obro,
šta se desilo gospođ i Kaltenberg? - pitala je Fani Nojhaus svog muža dok su pili vino. Tih sat vremena koji su provodili zajedno u miru, mnogo im je značio. Kada bi prezaposleni prezaposleni doktor Nojhaus došao kući s posla, posla, svu pažnju posvetio bi deci i supruzi jer je bio ne samo dobar stručnjak, već i brižan otac i muž. A kada bi deca otišla da spavaju, preostali deo večeri bračni par je par je pričao pijuckajući pijuckajući vino. Denis je svu snagu potrebnu za posao crpeo upravo upravo iz porodice. - Ona je sada u staračkom domu. Posle moždanog udara lepo
se oporavila, ali ne može da se brine o sebi. - A njena deca? Mogu li oni da se brinu o njoj?
Možda jedino Nikolaus. Najstarija kćerka ima dovoljno svojih problema, znaš da ima hendikepirano dete. O usvo jenoj kćerki niko ne priča. Izgleda da je problematična, ne verujem da mogu da se oslone na nju, uvek je bila umišljena. -
- Gde radi taj Nikolaus Kalten berg? biti dobar doktor.
Mislim da će od njega
- I ja to mislim - rekao je Denis koji je dobro poznavao
Kaltenbergove. Bio im je kućni lekar. Nikolaus ga je često pitao za savet dok je studirao.
verovati, počinje počinje da radi kod Šnajdera. Šnajdera. - Nećeš verovati, - Na klinici? Kako to?- začudila se Fani. - Znaš da je doktor Franc Dajmler do bio posao u Hamburgu. Hamburgu.
Tada sam se setio i preporučio Nikolausa. Šnajder je to pri hvatio ali trebaće mu vremena da stekne poverenje u mlade lekare. Bili smo pani poslom i nije više moglo da se radi kvalitetno. Biće to pretr rasterećenje za sve nas. Taj drugi kolega je mladi Ticijan Berger, iz okoline Minhena. Nasledio je tetkinu kuću, o dmah tu, pored klinike. Verovatno je pratio konkurs i nije sebi dozvolio da to
propusti. Pala mu je kašika u med. Već sutra počinje da radi. Moraće da se potrudi da ostavi dobar utisak. Upozna ću ga sutra. - Hoćeš li posetiti
gospođu Gregorius?
- Mogao bih, u pravu si. Zaokupljena je decom i veoma je zabrinuta u poslednje vreme, bar mi je tako rekao Šnajder , a to nije dobro za njeno zdravlje.
Gospođa Gregorius je morala na tešku operaciju. Prekasno je došla na kliniku. Već dve godine živela je sama, muž joj je umro, a ima troje d ece. Finansijski je bila obezbeđena, ali je živela povučeno povučeno i nije imala rođake koji bi se angažovali oko dece, da joj malo pomognu.
Fani je slučajno saznala za ovo. Njena najstarija kćerka pohađala je isti razred razred kao i Adela. Bile su škol škol ske drugarice. Tako je Fani, pošto je i sama sama lekar, lekar, primetila da je je gospođ gospođa veoma bleda i da loše izgleda, pa ju je pitala je da li može da joj pomogne. Gospođa joj se požalila, kao da je samo čekala da je neko upita. - Hvala Bogu što si nagovorila gospođu Majninger da čuva decu - rekao je Denis, jer je Fani istoga dana pregledala gospo đu Gregorius uputivši je u bolnicu. Operisana je sledećeg jutra.
Da, gospođa Majninger je veoma prijatna, deca su je lepo prihvatila. Nina obično ostaje kod nas posle škole, zajed no radi mora da brine za nju. zadatke sa Adelom, tako da gos pođa ne mora -
Gospođa Majninger je bila starija žena iz i z komšiluka. Nekada je radila kao medicinska sestra, živela je sama, i prihvatila je ponudu da se brine brine o deci gospođe Gregorius. Fani je vodila vodila računa
o svo joj pacijentkinji pacijentkinji obećavši obećavši joj da će njena deca biti u najboljim najboljim rukama dok je ona u bolnici.
oktor Ticijan Berger izašao je iz kli nike veoma dobro raspoložen. Sutra će početi ovde da radi. Dopala mu se atmosfera na klinici. Nije bio preterano bogat, ali ali je bio samostalan i sposoban da stvara. Nije bio klasični lepotan, ali je ostavljao utisak finog i šarmantnog momka. Mogao je sebi da priušti lagodan život č ak je nameravao da jednoga dana otvori svoju ordinaciju, naravno, kad stekne dovoljno iskustva.
Bio je presrećan što je dobio posao u pravo je potpisao ugovor i krenuo kući gde ga je čekao ručak koji je za njega pr ii premila Marija. Mariju je takoreći "nasledio", "nasledio", ona je ona je bila kućna pomoćnica pomoćnica i bila je srećna srećna što je mo mogla da ostane na svom radnom mestu. Uspr-
kos činjenici da joj je sedamdeset godina, bila je veoma mladolika i dinamična. janu Tici janu
se sviđala nova sredina. Vo leo je prirodu, jednostavnost. jednostavnost. Sada mu mu je, osećao je to, i na poslovnom planu kre nulo nabolje. Upravnik klinike Šnajder bio mu je idol od detinjstva. Posle bogatog i veoma ukusnog ručka seo je na verandu i počeo je da piše pismo svojoj sestri Korneliji koju je zvao Neli. Dugo pismo završio je sledećim reč ima:
"Nadam se da si ponovo srećna, moja draga, i da ti Ute ne oduzima oduzima više toliko energije..." Njegova godinu dana mlađa sestra, doduše ne svojom voljom, često mu je zada vala glavobolje. Bila je veoma v eoma mlada kada se udala za grafičara Georga. U početku je sve bilo prelepo, a posle tri godine dobili su kćerkicu. Međutim, neposredno pre t oga Ticijanovi i Nelini roditelji Herman i Helga nastradali su u udesu aviona ko jim su išli na letovanje. Oni inače nisu bili oduševljeni oduševljeni zetom, ali su bili sretni z bog rođenja unuke. Kornelija je veoma teško podnela tu porodičnu tragediju .
Devojčica je bila bolešljiva a njena mama prestrašena i teško se snalazila u toj s ituaciji. Georg je sve više imao sreće u poslu a nije oskudevao ni kad su žene u pitanju. Dospeo je u krug poznanika od brak ili bilo ko ji oblik vezivanja bio prevaziđen i postao je predmet predmet ismevanja. Kada je devojčica napunila dve godine, razveli su se. Kornelija nije mogla da trpi čoveka od koga se otuđila. Finansijski je bila bezbedna jer je posle smrti roditelja dobila nasledstvo.
Dve godine živela je sa detetom kod brata. Ticija n nije mogao da se navikne na malenu, zahtevno i razmaženo dete. Ticijan je obožavao sestru, ali mu je smetalo to što mala Ute crpi i poslednji atom energije iz Neli. Greške koje je u vas pitanju pravila bile su ogromne i Ticijanu Ticijanu je bilo teško teško da gleda se stru kako propada sve do trenutka kada je u njen život ušao Ronald. Upoznala je Ronalda Kronberga Kronberga čiji je mladi brat studirao sa Ticijanom. Ticijanom. Ronald je inženjer, a njegov brat psihija tar. Za Ticijana je bilo pravo čudo kada je njegova sestra ponovo oživela pored Ronalda. Venčali su se pre godinu dana. Kornelija je na početku bila srećna, a onda je njen bivši muž počeo da insistira da vida dete jednom mesečno. Kao razlog naveo je da dete ne srne da bude previše pod očuhovim uticajem. Ronald je bio jak čovek, voleo je svoju ženu i prihvatio je
njeno dete. I nikako nije želeo da se njen bivši muž meša u nji hov život. Onda je Georg nestao. Kornelija nije znala da je imao novčanih problema i da mu je njen sadašnji muž Ronald pozaj mio deset hiljada evra. To je u neku ruku podsećalo na uc enu, ali je
Ronald želeo mir u porodici jer je Neli bila u petom mesecu trudnoće. Ticijan se nadao da su priče koje je čuo istinite, trebalo je da se Georg uskoro oženi kćerkom nekog bogatog čoveka. Time bi valjda bili rešeni Ne lini i Ronaldovi problemi. Ticijan je bio zadovoljan novim poslom i pisao je sestri da bi želeo da ga ona poseti. U kući je bilo dovoljno dovoljno mesta i Marija bi bila srećna kada bi mašina za pranje suda bila puna.
edicinska sestra Hildegard znala je mnogo o doktoru
Nikolausu pošto je jednom tokom noćnog dežurstva potpuno izgubio kontrolu, a ona je bila prisutna. pri sutna. Vlasnik klinike je
znao za to i hteo je da popriča sa njom o tome. Međutim, sestra Hildegard nije bila raspoložena za priču. - Pustite mladića da živi svoj život. Nije mu lako. Pogledajte
kako je snalažljiv. Kako to mislite? Nemojte ništa da mi prećutite. Želim da mu pomognem ako se bude desilo nešto slično. -
- Može on sam da se izbori sa svojim problemima. - Znači, ništa mi nećete reći? - Samo u slučaju da on ništa ne sazna o našem razgovoru. - Dobro. Dajem vam reč.
U redu. Znate, i meni je teško da pričam o tome. Njegova mama se šlogirala pa je ostala nepokretna. Sada je u starač kom -
domu koji nije jeftin. Njegova sestra je manekenka, obuzeta je karijerom. Sve ovo saznala sam od drugih. Sasvim slu čajno. Sestra mu je nedavno bila tu, u poseti, a moj prozor bio je otvoren. Pričali
su, a ona je bila glasna. Rekla je da ne može da odvoji novac za majčin dom. Ne mogu da pove rujem da je ona njegova sestra. Potpuno su različiti. - Znači, on sam mora da
plaća troškove?
- Izgleda da je tako. - Šta još znate o njemu? - upitao je Šnajder. - Ima samo jednu sestru? - Ima još jednu, udata je i ima troje dece, a jedno je nepokretno. Doktor Nikolaus mora i njima da pomogne. - Onda mu ne preostaje mnogo - razmišljao je glasno. - Međutim, on ne voli da priča o tome. - Videćemo šta ćemo. veoma zadovoljni njime.
Ne smemo ništa na silu. Inače smo
- Da. I njegov otac je bio odličan doktor i profesor. - Interesantno. O tome mi nije pričao. - Ni meni, njegova sestra je to ranije spomenula.
Doktor Nikolaus je trebalo
da odradi noćno dežurstvo. I doktor Šnajder je bio na raspolaganju, pa će moći da uskoči u slučaju da se nešto ozbilj nije desi. Zato je Nikolaus bio veoma miran i siguran u sebe.
Međutim, kada je nastala strka, nije imao vremena ni da telefonira. Pred bolnicom se zaustavio taksi i taksista je uzrujano povikao: - Pomozite mi, inače će se žena poroditi u mojim kolima. Doktor Nikolaus je zamolio taksistu da mu pomogne da
mladu ženu odvedu u salu za porođaje. - Poznajete li gospođ u? - upitao je doktor. - Nemam pojma ko je. Zaustavila je moje vozilo. nazvati kliniku da vidim kako joj je. Sada imam posla.
Sutra ću
Bio je
mlad i verovatno nikad nije bio u sličnoj situaciji. Nikolaus nije imao vremena za razmišljanje jer je žena ima la ozbiljne kontrakcije. Iako je pozvao sestru Hildegard, ona se nije
pojavila, verovatno verovatno je dežurala kraj nedavno operisanog pacijenta. pacijenta. Pritisnuo je dugme za alarm, potom je uzeo hirurške rukavice. Sestra Irena se javila, a glas joj je bio pospan.
Dođite odmah u salu za porođaje! - naredio je doktor. Potom je pokušao da smiri ženu. - Opustite se! Dišite duboko! Nemojte da se plašite, dete je već tu. -
I njemu je ovo bio prvi porođaj. Nika da nije bio sam u ovakvim situacijama, sa mladom ženom koja nije mogla da se smiri. Urlala je od bolova. Nekoliko trenutaka kasnije doktor je
držao u rukama bebu, devojčicu. Zaplakala je, a doktoru je pao kamen sa srca. Mlada žena je i dalje vrištala.
- Sve je u redu. Devojčica je živa i zdrava. U međuvremenu su stigle sestre Irena i Hildegard. - Zatvorite vrata. Nazovite doktora Šnajdera.
Sestra Hildegard je otišla da obavi po ziv a Irena je uzela dete u naručje. O, Bože! - rekla je zbunjeno. Možda je bila ljuta što je doktor samostalno obavio porođaj. -
A šta je trebalo da uradi u toj situaciji? Mlada žena je već bila na granici da se onesvesti. Ležala je tu, zatvorenih očiju, iscrpljena, a puls joj je bio prilično slab. Sestra je morala da se pobrine o detetu, a on je ostao uz porodilju.
Kad se sestra vratila, prošaputala je: - Brzo će doći doktor. - Adrenalin, molim - rekao je doktor Kaltenberg. - Zar ga nećete sačekati? - upitala je Hildegard. - Neću. Posle osam minuta pojavio se dok tor tor Šnajder a Nikolaus je
pokušao da se opravda: opravda: - Sve se desilo tako brzo...
Šnajder je ponovo proverio ženin puls i oslušnuo jo j je srce, dok je Nikolaus referisao o tome šta se desilo. Sve ste dobro uradili. Postporođajnu intervenciju takođe vam prepuštam - pohvalio ga je upravnik klinike dok je pregledao bebu. - Mala je, ali vesela -
zaključio je. - Verovatno je 14 dana
ranije došla na svet. A sada nam preostaje samo da sačekamo da se mama oporavi, pa da saznamo ko je ona.
Kaltenberg je primetio da njegov stariji kolega uopšte nije zbunjen iako porodilju vidi prvi put i nije upućen u njenu trudnoću. Ostavimo je malo samu. Bili ste odlič ni, sve ste dobro uradili. Biće ona dobro - kazao je Šnajder. -
- Da, ali nemamo podatke o njoj. - Saznaćemo - smeškao se Šnajder. - A šta ako nije osigurana? - Nećemo je
valjda ostaviti na ulici? Ne bi bilo prvi put da nam se desi tako nešto. Mislim da će biti srećna kad vidi da je u lepoj bolnici.
Vas ništa ne može da izbaci iz takta? - posmatrao je Kaltenberg svog šefa. -
- Naprotiv,
nešto može: kada vidim da moje kolege, koje imaju hitne slučajeve, ne znaju šta će pa razmišljaju razmišljaju o tome t ome da li su kompetentni i dovedu pacijenta u opasnost. Ili čak ne preuzmu pacijenta jer nema nema osiguranje. - Znači, ne krivite me ni za šta? - Zašto bih?! Uradili ste pravu stvar. Da li svoj broj? - Nisam tako brzo.
je taksista ostavio
imao vremena da razmišljam o tome. Sve je bilo
Nije važno. Večeras vam prepuštam kliniku, sve intervencije su vaše. Verujem da ćete se snaći. -
Nadam se da neće biti biti baš hitnih sluč sluč ajeva.
- Tu
sam za teške slučajeve. I, nisam vam rekao ali podrazumeva podrazumeva se: se: možete možete da me pitate za savet. Uvek ću vam bili na raspolaganju. - Hvala - oduševio se Kal tenberg.
ikolaus se dokazao. Sestra Hildegard pomalo je nepoverlji va
prema mlađ im kolegama. Unervozila se kada je upravnik klinike otišao, pa je za svaki slučaj još jednom sve proverila. Upravo se vratila iz obilaska zatekavši zatekavši doktora kako pije nes kafu. - To uopšte prokomentarisala je.
nije kafa, to je instant bućkuriš -
- Kada čovek samo to pije, navikne se i ne zna za bolju. - Samo mi nemojte reći da je naša kafa loša. - Nisam stigao da probam vašu kalu. - Pa, to je nečuveno! Krajnje je vreme da se priključite našim
svakodnevnim ritualima. Naša kafa je toliko dobra da je pije i šef iako je on kod kuće veoma razmažen. Kada obično doručkujete? - Pre polaska na posao. - A šta to?
- Pa ono što nađem u frižideru - odgovorio je zbunjeno.
Znači, tako - negodovala je sestra. Bio joj je drag, na neki način podsetio ju je na njenu prvu veliku ljubav. A sada je bila u godinama kada joj niko nije poklanjao pažnju. -
- Sad ću vam spremiti poštenu kafu. I doneć u vam grickalice.
Naime, imamo imamo frižider u sobi za sestre. Iz njega mežete mežete da uzmete šta god poželite ako ste gladni. A sada mi pričajte o svojoj majci! Nije mu bilo b ilo nimalo neprijatno jer je stekao utisak da sestra Hildegard ne postavlja zlonamerna pitanja. Osećao je da je ona
dobra žena. - Veoma je bolesna - rekao je. - Ne
samo telesno, već i duševno. Morao sam da je smestim u starački dom. Ali, dom je odličan pa mi to smiruje savest. Imala je moždani udar. - Zar nemate nikoga ko bi mogao da se brine o njoj? - upitala sestra pazeći da se ne oda jer je znala sve detalje te nevesele
je priče.
- Ne. Moja mlađa mlađa sestra takode takode radi, pa ne može. može. - Neću bolesna?
da budem indiskretna, ali, da li je ona već duže
- Gotovo dve godine. Moj otac je imao srčani udar pre nego
što se penzionisao pa je umro. A ona se od šoka šlogirala. Bili su u skladnom braku 35 godina, lepo su živeli. Izvinjavam se, ali pomalo se gubim u uspomenama. uspomenama. - Nemojte bilo lepo.
da se uzbuđujete. uzbuđujete. Verovatno je vaše detinjstvo
- Da, bilo je srećno. Krista i ja.... Ali,
kad je došla Elza...
Ona je vaša mlađ a sestra, zar ne? - raspitivala se a on nije primetio koliko koliko ona zna, zna, iako joj gotovo ništa ništa nije rekao. rekao. -
Da, mlađa je jedanaest godina. Ona je usvojeno dete. Možete li da zamislite da majka napusti svoje dete jer otac de teta neće da se oženi njome? -
- Ne mogu - ponovo je pomislila na to koliko se trudila da ima dete sa volje nim čovekom. Da bar ima dete kad on ne može da bude njen. - Moja majka je radila u dobrotvornoj organizaciji, bila je zadužena za napušte nu decu. Bila je očarana malom Elzom i svi smo je voleli. Njen otac je bio Amerikanac koji se vratio u svoju
zemlju, a mama je našla drugoga. Dete joj je stajalo na putu sreće. Moj tata se nije protivio kad je mama rekla da ćemo je usvojiti. Mama je govorila govorila da će će nam nam Moja sestra i ja bili s mo veoma srećni. Mama je ta devojčica doneti blagoslov. Međutim, nije nam donela sreću. Tata je ubrzo umro, mama se razbole la, a mala sestričina je hendikepirana... - A Elza? Šta je s njom?
Elza... Kaže da je se to ne tiče, da ona nije tražila da bude usvojena, pa nema smisla da se brine o nepokretnoj ženi, niti o hendikepiranom detetu. Da je moja mama to čula, umrla bi... Toliko se žrtvovala za Elzu, ponekad više nego za nas, rođenu decu. A zašto vam sve ovo pričam? - promrmljao je. -
- Naravno Hildegard.
da ovo ostaje među nama - umirila ga je sestra
- Veoma ste dobri, imate zlatno srce. - Vaša mama je takođ e dobra.
Mnogo sam razmišljao o ovoj mladoj ženi koja se noćas porodila. Možda ni ona nema muža koji bi se brinuo o njoj i njenom detetu. Čudno je to što se niko ne raspituje za nju, i nema nikakvih -
dokumenata uza se.
- Vi ne biste usvojili dete? d ete? - upitala je Hildegard.
