Tarik Dreca: Zastita od pozara objekata realizovanih u Sarajevu od kraja 19. stoljeca do danas (magistarska radnja)

Tarik Dreca, dipl.ing.arh.

ZAŠTITA OD POŽARA OBJEKATA REALIZOVANIH U SARAJEVU OD KRAJA 19. STOLJEĆA DO DANAS

- magistarska radnja -

Mentor: Prof.dr. Ahmet Hadrović, dipl.ing.arh. Sarajevo, 2013.

1 Sadržaj 1 UVODNA RAZMATRANJA I CILJ ISTRAŽIVANJA............................................................5 1.1 SLIKA OPASNOSTI OD POŽARA .................................................................................16 1.1.1 Požari i uzroci požara .................................................................................................16 1.1.2 Štete od požara na pisanim i bibliotečkim dobrima ...............................................16 1.1.3 Odvijanje požara u prostorijama i/ili zgradama biblioteka ....................................19 2 REGULATIVA ...................................................................................................................20 2.1 EUROPSKA DIREKTIVA ................................................................................................20 Direktiva za građevinske konstrukcije - CPD (Construction Products Directive) ..............................................................................20 Uredba o tehničkim svojstvima koje građevine moraju zadovoljiti u pogledu sigurnosti te načina korištenja i održavanja građevina ...................................................................................................21 2.2 REGULATIVA FEDERACIJE BIH KOJA SE MORA POŠTIVATI PRI PROJEKTOVANJU BIBLIOTEKA............................................................................22 2.2.1 Pravilnici ....................................................................................................................22 2.2.1.1 Pravilnik za zaštitu visokih objekata od požara ...................................................22 2.2.1.2 Pravilnik o uvjetima, osnovama i kriterijima za razvrstavanje građevina u kategorije ugroženosti od požara ....................................................31 2.2.1.3 Pravilnik o zaštiti od požara građevina za javnu upotrebu ................................33 2.2.1.4 Pravilnik o tehničkim normativima za vanjsku i unutrašnju hidrantsku mrežu za gašenje požara ....................................................................35 2.2.2 Uredba ........................................................................................................................37 2.2.2.1 Uredba o sadržaju i načinu izrade planova zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća i planova zaštite od požara .................................37 2.2.3 Metodologija ...............................................................................................................37 2.2.3.1 Metodologija za izradu procjene ugroženosti od požara ....................................37 3 POŽARNA OTPORNOST OBJEKATA HISTORIJSKOG NASLIJEĐA U REGULATIVI EUROPSKIH ZEMALJA i FEDERACIJE BiH ............................................38 3.1 U REGULATIVI EUROPSKIH ZEMALJA .......................................................................38 3.2 U REGULATIVI FEDERACIJE BiH ..............................................................................39

4 UPRAVLJANJE RIZIKOM POŽARA ...............................................................................41 4.1 SIA METODA IZRAČUNAVANJA (M. GRETENER) ..................................................41 4.2 METODA „FRAME“ – Metoda procjene ugroženosti od požara (Fire Risk Assessment Method for Engineering) ......................................................44 4.2.1 Definicije i osnovne formule ....................................................................................44 4.2.2 Proračunavanje potencijalnih rizika .......................................................................46 4.2.3 Proračunavanje nivoa prihvatljivosti ......................................................................47 4.2.4 Proračunavanje nivoa zaštite ..................................................................................47 5 SREDSTVA ZA GAŠENJE POŽARA ..............................................................................49 5.1 OBLAST PRIMJENE VODE ZA GAŠENJE ...................................................................50

2 5.1.1 Stabilne (stacionirane instalacije – šprinkleri) ........................................................50 5.2 Haloni druge generacije ...............................................................................................53 5.2.1 NAF .............................................................................................................................53 5.2.1.1 FM200 ......................................................................................................................54 5.2.1.2 Poređenje halona prve i druge generacije; uticaj na okoliš ...............................54 5.3 Šprinklerski uređaji u bibliotekama ............................................................................55 6 ZAŠTITA OD POŽARA KULTURNIH DOBARA ............................................................58 6.1 UVOD ............................................................................................................................58 6.2 PODJELA PREDOSTROŽNE ZAŠTITA OD POŽARA .................................................59 6.3 GRAĐEVINSKO PRAVNA ZAŠTITA SUBSTANCE .....................................................61 6.4 PRAKTIČNI POSTUPCI U PROCEDURI IZDAVANJA DOZVOLE ZA GRAĐENJE .....62 6.5 SADRŽAJNO PRILAGOĐAVANJE ...............................................................................65 6.6 MJERE ..........................................................................................................................65 6.7 OPTIMALNA ZAŠTITA OD POŽARA ............................................................................66 6.7.1 Uvod ...........................................................................................................................66 6.7.2 Preventivni pristup ...................................................................................................69 7 PREDOSTROŽNA ZAŠTITA OD POŽARA U BIBLIOTEKAMA ....................................75 7.1 UVOD .............................................................................................................................74 7.2 ODVIJANJE POŽARA U PROSTORIJAMA I/ILI ZGRADAMA BIBLIOTEKA ...............74 7.3 POŽARNO OPTEREĆENJE KNJIGA ...........................................................................74 7.4 UTICAJ PROJEKTA NA SLIKU UGROŽENOSTI .........................................................75 7.5 NEOPHODNOST, DEFINICIJA I POSTAVLJANJE CILJEVA PROJEKTA ZAŠTITE OD POŽARA ...........................................................................................................76 7.6 MJERE ZAŠTITE OD POŽARA ...............................................................................77 7.6.1 Plansko-organizacijske mjere – Opće .....................................................................78 7.6.2 Arhitektonsko-građevinske mjere – Opće i Posebne za javne objekte ................78 7.6.2.1 Vatrogasni prilazi i putevi – Opće ...................................................................78 7.6.2.2 Požarni sektori .........................................................................................................79 7.6.2.2.1 Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda – Opće .................81 7.6.2.2.2 Sigurnosno stepenište – Opće .........................................................................81 7.6.2.2.3 Put evakuacije i požarna signalizacija – Opće ................................................82 7.6.2.3 Tehničko-tehnološke mjere – Opće .....................................................................83 7.6.2.3.1 Protupožarna vrata, žaluzine, roletne, kanali, klapne, dimovodi ...................83 7.6.2.3.2 Sigurnosni liftovi ................................................................................................86 7.6.2.3.3 Kotlovnica ...........................................................................................................86 7.6.2.3.4 Redovno i rezervno napajanje energijom ........................................................86 7.6.2.3.5 Vatrogasna sigurnost ...........................................................................................87 8 GRADSKA VIJEĆNICA (Nacionalna biblioteka) u Sarajevu ......................................88 8.1 OPĆI PODACI ..............................................................................................................88 8.1.1 Lokacija i historijski podaci ....................................................................................88 8.1.2 Dispozicija .................................................................................................................89 8.1.3 Konstrukcija ..............................................................................................................90 8.1.4 Plastika i slikana dekoracija; o stilskim karakteristikama i značaju Vijećnice .....90 8.1.5 Dosadašnja zakonska zaštita ..................................................................................92 8.1.6 Istraživački radovi, sanacioni i konzervatorsko-restauratorski radovi .................93 8.1.6.1 Opis devastacija fizičkih struktura Vijećnice, prouzrokovanih požarom iz 25/26. augusta 1992. godine .............................................................93 8.1.6.2 Opis izvršenih istraživačkih radova ....................................................................94 8.1.6.3 Opis izvršenih sanacionih radova i planiranih konzervatorsko-restauratorskih radova .............................................................94 8.1.7 Novi materijali i konstrukcije korišćene prilikom radova obnove Vijećnice .........99 8.1.8 Preliminarne propozicije za korišćenje objekta Vijećnice ....................................100

3 8.2 IZRADA GLAVNOG PROJEKTA .................................................................................100 8.2.1 Postojeće stanje 2007.g., istražni radovi i novelacija dokumentacije ................101 8.2.1.1 Propozicije za korišćenje objekta Vijećnice .....................................................101 8.2.2 Dopunski konstruktivni elementi u objektu ..........................................................103 8.2.3 Unutrašnje instalacije ..............................................................................................106 9 ZAŠTITA OD POŽARA GRADSKE VIJEĆNICE (Nacionalne biblioteke) ...................106 9.1 GLAVNI PROJEKAT INSTALACIJA ZA GAŠENJE POŽARA ..................................106 9.1.1 Projektni zadatak .....................................................................................................106 9.1.2 Tehnički opis ............................................................................................................107 9.1.2.1 Šprinkler instalacija ............................................................................................107 9.1.2.1.1 Proračun ............................................................................................................108 9.1.2.2 Instalacija FM 200 ................................................................................................109 9.1.2.2.1 Opis sistema ......................................................................................................110 9.2 ISPUNJAVANJE UVJETA PROPISANE REGULATIVE F BiH U POGLEDU ZAŠTITE OD POŽARA .............................................................................111 9.2.1 Plansko-organizacijske mjere .................................................................................111 9.2.2 Arhitektonsko-građevinske mjere– Opće i Posebne za javne objekte ................111 9.2.2.1 Vatrogasni prilazi i putevi – Opće .....................................................................111 9.2.2.2 Požarni sektori .....................................................................................................111 9.2.2.2.1 Požarni sektori- ispunjavanje posebnih i općih mjera za javne objekte .......115 9.2.2.2.2 Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda ispunjavanje općih i posebnih mjera za javne objekte .................................121 9.2.2.2.3 Sigurnosno stepenište – Opće .........................................................................121 9.2.2.2.4 Putevi evakuacije i požarna signalizacija – ispunjavanje općih i posebnih za javne objekte ................................................................................122 9.2.2.5 Tehničko-tehnološke mjere – Opće ....................................................................122 9.2.2.5.1 Protupožarna vrata, žaluzine, roletne, kanali, klapne, dimovodi ...................122 9.2.2.3 Sigurnosni liftovi ...................................................................................................123 9.2.2.4 Kotlovnica ..............................................................................................................124 9.2.2.5 Hidrantska mreža ...................................................................................................124 9.2.2.5.1 Unutarnja hidrantska mreža ...............................................................................124 9.2.2.5.2 Vanjska hidrantska mreža ..................................................................................124 9.3 ZAKLJUĆNA RAZMATRANJA .....................................................................................124 10 GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLITEKA ..........................................................................125 10.1 OPĆI PODACI .............................................................................................................125 10.1.1 Historijski podaci ...................................................................................................125 10.1.2 Lokacija ...................................................................................................................131 10.1.3 Dispozicija ...............................................................................................................133 10.1.4 Konstrukcija ............................................................................................................140 10.1.5 Materijalizacija .......................................................................................................140 11 ZAŠTITA OD POŽARA GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLITEKA ...................................141 11.1 GLAVNI PROJEKAT INSTALACIJA ZA GAŠENJE POŽARA .................................141 11.1.1 Projektni zadatak ....................................................................................................141 11.1.2 Opis objekta ............................................................................................................142 11.1.3 Opis i princip rada sistema ..................................................................................142 11.1.4 Vatrogasni prilazi i putevi ......................................................................................143 11.1.5 Požarni sektori ........................................................................................................144 11.1.6 Požarno opterećenje ..............................................................................................148 11.1.7 Primijenjeni materijali i građevinski proizvodi ....................................................149 11.1.8 Putevi evakuacije i požarna signalizacija ............................................................150 11.1.9 Liftovi .......................................................................................................................151 11.1.10 Instalacije ..............................................................................................................152

4 11.1.10.1 Gromobranska instalacija .................................................................................152 11.1.10.2 Panična rasvjeta ................................................................................................152 11.1.10.3 Instalacija dojave ..............................................................................................152 11.1.10.4 Zagrijavanje objekta ..........................................................................................154 11.1.10.5 Ventilisanje objekta ...........................................................................................154 11.11 Unutrašnja i vanjska hidrantska mreža ............................................................154 11.11.1 Unutrašnja hidrantska mreža ............................................................................154 11.11.2 Vanjska hidrantska mreža ...................................................................................154 12 ISPUNJAVANJE UVJETA PROPISANE REGULATIVE F BiH U POGLEDU ZAŠTITE OD POŽARA ...................................................................................155 12.1 PLANSKO-ORGANIZACIJSKE MJERE ....................................................................155 12.2 ARHITEKTONSKO-GRAĐEVINSKE MJERE – OPĆE I POSEBNE ZA JAVNE OBJEKTE ..........................................................................................155 12.2.1. Vatrogasni prilazi i putevi – Opće ......................................................................155 12.2.2 Požarni sektori ......................................................................................................155 12.2.3 Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda – ispunjavanje općih i posebnih mjera za javne objekte ......................................156 12.2.4 Putevi evakuacije ...................................................................................................156 12.3 TEHNIČKO-TEHNOLOŠKE MJERE ..........................................................................157 12.3.1 Protupožarna vrata, žaluzine, roletne, kanali, klapne, dimovodi ......................157 12.3.2 Sigurnosni liftovi ....................................................................................................158 12.3.3 Kotlovnica ...............................................................................................................158 12.4 VANJSKA I UNUTARNJA HIDRANTSKA MREŽA ZA GAŠENJE POŽARA ...........158 12.4.1 Unutarnja hidrantska mreža ..................................................................................158 12.4.2 Vanjska hidrantska mreža .....................................................................................159 13 INTERPRETACIJA REZULTATA ISTRAŽIVANJA ....................................................160 14 ZAKLJUČAK .........................................................................................................170 KORIŠTENA I CITIRANA LITERATURA 1 ………………………………………………...…….174

DODACI: DODATAK 1. Pojmovi koji se koriste u Pravilniku DODATAK 2. Izvodi iz Pravilnika, uredbi i metodologije DODATAK 3. Tabele iz Pravilnika o uvjetima, osnovama i kriterijima za razvrstavanje građevina u kategorije ugroženosti od požara DODATAK 4. izgled BAS standarda 1. i 2. strana. DODATAK 5. Lista objekata europskog kulturnog nasljeđa zaštićenih sistemima suzbijanja požara zasnovanim na vodi i gasu.

1

Složena po abecednom redu.

5

ZAŠTITA OD POŽARA OBJEKATA REALIZOVANIH U SARAJEVU OD KRAJA 19. STOLJEČA DO DANAS 1 UVODNA RAZMATRANJA San je da se nakon rata može vratiti na nultu tačku, a istinski novi početak je iluzija. Nezaobilazna je činjenica da stvari više nikad neće biti kao što su bile, ali je jednako tačno da prošlost nikada ne može biti potpuno izbrisana. U najboljem slučaju, moguće je prikupiti razbijene komadiće i započeti iznova. Dvije decenije nakon kraja rata u Bosni i Hercegovini, ožiljci i traume još uvijek su vidljivi na izgrađenom okolišu. Znaci godina borbe i razaranja vide se posvuda, unatoč tome, grad, selo i pejzaž počinju se obnavljati. Brojni arhitektonski projekti nakon 1995.g. daju razloga za nadu. Akt gradnje je nepogrješivi znak vjere u budućnost. Arhitektura je nezamisliva bez tog optimizma, bez ubjeđenja da će svijet, koliko god neznatno, ipak biti bolji. Sve češće razarajući požari oštećuju ili potpuno uništavaju historijske objekte i nacionalna dobra. Materijalna šteta je po pravilu veoma visoka, uništena vrijednost za kulturu neprocjenjiva. Od kad smo u ratu svjedočili namjerno izazvane požare na Vijećnici, elementarnim silama vatre, ostajemo nijemi pred silama vatre. Ono što pri požaru biva uništeno u građevinskom spomeniku, ne može se više obnoviti. Historijske građevinske komponente kao što su drvene grede, malter, krovne stolice ili vrata su nenadoknadivi i bivaju zauvijek izgubljeni usljed djelovanja vatre. Još teži su gubici u pogledu inventara spomenika, kao što su skulpture, slike, namještaj, knjige, dokumenti ili tapete. Oni ne bivaju teško oštećeni samo vatrom, već i pri samom početku požara od strane gareži, gasova koji nastaju pri požaru i kasnije sredstvima za gašenje. Istovremeno historijske građevine nerijetko kriju velike opasnosti po ljudstvo u slučaju požara. Uzrok za to često ne leži u tome da objekat ne odgovara današnjim standardima, već da su putevi za evakuaciju nesigurni. Tako se često lociranje prostorija za sastanke i predavanja u gornjim etažama građevinskih spomenika ne uklapa baš dobro sa postojećom građevinskom substancom. Stoga se zaštita od požara u prvoj liniji bavi zaštitom ljudi, koji ulaze u jednu historijsku građevinu. Zaštita spomenika kroz mjere zaštite od požara, nažalost, nije usidrena u građevinske i protupožarne propise i nema posebnih propisa o zaštiti od požara za spomenike. Zaštita od požara poziva se većinom na općenite propise za gradnju i korištenje objekata posebne namjene. Ovdje leži prvi problem, koji može dovesti do konflikata: poželjna ili predviđena upotreba kulturnog spomenika traži, da se i na historijske građevine i njihov interijer primjene današnji standardi i propisi. Ovo historijske gradnje, na mnogim dijelovima ne mogu podnijeti, te mogu biti u svojoj supstanci i pojavi uništeni, naknadnim mjerama zaštite od požara. Spomenička zaštita ima u prvoj liniji zadatak da zaštiti substancu i pojavnu sliku kulturnog spomenika. Kod zaštite spomenika radi se prvenstveno o tome, da se kulturni

6 spomenik održi i da ne mora trpjeti nikakva uništenja ili nepodnošljive izmjene. Kroz njegu spomenika potrebno je historijsku građevinu ili dio inventara primjerno restaurirati, kako bi i u budućnosti mogla služiti kao historijski dokaz. Stroga zabrana promjena, također, dovodi do konflikata: ako se želi zadržati ili kao novi uvesti, neki sa visokim stepenom opasnosti povezan način upotrebe (npr. nedovoljno osigurani putevi evakuacije u građevinskom spomeniku, promjena se ne može odobriti). Praktički primjenjiva je neka mjera zaštite od požara u građevinskom spomeniku onda, kada je  tehnički izvodiva i  u slučaju požara može biti djelotvorna. Opravdana za spomenik je neka mjera zaštite od požara onda, kada ona:  ne uništava građevinski spomenik u njegovoj originalnoj substanci i  ne utječe značajno na pojavnu sliku građevinskog spomenika. Bosna i Hercegovina, a naročito njen glavni grad Sarajevo, u vremenu od 1992-95. godine, bila je izložena nemilosrdnom razaranju od oko 3,2 miliona projektila svih kalibara. Navodimo podatak da je u petak 29.05.1992. godine bila "noć četrdeset velikih požara" izazvanih djelovanjem višecjevnih bacača raketa, minobacača, haubica i tenkova.Te noći srušena je munara i krov džamije Šeih-Magribije (sredina XVI vijeka), zapaljene: zgrada Vrhovnog suda i Dom mladih kompleksa Skenderija,. Prije toga granatiran i izgorio Orijentalni institut, slijedi paljenje Olimpijske dvorane Zetra, a nakon više od trideset sati neprekidnog granatiranja izgorjelo je više od pola jednog Unisovog nebodera, gorio hotel Evropa, trgovke na Baščaršiji, zgrada Elektroprivrede, zgrada Vlade Republike Bosne i Hercegovine. U srijedu 26.augusta 1992. godine izgorjela Vijećnica (nacionalna biblioteka). 2 U prijedlogu prihvaćene teme rada naveli smo objekte koji će biti predmet istraživanja:

Objekti historijskog naslijeđa:

Miroslav Prstojević, “Sarajevo - ranjeni grad” , DAAG GRAFIKA, PP IDEJA, Sarajevo, 1994. (ISBN: 9789612240004) 2

7

1. Naziv objekta: Opći podaci: Korisnik: Projektanti arhitekture Projektant sanacije: Projektanti konstrukcije: Konsultant: Površina: Godina izgradnje: Godina sanacije:

GRADSKA VIJEĆNICA (Nacionalna biblioteka) Od 1950. -1992. Nacionalna biblioteka Arh. Aleksandar Witek i Ćiril Iveković Ferhad Mulabegović, dipl.ing.arh. Edhem Kapidžić, dipl.ing.građ.; Taib Hadžović, dipl.ing.građ. prof.dr. Muhamed Zlatar, dipl.ing.građ. bruto površina objekta 9.200 m2 1896. godina Početak: 1996g. još traje

Slika: GORI (izvor: internet)

Slika: OBNOVLJENA (izvor: internet)

8 2. Naziv objekta:

GLAVNA POŠTA SARAJEVO

Opći podaci Vlasnik: Projektanti arhitekture Projektant sanacije: Površina: Godina izgradnje: Godina sanacije:

JP PTT Saobraćaj BiH Josip Vancaš Ferhad Mulabegović, dipl.ing.arh. bruto površina objekta 9.500 m2 1913. godina 2001.godina

Slika:

GORI (izvor. internet)

SLIKA: OBNOVLJENA (izvor: internet)

9 Objekti nacionalne vrijednosti: 1. Naziv objekta:

POSLOVNI OBJEKAT „UNIONINVEST“

Opći podaci Korisnik: Projektanti arhitekture i konstrukcije Projektanti sanacije:

Površina: Godina izgradnje: Godina sanacije:

Slika: IZGOREN (izvor: internet)

«OHR» Kancelarija Visokog Predstavnika za BiH (B.M.I.G.), d.o.o. SARAJEVO PZ»DOM» Sarajevo,Vladimir Zarahović,dipl. ing. arh.; Svetozar Bogunović, dipl.ing.građ. STUDIJE l PROJEKTOVANJE-SARAJEVO Mr.sci. Emir Mašnić, dipl.ing.građ.; Taib Hadžović, dipl.ing.građ.; Zlatko Simišić, dipl.ing.arh. oko4.500 m2 1961 g. 1998 godina

Slika: OBNOVLJEN (izvor: internet)

10

2. Naziv objekta:

J. P. “ELEKTROPRIVREDA BIH“

Opći podaci Vlasnik: Projektanti arhitekture i konstrukcije Projektanti sanacije: Površina: Godina izgradnje: Godina sanacije:

J. P. Elektroprivreda BiH akademik Ivan Štraus, dipl.ing.arh Savković Vladimir, dipl.ing.građ. akademik Ivan Štraus, dipl.ing.arh. oko15000 m2 1977 g. 2001 godina

Slika: GORI (izvor: internet)

Slika: OBNOVLJENA (izvor: internet)

11

3. Naziv objekta:

OLIMPIJSKA DVORANA «ZETRA»

Opći podaci Vlasnik: Projektanti arhitekture i konstrukcije

Projektanti sanacije: Površina: Godina izgradnje: Godina sanacije:

Kanton Sarajevo Prof. dr Dušan Đapa, dipl.ing.arh.; Ludomil Alikalfić, dipl.ing.arh. Osman Morankić, dipl.ing.građ. CAST S.A.- Barcelona, Osman Morankić, dipl.ing.građ. oko 9.500 m2 1981/2.g. 1999. godina

Slika: IZGORENA (izvor: internet)

Slika: OBNOVLJENA (izvor: internet)

12

4. Naziv objekta: Opći podaci Vlasnik: Projektanti arhitekture i konstrukcije Projektanti sanacije: Površina: Godina izgradnje Godina sanacije:

Slika: GORI (izvor: internet)

UNIS POSLOVNI CENTAR

Unitic Sarajevo (Unis holding 50% + KIA 50%) akademik Ivan Štraus, dipl.ing.arh. Antun - Kićo Anić, dipl.ing.građ. akademik Ivan Štraus, dipl.ing.arh.; Vladimir Savković, dipl.ing.građ. 36.091m2 1978.g.-1980.g.pušten u eksploataciju 1986.g. 1999 godina

Slika: OBNOVLJEN (izvor: internet)

13

5. Naziv objekta:

UPRAVNA ZGRADA "VODOPRIVREDA BIH"

Opći podaci Sadašnji korisnici i vlasnici:

Projektant arhitekture i konstrukcije Projektant sanacije Površina: Godina izgradnje: Godina sanacije:

Slika: IZGORENA (izvor: internet)

Zavod za vodoprivredu i Javno Preduzeće za Vodno Područje sliva rijeke Save Sarajevo Vladimir Zarahović, dipl.ing.arh.; Vladimir Savković, dipl.ing.građ. 6.500 m2 1986. godina 2000 godina

Slika: OBNOVLJENA (izvor: internet)

14

Naša konstatacija iznesena u prvom pasusu da su „akti gradnje nepogrješivi znak vjere u budućnost“, pokazala se tačnom, obnovljeni su svi navedeni objekti nacionalne vrijednosti i objekat od historijskog značaja „Glavna pošta“, Sarajevo. Pri obnovi svih objekata poštovale su se odredbe važećih JUS standarda serije U.J1. 010 do U. J1. 240, potom serije U. J5......, a na nekim objektima i odredbe Zakona o zaštiti od požara i vatrogastva, (Sl. novine FBiH br.65/09) . Objekat historijskog značaja, čija je obnova u toku, je Gradska vijećnica (Nacionalna biblioteka), a objekat od nacionalnog interesa je Gazi Husrev-begova biblioteka, čija je izgradnja počela 2003g. i ove godine treba biti puštena u funkciju. Gazi Husrev-begova biblioteka nedavno je javnosti otvorila vrata svog blaga u novom, impresivnom zdanju u srcu Baščaršije. Biblioteka je proteklih decenija, prema riječima njenog direktora Mustafe Jahića, “najveća izbjeglica u svom gradu“. Na slici br. 1.1 dat je izgled ulaza u Gazi Husrev begovu Biblioteku

Sl. br. 1.1 Izgled ulaza u Gazi Husrev begovu Biblioteku (izvor: internet)

15

Ciljevi i zadaci istraživanja Istražiti praktički primjenjive mjere zaštite od požara u historijskom i nacionalnom spomeniku tako da su: •

tehnički izvodive i

•

u slučaju požara djelotvorne, a opravdane za spomenik kada:

•

ne uništavaju građevinski spomenik u njegovoj originalnoj substanci i

•

ne utječe značajno na pojavnu sliku građevinskog spomenika.

Cilj mora biti postignut uz praćenje i primjenu harmonizacije legislative u oblasti zaštite od požara u Europi i kod nas i njene aplikacije na objekte historijskog naslijeđa, paralelno sa objektima nacionalnog značaja. Istraživanje će biti izvedeno u sljedećim koracima: 1.1 Poštovanje ambijenta i statusa objekta. 1.2 Sinteza tradicionalnih vrijednosti i savremenih saznanja 1.3 Kompenzacije mjera sprovođenja propisanih mjera zaštite 1.4 Uporednim analizama i vrednovanjem dati dokaze provedbi mjera zaštite

Očekivani rezultati i doprinos istraživačkog rada Naše opredjeljenje da u radu istražimo zaštitu od požara na objektima biblioteka, jedne koja je sukus historijskog naslijeđa i druge, modernog koncepta, a uklopljene u historijsku gradsku jezgru, a nacionalnog značaja, proističe iz činjenice da možemo dokazati: HIPOTEZU da je moguće pomiriti stroge građevinske mjere zaštite od požara, a pri tome, sačuvati esencije historijske i nacionalne vrijednosti objekta.

16 1.1 SLIKA OPASNOSTI OD POŽARA 1.1.1 Požari i uzroci požara Požari u bibliotekama i depoima knjiga su srazmjerno rijetki, a skoro uvijek imaju pogubne posljedice na njihov sadržaj u kombinaciji vatre, dima i upotrebe sredstava za gašenje. Statistike o uzrocima požara, kao u tri navedena primjera, pokazuju da požari u bibliotekama bivaju prouzrokovani, općenito, naimenovanim uzrocima, a ti su: • • •

Paljevina, Felerična električna postrojenja i uređaji i Nestručni radovi na opravkama i/ili upotrebi aparata. 3

1.1.2 Štete od požara na pisanim i bibliotečkim dobrima4 Štete od požara na pisanim i bibliotečkim dobrima nastupaju u različitim formama i sa pratećim, različitim djejstvima. Slučaj štete u vidu potpuno sagorjelog pisanog i bibliotečkog dobra, da su ona izgubljena bez mogućnosti spasa, nastupa rijetko. Kada dođe do toga, da pisana dobra samo budu zahvaćena vatrom, često sagorijevaju samo po rubu. Nasuprot sveopćem mišljenju papir ne gori dobro, kada je uskladišten u regalima ili drugom namještaju za čuvanje u obliku knjiga ili akata pisanih dobara. Što su gušće knjige u regalima posložene, to manje mogu izgoriti. Kada su knjiga po rubovima već ugljenisale, prestaje dovoljan dovod kisika na unutarnje dijelove papira, pa se vatra zaguši. U tomu knjige ili akta koji leži na otvorenom, samo pojedinačni listovi dobro gore ili oni koji padnu pri obrušavanju drvenih regala. Iznimka je pri velikim požarima, koji uništavaju cijelu zgradu. Tu su toplina i trajanje požara tako veliki, da opisani efekat nije dovoljan, da se spriječe totalni gubici. Knjige kao prirodno gorivi materijal, imaju određeno ponašanje u požaru i doprinose značajno slici ugroženosti od požara biblioteke. Pri odgovarajućim ispitivanjima požara je ustanovljeno da kvaliteta papira, gustina skladištenja i format knjiga imaju direktan utjecaj na širenje požara.Također,ispitivanjem na različitim bibliotečkim medijima, izvučen je važan zaključak za očuvanje sadržaja: Dokumenta čuvana u zaštitnim kutijama (kartonske kutije) bivaju, nasuprot onima koja se tako ne čuvaju ili nasuprot „novim elektroničkim“ medijima, sa zadržavanjem napadnuta i bolje se drže spram razvitka topline. Na slici br. 1.2 vidimo oštećenje na rukopisu preuzetom sa stranice Orijentalnog instituta5, a na slici br. 1.3 imamo sliku zapaljenog Instituta. Kao primjer navodimo tri požara iz najskorije prošlosti: tinjajući požar 27. jula 2006.g. u Oeaconomicum-u Univerziteta, Göttingen, gdje je u biblioteci oko 500.000 knjiga bilo zasuto čađu i kondenzatom. Defektnim električnim kablom prouzrokovan je požar u Herzogin Anna-Amalia biblioteci, u Weimar-u 02. septembra 2004., pri kojem je oko. 50.000 djela uništeno, a daljnjih 60.000 oštećeno Ili namjernom paljevinom uzrokovan požar u Gradskoj biblioteci, Stade 08.03.2003. sa totalnim gubitkom biblioteke. 4 Brandschäden an Schrift- und Bibliotheksgut, Informacija firme. (http://www.schempp.de/bestandserhaltung/brandtxt.htm ) 5 7. maja 1992. godine zapaljen je Orijentalni institut u Sarajevu. Uništena su djela od neprocjenjivog značenja, rukopisi iz 11-og stoljeća koji su sačuvani tokom brojnih ratova i elementarnih nepogoda. 3

17

Sl. br. 1.2 Oštećenje na rukopisu preuzetom sa stranice Orijentalnog instituta (izvor: internet)

Od prijeratnih 5.263 kodeksa preostala su samo 52, među kojima su neki djelimično nagoreni, da svjedoče o barbarskom uništenju neponovljivog stvaralaštva zauvijek izgubljenog za svjetsku nauku i kulturu. Orijentalni institut u Sarajevu je javna naučnoistraživačka ustanova osnovana 1950. godine sa zadatkom da prikuplja, obrađuje i publikuje rukopisnu i arhivsku građu na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, proučava ove jezike i njihove književnosti s posebnim osvrtom na stvaralaštvo Bošnjaka na ovim jezicima, te proučava historiju, kulturnu historiju i orijentalnu umjetnost u Bosni za vrijeme osmanske uprave, radi na usavršavanju naučnog i stručnog kadra u oblasti orijentalistike, sarađuje sa srodnim institucijama u zemlji i inostranstvu i objavljuje rezultate svog naučnoistraživačkog rada putem svojih publikacija. Danas je Orijentalni institut smješten u krugu bivše „Kasarne M. Tito“, bez bilo kakvih specijalnih mjera zaštite od požara.

18

Sl. br.1.3 Institut nakon što je zapaljen 17. maja 1992. g. (izor: internet) Štete od požara na pisanim i bibliotečkim dobrima nastupaju većinom od: Neposrednog utjecaja požara (vatre): Tako dugo dok ne nastupa totalni gubitak, dolazi do sagorijevanja i ugljenisanja na rubovima listova i na povezu, prema tomu, zavisno koliko duboko prodru u listove, dolazi i do gubitka pohranjenih informacija. Naknadni tretman slijedi kao i kod drugih oštećenja na rubovima listova, no na ugljenisanu supstancu listova se ne može neposredno primijeniti ili pričvrstiti nikakva nova papirna masa. Oštećenja od vode usljed djelovanja vode za gašenje: Kao i u ranijem vremenu, s požarima se bori većinom vodom. Često voda za gašenje nanosi, upravo kod pisanih i bibliotečkih dobara, veće štete nego sam požar, jer voda za gašenje dospijeva na mjesta, gdje uopće nije ni gorilo i gdje nikakva opasnost nije ni postojala (npr. na etažu ispod žarišta požara ). Ovdje se na početku ne sumnja na bilo kakva oštećenja povezana sa požarom, pa se u datim okolnostima može odložiti otkrivanje, pa i borbu protiv takve štete značajno povećati, kao npr. da dođe do nastanka plijesni. Indirektno djelovanje požara: U praksi, najčešće forme šteta od požara, indirektne štete, što ih prouzrokuje požar, su štete koje nastaju djelovanjem dima i gasova. Danas u svim zgradama, bilo historijskim, bilo savremenim, pored namještaja, egzistiraju uredski uređaji kao što su kompjutori, telefoni, kopir-aparati i dr.koji sadrže brojne plastične materijale koji pri požaru odaju različite vrste dima ili gasova (među ostalim i „Seveso“ otrov Dio11n koga se svi pribojavaju). Ove materije lahko istječu vani i prodiru kroz fuge u zidovima, prozorima, otvorima vrata i na velike udaljenosti, zavisno o razvoju dima i gasa, strujanju zraka tj. smjeru vjetra, dakle vremenskim prilikama. I same karakteristike građevine imaju veliki uticaj: klima-uređaji, šahtovi za instalacije i snabdijevanje, sistemi kanala među ostalim građevinsko-tehničkim postrojenjima mogu omogućiti širenje gasova i dima, sve do mjesta, na kojima se sam požar i ne primjećuje. U vrlo rijetkim, posebno povoljno razvijajućim okolnostima samo će se nataložiti sloj prašine, koga se da nasuho usisati ili očistiti ali ovo je izuzetak. U pravilu dimni gasovi ostavljaju uljnato-masni film i trajni smrad (smrad po požaru). Samo kroz iscrpna laboratorijska ispitivanja se može ustanoviti, da li je takav smrad, doduše neugodan, ali bezopasan ili je ipak štetan po zdravlje. Pored posebno opasnog „Seveso“ otrova Dio11n,

19 koji može nastati pri sagorijevanju plastičnih materijala i brojne druge, nastaju i manje otrovne materije, o kojima moramo voditi računa zbog njihovog alergijskog djelovanja. Spašavanje požarom oštećenih objekata zahtjeva najveću brižnost i oprez: -

Snage za spašavanje moraju se štititi od udisanja požarnih gasova (zaštita za udisanje) i od kontakta nastalih naslaga s kožom (u najmanju ruku rukavice, a po potrebi zaštitno odijelo). Postupanje s požarom oštećenim objektima, tokom spašavanja, ima srazmjerno odlučujući utjecaj na opseg šteta. Ako su se npr. u regalu sa stojećim knjigama stvorile naslage, zavisi od načina vađenja knjiga iz regala i o njihovom transportu, da li će te naslage dospjeti, među do tada nepogođene listove. Čišćenje koje mora slijediti , ne samo da je zahtjevno, nego je i skupo.

-

1.1.3 Odvijanje požara u prostorijama i/ili zgradama biblioteka Četiri komponente su odlučujuće za odvijanje požara: 1. 2. 3. 4.

Ponašanje u požaru knjiga i drugih medija, Zgrada biblioteke i njen prostorni raspored, Oprema za zaštitu od požara prostorija i cijele zgrade i Sposobnost gašenja u slučajevima požara.

Može se izvesti sljedeće pravilo:

Što su lakše upaljivi, što više stvaraju dima pri požaru medijski sadržaji, što je otvoreniji oblik same građevine biblioteke, to manje uspjeha mogu imati uređaji za automatsko otkrivanje i gašenje požara, a time će duže i intenzivnije trajati i požar i upotreba vode za gašenje, sumarno je onda i biblioteka ugroženija od požara.

20 2 REGULATIVA Regulativu EU 89/106/EWG od 21 decembra 1988. godine, kojom su usaglašene smjernice i primjena Direktiva EU na polju GRAĐEVINSKIH PROIZVODA - CPD (Construction Products Directive) zamijenila je regulativa EUROPSKOG PARLAMENTA i VIJEĆA EU od 9. marta 2011. za GRAĐEVINSKE PROIZVODE - EU CPR 305/2011 (REGULATION ON CONSTRUCTION PRODUCTS), a koja je stupila na snagu sa 01.07.2013.

2.1 EUROPSKA DIREKTIVA Osnovni zahtjevi za građevine i bitna obilježja građevinskih proizvoda su definisani Aneksom I, EU Regulative CPR 305/2011, gdje se: • • • •

djelimično inicira donošenje boljih Uredbi u EU, daje više pojašnjenja pojmova i korištenja CE oznake, predstavlja pojednostavljene procedure, što ima za cilj smanjenje troškova malih i srednjih preduzeća; uvodi nove i strožije kriterije za ovlaštenja tijela koja provode ocjenu i verifikaciju građevinskih proizvoda, a ovo ima za cilj porast vjerodostojnosti i pouzdanosti cjelokupnog sistema ocjenjivanja; ovom regulativom je olakšano slobodno kretanje projektanata, inžinjera i građevinskih usluga širom EU, te provedba zajedničkih europskih tehničkih normi za projektovanje – Eurokodova; proširuje tržište u područjima poboljšanja konkurentnosti sektora, specifikuma proizvodnih politika, pozadinskih istraživanja i tehničkih metoda procjene za sve sudionike procesa gradnje, od proizvođača, preko inžinjera do izvođača radova.

U odnosu na raniju Direktivu, EU CPR 305/2011 dodatno definiše poglavlja o sigurnosti na radu, energetsku efikasnost tokom izgradnje i demontaže i održivo korištenje prirodnih resursa, dok su ostala poglavlja ostala nepromijenjena. U oba dokumenta, prva dva zahtijeva su vezana za mehaničku i protupožarnu otpornost građevinskih proizvoda. ODREĐENI ZAHTJEVI (šest objavljenih dokumenata) iz CPD - Construction Products Directive: • • • • • •

Mehanička čvrstoća i statička sigurnost Zaštita od požara Higijena, ekologija i zdravstvo Sigurnost u primjeni Zaštita od buke Ušteda energije i toplote.

prošireni su sa sedmim dokumentom: •

održivo korištenje prirodnih resursa

ODREĐENI ZAHTJEVI (sedam objavljenih dokumenata) iz EU CPR 305/2011 REGULATION ON CONSTRUCTION PRODUCTS: 1. Mehanička otpornost i stabilnost 2. Zaštita od požara 3. Higijena, zdravlje, zaštita okoliša i sigurnost radnika tokom čitavog životnog ciklusa

21 4. Sigurnost i dostupnost u primjeni 5. Zaštita od buke 6. Ušteda energije i očuvanje toplote,energetska efikasnost zgrada tokom gradnje i demontaže 7. Održivo korištenje prirodnih resursa. Postoji pet osnovnih kriterijuma za ispunjavanje zahtjeva u oblasti zaštite od požara. Objekti moraju biti tako konstruktivno izvedeni da u slučaju požara zadovolje osnovne predložene uvjete: • • • • •

Očuva kapacitet nosivosti konstrukcije tokom određenog perioda vremena. Ograniči mogućnost nastanka i širenje vatre i dima unutar građevine. Ograniči mogućnost širenje vatre na susjedne građevine. Omogući da lica mogu napustiti građevinu, odnosno da se omogući njihovo spašavanje i Omogući zaštita spasilačkih timova. Federacija BiH usvojila je zahtjeve CPD-e donošenjem Uredbe:

UREDBA O TEHNIČKIM SVOJSTVIMA KOJE GRAĐEVINE MORAJU ZADOVOLJITI U POGLEDU SIGURNOSTI TE NAČINA KORIŠTENJA I ODRŽAVANJA GRAĐEVINA U produžetku iznosimo dio koji se odnosi na ispunjavanje zahtjeva u oblasti zaštite od požara: II TEHNIČKA SVOJSTVA KOJA GRAĐEVINE MORAJU ZADOVOLJAVATI U POGLEDU SIGURNOSTI 1. Sigurnost Građevina mora biti projektovana i izgrađena na način da se postigne sigurnost građevine u cijelosti, kao i svakog njenog dijela i elementa. Sigurnost je sposobnost građevine da izdrži sva predviđena djelovanja koja se javljaju pri normalnoj upotrebi, te da sadrži sva bitna tehnička svojstva tokom predviđenog vremena trajanja, a to su: 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9)

mehanička otpornost i stabilnost, zaštita od požara, higijena, zdravlje i zaštita okolice, sigurnost u korištenju, zaštita od buke, ušteda energije i toplinska zaštita odstupanje od bitnih zahtjeva građevine i nesmetan pristup i kretanje u građevini

Građevina mora biti projektovana i izgrađena tako da se u slučaju požara: 1) čuva nosivost konstrukcije tokom određenog vremena utvrđena posebnim propisom, 2) spriječi širenje vatre i dima unutar građevine, 3) spriječi širenje vatre na susjedne građevine, 4) omogući da lica mogu neozlijeđeno napustiti građevinu, odnosno da se omogući njihovo spašavanje i 5) omogući zaštita spasioca.

22

Građevina mora da bude projektirana i izgrađena tako, da u slučaju normalnog korištenja, ne može doći do eksplozije. Nakon donošenja Direktive za GRAĐEVINSKE PROIZVODE - EU CPR 305/2011, neophodno je usaglasiti domaću legislativu iz ove oblasti: -

Zakon o građevinskim proizvodima i Uredbu o tehničkim svojstvima koje građevine moraju zadovoljavati u pogledu sigurnosti, te načina korištenja i održavanja građevina

sa zahtjevima i odrednicama EU CPR 305/2011, kako bi se uredilo domaće tržište građevinskih proizvoda i radova, a time omogućilo proizvođačima iz Bosne i Hercegovine da izvoze svoje proizvode na tržište EU i šire. 2.2 REGULATIVA FEDERACIJE PROJEKTOVANJU BIBLIOTEKA

BiH

KOJA

SE

MORA

POŠTIVATI

PRI

Odredbe zakonske regulative u vidu izvoda iz pravilnika, uredbi i metodologije dajemo u prilogu rada DODATAK 2, a u radu navodimo , samo one, koje možemo porediti sa europskom regulativom, koja se odnosi na zaštitu pod dejstvom požara objekata koje obrađujemo u radu. 2.2.1 Pravilnici Pojmovi koji se koriste u Pravilniku imaju sljedeća značenja: (kako ponavljaju u više pravilnika, dajemo ih kao odvojeni pasus) u DODATKU 1.

se pojmovi

2.2.1.1 Pravilnik za zaštitu visokih objekata od požara OPĆE ODREDBE Ovim Pravilnikom se propisuju odgovarajuće plansko-organizacijske, arhitektonskograđevinske i tehničko-tehnološke mjere zaštite od požara za visoke objekte, koje smanjuju mogućnost za nastanak požara, odnosno pri njegovom nastanku omogućavaju sigurnu evakuaciju ljudi i imovine i sprečavaju njegovo širenje. Pod visokim građevinama se podrazumijevaju objekti sa prostorijama za povremeni ili trajni boravak ljudi, stambenog, poslovnog ili stambeno-poslovnog karaktera, čiji se podovi najvišeg kata nalaze minimalno 22 m iznad najniže kote terena, što omogućava vatrogasnu intervencija uz korištenje automehaničkih ljestava u slučaju požara. Vlasnici, korisnici ili zajednički upravitelji građevina dužni su sprovoditi opće mjere zaštite od požara koje podrazumijevaju plansko-organizacijske, arhitektonskograđevinske i tehničko-tehnološke mjere koje smanjuju rizik od požara i povećavaju požarnu sigurnost, te obezbijediti da svi građevinski proizvodi ugrađeni u građevinu (primijenjeni materijali, instalacije i oprema) moraju biti ispitani u akreditiranim ispitnim laboratorijima i posjedovati certifikat o usklađenosti potvrđen od strane ovlaštenog tijela.

23 PLANSKO-ORGANIZACIJSKE MJERE Plansko-organizacijske mjere podrazumijevaju najmanje sve propisane primijenjene mjere na izradi projektno-planske dokumentacije u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima koji uređuju oblast zaštite od požara i eksplozije, kao što su: izrada projekata zaštite od požara, izrada elaborata zaštite od požara i stručnih ocjena primjenjivosti mjera zaštite od požara na projektnu dokumentaciju, izrada pravilnika zaštite od požara, izrada procjene ugroženosti zaštite od požara, izrada plana zaštite od požara, na osnovu priznate metodologije u skladu sa Metodologijom o izradi procjene ugroženosti od požara) i Uredbom o sadržaju i načinu izrade planova zaštite od požara. ARHITEKTONSKO-GRAĐEVINSKE MJERE 1. Vatrogasni putevi i prilazi Vatrogasni pristupi uključuju: pristupne saobraćajnice koji vode do objekta, pristupe oko objekta i površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom. Pristupni put i plato za intervencije moraju imati kolnike nosivosti najmanje 10 tona osovinskog pritiska. Sve navedeno treba biti projektovano u skladu sa standardom DIN 14090 koji definiše površine neophodne za vatrogasne intervencije. Površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom trebaju da se nalaze uz vanjske zidove objekta, na takvim udaljenostima koje omogućavaju spašavanje ljudi i gašenje požara kroz sve otvore na fasadi objekta. Prilaz zabatnom zidu bez otvora na objektu ne smatra se prilazom za intervenciju. Manipulativne površine treba da omoguće postavljane automehaničkih ljestava, pomoću kojih se pristupa gašenju požara na višim etažama. Širina površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom treba da iznosi minimalno 5,5 m za objekte visine do 40 m. Širina površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom za objekt visine preko 40 m, treba da iznosi min. 7 m Najmanje na dva fasadna zida objekta otvori moraju biti pristupačni za vatrogasnu opremu da bi se pri gašenju požara moglo intervenirati s vanjske strane. Za vatrogasce treba predvidjeti lako dostupne požarne vertikalne komunikacije, što uključuje požarna stepeništa i požarne liftove/dizala. Za objekte preko visine od 40 m, kao i za objekte koji se grade u nizu s drugim objektima, ili je razmak između objekata manji od propisanog, granični zid ne smije imati otvore i mora biti izgrađen od materijala čija je otpornost od požara najmanje 120 minuta. Ako se na suprotnim zidovima objekta i susjednog objekta nalaze otvori preko kojih bi se mogao prenijeti požar s jednog objekta na drugi objekt, najmanji razmak između tih otvora određuje se računski, a ako se to ne može odrediti razmak mora iznositi minimalno trećinu visine objekta, tako da omogući nesmetan prolaz vatrogasnog vozila. 2. Požarni sektori Požarni sektor je zatvoren prostor koji može biti podijeljen ili odijeljen od susjednih prostora unutar građevine elementima konstrukcije koji imaju propisanu požarnu otpornost. Svi visoki objekti se dijele na požarne sektore, čija veličina zavisi od visine objekta (kako je prikazano u tabeli ispod). Svaki požarni sektor mora biti dostupan preko najmanje jednog protiv požarnog stepeništa ili najmanje dva međusobno nezavisna stepeništa.

