j e m o g l o rezultirati sa 7 5 0 0 0 0
postavlja p i t a n j e zašto i h i m a m o t a k o m a l o ? Z a p o d a t a k vidjeti D a v i d G o o d s t e i n ( 2 0 0 4 ) O u t o f
n o v i h r a d n i h m j e s t a do 2 0 1 0 . , a 1,3 m i l i j u n a do 2 0 2 0 . g o d i n e . Do sličnih rezultata došli su i u
G a s - T h e End o f t h e A g e o f O i l , N e w York: W . W . N o r t o n & C o m p a n y Inc. Vidjeti C h r i s t o p h e r Plant & J u d i t h Plant ( 1 9 9 1 ) G r e e n Bussiness - Hope or Hoax, D e v o n : G r e e n
R e d i f i n i n g Progressu s 1,4 m i l i j u n a novih r a d n i h m j e s t a uz 5 0 % s m a n j e n j a z a g a đ e n j a k o j e d o v o d i
4
do klimatskih promjena (NRDC, 2 0 0 5 ) .
Books: 8.
70
71
od dušika i sumpora kroz zahtjevan proces ubacivanja velikih količina vode i vodika. Također se o g r o m n e količine tla miniraju i "raščišćavanju". Dvije t o n e zemlje se minira kako bi se dobio svega jedan barel nafte (158,8 litara). Najbolje je iskreno opisao ovaj slučaj Neil Camarta, potpredsjednik Shellove podružnice u Kanadi, specijalizirane za proizvodnju nafte iz katranskog pijeska: "Ova nafta je sranje" (Hali, 2 0 0 5 ) . Kaže Camarta i krene n a m prodavati to što je rekao. Sličnog statusa je i nafta koja se dobiva iz škriljevca sa svim b l a g o d a t i m a miniranja, velikih energetskih troškova, dodavanja vode i vodika te o g r o m n i h količina kancerogenog o t p a d a . Sadašnje tehnike vađenja nafte iz škriljevca emitiraju četiri puta više stakleničkih plinova od vađenja lake nafte.
Plin Premda je plin kao fosilno gorivo čišći od nafte i ugljena, sve se češće spominje i njegov vrhunac proizvodnje. S t i m će se posebno sresti najveći potrošač, a to su SAD. Procjene za plin ističu kako na globalnoj razini još 20 do 30 godina neće doći do pada proizvodnje. No, problem je u t o m e što je plin najpogodniji za regionalnu ili nacionalnu upotrebu, o d n o s n o najjeftinije ga je distribuirati k o p n e n i m p u t e m kroz plinovode. Proizvodnja plina u SAD-u pada za 5% godišnje, a čak je i donedavni direktor Exxona Lee Raymond na Reuters En ergy Sumitu u lipnju 2 0 0 5 . godine priznao kako je proizvodnja plina u SAD-u dosegnula svoj vrhunac. Ne treba nas čuditi što, premda u sjeni nafte, cijena plina također raste. Sto to znači u trenutku kada se 6 0 % kućanstva u SAD-u grije na plin, ne treba previše razglabati. D a p a č e , taj postotak raste pa više od 7 0 % novih stambenih zgrada ima grijanje na plin. Da ironija bude veća, kako bi se zadovoljili ekološki standardi do 2 0 0 2 . godine 9 0 % svih novoizgrađenih elektrana bilo je na plin. Plin se p u n o teže i skuplje transportira bordovima preko oceana. Za to je potrebno uskladištiti plin visokom t e h n o l o g i j o m , a potrebno je prilagoditi i luke za prihvat i daljnju distribuciju takvog plina, što sve poskupljuje njegovu cijenu. T a k o da će kao zamjena i od industrije i politike hvaljeni LNG (liquid natural gas - tekući prirodni plin) ostati još s a m o j e d n o p r e n a p u h a n o tehnološko rješenje. N a i m e , u o v o m trenutku svega je četiri luke u SAD-u koje su sposobne obaviti prihvat i distribuciju takvog plina. T a k o dopremljen plin 2 0 0 3 . godine pokrivao je svega 2% dnevne potrošnje u SAD-u. Do kraja desetljeća očekivani rast u u k u p n o m udjelu LPG-a neće doseći niti 6% (Pfeiffer, D.A., 2 0 0 5 ) .
postupci proizvodnje nafte iz ugljena, u č e m u najveće iskustvo imaju Njemačka i Južna Afrika.
Nuklearna energija Nuklearna energija je dobila svoj z a m a h n a k o n pojave naftnih šokova u ' 7 0 ima. Pojedine zemlje poput Francuske većinu svoje struje dobivaju iz nuklearnih elektrana. U SAD-u sudjeluju u ukupnoj proizvodnji energije sa 2 2 % . Na svjetskoj razini proizvode 6,8% električne energije. Lobi koji zagovara nuklearne elektrane često zaboravlja spomenuti nekoliko činjenica. Premda t o k o m rada nuklearnih elektrana, struja dobivena iz njih nije skupa, u računicu nikada nisu uključeni o g r o m n i troškovi izgradnje takvih postrojenja, a u budućnosti i održavanja sigurnosti. Prema studiji organizacije New Economics Foundation, upravo zbog državnih i drugih subvencija nuklearnoj industriji cijena kasnije struje je m a n j a od realne. 5 Također, Paul M o b b s autor knjige Energy Beyond Oil ( 2 0 0 5 ) ističe kako se d o n e d a v n o smatralo kako su zalihe urana neograničene u smislu potreba nuklearne industrije, ali da zadnja istraživanja opovrgavaju ta nadanja. Ovakve elektrane ne u b r a j a m o u one čiji rad doprinosi klimatskim p r o m j e n a m a , pa se tu kriju vjerojatno sulude tvrdnje kako se radi o ekološkoj energiji. M n o g i zastupnici nuklearnog lobija kriju podatak, kako m o ž e m o govoriti o nepostojanju emisije stakleničkih plinova za vrijeme rada elektrane, to se nikako ne može tvrditi za u k u p n o potrošenu energiju p o t r e b n u da se iskopa, procesuira te distribuira gorivo za nuklearnu elektranu. Ostaje vječiti problem radioaktivnog o t p a d a ostaje kao nerješiv problem u svijetu sa 4 0 0 0 reaktora, osim a k o kao rješenje ne prihvatimo pretvaranje t o g otpada u b o m b e s osiromašenim u r a n o m što siju smrt po svijetu od bivše Jugoslavije do Iraka. S obzirom na cinizam najmoćnijih korporacija m o ž e m o izraziti čuđenje što već neka od grupacija za širenje nuklearne energije nije prijavila takav postupak kao doprinos održivom razvoju - sektor recikliranje.
Nuklearna fuzija N u k l e a r n a fuzija je sveti Gral t e h n o l o š k i h rješenja za d a n a š n j i p r o b l e m energetskih resursa. Takva energija bi bila nevjerojatno efikasna i jeftina. M a l i problem je što još uvijek nismo niti blizu stvaranja takve energije u stabilnom obliku. Nuklearna fuzija je još uvijek slatki sanak koji košta puno novaca uz rezultate koji su daleko od bilo kakve primjene. Problem je što jedan izotop vodika treba zagrijati na sto milijuna stupnjeva celzijusa kako bi se dobila tzv.
Ugljen
plazma,
Trenutno se ne nalazi na listi ugroženih energetskih vrsta. No t i m e nije ništa
eksperimentiranjem najdalje otišlo unutar projekta ITER (International Ther
više prihvatljiviji za korištenje. Radi se o najprljavijem obliku fosilnih goriva.
monuclear Experimental Reactor) koji je vrijedan šest milijardi dolara. Čak a k o
Pritom je opasan ne s a m o za one koji ga iskapaju, žive u blizini odlagališta
projekt i uspije, širi oblici korištenja najavljeni su za 50-ak godina.
ali
koja
ima
izrazito neuhvatljiv karakter. T r e n u t n o se s
otpada od njegove proizvodnje, već i za cijeli svijet, jer njegovo izgaranje emitira najveću količinu zagađenja. Pored termoelektrana na ugljen, sve su češći i
72
5
Vidjeti U R L : h t t p : / / w w w . n e w e c o n o m i c s . o r g / g e n / n e w s _ m i r a g e a n d o a s i s . a s p x ( 1 3 . 1 2 . 2 0 0 5 . ) .
73
Velike hidroelektrane Energija vode je obnovljiv izvor energije, ali velike hidroelektrane ne predstavljaju održiv i ekološki način proizvodnje energije. Hidroelektrane se vrlo često želi utrpati u obnovljive izvore energije, premda velike hidrocentrale uzrokuju nemali broj ekoloških i socijalnih problema. Prema m e đ u n a r o d n o j komisiji za svjetske brane (ICOLD), brana se smatra velikom ako ima 15 m od temelja. A k o su brane visoke između 5 i 15 metara, a i m a j u rezervoar veći od 3 milijuna m 3 , također ih klasificiramo kao velike brane ( M i r a l e m , 2 0 0 4 ) . M o ž e m o reći i kako su velike brane one koje imaju snagu veću od 10 M W . Istraživanja su pokazala kako se prilikom izgradnje velikih brana oslobađaju velike količine C 0 2 , zbog krčenja šuma i poplavljivanja dolina. Također se emitira i m e t a n , jer biljke trule pod naplavljenom v o d o m u a n a e r o b n i m uvjetima. Dodatno se uništava bioraznolikost i čitavi ekosustavi. Ukoliko n a m je zaista stalo do održivosti, nikada ne smijemo zanemariti socijalne posljedice određenog djelovanja. Do danas je zbog izgradnje velikih brana iseljeno nekoliko desetaka milijuna ljudi. Samo zbog velikih hidrocentrala koje je financirala Svjetska banka iseljeno je više od 10 milijuna ljudi. Da se te ljude shvaća kolateralnim štetama lažnog progresa govori i podatak kako sama Svjetska banka u svom izvještaju iz 1994. godine Resettlement a n d Development ističe pogoršanje ekonomskog stanja za "veliku većinu muškaraca, žena i djece koji su preseljeni zbog projekata f i n a n c i r a n i h od strane Svjetske b a n k e " bez ikakve d i r e k t n e koristi od t i h projekata. Istovremeno će Svjetska banka u reklamiranju svoje politike ekološki svjesnom i zelenom, hvaliti se kako iz godine u g o d i n u povećava svoja ulaganja u obnovljive izvore energije. Istovremeno neće reći kako se od tih projekata čak 6 0 % odnosi na financiranje gradnje velikih brana.
energetski resurs koji će riješiti sve naše probleme preko noći, ostajemo tupi potrošači, a ne aktivni građani i građanke. Pardon, i aktivni seljaci i seljanke. To je poruka kako je zapravo sve u redu, kako m o ž e m o i dalje b a h a t o koristiti n a f t u , jer će se i o n a k o p r o n a ć i z a m j e n a p r e d a n i m i n e s e b i č n i m r a d o m k o r p o r a c i j a , država i z n a n s t v e n i k a . O v i m e n a r a v n o ne ž e l i m o reći kako s m a t r a m o nepotrebnima, a još m a n j e nekorisnima znanstvena istraživanja i tehnološke inovacije. Dapače, no traženjem rješenja problema energetske krize izvan nas samih najobičnije je zavaravanje. No s d r u g e strane, odlična je vijest što upravo u n a m a s a m i m a i m a m o znanje i vještine kako proizvesti i koristiti energiju p o m o ć u obnovljivih izvora. I m a m o aktivizam koji stvara energiju. Energija za raju. Od ljudi ljudima. Vrijeme je da u p o z n a m o priču uradi sam zeleno.
S d r u g e strane, u b o g a t i m z e m l j a m a primjećuje se trend dekomisije ili micanja velikih brana zbog njihovih negativnih ekoloških utjecaja. U SAD-u se tijekom '90-ih započelo s m i c a n j e m nekoliko stotina brana, što i nije veliki broj u o d n o s u na u k u p n i , ali predstavlja t r e n d koji je u porastu (WWI, 2 0 0 2 ) . Trenutno se u svijetu dobiva 5,7% energije od hidroelektrana. Naravno, u ekološkim krugovima se podržavaju male brane, vodenice i potočare. Ovdje isto naglašavamo kako i o n e neovisno o svojoj malenkosti trebaju biti pažljivo smještene u prostor u odnosu sa p r i r o d o m i u dogovoru s lokalnom zajednicom s obzirom na njihove potrebe i način življenja. Ukoliko se ne pazi na t o , i m a l e brane m o g u imati negativne socijalne i ekološke učinke kao što je uvijek slučaj s velikim b r a n a m a . Svo ovo p r o p a g a n d n o p u m p a n j e tehnoloških rješenja za današnji energetski problem zanemaruje prvotni uzrok t o g p r o b l e m a . Današnja energetska kriza nije nastala jer koristimo neefikasne resurse, već zato što ih trošimo neefikasno i rastrošno. M o ž e m o zaključiti kako sva ta preokupacija da p r o n a đ e m o neki novi i spasonosni izvor energije zapravo i i m a cilj da nas ostavi zatvorene u svijetu neodržive potrošnje. Pasivnim č e k a n j e m da netko drugi otkrije novi
74
75
od bilo kojeg izvora fosilnih goriva. S a m i m t i m e smo v a m dužni dati i poziciju Z M A G - a kada općenito g o v o r i m o o obnovljivim izvorima energije. Jasno je da u t r e n u t k u kada n a m je svijet obilježen sukobima i ratovima za neobnovljive resurse, t r e b a m o podržati svaki p o m a k p r e m a većem korištenju obnovljivih izvora energije. Obnovljivi izvori energije su upravo rješenje zato što predstavljaju
Zelena energija
decentralizirane sisteme i gotovo svugdje prisutne besplatne resurse. No već je i sad jasno kako s m o u Z M A G - u p u n o skloniji jednostavnijim energetskih sustavima. Takvi sustavi zovu se primjenjivim t e h n o l o g i j a m a , dakle uz malo novaca i ponešto znanja m o g u ć e je da ih svatko primijeni. Pored ekoloških
Kada v a m netko spomene obnovljive izvore energije, vrlo je vjerojatno da ćete prvo pomisliti na nizove velikih vjetroelektrana, solarne elektrane ili benzinske p u m p e koje prodaju biodizel. I sve OK. Mi vas ipak želimo odvesti korak dalje i naučiti kako da sami napravite većinu tih stvari. Kao što smo već n a p o m e n u l i , ekološki otisak je u o v o m trenutku najrealniji pokazatelj k a k o se o d n o s i m o p r e m a p r i r o d i i jedni p r e m a d r u g i m a . N o ,
pitanja, jako su važni i odnosi m o ć i i kontrole. M o r a m o biti svjesni kako je m o g u ć e da se ograniči i monopolizira korištenje i obnovljivih izvora energije. Ukoliko neka korporacija kontrolira solarnu elektranu k o j o m d o b i v a m o struju, odnosi moći ostaju nepromijenjeni. U o v o m t r e n u t k u m e đ u prvih deset najvećih korporacija solarne o p r e m e nalazimo i takve miroljubive i zelene firme kao što su BP Solar, Shell Solar, Mitshubishi Electric, RWE Schott Solar i druge.
istovremeno ekološki otisak n a m nudi i odgovore k a m o i kako krenuti da ga
Energija sunca možda je slobodna, svuda i za sve, ali kroz kontrolu znanja
s m a n j i m o . D o v o l j n o n a m j e p o g l e d a t i t a b l i c u e k o l o š k o g otiska različitih
i tehnologije koje o m o g u ć u j u njeno pretvaranje u iskoristivu energiju, prirodna
energetskih resursa:
sveprisutnost sunca postaje u m j e t n o ograničena. Bilo bi zaista loše zaključuju Berman i O ' C o n n o r ( 1 9 9 6 : 2 0 7 ) kada bi umjesto podržavanja lokalne samo-
Izvor energije
Produktivnost (u gigadžulima po ha u godinu dana)
Otisak za 100 gigadžula u godinu dana u ha
80
1,25
održivosti i neovisnosti, solarni f o t o n a p o n s k i m o d u l i postali sredstvo centraliziranih sistema. Biti ovisan o solarnim m o d u l i m a koje kontrolira BP ili Shell nije alternativa ovisnosti o nafti koju kontroliraju BP ili Shell. U biti tih korporacija je profit i kontrola na tržištu, stoga nas ne treba čuditi što postoji
Fosilna goriva (zamjena)
mogućnost da i određene sektore obnovljivih izvora energije gurnu u t o m smjeru.
Etanol
Berman i O ' C o n n o r ( 1 9 9 6 ) navode kako je na primjer Clinton podržavao više od Busha starijeg investiranje u obnovljive izvore energije, ali se radilo o
C 0 2 apsorpcija (šume)
100
1,0
zamjena biomasom
80
1,25
razvoja obnovljivih izvora energije d o v o l j n o govori p o d a t a k da su najjače
1000
0,1
energetske korporacije u Kaliforniji predložile 2 0 0 3 . g o d i n e povećanje poreza
150-500
0,2 - 0,67
15000
0,0067
do 40000
0,0025
1000
0,1
12500
0,008
Hidro-elektrane (prosjek) niži tok visoke Solarni kolektori Solarni moduli Vjetar Izvor: Wackernaegel & Rees, 1996: 69.
subvencijama velikim energetskim k o r p o r a c i j a m a . Koliko je njima stalo do
na o t k u p električne energije dobivene iz obnovljivih izvora energije, č i m e bi se takvi sistemi m a n j e isplatili. M n o g i strahuju kako se upravo korporacije iz n a f t n o g , energetskog i drugih sektora koji ne doprinose zaštiti okoliša, spremno stvorile teren zelenog kapitalizma. Dapače, svjedoci smo kako korporacije koje kontroliraju tržište fosilnih goriva počinju kontrolirati i tržište obnovljivih izvora energije. M o ž e m o izraziti strah kako će se t i m e rast ekoloških alternativa usporiti, sve d o k fosilna goriva donose profit. U o v o m trenutku n a m se čini kako bi bilo zaista suludo i n e m o g u ć e da
To znači da hektar prosječne šume može godišnje upiti emisiju C 0 2 jednaku 100 gigadžula fosilnog goriva. Iz ovih izračuna jasno je kako upravo korištenje obnovljivih izvora energije, posebno solarnih kolektora i vjetrenjača, može biti jedno od najboljih alata za smanjivanje ekološkog otiska. No, možemo slobodno zaključiti kako gotovo svi obnovljivi izvori energije i m a j u manji ekološki otisak
76
netko ograniči ili patentira energiju sunca ili vjetra, ali ne zaboravimo kako n a m je isto t a k o bilo n e m o g u ć e do prije svega nekoliko g o d i n a da netko patentira stoljećima prisutne biljke i njihova ljekovita ili korisna djelovanja. Danas biotehnološke korporacije gdje g o d stignu patentiraju čitave biljke ili njihova korisna svojstva. T i m e im je kroz W T O otvoren put prema privatizaciji
77
znanja koja su ljudi stoljećima prenosili iz generacije u generaciju na korist svima. Korporacija Bechtel koja se bavi e n e r g e t i k o m i graditeljstvom je u bolivijskom g r a d u C o c h a b a m b a dobila pravo na pitku vodu i vodoopskrbu grada. N o , Bechtel je dobio i pravo na vodu iz bunara. Objašnjenje je bilo kako bi ta voda završila u vodoopskrbnom sustavu da je ne pokupe bunari, pa je o n d a logično da se plati za to skupljanje. Bechtel je dobio pravo na kišu(?!). Tek n a k o n velikih prosvjeda, voda je vraćena u ruke onih kojima i pripada ljudi. T r e b a m o biti svjesni kako ćemo se kao i za ljudska, ženska, radnička i druga prava, trebati (iz)boriti i za pravo na obnovljive izvore energije. Neoliberalni kapitalizam je ušao u svoju najbrutalniju fazu kada nas se polako i perfidno navikava da resursi i usluge koji su prije bili dostupni svima (voda, obrazovanje, zdravstvo i drugi) postaju sve više privilegirani za bogatu elitu i tretiraju se kao najobičnija roba, a ne ljudsko pravo svake osobe na planeti. Potrebno je da zajedno s našim susjedima, kroz zadruge i gradska vijeća, inicijative odozdo i aktivističke organizacije, stvorimo uvjete za primjenu obnovljivih izvora energije na l o k a l n o m nivou. Danska n a m ovdje može biti svijetli primjer, budući da je t a m o 8 0 % k a p a c i t e t a za proizvodnju vjetra u r u k a m a individualnih poljoprivrednika i poljoprivrednih kooperativa. Stoga n a m se i ovdje ponavlja najvažnija potreba za edukacijom, razmjenom znanja i vještina te m e đ u s o b n i m p o m a g a n j e m . Organizirajmo festivale stvaralaštva! Dijelimo slobodno!
Energija sunca Korištenje sunčeve energije, iako je u porastu, još uvijek se smatra alternativnim n a č i n o m proizvodnje energije, a potencijal koji predstavlja iskorišten je u toliko maloj mjeri da je to s r a m o t n o ! Paradoksalna je činjenica da je tehnologija za korištenje solarne energije poznata već tisućljećima. Na primjer, za A r h i m e d a se tvrdi da je 2 1 4 . godine prije Krista, kad su Rimljani opsjedali Sirakuzu, uz p o m o ć zrcala i sunca zapalio neprijateljske brodove. U Plutarhovim spisima može se naći podatak da su vestalinke u vrijeme N a u m e Pompilija (714-671 g. p. K.) za paljenje vatre koristile konične m e t a l n e plitice kojima su reflektirale sunčeve zrake u jednu t o č k u . Ista tehnologija se danas koristi kod solarnih kuhala. Već 1699. godine na Francuskoj akademiji znanosti eksperimentiralo se sa sabirnim staklima promjera od 80 cm koja su se koristila za taljenje keramičkih masa i raznih metala. T a k o đ e r su konstruirani uređaji s kojima se mogla zapaliti hrpa drveta sa udaljenosti od 60 m, a s udaljenosti od 39 m m o g l o se taliti olovo. U Parizu je 1882. godine konstruiran prvi parni stroj pogonjen energijom sunca. Sastojao se od velikog paraboličnog zrcala površine 3,8 m 2 u čijem se fokusu nalazio parni kotao. Dobivena para je pokretala parni stroj koji je bio spojen s tiskarskim strojem. U SAD-u je 1868. godine sagrađen sličan uređaj koji je bio sposoban razviti snagu od 2,5 konjske snage. Korištenje s o l a r n i h k o l e k t o r a p o č e l o je još k r a j e m 19. stoljeća. Solarni fotonaponski moduli su se počeli koristiti već u drugoj polovici 19. stoljeća, a u ' 5 0 - i m a su se počeli primjenjivati u smjeru u k o j e m ih d a n a s koristimo i razvijamo. Ovo su samo neki od m n o g o b r o j n i h primjera kako su ljudi kroz povijest pokušavali iskoristiti tu silnu količinu energije. Na žalost, pojavom jeftinih fosilnih goriva pažnja se usmjeruje prema neobnovljivim izvorima energije i solarna energija gotovo da pada u zaborav. Danas je savršen trenutak da se o k r e n e m o prema "alternativnim" t e h n o l o g i j a m a , unaprijedimo ih i učinimo konkurentnima. Sunčeva energija je resurs koji je dostupan svim ljudima. N e k i m a u većoj m j e r i , a n e k i m a u m a n j o j , ovisno o k l i m a t s k o m p o d n e b l j u , ali č a k i u najsjevernijim krajevima koje naseljavaju ljudi insolacija je dovoljna da bi se trebalo razmišljati o t o m e kako iskoristiti ovaj oblik energije. Za vrijeme sunčanog dana, na svaki kvadratni metar osunčane površine prosječno pristiže energija
78
79
od 1000 W. Sunce šalje energiju veću od svih zaliha fosilnih goriva. Kada govorimo o energiji u fizikalnom smislu, ograničavaju nas dva zakona termodinamike: 1. Z A K O N Energija se ne stvara niti uništava. O n a se s a m o može pretvoriti iz jednog oblika u drugi. 2. Z A K O N Kada se energija pretvara, uvijek se mijenja iz efikasnije u manje efikasnu. (Whitefield, 2 0 0 4 ) . T e r m i n "emergy" dolazi od spajanja riječi " e m b o d i e d energy" - "energije koja je utjelovljena". To je ukupna količina energije i materijala koji se koriste tijekom životnog ciklusa određenog proizvoda ili usluge. Pod životnim ciklusom misli se na proizvodnju, transport, skladištenje i odlaganje. Emergy nas uči da ne z a n e m a r u j e m o trošenje energije koje ne vidimo g o l i m o k o m potrošača. Pritom se dakle javlja svijest o t o m e kako pojedinu energiju treba iscrpiti/uzeti, zatim transportirati, zatim uskladištiti i na kraju koristiti. Mi u g l a v n o m volimo misliti kako postoji samo ovo posljednje. Sva ta četiri nivoa vezana za energiju uspoređuju se s o n i m kada r a č u n a m o koliko n a m određena vrsta energije donosi, odnosno koliko s m o energije dobili za korištenje.
Solarna kuhala i pećnice Jedan od najjednostavnijih načina da se energija sunca iskoristi pruža n a m ova p r a k t i č n a t e h n o l o g i j a . Ključni e l e m e n t solarnog kuhala je zrcalo paraboličnog oblika. O n o ima svojstvo da kada se okrene prema suncu reflektira sunčeve zrake u jednu t o č k u - fokus. O k o zrcala se o b i č n o izradi konstrukcija
koja o m o g u ć a v a okretanje uređaja prema suncu, sa stalkom za lonac koji se nalazi u fokusu zrcala. Solarna kuhala se m o g u koristiti za kuhanje, pa čak i prženje hrane. Korištenje je vrlo jednostavno - lonac se stavi na stalak i cijelo se kuhalo okrene prema suncu. Budući da se kut sunca mijenja, bitno je za vrijeme kuhanja svakih 1 0 - 1 5 minuta okrenuti kuhalo prema suncu. Kao reflektirajuća površina m o g u se koristiti razni materijali - od obične kuhinjske aluminijske folije, komadića zrcala, poliranog metala, raznoraznih samoljepivih zrcalnih folija, pa do posrebrenih ili kromiranih metalnih površina. Također je m o g u ć e kao parabolu koristiti odbačene satelitske antene, č i m e n a m solarno kuhalo zaista postaje jako jeftini i jednostavni proizvod. T o t a l n o je super pobrati hranu iz vrta i spremiti nešto fino na solarnom kuhalu. Veličina solarnog kuhala može varirati, ovisno o snazi koju želimo postići. Već p o m o ć u manjeg kuhala, promjera 50 do 100 cm m o ž e m o skuhati manje količine hrane. Veličina kuhala nije n i č i m o g r a n i č e n a . Najveće solarno kuhalo na svijetu promjera 15 metara nalazi se u Indiji, u ekogradu Auroville, a koristi se za zagrijavanje vodene pare koja se koristi za kuhanje. Po s u n č a n o m vremenu ovo kuhalo je sposobno kuhati za preko 1000 ljudi. Drugi princip korištenja sunčeve energije za pripremanje hrane predstavljaju solarne pećnice. Princip rada solarnih pećnica bitno je drukčiji od kuhala. Pećnica se sastoji od izolirane komore čija je jedna stjenka staklena. Staklena strana se okrene prema suncu te se na taj način postiže efekt staklenika zrake svjetlosti prolaze kroz staklo, udaraju o stjenke komore koje su crne da bi se povećala apsorpcija te se pretvaraju u toplinsku energiju koja ostaje zarobljena ispod stakla. Da bi se povećala efikasnost i brzina zagrijavanja oko staklene površine d o d a j u se zrcala koja služe kako bi se zahvatila veća količina sunčevog zračenja. Korištenje solarne pećnice je t a k o đ e r vrlo jednostavno. Komora se koristi kao klasična pećnica, osim što se opet m o r a paziti na kut sunca. Solarne pećnice bez problema m o g u razviti temperature veće od 200§C što je dovoljno za pečenje kruha.
Solarni kolektori - sustavi za toplu vodu Ova tehnologija je u posljednjih dvadesetak godina već postala uobičajena u zemljama p o p u t Cipra, Izraela i d r u g i h . U Austriji država iznimno p o m a ž e instaliranje solarnih kolektora, premda i m a j u m a n j e sunčanih dana od nas. Kod nas se stidljivo počinju koristiti, pogotovo u južnijim dijelovima Hrvatske gdje je m n o g o sunčanih d a n a godišnje. U takvim krajevima m o g u ć e je dobiti energije za t o p l u vodu do 8 0 % pa čak i više, dok u krajevima s m a n j e sunčanih dana m o ž e m o ostvariti 5 0 - 6 0 % . Solarni sustav za zagrijavanje vode sastoji se od solarnog kolektora, spremnika topline i ostale opreme ( p u m p e , termostati, cijevi...). Sam solarni kolektor u stvari je izolirana kutija s j e d n o m prozirnom stranicom
80
81
u kojoj se nalaze cijevi kroz koje prolazi voda. Na cijevima se nalaze limena krilca koja su obojana u crnu boju. Krilca su u jeftinijoj i manje efikasnijoj varijanti od aluminija, ili u skupljoj, ali efikasnijoj varijanti od bakra. Na taj način sunčevo svjetlo ulazi kroz prozirnu stranicu i udara o crnu limenu površinu te se pretvara u toplinsku energiju. Pritom se lim zagrijava, a kako je fizički spojen s cijevima, zagrijavaju se i same cijevi, grijući tako vodu koja prolazi kroz njih. Zagrijana voda se zatim odvodi u spremnik gdje se energija akumulira. Važno je da n a m spremnik bude d o b r o izoliran ili na t o p l o m mjestu, jer tako s m a n j u j e m o gubitak energije. Kada je uobičajeni ljetni dan temperatura u kolektoru dosegne 60-80§C, za vrijeme h l a d n o g , ali sunčanog zimskog d a n a dosegne 50-65§C, kada je toplo, ali oblačno 20-30§C, a kada je o b l a č n o i hladno 10-15sC (Zelena akcija, 2 0 0 5 ) . Sve dok n a m je temperatura u kolektoru toplija nego temperatura koja dolazi u kolektor i m a m o uštedu energije. Topla voda zagrijana u kolektoru koristi se u kućanstvima za pranje posuđa, rublja, tuširanje itd. Za potrebe jednog kućanstva dostatan je manji solarni sustav koji se sastoji od 2 do 6 m 2 površine kolektora i spremnika za vodu od o k o 2 0 0 do 3 0 0 litara. M e đ u t i m isplati se instalirati i veći sustav od npr. 10 do 12 m 2 površine kolektora sa s p r e m n i k o m od 7 5 0 do 1000 litara. T a k a v sustav može i zimi akumulirati dovoljno energije da se može spojiti na centralno grijanje te na taj način smanjiti račun za grijanje. Ovakav način grijanja zovemo aktivnim solarnim grijanjem. Najjednostavniji termosifonski sustav je jednostavno za napraviti. I iznimno važno, jeftino ga je napraviti. Z M A G je zajedno sa Z e l e n o m akcijom krenuo raditi prvi put takav sustav 2 0 0 4 . godine, a Zelena akcija ga je od tada obnavljala i poboljšavala. Pokušat ć e m o v a m prenijeti dio iskustva u gradnji solarnih kolektora.
Samograclnja solarnih kolektora A k o u z m e m o u obzir trenutne cijene fosilnih goriva i električne energije, primjetit ć e m o da će se SVAKO novčano ulaganje u u g r a d n j u solarne opreme isplatiti. Rok povrata investicije će najvjerojatnije biti 8 do 12 godina. Proizvođači solarne o p r e m e najčešće daju garanciju na svoju o p r e m u do 20 godina. To znači da ako i m a m o period povrata investicije od 10 g o d i n a , da ćemo slijedećih 10 godina energiju dobivati besplatno. Ali budući da se radi o tako jednostavnoj tehnologiji, n e m a razloga zašto solarni sustavi ne bi trajali i puno duže od 20 g o d i n a . A k o u z m e m o u obzir poskupljenje energenata koje nas čeka u bližoj budućnosti, rok povrata investicije će se još smanjivati. Pitat ć e t e se, a k o je ova t e h n o l o g i j a t o l i k o isplativa, zašto nije više rasprostranjena? Najveća prepreka je razmjerno veliko p o č e t n o n o v č a n o ulaganje. U o v o m trenutku se na tržištu nude razni tipovi kolektora i solarnih sustava. Cijenom variraju od jeftinijih i m a n j e efikasnijih (npr. obični pločasti kolektori), pa do skupljih i vrlo efikasnih (npr. cijevni vakumski kolektori).
82
M e đ u t i m , n a j m a n j i i n a j j e d n o s t a v n i j i solarni sustav i m a cijenu od n e k i h dvadesetak tisuća kuna, što je još uvijek prilično p u n o za prosječnog građanina. Sto je sustav veći i bolji, naravno i cijena je p u n o veća. Samo ć e m o spomenuti da se u Sloveniji dobivaju veliki poticaji za ugradnju solarne opreme, a u Austriji je čak m o g u ć e na ulici dobiti kupon s kojim možete ostvariti subvenciju od čak 5 0 % za ugradnju solarne opreme! M e đ u t i m , u Hrvatskoj sluha za ovakvu praksu nema i još vjerojatno d u g o neće biti. Jedan od načina da se doskoči o v o m p r o b l e m u je da se sami p o k u š a m o upustiti u s a m o g r a d n j u solarnih kolektora, lako su kolektori samo jedna od k o m p o n e n a t a u solarnom sustavu, m o ž e m o ostvariti veliku novčanu uštedu ako kolektore izradimo sami, a ostatak o p r e m e k u p i m o . Izrađeni kolektori, ako se d o b r o izvedu, m o g u biti jednako efikasni kao i neki jeftiniji modeli kupljenih kolektora. A što je najvažnije, m o g u se izgraditi uz pomoć jednostavnih ručnih alata.
Izrada pločastog solarnog kolektora Postoje brojni načini kako se može u kućnoj radinosti izraditi solarni kolektor. Mi ć e m o v a m ovdje pokazati dizajn koji smo preuzeli od centra CAT (Centre For Alternative Technology) iz Walesa, lako dizajn nije savršen te s m o sami uvidjeli m n o g e mogućnosti za unapređenje, s m a t r a m o da je postupak izrade prilično jednostavan i prikladan za početnike. Kolektor i m a površinu od 2 m 2 . Ako izrađujete kolektore za upotrebu u kućanstvu najvjerojatnije će v a m ih trebati 2 ili 3, pa je najbolje o d m a h kupiti materijale za izradu svih planiranih kolektora. N a j b o l j e je na p o č e t k u na j e d n o mjesto sakupiti sve p o t r e b n e materijale i alate. N A P O M E N A : Najčešće nismo u mogućnosti kupiti materijale točno zadanih veličina. Na primjer aluminijski limovi m o g u varirati u veličini od dobavljača do dobavljača. Isto vrijedi i za polikarbonatne ploče. Također pri kupnji materijala želimo paziti da n a m na kraju ostane što m a n j e o t p a d a . Z a t o u postupku izrade kolektora nismo dali fiksne mjere i veličine pojedinih komponenti. Precizne mjere je potrebno izračunati u skladu s materijalima koje smo u mogućnosti nabaviti. Dizajn je prilagodljiv i uz p o m o ć m a l o računanja, m o ć i ć e m o iz kupljenih materijala izvući m a k s i m u m . MATERIJALI: 2 x Drvo 2 0 0 0 x 1 0 0 x 2 0 mm 3 x Drvo 1000x 100x20 mm 3 x Drvo 2 0 0 0 x 3 0 x 7 mm 2 x Drvo 2 0 0 0 x 1 0 x 1 0 mm 2 x Aluminijski lim 2 0 0 0 x 1 0 0 0 x 0 . 5 mm 1 x Staklena ploča (idealno je kaljeno staklo) ili polikarbonatna ploča s dvostrukom stjenkom 2 0 0 0 x 1 0 0 0 x 4 m m 83
1 x Aluminijska folija 2 0 0 0 x 1 0 0 0 mm 1 x Bakrene cijevi, promjera 22 mm 2 0 0 0 mm 5 x Bakrene cijevi, promjera 15 mm 1900 mm 8 x Bakreni fitinzi T 22/15/22 mm 2 x Bakreni fitinzi Knee/L 22/22 mm 2 x Bakreni fitinzi - redukcija 22/15 mm 20 x Vijci za drvo 8 0 x 6 mm 100 x Vijci za drvo20x4 mm 1 x Mineralna vuna 2 0 0 0 x 1 0 0 0 x 5 0 mm 1 x Crna m a t boja za metal 7 5 0 ml 1 x Boja za zaštitu drveta 7 5 0 ml 2 x Plastični držač za cijev, promjera 22 m m , 2 k o m a d a 1 x Silikon 1 tuba 1 x Ljepilo za drvo 7 5 0 g 1 x Žica za lotanje (vodoinstalaterska) 1 rola 1 x Pasta za lotanje (vodoinstalaterska) 1 tuba ALATI: 1. Izvijači, križni i plosnati 2. Ručna pila za drvo ili manja električna 3. Bušilica 4. Borer za metal = 4 mm 5. Boreri za drvo = 3.5, 7, 22 mm 6. Brusni papir 7. Brener za lemljenje 8. Žica za čišćenje bakrenih spojeva 9. Škare za lim 10. Čekić 1 1. G u m e n i čekić 12. Kistovi 1 3. Rezač za bakrene cijevi ili pila za metal 14. Skalpel 1 5. Alat za zakovice 16. Rukavice 17. Metar Alati i materijali na broju? Spremni smo za akciju! Gradnju solarnog kolektora započinjemo izradom samog srca kolektora - apsorbera. Apsorber je ključni dio kolektora i na n j e m u se odvija pretvorba sunčeve svjetlosne energije u toplinsku. D r u g i m riječima, sunčeve zrake udaraju u t a m n u površinu apsorbera i griju g a , a budući da je fizički spojen s cijevima kroz koje prolazi voda, i ona se grije. Apsorber se sastoji od bakrene rešetke i aluminijskih krilaca. Prvi korak
84
R e z a č e m izrežite b a k r e n e cijevi prema mjerenjima. M o r a t e izrezati 5 k o m a d a "15 mm i 10 k o m a d a "22 m m . Izlazna i ulazna cijev ( " 2 2 m m ) t r e b a j u biti du^e od ostalih t a k o da izlaze 10 cm van iz kutije kolektora. N a stolu^ ili p o d u složite b a k r e n u rešetku. Ž i c o m za čišćenje bakrenih cijevi očistite sve spojeve i f i t i n g e . Z a t i m možete početi s lotanjem. Ovo je početnicima vjerojatno najteži dio izrade kolektora. A k o imate mogućnosti, bilo bi dobro da naučite lotati uz nekog t k o i m a iskustva (npr. vodoinstalateri). A k o n e m a t e tu m o g u ć n o s t , eksperimentirajte s ostacima bakrenih cijevi i pokušavajte d o k ne dobijete spoj koji ne pušta. Lotanje: 1. Pastom za lotanje namažite očišćene spojeve. N e m o j t e škrtariti na pasti u početku jer premala količina paste može dovesti do spojeva koji puštaju. Sa vremenom ćete skužiti koliko paste je dovoljno, a da se ne rasipate pastom bez veze. 2. Brenerom grijte cijev koju treba zalotati. N e m o j t e prelaziti p l a m e n o m direktno preko budućeg spoja jer će se pasta spaliti. Umjesto toga plamen usmjerite tik do spoja. Ovisno o vanjskoj temperaturi, bit će dovoljno zagrijavati otprilike m a n j e od jedne m i n u t e . Ugasite brener i odložite g a . 3. Žicu za lotanje prislonite uz spoj. A k o je cijev ispravno zagrijana žica će se rastaliti i ući u pore između bakrenih cijevi. Kada zalotate sve spojeve, potrebno je provjeriti da li rešetka negdje pušta. Nalijte vodu u rešetku i provjerite sve spojeve. Slijedeći korak je izrada a l u m i n i j s k i h
85
krilca. Krilca su pravokutnici izrezani iz aluminijskog lima s u t o r o m u sredini. Krilca se slažu na bakrenu rešetku tako da u t o r o m prianjaju uz bakrene cijevi. Aluminijsko krilce: Slaganje aluminijskih krilca na bakrenu rešetku:
S o b z i r o m na d i m e n z i j e bakrene rešetke, morate izračunati dimenzije alu krilca. Kada ste izračunali izrežite ih. Trebate 15 k o m a d a . Utore na krilcima ć e m o načiniti p o m o ć u posebnog alata koji ćete izraditi posebno za ovu funkciju. Jednom kada ste izradili alat za savijanje krilca, možete ga koristiti nebrojeno puta. A l a t se sastoji o d :
Aluminijska krilca treba pričvrstiti na bakrenu rešetku. To radimo p o m o ć u malih aluminijskih trakica izrezanih od ostataka lima. Trakice ne m o r a j u biti veće od 2 x 6 c m . T r e b a m o ih 30 k o m a d a - po dvije za svako alu krilce. Spajamo ih zakovicama kao na slici (donja strana):
1. Postolja: Postolje se sastoji od 2 željezna U profila koji su postavljeni na udaljenost od 16 mm i fiksno spojeni u toj poziciji ( m o g u se zavariti ili vijcima spojiti na drvenu ili metalnu p o d l o g u ) . Postolje je d u g a č k o koliko i krilca, može biti i m a l o duže. 2. K o m a d a za nabijanje (presjek):
K o m a d za nabijanje se sastoji od k o m a d a tvrdog drveta dužine krilca, na koji je vijcima pričvršćena bakrena cijev punjena pijeskom. Kada je alat složen, spremni ste za izradu utora na alu krilcima. Savijanje je prilično jednostavno - izrezani k o m a d lima položite na postolje. Na lim stavite k o m a d za nabijanje (cijev prema dolje) i g u m e n i m čekićem udarajte d o k se u limu ne stvori otisak bakrene cijevi - utor. Pazite da utor bude točno na sredini lima!
Zakovice se umeću tako što se p o m o ć u borera za metal u oba lima najprije napravi rupica. Z a t i m se u rupicu u m e t n e zakovica te se p o m o ć u alata za zakivanje pritisne tako da se zakovica raširi i čvrsto spoji s l i m o m . Na taj način trebamo zakovati sva krilca na bakrenu rešetku kao na slici 6., naravno po cijeloj površini. Apsorber je još m a l o pa gotov! Potrebno ga je samo još obojiti c r n o m m a t b o j o m . Boja mora biti otporna na visoke temperature. Bojimo gornju stranu apsorbera (ona na kojoj nisu zakovice). Bit će potrebna dva nanosa boje da bi se u p o t p u n o s t i p r e k r i l a r e f l e k s n a p o v r š i n a aluminija. Slijedeći korak je izrada drvenog okvira. Trebate izraditi drveni okvir kao na slici: Spojeve je najbolje spojiti i ljepilom za drvo i vijcima. Uz rubove je potrebno probušiti rupe za ulaznu i izlaznu cijev. Z a t i m se izreže trokutasti k o m a d drveta tako da nesmetano m o ž e m o umetnuti apsorber u
86
87
kutiju: Kada je apsorber u kutiji trokutasti k o m a d i drveta se nazad zalijepi i pričvrsti vijkom tako da asporber ne može ispasti iz kutije. N o , prije umetanja apsorbera, potrebno je na okviru d o d a t i još neke stvari. Najprije ga treba o b o j i t i b o j o m za zaštitu drveta. U tu svrhu će poslužiti lak za č a m c e ili neki drugi lak koji je o t p o r a n na a t m o s f e r s k e utjecaje. Z a t i m je sa stražnje strane p o t r e b n o staviti p o l e đ i n u aluminijski l i m . On se također lijepi ljepilom za drvo i d o d a t n o učvršćuje m a l i m vijcima za drvo. Z a t i m se u okvir u b a c u j e toplinska izolacija m i n e r a l n a v u n a d e b l j i n e 5 c m . Preko vune se stavlja aluminijska folija koja će služiti kao fizička barijera između apsorbera i mineralne vune, te će reflektirati dio t o p l i n e nazad na apsorber. Aluminijsku foliju pričvrstite k l a m e r i c o m . T e k tada apsorber možete u m e t n u t i u okvir i zapečatiti t r o k u t a s t i m k o m a d i m a . K a k o se apsorber ne bi klimao unutar okvira, potrebno ga je d o d a t n o učvrstiti plastičnim držačima za cijevi koji se vijcima spajaju na drveni okvir. Posljednji korak izrade solarnog kolektora je stavljanje staklene ili polikarbonatne ploče. A k o ste sve d o b r o izračunali vanjske dimenzije prozirne ploče bi trebale odgovarati unutrašnjim dimenzijama drvenog okvira, tako da ploča lako " u p a d a " u unutrašnjost okvira. Kako ploča ne bi stvarno u p a l a u okvir, s u n u t r a š n j e strane je potrebno staviti letvice kojima se podupire prozirna ploča:
Čestitamo! Vaš prvi solarni kolektor je gotov! Spajanje kolektora sa s p r e m n i k o m je dosta komplicirana stvar i, osim a k o ste vrlo vješti sa instalacijama, najbolje je da ju prepustite profesionalcima, pogotovo ako spremnik i ostalu o p r e m u kupite. D r u g a m o g u ć n o s t je n a p r a v i t i i ostatak sustava po uradi-sam principu.
Prilažemo v a m skicu p o m o ć u koje možete sami izraditi jednostavan sustav za skladištenje solarne topline. Važno je n a p o m e n u t i da u ovakvom sustavu n e m a tlaka koji n o r m a l n o imate u vodenim instalacijama. To znači da će voda na tušu izlaziti prilično sporo. No a k o spremnik stavite na višu poziciju od tuša, voda će poteći dovoljno velikim t l a k o m da se možete istuširati.
