NORMALCI ILI BEZJACI? Poređenje srpskog i hrvatskog prevoda knjige “Harry Potter and the Philospher’s Stone”
Diplomarbeit
Zur Erlangung des akademischen Grades einer Magistra der Philosophie An der Geistwissenschaftlichen Fakultät der Karl-Franzens-Universität Graz
Vorgelegt von: Maja CVIJETIĆ Am Institut für Theoretische und Angewandte Translationswissenschaft Begutachter: Univ. Prof. Dr. Erich Prunč
Graz, 2005
UVOD
………………………………………………………………...…...…...
1
1 KNJIGA ................................................................................................................. 4 1.1 JOAN K. ROWLING .......................................................................................... 4 1.2 KRATAK SADRŽAJ KNJIGE ............................................................................ 6 1.2.1 Likovi ................................................................................................................. 7 1.3 RECEPCIJA .......................................................................................................... 9 1.3.1 Recepcija u Velikoj Britaniji i svijetu ................................................................ 9 1.3.2 Harry Potter opasnost za djecu? …………………………………………...… 11 1.3.3 Harry Potter plagijat? ...................................................................................... 12 1.4 IZDAVAČKE KUĆE ......................................................................................... 13 1.4.1 Algoritam – Zagreb .......................................................................................... 13 1.4.2 Narodna knjiga – Beograd ............................................................................... 14 1.5 PREVODIOCI .................................................................................................... 15 1.5.1 Vesna i Draško Roganović .............................................................................. 15 1.5.2 Zlatko Crnković ............................................................................................... 16 2 DJEČIJA KNJIŽEVNOST ................................................................................. 17 2.1 OSNOVNE ODLIKE KNJIŽEVNOSTI ZA DJECU ......................................... 17 2.2 PREVOĐENJE DJEČIJE KNIŽEVNOSTI .......................................... ............. 18 2.2.1 Kulturne specifičnosti ....................................................................................... 19 2.2.1.1 Vlastita imena ................................................................................................ 20 2.2.2 Stilske specifičnosti........................................................................................... 21 2.2.3 Prevođenje naslova ........................................................................................... 22 3 SRPSKI I HRVATSKI ......................................................................................... 24 3.1 SRPSKOHRVATSKI JEZIK I NJEGOVO PORIJEKLO .................................. 24 3.2 JUŽNI SLOVENI I NJIHOVI JEZICI ................................................................ 25 3.3 STAROSLOVENSKI JEZIK .............................................................................. 27 3.4 KNJIŽEVNI JEZIK KOD SRBA OD 12 – 19. VIJEKA .................................. 28 3.4.1 Vuk Stefanović Karadžić .................................................................................. 30 3.5 KNJIŽEVNI JEZIK KOD HRVATA OD 12. DO 19. VIJEKA ......................... 31 3.6 RAZVOJ JEZIKA SRBA I HRVATA OD 19. VIJEKA .................................... 33 3.7 TROJEZIČKI RASKOL ..................................................................................... 36
4 ANALIZA .............................................................................................................. 39 4.1 KORPUS I METODA ......................................................................................... 39 4.2 REZULTATI SPROVEDENE ANKETE– POJEDINAČNI PRIMJERI ............ 42 4.2.1 Primjer 1 ............................................................................................................ 42 4.2.2 Primjer 2 ............................................................................................................ 45 4.2.3 Primjer 3 ............................................................................................................ 47 4.2.4 Primjer 4 ............................................................................................................ 49 4.2.5 Primjer 5 ............................................................................................................ 51 4.2.6 Primjer 6 ............................................................................................................ 53 4.2.7 Primjer 7 ............................................................................................................ 55 4.2.8 Primjer 8 ............................................................................................................ 57 4.2.9 Primjer 9 ............................................................................................................ 59 4.2.10 Primjer 10 ........................................................................................................ 61 4.2.11 Primjer 11 ........................................................................................................ 63 4.2.12 Primjer 12 ........................................................................................................ 65 4.2.13 Primjer 13 ........................................................................................................ 67 4.2.14 Primjer 14 ........................................................................................................ 69 4.3 REZULATI SPROVEDENE ANKETE – srednja vrijednost ............................ 70 4.3.1 Razumljivost prevoda ........................................................................................ 71 4.3.2 Cjelokupni utisak ispitanika ............................................................................. 72 4.3.3 Koji od prevoda je bolji za djecu? ..................................................................... 73 4.3.4 Nepoznate riječi ................................................................................................. 74 4.3.5 Prevod ili ne? ..................................................................................................... 75 4.3.6 Prevod u duhu jezika ......................................................................................... 76 4.3.7 Prevod nije u duhu jezika .................................................................................. 77 ZAKLJUČAK ........................................................................................................... 78 LITERATURA ......................................................................................................... 81 PRILOZI .................................................................................................................... 89
„Jezik
je živa snaga sa kojom je vezana ne samo kultura nego i samo postojanje jednog naroda“ Ivo Andrić.
UVOD Srbi udišu vazduh, kod njih vjetar duva, a Hrvati udišu zrak i vjetar im puše. Prvi zimi imaju nazeb, neki dobiju i zapaljenje pluća, a drugi – prehladu sa upalom pluća. Kad su kakve padavine, a moraju da idu napolje, Srbi oblače ogrtače s kapuljačom i kišobrane nose za dršku, dok Hrvati, kad su oborine, idu van u ogrtačima s kukuljicom, držeći kišobran za rukohvat. Srbi u kući jedu pasulja i hljeba, a Hrvati u domu – graha i kruha. Jedni za doručak imaju pavlaku, a drugi za zajutrak – vrhnje. Prvi vole sočivo i imaju dobro varenje, a drugi leću i imaju dobru probavu. Srbi gaje ćurke, plaše se pacova i zaobilaze koprivu, a Hrvati imaju pure ili tuke i bježe od štakora i žare. Srpski momci svoje divne vjerenice vode kući, a hrvatski dečki svoje krasne zaručnice – doma. Jedni za osvjetljenje koriste sijalice, a drugi za rasvjetu – žarulje. (Telebak 2004:14)
Ovo su samo neki od redaka iz jedne od mnogobrojnih knjiga banjalučkog lingviste Milorada Telebaka, koji se u svojim pisanim radovima i televizijskim emisijama o jeziku često doticao i neiscrpne teme o razlikama između srpskog i hrvatskog jezika, odnosno pitanja da li je riječ o jednom ili dva jezika. I sama sam se oduvijek divila mnogobrojnim sinonimima u nekadašnjem srpskohrvatskom jeziku, koji su se u školama u to vrijeme (bar je takav slučaj bio u Bosni i Hercegovini) učili uvijek u obe varijante – srpskoj i hrvatskoj. Mnogo godina poslije shvatila sam da se u školstvu u Srbiji i Hrvatskoj nije mnogo insistiralo na obe varijante, te da ljudi sa ovih područja nisu baš uvijek srodni sa svim sinonimima. Sa novim mladim generacijama situacija je još kritičnija, pa stoga i moje pitanje na početku ovog rada: „Da li se razumijemo?“. Početkom devedesetih godina dolazi do zvaničnog cijepanja srpskohrvtaskog jezika. Prvih godina nakon razdvajanja jezika, u samim jezicima nije se baš mnogo toga promijenilo, ali prevlast politike nad lingvistikom je prevagnula. Od srpskohrvatskog jezika, polako, ali sigurno nastale su tri tvorevine – srpski, hrvatski i bosanski jezik. U samim počecima
1
odvajanja ovih jezika mnogima je izgledalo prilično nevjerovatno da na jednom govornom području, gdje ljudi vijekovima nisu imali problema u pogledu jezičkog razumijevanja, nastaju tri zasebna jezika. Danas, skoro petnaest godina poslije, termin srpskohrvatski jezik skoro je izbačen iz upotrebe, a novim, mladim generacijama on je potpuno nepoznat. Srpski, hrvatski i bosanski jezik godinama su se sve više udaljavali jedan od drugoga, pa je tako postalo skoro normalno i nadasve poželjno da se djela sa stranih jezika prevode kako na srpski, tako i na hrvatski, a ponekad i na bosanski jezik. Jedan od ovakvih slučajeva su i prevodi svjetskih bestselera za djecu i odrasle, knjiga o Harryju Potteru. Pročitavši prvo hrvatsko izdanje knjige „Harry Potter i kamen mudraca“ sa nestrpljenjem sam iščekivala da pročitam i srpski prevod ove knjige („Harry Potter i kamen mudrosti“), da uporedim različite prevode, da vidim da li se ovdje zapravo radi toliko o razlici između srpskog i hrvatskog jezika, ili su jednostavno sami prevodi po sebi različiti. Najviše me je, međutim, kopkalo pitanje, da li su dva prevoda stvarno potrebna, tj. da li čitaoci iz Srbije mogu da razumiju hrvatski prevod, tj. šta osobe sa hrvatskog govornog područja misle o srpskom prevodu. Ovaj rad rezultat je ponajviše ispitivanja osoba kako sa hrvatskog, tako i sa srpskog govornog područja, zasnovanog na anketama koje u sebi sadrže četrnaest paralelnih odlomaka iz srpskog i hrvatskog prevoda knjige „Harry Potter and the Philsopher's Stone“, pa se i sama analiza bazira na ovim odlomcima. Rad se sastoji od četiri poglavlja. U prvom poglavlju biće riječi o piscu ovog bestelera, Joan K. Rowling, o tematici knjige i njenim glavnim likovima, kao i o recepciji djela širom svijeta. U istom poglavlju biće predstavljene i izdavačke kuće iz Beograda i Zagreba, koje su izdale srpski i hrvatski prevod, kao i sami prevodioci Zlatko Crnković i Vesna i Draško Roganović. Kako je ovo djelo pisano prvenstveno za djecu, u drugom poglavlju obrađivaće se pojam dječije književnosti, kao i problemi sa kojima se prevodioci susreću prilikom prevođenja ove vrste književnosti.
2
Kako bih pobliže objasnila, tj. uvela čitaoca u glavni dio ovog rada - analizu srpskog i hrvatskog prevoda knjige „Harry Potter and the Philosopher's Stone“, u trećem poglavlju rada biće govora o srpskom i hrvatskom jeziku – od prvih vijekova naše ere do kraja dvadesetog vijeka i raspada postojećeg jezika na srpski, hrvatski i bosanski. Četvrto, ujedno i najopsežnije poglavlje, bavi se samom analizom prevoda, tj. poređenjem srpskog i hrvatskog prevoda zasnovanog na već pomenutom ispitivanju pedeset osoba iz Hrvatske i Srbije. 25 ispitanika iz Srbije i isto toliko iz Hrvatske u formi pismene ankete poredili su četrnaest izabranih primjera iz srpskog i hrvatskog prevoda. Analiza donosi rezultate odgovora za pojedinačne primjere, ali i grafički prikazane srednje vrijednosti svih pitanja postavljenih u anketi. Na kraju ove analize imaćemo priliku da saznamo mišljenja ispitanika o tome koji od prevoda je razumljiviji, koji ima više nepoznatih riječi, koji prevod im se lično više sviđa i sl.
3
1 KNJIGA
1.1 JOAN K. ROWLING Joan K. Rowling, autorka serije romana o Harryju Potteru, rođena je 31.7.1965. godine u Chipping Sodburyju u Škotskoj. Živjela je sa majkom, a kada je imala samo četrnaest godina majka joj je oboljela od multipleks-skleroze. I pored činjenice da se sama brinula o teško bolesnoj majci i da je morala da radi, Joan uspijeva da završi studije francuskog jezika na univerzitetu Exeter (Exeter University). 1990, nakon smrti majke, odlazi u Portugal gdje se zapošljava kao predavač engleskog jezika. Ubrzo upoznaje novinara Jorgea Arantesa za kojeg će se udati i sa kojim će dobiti kćerku Jessicu. Brak je trajao samo godinu dana i Joan se nesrećna vraća u Veliku Britaniju. Sama sa djetetom, nezaposlena, ulazi ponovo u prilično nesrećnu fazu svog života. Joan K. Rowling počela je da piše još u šestoj godini, kada je napisala i svoju prvu priču “Zeka”, a početkom devedesetih godina se kod nje polako rađa ideja da počne pisati o dječaku Harryju koji ne zna da ima čarobnjačke sposobnosti (v. Jokanović 2003). U jednom kafiću u Edinburgu, gdje je navraćala sa svojom kćerkom Jessicom, nastali su i prvi redovi sage o sada već čuvenom Harryju Potteru. Ni sama književnica, koja je u to vrijeme živjela od socijalne pomoći, nije mogla zamisliti da će njene knjige doživjeti takav svjetski uspjeh, ali je kako kaže duboko vjerovala u ono šta radi. Tako Jokanović citira autorku: Pisanje romana je nešto u šta morate jako da verujete da biste izdržali da ga dovršite [...] To je vrlo nezahvalan posao ukoliko vam niko ne plaća da biste ga obavljali. Nemate pojma da li će ga bilo ko nekada štampati i da li će se pojaviti u knjižarama. Znala sam da nemam mnogo šansi jer sam bila potpuno nepoznata. Bilo je teško milsiti na to, ali sam rešila da istrajem. Volim da pišem i jednostavno sam mislila da moram da probam. (Jokanović 2003)
Jedna od njenih životnih želja, o kojoj je maštala još kao dijete, bila je da neko svoje djelo ugleda na policama u knjižari, što su joj djela o Harryju Potteru i omogućila: 4
I would have been crazy to have expected what has happened to Harry. The most exciting moment for me, against very stiff competition, was when I found out Harry was going to be published. It was my life's ambition to see a book I had written on a shelf in a bookshop. Everything that has happened since has been extraordinary and wonderful, but the mere fact of being able to say I was a published author was the fulfillment of a dream I had had since I was a very small child. ( Kidsreads n.g.)
Rad na prvoj knjizi (Harry Potter and the Philosopher’s Stone) trajao je skoro pet godina, ali bitno je napomenuti da je književnica u to vrijeme već pravila koncept za ostalih šest dijelova (v. ibid). Od objavljivanja prve knjige o Harryju Potteru, život ove književnice u potpunosti se promijenio. Danas spada u najbogatije stanovnike Velike Britanije, živi u Edinburgu sa drugim mužem, anesteziologom Neilom Murrayom, kćerkom Jessicom i sinom Davidom. Kako sama kaže, najvažnija stvar u životu nije joj ipak Harry Potter, što bi mnogi pomislili, već njena djeca, što potvrđuje i činjenica da se Joan nije pojavila na dodjeli Ordena britanske imperije, kojom ju je odlikovala britanska kraljica. Ovako važnoj svečanosti izostala je, jer je morala da prisustvuje jednoj školskoj priredbi u kojoj je učestvovala njena kćerka, pa joj je orden naknadno uručio princ Charles (v. Jokanović 2003). Samo do 2000. prodato je oko 27 miliona primjeraka knjiga o Harryju Potteru, koje su prevedene na 35 jezika (v. Köster 2003). Podaci o tome na koliko jezika je ova knjiga prevedena variraju, a neki izvori bilježe i nevjerovatnu brojku od čak 55 jezika. Književnca je za prvu knjigu “Harry Potter i kamen mudrosti” odlikovana mnogim nagradama među kojima su: Nagrada za najbolju nacionalnu knjigu u Velikoj Britaniji, Nagrada Gold Medal Smarties (Velika Britanija), najbolja knjiga objavljena u 1998. po časopisu Publisher Weekly, Nagrada njujorških biblioteka za najbolju knjigu (1998), Nagrada za najčitaniju knjigu u školskim bibliotekama širom svijeta (1998). 2000. godine u Londonu J.K. Rowling je za svoja djela proglašena autorom godine (v. Rowling 2000:267).
5
1.2 KRATAK SADRŽAJ KNJIGE
Priča o dječaku Harryju Potteru, sada već saga koja obuhvata šest knjiga, počinje „jednog dosadnog, tmurnog utorka u Šimširovoj ulici” u nekom gradiću u Engleskoj, tačnije u kući porodice Dursley u kojoj odrasta i naš glavni junak, dječak Harry Potter. On živi sa tetkom, tečom i njihovim sinom Dudleyjem, a svoje roditelje nije ni upamtio. Harryjevi roditelji su umrli, ali on ne zna pravu istinu kako, tj. poznata mu je samo priča Dursleyjevih da su poginuli u saobraćajnoj nesreći u kojoj je samo on, Harry, preživio. Nakon veoma teškog djetinjstva bez roditelja, u kući gdje je mogao da ima sobu jedino u ostavi ispod stepenica, za Harryja Pottera počinje sasvim nova faza života o kakvoj nikada nije mogao ni da sanja. Za jedanaesti rođendan stižu mu na stotine pisama „niotkuda” u kojima se Harry obavještava da mu je „obezbeđeno mesto u Hogvartovskoj školi za veštice i čarobnjake”. (Rowling 2000:49) Iako su se teča Vernon i tetka Petunija svim silama borili da Harry ne dobije ova pisma, ona su pronašla put do dječaka, jer to su ipak bila pisma poslata od največih čarobnjaka, predavača u školi Hogwarts. Ubrzo, u školi, Harry saznaje da su njegovi roditelji bili slavni čarobnjaci koji su stradali boreći se protiv zlog čarobnjaka Voldemorta. Harry, koji je tada još bio beba, uspio je da preživi Voldemortovu kletvu, a kao sjećanje na taj kobni dan na čelu mu je ostao veliki ožiljak u obliku munje. Od tada Harry je, a da to nije ni znao, postao veoma slavan u svijetu čarobnjaka. Prva u redu knjiga o Harry Potteru opisuje prvu godinu u školi ovog malog čarobnjaka. U školi Harry ubrzo stiče nove prijatelje, među kojima su djevojčica Hermiona Granger i dječak Ron Weasley, upoznaje profesore i počinje da uči čarobnjačke vještine. U ovoj školi za čarobnjake postoje četiri doma, tj. učenici su podijeljeni u četiri velike grupe: Slytherin, Gryffindor, Ravenclaw i Hufflepuff. Ove četiri grupe se u toku školske godine bore koja će biti bolja, tako što sakupljaju bodove na osnovu učenja i drugih zasluga, a zbog nestašluka ili neznanja dobijaju kaznene bodove.
6
Za kratko vrijeme, Harry postaje i jedna od vodećih zvijezda kvidiča, čarobnjačkog sporta na letećim metlama, a sa Hermionom i Ronom upušta se u opasnu avanturu otkrivanja tajne kamena mudrosti.
1.2.1 Likovi Harry Potter, siroče, koje odrasta sa tetkom i tečom. U jedanestoj godini saznaje da posjeduje magične moći, da treba da se školuje u školi za čarobnjake i da su mu roditelji (Lilly i James Potter) bili slavni čarobnjaci, koji su umrli u borbi protiv zla. Porodica Dursley je, baš kao u nekoj bajci, pravo oličenje maćehe, očuha i njihovog zlog sina. Teča Vernon, tetka Petunija (sestra pokojne Harryjeve majke) i njihov razmaženi sin Dudley dali su sve od sebe da Harry ima što nesretnije djetinjstvo. Oni ne samo da ne vole Harryja, već naprosto mrze sve što ima veze sa čarobnjaštvom, te ni u jednom trenutku ne podržavaju Harryevu odluku da se školuje u Hogwartsu i time u čarobnjaštvu naslijedi svoje roditelje. Hermiona Granger je Harryjeva prijateljica iz škole i jedna od prvih koju je upoznao u Hogwartsu. Potiče iz porodice normalaca, što znači da nema čarobnjačkog porijekla. Činjenica da su joj roditelji samo zubari, a ne čarobnjaci, Hermioni je u početku donosila samo probleme i zle opaske drugih učenika. Međutim, za kratko vrijeme ona svojim vrijednim radom pokazuje da je jedan od najboljih učenika u školi. Ron Weasley najbolji je Harryjev drug od samog početka njegovog školovanja u Hogwartsu. Ronovi roditelji su čarobnjaci, a starija braća, blizanci, takođe pohađaju školu Hogwarts. Kuća porodice Wesley ubrzo je za Harryja postala novi dom, gdje upoznaje šta znači biti voljen i poštovan. Draco Malfoy je sin zlog Luciusa Malfoya. Članovi njegove porodice su nasljednici zlog lorda Voldemorta i već sama ta činjenica donijela je je Harryju Potteru neprijateljske odnose sa ovim dječakom. 7
Rubeus Hagrid, čuvar ključeva u Hogwartsu, kojeg spisateljica, zbog njegove veličine, naziva džinom ili gorostasom prvi je od likova iz svijeta čarobnjaka koga Harry susreće: Vrata se otvoriše s takvom silinom, da se odvališe šarke i ona tresnuše svom snagom o pod. Na vratima je stajao džin od čoveka. Lice mu je bilo gotovo sakriveno ispod razbarušene grive od kose i divlje brade, ali ste mogli da zapazite oči koje su sijale poput crnih buba ispod te silne kosurine. Džin je krčio sebi put kroz kolibu. Malo se saginjući, tako da je glavom četkao tavanicu. (Rowling 2000:45)
Hagrid je taj koji je od direktora škole Dumbledora dobio zadatak da Harryja dovede u Hogwarts. Od njega Harry po prvi put saznaje da su mu roditelji bili slavni čarobnjaci, da nisu poginuli u saobraćajnoj nesreći, kako mu je bilo rečeno, i da on sam ima priliku da nauči čarobnjačke vještine. Od prvog susreta ostaju jako dobri prijatelji i kad god je imao problema Harry odlazi kod Hagrida, koji živi u šumi, nadomak škole Hogwarts. Profesorica McGonagall – zamjenik direktora, vođa grupe Gryfindor, kojoj pripadaju između ostalih i Harry, Ron i Hermiona. Albus Dumbledore počasni je direktor škole Hogwarts i vjerovatno jedan od najmoćnijih čarobnjaka na svijetu: „Red Merlin, prva klasa, Veliki veštac, Gl.mag, Vrhovni izabranik, Međunarodna konfederacija čarobnjaka”. Svojim savjetima i podržavanjem često pomaže Harryju da izađe iz neprijatnih situcija. Kao i svi ostali jako je volio i cijenio Harryjeve roditelje. Njegov izgled pravi je stereotip jednog čarobnjaka: Bio je visok, mršav i vrlo star, sudeći po srebrnoj kosi i bradi, koje su mu sezale do pojasa. Nosio je dugu odoru, purpurni ogrtač koji se vukao po tlu i čizme s visokom petom. Njegove plave oči su svetlucale i blistale iza naočara u obliku polumeseca, a nos mu je bio veoma dugačak, kao da ga je bar dva puta razbio. Čovek se zvao Albus Dambldor. (Rowling 2000:13)
Lord Voldemort je najveći neprijatelj Harryja Pottera, zli čarobnjak, koji je usmrtio Potterove roditelje. Čitav čarobnjački svijet u kojem se Harry našao zna za ovog opakog čarobnjaka i svi ga se toliko boje, da se čak ne usuđuju ni izgovoriti njegovo ime, pa ga nazivaju znaš-već-ko (he-who-must not be named).
8
1.3 RECEPCIJA
1.3.1 Recepcija u Velikoj Britaniji i svijetu Sama priča o objavljivanju prve knjige o Harryju Potteru liči na neku bajku. Joan K. Rowling, koja je u to vrijeme bila još sasvim nepoznata, odnijela je nekoliko prvih poglavlja romana književnom agentu iz Londona, Christopheru Littlu. Interesantan je podatak da je od svih agenata izabrala baš njega, jer joj se ime učinilo najzanimljivije i valjda je po njenom mišljenju najviše i odgovaralo nekome ko bi mogao da objavi knjigu pisanu za djecu. Christopher Little se odmah zainteresovao za roman i ponudio ga izdavačkoj kući Bloomsbery, koja sa Rowlingovom sklapa ugovor na, iz sadašnjeg ugla posmatrajući, simboličnih 3.000 dolara. Prvi primjerci knjige Harry Potter and the Philosopher's Stone izašli su sa inicijalima J.K.Rowling, jer su u izdavačkoj kući smatrali da bi bilo bolje da se ne zna da je knjigu napisala žena, jer bi, po njihovom mišljenju, to kod dječaka moglo stvoriti odbojnost prema knjizi i samim tim loše uticati na prodaju. Bilo kako bilo, dječaci su kasnije ipak saznali da je knjigu napisala ženska ruka i to ni najmanje nije uticalo da prestanu čitati knjige o Harryju Potteru, a Joan K. Rowling je danas svakako jedan od najpoznatijih autora za djecu. Knjige koje su se na početku prodavale samo sa inicijalima, danas spadaju u raritete i prodaju se na aukcijama po mnogo višim cijenama od onih po kojima su do prije samo nekoliko godina prodavane, kada je Rowlingova bila još sasvim nepoznata (v. Otašević 2000). Prvo, britansko, izdanje knjige Harry Potter and the Philosopher's Stone izašlo je, dakle, bez nekog većeg odjeka, ali već drugo izdanje od nekoliko hiljada primjeraka, obezbijedilo je slavu malom čarobnjaku i J.K. Rowling. Uskoro je roman proglašen najboljom knjigom za djecu u Velikoj Britaniji, a kada je tiraž dostigao 150.000 primjeraka, odlučeno je da se knjiga izda i u SAD-u, gdje joj je, po želji književnice, naslov promjenjen u Harry Potter and Sorcerer's Stone, kako bi je što bolje približila dječijoj čitalačkoj publici preko okeana. Američka izdanja njenih knjiga imaju uvijek i neke izmjene u tekstu, zbog čega je J.K. Rowling često bila kritikovana. Književnica tvrdi da su određene izmjene potrebne, baš kao što je za druga govorna područja potrebno da se njena djela prevedu: 9
To su neznatne izmene. Moj urednik i ja smo odlučili da neke reči izmenimo kako ne bi bile nerazumljive, čak i u određenom kontekstu, američkim čitaocima. Kritike su mi nejasne jer bi to značilo i da treba da kažemo danskoj ili francuskoj deci da prvo nauče engleski ako hoće da čitaju Harija Potera (v. Jokanović 2003).
J.K. Rowling ubrzo postaje slavna širom Evrope i svijeta i tako je uslijedilo prevođenje i objavljivanje ove knjige u Njemačkoj, Italiji, Španiji i mnogim drugim zemljama. Uskoro se Harry Potter pojavljuje na 35 svjetskih jezika i knjiga svugdje zabilježava rekordnu prodaju. U Njemačkoj je samo preko jednog vikenda prodato pola miliona primjeraka ove knjige, a izdavačka kuća Galimard iz Francuske objavila ju je u tiražu od 400.000 primjeraka, što još nije zapamćeno. Najveća on-line knjižara na svijetu amazon.com primila je unaprijed 300.000 narudžbi za prvi dio Harryja Pottera, pa je morala da uvede i dodatne servise kako bi svi koji su naručili dobili svoje knjige. Kako su za malim čarobnjakom „poludjeli” ne samo djeca, nego i odrasli, u Velikoj Britaniji su izdavači došli do genijalne ideje, pa su se u njihovim knjižarama mogla kupiti dva paralelna izdanja ove knjige – jedno za djecu sa šarenim koricama i drugo malo ozbiljnije, za odrasle, kako bi je i oni mogli čitati u javnosti (v. Otašević 2000). Uspjeh ove knjige upotpunjen je 2001, kada se Harry Potter pojavio i u kinima širom svijeta. U početku J.K.Rowling nije bila za to da se po njenoj knjizi snima film, ali ni sama nije mogla odoljeti da vidi kako će njeni likovi izgledati oživljeni na velikom platnu. O svojoj odluci da se film ipak snima kaže: „Posle dve godine sam popustila. Prvo sam htela da ljudi dobro zavole romane pre nego se prenesu na platno. Izgleda da sam bila sebična jer sam istovremeno htela da vidim i kako bi izgledao film, najviše kako bi snimili onu igru kvidič.” (Jokanović 2003) Film Harry Potter and the Philospher’s Stone snimljen je u produkciji „Warner Brosa”. Reditelj je Amerikanac Chris Columbus, a na zahtjev J.K.Rowling svi glumci morali su da budu Britanci, pa je tako i glavnu ulogu, ulogu Harryja Pottera, dobio tada jedanaestogodišnji Daniel Radcliffe.