24 Visina objekta u m od 22 do 40 od 41 do 75 od 76 do 100 više od 100

Veličina požarnog sektora u m² do 1500 do 1000 do 800 do 500

Požarni sektor u prostorijama ispod razine terena ne smije iznositi više od 250 m² i mora biti odvojen zidom otpornim prema požaru 90 minuta. Svaka podzemna etaža mora imati najmanje dva izlaza od kojih jedan vodi direktno van objekta. Ako ima više podzemnih etaža, dopušteno je postaviti zajedničko stepenište koje mora biti napravljeno kao sigurnosno i koje mora imati poseban izlaz van objekta, neovisno o izlazu s nadzemnih katova. Granice požarnih sektora moraju biti od negorivih građevinskih materijala. Spoj zida, koji je u sastavu granice požarnog sektora, sa vanjskim zidom i stropom treba da bude od negorivih građevinskih materijala, čije kategorije požarnosti moraju biti potvrđene u akreditiranoj ispitnoj laboratorij Granice požarnih sektora za objekte visine do 40 m, kao i nosivi dijelovi konstrukcije u slučajevima: međukatne konstrukcije, zidova evakuacionih stepeništa i njihovih predprostora, zidova okna požarnih liftova, s kojih se požar može prenijeti iz jednog požarnog sektora na drugi ili s jednog kata na drugi, moraju imati otpornost na požar minimalno 90 minuta, odnosno 120 minuta za objekte preko 40 . Ukoliko su na granicama požarnih sektora projektovani otvori kao što su: vrata, prozori, instalacije i sl., površina otvora na protivpožarnim zidovima ne smije biti veća od 25% njihove površine. Otvori u požarnim zidovima, moraju biti izvedeni u protupožarnoj izvedbi a njihove kategorije požarnosti moraju biti potvrđene u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Za objekte visine do 40 m ako je površina jednog kata zauzima 50% površine predviđene u ovom pravilniku, požarni sektor se može protezati na dva kata, s tim da dužina strane požarnog sektora iznosi najviše 60 m. Pregradni zid koji odvaja požarne sektore mora presijecati cijelu konstrukciju. Ako su stropovi spušteni, pregradni zid mora presijecati vidljivu oblogu stropa i vezivati se s međukatnom konstrukcijom. Ako se u krovnoj konstrukciji objekta upotrebljava gorivi materijal, pregradni zid na posljednjem katu mora presijecati krovnu konstrukciju i nadvisivati je najmanje 50 cm. Na kaskadnim objektima čiji su pojedini dijelovi različite visine, na zidu višeg dijela objekta, na visini minimalno 10 m iznad nižeg dijela, kao i na vanjskom zidu objekta koji je prislonjen uz niži objekt, ne smije biti nikakvih otvora. Fasada objekta mora biti izgrađena od materijala koji ne može prenositi vatru s jednog kata na drugi. Prekidna udaljenost između otvora na dva susjedna kata na fasadnoj strani mora iznositi najmanje 1 m. Ako je prekidna udaljenost manja od 1 m, put plamena između katova produžava se postavljanjem konzolnih dijelova konstrukcije objekta u razini svakog kata. 3. Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda. Svi primijenjeni građevinski materijali, instalacija i oprema ugrađeni u visoke objekte ili u postrojenja unutar visokih objekata, moraju biti ispitani od strane akreditiranih ispitnih

25 laboratorija, odnosno moraju imati certifikat o usklađenosti i istaknutu oznaku kvalitete i kategoriju otpornosti na požar (R)EI30-240. Nosivi i ojačani vanjski zidovi moraju biti od negoriva materijala i otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Izolacioni materijal na vanjskim stranama zidova može biti i goriv, uz uvjet da je nalijepljen na zid i učvršćen (ankerovan) tako da ne otpada u slučaju požara te da je s vanjske strane obložen negorivim materijalom koji je otporan prema požaru najmanje 60 minuta. Izolacioni materijal u zidovima može biti goriv ako je obloga s unutrašnje strane tih zidova otporna prema požaru najmanje 90 minuta, a ako je postavljen s unutrašnje strane izolacioni materijal mora biti negoriv. Unutrašnji nenosivi pregradni zidovi, osim pokretne pregrade, harmonika-vrata i sl., moraju biti otporni prema požaru minimalno 30 minuta. Pregradni zidovi između dva stana moraju biti otporni prema požaru najmanje 90 min. Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda ugrađenih u postojeće objekte, koji ne zadovoljavaju propisane kategorije otpornosti na požar ili se sa sigurnošću ne može utvrditi kategorija njihove požarne otpornosti, može se podići na zahtijevani nivo protupožarnim premazima i praškastim sredstvima čija protupožarna svojstva potvrđuje akreditirani ispitni laboratorij. Požarno opterećenje objekta ili požarnih sektora unutar objekta se računa na osnovu numeričkih metoda priznatog domaćeg standarda ili adekvatnih međunarodnih standarda (standard JUS U.J1.030). Način izračuna požarnog opterećenja je detaljno opisan u Pravilniku o uvjetima, osnovama i kriterijima za razvrstavanje građevina u kategorije ugroženosti od požara ("Službene novine Federacije BiH", broj 79/11). 4. Sigurnosno stepenište Svaki požarni sektor objekta mora biti pristupačan preko najmanje jednog sigurnosnog stepeništa ili preko dva međusobno neovisna. Jedno od neovisnih stubišta ne mora voditi u prizemlje ako vodi u dio objekta ili drugi objekt koji je niži od 22 m i povezan s drugim stepeništem što vodi izvan objekta. Sigurnosno stepenište mora biti otporno na požar minimalno 60 minuta i osigurano tako da vatra i dim ne prodiru sve dok traje požar u objektu i mora biti pristupačno iz svih prostorija jednoga požarnog sektora putovima koji nisu ugroženi požarom. Prostor stepeništa mora imati otvore za prirodno provjetravanje koji se otvaraju iz prizemlja ili s odmorišta. Ukupna površina otvora za prirodno provjetravanje mora biti najmanje 5% površine horizontalnog presjeka stepenišnog šahta kojem pripadaju, ali ne manja od 0,5 m². Unutarnja sigurnosna stepeništa za objekte preko 40 m moraju ispunjavati sljedeće uvjete: 1) moraju biti odvojena od unutrašnjih komunikacija objekta pred prostorom koji se prirodno ili umjetno provjetrava; 2) površina pred prostora mora iznositi minimalno 5 m², s tim što ne može biti uži od 1,25 m; 3) pred prostor mora biti odvojen od stepeništa i unutrašnjih komunikacija protupožarnim vratima koja ne propuštaju dim a napravljena su od negorivog materijala i opremljena automatskim mehanizmom što ih uvijek drži zatvorenima;

26

4) ako se ne može osigurati prirodno provjetravanje preko fasade objekta, pred prostor se provjetrava umjetno s 20 izmjena zraka na sat; 5) liftovi moraju biti izdvojeni od stepenišnog prostora i pred prostora. Unutarnja sigurnosna stepeništa za objekte od 22 m do 40 m visine moraju se od ostalih komunikacija odvojiti protupožarnim vratima koja ne propuštaju dim i koja su opremljena automatskim mehanizmom što ih uvijek drži zatvorenima. Dim se iz stepenišnog pred prostora odvodi s najvišeg mjesta pred prostora ispod stropa, a svježi, se zrak ubacuje pri dnu pred prostora. Provjetravanje se predviđa samo za jedan požarni stepenišni sektor od četiri kata. Uređaj za odvod dima i provjetravanje uključuje se automatski preko signalnih uređaja za dim koji su postavljeni u unutarnjim komunikacijama ispred stepenišnog pred prostora na najvišoj tački ispod stropa. Osim automatskoga, mora biti osigurano i ručno uključivanje sistema za provjetravanje. Stepenišni otvor mora biti odvojen od unutrašnjih prostora objekta zidovima otpornima prema požaru minimalno 90 minuta. Najmanja širina sigurnosnog stepeništa određuje se tako što se za svakih 100 ljudi osigurava širina od 60 cm, s tim da ukupna širina ne može biti manja od 1,25 m. Kraci stepeništa i gazišta se moraju napraviti od materijala otpornog prema požaru minimalno 90 minuta. Konzolna i spiralna stepeništa u objektima nisu dopuštena. Vanjska sigurnosna stepeništa moraju zadovoljiti sljedeće uvjete: 1) 2) 3) 4) 5) 6)

moraju biti pristupačna iz hodnika ili najmanje iz dvije prostorije na svakom katu; korisna širina ne smije biti manja od 80 cm, a nagib ne smije biti veći od 45°; ne smije se praviti kao spiralno stubište i penjalice; zaštitna ograda otvorenih stepeništa ne smije biti niža od 1,20 m; građevni materijal mora biti negoriv; da se mogu upotrebljavati, bez obzira na vremenske prilike.

U objektima višim od 40 m nije dopušteno povezivanje podruma i gornjih katova zajedničkim stepeništem U objektima do 40 m visine podrum i gornji katovi mogu se spajati stepeništem uz uvjet da je ulaz u podrumske prostorije osiguran provjetravanim pred prostorom i vratima otpornima prema požaru 60 minuta. 5. Put evakuacije i požarna signalizacija Ukupna širina puteva evakuacije računa se po formuli: Š = n x 0.6/n e gdje je: Š-širina izlaza, n-stvarni broj korisnika u prostoru ili u više prostorija, n e -računski broj korisnika u prostoru ili u više prostorija. Za proračun ukupne širine evakuacijskih puteva uzima se u obzir i položaj etaže u građevini:

27 1) Prizemlje-jedinica prolaza iznosi 0,6 m za 100 ljudi (n e = 100) 2) Etaže iznad prizemlja-jedinica prolaza iznosi 0,6 m na 60 ljudi (n e = 60) 3) Etaže ispod prizemlja-jedinica prolaza iznosi 0,6 m na 50 ljudi (n e = 50) Ako prostor ima samo jedan izlaz, nijedna tačka u prostoru ne smije biti udaljena više od 20 m. Ako prostor ima dva izlaza, nijedna tačka u prostoru ne smije biti udaljena od izlaza više od 35 m. Izlazi bi trebali, u tom slučaju, biti raspoređeni na što većim međusobnim udaljenostima, tako da su putevi evakuacije neovisni jedni o drugim. Ako dužina puta do izlaza iz ugroženog prostora, prelazi dužine navedene u prethodnom tekstu, neophodno je projektovati protiv požarni hodnik, s tim da ukupna dužina puta evakuacije ne prelazi više od 50 m. Pod hodnika mora biti ravan i bez suženja. Zidovi se u hodnicima ne smiju oblagati gorivim materijalom. Zidovi što odvajaju hodnike od ostalih ugroženih prostorija moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. Vrata koja povezuju hodnike s prostorijama visokoga požarnog opterećenja moraju biti otporna prema požaru najmanje 90 minuta i uvijek zatvorena, a ukoliko se napajaju električnom energijom moraju biti konstruisana tako da se, u slučaju nestanka energije za napajanje, mogu otvoriti ručno. Na svim putevima za evakuaciju dopušteno je postaviti međusobno neovisna. Jedno od neovisnih stubišta ne mora voditi u prizemlje ako vodi u dio objekta ili drugi objekt koji je niži od 22 m i povezan s drugim stepeništem što vodi izvan objekta. Sigurnosno stepenište mora biti otporno na požar minimalno 60 minuta i osigurano tako da vatra i dim ne prodiru sve dok traje požar u objektu i mora biti pristupačno iz svih prostorija jednoga požarnog sektora putovima koji nisu ugroženi požarom. Putevi evakuacije prema izlaznim vratima ne smiju prolaziti pokraj ili preko prostorija ako u slučaju požara u tim prostorijama postoji opasnost za život. Ako do nekog izlaza iz objekta vodi više pristupnih puteva, dimenzije svakog od tih puteva moraju ovisiti o broju ljudi koji se njima služe. Svi izlazi iz objekta moraju voditi izravno na ulicu, dvorište ili u neki drugi sigurni prostor. Izlaz iz objekta ne smije biti niži od 2,30 m. Podzemne prostorije ne smiju biti udaljene od izlaza iz objekta više od 20 m. Sva vrata na putu za evakuaciju moraju biti otporna prema požaru 90 minuta. Vrata koja vode izravno van objekta moraju biti napravljena tako da se s unutarnje strane mogu otvarati bez ključa. TEHNIČKO-TEHNOLOŠKE MJERE Tehničko-tehnološke mjere podrazumijevaju najmanje sve propisane mjere sa aspekta mašinskih i elektro instalacija i opreme ugrađene u građevinu primijenjene u svrhu preventivne zaštite od požara i eksplozije, kao što su: protupožarna vrata, žaluzine, roletne, kanali, klapne, dimovodi, sigurnosni liftovi, kotlovnica, redovno i rezervno napajanje energijom, električne instalacije i sistemi za ranu prevenciju i dojavu od požara i curenja gasa, aktivni i pasivni sistemi za gašenje požara vodom, pjenom i aerosolima i sl.

1. Protupožarna vrata, žaluzine, roletne, kanali, klapne, dimovodi Protupožarna vrata koja razdvajaju požarne sektore moraju imati mehanizam koji ih uvijek drži zatvorenima. Ako se, zbog tehnoloških ili drugih razloga, vrata iz stava 1.drže otvorenima, ona moraju imati automatski mehanizam što ih u trenutku pojave dima zatvara. Ispitivanje stepena otpornosti na požar protupožarnih vrata i njihovo razvrstavanje u određenu protupožarnu kategoriju vrši se u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji, što se potvrđuje izvještajem o ispitivanju i certifikatom o usklađenosti.

28 Žaluzine i sve vrste roletna postavljene s vanjske strane prozora moraju biti izrađene od negoriva materijala. S unutarnje je strane prozora dopuštena upotreba zastora od materijala i tkanina čija je otpornost na brzinu širenja plamena ispitana u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Zidovi vertikalnih kanala za smještaj instalacija moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. Pristupni otvori za kontrolu instalacija moraju se osigurati vratima ili kapcima otpornim prema požaru najmanje 90 minuta. Vertikalnim kanalima za smještaj instalacija u objektu ne smije se prilaziti iz stubišnog prostora nego samo iz prostora koji je od ostalih komunikacija u objektu odvojen vratima što moraju biti izrađena od negoriva materijala. Na najvišem katu objekta vertikalni kanali za smještaj instalacija moraju se provjetravati preko bočnih otvora ukupne površine 5% od površine poprečnog presjeka kanala. Horizontalni kanali u koje se postavljaju instalacije moraju biti otporni prema požaru 60 minuta, što se potvrđuje u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Sve obloge horizontalnih kanala i otvora na tim kanalima moraju biti od negorivih materijala. Izolacije na kanalima u koje se postavljaju instalacije moraju biti od negorivih materijala i postavljene tako da dim ili plamen ne mogu prodirati u susjednu prostoriju. Otvori na kanalima za smještaj instalacija, ako se nalaze u prostorijama, moraju biti osigurani poklopcima ili vratima otpornima prema požaru 90 minuta. Pri prolazu kroz konstruktivne elemente (zidove, međukatne konstrukcije, i sl.) određene otpornosti prema požaru, kanali za zrak oblažu se negorivim izolacionim materijalom iste otpornosti prema požaru kao i konstruktivni elementi, a najmanja dužina obloženog dijela kanala ne smije biti manja od 50 cm sa svake strane konstruktivnog elementa. Mjesta prolaza kanala za zrak, moraju biti zaptivena negorivim materijalom iste otpornosti prema požaru, kao i konstruktivni element. Horizontalni kanali u koje se postavljaju instalacije moraju se provjetravati. Za provjetravanje se ne smiju upotrebljavati stubišni prostori ni prostorije u objektu koje se koriste ili u kojima se nalazi zapaljiv materijal. U horizontalnim kanalima bez protupožarne pregrade koja sprečava prenošenje požara uzduž instalacija dopuštena dužina instalacija može biti najviše 15 m. Zidovi vertikalnih kanala moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. Otvori za ubacivanje otpadaka u vertikalne kanale moraju se nalaziti u posebnoj prostoriji čija površina ne smije biti manja od 2 m² i koja mora imati posebno provjetravanje. Zidovi prostorije za skupljanje otpadaka iz vertikalnih kanala moraju biti otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Prostorija za skupljanje otpadaka predstavlja poseban požarni sektor. Vrata na prostoriji za skupljanje otpadaka moraju biti otporna prema požaru najmanje 90 minuta i moraju imati mehanizam što ih drži uvijek zatvorenima. Prostorija za skupljanje otpadaka mora se provjetravati. Klimatizacijske komore i drugi uređaji za provjetravanje moraju se smjestiti u zasebnu prostoriju koja je od ostalih prostorija u objektu odvojena zidovima otpornima prema požaru 90 minuta.Vrata na prostoriji za klimatizacijske komore i uređaje za provjetravanje moraju biti otporna prema požaru 90 minuta.

29 2. Sigurnosni liftovi Svaki požarni sektor u objektu mora biti povezan najmanje s jednim liftom za prijevoz osoba. Liftovi za prijevoz osoba u objektima višim od 40 m moraju biti pristupačni iz pred prostora koji se provjetrava. Zidovi otvora za liftove moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. U objektima višim od 40 m otvori za liftove moraju biti odvojeni od stubišnog prostora, a u objektima do 40 m visine dopušteno je da provjetravani pred prostor bude zajednički za liftove i stubišta. Kabine liftova i vrata na otvoru za liftove moraju biti od negorivih materijala. Vrata se moraju zatvarati automatski. Jedna od dimenzija sigurnosnog lifta mora iznositi najmanje 2,10 m. Pred prostor iz kojega se ulazi u sigurnosni lift mora biti takvih dimenzija da se nesmetano mogu unositi i iznositi bolnička nosila s bolesnikom u ležećem položaju. Prostorija u koju je smješten pogonski agregat za lift (strojarnica) mora se nalaziti na najvišem mjestu u objektu i mora biti odvojena od ostalih komunikacija vratima otpornima prema požaru najmanje 90 minuta. Zidovi te prostorije moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. 3. Kotlovnica Kotlovnica za zagrijavanje može se postaviti u objektu visine do 40 m ako zadovoljava sljedeće uvjete: 1) ako su zidovi kotlovnice i međukatna konstrukcija otporni prema požaru 90 minuta; 2) ako su vrata za ulaz u kotlovnicu postavljena s vanjske strane objekta.Kotlovnica može biti povezana s objektom preko tampon-zone s umjetnim provjetravanjem i vratima otpornima prema požaru 90 minuta; 3) ako kotlovnica ima najmanje dva izlaza, od kojih jedan vodi izravno van objekta; 4) ako se vrata na kotlovnici otvaraju u smjeru izlaženja; 5) ako se skladišni prostor za gorivo (kruto, tekuće ili plinovito) ne nalazi u objektu. Kotlovnica za objekte više od 40 m mora biti locirana izvan objekta. Ako se kotlovnica postavlja neposredno uz objekat ona mora zadovoljavati sljedeće uvjete: 1) da zid objekta uz koji se prislanja kotlovnica nema otvora na visini najmanje 5 m iznad kotlovnice; 2) da je zid kotlovnice prema objektu otporan prema požaru najmanje 180 minuta; 3) da su krovna konstrukcija i krovni pokrivač kotlovnice izrađeni samo od negorivog materijala; 4) da na zidu kotlovnice prema objektu ne postoji veza s objektom. Podstanica za toplu vodu u objektu mora se smjestiti u posebnu prostoriju. Za zagrijavanje vode za centralno grijanje može se upotrebljavati i plin, s tim da se kotlovnica postavlja na najviši kat objekta. U prostoriju kotlovnice mora se ulaziti samo s terase. Kotlovnice se plinom opskrbljuju pomoću cjevovoda što se postavlja s vanjske strane objekta na zidu bez otvora, a ako je zid s otvorom, cjevovod se postavlja 2 m od otvora i zaštićuje od utjecaja atmosferilija te od visokih temperatura. Dio cjevovoda koji je pristupačan s razine terena mora biti zaštićen od mehaničkog oštećenja.

30 4. Redovno i rezervno napajanje energijom U visokim objektima nije dopušteno postavljanje transformatorskih stanica. Izuzetno, u objektima do 40 m visine može se dopustiti postavljanje transformatorske stanice uz uvjet da je prostorija u koju se stanica postavlja odvojena od ostalih prostorija. Zidovi prostorije u koju se smještaju transformatori moraju biti otporni prema požaru 180 minuta. Iznad ulaznih vrata u transformatorsku stanicu mora se napraviti nadstrešnica koja s objektom ima dobro zabrtvljenu vezu i čija dužina mora biti najmanje 2 m a širina od vrata na jednu i drugu stranu po 1 m. Ako se kao rezervni izvor za opskrbu električnom energijom upotrebljava agregat s motorom s unutrašnjim sagorijevanjem, za taj se agregat mora osigurati posebna prostorija zidova i vrata otpornih prema požaru najmanje 90 minuta. Akumulatorske baterije koje se upotrebljavaju kao rezervni izvor električne energije, moraju biti smještene u posebnu prostoriju koja se dobro provjetrava.

31 2.2.1.2 Pravilnik o uvjetima, osnovama i kriterijima za razvrstavanje građevina u kategorije ugroženosti od požara OPĆE ODREDBE Ovim Pravilnikom se propisuju kategorije građevina, uvjeti, osnove i kriteriji za razvrstavanje građevina i građevinskih dijelova (u daljnjem tekstu: građevine) u kategorije ugroženosti od požara te se određuju minimalne zakonom propisane preventivne mjere zaštite od požara i eksplozije. Kriteriji iz stava 1. nalaze se u prilogu DODATAK 2. Pojmovi koji se koriste u Pravilniku imaju sljedeća značenja: (kako ponavljaju u više pravilnika, dajemo ih kao odvojeni pasus) u DODATKU 1.

se pojmovi

KLASIFIKACIJA I KATEGORIZACIJA GRAĐEVINA Građevine se prema svojoj namjeni klasifikuju na građevine visokogradnje (klasa 1) i građevine niskogradnje (klasa 2) na osnovu klasifikacije vrsta građevinskih objekata Bosne i Hercegovine - KVGO Bosne i Hercegovine koja je statistički standard definisan Zakonom o statistici Bosne i Hercegovine. Građevinski objekti koji se koriste ili su projektovani za različite svrhe (npr. kombinacija stambene, hotelske i poslovne zgrade/građevine) moraju se razvrstati u jednu klasifikacionu šifru, prema glavnoj tj. pretežnoj namjeni objekta. Na osnovu dodijeljene klasifikacije utvrđuje se kategorija ugroženosti od požara građevina visokogradnje i niskogradnje u zavisnosti od sljedećih kriterija: namjene građevine, broju ljudi koji u njima borave, zastupljenog tehničko-tehnološkog procesa, vrste i količine materijala koji se u njima proizvode, prerađuju, prodaju ili skladište, veličine i katnosti građevine, lokacije građevine, vrste materijala koji su upotrijebljeni za izgradnju građevine, proračuna požarnog opterećenja. Kategorizacija građevina prema požarnoj ugroženosti definisana je kao: PU1 - građevine visokih zahtjeva sa aspekta požarne ugroženosti, PU2 - građevine srednjih zahtjeva sa aspekta požarne ugroženosti, PU3 - građevine niskih zahtjeva sa aspekta požarne ugroženosti. Kategorizacija građevine prema požarnoj ugroženosti treba da bude potvrđena numeričkim proračunom požarnog opterećenja na osnovu važećeg standarda, koji predstavlja računsku vrijednost toplotne energije objekta koja se može osloboditi pri požaru. Označava se simbolom Z, a izračunava po formuli: Z= P i x S i gdje je: Z - ukupno požarno opterećenje u KJ, P i - specifično požarno opterećenje u KJ / m², S i - površina osnove na koju se odnosi Pi u m² Specifično požarno opterećenje je izraženo toplotom koja se može osloboditi u požaru u jednom prostoru, svedeno na 1 m² površine odnosne prostorije. Računa se po formuli:

32

Pi =

Σ pi x Vi x Hi S

gdje je; P i -specifično požarno opterećenje u KJ / m², p i - prividna gustina materijala u kg / m³, V i -volumen materijala u m³, S - površina osnove u m², H i - kalorična moć KJ / kg, i - indeks elementarne jedinice U račun ulaze svi gorivi materijali koji su sastavni dio objekta, instalacija i opreme. Tako je prema namjeni objekta i prisutnosti potencijalnih opasnosti po nastanak požara, izvršena kategorizacija požarnog opterećenja sa graničnim vrijednostima kako slijedi: Nisko požarno ć požarno Srednje Visoko požarno ć

do 1 GJ/m² do 2 GJ/m² preko 2 GJ/m²

PREVENTIVNE MJERE ZAŠTITE OD POŽARA Arhitektonsko-građevinske mjere podrazumijevaju najmanje sve propisane mjere sa arhitektonskog i građevinsko-konstruktivnog aspekta primijenjene na građevini u svrhu preventivne zaštite od požara i eksplozije, kao što su: lokacija i položaj građevine, potvrđeni stepen otpornosti na požar primijenjenih građevinskih proizvoda, protupožarna vrata, zidovi i pregrade, požarni sektori, požarna stepeništa, putevi evakuacije, hidrantska mreža, i dr. Vlasnici, korisnici i upravitelji građevina iz kategorija požarnih ugroženosti PU1 i PU2 dužni su poduzeti i starati se o svim propisanim preventivnim mjerama zaštite od požara i eksplozije reguliranim u ovom Pravilniku.

33 2.2.1.3 Pravilnik o zaštiti od požara građevina za javnu upotrebu OPĆE ODREDBE Ovim Pravilnikom se propisuju odgovarajuće plansko- organizacijske, arhitektonskograđevinske i tehničko-tehnološke mjere zaštite od požara za građevine javne namjene/upotrebe, koje smanjuju mogućnost za nastanak požara, odnosno pri njegovom nastanku omogućavaju sigurnu evakuaciju ljudi i imovine i sprečavaju njegovo širenje. Građevinama za javnu upotrebu se smatraju: škole, obdaništa, studentski i đački domovi, starački domovi, bolnice, hoteli, moteli, pansioni, tržišni centri, tržnice, pozorišta, kino dvorane, sportske, koncertne i druge dvorane, stadioni, sale za konferencije, muzeji, aerodromi, željezničke i autobuske stanice, objekti kulturno-historijskog naslijeđa i drugi objekti i druge građevine javne namjene. Pojmovi koji se koriste u Pravilniku imaju sljedeća značenja: (kako ponavljaju u više pravilnika, dajemo ih kao odvojeni pasus) u DODATKU 1.

se pojmovi

Vlasnici, korisnici ili zajednički upravitelji građevina dužni su sprovoditi opće mjere zaštite od požara koje podrazumijevaju plansko-organizacijske, arhitektonsko-građevinske i tehničko-tehnološke mjere koje smanjuju rizik od požara i povećavaju požarnu sigurnost, te obezbijediti da svi građevinski proizvodi ugrađeni u građevinu (primijenjeni materijali, instalacije i oprema) moraju biti ispitani u akreditiranim ispitnim laboratorijama i posjedovati certifikat o usklađenosti potvrđen od strane ovlaštenog tijela. Sve opće mjere zaštite od požara, koje su detaljno opisane u Pravilnika za zaštitu visokih objekata od požara, primjenjuju se i u građevinama za javnu upotrebu. POSEBNE PREVENTIVNE MJERE 1. Požarni sektori i glavni ulaz/izlaz Požarni sektori u građevinama za javnu namjenu se mogu povećavati sa ugradnjom sistema za ranu prevenciju i dojavu od požara, kao i aktivnih sistema za gašenje početnog požara. Namjena objekta Građevina za javnu upotrebu

Bez sistema za dojavu požara (max. požarni sektor) 2 1000 m

Sa sistemom za dojavu požara 2000 m

2

Sa sistemom za dojavu požara i sistemom za gašenje požara 2 4000 m

Glavni ulaz/izlaz treba biti u nivou ulice na koju se izlazi, ili u nivou evakuacionog stepeništa/kosine koje vode do ulice (sigurnog vanjskog prostora). U sljedećim prostorima: barovi, diskoteke, plesne dvorane, noćni klubovi, festivalski prostori i sl., glavni ulaz/izlaz će bit širok toliko da zadovoljava prolaz od 2/3 totalnog opterećenja korisnika. Za sve ostale prostore, osim gore navedenih, glavni ulaz/izlaz će iznositi 1/2 totalnog opterećenja korisnika. U slučajevima gdje je glavni ulaz/izlaz iz prostora omogućen preko lobija ili vjetrobrana, izlazni kapaciteti svih izlaza iz lobija odnosno vjetrobrana moraju biti tako projektovani da omogućavaju neophodan izlazni kapacitet glavnog ulaza/izlaza, bez obzira

34 da li svi oni služe za ulaz u građevinu ili ne. Svaki kat građevine mora imati pristup glavnom ulazu/izlazu i mora biti obezbijeđen sa dodatnim izlazom širine koja je neophodna da minimalno omogući prolaz od polovine ukupnog opterećenja korisnika (proračunatog za taj kat). Ovi dodatni izlazi moraju biti maksimalno udaljeni od glavnog ulaza/izlaza da bi evakuacijski putevi bili neovisni jedni o drugim. Širina bilo kojeg hodnika koji vodi ka izlazu, a služi za prolaz 50 ljudi i više, ne smije biti manja od 1,20 m. Balkoni i mezanini, čije opterećenje korisnika ne prelazi 100, mogu imati samo jedan izlaz. Ako je njihovo opterećenje između 100 i 300 korisnika, oni treba da imaju dva izlaza i broj izlaza se povećava za 1 na svakih 300 novih korisnika. 2. Putevi evakuacije, koridori i signalizacija Minimalna širina prolaza iznosi 0,90 m. Za obrazovne institucije minimalna širina koridora je 1,80 m, i administrativne građevine minimalna širina koridora je 1,20 m. Koridori za evakuaciju moraju biti održavani takvim da timu za upravljanje evakuacijom i općom sigurnošću, te personalu hitne pomoći omogućavaju brzi pristup korisnicima u bilo koje vrijeme, bez nepotrebnih prepreka. Vrata na svim koridorima i evakuacionim putevima se moraju otvarati prema vani i pored automatskog otvaranja moraju imati i obavezno mehaničko (ručno) otvaranje.

35 2.2.1.4 Pravilnik o tehničkim normativima za vanjsku i unutrašnju hidrantsku mrežu za gašenje požara OPĆE ODREDBE Ovim Pravilnikom se propisuju tehnički normativi za ugradnju hidrantske mreže za gašenje požara u cilju zaštite građevina i/ili prostora, načini gašenja požara, njeno održavanje i proračun potrebne količine vode. Pojmovi koji se koriste u Pravilniku imaju sljedeća značenja: (kako ponavljaju u više pravilnika, dajemo ih kao odvojeni pasus) u DODATKU 1.

se pojmovi

OBAVEZA UGRADNJE Unutrašnjom hidrantskom mrežom za gašenje požara moraju se štititi: -

-

građevine i prostori za koje je to traženo posebnim propisima, građevine i prostori za koje je to traženo posebnim uvjetima građenja iz područja zaštite od požara, građevine za koje je to zahtijevano prostornim planom, građevine koje svojim značajem spadaju u PU1, PU2 ili PU3 prema odredbama Pravilnika o uvjetima, osnovama i kriterijima za razvrstavanje građevina u kategorije ugroženosti od požara, objekti čija je kota poda najviše etaže namijenjene za boravak ljudi najmanje 9 m iznad najniže kote površine uz stambeni objekt koja služi kao vatrogasni pristup, mjesta okupljanja većeg broja ljudi u građevinama, podzemne etaže površine veće od 100 m2,

Vanjskom hidrantskom mrežom za gašenje požara moraju se štititi: -

građevine i prostori za koje je to traženo posebnim propisima, građevine i prostori za koje je to traženo posebnim uvjetima građenja iz područja zaštite od požara, građevine i prostori za koje je to zahtijevano prostornim planom, građevine i prostori koji svojim značajem spadaju u PU1, PU2 ili PU3 prema odredbama Pravilnika o uvjetima, osnovama i kriterijima za razvrstavanje građevina u kategorije ugroženosti od požara

Odredbe ovog Pravilnika se ne odnose na prostore, dijelove građevina ili građevine u kojima bi upotreba vode mogla izazvati eksploziju, stvaranje zapaljivog plina, požar ili širenje požara. Odredbe se ne odnose na građevine i dijelove građevina koji su izgrađeni kao požarni sektori, najmanje otpornosti na požar 90 minuta čija ukupna površina tlocrta ne prelazi 100 m2 i u kojima specifično požarno opterećenje ne prelazi 100 MJ/m2, ako posebnim propisom nije određeno drugačije. Ukoliko građevina koja se štiti vanjskom hidrantskom mrežom za gašenje požara i unutrašnjom hidrantskom mrežom za gašenje požara kao siguran izvor vode koristi posebne spremnike vode, njihov volumen mora biti najmanje jednak zbiru ukupne količine vode za svaku pojedinu hidrantsku mrežu. UNUTRAŠNJA HIDRANTSKA MREŽA ZA GAŠENJE POŽARA U građevini

koja se štiti unutrašnjom hidrantskom mrežom za gašenje požara

36 postavljaju se na cjevovod zidni hidranti. Zidni hidranti moraju biti izvedeni tako da omoguće sigurno i efikasno rukovanje i upotrebu. Ovi uvjeti su zadovoljeni ukoliko su zidni hidranti i pripadajuća oprema u skladu sa normama BAS EN 671-1 i BAS EN 671-2. Zidni hidranti izvedeni prema normi BAS EN 671-2 moraju biti smješteni u hidrantske ormariće zajedno s pripadajućom opremom. U DODATKU 5. dat je IZGLED BAS standarda 1. i 2. strana. Zaštita požarnog sektora koji obuhvaća dva ili više kata mora se izvesti na takav način da se svaki kat štiti s najmanje jednim zasebnim hidrantom. VANJSKA HIDRANTSKA MREŽA ZA GAŠENJE POŽARA Udaljenost bilo koje vanjske tačke građevine ili neke tačke štićenog prostora i najbližeg hidranta ne smije biti veća od 80 m, niti manja od 5 m. Udaljenost između dva susjedna vanjska hidranta smije iznositi najviše 150 m, ako posebnim propisom nije drugačije određeno.

37 2.2.2 Uredba 2.2.2.1 Uredba o sadržaju i načinu izrade planova zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća i planova zaštite od požara OSNOVNE ODREDBE Ovom uredbom utvrđuje se sadržaj, način izrade, postupak usaglašavanja, donošenja, ažuriranja i čuvanja planova zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća (u daljnjem tekstu: plan zaštite i spašavanja) i planova zaštite od požara u Federaciji Bosne i Hercegovine , po kojoj su dužni postupati federalni i kantonalni organi uprave, kao i općinske službe za upravu i privredna društva i druga pravna lica prilikom izrade plana zaštite i spašavanja Federacije, kantona, grada, općine i pravnog lica i plana zaštite od požara kantona, grada, općine i pravnog lica, te postupanje po tim planovima. U planu zaštite i spašavanja utvrđuje se organizacija i način provođenja mjera zaštite. U te mjere spadaju naročito: primjena propisa o građenju (urbanističko-prostorna i tehnička dokumentacija i dr.); tehničke mjere za izgradnju objekata na trusnim područjima; izgradnja objekata za zaštitu od klizišta, poplava (nasipa, akumulacija, retenzija i sličnih objekata za zaštitu od poplava), izvođenje radova na regulaciji potoka i rijeka, uređenju bujica, izgradnja potpornih zidova; PLAN ZAŠTITE OD POŽARA Plan zaštite od požara izrađuje se za područje kantona, općine i grada, te pravnih lica. Sastoji se od grafičkog i tekstualnog dijela. Grafički dio plana zaštite od požara izrađuje se pojedinačno za građevinu, postrojenje i prostor u skladu sa Uredbom Vlade Federacije BiH o sadržaju, označavanju i čuvanju, kontroli i nostrifikaciji investiciono-tehničke dokumentacije.

2.2.3 Metodologija 2.2.3.1 Metodologija za izradu procjene ugroženosti od požara OSNOVNE ODREDBE 1. Ovom metodologijom, u skladu sa Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu propisuje se sadržaj i način izrade procjene ugroženosti od požara područja kantona i općina, odnosno grada i pravnih lica, kao i postupak usklađivanja, ažuriranja i čuvanja procjene ugroženosti od požara na svim nivoima izrade procjene ugroženosti od požara. 2. Procjene ugroženosti od požara, kao sastavni dio procjene ugroženosti od prirodnih i drugih nesreća, predstavlja osnovni dokument za izradu Plana zaštite od požara kantona, odnosno općine, grada i pravnih lica, koji su regulisani Uredbom o sadržaju i načinu izrade planova zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća i planova zaštite od požara.

38 3 POŽARNA OTPORNOST OBJEKATA HISTORIJSKOG NASLIJEĐA U REGULATIVI EUROPSKIH ZEMALJA i FEDERACIJE BiH. 3.1 U REGULATIVI EUROPSKIH ZEMALJA U svrhu razvijanja jasne, sveobuhvatne strategije, zaštite od požara objekata historijskog naslijeđa, Direktorat za okoliš Generalnog direktorata za istraživanja Europske komisije, (European Commission, Research & Innovation Directorate – Environment), Odjel „Urbana samoodrživost i kulturno naslijeđe“ nedavno je u okviru Petog okvirnog programa „Okoliš i održivi razvoj“ finansirao projekat pod nazivom „FIRE-TECH - Evaluacija rizika od požara po europsko kulturno naslijeđe“, (EVK4-CT-2001-20006 Fire Risk Evaluation to European Cultural Heritage) u svrhu određivanja prioriteta i optimalizacije strategije zaštite od požara. FIRE-TECH predstavlja tematski uspostavljenu mrežu europskih stručnjaka zaštite od požara i onih koji se tom oblašću bave u praksi. Cilj je upozoriti na rizik koji požari predstavljaju po naše kulturno naslijeđe i sugerirati metode kojima se s njim može nositi, upotrebljavajući sisteme i komponente koji stoje na raspolaganju. U okviru projekta sprovedene su analize trenutnog stanja legislative europskih zemalja koja se odnosi na kulturno naslijeđe, a radna grupa koja se bavila tim područjem identificirala je i regulativu i motivaciju koja stoji iza njih. U svrhu dekodiranja regulative, tj. identifikacije motivacije koja stoji iza postojećih sistema, bio je analiziran proces donošenja odluka u raznim europskim zemljama. Projektom FIRE-TECH se željelo razviti i oruđe za zaštite od požara kulturnog naslijeđa. Radna grupa je u tu svrhu napravila upitnik i na osnovu odgovora dobijenih putem njega napravljen je odabir najrelevantijih pristupa u pojedinim državama, koji su onda detaljnije ispitivani. Važan izvor informacija dobijen je upravo iz načina kako regulativni sistem pojedine države tretira zaštitu od požara kulturnog naslijeđa ili ako se ti sistemi ne odnose eksplicitno na kulturno naslijeđe, šta se može naučiti iz postojeće prakse. Te informacije su analizirane i pregledane od strane projektnog tima uz pomoć pravnika koji rade na donošenju takvih propisa kao i stručnjaka zaduženih za njihovo provođenje. Od nekih partnera zatraženo je da kontaktiraju susjedne zemlje koje nisu bile zastupljene u FIRE-TECH grupaciji, a drugi su zamoljeni da obezbjede imena osobe za kontakt u susjednoj zemlji. Analizom rezultata se moglo zaključiti kako u 10 od 13 zemalja, koje su odgovorile na upitnik, kulturno naslijeđe nije spomenuto u požarnim propisima. U 6 od 10 zemalja, gdje se kulturno naslijeđe ne spominje u požarnim propisima, postoje propisi o zaštiti kulturnog naslijeđa i ti propisi uključuju aspekte zaštite od požara. 6 Različite zemlje imaju svoje razloge za usvajanje regulative. Određen broj zemalja usvojilo je regulativu nakon incidenata velikih razmjera (kao što je Chiado požar u Portugalu) ili RATA (naša zemlja). Postoje tri zemlje koje su postavile specifične ciljeve u pogledu sigurnosti života i zdravlja, u svim drugim zemljama ovi ciljevi su navedeni u požarnim propisima, ali ne i specifično za kulturno naslijeđe.

6

Fire Risk Evaluation to European Cultural Heritage (FIRE-TECH): Position of fire safety of cultural heritage in the regulatory system in various European countries – Final Report. (http://www.framemethod.net/indexen_html_files/wg1finalreport.pdf )

39

Općeniti cilj u svim zemljama je da se osigura sigurnost od požara historijskih građevina sa minimalnim izmjenama samog historijskog tkiva. Kako bi se to osiguralo, regulativa i smjernice koje su prostudirani upućuju na najvažnije činioce koji se moraju uključiti u svakoj fazi projektovanja zaštite od požara kulturnog naslijeđa: • • • •

zapaljenja, širenja požara, umanjivanja, i spašavanja,

i da se imenuju odgovorni u odnosu na pobrojane rizike. Također, očigledno je kako zaštita od požara kulturnog naslijeđa zahtjeva razvijanje rješenja zasnovanih na performansama ponašanja u požaru. Striktno poštivanje propisane regulativa za kulturno naslijeđe bi impliciralo nepotrebno mjenjanje historijskog karaktera objekata. Pored podataka o regulativi, u okvirima projekta FIRE-TECH prikupljeni su podaci o požarima koji utječu na kulturno nasljeđe, ponašanju u požaru starih materijala, od kojih su objekti izvorno građeni i tehnologijama i proizvodima zaštite od požara. Cilj projekta je bio i razviti pristup zaštiti od požara za ove objekte zasnovan na rizicima, u okviru čega je trebalo odabrati odgovarajući metod ocjene rizika od požara i razviti kvantitativni metod odlučivanja. Analizom požara koji pogađaju objekte kulturnog naslijeđa, ustanovljeno je da o njima ne postoje sistematske statističke informacije. Glavni uzroci požara su: • • • •

namjerne paljevine, radovi na rekonstrukciji, stare električne i gasne instalacije, kasno otkrivanje. Procjenjivanje ponašanja u požaru starih materijala i građevinskih sklopova uključuje:

• •

procjenu nosivih elemenata procjenu pregradnih elemenata Pregled tehnologija i proizvoda zaštite od požara uključuje:

• • • • •

tehnologije koje stoje na raspolaganju njihovu efikasnost njihovu pouzdanost njihovu primjenjivost i prihvatljivost u objektima kulturnog naslijeđa njihove troškove.

3.2 U REGULATIVI FEDERACIJE BiH U legislativu Federacije BiH, koja se odnosi na zaštitu objekata od požara, pored Uredbe kojom se prihvata Europska Direktiva o tehničkim svojstvima koje građevine moraju zadovoljiti u pogledu sigurnosti, odnosno sposobnosti građevine da izdrži sva predviđena djelovanja, a da pri tome zadrži sva bitna tehnička svojstva tokom predviđenog vremena trajanja, su i zaštita od požara. U četiri Pravilnika i jednu Uredbu ugrađene su važeće odredbe međunarodnih i usvojenih BAS standarda, a Metodologijom propisan je sadržaj i način izrade procjene

40 ugroženosti od požara područja kantona i općina, odnosno grada i pravnih lica. Analizom naše legislative možemo zaključiti da su: Muzeji i biblioteke i Historijski ili zaštićeni ili nacionalno zaštićeni spomenici svrstani u Kategoriji požarne ugroženosti u Visoko zahtjevne građevine PU1 prema Aneksu A PRAVILNIKA O UVJETIMA, OSNOVAMA I KRITERIJIMA ZA RAZVRSTAVANJE GRAĐEVINA U KATEGORIJE UGROŽENOSTI OD POŽARA, a ovo podrazumijeva poštivanje svih propisanih odredbi.

41 4 UPRAVLJANJE RIZIKOM POŽARA U produžetku izlažemo dva metoda za upravljanje rizikom požara, jedne koju je razvio Švajcarski inženjer M. GRETENER (SIA metoda izračunavanja) i druga program "FRAME“ koji se zasniva na metodi koju je razvio M. GRETENER (SIA metoda izračunavanja) i nekoliko sličnih pristupa: ERIC (Proračun procjene rizika od požara), izmjene u Francuskoj SARAT i CLUZEL, Njemački standard DIN 18230, Austrijska norma TRBV100 određivanje premije osiguranja. 4.1 SIA METODA IZRAĆUNAVANJA (M. GRETENER) U produžetku iznosimo pojmove vezane za upravljanje rizikom požara,odnosno osnovne elemente iz metode razvijene u Švajcarskoj (počeci ing. E. Geillinger, potom njemački ing. W. Halpaap, slijedi DIN 18230 1964 g.,1968 g., dopunjena 1987-1989g. "Baulicher Brandschutz im Industriebau: Ermittung der Brandschutzklasse" – "Strukturna zaštita od požara u industrijskim sustavima i istraživanja klase požara"). Premda se metoda bazira na empirijskim podacima, prihvaćena je u EU jer daje jednostavan postupak bazne analize. Metoda je prije svega primjenijiva na industrijsko komercijalne objekte,ali se ona može primjeniti i na stambeno poslovne objekte. Metoda u sebi objedinjuje dovoljna odstojanja između objekata (jedinstveni rizik), zaštitu ljudi i tehnička rješenja zaštite objekata. Problem se svodi na definisanje: • •

potencijalnog rizika od požara mjere zaštite rizika od požara Potencijalni rizik od požara definiše se na sljedeći način: B+a+p=P/M

gdje je B - globalna opasnost od požara a - opasnost pojave požara (aktiviranja) od nekog od izvora p - opasnost po osoblje tokom požara P - potencijalna opasnost od požara predstavlja mogućnost razvoja i širenja požara M - mjere permanentne zaštite od požara, koje direktno utiču na smanjenje potencijalne opasnosti od požara i opasnosti po život osoblja. Normalno, u upotrebi, vrijednosti (a) i (p) su sa negativnim predznakom. Određivanje elemenata potencijalne opasnosti (P) Osnovni principi određivanje faktora (P) su: P = P i ·c·e·f·k·g(v) gdje je: P i = požarno opterećenje u kJ/m² c = zapaljivost, u zavisnosti od toplotnog izvora e = visina prostorije i broj katova

42 f = količina dima (Nm³/h) koja utiče na efikasnost evakuacije i gašenja požara k = rizik korozije od dima na materijale u prostoru pod požarom (v) = valorizovanje rizika požara od osiguranja g = geometrijske dimenzije prostorije i otvora, u funkciji količine zraka koji je ušao, odimljavanja i brzine sagorjevanja (R) Faktor (P) koristi se kao baza za obračun premije kod osiguranja. Procjenjivanje faktora opasnosti pojave požara - (a) Čim počne da se gradi objekat dolazi do potencijalne opasnosti od pojave požara. Osnovna opasnost je takozvani "faktor čovjek", a pored njega to može da bude proces u industriji ili tehnička instalacija. Opasnost od pojave požara, kako tokom izgradnje, tako i u eksploataciji, ne može biti nikada jednaka nuli. Faktor procjena opasnosti prouzrokovane osobljem - (p) Požarna preventiva mora računati sa rizikom koji može nastati nestručnim ili namjernim djelovanjem osoblja. Važno je ocjeniti rizik i dati mu mjer1jivu vrijednost. Faktor procjene nivoa preventivne zaštite od požara - (M) Opasnost od požara može se smanjiti adekvatnom preventivnom zaštitom.Postoje tri osnovna puta: M=N·S·F Normalna mjera zaštite - (N) Normalna zaštita predstavlja osnovnu zaštitu od požara, većinom je propisana, a u vezi je sa eksploatacijom objekta. Specijalne mjere zaštite - (S) S=s a ·s b ·s c ·s d Gdje je: s a - detekciju požara javljačima ili nadgledanjem osoblja s b - alarmiranje pojave požara automatski ili ručno s c - gašenje požara, koje može biti: • •

sopstvenom vatrogasnom jedinicom, pripravnom 24 sahata ili automatskim sistemom gašenja (šprinkleri, CO 2 i dr.)

s d - obavještavanje telefonom općinske vatrogasne jedinice u direktnom kontaktu Tako dolazimo do dileme - tko treba da zahtjeva specijalne mjere, ako nisu od nas propisane? Često su specijalne mjere prihvaćene od samog vlasnika objekta, koji svjesno želi da smanji veličinu rizika od požara. Vlasnik je premijom osiguranja i bonusima stimulisan, od osiguravajućih kuća ili je to slučaj direktne prinude od strane osiguranja, da bi se uopšte i potpisao ugovor o osiguranju.

43

Požarna otpornost (F) Požarna otpornost predstavlja otpornost u sahatima pojedinih građevinskih elemenata na požar. Vrijednost požarne otpornosti se dokazuje ispitivanjem u akreditovanoj laboratoriji. Nivo požarne otpornosti je većinom zakonima regulisan i razlikuje se od države do države. Određivanje elemenata koji obrazuju prethodne jednačine. Jednačine,koje su do sada date, dobijene su na bazi različitih pristupa gradnji objekta, materijalima koji su korišćeni i nivoa zaštite od požara ugroženih prostora.Elementi, koji se koriste za proračun, baziraju se na dugogodišnjim istraživanjima stvarnih požara.,obrađenih naučnim i statističkim metodama, sakupljenim po čitavom svijetu i eksperimentima dobijenim u akreditovanim laboratorijama prema ISO standardima. Ovako dobijene vrijednosti su sistematizovane tabelarno. Maksimalno dozvoljena globalna opasnost od požara (B max ) Općenito se uzima da je B max u funkciji od P i ona kod malog požarnog opterećenja ne prelazi vrijednost: B max =1,3 Bazna jednačina Sljedeća jednačina daje optimalni minimalni nivo preventivne zaštite od požara (M). P / NSF = 1,3 +p+a Ukupno požarno opterećenje (P i Rez.) Požarno opterećenje u prostoru dijeli se na nepokretno i pokretno: P i Rez = P i +P m P i Rez =ukupno požarno opterećenje u prostoru, u MJ/m², a u funkciji je od: • • • •

prividna gustina pokretnih i nepokretnih materija, u kg/m³ zapremina pokretne i nepokretne materije, u m³ površina osnove, u m² stvarne toplotne moći pokretne i nepokretne materije, u MJ/kg.

Nepokretno požarno opterećenje (P i ) Nepokretno požarno opterećenje sastoji se od zapaljivih materija unesenih i fiksiranih trajno u zgradu, ćine ga:. prozori sa ramom od drveta u spoljnim zidovima, zapaljive izolacije, koje nisu direktno izložene požaru i obloge poda koje nisu uzete u proračun. Pokretno opterećenje (P m ) Srednja vrijednost Pm je statističk i obrađena od inspekcijskih službi Švajcarske za 500 prostora različitih namjene i za 240 stovarišta.Kod korištenja ovih podataka, ako pojedini dijelovi prostorije imaju različite namjene, treba primjeniti Pm pokretnog požamog opterećenja, dominantnog na toj površini poda

44

4.2 METODA "FRAME" - Metoda procjene ugroženosti od požara za inženjere (Fire Risk Assessment Method for Engineering) "FRAME" predstavlja program-metodu procjene ugroženosti od požara namjenjenu za inženjere koji se bave zaštitom od požara i vjerovatno najjednostavniju metodu za definisanje protivpožarne zaštite za nove ili postojeće objekte. Program "FRAME" omogućava izračunavanje parametara protivpožarne zaštite objekata.Ova metoda može lahko da se koristi i za procjenu opasnosti od požara u postojećim objektima. “FRAME” programom može se proračunati rizik od požara u objektima za sadržaj, imovinu, ljude i aktivnosti. Metoda daje sistematsku procjenu uticaja svih glavnih činioca, a krajnji rezultat je skup vrijednosti koji je brojčano izražen i opis svih pozitivnih i negativnih aspekata. 7 4.2.1 Definicije i osnovne formule8 4.2.1.1. Požarni rizik R za zgradu i njen sadržaj definiran je kao kvocijent potencijalnog rizika P sa nivoom prihvatljivosti A i nivoom zaštite D R = P / (A * D) Potencijalni rizik P je definiran kao umnožak uticaja požarnog opterećenja q, uticaja širenja i, uticaja površine p, uticaja nivoa e, uticaja ventiliranja v, i uticaja pristupačnosti z. P=q*i*p*e*v*z Nivo prihvatljivosti A je definiran kao maksimalna vrijednost 1,6 minus uticaj djelovanja a, uticaj vremena evakuacije t i uticaj vrijednosti c. A = 1,6 - a - t - c Nivo zaštite D definiran je kao umnožak uticaja snabdjevanja vodom V, uticaja normalne zaštite N, uticaja specijalne zaštite S i uticaja otpornosti na požar F. D=V*N*S*F 4.2.1.1.2. Požarni rizik R1 za stanare (korisnike zgrade) je definiran kao kvocijent potencijalnog rizika P1 sa nivoom prihvatljivosti A1 i nivoom zaštite D1 : R1 = P1/ (A1 * D1)

7

Program “FRAME“ se zasniva na metodi koju je razvio Švajcarski inženjer M. GRETENER (SIA metoda izračunavanja) i nekoliko sličnih pristupa: ERIC (Proračun procjene rizika od požara) , izmjene u Francuskoj SARAT i CLUZEL, Njemački standard DIN 18230, Austrijska norma TRBV100 određivanje premije osiguranja Prva verzija programa “FRAME“ je predstavljena 1988g. u Tehničkoj reviji broj 73 Belgijskog ANPI. Druga verzija “FRAME“ pojavila se krajem 1999g. i sadrži nekoliko izmjena: neke formule su modifikovane zbog novih saznanja iz oblasti zaštite od požara i praćenja tehničkog razvoja u ovoj oblasti. Treća verzija programa “FRAME“ predstavljena je krajem 2008.g. i sadrži samo mala prilagođavanja, posebno u oblasti protivpožarne otpornosti materijala, gdje je uspostavljena veza između novih europskih klasifikacija. . Program se besplatno distribuira, uključujući priručnik sa svim formulama i objašnjenjima suštine metode. Autor programa je belgijski inženjer Erik De Smet. 8 NAPOMENA: Formule su ostavljenje u istom obliku kao i na web stranici „FRAME“-a.