Nikada. Nažalost, imam loše iskustvo iz sopstvene sopstvene porodice. Kada čoveka razočara vlastito dete, to se lakše podnese, ne tražiš krivca. Valjda su onda roditelji krivi. Ali, kada se radi o tuđem detetu... Teško je to. -
Nije ličio li čio na sebe dok je ovo pričao. Hildegard je pomislila da se mnogo razočarao u Elzu i da se teško nosi sa tim. Pio je kafu i gricka o dvopek. Bio je duboko zamišljen kada se odjednom trgnuo. - Bože, vam, sestro!
samo jedem i pričam Sada mo ram da idem. Hvala
Napustio
je sobu a sestra je posklnjala upotrebljeno posuđe. Već je bilo tri sata. Njeno radno vreme počelo je u sedam ali bila je spremna i orna za posao. Doktor Kaltenberg je seo pored mlade porodilje koja je najverovatnije nesvesno pritisnula dugme za uzbunu. - Jako me boli - šaputala je. - Ne može da vas boli, boli, već ste se porodili. - Beba je tu? A ko ste vi? Ne poznajem vas - rekla je zbunjeno. - Ja sam doktor Kaltenberg. Pomoćni lekar ovde, na klinici predstavio se. - Moram u Insbruk, moram da presednem. Mama je rekla da
odmah dođem kući. Nikolaus je uzeo njenu ruku. - Kako vam je ime?
- Vivijen Sonenberg - predstavila se i odjednom je došla sebi. - Dete je već rođeno? Da li je zdravo? - Da, iako je sićušno, divno je. - Znači, zdrava beba? - Potpuno. - Dečak ili devojčica? - Devojčica. - Hvala Bogu. Nije dečak. A sada moram da požurim kući. - Sada ne možete - nasmejao se doktor.
da plaćam troškove. Mo Mo mak mi je sve uzeo. - Ne mogu da - Taksista? - Nije taksista. Konobar je. Otkud vam ideja da je taksista? - On vas je dovezao na kliniku.
taj čovek? - Ne sećam se. Ko je bio taj - Ne znam. Sutra
ćemo ćemo sve s ve otkriti, doći će upravnik klinike
pa ćemo se dogovoriti. dogovoriti. - Ali, mama me čeka. - Dajte mi njenu adresu.
Pre nego što je uspela da mu izdiktira brojeve, oči su joj se sklopile i pala je j e u dubok san. Znači, negde ima mamu koja je čeka. Vivijen je zaspala, a on je izašao iz njene sobe. Uzeo je telefon. Nazvao je informacije u nameri da se raspita za porodicu
Sonenberg u Insbruku. Posle izvesnog vremena rečeno mu je da
takvih u Insbruku nema.
Moraće da sačeka. Nije hteo da probudi Vivijen. Sada je mirna. Puls joj je bio n normalan ormalan a njene crte lica bile su smirene.
Konačno mu se ukazala prilika da se malo opusti. Međutim, nije mogao da zaspi. Previše toga t oga desilo se prvog rad nog dana da bi mirno zaspao. Kada je došla Hildegard, bio je na nogama. Po stavila je sto.
Još malo pa će doručak - smeškala se lukavo. - Zajedno ćemo jesti ako nemate ništa protiv. -
- Naprotiv, biće mi drago. drago.
Potom joj je ispričao šta je saznao od misteriozne pacijentkinje Vivijen.
Znači, konobar je otac deteta. Ne seća se taksiste... ali vremenom će nam sve ispričati. Samo treba biti strpljiv. -
Ispričao joj je za adresu i porodicu So nenberg. Ona je najverovatnije sa sela. Idem kod nje, možda ću saznati više. A vi spavajte. -
- Nisam umoran. - O, jeste. A za dva sata počinje vam ju tarnja smena.
Hildegard je poželela da ga pomiluje. Doktor je izgledao kao mali, nezaštićeni dečak. - Ovde mi je veoma lepo, Nikolaus. Sutra imam slobodan dan, ako ste ras položeni i nemate ništa bolje, ići ćemo na kafu. Vi ste sutra takođe slobodni ako se ne varam.
Pozivam vas na večeru! - požurio je mladi doktor da učini nešto za nju. -
Pristala je mada nije htela da ga optere ti. ponudio, bilo joj je neprijatno da ga odbije.
Kada se već
Sestra Hildegard je posle razgovora sa doktorom otišla da obiđe pacijentkinju Vivijen Sonenberg. Mogla bi da upiše ime u njen bolesnički karton kao i odakle pacijentkinja dolazi, i da joj je otprilike dvadeset godina. Vivijen je mirno spavala. Hildegard je bila dovoljno iskusna i znala je da će po rodiljin san potrajati.
oktor Berger spavao je u svojoj nasleđenoj
kući, a kućna pomoćnica nije htela da ga probudi. Treba pošteno da se naspava.
Marija je bila ponosna na to što je mogla da ostane u kući koju je bez loših namera smatrala svojom. Njena prva gazdarica, Ticijanova tetka, stalno joj je pričala o tome koliko ne voli lekare; čak je bila zaprepašćena kada je Ticijan upisao medicinu. Mislila je da su svi lekari ženskaroši. Testament je sastavila mnogo pre toga i nije ga promenila kada je on postao lekar. Marija je znala sadržaj testamenta i bi la je
srećna što ga stara gospođa uprkos tome nije poništila. Tetka je sanjala o tome da će se njen nećak posvetiti imanju. I, na ravno, namenila mu je i ženu - Gabrijelu Svajninger. Njen otac bio je najbogatiji čovek u široj okolini. Bavio se zemljoradnjom, imao je farmu goveda i svinja i nekoliko hiljada hektara zemlje.
Gabrijela je, doduše, bila veoma lepa devojka, međutim,
previše samoživa. Marija je uvek mislila da će muškarac muškarac koji se njome oženi imati težak zadatak, ali nije se naglas izjašnjavala o tome. Ipak se nadala da tetkin plan neće uspeti a onda je stara gazdarica umrla.
Možda bi i danas bila živa da je otišla lekaru... Ticijan nije bio predodređen za zemljoposednika bavi svojom profesijom. Marija Marija je to znala.
već da se
Sa zadovoljstvom ga je posmatrala dok je spavao. Kakav lep
muškarac, pomislila je. Onda je pozvonio telefon. - Da, gospođo, odmah ću pozvati dok tora tora - rekla je nekome,
a Ticijan je već skočio iz kreveta. Kućna pomoćnica se povukla kada je doktor u pidžami pojurio u hodnik da se javi. - Neli, nemoguće nemoguće da si već već dobila dobila moje pismo - obradovao se doktor kad je čuo sest rin glas. Marija je dozvolila sebi da malo pri sluškuje
kroz pritvorena
vrata. - Naravno, možete možete da nas posetite posetite kad god poželite. poželite. Biće mi zadovoljstvo. zadovoljstvo. Mesta ima i nećete nam smetati - rekao je pošto ju je saslušao. - Sve je u redu. Možete od mah da krenete, stići ćete još
danas. Baš se radujem! Vidimo se uskoro! Marija se malo unervozila jer nije raču nala na goste. Znala je, kao svaka dobra domaćica, da mora nešto da pripremi. pripremi. Doktorovu sestru videla je poslednji put pre mnogo godina. Tetka je uvek govorila da joj se ne svi đa
Nelin momak, a kasnije muž, ali ko bi njoj bio po volji? Nikada se nije udavala, bila je usedelica i stalno stalno je negodovala. -
Marija, moram da vam kažem da moja sestričina... - rekao
je Ticijan. - Možda vam neće odmah pružiti ru ku da se upoznate. - Umem ja sa decom, ne brinite. Doktor je otišao u kupatilo da se obrije, istušira i dotera. Posle izvesnog vremena je ogladneo, a
Marija je poslužila ukusan ručak. Čak mu je ostalo vremena za lenčarenje, a onda je odjednom začuo zvuk a utomobila. Stižu gosti! - viknula je domaćica. Ticijan je požurio do vrata ugledavši svoju sestru kako izlazi iz metalik-zelenog -
automobila.
Međutim, ukopao se u mestu kada je prim etio koliko Neli loše izgleda. Šta joj se desilo? Nije l ičila na sebe. Njen muž je takođe bio tu. Ni on nije bio u najboljoj formi. Biće materijala za priču... - Hvala ti što si nas pozvao! - pozdravio je Ticijana. - Mada, planirali smo da tek sutra krenemo, ali je Neli bila nestrpljiva.
Nadam se se da ti nećemo nećemo smetati. smetati. nipošto! Veoma sam srećan. I bolje je što ste došli danas, sutra imam mnogo posla, ovako ćemo se bar danas ispričati. - Ne,
- Posle ćemo popričati nasamo - predložio je zet Ticijanu.
ornelija je bila veoma slaba i teško je hodala. Rano je to za peti mesec trudnoće, pomislio je doktor. Sestričina Ute izašla je iz auta tek pošto ju je majka opomenula. Bila je lepa devoj čica, ali nedostajalo joj je ljupkosti, i teško da bi neko poželeo da je pomazi.
- Prepoznaješ Prepoznaješ li
me, Ute? - upitao ju je Ticijan.
Zašto te ne bih prepoznala? - odgovorila je drsko. - Hoću kući. Tata je hteo da me vodi na izlet, a vi ste me ovde doveli. -
Njen otac... Ticijanu je sve bio jasno. jasno. Zato se ovako ovako ponaša. ponaša. - Znaš da tata nije mogao danas da te vodi. iskrslo - pokušala je Neli da smisli pravi izgovor. - Ti nisi vikala je Ute.
Nešto mu je
htela da idem s njim! Htela si da nas razdvojiš! -
- Hoćeš li sladoled od čokolade? Ili nešto drugo? - pokušao je Ticijan da spase neprijatnu situaciju. - Hoću sladoled od vanile i maline! - izvoljevala je devojčica. - Dobićeš ga - uključila se u razgovor vreme stajala na vrati ma prateći situaciju.
Marija koja je sve
- Molim? - Ute je bila zbunjena. Namer no no je tražila ono što je mislila da nemaju. - Dobiću sladoleda od maline? - u pitala je još jednom. - Naravno. Samo treba malo da pri čekaš
a mogla bi i da
pođeš sa mnom mnom u kuhinju. kuhinju. - Dolazim. sladolede.
Hoću da vidim kakav si ti to čarobnjak za
- Ute ne veruje da će dobiti ono što je tražila - uzdahnula je Kornelija, umorna od takvih scena. - Uvek traži nešto što misli da
ne može da dobije. - Sada će maltretirati Mariju svojim prohtevima. Ona je takva, sada slede i ostale nerazumne želje - prokomentarisao je Ronald.
- Nemoj da budeš budeš nepravedan, nepravedan, dragi! - obratila se Neli besno svom mužu. - Nisam nepravedan, ali njen voljeni tata upropastio je sve. - Ali, ona ga uopšte nije volela - začudio se Ticijan. - Kako to da su se njena oseća nja promenila? - Tako što ju je ubedio da će beba ubuduće dobijati sve a ona
ništa. Ali, ona je naše dete i izgleda da to treba objasniti još nekome. Molim te, popričaj sa sestrom da bi shvatila da je situacija izmakla kontroli i da treba nešto učiniti. Izgleda da ja ne umem. - Umorna njihov razgovor.
sam, uopšte nisam spavala - prekinula je Neli
- Naravno, i tome je razlog voljeni tatica, nije se pojavio pa je
Ute cele noći vilenila i, naravno, Neli se brinula. Zamisli, obećao joj je živog lavića. lavića. - Opet si nepravedan - plakala pl akala je Neli. - Ne, nisam. nisam. Samo hoću hoću konačno mir i slogu u porodici. porodici.
pobrinuti za Ute - prekinuo je Ticijan - Neli, ti lezi, a ja ću se pobrinuti svađu.
onald je bio van sebe. - Izvini, mogu li da dobijem viski? Bez leda, molim. - Naravno da možeš. - Nemaš
pojma šta se dešava kod nas. Ute nas od juče
maltretira pošto njen tata, najvoljeniji i najbolji na svetu, nije došao da je poseti. Taj čovek i dalje pokušava da nas upropasti. Ne volim da pričam o tome, ali on me ucenjuje. U više navrata dao sam mu novac samo da nas ostavi na miru, ali svaki put kada od mene izvuče nešto para, počinje da obasipa Ute be smislenim poklonima. Tako je drži na svojoj strani - žalio se Ronald. - Koliko si mu dao dosad? - upitao je Ticijan. - Nije to važno, želim da Neli bude mir na. na. Veoma sam misli m da ćemo zabrinut zbog nje i deteta. d eteta. Volim je, volim i Ute, ali mislim morati da je vodimo psihologu. Nije kao ostala deca. Ticijane,
molim te, pokušaj da me razumeš. Želim nešto da učinim da bismo bili normalna, složna porodica. Plašim se zbog Neli, Ute i deteta koje je na putu. Neću da beba trpi u takvim okolnostima. Njen bivši muž je obično đubre od čoveka... - Kome to pričaš? Sve znam. Ute je ušla u sobu. - Marija mije napravila sladoled od maline i vanile - rekla je trijumfalno trijumfaln o a onda je odjednom počela da vrišti: - Mama! Hoću kod mame! Gde je moja mama? Ticijan ju je uhvatio za ruku: - Zar nisi htela sa tatom da ideš na izlet? Odvešću te njemu. Ute je u momentu prebledela. - Pa, ti ne znaš gde je
on - usprotivila se.
- Znam i odvešću te. - Ali, ja bih da ostanem sa mamom mamom - jecala je de vojčica. - Mama spava. Ako ne budeš razumela? - obratio joj se ujak oštro. - Onda idem kod Marije -
dobra, odvešću te tati. Jesi li
okrenula se i potrčala da nađe
kućnu pomoćnicu. - Zašto si bio toliko grub prema njoj? - upitao je Ronald. - Zato što samo tako možeš sa njom. Zar nisi shvatio? Koristi
tatu protiv vas. Ko zna šta joj je on pričao. Bednik je, u pravu si. Moramo nešto da smislimo. Bilo bi najbolje da Ute ostavite malo kod mene. Marija će se potruditi oko nje, ume sa decom, video si. - Neli nikada neće pristati na to. - Ljubav se ne kupuje popustljivošću. Ute je shvatila da može da nas maltretira ako koristi tatu kao adut. Zna da će mama sve uraditi za nju. Tako je bilo kada je bila bolesna pa je shvatila da nije tako loše biti bolestan. Znala je da će do biti sve. Neli je veoma
slaba prema njoj. I, nemoj da mi pričaš o razvodu i da je Ute mnogo propatila. Bila je previše mala mala da bi shvatila. Imala je svoju mamu mamu koja ju je razmazila pa je zato postala ta kva. Živeo sam sa njima, znam sve. Ka da više nisam mogao to da izdržim, odselio sam se. smemo joj prebacivati ništa, Neli Neli je sada vrlo vrlo osetljiva osetljiva - Ne smemo štitio je Ronald svoju ženu. - Trebalo je da
Ute pohađa vrtić, kao sva normalna deca, da se navikne na to da postoji još neko osim nje. Ta mo je drugačiji režim, deca bi je dovela u red, uosta lom tako bi se i Neli rasteretila nekoliko sati tokom dana. Veruj mi, da je bilo tako, sada ne bismo maleckom. Ute pričali o psiholozim psiholozimaa i preduzimanju mera u vezi sa maleckom. nikada nije naučila da nešto deli sa drugima. Onda si se pojavio ti, pa se pravi otac vratio na scenu... A ti, tako tolerantan i naivan,
misliš da možeš da kupiš porodični mir tako što ćeš mu s vremena na vreme baciti koji evro. Ne ide to tako. Šta će biti kada se rodi dete? Ticijan bi bio zaprepašćen zaprepašćen koja nije znala kako da reaguje. - Voliš li decu, Marija?
da je da je čuo šta je Ute rekla Mariji
- Da, ali samo onu koja ne plaču i koja nisu tvrdoglava. -
Ali, mala deca plaču - Ute nije shvatila da Marija priča o
njoj.
Zato što ne umeju da pričaju. Plaču kad su gladni, kada ih boli nešto. Ako čovek ume da priča, ne mora da viče kao razmaženo derište. -
Marija je odrasla na selu, a tamo su deca bila poslušna jer su u suprotnom dobijala batine. Marija je i dalje mislila da to i nije tako loš metod, naročito kada su u pita nju deca kakva je Ute.
Ute je naglas razmišljala: razmišljala: - Ostavićemo bebu kod tebe. Ne želim je jer mama tada neće imati vremena za mene.
Marija je ostala bez reći. Kako je to dete postalo toliko sebično? - Ujak Ticijan mnogo voli decu a nema ih - nastavila je Ute. - Imaće ih kada se oženi - rekla je Marija grubo jer je bila isprovocirana. Nije mogla da se pretvara da joj se ova tema dopada.
Ute se namrštila a Mariju je to pomalo uplašilo. - Ako beba ostane sa nama, b aciću je u kadu - prkosila je. - O, blagi Bože, pomozi nam! - Marija je počela da se moli. Njena jednostavna duša ovo nije mogla da razume. Još si mala i ne
znaš šta pričaš... - Nisam mala. Mogu to da uradim, vi dećeš... Uopšte volim tu bebu, ona nije moja... Hoćeš li mi dati puding?
ne
- Neću - odgovorila je Marija energično. Bila je sigurna da Ticijan odmah mora da sazna za ovaj razgovor, ali se posle malo
smirila.
S druge strane, i Ute je bila iznenađe na Marijinim grubim odbijanjem, pa je pocrvenela od besa i ponovo je počela da urla. Kornelija se probudila iz popodnevnog sna. Ipak, Ticijan je pre nje stigao u kuhinju. - Šta je bilo?
mi da puding - jecala je Ute. - Neće da mi Dovoljno si jela slatkiša. Nećeš moći da večeraš ako sada pojedeš još još i puding! -
- Neću da večeram. večeram. Hoću puding i to sad! - besno je frknula
devojčica. - Šta je bilo, draga moja? - upitala je s vrata njena mama. mama. - Hoću puding. Marija nije dobra, neće da mi da. - Verovatno nema više - odgovorila je Kornelija.
sam. Samo što ona to čuva za tvoju bebu. Meni ne da ništa. A kada beba bude plakala, sigurno će joj dati - Ima. Sigurna
puding. - Dosta mi je -
Marija je izašla iz kuhinje jer više nije mogla
da izdrži. - Beba se još nije rodila. I neće poraste. Budi dobra, moli moli te mama!
moći da jede puding dok ne
- Niko ovde nije dobar prema meni. Ja sam bolesna, sve me boli. - Jao, stara priča... - negodovao je Ticijan.
sl edeću želju. - Hoću kući - izrazila je Ute sledeću
- Umorna si od puta i od svega. Lezi, odspavaj, a sutra je novi n ovi dan. Biće ti bolje, veruj mi - umirivala je Kornelija kćerku.
Ticijan nije hteo da se meša u razgo vor. Posle ove scene potpuno je razumeo razumeo zeta, možda ga je i sažaljevao sažaljevao jer je dobro znao da će njegova sestra teško prihvatiti istinu. Izgleda da ona još ni je shvatila da postoji problem.
Sada će satima sedeti pored njenog kreveta i pričaće joj priče. Pokušaće Pokušaće po ko ko zna koji put put da joj objasni objasni da je dobiti sestru ili brata nešto najlepše u životu. Ne vidim izlaz iz ovoga. Kako će Neli da izdrži do kraja trudnoće? Već sada je pri kraju živaca zaključio je Ronald deprimirano. -
Ticijan.
Pitaću svog šefa, on ima mnogo isku stva - obećao je
- Najradije bih pobegao odavde ukoliko mogu da ostavim dve kod tebe. Ne znam kako stojiš sa vremenom. Ne moj
njih pogrešno da me shvatiš, ne mislim da pobegnem zauvek kao Kornelijin bivši, potrebno mi je samo malo da se odmorim. Znam da to nije pošteno, ali molim te, pokušaj da me shvatiš. Hoće ii ti smetati? - Neće pomoći.
biti problema. Popričaću sa Marijom, ona će mi
Doktor je objasnio Mariji o čemu se radi. Zahtevao je od nje da se malo strpi jer moraju da poštede Korneliju pošto je trudna. - Dobro, nek bude - Marija je bila velikodušna žena i volela je Korneliju.
Kada je sledećeg jutra Ronald otputo vao, Ute je postala popustljivija.
Oko kuće je bila bašta sa malim ba zenom, patuljcima i cvećem a nedaleko odatle bilo je igralište. Ute se veoma obra dovala
kada je čula za to i, čim se malo smirila, izašla je da se igra. Tih dana je na igralištu ponekad bila sa ma, ponekad sa drugom decom ili sa Marijom koja se po lako privikavala na devojčicu.