Solarni fotonaponski moduli Solarni m o d u l i se sastoje od niza f o t o n a p o n s k i h ćelija koje su m e đ u s o b n o
Rubovi se m o r a j u d o b r o zatvoriti silikonom.
spojene u seriju. Da bi proizvele električno strujanje elektrona, ćelije koriste
Z a t i m se preko rubova stavljaju drvene letve koje
fotoelektrični efekt kojeg je još 1 8 3 9 . godine otkrio Alexandre Edmond Becquerel
će držati da prozirna ploča ne može ispasti iz
pri eksperimentiranju s galvanskim e l e m e n t i m a . Praktično iskorištavanje ovog
okvira. Letve se također m o r a j u zaštititi zaštitnom
postupka je tek novijeg d o b a . D u g o g o d i n a se ovaj efekt koristio s a m o u
b o j o m za drvo, a spojevi između letvi i prozirne
fotografiji pri mjerenju osvjetljenja. Preokret je nastao 50-tih godina p o j a č a n i m
ploče također se trebaju zabrtviti silikonom.
razvojem svemirske industrije. Kod svemirskih brodova i satelita ovo je jedini
88
89
m o g u ć i način snabdijevanja električnom energijom kroz duži period. Princip rada je jednostavan; ako sunčeva svjetlost padne na poluvodič u njemu se oslobode elektroni. T i m e dolazi do stvaranja pozitivnih i negativnih naboja. Kroz unutarnje električno polje naboji se razdvoje i time nastaje područje viška elektrona (negativan naboj) i područje manjka elektrona (pozitivan naboj). Na o b a kontakta, koja se nalaze na poluvodiču, nastaje napon istosmjerne struje od oko 0,6 volti po ćeliji. Glavni materijal današnjih solarnih modula je silicij. I m a m o četiri tipa solarnih fotonaponskih ćelija: a) monokristalne - najefikasniji na dovoljno osunčanim prostorima, b) polikristalne - dosta d o b r o efikasni na svjetlu, m a n j i emergv od monokristalnog tipa, c) s d e b e l o m m e m b r a n o m - efikasni na prostorima s malo svjetla, jako mali emergy, najekološkiji t i p , d) s t a n k o m m e m b r a n o m - najefikasniji na prostorima s m a l o svjetla, vrlo čvrsti m o d u l i . Solarni moduli n a m pružaju mogućnost da na jednostavan i prilično pouzdan način generiramo električnu energiju. Naravno, količina energije koju će moduli generirati ovisit će o insolaciji. Važna je i dobra pozicija solamog m o d u l a . Treba biti okrenut prema jugu, te za naše podneblje pod kutom od 30 do 45 stupnjeva u odnosu na horizont. Logično, da bi radio, m o d u l ne smije biti u sjeni. Kako su ćelije spojene u seriju dovoljno je da sjena pada na samo jednu ćeliju pa da cijeli m o d u l prestane raditi. Ovako generirana energija najčešće se skladišti p o m o ć u baterija pa se koristi p r e m a p o t r e b i , lako je m o g u ć e u tu svrhu koristiti a u t o m o b i l s k e a k u m u l a t o r e , to se ne preporučuje, jer nisu predviđeni za duboko pražnjenje. Nekoliko p o t p u n i h pražnjenja automobilskog a k u m u l a t o r a oštetit će ga te će izgubiti većinu kapaciteta. Kod solarnih sustava je najbolje koristiti baterije koje su predviđene upravo za ovu svrhu. To su baterije koje se m o g u isprazniti i do 5 0 % i neće se oštetiti. Čak i p o t p u n o pražnjenje, iako nije preporučljivo, neće uništiti bateriju, samo će joj malo smanjiti kapacitet. Osim toga baterije za solarne sustave su hermetički zatvorene i prilikom punjenja ne stvaraju zapaljivi plin, pa se m o g u koristiti i u zatvorenom prostoru i u njih se ne treba nadolijevati destilirana voda, za razliku od automobilskih baterija koje se ne smiju puniti u zatvorenom prostoru! Budući da baterije i m a j u ograničen rok trajanja, o n e će prije ili kasnije postati o t p a d , lako ih je m o g u ć e reciklirati, ako g l e d a m o samo sa stajališta o t p a d a , d o b r o ih je izbjeći. A k o je korisnik već spojen na mrežu, postoji i d r u g a solucija, a to je spojiti solarni sustav na mrežu i generiranu energiju prodavati kompaniji koja nas inače snabdijeva električnom energijom. U nekim zemljama je to tehnički riješeno tako da se brojilo za potrošnju struje jednostavno okreće unazad kada solarni sustav stvara višak energije i vraća je u mrežu. U Hrvatskoj
zbog m o n o p o l a , HEP p r e m d a u par slučajeva i prima takvu struju, ne plaća proizvođačima. M e đ u t i m korištenje baterija t a k o đ e r i m a svoje prednosti ostajemo neovisni, a električnu energiju m o ž e m o koristiti bilo kada i bilo gdje. Osim t o g a , a k o već ne posjedujemo električni priključak, cijena spajanja na mrežu bit će nekoliko puta veća od cijene baterija i pripadajuće opreme. Osim solarnih modula i baterija solarni sustav uključuje još neke elektroničke sklopove. Na prvom mjestu tu je kontrolor punjenja, uređaj p o m o ć u kojega možemo očitati kakvo je stanje u bateriji, generiraju li moduli energiju ili miruju i još m n o g o drugih informacija, ovisno o t o m e koliko je kontrolor punjenja sofisticiran. Z a t i m je tu još i inverter - pretvarač izmjenične u istosmjernu struju. Naime, baterije daju istosmjernu struju, a n a p o n na polovima iznosi 12V. Da bismo mogli ovu energiju iskoristiti m o r a m o imati trošila koja su predviđena za ovakvu struju. M o g u ć e je naći uređaje koji rade na 12V, primjerice rasvjeta (prodavači solarne o p r e m e najvjerojatnije prodaju i štedne žarulje na 12V), te razni elektronički uređaji koji su predviđeni za korištenje u a u t o m o b i l u . Za sva druga trošila, potreban n a m je inverter ili pretvarač, uređaj koji istosmjernu struju pretvara u izmjeničnu, a n a p o n pretvara u 2 2 0 V . Ovaj uređaj je vrlo praktičan, jer većina električnih trošila koja već i m a m o rade na ovom n a p o n u . M e đ u t i m , ako je ikako m o g u ć e , inverter je bolje izbjeći, jer i on sam troši nešto dragocjene energije. Solarni f o t o n a p o n s k i m o d u l i se s m a t r a j u n a j m a n j e efikasnim o b l i k o m iskorištavanja sunčeve energije. 1 Opet pitanje je koliko je uopće fer uspoređivati različite tipove iskorištavanja sunčeve energije, jer ih ne koristimo za iste stvari. M n o g i su, pa i u p e r m a k u l t u r n o m svijetu, skloni odbaciti solarne m o d u l e kao sredstvo iskorištavanja obnovljivog izvora energije. Ističe se kako su solarni moduli preskupi s obzirom na iskoristivost i efikasnost, kako ih je n e m o g u ć e proizvesti u vlastitom aranžmanu te kako se prilikom proizvodnje solarnih modula ispuštaju kancerogeni elementi, kao i oni koji uništavaju ozon. M n o g i ističu kako i poslije procesa proizvodnje ostaje otrovni otpad (Leeb and Leeb, 2 0 0 4 ) . Niti jedan tip solarnih m o d u l a ne ispušta dovoljno toksičnih materijala da prouzroče ikakvu značajniju štetu prilikom instaliranja i održavanja. Pojedini moduli sadrže kadmij koji je toksičan. M o g u ostaviti toksične elemente a k o ih se razbije ili ako ih se nepropisno odloži. Protivnici korištenja obnovljivih izvora energije često navode kako bi se velike površine t r e b a l e prekriti s o l a r n i m m o d u l i m a ili vjetrenjačama kako bi bili u stanju proizvesti istu količinu energije kao elektrane pogonjene fosilnim gorivima (Driessen, 2 0 0 3 ) . Pritom se solarne ploče stavlja na mjesto n a p a d a č a prirodnih područja, a ignorira se mogućnost instaliranja na krovove i terase zgrada. To je u o v o m trenutku n e m o g u ć e ne zato što n e m a prostora, već zato što n e m a novaca i potrebne infrastrukture za proizvodnju solarnih m o d u l a . Kada bi se s a m o na 1
U p o s l j e d n j e v r i j e m e sve se č e š ć e s p o m i n j e n a n o t e h n o l o g i j a k a o rješenje za e f i k a s n o s t s o l a r n i h
m o d u l a , jer b i s e n a z n a č a j n o m a n j o j površini d o b i l a veća iskoristivost sunčeve e n e r g i j e .
90
91
krovove u SAD-u postavili solarni m o d u l i , to bi bilo dovoljno za proizvodnju 7 1 0 0 0 0 m e g a v a t a , a sadašnji ukupni kapacitet proizvodnje struje u SAD-u je 9 5 0 0 0 0 megavata (Carlstrom, 2 0 0 5 ) . Velika Britanija bi instalacijom solarnih m o d u l a na svega pola svojih krovova namirila svoju sadašnju potrošnju. Proizvodnja solarnih m o d u l a kritizira se i sa stavom kako je za komplet m o d u l a potrebnih da se zadovolji potrošnja jedne kuće, potrebno isto toliko fosilnih goriva kao i za izgradnju jednog SUV (sport utility vehicle - kod nas poznatiji kao "terenci") vozila. Na to se nadovezuje stav kako solarni m o d u l i tijekom svog rada jedva uspiju vratiti količinu fosilnih goriva koju potrošimo za proizvodnju j e d n o g m o d u l a . Pri t o m e se ipak zaboravlja da SUV itekako
alternativa. Nikada nas nisu obvezali da ih reklamiramo niti su tražili potpisivanje nekakvog sporazuma ili d o k u m e n t a koji bi nas odveo u t o m smjeru, što je danas gotovo pravilo poslovnog sektora. T i m e su pokazali veću d o b r u volju i širu viziju i od m n o g i h državnih institucija kojima stoji u opisu posla podražavanje korištenja obnovljivih izvora energije. Dapače, upravo zbog nikakve podrške od države i ne postojanja subvencija za instaliranje solarne opreme, Solarisovi proizvodi su i dalje skupi za većinu stanovnika u Hrvatskoj. Premda u Hrvatskoj prodaja raste, 9 0 % proizvoda Solarisa odlazi u izvoz. Z M A G je kroz 2 0 0 4 / 5 instalirao 10 održivih energetskih sustava po cijeloj Hrvatskoj za društvene aktere koje s m o gore nabrojali.
zagađuje Z e m l j u i nakon proizvodnje dok se za module to ne može reći. Dapače
To nas vodi i do slijedećeg zaključka: solarna energija je m n o g o efikasnija
daju n a m energiju sljedećih 30 g o d i n a uz gotovo nikakve troškove održavanja.
kada se s n j o m e upravlja decentralizirano, za jednu kuću, imanje, z g r a d u , ili
David H o l m g r e n , jedan od utemeljitelja permakulture, na predavanju tijekom
kvart. Solarna energija ne može osigurati visoko koncentriranu energiju (kao
7. Svjetskog permakulturnog kongresa u M o t o v u n u 2 0 0 5 . godine, istaknuo je
što može nafta) u količinama na koje s m o mi navikli. Entropija bi bila prevelika
d o b r o kako solarne m o d u l e m o ž e m o smatrati proizvodom za kojeg je još uvijek
(Whitefiled, 2 0 0 4 ) . Lijep primjer kod nas je vikend naselje Selce kraj sela
potrebno potrošiti dosta energije, ali n a m daje veliku korist tijekom svog rada.
Veleševca blizu Velike Gorice gdje većina stanovnika dobiva struju od sunčeve
N a i m e , u isticanju kako solarni moduli tijekom svog rada jedva uspiju vratiti
energije. Od 25 kuća, 16 ih ima solarne m o d u l e na krovovima pa je cijelo
utrošenu energiju u njegovoj proizvodnji, zanemaruje se činjenica da solarni
naselje dobilo naziv solarno selo.
m o d u l ne proizvodi samo zelenu energiju tijekom svog rada, već n a m osigurava
Dakle,
u
ZMAG-u
više
i manji ekološki otisak, jer ne koristimo fosilna goriva. Korištenjem obnovljivih
ohrabrujemo ljude da sami preuzmu
izvora energije u SAD-u, u samo jednoj g o d i n i , po kućanstvu se sačuva C 0 2
odgovornost i
kao da je posađeno 8 ha šume, m a k n e a u t o s ceste ili ne vozi 2 0 0 0 0 kilometara
solarne sustave na svojim k u ć a m a
(WWI,
ili
2004).
Već smo rekli kako je p r o b l e m efikasnosti obnovljivih izvora energije prob lem političke odluke da su u njih investira i p o m o g n e njihov razvoj. Stoga bismo kao najveći p r o b l e m solarnih m o d u l a izdvojili što su još uvijek preskupi za ljude sa prosječnim p r i m a n j i m a , p r e m d a se i to sve više mijenja i cijena im iz g o d i n e u g o d i n u p a d a . Također, u z e m l j a m a gdje se na obnovljive izvore energije ne gleda kao na mrtvo slovo na papiru, podupire se kupovina solarnih sustava sa subvencijama ili oslobođenjem od plaćanja poreza. Mi s m o u Z M A G - u za naš energetski p r o g r a m dobili veliku podršku od firme Solaris iz Novigrada koja je proizvođač solarnih m o d u l a i pripadajuće opreme. Da nije bilo te podrške nikada ne bismo imali projekte gdje p o k l a n j a m o održive energetske sustave lokalnim partnerima: ekološkim udrugama, školama, turističkim zajednicama, volonterskim k a m p o v i m a i d r u g i m a . Solaris d.o.o. je osnovan 1999. godine u Novigradu, gdje je i danas sjedište
blizu
sami
instaliraju
mjesta
življenja.
O h r a b r u j e m o ljude da
umjesto
pasivnih
postanu
konzumenata
proizvođači
energije.
Možemo
postaviti u p i t n i m da li se išta mijenja u
odnosu
prema
pretjeranoj
potrošnji energije kod potrošača koji su
spojeni
na
velike
solarne
elektrane ili vjetroelektrane te su i dalje u m o g u ć n o s t i trošiti k a k o i koliko ih volja tipkanjem na prekidač ili uključivanjem aparata. U trenutku kada s m o i p r o i z v o đ a č i e n e r g i j e puno se odgovornije odnosimo
te tvornica. Imali su 50 zaposlenih 2 0 0 4 . godine. U Solarisu su pristali osigurati
prema njoj i samim t i m radimo
posebnu, osjetno m a n j u cijenu od tržišne, za sve Z M A G - o v e projekte koji i m a j u
m a n j u štetu i za okoliš i za ljude.
Solarne ćelije na Recikliranom imanju - na vrhu krova je mala vjetrenjača
socijalni i ekološki karakter. Našim o d a b i r o m mi s m o kao dio aktivističke civilne scene o d l u č i l i p o d r ž a t i l o k a l n u p r o i z v o d n j u i zapošljavanje, a ne n a f t n e korporacije koje sve više ulaze na tržište obnovljivih izvora energije kako bi umanjile kritike p r e m a sebi i zagospodarile znanjem o resursima koji su im
92
93
ohladio se, p o t o n u o i krenuo nazad prema ekvatoru. Budući da Zemlja rotira, na vjetar utječe i koriolisova sila. Naravno i mikroklima ima svoj utjecaj, posebice u područjima uz m o r e . Ljudi su energiju vjetra najprije počeli koristiti za pokretanje čamaca s jedrima koji su se kasnije razvili u jedrenjake. Zanimljiva je činjenica da se do pojave n a f t e sav m o r s k i t r a n s p o r t t e m e l j i o n a v j e t r u k a o j e d i n o m e n e r g e n t u . Prekooceanska putovanja su ostvarena p o m o ć u jedrenjaka, koristeći isključivo energiju vjetra za pokretanje.
Energija vjetra Iskorištavanje energije vjetra za električnu energiju bazira se na poznatoj i j e f t i n o j t e h n o l o g i j i . Već s m o i s t a k n u l i k a k o e n e r g i j a vjetra p o s t a j e sve konkurentnija u odnosu na t e r m o i nuklearne elektrane. No, kao i za sunce, i ovdje m o ž e m o spomenuti premalo korištenje s obzirom na mogućnosti. Kina bi od vjetra m o g l a udvostručiti svoju sadašnju proizvodnju električne energije, Z a p a d n a Europa m o g l a bi se cijela opskrbiti koristeći energiju vjetra sa svojih obala, a prema p o d a c i m a Ministarstva energije SAD-a, tri vjetrom najbogatije savezne države (Sjeverna Dakota, Kanzas i Texas) m o g l e bi zadovoljiti potrošnju struje cijelog SAD-a. No, i energija vjetra se suočava sa m n o g i m protivnicima i vrlo često bedastim kritikama. U g l a v n o m su se kritike kretale o k o tri glavne t e m e : opasnost za ptice, prevelika buka i estetska vrijednost. Premda se na početku razvoja korištenja energije vjetra za proizvodnju struje, m o g l o govoriti o neopreznom postavljanju vjetrenjača na uobičajene koridore ptica, danas je taj problem i kod graditelja vjetrenjača osviješten i uspješno ga se izbjegava. Naravno, i prije su ovdje p r o b l e m bile s a m o velike vjetroelektrane, a ne m a n j i tipovi v j e t r e n j a č a . D a n a s s u protesti k a k o v j e t r e n j a č e u b i j a j u ptice u g l a v n o m prenaglašeni. Detaljnija i k o m p l e t n a istraživanja pokazala su kako je broj poginulih ptica od vjetrenjača daleko m a n j i od bilo koje druge velike građevine ili nebodera. Poznati koridori za ptice m o g u se izbjeći suradnjom s udruženjima koja se brinu za sigurnost ptica te vjerojatno ne postoji veći napori u bilo kojem građevinskom sektoru kao u o n o m od vjetrenjača da se ovaj problem riješi. Buka je t a k o đ e r sve manji problem poboljšavanjem rada vjetrenjača, a t a k o đ e r nije tendencija da ih se gradi u naseljenim područjima. Što se tiče estetike, e pa a k o su n e k o m ljepši stupovi za mobitele od prelijepih elisa koje se okreću, onda stvarno ne z n a m o . O ukusima se ne raspravlja, ali vjetrenjače su fakat lijepe. Vjetar je u stvari indirektan oblik solarne energije jer do pojave vjetra dolazi zbog razlike u temperaturama između jače zagrijanih dijelova na Zemlji (ekvator) i slabije zagrijanih dijelova (polovi). T e m p e r a t u r n a razlika stvara razliku u tlakovima što uzrokuje pomicanje zračnih masa. Topli zrak zagrijan oko ekvatora
Izgradnjom vjetrenjača prvi su ovladali stanovnici Perzije, koji su već u 7. stoljeću gradili vrlo jednostavne m e h a n i z m e s vertikalnom osi koji su se koristili za mljevenje žita. Prve vjetrenjače u Europi pojavile su se tek u 12. stoljeću, a pretpostavlja se da su ovu tehnologiju donijeli križari sa svojih pohoda po Bliskom Istoku. Osim za mljevenje žita, vjetrenjače građene u Europi koristile su se za p u m p a n j e vode, mlaćenje žita i kao p o g o n za m e h a n i č k o piljenje drveta. Tijekom stoljeća vjetrenjače su evoluirale u sofisticirane i efikasne uređaje za proizvodnju električne energije. Vjetrenjača za proizvodnju struje pretvara kinetičku energiju vjetra direktno u električnu energiju. Koliko energije će vjetrenjača proizvesti ovisi o veličini lopatica, to jest površini rotora, gustoći zraka i brzini vjetra. 1 Z a t o je važno vjetrenjaču instalirati na mjestu gdje su prosječne brzine vjetra dovoljno velike da se investicija isplati. Sve do sada nabrojane kritike koje su se upućivale vjetrenjačama tiču se velikih vjetroelektrana. Iz permakulturnih krugova im se pak upućuje kritika kako se previše energije potroši u samoj proizvodnji. Jasno je s obzirom na slijed knjige kako se i ovdje može pojaviti problem obnovljivog izvora energije koji je centraliziran i kontroliran. Ponovno se javlja problem sveprisutnosti obnovljivih izvora energije, naspram sveprisutnosti znanja, vještina i tehnologija kako ih koristiti. Kao i u slučaju solarnih m o d u l a , i ovdje puno više podržavamo korištenje malih vjetrenjača s izlaznom s n a g o m od nekoliko stotina vata. O n e zauzimaju m a l o prostora i ne smetaju d r u g i m živim bićima, nečujne su, a jednako lijepe. Njih je m o g u ć e koristiti i na mjestima gdje vjetra n e m a toliko p u n o , jer ih pokreće i slabiji vjetar. O s i m t o g a svojom su c i j e n o m pristupačne prosječnom k u p c u . M a l e vjetrenjače se danas najčešće koriste za punjenje baterija na mjestima do kojih električna mreža nije doprla. Ovakve vjetrenjače se često kombiniraju sa solarnim fotonaponskim modulima čineći tako odličnu kombinaciju tehnologija za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Čest je slučaj da u periodu godine kad su vjetrovi slabiji, ima više sunčanih d a n a , dok u vjetrovitijem dijelu godine i m a manje sunčanih d a n a , pa se vjetrenjača i solarni moduli odlično n a d o p u n j a v a j u . Stoga je Z M A G u sezoni 2 0 0 4 / 2 0 0 5 kroz projekte "Vjetar i sunce prijatelji prirode i čovjeka" te " M l a d i razvijaju alternative -
diže se u visinu sve do o k o 10 k m , a istovremeno putuje prema polovima. Kada Z e m l j a ne bi rotirala t o p a o zrak bi jednostavno samo došao do polova,
94
1
P r e m d a r j e đ e , p o s t o j e i A e r o g e n e r a t o r v j e t r e n j a č e , v j e t r e n j a č e s tzv. h o r i z o n t a l n i m o k r e t a n j e m .
95
Zelena energija" upravo i instalirao održive energetske sustave koji su se sastojali od male vjetrenjače i solarnog modula uz pripadajuću o p r e m u . Partneri u t i m p r o j e k t i m a su bili već s p o m e n u t i Solaris d . o . o . i T e h n o e l e k t r o d . o . o . za vjetrenjače. Sto se tiče malih vjetrenjača, Tehnoelektro proizvodi samo m a n j e tipove takvih od 6 0 W , 120W i 240W. Tehnoelektro vjetrenjača od 120W se sastoji o d :
ugrađeni regulator punjenja kako bi se zaštitilo baterije od p r e k o m j e r n o g punjenja ili previsokog napona. Prilikom postavljanja vjetrenjače važno je odabrati dobru lokaciju. Najbolja su otvorena mjesta, bez zapreka koje bi m o g l e vjetar pretvoriti u turbulencije. Ako na terenu ima drveća, vjetrenjača mora biti postavljena na visini većoj od najviše krošnje u radijusu od najmanje 30 metara. Isto vrijedi i za zgrade i za zapreke bilo koje druge vrste. Također je važno vjetrenjaču postaviti dovoljno visoko. Za n a j m a n j u vjetrenjaču od oko stotinjak vati bit će dovoljna visina stupa od 5 - 6 metara, dok bi za jače uređaje bilo bolje podići stup od 1 2 - 15 metara. Naravno i jača vjetrenjača će d o b r o raditi na 6 metara visine ako se nalazi na otvorenom polju ili uz o b a l u i n e m a zapreka u blizini. Ali kao neko općenito pravilo može se reći da što je vjetrenjača više, to bolje.
Što očekivati od malog kombiniranog sustava vjetar+solarno?
usmjerava vjetrenjaču uvijek prema smjeru vjetra. Vjetrenjača ima u m o t o r u
Nivo p o t r o š n j e električne energije p r o s j e č n o g kućanstva d a l e k o je izvan domašaja m a l i h solarnih sustava. Osim ako ne instaliramo e n o r m n u količinu solarnih m o d u l a i baterija, nikad n e ć e m o moći električnu energiju trošiti na način na koji smo navikli. A i u t o m slučaju cijena solarnog sustava bi bila toliko visoka da si to gotovo nitko ne bi m o g a o priuštiti. Ali to nije p r o b l e m , jer se potrošnja lako može s m a n j i t i . O g r o m n a količina energije se troši vrlo neučinkovito. Na primjer, korištenje električnih kuhala, pećnica, grijaćih tijela, rashladnih uređaja te peći na struju vrlo je neučinkovit način korištenja energije, a svim ovim trošilima može se naći alternativa. Kuhati je bolje k o m b i n i r a n j e m
96
97
Osnovna konstrukcija je lijevani aluminij kako bi se povećala otpornost na sol, a lopatice su od otporne i čvrste plastike kako bi im se pojačala otpornost na jake vjetrove. U m o t o r u vjetrenjače n e m a četkica ili kliznih kolutova, već radi n a p r i n c i p u e l e k t r o m a g n e t s k i h p o l j a što j e p u n o bolje. T o s u tzv. beskontaktni generatori koji traju duže, gotovo bez održavanja. Okretni zglob unutar vjetrenjače p o m o ć u kojeg se vrši prijenos električne energije smješten je u n u t a r tijela vjetrenjače kako ne bi došao u kontakt s kišom. Lagani rep
sunca i biomase, a imati u rezervi plinski štednjak. O t o m e kako se neefikasno troši energija te kako je to uvjetovano našom kulturološkom razmaženošću, najbolje govori činjenica da se u SAD-u u nekim knjigama o korištenju energije sunca navode sustavi sa 7 kW i više. Cilj im je da sustav podržava električna vrata od garaže, klima uređaje, mikrovalne, grijanje bazena i slične proizvode koji troše p u n o električne energije, a nisu n a m p o t r e b n i . U Hrvatskoj se uobičajeno navodi kako bi po kućanstvu bilo dovoljno 4-5 kW. No u energetski efikasnoj kući koja koristi zelenu energiju m o g u ć e je zadovoljiti sve potrebe sa 2-3 kW, pa čak i manje. Solarni sustavi su idealni za elektroničke uređaje niske potrošnje. Tu spadaju rasvjeta (štedne žarulje), a u d i o uređaji, TV, računala (laptopi imaju prednost zbog male potrošnje), telekomunikacijski uređaji, kuhinjska pomagala, hladnjaci itd. U nekim slučajevima, gdje sunca i m a u obilju, m o g u se koristiti i električni alati, npr. bušilica, električna pila, pa čak i miješalica za beton itd. Samo m o r a m o biti sigurni da snaga stroja ne premašuje sposobnosti invertera. O n o što kao trošilo predstavlja najveći problem kod solarnih sustava je stroj za pranje rublja. Budući da stroj grije vodu koju koristi za pranje rublja troši veliku k o l i č i n u e n e r g i j e . D r u g i veliki p o t r o š a č j e e l e k t r o m o t o r , k o j i z a centrifugi ran je traži puno struje. Potrošnja je još i veća ukoliko i m a m o ugrađenu sušilicu. lako je rješenje daleko od idealnog, za sustave koji su potpuno neovisni, rješenje bi m o g l o biti korištenje generatora (agregata) koji troši fosilna ili biogoriva. U d r u g o m slučaju i dalje o s t a j e m o u d o m e n i obnovljivih izvora energije, a ne m o r a m o prati rublje na ruke. Kako bilo, danas postoje energetski efikasni strojevi za pranje rublja koji vrlo m a l o troše.
Nekoliko savjeta za korisnike malih održivih energetskih sustava
U nekim slučajevima snaga je umjesto u vatima izražena u volt-amperima (VA), što je jednako kao da je izražena u vatima (jer je snaga jednaka u m n o š k u napona i jakosti struje). A k o je na uređaju specificirana samo jakost struje (u a m p e r i m a - A) o n d a m o r a t e tu vrijednost pomnožiti sa n a p o n o m ( 2 2 0 V), kako bismo utvrdili snagu u vatima. Npr. a k o kupite električni mikser na kojem ne piše snaga nego samo 2,5 A, o n d a taj mikser ima snagu 2,5 x 2 2 0 = 5 5 0 VV. Naposljetku m o r a t e odlučiti koliko sati dnevno (u prosjeku) će se svako trošilo koristiti. Definiranje opterećenja bi trebalo biti što preciznije kako solarni sustav ne bi bio prevelik ili premalen. Prosječno dnevno opterećenje izražava se u vat-satima (VVh) ili kilovat-satima (kWh), a računa se na slijedeći način: opterećenje za svako pojedino trošilo = snaga trošila x vrijeme u upotrebi prosječno dnevno opterećenje = zbroj opterećenja svih trošila Npr. a k o želimo koristiti: - 5 štednih sijalica od 21 VV, 5 sati dnevno ( 5 x 2 1 x 5 = 5 2 5 VVh) - stolno računalo sa LCD m o n i t o r o m od 100 W, 7 sati dnevno ( 1 0 0 x 7 = 7 0 0 VVh) - televizor od 80 VV, 1 sat dnevno ( 8 0 x 1 = 80 Wh) - ručnu bušilicu od 5 0 0 W, 5 m i n (0,083 sati) dnevno ( 5 0 0 x 0 , 0 8 3 = 4 1 , 5 VVh) - solarni štedljivi hladnjak od 58 VV, 5 sati dnevno ( 5 8 x 5 = 2 9 0 VVh) U k u p n o opterećenje bit će: 1 166,5 VVh dnevno. Zaokružit ć e m o ovu brojku na 1200 Wh dnevno.
Kako bismo p o m o g l i ljudima koji razmišljaju o f o t o n a p o n s k o m sustavu sastavili smo kratak n a p u t a k o t o m e kako pravilno dimenzionirati vlastiti solarni sustav. Veličina i cijena fotonaponskog sustava ovisit će o dva faktora:
INSOLACIJA Insolacija ili osunčanje se izražava u vršnim satima. To je dnevno očekivani
1. o opterećenju, to jest p o t r e b a m a za električnom energijom, koju
broj sati d n e v n o za v r i j e m e kojih će s o l a r n i m o d u l raditi svojim p u n i m
definiraju trošila i njihova snaga i
kapacitetom. Za Hrvatsku m o ž e m o uzeti podatke iz slijedeće tablice:
2. o količini sunca koje obasjava našu lokaciju to jest insolaciji klimatski pojas OPTEREĆENJE ILI POTROŠNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE Opterećenje se definira kao količina električne energije koju troši instalirana snaga trošila u o d r e đ e n o m vremenu. Da bismo znali koliko je opterećenje, najprije m o r a m o znati koja trošila želimo koristiti. A k o fotonaponski sustav želimo koristiti za potrebe kućanstva, trošila će najvjerojatnije biti različiti električni i elektronički uređaji, rasvjeta i slično. Slijedeći korak je utvrditi snagu svakog zasebnog trošila. Snaga se izražava u vatima (W). Snaga nekog električnog uređaja najvjerojatnije piše na poleđini
sjever centar jug gorje
vršnih sati dnevno prosinac
vršnih sati dnevno srpanj
prosječna godišnja vrijednost
2 2,5 3,5 3,3
5,6 6,4 7,1 5,4
3,6 4,7 5,4 4,4
Izvor: tvrtka Solaris
Paneli imaju nazivni kapacitet, izražen u vatima (W). Količina vat-sati (Wh)
uređaja ili uputstvima za upotrebu ili ambalaži koju ste dobili pri kupnji uređaja. 98
99
koje će panel dnevno proizvesti izračunat ć e m o t a k o da nazivni kapacitet panela p o m n o ž i m o sa brojem vršnih sati za naše podneblje.
VELIČINA SUSTAVA Budući da baterije i ostala pripadajuća elektronika (najviše inverter) također
Npr. a k o koristimo solarne panele od 75 W, a živimo u centralnoj Hrvatskoj, svaki će prosječno proizvesti 75 x 4,7 = 3 5 2 , 5 Wh dnevno.
troše nešto električne energije, m u d r o je sustav dimenzionirati t a k o da ukupni kapacitet bude najmanje 2 0 % veći od p r o r a č u n a t o g . Broj panela se dakle računa ovako:
ENERGIJA VJETRA Tablica približno prosječno dobivene električne energije vjetrenjače po d a n u u
prosječno dnevno opterećenje x 1,2/snaga koju svaki
Wh (vat satima) - tablica je rađena na temelju iskustva dosadašnjih korisnika
panel može dnevno proizvesti
vjetrenjača tvrtke Tehnoelektro d.o.o. - Samobor Snaga (W)
VT-30
VT-60
VT-120
15-30
60-90
120-150
nizinski krajevi 1
j
e
l,2)/352,5 = 4 , 0 8 , dakle 4. i
o
proljeće, jesen
30-45
90-105
150-200
zima
45-60
105-120
200-240
KOLIČINA BATERIJA Da bismo utvrdili koliko n a m je potrebno baterija, m o r a m o odlučiti koliko d a n a rezerve želimo i m a t i . Baterije m o r a j u biti sposobne davati električnu energiju i
gorski krajevi ljeto
30-45
90-105
150-200
proljeće, jesen
45-60
105-120
200-240
zima
60-75
120-150
240-300
Jadran
za vrijeme perioda u kojima n e m a ili ima vrlo m a l o sunca. Također m o r a m o utvrditi kapacitet pojedine baterije. Kapacitet baterija se najčešće izražava u amper-satima (Ah), a ne u vat-satima (Wh). Da bismo utvrdili broj vat-sati, brojku izraženu u amper-satima m o r a m o pomnožiti sa n a p o n o m baterije, a to je 12 V.
ljeto
45-60
105-120
200-240
proljeće, jesen
60-75
120-150
240-300
7 5 - 9 0 i više
1 5 0 - 2 4 0 i više
3 6 0 i više
zima
Npr. ako n a m je prosječno dnevno opterećenje 1200 W h , i m a m o panele od 75 W i živimo u centralnoj Hrvatskoj, broj potrebnih panela bit će ( 1 2 0 0 x
Izvor: Društvo inženjera i tehničara grada Samobora (2003): Primjena energije vjetra i sunca za potrebe navodnjavanja poljodjelskih površina, Samobor.
Npr. a k o i m a m o bateriju od 100 A h , pri n a p o n u od 12 V, o n a i m a kapacitet od 1200 W h . J e d n o m kad z n a m o kapacitet baterija, broj baterija se lako izračunava na slijedeći n a č i n : broj baterija = (prosječno dnevno opterećenje x broj d a n a rezerve)/kapacitet pojedine baterije Npr. a k o i m a m o prosječno dnevno opterećenje od 1200 Wh i želimo imati rezervu od 4 d a n a , potrebni broj baterija bit će ( 1 2 0 0 x 4 ) / l 2 0 0 = 4 baterije. Dimenzioniranje solarnog sustava trebalo bi biti što preciznije kako naš sustav ne bi bio prevelik ili p r e m a l e n . Kupovina prevelikog sustava je direktan gubitak novca jer jedan dio kapaciteta o p r e m e stoji neiskorišten. Budući da je električna energija dobivena f o t o n a p o n s k o m t e h n o l o g i j o m još uvijek prilično skupa ne bismo smjeli dopustiti da dođe do rasipanja radi nesmotrenog dizajna sustava. Naravno, također je važno da sustav ne bude premalen jer bi se m o g l o desiti da potrebe premašuju mogućnosti sustava. U t o m slučaju mogli bismo se naći u m r a k u na nekoliko d a n a , ako ovisimo isključivo o solarnoj energiji kao j e d i n o m energentu. Dobra stvar kod solarnih sustava je to što ih se uvijek
100
101
sadrže kiselinu, već gel. Također za razliku od automobilskih a k u m u l a t o r a ,
može vrlo lako nadograditi. Općenito je važno da znate kako je p u n o teže brinuti se za vjetrenjaču,
imaju velik broj ciklusa pražnjenja. Općenito, osim m o d u l a , Solaris ima vrhunsku
nego za solarne m o d u l e . Vjetrenjača je puno osjetljivija na vremenske nepogode
i pripadajuću o p r e m u koja ima dugi vijek trajanja i garanciju. Solarisovi moduli
(ekstremno jak vjetar, mraz...). Opet, njena korist pa i estetska ljepota vrijedni
imaju radni vijek preko 30 g o d i n a , a garanciju na 25 g o d i n a . Baterije rade
su vašeg t r u d a .
osam do deset g o d i n a . Snaga/potrošnja nekih tipičnih trošila u kućanstvima TROŠILO
W
TROŠILO video rekorder
30
500 200
satelitski sistem CD player
30
58
hladnjaci - stariji - noviji - štedljivi (solarni)
Tehnoelektro vjetrenjača je testirana na zaista jakim vjetrovima. N o , znamo što vjetar zna učiniti krovovima, stablima, p r o m e t n i m znakovima i ostalome kada dosegne veliku snagu. Ukoliko saznate da dolazi orkanska bura spustite konstrukciju vjetrenjače. Već s m o imali loših iskustva (na jadranskim otocima) da se nešto loše desi vjetrenjači kada zapušu orkanske bure. Posebno je bilo n e u g o d n o na Lastovu kada je za vrijeme jedne oluje vjetrenjača pala. Bilo n a m je užasno neugodno, p r e m d a ju je trebalo spustiti, jer je oluja kidala sve pred s o b o m . Poslije se to sve popravilo i vratilo na svoje mjesto, ali bolje je spriječiti nego liječiti. Također je d o b r o maknuti vjetrenjaču ukoliko odlazimo na duže od mjesta gdje smo je postavili da ne bi dobila noge. U zimskim mjesecima ako padne snijeg ili se nakupi led na lopaticama vjetrenjače potrebno ga je skinuti kako bi se m o g l e ponovno slobodno i bez otpora vrtiti ukoliko zapuše vjetar. Rotacioni dijelovi su dobro podmazani tako da oko njih uglavnom nije potrebno voditi posebnu brigu. Bateriju je dobro imati u prostorijama gdje temperatura ne pada ispod 0 °C.
zamrzivač
350
perilica za posuđe
700
linija AC linija DC bežični telefon
- bez sušenja - sa sušenjem
1450
mobitel el. orgulje
mikrovalna pećnica - manje zapremine
700
gitarsko pojačalo štedna žarulja
- veće zapremine el. aparat za kavu
1500 1200
sokovnik toste r
400 1200
mlinac za kavu mikser blender
el. pokrivač pegla perilica za rublje sušilica za rublje usisivač
120 500 750
- p o t o p n a 112 hp AC
1000
- DC p o t o p n a p u m p a
obična žarulja
100
p u m p e za vodu - 1/3 hp l m 3 / h AC - DC p u m p a
klima uređaj kompjutor - monitor 17"
60
- laser
cirkular
1000
fax
kutna brusilica
800 170
- standby - d o k printa
Hermetički zatvorene baterije Solarisa p o g o d n e su za držanje u kući, a ne
102
103
20 100 400 1200 1800 5750 900 1500 55
25
500
80 16
5 30 100
laptop
bušilica u b o d n a pila
TV ( 1 9 " )
15 5
100 45
printer - ink jet
TV(12"C/B)
30 55
- m o n i t o r 1 7 " LCD
50 600
TV ( 2 7 " )
W
35 900 5 50
el. pisaći stroj
200
fen za kosu
1500
a a k o govorimo o sadašnjoj proizvodnji, radi se zapravo o daljnjem korištenju fosilnih goriva iz d r u g o g plana. N a i m e , p r o g r a m proizvodnje a u t o m o b i l a na vodik niti smanjuje emisiju stakleničkih plinova niti smanjuje zagađenje. Danas se vodik kao gorivo dobiva upravo od fosilnih goriva ili kao nus proizvod od petrokemijskih procesa. Gotovo 5 0 % vodika koji se danas prodaje dolazi od prirodnog plina, a sljedećih 2 0 % vadi se iz ugljena (Morris, 2 0 0 3 ) . Čak bi bilo ekološkije voziti a u t o m o b i l e na plin, jer vaditi iz plina vodik, pa onda iskorištavati vodik kao gorivo samo još više povećava emisiju stakleničkih plinova.
Transport Jasno je da od ukupne energetske potrošnje velik dio odlazi na transport. U Britaniji 35%, u Španjolskoj se ističe kako više od 5 0 % potrošenih fosilnih goriva odlazi na transport. Rekli smo kako nafta sudjeluje u osiguravanju goriva za transport sa čak 9 0 % . I ovdje n a m je prioritet smanjiti potrošnju, ali kao i p r e t h o d n o m dijelu o proizvodnji struje i ovdje i m a m o brojna rješenja za obnovljiviji transport. Navest ć e m o sada neke od mogućnosti za proizvodnju goriva, koje se nude kao alternativa nafti.
Kao što s m o rekli, bolja varijanta, izdvajanja vodika iz vode još je uvijek skupa ili iznimno energetski zahtjevna, pa bi bile potrebne nove nuklearke ili elektrane na ugljen kako bi seta separacija mogla nesmetano odvijati. Magazin Science je istaknuo kako će dobivanje vodika p o m o ć u sunca ili vjetra biti još uvijek skupo u narednim godina (Tanja Rudež, Jutarnji list, 1 0 . 1 0 . 2 0 0 4 . ) . Ne treba nas čuditi što je poznati ekolog George W. Bush 2 0 0 3 donio plan razvoja vodika kao goriva sa 1,7 milijardi dolara (Gallon, 2 0 0 3 ) . 2 Bush je istovremeno smanjio financiranje projekata energetske efikasnosti.
Vodik
Hibridna vozila/vozila na struju
Vodik se često i u znanstvenim krugovima i u m e d i j i m a predstavlja kao najbolja buduća zamjena za transportno gorivo. M e đ u t i m najveća zabluda u vezi vodika je u t o m e što, suprotno mišljenju laika, vodik nije izvor energije! Vodik je samo sredstvo skladištenja energije! Dakle, kako nastaje vodik? Nekoliko je načina proizvodnje vodika, ali kada g o v o r i m o o vodiku u okviru obnovljivih izvora energije, vodik bi se trebao proizvoditi elektrolizom vode. To znači da ulaganjem električne energije nastaju vodik i kisik. Budući da je vodik zapaljiv, on se skladišti i može se koristiti kao gorivo. Prilikom sagorijevanja ponovno se spaja s kisikom te se oslobađa energija, a jedini produkt izgaranja je vodena para. T i j e k o m rada vozila na vodik sagorijevaju efikasnije od fosilnih goriva i ne proizvode nikakvo zagađenje. Z b o g čistog sagorijevanja vodik je d o b i o etiketu zelenog goriva.
Slijedeće velike nade polažu se u tzv. hibridna vozila, nazvana tako jer m o g u raditi i na fosilno gorivo u spremniku i na električnu energiju pohranjenu u baterijama. Rade na dva različita principa. U osobnim a u t o m o b i l i m a i m a m o serijski hibridni sustav gdje u g l a v n o m radi uobičajeni motor, dok električni motor radi samo u nekim slučajevima (vožnja uzbrdo, naglo ubrzanje...). Koristi se i tzv. regenerativno kočenje, gdje se prilikom kočenja energija vraća u baterije i puni ih. U regenerativnom kočenju i leži bit efikasnosti hibridnih vozila, jer n a m se velik dio energije koji inače nestane, vrati i pohrani u bateriju. Uobičajeni motor se može čak i p o t p u n o isključiti kad ne vozimo brzo kao što je često u gradu pa su ova vozila dobra za gradsku vožnju. Paralelni hibridni sustavi prisutni su u g l a v n o m kod većih vozila kao što su k a m i o n i , autobusi i d r u g i . Ovdje o b a m o t o r a rade cijelo vrijeme, i električni m o t o r pokriva energiju potrebnu za n o r m a l n u vožnju, a uobičajeni motor sve iznad t o g a . Reklamiraju se kao ekološka vozila pa im prodaja raste i do 2 0 0 3 . godine oko 1 5 0 0 0 0 ljudi je kupilo hibridne a u t o m o b i l e .
Problem je što je vodik prilično nestabilan element i za njegovo skladištenje t r e b a m o posebne uvjete i visoku t e h n o l o g i j u . To iziskuje d o d a t n e troškove i d o d a t n o korištenje energije. 1 M e đ u t i m , ključno pitanje jest: odakle dolazi energija koja se u prvom redu koristi za proizvodnju vodika? A k o je ta energija dobivena iz nekog održivog izvora, onda je ta energija čista. M e đ u t i m , a k o za proizvodnju vodika koristimo energiju iz termoelektrana na ugljen ili plin, pitamo se u č e m u je uopće prednost njegovog korištenja?
Najpoznatije hibridno vozilo Toyota Prius i m a brojne uštede i prednosti u usporedbi s vozilima koja voze isključivo na fosilna goriva, (pogledajte tablicu na sljedećoj stranici)
Korištenje obnovljivih izvora energije ne može zadovoljiti "neuhvatljivi" vodik, 1
T a k o đ e r , g o r i v e ćelije koje se koriste za d i r e k t n u p r e t v o r b u v o d i k a u e l e k t r i č n u e n e n e r g i j u , da
2
Z b o g G a l l o n o v o g teksta p r o t e s t i r a l e s u n e k e e k o l o š k e u d r u g e , m e đ u n j i m a n a j p o z n a t i j i
b i s e proizvele z a h t i j e v a j u m a t e r i j a l e p o p u t p l a t i n e , k o j i h n e m a m o u izobilju ( L e b b a n d L e b b ,
W o r l d w a t c h Institute, ali bez j a k i h k o n t r a a r g u m e n a t a u n a j h i t n i j i m z a m j e r k a m a a u t o m o b i l a n a
2 0 0 4 ) . Posljednjih g o d i n a t o s e p o k u š a v a riješiti z a m j e n o m k a t a l i z a t o r a o d n i k l a .
h i d r o g e n k o j e j e iznio G a l l o n .
104
105
U godinu dana po kilogramima Potrošnja Godišnji benzina troškovi (godišnje prijeđenih 20000km)
Emisija C02
Emisija CO
Emisija N02
Emisija HC
Toyota Prius 2004
850,5
452 U$D
1980,8
94,5
2,8
2
Toyota Camry 2004
1863,5
952 U$D
4343
139,5
3,9
3,1
Energija biomase Biogoriva Sve zelene biljke i m a j u s p o s o b n o s t d a e n e r g i j u s u n c a p o m o ć u procesa
Izvor: URL:http://www.environmentaldefense.org (10.09.2005.).
fotosinteze pretvaraju u kemijsku energiju te je na taj način uskladište u obliku kemijskih spojeva. Na taj način biljke u stvari djeluju kao solarni kolektori.
Evidentno je da su hibridna vozila efikasnija od klasičnih vozila. M e đ u t i m
Fotosinteza se odvija u svim zelenim dijelovima biljke, dakle najviše u lišću te
postavlja se pitanje; koliko efikasnija? N a i m e po g o r n j i m tablicama m o ž e m o
u stabljici kod zeljastih biljaka. Za proces fotosinteze potrebni su: svjetlosna
zaključiti da Toyota Prius troši 4,25 litre benzina na prijeđenih 100 kilometara.
energija, klorofil (spoj koji se nalazi u zelenim dijelovima biljke), voda i ugljični
Poznato je da već najmanje 20 godina postoje klasična vozila (obično dizelaši)
dioksid. Dok je biljka izložena svjetlosti ona apsorbira ugljični dioksid iz atmosfere
koji troše isto toliko ili m a l o više. Pitanje je da li se uopće isplati ulaganje u
i v o d u iz tla te sintetizira šećer g l u k o z u , a ispušta višak kisika. N a p i s a n o
dvostruki pogon motora i svu tu visoku tehnologiju za mizernu razliku u potrošnji?
kemijskom f o r m u l o m to izgleda ovako:
Nadalje, osnovno pogonsko gorivo i dalje ostaje neki od derivata nafte, pa o hibridnim vozilima uopće ne m o ž e m o govoriti kao o ekološkim vozilima.
6C09+6H O 2
2
-> C H l v O . + 6 0 „ 6
12
6
2
N a j p r i m i t i v n i j i i najstariji n a č i n korištenja energije b i o m a s e je u p r a v o sagorijevanje drveta. Ovaj princip su poznavali još pećinski ljudi. U stvari do pojave ugljena i nafte sva potrošnja energije na Zemlji bila je zasnovana na obnovljivom izvoru energije - biomasi drveta. Kroz stoljeća o n o se koristilo za grijanje životnog prostora, pripremanje hrane, paljenje keramike, taljenje metala, proizvodnju v a p n a za graditeljstvo i t d . Već t a d a , z b o g p r e t j e r a n o g nivoa potrošnje, proizvodnja je postala neodrživa, jer smo počeli trošiti više drveta nego što ga je uspijevalo ponovno izrasti prirodnim procesima. Kao rezultat takvog neodgovornog ponašanja p r e m a prirodnim resursima danas i m a m o dvije najveće pustinje na svijetu - Saharu i australsku pustinju. N a i m e , ova nekad intenzivno pošumljena područja ostala su ogoljena uslijed čovjekove aktivnosti, što je uzrokovalo eroziju tla i ispiranje sve zemlje u more, a to je spriječilo uspostavu nove vegetacije. Dakle kada g o v o r i m o o biomasi kao obnovljivom izvoru energije uvijek m o r a m o imati u vidu da se sva potrošena biomasa mora nadoknaditi novim uzgojem, u slučaju šuma pošumljavanjem, inače ovaj sustav nije održiv. Proces fotosinteze je o n o što o m o g u ć u j e biljci da raste i živi. U drvetu je većina sunčeve energije pohranjena u obliku celuloze - kemijskog spoja koji sačinjava većinu ukupne mase suhog drveta. Po sastavu celuloza je zapravo dugački lanac molekula glukoze nastalih fotosintezom. Kada drvo sagorijeva
106
107
dolazi do kemijske reakcije koja je upravo suprotna fotosintezi. Sagorijevanjem se troši kisik iz atmosfere, a nastaje ugljični dioksid, uz oslobađanje energije koja je bila zarobljena u ovim spojevima u obliku vatre. Energija uskladištena u drvetu najčešće se koristi za zagrijavanje životnog prostora i za zagrijavanje vode. No m a n j e je poznata činjenica da se drvo može upotrijebiti i kao pogonsko gorivo za vozila. Dakako, ne mislimo na parnu lokomotivu.
kao zamjena za fosilna goriva u m o t o r i m a s unutrašnjim izgaranjem. Neka od njih u o v o m t r e n u t k u predstavljaju vrlo izglednu alternativu koja bi m o g l a zamijeniti b a r e m jedan dio fosilnih goriva. U nekim slučajevima kao glavna sirovina za proizvodnju biogoriva može poslužiti neki o t p a d n i materijal. Na taj način m o g u se proizvesti vrlo jeftina i ekonomski isplativa goriva. U d r u g i m pak slučajevima sirovinu je potrebno uzgojiti odgovarajućim poljoprivrednim postupkom.
Rasplinjanje
Kako raste cijena nafte morat ć e m o pribjeći svim raspoloživim alternativama, a i naše navike kako trošimo energente će se morati drastično promijeniti. Gorivo proizvedeno od poljoprivrednih kultura morat ćemo trošiti vrlo racionalno i efikasno. Neće biti dovoljno prijašnje fosilno gorivo samo zamijeniti biogorivom. Za početak će biti nužno smanjiti u k u p n u količinu transporta koja se d o g a đ a na planeti. I gradski promet će morati proći kroz velike promjene. Nužno je ulaganje u bolju infrastrukturu i kvalitetu javnog prijevoza i biciklističkog prometa, kako bi se smanjile gradske gužve i nesmotreno rasipanje energije u obliku gradskog automobilističkog prometa. U stvari sve je bolje od a u t o m o b i l a , pogotovo kad se u njemu vozi s a m o jedna osoba. Čak i korištenje laganih m o p e d a predstavlja korak prema smanjenju potrošnje goriva.