45

Potencijalni rizik P1 je definiran kao uticaj požarnog opterećenja q, uticaja širenja i, uticaja nivoa e, uticaja ventiliranja v, i uticaja pristupačnosti z. P1 = q * i * e * v * z Nivo prihvatljivosti A1 je definiran kao maksimalna vrijednost 1,6 minus uticaj djelovanja a, uticaj vremena evakuacije t i uticaj okruženja o. A1 = 1.6 - a - t – o Nivo zaštite D1 je definiran kao umnožak uticaja normalne zaštite N i uticaja u bijega U. D1 = N * U

4.2.1.1.3. Požarni rizik R2 za je defirniran kao kvocijent potencijalnog rizika P2 sa nivoom prihvatljivosti A2 i nivoom zaštite D2 R2 = P2 / ( A2 * D2) Potencijalni rizik P2 je definiran kao umnožak uticaja širenja i, uticaja površine p, uticaja nivoa e, uticaja ventiliranja v, i uticaja pristupačnosti z. P2 = i * p * e * v * z Nivo prihvatljivosti A2 je definiran kao maksimalna vrijednost 1,6 minus uticaj djelovanja a, uticaj vrijednosti c i uticaj zavisnosti d. A2 = 1.6 - a - c - d Nivo zaštite D2 je definiran kao umnožak uticaja snabdjevanja vodom V, uticaja normalne zaštite N, uticaja specijalne zaštite S i uticaja spašavanja Y. D2 = W * N * S * Y Ove formule pokazuju sličnost između tri dijela svakog proračuna. Za prostor- odjeljak vrijednosti rizika R, R1 i R2 su jednake ili manje od 1.

4.2.2 Proračunavanje potencijalnih rizika Potencijalni rizici P, P1 i P2 definirani su kao umnošci uticaja požarnog opterećenja q, uticaja širenja i, uticaja ventiliranja v, uticaja površine p, uticaja nivoa e i uticaja pristupačnosti z. Prva tri uticaja definirana su razvijanjem požara, zadnja tri okruženjem požarnog odjeljka (prostora u kome se dešava požar).

46

Uticaj požarnog opterećenja q pokazuje koliko toga može izgorjeti po jedinici površine (m²). To je mjera za trajanje požara. U praksi, u „FRAME“ obrascima proračuna, daju se tabele razumnih procjena vrijednosti Q i (statičkog - nepokretnog požarnog opterećenja) i Q m (dinamičkog – mobilnog pokretnog opterećenja) zasnovane na tipovima konstrukcije zgrade i klasifikaciji korišćen

Uticaj širenja požara i pokazuje koliko se lahko požar može raširiti kroz zgradu. Korespondira sa fazom širenja (rasta) požara. Proračunava se iz prosječne dimenzije sadržaja m, klase širenja plamena M, i temperature uništenja T. „FRAME“ daje smjernice koje definiraju te parametre.

Uticaj ventiliranja v pokazuje utjecaj dima i topline unutar zgrade. On poredi sposobnost ventiliranja odjeljka sa izvorima dima i evaluira uvjete eksplozivnog širenja. Proračunava se sa uticajom ventiliranja dima k, visinom stropa i dinamičkim požarnim opterećenjem Q m .

Uticaj površine p pokazuje horizontalni utjecaj požara. Povezan je sa veličinom i oblikom požarnog odjeljka. Evaluira frekvenciju vatre i mogućnosti za pristup pri borbi sa požarom. Uticaj p se proračunava sa vrijednostima l- teorijske dužine odjeljka i bekvivalentne širine, izraženim u metrima. Dužina „l“ odjeljka je najveća udaljenost između središta dvaju stranica prostornog obima. Ekvivalentna širina „b“ je kvocijent ukupne površine odjeljka sa teorijskom dužinom.

Uticaj nivoa e pokazuje vertikalni utjecaj vatre i bit će proračunat iz brojke nivoa E. Nivo na kom se nalazi glavni pristup ima broj E = 0. Nivoi iznad nivoa pristupa su numerirani 1, 2, 3 itd. Nivoi ispod nivoa pristupa su numerirani -1, -2, -3 itd. Formula predstavlja krivu utjecaja oblika slova S.

47 Uticaj pristupa z je otežavajući uticaj za odjeljke, gdje pomoć izvana, može doći do površine zahvaćene požarom uz poteškoće. Proračunava se formulom koja uzima u obzir razdaljinu između ulaznog nivoa i nivoa površine požara, broja smjerova pristupa i veličine odjeljka.

4.2.3 Proračunavanje nivoa prihvatljivosti Nivo prihvatljivosti odražava činjenicu da ljudi mogu živjeti sa prijetnjom od požara do određenog nivoa, tj. do onda kada je izloženost požaru ograničena. Izloženost je povezana sa prisustvom izvora zapaljenja, uvjetima izlaska za ljudstvo i ekonomskim podacima o imovini i poslovanju. Viši nivo izloženosti rezultira nižim nivoom prihvatljivosti. Nivoi prihvatljivosti proračunavaju se iz uticaja djelovanja a, uticaja vremena evakuacije t, uticaja okruženja r i uticaja zavisnosti d. Uticaj djelovanja a predstavlja prisutnost izvora zapaljenja, uticaji okruženja r i vremena evakuacije t vrednuju uvjete izlaska -napuštanja. Uticaji sadržine c i uticaj zavisnosti d vrednuju ekonomske podatke. Uticaj aktiviranja a je definiran kroz pregled mogućnih izvora požara, kao suma svih relevantnih vrijednosti, koje referiraju na sljedeće tipove izvora požara: glavne aktivnosti, sekundarne aktivnosti, procesni i sistemi zagrijavanja prostorija, električne instalacije, prisutnost zapaljivih plinova, tečnosti i prašina. „FRAME“ obrazac za proračun daje smjernice.

Uticaj vremena evakuacije t proračunava se obrascem koji uključuje dimenzije odjeljka, broj ljudi, izlaza i puteva izlaza i uticaj mobilnosti. „FRAME“ dopušta, također, upotrebu vremena evakuacije definiranu simulacijom ili vježbama evakuacije.

Uticaj okruženja r reflektiraće brzinu pokretanja požara, a uticaj zavisnosti d će dati mjeru koliko poslovanje može biti pogođeno požarom.

4.2.4 Proračunavanje nivoa zaštite Vjerojatnoća da se požar, koji otpočinje, razvije u onaj katastrofalnih razmjera, zavisi u velikoj mjeri o raspoloživim sredstvima da se bori s njime ili zaustavi rast požara. To su ona sredstva aktivne i pasivne zaštite od požara koja su prisutna. „FRAME“ proračunava nivo

48 zaštite sa 6 grupa odrednica: V- uticaj snabdjevanja vodom, N- uticaj normalne zaštite, S uticaj specijalne zaštite, F- uticaj otpornosti na požar, U- uticaj bijega i Y -uticaj spašavanja. Uticaj snabdjevanja vodom V bavi se tipom i kapacitetom spremnika za vodu i mrežom distribucije za borbu sa požarom. Dat je određen broj minimalnih kriterija i nemogućnost da ih se dostigne, rezultira sa nižom vrijednošću V i shodno tomu, višim nivoom rizika. V=0,95 Uticaj normalne zaštite bavi se stražarskim službama, manualnom borbom protiv požara, vremenom kašnjenja u intervenciji vatrogasne brigade, obučenošću osoblja. Dat je određen broj minimalnih kriterija i neuspjeh da ih se dostigne rezultira sa nižom vrijednošću N i shodno tomu, višim nivoom rizika.

Uticaj specijalne zaštite S bavi se automatskom detekcijom, poboljšanim snabdijevanjem vodom, automatskom zaštitom i snagom vatrogasne brigade. Raspoloživost viših performansi i pouzdanija zaštita rezultira višom vrijednošću S i shodno tomu, nižim rizikom po imovinu i aktivnosti.

Uticaj otpornosti na požar bavi se otpornošću na požar konstruktivnih elemenata, spoljnih zidova, stropa ili krova i unutarnjih zidova. Obrazac stvara ravnotežu između ovih elemenata i raspoložive specijalne zaštite. Viši nivo otpornosti na požar rezultira višom vrijednošću F i shodno tomu, nižim rizikom po imovinu.

Uticaj bijega U bavi se svakom mjerom koja ubrzava evakuaciju ili usporava rani razvoj požara. On se bavi efektima specijalne zaštite u ranim fazama razvoja požara i mogućnostima napuštanja, pod zaštitom. Viši nivo zaštite rezultira nižim nivoom rizika po korisnike.

Uticaj spašavanja Y bavi se zaštitom kritičnih objekata i planiranja za slučaj opasnosti. Viši nivo zaštite rezultira nižim nivoom rizika po aktivnosti.

49 5 SREDSTVA ZA GAŠENJE POŽARA Gorenje neke materije se definiše kao njeno brzo hemijsko vezivanje sa kiseonikom iz zraka propraćeno pojavom toplote i svjetlosti. Gorenje će prestati kada se eliminiše bilo koji od elemenata koji su neophodni za sagorjevanje. Tako da možemo definisati gašenje kao skup postupaka koji se preduzimaju u svrhu prekidanja procesa gorenja. Gašenje nije jedini proces čije dejstvo dovodi do prekida procesa gorenja. Gorenje može da prestane usljed sagorjevanja kompletne materije, nestanka požarnog opterećenja ili zbog djejstva atmosferskih padavina. Materiju koju uvodimo u proces gorenja, jer ima sposobnost da odstrani bilo koji od potrebnih uvjeta za gorenje i da proces prekine, nazivamo sredstvima za gašenje požara. Do prestanka procesa gorenja dolazi u tri slučaja: • • •

kada odstranimo gorivu materiju ako gorivoj materiji onemogućimo pristup kiseonika ako spriječimo razvoj hemijskog postupka Sredstva za gašenje požara su:

1. voda (H 2 O), 2. vodena magla, 3. sredstva za kvašenje, 4. pjena, 5. F 500, 6. halogeni ugljovodonici, 7. prah, 8. ugljen dioksid (CO 2 ), 9. inergin, 10. ostala sredstva. U shemi na slici br. 5.1 dati su uređaji koji se primjenjuju za gašenje požara u bibliotekama.

50

Sl. br. 5.1. Uređaji koji se primjenjuju za gašenje požara u bibliotekama sa navođenjem biblioteke u kojoj su primijenjeni (iz: Sylwester Kabat, „Vorbeugender Brandschutz in Bibliotheken“, http://www.brandschutz-imbaudenkmal.de/media/ead3b645f31ae8dcffff87f1ac144225.pdf ) Mi ćemo obraditi samo ona sredstva za gašenje koja su primjenjena za gašenje požara na objektima koje istražujemo u radu. 5.1 OBLAST PRIMJENE VODE ZA GAŠENJE Prednosti vode: • • • • •

veliki toplotni kapacitet za hlađenje rasprostranjena - niska cijena hemijski neutralna, neotrovna lahko se transportuje koristi se mehanička energija mlaza.

Nedostaci: • • • • •

smrzavanje ne gasi zapaljive tečnosti ispod 80 °C štete koje može prouzrokovati bubrenje supstanci, povećanje težine, obrušavanje požarno opterećenje u obliku praha gasi se teško, jer voda ne prodire u materiju

5.1.1 Stabilne (stacionirane) instalacije - šprinkleri Šprinkleri spadaju u stabilne, odnosno stacionirane instalacije za gašenje požara. One su, također i specijalne instalacije, jer se njihova primjena često striktno ne zahtjeva, ali je

51 poželjna. Ugradnju šprinkler instalaciju ne određuje samo regulativa država Europe, već i osiguravajuće kuće Europe, odnosno "Komitet osiguranja Europe" (CEA). Šprinklerske instalacije Mreža šprinklerske instalacije se sastoji od cijevne mreže za dovođenje vode, kontrolnog mjesta i šprinkerskih glava; zajednički naziv: sistem za gašenje vodom - šprinkler. Mreža je pod pritiskom vode za gašenje, a voda se dovodi iz jednog ili više izvora.Do danas ovo je najbrži način gašenja požara, a u isto vrijeme najsigurniji i najjednostavniji. Princip funkcioniranja Šprinklerska instalacija radi od samog početka detekcije požara na sljedeći način: u trenutku pojave povišene temperature u prostoriji, koja je obuhvaćena reagovanjem šprinklerskih glava, (glava najbližih izvoru toplote od požara) iz njih počinje voda da ističe kontinuirano. Količina i pritisak vode određeni su prema vrsti prostorije i dobivaju se računskim putem. Početak rada šprinklera prati zvučni alarm. U slučaju da prvi šprinkler, koji je počeo da radi, ne uspije da ugasi požar u određenom vremenskom periodu i požar krene da se širi, tada se u zavisnosti od porasta temperature i širenja požara, uključuje sljedeći šprinkler. Prednosti šprinklerskih sistema: • • • • •

ne isključuje prisustvo ljudi prilikom aktiviranja i gašenja automatski i odmah počinju sa radom istovremeno sa uključenjem sistema daje se alarm o pojavi požara postoji stalno prilagođavanje sistema u radu. prema veličini požara može se odabrati način gašenja: automatski i kontinuirano ili ručno kontrolisan.

Načini postavljanja šprinklera Obični (normalni) šprinkleri imaju ka podu i ka plafonu usmjereno kružno rasprskavanje vode. Mogu biti postavljeni u stojećoj ili visećoj izvedbi. Šprinkleri sa kišobranom imaju ka podu usmjereno parabolično rasprskavanje vode. Mogu biti postavljeni u stojećoj ili visećoj izvedbi. Šprinkleri sa ravnim rasprskavanjem imaju ka podu usmjereno ravno rasprskavanje vode, jedan dio vode može prskati do tavanice. Mogu biti postavljeni u stojećoj i u visećoj izvedbi. Bočni zidni šprinkleri imaju ka podu usmjereno jednostrano parabolično rasprskavanje vode. Zakonska obaveza postavljanja šprinkler instalacija u Europi, izvođenju, propisana je EN 12845/04.

pri projektovanju i

Naša regulativa primjenu šprinkler instalacije, gdje je potrebno postaviti ovu instalaciju, važećim propisima definiše tako, da su određeni tehnološki procesi i objekti koji su obavezni da imaju automatske stabilne sisteme za gašenje požara

52 Na slici br. 5.2 dat je način postavljanja šprinklerskog uređaja u Gradskoj biblioteci Gütersloh

Sl. br. 5.2 Šprinklerski uređaj u Gradskoj biblioteci u Gütersloh (izvor: internet) Nedostaci automatskog sistema za gašenje požara Primjena ovog sistema vezana je za mogućnost osiguranja dovoljne količine vode po jednom kvadratnom metru ili mogućnost raspršivanja vodenog mlaza. Mahana ovog sistema je i zakašnjela reakcije od 1 do 3 min, a ovo ponekad, u zavisnosti od vrste hemikalija, igra presudnu ulogu. Postoje hemikalije koje mogu sagorijevati i bez kiseonika, npr. pjenaste materije poliuretana, ovdje je razvoj požara vrlo brz, rješenje je u primjeni načine gašenja automatskim hidrauličnim mrežama sa preplavljivanjem - drendžera. Prednosti automatskog hidrauličnog sistema za gašenje • • • • • •

šprinklerska instalacija limitira ili ograničava širenje požara, dozvoljava nesmetanu evakuaciju ljudi, pa je pogodna za ustanove gdje je evakuacija otežana, dozvoljava nesmetano dejstvovanje službi za gašenje požara, osigurava vremensku izdržljivost građevinske konstrukcije štiti materijal u prostorijama smanjuje oštećenja od gašenja vodom iz hidranta ili vodom iz vatrogasnih cisterni.

Uticaj instalacije šprinklera na arhitektonska rešenja Ove instalacije utiču da pri projektovanju imamo manja ograničenja kod osiguranja slobodnog prostora oko objekta, a i pri rješavanju arhitekture samog objekta. •

Pri određivanju lokacije objekta rastojanja između objekata mogu se smanjiti ako su sve prostorije koje imaju prozore i vrata prema susjednom objektu pokrivene šprinkler instalacijom

53 • •

• • •

• • •

Nije potrebno osigurati prilaz vatrogasnim vozilima prostorijama objekta koje su pokrivene šprinkler instalacijom, što direktno utiče na mnogo lakše formiranje prilaznih saobraćajnica objektu Pri određivanju stepena otpornosti objekta na požar, objekti pokriveni šprinkler instalacijom imaju manji stepen otpornosti na požar, što utiče na manje debljine nosećih elemenata kao i na manju debljinu zaštitnog sloja armature, što direktno utiče na cijenu objekta. Površina požarnog sektora u objektima sa šprinkler instalacijom se duplo povećava, što smanjuje broj požarnih zidova, požamih vrata, požarnih klapni i omogućava mnogo bolje arhitektonsko rešenje. U objektima koji imaju atrijume, šprinkler instalacija omogućava povezivanje više požarnih sektora atrijumom. Staklene površine na granici požamih sektora u kombinaciji sa šprinkler instalacijom gdje raspored mlaznica prati staklene površine mogu predstavljati požarne prepreke. Umjesto pregrada mogu se koristiti i konstrukcije od negorivog materijala, sa ispunom od armiranog, kaljenog i višeslojnog stakla u kombinaciji sa šprink1er instalacijom koja kvasi staklene površine za vrijeme požara. Šprinkleri se postavljaju na rastojanju od 1,8 m i na udaljenost 30,5 cm od staklene površine. U objektima gdje su predviđene šprinkler instalacije nije potrebno postavljati instalacije automatske dojave požara. Snabdijevanje sanitarnom vodom i vodom za gašenje požara može biti zajedničko sa šprinkler instalacijom. Šprinklerski uređaji mogu dati značajan doprinos zaštiti građevina koje su zaštićene kao spomenici. U slučaju požara šprinkleri se selektivno aktiviraju, voda za gašenje nastupa samo tamo, gdje je stvarno potrebna za borbu sa požarom. U mnogim slučajevima, može se pomoću njih kompenzirati primjena važećih propisa o građevinskoj zaštiti od požara, sa kojom se suočavamo kod historijskih građevina, a koje ne možemo drugačije savladati. Dvostruku sigurnost protiv pogrešnog aktiviranja nude šprinkleri, kod kojih oba šprinklera koji pripadaju jednoj jedinici moraju biti aktivirana. Slična sigurna alternativa su šprinklerski uređaji sa predakcijom, kod kojih prvo mora reagovati dodatno instalirani uređaj za dojavu dima, prije nego nastupi voda za gašenje.

U DODATKU 5. dajemo Listu objekata europskog kulturnog nasljeđa zaštićenih sistemima suzbijanja požara zasnovanim na vodi i gasu. 5.2 HALONI DRUGE GENERACIJE 5.2.1 NAF Iako je učešće halona za gašenje požara 1301 i 1211 bilo relativno malo, u odnosu na širenja rupe u ozonskom omotaču, oni su dobili "smrtnu presudu"; narušavanje ozonskog sloja uzrokovao jeste halon, ali onaj koji se koristio u hemijskoj industriji za sprejeve. Zaključci međunarodne konvencije 1990. g. u Londonu i 1992. g. u Kopenhagenu, obavezali su čovječanstvo da se u ime budućih pokoljenja odmah izvrši redukcija, a da se od 1. 1. 1994. g. potpuno obustavi njihova proizvodnja. Vrlo brzo došlo je do zamjene halona, kao sredstva za gašenje, novim ekološkim sredstvima.Nova ekološka sredstva druge generacije za gašenje požara su: NAF - NAF S-III, NAF P-III, BLIC, NAF P-IV, od kojih su dva sredstva, za zaprerninsko gašenje požara "potpunim potapanjem" - NAF S-III i sredstvo za gašenje objekata mobilnim vatrogasnim aparatima - NAF P-III. NAF S III može da zamjeni halon 1301, skladišti se u malim zapreminama,koristi se za gašenje u prostorijama gdje se nalazi skupocjena oprema.

54

5.2.1.1 FM200 FM-200 je dobra zamjena za halon 1301, on može da koristi postojeće halonske instalacije (kad je u pitanju samo pritisak u instalacijama). Međutim, njegov doprinos globalnom zagrijavanju, duži vijek opstanka u atmosferi i znatno manja efikasnost gašenja požara, kao i troškovi koji su posljedica veće količine uskladištenog sredstva, stavljaju ga u drugi plan u odnosu na NAP S-III. Plin za gašenje, pod komercijalnim nazivom "FM-200", je kemijski spoj za gašenje požara, sastava heptafluorpropan, a u standardima NFPA 2001 pod nazivom HFC-227ea (kemijska formula: CF 3 CHFCF 3 ). Gasi požare tako što inhibira kemijsku reakciju između gorivog materijala i kisika. Kao sigurno i efikasno sredstvo upotrebljava se kod gašenja požara klase A (krutih materijala), klase B (zapaljive tekućine) i klase E (električne instalacije). Pozitivne osobine FM200: Kod vrjednovanja na osnovu težine - efikasnosti, danas je "FM-200" jedina efikasna zamjena za halon 1301, koji je iz ekoloških razloga, zbog utjecaja na proširenje ozonskih rupa zabranjen. Sistem protupožarne zaštite s plinom "FM-200" naročito je podoban radi sljedećeg: • • • • • • •

atmosfera plina u projektiranim koncentracijama (7% do 9%) ne predstavlja opasnost za ljude, radi neznatne toksičnosti medija, velika efikasnost medija kojim se požar gasi, velika brzina djelovanja, minimalno smanjenje vidljivosti prilikom gašenja maksimalna disperzija plina unutar prostorija, dobro miješanje plina sa zrakom bez rizika za raslojavanjem plin nije korozivan, ne provodi struju i ne izaziva hladne šokove na elektronici

5.2.1.2 Poređenje halona prve i druge generacije; uticaj na okoliš. Da bi se nova sredstva za gašenje požara mogla kontrolisati, odnosno upoređivati sa halonima i među sobom, uvedeni su kriterijumi koji, uglavnom , pokazuju ponašanje odgovarajućeg medijuma u odnosu na okoliš, to su: • • • • •

ODP (Ozone Depletion Potential) - broj koji pokazuje stepen razgradnje ozona u atmosferi, GWP (Global Warming Potential) - globalni potencijal zagrijavanja, koji utiće na stvaranje efekta"staklene bašće". T s (Atmospheric Life Time) - period opstanka agensa u atmosferi. NOAEL (No Observable Adverse Effect Level) - najveća koncentracija odgovarajućeg medijuma za gašenje požara, pri kojoj se ne primjećuju nikakvi toksični efekti. LOABL (Lowest Observable Adverse Effect Level) - koncentracija odgovarajućeg medijuma za gašenje požara, pri kojoj se primjećuju prvi negativni efekti.

55

5.3 ŠPRINKLERSKI UREĐAJI U BIBLIOTEKAMA9 Kada se govori o zaštiti od požara i borbi protiv požara u bibliotekama, tada se prvo mora imati saznanje o prirodi požara, s kojom se mora nositi u bibliotekama; tek tada se mogu uspostaviti djelotvorne mjere za zaštitu i način borbe sa požarima. Što to gori u bibliotekama? Prirodno – pored predmeta na kojima se skladište i izlažu – knjige. Mišljenje koje se često čuje kako „knjige ne gore“ je nažalost jednostavno pogrešno i opasno i ne da ga se ničim dokazati. Na slici br.5.3 data je kriva razvoja temperature, u odnosu na vrijeme. u prostoriji s požarom kod normiranog ispitivanja i kod prirodnog požara

Sl.br.5.3. Kriva razvoja temperature u odnosu na vrijeme u prostoriji s požarom kod normiranog ispitivanja i kod prirodnog požara (prema Fire-Research-Station, Borehamwood, iz: Robert K. Jopp, „Sprinkleranlagen in Bibliotheken“, ABI-Technik 9/1989)

Kako nastaju požari u bibliotekama? Ovdje se mogu u osnovi imenovati tri grupe uzroka: 1. tehnički kvarovi, 2. Nemar i neoprez i 3. Paljevine. Oni tehnički kvarovi koji su uobičajeni kao uzrok požara su oštećenja na električnim uređajima kao npr. rasvjetnim tijelima, utičnicama, prekidačma, razvodnicima ili pogonski dijelovi kod transportnih uređaja; do opasnosti dovodi nemar i nepažnja u postupanju sa – ionako nedozvoljenim! – električnim uređajima za zagrijavanje u službenim prostorijama, sa opušcima cigareta i alatima koji prouzrokuju toplinu i/ili varnice pri opravkama. Jednim uzrokom požara, ne da se upravljati ili ga izbjeći, ni kroz najdetaljnije tehničke kontrole i najstrože pridržavanje određenih propisa i najodgovornije ponašanje suradnika i

9

Jopp, Robert K.: Sprinkleranlagen in Bibliotheken. Iz: ABI-Technik 9(1989) Br. 2, str. 109-113.

56 korisnika: paljevinom. Do mnogih velikih i manjih požara u bibliotekama došlo je usljed paljevina, u posljednjim godinama oko 85% svih požara u bibliotekama uslijedi usljed paljevine, sa rastućom tendencijom. Kako se razvija požar u bibliotekama? Dosta požara počinje neprimijećeno, kao tinjajući požari. Bilo gdje, na nekom skrivenom i često nepristupačnom mjestu, počne da se žari ili tinja. Zavisno o okolnostima, pojavi se dim, koji kada se to desi u prostorijama opremljenim detektorima dima, izaziva dojavu požara kod vatrogasaca.Ali, dok vatrogasci ne stignu na mjesto požara, protekne često nemalo minuta, a ipak, najčešće dolaze dovoljno rano, da još prije izbijanja otvorenog požara, primjene mjere gašenja. Kada je požar dosegao knjige, prvo počnu da gore lahko upaljivi i gorivi dijelovi knjiga: bočni povezi, korice knjiga koje su zakrivljene ili vire, oštećeno kaširane folije i sl. Vatra se brzo dalje širi i može, pri tome, stvoriti tinjajuća užarena gnijezda, toplina vatre napada brzo strane boka knjige i osigurava si, na taj način, brzo, dodatnu „hranu“. Uobičajeni bibliotečki regali sa dnom od presovanih limova ili čak od drveta, ne mogu dugo izdržati toplinu požara; knjige koje gore padaju s njih i nude tako požaru bogatu „ishranu“. Ovo se sve dosta brzo odvija i zato se u borbi s požarom ne smije izgubiti niti jedna minuta. Da su suradnici ili korisnici biblioteke prisutni na mjestu požara, kako bi s ručnim uređajima za gašenje poduzeli prve korake u borbi s požarom, je prije izuzetak, nego pravilo, požar rijetko poštuje radno vrijeme!. Dragocjene minute proteknu između izazivanja alarma i dolaska vatrogasaca, tokom kojih se požar može dalje proširiti. Kao sredstvo za gašenje stoji, sem kod specijalnih primjena, prvenstveno voda na raspolaganju. Voda se još od starina pokazala kao najbolje sredstvo za gašenje jer, usljed svoje visoke specifične topline, pri zagrijavanu i isparavanju, oduzima daleko više topline, nego ijedna druga tečnost. Uz to, stoji i činjenica da voda većinom, više ili manje neograničeno, stoji na raspolaganju. Voda ima uz to dosta dobru sposobnost prodiranja u kapilarne šupljine većine materijala i stoga ima izvrsno gaseće djelovanje pri tinjajućim požarima, ali, njena upotreba u većim količinama može prouzročiti značajne štete. Neophodno je spomenuti, da se mokre knjige npr. uz pomoć sušenja smrzavanjem dosta dobro daju spasiti, dok su izgorjele knjige zauvijek izgubljene. Šprinkleri zalijevaju pri aktivaciji žarište požara ciljano i ograničeno vodenom kišom, koja ne samo da rashlađuje, već i jako ograničava dotok kisika u žarište požara; gaseće djelovanje se pojačava prodiranjem vode u predmete napadnute požarom. Šprinklersko postrojenje sastoji se od vodom ispunjena sistema cijevi sa mlaznicama za raspršivanje, koje se u području plafona razvode do prostorija koje se štite. Šprinklerske glave se u slučaju požara, pojedinačno aktiviraju i raspoređuju vodu uz pomoć raspršivača u obliku zvona prema dolje ili usmjereno ustranu, što je vidljivo na slici br.5.4. Veličina poprskane površine može, zavisno o izvedbi šprinklerske glave i njenoj visini nad podom, iznositi između 9 i 21 m2. Glave šprinklera aktiviraju se toplinom.

57

Sl.br.5.4 Oblik raspršivanja šprinklera u obliku zvona (iz: Robert K. Jopp, „Sprinkleranlagen in Bibliotheken“, ABI-Technik 9/1989)

Otvaranje šprinklerske glave izaziva pad pritiska u cjevnom sistemu, onda, preko jednog alarmnog ventila, voda odmah biva nadopunjena; istovremeno preko vodene turbine biva mehanički izazvano aktiviranje zvona u zgradi, a preko kontakta na pritisak, električni signal za dojavljivanje centrali za obavještavanje o požarima vatrogasaca. Zajedničko djelovanje šprinklerskog uređaja i dojavljivača dima postiže to, da obavijest o alarmu dolazi već pri pojavi dima, ali, šprinklerske se otvaraju tek onda, kada se usljed požara dostigne kritična temperatura za pucanje staklenih osiguračkih flašica. Dakle vatrogasci već mogu biti na putu, kada odgovore prve šprinklerske glave. Kada su knjige već pokvašene, u najkraćem mogućem vremenu, treba ih odložiti u hladnjače, npr. prehrambene industrije. Investicijski troškovi za jedno šprinklersko postrojenje (suhi sistem) u nekoj biblioteci kreću se, zavisno o veličini zaštićenog prostora,oko 1-1,5 % ukupnih građevinskih troškova, a troškovi održavanja su oko 1 % investicijskih troškova godišnje. Da rezimiramo: Ugradnja šprinklerskog postrojenja predstavlja za neku biblioteku optimalnu varijantu zaštite od požara jer u slučaju požara gaseće djelovanje nastupa bez odlaganja kao i ciljano i ograničeno na žarište požara. Štete od vode ostaju daleko manjima nego pri primjeni uobičajenih cijevi sa mlazom za gašenje; štete od djelovanja dima na dijelove građevine koji uopće i nisu pogođeni samim požarom bivaju u najvećem dijelu spriječene. Žarišta požara bivaju do dolaska vatrogasaca već prigušena ili čak ugušena. I još jednom: najveći udio šteta od vode na knjigama je savladiv; štete od požara su nenadoknadive.

58 6 ZAŠTITA OD POŽARA KULTURNIH DOBARA Projekt zaštite od požara je sveukupnost općih mjera zaštite od požara koje podrazumijevaju plansko-organizacijske, arhitektonsko-građevinske i tehničkotehnološke mjere, kao rezultat metodičkog pristupa unaprijed zadatim ciljevima zaštite od požara.

6.1 UVOD Zaštita od požara obuhvata sve mjere, sredstva i metode za sprječavanje požara, ograničavanje širenja požara, borbu protiv požara kao i zaštitu ljudi i materijalnih dobara od opasnosti uzrokovanih požarom. U našoj zemlji, a i u Europi, ne postoji zakonska regulativa koja bi regulirala zaštitu od požara kulturnih dobara, primjenjuju se općevažeći zakoni i odredbe. Institucije koje se bave zaštitom spomenika, imaju primaran zadatak, da nalažu primjenu svih pravno mogućih odrednica koje vode ka očuvanju građevinske substance. Muzeji i arhivi su većinom smješteni u objektima koji su zaštićeni kao spomenici. Usljed starosti, historijskog načina građenja i često natprosječne veličine objekata (a u našim uvjetima i nedostatka finansijskih sredstava) zaštita od požara se često ne nalazi u prioritetu primjene najnovijih stadija tehnike. Stoga u slučaju požara nestaju u vatri objekti, koji su do tada preživjeli stoljeća. S druge strane može doći do interesnih konflikata između zaštite od požara i spomeničke zaštite, jer se moderna tehnika optički veoma teško može uklopiti u historijsko okruženje. Samo uz obostrano izlaženje u susret i pažljivo projektovanje mogu se pomiriti ova dva interesa, jer jedna je stvar očigledna: i zaštita od požara je jedna forma zaštite spomenika, zato što je u stanju spriječiti nastanak nenadoknadivih šteta na historijskim građevinama. Isto tako, kao što nema posebnih propisa za zaštitu od požara spomeničkih objekata, nema ni specijalno, za te objekte određenih kriterija za naknadne ili već u građevini obezbjeđene mjere zaštite od požara. Tu važe kriteriji koji se uobičajeno primjenjuju, kao npr. dužina i širina puteva za evakuaciju i izlaznih vrata, dužina trajanja otpornosti na požar i zaptivanja na dim za prodore ili sagorivost i dužina otpornosti na požar za ugrađene građevinske materijale i komponente. Ovo posljednje može pogotovu pogoditi drvene stropne konstrukcije i zidove od ziđa. Historijske građevinske komponente i prostorije ne mogu uvijek zadovoljiti danas važeće kriterije zaštite od požara. Ovo, također, dovodi do konflikata: zahtjeva se smisleno zaprečavanje protiv širenja dima i požara u historijskim građevinama, koje pak, primjenom modernih sredstava, vodi do uništavanju građevine, a sa već postojećim se ne može postići. Ovi konflikti ne moraju dovesti do proturječja između zaštite od požara i spomeničke zaštite, ako se diskrecioni prostori, koji su na raspolaganju, upotrijebe tako, da pošteđuju spomenike. Kako bi se građevinske spomenike zaštitilo od požara, trebalo bi odabrati metodu orijentiranu ka zaštiti kao cilju. Kod građevinskih spomenika ne bi trebalo ići za tim, da se ispuni pojedine građevinske i propise zaštite od požara. Put je razraditi obim mjera, s kojim se zadati ciljevi zaštite daju postići, dakle, kako zaštita osoba, tako i ona kulturnih dobara i samog spomenika. Pri tome, treba polaziti od toga, da su odabrane mjere zaštite od požara praktički primjenjive i opravdane prema spomeniku. Dobro osmišljen projekt zaštite se individualno prilagođava objektu i garantira najbolju

59 moguću zaštitu. Kulturnohistorijski objekti kao što su muzeji, biblioteke, pozorišta ili arhivi se u određena doba dana – većinom noću – ne upotrebljavaju. Ovo dovodi do toga, da se prije svega noćni požari ne otkrivaju na vrijeme i time prekasno bori protiv njih. Tako kod zaštićenih spomenika dolazi do ubrzana širenja požara usljed primjenjenih materijala i načina gradnje, u spoju sa odloženim otkrivanjem požara i borbom protiv njega. U optimalan projekt zaštite od požara spadaju u principu: • • • •

Automatski uređaji za dojavu požara (npr sa dojavljivačima dima). Oni omogućavaju u slučaju požara 24 h na dan pravovremenu primjenu protumjera, kao što je alarmiranje vatrogasaca ili aktiviranje sistema za gašenje. Automatski uređaji za gašenje požara. Mogu biti tipa uređaja sa gasom, šprinklerski, sa finom maglom ili sistemi za izbjegavanje požara. Aparati za ručno gašenje. Oni su dobro prilagođeni za brzo manuelno gašenje požara u nastanku. Građevinska zaštita od požara. Kablovi, dovodni šahtovi i kanali, obloge i fuge su idealni spojni putevi za brzo širenje dima i požara.

No postoji i odgovornost vlasnika i arhitekte. Oni ne smiju projektovati bez uzimanja u obzir zahtjeva zaštite od požara, kako se još uvijek prečesto dešava.Zakašnjelo ustanovljavanje požarno-zaštitno tehničkih zahtjeva, često nas tada prisiljava, na zahtjevne izmjene u projektu i ima nepoželjne posljedice, koje se dalo izbjeći, kroz ranije kreativno poštivanje zakonskih odredbi. 6.2 PODJELA PREDOSTROŽNE ZAŠTITA OD POŽARA Predostrožna zaštita od požara se dijeli u tri područja: • • •

plansko-organizacijske, arhitektonsko-građevinske tehničko-tehnološke mjere

Plansko-organizacijske mjere ponajmanje zahvataju u historijsku građevinsku substancu, ali njihovom se primjenom / npr. kroz ograničavanje požarnog opterećenja, planove uzbunjivanja, postupke za slučaj požara i druge mjere predostrožnosti / mogu postići takve sigurnosne rezerve, koje reduciraju potrebu za većim zahvatima, a dosta manjih mogu učiniti i nepotrebnim. Izvođenje treba uslijediti u uzdržanoj modernoj formi, kako bi se što manje utjecalo na čitljivost historijske situacije. Historicističke dogradnje predstavljaju varanje promatrača i stoga ih je potrebno izbjegavati. Pri svim građevinskim izmjenama treba težiti reverzibilnom načinu izvođenja, tako da ih je kasnije moguće ukloniti, čim to omogući napredak u vođenju borbe s požarom ili izmjene u načinu korišćenja. Arhitektonsko-građevinske mjere u zaštiti od požara su po pravilu najnepovoljniji zahvati po objekat. Pri uspostavljanju požarnih sektora i osiguravanju puteva evakuacije one su neizbježne. Imperativ je njihovo senzibilno uvođenje u zgradu, pri ovome, važi pravilo da su zahvati koji kao posljedicu imaju djelimično uništavanje objekta u osnovi štetniji od onih, koji čine tek građevinsko nadopunjavanja. Tako dugo, dok lokacija neke izmjene, nije ustanovljena kao obavezujuća, trebalo bi brižljivo paziti na to da dogradnja uslijedi na manje osjetljivim mjestima. Na primjer, većinom je manje upadljivo ako se neophodna protupožarna vrata, prema stepeništima, povuku u priključne hodnike, nego da se jedno otvoreno stepenište „tvrdo“ ograniči.

60 Tehničko-tehnološke mjere često omogućavaju da se sigurnost na požar neke zgrade može sa malo napora značajnije poboljšati. U određenim okolnostima može njihova primjena kompenzirati manja odstupanja od normativa vremena otpornosti na požar ili onih za evakuacione puteve, tako da se izbjegnu zahvati štetni po građevinsku substancu. Pri instalaciji vodova za vodu za gašenje, dojavljivača požara, automatiziranih uređaja za odvođenje dima i topline i drugih uređaja, treba voditi računa da njihova ugradnja uslijedi na neupadljiv i po substancu pošteđujući način. Pored toga potrebno je preduzeti i druge mjere: • •

•

Svi značajniji spomenici, prije svega oni sa vrijednim izlošcima, moraju se evidentirati i o njima obavijestiti vlasti nadležne za borbu sa katastrofama,kao i stručne vlasti. Posebno kod ovakvih objekata imaju se preduzeti zadovoljavajuće mjere predostrožnosti, u što, pored dojavljivača dima i aparata za ručno gašenje, spadaju i uređaji za zaštitu od udara groma. Funkcionalnost svih ovih uređaja ima se u redovnim intervalima ispitivati. Vatrogasci i druge službe koje se bave pomoći u slučaju katastrofe imaju se obavjestiti o tomu, koji su dijelovi građevinskih spomenika, te izložaka u njima od posebne važnosti, te da ih u slučaju katastrofe prve treba zaštititi.

Gazi Husrev-begova Biblioteka čuva zbirku rukopisa neprocjenjive vrijednosti, a najstariji je "Ihjau ulumud-din" Ebu Hamid Muhameda el-Gazalije, teološko-mističko djelo prepisano 1131. godine. Na slici br. 6.1 vidimo zaštitu zbirke.

Sl. br. 6.1 Zaštita zbirke rukopisa neprocjenjive vrijednosti, "Ihjau ulumud-din" Ebu Hamid Muhameda el-Gazalije, teološko-mističkog djela prepisanog 1131. godine (izvor: internet) •

Potrebno je osigurati da vatrogasci pri požaru i drugim katastrofama imaju dovoljne mogućnosti pristupa građevinskim spomenicima.

61 Na slici br. 6.2. vidimo primjer kada je pristup vatrogascima otežan nepodesnim prilazom.

Sl. br. 6.2 Pristup vatrogascima otežan nepodesnim prilazom (izvor: internet) • • •

Kroz građevinske i ostale mjere osigurava se da se crijeva za gašenje požara, bez većega utroška vremena i napora mogu dovesti do važnih tačaka građevinskih spomenika. Vatrogasci moraju biti informirani o tomu koja sredstva za gašenje bi po mogućnosti trebalo upotrebljavati. U kantonalnim i općinskim planovima za zaštitu od katastrofa ima se predvidjeti trenutno uključivanje stručnih lica za zaštitu spomenika i konzervatora, koji nakon, a eventualno i tokom trajanja same katastrofe mogu sugerisati, kako se treba postupati pri spašavanju ne neposredno pogođenih dijelova objekta i izložaka. Sveukupno bi trebalo saradnju i koordinaciju svih službi, koje bi u slučaju katastrofe imale djelovati u smislu zaštite građevisnkih spomenika, u dovoljnoj mjeri regulirati i redovno uvježbavati.

6.3 GRAĐEVINSKO PRAVNA ZAŠTITA SUBSTANCE Građevinsko pravna zaštita substance odgovornost je vlasnika-korisnika i arhitekte. Arhitekti ne smiju projektovati bez uzimanja u obzir zahtjeva zaštite od požara, a ovo se još uvijek dešava. Svi građevinski propisi, u koje spadaju i propisi predostrožne građevinske zaštite od požara, odnose se na novogradnje. Stare gradnje, po pravili, ne odgovaraju ili ne odgovaraju u potpunosti standardima zaštite od požara novogradnji. Ova odstupanja ne prisiljavaju nas automatski na građevinska prilagođavanja, jer oni, po osnovi starijih odrednica, uživaju građevnopravnu zaštitu substance. Postoje i granice građevinskopravne zaštite substance, a one postavljaju minimalne srazmjere građevinskog i stečenog kontinuiteta stare gradnje. Zaštita substance ostaje sačuvana samo onda, ako neka građevina nastavlja postojati u svojim najvažnijim

62 konstruktivnim dijelovima. Obuhvatniji zahvati pretvaraju neki objekat građevinskopravno u novogradnju, posebno onda kada veći dijelovi nosećeg sistema i obuhvatnih zidova bivaju izmjenjeni. Isto tako, zaštita substance završava tamo, kada se objektu dodjeli promjenjena ili značajnije više obuhvatnija upotreba. Ako dođe do gubitka građevinskopravne zaštite substance, kroz promjenu namjene ili značajne građevinske zahvate, ovo se onda ne ograničava na pojedine dijelove, već važi za cjelokupnost građevine; starogradnja se sada građevinskopravno ima tretirati kao novogradnja;ona podliježe i važećim propisima zaštite od požara. 6.4 PRAKTIČNI POSTUPCI U PROCEDURI IZDAVANJA DOZVOLE ZA GRAĐENJE Prilikom pribavljanja odobrenja za građenje, saglasnost se daje, ukoliko su poštovani propisani zakonski uvjeti, a za odstupanja od standarda za novogradnje, neopnodno je postupiti prema: • • • • •

Nabrojiti propisa o novogradnjama, kojih se nije moguće pridržavati, sa navođenjem članova. Mjerodavan dokaz o objektivnoj nemogućnosti da se pridržava propisa o novogradnjama, npr. usljed građevinsko spomeničkih zahtjeva o održavanju substance, ne ekonomičnosti, posebnih poteškoća i dr. Obrazloženje o smislu propisa kojih se nije moguće pridržavati, kao npr. propisanog vremena otpornosti na požar nekog zida, zatvaranja stepeništa itd. Navođenje, kako se smisao propisa može ispuniti na drugi način, dakle, kroz zamjenske mjere, npr. kroz umanjenje potrebe za vatrootpornim zidom kroz ugradnju uređaja za ranu dojavu, dodatni put za evakuaciju i dr. Uz projektnu dokumentaciju, podnošenje zahtjeva za odstupanje i davanje zamjenskh rješenja sa utemeljim dokazima.

Na slici br.6.3 dajemo primjer ostvarivanja zahtjevane otpornosti na požar od 90 min adaptacijom postojeće drvene stropne konstrukcije 10

Nama svima poznat detalj, ali riješen sa „starim“ materijalom glinom i izolacionm pločama na bazi cementa, kalcijum silikata, mineralnog agregata, bez azbesta. 10

63

Sl. br.6.3 Primjer ostvarivanja zahtjevane otpornosti na požar od 90 min. adaptacijom postojeće drvene stropne konstrukcije (iz: Sylwester Kabat, „Brandschutz in denkmalgeschützten Gebäuden und Kirchen“, http://www.brandschutz-imbaudenkmal.de/media/c90131842399a679ffff8098ac144225.pdf ) Sadržaj zahtjeva za izuzeće, nije molba za oslobađanje, već utemeljen zahtjev za zakonski predviđeno odstupanje sa dokazom, da se norme za novogradnje, nasuprot stojećih odrednica starogradnje, ne mogu ispuniti i da će se sigurnosni propisi moći zadovoljiti na drugi način. Projekat zaštite od požara biblioteke srazmjerno je zavisan o konceptu biblioteke, a biblioteke postaju sve otvorenijim u rasporedu prostora i razvijaju se sve više u komunikacijske i informatičke centre. Shodno ovome i zaštita od požara se mora razvijati od one orijentirane ka mjerama, na onu orijentiranu ka ciljevima zaštite. Pored toga, mnoge biblioteke sadrže obimne zbirke vrijednih kulturnih dobara, koja spadaju u kulturno, nacionalno sjećanje ili sjećanje čovječanstva i zahtjevaju posebne mjere zaštite od požara u planiranju i izvođenju.

64

Na slikama br. 6.4 i br. 6.5 vidimo knjige i zbirku rukopisa neprocjenjive vrijednosti koje čuva Gazi Husrev-begova Biblioteka.

Sl. br. 6.4 Knjige na polici Gazi Husrev-begove Biblioteke (izvor: internet)

Sl. br. 6.5 Zbirka rukopisa neprocjenjive vrijednosti koje čuva Gazi Husrev-begova Biblioteka (izvor: internet)

65

6.5 SADRŽAJNO PRILAGOĐAVANJE 11 Uspostavljanjem ciljeva i definicije sveukupnog Projekta zaštite od požara proizilazi, da koncept mora sadržavati među sobom usklađene pojedinačne mjere iz oblasti planskoorganizacijske, arhitektonsko-građevinske i tehničko-tehnološke i obrambene zaštite od požara. Kako bi se za neku zgradu biblioteke koja se obnavlja ili neku novogradnju sa širokim odstupanjima od važeće legislative moglo pravilno prosuditi, moraju se za poređenje sa postojećim stanjem uzeti važeći propisi i standardi za ovu klasu i tip građevina.Mora se navesti koji građevno-pravni propisi o zaštiti od požara u postojećem stanju nisu ispunjeni ili se ne mogu tj. ne trebaju ispuniti. Prije nego bude uspostavljen Projekat zaštite od požara, mora se objekat biblioteke analizirati po osnovi požarno-zaštitne tehnike. Imaju se procijeniti opasnosti, koje mogu nastati pri planiranom konceptu biblioteke i građevinskom stanju: • •

koje se mjere zaštite od požara moraju sprovesti i koje se mogu kompenzirati.

Sljedeće opasnosti treba prosuditi: • • • • •

ugroženost osoba (posebno prosudba evakuacijskih puteva), opasnost nastanka požara – posebno u fondovima (npr. Stanje električnih uređaja, opasnost od namjernog izazivanja požara), opasnost od širenja požara (prodori i otvorene veze, otvoren oblik građevine, požarna opterećenja, šuplji prostori, požarni i dimni sektori, zidovi koji zatvaraju odsjeke građevine, uređaji za transport knjiga), ugroženost fondova (ugroženost medijskih fondova), ugroženost kulturnih dobara (vrijednost kulturnih dobara, ugroženost kroz dimne i požarne zahtjeve).

Na kraju se mora izvesti zaključak, kada, u kojemu obimu i kako se mogu odstraniti ustanovljene opasnosti i pri tomu ustanoviti prioritete. 6.6 MJERE Mjere su rezultat ustanovljavanja stanja i analize objekta i trebaju biti podijeljene na: • •

mjere zaštite od požara, i kompenzacione mjere.

Katalog mjera zaštite od požara treba sadržavati posebno sljedeće informacije: 1. Prilazne i prolazne puteve, kao i mjesta za postavljanje i površine za kretanje vatrogasaca, 2. Dokaz o traženoj količini vode za gašenje kao i dokaz o snabdjevanju vodom za gašenje, 3. Ponašanje u požaru (gorivost tj. trajanje otpornosti na požar) građevinskih materijala i

11

Kabat, Sylwester: Vorbeugender Brandschutz in Bibliotheken. Iz: Zeitschrift für Bibliothekswesen und Bibliographie 56(2009)3-4, str. 185-194

66 dijelova građevine, posebno nosećih i ukručujućih, 4. Sistem spoljnog i unutarnjeg odsjecanja u požarne sektore tj. sektore za borbu sa požarom, kao i sistem dimnih odsjeka sa podacima o položaju i rasporedu i o priključku na otvore u odsječenim dijelovima građevine. 5. Položaj i raspored obezbjeđenja i označivanje evakuacijskih puteva na parceli i u zgradi s podacima o sigurnosnom osvjetljenju, automatskim zatvarajućim vratima i električkom zatvaranju vrata. 6. Najveći dopušteni broj korisnika građevinskog postrojenja, 7. Položaj i raspored postrojenja kućne tehnike, posebno vodova, sa podacima o ponašanju u požaru u području evakuacijskih puteva. 8. Položaj i raspored postrojenja za provjetravanje sa podacima o požarno-tehničkom razvoju, 9. Položaj i raspored postrojenja za odvlačenje dima i topline sa unosima o presjecima tj. stupnjima izmjene zraka 10. Postrojenja za uzbunu i elektro-akustičke uređaje za uzbunjivanje (ELA-uređaja). 11. Položaj i raspored uređaja, postrojenja i aparata za borbu protiv požara (kao što su uređaji za gašenje požara, usponski vodovi, zidni hidranti, vodovi za priključivanje crijeva, aparati za gašenje požara) s podacima o zaštićenim područjima radi savjetovanja o posebnim sredstvima za gašenje požara. 12. Sigurnosno snabdjevanje strujom s podacima o razmjerima i položaju i požarnotehničkom razvoju prostorija za postavljanje, uređajima za zamjensko snabdjevanje strujom (akumulatori, agregati) i o održavanju u funkciji postrojenja električkih vodova, 13. Planovi hidranata sa opisom zaštićenih područja, 14. Položaj i raspored uređaja za dojavu požara sa pod-centralama i vatrogasnim tablama, pozicijama za aktiviranje, 15. Planiranje za slučaj opasnosti uključivši vatrogasne planove, 16. Mjere za korisnike za sprječavanje i borbu s požarom kao i za evakuaciju osoba (kao što su kućni vatrogasci, odredba o zaštiti od požara, mjere za pražnjenje, signali za pražnjenje prostorija). Za mjere zaštite od požara, koje se ne mogu ili ne smije izvesti u zgradi, moraju se dati mjere koje ih kompenziraju. U kompenzacijskim mjerama moraju biti ustanovljeni sljedeći podaci: 1. 2. 3. 4.