Ticijan se prisetio vremena kada su zajedno živeli i nepodnošljive atmosfere koja je vladala među njima. Na kraju je pobegao od od Kornelije i njene kćerke kćerke jer mu je bilo d osta svega. Za njega tamo nije bilo mesta. Kornelija je oduvek bila slepa kad se radilo o njenom detetu. Ot kako je Ronald otišao, Ute je bila dobra
devojčica, mama je bila samo njena. Bila je poslušna pa se Marija ponadala da će biti bolje. U kući je vlad ao mir, a doktor je sa olakšanjem odlazio na posao jer je znao da će sve biti u redu u njegovom odsustvu.
a klinici je bila gužva, kao i uvek. Doktor Šnajder nije imao vremena da razmi šlja o mladoj ženi Vivijen Sone nberg, koja je još uvek spavala kao kao da se nikada neće probuditi. Kada se
konačno probudila, sestra Hil degard je sedela kraj
nje.
slabašno pre nego što je otvorila oči. - Mama - prošaputala je slabašno - Ja sam ovde glavna sestra, Vivijen. Kako se osećate?
Polako je otvorile krupne, smeđe oči. - Gde sam? uspomene.
upitala je. Činilo se da je san izbrisao sve
- Na klinici doktora doktora Šnajdera Šnajdera - odgovorila je Hildegard. - Da... Rekao mi je to mladi doktor. Sada se sećam. - Doktor Nikolaus, on vas je porađao. Dobili ste kćerkicu! rekla je sestra po mislivši da se mlada žena ne seća porođaja. Mlada pacijentkinja bila joj je veoma draga pre svega zbog godina, ali i
zbog činjenice da je ostala na cedilu, kako su ona i doktor naslutili, momak ju je napustio. - Ne znam kako sam ovde o vde dospela. Htela sam da presednem p resednem u drugi voz - mrmljala je. - Bili ste u vozu? - Da, zapravo, bila sam na peronu. Htela Htel a sam da presednem,
čekala sam sledeći voz. Bilo je svakakvog sveta, pijandura i narkomana. Plašila sam se, a onda mi je odjednom pozlilo. U stvari, stvari , ne znam šta mi se desilo niti ko mi je pomogao da dođem do đem ovde. Kao da sam bila u komi, ničega se ne sećam. Polako su je preplavile uspomene...
Molim vas, recite ime pacijentkinje koju tražite! - sestra Gudrun se obratila mladiću. -
- Pojma nemam, ja sam taksista, dove zao sam je sinoć. Bila je očajna, nije mi rekla svoje ime - odgovorio je momak zbunjeno. Mislim da je dobila kćerkicu. kćerkicu.
Sestra Gudrun nija znala šta se dešavalo prethodne noći. Na sreću, naišao je doktor Kaltenberg i odmah je prepoznao taksistu. Upućen sam u to što se desilo. - Prepustite ga meni, sestro! Upućen - Odlično što sam vas našao, doktore! - obradovao se taksita. - Želim da znam kako je toj devojci koju sam dovezao. Tako mi je bilo žao. žao. Našao sam njenu njenu torbu na zadnjem zadnjem sedištu. sedištu. Još jednom se
izvinjavam što je nisam odmah predao, bio sam potpuno zbunjen.
- To je normalno. Ne vozite svaki dan trudnice koje su pred porođajem - smeškao se Kaltenberg. - Torbu sam jutros našao. Sinoć sam odmah otišao kući i oka nisam mogao da sklopim, sve vreme bila mi je u mislima. Jadna devojka... Kako je neko mogao da je ostavi na cedilu u takvom stanju? Znate li kako se zove, odakle je, ima li rodbinu? interesovao se zabrinuto. - Vivijen Sonenberg, tako je rekla da se zove. - A dete? Staje s njim? Jel' zdravo? - Da, sve u redu. Devojčica je. Gospođica verovatno želi da vam se zahvali. - Ne treba. Doneo Nikada nisam doživeo iznervirao...
sam joj cveće, da je m alo razveselim. tako nešto, znate? Užasno sam se
Mislim da bi ipak bilo bolje da uđet e u njenu sobu. Obradovaće Obradovaće se poseti. -
- Dobro, ali samo ako zaista ne smetam. Hteo bih da vidim
bebu jer nikada nikada nisam nisam video tek rođeno dete. dete. - Jeste li oženjeni? - Nisam, nemam vremena za to. Prvo želim da se osamostalim, da mogu da iz državam porodicu, pa porodicu, pa ću onda misliti
na brak. Želim da imam mnogo dece. Moja žena neće morati da radi, ona će se brinuti o deci. Ja ću rintati po ceo dan, ako treba, samo da ih obezbedim - hodao je taksista za doktorom nervozno
pričajući. Međutim, kada su stigli pred vrata bolničke sobe, on je zastao. Lice mu je prebledelo, a srce je počelo snažno da mu lupa. - Ne znam, nisam siguran... - rekao je stidljivo. - Smatram da je veoma lepo od vas što
ste došli i da vam je
stalo do te mlade žene i njenog deteta - ohrabrio ga je doktor. U tom momentu iz sobe je izašla sestra Hildegard. Začudila se kad je videla momka.
Kaltenberg se brzo snašao. - Ovo je gospodin Kal, dovezao je sinoć mladu damu na porođaj. A sada je došao da je poseti. - Da vas upoznam! -
- Zar još
ima takvih ljudi? - prokomentarisala je sestra. Vivijen, imate posetu, bićete veoma iznenađeni - doviknula je u sobu. Vivijen je pocrvenela.
Poneo sam torbu, mislim da je vaša, tek jutros sam je pronašao u kolima kolima - pravdao se taksista jer nije znao šta da kaže. Sve se sinoć prebrzo desilo... I, evo, doneo sam vam i cveće... -
- Lepo od vas - prošaputala prošaputala je Vivijen tiho.
Sada imate društvo - rekla je glavna sestra ispod oka gledajući Nikolausa, Nikolausa, bila joj je zanimljiva ova situacija. - Ako vam treba nešto, pritisnite dugme. Ovde nema vaze. Sad ću je doneti. -
- Ne znam kako da vam se zahvalim i kako da se izvinim
zbog novca. Nisam imala ništa kod sebe, možda će moja majka ovih dana doći pa će vam ona dati novac za vožnju - počela je devojka da se pravda. - Nisam
zbog toga došao. Samo sam hteo da vidim da li je sve dobro prošlo i kako je beba. Uopšte je nisam videla. Sve vreme sam spavala. Znam samo da je devojčica. -
- Zar ta beba nije željeno dete? - iznenada ju je upitao. - Ne
znam. Osećanja su mi pomešana. Ne vidim izlaz...
Trebalo je da se udam za njega. Zbog njega sam otišla od svojih. Moja mama je otpočetka bila protiv, ne znam.kako će da reaguje kad sazna kako se sve završilo. Šta ću sa detetom kad nemam nikakvih prihoda i pri tom to m sam sama? - Ne smete tako da pričate. Mogu li da sednem pored vas? - Naravno. - Šta ste po zanimanju?
Pomoćnica u kuhinji. Htela sam da budem kuvarica jer volim da kuvam a može i lepo da se zaradi. Moj momak je hteo da otvorimo lokal. Dobro je zarađi vao kao konobar. -
- Da li je stranac?
Iz Južnog Tirola je. Znala sam da se to među nama neće dobro završiti, pri metila sam da se udvara vlasnici lokala u kojem smo zajedno radili - ispričala je sa suzama u očima. -
Da li ga još uvek volite? I ja sam jed nom voleo devojku koja je našla drugog. Taj je bolje zarađivao i njoj je to bilo do voljno da me napusti. Jasno mi je kako vam je. Ali, dete ne sme da ispašta -
zbog toga. Nije krivo. Ni ja nisam imao oca. Sudbina moje majke
slična je vašoj. Ipak je uspela da napravi od mene poštenog čoveka. Jutros sam je nazvao i posavetovala me je da vas obavezno ob avezno posetim.
Bila je prelepa kad je bila mlada, svi muškarci otimali su se za nju. Moj tata je bio dovoljno hrabar da joj priđe. Imponovalo joj je to što je neko konačno skupio hr a brost da joj pokaže šta oseća i predala mu se. Međutim, ocu ona više nije bila intere santna jer ju je dobio pa, kad je saznao da je trudna, pobegao je. Mama me je sama
podigla, školovala, imao sam sve što mije bilo potrebno, ne u izobilju, ali ipak sam imao. Mislim da sam postao zreo i odgovoran
čovek i nikada ne bih uradio tako nešto jednoj dami. - Vaša majka je divna osoba - prokomentarisala je Vivijen.
- Da, u pravu ste. Pre nekoliko n ekoliko nedelja kupio sam vozilo, to je
sada moj taksi i ona može da se odmara jer ćemo sada imati više novca. Mogu bolje da zarađujem, a ona neće morati toliko da rinta. Zaslužila je bolji život. - Da li sam vam uprljala auto? - upitala je Vivijen obazrivo. - Ma niste, nisam spominjao auto zbog toga. Naprotiv, srećan sam što je sve do bro ispalo. Zamislite da ste naišli na neku budalu. Nisu svi taksisti fini fini kao ja - sme jao se mladić. - Takav me ne bi vozio, sigurno - nadovezla se ona. - Ostala bih sama na peronu. U svakom slučaju, hvala vam. Spasli ste mi
život, i ne samo meni, već i mom detetu. - Mogu ozbiljno.
li još nešto da učinim za vas? - pogledao ju je
- Ne,
već ste učinili previše. Mi smo potpuni stranci, niste morali da se toliko žrtvujete za mene. - Da li vaša majka zna gde ste? - Sestra Hildegard će je obavestiti. Međutim, ona ne može da me poseti. Ima malu penziju, a sada je sezona, pa radi na njivi. Ne
bi ona razumela razumela moju moju situaciju. Bila je uvek uvek protiv protiv nas, protiv naše naše veze. Bila je u pravu, ali bila sam premlada da shvatim. Na ovoj klinici mi je dobro. dob ro. Osigurana sam, proverila je glavna sestra, pa ne moram da se plašim. U dobrim sam ru kama. Svi su veoma ljubazni prema meni. meni. - Upravnik klinike, doktor Šnajder, dobar je stručnjak. Zato sam vas dovezao na ovu kliniku a ne u pokrajinsko porodilište. Ova klinika ima bolju reputaciju.
Na vratima se pojavila sestra Hildegard sa devojčicom u rukama.
- Devojčica osmehom na licu.
hoće da se predstavi - rekla je sa majčinskim
Taksista Herman Kal skočio je sa stoli ce. Bila je to nesvesna reakcija. - Bože mili, kako je mala - šaputao je. - A već je ljudsko l judsko biće. Kako ćemo je zvati? - postavio je pitanje mladoj majci. Sestra Hildegard se okrenula prema Vivijen kojoj su grunule grunu le
suze na oči. - Da, i ja sam nadovezala se sestra.
htela da pitam kako ćemo zvati bebicu? -
- Možda Hana - glasio je Vivijenin tihi odgovor. - Kao moja mama! - obradovao ob radovao se Herman. - Kako ste znali?
Pa, to je slučajnost! I moja mama se zove tako. - Nisam znala. Izabrala Izabrala sam ovo ime ime pošto vaše ime počinje počinje na H, a vi ste joj spasli život, pa sam pomislila da vam se na takav
način odužim. Za glavnu sestru bili su to trenuci sreće i tuge istovremeno. Retko se dešavalo da se toliko saž ivi sa pacijentkinjom kao sada.
Bilo je svakakvih slučajeva, i ljubavi i mržnje, ali ovako nešto nije se odavno desilo i mnogo ju je dirnulo. Dirnula ju je dobrota tog
mladog čoveka. Vivijen je uzela dete u naručje i pomilovala je dete po glavi. - Tako si mi mala -
šaputala je.
- Porašće ona! Nemojte da se brinete! - smeškao se Herman.
I još nešto bih hteo da vam kažem, odnosno, da predložim... Ne znam kako da vam kažem... Ako mislite da ne možete sami kroz život sa detetom, da ga ne možete hraniti pošto ste samohrana majka, mogu da vam po nudim nešto. Moja majka je spremna da
-
pomogne. Rekla mi je to. Ni razmislite.
na šta vas ne obavezujemo, obavezujemo, a vi
Sestra Hildegard je zinula od uzbuđe nja. Vivijen je ostala bez reći. Nije Nije znala kako kako da reaguje. reaguje. - Ne znam kako ćemo ćemo dalje - uspela je da izgovori. - Nemam nikakve prihode... - Sutra ću ponovo recima oprostio od njih.
doći. Smem li? - mladi spasilac se tim
Vivijen je klimnula glavom. Herman je izašao iz sobe, sestra ga je ispratila, a de vojčica je ostala sa mamom. - Svaka vam čast - pohvalila gaje sestra na hodniku.
Zašto? - začudio se Herman. - Moramo da pomognemo jedni drugima. U mom komšiluku je jedna mlada devojka izvršila -
samoubistvo. Bila je odprilike kao Vivijen, dvadeset i kusur godina... Ne mogu da zaboravim taj slučaj. Ta d evojka je bila veoma fina ali je naišla na nekog paćenika, kao i Viv ijen. Ostala u drugom stanju, nije smela da kaže rodi teljima, a on ju je ostavio kad
je čuo da je trudna... Ima svakakvih svakakvih ljudi. ljudi. Nije imao hrabrosti hrabrosti da da se suoči sa situacijom. To su slabe ličnosti, po mom mišljenju. Ali, dobro, sada je najvažnije da resimo ovaj slučaj. Sutra će doći moja mama, ona će da popriča sa Vivijen. Mnogo mi je pružila iako je bila ostavljena. Sama Sama me je othranila, podigla...
Napravila od njega pravog čoveka, iskrenog i karakternog, karakternog, procenila ga je Hildegard. Retki su takvi ljudi i da ih je više na ovom svetu, ne bi bilo toliko zla i nesreće... - Devojka će se obradovati. Samo vi pošaljite majku! vaša mama to sigurno ohrabrila ga je sestra. - Njoj treba uliti nadu a vaša
može! -
Želeo bih da im kupim neke stvari. Šta vi mislite? Za
bebicu, pre svega. Samo, Samo, ne znam šta im je potrebno. potrebno. Možete li mi mi pomoći, sestro? sestro? Hildegard mu je sve objasnila a on ju je pažljivo saslušao pokušavajući pokušavajući da sve zapamti. - Moja majka će se pobrinuti za to, ona sigurno zna šta im je potrebno, pa ćemo dalj e videti razmišljao je naglas mladi taksista.
pravnik i vlasnik klinike doktor Šnajder uspeo je da tek popodne posveti malo vremena Vivijen i njenoj kćerkici. ja se u međuvremenu međuvremenu naspavala i kad se ponovo probudila, probudila, Porodil ja bila je mnogo mirnija i odmornija. Poverila se doktoru mnogo detaljnije nego Hermanu.
Ispričala mu je da je Alberta upoznala pre šesnaest meseci u mestu u kojem je živela. Bio je zaposlen u najboljem re storanu kao konobar a ona je tu radila svašta da bi pomogla majci. Sanjala je o tome da će jednoga dana imati svoj re storan, sanjala je o putovanjima putovanjima po svetu i o svemu onome što joj je taj momak momak obećao. Nažalost, poverovala poverovala je u svaku njegovu reč. Nikad pre njega nije imala ozbiljnog momka, pa je činio sa njom šta je hteo. Ona je veoma, lepa devojka, zaključio je upravnik klinike, iako je iscrpljena po rođajem. Jasno je da se radi o neiskusnoj,
dobroj devojci koja nije uspela da odoli udvaraču. Vivijen je verovala u ljubav, zaljubila se i želela je da zajednički grade budućnost. budućnost. Međutim, Međutim, čini se da je on razmišljao drugačije. Vivijen nikada nije imala dobar odnos sa majkom. Njena
mama je bila kruta žena koja nije obraćala pažnju na nju. Bila je zauzeta svojim problemima i nije imala vremena da se posveti
kćerki., Potom je izgubila muža. Za ljubav nije htela da čuje, pa Vivijen nije smela da dovede prijatelje u kuću, a kamoli da se zabavlja. Trudnoća je bila zabranjena tema. Sestra Hildegard joj je napisala pismo čim je saznala adresu. Na kraju je doktor rekao nešto š to je veoma zabrinulo nesrećnu devojku: - Svašta vam se dešavalo u poslednje vreme ali sada kada je došlo na svet, sve se promenilo. Beba je zdrava i potreb na joj
dete je vaša ljubav. ljubav.
- Možda bi joj bolje bilo stambeno pitanje, stalne prihode...
kod ljudi koji imaju rešeno
- Ništa
nije važnije od majčine ljubavi. Tu smo da vam pomognemo, pomognemo, da vam olakšamo najteži period. Tu je doktor Nikolaus, sestra Hildegard, ja. Mi smo pravi tim. U krajnjem slučaju, računamo i na vašeg spasioca Hermana! - našalio se dokto r
Šnajder. Kad je doktor izašao iz sobe, V ivijen se zamislila.
orenelija se naivno nadala da će ra zvodom svi njeni problemi problemi sa bivšim mužem biti rešeni. Međutim, njen bivši muž Georg pokazao je zanimanje za svoju kćerku tek posle razvoda i to kada se Neli ponovo udala.
Kada je Ronald tog jutra otputovao u Minhen, činilo se daje sve u redu. Ute je bila
fina, nije se svađala. Korneli ja ja je primetila da je
na kada Ronald ode na put. devojčica sasvim mir na - Bolje je kad on nije u
kući - rekla je Ute toga prepodneva.
- Ali, on te voli - ubedivala ju je Neli. - On nije moj otac. Samo mi je očuh, tata mi je to rekao.
Progutavši suze, Kornelija je mirno upitala kćerku: - Hoćeš li zauvek ostati sa
tatom?
- Hoću da živimi sa tobom. tobo m. Samo ponekad i sa tatom. Ali, on nikad nema vremena. Mora mnogo da radi. - Ronald takođe mora da radi da bismo mogli lepo da živimo. - On radi samo za svoju bebu. Mene ne voli. Nije me pustio da idem na izlet sa tatom. On je kriv za sve. - Nisi u pravu. Pustio P ustio bi te, ali tvoj tata nije imao vremena za tebe. Zato te nije vodio na n a izlet. - Lažeš. I ti voliš samo svoju bebu - rekla je Ute.
Kornelija je bila očajna. Sledećeg tre nutka osetila je blagu nesvesticu, da gubi tlo pod nogama.
Ute je počela da vrišti kada se njena mama stropoštala na pod.
Marija je bila u bašti kada je čula vrisku. Utrčala je u kuhinju. - Šta uzrujala?
si opet uradila? - viknula je na dete. - Zašto si je
Ute je počela histerično da plače prekrivši lice rukama. Kućna pomoćnica nije znala šta treba da radi, nikada nije bila u takvoj situaciji. Zato je nazvala bolnicu.
- Idite odmah kući! - naredio je doktor Šnajder Ticijanu. - Ja
ću se u međuvremenu pobrinuti da kola Hitne pomoći stignu. Zar niste rekli da je tek u p petom etom mesecu? - Možda je i u šestom - odgovorio je doktor Berger zbunjeno.
Kad je stigao kući, Neli još nije bila došla sebi. Marija je bila bleda kao kao kreč a Ute je stajala u uglu, ali ovoga ovoga puta nije plakala. plakala. Već u sledećem trenutku stigla su kola Hitne pomoći. Hitne pomoći. Ute Ute je radoznalo posmatrala kako odvoze njenu mamu. - Da li je umrla? - upitala je hladno, a Mariji je od toga gotovo pozlilo. - Neće to Bog
dopustiti - odgovorila je ne znajući šta drugo
da kaže. - Mogu li sada da se igram u bašti? - Radi šta hoćeš! - viknula je Marija. -Samo nemoj da ideš na ulicu - dodala je jer je bila dovoljno prisebna. Dete nesme da se igra
nasred ulice, može auto da ga pregazi. Samo nam još to fali, pomislila je u sledećem trenutku. - Dobiću i puding, jel ' da? - gnjavila je Ute. - Da, da odmah - rekla je Marija nervozno. Ticijan je imao druga posla. Ginekolog je pregledao njegovu
sestru rekavši da joj preti prevremeni porođaj pa moraju nešto da učine. Rekao mu je još nešto što ga je veoma zabrinulo. zabrinulo. Mislim da plod ne dobija dovoljno hrane preko placente jer je neuhranjen.