Rasplinjanje je u stvari jedan oblik n e p o t p u n o g sagorijevanja krutog goriva. Uslijed zagrijavanja na visokoj temperaturi kruto gorivo počinje ispuštati zapaljive plinove koji ne sagorijevaju zbog n e d o s t a t k a kisika. Dakle p o m o ć u ovog postupka m o g u ć e je od drveta ili nekog d r u g o g oblika biomase proizvesti plin koji se može koristiti kao pogonsko gorivo za m o t o r e s unutrašnjim izgaranjem, najčešće za pogon vozila ili za proizvodnju električne energije p o m o ć u agregata. Rasplinjanjem drveta nastaje mješavina sljedećih zapaljivih plinova: vodik (20%), ugljični monoksid (20%) i m e t a n (3%). Osim ova tri plina nastaju i dušik i ugljični dioksid koji nisu zapaljivi. lako je postupak rasplinjanja poznat već od 1800. godine ova tehnologija je na ovaj način prvi p u t upotrijebljena 1 8 8 0 . g o d i n e . Plin koji je nastao rasplinjanjem drveta (wood gas), prvi put se tada koristio kao pogonsko gorivo za motor s unutrašnjim izgaranjem, koji je pogonio generator električne energije. Proizvodnja električne energije od biomase na ovaj način i dan danas predstavlja vrlo zanimljivu alternativu na mjestima gdje drvene ili druge biomase ima u obilju, a električna energija nije dostupna ili korisnik želi koristiti obnovljive izvore. Pojavom plinovoda 1 9 3 0 . g o d i n e ova t e h n o l o g i j a pada u zaborav. M e đ u t i m , za vrijeme Drugog svjetskog rata, zahvaljujući nedostupnosti drugih energenata, u Europi je sagrađeno nekih milijun generatora drvenog plina koji su koristili u g l a v n o m civili, dok je benzin bio strogo čuvan za vojsku. Danas se interes za proces rasplinjanja i proizvodnju drvnog plina ponovo pojavljuje. Na primjer, u Švedskoj se na državnoj razini provode projekti poticanja poljoprivrednika da svoju mehanizaciju p o g o n e upravo na ovaj način. Traktori sa u g r a đ e n i m generatorima plina poljoprivrednicima m o g u ostvariti znatnu uštedu, jer ne m o r a j u kupovati benzin. Osim toga neovisni su, a njihovo gorivo je obnovljivo i ne pridonosi efektu staklenika i g l o b a l n o m zagrijavanju.
Tekuća biogoriva Osim u obliku celuloze, biljke m o g u energiju skladištiti i u obliku drugih kemijskih spojeva, na primjer u obliku škroba koji se nalazi u zrnu žitarica i g o m o l j u
U svakom slučaju biogoriva nisu nadomjestak fosilnim, već samo jedno od m o g u ć i h rješenja koje će se p o k a z a t i o d r ž i v i m u s p e c i f i č n o j situaciji za zadovoljavanje specifičnih potreba. Kada govorimo o biogorivima potrebno je naglasiti da se radi o vrlo jednostavnoj tehnologiji, toliko jednostavnoj da se čak pojedinci širom svijeta upuštaju u proizvodnju vlastitih biogoriva u kućnoj radinosti. Sve više ljudi posvuda sakuplja o t p a d n o jestivo ulje iz restorana i koristi ga za proizvodnju biogoriva koje koriste za vlastite potrebe. 1
Etanol/alkohol Etanol je o d l i č n o zamjensko gorivo za benzinske m o t o r e . Etanol (isto što i medicinski alkohol C H ^ H ^ O H ) se najčešće proizvodi od poljoprivrednih kultura bogatih škrobom, kao što su žitarice ili krumpir. M o g u ć e ga je proizvesti i od drugih kultura b o g a t i h šećerom, kao što je šećerna repa i šećerna trska. Još je bolje koristiti celulozne kulture, kao što su otpaci od stabla, trave i slično. Dapače, vrlo često su kukuruzovina, slama od pšenice i rižine vlati, otpaci koji se ne iskorištavaju, a i m a j u veću efikasnost od uobičajenih kultura koje se koriste za proizvodnju etanola. Najbolja je trava p a n i c u m virgatum koja i m a najveću iskoristivost, a zahtijeva m a n j e gnojiva, zaštite i vode (Murray, 2 0 0 5 ) . No kod materijala koji su bogati celulozom, kao što su o t p a d n i papir ili drveni otpaci, potreban n a m je kompliciraniji sustav proizvodnje. U Brazilu je kao odgovor na prvu naftnu krizu 1975. godine započeo pro-
krumpira. Z a t i m su tu još i razne uljane kulture koje energiju pohranjuju u obliku biljnih ulja kojima obiluju njihove sjemenke. Efikasnije je koristiti gorivo od stabla nego od jednogodišnjih biljaka. Biogoriva su tekuća goriva proizvedena od biljne biomase koja se koriste
108
1
M n o g o više d e t a l j a o b i o g o r i v i m a , o d e k o n o m s k e isplativosti, d o r e c e p a t a k a k o i h s a m i
proizvesti m o ž e s e n a ć i n a I n t e r n e t u . J e d n a s t r a n i c a k o j u s v a k a k o t r e b a izdvojiti je: www.journeytoforever.org/biofuel.hlml
109
g r a m proizvodnje goriva na bazi alkohola ProAlcool, te je i danas ta zemlja prva u korištenju t o g alternativnog izvora kao gorivo. U Brazilu se već nekih tridesetak godina uzgaja šećerna trska od koje se na industrijskoj razini proizvodi etanol. Direktno je zaposleno 7 0 0 0 0 0 ljudi, d o k je broj onih koji indirektno sudjeluju u cijelom poslu tri do četiri puta veći. Danas se već može kupiti na benzinskim postajama, a cijena naftnog benzina je već gotovo dvostruko veća od cijene etanola. lako je potrošnja etanola u benzinskom motoru nešto veća od potrošnje benzina, kupcima se još uvijek isplati kupovati etanol za potrebe transporta. U Brazilu korisnici etanola najčešće imaju vozila koja m o g u voziti i na benzin i na etanol ili na njihovu mješavinu u bilo kojim proporcijama. O k o 4 0 % goriva koje se proda u Brazilu je etanol. To je i zemlja koja ga najviše proizvodi. Brazil zauzima od ukupne proizvodnje etanola u svijetu 37%, a slijede SAD sa 3 1 % . Etanol k a o gorivo proizvode i p o j e d i n c i širom svijeta. To su najčešće poljoprivrednici koji se ionako bave uzgojem kultura p o g o d n i h za proizvodnju etanola. Na taj način dio ili svu svoju mehanizaciju pogone ovim obnovljivim gorivom. Uz p o m o ć odgovarajuće o p r e m e etanol je m o g u ć e proizvesti u kućnoj radinosti. Postupak proizvodnje se sastoji od usitnjavanja materijala, kuhanja, fermentacije te destilacije. Možda najveća m a n a ove tehnologije je u t o m e što je za destilaciju potrebno uložiti veliku količinu energije. No i taj problem bi se m o g a o riješiti korištenjem solarne energije za potrebe destilacije. Da bi vozilo m o g l o etanol koristiti kao gorivo potrebno je napraviti manje preinake na vozilu. M e đ u n a r o d n a agencija za energiju (IEA) procjenjuje kako bi do 2 0 5 0 . godine etanol m o g a o sudjelovati kao g l o b a l n o transportno gorivo sa čak 5 0 % (WWI; 2 0 0 5 ) . Očito IEA očekuje da do tog d a t u m a koloniziramo neki planet Etanolium na kojem bi stvorili uvjete i samo uzgajali kukuruz, jer n a m nije jasno gdje oni vide zemlju za tih 5 0 % . Kada bi cijeli SAD htio zadovoljiti svoju potrošnju goriva, proizvodnjom alkohola od kukuruza trebalo bi zasijati 9 7 % njihovog teritorija. U svijetu se proizvodi etanola dovoljno da zamijeni svega 3% u k u p n e potrošnje benzina. U SAD-u se z b o g n e p r a v e d n i h p o l j o p r i v r e d n i h subvencija p o d u p i r e i proizvodnja etanola od kukuruza, što je neefikasniji oblik dobivanja etanola. Na primjer, šećerna repa i šećerna trska m o g u na istoj površini dati duple prinose za proizvodnju etanola od kukuruza. Prinosi različitih kultura dani su u tablici dolje: Biljka
litara goriva po hektaru
šećerna repa (Francuska) šećerna trska (Brazil) tapioka (Nigerija) slatki sijerak (Indija) kukuruz (SAD) pšenica (Francuska)
6658,05 6173,15 3823,25 3515,6 3301,05 2583,03
Izvor: URL:http://www.earthpolicy.org/Books/PB7pb2ch2_table2.htm
110
Također, u Brazilu iskorištavaju i stabljike od šećerne trske, čime zapravo iskorištavaju o t p a d . No s kukuruzom, SAD i agro-biotehnološke korporacije podupiru masovnu proizvodnju koja zahtijeva veliki unos sintetičkih gnojiva, pesticida i herbicida. Kada govorimo o industriji biogoriva jasno je kako tu važnu ulogu imaju i državne subvencije. Inzistiranje SAD-a na proizvodnji etanola od kukuruza nije č u d n o s obzirom da je 3 4 % kukuruznih usjeva genetski modificirano. Najveći korisnik državnih subvencija za proizvodnju etanola je najveći proizvođač žitarica na svijetu, korporacija Archer Daniels M i d l a n d . U t o m kontekstu ne treba nas čuditi što u ovom trenutku od svih biogoriva na etanol o t p a d a 9 5 % , a goriva na bazi ulja svega 5% (WWI, 2 0 0 5 ) . U SAD-u se općenito manje koriste dizel vozila. M a n j e od 1% novo prodanih vozila u SADu i m a dizel motore. Razlog je vrlo loša kvaliteta dizelskog goriva u SAD-u koje se smatra j e d n i m od najgorih u svijetu. Razlog više da pređu na biodizel jer je čišće gorivo.
Biogoriva na bazi biljnog ulja lako se jestivo ulje tek u posljednjih desetak godina počelo koristiti za proizvodnju biogoriva, ovaj koncept i nije toliko nov. N a i m e dr. Rudolf Diesel je 1985. godine razvio svoj motor, a već 1900. godine u Parizu je predstavio svoj novi motor koji je radio na čisto ulje kikirikija. Njegov stroj je bio toliko m o ć a n i robustan da je m o g a o bez problema kao gorivo koristiti čisto jestivo ulje. Kasnije je najavljivao svoju viziju razvoja lokalnih poljoprivreda kroz proizvodnju vlastitih goriva ( T i c k e l l , 2 0 0 3 ) . Ali Dieselova n a d a n j a i želje uništila je n a f t n a i automobilska industrija, pa ga tako danas i poznajemo više po j e d n o m od naftnih derivata, a ne po njegovoj ukupnoj viziji i radu. Od tada je moralo proći čitavo stoljeće, i nekoliko naftnih kriza, da bi se ova tehnologija počela detaljnije istraživati. Spoznaja o smanjivanju viskoziteta jestivog ulja p o m o ć u kemijskog procesa počela se javljati '70-ih godina da bi se negdje p o č e t k o m '90-ih počela sve više koristiti. Proizvodnja goriva na bazi ulja ima velike mogućnosti upravo zbog širokih m o g u ć n o s t i lokalne proizvodnje goriva. U slijedećoj tablici m o ž e m o vidjeti prosječne prinose nekoliko vrsta uljarica: Prosječna proizvodnja za uljarice Biljka
kg ulja po hektaru
litara ulja po ha
palma (palmino ulje)
5000
5950
kokos
2260
2689
jatropa
1590
1892
maslina
1019
1212
uljana repica
1000
1 190
kikiriki
890
1059
111
Biljka
kg ulja po hektaru
suncokret
800
litara ulja po ha 952
gorušica
481
572
lan
402
478
soja
375
446
konoplja
305
363
kukuruz
145
172
da bi se koristilo bez ikakvih modifikacija. Premda ljudi stavljaju i čisto jestivo ulje u svoje motore, obično se savjetuje to raditi u m a n j i m količinama. Osim toga, za hladnijeg se vremena viskozitet još i povećava što uzrokuje p r o b l e m e s paljenjem. Da bi prevladali ove zapreke m o ž e m o izabrati između tri različita načina proizvodnje goriva na bazi biljnog ulja. Njih o d a b i r e m o s obzirom na uvjete, klimu i vozilo koje koristimo. M o g u ć e ih je kombinirati i koristiti ovisno od prilike do prilike.
Iznosi su p r o s j e č n i na g l o b a l n o m n i v o u i m o g u varirati od regije
1. POMIJEŠATI UUE S PETR0DIZEL0M
d o r e g i j e i o d v a r i j a c i j a iste k u l t u r e .
Ako u biljno ulje d o d a m o određenu količinu običnog petrodizela, viskozitet će
Izvor: URL:http://www.journeytoforever.org/biodiesel_yield.html
se dovoljno smanjiti da većina dizelskih m o t o r a neće imati p r o b l e m a s ovim
Naravno, poznavajući naše podneblje znamo koje kulture najbolje uspijevaju u krajevima gdje živimo. Primjerice, britansko Ministarstvo okoliša ističe kako bi po hektaru uljane repice dobili 1450 kg ulja. Logično je da biljke koje žive u toplijim krajevima i m a j u i veću produktivnost u ulju zbog više sunca. Većina biodizela u EU dobiva se od uljane repice, a u SAD-u od soje. Najdalje je otišla N j e m a č k a koja godišnje troši 1,7 milijardi litara biodizela godišnje, što je o k o 3% njihove u k u p n e potrošnje ( N a t i o n a l Geographic -
gorivom. Biljno ulje i dizel se miješaju najčešće u o m j e r u 5 0 - 5 0 % . Kod nekih robusnijih strojeva m o g u ć e je koristiti č a k 7 0 % biljnog ulja pomiješanog sa 3 0 % petrodizela. Bitno je naglasiti da biljno ulje ne mora biti novo, dapače, u ovom slučaju staro iskorišteno biljno ulje čak pokazuje neke bolje karakteristike od novog ulja. Kada za proizvodnju biogoriva koristimo već korišteno biljno ulje vrlo je važno dobro ga profiltrirati kako bi se sve krute čestice hrane odstranile iz goriva.
Hrvatska, 2 0 0 5 ) . Od u k u p n o proizvedenog biodizela, na Europu odlazi gotovo 9 0 % , a od t o g a Njemačka sama proizvodi više od pola. U Njemačkoj postoji
2. KEMIJSKI MODIFICIRATI UUE (BIODIZEL)
široka mreža 1900 benzinskih p u m p i na kojima je m o g u ć e napuniti biodizel.
Gorivo koje se proizvodi od novog ili rabljenog biljnog ulja uz p o m o ć kemijske
Ostaje n a m k a o t a j n a zašto se k u l t u r a koja n a m najviše može d a t i u
modifikacije zove se biodizel. Cilj kemijskog postupka proizvodnje biodizela je
proizvodnji goriva se najmanje koristi. To su alge. Po istraživanju koje je provodilo američko Ministarstvo energetike ističe se kako bi alge m o g l e zadovoljiti sve 2
potrebe SAD-a u gorivu. Bazen od 1 0 0 0 m m o g a o bi godišnje proizvesti čak preko 7,6 t o n a ulja. Znanstvenici na N a t i o n a l Renewable Energy Laboratory (NREL) proveli su istraživanje i dobili rezultat kako bi svega 4 0 0 0 0 0 hektara bazena s a l g a m a bilo dovoljno da zadovolje sve potrebe SAD-a. Podsjećamo da je to svega 1/60-ina od godišnje neiskorištene zemlje u SAD-u (Tickell, 2 0 0 3 ) . A l g a m a najviše pogoduje t o p l o i suho vrijeme, ali Tickell zaključuju kako je to super, jer se bazene može stavljati u nenaseljena pustinjska područja. Dakle, p r e m d a bi ovakav t i p proizvodnje goriva na početku zahtijevao veća ulaganja, koristi bi bile višestruko uvećane. Michael Briggs s University of New Hampshire, Odsjek za fiziku, ističe kako je razlog sporog širenja proizvodnje
razbiti m o l e k u l u masti te na taj način smanjiti viskozitet ulju. Taj se postupak naziva transesterifikacija. Molekula masti je triglicerid, što znači da se sastoji od tri lanca masnih kiselina (estera) koje su povezane sa m o l e k u l o m glicerola. Procesom transesterifikacije lanci masnih kiselina se odvajaju od molekule glicerola i vežu se s m e t a n o l o m . Glicerol tone na d n o , čineći nusprodukt glicerin. Na mjesto glicerola dolazi m e t a n o l . Od jedne molekule triglicerida, d o b i t ć e m o tri molekule alkilnog estera kako općenito nazivamo biodizel. Ukoliko želimo naglasiti s kakvom vrstom alkohola (u o v o m slučaju m e t a n o l o m ) smo radili biodizel, i m e n u j e m o ga m e t i l n i m esterom. M o g u ć e je u nekim slučajevima umjesto m e t a n o l a koristiti etanol. Ipak, za proizvodnju biodizela u g l a v n o m se koristi m e t a n o l , jer osigurava s t a b i l n i j u reakciju p o t r e b n u za proizvodnju biodizela.
goriva od algi, korištenje slane vode n a k o n čega bi se sol nagomilavala u
M e t a n o l treba biti 99,5%-tni, dakle vrlo visoke čistoće jer voda smeta procesu
spojevima. Također, potreba da se bazeni rade na sunčanim i klimatski suhim
t r a n s e s t e r i f i k a c i j e . P o t r e b n o j e n a g l a s i t i d a j e m e t a n o l izuzetno o p a s n a
mjestima, dovela je do problema evaporacije ( 2 0 0 4 ) . Briggs smatra da su to
kemikalija koja, ako se proguta, može izazvati sljepilo, a u većim količinama je
sve rješivi p r o b l e m i , posebno s obzirom na o g r o m n e koristi. O č i t o je ipak kako u d o g l e d n o vrijeme ostajemo ostavljeni na korištenje poljoprivrednih kultura bogatih uljem. lako je Rudolf Diesel u svoj dizel m o t o r t r p a o čisto ulje kikirikija, današnji
i smrtonosna. Z a t o je izrazito važno paziti da ne udišemo pare metanola i da ga naravno ne p r o g u t a m o , a pri radu je t a k o đ e r obavezno nositi g u m e n e rukavice i zaštitnu odjeću, a niti zaštitne naočale nisu n a o d m e t . Kako bismo uopće razbili molekulu triglicerida, d o d a j e m o katalizator N a O H ,
dizelski m o t o r i su nešto drugačiji. Cisto jestivo biljno ulje ima previsok viskozitet
također opasnu kemikaliju vrlo nagrizajućih svojstava. N a O H , poznat još i p o d
112
113
nazivom kaustična soda je izrazito toksična kemikalija koja može oštetiti kožu, oči i pluća, a može biti i smrtonosna ako je p r o g u t a m o . Treba kupiti N a O H 96%-tne čistoće. K o r i s t i t e p l a s t i č n e p o l i e t i l e n s k e , s t a k l e n e , e m a j l i r a n e ili p o s u d e o d nehrđajućeg čelika. Soda reagira s a l u m i n i j e m , kositrom i bakrom, pa t r e b a m o izbjegavati koristiti te materijale pri proizvodnji biodizela.
P o m o ć u lakmus papira ili još bolje elektroničkog mjerača p H , izmjerite pH otopine ulja u izopropanolu. pH će najvjerojatnije biti oko 5. Izmjeriti 1 ml otopine N a O H i izliti u o t o p i n u ulja. Ponovo izmjeriti pH otopine. Dodavati po 1 ml otopine N a O H i nakon svakog dodavanja izmjeriti pH otopine ulja. Cilj je postići pH oko 8 do 9 i tada je titracija završena. Važno je zapamtiti koliko smo u k u p n o mililitara otopine N a O H dodali u otopinu ulja.
Procedura proizvodnje biodizela:
Dakle potrebna količina N a O H za p o t p u n u transesterifikaciju jest: 3,5 g + onoliko g r a m a koliko smo mililitara otopine N a O H dodali tijekom titracije
1. Filtriranje Iskorišteno ulje uvijek m o r a m o zagrijati i filtrirati kako bi uklonili krute ostatke od prženja. U tu svrhu se najčešće koristi gaza u dva sloja, ili filteri za kakvu kakvi se k o r i s t e u r e s t o r a n i m a , a n a m a se iz iskustva pokazalo da je još bolje koristiti gusto pletenu sintetičku t k a n i n u za zavjese. Tkanina za zavjese se lako pere, a vrlo dobro filtrira mrvice hrane jer je gusto pletena.
Na primjer: A k o smo u procesu tiracije 2 puta morali dodati po 1 ml vodene otopine N a O H , ukupna potrebna količina N a O H će biti: 3,5 + 2 = 5,5 g 4. Priprema natrij-metoksida
Zagrijavanje ulja će u velikoj mjeri olakšati filtriranje, jer toplo ulje teče p u n o brže. 2. Uklanjanje vode Kao što smo već rekli, voda smeta procesu transesterifikacije jer se veže sa kaustičnom s o d o m i pretvara ulje u sapun. U najgorem slučaju može n a m se desiti da umjesto biodizela proizvedemo bačvu gela, koji je po sastavu sapun, ali neupotrebljiv za korištenje. A k o u o t p a d n o m ulju ima puno vode, m o r a m o ga zagrijati na 100 C, kako bi isparila. 3. Postupak titracije Ovo je najteži i najkritičniji dio postupka. Trebali bismo biti što točniji. N a i m e , proces titracije n a m daje odgovor koliko kaustične sode trebamo za proces. Soda m o r a biti suha bez kontakta s v o d o m .
Titracija: Pomiješati 1 g kaustične sode s 1 I destilirane vode. Soda se mora potpuno rastopiti (označimo to kao 0.1%-tna N a O H otopina). Pomiješati 10 ml izopropil alkohola (tj. izopropanola) s 1 ml iskorištenog ulja od kojeg r a d i m o gorivo. O t o p i n u l a g a n o zagrijati i miješati dok se svo ulje ne rastopi u izopropanolu.
114
Izmjeriti potrebnu količinu m e t a n o l a . Potrebna količina je 2 0 % od količine ulja. To znači da ako r a d i m o sa 100 litara ulja, potrebno n a m je 20 litara m e t a n o l a . Izvagati p o t r e b n u količinu kaustične sode. Na primjer, a k o bi titracijom odredili da n a m je potrebno 5,5 g r a m a po litri ulja, za količinu od 100 litara ulja t r e b a m o izvagati 5 5 0 g kaustične sode. Kaustičnu sodu usipati u m e t a n o l . Miješanjem N a O H i metanola nastat će natrij-metoksid. Posudu u kojoj p r i p r e m a m o natrij-metoksid treba dobro protresti ili još bolje miksati 15tak minuta uz p o m o ć bušilice i nastavka za miješanje boje, kako bi se kaustična soda otopila u m e t a n o l u . Z a t i m otopinu ostavimo da odstoji najmanje 24 h da bismo bili sigurni da je sva kaustična soda otopljena u metanolu. A k o i nakon 24 h na d n u posude vidimo nerastopljene kristaliće kaustične sode, NEMOJTE nastaviti s postupkom dok se sva s o d a ne o t o p i . P r a k t i č n o je koristiti bijele, poluprozirne HDPE kanistere ili bačvice kako bismo mogli vidjeti što se dešava u n u t a r posude. P o n e k a d se, p o s e b i c e za h l a d n i j e g vremena, kaustična soda tvrdoglavo ne želi rastopiti u metanolu. Budite uporniji od sode! OPREZ!!! A k o dodir s kožom primijetimo, jer hitno oprati s
natrij-metoksid dođe u spalit će je bez da i ubija živce. T r e b a m o v o d o m koju i m a m o
115
Za vrijeme miješanja natrij-metoksida treba imati zaštitnu opremu i po mogućnosti ne piti crno
spremnu za svaki slučaj. Također, korodira boje pa t r e b a m o paziti u kakvoj
motor e. Rjeđi slučaj, ali također m o g u ć je da se u iznimno vrućim i suhim
posudi r a d i m o biogorivo. Vrijedi isto i za kaustičnu sodu.
p o d r u č j i m a pojavi na biodizelu zelenkasta sluz, o d n o s n o b a k t e r i j a k o j o j
5. Grijanje i miješanje
se m o g u kupiti u d u ć a n i m a koji prodaju a u t o o p r e m u .
p o g o d u j u takvi uvjeti. Njeno odstranjivanje je također m o g u ć e sredstvima koja A k o je ulje prehladno, m o r a m o ga zagrijati na n a j m a n j e 20°C. Jedan od načina
Ukoliko koristimo 100%-tni biodizel savjetuje se p r o m j e n a svih g u m e n i h
je koristiti veliko plinsko kuhalo s većim loncem u kojem dio ulja zagrijemo na
dijelova u vozilu kroz koje prolazi gorivo. Potrebno ih je zamijeniti sintetičkima.
oko 100°C i zagrijano ulje p o m i j e š a m o s o s t a t k o m . Još j e d n o m provjeravamo da li je sva kaustična soda otopljena u m e t a n o l u . A k o jest, n a t r i j - m e t o k s i d izlijemo u ulje. Da bi r e a k c i j a bila u s p j e š n a , d o b i v e n u m j e š a v i n u j e potrebno d o b r o izmiješati, ponovo koristeći ručnu
Ukoliko to ne napravite, biodizel će kao kiselije gorivo od običnog dizela nagristi te dijelove. To se može napraviti kod a u t o m e h a n i č a r a i nije skupo. U g l a v n o m se radi o vozilima starijima od polovice ' 9 0 - i h , ali se preporuča provjeriti svako vozilo zasebno. Ovdje je važno naglasiti kako to nije najhitnija stvar koju trebate napraviti o d m a h već više nešto što d u g o r o č n o treba imati na u m u .
bušilicu s nastavkom za miješanje boje. Miješanje
VAŽNO: za razliku od m n o g i h zemalja EU-a i svijeta, korištenje bilo koje vrste
obično traje oko sat vremena. Da ne bismo morali
biogoriva za kretanje vozila u Hrvatskoj još uvijek nije regulirano. Nafta iz Iraka
stajati iznad bačve sat vremena s bušilicom u ruci,
je regulirana. T r e n u t n o je situacija negdje između neba i zemlje pa levitirate
t r e b a m o s a g r a d i t i m e t a l n i stalak n a k o j e m ć e
iznad rupa u zakonu. Nije niti dozvoljeno, jer
b u š i l i c a b i t i čvrsto p r i č v r š ć e n a . N a k o n što se
n e m a z a k o n a koji t o r e g u l i r a , ali nije niti
mješavina miješala 1 h, č e k a m o narednih 8 h da
zabranjeno. Ipak, m o g u ć e je da vas kazne
se na d n u bačve nataloži nastali glicerin.
ukoliko vas ulove kako se vozite na biodizel. Ne biste trebali imati problema ukoliko koristite
6. Taloženje i separacija Dakle, n a j m a n j e 8 sati pustit ćemo mješavinu da odleži. Glicerin će pasti na d n o , a svjetliji, prozirni biodizel će ostati iznad. Dobro je da proizvedeni Na dnu se treba odvojiti tamniji dio glicerin
biodizel odstoji oko t j e d a n d a n a kako bi bili sigurni da se glicerin d o b r o nataložio.
biogoriva za pokretanje generatora za struju, jer r a d i t e n a v a š e m p r i v a t n o m vlasništvu. Teoretski biste m o g l i biodizelom pokretati i vašu poljoprivrednu mehanizaciju na vašem polju. Sto se tiče proizvodnje, to ne smijete
ZMAG-ov biodizel generator za struju
raditi po zakonu bez dozvole. Još jedna važna stvar je geliranje i smrzavanje biodizela. Ovisno o vrsti ulja, biodizel se može početi gelirati na različitim t e m p e r a t u r a m a . Z a t o a k o smo u
7. Konačno biodizel! Čestitamo, napravili ste svoje prvo biodizel gorivo. Recite doviđenja naftnoj industriji. I ratovima za n a f t u ! Sada je samo preostalo da ga izvadite biodizel iz bačve i natočite u svojeg dizelaša. Pazite da prilikom prelijevanja ne povučete m a l o glicerina zajedno s biodizelom, jer glicerin može začepiti filter za gorivo u vašem vozilu.
hladnijim krajevima ili gorivo koristimo zimi t r e b a m o paziti s uljima koja su sklonija geliranju ( p a l m i n o ulje, kokosovo ulje, mast). U t o m slučaju bolje je koristiti suncokretovo ulje, repičino ili sojino ulje. No, a k o smo u toplijoj klimi ili koristimo biogorivo t o k o m ljeta, bolje je koristiti prvotno nabrojana ulja, jer imaju veći cetanski broj. Sto je cetanski broj veći, zakašnjenja u paljenju su m a n j a . Cetanski broj označava kvalitetu dizelskog goriva, odnosno sposobnost samozapaljenja goriva kada pokrenemo vozilo. Cetanski broj biodizela je veći
Još neki savjeti Za p o č e t a k je bolje početi s m a n j i m k o l i č i n a m a b i o g o r i v a . P r o m a t r a j t e ponašanje vašeg vozila. Prvo krenite sa učenjem s a m o g procesa, veće količine ostavite za kasnije kad ćete imati više iskustva i znanja. D o b r o je ugraditi mali prozirni predfilter za gorivo. T a k o će n a m on uvijek pokazivati koliko n a m je kvalitetno naše gorivo. Predfilter je također koristan i
od o b i č n o g dizela. U tablici koja slijedi d a j e m o vam razine geliranja, odnosno razina kada ulje prelazi iz čvrstog stanja u tekuće. Ispod tih razina ulje se počinje gelirati do smrzavanja te ga ne m o ž e m o koristiti kao gorivo, (pogledati tablicu na sljedećoj stranici...)
zbog sklonosti biodizela da pokupi sa s o b o m prljavštine iz rezervoara koje su se nataložile od običnog dizela ili radi korozije rezervoara. Tijekom zime, ako imate p r o b l e m s paljenjem, m o g u se koristiti uobičajeni aditive za dizelske
116
117
Tip ulja
Razina geliranja u stupnjevima C čisto jestivo ulje/
SVO
metil-ester (biodizel etil-ester (biodizel s s metanolom) etanolom)
-5
-10
-12
suncokret ovo
-18
-12
-14
maslinovo
-12
repičino
soji no
12
-6
-8
-10
-12
kukuruzno
-5
-10
-12
kokosovo
+ 20 do24
-9
-6
palmino
+ 3 0 do 38
14
10
Izvor: URL:http://www.journeytoforever.org/ Unatoč nekim negativnim aspektima ove metode, biodizel je pouzdano gorivo koje se lako može koristiti bez ikakvih preinaka u svim dizelskim vozilima, u svim uvjetima, čak i pri vrlo niskim t e m p e r a t u r a m a . Biodizel možemo direktno sipati u naš rezervoar bez straha da će stvoriti ikakve probleme u našem vozilu. Isto ga m o ž e m o miješati s o b i č n i m d i z e l o m u o m j e r i m a koje ž e l i m o . U Francuskoj se već ubacuje u običan dizel, do 5% biodizela kako bi se n a f t n o m dizelu digla kvaliteta. Ne t r e b a m o se brinuti niti za rad motora, potrošnju ili brzinu. Zanimljivo je da auto proizvođači i m a j u prilično neprijateljski odnos prema biodizelu i po t o m e je jasno kako su im veze s n a f t n i m korporacijama još uvijek jake. Većina proizvođača a u t o m o b i l a će upozoriti kako za ubacivanje više od 5% biodizela ( 9 5 % obični dizel, 5% biodizel) u spremnik auta ne daju garanciju. Reakcije su različite i kod istog proizvođača u različitim zemljama ovisno kakva je institucionalna podrška biodizelu u pojedinoj zemlji. Stoga v a m se može d o g o d i t i da naiđete na k o n t r a d i k t o r n e p o d a t k e . U t r e n u t k u kada ljudi na svakojakim vozilima širom svijeta rade promjene kako bi ih vozili na čisto jestivo ulje (SVO) prava je sramota da n a m prebogate novcem, znanjem i tehnologijom a u t o korporacije nude udio biodizela od 5% kao jedino sigurno rješenje. Televizijska kuća Channel 4 u svojoj anketi koju je provodila na ljeto 2 0 0 4 . g o d i n e dobila je slijedeće odgovore a u t o korporacija. O biodizelu n e m a j u nikakav stav ili nisu provodili istraživanje o ponašanju biodizela u svojim vozilima te ne daju nikakvu garanciju i ne preporučaju korištenje biodizela uopće: Crvsler/ Jeep, Daihatsu/lsuzu, Hyundai, Land Rover, M a z d a , Mercedes (osim jedan dio proizvodnje koji ide direktno za taxi službu u Njemačkoj), Mitsubishi, Renault, Saab, Suzuki, Toyota, i Vauxhall/Opel. Najbolji su iz korporacije Kia gdje kažu kako zaista ne vide zašto njihova vozila ne bi išla na biodizel, ali da oni ne daju g a r a n c i j u . U Nissanu N j e m a č k a kažu kako "oni aktivno ne o b e s h r a b r u j u " korištenje biodizela, ali eto niti aktivno ohrabruju pa je sve na n a m a . Austrijski institut za biogoriva pak tvrdi kako Nissan Primera, proizveden nakon 2 0 0 1 .
g o d i n e ide bez p r o b l e m a na b i o d i z e l . S a m o do 5% biodizela u svojim a u t o m o b i l i m a preporučuju: Alfa Romeo, Citroen, Deavvoo, Fiat, Ford, H o n d a , i MG Rover. Volvo također priznaje granicu od 5%, ali ističe da u većim tipovima proizvedenim nedavno m o g u ići i veće količine biodizela. Ipak, Volvo savjetuje konzultiranje oko modela vozila. Također, Peugeot ističe kako su svi dizel modeli kompatibilni da voze na biodizel. Naglašavaju kako garantiraju biodizel koji zadovoljava sve propisane standarde koji vrijede i za obični dizel. A k o se radi o 2 biodizelu slabije kvalitete, HDI m o d e l i bi m o g l i i m a t i p r o b l e m a . BMW u Njemačkoj osigurava kompletnu o p r e m u za biodizel koja se može naručiti pri kupnji a u t o m o b i l a . Grupacija Volkswagen (VW, A u d i , Skoda, Seat) je do polovine 2 0 0 4 . godine garantirala da njihova vozila m o g u ići na biodizel, ali su poslije promijenili tu odluku zbog osjetljivosti novog sistema za ubrizgavanje goriva. Promijenili su odluku i odredili samo 5% biodizela kao dozvoljenog. Na d r u g o m pak mjestu pronašli smo kako u N j e m a č k o j gdje se prodaje 100%-tni biodizel na benzinskim p u m p a m a samo VW i Opel preporučuju korištenje biodizela. 3 Ukoliko ste obični potrošač dovedeni ste u šizofrenu situaciju. Na p u m p a m a se (dakle legalno i provjereno) prodaje biodizel, a savjetuje v a m se od korporacija čije aute vozite da to ne koristite. Svako vozilo je moguće prebaciti na biogoriva ukoliko to želimo, neovisno što n a m kažu iz auto korporacija. Potrebno je s a m o znati da lažu i imati vjeru u naše sposobnosti da sami proizvedemo biogorivo. Samo t o . 2a. KEMIJSKI MODIFICIRATI GORIVO (BI0P0WER) Osim transesterifikacije postoji i jednostavniji način da se ulje kemijski izmijeni i pretvori u biogorivo. Zadruga proizvođača biogoriva u Velikoj Britaniji Biopower UK 4 razvila je svoj vlastiti način proizvodnje istoimenog goriva. Oni djeluju na području čitave Velike Britanije, na način da posvuda sakupljaju iskorišteno jestivo ulje te ga prerađuju u biopower gorivo. Osim na području Velike Britanije mreža proizvođača biopower goriva je sve razgranatija i ima članove diljem svijeta. Princip je da članovi zadruge ulažu u sakupljanje, proizvodnju i rad zadruge, za što nazad dobivaju kanistere pune biogoriva. Ovo je stvarno lijep primjer organiziranja više ljudi u proizvodnji biogoriva. Već smo rekli kako u proizvodnji biogoriva na bazi biljnog ulja velik potencijal predstavlja ulje koje je već iskorišteno za prženje hrane. Takvo ulje se najčešće može dobiti besplatno ili vrlo jeftino u svakom restoranu, menzi ili pečenjari koja koristi fritezu. Biopower zadruga koristi upravo takvo ulje. Uvijek je bolje ostaviti sirovo jestivo ulje za prehranu, a koristiti iskorišteno ulje kada god m o ž e m o .
2
3
Vidjeti
LJRL:hHp://www.europa.eij.int/energu_transport/atlas/htrnlu/lbeucomp.html
(11.12.2005.). 4
118
Vidjeti r e z u l t a t e na U R L : h t t p : / / w w w . c h a n n e l 4 . c o m / 4 c a r / b u y i n g - g u i d e / ( a q / b i o f u e l s / b i o f u e l s -
JOJitml (12.11.2005.).
Vidjeti na U R L : h t t p : / / w w w . b i o - p o w e r . c o . u k ( 1 4 . 1 2 . 2 0 0 5 . ) .
119
Princip proizvodnje biopower goriva jednostavniji je od proizvodnje biodizela. Prvi korak s uklanjanjem krutih čestica je isti. Nakon toga se metode razlikuju. Članovi biopower mreže razvili su posebne procesore p o m o ć u kojih se iz iskorištenog jestivog ulja lako separiraju nezasićene masnoće od zasićenih, što je od velike važnosti, jer su zasićene masnoće preguste. Nakon što se ulje kroz o d r e đ e n i vremenski period (oko šest t j e d a n a , ovisi o kvaliteti) rasloji, za proizvodnju goriva se koristi samo prozirno, nezasićeno ulje. Z a t i m se ono jednostavno razrijedi d o d a t k o m otapala, te se na taj način postiže smanjenje viskoziteta. Kao otapala m o g u se koristiti različita sredstva, primjerice parafinsko ulje, kerozin, običan dizel, uljni razrjeđivači, white spirit, terpentinsko ulje, ovisno 0 t o m e u kojoj mjeri želimo da naše gorivo bude prirodnog porijekla. Na primjer ako kao aditiv koristimo terpentinsko ulje, dobiveno gorivo bit će 100% proizvod prirodnog porijekla. Osim otapala za smanjenje viskoziteta, u gorivo se d o d a j u 1 aditivi koji poboljšavaju kakvoću goriva, osiguravaju bolje paljenje, smanjuju d i m , održavaju dijelove čistima i drugo. No biopower gorivo nije idealno za hladnija podneblja. Z a t o članovi biopower-a preporučuju da se u vozilo ugradi mali izmjenjivač topline kojim se gorivo pri dovodu u motor zagrijava p o m o ć u vruće tekućine za hlađenje motora, te se na taj način gorivu dodatno smanjuje viskozitet. Biopower gorivo može imati problema kod temperatura nižih od 8 °C. Ukoliko n e m a m o izmjenjivač topline preporučuje se smanjenje količine biopower goriva i dodavanje običnog dizela ili ubrizgavanje spreja koji će olakšati zapaljenje u cijev za zrak motora. Po iskustvu ljudi iz biopower mreže najboljim vozilima za njihovo biogorivo do sada su se pokazali: Mercedes, Volvo, VW i BMW. Jako su dobri i Renault, A u d i , Peugeot, Nissan, Škoda, Land Rover, Toyota i drugi. Najviše problema su imali, pa predlažu i intervencije na vozilu u Fordu, Vauxhallu, GM i Morrisu (BioPower, 2 0 0 5 ) .
3. MODIFICIRATI VOZILO Način da se prevladaju negativni aspekti biodizela, kao što su korištenje toksičnih kemikalija fosilnog porijekla i nastajanje glicerina kao nusprodukta, pruža n a m treća mogućnost, a to je modifikacija vozila. Uz odgovarajuće preinake na vozilu m o g u ć e je direktno u rezervoar točiti neprerađeno jestivo ulje. U literaturi ć e m o najčešće naići na pojmove "straight vegetable o i l " (SVO). Naravno, ako koristimo korišteno ulje, m o r a m o ga d o b r o profiltrirati da bi se uklonile bilo kakve krute čestice. Osim kemijskom p r e i n a k o m , b i l j n o m ulju se viskozitet može smanjiti i zagrijavanjem na 70°C. Postoje raznorazni načini da se biljno ulje u rezervoaru zagrije. Kod nekih vozila to se provodi p o m o ć u električnih grijača. Bolja, ali kompliciranija m e t o d a , je u vozilo ugraditi još jedan spremnik za gorivo. Kad se vozilo pokrene prvih 5 m i n u t a vuče gorivo iz prvog spremnika u kojem je biodizel ili petrodizel. Z a t i m , kad se motor zagrije, tekućina za hlađenje motora zagrijava biljno ulje koje se nalazi u d r u g o m spremniku. Kad se n a k o n 5 m i n u t a ulje u d r u g o m spremniku zagrije, prebacimo sklopku na k o m a d n o j ploči ili negdje blizu i motor počne vući zagrijano biljno ulje iz d r u g o g spremnika. Pet minuta prije gašenja motora potrebno je ponovno prebaciti na prvi spremnik da bi se cijevi i motor "očistili" od o b i č n o g ulja, kako bi se m o t o r m o g a o upaliti sljedećeg dana kad se m o t o r i gorivo ohlade. Trebate znati kako su dizel motori s direktnim ubrizgavanjem goriva (TDI, CDI ili CRD, PDI ili PD) manje prijemčivi za SVO. Ovo je prilično komplicirana metoda, ali j e d n o m kad je o p r e m a instalirana u vozilo, vrlo je praktična pri s a m o m korištenju. Ulje nije potrebno kemijski modificirati, a može se koristiti i novo i rabljeno jestivo ulje. Korištenje čistog jestivog ulja je najekološkija metoda korištenja biogoriva.
Koliko su zelena biogoriva?
Svaka od ovih metoda (biodizel i biopower) ima svoje prednosti i m a n e . M o ž e m o reći kako su prednosti jednoga m a n e d r u g o g i obrnuto. Biopower m e t o d a ima prednosti jer: nema kemikalija, mogućnost potpuno ekološkog goriva, jednostavan proces proizvodnje, bez gubitaka i proizvodnje o t p a d a . M a n e su m u : poželjno je izvršiti promjene na a u t u ukoliko živimo u hladnijim p o d r u č j i m a , o p ć e n i t o j e o s j e t l j i v i j e n a h l a d n i j a p o d r u č j a . Biodizel j e : kompliciraniji i opasniji za proizvodnju, ali stabilniji i bolje podnosi h l a d n o ć u , te nema potrebe za promjenama u vozilu. Z b o g korištenja metanola koji je fosilnog porijekla, biodizel nije p o t p u n o obnovljivo gorivo. Biodizel biznismeni vrlo često se vole reklamirati kao proizvođači goriva u kojem se uopće nisu koristila fosilna goriva. Ukoliko nas neko ide uvjeravati u t o , dvije su mogućnosti: ili je biodizel industrijalac ili nema pojima. Premda je biodizel o g r o m a n korak u odnosu na naftu, ne treba lagati. Bilo bi najbolje kada bismo za vrijeme toplijih mjeseci kakvih je većina, vozili na biopower gorivo, a tijekom hladnijih mjeseci na biodizel. Posebno s obzirom da je biopower m e t o d a i jeftinija.
Na kraju krajeva ovo je i najvažnije pitanje. Pod ovim o p ć i m pitanjem sažeto je nekoliko m a n j i h . Koliku korist biogoriva čine za zaštitu prirode i klimu? M o g u li biogoriva u potpunosti zamijeniti naftu? Koliki je emergy biogoriva? Koliko bi prosječnoj obitelji bilo potrebno zemlje da zadovolji svoje potrebe biogorivima? To su pitanja na koja ć e m o sada pokušati odgovoriti.
120
121
O g r o m n e su uštede emisije C 0 2 koje ostvarimo vozeći naša vozila na biodizel. Za svaku litru benzina u našem a u t o m o b i l u emitira se 2,6 kg C 0 2 (Tickell, 2 0 0 3 ) . To znači da a u t o koji i m a rezervoar od 45 litara s jednim punjenjem emitira 1 17 kg C O r A k o m j e s e č n o potrošite dva rezervoara to znači da g o d i š n j e s a m o s korištenjem vašeg a u t o m o b i l a emitirate 2 tone i 8 0 8 kg C 0 2 . Većina nas potroši i više od dva puta mjesečno. U SAD-u se godišnje u prosjeku napravi čak više od 2 0 0 0 0 km godišnje. To je znači direktna emisija iz našeg a u t a , a kada bi izračunali u k u p n u bila bi još i veća. N a i m e , ovdje nije uključena potrebna energija pa o n d a i emisija od fosilnih goriva koja su n a m potrebna da uopće izvadimo, pretvorimo i transportiramo sirovu naftu kao gorivo.
Ukoliko se vozimo na 100-tni biodizel emisija C 0 2 je za čak 7 8 , 5 % m a n j a
profesora sa sveučilišta Berkeley Teda Patzeka, gdje su ponovili svoje teze o
od emisije vozila koje vozi na dizel, zbog tzv. zatvorenog kruga ili C 0 2 zamke.
etanolu te zaključili slično kada je riječ i o biodizelu. Ponudili su kao rješenje
C 0 2 z a m k a je pojava kruženja C 0 2 u ciklusu proizvodnje i potrošnje biogoriva.
ulaganje u nuklearnu industriju. Kao i Pimmental prije i ovaj put su dobili
N a i m e sav C 0 2 koji se ispusti u a t m o s f e r u t o k o m sagorijevanja, slijedeća
kritike od m n o g i h organizacija i institucija, od kojih izdvajamo onu od Davida
generacija biljaka ponovno apsorbira. Na taj način ne d o v o d i m o novi C 0 2 u
Morrisa s Institute for Local Self-Reliancea. 5 Morris je napisao posebnu studiju
sustav, već dolazi do kruženja, za razliku od trošenja fosilnih goriva.
u kojoj je sumirao sve rezultate o emergyju biogoriva te je izložio zanimljive rezultate kako ne samo da su biogoriva energetski pozitivna već i donose više
Usporedba emisije biodizela s konvencionalnim dizelom prema
od naftnih goriva. Ministarstvo energije zajedno s Ministarstvom poljoprivrede
Ministarstvu okoliša SAD-a (EPA)
izradilo je analizu iskoristivosti biodizela, gdje su dobili kako za svaku jedinicu
Tip emisije
B100 (100%-tni biodizel)
B20 (20% biodizela)
Regulirane
utrošene energije fosilnog goriva, biodizel daje 3,2 dvije jedinice energije. Da se proizvede jedinica naftnog dizela p o t r e b n o je 1,2 jedinice fosilnih goriva. 6 Energetski prinos n a m označava odnos između jedinice energije koju s m o dobili i jedinice energije u fosilnim gorivima potrebne za dobivanje određene
ukupni nesagorjeli ugljikovodici
-67%
-20%
CO
-48%
-12%
onečišćujuće čestice
-47%
-12%
dušični oksidi
+ 10
+
2%
Neregulirane
energije. Čisti energetski d o b i t a k (net energy g a i n ) n a m je iznimno važna vrijednost kada govorimo o energiji. Označava razliku između energije potrebne da ulovimo/uberemo određeni resurs energije i energije koju n a m taj resurs nakon t o g a daje. S obzirom na uloženo, etanol je 8 1 % efikasnije gorivo od benzina. Biodizel ima veću u k u p n u energetsku iskoristivost od dizela za čak 2 8 0 % , što se vidi u slijedećoj tablici:
sulfati
-100%
-20%
-80%
-13%
n P A H (dušični PAH-ovi)
-90%
-50%
specifični ugljikovodici koji stvaraju s m o g
-50%
-10%
P A H (policiklički aromatski ugljikovodici)
Energetski prinos
Gorivo
Izvor: URL: http://www.nbb.org/pdf_files/fuelfactsheets/emissions.pdf (11.09.2005.). Ugljikovodici i sitne čestice su uzročnici lokalnog onečišćenja zraka te zbog
Ukupni gubitak ili dobitak energije
Benzin
0,805
-19,5%
Dizel
0,843
-15,7%
Etanol
1,34
34%
Biodizel
3,20
220%
njih nastaju astmatična oboljenja te kancerogene bolesti dišnih sustava. PAHovi i nPAH-ovi su potencijalni uzročnici raka. CO je izrazito otrovan, smrtonosan
Izvor: Minnesota Department of Agriculture, URL: http://www.mda.state.mn.us/Ethanol/
plin. Dušični oksidi kojih jedino ima više također stvaraju s m o g , ali kod biodizela
balance.html 7
pomaže nedostatak sulfata. Emisija N 0 2 ovisi o vrsti vozila, ali i poljoprivrednoj kulturi od koje smo dobili naše ulje. Ističe se kako je povećanoj emisiji N O x
Početkom 2 0 0 6 . g o d i n e u časopisu Science ( N o . 3 1 1 ) objavljena je studija
uzrok veći cetanski broj kod biodizela. Stoga, p r e m d a će to smanjiti snagu
s k u p i n e z n a n s t v e n i k a sa Sveučilišta u Berkeleyu na č e l u s e n e r g e t s k i m
m o t o r a , dobro je usporiti zapaljenje i t a k o smanjiti emisiju N 0 2 . Također, danas
stručnjakom Alexom Farrellom. O n i su izračunali kako etanol daje 2 0 % veću
su na tržištu aditivi koji smanjuju emisiju N O x pri korištenju biodizela.
energiju od utrošene. T i m e su i oni d e m a n t i r a l i kako se radi o energetski
K a o i kod d r u g i h izvora energije i ovdje se p i t a m o o ukupno utrošenoj
neefikasnom gorivu. Ipak, u svom su istraživanju istaknuli kako je ušteda C 0 2
energiji potrebnoj da neki izvor energije p o č n e m o koristiti. I biodizel, a posebno
korištenjem etanola svega 13% s o b z i r o m na C 0 2 koji se emitira prilikom
etanol dobivali su od zaduženih krugova, kritike kako je u k u p n a energija
proizvodnje. Ovdje je važno n a p o m e n u t i kako se radi o proizvodnji etanola od
potrebna da ih se proizvede veća od one koju d a j u . S t i m se posebno "proslavio"
kukuruza, što je kako smo već rekli najneefikasniji resurs za proizvodnju goriva.
profesor David Pimentel s Cornell Universityja koji je u dva navrata proglasio etanol c r n o m r u p o m energije. Pimmentalova upornost je zanimljiva pošto je nemali broj puta d o b i o ozbiljne kritike i neodgovorena pitanja zašto koristi krive i zastarjele podatke? P i m m e n t a l je d o b i o 2 0 0 5 . g o d i n e podršku od
5
6
V i d j e t i URL:http_j^v¥W.ilsr.oxg ( 1 3 . 1 2 . 2 0 0 5 . ) . Vidjeti
URi:http://v¥wwJ)iodiesel.oxg/ ( 1 9 . 0 9 . 2 0 0 5 . ) .