10
Ali ovdje se još uvijek ne završava priča o „Potteromaniji“. Na tržištu su se mogli naći ne samo filmovi o Harryju Potteru, već i mnogi drugi proizvodi sa likom malog čarobnjaka, koji su sve više bacali u sjenu samu knjigu: zidni kalendari, društvene igre, video-igrice, čarobni štapići, figurice Harry Potter, pa čak i sam kofer, baš onakav kakav je Harry Potter imao kada je pošao u Hogwarts sa perona devet i tri četvrtine (v. Turner-Vorbeck 2003:17id.).
1.3.2 Harry Potter opasnost za djecu?
Baš kada se činilo da je čitav svijet zaražen sindromom zvanim Harry Potter, pojavili su se i oni koji su tvrdili da su knjige o Harryju Potteru opasnost za djecu. Bili su to predstavnici različitih crkvenih organizacija, prije svega iz SAD-a, po čijem milšljenju Harry Potter promoviše vještičarenje, tj. aktere zla. Na internetu se može naći veliki broj stranica, koje imaju baš za cilj da predstave djela J.K. Rowling, kao nešto što propagira abnormalne stvari, pa stoga nisu prikladne za djecu. Tako su u nekim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država, kao što se npr.desilo u državi Pensilvaniji, crkve organizovale spaljivanje video-kaseta i CD-a, za koje su smatrali da sadržajem propagiraju protiv Boga i crkve. Na listi spaljivanja našle su se i knjige o Harryju Potteru, jer promovišu čarobnjaštvo i vještičarenje (v. N.N. 2001). U Srbiji, u kojoj je Harry Potter baš kao i svugdje na svijetu doživio veliki uspjeh, u izdanju „Svetigore” pojavio se i zbornik radova „Harry Potter i lov na dečije duše” Vladimira Dimitirjevića, pravoslavnog publiciste i vjeroučitelja koji o svom djelu kaže: Cilj knjige nije „potera za Poterom”, ni „lov na veštice”,kao što se dešavalo u nekim sredinama protestantskog fundamentalizma u SAD, već upozorenje našoj javnosti. Pre svega roditeljima i pedagozima, da je reč o ozbiljnoj medijskoj manipulaciji čiji je cilj ono što se stručno zove „promena paradigme”. [...] „Promena paradigme” znači, da se u stare, arhetipske kulturne matrice ubacuje novi, obrnuti sadržaj. Kroz tobožnje dobro se, u stvari vešto sprovodi „e-pe-pe” zla. (Bošnjak 2003:15)
11
Dimitrijević dalje navodi da u knjigama o Harryju Potteru nije, kao u drugim bajkama, napravljena jasna granica između dobra i zla. To potkrepljuje i činjenicom da u ustaljenom šablonu bajki čarobni štapić ispunjava pozitivne želje, pa ga obično imaju i pozitivni likovi. U ovom slučaju i dobri Potter i zli čarobnjak Voldemort posjeduju čarobni štapić. Sa druge strane, normalni ljudi, tzv. normalci nalaze se u drugom planu, jer ne shvataju i ne prihvataju čarobnjaštvo i vještičarenje i (ibid:16). Ipak svi ovi i slični argumenti protiv Harryja Pottera nisu ni u svijetu, pa ni u Srbiji uticali na prodaju knjiga J.K.Rowling i na opšte oduševljenje malim čarobnjakom, u šta sam se i sama mogla uvjeriti činjenicom da je predloženo unošenje odlomka iz knjige Harry Potter i kamen mudraca u čitanke za peti razred osnovne škole.
1.3.3 Harry Potter plagijat? Pošto je okusila slavu sa Harryjem Potterom, J.K. Rowling se susreće sa još jednim problemom. Nancy Stouffer tužila ju je da je od nje ukrala riječ „muggle”1 koju je Rowling koristila u svojim romanima. Amerikanka Stouffer, koja se takođe bavi pisanjem priča za djecu, ali, za razliku od Rowlingove, malo je poznata javnosti, tvrdi da je naziv muggle koristila još od 1987. u komercijalne svrhe za igračke, ukrasne magnete i sl. Kako kaže, taj naziv je čak prijavila i američkom udruženju za patente, ali se knjiga „Harry Potter and the Philosopher's Stone” pojavila prije nego je prošla procedura registracije (v. N.N. 2001). N. Stouffer je napisala knjigu Legenda o Ra i Maglsima, u koj su muggles opisani kao ćelave osobe koje su preživjele nuklearnu katastrofu, a u drugim njenim knjigama, spominje se lik Larryja Pottera, koji nosi naočare, kao i lik iz knjiga J.K. Rowling, ali, za razliku od nama poznatog Pottera, ovaj nije čarobnjak. Knjiga je objavljena 1986, ali je izdavačka kuća koja ju je izdala bankrotirala godinu dana poslije, pa je djelo štampano još
1
Riječ “muggle” u srpskom izdanju prevedena je sa “normalci”, a u hrvatskom “bezjaci” i označava u knjizi sve ljude koji nemaju čarobnjačke moći, koji nisu iz svijeta Harryja Pottera, već su obični, normalni ljudi.
12
samo jednom u izdanju male američke izdavačke kuće „Turman house” iz Merilenda. Ni ovo izdanje nije doživjelo uspjeh (v.ibid). Izdavačka kuća Scholastic, koja je objavila knjige o Harryju Potteru, ne boji se ovakvih optužbi, jer su uvjereni da knjige Joan K. Rowlling ne krše ničija autorska prava, a uspjeh koji je Harry Potter doživio i sa slijedećim nastavcima, svjedoči o tome, da ovakve glasine ne mogu poljuljati slavu J.K. Rowling i njenog malog čarobnjaka, pa makar bile i istinite.
1.4 IZDAVAČKE KUĆE
1.4.1 Algoritam – Zagreb Knjiga Harry Potter i kamen mudraca u hrvatskom prevodu objavljena je u izdanju izdavačke kuće Algoritam iz Zagreba, kao jedna u nizu knjiga u biblioteci „Arboretum”, biblioteci svjetske književnosti za mlade. Ova izdavačka kuća osnovana je u januaru 1990. i ima oko 85 zaposlenih, koji su podijeljeni, zavisno od djelatnosti, u četiri komercijalna odjela, radnu zajednicu i tri maloprodajne jedinice. Sjedište se nalazi u Haramabašićevoj 19 u Zagrebu (v. KIS n.g.). Izdavačka kuća Algoritam jedan je od najvećih uvoznika strane literature u Hrvatskoj. Naročito se specijalizovala na području informatike, nauke i beletristike. U najvećoj knjižari Algoritma, koja se nalazi u Gajevoj ulici u Zagrebu, kao i u drugim maloprodajnim jedinicama, ponuđen je veliki broj stranih knjiga na različitim jezicima (engleski, njemački, francuski, italijanski i španski). Na odjelu knjiga za učenje stranih jezika najviše je zastupljen engleski izdavač "Oxford University Press", čiji je Algoritam i ekskluzivni zastupnik za Hrvatsku. Izdavački odjel pokrenut je u oktobru 1993, promocijom romana Tvrtka Johna Grishama i do danas je u okviru šest biblioteka objavljeno oko 175 naslova (v.Culturenet 2003).
13
Bibilioteka Zlatko Crnković vam predstavlja2 objavljuje svjetska remek-djela, koja su odlikovana prestižnim literarnim nagradama, biblioteka Piramida bavi se objavljivanjem niza knjiga određenog autora ili knjiga u kojima se pojavljuje isti profil likova, biblioteka Male stvari orijentisana je prema socijalnim temama poboljšanja kvaliteta života, u ediciji Arboretum pojavljuju se najnoviji hitovi književnosti za djecu i omladinu, a Infoteka je rezervisana za djela objavljena na polju informatike, matematike i fizike. Ukupni tiraž svih Algoritmovih izdanja iznosi preko 700.000 primjeraka, a sama knjiga Harry Potter i kamen mudraca izašla je u 32.000 primjeraka (v. Algoritam n.g.).
1.4.2 Narodna knjiga – Beograd Srpsko izdanje knjige Harry Potter i kamen mudrosti izašla je u izdanju izdavačke kuće Narodna knjiga iz Beograda. I pored svih nastojanja da saznam nešto o radu ove izdavačke kuće, nisam došla do većeg broja podataka. Na internet-stranici Narodne knjige može se naći veliki broj informacija o novim izdanjima, promocijama knjiga, kao i kratke recenzije, jedan vid reklame za nova izdanja. Iz faksiranog pisma, koje sam dobila od izdavačke kuće, saznajem samo da Narodna knjiga, kao registrovano preduzeće, postoji od 1.7.2002. i da je sem za izdavanje knjiga, brošura, muzičkih knjiga, novina, časopisa, zvučnih zapisa, štampanje novina, registrovana i za mnoge druge djelatnosti, koje se najviše tiču trgovine na veliko (v. N.N. 2004). Sa internet-stranice, može se još, takođe, saznati da Narodna knjiga izdaje djela u različitim bibliotekama: Biblioteka Alfa, izdaje djela najznačajnijih srpskih književnika, biblioteka Antologija svetske književnosti, objavljuje kako klasike, tako i najnovija djela svjetske književnosti,
2
Zlatko Crnković – prevodilac hrvatskog izdanja Harry Potter i kamen mudraca. Detaljnije o ovom prevodiocu u poglavlju 1.5.
14
Posebna izdanja obuhvata knjige koje se tiču istorije, religije, zdravlja, psihologije, filozofije i sličnih tema, Mega hit je biblioteka najvećih svjetskih i domaćih bestselera, biblioteka Petar Pan, u okviru koje je objavljen i Harry Potter, obuhvata domaće i strane klasike, kao i djela savremene književnosti, a u njoj se pojavljuju u isto vrijeme i knjige koje su stekle ili tek stiču kultno mjesto u dječijoj kniževnosti. Šesta, i posljednja u nizu biblioteka Narodne knjige je biblioteka Delo, koja donosi ostvarenja novije, aktuelne srpske književnosti (v. Narodna knjiga n.g.).
1.5 PREVODIOCI
1.5.1 Vesna i Draško Roganović Srpsko izdanje knjige Harry Potter i kamen mudrosti ugledalo je svjetlo dana zahvaljujući već pomenutoj izdavačkoj kući Narodna knjiga i prevodiocima Vesni i Drašku Roganović. Vesna Roganović rođena je 1951. u Beogradu, gdje je 1974. i diplomirala na filološkom fakultetu. Nakon studija radi kao novinar i urednik kulture u dnevnim novinama, magazinima i književnim časopisima, za koje je ujedno i prevodila kraće eseje. Sada je urednik nezavisnog dnevnika Danas. U periodu od 2000. do 2003. zajedno sa sinom Draškom Roganovićem prevodi svih pet nastavaka knjiga o Harryju Potteru, koje su kao i prva knjiga izašle u izdanju Narodne knjige. U njene značajne prevode ubrajaju se slijedeći naslovi:
Dr. Isidore Rosenfeld: Symptoms (medicinski priručnik, Simptomi, izdavač
Zaslon, Beograd, 1990), Charles Simic: The Unemployed Storyteller (eseji, Nezaposleni vidovnjak, KOV, Vršac, 1995), Charles Simic: The Orphan Factory (eseji, Fabrika siročadi, Paideia, 1999), Dr. Sheree Conrad & Dr. Michael Milburn: Sexual intelligence (psihološki priručnik, Seksualna inteligencija, Tajm pres, Beograd, 2001), Georgia Byng: Molly Moons Incredible Book of Hypnotism (roman za djecu, Narodna knjiga, Alfa, 2002), Nadine Gordimer: The Pickup (roman, Slučajni susret, Narodna knjiga, 2003), Joyce Carol Oates: Beasts (roman, Narodna knjiga, 2003), Eric McCormack: First Blast of the Trumpet
15
(roman, Dereta, 2004), Natali Babbit: Tuck Everlasting (novela za djecu, Dereta, 2004) Georgia Byng: Molly Moon Saves the World ( Narodna knjiga, Alfa, u štampi), Zizou Corder: Lyon Boy (roman za djecu, Narodna knjiga, Alfa, u štampi), Charles Simic: The Metaphysician in the Dark (eseji o poeziji, Otkrovenje, Beograd, u štampi) (v. Roganović 2004).
1.5.2 Zlatko Crnković Hrvatsko izdanje pod naslovom Harry Potter i kamen mudraca pojavilo se, kako sam već pomenula, u izdanju izdavačke kuće Algoritam iz Zagreba, a čovjek koji je zaslužan da su i mališani u Hrvatskoj imali priliku da upoznaju Harryja Pottera na svom maternjem jeziku je prevodilac Zlatko Crnković. Zlatko Crnković rođen je 1931. u Čaglinu, u blizini Požege (Hrvatska). Jedan je od najpoznatijih hvatskih književnih prevodilaca. 25 godina radio je u izdavačkoj kući Znanje iz Zagreba, a danas je, između ostalog, i urednik biblioteke Algoritma Zlatko Crnković vam predstavlja. Poslije dugog niza godina u kojima se pokazao kao veoma iskusan prevodilac, počeo je karijeru i kao sam autor. Nakon knjiga Pisac i njegov urednik i Knjige mog života, koje govore o njegovom prevodilačkom i izdavačkom radu, objavio je i autobiografiju Prošla baba sa kolačima i djelo Knjiga snova u kojem govori o radu kao urednik (v. Matica Hrvatska 2003).
16
2 DJEČIJA KNJIŽEVNOST 2.1 OSNOVNE ODLIKE KNJIŽEVNOSTI ZA DJECU Još u 18. vijeku, pri prvim počecima književnosti za djecu i omladinu, pisci, koji su često bili i pedagozi, postavili su si pitanja, kako mora da izgleda tekst, koji bi dječija publika lako prihvatila. Ovo pitanje je i do danas ostalo osnovno pitanje u stvaranju tekstova za djecu. Kako bi neki tekst bio razumljiv djeci, kao ciljnoj publici, on mora da ispuni i određene kriterije kao što su različita pojednostavljivanja – upotreba jednostavnog vokabulara, jednostavne sintakse, kao i jednostavnih odnosa riječi (v. Rutschman 1996:8). Još jedno od pitanja, koje se samo po sebi nameće, je i pitanje za koga se piše dječija književnost i koji uzrast djece ona obuhvata. Tu razlikujemo književnost koja je pisana za djecu školskog uzrasta, dakle književnost koju djeca sama čitaju, i književnost koja je pisana za djecu predškolskog uzrasta, tj. tekstovi koji su pisani sa namjerom da ih djeca slušaju (v. Oittinen 2000:4). Dakle, Oittinen vidi dječiju knniževnost „as literature read by children and aloud to children”. (ibid.) Von Stockar (1996) govori o dječijoj književnosti, kao o pedagoškoj misiji, čiji je osnovni zadatak da djeci, kao budućim građanima nekog duštva, pomognu na putu odrastanja: Die KJL ist im 18. Jahrhundert aus dem Bewusstsein einer pädagogischen Mission entstanden und hat diesen Auftrag bis heute immer wieder zu erfüllen versucht. Es gilt traditionsgemäß, jeweils gültige pädagogische, aber auch religiöse, gesellschaftskritische, politische, ethische und mentalitätsgescichtliche Vorstellungen und Modelle zu vermitteln und damit den Kindern zu helfen, integrierte Bürger ihrer Gesellschaft zu werden. (Von Stockar 1996:25)
Koje su to osnovne odlike dječije književnosti u odnose na onu pisanu za odrasle? Prvo na šta ćemo naići u knjigama za djecu je svakako svijet dječije mašte i želja, koji se u mnoge čemu razlikuje od svijeta odraslih. Ono što, takođe, zapažamo pročitavši već 17
nekoliko stranica neke dječije knjige je i činjenica da je u tekstovima pisanim za djecu jezik mnogo jednostavniji – dakle, sintaksa i leksika su prilagođene dječijem uzrastu. Uz sve ovo, veliku važnost igra i didaktika, pa tako u ovakvim knjigama uvijek postoji određeni stepen edukacije djece. Rutschmann opisuje dječiju književnost kao književnost pisanu za djecu školskog uzrasta, pa sa tim u skladu naglašava i ogromnu razliku u znanju i iskustvu između onoga ko piše za djecu, dakle autora nekog djela i samog čitaoca, dakle djeteta (v. Rutschman 1996:7). Ovakvo razmišljanje, tj. razliku između svijeta odraslih i svijeta djece, možemo shvatiti i u odnosu između prevodioca i ciljne publike tj. djeteta.
2.2 PREVOĐENJE DJEČIJE KNIŽEVNOSTI Problemi sa kojima se susrećemo prilikom prevođenja dječije književnosti nerijetko su slični onima sa kojima se susrećemo prilikom prevođenja literarnog teksta uopšte, dakle, i knjiga za odrasle (v. Rutschman 1996:6). Najvažnije stavke kod svakog prevođenja, pa tako i kod prevođenja dječije književnosti su „situation” i „purpose” tj. situacija, u kojoj je radnja smještena i razlog, odnosno efekat koji se želi postići prevodom. To znači da prevodioci nikad ne bi trebalo da prevode riječi, nego cjelokupnu situaciju (v. Oittinen 2000:3) Još jedan od zadataka svakog prevodioca je svakako da odredi za koju ciljnu publiku je tekst pisan, tj. za koju publiku se prevodi. Kako su pri prevođenju dječije književnosti ciljna publika svakako oni najmlađi, djeca, potrebno je dobro razmisliti kako i u kolikoj mjeri ovakva publika može da razumije određeni tekst, tj. koliko je predznanje djece u odnosu na npr. kulturu zemlje jezika sa kojeg se tekst prevodi. U svakom slučaju, problemima pri prevođenju dječije književnosti treba pristupiti još ozbiljnije u odnosu na one pri prevođenju književnosti za odrasle. Pri određivanju stepena znanja tj. predznanja ciljne grupe za koju se prevodi, u ovom slučaju djece, odnosno prosuđivanja, šta djeca mogu razumjeti, na prevodioce u velikoj
18
mjeri utiče sama njihova predstava o djetetu, kao i maternji jezik i kulturne specifičnosti zemlje samog prevodioca (v. Oittinen 1998:251). Rieken-Gerwing (1995) predlaže, između ostalog, ozbiljno pozabavaljanje slijedećim problemima prilikom prevođenja književnosti pisane za djecu: kulturnom specifičnošću, prevođenjem vlastitih imena i naslova, kao i bitnim aspektima koji se odnose na sadržaj teksta. Isto tako ona upozorava i na stilske aspekte, kao što su: ritam jezika i izbor stila, dijalekt, govorni jezik i igre riječi (v. Rieken-Gerwing 1995:90 id.). Jedna od osnovnih stavki pri prevođenju književnosti za djecu, koja podrazumijeva i sve do sada navedene probleme sa kojima se treba pozabaviti prilikom prevođenja ovakve literature, je svakako adaptacija, odnosno promjena i domestikacija, koje čine da se radnja što bolje približi čitalačkoj publici (v. Oittinen 2000:6).
2.2.1 Kulturne specifičnosti Šta je to kulturna sepcifičnost i zašto je ona jako bitna pri prevođenju? Kao što sam već pomenula, pri prevođenju dječije kniževnosti susrećemo se u velikom broju slučajeva sa veoma sličnim problemima kao pri prevođenju književnosti za odrasle. Jedan od takvih, svakako centralnih problema, je i kulturna specifičnost, koja je baš za djecu, kao ciljnu publiku od veoma velike važnosti. Pokušajmo samo na trenutak da razmišljamo kao neki prosječan devetogodišnjak. Čitamo knjigu i u njoj iznenada nailazimo na neke dječije igre za koje nikad nismo čuli, a u knjizi se podrazumijeva da čak i pravila već znamo, junaci te knjige jedu neku hranu, kojoj samo ime znamo da pročitamo, a šta to oni stvarno jedu niko nam u knjizi i ne pokušava objasniti. A tek kad shvatimo da ne znamo ni u kojoj oni to državi žive, jer za grad nismo nikad ni čuli, knjiga nam već tada postaje veoma strana ili dosadna, jer ne možemo da povežemo o čemu su tu zapravo radi. Da svega ovoga ne bi bilo tu su prevodioci, koji određenim metodama približavaju knjigu ciljnoj publici. Na njima je veliki zadatak da odluče da li će i u kojoj mjeri zadržati
19
kulturnu specifičnost originalnog djela, tj. u kojoj mjeri će doći do određenih izmjena. Prevodioci mogu da se odluče da zadrže kulturne specifičnosti originala i da u fusnotama pomoću objašnjenja pomognu ciljnoj publici ili da se u samom tekstu odluče za objašnjena, odnosno određene promjene. Pri prevođenju književnosti za djecu, u ovom slučaju treba obratiti veliku pažnju na činjenicu, da djeca imaju određeni stepen predznanja koji se svakako razlikuje od znanja odraslog čovjeka, odnosno samog prevodioca. Sa tim u skladu nikako ne bi trebalo određene termine, koji nisu specifični za kulturu zemlje ciljne publike, jednostavno preuzeti (v. Rieken-Gerwing 1995:96). Shvatanje djeteteta, predstava o tome koliko i šta djeca mogu razumjeti, u velikoj mjeri zavisi i od samog djetinjstva prevodioca, tj, njegovih sjećanja, pa je jako bitno prilikom prevođenja književnih djela pisanih za djecu probuditi ovakva sjećanja i razmišljati uopšte o djetetetu i djetinjstvu, kao i pokušati shvatiti dječiju psihu: When wrting, illustrating, translating for children, or doing research on children and their culture, wee need to find the child in ourselves (our childhood memories) and our own image of childhood, as it is through our child images that we see children. To arrive at this understanding we need to ask many different questions. What is childhood? How do children think? What kinds of abilities do they have? The specialist in the field may have something to say to us. What perspective do child psychologistshave on issues like childhood and adulthood, censorship or carnivalism in children’s literature. (Oittinen 2000:id.).
2.2.1.1 Vlastita imena Vlastita imena predstavljaju, kako je već rečeno, jedan od problema pri prevođenju dječije literature kojem treba dati veliku važnosti, za razliku od prevođenja književnosti za odrasle, gdje ovome problemu prevodioci ne daju veliki značaj, tj. najčešće dolazi do preuzimanja vlastitih imena iz originalnog teksta. Rieken-Gerwing smatra da je ovaj problem posebno vrijedan pažnje pri prevođenju književnih djela pisanih za djecu uzrasta do deset godina, jer je kod njih horizont znanja još uvijek prilično uzak. Takođe, ona upozorava na razliku između pravih i izmišljenih imena,
20
pa sa tim u skladu predlaže da se prava vlastita imena i prezimena ostavljaju u originalu ili da se prilagode izgovoru ciljnog jezika (v. Rieken-Gerwing 1995:99id.). Ovakvu asimilaciju stranih imena nalazimo i u prevodima na srpskom i hrvatskom jeziku pa je tako Alice („Alice im Wonderland”) prevedena sa Alisa. Kod izmišljenih imena, koja najčešće opisuju neku osobinu lika, dolazi do potpunog prevoda pa je tako Pipi Långstrump, švedske književnice Astrid Lindgren, u njemačkom prevodu dobila ime Pipi Langstrumpf, u engleskom Pipi Longstocking, a u srpskohrvatskom Pipi Duga Čarapa. Kod prevođenja imena u dječijoj književnosti susrećemo se i sa topografskim imenima, tj. sa problemom da li i kako prevesti ovakva imena. Topografska imena nalazimo i u književnosti za odrasle. Ni odrasli čitaoci ne moraju uvijek znati gdje se određeni grad ili država nalazi, ali se polazi od činjenice da im njihovo prethodno znanje pomaže da ovaj pojam makar ugrubo geografski lociraju. Kod djece, čije je predznanje mnogo manje, često je bolje odlučiti se za domaća imena ili imena koja zvuče domaći (v. ibid:101). U svakom slučaju pri prevođenju nekog djela, kada se jednom odlučimo za određene kriterije, odnosno rješenja, onda treba da im ostanemo doslijedni do kraja tog prevoda: Der Übersetzer sollte deshalb bemüht sein, zum einen in der Namensgebung konsequent zu sein, d.h. dieselben Kriterien auf alle Namen des Textes anwenden und zum anderen nach der Analyse der Namen auf Transparenz, Charakterisierung und Bekanntheitsgrad eine den Ergebnissen der Analyse entsprechende Übersetzungsmethode anzuwenden. (ibid.)
2.2.2 Stilske specifičnosti Kao što smo već na početku ovog poglavlja utvrdili, jedna od osnovnih karakteristika dječije književnosti je jednostavan stil, tj. upotreba jednostavne sintakse, pa se ta činjenica treba uzeti u obzir i prilikom prevođenja književnih djela pisanih za djecu. Jezik u književnim djelima je odraz autorovog umjetničkog stvaranja, a u isto vrijeme i prenosilac informacija, što naravno otežava i sam proces prevođenja. Kod prevođenja 21
dječije književnosti tim je teže, što svako stilsko sredstvo nije odgovarajuće za dječiji uzrast. Pri prevođenju, tj. odabiru stila bitno je obratiti pažnju na ritmičnost jezika, što je, takođe, jedna od odlika dječije književnosti. Djeca kao ciljna publika naviknuta su i vole ritmičnost i melodičnost jezika (ibid:106id.). Još jedan od problema sa kojima se često susreću prevodioci književnosti za djecu je prevođenje govornog jezika tj. dijalekta specifičnog za određeno geografsko područje. Prevođenje dijalekta poznato je i iz prevođenja književnosti za odrasle, gdje se prevodilac nalazi pred odlukom da li da dijalekt prevede nekim od domaćih dijalekata ili da pokuša da dočara originalni jezik, pa ovdje nema neke veće razlike i kod prevođenja dječije književnosti. Kod prevođenja svakodnevnog govornog jezika, tj. slenga u dječijoj književnosti, prevodioci se najčešće odlučuju na pronalaženje odgovarajućeg slenga u ciljnom jeziku. Na ovaj način ostaju vjerni originalu. Sa druge strane, postoji problem, da se govorni jezik mladih veoma brzo mjenja, pa valja dobro razmisliti kako prevesti sleng (v. ibid:110). U literarnim djelima nailazimo često i na određene igre riječi kojima se, između ostalog, pomoću dvosmislenosti riječi ostvaruje, na primjer, humor. Kako bi se kod čitaoca ostvario željeni efekat zadat u ciljnom tekstu potrebno je dobro razmisliti o ovom problemu. Igra riječi je jedna od težih stilskih problema pri prevođenju. Ovaj problem kod prevođenja dječije književnosti možemo svesti na isti nivo kako kod literarnog prevođenja za odrasle. Pri tome je kod prevođenja za djecu važno ne samo prenijeti informaciju, nego i prevod učiniti takvim da čitalac bude svjestan igre riječi, isto kao i čitalac originala (v.ibid:111id.).
2.2.3 Prevođenje naslova Postoje različiti naslovi knjiga – oni koji nam već dosta govore o radnji u knjizi, oni koji to tek tajnovito nagovještavaju, kao i oni, na osnovu kojih ne možemo stvoriti ni najmanju
22
predstavu o knjizi. U svakom slučaju, naslov nas u velikoj mjeri može zainteresovati za knjigu ili, suprotno tome stvoriti odbojnost prema određenom djelu. S tim u vezi, pri prevođenju naslova, kao i uopšte pri prevođenja literarnih tekstova, prevodioci se u praksi ne suočavaju samo sa stilskim aspektom i problemom prenošenja sadržaja naslova, već i sa činjenicom da naslov nekog djela treba prilagoditi tržištu, kako bi bila ostvarena bolja prodaja, što je jedan od osnovnih ciljeva svakog izdavača (v. RiekenGerwing 1995:76). Kod dječije književnosti, naslovi knjiga često su kratki i pregnantni, a u isto vrijeme govore dosta o knjizi. To bi značilo da i sa prevodom ovakvih naslova ne bi trebalo biti većih problema. Međutim, i ovdje dolazi do određenih adaptacija. Rieken-Gerwing (1995) ukazuje nam na tri moguće promjene: 1. produžavanje originalnog naslova 2. promjene u lokalizaciji uz zadržavanje strukture naslova 3. potpuna promjena naslova (v. ibid.:103). Da bi pobliže objasnila ovakve promjene pri prevodu naslova navešću nekoliko primjera prevoda naslova na hrvatski dječijih knjiga njemačkog autora Ericha Kästnera. Na primjeru Kästnerove knjige Konferenz der Tiere, tj. njenog prevoda na hrvatski koji glasi Konferencija životinja - knjiga za djecu i znalce vidimo jasno kako je originalni naslov produžen. Kod naslova knjige Das doppelte Löttchen došlo je takođe do promjene, pa je ovo djelo na hrvatski prevedeno sa Blizanke, kako bi se, vjerovatno, u naslovu izbjeglo ime Lotte, koje je u knjizi asimilirano sa Lota, ali još uvijek zvuči prilično strano. Na ovom primjeru vidimo kako naslov nekog djela može biti poptuno promijenjen. Kao primjer promjene lokalizacije, ali zadržavanja strukture naslova, navešću još jedan prevod istog autora. Radi se, naime, o knjizi Pünktchen und Anton, čiji je naslov na hrvatski preveden sa Tonček i Točkica.
