Vijetnamski Rat

FILOZOFSKI FAKULTET STUDIJ POVIJESTI

VIJETNAMSKI RAT Seminarski rad

SADRŽAJ Uvod………………………………………...……………… Uvod………………………… ……………...………………………………..………….3 ………………..………….3 1. Francuska Francuska Indokina……… Indokina………………… …………………… …………..……… ..………………… …………………… …………...…… ...……44 2. Vladavina Vladavina Ngo Dinh Diema… Diema…………… ………………... ……...………… …………………… …………...…… ...……………. ………..5 .5 3. Ulazak Sjedin Sjedinjenih jenih Američk Američkih ih Država Država u rat……..…… rat……..………...… …...…………… ……………..…… …..………8 …8 4. Tet ofenziva……… ofenziva………………… …………………… …………………… ………….………… .…………………… …………………… …………..10 ..10 5. Vijetnamini Vijetnaminizacij zacija………… a…………………… …………………… …………………… …………………… …………………… ……………..11 …..11 6. Kraj rata……………… rata………………………… …………………… …………………… ……………....… …....…………… …………………… ………….13 .13 Pad Saigona……………...……………… Saigona……………...………………………………………… …………………………………….13 ………….13 7. Posljedice… Posljedice…………… ……………..…… …..……………… …………………… …………………… …………………… …………………… …………15 15 Popis skraćenica………….………………… skraćenica………….…………………..………...……………………… ..………...………………………………16 ………16 Zaključak……….………...…………………………………… Zaključak……….………...……… …………………………………………………….17 ……………………….17 Literatura……….……………...…………………………… Literatura……….…………… ...……………………………………………………….18 ………………………….18

2

UVOD Pojam "Vijetnamski rat" obuhvaća dva rata: prvi (Prvi Indokineski rat) koji je Viet Minh vodio protiv francuskih kolonijalnih vlasti i drugi (Drugi Indokineski rat) koji je bio sukob između Demokratske Republike Vijetnam (Sjeverni Vijetnam), u savezu sa Viet Kongom, i Republike Vijetnam (Južni Vijetnam), u savezu sa SAD. Vijetnamski rat se smatra "zastupničkim ratom", jednim od nekoliko koji su se dogodili tijekom Hladnog rata između SAD i njenih zapadnih saveznika sa jedne strane, i Sovjetskog Saveza i Narodne Republike Kine (još jedan sličan rat se vodio u Koreji). Sjeverno-vijetnamski saveznici su bili Narodnooslobodilačka fronta za oslobođenje Južnog Vijetnama, Sovjetski Savez i Narodna Republika Kina. Glavni saveznici Južnog Vijetnama su bili SAD, Australija, Novi Zeland i Južna Koreja. Veliki broj civilnih žrtava  je posljedica rata koji se završio 30. travnja 1975. kapitulacijom Južnog Vijetnama. Ovajj rad će detalj Ova detaljnom nom analiz analizom om povijes povijesnih nih doga događaj đajaa nastoja nastojati ti pribli približit žitii traged tragediju iju u Vije Vijetn tnam amuu koja koja je traj trajal alaa od 195 1955. 5.-- 1975. 1975. Rad Rad pok pokaz azuj ujee tije tijekk i traj trajan anje je,, inte intenz nzit itet et i dimenzije, pouke i tendencije, dileme i različite perspektive Vijetnamskog rata te kako i zašto je Vijetnam postao pozornica apsurda.

3

1. FRANCUSKA INDOKINA

U razdoblju kolonijalne ekspanzije u drugoj polovini 19. stoljeća Francuska je zauzela zauzela Indokinu, Indokinu, što vijetnamski vijetnamski narod nije primio s oduševljenjem. oduševljenjem. Borba za nacionalno oslobođenje oslobođenje odvijala odvijala se za cijelo vrijeme francuske kolonijalne kolonijalne vladavine, vladavine, a poslije poslije Prvog svjetskog rata vodeću ulogu polako su preuzimali komunisti povezani sa Sovjetskim Savezom na čelu s Ho Chi Minhom. Krajem Drugog svjetskog rata, oslobodilački pokret je nakon kapitulacije Japana prerastao u općenarodni ustanak protiv kolonijalnih vlasti, poznat kao "kolovoška revolucija". Nakon Drugog svjetskog rata Hoov pokret Viet Minh (Liga za neovisnost Vijetnama) proglasio je neovisnost, ali Francuska nije namjeravala odstupiti. U Hanoiu je 2. rujna 1945. proglašena Demokratska Republika Vijetnam, a za predsjednika je  proglašen Ho Chi Minh. To je izazvalo intervenciju kineskih snaga Kuomintanga u sjev sjever erno nom, m, te brit britan ansk skih ih i fran francu cusk skih ih u južn južnom om Vije Vijetn tnam amu. u. Da bi un uniš išti tili li no novo vo-uspostavljenu državu Francuzi su od 1945. do 1954. vodili borbe protiv vijetnamske vojske. Bitka kod baze Dien Bien Phua označila je kraj vlasti Francuske u Indokini. Zapovjednik  Viet Minha Vo Nguyen Giap zadao je Francuzima zaprepašćujući vojni poraz. Nakon što je Francuska "bila odbila ponudu Amerikanaca da nuklearnim oružjem unište vijetnamske  posade"1, 7. svibnja 1954. deset tisuća francuskih vojnika odvedeno je u zarobljeništvo, a svaki drugi se vratio. Ovaj poraz proizveo je povlačenje francuske vojske iz Indokine. Francuska je pristupila mirovnim pregovorima koji su okončani na konferenciji u Ženevi u srpnju 1954. Tada su zaraćene strane potpisale akt o prekidu vatre, a Francuska je  priznala Demokratsku Republiku Vijetnam. Neovisnost su dobile Kambodža, Laos i Vijetnam. Odredbama ženevskog sporazuma iz 1954. teritorij Vijetnama je po 17. paraleli  privremeno podijeljen na sjeverni (Demokratska Republika Vijetnam) i južni dio (Republika Vijetnam). U južnom dijelu države, nekadašnja marioneta Francuza i Japanaca, car Bao Dai je osnovao nekomunističku državu a za njenog premijera je postavio Ngo Dinh Diema. Ženevskim sporazumom predviđeno je u roku od dvije godine održavanje općih slobodnih izbora na kojima su građani trebali odlučiti o ujedinjenju. Posljednji francuski vojnici napustili su Vijetnam u travnju 1956. godine.2 1 2

oružja, (7.10.2008.). http://www.fpif.org, Nuklearna oružja, STANLEY K ARNOW ARNOW, Vijetnam: Povijest, Penguin Books, New York, 1997., str. 27.