Predložio je terapiju napomenuvši da Korneliji moraju obezbediti obezbediti duševni mir jer, u suprotnom, ni za šte št e ne garantuje.
Kako kad je stalno napeta? Ute joj za gorčava život zabrinuo se Ticijan. - T eško mi je to da kažem, ali istina je. Ona je mali tiranin, histerična je, kao da joj nešto f ali. ali. Mogu samo da pretpostavim kako je mojoj mojoj sestri...
Sada će vaša sestra da se odmori. Svakako, ne možemo u ovome trenutku više ništa da uradimo za nju. Sit uacija je pod kontrolom. Idite kući i vidite kako devojčica reaguje na ovo. Jer, i -
to je problem i moramo nekako da ga resimo - hrabrio ga je doktor
Šnajder.
icijan je ostao zatečen kada je stigao kući videvši šta je Ute ur adila adila od bašte: cveće je bilo zgaženo a trava povaljana. Osetio je želju da je je istuče, a ona nije pokazala da se kaje. Pa, Marija mi je rekla da mogu da ra dim šta god hoću. Lepo sam se zabavljala rekla je.
Nadam se da si uživala dok si uništavala baštu. Kako si mogla to da učiniš? -rekao je nemoćno Ticijan. - Da, jesam! - A to što
je tvoja mama bolesna, ništa ti ne znači?
Znam zašto je bolesna! Nije zbog mene, već zbog bebe! Beba nam donosi nesreću! -
Ticijan je bio zaprepašćen. zaprepašć en. Nemoguće je da je tako malo dete to smislilo. Neko joj je rekao...
Pazi šta pričaš! - uzviknuo je Ticijan. - ipak si ti dobro vaspitana devojčica, zai ne?
- Da, i tata to kaže. Čak je rekao da će beba umreti ako se mama bude uzrujavala. Jesam li uspela da je iznerviram? - tri jumfirala je Ute. - Samo da ga vidim, ubiću ga! - prosiktao je Ticijan a onda se okrenuo sestričini. - Da, uspela si... - Super, onda nećemo dobiti bebu! - obradovala se devojčica. - Mama mora da ostane u bolnici. Ne ćeš vreme.
je videti neko
- Nije važno. Samo da beba nestane... Shvatio je: ovo dete mora psihologu i to što pre. Nazvaće on svog druga, psihijatra. - Vrati se u baštu! - naredio joj je. -
I mogu da radim šta god hoću? Kao malopre? - Ute je bila
srećna. Možeš, mene što se tiče - izgubio je strpljenje. Sada bar može na miru da telefonira, telefo nira, ona neće slušati razgovor. Mora nazvati -
svog prijatelja.
Kratko je razjasnio situaciju nakon što je pozdravio starog poznanika. poznanika. Oto ga je je pažljivo slušao. slušao. - Da, to je problem. Pomoći ću ti ali, nažalost, ne pre vikenda
jer ne mogu da nađem nađem zamenu. Možda Možda bi bi bilo bolje da da mi mi dovedete dovedete dete.
Ja ne mogu da dođem, ne znam kako da se orgamzujem. Radim na klinici. Ko će mene da zameni? -
- A Ronald? Neće sa njim da dođe? - Neće. -
Mislim da se to ipak može urediti. Obećajt e joj neko lepo
putovanje. Pokušajte bilo šta. Nagovori Ronalda da se
uključi.
Ute je nastavila da uništava baštu. Marija više nije znala šte će ali joj se na licu videlo šta misli. Sve čemo reš iti - tešio ju je Ticijan. - Nazvao sam svog prijatelja psihologa. Na sreću, i Neli i beba su dobro.
Plašim se, Ute me je izbacila iz takta. Mislim da je spremna na sve. Samo da je čuješ šta priča... - Biće sve u redu. Obećavam! Poslepodne je nazvao Ronalda i ispričao mu je šta se desilo tog prepodneva ublaživši detalje jer nije želeo da ga uzru java. Na kraju mu je rekao za predlog njegovog prijatelja psihologa. Nekoliko minuta vladala je tišina. Doktor je pomislio da je Ronald
spustio slušalicu. - Pitaj nju hoće li sa mnom da ode - posle nekoliko minuta Ronald se pribrao. - Nazvaću vas sutra da čujem šta se dešava.
Pokušaću da do tada odradim poslove. - Ko je to bio? b io? - pojavila se mala nevaljalica na vratima. - Tata ili očuh?
Ticijan je nije primetio. Da li je čula razgovor? - Operi ruke, sada
ćemo ručati - rekao je devojčici.
Kada su seli za sto, Ticijan je odlučio da pokrene priču o izletu. - Šta kažeš na to da odeš sa Ronaldom na put? Na mali izlet. - On nikad nema vremena - odgovorila odgo vorila je Ute.
Mama je u bolnici i ostaće tamo neko vreme. A - Naći će ga. Mama ti i Ronald otputovat ćete u Švajcarsku, u Cirih kod čika O ta.
Aha, dobro. Volim da putujem. Baš bih volela da idem tamo. Kada? - Ove nedelje. - Sigurno? Nisi to sada izmislio? - Nisam. I Ronald je rekao rekao da može. može. - Baš se radujem. Ovde mi je dosadno. Kad mama nije tu, ne
znam šta da radim. Hoće li mi on kupiti nešto lepo? Siguran sam da hoće - Ticijan nije imao hrabrosti da joj pogleda u oči jer nikada nije video toliko hladno i proračunato proračunato dete. - Hoćeš li da posetiš mamu na klinici? -
smem da idem u bolnicu. Neću Neću da je vidim vidim dok - Ne bih. Ne smem se ne otarasi tog deteta. tor je izgubio živce. - Idi u svoju sobu! Dosta je bilo! dok tor - Hoću da gledam TV. - Nema ovde TV-a. - Kako nema? Zašto ga nemaš? - Ne treba mi. Zato. - Jesi li besan na mene? - Nisam. Moram da se vratim na klini ku. mami?
Šta da kažem
- Samo joj reci da putujem putu jem sa Ronaldom u Cirih.
Ticijan je potražio Mariju da bi je upo znao sa planom. Ona je la je da će da im pomogne ako t reba. bila razumna i rek rek la - Volim što sam ovde, ali ovo dete... Uvek me izbaci iz takta.
Možda je bolje da odem u starački dom. Ako su sva deca takva... Berger se nije naljutio na te reči. U nje no vreme deca su bila dobra.
Bio je veoma radoznao da sazna šta će psiholog da kaže. - Ronald i Ute putuju u Cirih da bi ti bila na miru - rekao je
Korneliji kada je došao da je obiđe. - Hoće li Ute da ide? - Sviđa joj se ideja. Idu kod Ota. - Ne znam šta da ti kažem. kažem. Očito ne umera sa njom, izgubila izgubila se. Ne znam šta ću dalje. A drugo dete je na putu žali la se
sam Kornelija sa suzama u očima.
Sve ćemo resili, nemoj da se brineš. Mislim da su ovo kritične godine Treba sačekati da krene u školu, da vidi kakva su ostala deca i da se navikne na druš tvo. Tako, pod staklenim zvonom, ništa dobro ne možemo očekivati. Inače, nije imala ništa -
protiv kad sam joj spomenuo spomenuo putovanje sa Ronaldom. - On je tako dobar... volim ga. Mislim da bih umrla u mrla da nije sa mnom. - Sada treba da misliš samo na dete. Sve će biti u redu, veruj mi - rekao je mada ni sam nije bio b io siguran u to.
ledećeg jutra došao je Ronald. Ticijan je bio na klinici, pristigle jentkinje i za sledeći dan zakazane su dve su nove paci jentkinje operacije. Bio je veoma zauzet u poslednje vreme. A kao novi saradnik, morao je da se pokaže u najboljem svetlu. Nije mu bilo naporno, voleo je svoj posao i uvek se mnogo trudio.
Ronald se začudio kad je video drugačiju, milu i nežnu Ute. U stvari, nije znao šta se zapravo dešavalo u međuvremenu, pa mu nije bilo jasno zašto je sada toliko umilj ata prema njemu. - Kada putujemo u Švajcarsku? - upitala je nežno očuha. - Sutra ujutro. Danas ću posetiti tvoju mamu.
Srećna sam zbog putovanja. Ticijan kaže da ćeš mi tamo kupiti nešto lepo. Hoćeš li? Možda bicikl? -
- Videćemo. - Hoćeš li mi ipak obećati? - Obećavam! - rekao je Ronald nakratko resiti njenih dosadnih pitanja.
znajući da će se tako bar
- Odlično! - uzviknula je devojčica. Marija mu je pripremila divan ručak, ali on jedva da ga je dotakao. Nije bio gladan. Sve vreme razmišljao je o Korneliji. Kada je kasnije otišao na kliniku i se deo pored njenog kreveta, ugledao je Kornelijino lepo, ali bledo lice. Kornelija je bila veoma srećna z bog putovanja jer se nadala da će se Ute i Ronald
tako zbližiti.
- Ne brinite, gospodine! - rekao je ginekolog Ronaldu. -
Zasad je sve pod kontrolom. Ukoliko se vaša žena bude rasteretila briga, biće sve u redu. Znači, nema stresa, uzrujavanja uzrujavanja i nervoze... nervoze... Ne bi bilo loše da ona ostane ovde ovde nekoliko nedelja. doživeti još neki šok. Zaslužila je bolje. - Nadam se da neće doživeti Ni slutio nije šta se u međuvremenu međuvremenu dešavalo u Ticijanovoj kući. Dok je on pokušavao da uteši svoju ženu, došao je Georg parkiravši auto ispred porodične kuće. - Tata! - potrčala mu je u susret razdragana Ute. Marija nije o krenula se nezvanom gostu. Nije ga odmah obratila pažnju na nju, okrenula prepoznala. - Dobar dan - pozdravio ju je Georg. -Verovatno me se ne
sećate. Ja sam Kornelijin muž. Kakav bezobrazluk, pomislila je Mari ja. ja. Muž... - Kako znaš da sam ovde? - pitala je Ute oca. - Uvek ću te naći bilo gde da si,
dušo moja. Znaš da te volim - nastavio je da se dodvorava kćerki. Hoću da zajedno ode mo na put, obećao obećao sam ti to. - Da, sećam se. Zašto nisi došao tada kada si obećao? - Nisam mogao, bio sam bolestan.
sa Ronaldom u Švajcarsku - rekla je Ute jer joj je obećani bicikl lebdeo pred očima. - Da, ali sutra putujem
- Oho, znači mama?
tako! Putujete u inostranstvo? Baš lepo. Gde je
- Ona je na klinici - uskočila je kućna pomoćnica u razgovor. - Pa, dobro, onda sad možemo malo da se vozikamo.
Ne može - usprotivila se Marija. - Sačekajte da se Ronald vrati sa klinike. Ne možete da odvedete dete bez dozvole. - Bit će kasno kada se vrati. Imam pravo da j ednom mesečno vidim svoju kćerku i vi tu ništa naređujete? - rugao joj se Georg.
ne možete. Ko ste vi da mi
Ali, ja hoću da idem sa njim - insistirala je devojčica. Dosadno je u kući pošto su svi otišli. Mama je u bolnici, ujak Ticijan radi... Zar da čekam da se Ronald vrati sa klinike? Čuli ste je - smejao sa Georg podrugljivo. - Ona hoće da pođe sa mnom. mnom. Ne možete možete nam ništa. ništa. Dođi, draga! draga! Do viđenja! viđenja! -
Georg je dao gas i Marija ništa nije mogla da preduzme. Pobesnela je. Kakav bezobrazluk! Odmah je nazvala kliniku prenevši Ticijanu šta se desilo. To je tipično za Georga, po mislio je.
Špijunira Korneliju i svaki njen korak. Razmišljao je o tome da će se Ute možda promeniti prema Ronaldu, mami, prema njemu i Mariji, kako to obično biva posle njegove posete. Ronald je pre bledeo kad kad je čuo šta se desilo. s memo da je uzrujavamo. - Nećemo Korneliji ništa reći. Ne sme Svakako neće dugo biti odsutni. Nikada nisu proveli duže od četiri sata zajedno.
Ticijan se po završetku radnog vreme na malo provozao pokušavši pokušavši da ih pronađe. pronađe. Međutim, Međutim, nije ih bilo. bilo. Marija se osećala odgovornom iako t o nije bila. Ticijan je pokušao da je smiri mada mada je i on imao imao loš predosećaj. predosećaj. Prošli su sati, a njih nije bilo. - Verovatno opet želi da te ucenjuje - tvrdio je Ticijan. - Ute je svojevoljno otišl a s njim - komentarisala ko mentarisala je Marija.
- Idem u policiju. N emojte
ništa reći Korneliji. Svaka reč
može da joj naškodi. U policijskoj stanici nisu pokazali veliku zabrinutost.
Verovatno imaju iskustva sa takvim očevima. - Možda im se auto pokvario ili im je nestalo benzina. Zasad
ništa ne možemo da preduzmemo. - Prošlo je sedam-osam sati otkako su ostišli - Ronalda je uhvatila panika. Pomislio je na svoju ženu i na njeno stanje. - Morate da nađete dete. Moja žena leži na klinici i ne sm e da se uzrujava.
Obavestićemo vas u svakom slučaju. Samo se vi smirite. Ne bi bilo loše da nam ostavite podatke i registarski broj -
automobila.
Na nesreću, nisu znali broj. Marija je rekla da ne može da kaže kakav je model auta vozio Georg a kamoli da se seti tabli ca. Jedino je znala šta je Ute imala na sebi: farmerice, beli džemper i plave patike. Georg je bio u sivim pantalonama, pantalonama, beloj košulji i crnim cipelama. I zapamtila je boju automobila: metalik-zelena.
Bila je to teška noć, svi su bili zabrinu ti i nervozni. Ako Kornelija nešta sazna, moraju računati na najgore. Nisu oka sklopili.
A ono što se desilo sledećeg dana, bilo je gore od očekivanog.
onald je čekao celu noć na poziv od Georga, očekivao je da će tražiti novac. Kao i obično, bio je spreman da plati. Ute je bila u njegovim rukama, znao je u kakvoj je Neli situaciji i iskoristio je priliku da zaradi na rođenom detetu. Nije oka sklopio iščekujući
zvonjavu telefona. Međutim, ništa se nije desilo. Ni Marija ni Ticijan nisu proveli mirnu noć, prevrtali su se u krevetu do zore. Marija je popila tabletu za smirenje, jer je smatrala sebe krivcem za
sve što se desilo. Sledećeg jutra oko osam sati zaustavio se policijski auto ispred njihove kuće. Ma rija je zadrhtala, Ronald se ponadao da su doveli Ute, ali se na licima uniformisanih lica videlo da ne donose dobre vesti. Kad su rekli da je na obali jezera pro nađeno
telo devojćice čiji je opis potpuno odgovarao Ute, Ronaldu je pozlilo. - Utopila se. Neki muškarac je pokušao da je spase - rekao je policajac. - Pobegao je, verovatno zbog šoka. Ronald je morao slomljen.
da identifikuje telo devojčice. Bio je
Ticijan je takođe bio užasnut, ali je pokušao da prikupi svu snagu i hrabrost da pomagne policajcima. Čovek na obali, koji je bio zadužen za čamce, dao je izjavu da su devojčica i muškarac juče oko četiri popodne četiri popodne iznajmili iznajmili čamac. Muškarac je rekao da se neće zadržati na jezeru duže od pola sata. Opis je odgovarao Georgu. Čovek je čuo kada je devojčica rekla da sutradan treba da otputuje u Švajcarsku sa očuhom i ne može dugo da ostane jer će njen očuh biti besan.
Svedok je bio oprezan verovatno zato što su ga mušterije u više navrata prevarile ostavivši čamac na drugoj obali a da račun nisu podmirile. Zato je zapamtio registarski broj automobila. Sedeo je na obali posmatrajući posmatrajući turiste. Oko pola šest čuo j e zvuk
automobila. Kada je ustao da pogleda gde je čamac, nije ga bilo. Odmah je pozvao policiju.
Policija je pronašla detetovo telo, ali ne i čamac koji je kasnije pronađen nekoliko kilometara od obale. Službenici su odmah znali ko je devojčica pošto s u dan pre toga Ticijan i Ronald prijavili da je nestala.
Ticijan je bio van sebe Možda ju je ubio, pomislio je. Nemoguće. Nemoguće. Nije valjda toliko zao da ubije svoju kćerku. - Ne smete odmah da kažete Neli - pre poručio im je doktor šnajder. - Ona misli da je njena kćerka otputovala u Švajcar sku sku sa Ronaldom.
Ipak, znali su da će morati da joj kažu i plašili su se tog trenutka. Marija od toga dana nije više bila ista, zurila je u jednu tačku ne progovarajući ni reč. Bio je to veliki udarac za nju. Smatrala je da nije smela da pusti devojčicu sa ocem. Ticijan i Ronald poverili su je njoj na čuvanje a ona je dopustila da je taj bezdušni Georg Georg odvede. odvede. - Niste vi krivi, Marija. I ranije je dolazio po dete, imao je pravo na na to. Samo Samo što ju je pre uvek uvek vraćao vraćao - Ronald je pokušao da je uteši.
Da bi saznali šta se u stvari dogodilo toga dana, policija je morala da pronađe Georga. Raspisana je poternica za njim.
oktor Nikolaus je upravo slušao radio kada su pročitali poternicu za Georgom. Georgom. Lice Lice mu je prebledelo. Hildegard ga je začuđeno gledala. - Ružna priča. Loš početak za mladog kolegu. - Poznato mi je to ime - rekao je doktor. - Ozbiljno? Poznajete li ga lično? - Ne, ali zna ga moja sestra Elza. Mo ram
da popričam sa
njom.
Potom je otišao da obavi telefonski razgovor. Kad se vratio, uopšte nije izgledao zadovoljno. Razmišljao je glasno o tome gde bi mogao na miru da popriča sa sestrom. sestrom. - Pa, imate svoj stan - podsetila p odsetila ga je Hildegard. - Ne mogu da idem k ući. ući. Elza uskoro stiže pa ćemo s esti tu negde, u blizini. Ponekad ume da bude bud e veoma naporna i glasna. Ne
želim da baš svako čuje naš razgovor. Izraz na njegovom licu bio je takav da ga je i upravnik
klinike iznenađeno pogledao. Upitao je Hildegard šta se dešava novom kolegi. - Izgleda da poznaje osumnjičenog Georga, odnosno njegova
sestra ga zna, pa ju je zvao da popričaju. On sve uzima srcu. Znate kakav je. - Da, ovo je veoma tragičan slučaj. Ne radi se
samo o jednoj osobi već o celoj porodici. Ako je njegova sestra upletena u to...
Nikolaus nije bio zabrinut samo zbog ove tragedije, već i zbog činjenice da se njegova sestra druži sa takvim tipovima. Uvek je uživala u tome da bude okružena bogatim udvaračima i hvalila hvalila se time. I o ovoj ništariji rekla je da je bogat i poznat. Ali, ako je on bogat i poznat, poznat, da li je takav muškarac muškarac u stanju stanju da uradi tako nešto? Da ubije sv oju kćerku i da je ostavi na obali jezera? Nikolaus se nadao da Elza nije bila u intimnijoj in timnijoj vezi sa Georgom.
Slučajno se desilo da je Šnajder upravo napuštao kliniku kada su se Nikolaus i Elza sreli ispred zgrade. Prišao im je da ih pozdravi i već u tom prvom kontaktu Šnajder je procenio devojku uvrstivši je u određenu kategoriju žena. To je devojka koja je svesna svog izgleda i verovatno je uvek u stanju da to iskoristi. cem. Samo su Međutim, ne polazi joj to za rukom sa svakim svaki m muškar cem.
neki bili podložni takvoj manipulaciji. A to je imalo svoju cenu. Nikolaus se plašio plašio razgovora razgovora pošto je znao kakva kakva je njegova njegova sestra. Verovao je da se ona susreće sa svakakvim ljudima. Doktor Šnajder je ipak misl io da takve devojke jednostavno vole da su u centru pažnje i zato flertuju sa svima, ali se ništa ozbiljno ne dešava. Kakav fin čovek prokomentarisala je Elza kad je doktor Šnajder otišao. -
On je moj šef i oženjen je lepom ženom - promrmljao je Nikolaus negodujući. negodujući. -
Da, nisam ja takve sreće... Najbolji muškarci su uvek u čvrstim rukama. -
- Kao Georg? - Šta hoćeš od mene? Zašto njega
spominješ?