23
3 SRPSKI I HRVATSKI
Već samim naslovom ovog diplomskog rada pokušala sam potencijalnom čitaocu da nagovjestim osnovnu temu samog rada, a to je poređenje hrvatskog i srpskog prevoda iste knjige, fenomena koji je postao vrlo popularan, tj. sasvim normalan i poželjan nakon izbijanja rata na Balkanu i raspada ne samo postojeće države, nego i jednog od njenih oficijelnih jezika, srpskohrvatskog – hrvatskosrpskog. U slijedećim poglavljima će, stoga, biti riječi o istoriji srpskohrvatskog jezika, od prvih vijekova naše ere pa sve do kraja 20. vijeka.
3.1 SRPSKOHRVATSKI JEZIK I NJEGOVO PORIJEKLO Srpskohrvatski jezik ulazi u sastav velike porodice slovenskih jezika, koji su danas rasprostranjeni u centralnoj, južnoj i istočnoj Evropi, kao i u Evroaziji. Svoje dalje porijeklo srpskohrvatski vodi iz praslovenskog jezika, a svoje bliže porijeklo iz zapadnog dijela južnoslovenske jezičke zajednice. Poslije raspadanja praslovenske zajednice, odnosno poslije velikih pomjeranja i širenja slovenskih naroda, koje se desilo u prvim vijekovima naše ere, došlo je do formiranja zapadnih, istočnih i južnih slovenskih jezika. Njihovom konačnom stvaranju prethodila je faza postojanja zapadne, istočne i južne slovenske jezičke zajednice (v.Simić/Simić 1988:3.id.) Slovenski jezici su od svih indoevropskih jezika najsrodniji među sobom. Tu veliku srodnost objašnjavamo time, što su se oni najkasnije raspali na pojedine jezike. Postoji mišljenje da je među Slovenima sve do 3. vijeka nove ere postojao jedinstveni jezik, sa malim razlikama u dijalektu. Kao što je već pomenuto, u nauci je taj jezik nazvan slovenski prajezik ili praslovenski jezik. Na žalost, do danas nije očuvan ni jedan pisani spomenik, koji bi svjedočio o ovom jeziku. O njemu saznajemo na osnovu komparativno istorijskih proučavanja (v. Stevanović 1971:419id.).
24
Slovenski jezici se prema užoj srodnosti dijele na tri grupe: istočnoslovenski, zapadnoslovenski i južnoslovenski jezici. Istočnoslovesnku grupu čine ruski, bjeloruski i ukrajinski. U zapodnoslovensku grupu spadaju: češki, slovački, poljski, kašupski, gornjolužički, donjolužički i polapski, dok se u južnoslovensku grupu jezika ubrajaju: slovenački, makedonski, bugarski, srpskohrvatski i izumrli staroloslovenski jezik (v. Težak/Babić 1970:8).
3.2 JUŽNI SLOVENI I NJIHOVI JEZICI Južnoslovenksa jezička zajednica, koju su činila slovenska plemena, izdvojena iz praslovenske zejdnice na njenom putu prema Balkanskom poluostrvu, prestala je postojati oko 5. vijeka. Teritorije koju je naseljavala ova zajednica obuhvata prostor južno od Karpata, zahvata Panonsku niziju, kao i veliki dio današnje Rumunije. Prije nego što su se doselili na Balkan, Sloveni koji će u istoriji biti poznati kao južni Sloveni, živjeli su u zajednici odvojeni od ostale dvije druge grupe Slovena (zapadnih i istočnih) i činili su jednu jezičku zajednicu, koja je ostavila vidnih tragova i u jeziku, u pogledu glasova, oblika i sintakse. Bitno je napomenuti da su se u toku istorijskog razvitka u okviru južnoslovenske zajednice formirale dvije grupe- zapadna jezička zajednica, iz kojeg su se razvili slovenački i srpskohrvatski i istočna jezička zajednica iz koje su se razvili makedonski, bugarski i nekadašnji staroslovenski jezik (v. Stanojčić/Popović/Micić 1989:5id.). Na slijedećem šematskom prikazu možemo vidjeti podjelu Slovena, kao i južnih Slovena, što je, kao što je veċ pomenuto, bila i osnova za stvaranje različitih slovenskih jezika.
25
Poljaci Rusi Lužički Srbi Bjelorusi Slovaci Ukrajinci Česi
Zapadni Sloveni
Istočni Sloveni
SLOVENI
Južni Sloveni
zapadna grana
istočna grana
Slovenci Hrvati Srbi Crnogorci
Makedonci
Bugari
Muslimani
Prikaz 1: podjela slovenskih i južnoslovenskih naroda (v. Simić/Simić 1988:4)
26
3.3 STAROSLOVENSKI JEZIK Staroslovenski, koji je kao što smo već utvrdili, pripadao grupi južnoslovenskih jezika, bio je prvi književni jezik svih slovenskih naroda, tj. jezik kojim su pisane knjige i koji je dobrim dijelom bio razumljiv, pa čak i potpuno prihvatljiv svima kao sredstvo kulture i pismenosti. Ovaj jezik zasnivao se na jednom makedonskom dijalektu iz okoline Soluna, na čijim su temeljima izgrađene njegova fonetika, morfologija, sintaksa, tj. njegova cjelokupna struktura (v. Simić/Simić1988:5). Prvi tekstovi na ovom jeziku napisali su Ćirilo i Metodije, braća iz Soluna, koje je moravski knez Rastislav pozvao u drugoj polovini 9. vijeka da šire hrišćanstvo. Za jezik kojim će širiti kulturu odabrali su staroslovenski jezik. Ćirilo i Metodije stvorili su prvu slovensku azbuku poznatu pod nazivom glagoljica, kojom su pisali prve tekstove
na
staroslovenskom. Tako su braća Ćirilo i Metodije, kao poznavaoci makedonskog dijalekta iz okoline Soluna, prevodili sa grčkog knjige na staroslovenski, koje su bile neophodne za širenje hrišćanstva među Slovenima. Pismenost se među Slovenima počinje širiti veoma brzo i uskoro mnogi pismeni ljudi počinju da prepisuju knjige i dokumente za potrebe crkve i vladara. U ovima prepiskama dolazi do mnogih promjena, tj. svaki od ovih pisara koji su prepisivali knjige pisane na staroslovenskom, ubacuju u prepiske neke od osobina onog slovenskog jezika kojim su sami govorili. Uskoro određene osobine postaju obavezne za pojedine slovenske jezike, tj. postaju norma ovih jezika (v. Kašić/ Jerković1986:59). Na ovaj način nastaju književni slovenski jezici, koji su, kako je već pomenuto, nastali na osnovama staroslovenskog jezika, a dobili su i određene osobine narodnog govora područja u kojem su se upotrebljavali. Ovi književni jezici zovu se redakcije ili recenzije, pa su tako
nastale
srpska
i
hrvatska,
bugarska,
ruska
i
druge
recenzije
(v.
Stanojčić/Popović/Micić 1989:13). Prvo pismo koje se koristilo za pisanje staroslovenskog jezik bila je glagoljica, koju u 11. i 12. vijeku potiskuje ćirilica.
27
3.4 KNJIŽEVNI JEZIK KOD SRBA OD 12 – 19. VIJEKA Od kraja 12. vijeka u upotrebi je kod srpskog naroda srpskoslovenski jezik, koji je u stvari srpska redakcija crkvenoslovenskog jezika, i trajao je do prve polovine 18. vijeka. Na ovom jeziku pisane su i prve štampane knjige, krajem 15. vijeka u Crnoj Gori, za vrijeme vladavine Đurđa Crnojevića. Na teritoriji današnjeg srpskog i hrvatskog jezika sve više nastaju dokumenta (povelje, ugovori i sl.) pisana na narodnom jeziku. U upotrebi se sve do 18. vijeka istovremeno nalaze srpkoslovenski i narodni jezik, a kojim će se jezikom pisati određeni dokumenti, zavisilo je u velikoj mjeri od toga za koju publiku je pisan, pa su tako djela koja su bila namjenjena sveštenstvu pisana srpskoslovenskim jezikom, a ona namjenjena široj čitalačkoj publici, odnosno manje obrazovanim krugovima, pisana narodnim jezikom. U 18. vijeku, kada Srbi još nisu imali svojih nacionalnih škola i kada su austrijske vlasti sprečavale njihovo stvaranje, dolazi do stvaranja sve bližih odnosa između Srba, ponajviše onih iz Austro-Ugarske Monarhije i Rusije. (v. Kašić/ Jerković 1986:60). Na poziv metropolita Mojseja Petrovića u Karlovce dolazi ruski učitelj Maksim Suvorov koji 1726. osniva i prvu školu u Sremskim Karlovcima, tzv. Slavjansku školu, koja je postojala samo slijedećih pet godina. 1733. u Karlovcima je i Emanuil Kozačinski sa nekoliko ruskih učitelja - prosvetitelja, koji osnivaju Latinsku školu, koja takođe nije dugo postojala. U Vojvodini, u isto vrijeme, radi još nekoliko ruskih učitelja, pa se tako pod ruskim uticajem polovinom 18. vijeka stvara crkvenoruska škola, a crkvenoruski (ruskoslovenski) jezik, koji se koristio i došao iz Rusije, zauzima sve važniju ulogu u crkvi i školi. Ovaj jezik je bio, u stvari, staroslovenski jezik podešen prema fonetici ruskog jezika, tj. ruska redakcija crkvenoslovenskog jezika (v. Stanojčić/Peco1972:98). Iz Rusije se u to vrijeme donosi veliki broj knjiga pisanih na ruskoslovenskom, pa se tako ovaj jezik brzo širi kod Srba i počinje se koristiti kao književni jezik što dovodi do potiskivanja srpkoslovenskog jezika. Ovaj jezik i dalje nije bio blizak, tj. bio je nedovoljno razumljiv srpskoj čitalačkoj publici, a potreba za jezikom, kao sredstvom javnog komuniciranja, sve više je rasla. Da bi se ruskoslovenski jezik približio narodu u njega se unose i osnovne osobine narodnog, lokalnog govora, pa tako u drugoj polovini 18. vijeka
28
nastaje slavenosrpski jezik, kao mješavina ruskoslovenskog i srpskog narodnog jezika (v. Kašić/Jerković 1986:60id.). Ovim jezikom počinje da piše veliki broj pisaca, a jedan od prvih bio je i Zaharije Orfelin koji je 1786. godine izdao tekstove na slavenosrpskom jeziku pod nazivom Slavenoserbski magazin. Poznatiji pisci koji su u to vrijeme pisali slavenosrpskim jezikom bili su, između ostalih, E. Janković, P.Solarić i Dositej Obradović (v. Stanojčić/Popović/Micić 1989:14). Austrijske vlasti, zbog bojaznosti da Srbi ne budu pod ruskim uticajem, sve se više zalažu da se iz upotrebe izbaci slavenosrpki jezik, tj. da se pređe na narodni jezik Srba i da se ovaj jezik uvede u škole, što je i učinjeno, a to je kod srpskog naroda dovelo do velikog otpora: Pred kraje vlade Marije Terezije (1779) izdata je naredba da se u srpskim školama ukine ćirilica i ruskocrkveni jezik i da se oni zamene latinicom i narodnim jezikom (ćirilica se mogla zadržati samo u crkvama). To je naišlo na negodovanje i otpor srpskih crkvenih vlasti, ali Austrija nije odustajala od svoje namere da naredbu sprovede u delo (Stanojčić/Peco 1972: 424).
Na Saboru u Požunu (današnja Bratislava) 1782. gdje su se okupili srpski i hrvatski predstavnici da riješe ovo pitanje, donesena je odluka da se ćirilica zamijeni latinicom, a da se umjesto narodnog jezika koristi jezik srpskog građanskog društva. Srbi ovakvom odlukom nisu bili zadovoljni, jer su ukidanje ćirilice smatrali direktnim atakom na očuvanje njihove nacionalne svijesti i kulture. 1785. odlukom cara Josifa odlučeno je da ćirilica i slavenosrpski ipak ostanu u upotrebi jer bi suprotno dovelo do pobune srpskog naroda i otuđivanja od Austrije (v.ibid.425id.). Iako i najistaknutiji srpski prosvetitelji, među kojima i već pomenuti Dositej Obradović, ističu potrebu da se piše na jeziku koji će biti blizak narodu, na tzv. narodnom jeziku, i oni sami još uvijek pišu na slavenosrpskom, s tim da počinju sve više ubacivati narodne izraze, tako da se za taj jezik može slobodno reći da je postepeno počeo postajati razumljiviji široj čitalačkoj publici (v.Stanojčić/Popović/Micić 1989:14).
29
3.4.1 Vuk Stefanović Karadžić Iako je već sam Dositej Obradović, jedan od najobrazovanijih Srba svog doba, napominjao da se treba pisati narodnim jezikom, još uvijek se nije pojavljivao niko ko bi mogao da riješi pitanje književnog jezika kod Srba. Pojavom Vuka Karadžića počinje da se rješava pitanje srpskog književnog jezika. Vuk Stefanović Karadžić (1787-1864) rođen je u Tršiću kraj Loznice, u zapadnoj Srbiji. Počeci njegovog školovanja vezani su za manastir Tronošu gdje se opismenjavao u cilju da postane trgovac, učitelj ili sveštenik. Po izbijanju prvog srpskog ustanka priključuje se vojsci gdje je bio pisar, a poslije činovnik po raznim mjestima u Srbiji. 1813. odlazi u Beč, gdje se ubrzo objavljuje njegov članak o propasti srpskog ustanka pisan na narodnom jeziku. Baš zbog toga taj članak je bio i razlog da se Jernej Kopitar, slovenački filolog, koji je živio u Beču, zainteresuje da se upozna sa Vukom. Na Kopitarevu inicijativu počinje Vukov rad na reformi srpskog jezika. Vukov rad zasnivao se na dva polja – sakupljao je narodne umotvorine kako bi pokazao njihovu umjetničku vrijednost, tj. da bi pokazao vrijednost jezika na kojem su pisane, a u isto vrijeme morao je tom jeziku dati osnovna pravila. Tako je 1814. objavljena prva zbirka narodnih pjesama i prva gramatika pod nazivom Pismenica serbskoga jezika, a 1818. pojavljuje se njegov čuveni Srpski rječnik, koji je obuhvatao riječi narodne književnosti. To je bilo prvo djelo pisano narodnim jezikom i novim fonetskim pravopisom (v. Simić/Simić 1988:24id.). Rješenja koja je Vuk ponudio, zasnovana na idejama Save Mrkalja4, bila su veoma jednostavna i funkcionalna: 1. isti glas se uvek obilježava na isti način 2. isto slovo upotrebljava se uvijek sa istom vrijednošću 4
Sava Mrkalj (1783-1833), u raspravi Salo debelog jera( libo azbuko protres) (1810), dao je projekt reforme srpske azbuke zasnovan na načelu "piši kao što govoriš". Iste godine Mrkaljev drug, Bosanac, Luka Milovanov (1784-1828), u raspravi Opit nastavljenja o srbskoj sličnorečnosti i slogomeriju ili prosodiji, uz sličan projekat azbuke, izlaže prvi put sistem srpske versifikacije. Svojim zalaganjem za narodni jezik i fonetsko pismo Mrkalj i Milovanov uticali su na Vuka Karadžića, koji je s obojicom bio u ličnim, prijateljskim vezama (v. Stanojčić/Popović/Micić 1989:15).
30
3. glasovne promjene u nekoj riječi koje se zapažaju u govornom jeziku treba da se uvedu i u pisani književni jezik Ova Vukova reforma jezika prema kojoj svakom glasu pripada jedno slovo ili još jednostavnije „piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano” pomogla je uveliko opismenjavanju stanovništva. Međutim, za konačno prihvatanje književnog jezika zasnovanog na narodnom jeziku trebalo je da prođe skoro pola vijeka, kada se pojavljuju pisci kao što su Đura Daničić5, Branko Radičević i Petar Petrović Njegoš čija su djela poslužila kao osnova za standardizaciju književnog jezika (v. Kašić/Jerković 1986:61).
3.5 KNJIŽEVNI JEZIK KOD HRVATA OD 12. DO 19. VIJEKA Hrvatska književnost, kao i srpska, počela je sa književnošću religijskog sadržaja, tj. usko je vezana za crkvu. Krajem 9. vijeka dolaskom hrišćanstva, Hrvati su prihvatili staroslovenski jezik i glagoljicu kao pismo. Kao što je već bilo govora u poglavlju 3.2 dolazi do određenog miješanja staroslavenskog jezika sa narodnim govornim jezikom određenog kraja, pa je u skladu sa tim i u Hrvatskoj iz staroslovenskog jezika nastao staroslovenski jezik hrvatske redakcije, koji je postao književni jezik Hrvata. Kako je ovaj jezik bio bliži narodu, nastaju i djela koja nisu vezana samo za crkvu, već i različiti tekstovi pravne sadržine, kao i djela umjetničke književnosti. Čitava početna faza stvaranja književnog jezika odvijala se kao i kod Srba, ali se kod Hrvata još ranije, već u srednjem vijeku, pojavljuju djela pisana čistim narodnim jezikom, a staroslovenska hrvatska redakcija čuva se samo u crkvama u Dalmaciji i Istri (v. Stanojčić/Popović/Micić 1989: 17).
5
Đura Daničić (1825-1882) kao vrlo mlad naučnik tog doba, pridružio se Vuku Karadžiću u borbi protiv protivnika narodnog jezika.Najpoznatija djela koja oslikavaju tu borbu bila su: Rat za srpski jezik i pravopis (1847), Mala srpska gramatika (1850), Rječnik iz književnih starina srpkskih (1863-1864), a u Jugoslovenskoj akademiji znanosti i umjetnosti pokrenuo je izradu Rječnika hrvatskog ili srpskog jezika (1880) (v. Stanojčić/Popović/Micić 1989: 16).
31
Veliki broj pisaca se već rano počinje služiti jezikom kakav se govori u njihovim krajevima, pa tako nastaju djela pisana na čakavskom (Istra, Gorski kotar, Hrvatsko primorje i sjeverni dijelovi Dalmacije), štokavskom (južni dijelovi Dalmacije, Dubrovačka Republika, Boka Kotorska, Bosna i Hercegovina i Slavonija) i kajkavskom (sjeverozapadna Hrvatska). Najveća djela nastaju u Dalmaciji, pisana na čakavskom dijalektu, kao što su djela Hanibala Lucića i Marka Marulića. U isto vrijeme najznačajniji autori koji su pisali na štokavskom dijalektu bili su Marin Držić i Ivan Gundulić (v. Kašić/Jerković 1986:62). Ipak, ni jedan od ovih lokalnih govora, na kojima je zasnivana književnst toga vremena nije imao ozbiljnu šansu da postane jezik koji će priznati svi Hrvati, tj. koji će postati standardni književni jezik. Odmah po jačanju građanske klase u Hrvatskoj krajem 18. i u prvoj polovini 19. vijeka dolazi do pokreta koji je imao kulturni i nacionalno-politički karakter i čiji je cilj bio okupiti, ne samo sve Hrvate, već i sve južne Slovene i stvoriti zajednički jezik prvenstveno za Srbe i Hrvate. Ovaj pokret nazvan je ilirski pokret6, a na njegovom čelu bio je Ljudevit Gaj. Pripadnicima ilirskog pokreta bilo je jasno da je za ovakvo ujedinjenje potrebno stvoriti „zajednički književni jezik, prihvatljiv za više nacionalnih zajednica”. (Simić/Simić 1988:28) Kako bi se stvorio jezik koji je prihvatljiv za više nacionalnih zajednica, morao se stvoriti jezik zasnovan na više narodnih govora, a ne samo na jednom. Tako nastaje ilirski književni jezik, kao mješavina štokavskih jezičkih osobina i odabranih karakteristika iz drugih hrvatskih dijalekata, u prvom redu čakavskog i kajkavskog. Za pismo ovog jezika odabrana je latinica (v.ibid.). Ljudevit Gaj (1809-1872), koji je i sam bio kajkavac, počinje svoje Novine hrvatske do tada pisane na kajkavskom, da izdaje na štokavskom. Još jedan od koraka koje je Ljudevit Gaj uradio na uspostavljanju ovog jezika bilo je i izdavanje Kratke osnove hrvatskoslovenskoga pravopisanja 1830. u kojoj on predlaže da se hrvatska latinica, koja se do tada
6
Ilirski pokret dobio je naziv po njegovim pripadnicima Ilirima, tj. po nazivu Ilirija koji je označavao pokrajine nastale od zemalja koje je Austrija 1809. prepustila Francuskoj, a koja je obuhvatala: Korušku, Kranjsku, Istru, civilnu Hrvatsku, Dalmaciju, Dubrovnik i Vojnu krajinu (v. Stanojčić/Popović/Micić 1989:19).
32
koristila, pojednostavi. Ljudevit Gaj svojim radom i zalaganjem za reformu jezika u Hrvatskoj uskoro stiče dosta pristalica među kojima su bili i I. Kukuljević i I. Mažuranić (v. Stanojčić/Popović/Micić 1989:19). U hrvatskom jeziku su se, dakle, desile velike promjene, ali one nikako nisu bile lako prihvaćene, pa je tako sve do kraja 19. vijeka u Hrvatskoj raspravljano da li ovakav jezik i pravopis treba prihvatiti. Vlasti su 1845. zabranili ilirski pokret, ali ilirci se ne predaju i nastavljaju da rade, samo ne pod istim imenom. Nakon 1848. poslije pogoršanja odnosa sa Mađarima, Hrvati i Srbi u Austriji počinju tjesnije sarađivati. Ilirski jezik tako nije zamruo, već na njemu nastaju književna djela poznatih autora kao što su Petar Preradović i August Šenoa (v. Simić/Simić 1988:28id.). Sve je to bio put ka osnovnom cilju ilirskog pokreta, tj. put ka književnom jeziku Hrvata.
3.6 RAZVOJ JEZIKA SRBA I HRVATA OD 19. VIJEKA Kako je već u prethodna dva poglavlja objašnjeno, nakon ilirskog pokreta i Vukove reforme, književni jezik Srba i Hrvata zasniva se na narodnom govoru štokavskog dijalekta, sa ekavskim ili ijekavskim dijalektom. Pristalice ilirskog pokreta zastupali su mišljenje da se za osnovu tog jezika treba uzeti ne samo narodni govor, nego i jezik, koji se koristio u prošlosti, kao što je bio jezik dubrovačke književnosti od 15. do 18. vijeka, dok je Vuk Karadžić smatrao da se za osnovu treba uzeti narodni govorni jezik iz narodnih umotvorina kojim se i sam veoma zanimao i istraživao. Ove razlike u jeziku nisu, međutim, bile velike, tj. nisu bitno mjenjale strukturu jezika, već se ogledaju u leksičkim razlikama, što je i razumljivo, zbog različite kulture i istorije naroda, koji su govorili taj jezik. Tako kod Srba u jeziku nalazimo više turcizama, a kod Hrvata u to vrijeme više pozajmljenih riječi iz slovenskih jezika, kao na primjer iz češkog (bohemizmi). Srpski i hrvatski pisci, filolozi i javni kulturni radnici s kraja 19. i početkom 20. vijeka sve više sarađuju, pa se to ogledalo i u jeziku, tako da se srpski i hrvatski jezik sve više stapaju u srpskohrvatski (v. Stanojčić/Popović/Micić 1989:20).
33
Važna stavka u stvaranju zajedničkog jezika Srba i Hrvata, dakle srpskohrvatskog jezika, bio je svakako i Bečki književni dogovor iz 1850. Ovaj dogovor naziva se još i književni dogovor. Na njemu su u Beču učestvovali sa srpske strane Vuk Karadžić i Đura Daničić, a sa hrvatske strane Ivan Kukuljević, Dimitrije Demeter, Ivan Mažuranić, Vinko Pacel, Stjepan Pejaković, kao i Slovenac Franjo Miklošič (v.Brborić 2001a:68). Kao već tada uglednom i priznatom poznavaocu jezika, Vuku je povjeren zadatak da napiše pravila za zajednički jezik Srba i Hrvata. Kao ni jedna do tada jezička reforma, ni ovaj dogovor nije odmah prihvaćen. Bilo je, takođe, potrebno riješiti pitanje pisma, jer se u najvećem dijelu Hrvatske koristila latinica, koja nije bila prilagođena srpskohrvatskom fonetskom sistemu. Kako su se vodeći hrvatski intelektualci tog vremena školovali na stranim jezicima kao što su latinski, mađarski ili njemački, tako su se glasovi specifični za srpskohrvatski jezik počeli pisati na više načina. Tako je postojalo više načina pisanja glasova [tíS] [t’íS’] [l’] i [n’]. 7 Ovakvo stanje u jeziku prilično je otežavalo opismenjavanje ljudi. Tadašnje latinično pismo je pojednostavljeno, a reformu je izvršio Ljudevit Gaj. Plod njegovog rada je latinično pismo koje danas koristimo. Jedina promjena koja je još naknadno dodata je uvođenje glasa [d'], odnosno njegovog pisanja u današnjem obliku (đ) koje je predložio Đura Daničić (v. Kašić/Jerković 1986:62id.). Osnova Bečkog dogovora je književni jezik koji u osnovi ima jekavski izgovor i štokavsko narječje, što je bio predlog Vuka Karadžića, koji je i sam bio jekavac, ali je ponekad, takođe, pisao na ekavskom. Trebalo, je međutim, da prođe još dugi niz godina, kako bi se prihvatile osnove Bečkog dogovora. Tako ovaj jezik prvih godina nakon zaključivanja Dogovora ni u Hrvatskoj, ni u Srbiji nije naišao na veliki broj pristalica. U Hrvatskoj dolazi do otpora kako prema Vukovom, tako i prema ilirskom književnom jeziku. U Rijeci i Zadru stvaraju se dva snažna kulturna kruga, koji se opiru ilirizmu i predlažu sopstvene ideje za jezik. Kako su Vukov i ilirski jezik imali sličnu osnovu, jer su oba predlagali štokavsko narječje, sporno je bilo samo pitanje, da li zadržati ili odbaciti predloge iliraca, koji su značili udaljavanje od pomenute osnove. Zaključeno je da se književni jezik treba približiti narodnom. Tako je obezbjeđen put Vukovom književnom 7
Ovi glasovi odgovaraju današnjim slovima č,ć, lj, i nj
34
jeziku, pa su u 19. vijeku u Hrvatskoj objavljeni prvi priručnici hrvatskog književnog jezika zasnovani na Vukovom književnom jeziku (v. Simić/Simić 1988:30). Vuk do Bečkog književnog dogovora ni u Srbiji nije imao veliki broj pristalica, ali se ta situacija znatno mjenja nakon donošenja ovog dogovora, kada dosta mladih pisaca u Srbiji počinje pisati na Vukovom jeziku, koji je bio mnogo lakši, pa stoga i prihvatljiviji. Međutim, dolazi i do neslaganja sa Vukovim reformama, koje su se najviše odnosile na ekavski i ijekavski izgovor. Određeni broj pisaca prihvatio je ijekavicu, a jedan od njih je bio i Vojvođanin Đura Daničić, koji je ijekavici ostao doslijedan do kraja života. Sa druge strane, veliki broj intelektualaca i pisaca tog vremena u Srbiji, među kojima i Branko Radičević, služe se ekavicom i bore se za njeno uvođenje, iako je da podsjetimo, na Bečkom književnom dogovoru usvojeno ijekavsko narječje. Tako u Vojvodini, pa i u cijeloj Srbiji dolazi do postepenog usvajanja ekavice, tj. dolazi do dvojstva u književnom jeziku (v. ibid:31). Do 20. vijeka u srpskohrvatskom jeziku nisu postojale veće promjene. Dakle, postojao je zajednički jezik, ali isto tako postojalo je još neriješenih problema, kao što su već pomenuta dva izgovora – ekavski i ijekavski. Postojanje dva pisma (ćirliičnog i latiničnog) nije predstavljalo problem, već se javljaju neriješena pitanja oko dva načina pisanja – morfološkog i fonološkog, problemi vezani za obličke i sintaktičke dublete, kao i dvojstvo u pravopisu, rječniku i frazeologiji (v. Stanojčić/Peco 1972:430). Tek nakon stvaranja Jugoslavije i po završetku drugog svjetskog rata stvoreni su uslovi za rješavanje pitanja jezika, pa je tako u Novom Sadu, 1954. zaključen tzv. Novosadski dogovor. Za razliku od Bečkog dogovora iz 1850. u kojem se izričito govorilo jednom narodu i jednom jeziku, u Novosadskom dogovoru se govori isključivo o tri naroda (Srbima, Hrvatima i Crnogorcima) ali i dalje o jednom zajedničkom jeziku. Taj jezik je u ovom ugovoru
nazvan
srpskohrvatski-hrvatskosrpski
jezik,
čime
je
zamjenjen
naziv
srpskohrvatski, koji je postojao i na kom se insistiralo još od vremena kralja Aleksandra I (v. Brborić 2001a:122).