4

2. VLADAVINA NGO DINH DIEMA Kad su se Francuzi povukli iz Vijetnama, na sjeveru je stvorena Demokratska Republika Vijetnam čiji je predsjednik bio stari i prekaljeni revolucionarni vođa Ho Chi Minh, a na jugu je formirana Carevina Vijetnam. "Car Bao Dai bio je kockar i ženskar. Godinu dana kasnije, na temelju plebiscita, u Južnom Vijetnamu je ukinuta monarhija i na čelo Republike Republike je došao Ngo Dinh Diem."3 Na konferencije u Ženevi je bilo naglašeno da  je podjela Vijetnama trebala biti samo privremena i da je bilo samo potrebno čekati državne izbore koji su bili predviđeni za 20. srpnja 1956. Sjedinjene Američke Države "su odbile  potpisati Ženevski ugovor"4. Predsjednik Južnog Vijetnama, Ngo Dinh Diem, je odbio održati izbore tvrdeći da vlast na sjeveru nikada neće dozvoliti održavanje pravednih izbora  jer je sjever puno brojniji (dva milijuna stanovnika više nego jug). Neodržavanje Neodržav anje izbora je dovel doveloo u pita pitanj njee sprem spremnos nostt SADSAD-aa na demo demokr kraci aciju ju u regij regiji, i, ali ali i valj valjan anost ost izbo izbora ra sprovedenih samo u komunističkom Vijetnamu. Predsjednik Dwight D. Eisenhower je izrazi izrazioo svoje svoje straho strahove ve kad je nap napisa isao, o, 1954 1954.. godine, godine, "osamde "osamdeset set posto posto popu populac lacij ijee bi glasovalo za komunističkoga Ho Chi Minha, a ne za cara Bao Daia."5 Eisenhower nije uzeo u obzir da je ovaj statistički podatak bio istinit prije nego što je Ho Chi Minh sproveo svoj katastrofalni program reforme zemlje i prije nego što je buna u Minhovom rodnom mjestu  bila krvavo k rvavo ugušena. U američkoj vanjskoj politici p olitici je prevladala doktrina "teorije domina"  prema kojoj ako je Južni Vijetnam popustio pred komunističkim silama, tada bi cijela  jugoistočna Azija. Neki su čak tvrdili kad bi se komunizam proširio, prvo bi zahvatio Havaje a potom i zapadnu obalu Sjedinjenih Sjedinjenih Američkih Država. Zato je bilo bolje bolje boriti se  protiv komunizma na tlu Azije nego u Americi.  Ngo Dinh Diem je bio izabran da vodi Južni Vijetnam. Bio je rimokatolik, antikomunista i nije bio nikako vezan za Francuze. Povjesničar Luu Doan Huynh priopćava "Diem je predstavljao predstavljao ekstremni nacionalizam nacionalizam pojačan pojačan s autokracijom autokracijom i nepotizmom." nepotizmom."6 U travnju i lipnju 1955. Diem je (protivno savjetu SAD-a) izveo nekoliko vojnih operacija 3

LUCIANO DODDOLI - MANLIO MARADEI, Svijet poslije II .svjetskog rata , Marjan tisak, Split, 2005.,

str. 51. 4

R OBERT kraja – u potrazi za odgovorima vijetnamske vijetnamske tragedije, OBERT S. Mc NAMARA, Rasprava bez kraja Perseus Book Group, New York, 1999., str. 60. 5 DWIGHT D. EISENHOWER , Mandate for Change, Change, Doubleday & Company, New York, 1963., str. 372. 6 kraja…, str. 84. R. S. Mc NAMARA, Rasprava bez kraja…,

5

 protiv vjerske sekte Cao Dai, budista Hoa Hoa i bande kriminalaca k riminalaca Binh Xuyen. Diem ih je optužio da dovode komunističke tajne agente i skrivaju ih. Na početku ljeta 1955. proveo je kampanju "Osudi komuniste" tijekom koje komunisti i svi koji su se protivili njegovoj vladi su uhićeni, zatvoreni, mučeni ili pogubljeni. U ovom periodu veliki broj izbjeglica se selio u oba smjera. Oko 52.000 Vijetnamaca se preselilo s juga na sjever. Ali 800.000 ljudi je  prešlo sjeverni s jeverni Vijetnam da bi stigli na jug, ponajviše u brodovima bro dovima i zrakoplovima koje su osigurali Francuzi i SAD.7 Propaganda Propaganda CIA je bila da još više poveća taj broj a poticali su sloganima kao što je: "I Djevica Marija ide prema Jugu"8. Sjeverne izbjeglice trebale su Diemu stvoriti jaki antikomunistički birački krug. Na referendumu o budućnosti monarhije, Diem je podvalio broj glasova na biračkome mjestu koje je nadgledao njegov brat Ngo Dinh Nhu i tako je dobio 98.2 % glasova, uključujući i 133 % u Saigonu.9 Njegovi američki savjetnici su mu preporučili skromniji rezultat od nekih 60 - 70% glasova ali je Diem gledao na glasovanje kao jedan test autoriteta. Diem je proglasio novu Republiku Vijetnam i sebe za predsjednika 26. listopada 1955. Republika Vijetnam je nastala ponajviše kao želja Eisenhowerove administracije da se stvori antikomunistička država u regiji. Kao  bogati katolik, Diem je smatran dijelom stare elita koja je pomagala Francuzima Francu zima da vladaju Vijetnamom. Većina Vijetnamaca su bili budisti, pa njegovi napadi na budističke zajednice su samo povećavali nepovjerenje. U svibnju je Diem napravio deseto-dnevnu posjetu Sjedin Sjedinjen jenim im Američ Američkim kim Državam Državamaa i predsje predsjedni dniku ku Eisenh Eisenhower oweruu koji koji je potvrdi potvrdioo svoju svoju  podršku Diemu. Parada kroz New York je bila održana u čast Diemu i iako je bio javno hvaljen, smatralo se da je on bio odabran jer jednostavno nije bilo drugog, boljeg izbora.10 Kraj Krajem em 50-t 50-tih ih god godin inaa poč počin inje je pobun pobunaa u neki nekim m rural ruralni nim m ob obla last stim ima. a. Dije Dijelo lovi vi seoskoga stanovništva se pridružuju komunističkoj gerili Viet Kongu i bore se protiv vlade u Saigonu. Već 1959. u Hanoiu je donesena odluka da se krene u oštriju borbu protiv Juga, ali posredstvom Viet Konga koji je imao izvjesnu podršku u logistici i ljudstvu. Ho Chi Minh je izjavio: "Nemojte ulaziti u vojne operacije, to će nas poraziti. Ne uzimajte zemlju od seljaka. Istaknite nacionalizam više nego komunizam. Nemojte napadati ako to možete izbjeći. Budite izbirljivi u svome nasilju. Ako se ubojstvo mora dogoditi, koristite nož a ne 7