Podaci o tome od kojih se zahtjeva iz zakonske regulative odstupa . Mjere za izjednačavanje (Kompenzacijske mjere) za ova odstupanja. Primjenjeni proračunski postupci. Primjenjene metode požarno-zaštitnog inženjerstva za dokazivanje zaštite od požara.

6.7 OPTIMALNA ZAŠTITA OD POŽARA 6.7.1 Uvod Zahtjevi za zaštitom od požara u bibliotekama, arhivima i muzejima su izrazito visoki, jer pri požaru mogu biti uništena vrijedna arhivirana dobra. Čak i najmanje količine dima mogu oštetiti visokoosjetljiva dobra nenadoknadive vrijednosti. Uništavanje fonda vodom za gašenje može, također, biti nemjerljivo. Nakon požaru u salzburškom zamku Arenberg 2009g., onom iz 2005g. u muzeju njemačkih željeznica i strahovitom požaru u Anna-Amalia biblioteci u Weimaru 2004g. uzdrmala se muzejska i arhivarska javnost. Novinski naslovi tipa „Gubitak memorije svijeta“ ili „Mozart spašen, Goethe izgorio“ odjeknuli su svijetom.

67

Razarajući požar izbio je u izvornom objektu (Green Palace) Herzogin Anna-Amalia knjižnice i razvio najveći požar u historiji požara biblioteka u Njemačkoj od Drugog svjetskog rata. Historijske zgrade, koja spadaju u UNESCO-ve svjetske baštine, bile su oštećene od vatre i vode, a treći kat i potkrovlje su potpuno uništeni. Objekte je sagradio knez Johann Wilhelm von Saxon-Weimar (1530-1573), a redizajnirani su u vrijeme vladavine vojvotkinje Anne-Amalie - u rokoko modi vremena. Na slici br. 6.6 data je slika uništenja u Anna-Amalia biblioteci u Weimaru.

Sl. br. 6.6 Slika uništenja u Anna-Amalia biblioteci u Weimaru (izvor: internet) Požar prouzrokovan direktnim pogocima artiljerijskih granata u noći između 25. i 26.aug.1992.g u Nacionalnoj biblioteci u Sarajevu nije uzdrmao svjetsku javnost, registriran je kao jedan od požara, u odnosu na „noć četrdeset velikih požara" u maju mjesecu., a prouzrokovao je: • • • • • • • •

uništenje svih fondova biblioteke u procentu preko 70%, uništene su sve međuspratne drvene krovne konstrukcije, čelična kupola iznad centralnog prostora aule je teško oštećena i deformisana, zidovi prizemlja oštećeni, a zidovi tavana u potpunosti uništeni, aula kao najreprezentativniji dio objekta je teško oštećena sa potpunim ništenjem gipsane bojene dekorativne plastike, sve stolarske pozicije unutrašnje i vanjske (prozori i vrata), koji su bili izvedeni od kvalitetne hrastove građe su izgorjeli, dekorativni elementi enterijerskog uređenja, svi željezni elementi, elementi od gipsa su u potpunosti uništeni, teško oštećenje fasade na objektu.

U jednom danu uništeno je sve što je na ovim prostorima stoljećima stvarano dragocjene zbirke rukopisa, starih štampanih knjiga, časopisa, arhivske građe i druge vrste dokumentarnog naslijeđa i pamćenje brojnih generacija naroda Bosne i Hercegovine nestali su u plamenu. Izgubljen je centralni katalog, zajedno sa nenadoknadivim kolekcijama bosanskohercegovačkih časopisa, koji su publikovani od sredine 19. stoljeća pa do 1992. g, S aspekta službe zaštite spomenika posebno zanimljivo je odjeljenje za rijetke knjige i rukopise, koje je prikupljalo građu najviše spomeničke kategorije: inkunabule, stare rukopisne

68 knjige pisane bosančicom, zbirku orijentalnih rukopisa sa oko 400 kodeksa i 700 pojedinačnih dokumenta, rukopise domaćih autora na orijentalnim jezicima, izdanja starih štamparija... Tu se čuvao bogato ukrašen rukopis Kur’ana, Četverojevanđelje iz Mrkšine crkve (1562.g.), cvjetni triod iz Skadra (1563.g.), više knjiga iz štamparije Božidara Vukovića u Mlecima (16 st.) i mnogi drugi dragocjeni eksponati. Odjeljenje je posjedovalo i cijele zbirke dokumenata: fermana, berata i brojne druge raritetne građe; više od 7000 rukopisa, rijetkih knjiga i 3000 rariteta. Štete na fondu ovog odjeljenja su neprocjenjive. Na slici br. 6.7 vidimo uništenja u Nacionalnoj biblioteci Sarajevo, pored fondova biblioteke, uništene konstrukcije.

Sl br. 6.7 Slika uništenja u Nacionalnoj biblioteci Sarajevo (izvor: internet)

Posljedice koji prijeti kulturnim dobrima, bilo da su to knjige, dokumenta, slike ili druga vrijedna dobra, kroz požar i iz njega proizašle posljedice su ogromne. Zavisno o tome što je postalo žrtvom požara, od čađi nastaje sloj fine prašine ili uljasti film. Čađ dalje dovodi do jakog onečiščćenja i može se usljed svojih svojstava vezivanja jako čvrsto prilijepiti za umjetnička djela. Pored dima i čađi, s njima povezani štetni plinovi uzrok su ozbiljnih šteta na umjetničkim djelima. Tako mogu npr. sintetički materijali kao što su PVC ili poliuretan osloboditi hlorovodonik, koji sa vlagom iz zraka stvara visoko agresivnu izmaglicu od hlorovodonične kiseline. Pri nastanku požara i kod potpuno razvijenog požara oslobađaju se CO, CO 2 , razni aldehidi i aromati, alkoholi i ugljikovodici.

69 Požar ima katastrofalan uticaj na okoliš, tome pridodajemo, da u borbi sa požarom u faze hlađenja dobijemo i sirćetnu kiselinu. Tako mogu, čak i tamo, gdje se požar nije održao, nastati štete od požara. 6.7.2 Preventivni pristup Zahtjevi onih koji vode arhive, biblioteke i muzeje su stoga jasno formulirani: požar se mora po mogućnosti potpuno isključiti, kako bi time, ono što je nenadoknadivo bilo zaštićeno. Predostrožna zaštita od požara je time na kraju zaštita kulturnih i spomeničkih dobara. U suprotnosti sa konvencionalnim sistemima zaštite od požara, realiziran je preventivni pristup: u prednjem planu ne stoji borba sa požarom, već njegova prevencija. Temeljni je princip: tamo gdje nema dovoljno kisika, ne nastaje ni jedan požar.Prilagođeno materijalima koje se treba zaštititi, koncentracija kisika se kontrolirano umanjuje dodavanjem azota i potom održava na unaprijed definiranom nivou. Time se postiže to, da u zaštićenom području ne može doći do požara, a ovim se ne ugrožava ni pristupačnost zaštićenim oblastima. Na slici br. 6.8 dat je princip redukcije kisika pri potiskivanju požara (OxyReduct, Fabrika Wagner)

Sl. br. 6.8 Princip redukcije kisika pri potiskivanju požara (OxyReduct, Fabrika Wagner) (izvor: prospekt)

Princip redukcije kisika pri potiskivanju požara je idealno rješenje za arhive, jer uz optimalnu zaštitu od požara, su zahtjevi za veličinom prostora za instalaciju sistema, u poređenju sa konvencionalnim sistemima za zaštitu od požara, relativno mali. Sistem se da vrlo brzo instalirati i njegova upotreba nema nikakve posljedice na konstantne uvjete temperature i vlažnosti zraka u zaštićenom području.

70

U produžetku dajemo objekte gdje su ovi sistemi primjenjeni. 12 Zaštita od požara na dubini od 5 m. ispod zemlje ostvarena je u depou Fondacije muzeja palata umjetnosti u Düsseldorfu, u bivšoj poštanskoj zgradi za pakete sa korisnom površinom od 2.000 m2. Visokomoderni depo umjetnina obuhvaća 2.500 slika, 200 skulptura i 1.200 komada historijskog namještaja. Na slici br.6.9 vidimo dio od 250 pomičnih zidova u depou sa ukupnom površinom od 3.500 m2 gdje čekaju slike starih i novih majstora da dospiju na neku novu izložbu ili budu restaurirani. Posebnosti zaštite od požara: • •

Hemijski uređaj za gašenje sa pripremom sredstava za gašenje koja štedi prostor i najvećom mogućom sigurnošću i po sobe. Kratko vrijeme poplavljivanja od maksimalno 10 sekundi.

Sl.br.6.9 Dio od 250 pomičnih zidova u depou Fondacije muzeja palata umjetnosti u Düsseldorfu (izvor: http://www.bvfa.de/ebook-download/46/ ) Izgled štićenog blaga Kraljevske biblioteke Kopenhagen dat je na slici br.6.10. Ta biblioteka, koja pohranjuje sva djela objavljena u Danskoj od XVII stoljeća, zaštićena je: • •

12

Kombiniranim sistemom gašenja plin/voda: udio azota potiskuje kisik, vodena maglica snižava okolišnu temperaturu. Tehnologijom fine maglice nastaje na površinama tek tanki vodeni film. Time se umanjuje opasnost od ponovnog zapaljenja.

Brandschutzspezial: Archive – Bibliotheken - Museen – Denkmäler. Würzburg, 2010. (http://www.bvfa.de/ebook-download/46/ )

71

Sl. br.6.10 Izgled štićenog blaga Kraljevske biblioteke Kopenhagen (izvor: http://www.bvfa.de/ebook-download/46/ ) Izgled nove Nacionalne tehničke biblioteke u Pragu dat je na slici br. 6.11. Ova elegantna šestokatna zgrada, sa fasadom od sivog stakla, dobila je više arhitektonskih nagrada. Visokomoderna biblioteka, koja se nalazi u savremenom kampusu obaju praških visokih škola, sadrži najveću zbirku u Češkoj literature iz tehničkih oblasti, ali i iz matematike, hemije i fizike. Odlika zaštite od požara: • •

Sva područja biblioteke zaštićena su uređajem za gašenje sa vodenom maglicom pod visokim pritiskom. Zaštita kroz: 4.500 dizni, zidnih hidranata i crijeva.

Sl. br. 6.11 Izgled nove Nacionalne tehničke biblioteke u Pragu (izvor: http://www.bvfa.de/ebook-download/46/ ) Biblioteku Neues Museum (Novog muzeja) Berlinu, gdje je zaštita od požara „lahka kao pero“, vidimo na slici br. 6.12 Neue Museum u Berlinu podignut je između 1841. i 1859. g. Tokom II svjetskog rata je muzej teško oštećen bombardovanjem. Od 2003. do 2007.g. pod

72 vodstvom David Chipperfielda, britanskog državnog arhitekte je rekonstruiran. Neue Museum udomljava Egipatski muzej i zbirku papirusa, kao i Muzej sa predmetima antičke zbirke. Od 1999. zgrada pripada UNESCO-vom kulturnom naslježu. Posebnosti zaštite od požara: • • •

Zidne zaštitne ploče otporne na vodu i mraz (lahkobetonske ploče sa staklenim vlaknima) obrađene su kao vatrootporni kanali za provjetravanje. Količina od oko 3.300 m2 obrađena putem požarnih zaštitnoih ploča. Skriveni sistemi za nadzor dima u izložbenim prostorima. U vanrednoj situaciji vrata se automatski zatvaraju.

Sl. br. 6.12. Biblioteka Neues Museum (Novog muzeja) u Berlinu (izvor: http://www.bvfa.de/ebook-download/46/ )

Na slici br. 6.13 vidimo Akropolis muzej u Atini gdje je „ nevidljiva zaštita od požara“. Sagrađen 2009.g. novi muzej smješten je tek 300 m ispod Akropolja u Ateni. Moderni arheološki muzej sagradili su arhitekti Bernard Tschumi i Michalis Foiadis, kako bi se na 14.000 m2 smjestila blaga grčke antike. Posebnosti zaštite od požara: • •

Osam tekstilnih požarnih zaštitnih podjela: sedam od osam sistema odvajaju 170 m2 područja kafea po propisima požarne zaštite. Osmi osigurava stepenište i time koridore za evakuaciju posjetitelja i saradnika. Zaštita od požara integrirana je u pojedine stropne sisteme i tim je za posjetitelje nevidljiva.

73

Sl. br. 6.13. Akropolis muzej u Atini (izvor: http://www.bvfa.de/ebook-download/46/ ) Na slici br. 6.14 vidimo Deutsches Uhrenmuseum (Njemački muzej sahata), Glashüte, gdje je primjenjena „bezvremenska zaštita od požara“. 2008.g. otvoren u 130 godina staroj zgradi bivše njemačke sahadžijske škole. Na oko 1.000 m2 izložbene površine su predstavljeni historija umjetnosti pravljenja sahata, grad sahata i historijsko nasljeđe zanatske umjetnosti Glashüttea. U 1976.g. izgorilla je krovna stolica zgrade. Posebnosti zaštite od požara: • • •

Sistem za gašenje plinom: mješavina inertnih gasova od argona, azota i ugljendioksida. Sistem gašenja plinom radi na principu oduzimanja kisika. Sistem za gašenje plinom je neutralan po okoliš i ne oštećuje u slučaju upotrebe ni izložene eksponate, niti opterećuje posjetitelje.

Sl. br. 6.14. Deutsches Uhrenmuseum (Njemački muzej sahata), Glashüte (izvor: http://www.bvfa.de/ebook-download/46/ )

74 7 PREDOSTROŽNA ZAŠTITA OD POŽARA U BIBLIOTEKAMA13 7.1 UVOD Zaštita sakupljenih dobara od vatre, dima od požara i posljedičnih šteta od sredstava za gašenje je jedan od najvažnijih zadataka predostrožne brige u bibliotekama. Zaštita od požara obuhvata sve mjere, sredstva i metode za sprječavanje požara, ograničavanje širenja požara, borbu protiv požara kao i zaštitu ljudi i materijalnih dobara od opasnosti uzrokovanih požarom. 14 Projekt zaštite od požara biblioteke je srazmjerno zavisan o projektu biblioteke. Biblioteke postaju sve otvorenijim u rasporedu prostora i razvijaju se sve više u komunikacijske i informatičke centre. Sada se zaštita od požara mora razvijati od one orijentirane ka mjerama na onu orijentiranu ka ciljevima zaštite. Pored toga mnoge biblioteke sadrže obimne zbirke vrijednih kulturnih dobara, koja spadaju u kulturno sjećanje čovječanstva i zahtjevaju posebne mjere zaštite od požara u planiranju i izvođenju. 7.2 ODVIJANJE POŽARA U PROSTORIJAMA I/ILI ZGRADAMA BIBLIOTEKA Knjige su prirodno gorivi materijal, imaju određeno ponašanje u požaru i doprinose značajno slici ugroženosti od požara jedne biblioteke. Pri odgovarajućim ispitivanjima požara je ustanovljeno da kvaliteta papira, gustina skladištenja i format knjiga imaju direktan utjecaj na širenje požara. 15 Isprva gore i ugljenišu se na rubovima listova i na povezu. Nasuprot tomu brže i sa višim udjelom toksičnih i po okoliš štetnih gasova sagorijevaju plastike, koje su sadržane u novim elektronskim medijima i uređajima (magnetofoni, omoti, PVC-ovoji, filmovi, CD-ovi, kompjutori, skeneri, kopir-aparati). U suprotnosti papirima i knjigama, koji se pri sagaranju raspadaju u karbonske ostatke i ishlapljive materije, većina plastika se topi, isparava i raspada se. 7.3 POŽARNO OPTEREĆENJE KNJIGA Štampani i elektronski mediji kao i ostala goriva oprema biblioteka predstavljaju određeno požarno opterećenje Specifično požarno opterećenje je izraženo toplotom koja se može osloboditi u požaru u jednom prostoru, svedeno na 1 m² površine odnosne prostorije. (Pravilnik). Na bazi međunarodno sakupljenih podataka o srednjim požarnim opterećenjima u zgradama, za biblioteke je ustanovljena srednja gustina požarnih opterećenja od 1.500 MJ/m2. 16

13

Kabat, Sylwester: Vorbeugender Brandschutz in Bibliotheken. Iz: Zeitschrift für Bibliothekswesen und Bibliographie 56(2009)3-4, str. 185-194; http://www.brandschutz-imbaudenkmal.de/media/ead3b645f31ae8dcffff87f1ac144225.pdf 14 Polthier, Konrad: Lexikon Brand- und Explosionsschutz. Stuttgart: Kohlhammer 1996. (ISBN: 9783170138872) 15 Rönn, H.-U.: Versuche zum Brandverhalten von Büchern. MFPA: Leipzig, 1995. 16 Hosser, Dietmar: Leitfaden Ingenieurmethoden des Brandschutzes. Altenberge: vfdb TB 04/01, Mai 2006, str. 18. (http://www.vfdb.de/download/Leitfaden_Ingenieurmethoden_Mai_2006.pdf ).

75 No sveopće je poznato, da slika ugroženosti jedne biblioteke ne biva karakterizirana sumom požarnih opterećenja pojedinih sagorivih materijala, već ponašanjem u požaru ukupnog sistema. U slučaju požara je ponašanje gusto složenih knjiga na regalima od odlučujućeg značaja; brzina sagorijevanja knjiga na regalima leži pri 0,33 kg/m2min i da se ubraja u srazmjerno polagane. 17

7.4 UTICAJ PROJEKTA NA SLIKU UGROŽENOSTI Sama zgrada biblioteke i način upotrebe imaju značajan utjecaj na moguće odvijanje požara, a time i na sliku ugroženosti biblioteke od požara. Za gradnju biblioteka je dugo vremena bio mjerodavan princip biblioteka podjeljenih u tri dijela( čitaonica, pristup literaturi, magazin knjiga). Pri modernoj gradnji biblioteka se može primjetiti odstupanje od klasične podjele na troje, granice između područja čitaonica i zatvorenih magazina knjiga postaju tekuće. Veća ponuda slobodno pristupnim fondovima literature određuje i projektovanje. Korisnička mjesta bivaju opremljena sa PC-ima, a drugi tehnički uređaji (npr. štampači, uređaji za kopiranje i skeniranje) stavljeni na raspolaganje u javno dostupnim prostorima. Magazini preostaju za starije fondove i manje korišćenu literaturu, te kao i prije, jedno zatvoreno građevno tijelo. Kroz uređaje za ispunjavanje zahtjeva za knjigama, što povezuju prostorije, biva transport knjiga pojednostavljen. Kako bi se prostorije ili grupe prostorija po potrebi mogle fleksibilno povezati, način se građenja tome prilagođava rasterskim ili modularnim sistemom. Kao najnepovoljniji se, u slučaju požara, pokazao koncept biblioteka, pri kome su fondovi knjiga i medija na velikoj površini i u tom slučaju, kroz više etaža, direktno izloženi požaru, a time i utjecaju topline i/ili požarnih gasova. Na slici br. 7.1 dat je primjer takvog koncepta - otvoreni način građenja sa galerijama Gradska biblioteka Gütersloh.

17

Brandschutz Formeln und Tabellen. Berlin: Staatsverlag 1977. http://dic.academic.ru/dic.nsf/ger_enc/%2018293/Bibliothek http://www.ub.fu-berlin.de/~naumann/Bibliotheksbaugeschichte.pdf

76

Sl. br. 7.1 Gradska biblioteka Gütersloh, otvoreni način građenja sa galerijama (izvor: internet) 7.5 NEOPHODNOST, DEFINICIJA I POSTAVLJANJE CILJEVA PROJEKTA ZAŠTITE OD POŽARA Svi aspekti zaštite medijskih sadržaja, a prije svega osoba od vatre i dima, moraju biti usidreni u Projekt zaštite od požara, neovisno dali se mjere odnose na izgradnju nove ili obnovu zapaljene. Pri razradi mora se paziti i na izgled trivijalna pitanja, kao npr.: • • •

Da li će i čajne kuhinje, uredske prostorije i eventualno novo uspostavljeni bibliotečki kafe, biti nadzirani uređajima za dojavu požara? Da li se za slučaj požara u Projektu uzelo u obzir djelovanje i vrijeme djelovanja dima od požara na fondove knjiga? Nude li spoljna postrojenja,uzimajući u obzir i okružujuće zgrade,neometan pristup i prilazne puteve za vatrogasce?

Projekt zaštite od požara koji sve ovo uključuje će značajno povisiti nivo sigurnosti od požara i za posjetioce biblioteka i njene suradnike kao i za fondove medija. Ciljevi zaštite moraju obuhvatiti: • • • • •

Zaštita života i zdravlja osoba (osobna zaštita). Zaštita imovine i zgrada (materijalna zaštita). Zaštita prirodnih osnova života (zaštita okoliša). Zaštita fondova knjiga (zaštita fondova). Zaštita spomenika i kulturnog nasljeđa (zaštita spomenika/zaštita kulturnih dobara).

77

7.6 MJERE ZAŠTITE OD POŽARA Projekt zaštite od požara biblioteke, koja je građevina posebne vrste i upotrebe treba da obuhvati sve poznate mjere zaštite od požara. One treba da su među sobom usklađene i da u slučaju požara efikasno, zajednički djeluju. Mjere zaštite od požara su neraskidive i uključuju moderne tehničke i građevinske aspekte. Na slici br. 7.2 data je shema mjera zaštite od požara.

Sl. br.7.2 Shema mjera zaštite od požara (iz: Sylwester Kabat, „Vorbeugender Brandschutz in Bibliotheken“, http://www.brandschutzim-baudenkmal.de/media/ead3b645f31ae8dcffff87f1ac144225.pdf) '

Slika ugroženosti od požara biblioteke uključuje organizaciju zaštite od požara i stanje pripremljenosti za slučaj požara, kao i zadatke i obaveze personala i posjetilaca u oblasti sprečavanja požara.

U Projekt zaštite od požara spada konzekventno i sveobuhvatno planiranje za slučaj opasnosti sa sljedećim ciljevima: • • • • • •

reguliranje odgovornosti za zaštitu od požara i u slučaju požara, određivanje i obznanjivanje osoba zaduženih za zaštitu od požara, ustanovljavanje pravila ponašanja za personal biblioteke u području sprečavanja požara, specijalna pravila za izvođenje radova na opravkama (zavarivanje, rezanje, ljetovanje, brušenje, zagrijavanje), obaveza suradnika za učešće na obuci i opsluživanje aparata za gašenje požara, uvođenje zabrana koje pokrivaju postupanje sa otvorenim plamenom, zapaljivim tečnostima i gasovima, zabranu pušenja, upotrebe privatnih električnih postrojenja i

78

• • • •

uređaja, realiziranje redovnog preispitivanja i održavanja kućno-tehničkih uređaja, ustanovljavanje mjera pri izbijanju požara, reguliranje spašavanja posebno vrijednih objekata u slučaju požara, tretmanu oštećenih radova (štete od požara, vode za gašenje), osiguranje međuskladišta i uključivanje davalaca usluga, planiranje odvijanja postupaka vezanih za vanredne situacije.

7.6.1 Plansko-organizacijske mjere - Opće Plansko-organizacijske mjere podrazumijevaju: • • •

izradu projekata zaštite od požara, izradu elaborata zaštite od požara i stručnu ocjenu primjenjivosti mjera zaštite od požara na projektnu dokumentaciju.

7.6.2 Arhitektonsko-građevinske mjere – Opće i Posebne za javne objekte 7.6.2.1 Vatrogasni prilazi i putevi – Opće mjere Vatrogasni pristupi uključuju: pristupne saobraćajnice koji vode do objekta, pristupe oko objekta i površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom. Pristupni put i plato za intervencije moraju imati kolnike nosivosti najmanje 10 tona osovinskog pritiska. Sve navedeno treba biti projektovano u skladu sa standardom DIN 14090 koji definiše površine neophodne za vatrogasne intervencije. Površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom trebaju da se nalaze uz vanjske zidove objekta, na takvim udaljenostima koje omogućavaju spašavanje ljudi i gašenje požara kroz sve otvore na fasadi objekta. Prilaz zabatnom zidu bez otvora na objektu ne smatra se prilazom za intervenciju. Manipulativne površine treba da omoguće postavljane automehaničkih ljestava, pomoću kojih se pristupa gašenju požara na višim etažama. Širina površine za manipulaciju vatrogasnom tehnikom treba da iznosi minimalno 5,5 m za objekte visine do 40 m. Najmanje na dva fasadna zida objekta otvori moraju biti pristupačni za vatrogasnu opremu da bi se pri gašenju požara moglo intervenirati s vanjske strane. Za vatrogasce treba predvidjeti lahko dostupne požarne vertikalne komunikacije, što uključuje požarna stepeništa i požarne liftove/dizala. Za objekte preko visine od 40 m, kao i za objekte koji se grade u nizu s drugim objektima, ili je razmak između objekata manji od propisanog, granični zid ne smije imati otvore i mora biti izgrađen od materijala čija je otpornost od požara najmanje 120 minuta. Ako se na suprotnim zidovima objekta i susjednog objekta nalaze otvori preko kojih bi se mogao prenijeti požar s jednog objekta na drugi objekt, najmanji razmak između tih otvora određuje se računski, a ako se to ne može odrediti razmak mora iznositi minimalno trećinu visine objekta, tako da omogući nesmetan prolaz vatrogasnog vozila.

79

7.6.2.2 Požarni sektori Opće mjere Požarni sektor je zatvoren prostor koji može biti podijeljen ili odijeljen od susjednih prostora unutar građevine elementima konstrukcije koji imaju propisanu požarnu otpornost. Svi visoki objekti se dijele na požarne sektore, čija veličina zavisi od visine objekta (kako je prikazano u tabeli ispod). Svaki požarni sektor mora biti dostupan preko najmanje jednog protiv požarnog stepeništa ili najmanje dva međusobno nezavisna stepeništa. Visina objekta u m od 22 do 40

Veličina požarnog sektora u m² do 1500

Veličina požarnog sektora u biblioteci ne mora neizbježno odgovarati u propis usidrenu površinu do 1.500 m2 i da se požarni sektor može protezati na dva kata, s tim da dužina strane požarnog sektora iznosi najviše 60 m. Propisano će se morati prilagoditi određenom konceptu biblioteke, ukoliko se radi o obnovi historijskog objekta. Pojedine funkcionalne cjeline takve biblioteke trebaju tvoriti požarne sektore same za sebe. Tada unutar tih požarnih sektora trebaju: • •

predmeti posebno vrijedni zaštite ili od požara ugrožena područja i prostorije biti dodatno vatrootporno odvojeni. Vatrootporno odvajanje u obliku zidova i stropova mora biti otpornim prema požaru 90 minuta i da vatrozaštitna vrata osiguravaju zaštitu od najmanje 30 minuta. U ove prostorije trebaju spadati

• • • •

depoi umjetnina, zbirke povelja, zbirke rukopisa, arhivi, tehničke prostorije, skladišta, mašinske prostorije, radionice, knjigoveznice, štamparije.

Požarni sektor u prostorijama ispod razine terena ne smije iznositi više od 250 m² i mora biti odvojen zidom otpornim prema požaru 90 minuta. Svaka podzemna etaža mora imati najmanje dva izlaza od kojih jedan vodi direktno van objekta. Granice požarnih sektora moraju biti od negorivih građevinskih materijala. Spoj zida, koji je u sastavu granice požarnog sektora, sa vanjskim zidom i stropom treba da bude od negorivih građevinskih materijala, čije kategorije požarnosti moraju biti potvrđene u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Granice požarnih sektora za objekte visine do 40 m, kao i nosivi dijelovi konstrukcije u slučajevima: međukatne konstrukcije, zidova evakuacionih stepeništa i njihovih predprostora, zidova okna požarnih liftova, s kojih se požar može prenijeti iz jednog požarnog sektora na drugi ili s jednog kata na drugi, moraju imati otpornost na požar minimalno 90 minuta. Ukoliko su na granicama požarnih sektora projektovani otvori kao što su: vrata, prozori, instalacije i sl., površina otvora na protivpožarnim zidovima ne smije biti veća od 25% njihove površine. Otvori u požarnim zidovima, moraju biti izvedeni u protupožarnoj izvedbi a njihove kategorije požarnosti moraju biti potvrđene u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji.

80

Za objekte visine do 40 m ako je površina jednog kata zauzima 50% površine predviđene u ovom pravilniku, požarni sektor se može protezati na dva kata, s tim da dužina strane požarnog sektora iznosi najviše 60 m. Pregradni zid koji odvaja požarne sektore mora presijecati cijelu konstrukciju. Ako su stropovi spušteni, pregradni zid mora presijecati vidljivu oblogu stropa i vezivati se s međukatnom konstrukcijom. Ako se u krovnoj konstrukciji objekta upotrebljava gorivi materijal, pregradni zid na posljednjem katu mora presijecati krovnu konstrukciju i nadvisivati je najmanje 50 cm. Fasada objekta mora biti izgrađena od materijala koji ne može prenositi vatru s jednog kata na drugi. Prekidna udaljenost između otvora na dva susjedna kata na fasadnoj strani mora iznositi najmanje 1 m. Ako je prekidna udaljenost manja od 1 m, put plamena između katova produžava se postavljanjem konzolnih dijelova konstrukcije objekta u razini svakog kata. Posebne mjere za javne objekte Požarni sektori i glavni ulaz/izlaz Požarni sektori u građevinama za javnu namjenu se mogu povećavati sa ugradnjom sistema za ranu prevenciju i dojavu od požara, kao i aktivnih sistema za gašenje početnog požara. Namjena objekta Građevina za javnu upotrebu

Bez sistema za dojavu požara (max. požarni sektor) 2 1000 m

Sa sistemom za dojavu požara 2000 m

2

Sa sistemom za dojavu požara i sistemom za gašenje požara 2 4000 m

Glavni ulaz/izlaz treba biti u nivou ulice na koju se izlazi, ili u nivou evakuacionog stepeništa/kosine koje vode do ulice (sigurnog vanjskog prostora). U slučajevima gdje je glavni ulaz/izlaz iz prostora omogućen preko lobija ili vjetrobrana, izlazni kapaciteti svih izlaza iz lobija odnosno vjetrobrana moraju biti tako projektovani da omogućavaju neophodan izlazni kapacitet glavnog ulaza/izlaza, bez obzira da li svi oni služe za ulaz u građevinu ili ne. Svaki kat građevine mora imati pristup glavnom ulazu/izlazu i mora biti obezbijeđen sa dodatnim izlazom širine koja je neophodna da minimalno omogući prolaz od polovine ukupnog opterećenja korisnika (proračunatog za taj kat). Ovi dodatni izlazi moraju biti maksimalno udaljeni od glavnog ulaza/izlaza da bi evakuacijski putevi bili neovisni jedni o drugim. Širina bilo kojeg hodnika koji vodi ka izlazu, a služi za prolaz 50 ljudi i više, ne smije biti manja od 1,20 m. Balkoni i mezanini, čije opterećenje korisnika ne prelazi 100, mogu imati samo jedan izlaz. Ako je njihovo opterećenje između 100 i 300 korisnika, oni treba da imaju dva izlaza i broj izlaza se povećava za 1 na svakih 300 novih korisnika.

81

7.6.2.2.1 Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda – Opće mjere Svi primijenjeni građevinski materijali, instalacija i oprema ugrađeni u visoke objekte ili u postrojenja unutar visokih objekata, moraju biti ispitani od strane akreditiranih ispitnih laboratorija, odnosno moraju imati certifikat o usklađenosti i istaknutu oznaku kvalitete i kategoriju otpornosti na požar (R)EI30-240. Nosivi i ojačani vanjski zidovi moraju biti od negoriva materijala i otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Izolacioni materijal na vanjskim stranama zidova može biti i goriv, uz uvjet da je nalijepljen na zid i učvršćen (ankerovan) tako da ne otpada u slučaju požara te da je s vanjske strane obložen negorivim materijalom koji je otporan prema požaru najmanje 60 minuta. Izolacioni materijal u zidovima može biti goriv ako je obloga s unutrašnje strane tih zidova otporna prema požaru najmanje 90 minuta, a ako je postavljen s unutrašnje strane izolacioni materijal mora biti negoriv. Unutrašnji nenosivi pregradni zidovi, osim pokretne pregrade, harmonika-vrata i sl., moraju biti otporni prema požaru minimalno 30 minuta. Pregradni zidovi između dva stana moraju biti otporni prema požaru najmanje 90 min. Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda ugrađenih u postojeće objekte, koji ne zadovoljavaju propisane kategorije otpornosti na požar ili se sa sigurnošću ne može utvrditi kategorija njihove požarne otpornosti, može se podići na zahtijevani nivo protupožarnim premazima i praškastim sredstvima čija protupožarna svojstva potvrđuje akreditirani ispitni laboratorij. Požarno opterećenje objekta ili požarnih sektora unutar objekta se računa na osnovu numeričkih metoda priznatog domaćeg standarda ili adekvatnih međunarodnih standarda (standard JUS U.J1.030). Način izračuna požarnog opterećenja je detaljno opisan u Pravilniku o uvjetima, osnovama i kriterijima za razvrstavanje građevina u kategorije ugroženosti od požara. 7.6.2.2.2 Sigurnosno stepenište – Opće mjere Svaki požarni sektor objekta mora biti pristupačan preko najmanje jednog sigurnosnog stepeništa ili preko dva međusobno neovisna. Jedno od neovisnih stubišta ne mora voditi u prizemlje ako vodi u dio objekta ili drugi objekt koji je niži od 22 m i povezan s drugim stepeništem što vodi izvan objekta. Sigurnosno stepenište mora biti otporno na požar minimalno 60 minuta i osigurano tako da vatra i dim ne prodiru sve dok traje požar u objektu i mora biti pristupačno iz svih prostorija jednoga požarnog sektora putovima koji nisu ugroženi požarom. Prostor stepeništa mora imati otvore za prirodno provjetravanje koji se otvaraju iz prizemlja ili s odmorišta. Ukupna površina otvora za prirodno provjetravanje mora biti najmanje 5% površine horizontalnog presjeka stepenišnog šahta kojem pripadaju, ali ne manja od 0,5 m². Unutarnja sigurnosna stepeništa za objekte od 22 m do 40 m visine moraju se od ostalih komunikacija odvojiti protupožarnim vratima koja ne propuštaju dim i koja su opremljena automatskim mehanizmom što ih uvijek drži zatvorenima. Dim se iz stepenišnog pred prostora odvodi s najvišeg mjesta pred prostora ispod stropa, a svježi, se zrak ubacuje pri dnu pred prostora. Provjetravanje se predviđa samo za jedan požarni stepenišni sektor od četiri kata. Uređaj za odvod dima i provjetravanje

82 uključuje se automatski preko signalnih uređaja za dim koji su postavljeni u unutarnjim komunikacijama ispred stepenišnog pred prostora na najvišoj tački ispod stropa. Osim automatskoga, mora biti osigurano i ručno uključivanje sistema za provjetravanje. Stepenišni otvor mora biti odvojen od unutrašnjih prostora objekta zidovima otpornima prema požaru minimalno 90 minuta. Najmanja širina sigurnosnog stepeništa određuje se tako što se za svakih 100 ljudi osigurava širina od 60 cm, s tim da ukupna širina ne može biti manja od 1,25 m. Kraci stepeništa i gazišta se moraju napraviti od materijala otpornog prema požaru minimalno 90 minuta. Konzolna i spiralna stepeništa u objektima nisu dopuštena. 7.6.2.2.3 Put evakuacije i požarna signalizacija – Opće mjere Ukupna širina puteva evakuacije računa se po formuli: Š = n x 0.6/n e gdje je: Š-širina izlaza, n-stvarni broj korisnika u prostoru ili u više prostorija, n e -računski broj korisnika u prostoru ili u više prostorija. Za proračun ukupne širine evakuacijskih puteva uzima se u obzir i položaj etaže u građevini: 1) Prizemlje-jedinica prolaza iznosi 0,6 m za 100 ljudi (n e = 100) 2) Etaže iznad prizemlja-jedinica prolaza iznosi 0,6 m na 60 ljudi (n e = 60) 3) Etaže ispod prizemlja-jedinica prolaza iznosi 0,6 m na 50 ljudi (n e = 50) Ako prostor ima samo jedan izlaz, nijedna tačka u prostoru ne smije biti udaljena više od 20 m. Ako prostor ima dva izlaza, nijedna tačka u prostoru ne smije biti udaljena od izlaza više od 35 m. Izlazi bi trebali, u tom slučaju, biti raspoređeni na što većim međusobnim udaljenostima, tako da su putevi evakuacije neovisni jedni o drugim. Ako dužina puta do izlaza iz ugroženog prostora, prelazi dužine navedene u prethodnom tekstu, neophodno je projektovati protivpožarni hodnik, s tim da ukupna dužina puta evakuacije ne prelazi više od 50 m. Pod hodnika mora biti ravan i bez suženja. Zidovi se u hodnicima ne smiju oblagati gorivim materijalom. Zidovi što odvajaju hodnike od ostalih ugroženih prostorija moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. Vrata koja povezuju hodnike s prostorijama visokoga požarnog opterećenja moraju biti otporna prema požaru najmanje 90 minuta i uvijek zatvorena, a ukoliko se napajaju električnom energijom moraju biti konstruisana tako da se, u slučaju nestanka energije za napajanje, mogu otvoriti ručno. Na svim putevima za evakuaciju dopušteno je postaviti međusobno neovisna stubišta. Jedno od neovisnih stubišta ne mora voditi u prizemlje ako vodi u dio objekta ili drugi objekt koji je niži od 22 m i povezan s drugim stepeništem što vodi izvan objekta. Sigurnosno stepenište mora biti otporno na požar minimalno 60 minuta i osigurano tako da vatra i dim ne prodiru sve dok traje požar u objektu i mora biti pristupačno iz svih prostorija jednoga požarnog sektora putovima koji nisu ugroženi požarom. Putevi evakuacije prema izlaznim vratima ne smiju prolaziti pokraj ili preko prostorija ako u slučaju požara u tim prostorijama postoji opasnost za život. Ako do nekog izlaza iz

83 objekta vodi više pristupnih puteva, dimenzije svakog od tih puteva moraju ovisiti o broju ljudi koji se njima služe. Svi izlazi iz objekta moraju voditi izravno na ulicu, dvorište ili u neki drugi sigurni prostor. Izlaz iz objekta ne smije biti niži od 2,30 m. Podzemne prostorije ne smiju biti udaljene od izlaza iz objekta više od 20 m. Sva vrata na putu za evakuaciju moraju biti otporna prema požaru 90 minuta. Vrata koja vode izravno van objekta moraju biti napravljena tako da se s unutarnje strane mogu otvarati bez ključa. Svi putevi evakuacije i izlazi iz objekta u slučaju požara moraju biti vidljivo označeni u skladu sa Europskom direktivom 92/58/EEC, uočljivim svjetlosnim znakovima, postavljenim na propisanoj visini ne višoj od 1 m. Pri označavanju izlaza iz objekta ne smiju se koristiti jako osvijetljeni znakovi namijenjeni drugoj svrsi, niti se smije zaklanjati put vidljivosti znakova evakuacije. Posebno kritičnim se cijeni stanje evakuacijskih puteva na galerijama. Mora se dokazati da, usprkos razvitku dima ispod galerije, ljudi na galeriji mogu je napustiti u slučaju požara. Ovo je moguće postići kompenzacijskim mjerama kao što su uređaji za dojavu požara ili za odvlačenje dima, koji omogućavaju da galerija određeno vrijeme ostane područjem siromašnim dimom. Posebne mjere za javne objekte Putevi evakuacije, koridori i signalizacija Minimalna širina prolaza iznosi 0,90 m. Za obrazovne institucije minimalna širina koridora je 1,80 m, i administrativne građevine minimalna širina koridora je 1,20 m. Koridori za evakuaciju moraju biti održavani takvim da timu za upravljanje evakuacijom i općom sigurnošću, te personalu hitne pomoći omogućavaju brzi pristup korisnicima u bilo koje vrijeme, bez nepotrebnih prepreka. Vrata na svim koridorima i evakuacionim putevima se moraju otvarati prema vani i pored automatskog otvaranja moraju imati i obavezno mehaničko (ručno) otvaranje. 7.6.2.3 Tehničko-tehnološke mjere – Opće mjere Tehničko-tehnološke mjere podrazumijevaju:protupožarna vrata, žaluzine, roletne, kanali, klapne, dimovodi, sigurnosni liftovi, kotlovnica, redovno i rezervno napajanje energijom, električne instalacije i sistemi za ranu prevenciju i dojavu od požara i curenja gasa, aktivni i pasivni sistemi za gašenje požara vodom, pjenom i aerosolima i sl. 7.6.2.3.1 Protupožarna vrata, žaluzine, roletne, kanali, klapne, dimovodi Protupožarna vrata koja razdvajaju požarne sektore moraju imati mehanizam koji ih uvijek drži zatvorenima. Ako se, zbog tehnoloških ili drugih razloga, vrata iz stava 1.drže otvorenima, ona moraju imati automatski mehanizam što ih u trenutku pojave dima zatvara. Ispitivanje stepena otpornosti na požar protupožarnih vrata i njihovo razvrstavanje u određenu protupožarnu kategoriju vrši se u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji, što se potvrđuje izvještajem o ispitivanju i certifikatom o usklađenosti.

84 Na slici br. 7.3 vidimo vatrozaštitna vrata sa automatikom za zatvaranje koja se elektromehamičkim putem drže otvorenim.

Sl. br. 7.3 Vatrozaštitna vrata sa automatikom za zatvaranje koja se elektromehamičkim putem drže otvorenim (iz: Günter S. Hilbert, „Zum Brandschutz in Archiven“, Zeitschrift schadenprisma 2/85) Žaluzine i sve vrste roletna postavljene s vanjske strane prozora moraju biti izrađene od negoriva materijala. S unutarnje je strane prozora dopuštena upotreba zastora od materijala i tkanina čija je otpornost na brzinu širenja plamena ispitana u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Zidovi vertikalnih kanala za smještaj instalacija moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. Pristupni otvori za kontrolu instalacija moraju se osigurati vratima ili kapcima otpornim prema požaru najmanje 90 minuta. Vertikalnim kanalima za smještaj instalacija u objektu ne smije se prilaziti iz stubišnog prostora nego samo iz prostora koji je od ostalih komunikacija u objektu odvojen vratima što moraju biti izrađena od negoriva materijala. Na najvišem katu objekta vertikalni kanali za smještaj instalacija moraju se provjetravati preko bočnih otvora ukupne površine 5% od površine poprečnog presjeka kanala. Horizontalni kanali u koje se postavljaju instalacije moraju biti otporni prema požaru 60 minuta, što se potvrđuje u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Sve obloge horizontalnih kanala i otvora na tim kanalima moraju biti od negorivih materijala. Izolacije na kanalima u koje se postavljaju instalacije moraju biti od negorivih materijala i postavljene tako da dim ili plamen ne mogu prodirati u susjednu prostoriju. Otvori na kanalima za smještaj instalacija, ako se nalaze u prostorijama, moraju biti osigurani poklopcima ili vratima otpornima prema požaru 90 minuta. Na slici br.7.4 vidimo primjer Zaptivanje prolaza električnih kablova kroz stropnu konstrukciju.

85

Sl. br. 7.4 Zaptivanje prolaza električnih kablova kroz stropnu konstrukciju. (iz: Günter S. Hilbert, „Zum Brandschutz in Archiven“, Zeitschrift schadenprisma 2/85) Pri prolazu kroz konstruktivne elemente (zidove, međukatne konstrukcije, i sl.) određene otpornosti prema požaru, kanali za zrak oblažu se negorivim izolacionim materijalom iste otpornosti prema požaru kao i konstruktivni elementi, a najmanja dužina obloženog dijela kanala ne smije biti manja od 50 cm sa svake strane konstruktivnog elementa. Mjesta prolaza kanala za zrak, moraju biti zaptivena negorivim materijalom iste otpornosti prema požaru, kao i konstruktivni element. Horizontalni kanali u koje se postavljaju instalacije moraju se provjetravati. Za provjetravanje se ne smiju upotrebljavati stubišni prostori ni prostorije u objektu koje se koriste ili u kojima se nalazi zapaljiv materijal. U horizontalnim kanalima bez protupožarne pregrade koja sprečava prenošenje požara uzduž instalacija dopuštena dužina instalacija može biti najviše 15 m. Zidovi vertikalnih kanala moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. Otvori za ubacivanje otpadaka u vertikalne kanale moraju se nalaziti u posebnoj prostoriji čija površina ne smije biti manja od 2 m² i koja mora imati posebno provjetravanje. Zidovi prostorije za skupljanje otpadaka iz vertikalnih kanala moraju biti otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Prostorija za skupljanje otpadaka predstavlja poseban požarni sektor. Vrata na prostoriji za skupljanje otpadaka moraju biti otporna prema požaru najmanje 90 minuta i moraju imati mehanizam što ih drži uvijek zatvorenima. Prostorija za skupljanje otpadaka mora se provjetravati.

86 Klimatizacijske komore i drugi uređaji za provjetravanje moraju se smjestiti u zasebnu prostoriju koja je od ostalih prostorija u objektu odvojena zidovima otpornima prema požaru 90 minuta.Vrata na prostoriji za klimatizacijske komore i uređaje za provjetravanje moraju biti otporna prema požaru 90 minuta. 7.6.2.3.2 Sigurnosni liftovi Svaki požarni sektor u objektu mora biti povezan najmanje s jednim liftom za prijevoz osoba. Zidovi otvora za liftove moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. U objektima do 40 m visine dopušteno je da provjetravani pred prostor bude zajednički za liftove i stubišta. Kabine liftova i vrata na otvoru za liftove moraju biti od negorivih materijala. Vrata se moraju zatvarati automatski. Jedna od dimenzija sigurnosnog lifta mora iznositi najmanje 2,10 m. Pred prostor iz kojega se ulazi u sigurnosni lift mora biti takvih dimenzija da se nesmetano mogu unositi i iznositi bolnička nosila s bolesnikom u ležećem položaju. Prostorija u koju je smješten pogonski agregat za lift (strojarnica) mora se nalaziti na najvišem mjestu u objektu i mora biti odvojena od ostalih komunikacija vratima otpornima prema požaru najmanje 90 minuta. Zidovi te prostorije moraju biti otporni prema požaru 90 m minuta. 7.6.2.3.3 Kotlovnica Kotlovnica za zagrijavanje može se postaviti u objektu visine do 40 m ako zadovoljava sljedeće uvjete: 1) ako su zidovi kotlovnice i međukatna konstrukcija otporni prema požaru 90 minuta; 2) ako su vrata za ulaz u kotlovnicu postavljena s vanjske strane objekta.Kotlovnica može biti povezana s objektom preko tampon-zone s umjetnim provjetravanjem i vratima otpornima prema požaru 90 minuta; 3) ako kotlovnica ima najmanje dva izlaza, od kojih jedan vodi izravno van objekta; 4) ako se vrata na kotlovnici otvaraju u smjeru izlaženja; 5) ako se skladišni prostor za gorivo (kruto, tekuće ili plinovito) ne nalazi u objektu. Podstanica za toplu vodu u objektu mora se smjestiti u posebnu prostoriju. Za zagrijavanje vode za centralno grijanje može se upotrebljavati i plin, s tim da se kotlovnica postavlja na najviši kat objekta. U prostoriju kotlovnice mora se ulaziti samo s terase. Kotlovnice se plinom opskrbljuju pomoću cjevovoda što se postavlja s vanjske strane objekta na zidu bez otvora, a ako je zid s otvorom, cjevovod se postavlja 2 m od otvora i zaštićuje od utjecaja atmosferilija te od visokih temperatura. Dio cjevovoda koji je pristupačan s razine terena mora biti zaštićen od mehaničkog oštećenja. 7.6.2.3.4 Redovno i rezervno napajanje energijom U visokim objektima nije dopušteno postavljanje transformatorskih stanica. Izuzetno, u objektima do 40 m visine može se dopustiti postavljanje transformatorske stanice uz uvjet da je prostorija u koju se stanica postavlja odvojena od ostalih prostorija. Zidovi prostorije u koju se smještaju transformatori moraju biti otporni prema požaru 180 minuta. Iznad ulaznih vrata u transformatorsku stanicu mora se napraviti nadstrešnica koja s objektom ima dobro

87 zabrtvljenu vezu i čija dužina mora biti najmanje 2 m a širina od vrata na jednu i drugu stranu po 1 m. Ako se kao rezervni izvor za opskrbu električnom energijom upotrebljava agregat s motorom s unutrašnjim sagorijevanjem, za taj se agregat mora osigurati posebna prostorija zidova i vrata otpornih prema požaru najmanje 90 minuta. Akumulatorske baterije koje se upotrebljavaju kao rezervni izvor električne energije, moraju biti smještene u posebnu prostoriju koja se dobro provjetrava. 7.6.2.3.5 Vatrogasna sigurnost. Pored ulaza u prostoriju protupožarne stanice, nalazi se kutija za čuvanje ključa (Keyguard) koja signalizira na vatrodojavnu centralu svaku neovlaštenu upotrebu ključa. U unutrašnjosti kutije za ključeve vatrogasaca (KKV), što se vidi na Slici br.5, nalaze se druga, unutarnja vrata, od kojih ključeve imaju samo vatrogasci. Ulazni ključ u zgradu biblioteke stoji deponiran iza tih unutarnjih vrata. Nakon dojave o požaru otvaraju se automatski vanjska vrata i KKV-a se smije tek onda ponovo uključiti u sistem nadzora i zapečatiti, kada je ključ opet deponiran u skladu s propisima, a vanjska vrata KKV-a zatvorena.