35
Ekavski i ijekavski izgovor proglašeni su kao potpuno ravnopravni, baš kao i ćirilično i latinično pismo. Zaključeno je da treba nastojati da i Srbi i Hrvati podjednako nauče oba pisma, što bi trebalo da omogući nastava u školskim ustanovama (v. Stanojčić /Peco 1972:245). Još jedan od ciljeva Dogovora bio je što prija izrada novog zajedničkog pravopisa, što je i ostvareno 1960. godine, kada je objavljen pravopis srpskohrvatskoghrvatskosrpskog književnog jezika, i to u dvije verzije na ijekavskom i ekavskom izgovoru (v. Simić/Simić 1988:33).
3.7 TROJEZIČKI RASKOL Ideja o jednom zajedničkom jeziku počela je polako da propada veċ pred kraj šezdesetih godina prošlog vijeka. Novosadski dogovor oštro je po prvi put napadnut i kritikovan 1967. u Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, a potom i 1972. kada je u Amandmanu V tadašnjeg Ustava Republike Hrvatske uspostavljen naziv hrvatski književni jezik (v. Brborić 2001a:151). Pomenuta Deklaracija nastala je kao odgovor na Novosadski dogovor i po prvi put je objavljena 17. marta 1967. u „Telegramu“ broj 359, novinama koje su se bavile društvenim i kulturnim pitanjima. U njoj se navodi da je Novosadski dogovor opravdano proklamovao zajedničku lingivističku osnovu srpskog i hrvatskog jezika i pravo kako srpskog, tako i hrvatskog naroda na vlastitu kulturu i jezik, ali isto se tako iznosi bojaznost da se u javnom životu sve više nameće zajednički, tj. državni jezik čime dolazi do potiskivanja hrvatskog i dominacije srpskog jezika: Ali usprkos jasnoći osnovnih načela, stanovite nepreciznosti u formulacijama omogućavale su da ta načela budu u praksi zaobilažena, iskrivljavana i kršena unutar širih pojava skretanja u realnosti našega društvenog i ekonomskog života. Poznato je u kojim su okolnostima u našoj zemlji oživjele tendencije etatizma, unitarizma, hegemonizma. U vezi s njima pojavila se i koncepcija o potrebi jedinstvenog "državnog jezika", pri čemu je ta uloga u praksi bila namijenjena srpskom književnom jeziku zbog dominantnog utjecaja administrativnog
36
središta naše državne zajednice. Usprkos VIII kongresu, IV i V plenumu CK SKJ, koji su u našim danima posebno naglasili važnost socijalističkih načela o ravnopravnosti naših naroda pa, prema tome, i njihovih jezika, putem upravnog aparata i sredstava javne i masovne komunikacije (saveznih glasila, Tanjuga, JRTV u zajedničkim emisijama, PTT, željeznicama, tzv. materijala ekonomske i političke literature, filmskih žurnala, raznih administrativnih obrazaca), zatim putem jezične prakse u JNA, saveznoj upravi, zakonodavstvu, diplomaciji i političkim organizacijama, faktično se i danas provodi nametanje "državnog jezika", tako da se hrvatski književni jezik potiskuje i dovodi u neravnopravan položaj lokalnog narječja. (Matica hrvatska 1967)
Potpisnice ove Deklaracije bile su između ostalog Matica hrvatska, Društvo književnika Hrvatske, Hrvatsko filološko društvo, katedre filozofskog i filološkog fakulteta u Zagrebu, kao i mnoge druge institucije, a Deklaracija je podnesena Saboru SR Hrvatske i Saveznoj skupštini SFRJ. Jedna od najvažnijih odluka bila je da se termin srpskohrvatski jezik izbaci iz upotrebe: Dosadašnja ustavna odredba o "srpskohrvatskom odnosno hrvatskosrpskom jeziku" svojom nepreciznošću omogućuje da se u praksi ta dva usporedna naziva shvate kao sinonimi, a ne kao temelj za ravnopravnost i hrvatskog i srpskog književnog jezika, jednako među sobom, kao i u odnosu prema jezicima ostalih jugoslavenskih naroda. Takva nejasnoća omogućuje da se u primjeni srpski književni jezik silom stvarnosti nameće kao jedinstven jezik za Srbe i Hrvate. (ibid.)
Međutim, iako su se srpski i hrvatski jezik počeli sve više udaljavati na političkoj osnovi, do konačnog izbacivanja termina srpskohrvatski – hrvatskosrpski jezik nije oficijelno došlo sve do početka devedesetih godina 20. vijeka i izbijanja ratnih sukoba na Balkanu, mada je u praksi takvih promjena već uveliko bilo i ranije. Važno je napomenuti da se termin srpskohrvatski jezik kao takav najduže u upotrebi zadržao u Bosni i Hercegovini. Konačni trojezički raspad srpskohrvatskog jezika okrunisan je i prvim prevodom nastalim na tri jezika. 21.11.1995. u američkom gradu Daytonu sastavljen je tekst mirovnog
37
sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, koji je nakon toga i potpisan 14.12. u Parizu. Ovaj sporazum preveden je na tri jezika – srpski, hrvatski i bosanski i to je prvi oficijelni dokument koji je preveden uporedo na sva tri jezika, a u isto vrijeme prvi značajniji dokument nastao na bosanskom jeziku (v. Kovačević 2001: 59). Iste godine pojavio se i prvi Pravopis bosanskog jezika autora Senahida Halilovića i još jedan od prvih prevoda nastalih na bosankom jeziku - prevod Kurana. Ubrzo poslije toga, 1996. izlazi i prvi rječnik, a radi se o bosansko-engleskom, englesko-bosanskom rječniku autora Branka Ostojića, koji je postojao i prije rata u Bosni, samo pod naslovom srspkohrvatsko-engleski, englesko-srpskohrvatski rječnik (v. Kuhiwczak 1999:220-221).
38
4 ANALIZA 4.1 KORPUS I METODA U prethodnim poglavljima ovog rada bilo je govora o istoriji srpskohrvatskog jezika, od njegovih početaka, pa sve do današnjeg stanja i postojanja tri zasebna jezika – srspkog, hrvatskog i bosanskog. Ovaj fenomen postojanja više jezika na geografskom području koje je do juče bilo u jednoj državi i gdje su se ljudi sporazumijevali jednim, maternjim jezikom, bilo da je on nazivan srpski, hrvatski ili srpskohrvatski, pokušala sam da ispitam i objasnim analizom tj. poređenjem srpskog i hrvatskog prevoda knjige „Harry Potter and the Philosopher's Stone“ britanske književnice Joan K. Rowling. Poređenje ova dva prevoda zasnovala sam na ispitivanju pomoću anketa u kojima je učestvovalo 50 ispitanika – 25 iz Hrvatske sa maternjim jezikom hrvatski i 25 iz Srbije sa maternjim jezikom srpski. Cilj mog ispitivanja bio je, prije svega, da odgovorim na pitanje, u kojoj mjeri su dva prevoda različita i u kojoj mjeri različitost dva jezika utiče na to, tj. u kolikoj mjeri je srpski prevod razumljiv za hrvatske čitaoce, odnosno da li je hrvatski prevod prihvatljiv srpskim čitaocima. Još jedno od pitanja na koje sam tražila odgovor je bilo i da li su dva prevoda različita samo zbog jezičkih razlika u leksici, morfologiji i sintaksi, ili je na to uticala i činjenica da su prevodi različiti samo po sebi, nastali od dva različita prevodioca, koji su se opredijelili za različite metode pri prevođenju, pa su tako nastala dva različita prevoda. Već pri poređenju prvih redaka srpskog i hrvatskog prevoda bilo mi je jasno da su prevodioci prilično različito pristupili prevođenju ovog svjetskog bestselera. Prevod hrvatskog prevodioca Zlatka Crnkovića učinio mi se preveden više u stilu jezika koji je pomalo zastario, podsjećajući zbog toga u jezičkom smislu na bajku, dok mi se srpski prevod Vesne i Draška Roganovića učinio pisan više u stilu modernog jezika koji svakodnevno koristimo. Da li su moje tvrdnje bile opravdane, pokazaće i rezulati anketa.
39
U anketi je obuhvaćeno četrnaest paralelnih primjera iz srpskog i hrvatskog prevoda. Uz svaki od četrnaest primjera, gdje je srpski prevod označen kao tekst A, a hrvatski kao tekst B od ispitanika je traženo da odgovore na sedam pitanja, koja se ponavljaju uz svaki primjer. Pitanja uz svaki od četrnaest primjera (paralelnih odlomaka iz srpskog i hrvatskog prevoda knjige) u anketi koju su ispitanici ispunjavali glasila su: 1. Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju razumljiviji? 2. Koji je Vaš cjelokupan utisak, tj. koji od prevoda Vam se više sviđa? 3. Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci? 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi? 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prevodu? 6. Koji od tekstova je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? 7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario? Ispitanici su se kod svakog pitanje mogli odlučiti između četiri ponuđena odgovora, s tim što su uz pojedina pitanja i odgovori bili prilagođeni samom pitanju, ali su u osnovi uvijek glasila -
tekst A
-
tekst B
-
oba teksta
-
nijedan.
Kako je već pomenuto, u pismenoj anketi ispitivano je pedeset osoba, po dvadeset pet iz Srbije i Hrvatske. Knjige o Harryju Potteru, koje su prvobitno pisane za
40
djecu, u velikom broju čitaju i odrassli, pa sam za ciljnu grupu ovog ispitivanja uzela odrasle osobe koje imaju minimum srednju stručnu spremu, tj. završenu četvorogodišnju srednju školu. Od 25 hrvatskih ispitanika, starosti od 20 do 55 godina, 12 ispitanika su studenti različitih fakulteta, 6 ispitanika ima višu i visoku stručnu spremu, a njih 7 ima srednju stručnu spremu. Takođe je zanimljivo naglasiti da je 12 hrvatskih ispitanika iz Varaždina i okoline, 6 iz Zagreba, po dvoje iz Rijeke, Čakovca i Osijeka i jedan ispitanik iz Vukovara. Ispitanici iz Srbije obuhvataju starosnu dob od 23 do 55 godina, njih 11 je iz Novog Sada, 7 iz Sombora, 4 iz Beograda, dvoje iz Smedereva i jedno iz Prijepolja. Od ukupno 25 ispitanika iz Srbije, 8 su studenti, 8 ih ima visoku i višu stručnu spremu, a 9 ispitanika ima završenu četvorogodišnju srednju školu. Zanimljivo je da je od svih pedeset ispitanika samo troje (jedno iz Srbije i dvoje iz Hrvatske) odgovorilo da nikada nisu čuli za knjige o Harryju Potteru, dok je pet ispitanika iz Srbije i šest iz Hrvatske čitalo prevod ove knjige na svom maternjem jeziku. 14 ispitanika iz Srbije i 18 iz Hrvatske gledali su i istoimeni film, snimljen prema knjizi. Ispitivanje pomoću anketa vršeno je u vidu pismene forme, što znači da su ispitanici imali priliku da pročitaju anketu i da se odluče između ponuđenih odgovora. Svi ispitanici su samostalno odgovarali na ponuđena pitanja, bez vremenskog ograničenja. Ispunjavanje jedne ankete trajalo je u prosjeku sat vremena. U anketi je obuhvaćeno četrnaest paralelnih primjera iz srpskog i hrvatskog prevoda. Zastupljeni su ponajviše primjeri u kojima sam smatrala da ima najviše razlika između srpskog i hrvatskog jezika, kao i razlika u samom prevodu. U anketi nije bio obuhvaćen i tekst originala, jer su traženi odgovori na pitanja u kojoj mjeri i po čemu se dva prevoda razlikuju, ali u daljoj analizi na uvidu je i
41
engleski original kako bi se objasnilo otkuda određena rješenja za pojedine prevode.
4.2 REZULTATI SPROVEDENE ANKETE– POJEDINAČNI PRIMJERI 4.2.1 Primjer 1 ENGLESKI ORIGINAL Mr Dursley was the director of a firm called Grunnings, which made drills. He was a big, beefy man with hardly any neck, although he did have a very large moustache. Mrs Dursley was thin and blonde and had nearly twice the usual amount of neck, which came in very useful as she spent so much of her time craning over garden fences, spying on the neighbour. The Dursleys had a small son called Dudley and in their opinion there was no finer boy anywhere. (str.7) A – srpski prevod Gospodin Darsli bio je direktor firme Graningz koja pravi bušilice. Bio je krupan, dežmekast čovek, kratkog debelog vrata, i imao je velike brkove. Gospođa Darsli bila je mršava plavuša i vrat joj je bio dvostruko duži od uobičajenog, što joj je veoma koristilo, budući da je dosta vremena provodila izvijajući glavu preko baštenskih ograda, da bi špijunirala susede. Darslijevi su imali sinčića zvanog Dadli i, po njihovom mišljenju, na svetu nije bilo boljeg dečaka od njega. (str.7)
B – hrvatski pevod Gospodin Dursley bio je direktor tvrtke Grunnings koja je proizvodila bušilice. Bijaše to krupan, mišićav čovjek koji kanda nije ni imao vrat, ali je zato imao velike brčine. Gospođa Dursley bila je mršava plavojka i imala je gotovo dvostruko duži vrat od uobičajenog, što joj je dobro dolazilo jer je vrlo mnogo vremena provodila istežući ga preko vrtne ograde i uhodareći susjede. Dursleyjevi su imali sina Dudleyja, od kojeg, po njihovom mišljenju, nije bilo slađeg dečka na svijetu. (str.7)
Već u prvom primjeru analize uočljive su velike razlike između srpskog i hrvatskog prevoda, kako u pogledu leksike, morfologije i sintakse, tako i u pogledu stila, pa sa tim u skladu različiti su i odgovori srpskih i hrvatskih ispitanika. U tabelama u kojima su prikazani rezulatati zasnovani na odgovorima pedeset ispitanika može se vidjeti slijedeće: Na prvo pitanje koje je glasilo „Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju razumljiviji?“ je uočljivo da su kako srpski (sa 17 glasova ili 68%) tako i hrvatski ispitanici (sa 15 glasova ili 60%) odgovorili u većini slučajeva da su im oba teksta razumljiva, na što je vjerovatno
42
uticala činjenica da u samom odlomku nema tipično srpskih riječi koje bi bile teško razumljive hrvatskim ispitanicima ili obratno. Kod drugog pitanja koje je glasilo „Koji je Vaš cjelokupan utisak, tj. koji od prevoda Vam se više sviđa?“ čak 12 hrvatskih ispitanika (ili 48%) je odgovorilo da im se više sviđa srpski prevod. Jedan od razloga ovakvih odgovora je vjerovatno i to da u hrvatskom prevodu nailazimo na riječi netipične za jezik koji se svakodnevno koristi – npr. upotreba aorista glagola biti („bijaše to krupan, mišićav čovjek“), riječi kanda (kao) i sl. Na rezultate prvog, kao i drugog pitanja, uticala je činjenica da za ispitanike (bar za srpske) nije bilo nepoznatih riječi u tekstovima, što pokazuju i rezulatati četvrtog pitanja („Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?“) gdje je 80% srpskih ispitanika odgovorilo da nijedan od prevoda nema nepoznatih riječi, uprkos činjenici da se u ovom primjeru pojavljuju tipično hrvatske riječi kao što su tvrtka (srpski-firma), vrt (bašta), uhodariti (špijunirati) i sl. Kod hrvatskih ispitanika ovaj procenat je znatno niži. 32% hrvatskih ispitanika odgovorilo je da nijedan tekst nema nepoznatih riječi, dok se čak 40% njih odlučilo da se više nepoznatih riječi za njih nalazi u srpskom prevodu. Ovakvi rezultati mogli bi se objasniti leksičkim razlikama u dva prevoda, ali je svakako interesantno da je znatno veći procenat hrvatskih ispitanika koji je odgovorio da više nepoznatih riječi nalazi u srpskom prevodu, nego obratno. (40% hrvatskih ispitanika odgovorilo je da više nepoznatih riječi nalazi u srpskom prevodu, a 12% srpskih da više nepoznatih riječi za njih sadrži hrvatski prevod.) Još jedna zanimljivost u poređenju leskičkih razlika u ova dva prevoda, tj. prvog primjera analize, je upotreba riječi sused u srpskom prevodu („...da bi špijunirala susede“) koja za srpski jezik nije sasvim nepoznata, ali svakako je ustaljenija varijanta riječ turskog porijekla komšija.
Zanimljivo je, takođe, da je na 7. pitanje („Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?“) 7 hrvatskih ispitanika odgovorilo sa B, tj. 28% njih je mišljenja da je hrvatski prevod napisan u duhu jezika koji se više ne koristi, dok je samo jedan srpki ispitanik (4%) odgovorio da je prevod na njegovom maternjem
43
jeziku napisan u duhu jezika koji se više ne koristi, tj. koji je zastario, čime se ponovo vraćam na prethodno objašnjenje u vezi upotrebe aorista glagola biti. Rezulati ostalih odgovora vide se iz tabela koje slijede. U prvoj tabeli prikazani su sabrani odgovori srpskih ispitanika, a u drugoj hrvatskih, prikazanih u postocima, pri čemu su brojevima od 1 do 7 označena pitanja8 postavljena u anketi. Odgovori su glasili A (čime je označen srpski prevod), B (hrvatski prevod), OBA i NIJEDAN. srpski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
A 32 % 52 % 48 % 8% 4% 64 % 4%
B 0% 12 % 20 % 12 % 20 % 8% 20 %
OBA 68 % 32 % 32 % 0% 12 % 28 % 0%
NIJEDAN 0% 4% 0% 80 % 64 % 0% 76 %
A 8% 24 % 40 % 40 % 4% 28 % 24 %
B 24 % 48 % 20 % 16 % 20 % 28 % 28 %
OBA 60 % 12 % 40 % 12 % 64 % 32 % 4%
NIJEDAN 8% 16 % 0% 32% 12 % 12% 44%
hrvatski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
8
Kako je već napomenuto u pogavlju 4.1 pitanja postavljena u anketi glasila su: 1. Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju razumljiviji? 2. Koji je Vaš cjelokupan utisak, tj. koji od prevoda Vam se više sviđa? 3. Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci? 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi? 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prevodu? 6. Koji od tekstova je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? 7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?
44
4.2.2 Primjer 2 ENGLESKI ORIGINAL At the half past eight, Mr Dursley picked up his briefcase, pecked Mrs Dursley on the cheek and tried to kiss Dudley goodbye but missed, because Dudley was now having a tantrum and throwing his cereal on the walls. " Little tyke," chortled Mr Dursleyas he left the house. He got into his car and backed out of number four´s drive. (str.8) A – srpski prevod B – hrvatski prevod U pola devet gospodin Darsli je pokupio svoju U osam i pol gospodin Dursley uzeo je akten-tašnu, kljucnuo gospođu Darsli u obraz svoju torbu, letimice cjelnuo gospođu i pokušao da poljubi Dadlija za rastanak, ali Dursley u obraz i pokušao na rastanku nije uspeo, pošto je Dadli upravo pravio poljubiti i Dudleyja, ali ga je promašio jer je Dudleyja upravo spopao bijes pa je kašicu rusvaj i bacao žitne pahuljice na zidove. - Mali vragolan – smeškao se gospodin Darsli bacao oko sebe po zidovima. „Vražji malac!” propenta gospodin Dursley dok je izlazio iz kuće. izlazeći iz kuće. (str.8.) (str. 8)
U odnosu na prethodni primjer gdje je više od 60% svih ispitanika odgovorilo da su oba teksta razumljiva, u drugom primjeru je situacija znatno drugačija. Nijedan hrvatski ispitanik nije odgovorio da su mu oba prevoda razumljiva, dok se 40% srpskih ispitanika složilo da su oba teksta za njih podjednako razumljiva. Na ovakve odgovore je u velikoj mjeri vjerovatno uticala i činjenica da se u srpskom prevodu pojavljuju riječi stranog porijekla (turcizmi i germanizmi) kao što su akten-tašna (hrv. torba) i rusvaj (u hrvatskom prevodu “jer je Dudleya upravo spopao bijes”). Sa druge strane, u hrvatskom prevodu nailazimo ponovo na riječi netipične za današnji moderni jezik kao što je npr. glagol cjelivati (ljubiti) (“letimice cjelnuo gospođu Dursley”) koji je u srpskom prevodu takođe prilično neobično preveden sa glagolom kljucnuti (“kljucnuo gospođu Darsli u obraz”) Kod drugog pitanja (“Koji je Vaš cjelokupan utisak, tj. koji od prevoda Vam se više sviđa?“) mišljenja su bila prilično podijeljena pa je tako 56% srpskih ispitanika odgovorilo tekst A, odnosno srpski prevod, dok se manji procenat hrvatskih ispitanika odlučio za prevod napisan na njihovom maternjem jeziku (36%). 45
Zanimljivo je da je više od polovine srpskih ispitanika (56%) odgovorilo da niti u jednom od prevoda ne nalazi nepoznate riječi (četvrto pitanje), dok samo 16% hrvatskih ispitanika zastupa isto mišljenje, što se opet podudara sa odgovorima na prvo pitanje i prethodna objašnjenja. Kod sedmog pitanja 7 hrvatskih ispitanika (28%) je odgovorilo da nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji se više ne upotrebljava, dok je skoro tri puta više srpskih ispitanika (19 ili 76%) odgovorilo podjednako na isto pitanje. Sa druge strane, čak 56% hrvatskih ispitanika je odgovorilo na šesto pitanje da je srpski prevod napisan više u duhu modernog jezika, dok su to isto za hrvatski prevod rekla samo tri srpska ispitanika (12%).
srpski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
A 44 % 56 % 32 % 12 % 4% 36 % 8%
B 8% 24 % 28 % 28 % 24 % 12 % 8%
OBA 40 % 16 % 36 % 4% 8% 44 % 8%
NIJEDAN 8% 4% 4% 56 % 64 % 8% 76 %
A 52 % 36 % 52 % 32 % 8% 56 % 24 %
B 40 % 44 % 32 % 40 % 12 % 16 % 48 %
OBA 0% 12 % 8% 12 % 56 % 24 % 0%
NIJEDAN 8% 8% 8% 16 % 24 % 4% 28 %
hrvatski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
46
4.2.3 Primjer 3 ENGLESKI ORIGINAL Nearly ten years had passed since the Dursleys had woken up to find their nephew on the front step, but Privet Drive had hardly changed at all. The sun rose on the same tidy front gardens and lit up the brass number four on the Dursleys' front door; it crept into their living room, which was almost exactly the same asit had been on the night when Mr Dursley had seen that fateful news report about the owls. Only the photographs on the mantelpiece really showed how much time had passed. (str. 19) A – srpski prevod Prošlo je desetak godina od onog jutra kada su Darslijevi, probudivši se, zatekli svog nećaka pred ulaznim vratima, ali Šimširova ulica se nimalo nije promenila. Sunce je obasjavalo iste lepo uređene bašte ispred kuća i mesinganu tablu sa brojem četiri na ulaznim vratima Darslijevih; ušunjalo bi se u njihovu dnevnu sobu koja je bila gotovo ista kao one noći kada je Darsli gledao upečatljivi TV izveštaj o sovama. Samo se po fotografijama na ploči iznad kamina videlo koliko je vremena prošlo. (str. 21)
B – hrvatski prevod Prošlo je bilo bezmalo deset godina otkako su se Dursleyjevi jednog jutra probudili i našli svog nećaka na vrhu stuba, ali se Kalinin prilaz za to vrijeme nije gotovo ni najmanje promijenio. Sunce je ujutro obasjavalo iste one uredne vrtove ispred kuća te je mjedeni broj četiri na Dursleyjevim ulaznim vratima blistao punim sjajem. Zrake su sunčane prodirale u dnevnu sobu, koja je bila gotovo ista onakva kakva je bila one noći kada je gospodin Dursley gledao u njoj one kobne vijesti o sovama. Samo su fotografije na okviru kamina stvarno pokazivale koliko je vremena odonda minulo. (str. 19)
U trećem primjeru već na prvi pogled je upečatljivo da je hrvatski tekst nešto duži od srpskog. Ako još pobliže uporedimo oba prevoda vidjećemo da su u hrvatskom prevodu rečenice često duže uz više opisa. Ponovo možemo primijetiti da je hrvatski tekst napisan više u stilu bajke, jezikom koji povezujemo sa prošlošću, za razliku od srpskog prevoda gdje je jezik skoro potpuno prilagođen jeziku koji se svakodnevno koristi. Da li je sve to uticalo i na rezultate ankete i podijeljena mišljenja između srpskih i hrvatskih ispitanika, odnosno između ispitanika same hrvatske ili srpske grupe? Odgovore možemo naći u slijedećim tabelama u kojima je prikazano kako su srpski i hrvatski ispitanici odgovorili na pitanja vezana uz treći primjer.
47
srpski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
A 56 % 64 % 48 % 4% 20 % 56 % 4%
B 4% 28 % 24 % 48 % 24 % 8% 24 %
OBA 40 % 8% 28 % 0% 4% 36 % 0%
NIJEDAN 0% 0% 0% 48 % 52 % 0% 72 %
A 32 % 24 % 32 % 28 % 4% 32 % 24 %
B 32 % 52 % 44 % 28 % 20 % 24 % 28 %
OBA 36 % 16 % 20 % 4% 60 % 36 % 4%
NIJEDAN 0% 8% 4% 40 % 16 % 8% 44 %
hrvatski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
I kod ovog primjera zanimljivi su odgovori na četvrto pitanje („Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?“) gdje je za očekivati da će hrvatski ispitanici odgovoriti u većoj mjeri da im srpski prevod ima više nepoznatih riječi, odnosno da će srpski ispitanici odogovoriti prevod B, tj. hrvatski. Međutim, mišljenja hrvatskih ispitanika su podijeljena, pa tako njih 28% odgovara da više nepoznatih riječi pronalazi u srpskom, dok se isti broj odlučuje za hrvatski prevod. Kod srpskih ispitanika je situacija potpuno drugačija, pa tako samo jedan srpski ispitanik (4%) odogovara da više nepoznatih riječi pronalazi u prevodu pisanom na njegovom maternjem jeziku, dok je skoro polovina ispitanika mišljenja da više nepoznatih riječi nalazi u u hrvatskom prevodu. U hrvatskom prevodu nailazimo i na riječi poput bezmalo, minulo i sl. koje ovom prevodu daju određeni stilski pečat kakav možemo naći u bajkama ili djelima koja upotrebom ovakvog jezika koji ne koristimo u svakodnevnom govoru žele dočarati prošlost. Shodno ovome kod sedmog pitanja (Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario? ) očekivala sam da će se ispitanici (pogotovo oni iz Srbije) mahom odlučivati da je hrvatski prevod napisan u ovakvom duhu. Međutim 48
18 srpskih ispitanika (72%) i 11 hrvatskih (44%) zastupaju mišljenje da nijedan od tekstova nije napisan u ovakvom stilu, tj. da se ne upotrebljavaju riječi koje više ne koristimo.