kraja…, str. 88. R. S. Mc NAMARA, Rasprava bez kraja…, S. K ARNOW ARNOW, Vijetnam: Povijest, str. 238. 9 kraja…, str. 97. R. S. Mc NAMARA, Rasprava bez kraja…, 10 S. K ARNOW ARNOW, Vijetnam: Povijest, str. 162. 8

6

granatu. Ako dođe do ubojstva, osigurajte se da objasnite zašto je do toga došlo."11 To se nazivalo naoružana propaganda. Gledajući povećavanje nepopularnosti Diemovog režima, 2. prosinca 1960. stvorena je Nacionalna Oslobodilačka Fronta (National Liberation Front NLF), kao fronta Viet Konga. Sjedinjene Američke Države pomno su pratile situaciju i kovale plan intervencije. Kad je na predsjedničkim izborima 1960. John F. Kennedy  pobijedio, usprkos Eisenhowerovim napomenama da su to sve veliki zalogaji, Kennedy je ambiciozno izjavio da će "platiti bilo koju cijenu, nositi bilo koji teret, suočiti se s bilo kojom nevoljom, poduprijeti svakog prijatelja a suprotstaviti se svakome neprijatelju da svima osigura život, uspjeh i slobodu." Kennedyjeva administracija je preuzela politiku Hladnog rata koju je vodila i Trumanova i Eisenhowerova administracija. SAD su 1961. imale 50.000 postrojbi u Koreji, a Kennedy se morao suočiti sa tri krize – neuspjehom invazije kod Bay of Pigs, gradnjom Berlinskoga zida i dogovorom između zapadnjački nastroj nastrojene ene vlade vlade Laosa Laosa i komuni komunisti stičko čkoga ga pok pokret retaa Pathet Pathet Lao. Lao.12

To sve sve je nagn nagnal aloo

Kennedyja da vjeruje da još jedan neuspjeh bi u potpunosti uništio reputaciju SAD-a pa je izjavio: "Imamo problem u iskazivanju vlastite moći i potrebno nam je pokazati svoju snagu kao postojanu, a Vijetnam zvuči kao savršeno mjesto za to."13 Kennedy je povećao  broj vojnika u Vijetnam sa 800 na 16.300. U svibnju 1961. potpredsjednik Lyndon B. Johnson je podsjetio Saigon i entuzijastički izjavio da je Diem "Winston Churchill Azije." Upitan zašto to govori, izjavio je: "Diem je jedini dečko kojeg imamo tamo." 14 Za sigurnost se brinula armija Južnog Vijetnama nazvana Army of the Republic of Vietnam (ARVN).  No, loše vodstvo, korupcija i politička miješanja sve više blate nekomunistički Vijetnam. U svibnju 1963. dolazi do problema kad je budistički svećenik Tri Kuang održao govor o vjerskoj vjerskoj diskriminaciji diskriminaciji u Južnom Vijetnamu Vijetnamu povodom Budinog rođendana koji se  proslavljao u sjevernom gradu g radu Južnog J užnog Vijetnama Hue. Revoltirana govorom, vlada Južnog Južno g Vijetnama je zabranila reprizu govora na radio stanici što je izazvalo revolt budista koji su izašli da demonstriraju. Demonstracije je suzavcem ugušila policija, a bilo je devet mrtvih i mnogo povrijeđenih. Kriza je pogoršana kada je predsjednik Diem nazvao budističku delegaciju "idiotima" jer su tražili vjerske slobode koje su već imali zagarantirane ustavom. 11

S. K ARNOW ARNOW, Vijetnam: Povijest, str. 179.-180. S. K ARNOW ARNOW, Vijetnam : Povijest, str. 265. 13 R OBERT OBERT MANN, Velika iluzija: Dolazak Amerikanca u Vijetnam , Basic Books, New York, 2002., 12

str. 67. 14

S. K ARNOW ARNOW, Vijetnam: Povijest, str. 267.

7

Zahvaljujući katastrofalnim potezima vlade, protesti budista su se raširili po cijeloj zemlji, a  pridružili su im se i studenti. Osam budista je izvršilo samoubojstvo javnim spaljivanjem što je šokiralo javnost. Pentagon i CIA su shvatili da je Diem nesposoban za funkciju koju izvršava izvršava i da nikada neće moći postići postići dogovor sa komunistima. komunistima. Zato su planirali planirali njegovo uklanjanje. Drugog studenoga 1963. Diem i njegov mlađi brat Ngo Dinh Nhu su bili svrgnuti s vlasti i ubijeni. Kad je ta vijest bila priopćena predsjedniku Kennedyju, on je ostao u šoku jer o tome nitko nije njega niti pitao, niti nagovijestio. Veleposlanik Lodge mu  je tad samo rekao : "Sada napokon imamo predispozicije za kraći rat."15 Tri tjedna nakon smrti Diema, Kennedy je ubijen. Kennedy je uveo helikoptere u rat i stvorio južnovijetnamske vijetnamske zračne snage. Zamijenio Zamijenio ga je njegov potpredsjednik potpredsjednik Lyndon B. Johnson koji  je potvrdio podršku SAD-a Južnom Vijetnamu.