' Vidjeti i s t u d i j u U S D A a n d US DoE ( 1 9 9 8 ) Life Cycle Inventory of Biodiesel a n d P e t r o l e u m Diesel for Use i n a n U r b a n Bus, n a URL:http://www.nrel.gov/docs/legosti/fy98/24089.pdf
122
123
(13.12.2005.).
Ali je zato vezan za masovnu industrijsku proizvodnju SAD-a i to je cijela priča s inzistiranjem na kukuruzu kao g l a v n o m resursu za proizvodnju goriva u SADu. 8 U Velikoj Britaniji Central Science Laboratory istaknuo je kako etanol dobiven o d žitarica i m a 6 5 % m a n j e emisije s t a k l e n i č k i h plinova o d benzina. P o energetskom prinosu biodizel je energetski najefikasnije gorivo. Pa super o n d a , no koliko zaista i m a m o biogoriva? O d m a h na početku da kažemo kako ga n e m a m o dovoljno, no to m a n j e govori o biogorivima, a više 0 našem suludom konzumerizmu. U ovom trenutku n e m a m o dovoljno obradivih površina za proizvodnju biogoriva s obzirom na pretjeranu potrošnju. Joshua Tickell je u svojoj knjizi probao izraditi računicu o mogućnostima korištenja biodizela. Svake godine SAD potroše 4 7 5 milijarde litara benzina i 2 2 8 milijardi litara dizela. U SAD-u s a m o fast-food restorani proizvedu 1 1,3 milijarde litara iskorištenog ulja. 9 Iznos od 1 1,3 milijardi iskorištenog ulja iz restorana pokrio bi 5% u k u p n e potrošnje. Svake g o d i n e 24 milijuna hektara zemlje ostane neobrađeno u SAD-u. Sadnjom uljane repice dobilo bi se dodatnih 23 milijarde ulja, što je o k o 10% potrošnje SAD-a. Dakle, korištenjem iskorištenog ulja i neiskorištene zemlje SAD bi m o g l e zadovoljiti više od 15% od svoje potrošnje (Tickell, 2 0 0 3 ) . To n a m pokazuje rezultate pri maksimaliziranju proizvodnje, premda i za to postoje prepreke. No opet naglašavamo, problem je u pretjeranoj ovisnosti o a u t o m o b i l i m a u SAD-u. K a d a bi Britanija poželjela zamijeniti svu svoju potrošnju u t r a n s p o r t u biodizelom, bilo bi joj potrebno 2 5 , 9 milijuna hektara zemlje. U Britaniji je t r e n u t n o 5,7 milijuna hektara. Velika Britanija bi od recikliranja iskorištenog ulja m o g l a zadovoljiti tek 1/380 svojih potreba za potrošnju samo u transportu ( M o n b i o t , 2 0 0 4 ) . Drugdje se ističe kako bi mogli dostići 2% (CAT, 2 0 0 5 ) . Za pokretanje svih svjetskih vozila biogorivom, trebalo bi udvostručiti obradive površine (National Geographic - Hrvatska, 2 0 0 5 ) . Konzultant za okoliš Paul M o b b s , u svojoj knjizi Energy Beyond Oil ( 2 0 0 5 ) ističe kako prosječnoj obitelji godišnje treba 0,85 do 1 hektar neke uljane kulture da zadovolje svoje godišnje potrebe za gorivom. Ukoliko kao omjer u z m e m o uljanu repicu ili suncokret kao kulture koje uspijevaju u Hrvatskoj, m o g l i bismo od jednog hektara dobiti oko 1000 litara biodizela. Mobbsova računica vrijedi samo ukoliko uspijemo postići potrošnju m a n j u oko 90 litara mjesečno, što je za većinu a u t o m o b i l a dva t a n k a n j a mjesečno. Dapače, trebali bismo trošiti i manje u određenim mjesecima u godini kada uglavnom boravimo u mjestu gdje radimo, jer ć e m o sigurno trošiti više t o k o m ljetnih mjeseci kada p u t u j e m o . N a p o m e n u l i smo 8
U t o m k o n t e k s t u m o ž e m o istaknti k a k o b i p r o s j e č n o m s t a n o v n i k u SAD-a bilo p o t r e b n o č a k
1 1,6 n o g o m e t n i h igrališta da z a d o v o l j i svoje g o d i š n j e p o t r e b e za b e n z i n o m u k o l i k o bi ga d o b i v a o o d k u k u r u z a . O d r e p i c e b i t r e b a l a 3 , 9 n o g o m e t n i h igrališta, što j e isto previše i neodrživo.
Vidjeti:http://www.gristmill.grist.org/story/2006/1/25/173315/103?source=daily
(01.05.2006.). 9 Ž i v o t i n j s k e m a s t i se t a k o đ e r m o g u koristiti u p r o i z v o d n j i te se g o d i š n j e proizvede 3 , 8 m i l i j a r d i životinjske m a s t i ( T i c k e l l , 2 0 0 3 ) .
124
kako je biodizel najbolje gorivo. No ovdje ponovno dolazimo do politike i biznisa. Ponovno dolazimo do trenutka kada je jasno da su n a m potrebniji proizvođači biodizela, a ne s a m o pasivni potrošači koji čekaju da se biodizel pojavi na p u m p a m a . Ne t r e b a m o smetnuti s u m a kako se masovna proizvodnja biodizela bazira na sađenju m o n o k u l t u r a , vrlo često podebljana nepravednim poljoprivrednim subvencijama bogatih SAD-a i EU-a. Također, većina biodizela u SAD-u je od G M O soje. Prema podacima američkog Ministarstva poljoprivrede (USDA) u toj je zemlji 7 5 % soje genetski modificirano. Kao i u slučaju kukuruza i ovo je postao zeleni poligon za brojne korporacije koje si umivaju imidž r e k l a m a m a kako proizvode biogoriva od GM usjeva. Ponekad se stavlja na pladanj aktivističkih rasprava dilema hrana ili goriva? George M o n b i o t ( 2 0 0 4 ) je eventualno globalno prihvaćanje biogoriva s obzirom na sadašnju potrošnju nazvao " h u m a n i t a r n o m i e k o l o š k o m k a t a s t r o f o m " . M o n b i o t je svojim kritičkim tekstom htio istaknuti kako ne bismo smjeli hraniti a u t o m o b i l e , dok su n a m ljudi gladni. Posebno je bila otežavajuća optužba kako se kod proizvodnje etanola javlja problem velikih površina koja pretvaramo u tvornice goriva umjesto da se proizvodi hrana za ljude. U svijetu se najviše proizvodi ulje kikirikija, soje pa p a l m i n o g ulja. Suncokret je drugo po redu ulje koje se koristi u prehrani u svijetu. Kukuruz je treća po važnosti kultura u svijetu, poslije pšenice i riže. Doduše, kada govorimo o odnosu biogoriva i gladi treba reći da vrlo često kritičari od stabla ne vide šumu. Prilično je licemjerno optuživati biogoriva za mogući utjecaj na porast gladi u svijetu, jer već danas mi proizvodimo dovoljno hrane za sve ljude na planeti. Ljudi umiru od gladi zato što su žrtve nepravednog sustava, a ne zbog nedostatka hrane ili prenapučenosti. Ponajmanje zbog proizvodnje biogoriva. Jedan od problema je u t o m e što se danas visoko hranjive biljke proizvode za životinje, a ne direktno za potrebe ljudi. Danas je veliki broj ljudi g l a d n o , jer se upravo osnovne kulture ne proizvode za prehranu, već za hranu životinjama koje o n d a pretvaramo u meso. Čak 7 6 % kukuruza koja se proizvede u SAD-u ode na prehranu životinja koje postaju meso. Bilo bi p u n o efikasnije i ekološki prijateljskije pa i manje sklono širenju siromaštva da se taj kukuruz direktno konzumira, prvo kao hrana, a onda kao gorivo. Svega 2 0 % kukuruza proizvedenog u SAD-u odlazi u izvoz, a od toga dvije trećine odlazi u najbogatije zemlje, koje opet gotovo sav taj uvoz koriste za prehranu životinja. Svega tri desetine od 1 % američkog izvoza završi kao direktna hrana za gladne u najsiromašnijim zemljama. Tri desetine od jedan posto? Netko je s p o m e n u o b i o g o r i v i m a k a o k o n k u r e n c i j u h r a n i za siromašne? Više kukuruza o d e u p r o i z v o d n j u a l k o h o l n i h p i ć a u S A D - u , n e g o što o d e k a o h r a n a z a 2 5 najsiromašnijih zemalja zajedno. Prema istraživanju University of Arizona u 10 SAD-u 40 do 5 0 % hrane spremne za žetvu, berbu i korištenje se b a c i . Iz
10
Vidjeti U R L h t t p ^ Z f o o d p r D d u r t i a n d d f y
(12.11.2005.).
125
samih kućanstava u SAD-u se baci 15% već kupljene hrane, jer se približi rok isteka trajanja ili se pokvari. Odnos hrane i goriva n a m zapravo d o b r o daje na znanje potrebu povezivanja različitih dimenzija u našem aktivizmu i životu. Razmišljamo zaokruženo o hrani, energiji, o t p a d u , transportu, otporu ratovima za n a f t u i fosilna goriva, k l i m a t s k i m p r o m j e n a m a , s m a n j e n j u ovisnosti o a u t o m o b i l i m a i promoviranju te poboljšavanju javnog prijevoza i biciklističkih staza.
Graditeljstvo
A što se tiče naših dragih ulja, posebno kada su već korištena, sada znate da pored mazanja tijela, ulja su dobra i za mazanje vaših vozila, i generatora. Ljudi su oduvijek imali potrebu za izgradnjom neke vrste skloništa. Načini izgradnje kroz povijest su varirali ovisno o klimatskim uvjetima, raspoloživim prirodnim resursima i ljudskim p o t r e b a m a . T i j e k o m vremena načini izgradnje postali su sve sofisticiraniji, a proizvodnja materijala sve kompleksnija. Skloništa su se pretvorila u nastambe i kuće. Kroz stoljeća ljudi su razvili vrlo raznolike tipove građevina. Neki od njih su se do danas dokazali kao vrlo funkcionalni za specifično podneblje i klimatske uvjete. Pojavom industrijskih građevinskih materijala gradnja postaje uniformirana. Materijali koji se koriste u m o d e r n i m građevinama svugdje su isti, bez obzira na klimatske uvjete i na raspoloživost prirodnih resursa. Kao rezultat ovakve prakse čest je slučaj da živimo u n e h u m a n i m , energetski neefikasnim kućama/ zgradama, čija funkcionalnost i estetika ne zadovoljavaju naše potrebe. Nerijetko se d o g a đ a čak i da je zdravlje korisnika ugroženo. Na primjer, tek nakon d u g o g niza godina korištenja staklene i kamene vune kao toplinske izolacije, dokazano je da mikrovlakna koja ovi materijali ispuštaju m o g u biti vrlo štetna za čovjeka ako dospiju u pluća. Isparavanja od raznoraznih umjetnih materijala, boja i lakova također d u g o r o č n o m o g u štetno utjecati na zdravlje ukućana. Osim toga, m o r a m o uzeti u obziri utjecaj na okoliš. Nekorištenjem lokalno raspoloživih građevinskih materijala prisiljeni smo građevinski materijal dovoziti iz drugih krajeva, što povećava količinu nepotrebnog transporta. Nepotrebno trošimo fosilna goriva i z a g a đ u j e m o okoliš. Proizvodnja industrijskih građevinskih materijala također često uzrokuje onečišćenje. T a k o se, na primjer, u proizvodnji c e m e n t a troši g o l e m a količina energije koje dolazi iz fosilnih goriva. Cementare su i ekološka katastrofa na lokalnoj razini - stanovnici koji duže vrijeme žive u blizini cementare često razviju bolesti dišnog sustava. Na globalnoj dimenziji, c e m e n t je treći uzročnik emisije C 0 2 poslije transporta i proizvodnje energije te je industrija c e m e n t a odgovorna za 10% ukupne emisije CO., u svijetu. Ta industrija je sve veći prob lem, jer godišnje raste proizvodnja za 5%. Z a t o se t r e b a m o truditi smanjiti korištenje c e m e n t a kad g o d je to m o g u ć e i kad i m a m o dobre alternative, a to je kako ć e m o vidjeti jako često. S aspekta o t p a d a , m o d e r n o graditeljstvo je vrlo neučinkovito, jer za vrijeme same izgradnje dolazi do proizvodnje velike količine o t p a d a . Prema nekim
126
127
statistikama,
prilikom izgradnje stambenog objekta od
120 m2 od
Veća je za otprilike pet do deset puta L
konvencionalnih materijala, nastaje oko 3 t o n e otpada. Nadalje, kada se ovakav
prvih 25 g o d i n a života u o d r e đ e n o m
o b j e k t prestane koristiti, rušenjem nastaje velika količina n e u p o t r e b l j i v o g
s t a m b e n o m prostoru.
materijala, koji najčešće završi na odlagalištima i vrlo mali dio se može ponovno
Kada
razmišljamo o građevinskim
iskoristi u procesu gradnje. Čak 2 0 % odlagališta o t p a d a sačinjava građevinski
materijalima odabir vršimo s obzirom na
otpad.
tri važna faktora, pri č e m u naglašavamo
Graditeljstvo n a m je najvažnije područje kojim štedimo energiju uz razmjerno mala financijska ulaganja. Vrlo često niti n e m a m o troškova, već je potreban bolji dizajn i efikasniji načini gradnje.
kako je redoslijed tih faktora važan: 1 .
Emergy -od drveta koje ima
najmanji do aluminija koji i m a najveći,
A što je s potrošnjom energije za vrijeme korištenja neke zgrade ili kuće?
čitava je skala različitih pozicija materijala
Tržište nas je naučilo da k u p u j e m o "novije, kvalitetnije i bolje" sustave za
s obzirom na u k u p n u energiju potrebnu
grijanje na plin, struju, lož ulje ili biomasu. Z a t o što je to lako kupiti. Najefikasniji
da ih se proizvede, distribuira i n a k o n
oblik grijanja je d o b r o izolirana kuća, a n a k o n t o g a pasivno solarno grijanje.
upotrebe propisno odloži. Kao i kod korištenja energije ili odnosa prema hrani
To je danas puno teže kupiti. Dobra izolacija i pasivni solarni dizajn osiguravaju
i ovdje je najbolje koristiti materijale koji su n a m najbliži. U t o m smislu ako
n a m ne samo uštedu energije, već i osjetno kvalitetnije prostore za život, uštedu
drvo uvozimo, emergy se povećava čak i do sedam puta.
na potrošnji resursa, a sveto rezultira d u g o r o č n o m uštedom onoga čega i m a m o n a j m a n j e - novca. To je broj jedan.
2. Efikasnost materijala - ovdje se stvar malo komplicira, jer se često nalazimo u situaciji da n e m a m o dovoljno informacija kako iskoristiti efikasne ekološke
Z b o g svih ovih razloga, posljednjih g o d i n a sve veću popularnost dobivaju razni oblici ekološkog graditeljstva. Pod ovim p o j m o m postoji cijela zbrka oko t o g a što ekološko graditeljstvo zapravo jest. U idealnim okolnostima, prilikom planiranja ekološke građevine, u obzir treba uzeti energetsku efikasnost, koja će biti usko povezana sa l o k a l n i m k l i m a t s k i m p r i l i k a m a . Važan je i izbor materijala koji trebaju biti lokalno dostupni, a da pritom n e m a j u štetan utjecaj
materijale. N a i m e , p u n o je češća situacija da efikasni materijali koji se nude na tržištu nisu prirodnog porijekla. 3. Trajnost - povezano s u k u p n i m utjecajem na okoliš, jer što materijal duže traje, ima manji negativni utjecaj na okoliš. Ukoliko usporedimo potrebnu energiju za proizvodnju, o b r a d u i transport određenog građevinskog materijala d o b i v a m o ovakve rezultate:
na zdravlje korisnika i na okoliš. Prednost se naravno daje prirodnim materijalima ili što m a n j e izmijenjenim prirodnim sirovinama, t a k o da je uložena energija što m a n j a . Uzimanje svih ovih aspekata u obzir, osim što dugoročno smanjuje čovjekov negativan utjecaj na okoliš, može vlasniku donijeti značajnu uštedu novca, kako prilikom izgradnje, t a k o i kasnije uštedom energije. Kao što smo rekli, dvije su najvažnije pretpostavke za energetski efikasnu kuću: visok nivo izolacije i solarni pasivni dizajn.
Kako se dobro izolirati, a ne biti primitivac? A eto, priznajemo kako je toplinska izolacija jedina izolacija koju podržavamo, baš zato jer pomaže ljudima i prirodi. A jasno je kako su zidovi i granice između
Materijal drvo cigla cement plastika staklo čelik aluminij
kWh po toni 580 2320 2900 3480 8120 13920 73080
Izvor: Bang, J.M. (2005) Ecovillages - A Practical Guide to Sustainable Communities: 106.
ljudi dobre s a m o da ih rušimo! K o d s t a m b e n i h o b j e k a t a e n e r g i j u t r o š i m o n a dva n a č i n a : u k u p n o m
Dobra izolacija ima najveći faktor u smanjivanju emisije CO.,. Stoga bismo
energijom koja n a m je bila potrebna da izgradimo objekt i energijom koju
se t r e b a l i t r u d i t i g r a d i t i i izolirati naše s t a m b e n e o b j e k t e sa p r i r o d n i m
koristimo za vrijeme života u o d r e đ e n o m s t a m b e n o m objektu. U permakulturi
materijalima koje po mogućnosti m o ž e m o nabaviti lokalno. Na primjer, bez
pokušavamo oboje smanjiti. U t o m kontekstu jasno je i kako je bolje obnoviti
obzira što ima izvrsna izolacijska svojstva, n e ć e m o uvoziti slamu ukoliko i m a m o
staru kuću, nego srušiti staru i ponovno izgraditi novu. Danas je s obzirom na
druge prirodne materijale nadohvat ruke. Prvi izbor n a m dakle trebaju biti
naš preveliki k o n z u m e r i z a m , e n e r g i j a k o j u k o r i s t i m o t i j e k o m življenja u
materijali prirodnog porijekla. Tu u b r a j a m o ovčju v u n u , celulozu u p l o č a m a ili
s t a m b e n o m objektu p u n o veća od one koju smo potrošili za izgradnju objekta.
nasjeckanu, lanene ploče i role, ploče od konoplje, ploče od pluta te ploče od
128
129
slame. Svi materijali iz ove skupine su reciklirajući, sigurni za rukovanje i nisu toksični, spadaju u obnovljive resurse te i m a j u mali emergy a k o ih nabavljamo iz lokalnih izvora. Također, daju n a m d o b r a izolacijska svojstva. Slijedeću skupinu izolacijskih materijala čine oni koji su prirodnog porijekla, ali ih prilikom proizvodnog procesa izlažemo b r o j n i m industrijskim postupcima koji ih čine m a n j e prihvatljivima u ekološkom graditeljstvu. Tu ubrajamo staklenu vunu, k a m e n u vunu i ploče od pjenostakla. Svi ovi materijali imaju visok emergy, nerazgradivi su i ne m o g u se reciklirati, tijekom proizvodnje se emitiraju toksične tvari, a treba paziti i prilikom instaliranja da ne d o đ u u dodir s kožom ili dišnim putevima. Stoga bi ih trebali izbjegavati. U ovu skupinu još ubrajamo i kuglice e k s p a n d i r a n o g perlita, e k s p a n d i r a n i v e r m i k u l i t i e k s p a n d i r a n u g l i n u . Ovi
Materijal
Debljina (i
pluto
35
ekspandirana glina
55
iverica
86
drvo šuplja opeka
97 325
betonski blokovi
355
puna opeka
415
Izvor: http://hgk.biznet.hr/hgl(/fileovi/4174.pdf (20.01.2005.).
materijali ne emitiraju toksične tvari i nisu opasni za rukovanje, ali također i m a j u relativno visok emergy prilikom proizvodnje, te su prilikom rudarenja česta degradiranja tla i okoliša. Treću skupinu sačinjavaju izolacijski materijali koji su dobiveni isključivo iz fosilnih goriva te ih ne m o ž e m o naći u prirodi. Svakako bi ih trebali izbjegavati. Ovdje i m a m o polistiren (stiropor), ploče i pjenu od poliuretana i ploče od fenolne pjene. Svi i m a j u visok emergy i ne m o g u se razgraditi. 1 Neki od njih su izrazito toksični pri rukovanju (npr. poliuretanska pjena). Svojstvo toplinske izolacije nekog materijala mjeri se kao količina topline koju materijal propušta po jedinici površine po jedinici temperaturne razlike između vanjske i unutarnje temperature. Najčešće se označava kao vrijednost U, dok se prije koristila oznaka k, pa još uvijek m o ž e m o naići na obje oznake. Vrijednost U(k) n a m daje koeficijent prolaska topline. To je količina topline koju zgrada/kuća gubi u 1 sekundi po m 2 površine kod razlike temperature od 2
1 K. Mjerna jedinica je W/m K. Jednostavnije rečeno ovaj koeficijent n a m govori koliko t o p l i n e neki materijal propušta. Sto je vrijednost U(k) m a n j a , to je izolaciono svojstvo materijala veće. Trenutačni građevinski propisi zahtijevaju da ova vrijednost ne prelazi 0,35. U Europskoj Uniji postoji tendencija da se to smanji na 0,25. Slijedeća tablica n a m pokazuje usporedbe između različitih izolacijskih m a t e r i j a l a u k o l i k o želimo d o b i t i s t a m b e n i o b j e k t s visokom e n e r g e t s k o m efikasnošću. Materijal
Debljina (cm)
mineralna vuna
30
ekspandirani polistiren (stiropor)
3I
ovčja vuna
32
balirana slama
35
celulozna vlakna
32
Detaljnije pogledali na:URL:http//www.greenspec.co.uk ( 1 2 . 0 1 . 2 0 0 6 . ) .
130
131
Održivo graditeljstvo
efikasan jer u n j e m u n e m a pomičnih elemenata niti posebne skupe opreme. Stvar je samo u d o b r o m dizajnu! Radi se o maksimiziranju snage sunčeve energije koja ulazi u k u ć u . Građevina g r a đ e n a prema pasivnim solarnim načelima ne m o r a biti skuplja od klasične, jer bit pasivne solarne arhitekture leži u d o b r o m planiranju, a ne u korištenju nekih hi-tech materijala i tehnologije. Rezultat ovakve gradnje može biti smanjenje potrebe za d r u g i m gorivima u svrhu grijanja čak i do 9 0 % . Pasivna solarna arhitektura temelji se na nekoliko jednostavnih načela:
Održivo graditeljstvo se temelji na korištenju materijala koji štite ljude i okoliš. Ovakve građevine dizajniraju se u skladu s lokalnim klimatskim prilikama te se pri gradnji m u d r o koriste lokalni resursi. lako još uvijek iznimka, danas se pri gradnji, pogotovo stambenih objekata, sve češće koriste ekološki materijali. Strukturalni elementi su od drveta, a umjesto betona prednost se daje cigli i kamenu. Neki principi tradicionalnog graditeljstva, prilagođeni m o d e r n i m p o t r e b a m a , također su primjenjivi kao npr. različiti oblici gradnje g l i n o m , slamnati krovovi i slično. Korištenje svih ovih materijala uvelike smanjuje u k u p n u količinu otpada u s a m o m procesu gradnje, a kada građevina prestane biti u funkciji, materijali se s l a k o ć o m m o g u ponovno iskoristiti ili su biorazgradivi, pa ne povećavaju količinu o t p a d a na planeti. Posebno mjesto u ovakvom obliku graditeljstva zauzima ponovno korištenje otpadnih materijala. Masivni zidovi od iskorištenih automobilskih g u m a punjenih zemljom predstavljaju izvrsne nosive zidove, a za izgradnju pregradnih zidova m o g u se upotrijebiti stare limenke ili staklene boce. Kad se ožbukaju, ovakvi zidovi p o t p u n o zadovoljavaju funkcionalne i estetske potrebe korisnika. Velika pažnja se pridaje štednji energije i vode, tako da ovakav tip građevina često ima pasivna solarna svojstva (velike staklene površine sa sunčane strane kuće, d e b l j a izolacija, t e r m a l n a m a s a ) , sustave za s a k u p l j a n j e kišnice i pročišćavanje o t p a d n i h voda te energetski sustav koji koristi obnovljive izvore energije. Ukupni energetski troškovi, emergy i ekološki otisak u ovakvim kućama jako su niski, ali zahtijevaju više fizičkog rada od konvencionalnih kuća. Z a t o dok ih gradite uvijek možete pozvati prijatelje i prijateljice i organizirati fešte. Pred v a m a se nalazi pregled nekih graditeljskih tehnika koje se baziraju na s p o m e n u t i m načelima, lako u Hrvatskoj još n e m a m o m n o g o primjera ovakve gradnje, neke od ovih tehnika m o g l e bi biti vrlo dobro primjenjive upravo za naše okolnosti.
Pasivna solarna arhitektura Ovaj t e r m i n ne odnosi se toliko na materijale koji se koriste u gradnji već na dizajn. Pasivne solarne građevine su one koje su građene tako da same djeluju ujedno kao solarni kolektor i spremnik topline. Pasivni solarni dizajn je posebno
132
1. PRAVILNA ORIJENTACIJA OBJEKTA S OBZIROM NA STRANE SVIJETA Pasivne solarne građevine najčešće imaju tlocrt u obliku pravokutnika, tako da je jedna stranica duža od druge. Da bi se m a k s i m a l n o iskoristio utjecaj sunca, duža stranica mora biti okrenuta uzduž osi istok-zapad, tako da je cijela duža stranica građevine izložena suncu koje dolazi s juga (ili sjevera ako se nalazimo u južnoj Zemljinoj hemisferi). 2. VELIKE STAKLENE POVRŠINE NA OSUNČANOJ STRANI A k o želimo maksimalno iskoristiti potencijal sunca m o r a m o mu o m o g u ć i t i da u maksimalnoj količini prodre u unutrašnjost građevine. To se postiže na taj način da se većina prozora i staklenih površina postavi na južnoj strani. Staklene površine ne smiju biti niti prevelike i tu m o r a m o paziti jer se tijekom noći i oblačnih dana toplina najviše gubi upravo kroz prozore. Da bi se smanjio gubitak topline kroz staklene površine koriste se izo-stakla ili termo-stakla. Dobro je koristiti p o m i č n e zatvarače kojima se noću prekrivaju stakla da bi se smanjio gubitak topline. Sa istočne, zapadne i sjeverne strane m o g u se postaviti manji prozori koji služe isključivo da osiguraju dnevnu svjetlost. 3. STREHA KOJA SPRIJEČAVA DA UETI SVJETLOST PRODRE U UNUTRAŠNJOST KUĆE V e l i k e s t a k l e n e površine m o g u u t o p l i j e m d i j e l u g o d i n e p r o u z r o k o v a t i pregrijavanje prostora. Da bismo to spriječili iskoristit ć e m o činjenicu da je putanja zimskog sunca vrlo niska, a putanja ljetnog sunca visoka. Dužina strehe mora biti t o č n o proračunata t a k o da u periodu kada korisnicima više nije potrebno zagrijavanje, streha blokira prodiranje sunca kroz prozore. Kako putanja sunca nije ista svugdje na Z e m l j i , t a k o ć e m o i dužinu ove strehe izračunati ovisno o geografskoj širini na kojoj g r a d i m o objekt. Cesto se za istu svrhu na južnoj strani kuće sade stabla. Kad sadimo stabla na južnoj strani kuće (ili na bilo kojoj uostalom), potrebno je znati o dužini i prodornosti korijena, kako bi ih posadili dovoljno daleko da ne oštete temelje kuće. Voćke nisu problem, ali stabla kao što su jasen, vrba, jablan, eukaliptus i drugi trebaju biti dalje od kuće. Naravno, kad kažemo stabla mislimo na listopadna bjelogorična stabla koja se za razliku od crnogoričnih stabala, zimi ogole i propuštaju svjetlost
133
u kuću. M o ž e m o na jugu posaditi i neke biljke penjačice koje će n a m osigurati sjenu i hlad, a u slučaju vinove loze d o b i v a m o i voćno osvježenje, sok ili vino. 4. DOVOUNA KOLIČINA TERMALNE MASE U pasivnoj solarnoj građevini za vrijeme zimskog sunčanog dana dovoljno je toplo da ne treba paliti d o d a t n o grijanje. M e đ u t i m , kada ne bi bilo akumulacije topline, č i m sunce zađe, zrak bi se ohladio i u prostoriji bi postalo hladno. Zato je prikupljenu toplinu potrebno a k u m u l i r a t i . Toplina se akumulira p o m o ć u termalne mase. U tu svrhu se grade pregradni zidovi ili podovi od materijala s visokim toplinskim kapacitetom. To su najčešće betonski, kameni ili cigleni (puna cigla) e l e m e n t i , a nerijetko se koriste i vodeni zidovi, zbog visokog toplinskog kapaciteta vode. Na taj način i tijekom noći i za vrijeme oblačnih d a n a t e r m a l n a masa isijava toplinu prikupljenu za vrijeme sunčanih d a n a . Drvo za ovu svrhu ne koristimo jer n e m a sposobnost skladištenja topline. T e r m a l n a masa je važna i po ljeti jer " u p i j a " toplinu iz prostora, čineći ga tako hladnijim. Važno je po noći dozvoliti h l a d n o m zraku da ohladi termalnu masu i ponese sa sobom toplinu a k u m u l i r a n u d a n j u . 5. TOPLINSKA IZOLACIJA Da bi se usporio proces hlađenja prostora u pasivnim solarnim građevinama se koriste obilne količine toplinske izolacije, ponekad čak i trostruko više nego u klasičnoj arhitekturi. Jedina m a n a ovakvih kuća je to što jednom već izgrađena građevina, a k o nije u s a m o m procesu gradnje građena u skladu s pasivnim s o l a r n i m n a č e l i m a , n i k a k o ili t e š k o m o ž e p o s t a t i p a s i v n o m s o l a r n o m g r a đ e v i n o m . Z b o g toga se u p e r m a k u l t u r n i m krugovima veća prednost daje dobroj izolaciji, jer nju možemo instalirati na bilo kakvoj građevini. Starije objekte je lakše d o b r o izolirati nego pretvoriti u solarno pasivne objekte.
slame je m o g u ć e koristiti kao nosivi element, gdje se konstrukcija krovišta sidri direktno na zidove. Češće se slama koristi kao ispuna, gdje se strukturalni elementi objekta grade najčešće od drveta, a u nekim slučajevima i od metala ili a r m i r a n o g betona. Za razliku od nekih drugih građevinskih materijala, slama pruža m o g u ć n o s t i i z g r a d n j e n e p r a v i l n i h , o r g a n s k i h o b l i k a koji n e r i j e t k o završavaju više kao umjetničko djelo, nego samo kao kockaste kuće na koje smo navikli. Naravno, ako korisnik to više preferira, kuća od slame može biti izvedena t a k o d a p o t p u n o izgleda k a o o b j e k t g r a đ e n k o n v e n c i o n a l n i m materijalima. Slama neprimjetno ostaje m e đ u slojevima žbuke i jedini dokaz njene prisutnosti je znatno niži račun za grijanje. Slamnati zidovi se obavezno m o r a j u ožbukati kako bi se slama zaštitila od vanjskih utjecaja. U tu svrhu se najčešće koristi žbuka na bazi vapna, a gdje je to m o g u ć e , glinene žbuke predstavljaju izvrsnu jeftinu alternativu. Cementna žbuka je p o t p u n o neprikladna za korištenje u kombinaciji sa s l a m o m , jer tvori paronepropusni sloj i zid ne diše. To može uzrokovati kondenzaciju vlage s unutrašnje strane zida, što rezultira truljenjem slame. Ali izbjegavanjem ce menta koji ionako nije poželjan materijal u ekološkom graditeljstvu p o t p u n o rješavamo p r o b l e m . Dakle, zašto se uopće upuštati u gradnju slamom? Ovdje su navedeni glavni razlozi: 1. ODRŽIVOST Slama je obnovljivi materijal koji se može proizvoditi/uzgajati svake godine. Energija potrebna za proizvodnju ovog materijala dolazi od sunca - obnovljivog izvora energije. Osim t o g a , kada objekt prestane biti u funkciji slama se i n a k o n d u g o g niza g o d i n a može k o m p o s t i r a t i ili koristiti u povrtlarstvu za malčiranje, dakle ne nastaje o t p a d . 2. ENERGETSKA EFIKASNOST I IZOLACIJSKA SVOJSTVA
Kuće od balirane slame
Trenutni građevinski propisi zahtijevaju da U(k) vrijednost ne prelazi 0,35. Rekli
Prva asocijacija kada s nekim pričamo o k u ć a m a od slame je naravno priča o tri praščića u kojoj vuk otpuše cijelu slamnatu kuću, a praščić ostane bez krova nad glavom i mora pobjeći kod drugog praščića koji ima kuću od cigle. Dakako, kad bi ova asocijacija imala veze s realnošću, ova tehnika gradnje ne bi opstala toliko d u g o , a to je nekoliko stotina g o d i n a . Tajna je u t o m e što praščić nije znao da treba koristiti baliranu slamu i nije znao da se slama može ožbukati isto kao i bilo koji drugi zid. Razlog zašto je ova tehnika gradnje danas toliko p o p u l a r n a je v j e r o j a t n o u e k o n o m s k o j r a č u n i c i . N a i m e s l a m a , k o j a je nusproizvod poljoprivrede, može se u poljoprivrednim krajevima nabaviti po relativno niskim cijenama, a ono što smo dobili je vrlo vrijedna kombinacija izolacionih i statičkih svojstava. Mogućnosti koje pruža ova tehnika gotovo su neograničene. Zid od balirane
134
smo kako u Europskoj Uniji postoji tendencija da se to smanji na 0,25. Tipičan zid od slame (najčešće debljine oko 45 c m ) ima ovaj koeficijent oko 0,1 3 W7 m 2 K, dakle dva do tri puta niži od modernih građevinskih materijala i m n o g o niži od trenutnih građevinskih propisa. Kad bi se u građevinu od balirane slame još inkorporirala i načela pasivne solarne gradnje, kao što su termalna masa i velike staklene površine sa sunčane strane, dobili bismo izuzetno energetski efikasan objekt. Ovakva gradnja znatno smanjuje količine goriva potrebnog za zagrijavanje tijekom zime, što naravno rezultira smanjenjem emisije C 0 2 u atmosferu. 3. ZVUČNA IZOLACIJA Bale slame djeluju i kao izuzetna zvučna izolacija, pa nije rijetkost da se tonski
135
studiji grade na ovaj način. Razina buke u kućama od slame je toliko mala da boravak u ovakvoj kući djeluje smirujuće. Još jedna prednost je to što se prilikom glasnog vođenja ljubavi ne morate suzdržavati i brinuti o t o m e da li vas možda čuju susjedi. 4. NIZAK RIZIK OD POŽARA Ožbukani slamnati zidovi su manje skloni požaru nego tradicionalne drvene kuće. Budući da je slama u balama vrlo gusto stisnuta, u njoj nema dovoljno kisika da bi se zapalila. Pokušaj da se zapali bala slame m o g a o bi se usporediti sa pokušajem da se zapali telefonski imenik, lako zasebne stranice gore, dok je knjiga zatvorena, n e m o g u ć e ju je zapaliti. Isto je i sa balama slame. A k o pokušate zapaliti cijelu balu slame dok je još uvijek povezana k o n o p c i m a , iznenadit ćete se koliko je teško. Još kad na bale slame d o d a m o žbuku, rizika od požara n e m a . To je i potvrđeno b r o j n i m ispitivanjima na zapaljivost. 5. NISKI TROŠKOVI IZGRADNJE U ovom trenutku proizvodnja slame je veća od potražnje za n j o m . Uglavnom je se smatra o t p a d n i m materijalom. Kod nas se cijena slame kreće od oko 2,5 do 10 kn po bali, a često u cijenu ulazi i dostava. Za objekt od 100 m 2 ugrubo m o ž e m o reći da n a m treba oko 4 0 0 bala slame. A k o uzmemo najskuplju cijenu u obzir, na zidove ć e m o potrošiti 4 0 0 0 kn, što je p u n o jeftinije nego kad bismo gradili zidove od cigle ili blokova. O s i m toga na zidove od cigle ili blokova je potrebno postaviti toplinsku izolaciju (danas se najčešće koristi ekspandirani polistiren-stiropor) što vrlo poskupljuje cijelu stvar. Zahvaljujući jednostavnosti izgradnje s l a m o m , m o g u ć e je ostvariti d o d a t n a smanjenja troškova tako da se u izgradnju uključe neprofesionalni radnici. Cesto su budući vlasnici objekta od slame ujedno i glavni graditelji. Zidovi od slame izuzetno su pogodni za žbukanje g l i n o m . Ako živimo u takvom podneblju da i m a m o pristup većoj količini gline, možemo npr. iskopati jezerce i dobivenu zemlju iskoristiti za žbukanje kuće. Na taj način se d o d a t n o štedi na građevinskom materijalu - nije potrebno kupovati vapno, č i m e bismo inače žbukali. Iskustvo sa žbukanjem naše kućice/bungalova od balirane slame nas je naučilo par stvari. Jako je važno da bale slažete ravno i da v a m zid ne visi prema van ili unutra. Uz tvrdo balirane bale, koje je još dobro površinski proći s t r i m e r o m po strani gdje ćete žbukati, to će v a m zaista olakšati žbukanju. Nećete morati gubiti puno vremena zapunjavanjem rupa između bala ili između bala i drvenih dijelova, a i žbuka će se bolje primati. Također je iznimno važno da u smjesi za žbukanje ne štedite na pijesku i nasjeckanoj slami. Ž b u k a u kojoj je previše gline će se previše raspucati. Smjesa mora biti žitka i laka za raditi. A k o n a m je potrebna prevelika snaga da pređemo žbukom po zidu, znači da ima previše gline.
136
Prvi korak - gacanje miješavine za žbukanje - glina, pijesak, nasjeckana slama i voda
Da li biste ovog čovjeka pustili u svoju kuću?
6. STRUKTURALNA STABILNOST Zidovi od balirane slame su više nego adekvatni za nošenje tipičnih tereta kao što su etaže, krovišta i teški nanosi snijega na krovu zimi. Bale slame su prošla laboratorijska i empirijska istraživanja i pokazale su se p o g o d n i m a za izgradnju najmanje dvokatnica. A k o se slama koristi samo kao ispuna, a u svrhu nosivosti se gradi konstrukcija, mogućnosti su neograničene - mogli bi graditi i nebodere. 7. ZDRAVO ŽIVOTNO OKRUŽENJE S l a m a p r e d s t a v l j a izrazito z d r a v u a l t e r n a t i v u m o d e r n i m g r a đ e v i n s k i m materijalima. Slama je prirodan materijal i n e m a štetnih utjecaja. Ne uzrokuje alergije, jer se ne radi o sjenu, pa ne sadrži pelud (slama je od žitarica, a sijeno je pokošena livada, pa sadrži pelud poljskog cvijeća). Kvaliteta zraka u k u ć a m a od slame je bitno bolja, jer ne ispušta nikakva isparavanja kao što su primjerice formaldehidi koje često ispuštaju moderni materijali. Osim t o g a , za razliku od betona, slamnati zidovi dišu, što rezultira bitno svježijim zrakom u prostorijama. 8. IZGRADNJA JE OSNAŽUJUĆA I ZABAVNA Z b o g jednostavnosti, izgradnja ovakvog objekta često djeluje osnažujuće na
obične, nestručne ljude koji i m a j u m a l o ili nikakvog iskustva sa g r a d n j o m . Proces dizajniranja i izgradnje je puno dostupniji ljudima koji bi inače vjerojatno bili isključeni iz t o g procesa. Prekrasan primjer su ženske grupe koje se bave izgradnjom kuća, a često zbog jednostavnosti izabiru baš ovu tehniku. N a i m e , u patrijarhalnom društvu u kojem živimo, žene redovito bivaju isključene iz procesa gradnje, u g l a v n o m pod izgovorom da je gradnja " m u š k i " posao zbog količine fizičkog rada. Neprofitna mreža W o m e n Build Houses upravo se i bavi p o v e ć a n j e m d o s t u p n o s t i g r a d i t e l j s k i h vještina i z n a n j a ž e n a m a te p r o m o c i j o m održivog graditeljstva. 1
toplinska izolacija. Tradicionalno se u svrhu d o d a t n e toplinske izolacije koristio tanki sloj trske, koji se žbukao gilnom ili žbukom na bazi vapna. Ovakve prostorije su tijekom zime bile grijane pećima na drva, što u doba kada je drva za ogrjev bilo u izobilju nije predstavljalo problem. Situacija je nešto bolja kod tradicionalne gradnje gdje su zidovi umjesto od planjki građeni od nepiljenih, samo tesanih okruglih t r u p a c a čineći tako nešto deblje zidove. N o , danas ovakav zid ne bi zadovoljio niti najniže građevinske propise. A k o u z m e m o u obzir da bi ekološko graditeljstvo trebalo voditi brigu o energetskoj efikasnosti objekta, o n d a smo još dalje od rješenja. Cesti su slučajevi da ljudi koji se odluče na o b n o v u tradicionalnog drvenog objekta m o r a j u kao toplinsku izolaciju koristiti umjetne materijale, kao stiropor ili staklenu/kamenu v u n u . Danas se u hrvatskom selu često može naići na tradicionalne drvene kuće, na kojima su rupe između planjki zabrtvljene poliuretanskom p j e n o m , koja isparava kemikalije otrovne za čovjeka i okoliš. Da li to znači da za drvene kuće n e m a mjesta u ekološkom graditeljstvu? Apsolutno ne. Objekti koji već postoje i građeni su na ovaj način, relativno jednostavno se m o g u obnoviti i pretvoriti u prelijepe i funkcionalne ekološke građevine. Za brtvljenje se m o g u koristiti razni materijali kao npr. vapnena žbuka pomiješana s m o k r o m piljevinom. U svrhu toplinske izolacije može se koristiti balirana slama, piljevina, ovčja vuna, celuloza od recikliranog papira, ekspandirana glina itd. Naravno za svaki od ovih materijala potrebno je imati znanje kako ga koristiti i koliko ga je potrebno da bismo postigli zadovoljavajući efekt.
Drvene cjepanice Kako širom svijeta, tako i u Hrvatskoj razni tipovi drvenih građevina postoje već stoljećima. U kontinentalnom dijelu Hrvatske, gdje je nekad drveta bilo u izobilju, oduvijek se g r a d i l o d r v e t o m . Brojni su slučajevi g d j e se drvo koristilo vrlo e k o n o m i č n o - samo kao konstrukcija, a kao ispuna se koristio neki dostupniji materijal (npr. glina pomiješana sa s l a m o m ili opeka). No vrlo su česti slučajevi gdje se drvo koristilo izrazito neefikasno - za izgradnju čitavih zidova. U t o m slučaju količina drveta utrošenog za jedan objekt je g o l e m a . Nadalje, ovakva drvena građa morala je biti piljena, kako bi se elementi (planjke) mogli slagati jedan na drugi, čineći tako kontinuiranu površinu - zid. U doba prije automatiziranih pilana to bi značilo da je u izgradnju ovakvog objekta potrebno ugraditi o g r o m n u količinu stručnog ljudskog, fizički zahtjevnog rada. Danas taj posao za nas obavljaju strojevi, ali koriste fosilna goriva, pri č e m u zagađuju. D o d a t n o ograničenje ovakve gradnje je to što drvo mora biti izuzetno kvalitetno i prema t o m e skupo. Obično se koristi hrastovina ili neko d r u g o tvrdo drvo. A konačan rezultat ovakve gradnje su relativno tanki zidovi, u g l a v n o m ne deblji od 8 c m , od materijala koji i nije najpogodniji kao
Više o o v o j g r u p i m o ž e t e n a ć i n a URL:http://www. i m o g e g y p s y . c o m / w b h w b h . h t m ( i 5 . 1 2 . 2 0 0 5 ) .
138
A k o se, m e đ u t i m , o d l u č i m o graditi novu k u ć u , a želimo da drvo bude primaran građevinski materijal, jer na primjer posjedujemo š u m u ili živimo u kraju gdje se drvo može nabaviti vrlo povoljno, m o r a m o se zapitati postoji li drugi način da se to ostvari efikasnije, uz ulaganje m a n j e resursa, a da krajnji cilj b u d e energetski efikasniji o b j e k t . T o n a m o m o g u ć a v a nešto m l a đ a tradicionalna graditeljska tehnika, stara tek nešto više od stotinjak g o d i n a , za čije se porijeklo dvoji - postoje indicije da su prve ovakve građevine građene u Švedskoj, dok drugi zapisi pokazuju tradiciju ovakve gradnje u K a n a d i . Gradnja zidova od drvenih cjepanica je tradicionalna tehnika gradnje gdje se zidovi zidaju od cjepanica, položenih o k o m i t o na ravninu zida slično kao kad se drvo za ogrjev n a k o n piljenja slaže uz zid kuće. U literaturi na engleskom ova tehnika naziva se "cordwood building". Cjepanice su međusobno učvršćene m o r t o m , najčešće vapnenim. Na ovaj način nastaju zidovi čiju većinu volumena tvori drvo, a prednost pred gore s p o m e n u t i m t e h n i k a m a gradnje drvetom su brojne: - nije potrebo koristiti skupocjeno tvrdo drvo, pogodnije je m e k o drvo slabije kvalitete ( d a p a č e g r a d n j a t v r d i m d r v e t o m na ovaj način može prouzročiti komplikacije). - nije potrebno imati pravilne, dugačke trupce - može se graditi od drveta
139
bilo kojeg o b l i k a ili d u l j i n e , d a k l e m o g u ć e je iskoristiti i drvo d o b i v e n o prorjeđivanjem šume, pa čak i nepravilne grane.
gdje gline i m a u obilju. Pa krenimo r e d o m :
- na ovaj način m o g u se graditi zidovi bilo koje debljine. A k o su zidovi dovoljno masivni ujedno služe i kao toplinska izolacija.
Zidovi od sabijene zemlje
- m o g u ć e je graditi zidove nepravilnih oblika - zaobljene i zakrivljene strukture nisu rijetkost u ovom tipu gradnje što može povećati estetsku vrijednost objekata. Z b o g svih n a v e d e n i h r a z l o g a , ova g r a d i t e l j s k a t e h n i k a p o s t a j e sve popularnija, naročito s obzirom na rastući trend gradnje prirodnim materijalima.
Glina/zemlja Tradicionalno, glina je pored kamena najrašireniji građevinski materijal na našoj planeti. Vjerojatno je i najstariji - mravi ga koriste već milijunima godina za izgradnju mravinjaka. U izgradnji ljudskih skloništa, glina se koristi od pamtivijeka na najrazličitije načine, ovisno o podneblju i vrsti tla. Procjenjuje se da d a n danas oko jedne trećine u k u p n o g stanovništva naše planete živi u n a s t a m b a m a g r a đ e n i m od zemlje. Desetine tisuća gradova i sela su doslovno p o d i g n u t a iz zemlje na kojoj počivaju. K a o supstanca, glina je jedinstveni materijal, jer ima specifična svojstva, osim za g r a d n j u , pogodna je i za rast biljaka.
Tehnologija kojom je građen kineski zid, pokazala se kao vrlo efikasno i trajno rješenje za izgradnju zidova. Primjere ovakvih građevina možemo naći širom cijelog svijeta, gdje god ima zemlje koja sadrži odgovarajući omjer gline i pijeska, a n a m a najbliži su u Slavoniji i Mađarskoj. Tehnika je vrlo jednostavna - u drvene kalupe, koji podsjećaju na šalung za betoniranje, ubacuje se zemlja i sabija. A l a t za sabijanje može biti vrlo jeftin i jednostavan, izrađen od drveta, a m o g u se koristiti i skupi strojevi za sabijanje. Kad se kalup p o t p u n o ispuni sabijenom z e m l j o m , on se rastavlja i diže za sloj više, te ponovo zapunjava zemljom i sabija. Na taj način m o ž e m o graditi zidove bilo koje visine, dokle god pazimo da debljina zidova bude dostatna. U tradicionalnim s t a m b e n i m objektima u kontinentalnim krajevima debljina zida nerijetko prelazi 40 c m , pa sve do 60 c m . U kombinaciji sa zidanim pećima na drva, ovakvi zidovi predstavljaju odličan omjer izolacije i t e r m a l n e mase. M a n a ove tehnike je u t o m e što je zahtijeva o g r o m n u količinu m a n u a l n o g , fizički zahtjevnog rada.