Sl. br. 5 Otvorena kutija za ključeve za vatrogasce (KKV) (iz: Sylwester Kabat, „Vorbeugender Brandschutz in Bibliotheken“, http://www.brandschutz-imbaudenkmal.de/media/ead3b645f31ae8dcffff87f1ac144225.pdf) gdje je: 1 Ključ objekta pod nadzorom. 2 Unutarnja vrata. 3 vatrogasce. 4 Spoljna vrata.

Podesiva brava sa ključem za

88 8 GRADSKA VIJEĆNICA (Nacionalna biblioteka) u Sarajevu 18 8.1 OPĆI PODACI 19 8.1.1 Lokacija i historijski podaci Objekat Vijećnice je izgrađen na prostoru nekadašnjeg Mustaj-pašinog mejdana, na desnoj obali rijeke Miljacke na oko 20 m udaljenosti od Šeherćehajinog mosta, unutar ambijentalne cjeline Baščaršije, u historijskom jezgru Sarajeva nastalom u osmanskom periodu. Objekat Vijećnice, trougaonog tlocrtnog oblika, sa svih strana je okružen saobraćajnicama: sa jugoistočne strane jednom od glavnih gradskih arterija, Obalom Kulina bana, sa sjeveroistočne Telalima, a sa zapadne ulicom Brodac. Vijećnica je izgrađena na prostoru na kojem su se nalazila dva hana i jedna privatna kuća. Hanovi su porušeni, a vlasnik privatne kuće je zahtijevao da za kesu dukata kuća bude prebačena, ćerpič po ćerpič, na drugu obalu Miljacke, nasuprot Vijećnice, što je i urađeno, a kuća i danas postoji poznata pod nazivom Inat kuća. Tek početkom devedesetih godina 19. vijeka, austrougarske vlasti vrše odabir pogodne lokacije za gradsku vijećnicu na mjestu tadašnjeg Mustajpašinog mejdana: lokaciju trougaone osnove, na desnoj obali rijeke Miljacke, uz sami Apelov kej, te u periodu 18921895, podižu objekat Gradske vijećnice. Iako se izgradnja gradske vijećnice zagovarala i planirala još 1880. g., tek krajem 1890., izrada idejnog projekta je povjerena Karlu Paržiku, arhitekti angažovanom pri Zemaljskoj vladi Bosne i Hercegovine, koji 1891. g. izrađuje idejni projekat gradske vijećnice. Odbijajući da izvrši izmjene u svom projektu, prema primjedbama koje je na njegov projekat uputio ministar finansija Austrije i Ugarske, baron Benjamin Kallay, koji je projekat dobio na uvid i davanje odobrenja, Paržik odustaje od svog daljeg angažmana na projektu gradske vijećnice. Cjelokupan posao izgradnje objekta, koji su, kopanjem temelja i postavljanjem kamena temeljca, započeli 1892., preuzima arhitekt Ćiril Iveković, 1893. g., kao i kreacije izvedbenih nacrta i završava cjelokupan posao krajem 1895. Već u jesen 1894. g. u istočni dio zgrade useljava Okružni sud, u zapadni Gradsko poglavarstvo, a u podrumski prostor smještaju se razna društva. Svečano otvorenje Vijećnice obavio je baron Ivan Apel 20. aprila 1896. godine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 11. septembra 2006. godine, donijela je Odluku, kojom se „Historijska građevina – Gradska vijećnica u Sarajevu proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine“. 20 Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH«, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

Napomena: u radu se koristi ime zgrade na osnovu Odluke Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika 19 Svi podaci počev od tačke: VIII.1.1. do VIII.1.7 preuzeti iz Odluke Komisije az očuvanje nacionalnih spomenika 20 Objavljeno u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovie", broj 88/07. 18

89

U svojoj 110-godišnjoj historiji, objekat je mijenjao svoje namjene: počev od dana svečanog otvorenja, 20. aprila 1896. g., korišten je kao Gradska vijećnica, zatim kao Gradska sudnica, a u periodu 1910-1911., bio je sjedište Bosanskog parlamenta (Sabora). Prema nekim podacima bio je i privremeno i kratkotrajno sjedište Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, a od 1948. do 1992. u njemu je bila smještena Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine. Vijećnica kao Nacionalna i univerzitetska biblioteka imala je značaj za cjelokupnu regiju. Razaranjem knjižnog i naučnog fonda su ugašene i funkcije Vijećnice kao objekta centralne naučne biblioteke Bosne i Hercegovine. 8.1.2 Dispozicija Osnova objekta je gotovo pravilni jednakostranični trougao, sa dužinom južne i sjeveroistočne fasade 56 m, a sjeverozapadne 52 m. Objekat ima suteren, prizemlje, mezanin i dva kata. U uglovima trougla su ugaone kule oblika prizme (tlocrtne dimenzije istaka kula prema vani / širina x dubina / su, respektivno: na istočnom uglu 7,20 x 2,24 m; na sjeverozapadnom uglu 7,50 x 3,50 m; na jugozapadnom uglu 7,20 x 2,24 m). Na svim stranama objekta su rizaliti u centralnom dijelu (tlocrtne dimenzije rizalitnih istaka / širina x dubina / su, respektivno: na južnoj, ulaznoj fasadi 24,50 x 5,10 m; na sjeveroistočnoj fasadi 26,00 x 3,30 m; na zapadnoj fasadi 9,60 x 2,20 m), od kojih je onaj na južnoj, glavnoj fasadi objekta, naročito naglašen. Čini ga prilazno trokrako stepenište (glavni stepenišni krak ima širinu kao i rizalit na ulaznoj fasadi = 24,50 m, a preko dva bočna stepenišna kraka pristupa se trijemu) sa trijemom pod arkadama, iznad kojeg je, na katu superponirana lođa. Iz trijema nad kojim su kupole, ulazi se u prostor vestibula, dimenzija 8,85 x 8,64 m, sa devet potkupolnih polja, visine dvije etaže. Mjesta oslonaca kupola na zidovima izvedeni su sa ojačanjima pilastrima, a u centralnom prostoru vestibula kupole se oslanjaju na ukupno četiri (2 x 2) kamena stupa (poprečni presjek stupova je cca 40 cm). Iz ovog prostora se ulazi u centralni, prostrani šestougaoni hol (dužina unutrašnje stranice pravilnoga šestougaonika iznosi 12,59 m; a rastojanje dviju nasuprotnih paralelnih stranica šestougaonika iznosi cca 21,30 m) koji je konstruktivno razvijen iz trougaone osnove. Ovo je najvredniji prostor u objektu koji ima visinu objekta i nadsvođen zastakljenom kupolom. Iz hola se trokrakim stepeništem (širina stepenišnog kraka iznosi cca 2,60 m, dužina 8,94 m, a dimenzije stepenišnog podesta su 2,92 x 8,40 m) uspinje na galeriju (galerija u vidu šestougaonog prstena sa svih 6 strana okružuje hol; širina galerije iznosi cca 3,20 m) koju nose kolonade stubova i stupova sa dekorativno izvedenim kapitelima i lukovima. Sa galerije se ulazi u glavne reprezentativne prostore Vijećnice, veliku salu (širine x dužina/ 9,00 x 23,30 m), dvije manje (širine x dužina/ 6,00 x 14,15 m), te nasuprot njima, u manju dvoranu za sjednice (širine x dužina/ 9,15 x 16,50 m). Sve sale imaju visinu dvije etaže, a ostali prostori su razvijeni kroz četiri etaže iznad suterena. Svakako najimpresivniji utisak ostavlja glavna fasada sa prilaznim stepeništem i bočno postavljenim česmama-fontanama, s ulaznim trijemom, nasvođenim kupolama iznad kojeg je reprezentativna lođa. Najljepši dio arhitekture, slikane i plastične dekoracije objekta povezuje centralni šestougaoni hol, s prizemnim trijemom, trokrakim stepeništem, galerijom na katu i

90 podkupolnim dijelovima. Konstruktivno i dekorativno rješenje hola na posjetioca Vijećnice, ostavlja utisak “lakoće” i u izrazitoj je suprotnosti sa perimetralnim veoma masivnim zidovima od opeke 8.1.3 Konstrukcija Izvorni objekat Vijećnice projektovan je i izveden u masivnom konstruktivnom sistemu, uz korišćenje tradicionalnih materijala: Prema analizama petrografskog materijala, korišćeno je obilje raznovrsnog kamena, naročito u konstrukciji aule: • • • • • • • •

Za stupove prizemlja upotrijebljen je granit iz Travnika, stupovi galerije 1. kata izvedeni su od ružičastog bavenskog granita (Rosa Baveno, Italija), baze stupova od sarajevske Hreše, kapiteli stupova od krečnjaka Visočani (kamenolom kraj Dubrovnika), ili od kamena sa Korčule, opeke (tzv. “austrijskog formata”: 6 x 14 x 29 cm, proizvedene u tadašnjoj sarajevskoj Braunovoj ciglani, drveta, čeličnih nosača. Od istih je izvedena i čelična kupola iznad aule, Ispunu, osvjetljenje i dekoraciju kupole čini stakleni pokrov i spušteni strop.

Suterenska etaža izvedena je na kamenim temeljima sa vanjskom oblogom parapeta od kamena. Stropna konstrukcija iznad suterena izvedena je od opečnih svodova. Na ostalim etažama, kod međukatnih konstrukcija većih raspona, u zavisnosti od projektom predviđene namjene prostorije, primijenjena je ili tzv. Henebik konstrukcija ili kombinacija primarne konstrukcije od NP I nosača) i sekundarne od drvenog grednika. Na manjim rasponima primijenjene su međukatne konstrukcije izvedene od drvenog grednika. Svi nadvoji su premošćeni čeličnim nosačima. Zidovi svih etaža osim suterena izvedeni su od opeke u debljinama 75, 60 i 45 cm. Stropne konstrukcije u obodnim traktovima aule, te u vestibulu centralne ulazne partije izvedene su sa opečnim kupolama i kamenim lukovima oslonjenim na kamene stubove i zidove. Konstrukcija aule izvedena je od kamenih stubova i kamenih nosivih lukova (u prizemlju), odnosno opečnih lukova (na galeriji katne etaže), sa opečnim kupolama kroz dvije etaže koje povezuje monumentalno kameno stepenište. 8.1.4 Plastika i slikana dekoracija; o stilskim karakteristikama i značaju Vijećnice Reprezentativnosti objekta u velikoj mjeri doprinose i daju obol stilske odlike plastične i slikane dekoracije. Skulpturalno – slikani elementi enterijera i eksterijera, kao i zidne dekoracije, riješeni su u duhu historicizma, odnosno u pseudomaurskom maniru i predstavljaju vrhunske realizacije pomenutog izraza u Bosni i Hercegovini. Način dekorisanja fasade objekta ispoljava stilske elemente preuzete iz mamelučkog perioda u Kairu (1250-1517). Ovi elementi su prisutni u stilizaciji potkovičastih lukova,

91 tranzena, na tordiranim polustupovima ugaonih tornjeva, na završnom krovnom vijencu i drugdje. Iz epohe Fatimida, sa prostora Magreba, preuzeti su neki elementi umjetničkog oblikovanja plastike i slikane dekoracije. Prije svega, to je polihromija fasade sa alterniranim prugama crveno-žute boje, zatim upotreba stalaktitne plastike, ornamentiranje reljefnom keramikom i slično. Djelimično su iz fatimidskog perioda preuzeta rješenja balkona, način upotrebe raznobojnih vitraža kao i način oslikavanja ravnih tavanica. Po uzoru na hispano-arapski mudehar stil bio je izveden plastični i bojeni dekor u enterijeru, sa najraskošnijim partijama u potkupolnim dijelovima hola, gdje se nalaze stalaktitne i površine u vidu “saće”, i bile su ukrašene polihromnom ornamentikom i pozlatom. Refleksije ovog stila prisutne su i na vanjskoj fasadi. Maštovita arabeskna i maureskna ornamentika bila je naslikana je na kupolastim svodovima i na arkadnim lukovima u hodnicima prvog kata, na stropovima lođe na spratu, na zidnim površinama iznad podesta glavnog stepeništa, te na ravnim tavanicama reprezentativnih dvorana Vijećnice. Ispod ostakljenog svoda kupole, iznad centralnog hola, bio je izveden vitraž od arabesknih zvjezdolikih motiva, povezanih u takozvanu beskonačnu ornamentiku, karakterističnu za široke prostore islamske umjetnosti. Iznad podesta glavnog stepeništa smješten je drugi vitraž od raznobojnog stakla intenzivnog kolorita, geometrijskih formi arabesknih motiva, koji ispunjavaju biforu i rozetu iznad njega. Vijećnica je najreprezentativniji objekat izgrađen u pseudomaurskom maniru, u epohi historicističke arhitekture 19. vijeka, podignut u vrijeme austro-ugarske uprave Bosnom i Hercegovinom (1878-1914). Paržik je jedan od mnogih bosanskohercegovačkih arhitekata kojemu je islamska umjetnost u cjelini izgledala sasvim prikladnom da se eklektičkim metodom ostvari novi stilski izraz. Međutim, za razliku od većine drugih arhitekata kod kojih se taj odnos uspostavljao uglavnom kroz odabir elemenata za stvaranje prikladnog arhitektonskog plašta, Paržik dublje ponire u prostome kvalitete regionalne, tj. osmansko-turske arhitekture. Na taj način on stvara sasvim ličan i osoben odnos prema interpretiranoj umjetničkoj temi, tako da je taj historicizam (i romantizam) utemeljen na dobrom poznavanju suštinskih, a ne formalnih odlika umjetničke i stilske pojave na koju se odnosi. Za razliku od većine objekata u Bosni i Hercegovini izvedenih u pseudomaurskom maniru, a koje karakteriše dekorativna fasada, sarajevska Vijećnica je svakako uspješan primjer sublimacije ovog stila u dekorativnom, ali i u prostornom i konstruktivnom rješenju. Najznačajnije kulturno-historijske vrijednosti Vijećnice mogu se okarakterisati na sljedeći način: • • • •

Jedna je od prvih zgrada koja potvrđuje značaj Sarajeva kao administrativnoupravnog centra Bosne i Hercegovine, te značaj same države Bosne i Hercegovine u sklopu austrougarskog carstva u periodu od 1878-1914. godine; Vijećnica predstavlja najvredniji reprezentant pseudomaurskog manira na ovim prostorima i nastala je kao rezultat traganja za autohtonim arhitektonskim stilom na tlu Bosne i Hercegovine; Jedan od dva najveća objekta austrougarskog perioda u Sarajevu (pored zgrade Zemaljske vlade). Odlikuje je reprezentativnost i bogatstvo umjetničke obrade fasade i unutrašnje aule, te prostorni i likovni doživljaj enterijera; Vijećnica je od svog postanka bila memorija mjesta. Njen izgled i neposredno okruženje bili su prikladan okvir da se slikama i fotografijama obilježi ljepota i najznačajniji trenuci u razvoju grada;

92 •

Simbolički značaj Vijećnice izrastao je nakon razaranja kao pokušaja uništenja kulturnog identiteta države i naroda, a njena obnova je simbol otpora silama destrukcije.

8.1.5 Dosadašnja zakonska zaštita Objekat Vijećnice u Sarajevu je pravno zaštićen Rješenjem Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Sarajevo (Sadašnji Kantonalni zavod za zaštitu i korištenje kulturnohistorijskog i prirodnog nasljeđa), pod brojem: 89/67 od 13.3.1968. godine. Regulacioni plan sanacije, konzervacije, restauracije i revitalizacije sarajevske čaršije iz 1975. godine, u karti stepena arhitektonske intervencije, Vijećnica pripada grupi objekata koji se zadržavaju u zatečenom stanju ili se djelomično restauriraju i konzerviraju. Prostornim planom Bosne i Hercegovine iz 1980. godine, Vijećnica je bila valorizovana kao spomenik I kategorije. Objekat Vijećnice se nalazi na Preliminarnoj listi Nacionalnih spomenika pod brojem 510, pod imenom Vijećnica u Sarajevu („Sl. glasnik Bosne i Hercegovine“, 11/02), te se u skladu sa Odlukom komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Sl. glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 33/02) tretira nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Na slici br.8.1. vidimo aulu Vijećnice sa vitražem iz 1985 godine.

Sl. br.18.Aula Vijećnice sa vitražem iz 1985 godine. (izvor: internet)

93

8.1.6 Istraživački radovi, sanacioni i konzervatorsko-restauratorski radovi 8.1.6.1 Opis devastacija fizičkih struktura Vijećnice, prouzrokovanih požarom iz 25/26. augusta 1992. godine • • • • • • • • • • •

uništenje krovišta i međukatne drvene konstrukcije (stropna konstrukcija je bila očuvana jedino iznad suterena, ali je bila potpuno zatrpana šutom), teško oštećenje i deformacije čeličnorešetkaste konstrukcije kupole iznad centralnog prostora aule, oštećenje nosivih zidova u višim nivoima unutar objekta, u potpunosti uništeno reprezentativno trokrako stepenište u holu sa kamenom ogradom (isto vrijedi i za ostala stepeništa), uništenje svih vertikalnih instalacija, lift-okna, dimnjačkih i ventilacionih kanala, uništenje svih pregradnih zidova, uništenje svih stolarskih pozicija unutrašnjih i vanjskih (prozori i vrata), koji su bili izvedeni od kvalitetne hrastove građe, devastaciju šestougaonog jezgra (u prizemlju hola su potpuno nestala četiri stupa, a ostali veoma oštećeni), u potpunosti uništena umjetnički najznačajnija dekoracija-slikana ornamentika, koja je bila na tavanicama reprezentativnih dvorana u enterijeru, dva vitraža u Vijećnici su uništena (bojeno staklo u jednom od njih je očuvano u tragovima), gipsana dekoracija je najvećim dijelom uništena.

Na slici br. 8.2 dat je izgled aule nakon razaranja 1996. godine.

Sl. br. 8.2. Izgled aule nakon razaranja 1996. godine (izvor: internet)

94

Ukoliko se uporede sa navedenim uništenim i teško oštećenim elementima, fasadna platna mogu se okarakterisati kao očuvana (sa očuvanim elementima plastike izvedenim u kamenu, opeci, terakoti, štuku i fajansu). Ipak, fasadni malter sa završnim, u boji alterniranim trakama, kao i dijelovi plastike obrušeni su u velikom procentu. Slikarske dekoracije očuvane su samo u fragmentima u malim kupolama i na lukovima. Takođe su mjestimično očuvani elementi plastične dekoracije u enterijeru. Četiri ratne zime doprinijele su daljem razaranju opečnih zidova tavana, aule, čelične konstrukcije kupole, a posebno zidova prizemlja, koji su konstantno crpili vodu iz ogromne količine ruševnog i raspadnutog materijala koji se nalazio na konstrukciji prizemlja (prosječne visine naslaga od 1,00 do 1,50 m). 8.1.6.2 Opis izvršenih istraživačkih radova Zavod za izgradnju Sarajeva (današnji Zavod za izgradnju kantona Sarajevo), prije 1992., je radio na pripremama za obnovu kupole i krova Vijećnice. Istražni radovi: U periodu 1995-1998. izvedeni su brojni istražni radovi na objektu koji su trebali dati odgovore o stanju konstrukcije Nacionalne biblioteke nakon požara i uništenja (dobijeni su rezultati o stanju opečnih zidova i konstrukcija, o stanju čelične konstrukcije, kompletni rezultati istraživanja kamenih struktura aule sa determinacijom kvaliteta izvedenih radova sa prijedlogom tehničkih parametara za obnovu). Svi dobijeni rezultati su korišćeni pri izradi projekata obnove I i II faze. 8.1.6.3 Opis izvršenih sanacionih radova i planiranih konzervatorsko-restauratorskih radova 21 Prva faza obnove (1996.-1997.) Godine 1996. stekli su se uslovi za najnužnije početne radove koji su trebali spasiti strukturu objekta koja je opstala. Godine 1996. Austrijska Vlada donirala je 750 000,00 eura za početne radove na obnovi Gradske Vijećnice (Nacionalne biblioteke) u Sarajevu. Novac je trebao biti realizovan za najnužnije radove koji su trebali spasiti strukturu koja je opstala. Pored ratnih razaranja Vijećnica je permanentno i dalje propadala jer su četiri ratne zime doprinijele daljem razaranju opečnih zidova tavana, aule, čelične konstrukcije kupole a posebno zidova prizemlja koji su konstantno crpili vodu iz ogromne količine šuta i raspadnutog materijala koji se nalazio na konstrukciji prizemlja (prosječno visine 1,00 - 1,50 m).

21

Zavod za planiranje razvoja kantona Sarajevo, je poslove na izradi projektne dokumentacije za obnovu Vijećnice povjerio firmi D.D. DOM – Studije, projektiranje, inženjering, koja je izradila 19961997. projekte I faze (Obnova krovne konstrukcije i kupole objekta), a u periodu 1999-2000. projekte II A faze (Učvršćenje međuspratne konstrukcije objekta), te u periodu 2003. projekat II B faze (obnova središnjeg hola). Vodeći projektant je bio arhitekta Ferhad Mulabegović.

95 Do tada su bila sprovedena samo prethodna istraživanja stanja konstrukcije, koje je izvela firma Ser.Co.Tec. iz Trsta i koja su uključila samo dio istraživanja na dostupnim konstrukcijama. Nakon analiza izvorne konstrukcije objekta (nosivi opečni zidovi i čelični nosači kao konstrukcija koja je savladavala sve bitne raspone, te čelična konstrukcije kupole i spuštenog stropa kao ukupni koncept izgradnje objekta), odlučeno je da se koristi isti konstruktivni sistem u procesu obnove te da definisana rješenja zadovolje primarni zadatak spasavanja objekta. Radovi su podijeljeni u faze: A. B. C. D.

stabilizacija konstruktivnog sklopa zidanih konstrukcija, rekonstrukcija krovišta sa izvedbom gromobranske instalacije, sanacija čelične kupole i spuštenog stropa sa obnovom staklenog pokrova, prihvatanje teško oštećene konstrukcije aule teškom nosivom skelom.

A. - Na nivou stropnih drvenih konstrukcija izvedeni su čelični nosači na razmaku 3.503.80 m povezani čeličnim dijagonalama, stvarajući horizontalne šajbe koje su u ovoj fazi trebale stvoriti uslove za sanaciju tavanskih zidova i rekonstrukciju krovišta. B. - Prema raspoloživoj arhitektonskoj dokumentaciji projektovana su i izvedena sva drvena krovišta sa gromobranskom instalacijom. Najveći dio opečnih konstrukcija tavana je obnovljen kao i dio izvornih dimnjaka. Obnovljen je izvorni sistem odvodnje oborinskih voda, putem otvorenih krovnih kanala koji su prihvaćeni u tri postojeće vertikale. C. - Elaborat o pregledu i rezultatima stanja čelične konstrukcije Vijećnice konstatovao je da je čelik u konstrukciji zadovoljavajućeg kvaliteta jer su presjeci solidno dimenzionirani. Konstatovano je da je konstrukcija napadnuta procesom rđanja. Oko 20% konstrukcije bilo je deformisano usljed požara a određeni dijelovi su bili izgubili svoju statičku geometriju. Svi oštećeni dijelovi su zamijenjeni, ostvarene su veze putem zakovica kao u izvornoj konstrukciji, te je ukupna konstrukcija sa spuštenim stropom pjeskarena do Sa 2,5(28) i antikorozivno zaštićena u četiri sloja u debljini od 120 mikrona. Armirano staklo kao pokrov je obnovljeno koristeći posebne držače koji su spriječili klizanja, što se prije dešavalo. Projektovani su i izvedeni jarboli na ugaonim kulama i centralnoj kupoli. D. - Sanirana čelična konstrukcija i spušteni strop jednim dijelom se oslanjaju na obodne zidove i konstrukciju aule koja je dio strukture koja je pretrpjela najveća oštećenja. Projektovana je i izvedena teška čelična nosiva skela sa posebnim masivnim drvenim remenatama čime je konstrukcija aule prihvaćena. Ovom izvedbom spriječilo se oštećenje na izvedenim radovima na kupoli i ujedno stvorili uslovi za obnovu struktura aule. Radovi su projektovani i izvedeni u 1996-97. godini. Objekat je privremeno zatvoren. Kako je atmosferska voda isključena došlo je do postepenog sušenja ukupnog objekta te su se stvorili uslovi za dalje istražne radove.

Na slici br. 8.3 dat je izgled krova tokom prve faze obnove 1997. godine.

96

Sl. br. 8.3 Izgled krova tokom prve faze obnove 1997. godine (izvor: internet) Druga faza obnove Evropska komisija je 1999. godine obezbijedila je sredstva koja su trebala biti korišćena za nastavak radova obnove Vijećnice. Prijedlog konsultanata je bio da se nastave radovi na obnovi horizontalnih konstrukcija, kao i da se izvrši rekonstrukcija aule čija je teško oštećena struktura zahtijevala hitne intervencije. Aula predstavlja centralni najznačajniji prostor u objektu, izveden u formi pravilnog šestougaonika, sa vanjskim zidovima od opeke i galerijom koja je formirana tako što višestranični stubovi na uglu i dva okrugla stuba između ugaonih nose lukove i svodove (male opečne kupolice iznad prizemlja i I kata). Očuvane su opečne konstrukcije malih kupola i lukova u četiri od šest polja šestougaone galerije sa nosivom konstrukcijom iznad njih. Dva polja su potpuno uništena. Projektom je predviđeno maksimalno zadržavanje zdrave strukture sa zamjenom teško oštećenih dijelova (ugaoni stubovi, pojedinačni stubovi u poljima, lukovi, svodovi). Ovaj polazni princip tražio je da se postavi i razradi specifična metodologija obnove i izvođenja. U auli je korišćeno 10 vrsta kamena, različitih tehničkih karakteristika i različitog estetskog i vizuelnog izgleda. Nedovoljni su historijski podaci o nalazištima i lokacijama kamena koji je bio upotrijebljen pri gradnji Vijećnice, posebno aule (nesigurni podaci govore o granitnim stubovima koji su dopremljeni iz Austrije, mermernim stepenicama iz Mađarske i dr.).

97

Ovo je ujedno bio razlog da se preduzmu istraživanja i ispitivanje uzoraka postojećeg kamena koji je ugrađen u auli Vijećnice i da se dobiju podaci koji će poslužiti kod izrade projekta, a ujedno i za izbor kamena za izvođenje. Nakon ispitivanja koje je proveo Institut za geotehniku i fundiranje Građevinskog fakulteta u Sarajevu pripremljeni su Tehnički listovi sa svim karakteristikama kamena aule Vijećnice. Zbog velikog stepena oštećenja, veći broj stubova u prizemlju i katu je zamijenjen, zajedno sa nosećim lukovima u prizemlju. Dva polja obnovljena su u potpunosti sa lučnim i opečnim konstrukcijam. Radovi na ovoj fazi su trajali od novembra 2002. godine do februara 2004. Treća faza obnove Finansijska sredstva za ovu fazu obnove obezbjedili su donatori i domaće institucije, a kasnilo se sa početkom izvođenja radova, jer se čekalo na donošenje izmjena Zakona o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou F BiH. Radovi su zvanično počeli 26.08.2010. godine. U okviru treće faze obnove Vijećnice izvršena je rekonstrukcija i restauracija fasade objekta, koja je obuhvatala sljedeće radove: obradu fasadnih elemenata u malteru (izradu plemenitog maltera u žutoj i crvenoj boji, izradu profilacija stalaktinog friza vijenca i pojedinačnih stalaktitnih elemenata, izradu linijskih profilacija meandri i dekorativni elementi oko prozora, izradu dekorativnih nadprozornika i nadvratnika u fasadnom štuko malteru), obnovu fasadnih elemenata u kamenu (glavnog vijenca i oštećenih dekorativnih elemenata (kamenih cvjetova), kamena rozetna, kamena arkada lođe i ulaznog trijema, kameni friz lođe, baze i stubovi) sa sanacijom i restauracijom očuvanih i djelimično oštećenih i rekonstrukcijom nedostajućih elemenata, obnovu fasadnih elemenata u fajansu sa sanacijom i restauracijom očuvanih i djelimično oštećenih elemenata. nedostajuće elemente u fajansu, (panele gleđosane keramike - žolnaj keramika), obnovu fasadnih elemenata od terakote sa sanacijom i restauracijom očuvanih i rekonstrukcijom nedostajućih elemenata, obnovu fasadnih dekorisanih (oslikanih) polja po konzervatorskom postupku, izradu i ugradnju stolarije prema izvornoj dokumentaciji, izvođenje pratećih građevinsko-zanatskih radova na krovu koji uključuju i sanacione radove na čeličnoj kupoli, izradu novog vitraža, prema orginalnom uzorku koji je bio sačuvan na objektu, izvođenje grubih građevinskih radova u objektu i dopunu konstruktivnih zahvata koji nisu izvedeni u prethodnim fazama obnove (pripremni, zemljani, betonski i zidarski radovi). Projektant: Urbing studio za projektovanje i consalting d.o.o. sarajevo. Na slikama br. 8.4 i br. 8.5 dat je izgled obnovljenih linijskih profilacija meandra i dekorativni elemenata oko prozora i obnova, sa sanacijom i restauracijom, očuvanih fasadnih elemenata.

98

Sl. br. 8.4 Izgled obnovljenih linijskih profilacija meandra i dekorativni elemenata oko prozora (izvor: internet)

Sl. br. 8.5 dat je izgled obnovljenih, sa sanacijom i restauracijom, očuvanih fasadnih elemenata (izvor: internet) Četvrta faza i završetak obnove (2012. - 2014.) Izvor finansijskih sredstava ovu fazu obnove obezbjedila je EU putem Programa predpristupne pomoći (IPA). Četvrta faza obnove Vijećnice obuhvata izvođenje sljedećih radova u objektu: instalaterski radovi (instalacije vodovoda i kanalizacije, električne instalacije, termotehničke instalacije, instalacije za gašenje požara), zanatski radovi na obradi enterijera (površine unutrašnjih zidova, kupola i svodova), stolarski radovi (izrada i ugradnja unutrašnje stolarije vrata i drvenog stepeništa), radovi od kamena i teraca (izrada stepeništa i podova), radovi rekonstrukcije i restauracije gipsane dekoracije,radovi na obnovi slikarskih dekoracija. Rok za završetak četvrte faze, odnosno potpune obnove sarajevske Vijećnice je april 2014. godine. Projektant: Urbing studio za projektovanje i consalting d.o.o. sarajevo.

99 8.1.7 Novi materijali i konstrukcije korišćene prilikom radova obnove Vijećnice U obnovi ove dvije faze korišteni su novi materijali i konstrukcije: Za stupove prizemlja hola upotrijebljen je granit Tonalit (diorit) iz kamenoloma Cezlak na Pohorju u Sloveniji, a za one na I katu (galeriji) ružičasti bavenski granit (Rossa Baveno) iz Italije. Baze stupova rađene od krečnjaka Dolit (rnikritski krečnjak) iz okoline Splita (Donji Dolac kraj Dugopolja, istočno od Splita), a kapiteli od krečnjaka Visočani (biosparit) iz kamenoloma sjeverozapadno od Dubrovnika. Ugaoni stubovi, vijenci, lukovi i nadkapiteli izvedeni su od krečnjaka Tenelije (biosparit) iz kamenoloma Mukoša kraj Mostara. Za "lijepljenje" kamenih elemenata i zalivanje ankera u bušenim rupama korišćen je malter sastavljen od bijelog cementa, kreča i ispune (tzv. filera) od Tenelije u razmjeru 1:2:3. Pojedini ankerisani spojevi su zaljevani istopljenim Prilikom radova I faze obnove, koji se odnose na stabilizaciju konstruktivnog sklopa zidanih konstrukcija, izabrano je rješenje izrade ukrute zidanih konstrukcija izradom tzv. šajbi kojima je data višestruka uloga: a) da posluže kao ukruta nosivih zidova dok se objekat u potpunosti ne sanira; b) da, tokom radova I faze obnove, prilikom napredovanja radova od prizemlja prema krovu, posluže kao radne platforme (uz postavljanje provizornih drvenih gredica i fosni) potrebne za radove sanacije tavanskih zidova i rekonstrukciju krovišta; c) da u konačnoj fazi budu iskorišćeni kao nosači stropnih konstrukcija. “Šajbe” su izvedene na sljedeći način: u nivoima uništenih međukatnih konstrukcija(30), postavljeni su čelični nosači NP I 240 mm, na međurazmacima od 3,50 do 3,80 m, povezani čeličnim zategama-dijagonalama Ø 20 mm (radi povezivanja čeličnih nosača u cjelinu, sposobnu da ukruti zidove objekta u horizontalnoj ravnini). Čelični nosači NP I 240 mm, postavljeni na oslonačke čelične nosače 2U120 mm (rubni nosači uštemani u zidove). U statičko-konstruktivnom smislu “šajbe” su iskoristile rješenje prvobitne, originalne međukatne konstrukcije (izvedene sa primarnom konstrukcijom i sekundarnom konstrukcijom), a odstupanje se odnosi na rješenje sekundarne konstrukcije. U konačnoj fazi, na čelične nosače NP I 240 mm, zavaren je čelični trapezni lim (visine 55 mm) koji je poslužio kao oplata za izvođenje armiranobetonske ploče debljine 12 cm. Sa donje strane “šajbe” su, iz vatrosigurnosnih razloga, obložene betonom. Na taj način, na pozicijama obodnih traktova Vijećnice, sanirane su međukatne konstrukcije iznad prizemlja, mezanina, I i II kata. Prilikom radova na sanaciji zidanih opečnih konstrukcija lukova i svodova galerije aule, tokom II faze obnove, nadkapiteli višestraničnih ugaonih stubova kao i okruglih stupova na galeriji (u nivou I kata), izvedeni su od vještačkog kamena (betona). Originalni nadkapiteli stupova na sličnoj poziciji, u ulaznom vestibulu prizemlja, urađeni su od dva komada prirodnog kamena. Radi fiksiranja čeličnih konzola (postavljenih ispod spuštenog stropa kupole aule) na tri strane heksagona unutrašnjih perimetralnih zidova aule, na koti cca +17,00(34), postavljeni su čelični NP I nosači za koje su zavrtnjima spojene konzole. U zidovima su “ušlicani” otvori u koje su ankerovani NP I nosači na betonskom podmetaču visine cca 15 cm. 8.1.8 Preliminarne propozicije za korišćenje objekta Vijećnice Novembra 2003. godine donesena je Odluka Vlade Kantona Sarajevo, u čijem vlasništvu se nalazi objekat Vijećnice, koja definiše višenamjensko korišćenje objekta, načelno dajući sadržaje po etažama objekta. (»Sl. novine Kantona Sarajevo«, broj 21-2003.).

100

Vijećnica je složen objekat koji je u vremenu kada je građen 1896. godine imao samo jednu funkciju - Gradska vijećnica, a od 1947. do 1992. drugu funkciju - Nacionalna i univerzitetska biblioteka. U tom smislu, analizirajući i poštujući konstrukciju Vijećnice, njenu dispoziciju kao i sve limite koji proizilaze iz samog objekta, definisani su sljedeći sadržaji koje je moguće smjestiti u prostor Vijećnice, a na način moguće samostalne funkcije svakog pojedinačnog korisnika, te u slučaju potrebe, i mogućeg međusobnog funkcionalnog povezivanja: Sjedište Gradske uprave – bilo bi smješteno na II katu I dijelu III kata koji je funkcionalno povezan sa drugim katom (kancelarija gradonačelnika, gradski vijećnici, protokol državnih organa…). Komunikacija sa sjedištem Gradske uprave odvijala bi se postojećim monumentalnim stepeništem. Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine - bila bi korisnik velikog dijela prizemlja objekta (javni sadržaji: centralni registar, baza podataka, internet, prezentacije, stalne postavke knjiga, izložbe, knjižara…), velikog dijela I kata (za dio funkcija koje bi se prenijele u vijećnicu: čitaonica, raritetne knjige, periodike…), dio III kata i dijela suterena ( pomoćne djelatnosti). Organizacija djelatnosti i korišćenja nacionalne biblioteke uslovljena je funkcionalnom organizacijom (samostalna stepeništa prema katovima, samostalne komunikacije sa suterenom i dr.) Kulturni sadržaji javnog karaktera - sa pratećim sadržajima (Muzej razaranja Vijećnice sa pratećim sadržajima - suteren, turistička agencija u prizemlju, predavanja, izložbe i dr. na I i III katu) Centralni javni prostor Vijećnice (aula) - predavanja, izložbe, koncerti, promocije, i dr. Ostali sadržaji - nacionalni restoran, koji je moguće funkcionalno smjestiti u suteren. Vijećnica mora imati nove instalacije i svoj energetski blok, koji će biti smješten u suterenu (kotlovnica, ventilacija, klimatizacija). 8.2 IZRADA GLAVNOG PROJEKTA22 Osnov za izradu glavnog (izvedbenog) projekta arhitektonske obnove bila je raspoloživa dokumentacija izvedenih radova iz perioda 1996-2004 godine i predhodni istražni radovi od 1995-2006 godine, kopije izvorne dokumentacije, foto i video dokumentacije prije razaranja. 8.2.1 Postojeće stanje 2007.g., istražni radovi i novelacija dokumentacije Na osnovu raspoložive dokumentacije koja se odnosi na izvedene radove prve i druge

22

Za nosioce aktivnosti na izradi projektne dokumentacije imenovana je institucija Grad Sarajevo. Januara 2007. g. Grad Sarajevo je sa firmom „Urbing“ studio za projektovanje i consalting d.o.o. Sarajevo zaključio ugovor za izradu projekata obnove i restauracije objekta Vijećnice u Sarajevu i to: „izrada projekata arhitektonske obnove, faze I i II”. Projekat je završen oktobra 2007. g. Firma „Urbing” izradila je i glavni projekat obnove slikarskih dekoracija objekta Vijećnice. Projekat je završen decembra 2008. g. Odgovorni projektanti su bili: Smajo Mulaomerović,dipl.ing.arh. i Ferhad Mulabegović, dipl.ing.arh.

101 faze obnove, kao i raspoloživu dokumentaciju sarajevskih arhiva, utvrđen je nivo sanacije velikih oštećenja na objektu. Detaljnim snimanjem postojeće dispozicije i razorenih konstruktivnih i dekorativnih elemenata u objektu, urađen je projekat postojećeg stanja i identificirana oštećenja zidova i stropova, potom unesena su u nacrte projekta postojećeg stanja. Izvršeno je dodatno geotehničko istraživanje temelja u suterenu kao i stanje podne konstrukcije u prizemlju. Provedena su istraživanja svih vrsta postojećeg kamena i maltera u objektu i na fasadi. Po rezultatima ispitivanja sačinjeni su tehnički listovi sa podacima o hemijsko - minerološkom sastavu i mehaničkim karakteristikama, kao i recepture za nove maltere i vrste kamena koji će se koristiti za obnovu objekta Vjećnica. Za utvrđivanje stanja fasade izvršeno je fotogrametrijsko snimanje novom laserskom tehnologijom, koja identificira sve deformacije i oštećenja na fasadi u digitalnoj formi i time je stvorena osnova za istražne radove i izradu projekta restauracije i rekonstrukcije. Sa montirane skele na karakterističnim dijelovima fasade i kula uzeti su uzorci svih vrsta maltera i dekorativne plastike za ispitivanje. Izvršeni su istražni konzervatorski radovi snimanja profilacija i slojeva na svim pozicijama dekorativne plastike, na oslikanim dijelovima fasade.. 8.2.1.1 Propozicije za korišćenje objekta Vijećnice Na osnovu Odluka Vlade Kantona Sarajevo, načelno su definisani sadržaji po etažama objekta. Smještaj funkcija korisnika prostora po etažama uzrokovan je izgrađenim kapacitetima pripadajuće etaže uz stepeništa i liftove, a projektovan je prema njihovim specifičnostima i funkcionalno-tehnološkim cjelinama. Prostori Gradske uprave Po projektnom programu sjedište Gradske uprave čini radni prostor za ured Gradonačelnika, Gradskog vijeća sa pratećim sadržajima i salama za protokolarni prijem i sjednice Gradskog vijeća. Prema raspoloživoj dispoziciji zauzima prostor: suteren..........................................................................................56,80m² prizemlje......................................................................................401,00m² mezanin..................................................................................... 380,20m² prvi kat.......................................................................................1365,10m² drugi kat......................................................................................468,90m² tavan......................................................................................... 393,80 m² ukupno......................................................................................3065,80m² Ured Gradonačelnika sa Gradskim vijećem zauzima reprezentativni prostor prvog kata na kojem se nalaze dekorativna sala za protokolarni prijem i sala Gradskog vijeća sa 50-60 mjesta. U mezaninu i drugom katu smještene su prateće stručne službe kabineta Gradonačelnika i zamjenika Gradonačelnika te stručne službe Gradskog vijeća grada Sarajeva.

102

Pripadajući dio prizemlja namijenjen je za gradski info-centar koji ima funkciju prezentacije razvojnih projekata grada, prezentaciju kulturno-historijske i turističke ponude u gradu i informisanje o dnevnim kulturnim događanjima u gradu. U suterenskom i tavanskom prostoru koji, takođe, smješteni tehnički i skladišni prostori.

pripadaju Gradskoj upravi su

Prostori Nacionalne biblioteke Nacionalna biblioteka koristi prostor gradske Vijećnice uz stubište sa liftom prema zapadnoj strani objekta.Programski sadržaji smješteni su po etažama, prema projektnom zadatku funkcionalno- tehnoloških cjelina. suteren-depo specijalnih zbirki....................................................175,60m² prizemlje-direkcija biblioteka sa stručnim službama.......................799,00m² mezanin-odjel specijanih zbirki......................................................859,90m² prvi kat-vertikalne komunikacije (stepenište lift)..............................33,40m² drugi kat-edukacija bibliotekara....................................................346,60m² tavan-komunikacije........................................................................32,70m² ukupno......................................................................................2247,20m² Prostori Zajedničkih i javnih sadržaja Centralni hol i aula.....................................................................973,30m² Muzej razaranja Vijećnice......................................................... 671,00m² Energetski blok..........................................................................377,20m² Restoran i kafe-slastičarna.......................................................375,60m² ukupno....................................................................................2397,10m² Centralni hol-aula pored svakodnevnog korištenja, posjetiocima javnih sadržaja Gradske uprave, Nacionalne biblioteke i Muzeja omogućava povremeno korištenje za promocije, izložbe, koncerte i dr. Muzejski prostor sa pratećim sadržajima u suterenu zauzima centralni potkupolni prostor ispod aule za stalnu postavku video materijala i eksponata, a prostor prema zapadnoj strani objekta namijenjen je za povremene tematske izložbe i predavanja sa pripadajućim ofisom za kustosa sa 4 radna mjesta. Glavni energetski blok za potrebe grijanja i hlađenja sa ostalom energetskom opremom smješten je u dijelu suterena prema istočnoj strani objekta. S obzirom na različite režime ventilacije pojedinih prostora i sala u objektu te postojeća arhitektonska ograničenja za vođenje razvoda kanala, predložen je separatni sistem sa više manjih klima-komora koje se montiraju na etaži tavana, a za potrebe ventilacije Muzeja i restorana u suterenu. Restoran i kafe-slastičarna Pored ugostiteljskih punktova - kafe kuhinja na etažama glavnih korisnika objekta u suterenu je predviđen ugostiteljski sadržaj, restoran sa kafe slastičarnom kapaciteta 60-70 mjesta koji, pored ugostiteljskih usluga u funkciji objekta Vijećnice može opsluživati, preko ulaza izvana i eksterne goste.

103 Za nesmetano i autonomno funkcionisanje više korisnika u objektu izvršeno je nekoliko sitnih preinaka postojeće dispozicije prostora i to: • • •

unutrašnji svjetlarnici koji su služili za ventilaciju zahoda su izgrađeni za smještaj liftova i proširenje sanitarnih čvorova po etažama; radi uspostavljanja predprostora ispred ulaza u Muzej i postojećeg stepeništa izvršeno je probijanje dva suterenska zida; ostale sitne adaptacije postojećih prostora i stropova uzrokovane su, uglavnom, tehničkim zahtjevima za smještaj tehnološke opreme i razvoda ventilacionih kanala i ostalih instalacija.

8.2.2 Dopunski konstruktivni elementi u objektu U prethodnim fazama obnove Vjećnice, izvršeni su sanacioni radovi na obnovi krova, međuspratnih konstrukcija i konstruktivnih elemenata dijelova stepeništa. Dopunski projekat konstrukcije obuhvata snimanje konstruktivnih dijelova koji nisu u potpunosti obuhvaćeni i završeni u drugoj fazi obnove ili su uzrokovani izmjenama i probijanjem zidova radi nove dispozicije u objektu. Identificirana su oštećenja postojećih zidova i stropova i unesena u projekat postojećeg stanja sa prijedlogom sanacije. Novi konstruktivni elementi kao što su a.b. liftovska okna, nove tavanice i nedostajuća stepeništa obrađeni su u dopunskom projektu konstrukcije. Prema projektnom zadatku izvršen je pregled stanja kompletne konstrukcije objekta i sačinjen izvještaj sa ocjenom stabilnosti. Bogatstvo arhitektonske plastike u kamenu i gipsu proteže se od ulazne aule, monumentalnog stepeništa kao i svečanih sala na prvom spratu. Ovaj prostor riješen je u bogatoj gipsanoj dekoraciji, kako na zidovima tako i na stropovima. Sva unutrašnja i vanjska stolarija predstavljala je izuzetan rad u hrastovini. Ostali pomoćni prostori, kao i kancelarije tretirane su skromno bez ukrasa i štukature. Završnica ovog koncepta data je na bogatoj fasadi, obrađenoj u dvobojnoj terranovi, malternoj štukaturi i dekorativnim elementima od fajansa. Projektom obnove, kao polazna osnova prihvaćen je ovaj izvorni koncept i njegova materijalizacija. Ulazna aula rekonstruirana je prethodnim projektima poštujući izvorne materijale i bogatstvo upotrijebljenog kamena. Stepenice koje povezuju prizemlje i prvi sprat sa bogatom kamenom ogradom obnavljaju se prema izvornoj dokumentaciji i materijalnim ostacima na objektu. Pomoćne stepenice desno i lijevo od glavnih monumentalnih obnavljaju se također prema izvornoj dokumentaciji sa lijevanim željeznim dekorativnim ogradama. Zidovi Vijećnice izvedeni su od opeke koja je u nedostajućim dijelovima također zidarski obnovljena u istom formatu. Svi zidovi obrađuju se tehnološki utvrđenim izvornim malterima sa završnim slojem od gipsanog ili finog krečnog maltera koji predstavlja jedinstvenu cjelinu sa dekorativnom plastikom na zidovima i stropovima. Prema dispozicionom rješenju nove namjene prostora u suterenu izvršena je obnova oštećenih i novoprojektovanih zidova, podne konstukcije i poda. Postojeći pod u suterenu od opeke položene na tampon šuta u pijesku, bez horizontalne izolacije djelimično je betoniran sa denivelacijama pojedinih prostora od 15 cm, ukopan je 130 cm, a na jugoistočnoj strani objekta nalaze se ostaci kotlovnice na čvrsto

104 gorivo koje je dodatno ukopano za 170 cm. Prema provedenom geoinženjerskom istraživanju tla, ispod sloja poda je zaglinjeni pjeskoviti materijal. Kameni temelji su na dubini od 170 cm od finalnog poda. Vanjski i unutrašnji zidovi i stubovi zidani su sa kamenom u kombinaciji sa opekom koji prelaze u bačvaste ili plitke svodove u opeci. Na centralnom dijelu ispod aule na obodnim stubovima izvdena je plitka kupola u opeci od 30 cm. Novi pod se radi na a.b. podlozi 15 cm, sa termičkom i hidroizolacijom po detaljima u projektnoj dokumentaciji. Finalni pod je natur pečena glina-tubla 2-3 cm, u prostoru muzeja je šestougaonog oblika u kombinaciji sa kamenom a u prostoru restorana u kombinaciji sa plemenitim drvetom i izvodi se po tehnologiji odabranog proizvođača. Malterisanje unutrašnjih zidova, kupola i svodova u suterenu i na katovima radi se paropropusnim krečnim malterom sa dodatkom prirodnog pucolana i hidrauličnih komponenti. Obnavljaju se u dva sloja po izvornom sastavu maltera. Osnovi sloj je podložni krečni malter sa prirodnim komponentama (pijesak, građevinski kreč, hidraulično vezivo i hidraulični dodaci) koji po kvalitetu zadovoljavaju uslove važećih standarda. Kvalitet maltera za malterisanje zidova u suterenu mora odgovarati marki maltera 4,0 - 5,0 N /mm² a malteri za malterisanje zidova na ostalim etažama moraju odgovarati marki maltera 1,5 - 2,0 N/mm². Podložni malter treba da bude paropropusan, hidrofoban i prionljiv za stare zidove. Zbog opasnosti izbijanja soli iz starih i vlažnih zidova u suterenu vlažnosti do 20%, u malter se dodaju aditivi koji obezbjeđuju poroznost maltera i zaustavljaju probijanje soli. Finalni sloj je krečni malter granulacije do 1mm koji mora odgovarati marki maltera 1,0 - 1,5 N /mm². Obnova plafona u ofis prostorima izvodi se preko armirano - betonske konstrukcije kao spušteni stropovi od gips - karton ploča na metalnoj pocinčanoj podkonstrukciji po tehnologiji odabranog proizvođača. Finalna obrada je poludisperziona boja sa potrebnim predradnjama (gipsovanje, gletovanje i td.) Kamenorezački radovi na objektu Vijećnice postavljaju posebne zahtjeve u smislu nabavke, odabira, obrade i ugradnje pozicija od kamena. Fasadni dekorativni elementi od kamena. Detaljnim pregledom postojećih kamenih dekorativnih elemenata na glavnom fasadnom vijencu konstatovano je da je određeni broj dekorativnih elemenata uništen ratnim razaranjima, jedan dio oštećen zubom vremena, a značajan dio je neoštećen ili sa neznatnim oštećenjima. Horizontalni vijenac izvorno izveden sa kamenom okapnicom teško je oštećen po čitavoj dužini. Predviđeno je isjecanje oštećenih isturenih dijelova, izrada novih i montaža sa čeličnim cinčanim ankerima. Stepenište ST-1.Glavno monumentalno stepenište koje povezuje prizemlje i I prvi sprat prema historijskom podacima bilo je izvedeno od mermera iz Mađarske, radi se ponovo od kamenih masivnih stepenica (bijeli krečnjački mermer) koje se polažu preko izvedene armirano-betonske ploče. Izvode se prema datim detaljima, obrada fino brušena. Svaki treći red ankeruje se za armirano-betonsku ploču. Kamene ograde i ugaoni stubovi na stepeništu rade se od kamena (tenelija). Obrada brušena. Stepenište ST-2 i ST-3: Pomoćna stepeništa rade se kao masivna sa pojedinačnim gazištima položena preko postojećih čeličnih nosača sa jedne strane i ukopane u zid sa druge strane. Sa donje strane obnovom je predviđeno postavljanje karbonskih traka koje treba da preuzmu zatezanje. Obrada brušena.