- Zanima me koje on u tvom životu. - Niko
i ništa. Obični švaler koji hoće sebi da nađe bogatu
ženu jer sam ne može ništa da postigne. Više mi nije zanimljiv a to mu je Julijan dao do znanja. - Ko je Julijan? - Njegov prijatelj.
Nikolaus je je ponekad ponekad imao imao utisak da može može normalno normalno da priča sa njom. To su bili retki trenuci kada mu se činilo da je iskrena. Inače je bila arogantna i nadme na prema svima pa je zapravo niko nije voleo. Sada je pokušavao da pronikne u njenu dušu i ona je pocrvenela kad je to primetila. - Hoćeš li da saznaš više o mom privatnom životu? I drugi su pokušali. Ali, to je moj problem, problem, ne dopuštam da bilo ko za viri tamo gde mislim da ne bi trebalo.
Hajdemo u poslastičarnicu. Pozivam te na kolače i kafu. Tamo ćemo na miru da porazgovaramo. -
posao?
Zar nisi rekao da si u gužvi, da moraš brzo da se vratiš na
- Organizovaću se nekako. Odvojiću za tebe sat vremena. - Znam da nisam uvek bila ljubazna prema tebi, Nikolaus. jednostavno sam takva. takva. Ali, stvarno mi nije jasno zašto si morao da
izabereš baš najskuplji starački dom za mamu. - Ona je naša majka. Zaslužila je to.
I sestri daješ mnogo novca, a njen muž sve prokocka počela je Elza da se svađa. - Nije on ništa bolji od tog Georga. Možda tek malo... -
- Nemojmo Nemojmo sada da pričamo pričamo o njima. njima. - Dobro, šta hoćeš da znaš o Georgu? Zašto se toliko zanimaš za njega?
- Zar nisi slušala radio? Vesti? - Ne,
spavala sam. Sinoć sam bila na snimanju pa sam se umorila. Znaš da sam dobila malu ulogu u filmu i baš sam srećna. Jeste to sporedna uloga, ali i to je nešto. Prošetali su do obližnjeg lokala i sme stili su se za sto za dvoje. Atmosfera je bila prijatna. Elza je pogledala jelovnik dok je
on pričao. Kada je spomenuo devojčicu i šta joj se desilo, bila je užasnuta. - Ne verujem. Nije on takav. Nije sposoban sposo ban da ubije. Nije to stanju. Možda jeste propalica i v aralica, ali nije ubica. Ima on
u mnogo mana, ali... Previše voli svoj život da bi učinio nešto tako gnusno.
Dok je pričala o njemu, Nikolaus je ste kao utisak da je ona dobro informisana kao i da ume da proceni ljude. Možda joj se u poslu ukazala prilika da upozna upozna svakakav svet. - Poznaješ li ga dobro?
To ne bih mogla da kažem. Imam mnogo poznanika i prijatelja, poslovnih partnera. Njega samo površno poznajem. poznajem. On je -
sitna riba. - Zašto ne tražiš neki drugi posao, Elza? - Pa da ti i ja budem na teretu? Nije da nas lako naći posao,
znaš to i sam. Onda bi ti morao da me izdržavaš. A ne bi ti to prijalo, pretpostavljam. pretpostavljam. Smatram da čovek treba da radi ono za šta imaš smisla i u čemu je dobar. Nemoj da misliš da mi je lako ali se snalazim. Mogu lepo da zara dim. Ipak, nisam ti još ništa rekla o Geor gu. gu. Po mom mišljenju, on je veliki luzer. Bio je u vezi sa Mihaelom Berger koja je inače veoma bogata, ali ružna kao đavo. Pošto je video da ništa neće dobiti od nje, našao je drugu ljubavnicu. Uvek je bio takav. Važno je da ne mora da se trudi, lakše mu je da živi kao parazit, na tuđoj grbači. Da, da, takav je
život, nisu svi dobri kao ti. Ali, ima još uvek mnogo idealista. Ti si dosad bio jedan od retkih a sad mi se čini da ih je sve više. Ipak, zahvaljujući ovom slučaju, naučićeš da ne treba gledati život kroz ružičaste naočare. Evo, ja sam se uključila u rad jednog pokreta. - O zabrinuto.
Bože, nije valjda neka sekta? - upitao je Nikolaus
- Zašto si takav? Zašto me prezireš? Na putu sam samospoznaje. Nemoj da mi padaš u nesvest, ali reći ću ti nešto...
Živim u jednoj zajednici... Članovi nisu luzeri ili skitnice, već normalni ljudi koji traže sebe. U takvoj zajednici za ljude kakav je Georg nema mesta. Mi tamo tra žimo smisao života. Ipak sam potpuno sigurna da on nema ništa sa ubistvom. Pre b ih mogla da pomislim da je detetom želeo da ucenjuje Ronalda. Ali da ubije sopstvenu kćerku... Znam da je nekoliko puta pokušao da ga učeni. U nekim trenucima, kada je bio dobre volje, hvalio hv alio se da ima izvor novca koji nikada neće presušiti, prepostavljam da je mislio na
Ronalda... Zaista je bio pokvaren do bola, sve je radio koristeći kćerku. Takvi muškarci nisu vredni pažnje. Bio je ga dan tip. - Zašto kažeš da je bio? - Zato što mislim da je sam dobro informi sana, leži
otišao odavde na neko vreme. Ako u nekom sanatorijumu za bo lesti zavisnosti. Jesi li ti siguran da je on kidnapovao kidnapovao svoju kćerku? kidnapovao već ju je odveo. odveo. Imao Imao je pravo na to po - Nije je kidnapovao sudskom rešenju. Elza je prebledela. - Strašno! I, hteo si da popričaš sa mnom zato što si mislio da
više znam? Da možda znam gde se sada on nalazi... Šta ti, u stvari, misliš o meni? Kakva sam ja osoba po tvom mišljenju? Znam, mi sliš da sam ista kao on. Nemaš nimalo poštovanja prema meni. Nikada ne bih pomislila da je tvoje mišljenje o sopstve noj sestri toliko loše.
U tom trenutku iskočila je iz stolice uzviknuvši: Idem svojim putem i nikome nisam odgovorna. Živim svoj život. Nikoga nisam molila da me primi u tvoju porodicu. Znam da žel ela, a da je tata pobegao. Sve znam, ali me moja prava majka nije želela, šta sad to vredi... - za trenutak su njene ruke nemoćno visile u vazduhu a onda se okrenula brzo napustivši lokal. sustigne ali ali pošto pošto u međuvremenu međuvremenu nije nije Nikolaus je hteo da je sustigne platio račun, morao je da ostane. A ona je već bila na ulici. Kad je izašao ispred lokala, Elza je već bila nes tala. Bilo mu je neprijatno. Učinilo mu se da je ovoga puta bila iskrena.
Vratio se u bolnicu i prošao je pored se stre Hildegard ne primetivši je. Ona ga je začuđeno p ratila pogledom, nije joj bilo jasno šta se dešava. dešava. Kada je potom izašao iz toaleta, kosa mu je bila mokra. Zašto je gurnuo glavu pod tuš?
ko pet sati pred kliniku su stigli taksista Herman i njegova
majka. Bila je to sitna ženica, slomljena životom, odevena u crno, ali sa blagim izrazom lica. Taksista je u ruci nosio poveći paket. - Ovo je moja mama - predstavio ju je doktoru Nikolausu pomalo zbunjeno. - Drago mi je što sam vas upoznao - rekao je doktor. I zaista
mu je bilo drago jer je shvatio da ovaj momak nije lakomislen. Bio
je čovek od reči. - I meni je drago - odgovorila je žena. - Mnogo sam vama. Moj sin je odu ševljen osobljem vaše bolnice, kaže
čula o da ste velikodušni. Oduševljen je svima vama, mladom mamom, bebicom, sestrom Hildegard. Mogu li da vidim devojčicu? - Kako da ne! Odvešću vas u odeljak u kojem su bebe. A vi obratio se mladom taksisti - u međuvremenu možete da po setite
njenu majku. Ona vas čeka. Vivijen je jedva uspevala da prikrije ra dost i uzbuđenje zbog pojave posetilaca. Pocrvenela je od stida i zbunjenosti. Taj mladi
čovek zaista joj je došao u posetu sa svojom majkom. Kada je nestala početna zbunjenost, njih dve su se raspričale kao da se godinama poznaju.
Bila je to žena koja je za sve morala da se bori u životu, nije mnogo pričala ali je umela da sluša i ostavila je vrlo prijatan utisak na Vivijen.
Sin mi je sve ispričao o tebi i tvojoj bebici. Nemoj da se brineš zbog deteta. Tu smo da ti pomognemo, pomognemo, na nas možeš da računaš. Znam da ti je tešk o, o, ostala si sama sa detetom. I ja sam s am bila u sličnoj situaciji. A vidiš... od njega sam napravila pravog čoveka. p ravom sam Ništa mu mu ne fali - potapšala ga je po ramenu. - S pravom -
ponosna na njega. - Idem ja malo napolje - rekao je Herman jer mu je bilo neprijatno da prisustvuje intimnom razgovoru dve žene od kojih mu je jedna majka, a druga mu se veoma dopadala. - Samo da znaš - nastavila je njegova mama kad je Herman izašao - njemu je bilo žao što te je ostavio u bolnici bolnici samu, ali znao je da mora da se vrati na posao. Ni danas ne može da oprosti sebi
što te je ostavio a te noći je, umeslo da nastavi da radi, odmah došao kući jer si mu ti stalno bila u mislima. Jedva je dočekao jutro da ti
oju si dođe u posetu a kao dobar razlog po služila mu je tvoja torba k oju zaboravila, verovatno od muke, u taksiju. Inače, bio je sasvim zbunjen situacijom, prvi put u životu desilo mu se da vozi trudni cu u porodilište. Te noći, odnosno kasnije kada je dolazio da te poseti, postalo mu je jasno u kakvoj sam ja situaciji bila kad sam ga rodila... Nije lako, znam. Ali, kada mi je babica donela bebu, zaboravila sam na sve. Znala sam da dete nije krivo i da ne srne da
ispašta zbog toga. Bolje da si sama nego da si s nekim ko ti pravi pro bleme i otežava vaspitanje deteta... I ti i dete možete da ostanete kod nas, ima dovoljno mesta. Radila sam kao kafe kuvarica i
pomoćnica pomoćnica u kuhinji u restoranu. Kad tvoja beba malo poraste, možeš da se zaposliš tamo. Ništa nemoj da se brineš. Sve ovo govorim u slučaju da tvoja mama ne poželi d a vas primi. Doneli smo neke stvari za bebu. Imamo i krevetić, samo ga treba malo srediti. Herman je rekao da će da ga prefarba. Nekada je to bio njegov krevet.
Vivijen je počela da plače od sreće. Nije očekivala pomoć od te žene. - Vi ste tako dobri, i vi i vaš sin. Nisam to zaslužila. Sada sam dobila pravu porodicu kakvu nikada n ikada nisam imala. - Ne znaš ti ništa o tome, mlada si. Saznaćeš šta je život kada
ti dete odraste, biće još situacija za plakanje, i od sreće i od tuge. Naravno, moraš da naučiš nešto iz svega ovoga i uvek ćeš učiti. Suština je u tome da ne praviš iste greške, da iz sva ke situacije ponešto naučiš i da imaš to na umu kad ti se kasnije desi nešto slično. Kada mi je sin pričao o tebi, prisetila sam se kako je meni bilo. Ali, hrabro sam se borila. Znači, nema mesta za žaljenje. Nisu svi ljudi loši. Ima i zlatnih, samo ih treba potražiti. Sada to znam. Ako moja majka ne želi da čuje za mene i moje dete, neću da idem kući. A dete neću dati nikome, moje je. Znam da će mi biti teško, ali pokušaću nekako da se snađem. Kad budem imala malo više snage i vremena, vremena, radiću. Prihvatiću svaki posao, može i taj u re storanu, kako ste rekli. Vredna sam ja, radila -
sam i pre trudnoće, čak sam ponešto ostavljala na stranu, ali mi je on sve uzeo. Rekao je da je za lokal... A ja sam mu poverovala. Kako sam bila naivna.... Kakav lokal... Novac mu je bio potreban za novu ljubavnicu... Nisam mu ja bila jedina u ži votu mada je to uvek tvrdio.
I ja sam nekad bila naivna, pa sam naišla na pogrešnog čoveka. Ali, kažem, nisu svi isti. Mada se nikada nisam udala, bilo je udvarača oko mene kada je Herman bio dete. Međutim, Međutim, previše sam bila okrenuta njemu i poslu, da bih mu pružila pristojan život, pa nije bilo prostora za ljubav. Ponosna sam na sebe što sam od njega napravila čoveka, poštenog i nei skvarenog. -
- Da, možete mlada mama.
da budete ponosni na nje ga - prošaputala prošaputala je
Hoću još jednom da vidim bebu, pa moram da idem. Doći ću i sutra. Sada imam više vremena, Herman ne dozvo ljava da radim. Ponekad mi je užasno dosadno... Nisam navikla da ništa ne radim. A ti, nemoj da očajavaš. Ja sam tu, Herman je tu. Samo veruj u Boga i moli ga da ti da snage. Veruj mi, kada je najve n ajveća muka, tad ti je Bog najbliži. Bog vodi računa o svima nama. -
Onda je otišla do kreveta pored prozora gde je Hildegard u međuvremenu ostavila bebu. Moraće malo da ojača, oja ča, veoma je sitna. Ali, nema veze, i moj sinje bio takav, a pogledaj kakav je sad! ohrabrila je Hermanova majka Vivijen. - Ali, ja sam imao tebe - dodao d odao je Herman. - Vivijen će biti dobra majka. Znam to. Jedan poznati čovek jednom je rekao: nije sramota pasti, sramota sramota je ne ustati. ustati. Vivijen
je sa suzama u očima posma trala to dvoje dragih ljudi razmišljajući o tome šta joj događa, kakav je to blagoslov. Pored toga, odmotala je poklone koje su joj doneli majka i sin. Bile su to lepe stvari i osetila je da su izabrane s ljubavlju. To je bila
ljubav bez računice, bez velikih reči i laskanja. Vivijen je, nažalost,
odavno shvatila da ljubav nije u recima.
Tog dana držala je prvi put svoje novorođenče u rukama a da nije pomislila na surovu prošlost i tešku budućnost. Nije više razmišljala o svom bivšem momku, koncentrisla se isključivo na dete. Ipak, morala je to da prizna sebi, misli su joj če sto lutale prema Hermanu... Hermanu...
Doktor Šnajder i doktor Nikolaus bili su zadovoljni njenim oporavkom. Tog dana osećala se bolje, pogotovo posle raz govora sa Hermanovom majkom. Sada su mogli da se usredsrede na Kor neliju neliju koja je takođe
ležala tu, na klinici. Pokušali su da odlože saopštavanje strašne vesti o devojčici jer su se plašili posledica. Ronald više nije znao šta da radi. Kako da kaže Neli šta se dogodilo? Mučila Mučila ga je teška glavobolja, sve vreme razmišljao je o tome kako da saopšti tragičnu vest svojoj supruzi. Ona još uvek misli da je devojčica u Švajcarskoj sa njim. Ako se pojavi pred njom, biće joj to sumnjivo. Pitaće odmah za kćerku. Doktor
Šnajder je ozbiljno porazgova rao sa Ticijanom kako da nađu najbolje rešenje. Narednih deset dana kritični su za trudnoću. Znali su koliko je njeno zdravstveno stanje nestabilno, sve je na nervnoj bazi. Ronald je bio u tako lošem stanju i, kada bi ga Neli videla, odmah bi znala da nešto nije u redu. Rezultati obdukcije pokazali su da nije bilo znakova
upotrebe sile, što znači da se devojčica jednostavno utopila. Ono što su, između ostalog, saznali, možda u neku ruku objašnjava njeno ponašanje. Ute je imala tumor na mozgu! - To znači da svakako Ronald kad je to saznao.
ne bi živela dugo - komentarisao je
- Da, upravo tako. A to o bjašnjava
i zašto se tako čudno ponašala. Mislim, znaš i sam... Nekada je umela da bude toliko
razdražljiva... razdražljiva... a poneka je bila mila i normalna devojčica. Korne Kornelija lija ne bi podnela da gleda njenu patnju. Ovako... Smrt je došla brzo i nenadano.
Misliš da je da je ovako bolje i za nju i za nas? Misliš da će to olakšati Nelinu patnju? -
- Pa, neće je utešiti, ali kad se malo slegnu emocije, shvatiće da je bolje - razmi šljao je Ticijan naglas mada je i sam bio svestan
činjenice da je rizik veliki ukoliko joj sada saopšte lošu vest. Mučila ih je i činjenica da predstoje teški dani za Neli i njenu trudnoću, svašta može da se desi. Neli se već bunila što je Ronald nijednom nije nazvao telefonom. telefonom. Morali su da je slažu da je zvao i da su stigli u Švajcarsku. Kornelij a je insistirala da nazove Ute. Prirodno, želeia je da popriča s njom, svaka mama bi to tražila. Zato su se dogovorili da je Ronald odmah nazove. - Ne Ronald.
možeš sada da pričaš sa njom, ona spava - lagao je
- Ali ti paziš na nju, - Svakako. Nemoj da ne brizne u plač.
jel' da? - upitala je Neli.
da se brineš - Ronald se jedva uzdržavao
- Veza je katastrofalna. Ništa ne čujem - primetilaje Neli. - I ja tebe loše čujem. čujem. Nazvaču te ovih dana, dana, sada moram moram da opusti se, odmaraj se što više. Znaš Znaš da da ti je to idem. Budi mi do bra i opusti sada preko potrebno. Volim te, Neli - završio je Ronald razgovor.
Veza je očajna! - žalila se Neli Ticijanu. - Ništa nisam mogla da čujem. Ute je spavala, nisam ni sam mogla da popričam sa njom. Nadam se da će se tamo njih dvoje sprijateljiti, da neće više biti svađe među njima. Možda će nam to putovanje doneti nešto lepo. -
Ticijan se teško kontrolisao. Šta da kaže? Situacija je bila
neizdržljiva. - Molim te da sada misliš na sebe. Budi malo sebična, nikad dosad nisi bila takva. Uvek si prvo mislila na druge, pa na sebe. Sad
si ti u prvom planu. I beba. Nemoj da razmišljaš r azmišljaš ni o čemu č emu drugom. Znam. Obasuta sam tolikom ljubavlju i pažnjom, a ja nikome ne mogu ništa da pružim. Samo sam vam na teretu. -
nikome teret, šta to pričaš? to pričaš? - Nisi ti nikome - Teško mi je. Pomisao da Ute jednoga dana može da postane
kao Georg ili slična njemu... Užasno se plašim. Ne da mi mira... Zašto nije nestao iz našeg života? Mogli smo da živimo mirno, kao srećna porodica. Nikada nisam pomislila pomisli la da će Ute postati takva. Ni u najgorem snu. -
Mnogo razmišljaš. Odmori se malo. Nema smisla o tome
pričati. Htela bih nešto da čitam, neko lako štivo. Hoćeš li mi doneti nešto? Novine, na primer. -
njima su samo loše vesti. vesti. Doneću Doneću - Nemoj da čitaš novine. U njima ti ljubavni roman. Morao je da skrene pažnju sestrama da joj ni slučajno ne daju nikakve novine.
Bože sačuvaj da iz novina sazna za smrt svoje kćerke. Sestre su bile spremne na saradnju i obećale su da joj neće ispuniti takvu želju i da će paziti na nju. Uskoro će svakako cela bolnica znati šta se desilo. Kornelija je na kraju prihvatila savet doktora da čita neko lako štivo i tražila je stripove, nije volela ljubavne romane. - U redu. Neko će ti ih
doneti. Ne brini.
- Ticijane, tako si mi čudan. Ne sviđa t i se ovde?