Sto je u stvari glina? Glina se sastoji od vrlo sitnih čestica minerala koje su nastale glacijalnom erozijom. Dakle tijekom milijardi godina, ciklus smrzavanja i o d m r z a v a n j a djelovao je na k a m e n , čineći ga sve sitnijim i sitnijim. Od komadića k a m e n a nastao je pijesak, a daljnjim djelovanjem glacijalne erozije nastale su najsitnije čestice - glina. O n o što je za glinu specifično je upravo veličina čestica - čestice su toliko sitne d a , kad se pomiješa s v o d o m , svaka čestica gline biva okružena polarnim molekulama vode, čineći tako konzistentnu materiju. Upravo ovo svojstvo glini daje plastičnost i mogućnosti oblikovanja koja se koristi u keramici. Sušenjem voda isparava, a oblikovani predmet se stvrdnjava i trajno zadržava željeni oblik. Spaljivanjem glinenih predmeta dolazi do kemijske reakcije pri kojoj nastaje keramika (u graditeljstvu je to opeka). Ali to je zasebna t e m a , ovdje ć e m o se baviti s a m o nepečenom, sušenom g l i n o m kao građevinskim materijalom.
Nepečena opeka Od odgovarajuće smjese gline i pijeska m o g u se izrađivati opeke koje se ne peku, već se s a m o suše na suncu. Nepečene opeke se zatim zidaju na isti način kao i klasični zidovi, osim što se za povezivanje ne koristi cementni mort, nego smjesa gline i pijeska (ista o n a od koje su izrađene opeke). Veličina opeka, ovisno o tradiciji, prilično varira. T a k o se na bliskom istoku koriste nepečene opeke veličine 20 x 20 x 5 c m , d o k na primjer u Meksiku m o ž e m o naći velike, masivne, nepečene opeke dimenzija čak 40 x 30 x 30 c m . I smjesa materijala od kojih se opeke izrađuju može prilično varirati. Na primjer, na području Balkana tradicionalno se izrađuju nepečene opeke (u ovima krajevima se nazivaju čerpići), koje sadrže određenu količinu celuloznog materijala koji služi da bi se smjesa bolje povezala te se smanjuje raspucavanje tijekom sušenja. U tu svrhu se u smjesu najčešće dodaje pljeva od žitarica ili sitno sjeckana slama. T a k o đ e r se može koristiti prethodno n a m o č e n a piljevina. Udio slame može varirati od vrlo visokog do simboličnog.
Pokušajima da na što jednostavniji način, uz što efikasnije iskorištenje upotrebljenih resursa izgrade što funkcionalnije i trajnije kuće, ljudi su razvili niz različitih građevinskih tehnika, gdje koriste glinu kao glavni građevinski materijal. T a k o se na bazi gline m o g u graditi vanjski zidovi, unutrašnji - pregradni zidovi, podovi, pa čak i krovovi, u obliku kupola ili svodova. Glina se osim toga koristi i za žbukanje u kombinaciji sa d r u g i m graditeljskim tehnikama, kao kod zidova od balirane slame.
Osim vanjskih zidova, od nepečene opeke m o g u se graditi i unutrašnji, pregradni zidovi, pogodne su za izgradnju zidanih peći, a ponekad se koriste i za popločavanje podova, ali ne kao završni sloj. Na Bliskom Istoku, posebice u Iranu, i m a m o primjere gdje su čak i krovovi građeni od ovog materijala. Kupole i svodovi od nepečene opeke o m o g u ć a v a j u da cijela građevina bude izgrađena od ovog materijala, što je ekonomski vrlo isplativo ako i m a m o pristup velikoj količini gline.
Tehnike obrađene u ovom tekstu su u g l a v n o m tradicionalne ili se baziraju na tradicionalnim načinima gradnje. Ali sve su primjenjive i danas u područjima
140
141
Mješavina gline i slame Kada glinu ne koristimo kao primaran materijal, nego samo kao vezivno sredstvo sa s l a m o m , nastaje materijal koji se vrlo lako može oblikovati. Od ovog materijala m o g u se formirati čitavi zidovi, kako vanjski tako i pregradni. Najčešće se koristi u kombinaciji s n e k o m vrstom konstrukcije koja nosi krovište. U našim krajevima ovaj materijal se je koristio s a m o za izgradnju pregradnih zidova. Između stupova konstrukcije ispleo bi se pleter od šiblja, a na njega bi se nabacivala mješavina gline i slame. U slučaju vanjskih zidova, zbog visokog udjela slame ovakva građevina ima odlična izolaciona svojstva, ali ipak slabija nego čista balirana slama. Zidovi su često debeli čak i do 60 c m . Ova graditeljska tehnika, najvjerojatnije je najstarija metoda gradnje s l a m o m . Postoje zapisi da se već u dvanaestom stoljeću gradilo na ovaj način širom Europe. U literaturi na engleskom ovu tehniku ć e m o naći pod p o j m o m "cob building". Na mjestima gdje slame i gline ima u izobilju, i d a n danas može biti vrlo e k o n o m s k i isplativo koristiti ovu graditeljsku t e h n i k u . Mješavina se može pripremiti u većem koritu ili rupi iskopanoj u zemlji. U koritu je najprije potrebno napraviti žitku smjesu zasićenu g l i n o m . N a k o n toga se dodaje slama. Potrebno je dodati što više slame, ali sva slama m o r a biti prekrivena t a n k i m slojem tekuće gline. Dobro je smjesu prije korištenja ostaviti 12 sati da odstoji. Z a t i m se smjesa koristi tako da se slaže u šalung ili se nabacuje na pleter. Negativna strana ove tehnike je to što zidovima, a k o su debeli, treba dosta dugo vremena da se osuše, čak do g o d i n u d a n a , pa čak i duže ako g r a d i m o u vlažnom p o d n e b l j u . Zanimljiva pojava za vrijeme sušenja je da ako u slami ostane ponešto sjemena, žitarica će proklijati u zidu. M l a d i c e zatim probijaju kroz zid te ubrzavaju sušenje transpiracijom, a djeluju i kao dodatna armatura. Kada se zid p o t p u n o osuši, mladice se t a k o đ e r osuše i ne predstavljaju nikakvu opasnost od truljenja.
Vreće Već stoljećima, vreće punjene pijeskom se koriste za izgradnju privremenih struktura, kao što su brane ili zaštitni zidovi. N a k o n što je struktura odslužila svoju privremenu funkciju, vreće bi se jednostavno ispraznile. U novije vrijeme, ovaj način gradnje ponovo privlači pažnju. N a i m e , brojna su mjesta na svijetu
proizvedene brzo bi degradirala pod utjecajem kiše i vjetra, a ponajviše sunca. Z a t o se ovi zidovi ž b u k a j u te na taj n a č i n plastika ostaje zaštićena od atmosferskih utjecaja. lako se koriste vreće - industrijski proizvedeni materijal, ova graditeljska tehnika o m o g u ć u j e vrlo jeftinu izgradnju na mjestima gdje je nemoguće koristiti lokalne prirodne resurse, jer ih jednostavno n e m a ili nisu zadovoljavajuće strukture. Osim za kompletne građevine, vreće se često koriste za izgradnju temelja za neke d r u g e zidove, npr. slamnate. U t o m slučaju plastika obavlja i funkciju horizontalne hidroizolacije te sprječava penjanje vlage sa tla. Interes za gradnju vrećama pokazala je i NASA, koja i sama provodi ispitivanja na vrećama. N a i m e , prve svemirske stanice koje će biti izgrađene na Marsu i Mjesecu mogle bi biti izgrađene upravo na ovaj način - koristeći lokalno iskopanu zemlju i vreće proizvedene na Z e m l j i .
Papir Kuće od papira!? Sto je slijedeće? Kuće od čokolade? Kula od karata? lako zvuči nevjerojatno, ali papir se može koristiti kao bazični materijal za izgradnju zidova. Naravno u završenoj građevini, zidovi su zaštićeni krovištem, što sprječava da se papir n a m o č i i istruli. A k o u z m e m o stari papir (ne isključivo novinski), n a m o č i m o ga u obilnoj količini vode, sameljemo i pomiješamo s nekim vezivom, dobit ć e m o smjesu koja se može lijevati u kalupe. Isparavanjem vode u nastaloj strukturi ostaju milijuni mjehurića zraka te nastaje materijal izuzetnih termoizolacijskih svojstava. Kao vezivo se najčešće koristi cement, ali postoje i uspješni primjeri gdje je kao vezivo korišteno vapno ili čak glina. A k o zid treba imati i svojstvo nosivosti, u smjesu se može dodati i određeni udio pijeska, č i m e zid postaje teži i čvršći. Od ove smjese m o g u se lijevati cigle bilo kojih veličina i oblika, koje će se kasnije koristiti za zidanje. Kao mort za povezivanje koristi se ista ova smjesa. Smjesu je m o g u ć e lijevati i direktno u šalung, č i m e se smanjuje utrošeni rad. Za mljevenje papirne kaše koristi se veliki mikser, najčešće izrađen u kućnoj radinosti, koji po dizajnu podsjeća na običan kuhinjski blender, samo nekoliko stotina puta veće zapremine. Kao nož se može iskoristiti nož za kosilicu, a motor može biti električni, na primjer od starog stroja za rublje.
gdje tlo ne sadrži dovoljno gline da bi se zemlja m o g l a formirati i držati skupa. Ali a k o takvo tlo, koje će se vjerojatno sastojati većinom od pijeska, kamenja i
Automobilske gume
ponešto gline, n a p u n i m o u plastične vreće, dobit ć e m o građevinske blokove izuzetnih statičkih svojstava. Z i d a n j e m ovih blokova nastaju masivni zidovi, a
Automobilske g u m e su sveprisutan o t p a d . M a n j e više svi i m a m o a u t o m o b i l e ,
česti su primjeri gdje se na ovaj način grade čak i kupole i svodovi. Na taj
a g u m e su potrošan materijal. G u m e se u g l a v n o m spaljuju i pritom onečišćuju
način se izbjegava potreba za krovištem, što je često najskuplji dio građevine.
zrak ili ih se baca po š u m a m a . U novije vrijeme se recikliraju, ali nije ih m o g u ć e
Da bi se povećalo trenje m e đ u slojevima vreća, između svakog sloja se postavlja
reciklirati za proizvodnju novih g u m a , već se prerađuju u neke druge proizvode.
bodljikava žica koja sprječava klizanje slojeva. Plastika od koje su vreće
Budući da su potrošan materijal, g o m i l a ih se sve više i više. Kad reciklaža
142
143
zakaže, u p r o b l e m a t i k u uskaču raznorazne m e t o d e ponovnog iskorištenja o t p a d a . Jedan od načina kako se a u t o - g u m e m o g u ponovno iskoristiti je da se koriste kao građevinski materijal.
pokloni par stotina starih g u m a , bit će više nego sretan da v a m izađe u susret. Vjerojatno će vas počastiti i p i ć e m , jer ste mu uštedjeli novac koji bi on m o r a o dati za zbrinjavanje ovog o t p a d a .
Gradnja zidova od bačenih automobilskih g u m a u stvari je križanac između dvije već spomenute metode, a to su zidovi od sabijene zemlje i zidovi od vreća. Dakle, a u t o - g u m e se pune zemljom koja se zatim sabija, kako bi u svaku g u m u stalo što više materijala, čineći g u m u što težom i čvršćom. G u m e se, poput cigli, slažu sloj po sloj i na licu mjesta pune zemljom. Prednost ove metode pred zidovima od sabijene zemlje je u t o m e što g u m e služe kao trajna a r m a t u r a i šalung te tako o m o g u ć u j u izgradnju i na mjestima gdje je zemlja sipka i ne obiluje g l i n o m . Prednost pred vrećama je očita - vreće je potrebno proizvesti i kupiti, a a k o odete kod lokalnog vulkanizera i tražite ga da vam
Ovakvim o b l i k o m gradnje nastaju masivni, gotovo neuništivi zidovi koji se m o g u koristiti za izgradnju stambenih objekata. U t o m slučaju zidovi se žbukaju (najčešće g l i n e n o m žbukom) i od ružnog otpada pretvaraju u prelijepe f o r m e koje će zadovoljiti i najzahtjevnije estetske kriterije. G u m a , ako je između slojeva žbuke zaštićena od vanjskih utjecaja, se ponaša kao inertan materijal te ne ispušta nikakve nepoželjne kemijske spojeve u prostor korisnika kuće. Osim za izgradnju stambenih objekata, ovakvi zidovi su vrlo pogodni za terasiranje kosih terena, čineći t a k o barijere koje sprečavaju klizanje terena i eroziju tla. Najpoznatiji oblik gradnje a u t o m o b i l s k i m g u m a m a je "earthship" koncept. Pokušajima arhitekata da izgrade kuću koja će biti u mogućnosti opskrbiti svoje stanovnike energijom, v o d o m , m a n j i m dijelom hrane te koja će moći pročistiti vlastite o t p a d n e vode, nastala je kuća koja uistinu svojim izgledom podsjeća na prizemljeni svemirski brod, a odatle i naziv "earthship". Troškovi padaju na nekih 4 0 - 7 0 % konvencionalne kuće. U kombinaciji sa solarnim pasivnim dizajnom diže se skoro do 100%. M n o g i vlasnici eartship kuća se hvale kako u takvim objektima uopće n e m a j u troškove za grijanje. Osim što su energetski efikasne jer se redovito grade u skladu sa pasivnim solarnim načelima, gotovo uvijek se kombiniraju sa sustavima za sakupljanje kišnice, pročišćavanjem o t p a d n i h voda i neovisnim sustavima za električnu energiju (najčešće sunce i vjetar, u m a n j o j mjeri biomasa). Budući da se sa sunčane strane nalaze velike staklene površine unutar ovih kuća ima m n o g o prostora za uzgoj jestivih biljaka, koje najčešće istovremeno koriste hranjive tvari iz otpadnih voda kućanstva. Naposljetku, izgradnjom ovakvog prizemljenog svemirskog broda smanjit ć e m o količinu o t p a d a koji pritišće planetu jer se, osim automobilskih g u m a , u svrhu izgradnje koriste i drugi otpadni materijali kao što su npr. limenke i staklenke. Još jedna specifičnost earthshipova su interijeri, koji svojim o r g a n s k i m zakrivljenim f o r m a m a i inovativnim n a č i n i m a korištenja otpadnih materijala redovito podsjećaju na radove Hundertwassera u kombinaciji sa tradicionalnim graditeljstvom.
Krovovi Kada g r a d i m o k u ć u v j e r o j a t n o n a j s k u p l j i d i o k u ć e predstavlja krovište. Prvenstveno zato što je za izgradnju krovišta potrebno kupiti prilično veliku količinu piljene drvene građe. A k o n a m je cilj koristiti prirodne materijale, za pokrivanje krova ć e m o najvjerojatnije odabrati glineni crijep koji je često skup. Na primjer, često je skuplji od nekih umjetnih materijala kao što su npr. šindra Primjer gradnje automobilskim gumama na Recikliranom imanju. Prikazan je proces od slaganja
ili valovite ploče koje sadrže azbest, tzv. "Salonit" ploče.
gumu do zapunjavanja i konačnog izgleda terasa.
144
145
Jedan od načina da se pojeftini izgradnja krovišta je da se izbjegne g r a đ a
tech m e t o d a koje koriste sedmeroslojne podloge, pa do jednostavnih krovova
piljena u pilani. Velik dio krovišta se može sagraditi od oble, neobrađene drvene
koji i m a j u samo jednu m e m b r a n u . U o v o m d r u g o m slučaju kao m e m b r a n a
građe. A k o drvo nabavite lokalno, smanjit ćete troškove na transportu. Još a k o
može poslužiti bitumenska Ijepenka, g u m e n a m e m b r a n a ili PVC folija. Koji
ga sami osušite i uz p o m o ć bolje motorne pile izrežete na odgovarajuću dužinu,
g o d od ovih materijala koristili, m o r a m o paziti da površina bude kontinuirana,
uštedjet ćete dosta novca. Osim t o g a , velike su šanse da će drvo pripremljeno
bez mjesta kroz koja bi m o g l a proći voda, te da m e m b r a n a posvuda bude
na ovaj način biti m n o g o kvalitetnije od o n o g koje bismo kupili u pilani.
zaštićena od sunčeve svjetlosti. M a n j e više svi umjetni materijali degradiraju
Tradicionalni krovovi
do zagađenja prilikom njegove proizvodnje, a sagorijevanjem PVC-a nastaje
Jedan od n a č i n a da p o k u š a m o smanjiti troškove izgradnje krovišta je da
otrovan plin dioksin. Prikladan materijal kao m e m b r a n a je bitumenska Ijepenka,
pod utjecajem UV zraka. PVC je u zelenom graditeljstvu nepoželjan jer dolazi
koristimo lokalne, prirodne resurse kao što se to tradicionalno radilo stoljećima.
jer nije pretjerano skupa, a uz p o m o ć plinskog plamenika se lako može spajati
Slamnati krovovi i krovovi od trske predstavljaju odličan način da se iskoriste
zavarivanjem. Bitumensku Ijepenku je potrebno zaštititi d o d a t n i m slojem protiv
lokalni materijali koji se m o g u dobiti gotovo besplatno. Drvena šindra je također
m e h a n i č k o g oštećenja. Mi s m o na V u k o m e r i ć u nakon Ijepenke stavili sloj
način da se iskoristi lokalno drvo. Na mjestima koja obiluju pločastim k a m e n o m ,
nepropusne g u m e n e m e m b r a n e (guttabeta) koja na sebi ima utore za vodu.
logično bi ga bilo iskoristiti za pokrivanje krova. M e đ u t i m ove metode od osobe
N a m e m b r a n u dolazi v o d o p r o p u s n i sloj g e o t e k s t i l a . T i m e s e o m o g u ć u j e
koja izvodi radove zahtijevaju veliku stručnost. N e k a d su se ova znanja i vještine
biljkama da se korijenima zapetljaju kroz geotekstil te d o đ u do utora g u m e n e
prenosile s koljena na koljeno, a danas su rijetki majstori koji još znaju tajne
m e m b r a n e , gdje se zadržava voda. Naš zeleni krov je stvarno lijep i super je na
zanata. Z b o g t o g a majstori skupo naplaćuju svoj rad, pa se na koncu može
njemu sjediti i uživati u pogledu i još koječemu.
desiti da ovakvo krovište bude i skuplje nego klasično, č a k i a k o materijal nabavimo besplatno. No ako ste osoba koja je spretna s alatima i graditeljstvom, možda se možete sami upustiti u gradnju nekog jednostavnijeg, manjeg primjera slamnatog krova ili krova pokrivenog drvenom sindrom. Danas postoji i literatura koja u detalje opisuje kako graditi ovakve krovove.
Zeleni krov Zeleni krovovi su odličan način da se izbjegne korištenje skupog crijepa. Osim t o g a , a k o je dobro izveden, zeleni krov d o d a t n o djeluje kao toplinska izolacija s vanjske strane kuće. Ovakvi krovovi su uvijek estetski privlačni, a kuće sa zelenim krovom m a n j e d o m i n i r a j u nad okolišem - one se stapaju sa krajolikom. O n o na što uvijek treba paziti sa zelenim krovovima je težina, postoje raznorazni tipovi zelenih krovova, od o n i h gdje je sloj zemlje debeo čak pola
Zeleni krov - Reciklirano imanje
Sadnja na zelenom krovu
metra (intenzivni), pa sve do onih sa vrlo t a n k i m slojem zemlje i komposta
Travnate krovove s m a t r a m o lakšima ako imaju 5 do 15 cm zemlje, t a k o da
(ekstenzivni). Zeleni krovovi variraju od pravih vrtova do travnjaka i raznih vrsti
n a m g o t o v o nikad neće biti potrebno d o d a t n o pojačanje krovne konstrukcije.
žednjaka koji uopće ne trebaju previše zemlje. U t o m smislu i m a m o ekstenzivne
Također n a m nije potrebno zalijevanje, jer i m a m o biljke i pokrov koji je naviknut
2
2
(nosivost 6 0 - 1 5 0 kg/m ), poluintenzivne te intenzivne ( 2 0 0 - 5 0 0 kg/m ) tipove zelenih krovova.
O klimatskom p o d n e b l j u ovisi i kakve ć e m o biljke saditi.
Logično je da t a m o gdje prevladava suha klima, nećemo saditi biljke koje zahtijevaju p u n o kiše. Krovište mora biti dovoljno čvrsto da nosi teret zelenog krova, zajedno s m a k s i m a l n i m m o g u ć i m t e r e t o m snijega koji se u o d r e đ e n o m podneblju može očekivati. Druga
rasti u m a l o zemlje, s plitkim korijenjem i bez previše vode. Posebno zanimljiv t i p zelenog krova je jedan sistem gradnje koji su razvili članovi neprofitne organizacije ArchiBio iz Q u e b e c a . O n i umjesto debelog sloja zemlje na krovište stavljaju baliranu s l a m u . Na slamu se stavlja tek t a n a k sloj zemlje i komposta ili gnojiva te se u njega sade biljke. Posebno p o g o d n e biljke za ovakav t i p krova su jagode, jer i m a j u plitko korijenje koje učvršćuje površinski
stvar na k o j u t r e b a paziti
je da podloga
bude savršeno
sloj. Krovište obavezno mora biti n a g n u t o da bi se osiguralo otjecanje vode.
vodonepropusna. U protivnom bi se m o g l o dogoditi da krov počne prokišnjavati.
Kutovi nagiba najčešće su mali, svega nekoliko stupnjeva, ali m o g u biti i strmiji,
Sto se tiče podloge koju koristimo opet postoje raznorazne varijante, od high-
do 33 stupnja. Na krovovima s kosinom v e ć o m od 20 stupnjeva, potrebo je
146
147
ugraditi i pregrade
(drvene ili metalne) kako bi držale slojeve sa zemljom i
biljkama. U slučaju strmijeg krovišta između vodonepropusne m e m b r a n e može se staviti sloj starih tepiha ili geotekstila da bi se spriječilo klizanje slame i organskog materijala niz kosinu. Z a t i m se jednostavno na m e m b r a n u (ili tepihe) slaže balirana slama. Uz rubove krovišta potrebno je postaviti barijere koje sprječavaju da slama i organski materijal padne s krova. U tu svrhu se m o g u koristiti daske slabije kvalitete ili okrajci iz pilane. M o r a m o paziti i na d o b r u drenažu da se voda ne zadržava na krovu. N a k o n što d o d a m o t a n a k sloj zemlje, komposta i/ ili gnojiva, m o ž e m o zasaditi bilje po izboru. Prednost se dakako daje biljkama koje i m a j u plitko korijenje. Jedina biljka koja se nikako ne smije naći na zelenom krovu bilo kojeg tipa je čičak, jer ima vrlo snažan korijen, koji p o p u t svrdla probija sve, čak i ako naiđe na dasku. Ovako izgrađeni krov je p u n o lakši od zelenog krova koji se sastoji s a m o od debelog sloja zemlje, ali je još uvijek dosta teži od klasičnog, oko 5 0 0 kg po m 2 . Z a t o prilikom izgradnje konstrukcije treba ovu cifru uzeti u obzir, a treba joj pribrojiti i maksimalnu težinu snijega za određeno podneblje. Premda ne kao zidovi, i zeleni krov je d o d a t n i izolator našeg objekta. Zimi sprječava g u b i t a k topline, a ljeti osvježava naš stambeni objekt. T a k o đ e r n a m služi i kao zvučni izolator. Posebno su korisni vrtovi na krovovima zgrada u gradovima zbog zagađenja zraka. Naravno m o g u poslužiti kao d o d a t a n izvor hrane, da ne spominjemo ljepotu takvih prostora. Ipak, savjetujemo prije nego se odlučite za takav projekt, provjeriti statiku podnožja na kojem planirate stvoriti vrt. Problem znaju biti i vjetrovi, a potrebno je pojačano zalijevanje, ali ukoliko ne postoji drugi prostor oko naše zgrade, zeleni krovovi kao vrtovi su nešto najljepše. Za istu svrhu u gradovima m o ž e m o koristiti i naše terase i balkone.
Zeleni zidovi M o g u osigurati hladniju t e m p e r a t u r u u prostorijama t o k o m ljeta, i zadržati toplinu t o k o m zime. Također može poslužiti kao prostor za ptice. Bilo koja penjačica biti će n a m zahvalna za ovaj tip očuvanja energije u našim stambenim objektima, a neke poput vinove loze m o g u poslužiti i kao izvor hrane i pićenca. U ljetnom periodu hlađenje se odvija kroz tri m o g u ć a t i p a : sjena, transpiracija i evaporacija s listova, te prirodnom izolacijom zadržavanjem ohlađenog zraka između biljke i zida. Penjačice trajnice m o g u n a m p o m o ć i i t o k o m zime. Vrlo često se vjeruje kako penjačice m o g u oštetiti zid, no ukoliko je zid u d o b r o m stanju prije njihovog penjanja i prianjanja to se neće d o g o d i t i . Kako bilo, uvijek n a m je d o b r o staviti pergole ili neku sličnu potporu za biljke penjačice, na nekih 10-40 c m , a tako ć e m o povećati i prostor za protok zraka i veću izolaciju.
loza i ukrasna pavitina se obavijaju oko pergola i potpornja. Sličnu p o m o ć trebaju i glicinija, hmelj, kozja krv, ruže i kupine penjačice. Kada d o đ u do krova biti će p o t r e b n o u o b i č a j e n o n a d g l e d a n j e žlijeba, ali će t a d a početi djelovanje zelenog krova. Trajnice su najbolje na sjevernom dijelu kuće, a ponekad i na z a p a d n o m a k o n a m dolaze hladni vjetrovi ili kiše s te strane. Jestive biljke se sade na južnoj strani kuće.
Podovi Za pod je najbolje drvo iz kontroliranog gospodarenja. U obzir dolaze i lino leum, pluto ili lokalni k a m e n . Ukoliko ne m o ž e m o doći do ovih materijala drugi izbor je keramika, g u m a i reciklirana g u m a . Trebali bismo izbjegavati PVC ili proizvode koji ga sadrže p o p u t l a m i n a t a . Kao mogućnost ne treba odbaciti niti zemljane podove jer ih je m o g u ć e izvesti tako da b u d u vrlo uredni i praktični. Impregnacijom se postiže dodatna otpornost na habanje te otpornost na tekućine.
Boja Za bojanje naših zidova najbolje je koristiti boje na bazi lana s p r i r o d n i m p i g m e n t i m a . Ukoliko ne m o ž e m o doći do takvih boja koristimo o n e koje se baziraju na d r u g i m biljkama ili na kazeinu. Ovdje m o ž e m o ubrojiti i korištenje vapna ili boje na bazi gline. Boje sintetičkog porijekla sadrže f o r m a l d e h i d , glikol eter, poliuretan, vinil klorid i druge otrovne kemikalije. Treba ih izbjegavati, posebno za unutrašnje farbanje.
Grijanje Bilo bi d o b r o ne grijati se na fosilna goriva. U tu svrhu najbolje je koristiti drvo. Ali isto t a k o važno je izbjegavati neefikasne metalne peći kakvih je p u n o naše tržište, jer će n a m onda grijanje na drva biti izvor frustracija i financijski teret. N e ć e m o i m a t i r a v n o m j e r n u t o p l i n u po cijeloj kući i u z i m a t će n a m p u n o vremena. Grijanje na drva najefikasnije je masivnim zidanim pećima. Neovisno što su te peći efikasne same po sebi, d o b r o se nadopunjuju sa solarnim pasivnim dizajnom, jer djeluju kao termalna masa. Imati efikasne peći iznimno je važno danas kada čak 2,4 milijardi ljudi (gotovo 4 0 % ) još uvijek za svoje grijanje i kuhanje ovisi o drvetu, drvenom ugljenu i životinjskom izmetu. Biomasa čini 3 8 % osnovne energije u zemljama u razvoju, a u nekima čak i 90%. Uz korištenje održivih tehnika za kuhanje, uštede koje ovdje m o ž e m o napraviti su velike, a jeftine.
Bršljan, hortenzija penjačica i lozika se penju bez ikakvog potpornja. Vinova
Konvencionalne peći u g l a v n o m su neefikasne, jer su od lijevanog željeza te drvo izgara na relativno niskim t e m p e r a t u r a m a . Ovakvim izgaranjem drvo
148
149
prenosi p u t e m infra crvenih zraka, pa je način na koji d o ž i v l j a v a m o t o p l i n u sličan k a o k a d a s m o o b a s j a n i sunčevim zrakama. Važno je i to da zidane peći, budući da je sagorijevanje vrlo efikasno, ne ispuštaju nikakve k a n c e r o g e n e tvari k o j e se i n a č e m o g u n a ć i u d i m u otvorenog plamena ili metalnih peći. Kod grijanja se uvijek topli zrak diže, a hladni spušta. Pritom prašina, grinje i ostali nadraživači cirkuliraju prostorijom. Ako u prostoriji postoji m e t a l n a peć sa vrućom površinom, prašina koja padne na tu površinu će izgoriti. Izgaranjem prašine m o g u nastati otrovi poput u r e u m a koji je loš za pluća. Z i d a n peći, kao što smo već rekli, nisu vruće pa ne dolazi do izgaranja prašine i formiranja otrova. Z i d a n e peći m o g u biti z i d a n e u svim o b l i c i m a i veličinama te ugrađene bilo gdje, m a d a je jasno kako ih je lakše ugraditi u nove kuće. Također, važno je i d o b r o N D Č j n r a t l a pozicioniranje peći. Peć u središtu kuće će najmanje gubiti masivne zidane peći energiju (Whitefield, 2 0 0 4 ) . Cesto se ovakve peći ugrađuju u pregradne zidove između soba, t a k o da je jedan kraj peći u jednoj, a drugi kraj u drugoj sobi.
sagorijeva nepotpuno te se oslobađaju zapaljivi plinovi u kojima je sadržano u k u p n o 5 0 % energetske vrijednosti drveta. Budući da plinovi ne sagore, nego odlaze kroz dimnjak, m o ž e m o reći da energiju doslovce b a c a m o . Efikasnost ovakvih peći je 45 do 6 0 % . U masivnim zidanim pećima drvo sagorijeva na p u n o višim t e m p e r a t u r a m a , čak do 1000C. Ovako visoka t e m p e r a t u r a vrlo brzo bi uništila bilo koju m e t a l n u peć. Z b o g visoke t e m p e r a t u r e u drvetu izgara apsolutno sve što može izgoriti. Kroz dimnjak uglavnom izlaze samo C 0 2 i vodena para, a u sagorenom drvetu n e m a ugljena, nego samo čisti negorivi minerali iz drveta. Budući da drvo sagorijeva izuzetno brzo, u zidanim pećima se u k r a t k o m periodu oslobodi velika količina energije. Masa peći akumulira ovu t o p l i n u te je tijekom d a n a polako otpušta u životni prostor. Efikasnost zidanih masivnih peći uspijeva doseći 70 do 9 0 % . D o d a n a efikasnost se postiže t i m e što se d i m odvodi spletom kanala pri č e m u se sva toplina prenese na stjenke peći.
Z i d a n e peći m o g u biti obložene i glaziranim p l o č a m a (kaljevima). No, ne treba brkati masivne zidane peći i uobičajene kaljeve peći kakve se koriste kod nas, jer je drugačiji princip funkcioniranja. Da bi se izbjegao gubitak uložene topline treba o n e m o g u ć i t i izlaženje zraka iz objekta. Kuća treba biti dobro zabrtvljena, a pažnju treba posebno obratiti na prozore i vrata. Kuća bi m o g l a biti hermetički zatvorena, ali to povećava problem unutrašnjeg onečišćenja. Izolirana nastanjena kuća može sadržavati veliku količinu vlage u zraku nastale aktivnostima poput kuhanja, tuširanja, kupanja i disanja. T a m o gdje ova vlaga d o đ e u dodir s hladnijim površinama o n a se kondenzira stvarajući vodu. Kondenzacija se javlja kada vlažan topli zrak dolazi do hladne površine. To se često d o g a đ a na loše izoliranim prozorima. Kada dolazi do kondenzacije na zidovima tri su m o g u ć a uzroka: - previše je vlage u unutrašnjem zraku (potrebna je bolja ventilacija u kuhinji ili kupaoni), Primjer završene zidane masivne peći u mađarskom ekoselu Gyurufu
D i m koji izlazi iz zidane peći gotovo je h l a d a n , za razliku od d i m a iz metalnih peći koji je vruć, pa se toplina direktno gubi kroz d i m n j a k . Površine zidanih peći nisu vruće i opasne kao kod metalnih, već su u g o d n o tople. Klima koju stvara zidana peć je vrlo u g o d n a jer peć energiju
150
- unutrašnja temperatura je premala u sobi gdje se javlja kondenzacija (često kod nekorištenih soba) - potrebna je bolja izolacija, - unutrašnja strana vanjskog zida je hladnija od unutrašnjeg zraka. To je znak ili loše izolacije ili toplinskih mostova. Odgovor je izolacija takvih površina što donosi i dodatnu korist sprečavanja toplinskih gubitaka objekta.
151
Ne smijemo zaboraviti kako su i dvostruka prozorska stakla oblik izolacije. Kod nas su poznata pod nazivom izo-stakla. Izo-staklo punjeno suhim zrakom ima k = 2,94 W/m 2 K, dok jednostruko staklo ima k = 6,8 w/m 2 K. Ukoliko umjesto zraka između dvije staklene površine i m a m o plin s m a l o m provod I jivošću kao što je primjerice argon, onda n a m U(k) vrijednost može pasti na razine 1,1-1,23 W/m 2 K. Uštede su velike samo zbog naše odluke da kupimo efikasnija stakla. Ukoliko se grijemo na lož ulje/naftu, ova razlika znači 201 lože po m 2 prozora. Najbolje drvo za ogrjev s obzirom na kaloričnu vrijednost kW po k u b n o m metru je: oskoruša, bukva, hrast, jasen, javor, breza i drugi. Nešto m a n j e vrijednost i m a j u : bor, crna joha, vrba (iva), jasika, smreka i siva joha (Bang, 2 0 0 5 ) . Naravno, naše grijanje će ovisi i o vrsti drva koje m o ž e m o najbliže nabaviti. U kontinentalnim dijelovima Hrvatske dobar je i bagrem, pogotovo što je iznimno invazivna vrsta.
Otpad U m o d e r n o j civilizaciji većina nas živi na takav način da ovisimo o neizmjernoj upotrebi prirodnih resursa, ali današnji nivo potrošnje utječe na naše zdravlje i zdravlje p l a n e t a na k o j e m živimo, l a k o živimo u Hrvatskoj, mi k o r i s t i m o materijale, goriva i hranu iz cijelog svijeta. U t o m procesu mi ne samo da koristimo ove dragocjene resurse, mi ih rasipamo, pretvarajući ih u o t p a d . Jednom smo pročitali da je korov samo biljka na krivom mjestu. Na isti način kontejner pun otpada u stvari je kontejner krivo upotrebljenih resursa. Najveći udio otpada koji b a c a m o u kontejnere u stvari su dragocjeni i na neki način korisni materijali - čini se suludim da m a l o po m a l o b a c a m o naš svijet u smeće. Po p o d a c i m a UN-a svega 2% ljudskih izmeta i industrijskog otpada se na neki način tretira, ostalo sve odlazi i truje naša mora, rijeke, jezera, potoke i podzemne vode te okoliš općenito (de Rivero, 2 0 0 1 ) . SAD sa 4% ukupne svjetske populacije proizvodi čak dvije trećine otpada (Feffer, 2 0 0 2 ) . Sjeverna Amerika i EU koriste 80 % svih plastičnih vrećica, a sami Amerikanci svake godine bace 100 milijardu vrećica, od čega je samo 0,6 % m o g u ć e reciklirati. U m n o g i m zemljama žele s k u p i m c i j e n a m a o b e s h r a b r i t i korištenje plastičnih vrećica te su n a j j a č e k a m p a n j e , što od civilnog sektora što od vlada u Južnoj Africi, Irskoj, Indiji, Australiji, K a n a d i , N o v o m Z e l a n d u , Filipinima, T a j v a n u i Velikoj Britaniji (Worldwatch Institute, 2 0 0 4 ) . O t p a d ne nastaje prirodnim procesima. Priroda je uređena tako da materija kruži. Ona konstantno stvara i p o t o m iskorištava nusproizvode različitih procesa. Ljudi u g l a v n o m ne koriste nusproizvode. O t p a d je p o t p u n o ljudski izum, jer samo mi stvaramo stvari koje ne bivaju pojedene ili se ne raspadaju ili ne b u d u iskorištene u neku d r u g u svrhu. Ljudi i m a j u tendenciju da umjesto kružnih procesa stvaraju linearne, a proces završava velikom h r p o m smeća. U z m i m o , na primjer, televizor. Ova tehnologija je znatno uznapredovala u posljednjih pedeset g o d i n a . Dizajn se je promijenio, kvaliteta je porasla, a cijene su toliko pale da si ga gotovo svatko može priuštiti. Ali što sa svim TV uređajima koji su zastarjeli ili više ne rade. Neki od njih b u d u popravljeni, ali naposljetku apsolutno svi televizori završe na n e k o m od milijuna deponija širom svijeta. Postoji m o g u ć n o s t da svi ovi uređaji b u d u rastavljeni, a materijali ponovno stavljeni u postupak proizvodnje, ali nismo stvorili sustav koji bi to ostvario.
152
153
Razmislite o količini smeća koju proizvodi vaše kućanstvo. Koliko crnih vreća ili kontejnera o t p a d a tjedno odveze kamion? Možete li zamisliti koliko mjesta to zauzima? I što bi se dogodilo da služba za odvoz smeća zakaže, koliko bi v r e m e n a prošlo prije n e g o što b i s m o se našli p o t p u n o zatrpani otpadom? Sada ć e m o pokušat dati pregled nekoliko koncepata koji se pokušavaju Krušna peć napravljena od otpada (stare cigle, željezo, novine, karton i jutene vreća plus prirodni materijal glina) - Reciklirano imanje
uhvatiti u koštac s ovim p r o b l e m i m a . Neki od njih su primjenjivi u vrlo kratkom roku, na osobnoj razini, dok drugi zahtijevaju temeljitiji i dugotrajniji rad koji bi obuhvaćao znanstvena istraživanja i pritisak na donosioce odluka kako bi došlo do promjene na bolje. Uvijek kad razmišljamo o o t p a d u t r e b a m o se voditi za "četiri R", s t i m da nisu slučajno rangirani s obzirom na utrošak energije: " r e d u c e " - smanjiti "repair" - popraviti "reuse" - ponovno koristiti "recycle" - reciklirati
Organski otpad Organski o t p a d smo već spominjali. Od svih tipova otpada organski otpad je najmanje prikladno nazivati o t p a d o m . Kuhinjski otpad i otpaci iz vrta sadrže vrlo vrijedne hranjive tvari koje bi trebalo vratiti natrag zemlji. Apsurdan je podatak da o k o 3 0 % volumena prosječne kante za smeće zauzima upravo organski o t p a d , unatoč činjenici da se ovog tipa o t p a d a vrlo jednostavno m o ž e m o riješiti - k o m posti ra njem. Procesom kompostiranja volumen otpada se smanjuje čak deseterostruko, a masa još i više. Razlog t o m e je što ne postoji organizirana separacija organskog otpada od ostalog, te ne postoji infrastruktura koja bi o m o g u ć i l a organizirano kompostiranje. Dio o t p a d a , uglavnom zeleni otpaci s javnih površina, ipak završe i kao kompost, no i tada se to obavlja u velikim centraliziranim k o m p o s t a n a m a , protiv kojih se građani bune jer ovakva postrojenja šire neugodne mirise, osobito za vrijeme ljetnih mjeseci. Još jedna m a n a ovakvog sustava je to što je organski o t p a d , dok je još vlažan i pun vode, potrebno transportirati do postrojenja, č i m e nastaje d o d a t n o zagađenje zbog transporta.
Oblikovanje krušne peći
Završena krušna peć
Dobar nam tek
154
Jedno od m o g u ć i h rješenja bila bi m a n j a , decentra lizi rana kompostišta u koja bi g r a đ a n i m o g l i odnositi svoj organski o t p a d . T a k o bi se postupak kompostiranja izvršio na licu mjesta, gdje o t p a d i nastaje. Na taj način bi se uštedjela velika količina energije potrebne za transport. U Danskoj, na primjer, postoji inicijativa da svaka zgrada ili blok zgrada posjeduje svoje malo rotirajuće kompostište, te se na taj način građani sami brinu za svoj o t p a d . K o m p o s t i š t a s e sastoje o d drvenog rotirajućeg bubnja, a rotacija proces kompostiranja čini vrlo brzim i efikasnim. Kombol
155
Proizvedeni kompost se o d m a h može koristiti na javnim površinama, dakle nije ga potrebno transportirati. Druga m o g u ć n o s t je da svako kućanstvo i m a svoje mini kompostište.
koji postupamo s o t p a d o m . Umjesto da se bavimo zbrinjavanjem otpada, trebali bismo svoje resurse usmjeriti eliminiranju o t p a d a . Prirodne resurse koristimo kao da je majka priroda objavila generalnu rasprodaju. Okoliš bismo trebali tretirati kao knjižnicu - posuđujući resurse i odgovorno ih koristeći.
Recikliranje
Koncept "Nula otpada" (Zero Waste)
Cesto se k a o odgovor na pitanje o t p a d a navodi reciklaža. Ona već sada osigurava velik udio potreba za materijalima. Ipak, ne treba zaboraviti da i reciklaža podliježe d r u g o m zakonu t e r m o d i n a m i k e . Svaki put kad se određena količina nekog materijala reciklira, jedan njezin dio je neizbježno i nepovratno izgubljen. Danas se efikasnost reciklaže za većinu iskorištenih metala kreće oko 3 0 % . Osim toga reciklaža stvara d o d a t n o zagađenje i zahtijeva ulaganje velike količine energije da bi se o t p a d n i materijal sakupio, transportirao i preradio. Recikliranje je svakako važno, no ipak predstavlja samo djelomično rješenje problema o t p a d a i energetskih p r o b l e m a . lako i m a svoje m a n e , reciklaža je t r e n u t a č n o najrealniji način da se velike količine o t p a d n o g materijala ponovno vrate u proizvodni proces. Na taj način ne s a m o da se s m a n j u j e u k u p n a k o l i č i n a o t p a d a , već se i p o j e f t i n j u j e proizvodnja, pogotovo kod materijala koji se lako recikliraju. U N j e m a č k o j se 72 % sirovine u proizvodnji papira dolazi od reciklaže. Kada bi u cijelom svijetu bilo tako, sjeća drveća opala bi za trećinu. 1 M e đ u t i m , provodi li se reciklaža u Hrvatskoj? lako kod nas već duže vrijeme postoji praksa sakupljanja starog papira, u prosječnoj kanti za smeće može se naći čak 3 0 % papira. Razloga je više. Jedan od njih je činjenica da je sustav za odvoz starog papira nepraktičan i neefikasan - nerijetko možemo vidjeti prenatrpane kontejnere koji d a n i m a čekaju da b u d u odvezeni. O s i m t o g a , motivacija građana da u svoje ruke preuzmu odgovornost za otpad koji stvaraju, još uvijek je vrlo niska. Slične stvari m o ž e m o primijetiti i s kontejnerima za staklo i plastičnu a m b a l a ž u .
Korak dalje od reciklaže - ukidanje otpada
Zagađenje podzemnih voda uzrokovano o d l a g a n j e m otpada na deponije i toksično zagađenje zraka koje nastaje spaljivanjem krutog otpada dovode nas d o p o t r e b e pronalaženje alternativa n a č i n u kako g o s p o d a r i m o o t p a d o m . Dodatni faktor je što su ograničenja reciklaže kao m o g u ć e g rješenja pitanja otpada postala vidljiva. Unatoč činjenici da su milijuni ljudi širom svijeta prihvatili koncept recikliranja, godišnja količina otpada koji završi u spalionicama ili na deponijima svake godine sve je veća. Jednostavna istina o recikliranju je da ono s a m o pokušava riješiti simptome pojave o t p a d a , umjesto da ukloni njen uzrok. A uzrok leži na stolovima dizajnera. Uvijek smo podrazumijevali da je o t p a d neizbježan, što nije t o č n o - o t p a d je rezultat lošeg dizajna i donošenja pogrešnih o d l u k a . Ideja da se nastajanje o t p a d a izbjegne pažljivijim dizajniranjem je dramatična promjena načina na koji rješavamo pitanje otpada, ali i načina kako g l e d a m o na prirodne resurse. Ovaj relativno nov koncept postao je ubrzo n a k o n pojavljivanja poznat pod nazivom " N u l a o t p a d a " (Zero Waste). Princip N u l a o t p a d a je nova vizija za novi milenij. On je cilj, proces, način razmišljanja koji korjenito mijenja naš pristup resursima i proizvodnji. Ovdje ne samo da se radi o reciklaži i zaobilaženju deponija i spalionica, ovdje se radi o restrukturiranju sustava proizvodnje i distribucije kako bi se spriječilo da o t p a d uopće bude proizveden. Strategija Nula o t p a d a : - nastoji spriječiti nastajanje o t p a d a umjesto da se bavi gospodarenjem otpadom - pretvara odbačene materijale u radna mjesta umjesto u smeće
Već više od desetljeća svi naši napori vezani za smanjenje krutog o t p a d a usko
- podržava e k o n o m i j u koja ne potkrada budućnost
su fokusirani na recikliranje. Zadovoljavamo se stopom reciklaže od nekih 35-
- simulira prirodne sustave u kojima sva materija kruži, a ne biva potrošena
50%. No bismo li se zadovoljili s 50%-tnom stopom nezaposlenosti ili siromaštva ili na primjer 50%-tnim smanjenjem gladi i bolesti? Svi bismo voljeli težiti t o m e
O t p a d je materijalni dokaz neefikasnosti nekog proizvodnog procesa. Sto
da stopa nezaposlenosti, siromaštva, gladi i bolesti padne na n u l u . Kako se
manje otpada proizvodimo, to smo efikasniji. Povećanjem efikasnosti štedimo
o n d a m o ž e m o , kad pitanje otpada u z m e m o u obzir, zadovoljiti polovičnim
novac, materijale i energiju i naravno, o t v a r a m o radna mjesta. O t p a d nije
rješenjima? O n o što n a m je u o v o m trenutku potrebno je promjena načina na
high-tech p r o b l e m , on je lovv-tech p r o b l e m . Sva t e h n o l o g i j a p o t r e b n a za ostvarenje koncepta N u l a o t p a d a već je poznata i uobičajena. Ne radi se o č a r o b n i m strojevima, već o boljoj organizaciji, dizajnu i boljoj inform i ranosti
' V i d j e t i na U R L : / / w w w . e a r t h - p o l i c y . o r g i D a n i e l M. B e r m a n & J o h n T. O ' C o n n o r ( 1 9 9 6 ) W h o O w n s t h e Sun? People,
Politics and the Struggle for Solar Economy, V e r m o n t : Chelsea G r e e n .
156
na nivou javnosti i na industrijskom nivou. Ukratko, ako nešto ne m o ž e m o
157
reciklirati, ponovno iskoristiti ili kompostirati, proizvođači to ne bi trebali niti proizvoditi. T r e b a m o bolji industrijski dizajn, kompatibilan s 2 1 . stoljećem. Strategija Nula otpada sastoji se od pet bazičnih postavki: 1. REDIZAJN PROIZVODA I PAKIRANJA Planiranje proizvodnje nekog proizvoda t a k o da se unaprijed ograniči potrošnja prirodnih resursa, smanji toksičnost i otpad koji će proizvod stvoriti nakon korištenja te da se o m o g u ć i što lakša reciklaža, ponovno korištenje ili kompostiranje proizvoda - dakle proizvod se dizajnira za okoliš, a ne za smetlište. D o b a r dizajn znači v e ć u t r a j n o s t p r o i z v o d a , o m o g u ć a v a lake p o p r a v k e , obuhvaća m o d u l a r n e k o m p o n e n t e , t a k o da se može lako nadograditi. Dobar dizajn također osigurava da se proizvod lako može rastaviti, a pojedini materijali lako reciklirati ili ponovo iskoristiti u proizvodnji. 2. ODGOVORNOST PROIZVOĐAČA. Umjesto da svoju odgovornost prebacuju na potrošača, proizvođači bi trebali preuzeti odgovornost za otpad i štetu koju njihov proizvod uzrokuje. Proizvođači su ti koji bi trebali ulagati u bolji dizajn i povećanje efikasnosti proizvodnog procesa. 3. INVESTIRANJE U INFRASTRUKTURU UMJESTO U DEPONIJE I SPALIONICE Porezni novac se koristi za izgradnju novih deponija i spalionica o t p a d a . Umjesto toga ovaj novac bi se m o g a o iskoristiti za izgradnju infrastrukture koja bi o m o g u ć i l a efikasnije provođenje reciklaže, sortiranje otpada, sakupljanje zelenog o t p a d a iz kućanstava i si. 4. USKRAĆIVANJE SUBVENCIJA INDUSTRIJSKIM POSTROJENJIMA KOJA PUNO ZAGAĐUJU ILI STVARAJU OTPAD Zagađenje, potrošnja energije i destrukcija okoliša započinju na s a m o m početku procesa proizvodnje - u trenutku iskorištenja sirovih prirodnih resursa. Zahvaljujući subvencijama koje primaju, proizvođačima se često više isplati sirovine crpiti iz prirode, umjesto da potrebe namire iz reciklaže. Dodatan porezni novac troši se za odlaganje i spaljivanje o t p a d a . 5. STVARANJE RADNIH MJESTA Rasipanje materijala kroz deponije i spalionice otpada dovodi i do rasipanja radnih mjesta. Postrojenja za sortiranje i reciklažu otpada m o g u o m o g u ć i t i i do deset puta više radnih mjesta nego spalionice i deponiji. Neki izvještaji u p u ć u j u na to da proizvođači recikliranog papira i recikliranih plastičnih proizvoda zapošljavaju 60 puta više radnika nego spalionice i deponiji. A k o v a m sve oko skupa zvuči previše utopijski i neostvarivo, budite svjesni
158
da se ova inicijativa već provodi na različitim lokacijama širom svijeta. Ovaj termin se prvi put pojavio u Australiji u Canberri. Canberra je usvojila strategiju " N u l a o t p a d a " već 1996. godine. Cilj im je do 2 0 1 0 . godine potpuno prestati puniti deponije o t p a d o m . A k o pogledate dizajn njihovog deponija, već sada više nalikuje na a e r o d r o m nego na deponij. Novi Zeland ima cilj postati prvom državom na svijetu bez o t p a d a . Dva okruga u Kaliforniji također su usvojila ova načela. Osim u navedenim primjerima p o m a c i se primjećuju u Londonu, Kanadi, Irskoj.