4.2.4 Primjer 4 ENGLESKI ORIGINAL "I am warning you, "he had said, putting his large purple face right up close to Harry´s, I´m warning you now, boy – any funny business, anything at all – and you´ll be in that cupboard from now until Christmas." "I´m not going to do anything," said Harry, "honestly..." (str. 23) A – srpski prevod - Opominjem te – reče mu tada, unoseći mu se u lice svojom velikom purpurnom facom. – Opominjem te sada, dečače – napraviš li bilo kakvu budalaštinu, bilo kakvu – do Božića ćeš ostati zatvoren u ostavi. - Neću ništa ružno da uradim – reče Hari, časna reč... (str. 26)
B – hrvatski prevod „Pazi dobro,” reče mu unoseći se Harryju u lice svojom širokom grimiznom facom, „pazi dobro, mali moj... ako samo nešto zabrljaš, makar i najmanju sitnicu, ostat ćeš u onom svom ormaru zatvoren do Božića!” „Ma neću ništa učiniti,” reče Harry, „poštenja mi.” (str. 23)
U četvrtom primjeru hrvatski i srpski ispitanici pokazali su prilično ista mišljenja u odnosu na prevod pisan na njihovom maternjem jeziku. Tako je 52% srpskih i 56% hrvatskih ispitanika odgovorilo da su oba teksta razumljiva (prvo pitanje), na što je vrlo moguće uticala i činjenica da se u ovom odlomku ne pojavljuju tipično srpske ili hrvatske riječi koje bi mogle da dovedu do problema sa razumijevanjem, tj. u ovim odlomcima nema većih razlika u pogledu leksike. Ovo potvrđuju i odgovori na četvrto pitanje („Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?“) – 76% srpskih i 80% hrvatskih ispitanika odgovorili su da niti u jednom tekstu ne nalaze nepoznate riječi. Kod pitanja Koji prevod Vam se više sviđa? (pitanje broj 2) mišljenja su opet slična kod srpskih i hrvatskih ispitanika, pa tako 40% srpskih ispitanika, ali i iznenađujućih 44% hrvatskih zastupaju mišljenje da im je bolji srpski prevod. Zanimljivi su ponovo sami prevodi, koji su različiti. Kao i u nekim do sada pomenutim primjerima došlo je je do sasvim različitih prevoda u pogledu samog smisla – tako, na
49
primjer, u srpskom prevodu Harry Potter živi u ostavi (ispod stepenica), a u hrvatskom prevodu u ormaru. Kako su ispitanici odgovorili na ostala pitanja može se vidjeti u slijedećim tabelama:
srpski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
A 28 % 40 % 20 % 4% 16 % 40 % 4%
B 20 % 40 % 32 % 16 % 20 % 12 % 8%
OBA 52 % 20 % 48 % 4% 0% 48 % 0%
NIJEDAN 0% 0% 0% 76 % 64 % 0% 88 %
A 12 % 16 % 24 % 16 % 4% 12 % 24 %
B 32 % 44 % 48 % 4% 24 % 28 % 20 %
OBA 56 % 40 % 28 % 0% 40 % 56 % 0%
NIJEDAN 0% 0% 0% 80 % 32 % 4% 56 %
hrvatski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
50
4.2.5 Primjer 5 ENGLESKI ORIGINAL They ate stale cornflakes and tinned tomates on toast for breakfast next day. They had just finished when when the owner of the hotel came over to their table. " 'Scuse me, but is one of you Mr H. Potter? Only I got about an 'undred of these at the front desk." She held up the letter so they could read the green ink address: Mr H.Potter Room 17 Railview Hotel Cokeworth (str.36) A – srpski prevod B – hrvatski pevod Sutradan ujutro doručkovali su pljesnive Sledećeg dana doručkovali su bajati kornflejks i hladne paradajze iz konzerve na kukuruzne pahuljice i hladne rajčice iz tostu. Upravo su završavali s jelom, kad konzervi na tostu. Tek što su se najeli, pristupi im vlasnica hotela i upita: vlasnica hotela priđe njihovom stolu. - Izvinite, da li je među vama izvesni „Oprostite, nije li možda tko od vas gospodin H. Poter? Imam već stotinak gospodin H. Potter? Evo, upravo sam dobila oko stotinu ovakvih pisama...” ovakvih na recepciji. Podigla je pismo kako bi svi mogli da I pokaže im pismo na kojem je zelenom tintom bila ispisana adresa: pročitaju adresu ispisanu zelenim mastilom: Gosp. H.Potter G. H. Poter Soba br. 17 Soba 17 Hotel pogled na kolodvor Hotel Reilvju Cokeworth (str.37) Koukvort (str.41)
U ovom primjeru nailazimo ponovo na dosta razlika u srpskom i hrvatskom prevodu, ponajviše leksičkih (bajat-pljesniv, kornflejks-kukuruzne pahuljice, izvinite-oprostite, mastilo-tinta) pa je bilo za očekivati da će obe grupe ispitanika imati problema sa razumijevanjem prevoda pisanom na suprotnom jeziku. Međutim, kod četvrtog pitanja (Koji od dva teksta ima Vama više nepoznatih riječi?) više od polovine srpskih ispitanika (56%) odgovorilo je da niti u jednom od tekstova nema nepoznatih riječi. Kod hrvatskih ispitanika ovaj procenat je ipak znatno niži, pa tako samo 8 hrvatskih ispitanika (32%) odgovara isto. U skladu sa ovim odgovorima procentualno bi trebalo da budu slični i odgovori na prvo pitanje (Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju razumljiviji?). 65% hrvatskih ispitanika odgovara da im je razumljiviji hrvatski prevod, dok je procenat srpskih ispitanika koji se odlučuju da im je razumljiviji prevod pisan na njihovom maternjem jeziku znatno niži i iznosi 36%. 51
Kod sedmog pitanja (Koji od tekstova Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?) nailazimo ponovo na prilično interesantne odogovore – 84% srpskih i 60% hrvatskih ispitanika je mišljenja da nijedan od tekstova nije napisan ovakvim jezikom. Zanimljivo je, da se ipak 36% hrvatskih ispitanika izjasnilo da je srpski prevod napisan “zastarjelim jezikom”, dok je kod sprskih ispitanka koji su se kod ovog odgovora odlučili za hrvatski pevod postotak znatno niži i iznosi samo 8%. Ovakvi odgovori se često kod hrvatskih ispitanika mogu objasniti činjenicom da su svoje odgovore često objašnjavali time “da im određene srpske riječi zvuče poznato, ali arhaično i ne u duhu jezika” jer se rijetko susreću sa ovakvim riječima. Suprotno tome, mnogi od srpskih ispitanika (kod prethodnih primjera) su u usmenom razgovoru nakon ankete odgovarali da nisu sigurni kod pojedinih riječi (iako im nisu zvučale u duhu jezika koji se svakodnevno koristi, poput riječi minuti, cjelivati, bijaše…) da li su one za hrvatske čitatelje arhaični, pa su često odgovarali da im nijedan od tekstova nije napisan u ovakvom duhu, potkrepljujući svoje odgovore sa „nedovoljnim poznavanjem trenutnog hrvatskog govornog jezika”. Ostali odgovori, vezani uz peti primjer, mogu se vidjeti u tabelama koje slijede: srpski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
A 36 % 40 % 32 % 8% 28 % 36 % 4%
B 24 % 48 % 44 % 36 % 16 % 4% 8%
OBA 36 % 8% 20 % 0% 12 % 56 % 4%
NIJEDAN 4% 4% 4% 56 % 44 % 4% 84 %
A 4% 8% 0% 64 % 8% 4% 36 %
B 65% 80 % 64 % 4% 8% 36 % 0%
OBA 29 % 12 % 32 % 0% 68 % 48 % 4%
NIJEDAN 4% 0% 4% 32 % 16 % 12 % 60 %
hrvatski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
52
4.2.6 Primjer 6 ENGLESKI ORIGINAL A giant of a man was standing in the doorway. His face was almost completely hidden by a long, shaggy mane hair and a wild, tangled beard, but you could make out of his eyes, glinting like black beetles under all the hair. The giant squeezed his way into the hut, stooping so that his head just just brushed the ceiling. He bent down, picked up the door and fitted it easily back into its frame. The noise of the storm outside dropped a little. He turned to look at hem all. "Couldn´t make us a cup o´ tea, could yeah? It´s not been an easy journey..." (str.39) A – srpski prevod B – hrvatski prevod Na vratima je stajao džin od čoveka. Lice mu U dovratku se pojavi neki gorostas. Lice mu je bilo gotovo sakriveno ispod razbarušene je bilo gotovo zastrto dugačkom, čupavom grive od kose i divlje brade, ali ste mogli da grivom od kose i raskuštranom, zapletenom zapazite oči koje su sijale poput crnih buba bradom. Ipak su mu se vidjele oči što su se krijesile ispod kosurine poput crnih kukaca. ispod te silne kosurine. Džin je krčio sebi put kroz kolibu, malo se Gorostas se uvuče u kolibu tako da glavom saginjući, tako da je glavom četkao tavanicu. tek očeše strop. Sagne se, digne vrata i lako Sagnuo se, podigao vrata i jednim pokretom ih opet namjesti u njihov okvir. Vani je ih vratio u ram. Zvuk oluje je malo utihnuo. huka oluje malko jenjala. Div se okrene da ih pogleda sve redom. On se okrenu i sve ih osmotri. – Mož’ li da nam skuvate po šolju čaja, „ Ne bi l nam skuvali malko čaja, a? Nije ovo bilo baš lahko putovanje...” može, a? Put je bio naporan... (str.42) (str.44)
U prvom pitanju (Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju razumljiviji?) ponovo nailazimo na činjenicu da se više od polovine ispitanika opredjeljuje za tekst pisan na maternjem jeziku – 56% srpskih ispitanika odgovara da im je razumljiviji prevod na srpskom, odnosno 60% hrvatskih da je razumljiviji onaj pisan na hrvatskom jeziku. Iz tabela koje slijede jasno se vidi i da su kod drugog pitanja („Koji je Vaš cjelokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se više sviđa“) odgovori shodno tome jako slični, pa se opet više od polovine ispitanika opredjeljuju za prevod na maternjem jeziku. Posljednja rečenica ovog primjera je u engleskom originalu pisana u duhu govornog jezika, odnosno dijalekta. U skladu sa tim, kako hrvatski, tako i srpski prevodioci odlučuju se prevesti ovaj dio teksta, kao govorni jezik. U hrvatskom prevodu ove rečenice zapažamo riječ lahko, karakteristične ne toliko za Hrvatsku ili Srbiju, već ponajviše za neke dijelove Bosne. Moguće je da je i ovo uticalo na odgovore, ponajviše kod trećeg pitanja (Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju bliži, tj. 53
više prilagođen djeci?). 10 hrvatskih ispitanika (40%) i 13 srpskih (52%) odlučuju se da bi srpski prevod mogao prije biti razumljiviji djeci. Kod četvrtog pitanja (Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?) 52% srpskih ispitanika odgovara da više nepoznatih riječi pronalazi u hrvatskom prevodu, što bi se ponovo moglo objasniti leksičkim razlikama poput riječi strop-tavanica, okvir-ram, kukcibube i sl. Kod hrvatskih ispitanika je ovaj procenat u odnosu na srpski prevod nešto manji – 40% njih (10 ispitanika) zatupa mišljenje da u srpskom prevodu ima više nepoznatih riječi. Procenat ispitanika koji misle da nijedan tekst nema nepoznatih riječi je u ovom slučaju, kao i u mnogim ostalim, isti i iznosi 40%.
srpski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
A 56 % 56 % 44 % 4% 0% 48 % 4%
B 16 % 24 % 16 % 52 % 8% 4% 16 %
OBA 24 % 16 % 40 % 4% 4% 48 % 0%
NIJEDAN 4% 4% 0% 40 % 88 % 0% 80 %
A 16 % 28 % 32 % 40 % 4% 16 % 24 %
B 60 % 52 % 40 % 16 % 8% 28 % 12 %
OBA 20 % 16 % 24 % 4% 56 % 32 % 16 %
NIJEDAN 4% 4% 4% 40 % 32 % 24 % 48 %
hrvatski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
54
4.2.7 Primjer 7 ENGLESKI ORIGINAL "Where was I? "said Hagrid, but at the moment, Uncle Vernon, still ashen-faced but looking very angry, moved into the firelight. "He´s not going, "he said. Hagrid grunted. "I´d like ter see a great Muggle like you stop him, " he said. "A what? "said Harry, interested. "A Muggle, " said Hagrid. It´s what we call non-magic folk like them. An´ it´s your bad luck you grew up in a family o´the biggest Muggles I ever laid eyes on. " (str.43) A – srpski prevod B – hrvatski prevod - Gde sam ono stao? – reče Hagrid, ali u tom „Di smo ono stali?” priupita ga Hagrid, ali trenutku teča Vernon, još uvek pepelastog uto tetak Vernon, svejednako pepeljast u licu ali vrlo srdit, stupi na svjetlo od vatre. lica, ali ljutitog izgleda, priđe ognjištu . „Ne idemo nikamo,” reče. - On ne ide tamo – reče. Hagrid hrakne. Hagrid zagrme. -Vol’o bih da vidim velike Normalce k'o što s' „Baš bih volio vidit kako će ga u tome spriječit taki jedan bezjak kao što si ti da ga zaustave – reče. ti,”odsiječe on. -Velike šta?- zainteresova se Hari. - Normalce – reče Hagrid. – To su obični „Što to?” radoznalo će Harry. ljudi, koji nisu čarobnjaci, kao što su ovi tvoji. „Bezjak,”odgovori Hagrid. „Tako ti mi Baš si baksuz što si odgajan u porodici zovemo sve one koji se ne bave magijom. A ti si imo baš peh da odrasteš u familiji najvećih Normalaca koje sam ikad video. najgorih bezjaka koje sam ikad vidio.” (str.50) (str. 46)
Kod sedmog primjera ponovo se susrećemo sa različitim rješenjima kod srpskog i hrvatskog prevoda, gdje su prevodioci morali da pokažu priličnu kreativnost kod prevođenja riječi muggle kojom se imenuju svi ljudi koji nemaju čarobnjačkog porijekla. U srpskom prevodu tako nailazimo na riječ normalac, a u hrvatskom na bezjak. Sem toga, pojavljuje se opet nekoliko riječi sa leksičkim razlikama poput “imati peh ” (germanizam) u hrvatskom prevodu ili “biti baksuz” (turcizam) u srpskom. Da li je to sve uticalo na odgovore srpskih i hrvatskih ispitanika može se vidjeti u slijedećim tabelarnim prikazima:
55
srpski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
A 72 % 84 % 72 % 0% 4% 64 % 0%
B 4% 4% 8% 68 % 16 % 0% 12 %
OBA 16 % 4% 12 % 8% 16 % 24 % 12 %
NIJEDAN 8% 8% 8% 24 % 64 % 12 % 76 %
A 16 % 20 % 16 % 44 % 4% 12 % 20 %
B 56 % 68 % 48 % 8% 12 % 32 % 8%
OBA 24 % 8% 28 % 20 % 72 % 44 % 12 %
NIJEDAN 4% 4% 8% 28 % 12 % 12 % 60 %
hrvatski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
Kod prvog pitanja više od polovine ispitanika zastupa mišljenje da je razumljiviji prevod na njihovom maternjem jeziku, pa tako 72% srpskih ispitanika odgovara da im je razumljiviji srpski prevod, odnosno znatno manji procenat hrvatskih ispitanika (56%) da im je razumljiviji hrvatski prevod. Slično tome, 21 ispitana osoba iz Srbije (84%) je kod ovog odlomka mišljenja da je bolji srpski prevod, odnosno 17 hrvatskih ispitanika (68%) se opredjeljuje da im se više sviđa prevod na hrvatskom jeziku. Vrlo je moguće da je ovakvim odgovorima hrvatskih ispitanika pridonio baš pomenuti srpski prevod „normalci“ koji u samoj svojoj riječi već opisuje i nagovještava (normalci – normalni ljudi) o čemu bi se moglo raditi. Nasuprot tome, hrvatski prevod bezjaci, je i za same govornike hrvatskog jezika prilično nepoznata riječ, a u Rječniku hrvatskog jezika stoji da riječ bezjak označava „priglupog čovjeka“ (v. Anić 1998:55). Ko god je pročitao bilo koju od knjiga o Harryju Potteru shvatiće da J.K. Rowling nije imala baš toliko namjeru da „ocrni“ ljude koji nisu čarobnjačkog porijekla kao što se desilo u hrvatskom prevodu. Sve ove činjenice o prevodu riječi muggles (bezjaci ili normalci) potvrđuju i odgovori na treće pitanje (Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci?) gdje 56
se 18 srpskih ispitanika (72%) odlučilo za srpski prevod i ponovo dosta manji broj hrvatskih ispitanika koji se odlučio za prevod pisan na njihovom maternjem jeziku (12 ispitanika ili 48%).
4.2.8 Primjer 8 ENGLESKI ORIGINAL He sat up and Hagrid´s heavy coat fell of him. The hut was full of sunlight, the storm was over, Hagrid himself was asleep on the collapsed sofa and there was an owl rapping its claw on the window, a newspaper held in its beak. Harry scrambled to his feet, so happy he felt as though a large balloon was swelling inside him. He went straight to the window and jerked it open. The owl swooped in and dropped the newspaper on top of Hagrid , who didn't wake up. The owl then fluttered on to the floor and began to attack Hagrid's coat. ' Don't do that.' Harry tried to wave the owl out of the way, but it snapped its beak fiercely at him and carried on savaging the coat. 'Hagrid !' said Harry loudly. 'There's an owl -' 'Pay him,' Hagrid grunted into the sofa. 'What?' 'He wants payin' fer delivering the paper. Look into the pockets.' (str.49) A – srpski prevod B – hrvatski prevod On sede, a teški Hagridov kaput spade sa Kad se pridigne, Hagridov teški ogrtač njega. Koliba je bila puna sunca, oluja je spadne mu s ramena. Koliba je bila puna prošla, sam Hagrid je spavao na ulegnutoj sunca, oluja je minula. Sam je Hagrid sofi, a jedna sova je kuckala noktom o prozor, spavao na razvaljenoj sofi, a po prozoru je čaporcima kucala sova držeći u kljunu držeći novine u kljunu. Hari naglo poskoči, sav srećan, kao da u sebi novine. ima balon koji se širi. Priđe prozoru i naglo ga Harry se osovi na noge sav sretan, baš kao raskrili. Sova nahrupi unutra i ispusti novine da se u njemu nadima velik balon. Ode na Hagrida, koji se ne probudi. Sova zatim ravno do prozora i širom ga otvori. Sova odleprša do poda i poče da nasrće na uleti u sobu i spusti novine na Hagrida, koji se još nije probudio. Sova zatim sleti na pod Hagridov kaput. i uzme potezati za Hagridov ogrtač. - Ne čini to . Hari je hteo da skloni sovu s puta, ali ona „Mani se toga!” ljutito zamahnu kljunom i nastavi da kljucka Harry pokuša otjerati sovu, ali se ona kljunom žestoko okomi na njega i nastavi kaput besomučno. čupkati ogrtač. - Hagride! – povika Hari – došla je sova... „Hagride!”vikne Harry. „Tu je neka sova...” - Plati joj – progunđa Hagrid u sofu. „Plati joj!” progunđa Hagrid ne dižući - Šta? - Hoće da joj platiš za isporuku novina. glavu. „Kako?” Pogledaj u moje džepove. „Treba joj platiti što nam je donijela novine. (str.57) Uzmi iz mog ogrtača.” (str.53)
57
Osmi primjer ankete iznova nas uvjerava u nekolicinu razlika između srpskog i hrvatskog prevoda, ponajviše u pogledu samog stila pisanja, tj. prevođenja. U hrvatskom prevodu opet nailazimo na riječi koje zvuče zastarjelo, tj. tipičnije su za literarne tekstove nego isti paralelni pojmovi u srpskom prevodu, koji su u potpunosti prilagođeni jeziku današnjice koji se koristi u svakodnevnom govoru. Tako u hrvatskom prevodu nailazimo na riječ minuti (“oluja je minula”), a u srpskom
proći (“oluja je
prošla”). Ovo je jedan od primjera u kojem su se hrvatski i srpski ispitanici podjednako odlučivali za prevode na njihovom maternjem jeziku. Tako se 40% srpskih ispitanika izjasnilo da im je razumljiviji srpski prevod (prvo pitanje). Tačno isti procenat hrvatskih ispitanika mišljenja je da je razumljiviji prevod na hrvatskom jeziku. Slično tome 10 srpskih ispitanika (40%) i 11 hrvatskih (44%) su se složili da su oba prevoda razumljiva. Kod cjelokupnog utiska ispitanika (drugo pitanje) situacija je prilično drugačija pa se 36% srspkih ispitanika (9 ispitanika) izjasnilo da im se više sviđa srpski prevod, a isti broj da im je bolji hrvatski. Hrvatski ispitanici se, međutim, sa 15 glasova (60%) odlučuju kod ovog pitanja za hrvatski prevod, a 16% za srpski. srpski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
A 40 % 36 % 32 % 4% 8% 32 % 8%
B 16 % 36 % 20 % 44 % 20 % 8% 16 %
OBA 40 % 24 % 40 % 16 % 12 % 56 % 4%
NIJEDAN 4% 4% 8% 36 % 60 % 4% 72 %
A 16 % 16 % 20 % 20 % 8% 24 % 28 %
B 40 % 60 % 32 % 12 % 12 % 32 % 16 %
OBA 44 % 24 % 48 % 4% 52 % 36 % 8%
NIJEDAN 0% 0% 0% 64 % 28 % 8% 48 %
hrvatski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
58
4.2.9 Primjer 9 ENGLESKI ORIGINAL Now they were facing a second pair of doors, silver this time, with words engraved upon them: Enter, stranger, but take heed Of what awaits the sin of greed, For those who take, but do not earn Must pay most dearly in their turn, So if you seek beneath our floors A treasure that was never yours, Thief, you have been warned, beware Of finding more than treasure there. A – srpski prevod B – hrvatski prevod Sada su bili pred drugim parom vrata, ovog Našli su se pred još jednim vratima, ovaj put srebrenim, na kojima bijahu ugravirane puta srebrenih, na kojima je bilo ugravirano: ove riječi: Uđi stranče, ali znaj, Uđi stranče, ali imaj na umu Grijeh pohlepe zauzdaj! Šta donosi greh pohlepe Tko za tuđim novcem seže, Jer oni koji uzimaju, a ne zarađuju Nit na kojoj visi reže. Za uzvrat plaćaju onim što im je najdraže Želiš li u našem domu Pa ako tražiš ispod naših spratova Blago skrbit džepu svomu, Blago koje nikada nije bilo tvoje Upozoren si, tate, znaj Lopove, upozoren si, čuvaj se Smjesta bjež, ne oklijevaj. Da ne dobiješ i više od blaga dole. K’o što sam rek’o, bio bi lud da „Bio bi lud, ko što rekoh, kad bi tu pokušo pokušaš da ih opljačkaš – reče nešto zdipit”, opet će Hagrid. Hagrid. (str. 61) (str. 66-67) -
U devetom primjeru susrećemo se sa prevodom stihova koji se u engleskom originalu rimuju (heed-greed, earn-turn, floors-yours, beware-there). Hrvatski prevodilac preveo je u istom duhu pa tako i u hrvatskoj verziji nalazimo rimovanje (znaj-zauzdaj, seže-reže, domusvomu, znaj-oklijevaj). U srpskom prevodu to nije slučaj, pa sami stihovi nisu tako melodični kao u hrvatskom prevodu. Ovo je vjerovatno u velikoj mjeri uticalo i na pojedine odgovore. Tako čak 14 srpskih ispitanika (56%) i 16 hrvatskih (64%) zastupa mišljenje da im se više sviđa hrvatski prevod (drugo pitanje), uprkos činjenici da je 44% srpskih ispitanika odgovorilo da više nepoznatih riječi nalazi u hrvatskom tekstu (četvrto pitanje).
59
Riječi iz ovog odlomka koje su srpskim ispitanicima mogle biti nerazumljive, tj. nepoznate su skrbiti (srpski – brinuti se) ili tat (srpski – lopov) koje su netipične za srpski jezik (v. Pešikan/Jerković/Pižurica 1995 :182). Zanimljiva je situacija kod trećeg pitanja gdje bi bilo za očekivati da će se hrvatski ispitanici u velikoj mjeri odlučiti da je upravo hrvatski prevod zbog već pomenute rime i melodičnosti jezika više prilagođen dječijem uzrastu (treće pitanje). Međutim, samo 24% hrvatskih ispitanika misli da je hrvatski prevod bliži tj. više prilagođen djeci. Suprotne tome čak 56% srpskih ispitanika izjasnilo se da je hrvatski prevod bolji za djecu kao čitalačku publiku.
srpski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
A 36 % 36 % 32 % 4% 12 % 52 % 0%
B 8% 56 % 56 % 44 % 16 % 0% 40 %
OBA 56 % 8% 12 % 0% 12 % 48 % 0%
NIJEDAN 0% 0% 0% 52 % 60 % 0% 60 %
A 20 % 12 % 16 % 20 % 16 % 16 % 20 %
B 52 % 64 % 32 % 12 % 4% 32 % 16 %
OBA 16 % 12 % 36 % 16 % 56 % 28 % 20 %
NIJEDAN 12 % 12 % 16 % 52 % 24 % 24 % 44 %
hrvatski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
60
4.2.10 Primjer 10 ENGLESKI ORIGINAL 'So what is Quiditch?' 'It's our sport. Wizard sport. It's like – like football in the Muggle world – everyone follows Quidditch – played up in the air on broomsticks and there's four balls – sorta hard ter explain the rules.' A – srpski prevod B – hrvatski prevod „Dobro, a što je to metloboj?” - Pa šta je onda kvidič? - To je naš sport. Čarobnjački sport. To je kao „To ti je naš šport. Čarobnjački šport. To ti – kao fudbal u Normalskom svetu – svi prate je... ko nogomet u bezjačkom svijetu ... svi kvidič – igra se u vazduhu na metlama i ima prate metloboj...a igra se u zraku na metlama, sa četiri lopte...nije baš lako četiri lopte – malo je teško objasniti pravila. objasniti pravila te igre.” (str. 73) (str.66-67)
U jednom od prethodnih primjera susreli smo se sa kreativnošću prevodilaca u pogledu prevoda riječi muggle6, a u ovom primjeru nailazimo u engleskom originalu na još jednu od riječi koju je stvorila sama književnica – pojam quiditch koji imenuje jedan čarobnjački sport. U srpskom prevodu ostavljen je engleski original, dok u hrvatskom imamo novi hrvatski naziv za ovaj sport – metloboj, koji već u samoj strukturi riječi nagovještava da se radi o sportu (po uzoru na atletske discipline petoboj, višeboj ili desetoboj) i da se pri tome koriste metle. Ovakvo hrvatsko rješenje bi najitresantnije moglo biti dječijoj čitalačkoj publici. Međutim, ispitanici ankete (bar oni iz Srbije) nisu zastupali moje mišljenje, pa je na treće pitanje (Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju bliži, tj. više prilagođen djeci?) samo 20% srpskih ispitanika odgovorilo da je to hrvatski prevod, a 52% njih se odlučilo za srpski. 28% srpskih i 24% hrvatskih ispitanika izjasnilo se da su „oba teksta dovoljno prilagođena djeci“. U ovom primjeru postoji još nekoliko leksičkih razlika, naizgled najtipičnijih i dovoljno poznatih kao što su: vazduh-zrak, fudbal-nogomet, sport-šport. Ove razlike su, međutim, vjerovatno bile presudne i za odgovore na četvrto pitanje (Koji od dva teksta ima Vama više nepoznatih riječi?). 52% srpskih ispitanika i 48% hrvatskih odgovorilo je da više 6
Muggle – riječ koja u enlgeskom originalu opisuje ljude koji nisu čarobnjaci. U srpskom verziji prevedena je sa normalci, a u hrvatskoj bezjaci o čemu je više bilo govora u poglavlju 4.2.7
61
nepoznatih riječi nalaze u tekstu koji nije napisan na njihovom maternjem jeziku, dakle – Hrvati u srpskom prevodu, a Srbi u hrvatskom. Kako su ispitanici odgovorili na ostala pitanja prikazano je u slijedećim tabelama:
srpski ispitanici A 1 2 3 4 5 6 7
B 52 % 76 % 52 % 12 % 36 % 44 % 4%
8% 8% 20 % 52 % 12 % 4% 8%
OBA 36 % 12 % 28 % 16 % 4% 52 % 4%
A 4% 8% 16 % 48 % 8% 4% 24 %
B 56 % 68 % 60 % 0% 0% 40 % 8%
OBA 40 % 24 % 24 % 8% 48 % 40 % 12 %
NIJEDAN 4% 4% 0% 20 % 48 % 0% 84 %
hrvatski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
NIJEDAN 0% 0% 0% 44 % 44 % 16 % 56 %
62
4.2.11 Primjer 11 ENGLESKI ORIGINAL 'Everyone pick their favourite tune, ' said Dumbledore,' and off we go!' And the school bellowed: 'Hogwarts, Hogwarts, Hoggy Warty Hogwarts, Teach us something please, Whether we be old and bald Or young with scabby knees, Our heads could do with filling With some interesting stuff, For now they're bare and full of air, Dead flies and bits of fluff, So teach us things worth of knowing, Bring back what we've forgot, Just do your best, we'll do the rest, And learn until our brains all rot.' (str.95) A – srpski prevod B – hrvatski prevod -Svako neka peva po svojoj omiljenoj „Neka svatko pjeva himnu prema svojoj najdražoj melodiji,”reče Dumbledore. „A melodiji – reče Dambldor – krećemo! sad, zapjevajmo!” I škola zabruja: I cijela škola zatuli iz sveg glasa: Hogvorts, Hogvorts, Hogi Vorti Hogvorts, Za Hogwarts, za Hogwarts, za HoooogMolimo te nauči nas vešto, warts, Bilo da smo stari i ćelavi Gdje znanje skupljamo mi Ili mladi, mišićavi Nauči nas mlade il stare Našim glavama bi dobro došlo Kako čarobirati. Da naučimo nešto zanimljivo, U prazne i šuplje glave, Sada su prazne i vazduha pune Gdje pokoja mušica spi, Trica, kučina i komadića vune, Uspi nam čarobne trave, Nauči nas nešto što vredi znati Sve znanje nek znadu svi. Sve što smo zaboravili vrati Pokaži nam sve učenja vrijedno Daj sve od sebe, mi ćemo sami I pokloni nam pamćenja dar, do ostalog doći Ocijeni nas što bolje možeš, Učeći dok nam se glava ne rastoči. Sve ostalo naša je stvar. (str. 113) (str.103-104)
U jedanaestom primjeru ankete ponovo se susrećemo sa prevođenjem stihova i rime o čemu je već bilo govora u devetom primjeru (poglavlje 4.2.9). Srpski prevodioci se ovoga puta odlučuju prevesti takođe sa rimom. U hrvatskom prevodu je isto tako ostvareno rimovanje, sa dosta kraćim stihovima i više rimovanja nego u srpskom prevodu, pa stoga hrvatski prevod zvuči dosta melodičnije.