3. ULAZAK SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA U RAT 1964. godine američke američke snage po prvi put dobivaju mandat da njihovi vojnici uđu u sukob do čega je doveo navodni incident u Tonkinskom zaljevu. Oko ponoći 30. srpnja 1964.godine šest  patrolnih čamaca Južnog Vijetnama (kojeg su SAD izdašno vojno pomagale) napalo je sjeverno-vijetnamske instalacije na otocima Hon Me i Hon Ngu u zaljevu Tonkin. Za vrijeme napada sve su komunikacije nadgledane s američkog razarača USS Maddox koji je  bio udaljen 120 nautičkih milja. Sjeverni Vijetnam odgovorio je na provokaciju pro vokaciju 2. kolovoza kada je poslao tri patrolna čamca na Maddoxa. Maddoxa. Tog je dana, oko 15 sati, kapetan kapetan Maddoxa John Herrick naredio otvaranje vatre na tri patrolna čamca Sjevernog Vijetnama čim se  približe na deset kilometara, a od nosača zrakoplova Ticonderoga zatražio je zračnu  potporu. Sjeverni Vijetnamci ispalili su tri torpeda na američki brod. Dva su promašila p romašila cilj, a treći nije eksplodirao. Amerikanci su odgovorili i potopili jedan, a oštetili dva patrolna čamca. Razarač Razarač Maddox pogođen je jednom. Žrtava nije bilo, a šteta je bila mala. SAD su  poslale i prvu diplomatsku poruku uopće sjeverno-vijetnamskoj vladi u Hanoi kojom su zaprijetile da će, bude li ponovo napada na američke brodove koji će biti na otvorenom moru, poduzeti napad koji će imati velike posljedice.16 Četvrtoga kolovoza oko osam sati navečer američki razarači Maddox i Turner Joy presreli su sjeverno-vijetnamsku poruku. 15 16

S. K ARNOW ARNOW, Vijetnam: Povijest, str. 327. kraja…, str. 224. R. S. Mc NAMARA, Rasprava bez kraja…,

8

Kapetan Kapetan Herrick stekao je dojam da se planira napad na američke brodove i oko deset sati navečer mladi i neiskusni operater izvijestio je da se Maddoxu približava torpedo. Razarači su počeli izvoditi manevre za izbjegavanje i zapucali po onome što su mislili da su sjeverno-vijetnamski brodovi. Tri dana nakon navodnog incidenta u zaljevu Tonkin, 7. kolovoza 1964. godine, u Kongresu je usvojen je zakon nazvan Tonkinška rezolucija kojom se predsjednik SAD-a ovlašćuje da poduzme akcije koje smatra potrebnima da bi obranio  jugoistočnu Aziju „uključujući i upotrebu oružane sile“ U Predstavničkom domu za rezoluc rezoluciju iju je glasal glasaloo 416 kon kongres gresmen mena. a. Protiv Protiv nije nije bio nitko. nitko. Tonkin Tonkinška ška rezoluc rezolucija ija temeljena na nikad dokazanom i vjerojatno nikad postojećem incidentu poslužila je kao  pravni temelj za američku intervenciju u Vijetnamu.17

U međuvre međuvremen menu, u,

na vlast dolazi premijer Nguyen Cao Ky. Američka "Bijela knjiga", objavljena 27. veljače 1965. u izdanju State Departmenta, definira rat u Vijetnamu kao rat potpuno drukčiji od onih koji su vođeni npr. u Maleziji i na Filipinima. To je, po Amerikancima, rat sličan korejskom ratu: socijalistička država sa sjevera nastoji da osvoji neosocijalističku državu na  jugu. "Bijela knjiga", čije su "argumente" u Hanoiu, Pekingu i Moskvi odbili, ocijenjena je i u samoj Americi kao "sir sa mnogo rupa". Jer, tvrdnja da je Hanoi prekršio Ženevske sporazume bila je samo izgovor za napade koje je američka avijacija poduzimala protiv  baza Sjevernog Vijetnama. I dok je američka "Bijela knjiga" mukotrpno pokušavala da dokaže neko pravo SAD-a u toj "intervenciji", "intervenciji", pojavljuje pojavljuje se iznenada zapanjujuća zapanjujuća izjava izjava američkog veleposlanika u Saigonu, Cabota Lodgea: "U ovom poslu pitanje prava je sasvim sekundarno."18 Od 1965. do 1971. na snazi je tzv. "operacija pomirenje" za vrijeme koje je trebalo uvjeriti Vijetnamce da su Amerikanci oslobodioci, ali najveći broj najstrašnijih zločina američke vojske dogodili su se upravo u tom razdoblju. U ožujku 1965., nakon napada na marinu SAD u Pleiku, operacija Flaming Dart, Operacija Rolling Thunder i operacija Arc Light su započele. Između ožujka 1965. i studenoga 1968. "Rolling Thunder" je ispustila milijune raketa i bomba na sjever Vijetnama. Kao što je šef zrakoplovnih snaga SAD rekao: "Bombardirat "Bombardirat ćemo ih sve dok ih ne vratimo vratimo u kameno doba."19 Za to vrijeme premijer Ky  pokušava da smijeni komandanta Thieu koji ima jaku podršku po dršku u Da Nangu i Hueu. Thieu je 17

L. DODDOLI - M. MARADEI, Svijet poslije II. svjetskog rata , str. 53. L. DODDOLI - M. MARADEI, Svijet poslije II. svjetskog rata, str. 54. 19 S. K ARNOW ARNOW, Vijetnam: Povijest, str.406. 18