- Naprotiv. Nema boljeg šefa od našeg. našeg. Zašto Zašto to to pitaš? pitaš? Zar se
ne vidi da sam srećan? Ma, ne znam. Možda mi se samo uči nilo. Veoma mi se sviđaju sestre, naročito Monika. Ona mi je kao princeza. -
- Princeza? Kakva princeza? - Ne znam, kao d a medicinsku sestru.
je došla iz neke bajke i pretvorila se u
Kada je kasnije prolazio kroz hodni k,
razmišljao je o sestrinim reečima. Susreo je sestru Moniku, a ona ga je čudno gledala. - Da li ste joj rekli? - upitala je doktora. - Ne. I ne sm e još da zna. Niko joj ne sme reći. Nemojte joj slučajno dati novine. Najgore bi bilo da iz novina sazna. Kada
odlučimo da je dovoljno jaka da joj saopštimo, reći ćemo joj. Znam da je i vama teško. Na sličan način izgubila sam sestru. Doživela je saobraćajnu nesreću kad joj je bilo tri naest -
godina. Moji roditelji ni danas nisu preboleli njenu smrt. Tata je
prevremeno prevremeno otišao u penziju jer jednostavno jednostavno više nije mogao da izdrži na radnom mestu. Dosad nikada nisu razgovarali. Ona je bila veoma tiha devojka. Da, bila je posebna, odavala je utisak hladne, suz držane, distancirane devojke koju je teš ko osvojiti. Bila je svima
nepristupačna pa je ono što je Neli rekla o njoj, u neku ruku bilo tačno. Inače je bila veoma slat ka, imala je plavu, talasastu kosu i bila je sitne grade. Mogla je da ima dvadesetak godina, ne više. Doktor Šnajder nam je dao uputstva kako treba s njom. Rekao nam je da joj ne smemo ništa reći. Možete da računate na -
nas, doktore.
- Hvala vam. Iskreno.
Ona je klimnula glavom i produžila je u sobu u kojoj su se okupljale sestre. Doktor ju je posmatrao i primetio je da jc veoma
zgodna. Baš kao iz bajke. Uveče je uhvatio sebe kako razmišlja o njoj. A nije joj znao čak ni prezime, ušao je u kartoteku gde su bili podaci svih zaposlenih i pacijenta. Malo mu je bilo nezgodno što ovo radi, ali je hteo da sazna nešto više o njoj. Ako ga neko vidi, pomisliće da je lopov. Gde da počne da traži? Kako joj je ime? Ko bi to mogao da zna? Interesantno je da svaku sestru zovu imenom, a niko nik o im ne zna prezimena. Isto tako tako bilo je u Engleskoj, gde je kratko vreme radio kao asistent, odnosno pomoćnik lekara na jednoj klinici. Tamo je uspeo da nauči mnogo o medicini. Rad no iskustvo bilo je medu važnim kriteri jumima jumima kada su ga primili primili u ovu bolnicu. I boravak boravak u Engleskoj mu je dobro došao. Setio se da se jednom desila nesreća,
jedna medicinska sestra je sa klinike stradala na putu u saobraćajnoj saobraćajnoj nesreći. Kad su u vestima čuli prezime, bilo im je nepoznato, nisu znali ko je ona. I upravnik klinike je pitao koje ta gospođa iako su decenijama radili zajedno. Kada su na kraju ipak ip ak saznali o kome se
radi, svi su bili u šoku. Ticijan je i dalje razmišljao o njoj, pa je uspeo da se malo odmakne od teških trenutaka koje je doživeo na klinici po sljednjih nekoliko dana. Prisetio se svojih ranijih veza. Imao je on devojaka, ali nekako kao da je uvek nailazio na pogrešnu osobu. Ni njemu
nije bilo jasno zašto. Toliko se trudio, a nijedna ga zbog toga nije cenila. Devojke su proračunate, pomislio je. Traže slavu , bogatstvo, a niko ne gleda prave prave vrednosti. Da li Monika ima momka? Ko bi to mogao da zna? Kako da
pita nekoga, šta će pomisliti? Možda sestra Hildegard zna nešto više o njoj. A ona je fina žena, diskretna. Pitaće je sledeći put kad je bude video.
ada je te večeri doktor Šnajder došao kući s posla, zatekao je svoju ženu Kristinu u dnevnoj sobi. Upravo je čitala novine. Bila je to lepa žena, u ranim četrdese tim godinama. Upoznali su se pre dvadest godina na putovanju za Pariz, gde su
oboje išli na godišnji odmor. Kristina je bila pravnica, upravo je bila diplomirala a roditelji su joj uplatili boravak u "gradu
svetlosti", da se malo odmori od učenja. A on, Šnajder, već tada je bio doktor u okružnoj okružnoj bolnici, mlad i perspektivan. perspektivan. Pozn anstvo je preraslo u ljubav i venčali venčali su se nekoliko godina kasnije. kasnije. - Šta novine pišu? - upitao ju je nakon uobičajnog poljupca. - Ništa posebno osim što je izdata utopljenog deteta. O devojčici nema ni reči.
poternica za ocem
Ipak, ako novine slučaj no dospeju u ruke njene majke, šokiraće se. Nije ona glupa, ionako sumnja, kao da sluti zlo. -
- Bilo kako bilo, sada se odmori i pojedi nešto. Spremila sam
ti večeru a ja sam već jela sa decom. Znaš li da oni sutra idu na izlet sa školom? - Uh, potpuno sam zaboravio na to. Izvini, znaš koliko posla imam. - Da, zato sam ja tu. Ti si brižan otac koji radiš po ceo dan da bi prehranio porodicu, a ja sam brižna majka koja ostaje sa njima
kući. Hvala ti, draga. Ali, uopšte mi se ne sviđaju te ekskurzije. Ko zna šta može tamo da se desi. Nadam se da će ih pratiti brižni i -
pametni nastavnici koji znaju znaju kako treba sa decom. Deca su u tom, tinejdžerskom uzrastu neobuzdana, misle da sve znaju i mogu, a
onda se dešavaju nesreće. Iskreno, nikada ne bih radio kao nastavnik. Prevelika je to odgovornost. Osim toga, ne bih imao strpljenja sa decom. - Naša deca deca su dobra. Znaju da moraju da budu budu oprezni. oprezni. Dok
smo večerali, objasnila sam im na šta sve treba da obrate pažnju i razumeli su me. Obećali su da će se lepo ponašati. - Naša
deca jesu dobra, a ostala? Koliko ih još ide na ekskurziju? ekskurziju? Tridesetoro, ili možda više? - Dva odeljenja, pedesetak klinaca.
Jedna trećina njih će da pođ e u neudobnim cipelama, neki lagano obučeni, neki zaborave novčanik... Znam kako to izgleda. Roditelji uopšte ne vode računa o njima. -
Pre spavanja popričali su o Vivijen i Hermanu i zaključili su da bi oni bili lep par. A za Vivijen bi možda bilo najbolje da njena mama zasad uopšte ne sazna da se porodila. Međutim, u međuvremenu da je dobila unuku. Napisala je,
je Viv ijenina majka obaveštena između ostalog, u pismu svojoj kćerki: "Sada treba da misliš na budućnost, na egzistenciju, i sasvim bi primereno bilo da dete prepust iš vaspitačima u domu za nezbrinutu decu dok ono malo poraste, a kasnije ću vam ja pomoći..." Vivijen nije očekivala drugačiju r eakciju eakciju i nije se osećala povređenom, povređenom, jer je toliko puta bila u sličnoj situaciji. Nije posaslušala posaslušala majčin savet. Pošto su je podržali ljudi sa klinike kao i Herman i njegova majka, odlučila je da zadrži dete. Nije više bila sama, imala je kćerkicu pored sebe. Učiniće sve, samo da je zadrži i biće najbolja majka na svetu. Na primeru svoje majke naučila je kakva ne treba da bude.
Ronaldovom životu nije bilo groznijeg dana od onog kada k ada su Korneliji rekli istinu. Njegov brat, koji je inače bio psiholog, došao je da im pomogne, međutim, bezuspešni su bili njegovi pokušaji da je povrati. Kornelija nije plakala. Gledala je nepomično u jednu tačku, a u njenim lepim očima ogledao se uža s. Odjednom, kao da joj je u tom trenutku istina doprla do svesti, Kornelija je počela da vrišti:
To nije istina! Hoću svoje dete! Hoću da mi ga vratite! Odmah! Ronalde, gde mi je kćerka? -
Ronald je pretpostavljao da Neli njega krivi za to što se desilo. Nije mogla da razumi da je devojčica otišla sa svojim ocem na jezero. U njenoj glavi stalno je bila pomisao na to da su
Ronald i Ute bili u Švajcarskoj pa nikako nije mogla da shvati šta se zapravo dogodilo. U tim mo mentima više nije bila spremna da sasluša sve ispočetka, u njenoj glavi odjekivala je samo užasna rečenica. Ute se udavila a bila je sa Ronaldom. Ronaldov brat psiholog pokušao je da joj razjasni situaciju ali ona je bila toliko očajna da joj ništa nije dopiralo do mozga. - Idite, idite!
Neću nikoga da vidim. I » dok mi ne vratite kćerku, nemojte da se pojavljujete preda mnom. Ničije reći više nisu dopirale do nje. Jedino je doktor Šnajder ostao pribran, pa ih je posavetovao da Korneliju ostave na miru neko vreme, a da kasnije ponov o pokušaju da popričaju sa njojm. Dali su joj sredstvo za smirenje, naravno, bla go pošto je bila trudna.
Doktor Šnajder je bio zabrinut za nerođeno dete. Ako tako nastavi... nastavi ...
posledice mogu da budu kobne.
Kada je Neli konačno zaspala, njih tro jica su seli da se dogovore šta im je dalje činiti. Ronald je bio u dubokoj depresiji jer je shvatio da Neli njega krivi pa nije mogao da se koncentriše koncentriše na razgovor.
Dakle, moramo da se dogovorimo kako ćemo dalje. Vaša žena je sada u šoku a naš zadatak je da joj olakšamo ove dane -
rekao je upravnik klinike. - Izgleda da je Georg nameravao poste peno
da je uništava. Dok ona nije imala drugog muškarca u životu, nije se pojav ljivao i nije se brinuo o kćerki. Možda je moja greška to što sam želeo da usvojim Ute. Za usvajenje nam je bilo potrebno njegovo odobrenje
i tako je saznao da smo se venčali. Od tada je zahtevao da jednom mesečno viđa svoju kćerku i dao nam je do znanja da nikada neće dopustiti da joj ja budem otac. Insistirao sam na tome da to
raščistimo pred sudom jer alimentaciju dosad nije plaćao. Neli od njega ništa nije tražila. Da, Kornelija se odrekla alimentacije i to je bila nj ena greška nadovezao se Ticijan. Da smo ga prisilili da plaća svoje obaveze, odmah bi pristao na usvajanje. Umesto toga, on |e tebe ucenjivao. - O Bože, ucenjivao te je? - upitao je psiholog brata. - Da, tako smo neko vreme bili ostavljeni na miru. Nije nas gnjavio i nije insistirao da vidi kćerku. Nadao sam se da će me Ute u međuvremenu zavoleti. Međutim, kada god je došao po nju,
huškao ju je protiv mene i devojčica me je vremenom zamrzela. Zvala me je imenom ili očuhom, a tu reč verovatno je čula od njega. I mislila je da ću je razdvojiti od mame kada se beba bude rodila. - Neli je mnogo patila zbog svega, nije mogla da gleda kako
se Ute ponaša prema Ronaldu. Ni to što je ona završila u bolnici nije bilo slučajno. Ute ju je dovela gotovo do nervnog sloma. Šta ti misliš? Ti si psiholog - obratio se Ticijan Ronaldovom bratu.
- Problem je bio veoma stvaran: s jedne strane volela je Ronalda, ali je s druge strane imala kćer ku iz prvog braka, koju je također volela. Devojčica se, u situaciji kada je trebalo da sa nekim
deli majčinu ljubav, priklonila svom ocu. Možda je Neli u podsvesti čak razmišljala o tome da dete prepus ti ocu. Da li se on ikada izjasnio da želi starateljstvo nad Ute? - Mnogo toga je on rekao ali... - Ticijan nije dovršio misao. - Da, spomenuo je to - prisetio se Ronald. - Uprkos tome, nikada je ne bih njemu poverio. Takvom čoveku, nikad! - Hajde da analiziramo analiziramo činjenice: Kornelija je mislila da ste li
i Ute otišli u Švajcarsku. Kada si je nazvao i rekao da se stigli, da vam je lepo tamo i da je i Ute dobro, ona je to prihvatila p rihvatila kao istinu. I ne može da shvati šta se zapravo desilo. Neće da prihvati č injenicu da je Ute umrla. Neli misli da ste vi bili zajedno. za jedno. Ne preostaje nam drugo nego da čekamo da ona bude u stanju da razmišlja i da
prihvati činjenice. činjenice. čemu se radi, mi slim da nikada neć e moći da preboli smrt deteta. Šta god da je uzrok, devojčica je mrtva i tu se ništa ne može. Ne može. Ne možeš je vratiti u život. Bez obzira na to da li je umrla zbog loga što se utopila, ili zbog tu mora na mozgu, nje više nema. - Ako i kada shvati o
- Ne može tebe da kr ivi za to što je Ute otišla sa G eorgom. Mislim, ako ona uopšte može sada da shvati da si ti u to vreme bio
tu, a ne u Švajcarskoj sa devojčicom. Ute nije prešla granicu. U poslednje vreme Neli ju je puštala da ide sa tatom, nije im prvi put da odu nekud sami. - Nikad nisam mogao da shvatim odredbe suda. Georg se
veoma ružno ponašao prema mojoj sestri, varao ju je i bio je prost. Trebalo je da ga se otarasi, a sud je u tome morao da joj pomogne.
Bila je ubeđena da ga nikada više neće videti, međutim, prevarila se jer je on tek tada počeo da se meša u njen život. Bilo -
kako bilo, ne možemo joj pomoći, ali možemo da pokušamo da je utešimo. - Ne mogu više ni o čemu da razmišljam, hoću da idem. Ne mogu više - rekao je Ronald ustavši da krene. - Ja ću te odvesti - ponudio se Ticijan. - Hvala, ali pešice ću. Hoću da se prošetam. Glava mi je puna
gluposti. Hoću malo da se odmorim od ružnih misli. - Jesi li dobro? - upitao ga je Ticijan zabrinuto. - Nisam
siguran, kako se uzme. Neću biti dobro dok ga ne nađu. Neću imati mira. Hoću da ga nađu i da konačno sve raščistimo.
a će se saznati cela istina tek kada nađu Georga, svima je bilo jasno. Psiholog je smatrao da otac nije želeo da povredi devojčicu , a Ticijan je morao da se složi sa njim jer zaista nije mogao da pronađe racionalan razlog za takav monstruozan zločin. U momentu kada su njih dvojica hteli da krenu, došao je doktor Šnajder. - Prekidam li vas? Pričate li o nečemu važnom? - upitao je. - Tako nešto - rekao je Ticijan, a onda mu je ispričao o čemu su razgovarali. - Onda sam stigao u pravo vreme. Upravo sam obavio duži razgovor sa doktorom Kaltenbergom. Njegova sestra poznaje
dotičnog Georga i kaže da nema baš najbolje mišljenje o tom
čoveku. Ona je manekenka, kreće se u širokom krugu ljudi, ljudi , pa su se upoznali. Kaže da je kukavica i da uzima drogu. Mislim da bi bilo najbolje da se upoznate sa njom, pa da vam ona sve ispriča. - Gde mogu psiholog Oto.
da je nađem? Gde je ona sada? - upitao je
- Pođite sa mnom. Možete prvo da popričate sa doktorom. On je bio zapre pašćen kad je čuo ovu priču. Primio je to srcu, kao da se to desilo nekome njemu bliskom. Verovatno je mislio da je njegova sestra bila u bližem kontaktu sa tim Georgom pa je sada pr estrašen. estrašen. Mada, kako ona tvrđi, tvrđi , nije bila s njim nji m u vezi, samo su se poznavali. Psiholog je ustao, zahvalio se doktoru na strpljenju i rekao pred svima: - Sada je na mene red. Analiziraću sve događaje i sve likove pa ću pokušati pokušati da pronađem pronađem odgovore odgovore na ne ne ka pitanja. Moramo da prikupimo podatke da bismo Georgu ušli u trag.
Elza je bila spremna da im pomogne da pronađu begunca, ali nije htela da učestvuje ni u čemu više. Oto je smatrao da je ona veoma lepa i atraktivna, a ni Elza nije ostala nezainteresovana za mladog, zgodnog psihologa. - Meni nije potreban psiholog upoznali.
našalila se kada su se
- Znam ja to - odgovorio je Oto. - U stanju ste da me odmah procenite, pretpostavljam nastavila je malo agresivnije. - Neću vas analizirati - nasmejao se psiholog. - Potrebna mi je vaša vaša pomoć, pomoć, zato zato sam došao da se vidimo. Čuo sam sam da po znajete onog begunca Georga. Bilo bi do bro da mi mi ispričate sve što znate o
njemu. - Da li vam je Nikolaus rekao da ja, u stvari, nisam njegova prava sestra? Usvojena sam. Mama me nije želela kada ju je tata
ostavio. To je činjenica. Tako sam odrasla u porodici koja me je prihvatila. Shvatam da su me moji biološki roditelji odbacili, a to baš boli. - Pretpostavljam da ste skoro saznali za tu neprijatnu vest? - Odkud vam ta ideja? - Samo pretpostavljam. Ko vam je to uopšte rekao?
Moja pomajka, kad sam je posetila u staračkom domu. Rekla je da ću svakako saznati, pa je bolje da mi ona kaže - pokrila -
je lice rukama rukama da bi sakrila suze. To je bio jedan jedan od retkih trenutaka
u njenom životu kada je iskreno pokazala osećanja. - Nije vam
htela ništa loše, verujte mi - pokušao pokušao je psiholog
da je uteši. - Možda nije. Međutim, kada sam to saznala, shvatila sam da me niko u toj po rodici ne voli: ni pomajka, ni poočim, čak ni Nikolaus. - Nemojte da se uzrujavate. uzrujavate. Ispričajte Ispričajte mi sve ispočetka. ispočetka. - Ali, vi želite da pričamo o Georgu. Zato ste došli, ne zbog mene. Nikoga ne interesuje kako je meni. - Nije tako. Mene veoma zanima vaša životna Vremena imamo imamo na pretek. Da li vi volite svog brata?
priča.
- Volim i njega i sestru. Ona je udala i ima troje dece, a jedno
je hendikepirano. hendikepirano. Mama je u staračkom domu, Nikolaus Nikolaus se se trudi da mnogo zaradi i da im priušti sve što im treba. Mama je u najskupljem staračkom domu. Nikolaus jedva sasta vlja kraj s krajem zato što oseća obavezu da podmiri potrebe članova naše
porodice. Bila sam očajna kada mi je mama rekla da sam usvojena.
Rekla mi je da ću to svakako saznati, recimo, kad se udam. Iz dokumentacije... Bila sam besna. Sada shvatam da je ona o na bolesna i da nije htela da me povredi. - Prvo morate da se smirite, Elza. Ova ko
ćemo: ja ću vam postaviti pitanja, a vi ćete mi odgovoriti na njih. Ako ne želite, nemojte. Ali molim vas da budete iskreni. Volite li majku? - upitao je. - Naravno, samo
što mi ona nije prava mama.
- Ali, htela je da bude. Da li biste želeli da vam je neko drugi majka? - Ne, ne! Hoću Hoću samo nju. nju. - Šta vas najviše nervira? - Mama je videla moje fotografije u nekim novinama. Znate, ja sam fotomodel. foto model. Ali, nemojte odmah od mah da pomislite na najgore. n ajgore. Ja
se ne svlačim. Ona je pomislila baš to, i da spavam sa svima... To me je veoma uvredilo. Uvek mi je mučno... Mama sedi u kolicama i ne može ništa sama da uradi niti ja mogu da joj pomognem jer briznem u plač čim je vidim. Uopšte ne znam zašto sam tako odvratno reagovala kad me je Nikolaus pitao... Nadam se da nije
besan na mene. Za sve sam ja kriva. Ne mogu da pokažem osećanja, plašim se da ih pokažem, pa me ljudi pogrešno shvataju. - Nije
on besan na vas. I on se muči zato što vas voli a ne može da vam priđe. Koliko vi njega volite? Koliko? Kao što sestra voli brata. Volim ga kao brata sa kojim sam odrasla i delila sve u životu. Nisam želela da izgubim -
porodicu... ni mamu, ni tatu, ni brata, ni sestru. Oni su mnogo
učinili za mene, a ja za njih ništa. Ne zaslužujem ih... - Zašto tako govorite?