63
Da li se to odrazilo i na odgovore na treće pitanje (Koji od dva teskta je po Vašem mišljenu bliži, tj. više prilagođen djeci)? Srpski ispitanici su bili dosta podijeljenog mišljenja pa se tako kod ovog pitanja njih 40% odlučilo za srpski, a 40% za hrvatski prevod. Hrvatski ispitanici su, nasuprot tome, u većoj mjeri, bili za hrvatski prevod – 52%. 12% hrvatskih ispitanika odgovorilo je da je srpski prevod više prilagođen djeci. U ovom primjeru nema većih leksičkih razlika koje bi mogle otežavati razumijevanje, ali ipak 48% hrvatskih ispitanika odgovara da više nepoznatih riječi pronalazi u srpskom prevodu (četvrto pitanje). Na ovakve odgovore je vrlo vjerovatno uticao izraz „trice i kučine“ koji se pojavljuje u srpskom prevodu i koji znači zavisno od konteksta isto što nevažna stvar, glupost ili izmišljotina (v. Nedeljković 1997: 23). U hrvatskom prevodu ne pojavljuju se riječi koje bi bile nerazumljive za srpske ispitanike, pa tako samo 16% odgovara da više nepoznatih riječi nalazi u hrvatskom prevodu, a čak 80% da niti u jednom od tesktova nema nepoznatih riječi. Zanimljivi su odgovori na peto pitanje (U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prevodu?) gdje 28% srpskih ispitanika odgovara „tekst A“ (srpski prevod), a čak 48% da nijedan od tekstova ne doživljava kao prevod. Hrvatski ispitanici su znatno drugačijeg mišljenja, pa tako 68% njih odgovara da je „očigledno da su oba teksta prevodi“. Broj srpskih ispitanika koji je istog mišljenja iznosi samo 4%. U tabelama koje slijede možemo vidjeti kako su ispitanici odgovorili i na ostala pitanja ponuđena u anketi:
srpski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
A 32 % 48 % 40 % 0% 28 % 44 % 4%
B 8% 44 % 40 % 16 % 20 % 4% 12 %
OBA 60 % 8% 20 % 4% 4% 52 % 0%
NIJEDAN 0% 0% 0 % 80 % 48 % 0% 84 % 64
hrvatski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
A 12 % 12 % 12 % 48 % 12 % 8% 24 %
B 48 % 64 % 52 % 0% 12 % 32 % 8%
OBA 36 % 24 % 36 % 0% 68 % 44 % 12 %
NIJEDAN 4% 0% 0% 52 % 8% 16 % 56 %
4.2.12 Primjer 12 ENGLESKI ORIGINAL The gost didn't help, either. It was always a nasty shock when one of them glided suddenly through a door you were trying to open. Nearly Headless Nick was always happy to point new Gryffindors in the right direction, but Peeves the poltergeist was worth two locked doors and a trick staircases if you met him when you were late for class. He would dropwastepaper baskets on your head, pull rugs from under your feet, pelt you with bits of chalk or sneak up behind you, invisible, grab your nose and screech, 'GOT YOUR CONK!' (str.98) A – srpski prevod B – hrvatski prevod Ni od duhova nije bilo velike vajde. Đaci bi se Ni duhovi nisu bili baš od neke pomoći. uvek isprepadali kada bi neko od duhova Harry bi se grdno prepao kad god bi koji od iznenada skliznuo kroz vrata koja ste njih iznenada prošao kroz vrata koja on pokušavali da otvorite. Skoro obezglavljeni pokušava otvoriti. Skoro Bezglavi Nick Nik uvek je bio srećan da novim uvijek bi rado pokazao put novim Grifindorovcima pokaže ispravan pravac, ali Gryffindorima, ali kućni duh Peeves uputio je Pivs, kućni duh, znao da im napravi više bi učenika, kada bi ovaj kasnio na problema nego dva para zaključanih vrata i predavanje, na dvoja zaključana vrata i lažno stepenište, ako biste ga sreli u žurbi lažno stubište. Istresao bi smeće iz koševa zbog toga što kasnite na čas. Ispustio bi vam đacima na glave, izvlačio im sagove ispod na glavu loptice od papirnih otpadaka, nogu, zasipao ih komadićima krede ili im izvukao tepih pod nogama, posuo vas se, nevidljiv, prikradao iza leđa, hvatao za ostacima hrane ili kredom ili bi vam se nos i vikao: prišunjao iza leđa, nevidljiv, zgrabio vas za „DRŽIM TE ZA KLJUKU!” nos i zakričao: DOBIO SI SVOJE. (str.107-108) (str.116-117)
U ovom primjeru se susrećemo ponovo sa prilično različitim prevodima, ali najviše u pogledu stila. Pojedini dijelovi razlikuju se čak i u samom smislu, pa u srpskom prevodu kućni duh pravi veće probleme nego što su „dva para zaključanih vrata ili lažno stepenište“, dok u hrvatskom prevodu taj isti kućni duh zapravo pravi baš te probleme i upućuje učenike
65
„na dvoja zaključana vrata i lažno stubište“. Takođe se pojavljuju određene leskičke razlike kao što su stepenište-stubište, tepih-sag, prišunjati-prikrasti. 12 srpskih ispitanika (48%) odgovara da više nepoznatih riječi pronalazi u hrvatskom prevodu (četvrto pitanje), što bi se moglo pripisati već pomenutim leskičkim razlikama kao i pojedinim riječima u hrvatskom prevodu netipičnim za srpski jezik kao što su smeće (srpski – đubre, riječ turskog porijekla) i koš (srpski – kanta). Riječ kljuka mogla je takođe srpskim ispitanicima da donese probleme pri razumijevanju, a objašnjenje za ovu riječ nudi nam Rječnik hrvatskog jezika u kojem stoji da „kljuka“ označava lijeskov štap odrezan i obrađen za pomagalo u hodu ili dug štap za branje maslina (v. Anić 1998: 412). U hrvatskom žargonu mladih ova riječ je takođe i sinonim za nos. Nešto manji broj hrvatskih ispitanika (44%) se izjasnilo da više nepoznatih riječi nalaze u srpkom prevodu ovog odlomka. Kod dvanestog primjera ankete ukazaću i na neke od razlika u sintaksi tipičnih za srpski i hrvatski jezik. U srpskom primjeru tako imamo tipičnu strukturu za srpski jezik da+ infinitiv, dok u hrvatskom prevodu imamo samo infinitiv (srpski prevod: kroz vrata koja ste pokušavali da otvorite, hrvatski prevod: kroz vrata koja on pokušava otvoriti). Zanimljivo je takođe da hrvatski prevodilac u ovom odlomku koristi dva sinonima za jedan pojam, tj. koristi podjednako termine i učenik i đak, dok je u srpskom primjeru zastupljen samo termin đak.
srpski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
A 52 % 52 % 40 % 0% 8% 36 % 0%
B 16 % 20 % 16 % 48 % 20 % 12 % 20 %
OBA 28 % 24 % 32 % 8% 16 % 52 % 4%
NIJEDAN 4% 4% 12 % 44 % 56 % 0% 76 %
66
hrvatski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
A 8% 12 % 16 % 44 % 8% 0% 20 %
B 64 % 68 % 48 % 0% 8% 28 % 4%
OBA 24 % 16 % 32 % 8% 60 % 64 % 8%
NIJEDAN 4% 4% 4% 48 % 24 % 8% 68 %
4.2.13 Primjer 13 ENGLESKI ORIGINAL Dumbledore had convinced Harry not to go looking for the Mirror of Erised again and for the rest of the Christmas holidays the Inisibility Cloak stayed folded at the botttom of his trunk. Harry wished he could forget what he'd seen in the Mirror as easily, but he couldn't. He started having nightmares. Over and over again he dreamed about his parent dissappearing in a flash of green light while a high voice cackled with laughter. (str.158) A – srpski prevod B – hrvatski prevod Dambldor je ubedio Harija da više ne ide da Dumbledore je uvjerio Harryja da će mu biti se ogleda u ogledalu žudnje i do kraja bolje da ne traži više zrcalo Erised, pa je božićnog raspusta nevidljivi ogrtač je stajao Čarobni plašt nevidljivosti ostao do kraja okačen u ormanu. Hari je želeo da zaboravi božićnih blagdana složen na dnu njegova šta je video u ogledalu žudnje, ali nije mogao. velika kovčega. Harry bi bio isto tako Počele su da ga progone noćne more. Stalno najradije zaboravio što je vidio u zrcalu, ali je iznova sanjao kako njegovi roditelji nestaju nije mogao. Počeli su ga mučiti ružni snovi. u bljesku zelene munje, dok se kreštavi glas Više puta je sanjao kako mu roditelji nestaju pri blijesku zelenog svjetla dok se netko zlurado smejao. smije visokim smijehom. (str.171) (str. 186)
Razlike u trinaestom primjeru ogledaju se ne samo u leksičkim razlikama (ogledalo-zrcalo, ogrtaš-plašt, raspust-blagdani), već ponovo u velikoj mjeri i u samom stilu. Iako se sama radnja romana ne dešava u prošlosti, već takoreći u paralelnom svijetu čarobnjaka, mnogi motivi nas podsjećaju na prošlost. U skladu sa tim u hrvatskom prevodu Harry Potter svoj čarobni plašt drži u kovčegu (u engeskom originalu trunk), čime je donekle dočarano i 67
samo okruženje u kojem se Potter nalazi, dok je u srpskom prevodu ovaj termin prilično prilagođen modernijem dobu, pa tako Harry Potter svoje stvari drži u ormanu. U hrvatskom prevodu je zanimljivo da je ostavljen pojam na engleskom jeziku “erised”, (čitajući unatrag dobijamo riječ desire) tj. Zrcalo Erised, dok je on na srpski preveden sa ogledalo žudnje čime postaje jasniji i čitaocima koji nemaju dvoljno znanje engleskog jezika, npr. samoj djeci. No međutim, po mišljenju hrvatskih ispitanika ovo nije nesavladiv problem za djecu, pa tako u trećem pitanju 52% odgovara da je hrvatski prevod više prilagođen djeci, samo 4% da je srpski prevod bolji za djecu, dok 44% se izjašnjava da su oba preveda dovoljno prilagođena dječijem uzrastu. Slično ovome, 40% srpskih ispitanika odgovara da je srpski prevod pogodniji za djecu, a 40% da su oba dovoljna prilagođena. srpski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
A 56 % 64 % 52 % 4% 8% 56 % 0%
B 4% 12 % 4% 56 % 20 % 0% 16 %
OBA 40 % 24 % 44 % 0% 16 % 44 % 0%
NIJEDAN 0% 0% 0% 40 % 56 % 0% 84 %
A 16 % 8% 16 % 20 % 0% 4% 16 %
B 40 % 52 % 44 % 12 % 24 % 24 % 8%
OBA 40 % 40 % 40 % 4% 56 % 60 % 8%
NIJEDAN 4% 0% 0% 64 % 20 % 12 % 68 %
hrvatski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
68
4.2.14 Primjer 14 ENGLESKI ORIGINAL 'But why couldn't Quirell touch me?' 'Your mother died to save you. If there is one thing Voldemort cannot understand, it is love. He didn't realise that love as powerful as your mother's for you leaves its own mark. Not a scar, no visible sign...to have been loved so deeply, even though the person who loved us is gone, will give us some protection for ever. It is in your very skin. Quirell, full of hatred, greed and ambition, sharing his soul with Voldemort, could not touch you for this reason. It was agony to touch a person marked by something so good.' A – srpski prevod B – hrvatski prevod - Ali zašto Kvirel nije smeo da me „A zašto me Quirell nije mogao dodirnuti?” „Tvoja je majka poginula da tebe spasi. Ako takne? - Tvoja majka je umrla da bi te spasila. ima nešto što što Voldemort ne razumije, to Ako ima nešto što Voldemor ne može da je ljubav. On nije shvatio da tako snažna shvati, to je ljubav. Nije shvatio da ljubav, ljubav kao što je bila ljubav tvoje majke tako silna poput majčine, za tebe prema tebi ostavlja za sobom trag. Ne predstavlja najvažniji znak. Ne ožiljak, ne mislim ožiljak, na nekakav vidljiv vidljivi znak... biti voljen, čak i kada znak...kad je netko tako duboko voljen, čak osoba koja nas voli nestane, znači biti i ako nema više osobe koja ga je voljela, ta zaštićen zauvek. To je ono što ti uđe pod ljubav će ga dovijeka donekle štititi. Ona je kožu. Kvirel, pun mržnje, pohlepe i u samoj tvojoj koži. Zato te Quirell i nije ambicije, prodao je dušu Voldemoru, mogao dodirnuti, onako pun mržnje, stoga nije mogao da te dodirne. Dodirnuti pohlepe i častohleplja, nakon što je svoju osobu označenu nečim dobrim za njega je dušu podijelio sa Voldemortom. Njemu je bila smrtna muka dodirnuti osobu predstavljalo agoniju. (str.256) obilježenu nečim tako dobrim.” (str.237)
Posljednji primjer ankete donosi nam prilično uobičajene odgovore, gdje su se srpski ispitanici uvijek radije odlučivali za srpski, a hrvatski za hrvatski prevod, tj. za oba podjednako. Tako je na prvo pitanje 48% srpskih ispitanika i 44% hrvatskih odgovorilo da su „oba prevoda razumljiva“. Opet je zanimljivo da se 60% srpskih ispitanika izjasnilo da „nijedan od tekstova ne doživljava kao prevod“, dok je isti broj hrvatskih ispitanika odgovorio da je očigledno da su oba teksta prevodi (peto pitanje). Sličan je i broj ispitanika koji je na četvrto pitanje („Koji od dva teksta ima Vama više nepoznatih riječi?“) odgovorio da nijedan teskt nema nepoznatih riječi – 64% srpskih i 68% hrvatskih ispitanika. Ovakvi odgovori uslijedili su vjerovatno ponajviše jer u samom primjeru nema znatnih razlika u leksici koje bi mogle biti presudne za razumljivost prevoda, već se ponajviše radi o dva različita prevoda, sa različitim stilskim aspektima.
69
srpski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
A 28 % 64 % 44 % 0% 12 % 36 % 0%
B 16 % 16 % 16 % 32 % 16 % 0% 24 %
OBA 48 % 16 % 28 % 4% 12 % 64 % 0%
NIJEDAN 8% 4% 12 % 64 % 60 % 0% 76 %
A 16 % 16 % 16 % 20 % 0% 4% 16 %
B 40 % 52 % 36 % 4% 16 % 24 % 8%
OBA 44 % 32 % 48 % 8% 60 % 68 % 4%
NIJEDAN 0% 0% 0% 68 % 24 % 4% 72 %
hrvatski ispitanici 1 2 3 4 5 6 7
4.3 REZULATI SPROVEDENE ANKETE – srednja vrijednost U prethodnom poglavlju je bilo govora o svakom od četrnaest pojedinačnih primjera koji su se nalazili u anketi, kao i o dobijenim rezulatima uz svaki primjer. Kako je već pomenuto u anketi je obuhvaćeno četrnaest primjera. Uz svaki primjer postavljeno je uvijek sedam istih pitanja. Kako bi se došlo do cjelokupnog rezultata ankete u slijedećim poglavljima prikazala sam grafički srednju vrijednost svih rezultata, tj. srednja vrijednost odgovora na svako od sedam pitanja.
70
4.3.1 Razumljivost prevoda
1. Koji od dva teksta je po Vašem mišljenu razumljiviji?
50
45
40
vrijednosti u %
35
30
25 20 15 10 5 0
A-srpski B-hrvatski OBA NIJEDAN srpski ispitanici
hrvatski ispitanici
Prvo pitanje u anketi glasilo je „Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju razumljiviji?“ i kao što se jasno može vidjeti iz grafičkog prikaza i srpski sa 44% i hrvatski ispitanici sa 46% su se opredijeljivali da im je razumljiviji prevod na vlastitom maternjem jeziku. Zanimljivo je, da je veći broj hrvatskih ispitanika koji su se opredijelili da im je raziumljiviji srpski prevod (17%) nego li obratno – 11% srpskih ispitanika odgovorilo je da im je razumljiviji hrvatski prevod. Veliki broj ispitanika odgovorio je da su „oba prevoda razumljiva“, ali pri tome znatno veći broj srpskih ispitanika (42%) nego hrvatskih (33%).
71
4.3.2 Cjelokupni utisak ispitanika
2. Koji je Vaš cjelokupan utisak, tj. koji od prevoda Vam se više sviđa? 60 55 50 45
vrijednosti u %
40 35 30 25 20 15 10 5 0
A-srpski B-hrvatski OBA NIJEDAN srpski ispitanici
hrvatski ispitanici
Drugo pitanje u anketi koje je glasilo „ Koji je Vaš cjelokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se više sviđa?“ donosi ponovo slične rezultate kao kod prethodnog pitanja, s time da su se sada ispitanici u još većem broju opredjeljivali za prevod na njihovom maternjem jeziku, pa tako 55% ispitanika iz Srbije odgovara da im se više sviđa srpski prevod, a 58% ispitanika iz Hrvatske se odlučuje za hrvatski prevod. Sa ovim u skladu manji je broj ispitanika koji odgovaraju da im se sviđaju „oba prevoda podjednako“ – 16% srpskih i 21% hrvatskih ispitanika. Manji broj ispitanika je mišljenja da im se ni jedan prevod ne sviđa – 3% srpskih i 4% hrvatskih ispitanika. Zanimljivo je, međutim, da je prilično veliki broj ispitanika odgovorio da im se više sviđa prevod koji nije na njihovom maternjem jeziku – dakle, 15% hrvatskih ispitanika odgovorilo je da im se više sviđa srpski prevod, a čak 25% srpskih ispitanika da im se lično više sviđa hrvatski prevod. 72
4.3.3 Koji od prevoda je bolji za djecu?
3. Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju bliži, tj. više prilagođen djeci? 45
40
35
30 25 vrijednosti u % 20 15 10 5 0 A-srpski B-hrvatski OBA NIJEDAN srpski ispitanici
hrvatski ispitanici
Ispitanici su u trećem pitanju (Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju bliži, tj. više prilagođen djeci?) mogli da se izjasne da li su, po njihovom mišljenju, prevodi dovoljno prilagođeni dječijem uzrastu. Oko jedne trećine svih ispitanika odgovara da su oba prevoda „dovoljno prilagođena djeci“ (30% srpskih i 32% hrvatskih ispitanika). Većina ispitanika se, međutim, ponovo opredjeljuje za prevod na svom maternjem jeziku, pa je tako 44% ispitanika iz Hrvatske mišljenja da je za djecu pogodniji hrvatski, a 42% srpskih ispitanika da je to srpski prevod.
73
4.3.4 Nepoznate riječi
4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi? 55 50 45 40
vrijednosti u %
35 30 25 20 15 10 5 0 A-srpski B-hrvatski OBA NIJEDAN srpski ispitanici
hrvatski ispitanici
Svakako jedno od zanimljivijih pitanja u anketi je četvrto pitanje – „Koji od dva teskta ima više Vama nepoznatih riječi?“. Skoro polovina svih ispitanika odgovorila je da niti u jednom od tekstova tj. prevoda ne nalazi nepoznate riječi – 51% srpskih i 47% hrvatskih ispitanika. Sličan je i procentualni odnos između srpskih i hrvatskih ispitanika koji su odgovorili da više nepoznatih riječi sadrži prevod koji nije na njihovom maternjem jeziku. Dakle, 39% srpskih ispitanika odgovorilo je da više nepoznatih riječi nalazi u hrvatskom prevodu, a 35% hrvatskih ispitanika u srpskom prevodu.
74
4.3.5 Prevod ili ne?
5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prevodu? 60 55 50 45
vrijednosti u %
40 35 30 25 20 15 10 5 0 A-srpski B-hrvatski OBA NIJEDAN srpski ispitanici
hrvatski ispitanici
Ubjedljivo najrazličitije odgovore između srpskih i hrvatskih ispitanika donosi peto pitanje – „U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prevodu?“. U velikom broju hrvatski ispitanici su odgovorili da „nijedan prevod ne doživljavaju kao prevod“ (59% hrvatskih ispitanika). Zanimljivo je da skoro isti broj srpskih ispitanika (58%) odgovara da je „očigledno da su oba teksta prevodi“. Takođe je interesantno da duplo veći broj hrvatskih ispitanika (13%) odgovara da hrvatsku verziju doživljava više kao prevod, nego srpsku ( za tekst B, srpski prevod odlučilo se 6% hrvatskih ispitanika).
75
4.3.6 Prevod u duhu jezika
6. Koji od tekstova je napisan više u duhu modernog kezika koji svakodnevno govorimo? 50
45
40
vrijednosti u %
35
30
25 20 15 10 5 0 A-srpski B-hrvatski OBA NIJEDAN srpski ispitanici
hrvatski ispitanici
Na početku ove analize spomenuto je da hrvatski prevod, po mom mišljenju, jezikom kojim je pisan, odnosno stilom podsjeća na mnogo mjesta na jezik bajki, prošla vremena, tj, nešto što je zastarjelo, dok je srpski prevod napisan prilično modernim jezikom. Ispitanici su, međutim, na šesto pitanje („Koji od dva teksta je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno govorimo“?) u najvećem broju odgovorili da su oba jezika napisana u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo (46% srpskih i 44% hrvatskih ispitanika). Procenat ispitanika koji se opredijelio za odgovor da je srpski prevod napisan više „u duhu modernog jezika“ iznosi 46% hrvatskih i 15% srpskih ispitanika, dok se 29% hrvatskih i 6% srpskih ispitanika u ovom slučaju opredijelilo za hrvatski prevod.
76
4.3.7 Prevod nije u duhu jezika
7. Koji od tekstova je napisan u duhu jezika kakav više ne koristimo, tj. koji je zastario? 80
70
vrijednosti u %
60
50
40
30
20
10
0
A-srpski B-hrvatski OBA NIJEDAN srpski ispitanici
hrvatski ispitanici
Sedmo pitanje sprovedene ankete („Koji od tekstova je napisan u duhu jezika kakav više ne korostimo, tj. koji je zastario?“) direktno se nadovezuje, tj. suprotno je prethodnom pitanju. Ispitanici su se u ovom slučaju ponovo izjasnili u najvećem broju da nijedan od tekstova nije napisan ovakvim zastarjelim jezikom – 78% srpskih i 54% hrvatskih ispitanika. Mišljenja hrvatskih ispitanika bila su podijeljena – 15% odlučilo se za hrvatski, a 23% za srpski prevod. Samo 3% srpskih ispitanika zastupa mišljenje da je srpski prevod napisan „u duhu jezika kakav više ne koristimo“.
77
ZAKLJUČAK Cilj ovog rada nije bio odgovoriti na pitanje da li su srpski i hrvatski zaista dva odvojena jezika ili ipak samo jedan jezik sa dva naziva, jer srpski i hrvatski očigledno postoje kao odvojeni jezici još od početka izbijanja sukoba na Balkanu, a vjerovatno i mnogo prije toga. Od devedesetih godina prošlog vijeka još se ubrzanije radilo na udaljavanju ova dva jezika, tj. na izgrađivanju hrvatskog, odnosno srpskog jezika kao posebnih jezika, koji nemaju mnogo toga zajedničkog. U skladu sa tim nastaju odvojeni pravopisi, gramatike, rječnici i prevodi stranih djela na ova dva jezika, što su i osnove svakog standardnog jezika. Na raznim institutima u svijetu ne izučava se više srpskohrvatski jezik, nego srpski i hrvatski, tj. srpski, hrvatski i bosanski jezik. U ovom radu upoređivani su srpski i hrvatski prevod knjige „Harry Potter and the Philosopher's Stone“ koji se već na prvi pogled prilično razlikuju. Prevodi se razlikuju najviše u pogledu leksike, a potom i morfologije i sintakse. Već pri upoređivanju prvih stranica ova dva prevoda jasno je da se i sami prevodi među sobom razlikuju nezavisno od jezika na kojem su napisani. Hrvatski prevod napisan je u duhu jezika karakterističnog u određenoj mjeri za jezik bajki ili priča za djecu sa čestom upotrebom aorista glagola biti (bijaše), koji je netipičan za jezik današnjice, ali je veoma efektna stilska karakteristika dječije književnosti. Na nekoliko mjesta pojavljuju se i stihovi pisani u rimi, koji su u hrvatskom prevodu takođe vješto prevedeni rimovanjem. Mnogi, ali ne i svi, pojmovi iz engleskog originala u hrvatskom prevodu su prevedeni i time prilagođeni dječijoj čitalačkoj publici, dok su u srpskom prevodu ostavljeni u originalu uz fonetsko prilagođavanje srpskom jeziku. U poređenju sa hrvatskim prevodom, srpski prevod je napisan u znatno većoj mjeri u duhu jezika današnjice, bez upotrebe arhaičnih termina koji bi mogli biti nerazumljivi. Pomenuti dijelovi u originalu napisani u stihu sa rimom vrlo često nisu prevedeni rimovanjem, ali su ostali mnogo vjerniji engleskom originalu od hrvatskog prevoda. Važno je napomenuti da nijedan od prevodilaca nije ostao dosljedan odluci da prevodi (ili ne prevodi) engleske termine, pa tako na primjer imamo u srpskom prevodu Hotel Reilvju, 78
a u hrvatskom Hotel poged na kolodvor, ali i ogledalo žudnje u srpskom i zrcalo erised u hrvatskom prevodu. Brojne leskičke razlike u prevodima ne treba zanemariti, jer su one u nekim slučajevima bile takođe presudne za razumijevanje nekih dijelova prevoda – naročito upotreba određenih lokalizama, arhaičnih riječi i germanizama u hrvatskom prevodu, odnosno u srpskom prevodu upotreba turcizama, kao i riječi tipičnih samo za srpsko govorno područje. Cilj ovog rada bio je da se odgovori na pitanje u kojoj mjeri pomenute razlike u prevodima utiču na njihovo razumijevaje, tj. u kojoj je mjeri srpski prevod razumljiv za hrvatske čitaoce, tj. šta hrvatski čitaoci misle o srpskom prevodu. Odgovore na ova pitanja nisam tražila samo u knjigama i prethodnim izučavanjima na ovu temu, već i tamo gdje se najbolji odgovor može dobiti – od samih govornika srpskog i hrvatskog jezika. Ispitivanje je pokazalo da je za skoro polovinu ispitanika iz Hrvatske i Srbije razumljiviji prevod pisan na njihovom maternjem jeziku, ali sa druge strane, ne treba zanemariti i prilično veliki procenat ispitanika koji je odgovorio da su oba prevoda razumljiva (42% srpskih i 33% hrvatskih ispitanika). Iz sprovedenih anketa takođe proizilazi da je oko 50% svih ispitanika odgovorilo da niti u jednom od prevoda ne nailazi na nepoznate riječi. Sa druge strane, više od jedne trećine ispitanih hrvatskih osoba zastupa mišljenje da više nepoznatih riječi sadrži srpki prevod, odnosno takođe više od jedne trećine srpskih ispitanika da više nepoznatih riječi ima hrvatski prevod. Važno je još jednom napomenuti, da se dva prevoda međusobno razlikuju ne samo zbog toga što su pisana na dva različita slovenska jezika, nego i zbog toga jer su nastala od različitih prevodilaca koji su pri prevođenju slijedili različite prevodilačke metode.