Otpadne vode Kada bismo pokušali obaviti nuždu u jedinu kantu pitke vode koju i m a m o , i kasnije t o m istom v o d o m pokušali utažiti žeđ, najvjerojatnije bi nas smatrali luđacima. A kad bismo još izumili skupu tehnologiju koja će naše izlučevine dovesti do te vode, pa zatim izumili još skuplju tehnologiju koja će odvojiti pitku vodu od fekalija, smatrali bi nas još luđima. Nije neshvatljivo da bi nas neki psihijatar upitao zašto smo uopće morali upropastiti jedinu kantu pitke vodu koju i m a m o . Nuždu vršimo u z a h o d , iz kojeg se otpad sustavom odvodnje odvodi u postrojenje koje bi navodno trebalo o t p a d n e vode pročistiti, nakon čega se voda ispušta u najbližu rijeku. Iz te iste rijeke voda se crpi, pročišćava i v o d o v o d o m d o v o d i u d o m o v e . N e š t o što na p r i v a t n o j razni s m a t r a m o a p s u r d o m , ulaganjem g o l e m e količine novca i inžinjerskog posla, postaje javno prihvaćeno kao jedini m o g u ć i način. Naša navika da se ne obaziremo na posljedice svojih djela o m o g u ć a v a n a m da ovaj sustav i dalje podržavamo. Jedan od najvećih izazova u tretiranju o t p a d a je ljudski izmet. U t o m e n a m pomažu kompostni wc-i koji se nazivaju i suhim wc-ima, jer ne koriste vodu i time je štede. Stoga će n a m priča o kompostiranju našeg izmeta dati dobar uvod u poglavlje o vodi. Kad pritisnemo polugu ili povučemo špagu u wc-u, g l e d a m o kako najmanje 5 litara pitke vode bućka, klokoče i nestaje zajedno s urinom ili fekalijama. Priči o p u t u naših ekskremenata ovdje nije kraj. Pet litara pitke vode utrošeno je da bi se n e u g o d a n miris i izgled isprali iz naše kuće ili stana i zapravo tu p r o b l e m tek počinje. U u r b a n i m sredinama gdje su kanalizacijski sistemi izgrađeni to je manje uočljivo, jer nas k o m u n a l n o poduzeće rješava neugodne zadaće čišćenja septičkih jama, dok u ruralnim sredinama ljudi pribjegavaju raznim m e t o d a m a : od ispuštanja fekalija i o t p a d n i h voda u bunare do gradnje o g r o m n i h septičkih j a m a koje se prazne na polja, šume, u potoke itd. O g r o m n e količine pitke vode pretvaraju se u rasadnike opasnih bolesti, koje nepravilnim odlaganjem m o g u prouzročiti zagađenje podzemnih voda i kontaminaciju hrane ukoliko se ispušta na polja. Poplave znatno povećavaju rizik od kontaminacije podzemnih voda, a živeći u sve turbulentnijim klimatskim uvjetima vrijeme je da i o t o m e p o č n e m o voditi brigu.
159
U o s t a l o m , zašto trošiti novac i kupovati wc školjke i sjedalice koje se lome svake g o d i n e i b a c a j u na smetlište? Zašto ne bismo sjeli van na sunce i promatrali ptice, zečeve, mačke... kako to one rade. Fekalije, kad ih u prirodi ispuste životinje, nisu u g o d n e o k u , a nisu ni zdrave. N o , ako ih p r o m a t r a m o kroz neki period, vidjet ć e m o da nakon dva tri dana umjesto fekalija ostaje samo sitna hrpica materije slične zemlji, bez mirisa. Dakle, volumen se smanjuje i do deset puta zbog dehidracije. Usporedimo to sa našim navikama: dnevno 5 I vode + 1 / 2 1 fekalija = 5,5 I smrada dnevno kojeg se t r e b a m o riješiti. Vode koje koristimo u kuhinji i u kupaonici za pranje, slijevaju se u iste cijevi sa t o m smjesom i umjesto 5,5 I fekalija sada i m a m o na tisuće litara zagađene vode koje se m o r a m o riješiti. To je 'flush and discharge' (isplahni i odstrani) ili 'drop and store' (baci i gomilaj) kultura, koja nudi trenutna i necjelovita rješenja. U permakulturi naš je zadatak zatvoriti krug.
voćarstvo. Kao i kod energije i ovdje naše kulturne vrednote dolaze do izražaja. Tako, primjerice američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) savjetuje da ne koristite ponovno humus, već kako se humus dobiven kompostnim WC-om mora zapaliti ili propisno uskladištiti. U nekim zemljama postoje proizvođači kompostnih wc-a, pa je već m o g u ć e kupiti gotov sustav i ugraditi ga u kuću. Za hrvatski standard ovi su sustavi još uvijek skupi, pa će se entuzijasti upustiti u gradnju vlastitog kompostnog wc-a. Mogućnost samogradnje kompostnog wc-a samo dokazuje jednostavnost ovog sustava. Na Internetu se m o g u naći jednostavni nacrti i primjeri samogradnje kompostnog wc-a.
Joe Palachier, koji je zajedno sa svojom ž e n o m Trish napravio raj na Rain bow Farm na N o v o m Zelandu, tijekom predavanja u M o t o v u n u 2 0 0 5 . godine rekao je k a k o se r a z m a ž e n i ljudi najteže o d r i č u svoja dva k o m o d i t e t a : a u t o m o b i l a i wc-školjke s ispiranjem. Sve veću popularnost u svijetu eko tehnologija zauzimaju kompostni wc-i. Ovaj sustav je dizajniran tako da biomasu koju proizvode ljudi vraća t a m o gdje joj je i mjesto - na zemlju. M e đ u t i m , ljudski otpad sadrži velike količine patogenih m i k r o o r g a n i z a m a koji, kad bi se o t p a d bacio d i r e k t n o na z e m l j u , m o g u prouzročiti zarazne bolesti. Proces koji ubija ove mikroorganizme je već dobro n a m poznato aerobno kompostiranje. U ovom procesu temperatura kompostne biomase se diže dovoljno visoko da patogeni mikroorganizmi ne m o g u preživjeti. Osim toga, uslijed kompostiranja biomasa gubi na volumenu čakdeseterostruko i pretvara se u suhu tvar zvanu humus. Kompostni wc je vrlo jednostavan sustav, koji se sastoji od školjke, kompostne k o m o r e i sustava za ventilaciju. Z a p r a v o je to d o b r o izventilirana kenjarkompostara. U kompostnoj komori biomasa se prozračuje uslijed čega se dovodi kisik nužan za proces kompostiranja, a odvodi se n e u g o d a n miris. Dakle jedan mit koji o d m a h treba razbiti je da kompostni wc, ako je dobro dizajniran i proizveden, NE širi n e u g o d n e mirise. N a k o n obavljanja velike nužde, fekalije se posipaju sa četiri do pet šaka piljevine, koju ć e m o nabavljati od najbliže pilane. Piljevina će upiti ostatak vlage i ostavljati mjesta za prozračivanje i p o m o ć i kompostnoj hrpi da se izbalansira C-N omjer. Dehidrirane fekalije n e m a j u miris i ne pružaju raj za ličinke raznih m u h a . Umjesto problema, na taj način od urina d o b i v a m o visokovrijedno dušično gnojivo, a od fekalija kompost. Efektivna količina kompostiranih fekalija tročlane obitelji je oko 15 litara kvalitetnog komposta, naspram 9 0 . 0 0 0 litara opasnog otpada koji bi nastao plavljenjem wc školjke i miješanjem sa sivim v o d a m a . Svakih godinu-dvije kompostna k o m o r a se prazni. O n o što nastaje kao proizvod k o m p o s t n o g wc-a vrijedan je h u m u s . H u m u s je posebno p o g o d a n za
160
161
kao i bilo koju drugu biomasu.
Voda Voda je život. U svijetu na žalost sve više postaje problem i uzrok sukoba i ratova. Zahvaljujući lošem gospodarenju v o d o m , već danas u većini europskih zemalja voda iz slavine više nije pitka. Još je gore što u m n o g i m zemljama gdje je vode iz slavine apsolutno zdrava i pitka, postao je trend piti flaširanu v o d u , jer nas reklama krivo uvjeravaju kako je ta voda zdravija. Velike korporacije kupuju prirodne izvore vode širom svijeta, pripremajući se tako na nestašicu pitke vode koja n a m uskoro slijedi. Bez obzira što je na planeti manje od 1 % vode p o g o d n o za piće i to bi bilo dovoljno za potrebe svih stanovnika kad bi imali pravedniju raspodjelu. Dakle, isto kao i kod hrane. Primjerice, u SAD-u se u prosjeku po osobi potroši 5 0 0 litara dnevno, u Velikoj Britaniji 2 0 0 litara, a stanovnici siromašnih zemalja imaju svega nekoliko litara dnevno za sve svoje potrebe. 1 7 0 % vode na planeti ode na navodnjavanje. Kao što smo naučili, u permakulturnim vrtovima štedimo vodu. U vrtu štedimo vodu malčiranjem, dodavanjem humusa, sadnjom trajnica, miješanim k u l t u r a m a i efikasnijim oblicima navodnjavanja kao što je kap po kap ili direktno dodavanje vode u korijen biljke. H u m u s poboljšava sposobnost tla da zadrži vodu, hrani i liječi tlo te općenito podiže kvalitetu tla. Malč sprječava evaporaciju tla i isušivanje, tako biljke i m a j u više vode za sebe. Malčiranje n a m tijekom vrućih ljetnih dana može smanjiti potrebe za zalijevanjem čak za polovinu (Whitefield, 2 0 0 4 ) . Trajnice osiguravaju bolju prohodnost vode svojim d u b o k i m k o r i j e n j e m . Z a š t i t a od vjetra t a k o đ e r s m a n j u j e evaporaciju t l a i transpiraciju s lišća biljaka. Obavezno t r e b a m o sakupljati kišnicu, jer je ona najbolja za zalijevanje biljaka. Dapače, kišnicu možemo koristiti za kuhanje, tuširanje, ispiranje wc-Školjke, a u nekim krajevima se može i piti. V o d u treba štedjeti. Ali pritom ne mislimo samo na zatvaranje slavine dok p e r e m o zube, iako je i to kvalitetna navika. Iz tehnološke perspektive, rješenje je vrlo jednostavno. Zašto uopće dozvoliti da nastane tvar koju nazivamo o t p a d n o m v o d o m . U trenutku kada, z b o g zagađenja podzemnih voda, pitka voda postaje sve dragocjeniji resurs, stvarno je obijesno ispirati zahodsku školjku pitkom v o d o m . Idealno bi bilo pitku vodu zadržati pitkom, a fekalije kompostirati, 1
K o l e r a k o j a g o d i š n j e u b i j e o k o 3 m i l i j u n a ljudi i m a u 9 0 % slučajeva uzrok u n e č i s t o j p i t k o j
v o d i . M a l a r i j a k o j a g o d i š n j e u b i j e o k o 2 m i l i j u n a l j u d i u 9 0 % slučajeva i m a uzrok u k r č e n j u
Još j e d n a važna praksa koja u permakulturi o m o g u ć u j e da se o g r o m n a količina vode vrati u upotrebu je odvajanje crnih voda od sivih. Crnim v o d a m a nazivamo vodu koja je zagađena fekalijama. Korištenjem već ranije spomenutog kompostnog wc-a, problem rješavamo na taj način da ne dozvolimo da crne vode uopće nastanu. Sive vode su sve ostale otpadne, dakle voda iz umivaonika, sudopera, kade itd. Dobra stvar kod sivih voda je što se može vrlo lako pročistiti. Sadržaj sivih voda uglavnom se svodi na nešto organske materije pomiješane sa s a p u n o m ili d e t e r d ž e n t o m . Za rješavanje sivih v o d a k o r i s t i m o b i l j n e pročistače. Biljni pročistač je uređaj koji koristi prirodno svojstvo nekih biljaka močvarica da iz vode apsorbiraju otpadne tvari i ugrađuju ih u svoju biomasu. Prema veličini i kapacitetu, biopročistači m o g u varirati od vrlo m a l e n i h (nekoliko m 2 ) za m a n j a kućanstva, pa i do nekoliko tisuća m 2 za tretiranje velikih količina o t p a d n i h voda. Biljni pročistač nije ništa drugo nego bazenčić dubine do 60 cm napunjen šljunkom iz kojeg rastu biljke močvarice, a to su u našim krajevima trska, šaš, rogoz i druge. Kako biljke rastu, korjenčići biljaka se isprepliću oko šljunka. Ponekad su pročistači izvedeni u k a s k a d a m a . Princip rada je vrlo jednostavan; s jedne strane ulazi siva voda, prolazi kroz zonu korijenja i s druge strane izlazi kao čista voda. Cilj je vodu što duže zadržati u zoni korijenja. Tu se apsorbiraju organske tvari i ostaci sredstava za pranje te se koriste za vegetativni rast. O v i m procesom uspijevamo iz vode ukloniti organske tvari, amonijak, nitrate i fosfate. Pročišćena voda je dovoljno čista da se p o n o v n o može koristiti za pranje, a može biti i toliko čista da se bez problema može piti. A k o s m o u situaciji da miješanje sivih voda sa crnima ne možemo izbjeći, onda se ispred biljnog pročistača stavlja septička j a m a s k o m o r a m a i preljevom. Kako se septička j a m a puni, s druge strane, na preljevu, izlazi već djelomično pročišćena voda. Preljev zatim završava u biljnom pročistaču i rješava ostatak zagađenja. Upravo na taj način bi biljni pročistači mogli steći veću popularnost u Hrvatskoj, jer je u ruralnim krajevima, gdje kućanstva nisu spojena na kanalizaciju, čest slučaj da se preljev septičke j a m e ispušta direktno u prirodu. Dakle, biljni pročistači m o g u se koristiti i za tretiranje crnih voda, s a m o onda sustav treba prilagoditi sustav. Koliko su n a m k o m p o s t n i wc-i i/li biljni pročistači važni dovoljno govori podatak o potrošnji vode u našim k u ć a n s t v i m a : wc 3 3 % , tuširanje i kupanje 2 5 % , piće i hrana 18%, pranje odjeće 12,5%, pranje suđa 8,5%, pranje
š u m a č i m e s e stvara p l o d n o t l o z a m n o ž e n j e k o m a r a c a m a r a l i č a r a .
162
163
Potrošnja vode u stambenim objektima
auta i vrta 3%. Zaista je tragično da n a m u kućanstvima najviše vode ode na wc kojeg ispiremo p i t k o m v o d o m . Naravno, nisu svi u mogućnosti naglavačke prevrnuti infrastrukturu koju koriste za o t p a d n e vode. M e đ u t i m , neke korake m o ž e m o poduzeti o d m a h . Korisno je imati kotliće za ispiranje koji imaju mogućnost reguliranja količine vode koju ć e m o ispustiti. Na taj način problem rješavamo b a r e m djelomice. Toksičnost deterdženata može se izbjeći korištenjem biorazgradivih sapuna i deterdženata, ali čak i ako koristimo ovakva sredstva za pranje, sive vode ne smijemo pustiti direktno u prirodu jer bi to m o g l o dovesti do neravnoteže u ekosustavu. Biljni pročistači počeli su se prvo koristiti 60-ih godina u N j e m a č k o j . Biljnim pročistačima o p o n a š a m o prirodne procese. K a o što se i sve vode, neovisno govorimo li o močvarama ili m o r i m a , brane polaganim čišćenjem od zagađenja, isto rade i naši biljni pročistači. U većim razmjerima u Hrvatskoj trenutno postoje biljni pročistači na otocima Cresu (Osor) i Krku ( k a m p Glavotok), na Jakuševcu u Z a g r e b u i za gradić Z m i n j koji ima kapacitet za 7 0 0 ljudi. Lijep primjer biljnog pročistača za jedno kućanstvo i m a m o kod obitelji Lesar iz pitoresknog međimurskog seoceta Zasedbreg. Igor i Marijana su radili svoj biljni pročistač uz pomoć dizajnera Jordija Puiga Roče iz Katalonije (Španjolska). Rekli su n a m kako su učinili slijedeće. Pročistač se sastoji u prvom stupnju pročišćavanja od dviju plastičnih bačvi od 150 litara. Bačve su korištene ranije u tekstilnoj industriji i nabavljene po vrlo povoljnoj cijeni. Prva bačva, u koju direktno kroz cijev u gornji dio ulazi siva voda, do polovine je punjena k a m e n j e m veličine do 50 mm koje je d o b r o prekriveno t k a n i n o m (stari ručnici ili slično). Z a t i m je preostalih pola volumena napunjeno k o m p a k t n o m zemljom. K o m a d i zemlje se pritisnu t a k o da cijela površina bačve bude zatvorena, jer voda koja ulazi u bačvu mora proći kroz zemlju koja ima ulogu filtera. Na zemlju se m o g u posaditi razne ukrasne vodene biljke. Iz bačve pri d n u izlazi cijev i ulazi u gornji dio druge bačve koja je do vrha ukopana u zemlju i njezin gornji dio je m a l o viši od dna prve bačve. Z a d a t a k druge bačve je usporiti tok vode, tako da može sedimentirati prije prelaska u sljedeau fazu pročiđaavanja. Druga bačva se m o t e puniti krupnim đ l j u n k o m . S druge strane druge bačve pri vrhu izlazi cijev, koja se spaja na vrh prvog od tri bazena promjera 2 metra i d u b o k a 1/2 metara. Bazeni su izolirani PVC folijom i punjeni šljunkom te su zasađene vrbe, trska, šaš, metvica, perunike i d r u g i m m o č v a r n i m biljem. Kao alternativa PVC foliji, nepropusna m e m b r a n a se može izraditi od ferocementa. Ljuska od ferocementa se izrađuje t a k o da se na tlo postavi rabit mreža (gusto pletena metalna mrežica) te se na nju nabacuje beton u sloju od 3 do 5 c m . Beton ne smije biti napravljen sa šljunkom nego s pijeskom.
164
Bilje koje koristite možete nabaviti na proljeće na močvarnim područjima, pazeći da ne oštetite prilikom iskapanja ostale biljke. Šaš i trska i m a j u o g r o m a n podzemni sustav korijenja i potreban je dobar alat za njegovo iskapanje. U k a s n i m jesenskim mjesecima biljni pokrov se reže i stavlja na kompostiranje (vrbe se skraćuju), kako bi se izbjeglo truljenje biljne materije unutar bazena. Na njihovo se mjesto može zasijati raž ili druge žitarice otporne na zimu. U proljeće se biljni pokrov sam obnavlja i proces kreće ispočetka. Biljke se m o g u saditi tako da se grube i veće biljke sade u prvom bazenu, a nježne i osjetljivije u zadnji b a z e n , g d j e je v o d a već visoko pročišćena. Bitno je da se vrbe drže p o d k o n t r o l o m rezanjem. Iz trećeg bazena pročišćena voda kroz cijev u obliku lepeze izlazi u stepeničasti pročistač koji se sastoji od osam stepenica iskopanih unutar zemlje, izoliran d u p l o m pvc folijom i punjen raznim granulatima kamenja, najvećeg kalibra 30 m m . T u s e d o g a đ a zadnje pročišćavanje aerobnim i anaerobnim procesima mikroorganizama i korijenjem šaša i trske. T a k o pročišćena voda predat će se na analizu, te utvrditi efekt pročišćavanja. Pročišćena voda sakupljat će se u jezercu promjera oko 6 metara, dubine oko 1 me-
Razlika u vodi iz stroja za pranje rublja - lijeva nije prosa kroz pročistač, a desna je
Stavljanje nepropusne membrane i zasipavanje kamenjem i šljunkom
Gotov biopročistač
165
tra, koje će služiti za zalijevanje i kupanje. Jezerce je oblika cvijeta i izolirano PVC f o l i j o m , o b r u b l j e n o korisnim i ukrasnim močvarnim biljkama, te biljkama kojima je potrebno m n o g o vode za rast. Opisani pročistač ima površinu 14,5 m 2 za 3 člana kućanstva, što je dovoljno za efektno pročišćavanje sivih voda i nadmašuje kriterij od najmanje 2 2,5 - 3 m površine pročistača po osobi. Teren na kojem je pročistač izgrađen je blago nagnut i u blizini jezera se nalazi odvodni kanal za slučaj da jezerce dobije previše vode. Takav pročistač je isplativ i neštetan za okoliš. A k o želimo do kraja ostati vjerni ekološkim načelima, zahtijeva naporniji fizički rad. Ali kao i kod gradnje baliranom s l a m o m , i ovdje i m a m o prijatelje da p o m o g n u . Čišćenje pročistača vrši se otprilike svakih pet do sedam godina, vađenjem šljunka i njegovim ispiranjem te vraćanjem u bazene.
i kakao maslac. Ostala ulja se m o g u dodati u m a n j i m količinama (maksimalno 2 5 % ukupne količine ulja). U tu skupinu spadaju: bademovo, ricinusovo, laneno, sezamovo, kukuruzno, suncokretovo, sojino, repičino i ulje pšeničnih klica. Svako od ovih ulja ima svoj specifičan faktor saponifikacije o kojem ovisi količina potrebne lužine. NAPOMENA: za izradu sapuna nemojte kupovati skupa djevičanska, hladno prešana ulja. Dapače, za sam proces saponifikacije čak su pogodnija jeftinija, rafinirana, toplo prešana ulja. Takvo ulje se proizvodi od komine maslina koje su već j e d n o m hladno prešane. Da bi se iz t o g tropa dobilo ulje, smjesa se zagrijava na visoke temperature, pri č e m u se g u b i hranjiva vrijednost ulja. Zato s m a t r a m o da takvo jeftino ulje nije baš kvalitetno za prehranu, ali je savršeno za izradu sapuna.
V o d u , osim za piće, u velikim količinama koristimo u kućanstvu za kuhanje, pranje posuđa, pranje rublja i tuširanje. Pritom često koristimo raznorazna kemijska sredstva, rijetko se obazirući na štetu koju će prouzročiti nakon što v o d o v o d o m izađu iz područja našeg d o m a . Većina sredstava za pranje koja m o ž e m o kupiti u o b i č n i m d u ć a n i m a proizvode se na bazi deterdženata. Deterdžent je kemikalija koja se dobiva od petroleja. Nije razgradiv, dakle onečišćuje vodu u koju dospije. Za razliku od deterdženta, sapun je potpuno razgradiva supstanca, a može se proizvesti uglavnom od prirodnih sirovina. Danas na tržištu postoje različiti proizvodi koji se deklariraju kao " e k o " proizvodi. Neki od njih se proizvode na bazi sapuna. U većoj ili manjoj mjeri su biološki razgradivi. M e đ u t i m , etiketa "eko proizvod" često se zlorabi kao marketinški trik za postizanje više cijene. Osim t o g a , zašto plaćati sve ove proizvode, kad ih se većina može vrlo jednostavno napraviti kod kuće uz m i n i m a l a n trošak. Izradom vlastitih sapuna i sredstava za pranje, n u d i m o direktnu alternativu j e d n o m segmentu potrošačkog društva i dovodimo u pitanje potrebu za postojanjem cijele jedne grane industrije oko koje se vrti o g r o m n a količina novca.
Sapun Osnovni sastojci za izradu bilo kojeg sapuna su: masnoća, lužina i voda. 1. Masnoća Sapun je teoretski m o g u ć e napraviti od gotovo bilo koje masnoće. N e k a d se u tu svrhu koristio životinjski loj. Preferiramo korištenje masnoća biljnog porijekla, to jest ulja. Tvrdoća k o n a č n o g sapuna ovisit će o kombinaciji ulja koje smo izabrali. O kombinaciji ulja ovisit će i količina lužine koja je potrebna za potpunu saponifikaciju (kemijski proces nastajanja sapuna). Samo neka ulja imaju zadovoljavajuće karakteristike da bi se od njih napravio tvrdi sapun. U tu skupinu spadaju: maslinovo ulje, p a l m i n o ulje, kokosovo ulje
166
Izrada eko-sapuna
2. Lužina Većina ljudi koji se odluče na izradu vlastitog sapuna kao lužinu koristit će već spominjanu kaustičnu sodu (natrij-hidroksid, N a O H ) . To je izrazito lužnata kemikalija vrlo nagrizajućih svojstava. Prodaje se u obliku kristalića. U kućanstvu se koristi najčešće za odštopavanjezačepljenih odvoda. Kaustična soda reagira s m a s t i m a i pretvara se u sapun. U ispravno napravljenom sapunu, koji je dovoljno odstajao, n e m a više kaustične sode.
167
N e k a d se umjesto kaustične sode za izradu sapuna koristio lug. Lug je
Postupak:
tekućina koja se dobije kad voda (obično kišnica) kaplje kroz pepeo koji je nastao g o r e n j e m tvrdog drveta (hrast, bukva...). Dobivena tekućina je otopina
1. Stavite plastičnu posudu na v a g u . Kalibrirajte je t a k o da pokazuje nulu.
kalij-hidroksida ( K O H ) u vodi. Savjetujemo da za početak savladate tehniku
U posudu sipajte kaustičnu sodu, izvažite t o č n u količinu koja piše u receptu. U
izrade sapuna s kaustičnom sodom, pa zatim a k o želite napraviti sapun 100%
posudu s kaustičnom sodom ulijte destiliranu vodu. Kaustična soda će se otopiti
prirodnog porijekla, eksperimentirajte s l u g o m dobivenim od pepela. 2
u vodi pri č e m u će se smjesa zagrijati na 90 C. Pripazite da ne udahnete paru koja će se dizati iz posude. Zamiješajte tako da se svi kristalići rastope. Poklopite i stavite negdje sa strane da se ohladi.
3. Voda Voda m o r a biti m e k a n a , što znači da količina otopljenih minerala m o r a biti m i n i m a l n a . Najjednostavnije je koristiti destiliranu vodu. Druga opcija je kišnica. Voda iz vodovoda je p o t p u n o neprikladna za izradu sapuna jer je vrlo tvrda. OPREZ!!! Kaustična soda je izuzetno opasna kemikalija, pa treba biti vrlo oprezan dok radimo s n j o m ! Vrijedi sve kao i kod proizvodnje biodizela. Ako dođe u dodir s kožom, spaja se sa v l a g o m iz kože i izaziva jake opekline. Pri dodiru s v o d o m vrlo burno reagira i zagrijava se na oko 90 C. Z b o g t o g a se moraju poduzeti sve mjere zaštite. Upotreba g u m e n i h rukavica, zaštitnih naočala i zaštitne odjeće je obavezna. A k o se u n a t o č svim m j e r a m a ipak desi da kaustična soda dospije na kožu, nemojte je pokušavati s kože isprati v o d o m . Najprije na kožu nanesite obilnu količinu octa. Ocat, kao kiselina, neutralizirat će kaustičnu sodu. Z a t i m isperite s v o d o m . Kaustična soda reagira s a l u m i n i j e m , pa zato nemojte koristiti aluminijske posude ili žlice. Isto vrijedi i za limene posude. Za držanje kaustične sode preporučujemo plastične posude, a sapun je najbolje kuhati u emajliranim posudama ili posudama od nehrđajućeg čelika (rostfrei, inox...). Za miješanje je najbolje koristiti drvene ili plastične žlice. Pribor - vaga koja se može kalibri rati - plastična posuda u kojoj ćete pomiješati kaustičnu sodu s destiliranom
Miješanje kaustične sode i destilirane vode
vodom - drvena ili plastična žlica ili kuhača za miješanje
2. Kad dobivena vodena otopina kaustične sode prestane biti vruća, nego
- lonac (emajl ili nehrđajući čelik)
samo topla (idealno bi bilo 38 C) u lonac ulijte potrebu količinu ulja. Zagrijte
- t e r m o m e t a r za tekućine
ulje na t e m p e r a t u r u od 38 C. A k o koristite ulje u k r u t o m obliku (npr. p a l m i n o
- ručni mikser
ulje ili kakao maslac) najprije ga otopite na višoj temperaturi t a k o da postane
- plastični kalupi
tekuće. Z a t i m ostavite smjesu da se ohladi na 38 C.
- deka ili poplun 3. O p r e z n o ulijte vodu s kaustičnom s o d o m u toplo ulje, cijelo vrijeme miješajući. Miješajte još nekoliko m i n u t a t a k o da se sve d o b r o pomiješa. Z a t i m počnite miješati mikserom. N e m o j t e miksati duže od 10 sekundi o d j e d n o m . Naizmjence miješajte ručno i mikserom sve dok smjesa ne postane neprozirna 2
Ova m e t o d a je detaljno objašnjena na slijedećim w e b stranicama:
i gusta. U k u p n o vrijeme miješanja trebalo bi biti između 15 i 20 m i n .
http://ourworld.compuserve.com/homepages/paul_norman_3/soapmake.htm httpj//JQurneytoforever.org/biodiesel_ashlye.html
(12.12.2005.).
168
169
4. Ulijte sapun u kalupe. Poklopite poklopcima i sve skupa zamotajte u deku ili p o p l u n . Vrlo je važno da se sapun ne ohladi prenaglo. Tijekom prvih 12 sati sapun će se još zagrijati zbog kemijske reakcije koja se odvija. Z b o g toga nemojte otvarati poplun prvih 1 2 sati. Kad se sapun nakon nekoliko dana stvrdne dovoljno da se može izvaditi iz kalupa, izvadite ga (rukavice!) i stavite na prozračno mjesto da se osuši. Prije upotrebe pričekajte još n a j m a n j e 3 tjedna. Napomena Sapun koji nije dovoljno odstajao sadrži male količine kaustične sode. Zbog toga je vrlo važno da odstoji dovoljno d u g o . N a k o n što odstoji, istestirajte ga tako da operete ruke. A k o osjetite lagano peckanje to znači da treba još stajati. Ako nema peckanja prislonite jezik na sapun. Ako se niti tada ne pojavi peckanje to znači da je sapun spreman za u p o t r e b u . Obično je dovoljno oko tri tjedna stajanja n a k o n čega je sapun spreman za sigurnu upotrebu. A k o se desi da se sapun nakon d u g o vremena ne stvrdne to znači da se prebrzo ohladio. Smjesu ponovo zagrijte na 38 C, ulijte u kalupe i zamotajte. Isti postupak primijenite ako sapun n a k o n d u g o vremena još uvijek sadrži kaustičnu sodu.
RECEPTI 3 Napomena: Vrlo je važno da se precizno držite zadanih količina! A k o želite raditi sapune s nekim d r u g i m uljima, n e m o j t e ih samo zamijeniti u receptima. Promjena vrste ulja u receptu zahtjeva i p r o m j e n u količine kaustične sode. I. Sapun od maslinovog ulja 1 I maslinovog ulja 127 g kaustične sode 2,5 dl destilirane vode Ovo je vrlo jednostavan sapun koji može ispasti dosta jeftin ako n a đ e m o jeftino maslinovo ulje (npr. od komine maslina). Korištenje nekih egzotičnijih ulja (npr. kokosovo ulje) dosta poskupljuje konačan proizvod.
3
N a i n t e r n e t u s e m o ž e n a ć i m n o g o w e b stranica s a r e c e p t i m a z a r a z n e s a p u n e . O v o s u n e k e
od njih:
II. Sapun od biljnih ulja 2 2 7 g maslinovog ulja 136 g kokosovog ulja 91 g p a l m i n o g ulja 170 g destilirane vode 62 g kaustične sode DODAVANJE MIRISA Mirisi se u sapun d o d a j u u obliku esencijalnih i eteričnih ulja. U smjesu se dodaju tik prije lijevanja u kalupe. Intenzitet eteričnih ulja varira od proizvođača do proizvođača, pa količine u receptima treba uzeti provizorno i prilagoditi o s o b n o m ukusu. Druga m e t o d a je dodavanje eteričnog ulja u gotovi sapun u kojem n e m a više kaustične sode. Izvodi se na slijedeći način: Napraviti osnovni sapun bez d o d a n i h mirisa. N a k o n 3-4 d a n a , kada se dovoljno stvrdne, naribati ga i staviti u lonac za kuhanje sapuna. Na svakih 5 0 0 g sapuna dodati 3,5 dl destilirane vode. Smjesu polagano zagrijati na najmanjoj vatri povremeno miješajući (ne prečesto, da se ne napravi previše sapunice). Pazite da v a m se sapun ne uhvati za posudu i zagori. Ako je smjesa presuha, dodajte malo vode. Sapun će se p o t p u n o rastopiti kroz sat vremena. Nemojte se previše opterećivati ako u smjesi ostane nekoliko nerastopljenih g r u d i c a . Skinite s vatre i nastavite miješati. K a d se sapun m a l o o h l a d i (oko 66 do 71 C) dodajte eterična ulja, mirise, boje ili bilo kakve druge aditive. Izlijte u kalupe i pustite da se sapun potpuno ohladi i stvrdne. Osim eteričnih i esencijalnih ulja, u sapun se m o g u dodati razni aditivi kao npr. gel aloe vere (ljekovita svojstva) ili zobene pahuljice (abrazivna svojstva).
Sredstva za pranje
Jittpj//www.lJberty-natural.cQm/infQ/sQQpjecipes.htm http://www.angelfire.com/ny2/SoapersCorner/SoapingRecip.es.html http://www.tlcsoaps.com/recipgs.htm http://www.colebrothers.com/soapcalc/free.html A k o p l a n i r a t e smišljati vlastite r e c e p t e p r e p o r u č u j e m o d a d e t a l j n o p r o u č i t e slijedeće w e b stranice:
SREDSTVO ZA PRANJE RUBUA 2 0 0 g sapuna od maslinovog ulja ili nekog d r u g o g sapuna koji se ne pjeni 3/4 šalice k r i s t a l n e sode ( n a t r i j karbonat, N a 2 C 0 3 - to je sredstvo koje
http://www.tlcsoaps.com/oilsapval.htm
170
171
se koristi za o b r a d u drvenih bačava u vinarstvu) Naribajte sapun i stavite u posudu za kuhanje sapuna. Dodajte kristalnu sodu i 3 šalice vode. Promiješajte i kuhajte dok se sapun i kristalna soda ne rastope. Smjesu izlijte u veliku p o s u d u i d o d a j t e 5 I t o p l e v o d e . D o b r o promijeđajte. Dok se smjesa hladi trebala bi se zgusnuti u rijetku želatinu. Koristite 1/2 do 1 šalicu ove tekućine za jedno pranje.
UNIVERZALNA SREDSTVA ZA ČIŠĆENJE 1. četiri žlice sode-bikarbone rastopite u 1 I vode 2. u litri tople vode rastopite 1/4 šalice naribanog sapuna od maslinovog ulja i dodajte sok od jednog limuna 3. u 7 litara tople vode rastopite 1/8 šalice kristalne sode, 1/4 šalice octa i 1/2 šalice naribanog sapuna
Omekšivač za rublje: 1 šalica octa + 1/4 šalice sode-bikarbone (natrijhidrogen-karbonat, N a H C 0 3 ) SREDSTVO ZA PRANJE SUDA (RUČNO PRANJE) 1/4 šalice naribanog sapuna od maslinovog ulja 2 šalice tople vode 1/4 šalice glicerina nekoliko kapi eteričnog ulja limuna Rastopite sapun u vodi. Dodajte glicerin i eterično ulje i ostavite da se ohladi. SREDSTVO ZA PRANJE SUDA (PRANJE U STROJU) 1/2 šalice naribanog sapuna od maslinovog ulja 1 šalica vode 1 žličica limunovog soka 3 kapi eteričnog ulja čajevca 1/4 šalice prozirnog octa Rastopite sapun i dodajte preostale sastojke. Ostavite da se ohladi. PRANJE WC ŠKOUKE Koristite mješavinu sode-bikarbone, vode i octa. SKIDANJE KAMENCA O c a t ili v o d e n a o t o p i n a l i m u n s k e kiseline (može se nabaviti na veliko u poljoprivrednim d u ć a n i m a ) . ČIŠĆENJE PEĆNICE Na zakorena mjesta sipajte sol. Isperite. Za detaljno ribanje koristite sodubikarbonu. PRANJE PROZORA 1 I vode 1/2 šalice alkoholnog octa 1 žlica limunovog soka 2 žlice etilnog alkohola
172
173
Organizacija U permakulturi učenje počinje s analizom pet područja u kojima s m o kao čovječanstvo stvorili probleme i t i m e ugrozili budućnost. To su tlo, voda, energija/ resursi, zrak/klimatske promjene i organizacija. Istovremeno, permakultura nas educira i osnažuje da radimo održiva poboljšanja u svakom od tih pet područja. Ipak, problemi i loši odnosi unutar jednog područja uzrokuju i probleme i loše odnose i u svim d r u g i m a . To je područje organizacije, odnosno ljudski faktor. Način na koji v o d i m o krute organizacije podređenih i onih koji naređuju, način na koji su organizirana naša društva koja uzdižu do neba nasilje, način na koji uspostavljamo naše međusobne odnose temeljene na sebičnosti i opsesivnom natjecanju uzrokuje bolesno stanje i u ostalim e l e m e n t i m a . Organizacija je najvažniji element u našoj analizi, jer se problemi u njoj prelijevaju na druge elemente. Ukoliko n e m a m o dobre odnose u samoj organizaciji, vrlo je teško za povjerovati kako ć e m o zajedno biti u stanju stvoriti dobre vrtove ili dobre energetske sustave. To može i trajati j e d n o vrijeme, ali neodrživost loših međuljudskih odnosa koji su dio iste skupine, organizacije, planete kad t a d će doći na n a p l a t u . Z a t o je iznimno važno da se ne zanosimo samo održivim energetskim sistemima, prekrasnim vrtovima, k o m p o s t n i m wc-ima i sličnim, već da i z g r a đ u j e m o i n j e g u j e m o i l j u d s k e o d n o s e koji se b a z i r a j u na m e đ u s o b n o m povjerenju, p o m a g a n j u i suradnji. U j e d n o m ekoselu su lijepo rekli kako se ljudi u g l a v n o m fasciniraju tehničkim dostignućima koja su postigli, ali da rijetko kada pomisle koliko su ona plod njihove međusobne sinergije i suradnje. Tehnološka dostignuća su posljedica na ovakvim pričama, a ljudi su ono što prethodi.
Rekli smo u poglavlju o permakulturi kako naš dizajn počinje od zone gdje stanujemo koju označavamo kao nultu zonu ili zonu 0. Z o n e o kojima ć e m o govoriti u poglavlju o dizajniranju se nižu s obzirom na naše prisustvo u njima. N o , upravo kako bi se naglasila važnost ljudi i njihovih odnosa, sve se češće spominje zona 00 . Ljudi koji žive na p e r m a k u l t u r n i m i m a n j i m a ili su dio permakulturnih projekata označavamo Z o n o m 0 0 , jer su njihove pozicije i njihovi međusobni odnosi i najvažniji. Sve to posebno dolazi do izražaja jer se vrlo često radi o životnim pričama, gdje d a j e m o cijeloga i cijelu sebe, gdje pokušavamo ostvariti svoje najdraže snove. Z a t o je i količina energije koja frca m e đ u ljudima uključenima u takve priče vrlo jaka. Kada krećemo u stvaranje ovakvih životnih projekata d o b r o je imati viziju z a j e d n i c e kakvu ž e l i m o ostvariti. T a k v a vizija n a m olakšava p r i p r e m u i provođenje malih koraka do ostvarenja cilja te n a m je jasniji redoslijed prioriteta. Da naša g r u p a može ostvariti svoje ciljeve i vizije potrebne su n a m četiri vrste kvalitete. Permakulturni dizajner Jan M a r t i n Bang ( 2 0 0 5 ) ih smatra podjednako važnima, te ističe da u nedostatku samo jedne ne možemo ići dalje, uspoređujući to sa četiri kotača vozila. Dakle, potrebne su n a m : 1. Kvaliteta balansa - harmoniziramo naše odnose kroz zajedničke akcije, susrete, život. 2. Kvaliteta slušanja - da bismo mogli kvalitetno komunicirati sa ljudima oko nas m o r a m o znati slušati. 3. Kvaliteta fleksibilnosti - sposobnost stvaranja aktivnog odnosa prema društvu u kojem djelujemo, umjesto izolacije naglašavamo promjene i spremnost na improvizaciju. 4. Kvaliteta organizacije - f o k u s i r a n j e g r u p e , t r a n s p a r e n t n i odnosi odgovornosti. Daje odgovor na pitanje postoje li dovoljno jaki kapaciteti u našoj grupi da ostvarimo ciljeve i vizije.
Vrlo je mali broj ekosela ili sličnih priča koja zaista zazive s obzirom na veliki broj onih koja krenu u taj proces. Gotovo 7 5 % takvih inicijativa propadne u prve četiri g o d i n e . Od toga 9 0 % k a o razlog ima ljudski faktor, konflikte između članova i članica određenih inicijativa, a ne zbog neimanja vjetrenjača za struju ili kuća od balirane slame. Lijepe priče ne propadaju, jer su ljudi imali šugav vrt, već su njihovi m e đ u s o b n i odnosi postali prilično šugavi. Čak ni nedostatak novca nije glavni uzrok. T i m e n a m se i pokazuje koliko je važna o n a p r i m a r n a energija, energija i z m e đ u ljudi. Često mislimo da se stvari podrazumijevaju, ali život je u svakodnevnim p r o m j e n a m a i ukoliko ne idemo u korak s njim dolazi do rascjepa.
Ukoliko naša priča ima ove četiri kvalitete, vrlo je vjerojatno kako ć e m o unatoč svim n e d a ć a m a i problemima koji se d o g a đ a j u , uspjeti ostvariti održivost organizacije. Pored koraka koje ć e m o poduzimati da ostvarimo našu zajedničku viziju, d o b r o je stvoriti listu zajednički prihvaćenih dogovora koji su jasni i jednostavni. Takvi dogovori ili sporazumi trebaju biti doneseni od strane svih pripadnika i pripadnica zajednice (direktna d e m o k r a c i j a ) na transparentan način. Dobro je zapisati dogovore na papir kako bi ih svi vidjeli i s vremena na vrijeme se podsjetili na njihovo značenje i svrhu. Ovakvi dogovori n a m se čine nebitnima ili nepotrebnima u t r e n u c i m a kada sve štima, ali se vrlo često u trenucima konflikta i m o g u ć e g sukoba pojavljuju kao dobar vodič za izlaz iz te situacije. S p o r a z u m i m o g u biti od o p ć e g z n a č e n j a , ali m o g u se baviti i specifičnim potrebama i dimenzijama naše zajednice: kako zarađivati i dijeliti novac, kako raspodijeliti zaduženja i poslove, kućni red, vlasništvo nad zemljom
174
175
ili d r u g o . Prvo ć e m o o d m a h naglasiti kako ne smijemo pristati na nasilje kvazi mira, pospremanje problema i neslaganja pod tepih ili u i m e svete istine stvaranje lažne slike o jedinstvu. Dapače, sve do sada rečeno i ono što slijedi pomaže n a m da u o č i m o na vrijeme m o g u ć e pukotine u našoj grupi kako se ona ne bi raspala. Isto tako, ukoliko su te pukotine prevelike, bolje je da se ljudi u miru raziđu i m a k n u jedni od drugih te nastave stvarati svoje priče negdje drugdje sa d r u g i m ljudima koji ima više odgovaraju. To je puno bolje nego da takvo stanje teče unedogled. No isto tako, z n a m o kako se grupe i međuljudski vrlo često raspadaju zbog nesporazuma ili sitnica koji se ne rješavaju o d m a h , već se gomilaju i postaju "nepremostivi" p r o b l e m i . Vrlo često se sukobljavamo zbog glupih razloga, odnosno manje zbog samog sadržaja, a više zbog f o r m e , neovisno da li se radi 0 našem ego-tripu, trenutnoj razdraženosti ili jednostavno nesimpatiziranju nekoga. Sukobljavamo se, jer nas od m a l e n a uče da se m o r a m o natjecati, a ne surađivati. Lucilla Borio, kao članica odbora International Institute for Fa cilitation a n d Consensus, na tečaju o ekoselima u Z a g r e b u 2 0 0 4 . godine istaknula je kako ne t r e b a m o očekivati da se konflikti ne pojavljuju. 1 Ljudi smo 1 skloni s m o k o n f l i k t i m a , t r e b a m o naučiti kako ih prepoznati na vrijeme i upravljati njima da se ne pretvore u ozbiljne sukobe. M o ž e m o dati i definiciju konflikta kako ga vidi Laird Shaub: "Konflikt okuplja najmanje dvoje ljudi koji i m a j u različito mišljenje o nečemu, i g d j e je najmanje jedna osoba od njih d u b o k o potresena t o m situacijom" (Borio a n d Candela, 2 0 0 4 ) . Konflikt ne treba brkati s različitostima, jer nas one čine bogatijima. Konflikt nastaje kada razlike vidimo kao kontraste i p r i d o d a m o im emocije. Tada se osjećamo loše zbog t o g kontrasta, nešto nas zbilja plaši ili ljuti oko stavova d r u g e osobe. Javlja se strah da ć e m o izgubiti svoj identitet, a ljudski je ne željeti osjećati strah. Ukoliko s m o g n e m o snage suočiti se s t i m , ulazimo u e m o c i o n a l n o zahtjevan i težak rad na sebi, ali ulazimo u kvalitetni dio odrastanja i razvoja samih sebe kao osoba. Konflikte je teško izbjeći, jer se plodno tlo za njihovo nastajanje nalazi u našem o d g o j u , institucionalnoj edukaciji i c j e l o k u p n o m sustavu i uređenju. Ponekad na osobnoj razini proizlazi iz naših vlastitih nesigurnosti, t r a u m a , teških iskustava, neiživljenih osjećaja i ostalog što nas gura prema konfliktu sa drugima. Kada nastane konflikt uvijek o b r a ć a m o pažnju na dva aspekta: problem 1
Po R o b e r t u G i l m a n u " e k o s e l a su ljudska staništa, s v e o b u h v a t n e z a j e d n i c e , i u r b a n e i r u r a l n e ,
k o j e su p r i j a t e l j s k i i n t e g r i r a n e u p r i r o d n i o k o l i š i i m a j u s p o s o b n o s t u s p j e š n o se o d r ž a v a t i i u b u d u ć n o s t i " ( B o r i o a n d C a n d e l a , 2 0 0 4 ) . P r e m d a j e n a prvi p o g l e d č u d n o što i u r b a n i održivi prostori u o v o m k o n t e k s t u s p a d a j u p o d naziv e k o s e l a , razlog t o m u j e u t j e c a j m i r o v n o g p o k r e t a n a prve p o k r e t a č e i p o k r e t a č i c e ekosela, koji su k o n c e p t sela vadili iz G a n d h i j e v e ideje m i r o l j u b i v i h i održivih seoskih r e p u b l i k a , g d j e su veze i z m e đ u l j u d i i o s j e ć a j o d g o v o r n o s t i p r e m a z a j e d n i c i p u n o izraženiji i j a č i . H i l d u r i Svensson ( 2 0 0 2 : 10) ističu k a k o su " e k o s e l a z a j e d n i c e ljudi koji teže v o d i t i
(sadržaj) i proces (tko i kako je ušao u konflikt). Najčešći razlozi konflikta su: 1. Teški ljudi - najrjeđi oblik, n e o d g o v o r n i ljudi koje nije briga za posljedice njihovog ponašanja, potrebno im je pristupiti s posebnom pažnjom i b r i g o m , vrlo često na kraju o d u iz priče pod pritiskom ostalih. 2. Nedostatak resursa: premda n a m je jasniji kao sukob na globalnoj razini, često smo nesvjesni kako smo i u našim životima osjetljivi na to pitanje. Pored ekološke održivosti, postoji i socijalna. Svatko treba imati svoj prostor. 3. Borba za m o ć - uče nas o d m a l e n a da se t r e b a m o boriti za prevlast jedni na d r u g i m a i pozicionirati se. 4. Iskrivljene informacije - u komuniciranju sa d r u g i m a uvijek t r e b a m o biti sigurni da je osoba kojoj se o b r a ć a m o primila informaciju onako kako smo htjeli. Nije d o b r o samo pretpostavljati da se to desilo. 5. Neprihvaćanje - jedan od najgorih osjećaja koje m o ž e m o osjećati je da smo neprihvaćeni, nevidljivi i nevažni za d r u g u osobu. Premda nas neko često t a k o kvalificira nesvjesno, utjecaji i posljedice m o g u stvoriti velike sukobe i ljutnju. 6. Drugačiji sistem računanja: često s m o skloni naša činjenja za druge kvalificirati kao vrijedna i važna, a umanjivati trud i rad drugih. Kako bi se izbjegli ozbiljniji sukobi svaka osoba u zajednici mora preuzeti odgovornost za vlastito zadovoljstvo i sreću, kao i pravo drugih na t o . Težnja za zajedničkom edukacijom pomaže n a m izvući se iz vlastite čahure i suočiti se s potrebama i stavovima drugih. T r e b a m o naučiti prihvaćati ljude s njihovom iskustvom i prošlošću te odvajati njihovo ponašanje od njih s a m i h . Ljude prihvaćamo, njihova određena ponašanja ili stavove ne i o t o m e raspravljamo. Ovo ne znači da ć e m o tolerirati preobražaj kretenskog ponašanja u kretena, ali to su iznimne i radikalizirane situacije. Takve osobe uglavnom napuštaju zajednice pod n e f o r m a l n i m pritiskom ostalih. U g l a v n o m su češći slučajevi da povezujemo osobu s njenim stavovima i ponašanjem te uvlačimo osobnost u međuodnos. Inače kada u đ e m o s n e k i m u konflikt, p r e s t a n e m o komunicirati s t o m o s o b o m , počnu opanjkavanja i ogovaranja i tako se " n o r m a l n o " funkcionira. Konflikt je posebno opasan u zajednicama, jer je iluzorno očekivati da će ostati samo na dvije osobe. Kada se neslaganje u stavovima počne povezivati s d o t i č n o m o s o b o m , ljudi počinju zauzimati strane u sukobu, javljaju se podjele i grupe ili se sve gura pod tepih kako bi se nasilno održala idila zajednice. Premda smo m l a d i i kao ljudi i kao grupa, u Z M A G - u smo već imali iskustva s ovim stvarima. U zimu 2 0 0 3 . godine bili smo blizu raspada, baš zbog toga jer smo zbog neiskustva, osobnih taština i slabosti, neznanja kako riješiti neke
održivi životni stil u h a r m o n j i j e d n i s d r u g i m a , sa d r u g i m ž i v i m b i ć i m a i sa Z e m l j o m " .