105

Stepeništa ST-0 i ST-0A rade se od kamena „hreša“. Originalno stepenište na ulazu u suteren restorana, kao i glavno ulazno stepenište bilo je izvedeno od lokalnog kamena „hreše“. Stepenište ST-0 uslijed više intervencija izgubilo je svoju geometriju i došlo je od pomjeranja određenih elemenata. Predviđena je pažljiva demontaža, izrada novog stepeništa prema projektu, te ugradnja starih elemenata koji su projektom specificirani. Gazišta stepeništa su brušena i štokovana. Glavno ulazno stepenište ST-0A obnovljeno je 1988. godine na pripremljenoj betonskoj podkonstrukciji (preuzeti podaci iz prethodnog projekta). Potpuni uvid u stanje stepenica nije bilo moguće izvršiti, jer je isto u upotrebi i prekriveno je drvenom konstrukcijom. Evidentno je djelimično oštećenje na vidljivim dijelovima. Predviđena je zamjena 50% stepenica, iste obrade, brušene sa štokovanim gazištima. Projektant i nadzorni organ u toku radova utvrdit će koje pozicije treba zamijeniti. Podovi u auli i na galeriji prvog kata obnavljaju se po nacrtima prema izvornom stanju a izvedeni su od lijevanog teraca u više boja. Podovi u radnim prostorima obnavljaju se u izvedbi od hrastovog parketa položenog na riblju kost. Podovi u svečanim salama na prvom katu, obnavljaju se po nacrtu od hrastovog parketa položenog u formi kaseta sa dužicom I profilisanom sokl lajsnom uz zidove. Stropovi u svečanim salama (Sala za prijeme, Sala vijećnika, Sala gradonačelnika i predsjedavajućeg vijeća, strop glavnog stepeništa) projektuju se i rekonstruiraju prema izvornim nacrtima i prikupljenoj fotodokumentaciji. Stropovi u dijelu Gradske uprave, Nacionalne biblioteke, vestibila i dr. projektuju se kao spušteni monolitni gipsani stropovi sa obodnim gipsanim holkerima. Stropovi se vješaju na izvedene armirano-betonske tavanice sa ugrađenim odgovarajućim instalacijama i svjetiljkama. Stolarija koja predstavlja značajan segment ukupne obnove projektuje se i izvodi prema izvornoj dokumentaciji od hrastove građe, djelimično termički poboljšana prema sadašnjim zahtjevima zaštite od buke kao i termičkim zahtjevima. Drveno stepenište, bogato izrezbareno koje povezuje prvi i drugi sprat predstavlja sastavni dio općih principa arhitektonske obnove autentičnog prostora obnavljaju se prema originalnim nacrtima. Enterijeri ručno rađeni od hrastovine zastupljeni su u svečanim salama. U projektu obnove enterijersko rješenje u Sali vijećnika slijedi izvorno rješenje poslaničkih klupa sa dodatnim tehnološkim zahtjevom ovog vremena. Svečana sala za prijeme, nekada sala Bosanskog sabora kao i male sale Gradonačelnika i Predsjedavajućeg gradskog vijeća opremit će se masivnim projektovanim namještajem koji odgovara ukupnom zahtjevu ovog reprezentativnog prostora. Pored javnih sadržaja u suterenu preostali dio prostora zauzima zajednički tehnički prostor, ostave za gradsku upravu i manji depo knjiga za Nacionalnu biblioteku. 8.2.3 Unutrašnje instalacije Unutrašnja hidrantska mreža postavljena tako da je moguće štititi od požara sve prostorije Pristup hidrantima slobodan je i ne smije biti zakrčen različitim materijalima i robama. U projektima instalacija obuhvaćeni su vanjski priključci objekta na gradsku mrežu

106 komunalne infrastrukture u svemu po tehničkim uslovima gradskih komunalnih organizacija. 9 ZAŠTITA OD POŽARA GRADSKE VIJEĆNICE (Nacionalne biblioteke) 9.1 GLAVNI PROJEKAT INSTALACIJA ZA GAŠENJE POŽARA (SISTEMI ŠPRINKLER I FM 200) 23 9.1.1 Projektni zadatak A. ŠPRINKLER INSTALACIJA Za objekat „GRADSKA VIJEĆNICA" u Sarajevu, potrebno je za, prizemlje, mezanin, dva sprata i dio tavana, izraditi glavni projekat automatske stabilne instalacije za gašenje požara putem šprinkler sistema. Prilikom izrade projekta primijeniti propise i BH standarde, kao i standard za projektovanje, izvođenje i održavanje automatskih šprinkler sistema EN 12845/04. OPSEG I TIP ZAŠTITE U suterenu objekta predvidjeti ugradnju “mokre” šprinkler instalacije, i u istu smjestiti potrebnu opremu. IZVOR VODE - PROTUPOŽARNA STANICA Za slučaj zaštite prema ovom projektnom zadatku, potrebno je predvidjeti sljedeće mogućnosti napajanja instalacije vodom: Neiscrpan izvod vode – priključak na gradski vodovod Kao neiscrpan izvor vode, predvidjeti priključak na gradsku vodovodnu mrežu putem preljevnog spremnika dimenzioniranog na osnovu hidrauličkog proračuna šprinkler instalacije i raspoložive količine vode iz gradske mreze. Podatke o količini dotoka vode pri odgovarajućem pritisku proslijediti voditelju projekta objekta. Pomoćni izvor – priključak na vatrogasno vozilo Za slučaj kvara ili ispada neiscrpnog izvora vode, predvidjeti mogućnost priključka vatrogasnog vozila sa dvije stabilne spojke tip "B", montirane u hidrantskom ormariću na vanjskom zidu objekta pristupačnom vatrogasnom vozilu. SMJEŠTAJ PROTUPOŽARNE PUMPNE I VENTILSKE STANICE Prostorija PROTUPOŽARNE STANICE, osigurana je od smrzavanja. U protupožarnoj stanici, projektima drugih faza, osigurani su: • • • 23

kanalizacioni priključak, priključak el. energije 380V za tehnološke potrošače, servisna šuko utičnica 220V,

Dobijeno ljubaznošću: Projektant voditelj:Smajo Mulaomerović dipl.ing.arh. Odgovorni projektati: Refik Pirić, dipl.ing.maš. i Senad Hadžibegović, dipl.ing.el.

107 • •

instalacija vatrodojave, rasvjeta.

Požarna signalizacija se spaja preko vatrodojavnih adresabilnih modula na vatrodojavnu centralu. PODLOGE ZA PROJEKTOVANJE • • •

Građevinske podloge: tlocrti, presjeci i situacija Smjernice za projektovanje i izvođenjeautomatskih instalacija EN 12845/04 B. INSTALACIJA FM 200

U prostoru depoa knjiga u suterenskom dijelu objekta projektovati poseban sistem za gašenje požara na bazi plinske smješe FM 200 pri čemu koristiti prostor klima komore za smještaj spremnika plina sa pripadajućom armaturom. Sistem FM 200 je sasvim neovisan sistem gašenja požara, sa cjevnom mrežom, mlaznicama, javljačima požara, te kompletnom elektroinstalacijom uključujući centralu. Centrala sistema FM 200 treba imati mogućnost povezivanja na vatrodojave u cilju prenosa statusnih signala.

centralni sistem

9.1.2 Tehnički opis 9.1.2.1 Šprinkler instalacija OPIS OBJEKTA Objekat GRADSKA VIJEĆNICA Sarajevo, čine suteren, prizemlje,mezanin, dva sprata i tavan. Prostorija protupožarne stanice, u kojoj će se smjestiti sva potrebna oprema, nalazi se u suterenu objekta. Požarna signalizacija šprinkler sistema, spojena je na vatrodojavnu centralu sa 24 satnim dežurstvom, u prostoriji za nadzor. Vatrodojavna centrala, adresibilni moduli i signalni kablovi nisu predmet ovog projekta. Do šprinkler stanice, omogućen je brz i nesmetan pristup u svako doba. Prostor šprinkler stanice odijeljen je od drugih prostora objekta zidovima i vratima vatrootpornosti 90 min. Zagrijavanje prostora u zimskom periodu na min + 5 °C vrši se električnim uljnim radijatorom sa termostatom. Na ulaznim vratima predviđen je natpis >>ŠPRINKLER STANICA<<. Alarmno zvono smješteno je na zidu stanice prema radionici, koje hidrauličkim putem daje intenzivan zvučni alarm u slučaju prorade šprinkler postrojenja. Pored ulaza u prostoriju protupožarne stanice, nalazi se kutija za čuvanje ključa (Keyguard) koja signalizira na vatrodojavnu centralu svaku neovlaštenu upotrebu ključa. Na vanjskom zidu u prizemlju, nalazi se ormarić sa dvije stabilne spojke tipa "B" (Ø75mm), preko kojih se može priključiti vatrogasno vozilo direktno na instalaciju.

IZBOR ZAŠTITE Kod ovakvih objekata zaštita

šprinkler instalacijom smatra se najpovoljnijom zbog

108 velike efikasnosti gašenja i ekonomične cijene instalacije. Osim toga, instalacija omogućava istovremeno dojavu i gašenje požara, a aktiviraju se samo one mlaznice koje su zahvaćene požarom. Požar se gasi na principu gašenja i hlađenja, a mogućnost pojave povratnih požara ne postoji, odnosno svedena je na minimum. U skladu sa standardom EN 12845/04, prostor objekta, svrstan je u požarnu opasnost OH1, a za gašenje požara, predviđena je "mokra" šprinkler instalacija. 9.1.2.1.1 Proračun sistema ZAHTJEVANE KARAKTERISTIKE SISTEMA Požarna opasnost: uredi Vrijeme rada: Površina djelovanja za OH1 : Specifično polijevanje (4 najnepovoljnije mlaznice): Pokrivanje jednom mlaznicom : Koeficijent mlaznice: Pritisak na hidraulički najnepovoljnijoj mlaznici : Količina vode na hidraulički najnepovoljnijoj mlaznici : Korisna zapremina spremnika : Izvor vode:

OH 1 t = 60 min F = min. 72,0 m2 q s = min.5 mm/min f = max.12 m2 k = 80 P=min. 0,35 bar q v = min 47,3 l/min V min = 10,0 m3 preljevni spremnik sa dotokom

Nakon izbora pumpe, izvršen je ponovni proračun uzimajući u obzir Q-H dijagram izabrane pumpe, te dobiveni rezultati predstavljaju protoke i pritiske koji se ostvaruju pri radu pumpe. Detaljni proračuni su priloženi projektu, a rezultati proračuna koji predstavljaju karakteristike sistema prikazani su u Tabeli 1, uporedo sa zahtjevima EN 12845

Tabela 1.

KARAKTERISTIKA SISTEMA 2

Površina djelovanja (m ) Broj mlaznica K80 Ukupna količina vode (l/min) Pritisak na izvoru (bar) Površina djelovanja jedne 2 mlaznice (m ) Pritisak na najnepovoljnijoj mlaznici (bar) Protok na najnepovoljnijoj mlaznici (l/min) Potrebna količina vode za 60 minuta Korisna zapremina spremnika (lit) Potreban dotok vode iz gradskog vodovoda (l/min)

EN 12845 min 72 min 375 -

NAJNEPOVOLJNIJE POLJE ( 2 sprat )

NAJPOVOLJNIJE POLJE (prizemlje)

proračunsko ostvareno 93,5 12 644,7(*) 765,9 4,444(*) 5,374

ostvareno 75,4 11 1.189,6 4,787

7,8

6,8

max 12 min 0,35 min 47,3 Lit min 10.000 -

0,35

0,497

1,463

47,3

56,37

96,8

38.682

45.954

71.376

27.000 194,7

315,9

739,6

109 Pritisak ispred ventila sa plovkom (bar) Protok vode kroz ventil sa plovkom (l/min) Vrijeme punjenja spremnika (h)

Max. 36

2 4.400 6 min

IZVORI VODE Prema standardu EN 12845/04, predviđeni su sljedeći izvori vode: •

Neiscrpan izvor vode – preljevni bazen priključen na vodovodnu mrežu. Kao neiscrpan izvor predviđen je preljevni bazen koji se dopunjava vodom iz gradskog vodovoda (međuspremnik)kapaciteta 27 m3

•

Pomoćni izvor vode – Priključak za vatrogasno vozilo. Za slučaj kvara ili ispada neiscrpnog izvora vode, predviđena je mogućnost priključka vatrogasnog vozila sa dvije stabilne spojke tip "B", montirane u hidrantskom ormariću na vanjskom zidu objekta.

Kutija za čuvanje ključa (KEYGUARD) se nalazi uz ulazna vrata u šprinkler stanicu, u kojoj je pohranjen ključ od šprinkler stanice, koja je zaključana. Ukoliko neko izvadi ključ, signalizacija o tome se prosljeđuje na Precept 4 centralu . 9.1.2.2 Instalacija FM 200 U prostoru depoa knjiga u suterenskom dijelu objekta projektovati poseban sistem za gašenje požara na bazi plinske smješe FM 200 pri čemu koristiti prostor klima komore za smještaj spremnika plina sa pripadajućom armaturom. Sistem FM 200 je sasvim neovisan sistem gašenja požara, sa cjevnom mrežom, mlaznicama, javljačima požara, te kompletnom elektroinstalacijom uključujući centralu. Centrala sistema FM 200 treba imati mogućnost povezivanja na vatrodojave u cilju prenosa statusnih signala.

centralni sistem

OPIS INSTALACIJE „FM 200” U prostoru depoa knjiga u kojem nije dozvoljeno gašenje vodom, predviđen je “suhi” sistem za gašenje požara smješom plinova pod nazivom “sistem FM 200” koji također predstavlja stabilni sistem za gašenje, a sastoji se od spremnika plina smješteni u prostoru klima komore, cjevne instalacije sa mlaznicama u prostoru depoa, te elektro instalacije sa centralom.

9.1.2.2.1 Opis sistema Plin za gašenje, pod komercijalnim nazivom "FM-200", je kemijski spoj za gašenje požara, sastava heptafluorpropan, a u standardima NFPA 2001 pod nazivom HFC-227ea (kemijska formula: CF3CHFCF3). Gasi požare tako što inhibira kemijsku reakciju između gorivog materijala i kisika. Kao sigurno i efikasno sredstvo upotrebljava se kod gašenja požara klase A (krutih materijala), klase B (zapaljive tekućine) i klase E (električne instalacije).

110

Kod vrjednovanja na osnovu težine - efikasnosti, danas je "FM-200" jedina efikasna zamjena za halon 1301, koji je iz ekoloških razloga, zbog utjecaja na proširenje ozonskih rupa. Sistem protupožarne zaštite s plinom "FM-200" naročito je podoban radi sljedećeg: • • • • • • •

atmosfera plina u projektiranim koncentracijama (7% do 9%) ne predstavlja opasnost za ljude, radi neznatne toksičnosti medija, velika efikasnost medija kojim se požar gasi, velika brzina djelovanja, minimalno smanjenje vidljivosti prilikom gašenja maksimalna disperzija plina unutar prostorija, dobro miješanje plina sa zrakom bez rizika za raslojavanjem plin nije korozivan, ne provodi struju i ne izaziva hladne šokove na elektronici

Za gašenje požara plinom "FM-200 u prostoru Depo knjiga, predviđena je baterija 2 x 1 spremnik s plinom 120 l. Na spremniku se nalazi automatski ventil, sa sigurnosnim ventilom, manometrom, presostatom, električnim okidačem za daljinsko aktiviranje i okidačem za mehaničko (ručno) aktiviranje. S ventila spremnika, s plinom "FM-200", razvodi se cjevovod. Na kraju cjevovoda nalazi se mlaznica za "FM-200". Spremnik s plinom čvrsto je pričvršćen obujmicom za zid. Instalacija se sastoji od sljedećih osnovnih dijelova i uređaja: • •

baterija sa 2 spremnika s plinom "FM-200" cjevovoda s mlaznicom ( tip 360 º ). Aktiviranje instalacije može se provesti na jedan od sljedećih načina:

•

AUTOMATSKI: instalacija za gašenje aktivira se pomoću optičkih javljača požara smještenih u dvije zone

•

POLUAUTOMATSKI: instalacija za gašenje aktivira se pomoću ručnog javljača (na principu „razbi staklo”) koji se nalazi na samoj centrali za gašenje.

•

RUČNO: instalacija za gašenje aktivira se vađenjem (povlačenjem) osigurača i pritiskom na polugu ručnog okidača na ventilu spremnika "FM-200" Kontrola pritiska u spremniku "FM-200" može se vršiti na dva načina:

• • •

vizuelno na manometru daljinskom signalizacijom preko presostata, koji na centrali signalizira "KVAR", ako pritisak u spremniku padne ispod 17 bara.

Vrata prostorija u kojem je predviđena zaštita gašenjem plinom FM-200 moraju biti stalno zatvorena, odnosno moraju imati na sebi ugrađen uređaj za samozatvaranje (“pumpu”). Instalacija za gašenje FM-200 ne utječe na statiku zgrade, i ne utječe na funkcionalnost drugih instalacija u zgradi.

111 9.2 ISPUNJAVANJE UVJETA PROPISANE REGULATIVE F BiH U POGLEDU ZAŠTITE OD POŽARA 9.2.1 Plansko-organizacijske mjere Podrazumijevaju: 1. izradu projekata zaštite od požara, 2. izradu elaborata zaštite od požara i 3. stručnu ocjenu primjenjivosti mjera zaštite od požara na projektnu dokumentaciju. Projektovanom zaštitom od požara ispunjene su Plansko-organizacijske mjere: tačke 1. i 2.; slijedi revizija- ocjena primjenjivosti mjera zaštite od požara na projektnu dokumentaciju. 9.2.2 Arhitektonsko-građevinske mjere – Opće i Posebne za javne objekte 9.2.2.1 Vatrogasni prilazi i putevi – Opće mjere Pozicija Vijećnice tako je locirana da ispunjava sve propisane odredbe u pogledu Vatrogasnih prilaza i puteva. U slučaju nastanka požara, obzirom na lokaciju objekta, realno se može očekivati da bude onemogućen pristup vatrogascima sa svih strana objektu. Za sve prostorije objekta koje su pokrivene šprinkler instalacijom, nije neophodno osigurati prilaz vatrogasnim vozilima, ovo direktno utiče na zaštitu od požara. 9.2.2.2 Požarni sektori Navodimo definiciju iz legislative da je: „Požarni sektor je zatvoreni prostor koji može biti podjeljen ili odijeljen od susjednih prostora unutar zgrade elementima konstrukcije koji imaju propisanu vatrootpornost“. Projektovana zaštita od požara urađena je u skladu sa namjenom prostora prema projektnom programu, a time su određeni požarni sektori i njihova zaštita od požara. U svim segmentima projektne dokumentacije primjenjene su mjere zaštite od požara. Prema posebnom elaboratu zašite od požara , projektovano je šprinkler postrojen sa stabilnom instalacijom za gašenje požara, a u prostoru depoa knjiga u suterenskom dijelu objekta projektovan je poseban sistem za gašenje požara na bazi plinske smješe FM 200 pri čemu koristiti prostor klima komore za smještaj spremnika plina sa pripadajućom armaturom. U suterenskom dijelu objekta i na tavanu, zaštita od požara rješena je po sistemu požarnih sektora. Objekat je prema Kategorizacija građevina prema požarnoj ugroženosti svrstan u: PU1 - građevine visokih zahtjeva sa aspekta požarne ugroženosti, (PU1 po našoj legislativi, a OH1 prema EN) Posebnih mjera za javne objekte. Navedeno je: „U skladu sa standardom EN 12845/04, objekat je svrstan u požarnu opasnost OH1, a za gašenje požara predviđena je "mokra" šprinkler instalacija“.

112

U međuvremenu usvojen je bosanskohercegovački standard: „Stabilni sistemi za gašenje požara - Automatski šprinkler sistemi Projektovanje, ugradnja i održavanje“, prema tome, projektovana zaštita urađena je u skladu sa važećim BAS standardom. U produžetku dajemo veličine i namjenu prostora prema projektnom programu, a na slikama br. 1, 2, 3, 4 i 5 vidljiva je njihova dispozicija označena bojama po etažama, a u svrhu ocjene o ispunjavanju Općih i Posebnih mjera za javne objekte. • • • • •

Prostori Gradske uprave Prostori Nacionalne biblioteke Prostori Energetsko tehnički Prostori Muzeja Prostori Ugostiteljstva

-

plava boja žuta boja crvena boja ljubičasta boja zelena boja

Prostori Gradske uprave Po projektnom programu sjedište Gradske uprave čini radni prostor za ured Gradonačelnika, Gradskog vijeća sa pratećim sadržajima i salama za protokolarni prijem i sjednice Gradskog vijeća. Prema raspoloživoj dispoziciji zauzima prostor: suteren..........................................................................................56,80m² prizemlje......................................................................................401,00m² mezanin...................................................................................... 380,20m² prvi kat.......................................................................................1365,10m² drugi kat.......................................................................................468,90m² tavan...........................................................................................393,80 m² ukupno.......................................................................................3065,80m² Prostori Nacionalne biblioteke Nacionalna biblioteka koristi prostor gradske Vijećnice uz stubište sa liftom prema zapadnoj strani objekta. Programski sadržaji smješteni su po etažama, prema projektnom zadatku funkcionalno- tehnoloških cjelina. suteren-depo specijalnih zbirki.....................................................175,60m² prizemlje-direkcija biblioteka sa stručnim službama....................799,00m² mezanin-odjel specijanih zbirki.....................................................859,90m² prvi kat-vertikalne komunikacije (stepenište lift)............................33,40m² drugi kat-edukacija bibliotekara....................................................346,60m² tavan-komunikacije.........................................................................32,70m² ukupno.......................................................................................2247,20m² Prostori Zajedničkih i javnih sadržaja Centralni hol i aula.....................................................................973,30m² Muzej razaranja Vijećnice......................................................... 671,00m² Energetski blok..........................................................................377,20m² Restoran i kafe-slastičarna........................................................375,60m² ukupno.....................................................................................2397,10m²

113 Na slici br. 9.1 vidljiv je Suteren sa oznakama korisnika.

Sl. br.9.1 Suteren sa oznakama korisnika (izvor: Studio Urbing) Na slici br. 9.2 vidljivo je Prizemlje sa oznakama korisnika.

Sl. br.9.2 Prizemlje sa oznakama korisnika (izvor: Studio Urbing)

114 Na slici br. 9.3 vidljiv je Mezanin sa oznakama korisnika.

Sl. br. 9.3 Mezanin sa oznakama korisnika (izvor: Studio Urbing) Na slici br. 9.4 vidljiv je Prvi kat sa oznakama korisnika.

Sl. br. 9.4 Prvi kat sa oznakama korisnika (izvor: Studio Urbing)

115 Na slici br. 9.5 vidljiv je Drugi kat sa oznakama korisnika.

Sl. br. 9.5 Drugi kat sa oznakama korisnika (izvor: Studio Urbing) 9.2.2.2.1 Požarni sektori - ispunjavanje posebnih i općih mjera za javne objekte Požarni sektori – prostori su povećani obzirom na činjenicu da je građevina za javnu namjenu i da su ugrađeni sistemi za ranu prevenciju i dojavu od požara, kao i aktivni sistema za gašenje početnog požara. Projektovan je optimalan projekat zaštite od požara u vidu: • • •

Automatskih uređaja za dojavu požara (npr sa dojavljivačima dima). Oni omogućavaju u slučaju požara 24 h na dan pravovremenu primjenu protumjera, kao što je alarmiranje vatrogasaca ili aktiviranje sistema za gašenje. Automatskih uređaji za gašenje požara. Tip uređaja: šprinklerski i sa gasom. Aparata za ručno gašenje. Oni su dobro prilagođeni za brzo manuelno gašenje požara u nastanku.

Predviđene su i druge mjere: • • •

Kako je objekat sa vrijednim izlošcima, moraju se evidentirati i o njima obavijestiti vlasti nadležne za borbu sa katastrofama,kao i stručne vlasti. U objektu su preduzete zadovoljavajuće mjere predostrožnosti: dojavljivači dima i aparati za ručno gašenje i uređaji za zaštitu od udara groma. Funkcionalnost svih ovih uređaja ima se u redovnim intervalima ispitivati. Vatrogasci i druge službe koje se bave pomoći u slučaju katastrofe imaju se obavjestiti o tomu, koji su dijelovi građevinskih spomenika, te izložaka u njima od posebne važnosti, te da ih u slučaju katastrofe prve treba zaštititi.

116 Ranije smo naveli da se, kao najnepovoljniji, u slučaju požara, pokazao koncept biblioteka, pri kome su fondovi knjiga i medija na velikoj površini i u tom slučaju, kroz više etaža, direktno izloženi požaru, a time i utjecaju topline i/ili požarnih gasova. Centralni hol-aula Vijećnice, pored svakodnevnog korištenja, posjetiocima javnih sadržaja Gradske uprave, Nacionalne biblioteke i Muzeja omogućava povremeno korištenje za promocije, izložbe, koncerte i dr. Muzejski prostor aule namijenjen je za stalnu postavku video materijala i eksponata i to na velikoj površini i u tom slučaju, kroz više etaža, eksponati su direktno izloženi požaru, a time i utjecaju topline i/ili požarnih gasova. Projektovani projekat zaštite od požara u vidu:Automatskih uređaja za dojavu požara (npr sa dojavljivačima dima) omogućava, u slučaju požara, 24 h na dan pravovremenu primjenu protumjera, kao što je alarmiranje vatrogasaca ili aktiviranje sistema za gašenje.

Na slici br. 9.4 vidimo izgled aule tokom rekonstrukcija 2003. godine:

Sl. br. 9.4 Izgled aule tokom rekonstrukcija 2003. godine )izvor: internet). Na slikama br. 9.5, br. 9.6, br. 9.7, br. 9.8, br. 9.9 i br. 9.10 vide se prostori štićeni šprinkler instalacijama, a na slici br. 11 9.vidi se depo knjiga štićen F200 instalacijom.

117

Sl. br 9.5. Prizemlje štićeno šprinkler instalacijama, a po požarnim sektorima (izvor: Studio Urbing)

Sl. br. 9.6 Suteren štićen šprinkler instalacijama (izvor: Studio Urbing)

118

Sl. br. 9.7 Mezanin štićen šprinkler instalacijama (izvor: Studio Urbing)

Sl. br. 9.8 Prvi kat štićen šprinkler instalacijama (izvor: Studio Urbing)

119

Sl. br. 9.9 Drugi kat štićen šprinkler instalacijama (izvor: Studio Urbing)

Sl. br. 9.10 Tavan štićen šprinkler instalacijama (izvor: Studio Urbing)

120

Sl. br. 9.11 Depo knjiga štićen F200 instalacijom (izvor: Studio Urbing) Glavni ulazi/izlazi su u nivou evakuacionog stepeništa/kosine koje vode do ulice (sigurnog vanjskog prostora). Glavni ulaz/izlaz iz objekta omogućen je preko lođe i ulaznog trijema, a izlazni kapacitet lođe i ulaznog trijema tako je projektovan da omogućava neophodan izlazni kapacitet glavnog ulaza/izlaza. Sporedni ulaz/izlaz preko vjetrobrana za uposlenike tako je projektovan da omogućava neophodan izlazni kapacitet ulaza/izlaza. Ispoštovane su odredbe da: • • •

kat građevine mora imati pristup glavnom ulazu/izlazu i mora biti obezbjeđen sa dodatnim izlazom širine koja je neophodna da minimalno omogući prolaz od polovine ukupnog opterećenja korisnika (proračunatog za taj kat). ovi dodatni izlazi moraju biti maksimalno udaljeni od glavnog ulaza/izlaza da bi evakuacijski putevi bili neovisni jedni o drugim. širina bilo kojeg hodnika koji vodi ka izlazu, a služi za prolaz 50 ljudi i više, ne smije biti manja od 1,20 m.

Odrednica iz legislative:“ Požarno stepenište je stepenište koje se koristi samo u slučaju opasnosti od požara za evakuaciju ili za gašenje požara“, zbog ranijih projektnih rješenja nije mogla biti ispoštovana, ali evakuacija i intervencija osigurana je putem sigurnosnih stepeništa, bilo postojećih ili novo projektovanih. Požarni sektori u prostorijama ispod razine terena odvojeni su zidovima otpornim prema požaru 90 minuta. Shodno namjeni prostora osigurana su stepeništa koja vode

121 direktno van objekta. ( restoran i kafe-slastičarna ), a za ostale prostore preko stepeništa koje vodi u suteren objekta. Ispoštovana je odredba da dužina strane požarnog sektora – prostora iznosi najviše 60 m ako je visine objekta do 40 m, kada se požarni sektor može protezati na dva kata Predviđeno je da pregradni zidovi koji odvajaju požarne sektore moraju presijecati cijelu konstrukciju. Kod spuštenih stropova pregradni zidovi presijecaju vidljivu oblogu stropa i vežu se s međukatnom konstrukcijom. Projektovane su granice požarnih sektora- prostora od negorivih građevinskih materijala i to: spojevi zidova, koji su u sastavu granice požarnog sektora, sa vanjskim zidom i stropom su od negorivih građevinskih materijala, granice požarnih sektora i nosivi dijelovi konstrukcije: međukatne konstrukcije, zidova evakuacionih stepeništa i njihovih predprostora, zidovi okna požarnih liftova, projektovani su da imaju otpornost na požar minimalno 90 minuta. Poštivanje ovih odrednica iz legislative moguće je, jer su zidovi svih etaža, osim suterena, izvedeni su od opeke u debljinama 75, 60 i 45 cm. 9.2.2.2.2 Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda - ispunjavanje općih i posebnih mjera za javne objekte Predviđeno je da svi primijenjeni građevinski materijali, instalacija i oprema ugrađeni u objekat ili u postrojenja unutar objekta, moraju biti ispitani od strane akreditiranih ispitnih laboratorija, odnosno moraju imati certifikat o usklađenosti i istaknutu oznaku kvalitete i kategoriju otpornosti na požar (R)EI30-240. Predviđeno je da svi: •

nosivi i ojačani vanjski zidovi moraju biti od negoriva materijala i otporni prema požaru najmanje 90 minuta,

•

unutrašnji nenosivi pregradni zidovi, osim pokretne pregrade, harmonika-vrata i sl., moraju biti otporni prema požaru minimalno 30 minuta,

•

otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda ugrađenih u postojeći objekat zadovoljavaju propisane kategorije otpornosti na požar,.

•

požarno opterećenje objekta ili požarnih sektora unutar objekta sračunato je u skladu sa važećim BAS standardom.

9.2.2.2.3 Sigurnosno stepenište – Opće mjere Dispozicijom požarnih sektora- prostora osigurano je, da je svaki požarni sektor objekta, pristupačan preko tri međusobno neovisna stepeništa; sva tri vode u suteren i time su povezana s drugim stepeništem, što vodi izvan objekta Predviđeno je da otpornost sigurnosnosnih stepeništa mora biti minimalno 60 minuta i osigurano da vatra i dim ne prodiru u njih sve dok traje požar u objektu, a i pristupačna su iz svih prostorija požarnih sektora- prostora putovima koji nisu ugroženi požarom.

122 Prostori stepeništa odmorišta.

imaju otvore za prirodno provjetravanje, koji se otvaraju iz

s

Predviđen je uređaj za odvod dima i provjetravanje koji se uključuje automatski preko signalnih uređaja za dim koji su postavljeni u unutarnjim komunikacijama ispred stepenišnog pred prostora na najvišoj tački ispod stropa. Osim automatskoga, osigurano je i ručno uključivanje sistema za provjetravanje. Stepenišni otvori odvojeni su od unutrašnjih prostora objekta zidovima otpornima prema požaru minimalno 90 minuta. Sigurnosna stepeništa imaju zadovoljavajuću širinu, a kraci stepeništa i gazišta imaju propisanu otpornog prema požaru minimalno 90 minuta. 9.2.2.2.4 Putevi evakuacije i požarna signalizacija – ispunjavanje općih i posebnih mjera za javne objekte Bezbjedna evakuacija se odvija preko tri stepeništa u objektu sa direktnim izlazima iz objekta. Putevi evakuacije zadovoljavaju odredbe u pogledu ukupne širine puteva evakuacije sračunate po propisanoj formuli.Podovi svih hodnika projektovani su ravni i bez suženja, a zidovi što odvajaju hodnike od ostalih ugroženih prostorija projektovani su da budu otporni prema požaru 90 minuta. Vrata koja povezuju hodnike s prostorijama visokoga požarnog opterećenja projektovana su da budu otporna prema požaru najmanje 90 minuta i uvijek zatvorena, a ukoliko se napajaju električnom energijom moraju biti konstruisana tako da se, u slučaju nestanka energije za napajanje, mogu otvoriti ručno. Predviđeno je da svi putevi evakuacije i izlazi iz objekta u slučaju požara moraju biti vidljivo označeni u skladu sa Europskom direktivom 92/58/EEC, uočljivim svjetlosnim znakovima, postavljenim na propisanoj visini ne višoj od 1 m. Posebno kritičnim se cijeni stanje evakuacijskih puteva na galerijama. Mora se dokazati da, usprkos razvitku dima ispod galerije, ljudi na galeriji mogu je napustiti u slučaju požara. Rješenjem u projektovanoj zaštiti od požara ovo je postignuto kompenzacijskim mjerama u vidu uređaja za dojavu požara i za odvlačenje dima, koji omogućavaju da galerija određeno vrijeme ostane područjem siromašnim dimom. 9.2.2.5 Tehničko-tehnološke mjere – Opće 9.2.2.5.1 Protupožarna vrata, žaluzine, roletne, kanali, klapne, dimovodi. Kako su u vrijeme obrade našeg rada u toku radovi navedeni u pasusu „Četvrta faza obnove“, navodimo samo one, propisane odredbama, a predviđene projektom zaštite od požara. •

Protupožarna vrata koja razdvajaju požarne sektore moraju imati mehanizam koji ih uvijek drži zatvorenima.

•

Zidovi vertikalnih kanala za smještaj instalacija moraju biti otporni prema požaru 90 minuta.

123

•

Pristupni otvori za kontrolu instalacija moraju se osigurati vratima ili kapcima otpornim prema požaru najmanje 90 minuta.

•

Vertikalnim kanalima za smještaj instalacija u objektu ne smije se prilaziti iz stubišnog prostora nego samo iz prostora koji je od ostalih komunikacija u objektu odvojen vratima što moraju biti izrađena od negoriva materijala. Horizontalni kanali u koje se postavljaju instalacije moraju biti otporni prema požaru 60 minuta, što se potvrđuje u akreditiranoj ispitnoj laboratoriji. Sve obloge horizontalnih kanala i otvora na tim kanalima moraju biti od negorivih materijala.

•

Pri prolazu kroz konstruktivne elemente (zidove, međukatne konstrukcije, i sl.) određene otpornosti prema požaru, kanali za zrak oblažu se negorivim izolacionim materijalom iste otpornosti prema požaru kao i konstruktivni elementi, a najmanja dužina obloženog dijela kanala ne smije biti manja od 50 cm sa svake strane konstruktivnog elementa. Mjesta prolaza kanala za zrak, moraju biti zaptivena negorivim materijalom iste otpornosti prema požaru, kao i konstruktivni element.

•

Horizontalni kanali u koje se postavljaju instalacije moraju se provjetravati. Za provjetravanje se ne smiju upotrebljavati stubišni prostori ni prostorije u objektu koje se koriste ili u kojima se nalazi zapaljiv materijal. U horizontalnim kanalima bez protupožarne pregrade koja sprečava prenošenje požara uzduž instalacija dopuštena dužina instalacija može biti najviše 15 m.

•

Zidovi vertikalnih kanala moraju biti otporni prema požaru 90 minuta. Otvori za ubacivanje otpadaka u vertikalne kanale moraju se nalaziti u posebnoj prostoriji čija površina ne smije biti manja od 2 m² i koja mora imati posebno provjetravanje.

•

Zidovi prostorije za skupljanje otpadaka iz vertikalnih kanala moraju biti otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Prostorija za skupljanje otpadaka predstavlja poseban požarni sektor. Vrata na prostoriji za skupljanje otpadaka moraju biti otporna prema požaru najmanje 90 minuta i moraju imati mehanizam što ih drži uvijek zatvorenima. Prostorija za skupljanje otpadaka mora se provjetravati.

•

Klimatizacijske komore i drugi uređaji za provjetravanje moraju se smjestiti u zasebnu prostoriju koja je od ostalih prostorija u objektu odvojena zidovima otpornima prema požaru 90 minuta.Vrata na prostoriji za klimatizacijske komore i uređaje za provjetravanje moraju biti otporna prema požaru 90 minuta.

9.2.2.3 Sigurnosni liftovi Projektnim rješenjem, da su unutrašnji svjetlarnici, koji su služili za ventilaciju zahoda izgrađeni za smještaj liftova, osigurano je, da je svaki požarni sektor- prostor u objektu povezan najmanje s jednim liftom za prijevoz osoba; predviđeno je da su zidovi otvora za liftove otporni prema požaru 90 minuta, a provjetravani pred prostor zajednički je za liftove i stubište. Prostorija u koju je smješten pogonski agregat za lift (strojarnica) nalazi se na najvišem katu tavanu; predviđeno je da je odvojena od ostalih komunikacija vratima otpornima prema požaru najmanje 90 minuta a njeni zidovi moraju biti otporni prema požaru 90 minuta.

124 9.2.2.4 Kotlovnica Kotlovnica za zagrijavanje postavljena je u prizemlju objekta i zadovoljava sljedeće uvjete: 6) zidovi kotlovnice i međukatna konstrukcija otporni prema požaru 90 minuta; 7) vrata za ulaz u kotlovnicu postavljena su s vanjske strane objekta. 8) kotlovnica ima dva izlaza, od kojih jedan vodi izravno van objekta; 9) vrata na kotlovnici otvaraju u smjeru izlaženja; 10) ako se skladišni prostor za gorivo (kruto, tekuće ili plinovito) ne nalazi u objektu. Podstanica za toplu vodu u objektu smještena je u posebnu prostoriju.

9.2.2.5 Hidrantska mreža U skladu sa odredbama Pravilnika o tehničkim normama za vanjsku i unutarnju hidrantsku mrežu za gašenje požara: 9.2.2.5.1 Unutarnja hidrantska mreža Unutrašnja hidrantska mreža postavljena tako da je moguće štititi od požara sve prostorije Pristup hidrantima slobodan je i ne smije biti zakrčen različitim materijalima i robama. U objektu se nalaze tri kišne vertikale Ø 300 mm za odvod oborinskih voda sa krova.Novim rješenjem razdvaja se kišna i fekalna kanalizacija. 9.2.2.5.2 Vanjska hidrantska mreža S obzirom da je objekat Vjećnice, prije razaranja bio u funkciji, imao je sve priključke na gradsku mrežu komunalne infrastrukture. U projektima instalacija obuhvaćeni su vanjski priključci objekta na gradsku mrežu komunalne infrastrukture u svemu po tehničkim uvjetima gradskih komunalnih organizacija. 9.3 ZAKLJUĆNA RAZMATRANJA Ispunjavanje uvjeta propisane regulative F BiH u POGLEDU ZAŠTITE OD POŽARA na objektu koji je prema navodima Komisije: „Vijećnica je od svog postanka bila memorija mjesta. Njen izgled i neposredno okruženje bili su prikladan okvir da se slikama i fotografijama obilježi ljepota i najznačajniji trenuci u razvoju grada; Simbolički značaj Vijećnice izrastao je nakon razaranja kao pokušaja uništenja kulturnog identiteta države i naroda, a njena obnova je simbol otpora silama destrukcije.“, Bio je veoma zahtjevan i karakterističan projekat, ne samo u odnosu na devastirano stanje objekta, nego i na preliminarne propozicije za korišćenje objekta.

125 10 GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLITEKA 10.1 OPĆI PODACI 24 10.1.1 Historijski podaci Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu najstarija je kulturna institucija u Bosni i Hercegovini, koja od svoga osnutka kontinuirano služi misiji radi koje je osnovana.Gazi Husrev-beg, bosanski namjesnik, u Vakufnami o gradnji Medrese napisanoj 1537. godine, predvidio je da se “od novca koji preteče za gradnju Medrese kupi dobrih knjiga, koje će se upotrebljavati u spomenutoj medresi, da se njima koriste čitaoci i da iz njih prepisuju oni koji se bave naukom”. Tom prilikom Gazi Husrev-beg je lično uvakufio nekoliko rukopisa za biblioteku Medrese. Neki od tih rukopisa sačuvani su do danas i nalaze se u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. Tako se godina osnutka Gazi Husrev-begove medrese smatra i godinom utemeljenja istoimene biblioteke. Gazi Husrev-begova biblioteka je najstarija javna biblioteka u Bosni i Hercegovini, koja radi kontinuirano od svoga osnutka 1537. godine. Sve do 1863. godine Biblioteka je bila u sklopu Medrese. Te je godine, na poticaj Topal Osman-paše, bosanskoga namjesnika, uprava Gazi Husrev-begova vakufa dogradila jednu veću prostoriju uz Gazi Husrev-begovu džamiju, pored munare, u koju je Biblioteka preseljena iz Medrese. U tom prostoru Biblioteka je ostala do 1935. godine, kada je, zbog povećanja knjižnog fonda i broja korisnika, premještena u prizemne prostorije zgrade sarajevskog muftijstva ispred Careve džamije. Kasnije se Biblioteka proširila i u zgradi bivšeg Ulema-medžlisa, također pred Carevom džamijom, a cijela zgrada bivšeg muftijstva upotrijebljena je za smještaj knjižnog fonda. Na slici br.10.1 vidimo . Gazi Husrev-begovu džamiju u Sarajevu.

Sl. br.10.1 Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu (izvor: internet) 24

Jahić, Mustafa: GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLIOTEKA. Sarajevo, 2013. (ISBN: 9789958580055)

126

U prostorijama ispred Careve džamije Biblioteka je ostala do aprila 1992. godine, kada je iz sigurnosnih razloga usljed agresije na Bosnu i Hercegovinu izmještena iz ovih prostorija. Štampane knjige premještene su u desnu tetimu Careve džamije dok su rukopisi tokom agresije (1992.-1996.) premještani više (osam) puta na različite lokacije u Sarajevu. Najvrednijih 500 rukopisa smješteni su u trezor Privredne banke, gdje su ostali tokom cijeloga rata. Zahvaljujući ovim aktivnostima svi fondovi Biblioteke su u cijelosti spašeni. Blago tokom rata premještano osam puta „Zahvaljujući naporima i entuzijazmu uposlenika, sva ova vrijedna djela su preživjela agresiju na našu zemlju“, prisjeća se Jahić. "Kada su počele da gore zgrade po Sarajevu, a posebno kada su zapaljeni Orijentalni institut i Gradska biblioteka, počeli smo premještati rukopise. Nudili su mi iz nekih evropskih organizacija da izmjeste rukopise u Evropu, ali ja to nisam dozvolio. Sa Kobilje Glave, gdje stanujem, sam skoro svaki dan silazio u grad i obilazio te rukopise, ali ni tada nisam bio siguran da ćemo ih spasiti". Zbog toga je već u ratu počelo mikrofilmovanje rukopisa. Oprema iz Malezije je stigla kroz Sarajevski tunel spasa, no u nedostatku struje i vode to nije išlo tako brzo, pa je mikrofilmovanje nastavljeno i završeno nakon rata. U međuvremenu je najvredniji dio građe i digitaliziran te u skladu sa svjetskom praksom napravljen u više kopija koje se čuvaju na nekoliko različitih mjesta. "Počeli smo i sa digitalizacijom drugih fondova arhivske građe, stare periodike koja je veoma značajna za kulturnu baštinu. Kod nas se nalaze novine i časopisi koji su prvi počeli izlaziti u Bosni i Hercegovini. Sad planiramo da uradimo i virtuelnu biblioteku, da sve ono što je digitalizovano bude dostupno istraživačima". Rukopisi neprocjenjive vrijednosti Biblioteka čuva zbirku rukopisa neprocjenjive vrijednosti, a najstariji je "Ihjau ulumuddin" Ebu Hamid Muhameda el-Gazalije, teološko-mističko djelo prepisano 1131. godine. Veliki broj rukopisa nastali su , bilo da su napisani ili prepisani , u raznim krajevima islamskog svijeta, osobito u pojedinim većim i značajnim centrima kao što su: Mekka, Medina, Kairo, Bagdad i, naročito, Istanbul. Ovi rukopisi, ponekad unikati ili rariteti, dospijevali su u Bosnu i Hercegovinu i njoj susjedne zemlje na razne načine: trgovinom, odlaskom na hadž ljudi iz ovih krajeva ili, posebno, preko bošnjačkih studenata koji su se u tim centrima obrazovali i studirali. Među ovim rukopisima nalaze se i djela bošnjačkih autora napisana ili prepisana u spomenutim i drugim mjestima i gradovima diljem islamskoga svijeta u kojima su njihovi bošnjački autori ili prepisivači služili na visokim državnim ili naučnim položajima.

Na slici br.10.2 vidimo Rukopis djela Ihjau ulumid- din, na arapskom jeziku, koje je napisao Ebu Hamid Muhammed el-Gazali (um. 1111. godine) najstariji je rukopis u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. Ovaj rukopis prepisan je za života njegovog autora, 1105. godine.

127

Sl. br. 10.2 Rukopis djela Ihjau ulumid- din, na arapskom jeziku, koje je napisao Ebu Hamid Muhammed el-Gazali (um. 1111. godine) (izvor: Jahić, Mustafa: GAZI HUSREVBEGOVA BIBLIOTEKA) Na slici br.10.3 vidimo posebno vrijedan rukopis Divana, na perzijskom jeziku, Hafiza Širazija (um. 1389.). Rukopis je ilustriran između nekih stihova minijaturama u bojama, koje prikazuju prizore pojedinih stihova u Divanu.

Sl. br. 10.3. Divan, na perzijskom jeziku, Hafiza Širazija (izvor: Jahić, Mustafa: GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLIOTEKA)

128 Slika br. 10.4. Džuzovi Mehmed-paše Sokolovića (um.1579.) ističu se vanrednom kaligrafijom, ukrasima i povezima, rađenim zlatom utisnutim u kožu. U Biblioteci se čuva u kožu. U Biblioteci se čuva dvadeset i jedan džuz ovoga Mushafa.

Sl. br. 10.4 Džuzovi Mehmed-paše Sokolovića (um.1579.) (izvor: Jahić, Mustafa: GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLIOTEKA) „Gazi Husrev-begova biblioteka nije nikada bila samo biblioteka, ona je uvijek bila više s obzirom na fondove, prije svega zbirku koja sadrži više od 10.500 kodeksa u kojima se nalazi blizu 20 hiljada naslova. U tim rukopisima nalaze se djela iz islamskih, ali i drugih nauka. Imamo veliki broj rukopisa iz medicine, astronomije, jezika, veterine“.... Ovi rukopisi su u Bosnu dolazili skoro iz cijelog svijeta, a najviše preko naših studenata koji su studirali u poznatim islamskim centrima, kao što su Bagdad, Damask, Kairo, Istanbul... Znatan dio tih rukopisa donosile su hadžije, a neki su došli i trgovinom. "Kada je znatan dio bh. stanovništva prihvatio islam i počele se otvarati medrese i škole, knjige su se počele prepisivati i u Bosni pa su i bosanski učenjaci počeli da pišu vlastita djela na arapskom, perzijskom, turskom, bosanskom... i ta djela predstavljaju dio kulturne baštine Bosne i Hercegovine". Tako biblioteka čuva djela domaćih autora kao što su Hasan Kafi Pruščak, Mustafa Ejubović, Ibrahim Opijač, Muhamed Allamek... Knjižni fond Kako je izgledao prvobitni knjižni fond Biblioteke teško je utvrditi, jer su razne vrste nedaća - kao što su poplave, požari, ratovi i druge nesreće koje su kroz četiri stoljeća pratile Sarajevo, pogađale i Biblioteku. Posebno velika nesreća pogodila je Biblioteku tokom provale Eugena Savojskog 1697. godine u Sarajevo, kada je spaljen i opljačkan i Gazi Husrev-begov vakuf. Tom prilikom izgorjele su ili odnesene sve knjige iz Biblioteke. Ovom prilikom nestali

129 su i sidžili iz Sarajevskog šeriatskog suda i drugi historijski dokumenti. Fond Gazi Husrev-begove biblioteke trenutačno broji oko stotinu hiljada kodeksa rukopisa, štampanih knjiga, časopisa i dokumenata na arapskom, turskom, perzijskom, bosanskom i još nekim evropskim jezicima. Od toga više od 10.500 bibliotečkih jedinica čine kodeksi rukopisa sa oko 20.000 većih i manjih djela iz islamskih nauka, orijentalnih jezika, lijepe književnosti, filozofije, logike, historije, medicine, veterine, matematike, astronomije i drugih nauka. Na slici br. 10.5 vidimo početak sedmog poglavlja četvrte knjige poznatog medicinskog djela el-Kanun, na arapskom jeziku, koje je napisao Ibn Sina, na Zapadu poznat kao Avicena. Na slici br.10.6 Djelo el-Mulehhas fi-l-hej’e iz astronomije, koje je na arapskom jeziku napisao Mahmud ibn Muhammed ibn ‘Umer el-Džagmini el-Havarizmi (um. 1334.). Rukopis je prepisan u Mostaru 1658. godine.