9

odbio da napusti svoje mjesto i u tome su ga podržali budisti iz Da Nanga. Iznerviran razvojem situacije premijer naređuje armiji da ga nasilno razriješi dužnosti. Postojao je strah da će budisti tražiti pomoć od komunista, ali se to nije dogodilo čime je raspršen mit  bivšeg pokojnog predsjednika Diema da su budisti povezani sa komunistima. Vladina akcija je rezultirala smrću preko 800 civila nakon čega se utjecaj militantnih budista drastično smanjio. Nešto kasnije te godine održani su izbori za ustavotvornu skupštinu. Viet Kong je pokušao da spriječi izbore tvrdeći da svako tko glasa daje podršku vladi. Registriralo se 5.2 milijuna od mogućih 8 milijuna, a prema službenim podatcima odaziv je  bio 80% . Cijelo vrijeme ARVN sa Amerikancima izvodi takozvane "traži i uništi" operacije po džunglama Južnog Vijetnama. U svibnju 1965. ARVN je zadobila velike poraze u bitci kod Binh Gia. Ponovno su  poraženi u bitci kod Dong Xoaia. General William Westmoreland izražava želju "ratovati samo sa američkom postrojbom jer mu se čini da je ARVN nesposoban".20 Amerikanci sada  počinju djelovati samostalno dok ARVN ima zadatak da održava red u zemlji. Amerikanci  pokreću velike operacije, a da bi spriječili ove operacije armija Sjevernog Vijetnama po  prvi put direktno sa 60.000 ljudi prelazi granicu i ulazi u Južni Vijetnam, odvlačeći time veliki dio američkih vojnika na Sjever i efikasno zaustavljajući operacije.

Na

konferenciji za tisak 22. ožujka 1966. za vrijeme proširenja rata i povećavanja žrtava u Vijetnamu, predsjednik SAD-a Lyndon B. Johnson je, između ostalog, rekao: "Ako sam  potišten kada čitam kako ovdje u Americi sve ide loše, ja samo zatražim pisma iz Vijetnama tako da mogu da se razvedrim."21 Upitane od strane jednog čitaoca da li je istina da za svakoga ubijenog vojnika u Vijetnamu Sjedinjene Američke Države ubijaju šest civila, novine u Chicagu su objavile, nije istina "mi ubijamo samo četiri civila na svakoga vojnika."22 Otpor ratu sve više raste u SAD, pa tako u listopadu 1967. organizirao se "Marš na Pentagon". Demonstracije su bile pune plakata i omladine koja je vikala: "Ho, Ho, Ho Chi Minh! The NLF is going to win!" ( Ho Chi Minh, Nacionalna Fronta za oslobođenje će  pobijediti) i "Hey, hey, LBJ, how many boys did you kill today?"23 ( Hej, Lyndon B. Johnson, koliko si dječaka danas pobio?). 20

kraja ..., str. 353. R. S. Mc NAMARA, Rasprava bez kraja HOWARD ZINN, Vijetnam-logika Vijetnam-logika povlačenja, Beacon Press, Boston, 1968., str.4. 22 Vijetnam-logika povlačenja, str.5. H. ZINN, Vijetnam-logika 23 kraja…, str. 363-365. R. S. Mc NAMARA, Rasprava bez kraja…, 21

10

4. TET OFENZIVA Krajem siječnja 1968. godine, 50% vojnika ARVN-a je bilo na odsustvu da bi s obitelji obitelji proslavili proslavili novu godinu. Bilo Bilo je obostrano obostrano proglašeno privremeno privremeno primirje primirje za Tet, Vijetnamsku novu godinu koja je padala 31. siječnja. Snage Sjevernog Vijetnama su to iskoristile da izvedu operacije protiv velikih gradova Južnog Vijetnama. U ponoć 30. siječnja kada su komunističke snage (Viet Kong i Armija Sjevernog Vijetnama) napali skoro istovremeno Kui Non i Na Trang, mnogi ARVN i američki vojnici uopće nisu reagirali misleći da se radi o proslavi. U roku od nekoliko sati komunističke trupe su ušle u centar Da Nanga, Hoi Ana, Kontuma, Pleikua i Ban Me Touta. Tijekom jutra 31. siječnja komunistički samoubilački odred se infiltrirao u centar Saigona u kamionu sa cvijećem, izvršavajući napad na američku ambasadu koji je trajao 6 sati. Ostatak je u grad ušao  pješice, gradskim prijevozom i volovskim zapregama dok su im oružje na skrivenim mjest mjestim imaa osta ostavi vile le unu unutr trašn ašnje je prist pristal alic ice. e. Polic Policij ijski ski čas koji koji bi spri sprije ječi čioo ov ovoo je bio bio suspendiran suspendiran zbog Nove Godine. Godine. Rezultat je bio totalni totalni kaos u kome su se komunisti komunisti borili sa policijom, ARVN-om i Amerikancima po čitavom gradu. Viet Kong je uspostavio kontrolu nad nekim predgrađima Saigona gdje je ubijao ljude koji imaju bilo kakve veze sa  policijom ili vladom. Policija se svetila ubijanjem zarobljenih komunista na licu mjesta. ARVN ARVN i američ američki ki avioni avioni su bombard bombardira irali li dijelo dijelove ve predgra predgrađa đa Saigona Saigona u pok pokušaj ušajuu da kontroliraju situaciju. Sukobi su u Saigonu trajali do kraja ožujka, 1.250 civila je izginulo, a 100.000 je ostalo bez krova nad glavom stvarajući ogroman ekonomski udar na već podugu listu izbjeglica koje je trebalo izdržavati.24  Najgore je prošao grad Hue koji su komunisti u potpunosti osvojili i držali 4 nedjelje. Armija od 3.000 komunista je držala grad. Grad je pao nakon užasnih bitaka koje su se vodile za svaku kuću. Prema strategiji Sjevernog Vijetnama cilj je bio da se totalnim napadom izazove revolucija koja bi srušila Južnu Vladu. To se međutim nije desilo. Operacija je u stvari bila kontraproduktivna, jer su i ljudi koji nisu bili naklonjeni vladi  počeli da je podržavaju nakon što su vidjeli strahote Huea.25 24