176
177
probleme, pretvorili vlastita neslaganja u nemogućnost bivanja na istom mjestu. Zapravo, problemi su počeli u grupi Vukomerić, koja radi na projektu Reciklirano i m a n j e , ali se logično prelila na cijeli Z M A G . Preživjeli s m o tu z i m u samo zahvaljujući nebrojenim razgovorima, preispitivanjem vlastitih stavova pa na kraju preispitivanjem i što značimo jedni d r u g i m a i što je n a m a Reciklirano imanje. Ne biste vjerovali, ali uzrok nije bila neka epohalna razlika u našim svjetonazorima ili o g r o m n i sukob u mišljenjima. Sve je počelo s diskusijom kakav staklenik treba nadograditi na drvenu kuću. Te treba biti veliki da u njemu i m a p u n o prostora te ne smije biti veliki da ne gubi previše energije po noći, te treba biti uz kuću te ne tako nego treba ići više prema van u prostor, te ovo stablo će smetati zimskom suncu da uđe u kuću te neće smetati i tako unedogled. Na kraju ispadne da se m a n j e priča o s a m o m sadržaju, a diskusija prelazi na osobni nivo i često se počinje s ubacivanjem stavova i mišljenja koje uopće n e m a j u veze s p o č e t n o m t e m o m razgovora. I n a m a se desilo da drugi članovi i članice g r u p e počinju gubiti interes za s a m u t e m u i sudjelovanje u raspravi kako ona postaje bojno polje za osobne nesporazume, animozitete i sukobe. Ukoliko smo svjesni do sada rečenog, i m a m o veće šanse da izbjegnemo ovakve situacije. Mi t a d a nismo znali kako to izbjeći, bili smo dosta mladi i naši egići su pupali ko sijaset narcisa u proljeće. Kao što smo rekli to je sve gotovo rezultiralo našim raspadom. Eto, skoro ste ostali bez ove knjige. O n o na što još t r e b a m o paziti je o m j e r privatnog i kolektivnog. Jasno je kako nas današnji neoliberalni sustav sve više pretvara u individualne usamljene egoiste. O p e t m n o g e k o m u n e i slične priče u prošlosti su otišle u d r u g u krajnost i ukinule ikakav osjećaj privatnosti. Potreban n a m je balans između t o g dvoje. U talijanskom gradiću Torri Superioreu, u k o j e m živi spomenuta Lucilla, naišli s m o na odlično rješenje međuljudskih odnosa, što je kao što smo rekli često znalo i doći glave ovakvim projektima. U Torriju postoji veliki dio za goste, veliki dio za društvene aktivnosti, gdje je na primjer knjižica ili gdje se jede, ali i jako veliki dio u kojem borave isključivo ljudi iz kolektiva Torri Superiorea. T a k o je 5 0 % vlasništva u r u k a m a kolektiva, a 5 0 % gdje ljudi imaju svoje vlastite stanove i pripadajuću intimu. To funkcionira izvrsno i svatko uživa i u društvenosti i u vlastitom miru kako kome u kojem trenutku odgovara. U zajednicama kod načina donošenja dogovora i općenito donošenja odluka d o b r o je k r e n u t i p u t e m f a c i l i t a c i j e i k o n s e n z u s a . "Konsenzus je proces odlučivanja u kojem težimo nenasilnom donošenju odluka ili rješenju sukoba te kooperativnom razvoju odlučivanja kojeg svi m o g u podržati" (Borio and Candela, 2 0 0 4 : 2 1 ) . T i m e izbjegavamo podjele u zajednici u odnosu na većina/ m a n j i n a odnos, koji se često pretvara u odnos vladajući/oni kojima se vlada. Također se štitimo i od nezainteresiranosti za zajednicu, jer oni koji su većina će uvijek imati sigurnost da će njihove želje i stavovi biti prihvaćeni. Takav n a č i n o d l u č i v a n j a je i inkluzivan, o d n o s n o otvoreno daje do znanja svim
178
članovima i članicama neke zajednice kako je svačije mišljenje važno te kako se svakog cijeni. Grupa Vukomerić donosi svoje odluke konsenzusom i p r e m d a s m o kod rasprave o stakleniku pomislili kako se nikad n e ć e m o iskobeljati iz t o g čvora, jer se nikako nismo mogli dogovoriti kakav staklenik n a m treba, danas s m o svjesni kako nas je to spasilo. Inače bi netko tko ima veću m o ć , osigurao si dovoljan broj glasova i ta opcija bi pobijedila. Poraženi bi otišli iz grupe s obzirom na uskovitlale emocije. Ovako smo m a l o pričekali, udahnuli zraka i ipak dogovorili rješenje koje nas sve zadovoljava. Jasno je kako se za korištenje facilitacije, a posebno konsenzusa kao metode odlučivanja, svi ljudi u zajednici trebaju proći edukaciju i trening. Biti dobar facilitator ili facilitatorica nije lako. M o ž e m o reći da je to umjetnost p o m a g a n j a zajednici ili grupi da d o đ u do zadovoljavajućeg rješenje i nastave sa r a d o m . Osoba koja je facilitator treba biti nepristrana u procesu konflikta. T a k o đ e r treba imati sposobnost gledanja na potrebe grupe kao cjeline. Stvarati atmosferu povjerenja i sigurnosti. Paziti na ravnotežu u participaciji. Održavati fokus i energiju g r u p e . V a d i t i sukobe na površinu i p r e d l a g a t i m o g u ć a rješenja. Sakupljati dogovore i pozivati na konsenzus. Predlagati zaključke. Pripremiti i izdvojiti m o g u ć e aktivnosti koje slijede. Dobro je da je netko izvan grupe, netko tko je zainteresiran za proces odlučivanja, a ne rezultat. A k o će se t o g posla prihvatiti netko iz same zajednice, to mora biti osoba koja je u stanju o d m a k n u t i se od t e m e i osoba kojoj svi vjeruju. Facilitator je čuvar konsenzusa. On je vodič i ne sudjeluje u raspravi. On ne daje odgovore, već postavlja pitanja kako bi održao ravnotežu participacije: Da li još itko i m a nešto za dodati? Da li smo sada svi spremni krenuti dalje? Ima li itko neku drugu ideju? Za d o b r o g facilitatora ili facilitatoricu mora se imati strpljenja, snage i sposobnosti ostati m i r n i m ili m i r n o m u t r e n u c i m a m o g u ć e g konflikta, dobru m e m o r i j u , osjećaj za h u m o r i ljubav prema grupi kao cjelini. Dobar facilitator može grupi uštedjeti i vrijeme i energiju. Facilitatori se m o g u mijenjati ovisno o t e m i i o d l u k a m a grupe, ali i ne m o r a j u . To ovisi o s a m i m članovima i č l a n i c a m a zajednice. Jako važne uloge pored facilitatora su: osoba koja zapisuje sve važno i osoba koja pazi na vrijeme. Ostale funkcije koje je d o b r o imati pokrivene, ali nisu toliko presudne su: osoba koja pazi na vrata da se stalno ne ulazi izlazi, pripremni t i m , planer dnevnog reda, pazitelj na atmosferu - promatrač procesa, održavatelji mira, prevoditelj. Konsenzus je i m e t o d a i rezultat. Glasamo konsenzusom da bismo dobili konsenzus kao rezultat. Da bi konsenzus uspio m o r a biti zadovoljeno pet esencijalnih e l e m e n a t a : 1. želja da se dijeli moć 2. pristanak da se odlučuje konsenzusom 3. zajednička svrha i cilj 4. jasna agenda ili p r o g r a m rada 5. efikasna facilitacija
179
Ključno uvjerenje je da svaka osoba ima jednak dio istine. U n j e m a č k o m ekoselu Zegg prakticira se tehnika Forum, gdje se svi stanovnici i stanovnice Z e g g a okupe i međusobno slušaju kako bi se bolje razumjeli i surađivali jedni s d r u g i m a . Bit je da osoba koja ima nešto za reći odlazi u centar kruga/foruma č i m e postaje središte pažnje te je sigurna da će je svi čuti.
inicijative, grupe ili zajednice. A k o netko stalno i u p o r n o blokira odluke, trebaju se svi zapitati je li ta osoba u pravoj grupi.
Čak i u egalitarnim zajednicama kakva većina ekosela jest, postoje rangovi, što za m n o g e predstavlja t a b u t e m u . No Lučila nas je učila kako se rangova ne treba sramiti niti ih ignorirati, jer su n o r m a l n i i sveprisutni. Rangovi ili privilegije se javljaju jer je netko iskusniji ili duže u zajednici, glasniji i ekstrovertiraniji, samopouzdana osoba i sklona liderstvu. Osobe koje i m a j u niski rang uglavnom i m a j u suprotne osobine. Ovo su dva polariteta, i postoji čitav niz kretanja i pozicija na skali. Rangova t r e b a m o biti svjesni i umjesto sukoba onih " g o r e " i onih " d o l e " , svi zajedno u zajednici trebaju raditi na t o m e da osobe s višim rangovima pozitivno usmjeravaju svoju poziciju, ohrabruju druge da preuzmu odgovornost. T a k o đ e r je potrebno vidjeti zašto je netko u niskom rangu te p o m o ć i t i m o s o b a m a da se jasnije i bolje izraze.
1. Članovi i članice kojih nije briga za rezultat neke odluke ili nisu spremni suočiti se s t i m rezultatima, n e m a j u pravo na veto.
N a r a v n o , i k o n s e n z u s i f o r u m su n e m o g u ć i bez velike p r e d a n o s t i i odgovornosti za zajednicu svih njenih članova. Vrijednosti koje t r e b a m o za konsenzus su: poštivanje, povjerenje, suradnja, nenasilje, dobra volja, iskrenost, različitost, uključivanje, dijeljenje odgovornosti za djelovanje grupe. Vještine s u : strpljivost, d i s c i p l i n i r a n o slušanje i g o v o r e n j e , aktivna p a r t i c i p a c i j a , kreativnost, želja za eksperimentiranjem i rješavanje problema. U konsenzusu n e m a kvoruma, ali svi m o r a j u biti obaviješteni za sastanak. Z b o g jedne osobe se ne o d g a đ a sastanak. T a k o u č i m o da grupa može bez nas i da nismo sveti. Ukoliko se ne pojavimo n e m a m o pravo na žalbu. Uvijek smijemo nekoga delegirati da zastupa naš stav i donese odluku u naše ime, ali samo onakvu kako smo donijeli sami. Delegat n e m a pravo mijenjati našu odluku zbog tijeka rasprave. Tri su nivoa u procesu odlučivanja: predstavljanje problema, diskusija i donošenje odluke. A k o ne donesemo konsenzus, odluka se odgađa i nema djelovanja. Cilj je da se nenasilno riješe sve brige i oprezi, sukobi i konflikti oko donošenja određene odluke kako bi je svi m o g l i podržati.
U n j e m a č k o m ekoselu Sieben Linden donijeli su četiri pravila kako bi proces donošenja odluka konsenzusom bio efikasniji:
2. Članovi i članice koje ne sudjeluju na plenarnim/općim sastancima gdje se priprema rješavanje nekog p r o b l e m a , odnosno donošenje odluka, također n e m a j u pravo na veto. 3. A k o netko donese veto, dotična osoba mora biti spremna uključiti vlastiti doprinos i vrijeme da se pronađe novi k o m p r o m i s i rješenje. Veto se ne može donijeti kao kraj diskusije, već samo kao početak traženja eventualnog novog rješenja. 4. M e t o d a "konsenzus minus j e d a n " preuzeta od permakulturnog ekosela Crystal Watersa u Australiji. Ova metoda ističe da ukoliko netko izglasa veto, te nakon tjedan d a n a n e m a nikakvog p o m a k a i niti ijedna druga osoba u zajednici p o d u p r e ovakvu ekstremnu poziciju, zajednica ima pravo ignorirati veto. U Sieben Lindenu naglašavaju kako se ova m e t o d a primjenjuje samo kod odluka koje su presudne za cijelu zajednicu te odlučuju o njenoj budućnosti (Jackson a n d Svensson, 2 0 0 2 ) . U k o l i k o p r a t i m o ova jednostavna pravila, u g l a v n o m n e m a problema sa zajedničkim d o n o š e n j e m odluka. Uvijek a k o želimo d u g o r o č n o zadovoljstvo u našoj g r u p i ili z a j e d n i c i , t r e b a m o težiti konsenzusu. Presingom za brzim d o n o š e n j e m o d l u k a stvaramo prostor za manipulaciju. Najvažnije je da i m a m o tzv. "ljepilo zajednice", o n o nešto što nas drži skupa, zajedno, zbog čega divna energija frca između nas i što n a m pomaže da prebrodimo teške trenutke. Inicijative, zajednice i priče koje n e m a j u to ljepilo vrlo teško opstaju.
K o d d o n o š e n j a o d l u k e i m a m o t r i m o g u ć n o s t i . M o ž e m o s e složiti s prijedlogom/dati pristanak - to je situacija u kojoj n e m a problema. M o ž e m o se suzdržati i to je vrlo često odluka - znači ne želimo osobno sudjelovati u n e č e m u , ali n e m a m o ništa protiv da to netko drugi uradi/ili jednostavno nismo z a i n t e r e s i r a n i za k o n k r e t a n slučaj ili o d l u k u . O v e d r u g e m o g u ć n o s t i u konsenzusu ne smije biti previše, jer to o n d a znači da zapravo n e m a m o dovoljnu veliku podršku od većine ljudi u grupi. Treća mogućnost je blokiranje ili veto, koji d o n o s i m o kada se zaista ne slažemo s n e k o m o d l u k o m i ne m o ž e m o podnijeti da je itko drugi obavi, radi ili ostvari. Veto izražavamo kad s m a t r a m o da neki čin ili akcija, direktno proturječi glavnim motivima i ciljevima naše
180
181
Kako hodati nježnije - gradske priče Kao što s m o rekli, ekološki otisak ne govori n a m ništa o budućnosti, već n a m objašnjava kako živimo. I trenutni rezultati nisu razlog za slavlje, dapače trebaju nas ozbiljno zabrinuti. N o , upravo zbog svoje jasnoće i sve veće preciznosti podataka kojim se računa, ekološki otisak n a m ostavlja čitavu lepezu konkretnih i održivijih načina proizvodnje, potrošnje i odnosa prema o t p a d u . Upravo se najveća proizvodnja, potrošnja i gomilanje otpada d o g a đ a u i oko najvećih gradova na svijetu pa su tu promjene vrlo često i potrebnije nego u ruralnim područjima. T i m e n a m je važno naglasiti kako praktične staze održivosti ne vidimo samo u izoliranim oazama daleko od gradova. Dapače, ne vidimo ih u ničemu izoliranom, jer održivost ljudi ne postoji bez socijalne dimenzije. Gotovo sva održiva rješenja koja ljudi uobičajeno vežu sa ruralne predjele ili samostalne kuće m o g u ć e je primijeniti i u u r b a n i m područjima, zgradama, kvartovima. Radi se s a m o o različitim dimenzijama. Neoliberalni poredak to dvoje vidi u sukobu što rezultira da se ljudi iseljavaju iz ruralnih područja, jer im se iz ekonomskih i socijalnih razloga čine manje privlačnima, a gradovi sve više postaju prenaseljena brda zagađenja i siromaštva. U permakulturi i d r u g i m ekološkim i socijalno osjetljivim idejama, selo i grad postoje jedno kraj d r u g o g a u suradnji i m e đ u s o b n o m nadopunjavanju. Sada ć e m o se upoznati s nekim lijepim u r b a n i m primjerima kako hodati nježnije. Najveći gradski problem u g l a v n o m je transport. Ovdje je ključni problem u kontekstu našeg rada što svijet ne s a m o da je ovisan o nafti, već nije niti pripremljen niti se priprema živjeti bez nje. Tu se europski i drugi gradovi daleko u prednosti ispred SAD-a gdje život ljudi uvelike ovisi o a u t o m o b i l i m a i gdje se m a n j e ulaže u javni prijevoz ili biciklističke staze. A u t o m o b i l i uzrokuju 6 0 - 9 0 % gradskog zagađenja u industrijski razvijenim zemljama.' W H O procjenjuje kako 3 milijuna ljudi u m r e svake godine od z a g a đ e n o g zraka. Organizacija Clean Air Task Force objavila je krajem 2 0 0 4 . godine izvještaj gdje se ističe kako
1
O d l i č n u s t u d i j u o u t j e c a j u p r e v l a d a v a j u ć e g k o n c e p t a u t r a n s p o r t u vidjeti J o h n W h i t e l e g g
( 1 9 9 7 ) Critical M a s s - T r a n s p o r t , E n v i r o n m e n t a n d society i n t h e Twenty-first C e n t u r y , L o n d o n :
otrov iz dizela godišnje ubije 2 1 0 0 0 ljudi u SAD-u. Dizel je u Kaliforniji odgovoran za 7 0 % oboljenja od raka kojima je uzrok zagađen zrak. Znanstvenici s UCLAe su istražili i otkrili kako smog utječe i na nerođene bebe, još dok su u maternici. SAD je d o m četvrtine svih proizvedenih automobila na svijetu. Većina kućanstava ima dva ili više a u t o m o b i l a , pa tako sada ima više privatnih a u t o m o b i l a nego ljudi koji uopće imaju dozvolu. Prosječan auto u SAD-u odvozi 10% više nego auto u Velikoj Britaniji, 5 0 % više nego a u t o u N j e m a č k o j i 2 0 0 % više nego a u t o u J a p a n u . Daljina koju prelaze a u t o m o b i l i u SAD-u veća je od svih industrijaliziranih zemalja zajedno (Worldwatch Institute, 2 0 0 4 ) . Bez reforme korištenja prostora u gradovima i poboljšavanja javnog prijevoza te razvoja
Ulice namijenje pješacima i biciklistima u Kopenhagenu prije (lijevo) i nakon (desno) promjena
drugih alternativa a u t o m o b i l i m a neće nas spasiti nikakva tehnologija. Na svu sreću postoji obilje gradova koji n a m m o g u biti inspiracija. U K o p e n h a g e n u se 3 2 % prijevoza odvija na biciklima. U Danskoj 3 0 % obitelji uopće nema osobni auto. U nizozemskom Groningenu 4 8 % stanovnika ide na posao s biciklom, a 6 0 % svih putovanja odvija se na biciklima. U Stockholmu je čak uveden porez na gradsku gužvu. Svim vozilima koja se voze centrom grada u vrijeme najvećih gužvi, kamere snime broj registarskih pločica i automatski šalju podatak u registar Državne službe za ceste koja naplaćuje porez (Alert, 2 0 0 5 ) . Prvi d a n provođenja t o g zakona promet je smanjen za četvrtinu. Stanovnici Stockholma će u rujnu ove godine izaći na referendum kako bi trajno prihvatili ili odbacili ovaj zakon. U cijeloj Njemačkoj biciklom se obavi 12% svog p r o m e t a , a u Nizozemskoj 2 7 % . U M u n c h e n u se biciklom odvija 3 6 % svih putovanja, a u A m s t e r d a m u 3 5 % . U A m s t e r d a m u ako niste naviknuti doslovno se izgubite na posebnim kružnim tokovima za bicikle. U Nizozemskoj na bicikliranje o t p a d a 2 9 % svih putovanja. Nizozemski grad Delft izgradio je pravu mrežu biciklističkih puteva s mostovima, t u n e l i m a i d v o s m j e r n i m t r a k a m a . U SAD-u, g d j e je infrastruktura m a n j e razgranata i sigurna, m a n j e od 1% p r o m e t a odnosi se na bicikle. Ipak, u SAD i m a četiri puta više s m r t n i h slučajeva na b i c i k l i m a po k i l o m e t r u n e g o u Njemačkoj ili Nizozemskoj. U zadnjih 20 godina N j e m a č k a je utrostručila svoje biciklističke staze, a na početku '90-ih u više od 30 nizozemskih gradova
Pluto Press.
182
183
stanovnici su odlučili izbaciti a u t o m o b i l e iz središta grada (Worldwatch Insti tute, 2 0 0 4 ) . Sve je razvijenije i dijeljenje a u t a . Negdje je to organizirano od samih ljudi, a negdje su takve grupe organizirane od samih gradskih vlasti kao u Edinburghu. Istovremeno, u Z a g r e b u se smanjenje gradskih gužvi rješava najviše g r a d n j o m novih garaža. Bremen je p o č e t k o m '90-ih postao prvi grad u Njemačkoj s car-free z o n o m , što se ubrzo proširilo na sljedećih 25 gradova. U Bologni 4 0 % svih putovanja odvija se na biciklima, a sljedećih 3 0 % odlazi na javni promet (Whitelegg, 1997). Bogota je postala širom svijeta poznata po svojem razvijanju javnog prijevoza. Kineski otok Gulangyu na k o j e m živi 2 0 0 0 0 ljudi je mjesto na kojem uopće n e m a a u t o m o b i l a , osim nekoliko na električni p o g o n za dežurne službe. O t o k je premrežen t u n e l i m a i žičarom. Gotovo 9 2 % stanovnika Tokija vozi se javnim prevozom, a svega 5 5 % prometa u zemlji odvija se a u t o m o b i l i m a . Ljudi u zapadnoj Europi koriste javni transport u 10% svojih prevoza, U Kanadi 7%, a u SAD-u samo 2%. Ne samo to, ove godine je u m n o g i m velegradovima SAD-a poskupio javni prijevoz te su ukinute autobusne linije.The 2 0 0 5 . Urban Mobility Reportu koji je izdao Texas Transportation Institute, donosi zaključak kako bi se bez javnog prijevoza, troškovi zastoja u prometu povećali za d o d a t n i h 3 0 % , i vrijedili 1,1 milijardu sati (Paulson, 2 0 0 5 ) . S d r u g e strane studija iz 2 0 0 4 . godine provedena u 75 grada u SAD-u pokazala je kako sveprisutni zastoji u p r o m e t u koštaju vozače i vozačice o k o 8 milijardi dolara godišnje u izgubljenom benzinu uz izgubljenih 3,5 milijarde sati na čekanje u nepreglednim redovima (WWI, 2 0 0 5 ) . Jedan od najljepših primjera je grad od preko dva milijuna stanovnika, Curitiba u Brazilu. Smanjenje vožnje a u t o m o b i l o m za četvrtinu, postiglo se inovativnim razvojem autobusnih linija. U Curitibi se 7 5 % građana vozi gradskim a u t o b u s i m a , a sistem njihovih brzih cesta naziva se "površinskim m e t r o o m " (Girardet, 2 0 0 3 ) . Čak svaka četvrta osoba koja svakodnevno koristi gradski prijevoz ima vlastiti auto. Danas preko 20 gradova u Brazilu pokušava ponoviti ovaj model gradskog prijevoza. Konvencionalno gradsko planiranje kaže kako je g r a d u preko milijun stanovnika potrebna podzemna željeznica za n o r m a l n o funkcioniranje prometa. Curitiba je 1997. godine imala 2,3 milijuna stanovnika, a svoj sistem autobusnih linija učinila je za svega 5% od potrebne svote novaca za izgradnju podzemne željeznice. Praktični primjeri iz održivosti razvijaju se i u d r u g i m sektorima. Čak 7 0 % kućanstava sudjeluje u p r o g r a m u sakupljanja i recikliranja o t p a d a . Zauzvrat dobivaju a u t o b u s n e karte, a škole d o b i v a j u prijenosna računala za učenike. Samo od papira svaki d a n se sačuva 1200 stabala. Nekadašnji k a m e n o l o m je danas Free University of Environment koji daje besplatne savjete i edukaciju za građevinare, potrošače i kućevlasnike kako bi dobili znanje o održivim i praktičnim rješenjima. Sa svojih šesnaest parkova i 52 kvadratna metra zelenila po stanovniku, Curitiba je mjesto bez premca na svijetu. Ideal po UN bi bio 48 metara kvadratnih, što rijetko kada
gradovi i u b o g a t i m zapadnim društvima dostignu. Curitiba ima m a n j e zagađenje i nižu stopu kriminala od bilo kojeg grada u Brazilu, a veći stupanj obrazovanja. Sve je to Curitiba postigla uz sve m a n j u saveznu financijsku p o m o ć . Jednostavno, ne treba i m . Velike zasluge za to idu g r a d o n a č e l n i k u Jaimeu Lerneru i njegovoj ekipi koja je od početka '70-ih započela s ovim revolucionarnim koracima. UN je 1 9 9 2 . godine proglasio Curitibu najekološkijim g r a d o m u svijetu. I u s a m o m SAD-u sve više gradova ide u suprotnom smjeru od političke i ekonomske elite te zemlje. Američki grad Portland jedan je najpredanijih u smanjivanju C 0 2 i podršci Kyoto protokolu. 2 Još 1993. godine postali su prvi grad u SAD-u koji je istaknuo predanost borbi protiv klimatskih promjena. Na stranicama s a m o g grada stanovnike se potiče na štednju energije, smanjenje otpada i recikliranje, bicikliranje i sadnju stabala. Ulaganjem u javni prijevoz od 1990. godine broj stanovnika koji se voze javnim prijevozom porastao je za 7 5 % . Izgradili su 1200 kilometara biciklističkih staza. Stopa recikliranja je na 5 3 % , najviša u SAD-u. Od 1996. godine u g r a d u je posađeno 7 5 0 0 0 0 stabala. Također je grad sufinancirao vožnju a u t o b u s o m ili dijeljenje a u t o m o b i l a . Grad je stvorio fondaciju za financiranje projekata energetske efikasnosti i korištenja zelene energije. Sva gradska vozila koriste B20 mješavinu ( 8 0 % dizela, 2 0 % biodizela), 12% gradske energije dolazi od obnovljivih izvora, uključujući četiri izgrađene m i k r o t u r b i n e na bioplin, g r a d je zamijenio sve žarulje u svojim z g r a d a m a 2 0 0 1 . godine te su smanjili u k u p n u potrošnju struje u g r a d u za 3%, uštedjevši račun za struju za 2 6 5 0 0 0 dolara godišnje. 2 0 0 2 . godine kupili su z a g r a d s k e p o t r e b e 3 0 h i b r i d n i h a u t o m o b i l a T o y o t a Priusa. D o d a t n o j e osigurana financijska i tehnička p o m o ć za sve koji kreću sa g r a d n j o m kuća kako bi zadovoljili standarde ekološkog graditeljstva i energetske efikasnosti, a s a m g r a d j e sudjelovao u izgradnji 4 0 z g r a d a p o p r i n c i p i m a e k o l o š k o g graditeljstva. Portland kao grad od pola milijuna stanovnika i m a emisiju C 0 2 za 0 , 7 % veću od one koju je imao 1 9 9 0 . g o d i n e (LeCompte, 2 0 0 5 ) i s t i m e izražavaju veliko nezadovoljstvo te daljni rad da ga smanje. Pripremili su pro g r a m za prihvaćanje Kyoto protokola u razdoblju 2 0 0 8 - 2 0 1 2 te smanjenje emisije za 10%. Jedan od najprogresivnijih gradova u prihvaćanju ekološkog otiska je Santa M o n i c a u Kaliforniji. Na njihovom primjeru može se vidjeti nekoliko koraka koje bilo koje mjesto ili g r a d m o g u o d m a h učiniti na p u t u prema m a n j e m ekološkom otisku: a) " c a r p o o l i n g " - zajedničko korištenje ili dijeljenje a u t o m o b i l a . U Santa M o n i c i 10% ekološkog otiska dolazi od korištenja nafte u transportu te grad poduzima afirmativne mjere da se smanji broj vozača koji se voze sami na posao. T a k o državnim z a k o n o m AB 2 1 0 9 subvencioniraju se poslodavci koji
2
184
Vidjeti
na
URL:http://www.sustainabJfipD^ancLQrg
185
(15.12.2005.).
pronađu zaposlenike voljne umjesto parkirališnog mjesta dobiti novac u gotovini. Santa M o n i c a je jedan od prvih gradova koji je prihvatio provođenje t o g zakona. Premda prvo d o č e k a n sa skepsom, 26 f i r m i u Santa M o n i c i sudjeluje u p r o g r a m u , a 2 0 % njihovih zaposlenika je odustalo od vlastitih parkirališnih mjesta i uzelo novac. Na posao dolaze dijeljenjem a u t a , javnim prijevozom, biciklom ili pješice. b) porez na udaljenost - kuće koje se g r a d e na slabije naseljenim mjestima i udaljene od grada zahtijevaju veće i skuplje investicije u infrastrukturi i logistici, a povećavaju se i troškovi transporta, pri č e m u se najčešće odabire prijevoz a u t o m o b i l o m . Stoga se takvi stanovnici d o d a t n o oporezuju za što također postoji državni zakon u Kaliforniji. c) p r o g r a m zelenog d o b i v a n j a - g r a d o v i sami podržavaju recikliranje k u p o v i n o m dobivenih proizvoda ili materijala za vlastite potrebe. Neki gradovi U Kaliforniji i m a j u obavezu kupovati proizvode dobivene recikliranjem ukoliko su oni dostupni na tržištu. d) p r o g r a m i zelenog graditeljstva - gradovi ohrabruju građevinske firme ili bilo koga t k o kreće u izgradnju objekta da koriste reciklirane materijale ili prirodne materijale dobivene održivim upravljanjem. Također se zahtijeva da novo izgrađene zgrade vode računa o smanjivanju energije potrebne za njihovo zagrijavanje, hlađenje, osvjetljavanje i slično. San Diego je prihvatio taj model za sve nove ili obnavljane gradske zgrade te je primjerice 3 5 % nove knjižnice izgrađeno s recikliranim materijalima, a 5 0 % konstrukcije došlo je s odlagališta o t p a d a . Godišnje uštedi energije u vrijednosti od 8 0 0 0 0 dolara. e) Program f a r m e za škole - zbog naravi neoliberalnog kapitalizma hrana do našeg stola prelazi sulude i nepotrebne kilometre podržavajući t i m e daljnje osiromašivanje siromašnih i klimatske promjene. U SAD-u u prosjeku hrana putuje preko oko 2 0 0 0 kilometara dok ju potrošači p o č n u konzumirati. Lokalni izvori hrane, vrlo često zdraviji se zanemaruju ili uslijed ne fer konkurencije propadaju. Neke škole u Kaliforniji t a k o promoviraju program osiguravanja hrane od lokalnih farmi koje proizvode p o m o ć u metoda organske poljoprivrede. T i m e se ekološki otisak dvostruko s m a n j u j e : prvo z b o g m a n j e prijeđenih kilometara i m a n j e emisije C 0 2 , a drugo, ukoliko je riječ o organskim f a r m a m a , zbog m a n j e g utjecaja na okoliš (Gallivan, F., Mintier, S. and Chazan, D., 2 0 0 5 ) . 3 Od 1 9 9 9 . godine Santa M o n i c a u Kaliforniji je prvi grad u SAD-u koji svu svoju gradsku struju nabavlja od obnovljivih izvora energije (Worldwatch Institute, 2 0 0 4 ) . Santa M o n i c a ima poseban p r o g r a m prihvaćanja ekološkog otiska kao mjere razvoja. Sa svim programima i odlukama u t o m smjeru smanjila je svoj otisak u razdoblju 1990-2000. Sličnim p u t e m kreće i gradić A l m a d a blizu Lisabona. H a a g je uzeo ekološki 3
P r e m d a o r g a n s k a p o l j o p r i v r e d a u g l a v n o m t r e b a veće površine od k o n v e n c i o n a l n e za isti
p r i n o s , i m a d a l e k o m a n j i e k o l o š k i otisak z b o g u k u p n o g p o z i t i v n o g u t j e c a j a n a p r i r o d u i o k o l i š , jer isključuje k o r i š t e n j e k e m i j s k i h p r o i z v o d a .
otisak kao osnovnu mjeru računanja svoje održivosti. Neke europske zemlje (Danska, Nizozemska, Austrija...), premda ne previše, uspjele su smanjiti vlastiti ekološki otisak na prijelazu u novo tisućljeće. T a k o đ e r je sve veća primjena ekološkog otiska. UN je u studiji State of the World Population 2001 ukalkulirao ekološki otisak. Europski parlament je tiskao studiju za vlade koja im treba posluži kao alat za izračunavanja ekološkog otiska. Letak nazvan Ecovovageurs je distribuiran na 5 0 0 0 osnovnih i srednjih škola u Kanadi. Od 2 0 0 2 . godine može se na Internetu izračunati vlastiti ekološki otisak. 4 Svi ovi primjeri n a m pokazuju kako se u gradovima uspješno razvijaju znanja iz energetske učinkovitosti, korištenja obnovljivih izvora energije, smanjivanja otpada i drugih važnih područja. Smanjivanjem ekološkog otiska ovi gradovi su sigurno povećali kvalitetu života ljudi koji u njima žive. Jedna od najboljih mogućnosti za povećanje kvalitete života nekog grada jesu i gradski vrtovi, upravo zbog svoje socijalne dimenzije. Takvi gradovi postaju proizvođači hrane na mjestima kao što su predgrađa, javne površine, dvorišta, terase, krovovi i balkoni. U nekim pokrajinama u N j e m a č k o j obavezno je na novosagrađene industrijske komplekse staviti zelene krovove. U SAD-u je izračunato kako pokretanje vrtova zajednice dođe svega desetinu financijskih sredstava potrebnih da se pokrene novi park iste veličine. Dobri poligoni m o g u biti i škole: i m a j u prostora, a vrlo često profesore i profesorice koji žele pokretati školske vrtove. Montreal ima jedan od najrazvijenijih sistema urbanih vrtova u svijetu. O k o 100 vrtova je rašireno u 26 gradskih kvartova, od čega ih 72 dobiva podršku od gradske uprave. U projekt je uključeno preko 1 0 0 0 0 ljudi. U Havani postoji 6 0 0 0 0 urbanih vrtova, osiguravajući prosječno 6 0 % ukupnih prehrambenih potreba stanovnika (Moskovv, 1 9 9 9 , Seabrook, 2 0 0 3 ) . Sangaj proizvodi 8 0 % svojih potreba za hranom u prigradskoj okolici. 5 Polovicom '90-ih godina gradski vrtovi doprinosili su u k u p n o j svjetskoj proizvodnji hrane s 15%. Vrlo često se to povezuje s kompostiranjem zelenog o t p a d a . T a k o primjerice u Rosariu, t r e ć e m po veličini g r a d u u Argentini, kalifornijske gliste kompostiraju sav organski o t p a d . U n u t a r t o g p r o g r a m a zaposleno je nekoliko tisuća ljudi. Od zagađenja koje postoji u gradovima, što se tiče urbanih vrtova ne treba pretjerano strahovati. Naravno, sve ovisi o pojedinoj situaciji i potrebno je imati konkretne podatke. Općenito, može nas zadovoljiti istraživanje koje je provođeno u SAD-u i Rusiji, gdje su rezultati pokazali kako je zagađenje na zelenim krovovima m a n j e za devet desetina od hrane dobivene konvencionalnim m e t o d a m a koja se prodaje na tržnicama. Whitefield ( 2 0 0 4 . ) predlaže zelenu o g r a d u od visine 1,8 metara i iz vlastitog iskustva uvjerenje u kvalitetu hrane. U n a m a susjednoj BiH također postoji divljenja vrijedan projekt, jedan od najboljih u ovoj regiji. C o m m u n i t y Gardening Association je organizacija koja 4 5
Vidjeti URL:http:www.ecofootnetwork.org
(09.05.2005.).
Dobri p o d a c i o održivim u r b a n i m prjektima m o g u se naći u Herbert Girardet ( 2 0 0 3 ) Creating
S u s t a i n a b l e Cities, D e v o n : G r e e n Books.
186
187
povratnika (Gradiška) pa preko osoba s fizičkim (Tuzla) i m e n t a l n i m oboljenjima (Doboj), oboljelima od PTSP-a do organizacija žena (Tuzla), nezaposlenih, djece, penzionera pa čak i zatvorenika (zatvor Kula blizu Sarajeva). CGA je jedna od najljepših aktivističkih priča na Balkanu. Važno je da z n a m o kako se ovakve lijepe priče ne nalaze samo u gradovima, već i na širim područjima. Ohrabrujuće su neke zaista fantastične priče. 2 0 0 2 . g o d i n e predsjednik Kostarike proglasio je zabranu iskorištavanja nafte i ruda u njegovoj zemlji, te predanost očuvanju energije budućnosti - voda i šuma. Ekvador je donio zabranu širenja iskorištavanja nafte na nova područja u t o j zemlji. Tvornica za proizvodnju k o n d o m a u Brazilu istovremeno će spriječiti širenje AIDS-a u toj zemlji. AIDS je jedan od najvećih problema u Brazilu, a vlada kroz nacionalni p r o g r a m zdravlja dijeli besplatno k o n d o m e i proizvodi jeftine generičke lijekove. N o , ovim p r o g r a m o m se štite pluća svijeta od daljnje deforesterizacije pošto će se latex dobivati od lokalnih stabala čime će se šume zaštiti od daljnje nekontrolirane sječe. Premda i m a m o još dosta primjera navest ć e m o jedan koji je izniman. Jim Staklenik u predgrađu Sarajeva kroz stvaranje urbanih vrtova ili kako sami kažu biobašti, resocijalizira ljude te o m o g u ć a v a l j u d i m a da i žive od proizvedenog. T a k o siromašni ljudi sami
Merkel je istraživao uspjeh indijske pokrajine Kerale koja unatoč višestruko m a n j e m BDP-u od SAD-a ima gotovo iste uspjehe u kvaliteti života, uz daleko manji ekološki otisak. 6
proizvode hranu za sebe. Od 2 0 0 0 . g o d i n e kada su počeli u Sarajevu posadili su po čitavoj BiH 13 vrtova u gradovima i prigradskim naseljima na površini od
SAD
Kerala
Indija
292
31,8
1,069
7,5 ha, a vrijednost proizvedenog povrća je bila oko 1 0 0 0 0 0 dolara. Posebno
Broj s t a n o v n i k a (u mil.)
je važno istaknuti da se kroz gradnju vrtova pazi i na širenje mira i tolerancije
Broj r o đ e n i h na 1 0 0 0
16
17
29
Stopa smrtnosti
7
12
65
Životna d o b - muškarci
74
68
63
Životna d o b - žene
80
74
63
96%
91%
44%
34,260$
566$
460$
te su u projekt uključeni ljudi svih nacionalnosti u B i H , a svi znamo kako cijeli Balkan vapi za projektima slične poruke. CGA radi terapiju kroz vrtlarstvo. Osobe s kojima se radi idu nevjerojatno široko od izbjeglica i raseljenih osoba,
Stopa pismenosti BDP po stanovniku
Izvor: Jim Merkel (2003) Radical Simplicity - small footprint on a finite Earth, Gabriola Island: New Society Publishers: 27. Razlozi uspjeha Kerale: visok status žena - "fatalni sindrom kćeri" t a k o karakterističan za Indiju pri č e m u se ženske bebe ubijaju, jer imaju m a n j e mogućnosti i šanse za uspjeh u životu sindrom je siromaštva, patrijarhalnih vrijednosti i nemogućnosti žena da se educiraju, te imaju zadovoljavajući pristup zdravstvenim uslugama i hrani. U Kerali su na cijeni drugačije vrijednosti. Demokracija odozdo - za Keralu su karakteristični slobodni i pravedni izbori 6
M e k e l je f a s c i n i r a n s l i č n i m p r i m j e r i m a k a o što je K e r a l i n , o d l u č i o p o k u š a t i sličnu stvar u S A D - u
g d j e živi. V e ć 1 4 g o d i n a živi s a s a m o 5 0 0 0 d o l a r a g o d i š n j e . Inspirirao g a j e C h a r l e s G r a y koji j e stvorio W o r l d Equity W a g e ( W E W ) i u E u g e n u ( O r e g o n ) je od 1 9 7 9 . do 1 9 9 3 . g o d i n e živio s n e š t o više o d 1 0 0 0 d o l a r a g o d i š n j e u z s m a n j e n i e k o l o š k i o t i s a k i z a d o v o l j a v a j u ć u k v a l i t e t u ž i v o t a .
Urbani vrt u Tuzli
188
189
još od kraja 50-ih godina. Jedni od najvažnijih poteza bili su reforma zemlje i eliminacija kasti. Od 1969. godine 2,5 milijuna seljaka bez zemlje dobili su zemlju na korištenje. Kasnije 1987. godine, 3/4 moći odlučivanja prebačeno je na lokalne nivoe, č i m e je Kerala postala najjača demokracija s aktivnom participacijom građana na planeti. Više od 9 0 % ljudi izlazi na izbore. Jasna socijalna agenda - najvažnije p r e h r a m b e n e sirovine imaju fiksirane cijene kako bi ih mogli kupiti i najsiromašniji. Na edukaciju i zdravstvo odlazi 6 5 % troškova regije. Kerala i m a više knjižnica n e g o cijela Indija zajedno. Posebne p o g o d n o s t i postoje za m a l e p o d u z e t n i k e . Sindikati p o s t o j e , sa z a j a m č e n o m p r a v e d n o m plaćom (Merkel, 2 0 0 3 ) . Intelektualci iz Kerale priznaju probleme s kojima se suočava ova regija nezaposlenost od 2 5 % , spori ekonomski rast, m a l o mogućnosti za educiranu populaciju, jer se radi o pretežno seoskom području (Merkel, 2 0 0 3 ) . U zadnje vrijeme je sve jači pritisak i izvana da se "Keralin model razvoja" uništi. Ipak, taj model n a m pokazuje kako je m o g u ć e živjeti kvalitetno i održivo. Važno je n a p o m e n u t i kako je postotak ljudi koji vjeruje političarima osjetno veći u Kerali, nego u d r u g i m dijelovima Indije pa i svijeta. Čak jedna trećina stanovništva aktivna je u nekoj od društvenih organizacija. Svako selo u Kerali ima knjižnicu, a stupanj korupcije je n a j m a n j i (Franke and Chasin, 1 9 9 8 ; Franke, 2 0 0 1 ) . M n o g e priče iz ovog poglavlja dio su iznimnog t r u d a i ljubavi gradskih aktivista i stanovnika. No kao što smo vidjeli negdje se radili o inicijativama s vrha č i m e su još i zanimljivije za istraživanje. O n o što je važno da istaknemo kao zaključak da se p o m a c i d o g a đ a j u gotovo uvijek nakon zahtjeva i pritiska samih ljudi. Promjene se ne d o g a đ a j u same od sebe. Isto tako veseli i da smo mogli pisati o pričama koje m o ž e m o svesti pod misao pritisak odozdo, promjene odozgo.
Prema praktičnim stazama održivosti Sada smo spremni za par koraka po praktičnim stazama održivosti. Stazama koje će smanjiti naš ekološki otisak i širiti područja mira i slobode. Neke od njih nije lako zakoračiti, ali ih r a d i m o sa d r a g i m ljudima i m e đ u s o b n o se ohrabrujemo i p o m a ž e m o . Ne opterećujte se da spasite svijet preko noći. Pletite mrežu malih, ali upornih koraka.
KORAK 1. - Smanjiti potrošnju energije Najčešće pitanje koje se postavlja u našim medijima je koji energent će zamijeniti naftu? To pitanje je p o t p u n o krivo. Energent budućnosti je štednja. Energent budućnosti je efikasnije dizajniranje i organiziranje naših životnih prostora. Pitanje s početka puno više govori o n a m a ljudima, jer se više fasciniramo s plantažom velikih vjetrenjača, a manje s d o b r o m izolacijom stambenih objekata. Ovo prvo daje bolji spektakl. Da, prioritet je promjena energije, ali je još veći prioritet promjena nas samih. Naš prvi prioritet danas ne da ne smije, nego neće moći biti iskorištavanje obnovljivih izvora energije tako da zadovolje našu sadašnju potrošnju. Jednostavno, ne postoji takav izvor energije. Prva stvar je da s m a n j i m o potrošnju energije. Dakle, loša vijest za nas je da n e m a izvora koji bi m o g a o zamijeniti n a f t u na način kako je mi danas trošimo. No d o b r a , d a p a č e odlična vijest je da danas postoje prijedlozi i istraživanja koja realnim pokazateljima ističu kako bi primjerice Velika Britanija, m o g l a smanjiti svoju potrošnju energije za trećinu bez ikakvih d o d a t n i h troškova, a slijedeća trećina bi se m o g l a smanjiti uz neznatna financijska ulaganja. Gašenje struje kad je ne koristimo čini n a m se m a l i m č i n o m , gotovo simboličkog karaktera. Kada bi se sve video-rekordere, hi-fi uređaje i televizore u Britaniji gasili kad ih ne koriste sačuvale bi se dvije elektrane (Whitefield, 2 0 0 4 ) . T r e b a m o smanjiti našu ovisnost o fosilnim gorivima. Ovdje nije potrebno da se snebivamo nad svojom s u d b i n o m , jer smo mali i sami i ništa ne m o ž e m o učiniti. Smanjenje potrošnje naše energije najčešće ne ovisi o novim skupim
190
191
ulaganjima i trošenju novaca, već p u n o više o boljoj organizaciji i pridržavanju principa održivosti u našem životu. Već i najlakša odluka da koristimo efikasne štedljive žarulje, dobar je korak naprijed. Uobičajene žarulje su totalni gubitak, jer im 9 0 % energije odlazi na t o p l i n u , a svega 10% na svjetlo. Žarulje koje čuvaju energiju daju istu količinu svjetla, troše trećinu energije i traju gotovo deset puta duže od običnih žarulja. 1 Na osvjetljenje u SAD-u odlazi 3 4 % sve proizvedene električne energije. A k o je električna energija koja se koristi u kućanstvu dobivena od iskorištavanja ugljena, što je ondje slučaj u više od 5 0 % , svaki kWh emitira k i l o g r a m C 0 2 . A k o z a m i j e n i m o običnu žarulju sa štednom, uštedit ć e m o t o k o m njenog rada 2 2 5 kilograma ugljena (National Geographic - Hrvatska, 2 0 0 5 ) . Kada bi se u kućanstvima zamijenile neefikasne žarulje s efikasnima, potrošnja energije za svjetlo u SAD-u smanjila bi se za p o l a . Z a m i j e n i t i n e e f i k a s n e ž a r u l j e š t e d l j i v i m a nije t e ž a k izbor. P r i t o m naglašavamo kako je odabir da težimo imati što održiviji životni stil važan, ali samo prvi korak. N e m o j t e se zaustaviti samo na o s o b n o m zadovoljstvu što kupujete etičke proizvode. Udružite se s d r u g i m ljudima, jer zajedno možete napraviti p u n o više. Etički konzumerizam nije dovoljan da se stvari promijene. Kada govorimo o smanjenju potrošnje fosilnih goriva mislimo na cio tercet: ugljen, nafta i plin. Ugljen i plin nas u g l a v n o m griju pa n a m tu stoji široka lepeza alternativa koje smo navodili u poglavlju o graditeljstvu. Ugljen bi svakako trebali izbjeći, a vrlo brzo će se u m n i ljudi koji vode energetsku politiku sjetiti da je i plin fosilno gorivo i kao takav potrošiv. Nafta je problem, jer pored grijanja služi kao glavni resurs za transport. Posebno s obzirom da je nafta i dalje sirovina koja najviše sudjeluje u globalnoj energetskoj proizvodnji s 3 7 % , a za emisiju C 0 2 najvećeg uzroka efekta staklenika, odgovorna je za 4 2 % . Stoga bismo kao prvi korak trebali razmisliti i o načinu našeg transporta. Trebali bismo kad g o d možemo izbjegavati vožnju avionom. Vožnja avionom je jedna od najneekološkijih stvari koju m o ž e m o učiniti. Avion po putniku pusti dva puta više C O - od a u t o m o b i l a i četiri puta više od vlaka (Whitefield, 2 0 0 4 ) . Dušik i sumpor dioksid koji avion emitira s obzirom na visinu leta ima tri puta jači efekt staklenika nego da je emitiran sa Zemlje. Po nekim istraživanjima, avio-promet je odgovoran za pola emisije C 0 2 na sjevernom dijelu zemaljske kugle. Porast prijevoza avionom još je više zabrinjavajuć ako z n a m o da se često d o g a đ a na udaljenostima koje su blizu. A to p u n o više govori o n a m a i našoj razmaženosti, a m a n j e o našoj potrebi za posjetom baki u Australiji ili neutaživoj žeđi da se kulturno uzdižemo posjećivanjem Portugala. Čak se 4 5 % svih letova u EU odvija na udaljenostima m a n j i m od 5 0 0 kilometara (WWI, 2 0 0 5 ) . U g r a d u se puno bolje voziti biciklom ili javnim prijevozom. A k o i i m a m o auto d o b r o je da smo dio već spominjanih grupa gdje se auto dijeli ili više ljudi
1
Štedljive žarulje, p r e m d a m a n j e , t a k o đ e r sadrže živu te ih t r e b a odložiti na p o s e b n a o d l a g a l i š t a .