Sl. br. 10.5 Ibn Sinaov el-Kanun na arapskom jeziku

Sl. br.10.6 Djelo el-Mulehhas fi-l-hej´e iz astronomije, koje je na arapskom jeziku napisao Mahmud ibn Muhammed ibn ‘Umer el-Džagmini el-Havarizmi (um. 1334). Rukopis je prepisan u Mostaru 1658. godine

(izvor: Jahić, Mustafa: GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLIOTEKA) . Rukopisni fond Biblioteke povećavao se na razne načine. Značajan broj rukopisa prepisan je u Gazi Husrev-begovoj medresi i Hanikahu. O tome svjedoče natpisi na velikom broju sačuvanih rukopisa. To istovremeno svjedoči da su Medresa i Hanikah bili i prepisivački centri. Rukopisni fond Gazi Husrev-begove biblioteke, naročito u kasnijoj fazi, povećavao se i na taj način što su mnogi pojedinci uvakufljavali ili poklanjali ovoj biblioteci svoje knjige ili čije le biblioteke. Fond Biblioteke značajno je povećavan i priključivanjem ovoj biblioteci ostataka knjiga iz drugih javnih biblioteka i medresa Bosne i Hercegovine.

130 Tako su u ovu Biblioteku došli rukopisi knjiga iz biblioteka: • • • • • • • •

Hadži Mehmed-bega Karađoz-bega iz Mostara (osn. 1557.) Memi Šah-bega iz Foče (osn. 1569.) Derviš-paše Bajezidagića iz Mostara (osn.1592.) Elči Ibrahim-pašine medrese iz Travnika(osn. 1704.) Mustafa-efendije Ejub(ov)ića - Šejh Juje(um. 1707.) Hadži Halil-efendije iz Gračanice (živio sredinom X8 stoljeća) Osman Šehdi-efendije Bjelopoljca iz Sarajeva (osn. 1760/61.) Abdulah-efendije Kantamirije iz Sarajeva (osn. 1774/75.) i dr.

Na slici br. 10.7 vidimo rukopis djela et-Tebsire ve-t-tezkire, koje je napisao Zejnuddin Abdurrahim ibn el-Husejn el-Iraki, vakuf je biblioteke Osmana Šehdi- efendije Bjelopoljca iz Sarajeva (osn. 1760/61.)

Sl. br. 10.7.Vakuf biblioteke Osmana Šehdi- efendije Bjelopoljca iz Sarajeva (osn. 1760/61.) (izvor: Jahić, Mustafa: GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLIOTEKA)

"Bolnica za knjige" U novoj zgradi Gazi Husrev-begove biblioteke nalazi se i moderno opremljen Odjel za restauraciju ili, kako kaže Jahić, „bolnica za knjige“. "U našem centru imamo mogućnost i tehnologiju da prvo istražimo vrste oštećenja, da uspostavimo dijagnozu te razmislimo na koji način ih liječiti. Prvo se pristupa tom liječenju, a onda i restauraciji. Postoje dvije vrste restauracije - mašinska i ručna. Mašinska je brža i lakša, ali je rizična za rukopise i zbog toga se radi rijetko. Uglavnom se štampana građa restaurira na taj način", priča naš sagovornik i dodaje da je u našoj zemlji teško doći do restauratora, budući da nemamo nijedan univerzitet ni centar u kojem se oni mogu edukovati.

131 10.1.2 Lokacija 25 Objekat nove zgrade Gazi Husrev -begove biblioteke je lociran u starom dijelu grada u okviru jedinstvenog kulturno – obrazovnog kompleksa Islamske zajednice koji čine: Medresa, Hanikah i Kuršumlija medresa. Sa sjeverne strane objekat izlazi na ulicu Mula Mustafe Bašeskije, sa zapadne strane na Gazi Husrev begovu, a sa južne strane dodiruje dućane u ulici Sarači. Veličina objekta je 64,00 x 41,40 m. Na slici br.10.8 vidimo uklapanje Gazi Husrev -begove biblioteke u jedinstveni kulturno – obrazovni kompleks.

Sl.br.10.8 Uklapanje Gazi Husrev - begove biblioteke u jedinstveni kulturno – obrazovni kompleks (izvor: internet) Objekat je lociran u starom dijelu grada sa velikom gustinom izgrađenosti tako da je izražena problematika prenošenja požara. Na slici br. 10.9 očigledna je mogućnost prenosa požara sa susjednog objekta.

Svi podaci od tačke 10.1.2 zaključno sa 10.1.5. preuzeti su iz dokumentacije: Projektant: „Plan“ d.d. Sarajevo, ljubaznošću autora 25

132

Sl. br. 10.9 Očigledna mogućnost prenosa požara sa susjednog objekta (izvor: internet)

Objekat ima kolski pristup sa tri strane i dvorišta Kuršumli medrese u koju se može ući manjim vozilima. Sa dvorišne strane ulaznog trijema je projektovana rampa za invalidska kolica, tako da je omogućen pristup svim prostorima u objektu. Na slici br.10.10 vidimo pristup iz dvorišta Kuršumli medrese. Kota 0,00 – prizemlja je vezana za nivo pločnika ispred službenog ulaza iz ul. Mula Mustafe Bašeskije.

Na slici br.10.10 Pristup iz dvorišta Kuršumli medrese (izvor. internet)

133 Na slici br.10.11 vidimo pristup iz ulice Mula Mustafe Bašeskije.

Sl. br.10.11 Pristup iz ulice Mula Mustafe Bašeskije (izvor: internet) 10.1.3 Dispozicija U suterenu objekta je izvedeno glavno skladište knjiga sa sistemom mobilnih regala, čime se povećava kapacitet knjiga što vidimo na slici br.10.12. U trezoru je primjenjen isti sistem skladištenja i to vrijednih zbirki u vanrednim situacijama; vidljivo na slici br.10. 13.

Sl. br.10.12 Glavno skladište knjiga (izvor: internet)

134

Sl. br.10.13 U trezoru su smještene vrijedne zbirke (izvor: internet) Na prvom i drugom katu su skladišta Instituta međusobno povezana internim stepeništem i liftom. Na drugom katu uz skladište su dva trezora. Sva skladišta imaju sistem skladištenja sa regalima za knjige. Skladišta u suterenu, prvom i drugom katu su povezana sa maloteretnim protupožarnim liftom, koji obezbjeđuje transport knjiga između skladišta i čitaonica. Pravilnom lokacijom ovog lifta su zadovoljene sve funkcionalne potrebe za transport knjižnog fonda unutar objekta. Prijem knjiga se vrši preko službenog ulaza na nivou prizemlja, gdje se takođe nalazi prostor za klasifikaciju, kategorizaciju i automatsku obradu . Pristup dostavnom vozilu je i iz ul. M. M. Bašeskije, kroz garažu. Budući uposlenici objekta, računa se na 60 osoba, kao i vanjski saradnici koriste službeni ulaz koji je strogo kontrolisan (detektori – „reed“ kontakti), kontrola prolaza. Uz ovaj ulaz se nalazi i kontrolna soba za praćenje svih sigurnosnih sistema. Lift i stepenište uz službeni ulaz služe za selektivnu komunikaciju kroz sve etaže objekta. Kontrola pojedinih prostorija i dijelova etaža je omogućena preko „reed“ kontakta. Glavni ulaz za posjetioce biblioteke nalazi se ispod trijema koji povezuje ulicu Gazi Husrev begovu sa dvorištem medrese. Hol sa garderobom, prijemom i kontrolom posjetilaca čini jedinstven prostor sa glavnom čitaonicom, katalozima, periodikom i referentnom zbirkom. U direktnoj vezi sa holom je prostor kafane koji ima ulaz iz Gazi Husrev begove ulice. Na slici br.10.14 vidimo glavni ulaz za posjetioce biblioteke.

135

Sl. br.10.14 Glavni ulaz za posjetioce biblioteke (izvor: internet)

Na slici br.10.15 dat je izgled hola. sa garderobom, prijemom i kontrolom posjetilaca.

Sl. br.10.15 Izgled hola sa garderobom, prijemom i kontrolom posjetilaca (izvor: internet)

Suteren i prvi kat su ovim holom povezani internim stepeništem sa neometanom komunikacijom. U suterenu je specijalna zbirka i sanitarije posjetilaca, a na prvom katu je dvorana za oko 300 posjetilaca sa holom, klub salom i manjim sanitarnim blokom. Dvorana

136 je projektovana za naučne skupove, predavanja i slično. Dvorana ima galeriju za simultano prevođenje i projekcije i opremljena je audio vizuelnim sistemom. Tehnološki blok je smješten u suterenu 1 sa prostorom za restauraciju knjiga. Na prvom katu je blok za zaštitu reprodukcija i održavanje fonda. Radionice su skoncentrisane na jednom mjestu i služe za održavanje i servisiranje cijelog objekta. Suhi trafo i agregat sa smanjenom bukom smješteni su u prizemlju sa direktnom vezom na ul. M. M. Bašeskije. Grupa prostorija uprave Biblioteke sa kancelarijom direktora, te salom za sastanke smještena je na prvom katu. Grupu prostorija sa čitaonicom i kabinetima koriste naučni saradnici biblioteke za proučavanje i naučni rad najvrjednijeg dijela fonda. Ovi prostori su strogo kontrolisani. Dio objekta koji je tretiran kao II faza izgradnje odlukom investitora je priključen objektu biblioteke i namjenjen Rijasetu islamske zajednice sa kancelarijama i prostorom za prijem gostiju. Ovaj dio ima poseban ulaz iz malog dvorišta i stepenište sa liftom te kontrolisanu vezu sa službenim dijelom Biblioteke. U prizemlju su smješteni poslovni prostori. Termoenergetska postrojenja su smještena u suterenu, to je podstanica centralnog grijanja, komore za ventilaciju i druga oprema. Uz objekat Biblioteke su prislonjeni manji poslovni prostori iz ul. Gazi Husrev begova, kao i prostori u natkrivenom ulaznom trijemu. U produžetku dajemo veličine i namjenu prostora prema projektnom programu, a na slikama br. 10.16, 10.17, 10.18, 10.19 i 10.20 vidljiva je njihova dispozicija. Na slici br.10.21 dati su presjeci kroz objekat.

Sl. br.10.16 Suteren (izvor: „Plan“ d.d.)

137

Sl.br.10.17 Prizemlje (izvor: „Plan“ d.d.)

Sl. br.10.18 Prvi kat (izvor: „Plan“ d.d.)

138

Sl. br.10.19 Drugi kat (izvor: „Plan“ d.d.)

Sl. br.10.20 Potkrovlje (izvor: „Plan“ d.d.)

139

Sl. br.10.21 Presjeci (izvor: „Plan“ d.d.) Ovim projektom su otvorene nove pješačke komunikacije kako između ulica, tako i unutar kulturno obrazovnog kompleksa. Ulaz u biblioteku je iz natkrivene ulice sa nizom poslovnih prostora i širim prostorom za okupljanje. Posjetilac će dobiti odgovarajuću karticu za prolaz kroz kontrolu da bi koristio usluge čitaonice i fonda. Time je omogućeno slobodno kretanje u zoni glavne čitaonice, kafane, specijalne zbirke u suterenu i prvom katu. Drugi prostori biblioteke su nedostupni vanjskim posjetiocima. U službenom dijelu je kontrolisano kretanje kako zaposlenih tako i posjetilaca. Kontrola se vrši iz kontrolne sobe elektronski i vizuelno. Površina objekta po etažama (brutto površina):

1 2 3 4 5

Nivo - etaža suteren prizemlje Kat 1 Kat 2 Potkrovlje Ukupno m2

2.133,70 1.724,00 1.764,00 1.351,50 510,00 7.483,20

140 10.1.4 Konstrukcija Nosiva konstrukcija objekta je sistema prostornog armirano betonskog rama ukručenog armirano betonskim zidovima u oba pravca. Stubovi su okruglog i kvadratnog presjeka i postepeno se smanjuju od temelja do vrha objekta. Armirano betonske ploče su debljine 15, 20 i 25 cm. Grede su u oba pravca računate kao ramovska konstrukcija, tipične visine 75 cm. Kroz grede je provučena sva instalacija ventilacije i klimatizacije. Krov je izveden kao ravni, a dio sa tavanom je lučna armirano betonska ploča. Krov dvorane je armirano betonska kupola. Zidovi prizemlja i gornjih etaža su armirano betonski debljine 20,0 cm. Osim preuzimanja horizontalnih sila, imaju i funkciju podjele objekta na požarne sektore. Zidovi suterena su debljine 30,0 cm, a trezora 40,0 cm. Ovi zidovi imaju zadatak da preuzmu velike pritiske od tla i od podzemnih voda. Temeljna ploča je debljine 70 cm, zbog velike dubine ukopavanja suterena, oko 4,50 m. Sa južne strane objekta, dućani koji su prislonjeni na biblioteku su rađeni kao zidani i pokriveni su ćeramidom. 10.1.5 Materijalizacija Nosivi fasadni zidovi su od betona ili blok opeke, na koji je obješena, zalijepljena ili učvršćena ankerima termoizolaciona ploča od kamene vune sa položenim pločama i fugama zalivenim odgovarajućim materijalom. Pošto se radi o ventilirajućoj fasadi sa završnom obradom od različitih materijala, tako je i nosiva konstrukcija prilagođena namjeni. Na nju se šarafe nosive fasadne ploče od reciklovanog stakla, obostrano armirana pletivom, pričvršćene na drvenu podkonstrukciju. Spojnice su od nehrđajućeg čelika kao i šarafi za pričvrščavanje. Uz fasadu izrađenu sa žbukom izvedenu su i standardni i posebni profili, takođe, od otpadnog stakla i granulata koji se lijepe i šarafe kao elementi vijenaca, prozorskih klupica i nadprozornika. U ovo se ubrajaju i ploče sa trapeznom fugom koje se lijepe na nosive fasadne ploče. Izveden je i drugi tip ventilirajuće fasade tzv.“ kasetna fasada“, gdje se fabrički urađene ploče, sa oblogom od kamenih ploča koje se vješaju na metalnu podkonstrukciju. Obzirom na postavljeni visoki stepen otpornosti objekta protiv požara, posebna pažnja je posvećena izboru materijala, koji odgovaraju postavljenim uvjetima, a i drugim u pogledu higijene, akustike, dizajna i kvaliteta. Pregradni zidovi su rađeni od gips kartonskih ploča na metalnoj podkonstrukciji, sa uloženim termo pločama od kamene vune. U protivpožarnim zonama su rađeni od specijalnih ploča sa kojim zid dobija otpornost na požar od 60 do 90min.

141 Dvorana je rađena zidovima debljine 20 cm, koji su protupožani i akustični. U sanitarijama su zidovi od opeke debljine 12 cm obloženo keramikom. Zidovi od opečnih blokova su obloženi gipskartonskim pločama. Spušteni strop je gips kartonski tip „ARMSTRONG“. Podovi u skladištima i tehnološkim prostorima su rađeni od epoksidne smole, a u laboratorijama i restauracijama od odgovarajuće keramike. Stepenište i hodnici su obloženi kamenim pločama. Najveći dio prostora je završno obrađen podom od „Taftinga“ koji je u klasi samogasivih materijala. Prozori, portali i ostakljene strukturne fasade su rađene od aluminijskih profila sa termičkim prekidom, ostakljeni običnim ili reflektujućim termopan staklom. Profili imaju visoku korozionu trajnost, dobar kapacitet, propustljivost spojeva, sigurnost od atmosferskih padavina (grupa C), zvučnu izolaciju od 40 dB i lakirani su poliuretanskim lakom. Fasadna stolarija na dućanima je urađena od prvoklasne borove masive, ostakljena je običnim termopan staklom i ima kvalitetan premaz. Unutrašnja stolarija je rađena od kvalitetne masive, a njena montaža je suha. Ograde su visoke 1,0 m, rađene su od al.profila, rukohvati su puni drveni. Zidovi su obojeni poludisperzivnim bojama. 11 ZAŠTITA OD POŽARA GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLITEKA 11.1 GLAVNI PROJEKAT INSTALACIJA ZA GAŠENJE POŽARA26 AUTOMATSKI SISTEM ZA GAŠENJE POŽARA PLINOM FM-200 11.1.1 Projektni zadatak Izraditi projekt izvedenog stanja stabilnih sistema za zaštitu od požara sredstvom FM200 za prostore navedene u Tabeli 1: u objektu GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLIOTEKA u Sarajevu. Prilikom izrade projekta poštivati važeće propise i prihvaćenu tehničku praksu na izradi takvih sistema.

26

Glavni projekat Zaštite od požara Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu preuzet je iz od:: „PROVING“ d.o.o. – preduzeće za protivpožarni inžinjering, marketing, istraživanje i razvoj, Sarajevo, ljubaznošću autora.

142 11.1 Tabela PROSTOR TREZOR 1 TREZOR 2 SKLADIŠTE RUKOPISA SKLADIŠTE ARHIVE SKLADIŠTE KNJIGA I SKLADIŠTE KNJIGA II TREZOR SKLADIŠTE - ARHIV OSTAVA RESTAURACIJE

POZICIJA II KAT II KAT II KAT I KAT SUTEREN SUTEREN SUTEREN SUTEREN SUTEREN

11.1.2 Opis objekta Prostori navedeni u tabeli 11.1 se nalaze u sastavu objekta koji je izrađen od armirano betonske konstrukcije i ima ukupno pet etaža. Prostori se ventiliraju se prisilnom ventilacijom (klima uređaji). Pristup prostorima je iz prostora hodnika, odvojenih vratima. Od ostalih prostorija prostori su odvojeni negorivim zidovima.

PODLOGE ZA PROJEKTIRANJE • • • •

Glavni projekt br 2695 – 09 iz oktobra 2009. godine NFPA 20001, "Clean Agent Fire Extinguishing Systems", 1996 Podloge dobivene od naručitelja, Svi ostali važeći propisi i zakoni za navedene instalacije.

11.1.3 Opis i princip rada sistema Zbog specifičnosti položaja i veličine prostora, štićeni su pojedinačnim sistemima koji su elektronski uvezani na jednu mikroprocesorsku centralu. Prostori su štićeni sistemima navedenim u Tabeli 2. U toku izvođenja instalacije došlo je do promjene položaja boca pojedinih sistema. Promjene su naznačene u grafičkom dijelu dokumentacije. Ostali parametri su ostali isti kao u glavnom projektu. Tabela 11.2 PROSTOR

TREZOR 1 TREZOR 2 SKLADIŠTE RUKOPISA SKLADIŠTE ARHIVE SKLADIŠTE KNJIGA I SKLADIŠTE KNJIGA II TREZOR

POZICIJA

II KAT II KAT II KAT I KAT SUTEREN SUTEREN SUTEREN

1 2 3

51 28 2 x 243

KOLIČINA SREDSTVA FM200 (kg) 34 19 442

4 5 6

6 x 243 368 243

1128 283 175

SISTEM SPREMNIK (l)

143 SKLADIŠTE - ARHIV OSTAVA RESTAURACIJE

SUTEREN SUTEREN

7 8

142 28

157 29

Kod ovakvih objekata zaštita sredstvom FM-200 se smatra najpovoljnijom zbog velike efikasnosti kod gašenja i ekonomične cijene protupožarne stabilne instalacije. Sredstvo FM200 gasi požar tako što inhibira kemijsku reakciju između gorivog materijala i kisika, a naročito je zanimljivo sljedeće: • • • • • •

atmosfera plina ne predstavlja opasnost za ljudstvo, radi zanemarive toksičnosti medija, velika brzina djelovanja, minimalno smanjenje vidljivosti, maksimalna disperzija plina unutar štićenog prostora, dobro miješanje plina sa zrakom bez opasnosti za raslojavanjem, plin nije korozivan, ne provodi struju i ne izaziva hladne šokove.

AKTIVIRANJE SISTEMA - se provodi na jedan od sljedećih načina: AUTOMATSKI: sistem za dojavu požara automatski aktivira stabilnu instalaciju s FM-200. POLUAUTOMATSKI: stabilna instalacija s FM-200 aktivira se pomoću tastera za aktiviranje gašenja RUČNO: stabilna instalacija s FM-200 aktivira se izvlačenjem osigurača iz ručnog aktivatora na ventilu i povlačenjem ručice ručnog aktivatora. Sa jednom od spomenute tri mogućnosti aktiviranja narušava se ravnoteža sila koje drže ventil s FM-200 zatvoren. Oslobođen klip pod djelovanjem pritiska sredstva FM-200 krene u gornji položaj i oslobađa istjecanje sredstva iz spremnika u razvodni cjevovod i preko mlaznica u štićeni prostor. Kod automatskog aktiviranja električni okidač aktivira ventil i signalizira proradu na centralu za upravljanje gašenjem. U ostalim slučajevima aktiviranja gašenja signalizira proradu ventila te pad pritiska ukoliko je došlo do pražnjenja spremnika. Svi događaji u sistemu za gašenje požara FM200 se prenose na paralelni display koji se instalira u prostor objekta sa 24 sahatnom dežurom. Nakon aktiviranja sistema potrebno je: • • •

sistem dojave požara dovesti u pripravno (radno) stanje spremnike s FM-200 poslati na punjenje stabilnu instalaciju dovesti u pripravno (radno) stanje

Kontrola pritiska u spremniku s FM-200 moguća je vizualno na manometru smještenom na ventilu uređaja s FM-200. 11.1.4 Vatrogasni prilazi i putevi Objekat nove zgrade Gazi Husrev -begove biblioteke je lociran u starom dijelu grada u okviru jedinstvenog kulturno – obrazovnog kompleksa Islamske zajednice koji čine:

144 Medresa, Hanikah i Kuršumlija medresa. Sa sjeverne strane objekat izlazi na ulicu Mula Mustafe Bašeskije, sa zapadne strane na Gazi Husrev begovu, a sa južne strane dodiruje dućane u ulici Sarači. Objekat je lociran u starom dijelu grada sa velikom gustinom izgrađenosti tako da je izražena problematika prenošenja požara.Objekat ima kolski pristup sa tri strane i dvorišta Kuršumli medrese u koju se može ući manjim vozilima. 11.1.5 Požarni sektori Prema čl.15 Zakon o zaštiti od požara Sl.list R. Bosne i Hercegovine 15/87, objekti za javnu namjenu u kojim se skuplja i radi veći broj ljudi moraju biti podjeljeni na požarne sektore. Po ovom Zakonu, požarni sektor se na osnovu priznatih tehničkih pravila i stručne literature može definisati kao građevinska cjelina, koja u određenom vremenskom periodu neće biti ugrožena u smislu njene statičke funkcije. U pomenutom periodu iz tog sektora ne smije doći do prodora dima i toplote u susjedne prostorije, a mora se obezbjediti sigurna evakuacija osoba koje se tu zateknu. Putevi evakuacije moraju imati dovoljnu propusnost i biti na siguran način zaštićeni od vatre i dima. Finalna obrada i izolacija površina izlaznih puteva, odnosno puteva za evakuaciju mora biti od građevinskih materijala koji nisu lako zapaljivi i koji ne bi brzo sagorjevali i pri tome oslobađali štetne plinove. Na osnovu dispozicije objekta, formiranih funkcionalnih cjelina i požarnog opterećenja, izvršena je podjela objekta, Gazi Husrev begove biblioteke na požarne sektore. Podjela je izvedena sa dodatnim arhitektonskim elementima, PP vratima koja su ugrađena na pp zidove i PP stepenicama. Osim navedenog pojedini prostori kao što su : • • • • • • • • •

Trezor 1 – II kat, trezor 2 - II kat, arhiv 1 - I kat, skladište - II kat, skladište knjiga 1 – suteren, skladište knjiga 2 – suteren, trezor – suteren, skladište arhiv – suteren i ostava – restauracija

se dodatno štite FM 200. U prilogu je pregled formiranih požarnih sektora. Osim površine sektora, navedene su prostorije koje se nalaze u požarnom sektoru .

145

POŽ. SEKT. 1 2 3

4

PROSTORIJE Stepenište (sut, priz, sp.1.sp.2,pot. Stepenište (sut, priz, sp.1.sp.2,pot. Hodnik i skladište pp opreme Hol, recepcija, portir, vjetrobran

Sut. Priz.

48,77 66,97

Hol, kancelarije, sanitarije

Sp.1

249,67

Hol, kancelarije, sanitarije

Sp.2

222,38

Hodnik, sanit.kanc.gl.urednik Čekaonica, foaje muzeja, sanitarije

Pot. Sut.

73,59 158,31

Priz. Sp.1 Sp.2

948,00 919,00 169,00 Sut. Sut. Sut. Sut. Sut. Sut. Sut. Sut. Sut. Sut. Priz. Priz.

17 18 19 20 21

Čitaonica, kopirnica, automatska obrada, referetna čitaonica, referentna zbirka, informacije, sanit. hol, klub sala i sanitarije galerija Mašinsko postrojenje Arhiva klima Skladište knjiga Trezor Hodnik i sanitarije Hodnik Restauracija knjiga Skladište knjiga Muzej, sala, skladište eksponata Prijem knjiga, garaža Hodnik, prijem knjiga, klasifikacija, katalogizacija, sanitarije Trafo Agregat Kancelarije, hodnici, sanitarije Skladište, arhiva Skladište rukopisa

22 23 24 25

Svečana sala Kancelarije, salon izložba rukopisa Kancelarije novinari Kancelarije novinari

5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16

POVRŠINA 16,18 16,38

661,38

2.036,.00

Priz. Priz. Sp.1 Sp.1 Sp.1 Sp.2 Sp.2 Sp.2. Pot. Pot.

207,93 68,00 11,30 122,50 76,00 117,30 49,74 250,00 499,00 240,20 177,00 174,17 17,42 24,33 349,00 107,51 118,05 125,63 372,30 241,20 91,00

Dućani koji se naslanjaju na objekat i koji su u zajedničkom dvorištu sa objektom su posebni sektori

Na slikama br. 11.1, br.11.2, br.11.3, br.11.4 i br.11.5 vidimo požarne sektore i planove evakuacije.

146

Sl. br. 11.1 Suteren - požarni sektori i plan evakuacije (izvor: Proving d.o.o.)

Sl. br. 11.2 Prizemlje - požarni sektori i plan evakuacije (izvor: Proving d.o.o.)

147

Sl. br. 11.3 I kat - požarni sektori i plan evakuacije (izvor: Proving d.o.o.)

Sl. br. 11.4 II kat - požarni sektori i plan evakuacije (izvor: Proving d.o.o.)

148

Sl. br. 11.5 Potkrovlje - požarni sektori i plan evakuacije (izvor: Proving d.o.o.) 11.1.6 Požarno opterećenje Za građenje objekta, koji ima ukopani suteren, prizemlje, kat I, kat II i djelimično potkrovlje, izabrani su sljedeći materijali: beton, armirani beton, keramičke pločice, kamene obloge, opečni blokovi, rigips zidovi i pp rigips obloge gdje to nalaže zakon zaštite od požara. Stepenište je od armiranog betona, tako da i ono ima zadovoljavajuće karakteristike s aspekata zaštite od požara. Pregradni zidovi su zidani punom opekom u pojedinim slučajevima radi protupožarnih uvjeta. Prema međunarodnim normama svi objekti se mogu svrstati u tri kategorije u odnosu na požarno opterećenje. Pod pojmom požarnog opterećenja smatra se ukupna toplota sagorivih predmeta u požarnom sektoru na kvadratni metar, a računa se po obrascu. PO = G x K / F gdje je: PO - požarno opterećenje G - težina gorivih predmeta u kg K - toplotna vrijednost materijala u J F - površina požarnog sektora u m2 Pomoću ovog obrasca dobivene se tri kategorije požarnog opterećenja i to: •

objekti sa velikim požarnim opterećenjem toplotne vrijednosti preko 3350 MJ/m1 gdje spadaju prodavnice, skladišta zapaljivih materijala boja, lakova i dr.

•

objekti sa srednjim požarnim opterećenje toplotne vrijednosti od 1157 do 3350 MJ/m1, gdje spadaju administrativne zgrade, hoteli, bolnice, robne kuće i dr.

149 •

objekti sa malim požarnim opterećenjem toplotne vrijednosti do 1157 MJ/m1, gdje spadaju stambene zgrade, fakulteti, bolnice, zdravstvene ustanove i dr.

Na osnovu kompletne analize objekta s aspekata lokacije, prilaznih, požarnih i evakuacionih puteva, građevinskih karakteristika ugrađenih materijala i njihove vatrootpornosti, podijele objekta na požarne sektore, klasifikacije objekta u pogledu namjene, zastupljenog skladišnog programa knjiga, objekat se može svrstati u objekte sa srednjim požarnim opterećenjem. 11.1.7 Primijenjeni materijali i građevinski proizvodi Nosivi fasadni zidovi su od betona ili blok opeke, na koji je obješena, zaljepljena ili učvršćena ankerima termoizolaciona ploča od kamene vune sa položenim pločama i fugama zalivenim odgovarajućim materijalom. Pošto se radi o ventilirajućoj fasadi sa završnom obradom od različitih materijala, tako je i nosiva konstrukcija prilagođena namjeni. Na nju se šarafe nosive fasadne ploče od reciklovanog stakla, obostrano armirana pletivom, pričvrščene na drvenu podkonstrukciju. Spojnice su od nehrđajućeg čelika kao i šarafi za pričvrščavanje. Uz fasadu izrađenu sa žbukom izvedenu su i standardni i posebni profili, takođe, od otpadnog stakla i granulata koji se lijepe i šarafe kao elementi vijenaca, prozorskih klupica i nadprozornika. U ovo se ubrajaju i ploče sa trapeznom fugom koje se lijepe na nosive fasadne ploče. Izveden je i drugi tip ventilirajuće fasade tzv. “kasetna fasada“, gdje se fabrički urađene ploče, sa oblogom od kamenih ploča koje se vješaju na metalnu podkonstrukciju. Obzirom na postavljeni visoki stepen otpornosti objekta protiv požara, posebna pažnja je posvećena izboru materijala, koji odgovaraju postavljenim uvjetima, a i drugim u pogledu higijene, akustike, dizajna i kvaliteta. Pregradni zidovi su rađeni od gips kartonskih ploča na metalnoj podkonstrukciji, sa uloženim termo pločama od kamene vune. U protivpožarnim zonama su rađeni od specijalnih ploča sa kojim zid dobija otpornost na požar od 60 do 90min. Dvorana je rađena zidovima debljine 20 cm, koji su protupožani i akustični. U sanitarijama su zidovi od opeke debljine 12 cm obloženo keramikom. Zidovi od opečnih blokova su obloženi gipskartonskim pločama. Spušteni strop je gips kartonski tip „ARMSTRONG“. Podovi u skladištima i tehnološkim prostorima su rađeni od epoksidne smole, a u laboratorijama i restauracijama od odgovarajuće keramike. Stepenište i hodnici su obloženi kamenim pločama. Najveći dio prostora je završno obrađen podom od „Taftinga“ koji je u klasi samogasivih materijala.

150 Prozori, portali i ostakljene strukturne fasade su rađene od aluminijskih profila sa termičkim prekidom, ostakljeni običnim ili reflektujućim termopan staklom. Profili imaju visoku korozionu trajnost, dobar kapacitet, propustljivost spojeva, sigurnost od atmosferskih padavina (grupa C), zvučnu izolaciju od 40 dB i lakirani su poliuretanskim lakom. Fasadna stolarija na dućanima je urađena od prvoklasne borove masive, ostakljena je običnim termopan staklom i ima kvalitetan premaz. Unutrašnja stolarija je rađena od kvalitetne masive, a njena montaža je suha. Ograde su visoke 1,0 m, rađene su od al.profila, rukohvati su puni drveni. Zidovi su obojeni poludisperzivnim bojama. 11.1.8 Putevi evakuacije i požarna signalizacija Obzirom da se radi o javnom objektu u kojem će raditi veći broj ljudi (pretpostavlja se 60 zaposlenih) i promjenljivi broj posjetilaca, Zakon o zaštiti od požara (čl.16) obavezuje, između ostalog, da „mora biti omogućena bezbjedna evakuacija u slučaju požara“. Proces evakuacije odvija se kroz tri stadijuma: •

prvi stadijum predstavlja kretanje osoba iz bilo kog prostora u objektu ka izlazima iz tog prostora,

•

drugi stadijum je kretanje od izlaza iz prostorija prema spoljnim izlazima ( duž hodnika, stepeništa i sl.),

•

treći stadijum je udaljavanje i razilaženje od izlaza iz objekta prema mjestima koja su udaljena od opasnih zona.

Kod proračuna evakuacije treba znati da : •

zdravi ljudi se kreću po vodoravnoj površini brzinom 1.25 m/s.

•

pokretni ljudi koji trebaju pomoć kreću se prosječnom brzinom 0.80 m/s.

•

osobe na štakama kreću se brzinom od 0.57 m/s, u električnim kolicima 0.89 m/s, a u običnim kolicima 0.69 m/s.

•

Ako u objektu ima više od 800 ljudi onda je formula T=0.70+0.0133.

•

Brzina kretanja ljudi u grupi je otprilike 1,2 m u sekundi ako je gustoća grupe manja od 1 osobe na 2 metra kvadratna.

•

Ako na kvadratnom metru ima više od 4-5 osoba onda kretanje nije moguće.

•

Ljudi uglavnom pri kretanju koriste najpoznatiji put. Stoga je izuzetno bitno organizovati i izvoditi vježbe kako bi se ljudi upoznali sa najkraćim putem evakuacije.

Vrijeme evakuacije zavisi od:

151 •

Udaljenosti do najbližeg izlaza

•

Broja i kapaciteta izlaza

•

Organizacija izlaženja

•

Obučenosti ljudi

•

Broja i fizičkih karakteristika ljudi

•

Intenziteta vatre i dima

•

Osvijetljenost i obilježenost puteva evakuacije Optimalna brzina evakuacije postiže se sa gustoćom od 2 osobe po metru kvadratnom.

Gruba procjena za evakuaciju objekta do 800 ljudi je: T=2+0.0117p, T = vrijeme potrebno za evakuaciju (u minutama) p = je broj ljudi koje treba evakuirati T=2+0.0117*30 T= 2,351min 11.1.9 Liftovi Vertikalni transport knjiga između skladišta i čitaone obezbjeđen je maloteretnim liftom nosivosti 100 kg sa 4 stajališta. Otvor za lift je armirano betonski kanal dim. 96/96 cm u kojem je smješten i pogon.Svi elementi lifta su vatrootpornoj izvedbi. Osobni lift nosivosti 630 kg ili 8 osoba i 400 kg za 5 osoba povezuje sve etaže sa kontrolisanom upotrebom pomoću kartica ili ključeva za pojedine etaže. Lift je opremljen automatskim vratima koja sprečavaju prenošenje vatre po etažama.

11.1.10 Instalacije 11.1.10.1 Gromobranska instalacija Gromobranska instalacija se izvodi po principu Faradejevog kaveza. Prihvatni vod je pocinčana traka Fe/Zn 20x3 mm koja je na krovu povezana sa krovnim oblogama od bakarnog lima. 11.1.10.2 Panična rasvjeta U cijelom objektu izvedeno je panično osvjetljenje. Panične svjetiljke su montirane u hodnicima i na izlazima iz prostorija u pravcu napuštanja objekta, a sve u svrhu obezbjeđenja uvjeta za dobru i sigurnu evakuaciju zaposlenog osoblja i slučajnih posjetilaca .

152

Ovaj sigurnosni sistem ima vlastiti izvor napajanja koji se uključuje pri nestanku mrežnog napona i obezbjeđuje dovoljno energije za rad svjetiljki u vremenu od 1 do 2 sahata, uz zadovoljavajući nivo osvjetljenosti. Strujni krugovi panične rasvjete odvojeni su od ostalih strujnih krugova. Kod nestanka napajanja električnom energijom, agregat automatski startuje i uključuje određeni dio svjetiljki. U međuvremenu od nestanka mrežnog napona do uspostavljanja agregatskog napona uključene su svjetiljke panik rasvjete. Na ovaj način se postiže visoka pouzdanost tj. neprekidnost osvjetljenosti svih prostora, a naročito evakuacionih i požarnih puteva. Svjetiljke moraju na sebi imati strelicu koja će pokazivati smjer evakuacije u slučaju požara ili nekog drugog akcidenta.

11.1.10.3 Instalacija dojave Sistem vatrodojave je izveden u cijelom objektu i to sa analognom adresabilnom centralom sa većim brojem adresa. Izvedeni su optičko-dimni, termički i ručni javljači požara koji su montirani na putevima evakuacije. (njihove pozicije su označene na shemi evakuacije). Objekat je obezbjeđen automatskom dojavom požara, tako da se automatskim javljačima požara štiti i prostor iznad spuštenih stropova uvezanim na dodatne indikatore koji su postavljeni na stropu ispod montiranog javljača. Za upozorenja za slučaj požara u objektu i ispred objekta su izvedene alarmne sirene. Ovu instalaciju potrebno je periodično pregledati od strane ovlaštene organizacije. Na slici br.11.6 predstavljena je vatrodojavna BMZ Integral Centrala

Sl. br.11.6 Vatrodojavna BMZ Integral Centrala (izvor: Proving d.o.o.)

153 11.1.10.4 Zagrijavanje objekta Zagrijavanje objekta se vrši kombinovano, prema namjeni i zahtjevima prostora. Pojedini prostori se zagrijavaju pojedinačnim grijnim tijelima – ventilatorskim konvektorima, a pojedini prostori se zagrijavaju u sklopu sistema klimatizacije i ventilacije pomoću sistema kanala. Ventilatorski konvektori koriste kao medij za zagrijavanje toplu vodu 90/70 oC koja se priprema u kotlovnici objekta. Obzirom da je predviđen temperaturni gradijent 90/70 oC vode instalacije za zagrijavanje objekta ne predstavlja požarnu opasnost.

11.1.10.5 Ventilisanje objekta Objekat posjeduje sistem za ventilaciju koji se sastoji od ventilacionih kanala i klima komora. Ventilacioni kanali koji prolaza kroz požarne sektore moraju biti snabdjeveni protivpožarnim klapnama.

11.1.11 Unutrašnja i vanjska hidrantska mreža Na osnovu važećih propisa za ovu vrstu objekata, objekat je spojen na potrebnu infrastrukturnu mrežu i to na instalacije kanalizacije, kišnice, sanitarne i hidrantske mreže. 11.1.11.1 Unutrašnja hidrantska mreža Pravilnik o tehničkim normativima za vanjsku i unutrašnju hidrantsku mrežu za gašenje požara (Sl.list SFRJ br.30/91), u članu 31 se navodi: Unutrašnja hidrantska mreža u objektima postavlja se tako da je moguće štititi od požara sve prostorije. Protok unutarnje hidrantske mreže na najvišem katu mora biti u skladu vrijednostima navedenim u tablici. Visina objekta m do 22 m 23 do 40 41 do 75 Više od 75

sa

Najmanji protok l/sec 5 7,5 10 12,5

Međusobno rastojanje hidranata je tako da se cjelokupni prostor koji se štiti pokriva mlazom vode, pri čemu se vodilo računa o tome da dužina crijeva iznosi 15,0 m, a dužina kompaktnog mlaza 5,0 m. Hidranti su montirani na putevima evakuacije, hodnicima i stepenišnim prostorima. (Sl.list SFRJ br.30/91 čl.br.27). Pristup hidrantima mora biti slobodan i ne smije biti zakrčen različitim materijalima i robama. 11.1.11.2 Vanjska hidrantska mreža Vanjska hidrantska mreža mora da zadovoljava uvjete iz (Sl.list SFRJ br.30/91 čl.br.17), da rastojanje između dva hidranta bude max. 80 m, a udaljenost od objekta min. 5,0 m. Obzirom da se nalazi u gradskoj jezgri objekat ne posjeduje vlastitu vanjsku

154 hidrantsku mrežu , ali ista postoji u ulicama koje ga okružuju i njeno održavanje nadležnosti KJKP VODOVOD.

je u

12 ISPUNJAVANJE UVJETA PROPISANE REGULATIVE F BiH U POGLEDU ZAŠTITE OD POŽARA 12.1 PLANSKO-ORGANIZACIJSKE MJERE Plansko-organizacijske mjere podrazumijevaju: 1. izradu projekata zaštite od požara, 2. izradu elaborata zaštite od požara i 3. stručnu ocjenu primjenjivosti mjera zaštite od požara na projektnu dokumentaciju. Projektovanom zaštitom od požara ispunjene su Plansko-organizacijske mjere 12.2 ARHITEKTONSKO-GRAĐEVINSKE MJERE – OPĆE I POSEBNE ZA JAVNE OBJEKTE 12.2.1 Vatrogasni prilazi i putevi – Opće Objekat je lociran u starom dijelu grada sa velikom gustinom izgrađenosti tako da je izražena problematika prenošenja požara. Objekat ima kolski pristup sa tri strane i dvorišta Kuršumli medrese u koju se može ući manjim vozilima. U slučaju nastanka požara, obzirom na lokaciju objekta, realno se može očekivati da bude onemogućen pristup vatrogascima sa svih strana objektu. Za sve prostorije objekta koje su pokrivene FM200 instalacijom, nije neophodno osigurati prilaz vatrogasnim vozilima, ovo direktno utiče na zaštitu od požara. 12.2.2 Požarni sektori Na osnovu dispozicije objekta, formiranih funkcionalnih cjelina i požarnog opterećenja, izvršena je podjela objekta, Gazi Husrev begove biblioteke na požarne sektore. Premda je podjela objekta na požarne sektore rađena prema čl.15 Zakon o zaštiti od požara Sl.list R. Bosne i Hercegovine 15/87, urađena je u skladu sa namjenom prostora,a time su određeni požarni sektori i njihova zaštita od požara. Požarni sektori urađeni su u skladu odredbi Posebnih mjera za javne objekte. Podjela je izvedena sa dodatnim arhitektonskim elementima, PP vratima koja su ugrađena na PP zidove i PP stepenicama. Osim navedenog pojedini prostori kao što su : • • • • •

Trezor 1 – II kat, trezor 2 - II kat, arhiv 1 - I kat, skladište - II kat, skladište knjiga 1 – suteren,

155 • • • •

skladište knjiga 2 – suteren, trezor – suteren, skladište arhiv – suteren i ostava – restauracija

se dodatno štite FM 200. Požarni sektori u prostorijama ispod razine terena prema požaru 90 minuta.

odvojeni su zidovima otpornim

Predviđeno je da pregradni zidovi koji odvajaju požarne sektore moraju presijecati cijelu konstrukciju. Kod spuštenih stropova pregradni zidovi presijecaju vidljivu oblogu stropa i vežu se s međukatnom konstrukcijom. Projektovane su granice požarnih sektora- prostora od negorivih građevinskih materijala i to: spojevi zidova, koji su u sastavu granice požarnog sektora, sa vanjskim zidom i stropom su od negorivih građevinskih materijala, granice požarnih sektora i nosivi dijelovi konstrukcije: međukatne konstrukcije, zidova evakuacionih stepeništa i njihovih predprostora, zidovi okna požarnih liftova, projektovani su da imaju otpornost na požar minimalno 90 minuta. 12.2.3 Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda - ispunjavanje općih i posebnih mjera za javne objekte Otpornost na požar primijenjenih građevinskih materijala i proizvoda ugrađenih u postojeći objekat zadovoljavaju propisane kategorije otpornosti na požar. Predviđeno je da svi: •

nosivi i ojačani vanjski zidovi moraju biti od negoriva materijala i otporni prema požaru najmanje 90 minuta; Dvorana je rađena zidovima debljine 20 cm, koji su protupožarni

•

Pregradni zidovi su rađeni od gips kartonskih ploča na metalnoj podkonstrukciji, sa uloženim termo pločama od kamene vune. U protivpožarnim zonama su rađeni od specijalnih ploča sa kojim zid dobija otpornost na požar od 60 do 90min.

•

Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda ugrađenih u postojeći objekat zadovoljavaju propisane kategorije otpornosti na požar.

•

Najveći dio prostora je završno obrađen podom od „Taftinga“ koji je u klasi samogasivih materijala.

12.2.4 Putevi evakuacije Glavni ulazi/izlazi su u nivou evakuacionog stepeništa koje vode do ulice (sigurnog vanjskog prostora). Sporedni ulaz/izlaz za uposlenike tako je projektovan da omogućava neophodan izlazni kapacitet ulaza/izlaza. Ispoštovane su odredbe da:

156

•

kat građevine mora imati pristup glavnom ulazu/izlazu i mora biti obezbjeđen sa dodatnim izlazom širine koja je neophodna da minimalno omogući prolaz od polovine ukupnog opterećenja korisnika (proračunatog za taj kat).

•

ovi dodatni izlazi moraju biti maksimalno udaljeni od glavnog ulaza/izlaza da bi evakuacijski putevi bili neovisni jedni o drugim.

•

širina bilo kojeg hodnika koji vodi ka izlazu, a služi za prolaz 50 ljudi i više, ne smije biti manja od 1,20 m.

Ispoštovana je odrednica iz legislative: „Požarno stepenište je stepenište koje se koristi samo u slučaju opasnosti od požara za evakuaciju ili za gašenje požara“ Izvršen je proračun vremena evakuacije iz objekta. 12.3 TEHNIČKO-TEHNOLOŠKE MJERE 12.3.1 Protupožarna vrata, žaluzine, roletne, kanali, klapne, dimovodi •

Protupožarna vrata koja razdvajaju požarne sektore imaju mehanizam koji ih uvijek drži zatvorenima.

•

Zidovi vertikalnih kanala za smještaj instalacija otporni prema požaru 90 minuta.

•

Pristupni otvori za kontrolu instalacija osigurani vratima ili kapcima otpornim prema požaru najmanje 90 minuta.

•

Vertikalnim kanalima za smještaj instalacija u objektu prilazi se iz prostora koji je od ostalih komunikacija u objektu odvojen vratima od negoriva materijala. Horizontalni kanali u koje se postavljaju instalacije otporni prema požaru 60 minuta.

•

Pri prolazu kroz konstruktivne elemente: zidove, međukatne konstrukcije određene otpornosti prema požaru, kanali za zrak obloženi negorivim izolacionim materijalom iste otpornosti prema požaru kao i konstruktivni elementi, a najmanja dužina obloženog dijela kanala veća je od 50 cm sa svake strane konstruktivnog elementa. Mjesta prolaza kanala za zrak zaptivena negorivim materijalom iste otpornosti prema požaru, kao i konstruktivni element.

•

Za provjetravanje se ne koriste stubišni prostori ni prostorije u objektu koje se koriste.

•

Zidovi vertikalnih kanala otporni prema požaru 90 minuta. Otvori za ubacivanje otpadaka u vertikalne kanale nalaze se u posebnoj prostoriji koja ima posebno provjetravanje.

•

Zidovi prostorije za skupljanje otpadaka iz vertikalnih kanala otporni prema požaru najmanje 90 minuta. Prostorija za skupljanje otpadaka predstavlja poseban požarni sektor. Vrata na prostoriji za skupljanje otpadaka otporna prema požaru najmanje 90 minuta i imaju mehanizam što ih drži uvijek zatvorenima. Prostorija za skupljanje otpadaka se provjetrava.

157 •

Klima komora i mašinsko odjeljenje su smješteni u zasebne prostorije koje su od ostalih prostorija u objektu odvojene zidovima otpornima prema požaru 90 minuta.Vrata ovih prostorija otporna prema požaru 90 minuta.

12.3.2 Sigurnosni liftovi Vertikalni transport knjiga između skladišta i čitaone obezbjeđen je maloteretnim liftom nosivosti 100 kg sa 4 stajališta. Otvor za lift je armirano betonski kanal dim. 96/96 cm u kojem je smješten i pogon.Svi elementi lifta su vatrootpornoj izvedbi. Osobni lift nosivosti 630 kg ili 8 osoba i 400 kg za 5 osoba povezuje sve etaže sa kontrolisanom upotrebom pomoću kartica ili ključeva za pojedine etaže. Lift je opremljen automatskim vratima koja sprečavaju prenošenje vatre po etažama. Prostorija u koju je smješten pogonski agregat za lift (strojarnica) nalazi se na najvišem katu tavanu; predviđeno je da je odvojena od ostalih komunikacija vratima otpornima prema požaru najmanje 90 minuta a njeni zidovi moraju biti otporni prema požaru 90 minuta.

12.3.3 Kotlovnica Kotlovnica za zagrijavanje postavljena je u prizemlju objekta i zadovoljava sljedeće uvjete: 1) 2) 3) 4)

zidovi kotlovnice i međukatna konstrukcija otporni prema požaru 90 minuta; vrata za ulaz u kotlovnicu postavljena su s vanjske strane objekta. kotlovnica ima dva izlaza, od kojih jedan vodi izravno van objekta; vrata na kotlovnici otvaraju u smjeru izlaženja;

Podstanica za toplu vodu u objektu smještena je u posebnu prostoriju. Zagrijavanje objekta se vrši kombinovano, prema namjeni i zahtjevima prostora. Pojedini prostori se zagrijavaju pojedinačnim grijnim tijelima – ventilatorskim konvektorima, a pojedini prostori se zagrijavaju u sklopu sistema klimatizacije i ventilacije pomoću sistema kanala. Ventilatorski konvektori koriste kao medij za zagrijavanje toplu vodu 90/70 oC koja se priprema u kotlovnici objekta. Obzirom da je predviđen temperaturni gradijent 90/70 oC vode instalacije za zagrijavanje objekta ne predstavlja požarnu opasnost.

12.4 VANJSKA I UNUTARNJA HIDRANTSKA MREŽA ZA GAŠENJE POŽARA Premda su mreže rađene u skladu sa: Pravilnik o tehničkim normativima za vanjsku i unutrašnju hidrantsku mrežu za gašenje požara (Sl.list SFRJ br.30/91), mreže zadovoljavaju odredbe važeće regulative. 12.4.1 Unutrašnja hidrantska mreža Unutrašnja hidrantska mreža u objektima postavljena je tako da je moguće štititi od požara sve prostorije. Protok unutarnje hidrantske mreže na najvišem katu navedenim u tablici.

u skladu

sa vrijednostima

158

Visina objekta m do 22 m 23 do 40 41 do 75 Više od 75

Najmanji protok l/sec 5 7,5 10 12,5

Međusobno rastojanje hidranata je tako da se cjelokupni prostor koji se štiti pokriva mlazom vode, pri čemu se vodilo računa o tome da dužina crijeva iznosi 15,0 m, a dužina kompaktnog mlaza 5,0 m. Hidranti su montirani na putevima evakuacije, hodnicima i stepenišnim prostorima. Pristup hidrantima je biti slobodan i nije zakrčen različitim materijalima i robama. 12.4.2 Vanjska hidrantska mreža Objekat se nalazi u gradskoj jezgri i ne posjeduje vlastitu vanjsku hidrantsku mrežu , ali ona postoji u ulicama koje ga okružuju i njeno održavanje je u nadležnosti KJKP VODOVOD.