R. S. Mc NAMARA, Rasprava bez kraja kraja ..., str. 367.

25

S. K ARNOW ARNOW, Vijetnam: Povijest, str.412.

11

5. VIJETNAMINIZACIJA Poslije Johnsona, za predsjednika je izabran Richard M. Nixon. Prvi i najvažniji zadatak zadatak koji je Nixon sebi postavio pri dolasku dolasku u Bijelu kuću bilo je okončati vijetnamski vijetnamski rat na način koji ne bi bio protumačen kao američki poraz. U tu je svrhu Nixonov najbliži suradnik-savjetnik za nacionalnu sigurnost, a kasnije državni sekretar - Henry Kissinger  formulirao strategiju temeljenu na tzv. realnoj politici lišenoj ideoloških i hladnoratnih  predrasuda, ali isto tako i bilo kakvih moralnih skrupula. Na terenu se ta strategija s trategija temeljila na tzv. "vijetnamizaciji"26 vijetnamskoj rata, odnosno postepenom povlačenju američkih snaga iz Južnog Vijetnama, čiju obranu bi trebale preuzeti od SAD izdašno financirane, obučene i opremljene domaće snage. Da bi se za tu operaciju kupilo vrijeme, Nixon je odobrio eskalaciju rata putem bombardiranja, odnosno upada u susjednu Kambodžu i Laos gdje su sjeverno-vijet sjeverno-vijetnamske namske i vijetkongovs vijetkongovske ke snage imale sigurno sklonište. sklonište. Te ofenzive ofenzive su izvedene tajno, bez formalnog odobrenja Kongresa ili objave. Međutim, u američkoj  javnosti, pogotovo među radikalnim ljevičarskim studentima, ta je odluka izazvala masovne demonstracije. Nixon se uvijek oslanjao na tzv. "tihu većinu" - konzervativne Amerikance koji, za razliku od radikalizirane ljevičarske omladine, nisu svoje stavove javno iznosili na uličnim demonstracijama. Ali ispadi kao što je masakr kod My Laia, gdje su vojne sile SAD-a pobile građane, pa i žene i djecu, nisu nikoga mogle ostaviti ravnodušnim.27 U rujnu 1969., Ho Chi Minh je umro u sedamdeset i devetoj godini života. SAD su se ponadale da će to okončati rat, ali Ho Chi Minh je jasno poručio testamentom da se rat mora nastaviti do  pobjede nad n ad okupatorom. Princ Norodom Nor odom Sihanouk je proglasio prog lasio Kambodžu neutralnom od 1955., ali su komunisti koristili njihovo tlo kao bazu što je Sihanouk tolerirao jer je htio izbjeći bilo kakav konflikt. Pod pritiskom iz Washingtona promijenio je ovu politiku 1969. i komunisti više nisu bili dobrodošli. Richard Nixon je osobno pisao princu Sihanouk  osiguravajući Kraljevstvu od Kambodže sigurnost, ali u roku od četrnaest mjeseci preko 2.750.000 tona bombi je bačeno u tom području, što se nastojalo sakriti od američke  javnosti. No invazija na Kambodžu je potakla američku mladež da masovno demonstriraju de monstriraju 26 27

L. DODDOLI - M. MARADEI, Svijet poslije II. Svjetskog rata, str. 57. kraja ..., str. 369. R. S. Mc NAMARA, Rasprava bez kraja

12

što je imalo i kobne posljedice posljedice kao ono od 1970. godine kada je ubijeno ubijeno četvoro studenata na Sveučilištu Kent.28

Opera peraci cija ja

Lam Lam

Son 719 je izvršena 8. veljače 1971. godine. ARVN i američka avijacija upadaju u Demokratsku Narodnu Republiku Laos da bi zaustavili infiltracije iz Sjevernog Vijetnama. Laos je dugo bila scena za tajni rat. U početku su napravili solidan napredak i uspjeli da zauzmu zauzmu Tchepon Tcheponee početko početkom m ožu ožujka jka.. Međuti Međutim, m, odlučno odlučnošću šću Viet Viet Kon Kongovi govihh vojnik vojnikaa i greškama u obavještajnom radu (ARVN nije znao da snage Viet Konga i Sjevernog Vijetn Vijetnama ama posjed posjeduju uju tenkov tenkove) e) ofenziv ofenzivaa je zausta zaustavlj vljena ena,, a ARVN ARVN je bio prinuđe prinuđenn na  povlačenje.29 Ova bitka je dokaz neuspjeha vijetnamizacije. U ožujku 1972. dolazi do invazije Sjevernog Vijetnama. Oko 15.000 sjeverno-vijetnamskih vojnika se uspjelo probiti  preko granice sa Sjeverom. U strahovitom naletu Sjevernjaci su tenkovima i borbenim vozilima pregazili zapanjenu treću diviziju južnjačke vojske. Za manje od tjedan dana pola  provincije Quang Tri je pod kontrolom komunista. Iz Kambodže i Laosa kreću dvije nove ofenzive prema Binh Longu i Kontumu. Ofenziva je zaustavljena u svibnju, ali je glavni grad Quang Tri provincije provincije također došao pod komunističk komunističkuu upravu. Ovo je bio prvi put da  je jedan glavni grad provincije bio pod po d komunističkom kontrolom. ko ntrolom. Postalo Pos talo je jasno da bez Amerikanaca, antikomunisti ne mogu ništa, pa su i ovaj put došli s operacijom Linebacker  da spase situaciju. Rat je bila glavna tema predsjedničkih izbora 1972. Nixonov savjetnik  za nacio nacional nalnu nu sigur sigurno nost st He Henry nry Kissi Kissing nger er se sasta sastaoo 8. list listopa opada da 197 1972. 2. sa sjev sjevern ernoovijetnamskim Le Duc Thom u Parizu. Tu su raspravljali o novim prijedlozima, nadajući se da doći do nekoga sporazuma za ovaj desetljetni konflikt. Tho je predstavio novi plan Sjevernog Vijetnama koji je uključivao uvjete za postizanje mira, povlačenje američkih sila i razmjena razmjena taoca. taoca. Kad su se 17. listop listopada ada opet sastali sastali,, došlo došlo je do nekih promje promjena, na, no Sjevernom Vijetnamu se žurilo da Nixon to potpiše prije predsjedničkih izbora, pa je Kissinger javio Nixonu da je to riješeno. Završni sporazum je trebao biti zaključen 31. listop listopada ada.. Južno-vi Južno-vijet jetnam namski ski premije premijerr Thieu Thieu nije nije bio zadovol zadovoljan jan ni sporazu sporazumom mom ni Kissengerom za kojega je smatrao da ga je izdao. Kad su 26. listopada objavljene vijesti da se Sjeverni Vijetnam Vijetnam nagodio sa SAD-om, SAD-om, Kissinger je izjavio: izjavio: "vjerujemo "vjerujemo da nam se mir   bliži."30 Mnogi su vjerovali da ove objavljene vijesti su osramotile Nixona, prikazavši ga 28