192
ide zajedno na posao jednim a u t o m . Čak i autori koji su razradili pojam "prirodni kapitalizam" priznaju da eko-efikasnost, kada na primjer govorimo o proizvodnji štedljivih a u t o m o b i l a n e m a nikakve svrhe, ukoliko se istovremeno ne radi na društvu u kojem se smanjuje potreba za a u t o m o b i l i m a , a to je danas prerijedak slučaj. Troje proslavljenih vizionara naglašavaju ( H a w k e n , A.B. Lovins i L.H. Lovins, 1 9 9 9 : 4 1 ) "kako m n o g i socijalni troškovi vožnje a u t o m o b i l i m a i m a j u m a n j e veze s gorivom, a više s p r o m e t n i m gužvama i zakrčenim u l i c a m a , p r o m e t n i m nesrećama, nepokretljivošću ljudi, sve m a n j e prostora za druge aktivnosti, a sve više za ceste, parkirališta i garaže. Ti socijalni troškovi u SADu godišnje dosegnu osminu BDP-a". Energija potrebna za proizvodnju jednog a u t o m o b i l a je 4 1 0 0 - 7 5 0 0 litara nafte, ovisno o tipu a u t o m o b i l a . Potrebno je 4 0 0 0 0 0 litara vode za proizvesti jedan a u t o m o b i l . 27 tona otpada ostane nakon proizvodnje jednog prosječnog a u t a . Svake godine na odlagalištima u SAD-u završi 1 1 milijuna a u t o m o b i l a . Prosječno, svaki a u t o m o b i l godišnje emitira 5 4 4 3 , 0 8 tona C 0 2 . SUV vozila koja su najneefikasnija emitiraju 2,5 puta više C 0 2 . Danas je 7 0 0 milijuna a u t o m o b i l a u svijetu s t e n d e n c i j o m rasta. Ukoliko t o m e pribrojimo sva vozila: brodove, č a m c e , avione, motore, kosilice i ostalo, na svijetu je preko milijardu vozila koje koriste n a f t u . Nijedan alternativni resurs to ne može zamijeniti, jer trošimo previše. Naše sadašnje šume su u stanju apsorbirati svega 1 % od ukupne količine C 0 2 koju emitiramo (Whitefield, 2 0 0 4 ) . Jedna od najprisutnijih dilema u svjetskim medijima, stručnim krugovima pa i najširoj javnosti jest koliko još ima nafte, i mi smo se te t e m e već dotakli. K o m e n t a r i , stavovi i p r e d v i đ a n j a se nižu u v e l i k i m k r a j n o s t i m a . I m a m o a p o k a l i p t i č n i h predviđanja "svih protiv svih" svijeta kod Jamesa H o w a r d a Kunstlera, koji u svojoj posljednjoj knjizi najavljuje " d u g o t r a j n o izvanredno stanje". S d r u g e strane stoje svi oni slijepi pohlepnici, krpelji naših života koji n a m sisaju energiju filajući nas svojim proizvodima koji štete okolišu i ljudima. S obzirom da se i druge cijene baziraju na cijeni nafte, ovdje nas se umiruje kako se i dalje m o ž e m o baviti jedinim z a n i m a n j e m koje n a m je neoliberalni kapitalizam ostavio - da b u d e m o potrošači. Kao što s m o naveli u poglavlju o energiji, i m a m o i čitavu plejadu zanesenjaka, p o n e k a d i s i m p a t i č n i h , koji nagovješćuju novi resurs, tehnološko č u d o , otkriće svih otkrića koje će nas spasiti. Ovdje bismo radi fer igre dodali možda? Možda n a m zaista iz budućnosti dođe kapetanica Janeway s Voyagerom i izruči n a m f i n o upakirane paketiće dilitija? M o ž d a zaista? Doduše, oni m e đ u n a m a koji su kritičniji na ljudsku rasu zbog svega što č i n i m o jedni d r u g i m a i planeti, rekli bi kako nismo zaslužili da nas nešto neočekivano spasi. Rekli bi kako zaista t r e b a m o iz t e m e l j a preispitati svoje ponašanje i način života. T o m u se i pridružujemo, no još uvijek tinja nada kako za to ne m o r a m o proći kroz sudnji d a n . Svjesni s m o kako će mnogi ljudi g a d n o nadrapati ukoliko se ne p r i p r e m i m o za život kada nafta neće biti gospodar svih burzi. A u t a k v o m svijetu ne želimo živjeti. Negdje kao d o b r u alternativu pesimizmu Kunstlera stoji već spominjani
193
Paul M o b b s koji ističe kako i m a m o šanse, a k o se p r i m i m o posla sada. Hirschov izvještaj r a đ e n za p o t r e b e a m e r i č k o g Ministarstva energetike ističe kako "dosezanje vrhunca iskorištavanja nafte suočava SAD i svijet s nečuvenim rizikom.. .bilo koja rješenja za značajan utjecaj moraju biti inicirana deset godina u n a p r i j e d " (PM N o . 4 6 , 2 0 0 5 : 5 7 ) . U knjizi i m a m o priče o o n i m a koji su se već počeli pripremiti ili dobre recepte kako da mi to učinimo. M o b b s smatra kako n a m je za održiviji način života potrebno smanjenje/efikasnije korištenje energije oko 6 0 % i korištenje obnovljivih izvora energije oko 40%. A to onda više i nije t a k o loše i apokaliptično. Z n a n j a i vještine u ovoj knjizi n a m m o g u p o m o ć i da to ostvarimo. Uz o g r o m n u n a p o m e n u kako su ona s a m o djelić bogatstva kreativnosti i sposobnosti koje milijuni ljudi na planeti i m a j u , dijele i stvaraju. Neće biti lako s obzirom na silu i brutalnost ubilačkog stroja koji n a m stoji nasuprot, ali z n a m o kako i svaki stroj i m a svoj vijek trajanja. A sada z n a m o i kako mu odvidati šarafe i slomiti koji dio, ma cijelog njega. I tu ć e m o biti neumorni i n e u m o r n e . Jedan od razloga za tu neumornost jest i činjenica kako naše odluke i postupci utječu na druge ljude, ljude koje nikad nećemo upoznati, osim kao statistiku u vijestima. Svijet je povezano mjesto kao nikada do sad. Mi i m a m o izbor i on treba ići prema korištenju znanja i tehnologija koje svijet vuku prema više pravde i mira. Z a m i s l i m o si samo što znači činjenica kako će 5 0 % svih rudnika zlata u sljedećih 20 godina iz kojih će se vaditi zlato biti na zemlji koju nastanjuju urođenički narodi. Kako se 9 0 % prirodnih rezervi nafte i 6 0 % plina nalazi na teritoriju zemalja u razvoju, uglavnom na područjima gdje se već vode ratovi ili postoje sukobi zbog resursa. W H O procjenjuje kako 1 6 0 0 0 0 ljudi svake g o d i n e u m r e o d posljedica u z r o k o v a n i h k l i m a t s k i m p r o m j e n a m a (WWI, 2 0 0 5 ) , da ne spominjemo sve veći broj ljudi koji umiru zbog ratova za naftu. Samo u Iraku ubijeno je preko 1 0 0 0 0 0 ljudi. Samo u Iraku američka vojska troši gotovo 6,5 milijuna litara nafte dnevno da pokrene svu svoju ratnu mašineriju. Zanimljivo je kako nas se polako, iz godine u g o d i n u , navika na sve veće cijene nafte. I to je kao normalno. Danas n a m je sasvim n o r m a l n o da je barel nafte preko 60 dolara. Od 2 0 0 2 . godine cijena nafte porasla za 148%. Dok se sve o v o d o g a đ a , n e k o m a s n o broji p a r e . E x x o n M o b i l e , najveća n a f t n a korporacija na svijetu, objavila je krajem listopada 2 0 0 5 . godine kako je u t r e ć e m kvartalu te godine ostvarila rekordnu zaradu od
9,9 milijardi dolara,
što je nevjerojatnih 7 4 % više nego u istom razdoblju prošle godine. Shell se za isto razdoblje pohvalio s 9 milijardi dolara zarade. To njima predstavlja porast od 6 8 % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a Conoco Phillips se zadovoljio s tričavih 3,8 milijardi dolara, no za njih to predstavlja rast zarade
razdoblje lani. Neovisno o opće plodonosnoj godini koju su im donijeli globalni ratovi i sukobi za naftu, špekulacije na burzama, panike na tržištima zbog važnih problema kao što je prehlada ovog ili o n o g iz kraljevske svite Saudijske Arabije, sve veća potrošnja sve manje nafte i posljedice razornih uragana uslijed sve češćih klimatskih promjena. Ovo potonje je zaista savršeni cinizam. Naftne korporacije proizvode gorivo na kojem gomilaju svoje bogatstvo, a koje je najveći uzročnik g l o b a l n i h klimatskih p r o m j e n a . O n d a uslijed klimatskih promjena i m a m o sve veće nestabilnosti u vremenskim uvjetima, između koje spada i sve veći broj uragana. I onda uslijed razaranja uragana diže se cijena goriva kojeg dotične korporacije kontroliraju i proizvode. I o n d a o n e još više zarađuju. A mi pjevušimo na Dan planete Zemlje i baš s m o ono sretni kad BP primjerice objavi da će povećati ulaganja u obnovljive izvore energije. Zalije BP slavlje zbog zarade i objavi kako će slijedećih 10 godina uložiti u obnovljive izvore energije do 8 milijardi dolara. To je svega 12,3% od zarade BP-ja samo u trećem kvartalu 2 0 0 5 . godine. BP godišnje investira u naftu i plin 150 milijardi dolara, što znači da će od ukupnih investicija BP za obnovljive izvore energije (gdje su lukavo utrpali i sunce i vjetar, i vodik i plin) odvajati 5,3%. M n o g i pripadnici i pripadnice alterglobalističkog i mirovnog pokreta osjećaju se često p o m a l o bespomoćno kad uvide da ih sistem protiv kojeg prosvjeduju drži u z a m c i , jer kontrolira sve resurse koje k o r i s t i m o . O n o što je zaista uzbuđujuće što danas pored prosvjednog urlika Ne ratu za naftu, mi i m a m o dovoljno znanja i vještina urliknuti Ne nafti za rat. M o ž e m o urliknuti g a d o v i m a Ne t r e b a m o vas, jer i m a m o sve. T a k o dolazimo do d r u g o g koraka.
KORAK 2. - Prestati jesti naftu N e k i , p o p u t Kunstlera u p o z o r a v a j u k a k o će, z a razliku o d u o b i č a j e n i h futurističkih vizija, osnovna g r a n a b u d u ć n o s t i biti p o n o v n o poljoprivreda. Današnja konvencionalna poljoprivreda koja ovisi o velikom n a f t n o m unosu (umjetna goriva, pesticidi, herbicidi, teška mehanizacija i nepotrebno o g r o m n i troškovi za transport), bez tako velikog unosa nesposobna je da nas sve nahrani. Prema t o m e , naš sistem proizvodnje hrane ne s a m o da je nepravedan, jer ostavlja g l a d n i m a stotine milijuna ljudi uz obilje hrane, već je i energetski neefikasan. Mi smo jedaći i jedačice nafte. Prehrambeni sistem u SAD-u troši kao i cijela Francuska za svoju u k u p n u energetsku potrošnju. Čak četiri petine od toga odlazi na procesiranje, pakiranje, skladištenje, transport i prodaju prehrambenih proizvoda. Čak 3 4 % odlazi na gorivo za mehanizaciju koja sije ili obavlja žetvu na polju, a 2 8 % odlazi na proizvodnju u m j e t n i h gnojiva (Murray, 2 0 0 5 ) . 2 U SAD-u se za proizvodnju
od 9 0 % u odnos na isto razdoblje lani. ChevronTexaco je objavio zaradu od 3,9 milijardi dolara što znači rast od 5 3 % u odnosu na isto razdoblje lani. BP je
•' D e t a l j n i j i prikaz d a j e Pfeiffer ( 2 0 0 4 ) : p o t r o š n j a u k o n v e n c i o n a l n o j p o l j o p r i v r e d i u S A D - u je o v a k o
istaknuo zaradu od 6,53 milijarde dolara, što je 2 5 % više u odnosu na isto
raspoređena: 3 1 % proizvodnja umjetnih gnojiva,
194
19% rad mehanizacije,
16% transport,
n a v o d n j a v a n j e , 8 % u z g o j stoke, 5 % sušenje usjeva, 5 % p r o i z v o d n j a pesticida i 3 % r a z n o .
195
13%
umjetnih gnojiva od lipnja 2 0 0 1 . godine do lipnja 2 0 0 2 . godine potrošilo više od 16 milijardi litara dizela (Pfeiffer, 2 0 0 4 ) . Polja u američkoj saveznoj državi lowi troše energiju jednaku 4 0 0 0 b o m b i bačenih na Nagasaki (Manning, 2 0 0 4 ) . Često se lažno tvrdi kako organska hrana ne bi m o g l a nahraniti svijet. Dugogodišnja istraživanja na Cornell Universityju i Rodal Instituteu daju prednost o r g a n s k o j poljoprivredi, čak i u u r o d u . Biljke i tlo koje se ne uništavaju konvencionalnom poljoprivredom d o d a t n o su uspješnije t o k o m sušnih godina. 3 Dobra vijest je da prodaja organski uzgojene hrane raste 20-25% godišnje. No, površine na kojima se organski uzgaja hrana čine svega 3% od ukupnih poljoprivrednih površina. Stoga ti ljudi trebaju našu podršku. Organska hrana nije skupa. Konvencionalna je prejeftina zbog subvencija i neuključivanja eksternih troškova. Rekli smo kako v a m nećemo propagirati vegetarijanstvo, ali trebate biti svjesni kako pored etičkog problema, u prehrani m e s o m postoji i veliki ekološki problem. Prehrana bazirana na mesu doprinosi emisiji stakleničkih plinova za devet puta više nego prehrana bazirana na biljkama i biljnim prerađevinama koje se lokalno proizvode. Na organskim f a r m a m a troši se 6 5 % manje energije, u g l a v n o m zbog nekorištenja umjetnih gnojiva (Whitefield, 2 0 0 4 ) . Bio bi veliki korak da m a k a r smanjite konzumiranje mesa. Još je veći korak a k o počnete i sami proizvoditi hranu za sebe, ali je vrlo vjerojatno kako si neće veliki broj ljudi to moći organizirati s obzirom na poslove i t e m p o života. Zato je važno da podržimo u našoj blizini o n e koji proizvode hranu, posebno one koji je proizvode na ekološki način. Ne treba n a m biti žao čak niti a k o potrošimo par kuna više na njih, jer se to sve vraća zajednici. Već smo u uvodu istaknuli perfidnu igru zelenog kapitalizma u stvaranja elitnog i skupog životnog stila. N o , to ne treba brkati s p o t r e b o m da podržimo ljude koji pored nas proizvode i stvaraju. Nekoliko je načina na koje podupiremo lokalne proizvođače hrane. U gotovo svim k n j i g a m a koje dolaze iz anglosaksonskog svijeta zagovara se otvaranje d u ć a n a samih poljoprivrednika i specijaliziranih sajmova. Vrlo često nismo svjesni koliko su vrijedni svi ti placevi, pijace i tržnice koje i m a m o , gdje također još uvijek ima dosta ljudi koji prodaju svoju h r a n u . Često ljudi ispred svoje kuće izvjese natpis sa proizvodima koje nude. Dobro je objavljivati listu d o m a ć i h proizvođača i proizvoda koje nude kako bi javnost bila informirana. M o ž e m o organizirati p r e h r a m b e n e kooperative organizirane o d strane potrošača. Postoje i tzv. "box scheme", sistem u kojem svaki potrošač dobiva svoju kutiju sezonskih proizvoda koja mu se t j e d n o dostavlja. K a k o bi se rasteretilo proizvođača, jer ovime on pristupa potrošačima, a ne obrnuto, hrana se dostavlja na nekoliko dogovorenih lokacija koje su najbliže svima, gdje o n d a pojedinačni potrošači dolaze po svoje namirnice. Koriste se i posjeti
f a r m a m a koje su otvorene za organizirane potrošače koji ih podržavaju. Sistem pretplate je korak dalje. Potrošači unaprijed plate sve svoje buduće n a m i r n i c e koje će dobivati. T i m e se stvara p o j a č a n a ili d o d a t n a podrška poljoprivrednicima, jer o d m a h prije sezone barataju o d r e đ e n o m svotom novaca koja im je potrebna za ulaganja u proizvodnju. Posebno je ovakav pristup koristan za m a n j e bogate poljoprivrednike, jer ih čuva od bankarskih kredita i otplaćivanja. Sistem se razvio u SAD-u i trenutno postoji 1000 f a r m i koje rade po o v o m principu. Slijedeća mogućnost je C o m m u n i t y Supported Agriculture - poljoprivreda koju podržava zajednica. Tanke su nijanse u razlikama između metode pretplate i CSA. CSA je pojačana metoda pretplate. N a k o n godina suradnje između potrošača i proizvođača, t a m o gdje se stvaraju jače i svjesnije veze, vrlo brzo se dođe do osjećaja kako potrošači isto kao i proizvođači skrbe za d o b r o b i t i o p s t a n a k f a r m e . To je u neku r u k u isto njihova f a r m a . T a k o d o b i v a m o poljoprivredu koju podržava zajednica, a ne samo puka nakupina potrošača koji žele zdravo jesti. T a k o se oni koji i m a j u dionice u hrani koju su platili na početku sezone brinu i za druge aktivnosti na f a r m i kako bi ona što bolje stvarala i živjela. Velika većina CSA f a r m i u SAD-u su biodinamičke f a r m e . To nije č u d n o jer ljudi koji prakticiraju b i o d i n a m i k u vide f a r m e kao živi organizam, pa uključivanje u život f a r m e ljudi koji jedu hranu proizvedenu na njoj nije ništa č u d n o . Pošto vlade podržavaju velike m o n o k u l t u r n e farme, sami ljudi, sama zajednica preuzima stvar u svoje ruke i podržava male poljoprivrednike koji osiguravaju dobru hranu, brigu za bioraznolikost i etički pristup prema zemlji. Na s a s t a n c i m a pred p o č e t a k sezone, na p o č e t k u trećeg mjeseca poljoprivrednici istaknu što se očekuje i kolika ulaganja su potrebna. T a d a svaka obitelj ili pojedinac odlučuje koliko su spremni uložiti s obzirom na svoje p o t r e b e i m o g u ć n o s t i . U k o l i k o se n a k o n t o g a ne d o b i j e s u m a k o j u su poljoprivrednici predložili kao potrebnu da se zadovolji proizvodnja, kreće se u slijedeći krug dok se taj iznos ne postigne. Do sada, u CSA priči nikada nije trebalo više od dva kruga da se predloženi iznos ne dobije. U N j e m a č k o j se u posljednje vrijeme razvija Integrated Renewable Energy Farm (IREF) sistem koji u proizvodnju hrane uključuje i energetsku dimenziju, odnosno podupire f a r m e u kojima je proizvodnja hrane zaista održiva i n e m a korištenja fosilnih goriva.
KORAK 3. - Korištenje obnovljivih izvora energije Samo kad su sve opcije za smanjenje energije istražene, m o ž e m o krenuti u potragu za izvorima koji će n a m omogućiti trošenje energije. Ukoliko povećamo energetsku efikasnost, a ne smanjimo potrošnju, vrlo je vjerojatno da će n a m uštedu pojesti povećan konzumerizam. Pri korištenju obnovljivih izvora energije
1
Vdijeti c j e l o k u p n o istraživanje na URL;http://i-sis.org.uk ( 1 9 . 0 9 . 2 0 0 5 . ) .
196
potrebno je paziti koje vrste obnovljivih izvora m o ž e m o najbolje iskoristiti u
197
našoj lokalnoj zajednici i uvijek ih je d o b r o kombinirati. Kroz knjigu smo se trudili pokazati kako n a m obnovljivi izvori energije m o g u zadovoljiti sve potrebe. Uz n a p o m e n u koju nikad nije n a o d m e t nekoliko puta ponoviti - korištenje takvih izvora zahtijeva od nas i da p r o m i j e n i m o način na koji g l e d a m o na energiju i da postanemo odgovorniji u odnosu na odnos proizvodnja/potrošnja energije. A kako mi uobičajeno rješavamo probleme? Čovjek je koristio previše fosilnih goriva i stvorio klimatske promjene. Uslijed klimatskih promjena sve su češći slučajevi nestabilnog vremena i ekstremnih uvjeta. Tako su i ljeta sve toplija, a ljudi su zaključili kako su vrućine nesnosne. Umjesto da smanjimo potrošnju fosilnih goriva, zazelenimo gradove i p o č n e m o graditi energetski efikasnije stambene objekte, mi smo počeli ugrađivati klima uređaje. Rješavamo posljedicu, a ne uzrok. Samo je ovdje problem što t i m e uzrok činimo još većim i nerješivijim. U Hrvatskoj je ugrađeno klima uređaja koji troše kao jedna nova elektrana. Elektrana p o g o n j e n a fosilnim gorivima. Koja stvaraju klimatske promjene. I onda ć e m o zaključiti kako su ljeta još nesnosnija. Pa će se netko p a m e t a n sjetiti da n a m treba još klima uređaja, jer je ovako zbilja neizdrživo. I tako u začarani krug kratkotrajnih površinskih rješenja, rješenja koja to nisu. Obnovljivi izvori energije imaju sigurnu budućnost. Čak svaka četvrta osoba ( o k o 1,6 m i l i j a r d i l j u d i ) na svijetu n e m a e l e k t r i č n u e n e r g i j u u s v o j e m domaćinstvu. Premda smo ih stavili u poglavlje o graditeljstvu, ne treba smetnuti s u m a kako su i pasivni solarni dizajn ili dobra ekološka izolacija obnovljivi izvori energije. Sto se tiče biogoriva, posebno onih na bazi ulja, podražavamo njihovo korištenje od recikliranog ulja ili ulja dobivenog organskim uzgojem. Naravno, uz stalno podsjećanje na korak 1. o potrebi smanjenja potrošnje. Nasuprot t o m e , danas se u EU uvozi biodizel iz Malezije koji se dobiva od p a l m i n o g ulja, a za plantaže palmi se sijeku šume koje su najvrijedniji resurs na planeti. O n d a si europski kvazi-eko fićfirići umišljaju kako se voze na održivo gorivo. U Z M A G u podržavamo biogoriva koja ne uništavaju bioraznolikost. O n a koja uništavaju zapravo su prljavi biznis zaogrnut u zelene pakete. No isto tako, nemojte da vas obeshrabre pametnjakovići kojima je jedini k o m e n t a r na biogoriva kako ih n e m a m o dovoljno da zadovoljimo sadašnju potrošnju nafte. Kažu genijalci, naruče sendvič s b u đ o l o m i odu do kioska po cigare sa svojim l i m e n i m l j u b i m c e m na n a f t u . Nafta nije alternativa, a opet je svi u z i m a m o zdravo za gotovo. Premda kao što smo naveli nafta kao benzin i kao dizel ima m a n j i energetski prinos i od etanola, a pogotovo od biodizela. Korištenje o t p a d n o g ulja, poštivanjem rotacije usjeva i plodoreda te znanjem iz organske poljoprivrede, biogoriva m o g u biti snaga lokalnih zajednica za većom nezavisnošću od industrije nafte. Biogoriva m o g u ostaviti lokalne resurse na korištenje ljudima i osigurati im radna mjesta.
198
KORAK 4 - Kad se male ruke slože Permakultura nas uči kako se plete mreža povezanih funkcija i elemenata. U t o m smislu je m a n j e važno koliko i m a m o elemenata od toga kako su oni povezani. Netko i s m a n j e elemenata može imati efikasniji i održiviji sustav. Cjelina je veća od zbroja. Pogledajmo potrošnju energije u kućanstvima prema p o d a c i m a Energetskog instituta Hrvoje Požar: 5 7 % grijanje, 2 5 % potrošnja tople vode, 1 1% rasvjeta i uređaji, te 7% kuhanje. Sjetimo se sada svih održivih rješenja, svih zelenih alata koje smo spominjali u knjizi. Ovdje se najbolje vidi kako se plete mreža održivih niti. A n a p o m i n j e m o opet kako to čak niti nisu sve niti koje ljudi na o v o m planetu pletu kako bi n a m bilo bolje, već samo one koje smo mi sami upoznali. G r i j a n j e s r e đ u j e m o pasivnim s o l a r n i m d i z a j n o m , d o b r o m i z o l a c i j o m i efikasnim aktivnim grijanjem. A k o se tu i t a m o m a l o p o č a p a m o , sigurno će n a m isto biti toplije. Već s m o prešli 50 posto potrošnje energije. T o p l u vodu, čak ako i ne živimo na m o r u , d o b r o je dogrijavati solarnim kolektorima koji su zaista jednostavni za u p o t r e b u . Ukoliko spojimo sustav masivnih zidanih peći plus solarni kolektori dobili smo efikasno grijanje i našeg prostora i tople vode. Kompostne wc-e ć e m o teško ugrađivati u g r a d u , premda u zemljama kao što je Švedska i to postaje n o r m a l n o za stambene zgrade, ali u svakom slučaju je d o b r o štediti vodu kod ispiranja wc školjke i pranja naših tjelesa te suđa. Kakve g o d uređaje koristimo d o b r o je da b u d u A ili čak A+ klase, znači energetski efikasni. Tko koristi obične žarulje, a ne štedne, taj je stvarno pravi t u d u m . I ego-baraba. Već ta mala najjednostavnija odluka znači nešto za zaštitu okoliša i zdravlje ljudi. A d u g o r o č n o se i ekonomski isplati. Kuhanje? Kao i kod kompostnog wc-a i ovdje ć e m o teško naći da netko na vrhu stambene zgrade friga jajca na solarnom kuhalu. Ali i to je m o g u ć e . Mi probali i pržekali t e m p e h . Kuhati je najneefikasnije za jednu osobu, pogotovo na struju. Pozovite si ponekad prijatelje i prijateljice, drage ljude na večeru. Jasno je da s obzirom na vašu specifičnu situaciju nećete moći o d m a h ili nećete moći koristiti sva ova održiva rješenja, ali nedajte da vas to obeshrabri, jer je pozitivno da radite u skladu sa svojim mogućnostima i pozicijom. Svatko može učiniti nešto. A nismo ni spomenuli h r a n u , o t p a d i druge važne stvari. N a k o n što s m o uspostavili našu m r e ž u , slijedi povezivanje sa d r u g i m a k t i v i s t i m a i a k t i v i s t k i n j a m a koji šire prostore s l o b o d e u d r u g i m v a ž n i m područjima: ljudska prava, radnička prava, novi mediji i virtualni svijet, ženska prava, prava manjinskih skupina, mirovni i antiratni pokret, selo i g r a d , lokalno i globalno. Od njih m o ž e m o p u n o naučiti. Sve je povezano. Primjerice, biodizel v a m n e m a nikakvog smisla ako ne smanjite svoju vožnju a u t o m o b i l o m . Biodizel ne može zamijeniti uobičajenu naftnu potrošnju prosječne obitelji. Z a t o v a m se potrebno udružiti i podržati ekološke udruge koje zagovaraju i bore se za biciklističke staze i kvalitetniji gradski prijevoz. Bez t o g a , vrlo teško ćete imati
199
održivu vožnju biodizelom. Slično, nije samo važno doći do dućana s organskom h r a n o m , već je važno i kako se odnose prema radnicima i radnicama u t i m d u ć a n i m a . T a k o se eko-etička korporacija za kozmetiku i njegu tijela Body Shop smatra " s n a g o m za socijalnu p r o m j e n u " . Inzistiraju da su im svi proizvodi dobiveni bez korištenja umjetnih sastojaka, uz poštivanje prirode i urođeničkog znanja, pa čak i m a j u i kolonjsku vodu za muškarce koja se zove Aktivist. Istovremeno kao snaga za socijalnu p r o m j e n u smatraju kako su "preradikalni za sindikate" (Thomas Frank, 2 0 0 2 : 2 1 3 - 2 1 6 ) . Ti bokca, čudno da se takvog radikalizma nisu sjetili u Microsoftu ili Coca Coli. Rješenja za održiviji način života treba ispreplesti sa socijalnom pravdom i širenjem mira. Bez toga n e m a održivosti. Poruka knjige je da su ta rješenja t u , svuda oko nas. Ne sva, ali njihovo širenje je z a m a m n o . P r o b l e m koji se često javlja je n e d o s t a t a k z n a n j a , informacija i komunikacije te širenja i dijeljenja zelenih alata za održiviji način života. Sve se svodi na suradnju, na energiju između ljudi. Kada se ljudi udruže, sposobni su za čudesne priče. To je zapravo najvažnija poruka u knjizi. Energija između ljudi. U Z M A G - u smo, unatoč našoj mladosti, i kao ljudi i kao grupe, nekoliko puta shvatili kako ukoliko ne postoji ona iskra, onaj zanos, zašto ne reći ukoliko ne postoji eros u životu, fina energija između ljudi, n e m a smisla previše razglabati o solarnim m o d u l i m a ili sličnome. Mi smo sami imali puno problema u vlastitoj edukaciji - ili jednostavno nemaš koga pitati kako nešto napraviti i koristiti ili osobe koje to znaju traže o g r o m n e svote novaca. Z a t o smo se u svim našim radionicama o solarnim k u h a l i m a , solarnim kolektorima, bio-gorivima, p r i l i k o m instaliranja m a l i h vjetrenjača i solarnih m o d u l a po Hrvatskoj kretali u mislima s te dvije potrebe: znanja i vještine m o r a j u biti dostupne i primjenjive te radionice ne smiju koštati skupo kako novac ne bi određivao ljude s kojima surađujemo. Od toga do danas nismo odustajali, u n a t o č svim p o g r e š k a m a i t e š k o ć a m a , n e m a n j u love i svim o n i m lošim energijama oko nas. Z a t o i cijenimo neizmjerno ljude koji su nas naučili ili su n a m p o m o g l i da se sami e d u c i r a m o o proizvodnji i/ili korištenju zelene energije. Ponavljamo opet, ukoliko sami imate neku sličnu priču, kontaktirajte nas i uvrstit ć e m o ta znanja u slijedećem izdanju ili će o d m a h završiti na našoj Internet stranici. Važno je da se ne osjećamo krivima zbog želje za u d o b n i m i u g o d n i m životom. Postoji nešto ljepše između dviju krajnosti - egomanijaka koji bez osvrtanja gaze sve pred sobom d o k i njih ne opali po tintari i novovjekovnih izabranih koji bježeći od svijeta nude sebe kao njegovo spasenje. Nije n a m potreban asketizam, već aktivizam. Ž e l i m o uživati u životu, upijati njegove sokove, sladiti se sočnim detaljima i sitnicama, smijati se do bola i od bola ići prema smijehu, biti vrckavi gdje treba i pecnuti gdje paše... Lijepa je stvar znati kako m o ž e m o imati lijep život bez da ikoga zajebavamo. I to je tako dobar osjećaj. Jedan od najvećih ekonomskih stručnjaka danas, Bernard Lietaer
200
nazvao je to "održivim o b i l j e m " ( 2 0 0 1 ) . Kretanje prema t a k v o m svijetu je p u n o uzbuđujuće i veselo, nego što je cmizdriti za starim navikama.
I što vam još reći za kraj? Nije li lijepo probuditi se u prvoj zoni, a sunce već grije dnevni boravak kroz naš staklenik? Nije li onda baš lijepo složiti fini sendvič s d i m l j e n o m sejtančinom, d o m a ć i m sirom i srknuti fair trade kavu ili d o m a ć i čaj? Pa se zaputit u vrt naberati hrane za ručak, jer na ručak stiže brdo ekipe, jer i m a m o radionicu izrade solarnih kolektora. Ma nije li samo lijepo otići po ekipu k o m b i j e m koji ide na ulje i pri t o m stati u šumarku? Ma ne t o , nego se ide skupit smeće što ga ljudi ostavljaju, o n o a u t o g u m e za zidove i t o . Pa nakon toga skupit ekipu i dovesti ih, a o n o već se krčka vegan bućkuriš na solarnom kuhalu. O, nije li lijepo sa svima ovima učiti, raditi i graditi? Pa se onda otić okupati na sedre divne Kupe, usidriti se i čekati mlaz, eko-jacuzzi, prirodna masaža, pokoji prdac od sejtančine, ma nek se mjehurići roje. O p e t uuuuu.... I nije li lijepo poslije nazdraviti rakijicom, pa zapjevati koju staru i m l a d u , spremiti noć u džep i spremiti sebe u ples, čekati zoru da se pozdravi sunce? Nije li? V i d i m o se t a m o .
Duić, N. ( 1 9 9 9 ) Energetika nakon Kyoto, URL: http://powerlab.fsb.hr/ OsnoveEnergetike/l 999/oe 1 p.html ( 0 8 . 0 5 . 2 0 0 5 ) . Elliott, J.A. ( 2 0 0 3 ) An Introduction to Sustainable Development, Routledge.
London
EC ( 2 0 0 2 ) Choices for a greener future - T h e European Union and the environment, EC: Belgium.
LITERATURA
Franke, R. W. ( 1 9 9 7 ) Democracy at Work in an Indian Industrial Coop erative - The Story of Kerala Dinesh Beedi, URL:http://csf.colorqdo.edu/ bcas/oiherart7frankeJJ]lm ( 1 1 . 0 5 . 2 0 0 4 . ) .
Anderson L. ( 1 9 9 9 ) Genetic Engineering, A Brief Guide, Devon: Green Books.
Food, and our Environment -
Franke, R.W. a n d Chasin, B.H. ( 1 9 9 8 ) Power to the (Malayalee) People URL: http;//www.zmag.org/ZMag/articles/feb98kerala.htm ( 1 1 . 0 5 . 2 0 0 4 . ) .
Bagarić, M. ( 2 0 0 3 ) Kompostiranje, Z a g r e b : Zelena akcija. Bell, G. ( 2 0 0 2 ) Put permakulture - praktični koraci za stvaranje samoodrživog svijeta, Cres: Poduzetništvo Jakić.
Franke, R.W. ( 2 0 0 1 ) Fueling Economic Growth Through Democratic Participation: Three Lessons from Kerala, India, URL: http:// www.chss.montclair.edu/anthro/fuelinggrowth.htm (1 1.05.2004.).
Bell, S. a n d Morse, S. ( 2 0 0 3 ) Measuring Sustainability - Learning f r o m D o i n g , London: Earthscan.
Fukooka, M. ( 1 9 9 5 ) Revolucija jedne slamke - uvod u prirodno poljodjelstvo, Z a g r e b : Prirodoslovno društvo Ljekovita biljka.
Berman, D. M. & O'Connor, J. T. ( 1 9 9 6 ) Who Owns the Sun? People, Politics and the Struggle for Solar Economy, Vermont: Chelsea Green.
Gallivan, F., Mintier, S. a n d Chazan, D. ( 2 0 0 5 ) Steps to Sustainability: Five Things Your City Can Do to Reduce its Ecological Footprint, URL:http// www.redefiningprogress.org ( 0 5 . 0 5 . 2 0 0 5 . ) .
Borio, L. a n d Candela, M. ( 2 0 0 4 ) Ecovillage Creation and M a n a g e ment, Ventimiglia: Torri Superiore. Briggs, M. ( 2 0 0 4 ) Widescale Biodiesel Production f r o m Algae, URL: http://w_ww.unK (11.12.2005.). Brown, L. R. ( 2 0 0 1 ) Eco-Economy: Building an Economy for the Earth, New York: W. W. Norton & Co. Brown, L, Larsen, J a n d Fischlowitz-Roberts, B. ( 2 0 0 2 ) T h e Earth Policy Reader, L o n d o n : Earthscan Publications. Burnett, G. ( 2 0 0 4 ) Permakultura - vodič za početnike, Sto čitaš i Z M A G . Butler, C.T.& M c H e n r y , K. ( 2 0 0 0 ) Food not Bombs, Tuscon: Sea Sharp Press. Carlstrom, P. ( 2 0 0 5 ) As Solar Gets Smaller, Its Future Gets Brighter, URL: http://www.sfgate.com ( 2 5 . 0 7 . 2 0 0 5 . ) . Centar za kompost Osijek (2003) Priroda ne poznaje o t p a d Kompostiranje Sto?Zašto?Kako?, Centar za kompost Osijek: Osijek. Chambers, N., Simmons, C. and W a c k e r n a g e l , M. (2004) Sharing Nature's Interest - Ecological Footprints as an Indicator of Sustainability, London: Earthscan. C A T ( 2 0 0 5 ) Clean State N o 5 8 , M a c h y n l l e t h : CAT. Do it ourselves - A guide to petroleum and war free vegetable fuel mak ing, M o n t r e a l : Potato's People. Driessen, P. ( 2 0 0 3 ) Eco-lmperialism - Green Power, Black Death, Bellevue: Free Enterprise Press. Dresner, S. ( 2 0 0 3 ) The Principles of Sustainability, London: Earthscan.
202
G a l l o n , G. ( 2 0 0 3 ) Hydrogen-Fueled Car W r o n g Decision, URL: http:// www.eyworld.com/databases/storybuilder.cfm?storyid=494 ( 0 1 . 0 3 . 0 5 . ) . Gershuny, G. ( 1 9 9 3 ) Start with the Soil, Emmaus: Rodale Press. Gellatley, J. ( 2 0 0 1 ) Kako postati, biti i ostati vegeterijanac ili vegan?, Zagreb: Udruga "Prijatelji životinja". Girardet, H. ( 2 0 0 3 ) Creating Sustainable Cities, Devon: Green Books. Glavač, V. ( 1 9 9 9 ) Uvod u globalnu ekologiju, Zagreb: D U Z Z P O i Hrvatske šume. G o l d e m b e r g , J. ( 2 0 0 3 ) Energy and Sustainable Development, u Speth, J.G. Worlds A p a r t - Globalization a n d Enviroment, Washington DC: Island Press: 5 2 - 6 5 . Goodstein, D. ( 2 0 0 4 ) O u t of Gas - T h e End of the A g e of Oil, New York: W . W . N o r t o n & C o m p a n y Inc. Graham-Rowe, D. ( 2 0 0 5 ) Hydroelectric power's dirty secret revealed, URL:http://www.energybulletin.net (1 1.03.2005.). H a l l , K.G. ( 2 0 0 5 ) U.S. has plans f o r C a n a d a oil sands, URL: http:// azceritraLcom ( 0 5 . 1 2 . 2 0 0 5 . ) . H a l t e a d , T. A Better Way to Measure t h e Economy, u: Kevin Danaher ( 1 9 9 6 ) Corporations Are Gonna Get Your Mama, M o n r o e : C o m m o n Courage Press: 1 8 1 - 1 8 5 . H a w k e n , P., Lovins, A. B. a n d Lovins, L. H. ( 1 9 9 9 ) Natural Capitalism The Next Industrial Revolution, L o n d o n : Earthscan. H a y d e n , A. ( 1 9 9 9 ) Sharing the Work, Sharing the Planet - Work Time, Consumption, & Ecology, London: Z e d Books.
203
Hynes, H.P. ( 1 9 9 6 ) A Patch of Eden - America's Inner-City Gardeness, Vermont: Chelsea Green Publishing. Jackson, H. a n d Svensson, K. ( 2 0 0 2 ) EcovHIage Living - Restoring the Earth and Her People, Devon: Green Books. Klare, M.T. ( 2 0 0 5 ) The Energy Crunch to Come, URL: http:www.tomdispatch.com/indeks.mhtmlPpid = 2 2 7 7 ( 2 4 . 0 3 . 2 0 0 5 . ) . Kreuter, M. ( 2 0 0 2 ) Bio Vrt, Rijeka: A n d r o m e d a . Kunster, J.H. ( 2 0 0 5 ) The Long Emergency, URLhttp:// www.rollingstone.com ( 0 2 . 0 4 . 2 0 0 5 . ) . Lay, V. ( 2 0 0 5 ) Integralna održivost i učenje, u: Društvena istraživanja 7 7 , G o d . 14, br.3: str. 3 5 3 - 3 7 7 . Lebb, S a n d Lebb, D. ( 2 0 0 4 ) the Oil Factor - Protect Yourself a n d Profit f r o m t h e C o m i n g Energy Crisis, New York: Warner Business Book. LeCompte, C . ( 2 0 0 5 ) Portland critized o n C 0 2 c l a i m , URLhttp:// www.sustainable industries journal northwesl (I 0.1 1.700.').). Lietaer, B. ( 2 0 0 1 ) The Future of Money, London: Century. M a n d e k , S. ( 2 0 0 2 ) Uzgoj Kalifornijskih glista - proizvodnja i primjena humusa, Velika Gorica: Z M A G . M a n d e r , J. Intrinsic Negative Effects of Economic Globalization on the Environment, u: Speth, J.G. Worlds Apart - Globalization and Enviroment, Washington DC: Island Press: 108-129. M a n n i n g , R. ( 2 0 0 4 ) The Oil We Eat, URL:http//www.eroei.com (12.09.2005.). McBurney, S. ( 1 9 9 8 ) Ecology Into Economics Won't Go, Devon: Green Books. M e r k e l , J. ( 2 0 0 3 ) Radical Simplicity - small footprint on a finite Earth, Gabriola Island: New Society Publishers. M i r a l e m , V. ( 2 0 0 4 ) Rijeka bez povratka - ekologija i politike velikih brana, Konjic, Udruženje za zaštitu okoline "Zeleni - Neretva". M o b b s , P. ( 2 0 0 5 ) U r a n i u m Supply a n d t h e Nuclear Option, URL;www.frQW.org.uk/mobbsey/papers/oies_article.html ( 1 3 . 1 2 . 2 0 0 5 . ) . M o n b i o t , G. ( 2 0 0 4 ) feeding Cars, n o t People, URL: w^vw.guaKlJmxcLiik, ( 1 1 . 0 9 . 2 0 0 5 . ) . Moilison, B. ( 1 9 9 6 ) Uvod u permakulturu, Split: GFS i Zagreb: SHUP i ZGO. Morris, D. ( 2 0 0 3 ) A Hydrogen Economy Is a Bad Idea, URL:http:// w ^ a l t e r n e t . o r g (01.03.2005.). M o s k o w , A. ( 1 9 9 9 ) T h e Contribution of U r b a n Agriculture to Gardenenrs, Their Households, and Surrounding Communities: The Case of Havana, Cuba, u: Koc. M. et al. (eds.) For Hunger-Proof Cities Sustainable Urban Food Systems, O t t a w a : IDRC: 7 7 - 8 4 . Murray, D. ( 2 0 0 5 ) Ethanol's Potential: Looking Beyond Corn, U R l i h t t p j /
204
/earltkpoJicy.org ( 2 5 . 0 7 . 2 0 0 5 . ) . Murray, D. ( 2 0 0 5 ) Oil a n d Food: A New Security Challenge, URL: http;// lisl/ri se u p. n et/www/i nf o/g loba I news-summary ( 2 5 . 0 7 . 2 0 0 5 . ) . N R D C - Natural Resources Defense Council ( 2 0 0 5 ) Jobs a n d t h e Climate OECD ( 1 9 9 5 ) Background Paper to OECD Workshop: Sustainable Consumption and Production: Clarifying the Concepts, Rosendal, Norway. July 2-4. Paris: OECD. Panos ( 2 0 0 4 ) Food for All - Can Hunger be Halved?, U R L h t t p j / / www.panos.org.uk. ( 0 7 . 0 8 . 2 0 0 5 . ) . Paulson, A. 2 0 0 5 ) City Transit Systems struggle to stay on track, URL:http//www,csmonitQLCom (25. 0 7 . 2 0 0 5 . ) . Perkins, E. ( 1 9 9 9 ) Public Policy and the Transition to Locally Based Food Networks, u: Koc. M. et al. (eds.) For Hunger-Proof Cities Sustainable Urban Food Systems, O t t a w a : IDRC: 6 0 - 6 7 . Pfeiffer, D.A. ( 2 0 0 4 ) Eating Fossil Fuels, U R L h t t p j / / www.fromthewilderness.com ( 1 3 . 0 9 . 2 0 0 5 . ) . Pfeiffer, D.A. ( 2 0 0 5 ) The Natural Gas Cliff, U R L h t t p : / M u x o m / nllendale (24.1 1.2005.). Plant, C. & Plant, J. ( 1 9 9 1 ) Green Bussiness - Hope or Hoax, Devon: Green Books. Potočnik, V. i Lay. V. ( 2 0 0 2 ) Obnovljivi izvori energije i zaštita okoliša u Hrvatskoj, Z a g r e b : M Z O P U . Pye-Smith, C. ( 2 0 0 2 ) The Subsidy Scandal - How your Government Wastes Your Money To Wreck Your Environment, L o n d o n : Earthscan. REN21 Renewable energy Policy Network ( 2 0 0 5 ) Renewables 2 0 0 5 Global Status Report, Washington, DC: Worldwatch Institute. Renner, M. ( 2 0 0 2 ) The Anatomy of Resource Wars, Worldwatch Institute, URL:http:www J .worJdyyi]tch.oj'g ( 0 2 . 0 4 . 2 0 0 5 . ) . Shiva, V. ( 2 0 0 3 ) The Myth of Globalization Exposed, u: Speth, J.G. Worlds A p a r t - Globalization a n d Enviroment, Washington DC: Island Press: 140-154. Speth, J.G. Worlds A p a r t - Globalization a n d Enviroment, Washington DC: Island Press Stewardship A c t - How Curbing Global W a r m i n g Can Increase Employment, URL;http;www.nrdc.org ( 0 5 . 0 5 . 2 0 0 5 . ) . Stout, R. ( 1 9 9 5 ) Vrt bez motike - tajne organskog uzgoja povrća i cvijeća m e t o d o m malčiranja, Z a g r e b : Prirodoslovno društvo Ljekovita biljka. Tickell, J. ( 2 0 0 3 ) From t h e Fryer to the Fuel T a n k - T h e Complete Guide to Using Vegetable Oil as an Alternative Fuel, New Orleans: Joshua Tickel Media Productions. Wackernagel, M. & Rees, W. ( 1 9 9 6 ) Our Ecological Footprint -
205
Reducing H u m a n Impact on Earth, Gabriola Island, New Society Publishers. W a c k e r n a g e l , M. et al. ( 2 0 0 4 ) National Footprint a n d Biocapacity Accounts 2 0 0 4 : The underlying calculation m e t h o d , U R L h t t p : / / www.footprintnetwork.org ( 0 8 . 0 5 . 2 0 0 5 . ) . W e i s m a n , A. ( 1 9 9 9 ) Gaviotas - A Village that Reinvented the World, Devon: Green Books. W h i t e l e g g , J. ( 1 9 9 7 ) Critical Mass - Transport, Environment and society in t h e Twenty-first Century, London: Pluto Press. WorldWatch Institute ( 2 0 0 2 ) State of the World 2002, London: Earthscan Publications Ltd. WorldWatch Institute ( 2 0 0 4 ) State of the World 2004, New York: W.W. N o r t o n & Company. WorldWatch Institute ( 2 0 0 5 ) State of the World 2 0 0 5 Trends a n d Facts Changing the Oil Economy, URL; http ;//www.worldwatch.org ( 0 4 . 0 4 . 2 0 0 5 . ) . WorldWatch Institute ( 2 0 0 5 ) State of t h e World 2 0 0 5 , New York: W.W. Norton / Company. Z m e r g o ( 2 0 0 4 ) Kompostiranje, O p a t i j a : Z m e r g o .
206
207