Zato što sam shvatila da sam drugačija od njih. Nisam toliko inteligentna, nisam snalažljiva kao Nikolaus niti sam toliko požrtvovana. požrtvovana. -
- Vi ste premladi, zaista - odgovorio je psiholog iskreno. - Ali zaista im ne pripadam. Oni treba da me mrze. Da htela
sam da me zamrze, zato sam učinila neke stvari koje inače nikada nebih. Ja zapravo neznam tko je žena koja me rodila. Nikada neću saznati tko je moj otac. Možda je bio ubica. - Zapravo, još uvek ste dete. I potpuno ste drugačiji od osobe
od koje se predstavljate. U dubini duše priželjkujete da budete voljeni. Ali, vi jeste voljeni, vaši najbliži vas vole, inače ne bi vodili računa o vama. I Nikolaus bi bio srećan da ga ponekad nazov ete. - Ne
znam. Htela sam sebi da pokažem da mogu sama da živim, da mogu sama da idem svojim putem i da mi ne treba ničija pomoć. - Zašto ste to hteli? - Zato što sam luda, u pravom smislu te reči. - To nije istina.
Šta vi znate o meni? Bežala sam iz ško le, jedva sam je završila. Nisam bila dobar dak. Moja sestra je bila najbolja učenica -
u odeljenju, a moj brat je postao p ostao lekar. On je tolerantan, spreman je t ako... nikakva... niko i ništa... da pomogne drugima. Samo sam ja tako...
samo fotogenična... i to je nešto. Ja, recimo, uopšte nisam fotogeničan. Užasno izgledam na fotografijama. fotografijama. Ne ličim ni na šta. A ti si slatka, lepa i atraktivna. Ljudi imaju različite kvalitete, i to što niste postali lekar kao vaš brat, ne znači da niste inteli gentni. Ne možemo imati samo najlepše osobine, tu su i mane, a svi ih imamo. Ali, čovek mora da nauči da poštuje sebe i da prihvati sebe. To je suština. Ako - Pa
odbacite sebe, i drugi će vas odbaciti. Morate prvo da volite sebe, pa ćete biti u stanju da volite druge ljud e. Otvorite se malo,
pokažite prava osećanja! Blokirani ste, u začaranom ste krugu. Morate da pronađete izlaz. Ako vam ne odgovara posao koji radite, promenite ga. - Jeste, moj posao je prilično naporan. Ali, teško je naći novo
zaposlenje. Ništa ne umem da radim. Nisam školovana kao moja sestra i brat, završila sam srednju školu. Ali, znam da sam ovde da vam ispričam ponešto o Georgu. On je obična varalica bez novca pa se zato udvara damama koje ga imaju. Ako nanjuši novac, odmah kreće u akciju. Jedna m oja bogata drugarica imala je kratku avanturu sa njim. Čim je shvatila kakav je i šta zapravo hoće, otarasila ga se. - Jeste li ga dobro poznavali? Recite mi iskreno, molim vas. - Dobro? Koješta! Udvarao mi se, ali znala sam kakav je pa sam ga izbegavala. Njemu je samo novac važan. Moja dru garica koja ga je otkačila, nije lepa, ali ima brdo novca. Zato mu je bila interesantna. - Pa, zašto je onda vas hteo? - Nije znao da nisam bogata. Mislio je da, kao manekenka, dobro zarađujem. Kada j e shvatio da sam jednostavna devojka bez
mnogo para, ostavio me je na miru. Otišao je u Algoj, na jugu, u poznatu kockarnicu. Tamo često zalazi. - Čuo sam za taj kazino. Šta mislite mis lite o tome da zajedno odemo tamo? - Zar da krenem u potragu sa takvom ništarijo m koja je u stanju da ubije sopstvenu kćerku? Nipošto! - uzrujala se Elza. - Samo polako, smirite se. On jeste probisvet, ali ne
verujemo da je ubio devojčicu. Verovatno se radi o nesrećnom slučaju. Devojčica je slučajno pala u vodu, on se uspaničio i nije
bilo u stanju da nešto preduzme... a devojčica se utopila. To
je naša rekonstrukcija događaja, a hteli bismo više da saznamo. A jedino on može da nam da informacije. Vi možete da nam pomognete, rekli ste da umete da glumite! Sada nam n am je potrebna dobra glumica
koja će odigrati ulogu pametne zavodnice i koja će nas odvesti do istine. - Hm... ne znam... mogu da pokušam, valjda time neću nikoga povrediti. Verovatno bih time pomogla da Neli shvati da Ronald nije kriv. - Možete da spasete njihov brak. - Georg sigurno
zna da ga traže. Za nje govu adresu moram da pitam drugaricu. Ona će se smejati, misliće da ga jurim i svima će to ispričati. Zar vam je toliko važno šta ljudi misle o vama? Nije, ali... Kako to da izvedem? Čeka me me snimanje, snimanje, što znači da ću morati da ga otkažem ako pođem sa vama i u tom slućaju ostaću bez honorara. Ne mogu da tražim novac od brata jer on svima u porodici pomaže. Ako izgubim posao, živeću na njegov račun. A to nikako ne želim. - Kad bolje razmislim, imao bih ponudu za vas... - Kakvu ponudu? - Da budete sekretarica u jednom sanatorijumu u Bernu.
Molim? Ja? Pa, ne umem ni računar da koristim. Ne znam kako se pišu tek stovi. stovi. Mogu eventualno da se javim na telefon... Vi se šalite samnom! -
- Ne, nipošto!
Razmislite o tome, ima te vremena. A služiti se računarom nije teško, to možete polako da naučite. Nije to nikakva nauka, treba vam samo malo samopouzdanja.
Elza je pocrvenela pod njegovim pogledom a onda je klimnula glavom. - Dobro, razmisliću. razmislić u. Obećavam. Ako mogu bilo kako da vam
pomognem, pomognem, učiniću to. Zato što ste bili veoma veoma dobri prema prema meni. - Biću i ubuduće. Drago mi je što smo se upoznali. Vi ste divna osoba. Uvek možete da računate na mene. Do viđenja! I sve najbolje! - Vama takođe!
icijan nije znao šta da kaže kada je čuo Otov plan da on i Elza otputuju u Algoj u potrazi za beguncem. Nije bio siguran da li je to dobra ideja. - A šta ako je već prešao granicu? Ako je napustio zemlju? - Dobro, šta možemo! Ali ću bar nešto lepo doživeti! - Šta to? - Vreme provedeno sa Elzom! Mislim da sam se zaljubio u nju... Ticijan je zbunjeno pogledao kolegu. - Zaljubio si se? Kako to? Zar tako brzo? - Da! Ni ja ne mogu da poverujem! Nemoj da misliš da sam
lud. Nisam. Treba mi obična, jednostavna devojka. Ona je baš takva. Čista, neiskvarena, i lepa... Nemoj da misliš da sam sada di gao ruke od slučaja. U prvom planu su Ronald i Neli. Nisam zaboravio na njih. Elza inače nije slučaj za psihologa, njoj samo
treba malo podrške. Ona je tako jednostavna, tako ju je lako lak o čitati, kao otvorena knjiga je. U svom poslu sva kodnevno se susrećem sa ljudima koji imaju velike probleme, strašne sudbine, komplikovane živote. Tako mi je prijalo da popričam sa njom. Sve ću prepustiti vremenu, ništa neću da ubrzavam. Vreme će pokaza ti da li smo jedno za drugo. A sad, sad, na posao! posao! Moramo Moramo da nađemo nađemo Georga. Sledećeg dana Oto i Elza krenuli su na jug. Doktor Nikolaus, Ticijan, Ronald i doktor Šnajder poželeli su im srećan put. Na putu putu za Algoj Oto se ponašao ponašao ve oma pristojno i diskretno prema svojoj saputnici koja mu je bila veoma v eoma zahvalna zbog toga.
Često joj se dešavalo da joj se muškarci udvaraju iako im ona nije davala povod. Ona je uvek želela da je neko tako tretira ovako kao sada Oto. Bio je veoma simpatičan i nežan, pravi muškara c u njenim očima. Na kraju krajeva, i Elza je imala svoju sliku o pravom muškarcu, odnosno princu na belom konju. Međutim, dosad ga nije srela. Shvatio je da je njen idol bio Nikolaus.
Usput su pričali o svakodnevnim stva rima, o modi, o vremenu, i Oto se trudio to da ne pokrene temu ljubavi. Nije imao
hrabrosti da pita ovu lepu ženu da li je sama ili ima i ma nekoga. Plašio se odbijanja, pa je odlučio da sačeka pravi trenutak. Veoma lako pronašli su kuću u kojoj je navod no stanovao Georg. Elza se uspa ničila ali ju je Oto smirio. - Potražićemo govornicu pa ćemo ga iz nje nazvati. Nemojte da se brinete. Sada nam je veoma važno da dobro glu mite. Saberite se. Daću vam 5.000 € i reći ćete mu da vas je poslala posla la vaša dru garica Marija od koje ste dobili adresu.
avno, samo u slučaju da je on tamo. Možda nije u kući. Nar avno, - Njegovo ime je istaknuto na kapiji - rekla je Elza. - Naravno,
pozvonićete pozvonićete i pitaćete za njega. Nije mi jasno zašto se ta vaša dru garica Marija nije javila policiji. Znala je za
sam. njega, čula je za poternicu, siguran sam.
Marija nije želela da se meša. Na kraju krajeva, ona nema pojma zašto zašto ga traži policija. -
- Niste nikome rekli? - Nisam toliko glupa! - branila b ranila se. - Nisam tako mislio. Nemojte odmah da se uvredite! Niko ne misli o vama da ste glupi! Naprotiv, smatram da ste veoma kvalitetna osoba!
t raži zbog brze vožnje. Inače, u - Marija misli da ga policija traži krugovima u ko jima se oni kreću, kreću, to nije ništa, možda je čak razlog za hvalisanje. Osećaju se moćno kada prekrše zakon i uspeju da umaknu organima reda, pa se hvale svo jom hrabrošću. hrabrošću. - Tamo je govornica - zastao je Oto. - Plašim se, doktore - rekla je Elza. - Moje ime je Oto, nemojte da mi persirate niti da me nazivate doktorom. Pored vas sam, budite hrabri! I, nemojte da spominjete moje ime.
Oto je potražio broj telefona u ime niku jer je imao potrebne podatke, Georgovo ime i adresu. Izabrao je broj, a slušalicu je dodao njoj. Elzine ruke su podrhtavale pa je Oto nežno stisnuo njenu levu, slobodnu šaku. Elza je pozdravila ženu koja se javila na telefon i zamolila ju je da pozove gospodina gospodina Georga. Žena snažnog snažnog glasa glasa rekla joj je da gospodin nije kod kuće upitavši je da li želi da ostavi poruku. Oto je slušao svaku reč. Ne, hvala. Ne bih da ostavljam poruku i naći ću ga - rekla je Elza pre nego što je spustila slušalicu a onda se okre nula Otu. Mislim da joj nije bilo drago što sam ga traži la. Osetila sam
ljubomoru u njenom glasu. Ko zna šta je međ u njima. Verovatno je
bogata, kuća lepo izgleda. i zgleda. Sad moramo da promenimo plan. Čuće od nje da ga je neka ženska osoba tražila i pitaće se zašto pa bi mogao da pobegne. Nego, najbolje bi bilo da se smestimo u neki hotel i da pozovemo policiju pa neka se oni potrude da ga zaskoče, uostalom, to im je posao. To bi trenutno bilo najbolje rešenje jer
mislim da je Georg još uvek u kući. - U pravu ste. Dobro ste to smislili - pohvalio ju je Oto. - Vidite? Ponekad i meni na um padne neka dobra ideja! Vi me inspirišete... - nasmešila se devojka. - A vi mene izluđujete. Više ne mogu da razmišljam - rekao
je Oto sledećeg trenutka. trenutka. Bilo mu je krivo što mu je tako spontano spontano izletelo priznanje, ali bilo je iz srca. - Ipak mislim da je bolje da vi
ne učestvujete u ovoj igri. igri . Drago mi je što ne moram da vas izložim opasnosti. - Hoću da učestvujem! Neću da se vama nešto desi. - Nije on ubica, verujte mi. I za ubistvo je potrebna pot rebna hrabrost,
a on je nema. Nije to karakteran čovek, on je parazit. - Grize nemoralan.
ga savest zbog kćerke, bez obzira na to što je
- Sve je to meni jasno, uostalom moj posao je da to razumem.
Znam šta treba očekivati od takvog čoveka. Idemo u onaj kafić preko puta, puta, tamo ćeš ćeš me sačekati. sačekati. Elza se nije usprotivila mada joj je bilo teško da se razdvoji od Ota. Suze su joj potekle kada ju je ostavio u kafiću, i sama je bila zbunjena osećanjima koja su je preplavila. Poljubio ju je u čelo. Počela je da oseća nešto prema njemu. Nikada nije osetila ništa slično. Nijedan muškarac nije bio nežan prema Elzi sve do ovog trenutka.
edela je u restoranu čekajući da se Oto vrati. Naručila je kafu i kolače, ali nije mogla ni da ih proba, toliko joj se želudac zgrčio. Mislila je na Ota. Nadala se da će se sve dobro završiti. Odjednom je iza sebe čula glas: - Elza, šta ćeš ti ovde?
Podigla je glavu i užasnula se kad je pred sobom ug ledala Georga. Bio je lepo obučen, po najnovijoj modi, verovatno je uzeo novac od neke svoje ljubavnice, pomislila je. Uvek je pazio na izgled, trudio se da ostavi dobar utisak na
potencijalne potencijalne žrtve. Posmatrao Posmatrao ju je je začuđeno. začuđeno. A šta ćeš ti ovd e? - upitala ga je mirno iako joj je srce izdajnički lupalo. -
- Pa znaš, poslovi - pokušao je da izbegne odgovor. - Kakva
slučajnost - nastavila je Elza ravnodušno pomislivši da je sve ispalo naopako, sasvim drugačije nego što su planirali. Da, uvek tako bude. Čovek nešto planira, a onda se desi sasvim drugačije. slučajnosti - rekao je Georg na to. - Ne verujem u slučajnosti - Nikada ne bih
pomislila da ću te sre sti u ovakvom lokalu. Marija mi je rekla da živiš u onoj lepoj kući na uglu. Dala mi je nešto i rekla je da ti to predam ako te nađem. Ona nije htela da dode. Čula sam da te traži policija? Pitam se, zašto? Zašto te traže, Georg? Šta si učinio? Pokrao si neku žensku? - pokušala je Elza da se nasmeši. - Otkud znam? Neko me je prijavio? Nemam pojma zbog
čega... - pretvarao se Georg ali je Elza primetila da je postao nervozan. Nije uspeo da sakrije da je zbunjen. - Šta ti je dala Marija?
Kaže da ga ima ima još za tebe. - Novac. Kaže - Daj mi - u istom trenu oči su mu za sijale, novcu nije mogao da odoli.
novcem ostavila sam ženi u tvojoj kući. Bila sam gladna i htela sam nešto da pojedem a onda da se vratim da proverim da li si došao. - Ne mogu. Kovertu s
- Koliko mi ja poslala? - Nemam pojma. - Onda si ti jedina žena koju poznajem a da nije radoznala... Ne verujem ti. Vi, žene ste pokvarene, sigurno si proverila koliko
ima, možda si i uzela nešto. - Naravno da nisam. Marija mi je platila za uslugu pa ne
moraš da se brineš... Elza je znala da je njena priča neuver ljiva ljiva ali je morala da ga
ubedi da se vrati u kuću. - Pođi i ti sa mnom! - zamolio ju je Georg.
Tvoja kućna pomoćnica je veoma tvrdoglava - rekla je Elza. - Mani je, luda krava... Možda će da mi prećuti da si ostavila pare. Ne veru jem više nikome... nikome... - Šta si, u stvari, uradio, Georg? Zašto te traži policija? - Ništa
nisam uradio. Prijavio me je neko ko hoće da me uništi. A znam i ko je to. Sadašnji muž moje bivše žene. Zove se Ronald. On je kriv, ubeđen sam. On je ubio Ute i sada hoće da ja
ispaštam za ono stoje on uradio. - Ute? Koje Ute? Koga je ubio? - Zar ništa nisi čula? Zar ti ne čitaš novine, ne slušaš vesti? Pobogu, Elza, misliš samo na sebe i na svoju manekensku karijeru!
Baš tebe briga za sve što se dešava... Elza je progutala bes jer u ovom trenutku nije smela da načini grešku. Znala je da Georg nema visoko mišljenje o njoj, ali sada ju je izvredao. Ipak se sabrala i rekla: - Ništa
nisam čula. Bila sam u ino stranstvu, snimala sam
film.
Zar zaista ništa ne piše u novinama? Neko je mogao da ti ispriča kad već ceo grad bruji o tome. -
- Kažem ti da ništa nisam čula. Uosta lom, sam si rekao da d a me
ništa ne zanima osim moje karijere... Elza je odlično glumila iako toga nije bila svesna. Nestao je sav njen strah pošto je osetila da će uspeti da zavara Georga. Kako su joj sve činjenice bile poznate, nije joj bilo teško da ga zbuni. On nije naslutio šta se zapravo dešava. To je bilo ovako: želeo sam da svoju kćerku Ute odvedem na izlet. Sud je odredio da jednom mesečno imam pravo da je posetim. Znaš da sam razveden, a moja bivša žena je našla n ekog majmuna koji je spreman na sve da me istisne iz Utinog života. Čak je u više navrata pokušao da rastavi rastavi mene i kćerku - nastavio je da priča Georg Georg ali je toliko loše glumio glumio brižnog brižnog i slomljenog slomljenog oca da bi -
svako mogao da posumnja u njegovu iskrenost. Elza mu nije verovala ni reč. Ipak mu je dopustila d a nastavi.
Zašto ne odeš u policiju i lepo im sve ispričaš? Ispričaj im ono što znaš, da je zapravo Ronald ubio tvoju kćerku - trudila se da -
ga ubedi. - Niko mi ne veruje! Znaš li koliko su me puta optuživali iako nije bilo argumenata protiv mene? Treba mi dobar advokat, ali
nemam novca. Kad bih imao dobrog advokata, možda bih imao šansu... Elza je osetila da je obuzima obuzima hladnoća, počela počela je da drhti od uzbuđenja. Molila Molil a je Boga da je ne napusti sada kada je toliko blizu cilja. Pomislila je na Ota. Kad bi on bio tu!
pomoći. Ja ću - Pa, ti imaš prijatelje, Georg! Oni će ti sigurno pomoći. se pobrinuti za to. Gledaj, imam uza se nekoliko hilja da evra, daću ti ih. Nije to nikakav problem. A od Marije si dobio još više, sigurna sam. Hajde, idemo tvojoj kući da vidimo koliko ti je poslala, možda će biti dovoljno za dobrog advokata. - Jesi li došla autom? - upitao ju je Georg sumnjičavo. - Jesam, preko puta je. Malo sam htela da prošetam, noge me
bole. Znaš, nije mi se svidela tvoja tvoja kućna kućna pomoćnica. pomoćnica. Čudno Čudno me je gledala. Baš me interesuje hoće li ti dati novac. I, nadam se da ćeš da mu podilazi. podilazi. me nagraditi za moje usluge - počela je da -I te kako... - odgovorio je pogledavši je provokativno, provokativno, a to je Elzu izbacio iz takta. Ipak je uspela da obuzda bes. Pomislila je na
Ota, na to koliko je on nežan, i smogla je snage da nastavi da se pretvara.