S. K ARNOW ARNOW, Vijetnam: Povijest, str.416. S. K ARNOW ARNOW, Vijetnam: Povijest, str.429. 30 S. K ARNOW ARNOW, Vijetnam: Povijest, str. 651. 29

13

kao slabašnog predsjednika, predsjednika, pa je zato on 22. studenoga studenoga uveo četrdeset četrdeset i četiri promjene promjene u dogovor, što Sjeverni Vijetnam nije prihvatio. Tada je Nixon naredio operaciju Linebacker  II, prema kojoj je 18. prosinca 1972. počelo jedanaestodnevno masovno bombardiranje Hanoia i Haiphonga. Ta operacija je još poznata kao božićno bombardiranje a izazvala je novi val antiratnih demonstracija. Bombardiranje prestaje 29. prosinca 1972. godine.31 27. siječnja 1973. potpisan je Pariški mirovni sporazum kojim prestaje upletenost SAD u Vijetnam. Američke sile dobile su šest dana da se pokupe iz Vijetnama. Taj sporazum je trebao okončati i Vijetnamski rat. Obje strane su se odrekle nečega. Sjeverni Vijetnam je obećao prekid vatre na Jugu. Za uzvrat je dobio obećanje da će biti raspisani izbori, u čijem pripremanju će moći sudjelovati Viet Kong, i najvažnije dozvoljeno je komunistima da ostanu u područjima koje su zauzeli prethodne godine, drastično slabeći  položaj Južnog Vijetnama. U ožujku 1973. predsjednik Nixon je obećao Južnom Vijetnamu da će im priskočiti i pomoći u ratu ukoliko se Sjever ne bude držao dogovora. No Nixon je ubrzo podnio ostavku ostavku zbog Watergate Watergate afere, a Gerald Ford postaje postaje predsjednik predsjednik SAD-a 9. kolovoza 1974.

6. KRAJ RATA Krajem Krajem prosinca prosinca 1974. vojska Sjevernog Vijetnama sprema akciju invazije na Jug. 13. prosinca sjeverno-vijetnamske sile napadaju Phouc Long, glavni grad provincije, koji  pada 6. siječnja 1975. Bez pomoći SAD-a, južno-vijetnamske sile su bile izgubljene. Desetog ožujka 1975. general Dunch je pokrenuo kampanju 275 čiji je cilj bio osvajanje Ban Me Thouta, u Daklak provinciji. ARVN su još jednom se pokazali kao nesposobni oduprijeti se napadu. Predsjednik Thieu je ubrzo zaključio da je najvažnije čuvati treći najveći vijetnamski grad – Hue, no to im također nije pošlo za rukom, pa je Hue, poslije trodnevne bitke, pao 31. ožujka. Nakon toga su se Sjeverne sile počele okretati prema Saigonu. Saigonu.32 Sedmog travnja napali su Xuan Loc koji je šezdeset kilometara udaljen od Saigona. Do 21.travnja iscrpljene postrojbe ARVN-a su se predale. Predsjednik Thieu je dao ostavku isti dan, izjavljujući da je SAD prevario Južni Vijetnam obećavši im pomoć

31 32

kraja ..., str. 372. R. S. Mc NAMARA, Rasprava bez kraja kraja ..., str. 378. R. S. Mc NAMARA, Rasprava bez kraja

14

koja nije nikada stigla. On je otišao za Taiwan ostavivši svoju vladu u rukama generala Duonga Van Minha. Do kraja travnja ARVN je kolabirala na svim svojim frontama. 6.1. Pad Saigona Panika, nemir i kaos su vrvjeli dok su južni Vijetnamci pokušavali pobjeći iz Saig Saigon ona. a. Progl Proglaše ašenn je prije prijeki ki sud. sud. Amer Američ ički ki helik helikopt opteri eri su po poče čeli li evaku evakuir irat atii južn južnee Vijetnamce, Amerikance i strane državljane. Operacija "Frequent Wind" je odgođena do zadnjeg trenutka jer je veleposlanik SAD-a Graham Martin vjerovao da se sve može riješiti mirnim putem. Ova operacija je najduža evakuacija helikopterom u povijesti, a počela je 29. travnja 1975. U SAD-u Južni Vijetnam se smatrao prokletim a predsjednik Gerald Ford  je 23. travnja putem televizijskih prijamnika objavio kraj Vijetnamskog rata i bilo kakve američke pomoći. Tridesetog travnja 1975. u 11:30 sati sile Sjevernog Vijetnama su srušile vrata predsjedničke palače u Saigonu, a Duong Van Minh je naredio južno-vijetnamskoj  postrojbi da odloži oružje. or užje. Sljedeći dan, 1. svibnja 1975. Saigon je kršten kr šten imenom Ho Chi Minh gradom, a 7. svibnja 1975. održana je parada pobjede čime je rat okončan nakon trideset godina. 1977. je proglašena Socijalistička Republika Vijetnam.33

7. POSLJEDICE Brojke i podatci o angažiranim vojnicima u vijetnamskom ratu i troškovima toga rata je "lišće koje zaklanja šumu"34. Žrtve rata su bile ogromne. Sa Vijetnamske strane one su bile bile oko 1.000.0 1.000.000 00 komuni komunista sta,, 183.000 183.000 mrtvih mrtvih ARVN, ARVN, 500 500.000 .000 ranjeni ranjenihh ARVN. ARVN. 33 34