159 13 INTERPRETACIJA REZULTATA ISTRAŽIVANJA U prvom poglavlju rada UVODNA RAZMATRANJA - konstatovali smo da je san, da se nakon rata može vratiti na nultu tačku, a istinski novi početak je iluzija. U najboljem slučaju, moguće je prikupiti razbijene komadiće i započeti iznova. Dvije decenije nakon kraja rata u Bosni i Hercegovini, ožiljci i traume još uvijek su vidljivi na izgrađenom okolišu. Znaci godina borbe i razaranja vide se posvuda, unatoč tome, grad, selo i pejzaž počinju se obnavljati. Brojni arhitektonski projekti nakon 1995.g. daju razloga za nadu. Akt gradnje je nepogrješivi znak vjere u budućnost. Arhitektura je nezamisliva bez tog optimizma, bez ubjeđenja da će svijet, koliko god neznatno, ipak biti bolji. Ono što pri požaru biva uništeno u građevinskom spomeniku, ne može se više obnoviti. Zaštita spomenika kroz mjere zaštite od požara, nažalost, nije usidrena u građevinske i protupožarne propise i nema posebnih propisa o zaštiti od požara za spomenike. Ovdje leži prvi problem, koji može dovesti do konflikata: poželjna ili predviđena upotreba kulturnog spomenika traži, da se i na historijske građevine i njihov interijer primjene današnji standardi i propisi. Ovo historijske gradnje, na mnogim dijelovima ne mogu podnijeti, te mogu biti u svojoj supstanci i pojavi uništeni, naknadnim mjerama zaštite od požara. Praktički primjenjiva je neka mjera zaštite od požara u građevinskom spomeniku onda, kada je • •

tehnički izvodiva i u slučaju požara može biti djelotvorna.

Opravdana za spomenik je neka mjera zaštite od požara onda, kada ona: • •

ne uništava građevinski spomenik u njegovoj originalnoj substanci i ne utječe značajno na pojavnu sliku građevinskog spomenika.

Naša konstatacija iznesena u prvom pasusu da su „akti gradnje nepogrješivi znak vjere u budućnost“, pokazala se tačnom, obnovljeni su svi navedeni objekti nacionalne vrijednosti i objekat od historijskog značaja „Glavna pošta“. Objekat historijskog značaja, čija je obnova u toku, je Gradska vijećnica (Nacionalna biblioteka), a objekat od nacionalnog interesa je Gazi Husrev-begova biblioteka, čija je izgradnja počela 2003g. i ove godine treba biti puštena u funkciju. Utvrdili smo da štete od požara na pisanim i bibliotečkim dobrima nastupaju u različitim formama i sa pratećim, različitim djejstvima. Može se izvesti sljedeće pravilo: Što su lakše upaljivi, što više stvaraju dima pri požaru medijski sadržaji, što je otvoreniji oblik same građevine biblioteke, to manje uspjeha mogu imati uređaji za automasko otkrivanje i gašenje požara, a time će duže i intenzivnije trajati i požar i upotreba vode za gašenje, sumarno je onda i biblioteka ugroženija od požara. Opredjeljenje da u drugom i trećem poglavlju REGULATIVA prezentujemo našu regulativu, paralelno sa svjetskom regulativom i to područja za koja smo mi nadležni,s tim da moramo tangirati i propise drugih struka (npr. projektovanje prostora kotlovnica, prostora za uređaje za gašenje požara i dr.), proističe iz činjenice da nam ti propisi AK i obore naša

160 projektna rješenja, a sa problemima se nažalost suočimo, ne rijetko, tek pri dobijanju upotrebne dozvole. Naša zemlja nije članica EU, ali „Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine“ delegira, kao člana-posmatrača, u Evropski komitet za standarde (CEN) u Tehnički komitet CEN/TC 127 „Fire Safety in Buildings“ (Sigurnost građevina od požara) u Briselu, prvog predstavnika Bosne i Hercegovine u CEN. Naš predstavnik redovno učestvuje u radu plenarnih sjednica ovog Tehničkog komiteta, bez prava odlučivanja.Inače,Tehnički komitet TC 37 „Sigurnost zaštite od požara“, pri „Institutu za standardizaciju Bosne i Hercegovine“ bavi se donošenjem BAS standarda iz ove oblasti. Različite zemlje imaju svoje razloge za usvajanje regulative. Određen broj zemalja usvojilo je regulativu nakon incidenata velikih razmjera (kao što je Chiado požar u Portugalu) ili RATA (naša zemlja). U legislativu Federacije BiH, koja se odnosi na zaštitu objekata od požara, pored Uredbe kojom se prihvata Europska Direktiva o tehničkim svojstvima koje građevine moraju zadovoljiti u pogledu sigurnosti, odnosno sposobnosti građevine da izdrži sva predviđena djelovanja, a da pri tome zadrži sva bitna tehnička svojstva tokom predviđenog vremena trajanja, su i zaštita od požara. U četiri Pravilnika i jednu Uredbu ugrađene su važeće odredbe međunarodnih i usvojenih BAS standarda, a Metodologijom propisan je sadržaj i način izrade procjene ugroženosti od požara područja kantona i općina, odnosno grada i pravnih lica. Analizom naše legislative možemo zaključiti da su: Muzeji i biblioteke i historijski ili zaštićeni ili nacionalno zaštićeni spomenici svrstani u Kategoriji požarne ugroženosti u: Visoko zahtjevne građevine PU1 prema Aneksu A PRAVILNIKA O UVJETIMA, OSNOVAMA I KRITERIJIMA ZA RAZVRSTAVANJE GRAĐEVINA U KATEGORIJE UGROŽENOSTI OD POŽARA, a ovo podrazumijeva poštivanje svih propisanih odredbi. U četvrtom poglavlju UPRAVLJANJE RIZIKOM POŽARA izlažemo dvije metode za upravljanje rizikom požara: •

jednu koja je prije svega primjenijiva na industrijsko komercijalne objekte,ali se može primjeniti i na stambeno poslovne objekte i

•

drugu program-metodu procjene ugroženosti od požara namjenjenu za inženjere koji se bave zaštitom od požara i vjerovatno najjednostavniju metodu za definisanje protivpožarne zaštite za nove ili postojeće objekte.

Tretirali smo u petom poglavlju samo SREDSTVA ZA GAŠENJE POŽARA koja su primjenjena u objektima koji su bili predmet naših istraživanja. Predstavili smo nedostatke i prednosti automatskog hidrauličnog sistema za gašenje, kao i uticaj instalacije šprinklera na arhitektonska rešenja, a isto smo postupili i u analizi plina za gašenje, pod komercijalnim nazivom "FM-200“. Konstatovali smo da se primjenom ovih sredstava za gašenje: U mnogim slučajevima, može se pomoću njih kompenzirati primjena važećih propisa o građevinskoj zaštiti od požara, sa kojom se suočavamo kod historijskih građevina, a koje ne možemo drugačije savladati

161 Da bi se nova sredstva za gašenje požara mogla kontrolisati, odnosno upoređivati sa halonima i među sobom, uvedeni su kriterijumi koji, uglavnom , pokazuju ponašanje odgovarajućeg medijuma u odnosu na okoliš, to su: •

ODP (Ozone Depletion Potential) - broj koji pokazuje stepen razgradnje ozona u atmosferi,

•

GWP (Global Warming Potential) - globalni potencijal zagrijavanja, koji utiće na stvaranje efekta"staklene bašće".

•

Ts (Atmospheric Life Time) - period opstanka agensa u atmosferi.

•

NOAEL (No Observable Adverse Effect Level) - najveća koncentracija odgovarajućeg medijuma za gašenje požara, pri kojoj se ne primjećuju nikakvi toksični efekti.

•

LOABL (Lowest Observable Adverse Effect Level) - koncentracija odgovarajućeg medijuma za gašenje požara, pri kojoj se primećuju prvi negativni efekti.

ZAŠTITA OD POŽARA KULTURNIH DOBARA, poglavlju, daje nam u pravom smislu direktivu da:

koju obrađujemo u šestom

Projekt zaštite od požara je sveukupnost općih mjera zaštite od požara koje podrazumijevaju plansko-organizacijske, arhitektonsko-građevinske i tehničko-tehnološke mjere, kao rezultat metodičkog pristupa unaprijed zadatim ciljevima zaštite od požara. U našoj zemlji, a i u Europi, ne postoji zakonska regulativa koja bi regulirala zaštitu od požara kulturnih dobara, primjenjuju se općevažeći zakoni i odredbe. Institucije koje se bave zaštitom spomenika, imaju primaran zadatak, da nalažu primjenu svih pravno mogućih odrednica koje vode ka očuvanju građevinske substance. Dobro osmišljen projekt zaštite se individualno prilagođava objektu i garantira najbolju moguću zaštitu. Kulturnohistorijski objekti kao što su muzeji, biblioteke, pozorišta ili arhivi se u određena doba dana – većinom noću – ne upotrebljavaju. Ovo dovodi do toga, da se prije svega noćni požari ne otkrivaju na vrijeme i time prekasno bori protiv njih. Tako kod zaštićenih spomenika dolazi do ubrzana širenja požara usljed primjenjenih materijala i načina gradnje, u spoju sa odloženim otkrivanjem požara i borbom protiv njega. U optimalan projekat zaštite od požara spadaju u principu: •

Automatski uređaji za dojavu požara (npr sa dojavljivačima dima). Oni omogućavaju u slučaju požara 24 h na dan pravovremenu primjenu protumjera, kao što je alarmiranje vatrogasaca ili aktiviranje sistema za gašenje.

•

Automatski uređaji za gašenje požara. Mogu biti tipa uređaja sa gasom, šprinklerski, sa finom maglom ili sistemi za izbjegavanje požara.

•

Aparati za ručno gašenje. Oni su dobro prilagođeni za brzo manuelno gašenje požara u nastanku.

162 •

Građevinska zaštita od požara. Kablovi, dovodni šahtovi i kanali, obloge i fuge su idealni spojni putevi za brzo širenje dima i požara. Predostrožna zaštita od požara se dijeli u tri područja:

• • •

plansko-organizacijske, arhitektonsko-građevinske tehničko-tehnološke mjere

Postoje i granice građevinskopravne zaštite substance, a one postavljaju minimalne srazmjere građevinskog i stečenog kontinuiteta stare gradnje. Zaštita substance ostaje sačuvana samo onda, ako neka građevina nastavlja postojati u svojim najvažnijim konstruktivnim dijelovima. Obuhvatniji zahvati pretvaraju neki objekat građevinskopravno u novogradnju, posebno onda kada veći dijelovi nosećeg sistema i obuhvatnih zidova bivaju izmjenjeni. Isto tako, zaštita substance završava tamo, kada se objektu dodjeli promjenjena ili značajnije više obuhvatnija upotreba. Prilikom pribavljanja odobrenja za građenje, saglasnost se daje, ukoliko su poštovani propisani zakonski uvjeti, a za odstupanja od standarda za novogradnje, neophodno je postupiti prema: •

Nabrojiti propisa o novogradnjama, kojih se nije moguće pridržavati, sa navođenjem članova.

•

Mjerodavan dokaz o objektivnoj nemogućnosti da se pridržava propisa o novogradnjama, npr. usljed građevinsko spomeničkih zahtjeva o održavanju substance, ne ekonomičnosti, posebnih poteškoća i dr.

•

Obrazloženje o smislu propisa kojih se nije moguće pridržavati, kao npr. propisanog vremena otpornosti na požar nekog zida, zatvaranja stepeništa itd.

•

Navođenje, kako se smisao propisa može ispuniti na drugi način, dakle, kroz zamjenske mjere, npr. kroz umanjenje potrebe za vatrootpornim zidom kroz ugradnju uređaja za ranu dojavu, dodatni put za evakuaciju i dr.

•

Uz projektnu dokumentaciju, podnošenje zahtjeva za odstupanje i davanje zamjenskih rješenja sa utemeljim dokazima.

Mnoge biblioteke sadrže obimne zbirke vrijednih kulturnih dobara, koja spadaju u kulturno, nacionalno sjećanje ili sjećanje čovječanstva i zahtjevaju posebne mjere zaštite od požara u planiranju i izvođenju. Prije nego bude uspostavljen Projekat zaštite od požara, mora se objekat biblioteke analizirati po osnovi požarno-zaštitne tehnike. Imaju se procijeniti opasnosti, koje mogu nastati pri planiranom konceptu biblioteke i građevinskom stanju: • •

koje se mjere zaštite od požara moraju sprovesti i koje se mogu kompenzirati.

Za mjere zaštite od požara, koje se ne mogu ili ne smije izvesti u zgradi, moraju se dati mjere koje ih kompenziraju. U kompenzacijskim mjerama moraju biti ustanovljeni sljedeći podaci:

163 1. 2. 3. 4.

Podaci o tome od kojih se zahtjeva iz zakonske regulative odstupa . Mjere za izjednačavanje (Kompenzacijske mjere) za ova odstupanja. Primjenjeni proračunski postupci. Primjenjene metode požarno-zaštitnog inženjerstva za dokazivanje zaštite od požara.

Preventivni pristup zaštiti U suprotnosti sa konvencionalnim sistemima zaštite od požara, realiziran je preventivni pristup: u prednjem planu ne stoji borba sa požarom, već njegova prevencija. Temeljni je princip: tamo gdje nema dovoljno kisika, ne nastaje ni jedan požar.Prilagođeno materijalima koje se treba zaštititi, koncentracija kisika se kontrolirano umanjuje dodavanjem azota i potom održava na unaprijed definiranom nivou. Time se postiže to, da u zaštićenom području ne može doći do požara, a ovim se ne ugrožava ni pristupačnost zaštićenim oblastima. U sedmom poglavlju PREDOSTROŽNA ZAŠTITA OD POŽARA U BIBLIOTEKAMA konstatujemo da projekat zaštite od požara biblioteke je srazmjerno zavisan o projektu biblioteke. Biblioteke postaju sve otvorenijim u rasporedu prostora i razvijaju se sve više u komunikacijske i informatičke centre. Sada se zaštita od požara mora razvijati od one orijentirane ka mjerama na onu orijentiranu ka ciljevima zaštite No sveopće je poznato, da slika ugroženosti jedne biblioteke ne biva karakterizirana sumom požarnih opterećenja pojedinih sagorivih materijala, već ponašanjem u požaru ukupnog sistema. Kao najnepovoljniji se, u slučaju požara, pokazao koncept biblioteka, pri kome su fondovi knjiga i medija na velikoj površini i u tom slučaju, kroz više etaža, direktno izloženi požaru, a time i utjecaju topline i/ili požarnih gasova. Svi aspekti zaštite medijskih sadržaja, a prije svega osoba od vatre i dima, moraju biti usidreni u projekat zaštite od požara, neovisno dali se mjere odnose na izgradnju nove ili obnovu zapaljene.

Neophodnost, definicija i postavljanje ciljeva projekta zaštite od požara provodi se kroz legislativom propisane mjere i to:  Plansko-organizacijske mjere - Opće  Arhitektonsko-građevinske mjere – Opće i Posebne za javne objekte Vatrogasni prilazi i putevi – Opće Požarni sektori Opće i Posebne za javne objekte; pri ovim mjerama smo konstatovali da: Veličina požarnog sektora u biblioteci ne mora neizbježno odgovarati u propis usidrenu površinu do 1.500 m2 i da se požarni sektor može protezati na dva kata, s tim da dužina strane požarnog sektora iznosi najviše 60 m. Propisano će se morati prilagoditi određenom konceptu biblioteke, ukoliko se radi o obnovi historijskog objekta. Pojedine funkcionalne cjeline takve biblioteke trebaju tvoriti požarne sektore same za sebe. Tada unutar tih požarnih sektora trebaju: •

predmeti posebno vrijedni zaštite ili

164

•

od požara ugrožena područja i prostorije biti dodatno vatrootporno odvojeni. Vatrootporno odvajanje u obliku zidova i stropova mora biti otpornim prema požaru 90 minuta i da vatrozaštitna vrata osiguravaju zaštitu od najmanje 30 minuta.

U ove prostorije trebaju spadati • • • •

depoi umjetnina, zbirke povelja, zbirke rukopisa, arhivi, tehničke prostorije, skladišta, mašinske prostorije, radionice, knjigoveznice, štamparije.

Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda - Opće Sigurnosno stepenište - Opće Put evakuacije i požarna signalizacija – Opće i Posebne za javne objekte Posebno kritičnim se cijeni stanje evakuacijskih puteva na galerijama. Mora se dokazati da, usprkos razvitku dima ispod galerije, ljudi na galeriji mogu je napustiti u slučaju požara. Ovo je moguće postići kompenzacijskim mjerama kao što su uređaji za dojavu požara ili za odvlačenje dima, koji omogućavaju da galerija određeno vrijeme ostane područjem siromašnim dimom.  Tehničko-tehnološke mjere – Opće • • • • •

Protupožarna vrata, žaluzine, roletne, kanali, klapne, dimovodi Sigurnosni liftovi. Kotlovnica Redovno i rezervno napajanje energijom Vatrogasna sigurnost.

Osmo poglavlje posvećeno je objektu historijskog naslijeđa GRADSKA VIJEĆNICA (Nacionalna biblioteka) u Sarajevu; ovdje smo obradili: OPĆE PODATKE: • • • • • • • •

Lokacija i historijski podaci. Dispozicija. Konstrukcija. Plastika i slikana dekoracija; o stilskim karakteristikama i značaju Vijećnice. Dosadašnja zakonska zaštita. Istraživački radovi, sanacioni i konzervatorsko-restauratorski radovi. Prva faza obnove.

Preliminarne propozicije za korišćenje objekta Vijećnice.

165 Napominjemo da su: svi OPĆI PODACI za analizu Gradske vijećnice (Nacionalna biblioteka) počev od tačke: 8.1.1. do 8.1.7 preuzeti iz Odluke Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. IZRADA GLAVNOG PROJEKTA. POSTOJEĆE STANJE 2007.g. ISTRAŽNI RADOVI I NOVELACIJA DOKUMENTACIJE. DOPUNSKI KONSTRUKTIVNI ELEMENTI U OBJEKTU. Napominjemo da su svi podaci za tačku 8.2 preuzeti iz dokumentacije: Projektant: „Urbing“ studio za projektovanje i consalting d.o.o. Sarajevo. GLAVNI PROJEKAT INSTALACIJA ZA GAŠENJE POŽARA (SISTEMI ŠPRINKLER I FM 200) Glavni projekat Zaštite od požara Gradske vijećnice (Nacionalne biblioteke) u Sarajevu preuzet je od: „Urbing“ studija za projektovanje i consalting d.o.o. ,Sarajevo Zbog značaja zaštite od požara deveto poglavlje ZAŠTITA OD POŽARA GRADSKE VIJEĆNICE (Nacionalne biblioteke) izdvojili smo u posebno poglavlje. U poglavlju 9.2. ISPUNJAVANJE UVJETA PROPISANE REGULATIVE F BiH U POGLEDU ZAŠTITE OD POŽARA utvrdili smo da su : - ispunjene Plansko-organizacijske mjere: tačke 1. i 2.; slijedi revizija-ocjena primjenjivosti mjera zaštite od požara na projektnu dokumentaciju. - ispunjene Arhitektonsko-građevinske mjere– Opće i Posebne za javne objekte u pogledu poštivanja odredbi: Vatrogasni prilazi i putevi – Opće Požarni sektori: Projektovana zaštita od požara, urađena je u skladu sa namjenom prostora, a prema projektnom programu,a time su određeni požarni sektori i njihova zaštita od požara. U svim segmentima projektne dokumentacije primjenjene su mjere zaštite od požara. Prema posebnom elaboratu zašite od požara , projektovano je šprinkler postrojenje sa stabilnom instalacijom za gašenje požara, a u prostoru depoa knjiga u suterenskom dijelu objekta projektovan je poseban sistem za gašenje požara na bazi plinske smješe FM 200 pri čemu koristiti prostor klima komore za smještaj spremnika plina sa pripadajućom armaturom. U suterenskom dijelu objekta i na tavanu, zaštita od požara rješena je po sistemu požarnih sektora. Objekat je prema Kategorizacija građevina prema požarnoj ugroženosti svrstan u: PU1 - građevine visokih zahtjeva sa aspekta požarne ugroženosti,( PU1 po našoj legislativi, a OH1 prema EN ) Posebnih mjera za javne objekte.

166 Navedeno je : „U skladu sa standardom EN 12845/04, prostor objekta, svrstan je u požarnu opasnost OH1, a za gašenje požara, predviđena je "mokra" šprinkler instalacija“. U međuvremenu usvojen je bosanskohercegovački standard: BAS EN 12845+A2:2010 „Stabilni sistemi za gašenje požara - Automatski šprinkler sistemi Projektovanje, ugradnja i održavanje“, prema tome, projektovana zaštita urađena je u skladu sa važećim BAS standardom. Ispoštovane su i ostale propisane odredbe iz legislative izuzev odredbe : „Požarno stepenište je stepenište koje se koristi samo u slučaju opasnosti od požara za evakuaciju ili za gašenje požara“, zbog ranijih projektnih rješenja nije mogla biti ispoštovana, ali evakuacija i intervencija osigurana je putem sigurnosnih stepeništa, bilo postojećih ili novo projektovanih. Poštivanje ovih odrednica iz legislative moguće je, jer su zidovi svih etaža, osim suterena, izvedeni su od opeke u debljinama 75, 60 i 45 cm Da je predviđeno da svi primijenjeni građevinski materijali, instalacija i oprema ugrađeni u objekat ili u postrojenja unutar objekta, moraju biti ispitani od strane akreditiranih ispitnih laboratorija, odnosno moraju imati certifikat o usklađenosti i istaknutu oznaku kvalitete i kategoriju otpornosti na požar (R)EI30-240. Da su ispoštovane odredbe Pravilnika o tehničkim normama za vanjsku i unutarnju hidrantsku mrežu za gašenje požara. U vrijeme obrade našeg rada u toku su radovi navedeni u pasusu „Četvrta faza obnove“ i da navodimo samo one, propisane odredbama, a predviđene projektom zaštite od požara. U ZAKLJUČNOM RAZMATRANJU konstatujemo da je ispunjavanje uvjeta propisane regulative F BiH u POGLEDU ZAŠTITE OD POŽARA na objektu koji je prema navodima Komisije: „ Vijećnica je od svog postanka bila memorija mjesta. Njen izgled i neposredno okruženje bili su prikladan okvir da se slikama i fotografijama obilježi ljepota i najznačajniji trenuci u razvoju grada; Simbolički značaj Vijećnice izrastao je nakon razaranja kao pokušaja uništenja kulturnog identiteta države i naroda, a njena obnova je simbol otpora silama destrukcije.“, Bio je veoma zahtjevan i karakterističan projekat, ne samo u odnosu na devastirano stanje objekta, nego i na preliminarne propozicije za korišćenje objekta.

Deseto poglavlje posvećeno je objektu od nacionalnog značaja GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLITEKA; ovdje smo obradili: OPĆE PODATKE: Historijske podatke, sa posebnim osvrtom na blago što ga čuva Gazijina biblioteka: rukopise neprocjenjive vrijednosti i knjižni fond.

167

Svi OPĆI PODACI za analizu objekta Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu preuzeti iz rada: Jahić, Mustafa: GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLIOTEKA. • • • •

Lokacija Dispozicija Konstrukcija Materijalizacija Svi podaci preuzeti su iz dokumentacije Projektant: „Plan“ d.d. Sarajevo

GLAVNI PROJEKAT INSTALACIJA ZA GAŠENJE POŽARA AUTOMATSKI SISTEM ZA GAŠENJE POŽARA PLINOM FM-200 Preuzet od:: „PROVING“ d.o.o. – preduzeće za protivpožarni inžinjering, marketing, istraživanje i razvoj, Sarajevo. U poglavlju ISPUNJAVANJE UVJETA PROPISANE POGLEDU ZAŠTITE OD POŽARA utvrdili smo: Da su mjere.

REGULATIVE F BiH U

projektovanom zaštitom od požara ispunjene Plansko-organizacijske

Objekat je lociran u starom dijelu grada sa velikom gustinom izgrađenosti tako da je izražena problematika prenošenja požara. Objekat ima kolski pristup sa tri strane i dvorišta Kuršumli medrese u koju se može ući manjim vozilima. Da u slučaju nastanka požara, obzirom na lokaciju objekta, realno se može očekivati da bude onemogućen pristup vatrogascima sa svih strana objektu. Za sve prostorije objekta koje su pokrivene FM 200 instalacijom, nije neophodno osigurati prilaz vatrogasnim vozilima, ovo direktno utiče na zaštitu od požara; Premda je podjela objekta na požarne sektore rađena prema čl.15 Zakon o zaštiti od požara Sl.list R. Bosne i Hercegovine 15/87, urađena je u skladu sa namjenom prostora,a time su određeni požarni sektori i njihova zaštita od požara.Požarni sektori urađeni su u skladu odredbi Posebnih mjera za javne objekte. Da je u suterenskom dijelu objekta i na tavanu, zaštita od požara rješena je po sistemu požarnih sektora.

Predviđeno je da: Otpornost na požar primijenjenih građevinskih proizvoda ugrađenih u postojeći objekat zadovoljavaju propisane kategorije otpornosti na požar. Nosivi i ojačani vanjski zidovi moraju biti od negoriva materijala i otporni prema požaru najmanje 90 minuta; Dvorana je rađena zidovima debljine 20 cm, koji su protupožarni. Pregradni zidovi su rađeni od gips kartonskih ploča na metalnoj podkonstrukciji, sa uloženim termo pločama od kamene vune. U protupožarnim zonama su rađeni od specijalnih ploča sa kojim zid dobija otpornost na požar od 60 do 90min.

168 Najveći dio prostora je završno obrađen podom od „Taftinga“ koji je u klasi samogasivih materijala. Da se bezbjedna evakuacija odvija preko stepeništa u objektu sa direktnim izlazima iz objekta. Izvršen je proraćun vremena evakuacije iz objekta. Da su ispoštovane sve Tehničko-tehnološke mjere. Da su ispoštovane odredbe Pravilnika o tehničkim normama za vanjsku i unutarnju hidrantsku mrežu za gašenje požara.

169 14 ZAKLJUČAK Prema istraživanjima provedenim u okviru programa „FIRE-TECH - Evaluacija rizika od požara po europsko kulturno naslijeđe“ utvrđeno je da: “Različite zemlje imaju svoje razloge za usvajanje regulative. Određen broj zemalja usvojilo je regulativu nakon incidenata velikih razmjera (kao što je Chiado požar u Portugalu) ili RATA” (naša zemlja). U legislativu Federacije BiH, koja se odnosi na zaštitu objekata od požara, pored Uredbe, kojom se prihvata Europska Direktiva o tehničkim svojstvima, koje građevine moraju zadovoljiti u pogledu sigurnosti, ugrađena su i četiri Pravilnika i jedna Uredba. Pored ugrađenih međunarodnih normi i usvojenih BAS standarda, Metodologijom je propisan sadržaj i način izrade procjene ugroženosti od požara područja kantona i općina, odnosno grada i pravnih lica. Muzeji i biblioteke, historijski ili zaštićeni ili nacionalno zaštićeni spomenici svrstani su u Kategoriji požarne ugroženosti u Visoko zahtjevne građevine PU1. Zaštita spomenika kroz mjere zaštite od požara, nažalost, nije usidrena u građevinske i protupožarne propise i nema posebnih propisa o zaštiti od požara za spomenike. Zaštita od požara poziva se većinom na općenite propise za gradnju i korištenje objekata posebne namjene. Ovdje leži prvi problem, koji može dovesti do konflikata: poželjna ili predviđena upotreba kulturnog spomenika traži, da se i na historijske građevine i njihov interijer primjene današnji standardi i propisi. Ovo historijske gradnje, na mnogim dijelovima ne mogu podnijeti, te mogu biti u svojoj supstanci i pojavi uništeni, naknadnim mjerama zaštite od požara. Spomenička zaštita ima u prvoj liniji zadatak da zaštiti substancu i pojavnu sliku kulturnog spomenika. Kod zaštite spomenika radi se prvenstveno o tome, da se kulturni spomenik održi i da ne mora trpjeti nikakva uništenja ili nepodnošljive izmjene. Kroz njegu spomenika potrebno je historijsku građevinu ili dio inventara primjerno restaurirati, kako bi i u budućnosti mogla služiti kao historijski dokaz. Postoje i granice građevinsko-pravne zaštite substance, a one postavljaju minimalne srazmjere građevinskog i stečenog kontinuiteta stare gradnje. Zaštita substance ostaje sačuvana samo onda, ako neka građevina nastavlja postojati u svojim najvažnijim konstruktivnim dijelovima. Obuhvatniji zahvati pretvaraju neki objekat građevinsko-pravno u novogradnju, posebno onda kada veći dijelovi nosećeg sistema i obuhvatnih zidova bivaju izmjenjeni. Isto tako, zaštita substance završava tamo, kada se objektu dodjeli promjenjena ili značajnije više obuhvatnija upotreba. Praktički primjenjiva je neka mjera zaštite od požara u građevinskom spomeniku onda, kada je • •

tehnički izvodiva i u slučaju požara može biti djelotvorna. Opravdana za spomenik je neka mjera zaštite od požara onda, kada ona:

• •

ne uništava građevinski spomenik u njegovoj originalnoj substanci i ne utječe značajno na pojavnu sliku građevinskog spomenika.

170 Svi građevinski propisi, u koje spadaju i propisi predostrožne građevinske zaštite od požara, odnose se na novogradnje. Stare gradnje, po pravili, ne odgovaraju ili ne odgovaraju u potpunosti standardima zaštite od požara novogradnji. Ova odstupanja ne prisiljavaju nas automatski na građevinska prilagođavanja, jer oni, po osnovi starijih odrednica, uživaju građevnopravnu zaštitu substance. Postoji i odgovornost vlasnika i arhitekte. Oni ne smiju projektovati bez uzimanja u obzir zahtjeva zaštite od požara, kako se još uvijek prečesto dešava. Zakašnjelo ustanovljavanje požarno-zaštitno tehničkih zahtjeva, često nas tada prisiljava, na zahtjevne izmjene u projektu i ima nepoželjne posljedice, koje se dalo izbjeći, kroz ranije kreativno poštivanje zakonskih odredbi. Ako dođe do gubitka građevinskopravne zaštite substance, kroz promjenu namjene ili značajne građevinske zahvate, ovo se onda ne ograničava na pojedine dijelove, već važi za cjelokupnost građevine; starogradnja se sada građevinsko pravno tretira kao novogradnja;ona podliježe i važećim propisima zaštite od požara. Uspostavljanjem ciljeva i definicije sveukupnog Projekta zaštite od požara proizilazi, da koncept mora sadržavati među sobom usklađene pojedinačne mjere iz oblasti planskoorganizacijske, arhitektonsko-građevinske i tehničko-tehnološke i obrambene zaštite od požara. Kako bi se za neku zgradu biblioteke koja se obnavlja ili neku novogradnju sa širokim odstupanjima od važeće legislative moglo pravilno prosuditi, moraju se za poređenje sa postojećim stanjem uzeti važeći propisi i standardi za ovu klasu i tip građevina. Mora se navesti koji građevno-pravni propisi o zaštiti od požara u postojećem stanju nisu ispunjeni ili se ne mogu tj. ne trebaju ispuniti. Plansko-organizacijske mjere ponajmanje zahvataju u historijsku građevinsku substancu, ali njihovom se primjenom (npr. kroz ograničavanje požarnog opterećenja, planove uzbunjivanja, postupke za slučaj požara i druge mjere predostrožnosti) mogu postići takve sigurnosne rezerve, koje reduciraju potrebu za većim zahvatima, a dosta manjih mogu učiniti i nepotrebnim. Izvođenje treba uslijediti u uzdržanoj modernoj formi, kako bi se što manje utjecalo na čitljivost historijske situacije. Arhitektonsko-građevinske mjere u zaštiti od požara su po pravilu najnepovoljniji zahvati po objekat. Pri uspostavljanju požarnih sektora i osiguravanju puteva evakuacije one su neizbježne. Imperativ je njihovo senzibilno uvođenje u zgradu, pri ovome, važi pravilo da su zahvati koji kao posljedicu imaju djelimično uništavanje objekta u osnovi štetniji od onih, koji čine tek građevinsko nadopunjavanja. Tehničko-tehnološke mjere često omogućavaju da se sigurnost na požar neke zgrade može sa malo napora značajnije poboljšati. U određenim okolnostima može njihova primjena kompenzirati manja odstupanja od normativa vremena otpornosti na požar ili onih za evakuacione puteve, tako da se izbjegnu zahvati štetni po građevinsku substancu. Prije nego bude uspostavljen Projekat zaštite od požara, mora se objekat biblioteke analizirati po osnovi požarno-zaštitne tehnike. Imaju se procijeniti opasnosti, koje mogu nastati pri planiranom konceptu biblioteke i građevinskom stanju: • •

koje se mjere zaštite od požara moraju sprovesti i koje se mogu kompenzirati.

Ovi konflikti ne moraju dovesti do proturječja između zaštite od požara i spomeničke zaštite, ako se diskrecioni prostori, koji su na raspolaganju, upotrijebe tako, da pošteđuju spomenike. Kako bi se građevinske spomenike zaštitilo od požara, trebalo bi odabrati metodu orijentiranu ka zaštiti kao cilju. Kod građevinskih spomenika ne bi trebalo ići za tim,

171 da se ispuni pojedine građevinske i propise zaštite od požara. Put je razraditi obim mjera, s kojim se zadati ciljevi zaštite daju postići, dakle, kako zaštita osoba, tako i ona kulturnih dobara i samog spomenika. Pri tome, treba polaziti od toga, da su odabrane mjere zaštite od požara praktički primjenjive i opravdane prema spomeniku: • • • • •

Nabrojiti propisa o novogradnjama, kojih se nije moguće pridržavati, sa navođenjem članova. Mjerodavan dokaz o objektivnoj nemogućnosti da se pridržava propisa o novogradnjama, npr. usljed građevinsko spomeničkih zahtjeva o održavanju substance, ne ekonomičnosti, posebnih poteškoća i dr. Obrazloženje o smislu propisa kojih se nije moguće pridržavati, kao npr. propisanog vremena otpornosti na požar nekog zida, zatvaranja stepeništa i dr. Navođenje, kako se smisao propisa može ispuniti na drugi način, dakle, kroz zamjenske mjere, npr. kroz umanjenje potrebe za vatrootpornim zidom kroz ugradnju uređaja za ranu dojavu, dodatni put za evakuaciju i dr. Uz projektnu dokumentaciju, podnošenje zahtjeva za odstupanje i davanje zamjenskih rješenja sa utemeljim dokazima.

Sadržaj zahtjeva za izuzeće, nije molba za oslobađanje, već utemeljen zahtjev za zakonski predviđeno odstupanje sa dokazom, da se norme za novogradnje, nasuprot stojećih odrednica starogradnje, ne mogu ispuniti i da će se sigurnosni propisi moći zadovoljiti na drugi način. Izračunavanje parametara protivpožarne zaštite objekata: •

potencijalnog rizika od požara

•

mjere zaštite rizika od požara

omogućeno je putem Programa "FRAME" koji omogućava izračunavanje parametara protivpožarne zaštite objekata.Ova metoda može lahko da se koristi i za procjenu opasnosti od požara i u postojećim objektima ili SIA -metoda, koja je prije svega primjenijiva na industrijsko komercijalne objekte,ali se ona može primjeniti i na stambeno poslovne objekte. Metoda u sebi objedinjuje dovoljna odstojanja između objekata (jedinstveni rizik), zaštitu ljudi i tehnička rješenja zaštite objekata. Našim opredjeljenjem da u radu istražimo zaštitu od požara na objektima biblioteka, jedne, koja je sukus historijskog naslijeđa i koja je, prema navodima Komisije: „Vijećnica je od svog postanka bila memorija mjesta. Njen izgled i neposredno okruženje bili su prikladan okvir da se slikama i fotografijama obilježi ljepota i najznačajniji trenuci u razvoju grada; Simbolički značaj Vijećnice izrastao je nakon razaranja kao pokušaja uništenja kulturnog identiteta države i naroda, a njena obnova je simbol otpora silama destrukcije.“,i Druge, modernog koncepta, a uklopljene u historijsku gradsku jezgru, a nacionalnog značaja, jer je Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu najstarija kulturna institucija u Bosni i Hercegovini i koja od svoga osnutka kontinuirano služi misiji radi koje je osnovana.Gazi Husrev-beg, bosanski namjesnik, u Vakufnami o gradnji Medrese napisanoj 1537. godine, predvidio je da se “od novca koji preteče za gradnju Medrese kupi dobrih knjiga, koje će se upotrebljavati u spomenutoj medresi, da se njima koriste čitaoci i da iz njih prepisuju oni koji se bave naukom”, dokazali smo postavljenu:

172 HIPOTEZU da je moguće pomiriti stroge građevinske mjere zaštite od požara, a pri tome, sačuvati esencije historijske i nacionalne vrijednosti objekta. Ipak, moramo navesti da sve predviđene mjere podrazumijevaju osiguranu vodu i struju, a da se jednim uzrokom požara, ne da upravljati ili ga izbjeći, ni kroz najstrože pridržavanje određenih propisa:paljevinom.

173 OSNOV ZA ANALIZE PROJEKTNE DOKUMENTACIJE ZA: 1. Objekat Gradske vijećnice (Nacionalne biblioteke) u Sarajevu 1.1 Svi OPĆI PODACI za analizu Gradske vijećnice (Nacionalne biblioteke) počev od tačke: 8.1.1. do 8.1.7 preuzeti su iz Odluke Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. 1.2 Svi podaci za tačku 8.2 IZRADA GLAVNOG PROJEKTA preuzeti su iz dokumentacije: „Urbing“ studio za projektovanje i consalting d.o.o. Sarajevo 1.3 Glavni projekat Zaštite od požara Gradske vijećnice (Nacionalne biblioteke) u Sarajevu preuzet je od: „Urbing“ studija za projektovanje i consalting d.o.o.,Sarajevo 2. Objekat Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu 2.1 Svi OPĆI PODACI za analizu objekta Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu preuzeti iz rada: Jahić, Mustafa: GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLIOTEKA. 2.2 Svi podaci od tačke 10.1.2 zaključno sa 10.1.5. preuzeti su iz dokumentacije: Projektant: „Plan“ d.d. Sarajevo 2.3 Glavni projekat Zaštite od požara Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu preuzet je iz od: „PROVING“ d.o.o. – preduzeće za protupožarni inžinjering, marketing, istraživanje i razvoj, Sarajevo

KORIŠTENA I CITIRANA LITERATURA 27

1) Amonn, Wido: Auslegung von mechanischen Entrauchsanlagen. Iz: Heizung Lüftung Klima Haustechnik 45. (1994.) Br. 11., str. 564.-567. 2) Baumgartner, Robert O.R.: Hochhäuser: Muster für Richtlinien über die bauaufsichtliche Behandlung von Hochhäusern. Berlin, 1983. (ISBN: 9783503021345) 3) Becker, Wolfram H.K: Haben Brandschutz und Schutz von Denkmälern und Kulturgütern unverträgliche Ziele? Iz: Burgen und Schlösser III/1996, str.129–133. 4) Beilicke, Gert: „Grundsätzliche Überlegungen zum bautechnischen Brandschutz von denkmalgeschützten Gebäuden“. Iz: Tagungsband zum 8. Internationalen Brandschutz - Seminar der Vereinigung zur Förderung des Deutschen Brandschutzes VFDB e.V. Karlsruhe, 1990.

27

Složena po abecednom redu

174

5) Beithien, Hans-Peter: Aufbau und Wirkungsweise sowie Anwendung Šprinkleranlagen. Iz: HLH 27 (1976) 3, str. 97.-102.

von

6) Bibliotheksneubau: Kompendium zum Planungs- und Bauprozess. Internetausgabe. Red. Iris Dannenbauer (dbi-materialien 131); Abschn. VII 2.2. Berlin,1994 (ISBN: 3870689315) 7) Brandschäden an Schrift- und Bibliotheksgut, Informacija firme. http://www.schempp.de/schempp/serve.php?d=bestandserhaltung/Merkblatt_Brand.p df 8) Brandschutz Formeln und Tabellen. Berlin, 1977. http://dic.academic.ru/dic.nsf/ger_enc/18293/Bibliothek 9) Brandschutz in der Denkmalpflege MONUDOC-Faktenauslese, Band 7. Stuttgart, 1994. (ISBN: 3816740561) 10) Brandschutz in historischen Gebäuden – Empfehlungen zur Schadenverhütung. VdS2171, Köln 2008. 11) Brandschutzleitfaden – Baulicher Brandschutz für die Planung, Ausführung und Unterhaltung von Gebäuden des Bundes. Berlin, 2006. 12) Brandschadenverhütung für Schalt- und Meßwarten, Rechenzentren. Ehningen, 1992. (ISBN: 9783816907411)

EDV-anlagen

und

13) Brandschutzspezial: Archive – Bibliotheken - Museen – Denkmäler. Würzburg, 2010. (http://www.bvfa.de/ebook-download/46/) 14) Bub, Heinrich: Baulicher Brandschutz; Brandlast, Brandwiderstand. Grundlagen zur DIN 18230. Iz: Schadenprisma 4. (1974.) str. 53.-59. 15) Büssem, Rudolf: Stationare Feuerloschanlagen. Tekst predavanja i ost., 1964. 16) Cartwright, N.K.: Fire Protection of the new British Library. Iz: Fire Prevention br. 203. (1987.), str. 20.-24. 17) Fire Risk Evaluation to European Cultural Heritage (FIRE-TECH): Position of fire safety of cultural heritage in the regulatory system in various European countries – Final Report. http://www.fse.at/denkmalschutz/pdf/wg1finalreport.pdf 18) "FRAME" - Fire Risk Assessment Method for Engineering. http://www.framemethod.net/indexen.html 19) Geburtig, Gerd: Brandschutz im Baudenkmal: Grundlagen. Berlin, 2009. (ISBN: 9783410175629) 20) Harmathy, T.Z.: Experimental study on Moisture and Fire Endurance. Ottawa, 1967. Iz: Fire technology, February 1966, Vol. 2, Issue 1, str. 52-59 21) Harvey, Bruce K.: Sprinkler Systems & Books. Iz: Library Journal, July 1974., str. 1741.

175 22) Herion, Susan, i Karli, Chantal: Ein Plan für das Vorgehen im Katastrophenfall bei Bibliotheken: Rettungs- maßnahmen und Ausbildung des Personals der Schweizerischen Nationalbibliothek. Iz: B.I.T.online 4(2001), str. 43-48. 23) Hilbert, Günter S.: Zum Brandschutz in Archiven. Iz: schadenprisma, Zeitschrift für Schadenverhütung und Schadenforschung der öffentlichen Sachversicherer 14.1985, str.. 31-36 24) Isenburg, Wilhelm: Schutz von Baudenkmälern, Museen, Archiven, Bibliotheken und ähnlichen Stätten durch Šprinkleranlagen. Iz: vfdb-Zeitschrift: Forschung und Technik im Brandschutz 36. (1987.) br. 4., str. 176.-177. 25) Jahić, Mustafa: GAZI HUSREV-BEGOVA BIBLIOTEKA. Sarajevo, 2013. (ISBN: 9789958580055) 26) Jopp, Robert K.: Sprinkleranlagen in Bibliotheken. Iz: ABI-Technik 9(1989) Br. 2, str. 109-113. 27) Kabat, Sylwester: 9783170137721)

Brandschutz

in

Baudenkmälern.

Stuttgart,

1996.

(ISBN:

28) Kabat, Sylwester: Sicher und schön: Brandschutz und Denkmalschutz – kein Widerspruch. Iz: W&S – Museum und Denkmalschutz, 12/2005. 29) Kabat, Sylwester: Vorbeugender Brandschutz in Bibliotheken. Iz: Zeitschrift für Bibliothekswesen und Bibliographie 56(2009)3-4, str. 185-194 30) Kallenbach, W. i ost..: Brandschutz in Baudenkmälern und Museen. Hamburg, 1982. (ISBN: 3477912500) 31) Klingsohr, Kurt: Vorbeugender baulicher Brandschutz. 5. prerađeno izdanje. Stuttgart, 1997. (ISBN: 9783170186989) 32) Knoche, Michael: Die Bibliothek brennt. 2006, Wallstein Verlag. … auf daß von Dir die Nach-Welt nimmer schweigt: die Herzogin Anna Amalia Bibliothek in Weimar nach dem Brand. Weimar, 2004. (ISBN: 9783835313859) 33) Kurto, Nedžad: Sarajevo 1462-1992. Sarajevo 1997. (ISBN: 9958100991 – izdanje na njemačkom jeziku) 34) Kurto, Nedžad: Arhitektura Bosne i Hercegovine, Razvoj bosanskog stila. Sarajevo, 1998. (ISBN: 9789958210693) 35) Lehnert, Heinz: Sprinkleranlagen - gestern und heute. iz: Sicherheitstechnik 5 (1978.) str. 41.-46. i 1 (1979.) str. 4.4-47. 36) Lie, T.T.: Optimum Fire Resistance of Structures. Journal of the Structural Division, Vol. 98, No. 1, January 1972, str. 215-232 37) Mayr, Josef (izdavač): Brandschutzatlas: baulicher Brandschutz (zbirka pojedinih listova). Eggenfelden, 1995. (ISBN: 9783939138693) 38) MINIMAX – Brandschutzlösungen für historische Gebäude und Kulturgüter in Museen und Archiven, prospekt. Bad Oldesloe, 2013.

176 39) Morris, John: Managing the Library Fire Risk. 2nd ed. Berkeley, 1979. (ISBN: 9780960227815) 40) Morris, John: Is Your Library Safe From Fire?. Iz: Library & Archival Security 3 (1980.) 3/4, str. 139.-145. 41) Morris, John: The Los Angeles Central Library Fire. Iz: Libr. Ass. Rec., 88 (1986.) 9, str. 441.-443. 42) NFPA 750 Standard fort he Installation of water Mist Fire suppression systems. 43) Papaioannnou, Kyriakos: An International Overview of Fire Protection fo Cultural Heritage. http://www.vigilfuoco.it/special/isa/biblioteca/pdf/dl_pdf/21/papaioanou_54_76.pdf 44) Pleß, Georg; Seliger, Ursula: Substitution bestimmter umweltschädlicher Feuerlöschmittel in ausgewählten Anwendungsbereichen. Heyrothsberge, 2003. http://www.umweltbundesamt.de/sites/default/files/medien/publikation/long/2403.pdf 45) Pokrklić Ahmet: Uticaj prevencije na smanjenje šteta na građevinskim objektima u kontekstu osiguranja, doktorska disertacija, Građevinski fakultet. Sarajevo, 2001. 46) Polthier, Konrad: Lexikon Brand- und Explosionsschutz. Stuttgart, 1996. (ISBN: 9783170138872) 47) Praxis Ratgeber zur Denkmalpflege – Brandschutz in historischen baurten. http://www.fpcstockum.de/vorlagen/Brandschutz%20in%20historischen%20Geb%E4uden.pdf 48) Prstojević, Miroslav: 9789612240004)

Sarajevo

-

ranjeni

grad.

Sarajevo,

1994.

(ISBN:

49) Richtlinien für Sprinkler-Anlagen, Planung und Einbau. Iz: Form 2092 6/87. 50) Richtlinien für CO2-Feuerloschanlagen. Iz: Form 3004 VdS 7/83. 51) Rönn, H.-U.: Versuche zum Brandverhalten von Büchern. MFPA: Leipzig, 1995. 52) Schremmer, Ulf: Schutz von Kulturgütern mit technischen Brandschutzanlagen. 2. EIPOS Sachverständigentag Brandschutz. s+s report, Jg. 13, Nr. 6., 2006, str.28.-40. 53) Schwarck, Tobias: Brandschutz in Bibliotheken. Iz: ABI-Technik 18(1998) Br. 3, str. 248-257. 54) Security in Museums, Archives and Libraries: A Practical Guide. London, 2003. http://www.ilam.org/viejo/ILAMDOC/doc-admin/Security-manual.pdf 55) Seemann, Annette: Die Geschichte der Herzogin Anna Amalia Bibliothek. Frankfurt/Main und Leipzig, 2007. (ISBN: 9783458192930) 56) Sicherheit in Bibliotheken; Raumsicherung - Buchsicherung Arbeitsplatz Brandschutz. Referate e. Fortbildungsveranst. d. Baukommission d. DBI am 2./3.10.1985 in Duisburg. (Red.: Robert K. Jopp). Berlin. 1987. (ISBN: 9783870684136)

177 57) Smirh, Richard D.: Disaster Recovery: Problems and Procedures. Iz: IFLA Journal 18. (1992.) br. 1., str. 13.-24. 58) Štraus Ivan: Arhitektura 1962-1986. Sarajevo, 1986. (ISBN: brošura) 59) Tomm, Arwed, i Rentmeister, Oswald / Herrmann, Ullrich: Brandschutz in denkmalgeschützten Gebäuden. Fallbeispiele, Konzepte und Einzelaspekte zur Brandverhütung. Aachen, 1994. (ISBN: 9783930860357) 60) Vandevelde, P.: Risk Based Approach to Cultural Heritage Builduings. Gent, 2006. (ISBN: 9788086246291) 61) Vereinig. d. Landesdenkmalpfleger in der Bundesrepublik Deutschland: Brandschutz bei Baudenkmälern. Wiesbaden, 1997. http://www.denkmalpflegeforum.de/Download/Nr13.pdf 62) Vidaković, Milovan, i Vidaković, Barbara: Požar i arhitektonski inženjering, priručnik. Beograd 2008. (ISBN: 9788691197902) 63) WAGNER Impulse – Höchste Brandschutzstufe für Kunst und Kultur, firmin časopis Br.. I/2010, Langenhagen. 64) Weiß, Gerd: Brandschutz ist Feuerlöschanlagen. Würzburg, 2008.

Denkmalschutz.

Iz.

Brandschutzspezial

Regulativa:

1) Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvo (Sl. novine F BiH, 64/2009) 2) Pravilnik za zaštitu visokih objekata od požara (Sl. novine F BiH, 81/2011) 3) Pravilnik o uvjetima, osnovama i kriterijima za razvrstavanje građevina u kategorije ugroženosti od požara (Sl. novine F BiH, 79/2011) 4) Pravilnik o zaštiti od požara građevina za javnu upotrebu (Sl. novine F BiH, 86/2011) 5) Pravilnik o tehničkim normativima za vanjsku i unutrašnju hidrantsku mrežu za gašenje požara (Sl. novine F BiH, 87/2011) 6) Uredba o sadržaju i načinu izrade planova zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća i planova zaštite od požara (Sl. novine F BiH, 87/2011) 7) Metodologija za izradu procjene ugroženosti od požara (Sl. novine F BiH, 91/2011)