Krenuli su iz lokala. Elza je sve vreme mislila na to kako će Oto reagovati kada ih vidi zajedno. I, zaista u tom trenutku Oto je
prišao lokalu ugledavši ih. Nije znao šta se dešava, otkud oni zajedno, ali je brzo povezao kockice mozaika. Imao je poverenja u nju. Kad je bio zaljubljen, uvek je verovao voljenoj osobi. Dao je znak policajcima koji su bili sa njim. Malopre je obavestio policijsku upravu, a oni su poslali dva
službenika na lice mesta. Rečeno im je da se begunac Georg H.
krije u blizini. Oto se nadao da će sve dobro ispasti. - Evo ga, ide - šapnuo je policajcu koji je stajao pored njega.
oktor Šnajder je u tom trenutku sedeo pored Kornelije. Sestra ga je pozvala, jer je trudnica počela da fantazira i da nepovezano nepovezano priča. Nisu to bili košmari, bila je budna i sve vreme je govorila: - Nije mogao to da uradi... Ne mogu da verujem. Nije istina.
On će mi vratiti moju kćerkicu. - Vaš muž ništa nije uradio, gospođo. Morate to da shvatite. - Gde mi je kćerka? Doktore, gde je moja Ute?
Znači, ona je svesna. Prepoznala ga je. Doktor je već duže vreme razmišljao o tome kako da pacijentkinju vrati u stvarnost i kako da joj objasni da Ute više nema. Na kraju je jednoj medicin skoj sestri na pamet pala dobra ideja a doktor ju je prihvatio odlučan da pokuša da je realizuje. - Kornelija, znate da je vreme - počeo je sa oprezno. - Ute bolesna.
vaša kćerka bila bolesna već duže
je znala da ću se truditi oko nje. Nije bila istinski
- Naprotiv, ona je bila veoma bolesna, bolesna, gospođo! gospođo!
Kornelija se pridigla u krevetu. - Šta hoćete time da mi kažete? Da Ute nije normalna? - Ne, ne to. - Doduše, njene reakcije bile su čudne. Ništa mi više nije jasno. Molim vas, recite mi istinu. Sve ovo mi je neverovatno. Svakakve misli motaju mi se po glavi.
Doktor je bio zbunjen. Izgleda da je ta žena ponekad sasvim prisebna, a ponekad nije. -
Vaša kćerka Ute imal a je tumor na mozgu. Znate li šta je
to?
njen a mama, ništa nisam - Tumor... na mozgu... Rak, da, a ja, njena primetila, mislila sam da je u nezgodnim godinama. Da je ljubomorna, svojeglava, takva su deca u tim godinama... - Niko vam ništa ne prebacuje. prebacuje. Otkud Otkud ste mogli da znate?
Morala sam da pretpostavim. Kako ništa nisam primetila? Zato što sam bila zauzeta trudnoćom. I sobom, naravno. Nisam -
provodila dovoljno vremena sa njom. Da, ona je umrla od raka, a Ronald mi ništa nije rekao. Ćutao je sve vreme, a j a sam njega krivila. - Vaš muž vas potpuno razume. I on pati zbog svega. Veoma
mu je loše. - Ali, zašto mi je rekao da je devojčica utopila? Ne, u stva ri, Ticijan mije to rekao. I bila sa ocem u tom trenutku?
pala u vodu i da se zašto je rekao da je
- Zato što je to istina a niste želeli da je je čujete. Niste Niste hteli da poverujete u to. - Nisam
mogla jasno da vidim. Ne mogu ni sad. Hoću da
vidim muža. On... - počela je da plače. Nemoj te da plačete. - On će biti uvek tu ako vam je potreban. Nemojte Nemojte ni da mislite da vas on ne voli, naprotiv, voli vas svim srcem. Pozvaću ga i siguran sam da će odmah doći da vas obiđe. Čovek je prošao kroz pakao. Patio je i pati zbog gubitka vaše kćerke. Voleo je Ute bez obzira na to što joj nije bio pravi otac. Ronald je pokušavao da ne misli na sve ono što se dešavalo poslednjih nekoliko dana. Međutim, stalno su mu u mislima bile Neli i beba. Mnogo se radovao detetu. Kada ga je nazvao doktor Šnajder, ponadao se da će možda njegov brak opstati, možda će Neli konačno shvatiti da on nije kriv. - Idem na kliniku, Marija! - doviknuo je kućnoj pomoćnici. -
Moja žena želi da me vidi. Marija je klimnula glavom, nije imala snage bilo šta da kaže.
onald je teška srca izašao iz kola ispred bolnice. Ticijan ga je čekao na hodniku. - Dobro je što si došao. Zamisli, uhap sili su Georga, malopre mi je Oto javio. - Kako? Gde? Jel to istina? - Oto i Elza su ga pronašli pa su obavestili tamošnju policiju.
Uhapšen je. Sve je priznao. - Šta je priznao? Šta je rekao?
- Saznaćemo. Oto i Elza su na putu. - Sada mi više ništa nije jasno. - Slučajno su naletili na njega. Sve ćeš saznati. Neću više da Sada je ona najvažnija. najvažnija. te gnjavim, idi svo joj ženi. Sada - I doktor Ticijan je potom ušao u zajedničku lekarsku lekarsku sobu i
nije znao šta da pomisli kada je na stolu ugledao kafu koja se još pušila i dvopek. Najednom tanjiru našao je ceduljicu sledećeg sadržaja: Ako si pametan, uzmi i jedno i drugo. Nemoj da se nadaš bez sumn je i nemoj da sumnjaš bez bez nade. Ni za trenutak nije posumnjao po sumnjao u to ko je mogao ovo da mu priredi. Seo je i počeo da jede jer toga dana ništa nije oku sio. Kada
je malo kasnije prolazio kroz hodnik, naišao je na lepu mladu sestru Moniku za koju je Vivijen rekla daje kao princeza iz bajke. - Sestro! - Da, doktore? Tre ba li vam nešto? - Prvo hoću da vam se zahvalim. - Zbog čega? - Pa, znate. - Kako ste saznali? - Intuicija.
Monika je pocrvenela a onda je požu rila da promeni temu. - Gospoda Kornelija će ozdraviti. Vreme leč i sve. - Jednom ste mi rekli da ste izgubili malu sestru.
- Da. Poginula je u saobraćajnoj saobraćajnoj nesreći. - Gde ste vi bili u to vreme? - U jednom internatu. Bilo mi je tada petnaset godina a mojoj Elizabeti trinaest. Pričam vam ovo da biste shvatili da se takve stvari dešavaju. Ronald i Neli nisu jedini. Dugo ju je posmatrao dok se udaljavala niz hodnik. Želela je
da mu kaže da potpuno razume Korneliju koja je htela da bude što bolja majka svom detetu. Prisetio se da je jednom davno u novinovi -
nama čitao o tome da je u nesreći poginula kćerka bogataša plemićkog porekla ali nije mogao mogao da se seti seti prezimena te porodice. porodice. Pola sata kasnije čuo je jednu medi cinsku sestru kako sa nekim razgovara telefonom:
nikakva gospođa gospođa fon Beringer. Beringer. - Ne, ovde ne radi nikakva Da, to prezime je bilo u pitanju: pit anju: fon Beringer! Tako se zvala porodica čije je dete nastradalo. Ticijan je počeo da sa stavlja kockice mozaika. Više je bio zau zet time nego Kornelijom.
Video je mladu medicinsku sestru kako, sedeći u sobi za odmor, popunjava nečiji karton. - Zašto ste postali med icinska sestra, baronesa? - pitao ju je. Njene sivo-zelene oči začuđeno su ga pogledale. - Nisam znala da ste toliko radoznali, doktore! Bolje bi bilo da ste bavite drugim stvarima. Ipak ću vam odgovoriti. Medicinsku sestru se treba pitati za ime i za titulu. t itulu. Medicinska sestra je tu da bi pomogla pacijentima pacijentima - odgovorila je hladno. - Vi ste u zabludi, sestro. Nije radoznalost u pitanju. - Pa, šta je onda? Neću da me bilo ko gnjavi time. Zar nemate pametnija posla?
- Pogrešno ste me razumeli.
Obećali su mi da niko neće spomi njati moje pravo ime. Moraću da dam otkaz ako ne bude tako. -
Nemojte! Još jednom vam se izvinjavam. izvinjavam. Hteo sam da - Ne! Nemojte! vam pomognem. - Ne treba mi mi ničija pomoć! pomoć! - Čuo sam malopre da se neko raspituje Beringer. Odmah sam znao da ste to vi.
za gospođicu fon
- Nema
veze, ne želim da budem gospođica fon Beringer. Neću da me me neko podseća podseća na to. Zapamtite to! Ticijan je bio šokiran njenom reakcijom. Nije znao šta to treba da znači. Šta je rekao da ju je toliko izazvao? Zašto se devojka uvredila?
Sestra je istrčala iz sobe ostavivši ga samog. Nekoliko minuta nije mogao da dođe sebi, stajao je sve vreme na vratima nadajući da će se ona vratiti. Međutim, Monika, izgleda, nije umela da se nosi sa situacijom pa je pobegla. Ona je u dubini duše veoma povredena, pomislio je doktor. Kako da se ubuduće postavi prema njoj? Hoće li ona ikada više razgovarati sa njim?
Kad je otišao kući i legao da se odmo ri, nije mogao da zaspi. Grizla ga je savest zbog te lepe devojke. Kako da ispra vi grešku? Odlučio je da će je sutradan potražili i zamoliće je za oproštaj. Veoma je lepa ta devojka... i tako iskrena, tako jednostavna. U drugom delu grada Monika takođe nije mogla oka sklopiti. Simpatičan je taj mladi doktor, pomislila je. Ali ga je povredila.
Znala je da je njena reakcija bila preterana, ali šta je tu je. Još uvek nije mogla da se suoči sa tragedijom koja se desila pre mnogo
godina. Rana je bila živa i bolela je. Setila se tog dana. Pozvonio je telefon i onda su joj saopštili vest. Nije mogla da poveruje sopstvenim ušima. Sela je i satima se nije pomerala ne verujući da je to moglo moglo da se desi. Kad Kad je stigla iz internata, internata, majka majka je plakala, a otac je bio u šoku. Sestrino telo nije videla, policija im to nije do pustila. Identifik ovali ovali su je rođaci. Od tada se sve promenilo u
njenoj porodici. Monika više nije mogla da izdrži među njima i pobegla je. Tragediju nikada nije zaboravila a ostavila je dubok trag trag
na svima. Atmosfera u kući postala je hladna i neizdržljiva, nezdrava. Rodi telji su prebacivali krivicu jedno na drugo. Čim je postala punoletna, zbrisala je iz kuće kuće u kojoj kojoj je znala znala samo samo za tugu i čemer. Od tada je živela sama, u iznajmljenom sta nu na periferiji grada. Sladak je taj doktor... s tim mislima polako je utonula ut onula u san.
oće li se žaliti upravniku klinike? Ovo pitanje nije dalo mira Ticijanu dok je mislio na mladu sestru. Nije mu bilo jasno
zašto ga je shvatila toliko ozbiljno. Želeo je samo da se našali, ali izgleda da je bio indiskretan. Svejedno, sa ženama nikada nije mogao da izađe na kraj. Uvek je smatrao sebe smotanim.
Vrlo brzo je, međutim, zaboravio na neprijatnu situaciju jer su se desile stvari koje su ga obradovale Ronald je upravo opuštenije nego ranije.
izašao iz ženine sobe, izgledao je mnogo
- Mislim da ima nade. Kornelija hoće obratio mu se Ronald.
da te vidi, Tic ijane
U tom trenutku stigli su Oto i Elza. Oto ju je držao za ruku... - Sačekaću te ovde ćuli su je kada je rekla. - Ne, ti ideš sa mnom. Bez tebe ne bismo postigli ništa, ništa, Elza. Elza je bila umorna od puta i bila je zbunjena kad je videla
dvojicu muškaraca koji su ih čekali na kraju hodnika. Evo nas. Samo da vam saopštim, bez Elze ga nikada ne bismo pronašli pronašli tako brzo... brzo... Mislim na Georga. -
- Ne bi mogao dugo da se krije. Slo milo
ga je to što mu je kćerka umrla, ma koliko je pokvaren i hladnokrvan. Prvi put je bio čovek otkad ga poznajem. Neću da ga štitim, ali je tako. Dobro ga poznajem. poznajem. Mislim, zaista je neoprostivo neoprostivo što je pobegao sa lice mesta, ali ju je bar izvukao iz vode vo de na obalu - rekao je Ticijan. Ti cijan.
na reč. - Da, on se nadao da nije umrla. Veru jem mu na - Meni ništa zamolio je Ronald.
nije jasno. Hoćete li mi ispričati ispočetka? -
Georg je u Otovom prisu stvu opisao taj dan sledećim reč ima:
želela da se provoza provoza čamcem čamcem po jezeru. On prvo prvo nije nije hteo da Ute je želela joj ispuni želju jer nije bio siguran u sebe, nikada nije upravljao čamcem ali je onda odlučio da ipak pokuša. U početku je sve bilo u redu. Međutim, ona je odjednom izrazila želju da se vrat i na obalu. Verovatno se uplašila uplaši la vode. Georg nije umeo da okrene čamac pa je počeo da se ljulja... Uti je pozlilo. Rekla je da se plaši i da hoće da ide kući. Potom ju je zabolela glava. U jednom trenutku je ustala, izgubila je ravnotežu i sledećeg tren utka pala je u vodu. Gabrijel je
skočio za njom ali mu je trebalo vremena da je nađe. Ona je dospela u vrtlog pa nije imala šanse da preživi. Uspeo je da je izvuče iz vode, ali mu je bilo jasno da nije živa. Uhvatila ga je panika i
pobegao je. - Jednostavno ju je ostavio veoma neodgovorno poneo.
tamo. Biće kažnjen zato što se
- Nema potrebe. On se ubio -
saopštila im je Elza.
Tog trenutka svi su ućutali. Najzad je Elza progovorila: - Ne verujem da je sve istina, ali sada je svejedno. Ute je svakako mrtva. - Nemoj da plačeš. Ona je bila bolesna, ubrzo bi umrla, verovatno u mukama - tešio ju je Oto. - Nisam hteo to da ti kažem dosad. Sada je pravo vreme za istinu. - Idem kod mog brata otišla je da potraži Nikolau sa.
rekla je Elza i sa suzama u očima
tobom - javio se Oto. - I ja ću sa tobom Ronald je primetio da se među njima nešto dešava. Oto je postao nežan, govorio je Elzi nežne reći, a ona se promenila nabolje.
Doktor Nikolaus je konačno mogao da se smiri. Veoma se obradovao sestri koja ga je zagrlila, a posebno kada je video da je u
društvu psihologa Ota. Zašto mu je sestra prećutala neke stva ri? A sad se promenila...
Bio je to izvanredan osećaj znati da je Elza u pravim rukama, uz dobrog čoveka koji će je pratiti kroz život... - Sutra idemo kod mame, Nikolaus - predložila je. - Izvini još
jednom što sam bila tako bezobrazna bezobrazna i bezosećajna bezosećajna sve ovo ovo vreme. vreme. - Veoma sam srećan što si ponovo ona stara Elza - smejao se
Nikolaus gledajući gledajući kolegu. kolegu. - Nisam nekoliko dana.
stara, sada sam nova. Naučila sam mnogo u ov o
Verovatno uvek mora nešto strašno da se desi da bi čovek shvatio neke stvari. - Oto želi da idem sa njim u Švajcarsku. Šta ti misliš o tome?
Šta će mama da kaže? Nikolaus je morao da se nasmeje. nasmeje. - Mama će se obradovati. Biće sve u redu . Samo ti idi.
Elza je posle svih tih dešavanja uspela da pronađe mir i eću. To su shvatili svi oko nje. sr eću.
estra Hildegard je bila veoma zado voljna
što je sve došlo na svoje mesto, a pre svega zbog toga što je doktor Niko laus opet bio nasmejani, bezbrižni dečko, kao kada ga je upoznala. upo znala. Bila je tu i Vivijen koja se polako privikavala na novu
životnu ulogu, da bude majka. Herman i njegova mama jedva su če kali da je otpuste iz bolnice. Kod kuće je sve bilo pripremljeno pripremljeno za bebu i za mamu. Vivijen je procvetala. Herman je bio oduševljen novonastalom situacijom a njegova majka je sa odobravanjem gledala na sinovljeva osećanja. Vivijen je bila slatka djevojka, a Herman i ona
biće idealan par. Ipak, treba prepustiti vremenu da se pobrine za sve, ne treba ništa na silu.
Vivijen je osećala leptiriće u stomaku svaki put kada bi je Herman pogledao, ali još uvek joj je beba bila najvažnija. Postala je pametnija, iskusnija i s nadom je je gledala na budućno budućnost. st. Vreme leći sve rane, to se pokazalo i u Kornelijinom slučaju. Ostala je još četiri nedelje na klinici, a onda su doktori zaključili da više nema opasnosti za plod i pustili su je kući. Očekuje zdravo dete, to je potvrđeno. Bila je srećna zbog toga, a pre svega zbog Ronalda koji će joj biti prava podrš ka. Ostali su do porođaja kod Ticijana u kući. Marija se pobrinula za nju. Ronald je dolazio u posetu kad god je mogao, mogao, a u
međuvremenu je počeo da gradi kuću u kojoj će da započnu novi život i gde će zaboraviti na surovu prošlost. Kad se oženio njome, bio je spreman da sve učini za nju. Za njega to uopšte nisu bile prazne reći. Uspeo da oprosti Korneliji sumnje da je on kriv za smrt deteta.
Kornelija je našla sreću. Mir je vladao u njenoj duši, opet je umela da se raduje životu i dolasku bebe na svet.
to i Elza dolazili su svakog drugog vikenda iz Švajcarske i proveli su vreme sa njenim bratom Nikolausom. On je bio veoma srećan, jer je zdravlje njiho ve majke pokazivalo znake poboljšanja otkad otkad su Oto i Elza bili veren i. I njihova sestra koja je imala hendikepirano dete, bila je rasterećenija jer je našla dobar dom za decu ometenu u razvoju, pa je njeno dete bilo u dobrim
rukama. Konačno. Ni Ticijan nije mogao da se požali. Kada je odvezao svoju
sestru u porodilište,
na hodniku je naleteo na mladu medicinsku sestru i ona mu je uputila nežan osmeh. Od te
noći kada ju je nazvao barone som, nisu nijednom progovorili. progovorili. Među njima je postojalo nešto neizrečeno, što im nije dalo mira. Monika je smestila Korneliju u bolesničku sobu. Ticijan je bio van seb sebe od nervoze dok ona nije izašla iz sobe i uputila mu još
lepši osmeh. - Bolje nazovite sestrinog muža! Nemojte samo da trčkarate, uradite nešto! - šalila se Monika na njegov račun. - Sve će biti u
redu. Tu je doktor Šnajder, neće biti problema. - Da li ste mi oprostili? Nisam želeo da vas povredim...
Znam. Nećemo više o tome. Hajde, brzo, nazovite već jednom! Trebaće mu vremena da stigne. -
Kada je Ronald stigao, njegov sin je već bio u majčinom naručju. Bio je u hodniku čekajući da ga pozovu kada je čuo dečiji plač. To je bio njegov sin! Kad je pogledao sina, zaboravio je na sve prethodne brige i
traume. Počeo je novi život. Ljubio je Korneliju milujući njeno lepo lice. - Volim te, Ronalde. Je li
dečak ili devojčica?
- Imamo sina. Prelepog sina!
Kada je kućna pomoćnica Marija čula za lepe vesti, odmah je uzela tašnu i požurila na kliniku. Ovo dete će imati lepši i bezbrižniji život nego sirota Ute. Spakovala je sve š to je potrebno za bebu. Posmatrala je Korneliju koja je u među vremenu zaspala. Onda je zagrlila doktora Ticijana izra zivši želju da uskoro bude još prinova.
- Sačekajte malo. Za to treba malo više vremena - šalio se on.
- Naravno. Morate Morate da nađete pravu pravu osobu.
Nekad ljubav dođe neočekivano, neočekivano, kao između Hermana i Vivijen. Nekad se desi iznenada, kao grom iz vedra neba, ali o tome bi mogli Oto i njegova verenica mnogo više da kažu. Neki godinama, decenijama traže pravu ljubav. Ticijan je dugo vremena
skrivao svoja osjećanja prema mladoj sestri. A, recimo, doktor Nikolaus još uvek nije našao pravu, ali je bio srećan zbog sestre Elze koja se konačno smirila pored divnog i pažljivog čoveka. čoveka. Sve od od sudbine zavisi. Zato ne treba očajavati, očajav ati, život nas može voditi tamnim lavirintima sve dok ne ugledamo ugledam o svetlost na kraju puta.