S. K ARNOW ARNOW, Vijetnam: Povijest, str. 660. A NDRO GABELIĆ, Vijetnamski rat , Sedma sila, Beograd, 1967., str.56.

15

 Najmanje milijun civila na jugu je izginulo, a procjenjuje se da je 935.000 ranjeno, ali se točan broj ne zna.35 U Americi podaci su konfuzni. Službeno se tvrdi da je poginulo oko 58.000 vojnika, dok drugi vojni izvori tvrde da je prosječno mjesečno ginulo po 1000 amer američ ički kihh vojni vojnika ka što što znač značii 12.0 12.000 00 god godiš išnj nje, e, pomnož pomnožen enoo sa 11 go godi dina na prisus prisustv tvaa u Vijetnamu Vijetnamu izlazi duplo više od službenog podatka, podatka, a u ovu cifru se ne računaju računaju oni koji su  pali u zarobljeništvo i o kojima se ni danas ništa ne zna. Poginuo Pog inuo je i 501 Australac, 5.000 Južnih Korejanca, 38 NovoZelanđana i 351 Tajlanđanin. Tijekom rata američka vojska je Vijetnam koristila kao poligon za isprobavanje najnovijih vrsta oružja, otrova i kemikalija od kojih je najpoznatij najpoznatijii "Agent Orange". Orange". Ta kemikalija kemikalija uzrokuje opadanje opadanje lišća s drveća a  posipana je po vijetnamskim džunglama. Kasnija istraživanja su pokazala da je upravo "Agent Orange" izazvao rak kod brojnih američkih vojnika.36  Nakon ujedinjenja oko 2.000.000 ljudi je napustilo Južni Vijetnam, uglavnom čamcima. Tako su i dobili ime "Ljudi iz čamaca". Nakon završetka rata, dosta ljudi koji su imali veze sa vladom Južnog Vijetnama i armijom koji je činilo oko 1.000.000 ljudi je  poslano u logore za takozvano priupitivanje, gdje su bili politički indoktrinirani i maltretirani. Njihova djeca su također žigosana i otežan im je pristup javnim službama. Ovakav tretman je natjerao neke od njih da napuste zemlju.37 Vodstvo nove Socijalističke Republike Vijetnam je 1986. donijelo odluku da počne reform reformee pošt poštoo čist čist komu komuni niza zam m nije nije dao dao rezu rezult ltat ate. e. Refo Reform rmee pod nazi nazivom vom Doi Moi Moi (ekonomsko renoviranje) su otvorile Vijetnam kapitalizmu. Nakon propasti Sovjetskog Saveza morali su još više ići u ovom pravcu zbližavajući se ekonomski sa Japanom i SADom. Odnosi Vijetnama i SAD normalizirani su 1995. godine kada je Washington ukinuo trgovinski embargo, a 2001. normalizirana je trgovina sa Vijetnamom.

POPIS SKRAĆENICA

 NLF

–

Fronta nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama

35

S. K ARNOW ARNOW, Vijetnam: Povijest, str. 668. S. Mc NAMARA, Rasprava bez kraja kraja ..., str. 382. 37 kraja ..., str. 384. R. S. Mc NAMARA, Rasprava bez kraja 36

16

ARVN

–

Armija Republike Vijetnam

SAD

–

Sjedinjene Američke Države

LBJ

–

Lyndon B. Jonhson

ZAKLJUČAK  U ovom radu nastojalo se prikazati sudbonosno razdoblje Vijetnamske tragedije. U moderno doba skoro sve velike sile su sudjelovale u sprječavanju razvoja vijetnamske 17

nezavisnosti: Francuska, Sjedinjene Američke Države, SSSR. Preko trideset godina teške zbilje i neizvjesne budućnosti jedne male zemlje azijskog jugoistoka dokazuje činjenicu da nije nije moguće moguće probuđe probuđene ne narode narode "urazum "urazumit iti" i" agresiv agresivnim nim ratom ratom i povijes povijestt "zaust "zaustavi aviti" ti" oružanom silom. Vijetnam je zemlja koja je služila Sjedinjenim Američkim Državama kao  poligon gdje su se isprobavale ratne opreme, oružja i otrovi, te predstavlja ratno divljanje  jedne supersile protiv malog naroda. Pa čak i robusnu i arogantnu Ameriku zbunjivala je činjen činjenica ica da rat protiv protiv oslobod oslobodila ilački čkihh snaga snaga jedne jedne zemlje zemlje,, čije čije pov površi ršina na iznosi iznosi svega svega 170.231 km2, a broj stanovnika samo 15 milijuna–zauzima jednu trećinu njenih vojnih efektiva. Sve to ne samo da je zbunjivalo, već kao materijalna istina je djelovalo i na "američki duh". Američka politika nikada nije imala jasno definiran cilj zašto je zapravo ratuje, ratuje, a vlada koju su pomagali pomagali nije uspjela uspjela zadobiti zadobiti poštovanje svoga vlastitoga vlastitoga naroda.  Ne treba napominjati da su Amerikanci trebali poslušati vlastiti savjet koji su bili uputili Francuzima, da napuste rat koji nije njihov, da je to jedna azijska politika i da svatko treba da brine o svojim problemima. Danas rat u Vijetnamu predstavlja jednu od mnogih civilizacijskih sramota Sjedinjenih Američkih Država. No, nažalost, ne i posljednju. Iako je Vijetnam zemlja koja grabi naprijed provodeći reforme kineskog tipa, svojim je ratom postala pozornica apsurda i kao takva neće biti progutana zaboravom.

LITERATURA

DODDOLI, LUCIANO – MARADEI, MANLIO, Svijet poslije II. svjetskog rata , Marjan tisak, Split, 2005.

18

EISENHOWER , DWIGHT D.,  Mandate for Change, Doubleday & Company, New York, 1963. GABELIĆ, A NDRO, Vijetnamski rat , Sedma sila, Beograd, 1967. ARNOW, STANLEY, Vijetnam: Povijest , Penguin Books, New York, 1997. K ARNOW

MANN, R OBERT OBERT, Velika iluzija: dolazak Amerikanca u Vijetnam, Basic Books, New York, 2002. Mc NAMARA, R OBERT OBERT S.,  Rasprava bez kraja – u potrazi za odgovorima vijetnamske tragedije, Perseus Book Group, New York, 1999.

ZINN, HOWARD, Vijetnam-logika povlačenja, Beacon Press, Boston,1968. http://www.fpif.org, Nuklearna oružja, (7.10.2008.).

19