79
Prije samo dvadeset godina ovakvo ispitivanje bi zasigurno donijelo sasvim različite odgovore, a zaključak bi bio da se bogatstvo jednog jezika ogleda baš u njegovim mnogobrojnim sinonimima. Ostaje nam još samo da se zapitamo šta će slična izučavanja na ovu temu pokazati za dvadesetak godina. Da li će se raditi na tome da se srpski i hrvatski jezik pod uticajem politike što više udalje i razlikuju ili će se u stilu evropskih ujedinjavanja i ovi jezici morati sjedinjavati i vraćati se ponovo u jedan jedinstveni jezik?
80
LITERATURA
PRIMARNA: Rowling, Joanne K. (2000) Harry Potter i kamen mudrosti. Beograd: Narodna knjiga Rowling, Joanne K. (2001) Harry Potter i kamen mudraca. Zagreb: Algoritam Rowling, Joanne K. (1997) Harry Potter and the Philosopher’s Stone. London: Bloomsbury
SEKUNDARNA: Ang, Susan (2000) The Widening World of Children’s Literature. Basingstoke: Macmillan Anić, Vladimir (1998) Rječnik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi liber Atteslander, P./Bender C./Cromm J./Grabow B./ Zipp G. (1991)Methoden der empirischen Sozialforschung. Berlin/New York: Walter de Gruyter Atteslander, Peter (1995)Methoden der empirischen Sozialforschung. Berlin: De Gruyter Auburger, Leopold (1999) Die Kroatische Sprache und der Serbokroatismus. Ulm/Donau: Gerhard Hess Verlag Avirović, Ljiljana (1990) “Persistence and change. Current features of Serbo-Croation and how they affect the training of interpreters”, u: The Interpreters' Newsletter 3, 81-87 Belić, Aleksandar (1962) Istorija srpskohrvatskog jezika. Beograd: Naučna knjiga Bošnjak, Milorad (2003): “Hari Poter tempirana bomba!”, u: Treće oko 357, 15-16. Brborić, Branislav (2001a) S jezika na jezik. Sciolingvostički ogledi II. Beograd/Novi Sad: CPL/Prometej
81
Brborić,
Branislav
(2001b)
„Trojezičnost
i
/ili
Mønnesland/Baotić/Čedić/Halilović/Vajzović/Valjevac
jednojezičnost”, (eds.)
Jezik
u: i
demokratizacija (zbornik tekstova). Sarajevo: Institut za jezik, 55-68 Brozović, Dalibor (1970) Standardni jezik. Zagreb: Matica hrvatska Bürvenich, Paul (2001) Der Zauber des Harry Potter. Analyse eines literarischen Welterfolgs. Frakfurt am Main/Berlin/Bern/Bruxelles/New York/Oxford/Wien: Peter Lang Ćirilov, Jovan (1994) Srpsko-hrvatski rečnik varijanata. Hrvatsko-srpski rječnik inačica. Beograd: Bata Orbis Gupta, Suman (2003) Re-Reading Harry Potter. New York: Palgrave Macmillan Heilman, Elizabeth (2003) “Fostering Critical Insight through Multidisciplinary Perspectives”, u: Heilman, Elizabeth (eds.) Harry Potter’s World. New York/London: Routledge Farmer, 1-10 Hunt, Peter
(1995) Children´s Literature. An illustrated History. Oxford/New York:
Oxford University Press Hunt, Peter (2000) “Children's Literature”, in: France, Peter (eds.) The Oxford Guide to Literature in English Translation. New York: Oxford University Press, 107-112 Ivić, P./ Klajn, I./ Pešikan, M./Brborić, B. (1991) Jezički priručnik. Beograd: RadioTelevizija Beograd Kašić, Jovan/Jerković, Jovan (1986) Srpskohrvatski – hrvatskosrpki jezik. Udžbenik za 1. razred zajedničkog srednjeg vaspitanja i obrazovanja. Novi Sad: Zavod za izdavanje udžbenika Klajn, Ivan (1987) Rečnik jezičkih nedoumica. Beograd: Nolit
82
Kovačević, Kanita (2001) Daytonski sporazum. Poređenje preveda na bosanski, hrvatski i srpski jezik. Graz: Diplomski rad Kovačević,
Miloš
(2001)
„Jedan
ili
tri
Mønnesland/Baotić/Čedić/Halilović/Vajzović/Valjevac
jezika (eds.)
”,
u:
Jezik
i
demokratizacija (zbornik tekstova). Sarajevo: Institut za jezik, 33-43 Köster, Thomas (2003) “Rowling, Joanne K”, u: Microsoft Encarta Enzyklopädie Professional 2003. Microsoft Corporation, CD-Rom Kuhiwczak, Piotr (1999) „Translation and Language Games in the Balkans”, u: Anderman, Gunilla/Rogers,
Margaret
(eds.)
Word,
Text,
Translation.
Clevedon/Buffalo/Toronto/Sydney: Multilingual Matters LTD, 217-224 Nedeljković, Vladimir (1997) Jezički trenutak. Beograd: Radio-Televizija Srbije/Vukova zadužbina/Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora N.N. (2004) „Podaci o djelatnosti Narodne knjige”, pismo od izdavačke kuće Narodna knjiga primljeno putem faxa, 21.05.2004 O' Connel, Ethne (1999) „Translating for Children“, u: Anderman, Gunilla/Rogers, Margaret (eds.) Word, Text, Translation. Clevedon/Buffalo/Toronto/Sydney: Multilingual Matters LTD, 208-215 O’Sullivan, Emer (2000) Kinderliterarische Komparatistik. Heidelberg: Universitätsverlag C. Winter Heidelberg Oittinen, Riitta (1998) „Kinderliteratur“, u: Snell-Hornby, Mary/Hönig, Hans G./Kussmaul, Paul/Schmitt, Peter A. (eds.) Handbuch Translation. Tübingen: Stauffenburg Verlag, 250-253 Oittinen, Rita (2000): Translating for children. New York/London: Garland Publishing, Inc.
83
Okuka, Miloš/Stančić, Ljiljana (1991) Književni jezik u Bosni i Hercegovini od Vuka Karadžića do kraja austrougraske vladavine. München: Slavica Verlag Dr Anton Kovač Pešikan, M./Jerković, J./ Pižurica, M. (1995) Pravopis srpskoga jezika. Beograd/Novi Sad: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva/Matica srpska Popoć, Ivan (1995) Istorija srpskohrvatskog jezika. Novi Sad: Matica srpska Prćić, Tvrtko (2002) “Predlozi za novi pravopis (1), Transkripcija vlastitih imena iz engleskog jezika” u: Jezik danas 15, 23-28 Puurtinen, Tiina (1998) “Syntax, Readability and Ideology in Children's Literature”, u: Meta 43/4, 524-533 Radovanović, Milorad (2000) “From Serbo-Croatian to Serbian”, u: Multilingua 19/1-2, 21-36 Remetić, Slobodan (2001) „S jednog jezika na tri: Premoć politike nad lingvistikom”, u: Mønnesland/Baotić/Čedić/Halilović/Vajzović/Valjevac
(eds.)
Jezik
i
demokratizacija (zbornik tekstova). Sarajevo: Institut za jezik, 45-53 Rieken-Gerwing, Ingeborg (1995): Gibt es eine Spezifik kinderliterarischen Übersetzens. Frankfurt am Main/Berlin/Bern/New York/Paris/Wien: Peter Lang Roganović, Vesna (2004) „CV.Vesna“, E-mail, 10.7.2004. Rosandić, Dragutin (1970) Nastava hrvatskosrpskog jezika i književnosti. Zagreb: Školska knjiga Rutschmann, Verena (1996) „Kinderliterarisches Übersetzen und interkultureller Austausch“,
u:
W.Lenschen
(Eds.)
Zum
Übersetzen
von
Kinder-
und
Jugendliteratur. Lausanne: Centre de Traduccion Littéraire, 5-22
84
Simić, Radoje/Simić, Brigita (1988) Naš jezik i mi. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Skiljan, Dubravko (2000) “From Croato-Serbian to Croatian: Croatian linguistic identity”, in: Multilingua 19/1-2, 3-20 Smith, Sean (2001) Die Schöpferin von Harry Potter. Das Leben der J.K. Rowling. Hamburg/Wien: Europa Verlag Sousa, Cristina (2002) “TL versus SL Implied Reader: Assessing Receptivity when Translating Children´s Literature”, in: Meta 47/1, 16-29 Stanojčić, Živojin/Peco, Asim (eds.) (1972) Enciklopedijski leksikon mozaik znanja. Srpskohrvatski jezik. Beograd: Interpres Stanojčić, Ž./Popović, Lj. (1994) Gramatika srpskoga jezika. Udžbenik za I, II, III i IV razred srednje škole. Beograd: Zavod za udžbenika i nastavna sredstva . Stanojčić, Živojin/Popović, Ljubomir (1997) Gramatika srpskoga jezika. Udžbenik za I,II,III i IV razred srednje škole. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Stanojčić, Živojin/Popović, Ljubomir/Micić Stevan (1989) Savremeni srpskohrvatski jezik i kultura izražavanja. Novi Sad/Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika/Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Stevanović, Danica (1971) „Elementi istorije srpskohrvatskog jezika“, u: Popović, Momčilo/Čizmić, Aleksandar (Eds.) Opšta enciklopedija Larousse (1971), 1.tom, Beograd: Vuk Karadžić-Interexport (419-433) Stevanović, Mihailo (1975) Savremeni srpskohrvatski jezik, gramatički sistemi i književnojezicka forma. Beograd: Naučna knjiga Stevanović, Mihailo (1990) Gramatika srpskohrvatskog jezika. Cetinje: Obod
85
Taub, Deborah J./Servaty, Hetaher L. (2003) „Controversila Content in Children’s Litearture: Is Harry Potter Harmful to Children?”, u: Heilman, Elizabeth (eds.) Harry Potter’s World. New York/London: Routledge Farmer, 53-72 Telebak, Milorad (2004) Govorimo srpski. S lakoćom do jezičke kulture. Banja Luka: Republički pedagoški zavod Težak, Stjepko/Babić, Stjepan (1970) Pregled gramatike hrvatskosrpskog jezika. Zagreb: Školska knjiga Turner-Vorbeck, Tammy (2003) „Potteromania: Good, Clean Fun or Cultural Hegemony?“, u: Heilman, Elizabeth (eds.) Harry Potter’s World. New York/London: Routledge Farmer, 13 – 24 Von Stockar, Denise (1996) „Kinderliterarische Übersetzungsprobleme“ u: W.Lenschen (Eds.) Zum Übersetzen von Kinder- und Jugendliteratur. Lausanne: Centre de Traduccion Littéraire, 23-71. Voncina, Josip (1993) Preporodni jezični temelji. Zagreb: Matica hrvatska Zipes, Jack (2001) Sticks and stones: The troublesome success of children's literature from Slovenly Peter to Harry Potter. London/New York: Routledge
86
ČLANCI SA INTERNETA: Algoritam (nepoznata godina) “O nama”, u: http://algoritam.hr/?m=101&o=nama [01.11.2003] Culturenet, Web centar hrvatske kulture (2003) “Algoritam, d.o.o.”, u: http://www.culturenet.hr/v1/new/baza/ust_details.asp?lang=Hrv&id=334&podrucje =45 [2.4.2004] Gudžević, Sinan (2001) „Bečka osmorka. Vek i po Vuka”, u: Bosanskohercegovački Dani 283, 1.12.200, http://www.bhdani.com/arhiva/183/t18303.shtml [2.5.2004] Jokanović, Srđan (2003) “Džoan Rouling majka Harija Potera”, u: Ilustrovana politika 2320, http://www.politika.co.yu/ilustro/2320/2.htm [4.2.2004] Kidsreads (nepoznata godina) „J.K.Rowling”,u: http://www.kidsreads.com/harrypotter/jkrowling.html [22.12.2003] KIS, Knjižni informacijski sustav (nepoznata godina) “Nakladnik”, u: http://knjiga.hr/06.asp?id=275¶m=A [22.1.2004] Matica hrvatska (1967) „Deklaracija o nazivu i položaju književnog hrvatskog jezika“, u: Telegram br. 359, 17.3.1967, http://www.ihjj.hr/o-hr-jeziku-pov-deklaracija.htm [20.1.2005] Matica hrvatska (2003) “Hrvatski esej – apaurinski udžbenik”, u: http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac252.nsf/AllWebDocs/esej [16.2.2004] N.N. (2001) “Mašta siromašnog detinjstva”,u: Glas javnosti, 13.11.2001, http://arhiva.glasjavnosti.co.yu/arhiva/srpski/arhiva-index.html [01.11.2003] Narodna knjiga (nepoznata godina) „Biblioteke” , u: http://www.narodnaknjiga.co.yu [22.1.2004]
87
Nedeljković, Vojin (1997) “Strana imena ili prevođenje neprevodivog” u: Jezik danas 4/1997, http://hostsezampro.yu/jezikdanas/4-97/4-97_1.htm [3.5.2004] Otašević, Ana (2000): “Magija Harija Potera”, u: Nin 2609, http://www.nin.co.yu/200012/28/15918.html [12.12.2003] Rakusa, Ilma (2003) „Sondierungen in vielschichtigem Terrain“, u: Neue Züricher Zeitung, 31.5/1.6.2003, http://www.ilmarakusa.info/html/body_autor_uebersetzer.html [02.06.2004]
PRILOZI: Prilog 1: Anketa – srpska verzija Prilog 2: Anketa –hrvatska verzija Prilog 3: Hrvatsko i srpsko izdanje (naslovna strana)
88
Prilog 1 Anketa: srpska verzija A N K E T A
Ova anketa je deo istraživanja, koji provodim u sklopu pisanja diplomskog rada na Univerzitetu Karla-Franza u Grazu, Austriji. U tom radu bavim se prvenstveno analizom srpskog i hrvatskog prevoda knjige Harry Potter and the Philosopher’s Stone britanske knjižvnice Joan K. Rowling, koja se u srpskom izdanju pojavila pod naslovom Harry Potter i kamen mudrosti, a u hrvatskom Harry Potter i kamen mudraca. Knjiga je pisana za decu, ali se pokazalo da ju je pročitao i veliki broj odrasle čitalačke publike. Delo govori o dečaku Harryju Potteru, čiji su roditelji poginuli u borbi protiv zlog čarobnjaka Voldemorta, kada je Harry bio još beba. Dečak odrasta sa majčinom sestrom, njenim mužem i njihovim sinom, u kući gde mu nikada nije pružena ljubav i sreća, a oni mu taje o njegovom čarobnjačkom porijeklu. Preokret u Harryjevom životu nastaje kada, uprkos protivljenju tetke i teče, odlazi u školu za čarobnjake Hogwarts. Tamo upoznaje sasvim novi svet -svet čarobnjaka i veštica, u kojem je Harry oduvek bio slavan, ponajviše zbog toga jer ga zli čarobnjak Voldemort nije uspeo ubiti. Knjiga opisuje prvu godinu Harryjevog školovanja u Hogwartsu, gde upoznaje iskrene prijatelje, uči čarobnjačke veštine i upušta se u opasnu avanturu, kako bi otkrio ko želi ukrasti čuveni kamen mudrosti. Pročitajte pažljivo navedene primere, a odgovor za koji ste se odlučili označite stavljanjem krstića u kvadrat ispred njega. Hvala Vam što ste pristali sudelovati u ovoj anketi i na taj način pomogli nastanku mog diplomskog rada! Za dodatna pitanja, informacije ili sugestije na raspolaganju Vam stoji moja email adresa
[email protected] Maternji jezik:
____________________
Godina rođenja:
____________________
Mesto i država prebivališta: _______________________________________ Zanimanje: __________________________ Da li ste čuli za knjige o Harryju Potteru
DA
NE
Da li ste već čitali knjigu Harry Potter i kamen mudrosti Da li ste gledali istoimeni film
DA
DA
NE
NE
89
Primer 1
A Gospodin Darsli bio je direktor firme Graningz koja pravi bušilice. Bio je krupan, dežmekast čovek, kratkog debelog vrata, i imao je velike brkove. Gospođa Darsli bila je mršava plavuša i vrat joj je bio dvostruko duži od uobičajenog, što joj je veoma koristilo, budući da je dosta vremena provodila izvijajući glavu preko baštenskih ograda, da bi špijunirala susede. Darslijevi su imali sinčića zvanog Dadli i, po njihovom mišljenju, na svetu nije bilo boljeg dečaka od njega. (str.7)
B Gospodin Dursley bio je direktor tvrtke Grunnings koja je proizvodila bušilice. Bijaše to krupan, mišićav čovjek koji kanda nije ni imao vrat, ali je zato imao velike brčine. Gospođa Dursley bila je mršava plavojka i imala je gotovo dvostruko duži vrat od uobičajenog, što joj je dobro dolazilo jer je vrlo mnogo vremena provodila istežući ga preko vrtne ograde i uhodareći susjede. Dursleyjevi su imali sina Dudleyja, od kojeg, po njihovom mišljenju, nije bilo slađeg dečka na svijetu. (str.7)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa? prevod A prevod B oba podjednako nijedan prevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena deci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih reči Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči 5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod Očigledno je da su oba teksta prevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
90
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom Oba teksta su napisan u zastarelom duhu
Primer 2 A U pola devet gospodin Darsli je pokupio svoju aktentašnu, kljucnuo gospođu Darsli u obraz i pokušao da poljubi Dadlija za rastanak, ali nije uspeo, pošto je Dadli upravo pravio rusvaj i bacao žitne pahuljice na zidove. - Mali vragolan – smeškao se gospodin Darsli dok je izlazio iz kuće. (str.8.)
B U osam i pol gospodin Dursley uzeo je svoju torbu, letimice cjelnuo gospođu Dursley u obraz i pokušao na rastanku poljubiti i Dudleyja, ali ga je promašio jer je Dudleyja upravo spopao bijes pa je kašicu bacao oko sebe po zidovima. „Vražji malac!” propenta gospodin Dursley izlazeći iz kuće. (str. 8)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa? prevod A prevod B oba podjednako nijedan prevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena deci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih reči Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči 5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod Očigledno je da su oba teksta prevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
91
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarelom duhu
Primer 3 A Prošlo je desetak godina od onog jutra kada su Darslijevi, probudivši se, zatekli svog nećaka pred ulaznim vratima, ali Šimširova ulica se nimalo nije promenila. Sunce je obasjavalo iste lepo uređene bašte ispred kuća i mesinganu tablu sa brojem četiri na ulaznim vratima Darslijevih; ušunjalo bi se u njihovu dnevnu sobu koja je bila gotovo ista kao one noći kada je Darsli gledao upečatljivi TV izveštaj o sovama. Samo se po fotografijama na ploči iznad kamina videlo koliko je vremena prošlo. (str. 21)
B Prošlo je bilo bezmalo deset godina otkako su se Dursleyjevi jednog jutra probudili i našli svog nećaka na vrhu stuba, ali se Kalinin prilaz za to vrijeme nije gotovo ni najmanje promijenio. Sunce je ujutro obasjavalo iste one uredne vrtove ispred kuća te je mjedeni broj četiri na Dursleyjevim ulaznim vratima blistao punim sjajem. Zrake su sunčane prodirale u dnevnu sobu, koja je bila gotovo ista onakva kakva je bila one noći kada je gospodin Dursley gledao u njoj one kobne vijesti o sovama. Samo su fotografije na okviru kamina stvarno pokazivale koliko je vremena odonda minulo. (str. 19)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa? prevod A prevod B oba podjednako nijedan prevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena deci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih reči Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči 5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod Očigledno je da su oba teksta prevodi
92
6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarelom duhu
Primer 4 A - Opominjem te – reče mu tada, unoseći mu se u lice svojom velikom purpurnom facom. – Opominjem te sada, dečače – napraviš li bilo kakvu budalaštinu, bilo kakvu – do Božića ćeš ostati zatvoren u ostavi. - Neću ništa ružno da uradim – reče Hari, časna reč... (str. 26)
B „Pazi dobro,” reče mu unoseći se Harryju u lice svojom širokom grimiznom facom, „pazi dobro, mali moj... ako samo nešto zabrljaš, makar i najmanju sitnicu, ostat ćeš u onom svom ormaru zatvoren do Božića!” „Ma neću ništa učiniti,” reče Harry, „poštenja mi.” (str. 23)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa? prevod A prevod B oba podjednako nijedan prevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena djci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih reči Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči 5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod Očigledno je da su oba teksta prevodi
93
6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarelom duhu Primer 5 A Sledećeg dana doručkovali su bajati kornflejks i hladne paradajze iz konzerve na tostu. Upravo su završavali s jelom, kad vlasnica hotela priđe njihovom stolu. - Izvinite, da li je među vama izvesni gospodin H. Poter? Imam već stotinak ovakvih na recepciji. Podigla je pismo kako bi svi mogli da pročitaju adresu ispisanu zelenim mastilom: G. H. Poter Soba 17 Hotel Reilvju Koukvort (str.41)
B Sutradan ujutro doručkovali su pljesnive kukuruzne pahuljice i hladne rajčice iz konzervi na tostu. Tek što su se najeli, pristupi im vlasnica hotela i upita: „Oprostite, nije li možda tko od vas gospodin H. Potter? Evo, upravo sam dobila oko stotinu ovakvih pisama...” I pokaže im pismo na kojem je zelenom tintom bila ispisana adresa: Gosp. H.Potter Soba br. 17 Hotel pogled na kolodvor Cokeworth (str.37)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa? prevod A prevod B oba podjednako nijedan prevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena deci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih reči Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči
94
5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod Očigledno je da su oba teksta prevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarelom duhu Primer 6 A Na vratima je stajao džin od čoveka. Lice mu je bilo gotovo sakriveno ispod razbarušene grive od kose i divlje brade, ali ste mogli da zapazite oči koje su sijale poput crnih buba ispod te silne kosurine. Džin je krčio sebi put kroz kolibu, malo se saginjući, tako da je glavom četkao tavanicu. Sagnuo se, podigao vrata i jednim pokretom ih vratio u ram. Zvuk oluje je malo utihnuo. On se okrenu i sve ih osmotri. – Mož’ li da nam skuvate po šolju čaja, može, a? Put je bio naporan... (str.44)
B U dovratku se pojavi neki gorostas. Lice mu je bilo gotovo zastrto dugačkom, čupavom grivom od kose i raskuštranom, zapletenom bradom. Ipak su mu se vidjele oči što su se krijesile ispod kosurine poput crnih kukaca. Gorostas se uvuče u kolibu tako da glavom tek očeše strop. Sagne se, digne vrata i lako ih opet namjesti u njihov okvir. Vani je huka oluje malko jenjala. Div se okrene da ih pogleda sve redom. „ Ne bi l nam skuvali malko čaja, a? Nije ovo bilo baš lahko putovanje...” (str.42)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa? prevod A prevod B oba podjednako nijedan prevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena deci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu
95
4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih reči Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči 5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod Očigledno je da su oba teksta prevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastaelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarelom duhu
Primer 7 A B - Gde sam ono stao? – reče Hagrid, ali u tom trenutku „Di smo ono stali?” priupita ga Hagrid, ali uto tetak Vernon, svejednako pepeljast u licu ali vrlo srdit, teča Vernon, još uvek pepelastog lica, ali ljutitog stupi na svjetlo od vatre. izgleda, priđe ognjištu . „Ne idemo nikamo,”reče. - On ne ide tamo – reče. Hagrid hrakne. Hagrid zagrme. „Baš bih volio vidit kako će ga u tome spriječit taki -Vol’o bih da vidim velike Normalce k'o što s' ti da jedan bezjak kao što si ti,”odsiječe on. ga zaustave – reče. „Što to?” radoznalo će Harry. -Velike šta?- zainteresova se Hari. „Bezjak,”odgovori Hagrid. „Tako ti mi zovemo sve - Normalce – reče Hagrid. – To su obični ljudi, koji nisu čarobnjaci, kao što su ovi tvoji. Baš si baksuz što one koji se ne bave magijom. A ti si imo baš peh da odrasteš u familiji najgorih bezjaka koje sam ikad si odgajan u porodici najvećih Normalaca koje sam vidio.” ikad video. (str. 46) (str.50) 1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa? prevod A prevod B oba podjednako nijedan prevod mi se ne sviđa
96
3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena deci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih reči Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči 5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod Očigledno je da su oba teksta prevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarelom duhu Primer 8 A On sede, a teški Hagridov kaput spade sa njega. Koliba je bila puna sunca, oluja je prošla, sam Hagrid je spavao na ulegnutoj sofi, a jedna sova je kuckala noktom o prozor, držeći novine u kljunu. Hari naglo poskoči, sav srećan, kao da u sebi ima balon koji se širi. Priđe prozoru i naglo ga raskrili. Sova nahrupi unutra i ispusti novine na Hagrida, koji se ne probudi. Sova zatim odleprša do poda i poče da nasrće na Hagridov kaput. - Ne čini to . Hari je hteo da skloni sovu s puta, ali ona ljutito zamahnu kljunom i nastavi da kljucka kaput besomučno. - Hagride! – povika Hari – došla je sova... - Plati joj – progunđa Hagrid u sofu. - Šta? - Hoće da joj platiš za isporuku novina. Pogledaj u moje džepove. (str.57)
B Kad se pridigne, Hagridov teški ogrtač spadne mu s ramena. Koliba je bila puna sunca, oluja je minula. Sam je Hagrid spavao na razvaljenoj sofi, a po prozoru je čaporcima kucala sova držeći u kljunu novine. Harry se osovi na noge sav sretan, baš kao da se u njemu nadima velik balon. Ode ravno do prozora i širom ga otvori. Sova uleti u sobu i spusti novine na Hagrida, koji se još nije probudio. Sova zatim sleti na pod i uzme potezati za Hagridov ogrtač. „Mani se toga!” Harry pokuša otjerati sovu, ali se ona kljunom žestoko okomi na njega i nastavi čupkati ogrtač. „Hagride!”vikne Harry. „Tu je neka sova...” „Plati joj!” progunđa Hagrid ne dižući glavu. „Kako?” „Treba joj platiti što nam je donijela novine. Uzmi iz mog ogrtača.” (str.53)
97
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa? prevod A prevod B oba podjednako nijedan prevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena deci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih reči Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči 5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod Očigledno je da su oba teksta prevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom Oba teksta su napisan u zastarelom duhu
98
Primer 9 A Sada su bili pred drugim parom vrata, ovog puta srebrenih, na kojima je bilo ugravirano: Uđi stranče, ali imaj na umu Šta donosi greh pohlepe Jer oni koji uzimaju, a ne zarađuju Za uzvrat plaćaju onim što im je najdraže Pa ako tražiš ispod naših spratova Blago koje nikada nije bilo tvoje Lopove, upozoren si, čuvaj se Da ne dobiješ i više od blaga dole. -
K’o što sam rek’o, bio bi lud da pokušaš da ih opljačkaš – reče Hagrid. (str. 66-67)
B Našli su se pred još jednim vratima, ovaj put srebrenim, na kojima bijahu ugravirane ove riječi: Uđi stranče, ali znaj, Grijeh pohlepe zauzdaj! Tko za tuđim novcem seže, Nit na kojoj visi reže. Želiš li u našem domu Blago skrbit džepu svomu, Upozoren si, tate, znaj Smjesta bjež, ne oklijevaj. „Bio bi lud, ko što rekoh, kad bi tu pokušo nešto zdipit”, opet će Hagrid. (str. 61)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa? prevod A prevod B oba podjednako nijedan prevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena deci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih reči Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod Očigledno je da su oba teksta prevodi
99
6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarelom duhu Primer 10 A - Pa šta je onda kvidič? - To je naš sport. Čarobnjački sport. To je kao – kao fudbal u Normalskom svetu – svi prate kvidič – igra se u vazduhu na metlama i ima četiri lopte – malo je teško objasniti pravila. (str. 73)
B „Dobro, a što je to metloboj?” „To ti je naš šport. Čarobnjački šport. To ti je... ko nogomet u bezjačkom svijetu ... svi prate metloboj...a igra se u zraku na metlama, sa četiri lopte...nije baš lako objasniti pravila te igre.” (str.66-67)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa? prevod A prevod B oba podjednako nijedan prevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena deci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih reči Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči 5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod Očigledno je da su oba teksta prevodi
100
6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarelom duhu
Primer 11 A -Svako neka peva po svojoj omiljenoj melodiji – reče Dambldor – krećemo! I škola zabruja: Hogvorts, Hogvorts, Hogi Vorti Hogvorts, Molimo te nauči nas vešto, Bilo da smo stari i ćelavi Ili mladi, mišićavi Našim glavama bi dobro došlo Da naučimo nešto zanimljivo, Sada su prazne i vazduha pune Trica, kučina i komadića vune, Nauči nas nešto što vredi znati Sve što smo zaboravili vrati Daj sve od sebe, mi ćemo sami do ostalog doći Učeći dok nam se glava ne rastoči. (str. 113)
B „Neka svatko pjeva himnu prema svojoj najdražoj melodiji,”reče Dumbledore. „A sad, zapjevajmo!” I cijela škola zatuli iz sveg glasa: Za Hogwarts, za Hogwarts, za Hoooog-warts, Gdje znanje skupljamo mi Nauči nas mlade il stare Kako čarobirati. U prazne i šuplje glave, Gdje pokoja mušica spi, Uspi nam čarobne trave, Sve znanje nek znadu svi. Pokaži nam sve učenja vrijedno I pokloni nam pamćenja dar, Ocijeni nas što bolje možeš, Sve ostalo naša je stvar. (str.103-104)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa? prevod A prevod B oba podjednako nijedan prevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena deci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu
101
4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih reči Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči 5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod Očigledno je da su oba teksta prevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom Oba teksta su napisan u zastarelom duhu
Primer 12 A Ni od duhova nije bilo velike vajde. Đaci bi se uvek isprepadali kada bi neko od duhova iznenada skliznuo kroz vrata koja ste pokušavali da otvorite. Skoro obezglavljeni Nik uvek je bio srećan da novim Grifindorovcimapokaže ispravan pravac, ali je Pivs, kućni duh, znao da im napravi više problema nego dva para zaključanih vrata i lažno stepenište, ako biste ga sreli u žurbi zbog toga što kasnite na čas. Ispustio bi vam na glavu loptice od papirnih otpadaka, izvukao tepih pod nogama, posuo vas ostacima hrane ili kredom ili bi vam se prišunjao iza leđa, nevidljiv, zgrabio vas za nos i zakričao: DOBIO SI SVOJE. (str.116-117)
B Ni duhovi nisu bili baš od neke pomoći. Harry bi se grdno prepao kad god bi koji od njih iznenada prošao kroz vrata koja on pokušava otvoriti. Skoro Bezglavi Nick uvijek bi rado pokazao put novim Gryffindorima, ali kućni duh Peeves uputio bi učenika, kada bi ovaj kasnio na predavanje, na dvoja zaključana vrata i lažno stubište. Istresao bi smeće iz koševa đacima na glave, izvlačio im sagove ispod nogu, zasipao ih komadićima krede ili im se, nevidljiv, prikradao iza leđa, hvatao za nos i vikao: „DRŽIM TE ZA KLJUKU!” (str.107-108)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv
102
2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa? prevod A prevod B oba podjednako nijedan prevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena deci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih reči Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči 5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod Očigledno je da su oba teksta prevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarelom duhu Primer 13 A Dambldor je ubedio Harija da više ne ide da se ogleda u ogledalu žudnje i do kraja božićnog raspusta nevidljivi ogrtač je stajao okačen u ormanu. Hari je želeo da zaboravi šta je video u ogledalu žudnje, ali nije mogao. Počele su da ga progone noćne more. Stalno je iznova sanjao kako njegovi roditelji nestaju u bljesku zelene munje, dok se kreštavi glas zlurado smejao. (str. 186)
B Dumbledore je uvjerio Harryja da će mu biti bolje da ne traži više zrcalo Erised, pa je Čarobni plašt nevidljivosti ostao do kraja božićnih blagdana složen na dnu njegova velika kovčega. Harry bi bio isto tako najradije zaboravio što je vidio u zrcalu, ali nije mogao. Počeli su ga mučiti ružni snovi. Više puta je sanjao kako mu roditelji nestaju pri blijesku zelenog svjetla dok se netko smije visokim smijehom. (str.171)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv
103
2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa? prevod A prevod B oba podjednako nijedan prevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena deci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih reči Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči 5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod Očigledno je da su oba teksta prevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarelom duhu
Primer 14 A - Ali zašto Kvirel nije smeo da me takne? - Tvoja majka je umrla da bi te spasila. Ako ima nešto što Voldemor ne može da shvati, to je ljubav. Nije shvatio da ljubav, tako silna poput majčine, za tebe predstavlja najvažniji znak. Ne ožiljak, ne vidljivi znak... biti voljen, čak i kada osoba koja nas voli nestane, znači biti zaštićen zauvek. To je ono što ti uđe pod kožu. Kvirel, pun mržnje, pohlepe i ambicije, prodao je dušu Voldemoru, stoga nije mogao da te dodirne. Dodirnuti osobu označenu nečim dobrim za njega je predstavljalo agoniju. (str.256)
B „A zašto me Quirell nije mogao dodirnuti?” „Tvoja je majka poginula da tebe spasi. Ako ima nešto što što Voldemort ne razumije, to je ljubav. On nije shvatio da tako snažna ljubav kao što je bila ljubav tvoje majke prema tebi ostavlja za sobom trag. Ne mislim ožiljak, na nekakav vidljiv znak...kad je netko tako duboko voljen, čak i ako nema više osobe koja ga je voljela, ta ljubav će ga dovijeka donekle štititi. Ona je u samoj tvojoj koži. Zato te Quirell i nije mogao dodirnuti, onako pun mržnje, pohlepe i častohleplja, nakon što je svoju dušu podijelio sa Voldemortom. Njemu je bila smrtna muka dodirnuti osobu obilježenu nečim tako dobrim.” (str.237)
104
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa? prevod A prevod B oba podjednako nijedan prevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena deci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih reči Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči 5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod Očigledno je da su oba teksta prevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarelom duhu
105
Prilog 2 Anketa: hrvatska verzija A N K E T A Ova anketa je dio istraživanja, koji provodim u sklopu pisanja diplomskog rada na Sveučilištu Karla-Franza u Grazu, Austriji. U tom radu bavim se prvenstveno analizom srpskog i hrvatskog prijevoda knjige Harry Potter and the Philosopher’s Stone britanske autorice Joan K. Rowling, koja se u srpskom izdanju pojavila pod naslovom Harry Potter i kamen mudrosti, a u hrvatskom Harry Potter i kamen mudraca. Knjiga je pisana za djecu, ali se pokazalo da ju je pročitao i veliki broj odrasle čitalačke publike. Djelo govori o dječaku Harryju Potteru, čiji su roditelji poginuli u borbi protiv zla čarobnjaka Voldemorta, kada je Harry bio još beba. Dječak odrasta sa majčinom sestrom, njenim mužem i njihovim sinom, u kući gdje mu nikada nije pružena ljubav i sreća, a oni mu taje o njegovom čarobnjačkom podrijetlu. Preokret u Harryjevom životu nastaje kada, usprkos protivljenju tetke i tetka, odlazi u školu za čarobnjake Hogwarts. Tamo upoznaje sasvim novi svijet -svijet čarobnjaka i vještica, u kojem je Harry oduvijek bio slavan, ponajviše zbog toga jer ga zli čarobnjak Voldemort nije uspio ubiti. Knjiga opisuje prvu godinu Harryjevog školovanja u Hogwartsu, gdje upoznaje iskrene prijatelje, uči čarobnjačke vještine i upušta se u opasnu avanturu, kako bi otkrio tko želi ukrasti čuveni kamen mudraca. Pročitajte pažljivo navedene primjere, a odgovor za koji ste se odlučili označite stavljanjem križića u kvadrat ispred njega. Hvala Vam što ste pristali sudjelovti u ovoj anketi i na taj način pomogli nastanak mog diplomskog rada! Za dodatna pitanja, informacije ili sugestije na raspolaganju Vam stoji moja email adresa
[email protected] Materinski jezik: Godina rođenja:
____________________
____________________
Mjesto i država prebivališta: _______________________________________ Zanimanje: __________________________ Da li ste čuli za knjige o Harryju Potteru
DA
NE
Da li ste već čitali knjigu Harry Potter i kamen mudraca Da ki ste gledali istoimeni film
DA
DA
NE
NE
106
Primjer 1 A Gospodin Darsli bio je direktor firme Graningz koja pravi bušilice. Bio je krupan, dežmekast čovek, kratkog debelog vrata, i imao je velike brkove. Gospođa Darsli bila je mršava plavuša i vrat joj je bio dvostruko duži od uobičajenog, što joj je veoma koristilo, budući da je dosta vremena provodila izvijajući glavu preko baštenskih ograda, da bi špijunirala susede. Darslijevi su imali sinčića zvanog Dadli i, po njihovom mišljenju, na svetu nije bilo boljeg dečaka od njega. (str.7)
B Gospodin Dursley bio je direktor tvrtke Grunnings koja je proizvodila bušilice. Bijaše to krupan, mišićav čovjek koji kanda nije ni imao vrat, ali je zato imao velike brčine. Gospođa Dursley bila je mršava plavojka i imala je gotovo dvostruko duži vrat od uobičajenog, što joj je dobro dolazilo jer je vrlo mnogo vremena provodila istežući ga preko vrtne ograde i uhodareći susjede. Dursleyjevi su imali sina Dudleyja, od kojeg, po njihovom mišljenju, nije bilo slađeg dečka na svijetu. (str.7)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa? prijevod A prijevod B oba podjednako nijedan prijevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih riječi Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod Očigledno je da su oba teksta prijevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu
107
Primjer 2 A U pola devet gospodin Darsli je pokupio svoju aktentašnu, kljucnuo gospođu Darsli u obraz i pokušao da poljubi Dadlija za rastanak, ali nije uspeo, pošto je Dadli upravo pravio rusvaj i bacao žitne pahuljice na zidove. - Mali vragolan – smeškao se gospodin Darsli dok je izlazio iz kuće. (str.8.)
B U osam i pol gospodin Dursley uzeo je svoju torbu, letimice cjelnuo gospođu Dursley u obraz i pokušao na rastanku poljubiti i Dudleyja, ali ga je promašio jer je Dudleyja upravo spopao bijes pa je kašicu bacao oko sebe po zidovima. „Vražji malac!” propenta gospodin Dursley izlazeći iz kuće. (str. 8)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa? prijevod A prijevod B oba podjednako nijedan prijevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih riječi Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod Očigledno je da su oba teksta prijevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu
108
Primjer 3 A Prošlo je desetak godina od onog jutra kada su Darslijevi, probudivši se, zatekli svog nećaka pred ulaznim vratima, ali Šimširova ulica se nimalo nije promenila. Sunce je obasjavalo iste lepo uređene bašte ispred kuća i mesinganu tablu sa brojem četiri na ulaznim vratima Darslijevih; ušunjalo bi se u njihovu dnevnu sobu koja je bila gotovo ista kao one noći kada je Darsli gledao upečatljivi TV izveštaj o sovama. Samo se po fotografijama na ploči iznad kamina videlo koliko je vremena prošlo. (str. 21)
B Prošlo je bilo bezmalo deset godina otkako su se Dursleyjevi jednog jutra probudili i našli svog nećaka na vrhu stuba, ali se Kalinin prilaz za to vrijeme nije gotovo ni najmanje promijenio. Sunce je ujutro obasjavalo iste one uredne vrtove ispred kuća te je mjedeni broj četiri na Dursleyjevim ulaznim vratima blistao punim sjajem. Zrake su sunčane prodirale u dnevnu sobu, koja je bila gotovo ista onakva kakva je bila one noći kada je gospodin Dursley gledao u njoj one kobne vijesti o sovama. Samo su fotografije na okviru kamina stvarno pokazivale koliko je vremena odonda minulo. (str. 19)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa? prijevod A prijevod B oba podjednako nijedan prijevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih riječi Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod Očigledno je da su oba teksta prijevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
109
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu Primjer 4 A - Opominjem te – reče mu tada, unoseći mu se u lice svojom velikom purpurnom facom. – Opominjem te sada, dečače – napraviš li bilo kakvu budalaštinu, bilo kakvu – do Božića ćeš ostati zatvoren u ostavi. - Neću ništa ružno da uradim – reče Hari, časna reč... (str. 26)
B „Pazi dobro,” reče mu unoseći se Harryju u lice svojom širokom grimiznom facom, „pazi dobro, mali moj... ako samo nešto zabrljaš, makar i najmanju sitnicu, ostat ćeš u onom svom ormaru zatvoren do Božića!” „Ma neću ništa učiniti,” reče Harry, „poštenja mi.” (str. 23)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa? prijevod A prijevod B oba podjednako nijedan prijevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih riječi Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod Očigledno je da su oba teksta prijevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
110
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu Primjer 5 A Sledećeg dana doručkovali su bajati kornflejks i hladne paradajze iz konzerve na tostu. Upravo su završavali s jelom, kad vlasnica hotela priđe njihovom stolu. - Izvinite, da li je među vama izvesni gospodin H. Poter? Imam već stotinak ovakvih na recepciji. Podigla je pismo kako bi svi mogli da pročitaju adresu ispisanu zelenim mastilom: G. H. Poter Soba 17 Hotel Reilvju Koukvort (str.41)
B Sutradan ujutro doručkovali su pljesnive kukuruzne pahuljice i hladne rajčice iz konzervi na tostu. Tek što su se najeli, pristupi im vlasnica hotela i upita: „Oprostite, nije li možda tko od vas gospodin H. Potter? Evo, upravo sam dobila oko stotinu ovakvih pisama...” I pokaže im pismo na kojem je zelenom tintom bila ispisana adresa: Gosp. H.Potter Soba br. 17 Hotel pogled na kolodvor Cokeworth (str.37)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa? prijevod A prijevod B oba podjednako nijedan prijevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih riječi Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod Očigledno je da su oba teksta prijevodi
111
6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu
Primjer 6 A Na vratima je stajao džin od čoveka. Lice mu je bilo gotovo sakriveno ispod razbarušene grive od kose i divlje brade, ali ste mogli da zapazite oči koje su sijale poput crnih buba ispod te silne kosurine. Džin je krčio sebi put kroz kolibu, malo se saginjući, tako da je glavom četkao tavanicu. Sagnuo se, podigao vrata i jednim pokretom ih vratio u ram. Zvuk oluje je malo utihnuo. On se okrenu i sve ih osmotri. – Mož’ li da nam skuvate po šolju čaja, može, a? Put je bio naporan... (str.44)
B U dovratku se pojavi neki gorostas. Lice mu je bilo gotovo zastrto dugačkom, čupavom grivom od kose i raskuštranom, zapletenom bradom. Ipak su mu se vidjele oči što su se krijesile ispod kosurine poput crnih kukaca. Gorostas se uvuče u kolibu tako da glavom tek očeše strop. Sagne se, digne vrata i lako ih opet namjesti u njihov okvir. Vani je huka oluje malko jenjala. Div se okrene da ih pogleda sve redom. „ Ne bi l nam skuvali malko čaja, a? Nije ovo bilo baš lahko putovanje...” (str.42)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa? prijevod A prijevod B oba podjednako nijedan prijevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih riječi Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi
112
5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod Očigledno je da su oba teksta prijevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu
Primjer 7 A - Gde sam ono stao? – reče Hagrid, ali u tom trenutku teča Vernon, još uvek pepelastog lica, ali ljutitog izgleda, priđe ognjištu . - On ne ide tamo – reče. Hagrid zagrme. -Vol’o bih da vidim velike Normalce k'o što s' ti da ga zaustave – reče. -Velike šta?- zainteresova se Hari. - Normalce – reče Hagrid. – To su obični ljudi, koji nisu čarobnjaci, kao što su ovi tvoji. Baš si baksuz što si odgajan u porodici najvećih Normalaca koje sam ikad video. (str.50)
B „Di smo ono stali?” priupita ga Hagrid, ali uto tetak Vernon, svejednako pepeljast u licu ali vrlo srdit, stupi na svjetlo od vatre. „Ne idemo nikamo,”reče. Hagrid hrakne. „Baš bih volio vidit kako će ga u tome spriječit taki jedan bezjak kao što si ti,”odsiječe on. „Što to?” radoznalo će Harry. „Bezjak,”odgovori Hagrid. „Tako ti mi zovemo sve one koji se ne bave magijom. A ti si imo baš peh da odrasteš u familiji najgorih bezjaka koje sam ikad vidio.” (str. 46)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa? prijevod A prijevod B oba podjednako nijedan prijevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu
113
4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih riječi Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod Očigledno je da su oba teksta prijevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu
Primjer 8 A On sede, a teški Hagridov kaput spade sa njega. Koliba je bila puna sunca, oluja je prošla, sam Hagrid je spavao na ulegnutoj sofi, a jedna sova je kuckala noktom o prozor, držeći novine u kljunu. Hari naglo poskoči, sav srećan, kao da u sebi ima balon koji se širi. Priđe prozoru i naglo ga raskrili. Sova nahrupi unutra i ispusti novine na Hagrida, koji se ne probudi. Sova zatim odleprša do poda i poče da nasrće na Hagridov kaput. - Ne čini to . Hari je hteo da skloni sovu s puta, ali ona ljutito zamahnu kljunom i nastavi da kljucka kaput besomučno. - Hagride! – povika Hari – došla je sova... - Plati joj – progunđa Hagrid u sofu. - Šta? - Hoće da joj platiš za isporuku novina. Pogledaj u moje džepove. (str.57)
B Kad se pridigne, Hagridov teški ogrtač spadne mu s ramena. Koliba je bila puna sunca, oluja je minula. Sam je Hagrid spavao na razvaljenoj sofi, a po prozoru je čaporcima kucala sova držeći u kljunu novine. Harry se osovi na noge sav sretan, baš kao da se u njemu nadima velik balon. Ode ravno do prozora i širom ga otvori. Sova uleti u sobu i spusti novine na Hagrida, koji se još nije probudio. Sova zatim sleti na pod i uzme potezati za Hagridov ogrtač. „Mani se toga!” Harry pokuša otjerati sovu, ali se ona kljunom žestoko okomi na njega i nastavi čupkati ogrtač. „Hagride!”vikne Harry. „Tu je neka sova...” „Plati joj!” progunđa Hagrid ne dižući glavu. „Kako?” „Treba joj platiti što nam je donijela novine. Uzmi iz mog ogrtača.” (str.53)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv
114
2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa? prijevod A prijevod B oba podjednako nijedan prijevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih riječi Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod Očigledno je da su oba teksta prijevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu
115
Primjer 9 A B Sada su bili pred drugim parom vrata, ovog puta Našli su se pred još jednim vratima, ovaj put srebrenim, na kojima bijahu ugravirane ove riječi: srebrenih, na kojima je bilo ugravirano: Uđi stranče, ali znaj, Grijeh pohlepe zauzdaj! Uđi stranče, ali imaj na umu Tko za tuđim novcem seže, Šta donosi greh pohlepe Nit na kojoj visi reže. Jer oni koji uzimaju, a ne zarađuju Želiš li u našem domu Za uzvrat plaćaju onim što im je najdraže Blago skrbit džepu svomu, Pa ako tražiš ispod naših spratova Upozoren si, tate, znaj Blago koje nikada nije bilo tvoje Smjesta bjež, ne oklijevaj. Lopove, upozoren si, čuvaj se Da ne dobiješ i više od blaga dole. „Bio bi lud, ko što rekoh, kad bi tu pokušo nešto - K’o što sam rek’o, bio bi lud da pokušaš da zdipit”, opet će Hagrid. ih opljačkaš – reče Hagrid. (str. 61) (str. 66-67)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa? prijevod A prijevod B oba podjednako nijedan prijevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih riječi Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod Očigledno je da su oba teksta prijevodi
116
6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo 7.Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu Primjer 10 A - Pa šta je onda kvidič? - To je naš sport. Čarobnjački sport. To je kao – kao fudbal u Normalskom svetu – svi prate kvidič – igra se u vazduhu na metlama i ima četiri lopte – malo je teško objasniti pravila. (str. 73)
B „Dobro, a što je to metloboj?” „To ti je naš šport. Čarobnjački šport. To ti je... ko nogomet u bezjačkom svijetu ... svi prate metloboj...a igra se u zraku na metlama, sa četiri lopte...nije baš lako objasniti pravila te igre.” (str.66-67)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa? prijevod A prijevod B oba podjednako nijedan prijevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih riječi Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod Očigledno je da su oba teksta prijevodi
117
6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu Primjer 11 A
B -Svako neka peva po svojoj omiljenoj melodiji – „Neka svatko pjeva himnu prema svojoj najdražoj melodiji,”reče Dumbledore. „A sad, zapjevajmo!” reče Dambldor – krećemo! I cijela škola zatuli iz sveg glasa: I škola zabruja: Za Hogwarts, za Hogwarts, za Hoooog-warts, Hogvorts, Hogvorts, Hogi Vorti Hogvorts, Gdje znanje skupljamo mi Molimo te nauči nas vešto, Nauči nas mlade il stare Bilo da smo stari i ćelavi Kako čarobirati. Ili mladi, mišićavi U prazne i šuplje glave, Našim glavama bi dobro došlo Gdje pokoja mušica spi, Da naučimo nešto zanimljivo, Uspi nam čarobne trave, Sada su prazne i vazduha pune Sve znanje nek znadu svi. Trica, kučina i komadića vune, Pokaži nam sve učenja vrijedno Nauči nas nešto što vredi znati I pokloni nam pamćenja dar, Sve što smo zaboravili vrati Ocijeni nas što bolje možeš, Daj sve od sebe, mi ćemo sami do ostalog doći Sve ostalo naša je stvar. Učeći dok nam se glava ne rastoči. (str.103-104) (str. 113) 1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa? prijevod A prijevod B oba podjednako nijedan prijevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu
118
4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih riječi Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod Očigledno je da su oba teksta prijevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu
Primjer 12 A Ni od duhova nije bilo velike vajde. Đaci bi se uvek isprepadali kada bi neko od duhova iznenada skliznuo kroz vrata koja ste pokušavali da otvorite. Skoro obezglavljeni Nik uvek je bio srećan da novim Grifindorovcimapokaže ispravan pravac, ali je Pivs, kućni duh, znao da im napravi više problema nego dva para zaključanih vrata i lažno stepenište, ako biste ga sreli u žurbi zbog toga što kasnite na čas. Ispustio bi vam na glavu loptice od papirnih otpadaka, izvukao tepih pod nogama, posuo vas ostacima hrane ili kredom ili bi vam se prišunjao iza leđa, nevidljiv, zgrabio vas za nos i zakričao: DOBIO SI SVOJE. (str.116-117)
B Ni duhovi nisu bili baš od neke pomoći. Harry bi se grdno prepao kad god bi koji od njih iznenada prošao kroz vrata koja on pokušava otvoriti. Skoro Bezglavi Nick uvijek bi rado pokazao put novim Gryffindorima, ali kućni duh Peeves uputio bi učenika, kada bi ovaj kasnio na predavanje, na dvoja zaključana vrata i lažno stubište. Istresao bi smeće iz koševa đacima na glave, izvlačio im sagove ispod nogu, zasipao ih komadićima krede ili im se, nevidljiv, prikradao iza leđa, hvatao za nos i vikao: „DRŽIM TE ZA KLJUKU!” (str.107-108)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa? prijevod A prijevod B oba podjednako nijedan prijevod mi se ne sviđa
119
3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih riječi Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod Očigledno je da su oba teksta prijevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu
Primjer 13 A Dambldor je ubedio Harija da više ne ide da se ogleda u ogledalu žudnje i do kraja božićnog raspusta nevidljivi ogrtač je stajao okačen u ormanu. Hari je želeo da zaboravi šta je video u ogledalu žudnje, ali nije mogao. Počele su da ga progone noćne more. Stalno je iznova sanjao kako njegovi roditelji nestaju u bljesku zelene munje, dok se kreštavi glas zlurado smejao. (str. 186)
B Dumbledore je uvjerio Harryja da će mu biti bolje da ne traži više zrcalo Erised, pa je Čarobni plašt nevidljivosti ostao do kraja božićnih blagdana složen na dnu njegova velika kovčega. Harry bi bio isto tako najradije zaboravio što je vidio u zrcalu, ali nije mogao. Počeli su ga mučiti ružni snovi. Više puta je sanjao kako mu roditelji nestaju pri blijesku zelenog svjetla dok se netko smije visokim smijehom. (str.171)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv
120
2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa? prijevod A prijevod B oba podjednako nijedan prijevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih riječi Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod Očigledno je da su oba teksta prijevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu Primjer 14 A - Ali zašto Kvirel nije smeo da me takne? - Tvoja majka je umrla da bi te spasila. Ako ima nešto što Voldemor ne može da shvati, to je ljubav. Nije shvatio da ljubav, tako silna poput majčine, za tebe predstavlja najvažniji znak. Ne ožiljak, ne vidljivi znak... biti voljen, čak i kada osoba koja nas voli nestane, znači biti zaštićen zauvek. To je ono što ti uđe pod kožu. Kvirel, pun mržnje, pohlepe i ambicije, prodao je dušu Voldemoru, stoga nije mogao da te dodirne. Dodirnuti osobu označenu nečim dobrim za njega je predstavljalo agoniju. (str.256)
B „A zašto me Quirell nije mogao dodirnuti?” „Tvoja je majka poginula da tebe spasi. Ako ima nešto što što Voldemort ne razumije, to je ljubav. On nije shvatio da tako snažna ljubav kao što je bila ljubav tvoje majke prema tebi ostavlja za sobom trag. Ne mislim ožiljak, na nekakav vidljiv znak...kad je netko tako duboko voljen, čak i ako nema više osobe koja ga je voljela, ta ljubav će ga dovijeka donekle štititi. Ona je u samoj tvojoj koži. Zato te Quirell i nije mogao dodirnuti, onako pun mržnje, pohlepe i častohleplja, nakon što je svoju dušu podijelio sa Voldemortom. Njemu je bila smrtna muka dodirnuti osobu obilježenu nečim tako dobrim.” (str.237)
121
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji? Tekst A Tekst B Oba teksta su razumljiva Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv 2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa? prijevod A prijevod B oba podjednako nijedan prijevod mi se ne sviđa 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci? Tekst A Tekst B Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi? Tekst A Tekst B Oba teksta nemaju nepoznatih riječi Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu? U tekstu A U tekstu B Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod Očigledno je da su oba teksta prijevodi 6.
Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo? tekst A tekst B Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario? Tekst A Tekst B Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu
122
Prilog 3 Hrvatsko i srpsko izdanje knjige
123
